(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "ISLAMSKE KNJIGE PRVI DIO"

-Es-Sunne 



Korisni sazetak 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Ebu-]usuf Midhat b. Hasan Alu-Ferradz 






Prijevod: 

Redaktor: 

Lektor: 

Korektura i DTP: 

Dizajn: 

Izdavac: 

Stampa: 



Harmin Su 

Hajruddin 

Saraj 

Saraj 

Saraj 

Es-Sunne, 

Bemust, 



Ijic, prof. 
^\.hmetovic, prof. 



FLozaje 



Saraje 



vo 



Tiraz: 300 primjeraka 
Rozaje, 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Autor: 

Ebu-Jusuf Midhat h. Hasan Alu-Ferradz 



Predgovor izdavaCa 

Hvala AUahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na 
Njegovog Halila i Miljenika, Muhammeda M, njegovu casnu porodicu i njegove 
vjerne ashabe, kao i na sve one koji ih slijede, dobra djela cineci, sve do Sudnjeg 
dana. 

Neka je neizmjerna hvala AUahu Uzvisenom Koji je omogucio i olaksao 
da ova knjiga bude prevedena na nas jezik i izade iz stampe. 

Knjiga - koja je pred cijenjenim citaocem - je sazeti prikaz vjerovanja 
(akide) imama ovog ummeta, sa posebnim fokusom na vjerovanje imama- 
reformatora Muhameda ibn Abdul-Vehaba i njegovih nasljednika, od sinova i 
unuka i njihovih ucenika pa sve do imama u ovom nasem vremenu, i ona (tj. 
knjiga) predstavlja sazetu verziju knjige "Fetve imama Nedzda..." od istog 
autora, koji je napisao ovu sazetu knjigu da hi olaksao sto vecem broju Ijudi 
upoznavanje sa vjerovanjem nasih ispravnih prethodnika, i omogucio im da se 
okoriste i poduce vjerovanju i pozivu svih vjerovjesnika i njihovih ashaba i 
sljedbenika, tj. pozivu u tevhid samo AUahu S, i klonjenju svega onoga sto 
njemu steti. Molimo AUaha Uzvisenog da obUato nagradi naseg sejha i brata, 
Midhata Alu-Ferradza, koji je sakupio i napisao ovo vrijedno djelo i dao nama 
dozvolu za prevodenje i stampanje na bosanski jezik. Isto tako molimo AUaha da 
nagradi i ucvrsti sve one koji su pomogU da ova knjiga ugleda svjedost dana: 
nase studente sa medinskog fakulteta, koji su nam dostaviU originalno djelo, 
dozvolu i preporuke sejhova iz zemlje Dvaju harema. Zatim, sejhove koji su dali 
prijedloge i savjete u vezi prevodenja, zatim, a one koji su radUi na tehnickom 
uredenju knjige i one koji su materijalno pomogli djelimicno pokrivanje 
troskova za ovu knjigu. Takode molimo AUaha da uputi nas narod i da u 
njihova srca unese svjedost imana i olaksa im spoznaju velicine i vaznosti teme 
tevhida AUahu S-, kako hi biU na strani istine i muvehida a klonili se sirka, 
kufra, zablude i novotarija i onih skupina koje su na tome. Amin. 

Nas udio u ovoj knjizi jeste i taj sto smo u ovom sazetku ubaciU 

predgovore sejhova koji se nalaze u punoj verziji knjige ("Fetve imama 

Nedzda.."), kao i nas dodatak kratkih biografija svih sejhova spomenutih u 
knjizi, a koje se nalaze na kraju knjige. 

Molimo AUaha S da ukabuli ovaj nas trud i da to bude na vagi nasih 
dobrih djela na Sudnjem danu. Amin. 

Sarajevo, dzumadel-uhra, 1428 h.g. /07. 2007.godine. 



PrEDGOVOR SEJHA D2IBRINA 

Neka je svaka hvala AUahu, Jednom, Jedinom, Onome Koji je utociste 
svakom, Onome Koji je uzvisen od suparnika, roditelja i djeteta. Zahvaljujem na 
najbolji moguci nacin zahvale Njemu i svjedocim da nema boga osim Allaha, 
Jedinog, Koji nema suparnika niucemu. Svjedocim da je Njegov vjerovjesnik i 
poslanik Muhammed, neka je salavat i selam na njega, njegove ashabe i sve 
njegove sljedbenike. 

A zatim: Prelistavao sam ovu veliku zbirku^ pod imenom Fetve imama 
Nedzda u vezi savremenih pitanja ummeta od Sejhul-islama Muhammed h. Ahdul- 
Vehhaha pa sve do cijenjenog sejha Ahdul-Aziza b. Abdullaha bin Baza koju je 
odabrao i skupio brat Ebu-Jusuf Midhat b. el-Hasan Alu-Ferradz. Vidio sam je 
sveobuhvatnom i potpunom u pogledu pitanja tevhida, njegove sustine, njegova 
propisa, vrsta ibadeta koje je Allah naredio i dokaza koji govore o njima, 
suprotnosti tevhida - a to je sirk i sve ono sto vodi do njega - onoga sto se 
obecava u pogledu sirka, propisa musrika, odgovora na njihove subhe, 
nistavnosti njihovih dokaza kojima dokazuju da je dozvoljen zabranjeni tevessul, 
dova - koje upucuju stvorenjima i onoga sto cine kuburijje od upucivanja dove 
mrtvima, prinosenja im zrtve, sedlanja prevoznih sredstava do kaburova i 
spomenika na kojima se nalaze imena onih u koje su ubijedeni da ucestvuju u 
vilajetu, usljed cega cine sirk Allahu upucujuci im mnoge vrste ibadeta, takode, 
propis prijateljevanja s musricima, iskazivanja Ijubavi prema njima, sluzenje im i 
onoga sto se spominje od teske kazne u Kitabu i sunnetu, spomena vrsta 
prijateljevanja, znacenja musrika i nevjernika s kojima nije dozvoljeno nikakvo 
prijateljstvo, spomen vjerovanja sljedbenika Sunneta i zajednice, osnova vjere, 
njenih sastavnih dijelova i dokaza koji ukazuju na iste, spomena tekftra i tefsika, 
spomena subhi novotara poput murdzija i haridzija, diskusije oko dokaza onih 
koji negiraju Allahova svojstva kao i onih koji ih poistovjecuju sa svojstvima 
stvorenja s primjerima spomenutim u ovoj zbirci a prenesenim od imama daVe 
Nedzda. O svemu ovome je prenio tekstove onakvi kakvi jesu i uputio na izvor 
tih tekstova u stampanim i prisutnim djelima. Lijepo ih je poredao i izabrao. 
Poglavlja rasclanio na odlomke. Svakom odlomku je odredio jasan naslov koji 
sam ukazuje na njegovu sadrzinu. Ponekada bi u potrebi prokomentarisao neke 
dijelove radi pojasnjenja doticnog govora ili izvoda hadisa iU napomene o 
izbacenom dijelu koji nema veze sa temom i slicno tome. Lijepo je odabrao i 
skupio ovo djelo s poglavljima koja su negirali mnogi neprijatelji imama daVe, 



' Sejh je imao na uvid punu verziju ove knjige koja je stampana u 4 velika toma, a ova knjiga je 
sazeti die te pvine verzije. 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-FerraiiZ 



ove 



poput kuburijja, koji su ih optuzili za proglasavanje 
oduzimanje zabranjenih imetaka, ubistava nevinili 
tevessula i posjete kaburovima kao i salavata na Vjerovjesnik 
ve sellem, i slicnih drugih potvora koje su ucenjaci 

Savjetujem svakog ko zeli da se okoristi da se 
osnovut nadajuci se da ce mu istina postati jasna - s 
svakog muslimana, 

A Allah najbolje zna i neka je salavat i s^lam na Muhammeda, na 
njegove ashabe i njegove sljedbenike. 

Abdullah b. \ibdur-Rahman el-Dzibrin 



muslimana nevjemicima, 

, optuzili ih za zabranu 

a, sallallahu 'alejhi 

zemlje negirali. 

vrati na ovu zhirku i njenu 

treha da hude nastojanje 



sto 



fK<;H\\/\i 



? — '^^ 



^ISJ 



^jAiimu 






■Lfr^* 






'^Ar''^ '^ c>v^>>>i^ 















..Ml..-SA,J.^-lt..t'.->..:.,^- Hr.r... :UlU-H11t^^V¥,r. v-,^-Jrt«^l-V,-J«)My>JiiSiUJI 



8 



Predgovor Sejha Abdullaha S'ada 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Salavat i selam donosim na naseg 
vjerovjesnika, Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe, tabi'ine-one koji ih 
slijede ... A zatim: 

Procitao sam knjigu Korisni sazetak u vjerovanju imdma tevhida koju je 
sakupio i napisao Ebu-Jusuf Midhat b. el-Hasan Alu-Ferradz. Ova knjiga je 
vrijedna i korisna zbog sljedecih razloga: 

Prvo 

Ova knjiga govori o osnovama i pravilima vjere, objasnjava sustinu 
islama i imana i njibovih sastavnih djelova, kao sto je, takode, u njoj pojasnjenje 
osnove svih osnova - a ona je tevhid. Pojasnjava faktore koji ponistavaju ovu 
osnovu, kao sto je sirk - pridruzivanje Allahu druga - sa svim svojim vrstama, 
kao sto je kufr - nevjerstvo - sa svim svojim vrstama i sve ono sto dolazi poslije 
toga od: prijateljevanja i neprijateljevanja po tom pitanju, odricanja od sirka i 
njegovih sljedbenika, opis taguta i nacin nevjerovanja u njega, izdvajanja samo 
AUaha u pokornosti, sudenje po Njegovu zakonu, vodenje borbe radi ostvarenja 
istog i onoga sto to prati od: iseljenja iz rievjernicke zemlje u muslimansku 
zemlju uz pojasnjenje razlike medu ovim dvjema zemljama, nevjernickoj i 
muslimanskoj zemlji; i drugih sudbonosnih pitanja. Vaznost svega toga nije 
skrivena, jer, islam se ne moze ostvariti osim sa spoznajom svega toga i rada po 
njemu. 

Svevisnji je rekao, podsjecajuci Svoga Vjerovjesnika M na osnovu zbog 
koje ga je poslao: 

"Znaj da nema boga osim Allaha! Trazi oprost za svoje grijehe ..." (Muhammed, 19) 

Ovaj casni ajet objavljen je mnogo kasnije nakon poslanstva, jer se 
nalazi u medinskoj suri, a ona je sura Muhammed. I pored cinjenice da je poslan 
s ovom rijecju, da je proveo mnogo vremena pozivajuci Ijude njoj, borio se radi 
nje, napustio svoj grad radi njenog ostvarenja, i pored svega toga, Allah ga 
podsjeca na ovu veliku osnovu koja je osnov vjere islama. Svevisnji je rekao: 

"A tebi i onima prije tebe je objavljeno: 'Ako budes druge Allahu ravnim smatrao, 
tvoja djela ce sigurno propasti i tl ces izgubljen bit!. Vec, Allahu se jedino klanjaj i 

bud! od Zahvalnlh." (Ez-Zumer, 65-66) 
Rekao je: 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFebradI 



"Reci: 'On, Allah je jedan. Allah je utociste svakom. 
Mu ravan nije." (Sura El-ihlas) 

U ovim ajetima podsjetnik je Poslaniku ^ na 



^Ije rodio I roden nije. Niko 



ono s cime je poslan. 



s upute i Pravog puta do te 



Od Ibrahimove ^1 brige za osnovom zbog koje je stvoren i radi koje je 
poslan, jeste i to sto je strahovao da ne padne u ono sto tu osnovu negira, kao 
sto Svevisnji spominje o njemu: 

"A kada Ibrahim rece: 'Gospodaru moj, ucini ovaj cirad bezbjednim i sacuvaj 
mene i sinove moje od klanjanja kumirima. Oni su, Gospodaru moj, mnoge Ijude 
na stran put naveli ..."'(Ibrahim, 35-36) 

Ebu-Dza'fer b. Dzerir u svome tefsiru (13/118) kaze: "Znacenje toga je: 
'Udalji mene i moje sinove od robovanja kumirima.' A rijeci: 'Oni SU, Gospodaru 
moj, mnoge Ijude na stran put naveli' jeste da kaze: 'gospodaru moj, doista su ti 
kumiri zaveli', odnosno, kaze: 'Odveli su vecinu Ijudi 
mjere da su ih obozavali a zanevjerovali u Tebe.'" 

Ibnu-Humejd je zabiljezio, prenoseci od Dzerira a on od Mugire, koji je 
rekao: "Ibrahim et-Tejmi je pripovijedao i u svojim pripovjetkama govorio: 'Ko 
moze biti siguran od grijeha vise od Allahova prisna prijatelja, Ibrahima, a on je 
rekao: -Sacuvaj mene i sinove moje od klanjanja kumirima.- 

A Ibrahim ^1 je onaj koji je svojom rukom polomio kumire. On je taj 
koji je htio svoga sina zaklati iz pokornosti svome Gospodaru Uzvisenom. I 
mnogo je drugih velicanstvenih prizora u kojima je stao na ostvarivanju tevhida 
i ispunjavanju obaveza svome Svevisnjem Gospodaru, ali i pored svega toga 
dovio je svome Gospodaru da njega i njegove 
kumirima. 



Allah M poslao je Dzibrila Vjerovjesniku M ki 
vjere, njenim sastavnim djelovima i pravilima, kako b 
Buharija (50, 4777) i Muslim (9, 10) biljeze preko 
Ebu-Hurejre da je rekao: "Allahov Poslanik W^ jednog 
mu je dosao covjek i upitao: 'Allahov Poslanice, sta je 
vjerujes u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, u 
i da vjerujes u prozivljenje.' Vpitao je: Allahov Poslanice 
je: Islam je da obozavas Allaha i da Mu nista 
propisane namaze, izdvajas propisani zekat i postis 
Poslanice, sta je to ihsan?' Odgovorio je: 'Da obozavas 
alio ti Njega ne vidis, On tebe doista vidi.' Vpitao je: 
nastupiti Sudnji dan?^ Odgovorio je: 'Upitani nista vise 



Eb 



to 



susret 



ravnim 



ne 



10 



sinove sacuva robovanja 



ko bi ga pitao o osnovama 

time poducio druge Ijude. 

u-Hajjana, Ebu-Zur'e, od 

dana je bio ispred Ijudi, pa 

immi?' Odgovorio je: 'Da 

s Njim, Njegove poslanike 

sta je to islam?' Odgovorio 

ne smatras, da obavljas 

rartiazan,' Vpitao je: 'Allahov 

Allaha kao da Ga vidis, pa, 

\\llahov Poslanice, kada ce 

zna od onoga koji pita, ali 



. KOBISNI saJetak 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 

cu te obavijestki o njegovim predzmcima: kada rohinja rodi svoga gospodara jedan je 
od predznaka Sudnjeg dam; kada goli i host postanu vode Ijudi, jedan je od predznaka 
Sudnjeg dana; kada se pastiri budu natjecali u gradnji gradevina, jedan je od 
predznaka Sudnjeg dana. Pet swari ne zna niko drugi mimo AUaha. Zatimje proucio: 

'Samo Allah zna kada ce nastupltl Sudnji dan, samo On spusta kisu I samo On 
zna sta je u matericama, a covjek ne zna sta ce sutra zaraditi i ne zna covjek u 
kojoj ce zemljl umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavijesten.' (Lukman, 
34). Nakon toga, covjek je otisao, a Allahov Poslanik M, je rekan: Vratite covjeka\ 
pa su ga potrazili da ga vrate, ali nisu mogli nikoga da nadu. Allahov Poslanik M je 
rekao: Toje hio Dzihril. Dosaoje da Ijude poduci njihovoj vjert:" 

U predanju kod Muslima preko Ammare b. el-Ka'ka'a, Ebu-Zur'e, od 
Ebu-Hurejre da je rekao: 'Allahov Poslanik M je rekao: Titajte me\ pa su se 
pohojali da ga pitaju. Nakon toga, jedan covjek je dosao ..." U drugom predanju: 
'Allahov Poslanik M je rekao: 'Ovo je Dzibril. Zelio je da naucite kada necete da 
pitate"' Ovaj hadis, takode, prenesen je od Omera b. el-Hattaba i drugih ashaba, 
Allah svima njima bio zadovoljan. 

Ovaj slucaj se desio u Medini. Naprotiv, u predanju hadisa Omera kojeg 
je zabiljezio Ebu- Abdullah b. Mende u Imanu (12) stoji da se ovaj slucaj desio 
pred kraj Poslanikova M zivota. 

Bez obzira na dug vremenski period od pocetka poslanstva pa do ovog 
dogadaja, Allahov Poslanik M nije prestao objasnjavati islam i iman, pa je tako 
doslo i pitanje o ovim temeljima na kraju njegova zivota podsjecajuci ummet na 
vaznost ovih temelja, obaveznost njihova poznavanja i rada po njima. 

'Ijjad b. Musa, rahmetullahi 'alejh, kaze: "Ovaj hadis obuhvata sve 
ibadete, i spoljasnje i unutrasnje, od cvrstog imana, na pocetku i na kraju, djela 
organa, ciscenja unutrasnjosti i namjera, suzdrzavanja od losih djela, tako da se 
sve serijatske discipline vracaju i koriste ovim hadisom." 

El-Kurtubi, rahmetullahi 'alejh, je rekao: "Ovaj hadis zasluzuje da se 
nazove 'Majka sunneta' zbog svoje sadrzajnosti znanja o sunnetu." {El-Feth, 
1/125) 

Drugo 

Spomenuta pitanja u ovoj knjizi obradena su u skladu s Kitabom i 
sunnetom na osnovu temeljitog istrazivanja i opcenitog i pojedinacnog govora o 
istim pitanjima uz spominjanje uslova i prepreka koje to negiraju kao i 
pojasnjenje pravca ispravnih prethodnika, ashaba, tabi'ina i onih koji su ih 



11 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



slijedili, u ovim pitanjima. Cak je on - tj. imam i 
Abdul- Vehhab - svoju knjigu 'Knjiga o tevhidu\ koja 



najznacajnijih njegovih djela, podijelio na poglavlja i u svakom poglavlju 



obnovitelj Muhammed b. 
je jedno od navrijednijih i 



koristima koje proizilaze iz 
ili hadisu. Tako od prvih 



spomenuo ajete, hadise i predanja da bi ga zavrsio s 

njega. Pa, cak, neka poglavlja bi naslovio po ajetu 

poglavlja jeste "Poglavlje: Rijeci Svevisnjeg AUaha: 'Zar da Njemu smatraju 

ravnim one koji ne mogu nista da stvore a i sami !5u stvoreni' (Ei-Earaf, i9i)". 

Takode, "Poglavlje: Rijeci Uzvsenog Allaha: 'I kada iz srca njihovih nestane 

straM.onUejiRLtaft.^tlJg.'ItKqg.go^ 

i postupao po misljenjima potonjih hanbelijskih pravnika, poput Ibnu-Tejmijje, 
Ibnul-Kajjima i njima slicnih, a oni su bili najzescih Jtavova protiv onih koji se 
mole mrtvima. Vidio sam dopis jednog od vladara Nedzda, Abdul-Aziza b. 
Su'uda, kojim je odgovorio nekim ucenjacima. Trazili su od njega da izlozi svoje 
vjerovanje, pa sam vidio da njegov odgovor govori o ispravnom vjerovanju i 
ubjedenju utemeljenom na Kitabu i sunnetu, a Allah iiajbolje zna njegovo pravo 
stanje. 

Sto se tice stanovnika Mekke, oni su ga smatrali nevjernikom i nazivali 
su ga nevjernikom. Saznali smo da je nekoliko ucenjaka Nedzda doslo u Mekku 
s ciljem diskusije s ucenjacima Mekke u prisustvu Hs-Serifa o pitanjima koja 
dokazuju njegovu postojanost i postojanost njegovog brata u vjeri. Godine 1215. 
po Hidzri od spomenutog vladara Nedzda stigla su d\a mala toma. Poslao ih je 
Imamu. Jedan od njih je sadrzavao pisma Muhammed b. Abdul- Vehhaba koja 
upucuju na iskrenost tevhida i udaljavanje od sirka kojeg cine obozavaoci 
kaburova. To su bila dobra pisma upotpunjena dokazima iz Kitaba i sunneta. 
Drugi tom je sadrzavao odgovor nemarnoj skupini uce;njaka iz San'e i Sa'da koji 



12 




KoRisNi stlmm 
VJEROVANJA IMM TEVHIDA 



su ga pitali o pitanjima vezanim za osnove vjere i pojedine ashabe, pa im je 
odgovorio preciznim odgovorima koja ukazuju da je ta osoba od ucenjaka koji 
dobro poznaju Kur'an i sunnet. 

Oborio je sve njihove teze i obezvrijedio sve sto su pisali jer su oni bill 
nemarni i pristrasni, pa ih je to sto su cinili dovelo u nepovoljan polozaj, i njih i 
stanovnike San'e i Sa'da. Ovakav slucaj je sa svakim ko zuri i precjenjuje samog 
sebe ..." {El-bedru et-tali'u, 1/357) 

Mubammed b. el-Hasan el-Hadzvi, ucenjak iz Maroka, je izjavio: 
"Njegovo ubjedenje je po cistom sunnetu na pravcu prethodnika, onih koji su 
se cvrsto drzali Kur'ana i sunneta, daleko od neosnovanog tumacenja i 
filozofiranja. U pitanjima koja se granaju iz osnove bio je na hanbelijskom 
pravcu, medutim, nije slijepo slijedio imama Ahmeda niti nekoga poslije njega, 
vec, ukoliko bi nasao dokaz, prihvatio bi ga se i odbacio misljenja pravnih skola. 
Dakle, bio je samostalan u razmisljanju o akidi i pitanjima koja su se granala iz 
nje." {El-fikri es-sami, 2/372) 

Kazem: Ovo je, bvala Ailabu, jasna i poznata stvar. Njegove knjige i 
pisma ukazuju na to. Sejh Mubammed b. Abdul- Vebbab u svom pismu kojeg je 
poslao Abdur-Rahmanu b. Abdullahu es-Suvejdiju, jednom od ucenjaka Iraka, 
kaze: "Obavjestavam te da sam ja, AUahu bvala, onaj koji slijedi a ne onaj koji 
izmislja. Moje ubjedenje i moja vjera kojom obozavam Allaha jeste pravac 
sljedbenika sunneta i zajednice na cemu su bill i predvodnici muslimana poput 
cetverice imama i njibovih sljedbenika sve do Sudnjega dana. Pojasnio sam 
Ijudima iskreno ispovijedanje vjere AUahu i zabranio sam im prizivanje zivih i 
mrtvih, od dobrih i drugih, od smatranja istih ravnim AUahu cineci im ibadete 
kojih je dostojan samo AUah od prinosenja zrtve, zavjeta, oslonca, sedzde i 
drugog sto je, dakle, samo AUahovo pravo i u cemu Mu se niko ne smije 
smatrati ravnim, niti bliznji melek niti poslani vjerovjesnik. Ovome su pozivaU 
svi poslanici, od prvog do posljednjeg i to je ono na cemu su sljedbenici sunneta 
i zajednice. Pojasnio sam im da su prvi koji su uveli sirk u ovaj ummet bile 
upravo rafidijje koje su prizivale Aliju i druge, traziU od njih ispunjenje zadaca i 
otklanjanje nevolja. Ja sam covjek od ugleda u svome mjestu, onaj cija se rijec 
slusa i ovo zabranjujem pojedinim vodama jer su odgojeni na ovakvim 
obicajima..." 

Kazem: Ova knjiga Korisni sazetak o vjerovanju im&ma tevhida dokaz je 
svega sto je prethodUo. Ovdje cu spomenuti samo jedno pitanje iz ove knjige 
kao potvrdu recenog. 



13 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



rahiiK^t 



Sejh Suiejman b. Abdullah b. Muhammed 
AUahova Poslanika ^: "Ne cinite moj kabur mjestdfn 
ovom hadisu je dokaz za zabrane pritezanje sjedal 
njegova kabura i do svih drugih kaburova i svetista, 
istih za mjesta praznikovanja. Naprotiv, to je j 
smatranja vlasnika tih kaburova ravnim AUahu, 
kuburijja koji sedlaju svoje jahalice do kaburova, 
imetka, a nije im cilj toga nista drugo do posjeta 
kupola i zidova nad njima, usljed cega padaju u sirk." 

Sto se tice temeljitog istrazivanja i opcenitqg 
pitanjima uz spominjanje njihovih uslova i preprek 
skriveno da se ova metoda koristi pri istrazivanju 
jasnoca i lahkoca. 

Sejh Abdur-Rahman b. Hasan, 
pojasnjavanja znacenja La ilahe illallah i njenih uslovk 
rijeci islama i islam nijednog covjeka nece biti ispravan 
kojeg su naredene ove rijeci, onoga na sto one 
njihovog prihvatanja i postupanja po njima. To 
suprotne mnogobostvu. I to su rijeci bogobojaznost| 
izgovori od pripisivanja sirka AUahu. Tako da one 
izgovori osim uz sljedecih sedam uslova: 

Prvi: Znanje o znacenju tih rijeci, negiranjem i potvrdbm 

Dru^: Ubjedenje, a ono je potpuno znanje o njima 
sumnji. 

Treci: Iskrenost, koja je suprotna sirku. 

Cetvrti: Istinoljubivost, koja suzbija licemjerstvo. 

Peti: Ljubav prema ovim rijecima i prema onome na 
tome. 



. Abdul- Vehhab kod rijeci 

praznikovanja", kaze: "U 

a, prevoznih sredstava, do 

jer to predstavlja uzimanje 

edan od najvecih razloga 

kao sto se desava od strane 

trose na tom putu mnogo 

kaburovima trazeci bereketa od 



upucuj 



su 



ih izgovori onaj ko ih 
onoga koji poziva njima, 



V 

Sesti: Prihvatanje, suprotno odbacivanju. Ponekad 
poznaje, ali ih iz pristrasnosti i oholosti ne prihvati od 
kao sto se mnogima desava. 

Sedmi: Pokoravanje njenim pravima, tj. iskreno cinjejije obaveznih djela trazeci 
njima samo Allahovo zadovoljstvo." 

Sto se tice posvecivanja paznje onome na 
prethodnici, sejh Muhammed b. Abdul- Vehhab 



14 



cemu 



i pojedinacnog govora o 
koje to negiraj, nije nam 
pitanja u kojoj je velika 



nece 



uUahi 'alejh, prihkom 
, kaze: "La ilahe illallah su 

bez poznavanja cilj a zbog 
u i nece biti ispravan bez 

rijeci iskrenosti koje su 

koje cuvaju onoga ko ih 

koristiti onome koji ih 



koje je suprotno svakoj 



sto one upucuju i radovanje 



su bill ashabi i ispravni 
pojqsnjavajuci kako postupaju 



KORISNI $A2^AK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



prilikom razilazenja, od vracanja AUahovoj Knjizi i sunnetu Allahova Poslanika 
% i onome sto je doslo od ashaba i tabi'ina, u svome pismu upucenom 
Abdullahu es-San'aniju kaze: "A zatim. Dosao je vas odgovor, koji je radost za 
onoga koji razmislja i slast oka za onoga koji proucava, u kojem pojasnjavate da 
ste i vi na onome na cemu smo i mi od vjere, od obozavanja Allaha Jedinog Koji 
nema ravna Sebi i od slijedenja Poslanika, uglednika, najodabranijeg Ademovog 
potomka, M, spominjuci jasne ajete i sveobuhvatne hadise i vracanje svakog 
spora AUahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika M, a zatim misljenjima 
ashaba i tabi'ina koji su ih slijedili u dobru. Na tome smo i mi i to je vidljivo pri 
nama."(Ea-Durer, 4/16-17) 

Trece 

U ovoj knjizi je pojasnjenje mnogih pogleda koji su suprotni Kitabu i 
sunnetu sa spominjanjem prakticnih primjera iz Ijudske stvarnosti a koji su 
suprotni ispravnom. I nema sumnje da ovakvo spominjanje neispravnih pogleda 
sa spominjanjem prakticnih primjera pojasnjavaju istinu i pravi put kojeg je 
Allah naredio Svojim robovima da ga se prihvate. Govor o pitanjima imana i 
tevhida i onoga sto je suprotno tome od nevjerstva i mnogobostva nece biti 
jasan osim sa spominjanjem prakticnih primjera iz Ijudske stvarnosti i 
uporedbom te stvarnosti sa Kitabom i sunnetom. Primjer toga je ono sto 
Muhammed b. Abdul-Vehhab kaze prilikom spominjanja sustine ove vjere: 
"Znaj, Allah ti se smilovao, da Allahova vjera biva: - Na srcu sa ubjedenjem, sa 
Ijubavlju i mrznjom. - Na jeziku izrazavanjem imana, i ostavljanjem izgovaranja 
kufra. A udovima biva obavljanjem ruknova islama, ostavljanjem djela kufra. 
Pa, ako bilo sta od ovo troje nedostaje, onda je covjek zanevjerovao i otpao je od 
islama. 

Primjer srcanih djela jestCy npr. da misli da je ono na cemu je vecina Ijudi 
u ubjedenja u pogledu zivih i mrtvih ispravno, navodeci kao dokaz da je vecina 
Ijudi na tome. On je kafir koji Vjerovjesnika M utjeruje u laz, makar to i ne 
izgovorio svojim jezikom i ne djelovao osim prema tevhidu. Isto tako ako 
posumnja, ne znajuci sa kime je istina, on, iako nije smatrao Vjerovjesnika M 
lazovom, isto tako ga nije ni potvrdio. Nego kaze: Valjda ce Allah pojasniti 
istinu'. Dakle, kao da je u sumnji, on kao takav je murted (otpadnik), makar i ne 
izgovarao nista osim tevhida. 

Primjer jezika jeste, da povjeruje u istinu i da je voli, da negira kufr i da ga 
mrzi, ali da govori kako hi se dodvorio stanovnicima Ahsae, stanovnicima 
Mekke i drugim, radi njihovog polozaja, bojeci se od njihovog zla. Ako napise 



15 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



vjerovao - osim ako na to 
Allahova kazna. One kojima 



ogromna i zestoka, uvidjet 
Ovo je znacenje njegovih, 



govor u kojem direktno hvali njih i ono na cemu su oni, ili da spomene da se 
ostavio onoga na cemu je bio, misled time da ce ih prevariti, ubjeden u svom 
srcu da mu to nece nastetiti, ovo je, takode, od vidova njegove zanesenosti i 
obmanjenosti. 

To je znacenje Allahovih 3^ rijeci: 

"Onoga koji zanevjeruje Allaha nakon sto je u Njega 

bude primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri - ceka 

se nevjerstvo mililo stici ce srdzba Allahova i njih cek|i patnja velika, zato sto vise 

vole zlvot na ovom nego na onom svijetu." (Sura En-Nahl, 106 - 107) " tj. ne zato sto 

su htjeli da promjene svoje ubjedenje. 

Onaj ko spozna ovo uvidjet ce da je opasnost 

ce velicinu potrebe za poducavanjem i opominjanjem. ^ _, . ..^ ,^ , 

(rahimehullah), rijeci: ubjedenost u otpadnistvo, govorom, ubjedenjem, 
sumnjom ili djelom, a Allah najbolje zna.'" 

I primjer toga je ono sto sejh Sulejman b. Abdullah kaze pri spominjanju 
nekih situacija i primjera u koje zapadaju vecina Ijiidi vezuci se za kaburove i 
gradnju nad njima; "Znaj da su se desile stetne pofiljedice zbog izgradnje nad 
kaburovima sto ne zna niko osim Allaha M i zbog cega ce se naljutiti svako onaj 
u cijem se srcu nade miris imana, na sto su skrenuli paznju Ibnul-Kajjim i drugi. 

Od tih posljedica su: 

Navika obavljanja namaza pored njih, a Vjerovjesnik M je to zabranio. 

Takode, upucivanje dova pored njih i tvrdnje da onaj ko uputi dovu 
pored kabura tog i tog, Allah ce mu je uslisati. Ili, da je kabur doticne osobe 
provjereni lijek. Nema sumnje da je ovo zla novotarijsu 

Takode, njihova tvrdnja da kaburovi imaju nesto posebno, sami po sebi, 
kada je rijec o sprjecavanju (otklanjanju) stete i pridobijanju koristi. Kazu da se 
nedaca odbija od stanovnika mjesta u kojima se nalaze kaburovi dobrih Ijudi. 
Nema sumnje da je ovo suprotno Kur'anu, sunnetu i konsenzusu. U Bejtul- 
Makdisu je bilo kaburova od vjerovjesnika i dobrih Ijudi, onoliko koliko je Allah 
htio, ali kada su iskazali nepokornost Poslaniku ^ suprostavivsi se onome sto im 
je Allah naredio, Allah je odredio one koji ce ih poniziti i osvetiti im se. Isto 
tako, kada su stanovnici Medine napravili neke izmjene dosia im je Vruca godina 
otimanja i ubijanja, i mnogo toga drugog od nedaca 
Ovakvih primjera je mnogo i nemoguce ih je nabrojat 



Pogledaj na 65. str. 



16 



Sto joj se nije desilo prije. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Takode, od posljedica je ulazak u Poslanikovo ^ proklinjanje onoga ko 
ucini mjesto molitve nad njima ili zapali svijecu i si. 

Takode, to vodi ka posjecivanju mauzoleja cime se rusi uloga dzamija, 
sto je danas ocito. Allahova vjera je suprotno tome. 

Takode, od losih posljedica je njihovo okupljanje radi posjete, mijesanje 
muskaraca i zena i mnostvo onoga sto je produkt toga okupljanja, od razvrata i 
ostavljanja namaza, a sve pod tvrdnjom da ce oni ukopani podnijeti to za njih. 
Poznato je da su prostitutke snizavale cijene svojih usluga prostitucije u danima 
kada su bile posjete sejhovima, kao sto je Bedevi i njemu slicni, s ciljem 
priblizavanja Allahu. Da li poslije ovoga postoji veci kufr. 

Takode, ogrtanje ovih gradevina sa skupocjenim materijalom izvezenim 
od svile, zlata, srebra i slicnog. 

Takode, odredivanje riznica, imetaka i vakufa koji se ostavljaju za 
potrebe i obnovu ovih gradevina. 

Takode, darivanje imetka i zavjetovanje onih koji tu bdiju od sluga koji 
predstavljaju osnovu ovakvih nedaca i kufra. Oni su ti koji lazu neznalicama i 
zavedenim bijednicima kako je neko prizivao umrlog na torn mjestu pa mu se 
odazvalo na dovu, ili, da je zatrazio pomoc pa da mu je pruzena. Njihov cilj pri 
tome je sto vise dobiti poklona i zavjeta. 

Takode, odredivanje sluga poput onih koji sluze kipovima. 

Takode, zaklinjanje Allaha onim koji je ukopan u tim kaburovima. 

Takode, mnogi od onih koji vide gradevine nad kaburovima umrlih cine 
im sedzdu. 

Nema sumnje da sve ovo predstavlja kufr po Kur'anu, sunnetu i 
konsenzusu ummeta. Cak sta vise, ovo je obozavanje idola, zato sto je sedzda 
kupoli (turbetu) ibadet istoj. Predstavlja vrstu krscanskog obozavanja slika u 
njihovim crkvama, u liku onih koje obozavaju po njihovim laznim tvrdnjama, 
Kao sto su oni poceli obozavati one cije su te slike bile, tako je i obozavaoce 
kaburova, nakon izgradnje kupola nad kaburovima, to odvelo do obozavanja 
samih kupola i onih nad kojima su izgradene, mimo Allaha M- 

Takode, zavjetovanje onome koji je tu ukopan. Odredivanje udjela u 
imetku i djeci istom. Kao sto Allah tl kaze: 



17 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad? 



"Oni odreduju za Allaha dio Ijetine i dio stoke, koju je 
je za Allaha - tvrde oni - a ovo za bozanstva nasal" (El 



On stvorio, pa govore: Ovo 

En'am, 136). 



Ovo je mnogo gore jer musrici nisu prodavali svoju djecu svojim idolima 

Takode, onaj ukopani je velcanstveniji u srcima i vise ga se boje nego 
Allaha. Zbog toga, kada bi od nekog od njih zatrazio ^a ti se zakune Allahom za 
nesto on bi se zakleo za sve sto pozelis bez razlike da 
ako bi ga zakleo onim ukopanim on se ne bi usudio da 



Nema sumnje da idolopklonike njihov ibadet nije doveo do ovog 
stupnja, nego kada bi htjeli da iskazu svoj tvrdi stav zakleli bi se Allahom, kao 
sto je u prici o kasami i drugima. 

Takode, trazenje od mrtvog da udovolji potrebi i iskazivanje iskrenosti 
prema nekom drugom mimo Allaha u vecini slucajeva. 

Takode, iskazivanje poniznosti pored mjesta umrlih, placom u strahu i 
skrusenosti radi onih koji su unutar, vise nego sto to ffokazuju u dzamijama pred 
Allahom u namazima. 

Takode, davanje prednosti njima vise nego mj(jstima koja su bolja i draza 
AUahu, a to su dzamije. Oni smatraju da su ibadet i l^dijenje u njima - (tj. kod 
njih, tih turbeta) - vrijedniji nego ibadet i bdijenje u dzamijama. Ono sto je 
dovelo do sirka prvih (tj. idolopoklonike-predislamske arape) jeste to da su 
postivali Mesdzidul-Haram (Kabu), vise nego sto su postivali kuce idola. Dok 
ovi bdijene u mauzolejima smatraju vrijednijim od bdijenja u dzamijama. 

Takode, ono sto je Poslanik ^, propisao u pogledu obilaska kaburova 
jeste sa ciljem sjecanja na Ahiret. Kao sto kaze: "Posjecujte kaburove jer oni 
podsjecaju na Ahiret. " Kao i iskazivanje postovanja prema umrlom time sto ce se 
moliti da se njemu smiluje, upucivanjem dove Al 
oprosta i spasa. Tako da ce ta osoba uciniti dobro i 
kuburije su izokrenule situaciju naopako, izopacili su 
kaburovima ucinili sirkom u pogledu mrtvih, kao i 

njime, zatim, trazenje pomoci od njih i pomaganje firotiv neprijatelja i slicno 
tome. Tako da su se lose ponijeli prema sebi i prema mrtvom, pa makar zbog 
toga sto ce Allah uskratiti ono sto je propisao od beripeta dovom i molbe da se 
mrtvom smiluje i trazenja oprosta za njega. 

Takode, vrijedanje i ometanje umrlih onim sto cine kuburije sa njima, 
jer njima smeta ono sto se radi kod njihovih kaburova, oni to mrze, vrhuncem 
mrznje. Isto onako kao sto Mesih (Isa f^\) mrzi ono 
vjerovjesnici, kojima smeta ono sto rade oni koji 



r govorio istinu ili ne, ali, 
to ucini ako laze. 



ahu za njega, trazenjem 
sebi i mrtvom. Medutim, 
vjeru, cime su cilj posjete 
dovu upucenu njemu ili 



18 



sto cine krscani. Hi ostali 
su nalik krscanima, kod 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



njihovih kaburova. Na Sudnjem danu ce se odricati od njih, kao sto Uzviseni 

kaze: 

"Ko je u vecoj zabludi od onih kojl, umjesto Allaha, mole one koji im se do 
Sudnjeg dana nece odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodusni. Kada 
Ijudi budu sabrani, oni ce im biti neprijateiji I poreci ce da su ill obozavali. "(El- 

Ahkaf, 5 - 6) 

Takode, suprostavljanje AUahu i Njegovom Poslaniku M i 
suprostavljanje onome sto je propisao u torn pogledu. 

Takode, veliki umor sa velikim tovarom i ogromnim grijehom. 

Sve ove stetne posljedice, i one koje nisu navedene, su prouzrokovane 
izgradnjom nad kaburovima. Zato kod onih kaburova, nad kojim nije nista 
izgradeno od kupola, niko ne dolazi niti ih obilazi na nacin koji je prethodno 
spomenut, osim sto Allah hoce. Zakonodavac najbolje zna dokle vodi ova stvar 
zbog toga se o tome izjasnio ostro od pocetka i vise puta, pa je prokleo onoga ko 
to ucini. A dobro i uputa su u pokoravanju Njemu. A zlo i zabluda su u 
nepokornosti i suprostavljanju upravo Njemu. 

Cudno je od onih koji vide ove velike stetne posljedice, zatim pomisle da 
je AUahov Poslanik M zabranio uzimanje kaburova za mjesta molitve radi 
necistoce, kao sto su to tvrdili neki od kasnijih pravnika. Kada bi to bio razlog, 
t]., radi necistoce, onda bi bilo prece da je spomenuo klaonice i zahode, jet je 
spomen mokrace i izmeta preci da se od njega cuva. Ali, ovo je spomenuo radi 
necistoce sirka, koja je pogodila kuburije i to onda kada su se ovome 
suprostavili, zabacivsi to iza leda i prodajuci za nisku cijenu. Lose li je ono sto su 
prodavali. 

V 

Cetvrto 

U ovoj knjizi je pojasnjenje velikog broja nejasnoca usljed kojih su mnogi 
zalutali i skrenuli s Pravog puta. Spominje ih s dokazima iz Kitaba, sunneta i 
konsenzusa najboljih generacija. Sejh Sulejman b. Abdullah kaze: "Medutim, 
kuburije imaju oko ovoga sumnje, od kojih je mnoge autor spomenuo u djelu 
Razotkrivanje sumnji ('Kesfu subuhat'), a mi cemo spomenuti ovdje ono sto nije 
naveo. 

Od toga je njihovo koristenje hadisa kojeg biljezi Tirmizi u svom djelu 
Dzamia gdje kaze: Govorio nam je Mahmud b. Gajlan govorio nam je Osman b. 
Amr govorio nam je Su'be prenoseci od Dzafera od Ammare b. Huzejme b. 
Sabita od Osmana b. Hunejfa da je slijepac dosao Vjerovjesniku M i rekao: 



19 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferra[2 



isl;o 



"Moli Allaha da me ozdravL Pa mu je rekao: "Ako ho 
strpiti to ce ti biti bolje. " Kaze: "Mali Ga. " Pa mu je 
upotpuni abdest i da se obrati ovom dovom; "Allahu, 
Ti se Tvojim Vierovjesnikom Muhammedom, vjerovjesnijn 
obratio mom Gospodaru u mojoj potrebi pa da mi je u 
zagovaracem." Kaze: Ovaj hadis je dobar i 
nam poznat osim putem Ebu-Dzafera, ali on nije 
Tirmizi, a biljeze ga i Nesai, Ibn-Sahin i Bejheki 
verzijama: "O Muhammede, ja se obracam.'' itd. 

Ovo je verzija za koju se vezu musrici ali se ne 
su rekli: 'Da je dova nekom drugom sirk Vjerovjes 
slijepca da je upucuje nekom drugom mimo Allaha.' 

Odgovor je na vise nacina: 

Prvo: Ovaj hadis u svojoj osnovi, iako 
vjerodostojnim, u toj potvrdenosti postoji sumnja. 
blag poput Hakima u pogledu ocjene vjerodostojnos 
je bio bolji kao kriticar, sto su i rekli imami. A razlo^ 
taj sto je napisao da Ebu-Dzafer, oko kojeg se vrti ova 
nije on onda nije poznat. Mozda je Tirmizijev 
vjerodostojnosti hadisa to sto Su'be ne prenosi osim 
oko ovog postoji sumnja. Asim b. Ali je rekao; "Cuo 
vam ne bi prenosio osim od povjerljivih onda vam 
osim od trojice.' U jednoj verziji 'osim od trideset'. 
Ovo je dokaz od njega licno da prenosi od povjerlji\ 
sagledati njegovo stanje i stati kod toga kada je 
predaja kao dokaza o vjerodostojnosti. 

Drugo: Rasprava je ovdje o necemu drugom. J 
od Vjerovjesnika M da moli za njega i da mu se 
prisustvu, u odnosu na prizivanje mrtvih i klanjanje 
oslonaca na njih, pribjegavanje njima u nedacama, 
zrtvi, obracanju u svojim potrebama iz udaljenih 
zastitnice, ucini mi to i to?!' 



:es ja cu moliti, a oko ces se 

naredio da se abdesti, ali da 

ja trazim od Tebe, i obracam 

om milosti, da sam se njime 

dcvolji. AUahuy ucini ga mojim 

vjerodostojan i cudan (garib). Nije 

El-Hatmi. Ovako ga biljezi 

ovako. Dok je u nekim 



ti 



Hadis slijepca je jedno, a obracanje u dovi 
trazenje pomoci je nesto drugo. U hadisu slijepca 
od Vjerovjesnika M da moli i da se zauzima za njega. 
njegovom dovom i sefa'atom. Zato je na kraju rekaj) 
zagovaracem." Tako da se zna da se zauzimao za njega 



20 



nalazi kod ovih imama. Pa 
nik ^ ne bi poucio ovog 



ga je Tirmizi ocijenio 

Zato sto je Tirmizi bio veoma 

hadisa, medutim, Tirmizi 

nepotvrdenosti hadisa je 

prica, nije El-Hatmi, a ako 

oslonac u njegovoj ocjeni 

od povjerljivih. Isto tako, 

sam Su'beta da kaze; 'Kad 

bih prenosio ni od koga 

je naveo hafiz El-Iraki, 

ih i drugih, tako da ce se 

ijec o uzimanju njegovih 



ne 



Ovo 



tijf 



er, gdje je trazenje slijepca 

rati u dovi u njegovom 

d njihovim kaburovima, 

zavjetovanju, prinosenju 

mj^sta rijecima; 'Gospodaru, 



cbr 
prec 



nekom mimo Allaha M i 

neina nista osim sto je trazio 

je koristio posrednistvo 

Allahu, ucini ga mojim 



On 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 



U drugoj predaji stoji da je trazio od Vjerovjesnika M. da moli za njega. 
Hadis ukazuje da se Vjerovjesnik ;i zauzimao za njega u dovi, te da mu je 
Vjerovjesnik ^ naredio da moli AUaha i da moli za prihvatanje njegovog sefata. 
Ovo je jedan od najvecih dokaza da je upucivanje dove nekom mimo Allaha 
sirk, Zato sto mu je Vjerovjesnik H naredio da moli za prihvatanje njegovog 
sefa'ata. Sto je dokaz da se Vjerovjesnik ^ ne priziva u dovi, i zato sto ga 
Vjerovjesnik ^ nije mogao lijeciti osim nakon sto on zamoli Allaha. 

Gdje je ovo u odnosu na onu katastrofu. Jer je govor o prizivanju 
odsutnog, ili prizivanju stvorenja u onome sto ne moze uciniti osim Allah. Ali, 
sto se tice osobe kod koje dodes i koja ti se obraca, te je zamolis da moli za tebe, 
u tome nema nista lose, shodno onome sto je u hadisu slijepca. A hadis bez 
obzira da li bio vjerodostojan ili ne, i bez razlike da li bilo potvrdeno Muhammede 
ili ne, ne dokazuje da se moze moliti neko odsutan, niti da se moze traziti od 
stvorenja ono sto ne moze uciniti niko osim Allaha, i sto nije moguce dokazati 
na bilo koji nacin. Onaj ko to tvrdi o AUahu i Njegovom Poslaniku ^ iznosi lazi. 
Jer, da je on trazio nesto od Vjerovjesnika % opet ne bi trazio osim ono sto on 
moze uciniti, a to je da moli za njega. Ovo je nemoguce negirati i osuditi, jer 
iako mu se obratio nije od njega trazio, nego je trazio od Allaha. I to opet bez 
razlike da li se u svojoj dovi obracao, kao sto je tekst prvog hadisa koji je ujedno 
vjerodostojan, ili se obracao njime kao sto je tekst drugog hadisa koji je ujedno 
slab. 

Ohracan\z ^tvor\tz\\u putem. stvoren\a je zla novotarija i 

V 

strano Serijatu i poimanju njegovih nosioca 

Obracanje posredstvom stvorenja i zaklinjanje njima Allaha je zla 
novotarija koja nije dosla od Vjerovjesnika M niti nekoga od njegovih ashaba ili 
onih koji su ih slijedili u dobrocinstvu, niti od nekog izmedu cetverice imama i 
njima slicnih imama u vjeri. 

Ebu-Hanife, rahmetuUahi 'alejh, kaze: "Neprihvatljivo je da neko priziva 
Allaha osim Njime." Ebu-Jusuf kaze: "Pokudeno je reci u dovi: 'Radi tog i tog', ili 
Tvojih poslanika' ili Tvojih vjerovjesnika', 'radi Tvoje Kuce, Mes'aril-Harama' 
itd." Kaduri kaze: "Dova posredstvom stvorenja nije dozvoljena. Tako da se nece 
reci: 'Molim Te radi tog i tog', ili 'Tvojih meleka', ili 'Tvojih vjerovjesnika' i 
slicnog, zato sto stvorenje nema takvog prava kod Stvoritelja." Ovaj stav je 
izabrao El-Iz b. Abdus-Selam, osim kada je o posebnom pravu Vjerovjesnika ^, 
ako je hadis vjerodostojan, ukazujuci na hadis slijepca. S tim, sto je u slucaju 



21 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrai)2 



njegove potvrdenosti receno da u njemu nema nista cime se obracao u dovi 
njegovom licnoscu. 

Peto 

Neprestano izucavanje ovih pitanja, diskuto|^anje o njima i poziv Ijudi 
istim rezultirat ce dvjema znacajnim stvarima. 

priijijeti strogoca, znajte da je 

mjesta da smo pri njima 

iskrenost kao sto smo to zapazili 

i obicne i posebne Ijude i 



«.k^LI_V N.A 



umjerenu vjeru. Ukoliko se pri nekima od njih 
ona rezultat seoskog odgoja. Malo je muslimanskih 
zapazili pridrzavanje za vjeru, istinoljubivost i 
kod ovih Ijudi. Ispitivali smo dugi niz godina njihove: 
nismo vidjeli da su od islama imalo odstupili." 



smatrajuci 



Taha Husejn je rekao: "Kazem da je ovaj novi 
nov za savremenike ali je u sustini star jer on nije 
islam cist od primjesa mnogobostva. To je poziv 
Vjerovjesnik ^, islam koji se ispovijeda samo Allahu 
posrednistvo izmedu AUaha i Ijudi. On predstavlja 
objavljen na arapskom jeziku i njegovo ciscenje od 
neznanjem i mijesanjem sa nearapima. Muhammed b^ 
stanovnike Nedzda koji su se vratili onome na cemu 
ubjedenja i pravca kada su velicali kaburove, uzimali 
zagovarace kod Allaha, velicali kamenje i stabla 
da mogu koristiti i stetiti. Vratili su se u nacinu zivota 
arapski pagani, pa su vodili bitke i ratove, zaboravili 
cega je vjera postala samo ime bez istinskog znacen 
Vehhab je htio da od ovih grubih arabljana, musrika 
kao sto je to isto sa stanovnicima Hidzaza ucinio 
jedanaest stoljeca. 

Cudno je da je pojava ovog novog pravca u 
koje podsjecaju na pojavu islama u Hidzazu. Ovaj 
svoje misije blago, pa su ga slijedili neki Ijudi, a zatim 
usljed cega je bio izlozen veUkoj opasnosti. Zatim je 
pokrajina, kao sto je pozivao i plemena. Zatim je 
su stanovnici dali mu prisegu, isto kao sto je i Vj 
Medinu. Muhammed b. Abdul- Vehhab nije se izlagao 



22 



pravac, doista, stari. On je 

nista drugo do jak poziv u 

a islam s kojim je dosao 

jedinom odbacujuci svako 

ozivljavanje islama koji je 

svega sto prouzrokovano 

Abdul- Vehhab je ukorio 

su bili pagani po pitanju 

pojedine mrtve osobe za 

da ona imaju snagu, 

onome na cemu su bili i 

na zekat i namaz, usljed 

a. Muhammed b. Abdul- 

ucini istinske muslimane 

Vjerovjesnik M prije vise od 



su 



Nedzdu izazvala reakcije 

Co[vjek je pozivao u pocetku 

e javno ispoljio svoj poziv 

pozivao vode i predstavnike 

ucinio hidzru u Ed-Der'ijju ciji 

erok^jesnik ^ ucinio hidzru u 

dunjaluckim stvarima pa 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



je vodstvo u tome prepustio Ibnu-Su'udu, a on se posvetio znanju i vjeri. 
Politiku i one koji su se bavili njome uzeo je kao sredstvo za ostvarivanje svojih 
ciljeva. Kada se ovo sve upotpunilo, stao je pozivati u svoj pravac, pa ko bi mu 
se od Ijudi odazvao prihvatio bi ga a ko bi mu se suprostavio od Ijudi digao bi 
sablju i poveo rat protiv njega. 

Stanovnici Nedzda prihvatili su ovaj pravac, bili iskreni prema njemu i 
svoje zivote davali radi njega isto kao sto su i Arapi prihvatili Vjerovjesnika ^ i 
ucinili hidzru s njim. 

Da se Turci i Egipcani nisu ujedinili u borbi protiv ovoga pravca i 
sukobili se s njim na njegovom podrucju velikom snagom i oruzjem, kojeg 
tadasnji seoski Arapi nisu posjedovali, vrlo je vjerovatno da bi ovaj pravac 
ujedinio rijec Arapa u dvanaestom i trinaestom stoljecu, kao sto je pojava islama 
ujedinila njihovu rijec u prvom stoljecu po Hidzri. Medutim, ono sto nas 
interesuje jeste uticaj ovog pravca na prosvijecenost i odgoj, mentalni i moralni 
zivot Arapa. Uticaj je bio veliki. Probudio je arapsku dusu i postavio pred nju 
visoke ciljeve za koje se vrijedilo boriti sabljom, perom i jezikom. Ovaj pravac je 
ucinio da oci svih muslimana a narocito Iracana, Samljana i Egipcana budu 
uprte prema Arapskom poluotoku." (Pogledaj knjigu Muhammed b. Abdul- 
Vehhab, str. 130-132, autora Ahmeda Abdul-Gafura Atara) 

Ovo na sto ukazuju Muhammed Kurd Alija i Taha Husejn, na isto to je i 
ukazao sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rijecima: "Pojasnio sam Ijudima 
iskreno ispovijedanje vjere AUahu i zabranio sam im prizivanje zivih i mrtvih, od 
dobrih i drugih, od smatranja istih ravnim AUahu cineci im ibadete kojih je 
dostojan samo Allah od prinosenja zrtve, zavjeta, oslonca, sedzde i drugog sto je, 
dakle, samo Allahovo pravo i u cemu Mu se niko ne smije smtrati ravnim, niti 
bliznji melek niti poslani vjerovjesnik. Ovome su pozivali svi poslanici, od prvog 
do posljednjeg i to je ono na cemu su sljedbenici Sunneta i zajednice. Pojasnio 
sam im da su prvi koji su uveli sirk u ovaj ummet bile upravo rafidijje koje su 
prizivale Aliju i druge, trazili od njih ispunjenje zadaca i otklanjanje nevolja. Ja 
sam covjek od ugleda u svome mjestu, onaj cija se rijec slusa i ovo zabranjujem 
pojedinim vodama jer su odgojeni na ovakvim obicajima. Takode, naredio sam 
im uspostavu namaza, izdvajanje zekata i drugih obaveza od Allaha, subhanehu 
ve te'ala, a zabranio sam im kamatu, pijenje opojnih sredstava i mnoge vrste 
razvratnih djela ..." {Ed-Durerus-Senijie, 1/80) 

Sejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetuUahi 'alejh, 
kaze: "Mi smo uspostavili obaveze, propise, kaznene i popravne mjere i odredili 



23 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



hvala 



smo kadije, naredujemo na dobro i odvracamo od 
protiv mnogobozaca i inadzija, Allahu neka je sva 

Druga stvar: Iz ove zajednice koja se cvrsto 
je drzava koja je sudila po Kur'anu i sunnetu i pozival 
za vrijeme sejha Muhammed b. Abdul- Vehhaba, rahiiiet 



drzala 



•gc 



sircimasne; 



ivno 



Abdul-Aziz b. Muhammed b. Su'ud je rekao 
podanicima slijedenje Allahove Knjige i sunneta Nje 
namaza u njegovo vrijeme i ustrajavanje u tome, iz 
ramazana i obavljanje hadza za onoga koji je u 
sto je naredio Allah i Njegov Poslanik od pravedn^st 
prema slabom, upotpunjavanje mjera i nezakidanje 
Allahovih granica koje ce vrijediti i za bogate i za 
sto je zabranio Allah i Njegov Poslanik M od novina 
bluda, krade, prevare i jedenja imetka Ijudi bespra 
sirocadi i nasilja jednih Ijudi prema drugima. 
Allahovih obaveza, onih na kojima se slozio ummet. 
sto je Allah naredio, on je nas brat musliman, makar 
ne poznavali ..." 

Sejh Midhat, Allah ga ucvrstio, skupio je 
pitanjima iz djela: Ed-Durerus-Senijje, Medzmu'atu 
tevhid, komentara na knjigu Kitabu tevhid, Fetvi Stalm 
djela. Poredao je govor ucenjaka i povezao ga, jed 
poglavlja sto jos vise pojednostavljuje govor ucenjaka 
je spomenuo i uvode u ova pitanja koja su predocena 
pojedina poglavlja sazetkom onoga sto je prethodilo 
svakim dobrom i podario mu bereket. 



Naredujemo svim nasim 

[ova Poslanika, obavljanje 

dvajanje zekata, post mjeseca 

mogucposti. Naredujemo sve ono 

i i umjerenosti snaznog 

na vagama, uspostavljanja 

; i zabranjujemo sve 

i razvratnih stvari poput: 

, kamate, jedenja imetka 

Bo^imo se radi prihvatanja 

'a, ko bude sprovodio ono 

itias ne poznavao i mi njega 



u 



24 



zla, uspostavili smo borbu 

. (Ed-Durerus-Senijie, 4/17) 



ispravne vjere iznikia 
tome kao sto se desilo jos 
ullahi 'alejh. 



resail 



govor ucenjaka o ovim 

ve mesail, Medzmu^atu 

komisije za fetve i drugih 

an s drugim. Naslovio je 

o ovim pitanjima, kao sto 

u ovoj knjizi zavrsavajuci 

njima. Allah ga nagradio 



Abdullah b. Abdur-Rahman es-S'ad 




Predgovor autora saZete verzije 

Hvala Allahu Koji je rekao: 

"Nego istinom suzbijamo laz, istlna je ugusi i lazi nestane; a tesko vama zbog 
onoga sto o Njemu iznosite." (El-Enbija, 18) 

I hvala Onome Koji je ucinio Svojim sunnetom: 

"....otpaci se odbacuju, dok ono sto koristi Ijudima ostaje na Zemlji. Tako, eto, 
Allah objasnjava primjere." (Er-Ra'd, 17) 

I Hvala Onome Koji nije dao priliku: 

"...nevjernicima da uniste vjernike." (En-Nisa, 141) 

I hvala Onome Koji je objavio Svom Vjerovesniku M da: ... ce uvijek u 
mom ummetu biti skupina Ijudi koji ce hid na istini sve pk Allah ne dode sa Svojom 
odredhom, a oni ce biti na tome (na istini) A Hvala Orjome Koji je odredio: Konje 
na cijim ce celima hiti zavezano dobro do Sudnjeg dai^i: migrada i plijen.^ Hvala 
Onome Koji je usadio u Svoje sticenike znacenje: Turizam mog ummetaje dzihad 
na Allahovom ^ putu.^ Hvala Allahu Koji je u svakotn vremenu izmedu dolaska 
poslanika ucinio ostatke od ucenih koji ce pozivati la uputu zalutale, i koji ce 
trpiti njihove uvrede. Sa Allahovom Knjigom (:e ozivljavati mrtve i sa 
Allahovom svjetloscu ce osvjetljavati slijepima. Koliko je onih koje je Iblis 
usmrtio pa su ih ozivjeli. Koliko je zalutalih koji su posmuli pa su ih uputiU. 
Kako je samo lijep njihov trag medu Ijudima, a kako im to Ijudi ruzno vracaju. 
Oni negiraju izmjene u Allahovoj Knjizi od strane onih koji pretjeruju, ili lazova 
koji to sebi pripisuju, i onih koji je krivo tumace, onih koji su uzdigli bajrake 
novotarija, i koji su razvezali omcu smutnji, pa se ijazisli u Knjizi i suprostaviU 



• Sahihul Buhah, dio hadisa od Mugire b. Su'be ^ 
2 Muttefekun alejhi, dio hadisa od Urve el-Barikija ^ 
^ Ebu-Davud ga biljezi sa dobrim lancem prenosilaca u 
Rijadu salihin, poglavlje o Dzihadu. 



25 



hadisu od Ebu-Uiname4&. Pogledaj 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Njoj, sto je svojstveno svima njima. Oni o AUahu i 
znanja, govore nejasnim govorom, Varaju neupiicene 
sumnje (subhe). Da nas Allah sacuva od smutnje onih 



Allahovoj Knjizi govore bez 
Ijude, ubacujuci im 
koji zavode.i 



valom, blagoslovljenom od 

zadovoljan. I neka je spas i 

kao milost, i na njegovu 

slijedili u dobrocinstvu do 



Hvala AUahu lijepom i mnogostrukom zah 
Njega, onako kako to voli nas Gospodar i cime je Ori 
blagoslov na Poslanika ^, poslanog svim svjetovima 
casnu porodicu i ashabe, i sve one koji ih budu 
Sudnjeg dana. A zatim: 

AUahu pripada svaka blagodat i cast, oc[ Njega Uzvisenog trazim 
blagoslov i nagradu. Nakon sto je knjiga "Fetve imcima Nedzda oko trenutacnih 
dogadanja u ummetu" nasla svoje mjesto u islamskoj literaturi, i nakon sto je 
postignuto ono sto se njome ciljalo - od isticanja opcenitosti da've reformatora 
Muhammeda b. Abdul- Vehaba, sa poduhvatom njenog predstavljanja kao 
potpunim programom, i bacanjem svjetlosti na sve r jene osnove i pravUa, kako 

ene da've da je podvrgnu 



se ne bi dala mogucnost neprijateljima blagoslovljt 

planskom iskrivljavanju u sliku nejasnih crta cime se ne bi moglo suprostaviti 

neprijateljima vjere, niti bi se moglo boriti sa protivnicima ummeta, i nakon sto 

je knjiga nasla svoje pohvale medu vecinom, i to AUahovom dobrotom, od 

velikog broja sejhova, ucenjaka, ucenika - uvidio sam, sto je smatrao veliki broj 

mojih savjetnika - da ih Allah nagradi svakim dobiom - nuznost da se napise 

skracena verzija iste knjige. Mozda da bi to bio razl 

koji ce se okoristiti od ove velicanstvene ostavstine, ogromnog obuhvatnog 

djela, koja je jos uvijek sposobna da izvodi generacije medu onima koji su od 

spasene grupe, potpomognute skupine, koja je uistinu stalni pokretac u borbi 

izmedu AUahovih sticenika i sejtanovih pomagaca. 

Moje djelo u ovoj knjizi se odnosi na: 



Ostavio sam sva poglavlja, potpune odlomke: 
kod cega sam osjetio ponavljanje, pri cemu se 
sazimanja, a toga je veoma malo. Zatim sam 
najtacnijih predaja, koje ukazuju na znacenje pitanja 
odlomaka. 



i sve dijelove "osim onoga 
nece umanjiti korist kod 
poradio na prociscavanju 

koja su dosla u naslovima 



' Odgovor Dzehmijama (15 - 16) od imama ehli-sunneta, 
Provjera dr. Ahmeda Bekira Mahmuda. Izdavaiika kuca Ktitejb 
izdanjeUll h.g. 1990 g. 



26 



Imama Ahmeda b. Hanbela. 
e (Bejrut - Damask) Prvo 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



U knjizi sam od svakog poglavlja izbrisao sazetak, koji je bio potpisan kao 
'ciste i svijetle rijeci', kao i sporedne fusnote, a umjesto njih sam stavio precizni 
sazetak za svako poglavlje koje sadrzi glavne tacke na koje se odnosi i obraduje 
sama tema. 

I na kraju molim Uzvisenog Allaha da sva nasa djela ucini dobrima, i da 
ih ucini iskrenim radi Njega, i da u njima nema nista za bilo koga mimo Njega. 

Vas brat Ebu-Jusuf 

Midhat b. Hasen Alu-Ferradz 

P.O. Box 7612 

11472Rijad 

Abo_Yosef2003@hotmail.com 

Mobil: 0506237685 



27 



28 




ft 



UVOD 

Zahvala pripada samo Allahu. Njega hvalimo i od Njega pomoc i oprost 
za nase grijehe trazimo. Allahu se utjecemo od zla nas samih i nasih losih 
postupaka. Onoga koga Allah uputi niko ga nece zavesti u zabludu. A onoga 
koga Allah ostavi u zabludi niko nece uputiti na Pravi put. Svjedocim da nema 
drugog bozanstva koje uistlnu zasluzuje ibadet osim AUaha, Jednog, Koji ortaka 
nema. I svjedocim da je Muhammed M Njegov rob i poslanik. 

Ojil^ Jolj Vl Jij-f ij ^<i\Xi(^ 4JJ| l_^l l_ji-li od-Ajl iif^ilj 

"0 vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznoscu i niposto ne umirite osim 
kao muslimani!" (Aiu-imran, 102) 

"iLlij \j^ '^^j U^ i-^J H^3J V:? ij^3 }'^'3 (j^^ Cr? >^^^^ L^^' (♦^J '>*^' t^^' \}^ 

"0 ijudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je 
njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao! Bojte se Allaha, 
Cijim imenom jedni druge molite, i cuvajte rodbinske veze! Allah doista nad vama 

bdije!" (En-Nisa, 1) 

"0 vjernici, bojte se Allaha i govorite samo Istinu, On ce vas za vasa dobra djela 
nagraditi i grijehe vam vase oprostitl... A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu 
bude pokoravao - postici ce veliki uspjeh." (El-Ahzab, 70 - 71) 

A zatim, natkrili su nas oblaci smutnji i talasi iskusenja i tame nedaca. 
Oduljile su nam se noci nereda, tako da se vjera vratila cudnom kako je i pocela 
cudnom. Skupine i grupe Ijudi su odstupile od njene sustine i stvarnosti - i to u 
skupinama - isto kao sto su tako prije u nju ulazili u skupinama. 

Na nas su pohrlili neprijatelji razlicitih ubjedenja, vjerovanja i pravaca. 
Pa su harali i sirili nered medu nasim domovima, nakon sto su ostavili dobrog 
udjela u spomenu od onoga sto je bilo medu njima od razdvajanja, razilazenja i 
podjela na stranke i blokove, samo da hi ostvarili svoju namjeru u unistenju 
islama i njegovih sljedbenika. 



29 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-FerradZ 



kom 



Dusmani su uzeli zajednicki luk jednom ru 
kako bi sa njim ispalili strijele prevare, spletki, og; 
povikao parolom kufra medu svojim strankama 
naspram srca, razuma i osjetljivih centara, kako bi ih 
doveli do ubitacne besvijesti iz koje se nikad nece 
potomstvo totalno iskorijeniti." Mejdan bitke je 
ispunjeno oblacima, a zrak je ispunjen otrovima 
dok se dim prevare mota, a smrad izdaje je ispunio 

Vojske kufra su se poredale u safove, i to 
poklali svoje konje, i nakon sto su polomili korice 
strijela i nosace svojih kopalja. Sa sobom su poveli 
bjezanje sa bojnog polja bilo nemoguce. Odlucili su 
osim rusenje, razaranje, iskorjenjivanje svega 
gradevina i ostalog postojeceg. 

A sto se tice muslimanske vojske, oni su 
pustili su svoje konje na pasu, strijele su ostavili u 
Osim sto su svoje strijele i koplja uperili ali protiv 
daija, hrabrih mudzahida..., pozivajuci se time na 
neprijateljem, koji ne zna osim za spletkarenje i koji 
kufrom. 



, koju pokrece jedno srce, 

avnosti i pakosti. Sejtan je 

rekavsi: "Okrenite vase strijele 

u potpunosti onesposobili i 

pijobuditi, cime ce se njihovo 

izgaran, njegovo nebo je 

Pticte u njemu kukaju i naricu, 

noseve. 

pjesadijski - nakon sto su 

svojih sablji i tobolce svojih 

svoje zene i djecu, kako bi 

se na rat koji ne poznaje 

onpga sto je mimo zgrada, 

St postavili naspram ovih - 
tobolce, a sablje u korice. 

odvaznih ucenjaka, iskrenih 

sigurnost i mir sa opakim 

se ne zadovoljava osim sa 



dijel 



vjernik 



Usred ovog zestokog smrada i nepreglednog 
stanje naseg ummeta je dovedeno do gorcine, popu 
jatom lesinara. Svaki od njega otkida ono sto mu 
vremenu hoce i zeli to. 

Usred ovakvog stanja, pohoda protiv naseg 
medusobno sukobimo, a nekada se u stranke 
preciznije receno svakog sahata - pojavi se ogromna 
dogadaj, a na nas se navale u smjenama: slijepe, g 
kojih svaka onu prethodnu ucini blagom. Pa kad 
"Ova ce me unistiti". A kada ona prode i nova dode 

Alhhu, Tebi se zcilimo nasom slaboscu i nasom 
pred Ijudima. Zalimo Ti se nepravdom taguta, otj 
otrovnog jezika, i unajmljenog pern. Zalimo Ti se od 
iskrivljuje istinu, i od svakog onoga koji presucuje i. 
lazima, kako bi njima pokrenuo spletke neprijatelja i njih 
ummeta, kako bi ostao osamvicen i u nemaru, prekriven 
besvijesti bez ucinka, cilja i razloga njegovog postojanja. 



30 



padnis 



istinu 



mnostva talasajucih smutnji, 
t skupocjenog ulova medu 
pase i odgovara, u kojem 



ra^jenog ummeta, nekada se 

imo. Svakog dana - ili 

ijiedaca, ili nekakav strasan 

uhe i nijeme smutnje, od 

vidi jednu od njih kaze: 



on kaze: "Evo, to je ova". 



nemoci, nasiTu ponizenjem 

tvom munafika, i svakog 

vakog onoga koji mijenja i 

Hi od onoga koji govori 

ove planove protiv islamskog 

snom, nastavljajuci u svojoj 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Trenutacno stanje skupina u ummetu 

Ako pogledas zapazit ces cudo koje nece nestati, u vecini slucajeva, kada 
je rijec o muslimanskim vojskama i njihovog odnosa naspram ove zlocudne 
nakane, ciji nosioci u nama ne gledaju ni sporazum ni srodstvo. Oni ne poznaju 
osim skrivanje cinjenica, izokretanje shvatanja, zamucivanja istine, koji ce 
muslimana stalno drzati u nekakvoj zbunjenosti, bez odredivanja neceg jasnog 
od granica, znakova ili licnog identiteta. Ovako su zeljeli. 

Vidjet cemo skupinu od naseg ummeta kako su zacepili usi prstima, a na 
sebe su navukli svoju odjecu, ne mareci za bilo cim od spletki i neprijateljstava. 

Od njih su skupine koje su uzdigle zastave zavaravanja i ponekada 
izmjenu cinjenica. Nekada se koriste lazima, a ponekada zataskivanjem ili 
sutnjom, sve sa ciljem da ummet ostane tumarajuci duboko u tminama, bez 
dokaza, rastrkan unaokolo bez ikakvog povodca. 

Medu njima su skupine onih koji su se ugusili u rijekama novotarija, 
morima sujeverja i suprotnosti u vjerovanju i praksi (djelovanju). Nekada je to 
radi tezine obaveza onoga sto je propisano. A nekada je to iz zelje za necim 
novim, kako bi se dalo oduska dusama. U vecini slucajeva je to radi emotivnog 
izrazavanja, ili tradicije, a i velicanja vjere predaka, koja je odstupila od 
vladavine znanja i povratka na objavu. 

Medu njima su skupine onih koji su zaplivali morima strasti, ili su 
zaronili u vrtloge brzaka, kao da je vjera necija druga obaveza. 

Medu njima su skupine onih koji su zeljeli da skroje odjecu za sunnet i 
put selefizma, trudeci se do u tancine, najpreciznijim pokretima da se odazovu 
svojim prijateljima na poziv prirodnom. Oni su usitinu pravi branitelji vjere, 
mimo svih ostalih, ali pod uslovom da ne ulaze u sustinu prave borbe, niti u 
njegovu pozadinu. Nego bi bilo prece da se u potpunosti izdvoje iz njenog kruga, 
granica i onoga sto tu borbu oznacava. 

Medu njima su skupine onih koji su sami sebi dali prisegu da ce 
primijeniti svaku obavezu od vjere islama ali pod uslovom - koji nije niti 
procitan, niti napisan, niti se moze cuti - da se na njega ne odnosi bilo koji grijeh 
u ovosvjetskom zivotu. Kod njih ces primijetiti veliku zelju u potrazi za halalom i 
izbjegavanjem harama, te stalnom ustrajnoscu u pokornosti AUahu '^, ali je 
najbitnije da ostane po strani od svih dogadanja. Nema ni Ijubavi ni mrznje u 
ime AUaha, a posebno kada je rijec o stvarima na kojima se temelje 



31 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



sa 



velicanstveni propisi i cime se u stvarnosti biva 
grijesenja. 

Medu njima je skupina onih koji se isticu u 
murdzija, i sijanju njegovih kobnih posljedica 
generacije onih koji nece poznavati osim mehkocu, 
ponizenja i potlacenosti. All sve u pokusaju da se 
istine i lazi, kako bi se nasli zajedno na jednom putu 
li je ono sto oni prizeljkuju i cemu se nadaju. 

Medu njima su skupine onih koji ni 
djelovanja, ali su razvili poUtiku reagovanja. Pa su se 
krvi, vrijedanju casti, strasenju sigurnih, pa su sami 
sprovode propise: odmetnistva, tekfira, proglasavanj; 
grijesnicima svakog onog ko odstupi od njihovog 
skupine. A cijelom svijetu su pruzili sve moguce 
ti koji predstavljaju korijen islama, osnovu ispravno 
sto ne ostavlja izbora onome ko za time traga 
njegovim stazama. Ovako su zamislili! ! 



na raskolu izmedu istine i 



siren] u poganog vjerovanja 

ciljem da uvijek izvedu 

itiku popustanja, predaje, 

izbHsu granice i ograde izmedu 

A daleko li je ono, daleko 



poli 



kapa nisu razradili politiku 

probudili zeljni prolijevanja 

sebi dali za pravo i vlast da 

novotarima, proglasavanja 

ili izade iz okvira njihove 

vid(bve izmisljotina kako su oni 

i djelotvornog vjerovanja, 

da ga slijedi i koraca 



pui:a 



osim 



tota 



kome 



Medu njima su skupine onih koji su se 
sistemu i njihovoj uzdignutoj zastavi, bez obzira o 
razlike da li to bila islamska zastava, ili seku 
socijalisticka, ili mjesovita... Najbitnije kod njih je d 
koje uzdigao svoju zastavu. Takode su se potrudili dci 
svih zastava koje nisu imale priliku da se istaknu nakon 
to zbog njihovog neogranicenog neznanja i ogromnog 



u 



2a 



Medu njima su skupine onih koji su htjeli da 
bori, njene propise i osnove u odnosu na ovosvjetsk 
joj isplanirali plan zivljenja, i granice njenih odiiosa 
aspektima, sa jedne strane, kao i svima onima koji 
ostalih vjera, sekti i stranki sa druge strane. Njihova 
kako bi je ucinili samo izmedu roba i Gospodara, i to 
do odredenog trenutka. Pa kada im se ukaze prilika 2 
prljavog cina, onda ce posegnuti za drugim korakom 
vjerske uloge. Tada ce objelodaniti sve svoje nakane 
sto ne daje mogucnost povratka, svih obiljezja i propisa 

Medu njima je skupina od onih koji su podigli 
je laz i zlo. Zaplivali su protiv trenutacne struje, ka 
bujici nepravde. Na torn putu nisu se sustezali od u 



32 



Ino pokorili trenutacnom 

se radilo i sta nudio, bez 

laristicka, ili patriotska, ili 

a se totalno pokore onome 

istaknu svoje odricanje od 

ove istaknute. A sve je 

nemara. 



Lzoliraju vjeru i ono cime se 

politiku ummeta, kako bi 

u razlicitim internim 

su oko nje od pripadnika 

zelja je da suze ulogu vjere, 

u odredenim obredima, sve 

ostvarenje bahatog cilja i 

a to je - totalno unistenje 

protiv svih aspekata vjere, 

u vjeri. 

glas protiv svega onoga sto 
Ico bi se oduprli zahuktaloj 
laganja bilo cega od krvi i 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



imetaka. Hi cak sta vise, prinijeli su svoj zivot kao kurban radi zadoyoljstva 
Gospodara, kao zrtvu za pomoc Njegove vjere i uspostavu Njegovog Serijata. 
Svojim porama zivota i svojim cistim kapljicama krvi su uklesali najljepse boje 
hrabrosti i pozrtvovanosti. Odbili su bilo sta osim pokret iz svoje groznicavosti 
iskreno ka svom Uzvisenom Gospodaru, sve sa ciljem da se vrati ummet na svoj 
put i da bi se ponovo uspostavile osnove monoteisticke vjere. Vidjet cemo kako 
su malobrojni i slabo opremljeni, osim sto ih je Allah odabrao medu svim 
Ijudima, kako bi realizovao Svoju odredbu i ispunio Svoje obecanje. A radi njih 
je ulio strah u srca njihovih neprijatelja. Ali, ako pogledamo okom, bez 
predrasuda i emocija, primijetit cemo da je tacka slabosti njihovog tijela u tome 
sto djeluju u nepotpunom programu utemeljenom na dokazima i cinjenicama, 
kako bi odatle mogli odrediti okvir pocetaka, i nuznih potreba za svaki period u 
periodima borbe, rijesivsi se svih nepotrebnih odluka i problema definisanosti 
okvira djelotvomog postupanja, kako bi se ova vjera vratila. Odatle ce sebi 
omoguciti predstavu sustine dogadanja i odvijanja tegobne situacije sa 
sveobuhvatnim sagledavanjima i posljedicama, kao i sa pojasnjenjem moguceg 
reflekotavanja i opasnog odgovora koji ce osjetiti svi sinovi ovog ummeta. Na taj 
nacin ce se obznaniti sustina ovog rata, kao i cinjenicno stanje razhuktale i 
razjarene borbe u koju ummet mora uci, htio ili ne. 

Nakon sto smo pregledali jednu stranu ili dio stanja naseg ummeta, jasno 
nam se ukazuje obaveznost iscrpnog pretrazivanja, stalne i neprestane 
ustrajnosti na osnovnom programu ili pravcu, koji se istice sa svojom 
sveobuhvatnoscu i koji se odlikuje sa validnom i ozbiljnom osnovom. U njemu 
se spojio vjerski dio sa onim prakticnim, kao i naucni sa cinjenicnim. Polazeci 
odavde, mozemo ga slobodno predociti nasem ummetu kao jedini put, ili jedini 
pravac pomocu kojeg cemo se izvuci iz trenutnog stanja. Isto tako, njime cemo 
preci iz stanja ponizne ovisnosti u casnu samostalnost. Zbog toga je potrebno 
pokrenuti sve snage i mobilizirati sve resurse kao njegov pokretac, koracajuci iza 
njega i ispod njegove zastave, kako bi nam se omogucilo da povratimo uzde 
Ijudskosti iz ruku najzesceg neprijatelja. I kako bi smo, sa nasom monoteistickom 
vjerom, izasli iz cudnog stanja i da je prikazemo, objelodanimo, uzdignemo i 
uspostavimo po drugi put. Isto onako kao sto su je izveli ashabi iz stanja 
cudnosti do njenog pokazivanja, uzdizanja i uspostavljanja po prvi put, 

Jos jednom kazem, u kolikoj smo mi danas potrebi za bozanskim putem, 
da njime koracamo i da se na njega vratimo, da stanemo u njegovu hladovlnu, 
dok se protiv nas bore sve vjere i sekte, koje u sustini ne postoje, koje nemaju 



33 



EbuJusuf Midhat b. Hasan AluFerra]? 



stvarno postojanje kada je rijec o stvaranju, guse^i se u dubinama nereda i 
fatamorgani ateizma. 



Koliko muslimani gube dragocjenih i v 
casti, svetinja, teritorija, porodica..., i to onda kada 
neprijatelja u vremenu nestanka ili nedostatka 
osnovnog i dobro proucenog programa. Koliko se 
svojim iskusenjima, smutnje sa svojim tamama i strasti 
istina nestaje i gubi se u trenucima kada islamski 
vezanosti sa snaznim i odredenim programom, 
poslanicima i vjerovjesnicima, da je Allahov blagi 
vremenu borbe i suprostavljana. 



rijecinih: krvi, zivota, imetaka, 

povedu borbu protiv svojih 

sveobuhvatnog, cjelovitog, 

samo nedace povecavaju sa 

sa svojom lazljivoscu, dok 

ummet gubi sredstva svoje 

povezanim lancem sa svim 

5;oslov i mir sa njima, i to u 



splei:k 



Ako bi smo okrenuli drevne postojane 
ispunjene predajama i poukama, naci cemo da je 
mnoge nedace i nevolje, koje su sa sobom nosile 
samo Allah iS zna. Do te mjere da je nekima od njih 
islam, da saviju leda njegovom ummetu i u potpunosti 
njegovih sinova. All, ummet nije dugo ostao nego se 
i ustao iz svog nemara ka svom pravom i ispravnom 
okitio. Tako da iz njega i sa njim ummet izade 
neprijateljstva, ukopavajuci svaki vid nepravd^ 
netrpeljivosti i grijesenja. Na taj nacin se prekine je 
prestati sve dok postoji vrijeme obavezne borbe izmMu 
istine za cast muslimana. 



Uvijek smo mogli primijetiti da se u vremenu 
pripadnike naseg ummeta spajaju ramena ucenjaka 
slojevi pripadnika ummeta, zagrljeni rukama i srcima 
pripremi za suprostavljanje opce pokrenutoj spletki, 
postane jasnim njihovo(neprijateljsko) spletkarenje i 
upotrijebe protiv njih samih. 



Ali, sto se tice ovog naseg dugog i zamorr^og 
vrhunac gubljenja nade, radi njegove duzine, na 
razilazenje i ogroman raskol i nepostojanju povjerenja 
pripadnika ummeta. Ova razjedinjenost nam je ostavi 
potlacenost, stalnu pokornost i neprekidnu 
neprijateljima to dalo stano uzdizanje, ugled, 
neprijateljstvo. 



34 



jitranice historije, koje su 

islamski ummet prosao kroz 

e, pakost i poganluk, koje 

malo falilo pa da dokrajce 

iskorijene postojanje 

probudio iz svoje opijenosti 

programu da bi se njime 

otp4>ran na spletke, jaki protiv 

prelaska svake mjere 

pohod u bitci, koja nece 

islama i kufira, u korist 



dan 



zestokog napada kufra na 

i voda, a iza njih ostah 

postavljajuci redove u 

sve dok u potpunosti ne 

dok se njihove pripreme ne 



dana, koji je dostigao 

liku zalost, vidimo veliko 

medu vecinom vojske od 

u nasljedstvo poniznost i 

Ovisnost. Dok je nasim 

visinu i pozivanje na 



ila 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Ovo je ono cime se moze dokazati i potvrditi nuzna potreba ummeta za 
sveobuhvatnim, opcim i ispravnim programom pomocu kojeg ce se jasno 
izgraditi pocetak i zavrsetak, osnove i temelji, posljedice, sredstva, ciljevi i 
nakane. 

Polazeci od potrage za iznalazenjem rjesenja za ogromne nedace i velika 
iskusenja koja su okmzila nas ummet, i koji usitinu prijete svojim postojanjem i 
ostankom, otpoceo sam pomno istrazivanje i stalno prevrtanje po osnovnom i 
odredenom programu koji vrijedi da se ponudi nasem ummetu kao djelotvorni i 
jedini uspjesni lijek. Lijek koji ummet mora progutati kako bi se izvukao iz ovog 
teskog stanja i da ustrajno ostane ispred, na putu strasnog suprostavljanja i 
odolijevanja. 

Moj izbor je pao na ostavstinu imama, reformatora, Sejhul-islama, 
Muhammeda b. Abdul- Vehaba, rahimehuUah, i da mu Allah H- podari lijepo 
staniste, zbog dubine njegovog nacina i temeljitosti, snage i sveobuhvatnosti i 
zbog toga sto je njegovo vrijeme blisko nasem, zbog slicnosti okolnosti i stanja u 
kojima je odrastao i primjeru naseg stanja i trenutacnih okolnosti. Islamski 
ummet je prolazio kroz tezak period u velikoj mjeri, kao sto je danasnje tesko 
stanje ummeta. Isto tako, njegov pokret, rahimehuUah, se susreo sa tagutima i 
munaficima, i onima koji su sebe smatrali dostojnima da koriste pero i rijeci, isto 
onako kao sto se mi danas borimo i suprostavljamo trenutacnom pohodu. 

Posto su okolnosti odgajanja slicne, a i stanja samih perioda, kao i 
priroda neprijatelja i obim rata, uvidio sam da je moja duznost i obaveza, da 
duboko zaronim u korijene ove ostavstine, kako bib mogao izvuci njeno blago i 
iskoristiti iste resurse. Tako da sam, uz Allahovu ^ pomoc - Onoga Koji sve vidi 
i Koji je o svemu obavijesten - podijelio ovaj program na poglavlja, i to na 
sematsko programski i sveobuhvatni nacin, pocevsi sa predgovorima i 
osnovama, prateci to sa suprotnostima i smetnjama, i zavrsavajuci sa rezultatima 
i posljedicama. 

Cilj ovog djela jeste da bi se jasno prikazala sustina ove daVe, da bi se 
uvidjela dubina njene sveobuhvatnosti, na nacin kako se ne bi ostavila 
mogucnost njenim neprijateljima da je iskorijene onako kako su to zeljeli, i to sa 
nekim njenim dijelovima, kako se ne bi mogla oduprijeti borbi nepravde i sirenju 
nereda, te suprostavljanju svima onima koji odstupaju od AUahovog Serijata i 
robovanja samo Njemu - cilj a zbog kojeg je sve stvoreno, stvoreno da Njemu 
robuje i da Mu nikoga od ortaka ne pripisuje. Zatim da se sakriju u hladu 



35 



EBU-Jusur MiOHAT B. Hasan AluFerradZ 



V 

Njegovog Serijata u svim zivotnim aspektima sve do ^renutka kada ce se sa Njim 
susresti, bez odstupanja, pretjerivanja ili mijenjanja. 



Odlike ovog programa (men 



sve 



Ovaj blagoslovljeni program, insa-Allahu 
odlikama i krasnim svojstvima i utemeljenim 
moguce naci u nekom drugom. Od njih su: 

Njegova sveobuhvatnost, prirodna 
slucajevima i potrebama svakog perioda od perioda 
granica, snaga, i mogucnosti i ocuvanjem snage m 

Njegova potvrdenost, sa dokazima oko cije 
skupine muslimanskih ucenjaka, sto je nemoguce 
svojim lancima prenosenja a i u samom znacenju 
predaja koje su prenosile manje skupine ili pojed 
Serijata, za svako pitanje od njegovih pitanja, 
ubijedeno u svaku njegovu pojedinost, kako bi 
njegove cjeline i osnove. 

Stalna briga za obaveznoscu slijedenja ispra^ 
prve tri generacije uglednika, zatim generacije slijedenj 

Ne davanje svetosti nikome, bez obzira ko 
koliko god se uzdigao njegov ucinak u nauci i 
postojanja njegovih greski, sa pojasnjenjem ako 
opravdanja, shodno potrebi koja to nalaze. 

Pojasnjenje same teme tevhida, koja predst 
osnova, i jasnocu njegovih ruknova, te navodenju te 
koji ih podrzavaju, sa odbijanjem i uklanjanjem 
osnova, teznji, uzroka i povoda. 

U tome nema nista cudno, jer je tevhid uistinu 
mejdan stalne borbe izmedu muslimana i njihovih 
sektama koje su odstupile od prirode postojanja. 

Cvrsta uvezanost izmedu akaidskog i prakt 
razdvajanja medu njima. Ili, cak sta vise, imami da 
stajali su iza onoga sto su rekli, napisali i 
neprijatelja ili sumnje u to. Ovo svakako rezultira 
ce se usaditi u duse njihovih sljedbenika, da su oni na 



36 



t^ala, se odlikuje sa lijepim 
po^ebnostima, sto je rijetko 

pov^zanost sa dogadajima, 
borbe. Ali sa ocuvanjem 
uslikiana. 

su se validnosti slozile velike 

pofeci ili optuziti za laz, i to u 

Kao i stalnom potvrdom 

jnci, sa ocuvanjem ciljeva 

sa ciljem da se ostane 

potvrdile i odobrile sve 



hedza) 



S(t 



'nih prethodnika, posebno 
a i pracenja. 

liki bio njegov stupanj ili 

jigledu. Kao i mogucnost 

se dese, i iskazivanjem 

avlja osnovu od imanskih 

kstova koji ukazuju na njih i 

svih vrsta sirka, njegovih 

razdvajanje jedinog puta i 
neprijatelja, sa svim vjerama i 



ic^og dijela bez mogucnosti 

, Allah da im se smiluje, 

osnovali bez popustanja radi 

sirlirajem i ubijedenoscu, sto 

putu sredine. Isto take ce 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 



onaj koji koraca putem sredine u vjeri, u svakom vremenu i prostom, moci 
uvidjeti potpunu sliku borbe sa svim njenim sustinskim okolnostima, 
prepoznajuci jasne znakove na putu, Odavde ce mod odrediti svoju ulogu i moci 
ce savladati potrebe svakog teskog perioda i to jasno i potpunim videnjem. 

Smjelost u isticanju istine i prihvatanju borbe, suprostavljanju radi nje i 
zbog nje. 

Nepostojanju straha ili uznemirenosti radi posljedica predocavanja 
cinjenica. I to onog straha koji moze prouzrokovati odstupanje od osnova i 
njihovo ne usmjeravanje, na osnovu logicnih dokaza. To bez sumnje dovodi do 
razdvajanja izmedu razloga i propisa, ili spajanja medu kontradiktomostima, ili 
pravljenju razlike medu slicnim stvarima u propisima i ciljevima. 

Neprihvatanje polovicnih rjesenja, odbijanje misljenja o susretanju onih 
koji zastupaju istinu i onih koji zastupaju laz, na sredini puta, jer, ovo predstavlja 
jalovu politiku, a da se i ne govori o njenoj neispravnosti sa serijatskog aspekta. 
Dok, njen stalni cilj je da radi na prikrivanju identiteta sljedbenika i zastupnika 
istine. Ili, odstupanja od njihove uloge, odvajanja njihovog cilja od njegove 
sustinske uloge, s ciljem da se zanemari njihova nedaca. A. posljedica ili rezultat 
toga bi bio nesposobnost nosioca istine u dzihadu protiv zastupnika lazi. Dakle, 
nemogucnost unistavanja njihovih izmisljenih problema, ili dokazivanja njihove 
neutemeljenosti. I to je ono za cim najvise zude zabludjeli i njihovih promotori. 

Slijedenje mudre i valjane politike u gasenju novotarija, u borbi protiv 
novotarija, a posebno kada je rijec o prljavoj novotariji murdzija sa njenim 
razlicitim ciljevima i svega onoga sto u sebi krije od oslobadanja serijatskih 
obaveza i totalnog utonuca u jame kufra, grijesenja i nepokomosti Allahu ^, 
Isto tako, odijevanje u vjersku odjecu tagutskih snaga ciji zagovaraci govore: 'La 
ilahe illallah', a iman ce zastiti krv i imetke, onako kako to oni misle; dok u 
sustini to nije osim rijec koju izgovaraju sa potpunim vjerovanjem u nju!!! Evo, 
danas mi mozemo vidjeti odgojeno dijete prljavih murdzija, koje je odraslo i 
odgojeno u njihovom krilu i zasticeno njihovom ogradom, ali nesigumo, a to je 
pogani sekularizam, sa istruhlim i slabim hladom i tminama koje su nagomilane 
jedne iznad drugih. 

Sve su to bili razlozi nesuprostavljanja islamskog pokreta tragovima i 
posljedicama jalove akide irdza'a i valjanosti njenih stubova, pojasnjavanju 
nevalidnosti njenog programa, opasnosti njenih posljedica za islam i muslimane. 



37 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrai)2 



Stalna potkrijepljenost i naoruzanost sa ddkazom 
argumenta argumentom, suocavanjem dokaza sa dokazom 
slijedenja ili pokudenog pracenja. Radi toga je, Allaho 
da'va. Jak i postojan u svojoj vjeri, koji ce sa istinom 

musrika, a da ne govorimo o ucenjacima, hafizima, c^aijama i ucenicima, koji su 
izasli i jos uvijek izlaze sa univerziteta ove ostavstine 



kao i potiskivanje 
, uz odbijanje slijepog 
vom blagodati, i izasla ova 
i)obijediti i hiljadu ucenjaka 



Ova da'va predstavlja nastavak jakog traga 
alima, Sejhul-islama Ahmeda b. Abdul- Halima, 
Harrani ed-Dimeski, rahimehullah, a iza njega dola: 
imam, Ibn-Kajjim el-Dzevzijje, rahimehullahu teala. 

Ako i najblaze pogledamo u ostavstinu 
Abdul- Vehaba, primijetit cemo da su sva ili vecina 
odgovora, izvjesca, zakljucaka, ili spomenutih sumnji 
Sejhul-islama, giganta medu ucenima, Ahmeda Ibn 
obojici smiluje. Istinska je bila rijec jednog orijentalist 
islam Ahmed b. Tejmijje je ostavio mine od kojih je 
Muhammed b. Abdul- Vehab". Molimo Allaha da 
ucenjaka i iskrene daije da aktiviraju izvore mudrosti 
iz njegove ciste ostavstine. 



u istoriji, iz skole velikog 

poz^atog kao Ibn-Tejmijje, el- 

njegov ucenik znameniti 

Sejl^ul-islama Muhammeda b. 

pitanja, njegovih dokaza i 

uglavnom nasljedstvo od 

-Tejmijje, da im se Allah 

e kada je rekao: "Sejhul- 

neke aktivirao Sejhul-islam 

potpomogne rabanijjune od 

, svjetlosti upute koje strse 



Moj nacin rada u ovom pretrazivanju 



znameniti 



jasno 
izdvaj 



Pred mojim ocima je od samog pocetka pisanj 
predstave njene osnove, temelji, odgovori, rezultati b 
ili nesigurnosti u onome sto su utemeljili ovi 
rjesenja, kako bi njihovi otisci jagodica ostali visoko 
Zato sto sam ja u potpunosti ubijeden u ocitu i nuznti 
sto su potvrdili njegovi znameniti imami i velicanstvdni 
uslovom, a to je, da se navedu u potunosti, 
povjerenju, bez ikakvog brisanja, oduzimanja, ili 
ciljeva njihove ostavstine i onoga sto su napisale njih 
najveca briga, u svemu ovome, bila da se ova 
islamskom ummetu u obliku utemeljnog i potpunog 
je to osjecao njen utemeljitelj imam Muhammed b. Abdul 
i ucenici, da im se Allah svima smiluje. 

Ja sam knjigu podijelio na tri poglavlja 
tevhida, islama i imana. Drugo poglavlje govori o 
poglavlje govori o propisima koji se nadovezuju na 



Prvo 



38 



a ove knjige bilo to da se 

ez ikakve primjese sumnje 

imami od propisa i 

i potpuno jasno nad tim. 

potrebu ummeta za onim 

i ucenjaci. AH, sa teskim 

ciljano, u potpunom 

anja necega, sto nije od 

ruke. Zbog toga je moja 

£ista ostavstina predstavi 

programa, isto onako kako 

Vehab, njegovi unuci 



ove 



poglavlje sadrzi osnove 
firku i musricima, i trece 
tevhida i sirka. 



poimanje 



KORISNI SA2E[AK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Posebno sam izdvojio propise koji se vezu za poimanje tevhida i sirka, u 
poseban dio u odnosu na dva dijela, tevhid i sirk, kako bi se napravilo potpuno 
razdvajanje izmedu uspostavljanja tevhida i odricanja od sirka, kao akide koja 
se mora realizovati, da bi se uspostavila osnova vjere i sa cime ce covjek biti 
muslimanom. I izmedu sprovodenja propisa koji proizilaze iz shvatanja definicija 
tevhida i sirka i prirode odnosa izmedu njih, da ne bi doslo do mijesanja 
pojmova. Na taj nacin bi doslo do mijesanja ostvarivanja osnove vjere, sa jedne 
strane, i sprovodenja propisa sa druge strane i njihovo stavljanje u isti kos sa 
aspekta utemeljenja, dokazivanja i stepena utemeljenosti u Serijatu. Odavde bi 
proistekla velika nedaca i najveci problem koji bi se odslikavao u pokudenom 
pretjerivanju i proglasavanju nevjernicima i izvodenjem iz vjere vecine 
musUmana, i to bez dokaza ili argumenta, osim tvrdnje da se propisi odnose na 
musrike i otpadnike od sustine i kakvoce same vjere. To je izmisljotina za ciju 
validnost ne postoji ni jedan jasan dokaz iz Kur'ana ili Sunneta ili po shvatanju 
pripadnika jedne od prve tri generacije vrijednih predaka, niti njihovog 
nepogresivog konsenzusa koji se mora slijediti. 

Kada ovo potvrdimo, moramo, takode, sa druge strane potvrditi i istaci, 
da su ucenjaci neproglasavanje musrika kafirima ili sumnje u njihov kufr, ili 
odobravanje njihovog pravca, ubrojali u djela koja izvode iz islama. To 
prouzrokuje dozovljenost oduzimanja njegovog zivota i imetka. Ali, postoji 
velika razlika i razdvajanje izmedu toga da se propisi sprovode nad musricima 
pozivajuci se da je to od osnove vjere, i izmedu toga da u nekim slucajevima i 
oblicima biva onim cime se rusi ili negira islam i sto ce biti podvrgnuto uslovima 
proglasavanja kafirom i nepostojanjem prepreka za to, onako kao sto su to 
potvrdili ashabi i tabiini i oni koji su ih u tome slijedili i zadovoljili se njihovim 
tragovima, a ne sljedbenicima murdzija 1 dzehmija novog i savremenog doba, 
koji imaju zelju da zatvore ova vrata, da zakljuce ovaj slucaj, do te mjere da su se 
mnogi od njih nadali tome da se o ovoj temi nece pricati ili raspravljati ili 
slusati, kako srca ne bi otvrdnula i kako noge ne bi skliznule u ono sto je 
zabranjeno. Ovako su bili zamislili! ! 

Na ovom mjestu necu izostaviti ni to da se odreknem i ogradim od oba 
pravca: i haridzija i murdzija, kao i stalnog upozorenja ummeta na lose posljedice 
njihove novotarije. Ali, polazeci sa znamenjem jasnog pravca ehli-sunneta i 
dzemata, kojim zeli dobro cijelom covjecanstvu, na nama je da podignemo sake 
moleci Allaha M, Onoga Koji upucuje na Pravi put, da uputi i nas i nasu bracu, 
one koji pretjeruju i one koji su popustili, na istinu i da nas sve zajedno sacuva 
od kufra, posrtanja, novotarija i inovacija. 



39 



40 



TEMATSKA PODJELA KNJIGE 

Knjiga je podijeljena na tri poglavlja: 

1. poglavlje: OSNOVAMA TEVHIDA. ISLAMA I IMANA 

2. poglavlje: SiRK I MUSRICI 

3. poglavlje: PROPISI KOJI PROISTICU IZ POIMANJA TEVHIDA I SiRKA 



1. poglavlje 
OSNOVAMA TEVHIDA. ISLAMA I IMANA 

U njetnu se nalazi predgovor i devet odlomaka. 

Predgovor: O stanjima musrika izmedu izmjene i promjene. 

l.odlomak: Sustina islama i uslovi njegovog prihvatanja. 

2. odlomak: Sustina tevhida, njegovi ruknovi, znacenja i vrste. 

3 odlomak: Kakvoca vjerovanja u objavu, te realizacija njenih ruknova i 
znacenja. 

4. odlomak: Osnove imana, njegova znacenja i nuznosti koje proisticu iz toga. 

5. odlomak: Tagut i svojstvo nevjerovanja u njega. 

6. odlomak: Vlast pripada samo Allahu, On sudruga nema i propis onoga ko 
izmijeni islamski §erijat ill sudi po onome §to Allah nije objavio. 

7. odlomak: Sustina Ijubavi i mrznje u ime AUaha. 

8. odlomak: Imena i svojstva, pravac selefa u pogledu vjerovanja u njih. 

9. odlomak: Kada i kader, pravac selefa u pogledu vjerovanja u njih. 



41 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferraw 

2. poglavlje 

SIRK I MUSRICI 



1 propisi vezam za njega sa 
upozora|vanja na njega. 



U njemu se nalazi osam odlomaka: 

1. odlomak: Definicija sirka, njegovi stupnjevi, vrste 
pojasnjenjem njegovog neprastanja i obaveze 

2. odlomak: Znanje je put spasa od sirka, jer akc^ ne postoji desit ce se iz 
neznanja i zamagljivanjem i izmjenom cinjenica. 

3. odlomak: Smutnja izazvana kaburovima, stetn<i posljedice radi njih, sa 
odgovorom na najpoznatije sumnje kuburijama 

4. odlomak: Sefa'at, vrste, uslovi, razlozi sa kojima 
uskracuje. 



5. odlomak: Musrik je utopljen u svojoj vjeri zbog gu^jenja svih ogranaka rijeci 
sa kojom se stiti osim sto je puko izgovara. 

6. odlomak: Najpoznatije sumnje musrika i njihovih u^enjaka, i strijele odgovora 
istima. 



7. odlomak: Jasni dokazi iz Bozanskog serijata o kufiru 
mimo AUaha Ji. 



8. odlomak: Razlog borbe protiv musrika, obaveza 
drzavi u kojoj prevladavaju propisi sirka. 



3. poglavlje 

PROPISI KOJI PROISTICU IZ POIMANJA 
TEVHIDA I SIRKA 

U njemu se nalazi devet odlomaka: 

1. odlomak: Uslovi zastite krvi i imetka. 

2. odlomak: Propis o sumnji u kufr kafira i njegovi oblik 

3. odlomak: Opravdanje neznanjem. 

4. odlomak: Veza izmedu iznosenja dokaza, kufra i nje^ovih 

5. odlomak; Vrste kufra i propis proglasavanja kafirom 



42 



se postize i radi kojih se 



onoga ko obozava nekoga 



odricanja od njih, i propisi o 



propisa. 
odredene osobe. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



6. odlomak: Propisi vezani za drzave. 

7. odlomak: Propisi borbe i serijatska utemeljenost dzihada. 

8. odlomak: Stvari koje kvare islam, te propisi o odmetnistvu i odmetnicima. 

9. odlomak: Najpoznatije sumnje koje su navodene protiv Imama daVe i 
zadovoljavajuci odgovor na njih. 



Od samog pocetka pisanja ove knjige pa do kraja postojala je zamisao o 
podjeli svakog odlomka na posebne teme i oblasti, od kojih ce svaki poceti sa 
svojim naslovom iz kojeg ce se pojasniti cilj istoga. Pazio sam da njihovo 
znacenje bude izvuceno iz osnovnih zamisli i programskih osnova koje su 
spomenute unutar predaja i u toku ovog istrazivackog rada. Ako bih naveo neku 
od dugih predaja, kako bih potvrdio pitanje od pitanja, onda sam unio sporedni 
naziv izmedu zagrada jednom ili vise puta, shodno potrebi koja je na to pozivala, 
i kako bih olaksao izvlacenje same koristi i stalnog skretanja paznje citaoca na 
svaki red od redova koji su prenesni. 

Zelim, takode, ukazati da je osnovni cilj u ovoj knjizi ocuvanje njene 
originalnosti, a to je da se pojasni vjerovanje imama daVe u svakom pitanju od 
navedenih pitanja, ili da se potvrdi ono sto su potvrdiU, i na kraju svakog dijela 
sam svakako naveo predaju ili vise njih od imama savremenog doba, kao sto su 
clanovi Stalnog odbora za izdavanje fetvi, Odbor velikih ucenjaka, Clanovi 
muftijstva, kako bi se time pojasnio put i stalna ustrajnost u potvrdi naucnih 
pitanja koji prevladavaju prakticnim pitanjima i koje u isto vrijeme predvode. 



43 



44 



BlOGRAriJA Sejhul-islama 

MUHAMMEDA B. ABDUL-VEHABA " RAHIMEHULLAHU TEALA 

Ugledni sejh Abdul-Aziz bin Baz, rahimehullahu teala, da ga Allah H- 
nastani u prostranstvima Svojih dzenneta, o biografiji sejha imama Muhammeda 
b. Abdul- Vehaba i njegovih sinova, unuka i sljedbenika, da im se Allah svima 
smiluje, i u samom upoznavanju sa sejhovom daVom i obimu borbe izmedu 
njega i njegovih protivnika, sa pojasnjenjem sustinskih razloga, Allah mu se 
smilovao, kaze: 

"Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Neka je Allahov mir, spas i blagoslov na 
Njegovog roha, poslanika i najodabranije stvorenje medu stvorenjima, naseg vodu i 
uglednika, Muhammeda b. Abdullaha, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga 
budu slijedili A zatim. 

Draga i cijenjena braco, casni sinovi, ovo je kratko predavanje koje cu vam 
predociti kao prosvietljenje misli i pojasnjenje cinjenka, savjetujuci radi Allaha i 
Njegovih robova. Kao i odavanje pocasti i obaveze od mene kada je rijec o onome o 
kome govorimo. Ovo predavanje je pod naslovom: 'Sejh imam Muhammed b. Abdul- 
Vehabf njegova da'va i zivotni put\ 

Smatrao sam potrebnim da vam kazem nesto o velicanstvenoj licnosti, velikom 
pozivacu na dobro, Ijubomomom daiji, a to je — sejh, reformator islama na Arapskom 
poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesnickoj hidzxi On je imam Muhammed b. Abdul- 
Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli. 

Ljudi su upoznati sa ovim covjekom, posebno njihovi ucenjaci, vode, velikani i 
uglednici na Arapskom poluotoku i van njega. O njemu su ljudi mnogo pisali, neki 
manje neki vise. Mnogi su mu ljudi posvetili svoje pisanje. Cak su i orijentalisti o 
njemu mnogo pisali. O njemu su i drugi pisali kada je bilo rijeci o pohvali onih koji su 
pozivali na dobro. Kao sto su o njemu pisali i u knjigama historije. Oni koji su bili 
realni u svom pisanju su ga opisali kao velicanstvog pozivaca na dobro, te da je 
predstavljao reformatora islama, kao i to da je bio na uputi i svjetlosti od svog 
Gospodara. Ali, bilo bi tesko nabrojati ih sve. 

Medu torn skupinom je i veliki pisac Ebu-Bekr es-Sejh Husejn b. Gannam el- 
Ahsai. On je pisao o ovom sejhu i lijepo i korisno. Spomenuo je njegovu biografiju i 
njegove pohode. Tome se mnogo posvetio tako da je mnogo toga i napisao u svojim 
djelima. Zatim je naveo njegove dokaze iz Allahove Knjige. Od njih je, takode, sejh 
Osman b. Bisr u svojoj knjizi ^^Naslov Medzda", gdje je pisao o ovom sejhu, o njegovoj 
da'vi, biografiji, o historijatu njegovog zivota. O njegovim borbama i dzihadu. 



45 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Emin 



veliki 



tx)ku 



Od njih je van Poluotoka pisao dr. Ahmed 
napretka". O njemu je veoma realno pisao. Od njih je, 
Nedevi. O njemu je pisao nazvavsi ga Tozivac na dohro 
Pisao je o njegovoj biografiji u cemu je uveliko i uspio. 

O njemu su, takode, pisali i drugi kao sto je 
Ismail es-San^ani. Zivio je u njegovom vremenu i u 
njega doprla sejhova da'va obradovao joj se zahvalivsi se 
je, takode, pisao veliki i ugledni sejh Muhammed b. Ali 
evtar", a pocastio ga je velicanstvenim pohvalama. O 
mimo ovih spomenudh, koje poznaju citaoci i uceni. 

Ovaj sejh je roden 1115 godine po hidzri. Ovo je 
da mu se Allah smiluje. Neki kazu da je roden II II 
misljenje tj. da je roden 1115 hidzretske, da je na onog 
blagoshv i najljepsi pozdrav. Ucio je pred svojim ocem u 
gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato 
sjeverozapadno od Rijada. Izmedu ovog mjesta i 
kilometara. 



u svojoj knjizi "Zagovaraci 

ifikode, veliki sejh Mesud En- 

kojem je ucinjena nepravda\ 



i sejh i voda Muhammed b. 

njegove da^ve. Kada je do 

na tome Allahu M.. O njemu 

Sevkani, autor knjige "Nejlul 

njemu su pisali mnogobrojni, 

poznato njegovom rodenju, 

hi]^zretske, ali je poznatije prvo 

koji ju je ucinio najvrijedniji 

mjestu Vjejna. Ovo je mjesto 

selo u Jemami u Nedzdu, 

Ryajia je razdaljina od oko 70 



Vjejn 



Tu je roden, rahimetullahi alejhi, tu je odrastao 
nacin. Kur''an je poceo uciti veoma rano. Ulagao je 
prosvjeti pred svojim ocem sejhom Abdul-Vehabom b 
fakih i sposobni ucenjak. Bio je kadija u mjestu 
punoljetnost namjerio se da obavi hadz Bejtullahu. Tamo 
pred tamosnjim ucenjacima Haremi-serifa. Zatim je 
onoga koji ju je nastanio (Poslanik) najvrijedniji blagoslc^v 
medinskim ucenjacima. Boravio je u Medini jedno 
dvojicom poznatih medinskih ucenjaka u torn vremenu, 
knjige ''El-Uzbul faid fi ilmil feraid'\ kao sto je ucio i 
Muhammed Hajat es-Sindi, u Medini. Ovo su dvojica 
od kojih je svoje znanje stekao Sejh. Mozda je ucio pred 
nam to nije poznato. 



a 



Sejh je otputovao u potrazi za znanjem u Irak, 
susreo sa njenim ucenjacima. Pred njima je uzeo od 
htio, i tamo je i predocio ddvu u Allahov tevhid. Ljude je 
pokazao da je obaveza svih muslimana da svoju vjeru 
sunneta Allahovog Poslanika #.. O tome se raspravljao 
rasprave sa ucenjacima. Najpoznatiji od njegovih sejhova, 
imenu sejh Muhammed el-Medzm'ui. O njemu su neki 



46 



i odgojen je na jedan lijep 

veliki trud u proucavanju i 

Sulejmanom. On je bio veliki 

a. Nakon sto je dostigao 

je odslusao nesto od znanja, 

otisao u Medinu, neka je na 

i spas. Tamo se sastao sa 

vr}]eme. Uzeo je znanje pred 

to su: sejh Abdullah, autor 

velikim sejhom po imenu 

ndjpoznatijih ucenjaka Medine 

n^kim drugim jos mimo njih a/' 



pred 



Namjerio se u Basru gdje se 

znanja onoliko koliko je Allah 

pozvao u sunnet. Ljudima je 

crpe iz Allahove Knjige i 

i opominjao. Tamo je vodio 

tog predjela, je bio covjek po 

od ucenjaka Basre govorili 



KORISNI SA2^AK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



lose. Toko da su on i njegov, gore spomenuti, sejh dozivjeU i neke neugodnosti, te je 
zbog toga i napustio Basru. Imao je namjeru otici u Sam ali zbog nedovoljnih 
materijanih sredstava mu to nije uspjeh. Toko da je, nakon Basre, otisao u Zubjer, a 
iz Zubjera je otisao u El-Ihsa. Tamo se susreo sa ucenjacima gdje ih je podsjetio na 
neke od osnova vjere. Zatim se okrenuo prema mjestu zvanom Hurejmila. I to je bih, 
Allah najbolje zna, u petoj deceniji 12. vijeka, po hidzri. Njegov otac je bio kadija u 
Vjejni pa je doslo do nesporazuma izmedu njegovog oca i vode ovog mjesta. Pa se 
odatle preselio u Hurejmilu, dosavsi u nju 1139 h. Tako da je i sejh dosao u 
Hurejmilu svom ocm, nakon sto se ovaj u nju doselio 1139 h. Sto znaci da je njegov 
dolazak u Hurejmilu bio 1140 h. ili nakon toga. Tamo je ostao, ali se posvetio nauci, 
ucenju i davi u Hurejmili sve do smrti svog oca godine 1153 h. Neki od stanovnika 
Hurejmile su se lose ponijeli prema njemu, pa su pojedini od ovog olosa imali hse 
namjere da ga se rijese. Prica se kako su mu uskakali preko zidina avlije, ali su ih neki 
od Ijudi primijetili te su pobjegli. Nakon toga se sejh, rahmetullahi alejhi, preselio 
ponovo u Vjejnu. 

Razhzi Ijutnje ovog olosa je bio taj sto je on naredivao dobro i sprjecavao zlo. 
Podsticao je tamosnje vode da kazjijavaju prijestupnike i kriminalce, one Iwji su 
napadali na Ijude i otimali im imetke, ucjenjivali ih i tlacili. Ovaj ohs u tom predjelu je 
nazivan Wobovima\ Pa kada su uvidjeli da je sejh protiv njih i da nije zadovoljan 
njihovim postupcima, te da je podsticao vode da ih kaznjavaju i sprijece ih u njihovom 
zlu, rasrdili su se na njega i naumili su da ga se rijese, ali ga je Allaha sacuvao i 
sklonio." 

(Sejh Ibn-Baz rahimehullah - je govorio o nedacama Imama i njegovim 
odlascima i posjetama mjestima i gradovima, kao daija i mudzahid, sve dok ga 
Allah nije spojio sa vodom Muhammedom b. Saudom, pa je rekao): 

"Doprla je vijest do Muhammeda b. Sauda a sejhu Muhammedu, a prica se da 
ga je tome obavijestila njegova supruga. Kod nje su dosli neki od onih koji su zeljeli 
dobro i rekli joj da obavijesti muza Muhammeda o ovom covjeku i da ga podstakne na 
prihvatanje njegove dave. Podstakla ga je na to, tj. da ga podrzi i pomogne. Bila je 
dobra i pobozna zena. Pa kada je kod nje usao Muhammed b. Saud, emir mjesta 
Der'ije i okolnih predjeh, rekla mu je: "Raduj se ovom velicanstvenom plijenu! Ovo je 
plijen kojeg ti je Allah potcinio. Covjek daija koji poziva Allahovoj vjeri, poziva 
Allahovoj Knjizi, poziva u sunnet Allahovog Poslanika M- Kako li je samo divan ovaj 
plijenl Pozuri pa ga prihvati, pozuri i pomozi mu, i nemoj se u tome nikada sustezati", 

Tako da je ovaj emir prihvatio njene prijedloge. Zatim je ostao neodlucan da li 
da mu ode ili da ga pozove sebi! 1 Ali mu je receno, kaze se da su mu njegova zena i jos 



47 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HASAN ALUFERRAIIZ 



neki od dobrih Ijudi, rekli: "Ne bi trebah da ga pozov^s 
namjeris i odes do njega, cime ces iskazati svoje postivanje 
dobro". 



On se tome odazvao, cime mu je i Allah propism ndio u veselju i dobru, da 
mu se Allah smiluje i pocasti ga dzennetom. Otisao je kod sejha, u kucu Muhamm£da 
b. Suvjelima, poselamio ga a zatim sa njim popricao. Pa mu je rekao: "Sejh 
Muhammed, raduj se pomoci, raduj se sigumosti i potpomaganju" . A sejh mu je 
odgovorio: "I ti se isto tako raduj pomoci, ucvrsceriom namjesnistvu i lijepom 
zavrsetku. Ovo je Alhxhova vjera, ko je pomogne Allah ce njega pomoci, onaj ko je 
podrzi Allah ce njega podrzati, a veoma brzo cemo osjetiti tragove toga". Pa je rekao: 
"Sejh, ja cu ti dati prisegu u Allahovoj vjeri, vjeri Njegovog Poslanika, kao i na dzihad 
na Allahovora putu, ali se ja bojim, da ako te podrzimo, pomognemo i dovedemo te do 
vrhunca, da ces pozeljeti odseliti se u neko drugo mjesto i da ces preci u neki drugi 
predio". A sejh je odgovorio: "Ne, ja ti dajem prisegu no: ovo: Dajem ti prisegu da je 
krv za krv, rusevina za rusevinu i da nikad ne napustim tvoju zemlju". " 



s sebi nego je bolje da se ti 
znanja i onoga ko poziva na 



siVi i dzihadu sve do smrti, 



Muhammed, sejh Ali b. 
unuka: sejh Abdur-Rahman 



(Zatim je sejh Ibn-Baz govorio o njegovoj d; 
rahimehullah, pa je rekao) : 

"Nakon sejhove smrti, rahmetullahi alejhi, nastavili su njegovi sinovi i unuci, 
njegovi ucenici i pomagaci u davi i dzihadu. Najistaknutiji od njegovih sinova su bill 
sejh Imam Abdullah b. Muhammed, sejh Husejn b 
Muhammed, sejh Ibrahim b. Muhammed. A od njegovih 
b. Hasan, sejh Ali b. Hasan, sejh Sulejman b. Abdullah h. Muhammed i mnogi drugi. 
Od njegovih ucenika je, takode, bio sejh Hamed b. Nasir b. M'amer, i veliki broj 
ucenjaka Der'ijje i drugih mjesta. Oni su nastavili u da'vi 

vjeru. Pisali su knjige i djela. Borili su se protiv neprijatelja vjere. Medu ovim daijama i 
njihovim protivnicima nije bih nista drugo spomo, osim sto su oni pozivali u Allahov 
tevhid i iskreno robovanje AUahu M, i ustrajnost u tome. Zatim su se zalagali za 
rusenje mesdzida i turbeta izgradenih na kaburovima. Pozivali su na primjenu Serijata 
i ustrajnosti u tome. Pozivali su u naredivanje dobra i sprqecavanje zla. Pozivali su na 
izvrsavanje serijatskih kazni. Ovo su bili glavni razlozi nesuglasica medu njima i 
ostalim Ijudima." ^ 

Ovo je posljednje sto je bilo moguce napisati u ovom uvodu. A sada 
cemo ostaviti prostora da cijenjeni citalac ude postojano, blago i stabilno u 
razumijevanje i spoznaju osnova, temelja, ciljeva i nanijera ove ostavstine. 



1 Imam Muhammed b. Abdul-Vehab, njegova da'va i zivotopis 



48 



(5 - 34). 




PRVO POGLAVUE 




OSNOVE TEVHIDA. 
ISLAMA I IMANA 




49 



50 



PRVO POGLAVLJE 

OSNOVE TEVHIDA, ISLAMA I IMANA 

U njemu se nalazi predgovor i devet odlomaka: 
Predgovor: Stanje musrika izmedu izmjene i promjene. 

1. odlomak: Sustina islama i uslovi njegovog prihvatanja. 

2. odlomak: Sustina tevhida, njegovi ruknovi, znacenja i vrste. 

3. odlomak: Kakvoca vjerovanja u objavu te realizacija njenih ruknova i znacenja. 

4. odlomak: Osnove imana, njegova znacenja i nuznosti koje proizilaze iz toga. 

5. odlomak: Tagut i svojstvo nevjerovanja u njega. 

6. odlomak: Vlast pripada samo Allahu, On sudruga nema. 

7. odlomak: Sustina Ijubavi i mrznje u ime Allaha. 

8. odlomak: Imena i svojstva, pravac selefa u pogledu vjerovanja u njih. 

9. odlomak: Kada i kader, pravac selefa u pogledu vjerovanja u njih. 

PREDGOVOR 

Stanje muSrika izmeou izmjene i promjene 

CNuZAN I BITAN UVOD ZA SHVATANJE I POJASNJENJE PITANJA TEVHIDA] 

U njemu se nalaze dvije teme: 

1. tema: Sirk je ispunio Zemlju, od najvisih do najnizih na njoj. Sejtan ima sta da 
ponudi svojim pristasama, dok Milostivom u tome nema udjela. 

2. tema: Odnos Ijudi prema nazivima je takav da su liseni cinjenicnog zruicenja i 
onoga na sta ukazuju. Ne sagledavaju znacenja za koja se vezu propisi, sto je 
uzrokovalo sirk i pripisivanje ortaka Allahu. Dok su oni koji su to ucinili postali 
neovisni o iskrenosti i tevhidu. 



51 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Ono sto se ocekuje od ovog 



Da se ummet sa svojim ucenjacima, daijama, 
obicnim masama Ijudi, suprostavi ovoj ogromnoj i 
je zaustavili u njenom haranju kojim pogada ummet 
njegovim dijelovima i kolanja izmedu njegovih organa 
rezultat koji ce se odslikati u nestanku tevhida, g; 
uklanjanju njegovih granica. 



misliocima, poboznjacima i 

uijiistavajucoj nedaci, kako bi 

, u stanju sirenja sirka po 

. Jer, u protivnom, doci ce 

^senju njegovih znamenja i 



Sirenje sirka nagovjestava brisanje idendteta 
identitet koji nas spaja i ureduje nase safove, i na 
mrznja u ime Allaha, je stvar tevhida. 



cemu 



pozivanje na pripadnost, 
parole kufra^ zx^amenja 



Tevhid je jedino rjesenje zct dzahilijetsUo 
arapski nacionalizam, nacionalno jedinstvo, i sve osiale 
sirka i zvijezde otpadnistva. 

Pa, ako se izgubi tevhid, nas dan ce postati k^o nasa noc a svjetlost nasa 
ce postati kao nasa tama. 



Nama nema povratka iz mrtvila, koje je ra 
nama, osim sa povratkom koji poziva i istice se cistccom 
vidu Kur'ana i sunneta, sa prakticnim tumacenjem i 
prve tri generacije, odakle cemo mi uzimati svoje 
naseg postojanja. Time cemo primiti znakove naseg 
stvari, i kakvocu povratka izgradnje nasih redova, 
pokrenemo ispravno i blago na svjetlost nase monrtteis 
prvih predaka. I to sve da bi smo prvo mi odradili svoj 
prenijeli na cijelo covjecanstvo oko nas. 



Prvi znakovi na putu, i svetionici putanje, su uspostavljanje iskrenosti i 
tevhida, i totalno unistenje sirka i mnogobostva. 

A pred vama je pokazatelj i dokaz o svemu cjnome sto je prethodilo od 
nadanja i bolova. 



52 



uv 



oda 



ummeta. Jer, jedini 
se temelji nasa Ijubav i 



zapelo svoje konopce nad 

i koji se predstavlja u 

jednog i drugog od strane 

yjerovanje i primati Serijat 

, granice nase najbitnije 

kako bi smo mogU da se 

ticke vjere i put nasih 

udio, a zatim da bi smo to 



puta 



L tema 

SIRK JE ISPUNIO ZEMLJU. OD NAJVlSlH DO NAJNI2IH NA NJOJ. 

SEJTAN IMA STA DA PONUDI SVOJIM PRISTASAMA DDK 

MILOSTIVOM U TOME NEMA UDJELA 

Sej'fi Ahdu-Latif b. Ahdur-Rahman, pojasanjavajuci stanje ummeta i onoga sto 
ga je pogodilo od sirka, koji je razapeo svoje konopce i uspostavio svoje korijene 
u svim muslimanskim zemljama, prije pojave dave sejha Muhammeda b. Abdul- 
Vehaba, da im se Allah smiluje svima, kaze: 

"Njegovi sunarodnjaci i savremenici u torn vremenu su bill u stanju 
cudnog islama medu njima. Tragovi vjere medu njima su se vec bill izbrisali. 
Poruseni su temelji monoteisticke vjere. Vecinom je prevladalo ono u cemu su 
bill i sami neznabosci. Znamenja Serijata u torn vremenu su bila izbrisana. 
Prevladalo je neznanje i slijepo slijedenje i okretanje od Kur'ana i sunneta i 
slijedenja neznanog i neukog, koji od vjere nije znao osim onoga na cemu su bill 
stanovnici tih drzava, ili od odraslih i starih, koji su bili na onome sto su preuzeli 

V 

od svojih oceva i djedova, dok su znamenja Serijata bila izbrisana. Tekstovi 
objave i osnova sunneta medu njima su iscezli, a put oceva i predaka je bio 
uzdignutih pokazatelja. Predaje vraceva i taguta su bile prihvacene a ne 
odbacivane niti odbijane. Sa sebe su skinuli okovratnike tevhida i vjere. Ulagali 
su veliki trud u trazenju pomoci i vezivanju za nekog drugog mimo Allaha, od 
evlija, dobrih, kipova, idola, sejtana..." 

Stanje predjela u Nedzdu 

Sto se tice predjela Nedzda, sejtan je dostigao vrhunac i umijece u 
njihovom zavodenju. Bdjeli su nad kaburom Zejda b. Hattaba. Prizivali su ga iz 
zelje i strahopostovanja, proslavljanim Hattabom. Umisljali su da ce im on 
ispunjavati potrebe. Smatrali su ga najvecim posrednikom i iscjeliteljem. 
Takode, kod kabura kojeg su smatrali da je kabur Dirara b. el-Azura, sto je bila 
ocita laz i izmisljotinja.^ 

Stanje predjela Haramejna (Meke i Medine) u torn vremenu 

Cak i predjeli dva casna harema! Od toga je bilo i ono sto se cinilo kod 
kabura Mahdzuba, kod kubeta Ebu-Taliba. Dolazili su kod njegovog kabura sa 
svijecama i znamenjem, kako bi trazili pomoc u nevoljama, i za otklanjanje 



Ovako je u originalu a moguce je da se radi o izmijenjenoj lazi. 



53 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferra]2 



nedaca. Njega su najvise velicali u vremenu ako bi 
nedaca. Njega su velicali i vise nego sto se trazi kod 
bi se kradljivac, lopov ili nasilnik, ili neko ko bi uqinio 
jednog od ova dva kabura, niko mu se ne bi 
njihovim velicanjem, postivanjem i pocastima 



suprostavio 



ih pogodila kakva nesreca i 

(zasnog Bejtul-Harama. Ako 

nepravdu, sklonio kod 

zato sto su to smatrali 



Stanje predjela Taifa 



koje^ 



sto 



U Taifu je bio kabur Ibn-Abbasa -#. kod 
rituali od kojih se grce duse monoteista, i sto odbijaj 
robova, ono sto su odbijali Kur'anski tekstovi i ono 
od uglednika svih poslanih. Od toga je bilo bdij^nje 
kaburom u potpunoj skrusenosti trazeci pomoc, isk 
onim kojeg obozavaju, potpuno predani moleci za 
Ijubav, koja predstavlja Ijubav robovanja, kao i 
koji su bili kod tog posjetilista i gradevine. 



g su se odvijali musricki 

iu srca AUahovih iskrenih 

je potrvdeno tekstovima 

onoga koji moli pred 

azivajuci neimastinju pred 

pomoc, iskazivajuci cistu 

davanje zavjeta i zrtava onima 



Vecina njihovih trgovaca i obicnih Ijudi fci 
"Danas je dan na AUahu i tebi Ibn-Abbasu". Od njeg; 
otklanjanje nedaca, nesreca... 

Isto tako, i ono sto se radilo u casnoj Medini 
najbolji blagoslov i mir, je bilo od ove iste vrste 
serijatskog programa i puta. Takode, u predgradu 
vrhunac zablude je kabur za kojeg su tvrdili da je 
podmenutli neki od sejtana. Radi njega su utemeljili 
su mu sluzbenike i sluge u hramu. Dostigli su vrhunac 
sa cime je dosao Muhammed M od zabrana velicanja 
moze pogoditi radi onih dobrih i uglednih koji se u 



Stanje egipatskih predje 



Sto se tice Egipta -od velikana i srednje 
sakupili medusobno mnogobozacke stvari, idolatrije, 
nije dovoljna knjiga da se napise niti se ima rijeci 
posjetilista Ahmeda el-Bedevija, i njemu slicnih od 
koji su bili obozavani. Oni su presli granice onoga sto 
njihovim bozanstvima. Vecina njih su smatrali 
kao i upravljanje svemira njihovom voljom i opcim 
nije smatrao od nimrudskih faraona. 



54 



uzvikivali na trznicama; 
a su trazili opskrbu, pomoc 



sirka 



kab 



da je na njene stanovnike 

i udaljenosti od pravog 

Dzide nesto sto je dostiglo 

ur Have, kojeg su ustvari 

ocitu izmisljotinju, odredili 

u suprostavljanju onome 

kaburova i smutnje koja 

nalaze. 



njima 



la 



klase 



cia 



i radnickih redova su 
i prizivanje faraona, za sto 
se opise, a posebno kod 
onih u koje se vjerovalo i 
je postojalo u dzahilijetu sa 
potpuno gospodarstvo svemira, 
odredenjem. Ono sto niko 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Stanje stanovnika Jemena 

Isto tako ono sto se radilo u Jemenu islo je ovim putem i pravcem. U 
Sani, Bur'i, Mehi i drugim mjestima postojalo je ono od cijeg opisa i spomena bi 
se odrekao svaki razumom obdareni insan. Nije bilo moguce doprijeti do 
njihovog cilja i saznanja, posebno kada je rijec o Ijudima koje su savladali sejtani 
i odvratili ih od pokoravanja Milostivom, radi obozavanja kaburova i sejtana. Pa 
neka je slavljen Onaj koji ne kaznjava odmah nakon grijeha i koji ne propusta 
nista od prava i nepravde. 

U Hadremevtu, Sehru, Adnu, Jafi, ono sto se ne moze spomenuti 
slusaocu, neki od njih su govorili: "Nesto za AUaha, o Idruse! Nesto za Allaha, ti 
koji ozivljavas duse". 

Takode, u predjelu Nedzrana, od onoga sa cime se sejtan izigravao i cime 
im je skinuo uze imana, stvari koje nisu skrivene ucenima, kao i njihov voda po 
imenu Sejjid (ugledni). Njemu su iskazali od pokornosti i velicanja, davanja 
prednosti i pretjerivanja u njegovom pogledu do te mjere sto ih je odvelo do 
otpadnistva od vjere islama i padanja u obozavanje idola i kipova. 



1 V'j 4Jj ij^, '^l VJ '^3 fir ^' e^^'-^ ^' ^^^^ ^ ^^'^' ^r^'->'^ r*^^' '^ 



\\:jJ\ 'us^\ 



_; 1 ^ — ' I --|^ Lfcp 






"Oni, pored Allaha, bogovlma smatraju svecenike svoje, I monahe svoje i Mesiha, 
sina Merjemina. A naredeno im je da samo jednom Bogu Ibadet cine - nema boga 
osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et Tewbe, 



31) 



Stanje drzava Sama i Iraka 



Takode, Haleb, Damask, i ostali dijelovi Sama su posjedovali 
okupljalista, zrtvenike i znamenja, na cemu se nikada nece sloziti pripadnici 
imana i islama. Postojali su pripadnici tzv. 'Sejjida Enama', sto je slicno onome 
spomenutom o egipatskim vidovima kufra i pomijesanim stanjima idolatrije i 
mnogobostva. 

Isto tako je bilo sa Mosulom, predjelima Kurda, gdje su postojali vidovi 
sirka, grijesenja i nereda. Takode i u Iraku, posebno u predjelima primorja i 
zaliva, kao i dio Husejinskog okupljalista. Rafidije (sije) su ga uzele za svog idola, 
cak sta vise, za svog gospodara, odrzavatelja, stvoritelja i opskrbitelja. Njime su 



55 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-F£Rrad2 



vratili svoje vatropoklonistvo. Njime su ozivjeli sk(^le Lata i Uza'a i onoga na 
cemu su bili neznabosci. 



Isto tako je bilo sa ostalim selima Satta i 
neznanja. Kao i u Kadifu i Bahrejnu od rafidijskih 
obicaja, idolatrijskih rituala, ono sto je suprotno 
monoteisticke vjere. ^ 



Medzre, u samom vrhuncu 

r|ovotarija, vatropoklonickih 

i sto odudara osnovama 



1 Ed-Durerus- Sennije 1/386 - 387. 



56 



2. tema 

Odnos ljudi prema nazivima je takav da su liSeni CinjeniCnog 

ZNACENJA I 0N06A NA STA UKAZUJU. NE SAGLEDAVAJU ZNACENJA ZA 
KOJA SE VE2U PROPISI. $T0 JE UZROKOVALO SiRK I PRIPISIVANJE 
ORTAKA ALUHU, DOK SU ONI KOJI SU TO UClNILI POSTALI NEOVISNI 
ISKRENOSTI I TEVHIDU 

Ahdu-Latif b. Abdur-Rahman, Allah da im se smiluje obojici, je rekao: "Sejtan 
se umilio pri spletkarenju i zavodenju ovih ljudi, koji su presli granice svake 
mjere u pogledu kaburova dobrih ljudi, tako da im je podmetnuo izmjenu naziva 
i serijatskih definicija i lingvistickih termina, pa su sirk i obozavanje dobrih ljudi 
nazvali tevesulom (posrednistvom) i prizivanjem, lijepim vjerovanjem u pogledu 
evlija, trazenja sefa'ata putem istih, kao i iskazivanjem njihovih casnih dusa. 
Tako su mu se (sejtanu) odazvali oni sa djecijim razumom, oni sa vidom slijepih 
miseva, te su se pozabavili terminima, ali se nisu posvetili cinjenicama. 

Tako da se obozavanje dobrih ljudi i evlija izokrenulo u prizivanje idola i 
sejtana, isto onako kao sto je bilo prije vjerovjesnistva ili u vremenu i razdoblju 
kada je jedno naspram drugog bilo, i na potpuno isti nacin postojalo, sto je 
naveo ne jedan od ljudi, ali se to isticalo i povecavalo sve dok se stetnost nije u 
potpunosti osjetila, a njegovo zlo je pogodilo gradove i sela." 

Sejh Abdullah b. Abdur-Rahman Ehu-Bittin, rahimehullah, je rekao: "Kada 
covjek sazna i upozna se sa realnim znacenjem Boga, te da je On obozavani, i 
spozna sustinu ibadeta, razotkrit ce mu se da svako onaj ko ucini nesto od 
ibadeta nekome mimo Allahu da ga je na taj nacin obozavao i ucinio 
bozanstvom, makar on i bjezao od toga da ga nazove obozavanim ili bogom ili da 
to imenuje tevesulom (trazenjem posredstva), sefa'atom (zauzimanjem), 
pribjegavanjem i slicnim. 

Musrik je musrik, htio to on ili ne, isto kao sto je onaj ko se bavi 
kamatom - lihvar, htio to on ili ne, makar ono cime se bavi i ne nazvao 
kamatom. Pijanica je pijanica, makar alkohol nazvao drugim imenom."^ 



^ Ed-Durerus-Senijje B edzvibed Nedzdijje (12/283). 

2 Akidetul muwehidin, Risaletu intisar 11 hizbillahi muwehidin str. 12. 



57 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HaSAN ALUFERRAEIZ 



M.usrici su presli granicu u svom sirku vise 
neznahosci u pravom paganskom 



nego sto su to ucinili 
dzahilijetu 



ikao 



kod 



15 tl 



molbi 



Ahdu-Latif h, Ahdur-Rahman, rahimehullah, je re 
neke od vidova ubjedenja obozavaoca kaburova i 
vjere na kojoj su oni bill, da bi onaj ko se zaustavi 
koja je skupina preca da bude sigurna. I to ako taj i 
Allah podario blagodat i vrijednost kako se ne bi i: 
kufra i stanja sefa'atom, tevesulom i isticanjem licnosti 
nazivima totalno neprihvatljivo kod onih koji raspoznaj 

Uz to je i njihova Ijubav mimo Ijubavi prema 
potcinjenosti i nade, prizivanje istih pored AllaHia 
dogadajima i desavanjima, koje ne moze otkloniti niti 
osim Onaj Koji je stvorio Zemlju i nebesa. Takod^ 
njihovih tijela, Ijubljenja njihovih tabana, dodirivanja 
u potrazi za spasom, odazivom na molbe, ispolj 
siromastva i umiljavanja. Zatim, u nadi za spustanjem 
za spasom od nedaca na moru i kopnu, njihovih 
ropkinja. Kao i samilosti prema slabima i jetimima i 
za visokim ciljevima. Njihove pripreme za oprost od g: 
davajuci tome velike stupnjeve paznje."' 

Ovo su skraceni prikazi stanja musrika u 
Muhammeda b. Abdul-Vehaba, i od onoga sto ih 
propast i mreze zamrsenog sirka. 

Ovaj pocetak je ostavio traga kako bi se istakl 
sa suprotnim spoznaju stvari, i da bi odgojeni ucenj 
polozaja i velicanstvenost pozicije u vremenu kada 
mjesto se nametne sirk i pridruzivanje ortaka Gospod 
uzdici zastava sirka veoma visoko, a kao vodicima 
heretici, koji ce prkostiti u lice pripadnicima tevhid^ 
udarcem u njihovu grade vinu i redove... 

Dakle, ono sto je prethodilo ukazuje na 
spoznajom tevhida, i pravom definicijom vjerskog 
uspostaviti da bi se realizovao sustinski spas. A u isto 
omogucilo obavljanje onoga sto je postavljeno kao ci 
ocekuje. 



laci 



' Minhadzut-te'sis vet-takdis stx. 50-51. 



58 



: "Ovdje cemo spomenuti 

qobrih Ijudi, kao i sustinu 

toga mogao razlikovati 

i bude od onih kojima je 

zn|ijesalo nazivanje njihovog 

i, pored onoga sto je u tim 

u cinjenice. 

AUahu, Ijubav obozavanja, 
u vaznim trenucima, 

se moze odazvati na molbe 
, njihovo bdijenje pored 
njihovih tragova, i to sve 
m potrebe, pokazivanjem 
kise i pljuskova, u potrazi 
i za udajom udovica i 

csloncem na njih u potrazi 

ijeha i spasom od propasti, 



vremenu sejha, imama 
je gurnulo u beznadeznu 



a ozbiljnost tevhida jer se 
i i daije spoznali opasnost 
nestane tevhida a na njegovo 
aru svjetova. Odatle ce se 
ummeta ce se nametnuti 
, kao iz osvete, i bolnim 

niiznu potrebu ummeta za 

jitemeljenja, sto se mora 

vrijeme da bi se ummetu 

j i onoga sto se od njega 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Zbog ovoga i mnostva slicnog su ucenjaci i imami ummeta ispunili crnim 
svoje knjige^ u ispoljavanju tevhida, kako bi se sagradio zid poput neprobojne 
brane koji ce sacuvati ummet od stalnih udara na putu tegobnog dzihada, 
neprekidnog, za ocuvanje ciste akide muslimana od izmjena i laznih poziva 
pristalica sirka i ateizma. 



^ Ispisali su nap.lek. 



59 



60 



Prvi odlomak 
SUSTINA ISLAMA I USLOVI NJEGOVOG PRIHVATANJA 

U njemu se nalaze tri teme: 

L tema: Sustirut islajna razdvaja medu monoteistima muslimanima i musricima 
kafirima. 

2, tema: Uslovi prihvatanja i ispravnosti islama. 

3. tema: Odricanje od sirka i njegovih pristalica kao uslov ispravnosti i prihvatanja 
islama po konsenzusu. 

1. tema 

SUSTINA ISLAMA RAZDVAJA MEDU MONOTEISTIMA MUSLIMANIMA 

I MUSRICIMA KAFIRIMA 

Imam Muharnmed b. Ahdul-Vehhab definisuci islam kaze: "To je predanost 
AUahu sa tevhidom, potcinjenost Njemu u pokornosti i odricanje od sirka i 
njegovih pripadnika."^ 

Takode, Allah mu se smilovao, kaze: 

"Njegova osnova, tj. u islamu, i njegov temelj su dvije stvari: 

Prva: Naredba na robovanje samo Jedinom AUahu Koji ortaka nema. 
Ljubav u Njegovo ime i proglasavanje nevjernikom onoga ko to ostavi. 

Druga: Upozoravanje od sirka u robovanju AUahu sa zestinom u torn 
pogledu i iskazivanje neprijateljstva i proglasavanje nevjernikom onoga ko ga 
pocini.^ 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan, rahimehuUah, kaze: "Ni jednoj osobi nece islam 
biti valjan osim sa spoznajom onoga na sta ukazuje ova rijec, tj. rijec tevhida, od 
negiranja sirka u ibadetu i odricanja od njega i onoga ko ga pocini, kao i 
suprostavljanje istom. A sa druge strane, iskrenost u robovanju samo Jedinom 
AUahu Koji ortaka nema i iskazivanje Ijubavi u tome."^ 



^ Ed-Durenis-Senijje H edzvibeti Nedzdijje (1/129). 

^ Ed-Durerus-Senijje (2/153). 

^ Medzmua resail veJ mesail (5/547). 



61 



Ebu JusuF MiDtiAT B. Hasan AluFerradI 



Abdullah i Ibrahim, sinovi Ahdu-Latifa, i Sulejman h 

svima smiluje, kazu: 



. Sehmarif Allah da im se 



"Sustina islama sa kojom je Allah poslao Svoje 
pozivali prezentuje se u obaveznosti robovanja Je 
ortaka, iskrenost u izvrsavanju djela radi Njega, te da 
u Njegovom obaveznom pravu, radi bilo koga od Nj^govih 
okarakterise bilo cime od Njegovih karakteristika 
atributa velicanstva. 



casne poslanike i u sto su 

dinom AUahu Koji nema 

;>e ne cini bilo sta od sirka 

stvorenja, ili da se 

svojstava potpunosti i 



ili 



smiluj 



izgovaranje 



Onaj ko se suprostavi onome sa cime su dosli, 
on je zalutali kafir, makar on rekao: 'La ilahe illallah' 
Jer ono sto se ispoljilo od sirka negira ono sto je 
Tako da mu puko izgovaranje 'La ilahe illallah', nece 
ono po cemu nije djelovao niti je ubjeden u ono na sta 

Ishak b. Abdur-Rahman b. Hasan, da im se Allah 
Abdul- Vehab, rahimehuUah, je rekao: 'Puko i 
onome sto je rekao, niti djelovanja po onome sto (taj S' 
ne cine muslimanom, nego je to dokaz protiv covjek^ 
onoga ko tvrdi da je iman samo puka potvrda'."^ 

Sejh MuhaniTned h. Ibrahim h, Ahdu-Latif, muftija 
njegovom vremenu, rahimehullah, kaze: "Veliki broj 
islamu, izgovaraju sehadete, obavljaju ocite ruknove 
da se donese sud o njihovom islamu, niti je dozvoljeno 
zbog njihovog sirka prema AUahu u ibadetu, dovom 
dobrim Ijudima trazeci od njih pomoc, ili drugih uzroka 
islama. 



negira i smatra to lazima, 

i tvrdio da je musliman. 

spomenuo od rijeci tevhida. 

kpristiti, zato sto je govorio 

te rijeci ukazuju."^ 

e, kaze: "Muhammed b. 

sehadeta bez znanja o 

s^hadet) nalaze, mukelafa^ 

, za razliku od misljenja 



Ovo razlikovanje izmedu onih koji se pripisuju 
na koju je ukazao Kur'an, sunnet i konsenzus prethodnika i imama ummeta 



^ Akidetu muwehidin str. 451, sa posredovanjem. 
^ Onaj na koga se odnose obaveze (obveznik) 
3 Ed-Durerus-Senijje (1/522 - 523). 
^ Akidetu muwebidin str. 392. 



62 



Nedzdanskog predjela u 

je Ijudi koji se pripisuju 

islama ali to nije dovoljno 

jesti ono sto oni zakolju 

up^cenom vjerovjesnicima i 

njihovog odpadnistva od 



islamu, je poznata stvar 

"4 



2. tema 

USLOVI ISPRAVNOSTI ISUMA I NJEGOVOG PRIHVATANJA 

Imam Muhammed b. Ahdul-Vehhab, rahimehuUahu teala, kaze: "Znaj, Allah ti 
se smilovao, da Allahova vjera biva: - Na srcu sa ubjedenjem, sa Ijubavlju i 
mrznjom. - Na jeziku izrazavanjem imana, i ostavljanjem izgovaranja kufra. A 
udovima biva obavljanjem ruknova islama, ostavljanjem djela kufra. Pa, ako bilo 
sta od ovo troje nedostaje onda je covjek zanevjerovao i otpao je od islama. 

Primjer srcanih djela jeste, npr. da misli da je ono na cemu je vecina Ijudi 
u ubjedenju, u pogledu zivih i mrtvih, ispravno, navodeci kao dokaz da je vecina 
Ijudi na tome. On je kafir koji Vjerovjesnika M utjeruje u laz, makar to i ne 
izgovorio svojim jezikom i ne djelovao osim prema tevhidu. Isto tako ako 
posumnja, ne znajuci sa kime je istina, on, iako nije smatrao Vjerovjesnika M 
lazovom, isto tako ga nije ni potvrdio. Nego kaze: 'Valjda ce Allah pojasniti 
istinu'. Dakle, kao da je u sumnji, on kao takav je murted (otpadnik), makar i ne 
izgovarao nista osim tevhida. 

Primjer jezika jeste da povjeruje u istinu i da je voli, da negira kufr i da ga 
mrzi, ali da govori kako bi se dodvorio stanovnicima Ihsae, stanovnicima Mekke 
i drugim, radi njihovog polozaja, bojeci se od njihovog zla. Ako napise govor u 
kojem direktno hvali njih i ono na cemu su oni, ili da spomene da se ostavio 
onoga na cemu je bio - misleci time da ce ih prevariti, ubjeden u svom srcu da 
mu to nece nastetiti - ovo je, takode, od vidova njegove zanesenosti i 
obmanjenosti. 

To je znacenje Allahovih ^ rijeci: 

5>'*^'i j^ l;^ ii 1 5_;i^'T \JSSzA jlJ L^ ^'3 ^ x^ 4-^1 '^ J^j ^1 ^ zJJ> x^ 

"Onoga koji zanevjeruje Allaha nakon sto je u Njega vjerovao - osim ako na to 
bude primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri - ceka Allahova kazna. One kojima 
se nevjerstvo mililo stici ce srdzba Allahova i njih ceka patnja velika, zato sto vise 
vole zivot na ovom nego na onom svijetu." (Sura En-Nahl, 106 - 107)" ne zato sto su 
htjeli da promjene svoje ubjedenje. 

Onaj ko spozna ovo uvidjet ce da je opasnost ogromna i zestoka, uvidjet 
ce velicinu potrebe za poducavanjem i opominjanjem. Ovo je znacenje njegovih, 



63 



EBU-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad? 



lUalli 



(rahimehullah), rijeci; ubjedenost u otpadnistvci, govorom, ubjedenjem, 
sumnjom ili djelom, a Allah najbolje zna."^ 

Abdullah h. Ahdur-Rahman Ehu-Bittin, rahimehu 

rububijeta - a to je da je Allah iJ^, stvoritelj svega i N[j 
nesto sto mora potvrditi musliman i kafir, ali 
muslimanom sve dok ne ispuni tevhidul-uluhijet, u 
sto su musrici odbili da potvrde. Time se raspoznaje 
stanovnici Dzenneta od stanovnika Vatre."^ 



, kaze: "Potvrda tevhidur- 

jegov vladar i pokretac - je 

covjek time nece postati 

kojeg su pozivali poslanici i 

musliman od musrika, i 



srnil 



Sejh Sulejunan h, Abdullah, Allah da im se obojici 
ucenjaci slozili da onaj ko bilo sta uputi od dvije vrste 
da je musrik, makar i rekao 'La ilahe illallah Muhampii 
klanjao i postio. Jer je uslov islama, pored 
obozava sa pravom niko osim AUaha. Onaj ko dod^ 
nekom mimo AUaha, onda nije dosao sa sustinom 
izgovarao. Isto kao sto su jevreji govorili da nema 
bili su musrici. 



izgovaranja 



diu 



Puko izgovaranje sehadeta nije dovoljno u 
postupanja po njegovom znacenju, o cemu postoji 

Sejh Ahdur-Rahman h, Hasan, rahimehullah, kaze 
drugog bozanstva koje uistinu zasluzuje ibadet osim 
cijeg nepoznavanja znacenja nece biti valjan bilo ciji 
cega je postavljena i na sta ukazuje, ako je ne 
djelovanju po njoj, jer je to rijec iskrenosti koja je 
bogobojaznosti."'^ 



Postavljeno je pitanje Stalnom odboru za naucno istr(\zivanje i fetve, fetva br. 
10684: 



Pitanje: "Koja je to konacna granica razdvajanja izn^ed 
onaj koji izgovori sehadet, a zatim dode s djelima 
skupinu muslimana, uprkos njegovu namazu i nacinu 



koj 



1 Ed-Durerus-Senijje (10/87 - 88). 

^ Akidetu muwehidin ve redd alia ddullal vel mubtediin. Risaletu intisar 11 hizbiUahi 

muwehidin str. 1 1 . 

■^ Tejsirul azizil hamid str. 1 54 - 1 55 . 

* Ed-Durerus-Senijje (2/246) 



64 



iluje, kaze: "Znaj da su se 

dova nekom mimo Allaha 

edun resulullah', i makar 

sehadeta, da se ne 

e sa sehadetom, a robuje 

sehadeta, makar ga i 

gog boga osim Allaha, a 



islamu, bez ubjedenja i 
korisenzus."-^ 

"La ilahe illallah (Nema 
v^Uaha), je rijec islama zbog 

islam, tj. ako ne zna radi 
prihvati i ne potcini se u 
SLiprotna sirku, i to je rijec 



u kufira i islama? I da li 
a ga ponistavaju, ulazi u 
ivljenja?" 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Odgovor: "Hvala pripada samo Allahu i neka je selam i salavat na Njegovog 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe... 

A zatim: 

Granica razdvajanja izmedu kufra i islama je izgovaranje sehadeta, 
istinski (sidk) i iskreno (ihlas), kao i djelovanje po tome - to je ono sto ako 
covjek ucini biva muslimanom, mu'minom. Medutim, onaj ko se pretvara 
licemjerno i ne ispolji to istinski i iskreno, onda nije vjernik. Isto tako, onaj ko 
izgovori sehadet al' ucini ono sto mu je suprotno, od sirka, kao sto su oni koji 
traze pomoc od mrtvih u trenucima nevolja i uzivanja, ili ko dadne prednost 
izmisljenim i uspostavljenim Ijudskim zakonima nad zakonom kojeg je Allaha 
^, objavio, ili onaj ko se izigrava sa Kur'anom ili sa onim sto je potvrdeno u 
sunnetu AUahovog Poslanika M, je kafir makar i izgovarao sehadet, klanjao i 
postio. 

Uspjeh je samo kod Allaha i neka je salavat na naseg vjerovjesnika 
Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe." 

Stalni odbor za nancno istrazivanje i fetvet 
Presjedavajuci: Ahdul-Aziz b. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odhora: Abdur-Rezzcd^ Afifi 
Clan odbora: Abdullah b. Gudejian 



1 Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje ifetve (2/45 - 46). 



65 



3. tema 

ODRICANJE OD SiRKA I NJEGOVIH PRISTAUCA JE USLOV KART] 
ISPRAVNOSTI I PRIHVATANJA ISLAMA PO KONSENZUSU 



Sejh Imam Muhammed h, Ahdul-Vehhab, rahimehuUuh 
nece biti valjan kod osobe, osim sa odricanjem od oyi 
obozavaju mimo AUaha, i njihovog proglasavanj 
Uzviseni kaze: 



se za najcvrscu vezu." (El- 



imamima 



"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, diii 

Beqare, 256) 

Sejh Ahdur-Rahman h, Hasan kaze: "Ucenjaci od 
generacija (halefa), medu ashabima, tabiinima, 
ehli-sunneta, su se slozili da covjek nece biti musliman 
velikog sirka, odrekne se istog i onoga ko ga pocini 
neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogucnosti 
prema Allahu u svim djelima, onako kako je doslo u 
Sahiha: ^Allahovo pravo nad rohovima je da Ga oboz 



zavaju 



ne cine . ^ 



Ahdu-Latif h. Ahdur-Rahm,an b. Hasan kaze 
obozavanje Jedinog Allaha Koji nema ortaka, 
potreba samo Njemu, te da su tevhidur-rububijjet 
Medutim, to nije dovoljno za srecu i spas niti time cov 
dok ne bude obozavao samo Allaha i dok se ne odrekne 
bozanstava."^ 



mimo 



V 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhah kaze: "O ti kome 
islama i koji si spoznao da nema istinskog bozanstva 
da ako kazes: ^Ovo je istina i ja se klonim svega 
suprostaviti musricima, niti cu o njima ista govoriti', 
nacin postici svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora po 
protiv onih koji njih vole, njihovo omalovazavanje i 
protiv njih. Kao sto su tvoj otac Ibrahim )^ i oni koji 



^ Ed-Durerus-Senijje (10 / 53). 

^ Ed-Durerus-Senijje (11/ 545). 

3 Ed-Durerus-Senijje (12 / 197 - 198). 



66 



, kaze: "Islam, kao vjera, 

ih, tj., svih taguta koji se 

nevjernicima. Kao sto 



* <s ^ 



prvih (selefa) i kasnijih 

i svim pripadnicima 

osim ako se ostavi 

Da ih mrzi, ispolji svoje 

i sposobnosti, uz iskrenost 

Muazovom hadisu u oba 

i da Mm ni u cemu sirk 



Osnova i temelj islama su: 

usmjt;ravanje svojih namjera i 

i djela samo Njegovi ^. 

jek biva muslimanom sve 

svih drugih idola i 



je Allah podario blagodat 

osim Allaha, nemoj misliti 

ove istine, ali se necu 

ijiemoj mishti da ces na taj 

stojati mrznja protiv njih, 

iskazivanje neprijateljstva 

iu sa njim rekli: 



KORISNI SA2fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



-* ' ' - *T I -* 'c- 

"Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjesto Allaha, obozavate, mi vas se 
odricemo, i neprijateljstvo I mrznja ce se Izmedu nas staino javljati sve dok ne 
budete u Allaha, Njega Jedlnog, vjerovall!" (El-Mumtehine, 4) 

Hi kada Uzviseni kaze: 
"Onaj 1(0 ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allalia, drii se za najcvrscu vezu". (El- 

Beqare, 256) 



I kaze: 



> < ^ . 



-A 



"IVIi smo svakom narodu poslanilta poslali: Allahu ibadet cinite, a taguta se 

klonite!" (En-Nahl, 36) 

Ako bi covjek rekao: 'Ja slijedim Vjerovjesnika ^, i on je na istini, ali se 
necu protiviti Latu, Uzau, necu se protiviti Ebu-Dzehlu i njemu slicnima, kakve 
ja imam veze sa njima'. Njegov islam nece biti valjan."^ 

Takode, rahimehullah, kaze: 

"Nevjerovanje u taguta znaci odricanje od svega onoga sto se obozava 
mimo Allaha od: dzina, Ijudi, drveca, kamenja i drugog mimo toga, i da 
svjedocis da je takav na kufru i zbludi, da ga mrzis, makar on bio tvoj otac ili 
brat. A onaj ko kaze: 'Ja ne obozavam osim Allaha, ali se ne protivim 
glavesinama, niti kubetima nad kaburovima, i tome slicno'. On je u sustini 
poricatelj rijeci 'La ilahe illallah'. On ne vjeruje u Allaha niti je negirao 
vjerovanje u taguta."^ 

}^u&^\n i Abdullah, sinovi sejha Muhammed b. AbdwI-Vehhaba, Allah im se 
svima smilovao, kazu: "Covjek nece biti musliman sve dok ne spozna tevhid i 
dok ga ne uzme kao svoju vjeru, dok ne bude postupao po onome sto nalaze, 
dok ne povjeruje u Poslanika ^ i u ono o cemu je obavijestio, dok mu se ne 



I Ed-Durenis-Senijje{2 1 109). 
^ Ed-Durerus-Senijje (2/121). 



67 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



pokori u onome sto je zabranio i naredio, dok ne pof^jeruje u njega i u ono sa 
cime je dosao. 

Onaj ko kaze: 'J^ necu neprijateljevati pi[otiv 
suprostavi ali ih ne proglasi nevjernicima, ili kaze 
odnositi prema onima koji izgovaraju 'La ilahe illallah 
usprotivili se AUahovoj vjeri, ili da kaze da se nece 
kao takav nece biti musliman nego je od onih za koje j^ 



musrika', ili im se 

da se nece neprijateljski 

makar pocinili kufr, sirk i 

suprostaviti kubetima; on 

Allah iJi rekao: 



"...te govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemof, i zele izmedu toga dvoga 
iznaci put neki, oni su zbiija pravi nevjernici." (En-Nisa, 150- I5i) 






68 



Drugi odlomak 

SUSTINA TEVHIDA. NJEGOVI RUKNOVI. ONO STO NALA2E I 

NJEGOVE VRSTE 



U njegovom sklopu se nalazi osam tema: 

Ltema: Znacenje Boga kojeg se mora spoznati i djelovati, po onome sto nalaze za 
realizctciju tevhida uz odstupanje od sirlm i idolatrije. 

2.tema: Definicija ibadeta i kakvoca njegovog izvrsenja. 

3«tema: Od uslova valjariosti ihadeta su: nevjerovanje u tagute, odstupanje od sirka 
uz odricanje od musrika. 

4,tema: Sustina tevhida, njegove vrste i grantee povezanosti medu njima. 

5. tema; Allahovo opce savrsenstvo u svakom pogledu cini ohaveznom Njegovu 
jednocu u Njegovom rububijetu i Njegovom uluhijetu. Pripadnici tevhida time 
kategoricno dokazuju nevalidnost Hi nistavnost svega onoga sto se obozava mimo 
Njega. Obaveznost togaje ustanovljemi^ razumom, prirodom i Serijatom 

6. tema: Osnove tevhida, koje su stit od sirka i idolatrije, su ono oko cega su se slozile 
objave i u cemu su se podudarila vjerovjesnistva, tako da ni jednom robu nije 
dopusteno nista osim da sUjedi bez novotarija i idztihada. 

7. tema: Sartovi i ruknovi 'La ilahe illallah\ sa pojasnjenjem da je najvelicanstveniji 
medu njima njegova realizadja u srcu, njegovo izgovaranje jezikom i djehvanje 
organima, prema onome sto nalaze. 

8. tema: Stanja i vrste onih koji izgovaraju rijec tevhida. 

Koristan uvod za spoznaju teze tevhida 

Postignut je konsenzus ashaba, a poslije njih ehli-sunneta, onih koji su 
isli njihovim stazama u osnovama (vjerovanja) u svakom vremenu i prostoru, a 
to je da znacenje 'La ilahe illallah' jeste: da ne postoji istinsko bozanstvo koje 
zasluzuje ibadet osim AUaha. 



' Obavezno ill nuzno po prirodi i razumu je nemogucnost prihvatanja obadvoga, neceg 
drugog mimo tevhida. Kao i odricanja sv(;ga onoga sto se obozava mimo Allaha. A serijatska 
obaveznost podrazumijeva nagradu i kaznu koji stoje nad djelom tevhida iU ucinjenim 
sirkom. 



69 



EBU-Jusur MiDNAT B. Hasan AluFerradj: 



onotne 



S(; 



Odavde se namece svakom robu znanje o 
llah (Bog) i Ibadet, kako bi mogao doci do spoznaje 
na sta obavezuju, kao i onoga sto kvari zastitnu rijec, 

Necu propustiti priliku da spomenem da 
znanje, ubjedenje, izgovor i djelo, postavlja kao 
pravosnaznosti postojanja ummeta. To je jedini put 
spletki kufra i planiranja ateizma. 

Pomocu njega se mozemo podici iz naseg 
preuzeli povodac nase vjere iz ruku nasih neprijate 
Zakonu naseg Gospodara i uputom naseg Vjerovjesnikla 



na sta ukazuje rijec El- 
znjacenja i onoga sto nalazu i 
ijijec tevhida. 

realizacija tevhida kroz 

na tacka za realizaciju 

koji ce biti kao zastita od 



polazi 



nemsira 



]j 



Odavde cemo mod da ispunimo nasu aktivnu 
to je predvodenje covjecanstva i njihovo 
njihovog postojanja, a to je, da se samo Allahu 
odricanjem od svega onoga sto se obozava mimo Njeg^ 



ulogu koja nam pripada, a 

upuciv^nje na razlog i mudrost 

robuje, sa nevjerstvom i 



70 



i dubokog sna da bismo 
ja, vodeci nas ummet po 



1. tema 

ZNACENJE BOGA KOJE SE mora SPOZNATI I DJELOVATI PO 
ONOME STO NAU2E. ZA REAUZACIJU TEVHIDA UZ ODSTUPANJE 
OD SIRKA I IDOLATRIJE 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehhah, rahimehullah, kaze: "Znaj da je Bog 
obozavani. Ovo je tefsir za ovaj termin po konsenzusu svih ucenjaka. Onaj ko 
nesto obozava on je to uzeo kao svog boga mimo Allaha, dok je sve to neistina 
osim jednog boga, a to je Allah, Jedini, da je slavljen, velican i visoko uzdignut."^ 

Ahdur-Rahman b. Hasan kaze: "Ebu- Abdullah el-Kurtubi u svom tefsiru o 'La 
ilahe illallah', kaze: 'To jeste nema drugog koji zasluzuje ibadet osim Njega'. 

Zamahseri je rekao: 'El-Ilah - Bog je od kategoricnih naziva, kao sto je 
covjek ili konj, sto se odnosi na svakog obozavanog, sa istinom ill lazi, zatim je 
prevladalo u korist obozavanog sa istinom'. 

Sejhul-islam kaze: 'El-Ilah - Bog je onaj koji se obozava i kojem se 
pokorava. El-Ilah - Bog je obozavani, a obozavani je onaj koji zasluzuje ibadet. 
Time sto zasluzuje ibadet On je onaj ko se odlikovao svojstvima koja nalazu: da 
On bude Taj Koji se voli potpunom Ijubavi i Onaj kojem se potpuno potcinjava'. 

Kaze: 'El-Ilah - Bog je Onaj Koji se voli i kojem se robuje, i kojeg 
obozavaju srca svojom Ijubavlju, i kojem se potcinjavaju i pokoravaju, od kojeg 
se boje i od kojeg se nadaju, kojem se priklanjaju u nedacama, kojem 
pribjegavaju i kod cijeg se spomena smiruju, koja su smirena u Ijubavi prema 
njemu, a sve to ne pripada nikome osim jedino Allahu'." ^ 



^ Medzmuatu resail vel mesail Nedzdijje (4/16). 
2 Fethul medzid, (41) 



71 



2. tema 

DEFINICUA IBADETA I KAKVOCA NJEGOVOG IZVRSENJA 



u u Kitabu tevhid kaze: 
sa izvrsavanjem onoga sto 



Sulejimin h. Abdullah, rahimehuUah, u pojasnjenj 
"Sejhul-islam je rekao: 'El-Ibadet je pokornost Allahu 
je naredio na jezicima Svojih poslanika'. 

Takode je rekao da je ibadet cjelokupni naziv ta sve ono sto Allah voli i 
sa cime je zadovoljan od rijeci i djela, javnih i tajnih. 

Ibnul-Kajjim kaze: To se gradi na petnaest 
upotpunio je stupnjeve robovanja. To pojasnjava 
podijeljen na srce, jezik i udove, a propisi vezani za 
kategorija: vadzib (obavezan), mustehab (pozeljan), hkram 
(pokuden) i mubah (opce dopusten); dok svaki od njih 
udovima'. 



osnova 



, onaj ko ih upotpuni 
cinjenica da je ibadet 
ijobovanje se dijele na pet 
(zabranjen), mekruh 
ima udjela u srcu, jeziku i 



Kurtubi je rekao: 'Osnova ibadeta je potcinjenost 
obveznika u Serijatu su nazvani ibadetom zato sto su se 
ispunjavanje, kao ponizni i potcinjeni Uzvisenom Allahu 

Ibn-Kesir je rekao: 'Ibadet u jeziku znaci 
potcinjen ili nije potcinjen; tj. savladan, A u Serijat 
sadrzi potpunu Ijubav, potcinjenost i strah'. 

Ovako su naveli i drugi ucenjaci mimo njih."^ 

Muhammed b. Ahdu-Latif h, Ahdur-Rahman, rahimel^ullahu teala, kaze 

"Uzviseni Allah je rekao: 



"Dzine i Ijude sam stvorio samo zato da Me obozavaju' fEz-Zarijat, 56) 

'...obozavaju', znaci da samo Njemu ibadet ci 
nesuglasice i sukobi izmedu poslanika i njihovih n^rod 
tevhida), kao sto Uzviseni kaze; 



C^jii'J^II 






i poniznost. A postupci 
oni obavezali na njihovo 

potcMjenost. Pa se kaze: Put je 
u se odnosi na tezu koja 



■" ■£?-•> 



Oja.JiJ H\ J-^yij ^1 c-iii- L.J 



Ibadet je tevhid, jer su 
a bili u tome (oko 



J" tf >f 



ij-x,J 



A-«l J.^=> (j ULu ja)j 



"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ipadet cinite, a taguta se 

klonite!' " (En-Nahl, 36) "1 



^ Tejsirul azizil hamid, str. 31 -32. 



72 



KORISNI SA^fTAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 



Neki od poznatih ucenjaka Nedzda, u djelu nazvanom 'Ciscenje Bica i svojstava 
od svakog nedostatka i prljavstine nevjerstva i sumnji\ su rekli:"Ibadet se dijeli na 
vrste: 

'Ubjedenja', sto i jeste osnova, a to je da bude ubijeden da je Gospodar, 
Jedan Jedini, Onaj koji stvara i nareduje. U Njegovim rukama je korist i steta. 
On je taj Koji nema sudruga, i kod Njega se niko nece zauzimati osim sa 
Njegovim dopustenjem, i da nema uistinu onoga ko zasluzuje ibadet osim Njega, 
i sve drugo sto je nuzno od samog uluhijeta. 

Od njih su 'rijeci', kao sto je izgovaranje rijeci tevhida. Onaj ko je 
ubijeden u spomenuto ali ne prozbori istom tom rijecju nije zasticen ni njegov 
imetak ni njegova krv. On ce biti poput Iblisa, on je bio ubijeden u tevhid, cak 
sta vise, potvrdio ga je, ali se nije vladao po onome sto mu je Allah naredio, tj. 
sedzdu, pa je pocinio kufir. A onaj ko izgovori, ali nije ubijeden, zastit ce svoju 
krv i imetak, a njegov racun ce svoditi Allah, dok je njegov status status 
licemjera tj. munafika. 

Takode i 'tjelesni' (ibadet), kao sto je stajanje u namazu, ruku' i sedzda. 
Od njih su, takode, post, obredi hadza i tavaf. 

I 'materijalni', kao sto je izdvajanje jednog dijela od imetka, izvrsavajuci 
ono sto je Uzviseni Allah naredio. 

Mnogo je drugih vidova vadziba i menduba, tjelesnih, materijalnih, 
prakticnih i govornih ibadeta, ali ovo su njihovi glavni vidovi." ^ 



1 Ed-Durerus-Senijje (1 / 567). 

^ Medzmuatu resail velmesail{5 I 672 - 673). 



73 



3. tema 

OD USLOVA VALJANOSTI IBADETA SU: NEVJtROVANJE U TAGUTE. 
ODSTUPANJE OD SiRKA UZ ODRICANJE OD MUSRIKA 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhah kaze: "Znaj da se ibadet ne moze nazvati 
ibadetom osim sa tevhidom. Isto kao sto se namaz ne moze nazvati namazom 
osim sa abdestom. Pa ako se sirk uvuce u ibadet on ce; ga pokvariti, isto kao sto 
pustanje vjetra ili slicno kvare abdest. Kao sto Uzviseni kaze: 

jilii ^ ^^^:^\lXy^ di^j\ jsTi^. (^5^1 ^ Si:H^ ^' ^ 



"Mnogobosci nisu dostojni Allahove dzamije odiiavatl kad sami priznaju da su 
nevjernici. Djeta njihova ce se ponistiti i u Vatri ce vjecno ostati." (Et-Tewbe, 17) 

Ako znas da sirk kvari ibadet kada se pomijesa sa njim i da ponistava 
djela, te da je onome ko to ucini vjecni boravak medu 
ces da ti je to najbitnije spoznati - ne bi li te Allah spasio iz ove mreze - a to je 
od cinjena sirka Njemu." ^ 

Takode u Kitabu tevhidy rahimehullahu teala, kaze: 

"Sedmo pitanje je veliko pitanje, a to je da ibadet Allahu iJS se nece 



postici osim kufrom u taguta. U tome je znacenje rijeci 






f^ 



\jjAju jjl (j6j<io»JJ (JO L* 



Uzvisenog: 



Lc^'^Tj d ^L^i Sf JijjT 



"Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u 
Taguta, a vjeruje u Allaha, diii se za najcvrscu vezu, koja se nece prekinuti! A 

Allah SVe CUJe i Zna!" (El-Beqare, 256) " 

Ahdur-Rahman b. Hasan kaze: "U poglavlju, tj. prvom poglavlju Kitabu tevhida, 
je podsticanje na iskrenost u robovanju Allahu, te da ne koristi sa sirkom, niti se 
naziva ibadetom."^ 

Sulejman h. Abdullah kaze: "Odvajanje od sirka je nesto nuzno u ibadetu, jer u 
protivnom rob nece doci sa ibadetom Allahu, nego kao musrik."^ 



^ Ed-Durerus-SeDJjje (2 / 23) 
^ Fethul medzid, str. 33. 



74 



KORISNI S/^fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Ehu-Bittin kaze:"Sto se tice definicije ibadeta, nas sejh Muhammed b. Abdul- 
Vehab, rahimehullah, ga je definisao u svojim korisnim spisima u djeiu Kitabu 
tevhid, jer je sukob oko toga, a onaj ko ne dode sa njime nije dosao sa ibadatom 
Allahu. Tako da ukazuje da odvajanje od sirka mora postojati u samom ibadetu, 
jer se u suprotnom nece zvati ibadetom."^ 

Ahdur-Rahman h, Hasan je rekao: "Rijeci Uzvisenog Allaha: 

"I Allahu ibadet cinite I nista Mu ne pridruzujte." (En-Nisa, 36) 

Ovaj ajet pojasnjava da je ibadet ono radi cega su stvoreni, te da je Allah 
iS spojio imperativ sa ibadetom, kojeg je naredio, i zabranu sirka, kojeg je 
zabranio, a to je sirk u ibadetu. Tako da je ovaj ajet ukazao kako je ogradivanje 
od sirka uslov valjanosti ibadeta, te da bez toga nece biti valjan, kao sto Uzviseni 
kaze: 

"To je Allahova uputa kojom On upucuje koga hoce od robova Svojih. A da su on! 
druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono sto su cinili. " (El-En'am, 

88) " 3 



JE^wL^^JBQ^ 



^ Tejsiml azizil hamid, str. 34. 
^ Ed-Durenis-Senijje (2 / 303). 
^ Kuretu ujun muwehidin, str. 6). 



75 



4. tema 

SUSTINA TEVHIDA. NJEGOVE VRSTE I GRANICE. 
POVEZANOSTI MEOU NJIMA 



niko 



Sejh Sulejman b. Abdullah h. Muhammed h. Abdul 

dolazi iz korijena rijeci: vehade, juvehidu, tevhiden; sto z: 
Zato je islam kao vjera nazvan tevhidom, zbog toga 
Allah jedan u Svojoj vlasti i djelima, te da nema ortaka 
Svom Bicu i Svojim svojstvima u cemu Mu nema 
Svom uluhijetu i ibadetu i da nema sudruga. Tako d 
tevhid vjerovjesnika i poslanika koji su dosli sa njime 
vrsta je nuzna jedna drugoj. Ni jedna vrsta se ne moze 
ko dode sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije 
dosao sa tevhidom u njegovom potpunom liku... 



Vehhab kaze: "Tevhid 

^naci uciniti nesto jednim. 

se temelji na tome da je 

. Takode, On je jedan u 

slican. Te da je jedan u 

se na ove tri vrste dijeli 

od Allaha. Svaka od ovih 

odvojiti od one druge. Pa 

nista drugo osim sto nije 



Prva vrsta: 



11 



Tevhid rububijeta i vlastu To je potvrdivanje 
svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj. Te da On 
stetu. Da je On jedini koji se odaziva dovi u nedacama 
U Njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da 
svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje 
nije dovoljna da hi covjek sa njom usao u islam, nego 
nuznim dijelom od tevhidul uluhijeta. Zato sto je Allah ^ 
da su potvrdili ovaj dio tevhida jedino AUahu. Uzviseni 



"Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, cije su djeio 
nezivog, a pretvara zivo u nezivo i ko upravija svim?' \ 
'Pa zasto Ga se onda ne bojite?" Qunus, 31) 



I kaze: 






"A ako ih zapitas ko ih je stvorio, sigurno ce reci: 'Allah! 

I kaze: 



K^_^ ^f t ^ 



dil r)^sCS Lgj^ Jju o^O^-**^' ^ Ll^li «U tL«»«J 



76 



da je Allah ^ Gospodar 
daje zivot i smrt, korist i 
Njemu pripada sva vlast. 
ucini ono sto hoce. A u 
kader. Ova vrsta tehivda 
e potrebno doci i sa onim 



govorio o musricima 
i Allah kaze: 

a I jj ^ Or* J "ij^ ' ^ • j f c-«-^ ' 



^luh i vid, ko stvara zivo iz 
Allah', reel ce oni. A ti reci: 



l^y^ f4^^ Or* ^^ OJi 
' (Ez-Zuhruf, 87) 



Jjj j-^4^L-0^j 



KORISNI SA2nAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"A ako ih upitas: 'Ko s neba spusta vodu i s njom mrtvu Zemlju ozivljava?', 
sigurno ce reci: 'Allah!' " (El-Ankebut, 63) 

I kaze: 

"Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zio otklanja i Koji vas na 
Zemiji jedne drugima smjenjuje. - Zar pored Allaha postoji drug! bog?! Kako 
nikako vi pouku da primite!?" (En-Nemi, 62) 

Oni su znali da sve ovo pripada samo AUahu, ali i pored toga time nisu 
postal! muslimani. Nego je Allah ^ rekao: 

" I ne vjeruje vecina njih u Allaha, a da Mu sirk ne cine.". Ousuf, 106) 

Mudzahid je o ovom ajetu rekao: 'Njihovo vjerovanje u Allaha su bile 
njihove rijeci: 'Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrcuje'. Ovo je bio 
iman uz sirk u njihovom ibadetu nekom drugom'. Prenose ga Ibn-Dzerir i Ibn 
Ebi Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slicno tome. 

Dakle, jasno je da su kaiiri znali za Allaha, poznavali su Njegov 
rububijet, vlast i moc. Tako da su na taj nacin obozavali i iskreno ispoljavali 
neke od ibadeta Allahu, kao sto je hadz, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u 
nedaci i slicno tome. Pozivali su se na to da su na Ibrahimovoj ^1 vjeri, pa je 
Uzviseni Allah objavio: 

Oi~?>^' jj 4JJI3 lj;-.i; ...j^.alij ^^t loiAj fi_^l (jioU ^'JiU i_r^' Jj' -~:-jJ 

"Doista su najblizi Ijudi Ibrahlmu on! koji su ga slijedill, i ovaj Vjerovjesnik I oni 
koji vjeruju. A Allah je zastitnik vjernika!" (Alu imran, 68) 

Neki od njih su vjerovali u prozivljenje i svodenje racuna. Neki su 
vjerovali u kader. Kao sto je Zuhejr rekao: 

Ostavit ce se, pa ce se smjestiti u Knjizi i sacuvati 

Za Dan svodenja racuna ili ce se ubrzati i osvetiti. 

Antara je rekao: 

Ohala, gdje se od smrti moze pobjeci 

Ako ju je moj Gospodar na nebesima odredio. 



77 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HASAN ALU FeRRADZ 



Mnogo je ovakvih primjera u njihovom pje^nist 
svakog onog ko zna za Allaha, da potrazi i sagleda 
prolijevanje njihove krvi, porobljavanje njihovih zena 
imetaka, pored ovih potvrda i spoznaje. A to je radi 
ibadeta koji predstavlja 'La ilahe illallah'. 

Druga vrsta: 

Tevhidul-esmai ve siffat. To je potvrda da je 
Svemoguci. Da je On Zivi i Samoopstojeci. Da Ga ne 
Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuilia 
Blag je i Milostiv. Nad Arsom se uzdigao. Vlast je Nje 
Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim 
Uzvisen je On visoko iznad onoga sto Mu pripisuju. 
imena i uzvisena i savrsena svojstva. 



ob 



Ovo, takode, nije dovoljno da bi se postigao is 
ono sto iz njega nuzno proizilazi od tevhida rububijeta i 

Treca vrsta: 



Tevhidul-uluhijeL On se temelji na iskreno^ti 
Allaha; u Ijubavi, strahu, nadi, osloncu, zudnji i strah 
Allahu. Na tome se temelji iskrenost u svim vidovima 
tajnih - i to samo Njemu bez primjese sirka. Od toga se 
moze uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti 
kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tevhid, 
Uzvisenog: 



u 



pos 



vu. Zato je obaveza, 

razloge koji su nalozili 

i dozvoljavanje njihovih 

njihovog sirka u tevhidu 



Allah Sveznajuci i da je 
uzima san, niti drijemez. 
. On sve cuje i sve vidi. 

gova u potpunosti. On je 

bdi, Silni, Mocni, Gordi. 

I mnoga druga najljepsa 



lam 



, nego se mora izvrsiti i 
uluhijeta. 



obozavanja Uzvisenog 

i upucivanju dove samo 

ibadeta Allahu - javnih i 

nista nikome drugom ne 

latom vjerovjesniku. A 

sto obuhvataju rijeci 



cmo 



_LJLj[j J-ju 



1:1 



"Samo Tebi ibadet cinimo i samo od Tebe pomoc molimo" (Ei-Fatiha, 5) 

Ova vrsta tevhida je pocetak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u sta 
su pozivali poslanici. To je znacenje rijeci 'La ilahe illallah'. Bog je onaj koji je 
obozavan sa Ijubavlju, strahom, velicanjem, postivanjem i svim drugim vidovima 
ibadeta. Radi ove vrste tevhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, 
objavljenje knjige. Zbog njega su se Ijudi razdvojili na vjernike i nevjernike. 
Sretnike od dzennetlija i nesretnike od stanovnika vatre. 



x*x^*^x*^ 



^ Tejsinil azizil hamid G serhi kitabi tevhid (2 1 - 24) . 



78 



111 



5. tema 

ALLAHOVO OPCE SAVRSENSTVO U SVAKOM POGLEDU CINI 
OBAVEZNOM NJEGOVU JEDNOCU U NJEGOVOM RUBUBIJETU I 
NJEGOVOM ULUHIJETU. PRIPADNICI TEVHIDA TIME KATEGORICNO 
DOKAZUJU NEVALIDNOST III NISTAVNOST SVEGA ONOGA STO SE 
0B02AVA MIMO NJEGA. OBAVEZNOST TOGA JE USTANOVUENA^ 
RAZUMOM. PRIRODOM I SERUATOM 

Sejh Sulejman h. Abdullah, da im se Allah obojici smiluje, je rekao: "On, 
Uzviseni, ti je podario blagodat i llcno ti ucinio veliko dobro, koje nuzno 
proizilazi iz onoga cime je Sebe nazvao ili opisao. Zato sto je On Svemilosni, 
Samilosni, Voljeni i Velicanstveni. On je Mocan sam po Sebi. Njegova moc je 
obavezno svojstvo Njegovog Bica, isto tako, Njegova milost, znanje i mudrost. 
On nema potrebe za Svojim stvorenjim na bilo koji nacin. On je neovisan o 
svjetovima. 

is 

frf u^ lij o)^ ^o^j -j-t^^ J^. ^^ y^ cr'j 

"A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar 
moj je Neovisan i Plemenit." (En-Nemi, 40) 

Uzviseni Gospodar je neovisan sam po Sebi, a ono sto Mu dolikuje od 
savrsenih svojstava je potvrdeno u samom Njemu, obavezno Njemu od nuznosti 
Njegovog Bica. Ni u cemu od toga nema potrebu za bilo kirn drugim. Njegova 
djela, dobrota i blagost su od Njegove savrsenosti. On nista ne cini iz potrebe za 
nekim drugim, u bilo kojem obliku, nego sve sto hoce da ucini On to ucini zato 
sto hoce. On, Uzviseni ce dostici ono sto hoce. Sve sto zeli to i ucini, postigne i 
dode do toga, i to samo On bez icije pomoci, niti Ga ko moze u tome sprijeciti. 
Niti u cemu On nema potrebu za necijom pomoci, a medu stvorenjima On 
nema pomagaca. On nema zastitnika zbog nemoci. Ovako je rekao Sejhul- 
islam."' 

Ahdu-Latif h. Ahdur-Rahman, prenoseci rijeci Ibnul-Kajjima, kaze; "Od 
specificnosti bozanstvenosti je potpuno savrsenstvo u svim oblicima i u cemu 
nema nikakvog nedostatka u bilo kojem pogledu. Zbog toga ibadet mora biti 



' Obavezno ill nuzno po prirodi i razumu je nemogucnost prihvatanja obadvoga, neceg 

drugog mimo tevhida. Kao i odricanja svega onoga sto se obozava mimo Allaha. A serijatska 

obaveznost podrazumijeva nagradu i kaznu koji stoje nad djelom tevhida ili ucinjenim 

sirkom. 

^ Tejsirul azizi] hamid, str. 33. 



79 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad;^ 



usmjeren samo Njemu Jedinom, od: velicanja, uzdi^anja 
pribjegavanja, tevekula, trazenja pomoci, vrhunca 
Ijubavi i sve to, po razumu, Serijatu i prirodi obave 
Allahu Jedinom, te da je nemoguce po razumu, Serij 
nekom drugom. 



, straha, nade, dove, 

poniznosti sa vrhuncom 

zno mora biti usmjereno 

atu i prirodi da to pripada 



]este 



osno>^e 



Onaj ko bilo sta od ovoga usmjeri nekom d 
poistovjetio nekog drugog sa Onim Koji nema Sebi 
najgori i najlazniji vid poistovjecivanja. Zbog same 
postize vrhunac nepravde za koju je Allah 3^ obavijeslio 
oprostiti, iako je sam Sebi propisao milost. 

Od specificnosti uluhijeta (bozanstvenosti) 
dvije noge i bez kojih ne bi opstalo, a to su: v 
poniznosti. Ovo je potpuno robovanje, a razlike me(Ji 
kolika je razlika medu njima u pogledu ove dvije 

Onaj ko pokloni svoju Ijubav, potcinjenost i 
mimo AUaha, time Ga je poistovijetio u necemu sto 
nemoguce je da dode bilo koji od serijata sa tim 
potvrdena u svakom razumu i prirodi. Medu tim, sejtani 
mnogih stvorenja, kao i njihove razume, pa su ih unis 
Na prvobitnoj prirodi su hodili oni kojima je Allah 
poslao poslanike, objavio im je knjige, shodno 
prirodi i razumu. Tako da su time povecali svjetlo 
upucuje na Svoju svjetlost koga hoce."i 



jrugom mimo Njega, on je 

slicnog, niti nalik. To je 

zestine svoje odbojnosti 

Svoje robove da je nece 



robovanje koje stoji na 

ijhunac Ijubavi i vrhunac 

u stvorenjima su onolike 



onome 



Minhadzut-te'sis vet-takdis, str. 285 - 286. 



80 



poniznost nekome drugom 

je samo Njegovo pravo, i 

a njegova odbojnost je 

i su izmijenili prirodu kod 

i:ili i odvratili od nje same. 

podario dobro, te im je 

sto odgovara njihovoj 

svog svjetla, a Allah 



p(3red 



6. tema 

OSNOVE TEVHIDA, KOJE SU STIT OD SiRKA I IDOLATRIJE. SU ONO 
OKO CEGA SU SE SLOZlLE OBJAVE I U CEMU SU SE PODUDARIU 
VJERGVJESNISTVA. TAKG DA Nl JEDNOM ROBU NIJE DOPUSTENO 
NISTA OSIM DA SLUED! BEZ NGVOTARIJA I ID2TIHADA 

Ahdu-Latif h, Ahdur-Rahman kaze: "Pitanja vezana za spoznaju Allaha i 
obaveznost ispoljavanja Njegovog tevhida, te predanosti lica samo Njemu 
Jedinom, Koji nema sudruga, kao i pitanja vezana za rububijet i Njegovu 
posebnost u stvaranju, davanju ni iz cega i vladnju, i slicnog tome, je nesto 
nuzno poznato od vjere islama. Kao sto je Njegova iM samoopstojanost, 
negiranost postojanja nekog Mu slicnog, druge ili djeteta. Zatim, Njegova 
neovisnost samog po Sebi i Njegova odvojenost u potpunosti od Njegovih 
stvorenja, opcenitost Njegovog sluha, vida i znanja o svim informacijama, 
vidljivim stvarima, glasovima i slicog tome, je od osnova vjere. 

Svi se poslanici slazu u tom pogledu. Sve knjige su pozivale, a i zdravi 
razumi, potvrdujuci ovo. Svaki vid idztihada koji mu se suprostavi je nevalidan i 
odbacen i nemoguce je po njemu postupati u bilo kojem serijatu od serijata, ni 
kod ucenjaka od ucenjaka niti kod pravnika od pravnika. Iraki^ je bio poput 
stranca u pogledu ovih istrazivanja i nauka. Nije poznavao razlike izmedu 
idztihada i drugih pitanja. Kao da je bio covjek iz perioda kada nije postojalo 
poslanika, bez osjecaja za bilo cim od onoga sa cime su dolazila vjerovjesnistva. 

Semsuddin u svom Hidajetu kaze: 'Naprotiv, sva vjerovjesnistva od prvog 
do posljednjeg se slazu u osnovama. 

Osnove tevhida oko kojih su se slozili sve poslanice : 

Prva: Da Allah postoji oduvijek, da je Jedan i da nema sudruga u vlasti, ni 
pomagaca niti protivnika, ni savjetnika, niti podstrekaca ili zastitnika. Niti ima 
zauzimaca, osim sa Njegovim dopustenjem. 

Druga: Da nema roditelja niti djeteta. Niti ima slicnog nekog ili nalik, u bilo 
kojem pogledu postavljenog naspram Njega, niti da ima drugu. 

Treca: On je neovisan sam po Sebi. Ne jede niti pije, niti ima potrebu za bilo 
cim od onoga za cim imaju Njegova stvorenja, u bilo kojem pogledu. 



' Ovaj Iraki je predstavljao najzustrijeg protivnika da've sejha Muhammeda b. Abdul- 
Vehaba, rahimehuUah, koja je predstavljala da'vu u tevhid, kao i sustinu onoga na sta su 
pozivaii vjerovjesnici i poslanici, alejhimu salatu ve selam. 



81 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



pronijene 



niti 



like 



Cetvrta: On Se ne mijenja, niti na Njega utjecu 
sna, drijemeza, zaborava, kajanja, straha, brige, tuge ili 

Peta: Niko Mu od Njegovih stvorenja ne moze biti s 
slicno, ni u Njegovom Bicu niti u Njegovim svojstvima 

Sesta: On se ne nalazi ni u cemu od Svojih stvorenja, 
Njegovom Bicu. On je Svojim Bicem potpuno odvojei| 
stvorenja su odvojena od Njega. 

Sedma: On je velicanstveniji od svega drugog, veci je 
svega je i uzdignut je nad svim, a iznad Njega ne postoji 

Osma: On je kadar da ucini sto hoce i niko Ga ne 
hoce da ucini, nego On cini ono sto hoce. 

Deveta: On sve zna. Zna tajno i skriveno. Zna sta je \ 
nije bilo da je bilo kakvim bi bilo^ Ne opadne ni jedan 
ima zrnke u tminama Zemlje, ni ylazne niti suhe, niti 
a da On ne pozna njegovu sustinii- 

Deseta: On sve cuje i sve vidi. Cjije svaki glas bez razli 
potreba. On vidi hod crnog mrava na crnom kamen 
sluh obuhvata sve glasove. Njegqv vid obuhvata sve 
sve informacije. Njegova moc oJDuhvata sve. Njegova 
svim Njegovim stvorenjima. Njegova milost je obuhva 
A Njegov prijesto (Kursij) je obuhvatio Zemlju i nebesa 

Jedanaesta: On je svjedok (uvijek prisutni) i nikad 
zamijeniti ili naslijediti u Njegovoj vlasti. Niti ima 
dostaviti potrebe Njegovih robjova. Ni da Mu 
osjecajnost prema njima i da trazi milost za njih. 

Dvanaesta: On je oduvijek i zauUjek, Koji nece 
nestati niti umrijeti. 

Trinaesta: On govori, nareduje i zabranjuje. Govori 
Pravi put, salje poslanike, objavljuje knjige. On bdije 
sta je ko zasluzio od dobra ili zla. On nagraduje 
dobrocinstvo i zlikovca za njegovo zlo. 

Cetmaesta: On je iskren u Svom obecanju i vije^ti 
istinoljubiviji niti moze biti takav u govoru. On 
obecao. 



od starosti, bolesti, 
(ome slicnog. 

, ili Njemu nije nista 
ili djelima. 

ima ista od stvorenja u 
od Svojih stvorenja, a i 



dd svega postojeceg, iznad 
nista. 

mc^ze sprijeciti u onome sto 

>ilo i sta ce biti i ono sto 

list a da On ne zna. Niti 

piokretnog ili nepokretnog 



mje 
potre 



nece 



82 



u 

Nj 



tila 



na jezike i raznolikost 
u tamnoj noci. Njegov 
egovo znanje obuhvata 
volja se ispunjava nad 

sva Njegova stvorenja. 



odsutan. Niko Ga nece 

bu za nekim ko ce Mu 

ili trazi Njegovu 



pomaze 



isceznuti niti se izgubiti, nece 



samo istinu, upucuje na 
nad svakom dusom i zna 
(iobrocinioca za njegovo 



;i. Niko od Njega nije 
iznevjeriti ono sto je 



KORISNI SA2ETiU( 

VJEROVANJA IMM TEVHIDA 



Petnaesta: On je utociste svakom u svakom smislu utocistva. Nemoguce je da se 
u Njegovom utocistu ista pojavi od kontradiktornosti. 

Sesnaesta: On je Sveti, Mir i On je cist od svakog nedostatka, slabosti i manjka. 

Sedamnaesta: On je savrsen i Njemu pripada opce savrsenstvo u svim oblicima. 

Osamarmesta: On je pravda koja nece uciniti nepravdu ili preci granicu. Od 
Njega se robovi ne boje da ce im uciniti nepravdu. 

Ovo je ono na cemu su se slozili svi poslanici i knjige. Ovo je jasno, 
stalno postojece i nemoguce je da dode Serijat sa suprotnim niti da obavijesti o 
necemu suprotno ovome. 

Pripadnici trojstva i obozavaoci krsta su ovo sve zapostavili, pa su se 
vezali za manje jasne i opcenite rijeci i stavove, te su zalutali jos od prije, i tako 
su zaveli mnoge i sami su zalutali sa Pravog puta. Osnove pripadnika trojstva i 
njihovi stavovi u pogledu Gospodara svjetova se suprostavljaju svemu ovome i 
protive na najzesci nacin.' 

Zaustavi se i razmisli o ovim osnovama i protumaci ih, a one su: da je On 
Uzvisen i da nema sudruga, niti ortaka, niti ima zauzimaca, osim sa Njegovim 
dopustenjem. Zatim izvagaj ono sto je on (Ibnul-Kajim), rekao i ono sto je rekao 
Iraki. Ova pitanja,^ za koja se ne zna da su ucenjaci ikome prihvatili ispriku; da 
li ce neko ko je razumom obdaren reci da su ova pitanja od idztihada? Ako je 
ovaj stav ispravan, onda neka Irakiju ponude svoj idztihad krscani obozavaoci 
krsta, isto tako i idolopoklonici, dzehemije, muatile, kaderije medu negatorima, 
kaderije medu onima koji smatraju da je covjek prisiljen, rafidije otpadnici, jer 
su oni zastupali ove zabludjele otpadnicke stavove. Njih su uzeli za svoj stav i 
idztihad, te sumnju koju su sami predstavili, kao sto je Sejh rekao: 'Pripadnici 
trojstva i obozavaoci krsta su ovo sve zapostavili pa su se vezali za manje jasne 
rijeci'. 

Uzviseni Allah kaze: 

"Reel: Hocete li da vas obavijestim o onima cija su djela propala?" {Ei-Kehf, 103) 
I kaze: 



^ Tj. pitanja tevhida koja su nuzna po razumu, prirodi i svim Serijatima. 



83 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



se pridrzavali od sumnji i 



"Onima koji ne vjeruju cini se lijepim spletkarenje njihovo"(Er Rad, 33) 

I kaze: 

"Mnogim su mnogoboscima tako isto sejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim 

prikazall." (El-En'am, 137) 
I kaze: 

"Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postu^ke njihove predstavljali." 

(El-En'am, 108) 

Uljepsavanje postupaka obuhvata ono cega su 
nejasnih rijeci, smatrajuci to lijepim, i misleci da se to ne moze negirati ili 
necime zamijeniti. 

Zatim, ovo je suprotno konsenzusu, makar s^ radilo i o ograncima u 
vjeri. Ashabi, radijjallahu anhum, su se slozili da je potrebno sprijeciti onoga ko 
pogrijesi, ako ucini nesto suprotno dokazu, u mnogim pitanjima. Od toga je 
dogadaj sa Kudamom b. Mez'unom i njegovim prijateljima kad su dozvolili 
konzumaciju alkohola na osnovu idztihada i shvatanj^ sa kojim su se samo oni 
izdvojili u rijecima Uzvisenog: 

lj.«JUO Lo- 3 T"!-^ 

"Onima koji vjeruju i dobra djela cine nema nikakva g|-ijeha u onome sto su oni 

pojell i popili." (El-Maide, 93) 

Ashabi su zanegirali ono sto su neki mislili, 
obavezno bilo kome osim Poslaniku ^, te su se protiv toga borili, dozvolivsi 
prolijevanje njihove krvi iako oni koji su odbili dati zcjkat nisu negirali nista od 
vjere. 

Poslanik M je poslao manju skupinu vojske da 
ozenio zenom svog oca, pa su ga ubili i zaplijenili njegov imetak, tako da se 
prema njemu ponio onako kako se odnosi prema murtedima. 

Kako se onda moze red, da onaj ko priziva ej^lije, trazi od njih pomoc, 
kolje kurbane na njihovim kaburovima, boji ih se 

Allaha, da mu se ne treba to zabranjivati jer je zabijanjivanje stvar idztihada? 
Slavljen si ti Allahu, ovo je velika izmisljotina."^ 






, da davanje zekata nije 



' Minhadzut-te'sis vet-takdis, str. 80 - 83. 



84 



ubiju covjeka zato sto se 



7. tema 

SARTOVI I RUKNOVI LA ILAHE ILLALLAH' SA POJASNJENJEM DA 
JE NAJVELICANSTVENIJI MEOU NJIMA NJEGOVA REALIZACIJA U 
SRCU. NJEGOVO IZGOVARANJE JEZIKOM I DJELOVANJE 
ORGANIMA. PREMA ONOME STO NALA2E. NEMA JASNIJEG DOKAZA 
ZA TO OD KONSENZUSA PRETHODNIKA DA SE IZGOVARANJEM 
SEHADETA. AKO NIJE UBJEDEN U ONO STG NALA2E. NE BIVA 
MUSUMANOM. PROTIV TAKVGG CE SE PGVESTI BORBA SVE DDK 
NE BUDE PGSTUPAO PG GNGME NA STA UKAZUJE GD NEGACIJE I 
PGTVRDE 

Ahdur-Rahman h. Hasan, rahimehullahu teala, u pojasnjenju Kitabu tevhida, 
kaze: "Njegove rijeci da 'Onaj ko posvjedoci La ilahe illallah'^ tj. da onaj ko je 
izgovori shvatajuci njeno znacenje, djelujuci po onome sto nalaze, tajno i javno, 
onda u pogledu sehadeta mora posjedovati znanje, ubjedenje i djelo, shodno 
onome na sta ta rijec upucuje. Kao sto je Uzviseni Allah rekao: 

'ill -^1 ;Ji V /^tJh-U 



"Znaj da nema Boga osim Allaha" (Muhammed, 19) 






"Moci ce samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju." (Ez Zuhruf, 86) 

Sto se tice njenog pukog izgovaranja, bez znanja, ubjedenja i djelovanja 
po onome sto nalaze - kao sto je odricanje od sirka, te iskrenosti u rijecima i 
djelima, rijecima srca i jezika, djelima srca i udova - nema nikave koristi, po 
konsenzusu."^ 

^\ii[e.\man h, P^dM^Xdk kaze:"Njegove rijeci da 'Ona] ko posviedoci La ilahe illalhK 
to jeste ko izgovori ove rijeci, znajuci njihovo znacenje, djelujuci po onome sto 
nalazu, javno i tajno, na sto su ukazale i rijeci Uzvisenog: 

'ill '^i ^1 ^' /4J1 ^t^ 



^ Ovo je pokazateij na Vjerovjesnikove M rijeci: "Ko bude svjedocio da nema drugog 
bozanstva, koje uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, i da je 
Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa AUahov rob, poslanik i rijec koju je dostavio 
Merjemi i Njegov Ruh, da je dzennet istina i da je Vatra istina, Allah ce ga uvesti u dzennet 
shodno onome sto bude pripremio od djela." (Muttefekun alejhi). 
2 Fethul medzid, str. 39-41. 



85 



Efiu-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad? 



"Znaj da nema boga osim Allaha! " {Muhammed, 19) 

I kaze: 



"Moci ce samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju." (^z-Zuhmf, 86) 

Ali sto se tice njenog pukog izgovaranja bez zn^nj 
djelovanja po onome sto nalaze - to je po konsenzusu 

U hadisu je, takode, one sto dokazuje ovaj staV 
'Ko posvjedocL..' to jeste, kako ce posvjedociti ako ne 
necega ne naziva se svjedocenje istoga. 

U uluhijet ulaze sve vrste ibadeta, koji su 
Allaha, Ijubavlju, poniznoscu, potcinjenoscu, i to 
sudruga. Tako da je bitno sa svim tim izdvojiti same 
strah, Ijubav, tevekul, pribjegavanje, pokajanje, klanje 
i sve druge vrste ibadeta. Dakle, sve to mora biti 
nema sudruga. A onaj ko od toga nesto uputi nekom 
ibadeta - sto ne pripada osim AUahu - on je musrik, 
illallah'. Zato sto nije postupao po onome sto ta 
iskrenosti."' 



a o njenom znacenju ili 
Deskorisno. 

, jer je Poslanik ^ rekao: 
zna. A puko izgovaranje 

produkt srcanog obozavanja 

samo Njemu Koji nema 

Allaha, kao sto je dova, 

zrtvi, zavjetovanje, sedzda 

u|)uceno samo Allahu Koji 

drugom mimo Allaha od 

makar izgovarao 'La ilahe 

rijec nalaze od tevhida i 



naveo, 



Ahdur-Rahman h, Hasan, rahimehullahu teala, u 
kaze: "Kada kaze: 'Njih dvojica', misli na Buhariju i 
veoma dugackom hadisu kojeg je autor skraceno 
ono sto odgovara samom naslovu, a to su njegove rijeci 
zeleci time samo Allahovo Lice'. Ovo je sustinsko znaceji] 
rijec od iskrenosti i negiranja sirka. Tako da su istino 
posljedice jedno drugog, jer bez jednog nema ni ono; 
onda je musrik, a ako nije istonoljubiv onda je munafik 
izgovori iskreno u obozavanju Onoga, osim Kojeg to 
Allah ^. To je tevhid kao osnova islama. 

Ovo je nasuprot onome ko je izgovori, ali 
dovama nekog drugog mimo Allaha, moli od njega 
odsutni i oni koji ne koriste niti stete. U mogucnosti si 
danas da je izgovaraju ali su se zabavili onim sto joj 
nece koristiti onome ko je izgovori, sve dok ne hudit 



' Tejsirul azizil hamid, str. 51 -53. 



86 






pojasnjenju Kitabu tevhida, 

N4uslima, govoreci o ovom 

, spominjuci od njega 

Ko kaze La illahe illallah 

e na koje je ukazala ova 

jubivost i iskrenost nuzne 

drugog. Ako nije iskren 

. A iskren je onaj ko to 

niko ne zasluzuje, a to je 



sa druge strane priziva u 
pomoc, kao sto su mrtvi, 

da primijetis vecinu Ijudi 
se suprostavlja. Zato ona 

znao na sta ukazuje, od 



KORISNI SA2nAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



negacije i potvrde. Dok neznalica o njenom znacenju nece se okoristiti od ove 
rijeci, zbog svog nepoznavanja radi cega je u arapskom kao takva postavljena i 
sta se htjelo njenim negiranjem sirka. Isto tako je stanje onoga koji spozna njeno 
znacenje ali bez ubjedenja u to, jer ako ne postoji ubjedenje umjesto njega ce se 
nametnuti sumnja. 

Onim cime se ogranicila ova rijec u Vjerovjesnikovom M hadisu 'be:?: 
sumnje\ ukazuje da ne koristi osim onome ko je izgovori sa znanjem i 
ubjedenjem o svojim rijecima i to istinski i iskreno iz srca- Takode, onaj ko je 
izgovori bez istine u srcu, ona mu nece koristiti, zbog toga sto se srce 
suprostavilo jeziku. Kao sto je stanje munafika, koji su izgovarali jezicima ono 
sto nije bilo u njihovim srcima. Isto tako se nece prihvatiti ni od musrika, zato 
sto sirk negira iskrenost. Posto je ova rijec ukazala uporedo na negaciju sirka i 
odricanje od njega, isto tako je ukazala uporedo na iskrenost prema Allahu Koji 
nema sudruga. A onaj ko ne bude takav njemu nece koristiti rijeci 'La ilahe 
illallah'. Kao sto je slucaj velikog broja idolopoklonika koji govore: 'La ilahe 
illallah', ali negiraju ono na sta je ukazala od iskrenosti. Isto tako, oni se 
neprijateljski odnose prema pripadnicima i sljedbenicima ovog stava, dok sa 
druge strane podrzavaju sirk i njegove pristalice. AUahov prijatelj, Ibrahim ^\, 
je svom ocu i narodu rekao: 

"Nemam ja nista s onima koje vi obozavate, osim s Onim Koji me je stvorio, jer ce 
me On, doista, na Pravi put uputiti. On to ucini rijecju trajnom za potomstvo 

SVOJe." (Ez-Zuhruf, 26-28) 

Atoje 'La iUahe illallah'."' 

Sejh Muhammed b, Ahdul-Vehhah, rahimehuUahu teala, u pojasnjenu znacenja 
rijeci tevhida i onoga sto nalaze od negacije i potvrde, kaze: "Znaj, Allah ti se 
smilovao, da znacenje 'La illahe illallah', sadrzi negaciju i potvrdu. Ona negira 
cetiri vrste i potvrduje cetiri vrste. Negira uluhijet (bozanstvenost), tagute, idole 
i gospodare. 

Uluhijet podrazumijeva ono cime mislis pridobiti neku korist ili otkloniti 
stetu, pa ti to uzmes za svoje bozanstvo. 



1 Kurretu ujunil muwehidin, str. 18 - 19. 



87 



EbuJusuf MtOHAT B. Hasan AluFerradZ 



Taguti su oni koji su obozavani i koji su se 
kandidovali da budu obozavani, kao sto su Semman, Ta^z 



Idoli su sve ono sto te odvratilo od tvoje 
porodica, stan, familija ili imetak. To predstavlja idola, 



4jJ 



'yi/^'jij£--illl.i ^Toji^ JsJ^^j^,^ 



time zadovoljiii ili su se 
i Ebu-Hadide. 



vjeve islama, kao sto su 
kao sto Uzviseni kaze: 



.lUi 



"Ima Ijudi koji umjesto Allaha kumire prihvacaju; vole ih ^ao sto se Allah voli!" (El 

Beqare, 165) 

Gospodari su svi oni koji ti daju fetve suprotnb istini i ti im se u tome 
povinujes. Sto je potvrda rijeci Uzvisenog: 






■> J , If ^ >^ 






"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje, I monahe svoje i Mesiha, 
sina Merjemina. A naredeno im je da samo jednom Bogii ibadet cine - nema boga 
osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (EtTewbe,3i) 

Takode, potvrduje cetiri vrste, a to su namjera, to jeste, da sve sto 
namijenis bude samo radi Allaha, radi velicanja i Ijubavi kao sto Uzviseni kaze; 



'All oni koji vjeruju, jos vise Allaha vole!" (El-Beqare, 165) 
Kao i straha i nade o cemu Uzviseni kaze: 



-* Si 



i -i. 



^ 






"Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moze otkloniti, a ako ti 
zazeli dobro pa - niko ne moze blagodat Njegovu sprijociti; On njome nagraduje 
onoga koga hoce od robova Svojih; On prasta i milostiv je." Qunus, 107) ^ 

Ahdur-Rahman b. Hasan kaze:"Sto se tice Pcslanikovih S rijeci u 
vjerodostojnom hadisu: 'I hude nevjerovao u sve ono sto se ohozava mimo Allaha', 
to je veliki uslov i nece biti validno izgovaranje, 'La ilahe illallah', osim sa 



Medzmua resail velmesail, (4/34 - 35). 



88 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



postojanjem ovog uslova. A ako se ne nade, onda onaj ko izgovori 'La ilahe 
illallah', nece biti zasticene krvi i imetka. Jer to je znacenje 'La ilahe illallah'. 
Sto znaci da mu nece biti od koristi samo izgovaranje sve dok ne realizuje ono sa 
cime je ta rijec dosla od znacenja. Kao sto je ostavljanje sirka i odricanje od 
njega i onoga ko ga pocini. Pa, ako negira robovanje svemu onome sto se 
obozava mimo Allaha, odrekne se od istoga, neprijateljski se postavi prema 
onome ko to ucini, postat ce muslimanom, zasticene krvi i imetka. To je 
znacenje Allahovih iS rijeci: 

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drzi se za najcvrscu vezu, koja se 
nece prekinuti! A Allah sve cuje I zna!" (El-Beqare, 256) 

Izraz (rijec), 'La ilahe illallah' je u razlicitim hadisima ogranicena teskim 
uslovljavanjima, koja se moraju sva ispuniti, rijecima, ubjedenjem i djelima."i 



1 Ed-Durerus-Senijje{2l2?>A). 



89 



8. tema 

STAN J A I VRSTE ONIH KOJI IZGOVARAJU RIJEC TEVHIDA 



sve 



Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhah, rahimehuUah, ka 
rekao: "Onaj ko kaze 'la ilahe illallah\ i uznevjeruje u 
Allaha, njegova krv i imetak su zasticeni, a njegov ohracun 

Hadis ukazuje na to da 'La ilahe illallah' sadrzi 



ze: "AUahov Poslanik ^ je 
ono sto se obozava mimo 
je kod Allaha.'' 



Ali Ijudi su se u torn pogledu podijelili na tri 
izgovorila i realizovala, znajuci da ima svoje znacenje 
kao i to da postoji ono sto je narusava, pa su se toga 
ove rijeci rekla u javnosti pa su njenu ocitu stranu 
kufr i sumnju u njih. I skupina koja ih je izgovorila a 
znacenjima vec je radio po onome sto je rusi, oni su: 



termin i znacenje. 

skupine. Skupina koja je 
koje je sprovela u praksu, 

sacuvali. Skupina koja je 

likrasili ali su u sebi sakrili 

i nije djelovala po njenim 



tff . 



lAivs' Oy^^^^ (v4^ ' Oj-y^ f»-*J 



"Oni cija su djela ponistena na ovom svijetu a oni misle 

104) 

Prva skupina je spasena - to su istinski 
munafici, dok treca predstavlja musrike. 



vj(irnici. Druga skupina su 



da 



ini 



Tako da je 'La ilahe illallah', poput tvrdav^ 
katapulte, od lazi, bacajuci na nju kamenje sa ciljem 
njih uvukao neprijatelj i oteo im znacenje a ostavio i 
hadisu je doslo: Allah ne gleda u vase izglede i vasa t 
srca i djela.' Oni su oduzeU znacenje 'La ilahe illallah', 
'klaptanje' jezikom i 'hripanje' slovima. A to je samci 
tvrdava. Pa, isto kao sto spomen vatre ne przi, niti 
spomen hljeba ne moze zasititi, spomen sablje ne 
spomen tvrdave ne moze zastititi. 

Samo izgovaranje je kora', a znacenje koje se 
je skoljka a znacenje biser. Pa sta ce koristiti kora ako 
skoljka ako je izgubljen biser/! 'La ilahe illallah', sa 
duse u odnosu na tijelo. Tijelo nece imati koristi ako 
biti koristi od ove rijeci ako ne bude njenog znacenja." 



^ Ed-Dwerus-Senijje (2 / 22). 



90 



da dobro cine." (El-Kehf, 



ijela. 



, ali su na nju usmjerili 

je sruse. Zatim se medu 

je samo vanjski izgled. U 

Nego ce gledati u vasa 

pa je sa njima ostalo samo 

spomen tvrdave ali ne i 

spomen vode moze potopiti, 

moze presjeci, isto tako i 

i:razi je 'srz', ili, izgovaranje 

nema srzi?! Sta ce koristiti 

s^''ojim znacenjem, je poput 

nema duse, isto tako nece 



KORISM SA2nAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Sejh Muhammed b. Ahdul-Vehhab, rahimehullah, je, takode, rekao: "Osnovu 
vjere islama i njegove temelje sacinjava dvoje: 

Prvo: Naredivanje obozavanja jedino Allaha, Koji nema sudruga, i 
podsticanje na to, prijateljevanje na toj osnovi i proglasavanje nevjernikom ko 
to ne ucini. 

Drugo: Upozoravanje na sirk u obozavanju Allaha, okrutnost u tome, 
neprijateljski odnos radi toga i proglasavanje nevjernikom onoga ko to (tj. sirk) 
ucini. 

Protivnika u ovom pogledu ce biti vise vrsta; 

Najzesci protivnici ce biti oni koji se suprostave u svemu ovome. 

Od Ijudi ima onih koji obozavaju samo Allaha, ali ne negiraju sirk, niti se 
odnose neprijateljski prema pociniocima istoga. 

Od njih ce biti onih koji ce se neprijateljski odnositi prema njima aU ih 
nece proglasiti nevjernicima. 

Od njih ce biti onih koji niti vole tevhid niti ga mrze. 

Od njih ce biti onih koji ce ih proglasiti nevjernicima i tvrdice da je to 
omalovazavanje dobrih Ijudi. 

Od njih ce biti onih koji nece niti mrziti niti voljeti sirk. 

Od njih ce biti onih koji nece poznavati sirk niti ce ga negirati. 

Od njih ce biti onih koji nece poznavati tevhid niti ce ga negirati. 

Od njih ce biti onih koji ce predstavljati najzescu vrstu opasnosti; oni 
koji budu radiU po tevhidu ali nece znati njegovu vrijednost, niti ce mrziti one 
koji ga zapostave, niti ce ih proglasiti nevjernicima. 

Od njih ce biti onih koji ce se kloniti sirka i mrzit ce ga ali nece znati 
njegovu opasnost, i nece se suprostaviti njegovim pripadnicima niti ce ih 
proglasiti nevjernicima. Oni su se suprostavili onome sa cime su dosli 
vjerovjesnici od AUahove ^ vjere, a Allah najbolje zna."^ 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan, nakon sto je govorio o tevhidu, kaze: Protivnika 
ovoj osnovi od ovog ummeta ce biti vise vrsta: 



Fethul medzid, str. 357 - 358. 



91 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Hi ce to biti tagut koji ce prkositi Allahu u 
uluhijetu, i koji ce pozivati Ijude da ga obozavaju. 

Hi ce to biti tagut koji ce pozivati Ijude da oboz^vaj 

Hi musrik koji ce prizivati u dovama nekog 
priblizavati sa razlicitim (nekim) vrstama ibadeta. 

Hi onaj koji ce sumnjati da li je tevhid istina i 
Allahu ortaka u ibadetu? 

Hi neznalica koji ce biti ubjedenja da je sirk 
Allahu. 



mirrio 



II 



vjera koja ce ga pribliziti 



Ijiidi 



Ovo je globalno stanje vecine masa obicnih 
neznanja i slijepog slijedenja onih koji su bill prije 
ucinila cudnom, a znanje o vjeri poslanika zaboravljenc[ 



njih 



1 Fethul medzid, str. 357 - 358. 



92 



Njegovom rububijetu ili 



ju idole. 
Allaha ^ i kojem ce se 

je dozvoljeno da pripise 



i to sve zbog njihovog 
. Posebno kada se vjera 



II 1 



Treci odlomak 

KAKVOCA IMANA U OBJAVU I REALIZACIJA NJEGOVIH 
RUKNOVA I ONOGA STO NALAZE 

U ovom sklopu se nelazi sest tema: 

1. tema: Blagodat slanja poslanika i nuzna potreba covjecanstva za njima. 

2. tema: Razlog slanja i dokazi Poslanikovog Mvjeroviesniswa. 

3. tema: ono sto podrazumijeva sehadet vjeroviesnistva i ono sto iz toga proizilazi 

4. tema: Vjerovanje u Allahovu jednocu, ruhubijet i uluhijet povlaci za sobom nuzno 
vjemvanje u Njegovog Poslanika 0, pored toga sto se mora izdvojiti sa pokomoscu i 
slijedenjem samo njega i prihvatanjem njega u svim svojim sporovima. 

5. tema: Kako je Vjerovjesnik dostavio tevhid, te kako je sacuvao njegovu 
kristalnost od svake prljavstine da se sa njim ne pomijesa. 

6. tema: Propis o onome ko vrijeda Poslanika M, ili se ismijava sa propisom od 
njegovih propisa, ili da odbije bih sta od onoga sto je dostavio ili da dopusti bilo kome 
od Ijudi da izade van okvira njegovog Serijata. 

1. tema 

BLAGODAT SUNJA POSLANIKA I NUZNA POTREBA 
COVJECANSTVA ZA NJIMA 

V 

Sejh Salih el-Fevzan kaze: "Slanje poslanika je Allahova blagodat ukazana 
covjecanstvu, zato sto covjecanstvo ima prijeku potrebu za njima. Njihovo 
stanje ne bi bilo stabilno niti bi im vjera bila ispravna bez njih. Za poslanicima 
oni imaju vecu potrebu nego sto je to potreba za hranom i picem. Zato sto je 
Allah poslanike ucinio vezom izmeclu Sebe i Svojih stvorenja, da bi spoznali 
AUaha, ono sto im koristi i ono sto im steti, pojasnjenja Serijata, naredbi, 
zabrana i onoga sto je opce dopusteno. Zatim, pojasnjenje onoga sto Allah voli i 
onoga sto mrzi. Sve to nije moguce spoznati osim putem poslanika, zato sto 
razum nece moci nikada da dostigne ovaj vid upute utancine, iako moze shvatiti 
samu potrebu za ovim stvarima u globalu. 

Allah iJi kaze: 



93 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



f. 



j^ ^>J^^ 4^^ V^^' (*4*^ 3j^'i h''J'^3 



4^ 



(_iLbL>- 



213) 



"Svi Ijudi su sacinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slac» 
radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa 
Ijudima u onome u cemu se oni razilazise." (El-Beqare, 

Potreba robova za objavama je puno veca 
lijecnikom. Jer najvise sto se moze desiti u slucaju 
tjelesna steta. Medutim, kod nepostojanja objava nabtaj 
stanovnicima nema opstanka osim dok postoje tragqvi 
medu njima. Pa kada nestane tragova objava sa 



od potrebe bolesnog za 

nepostojanja lijecnika jeste 

e steta na srcima. A 

objava, koji ce ostati 

e, Allah ce dati Sudnji 



Zemlj 



lan. 



Ill 



Irsadila sahih i'atikad, str 196. 



94 



'A 






vjerovjesnike da donose 
Istinom, da po njoj sudi 



2. tema 

RAZL06 SUNJA I DOKAZI POSLANIKOVOG m VJEROVJESNISTVA 

V 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehhah kaze: "Kada je Uzviseni Allah htio istaci 
Svoju jednocu i upotpuniti Svoju vjeru, te da Njegova rijec bude gornja a rijec 
onih koji nevjeruju bude donja poslao je Muhammeda ^, kao pecat 
vjerovjesnika i miljenika Gospodara svjetova. Zato je u svakoj generaciji ostao 
poznat, a u Musaovom Tevratu i Isaovom Indzilu spomenut. Sve dok Allah nije 
pokazao ovaj biser medu Benu-Kinanom i Benu-Zuhrom, pa ga je poslao, nakon 
perioda u kojem nije bilo poslanika, uputio ga je na pravi put. A kao dokaz 
Poslanikovog M vjerovjesnistva, prije njegovog slanja, je bilo ono na sta nisu 
mogli odgovoriti njegovi savremenici. Od toga: 

Poslanikove M rijeci: ']a sam odgovor na dovu mog oca Ibrahima, radosni 
nagovjestaj haa i san moje majke, koja je i^idje/a, kada me je rodila, kako je iz nje 
izasla svjethst koja je osvijedila Busru u zemlji Sama\ ^ 

Dokazi Poslanikovog M rodenja 

Poslanik M je roden u u noci ponedjeljka, dvanaestog Rebiul-evela, u 
godini slona. U noci kada je roden rascijepio se Kisrin trijem, a zbog njegovog 
cijepanja se polomilo cetrnaest serefeta,2 i to ce ostati do Sudnjeg dana kao 
dokaz od Allahovih dokaza. Tada se ugasila perzijska vatra, sto se do tada 
nikada nije desilo. Nestalo je jezero Sava, a bilo je to ogromno jezero u kraljevini 
Iraka i Iraku nearapa i Hamdana, po kojem su plovile lade, vece od sest ferseha.3 
A u noci kada je Poslanik ^, roden ostalo je pusto i suho kao da u njemu nikad 
nije bilo vode i tako je ostalo dok na njegovom mjestu nisu sagradili grad Save. 
Taj grad postoji i dan danas. U toj noci su poslane usijane zvijezde na sejtane o 
cemu je Allah M rekao: 






"...i sjedjeli smo okolo njega po busijama da bismo sta culi, all ce onaj, ko sada 
prisluskuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naici." (El-Dzinn, 9) 



1 Hadis je spomenuo Albani u Zbirci vjerodostojnih hadisa, pod brojem 1545. 

2 Ovako je u originalu ail je ispravnije da kaze njegovih cetrnaest serefeta. Ovako je rekao 
sejh Muhammed ReSid Rida kao lektor, kontrolor i prenosilac knjige. 

^ Jedan ferseh je 2250 m, a po nekima od 7 do 8 km. 



95 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Allah je ucinio da se odgoji na lijep nacin 
licnost u svom narodu. Medu njima je bio najhrabriji, 
Zato ga je njegov narod nazvao El-Emin (povjerljivi) 
Allah u njemu ucinio od lijepih osobina i pozeljnih svo|stava 

Do Busre u Samu je dosao dva puta. Monah 
prepoznao, te obavijestio njegovog amidzu da j^ 
Nasavjetovao ga je da ga vrati, pa ga je i vratio sa svo 
je rekao: 'Cuvaj ga, jer nismo nasli slicniju stopu, 
njegove stope'. 

Ebu-Talibova paznja prema njemu je kao 
nastavljenja. Njemu su kipovi i vjera njegovog naroda 
bilo mrze od toga. 



Pr^dstavljao je najmoralniju 

najblazi i najistinoljubiviji. 

I to sve zbog toga sto je 



Dokazi razuma i dokazi iz pre 
o validnosti Poslanikovog M vjero 



Dokaz da je on Allahov poslanik je u razumu i 

Sto se tice dokaza iz predaja oni su jasni. 

A sto se tice razumskih dokaza Kur'an je na 
toga je i to kako je nepojmljivo da Allah ostavi stvoretij 
sto ne dolikuje AUahu. To je spomenuo u Svojim rijeqma 



"Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: 'Ni 
nista objavio!" " (El-En'am, 9i) 

Od toga su, takode, rijeci covjeka koji kaze: 
Sto znaci da je ili najbolji covjek u narodu, ili da je 
razlikovanje u tome je veoma lahko, zato sto 
karakteristikama, sto je Allah spomenuo u rijecima: 

^1 illil J^ Jp l!>j ^ c 
"Hocu li vas obavijestiti kome dolaze sejtani? 

grjesniku." (Es-Suara, 221 - 222) 

Od toga je, takode, Allahovo svjedocenje u rij 



Behira ga je vidio i 

on Allahov poslanik. 

im slugama. A amidzi mu 

koja je na Mekamu, od 



sto nam je poznato 
bili mrski i nista mu nije 



daja 
vjesnistva 



Li predajama. 



njih skrenuo paznju. Od 
a bez naredbe i zabrane. 



ednom covjeku Allah nije 



ja sam Allahov poslanik'. 

najgori i najveci lazac. Ali, 

se poznaje po mnogim 

Oni dolaze svakom lascu, 



ecima: 






96 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA \Wm TEVHIDA 



"Meni i vama dovoljan ce kao svjedok biti Allah, I onaj kod koga je znanje o 

Knjizi." (Er-R'ad, 43) 

Od tih dokaza su i svjedocenja kitabija (jevreja i krscana) o onome sto je 
u njihovim knjigama, kao sto je u ovom ajetu spomenuto. 

Od njih je, takode, jedan od najvelicanstvenijih dokaza razuma, tj. ovaj 
Kur'an koji ih je izazvao da dodu sa jednom surom poput njegove. A mi to ako 
ne znamo sa strane arapskog jezika onda to mozemo shvatiti sa strane 
neprijateljske mrznje stanovnika Zemlje, od ucenjaka i govornika, i stalnog 
ponavljanja ovog izazova i njihove istovremene nemogucnosti da to ucine. Ali 
oni se nisu ni smjeli u to upustiti iako su negirali njegove rijeci i sijali sumnje 
medu Ijudima o njemu. 

Od njih je, takode, ono sto smo naveli i sto je Allah i^ rekao da niko od 
njih ne moze doci sa slicnom surom kao sto su njegove sve do Sudnjeg dana. Pa 
je i bilo kao sto je rekao pored mnostva njegovih neprijatelja u svakom vremenu 
sa svim sredstvima koja su posjedovali od retorike, napretka i nauke. 

Od toga je njegova pomoc onih koji su ga slijedili makar bili najslabiji 
Ijudi. 

Od njih je propast njegovih neprijatelja i kazna koja ih stize na ovom 
svijetu makar bili najbrojniji i najjaci Ijudi svijeta. 

Od njih je, takode, i to da je bio covjek koji nije znao niti citati niti 
pisati. Niti je ucio pred ucenjacima, niti je to mogao reci neko od njegovih 
neprijatelja, pored mnogih njihovih lazi i izmisljotina. Ali i pored toga, on je 
dosao sa znanjem koje je bilo u prvoj knjizi, kao sto Uzviseni kaze: 

"Ti prije nje nijednu knjigu nisi citao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, 
inace, posumnjali bi oni sto lazi govore." (El-Ankebut, 48) 



Kwl ^RSrI ^ftl 
eJ^3 B^r Ki^a 



97 



3. tema 



ONO STO PODRAZUMIJEVA 
VJEROVJESNISTVA I ONO STO IZ 



SVJEDOCENJE KEHADET] 
PROIZILAZI 



TOGA 



Njego 



aredb 



Ahdur-Rahmdn h. Hasan, rahimehullahu teala, u 
kaze: "Poslanik M kaze: '...i da je Muhammed 
posvjedoci da je Muhammed Njegov rob i poslanik, 
nalaze njegovo slijedenje, postivanje njegovih na 
njegovog sunneta. Kao i to da se niciji stav ne suprost^v 
sto svako mimo Poslanika M moze pogrijesiti. Dok je 
zastitio od grijesenja i naredio nam da mu se pokorajva 
kao uzor. Takode je upozorio i zaprijetio onome ko mu 

"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah 
odrede, po svom nahodenju postupe." (El-Ahzab, 36) 



p(3jasnjenju Kitahu tevhida, 
w rob i poslanik'. Tj. i 

Iskreno i ubijedeno. A to 

li i zabrana, pridrzavanje 
Ija njegovom stavu, zato 

Vjerovjesnika M Allah ^ 
imo i da njega uzmemo 

se ne pokori, pa je rekao; 

i Poslanik Njegov nesto 



ti^ 



I kaze: 



.f * 



j^J 4;lai j^^L^ jl AiJ 1^4;^ Ol 



"Neka se pripaze on! koji postupaju suprotno naredenju 
kakvo ne stigne ill da ih patnja bolna ne snade." (En-Nul 

Imam Ahmed je rekao: 'Znas li sta je smutnja 
odbio neke njegove ^ rijeci u srcu mu se moze 
upropastiti"^ 

Se]h Suleiman h, Abdullah, rahimehullahu teala, je rekao :"Uzviseni Allah kaze 



JS)\ 



)ilj 



"A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu 
odobrenje." (En-Nisa, 64) 

Ibn-Kesir kaze: Tj. Ja sam propisao da se pol^oravaj 
im poslao'. Ibnul-Kajjim kaze: 'Ovo je pokazatelj 
poslanstva, njenu vrijednost i da Uzviseni nije posla(3 
pokorava sa Njegovim dopustenjem. Tako da ce pokornos 
njemu a ne nekom drugom. I zato sto je pokornost njijna 
ih je poslao. U okviru toga je onaj ko negira Njegovog 



1 Kurrem ujunil muwehidin, str. 15-16. 



98 



-v' c^ oyJi^'oiA'^j-^t^*^ 



njegovu, da ih iskusenje 

.63) 

? Smutnja je sirk.' Ako bi 
pjojaviti bolest koja ce ga 



se pokoravalo uz Allahovo 



u onome koga Sam 

iia velicanstvenu poziciju 

poslanike osim da im se 

t biti usmjerena samo 

pokornost Onome Koji 

Poslanika Muhammeda M 



KORISNI SA2nAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



- tim cinom je zanegirao sve poslanike. To znaci, ti si jedan od njih 
(Muhammede) i obavezna im je pokornost tebi, svakom od njih licno, kao sto 
im je bila obaveza da se pokore poslanicima prije tebe. Pa ako su se oni njima 
pokoravali kao sto tvrde i u njih vjerovali, pa sta im je te se tebi ne pokoravaju i 
nevjeruju u tebe?!' 

Allahovo odobrenje koje se u ajetu spominje je dozvola impe-rativna 
(serijatska) a ne kao sudbinska (kosmicka), jer da se radi o sudbinskoj dozvoli 
(kaderu), onda ne bi izostala pokornost prema njima (poslanicima). U 
spominjanju ovoga ima jedna posebnost, a to je da samim poslanstvom postaje 
obaveza svima da mu se pokore. I u samom njegovom slanju je naredba da mu 
se pokoravaju. I ne oslanja se na neki drugi tekst (dokaz), mimo poslanstva u 
kojem je naredena pokornost njemu. Nego, kada se desi njegovo poslanstvo 
onda je pokornost obavezna. Tako da samo njegovo poslanstvo podrazumijeva 
naredbu na pokornost. Takode, ispravno je da se termin dopustenje ovdje uzme 
kao sudbinsko (kader), pa ce znacenje biti: "Da mu se pokoravaju AUahovom 
dozvolom i uputom. Tako da ajet sadrzi dvije stvari, a to su: Serijat i kader. A u 
njemu ce opet biti dokaz da se niko nece pokoriti Njegovim poslanicima osim 
AUahovom dozvolom i uputom. Ovo je veoma lijepo receno. To znaci, da je cilj 
slanja poslanika pokornost njima i njihovo slijedenje. Pa, ako pokornost i 
slijedenje budu nekome drugom nece se postignuti zeljena korist od njihovog 
slanja."^ 



BS£a gSki cSKT 



^ Tejsirul azizil hamid, str. 380. 



99 



4. tema 

VJEROVANJE U ALLAHOVU JEDNOCU. RUBUBUET I ULUHIJET 
POVLACI ZA SOBOM NU2N0 VJEROVANJE U NJEGOVOG 
POSUNIKA m. PORED TOGA STO SE MORA IZDVOJITI SA 
POKORNOSCU. SLIJEOENJEM I PRIHVATAN^EM SAMO NJEGA U 
SVIM SVOJIM SPOROVIMA 

Sejh Sulejman h, Abdullah, rahimehullahu teala, u pojasnjenju Kitabu tevhida, 
kaze:"Rijeci Uzvisenog: 



I , 



jj i^rux: oi ojijj^ cr? ^j^' ^j ^i Ji'' ^ '>-'* 






'^J:!J 



^1 0>*-^Ji 



4j \jji>4 






"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je objavljeno tebi i u ono sto je 
objavljeno prije tebe, kako zele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naredeno 
da u njega ne vjeruju?! A sejtan zeli da ih samo u veliku zabludu navede!" (En- 

Nisa, 60) 

Obzirom da je tevhid ustvari znacenje sehadeta, 'La ilahe illallah', koji 
obuhvata iman u Poslanika M, iz njega proizilazeci, a to su dva sehadeta, ali ih je 
Poslanik M ucinio jednim ruknom u rijecima: 'Islam se temelji na pet osnova: 
svjedocenje da nema drugog bomnswa koje uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha i da je 
Muhammed Allahov poslanik. Obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca 
ramazana i obavljanju hadza za onoga ko ima mogucnost.* 

Ukazao je u ovom poglaviju na sadrzaj tevhida, nuzno nalazuci uzimanje 
Poslanika ^ za sudiju u sporovima, jer to je ono na sta ukazuje sam sehadet 'La 
ilahe illallah', kao i ono sto je nuzno nalozeno svakom vjerniku. Jer onaj ko 
spozna 'La ilahe illallah', mora se potciniti Allahovom sudu i iskazati predanost 
naredenju koje je doslo od Njega preko Njegovog poslanika Muhammeda M- 

Sudenje u sporovima pa necijem drugom sudu 
mimo Poslanikovog M je direktan dokaz nifaka 



Kad ovo postane jasno, onda je znacenje ajeta 
tvrdnju da su vjernici oni koji su rekli da vjeruju u 
Svom Poslaniku i vjerovjesnicima prije njega, a oni i 
da im se sudi po necemu drugom mimo AUahove 
Poslanika, sto je autor spomenuo u razlozima objave 



100 



to da je Allah ^ odbacio 

ono sto je Allah objavio 

pored toga u sporovima zele 

Knjige i sunneta Njegovog 

oyih ajeta. 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMM TEVHIDA 



Ibnul-Kajjim kaze: 'Tagut je sve ono sa cime se prede granica u 
pretjerivanju, a to je prelazenje granice. Sve ono po cemu se sude dvojica 
parnicara mimo Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika M je tagut, jer se 
sa njim prekoracila granica. 

Od ovoga je i to da svako ko obozava nesto mimo AUaha on obozava 
taguta. Tako da je sa svojim bozanstvom presao granicu i usmjerio mu ibadet 
koji ne zasluzuje. Isto tako, onaj ko poziva da se sudi kod nekoga drugog mimo 
AUaha i Njegovog Poslanika M on poziva na sudenje kod taguta. 

Allah iSi je pojasnio razlog objave ovog ajeta negirajuci sudenje onih koji 
tvrde da vjeruju u ono sto je Allah objavio Svom Poslaniku S i onima prije 
njega, a pored toga isti taj se poziva na sud pred nekim drugim mimo AUaha i 
Njegovog Poslanika ^, Dakle uzima ga u sporovima za sudiju, sto stoji u rijecima 
Uzvisenog 'tvrde'. Ovo se koristi uglavnom za onoga ko nesto zastupa i tvrdi, a u 
sustini laze u svom zastupanju, ili je na polozaju poput lazova, zbog toga sto se 
suprostavio onome sto je obavezno od same tvrdnje i njegovog postupanja 
suprotno istoj.' 

Ibn-Kesir kaze: Ajet kudi svakog onog ko odstupi od Kur'ana i sunneta, 
te sudi po necem drugom od nevalidnih zakona, i to je taj tagut koji se 
podrazumijeva ovdje'. " ' 

Sejh Abdullah h, Humejd kaze: "Serijat se obavezao na rjesavanje svih problema, 
njihovo pojasnjenje i obrazlozenje. Uzviseni AUaha kaze: 

"...u Knjizi Mi nismo nista izostavili." (El-En'am, 38) 
Takode, Uzviseni kaze: 

"Mi tebi objavljujemo Knjigu itao objasnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu 
vijest za muslimane." (En-Nahl, 89) 

U ovom ajetu se govori da je Kur'an pojasnjenje za sve situacije, te da se 
u njemu nalazi potpuna uputa. Da se u njemu nalazi sveobuhvatna milost, kao i 
to da se u njemu nalazi istinska lijepa vijest - za one koji ga se pridrzavaju i 
pokoravaju njegovim propisima. 



^ Tejsiml azizil hamid, str. 376 - 377. 



101 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



Kako se onda usuduje neko - ko se poziva na iman - da se pored ovog 
jasnog pojasnjenja i ocitih ajeta i vjerodostojnih hadisa, zadovolji i poziva na 



sudenje po tagutima, odbacujuci Allahov Serijat, do 
negirao iman onome ko uzme nekoga drugog za su 

mimo Poslanika M- Allah iSi kaze: 



je u isto vrijeme Allah 
diju u sporovima svojim 



"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece vjerovati dok za sudiju u sporovima 
medusobnim tebe ne prihvate, a potom u dusama svojim tegobe ne osjete za ono 
sto si odredio i sasvim se ne pokore!" (En-Nisa, 65) 



^hS ^^9 cS^ 



102 



5. tema 

KAKO JE VJEROVJESNIK # DOSTAVIO TEVHID. TE KAKO JE 
SACUVAO NJEGOVU KRISTALNOST OD SVAKE PRLJAVSTINE DA SE 
NE UVUCE U NJEGA 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehhab, rahimehuUah, je rekao: "Kada je upotpunio 
cetrdesetu godinu Allah ga je poslao kao donosioca radosnih vijesti i da 
opomene: 

1^ >?-!>^i -^^k ^1 J! Uf i-ij 
"...i da - po Njegovom naredenju - pozivas k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. " (£i 

Ahzab, 46) 

Pa kada je svom narodu dosao sa 'La ilahe illallah', Kurejsije su povikali: 

"Zar on da bogove svede na Boga jednog?" (Sad, 5) 

Kada mu je Allah naredio hidzm on se preselio, a Allah je njegovu vjem 
istakao nad ostalim vjerama. Borio se protiv svih musrika i nije pravio razliku 
izmedu onih koji su bili ubijedeni u vjerovjesnika, evliju, drvo ili kamen. Bez 
prestanka je Ijude poucavao tevhidu. Borio se protiv svakog odmetnika, sejtana, 
koji je pozivao na sirk, sve dok Allah nije uklonio dzehl i dzahile, pa su se Ijudi 
obasjali, tevhidom u najljepsem izgledu. 

Od Enesa ^ se prenosi da je rekao; "Ljudi sm re/c/i; A/k/ioi' '?o^n\£e., ti si 
najbolji medu nama i sin najboljeg. Ti si nas gospodar i sin gospodara!. Fa je Poslanik 
M rekao: 'O Ijudi, ja sam Muhammed Allahov rob i poslanik. Meni nije drago da me 
uzdizete iznad mog polozaja na kojeg me postavio Allah ^^V 

Od Abdullaha b. es-Sehira '^ se prenosi da je rekao: "Otisao sam u 
delegaciji Benu-Amir Vjerovjesniku M pa sam rekao: Ti si nas gospodar\ A on rece: 
Allah je Gospodar'. " 

Od Ibn-Omera ^ se prenosi da je Allahov Poslanik M rekao: "Nemojte 
me uzdizati kao sto su krscani uzdigli Mesiha, Isaa, sina Merjemina, ]a sam samo 
Allahov rob i Njegov poslanik." 

Allahov Poslanik ^ je dakle neprestano poducavao ashabe ovom 
tevhidu. Upozoravao ih je od sirka. Tako da im je jednom prilikom dosao dok su 
oni spominjali Dedzdzala, pa rece: ^^}^ecete li da vas obavijestim o necemu od cega 



103 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



se vise bojim zol vas od (laznog) mesiha Dedzdzala?" 

Allahov Poslanice'. Kate: 'Od skrivenog sirka. Covjek st^ne da klanja pa uljepsava 

namaz ZO.to sto vidi da ga neki covjek gleda\" 

Takode je rekao: "Nemojte se zaklinjati vasim ocevima. Onaj ko se zakune 
Allahom neka to i ucini. Onaj kome se neko zakune Allphom neka se zadovolji. A 
onaj ko se ne zadovolji onda on sa Allahom nema nista." 

Isto tako je rekao: "Ne/ca niko od vas ne kaze: Sta hoce Allah i taj i taj." 

Takode je rekao: "Nemojte reel: Da nije Allaha i tog i tog." 

Takode je rekao: "Onaj ko se zakune necim mimo Allaha ncinio je sirk Hi 
kufr"' 

Sulejman h. Abdullah, u pojasnjenju Kitahu tevhida, kafee:"Poglavlje o onome sto 
je doslo u Poslanikovoj M zastiti tevhida, te sprijecavariju svega onoga sto vodi u 
sirk. 



Rijec 'dzennab', znaci strana. Znaj da u svim 
mozemo naci nesto od Poslanikove M paznje i cuvanja 
je autor htio da pojasni njegovu posebnu zastitu. Allahov Poslanik ^ je postigao 
vrhunac u tome, opominjao je i upozoravao, govorio i ponavljao, sazimao i 
govorio opsirno, sve u cilju zastite blage i monoteisti(:ke vjere, sa kojom ga je 
Allah poslao. To je vjera monoteizma u tevhidu, blaga u djelovanju. Neki 
ucenjaci su rekli: 'Ona (vjera islam) je najzesca u poj; 
udaljavanju od sirka, a najblaza u pogledu obavljanja serijatskih propisa u 
djelima'. " ' 



Oni odgovorise: 'Naprotiv 



prethodnim poglavljima 
tevhida sa svih strana, ali 






* Medzmuatu resail vel mesail nedzdije (4/30-31). 
^ Tejsiruil azizil hamid, str. 234. 

104 



6. tema 

PROPIS ONOME KO PSUJE POSLANIKA m III SE ISMIJAVA SA 
PROPISOM OD NJEGOVIH PROPISA III DA ODBIJE BILO STA OD 
ONOGA STO JE DOSTAVIO lU DA DGPUSTI BILO KOME GD LJUDI 
DA IZADE VAN OKVIRA NJEGOVOG SERIJATA 

V 

Sejh Abdullah b. J^Auhamrmd h. Abdul-VehhcA), rahimehuUahu teala, je 
rekao:"Sejh Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u knjizi ^hukana sablja protiv onoga 
ko vrijeda Poslanika\ kaze: "Ishak b. Rahavejh, jedan od imama koji je po 

V 

polozaju poput Safije i Ahmeda, je rekao: 'Muslimani su se slozili da onaj ko 
psuje Allaha, Njegova Poslanika ili odbije nesto od onoga sto je Allah objavio - 
da je kafir, makar i potvrdio sve ono sto je Allah objavio'." 

Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, je rekao: 
"Ucenjaci su se sloziU da je onaj ko opsuje Poslanika M kafir. Propis za njega po 
ucenjacima je ubistvo. A onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir." Ibn-Munzir 
kaze: "Svi ucenjaci su se slozili da onaj ko psuje Poslanika M mora biti ubijen." 
Imam Ahmed o onome ko psuje Poslanika ^ kaze: "Mora biti ubijen." Pa je 
receno da li o tome ima hadisa? On rece: "Da. Od njih je hadis slijepca koji je 
ubio zenu i rijeci Ibn-Omera: 'Onaj ko vrijeda Poslanika M, mora biti ubijen'." 
Omer b. Abdul- Aziz je rekao da mora biti ubijen. U predaji kod Abdullaha kaze: 
Nece mu se dati prilika na pokajanje jer je Halid b. Velid -^^ ubio covjeka koji je 
opsovao Poslanika M ne dajuci mu priliku na pokajanje." Kraj. 

Razmisli, Allah ti se smilovao, o rijecima Ishaka b. Rahavejha i njegovo 
prenosenje konsenzusa da onaj ko psuje Allaha ili psuje Poslanika M, ili da 
odbije nesto od onoga sto je Allah objavio biva kafirom, makar priznao sve ono 
sto je Allah objavio. Time ce ti postati jasno da onaj ko progovori svojim 
jezikom nesto cime vrijeda Allaha ili psuje (vrijeda) AUahovog Poslanika ^ biva 
kafirom i otpadnikom od islama, makar potvrdio sve ono sto je Allah objavio. Pa 
cak iako se bude nasalio, ne imajuci namjeru toga u srcu. Kao sto je Imam 
Safija, rahmetullahi alejhi, rekao: "Onaj ko se izigrava sa nekim od Allahovih 
ajeta, on je kafir." Pa sta onda reci za onoga ko se izigrava vrijedajuci Allaha ili 
vrijedajuci Poslanika 



III 



' Akidetu] muwehidin. Risalem Kelimati nafia fil munkeratil vakia str. 238. 



105 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



U deset spomenutih stvari koje kvafe 
Sejha Muhammeda h, Ahdul-Vehaha, rahi 



ime 



Sesta stvar: Onaj ko se bude ismijavao sa necin| 
ili njegove nagrade ili kazne, biva kafirom kao sto 



od Poslanikove M vjere, 
Uzvisbni kaze: 



"Reci: 'Zar ste se Allahu i rijecima Njegovim I Poslaniku Njegovom rugali?' "Ne 
jspricavajte se! Jasno je da ste nevjernlcl." (Et-Tewbe, 65 66) 

Sedma stvar: Onaj od Ijudi ko pomisli da 
Muhammedovog M Serijata je kafir. Zato sto Allah ^ k 



"A onaj ko zeli neku drugu vjeru osim islama, nece mu 
drugom svijetu biti medu gubitnicima." (Alu-imran, 85) " ^ 



c<imu 



sto 



Sejh Sulejman h, Abdullah, rahimehuUahu teala, u 
kaze:"Poglavlje o onome ko se ismijava sa necim u 
Kur'an ili Poslanik. 

To jeste, takav cini nevjerstvo sa tim, zato 
rububijeta i poslanstva. To je suprotno tevhidu. Zbog tc|, 
kufru onoga ko pocini bilo sta od ovoga. Onaj ko 
Njegovom Knjigom, Njegovim Poslanikom ili Njegovom 
nemajucu namjeru da se ismijava, pocinio je kufr po konsenz 

Kaze: Rijeci Uzvisenog: 



pojasnjenju Kitabu tevhida, 
je AUahov spomen, 



v^Ju^j^ 



U^= 



"Ako ih zapitas, oni ce sigurno red: 'Mi smo samo 

Tewbe, 65) 



V 

Sejhul-islam je rekao: "Naredio mu je da kaze, ' 
vaseg vjerovanja'. A stav onoga ko kaze: 'Oni su pocin^li 
prethodnim kufrom u njihovih srcima', nije ispravan, 
kufra u srcu je paraleini kufr. Zato se ne moze reci: *Vi 
vaseg vjerovanja', jer oni istovremeno nisu ni prestali. 



Akidetul muvehhidin, str. 456 - 457. 



106 



islam, od 
hullah, je doslo: 



moze izaci iz okvira 
aze: 



biti primljena, i on ce na 



se izigrava sa pojmom 
ga su se ucenjaci slozili o 
;5e ismijava sa Allahom, 

vjerom, makar se salio 
usu. 



ji'tf ' 



razgok^arali I zabavljali se." (Et- 



vi ste pocinili kufr nakon 

kufr svojim jezicima sa 

er iman na jeziku pored 

i ste pocinili kufr nakon 

biti nevjernici. Ako se 



KORfSNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



time zeli reci da su htjeli pokazati svoj kufr nakon sto su pokazivali svoj iman, 
oni to onda nisu ucinili osim pred njihovim odabranim, dok su u svom nemaru 
neprekidno bill u takvom stanju. Ali kada su ucinili licemjerstvo (nifak), bojali 
su se da se o njima ne objavi sura koja ce pokazati ono sto je u njihovim srcima 
od licemjerstva, pricali su ismijavajuci se. To znaci, da su postali nevjernicima 
nakon njihovog vjerovanja. 

Termin ne ukazuje da su bili neprestano munafici dok nije Uzviseni 
rekao; 

"Ako ih zapitas, oni ce sigurno reci: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." (Et 

Tewbe, 65) 

Zato im je rekao: 

f"-' ". --t i-- '-' ^>,'=' ^i-' ^ , ^ * ' i , -■ • . ^o - -" 

"Ne ispricavajte se! Postali ste nevjernici nal(on sto ste vjernici bili. Ako nekima 
od vas i oprostimo, druge cemo kazniti." (Et-Tewbe, 66) 

Ukazuje na to da nisu bili svjesni kada su pocinili kufr, nego su mislili da 
to nije kufr." 

Ovim se pojasnilo da je ismijavanje sa Allahovim ajetima i Njegovim 
poslanikom kufr, kojeg pocini onaj ko ovo ucini poslije svog vjerovanja. To, 
takode, ukazuje da je kod njih iman bio veoma slab, pa su pocinili ovaj haram, 
za kojeg su znali da je haram ali ga nisu smatrali kufrom. Ali to je bio kufr kojeg 
su pocinili, a oni nisu smatrali da je to dopusteno. 

U ajetu je dokaz da covjek ako pocini kufr, ne znajuci da je to kufr, nece 
imati opravdanje, nego se smatra kafirom. Pa posto je onda prece da se onaj ko 
sumnja smatra kafirom, Sejhul-islam je na to skrenuo paznju.^ 






' Tejsirul azlzil hamid, str. 419 - 420. 



107 



108 



Cetvrti odlomak 

OSNOVE IMANA, 
ONO STO NALA2E I NJEGOVE NU2N0STI 



U njegovom sklopu se nalazi sest tenia: 

1. tema: Imanje rijec i djelo, povecava se pokornoscu a smanjuje se grijesenjem. 

2. tema: Islam i iman, i granice ve^e medu njima. 

3. tema: Osnova imana bez koje nece bid valjan osim sa njenom realizacijom 

4«tema: Obaveza razdvajanja izmedu imana i njegovih ogranaka i osnova kufra i 
njegovih ogranaka, sto je potrvdeno Kur'anom i sunnetom. 

5. tema: Propis vezan za izuzimanje u pogledu imana. 

6, tema: Kad god se poveca iman - poveca se strah od kufra ili licemjerstva. 

Bitan predgovor za ispitivanje duhine teme imana 

Ucenjaci ehli-sunneta, generacija za generacijom, su se slozili da je iman 
djelo i rijec, pridrzavanje Kur'ana i sunneta, povecava se sa pokornoscu a 
smanjuje se nepokornoscu. Cak sta vise, oni su ovo ubrojali u osnovu od 
njihovih osnova, za koje kazu da ako neko izdvoji samo jednu, skrenuo je sa 
njihovog puta, te da ce na taj nacin krenuti putevima sljedbenika strasti i 
novotara. 

Od davnina postoji konsenzus da su mjesto imana srce i organi. Za 
razliku od murdzijskih sekti koje su rekle da se nalazi samo u srcu, dok su drugi 
rekli da je njegovo mjesto na jeziku, a treci su opet rekli da se nalazi u srcu i 
jeziku Zajedno bez ostalih organa. 

Time, sto je iman smjesten u srcu i ostalim organima, misli se na potpuni 
(obavezni) iman, isto tako i osnovni iman tj. iman sa svim stupnjevima i 
nivoima. 

Potpuni (obavezni) iman je izvrsavanje ibadeta jedino AUahu Koji nema 
sudruga, odricanje od sirka, uz izvrsavanje obaveza sa ostavljanjem zabrana. 
Ovakav iman garantuje covjeku ulazak u dzennet i spas od Vatre i patnje. 



109 



EBuJusur Midhat b. Hasan Alu-FerradZ 



Osnova imana (mutlakul - iman) je: 



izvrsavanjem 



imana 



Svak; 



Izvrsavanje tevhida, odricanje od sirka sa 
izostavljanjem nekih drugih, pod uslovom da ne 
izostavljanja bi se uzrokovalo totalno ponistenje 
namaza iz Ijenosti, po misljenju od ucenjaka 
(halefa), koji to smatraju kufrom. 

Ovaj iman covjeka ostavlja pod AUahovom v 
vjecni boravak u Vatri. 

Na osnovu onoga sto je prethodilo mozem([) 
izmedu ehli-sunneta i haridzija u pogledu imana 
kaze da je iman smjesten u srcu i organima. Ali ehli- 
izmedu potpunog (opsteg) imana i osnove imana. 

Pa ako rob pocini veliki grijeh, izaci ce time iz 
iman, a njegov iman nece biti nevalidan, osim ako 
islam. 

Sto se tice haridzija, oni su uslovili potpuni 
njegov islam bio valjan. Pa ako ga pokvari 
izostavljanjem farza, njegov iman je pokvaren i 
stepenima i ograncima. 

Zbog toga se medu ehli-sunnetom postigao 
od pripadnika tevhida nece vjecno ostati u Vatri, o 
predaje, sto je suprotno onome na cemu su haridzije i 
dzehennem, radi svojih grijeha, i to ako ga ne obu 
Zatim ce u njemu boraviti onoliko koliko Allah hoce, a 
je, takode, suprotno i onome na cemu su oni medu mu 
do te mjere podignuvsi zastavu spasa od patnje svakoijti 
tevhida, tvrdeci da ce ga to zastititi i da mu nece nas 
sto pored kufra nece koristiti pokornost. Na osnovu 
pripadnika Kible je poput imana meleka, vjerovjesnika 

Selefi su zacrtali krug islama a unutar njega 
onaj ko pocini veliki grijeh izlazi iz imana i ostaje u kr 
nece izvesti osim ociti kufr i otpadnistvo od vjere 



nekih obaveza te 

budu farzovi zbog cijeg 

, kao sto je izostavljanje 

prethodnih (selefa) i kasnijih 



oljom, ali zabranuje njegov 



spoznati jasnu granicu 

a od ove dvije skupine 

punnet je napravio razliku 



ki: 



110 



potpunog imana u osnovni 
ne pocini nesto sto kvari 

iman svakom robu, kako bi 

ucmjertim velikim grijehom, ili 

ponisten sa svim svojim 

konsenzus, da veliki grijesnik 

tome su prenesene tevatur 

muatezile. Mozda ce uci u 

Hvati Allahova ^ milost. 

nakon toga ce izaci. Ovo 

rdzijama, koji su pretjerali 

grjesniku od pripadnika 

kdditi pored imana, isto kao 

toga iman grjesnika od 

i istninoljubivih. 

ug imana, pa su rekli da 
gu islama. A iz islama ga 



ut 



1. tema 

IMAN JE RIJEC I DJELO. 
POVECAVA SE POKORNOSCU A SMANJUJE SE GRIJESENJEM 

Sejh Muhammed b. Ahdul-Vehhah je hio upitan: 

Pitalac je rekao: "Razmisljao sam o imanu, njegovoj snazi i slabosti, te da je 
njegovo mjesto u srcu a da je bogobojaznost njegov plod i sastavni dio, te da se 
sa njegovom snagom jaca a sa slaboscu slabi." 

Pa je odgovorio: "Tvoj je stav da je iman u srcu, a konsenzus selefa je da je iman 
u srcu i organima zajedno. Kao sto je to Allah spomenuo u suri El-Enfal i 
drugim. A sto se tice onoga sto je u srcu i onoga sto je u ostalim organima, on se 
povecava i smanjuje. To je nesto poznato. Selefi su se bojali za covjeka slabog 
imana radi licemjerstva, ill potpunog nestanka imana." ' 

V 

Sejh Hasan h, sejh Hnsejn h. sejh Muhammed, da im se Allah svima smiluje, 
kaze: Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je rekao: "Mi prenosimo njihov konsenzus kao 
sto je to cinio Harb, prijatelj Imama Ahmeda, i to onako kako je to on rekao, 
njegovim rijecima, u poznatim pitanjima, ovo je mezheb ucenjaka, sljebenika 
predaja, ehli-sunneta koji ga se pridrzavaju, i koji bivaju slijedeni u istom jos od 
vremena ashaba Allahovog Poslanika ^, pa sve do dan danas. 'Ja sam zapamtio 
one koje sam zapamtio od ucenjaka Hidzaza, Sama i drugih pokrajina. A onaj ko 
se suprostavi necemu od ovih mezheba, ili da ih potvori za nesto, ili da nesto od 
toga omalovazi, on je suprostavljenl novotar, izvan okvira dzema'ta, i on je 
odstupio od mezheba i pravca ehli-sunneta i istine.' 

I kaze: 'To je mezheb imama Ahmeda, Ishaka b. Ibrahima, Abdullaha b. 
Muhaleda, Abdullaha b. Zubejra el-Humejdija, Seida b. Mensura i drugih sa 
kojim smo sjedili i uzeli od njih znanje. Od njihovih stavova je bilo i to da je 
iman rijec, djelo i nijet, pridrzavanje Kur'ana i sunneta, i da se iman povecava i 
smanjuje. Te da se u imanu pravi iznimka, osim ako ne bude sumnje, to je 
sunnet koji je postojao kod ucenjaka, pa ako se covjek upita: Jesi li ti mu'min/' 
On ce reci: ']a sam mu'min, insa-Allah'. Ili 'Nadam se da sam mu'min'. Pa ce 
reci: 'Vjerujem u Allaha, Njegove meleke, knjige i poslanike'." 



^ Ed-Durerus-Senijje {\ 1 187). 



Ill 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Stavovi sekti u pogledu imana 



u 



postati 
muslimanom 



LL 



Onaj ko misli da je iman rijec, bez djela - on je 
je to rijec i djela Serijata je, takode, murdzija. Onaj ko 
a ne smanjuje - rekao je stav murdzija. Onaj ko ne 
imanu - on je murdzija. Onaj ko tvrdi da je njegov 
meleka - on je murdzija. Onaj ko tvrdi da se spoznaja 
izgovorio - on je murdzija."* 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhah, rahimehullahu 
znacenju stihova u pjesmici koje su izrecene o tevhid 
li je uslov u vadzibu da se izgovori sehadet? Hi ce se 
spoznajom? Pa je spomenuo^ da nece postati 
ko moze da izgovori. A tome su se suprostavili Dzehm 
Ahmed je izrekao fetvu - kao i drugi od selefa - o kufr 
muslimanom samom spoznajom. Iz ovoga proizilaze 
Ako se neko pozove na namaz a on to odbije potvrdi 
da li ce biti ubijen kao kafir, ili serijatski odredenom k 

da ce biti ubijen po serijatskoj kazni uzima da je ovo 

Cetvrta: Ibn-Kerram i njegove pristalice kazu 
bez ubjedenja u srcu, iako se oni slazu sa ehli-sunnetoi|n 
Vatri. Tako da je spomenuo da pored izgovora mora 

Sejh Abdullah h, Ahdur-Rahman Ebu-Bittin, 

ka:^e:"Mezheb es'arija je, da je iman puko potvrdivanj(i 
uvode djela organa. Kazu: 'Iako su djela u hadisima 
samo metaforicno ne cinjenicno'." ^ 



murdzija. Onaj ko kaze da 

kaze da se iman povecava 

sm^tra potrebnom iznimku u 

injan poput imana Dzibrila i 

desi u srcu, makar je i ne 



nekc 



Takode, Allah mu se smilovao, je rekao 
zastupaju stav polozaja izmedu dva polozaja, misleci 
grijeha biva na polozaju izmedu kufra i islama, te da 
Takode, kazu da ce vjecno ostati u Vatri, a onaj kcj) 
pomocu sefa'ata niti pomocu neceg drugog. 



1 Ed-Durerus-Senijje (1 / 345 - 346). 
^ Tj. autor stihova. 



111). 



^ Tj. onaj koji izgovori sehadet all bez ubjedenja u srcu. Ehli-suhnet se slaze sa njima o 
vjecnom boravku u vatri a ne u definiciji imana(op.lek.) 
'I Ed-Durerus-Senijje (1 / 110 - 
^ Ed-Durerus-Senijje (1 / 364). 



112 



teala, je bio upitan o 
pa je rekao: "...treca; Da 
i muslimanom samom 



osim izgovorom, onaj 

i njegove pristalice. Imam 

onoga ko kaze da postaje 

a pitanja. Od kojih je: 

ujuci njegovu obaveznost, 

aznom (-aJ-I)? Onaj ko kaze 

osnova u pitanja. 

a je iman govor jezikom, 

da ce^ boraviti vjecno u 

pc])Stojati ubjedenje u srcu.""* 

rcMmehullahu teala, 

, te da u njegov sklop ne 
siiomenuta kao iman, to je 



Sto 



se tice muatezila, oni 

time da pocinioc velikog 

nije musliman niti kafir. 

ude u Vatru nece izaci 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Prvi koji je po tome postao poznat je bio Amr b. Ubejd. On i njegovi 
prijatelji su sjedeli izdvojeni od dzema'ta. Pa Katade i dmgi kazu: 'Oni su 
muatezile (izdvojeni)'. Bili su u Basri i to poslije smrti Hasana el-Basrija. 
Muatezile su tome dodale negiranje kadera, zatim su tome dodali negiranje 
svojstava, tako da su potvrdivali ime bez svojstva. Govorili su: 'Sveznajuci bez 
znanja. Onaj Koji sve cuje bez sluha, Onaj Koji sve vidi bez vida'; i sva ostala 
svojstva na taj nacin. Oni su bili kaderije-dzehemije i istakli su se^ sa stavom o 
polozaju izmedu dva polozaja, kao i vjecnim boravkom u Vatri grjesnika od 
pripadnika tevhida." 

Sto se tice haridzija, oni su se suprostavili Aliji ^. A prije toga su ubili 
Osmana 4^, proglasivsi ga kafirom, i njega i Aliju, Talhu, Zubejra, Muaviju, 
obije skupine, Alijinu i Muavijinu, smatrajuci dopustenim prolijevanje njihove 
krvi. 

Osnova njihovog mezheba je pretjerivanje, sto je Allah zabranio i na sta 
je AUahov Poslaniik ^ upzoravao. Oni su proglasili nevjernikom onoga ko 
pocini veliki grijeh. Dok su neki od njih smatrali kufrom i male grijehe. Aliju i 
njegove pristalice su proglasili kafirima bez ikakvog grijeha. Proglasili su ih 
kafirima radi dvojice sudija u parnici, Amra b. el- Asa i Ebu-Musaa el-Esarija, pa 
su rekli: 'Sud ne pripada nikome osim Allahu'. 

Svoj stav o tekfiru radi grijeha su potkrijepili sa opcim ajetima u kojima 
su pogrijesili kao sto su rijeci Uzvisenog: 

I Jul Lpi Oi?y^ .>>H^ jU j4j Q\3 jAi^^jJ -UJI (_/aJ«J J^J 

"A onoga koji Allahu I Poslaniku Njegovu ne bude poslusan - sigurno ceka vatra 
dzehennemska; u njoj ce vjecno i zauvijek ostati." (El-Dzinn, 23) 



I rijeci Uzvisenog: 



Lg-J Ij0ij>- Iju AJj^J^J jflijwU?- -tsOjj j-Ajj^ujj AUl^jjiaAJ 



"...onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica 
Njegovih bude prelazio, On ce uvesti u Vatru u kojo] ce vjecno ostati." (En-Nisa, 14) 

I kaze: 



' Istina je da se muatezile nisu istakle sa posebnim stavom u odnosu na ostale sekte osim sa 
tvrdnjom polozaja izmedu dva polozaja. Sto se tice vjecnog boravka pripadnika tevhida u 
Vatri u tome su im se pridruzile haridzije. 



113 



EbuJusuf MiDtiAT B. Hasan Alu-F[rrad2 



llpS laJ±>-JL:ugjs- 



"A ko hotimicno ubije vjernika, kazna mu je 

OStati!" (En-Nisa, 93) 



Dzeher^nem, u kojem ce vjecno 



da 



Ehli-sunnet vel dzema'at se slozio oko toga 
nece boraviti u Vatri vjecno - ako umru na tevhidu. 
Vatru radi grijeha, izaci ce iz nje. Kao sto o tome g* 
AUahovog Poslanika M- 

Takode, ako se bludnik, pijanica, onaj ko pot\' 
proglase kafirima murtedima, onda bi njihov propis 
ubijanje. Sto i jeste Allahov propis o murtedima 
odredio da se neozenjeni bludnik bicuje, kradljivcu 
onaj ko potvara druge bivaju bicevani, to nam uka 
pogledu njib, sto znaci da nisu pocinili kufr ovim 
smatrale haridzije/ 



pocinioci velikih grijeha 

A onaj od njih ko ude u 

;(bvore mutevatir hadisi od 



ara cedne, kradljivac itd., 

na ovom svijetu bio 

Medutim, posto je Allah 

ruka odsijece, pijanica i 
na AUahove propise u 

grijesima, kao sto su to 



zu]e 



1 Ed-Durerus-Senijje ( 1 / 360 - 363). 



114 



2. tema 
ISLAM I IMAN I 6RANICE VEZE MEDU NJIMA 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan^ rahimehullah,je bio upitan o razlici izmedu 
islama i imana pa je rekao:"Vjerovjesnik ^ je protumacio islam i iman u 
Dzibrilovom hadisu. Islam je, takode, protumacio u Ibn-Omerovom hadisu. A 
oba se nalaze u Sahihu. Pa kaze:"IsLim je da svjedocis da nema drugog bozanstva 
koje uistinu zasluzuje ibadet osim Alhha i da je Muhammed Allahov poslanik. Da 
obavljas namaz, dajes zekat^ postis ramazan i da obavis hadz, ako budes imao zct to 
mogucnosti." 

O imanu je rekao: "Imcin je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, knjige, 
poslanike, Sudnji dan i da vjerujes u odredbu i odredenje." 

U Ibn-Omerovom ^ hadisu kaze: "Islam se gradi na pet stvari: da svjedocis 
da nema drugog bozanstva koje uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha i da je 
Muhammed Allahov poslanik. Da obavljas namaz, dajes zekat, postis ramazan i da 
obavis hadV^ A u drugoj predaji: "da obavis hadz i postis ramazan" 

Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehuUahu teala, je rekao: 'Vjerovjesnik ^ 
je vjeru podijelio na tri stupnja: najvisi je ihsan, sredisnji je iman a iza njega je 
islam. Svaki muhsin je mu'min, a svaki mu'min je musliman, ali nije svaki 
mu'min muhsin, niti je svaki musliman mu'min, na sto su ukazali i sami hadisi'. 
Ovdje se zavrsava njegov govor. 

Ako hi se reklo: Vjerovjesnik ^ je napravio razliku izmedu islama i 
imana u Dzibrilovom hadisu, i da je poznato, kod selefa i imama hadisa, da je 
iman rijec, djelo i nijet, te da sva djela ulaze u sastavni naziv imana, a Safija je o 
tome prenosio konsenzus ashaba, tabiina i onih koji su dosli poslije njih i koje su 
zapamtili? 

Odgovor bi bio; Stvar i jeste takva. Jer to da djela ulaze u iman dokazuju 
Kur'an i sunnet. Sto se tice Kur'ana, Allah ^ kaze: 

"Pravi su vjernici samo oni cija se srca strahom ispune kad se Allah spomene." 

(El-Enfal, 2) 

V 

Sto se tice hadisa, kao sto su rijeci Allahovog Poslanika M u hadisu kojeg 
prenosi Ebu-Hurejre 4&: "Iman se dijeli na sedamdeset i nekoliko ogranaka, 
najuzviseniji je reel La ilahe illallah, a najnizi je ukhniti smetnju sa puta. Stid je 
ogranak imana." 



115 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



tumace 



srca 



ill 

sto 



jesnik 



I drugi mimo tog. A onaj ko tvrdi da je naziv iman^ 
suprostavio se ashabima, tabiinima i imamima. 

Ako si shvatio ovo, znaj da on spaja izmedu 
islama ulaze u naziv imana i obuhvataju ga, ali se 
dio naziva imana. Zato sto je iman primjer za njih i za 
Pa ako se iman samostalno spomene, u ajetu ili had^s 
ako se spomenu zajedno, onda se islam tumaci kroz 
Dzibrilovom hadisu, a iman se tumaci kao djela 
najvelicanstveniji vid imana, njegova snaga i njegov^ 
snage onoga sto je u srcu, od ovih djela, ili njegove sla 

U srcu moze da oslabi ono sto je od imana 
Tako da njegova tezina biva poput truncice. Kao 
"Izbavite iz Vatre onoga u cijem se srcu nade trun imana. 

Shodno onome sto se u srcu nade od imana, 
koja opet ulaze u sastavni dio naziva, a nazivaju se 
u hadisu delegacije Abdul-Kajsa kada im je Vjerovj 
vam vjerovanje u Jedinog Allaha. Znate li sta je vjerovanie 
rekli: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." Rece: 
bozanstvay koje uistinu zctsluzuje ibadet, osim Allaha. I 
poslanik. Obavljanje namaza, davanje zekata i da 
zaplijenite." 

Ovo su javna i tajna djela. Onaj ko izostavi 
nesto od harama, njegov iman ce se u tolikoj mj^ri 
nedostatka i same osnove imana. A to je iman srca. 

Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehuUah, u ^ 
ihsanu, i onome sto je medu njima od opcenitosti i 
tice ihsana on je sam po sebi opcenitiji, ali je posebni 
njegovim dijelovima. Iman je sam po sebi opcenitiji, 
kada je rijec o njegovim dijelovima. U ihsan ulazi 
Muhsini su posebniji od mu'mina. A mu'mini su pose 
A ovo pojasnjava ono sto smo naveli. 

Nakon toga se pokazuje potpuni iman, ciji 
Dzennet i spas od Vatre. To je izvrsavanje vadziba i 
taj kojim se naziva onaj u kome se nade bez og 
ucenjaci nazivaju 'potpuni (obavezni iman) - (el-imanul 



hiadisa koji govore da djela 

kao islam. A ona su 

druga djela, javna i tajna. 

u, u njega ulazi islam. A 

pet ruknova, kao sto je u 

, zato sto je to osnova i 

slabost i ona su produkt 

bosti. 



116 



za ocita djela metafora, 



od imana u sest osnova. 
je spomenuto u hadisu: 



manifestuju se ocita djela, 

islamom i imanom. Kao sto je 

i rekao: "Naredujem 

u Jedinog Allaha?" Pa su 

^vjedocenje da nema drugog 

da je Muhammed Allahov 

dajete petinu od onoga sto 

nesto od vadziba ili ucini 
umanjiti. To je dokaz 

ovoru o islamu, imanu i 
p(psebnosti, je rekao: 'Sto se 
i od imana kada je rijec o 
ali je posebniji od islama 
a u iman ulazi islam, 
bniji od muslimana'. Kraj. 



mian. 



nosilac zasluzuje ulazak u 
ostavljanje harama. To je 
ranicenja. I to je iman kojeg 
mutlaky. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



A onaj ko nije takav, nego zakaze u pogledu nekih vadziba, ili pocini 
neke od harama, na njega se iman nece odnositi, osim sa ogranicenjem. Pa se 
kaze; 'mu'min sa njegovim imanom, grjesnik sa svojim pocinjenim velikim 
grijehom'. Ili ce se reci: 'mu'min sa nedostatkom imana', radi toga sto je izostavio 
neke od vadziba imana. Kao sto je u hadisu od Ebu-Hurejre 4^: "Dok bludnik cini 
bludinije mu'min." 

Sto znaci da nije svojstveno opisan sa obaveznim imanom, kojim njegov 
nosilac zasluzuje obecanje ulaska u Dzennet, oprost i spas od Vatre. Nego je on 
pod Allahovom voljom - ako bude htio oprostit ce mu, a ako bude htio kaznit ce 
ga, zbog toga sto je izostavio nesto od imana i sto je pocinio veiiki grijeh. 

Receno je da je ovo opis islama bez imana, te da se nece zvati mu'minom 
osim sa ogranicenjem i to je ono sto ucenjaci nazivaju osnovni iman {mutlakul- 
iman). To znaci da je izvrsio pet ruknova, izvrsavajuci ih javno i tajno, i to je 
ono sto smo rekli o znacenju islama i imana. Ovo je mezheb imama Ahmeda i 
skupine od selefa i ucenjaka. Neki od ehli-sunneta su zastupali stav da su islam i 
iman jedno, da je to vjera, tako da se naziva islamom i imanom. Sto znaci, da su 
to dva naziva za jednu stvar. Ali prvi stav je ispravniji. To je stav kojeg je 
podrzao Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehuUah, u svojim knjigama. Tako da se 
nece osvrtati na ono sto je suprotno od ova dva stava." A Allab najbolje zna^ 



^s^^^^^ 



Od vjere je nuzno poznato da je obavezno vjerovanje u sve ono sa cime 
je dosao Vjerovjesnik M- Tako da je iman (vjerovanje) u Serijat cjelina koja se 
ne moze podijeliti. Na osnovu ovoga, onaj ko odbije propis od njegovih propisa 
biva kafirom, bez razlike da li potvrdio sve ono sto je Allah objavio. 

Iman i kufr su dvije suprotne stvari koje se ne mogu spojiti niti zajedno 
uzdici. Svaki od njih ima svoju osnovu i ogranke. Osnova imana je tevhid, a 
njegovi ogranci su vidovi pokornosti. Osnova kufra je sirk, a njegovi ogranci su 
vidovi grijesenja. Osnovu imana i njegove ogranake nemoguce je spojiti sa onim 
sto mu je suprotno od osnove kufra i njegovih ogranaka. 

Ako se neki od ogranaka kufra, mimo njegove osnove, nade kod roba on 
nece biti kafirom. Isto kao sto nece biti mu'minom ako se u njemu nade neki od 
ogranaka imana a ne bude njegove osnove. 



1 Ed-Durerus-SeniJJe (1 / 334 - 337). 



117 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad3: 



kufra 



Propis kafira se nece otkloniti od njegovog 
osnovu imana, a ne njegove ogranke. Isto tako propis 
njegovog nosioca dok se u njemu ne nade osnova 
drugacije receno: Iman se nece potvrditi kafiru sve 
kufra a ne njegovih ogranaka. Isto kao sto se kufr 
dok kod njega ne nestane osnove imana a ne njegovih 



nosioca 



imsin 



To znaci da iman ima osnovu, a ni islam ni 
valjani osim sa torn osnovom, po konsenzusu. 

Osnova islama i imana je realizacija 
potvrdom, znanjem i djelom. Pokazatelj toga se 
Allahu, Koji nema sudruga, i nevjerovanjem u sve 
Njega, pored potvrde i prihvatanja svih AUahovih ^, 

Izmedu islama i imana postoji prisna veza, a 
mozemo doci do naziva i propisa kufra i imana. 

Islam se nekada tumaci javnim djelima a iman 
nemoguce je prihvatiti nijednog od njih bez onog drug 

Islam bez imana je najveci vid nifaka. Iman 
bez stvarnosti. Zbog toga su utjecaji, negativni i 
od ovo dvoje (imana i islama) . 

Ako se uspostavi vjerodostojan i odreden dok 
tajnog, onda cemo potvrditi ponistenje islama ili 
islam predstavlja javna djela a iman tajna djela, mora 
ovaj dio, jer moze biti veoma korisno. Pomocu njega 
ispravne i odredene veze izmedu islama i imana. 



sve dok ne realizuje 

imana se nece odvojiti od 

a ne njegovi ogranci. Ili 

dok ne bude lisen osnove 

potvrditi vjerniku sve 

ogranaka. 

nece biti upotpunjeni ni 



nece 



imana 



se 



o 



Ljudi se u pogledu islama i imana mnog 
postavljaju na razlicite pozicije, shodno onome sto se nade 
istinoljubivosti, ubjedenja i iskrenosti. Kao i njihovih 
potcinjenosti, prihvatanja i slaganja. 

Ovim se istice jasna i ocita razlika izmedu im^na i kufra, islama i sirka, 
pokornosti i nepokornosti, te propisa svakog od njih. 

Dakle, onaj ko poistovjeti osnovu imana sa^ 
osnovu kufra sa njegovim ograncima, u pogledu naziva 
Kur'anu, sunnetu i konsenzusu selefa ummeta. Sebi je 
na njena najsira vrata, bacen u njene doline totalnog 



B^T H|ff Bi^r 



118 



znaCenja 'La ilahe illallah', 
mEinifestuje u ibadetu samo 
ono sto se obozava mimo 
jpropisa. 

na osnovu njenih temelja 

tajnim djelima. Medutim, 

ez islama je puka tvrdnja 
poziti|vni, vidljivi i isti na svako 



az o ponistenju javnog ili 

. Pored naseg stava da 

obratiti velika paznja na 

mozemo spoznati sustinu 



razlikuju. Tako da se 
u njihovim srcima, od 
organa, od pokornosti. 



njegovim ograncima, a 
i propisa, suprostavio se 
(iopustio novotariju usavsi 
unistenja. 



3. tema 

OSNOVA IMANA BEZ KOJE NECE BITI VALJAN 
OSIM SA NJENOM REAUZACIJOM 

Sejh Ishak h, Ahdur-Rahman u toku njegovog govora o stavovima sejha 
Muhammeda b. Abdul- Vehhaba, rahimehuUah, o tevhidu i dokazima o njemu, 
kaze: "Sejh, rahimehuUah, pojasnjava to da je osnova i temelj islama svjedocenje 
'La ilahe illallah', i da je ovo osnova vjerovanja u Allaha, Jedinog da je ovo 
najvrijedniji dio imana. A u ovoj osnovi mora postojati znanje, djelo i potvrda, 
konsenzusom musUmana."^ 

Sejh Muhammed h. Abdul-Vehab, rahimehuUah, je rekao: "Poslanik M je 
propisao vjerovanja u sve ono sa cime je dosao i u cemu se ne smije praviti 
razlika. Onaj ko bude vjerovao u jedan dio, a ne vjeruje u drugi, on je istinski 
kafir. Zato sto se mora vjerovati u cijeli Kur'an. 

Pa, ako znas da od Ijudi ima onih koji klanjaju i poste, klone se mnogih 
harama, ali ne daju zeni nasljedstvo, i smatraju da je to ono sto treba slijediti, 
cak sta vise, oni smatraju da ako joj neko dadne nasljedstvo da se suprostavio 
njihovom obicaju. Njihova srca su to odbacila. Hi da se odbaci zenin idet u kuci 
njenog muza pored znanja o AUahovim iJi rijecima: 



"Ne izgonite ih iz kuca njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako ocito sramno 
djelo ucine." (Et-Taiaq, i) 

Smatrajuci da je ostavljanje zene u kuci njenog muza neprihvatljivo, te da ju je 
istjerati bolje. Neki su negirali pozdrav selamom, pored toga sto znaju da ga je 
Allah propisao, ali to cine zbog Ijubavi prema dzahilijetskim pozdravima. Ovo je 
kufr, jer on vjeruje u jedan dio a negira drugi. Za razliku od onoga koji pocini 
grijeh, ili izostavi farz, kao da pocini blud, nepokorava se roditeljima, pored 
njegovog priznavanja da je pogrijesio, te da je ispravna Allahova naredba."^ 

Se]h. Abdur-Rahman b. Hasauy rahimehuUah, kaze: "Sto se tice pukog 
izgovaranja 'La Uahe illallah' bez znanja o njenom znacenju, bez ubjedenja ili 



^ Durer sunnije {\ 1 518). 

2 Ed-Durerus-Senijje{\ 1 123). 



119 



EBU-JuSUf MlDHAT B. HASAN ALU-FERRAD2 



bez djela koja nalaze - odricanja od sirka, iskrenosti u 

srca i jezika, djela srca i organa - nema koristi po konsdnzusu 

Takode, rahimehullah, je rekao: "Vjerovart|e 
odricanje od svega onoga sto su obozavali od kipova 
Allahu u kojem musliman nema sumnje. Onaj ko posumnj 
'La ilahe illailah' - kod njega nema od islama ni koliko 

Takode, rahimehullah, je rekao: "Nevjerovanje 
kao sto je spomenuto u ajetu u suri El-Beqare: 

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drii se 

Beqare, 256) 

Ako se ne nade ovaj rukn on nije od pripadijiika 
osnova imana sa kojom bivaju sva ostala djela valjana 
od njih valjati." ^ 

Sejh Ahdu-Latif h. Ahdur-Rahman, rahimehuUahu 
vjerovanja u Jedinog Allaha je robovanje samo Allahu. 
je Poslanik # pojasnio u hadisu delegacije (Abdul-Kajs) . 



lijecima i djelima, rijecima 



je u Jedinog Allaha je 
i idola, te iskreni ibadet 
a da je ovo znacenje 
je zrno gorusice."^ 

u taguta je rukn tevhida, 



za najcvrscu vezu." (El- 

tevhida. A tevhid je 
a bez koje nece ni jedno 

teala, je rekao: "Osnova 
Koji nema sudruga. A to 



Ovo je taj iman sa kojim su se izdvojili vjernici, 
u cemu se pojavilo neslaganje, radi njega je propisan 
podijelili robovi." "* 



^ Fethul medzid, str. 39. 

^ Medzmuatu resail{A 7 322). 

3 Fethul medzid, str. 380 sa blagim posredovanjem. 

■* Medzmuatu resail vel mesaili!^ 1 225 - 226). 



120 



III 



kojeg su musrici negirali i 
dzihad i radi njega su se 



4. tema 

OBAVEZA RAZDVAJANJA IZMEOU IMANA I NJEGOVIH OGRANAKA I 
OSNOVA KUFRA I NJEGOVIH OGRANAKA. STO JE POTVROENO 

KURANOM I SUNNETOM 

Sejh Ahdu'Latif h, Ahdur-Rahman je postavio zlatne osnove u pogledu imana, 
koje je preuzeo od znamenitog imama Ibn-Kajjima el-Dzevzije. I onaj ko zeli da 
proucava razloge i propise imana i kufra ne moze a da se ne koristi njima. Pa 
kaze, Allah mu se smilovao: 

"Postoje osnove, prva je: Da su sunnet i vjerovjesnicki hadisi pojasnjenje 
kur'anskih propisa i od onoga sto se htjelo tekstovima spomenutim u Allahovoj 
Knjizi. U poglavlju spoznaje granica onoga sto je Allah objavio, kao sto je 
spoznaja mu'mina, kafira, musrika, pripadnika tevhida, zlikovca, dobrocinioca, 
nepravednika, bogobojaznog; sta se misli pod prijateljstvom i Ijubavlju u ime 
Allaha i slicno tome od granica i definicija. 

Druga osnova je: Da je iman osnova, te da ima brojne ogranke. Svaki 
ogranak od njih se naziva imanom. Najuzviseniji je sehadet 'La ilahe illallah', a 
najnizi je uklanjanje smetnje sa puta. 

Od njih je ono cijim nestankom nestaje iman, po konsenzusu, kao sto je 
ogranak sehadeta. A od njih je ono cijim nestankom ne nestaje iman, po 
konsenzusu, kao sto je izostavljanje uklanjanja smetnje sa puta. Izmedu ova dva 
ogranka su mnogi drugi koji se razlikuju. Neki od njih su vezani za ogranak 
sehadeta i bivaju njemu najblizi. A neki od njih su vezani za ogranak uklanjanja 
smetnje sa puta i bivaju njemu najblizi. Poistovjecivanje medu ovim ograncima i 
njihovo spajanje je suprotno dokazima i onome na cemu su bili selefi i imami 
ovog ummeta. 

Isto tako je sa kufrom, on ima osnovu i ogranke. Pa kao sto su ogranci 
imana iman onda su ogranci kufra kufir. A svi vidovi grijesenja su od ogranka 
kufra. Pa kao sto su svi vidovi pokornosti od ogranaka imana, i nemoguce je 
spojiti medu njima u pogledu naziva i propisa, tako da se napravila razlika 
izmedu onoga ko ostavlja namaz, zekat, post ili cini sirk, ili se ismijava sa 
Mushafom; i onoga ko krade, bludnici, pije alkohol, otima, ili se od njega 
pokazuje prijateljstvo prema kafirima, kao sto se to desilo Hatibu. Onaj ko 
poistovjeti ogranke imana u pogledu naziva i propisa ili poistovjeti medu 
ograncima kufra u tome, suprostavio se Kur'anu i sunnetu. On je odstupio od 



121 



EBU-Jusur Midhat b. Hasan Alu-F[rrad2 



puta selefa ummeta. I time je usao u okvire opceg poj 
strasti. 

Treca osnovaje: da je iman sastavljen od rijeci i 

Rijeci se dijele na dvije vrste: 

Rijeci srca, a to se odnosi na ubjedenje. 

Rijeci jezika, a to je izgovaranje rijeci islama. 

Djela se dijele na dvije vrste: 

Djela srca, a to su namjera, izbor, Ijubav, zadov 

Djela organa, kao sto su namaz, zekat, hadz, 



oljstvo i vjerovanje. 
dzihad i slicno tome od 



javnih djela. 



zado 



c:je 



Ako nestane ubjedenja srca, njegovog 
Allahu i vjerovanja u Njega, onda ce iman nestati u 
nedostajalo od djela, kao sto su namaz, hadz i dzihad 
vjerovanja i prihvatanja, onda ovo biva tackom razilazenja 



Da li ce iman time nestati u cjelosti, ako se 
islama, kao sto su namaz, hadz, zekat i post, ili nece nfestati 
ko to ucini pocinio kufr ili ne, i da li se moze napravili 
drugih djela ili ne moze? 



tvr(ie 



koj 



Ehli-sunnet se slaze da mora postojati djelo srca 
Ijubav, zadovoljstvo i pokornost. Dok murdzije 
vjerovanje, cime ce osoba biti vjenikom. Tako da je ra^ilazenj 
da li ce radi toga pociniti kufr ili ne. To je razilazenje 
sunnetom. Ono sto je poznato kod selefa jeste da s^ 
onaj ko izostavi nesto od ruknova islama, kao sto su 
Drugi stav je da nije pocino kufr osim ako ih negira. 
izmedu namaza i drugih, a ovo su poznati stavovi. 

Isto tako je sa grijesima i nepokornoscu, a to je 
cega su razdvojili ona koja se suprostavljaju i negiraju 
izmedu onoga sto je Zakonodavac nazvao kufrom i onoga 
Ovo je ono na cemu su muhadisi, koji se pridrzavaj 
Poslanika M- A dokazi o ovome su navedeni na 



njegovom 



kufr a 



Cetvrta osnova je: da postoje dvije vrste 
negiranja i inata. A to je da se nevjeruje u ono sa cin^e 
Allaha, negirajuci to i odbijajuci to iz inata, kao s 



122 



ma novotara i sljedbenika 



djela. 



voljstva, Ijubavi prema 
ielosti. A ako nesto bude 
, sa postojanjem srcanog 



izostavi neki od ruknova 

iman, i da li je onaj 

razlika izmedu namaza i 



, koje predstavlja njegovu 

da je dovoljno samo 

e u djelima organa, 

e se pojavilo medu ehli- 

proglasava nevjernikom 

iliamaz, zekat, post i hadz. 

Treci stav je: Razlikovanje 



cinjenje harama, izmedu 

islam, i onih mimo njih. I 

sto nije nazvao tako. 

ju sunneta Allahovog 

mjestu. 

: kufir u djelima i kufr 

je dosao Poslanik ^ od 

sto su imena Gospodara, 



KORfSNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Njegova svojstva, djela, propise koji predstavljaju Njegovu jednocu, robovanje 
samo Njemu, Koji nema sudruga - a sve ovo je suprotno imanu u svakom 
pogledu. 

Peta osnova je: da nije nuzno ako postoji jedan od ogranaka imana u robu 
nazvati ga mu'minom. Niti je nuzno ako postoji jedan od ogranaka kufra u robu 
nazvati ga kafirom, iako je ono sto je ucinio kufr. Isto tako, nije nuzno da ako 
postoji neki od dijelova znanja ili medicine ili dijelova prava da se nazove takva 
osoba ucenjakom, doktorom ili pravnikom. A sto se tice samog ogranka na nju 
se odnosi sam naziv kufra kao sto je u hadisu:"Di;i/e swari u mom ummetu su kufr: 
potvaranje necijeg porijekla i kukanje (Tiaricanje) nod mrtvima." Ili hadis: ^^Onaj ho se 
zakune necim mimo Allaha pocinio je kufr." 

Ali on time ne zasluzuje naziv kufra opcenito."^ 



B^ B»|a TSis 



1 Ed~Durerus-Senijje (1 / 470 - 485). 



123 



5. tema 

PROPIS VEZAN ZA IZUZIMANJE U POGLEDU IMANA 

Muslimani se po pitanju propisa izuzipnanja u imanu 

dijele na tri stava: 



iman 



Tako 



Neki od njih ga smatraju obaveznim, neki 

Izuzimanje kod ehli-sunneta odnosi se na 
imana. A sto se tice izuzimanja u imanu radi sumnj^ 
zabrane. 

Ako neko od selefa kaze: 'Ja sam mu'min', be 
osnovu imana a ne na obavezni iman, ili ograniceni 
su se srca mu'mina od straha za iman na samrti. 
god bi mu se iman povecao njegov strah od nifaka, 
povecao. 

Sejh Hamed h, Atik je bio upitan o stavu pravnika 
'Ja sam mu'min, insa- Allah', ako time ima nijet 
ili ako time ima nijet buducnosti, da li ne cini kufr? 

Paje odgovorio: 

"Ovo pitanje nije postavljeno kako treba, jer i 
govore. A onaj ko poznaje stavove pravnika shvatit 
teza protiv njih i misljenje bez znanja. Neki od slje 
stav i ovo je novotarija od stavova novotara. Ja cu 
ucenjaka u pogledu izuzimanja u imanu. A to je da co>^, 
insa- Allah'. Da bi se napravila razlika izmedu greske i 
je blizi istini u ovom poglavlju. 

Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehuUah, kaze: 
pogledu imana, kao da covjek kaze: 'Ja sam mu'min, 
pitanju dijele na tri skupine: 

Neki to smatraju obaveznim. 

Neki to smatraju zabranjenim. 

A neki od njih dopustaju obije stvari, shodno 
najispravnije misljenje. 



124 



haramom, a neki od njih 



VV^ /-^T^^ 



snjirt i obaveznu potpunost 
, svi su slozni oko njene 



ti 



izuzimanja, time misli na 
, niti pohvalni. Cijepala 
da su neki od njih, kad 
i loseg zavrsetka bi se 



kufra 



(i'ukaha) za onoga ko kaze: 
trenutlnog stanja, da li cini kufr, 



e ocito da to svi pravnici 
ce da je ovo podmetnuta 
dbenika mezheba su rekli ovaj 
navesti neke od stavova 
jek kaze: 'Ja sam mu'min, 
ispravnosti i da se zna ko 



V 

"Sto se tice izuzimanja u 
Allah', Ijudi se po tom 



msa 



samom znacenju i ovo je 



KORISNI SAZfTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Oni koji ga zabranjuju su murdzije i dzehmije i slicni njima, koji su iman 
ucinili jednom cjelinom koju insan prepoznaje u sebi, kao sto je ubjedenje u 
Gospodara i slicno tome od stvari koje se nalaze u srcu, tako da kaze: 'Ja znam 
da sam mu'min kao sto znam da sam citao suru Fatihu', a pravi iznimku u 
svojem imanu - takav sumnja u njega (tj., u svoj iman) kod njih(tj., kod 
murdzija i dzehmija i si.). 

Sto se tice onih koji su iznimku smatrali obaveznom, napravili su dvije 
greske. Jedna je ta sto je iman ono na cemu covjek umire. Covjek kod Allaha 
biva vjernikom ili kafirom shodno onome sto je zasluzio ili shodno onome sto je 
prethodilo u AUahovom znanju da ce na tome biti. Ovo je pogreska velikog 
broja kasnijih generacija kao sto su kulabije i drugi od onih koji su podrzali 
dokaze ehli-sunneta i hadisa. Od njihovih stavova je to ako se kaze: 'Ja sam 
mu'min insa- Allah', misleci time da se iman ne moze razlikovati po svojim 
stupnjevima niti da covjek moze sumnjati u njegovo postojanje nego sumnja u 
njegovu buducnost. lako sam znao da su ovo pojasnjavali mnogi od kasnijih 
generacija od muhadisa od Ahmedovih sljedbenika, Malikovih, Safijinih i 
drugih ali ne znam da je iko od njih time obrazlagao iznimku". 

Kazem da murdzije i dzehmije zabranjuju iznimku, u trenutnom stanju i 
u buducnosti a ovi to zabranjuju u trenutnom stanju dok dopustaju u 
buducnosti. 

Sejhul-islam, rahimehuUah, kaze; "Druga pogreska u pogledu izuzimanja 
je ta sto obavezni iman sadrzi cinjenje onoga sto je Allah naredio i ostavljanje 
onoga sto je zabranio, pa ako covjek kaze: 'Ja sam mu'min', na osnovu ovoga, on 
sam sebi svjedoci da je od dobrocinitelja i bogobojaznih koji izvrsavaju sve ono 
sto im se nareduje i klone se svega onoga sto im je zabranjeno. Time biva od 
Allahovih evlija, sto spada u hvaljenje samog sebe i svjedocenja o onome sto ne 
zna. Kada bi ovo svjedocenje bilo ispravno onda bi morao sam sebi posvjedociti 
Dzennetom, ako umre na tom stanju. Ovo je pogreska svih onih koji su 
prethodiii i koji su koristili izuzimanje, iako su smatrali dopustenim izostavljanje 
izuzimanja u drugom smislu." 

Hallal prenosi od Ebu-Taliba da je rekao: "Cuo sam Ebu-Abdullaha da 
kaze: 'Mi mislimo da se izuzimanje mora koristiti, jer, ako kazu mu'min, iznijeli 
su rijec a iznimka se koristi za djela ne za rijec'." Od Ishaka b. Ibrahima se 

V 

prenosi da je rekao; "Cuo sam Ebu-Abdullaha da kaze; 'Koristim hadis Ibn- 
Mesuda u pogledu izuzimanja u imanu zato sto je iman rijec i djelo, a djelo je 
cin, mi smo iznijeli rijec ali se bojimo da smo zakazali po pitanju djela. Tako da 



125 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



ka: 



mi se svida koristenje izuzimanja u imanu pa da se 
Allah'." A ovoga je mnogo u Ahmedovom govoru i njqmu 



Ea^^S^ Ba^ 



1 Ed-Durerus-Senijje, (1 / 511 - 554). 



126 



ze: 'Ja sam mu'min insa- 
slicnih. ^ 



6, tema 

KAD GOD SE POVECA IMAN POVECA SE 
STRAH OD KUFRA III LICEMJERSTVA 

V 

Sejh Hamed h, Atik, rahimehuUah, je bio upitan: Da li je dozvoljeno covjeku da 
sam u sebi govori: 'Ja sam munafik! Ja se bojim kufra!' Da li je ovo sumnja u vjeri 
ili ne? 

Odgovor: Buharija u svom Sahihu kaze: "Ibn Ebu-Mulejke je rekao: 
'Zapamtio sam trideset ashaba Allahovog Poslanika ^, svaki od njih se bojao 
licemjerstva pri sebi. Niko od njih nije rekao da je njegov iman poput imana 
Dzibrila ili Mikaila'." 

Ibnul-Kajjim kaze: "Tako mi Allaha, sigurno je postojao strah od nifaka 
u srcima prvih prethodnika zbog njihovog znanja o njegovoj neprimjetnosti, 
velicini, pojedinostima, opcenitosti. Njihova misljenja o samima sebi su bila losa, 
tako da su se bojali da ne budu medu ostalim munaficima." 

Omer b. Hattab 4i& kaze: "Huzejfe, Allahom te zaklinjem, da li je mene 
AUahov Poslanik M, pred tobom nazvao munafikom?" Pa je rekao: "Ne, i poslije 
tebe vise nikog necu pohvaliti." To jeste, necu otvarati ova vrata cisteci i hvaleci 
Ijude. Sto ne znaci da nije nikog vise izdvojio iz nifaka. 

Pa kako ce onda ovo biti kod prvih prethodnika od sumnje u vjeri? 

Od Hasana el-Basrija se prenosi da je o nifaku rekao: "Od njega nije niko 
sigurnan osim munafik, niti ga se boji osim mu'min." 

Ibnul-Kajjim, rahimehuUah, je rekao: "Shodno imanu roba i njegovoj 
spoznaji povecava se strah da ne bude od njih. Zato se povecao strah uglednika 
ovog ummeta, bojeci se za sebe, da ne budu od njih." Kraj. 

Kad god se poveca iman poveca se strah od nifaka, a shodno slabosti 
imana biva sigurnost od njega. A sto se tice straha od kufra, dovoljne su rijeci 
Uzvisenog kada govori o Svom prijatelju Ibrahimu S^\: 

"...i sacuvaj i mene i sinove moje od toga da obozavamo kumire." (Ibrahim, 35) 

Ovo ukazuje na velicinu njegovog straha od kufra. A u prenesnoj dovi 
stoji: "Allahu, ja ti se utjecem od kufra, siromastva, kaburske patnje i da dozivim 
nemoc u starosti" 



127 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



Znaj da covjekov strah od kufra i nifaka 
razlozima i slicno tome. To je stvar kad se to ne izgr 
munafik, to je nesto drugo, a ono prije je pak nesto 



pod 



ovori 



drugo 



^ Ed-Durerus-Senijje, (1 / 557 - 558). 



128 



stice ga na potragu za 
i, a kada bi rekao 'Ja sam 
1 



Peti odlomak 
TAGUT I SVOJSTVO NEVJEROVANJA U NJEGA 



U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme: 

1. tema: Znacenje taguta i neki njegovi primjeri 

2. tema: Glavni taguti i nacin nevjerovanja u njih. 

3. tema: Proglasavanje taguta i njegovih pristalica kafirima i odricanje od njihje uslov 
valjanosti islama. 

4. tema: Nevjerovanje u taguta je dio tevhida. Tevhid je osnova imana i njegov 
najvelicanstveniji rukn. Sudenje po tagutu i prihvatanje njegove presude. Vjerovanje u 
taguta i nevjerovanje u Velicanstvenog Allaha i otpadanje od ummeta muslimana. 

1. tema 
ZNACENJE TAGUTA I NEKI NJEGOVI PRIMJERI 

Abdullah b. Ahdur-Rahman Ehu-Bittin kaze: "Sto se tice definicije taguta, 
njegov naziv je uzet iz rijeci 'taga' sto znaci preci granicu, od glagola 'tagav-vutu\ 
zatim je harf Vav' preobrazen u 'elif , pa su gramaticari rekli: Njegov oblik je 
Jealut' dok je harf 'ta' visak. El-Vahidi je rekao: "Svi lingvisticari su rekli: Tagut 
je ono sto se obozava mimo Allaha bio on jedan ili ih bilo vise, muskog ill 
zenskog roda'. Uzviseni kaze: 

"...kako zele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naredeno da u njega ne 

VJerUJU?" (En-Nisa, 60) 

Ovdje se radi o jednini muskog roda. 
Uzviseni govoreci o mnozini kaze: 



^ s ^ ,f ^^ 



,i ' 



"...a onima koji ne vjeruju zastitnici su taguti, odvode ih sa svjetia u tmine!" (El 

Beqare, 257) 

O zenskom rodu kaze: 



129 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu FerradZ 



,17) 
dje se moze naci jednina, 



"oni koji $u se klonili taguta da je obozavaju..." (Ez-Zumer 

Isto tako je kada je rijec o nazivima svemira g 
mnozina, muski i zenski rod. 

Lejs, Ebu-Ubejde, El-Kisai i svi ostali lingvisticari 
vrac, sejtan ili svaka glavesina zablude. Malik i dr 

na cemu su bill neznabosci, od ibadeta kumira, suc^enja po njima i trazenja 
pomoci od istih." 

El-Vahidi o rijecima Uzvisenog kaze: 



"...kako u kumire i Taguta vjeruju." (En-Nisa, 5i) 

"Sve ono sto se obozava mimo AUaha je tagui: 
predaji od Atije kaze: 'Kumiri su kipovi, dok su taguti 
promovisu i koji stoje ispred njih prenoseci o njima 
predaji od El-Vabija kaze: 'Kumir se odnosi na 
odnosi na sihirbaza.' " 



lazi 



Neki od selefa su o rijecima Uzvisenog rekli: 



"...kako zele da im se pred Tagutom sudi." (En-Nisa, 60) 

da se ovo odnosi na jevreja Ka'ba ibn Esrefa. Neki su 
ibn Ahtab. Ovaj su naziv zasluzili zato sto su predstav 
njihovog prelaska svake granice i zavodenja narodnih 
jevreja njima dvojici u nepokornosti AUahu 3^, Svako 
svojstvima on je tagut. 

Ibn-Kesir, rahimehullah, o rijecima: 



"...kako zele da im se pred Tagutom sudi." (En-Nisa, 60) 



130 



r . ^ * 



su rekli da je tagut 
ugi od prvih i potonjih 



QJj.'t.'Jal 



'js; 






i kumir. Ibn-Abbas 4& u 

ijijihovi tumaci i oni koji ih 

da bi zavodili Ijude.' U 

a (gatara), a tagut se 



prorok 



i , 






lekli da je to jevrej Hujejj 

jali glave zablude, te zbog 

masa i zbog pokoravanja 

onaj ko bude sa ovim 



t < ^ 






KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



kada je spomenuto da je ovaj ajet objavljen o onima koji su htjeli da im se sudi 
po misljenju Ka'ba ibn Esrefa ili po dzahilijetskom sudu i slicno tome, je rekao: 
"Ajet je opcenitiji od svega toga, jer kudi svakog onog ko odstupi od Kur'ana i 
sunneta sudeci po necemu mimo njih, od lazi. Tako da se ovdje pod tagutom 
podrazumijeva ovo znacenje." 

Sto znaci da se sav njihov govor, Allah im se smilovao, svodi na to da 
'tagut' obuhvata sve ono sto se obozava mimo Allaha kao i sve glavesine zablude 
koji pozivaju na laz i predstavljaju je lijepom. Takode, predstavlja i ono sto su 
Ijudi uzeli pa postavili za svog sudiju kao u paganskom presudivanju, 
suprostavljajuci se time Allahovim propisima i Njegovom poslaniku. Takode, 
obuhvata vracare, sihirbaze, sluge kumira kao i obozavanje ukopanih i drugih, 
koji se sluze lazima da bi zaveli neznalice koji misle da ce im mrtvi i njemu slicni 
ispuniti potrebu ako mu se obrati ili svoj nijet usmjeri ka njemu ili da ucini to i 
to, sto je laz ih sejtansko djelo, da bi Ijudi mislili da ce im mrtvi i njemu slicni 
ispuniti potrebu ako mu se obrate ili svoj nijet usmjere ka njemu, zapadajuci 
tako u veliki sirk i ono sto ga prati. 

Osnova svih ovih vrsta i jedan od najvecih je sejtan. On je najveci tagut, 
a Allah najbolje zna. Neka je selam i salavat na Muhammeda, njegovu porodicu 
i ashabe."^ 

Postavljeno je pitanje Stalnom odhoru za naucno proucavanje i fetve: 

Pitanje trece, fetve br. 8008: 

Pitanje: Sta opcenito znaci tagut, sa naznakom na tefsir Ibn-Kesira o ajetu iz 
sure En-Nisa: 



"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je objavljeno tebi i u ono sto je 
objavljeno prije tebe, kako zele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naredeno 
da u njega ne vjeruju?! A sejtan zeli da ih samo u veliku zabludu navede!" (En 

Nisa, 60) 

Ovdje je potrebno pojasniti dvoje: 



Medzmuatu tevhid, str. 498 - 500. 



131 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Prvo: Sta opcenito znaci tagut i da li u pojam 
Kesir rekao, svaki narod koji ga uzima za sudiju mimcj 
do tumacenja vladara i podredenih koji sude po nj 
Allahovom zakonu? 



emu 



Drugo: Znacenje rijeci: 'kako zele da im se pre^ 

rekli da se pod zeljom ovdje misli na onu koja nece 
niko po tome ne moze raspoznati. Tako da nije mogi 
kufru, osim ako ne postoji uslov znanja o unutarnjoj z^ 
je smisao zelje prenesen na ocito znacenje. Kao sto 
M hadisa kao dokaza o zadovoljstvu, slijedenju i 
ispravno? 

Hvala pripada samo AUahu i neka je sala^'at i seiam na Njegovog 
Poslanika M, njegovu porodicu i prijatelje... a zatim: 



Tagutom SUdi' jer su neki 

riastati osim iznutra i da se 

uce presuditi o njegovom 

^ji, sto je nemoguce. Dok 

navodenje Poslanikovog 

slicnom. Sta je od toga 



je 



kurb 



Knj 



Odgovor: 

Prvo: Opce znacenje taguta je opcenito sve stcj 
Priblizavajuci mu se namazom, postom, zavjetom, 
njemu, svim onim sto pripada samo Allahu, da bi se 
korist. Hi da se po njemu sudi, mimo Allahove 
Poslanika M, i slicnog tome. 

U ajetu se pod tagutom podrazumijeva svako 
Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika ^, te prih 
sudi. Kao sto su sistemi i postavljeni izmisljeni 
preuzetih iz obicaja. Hi slijedenje poglavara pi 
njihova rijec ili ono sto smatra poglavar jedne grupe 
da su svi izmisljeni sistemi, nasuprot Allahovog z 
svrstani u pojam taguta. 

Ali onaj ko bude obozavan mimo Allaha, 
zadovoljan, kao sto su vjerovjesnici i dobri Ijudi, nece 
je tagut sejtan koji ih je pozvao u to, uljepsao im 
dzinima. 



se obozava mimo Allaha. 

anom ili pribjegavanjem 

otklonila steta ili pridobila 

ige i sunneta Njegovog 



Drugo: Zelja, u rijecima Uzvisenog: '...kako 
sudi', je ono sto ide uz samo djelo ili okolnosti i 
zelju, sto dokazuje ajet koji dolazi iza ovog ajeta u koje 



lij-W=> 



^^j.) ^> c&^^ 









132 



agut ulazi, kao sto je Ibn- 
Allaha, kako bismo dosli 
u slucaju da ne sude po 



vatanji 



zakoni 
emena 



odstupanje od Allahove 

u da mu se po tagutu 

i, ili slijedenje navika 

da se uvazava samo 

ili vrac. Tako da je jasno 

4kona, po kojima se sudi 

medutim on sa tim nije 

se nazvati tagutom, nego 

njihov cin medu Ijudima i 



z([le da im se pred Tagutom 

znakovi koji upucuju na cilj i 
m Uzviseni kaze: 



'^"i j>i I. J] vj[^ }S Jj \i\j 



KORISNI SA2aAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"I kada im se kaze: "Dodite na ono sto je Allah objavio I dodite Poslaniku!" - vidis 
llcemjere kako se od tebe sasvim okrecu!" (En-Nisa, 6i) 

Na to, takode, ukazuje i uzrok objave kojeg su Ibn-Kesir i drugi naveli 
kod tefsira ovog ajeta. Takode, slijedenje necega je znak zadovoljstva sa njim. 
Ovim se otklanja nejasnoca onome koji kaze da je zelja unutrasnja stvar pa se 
ne moze suditi za ono sto se zeli, osim ako se to sazna od njega licno, a to se nije 
dogodilo. 

Uspjeh je od Allaha, i neka je AUahov blagoslov i spas na naseg 
vjerovjesnika Muhameda, njegovu prodicu i ashabe. 

Stalni odbor za naucno istrazivanje i fetve 

Predsjedavajuci: Ahdul-Ajdz h. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odhora: Ahdur-Rezzak Afifi 
Clan odhorai Abdullah b. Gtidejjan 

V 

Clan odbora: Abdullah h. Ku'ud 



^ Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve (1 / 542 - 543). 



133 



2. tema 

jjivu uiiu !)Lcr"jc' 'M'iiaiFi'iiiitirKj "ijUQiifiH luricnitvjcio^iaiijt U' LdgLfLaTVjerovanje u 
Allaha. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 









"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu 
klonite!" (En-Nahl, 36) 



s(; 



bil(D 



V 

Sto se tice nacina nevjerovanja u taguta - to 
neispravno ibadetiti bilo kome mimo Allahu i da 
proglasis kafirima njegove pristalice, te da se prema 

Sto se tice znacenja vjerovanja u Allaha, to 
samo Allah jedini koji se obozava bez ikoga drugoga 
svih vrsta ibadeta samo Allahu, te da ih negiras 
mimo Njega. Da volis iskrene i da sa njima prijatelju 
prema njima odnosis neprijateljski. 

Tagut opcenito je sve ono sto se obozava 
njegovog zadovoljstva sa onim koji njega obozava, 
mimo Allaha i Njegovog poslanika. On je dakle t^ 
glavnih je pet: 



Prvi: Sejtatif koji poziva na obozavanje 
Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 



i'i'' J 



ibadet cinite, a taguta se 



je da budes ubijeden da je 
toga klonis, mrzis ga i da 
ngima neprijateljski odnosis. 

je da budes ubijeden da je 

Zatim iskreno ispoljavanje 

kojem drugom bozanstvu 

es, da mrzis musrike i da se 



mimo 



Allaha, uz postojanje 
slijedi ili mu se pokorava 
gut. Taguta ima mnogo a 



nekog drugog mimo Allaha. 



^ ,i 



"0 sinovj Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne obozavajte sejtana, on vam je 
neprijatelj otvoreni." Oasm, 60) 

Mlahove zokcme. Dokaz 






t. . i 



Drugi: Nepravedni vladar koji je izmijenio 
tome su rijeci Uzvisenog: 

"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je ol)javljeno tebi i u ono sto je 
objavljeno prije tebe, kako zete da im se pred Tagutorn sudi, iako im je naredeno 



134 



KORISNI $A2fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



da u njega ne vjeruju?! A sejtan zeli da ih samo u veliku zabludu navede!" (En 

Nisa, 60) 

Treci: Onaj Uo sndi po onome sto Allah nije ohjavio. Dokaz tome su 
rijeci Uzvisenog: 






"A oni sto ne sude prema onom sto je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El- 

Maide, 44) 

Cetvrti: Onaj ko tvrdi da poznaje gajh mimo Allaha, Dokaz tome su 
rijeci Uzvisenog: 

"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On za 
poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavija one koji ce ga 

CUVati." (El-Dzinn, 26 - 27) 

Peti: Onaj Vo je ohozavan mimo Allaha, te se zodovolji tim 
ohozavanjem, Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 



"A onoga od njih koji bi rekao: 'Ja sam, doista, pored Njega, bog!', kaznili bismo 
Dzehennemom, jer Mi tako kaznjavamo zulumcare." (El-Enbija, 29) 

Znaj da covjek nece postati vjernikom u Allaha sve dok ne zanegira 
taguta. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, diii se za najcvrscu vezu, koja se 
nece prekinuti! A Allah sve cuje I zna!" (El-Beqare, 256) " i 

Allah ^ je pojasnio da onaj ko ne vjeruje u taguta, da se taj drzi za 
najcvrscu vezu. Nevjerovanje u njega je stavio ispred vjerovanja u Allaha jer se 
neko moze pozvati na to da vjeruje u Allaha all se ne kloni taguta, tako da ce 
njegova tvrdnja biti lazna. 



> Medzmuatu tevhid, str. 329 - 330 i Ed-Durenis-Senijje (1 / 161 - 163). 



135 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HaSAN ALU-FeRRAD2 



se; 



pokc>ra 



u 



Kada se kaze, 'kloniti se od taguta', misli 
neprijateljstvo srcem, njegovo ponizavanje i 
moguce njegovo uklanjanje sa rukom i odvajanje od 
kloni taguta a ne cini ovo, onda ne govori istinu. 

Sto se tice sustine i onoga sto se misli pod 
izrazio na vise nacina. Najljepse sto je receno je 
rahimehullahu teala, kada kaze: "Tagut je ono 
pogledu onoga sto obozava, ili slijedi ili mu se 
kim se sudi mimo AUaha i Poslanika, ili ga obozav^j 
slijede bez upute od Allaha, ili da mu se pokoravaju 
je to pokornost AUahu. Ovo su svi taguti svijeta 
razmislis o stanjima Ijudi prema njima, vidjet ces da 
su odstupili od robovanja AUahu ka robovanju 
AUahu i slijedenju Njegovog Poslanika M ka pok 
slijedenju." 

To znaci, da su tri vrste taguta; tagut u vlasti 
pokornosti i slijedenju. Ono na sta se odnosi govoi 
vlasti. Jer mnogi od onih koji se pripisuju islamu 
onome sto su im ostavUi njihovi ocevi. To pravo 
Kao npr., zakon Adzmana, zakon Kahtana i tome s 
za kojeg je AUah naredio da se kloni od njega. 

Sejhul-islam Ibn-Tejmijje u svom Minhadzu, 
Tefsim, su spomenuU da onaj ko to ucini biva kafir^m 
Kesir dodao da se mora povesti borba protiv njeg; 
AUahovom sudu i sudu Njegovog Poslanika."^ 

Sejh Ahdur-Rahman es-Sa'di, rahimehuUah, kaze: "S 
sto AUah nije propisao - on je tagut." ^ 



su 






' Ed-Durerus-Senijje (10 / 502 - 505). 
^ Tejsirul kehmi Rahman (1 / 363). 



136 



na mrznju prema njemu, 

izrugjivanje jezikom, te ako je 

njega. Onaj ko tvrdi da se 

pojmom tagut selef se o tome 

u rijecima Ibnul-Kajjima, 

^ime rob prede granicu u 

va. Tagut je svako pred 

u mimo Allaha, iU da ga 

onome za sta ne znaju da 

Ako razmislis o njima i 

je vecina njih od onih koji 

tagutima, i od pokornosti 

orhosti tagutima i njihovom 

, tagut u ibadetu i tagut u 

na ovom listu je tagut u 

se posvetili vladanju po 

zpvu drustvenim zakonom. 

lictno. Ovo je taj ciljani tagut 

kao i Ibn-Kesir u svom 

u Allaha. Dok je Ibn- 

sve dok se ne povrati 

vako ko vlada po onome 



3. tema 

PROGLASAVANJE TAGUTA I NJEGOVIH PRISTALICA KAFIRIMA I 
ODRICANJE OD NJIH JE USLOV VALJANOSTI ISUMA 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehah kaze: "Znacenje nevjerovanja u taguta 
podrazumijeva odricanje od svega onoga u sto se vjeruje mimo Allaha od: dzina, 
Ijudi, drveca, kamenja i slicnog. Da svjedocis da je kafir onaj ko to cini i da je u 
zabludi, da ga mrzis, makar on bio tvoj otac ili brat. A onaj ko kaze: 'J a ne 
obozavam nikoga osim Allaha, ali se necu suprostaviti uglednicima niti 
kupolama nad kaburovima (turbetima)', i slicno tome, ovaj laze kad kaze 'La 
ilahe illallah' i on nije uznevjerovao u taguta." ^ 

Takode, Allah mu se smilovao, kaze: "Vjera islam nece biti valjana osim 
sa odricanjem od taguta i njihovog proglasavanja kafirima. Kao sto je Uzviseni 
rekao: 

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drzi se za najcvrscu vezu." (El- 

Beqare, 256) ^ 

Takode, Allah mu se smilovao, pojasnjavajuci razliku izmedu velikog i malog 
sirka, kaze: "Gdje je sirk kojeg covjek izgovori sa rijecju na njegovom jeziku, ih 
da pohvali tagute, ili se raspravlja radi njih stiteci ih, on time izlazi iz islama, 
makar klanjao i postio; u odnosu na sirk koji ne izvodi iz islama nego njegovog 
pocinioca moze dovesti do serijatske kazne ili da mu Allah oprosti. Tako da 
izmedu ove dvije rijeci postoji velika razlika."^ 

Takode, Allah mu se smilovao, nakon sto je govorio o tevhidu, njegovim 
vrstama i dokazima, kaze: 

"Tako vam Allaha, braco, drzite se osnove vase vjere, njegovog pocetka pa do 
kraja - repa i glave, a to je sehadet 'La ilahe illallah'. Upoznajte se sa njegovim 
znacenjem, volite one koji mu pripadaju, smatrajte ih svojom bracom, makar bill 
od vas udaljeni. Tagute proglasite nevjernicima, mrzite one koji ih vole ili se 
raspravljaju radi njih, ili onaj koji ih ne zeli proglasiti nevjernicima ili pak kaze: 
'Allah me nije obavezao da se njima bavim'. On je o Allahu iznio laz i 



' Medzmuatu resail vel mesail nedzdije (4/33 

^ Ed-Durenis-Senijje (10 / 53). 

^ Ed-Durerus-Senijje (10 / 55 - 65). 



34). 



137 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferraii2 



izmisljotinu. Naprotiv, Allah ga je obavezao da se njima pozabavi, naredio mu je 
nevjerstvo u njih, odricanje od njih, makar bill njegOA^a braca ill djeca. 

Tako vam AUaha, drzite se osnove vase vjere ne bi li ste se susreli sa 
vasim Gospodarem ne pripisujuci mu nista od ^irka. AUahu, usmrti nas 
muslimanima(na islamu) i spoj nas sa dobrima."^ 

Takode, Allah mu se smilovao, kaze: "O ti kojem je Allah dao blagodat islama i 
koji si spoznao da nema drugog bozanstva koje zas 
nemoj misliti ako kazes: 'Ovo je istina i ja se klonim svega sto je mimo nje, all se 
necu suprostaviti musricima, niti cu o njima govoriti bilo sta'. Nemoj misliti da 
ces samo time uci u islam, nego naprotiv mora posi:ojati mrznja prema njima, 
mrznja prema onima koji ih vole, mora ih se ponizavati i neprijateljski se prema 
njima odnositi. Kao sto su tvoj otac Ibrahim f^\ i oni koji su bill sa njim rekli: 

^ 1^1 ^UiiJij sj'j^i ^SsZj [iZ: \X,y^_ 15^4111 ojj^ 03^ lLj '^^ '\y^y, bj ^>il 



"Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjesto 
odricemo, i neprijateljstvo i mrznja ce se izmedu nas 
budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (El-Mumte 

Uzviseni kaze: 






^llaha, obozavate, mi vas se 
staino javljati sve dok ne 

.4) 



hine 



SlA 



"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allalia, drzi 

Beqare, 256) 



se za najcvrscu vezu." (El 



I kaze: 



^y4JI 



■IJaJjI IjJL^I 



"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu 

klonite!" (En-Nahl, 36) 



Ako bi covjek rekao: 'Ja slijedim Vjerovjesnika 
necu se suprostaviti Latu, Uza'u, necu se 
slicnima, ja nemam sa njima nista'. Njegov islam nece 

Ahdur-Rahman h, Hasan kaze; "Onaj ko zna znacenje 
da onaj ko sumnja ili se koleba o kufru onoga ko ucini 
ucinio kufr u taguta (nije zanevjerovao u taguta)." ^ 



' Ed-Durerus-Senijje (2 / 119 - 120). 
2 Ed-Durerus-Senijje (2 / 109) 



138 



' tf - n '\\ 



ij^j 5 



-ul 



J^= j Uli^ -iSJj 



badet cinite, a taguta se 



i i on je na istini ali 
suprostaviti Ebu-Dzehlu i njima 



ii2 



biti ispravan. 

'La ilahe illallah' on zna 
Allahu sirk da takav nije 



4. tema 

NEVJEROVANJE U TAGUTA JE DID TEVHIDA. 

TEVHID JE OSNOVA IMANA I NJEGOV NAJVELICANSTVENIJI RUKN. 

SUOENJE PO TAGUTU I PRIHVATANJE NJEGOVE PRESUDE. 

VJEROVANJE U TAGUTA I NEVJEROVANJE U VELlCANSTVENOG 

ALLAHA I OTPADANJE OD UMMETA MUSLIMANA 

V 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, u pojasnjenju Kitahu tevhida, kaze: "Poglavlje 
rijeci Uzvisenog: 

"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je objavijeno tebi i u ono sto je 
objavljeno prije tebe." (En-Nisa, 60) 

El-Imad ibn Kesir, rahimehullah, kaze: 'Ajet kudi svakog onog ko 
odstupi od Allahove Knjige i sunneta, te vlada po onome sto je mimo njih od 
lazi'. Ovdje se misli na njega kao na pojam taguta. 

Prethodilo je ono sto je znameniti Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao u 
svojoj definiciji taguta, tj., da je to sve ono u cemu rob prede granicu u pogledu 
obozavanog ill slijedenog ili onog kome se pokorava. Svako onaj ko vlada po 
necemu sto nije AUahova Knjiga ili sunnet Njegovog Poslanika ^, vlada po 
tagutu za kojeg je Allah Svojim robovima od mu'mina naredio da ne vjeruju u 
njega. 

Vlast ne smije biti osim po AUahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog 
Poslanika M i onome ko vlada po njima. Onaj ko vlada po necemu mimo njih 
prelazi granicu. Izasao je iz okvira onoga sto su propisali Allah i Njegov Poslanik 
M, dajuci mu polozaj koji ne zasluzuje. Isto tako onaj ko obozava nesto mimo 
Allaha, on obozava taguta. A ako je onaj obozavani od dobrih,, njegov ibadet ce 
biti usmjeren na obozavanje sejtana, koji mu je to naredio. Kao sto Uzviseni 
Allah kaze: 

*jS L -_a3'0" J'^J ^t-HH l-^^J* ^J'O^J -^' iSoISC IjSjJ^I j^AU J>aj *J ^J*-s/^ "^jt^ ("jjj 



Ed-Durerus-Senijje (1 1/ 523) sa blagim posredovanjem. 



139 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



"A na Dan kad ih sve okupimo reci cemo onima kciji su Allahu druge ravnim 
smatrali: 'Stanite i vi i bozanstva vasa!' Pa cemo ih razdvojiti, a bozanstva njihova 
ce reci: 'Niste vi nas obozavali.' Allali je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista 
nismo znali da ste nas obozavali. Tu ce svako znati ono sto je prije uradio - bit ce 
vraceni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a nece im 

Gunus, 28 - 30) 

Hi kao sto kaze: 



biti onih koje su izmisljali." 



suprotno tevhidu cije je 



"A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: Jesu li ovi vas obozavali?, on! ce 
odgovoriti: Uzvlsen neka si, Ti si Gospodar nas, ne orii! Oni su dzine obozavali i 
vecina njih je vjerovala u njih." (Sebe', 40 41). 

Ako je od onih koji pozivaju na obozavanje jsamih njih ili da se radi o 
drvetu, kamenu, kaburu ili necem drugom, sto muisrici uzimaju kao idole, u 
obliku dobrih Ijudi, meleka i drugog, to su taguti za koje je Allah naredio Svojim 
robovima da ne vjeruju u njih da ih se odreknu i od bilo kojeg vida obozavanja 
mimo Allaha, ko god da bio. Sve je ovo od sejtanskih djela i spletki, on je taj 
koji je pozvao na svaki vid lazi ukrasivsi ga. Ovo je; 
znacenje 'La ilahe illallah'. 

Tevhid je nevjerovanje u svakog taguta kojeg neko obozava mimo 
Allaha. Kao sto Uzviseni kaze: 

"Bio vam Je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s iijim kad su narodu svome 
rekli: Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjjssto Allaha, obozavate, mi 
vas se odricemo, i neprijateljstvo i miinja ce se Izmedu 
ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (El-Mumte 

Svako onaj ko bude obozavao nekog mimo Allaha, time je presao 
granicu i dao mu ono sto ne zasluzuje. 

Imam Malik, rahimehuUah, kaze: Tagut je ono sto se obozava mimo 
Allaha'. 

Isto tako, onaj ko poziva na vladanje, mimo 
zakona, zapostavio je ono sa cime je dosao Poslanik ^, 



140 



nas staino javljati sve dok 

hine, 4) 



AUahovog i Poslanikovog 
iz odbojnosti prema tome 



KORISNI SAZfTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



i Allahu je pripisao ortaka u pokornosti suprostavljajuci se onome sa cime je 
dosao AUahov Poslanik ^, sto mu je Allah naredio u rijecima: 

"I sudi im prema onome sto Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima 
njihovim, i cuvaj ih se da te ne odvrate od necega sto ti Allah objavljuje." (El- 

Maide, 49) 

Hi kao sto Uzviseni kaze: 

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece vjerovati dok za sudlju u sporovlma 
medusobnim tebe ne prihvate, a potom u dusama svojim tegobe ne osjete za ono 
sto si odredio i sasvim se ne predaju!" (En-Nisa, 65) 

Onaj ko se suprostavi onome sto su naredili Allah i Njegov Poslanik ^, 
sudeci medu Ijudima necim mimo onoga sto je Allah objavio i trazeci to slijedeci 
svoje strasti i zelje, on je sa sebe svukao omcu islama i imana, makar tvrdio da je 
mu'min. 

Allah ^, je to negirao onome ko tako bude zelio, pa je rekao da lazu u njihovim 
tvrdnjama da su mu'mini, shodno rijecima Uzvisenog: 'tvrde', negirajuci njihov 
iman. Zaista se izraz 'tvrde' najcesce koristi za onoga ko se na nesto poziva a u 
tome laze, zbog njegovog krsenja o onome sto to (na sto se poziva) 
podrazumijeva i njegovo cinjenje onoga sto to (na sta se poziva) negira. Time se 
obistinjuju rijeci Uzvisenog: "...a naredeno im je bilo da ne vjeruju u njega'. Jer, 
nevjerovanje u taguta je rukn tevhida, kao sto je spomenuto u suri El-Beqare. Pa 
ako ne dode do realizacije ovog rukna nece se biti pripadnikom tevhida (nece 
biti muvehhid). Tevhid je osnova imana koja sva djela cini valjanim, a njegovim 
nepostojanjem postaju pokvarena (neispravna) . 

Takode, to je pojasnjeno u rijecima Uzvisenog: 






kxZ-l JLa5 ^b 






|C^ 



"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, diii se za najcvrscu vezu." (El- 
Beqare, 256) 



To je zbog toga sto je vladanje po tagutu vjerovanje u njega. A Allah '^ 



kaze: 



141 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu Ferrad? 



Nisa, 60) 



vladanj 



e po tagutu ono u sta 

u. Zatim, pojasnjava da je 

]30tvrdio korijenom glagola 

kazuje da je to najveci vid 



"A sejtan zeli da ih samo u veliku zabludu navede!" (En 

Uzviseni u ovom ajetu pojasnjava da je 
sejtan poziva i sto ukrasava onima koji mu se pokoravEij 
to ono sa cime je sejtan zaveo one koje je zaveo, to je 
u arapskom. Zatim ga je opisao sa udaljenoscu, sto u 
zablude i udaljenosti od upute. 

U ovom ajetu su spomenute cetiri stvari: 

Prva: Da je to sejtanova zelja. 

Druga: Da je to zabluda. 

Treca: Potvrdivanje infinitivom (poseban oblik potvrdif^anja u arapskom jeziku i 
pojacavanja znacenja) . 

Cetvrta: Ovo je okarakterisano sa udaljenoscu od puta i 

Neka je slavljen Allah kako je ovaj Kur'an 
dokazuje da je govor Gospodara svjetova kojeg 
Poslaniku, a njega je dostavio Njegov isnitoljubivi 
salavat i selam na njega.'" 



15 tine i upute. 

ilicanstven, i kako samo 

objavio Svom casnom 

i povjerljivi rob, neka je 



vel 



je 






Fethulmedzid str. 379 - 381. 



142 



Sesti odlomak 

VLAST PRIPADA SAMO ALLAHU. 

PROPIS ONOGA KO IZMIJENI ISLAMSKE ZAKONE III 

VLADA PO ONOME STO ALLAH NIJE OBJAVIO 



U njegovom sklopu se nalazi pet tema: 

1. tema: Pokomost u dozvoljavanju Hi z(^branjivanju necega je jedna od najocitijih 
karakteristika ibadeta. Na osnovu ovoga, ko god to prihvati od robova uzima ga kao 
svog gospodara, makar mu se ne klanjao ili priblizavao. 

2. tema: Allah je mu'minima naredio da se u svemu onome oko cega se razidu, od 
osnova i ogranaka vjere, vrate Allahu i Njegovom Poslaniku M Onaj ko to ne ucini to 
ce ukazati na njegov kufr u Gospodara svjetova i izlazak iz vjere svih vjerovjesnika. 
Sud pripada samo Allahu kao sto i ibadet pripada samo Allahu. Oni su sadrzaj 
sehadeta a na osnovu uspostave ovog sadrzaja, cinjenjem i ostavljanjem, isukane su 
sablje pripadnika tevhida za dzihad 

3. tema: Najveci nered na Zerrdji je sudenje po onome sto nije od Allaha i Njegovog 
Poslanika. Polazeci odavde, odbacivanje sudenja po Allahovoj Knjizi i sunnetu je 
upecatljiv dokaz kufra, nifaka i otpadnistva. 

4. tema: Onaj ko izade iz okvira Allahovih zctkona i preda se nekim drugim od 
dzahilijetskih zakona, ucinivsi to svojirn zakonikom suprostavljajuci se i prkoseci 
Allahnvom Serijatu, on je kafir protiv kojeg se mora povesti borba, sve dok se ne 
povrati Allahovom i Poslanikovom sudu. Toko da nema presude, u velikom ili malom, 
bez razlike o kojoj se drzavi radilo koja ovo uzme svojirn pravcem, ona ce time postati 
pagansko - nevjemicka - nepravedna drzava. Prema njoj se mora iskazad mrznja i 
neprijateljstvo, a zohranjeno je prema njoj iskazivati Ijubav i prijateljstvo. 

5. tema: Bilo koja skupina da odbije neki od islamkih serijatskih propisa, ocitih i 
prenesenih tevaturom, protiv nje ce se povesti borba kao protiv kufra i odmetnistva od 
islama, makar ih potvrdivali, izgovarali sehadet i pridrzavali se ostalih islamskih 
propisa 

Ovdje uvidamo da puko prihvatanje islama, kao zastite, bez pridrzavanja 
njegovih propisa, nije nesto sto ce sprijeciti borbu, Naprotiv, borba ce biti 
obavezna sve dok se ne uspostavi samo Allahova vjera. 



143 



1. tetna 

POKORNOST U DOZVOLJAVANJU ILI ZABR/\NJIVANJU NECEGA JE 

JEDNA OD NAJOClTIJIH KARAKTERISTIKA IBADETA. NA OSNOVU 

OVOGA KO GOD TO PRIHVATI OD ROBOVA UZIMA GA KAO SVOG 

GOSPODARA MAKAR MU SE NE KLANJAO ILI PRIBLI2AVA0 

Sejh Sulejman b. Abdullah, u pojasnjenju Kitabu tevhid, kaze: " 'Poglavlje o 
onome ko se pokori ucenjacima i vodama u zabrani onoga sto je Allah dozvolio, 
ill dozvoli onoga sto je Allah zabranio, time su ih uzeli za svoje gospodare mimo 
Allaha'. 

Ovdje se misli na poseban vid pokornosti u zabranjivanju dozvoljenog i 
dopustanju zabranjenog. Onaj ko se u tome pokori nekom stvorenju, mimo 
Poslanika ^, jer on ne govori po svom hiru, on je musrik, kao sto je to Allah 
pojasnio u rijecima: 

"Oni, svecenike svoje i monahe svoje", tj. svoje uamjake - „bogovima pored 
Allaha smatraju, i Mesiha, sina Merjemina. A naredeno im je da samo jednom 
Bogu ibadet cine - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko Iznad onih koje 
Njemu ravnjm smatraju." (Et Tewbe, 3i) 

Vjerovjesnik M je to protumacio pokoravanje njima u dozvoljavanju 
zabranjenog i zabranjivanju dozvoljenog, kao sto ce doci u hadisu od AdijjaJ 

V 

Sejhovi Abdul-Aziz bin Baz, Abdur-Rezzak Afifi, Abdullah b. Gudejjan i 
Abdullah b. KuW, Allah im se svima smilovao, su rekli: "Od vrsta velikog sirka 



je da se pripise Allahu ortak u zakonodavstvu, 
zakonodavca mimo Allaha ili kao AUahovog ortaka 



tj., da ga uzme za svog 
u davanju zakona, da se 



zadovolji sa njegovom presudom, te da se vlada po tome sto je dopustio ili 



zabranio, kao u smislu ibadeta, priblizavanja, sudenja 
da to smatra dozvoljenim makar ga ne smatrao vjerom 

O tome je Uzviseni rekao: 



I j^3 l^l \}j^^ VJ Ijj-l Uj ^> ^1 ^y^\j 4il ^^ji ^; CGjI ^4^3hjj '^jC^\ liaiT 



^ Tejsirul azizil hamid, str. 369. 



144 



i presuda u parnicama, ili 



, i 



ui j<i 



*5i;Ji^ 



KORISNI SA2[TAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, 
sina Merjemina. A naredeno im je da samo jednom Bogu ibadet cine - nema boga 
osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Etiewbe, 31) 

Primjera u vezi ovoga je mnogo u ajetima i hadisima u kojima se navodi 
zadovoljstvo sa propisima mimo AUahovih, ili odbijanje sudenja prema 
AUahovim propisima te odbacivanje istih. 

Ovo je vrsta sirka kojeg ako covjek pocini otpada od vjere ili ubjedenja 
islama. Ako umre na tome nece mu se klanjati dzenaza, niti ce biti zakopan u 
groblje muslimana, njegov imetak se ne nasljeduje nego pripada bejtul-malu 
muslimana. Ono sto zakolje se nece jesti. Takvom ce se presuditi smrtna kazna, 
sto ce na sebe preuzeti muslimanski vladar, osim sto ce mu se dati prilika na 
pokajanje prije ubistva. Ako se pokaje njegovo pokajanje ce se prihvatiti i nece 
biti ubijen a prema njemu ce se odnositi kao prema ostalim muslimanima." ^ 

Pred ove cestite sejhove je postavljeno sljedece pitanje: 

Pitanje: "Mozda vam je poznato da je nasa vlast sekularisticka. Ne osvrce se na 
vjeru. Drzavom vladaju, po zakonu zajednicke prevlasti, muslimani i krscani. Pa 
se postavlja pitanje, da li nam je dozvoljeno da se nazivamo islamskom viascu ili 
da kazemo da je nevjernicka?" 

Odgovor: "Hvala pripada samo Allahu, i neka je selam i salavat na Njegovog 
poslanika,njegovu porodicu i ashabe, a zatim: 

Ako sudi po onome sto nije objavljeno od Allaha, vlast nije islamska. 

Uspjeh je samo kod Allaha i neka je selam i salavat na Njegovog 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe." ^ 



1 Fetva stalnog odbora (1 / 516 - 517)sa blagim posredovanjem. 
^ Fetva stalnog odbora za naucno istrazivanje ifetve (1 / 456 - 457). 



145 



2, tema 

ALLAH JE MUMINIMA NAREDIO DA SE U SVEMU ONOME OKO CEGA SE 
RAZIOU. OD OSNOVA I OGRANAKA VJERE. VRATE ALLAHU I NJEGOVOM 
POSLANIKU m. ONAJ KO TO NE UClNI. TO CE UKAZATI NA NJEGOV KUFR 
U GOSPODARA SVJETOVA I IZLAZAK IZ VJERE SVIH VJEROVJESNIKA. 
SUD PRIPADA SAMO ALLAHU KAO STO I IBADET 
ALLAHU. ONI SU SADR2AJ SEHADETA. A NA OSfsJOVU USPOSTAVE OVOG 
SADR2AJA. CINJENJEM I OSTAVLJANJEM. ISUkAnE SU SABLJE 
PRIPADNIKA TEVHIDA [MUVEHIDA] ZA D2IHAD 



Sejh Abdur-Rahman b. Nosir es-Sa!di, komentarisuci 

Sl-jL' ^ Ij^ iOJ; S ^'fU^JTj ^t 



rijeci Uzvisenog: 

Oj~?Jj iO Oj Jj— Jr^'j ^' J] SJ'V 

"Allah vam doista nareduje da emanete date onlma kojima pripadaju, a kada medu 
Ijudima sudlte - da pravedno sudlte. Savjet Allahov je ulstlnu divan I Allah doista 
sve cuje i vidilO vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i 
nadleznim izmedu vas! A ako se u necemu ne slazete, obratite se Allahu i 
Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su Ijepse!" 

(En-Nisa, 58 - 59) 

Kaze: "Zatim je naredio da se sve ono oko cega se Ijudi razidu, od osnova 
i ogranaka vjere, vrati pred Allaha i Poslanika, tj. na AUahovu Knjigu i sunnet 
Njegovog Poslanika % zato sto se u njima nalazi njesenje za sva razilazenja. 
Nesto od toga direktno, nesto od opcih pravila, nesto od pokazatelja, 
upozorenja, shvatanja ili opcenitosti znacenja na osnovu kojih se vrsi analogna 
primjena i slicno tome. Zato sto se na Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog 
Poslanika gradi vjera i iman nece biti valjan osim sa njima. Tako da se stvari 
stavljaju pred njih, pod uslovom vjerovanja. Zato \ii rekao: '...ako VJerujete U 
Allaha i drugi svijet!' Sto znaci da onaj ko pitanja n.esuglasica ne stavlja pred 
njih, da u sustini nije mu'min, nego da on vjeruje u taguta, kao sto je spomenuto 
u sljedecem ajetu. 

To je, (tj. stavljanje pred Allaha i Njegovog Poslanika), bolje i posljedice 
SU Ijepsel' Zato sto su Allahovi i Poslanikovi propisi najbolji, najpravedniji 
najkorisniji za Ijude, u njihovoj vjeri i njihovom dunjaluku i onom svijetu."i 



1 Tejsirul kerimi Rahman, (1 /361 - 362). 



146 



KORISNI $A2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



V 

Sejh Muhammed h, Ibrahim^ rahimehuUahu teala, kaze: "Uzimanje u obzir bilo 
sta od zakona sudeci po njima, makar nesto i neznatno, nema sumnje da je to 
nezadovoljstvo AUahovim i Poslanikovim M sudom, cime se Allahovim i 
Poslanikovim propisima pripisuje nedostatak i nepotpunost u rijesavanju parnica 
i davanju prava onima kojima pripadaju a sudenju po laickim zakonima se 
pripisuje savrsenstvo i potpunost u rjesavanju njihovih (Ijudskih) problema. 
Ubjedenje u ovo je kufr koji izvodi iz vjere, a stvar je velika i bitna i niie stvar 
idztihada . 

Sprovodenje same Serijata, bez svega ostalog, je isto sto i robovanje - 
ibadet- samo AUahu, mimo svakog drugog. Jer, sehadeti sadrze da Allah bude 
jedini obozavani i da nema sudruga a da Njegov Poslanik M bude jedini koji je 
slijeden u onome sa cime je dosao. A sablje dzihada nisu isukane osim zbog 
ovoga i uspostavljanju tog suda, cinjenjem (naredbi) i ostavljanjem (zabrana), i 
sudenju po njemu u sporovima. 



"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece vjerovati dok za sudiju u sporovima 
medusobnim tebe ne prihvate, a potom u dusama svojim tegobe ne osjete za ono 
sto si odredio i sasvim se ne predaju!" (En- Nisa, 65) 

^' J] *jv tds^ lI f^i^' oi :^ ^Vi j)ij j^^pT i^^ij 'i)T \^\ iji.!; ^cyS 4>- 

Sbjb ^^^ij J^ lU'j >?r"ifTv«3;ITj ^L; oy^'p 'Mol Jj-^JJij 

"0 vjernici, pokoravajte se Allahu I pokoravajte se Poslaniku i nadleznim izmedu 
vas! A ako se u necemu ne slazete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u 
Allaha i Sudnji dan! To je bolje i posljedice su Ijepse!" (En-Nisa, 59) 

Takode, rahimehullah, kaze: "Laicki zakoni su kufr koji izvodi iz vjere, u smislu 
ubijedenosti da se po njima sudi i da je to dopusteno. Neki ih smatraju boljim 
(od Serijata). Oni su ponistili svoje svjedocenje (sehadet) da je Muhammed 
Allahov poslanik, kao i svjedocenje 'La ilahe illallah', jer je od znacenja 
svjedocenja 'La ilah illallah' (nema drugog boga osim Allaha), da se ne pokorava 
nikome, osim Allahu, kao sto bi ponistili svoje svjedocenje (sehadet), ibadetom 
nekome drugom mimo Allaha. 

A ono za sta se kaze da je to kufr mimo kufra (kufr dune kufir ili mali kufr 
koji ne izvodi iz vjere), pa to se odnosi na onoga ko presudi po necemu mimo 
Allaha, sa ubjedenjem da je on grjesnik, te da je Allahov sud u tome istina, i to 
mu se desi jednom, i slicno tome. 



147 



EBU-JUSUf MlDHAT B. HASAN ALUFeRRADZ 



"Kao sto nije dozvoljeno 



A postavljanje zakona u smislu uredenja i potcinjavanja to je kufr, makar 
rekli da su pogrijesili i da je zakon Serijata pravedniji. 

Razlika je izmedu onoga ko zakone potvrduj(S i uspostavlja i na njih se 
vraca i ucini ih kao izvor i ovoga naprijed spomenutog (koji jednom presudi). 
Ovo drugo je kufr koji izvodi iz vjere."^ 

Sejfi Salih el-Fevzan, Allah da ga sacuva, kaze: 
pokoravati se ucenjacima u zabrani dozvoljenog ili dopustanju zabranjenog, isto 
tako nije ni dozvoljeno pokoravati se vodama i nadleznima u sudenju i vladanju 
mimo islamskog Serijata. Zato sto se mora suditi i vladati samo po AUahovoj 
Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika ^ u svim sporo\ima, parnicama i zivotnim 
djelatnostima, zato sto je to ono sto nuzno nalaze robovanje i tevhid i zato sto je 
zakonodavstvo samo AUahovo pravo. Kao sto Allah S^ kaze: 

"A u cemu god se vi razisli, presuda u tome pripada Allahu!" (Es-Sura, lO) 

Tj. On je sudija i Njemu pripada presuda. Uzvjlseni kaze: 

Poslaniku, ako vjerujete u 



dJDl 



SlijK ^^ \jjS. kiij'i ^'b/T^^jTj Mj oj^'^ ^ 0] Jj-^jJij 



"A ako se u necemu ne slazete, obratite se Allahu 

Allaha I SudnjI dan! To je bolje I posljedice su Ijepse!" ^En-Nisa, 59) 

I zato sto sudenje po AUahovom zakonu nije !;amo trazenje pravde nego 
je to u prvom redu od ibadeta Allahu i samo Allahovo pravo - akida. A onaj ko 
sudi po onome sto nije od Allahovog Serijata, od rezima i Ijudskih zakona, time 
je uzeo one koji su postavili te zakone i one koji sude po njima za AUahove 
ortake u propisivanju zakona. 

Uzviseni Allah kaze: 



r 'f- 



"Zar oni da Imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono sto Allah nije naredio?" 

(Es-Sura, 21) 

I kaze: 

"...pa ako biste im se pokorili - i vl biste, sigurno, miJogobosci postal!." (Ei-Enam. 

121)' 



^ Medzmua resail ve fetava sejh Muhammed b. Ibrahim, (12 /2 30). 
2 IrSadila sahihiliadkadstx. 87 - 88. 



148 



3. tema 

NAJVECl NERED NA ZEMLJI JE SUOENJE PO ONOME STO NIJE OD 
ALLAHA I NJEGOVOG POSLANIKA. POLAZECI ODAVDE. 
ODBACIVANJE SUOENJA PO ALLAHOVOJ KNJIZI I SUNNETU JE 
UPECATLJIV DOKAZ KUFRA. NIFAKA I OTPADNlSTVA 

Sejh Ahdur-Rahtnan h. Hasan, u pojasnjenju Kitabu tevhida, kaze: Allah iS kaze: 






i > 



f'tt 



H-l '1 



"I kada im se kaze: 'Dodite na ono sto je Allah objavio i dodite Poslaniku!' - vidis 
licemjere kako se od tebe sasvim okrecu!" (En-Nisa, 61) 

Uzviseni Allah je pojasnio da je ovo od svojstava munafika pa onaj ko to 
ucini ill zahtijeva, makar mislio da je mu'min, on je veoma daleko udaljen od 
imana. 

Znameniti ucenjak, Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, kaze: "Ovo je 
dokaz da onaj ko se pozove na sudenje po AUahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog 
Poslanika ^ pa odbije, on je munafik."^ 

JJgledni sejhovi: Muhammed b. Tbrahim., Ahdul-Aziz es-Sesri, Ahdul-Latif b. 
Ibrahim^ Omer b. Hasen, Abdul-Aziz bin Baz, Abdullah h. Humejd, Abdullah 
b. Akil, Abdul-Aziz b. Resid, Abdu-Latif b. Muhammed, Mulumimed b. Avde i 
Muhammed b, Muhejria, su poslali pismo svima onima koji su vode muslimana, 
pozivajuci Allaha da im olaksa i pokaze put Njegovih robova mu'mina i da ih 
sacuva od puta onih na koje se rasrdio i koji su zalutali, amin. Zatim su, Allah 
im se smilovao svima, nakon sto su iznijeli svoj savjet muslimanima, rekli: 

"Od najruznijih losih postupaka i najvecih zala je sudenje po necemu sto 
nije objavljeno od Allaha, a to su izmisljeni zakoni, Ijudski sistemi, obicaji 
predaka i djedova, u koje su zapali danas mnogi od Ijudi. Zadovoljili su se sa 
njima u zamjenu za Allahov Serijat sa kojim je poslao Svog poslanika 
Muhammeda M- 

Nema sumnje da je to od najveceg licemjerstva, te da je to od najvecih 
parola kufra, nepravde, grijesenja i paganskih zakona koje je Kur'an dokinuo, a 
Poslanik ^, upozorio na njih. Allah ^ kaze: 



Fethul medzid, str. 381 



149 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AlU-F£RRA[I2 












■'S\<^\j Jj-l^l JI3 dil Jjjl L« 



ll^pj lli^j NflL'ijl oj iiL oyii-ilj^L^ ^ ^o^l JJoi 



"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je 
objavljeno prije tebe, kako zele da im se pred Tagutorb 
da u njega ne vjeruju?! A sejtan zeli da ih samo u velik[j 
se kaze: "Dodite na ono sto je Allah objavio i dodlte 
kako se od tebe sasvim okrecu!" (En-Nisa, 60 -61) 



opjavljeno tebi I u ono sto je 
sudi, iako Im je naredeno 
zabludu navede! I kada Im 

Poslaniku!" - vidls licemjere 



<, fi- -.- f ~ ^ 



^^, ■' i 



Allah iJi, kaze: 
"I sudI Im prema onome sto Allah objavljuje I ne 






njihovim, i cuvaj Ih se da te ne odvrate od necega sto 



okrenu, ti onda znaj da Ih Allah zell zbog nekih grljehova njihovlh kazniti. A mnogi 



povodi se za prohtjevima 
ti Allah objavljuje. A ako se 



Ijudi su, zaista, neposlusnicl. Zar oni da traze da im 



sudi? A ko je od Allaha boiji sudija narodu koji cvrsto \^eruje?" (m-Maide, 49-50) 
Uzviseni kaze: 



bjjiioT jU i-Liijt^ '^\ 'Sj^\ Ll. Mi--:i ^3 



"A oni sto ne sude prema onom sto je Allah objavio, cni su pravi nevjernici." (Ei- 

Maide, 44) 

"Oni koji ne sude prema onome sto je Allah objavio F>ravi su nepravednici." (Ei- 

Maide, 45) 

"Oni koji nisu sudili prema onome sto je Allah objavio - pravi su grijesnici." (El- 

Maide, 47) 

Ovo je zestoka opomena od Allaha iSi svim lobovima koji odstupe od 
Njegove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika ^, te se priklone sudenju necem 
mimo njih. Takode, ovo je direktan propis od Gospodara Ji o onome ko sudi po 



150 



se kao u pagansko doba 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



V 

necemu sto nije Njegov Serijat, da je on kafir, nepravednik i grjesnik, koji se 
okitio svojstvima munafika i pagana."^ 

Sejh Salih el-Fevzan, Allah ga sacuvao, kaze: "Allah je negirao iman onome ko 

V 

sudi po necemu mimo Njegovog Serijata. Uzviseni Allah kaze: 

^ ^ f " ^ ' ' 

"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je objavljeno tebi i u ono sto je 
objavljeno prije tebe, kako zele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naredeno 
da u njega ne vjeruju?!" (En-Nisa, 60) 

Pa sve dok Uzviseni kaze: 

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece vjerovati dok za sudiju u sporovima 
medusobnim tebe ne prihvate, a potom u dusama svojim tegobe ne osjete za ono 
sto si odredio i sasvim se ne predaju!" (En-Nisa, 65) 

^udeu\e po ovosvjetskim zakonima je sudenje po tagutu i 

vjerovanje u njega 

Onaj ko bude pozivao na sudenje po Ijudskim zakonima, pripisao je 
AUahu ortaka u pokornosti i zakonodavstvu. Onaj ko bude sudio po necemu sto 
nije od Allaha, misleci da je to bolje ili identicno sa onim sto je Allah objavio od 
Svog Serijata, ili da smatra da je dozvoljeno suditi po tom zakonu, on je kafir, 
makar on tvrdio da je mu'min, jer je Allah ^ negirao iman onome ko zeli da 
sudi po necemu sto nije Njegov Serijat, ukazujuci na njihovu laz u tvrdnjama da 
su mu'mini. Allah iJi je naredio da se ne vjeruje u taguta. Nevjerovanje u taguta 
je ucinio ruknom od tevhida, kao sto Uzviseni kaze: 






> « rf f 






"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allalia, drzi se za najcvrscu vezu." (El- 

Beqare, 256) 



^ Fetava ve resail, Sejh Muhammed b. Ibrahim (12 / 257 - 260). 



151 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrai)2 



Onaj ko sudi po zakonima nije od pripadrjik 
pripisao ortaka u zakonodavstvu i pokornosti i nije 
se pokorio sejtanu, kao sto Uzviseni kaze: 



a tevhida, jer je Allahu 
Uznevjerovao u taguta, nego 



"A sejtan zeli da ih samo u veliku zabludu navede!" (E 

Allah ^ nas je obavijestio o munaficima 
sudenje po AUahovom zakonu oni to energicno 



kaze: 



Nisa, 60) 

k^ji kada god se pozovu na 
u i izbjegavaju. Allah ^ 



odbijaj 



lijj-yo * \ :C - (JjO-yiaj ^ S ji ;.».ll C-olj Jj— _pl J| 



"I kada im se kaze: "Dodite na ono sto je Allah objavio 
llcemjere kako se od tebe sasvim okrecu!" (En-Nisa, 6i) 

Isto kao sto je Allah obavijestio nas o tome kako 
zbog iskrivljenosti njihove prirode i pokvarenosti njihovih 



^ o^j oji.«llJT (U ^1 Vi 1^ ^jLl;^ ^ Loi i3JL5 ^ 



"Kada im se kaze: "Ne pravite nered na Zemiji!", 
uspostavljamo!' Zar tako! Oni su uistinu pravi 

(El-Beqare, 11-12) 



Tako da je sudenje po necemu sto nije od /|llaha od djela munafika, i 
predstavlja najveci vid nereda na Zemiji." ^ 



^ Irsadila sahihil iadkad, str. 88-89. 



152 



' f', 



i--.- fr- 



i dodite Poslaniku!" - vidis 



oni nered vide redom, 
srca. Uzviseni kaze: 



a^j"^i (4 ijx-^ "i! ^ Jj Ij>j3 



bdgovaraju: 'Ml samo red 
smutlji>fci, all to oni i ne opazaju." 



4. tema 

ONAJ KO IZADE IZ OKVIRA ALUHOVIH ZAKONA I PREDA SE NEKIM 
DRUGIM OD D2AHILIJETSKIH ZAKONA. UClNIVSl TO SVOJIM ZAKONIKOM 
SUPROSTAVLJAJUCI SE I PRKOSECl ALLAHOVOM SERIJATU. ON JE 
KAFIR PROTIV KOJEG SE MORA POVESTI BORBA. SVE DOK SE NE 
POVRATI ALLAHOVOM I POSUNIKOVOM SUDU. TAKO DA NEMA 
PRESUDE, U VELIKOM lU MALOM. BEZ RAZLIKE KOJOJ SE DR2AVI 
RADILO. KOJA OVO UZME SVOJIM PRAVCEM. ONA CE TIME POSTATI 
PAGANSKO - NEVJERNICKA. NEPRAVEDNA DR2AVA. PREMA NJOJ SE 
MORA ISKAZATI MRZNJA I NEPRIJATELJSTVO. A ZABRANJENO JE 
PREMA NJOJ ISKAZIVATI LJUBAV I PRIJATELJSTVO 

Sejh Sulejman h, Abdullah, da im se Allah obojici smiluje, kaze: Allah M kaze: 

"Zar oni da traze da im se kao u pagansko doba sudi?" (El Maide, 50) 

Ibn-Kesir kaze; "Allah iS negira pravilnost postupka svakom onome ko 
izade iz okvira Allahovog suda, koji sadrzi svako dobro i svaku pravdu a 
zabranjuje svako zlo, te odstupi misljenjima, strastima, stavovima, mimo njega, 
koje je postavio covjek ne oslanjajuci se na Allahov Serijat. Isto onako kao sto 
su pagani sudili po zabludama i paganskim zakonima, ill kao sto su Tatari sudili 
po politickim zakonima preuzevsi ih od Dzingis-kana, kojeg je on smjestio u 
knjigu sakupljenih zakona preuzevsi ih iz razlicitih zakonika, iz islama i drugih, a 
mnogo je propisa koje je uzeo po svom misljenju, cime je Qasik) postao zakon 
kojeg su primjenjivali, dajuci mu prednost nad AUahovom Knjigom i sunnetom 
Njegovog Poslanika. Onaj ko to ucini je nevjernik protiv kojeg se mora voditi 
borba sve dok se ne vrati AUahovom i Poslanikovom sudu. Tako da se nece 
suditi ni po cemu mimo njih, bilo u malom ili velikom."^ 

Sejh Salih b. el-Fevzan, nakon sto je naveo prethodnu predaju od imama Ibn- 
Kesira, rahimehullahu teala, kaze: Primjer zakona kojeg je spomenuo kod 
Tatara, i propisa kufra za onoga ko ga ucini zamjenom islamskom Serijatu je isto 
kao sto su laicki zakoni koji su danas uzeti u mnogim drzavama kao izvori 
propisa i zbog kojih je odbacen islamski Serijat, osim bracnog prava. 

Dokaz kufra ko to ucini su mnogi ajeti. Kao sto Uzviseni kaze: 






Tejsirul azizil hamid, str. 384. 



153 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradI 



"A oni sto ne sude prema onom sto je Allah objavio, 9nl su pravi nevjernici." (El- 

Maide, 44) 



I kaze: 






"I tako Ml Gospodara tvoga, oni nece vjerovati dok za 
spore, tebe ne prlhvate." (En-Nisa, 65) 

I kaze: 



sudlju u onome u cemu se 



Jjy^J V*^' U'^**^? 0>t?i=^' 



"Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drug! negirate?! One od vas kojl tako cine na 
svljetu samo ponlzenje moze stici, a na Sudnjem danu bit ce stavljeni na muke 
najteze! Allah dolsta ne propusta motriti sto vl radlte." (ElBeqare, 85) 

Dakle, kao sto smo malo prije rekli obavezno je suditi po AUahovom 
Serijatu, kao ubjedenju i vjeri, kroz koji ce se Allahu \'jera ispoljavati, a ne samo 
radi zadovoljavanja pravde.^ 

Sejh Muhammed b. Ibrahim, u pojasnjenju okvira i vrsta velikog i malog kufra, 

te faktora koji utjecu na njih, u pogledu zakonodavsta i sudstva, kaze: "Od 

najveceg jasnog vida kufra je stavljanje prokletih zakona na mjesto onoga sto je 

prenio Povjerljivi melek (Ruhul-Emin) na srce Muhammeda ^, da bi bio od 

onih koji opominju na jasnom arapskom jeziku da se nj 

te vracanje njemu u svim sporovima, suprostavljajuci ^e i prkoseci AUahovim iSi 

rijecima: 

"A ako se u necemu ne slazete, obratlte se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u 
Allaha I Sudnji dan! To je bolje i posljedlce su Ijepse!" (En-Nisa, 59) 

Opci povratak Allahu i Poslaniku 'M je uslov valjanosti imana 
jer u suprotnom se cini kufr Hi nifak 



' i - 



t^> 



1 .-f 



Razmisli o onome sto je spomenuto u prvom ajetu: 



■^^b 



f * 



^;^ ^'^''^'j^'ij ^y hj^p '^o\ i^j^% '^1 jj aj V t(> a ^f^'y^ o}^ 



^ Irsad ila sahihil iatikad, str. 89. 



154 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"A ako se u necemu ne slazete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u 
Allaha i Sudnji dan! To je bolje i posljedice su Ijepse!" (En-Nisa, 59) 

gdje Allah spominje neodredeno: 'u necemu', u kontekstu uslova, a to su rijeci 
Uzvisenog: 'A ako se ne slazete U necemu', sto ukazuje na opcenitost u za sve 
ono u cemu se moze zamisliti razilazenje, bilo kakve vrste i tezine. 

Zatim, pogledaj kako je to ucinio uslovom u postizanju imana u Allaha i 
Sudnji dan, rijecima: 'ako VJerujete U Allaha i Sudnji dan!'. Zatim je Uzviseni 
rekao: To je bolje'. Nesto sto Allah naziva boljim je nesto u cemu nikada ne 
moze nikakvog zla biti, naprotiv, to je potpuno dobro na ovom i na onom 
svijetu. 

Zatim pogledaj opcenitost u drugom ajetu (En-Nisa 65), kada Allah iSi, 
kaze: ono U cemu se medusobno spore', zato sto je odnosna zamjenica sa onim 
na sto se odnosi od opcenitih izraza kod ucenjaka usula i drugih. Ova opcenitost 
i sveobuhvatnost se odnosi na sve rodove i vrste, kao i na tezinu, kolicinu. Sto 
znaci da nema razlike izmedu jedne iU druge vrste niti izmedu mnogo ili malo. 

Allah ^ je negirao postojanje imana u munaficima koji zele da se sude 
po necemu sto nije od Allahovog Poslanika M pa kaze; 

"Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto je objavljeno tebi I u ono sto je 
objavljeno prije tebe, kako zele da Im se pred Tagutom sudi, lako im je naredeno 
da u njega ne vjeruju?! A sejtan zeli da Ih samo u veliku zabludu navede!" (En- 
Nisa, 60) 

Rijeci Uzvisenog: 'tvrde', je negiranje onoga sto oni tvrde u vezi svog 
imana. Jer je u osnovi nemoguce da se spoji sudenje po necemu sa cim nije 
dosao Vjerovjesnik ^ i iman u srcu jednog roba, zato sto su jedan drugom 
suprotni. 

Tagut je uzeto od rijeci 'tugjan', a to je prelazak granice, tako da svako 
onaj ko sudi po necemu sto nije od Poslanika ^ ili vlada po necemu sto nije od 
Poslanika ^ sudi i vlada po tagutu, Zato sto je svaki ogranicen da sudi samo po 
onome sa cime je dosao Poslanik ^ a ne po suprotnom tome. Isto tako i da vlada 
samo po onome sa cime je dosao Poslanik ^. Onaj ko sudi ili vlada suprotno 
njemu je presao granicu u sudu i vlasti, cime postaje tagut, zbog prelaska 
granice. 



155 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu FerraciI 



Svi sudovi se dijele na dvije 
Allahov sud Hi dzahilijetski (p 



vrste: 
aganski) sud 



Allah iS, kada govori o negiranju postupka 
njihovu zelju za paganskim sudom, pojasnjava 
Njegovog suda. 



(Dve vrste Ijudi, potvrdujuci 
(ia nema boljeg suda od 



"Zar oni da traze da im se kao u pagansko doba 
sudija narodu koji cvrsto vjeruje?" (El-Maide, 50) 

Pogledaj ovaj casni ajet kako ukazuje da se 
vrste te da nakon Allahovog suda ne postoji drugi 
jasno je to da su svi oni koji donose zakone - s 
dzahilijeta-paganstva), htjeli to oni ili ne. Oni su cak 
vise lazu od njih, zato sto pagani nisu kontrirali sami 



sudi? A ko je od Allaha boiji 



svi sudovi dijele na dvije 

osim paganski sud. Dakle, 

kupina pagana (sljedbenika 

L u gorem polozaju od njih, 

bi oko ovih stvari. 



se 



Od vrsta velikog kufra je sudenje^ po onome 
sto Allah nije ohjavio 



Ono sto je preneseno od Ibn-Abbasa 4i> u 
predaji od Tavusa i drugih ukazuje na to da onaj ko 
nije objavio biva kafirom, kufrom u ubjedenju koji iz\ 
samom djelu koji ne izvodi iz vjere. 

V 

Sto se tice prvog, to je kufr ubjedenja, a on se 

Prva: Da onaj ko sudi po necemu sto nije 
Allahovog i Poslanikovog suda. To je znacenje koje 
kojeg je odabrao Ibn-Dzerir, a to je da se radi o ne 
objavio od serijatskih propisa. Ovo je nesto u 
ucenjacima, jer je od potvrdenih osnova, oko kojih 
negira osnovu od osnova vjere ili ogranak oko kojeg 
negira bilo sta od onoga sa cime je dosao Poslanik ^ 
izvodi iz vjere. 

Druga: Da onaj sudija koji sudi po onome 
negira da je Allahov i Poslanikov sud istina ali da bud^ 
sud mimo Poslanikovog M bolji, potpuniji i obuhvatnij 
sudom u svojim sporovima, bilo da je to neograniceno 
koje su se desile kroz vrijeme i razvojem i promjenom 



se 



cemu 



156 



tumacenju ovog ajeta, u 
sudi po necemu sto Allah 
odi iz vjere ili je to kufr u 

(jlijeli na vrste: 

od Allaha negira pravo 

prenosi od Ibn-Abbasa i 

iranju onoga sto je Allah 

nema razilazenja medu 

se oni slazu, da onaj ko 

postoji konsenzus ili da 

time je pocinio kufr koji ga 



to Allah nije objavio ne 

ubijeden da je neki drugi 

i zbog potrebe Ijudi za tim 

ili zbog novih potreba 

situacije. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Nema sumnje da je ovo, takode, kufr, zbog toga sto daje prednost 
zakonima stvorenja, koji su obicno smetljiste umova i otpad pukog razmisljanja 
nad sudom Mudrog i Hvaljenog. 

Treca: Da ne bude ubijeden kako je taj zakon bolji od Allahovog ili 
Poslanikovog M ali da ih smatra identicnim. Ovo je vrsta ista kao i prethodne 
dvije, u smislu kufra koji izvodi iz vjere, zbog poistovjecivanja stvorenja sa 
Stvoriteljem, zatim, zbog suprostavljanja i prkosa rijecima Uzvisenog: 

"Niko nije kao On! On sve cuje i sve vidi." (Es-Sura, u) 

I drugi casni ajeti koji ukazuju na to da je samo Gospodar savrsen, kao i 
otklanjanje bilo kakve mogucnosti pripisivanja Mu bilo kakvog vida slicnosti sa 
stvorenjima u Njegovom Bicu, svojstvima i djelima i sudu medu Ijudima u 
onome oko cega se oni spore. 

Cetvrta: Da onaj ko sudi po necemu sto nije Allah objavio ne bude 
ubijeden u slicnost ovog suda i Allahovog i Poslanikovog suda, a ne kamoli da 
bude ubijeden da je bolji od njih, ali da smatra dozvoljenim sudenje po onome 
sto je suprotno sudu Allaha i Njegovog Poslanika S. Ovaj je kao i onaj prije 
njega. Nad njim ce se primijeniti ono sto se primijenilo nad ovim prethodnim, 
zbog toga sto je ubijeden u dozvoljenost onoga za sta postoje jasni i direktni 
dokazi o njegovoj zabrani. 

Razlog zhog kojeg se za^onodavstvo (sudenje) po onome sto nije 

od Allaha smatra velikim kufrom makar njegov pocinioc rekao: 

"Pogrijesio sam a Allahov sud je velicanstveniji i bolji." 

V 

Peta: Ova vrsta je veca, ocitija i obimnija u svom prkosu Serijatu i 
oholom ophodenju u propisima koji se suprostavljaju Allahu i Njegovom 
Poslaniku ^ izigravajuci se sa serijatskim sudnicama, u smislu pripreme, pomoci, 
spremanja, planiranja, razdvajanja, uoblicavanja, razvrstavanja, sudenju, 
obavezivanju i osloncu u parnicama. 

Pa kao sto islamske sudnice imaju izvore i oslonce, a svi njeni izvori su u 
Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika ^, isto tako i ove sudnice imaju 
svoje izvore a to su zakoni koji su sastavljni iz razlicitih pravnih formi i zakonika. 
Kao sto je francuski zakon, americki zakon, britanski zakon i drugi, kao sto su 
mezhebi pojedinih novotara koji se pripisuju Serijatu i slicno. 



157 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu FerradZ 



su 



Ove sudnice u mnogim islamskim drzavama 
otvorenih vrata, dok se Ijudi u njih slijevaju grupa iza 
po onome sto je mimo Kur'ana i sunneta, od propis^ 
prisiljavaju, odobravaju im i obavezuju ih njime. 

Koji je onda kufr iznad ovog kufra, i koja je 
ove sehadetu da je Muhammed Allahov poslanik. 



Sesta: Ono po cemu sudi vecina plemickih 
periferijama i drugim provincijama - od prica njihovih 
koje nazivaju 'Selumuhum' kojeg su naslijedili od njih 
donose presude u svojim sporovima. Ostaju 
izbjegavajuci i ne zeleci primjenu Allahovog i Pos] 
snage niti moci osim kod AUaha. 



na 



Na sta se odnosi kufr-dune-kufr (kufr ispod kufra Hi mali kufr) 



Sto se tice drugog dijela, od dva dijela kufra, 
nije objavljeno od Allaha i zbog kojeg se ne izlazi iz ok 
prethodilo u Ibn-Abbasovom tumacenju ajeta (sura 
ovaj dio, a to su njegove <^ rijeci da je to 'kufr mimo 
nije kufr na koji vi mislite'. 

A to je da covjeka ponese njegov hir i strast ( 
po onome sto nije od Allaha sa ubjedenjem da su 
istina, te da prizna da je pogrijesio i odstupio od upute 

Ovo, iako pocinioca njegov postupak nije 
ogroman vid velikog grijeha, kao sto su blud, 
drugo. Allah je u Svojoj Knjizi ovaj grijeh nazvao kuf]rom 
grijeha kojeg nije nazvao kufrom. 

Molimo Allaha da sakupi muslimane oko 
potcinjavajuci se i zadovoljavajuci se time. On je spos^ban 
(Objevljeno u casopisu: Bajrak Islama).^ 



opoga ko sudi po onome sto 

vira islama to je ono sto je 

Maide 44) , sto obuhvata 

kufra'. Hi kada kaze: 'To 



Propis drzave koja sudi po izmisljenim zakonima 
Sejh Muhammed h, Ibrahim, Allah da im se obojici sitjiluje, je bio upitan; 



Medzmua fetava ve resail, sejh Muhammed b. Ibrahim (12 / 284 - 291) 



158 



pripremljene, usavrsene i 

grupe. Sudije u njima sude 

ovog zakona, na kojeg ih 



veca kontradiktornost od 



i plemenskih voda na 

oceva, djedova i obicaja 

po njemu sude i po njemu 

paganskim obicajima, 

anikovog suda. Pa, nema 



a presudi u jednoj parnici 
Allahov i Poslanikov sud 



izveo iz vjere, predstavlja 

opijanje, krada, lazna zakletva i 

, i on je veci grijeh od 



sudenj 



a po Njegovoj Knjizi, 
i mocan da to ucini. 



KORISNI $A2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Pitanje: Da li je obavezno uciniti hidzru iz muslimanske drzave ako se u 
njoj sudi po laickim zakonima? 

Odgovor: Drzava u kojoj se sudi po izmisljenim ili laickim zakonima nije 
islamska drzava. Iz nje je obavezno uciniti hidzru. Isto tako ako se pojavi 
idolopoklonstvo (sirk), bez onoga ko to zabranjuje ili pokusava promijeniti, 
hidzra takode biva obaveznom. S toga gdje se kufr prosiri i postane ocit - to je 
zemlja kufra. 

Ali, ako se u njoj po tome vladaju neki pojedinci ili da postoji nesto od 
nevjernickih postupaka u maloj kolicini koji ne izlaze u javnost, onda je to 
islamska drzava. (isjecak). 

Mozda ti hoces reci, kada bi onaj ko sudi po ovim zakonima rekao: 'Ja 
sam ubijeden da su neistiniti', to nema uticaja, jer je to odbacivanje Serijata. To 
je isto kao da neko kaze: 'Ja obozavam idole ali sam ubijeden da su neistina'. 

Ako je u mogucnosti da napusti drzavu u kojoj se sudi po tim zakonima 
onda mu je to obaveza. (isjecak) ' 

Stalni odbor je bio upitan u trecem pitanju fetve br. 5236: 

Pitanje: Mi zivimo pod vlascu koja nije muslimanska i koja sudi po izmisljenim 
zakonima. Da li imamo pravo da svoje parnice podizemo pred njima? 

Odgovor: Hvala pripada samo AUahu i neka je salavat i selam na Njegovog 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim; "Muslimanu nije dozvoljeno da 
trazi presude u sudstvu koje nije muslimansko. Uzviseni Allah kaze: 

"A oni sto ne sude prema onom sto je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El- 
Maide, 44) I ovo je, hvala AUahu, jasno. 

Uspjeh je kod Aliaha i neka je salavat i selam na naseg Vjerovjesnika, 
njegovu porodicu i ashabe". 

SttaXm odhor XQ- nauc.no istrazivanje i fetve 

Predsjedavajuci: Ahdul-Aziz b. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odhora: Ahdur-Rezzc^ Afifi 
Clan odbora: Abdullah h, Gudejjan 
Clan odhora: Abdullah h, Ku^ud 



^ Medzmua fetava ve resail, Sejh Muhammed b. Ibrahim (6 / 188 - 189). 
^ Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve (1 / 544 - 545). 



159 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad;! 



Sejh Ahdul-Aziz bin Baz u kritiziranju idola arapskog patriotizma kaze: 

Cetvrti ohlik: Od dokaza koji ukazuju na neispravnost poziva na arapski 
nacionalizam jeste to sto se poziva na okup oko njene zastave, sto ce zajednicu 
dovesti do nereda i odbacivanja suda Kur'ana, zato sto se nacionalisti 
nemuslimani nece zadovoljiti sudenjem po Kur'anu. Sto ce prisiliti 
nacionalisticke vode da prihvate iaicke zakone, koji su suprotni sudu Kur'ana, 
kako bi nacionalisticko drustvo bilo ravnopravno po tim zakonima. 

Mnogi od njih su to i rekli kao sto je prethodilo i nema sumnje da je ovo 
najveci vid nereda i ocitog jasnog i sramnog otpadnistva. Kao sto Uzviseni 
kaze: 

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece vjerovati dck za sudiju u sporovima 



medusobnim tebe ne prihvate, a potom u dusama svoj 
sto si odredio I sasvim se ne predaju!" (En-Nisa, 65) 



"Oni koji ne sude prema onome sto je Allah objavio pravi su nepravednici." (El- 

Maide, 45) 



"Oni koji nisu sudili prema onome sto je Allah objavio - pravi su grijesnici." (El 

Maide, 47) 

Svaka drzava koja ne sudi po Allahovom zakonu, niti se pokorava 
Allahovom zakonu je paganska, nepravedna, nevjeriiicka i grijesnicka drzava, 
prema tekstu ovih jasnih ajeta. Na muslimanima je duznost da je mrze i 
neprijateljstki se odnose, u ime AUaha. Haram im je da je vole i da je uzimaju za 



zastitnika sve dok ne povjeruje u Allaha Jedinog i dok 
Serijat. Kao sto je Allah '^ rekao 



ne primijeni samo Njegov 

"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s iijim kad su narodu svome 
rekli: Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjesto Allaha, obozavate, mi 
vas se odricemo, i neprijateijstvo i mrznja ce se izmedu nas staino javljati sve dok 
ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (Ei-Mumtehine, 4)^ 






Nakd kavmijetil arebije, str. 50-51. 



160 



m tegobe ne osjete za ono 



',, f r "■ 



',, <:■: t-i-f ■ 



i- , 



5. tema 

BILO KOJA SKUPINA DA ODBIJE NEKI OD ISUMKIH SERIJATSKIH 
PROPISA. OClTIH I PRENESENIH TEVATUROM. PROTIV NJE CE SE 
POVESTI BORBA KAO PROTIV KUFRA I ODMETNISTVA OD ISLAMA. 
MAKAR IH POTVROIVALL IZGOVARALI SEHADET I PRIDRZAVALI SE 
OSTALIH ISLAMSKIH PROPISA 

Ovdje uvidamo da puko prihvatanje islama bez pridrzavanja njegovih 
propisa nije nesto sa cim prestaje obaveza borbe. Naprotiv, borba ce biti obavezna 
sve dole se ne uspostavi samo Allahova vjera. 

Sejfi Abdullah h. Muhammed h. Ahdul-Vehhah, Allah im se smilovao, kaze: 
Sejh Tekkijjuddin, rahimehuUah, kada je bio upitan o ubijanju Tatara pored 
pridrzavanja sehadeta i tvrdnje da su sljedbenici osnove islama, je rekao: 

"Svaka skupina od ovog naroda ili bilo kojeg drugog koja odbije da se 
pridrzava islamskih ocitih mutevatir propisa protiv njih je borba obavezna sve 
dok se ne pokore islamskim propisima, makar izgovarali sehadet i pridrzavali se 
nekih propisa. Isto onako kao sto se Ebu-Bekr sa ashabima borio protiv onih koji 
su odbili dati zekat. Poslije njih su se na tome i pravnici slozili, s tim sto je 
prethodila rasprava izmedu Omera ^ i Ebu-Bekra -#, pa su se ashabi slozili oko 
borbe za zastitu prava islama, postupajuci po Kur'anu i sunnetu. 

Takode, od Vjerovjesnika M se potvrduje hadis, u najmanje deset verzija, 
o haridzijama i naredbi borbe protiv njih. Poslanik M nas je obavijestio da su oni 
najgora stvorenja, iako je rekao: 'Vi cete omalovazavati svoj namaz i svoj post pored 
njikovog'. 

Tako da se zna, da puko prihvatanje islama bez pridrzavanja njegovih 
propisa, ne ponistava borbu. Borba ostaje obaveznom sve dok se ne uspostavi 
samo Allahova vjera, i sve dok ne nestane smutnje, a ako vjera pripada nekom 
drugom mimo Allahu onda je borba obavezna. 

Bilo koja skupina da odbije obavljanje nekih od obaveznih namaza, ili 
posta, hadza ili zabrane krvi i imetaka, alkohola, bluda, kocke ili braka sa 
zabranjenim krvnim srodnicama, ili pridrzavanja dzihada protiv nevjernika, ili 
propisivanja dzizje kitabijama ili necega drugog od pridrzavanja obaveza u vjeri, ili 
zabrana, za koje niko nema opravdanja da ih negira, ili izostavi, i zbog kojih ce 
pojedinac ako ih negira biti nevjernikom - ona grupa koja odbije izvrsavanje tih 
obaveza protiv nje ce se povesti borba, makar to oni potvrdili kao istinu. 



161 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad;^ 



lacima 



Ovo je nesto za sta mi nije poznato da 
ucenjacima, nego postoji razilazenje medu ucenj 
odbije obavljati neke od sunneta i ustraje na tome. Ka^ 
sabah namaza, ili ezan, ill ikamet po onima koji kazu 
od odlicja vjere, da li ce se protiv takve skupine koja 
borba ili ne? 



da 



Sto se tice vadziba i harama koji su 
razilazenja u borbi radi toga. 



spomeriuti i slicnog tome, nema 



Ono cime je horha postala dozvoljena prot 
dati zekat je puko odhijanje a ne negiranje 

zekata 



Iv onih koji su odhili 
ohaveznosti davanja 



Sejh, rahimehuUahu teala, na kraju price o ku 
zekat kaze: "Ashabi nisu pitali da li oni potvrduju njeg^ 



Ovo nije zapamceno od ashaba ni u kakvom 
rekao Omeru 4^: 'Tako mi AUaha kad bi mi u 
AUahovom Poslaniku ^, ja bib se borio protiv njihovo 

Tako da je kao razlog dopustenosti borbe 
odbijanje a ne negiranje obaveznosti zekata. Prenosi se 
priznali njegovu obaveznost ali su bili skrti. Pa je i 
prema njima bio identican, a to je borba, poroblj 
imetka kao ratnog plijena, svjedocenje njibovim ubij 
Vatre i nazvanje svih njih ehlu-ridde - heretici ili otpa( 

Najveca vrijednost Ebu-Bekra es-Siddika, kod 
ucvrstio u ubijedenju obaveznosti borbe protiv murtec 
kao sto su se kolebali drugi, nego se sa njima raspi[; 
njegov stav. 

Sto se tice obaveznosti borbe protiv onih koji 
Musejlemi, medu njima (ashabima) nije postojalo 
dokaz onima koji kazu: Ako se budu radi toga bori 
kufr, a u suprotnom slucaju ne'. Kufr i otpai 
konsenzusom ashaba, koji je imao oslonac u Kur' 
onoga koji se radi toga ne bude borio protiv 
Vjerovjesnika ^ prenosi da mu je je receno: "Ibn- 
rekao: 'Ne prigovara se Ihn-Dzemilu ni za sta drugo osim 
Allah obogatio\ Ali nije naredio da bude ubijen niti 



162 



postoji razilazenje medu 
u pogledu skupine koja 
sto su dva rekata sunneta 
nije vadzib, i slicno tome 
odbije izvrsavanje povesti 



fru onih koji su odbili dati 
ovu obavezu ili je negiraju? 

slucaju. Nego je Es-Siddik 4^ 
skijatili uzicu a davali su je 
odbijanja'. 

protiv njih ucinio puko 

da su skupine medu njima 

pbred toga postupak halifa 

avanje zena i djece, uzimanje 

enim da su od stanovnika 

nici ili murtedi. 



svih, je ta sto ga je Allah 
a i nije se nimalo kolebao 
avljao dok nisu prihvatili 

su priznali vjerovjesnistvo 

razilazenje oko toga. Ovo je 

i protiv imama pocinili su 

dnistvo ovih je potvrden 

anu i sunnetu, za razliku od 

imama. U Sahihu se od 

Dzemil odbija dati zekat. Pa je 

sto je bio siromasan pa ga je 

ga je protekfirio (proglasio 



KDRISNI SA2fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



nevjernikom). A u Sunnenu u hadisii Behza b. Hakima koji prenosi od njegovog 
oca a on od djeda da je Vjerovjesnik ^ rekao: 'Onaj ko odhije dati zekat mi cemo 
mu oduzeti pola deva\ Hadis, kraj. 

Razmisli o njegovom govoru i direktnosti o onima koji odbiju dati zekat 
imamu da se protiv njih vodi borba, te da im se presudi kufrom i otpadnistvom od 
islama. Njihove zene i djeca se porobljavaju, a imeci ce im se zaplijeniti, makar 
oni potvrdili obavezu zekata i makar klanjali pet dnevnih namaza ili da obavljaju 
sve serijatske obaveze osim zekata. To nije razlog da se protiv njih ne vodi borba i 
da se osude da su kafiri i murtedi, te da je to potvrdeno Kur'anom i sunnetom i 
slaganjem ashaba, radijjallahu anhum. Allah najbolje zna.^ 



laa ^Sr EMS 



Akidetu muvehidin, Kelimat nafia fil mukeffiratil vakia str. 235 - 238. 



163 



164 



Sedmi odlomak 
SUSTINA LJUBAVI I MR2NJE U IME ALLAHA 



U njemu se nalazi sest tema: 

1. tema: Dohizi iz Kur'ana i sunneta, sire vjerovjesnika i istorije muslimana koji 
ukazuju na obavezu odricanja od sirka i musrika. 

2. tema: Ljubav prema muslimanima i odricanje od musrika je jedna od osnova vjere 
po konsenzusu 

3. tema: Odricanje od musrika je uslov ispravnosti i prihvatanja tevhida. zbog toga je 
Ijubav prema njima razlog koji kvari tevhid i razlog otpadnistva od muslimana. 
ucenjaci su pomaganje musrika ubrojali u najvecu vrstu otpadnistva od vjere, koja 
nalaze obavezu dzihada protiv njih 

4. tema: Prijateljstvo prema musricima, oblici koji izvode iz vjere i oblici koji ne izvode 
iz vjere 

5. tema: Prijateljstvo prema musricima koji se pripisuju vjeri (islamu) je isto sto i 
prijateljstvo prema musricima koji odbijaju vjeru. 

6. tema: Ako postoji razlog neuzdizanja tevhida i isticanja odricanja od musrika u 
jednoj drzavi, ona postaje drzavom kufra i sirka, pripadnicima tevhida je obavezn^ da 
se iz nje isele kako bi mogli ispoljiti svoju vjeru i istaci odricanje od svojih neprijatelja 

1. tema 

DOKAZI IZ KUR'ANA I SUNNETA SIRE VJEROVJESNKA I ISTORIJE 
MUSLIMANA KOJI UKAZUJU NA OBAVEZU ODRICANJA 00 SiRKA I 

MUSRIKA 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan, u pojasnjenju stvari koje kvare tevhid, kaze: 
Treca stvar: Ljubav prema sirku, teznja prema njemu, njegovo potpomaganje, 
pomaganje istog rukom, jezikom ili imetkom. Kao sto Uzviseni kaze: 






"...zato nikako ne budi pomagac kafirima!" (El-Kasas, 86) 

I kaze: 



fjs> C-^^Jul LaJ Oj (JLs 



165 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerraliI 



"'0 Gospodaru moj', rece, 'zato sto si mi blagodati 
necu bit! od pomoci!'" (Ei-Kasas, 17) 

I kaze: 



ukiszao vise nikada ziocincima 






"Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuji 
vas Iz zavicaja vaseg Izgone i koji su pomagali da 
njima prijateljuju sami sebi cine nepravdu." (Ei-Mumtehine 

Ovo je Allahovo obracanje mu'minima ovog 
koji si ih cuo, gdje se nalazis naspram ovog obracanja 

Kada su Kurejsije pomogle Benu-Bekr 
otprije sklopili ugovor sa Allahovim Poslanikom 
pa se AUahov Poslanik ^ zestoko rasrdio . Spremio se 
ga objavio, pa ih je Hatib obavijestio o tome u pismu 
obavjestavajuci o ovome objavio cijelu suru, koju je 



protiv vas zbog vjere i koji 
tjudete prognani. Oni koji s 

,9) 

ummeta, pa pogledaj, o ti 
suda ovih ajeta. 

Huzaa tajno, a vec su 

ponisten je njihov ugovor, 

za rat protiv njih, i nije im 

koje im je poslao. Allah je 

zapoceo rijecima: 



protiv 



cfj 



<*-^\ Ojj^ ci'-^t^ ^^'j Jhi^ ti '-"^^^r J>^j>- f^ 0! }Sjj ^L. 

vjernici! Ne uzimajte Moje neprljatelje i svoje neprij^telje 



ijutiav 



darivajuci, a oni poricu Istinu koja je dosia vama, i 
vjerujete u Allalia, vasega Gospodara, ako ste vec 
Mojemu i trazeci zadovoljstvo Moje, a vi njima ij 
najbolje znam sto vi skrivate i sto obznanjujete. A ko to 
je zaiutao s Pravog puta." (El-Mumtehine, i) 

Zatim je Allah naredio da se ugledaju na Nj(i, 
^1 i u njegovu bracu od poslanika, primjenjujuci vjeru 
kaze: 






"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu I u onima koji su s 

Tj. od njegove brace poslanika: 



166 



^Jc- 






je za prijatelje, Ijubav im 

izgone Poslanika i vas zato sto 

i^isli radi dziliada na Putu 

tajno iskazujete, a Ja 

od vas bude cinio, pa - taj 



:govog prijatelja Ibrahima 
sa kojom ga je poslao, pa 






njim.." (El-Mumtehine, 4) 



KORISNI saZetak 
VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



^^ Ij^I sU^aiJlj Sj'aXJI ^S^J L^ IJjj^ tikis' ^IOJ-5 i:;:? bj->-r*J LL.J ^-^o,^ ijTt^ Gl ^j^, IjJli Jl 

-J , ^ , *f , f ,' 

"...kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, 
umjesto Allaha, obozavate, mi vas se odricemo, i neprijateijstvo i miinja ce se 
izmedu nas staino javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali." 

(El-Mumtehine, 4) 

Allah iS je spomenuo pet stvari bez kojih tevhid nece postojati, teoretski 
niti prakticno. A kad se uspostavi ovih pet stvari Allah ^ izdvaja Ijude time sto 
ih iskusava njihovim neprijateljima. Kao sto Uzviseni kaze: 

_^ ^^ 

O^^^ }-^ O^ Oir^' ^ -^J ^ hj^, V ^bj Lii; \-j}jL jl 13^' jl ^^lIjT J«-i-l ^^1 

JyJjSOl ^.JjlJj \jiJu,£, .^_;_jiJUl 'till 

"Elif-lam-mim. Zar misle Ijudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu: 'Mi 
vjerujemo!' I da u iskusenje nece biti dovedeni? A mi smo u iskusenje doveli i one 
prije njih, pa ce Allah, doista, znati ukazujuci na one koji govore istinu i one koji 

laZU." (EI-Ankebut, 1-3) 

Allah je upozorio Svoje robove da ne uzimaju neprijatelje za prijatelje. 
Uzviseni kaze: 

"0 vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vasu vjeru za podsmijeh i zabavu 
uzimaju, bill to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bill mnogobosci - i Allaha se 
bojte ako ste vjernici." (Ei-Maide, 57) 

Uzviseni kaze: 

„Bolnu patnju navijesti llcemjerima, koji prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! 
Zar kod njih traze moc, a sva moc pripada samo Allahu?" (En-Nisa, 138-139) 

I kaze: 



167 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



"Ti vidis mnoge od njih kako s mnogoboscima prijatel 

sto sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i d^ u patnji vjecno ostanu.A 



objavljuje, on! s njima ne 

,80-81) 



ucinio posljedicom ovog 



da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono sto se njemu 
bi prijateljevall, all, mnogi su od njih grjesnici." (El-Maide 

Pogledaj ove ajete i sta je u njima Allah '^ 
djela (uzimanja neprijatelja-nevjernika za prijatelja), od Njegove srdzbe, 
vjecnog boravka u Vatri, odzimanja imana i drugog 

Vcm-Y)t^r, rahimehuUahu teala, u svom Tefsfru u suri Alu-Imran kod 
rijeci Uzvisenog; 



"... a ko to cini, sa Allahom nema nista!" (Alu-imran, 28) 
otpadnistvo od islama, a u suri Muhammed postoji 
Uzviseni kaze; " 









"Doista je onima kojl su se vratlli onome na cemu su bill nakon sto im Uputa jasna 
bi - sejtan to lljepim prikazao i laznu im nadu ulivao.To lato sto su govorili onima 
kojl ne vole ono sto Allah objavljuje: 'Mi cemo vam se u nekim stvarima 

pokoravati." (Muhammed, 25 -26) 

Harf 'sin^ ukazuje na biiduce vrijeme odnosno futur-pwiy sto znaci da su 
im oni to obecali u tajnosti, a kao dokaz su rijeci Uzvisenog: 

U l^^i JLjjLj -Hl'i ^ '^jJ^V^ J^^y>-^ ^^yj<^. ^*5CjiUJl jL^iij: lit Cj^SsS t^ Jjbjl^l ^UIJ dilj 






uju. Ruzno je, zaista, ono 



I ^^ J^ -<U;i 'J^; ^^j 

kaze: "Ovo se odnosi na 
pokazatelj i dokaz toga. 






"...a Allah dobro zna njihove tajne. A kako ce tek biti kad Im meleki budu duse 
uzimali udarajuci ih po obrazima i po ledima njihovim! To ce biti zato sto su ono 
sto izaziva Allahovu srdzbu slijedili, a ono cime je On z^dovoljan prezirali; On ce 

djela njihOVa ponlstiti." (Muhammed, 26 - 28) 
Mnogo je ajeta sa ovim znacenjem. 



168 



KORISNI SA2CTAK 

VJfflOVANJA IMAMA TEVHIDA 



Dakle, cilj je da se pojasni velicina ovog grijeha kod AUaha, kao i to koje 
su njegove ovosvjetske i onosvjetske posljedice. Molimo AUaha da nas ucvrsti u 
islamu i imanu. Utjecemo se Allahu od neuspjeha i poraza. 

Nas sejh, rahimehuUah, je spomenuo u svojoj knjizi 'Skracenoj Poslanikovoj siri'^: 
El-Vakidi je spomenuo da je Halid b. Velid dosavsi u El-Arid sa dvije stotine 
konjanika uhapsio Medza'a b. Mirara sa jos trinaest Ijudi iz njegovog naroda od 
Benu Hanife. Halid im se obratio rekavsi: "Sta mislite o vasem prijatelju, 
(Musejlemi lazovu)?" Pa su posvjedocili da je on AUahov poslanik. On ih je 
poceo ubijati, pa kada je dosao red na Sariju b. Amira on rece: "Halide, ako zelis 
dobro ili zlo stanovnicima Jemame onda ostavi Medza'a". A Medza'a je bio 
ugledan (u plemenu Benu-Hanife) , pa ga (Halid), nije ubio. A i Sariju je takode 
ostavio. Naredio je da se obojica stave u okove od zeljeza. U takvom stanju 
Medza'a ga je dozivao i sa njim razgovarao, misleci da ce ga Halid ubiti, pa mu je 
rekao: "Sine Mugirin^ ja sam musliman i tako mi Allaha nisam pocinio kufr". Pa 
je Halid rekao: "Izmedu ubijanja i neubijanja postoji polozaj, a to je hapsenje, 
sve dok Allah ne presudi u nasoj stvari ono sto je odredio". On ga je dao Ummi- 
Mutemim, njegovoj zeni, naredivsi da mu cini dobrocinstvo. Medza'a je pomislio 
da Halid zeli da ga drzi uhapsenog da hi ga obavijestio o njegovim neprijateljima, 
pa je rekao: "Halide, ti znas da sam ja dosao kod Allahovog Poslanika ^ i da sam 
mu dao prisegu na islam. Ja sam danas na onome na cemu sam bio jucer, a ako 
lazem medu nama su Allahove rijeci; 

"... i svaki grjesnik samo ce svoje breme noslti." (El-En'am, 164) 

On mu odgovori: "Medza'a, danas si ostavio ono na cemu si bio jucer. 
Tvoje zadovoljstvo sa ovim lazovom i tvoja sutnja naspram njega, a ti si od 
najuglednijih stanovnika Jemame, je bilo potvrdivanje njemu i zadovoljstvo sa 
onim sa cime je dosao. Imas li kakvo opravdanje pa da kazes kao sto je rekao 
Semame, koji je negirao i odbio, a govorio je i Jeskeri, pa ako kazes: 'Bojao sam 
se svog naroda', sto mi nisi dosao ili mi poslao izaslanika?" 

Pogledaj kako je Halid shvatio Medza'inu sutnju kao zadovoljstvo i 
odobravanje onoga sa cime je dosao Musejlema. A kako se moze ovo porediti sa 
onima koji ispolje svoje ocito zadovoljstvo i pomogne, i trudi se i ponosi se sa 



^ Uskoro ce, insaAUah, izaci iz stampe u izdanju nase izdava^ke kuce. 
^ Mugire je bio Halidov djed. 



169 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



onima koji su AUahu pripisali ortake u ibadetu Allaliu i koji su pocinili toliki 
nered na Zemlji? Samo je Allah pomagaci ^ 






^ Medzmuatu resail vel mesail nedzdije, ( 4 / 291 - 293). 



170 



2. tema 

LJUBAV PREMA MUSLIMANIMA I ODRICANJE OD MUSRIKA JE 
JEDNA OD OSNOVA VJERE PO KONSENZUSU 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan, rahimehullahu teala, kaze: Nas sejh, 
rahimehullahu teala, imam islamske da've, daija u monoteisticku vjeru, kaze: 
"Osnova i temelj islama su dvije stvari: Naredba ibadeta samo Allahu, 
podsticanje na to, Ijubav u Njegovo ime, proglasavanje nevjernikom onoga ko to 
zapostavi i zabrana pripisivanja sirka Allahu u ibadetu, okrutnost u tome, 
neprijateljstvo radi toga i proglasavanje nevjernikom onoga ko to ucini."^ 

Takode, rahimehuUah je rekao: "Ucenjaci, iz prethodnih i kasnijih generacija, 
od ashaba, tabiina, imama i svih pripadnika ehli-sunneta su se slozili da covjek 
nece postati musliman dok ne ostavi veliki sirk, dok se od njega ne odrekne i 
onoga ko ga pocini, zatim da ih mrzi i da se prema njima odnosi neprijateljski, 
shodno sposobnosti i mogucnosti, i da mu sva djela budu iskreno samo radi 
Allah 



a. 



ii2 



Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhah, rahimehullahu teala, kaze: Nece biti 
ispravno vjerovanje kod jednog covjeka, makar ispoljio tevhid Allahu i ostavio 
sirk, osim neprijateljstvom prema musricima i dok jasno ne iskaze to 
neprijateljstvo i mrznju.^ 

V 

Sejh Abdullah h. Muhammed h, Ahdul-Vehhah, Allah im se obojici smilovao, 
kaze: Imam Ibnul-Kajjim kaze: "Nece se spasiti od sirka - i to velikog sirka -osim 
onaj ko bude ocistio svoj tevhid prema Allahu i ko se priblizi Allahu mrznjom 
protiv musrika." 

Pogledaj, Allah ti se smilovao, u imamove rijeci i shvatit ces da islam 
nece biti valjan osim sa neprijateljstvom prema musricima. A ako to covjek ne 
ucini on je od njih makar ne cinio sirk. Allah najbolje zna."^ 

Sejh Ahdur-Rahman h, Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: Sto se tice 
Poslanikovih ^ rijeci u hadisu: "Nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo 
Allaha^\ ovo je veliki uslov bez koga ne vrijedi izgovaranje 'La ilahe illallah'. A 
ako se ne nade (tj. ovaj uslov), onaj ko izgovori 'La ilahe illallah', nece time 
zastiti svoju krv i imetak, zato sto je to znacenje 'La ilahe illallah'. Tako da nece 



^ Medzmuatu resail vel mesail nedzdije, ( 4 / 289). 

2 Ed-Durerus-Senijje, (11 / 545). 

3 Ed-Durerus-SeniJje, (8 / 338). 

* Akidetu muvehidin. Risaletu kelimat nafia fil mukefiratil vakia str. 234. 



171 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



koristiti rijeci ako se ne dode sa njihovim znacenj(2m na koje upucuju, od 
ostavljanja sirka, odricanja od njega i onoga ko ga pocini 



Ako negira svaki vid ibadeta onome ko se: 
odrekne ga se i neprijateljski se ponese prema njegoyom 
musliman, ciji su krv i imetak zasticeni. To je znacenje 



"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Atlaha, drii se 
nece prekinuti! A Allah sve cuje I zna!" (El-Beqare, 256) ^ 



za najcvrscu vezu, koja se 



Sejh Husein i sejh Abdullah, sinovi sejha Muhammed 
u toku odgovora kazu: 



a, Allah da im se smiluje, 



re 



Jedanaesto pitanje: Sta je sa covjekom koji ude u ovu 
odnosi prema musricima neprijateljski. Hi da se 
smatra ih kafirima. Hi kaze: 'Ja sam musliman, ali 
nevjernicima pripadnike 'la ilahe illallah', makar i ne 
sta je sa covjekom koji ude u ovu vjeru i zavoli 
suprostavljati turbetima nad kaburovima. Ja znam da 
se necu suprostavljati'? 

Odgovor: Covjek nece biti musliman sve dok ne spozna 
svoju vjeru i dok ne bude djelovao po onom sto nareduje 
ono o cemu je obavijestio Poslanik M, dok mu se 
zabranio i naredio, i dok ne povjeruje u ono sa cime je 

Onaj ko kaze: 'Ja se ne odnosim neprijateljski 
odnosim tako ali ih ne smatram nevjernicima'. Hi kaz^ 
pripadnicima 'La ilahe illallah', makar oni pocinili 
Allahovoj vjeri'. Hi da kaze: 'Ja se necu supro^tav 
kaburovima'; On nije musliman nego je od onih za koje 



vjeru i zavoli je, ali se ne 

neffrijateljski ponese, ali ne 

ne mogu da proglasim 

znali njegovo znacenje.' I 

e, ali kaze: 'Ja se necu 

koriste niti stete, ali im 



ni; 



^Ju^^^-o^y 



"Oni koji u Allaha I poslanike Njegove ne vjeruju I zele 
Njegovih u vjerovanju napraviti razliku te govore: 'U 



neke 



' Medzmuatu resail vel mesail nedzdije. Nastavak djela od Sejha 
( 2 / 27 - 28). 



172 



obozava mimo Allaha, 
pociniocu, postat ce 
rijeci Uzvisenog: 



% f J f 



tevhid i sprovede ga kao 
i dok ne povjeruje u 
pokori u onome sto je 
dosao. 



prema musricima, ili se 

: 'Ja se ne suprostavljam 

:ufr, sirk i usprotivili se 

Ijati turbetima nad 

je Allah ^ rekao: 

I •» >^ *f ' *'^' ^ -ff , 



■^lW 'j- 



0' Oj-^!jJJ 



zmedu Allaha i poslanika 
vjerujemo, a u neke ne 



Abdur-Rahmana b. Hasana, 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



vjerujemo', i zele izmedu toga dvoga iznaci put neki, oni su zbiija pravi 
nevjernici." (En-Nisa, 150-151)^ 



^S^TOW^^^" 



Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 139 - 140) i Medzmuatu resail vel mesail nedzdije, (1/38). 



173 



3. tema 

ODRICANJE OD MUSRIKA JE USLOV ISPRAVNIOSTI 
TEVHIDA. ZBOG TOGA JE LJUBAV PREMA 
KVARI TEVHID I RAZLOG OTPADNISTVA OD 
SU POMAGANJE MUSRIKA UBROJAU I 
OTPADNISTVA OD VJERE. KOJA NALA2E 
PROTIV NJIH 



I PRIHVATANJA 

NJIMA RAZLOG KOJI 

MUSLIMANA. UCENJACI 

NAJVECU VRSTU 

OBAVEZU D2IHADA 



pojmljh 



V 

Sejh Abdu-Latif b. Ahdur-Rahtnan b. Hasan, Allah 
bio upitan o onima koji su pod vlascu musrika, te spozna] 
njemu, all im se ne usprotive niti napustaju njihovu driavu 

Pa je odgovorio: "Ovo pitanje je produkt nesh^atanj 
cilja tevhida i djelovanja po njemu, zato sto je ne 
tevhid i radi po njemu a da se ne odnosi neprijateljskji 
ko se prema njima ne odnosi neprijateljski, za njega 
tevhid i da po njemu radi. Tako da je pitanje same 
ispravno pitanje je kljuc znanja. 

Mislim da ciljas na onoga koji ne pokazuje 
odvaja od njih. A pitanje ispoljavanja neprijateljstva 
postojanja neprijateljstva. Za prvo se moze imati opra\^ 
kao sto Allah ^ kaze: 



a pravog znacenja i 

jivo da neko poznaje 

prema musricima. Onaj 

nece reci da je spoznao 

^o sebi kontradiktorno, a 



SiS 



svoje 



"Izuzev ako se time od njih stite!" (Alu imran, 28) 

Dok drugo mora postojati, zato sto ulazi u pojam 
izmedu toga (kufra u taguta) i Ijubavi prema Allahu 
uzajamna povezanost. Od njega se mu'min ne moze 
pokori Allahu, ostavljanjem ispoljavanja neprijateljstva 
grjesnik kod Allaha. 

Ako se osnova neprijateljstva nade u njegoyom 
odnosi na njega je isti kao sto se odnosi na ostale grj 
izostavljanje hidzre, on ima udjela u AUahovim iS 



rijecima 






jiL—j 1^^^^ ^-^J^ <i-LL 



174 



im se svima smilovao, je 
u tevhid i djeluju po 



neprijateljstvo niti se 

je drugacije od pitanja 

danje u nemoci i strahu, 






rjevjerovanja u taguta. A 

Poslaniku ^ je potpuna 

o[ivojiti. A onaj ko se ne 

prema njima, on je 



rjesnik 



srcu, propis koji se 
e. Ako se tome doda 



s -- *U 



;_^,aj. ss^jiLJi ^y ;^.a]i o\ 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje ucinili, 
pitati: "Sta je bilo s vama?', a oni ce odgovoriti: "Bili smo nemocni na Zemiji!' 7ar 
Allahova Zemija nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reci ce im oni. 
Zato ce njihovo prebivaliste biti Dzehennem, a lose je to boraviste!" (En-Nisa, 97) 

Ali time nije pocinio kufr, zato sto se u ajetu nalazi prijetnja a ne proglasavanje 
kafirom. ' 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehhah, rahimehuUahu teala, u 'Deset stvari koje 
kvare islam', kaze: 

"Osma stvar; Podrska musricima i potpomaganje istih protiv muslimana. 
Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

;^;iJ4ajT fjjJi\ iSMi ^ '-^^ H }4^ ^'^P r^ r^^- cx'i 

"A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastitnike prihvati; Allah, uistinu, nece 
ukazati na pravi put Ijudima zulumcarima." (El-Maide, 5i)" ^ 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, govoreci o nekim stvarima koje kvare iman, 
kaze: "Druga stvar koja kvari islam: Osjecaj sirokogrudnosti prema onima koji 
pocine sirk AUahu i iskazivanje Ijubavi prema Allahovim neprijateljima. Allah 
i^ kaze: 

"One kojima se nevjerstvo mililo stici ce srdzba Allahova i njih ceka patnja 
velika." (En-Nahi, 106) 

Pa sve do rijeci Uzvisenog: 

"... a Allah nece uputiti na pravi put narod koji ne vjeruje." (En Nahl, 107) 

A onaj ko to ucini pokvario je svoj tevhid, makar i ne ucinio sirk on 
licno. Allah iS kaze: 

"Neces naci da Ijudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u Ijubavi s onima koji 
se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." (ei Mudzadeie, 22) 



1 Ed-Durerus-Senijje, (8 / 359). 

2 Akidetu muvebidin, str. 457. 



175 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HASAN ALUFERRADZ 



ne 



cia 



ovi 



Sejhul-islam kaze: "Allah iS obavijestava da 
kafira, a onaj ko voli kafira onda nije mu'min. 
pretpostavka Ijubavi tako da biva haram. " 

Imad b. Kesir u svom Tefsiru kaze: "Kaze se 
Ebu-Ubejdi kada mu je ubijen otac, (ili sinovi njihi 
dana htio ubiti svog sina Abdur-Rahmana, (ili njil|i 
Umejru kada je ubio brata Ubejda b. Umejra, i (ili 
kada je ubio rodaka toga dana. Hamza, Alija i Ube 
Sejbu i Velida b. Utbu tog dana..." 

Treca stvar: Prijateljevanje sa musrikom, 
potpomaganje, pomaganje istog rukom, jezikom ili i 
kaze: 



postoji mu'min koji voli 
IJCaze: Poistovjecivanje je 



je ovaj ajet objavljen o 

) i o Siddiku kada je tog 

ovu bracu) o Musabu b. 

njihove bliznje) o Omeru 

e b. Haris su ubili Utbu, 



jd 



tt;znj 



mie 



obojici 



"... zato nikako ne budi pomagac nevjernicima!" (Ei-Kasa^ 

Sejh Ahdu-Latif h, Ahdur-Rahman, Allah im se 
islam u svojim izabaranim stavovima kaze: "Onaj ko 
ostane sa njima, odmetnuo se od islama a njegova krv : 

V 

Sejh Hamed h. Atik kaze: Kur'an i sunnet su ukazali 
svoju Ijubav i poslusnost musricima otpada od svoje vj^re 

Razmisli o rijecima Uzvisenog: 



"Doista je onima koji su se vratili onome na cemu su bil 
bi - sejtan to lijepim prikazao i laznu im nadu ulivao." (^ 



I rijeci: 



"A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastitnike 

Zatim razmisli o rijecima Uzvisenog: 

J»2\':« lil 'Sol ^SApd-o 



1 Medzmua resail nedzdije, ( 4 / 289 - 291). 

2 Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 338). 



176 



ja ka njemu, njegovo 
tkom, kao sto Allah Ji 



, 86)" ' 

i smilovao, kaze: Sejhul- 
p(])bjegne u tabor Tatarima i 
imetak su dopusteni."^ 

da ako musliman pokaze 



^jL>li\ l^ ij jijT <_ji^\ ol 



nakon sto im Uputa jasna 

uhammed, 25) 



(*r-? ^^r r^ f*>^ o-*J 
prihV^ti." {El-Maide,51) 






KORISNi SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"... ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inace, bit cete kao oni." ( En- 

Nisa, 140)" ' 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhab, govoreci o nekim vrstama njegovih 
neprijatelja protiv kojih je isukao svoju sablju, rahimehuUah, kaze: 

Treca vrsta: Onaj ko spozna tevhid, zavoli ga i slijedi, i spozna sirk te ga 
se kloni, ali mrzi one koji su usli u tevhid i voli one koji su ostali na sirku; on je, 
takode, kafir kao sto Uzviseni kaze: 

"Zato jer oni mrze ono sto Allah objavljuje, i On ce djela njihova ponistiti." 

(Muhammed, 9) 

Cetvrta vrsta: Onaj ko se sacuva od svega ovoga, ali njegovi 
sunarodnjaci iskazuju neprijateljstvo prema tevhidu i slijede musrike, tmdeci se 
u borbi protiv muvehhida, a njegov izgovor za to je - da mu je tesko ostaviti 
domovinu, zbog toga se on bori protiv pripadnika tevhida sa svojim zemljacima, 
imetkom i zivotom. On je, takode, kafir. Jer, kada bi mu oni naredili da ostavi 
post ramazana, a ne bi to mogao izbjeci osim napustanjem domovine, ostavio bi 
ga (post). Hi, kada bi mu naredili da se ozeni sa suprugom svog oca, a on im se 
ne bi mogao suprostaviti osim hidzrom, ozenio bi se (tj., zenom svoga oca). 

Njegova suradnja sa njima u borbi zalazuci imetak i zivot pored toga sto 
oni imaju za cilj da iskorijene AUahovu i Poslanikovu M vjeru je mnogo vece od 
onoga sto smo spomenuli. On je, takode, kafir kao sto je Allah i^ rekao: 






"Vi cete nalaziti druge koji zele biti sigurni od vas i naroda svog, pa kada god 
budu vraceni na smutnju, oni se vrate u ranije stanje! Ako se oni ne okane vas, i 
ne ponude vam mir, i ako vas se ne klone, onda ih hvatajte i ubijajte. "(En Nisa, 9i) 

Allah 'M najbolje zna i neka je Njegov selam i salavat na Muhammeda, 
njegovu porodicu i ashabe.^ 



^ Medzmuatu resail velmesail{ 1 / 745 - 746). 
^ Medzmuatu resail vel mesail nedzdije, (4/301). 



177 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad;? 



Neki od ucenjaka Nedzda su nahrojali tri s 
posehno nalaze dzihad protiv onoga ko 



vari, svaka od njih 
se sa njima okiti: 



ko 



ce 



Prva: Onaj ko odstupi od pokornosti vodi muslimana 1 

Druga: Neproglasavanje musrika kafirima ili sumnje u 
od stvari koje kvare islam i cine ga nevalidnim. Onaj 
kufr. Njegova krv i imetak su dopusteni. Protiv njega 
ne proglasi musrike kafirima. 

Zatim su spomenuli trecu stvar, pa kazu; 

Treca stvar: Ono sto nalaze dzihad protiv onoga 
musrika i ko ih potpomaze protiv muslimana, ru 
imetkom, to predstavlja kufr koji izvodi iz islama 
protiv muslimana i pomogne musrike svojim imetkom 
borbi protiv muslimana dobrovoljno, pocinio je kufr.i 



k:o se okiti podrzavanjem 

kom, jezikom, srcem ili 

Opaj ko pomogne musrike 

kojim se oni pomognu u 



el»r eSa euT 



Ed-Durerus-SeniJJe, ( 9 / 289 - 292) 



178 



ez prava. 

njihov kufr. Zato sto je to 
se njima okiti pocinio je 
se povesti borba sve dok 



4. tema 

PRIJATELJSTVO PREMA MUSRICIMA. OBLICI KOJI IZVODE IZ VJERE 

I OBLICI KOJI NE IZVODE IZ VJERE 

Sejh Sulejman h. Abdullah, da im se Allah smiluje obojici, u odgovoru na 
pitanje koje mu je postavljeno u kojem pitalac zeli spoznati granicu razdvajanja 
izmedu prijateljstva prema musricima koje izvodi iz vjere i onoga koje ne izvodi 
iz vjere, pa je rahimehullah, rekao; 

"Odgovor: Ako je to prijateljstvo predstavljeno time sto zivi medu njima 
ill krece sa njima u boj i slicno tome, onaj ko to ucini izasao je iz vjere. Kao sto 
Allah im kaze: 



jv4^ j'Op j»>^ ^jxj jjj 
"A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastitnike prihvati." (El-Maide, 5i) 
I kaze: 

"On vam je vec u Knjizi objavio: "Kada cujete da se Allahove rijeci poricu i da im 
se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drug! razgovor, inace, bit cete kao 

Oni." (En-Nisa, 140) 

Vjerovjesnik ^ je rekao: ^^Ona] ko se sastaje sa musricima i ko zivi medu 
njima je poput njih". I kaze: "]a se odricem svakog muslimana koji bude zivio medu 
musricima". Oba hadisa prenosi Ebu-Davud. 

Ako je prijateljstvo prema njima u islamskoj drzavi, kad dodu kod 
muslimana i slicno tome, on je grijesnik, nepokoran Allahu i izlozen Allahovoj 
prijetnji. Ako je prijateljstvo radi njihovog dunjaluka, onda se mora ukoriti ili 
kazniti, ignorisanjem, vaspitavanjem i slicno tome, sto ce odvratiti njemu slicne. 
Ako je prijateljstvo radi njihove vjere on je isti kao i oni, a onaj ko zavoli jedan 
narod sa njima ce biti prozivljen."^ 



1 Ed-Durems-Senijje, ( 8 / 159 - 160). 



179 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Stalno prijateljevanje koje ne izvodi iz vjere je put u ono 



prijateljevanje koje izvodi iz 



su 



Sejfi Muhammed h. Abdul-Latif, Allah ga ucinio 
islama, je bio upitan sta misli od dvojici Ijudi koji 
selama rafidijama (sijama), i novotarima, i onima koji 
zajednickog jedenja i sijela sa njima. Jedan od njih je 
sto obicaj kaze: 'Ako uzmem pa uzeli su dobri, a ako 
Omeru b. Abdul-Azizu je dosla delegacija Kessira 
siizam, a Omer ^ je slao svoga izaslanika Dzebeletu 
ovaj odmetnuo od vjere." 

Drugi je rekao: "Nije dozvoljeno, a dokaz toi|ne su ajeti koji govore o 
prijateljstvu kao sto Allah iS kaze: 



hj-abrim i jakim u odbrani 

se razisli oko nazivanja 

su im slicni od musrika te 

rekao: "Dozvoljeno je kao 

odbijem odbili su dobri'. 

, a bio je optuzen za 

el-Gasaniji^ nakon sto se 



Izzeta, 



"... nek zivi u miru onaj koji Pravi put slijedi!" (Ta ha, 47) 

I neka je selam na AUahove dobre robov(; 
grijesniku i nepokornom AUahu je sunnet. Oni su u gorem 
ovih." 



Pa je odgovorio: "Znaj, da Allah podari i meni i 
voli i sa cime je zadovoljan, da se kod roba nece uspostaviti 
pokazivanjem neprijateljstva prema Allahovim nepn.jati 
Njegovog Poslanika M, kao i iskazivanja prijateljs; 
Poslanikovim sticenicima. Uzviseni Allah kaze: 



.? 'L. 



i- T-, 



Vjere 



(^:bkT^'T^ JijjLuTj 



a izbjegavanje selama 
stanju i ubjedenju od 



tebi uspjeha u onome sto 

iti vjera islam osim sa 

eljima i neprijateljima 

tva prema Allahovim i 



'J , 



iJJI 



"0 vjernici, ne prijateljujte ni sa ocevima vasim ni sa br^com vasom, ako vise vole 
nevjerovanje od vjerovanja." (Et-Tewbe, 23) 

I kaze: 



^^ J 






' To je poznati murted koji se odmetnuo od vjere nakon sto j 
njim izvrsi odmazda tj, da mu covjek kojeg je ovaj osamario 
je bio uglednik i nije dozvolio da mu ovaj vrati pa je pol|)jegao 
krscanstvo.(nap red.) 



180 



Omer ^ presudio da se nad 

Mrati istom mjerom, a Gasanija 

u Sam i tamo primio 



KORISNI SAlfTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Kojl prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! Zar kod njih traze moc, a sva moc 
pripada samo Allahu?" (En-Nisa, 139) 

I kaze: 






I- 



"Neces naci da Ijudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u Ijubavi s onima koji 
se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." (Ei-Mudzadek, 22) 

Uzviseni kaze: 



"I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra piii." (Hud, 113) 

Ibn-Abbas ^ kaze; 'Nemojte im teziti u Ijubavi i blagom govoru.' Ebu- 
Alije kaze: 'Nemojte biti zadovoljni njihovim postupcima'. Neki od ucenjaka su 
rekli: 'Onaj ko ih posjecuje a ne sprjeceva ih u njihovom grijesenju ubrojan je 
medu one koji im naginju.' 

Uzviseni kaze: 
"0 vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, Ijubav im 

darivajUCi." (El-Mumtehme, 1) 
I kaze: 

jijj-j ^l> i_^Jj (^ (■IjI fU^JilIlj Sj'oiJl (P^j Ulli I^J^ tikis' 4il oji 

"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome 
rekli: Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjesto Allaha, obozavate, mi 
vas se odricemo, i neprijateljstvo i miinja ce se izmedu nas staino javljati sve dok 
ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (El Mumtehine, 4) 

Onaj ko zeli da se spasi i sacuva svoju vjeru obavezan je da se 
neprijateljski odnosi prema onome prema kome su Allah i Njegov Poslanik M 
naredili da se tako odnosi, makar on bio najblizi srodnik, zato sto nece biti 
ispravan iman osim sa izvrsavanjem toga i zato sto je to najvaznija stvar i 
najpotvrdenija obaveza (vazib). 



181 



EbuJusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Ako si spoznao ovo, onda sjedanje za sofru sa rafidijom, smijanje sa njim, 
davanje mu prednosti na sijelu, nazivanja selama istom, nije dozvoljeno zato sto 
je to pokazivanje prijateljstva i Ijubavi. Allah je prekinuo prijateljstvo izmedu 
muslimana i musrika rijecima: 

%iJ" 4 ^' -^II^ J^ .^llJ'i [|*ij ^;^j Cft^>*J' Oj^ o^ *yj' Oi^r?^' a>r?>JI ■i^^^ 'i' 

"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to cini, sa Allahom 
nema nista!" (Alu-imran, 28) 

I kaze: 

**0n vam je vec u Knjizi objavio: "Kada cujete da se Allahove rijeci poricu i da im 
se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inace, bit cete kao 

Oni." (En-Nisa, 140) 

Mnogo je ajeta u ovom znacenju kao sto je prethodilo. 

Selam je pozdrav medu pripadnicima islama, Ako se poselami sa 
rafidijom, novotarima i onima koji javno cine grijehe, susrece ih sa postovanjem 
i veseljem, ili se blago odnosi u govoru, to ce biti znak prijateljevanja sa njima. A 
ako ih zavoli i veseli im se, kao sto je prethodilo, onda ce svako zlo sakupiti. U 
njegovom srcu ce nestati onoga sto je od mrznje i neprijateljstva, zbog toga sto je 
sirenje selama radi pridobijanja naklonosti i Ijubavi. Kao sto je doslo u hadisu: 
"Zar necete da vam ukazem na nesto radi cega cete se voljeti!" Pa su rekli: Naprotiv, 
Allahov Poslanice. Pa je rekao: "Sirite selam medu sobom." Ako poselami rafidije i 
novotare i grijesnike medu muslimanima, nastat ce prisna Ijubav i ceznja prema 
AUahovim i Poslanikovim neprijateljima."^ 






1 Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 437 - 440). 



182 



5. tema 

PRIJATELJSTVO PREMA MUSRICIMA KOJI SE PRIPISUJU VJERI JE 
ISTO STO I PRIJATELJSTVO PREMA MUSRICIMA KOJI 

ODBIJAJU VJERU 

Postavljeno je pitanje Stalnom odhom za naucno istrazivanje i fetve hr. 2878: 

Pitanje: Da li je covjeku koji zivi medu Ijudima koji prizivaju pomoc od nekog 
drugog mimo Allaha, dozvoljeno da obavlja namaz iza njih? Da li mu je obaveza 
da ih napusti (hidzra)? Da li je njihov sirk veliki sirk i da li je prijateljstvo prema 
njima kao prijateljstvo prema stvarnim kafirima? 

Odgovor: Ako je stanje onih medu kojima zivi, kao sto si spomenuo da traze 
pomoc od nekog drugog mimo Allaha, kao sto je trazenje pomoci od mrtvih i 
zivih koji su odsutni, ili od drveca, kamenja ili zvijezda i slicnog tome oni su 
musrici velikog sirka kojim su izasli iz vjere islama. Nije dozvoljeno sa njima 
prijateljevati kao sto nije dozvoljeno prijateljevati sa kafirima. Nije dozvoljeno 
obavljati namaz iza njih. Nije se dozvoljeno od njih zeniti, niti zivjeti sa njima, 
osim onoga ko ih poziva na istinu sa jasnim dokazima i koji se nada da ce mu se 
odazvati te da ce se njihovo stanje u vjeri promijeniti njegovim djelovanjem. Jer, 
u protivnom mu je obavezno da ucini hidzru i da se pridruzi drugoj skupini sa 
kojom ce suradivati na uspostavljanju islamskih osnova i ogranaka da ozive 
sunnet AUahovog Poslanika M. A ako to ne moze onda ce se odvojiti i 
distancirati od svih skupina, makar mu to bilo tesko. Kao sto je potvrdeno od 
Ebu-Huzejfe 4^ kada je rekao:"L;udi su pitali Allahovog Poslanika Mo dobru, a ja 
sam ga pitao o zlu, bojeci se da ne padnem u njega. Pa sam rekao: "Allahov Poslanice, 
mi smo bili u dzahilijetu i zlu pa nam je Allah donio ovo dohro, pa da li postoji poslije 
njega zlo!'' Paje rekao:" Da." Pa sam rekao: "Da li ce poslije ovog zla bid dobro?" On 
rece: "Da, i u njemu ce bid nejasnoca" Pa sam rekao:" Sta su te nejasnoce?" On rece: 
"Ljudi koji ce sUjedid neki drugi put mimo moga, i slijedit ce uputu neku drugu mimo 
moje. Nesto od toga ces odobriti, a nesto negirad." Pa sam rekao: "Hoce li nakon tog 
dobra bid zlo?" On rece: "Da, ljudi koji ce pozivad na vradma dzehennema, onaj ko 
im se odazove bacit ce ga u njega" Pa sam rekao: "Allahov Poslanice, opisi nam ih" 
Kaze: "Da, oni su od nase koze i govore nasim jezikom" Pa sam rekao: "Allahov 
Poslanice, sta mi naredujes ako to dozivim?" Kaze: "Drzi se dzema'ta muslimana i 
njihovog vode." Pa sam rekao: "A sta ako ne budu imali dzemat ili vodu!" Rece: 
"Distanciraj se od svih dh skupina, makar se zubima drzao za korijen drveca sve dok 
te ne sdgne smrt a ti budes na tome." Mutefekun alejhi. 



183 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



I neka je salavat i selam na naseg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu 

porodicu i ashabe. 

Stalni odbor za naucno istrazivanje i fetve 

Predsjedavajuci: Ahdul-Adz h, Abdullah bin Baz ^ 
Kopresjedavajuci odbora: Abdur-Rezzok Afifi 

V" 

Clan odbora: Abdullah b. Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b. Kit'ud 

Peto pitanje od fetve br, 6901: 

Pitanje: Koje su to granice prijateljstva koje covjeka cine nevjernikom i koje ga 
izvode iz vjere? Jer, mi smo culi da onaj ko jede sa musrikom ili sjedi sa njim ili 
koristi njegovo svjetlo ili mu zaostri olovku ili mu dadne svoje mastilo 
(tintaricu), on je musrik. Mi mnogo suradujemo sa jevrejima i krscanima zbog 
toga sto smo na jednom terenu, u jednoj drzavi. Koje su to granice prijateljstva 
koje izvodi iz vjere? Koje to knjige pojasnjavaju u tancine? I da li je prijateljstvo 
od uslova 'la ilahe illallah'? 

Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim: 

Odgovor: Prijateljstvo sa kafirima kojim se cini kufr je Ijubav prema njima i 
njihovo pomaganje protiv muslimana a ne samo puko poslovanje ili suradnja sa 
njima, niti boravak sa njima radi daVe, niti radi sijela sa njima ili putovanja u 
njihove drzave da bi im se dostavio i prosirio islam. 

Uspjeh je samo kod Allaha i neka je salavat i selam na Njegovog 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe. 

Stalni odbor za naucno istrazivanje i fetve 

Predsjedavajuci: Abdul-Aziz b. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odbora: Abdur-Rezzak Afifi 
Clan odbora: Abdullah b. Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b, Ku'ud 






^ Fetve staJnog odbora za naucno istrazivanje i fetve ( 1 / 52 - 53) . 
^ Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve Q.I \(i~ 47). 



184 



6. tema 

AKO POSTOJI RAZLOG NEUZDIZANJA TEVHIDA I ISTICANJA 

ODRICANJA OD MUSRIKA U JEDNOJ DR2AVI. ONA POSTAJE 

DR2AV0M KUFRA I SiRKA. PRIPADNICIMA TEVHIDA JE OBAVEZNO 

DA SE IZ NJE ISELE KAKO Bl MOGLI ISPOLJITI SVOJU VJERU I 

ISTACI ODRICANJE OD SVGJIH NEPRIJATEUA 

V 

Sejh Abdul-Latif h. Ahdur-Rahmany Allah im se obojici smilovao, kaze: "Sta se 
kaze za hidzru iz mjesta gdje su musrici - iz sela (periferija) i gradova i 
nomadskih mjesta Nedzda i drugih kao sto su Anza i Ez-Zafir, i oni koji 
prijateljuju sa njima od nomada sjevera i juga i drugih sto nije nepoznato 
upitanom - i o njenoj vrijednosti; sta je obavezno od nje a sta pozeljno? 

Propis hidzre, njena vrijednost i stupnjevi 

Pa je odgovorio: "Hidzra je od obaveza vjere i od najboljih dobrih djela. 
Ona je razlog zastite vjere jednog roba za ocuvanje njegovog imana, a nje ima 
vise vrsta. Klonjenje od harama koje je Allah zabranio u Svojoj Knjizi i koje je 
Poslanik M zabranio svim obaveznicima u Serijatu (ar.-mukelef), i za koje je 
rekao: "Onaj ko ih se kloni, khni se onoga sto mu je Allah zabranio". Takode, 
Poslanik M nas je obavijestio u vjerodostojnoj predaji: "Muhadzir je onaj ko se 
kloni onoga sto je Allah zabranio". 

Ovo je sveobuhvatna i opca stvar koja se odnosi na sve harame, rijecima 
i djelima." 

Propis onoga ko zivi u nevjernickoj drzavi 

"Druga skupina: Hidzra iz svake drzave u kojoj se isticu i manifestuju u 
javnosti parole kufra, u kojoj se harami javno iznose, dok onaj ko tamo boravi 
nije u stanju da javno ispoljava svoju vjeru niti moze da se odrekne od musrika i 
da im pokaze svoje neprijateljstvo, mada je on i pored toga ubijeden u njihov 
kufr i neispravnost onoga na cemu su oni ali se zadrzava medu njima zbog 
skrtosti prema imetku ili zbog domovine. Ovakva osoba je grijesnik i pocinioc 
velikog grijeha na koju se odnosi prijetnja. 

Uzviseni kaze: 



rf>. . f ' .* * 



'^'i l^ii ^yii 4 bif^ci.^ \k i_^ii '^ ^ ly IS '^^^1 ;^> ss:^! ^y 'cf^JW o\ 



185 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



Ijji^ 3^ O' -^J^l t.s-^ kiljjjli [^ '^W-- Oj-"^ "^j aI—^ Oj*-^*^ "^ O'aJjJIj fL-Jlj Jli?-^l 

"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje ucinili, 
pitati: 'Sta je bilo s vama?', a oni ce odgovoriti: 'Bili smo nemocni na Zemiji!' 'Zar 
Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reci ce im oni. 
Zato ce njihovo prebivaliste biti Dzehennem, a lose je to boraviste! Osim za 
nemocne muskarce, i zene, i djecu, koji se snaci ne mogu i koji ne nadu puta! 
Mozda ce Allali tim oprostiti, jer Allali prelazi preko grijeha i prasta!" (En-Msa, 97-99) 

Dakle, Allah nije dao opravdanje osim slabim i nemocnim koji ne mogu 
da se izbave iz ruku musrika ili mogu ali ne znaju put niti uputu, i jos druga 
opravdanja mimo ovih." 

Propis sudjelovanja u redovima musrika u horhi protiv 

muslimana 

Poslanik ^ kaze: "Onaj ko se sastaje sa musricima i ko zivi medu njima je 
poput njih". Ne moze se onda reci da ce same radi sastajanja i stanovanja medu 
njima pociniti kufr nego to znaci da onaj ko se ne moze izbaviti od toga da zivi 
sa musricima, pa ga oni sa sobom natjeraju u pohod, njegov propis je poput 
njihova propisa u borbi, kao i propis kod ubijanja - imetak ce mu se uzeti ali ne 
radi kufra. Ali, ako on sa njima pode u borbu protiv muslimana samovoljno i po 
svom izboru ili im pomogne svojim tijelom i imetkom, onda nema sumnje da je 
njegov propis kao i njihov u pogledu kufra (tj. da je kafir). 

Dokazi zahrane zivljenja medu musricim.at 
a posehno kada je nemoguce uspostaviti vjeru 

U Kur'anu i sunnetu postoje dokazi, za onoga u cijem srcu ima zivota, o 
zabrani ovoga. Govor ucenjaka na to ukazuje jer su se oni jasno izjasnili o 
zabrani boravka muslimana medu musricima ako ne moze da ispolji svoju vjeru. 
Uzviseni kaze: 



1^ OiAJl J! \j^y S} 



"I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju." (Hud, ii3) 



I kaze: 






^y 



"Ti vidis mnoge od njih kako s mnogoboscima prijateljuju." (Ei-Maide, 80) 



186 



KORISNI saZetak 
VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Sve do rijeci; 

"...ali, mnogi su od njih grjesnici." (Ei-Maide, 81) 

Uzviseni kaze: 

^.^1 -^> '^s::^^^! ^33 3i4ll oli 
"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje 

UCinili... " (En-Nlsa, 97) 

Sve dok ne kaze: 



".... jer Allah prasta i milostiv je!" (En-Nisa, 96) 

Ibn-Kesir u komentaru ovog ajeta kaze: "Ovaj ajet je opcenit o svakom 
onome ko zivi medu musricima i sposoban je da ucini hidzru a nije u stanju da 
ispoljava vjeru. On cini haram po idzmau (konsenzusu) svih ucenjaka i tekstu 
ovog ajeta. A mnogo je ajeta koji govore o ovom znacenju i koje poznaje onaj ko 
cita Kur'an i razmislja o njemu." 

U prenesenim hadisima od Poslanika ^ je takode ono na sta ukazuje 
Kur'an, kao sto Poslanik M kaze: "Oiaj ko se sastaje sa musricima i ko zivi medu 
njima je poput njih" Hi kada kaze: "Nemojte horistiti svjeth mmrika." Hi kao sto je 
hadis od Behza b. Hakima: "Da pohjegnes od smrti ka smrti sa svojom vjerom." 

Ibn-Kesir kaze: "To znaci: 'Nemoj im biti blizu sa stanom, tako da budes 
sa njima u njihovom mjestu, nego se udaljite od njih i ucinite hidzru iz njihovih 
mjesta'. U torn smislu je i predaja kod Ebu-Davuda: 'Neka vam se ne ogledaju 
vatre^ (da jedni drugima ne vide vatre) ." 

U prici o Dzerirovom prihvatanju islamL kaze: "Allahov Poslanice, uzmi 
od mene prisegu i uslovi. Pa je rekao: "Da obozavas Allaha i da Mu nista ne 
pripisujes od sirka. Da ohavljas namaz> dajes zekat i da se odvojis od musrika." Od 
AbduUaha b. Amra ^ se prenosi da je rekao: "Onaj ko gradi kucu u zemlji 
musrika i slavi njihove karnevale i festivale i poistovjeti se sa njima sve dok ne 
umre, sa njima ce biti prozivljen na Sudnjem danu." 

Mnogo je stavova od islamskih ucenjaka koji govore o zabrani boravka 
sa musricima, zblizavanja sa njima, kao i o obavezi udaljavanja od njih. Posebno 
od imama ove dave, kao sto su sejh Muhammed b. Abdul- Vehhab, njegovi 



187 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



sinovi, njihova djeca, i njihovi sljedbenici od ucenjaka i poboznjaka. U njihovim 
knjigama je ono sto je dovoljno i sto ce izlijeciti onoga: 

"... ko razum ima, ill ko slusa, a priseban ]e." (Qaf, 37) 

Od toga je i ono sto je sejh Abdul-Latif u nekim spisima rekao: "Boravak 
u zemlji u kojoj se istice sirk i kufr i u kojoj se istice vjera nearapa, siija i njima 
slicnih, od onih koji negiraju rububijet i uluhijet, u kojima se uzdizu njihove 
parole, gdje se rusi islam i tevhid, gdje se zabranjuje velicanje i hvaljenje Allaha i 
tekbir, gdje se cupaju korijeni i temelji vjere i imana, gdje se sudi po zakonima 
zapadnjaka i Grka, i ondje gdje se vrijedaju prvaci od ucesnika Bedra i onih koji 
su dali prisegu Er-Ridvan; Boravak medu njima, a stanje je takvo, nece proisteci 
iz srca koje se suocilo sa sustinom islama, imana i vjere i koje je spoznalo koje je 
AUahovo pravo u islamu nad muslimanima. To nece proisteci iz srca koje se 
zadovoljilo da mu Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed ^ 
vjerovjesnik. Jer, zadovoljstvo sa ove tri osnove predstavlja srz vjere. Oko toga 
se vrti sustina znanja i ubjedenja, to je ono sto sadrzi AUahovu Ijubav i Njegovo 
zadovoljstvo, Ijubomoru za Njegovu vjeru i naklonost prema Njegovim evlijama 
i ono sto nalaze svaki vid odricanja i svaki vid udaljavanja od onoga ciji je to 
pravac i vjera. Cak i sam iman, koji je spomenut u Kur'anu i sunnetu, nece se 
spojiti sa ovim zalima." Kraj njegovog govora, rahimehullah. 

Sto se tice pitanja o propisu onoga ko zivi medu musricima od onih koji 
pripadaju islamu, to su Ijudi koji sudjeluju u cinjenju onoga sto je Allah i Njegov 

Poslanik M zabranio, osim onih koje je Kur'an opravdao rekavsi: OSim nemocnih. 
(En-Nisa, 98) 

Zatim, oni se razilaze po stupnjevima i razlikuju se po stanjima, i po 
onome sto se od njih dogodi od prijateljstva sa musricima i naginjanja njima. To 
nekad moze biti kufr a moze biti nesto mimo njega. Uzviseni kaze: 

# ' ' ' ' f 

"Svima ce pripasti nagrada ili kazna, vec prema tome kako su postupali, a 
Gospodar tvoj nije nemaran prema onom sto su radili." (El-En'am, 132) ' 



jR™. ^Sa ^Sa^ 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 455 - 462). 



188 



OSMI ODLOMAK 

IMENA I SVOJSTVA 
PRAVAC SELEFA U POGLEDU VJEROVANJA U NJIH 

U njegovom se sklopu nalaze dvije teme: 

1. tema: Pravac selefa (ispravnih prethodnika) u pogledu imam u Allahova imena i 
svojstva. 

2. tema: Alhhova najljepsa imena i uzvisena svojstava upucuju na todaje samo On 
ohozavani sa pravom i da nema ortaka. 

1. tema 

PRAVAC ISPRAVNIH PRETHODNIKA [SELEFA] U POGLEDU IMANA 
U ALLAHOVA IMENA I SVOJSTVA 

Vjerovenje u Allahova lijepa imena i uzvisena svojstva je vadzib, kao i 
njihovo potvrdivanje na nacin koji dolikuje Njegovoj uzvisenosti i 
velicanstvenosti. Potvrdivajuci ih bez poredenja (Oh-^ ^ bez temsila), kao i 
negiranjem svakog nedostatka ali bez njihovog odbacivanja (Oj^ ^ bez ta'tila). 
Ovo pravilo se odnosi u pogledu svih Gospodarevih svojstava, vjerujemo u njih 
doslovno potvrdujemo njihovu sustinu a njihovu kakvocu ostavljamo AUahu ^. 
Jer, niko osim Njega ne zna kakav je On i zato sto je govor o svojstvima ogranak 
(dio) od govora o Bicu. Pa kao sto potvrdujemo Bice bez kakvoce isto tako 
potvrdujemo svojstva bez kakvoce. 

Sveobuhvatan stav o ovome jeste da AUaha opisujemo onim cime je 
Allah opisao Sebe i cime Ga je opisao Njegov Poslanik M- Pri tome ne prelazimo 
tekstove Kur'ana i sunneta sa razumijevanjem i pojasnjenjem onih koji su ih 
prenijeli, od casnih ashaba i onih koji su isli njihovim stazama i ko se zadovoljio 
njihovim tragovima. 

Sejh Muhammed h. Abdu-Vehhctb, Allah im se smilovao obojici, u pojasnjenju 
svoje akide stanovnicima El-Kasima, kaze: "U ime Allaha, Svemilosnog, 
Milostivog. Allaha pozivam za svjedoka, prisutne meleke i vas, da sam ubijeden 
u vjerovanju u ono u sta je ubijedena spasena skupina, ehli-sunnet vel-dzem'at, 
od vjerovanja u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, prozivljenje nakon 
smrti, vjerovanja u kader, njegovo dobro i zlo. Od vjerovanja u Allaha je 
vjerovanje u ono cime je Sebe opisao u Svojoj Knjizi na jeziku Svog Poslanika ^, 



189 



EBu-Jusur Midhat b. Hasan AluFerradZ 



bez izokretanja ili negiranja sustine. Naprotiv, ubijeden sam da Allahu H- nista 
nije slicno i da On sve cuje i sve vidi. Ne negiram ono cime je Sebe opisao od 
svojstava, niti izokrecem rijeci sa njihovih mjesta. Ne cinim ilhad (nevjerovanje) 
u pogledu Njegovih imena i ajeta. Ne govorim o njihovoj kakvoci, niti Njegova 
^ svojstva uporedujem sa svojstvima Njegovih stvorenja. Jer, On §1-, nema 
imenjaka niti slicnog niti ortaka niti se moze porediti sa stvorenjima. 

Allah H^ najbolje poznaje Sebe i svakog drugog. Govori najistinitije i 
najljepseg je govora. Sebi je negirao svaki nedostatak kojeg su Mu pripisala 
stvorenja od pripadnika 'tekjifa' (oni koji govore o Njegovoj kakvoci), i 
pripadnika 'temsila' (oni koji Ga porede sa stvorenjima), kao i od onoga sto su 
negirali pripadnici 'tahrifa' {oni koji mijenjaju znacenje) i 'ta'tila' (oni koji 
negiraju sustinu svojstava i imena). Allah H- kaze: 

"Slavljen i Cist je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i visoko je iznad onoga 
sto Mu pripisuju oni! I selam neka je na poslanike, a hvala Allahu, Gospodaru 

SVJetOVa!" (Es-Saffat, 180-182) 

V 

Sejh Muhammed b. Abdul-Latif, Allah im se obojici smilovao, kaze; "Ono u sta 
smo ubijedeni i sto je nasa vjera je vjerovanje u AUaha, Njegove meleke, knjige, 
poslanike, prozivljenje nakon smrti, vjerovanje u kader, njegovo dobro i zlo. 
Vjerujemo u AUahova imena i svojstva. To potvrdujemo onako kako Mu 
dolikuje, Njegovoj uzvisenosti i velicanstvenosti, potvdujuci to bez poredenja sa 
stvorenjima. Kao i to sto negiramo Allahu bilo kakav nedostatak koji ne 
odgovara Njegovoj uzvisenosti, negiranjem bez negiranja sustine. Mi vjerujemo 
da je Allah ^ uzvisen iznad Arsa, iznad Svojih stvorenja. Njegov Ars je iznad 
nebesa. On je potpuno odvojen od Svojih stvorenja. Nema mjesta gdje ne 
dopire Njegovo znanje. Uzviseni kaze: 

"Svemilosnl, Koji se nad Arsom uzvlsio." (Ta ha, 5) 

Vjerujemo doslovno, potvrdujemo sustinu uzdizanja, ne ulazimo u 
kakvocu niti poredenje, jer, niko osim Njega ne zna kakav je On. 

Imam grada hidzre, Malik b. Enes, rahimehullah, a i mi smo njegovog 
stava, odgovara na pitanje covjeku koji ga je upitao o uzdizanju nad Arsom, pa 
je rekao: "Uzdizanje je poznato, kakvoca nepoznata, iman u to je vadzib a 
pitanje o tome je novotarija." Malik, rahimehullah, je potvrdio uzdizanje 
negirajuci znanje o kakvoci. Takvo je nase ubjedenje po pitanju svih Allahovih 



190 



KORISNI SA2fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



imena i svojstava. Vjerujemo doslovno, potvrdujemo sustinu a negiramo znanje 
o kakvoci. 

Sveobuhvatan govor o tome bi bio da AUaha opisujemo onim cime je 
opisao Sebe i cime Ga je opisao Njegov Poslanik ^. Ne prelazimo preko Kur'ana 
i hadisa. Onaj ko uporedi AUaha sa Njegovim stvorenjima pocinio je kufr i onaj 
ko negira one cime je Sebe Allah opisao pocinio je kufr. Uzviseni AUaha kaze: 

"Niko nije kao On! On sve cuje i sve vidi." (Es-Sura, U) 

Neka je uzvisen Onaj koji nema Sebi slicnog niti nalik, On najbolje 
poznaje Sebe i svakog drugog, govori najistinitije i najljepse. 

Vjerujemo u ono sto je preneseno da se Allah svake noci spusta na 
zemaljsko nebo, u zadnjoj trecini noci. Pa kaze: "Ima li ko sta da trazi pa da mu 
dadnem njegovu potrehu? Ima li ko da trazi oprosta pa da mu oprostim? Ima li ko da 
se kaje pa da mu prihvatim pokajanje..." 

Opcenito, nase ubjedenje u pogledu svih svojstava je potvrdeno u 
Kur'anu i sunnetu. Ovo je akida ehli-sunneta vel-dzema'ta, vjerujemo u nju i mi 
je prosljedujemo kako je dosla, sa potvrdivanjem sustine i onoga na sta upucuje, 
bez rasprave o kakvoci iU poredenja, bez negiranja, izmjene iU krivog 
tumacenja."^ 

Sejh Abdullah b. Muhammed h, AhduUVehhab, Allah im se svima smilovao, 
kaze: "Nas pravac (mezheb) u osnovama vjere je pravac ehU-sunneta vel- 
dzema'ta. Nas put je put selefa, koji je najsigurniji put ili cak sta vise, put 
najucenijih i najcvrscih, suprotno od onih koji su rekU da su kasnije generacije 
(halef) ucenije. Mi potvrdujemo ajete i hadise koji govore o svojstvima 
onakvima kakva jesu, a njihovo znacenje, pored ubjedenja u njihovu sustinu, 
prepustamo AUahu. Jer, kada je Malik, a bio je od najuglednijih ucenjaka selefa, 
bio upitan o uzdizanju u AUahovim M rijecima: 

"Svemilosni, se iznad Arsa uzdigao." (Ta ha, 5) Rekao je: 'Uzdizanje je poznato, 
kakvoca nepoznata, iman u to je vadzib a pitanje o tome je novotarija'." 






1 Ed-Durenis-Senijje, (1 / 571 - 576) 

2 Ed-Durerus-Senijje, (1 / 226). 



191 



2. tema 

ALUHOVA NAJLJEPSA IMENA I UZVISENA SVOJSTAVA UPUCUJU 
NA TO DA JE SAMO ON 0B02AVANI SA PRAVOM I DA NEMA 

ORTAKA 

Allahova najijepsa imena i Njegova uzvisena svojstva ukazuju na 
Njegovu savrsenost, uzvisenost i velicanstvenost, te da je samo On s pravom 
obozavani da nema ortaka u rububijetu niti uluhijetu (gospodarstvo i 
obozavanje), te da je neispravan bilo kakav ibadet bliskom meleku niti poslanom 
vjerovjesniku a nekamoli nekom mimo njih. Na osnovu ovoga mozemo potvrditi 
da musrici nisu velicali Allaha onako kako Ga treba velicati, jer su zapali u 
ibadet nekom drugom mimo Njega, te su poistovjetili druge sa Njim. A razlika 
izmedu obozavanja Stvoritelja i obozavanja stvorenja je kao razlika izmedu, 
Stvoritelja, Njegovih imena i svojstava, i stvorenja, njihovih imena i svojstava. 

Sejh Muhammed b. Ahdul-Vehhah, u Kkabu tevhid, i Ahdur-Rahman b. Hasan 

u pojasnjenju iste, Allah im se smilovao, kazu: 

Ono sto je doslo u rijecima Uzvisenog: 



-^^*^ c^_^^ ^.r.j'^i.LUTj a_ijiijl 



fjj .'UL^ U,j^ t^^jSfTj ^ojoi ^ 'i)T jjjoi C} 



"Oni nisu velicali Allaha onako kako Ga treba velidati; a citava ce Zemija na 
Sudnjem danu u saci Njegovoj biti, a nebesa ce u desnici Njegovoj smotana 
ostati. Cist je On i Uzvisen iznad onih koje Njemu smatraju ravnimi" (Ez-Zumer. 67) 

Pojasnjenje 

Poglavlje o rijecima Uzvisenog: 

^4^^ ^^ ^'y^^Tj <^'T ^^' /^li^i lL^ ^jVij -ajis ^ '^\ \/yA Cj 

"Oni nisu velicali Allaha onako kako Ga treba velicati; a citava ce Zemija na 
Sudnjem danu u saci Njegovoj biti, a nebesa ce u desnici Njegovoj smotana 
ostati. Cist je On i Uzvisen iznad onlh koje Njemu smatraju ravnimi" (Ez-Zumer, 67) 

Tj. o hadisima i predajama koje govore o znacenju ovog casnog ajeta. 



192 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Imad b. Kesir, rahimehullahu teala, kaze: "Allah m kaze: Musrici nisu 
velicali Allaha onako kao su Ga trebali velicati, tako sto su pored Njega 
obozavali druge. On je Velicanstven i od Njega nema niko velicanstveniji, 
Svemocan je, On je Vladar svega i sve je Njemu potcinjeno i u Njegovoj moci." 

Mudzahid kaze: "Ovaj ajet je objavljen o Kurejsijama." Es-Suddi kaze: 
"Nisu Ga velicali onako kako Ga treba velicati." Muhammed b. Ka'b kaze: "Da 
su Ga velicali onako kako Ga treba velicati ne bi Ga u laz ugonili." Alija b. Ebu- 
Talha kaze, prenoseci od Ibn-Abbasa ^: "Oni su nevjernici koji nisu vjerovali u 
Allahovu moc nad njima, pa onaj koji povjeruje da je Allah Svemocan time je 
Allaha velicao onako kako Ga treba velicati, a ko ne vjeruje u to nije Ga istinski 
velicao." 

Mnogo je prenesenih hadisa koji govore o ovom ajetu. A odnos prema 
njima i drugima je onakav kakav je bio odnos selefa. A to je, da se prihvate 
onakvima kakvi su dosli bez kakvoce ili izmjene. Spomenuo je hadis od Ibn- 
Mesuda 4^ onako kako ga je autor, rahimehuUah, spomenuo u ovom poglavlju, 
pa kaze: "Biljezi ga Buharija na vise mjesta u svom Sahihu, Imam Ahmed, 
Muslim, Tirmizi i Nesai. Svi ga biljeze u hadisu od Sulejmana b. Mihrana, on je 
Ames, od Ibrahima, od Ubejde od Ibn-Mesuda 4^ i slicno tome." 

Imam Ahmed kaze: Govorio nam je Muavija, govorio nam je Ames, 
prenoseci od Ibrahima od Alkame a on od AbduUaha da je rekao: 'Vosao je 
covjek od kitabija Vjerovjesniku M i rekao: 'Ebul-Kasime, da li je do tehe doprh da 
Vzviseni Allah sva sWorenja stavi na jedan prst, Tiebesa m jednn prst a sva ostala 
stvorenja na jedan prst. Pa kaze: Ja sam Vladar'. Allahov Poslanik Mse nasmijao tako 
da su mu se pokazali kutnjaci, zbog onoga sto je rabin rekao. I rekao je: Allah je 
objavio': 

"Oni nisu velicali Allaha onako kako Ga treba velicati." (Ez Zumer, 67) " 

Ovako su ga zabiljezili Buharija, Muslim i Nesai putem od Amesa... 

^vojsiva ukazuju na Allahovu savrsenost, velicanstvenost, moc i 
jednocu u Njegovom ruhuhijjetu i uluhijjetu 

Kazem da ovi hadisi i ono sto je u njima od znacenja, ukazuju na 
AUahovo velicanstvo i velicanstvenu moci kao i velcanstvenost Njegovog 
stvaranja. 



193 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



Allah je Svojim robovima Sebe predstavio i upoznao putem Svojih 
svojstava, cudom Svoga stvaranja, a sve to predstavlja i ukazuje na Njegovu 
savrsenost, te da je samo On sa pravom obozavani i da nema ortaka u Svom 
rububijjetu niti uluhijjetu. Takode ukazuju na potvrdu svojstava Njemu onako 
kako to dolikuje Njegovom velicanstvu i uzvisenosti, potvrdom bez poredenja, i 
negiranjem nedostataka bez negiranja sustine. Ovo je one na sta su ukazali 
tekstovi iz Kur'ana i sunneta, i na cemu su bill selefi i imami ovog ummeta, i oni 
koji su ih slijedili u dobrocinstvu i oni koji su se zadovoljili njihovim predajama o 
islamu i imanu. 

Razmisli o onome sto je doslo u ovim sahih hadisima o velicanju 
Poslanika M, njegovog Gospodara spominjanjem svojstava savrsenosti kako 
prilici Njegovoj Uzvisenosti i Velicanstvenosti i vjerovanja zidovima o onome 
sto su prenosili od Allaha o Njegovim svojstvima koja upucuju na Njegovu 
Velicanstvenost. 

Razmisli o onome sto je u njima od potvrdivanja AUahove uzvisenosti 
nad Njegovim Arsom. Vjerovjesnik M ni za jedan od tekstova nije rekao: 'Ono 
sto je ocito od njih nije ono sto se njima misli', te da nesto od njih ukazuje na 
poistovjecivanje Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja. Da je to istina 
Poslanik M bi to dostavio ummetu, jer je Allah iSi njime upotpunio vjeru, 
usavrsio je njime blagodat, a on je dostavio jasnom dostavom; neka je na njega 
AUahov spas i blagoslov, na njegovu porodicu i ashabe, i one koji ih budu 
slijedili do Sudnjeg dana. Ashabi, radijjallahu anhum, su preuzimali od 
Poslanika M ono cime je Gospodar Sebe opisao od svojstava savrsenstava i 
atributa velicanstva, pa su povjerovali u to i u AUahovu Knjigu i u ono sto ona 
sadrzi od svojstava njihovog Gospodara H. Kao sto Uzviseni kaze; 

"Oni, pak, koji su u znanost upuceni kazu: "Mi u to vjerujemo; sve je to od nasega 

Gospodara!" (Ab- Imran, 7)' 



' FetJiul medzid, str. 493 - 499). 



194 



Deveti odlomak 

KADA I KADER [ODREDBA I ODREOENJE] 
PRAVAC SELEFA U POGLEDU IMANA U NJEGA 

U njegovom sklopu se nalaze tri teme: 

1. tema: Zlatna pravila selefa u vjerovanju u kada i kader. 

2. tema: Obaveznost predanosti Allahovom odredenju i opcim odredhama. 

3. tema: Plodovi vjerovanja u kada i kader. 

1. tema 

ZUTNA PRAVILA SELEFA U VJEROVANJU U KADA I KADER 

Vjerovanja u AUahov rububijjet nece biti prihvaceno sve dok se ne 
upotpuni vjerovanje u Allahov kada i kader. 

Allah M je odredio iman i vidove pokornosti, njihove uzroke i voli ih. 
Odredio je kufr, grijesenje i njihove uzroke i mrzi ih. 

AUahova mod je sveobuhvatna, Njegovo znanje je potpuno, On stvara 
sve, Njegova mudrost je potpuna. Ovo su osnove vjerovanja u kader i 
predanosti njemu. 

Zlo u Allahovim odredbama se vraca na efekte Njegovih djela, ne na 
Njegovo sveto Bice i uzvisena svojstva, i desavaju se zbog nepravde roba, 
njegovog odstupanja i neznanja. Tako da je nemoguce Allahu pripisati zlo. 

Vjerovanje u kader se nece upotpuniti sve dok rob ne bude ubijeden da 
ono sto ga mimoide nije ga moglo pogoditi, a ono sto ga je pogodilo nije ga 
moglo mimoici, jer su odredenja bila zapisana pedeset hiljada godina prije 
stvaranja, zatim su pera uzdignuta a stranice osusene. 

Nema spasa od Vatre, niti prihvacanja dobrih djela prije nego sto se 
uspostavi ova osnova i nakon realizacije, shodno onome sto zeli Gospodar M, i 
kako je pojasnio Poslanik M, po shvatanju njegovih casnih ashaba, prenosilaca 
Njegove objave i Serijata. 

Vjerovanje u kader i predanost njemu ne znaci da nije potrebno 
sagledati uzroke i ciniti ono sto je shodno opcim zakonitostima, a dovesce do 
koristi i odagnat ce stetu. Naprotiv, potrebno je ispuniti uslove i ponasati se 



195 



EBU-Jusur Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



prema poznatim zakonitostima (uzrocno posljedicnim vezama), sa osloncem i 
tevekulom na AUaha kako bi se robu upotpunio njegov tevhid i da bi se 
realizovalo robovanje radi kojeg je stvoren. 

Sejh Sulejman h, Ahdullah, u pojasnjenju Kitabu tevhida kaze: 

Poglavlje o onima koji negiraju kader 

Komentar 

tj. od prijetnje onima koji negiraju kader. 'Kader' sa fethom i sa sukunom (kadr), 
ono sto je Allah odredio unaprijed od sudbine. 

Nije moguce upotpuniti tevhid rububijjet osim sa potvrdivanjem kadera. 
Kurtubi kaze: "Kader je korijen rijeci kadhtu sef (mogu nesto uciniti), sa kesrom 
na 'dal\ pa se kaze: 'akdiruhu ve ukdiruhu kadren va kaderen' (sto znaci: 'Ja imam 
moc da to ucinim ili sam mocan'), ako nastane njegovom moci. Pa ce se za njega 
reci: 'Kaddertu, akddiru takdiren, sa poduplanim 'daV - om\ Ako kazemo da je 
Allah odredio stvari, znaci da Allah zna za njihovu kolicinu, stanja i vremena, 
prije nego sto su postojale. Zatim je stvorio od njih ono sto je prethodilo u 
Njegovom znanju da ce postojati onakvim kako je prethodilo u Njegovom 
znanju. Tako da nema nikoga ko bi mogao uciniti nesto novo, ni u gornjem 
svijetu (svijetu meleka) niti donjem svijetu (svijetu dzina i Ijudi), a da to nije 
proizaslo iz Allahovog M znanja, Njegove mod i volje. Ovo je poznato od vjere 
prethodnih-selefa, na sto su ukazali dokazi." 

Autor je naveo ono sto je doslo u prijetnji onima koji ga negiraju 
ukazujuci na obavezu vjerovanja u njega. Zbog toga je Vjerovjesnik M kader 
ubrojao u ruknove imana, kao sto je potvrdeno u D2ibrilovom m\ hadisu kada 
je pitao o imanu, pa je rekao: "Da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, knjige, 
poshxnike, Sudnji dan i da vjerujes u kader (odredbubila dobra ili losa)". Kaze: Rekao 
si istinu. 

Od Abdullaha b. Amra b. el-Asa 4 se prenosi da je rekao: ''Allahov 
Poslanik Mje rekao: 'Alkhje propisao odredbe prije nego stoje stvorw nebesa i Zemlju 
na pedeset hiljada godina'. Kaze: A Njegov Arsje bio nad vodom!:' 

Od Ibn-Omera 4. se prenosi da je rekao: ''Allahov Poslanik Mkaze: 'Sve je 
sa odredenjem pa i nemoc i ostroumnost\'' Oba hadisa Muslim biljezi u svom 
Sahihu. 

Od Alije ^ se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik kaze: 'Rob nece 
vjerovati sve dok ne povjeruje u cetvoro: Svjedocenje la ilahe illallah i da sam ja 
Allahov Poslanik, Koji me je poslao sa istinom. Da vjeruje u smrt i prozivljenje nakon 



196 



KORISNI SA2[TAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



smrti i da vjeruje u kader\" Biljeze ga Tirmizi, Ibn-Madze i Hakim u svom 
Mustedreku. Mnogo je hadisa koji govore o ovome cemu su ucenjaci posvetili 
posebna djela. 

El-Begavi u Serhu sunne kaze: "Vjerovanje u kader je obavezni farz, a to 
je da vjeruje da je Allah m stvoritelj djela Svojih robova, dobrih i losih, te da ih 
je zapisao na Levhil mahfuz prije nego sto ih je stvorio. Uzviseni Allah kaze: 

"Allah je stvorio i vas i ono sto radite?" (Es-Saffat, 96) " 

Iman, kufr, pokornost i nepokornost su sa Allahovim odredenjem i 
odredbom, Njegovom voljom i htijenjem, ali On je zadovoljan sa imanom i 
pokornoscu te je za njih obecao nagradu, a nije zadovoljan sa kufrom i 
nepokornoscu pa je za njih zaprijetio kaznom. 

Osnove e\d\-sunmta u pogledu kaVvoce v]erovan]a u kada i 

kader, sa prikazom mezheha kaderija i njegovih nuzno stetnih 

posljedica i pojasnjenje njegove neispravnosti 

Sejhul-islam kaze: "Mezheb ehli-sunneta u ovom poglavlju i dmgim je 
ono na sta su ukazali Kur'an i sunnet, i na cemu su bili prethodnici medu 
prvacima od muhadzira i ensarija. i onih koji su ih slijedili u dobrocinstvu. A to 
je da je Allah stvoritelj svega, Njegov Gospodar i Vladar. U to ulazi sve sto 
postoji, i sva njihova svojstva uz njih, od djela robova i svega onoga sto je mimo 
djela robova, te da ono sto Allah hoce ono bude, a ono sto nece ne moze ni biti, 
i da nista ne postoji a da nije sa Njegovom voljom i odredenjem. Ne moze se 
sprijeciti ono sto On hoce, nego je On kadar da ucini sve, i nista nece htjeti a da 
to ne moze ucini. On M zna sta je bilo i sta ce biti, i ono sto nije bilo da je bilo 
kako hi bilo. U to ulaze djela robova i drugo. On je odredio odredbe stvorenja 
prije nego sto ih je stvorio. Odredio im je opskrbu, duzinu zivota i djela. On im 
je to propisao i propisao im je ono ka cemu ce ici od srece ili nesrece. Oni 
vjeruju u Njegovo stvaranje u svemu, i Njegovu moc u svemu, Njegovu volju u 
onome sto je bilo, Njegovo znanje o stvarima prije nego sto su bile, Njegovo 
odredenje istih i Njegovo pisanje istih, prije nego sto su bile. 

Gulatu kaderije (ekstremne kaderije)^ su negirali Allahovo prethodno 
znanje i pisanje stvari, te tvrde da je On naredio i zabranio, ali da ne zna ko ce 



Sekta kaderija koja je pretjerala u negiranju kadera. 



197 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



Mu se pokoriti a ko nece, nego je stvar prepustena sama sebi tj. dogada se samo 
po sebi. Ovo je prva novotarija koja je nastala nakon pojave islama. Nakon 
zavrsetka perioda postojanja pravednih halifa i nakon uprave Muavije b. Ebu- 
Sufjana, u vremenu smutnji koje su se desile izmedu Ibn-Zubejra i Benu 
Ummeje, u zadnjem vremenu Abdullaha b. Omera, Abdullaha b. Abbasa i 
drugih ashaba. 

Prvi koji je otpoceo ovu novotariju je bio Ma'bed el-Dzuheni u Basri. 
Kada je ova vijest doprla do ashaba oni su se ogradili i odbacili njihov stav. Ali 
kada su Ijudi poceli sve vise da se raspravljaju o kaderu onda su svi poceli 
zastupati stav o AUahovom prethodnom znanju, prethodnom pisanju, ali su 
negirali opcenitost Allahove volje, i opcenitost Njegovog stvaranja i moci. Oni 
su mislili da volja nema znacenja, osim Njegove naredbe (tj. volja je isto sto i 
naredba). Ono sto hoce to je i naredio, a ono sto nije bilo nije ni naredio. To ih 
je prisililo na stav da On nekad nesto hoce a ono ne bude i da bude ono sto On 
nece. Negirali su stav da je Allah stvoritelj djela robova ili da ih je On odredio ili 
da je posebno izdvojio neke od Svojih robova, u nekim blagodatima, sto 
obuhvata njihov iman u Njega i njihovu pokornost Njemu. 

Oni su tvrdili da je Njegova blagodat kojom je omogucen iman i dobra 
djela kafirima, kao sto su Ebu-Dzehl i Ebu-Leheb, ista u tome kao sto je njegova 
blagodat prema Ebu-Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji, poput covjeka koji je 
podjednako podijelio svoj imetak medu svojim sinovima, pa su neki ucinili nova 
dobra djela dok su drugi ucinili nova losa djela, bez ikakve blagodati kojom je 
Allah izdvojio mu'mine. Ovaj stav je neispravan (batil). Allah 'M kaze: 

"Oni ti prebacuju sto su primili islam. Reel: 'Ne prebacujte mi sto ste islam primili; 
naprotiv, Allah je vama milost podario time sto vas je u pravu vjeru uputio, ako 
iskreno govorite.'" (El-Hudzurat, 17) 

I kaze; 

"... ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srclma vasim ga lijepim 
prikazao, a nevjerovanje i razvrat i neposlusnost vam omrazio. Takvi su na 



198 



^ KORISNl SAlETAK " 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 
Pravom putu, dobrotom i blagodati Allahovom - A Allah sve zna i mudar je." (El- 

Hudzurat, 7-8) 

Ibnul-Kajjim kaze da to znaci kako postoje cetiri stupnja kadera: 

Prvi: Allahovo M znanje o stvarima prije njihovog postojanja. 

Drugi: Pisanje toga kod Njega oduvijek, prije stvaranja nebesa i Zemlje. 

Treci: Volja koja obuhvata sve postojece, take da nista postojece ne 
moze izaci iz tog okvira isto kao sto ne moze izaci iz okvira Njegovog znanja. 

Cetvrti: Njegovo stvaranje, oblikovanje i formiranje stvari, pa, Allah je 
stvoritelj svega, a ono sto je mimo Njega je stvoreno. 

Kaze: Ibn-Omer ^ je rekao: "Tako mi Allaha, kada bi neko od njih 
posjedovao koliko je planina Uhud zlata, zatim ga potrosio na Allahovom putu, 
ne bi bilo od njega prihvaceno sve dok ne povjeruje u kader." Zatim je kao 
dokaz naveo Poslanikove M rijeci: 'Irmn je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, 
knjige, poslanike, Sudnji dan, i da vjerujes u odredenje (kader), njegovo dohro i zh\ 
Biljezi ga Muslim. 

Sumnja (suhha) i odgovor na nju 

Ako bi rekao: "Kako ce reci: '...da vjerujes u odredenje, njegovo dohro i zh- 
a u drugom hadisu kaze: Tebi ne pripada ?b'." 

Reci ce se: Totvrda zla u odredbi i odredenju se pripisuje robu i objektu 
djela, ako je u mogucnosti da ga uradi, zbog njegovog neznanja, nepravde i 
grijeha, a ne pripisuje se Stvoritelju. On u tome ima mudrost koju ne moze 
pojmiti Ijudski razum, zato sto je zlo radi grijesenja i kazne na dunjaluku i 
ahiretu, ali se smatra zlom ako se pripise robu. Sto se tice pripisivanja Gospodaru 
m, ono je svako dohro i mudrost, zato sto je to produkt Njegove mudrosti i 
znanja. Ono sto se od toga desi je potpuno dohro u odnosu na Gospodara it, 
zato sto to nuzno proizilazi iz Njegovih imena i svojstava. Zato je Poslanik M, 
rekao: Tebi ne pripada zlo' tj. nemoguce ga je pripisati Tehi (Allahu) na bilo koji 
nacin. Zlo se ne pripisuje Njegovom Bicu i svojstvima, niti Njegovim imenima ili 
djelima. Njegovo Bice je zasticeno od svakog zla, a isto tako i Njegova svojstva, 
jer sva Njegova svojstva su svojstva savrsenstva, atrihuti uzvisenost u kojima 
nema nedostatka u bilo kojem pogledu. Sva Njegova imena su najljepsa, medu 
njima nema pogrdnog ili ruznog imena. Njegova djela su mudrost, milost, korist, 



199 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



dobrocinstvo i pravda, i nikada iz ovih okvira ne izlaze. Iznad svega toga On je 
Hvaljen, tako da je nemoguce pripisati Mu zlo... 

To znaci, da se zlo vraca na efekte Njegovih djela, a ne na Njegovo Bice 
i svojstva. To ce se pojasniti primjerom, a AUahu pripadaju najbolji primjeri. 
Kada bi postojao vladar medu vladarima, pravedan i poznat po tome sto 
kaznjava neposlusne i one koji cine nered, izvrsava serijatski odredene kazne i 
kaznjava po Serijatu gospodare i uglednike, oni bi to ubrojali u vrline kojima bi 
bio hvaljen vladar i Ijudi bi ga hvalili i bili zahvalni na tome. To je dobro u 
odnosu na vladare. Radi toga bi bio hvaljen i bilo bi mu se zahvalno radi toga, 
iako bi to bilo zlo u odnosu na one nad kojima se izvrsavaju te kazne. Preci 
ovome je Gospodar svjetova, zato sto On posjeduje opce savrsenstvo u svakom 
pogledu i svakom obliku. 

Takode da nema zla da li bi se poznavalo dobro. Jer nesto suprotno se 
nece spoznati osim po onome suprotnom. Ako nemas znanja o ovome onda se 
sjeti Ibn-Akilovih rijeci^ u poglavlju prije ovog i prihvati islam spasit ces se. 
Allah najbolje zna."^ 






' Ibn-Akil kaze: "Kada bi neko od obicnih Ijudi vidio jahalice ukrasene zlatom i srebrom, 
kuce izgradene i ispunjene slugama i ukrasima, rekao bi: Togledaj u ono Sto im je dato pored 
njihovih logih djela'. Ne bi prestao proklinjati ih i kuditi onoga ko im je to dao, sve dok ne bi 
rekao: 'Taj i taj klanja namaze u dzematu i dzume i ne ometa nikoga, ne uzima ono §to nije 
njegovo, daje zekat ako ima imetka za to, obavlja hadz i bori se na Allahovom putu, svojim 
srcem se ne veze ni za sta', i pokazuje svoje cudenje kao da kaze: 'Kada bi propisi bili istina, 
stvari bi bile suprotno onome sto vidis. Dobri Ijudi bi bili bogati, a grjesnici siromasni'." 
2 Tejsirul azizil hamid, str. 462 - 469). 



200 



2. tema 

OBAVEZNOST PREDANOSTI ALUHOVOM ODREOENJU I OPClM 

ODREDBAMA 

Potrebno je predati se u potpunosti Allahovom kaderu i svemu onome 
sto je u njemu od dobra ili zla, kao i izraziti zahvalnost zbog onoga sto je u njemu 
od blagodati i strpiti se na onome sto je u njemu od iskusenja. 

Ovo je granica razdvajanja izmedu puta vjernika i munafika u njihovom 
ubjedenju, pravcu, ponasanju i svojstvima. 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehhah u Kitabu tevhid i sejh Ahdur-Rahman b. 
Hasan u pojasnjenju iste, Allah im se smilovao, kazu: 

Poglavlje o onome sto je doslo o ^da'' 

Allah M kaze: 

"Govore: Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izglnuli!" (Alu 

Imran, 154) 

Komentar: 

Kada kaze "Poglavlje o onome sto je doslo o rijeci 'da' " tj. od prijetnje 1 
zabrane pokudenih stvari, kao sto su nedace koje se dese po kaderu, zbog toga 
sto to upucuje na nepostojanje strpljenja i na zaljenje zbog onoga sto se desilo i 
sto nije moguce vise povratiti. 

Obaveza je predati se kaderu, izvrsiti obavezni cin robovanja, a to je da 
se rob strpi zbog onoga sto ga je pogodilo od njemu mrskih stvari. Vjerovanje u 
kader je osnova od sest osnova imana. Autor, rahimehuUah, je dodao odredeni 
clan na rijec 'da je', sto je ne cini odredenom u ovom slucaju, kao sto je sa njoj 
slicnima, zato sto se misli na ovu rjecicu, kao sto jedan pjesnik rece: 

Vidio sam Velida b. Jezida blagoshvljenog 

Zestokog u podnosenju hilafeta i muzevno. 

Kaze: Allah M kaze: 

"o^^ LilJ ii *:^rVi^^ III be"}! ojj^. 



201 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HASAN AluFeRBADZ 



"Govore: Da smo Ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" (Alu- 

Imran, 154) 

Ovo su rekli neki od munafika na dan bitke na Uhudu iz straha, bojazni i 
kukavicluka. 

Allah m kaze: 



in f,il -^-r. 



. f ^ Sv 



"Onima koji se nisu borili, a o braci svojoj su govorili: "Da su nas poslusali, ne bi 

izginuli!" (Alu-Imran, 168) 

Komentar: 

Razlika izmedu vjernika i munafika je trenutak 
kada se spusta iskusenje 

Ibn-Ishak kaze: Govorio mi je Jahja b. Ubbad b. Abdullah b. Zubejr 
prenoseci od svog oca Abdullaha b. Zubejra, kaze; Zubejr je rekao: "Bio sam sa 
AUahovim Poslanikom M kada smo se pobojali, pa je Allah na nas poslao san, 
tako da ni jedan od nas nije ostao a da ga nije dotakao u prsa. Tako mi AUaha, 
ja sam cuo rijeci Muatiba b. Kusejra, ali ga cujem kroz san, kako govori; 'Da smo 
ikakvog udjela u ovome imali ne bismo ovdje izginuli'. Pa sam to zapamtio od 
njega. A o tome je Allah objavio: 

* ' ji 

i^i 111x3 il ^j>^VT^^ Q o^yi ojj^. 

"Govore: Da smo ikakva udjela u pobjedi Imali, ne bismo ovdje izginuli!" (Alu- 
Imran, 154) radi Muatibovih rijeci." Biljezi ga Ibn Ebi Hatim. 

Uzviseni Allah kaze: 

"f^^ L^ ji :i£ij7 ^ ^ oiii i;^ '^^ J ^3J ji 

"Red: I da ste u kucama svojim bill, opet bi oni kojima je propisano da poginu 
izisll na mjesta poglbije svoje." (Aiu imran, 154) 

Tj. ovo je kader kojeg je Allah odredio, i nesto sto je propisao i sto se 
mora desiti, nesto sto se ne moze izbjeci ili zaobici, 

Allah m kaze: 
"Onima koji se nisu borili, a o braci svojoj su govorili: "Da su nas poslusali, ne bi 

izginuli!" {Alu-Imran, 168) 



202 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Imad b. Kesir kaze: "Allah m kaze: 
"Onima koji se nisu borlli, a o braci svojoj su govorili: "Da su nas poslusali, ne bi 

izginuli!" (Alu-Imran, 168) 

Tj. da su saslusali nase savjete upucene njlma, da sjede i da se ne bore, 
ne bi bill ubijeni sa onima koji su izginuli. Allah it kaze: 

"Reci: "Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!" (Alu-imran, 168) 

Tj. ako ce sjedenje kod kuce spasiti covjeka od ubistva ili smrti, onda bi 
trebalo da vi ne umrete, a smrt ce vam svakako doci, makar vi bili u utvrdenim 
palacama. Pa ako istinu govorite onda odagnajte smrt od sebe." 

Mudzahid prenoseci od Dzabira b. AbduUaha ^ kaze: "Ovaj ajet je bio 
objavljen u povodu Abdullaha b. Ubejja i njegovih pristalica." Sto znaci da je on 
ovo rekao. 

Bejheki biljezi od Enesa da je Ebu-Talha ^ rekao: "Dok smo bili 
poredani u redove na Uhudu poklopio nas je san, do te mjere da mi je sablja 
ispadala a ja bih je ponovo uzimao." Kaze: "Dok druga skupina, tj. munafika, nije 
brinula ni o cemu osim o sebi, oni su najvece kukavice medu Ijudima, najvise su 
se bojali i najbrze su napustali Istinu." 

"... misleci o Allahu ono sto nije istina, mislima paganstva." (Alu imran, 154) 

Oni su ti koji sumnjaju i koji se kolebaju u pogledu Allaha M. 
Allah ii kaze: 

"... dok su se drugi brinuli samo o sebi." (Aiu-imran, 154) 

Tj. njih nije san poklopio radi straha, zebnje i beznadeznosti. 

...misleci o Allahu ono sto nije istina, mislima paganstva. (Alu-imran, 154) 

Sejhul-islam, rahimehuUah, kaze: "Kada je spomenuto ono sto se desilo 
od strane Abdullaha b. Ubejja u bitci na Uhudu, kaze: Kada su na Uhudu 
posrnuli i kada je rekao: 'Zapostavlja moje misljenje a uzima svoje i misljenje 



203 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



djecaka.' Hi kako je vec rekao, sa njim je posrnulo mnogo Ijudi. Mnogi od njih 
do tada nisu pokazaU nifak. Oni su bill muslimani u kojima je bio iman. To je 
svjetlost koju je Allah naveo kao primjer.^ Da su umrli prije nedace i nifaka 
umrli bi u islamu za kojeg bi bili nagradeni, ali nisu bili od istinskih vjernika, koji 
su se strpili kada su bili iskusani nedacom, niti su bili od pravih munafika koji su 
otpali od imana kada ih je pogodila nedaca. 

Ovo je stanje velikog broja muslimana u nasem vremenu ili cak vecine. 
Ako ih pogodi kakva nedaca, u kojoj budu potreseni pripadnici imana, njihov 
iman bude uveliko umanjen i mnogi od njih pokazu svoj nifak. Neki od njih 
pokazu svoje odmetnistvo ako neprijatelj pobijedi. Mi, a i drugi su vidjeU ovako 
nesto u cemu je bilo pouke. 

A ako bi bili spaseni ili ako bi muslimani pobijedili svoje neprijatelje, oni 
bi bili muslimani. Oni vjeruju u poslanike, u tajnosti i javnosti, ali je to iman koji 
nije cvrst kod nedaca, zbog toga oni cesto izostavaljaju farzove i cine harame. To 
su oni koji su rekli da vjeruju pa im je receno: 

r^> 4 ^)?T jt L' lUj ink I Vj^ ^j \^'p p ji 

"Reci: Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo prlmiiil' - a iman jos nije usao u vasa 

Srca." (El-Hudzurat, 14) 

Tj. potpuni iman ciji su pripadnici istinski mu'mini. To je taj iman na 
koji se mish u Allahovoj Knjizi, na sto ukazuje Kur'an i sunnet, njih ne pogadaju 
sumnje kod nedaca, koje umanjuju iman u srcima." Kraj. 

Kaze: 'Mi, a i drugi su vidjeli ovako nesto u cemu je bilo pouke.' 

Kazem: Mi smo, takode, vidjeli ovakve stvari u cemu je bilo pouke kada 
neprijatelj pobjeduje. Od toga kako pomazu neprijatelje protiv muslimana, 
potvarajuci vjeru, isticuci svoje neprijateljstvo i uvrede, ulazu trud u gasenju 
svjetlosti islama, ubijanju njegovih pripadnika i mnogo toga sto bi se oduljilo ako 
bi sve spomenuli. Allah je samo pomagac.^ 



1 Sejhul-islam, rahimehullahu teala, ukazuje na rijeci Uzvisenog Allaha: 

"Ili su oni slicni onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u kojem su tmine, tutnjava i 

munje zbog gromova, stavljaju prste u usi bojeci se smrti! A Allah obuhvaca nevjernike! 

Munja samo sto ih ne zaslijepi: kad god im ona blijesne, oni krenu, a c5im utonu u tamu, 

zastanu!" (El-Beqare, 19 - 20) 

^Fethulmedzid, str. 448 - 452. 



204 



3. tema 

PLODOVI VJEROVANJA U KADA I KADER 

Se]h Salih K el-Fevzan, Allah ga sacuvao, kaze: Od najvelicanstvenijih plodova 
vjerovanja u kada i kader su: 

Ispravnost imana jedne osobe sa upotpunjenjem ruknova, jer vjerovanje 
u ovo je vjerovanje u jedan od sest ruknova imana koji se nece ostvariti osim sa 
ovim, na sto su ukazali Kur'an i sunnet. 

Od plodova vierovanja u kada i kader je smiraj i osjecaj lagodnosti u 
srcima bez ikakve zebnje u ovom zivotu, posebno onda kada covjek bude iziozen 
tegobama zivota. Jer, kad rob zna da ono sto ga pogodi to mora biti i da je to 
odredeno i da se ne moze vratiti, prisjeti se Poslanikovih M rijeci: "Znaj da ono 
sto te pogodi nije te mogh zaobici a ono sto te zaohish nije te moglo pogoditi." Njegova 
dusa ostane smirena, um se stalozi, za razliku od onoga ko ne vjeruje u kada i 
kader. Njega obuzmu muke i tuga, on se usplahiri, zivot mu dosadi do te mjere 
da bi ga se najvise volio rijesiti makar i samoubistvom, sto je moguce vidjeti kod 
vecine onih koji se ubijaju bjezeci od svoje stvarnosti i pesimizma u pogledu 
svoje buducnosti, zato sto oni ne vjeruju u kada i kader. Zbog toga je ovaj njihov 
postupak sigurni rezultat njihovog krivog vjerovanja. 

Od plodova vjerovanja u kada i kader je stabilnost kod susreta sa 
nedacama i stabilnost srca kod suocavanja sa zivotnim tegobama. Ostajuci u 
istinskom ubjedenju, njega ne potresaju dogadaji, niti ga uzdrmavaju oluje, zato 
sto je on svjestan da je ovaj svijet kuca ispitivanja, provjeravanja i promjena. 
Kao sto Uzviseni kaze: 



^Up 



i JL.fi i, f 



"Onaj Koji je dao smrt i zivot da bi iskusao koji ce od vas bolje postupati." (El- 

Mulk, 2) 

I kaze: 

"Mi cemo vas provjeravati da bismo znali - vidjevsi borce na Allahovom putu i 
strpljive medu vama, I da bismo otkrili vijesti o vama." (Muhammed, 31) 

Koliko je nedaca i tegoba pogodilo Poslanika M i njegove ashabe ali su 
im se suprostavili sa istinskim imanom, cvrstom odlucnoscu, dok nisu prosli kroz 



205 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



njih sa potpunim uspjehom. Razlog tome je bio njihov iman u Allahov kader i 
odredenje, gradeci svoj osjecaj na rijecima Allaha ^: 



"Reci: 'Dogodit ce nam se samo ono sto nam Allah odredi, On je Gospodar nas, i 
neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!" (Et-Tewbe, 5i) 

Od plodova vjerovanja u kada i kader je preokretanje nedaca u blago- 
dati, iskusenja u nagradu kao sto Allah M kaze: 



"NIkakva nevoija ne pogada osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje, 
On ce uputltl njegovo srce, a Allah sve dobro zna." (Et-Tagabun, ii) 

Alkame kaze: "To je covjek kojeg pogodi nevoija a on zna da je od 
Allaha pa se time zadovolji i preda se." 

Od plodova vjerovanja u kada i kader je to sto pokrece covjeka na rad, 
proizvodnju, snagu i ponos. Mudzahid na Allahovom putu ide u svom dzihadu i 
ne boji se smrti zato sto zna da mora umrijeti i kada mu smrt dode da je ne moze 
odgoditi, od nje ne mogu zastititi niti tvrdave niti vojske. 

"Gdje god bill, stici ce vas smrt, pa makar bill I u kulama visokim!"(En-Nisa, 78) 

Reel: "I da ste u kucama svojim bill, opet bi onl kojima je proplsano da poginu 
Izlsli na mjesta poglbije svoje. (Alu- imran, 154) 

Ovako, kada mudzahid osjeti ove jake podsticaje, od vjerovanja u kader, 
on ide putem svog dzihada sve dok ne realizuje pobjedu protiv svojih 
neprijatelja, i obezbijedi se snaga islamu i muslimanima. 



206 



KORISNI SA2ETAK NAJBITNIJIH PITANJA I KORISTI PRVOG POGLAVLJA 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Sirk se uzdigao na Zemlji, s kraja do na kraj, prije dave sejha reformatora 
i imama Muhammeda b. Abdul- Vehaba, rahimehuUahu teala. 

Od najvecih uzroka povratka sirka je to sto su Ijudi koristili samo puke 
rijeci, ne zaustavljajuci se kod njihovih znacenja, na kojima se grade 
propisi i koje je postavio Mudri Zakonodavac. 

Islam je predanost Allahu sa tevhidom, poslusnost Njemu kroz 
pokornost i odricanje od sirka i njegovih pristalica. 

Pukim izgovaranjem rijeci sehadeta, bez znanja o njegovom znacenju niti 
djelovanja po onome sto nalaze, mukelef (obveznik) time ne biva 
muslimanom, po konsenzusu. 

Potvrdivanje tevhidu rububijeta ne cini covjeka muslimanom sve dok se 
ne bude pridrzavao tevhidul uluhijeta, kojim se musliman razlikuje od 
musrika. 

Nece biti vjera Islam ispravna osim odricanjem od taguta koji se 
obozavaju mimo AUaha, kao i njihovog proglasvanja nevjernicima. 



^tw^^^j^ 



♦ 



♦ 



♦ 



El-Ilah (Bog), je obozavani, sto je poznato znacenje konsenzusom medu 
ucenjacima. 

Ibadet je skupni naziv za sve ono sto Allah voli, od djela i rijeci, tajnih i 
javnih. 

Ibadet je tevhid, jer je neslaganje izmedu poslanika, alejhimus selam, i 
njihovih naroda upravo bilo radi toga. 

Ibadet se nece zvati ibadetom osim sa tevhidom, i on se nece postici osim 
kufrom u tagute. Ako se sa ibadetom pomijesa sirk ponistava ga, jer je 
ostavljanje sirka uslov za ispravnost ibadeta. 

Od odlika uluhijeta je opce savsenstvo u svakom pogledu u kojem nema 
nikakvog nedostatka na bilo koji nacin, a to nalaze da se ibadet 
usmjerava samo Allahu bez ikoga drugog. 

Usmjeravanje ibadeta samo Allahu je nesto sto je potvrdeno razumom, 
Serijatom i prirodom. Sirk je nesto cija je odbojnost odbacena u svacijem 
razumu i prirodi i nemoguce je da sa njim dode bilo koji od serijata. 



207 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



♦ 



♦ 



♦ 



Osnove tevhida stite od sirka i idolatrije, oko toga su se slozile sve 
objave, na tome su se podudarila vjerovjesnistva. Zbog toga niko nema 
pravo osim pukog slijedenja bez novotarija i idztihada. 

Onaj ko obozava nekoga mime Allaha je musrik makar izgovarao 'la 
ilahe illallah', jer on izgovara nesto po cemu ne djeluje niti je ubijeden u 
ono na sta ukazuje, niti je izvrsio ono sto nalaze, tj., tevhid i iskrenost. 

Istinoljubivost i iskrenost su nuzno jedno sa drugim, ako ne postoji 
jednog nece postojati ni drugog. Onaj ko nije iskren on je musrik, a onaj 
ko nije istinoljubiv je munafik. 



^^^^^H* 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Poslanici su Ijudima prijeko potrebna stvar, jer nije moguce poznavati 
naredbe i zabrane u tancine, ili opca serijatska pravila, osim preko njih. 

Kada nestanu tragovi poslanstva sa Zemlje Allah ce dati da se desi 
Sudnji dan. 

Cilj od slanja poslanika je to da se samo njima opcenito pokorava i da 
samo oni budu slijedeni, a ako se pokornost usmjeri nekom drugom onda 
se nece postici zeljena korist od slanja poslanika. 

Tevhid sadrzi i nuzno povlaci za sobom to da Poslanik % bude sudija u 
svim sporovima. To je ono sto sacinjava sehadet, ono sto iz njega nuzno 
proizilazi i sto se mora ostvariti. 

Sudenje pred nekim mimo Poslanika M, unistava i anulira vjerovanje u 
njega. 

AUahov Poslanik M je sprijecio i iskorijenio sve metode i uzroke sirka 
kako hi ostao cisti tevhid. 

Vjerovjesnik ^ je poslan sa najzescim Serijatom u pogledu tevhida a 
najblazim u pogledu djela. 

Onaj ko psuje i vrijeda Poslanika M je kafir po konsenzusu, a onaj ko 
sumnja u njegov kufr je kafir. 

Onaj kome je nesto mrsko od onoga sa cime je dosao Poslanik M je kafir 
makar to i izvrsavao. 

Onaj ko je ubijeden da je nekom od Ijudi dopusteno da izade iz okvira 
Serijata Muhammeda b. Abdullaha M je kafir i sa svog vrata je svukao 
omcu islama. 



208 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Ucenjaci su se slozili da je onaj ko se ismijava sa AUahom, Njegovom 
Knjigom, Njegovim Poslanikom M Hi Njegovom vjerom, makar se i salio 
i ne bio ubijeden u sustinu ismijavanja, kafir. 

Iman je rijec i djelo, povecava se sa pokornoscu a smanjuje se sa 

grijesenjem. Njegovo mjesto je u srcu i organima zajedno, po konsenzusu 

ucenjaka. 

Djela ulaze u sastavni dio naziva imana po konsenzusu ashaba i tabiina. 

Dobra djela na organima (vanjska djela), bivaju prema jacini imana u srcu. 

Potpuni iman je onaj ciji vlasnik zasluzuje ulazak u Dzennet i spas od 
Vatre, a to je izvrsavanje obaveza(vadziba) a klonjenje od zabrana 
(harama) . 

Osnovni iman je izvrsavanje pet ruknova islama i djelovanje po njima u 
tajnosti i javnosti uz nedostatak nekih vadziba. Ova vrsta imana covjeka 
ostavlja u AUahovoj volji (ako hoce kaznit ce ga ako hoce oprostit ce mu). 

Tevhid je osnova i temelj imana sa kojim sva djela bivaju valjana i zbog 
cije neispravnosti i on biva neispravan po konsenzusu muslimana. U ovoj 
osnovi se pojavilo razilazenje. Zbog nje se propisao dzihad i po njoj su se 
robovi podijelili na mu'mine i kafire. 

Iman ima svoju osnovu i ogranke, njegova osnova je tevhid a ogranci su 
dobra djela. Kufr ima svoju osnovu i ogranke, njegova osnova je sirk a 
ogranci su mu grijesenje. 

Onaj ko poistovjeti osnovu imana sa njegovim ograncima, ill osnovu 
kufra sa njegovim ograncima, u nazivima i propisima, suprostavio se 
Kur'anu i sunnetu, odstupio je od puta selefa ummeta, i usao je u opce 
okvire novotara i onih koji se povode za strastima. 

Ne mora znaciti da ako se pri nekome nadu neki od ogranaka 
imana (neko dobro djelo) da je on time mu'min, sve dok pri njemu ne 
bude osnova imana. Niti onaj u kome se nade neki od ogranaka kufra 
(neki grijeh), biva kafirom sve dok se u njemu ne nade osnova kufra. 

Koristenje izuzimanja u imanu (da se kaze ja sam mu'min insa-AUah) je 
dozvoljeno s obzirom na dvije stvari: obzirom na stanje pri umiranju (zato 



209 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



♦ 



♦ 



sto covjek ne zna na cemu ce umrijeti) i obzirom na nepotpunost u izvrsavanju 
djela (jer niko nije siguran da je izvrsio sve vadzibe i ostavio sve zabrane-nap. red*) . 

Koristenje izuzimanja u imanu u smislu sumnje je haram konsenzusom 
muslimana. 

Kad god se kod roba poveca iman poveca se i njegov strah od kufra i 
nifaka, a prema slabosti imana biva sigurnijim od loseg zavrsetka. 



jBja^jKraL firoL 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Tagut je one sa cime rob prede granicu u onome sto obozava ili koga 
slijedi ili kome se pokorava. Tagut je svako onaj pred kim se sudi mimo 
AUaha i Njegovog Poslanika ^, ili onaj koga obozavaju mimo Allaha ^, 
ili onaj koga slijede bez upute od Allaha iS, ili onaj kome se pokoravaju 
u onome za sta ne znaju da li je u tome pokornost Allahu. 

Sudenje po izmisljenim zakonima je sudenje po tagutu. 

Sistemi koji su suprotni AUahovom Serijatu, koji su postavljeni da bi se 
po njima vladalo, su prkosenje AUahovom Serijatu i ulaze u znacenje 
taguta. 

Nacin kufra u taguta se ogleda u ubjedenju u neispravnost obozavanja 
bilo koga mimo Allaha iSi, ostavljanjem takvog ibadeta, mrznja prema 
onima koji ga cine i ispoljavanjem neprijateljstva prema njima. 

Svako ko sudi ili vlada po necemu sto nije od Allahvog Serijata je tagut. 

Islam jedne osobe nece biti valjan sve dok se ne odrekne taguta i proglasi 
ih kafirima. 

Onaj ko hvali tagute ili ih zastupa izlazi iz islama, makar klanjao i postio. 

Onaj ko zna znacenje 'la ilahe illallah', zna da onaj ko sumnja ili se 
dvoumi da li su oni koji cine Allahu sirk kafiri, nije uznevjerovao u 
taguta, 

Tevhid je nevjerovanje u svakog taguta koji se obozava mimo Allaha. 
Sudenje po tagutu je vjerovanje u njega. 

Onaj ko se pokori ucenjacima i vladarima u zabrani onoga sto je Allah 
dozvolio ili dozvoljavanju onoga sto je zabranio, uzeo ih je za svoje 
gospodare mimo Allaha. 



210 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Ako vlast sudi po necemu mimo onoga sto je Allah objavio ona je 
neislamska vlast. 

Onaj ko sporove ne stavi pred Kur'an i sunnet, u stvarnosti nije mu'min 
nego vjeruje u taguta, zbog nedostatka jednog od uslova imana (kufra u 
taguta) . 

Oni koji su izmisljenje zakone postavili sa ciljem potcinjavanja i uredenja 
su kafiri, makar priznali da su pogrijesili te da je sud Serijata pravedniji. 

Zakonodavstvo je samo Allahovo pravo. Onaj ko se u sudenju pozove na 

nesto sto nije od Allahvog zakona, od ostalih sistema i Ijudskih zakona, 

on je njihove zakonodavce ucinio ortacima AUahu u propisivanju 

zakona. 

Onaj ko se pozove na sudenje po Kur'anu i sunnetu pa odbije je munafik. 

Onaj ko poziva na sudenje po Ijudskim zakonima, pripisao je Allahu 
ortaka u zakonodavstvu i pokornosti. 

Onaj ko sudi po Ijudskim zakonima nije muvehid, zato sto je ucinio sirk 
u zakonodavstvu i pokornosti, i nije ucinio kufr u taguta nego je 
povjerovao u njega. 

Onaj ko izade iz okvira AUahovog suda, prikloni se zakonima taguta i 
dadne im prednost nad AUahovom Knjigom i sunnetom Poslanika M, u 
sudenju, je nevjernik protiv kojeg se mora povesti borba sve dok se ne 
vrati samo AUahovom sudu, u malom i velikom. 

Onaj ko sudi ili vlada po necemu sto nije AUahov Serijat on sudi i vlada 
po tagutu. 

Drzava u kojoj se sudi po izmisljenim zakonima nije islamska drzava. 
Onaj ko moze na njemu je obaveza da ucini hidzru. 

Onaj ko sudi po Ijudskim zakonima i kaze: 'Ja sam ubijeden da su 
neispravni', to nece nista promijeniti nego je on napustio Serijat, poput 
onoga ko obozava idole a smatra ih neispravnim. 

Svaka drzava koja ne sudi po AUahovom zakonu i koja se ne potcinjava 
njemu je paganska, nevjernicka, nepravedna i grijesnicka drzava, i to na 
osnovu jasnih ajeta. Obaveza svih muslimana je da je mrze i da se prema 
njoj odnose neprijateljski, a zabranjeno im je da je vole i da se odnose 
prijateljski prema njoj. 



211 



Ebu-Jusuf MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



♦ 



♦ 



Puko prihvatanje islama uz nepridrzavanje njegovih propisa ne 
opovrgava obavezu borbe, nego je borba obavezna sve dok sva vjera ne 
bude samo AUahu. Pa kada vjera bude radi drugoga mimo AUaha, borba 
biva obavezna sve dok ne nestane smutnje (sirka) . 

Ucenjaci su se slozili, bez ikakvog razilazenja medu njima, da ona 
skupina koja odbije pridrzavati se javnih i tevaturom poptvrdenih 
islamskih propisa, protiv nje se vodi borba sve dok se ne budu pridrzavali 
Serijata, makar oni uz to izgovarali sehadet i pridrzavali se nekih od 
serijatskih propisa. 



B^'^^^^ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Od stvari koje ponistavaju tevhid je prijateljstvo sa musricima, 
naklonjenost njima, njihovo podrzavanje i potpomaganje rukom, jezikom 
ili imetkom. 

Ucenjaci, od selefa i halefa pocevsi od ashaba i tabiina, imama i svih 
pripadnika ehli-sunneta su se slozili da covjek nece biti musliman sve 
dok se ne ocisti od velikog sirka i dok se ne odrekne od njega i njegovih 
pocinilaca. 

Osnova i temelj vjere islama su dvije stvari: naredivanje ibadeta samo 
AUahu i podsticanje na to, prijateljstvo na osnovu toga i proglasavanje 
nevjernikom svakog onoga ko to zapostavi; i, zabrana sirka u obozavanju 
AUaha, okrutnost i neprijateljstvo radi toga i proglasavanje nevjernikom 
onoga ko to pocini. 

Niko se nije spasio od mreza ovog sirka osim onoga ko je ocistio svoj 
tevhid AUahu i ko se priblizio AUahu mrznjom prema musricima. 

Onaj ko kaze: ja se necu neprijateljski odnositi prema musricima', iU im 
se suprostavi ali ih ne proglasi kafirima on nije musliman. 

Podrzavanje i pomaganje musrika protiv muslimana je od onoga sto kvari 
islam i predstavlja otpadnistvo od vjere. 

Onaj ko se bori sa musricima protiv muslimana je kafir makar bio 
muvehid koji se klonio sirka. 

Onaj ko pomogne musrike protiv muslimana, podrzi ih svojim imetkom 
u onome sto ce im pomoci u borbi protiv muslimana, pocinio je kufr. 



212 



♦ 



♦ 



KORISNI SAi^ETAK 

VJEROVANJA MM TEVHIDA 



Ljubav prema musricima i njihovo pomaganje protiv muslimana je kufr 
koji izvodi iz vjere. 

Svako onaj ko boravi medu musricima, a ima mogucnost hidzre, i nije u 
mogucnosti da ispoljava vjeru, po konsenzusu cini haram. 



Od vjerovanja u Allaha je vjerovanje u ono cime je Sebe opisao u Svojoj 
Knjizi ill na jeziku Svog Poslanika M, bez izmjene, negiranja sustine, 
rasprave o kakvoci ili poredenja. 

Onaj ko poistovjeti Allaha sa Njegovim stvorenjima cini kufr. Onaj ko 
negira nesto od onoga cime je Allah Sebe opisao je kafir. 

Mi potvrdujemo ajete i hadise koji govore o Allahovim svojstvima prema 
njihovom vanjskom znacenju, a njihovo sustinsko znacenje uz ubjedenje 
u to znacenje prepustamo Allahu ii. 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Vjerovanje u rububijet nece biti upotpunjeno osim potvrdom kadera. 
Od ruknova imana je vjerovanje u kada i kader. 

Iman i kufr, pokornost i grijesenje, su AUahovom odredbom i 
odredenjem, Njegovom voljom i htljenjem, ali, Allah je zadovoljan sa 
imanom i pokornoscu te je za njih obecao nagradu, a nije zadovoljan sa 
kufrom i grijesenjem te je za njih zaprijetio kaznom. 

Cetiri su stepena vjerovanja u kada i kader: 

Prvi: Alhhovo M znanje o stvarima prije nego sto su postale. 

Drugi: Pisanje toga kod Njega prije nego sto je stvorio nebesa i Zemlju. 

Treci: Allahova volja koja obuvata sve sto postoji, niko ne izlazi iz njenih 

okvira isto onako kao sto ne izlazi iz okvira Njegovog znanja. 

Cetvrti: Alldiovo stvaranje i dovodenje u svijet postojanja i njegovo 

ohlikovanje. Allah je stvoritelj svega a ono sto je mimo Njega je stvoreno. 

Nemoguce je pripisati Allahu zlo, zbog toga sto Njegova najljepsa imena 

i uzvisena svojstva ukazuju da je On hvaljeni, u svakom pogledu. 



213 



214 




DRUGO POGLAVLJE 



SIRK I MUSRICI 




215 



216 



DRUGO POGLAVLJE 

SIRK I MUSRICI 



U njemu se nalazi osam odlomaka: 

1. odlomak: Definicija sirka, njegovi stepeni, vrste i propisi vezam za njega sa 
poiasnjenjem razbga zasto nece hiti oprosten i obaveze upozoravanja na njega. 

2. odlomak: Znanje je put spasa od sirka jer ako ono ne postoji zapast ce se u sirk iz 
neznanja, obmanjenosti i zamjene cinjenica. 

3. odlomak: Iskusenje kaburovirm, stetne posljedice koje iz toga proizilaze i odgovor 
na najpoznatije suhhe kuhurija. 

4. odlomak: Sefa'at, vrste, ushvi, razhzi sa kojima se postize i radi kojih se 
uskracuje. 

5. odlomak: Musrik je zavaran u svojoj vjeri zhog toga sto je prekrsio sva ogranicenja 
zastitne rijeci Cla ilahe ilallaK), osim sto je puko izgovara. 

6. odlomak: Najpoznatije sumnje musrika i njihovih ucenjaka, i strijele kojima se 
uzvraca na njih. 

1, odlomak: ]asni dokazi iz Serijata o kufru onoga ko obozava nekoga mimo Allaha 

8. odlomak: Razlog borbe protvv musrika, obaveza odricanja od njih, i propisi o 
drzavi u kojoj preovladavaju propisi sirka. 



217 



Prvi odlomak 

DEFINICIJA SIRKA. NJEGOVI STEPENI. VRSTE I PROPISI 

VEZANI ZA NJEGA. SA POJASNJENJEM RAZLOGA ZASTO 

NECE BITI OPROSTEN I OBAVEZE UPOZORAVANJA NA NJEGA 

U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme; 

1. tema: Definicija sirka. 

2. tema: Sirkje najveci grijeh i pojasnjenje razhga zbog cega nece hiti oprosten. 

3. tema: Vrste sirka, njegovi stepeni i propisi o njemu 

4. tema: Opasnost sirka, ohaveza upozoravanja na njega izbiegavanjem njegovih 
uzroka. 

L tema 

DEFINICIJA SIRKA 

Sejh Abdul-Latif b, Abdur-Rahman, da im se Allah obojici smiluje, kaze: "Sirk 
je pripisivanje Allahu m druga u onome sto zasluzuje samo On i sto je samo 
Njegovo pravo, od ibadeta, tajnog i javnog, kao sto su: Ijubav, potcinjenost, 
velicanje, strah, nada, pribjegavanje, tevekul, zrtvovanje, pokornost i tome 
slicno od ibadeta. 

Onaj ko pripise Allahu druga u bilo cemu od toga smatra se musrikom 
prema svom Gospodaru, izjednacio je sa Njim nekog drugog od Njegovih 
stvorenja i ucinio ga partnerom Allahu ^. Nije sart (uslov) u tome da vjeruje da 
taj ucestvuje sa AUahom u gospodarstvu (rububijetu) ili da je samostalan u 
necemu od toga. ' 

Neki od ucenjaka Nedzda kazu: Onaj ko priziva nekoga u svojim dovama za ono 
sto nema mod da ucini niko osim AUaha pocinio je sirk, zato sto je dova 
priznavanje prava na poboznost, pa ga je svojom dovom ucinio bozanstvom.^ 

Sejh Salih b. el-Fevzan kaze: "Sirk je usmjeravanje bilo cega od ibadeta nekom 
mimo Allaha, kao sto je dova, zrtvovanje, zavjetovanje ili trazenje pomoci od 
nekoga mimo Allaha u onome u cemu niko ne moze pomoci osim Allaha."^ 



' Ed-Durerus-Senijje, (12 / 205). 

^ Medzmuatu resail velmesail{5 / 678). 



218 



2. tema 

SIRK JE NAJVECI GRIJEH I POJASNJENJE RAZLOGA ZBOG CEGA 

NECE BITI OPROSTEN 

Sirk je najveci od velikih grijeha zbog toga sto negira ciljanu mudrost 
radi koje su stvorenja stvorena. Desava se iz neznanja a produkuje losu namjeru, 
zelje za omalovazavanjem nekih svojstvenosti Gospodara ^, cak sta vise i 
posebni propisi se zasnivaju na njemu, uz tvrdnju da se time samo Allahu M 
priblizava. 

Zasto se time izlazi van okvira milosti (oprosta), koja je obuhvatila 
nebesa i Zemlju, te je postao najogavnijim grijehom kojim se iskazuje 
nepokornost Allahu M- 

Sejh Ahdul-Latif b. Ahdur-Rahman, odgovarajuci zlikovcu grjesniku koji 
izokrecuci govor imama Ibnul-Kajjima, rahimehullah, zeli dokazati nebitnim i 
beznacajnim stvar sirka i musrika, imam Ibnu-Kajjim, rahimehullah, kaze: 

"Postavlja se pitanje: Musrik ima namjeru velicati Gospodara 'M, te da 
zbog Njegovog velicanstva ne dolikuje da Mu se priblizava osim sa posrednicima 
i zauzimacima, kao sto je kod kraljeva, a nije imao za cilj omalovaziti Allaha it, 
nego je time imao cilj velicati Ga. Zbog cega je onda ovaj vid ili nacin razlogom 
Allahove srdzbe i Ijutnje ili razlogom vjecnog boravka u Vatri, ili razlogom radi 
kojeg se prolijeva krv njegovih pripadnika i dopustenim porobljavanje njihovih 
zena i imetaka? 

Iz ovog pitanja proizilazi drugo pitanje, a to je: Da li je moguce da Allah 
M naredi Svojim robovima da mu se priblizavaju putem zauzimaca i 
posrednistva, da bi zabrana toga bila uzeta iz Njegovog Serijata, ili je to ruzno po 
samoj covjekovoj prirodi i razumu, radi cega je nemoguce da to propise bib koji 
serijat? Nikako! Serijat je dosao sa potvrdom onoga sto je u prirodi i razumu od 
smatranja sirka najodvratnijom stvari. 

I sto se tice sirka kao jedinog neoprostivog grijeha, i prethodnih pitanja 
odgovorio je rekavsi: "Kazemo, a uspjeh i podrska su samo kod Allaha, samo od 
Njega trzimo pomoc i podrsku jer onaj koga Allaha uputi niko ga u zabludu 
odvesti nece, a onaj koga u zabludi ostavi niko ga nece uputiti, niko nece 
sprijeciti ono sto on daruje niti ce darovati ono sto On uskrati. 



1 Irsadila sahihiliadkad ve reddala ehli^irki velilhad, str. 43. 



219 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Vrst 



e sir 



ka 



V 

Sirk moze biti: 

- Onaj koji se veze za Bice obozavanog, Njegova imena, stvojstva i djela. 

- Hi, sirk u samom ibadetu i odnosu prema Allahu, makar onaj koji to cini 
bio ubijeden da Allah M nema ortaka u Bicu, niti svojstvima ili djelima. 

Postoje dvije vrste ovog prvog sirka: 

1, Sirk negiranja je jedan od najruznijih vidova sirka. Kao sto je bio Faraonov 
sirk kada je rekao: 



vj L-i 



'A ko je Gospodar svjetova?' (Es Suara, 23) 
I kaze: 



^^^ a^ Is-j^ ^\ Jl ^Li o.'y.ajT .U^\ !^ .^^^l ^t -jj ^yc^ J ^j ^,;4^ 



LJLl 



'0 Hamane sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza', staza nebeskih, ne 
bih Ij se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lazac' (Gafir, 36-37) 

Sirk i negiranje su medusobno nuzno povezani. Svaki musrik je negator, 
a svaki negator je musrik, ali, sirk ne povlaci uvijek za sobom negiranje u osnovi 
tj., apsolutno negiranje. Nekada musrik moze potvrdivati postojanje i svojstva 
Allaha M ali da zanegira pravo tevhida. 

V 

2. Sirk u kojem neko uzme neko hozanstvo pored Allaha, hez negiranja njegovih 
svojstava, imena i rubvbijeta. Kao sto je sirk krscana koji su Ga smatrali trecim 
od trojice, pa su uzeli Mesiha i njegovu majku kao bozanstva. 

V 

Sto se tice sirka u ibadetu on je blazi i laksi od ovoga, jer on dolazi od 
onoga ko je ubijeden da nema drugog bozanstva osim Allaha, niti da ko moze 
koristiti ili nastetiti, dati ili uskratiti osim Allaha ig, te da nema drugog boga 
osim Njega, niti gospodara mimo Njega, ali nije iskren u svom odnosu prema 
Allahu i svom ibadetu nego sve to cini samo radi svoje srece, nekada u potrazi za 
dunjalukom, nekada u potrazi za visokim polozajem, pozicijom, ili ugledom kod 
drugih, a u svojim djelima i trudu ima dio i za Allaha 'M. 

Ovaj sirk se dijeli na oprosteni, veliki i mali. 



220 



KORISNI SAlfTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Prva vrsta se dijeli na veliki i najveci, i od njega nema nista sto je 
oprosteno. 

Od njega je pripisivanje Allahu sirka u lji4bavi i velicanju, tj. da voli 
neko stvorenje kao sto se voli Allah. Allah M kaze: 



-0) lip- JLi 



''y:.\i;y^J\j ^\C. 



"Ima Ijudi koji umjesto Allaha kumire prihvacaju; vole ih kao sto se Allah voli! All 
oni koji vjeruju, jos vise Allaha vole!" (El-Beqare, 165) 

Pripadnici ovog sirka ce svojim bozanstvima, kada se sakupe u 
Dzehennemu, reci: 

•Allaha nam, bill smo, dolsta, u ocltoj zabludi, kad smo vas sa Gospodarom 
svjetova Izjednacavali. ( Eg-Suara, 97 - 98) 

Musrik je time poistovjetio Onoga Koji je stvorio nebesa i Zemlju i Koji 
je stvorio svjetlost i tamu, sa onim ko ne posjeduje sebi niti bilo kome drugom ni 
koliko je trun, na nebesima ili na Zemlji, pa kako li je ruzno samo 
poistovjecivanje koje u sebi sadrzi najvecu i najruzniju nepravdu. 

Ovaj sirk slijedi sirk Allahu 'M u rijecima, djelima, zeljama i nijetima. 
Sirk u dielima je kao sto je cinjenje sedzde nekom drugom mimo Njega, ili 
obavljanje tavafa oko neke kuce mimo Njegove, brijanje glave sa ciljem ibadeta i 
pokornosti kaburu, Ijubljenje nekog drugog kamenja mimo Crnog kamena koji 
je Njegova desnica na Zemlji^ Ili kao sto je Ijubljenje kaburova i njihovo 
doticanje ili cinjenje sedzdi prema njima. Vjerovjesnik ^ je prokleo svakog onog 
ko kabur vjerovjesnika ili dobrog covjeka uzme za mjesto na kojom ce obavljati 
namaz Allahu il. Pa sta onda reci za one koji te kaburove uzmu za idole koji se 
obozavaju mimo Allaha Sg? 

Od sirka Njemu il je i sirk u rijecima, kao sto je zaklinjanje nekim 
drugim osim Allaha. Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud od Vjerovjesnika ^ da 



1 Ove rijeci su vjerovatno preuzete iz hadisa: „Crni kamen Je Allahova desnica na Zemlji 
koJom se rukuje sa Svojim robovima"i slicnih hadisa. Medutim, ovaj hadis i hadisi slicna 
znacenja su slabi. Prethodno spomenuti hadis sejh Alhani, rahmetullahi 'alejh, spomenuo je 
u svojoj zbirci slabih hadisa (1/300/223) i rekao za njega da je munker. Nema potrebe za 
njegovim spomlnjanjem i komentarisanjem jer to jedan od vidova podrzavanja slabih hadisa. 
(op. red.) 



221 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



je rekao: "Onaj ko se zakune necim mimo Allaha pocinio je sirk". Hadis smatraju 
vjerodostojnim Hakim i Ibn-Hibban. U torn smislu je kad bi neko rekao 
stvorenju: "Ono sto zeli Allah i ti". Od Vjerovjesnika m je potvrdeno da kada 
mu je jedan covjek rekao: "Sta zeli Allah i ti." Rekao mu je: 'Zar si me ucinio 
supamikom Allahu? Red, 'Ono sto hoce Allah, Jedini \ 

Sto se tice sirka u zelji Hi nijetu, pa to je more bez obala. Malo je onih 
koji ce se spasiti od ovog sirka. Onaj ko sa svojim djelom zeli neciju naklonost 
mimo Allahove, ili ima za cilj nesto drugo mimo priblizavanja Allahu, ili trazenja 
nagrade od nekog drugog, time je pocinio sirk u nijetu i zelji. 

Ihlas ili iskrenost i cistoca je da se bude iskren u svim rijecima, djelima, 
zeljama i nijetima prema Allahu M. Ovo je ta monoteisticka Ibrahimova ?^1 
vjera koju je Allah naredio svim Svojim robovima, i mimo koje nece prihvatiti 
ni jednu drugu, a to je sustina islama. 

"A onaj ko zeli neku drugu vjeru osim islama, nece mu biti primjjena, i on ce na 
drugom svijetu biti medu gubltnicima." (Alu-imran, 85) 

To je Ibrahimova vjera, i ko god je ne bude zelio on je od najvecih 
glupaka. 

Ako si shvatio ovaj predgovor pred tobom ce se otvoriti vrata pred 
spomenutim pitanjem pa kazemo, a od Allaha trazimo uspjeh: 

Definicija sirka i pojasnjenje razloga zasto nije oprosten 

Sustina sirka je u tome sto se njime poredi stvorenje sa Stvoriteljem. 
Ovo je pravo poredenje ili poistovjecivanje, a to nije potvrdivanje svojstava 
savrsenstva kojim je Allah M opisao Sebe i kojima Ga je opisao Njegov Poslanik 
m. Ovo je izokrenuo onaj cije je Allah srce ostavio naopakim i ciji je vid Allah 
m oduzeo pa ga je izopacio u ovom pogledu, tako da je tevhid ucinio 
poistovjecivanjem, a samo poistovjecivanje velicanjem i pokornoscu. 

V 

Sirk je poistovjecivanje stvorenja sa Stvoriteljem u bozanskim 
karakteristikama. 

Od bozanskih karakteristika je izdvajanje Allaha u posjedovanju stete i 
koristi, darivanja i uskracivanja. To nalaze vezivanje dovom i strahom, nadom i 
osloncem samo na Njega. 



222 



. KORISNI saZetak — ■ 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Onaj ko to usmjeri stvorenju time ga je poistovjetio sa Stvoriteljem, pa je 
onoga, ko ne posjeduje sam sebi stetu niti korist, ni zivot niti smrt niti 
prozivljenje, a posebno ne nekom drugom, poistovjetio sa Onim kome pripada 
sve ovo. Svaki vid desavanja je u Njegovim rukama, Njemu se sve vraca, ono sto 
zeli biva a ono sto ne zeli nece se desiti. Onome kome On dadne nece niko 
sprijeciti, a onome kome On uskrati niko mu nece dati, jer ako Allah otvori 
vrata milosti Svom robu - niko mu ih nece zatvoriti, a ako mu ih Allah zatvori - 
niko mu se nece moci smilovati. 

Od najodvratnijeg vida poistovjecivanja ili poredenja je poredenje ovog 
nesposobnog i ovisnog (siromasnog) po sebi, sa Mocnim i Neovisnim po Sebi 
(bogatog). 

Od karakteristika bozanstvenosti je opce savrsenstvo u pogledu svih 
vidova, u cemu nema nedostatka u bilo kojem pogledu. Zbog toga svaki vid 
ibadeta mora biti usmjeren Njemu, od velicanja, postovanja, straha, dove, nade, 
pribjegavanja, tevekula, trazenja pomoci i krajnje poniznosti sa krajnjom Ijubavi. 

Covjekova priroda, razum i Serijat ukazuju na ohaveznost 
tevhida i da je propisivanje sirka nemoguce 

Sve ovo je nuzno po razumu, Serijatu i prirodida pripada samo jedinom 
AUahu, kao sto je po razumu, Serijatu i prirodi nemoguce da pripada nekom 
drugom mimo Njega. 

Onaj ko bilo sta od toga usmjeri nekom mimo Allaha, time je toga nekog 
usporedio sa Onim Kojem nema niko slican niti nalik. Ovo je najruzniji i 
najlazniji vid poistovjecivanja. Zbog zestoke odvratnosti i vrhunca nepravde 
koju u sebi sadrzi, Allah M je obavijestio Svoje robove da ga nece oprostiti iako 
je Sebe obavezao na milost. 

Od specificnosti uluhijeta ili robovanja jeste da opstoji na dvije osnove 
bez kojih ne moze ni postojati, a to su vrhunac potcinjenosti sa vrhuncem 
Ijubavi. Ovo je potpuno robovanje, a stvorenja se u tome razlikuju shodno 
njihovoj razlici u ove dvije osnove. 

Onaj ko podari svoju Ijubav, poniznost i potcinjenost nekome mimo 
Allaha usporedio ga je sa AUahom u Njegovom apsolutnom pravu, i nemoguce 
je da sa ovakvim necim dode bilo koji vjerozakon, a njegovu odvratnost 
potvrduje svaki zdrav razum i priroda. Medutim, sejtani su izmijenili razume i 
prirodu kod vecine stvorenja pokvarili ih i odvratili ih od ove prirode. Dok su na 



223 



EBU-Jusur Midhat b. Hasan AluFerradZ 



prvobitnoj prirodi ustrajali oni kojima je Allaha prethodno pripremio lijepu 
nagradu, pa im je poslao Svoje poslanike, objavio im je po njima Svoje knjige 
koje su odgovarale njihovoj prirodi i razumu, cime im se povecala svjetlost na 
njihovu svjetlost, a Allah upucuje na Svoju svjetlost koga On hoce. 

Razlog sirka je lose misljenje o Allahu i Njegovoj opcoj 
savrsenosti. Ovo je najveci grijeh kod Allaha M 

Ako je ovo jasno to postaje velicanstvenom osnovom koja ce razotkriti 
tajnu samog pitanja, a to je da je najveci grijeh kod Allaha lose misljenje o 
Allahu. Jer onaj ko o Njemu misli lose on je pomislio o Njemu ono sto je 
suprotno Njegovom svetom savrsenstvu. Ono sto on misli je suprotno 
AUahovim imenima i svojstvima. Zbog toga je Allah it zaprijetio onima koji o 
Njemu misle lose onako kako nije nikom mimo njih zaprijetio. Kao sto Uzviseni 
kaze: 

"0 Allahu zio misle to zio ce njih snaci! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i 
pripremio im Dzehennem, a grozno je on boraviste!" (El-Feth, 6) 

Allah ig o onome ko negira neko od Njegovih svojstava kaze: 

"I to vase uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, pa 
gubitnici postal! ste." (Fussiiet, 23) 

Allah if govoreci o Svom prijatelji Ibrahimu fm kaze: 

"... kad je ocu svome i narodu svome rekao: '§ta to vi obozavate? Zar lazna 
bozanstva umjesto Allaha hocete? Pa sta o Gospodaru svjetova mislitei?" (Es 

Saffat, 85 - 87) 

Tj. kakvo je vase misljenje da ce vas nagraditi kad se susretnete sa Njime 
a obozavali ste nekog drugog mimo Njega? Sta ste zamislili od manjkavosti o 
Njegovim imenima, svojstvima i gospodarstvu, pa vas je navelo da robujete 
nekom drugom? Da ste o Njemu mislili ono sto jeste, da On sve zna, da je 
Svemocni, da je Neovisni, i da svako ima potrebu za Njim, da On bdije nad 
Svojim stvorenjima sa pravdom, da samo On upravlja stvorenjima u cemu nema 
ortaka, On zna sve detalje i nista Mu nije skriveno od Njegovih stvorenja, On 
im je dovoljan i u tome nema potrebe za pomagafiem, On je Sam po Sebi 



224 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Milostiv i ne treba Mu niko da bi Ga raznjezio, od onih koje ste vi uzeli za svoje 
zastitnike kojima ste dove upucivali i preko kojih ste posredovanje trazili do 
Njega, kako ste tvrdili. 

Ovo je razlicito u odnosu na sve ostale vladare i vode. Oni imaju potrebu 
za pomagacima kako bi ih upoznali o potrebama njihovih podanika, i kako bi im 
pomogli u ispunjavanju njihovih potreba, kao i za onim koji ce ih umilostiviti i 
raznjeziti svojim posrednistvom. Oni imaju nuznu potrebu za posrednicima, zbog 
samih njih, njihove nemoci i slabosti i ogranicenosti njihovog znanja. Ali sto se 
tice Svemoguceg, Neovisnog samog po Sebi, Sveznajuceg, Milostivog 
Samilosnog, cija je milost obuhvatila sve, uvodenje nekakvih posrednika izmedu 
Njega i Njegovih stvorenja je omalovazvanje Njegovog gospodarstva 
(rububijeta), i bozanstvenosti (uluhijeta) i Njegovog tevhida, to je lose misljenje 
o Njemu, nemoguce je da je tako nesto propisao Svojim robovima. To je 
nemoguce po razumu i prirodi, a odratnost ovog cina je potvrdena i iznad je 
svake moguce odvratnosti. 

Ovo je lagani isaret na tajnu zbog koje sirk predstavlja najveci grijeh kod 
Allaha, te da ga On nece oprostiti bez teobe od njega. On obavezuje vjecni 
boravak u Vatri, nije sirk odvratan i zabranjen zbog same zabrane nego je 
nemoguce da Allah propise obozavanje nekog drugog, kao sto je nemoguca 
kontradiktornost Njegovih savrsenih svojstava i uzvisenih atributa. Kako se 
moze zamisliti za Onoga Koji je jedinstven u Svom rububijetu, uluhijetu, 
velicanstvenosti i uzvisenosti, da ce dozvoliti ili narediti da Mu se pripise ortak 
ili da bude zadovoljan sa time? Allah M je visoko iznad ovakvih shvatanja i 
potvora. Kraj onoga sto sam od njega (Ibnul-Kajjima) prenio. 

Zastani i razmisli o rijecima Sejhul-islama, rahimehullah, jer je pojasnio i 
prikazao da postoje dvije vrste sirka. Sirk kojim se negira Gospodarevo Bice, 
Njegova imena, svojstva i djela, i sirk u ibadetu i odnosu prema Njemu i 
spomenuo je, takode, da je odbacivanje (sirka), u njegovom odnosu prema 
Allahu, za roba od sustine tevhida. Zatim je spomenuo sirk sljedbenika vahdetul- 
vudzuda i sirk ateista koji govore o vjecnosti postojanja svijeta, zatim sirk 
dzehmija i keramija. Zatim je spomenuo drugu vrstu, a to je sirk onih koji Mu 
pripisu ortake u ibadetu i odnosu prema Njemu. Kao sto je sirk krscana, sirk 
vatropoklonika, sirk kaderija i sirk protiv kojeg je Ibrahim m\ iznosio dokaze o 
svom Gospodaru, i sirk onih koji ga cine u zvijezdama i sazvijezdima, za koje 
misle da su gospodari i vladari. Kao i sirk obozavaoca sunca, obozavaoca vatre i 
druglh. 



225 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



Kazem da je od toga i sirk onih koji su zastranili u obozavanju kaburova, 
onih koji smatraju da duse mrtvih upravljaju necim od stvari ovoga svijeta, kao 
sto je to direktno izrekao Ibn-Dzirdzis, Allah ga unistio.^ 



1 Minhadz te 'sis ve takdis, str. 276 - 295. 



226 



3. tema 

VRSTE SIRKA. NJEGOVI STEPENI I PROPISI NJEMU 

Sejh Abdullah b. Muhammed h, Ahdul-Vehhah, Allah im se objici smilovao, 
kaze: Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, u pojasnjenju faza u pokajanju, kaze: 
"Dvije su vrste sirka: Veliki i mali. Veliki sirk Allah nece oprostiti, osim ako se 
osoba pokaje od njega, a to je da mimo Allaha uzme suparnike i da ih voli kao 
sto se voli Allah, ili cak sta vise, vecina njih vise voli svoja bozanstva nego sto 
vole Allaha. Vise se Ijute ako neko omalovazi njihovog obozavanog sejha nego 
sto se Ijute kada neko omalovazava Gospodara svjetova. 

Od njegovih vrsta je trazenje ispunjavanja potreba od mrtvih i trazenje 
pomoci od njih i obracanje njima. Ovo je osnova sirka u svijetu. Mrtvac je 
prekinuo svoje djelovanje tako da sam sebi ne moze priustiti korist ili nanijeti 
stetu, a kamoli onima koji mu se obracaju trazeci pomoc ili ga mole da se 
zauzima za njih kod Allaha. A to je iz neznanja o samom sefadziji i o onome kod 
koga se treba zauzimati, jer se kod Allaha 'M niko nece zauzimati osim uz 
Njegovo dopustenje. Allah M nece uciniti dovu nekome drugom (za sefa'at) 
uzrokom Svog dopustenja (safa'adziji), nego je razlog Njegovog dopustenja 
potpunost tevhida. Ovaj musrik je dosao sa uzrokom koji ce sprijeciti Allahovo 
dopustenje. Mrtvac ima potrebu da se moli za njega, kao sto nam je to 
preporucio Vjerovjesnik M, kada posjecujemo kaburove muslimana da trazimo 
milost od Allaha za njih, kao i oprost i spas. Medutim, ovi musrici su ucinili 
sasvim suprotno posjecujuci ih radi ibadeta. Njihove kaburove su ucinili idolima 
koje obozavaju, tako da su spojili izmedu sirka obozavanog i izmjene Njegove 
vjere, a neprijateljski se odnose prema pripadnicima tevhida pripisujuci im 
omalovazavanje mrtvih, a oni su u stvari omalovazili Stvoritelja cineci Mu sirk. 
Omalovazili su i Njegove evlije, pripadnike tevhida, ukorima i neprijateljstvom. 
Takode su krajnje omalovazili one koje obozavaju misleci da su oni zadovoljni 
njima zbog toga, i da su im oni to naredili. Oni su neprijatelji poslanika u 
svakom vremenu i mjestu. Kako je mnogo onih koji se odazivaju na njihov 
pozivH! Medutim Allah M istice biser Svog miljenika Ibrahima S^l kada on 
kaze: 

'1' ' In '^''^ i " -' '-"T- 

"... i sacuvaj i mene i sinove moje od toga da obozavamo kumire." (Ibrahim, 35) 



227 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Niko se nije spasio od ovog velikog sirka osim onoga ko je ocistio svoj 
tevhid AUahu i ko se priblizio AUahu srdzbom prema njima u ime Allaha." Kraj 
njegovog govora rahimehullah. 

Razmisli o govoru ovog Imama, Allah ti se smilovao, kako kaze da onaj 
ko priziva mrtve i obraca im se trazeci pomoc i da se zauzimaju za njega kod 
Allaha, da je time pocinio veliki sirk, radi kojeg je Muhammed M bio poslan da 
ga ukloni i proglasi nevjernikom onoga ko se od njega ne pokaje i da protiv 
njega povede rat i pokaze neprijateljstvo. Ovo se vec desilo u vrijeme imama 
Ibnul-Kajima. Oni su izmijenili Poslanikovu M vjeru, neprijateljski su se postaviU 
naspram pripadnika tevhida, koji nareduju iskreni i cisti ibadet samo AUahu, 
jedinom Koji nema sudruga.' 

V 

Sejh Sulejman b. Abdullah, govoreci o stanjima musrika sa njihovim 
bozanstvima, kaze: 

Ako ti je ovo jasno, znaj da se sirk dijeli na tri skupine u odnosu na vrste 
tevhida. Svaka od njih moze biti veliki i mali, opce gledano. Moze biti veliki u 
odnosu na mali, ili da bude mali u odnosu na veliki sirk, 

Prva skupina: Sirk u ruhuhijetu i njega postoje dvije vrste: 

Jedna je sirk negiranja. On predstavlja najgori vid sirka kao sto je 
Faraonov sirk kada je rekao: A ko je Gospodar svjetova? Od ove vrste sirka je 
sirk filozofa koji zastupaju postojanje svijeta oduvijek. Te da nije postojalo 
nepostojanje prije njega u osnovi. Nego da nije prestajao biti niti da ce nestati. 
Dok su pojave kod njih sve u cjelosti uzete ili se dogodile iz razloga i posrednika 
koje su opet uzrokovale njihovo postojanje kao sto su razumi i duse... 

Druga vrsta je: sirk onoga ko sa Njime ncini nekog drugog kao 
hozanstvo iako ne negira Njegova imena, svojstva i ruhubijet, Kao sto je sirk 
krscana koji su Ga smatrali tecim od trojice. Ili medzusija koji su dogadaje i tok 
stvari od dobra pripisali svjetlosti ,a dogadaje zla tami. 

Od ovog sirka je mnogo onoga sto se pripisuje sirk sazvijezdima, 
smatrajuci ih da one vladaju ovim svijetom, kao sto je slucaj sa sirkom sabejaca i 
drugih. 

Kazem da se tome moze dodati sirk onih koji pretjeruju obozavanjem 
kaburova, koji tvrde da duse evlija nakon smrti imaju uticaja u vladanju 



' Akidetu muwehidin, Risaletu kelimat nafia fil mukeffiratil vakia str. 232 - 234. 



228 



KORISNI saZetak 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

svijetom, te da oni ispunjavaju potrebe, otklanjaju nedace, pomazu one koji ih 
prizivaju, cuvaju i stite one koji im pribjegnu. Ovo su specificnosti rububijeta 
kao sto su to neki spomenuli vezano za ovu vrstu. 

Druga skupina: Sirk u pogledu tevhida imena i svojstava, koji je 
nesto hlazi od prethodnog, a njega postoje dvije vrste: 

Jedna je poistovjecivanje Stvoritelja sa stvorenjima, kao sto bi neko od 
njih rekao: "Njegova ruka je poput moje, sluh poput mog sluha, vid Mu je poput 
mog vida, Njegovo uzdizanje je kao moje uzdizanje." Ovo se smatra sirkom 
poistovjecivanja {siik musehhiha) . 

Druga je formiranje imma laznim hozanstvima od Allahovih M imena. 
Uzviseni Allah kaze: 



, ( 



"Allah ima najljepsa imena I vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskrecu 
Njegova imena - kako budu radili, onako ce bit! kaznjenil "(Ei-Araf, 180) 

Ibn- Abbas 4^ kaze: "Izvrucu Njegova imena tj. cine sirk." Takode od 
njega se prenosi da je rekao: "Ime Lat su dali od El-Ilah a Uza od El-Aziz." 

Treca skupina: Sirk u tevhidul-uluhijetu i ihadetu 

Kurtubi kaze: "Osnova zabranjenog sirka je ubjedenje postojanja 
Allahovog m ortaka u uluhijetu. To je veliki sirk i ovo je sirk dzahilijeta. Nakon 
njega dolazi ubjedenje da postoji AUahov M ortak u djelima, a to je kao da neko 
kaze da bilo ko mimo Allaha m neovisno cini i stvara, makar ne bio ubijeden da 
je on bog." Ovo je Kurtubijev govor. A ovog sirka su dvije vrste: 

Jedna je da pripise Allahu sudruga pnzivajuci ga kao sto se priziva 
Allah, trazi od njega sefa'at kao sto se trazi od Allaha, nada se njemu kao sto se 
nada Allahu, voli ga kao sto se voli Allah, boji ga se kao sto se boji od Allaha. 
Opcenito, to je da pripise Allahu suparnika obozavajuci ga kao sto se obozava 
Allah. Ovo je veliki sirk za kojeg Allah M kaze: 



'.■•'< 



U_i ^<j \p^ Sj 'Oil IjJ^lj 



"I Allahu ibadet cinlte I nista Mu ne pridruzujte." (En Nisa, 36) 

1 kaze: 



229 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad? 



"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet cinite, a taguta se 

klonite!" (En-Nahl, 36) 

Uzviseni Allah kaze: 

"Oni pored Allaha, obozavaju one koji in ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu 
korist pribaviti, i govore: "Ovo su nasi zagovornici kod Allalia.' Reci: "Kako da 
Allahu kazujete da na nebesima i na Zemiji postoji nesto a On zna da ne postoji!' 
Cist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim." Qunus, 18) 

Uzviseni kaze: 

"Allah je nebesa i Zemlju i ono sto je izmedu njih u sest dana stvorio, a zatim se 
nad Arsom uzdigao; vi, osim Njega, ni zastitnika ni posrednika nemate, pa zasto 
se ne opomenete?" (Es-Sedzde, 4) 

Mnogo je ajeta koji govore o zabrani i koji pojasanjavaju neispravnost 
ovog sirka. 

Drugi je mali sirk. Kao sto je malo pretvaranja i uljepsavanje djela radi 
stvorenja (er-nja), Hi neispoljavanje iskrerwsti radi Allaha u ihadetu, nego 
nekada to cini radi svoje srece, a nekada u potrazi za dunjalukom, a nekad to 
biva radi potrage za polozajem i ugledom medu stvorenjima, tako da u njegovim 
djelitna ima udjela za njega i udjela za druge. Pod ovu vrstu sirka potpada i sirk u 
rijecima, kao sto je zaklinjanje necim drugim mimo Allaha, ili rijeci: 'Sta ti i 
Allah hocete', ili: 'Ja nemam nikoga osim Allaha i tebe'. 'Dovoljan mi je Allah i 
ti', i slicno tome. Nekada to biva velikim sirkom, shodno stanju i namjeri 
govornika. Ovo je sustina govora Ibnul-Kajjima, i drugih.i 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze; Znaj da je 
suprotno od tevhida sirk, a njega su tri vrste: veliki sirk, mali sirk i skriveni sirk. 
Dokaz o postojanju velikog sirka su rijeci Uzvisenog: 



' Tejsirul azizil hamid, str 28 - 30. 



230 



KORISNI SA^fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Allah, doista, nece oprostiti da se Njemu Ista ravnim smatra, a koitie hoce 
oprostit ce sve osim toga; onaj ko Allahu sto ravnim bude smatrao - doista je 
daleko zaiutao!" (En-Nisa, 116) 



i , 



jU^'o^ 



J4iil 



"A Mesih je govorio: '0 sinovi Israilovi, ibadet cinite Allahu, i mome I vasem 
Gospodaru!' Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet 
zabraniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a zulumcarima nece niko moci 

pomOCi." (El-Maide, 72) 

VELIKOG SIRKA ^ cetiri vrste: 

Prva vrsta je sirk u dovu Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

"Kad se u lade ukrcaju, Allaha mole, iskreno Mu se predajuci, a kada ih On do 
kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju."{El Ankebut, 65) 

Druga vrsta je sirk u namjeri, htijenju i zeljL Dokaz tome su rijeci 
Uzvisenog: 

"Onima koji zele zivot na ovom svljetu i Ijepote njegove - Mi cemo dati plodove 
truda njihova i nece im se u njemu nista prikratiti. Njih ce na onom svljetu samo 
vatra peci; tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su na Zemiji radili i bit ce 
uzaludno sve sto su ucinlli." (Hud, 15 - 16) 

Treca vrsta je sirk u pokomosti, Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, 
sina Merjemina. A naredeno im je da samo jednom Bogu ibadet cine - nema boga 
osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et-Tewbe, 
31) 



231 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan ALU-FmRAD2 



Tumacenje ovog ajeta u sto nema sumnje bi bilo: pokoravanje ucenima i 
poboznima u grijesenju, ne upucivanje dova njima, kao sto je to protumacio 
Vjerovjesnik M Adijju b. Hatimu kada mu je rekao: "Mi ih nismo obozavali". Pa 
mu je spomenuo kako je pokoravanje njima u grijesenju isto kao i njihovo 
obozavanje. 

V 

Cetvrta vrsta je sirk u Ijuhavi. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 
"Ima Ijudi koji umjesto Allaha kumire prihvacaju; vole ih kao sto se Allah voli!" (e1- 

Beqare, 165) 

Druga vrsta je MALI SIRK, a to je er rija' ili pretvaranje kao sto 
Uzviseni kaze: 

"Ko zudi da se sa svojim Gospodarem susretnc neka cini dobra djcia I u 
tbadet neka nikoga Njemu ne smatra ravnim." (El-Kehf, 110) 

Treca vrsta je SKRIVENI SIRK za kojeg Vjerovjesnik m kaze: "Sirk u 
ovom ummetu je skriveniji nego sto je hod crrwg mrava na cmom kamenu u tamnoj 
noci". Njegova otkupnina kako Vjerovjesnik # kaze: "O Allahu, utjecem se 
Tobom da Ti ucinim sirk a da zrutm, i trazim oprosta od Tebe za grijeh koji ne 
znam". ' 



mmm 



^ Medzmuatu tevhid, str. 463. 



232 



4» tema 

OPASNOST SIRKA. OBAVEZA UPOZORAVANJA NA NJE6A 
IZBJEGAVANJEM NJEGOVIH UZROKA 

Sejh Salih el-Fevzan kaze: Sirk je najveci grijeh jer je Allah obavijestio da nema 
oprosta za onoga ko se od njega ne pokaje, iako je On M propisao Sebi milost. 
Zbog toga je obaveza robu da strogo pazi i da se mnogo boji sirka koji je ovakav. 
Sto ce ga podstaci da ga upozna i da se od njega zastiti, zbog toga sto je on 
najodvratnija stvar i najveca nepravda. 

Uzviseni Allah kaze: 

"... sirk je, zaista, najveca nepravda." (Lukman, 13) 

Zbog toga sto je sirk omalovazavanje AUaha i poistovjecivanje nekoga 
drugoga sa Njim. Kao sto Uzviseni kaze: 

"... pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjednacuju!" (El 

En'am, 1) 

Uzviseni kaze: 

"Zato ne cinite druge Allaliu ravnim - a da znate!" (El Beqare, 22) 

Takode od razloga je to sto sirk kvari sam cilj stvaranja i naredbe u 
svakom pogledu. Onaj ko pripise Allahu sirk on je poistovjetio stvorenje sa 
Stvoriteljem. A od najodvratnijeg poredenja je to da se uporedi ili poistovjeti po 
sebi nesposobni i siromasni rob sa Svemogucim, Neovisnim po Sebi u odnosu na 
sva stvorenja. 

Pred tobom su pojasnjeni metodi, od rijeci i djela, koje je AUahov Poslanik M 
zabranio zato sto vode u sirk: 

1- AUahov Poslanik ^ je zabranio da se izgovaraju rijeci u kojima se 
poistovjecuje Allah sa Svojim stvorenjima. Kao sto je 'Sta hoce Allah i ti', 'Da 
nije Allaha i tebe'. A naredio je da se umjesto toga kaze: 'Sta hoce Allah, a 
zatim ti', zbog toga sto veznik 'i' ukazuje na poistovjecenost. Dok 'a zatim', 
ukazuje na redoslijed. Ovakav vid poistovjecivanja u rijecima spada u mali 
sirk. Medutim biva sredstvom koje vodi u veliki sirk. 



233 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



2- Allahov Poslanik m je zabranio zastranjivanje u pogledu velicanja 
kaburova izgradnjom nad njima, osvjetlavanjem, uoblicavanjem i pisanjem po 
njima, 

3- Zabranio je da se kaburovi uzimaju mjestima gdje ce se obavljati molitva 
zbog toga sto to vodi u samo obozavanje kaburova. 

4- Zabranio je obavljanje namaza kod izlaska i zalaska sunca, zbog toga sto 
je u tome poistovjecivanje sa onima koji mu se klanjaju u tim vremenima. 

5- Zabranio je putovanje na bilo koje mjesto sa namjerom priblizavanja 
Allahu u smislu ibadeta, osim kada je rijec o tri dzamije: Mesdzidul-Haram, 
Vjerovjesnikova dzamija i Mesdzidul-Aksa. 

6- Vjerovjesnik M je zabranio pretjerivanje u hvaljenju njega samog, pa 
kaze: „Nemojte me uzdizati kao sto su krscani uzdizali sina Merjemina. J a sam 
samo rob, pa recite: 'Allahov rob i poslanik'." Pod uzdizanjem se misli na 
pretjerivanje u pohvalama. 

7- Vjerovjesnik ^ je zabranio da se ispuni zavjet na mjestu gdje se 
obozavaju idoli ili gdje se proslavljaju paganski praznici, 

Sve ovo je zabranio sa ciljem da sacuva i ocuva tevhid, sprjecavajuci 
razloge i uzroke koji vode ka sirku. 

Pored ovog potpunog pojasnjenja od Vjerovjesnika M, i strogih 
preventivnih mjera koje ummet drze daleko od sirka, obozavaoci kaburova su se 
suprostavili Poslanikovom M sunnetu i prekrsili njegovu zabranu, tako da su 
pocinili sve ono sto je zabranio. Nad kaburovima su izgradili kupole, ili su nad 
njima napravili dzamije, ukrasili su ih razlicitim ukrasima. A njim su usmjerili 
razlicite vrste ibadeta mimo Allaha M.^ 






^ Irsadila tashihil iatikad, str. 46 - 49. 



234 



Drugi odlomak 

ZNANJE JE PUT SPASA OD SIRKA. JER AKO ONO NE 

POSTOJI ZAPAST CE SE U SIRK IZ NEZNANJA. 

OBMANJENOSTI I ZAMJENE CINJENICA 



U njegovom sklopu se nalazi sest tema: 

1. tema: Ljudi su ohavezni da spoznoqu sirk kako bi doslo do rdizacije odricanja od 
njtga. Ovo je jedna od osnova akide (vjerovanja) , i islam jednog covjeka nece hiti 
valjan osim sa njom. 

2. tema: Kako se sirk uvukao u ummet. 

3. tema: Pretjerivanje je jedan od najvecih razhga otpadanja od islama. Zhog toga je 
hio osnova sirka ranijih i kasnijih naroda. 

4. tema: Vzimanje posrednika radi pridohijanja koristi i otklanjanja stele je sirk 
prerm Vzvisenom Allahu i otpadnistvo od vjere muslirmna. 

5. tema: Obaveza upozoravanja od sirka i onoga sto vodi ka njemu. 

6. tema: Upozoravanje na izraze koji se ne smiju koristiti kada je rijec o Allahu 'M. 

1. tema 

LJUDI SU OBAVEZNI DA SPOZNAJU SiRK KAKO BI DOSLO DO 
RAUZACIJE ODRICANJA OD NJEGA. OVO JE JEDNA OD OSNOVA 
AKIDE CVJER0VANJA3. I ISLAM JEDNOG COVJEKA NECE BIT! 
VALJAN OSIM SA NJOM 

Sejh Abdullah b. Ahdur-Rahman Ebu-Bittin kaze: Cudno je to da pojedini ljudi 
kada cuju da neko govori o ovoj rijeci (La ilahe illallah), o potvrdi i negaciji koju 
sadrzi, pokude to i kazu: "Mi nismo zaduzeni za Ijude niti da o njima govorimo". 
Takvom ce se reci: "Nego sta! Ti si obavezan da upoznas tevhid radi kojeg je 
Allah stvorio Ijude i dzine i sve poslanike je poslao da pozivaju u njega, i da 
spoznas ono sto je njemu suprotno, a to je sirk, koji nece biti oprosten niti ce se 
prihvatiti opravdanje mukelefa zbog njegovog nepoznavanja, a u njemu nije 
dozvoljeno slijepo slijedenje jer je ovo osnova svih osnova." 



Akidetu muwehidin, Risaletu intisar 11 hizbillahi muwehidin, str. 11. 



235 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Sejh Ahdur-Rahman h, Hasan kaze: Selef i halef (prve i potonje generacije) , od 
ashaba i tabiina, imama i svih pripadnika sunneta su se slozili da covjek nece biti 
muslimanom dok se ne lisi velikog sirka, dok se od njega i njegove primjene ne 
odrekne, zatim da mrzi i iskaze svoje neprijateljstvo prema njemu i njegovim 
pripadnicima shodno mogucnosti i sposobnosti, i dok ne bude iskren u svojim 
djelima prema AUahu, kao sto je doslo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: 
"Allahovo pravo nod robovima je da Ga obozavaju i da Mum cine sirk ni ucemu. " ^ 

Sejh Muhammed h, Ibrahim b. Mahmud, Allah im se svima smilovao, kaze: Sto 
se tice musrika ovog vremena, oni iako izgovore sehadet, klanjaju i daju zekat, 
nisu shvatili od njega ono sto su shvatili arapi od znacenja u smislu ostavljanja 
idola, te usmjeravanja svakog vida ibadeta Jedinom AUahu Koji nema sudruga. 
Cak sta, vise oni krse njegovo znacenje, pa su obozavanje usmjerili nekom 
drugom mimo Allaha, smatrajuci to priblizavanjem AUahu, pa su AUahovo 
iskljucivo pravo usmjeriU nekom drugom. Na sto upucuje ovaj sehadet. Njih je 
neznanje dovelo do sirka u rububijetu, tako da im La ilahe illallah nece koristiti 
makar ga izgovaraU, zato sto sirk unistava djela. Kao sto Uzviseni kaze: 

"'Ako budes druge Allahu ravnim smatrao, tvoja ce djela sigurno propasti."(Ez- 

Zumer, 65) 

I mnogi drugi ajeti koji ukazuju na ponistenje djela musrika. 

Arapski musrici su cinili sirk u uluhijetu, tako da onaj ko izgovori la ilahe 
illallah to mu nece biti od koristi osim ako se bude pridrzavao onoga na sta 
upucuje od napustanja idola, i izuzimanja samo AUaha u ibadetu. Zbog toga 
kada su sehadet izrekli munafici i jevreji, ne pridrzavajuci ga se, nije im bio od 
koristi.^ 



' Ed-Durerus-Senijje (11 / 545). 

2 Ed-Durenis-Senijje ( 8 / 498 - 499). 



236 



2. tema 

KAKO SE SIRK UVUKAO U UMMET 

Sejtan je otvorio vrata sirka koja su bila zakljucana kada im je vjeru 
ucinio nejasnom, pa im je uljepsao to da su propisi islama vezani za imena, a da 
sustina i znacenja nemaju nikakvog uticaja u razlozima njihovog propisivanja, 
cime je vratio sve vrste sirka pod drugacijim imenima i ciljevima. 

Sejh Muhammed b. Ahdul-Latif, Allah im se obojici smilovao, kaze: Mnogi od 
ovog ummeta su usli u sirk AUahu i vezanje za nekoga mimo Njega, nazivajuci 
to tevesulom (posrednistvo) , trazenjem sefa'ata i mijenjanjem imena, sto se ne 
uzima u obzir jer to ne uklanja sustinu stvari niti njegov propis prestaje sa 
izmjenom njegovog imena, ako Ijudi uobicaje da ga drugacije zovu. 

Izmjena imena ne mijenja propise, 
jer su oni utemeljeni na sustini stvari 

Kada je sejtan uvidio da Ijudske duse bjeze od nazivanja onoga sto 
musrici cine obozavanjem, on je taj naziv izdao u novom ruhu (pakovanju), 
kako bi ga duse prihvatile. Od Vjerovjesnika M se prenosi da je rekao: "Ljudi od 
mog ummeta ce pid alkohol i nazivati ga nekim drugim nazivima". Isto tako, onaj ko 
pocini blud pa to nazove brakom, mijenjajuci njegov naziv, to nece promijeniti 
njegovu sustinu. Isto tako, ako neko pocini nesto od stvari sirka on je musrik, 
makar to on nazvao tevesulom ili trazenjem sefa'ata. 

To pojasanjava ono sto je Allah iJi spomenuo u Svojoj Knjizi, govoreci o 
jevrejima i krscanima, kada kaze: 

^T,^_;__;ji^ CUji ^4^j3 (i-*jL5^' '3-^' 

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje i monahe." (Et-Xewbe, 3i) 

Imam Ahmed, Tirmizi i drugi prenose da je Adijj b. Hatim dosao kod 
Vjerovjesnika M, a bio je primio krscanstvo u dzahilijetu, kad je cuo AUahovog 
Poslanika M kako uci: 



' ,-'fi-A 



"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje i monahe." (Et-Tewbe, 3i) 



237 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Rekao je: "Allahov Poslanice, oni ih nisu obozavali, a Poslanik M mu 
odgovori: 'Naprotiv, oni su im zabranili ono sto im je hih halal, a dozvolili su im ono 
sto je bilo haram, to je bilo njihovo obozavanje njih'. " 

Ibn-Abbas i Huzejfe u komentaru ovog ajeta kazu: "Oni su ih slijedili u 
onome sto su im dozvoljavali i zabranjivali". Ovi o kojima Allah u ovom ajetu 
govori, nisu nazivali svoje monahe ni svestenike, gospodarima niti bogovima, a 
nisu ni znali da je taj njihov postupak prema njima obozavanje njih. Zato je 
Adijj rekao: "Oni ih nisu obozavali". 

Propis necega slijedi njegovu sustinu, ne njegov naziv niti ubjedenje 
onoga ko to cini. Oni su bili ubijedeni da njihovo pokoravanje nije predstavljalo 
obozavanje njih. Medutim, to im nije bilo opravdanje niti otklanja naziv 
njihovog djela, a ni njegove sustine, a prema tome ni njegovog propisa.^ 

Sejh Ahdul-Latif h. Ahdur-Rahrrmn, Allah im se objici smilovao, kaze: Sejtan se 
dosjetio napravivsi zamku onima koji su pretjerali u pogledu kaburova dobrih 
Ijudi, tako sto im je podmetnuo izmjenu naziva, serijatskih definicija i jezickih 
termina, tako da su sirk i obozavanje dobrih Ijudi nazvali tevesulom i 
prizivanjem, lijepim vjerovanjem o evlijama, trazeci od njih sefa'at i pomoc sa 
njihovim casnim dusama. Njemu su se odazvali oni djecijeg razuma i oni sa 
vidom slijepih miseva, pa su se poveli za imenima ne zastajuci na njihovoj 
sustini. 

Tako se obozavanje evlija i dobrih Ijudi, prizivanje idola i sejtana, vratilo 
onako kako je bilo prije poslanstva i u vremenu fetre (period bez poslanika) iz 
stope u stopu. Ovo je od znakove vjerovjesnistva, kao sto su spomenuli mnogi i 
sto jos nije prestalo da se pojavljuje 1 povecava dok njegova steta nije zahvatila 
sve i njegovo zlo je stiglo u gradove i sela.^ 

V 

Sejh Ebu-Bittin, rahimehuUahu teala, kaze: Potcinjavanje Allahu sa ibadetom 
samo Njemu i odricanjem od svakog bozanstva mimo Njega je znacenje la ilahe 
illallah. Ako je ovo jasno, onda bilo ko da usmjeri nesto od vrsta ibadeta, sa 
kojim smo se prehodno upoznaU, nekom drugom mimo Allaha, kao sto' su 
Ijubav, velicanje, strah, nada, dova, tevekul, klanje, zavjetovanje i drugo mimo 
toga, on time obozava toga drugoga mimo Allaha, uzimajuci ga za bozanstvo 
poistovjecivajuci ga sa Allahom u Njegovom apsolutnom pravu, makar on 
izbjegavao da nazove ono sto cini obozavanjem, ibadetom i sirkom. 



1 Ed-Durenis-Senijje, (1 / 567 - 569). 

2 Ed-Durerus-Senijje, (12 / 283). 



238 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Kod svakog razumnog covjeka je poznato da se sustina stvari ne mijenja 
sa izmjenom naziva. Pa kada bi blud, kamatu i alkohol nazvali nekim drugim 
nazivima, to ih ne bi odvojilo od sustine bluda, kamate, alkohola i slicno tome. 

Poznato je da je sirk zabranjen zbog odvratnosti po samom sebi, zbog 
toga sto u sebi sadrzi vrijedanje Allaha M, Njegovo omalovazavanje i poredenje 
sa stvorenjima, pa nece nestati ova steta promjenom imena. Kao da se nazove 
tevesulom, trazenjem sefa'ata i velicanjem dobrih Ijudi, njihovim postivanjem i 
slicno tome. Musrik je musrik, htio ili ne, kao sto je bludnik bludnik, htio to on 
ili ne. Libvar je lihvar, htio to on ili ne.' 

Sejh Ebu-Bittin, rahimehuUah, takode, kaze: Imam Ibnul-Kajjim, rahimehuUahu 
teala, kaze: "Onaj ko zakolje radi sejtana zrtvu, priziva ga i od njega trazi pomoc, 
priblizava mu se u onome sto on voli, time ga obozava, makar to ne nazvao 
ibadetom nego iskoristavanjem sejtana za sebe. 






1 Ed-Durews-Senijje (2 / 298 - 299). 

2 Ed-Durerus-Senijje (12 / 91). 



239 



3. tema 

PRETJERIVANJE JE JEDAN OD NAJVECIH RAZLOGA OTPADANJA 
OD ISLAMA. ZBOG TOGA JE BIO OSNOVA SIRKA RANIJIH I 

KASNIJIH NARODA 

V 

Sejh Abdullah h. Muhammed b. Abdul-Vehhaby Allah im se smilovao, kaze: 
Sejh Tekijjuddin u djelu Risak sunnije, kada je spomenuo hadis o haridzijama i 
njihovom izlasku iz vjere i Poslanikovu M naredbu o borbi protiv njih, kaze: 
"Ako je u vrijeme AUahovog Poslanika M i njegovih pravednih halifa bilo onih 
koji su se pripisivali islamu, ali su izasli iz njega i pored tako ogromnog ibadeta, 
neka zna onaj ko se pripisuje islamu i sunnetu u ovom vremenu da takode moze 
izaci iz islama, i to iz sljedecih razloga: 

Pretjerivanje u pogledu pojedinih sejhova, pretjerivanje u pogledu Alije b. Ebu- 
Taliba, pretjerivanje u pogledu Mesiha, i slicno. Svako ko pretjera u pogledu 
vjerovjesnika ili dobrog covjeka pripisujuci mu neku vrstu bozanstvenosti, kao 
da kaze: 'O ti gospodaru moj, taj i taj, pomozi mi, spasi me, opskrbi me, olaksaj 
mi, ti si mi dovoljan', ili slicne izjave, sve to predstavlja sirk i zabludu radi koje 
ce biti pozvan da se pokaje, pa ako se pokaje prihvatit ce se, a ako ne ubija se. 
Jer Allah je poslao poslanike i objavio knjige da bude samo On obozavan, ne da 
se neko drugi pored Njega smatra bozanstvom. Oni koji mimo AUaha prizivaju 
druga bozanstva, kao sto je Mesih, meleki ili idoh, oni nisu bili ubjedenja da ovi 
stvaraju stvorenja, ili da spustaju kisu, ili da po njihovoj naredbi proklija iz 
zemlje bilje, nego su ih obozavali, ili su obozavali njihove kaburove ili likove i 
govorili su: 

"Mi ih obozavamo samo zato da bi nas sto vise Allahu priblizili' (EzZumer, 3) 

I kazu: 

"Ovo su nasi zagovornici kod Allaha." Ounus, 18) "^ 

V 

Sejh Mvhamm&d. Abdul- Vehhab, u svom djelu KixahA tevhid, i Abdur-Rahman 

b, Hasan, u njegovom pojasnjenju istog djela, Allah im se obojici smilovao, 
kazu: 



Akidetu muwehidin, Risaletu kelimat nafia fil mukefiratil vakia, str. 229 - 231. 



240 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Poglavlje o onome sto je doslo da je razlog kufra kod Ijudi i ostavljanje vjere 
njihovo pretjerivanje u pogledu dohrih Ijudi 

Allah M kaze: 
"0 sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo 

istinu!" (En-Nisa, 171) 

U Sahihu od Ibn-Abbasa ^ se prenosi da je o rijecima Uzvisenog: 

"I govore: 'Nikako bozanstva svoja ne ostavljajte, i nikako, ni Vedda, ni Suvaa, a ni 
Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napustajte!'" (Nuh, 23) 

rekao: "Ovo su imena dobrih Ijudi u Nuhovom m\ narodu, kada su umrli sejtan 
je objavio njihovom narodu da postave kipove na mjestima gdje su oni sjedili i 
da ih nazovu po njihovim imenima, pa su tako ucinili all ih nisu obozavali, a 
kada su ovi pomrli i kad se znanje zaboravilo, onda su obozavani." 

Ibnul-Kajjim kaze: Neki od ucenjaka selefa su rekli: "Kada su ovi pomrli, 
oni su bdjeli nad njihovim kaburovima, zatim su isklesali njihove kipove, a zatim 
su nakon duze vremena obozavani." 

Od Omera ^ se prenosi da je Poslanik M rekao: "Nemojte me uzdizati kao 
sto su krscani uzdigU Mesiha sina Merjemma. ]a sam samo rob, pa recite: 'Alhhov 
rah i Njegov poslanik'". Biljeze ga oba sejha. 

I kaze: Allahov Poslanik Mje rekao: ''Cuvajte se pretjerivanja. Oni Uoji su bili 
prije vas su unisteni radi pretjerivanja", U Muslimovoj verziji od Ibn-Mesuda ^ se 
prenosi da je Allahov Poslanik M rekao: "Propali su oni koji pretjeruju." Ponovio 
je to tri puta. 

Komentar: 

Kada kaze: Poglavlje o onome sto je doslo da je razlog kufra kod Ijudi i ostavljanje 
vjere njihovo pretjerivanje u pogledu dohrih Ijudi. 

Kada kaze: "Ostavljanje" u genitivu to je vezivanje za genitivnu vezu, 
cime je autor, rahimehuUahu teala, htio pojasniti kako pretjerivanje u pogledu 
dobrih Ijudi odvodi u cinjenje sirka Allahu u uluhijetu, sto predstavlja najveci 



241 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan Alu Ferrad2 



grijeh kojim se moze iskazati nepokornost Allahu, i sto negira tevhid na koji 
upucuje kelimetul ihlas: svjedocenje La ilahe illallah. 

Kaze: Allah if kaze: 

.-....«. .„««..., ,^„, oiii incijciiiiii, sdiiiu je Mrianov posiariik, i stvoren je Kijecju 
Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i zivot mu dao." (En-Nisa, I7i) 

Pretjerivanje prelazenje granice u velicanju rijecima i u ubjedenju. Tj. 
nemojte uzdizati stvorenje iznad mjesta koje mu je Allah dao pa da mu date 
mjesto koje ne pripada nikome osim Allahu. 

Kaze: \J Sahihu od Ibn-Abbasa ^se prenosi daje o rijecima Uzvisenog: 

"I govore: "Nikako bozanstva svoja ne ostavljajte, i nikako, ni Vedda, ni Suvaa, a ni 
Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napustajte!" (Nuh, 23) rekao: "Ovo su imena dobrih 
Ijudi u Nuhovom mi narodu, kada su umrli sejtan je objavio njihovom narodu da 
postave kipove na mjestirm gdje su oni sjedili i da ih mzovu po njihovim imenima, pa 
su tako ucinili ali ih nisu obozavali, a kada su ovi pomrli i kad se znanje zaboravib, 
onda su obozavani. " 

Kaze: A kada su i oni pomrli, tj. oni koji su napravili ove kipove, njegove 
rijeci: znanje se zaboravib, tj. kada je nestalo njegovih tragova nestankom ucenih 
i kada je zavladalo neznanje, postal! su takvi da nisu razlikovali izmedu tevhida i 
sirka, pa su zapaU u sirk, misleci da ce im to pomoci kod AUaha. 

Kurtubi kaze: "Njihovi preci su napravili kipove da bi im bill uzor i da bi 
se sjecah njihovih dobrih djela, kako bi se trudili poput njih i obozavali su 
Allaha kod njihovih kaburova. Nakon njih su dosli Ijudi koji nisu znali za ovu 
njihovu namjeru pa im je sejtan podmetnuo to da su njihovi preci obozavali i 
velicali ove kipove." 

Kaze: Allahov Poslanik M je rekao: "Cuvajte se pretjerivanja. Oni koji su 
bill prije vas su unisteni radi pretjerivanja". Ovaj hadis je autor naveo bez rivajeta, 
a biljeze ga imam Ahmed, Tirmizi i Ibn-Madze od Ibn-Abbasa ^. 

A u verziji imama Ahmeda od Ibn-Abbasa ^ stoji da je Poslanik M 
rekao: "Sutra ujutro je skup, dohvati i meni." Pa sam mu dohvatio nekoliko 



242 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



kamencica za bacanje. A kada ihje stavio u ruku rekao je: "Da, slicne ovirrm bacajte, i 
nemojte pretjerivati u vjeri. Oni koji su bili prije vas su unisteni radi pretjerivanja u 
vjeri. " 

Sejhul-islam kaze: "Ovo je opce pravilo u svim vrstama pretjerivanja, u 
ubjedenjima i u djelima. Razlog ovog opcenitog izraza je bacanje kamenja na 
dzemretima i u tu opcenitost potpada i ovo djelo. Kao bacanje krupnih 
kamenica misled da je to potpunije od bacanja malih. Zatim je ukazao na ono 
zbog cega se treba kloniti puta onih koji su bili prije nas, kako bi se udaljili od 
onoga sto je njih unistilo. Jer onaj ko im se pridruzi u necemu od njihovog puta 
postoji bojazan da bude unisten. 



Ml 



Fethul medzid, str. 214 - 222. 



243 



4. tema 

UZIMANJE POSREDNIKA RADI PRIDOBIJANJA KORISTI I 

OTKLANJANJA STETE JE SiRK PREMA UZVISENOM ALLAHU I 

OTPADNlSTVO OD VJERE MUSLIMANA 

V 

Sejh Ahdul-Latif h, Ahdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, kaze: Sejhul- 
islam je bio upitan o dvojici Ijudi koji su se raspravljali, pa je jedan rekao: "Mi 
moramo imati posrednika izmedu nas i AUaha, jer mi ne mozemo dospjeti do 
Njega osim tako". Sta znaci posrednistvo? I da li je posrednistvo opcenito u 
svemu sto je Allah naredio, ili postoji pojasanjenje? 

Pa je, rahimehuUah i radijjallahu anhu, odgovorio: "Hvala Allahu. Ako 
time misli da mora postojati veza koja ce dostaviti AUahovu naredbu i vjeru 
onda je to istina, jer stvorenja ne znaju sta Allah voli i sa cime je zadovoljan, niti 
sta nareduje ili zabranjuje, niti sta je pripremio za Svoje evlije od pocasti ili za 
Svoje neprijatelje od patnje, niti znaju ono sto Allah zasluzuje od Njegovih 
najljepsih imena i uzvisenih svojstava, kod kojih su razumi nemocni da ih shvate 
i obuhvate. I mnogo toga slicnog, nije moguce pojmiti osim putem poslanika 
koje je Allah poslao Svojim robovima. 

Ako posrednistvom ili vezom smatraju nesto sto se mora uzeti da bi bilo 
veza izmedu robova i AUaha u smislu pridobijana koristi i otklanjanja stete, kao 
da postoji veza u opskrbljivanju robova, njihovom pomaganju, upucivanju i 
slicnom, pri cemu ih mole i nadaju se od njih - ovo je veliki sirk zbog kojeg je 
Allah nazvao musrike nevjernicima, jer su mimo Allaha uzeli evlije kao 
zagovarace koji ce im pridonijeti korist ili odagnati stetu. A sefa'at pripada samo 
onome kome Allah dopusti. Allah M kaze: ^ 

"Allah je nebesa I Zemlju i ono sto je izmedu njlh u sest dana stvorio, a zatim se 
nad Arsom uzvlsio; vi, osim Njega, ni zastitnlka ni posrednika nemate, pa zasto se 
ne opomenete?" (Es Sedzde, 4) 

Uzviseni kaze; 

"I opominji Kur'anom one koji strahuju sto ce pred Gospodarom svojim sakupljeni 
biti, kad osim Njega ni zastitnika ni zagovornika nece imati." (El Enam, 51) 



244 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



I kaze: 



1?- . 



"Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nista ne posjeduju, 
ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemiji; oni u njima nemaju nikakva 
udjela i On nema od njih nikakve pomoci. Kod Njega ce se moci zauzimati za 
nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe', 22 - 23) 

Zatim je naveo ajete u ovom znacenju dok nije rekao: Uzviseni kaze; 

^^^j Ijijf ^jS^j M OjJ ^ J I'Sllp IjijS ^_^biJ '^yu p aj^lj ^$^\'i V-^' '^^ '^M O' ^r^ Ci^ ^ 



^1 .Iju 



tjj.li. I, .,...4 iul 

"Nije primjereno covjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesnistvo, a 
zatim da govori Ijudima: "Budite robovi moji mimo Allaha!, nego: "Budite uceni I 
pobozni, time sto Knjizi poucavate i sto je i sami proucavatel On vam ne nareduje 
da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate! Zar da vam nareduje 
nevjerovanje, nakon sto ste postali muslimani?!" (Alu-imran, 79 - 80) 

Uzviseni je pojasnio da je smatranje meleka i dobrih Ijudi gospodarima 
kufr. Onaj ko meleke i vjerovjesnike uzme za posrednike, time sto ce ih prizivati, 
oslanjati se na njih, moleci ih za dobro i otklanjanje zla, kao da trazi od njih 
oprost od grijeha, uputu srca, otklanjanje nedaca, ublazavanje nedostataka, on 
je kafir po konsenzusu muslimana. 

Ovdje se ima za cilj istaci da onaj ko tvrdi da postoje posrednici izmedu 
Allaha i Njegovih stvorenja, kao sto su posrednici izmedu kraljeva i njihovih 
podanika, je musrik. Hi, cak sta vise, ovo je vjera musrika idolopoklonika. Oni 
su govorili: "Ovo su kipovi vjerovjesnika i dobrih Ijudi, oni su posrednici preko 
kojih se priblizavamo Allahu 'M'\ To predstavlja sirk koji je Allah osporio 
krscanima kada je rekao: 



245 



EBU-Jusur MiDtiAT B. Hasan AluFerradZ 



"Onj, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, 
sine Merjemina. A naredeno im je da samo jednom Bogu ibadet cine - nema boga 
osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu navnim smatraju." (Et-Tewbe, 

31) I 

U drugom ajetu Uzviseni kaze: i 

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurr^, blizu: odazivam se moibi 
moliteija kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj pdziv odazovu, neka vjeruju u 

Mene, kako bi bill na Pravom putu." (El-Beqare, 186) Z£|tim je naveo ajete u ovom 
znacenju. I 

U ovome sto je rekao Sejhul-islam nema razilifezenja medu muslimanima. 
Samo su se stvari kod ovih zalutalih izokrenule, zbog toga sto se vrijeme oduljilo, 
znanje se zaboravilo, tako da su se navikli obracati nelkom drugom mimo Allaha 
u onome sto je samo Njegovo '^ pravo i u tome su odtasli. ^ 

U sklopu 'DtsQl stvari koje izvode iz islama' od sejha Muhammeda b. 
Abdul-Vehhaba, rahimehuUahu teala, stoji; 

Drugi razlog koji kvari islam: "Onaj ko uzme nekoga kao posrednika 
izmedu sebe i Allaha, prizivajuci ga i moleci od njega s efa'at i oslanja se na njega, 
pocnio je kufr po konsenzusu."^ 



'bI^'%!^kSp 



1 Minhadzu tasist ve taJcdJs, str. 353 - 360. 
^ Akidetu muwehidin, str. 456. 



246 



5. tema 

OBAVEZA UPOZORAVANJA OD SIRKA I 
ONOGA STO VODI KA NJEMU 

Zaista sirk u necemu sitnom ili krupnom, malom ili velikom, sa svojim 
metodama i ciljevima, predstavlja najvecu nepravdu i jasnu laz. Posto je veliki 
broj medu muslimanskim masama pao u mnoge stvari sirka i u ono sto vodi 
njemu, obaveza je ukazati na njega, upozoriti od njega kako bi odricanje od istog 
bilo valjano i kako bi se ostvario spas od njegovih tmina. 

Sejh Salih el-Fevzan, Allah ga sacuvao, kaze: Postoje stvari koje variraju izmedu 
velikog i malog sirka, shodno onome sto se nade u srcu njegovog pocinioca, ili 
od onoga sto proistice od njegovih rijeci ili djela u sto zapadaju Ijudi a sto je 
suprotno akidi, ili kalja njenu cistocu, sto se praktikuje na opcem nivou i u sta 
padaju obicni Ijudi, pod utjecajem dedzala, prevaranata i prefiganih fanatika. Od 
toga je Vjerovjesnik M upozorio ummet pa izmedu ostalog i od: 

1- Uzimanje narukvice ili konca i slicnog sa ciljem otklanjanja i odbijanja 
nedace 

sto predstavlja paganske postupke. Ovo je od malog sirka ali moze dostignuti i 
veliki sirk, shodno onome sto se nade u srcu od ubjedenja onoga ko to nosi. Od 
Imrana b. Husajjina ^ se prenosi da je Allahov Poslanik M vidio kod nekog 
covjeka na ruci narukvicu od platine, pa je rekao: "Sta ti je ovo?" Kaze: "Ovo je 
protiv slabosti (klonulosti) ." Pa je rekao: "Skini to, ona ti nece povecati osim 
shbost. Da si umro a ona na tebi, nikada ne bi bio spasen.'' Biljezi ga Ahmed sa 
lancem u kojem nema smetnje. Ibn-Hibban i Hakim su ga ocijenili 
vjerodotjonim, a sa njime se slozio Zehebi. 

2- Vjesanje hamajlija (talismana) 

To su cvorovi koje su arapi vjesali svojoj djeci protiv uroka. Ocekivali su od 
njenog imena da ce Allah ispuniti njihov cilj. Hamajlije mogu biti od kostiju, 
cvorova, napisane ili nesto slicno. Medutim, ovo nije dozvoljeno. Mozda ce 
nekada u toj hamajliji biti napisano nesto iz Kur'ana: u torn slucaju ucenjaci se u 
pogledu dozvoljenosti ili zabrane razisli. Medutim ispravno je da nije dozvoljeno, 
kako bi se sprijecili uzroci koji vode ka vjesanju necega sto nije od Kur'ana, i 
zbog toga sto izmedu tekstova koji govore o zabrani vjesanja hamajlija nije 
izuzeto nista. Kao sto je u hadisu Ibn-Mesuda ^ u kojem kaze: "Cuo sam 
Allahovog Poslanika M> da je rekao: "Ru/cjti, talismani i zapisi su sirl\ Biljeze ga 
Ahmed i Ebu-Davud. A od Ukbe b. Amira kao merfua predaji stoji: ^Vnaj ko 



247 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerrad? 



objesi hamajliju ucinio je sir/c". Ovo su opceniti tekstovi u kojima nije nista 
izuzeto. 

3- Trazenje hereketa preko drveca, kamenjaj^ istorijskih spomenihx i 
gradevina 

Trazenje bereketa znaci potraga za beritetom, nada u njega, i 
ubijedenost da se nalazi u ovim stvarima. Idolopoklonici su trazili bericet od 
idola. Pa trazenje bericeta kod kaburova dobrih Ijudi je isto kao trazenje bericeta 
preko Lata. Hi, trazenje bericeta preko drveca ili ' kamenja je kao trazenje 
bericeta preko Uza'a i Menata. Od Ebu-Vakida El-Lejsija ^ se prenosi da je 
rekao: "Posli smo sa Allahovim Poslanikom 0na Hunejii^, a shorn smo izasli iz kufra; 
musrici su imali jedno drvo kod kojeg su bdjeli i na njega ^cili svoje oruzje, po imenu 
Zatul envat, Prosli smo pored drveta i rekli: Allahov Poskiruce, odredi i ti noma jedno 
drvo zatul envat kao sto i oni imaju Zatul envat\ Pa jei Allahov Poslanik rekao: 
'Allahu ekber, zaista je to Allahov sunnet. Rekli ste, talio mi Onoga u Cijoj je ruci 
moja dusa, isto kao sto su sinovi Israihvi rekli Musau: 

hjfi }'J '^1 Jii l^j; j4} lit 4ji iJ j^T 

"Napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove!" (Ei-Araf, 138) Vi cete slijediti 
puteve onih koji su bill prije vas\ " Tirmizi ga biljezi i ocjelnjuje vjerodostojnim. 

4 - Sihr 

On predstavlja nesto ciji je razlog nejasan ili $kriven. Nazvan je sihrom 
zbog toga sto nastaje za oci nevidljivim putevima. Odnosi se na vracanje, rukju 
ili govor kojim se gata, lijekove i na nadimljavanje (kadenje). Od njega ima 
onoga sto utjece na srce i na tijelo, pa moze da izazove bolest ili da ubije, da 
razdvoji muza i zenu, a utice sa AUahovom dozvolom i kaderom. A to je 
sejtansko djelo. 

Kako je sihr usao u okvir sirka 

Mnogo je onoga u cemu se od sihra nece dospj^ti bez sirka i priblizavanju 
poganim dusama (dzina i sejtana) sa necim sto vole, i trazenje pomoci od njih 
kroz njihovo koristenje uz cinjenje sirka sa njima. Z|bog toga ga zakonodavac 
spominje uz sirk. On ulazi u okvir sirka sa dvije strane:, 

Jedna je ta sto se u njemu koriste sejtani i veze se za njlh, i cesto priblizava njima 
sa onim sto oni vole da bi im ucinili uslugu. 

Druga je ta sto se u njemu priziva znanje o gajbu (nevidljivom) i prizivanje da 
ucestvuje sa AUahom u tome. Ovo je kufr i zabluda. 



248 



KORISNI saZetak 
VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Uzviseni kaze: 

jjii- ^^\_jA 5^"5l tj ■'•"J (-» Aj^I j-J Ij-Up -tiJj 

"... iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve srece nece 

imati. "(El-Beqare, 102) 

Od Ebu Hurejre ^ se prenosi da je Allahov Poslanik M rekao: ''Cuvajte 
se sedam unistavajucih grijeha. " Pa su rekli: ''Allahov Poslanice, koji su to grijesU " 
Kaze: "Cinjen/e AHahu sirka, sihr, ubijanje neduzne duse koju je Allah zahranio osim 
sa pravom, koristenje kamate, jedenje imetka jetima, hjezanje sa hojnog polja i 
potvaranje cednih i kreposnih vjemica. " 

5 - Gatanje 

Ono predstavlja tvrdnju poznavanja gajba, kao sto je obavjestavanje od 
onoga sto ce se desiti na Zemlji, sa osloncem na kradu vijesti. Dzin ukrade jednu 
rijec iz govora meleka, nakon toga je ubaci u uho gatara, pa on doda uz nju 
stotinu lazi, a onda mu Ijudi povjeruju zbog te jedne rijeci. 

Samo Allah zna i poznaje gajb. Onaj ko tvrdi da u tome ima udjela sa 
Allahom, gatanjem 1 slicnim, ili da se povjeruje onome ko to tvrdi, pripisao je 
Allahu ortaka u onome sto je samo Njemu svojstveno, i takav tjera u laz Allaha 
i Njegovog Poslanika M- Mnoge gatke i vradzbine naucene od sejtana su 
neodvojive od sirka i priblizavanja posrednicima kojima se potpomazu u 
prizivanju poznavanja gajba. 

Gatanje je sirk sa te strane sto se poziva na ucesce sa Allahom u 
poznavanju onoga cime se Allah izdvaja, kao i zbog toga sto se priblizava time 
nekom drugom mimo Allaha. 

U Muslimovom Sahihu od nekih Poslanikovih M zena se prenosi da je 
Vjerovjesnik ^ rekao: "Onaj ko ode kod gatara pa ga upita o necemu i povjeruje mu 
u to, njegov natnaz nece hiti prihvacen cetrdeset dana.'' Od Ebu-Hurejre ^ se 
prenosi da je Vjerovjesnik M rekao: ''Onaj ko ode kod vraca pa povjeruje u ono sto 
mu kaze, uznevjerovao je u ono sto je objavljeno Muhammedu ^." Biljezi ga Ebu- 
Davud. 

6 - Sujevjerje 

Sujevjerje podrazumijeva osjecaj zloslutnosti zbog ptica, imena, rijeci, 
mjesta, osoba i slicno tome. Ako covjek nakani da ucini nesto od vjere ili 
ovosvjetskih poslova, pa vidi ili cuje ono sto mu je mrsko, to ce utjcati na njega 



249 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad^ 



na jedan od dva nacina: Da se kani onoga sto je naumio radi sujevjerja i pod 
uticajem onoga sto je vidio ili cuo, tako da on svoje srce veze za tu mrsku stvar, 
sto utjece na njegov iman, i skrnavi njegov tevhid i oslonac na Allaha. Ili da se 
ne okani onoga sto je naumio ali da zbog tog sujevjerja u njegovom srcu osjeti 
trag od tuge, bola, brige, vesvese i slabosti. Onaj ko osjeti nesto od toga u sebi, 
mora se potruditi da to odagna, da zamoli Allaha za pomoc, osloni se na Njega i 
nastavi u svojoj namjeri, i da kaze: "O Allahu, niko nece doci sa dobrom osim 
Tebe, niti moze neko odagnati zlo osim Tebe; Nema snagq niti moci niko osim Ti. " 

Sujevjerje je sirk zato sto se osoba veze za nekog mimo Allaha i zbog 
samog ubjedenja da stvorenje moze nanijeti stetu, koje ne moze koristiti niti 
stetiti samome sebi, i zato sto je to od sejtanskih vesvdsa, i zbog toga sto proistice 
iz srca kao ishod straha i strepnje, i sto negira tevekul. 

Vjerovjesnik M kaze: "Svida mi se optimizam. " Zatim je pojasnio da je to 
lijepa rijec, a svida mu se zato sto je to lijepo mi^ljenje o Allahu. Robu je 
naredeno da lijepo misli o Allahu, dok je sujevjerje' lose misljenje o Allahu i 
ocekivanje nedace. Zbog toga je doslo razlikovanje medu njima u samom 
propisu. Jer ako Ijudi ocekuju dobro od Allaha, vezade za Njega svoja srca i na 
Njega ce se oslonuti. A ako izgube nadu i ocekivanje od Allaha, to ce biti zlo i 
vezivanje za nekoga mimo Allaha. i 

U hadisu kojeg biljezi imam Ahmed od Jbn-Amra ^ prenosi od 
Vjerovjesnika M da je rekao^ "Onaj koga odvrati sujevjerje od njegove potrebe 
pocinio je sirk." Pa su rekli: "Sta je otkup za to?" Kaz^: "Da reknes: O Allahu, 
nema dobra osim od Tebe, niti ima srece osim od Tebe, niti boga osim Tebe." Ovaj 
casni hadis pojasnjava da sujevjerje ne steti onome 'kome je ono mrsko i ko 
nastavi svojim putem. Medutim, onaj ko nije iskren ul svom osloncu na Allaha, 
nego se u tome prepusti sejtanu, bit ce kaznjen onim od cega se bojao, zato sto je 
zapostavio obavezno vjerovanje u Allaha. , 

7 - Astrologija ' 

Ovo se odnosi, kako su to neki od ucenjaljca definisali, dokazivanje 
stanjima u svemiru za dogadanja na Zemlji. Kao sto je vrijeme nastanka 
vjetrova, dolazak kise, pojava toplote i hladnoce, promjena cijena, dogadaji 
smrti i bolesti njihovog povecanja iU smanjenja. Sve ovo se naziva poznavanje 
uticajnih sila. 

Njega su dvije vrste: i 

Prva vrsta je ta da astrolog tvrdi kako neka qd zvijezda utice po svom 
izboru, te da se dogadaji odvijaju pod njenim uticajem. Ovo je kufr po 



250 



KORISNI SA2mK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIOA 



konsenzusu muslimana. Zbog ubjedenja da postoji neki drugi stvoritelj mimo 
Allaha, te da neko raspolaze u Njegovoj vlasti bez Njegove M volje i htijenja. 

Druga vrsta uzimanje kao dokaz uticaja zvijezda na dogadaje shodno 
njihovom kretanju, spajanju i razdvajanju. Nema sumnje da je ovo zabranjeno 
zbog toga sto se tvrdi poznavanje gajba a sto je, takode, od sihra. Kao sto 
Vjerovjesnik M kaze: "Onaj ko uzme udjela u zvijezdama uzeo je udjeh. u sihru, 
dodao sto dodao.'' Biljezi ga Ebu-Davud sa vjerodostojnim lancem. 
Vjerodostojnim su ga ocijenili Nevevi i Zehebi. Biljeze ga, takode, Ibn-Madze, 
Ahmed i drugi. 

Vozvoljeno i nedozvoljeno u astrologiji 

Sto se tice koristenja zvijezda u smislu putovanja i odredivanja pravca na 
mom ill kopnu, nema smetnje, naprotiv predstavlja jednu blagodat od Allaha. 
Allah m kaze: 

"On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru." 

(El-En'am, 97) Tj. da bi ste znali stranu vaseg putovanja, a ne da ih koristite u 
potrazi za gajbom, kao sto to tvrde astrolozi. 

Hatabi kaze: "Sto se tice koristenja zvijezda u odredivanju pravca kible, 
to je zvijezda koju su odredili iskusni Ijudi i imami u ciju brigu o vjeri ne 
sumnjamo, niti sumnjamo u njihovo znanje o ovome niti u ono o cemu nas 
obavjestavaju. Kao npr., kad vide zvijezde kad su kod Kabe a onda ih vide kad 
su udaljeni od nje, pa je njihovo poznavanje odredivanja pravca na osnovu 
zvijezda bilo na osnovu njihovog iskustva, a nase znanje je na osnovu 
prihvatanja njihovog obavjestavanja, jer nisu kod nas optuzeni u njihovom 
vjerovanju ili njihovom znanju o zvijezdama." 

Nuznost postojanja cuvara ispravne i ciste akide 

A zatim, vjerovanje muslimana je nesto najvece kod njega, zbog toga sto 
je u njemu njegov spas i sreca, zbog toga mora nastojati da se kloni svega onoga 
sto na nju negativno utice od stvari sirka, izmisljotina i novotarija, sa ciljem da 
ostane cista i blistava. A to se postize pridrzavanjem Kur'ana i sunneta i onoga 
na cemu su bili dobri selefi, sto se nece postici osim sa proucavanjem ove akide 
i upoznavanjem onoga sto joj se suprostavlja od iskrivljenih ubjedenja, a 
posebno danas kada se u safovima muslimana namnozilo onih koji su vjesti 



251 



EBU-Jusuf MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



lazovi, vracari, zatim vezivanje za kaburove i turbeta, u potrazi za ispunjenjem 
potreba i otklanjanjem nedaca. Isto onako kako su tb radili prvi musrici ili cak 
gore, dodajuci tome smatranje uglednika i onih koji su uspostavili sufijske 
tarikate, gospodarima mimo AUaha. Oni svojim sljedbenicima propisuju od vjere 
one za sta Allah nije dozvolio. Nema snage niti moci osim Allaha M. 

8 - Trazenje kise od zvijezda 

To predstavlja pripisivanje spustanja kise izlasku neke od zvijezda ili 
njenom nestanku, onako kao sto se to vjerovalo u ^agansko doba gledajuci u 
pojavu ili pad odredenih zvijezda koje bi navodno uttcale na pocetak spustanja 
kise. Govorili su: 'Dosla nam je kisa od te i te zvijezde, misled da je zvijezda 
uticala na to'. Koristili su rijec 'nev' tj. izlazak zvijezde jer u arapskom rijec 'nev' 
znaci izlazak ili pojavu. Pa su govorili: Ako se pojavi tia i ta zvijezda spustit ce se 
kisa'. 

Propis trazenja kise od zvijezda je takav da ako se bude ubijedeno kako 
zvijezda ima uticaja u spustanju kise, onda nema sumnje da je ovo sirk i veliki 
kufr. U ovo su bili ubijedeni pagani. A ako nisu ubijedeni da zvijezda ima 
uticaja nego da je uticaj jedino od Allaha M, ali On obicno daje da se kisa spusti 
sa pojavom neke zvijezde ili njenim padanjem - ovb ne dostize nivo velikog 
sirka, nego spada u mali sirk, zato sto je zabranjend pripisivati kisu nekoj od 
zvijezda, makar u prenesenom znacenju, radi sprijecavanja uzroka koji vode ka 
sirku. 

Buharija i Muslim biljeze hadis od Zejda bi Halida ^ da je rekao: 

"Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom sabah namaz na Hudejbiji pod tragom 

neba u rwci (tj, kise koja je pala te noci) i kadaje zavrsio okrenuo se prema Ijudima 

i rekao: "Znate li sta je rekao vas Gospodar?" Pa su rekll: "Allah i Njegov Poslanik, 

najbolje znaju." Kaze; Rekao je: "Od Mojih robova su'osvanuli onaj ko vjeruje u 

Mene i onaj ko ne vjeruje. Onaj ko kaze: Xisa nam je dosla iz Allahove blagodati i 

milosti,' taj je vjemik u Mene a ne vjeruje u zvijezdu. A dnaj ko kaze: 'Spustena nam 

je kisa radi te i te z'vijezde,' on ne vjeruje uMene a vjeruje u zvijezde'. " 

I 
9 - Pripisivanje blagodati nekom mimo Allaha 

Prethodio je govor o pripisivanju kise zvijezdaiina i trazenja kise od njih, 
dok je sada rijec o propisu onoga ko opcenito pripisuje blagodati nekom mimo 
Allaha. ■ 

Priznavanje Allahove blagodati, dobrote i zat|valjivanje na tome je od 
srzi akide. Jer, onaj ko pripise blagodat nekome od koga nije potekla, a ona je 



252 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



potekla od Allaha, on ju je zanijekao, i AUahu je ucinio sirk time sto ju je 
pripisao nekom drugom. 

Uzviseni Allah kaze: 

"Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poricu - veclna njih su 
nevjernici."(En-Nahl,83)^ 






Irsadila sahihil iatikad, str. 99 - 115. 



253 



6. tema 

UPOZORAVANJE NA IZRAZE KOJI SE NE SMIJU KORISTITI 
KADA JE RIJEC ALLAHU m 

Velicanje Allaha je jedna od najvelicajstvenijih metoda i ciljeva tevhida, 
a suprotne su mu najopasnije metoda i ciljevi sirka i idolopklonstva. Zbog toga 
moramo paziti na ostavljanje nekih izraza koje nije ddzvoljeo red kada je rijec o 
Allahu M s ciljem velicanja Njega il. 

Sejh Salih el-Fevzan, Allah ga sacuvao, kaze: Allah M je velicanstven, obaveza 
je velicati Ga, all postoje izrazi koje nije dozvoljeno koristiti kada je rijec o 
Njemu ig i to iz postovanja prema Njemu it, a vec su prenesene zabrane o 
njima. 

Od tih rijeci je da se kaze: "Neka je selam na Allaha". Selam je dova koja 
se upucuje za muslimana, trazeci spas njemu od zala, i to se trazi od Allaha a ne 
Njemu. Njemu se dove upucuju a ne dovi se za Njega, zbog toga sto je Allah 
neovisan, Njemu pripada ono sto je na nebesima i Zemlji, On je cist od svakog 
nedostatka ili greske, On daje i daruje, On je Selam i od Njega je selam. 

U Sahihu od Ibn-Mesuda 4^ se prenosi da je rekao: "Kada bismo bili u 
namazu sa Poslanikom govorili bismo: 'Neka je selam na Allaha od Njegovih 
robova. Neka je selam na tog i tog\ Pa je Vjerovjesnik M rekao: 'Nemojte govoriti: 
Neka je selam na Allaha, jer On, Allah, je Selam" Tj. Allah M je cist od svakog 
nedostatka. 

Od rijeci koje se ne koriste kada se govori o Allahu su: 'Allahu, oprosti 
mi ako hoces,' zato sto potreba koja se trazi od Allaha ne vezuje se za Njegovo 
htijenje, nego se trazi sa odlucno. 

U Sahihu od Ebu-Hurejre ^ se prenosi da je Allahov Poslanik M rekao: 
"Neka niko od vas ne kaze: Allahu, oprosti mi ako hocey Allahu, smiluj mi se ako 
hoces.' Neka trazi odlucno u svojoj dovi jer Allaha niko ne moze prisiUti." U 
Muslimovoj verziji stoji: "Neka svoju zelju uvelica, jer nema nista sto je Allahu 
veliko i tesko da dadne. " 



254 



KORISNt SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIOA 



Zahrana zaklinjanja na Allaha da Allah nece nesto uciniti 

Od rijeci koje nije dozvoljeno koristiti jeste zaklinjanje Allahom ako je u 
smislu ignorisanja da Allah nece uciniti neki hajr. 

Od Dzunduba b. AbduUaha ^ se prenosi da je rekao: AUahov Poslanik 
M kaze: "Neki covjek je rekao: Allaha mi, Allah nece oprostiti torn i tom, pa je Allah 
M rekao: %o je taj pa se zaklinje na Mene da Ja necu oprostiti tom i tom. Ja sam mu 
vec oprostio, a tvoja djela Sam ponistio\ " Biljezi ga Muslim. 

Rijec 'te'e/ii' dolazi u arapskom od 'ei elijje' a predstavlja zakletvu. Kada 
kaze: Koje taj... ukazuje na pitanje sa negacijom. 

Ovaj covjek se lose ponio prema AUahu i vec donio sud o Njemu, 
tvrdeci da Allah nece oprostiti ovom grjesniku. Kao da on odreduje sta ce Allah 
uraditi. To je zbog njegovog neznanja o samom rububijetu i zbog njegove 
obmanjenosti sobom i svojim znanjem, sto je htio pokazati. Ali je kaznjen 
suprotno njegovoj namjeri, tako sto je onom griesniku radi njega bilo oprosteno, 
a njegova djela su bila ponistena radi ove lose rijeci koju je izgovorio, iako je bio 
poboznjak. Pa je Ebu-Hurejre 4k> rekao: ^Izgovorio je rijec koja je unistila njegov 
dunjaluk i ahiret." 

Ohaveza proucavanja akide i poznavanja onoga sto je cini 
ispravnom i onoga sto je kvari 

Na osnovu onoga sto je prethodilo obaveza je cuvati se od rijeci i 
termina koji ukazuju na los odnos prema AUahu M, zato sto ovo kvari akidu i 
umanjuje tevhid. Tako da se nece red: 'Neka je selam na Allaha', zato sto je On 
M Selam, i zato sto je upucivanje selama nekome dova za spas njemu. Allah li 
se doziva u dovama a ne dovi se za Njega. Nije dozvoljeno reci: AUahu, smiluj 
mi se i oprosti mi ako hoces,' i slicno tome. Nego se u svakoj dovi mora obracati 
sa cvrstim ubjedenjem bez spominjanja AUahove volje, zato sto AUah cini ono 
sto hoce, Njega niko ne moze prisiliti. Takode, nije dozvoljeno zaklinjati se da 
Allah nece oprostiti nekoj osobi iU da joj se nece smilovati, zbog toga sto je to 
sprijecavanje AUahove milosti i lose misljenje o AUahu M. Isto kao sto nije 
dozvoljeno reci: 'Sta hoce Allah i taj i taj'. Nego se kaze: 'Sta hoce AUah, pa taj i 
taj*. Zbog toga sto veznik 'i' ukazuje na zajednistvo i ortastvo, a niko se nece 
udruziti niti poistovjetiti sa Allahom u bilo cemu. Dok je cestica 'pa' pokazatelj 
redoslijeda i slijedenja. Dakle, volja stvorenja slijedi AUahovu volju, i ona se 
dogada nakon nje a nije saucesnik sa AUahovom voljom. 



255 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HASAN ALIJ-FERRADI 



Sve ovo potvrduje obavezu muslimana za proucavanje akide, kao i 
poznavanje onpga sto je cini ispravnom i onoga sto jie kvari. Tako da bude na 
jasnom stanovistu i kako ne bi zapao u zabranjeno a da ne osjeti. 

Neka Allah dadne svima uspjeh do korisnog zi]anje i dobrih djela.' 



siw%S%S 



Irsad ila sahihil iadkad, str. 138-141. 



256 



TreCi odlomak 

ISKUSENJE KABUROVIMA. STETNE POSLJEDICE KOJE IZ 
TOGA PROIZIUZE I ODGOVOR NA NAJPOZNATIJE SUBHE 

KUBURIJA 

U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme: 

1, tema: Velicanje kaburova je jedan od najvecih razloga koji vode u sirk i 
idolopoklonstvo. 

2, tema: Nije dozvoljeno kaburove odrediti za neku od vrsta ibadeta Allahu M ^ ^ta 
je onda sa obozavanjem samih njih Hi onih koji su u njima, 

3, tema: Zabranjenost uzimanja kaburova za mjesto obavljanja namaza i obaveznost 
njihovog rusenja je nuzno poznato od vjere. 

4.tema: Najpoznatije sumnje kuburija i nenadmasni odgovor na njih. 

1. tema 

VELICANJE KABUROVA JE JEDAN OD NAJVECIH RAZLOGA KOJI 
VODE U SiRK I IDOLOPOKLONSTVO 

Sejh Abdullah b. Muhammed b. Ahdul-Vehhah, Allah im se smilovao, kaze: 

V 

Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehuUah, je rekao: "Vjerovjesnik M je ostvario 
tevhid i njemu poducavao svoj ummet. Tako kada je jedan covjek rekao: "Sta 
hocete Allah i ti. " Pa mu je odgovorio; "Zar si me ucinio supamikom Allahu? Nego 
samo sta Allah hoce. " Zatim je zabranio zaklinjanje nekim drugim mimo AUaha. 
Pa kaze: ^^Onaj ko se zakune nekim drugim mimo Allaha pocinio je sirk." Na 
smrtnoj postelji je rekao: "Allah je prokleo jevreje i krscane zato sto su kaburove 
svojih vjerovjesnika ucinili mjesdma molitve. " upozoravajuci na ono sto su ucinili, i 
kaze: "Allahu, nemoj uciniti moj kabur idohm koji ce se obozavati. " 

Zbog toga su se ucenjaci slozili da onaj ko poselami Poslanika M kod 
njegovog kabura da se nece doticati zidova njegove sobe, niti je poljubiti, zbog 
toga sto se to cini sa coskovima Allahove kuce (BejtuUaha- tj, Kabe), tako da se 
ne pravi slicnost izmedu kuce stvorenja sa kucom Stvoritelja."^ 



Akidetul muwehidin, Risaletu kelimat nafia fil mukefiratil vakia, str. 230. 



257 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradX 



V 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, Allah im se obojici smilovao, u pojasnjenju 

Kitahu tevhida, kaze: Kaze: "AiLzhu nemoj ucini mqj kabur idolom koji ce se 

obozavati." Allah se odazvao njegovoj dovi kao sto je rekao Ibnul-Kajjim, 
rahimehuUahu teala: | 

Pa se Gospodar svjetova odazva njegafvoj dovi 
I sa tri zidine ga je okruzio 
Sve dok nije osvanuo sa svih strana svojpm dovom 
U casti, zastiti i cuvanj^ 

Hadis, takode, upucuje na to da je kabur Vjerqvjesnika ^ bio na bilo koji 
nacin obozavan bio bi idolom, ali ga je Allah sacuvao onim sto je postavljeno 
izmedu njega i Ijudi (tj, zidovima), tako da je nemogucje doprijeti do njega. 

Takode, hadis ukazuje da je idol ono cemu se idolopoklonik direktno 
obraca, tj. kaburovima i tabutima koji su na njima. Smutnja radi kaburova se 
povecala radi njihovog velicanja i obozavanja. Kao st(j je Abdullah b. Mesud 4^ 
rekao: ^^Sta ce bid sa vama kada vas pogodi fitna u kojoj ce ostariti veliki i odrastati 
maliy koja ce se sprovoditi medu Ijudima i uzimati kao sunnet. Ako bi se izmijenila reci 
ce: 'hmijenjen je sunnet\" Kraj.' 



Fethul medzid, str. 239. 



258 



2. tema 

NIJE DOZVOLJENO KABUROVE ODREDITI ZA NEKU OD VRSTA 
IBADETA ALLAHU m, A STA JE ONDA SA 0B02AVANJEM SAMIH 

NJIH lU ONIH KOJI SU U NJIMA 

Sejfi Suleiman b. Ahdulah., Allah im se obojici smilovao, u pojasnjenju Kitabu 
tevhida, kaze: 

Poglavlje o onome sto je preneseno od grubosti zct onoga ko ohozfitva Allaha kod 
kahura nekog covjeUa a Uamoli ako ohozfitva kahur! 

Tj. kod kabura ili dobrog covjeka, zbog toga sto su obozavaoci kabura^ 
posrnuli jer su mislili da su dobrocinioci pa su smatrali svoje lose postupke 
dobrim djelima. Kao sto Uzviseni kaze: 

Li*»>- sU J '-AJ.^ » *-u }<J ijij iV*-*' 

"Zar pomoci mozes onome kome su njegova ruzna djela prikazana lijepim, a i on 
ih smatra lijepim?" (Fatir, 8) 

U Sahihu se biljezi predaja od Aise, radijjallahu anha, da je Ummu- 
Seleme, radijjallahu anha, spomenula AUahovom Poslaniku ^ crkvu koju je 
vidjela u Abesiniji i ono sto je u njoj od slika. Pa je rekao: ''Oni hi, kada hi umro 
dohar covjek ili rob medu njima, sagradili mjesto molitve nod njegovim kaburom. 
Onda bi naslikali te slike. Oni su najgora stvorenja kod Allaha." 

Oni su napravili spoj izmedu dvije fitne: fitne kaburova i fitne idola. 

Zahrana izgradnje mesdzida nad kahurovima i razlog te zcthrane 

Njegove rijeci: "Oni su najgora stvorenja kod Allaha" podrazumijevaju da 
je zabranjeno ovo sto je spomenuto a posebno kad se zna da je potvrdeno i 
proklinjanje takvih. 

Bejdavi kaze; "Posto su se jevreji i krscani klanjali pred kaburovima 
vjerovjesnika velicajuci ih time i uzimajuci iste za svoj pravac okretanja u 
molitvama, uzimajuci ih za idole, Vjerovjesnik M ih je prokleo i muslimanima 
zabranio nesto tako." 

Kurtubi kaze: "Njihovi preci su naslikali te slike da bi se ugledali na njih, 
da bi se prisjecali njihovih dobrih djela, te da bi ulagali trud u cinjenju dobra kao 



^ U daljem tekstu kuburije. 



259 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu-F[rrad^ 



sto su se i oni trudili, obozavajuci AUaha kod njihovih kaburova. Nakon njih su 
dosli narodi koji nisu znali za njihovu namjeru, pa im je sejtan ubacio svoje 
vesvese kako su njihovi preci obozavali i velicali ove slike. Tako da je 
Vjerovjesnik ^ upozorio od ovog cina kako bi spr^ecio uzroke koji vode ka 
tome. 

Kaze: "Oni su napravili spoj izmedu dvije fitne..." itd. Ovo su rijeci 

Sejhul-islama koje autor prenosi od njega, tj. oni koji su sagradili crkvu spojili su 

u njima dvije fitne zbog kojih su mnogi Ijudi bili odve4eni u zabiudu. 

I 
Prva je fitna kaburova. Zbog toga sto su iskufani sa kaburovima dobrih 

Ijudi, velicali su ih na novotarski nacin pa ih je to odvelo u sirk, a to je veca od 

dvije fitne, cak sta vise to je sam pocetak fitne. 

Druga je fitna samih naslikanih idola ili slika^ Jer, kada su bili zavedeni 
kaburovima dobrih Ijudi i njihovim velicanjem, na n|ima su sagradili mjesta za 
molitvu, u njima su naslikali freske sa ciljem kojeg je Kurtubi naveo, ali ih je to 
odvelo u obozavanje samih slika i onih cije su to slfke mimo AUaha i^. Ove 
dvije fitne su bile razlog obozavanja dobrih Ijudi, kap sto su Lat, Vedd, Suva, 
Jegus, Jeuk, Nesr, i drugi dobri Ijudi. 

Fitna prouzrokovana kaburovima je na]opas)niji uzrok koji vodi u 
veliki sirk a ovo je razlog zahrane uzimanja istih za mjesto molitvi 

Sejhul-islam, rahimehuUahu teala, kaze: "04o je razlog radi kojeg je 
Zakonodavac zabranio uzimanje kaburova za mjesto ^olitve, zato sto je to bio 
uzrok koji je odveo veliki broj naroda u veliki sirk ili ono sto je ispod toga. Duse 
su ucinile sirk u slikama dobrih Ijudi i slikama koj$ su smatrali talismanima 
odredenih zvijezda, i slicno tome. Sirk koji se cini na kaburu nekog covjeka, za 
kojeg se smatra da je bio dobar, je blize dusama od sirjca koji se cini kroz drvo ili 
kamen. Tako ces vidjeti musrike da su kod njih odanij skruseni, njima se utjecu, 
ponizno odnose i obozavaju ih srcima takvim vidorrj ibadeta kojeg ne cine u 
AUahovim kucama, ni u zadnjoj trecini noci. Neki s|e od njih klanjaju istima. 
Vecina njih se pouzdaje u blagoslov namaza i dovei kod njih, vise nego li u 
dzamijama. Zbog ove stete Vjerovjesnik M je uklonio uzroke toga zabranivsi 
opcenito obavljanje namaza na mezarju, makar klanjafc nemao namjeru trazenja 
bereketa toga mjesta u toku svog namaza, kao sto syojim namazom u dzamiji 
ima namjeru trazenja bereketa. ' 

Isto tako je zabranio obavljanje namaza u vrijeine izlaska i zalaska sunca, 
zbog toga sto su to vremena kada se musrici obracajju molitvama suncu, te je 



260 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



svom ummetu zabranio namaz u torn vremenu iako nemaju namjeru kao sto je 
imaju musrici, vec zbog sprecavanja uzroka. 

Kaze: "Ali ako se covjek namjeri da obavi namaz kod kabura trazeci 
bereket na torn mjestu, onda ovo predstavlja ocigledni vid borbe protiv Allaha i 
Njegovog Poslanika M, suprostavljanje Njegovoj vjeri i izmisljanje vjere koju 
Allah nije dopustio. 

Muslimani su se slozili oko onoga sto nuzno poznaju od vjere Allahovog 
Poslanika ^, da je namaz kod kaburova zabranjen jer je on prokleo onoga ko ta 
mjesta ucini mjestima molitve. 

Od najvecih uzroka i razloga sirka jeste namaz na tim mjestima uzimanje 
tih mjesta za mjesta molitve i izgradnja mesdzida na njima. Mnogo je tevatur 
predaja od Vjerovjesnika M koje govore o ovoj zabrani i strogosti u tome. Sve 
skupine su se izjasnile o zabrani izgradnje dzamija na kaburovima slijedeci pri 
tome vjerodostojni i direktni sunnet. 

Ahmedovi sljedbenici i drugi od sljedbenika Imama Malika i Safije su se 
direktno izjasnili o zabrani ovoga, dok su neki spomenuli pokudenost ovog cina. 
Medutim, zbog lijepog misljenja o ucenjacima ova pokudenost ce se smatrati 
pokudenost zabrane - mekruhi tahrim, kao i to da se o njima ne bi pomislilo 
nista lose sto su dopustili nesto radi cega ja AUahov Poslanik ^ prokleo 
pocinioca tog djela i zabranio to isto. 

Kaze: Njih dvojica biljeze od Aise ^: Kada je Allahov poslanik oholio 
smrtnom bolescu uzimao je mokru krpicu i stavljao je sebi na lice pa had bi dosao sebi 
rekao bi: "Neka je Allahovo proklestvo na jevreje i krscane. Kaburove svojih 
vjerovjesnika su uzimali za mjesta moliwi. " Vpozoravajuci od onoga sto su radili. A 
da nije toga njegov kabur bi bio istaknut osim sto se bojah da ne bude uzet za mjesto 
molitve. Biljeze ga Buharija i Muslim. 

Ovako je potvrdeno na pocetku ovog hadisa da ga prenose njih dvojica a 
na kraju biljeze ga kako je napisao autor, dok je jedan izraz dovoljan zbog toga 
sto se ovdje misli na autore dva Sahiha, 

Kurtubi kaze: "Zbog toga su muslimani isli do krajnjih granica 
sprijecavanja uzroka koji vode ka sirku u pogledu Vjerovjesnikovog M kabura. 
Podigli su zidove oko njegovog kabura, zatvorili su sve ulaze unutra, napravili su 
ogradu oko njegovog kabura. Zatim su se pobojali da se njegov kabur ne uzme za 
kiblu ako se budu klanjaci okretali prema njemu, cime bi namaz obavljan prema 
njemu izgledao kao ibadet, tako da su sa sjeverne strane kabura sagradili dva 



261 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



zida i ukosili ih. Tako da su se spojili u trouglu na sjeviernoj strani zbog cega niko 
ne moze da se okrene prema njegovom kaburu. | 

Kazem: U hadisu se nalazi nekoliko pitanja na koje je autor skrenuo 
paznju. Od njih su: 

Ono sto je Poslanik M spomenuo o onome ho sagradi dzamiju u kojoj 
obozava Allaha na kaburu dobrog covjeka makar nijell pocinioca bio valjan. 

Zatim, zabrana slikanja i strogost u tome. 

Zatim, zabrana tog postupka kod njegovog jcabura prije nego sto je i 
postojao. I 

Zatim, da je to obicaj jevreja i krscana kajda je rijec o kaburovima 
njihovih vjerovjesnika. , 

Zatim, njegovo proklinjane istih radi toga. ^ 

Zatim, njegova namjera da nas na taj nacin upbzori od svog kabura. 

Zatim, razlog ne isticanja njegovog kabura. 

Zatim, ono cime je iskusan Poslanik ^ od smrt|nih tegoba. 

Kazem: 

i 

Zatim, od toga je navodenje razloga zabrarje ovog cina (obozavanja 
kaburova) i razlog proklinjanja njegovog pocinioca.^ | 






Tejsirul azizil hamid, str. 215 - 220. 



262 



3. tema 

ZABRANJENOST UZIMANJA KABUROVA ZA MJESTO OBAVLJANJA 

NAMAZA I OBAVEZNOST NJIHOVOG RUSENJA 

JE NU2N0 POZNATO OD VJERE 

Zabrana uzimanja kaburova za mjesta obavljanja namaza je nuzno 
poznata stvar od vjere, zato da ummet ne bi pao u sirk. To je ujedno i razlog 
zabrane, a ne zbog toga sto se misli da je to mjesto necisto. Radi toga je proklet 
svako onaj ko pomogne da se velicaju kaburovi, iz straha da ne bi ummet zapao 
u ono na ciju je zabranu upozoreno. 

Sejh Sulejman h. Abdullah, u pojasnjenju Kitahu tevhida, kaze: Njegove su rijeci: 
"A ziiT nisu oni koji su bill prije vas uzimali kaburove zci mjesta moliwe." Pa do kraja 
hadisa. El-Halhali kaze: "Poslanikovo ^ negiranje ovog njihovog postupka 
ukazuje na dvoje: 

Jedno je: to sto su se klanjali kaburovima vjerovjesnika, velicajuci ih na 
taj nacin. 

Drugo je: to sto su smatrali dopustenim molitve na mjestima gdje su 
ukopani vjerovjesnici i klanjanje na kaburovima ili okretanje prema njima u 
toku molitve, smatrajuci to ibadetom AUahu. Kao i zbog samog pretjerivanja 
velicanja vjerovjesnika. 

Prvo je ociti sirk, dok je ovo drugo skriveni, zbog toga su zasluzili 
proklestvo." 

Kazem: Hadis je opcenitiji od toga tako da obuhvata izgradnju dzamija i 
kupola (turbeta) nad kaburovima. 

Ibnul-Kajjim kaze: "U svakom slucaju, onaj ko poznaje sirk i njegove 
uzroke i razloge, i razumije od Poslanika M njegove namjere, ustvrdice tako 
cvrsto da ne postoji mogucnost suprotnog, da ovo naglasavanje prokletstva i 
zabrane u smislu: - 'Nemojte to cinitV Ili: ^Zabranjujem vam.' - nije radi necistoce, 
nego je radi necistoce sirka koji ce stici onoga ko mu se suprostavi i pocini ono 
sto je zabranio i bude slijedio svoje strasti, ne bojeci se svog Gospodara i 
Zastitnika, omalovazavajuci Ga time, i ne ostvarujuci 'La ilahe illallah'. Ovo, i 
njemu slicno od Vjerovjesnika ^, je zastita tevhida kako mu se ne bi pridruzio 
sirk i nadvladao ga, kao i zbog cistog ispovijedanja tevhida, i srdzbe radi 
Njegovog Gospodara ako bi se neko smatrao Njemu ravnim. Medutim, musrici 
su odbili osim nepokornost Njemu i cinjenje onoga sto je zabranio. Sejtan ih je 
zaveo time da je to samo velicanje kaburova sejhova i dobrih Ijudi, i sto ih vise 



263 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



velicate i vise u pogledu njih pretjerujete bicete im blizi, sretniji i od njihovih 
neprijatelja dalji. 

Tako mi Allaha, isto tako je prisao obozavaocima Jegusa, Jeuka i Nesra 
kao i obozavaocima kipova, od kad su postali pa do Sudnjeg dana. Musrici su 
spojili izmedu pretjerivanja prema njima i potvaranja njihova pravca. Allah je 
uputio pripadnike tevhida, koji su slijedili njihov(vjer()vjesnicki) put, i koji su im 
davali mjesto koje im je Allah dao, naspram ibadel|a i oduzevsi im bilo koje 
svojstvo bozanstva. i 

Kazem: Ono sto su obrazlozili od straha i fitne! sirka, Safija, Ebu-Bekr el- 
Esrem, Ebu-Muhammed el-Makdisi, Sejhul-islam i drjgi, je istina. 

Rekao je: Ahmed biljezi sa dobrim lancem oj Ibn-Mesuda '^^ merfuan 
predaju: "Od najgorih Ijudi, koje ce zateci Sudnji dan dok su zivi, su oni koji kahurove 
uzimaju za svoje mesdzide" Biljezi ga Ebu-Hatim u svom^Sahihu. 

Njegove rijeci su: "Od najgorih Ijudi.'' Dakle radl se o mnozini. 

Njegove rijeci su: \oje ce zateci Sudnji dan dok su zivi," tj. nad onima nad 
kojima ce se podici Sudnji dan i kada ce se puhnuti u rog dok su jos zivi. Ovo je 
poput drugog hadisa u Muslimovom Sahihu: "Nece s^ desiti Sudnji dan osim na 
najgorim stvorenjima." ' 

Ucenjaci su se slozili o zahrani izgradnje gradevina nad 
kaburovima i ohavezi njihovog frusenja 

Ucenjaci su se slozili o zabrani i sprecavanju izgradnje nad kaburovima i 
obaveze njihovog rusenja. Za ovo postoje jasni i vjerWostojni hadisi u kojima 
nema potvore na bilo koji nacin. U tome nema razlfke oko izgradnje izmedu 
mezarja opceg karaktera ili onoga koje je u licnom .posjedu. Osim sto je po 
pitanju onog u privatnom posjedu jos zesca zabrana. T^kode, nema uticaja to sto 
su se neki od kasnijih izokrenuli, dosh sa iznimnim niisljenjem pa to dozvolili, 
neki opcenito a neki kada je rijec o privatnom posjedu.j 

Imam Ebu-Muhammed b. Kudame kaze: l"Nije dozvoljeno ciniti 
kahurove mjestima molitve zato sto je Vjerovjesnik M rekao: 'Neka je Alhhovo 
proklestvo na jevreje i krscane. Kahurove svojih vjerovje^ka su uzimdi za mjesta 
molitvi.' Upozoravajuci od onoga sto su ciniU. I zato std) posebno davanje paznje 
ibadetu kod kaburova lici na velicanje kipova, klaifijanjem i priblizavanjem 
istima. Prenijeli smo da je pocetak obozavanja kipojva bio velicanje mrtvih, 
slikanjem i uzimanjem njihovih slika, potiranjem istih ilmolitva kod njih." 



264 



. KORISNt SA2ETAK — 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Sejhul-islam kaze: "Sto se tice gradnje dzamija nad kaburovima svi 
ucenjaci, iz svih skupina, su se izjasnili o zabrani toga, slijedeci vjerodostojne 
predaje. Nasi prijatelji, kao i Malikovi i Safijini prijatelji su se izjasnili o zabrani 
ovog cina." Kaze: 'Nema sumnje da je sigurno zabranjeno'. Zatim je naveo hadise 
o tome, dok nije rekao: "Ove dzamije - koje su sagradenje nad kaburovima 
vjerovjesnika, dobrih Ijudi, vladara i drugih, obaveza je na svima da se poruse i 
uklone, i to je nesto za sta ne poznajem razilazenje medu poznatim ucenjacima." 

Ibnul-Kajjim kaze: "Obaveza je porusiti kupole koje se nalaze nad 
kaburovima, zbog toga sto su postavljene na nepokornosti Poslaniku M- Ebu- 
Hafs kaze: 'Haram je praviti sobice (nad kaburovima), nego ih je obaveza 
porusiti'. Pa ako je ovo njegov stav o sobici sta onda reci za kupolu (turbe)". 

Safija kaze; "Mrzim da se velica stvorenje, posebno da se njegov kabur 
ucini dzamijom, iz straha da ne bude razlog smutnje onima koji ce doci poslije 
njega." Takode je rekao: "Kaburovi se moraju poravnati ne uzdizati niti ce se 
nad njima nesto graditi, nego ce biti na razini zemlje." Skupina safija su iznijeli 
fetvu o obavezi rusenja gradevina nad kaburovima u Kurafi. Od njih su bili Ibn- 
Dzumejzi, Zahir et-Termini i drugi. 

El-Kadi Ibn-Kedz kaze: "Nije dozvoljeno ograniciti' kaburove niti graditi 
nad njima kupole ili nesto drugo. Onaj ko to ostavi u oporuci ona nije validna." 
Ezrui kaze: "Sto se tice oporuke o izgradnji kupola i drugih velikih gradevina i 
trosenja ogromnih svota novca, nema sumnje da je zabranjeno." 

Kazem: Nevevi je bezprijekorno tvrdio u Serhi muhezzehu opcu zabranu 
izgradnje. U Komentaru Muslimovog Sahiha je slicno spomenuo. Kurtubi u vezi 
Dzabirovog hadisa kaze: "Zabranio je da se ogranici kabur ili da se nad njim 
gradi nesto." O ocitom znacenju hadisa izjasnio se slicno imam Malik, 
smatrajucu pokudenim ogranicavanje kaburova i izgradnju nad njima, dok su 
drugi dopustili. Medutim, ovaj hadis je dokaz protiv njih. 



' Ograniciti tj. istaci ogradom ili kamenom kabur kojim ce se izgraditi oko njega zid. Isto 
tako je rekao Abdu-Selam b. Muhammed b. Omer u ZeJJu an nihajeti B garibil hadis vel eser 
od Imama Ibn-Esira str. 79. Izdavacka kuca Ibn-Hazm, prvo izdanje 1417 h. 



265 



EBU-Jusur MiOHAT B. Hasan Alu-Ferra|2 



Stetne posljedice radi izgradnje nad kahurovima 

Moras znati da su se desile stetne posljedice zbog izgradnje nad 
kaburovima sto ne zna niko osim AUaha li, i zbog cega ce se naljutiti svako onaj 
u cijem se srcu nade miris imana, na sto su skrenuli pajznju Ibnul-Kajjim i drugi. 

Od tih posljedica su: 

Navika obavljanja namaza pored njih, a VjeroVjesnik M je to zabranio. 

Takode, upucivanje dova pored njih i tvrdnje da onaj ko uputi dovu 
pored kabura tog i tog, Allah ce mu je uslisati. Hi, pa je kabur doticne osobe 
provjereni lijek. Nema sumnje da je ovo zla novotarijaj. 

Takode, njihova tvrdnja da kaburovi imaju n^sto posebno, sami po sebi, 
kada je rijec o sprecavanju (otklanjanju) stete i priddbijanju koristi. Kazu da se 
nedaca odbija od stanovnika mjesta u kojima se nalaze kaburovi dobrih Ijudi. 
Nema sumnje da je ovo suprotno Kur'anu, sunnetii i konsenzusu. U Bejtul- 
Makdisu je bilo kaburova od vjerovjesnika i dobrih Ijujdi, onoliko koliko je Allah 
htio, ali kada su iskazali nepokornost Poslaniku ^, suplrostavivsi se onome sto im 
je Allah naredio, Allah je odredio one koji ce ih poniziti i osvetiti im se. Isto 
tako, kada su stanovnici Medine napravili neke izmjetjie dosla im je Vruca godina 
otimanja i ubijanja, i mnogo toga drugog od nedaca 6to joj se nije desilo prije. 
Ovakvih primjera je mnogo i nemoguce ih je nabrojati 

Takode, od posljedica je ulazak u Poslanikovo ^ proklinjanje onoga ko 
ucini mjesto molitve nad njima ili zapali svijecu i si. 

Takode, to vodi ka posjecivanju mauzoleja cjme se rusi uloga dzamija, 
sto je danas ocito. AUahova vjera je suprotno tome. ] 

Takode, od losih posljedica je njihovo okupljapje radi posjete, mijesanje 
muskaraca i zena i mnostvo onoga sto je produkt tog^ okupljanja, od razvrata i 
ostavljanja namaza, a sve pod tvrdnjom da ce oni ukppani podnijeti to za njih. 
Poznato je da su prostitutke snizavale cijene svojih usjuga prostitucije u danima 
kada su bile posjete sejhovima, kao sto je Bedevi i njemu slicni, s ciljem 
priblizavanja Allahu. Da li poslije ovoga postoji veci kijifr. 

Takode, ogrtanje ovih grade vina sa skupocjenlim materijalom izvezenim 
od svile, zlata, srebra i slicnog. 

Takode, odredivanje riznica, imetaka i vakufa koji se ostavljaju za 
potrebe i obnovu ovih gradevina. i 



266 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Takode, darivanje imetka i zavjetovanje onih koji tu bdiju od sluga koji 
predstavljaju osnovu ovakvih nedaca i kufira. Oni su ti koji lazu neznalicama i 
zavedenim bijednicima kako je neko prizivao umrlog na torn mjestu pa mu se 
odazvalo na dovu, ili da je zatrazio pomoc pa da mu je pruzena. Njihov cilj pri 
tome je sto vise dobiti poklona i zavjeta. 

Takode, odredivanje sluga poput onih koji sluze kipovima. 

Takode, zaklinjanje Allaha onim koji je ukopan u tim kaburovima. 

Takode, mnogi od onih koji vide gradevine nad kaburovima umrlih cine 
im sedzdu. 

Nema sumnje da sve ovo predstavlja kufr po Kur'anu, sunnetu i 
konsenzusu ummeta. Cak sta vise, ovo je obozavanje idola, zato sto je sedzda 
kupoli (turbetu) ibadet istoj. Predstavlja vrstu krscanskog obozavanja slika u 
njihovim crkvama, u liku onih koje obozavaju po njihovim laznim tvrdnjama, 
Kao sto su oni poceli obozavati one cije su te slike bile, tako je i obozavaoce 
kaburova, nakon izgradnje kupola nad kaburovima, to odvelo do obozavanja 
samih kupola i onih nad kojima su izgradene, mimo Allaha M. 

Takode, zavjetovanje onome koji je tu ukopan. Odredivanje udjela u 
imetku i djeci istom. Kao sto Allah M kaze: 



llJlSJJ^iJ \ jjlaj J, ^ ^ c-jj 4JJ IJlla IjJUi 1."^^^,' 



^0t 






"Oni odreduju za Allaha dio Ijetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: Ovo 
je za Allaha - tvrde oni - a ovo za bozanstva nasa!" (El-En'am, 136). 

Ovo je mnogo gore jer musrici nisu prodavali svoju djecu svojim idolima. 

Takode, onaj ukopani je velcanstveniji u srcima i vise ga se boje nego 
Allaha. Zbog toga, kada bi od nekog od njih zatrazio da ti se zakune AUahom za 
nesto on bi se zakleo za sve sto pozelis bez razlike dal' govorio istinu ili ne, ali, 
ako bi ga zakleo onim ukopanim on se ne bi usudio da to ucini ako laze. 

Nema sumnje da idolopklonike njihov ibadet nije doveo do ovog 
stupnja, nego kada bi htjeli da iskazu svoj tvrdi stav zakleli bi se Allahom, kao 
sto je u prici o kasami i drugima.^ 



^ Imam Buharija biljezi u svom Sahihu hadis od Ibn-Abbasa 4^, da je rekao: "Prva kasama je 
bila u dzahilijetu u nama Benu-Hasim. Jednog covjeka od Benu-Hasim je unajmio covjek od 
Kurejsija, od druge loze, pa ga je poslao sa svojim devama. Pored njega je naisao covjek od 



267 



EBU-Jusuf MiDHAT B. Hasan AluFerrad! 



Takode, trazenje od mrtvog da udovolji potrebi i iskazivanje iskrenosti 
prema nekom drugom mimo AUaha u vecini slucajeva. 

Takode, iskazivanje poniznosti pored mjesta umrlih, placom u strahu i 
skrusenosti radi onih koji su unutar, vise nego sto to pokazuju u dzamijama pred 
Allahom u namazima. 

Takode, davanje prednosti njima vise nego mjestima koja su bolja i draza 
AUahu, a to su dzamije. Oni smatraju da su ibadet i bdijenje u njima - (tj., kod 
njih, tih turbeta) - vrijedniji nego ibadet i bdijenjeiu dzamijama. Ono sto je 
dovelo do sirka prvih jeste to da su postivali Mesdzidjul-Haram vise nego sto su 



Benu-Ha§ima cija je karika na osovini kola pukla pa je rekao: 'Pomozi mi svojim konopcem 
da svezem osovinu na kolima a deva nece pobjeci'. Pa mu je dvaj dao konop te ga sveza oko 
osovine. Kada je do§ao doveo je deve i sve su bile povezan^ osim jedne. Onaj koji ga je 
unajmio rec5e: 'Sta je sa ovom devom pa nije svezana kao ostalei?' Kaze: 'Nema konopa za nju'. 
Kaze: 'Gdje joj je konop?' Kaze, pa ga je udario §tapom cime je zape^atio njegov zivot. Nakon 
toga pored njega je naisao covjek iz Jemena. Pa mu je rekao: ^Hoces 11 prisustvovati hadzu'. 
Kaze: 'Necu a mozda i hocu'. On mu rece: 'Hoces 11 od mene c ostavitl poruku nekada dok si 
ziv?' Kaze: 'Da'. Kaze: Pa je napisao: 'Ako ti Ikad budes jirisustvovao hadzu povlc5i: O 
KurejSije! Pa ako ti se odazovu ti poviil: O Benu-Haslm! Pa a^o ti se odazovu tl se raspitaj o 
Ebu-Tallbu 1 obavljesti ga da me je taj 1 taj ubio radi ko^opca.' Nakon toga je umro 
najamnik. Kada je doSao onaj koji ga je unajmio Ebu-Tallb mtj dode 1 uplta ga: '§ta je bilo sa 
nasim prijateljem?' Kaze: 'Razbolio se pa sam ga sluzio 1 dostojjno sam ga ukopao'. Kaze: 'To 
tl dolikuje da u^inls'. Zatlm je proslo neko vrljeme dok nlje do$ao onaj kojem je dao oporuku 
da je dostavi od njega u vrljeme hadza. Pa je rekao: 'O Kurejsij^!' Rekll su: 'Ovo su Kurejglje'. 
Kaze: 'O Benu-Haslm!' Pa su rekll: 'Ovo su Benu-HaSlm'. Pajje rekao: 'Gdje je Ebu-Tallb?' 
Rekll su: 'Ovo je Ebu-Tallb'. Kaze: 'Naredio mi je taj 1 taj da ti dostavlm ovo plsmo da ga je 
taj i taj ubio radi konopca'. Pa mu je Ebu-Tallb dosao 1 rekad: 'Izaberl od nas jednu od trl 
stvarl: Ako hoces dat ces stotlnu deva jer si ubio jednog od nafi. Hi ces da se zakune pedeset 
Ijudi od tvog plemena da ga nisi ubio. A ako to sve odbijes ijal cemo te ublti'. Pa je dosao 
njegov narod 1 rekU su zakllnjemo se. Zatlm je do§la zena ocj covjeka Benu-Haslm koja je 
bila udata 1 koja mu je rodlla dljete pa je rekla: Ebu-Talibe, ja Hlh voljela kada bi ubrojao ovo 
moje dljete Izmedu ostallh pedeset ali njegova zakletva nlje Hao zakletva ovih pa je prlml. 
On je to 1 ucinlo. Zatlm mu je dosao covjek od njlh pa rekao: '^bu-Talibe trazio si da pedeset 
Ijudl dadne zakletvu umjesto stotlnu deva. Na svakog od njih [padaju po dvije deve. Ovo su 
moje dvlje pa ih uzmi i moja zakletva se nece nacl sa zakletv^ma ovih', pa ih je prlhvatio. 
Zatlm mu je doslo detrdeset osam Ijudi pa su se zaklell." Ibn-Al>bas 4i., kaze: "Take mi Onoga 
u Cljoj Rucl je moja dusa, nlje prosla ni godlna a od onlh cetrdeset osam nlje bilo vise nl 
jedno oko koje je treptalo." Pogledaj Fethul-Bari 7. dlo, pogla|^^lje o Vrijednostima ensarija, 
odlomak Kasama u dzahilljetu, str. 190 - 191. provjera Muhammed Eddln El-Hatib, 
Izdava(5ka kuca Rejjan Turas, Kairo. 



268 



KORISNI SA2fT4K 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



postivali kuce idola. Dok ovi bdijene u mauzolejima smatraju vrijednijim od 
bdijenja u dzamijama. 

Takode, ono sto je Poslanik ^, propisao u pogledu obilaska kaburova 
jeste sa ciljem sjecanja na Ahiret. Kao sto kaze: "Posjecujte kaburove jer oni 
podsjecaju na Ahiret" Kao i iskazivanje postovanja prema umrlom time sto ce se 
moliti da se njemu smiluje, upucivanjem dove Allahu za njega, trazenjem 
oprosta i spasa. Tako da ce ta osoba uciniti dobro i sebi i mrtvom. Medutim, 
kuburije su izokrenule situaciju naopako, izopacili su vjeru, cime su cilj posjete 
kaburovima ucinili sirkom u pogledu mrtvih, kao i dovu upucenu njemu ill 
njime, zatim, trazenje pomoci od njih i pomaganje protiv neprijatelja i slicno 
tome, Tako da su se lose ponijeli prema sebi i prema mrtvom, pa makar zbog 
toga sto ce Allah uskratiti ono sto je propisao od bericeta dovom i molbe da se 
mrtvom smiluje i trazenja oprosta za njega. 

Takode, vrijedanje i ometanje umrlih onim sto cine kuburije sa njima, 
jer njima smeta ono sto se radi kod njihovih kaburova, oni to mrze, vrhuncem 
mrznje. Isto onako kao sto Mesih (Isa 8^0 mrzi ono sto cine krscani. Hi ostali 
vjerovjesnici, kojima smeta ono sto rade oni koji su nalik krscanima, kod 
njihovih kaburova. Na Sudnjem danu ce se odricati od njih, kao sto Uzviseni 
kaze: 



"Ko je u vecoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do 
Sudnjeg dana nece odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodusni. Kada 
Ijudi budu sabrani, oni ce im biti neprljateiji i poreci ce da su ill obozavall. "(Ei- 

Ahkaf, 5 - 6) 

Takode, suprostavljanje Allahu i Njegovom Poslaniku M, i 
suprostavljanje onome sto je propisao u tom pogledu. 

Takode, veliki umor sa velikim tovarom i ogromnim grijehom. 

Sve ove stetne posljedice, i one koje nisu navedene, su prouzrokovane 
izgradnjom nad kaburovima. Zato kod onih kaburova, nad kojim nije nista 
izgradeno od kupola, niko ne dolazi niti ih obilazi na nacin koji je prethodno 
spomenut, osim sto Allah hoce. Zakonodavac najbolje zna dokle vodi ova stvar 
zbog toga se o tome izjasnio ostro od pocetka i vise puta, pa je prokleo onoga ko 



269 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



to ucini. A dobro i uputa su u pokoravanju njeniiu. A zlo i zabluda su u 
nepokornosti i suprostavljanju upravo njemu. 

Cudno je od onih koji vide ove velike stetne posljedice, zatim pomisle da 
je Allahov Poslanik ^ zabranio uzimanje kaburovia za mjesta molitve radi 
necistoce, kao sto su to tvrdili neki od kasnijih pravi^ika. Kada bi to bio razlog, 
tj., radi necistoce, onda bi bilo prece da je spomenub klaonice i zahode, jer je 
spomen mokrace i izmeta preci da se od njega cuva. |Ali, ovo je spomenuo radi 
necistoce sirka, koja je pogodila kuburije i to onda ka^a su se ovome uprostavili, 
zabacivsi to iza leda i prodajuci za nisku cijenu. Lose lijje ono sto su prodavali.' 



' Tejsirul azizil hamid, str. 221 - 228. 



270 



4. tema 

NAJPOZNATIJE SUMNJE KUBURIJA I NENADMASNI 
ODGOVOR NA NJIH 

Musrici su pomislili da Poslanikove ^, rijece: "Nemojte moj kabur uciniti 
mjestom redovnog obilaska:' da znace, stalno ga obilazite, u svakom vremenu i 
trenutku, nemojte ga uciniti takvim da bude poput praznika koji biva od godine 
do godine. 

Sejh Sulejman h, Abdullah, u pojasnjenju Kitahu tevhida, kaze: Od Ebu-Hurejre 
^ se prenosi da je AUahov Poslanik M rekao: ''Nemojte od vasih kuca pravid 
kaburove. Nemojte moj kabur uciniti mjestom redovnog obilaska. Donosite salavat na 
mene, vas ce salavat doprijeti do mene gdje god da ste." Biljezi ga Ebu-Davud sa 
dobrim lancem a prenosioci su mu povjerljivi. 

Njegove su rijeci: ''Nemojte moj kabur uciniti mjestom redovnog obilaska" 
Sejhul-islam kaze: "El-Id, u arapskom se odnosi na naziv za ono sto 
podrazumijeva opci skup na obicajni nacin. On se vraca svake godine ili sedmice 
ili mjeseca i slicno tome, kao sto je prethodilo." 

Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, kaze: "El-Id je ono sto se ponavlja i 
sto se namjerava od vremena ili mjesta. Rijec je uzeta od stalnog ponavljanja i 
navike. Ako se radi o nazivu mjesta onda je to mjesto koje se namjerava za skup 
radi ibadeta i neceg drugog. Isto kao sto su Mesdzidul-Haram, Mina, Muzdelifa i 
Arefat, mjesta obreda koja je Allah ucinio za monoteiste kao mjesto redovnog 
okupljanja. Ili, kao sto je dane bajrama ucinio praznikom ili onim sto se stalno 
ponavlja. Musrici su imali praznike vezane za mjesta i vremena. Kada je Allah 
podario islam dokinuo ih je i nadomjestio monoteistickim, a to su ramazanski 
bajram i Kurban bajram, te dani Mine. Ili, kao sto im je zamijenio musricka 
praznicna mjesta Kabom, Minom, Muzdelifom, Arefatom i ostalim mjestima 
obreda." 

Drugi su rekli: "Ovo je naredba stalnog bivanja i bdijenja kod njegovog 
kabura i stalna namjera i okupljanje. Tako da je zabranio da se ucini poput 
praznika koji biva jednom ili dva puta u godini. Kao da kaze: 'Nemojte ga uciniti 
poput praznika koji biva od godine do godine, nego ga obilazite svakog trenutka 
i casa'." Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, kaze: "Ovo je prkos, suprostavljanje i 
kontriranje onome sto je Poslanik M htio reci. Kao i to da se ovim potvara 
Poslanik M, nejasnim i nerazumnim rijecima nakon kontradiktornosti. Allah 
ubio lazove kako se odmecu. 



271 



EBU-Jusur Midhat b. Hasan Alu-Ferraiz 



Nema sumnje da onaj ko bi naredio Ijudima stalni obilazak, obavezu i 
mnostvo skupljanja rijecima: 'Nemojte ga uciniti mjestom redovnog obilaska.' 
ucinio bi suprotno od pojasnjenja prije nego sto bi ptjasnio i ukazao na zeljeno. 
Ovako su izmijenjene vjere poslanika. Da AlUh nije dao pomagace i 
podstrekace Svoje vjere, koji su je stitili, sa njom l|)i se desilo isto ono sto se 
desilo sa vjerama prije nje. Da je AUahov Poslanik M htio reci ono sto tvrde ovi 
zalutali onda ne bi zabranio da se kaburovi vjerovjQsnika uzimaju mjestima za 
molitve, takode, ne bi prokleo onoga ko to ucini. Jer ako je prokleo onoga ko to 
mjesto ucini mjestom molitve gdje obozava AUaha, sta onda reci za onoga ko to 
smatra obavezom i mjestom stalnog bdijenja, ili da selstalno namjerava i okuplja 
kod njega, te da se ne ucini poput praznika koji biva t)d godine do godine? Kako 
je onda trazio od svog Gospodara da ne ucini njegot kabur idolom koji ce biti 
obozavan? Kako moze najucenije stvorenje reci: 'Da Hije tako njegov kabur bi bio 
istaknut ali se bojah da ne bude uzet za mjesto molitve. ! Kako moze reci: 'Nemojte 
moj kabur uciniti mjestom redovnog obilaska, nego dono^te salavat na mene gdje god 
daste.V j 

Kako to nisu shvatili njegovi ashabi i porodicaj, onako kako su to shvatili 
ovi zabludjeli koji su spojili izmedu sirka i izmjene? ITakode, tu je bio najbolji 
medu tabiinima Alija b. Husejn, koji je zabranio ^ovjeku da cini dove kod 
Poslanikovog M, kabura. Zatim je naveo kao dokaz hafiis kojeg je cuo i prenio od 
svog oca Husejna od djeda mu Alije ^, a sigurno je noznavao njegovo znacenje 
bolje nego ovi zalutali. Isto tako i njegov amidzic Hjfsan b. Hasan, sejh Ehlul- 
Bejta, smatrajuci pokudenim da covjek namjeri posjku kaburu, ako nije imao 
namjeru posjetiti dzamiju, smatrajuci to opet uzim^njem u obicaj redovnog 
posjecivanja." Kraj. 

V 

Sejhul-islam kaze: "Nepoznato mi je da je bllo ko od ucenjaka selefa 
dozvolio to, tj. posjetu kaburu radi selama, zbog toga sto to predstavlja vrstu 
redovnog obilazenja. Takode ukazuje na to da je zal^ranjeno namjeriti posjetu 
kaburu ako ude u dzamiju da klanja, zbog toga sto to cini redovnim obilaskom. 
Malik je stanovnicima Medine obrazlozio pcikudenim dolazak kod 
Vjerovjesnikovog m kabura pri svakom covjekovom u asku u dzamiju, zbog toga 
sto selefi nisu tako postupali. Pa je rekao: 'Nece biti valjano na kraju ovog 
ummeta osim ono sto je bilo valjano kod njegovog picetka. Ashabi i tabiini su 
dolazili u Poslanikovu M dzamiju da bi klanjali iza Ebuj-Bekra, Omera, Osmana i 
Alije, a nakon obavljenog namaza bi sjeli ili izasli, ali rtisu dolazili kod kabura da 
bi nazivali selam, zbog toga sto su znali da su selam i salavat doneseni na njega u 
toku namaza vrijedniji i potpuniji.' , 



272 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Dakle, ashabi nisu obicavali donositi selam i salavat na njega kod 
njegovog kabura, kao sto su to cinili neki od kasnijih generacija, nego su neki od 
njih, selefa, dolazili iz vana pa bi ga poselamili, ako bi dosli sa putovanja. Kao sto 
je to cinio Ibn-Omer '^. 

Ubjedullah b. Omer prenoseci od Nafie kaze: 'Ibn-Omer kada bi dosao 
sa putovanja prisao bi Vjerovjesnikovom ^ kaburu i rekao: ^Esselamu alejke 
Allahov Poslanice, esselamu alejke Ebu-Bekru, esselamu alejke babice\ Zatim bi 
otisao.' 

Ubjedullah kaze: 'Ne znam da je iko od Poslanikovih M ahaba ucinio ovo 
osim Ibn-Omera.' Ovo dokazuje da se nece stati kod kabura radi dove kao sto to 
cine danas mnogi." Sejhul-islam kaze: "To nije preneseno ni od jednog od 
ashaba, tako da biva sustom novotarijom."^ U Mebsutu Malik kaze: "Ne smatram 
dopustenim da stane kod kabura, nego ce poselamiti i otici." 

Prica koju prenosi Kadi Ijjad od Malika u njegovoj prici sa Mensurom 
kada je rekao Maliku: "Ebu- Abdullah, hocu li se okrenuti Kibii i doviti, ili cu se 
okrenuti Allahovom Poslaniku ^?" Race: "Zasto okreces svoje lice od njega. On 
je tvoj vesilet (posrednik) i vesilet tvog oca Adema do Sudnjeg dana. Nego, 
okreni se prema njemu, trazi od njega sefa'at, Allah ce ti ga uciniti tvojim 
sefa'adzijom." Ova predaja je slaba iU cak podmetnuta i izmisljena, jer u njoj ima 
onih koji su potvoreni kao sto je Muhammed b. Humejd cije stanje nije poznato. 

U Ahmedovim tekstovima stoji da ce se okrenuti prema Kibli, dok ce 
Aisina soba ostati sa lijeve strane, kako mu ne bi okrenuo leda nakon sto ga 
pozdravi i donese selam na njega. Ocito od ovoga je da ce stati radi dove poslije 
selama. Dok su Malikovi prijatelji rekli da ce se okrenuti prema Kibli a njemu ce 
okrenuti leda. 

U svakom slucaju, imami su se slozili da se nece okretati kaburu ako 
bude dovio, ali su se razisli oko toga hoce li mu se okrenuti kod selama ili ne? 
Od dokaza po torn pitanju je predaja od Ibn-Zibale, u Vijestima Medine, od 
Omera b. Haruna od Seleme b. Virdana, koji nisu navedeni, kaze: "Vidio sam 
Enesa b. Malika kako selami Vjerovjesnika M, a onda bi se naslonuo ledima na 
zid kabura i dovio." 



^ Pogledaj tekst od Imama Ahmeda b. Hanbela, rahimehullahu teala, o ovom pitanju na 
sljedecoj stranici. 



273 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Ai.u-Ferrad2 



Zahrana pripreme za putovanje radi kahurova jer je ovo jedan od 
najvecih uzroka sirka sa njima i onima koji su u njima 

"U hadisu^ je dokaz o zabrani pripremanjaj na putovanje radi kabura 
Allahovog Poslanika My a i drugih kaburova i sastajalista, zbog toga sto to 
predstavlja uzimanje istih za mjesta redovnog obilazenja, ili cak najvecim 
razlogom cinjenja sirka radi onih koji su u njima. Kao sto se to desilo 
obozavaocima kabura koji se pripremaju na putovarije radi njih, pri cemu trose 
velike svote novca, a njihov cilj nije nista drugo osim posjeta kaburovima u 
potrazi za blagoslovom tih kupola i zidina radi kojih su pali u sirk- 

Ovo je pitanje po kojem je Sejhul-islam doinio fetvu, tj., o onome ko 
putuje samo radi posjete kaburovima vjerovjesnika i dobrih Ijudi i sastajalista, 
svetista. O tome se, takode, prenosi razilazenje ucenjaka o dopustenosti i 
zabrani. Od onih koji su to dopustili su bili: Ebb-Hamid el-Gazali i Ebu- 
Muhammed el-Makdisi. Oni koji su to smtarali zablanjenim su bili: Ibn-Betta, 
Ibn-Akil, Ebu-Muhammed el-Dzuvejni i Kadi Ijj^d, i ovo je stav vecine 
islamskih ucenjaka, kao sto je to naveo imam Malik, u cemu mu se niko od 
imama nije suprostavio i sto je bilo ispravno migljenje. Neki od njegovih 
savremenika poput Subkija, suprostavili su mu se rekavsi da je htio zabraniti 
opcu posjetu, dok on nije negirao osim ono na st£l se odnosi spremanje radi 
putovanja na ta mjesta, kao sto su to zabranjivali ucqnjaci prije njega. Isto tako, 
i po pitanju posjete radi upucivanja dova mrtvima, itrazenja pomoci od njih u 
nedacama pored svega onoga sto se tome moze dodat| od zala. 

Ono sto ukazuje na zabranu pripreme putovaAja radi posjete kaburovima 
jeste hadis od Ebu-Seida u oba Sahiha, gdje stoji da je Vjerovjesnik ^ rekao: "Ne 
pripremaju se jahaUce osim radi tri dzamije: MesdziduhHaram, ove moje dzamije i 
Mesdzidul-Aksa." Tako da u ovo ulazi priprema za putovanje radi posjete 
kaburovima i svetistima, sastajalistima, sto se odnosi na zabranu iU negiranje 
pozeljnosti. U predaji u Sahihu stoji zabrana direktnog znacenja, cime se i 

prihvata kao zabrana. 

I 

Radi toga su ashabi shvatili zabranu kao stoije u Mevetti i Sunnenu od 
Busre b. Ebu-Busre el-Gifarija kada je rekao Ebu-HUrejri 4^, kada je dosao sa 
Tura: "Da sam te sreo prije nego sto si otisao ne bih ti dao da odes. Cuo sam 
Allahovog Poslanika M da kaze: 'Ne stezu se vezice osim radi tri dzamije: 
Mesdzidul-Haram, ove moje dzamije i Mesdzidul-Aksa\" 



1 Ti 



Tj. Poslanikove rijeci: "Nemojte mojkabur uciniti mjestom redovonog obilaska. " 



274 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA \Wm TEVHIDA 



v 

Imam Ahmed i Omer b. Sebbe u Vijestima Medina prenose sa dobrim 
lancem predaju od Kuz'e pa je rekao: "Dosao sam kod Omera i rekao sam: Zelim 
posjetiti Tur. Pa je rekao: 'Jahalice se pritezu radi tri dzamije: Mesdzidul-Haram, 
Medinske dzamije i Mesdzidul-Aksa. Zato se kloni Tura i ne idi tamo'." 

Takode, Ahmed i Omer b. Sebbe prenose od Sehra b. Havseba da je 
rekao: "Cuo sam da je spomenut namaz na Turu u njegovom drustvu, pa je 
rekao: AUahov Poslanik M kaze: 'Ne bi trehalo da se pritezu vezice radi putovanja u 
dzamije, osim u tri dzamije, osim Mesdzidul-Haramxi, ove moje dzamije i Mesdzidul- 
Aksa\" Ebu-Seid je time smatrao da je Tur od onog radi cega se sprijecava 
putovanje. lako je rijec o zabrani putovanja ka dzamijama to ukazuje da je prece 

V 

da se zabrani nesto sto nije dzamija. Sto se tice Tura na njeg se putuje radi toga 
sto se smatra vrijednim kao mjesto. Allah ga je nazvao Svetom dolinom ili 
Blagoslovljenim predjelom i tamo je Allah razgovarao sa Musaom."i 






Kuburije su mislili da je dozvoljeno obracati se Allahu posredstvom 
mrtvih, analogno, kao sto je dozvoljeno obracati Mu se posredstvom dove zivih. 
Zatim su to ucinili stepenicama kojima su dospjeli do obozavanja mrtvih, a onda 
do sirka i idolatrije, pripisujuci to Gospodaru Zemlje i nebesa. 

V 

Sejh Sulejman h. Ahdullahy u pojasnjenju Kitahu tevhida, kaze: Kuburije imaju 
oko ovoga^ sumnje, od kojih je mnoge autor spomenuo u djelu Razotkrivanje 
sumnji ('Kesfu subuhat') , a mi cemo spomenuti ovdje ono sto nije naveo. 

Od toga je njihovo koristenje hadisa kojeg biljezi Tirmizi u svom djelu 
Dzamia gdje kaze: Govorio nam je Mahmud b. Gajlan govorio nam je Osman b. 
Amr govorio nam je Su'be prenoseci od Dzafera od Ammare b. Huzejme b. 
Sabita od Osmana b. Hunejfa da je slijepac dosao Vjerovjesniku M i rekao: 
"Moli Allaha da me ozdravi.^^ Pa mu je rekao: "A/co hoces ja cu moliti, a ako ces se 
strpiti to ce ti biti bolje." Kaze: "Mo/i Ga." Pa mu je naredio da se abdesti, ali da 
upotpuni abdest i da se obrati ovom dovom: "Allahu, ja trazim od Tebe, i obracam Ti 
se Tvojim Vjerovjesnikom Muhammedom, vjerovjesnikom milosti, da sam se njime 
obratio mom Gospodaru u mojoj potrebi pa da mi je udovolji. Allahu, ucini ga mojim 
zagovaracem." Kaze: Ovaj hadis je dobar i vjerodostojan i cudan (garib). Nije 



' Tejsind azizil hamid, str. 236 - 243. 

^ Tj., oko dozvoljenosti dova upucenih mrtvima u onome §to ne moze uciniti niko osim 

Gospodara Zemlje i nebesa. 



275 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasak Alu-Ferrad2 



nam poznat osim putem Ebu-Dzafera, ali on nije El-Hatmi. Ovako ga biljezi 
Tirmizi, a biljeze ga i Nesai, Ibn-Sahin i Bejheki igto ovako. Dok je u nekim 
verzijama: "O Muhammede, ja se obracam." itd. 

Ovo je verzija za koju se vezu musrici, ali se'ne nalazi kod ovih imama. 
Pa su rekli: 'Da je dova nekom drugom sirk Vjerovjesnik M ne bi poucio ovog 
slijepca da je upucuje nekom drugom mimo AUaha.' ', 

Odgovor je na vise nacinat 

Prvo: Ovaj hadis u svojoj osnovi, iako ga je Tirmizi ocijenio vjerodostojnim, u 
toj potvrdenosti postoji sumnja. Zato sto je Tirn^izi bio veoma blag poput 
Hakima u pogledu ocjene vjerodostojnosti hadisa. N^edutim, Tirmizi je bio bolji 
kao kriticar, sto su i rekli imami. A razlog nepotvrdenosti hadisa je taj sto je 
napisao da Ebu-Dzafer, oko kojeg se vrti ova prica, r^ije El-Hatmi, a ako nije on 
onda nije pozriat. Mozda je Tirmizijev oslonac u njeg^voj ocjeni vjerodostojnosti 
hadisa to sto Su'be ne prenosi osim od povjerljivih. Isto tako, oko ovog postoji 
sumnja. Asim b. Ali je rekao: "Cuo sam Su'beta da kaze: 'Kad vam ne bi 
prenosio osim od povjerljivih onda vam ne bih prenosio ni od koga osim od 
trojice.' U jednoj verziji 'osim od trideset'. Ovo je naveo Hafiz el-Iraki. Ovo je 
dokaz od njega licno da prenosi od povjerljivih i drugih, tako da ce se sagledati 
njegovo stanje i stati kod toga kada je rijec o uzir^anju njegovih predaja kao 
dokaza o vjerodostojnosti. j 

Drugo: Raspava je ovdje o necemu drugom. Jer gdje je trazenje slijepca od 
Vjerovjesnika M da moli za njega i da mu se obrati u dovi u njegovom prisustvu, 
u odnosu na prizivanje mrtvih i klanjanje pred njihovim kaburovima, oslonaca 
na njih, pribjegavanje njima u nedacama, zavje|:ovanju, prinosenju zrtvi, 
obracanju u svojim potrebama iz udaljenih mjesta rijecima: 'Gospodaru, 
zastitnice, ucini mi to i to?]' 

Hadis slijepca je jedno, a obracanje u dovi inekom mimo Allaha M i 
trazenje pomoci je nesto drugo. U hadisu slijepca nema nista osim sto je trazio 
od Vjerovjesnika ^ da moli i da se zauzima za njega. On je koristio posrednistvo 
njegovom dovom i sefa'atom. Zato je na kraju rek^o: "Allahu, ucini ga mojim 
zagovaracem." Tako da se zna da se zauzimao za njega.) 

U drugoj predaji stoji da je trazio od Vjerovjesnika M da moli za njega. 
Hadis ukazuje da se Vjerovjesnik ^ zauzimao za njega u dovi, te da mu je 
Vjerovjesnik M naredio da moli Allaha i da moli za prihvatanje njegovog 
sefa'ata. Ovo je jedan od najvecih dokaza da je upuiivanje dove nekom mimo 
Allaha sirk. Zato sto mu je Vjerovjesnik M naredio da moli za prihvatanje 



276 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



njegovog sefa'ata. Sto je dokaz da se Vjerovjesnik ^ ne priziva u dovi, i zato sto 
ga Vjerovjesnik M nije mogao lijeciti osim nakon sto on zamoli Allaha- 

Gdje je ovo u odnosu na onu katastrofu. Jar je govor o prizivanju 
odsutnog, ili prizivanju stvorenja u onome sto ne moze uciniti osim Allah. Ali, 
sto se tice osobe kod koje dodes i koja ti se obraca, te je zamolis da moli za tebe, 
u tome nema nista lose, shodno onome sto je u hadisu slijepca. A hadis bez 
obzira da li bio vjerodostojan ili ne, i bez razlike da li bilo potvrdeno Muhammede 
ili ne, ne dokazuje da se moze moliti neko odsutan, niti da se moze traziti od 
stvorenja ono sto ne moze uciniti niko osim Allaha, i sto nije moguce dokazati 
na bilo koji nacin. Onaj ko to tvrdi o AUahu i Njegovom Poslaniku ^, iznosi 
lazi. Jer da je on trazio nesto od Vjerovjesnika ^, opet ne bi trazio osim ono sto 
on moze uciniti, a to je da moli za njega. Ovo je nemoguce negirati i osuditi, jer 
iako mu se obratio nije od njega trazio, nego je trazio od Allaha. I to opet bez 
razlike da li se u svojoj dovi obracao, kao sto je tekst prvog hadisa koji je ujedno 
vjerodostojan, ili se obracao njime kao sto je tekst drugog hadisa koji je ujedno 
slab. 

Ohracanje Stvoritelju putem stvorenja je zlci novotarija 
i strano Serijatu i poimanju njegovih nosioca 

Ohracanje posredstvom stvorenja i zaklinjanje njima Allaha je zla 
novotarija koja nije dosla od Vjerovjesnika M, niti nekoga od njegovih ashaba ili 
onih koji su ih slijedili u dobrocinstvu, niti od nekog izmedu cetverice imama i 
njima slicnih imama u vjeri. 

Ebu-Hanife, rahmetuUahi 'alejh, kaze: "Neprihvatljivo je da neko priziva 
Allaha osim Njime." Ebu-Jusuf kaze: "Pokudeno je reci u dovi: 'Radi tog i tog', ili 
Tvojih poslanika' ili 'Tvojih vjerovjesnika', 'radi Tvoje Kuce, Mes'aril-Harama' 
itd." Kaduri kaze: "Dova posredstvom stvorenja nije dozvoljena. Tako da se nece 
reci: 'Molim Te radi tog i tog', ili 'Tvojih meleka', ili 'Tvojih vjerovjesnika' i 
slicnog, zato sto stvorenje nema takvog prava kod Stvoritelja." Ovaj stav je 
izabrao El-Iz b. Abdus-Selam, osim kada je o posebnom pravu Vjerovjesnika M, 
ako je hadis vjerodostojan, ukazujuci na hadis slijepca. S tim sto je u slucaju 
njegove potvrdenosti receno da u njemu nema nista cime se obracao u dovi 
njegovom licnoscu.^ 






^ Tejsirul azizil hamjd, str. 164 - 167. 



277 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Kuburije dokazuju ustaljenom praksom i predajama njihovih pristalica 
da dova kod kabura biva djelotvornim lijekom za Bve dunjalucke i ahiretske 
bolesti. i 

Sejh Ahdul-Latif h, Ahdur-Rahman, Allah im se obojtici smilovao, prenoseci od 
Sejhui-islama Ibn-Tejmijje, rahimehullahu teala, kaze: 

Zatim je naveoVitanje koje spominju oni koji tragaju za bericetom 
putem dova kod kaburova smatrajuci vrijednost u toine. Kaze: "Ako bi se reklo: 
Od nekih se prenosi da su kazali kako je poznati kaBur isprobrani lijek. Prenosi 
se od Ma'rufa da je oporucio svom braticu da dovi kod njegovog kabura. Ebu-Ali 
prenosi u pricama o onima koje je Ahmed Ignorisao, kako su neki od njih 
dolazili kod njegovog kabura uceci dove pored njega.' Mislim da je to spomenuo 
od El-Mervezija. Zatim je prenio od skupine kako su drugi ucili dove kod 
kaburova vjerovjesnika i dobrih Ijudi iz Ehlul-Bejta i drugih, te da se na njihovu 
dovu odazvalo i da su po ovome postupali mnogi Ijudii 

Ovo pitanje kao i ono poslije njega sam navep putem znanja i vjere, jer 
je to vrhunac onoga na sta se pozivaju kuburije. 

Zatim je odgovorio na ovo pitanje rekavsi: "Rpkli smo da smo spomenuli 
ono sto je pokudeno. Nista od njegove pozeljnosti hije preneseno od tri prve 
generacije koje je Vjerovjesnik M pohvalio pa rekao: ^'Najbolji od mog ummeta su 
generacija u kojoj sam ja poslan, zatim oni koji su dosli poslije njih a zatim oni koji su 
dosli poslije njih.' Zbog snage onoga sto to nalaze. ba je u tome bilo kakve 
vrijednosti, pa da su se njihov postupak i djelo ubrojali u to sa snagom onoga sto 
to nalaze, i da je u tome bilo koristi onda bi se mopalo reci da u tome nema 
koristi. Sto se tice onih koji su dosli poslije njih, najvise se moze reci da se 
ummet radi njih razisao. Mnogi ucenjaci su po tome plostupali, dok su opet drugi 
to negirah i osudivali. Nemoguce je reci; 'Ummet^ se slozio oko pozeljnosti 
ovoga*, iz dva razloga: i 

Jedan je taj sto je nemoguce da se ummet slozi oko pozeljnosti nekog 
djela, jer da je bilo dobro onda bi ga prethodnici primijenili, medutim nisu. Ovo 
vise lici na kontradiktornost konsenzusa a nertioguce je da se medu 
konsenzusima nade kontradiktornost. Ako su se oko toga razisle kasnije 
generacije, onda je sudija medu njima Kur'an ili sunnet, iU cak konsenzus 
prethodnika, kao dokaz ili izvor dokaza. Ali, kako bi kada ovo nije preneseno, 
hvala Allahu, ni od poznatog imama niti od slijedenog ucenjaka. Nego 
preneseno o tome moze biti laz pripisana onim o kojima se radi, kao sto je 



^ Tj. Ibn-Tejmijje. 



278 



KORISNI $A2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



preneseno da je Safija, rahimehullah, rekao: "Kada me pogodi kakva nedaca ja 
dodem kod kabura Ebu-Hanife i dovim pa mi se odazove." Hi lazi slicne ovima. 

Ovo je laz nuzno poznata onome ko spoznaje jer kada je Safija dosao u 
Bagdad u Bagdadu nije bio kabur Ebu-Hanife niti kabur bilo koga kod kojeg bi 
se okupljali radi dove. Cak sta vise, ovo nije bilo poznato u vremenu Safije. 
Safija je vidio kaburove u Hidzazu, Jemenu, Iraku, Samu i Egiptu od 
vjerovjesnika, ashaba i tabiina, ciji su stanovnici bili kod Safije i muslimana 
vrijedniji od Ebu-Hanife i njemu slicnih ucenjaka, pa sta ga je onda navelo da 
upucuje dove kod Ebu-Hanife? 

Zatim, Ebu-Hanifini prijetelji koji su ga zapamtili, kao sto je Ebu-Jusuf, 
Muhammed, Zufer, Hasan b. Zijad i drugi u njihovoj generaciji, nisu ucili dove 
kod Ebu-Hanifinog kabura, niti kod nekog drugog. Zatim, od Safije se prenosi i 
ono sto je potvrdeno u njegovoj knjizi od pokudenosti velicanja kaburova 
stvorenja iz straha od smutnje koju mogu prouzrokovati. Medutim, ovakve price 
podmecu oni cije su znanje i vjera neznatni.^ 

Vecina musrika je bila ubijedena da korist i stetu posjeduje samo Allah, 
ali su mislili da je ovo srz tevhida. Polazeci odavde, ucinili su izmedu sebe i 
Allaha posrednike u robovanju Njemu, kako bi Mu se sto vise priblizili, 
smatrajuci da to nece negirati tevhid. Tako da su napravili razliku na ovom 
mjestu izmedu obracanja AUahu posredstvom kipova i kamenja i obracanje 
posredstvom vjerovjesnika, evlija i dobrih Ijudi. Tako da je ovim utemeljen sirk 
u njihovim srcima kojeg su tako cvrsto prihvatili. 

Imam Muhammed h, Ahdul-Vehhah, Allah im se obojici smilovao, u rusenju 
ove lazi, kaze: 

Pa 'La ilahe illallah' sadrzi negaciju i potvrdu bozanstvenosti u cjelosti 
AUahu. Onaj ko se namjeri necijem kaburu, drvetu, kamenu, bliskom meleku ili 
poslanom vjerovjesniku, da bi mu pridonio kakvu korist ili otklonio stetu, on ga 
je time uzeo bozanstvom mimo Allaha, dok sa druge strane negira 'La ilahe 
illallah'. Dat ce mu se sansa na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce se, a ako 
ne, onda ce biti ubijen. 

Ako bi ovaj musrik rekao: 'Ja nisam imao za cilj osim potragu za 
bericetom, i ja sam ubijeden da korist i stetu moze dati samo Allah'. Onda mu ti 



' Pogledaj Minhadzu te'sis ve takdis str. 148-160. 



279 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferr«2 



odgovori da su israelicani svojim rijecima htjeli samo ono kao sto je Allah rekao 
o njima kada su presli preko mora: 

"...pa onj naidose na narod koji se klanjao kumirima svojim. Musa - rekose - 
napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove! -Vi ste, uistinu, narod koji 
nema pameti! - rece on." (El-Araf, 138) ' 

Isto tako, hadis od Vakida el-Lejsija kada kaze; "Posli smo sa Allahovim 
Poslanikom M na Hunejn, a bili smo do shorn u kufrui, musrici su imali jedno drvo 
nad kojim su bdjeli i o njega kacili svoje oruzje, po im^nu Zatul-Envat. Prosli smo 
pored drveta i rekli: 'Alhxhov poslanice, odredi i ti nama j^dno drvo zatulenvat kao sto 
i oni imaju Zatul-Envat\ Paje Allahov poslanik M rekao: 'Wlahu ekber, to je sunnet. 
Rekli ste, tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dusa, isto hao sto su sinovi Israilovi rekli 
Musau: ' 

oji^ f35 '^j J li \4J u ^' lor 4Jj Lj jjj^l 

"Napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove!" (El-Araf, 138) Vi cete slijediti 
puteve onih koji su bili prije vas. " 

Uzviseni kaze: i 



^', 



"Sta kazete o Latu i Uzzau?" (En Nedzm, 19) 

U Sahihu od Ibn-Abbasa ^ i drugih se prenOsi da su rekli: ''Napajao je 
hadzije iz svoje mastrafe, pa kadaje umro oni su bdjeli nad njegovim kaburom." 

Ovaj musrik se vraca pa kaze: 'Ovo se odnosi ha drvo i kamen, all ja sam 
ubijeden u dobre Ijude, vjerovjesnike i evlije, od njih trazim sefa'at kod Allaha, 
isto kao sto se neko zauzima kod vladara za neciju Ipotrebu, njim zelim da se 
priblizim AUahu.' Reci mu da je ovo vjera nevjernika kao sto je Uzviseni rekao: 



:^j^ijjis3^>:jjij> 









y-m 



"A onima koji pored Njega uzimaju zastitnike: 'Mi ih obozavamo samo zato da bi 
nas sto vise Allaliu priblizili." (Ez-Zumer, 3) 

I kaze: 



^^^ 



i( -» - vi I' *r 



"On! pored Allaha, obozavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu 
korist pribavltl, i govore: 'Ovo su nasi zagovornicl kod Allaha." Ounus, is) 



280 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMM TEVHIDA 



Allah je spomenuo Ijude koji su obozavali Mesiha i Uzeira, pa je Allah 
rekao: "To su Moji robovi nadaju se Mojoj milosti isto kao i vi. Boje se Moje kazne 
isto kao i vi." Pa je Allah objavio: 

"Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas nece 
moci nevolje osloboditi niti je preusmjeriti."' (El isra, 56) 

Uzviseni kaze: 

"A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: Jesu li ovi vas obozavali? oni ce 
odgovoriti: Uzvisen neka si." (Sebe, 40- 41) 

Kur'an, ili cak sve nebeske knjige, od prve do posljednje ukazuju na 
nevalidnost ovakve vjere, nevjerstvu njenih pripadnika, te da su oni Allahovi i 
Poslanikovi neprijateiji, kao i to da su sejtanovi zastitnici. Allah ovakvima nece 
oprostiti niti ce prihvatiti njihova djela. Uzviseni kaze: 

"Allah, doista, nece oprostiti da se Njemu ista ravnim pridruzuje, a oprostit ce sve 
mimo toga kome On hoce!" (En-Nisa, 48) 

Uzviseni kaze: 
"I Mi cemo pristupiti djelima njihovim koja su ucinili, u prah i pepeo ih pretvoriti." 

(El-Furqan, 23) 
I kaze: 

"Zato ne cinite druge Allahu ravnim - a vi znate!" (El-Beqare, 22) 

Ibn-Mesud i Ibn-Abbas 4^, kazu: "Nemojte Mu ravnim smatrati nikoga 
medu Ijudima kojima ce te se pokoravati u nepokomosti Njemu. Neki covjek je 
Vjerovjesniku M rekao: 'Sta hocete ti i Allah\ Pa je rekao: 'Zar si me izjednacio sa 
Allahom? Reci: Samo sto Aliah hoce\" Svojim ashabimaje rekao: 'Najvise sto vam se 
hojimjeste mali sirk.' Pa kadaje bio upitan o njemu rekao je: Tretvaranje, Er-Rija'. 

U svakom slucaju, vecina stanovnika Zemlje su iskusani obozavanjem 
kipova i idola, a od toga se nisu sacuvali osim iskreni monoteisti, sljedbenici i 



281 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrao2 



poboznjaci Ibrahimove i^\ vjere, jos od prije Nuhova S^i naroda, kao sto je 
Allah spomenuo. Vjera tih kipova i idola bila je raspTostranjena kao i oni koji su 
stajali, sluzili, prekrivali tu vjeru, kao i knjige kpje su napisane o samom 
obozavanju istih, svih staleza Zemlje kao sto je Imamimonoteista rekao: 

"...i sacuva] i mene i sinove moje od toga da obozavarfio kumire." (Ibrahim, 35) 

Allah je to o njima ispricao u Kur'anu i kako j|e spasio poslanike i njihove 
sljedbenike, pripadnike tevhida.^ 






I na samom kraju musrici tvrde da je njihov^ vjera utemeljena na jakoj 
osnovi, cvrstom temelju a to je konsenzus muslimana, Oni kazu, navodno, da su 
svi ucenjaci, a ummet ih slijedi, smatrali lijepim upucivanje dova mrtvima, ne 
smatrajuci to sirkom ili novotarijom niti je to ko sprijicio!!! 

Sejh Abdullah, h, Ahdur-Rahman ¥hu-BiUin, rusi oyu osnovu koja uopce nije 
utemeljena, niti predstavlja cvrsti temelj, a bio je, Allah mu se smilovao, upitan 
o sljedecem: 

Pitalac je pitao: "Ako bi neko rekao: 'Vi pdtvrdujete da je konsenzus 
ummeta dokaz, te da se ummet nece sloziti oko zablude, a vi ste se suprostvili 
svim ucenjacima, iz svih krajeva, i pozivate u ono na sta se niko mimo vas nije 
pozvao, negirate ono sto niko na cijeloj Zemlji nije negirao. Izmislili ste stvar 
koju su osudili svi ucenjaci ummeta.' Ukazujuci ovdje na tevhid i ono u sta je 
pozivao Muhammed b. Abdul- Vehab, tj., proglasavanju kafirom onoga ko pocini 
sirk AUahu, u Njegovom uluhijetu, kod svetista i drugih mjesta, pa koji je 
odgovor na to?" 

Odgovorio je Allah mu dusu pocastio: "Sto se tice ove tvrdnje da se 
suprostavljamo konsenzusu ucenjaka, o dozvoljenosti prizivanja stanovnika 
kaburova, trazenja pomoci od njih, priblizavanja njim^ putem zavjeta i kurbana, 
to je ocita laz. Subha je u tome sto je ovo prisutno na svim krajevima svijeta, i 
oni nisu cull da je neko od ucenih osudio ovaj cin. Ali, reci ce se da su to osudili 
mnogi ucenjaci ovog vremena, oko cega su se slozili isi:aknuti ucenjaci dva casna 
harema i Jemena. Od njih smo culi kako to ustima govore, ali je prevlast kod 
drugih. Mnogi su o tome pisali, kao sto^ je Nu'ma iz Jemena, koji je napisao 
veoma cijenjeno i lijepo djelo. Isto tako Sevkani, Muhammed b. Ismail i drugi. 

1 Ed-Durerus-Senijje, (2 / 87 - 89). 



282 



KORISNI SA^fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Vidio sam u jednom djelu od velikog ucenjaka stanovnika planine Sulejmana 
kako osuduje ovakav cin. Ovo je samo potvrda Poslanikovih M rijeci: Vvijek ce 
postojati skupina koja ce se isticati sa istinom\ i ovo se ne odnosi na isticanje sa 
sabljom nego uvijek sa dokazom a sablja dolazi ponekad. 

Ovaj na suprotnoj strani kaze: 'Vecina Ijudi je na tome', kao sto se vidi, 
on govori istinu, i ovo potvrduje Poslanikove M rijeci; Islam se pojavio cudnim i 
vratit ce se cudan\ 

Takode, uzdizanje gradevina, paljenje svijeca i isticanje kaburova je 
nesto sto se uveliko cini u svim krajevima, pored zabrane koja je potvrdena od 
Vjerovjesnika M- Ista ta zabrana je zabiljezena u svim mezhebima, pa da li je 
moguce da ovaj negator istine kaze: 'Ummet se slozio oko toga', samo zato sto je 
to ocito u svim krajevima? Allah M je obavezao stvorenja da Mu se pokoravaju, 
da se pokoravaju Njegovom Poslaniku M- Naredio im je da se uvijek u svojim 
sporovima vrate AUahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika M- Isto tako, 
ucenjaci su se slozili da nema slijepog slijedenja, kada je rijec o tevhidu i objavi. 

Ako se zna da je sirk obozavanje nekoga mimo Allaha, i zna se sta je 
ibadet, da je to svaka rijec i djelo koje Allah voli i sa kojim je zadovoljan, a da je 
od najvelicanstvenijih djela dova, da je ona srz ibadeta. I kada se zna sta se cini 
pored kaburova, od prizivanja onih koji su u njima da im udovolje potrebama, 
otklone nedace, priblizavajuci im se zavjetima i kurbanima, spoznat ce se da je 
ovo veliki sirk, koji predstavlja obozavanje nekoga drugog mimo Allaha M- Ako 
to covjek shvati, spoznat ce istinu i nece obracati paznju na to sto mu se 
suprostavlja vecina Ijudi, i ostat ce ubijeden da se ummet nece sloziti oko toga 
jer je to zabluda. 

Ako bi ovaj protivnik rekao; 'Ova djela koja se cine kod kaburova i nad 
kaburovima je serijatski dozvoljena stvar'. On se time bori protiv Allaha i 
Poslanika M- A ako bi rekao da ove stari nisu dopustene, ali da nisu sirk, uz 
njegovu tvrdnju da su se ucenjaci jednog vremena slozili oko toga, onda ce ga to 
prisiliti da kaze kako se ummet slozio oko zablude. Jer, kada se covjeku ukaze 
istina, on se nece radi toga osjecati usamljenim pored malobrojnosti pristalica i 
mnostva protivnika, a posebno kada je rijec o posljednjem vremenu pred Sudnji 
dan. 

Kada neznalica kaze: 'Da je ovo istina onda ona ne bi bila skrivena torn i 
tom.' Ovo je stav kafira kada su govorili: 



9^ ^^ f 

4JI b^l 



ilu 



olTjJ 



283 



EBU-JuSUf MlDHAT B. HASAN ALUFeRRAD? 






"Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli." (EUAhqaf, ii) 

'Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, mllost ukazpo? (Ei-En'am, 5V, 

Alija ^ kaze: "Spoznaj istinu spoznat ces njene ^stalice." 

Medutim, onaj ko je nesiguran i u nedoumidi, svaka sumnja ga potrese. 
Da je vecina Ijudi danas na istini, tada islam ne bi bio cudan i usamljen, a on je 
danas, tako mi Allaha, na vrhuncu usamljenosti. ^ 



rap «^'^^ 



1 Ed-Durems-Senijje, (10 / 398 - 401). 



284 



Cetvrti odlomak 

SEFA'AT. VRSTE. USLOVI, RAZLOZI SA KOJIMA SE 
P0STI2E I RADI KOJIH SE USKRACUJE 



U njegovom sklopu se nalaze tri teme: 

1. tema: Sefa^at i njegovi uslovi. 

2. tema: Nepoznavanje razUke izmedu sefa'ata hod Stvoritelja i stvorenja. Sirenje 
sirka i njegove osnove u dusama njegovih pripadnika. 

3. tema: RazUka izmedu potvrdenog i nepotvrdenog sefa'ata u velicanswenom 
Kur'anu. 

1, tema 

SEFAAT. NJEGOVI USLOVI I VRSTE 

Allahu pripada vlast na nebesima i Zemlji i onome sto je medu njima. 
Sve ono sto je mimo AUaha od postojeceg jesu stvorenja Njemu potcinjena, 
siromasna i potrebna svog Gospodara M. On je Uzvisen, uzdignut visoko, 
neovisan Svojim Svetim Bicem u odnosu na svakoga mimo Njega. Sva Njegova 
stvorenja su u nuznoj potrebi za Njim. Allah M, nema ortaka u Svojoj vlasti, niti 
pomagaca ill savjetnika, niti ima potrebu da se bilo koje od stvorenja zauzima 
kod Njega, osim sa Njegovim dopustenjem. To je zbog Njegovog opceg 
savrsenstva, potpune vlasti, u kojima nema bilo kakvog nedostatka. Zbog toga je 
obaveza svakog razumom obdarenog da sefa'at sa njegovim uslovima trazi od 
onoga ko ga posjeduje. Da se u tome samo Njemu prikloni, i da Njemu prepusti 
stvar kako bi postigao dobar udio od njega i da se upise medu one koji mu 
pripadaju. 

Sejh Saiih El-Fevzan, Allah ga sacuvao, kaze: 

Sefa'at u jeziku znaci posrednistvo i molba. U obicaju se odnosi na 
trazenje dobra za drugoga- Neki kazu da rijec sefa'at dolazi suprotno od rijeci vitr 
- neparan. Kao da je zagovarac dodao molbu pored one za kojeg se zauzima. 
Sefa'at je istina ako se realizuju njegovi islovi, a to je da biva sa AUahovim 
dopustenjem i da je Allah zadovoljan sa onim za koga se zauzima. Uzviseni 
Allah kaze: 



285 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



"A koliko na nebesima ima meleka cije zauzimanje niHome nece biti od koristi, sve 
dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoce S u korist onoga kojim je 

ZadOVOljan." (En-Nedzm, 26) 

Ovaj casni ajet ukazuje da sefa'at nece koristiti osim sa dva uslova: 

Prvi: Allahovo dopustenje zagovaracu da seszauzima. Zato sto je sefa'at 
Njegova vlast. 

"Reci: Sve zagovornistvo pripada Allahu." (Ez-Zumer, 44) 

Drugi: Zadovoljstvo sa onim za koga je zauzimanje tj. da bude od 
pripadnika tevhida, zato sto musriku sefa'at ne koristi. Kao sto Uzviseni kaze; 

■a ^ ^ ^ ^ , ^ 

"Njima zauzimanje posrednika nece koristiti." (El-Mudd|essir, 48) 

Ovim se pojasnjava neispravnost onoga na temu su danasnje kuburije 
koji traze sefa'at od mrtvih i priblizavaju im se na iazlicite nacine. Uzviseni o 
njihovim precima kaze: ' 

"Oni pored Allaha, obozavaju one koji im ne mogu nilnauditi niti im mogu kakvu 
korist pribaviti, i govore: Ovo su nasi zagovornici kod Allalia." Qunus, 18) 

Uzviseni kaze: 

liiliT i) J5 ^ ^jiiL' % Ci b/lL' <i ]^Li= yji ^ "full ^T oji ^ ijoii ^1 

"Zar oni mimo Allaha zagovornike uzimaju?! Reci: 'Zar i onda kada su bez ikakve 
moci i kada nista ne razumiju?' Reel: 'Sve zagovornislivo pripada Allahu, vlast na 
nebesima i na Zemiji Njegova je, a poslije - Njemu cetejse vratiti.' "(Ez Zumer, 43-44) 

Vjerovjesniku ^ je darovan sefa'at ali ce se zauzimati za one za koje 
Allah dadne dopustenje. i 

Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehullahu t$ala, kaze: "Poslaniku % 
pripadaju tri vrste sefa'ata. ^ 



286 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Sto se tice prve: Zauzimat ce se za one koji budu stojali na Sudnjem 
danu dole im se ne presudi, onda kada se budu sustezali vjerovjesnici od sefa'ata, 
Adem, Nuh, Ibrahim, Musa i Isa b. Merjem ^1, pa sve dok se ne dode do 
Poslanika M- 

Sto se tice drugog sefa'ata: Zauzimat ce se za stanovnike Dzenneta da 
udu u Dzennet. Ova dva sefa'ata su posebni za njega. 

Treci sefa'at je: Zauzimat ce se za one koji zasluze ulazak u Vatru. Ovaj 
sefa'at se odnosi na njega i na sve vjerovjesnike i istinoljubive i druge. Tako da 
ce se zauzimati za one koji su zasluzili ulazak u Vatru da ne udu. Kao i to sto ce 
se zauzimati za one koji udu u nju da budu izvedeni iz nje." 

Allah mu se smilovao kaze: "Njegov sefa'at za grijesnike od njegovog 
ummeta." Ovo je tacka slaganje izmedu ashaba i onih koji su ih slijedili u 
dobrocinstvu i cetverice imama muslimana i ostalih. Mnogi od novotara su 
negirali ovaj sefa'at kao sto su haridzije, muatezile i zejdijje. Oni kazu: 'Onaj ko 
ude u Vatru nece iz nje izaci, ni sa sefa'atom niti sa necim drugim'. Tako da po 
ovima ako neko ude u Dzennet nece uci u Vatru, isto tako onaj ko ude u Vatru 
nece uci u Dzennet. Po njima u jednoj se osobi ne moze spojiti nagrada i kazna. 
Sve dok nije rekao: 

"Oni koji su negirali sefa'at kao dokaz su uzeli rijeci Uzvisenog: 



'- *. ^ ' 



^*r 



"I bojte se Dana kada niko ni za koga nista nece moci uciniti, kada se niciji 
zagovor nece prihvacati, kada se ni od koga otkup nece primati." (El Beqare, 48) 

"... kada zulumcarl ni prisna prijateija ni posrednika nece imati koji ce usiisan 

biti." (Gafir, 18) 

"Njima zauzimanje posrednika nece koristiti." (El-Muddessir, 48) 

Odgovor ehli-sunneta je da se pod ovim misli na dvije stvari: 
Jedna je ta; Da ne koristi musricima, kao sto Uzviseni kaze: 



287 



EBU JUSUF MlDHAT B. HaSAN ALU-FERRAD2 



"§ta vas je u Sekar dovelo? Nismo - reci ce - 'bili od onih koji su klanjalj i od onih 
koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa fiesposlenjacima upustali, i 
Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije idosla. Njima posredovanje 
posrednika nece koristiti." (Ei-Muddessir, 42 - 48) , 

Ovim sefa'at zagovaraca nije koristio zato sto su bili nevjernici. 

V 

Druga je ta: Sto se pod ovim sefa'atom pbdrazumijeva sefa'at kojeg 
potvrduju pripadnici sirka i oni koji su im sliciti od novotara, kitabija i 
muslimana, koji misle da stvorenjima kod Stvoritelja pripada odredeni dio na 
osnovu kojeg ce se zauzimati bez Njegovog dopustenja kao sto se Ijudi zauzimaju 
jedni kod drugih."i 

V 

Sejh Sulejman h, Abdullah u pojasnjenju Kitabu te\^hida kaze: Allah M negira 
da neko drugi posjeduje bilo kakvu vlast i to u rijecirria: 

"Oni nista ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na neb0sima nl na Zemljl." (Sebe, 22) 

A onaj ko ne posjeduje ni koliko je ova koltcina ne zasluzuje da bude 
prizivan. 

Kaze: "udio", sto znaci od vlasti jer rijec - kist ~ znaci udio u necemu kao 
sto Allah H, u prethodnom ajetu kaze: 

"Oni nista ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebf sima ni na Zemljl." (Sebe , 22) 

Tj., oni koje prizivate od meleka ili drugih na <iebesima i na Zemlji cineci 
sirk. Tako da onaj ko nema vlasti niti je 'ortak' Vladaru onda kako moze biti 
prizivan mimo AUaha? 

Kaze: "Ili da bude AUahov pomagac." Allah it' kaze: 
"On nema od njih nikakve pomoci." (Sebe', 22) , 

V 

Sto znaci, da medu onim koje prizivate, Allah medu njima nema 
pomagaca. 

Kaze: "Tako da nije ostalo nista osim sefa'ata, a on ne koristi osim 
onome za koga Gospodar svjetova dadne dopustenj^." Od mnobrojnih uslova 



Irsadila sahihil iadkad str. 293 - 295. 



288 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



koji moraju postojati su cetiri, u onome ko se priziva, kako bi mogao odazvati se 
na molbu: 

Prvi; Vlast koju je Allah negirao rijecima: 

"Oni nista ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji." (Sebe , 22) 

Drugi: Ako nije vladar onda bar da bude 'ortak' Vladaru, ali je Allah i to 
negirao bilo kome pa kaze: 

"...oni u njima nemaju nikakva udjela." (Sebe', 22) 

Treci: Ako nije vladar niti ortak onda da bude pomagac ili savjetnik, ali 
je Allah i to negirao rijecima: 

"On nema od njih nikakve pomoci." (Sebe', 22) 

V 

Cetvrti: Ako nije vladar, niti ortak niti pomagac onda da bude 
zagovarac. Ali je Allah 'M negirao mogucnost zauzimanja kod Njega osim sa 
Njegovim dopustenjem. On prvo dopusti zagovaracu pa se on zauzima. 
Negiranjem svih ovih stvari ne postoji ispravnost u prizivanju nekoga mimo 
Allaha. Jer, niko ne posjeduje korist ili stetu osim Njega, zbog koje bi mogao 
zasluziti da mu se uputi bilo sta od ibadeta. Kao sto Uzviseni kaze: 

^ > > ■' ^ ^ -- ■' ^ ^ * , , 

"A oni su uzeli mimo Njega bozanstva koja nista ne stvaraju, a koja su sama 
stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku stetu otklone ni da sebl kakvu korist 
pribave i koja nemaju moci da zivot oduzmu, da zivot daju i da ozive." (Ei-Furqan, 3) 

I kaze: 






289 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad^ 



"Vec pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da ie im oni na pomoci biti oni 
im, medutim, nece moci pomoci, a oni su njima poslusha vojska." (jasin, 74 - 75)- 



WWW 



Tejsinil azizil hamid, (4 / 195). 



290 



2» tema 

NEPOZNAVANJE RAZLIKE IZMEOU SEFAATA KOD STVORITEUA I 
STVORENJA. SIRENJE SIRKA I NJEGOVE OSNOVE U DUSAMA 

NJEGOVIH PRIPADNIKA 

Razlika izmedu sefa'ata kod Allaha M i sefa'ata na kojeg su Ijudi navikli 
je razlika izmedu Stvoritelja, Gospodara, Vladara, Vlastodrsca, Neovisnog, 
Onog koji nema nikakve potrebe u bilo kojem od Svojih stvorenja i izmedu 
stvorenja, potcinjenog, roba, posjedovanog, siromasnog i onoga koji ima potrebu 
za drugima u svakom pogledu. 

Medutim, posto musrici nisu shvatili ovu razliku, sirk se uklesao u 
njihova srca trazeci sefa'at kod onih koje su izjednacili sa Allahom i poredeci to 
sa zauzimanjem stvorenja jednih kod drugih. 

Sejh Abdur-Rahman K Hasan, Allah im se obojici smilovao, pojasnjavajuci 
tajnu sirka i njegove uzroke, i nacin nenadmasnog odgovora na njega, kaze: 

Najsretniji Ijudi koji ce zasluziti Poslanikov M sefa'at su pripadnici 
tevhida koji su iskreno i cisto ispoljili svoj tevhid i ocistili ga od svakog vida 
prljavstine sirka i njegovih ogranaka. To su oni sa kojim je Allah zadovoljan. 
Uzviseni kaze: 

"... oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." (Ei-Enbija, 28) 
Uzviseni kaze: 



"Toga dana nece biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti I 
cijim rijecima je zadovoljan." (Ta ha, 109) 

Allah '% obavjestava da tog dana nece koristiti sefa'at osim od onoga sa 
cijim govorom Allah bude zadovoljan, i bude zadovoljan sa onim za koga se 
zauzima, i to nakon dopustenja onome ko se zauzima. Sto se tice musrika, Allah 
sa njim nije zadovoljan niti je zadovoljan njegovim govorom. Tako da nece 
dopustiti zagovaracima da se zauzimaju za njega, jer je Allah sefa'at uslovio sa 
dvije stvari: Njegovim zadovoljstvom sa onim za koga se zauzima i dopustenjem 
onome ko se zauzima. Pa ako se ne nadu obije stvari onda nece postojati ni 
sefa'ata. 



291 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerraoZ 



Tajna svega toga je da to pripada samo Allahu, i niko sa Njim nema 
udjela u tome. Najuzvisenija, najcjenjenija i najcasniija stvorenja kod Njega su 
poslanici i bliski meleci. Oni su Njegovi totalni robova i oni Ga nece preduhitriti 
sa govorom niti ce zuriti pred Njegovim naredbama/ Nista ne cine osim nakon 
Njegovog dopustenja, a posebno kada je rijec o daiiu kada niko nikome nece 
moci pomoci. Oni su posjedovani robovi. Njihovi postupci su ograniceni 
Njegovom naredbom i dopustenjem. Pa ako ih musrili pripise Njemu kao ortake, 
uzme ih za svoje zagovarace mimo Njega, misleci da ako to ucini kako ce se oni 
moci zauzimati kod Aliaha za njega, time on biva npjvecom neznalicom medu 
Ijudima u pogledu poznavanja Aliaha M u onome sto mora biti ili sto je 
nemoguce. Jer je nemoguce da se Gospodar svjetova usporedi sa vladarima i 
velikanima, kao sto covjek izabere nekog od njiiria bliskih da se kod njih 
zauzima za njegovu potrebu. 

1 
Veliki razlog koji pojasanjava neispravnosti^poredenja Stvoritelja 

sa stvorenjem u pogledu sepi^ata 

Na osnovu ovog netacnog - neispravnog poreidenja obozavani su kipovi. 
Musrici su radi toga uzeli mimo Aliaha zagovarace i zastitnike. Razlika medu 
njima je razlika izmedu Stvoritelja i stvorenja, Gpspodara i posjedovanog, 
Gospodara i roba, Neovisnog i siromasnog, izmedu Onoga koji nema nikakve 
potrebe ni u kome i onoga koji ima stalnu potrebu za svakim. 

Zagovarci kod stvorenja su njihovi ortaci, jer $u koristi jednih u drugima 
u samim njima. Oni su njihovi pomagaci, na osnovu cije pomoci i postoji vlast 
vladara i velikana, jer da nema njih jezici i ruke ovih ne bi vladali Ijudima. Zbog 
njihove potrebe za njima oni moraju prihvatati njihovo zauzimanje, makar oni to 
i ne dopustili ih ne bih zadovoljni sa zagovaracem, tbog straha da ako odbiju 
njihovo zauzimanje da se nece umanjiti pokornost ovih prema njima i da ih ne 
bi napustili i prikloniU se nekom drugom. Tako da nema druge mogucnosti osim 
da prihvate njihovo zauzimanje, htjeli to ili ne. ' 

Medutim, Onaj Koji je neovisan sam po Sebi, a sve ono sto je mimo 
Njega ima potrebu za Njim, i svi oni koji su na neb|esima i Zemlji su Njegovi 
robovi potcinjeni Njegovoj sili, vodeni Njegovom volj^tm, Koji kada bi ih unistio 
sve Zajedno to od Njegove casti, vlasti, vladavine, nlbubijeta i uluhijeta ne bi 
umanjilo ni koliko je jedan trun. ' 

Sto znaci da onaj ko uzme zagovaraca, njegovo zauzimanje mu nece 
koristiti niti ce se zauzimati za njega. Ali, onaj ko uzmje jedinog Gospodara, svog 
Boga, obozavanog, voljenog, od kojeg se nada i strahuje, i samo se Njemu 



292 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



priklanja, trazi Njegovo zadovoljstvo i udaljava se od Njegove srdzbe, on je taj za 
kojeg ce Allah dopustiti zagovaracu da se zauzima za njega. Uzviseni kaze: 

"Oni pored Allaha, obozavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu 
korist pribaviti, i govore: 'Ovo su nasi zagovornici kod Allaha.' Red: 'Kako da 
Allahu kazujete da na nebesima I na Zemiji postoji nesto a On zna da ne postoji!' 
Cist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim." Qunus, 18) 

Allah M pojasnjava da su oni koji uzimaju zagovarace musrici, te da se 
sefa'at nece postici time sto su ih uzeli kao zagovarace. 

Tajna razlike izmedu ova dva sefa'ata je u tome sto zauzimanje stvorenja 
kod stvorenja, i trazenje od njega bilo cega ne ukazuje na njegovu nepohodnu 
potrebu za njim. Ni u smislu stvaranja, niti naredbe ili dopustenja, nego cak sta 
vise on je njegov uzrocni pokretac u javnosti kao i svi ostali uzroci. Mozda ovaj 
uzrocni pokretac postoji kod njega upravo zato sto se on sa njim slaze. Kao sto se 
neko zauzima za stvar koju voli i sa kojom je zadovoljan. Ili da se nade ono sto 
mu je suprotno, pa se zauzima kod njega za nesto sto je njemu mrsko, ali njegovo 
zauzimanje i molba ponekad bivaju jaci od suprotnosti, pa se ipak prihvati 
zauzimanje ovog zagovaraca. Ili se moze desiti da je njegovo odbijanje jace od 
samog zauzimanja pa on odbije ovo zauzimanje. Ili se desi da obije stvari budu 
izjednacene kod njega pa se dvoumi izmedu negodovanja koje mu nalaze 
odbijanje i sefa'ata koji mu nalaze prihvatanje, pa zastane dok kod njega ne 
prevlada jedna od dvije stvari. Nakon toga zastane da se odluci za ono sto ce 
kod njega prevladati. 

Ovo je za razliku od sefa'ata kod Gospodara '% jer da On nije stvorio 
sefa'at u svom robu i dopustio mu ga, volio njegov sefa'at, bio zadovoljan sa 
zagovaracem, onda ne bi ni postojalo sefa'ata. Zagovarac se ne moze kod Njega 
zauzimati samo time sto izvrsava ono sto je naredio i time sto Mu se pokorava. 
Njemu je safa'at nareden shodno onome u cemu se pokorava. Jer, niko od 
vjerovjesnika niti meleka i svih stvorenja se nece zauzimati, niti nesto drugo 
uciniti, osim sa Allahovom voljom i stvaranjem. 



293 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan ALuFmRAa? 



Poznavanje razlike izmedu sefa^ata kod Stvoritelja i stvorenja 
pojasnjava sustinu razUke izmedu l^vhida i sirka 

Gospodar M pokrece zagovaraca da se zauzipna. Dok je zagovarac kod 
stvorenja onaj koji pokrece onoga kod koga se ziuzima da prihvati sefa'at. 
Zagovarac kod stvorenja je u vecini slucajeva neovisan u odnosu na onoga kod 
koga se zauzima. On je u sustini njegov ortak makar bio u njegovom posjedu i 
bio njegov rob. Onaj kod koga se zauzima ima potilebu u njemu u onome sto 
uzima od koristi, stete, pomoci i ostalog. Kao i to sto sam zagovarac ima svoju 
potrebu u onome sto uzima od opskrbe, pomoci i ilrugog. Svaki od njih ima 
potrebu u onome drugom. Onaj kome Allah podak shvatanje ove tematike, 
spoznat ce sustinu tevhida i sirka, kao i razliku izmedu onoga sto je Allah 
potvrdio od sefa'ata i onoga sto je negirao i odbio. Onaj kome Allah ne podari 
svjetlost on nece imati svjetlosti. Onaj ko ima isku$tva u onome sto je Allah 
poslao sa Svojim poslanicima i onoga na cemu su mijisrici i novotari danas znat 
ce da izmedu selefa i ovih potonjih generacija postpji velika udaljenost, dalje 
nego sto je izmedu istoka i zapada. Oni su na necemu^ dok su selefi bill na necem 
drugom. Kao sto se kaze: ' 

HodiUt je istokom a ja zapadom 
Ali velika je razlika izmedu istoka i iapada. 

Ovim se upotpunio odgovor i neka je hvala / Jlahu Koji nas je uputio u 
Svoju vjeru za koju je bio zadovoljan da bude vjera Njegovih robova. A mi ne 
bismo bili upuceni da nas Allah nije na ovo uputio. 

Neka je salavat i selam na uglednika tnedu poslanicima, vodu 
bogobojaznih, naseg vjerovjesnika Muhammeda, njegcDvu porodicu i sve ashabe.^ 






1 Medzmuatu resail vel mesail Nedzdije, (4 / 282 - 284). 



294 



3. tema 

RAZLIKA IZMEOU POTVRDENOG I NEPOTVROENOG SEFA'ATA U 

VELICANSTVENOM KUR'ANU 

Kur'an je potvrdio sefa'at na nekoliko mjesta, dok ga je negirao na 
drugim, da bi na osnovu toga postala jasna potvrda i negacija tevhida i sirka. 

Potvrdeni sefa'at je sefa'at roba, potcinjenog, posjedovanog, onog kome 
je njegov Gospodar naredio da se zauzima za onoga u kome postoje uslovi i koji 
se sacuvao od prepreka. 

Negirani sefa'at je sefa'at ortaka, pomagaca, savjetnika itd. zato sto je 
Allah m jedini u Svojim svojstvima, djelima, rububljetu, uluhijetu, Njemu nema 
niko slican po nazivu, nitl ortak, niti pomagac. Zato ce najsretniji Ijudi sa 
Njegovim sefa'atom biti iskreni pripadnici tevhida, koji su se sacuvali od svakog 
vida sirka i njegovih ogranaka. A sto se tice musrika i idolopoklonika oni nece 
imati ni najmanjeg udjela u ovom sefa'atu. 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Dvije su 
vrste sefa'ata, sefa'at negiran u Kur'anu, a to je sefa'at za kafira i musrika. 
Uzviseni kaze: 



US'/ 



Jf*' .< M 



"...prije nego sto dode Dan kada nece biti ni otitupa, ni prijateljstva, ni 

pOSrednistva." (El-Beqare, 254) 
I kaze: 



cJi* 






"Njima zauzlmanje posrednika nece koristiti." (El Muddessir, 48) 

I kaze: 



'*f 



"I bojte se Dana kada niko ni za koga nista nece moci uciniti, kada se niciji 
zagovor nece prihvacati, kada se ni od koga otkup nece primati i kada nikome 
niko nece u pomoc priteci." (El-Beqare, 48) 

I drugi slicni ajeti ovima kao sto kaze: 



295 



EBU-Jusuf MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



LIj 4jl)l 



,-•' ■■'' 



"Oni pored Allaha, obozavaju one koji im ne mogu ni Inauditi niti im mogu kakvu 
korist pribaviti, i govore: "Ovo su nasi zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Kako da 
Allahu kazujete da na nebesima i na Zemiji postoji nesto a On zna da ne postoji!' 
6ist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju NjemuTavnim." Ounus, 18) 

Allah M obavjestava da oni koji uzmu ove za svoje zagovarace kod Allaha, da ne 
zna da ce se oni zauzimati za njih kod Njega u tome, a ono sto se ne zna nema 
mu ni postojanja. Tako da je negirao postojanje ovog kfa'ata pa je obavijestio da 
je to sirk rijecima: "Cist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu 
ravnim." Uzviseni u drugom ajetu kaze: i 



■JjT-' -'^''•'t ..^n '* 






:pj ^i jj '^J'.?^. % }^^ ^ ryji i^^j ^^ \/j^'\ 

"A onlma koji pored Njega uzimaju zastitnike: 'Mi ih o()ozavamo samo zato da bi 
nas sto vise Allahu priblizili." (Ez-Zumer, 3) 

Sve do rijeci: 

"Allah nikako nece uputiti na Pravi put onoga ko je lazljivac i nevjernik." (EzZumer, 3) 

Osudio je sefa'at onome ko uzme zagovaraca smatrajuci da ce ga on 
pribliziti Allahu dok ga on udaljava od Njega, Njegove milosti i oprosta, zato sto 
je Allahu pripisao ortaka, tarzeci od njega i zudeci njeitiu, oslanjajuci se na njega 
i voleci ga kao sto se voli Allah ili vise od toga. 

Druga vrsta je sefa'at kojeg je Kur'an potvrdio i koja je posebna za 
iskrene, a Allah ju je ogranicio sa dva uslova: 

Prvi je: Da dozvoli zagovaracu da se zauzima. Kao sto Uzviseni kaze: 

^4ji]j Vl j«-UP ^-^. c^^l 'i rt* 

"Ko se moze pred Njim zauzimati bez Njegovog dopustenja?!" (El-Beqare, 255) 

Njegovo dopustenje nece zasluziti osim akq se smiluje Svom robu 
pripadniku tevhida grijesniku. Pa ako mu se Uzvi^ni smiluje, dopustit ce 
zagovaracu da se zauzima za njega. 

Drugi je: Zadovoljstvo sa onim za koga dopusti zagovaracu zauzimanje. 
Kao sto Uzviseni kaze: 



296 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 



"... oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." (Ei-Enbija, 28) 

Tako da ce dopustenje biti dato zagovaracu tek nakon sto bude 
zadovoljan sa onim za koga se zauzima, o cemu i govori ovaj ajet. A Allah M se 
nece zadovoljiti osim sa tevhidom." ^ 

Sejh Muhammed b. Ahdul-Vehhah u svojoj knjizi Kitabu tevhid, i njegov unuk 
Abdur-Rahman b. Hasan, Allah im se svima smilovao, u pojasnjenju hadisa o 
sefa'atu kaze: 

Kaze: Allah M kaze: 

©^^1 i^i >j (i^Ji t_^ii ^j Jii liL. i^ii^jis ^^ ^)j 

"Reel: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nista ne posjeduju, 
ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemiji; oni u njima nemaju nikakva 
udjela i On nema od njih nikakve pomoci. Kod Njega ce se moci zauzimati za 
nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe', 22 - 23) 

Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, o ovom ajetu kaze: "Allah li je 
dokinuo sve razloge za koje se musrici vezu, jer musrik prihvata svoje bozanstvo 
na osnovu koristi koju postize, a korist nece postojati osim u kome se nadu ove 
cetiri karakteristike: Da bude vladar u onome sto njegov obozavatelj ocekuje i 
zeli od njega. Ako nije vladar onda da bude njegov ortak. A ako nije ortak onda 
da mu bude pomagac i savjetnik. A ako nije ni pomagac ni savjetnik onda da 
bude zagovarac kod njega. 

Allah H, je negirao sva cetiri stupnja postepeno, krenuvsi od najveceg 
prema najnizem. Tako da je negirao vlast, ortastvo, pomoc i sefa'at kojeg musrik 
trazi. Zatim je potvrdio sefa'at i to onaj u kojem musrik nema nikakvog udjela. A 
to je sefa'at sa Njegovim dopustenjem. 

Ovaj ajet biva dovoljnim dokazom, svjetloscu i argumentom, za 
ispoljavanje cistog tevhida, i prepreka svakoj osnovi sirka i njegovih uzroka, 
onome ko shvati ovaj ajet. 



^ Kurretu ujunil muwehidinsxx. 97. 



297 



EBU-Jusur Midhat b. Hasan Alu-FerraoZ 



Kur'an je ispunjen sa ovakvim i slicnim primjerima, medutim, vecina 
Ijudi ne osjeca sustinsko stanje u koje ulazi ili saddava ovaj oblik. Misle da je 
ovo jedna vrsta ciji su nosioci davno otisli (tj. takvi musrici), i da ih u tome niko 
nije naslijedio. I to je ono sto se postavlja kao prepreka izmedu srca i shvatanja 
Kur'ana. 

Tako mi Allaha, ako su oni vec prosli, Allah je ostavio njima slicne ili 
cak gore ili mimo njih neke, a Kur'anski odnos na njih je kao i odnos prema 
onima (proslim)." 

Ovo je ono sto je Imam spomenuo o znac^nju ajeta sto jeste sustina 
islama. Kao sto Uzviseni kaze: 



"Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice, Allahu, a dobrocinitelj je i 
slijedi vjeru Ibrahimovu, koji je bio vjere ciste? A lAliah je uzeo Ibrahima za 

prijatelja. "(En-Nisa, 125) 

Kaze: Ebul-Abbas, je rekao; ovo je nadimak Sejhul-islama Ahmeda b. 
Abdul Halima b. Abdu-Selama b. Tejmijje El-Hartanija, Imama muslimana, 
rahimehullah. I 

i 
AHafi je mgirao sve vezz musrika mimo Sehe 

I 
Kaze: "Allah M je negirao sve ono za sta se musrici vezu. Negirao je da 
vlast moze pripadati nekom drugom ili jedan dio od nje, mimo Njega, ili da bude 
Allahov pomagac. Tako da nista nije ostalo osim sfefa'ata. Ali je pojasnio da 

nece koristiti osim onome kome Gospodar dopusti. Kdo sto Uzviseni Allah kaze: 

I 

"... on! ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan ^auzlmati."(El Enbija, 28) 

Ovo je negirani sefa'at, u kojeg se musrici uzdaju na Sudnjem danu, 
onako kako ga je negirao Kur'an i o cemu je obavijestjo Vjerovjesnik ^, tj. da ce 
doci i ucini sedzdu pred svojim Gospodarom te da c^ Ga pohvaliti, ali da prvo 
nece poceti sa sefa'atom. Zatim ce mu reci: yodigni jdavu i red bit ces saslusan. 
Trazi dace ti se. Zauzimaj se prihvatk ce ti se." Pa mu je Ebu-Hurejre ^ rekao: "Ko 
ce se najvise obradovati Worn sefa'atu?" Kaze: "Onaj ko k^ze 'La ilahe iMhh\ iskreno 
iz srca.'' i 

To je dakle sefa'at za one iskrene uz AllaHovo dopustenje^ A nece 
pripasti onim koji AUahu pripisu sirk. Sustina svega t6ga jeste ta da je Allah 'M, 



298 



KORISNI SAilfTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Taj Koji im je darovao ovu iskrenost. Tako da ce im oprostiti posredstvom dove 
onih kojima je dopustio da se zauzimaju, kako bi ih time pocastio i da bi dostigli 
pohvalno mjesto. 

Onaj sefa'at kojeg je Kur'an negirao je onaj koji u sebi sadrzi sirk. Zbog 
toga je potvrdio sefa'at na vise mjesta ako je sa Njegovim dopustenjem. A 
Vjerovjesnik M, je pojasnio da taj sefa'at ne pripada osim pripadnicima tevhida i 
iskrenim robovima." Kraj. 

Kaze: 'Ebu-Hurejre je rekao', pa do kraja hadisa. Biljeze ga Buharija i 
Nesai od Ebu-Hurejre 4^. Kao sto ga biljezi Ahmed a vjerodostojnim ga je 
ocijenio Ibn-Hibban, a u njemu stoji: "Moj sefoHat pripada, onome ko iskreno kaze 
'La ilahe illallah\ Sto ce potvrditi njegovo srce ono sto kaze jezik a jezik ce potvrditi 
srce.^^ Ono sto jaca ovaj hadis jeste predaja kod Muslima od Ebu-Hurejre ^fe., gdje 
kaze: "Ai/a/iof Poslanik 0, kaze: ^Svaki vjerovjesnik ima prihvacenu dovu. Ali svakom 
vjerovjesniku se dova ubrzala. ]a sam svoju dovu zct sefa'at ostavio za moj ummet na 
Sudnjem danu, a ona ce ohuhvatiti svakog onoga ko umre a da nije pripisivao Allahu 
sirk 



ni u cemu 



I II 



V 

Autor, rahimehullah, je ovdje naveo govor Sejhul-islama, tako da je on 
dosao na mjesto pojasnjenja i tumacenja hadisa o onome sto je doslo u ovom 
poglavlju od ajeta. Nema sumnje da je ovo dovoljno sa potvrdom i lijepim 
sazimanjem. Allah najbolje zna. 

Iskrenost je definisao na jedan veoma lijep nacin pa kaze: "Iskrenost je 
voljeti samo AUaha i zelja za Njegovim Licem." 

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, o znacenju hadisa od Ebu-Hurejre 4^ kaze: 
"Pogledaj ovaj hadis kako je najveci uzrok kojim se zasluzuje sefa'at ucinio 
iskreno ispoljavanje tevhida, suprotno od onoga sto je kod musrika, a to je da se 
sefa,at postize uzimanjem posrednika, njihovo obozavanje i uzimanje istih kao 
zastitnika. Vjerovjesnik ^ je izokrenuo u potpunosti ono sto je bilo u njihovoj 
laznoj tvrdnji, obavijestivsi da je uzrok sefa'ata cisti tevhid. A nakon toga ce 
Allah dati dopustenje zagovaracu da se zauzima. 

Od neznanja jednog musrika je to sto je ubijeden da onaj ko uzme 
zastitnika ili zagovaraca, misleci da ce se on zauzimati i da ce mu to koristiti kod 
AUaha, isto onako kao sto to biva kod posebno odabranih, kod vladara i voda, 
pri cemu im koristi njihovo prijateljstvo ili zastita. Ali nisu shvatili da se kod 
Njega niko nece zauzimati osim sa Njegovim dopustenjem i dok ne bude 
zadovoljan sa njegovim rijecima i djelima. Kao sto je u prvom dijelu rekao: 



299 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferraii2 



-^.^k % 'o'-^ ,i-«io LfAlT iS ^ 

"Ko se moze pred Njim zauzimati bez Njegovog dopustenja?!" (Ei-Beqare, 255) 
A u drugom kaze: 

"... oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan! zauzimati." (El Enbija, 28) 

Tako da je ostao samo treci dio, a to je da On nije zadovoljan rijecima i 
djelima osim ako postoji tevhid i slijedenje Njegovog iPoslanika %. Ova tri dijela 
prekidaju svaku mrezu sirka iz srca onoga ko je shvatii pripazi na to." 

Zatim je, rahimehullah, spomenuo da postoji spst vrsta sefa'ata: 

Prvi: Veliki sefa'at, od kojeg ce se sustezati 'ulul-azm', alejhimu salatu 
ves-selam, sve dok ne dode do Poslanika ^. Pa ce rdci: ']a cu prihvatitr. I to ce 
biti onda kad se svi Ijudi priklone vjerovjesnicima ui molbi da se zauzimaju za 
njih kod Gospodara, da im olaksa stajanje na skupli. Ovo je poseban sefa'at 
samo Poslaniku ^ u kojem mu se niko nece pridruziti. 

Drugi: Njegov sefa'at za stanovnike Dzenneta da udu u njega. Ebu- 
Hurejre ^ je spomenuo ovaj sefa'at u dugackom hadisu oko kojeg su se slozili 
Buharija i Muslim. i 

Treci: Njegov sefa'at za Ijude grijesnike od njegovog ummeta koji su 
svojim grijesima zasluzili ulazak u Vatru. Pa ce se zauiimati za njih da ne udu u 
nju. 

Cetvrti: Njegov sefa'at za grijesnike od pripadhika tevhida koji ce uci u 
Vatru radi svojih grijeha. Mnogo je mutevatir predaj^ od Vjerovjesnika M koje 
govore o ovom sefa'atu. Oko toga su se slozili ash&bi i svi pripadnici ehli- 
sunneta. Novotarom su proglasili onoga ko negira ovajl sefa'at. Osudili su svakog 
takvog novotara i prozivali ga zabludjelim. I 

Peti: Njegov sefa'at za stanovnike Dzenneta, 'da im poveca nagradu i 
polozaj, i ovo je nesto oko cega ne postoji razilazenje. ' 

Svaki od ovih sefa'ata je poseban za iskrene pri^adnike tevhida koji nisu 
Allahu pripisali zastitnika niti zagovaraca. Kao sto Uzvipeni kaze: 



300 



KORISNI SA2fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"I opominji Kur'anom one koji strahuju sto ce pred Gospodarom svojim sakupljeni 
biti, kad osim Njega ni zastitnika ni zagovornika nece imati - da bi se Allaha 

bOJali."(El-En'am,51) 

Sesti: Njegov sefa'at za neke nevjernike od njegove porodice da im se 
olaksa patnja, a ovaj sefa'at se posebno odnosi na Ebu-Taliba i nikoga vise.i 



%m^^%^ 



Fethul medzid, str. 201 - 208. 



301 



302 



Peti odlomak 

musrik je zavaran u svojoj vjeri: zbog toga STO 

JE PREKRSIO SVA OGRANICENJA ZASTITNE RIJECI 

CLA ilahe illallah*]. osim sto je puko izgovara 

U njegovom sklopu se nalaze dvije teme: 

1, tema: Obavezno je ispoljiti iskrenost u svim ibadetima samo Allahu. Onaj ko nesto 
od toga usmjeri nekom drugom time biva musrikom koji izlazi iz wre muslimana. 

2. tema: Sva/co ko obozava nekoga mimo Allaha, ostaje bez svih uslova zastitne rijeci, 
osim sto je puko izgovara, makar nakon toga dosao sa dobrim djelima koliko bi se 
Zemlja ispunila od njega se to nece prihvatid a na Ahiretu ce biti od propalih. 

1. tema 

OBAVEZNO JE ISPOLJITI ISKRENOST U SVIM IBADETIMA SAMO 

ALLAHU. ONAJ KO NESTO OD TOGA USMJERI NEKOM DRUGOM 

TIME BIVA MUSRIKOM KOJI IZLAZI IZ VJERE MUSLIMANA 

Sejh Suleman b. Abdullah, nakon sto je govorio o znacenju rijeci islama i 
tevhida, kaze: Ovo obuhvata sve vrste ibadeta, i obaveza ih je sve iskreno 
usmjeriti Allahu, a onaj ko napravi izmedu Allaha i nekoga drugog ortastvo, u 
bilo cemu od toga, onda on nije musliman. 

Od toga je Ijubav. Onaj ko uspostavi ortastvo u Ijubavi izmedu Allaha i 
nekoga drugog, i to Ijubavi koja ne pripada nikome osim Allahu, on je musrik. 
Kao sto Uzviseni kaze: 






/JJ 



"Ima Ijudi koji umjesto Allaha kumire prihvacaju; vole Ih kao sto se Allah voli!" (El- 

Beqare, 165) 

Sve do rijeci: 

"...I oni iz vatre nece izlaziti. "(Ei-Beqare, 167) 

U to spada tevekul ili oslanjanje na Allaha. Sto znaci da se nece 
oslanjati ni na koga osim na Allaha u onome sto ne rnoze uciniti niko osim 
Allah. Uzviseni kaze: 



303 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



"... a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" (El-Maide,|23) 

Oslanjanje na nekoga mimo Allaha, u onomb sto ne moze uciniti niko 
osim Njega, je sirk. 

U to spada strah. U tajnosti se nece bojati ni od koga kao sto se boji od 
Allaha. Strah u tajnosti je strah od nekoga da ga svojim htijenjeRi i odredenjem 
pogodi kakvom nedacom,= makar i ne bio u direktno^ kontaktu s njim. ©vo je 
veliki sirk, zbog ubjedenja da moze koristiti ili nastetitl neko mimo Allaha. 



Uzviseni kaze: 

"...i samo se Mene bojte!" (En-Nahl, 51) 
U drugom ajetu Uzviseni kaze: 



0>r«a^ LSyJi 



...ne bojte Ijudi, vec se bojte Mene. (El Maide, 44) ' 

I kaze: 

"Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moze otkloniti, a ako ti 
zazeli dobro pa - niko ne moze blagodat Njegovu sprijeciti; On njome nagraduje 
onoga koga hoce od robova Svojih; On prasta I milostiy je." Qunus, 107) 

U to spada nada u ono sto ne moze uciniti niko osim Allaha, kao sto je 
prizivanje mrtyih ili nekog drugog u nadi da ce mu ispuniti ocekivano, a ovo 
predstavlja veliEi'Sflrkr'Allah it, kaze: 



i ^- 



A. 



All ol! 



Xe~j jy^ ^ij ^' c-lij hy>-j. ^ji ^T J^ 4 b^^j 'j>?-i-* ch^'j '>^i* -. 

"On! koji vjeruju, I koji se Isele I na Allahovom putu bore, oni zele milost Allahovu 
A Allah oprasta i mllostiv je." (El-Beqare, 218) 

Alija ^ kaze: "Roh se nece nadati ni od koga osim od svog Gospodara." 

U to spadaju namaz, ruku' i sedzda. Uzviseni Allah kaze; 



>i^ljd^JJ J^ 



"... pa klanjaj Gospodaru svome i kurban kolji." (Ei-Kevser, 2) 



304 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Uzviseni kaze: 

"0 vjernici, ruku' i sedzdu obavljajte i Gospodaru svome ibadet cinite." (EiHadzdz, 77) 

U to spada dova u onome sto ne moze uciniti niko osim AUaha, bez 
razlike da li to bila dova za sefa'at ili nesto drugo od onoga sto se trazi. 

Uzviseni Allah kaze: 

"A oni koje, pored Njega, molite ne posjeduju nista, ni koliko opna na hurminoj 
kospici. Ako ih molite, ne cuju vasu molbu, a da i cuju, ne bi vam se odazvali; na 
Sudnjem danu ce poreci da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te nece 
obavijestiti kao Onaj Koji zna." (Fatir, 13-14) 

I kaze: 

"Gospodar vas je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbiija, oni 
koji se ohole pred time da IVii u ibadetu budu - uci ce, sigurno, u Dzehennem 
ponizeni.'" (Gafir, 60) 

Uzviseni kaze: 

"... i pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moze ni koristiti ni nauditi, jer ako bi 
to uradio bio bi, uistinu, nevjernik." Ounus, 106) 

I kaze: 

- ' r f iT *' (i .-«^ 



"Zar oni mimo Allaha zagovornike uzimaju?! Reci: 'Zar i onda kada su bez ikakve 
moci i kada nista ne razumiju?' Reci: 'Sve zagovornistvo pripada Allahu, vlast na 
nebesima i na Zemiji Njegova je, a poslije - Njemu cete se vratiti.'" (Ez Zumer, 43-44) 

U to spada klanje zrtava (kurban). Allah H kaze: 



305 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad^ 



'Jj\ b'lj ^^\ iiJ'Juj /4J IXj^ S @) 04^'' ^j h 0^3 ls^3 Jy^J ti*^ 0! !> 



"Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i zivot moj, i smrtjmoja, doista, posveceni su 
Altahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saucesnika; ^0 mi je naredeno i ja sam 

prvi musliman." (EI-En'am, 162 - 163) 

U to spada zavjetovanje. Kao sto Uzviseni kaze: 

"... neka svoje zavjete ispune i neka oko Kabe drevne obilaze." {El Hadzdz, 29) 

I kaze: 

I 

"Oni su zavjet ispunili i plasili se dana cija ce kob svudft prisutna biti. "(Ei-insan, 7) 

V I 

U to spada tavaf. Sto znaci da se nece obavljlati tavaf ni oko cega osim 
oko AUahove Kuce. Uzviseni kaze: 

i neka oko Kabe drevne obilaze. (El-Hadzdz, 29) ' 

I 
U to spada pokajanje-tevba, jer pokajanje ne prihvata osim Allah. 
Uzviseni kaze: 

"A ko oprasta grijehe, ako ne Allah?!" (Alu-imran, 135) i 

I kaze: 

"I svl se Allahu pokajte, vjernici, da biste postigll ono Ito zellte." (En-Nur, 3i) 

U to spada trazenje utocista u onome u cemu niko ne moze pruziti 
utocite osim Allah. Uzviseni kaze: 



"Reci: 'Utjecem se Gospodaru svitanja." (El Feleq, i) 



"Reci: 'Trazim zastitu Gospodara Ijudi. " (En-Nas, i) 



t3^' yj^ '^^^ J5 






306 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



U to spada trazenje pomoci u onome u cemu ne moze pomoci niko osim 
Allah. Uzviseni Allah kaze: 

"I kada ste od Gospodara svoga pomoc zatrazili, On vam se odazvao." (El-Enfal, 9) 

Onaj ko ucini sirk izmedu AUaha i stvorenja u onome sto ne pripada 
nikome osim Stvoritelju, od ovih ibadeta ili neceg dmgog, on je musrik. 

Posebno smo istakli ove ibadete zbog toga sto su kuburije upravo ove 
vrste ibadeta usmjerili mrtvima mimo Allaha. Ili su ih pripisali njima mimo 
AUaha. Jer, svaka vrsta od ovih ibadeta koja se usmjeri nekom drugom ili se 
pripise nekom drugom mimo Allaha cini pocinioca musrikom. Uzviseni kaze: 

"I Allahu ibadet cinite i nista Mu ne pridruzujte." (En-Nisa, 36) 

Sejh Muhammed b. Ahdul-Latif h, Ahdur-Rahman, Allah im se smilovao, 
pojasnjavajuci sustinu vjerovanja, kojom su robovali Allahu on i njegovi ocevi, 
Allah im se svima smilovao, kaze: "Znajte da sustina onoga na cemu smo mi i u 
sta pozivamo i radi cega se borimo i po cemu djelujemo, jeste da pozivamo u 
islam, na pridrzavanje njegovih ruknova i propisa, cija je osnova i temelj sehadet 
'La ilahe illallah', zatim, naredivanje robovanja samo Allahu bez pripisivanja 
sirka. Ovaj ibadet se gradi na dvije osnove: Savrsenstvo Ijubavi sa savrsenstvom 
poniznosti i potcinjenosti Njemu. 

Mnogo je vrsta ibadeta. Od tih vrsta su: dova koja predstavlja jedan od 
najvecih ibadeta. Allah ju je nazvao ibadetom na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi 
kao sto kaze: 

"Gospodar vas je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Zbiija, oni 
kojj se ohole pred time da Mi u ibadetu budu - uci ce, sigurno, u Dzehennem 

ponlzenl.'" (Gaftr, 60) 

Mnogo je ovakvih slicnih dokaza u Kur'anu. Takode hadis u kojem kaze: 
Dova je srz ibadeta. ^ 



' Hadis na ovakav nacin je zabiljezio Tirmizi. Albani ga je ocijenio slabim: „Da'if suneni 
Tirmizi" (3611), „Er-revdu en-nedir" (2/289), „E1-Miskat" (2231), „Da'if el-dzami'i es-sagiri" 



307 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad! 



Na osnovu ovoga kazemo da se niko ne priziva u dovi osim Allah, niti se 
trazi pomoc u nedacama i ne trazi se korist osim od Njega. Kurbani se ne kolju 
nikome osim Njemu. Ne zavjetuje se nikome osim Njemu. Niti se od koga boji u 
tajnosti osim od Njega. Niti se na koga oslanja osim na Njega. Niti se pomoc i 
zastita traze od koga osim od Njega. I nista od toga ne pripada nikome od 
stvorenja, ni melekima, niti vjerovjesnicima, niti evlijima, niti dobrim Ijudima ili 
nekom drugom mimo njih. To je AUahovo pravo i ono ne pripada nikome. 
Allahovo pravo je da se svi ibadeti usmjere samoi Njemu, tako da srca ne 
obozavaju Ijubavlju, velicanjem, postovanjem, strahpm i nadom nikoga osim 
Allaha. Ovo je serijatsko-vjerska mudrost i stvar r^di koje su stvoreni Ijudi. 
Uzviseni kaze: 



t-- < ?- y 



"Dzlne i Ijude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu ibudu." (Ez-Zarijat, 56) 

Biti u ibadetu znaci samo Allahu tevhid priznavati, jer, ibadet je tevhid. 
A razlog sukoba izmedu poslanika i njihovih naroda je bio upravo ovaj. Uzviseni 
kaze: i 



C^j«'ihll 



■1, -ti': '. 1 1 ^-f 



I* 






"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet cinite, a taguta se 

klonlte!" (En-Nahl, 36) 



I kaze: 



@ Oja^^L^ b'l "^j ^ H /^l ?JI >jJ "^J J>:.j ^ 






"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu i^lsmo objavill: Nema boga 
osim Mene, zato Meni ibadet cinite!" (Ei-Enbija, 25) 

I kaze: ' 

"Mjesta padanja na sedzdu jesu Allaha radi, I ne molite se, pored Allaha, nikome!" 

(El-Dzin, 18) I 

Onaj ko bude prizivao dovom nekog drugog mimo Allaha, mrtvaca ili 
odsutnog i bude trazio od njega pomoc, on je musrik i| kafir, makar time ne htio 
nista drugo osim priblizavanja Allahu i trazenja sefa'ata kod Njega." ^ 



(3003). Dok je vjerodostojan hadis sa znac^enjem: „Dovaje ibadet. " Albani ga je spomenuo u 
svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (2654). i 

1 Ed-Durenis-Senijje, ( 1/ 566 - 567) 



308 



2. tema 

SVAKO KO 0B02AVA NEKOGA MIMO ALLAHA OSTAJE BEZ SVIH 
USLOVA ZASTITNE RIJECI. OSIM STO JE PUKO IZGOVARA. MAKAR 
NAKON TOGA DOSAO SA DOBRIM DJELIMA KOLIKO Bl SE ZEMLJA 
ISPUNILA. OD NJEGA SE TO NECE PRIHVATITI A NA AHIRETU CE 
BITI 00 PROPALIH 

V 

Sejh Abdur-Rahman h. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze; "Uzviseni je 
rekao: 

■^^^ 

"Ima Ijudi koji umjesto Allaha kumire prihvacaju; vole ih kao sto se Allah volil " (El- 

Beqare, 165) 

Svako onaj ko pripise Allahu ortaka, prizivajuci nekoga mimo Allaha, 
trezeci od njega nesto, nada se u njega i onome sto ocekuje da ce mu odrediti od 
potreba i uklanjanja nedaca, kao sto je stanje kuburija, obozavaoca taguta i 
idola, jer mora postojati velicanje i Ijubav kroz ovo, oni su ih zavoljeli pored 
Allaha, iako vole Allaha i kazu: 'La ilahe illallah', klanjaju, poste, all su ucinili 
sirk Allahu time sto su mu pridruzili u Ijubavi i ibadetu nekoga drugog. 

Uzimanje ovih idola i poklanjanje Ijubavi njima mimo Allaha, kvari sve 
ono sto su rekli i svako djelo koje su ucinili, jer se od musrika ne prihvata djelo 
niti mu ono biva valjanim. 

A ovi, iako su rekli 'La ilahe illallah', ostavili su svako ogranicenje kojim 
je odredena ova velicanstvena recenica, kao sto je znanje o onome na sta 
ukazuje. Zbog toga sto ne poznaje njeno znacenje musrik je pripisao Allahu 
sudruga u Ijubavi i drugom. To je neznanje koje negira znanje koje upucuje na 
iskrenost. On nije bio iskren u svom izgovaranju ove recenice, jer nije negirao 
ono sto ona negira, tj. sirk, niti je potvrdio ono sto je potvrdila, tj. iskrenost. Isto 
tako je izostavio i ubjedenje, jer da je znao njeno znacenje i ono na sta je 
ukazala, on hi to negirao ili bi sumnjao u to i ne bi to prihvatio i to je istina. 

I nije zanegirao sve ono sto se obozava mimo Allaha, kao sto je u hadisu, 
vec je povjerovao u ono sto se obozava mimo Allaha, uzimajuci to za idola, 
voljeci ga i usmjeravajuci mu ibadet mimo Allaha, kao sto Allah kaze: 






"All oni koji vjeruju, jos vise Allaha vole!" (Ei-Beqare, 165) 



309 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerraiC 



Jer su oni iskreno ispoljili svoju Ijubav prema Njemu tako da ne vole 
nikoga osim Njega, vole one koje On voli. Sva svoja djela iskreno cine samo radi 
Allaha. Smatraju nevjernicima sve ono sto se obpzava mimo Allaha. Ovo 
postaje jasno onome kome Allah podari spoznaju istine i prihvatanja onoga na 
sta su ukazali ovi ajeti od znacenja sehadeta 'La ilahe illallah', i na tevhid koji je 
njeno znacenje. Na sto su pozivali poslanici pa razmisli i ti."' 

Sejh Ahdul-Latif b. Ahdur-Rahman kaze: "Sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab 
je rekao: Tukim izgovaranjem sehadeta, bez znanja lo njenom znacenju ili bez 
djelovanja po onome sto nalaze, osoba ne postaje muslimanom, nego je to dokaz 
protiv covjeka. Za raziiku od onoga ko tvrdi da je iman samo potvrda, kao sto 
kazu keramije, ili samo vjerovanje, kao sto kazu dzehmije. Allah je utjerao u laz 
munafike u onome sa cime su dosli i tvrdili od sehadeta te se njihova laz 
zabiljezila, iako su oni dosli sa rijecima potvrde. 

Uzviseni kaze: I 

i ' 

"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'l\/li tvrdimo da si t|, zaista, Allahov Poslanild', 
i Allali zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tyrdi i da su licemjeri pravi 

laSCi." (El-Munaflqun, 1) 

Oni su svoje rijeci svjedocenja potvrdili sa rije^ju 'zaista' i 'tvrdimo' zatim 

sa imenskom recenicom, ali ih je utjerao u laz i pot\frdio njihovo laganje istim 

onim cime su oni potvdivali svoje svjedocenje. Jediio za drugo, ali je dodao 

nazvavsi ih pogrdnim nadimkom, i znanjem cudnim i ienomenalnim. 

I 
Na osnovu ovoga mozes znati da iman mora sadrzati vjerovanje i djelo. 

Onaj ko svjedoci 'La ilahe illallah', a pored Allaha oljiozava nekog drugog onda 

on nema sehadeta, makar klanjao, davao zekat, postip i cinio neka jos djela od 

islama. Uzviseni je o onima koji su vjerovaU u jpdan dio Knjige a drugi 

odbacivali, rekao: 

"Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi neglrate?! "(El-Beqare, 85) 
I kaze: 

VI ' t 111' ' " 1 ■*■ . *' f' * *■■ 



• Fethul medzid, str. 102 - 103. 



310 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i zele izmedu Allaha i poslanika 
Njegovih u vjerovanju napraviti razliku te govore: „U neke vjerujemo, a u neke ne 
vjerujemo", i zele izmedu toga dvoga iznaci put neki." (En-Nisa, 130) 

I kaze: 

"A onaj koji se, pored Allaha, moll drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred 
Gospodarom svojim ce racun polagati." (Ei-Mu'minun, ii7) 

Postoje dvije vrste kufra: Neograniceni i ograniceni. 

Neograniceni je da ne vjeruje u sve ono sa cime je dosao Poslanik ^. 

Ograniceni je da ne vjeruje u jedan dio sa cime je dosao Poslanik %. 

Neki od ucenjaka su proglasili kafirom onoga ko negira sporednu stvar u 
vjeri ali oko koje postoji konsenzus. Kao sto je naslijedivanje djeda i sestre. 
Makar on klanjao i postio. Pa sta onda reci za one koji prizivaju dobre Ijude 
(evlije) i njima usmjeravaju svoju iskrenost i srz ibadeta-dovu? 

V 

Ovo je spomenuto u sazetim verzijama knjiga cetiri mezheba. Cak su 
proglasavali nevjernikom neznalice radi pojedinih rijeci koje bi ovi upotrijebili, 
makar klanjali i postili. 

Allah mu se smilovao, kaze: "Ashabi su proglasili nevjernicima one koji 
su odbili dati zekat, pa su se protiv njih borili, iako su ovi potvrdivali sehadet, 
obavljali namaz, post i hadz." 

Allah mu se smilovao, kaze: "Ummet se slozio oko kufra porodice 
Ubjedullaha El-Kadaha, iako su oni izgovarali sehadet, klanjali i gradili dzamije 
u Egipatskom Kairu i drugdje." 

Spomenuo je knjigu od Ibn-Dzevzija koju je napisao o obavezi borbe 
protiv njih i ubijanja istih nazvavsi je ^oraoc nad Egiptom. Kaze: "Ovo je poznato 
svakom onome ko ima i najmanje znanje o nauci i vjeri." 

Uporedio je kuburije u tome sto klanjaju, poste i vjeruju U prozivljenje, 
da bi time zaslijepili oci masama, i umotavanjem svojih djela kako bi prosirili 
svoj sirk. Pa se kaze: Po njihovom islamu i njihovom imanu. A to Allah, 
Poslanik i vjernici nece nikada prihvatiti."^ 



' Minhadz te 'sis ve takdis, str. 60 - 71 . 



311 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradC? 



V 

Sejh Ahdur-Rahman h, Hasan, rahimehullah, o propisu vezanom za musrika na 
Ahiretu, u pojasnjenju Kitabu tevhida, kaze: i 

"Autor, rahimehullah, kaze: Muslim biljezi t>d Dzabira da je Allahov 
Poslanik M rekao: "Onaj ko se susretne sa Allahom he cineci Mm sirk, uci ce u 
Dzennet. A onaj ko se susretne sa Allahom pripisujuci Mw sirk, uci ce u Vatru." 

Kaze: "Onaj ko se susretne sa Allahom ne cineci Mm sirk, ..." 

Kurtubi kaze: "Tj. ne uzima pored Njega |Ortaka u uluhijetu, ni u 
stvaranju niti u ibadetu." 

Ono sto je poznato od Serijata i oko cega jpostoji slaganje kod ehli- 
sunneta, jeste da onaj ko umre na tome mora uci u Dzennet, makar prije toga 
prosao kroz odredene vrste patnje i iskusenja. A onaj 'ko umre na sirku nece uci 
u Dzennet niti ce ga obuhvatiti AUahova milost. It^ego ce u Vatri ostati za 
uvijek, bez prekida patnje ili nestanka postojanja. 

Nevevi kaze: "Sto se tice ulaska musrika u Vatru, odnosi se na 
opcenitost, u nju ce uci i tamo ce vjecno ostati. U tiome nema razlike izmedu 
kitabije jevreja i krscanina i izmedu idolopoklonika \ svih ostalih vrsta kafira. 
Kod sljedbenika istine nema razlike izmedu kafira koji to cini iz inata ili neceg 
drugog, niti izmedu onoga ko se suprostavi vjeri islamU i onoga ko joj se pripise a 
zatim se osudi radi kufra ili njegovog negiranja i tome $licno. 

V 

Sto se tice ulaska u Dzennet onoga ko umre bez sirka, to je nesto sto je 
potvrdeno. Ako ne bude od pocinilaca velikih grijeha na kojima je ustrajao, 
odmah ce uci u Dzennet. Ali ako umre, a bio je od dnih koji su pocinili velike 
grijehe i na njima ustrajali, onda je on pod Allahovoin voljom, ako mu oprosti 
uci ce u Dzennet, a ako ne onda ce prvo biti kaznjen lu Vatri a nakon izlaska iz 
Vatre uci ce u Dzennet."^ 



^^ 



Fethul medzid, str. 78 - 79. 



312 



Sesti odlomak 

NAJPOZNATIJE SUMNJE MUSRIKA I NJIHOVIH 
UCENJAKA, I STRIJELE KOJIMA SE UZVRACA NA NJIH 

U njegovom sklopu se nalaze dvije teme: 

1. tema: Odgovor na najpoznatije sumnje musrika. 

2. tema: Odgovor na najpoznatije sumnje musrickih ucenjaka. 

1. tema 

ODGOVOR NA NAJPOZNATIJE SUMNJE MUSRIKA 

M.usrici su se zcivarali kada su pomislili da se ajeti o musricima i 
kafirima odnose na Ijude koji su hili i nakon kojih niko takav nije ostao. To su 
im losi ucenjaci ukrasili i predstavili lijepim u njihovim srcima, Tako da se sirk 
ukorijenio u njihovim srcima, a o Allafiu su mislili lose, cime su postali unisteni 
narod, 

Sejh Abdullah h, Muhammed h, Ahdul-Vehhab, Allah im se svima smilovao, 
prenoseci od Imama Ibnul-Kajjima, rahimehuUah, kaze: "Ono sto se ustalilo u 
srcima ovih musrika i njihovih predaka jeste to da ce se njihova bozanstva 
zauzimati za njih kod Allaha. Ovo je ociti sirk. To je Allah osudio u Svojoj 
Knjizi, negirao i obavijestio da sefa'at pripada samo Njemu. Uzviseni kaze: 

"Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas nece 
moci nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.' "(Ei-isra, 56) 

I kaze: 

"Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nista ne posjeduju, 
ni koliko trun jedan, nl na nebesima ni na Zemiji; oni u njima nemaju nikakva 
udjela J On nema od njih nikakve pomoci. Kod Njega ce se mocI zauzimati za 
nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe', 22 -23) 



313 



EBu-Jusur MiDfiAT B. Hasan AluFerraoZ 



Kur'an je ispunjen ajetima slicnim ovima, ali vecina Ijudi ne osjeca kako 
ulazi u trenutno zbivanje pod zastorom svog ubjedenja da se radi o Ijudima koji 
su nestali i koje niko nije naslijedio. To je ono sto sejpostavlja izmedu covjeka i 
shvatanja Kur'ana. Kao sto je Omar b. Hattab ^^jrekao: "Uze islama ce bid 
rastrgano koncic po koncic, i to onda kad u islamu odrastu oni koji ne poznaju 
dzahilijet. " 

Ovo je zato sto ne poznaje sirk i sve ono sto je Kur'an pokudio i 
predstavio ruznim, zbog cega ce pasti u njega, potvrditi ga, ne znajuci da je to 
ono na cemu su bill pagani. Tako da ce uze islama Ibiti prekinuto, a dobro ce 
postati zlim, a zlo ce postati dobrim. Novotarija ce ^ostati sunnetom a sunnet 
novotarijom. Covjek ce radi cistog imana i iskrenog tevhida biti proglasen 
kafirom. Proglasen ce biti novotarom radi iskrenog slijedenja Poslanika M i zbog 
njegovog odbacivanja novotarija i hirova. Onaj ko inia vid i zivo srce, to vidi u 
stvarnosti, a pomoc je samo od AUaha."^ 

Sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahiMehullah, nakon sto je 
pojasnio, potvrdio i proglasio tagute njegovog vremeni kafirima, kaze: 

"Ako bi se munafik raspravlajo time sto je 'navodno ajet objavljen o 
kafirima, onda mu recite: 'Da li je neko od ucenjaka, selefa i halefa, rekao da se 
ovi ajeti ne odnose na muslimane koji to ucine/ Ko je to rekao prije tebe?' 

Isto tako mu recite da je to odbijanje konsenzusa muslimana. Jer, 
njihovo dokazivanje ajetima koji su objavljeni o kafir|ma, se odnosi na one koji 
ta djela ucine od muslimana, i toga je mnogo vise nego sto bi se moglo navesti."^ 

V 

Sejh Abdullah h. Abdur-Rahman Ehu-Bitin kaze: i "A onaj ko kaze: 'Ajeti 
objavljeni o propisima koji se odnose na musrike, ne odnose se na one koji 
pocine njihova djela', predstavlja veliki kufr. Jer, ovako nesto nece reci osim 
onaj u kome se razbjesnilo ludilo neznanja. 1 

Da li je moguce da kaze da su serijatske katne koje su spomenute u 
Kur'anu objavljene Ijudima koji su bili i nestali. Sto znaci da bludnik danas ne bi 
trebao biti kaznjen, niti bi se kradljivcu ruka odsjekla .i slicno tome. lako je ovo 
stav od kojeg se covjek stidi da ga spomene. Da li ce (!)vaj, jedan od onih koji se 
raspravlja od musrika, reci: 'Obracanje za namaz, zekat i ostale vjerske obaveze 
se odnose na Ijude koji su nestali, tako da su Kur'anski propisi nevalidni' ". 



* *I* *1# *l^ «i* ftl# «l^ ^1^ ^t* ^L^ 
r^ ^m -Tta #J* *J» ^m ^m ^4 «f^ 



• Akidetu muwehidin, kelimat naBa, str. 233. 
2 Ed-Durerus-Senijje, (10 / 58 - 59) 



314 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Musrici su se oslonili na nezncdice koje su im se predstavile u odjeci 
ucenih i dohrihf koji su im podmetnuli da tevhid podrazumijeva puko 
izgovoranja sehadeta te da nakon toga nista nece nastetiti od djela, Nakon toga 
su prisustvovali slavljima njihova sirka, u kluhovima njihovih lazi kako hi im ih 
uljepsali, Oni koji ih nisu uljepsavali nisu ih ni osudivali, Tako da su kuhurije i 
musrici hili zadovoljni time cime su njihova prsa hila zcdedena, Mislili su da ce 
ih njihove gradevine zastititi od dokaza pripadnika tevhida, argumenata 
monoteista, (koji nkazuju) radi cega se podigla njihova zostava, ohznanila 
njihova ktz i prosirio njihov sirk, 

Sejh Hamed b. Nasir b. Muamer, znameniti imam, rahimehuUah, u odgovoru 
na ovu ocitu laz, kaze: "Sto se tice stava jednog od musrika koji ga zastupa, tj. da 
su mnogi od ucenjaka ucinili ove stvari ili da su ucinjene u njihovom prisustvu 
ali to nisu osudili ili sprijecili. Kao i njihovo redovno posjecivanje gradevina nad 
kaburovima, smatrajuci ih mjestima koja zasluzuju stalno obilazenje, jer svaka 
gradevina ima svoj poznati dan u odredenom mjesecu, njoj se dolazi iz svih 
krajeva, a desi se da tu prisustvuju neki od ucenjaka ali to ne osuduju. 

Odgovor je na vise nacina; 

Prvi nacin: Allah je stvorenjima naredio pokoravanje Poslaniku ^ te je 
obavijestio da onaj ko se pokorava Poslaniku M istovremeno se pokorava 
Allahu. Allah M kaze; 






"Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu." (En-Nisa, 80) 



* , *. * 



I kaze: 

"Reci: 'Ako vi Allaha vollte, onda mene slijedite, i vas ce Allah voljeti.'" (Aiuimran, 31) 

1 kaze: 
"... pa ako mu budete poslusni, bit cete na Pravom putu." (En-Nur, 54) 

I kaze: 

S >' rr >" -^'-' 1'- ' '• *. ' '\ ' <iT 'A- iTi- 1', 
\y^\S <iS- *J^ l-«j ajJj^ J^^jJI Osijlp L.J 

"... ono sto vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono sto vam zabrani, 

OStavite." (El-Hasr, 7) 



315 



EBU-JuSUf MlDHAT B. HASAN ALUFERRADZ 



jyL% ^T Jj ojij .^ ^ py£ o\i J:^ jMl jjfj '^^'j\ \^\'^ 'S\ \^\ 13^.1; ^ijjT i^k 

"0 vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Pojslaniku i nadleznim izmedu 
vas! A ako se u necemu ne slazete, obratite se Allahu i|Poslanlku." (En-Nisa, 59) 

Pa ako se Ijudi u necemu od vjerskih stvarii razidu, da li je to vadzib, 
haram ili dozvoljeno, obaveza je obratiti se Allahu i Foslaniku u vezi onoga radi 
cega je doslo do razilazenja. A vjernik koji se na to pipzove na njemu je da kaze: 
Slusam i pokoravam se. Uzviseni kaze: 

UUslj Lll«^ l^yj ol ^^J^-J^s^^ ^^y-'iH) ^^ (jj i>^.3 lij Oi~?>Jil J^i h"^ Uol 

"Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovuj da im On presudi, samo 
reknu: 'Slusamo I pokoravamo se!'" (En Nur, 51) 

Onaj ko nam se suprostavi u ovom ili nekdm drugom pitanju, mi se 
sudimo po onome sto je od AUaha i Poslanika, a n^ po misljenju i stavovima 
Ijudi. 

Tako da onome ko dopusta izgradnju kuiftola nad kaburovima od 
kamena i gipsa, osvjetljava je, namjesta u njoj prostilrke i mermer, vjesa o nju 
kandilje od srebra i slonovace, ili je odijeva kao sjto se preko Kabe stavlja 
prekrivac, reci cemo: Da li je Allahov Poslanik % naredio ili podsticao na ovako 
nesto, ili je zabranio i naredio da se ukloni sve ono sto vodi ka ovome? Ono sto 
nam je naredio izvrsit cemo, a ono sto nam je zabrinio klonit cemo se toga. 
Tako da ce njegov sunnet presuditi izmedu nas i naleg protivnika u onome u 
cemu se ne slazemo. 

Pa kazemo: U Muslimovom Sahihu je zabiljefeno od Ebu-Hejjadza El- 
Esedija da je rekao: "Aii/a h. Ebi-Talib ^ mi je rekao: 'Hoces li da te posaljem sa 
onim sa cime me je poslao Allahov Poslanik Da ne ostavim ni jedne slike a da je ne 
izbrisem niti istaknutog kabura a da ga ne poravnim\" Isto tako, u njegovom Sahihu 
od Surname b. Sefija El-Hemedanija se prenosi da je ri^kao: Bill smo sa Fadalom 
b. Ubejdom u Bizantiji, pa nam je jedan od prijatelja umro. Fadale je naredio da 
se njegov kabur poravna sa zemljom. Nakon toga rece: "Cuo sam Allahovog 
Poslanika Mdaje naredio da se poravna.'' U njegovom Sahihu se, takode, biljezi od 
Dzabira b. Abdullaha 4^ da je rekao: 'Allahov Poslanik^ Mje zabranio da se kabur 
oznacava', da se na njemu sjedi ili da se nad njim nesto gradi." 

U Sunnenima Ebu-Davuda i Tirmizije se bilfezi od Dzabira ^ da je 
Allahov Poslanik M zabranio da se kaburovi oznacavaju, da se nad njima nesto gra.di 
ili da se po njim pise. Tirmizi kaze: Hadis je dobar i vjeroilostojan. 

' Ovdje se misli na malterisanje i prekrivanje kabura gipsom. 



316 



KORISNI SA2tTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Od Ibn-Abbasa ^ se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik 0je prokleo 
zene koje posjecuju mezarie, i one koji ih uzimaju mjestima molitve i nod njima pale 
svijece." Biljeze ga Imam Ahmed i autori Sunnena. 

AUahov Poslanik M je zabranio da se nad njima nesto gradi, zatim je 
naredio da ako je nesto zagradeno da se porusi. Zabranio je da se po kaburovima 
pise bilo sta i prokleo je one koji ih osvjedjavaju. A mi naredujemo ono sto je 
naredio Allahov Poslanik ^ od poravnjavanja kaburova, zabrane izgradnje nad 
njima, isto onako kako je Poslanik ^ zabranio, jer je Allah naredio da se njemu 
pokoravamo i da ga slijedimo. 

Polozaj ashaha u pogledu slijedenja 

Drugi nacin: Ako bi rekao da nije ubijeden niti mu je smireno srce u 
odnosu na ono sto je preneseno od Poslanika M- Pa kazes: Ucenjaci su bolje 
poznavali od nas sunnet i pokorniji su bili Allahu i Poslaniku ^. 

Reci cemo da su najuceniji i najbolje upoznati Ijudi sa onim sto je 
Poslanik M naredio i ono sto je zabranio bili ashabi, da Allah bude zadovoljan sa 
njima. Najbolje su poznavali njegov sunnet, bili su mu najpokorniji u 
naredbama. Oni su bili zadovoljni sa Allahom a Allah sa njima. Kao i to sto je 
Allah zadovoljan sa onim. koji ih budu slijedili u dobrocinstvu. 

U hadisu od Irbada b. Sarije ^ se prenosi da je Allahov Poslanik M 
rekao: "Na vama je da se drzite mog sunneta i sunneta pravednih i upucenih halifa 
nakon mene. Drzite ga se cvrsto kao kutnjacima. Cuvajte se inovacija, jer je svaka 
novotarija zabluda" Isto tako u Sahihu se prenosi da je Poslanik M rekao: 
"Najbolja generacija je ona u kojoj sam ja, zatim oni koji su poslije njih a zatim oni koji 
suposlije njih." 

Abdullah b. Mesud 4^ kaze: "Ko od vas slijedi sunnet neka slijedi one 
koji su vec umrli, jer od smutnje zivog ne mozes biti siguran. To su 
Muhammedovi ^ ashabi. Bili su najpokornijih srca u ovom ummetu, najdubljeg 
znanja, a najmanje su osjecali tegobu. Narod kojeg je Allah odabrao kao 
prijetelje Njegovog Poslanika M, narod koji je uspostavio Njegovu vjeru. 
Priznajte im njihovo pravo. Drzite se njihovog puta, jer su oni bili na Pravom 
putu." 

Huzejfe b. Jeman 4k> kaze: "O skupino ucaca, stanite na Pravom putu 
slijedeci one koji su bili prije vas. Tako mi Allaha, time cete otici daleko ispred 
drugih, dok ako biste krenuli desno ili lijevo onda biste veoma daleko odlutali." 



317 



EBU-Jusuf MiDHAT B. Hasan Alu Ferrad! 



Ako bi nam neko naveo kao dokaz ono na oemu su kasnije generacije, 
mi cemo red da je nas dokaz ono na cemu su bill ashabi i tabiini kao 
najvrijednije generacije, a ne ono na cemu su bile kasnije skupine onih koji su 
govorili ono sto nisu radili, ili su radili ono sto im tiije bilo naredeno. A evo 
ashaba Allahovog Poslanika M^ da li je neko od njih prenio da su oni gradili 
kupole nad kaburovima ili da su ih osvijetljavali? ^ Ili da li su ih ogrtali ili 
prekrivali svilom? Ili je to nesto sto se pojavilo nakon njih od inovacija koje su u 
sustini samo novotarije i zablude? 

Poznato je da je medu njima bilo kaburova dshaba koji su umrli jos za 
vrijeme Allahovog Poslanika ^ a i nakon njegove smrti sto je nemoguce 
izbrojati, da li su oni nesto gradili nad njihovim kaburovima i da li su ih na takav 
nacin postivali? A kamoli da im se mole za svoje pottebe ili da od AUaha traze 
preko onih koji su u kaburovima. A onaj kod koga se laade vjerodostojna predaja 
neka nam ukaze na nju, a nece sigurno uspjeti. Ovo je sunnet Allahovog 
Poslanika i njegovih ashaba u pogledu kaburova."^ 

^ sic s4c ik Ht ^(i ±l£ sic ^k sif 

Skupine musrika, u razUcitim periodima i vremenima su naslijedili 
sumnju a to je uzimanje dokaza slijedenja oceva u Sinjenju sirka, Oni su kod 
njih nesto povjerljivo, a oni, kako to tvrde, se nec^ sloziti osim oko upute i 
ispravnog puta, :d>og toga je ohaveza da hudu slijedeni hez inoviranja. 



Allah je rekao istinu kada kaze: \ 

^^1 L'lgi J: \^\i -^j^ ^1 '^^1 j^ ^i^ij '^S'^ j^ji^i ^ (.in ^: ^ jjJ3 i^i ii3 

<^^y. ^j ^3 'J^ iil'^j © bjA^^i J^ k- ^^' 

"I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihoyih kicmi izveo potomstvo 
njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: Zajr Ja nisam Gospodar vas? 
- oni su odgovarali: Jesi, mi svjedocimo - i zato da na ISudnjem danu ne reknete: 
„Mi ovome nismo nista znali. Ili da ne reknete: Nasi su preci prije nas druge 
Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za 
ono sto su lazljivci cinili? I tako, eto, Mi opsirno iznosimo dokaze, da bi oni dosli 

Sebi." (EI-Araf, 172-174) 



1 Ed-Durerus-Senijje, (11/77-83). 



318 



KORISNt SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Sejh Salih el-Fevzan, Allah mu se smilovao, u navodenju nekih sumnji musrika i 
odgovoru na njih kaze: "Zbog toga sto su podmetnute mnoge sumnje i price, radi 
kojih su zavedeni mnogi Ijudi, ubrajajuci ih u dokaze kojima obrazlazu svoj slrk i 
zabludu, ustrajavajuci u onome na cemu su, postala je obaveza da se ova laz 
otkrije i da se dokaze njena neispravnost. 



^D^ 



' 3x^i \ili qS- 



Cy Lff-^J ^ 



.<iU^Jl^^ 



"...da nevjernik ostane nevjernik poslije ocigledna dokaza, i da vjernik ostane 
vjernik poslije ocigledna dokaza." (Ei-Enfal, 42) 

Od ove sumnje ima starih stvari koje su musrici odavno 'prosuli' jos u 
drevnim narodima, a ima i onoga sto su musrici prosuli u novije vrijeme od ovog 
ummeta. 

Od ove sumnje je: 

Prvo: Sumnja koja je mozda zajednicka za sve skupine musrika u svim 
narodima, a to je sumnja koristenja kao dokaz 'da je to onog na cemu su bili 
njihovi ocevi i djedovi te da su oni naslijedili ovo vjerovanje s koljena na 
koljeno'. Kao sto Uzviseni Allah kaze: 



"Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni kojl su 
raskosnim zivotom zlvjeli nisu govorili: Zatekli smo pretke nase kako ispovijedaju 
vjeru i mi tragove njihove slijedimo." (Ez-Zuhmf, 23) 

Ovo je dokaz kojem pribjegava onaj ko ne moze da iznese bilo kakav 
dokaz za svoju tvrdnju. Ovo je tako slabasan dokaz kojem se ne daje nikakva 
paznja na mejdanu rasprave. Jer, oni ocevi koje su oni slijedili, nisu bili na 
pravom putu. A onaj ko je takav nije dozvoljeno slijediti ga i povoditi se za njim. 
Uzviseni im odgovara pa kaze: 

"Zar i onda - govorio bi on - kad vam ja donosim bolju od one koju ste od 
predaka vasih upamtlli?" {Ez-Zuhmf, 24) 

I kaze: 



319 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad? 



< ^ ■ 



"Zar i ako preci njihovi nisu nista znali i ako nisu na pijavom putu bili?!" (El-Maide, 

104) 

I kaze: i 

"Zar i onda kada im preci nisu nista slivacali, niti su na Pravom putu bili?" (Ei- 

Beqare, 170) 

Slijedenje oceva biva pohvalno ako su bili it pravu, kao sto Uzviseni 
govoreci o Jusufu ^1 kaze: ' 

"... i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima I ishaka i Jakuba; nama ne prilici 
da ikoga Allahu smatramo ravnim." Ousuf, 38) 

I kaze: 

"Onima koji su vjerovali I za kojima su se djeca njihoVa u vjerovanju pove." (Et- 

Tur, 21) 

Sumnja koja se namece kao dokaz slijedenjaioceva na cemu su bili je 
nesto sto se vrti u dusama musrika sa kojima prkose poslanicima i 
vjerovjesnicima, alejhimus-salatu ves-selam. 

Nuh ^\ svom narodu je rekao: 
"jxA^ % Tli 1^ ^A^^i ^ Ijjir jjiil ijij'T Jlii @ oji^' "^1 ^o^fc ^\ ^J^^ "'^"^ iji^T^jii: 

"0 narode moj, samo Allahu ibadet cinite, vi drugog bojga osim Njega nemate; zar 
se ne bojite? All su glavesine naroda njegova, koje ni$u vjerovale, govorile: Ovo 
je covjek kao i vi, samo hoce da je od vas ugledniji. l!)a je Allah htio, meleke bi 
poslao; ovako nesto nismo culi od naslh predaka davnih. "(Ei Muminun, 23 - 24) 

Dakle, oni su uzeli kao dokaz ono na cemu su bili njihovi ocevi da bi se 
time suprostavili Nuhu ^1. 

Salihov ^1 narod mu je govorio: 



320 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Zasto nam branis da obozavamo ono sto su preci nasi obozavali?" (Hud, 62) 

Ibrahimov ^1 narod je govorio: 

"...ali mi smo upamtiii pretke nase kako tako po$tupaju."(£s-Su'ara, 74) 

Faraon je govorio Musau ^1: 

"A sto je sa narodima davnasnjim?" (Ta ha, 51) 

Arapski musrici su govorili Muhammedu ^ kada im je rekao; "decile la 
ilahe illallah." Rekli su: 



« -r » -r < 



"Za ovo nismo culi u vjeri prethodnoj, ovo nije nista drugo vec namjestena laz." 

(Sad, 7). 



#ww 



321 



2. tema 

ODGOVOR NA NAJPOZNATIJE SUMNJE MUSRICKIH UCENJAKA 

Neki od ucenih medu musricima kazu i potvtduju da prizivanje dovama 
mrtvih i trazenje pomoci od njih u nedacama spada .u vrste malog sirka u djelu 
(sirk ameli), ciji pocinioc nece postati kafirom o$im ako ga bude smatrao 
dozvoljenim. Ovo je sa strane djela i rijeci. Ali, sto se tice toga kao ubjedenja 
spada u cin praznovjerja sto je bez razilazenja mali sirl^. 

Znameniti imam, sejh Hamed b. Nasir,^ rahimehuUahu teala, u 
suprostavljanju ovoj ogromnoj izmisljotinji, kaze: Onaj ko negira da su dove 
upucene mrtvima i trazenje pomoci od njih u nedacama veliki sirk, red ce mu 
se: 'Obavijesti nas ti o tome sirku kojeg je Allah takq istakao i rekao da ga nece 
oprostiti? Zar mislis da ce nam ga Allah ovako izricito zabraniti a onda da nam 
ga nece pojasniti? Poznato je da je Allah objavio Kn|igu kao pojasnjenje za sve 
postojece i kao milost i uputu i radosnu vijest muslimanima. 

V 

Sirk i njegovo pojasnjenje su od stvari koje su najvise pojasnjene u 

Allahovoj Knjizi I 

Allah M nas je obavijestio da je upotpunio vjeru i usavrsio svoju 
blagodat, te je zadovoljan da nam Islam bude vjera. Kako je onda moguce da se 
izostavi pojasnjenje sirka, koji predstavlja najveci grijeh koji se moze uciniti u 
smislu nepokornosti AUahu H? Ako bi covjek posluSao i razmislio o Kur'anu u 
njemu bi nasao uputu i lijek:' 

jL» ^ /J Ui iil J^J j^j 

"A onaj koga Allah u zabludu skrene nece imati nlkoga da ga na Pravl put 

Uputi."(Er-R'ad, 33) 

"... a onaj kome Allah ne da svjetio nece svjetia ni ImatL" (En-Nur, 40) 

Takode kaze: "Allah nam je naredio da Njemu upucujemo dovu i da od 
Njega trazimo potrebe, naredio nam je da Ga prizivamo iz straha i nade. Pa kada 
covjek cuje rijeci: 

"Gospodar vas je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati!" (Gafir, 60) 
Hi kada Uzviseni kaze: 



322 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



i^ii^j b^val poj \^i\ 

"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome." (El AVaf, 55) 

Pokorit ce se AUahu i samo Njega prizivati, pred Njega ce iznijeti svoju 
potrebu, molit ce ga ponizno i tajno. Poznato je da je ovo ibadet, pa ce se reci da 
ako u torn trenutku bude prizivao vjerovjesnika, meleka ili dobrog covjeka, da li 
je u ovom ibadetu pocinio sirk? Morat ce priznati ovo jer u suprotnom moze 
prkostiti i oholiti se. 

Takode ce se reci da kada Allah kaze: 

"... pa klanjaj Gospodaru svome i kurban kolji." (El-Kevser, 2) 

Pa ako se pokoris AUahu i zakoljes kurban radi Njega, da li je to ibadet? 
Morat ce reci da jeste. Pa ce mu se reci: Ako zakoljes radi stvorenja, kao sto je 
vjerovjesnik, melek ili neko drugi, da li si u ovom ibadetu pocinio sirk?' Morat ce 
priznati ovo jer u suprotnom moze prkostiti i oholiti se. Isto tako sedzda je 
ibadet, pa ako je ucini nekom mimo Allaha pocinio je sirk. 

Poznato je da je Allah li u Svojoj Knjizi spomenuo zabranu upucivanja 
dove nekom drugom osim njemu, a mnogo je tekstova u Kur'anu koji govore o 
tome, vise nego sto je spomenuta zabrana cinjenja sedzde nekom mimo AUahu. 

Pa ako neko ucini sedzdu pred kaburom vjerovjesnika, vladara iU dobrog 
covjeka, nece se sumnjati u njegov kufr, zato sto je pripisao AUahu ortaka u 
ibadetu. Reci ce se da su sedzda, kurban i dova ibadet. Onda kakva je razlika 
izmedu sedzde, klanja i izmedu dove jer su to sve ibadeti, a dova je ibadet? Sta je 
dokaz da su sedzda nekom drugom mimo AUahu i klanje nekom drugom mimo 
AUahu veliki sirk, a da je dova upucena nekome u onome sto ne moze uciniti 
osim Allah mali sirk? 

Takode ce se reci da su ucenjaci svih mezheba naveli poglavlja o 
propisima koji se odonose na otpadnike od vjere, pa su spomenuli mnoge vrste. 
Svaka vrsta biva uzrokom radi kojeg covjek pocini kufr, sto dopusta prolijevanje 
njegove krvi i oduzimanje imetka. AU, ni o jednoj vrsti nisu govoriU kao sto su 
govorili o dovi. Cak sta vise, nije nam poznato da je i jedna vrsta kufra i 
otpadnistva spomenuta vise u tekstovima nego sto je spomenuta dova upucena 
nekom drugom mimo Allaha, u smislu zabrane i upozoravanja de se to ne ucini, 
ali i kao prijetnja za pocinioca. 



323 



EBU-JUSUr MlDHAT B. HaSAN AlU-FERRADg 



Dokazi o nevjerstvu onih koji prizivaju nekoga mimo Allaha 

Sto se tice ucenjaka mi cemo navesti neke od njih i spomenuti 
konsenzus oko toga. U djelu El Ikna! i njegovom [iojasnjenju stoji: "Onaj ko 
izmedu sebe i Allaha postavi posrednike prizivajuci ih, oslanjajuci se na njih, 
moleci ih, pocinio je kufr po konsenzusu, jer je ovo poput cina idolopoklonika, 
koji su rekli: 



- *." >, A, 



"Ml ih obozavamo samo zato da bi nas sto vise Allahu priblizili' (Ez-Zumer, 3). Kraj. " 

Sejh Tekkijjuddin, rahimehullah, kaze da je bio upitan o dvojici Ijudi 
koji su se raspravljali, pa je jedan rekao: "Mi moramo imati posrednike izmedu 
nas i Allaha, jer mi ne mozemo dospjeti do Njega osirii pomocu njih." 

Dopusteno je potvrditi posrednistvo izmedu [Stvoritelja i stvorenja 
sa jedne strane, a nije dozvoljeriio sa druge 

Pa je odgovorio rijecima: "Ako je pod time podrazumijevao da moramo 
imati posrednike koji ce dostaviti od Allaha objivu onda je u pravu. Jer 
stvorenja ne znaju sta Allah voli i sa cime je zadovojjan, niti ono sto je naredio 
ili zabranio, osim posredstvom poslanika koje je Allgjh poslao Svojim robovima. 
Ovo je nesto oko cega se slazu pripadnici svih vjera, puslimani, jevreji i krscani. 
Oni potvrduju da postoji veza izmedu Allaha i Njegovih robova, to su poslanici 
koji su od Allaha dostavili Njegove naredbe i zabrand. Uzviseni Allah kaze: 

"Allah odabire poslanike medu melekima I Ijudima." (Et-Hadzdz, 75) 

Onaj ko negira ove posrednike je po konsenzusu svih vjera kafir. 

Ako pod posrednikom podrazumijeva da je obaveza postojanja 
posrednika izmedu Allaha i robova u smislu pridobijanja koristi i otklanjanja 
stete, ih da postoji posrednik u opskrbljivanju robpva, njihovog pomaganja i 
upucivanja, pri cemu ce mu se obracati i od njega t(j) traziti, predstavlja najveci 
vid sirka radi kojeg je Allah musrike proglasio nevjeitnicima, jer su mimo Allaha 
uzimali zastitnike i zagovarace, smatrajuci da ce im opi donijeti korist a odagnati 
stetu, zbog toga sto Allah ovima nije dopustio sefa'at., 

Uzviseni Allah kaze: ' 



324 



KORISNI SAlfTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"On vam ne nareduje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate! Zar da 
vam nareduje nevjerovanje, nakon sto ste postal! muslimani?!" (Mu-imran, 80) 

Allah M pojasnjava da je uzimanje meleka i vjerovjesnika za gospodare 
kufr. Onaj ko meleke i vjerovjesnike uzme za posrednike, priziva ih i oslanja se 
na njih, trazi od njih korist ill otklanjanje stete, kao da trazi oprost za grijehe, 
uputu za srce, otklanjanje nedaca, nadomjestanje neimastinje, on je kafir po 
konsenzusu muslimana. 

Onaj ko potvrdi posrednike izmedu Allaha i Njegovih stvorenja, kao sto 
su posrednici izmedu vladara i podanika, kako bi od ovih dostavili do Allaha 
potrebe i molbe, te da Allah upucuje, opskbljuje i pomaze Svoje robove 
posredstvom ovih, sto znaci da se stvorenja njima obracaju, a oni zatim mole 
Allaha, kao sto posrednici kod vladara mole vladare za upotpunjavanje potreba 
drugih Ijudi zbog toga sto su im bliski, dok se Ijudi obracaju njima iz odgojnih 
razloga zbog kojih se ne mogu obracati vladaru, ili radi toga sto je njihova 
potraznja od posrednika korisnija nego da oni to traze od vladara, zbog toga sto 
su bliskiji vladaru i mogu lakse zahtijevati, onaj ko to potvrdi je kafir musrik. 
Njemu ce se ponuditi pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce mu se, a ako se ne 
pokaje bit ce ubijen. 

Ovi su poistovjetili Allaha sa Njegovim stvorenjima. AUahu su pripisali 
ortake slicne Njemu, ali je u Kur'anu odgovora vise nego sto se moze navesti u 
ovoj fetvi. 

Sto se tice drugog stava pogledat cemo u njega sa strane rijeci, kao sto je 
zakletva nekim mimo Allaha. Postoji spomen o tome da je to sirk ili kufr, nakon 
toga su ga izokrenuli smatrajuci ga malim, ali ako ga pogledamo sa strane 
ubjedenja zakljucit cemo da se radi o necemu poput praznovjerja sto i jeste mali 
sirk. 

Razli^a izmedu upucivanja dove nekom mimo Allaha 
i zttklinjanja nekim, drugim. m.imo Njega 

Reci cemo da ovaj stav nije ispravan i razlika koja postoji medu njima 
nije skrivena. Kako je moguce usporediti izmedu onoga ko obozava Allaha u 
tevhidu i ne pripisuje Mu nikoga kao ortaka od Njegovih stvorenja, onoga koji 
sve svoje potrebe iznosi pred Allahom, od Njega trazi pomoc kada ga zadesi 
kakva nedaca, trazi utjehu kod nezgoda, ali se zakune nekim drugim mimo 
Allaha, bez zelje da time velica istog toga iznad svog Gospodara, niti trazi 



325 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrab2 



pomoci od njega; i izmedu onoga ko trazi pomoc od nekoga mimo Allaha ili trazi 
od njega ostvarivanje koristi i otklanjanje stete?! I 

Pa, ako usmjeri srz ibadeta, koji predstavlja njegovu sustinu, i totalnu 
iskrenost nekom mimo Allaha, te Allahu pridruzi nekoga u najvelicanstvenijem 
vidu ibadeta i najvrijednijem djelu koje priblizava Allahu, i koje nam je On 
naredio na vise mjesta u Svojoj Knjizi, i o cemu nas p Poslanik M obavijestio da 
je dova ibadet, kao sto je prethodilo u hadisu od Nu'mana b. Besira: 'Dova je 
ibadet,' a u hadisu od Enesa 4^: Vova je srz ibadeta,' zatim nas je Vjerovjesnik M 
obavijestio da Allah voli one koji Mu se obracaju pl^com, kao i to da se srdi na 
one koji Ga ne mole. 

Tirmizi biljezi predaju od Ibn-Mesuda <#. a on prenosi od Vjerovjesnika 
M da je rekao: Trazite od Allaha i Njegove dobrote, Allah voli da se od Njega trazi.' 
Kod njega, takode, stoji zabiljezeno: Allah voli one koji Mm se placom obracaju u 
dovL' Kao i hadis kod njega: 'Onaj Uo ne trazi od Mlaha rasrdit ce se na njega.' 
Tirmizi i Ibn-Madze biljeze od Ebu-Hurejre ^ da je tekao: AUahov Poslanik M 
kaze: 'Nista kod Allaha nema plemenitije od dove'." i 

Sto se tice zaklinjanja, Allah nam ga nije najredio, nego nam je naredio 
da ga cuvamo. 

"...a zakletvama svojim brinite se!" (El-Maide, 89) 

Neki su rekli da to znaci, 'nemojte se zaklinjati', dok drugi smatraju da 
znaci 'nemojte kvariti vase zakletve'. Medutim, ovortie se ne suprostavlja to sto 
se Poslanik M zaklinjao u nekim prilikama, jer je zaikletva pozeljna ako postoji 
prevladavajuca korist. Tako da su ucenjaci, ono za Jta se Poslanik ^ zaklinjao, 
smatrali ovom vrstom, jer se on zaklinjao za korist koja se trazi za ummet, kao 
sto je povecanje njihovog imana ili smiraj njihovih srca, kao sto mu je Allah to 
naredio na tri mjesta u Kur'anu. A sto se tice zaklinjanja bez postojanja nekakve 
koristi nije propisano, ali je dozvoljeno ako govori istinu. 

I ^ _ V 

Ali, sto se tice dove - dova je nesto propisano i nesto sto Allah voli. Cak 
sta vise, Allah je dovu nazvao u Kur'anu vjerom i naredio da se iskreno 
ispovjeda samo Njemu. AUahov Poslanik M jn je na|zvao ibadetom, srz ibadeta, 
pa kako se onda moze reci da je zakletva. 



Ovako stoji u originalu, ali je mozda receno: poput zakletve. 



326 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Onaj ko uputi dovu nekom drugom mimo AUaha, pocinio je sirk u vjeri 
koju je Allah naredio da bude iskreno radi Njega, kao i u ibadetu kojeg nam je 
Allah naredio. 

Takode, onaj ko upucuje dovu nada se i strahuje, jer rob priziva svog 
gospodara iz straha i nade. Na njega se oslanja u pridobijanju trazenog i 
odagnavanju nepozeljnog. Pa ako zatrazi svoje koristi i odlaganje nedaca od 
nekoga drugog mimo AUaha, pripisao je Allahu sirk u nadi i strahu, nadi i 
osloncu, jer su ove stvari nuzne kod dove. I to je od ibadeta kojeg nam je Allah 
naredio. Kao sto kaze; 



v^jlJ^J Jl} 



"I Gospodaru svome tezi!" (El-insirah, 8) 

I kaze: 

"...i samo se Mene bojte!" (En-Nahl, 51) 

I kaze: 

"...a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" (El-Maide, 23) 



oj^j^ ^j3 



0i?^> v*^ o] 'j^i^ ^1 Jij 



V 

Sirk je zcchranjen prije nego je zcihranjeno zciklinjanje nekim 

drugim mimo Allaha 

Takode ce se reci da je nuzno poznato od vjere islama da je Allah M 
poslao Muhammeda M da poziva u tevhid i da sprecava sirk. Prvi ajeti koji su 
mu bili objavljeni su bill; 



^J^-i^'j 0j^ ^'yj 0j^ ^Ji O j';^^^ Oy,^' 4-*^' 



j>^^j 



"0 ti pokriveni! Ustani i opominji i Gospodara svoga velicaj! I haljine svoje ocisti! 
I kumira se kloni!" (El-Muddessir, i -5) 

Upozoravaj od sirka i kloni se idola, Allaha velicaj i slavi Ga tevhidom. 

Njemu se odazvao onaj ko se odazvao od muslimana, pa su se strpili u 
onome sto im je nanio njihov narod, podnoseci velike tegobe. Pa su ucinili 
hidzru i bili protjerani iz svojih domova. Podnijeli su u ime Allaha nedace da bi 
se razdvojio kafir od muslimana. Od muslimana su umrli oni koji su zasluzili 



327 



Ebu Jusuf MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



Dzennet. A od kafira su umrli oni koji su zasluzili Vatru, Sve ovo je bilo prije 
nego sto je zabranjeno zaklinjanje nekim drugim mimp Allaha. 

Trazenje pomoci, utjecista i zastite od mrtvih nije bilo dopusteno ni u 
jednom Serijatu medu svim poslanicima. Nego je Allah 'M poslao sve poslanike 
sa zabranom spomenutog i naredbom robovanja i obozavanja samo Njega 
jedinog bez pripisivanja ortaka. i 

Sto se tice zakletve, ashabi su se zaklinjali ocevima, zaklinjali su se 
Kabom i slicnim, ali im je to zabranjeno tek nakoii duzeg perioda. Pa im je 
Vjerovjesnik M rekao: 'Allah vam zabranjuje da se iaklinjete ocevimaJ I kaze: 
'Onaj ko se bude zaklinjao neka se zakune Allahom Hi neha sutV 

Onaj ko ne pravi razliku izmedu prizivanja mrtvog i zaklinjanja njime ne 
poznaje sirk zbog kojeg je Allah poslao Muhammeda^ da ga zabranjuje i da se 
bori protiv njegovih pristalica. 

Kako se moze spojiti izmedu trazenja pomoci i zakletve? Jer, onaj ko trazi 
pomoc - moli i traga, dok, onaj ko se zaklinje - niti moli niti traga za necim. Ako 
bi tacka spajanja medu njima bila, kako to tvrdi onaj (co zastupa ovaj stav, to sto 
se oboje manifestuje jezikom, njemu ce se red: 

Negiranje, tuzbe, lazno svjedocenje, potvaranje cednih vjernica i si. je od 
rijeci jezika, a ako bi neko rekao da su ovo priblizno slicni termini bio bi ubrojan 
medu ludake. 

Ako bi on time mislio da se radi o slicnpm znacenju, to bi bilo 
nepravilno, kao sto je vec prethodilo pojasnjenje. Kako se moze uporediti onaj 
ko pripise AUahu sudruga, kojeg moli i kojem se obraca, trazi pomoc i utociste 
kod njega, sa onim ko ne priziva osim Allaha jedinog Koji nema sudruga, i biva 

iskren prema AUahu u ibadetu? 

i 

Prvi je pocinio sirk prema Allahu u svojim rijecima, djelima i ubjedenju. 
Za razliku od onoga ko se zaklinje. Ali, ako bi onaj ko se zaklinje htio velicati 
stvorenje iznad Stvoriteija, onda bi to postalo veliki sirk, kao sto je prethodilo. 

I 
Odgovor onome ko je izjednacio propis v}ezan za sujeverje 

sa upucivanjem dove nekom mirm) Allaha 

Kada kaze: Ako bi pogledao u to sa strane lubjedenja to bi licilo na 
sujeverje.' Ovaj stav je, takode, nepravilan, cija se neptavilnost ocituje ovdje. Pa 
ce se red: "Gdje je taj spoj izmedu sirka onoga ko izmedu sebe i Allaha postavlja 
posrednike, moli ga za ispunjenje njegovih potreba i otklanjanje nedaca. Pa 



328 



^__^ KORISNI SAMAK — 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 

kaze: 'Ovo je moja veza sa AUahom, moja vrata mojih potreba kod Njega.' I 
izmedu onoga ko obozava samo Jedinog AUaha bez ortaka, priziva Ga u strahu i 
nadi, sve svoje potrebe iznosi pred Njega, koji se odrice svakog vida ibadeta bilo 
kojem drugom bozanstvu mimo Allahu, ali se u njegovom srcu pojavi nesto od 
sujeverja? Prvi predstavlja vjeru Ebu-Dzehla i njegovih prijatelja, a to je vjera 
neprijateija poslanika jos od vremena Nuha m\ pa sve do dan danas."^ 



Mnogi od voda sirka su svojim sljedbenicima i potcinjenima usadili u 
srca da se sustina objave odnosi na izgovaranje rijeci tevhida i najveci dokaz 
toga je to da Vjerovjesnik M od svog naroda nije trazio da realizuju njegovo 
znacenje. A na torn putu su koracali njegovi ashabi te su osvajali drzave 
nearapa. Oni su to prihvatali od njih kao izgovaranje ali ne kroz znanje i djelo. 
Ovako su zamislili! I ! 

Odavde proizilazi, ko god padne u sustinu kufra i ociti sirk, te se 
sprijatelji sa njegovim sljedbenicima, stiteci ih, on jos uvijek biva musliman ciji 
su imetak i krv zasticeni, a to je zbog toga sto se on nije dotakao prava sehadeta, 
a ono nema prava osim da se izgovori! ! ! 

"Krupna li je rijec koja izlazi iz njihovih usta, oni ne iznose osim lazi." (El-Kehf, 5) 

Sefh Muhammed b. AhduUVehhab, u razotkrivanju ove prljave sumnje, kaze: 
"Ali je cudno to sto on^ kao dokaz uzima to da je AUahov Poslanik M pozivao 
Ijude da kazu 'La ilahe illallah', ali da od njih nije trazio njegovo znacenje. Isto 
tako i ashabi AUahovog Poslanika M koji su osvojili drzave nearapa, kako su se 
zadovoljili samo izgovaranjem ovih rijeci, pa do kraja njegovih rijeci. Da li moze 
reci ovako nesto onaj ko ima pojma o cemu govori? 

Pa kazemo, prvo: On je sam kontrirao svojoj prici i utjerao se u laz. On 
ih je pozvao da se klone obozavanja kipova, pa ako nije bio ubijeden u njih osim 
time sto ce se kloniti obozavanja kipova to pojasnjava da izgovaranje sehadeta 
ne koristi osim sa djelima koja nalaze, a to je ostavljanje sirka, sto i jeste trazeno. 
A nama je zabranjeno da se obracamo kipovima koji su postavljeni nad 
Zejdovim i Talhinim kaburovima kao i mnogim drugim u Samu. 



1 Ed-Durenis-Senijje, ( 11 / 18 - 41). 

2 Jedan od zastitnika sirka i musrika. 



329 



EBU JUSUF MlDHAT B. HASAN AlU-FERRAO? 



Ako biste vi rekli da to nisu idoli i kipovi, i da prizivanje stanovnika 
kaburova i trazenja pomoci od njih u nedacama, nije sirk. lako su se musrici u 
vrijeme AUahovog Poslanika ^ iskreno obracali Alllahu u nedacama i nisu se 
obracali idolima, ipak ovo je kufr a izmedu nas i ivas se postavljaju stavovi 
ucenjaka od selefa (prijasnjih) i halefa (kasnijih), od hanbelija i drugih. 

Ako vi priznate da su ovo kufr i sirk, onda de se pojasniti da rijeci 'La 
ilahe illallah', ne koriste osim sa ostavljanjem sirka i to je ono sto se trazi. To je 
ono sto mi zastupamo i sto vi uporno negirate i tvrdite da dolazi samo iz 
Horosana. Ovo je poput narodnih poslovica: 'Nema lijepog lica niti djevojka kod 
Ijudi, nki ispravnog stava osim ocite greske.' Sto je vrijedpnje AUahove vjere, jer on 
sam po sebi kontrira i utjeruje se u laz, sto nece proisteci osim od najvece 
neznalice. 

A sto se tice njegove tvrdnje da ashabi nisu ttazili od nearapa osim ovu 
rijec i da ih nisu upoznali sa njenim znacenjem, ito je stav onoga ko ne 
raspoznaje razliku izmedu vjere poslanika i vjere munafika, koji ce boraviti na 
dnu Dzehennema. Jer, ovu rijec izgovaraju mu'mini i munafici, ali je mu'mini 
izgovaraju znajuci svojim srcima njeno znacenje i pripijenjujuci ono sto nalaze 
svojim organima. Dok je munafici izgovaraju bez razuijnijevanja njenog znacenja 
i bez djelovanja po onome sto nalaze. Od najvecih {jroblema i nedaca koje se 
mogu desiti jeste to da se ne prepozna razlika izmedu ashaba i munafika."^ 

Sejh Ahdul-Latif b. Ahdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, kaze: Tuko 
izgovaranje sehadeta, bez poznavanja onoga na sta uk^zuje, nista nece koristiti, 
jer ga i munafici izgovaraju, ali i pored toga ce biti na ^amom dnu Dzehennema. 
Jeste, to znaci, ako sehadet izgovori musrik i ne ucini 6no sto mu se suprostvlja, 
pred tim se zaustavlja shodno onome sto je rekao i na njega ce se odnositi islam. 
Ali, ako se od njega ispolji i ponovi ono sto ukazuje da.se ne pridrzava ove rijeci, 
od vjerovanja u Allaha i Njegovu jednocu, i kufr u 0no sto se obozava mimo 
Njega, njemu se nece priznati islam niti ima kakve caiti. A tekstovi iz Kur'ana, 
sunneta i konsenzusa ummeta ukazuju na ovo."^ 






*' 1 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Zatim, ako 
bi sumnjicavi neznalica u svojim spisima naveo stav, a prethodio je odgovor na 
njega, ali se mora spomenuti, pa kaze: Ako bi muslimaiii rekao: 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 2 / 45 - 47 ). 

2 Ed-Durerus-Senijje, ( 12 / 273 - 274 ). 



330 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



*. . 



^vi^ b'_^ ^„a]t ii>'>vj tj>pi u^j 
'"Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla.'Vm Hasr, lo) 

Misleci na one koji su ga prestigli od generacija u vjeri, pa ako pogrijesi u 
svojoj interpretaciji, kaze kufr ili ga pocini, ali on ne zna da se to suprostavlja 
sehadetu, on je od one brace koja su ga prestigla u vjerovanju.' 

Kazem: Pogledaj u ove ispade, nebuloze i kontradiktornost. Nema 
sumnje da kufr negira iman i cini ga nevalidnim, te da rusi sva djela onako kako 
je to dokazano Kur'anom, sunnetom i konsenzusom muslimana. Uzviseni Allah 
kaze: 

"A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud ce mu biti djela njegova, i on ce, na 
onom svijetu, gubitnik biti." (El-Maide, 5) 

Reci ce se da je svaki kafir pogrijesio i da svi musrici imaju svoja 
tumacenja i interpretacije, jer oni misle da je njihov sirk u pogledu dobrih Ijudi 1 
njihovo postivanje, nesto sto ce im koristiti i sacuvati ih, ali im ta greska nije 
prihvacena niti njihova interpretacija. Allah M kaze: 



A, .* >>-',' 



"A onima koji pored Njega uzimaju zastitnike: 'Mi ill obozavamo samo zato da bi 
nas sto vise Allahu priblizili' - Allah ce njima, zaista, presuditi o onome u cemu su 
se oni razilazill. Allah nikako nece uputiti na Pravi put onoga ko je iazljivac I 
nevjernik." (Ez-Zumer, 3) 
I kaze: 









"... oni, mjesto Allaha, sejtane za zastitnike uzimaju i misle da dobro rade." (ei- 

A'raf, 30) 

I kaze: 






331 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerrabZ 



"Reci: Hocete li da vam kazemo cija djela nece nikako priznata biti, ciji ce trud u 
zivotu ovom uzaludan biti, a koji ce misliti da je dobro ono sto rade? To su oni koji 
u dokaze svoga Gospodara ne budu vjerovali I koji budu poricali da ce pred Njega 
izaci. Zbog toga ce trud njlhov uzaludan biti i na ISudnjem danu im nikakva 
znacenja necemo dati." (El Kehf, 103 - 105) 

Gdje je razum ovoga odlutao od ovih ajeqa i njima slicnih jasnih i 
mudrih? Ucenjaci, rahimehumuUahu teala, su postavtili pravac ustrajnosti, pa su 
spomenuli poglavlje o murtedima i niko od njih nije rekao da ako kaze kufr ili ga 
pocini, a da ne zna da to kontrira sehadetu, da i^ije pocinio kufr radi svog 
neznanja. 

Allah ii je u Svojoj Knjizi pojasnio da su neki od musrika bill od slijepih 
sljedbenika i neznalica ali to od njih nije otklonilo Allahovu kaznu radi njihovog 
neznanja i slijedenja. Kao sto Uzviseni kaze: 

J 

"Ima Ijudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allaliu i koji slijede svakog sejtana 
prkosnoga." 

Sve do rijeci: 

"... i u patnju ga ognjenu dovesti." (El-Hadzdz, 3-4) 

Zatim je spomenuo drugu vrstu a to su novotati, pa kaze: 

"ima Ijudi koji se o Allaiiu prepiru bez ikakva znanj^ i bez ikakve upute i bez 
Knjige svjetilje. "(El-Hadzdz, 8) 

Dakle, negirao im je postojanje znanja i upute, ali se i pored toga vecina 
zavela radi njih. Zbog toga sto sa sobom imaju kojekakve sumnje i spletke, tako 
da su zalutali i druge zaveli. Kao sto Allah na kraju sure kaze: 



^ro«-UlylIp Jj 



"Mnogobosci, pored Allaha, obozavaju one za koje im On nije poslao nikakav 
dokaz, i njima sami nista ne znaju. A zulumcarima ngma pomagaca." (El-Hadzdz, 



332 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

y^iarwvi ^tatnog oatfora za jetve su aomjeli zakljucak da se opravdanje prihvata 
onome ko pogrijesi ako je pogrijesio u pitanjima naucno istrazivackim (u 
idztihadu), a ne prihvata onome ko pogrijesi u onome sto je potvrdeno 
direktnim tekstovima, niti u onome sto je nuzno poznato od vjere. 

Uspjeh je kod Allaha i neka je salavat i selam na Muhammeda, naseg 
vjerovjesnika, njegovu porodicu i ashabe. 

Stalni odbor za naucno istrazivanje i fetve 

Presjedavajuci: Ahdul-Aziz h, Abdullah bin Baz 
Kopresjedavajuci: Abdur-Rezzak Afifi 



RW Kla ffilSr 



Neki od ucenjaka musrika su obrazlozili to da je nemoguce da se desi 
sirk, posebno medu stanovnicima Arapskog poluotoka, jer je Allahov Poslanik 
M rekao: 'Sejtanje izgubio nadu da ga ohozavaju klanjaci na Arapskom poluotoku.^ 

Sejh Abdullah b, Abdur-Rahman Ebu-Bittin, rahimehllah, u pojasnjenju ove 
sumnje i odgovoru onima koji zastupaju musrike, kaze: "Sto se tice Poslanikovih 
M rijeci: ^Sejtan je izgubio nadu da ga ohozavaju klanjaci na Arapskom poluotoku.' 
Ovim hadisom dokazuje onaj koji tvrdi da ove stvari koje se cine pored 
kaburova sa dzinima, trazenje od njih ispunjenje potreba, otklanjanje nedaca i 
trazenja utocista kod njih, priblizavajuci im se sa kurbanima i zavjetima, i tome 
slicno od razlicitih vrsta ibadeta, da to nije obozavanje ovih niti je to sirk. 

Prvo sto ce se reci jeste da je Poslanik ^ pripisao gubljenje nade sejtanu 
ali nije rekao da mu je Allah nije dao, jer gubljenje nade kod sejtana nije nesto 
sto se moralo realizovati i ustrajati. Ali, kada je Allahov neprijatelj vidio sta se 
desilo sa sirenjem islama na Arapskom poluotoku, zasmetalo mu je to, izgubio je 
nadu u to da ce muslimani ostaviti svoju vjeru kojom ih je Allah pocastio i 
zasmetalo mu je njihovo odstupanje od velikog sirka, kao sto je o tome Allah M 
rekao: 

a. 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 11 / 487 - 479). 



333 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HASAN ALUFeRRAD? 



"Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da cete vi otpasti od svoje vjere." (El- 

Maide, 3) 

Mufesiri kazu: "Kada su nevjernici uvidjeli da se islam siri u arapskim 
zemljama te da se ustalio medu njima, izgubili su nadp da ce muslimani napustiti 
islam i vratiti se u kufr." Ibn-Abbas ^ i drugi mufesifi kazu: "Izgubili su nadu da 
ce se vratiti u njihovu vjeru." Ibn-Kesir kaze: "Ovim ce se odgovoriti na 
vjerodostojan hadis u Sahihu gdje stoji da je AUahov; Poslanik M rekao: 'Seitanje 
izgubio nadu da ce ga obozavati klanjaci na Arapskom poluotoku, ali ce podsticati 
jedne na druge...' Sto znaci, da je sejtanovo gubljenjb nade isto kao i gubljenje 
nade nevjernika, zbog toga sto su svi izgubili nadu' da ce muslimani otpasti i 
ostaviti svoju vjeru. Ali, to ne znaci da kufr nece postpjati u arapskim zemljama. 

Dokazi postojanja kufra na Arapskbm poluotoku 

i 

Ibn-Redzep je radi toga o hadisu rekao: "Izgubio je nadu da ce se ummet 

sloziti oko velikog sirka. To dokazuje cinjenica da je veliki broj stanovnika 

Arapskog poluotoka otpao od vjere nakon Vjerovjesnikove ^ smrti. Kao i to da 

su se Es-Siddik i ashabi borili protiv njih bez r^zlike na razlog njihovog 

otpadnistva. Ebu-Hurejre ^ je rekao: "Kada je Poslanik umro podnili su kufr 

oni koji su ga pocinili od arapa, a otpadnisWo Benu-Hanijie je poznato." 

I 
Vjerovjesnik M kaze: ''Sejtan je izgubio nadu da ga obozavaju klanjaci." To 

znaci da je igubio nadu da ce mu se klanjaci pokoraviti u bilo kojem vidu kufra, 

zbog toga sto je pokoravanje u tome njegovo obozavanje. Uzviseni kaze: 



i if 



"0 sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne obo2avajte sejtana, on vam je 
neprijatelj otvoreni." Qasin, 60) ' 

Onaj ko uzme ovaj hadis kao dokaz ne post(|)janja kufra na Arapskom 
poluotoku je zalutao i zaveden je. Sta ce on reci u pcigledu onih protiv kojih se 
Es-Siddik borio sa ashabima od arapa. Oni su ih nazvali murtedima kafirima. 
Onda ce ovaj zabludjeli morati pozvati se na to da iliko od arapa nije pocinio 
kufr nakon Poslanikove M smrti, te da su ashabi pogrij|esili u tome sto su se borili 
protiv njih i osudili ih za otpadnistvo. ' 

U vjerodostojnoj predaji se prenosi da je Vjerovjesnik ^ rekao: "Nece se 
desiti Sudnji dan sve dok se ne budu obozavali Lat i Uza. Kjihovo mjestoje poznato." I 
kaze: "Nece se desiti Sudnji dan sve dok se ne ispreplecu pletenice zena iz plemena 
Devs kod Zul-HUseta" To je bio kip plemena Ebu-Hurejrinih rodaka. Allahov 
Poslanik M je poslao Dzerira b. Abdullaha el-Bedzelija da ga porusi. U 



334 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



vjerodostojnom hadisu o Dedzdzalu stoji da on nece uci u Medinu nego ce stati 
kod Sebha pa ce se Medina zatresti tri puta, a iz nje ce izaci svaki kafir i 
munafik. Sto znaci da nas je Poslanik M obavijestio da ce tada u Medini biti 
kafira i munafika."^ 



^w'^^^^ 



I na samom kraju, svi njihovi zastupnici tvrde da onaj ko izgovori 
sehadet, htijuci time islam, nije ga ni u kom slucaju dozvoljeno smatrati 
nevjernikom. 

Sejh Abdullah h, Muhammed b. Ahdul-Vehhah, Allah da im se svima smiluje, u 
odgovoru na pitanje: ^naj ko izgovori sehadet nije ga dozvoljeno proglasiti 
nevjernikom?' Kaze: "Sto se tice stava onoga ko kaze da: 'Onog ko izgovori 
sehadet nije dozvoljeno proglasiti nevjernikom', zastupnik ovog stava mora sam 
sebi kontrirat jer nece moci odbaciti to da onaj ko negira prozivljenje ili sumnja 
u njega, pored njegovog sehadeta, ili negira vjerovjesnistvo, bilo kojem 
vjerovjesniku koje je Allah naveo u Svojoj Knjizi, ili kaze da je blud halal, i 
slicno tome, ne mislim da ce se zaustaviti da njega i njemu slicne, ne proglasiti 
nevjernikom, osim ako se bude oholio i inatio. 

Ako se uzoholi, inati i kaze: "Nista od toga nece nastetiti, niti ce se zbog 
bilo cega od toga onaj koji dode sa sehadetom proglasiti nevjernikom", onda 
nema sumnje u njegovo nevjerstvo i nevjerstvo svakog onoga koji sumnja u 
njegovo nevjerstvo, jer on ovim svojim rijecima utjeruje u laz Allaha i Njegovog 
Poslanika, kao i zbog konsenzusa muslimana. Dokazi o tome iz Kur'ana, sunneta 
i konsenzusa muslimana su jasni. 

Onaj koji kaze: 'Izgovaranju dva sehadeta nista ne moze nastetiti' ili 
kaze: 'Onoga koji dode sa dva sehadeta, klanja i posti nije dozvoljeno proglasiti 
nevjernikom pa makar i obozavao drugoga mimo Allaha', takav koji to kaze je 
nevjernik i onaj koji sumnja u njegovo nevjerstvo je nevjernik, jer onaj koji 
izgovori ovakve rijeci utjeruje u laz Allaha, Njegovog Poslanika i konsenzus- 
jednoglasno misljenje muslimana, kao sto je prethodilo. Tekstovi iz Kur'ana i 
sunneta koji govore o ovome su mnogobrojni uz jasan, kategoricki konsenzus 
muslimana u sto nece sumnjati niko ko ima i najmanjeg udjela u poznavanju 



^ Ed-Durerus-Senijje, ( 12 / 131 - 132). O ovom znacenju potrebno se osloniti na jedno 
veoma korisno djelo od Sejha Ebu-Bittina u Ed-DureruS'SeniJje, (12 / 113 - 119). 



335 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HASAN AluFeRRADZ 



stavova ucenjaka. Ali slijepo slijedenje i hir su ono sto Ijude cine slijepima i 
nijemima. < 

"... a onaj kome Allah ne da svjetio nece svjetia ni imatl." (En-Nur, 40) "^ 



'Mmm 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 250 - 251). 



336 



Sedmi odlomak 

JASNI DOKAZI IZ SERIJATA KUFRU ONOGA 
KO 0B02AVA NEKOGA MIMO ALLAHA ^ 



U njegovom sklopu se nalaze dvije teme: 

L tema: Dokazi iz Kur'ana, sunneta i konsenzusa po shvatanju ucenjaka o kufru 
onoga ko obozava nekoga mimo Allaha, makar klanjao, postio i tvrdio da je musliman 
cija su krv i imetak zahranieni. 

2. tema: Covjekova djela u vanjstini ukazuju na njegovo ubjedenje u unutrasnjosti. 
Odavde su rijeci, djela i postupd okvimi dokazi o postojanju kufra ili imana, a na 
osnovu njih se postavlja kakvoca propisa, pozitivno ili negativno. 

1. tema 

DOKAZI IZ KUR'ANA. SUNNETA I KONSENZUSA PO SHVATANJU 

UCENJAKA KUFRU ONOGA KO OBOZAVA NEKOGA MIMO ALLAHA. 

MAKAR KLANJAO. POSTIO I TVRDIO DA JE MUSLIMAN CiJA SU 

KRV I IMETAK ZABRANJENI 

Sejh Sulejman h. Abdullah, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Znaj da su se 
ucenjaci slozili da onaj ko usmjeri bilo sta od dvije vrste dova nekom mimo 
Allaha, on je musrik, pa makar on rekao 'La ilahe illallah Muhammedun 
resulullah', klanjao i postio, jer je uslov sa sehadetom da se ne obozava niko 
mimo Allaha M. Onaj ko kaze sehadet i bude obozavao nekoga mimo Allaha M 
nije ucinio ono sto je njegova sustina, makar i izgovarao, kao sto su to cinili 
jevreji i govorili 'La ilahe illallah', ali su bill musrici. Sto znaci da puko 
izgovaranje sehadeta nije dovoljno da bi se uslo u islam bez djela i ubjedenja sa 
njihovim znacenjima, po konsenzusu. 

Nesto je spomenuo od stavova ucenjaka po torn pitanju, a nama je 
dovoljna AUahova Knjiga i sunnet naseg Vjerovjesnika M pored svake price. A 
nekim Ijudima, koji su se pripisali odredenim skupinama, i kada bi pred njega 
iznio svaki ajet iz Allahove Knjige i svaki vid sunneta od Allahovog Poslanika M 
ne bi to prihvatili dok im ne izneses nesto od stavova ucenjaka ili od skupine 
kojoj oni pripadaju. 

Imam Ebul-Vefa Ali ibn Akil El-Hanbeli, autor djela El-Funun, koju je 
napisao u otprilike cetiri stotine tomova pored drugih zbirki, u spomentoj knjizi 



337 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu FerradZ 



on kaze: "Posto su obaveze postale teske neznalicama i zalutalima, odstupili su 
od serijatskih propisa postavivsi propise sebi koje su sami cijenili. Bivali su im 
lahkim ukoliko s njima ne bi ulazili pod naredbu nel|:oga drugog mimo njih. Po 
mom misljenju oni su kafiri zbog tih propisa, kao gto je velicanje kaburova, 
obracanje mrtvima za potrebe, pisanje natpisa po njima: 'Zastitnice moj, ucini mi 
to i to'. Hi, vjesanjem krpica po drvecu, slijedeci one koji su obozavali Lata i 
Uzaa. Ovo je prenijelo vise ucenjaka potvrdujuci njegov stav, zadovoljni sa 
njime, a od njih(onih koji to prenose), je bio i Imam Ebul-Feredz ibn el-Dzevzi, 
Imam Ibn-Muflih, autor knjige El-Furua i drugi. ' 

Sejhul-islam u djelu Risale sunnije kaze: 

"Ako je u Vjerovjesnikovo M vrijeme postojalp onih koji su se pripisivali 
islamu i koji su otpali od njega pored njihovog ogromijiog ibadeta, onda neka zna 
onaj ko se u ovom vremenu pripisuje islamu i sunnet^, da moze, takode, otpasti 
od islama, iz sljedecih razloga: 

Od njih je: Zastranjivanje o kojem je Allah u Kur'anu rekao: 

"0 sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanjii." (En-Nisa, 17 1) 

Isto se odnosi na zastranjivanje u pogledu pojedinih sejhova, ili 
zastranjivanje u pogledu Alije b. Ebi-Taliba, ili zastranjivanje u pogledu Mesiha 
^l Svako onaj ko zastrani u pogledu vjerovjesnika ili dobrog covjeka i pripise 
mu neki od vidova bozanstvenosti, kao npr. da kaze: 'Gospodaru moj, ti taj i taj, 
pomozi mi, podrzi me, opskrbi me, olaksaj mi, ja sam u tvojoj zastiti', i slicno 
tome od rijeci, sve to predstavlja sirk i zabludu. Poci]|iitelju ce se dati pravo na 
pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce se a ako qe ne pokaje onda ce biti 
ubijen. Allah je poslao poslanike i objavio knjige sa|ciljem da samo On bude 
obozavan, da se pored njega ni jedno drugo bozanstvo ne priziva. Oni koji pored 
Allaha prizivaju druga bozanstva, kao sto je Mesih, [ meleki i kipovi, nisu bill 
ubijedeni da ovi stvaraju stvorenja ili da spustaju kisu,'niti daju da proklije nesto 
iz zemlje, nego su ih obozavali, njih ili njihove kaburolve ili su obozavali njihove 
slike, i govorili su: 



"Mi ih obozavamo samo zato da bi nas sto vise Allahu priblizlii' (Ez Zumer, 3) 

Ili su govorili: 



338 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



'Ovo su nasi zagovornici kod Allaha.' (junus, 18) 

Pa je Allah poslao poslanike zabranjujuci da se neko priziva u dovi mimo 
Njega, bez razlike da li to bila dova ibadeta ili dova trazenja pomoci." Kraj. 

Hafiz Ebu-Bekr Ahmed b. AU el-Makrizi, autor njige El-Hutat, je napisao 
u svojoj knjizi o tevhidu da je dova upucena nekom drugom sirk. 

Sejhul-islam kaze: "Onaj ko izmedu sebe i Allaha postavi posrednike, 
oslanjajuci se na njih, prizivajuci ih i moled, pocinio je kufr po konsenzusu." 
Ovo su od njega prenijeli mnogi potvrdujuci ovaj stav. Od njih je bio Ibn-Muflih 
u djelu El-Furua, kao i autor Sahiba, autor El-Gajetu, autor El-lkna'a i njegov 
komentator i mnogi drugi. Ovaj konsenzus je validan i nuzno poznat od vjere. 
Ucenjaci sva cetiri mezheba i drugi su pisali u poglavlju o murtedima da onaj ko 
pocini sirk, tj. onaj ko obozava nekoga mimo Allaha, bilo kojom vrstom ibadeta, 
biva kafirom. Kur'anom, sunnetom i konsenzusom je potvrdeno da je upucivanje 
dove Allahu ibadet usmjeren Njemu, sto znaci da ako bude usmjerena nekom 
drugom to ce predstavljati sirk,"' 

Sejh Abdullah K Ahdur-Rahman Ebu-Bittin kaze: "Kadi Ijjad u djelu Es-Sifa je 
rekao: 'Poglavlje o pojasnjenju rijeci koje vode u kufr.' Pa sve dok nije rekao; 
'Jasna razlika i pregrada u ovome je da svaka rijec koja jasno negira rububijet ili 
AUahovu jednocu, ili potvrdi obozavanje nekoga pored Allaha ili sa Allahom, 
jeste kufr.' Pa kaze: 'Oni koji su pocinili sirk obozavajuci kipove ili nekoga od 
meleka, ili od sejtana, ili sunce, zvijezde, vatru ili nekoga mimo Allaha od 
arapskih musrika, ili pripadnika Indije, Sudana i drugih.' Sve dok nije rekao: 'Hi 
ustvrdi ovom svijetu nekoga drugog kao tvorca osim Allaha, ili upravitelja, sve 
to je kufr po konsezusu muslimana'. 

Pogledaj pricu o konsenzusu muslimana o kufru onoga ko obozava 
nekoga mimo Allaha od meleka iU nekog drugog, ovo je ocito a Allahu pripada 
zahvala." 

Takode, rahimehullah, je rekao: 

Allah mu se smilovao, kaze: "Sto se tice onoga sto si pitao, tj., 'Da li je 
dozvoljeno proglasiti nekoga licno (pojedinca), kafirom, ako pocini nesto od 
onoga sto se smatra djelima kufra?' 

Stvar na koju ukazuju Kur'an, sunnet i konsenzus ucenjaka jeste da je od 
kufra i sirk-obozavanje nekoga mimo Allaha it. Onaj ko pocini nesto od ove 



Tejsirul azzil hamid, 155 - 147. 



339 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-FerradE 



vrste, ili to smatra lijepim, onda nema sumnje u njegov kufr, i nema nista u 
tome ako za onoga kod koga se nesto od toga nasloikazes; Taj i taj je pocinio 
kufr tim i tim djelom'." 

Ovo pojasnjava da su pravnici u poglavlju o niurtedu-otpadniku navodili 
mnoge stvari radi kojih musliman postaje murtedom. Ovo poglavlje bi 
otpocinjali rijecima: 'Onaj ko pripise AUahu sirk pocinio je kufr. Daje mu se 
prilika na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce se, a ako ne, onda ce biti 
ubijen'. Tako da se prilika na pokajanje odnosi na odredenu osobu (pojedinca). 
Neki od novotara su kod Safije rekli: 'Kur'an je stvortn.' Pa je rekao: 'Pocinio si 
kufr pretna Uzvisenom Allahu.' Tako da je moguce ^rimijetiti mnogo primjera 
kod ucenjaka kako proglasavaju odredenu osobu kafirbm. 

Najveca vrsta kufra jeste sirk obozavanjem nekoga mimo AUaha. To je 
kufr po konsenzusu muslimana, i nema prepreke da ^e proglasi kafirom onaj ko 
pocini ovaj grijeh. Isto kao sto se za onoga koji pociiii blud kaze bludnik, ili ko 
konzumira kamatu kaze se da je lihvar, a Allah najbolje zna. Preneseno 
doslovce, i neka je salavat i selam na Muhammeda i njegove ashabe."^ 

Stalni odhor je bio upitan u prvom pitanju fetve br. 9336: 

i 

Pitanje: Ako je covjek imam u dzamiji ali se pbraca kaburovima trazeci 
pomoc od njih i kaze; 'Ovo su kaburovi evlija, od njlh trazimo pomoc da bi se 
izmedu nas i Allaha postavili kao posrednici,' Da li mi je dozvoljeno da klanjam 
za njim, dok sam ja covjek koji poziva u tevhid. Pa i^as molim da mi po ovom 
pitanju pojasnite podrobno o zavjetovanju, trazenju pomoci i tevesulu? 

Odgovor: Za koga si siguran da se obraca mrt\^ima, ili da im se zavjetuje, 
nije ti dozvoljeno da klanjas iza njega zbog toga sto jd on musrik. A od musrika 
nije ispravan imamet niti namaz. A muslimanu nij^ dozvoljeno da klanja za 
njim. Allah ig kaze: 

jj.U.*j l_jj H L. ^d-^lt .L.>J l_^^l jjj ^»j11p 

"A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno ibi im propalo ono sto su 

Cinili." (El-En'am, 88) 
I kaze: 

'-^1 S. © cri/^i 6^ o^j^j ^ ifcsJ ^>ii lyj jn^ ^ ^.ii ji3 iiji ^ji oiij 

'^*n--- i', 'f '1". 



^ Medimuatu resail vel mesail nedzdije, (5 / 523). 



340 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIOA 



A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: 'Ako budes druge Allahu ravnim smatrao, 
tvoja ce djela sigurno propasti, a ti ces izgubljen biti.' Nego, Allahu jedino ibadet 
cinl I bud! zahvalan! (Ez Zumer, 65 ~ 66) 

Neka je AUahov salavat na naseg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu 
porodicu i ashabe. 

Predsjedavajuci: Ahdul-Axiz b. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odbora: Abdur-Rezzak Afifi 
Clan odbora: Abdullah b. Gudejjan 



^mm 



Fetve stalnog odbora za nauino istrazivanje i fetve (1/63). 



341 



2. tema 

COVJEKOVA DJELA U VANJSTINI UKAzjjJU NA NJEGOVO 

UBJEDENJE U UNUTRASNJOSTI. ODAVDE SU RIJECI. DJELA I 

POSTUPCI OKVIRNI DOKAZI POSTOJANJU KUFRA III IMANA. A 

NA OSNOVU NJIH SE POSTAVUA KAKVOCA PROPISA. 

POZITIVNO III NEGATIVNO 

Sejh Abdullah h, Ahdur-Rahman el-Dzihrin, Alli^h ga sacuvao, kaze: "Mi 
sudimo o covjeku i njegovom vjerovanju po njegovim djelima. Pa ako vidimo 
covjeka koji stoji kod kabura s postovanjem prema ukopanom, spustene glave, 
ponizno, skruseno, ubjedljivo, tuzno, pokorno, spokojno, tihog glasa, smirenih 
udova, usredotocenog srca prema njemu, kao sto to cini u namazu pred 
Gospodarem M, zatim prozove ime onoga ukopanog, prizivajuci ga glasom onoga 
ko se nada da ce mu se udijeliti, vezuci za njega svoju nadu i slicno tome, onda 
mi ne sumnjamo da je on u ovakvom stanju ubijeden da ce mu se odazvati na 
molbu i odagnati nedacu, te da on ima ucinka u postupanju onome sto Allah 
odreduje. 

Ovaj njegov postupak ukazuje na njegovo lose ubjedenje, tako da nema 
potrebe da ga pitamo da li je on ubijeden da ovaj kojeg doziva koristi ili steti bez 
AUahovog dopustenja. 

Allah nas nije obavezao da otvorimo Ijudska srca nego im sudimo 
shodno njihovim ocitim djelima i rijecima. Ovaj covjek se suprostavio rijecima 
Uzvisenog: 

"...pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moze ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to 
uradio bio bi, uistinu, nevjernik." ( junus, 106) 

Mi smo imali priliku vidjeti njegovu skrusenost i poniznost pred ovim 
mrtvim stvorenjem, sto je sustina ibadeta kao sto nam je poznato. Tako da cemo 
mi o njemu donijeti sud na osnovu njegovog djela i rijeci, tako sto je pocinio sirk 
obozavajuci nekoga mimo Allaha. 

Jer je bog onaj kojeg obozavaju srca, velicajudi ga, voleci, nadajuci se u 
njega, bojeci ga se i obracajuci mu se onim sto se ne smije osim prema AUahu il. 
Makar ga pocinioc ne nazvao bogom ili svoje djelo ne nazvao ibadetom i 
obozavanjem. Sud je na osnovu cinjenica, a sto je istovremeno suprotno 
nazivima. 



342 



KORISNI SAZOAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 



Pripadnici ovog vremena nepoznavajuci sustinu ibadeta, obozavanja, 
dove i slicnog, sto su samo Allahova prava, nisu spoznali njihovo znacenje i 
osnovu njihove postavke i usmjeravanja nekome mimo Allaha. Tako da su to 
nazvali tevesulom, potragom za sefa'atom, bericetom i postivanjem.., medutim, 
ovo je sustina ibadeta istog tog stvorenja, osnova sirka, za kojeg je Allah 
zaprijetio Vatrom i zabranom Dzenneta."^ 



1 El-Kenzu es-semin, (1 / 291 - 292). 



343 



344 



OSMI ODLOMAK 

RAZLOG BORBE PROTIV MUSRIKA. OBAVEZA ODRICANJA 
OD NJIH. I PROPISI DR2AVI U KOJOJ PREVLADAVAJU 

PROPISI SIRKA 



U njegovom sklopu se naze cetiri teme: 

1. tema: Lose i kobne posljedice odstupanja od osnove Ijubavi i mrznje u ime Allaha. 

2. tema: Konsenzus o zabrani pripadnosti musricima i mijesanja sa njima osim onome 
ko je u mogucnosti ispoljiti odricanje od njih i njihovog sirka. 

3. tema: Definicija nevjemicke drzave i obaveze muslimana prema njoj. 

4. tema: Obaveza borbe protiv musrika sve dak ne bade samo Mlahova vjera. 

1. tema 

LOSE I KOBNE POSLJEDICE ODSTUPANJA OD OSNOVE 
LJUBAVI I MRZNJE U IME ALLAHA 

Smatram da je od potrebe pojasnjenja i cjelovitosti dostave stalno 
napominjati nuznost prijateljstva sa muslimanima i odricanja od musrika, zatim 
o kazni koja slijedi radi odstupanja od ove velicanstvene osnove, pored 
pojasnjenja kobnih posljedica za islam i muslimane, kako bismo mogli da 
dopremo do razloga koji je doveo ummet u ovakvo nezavidno i destruktivno 
stanje i propast, kao i porazenost pred neprijateljem zbog zanemarivanja pravila 
osnove svih osnova. 

Sejh Salih el-Fevzan, Allati ga sacuvao, kaze; "Ovo je doslo nakon sazetog 
pojasnjenja o osnovama islamske akide da bi ukazali na obaveznost svakog 
muslimana koji vjeruje u ovu akidu da se mora prema njima prijateljski odnositi 
a neprijateljski se postaviti prema neprijateljima. Tako da ce pripadnike tevhida 
i iskrenosti, voljeti i prijateljevati, dok ce mrziti musrike i neprijateljski se prema 
njima ponijeti. 

To je bilo jos od Ibrahimove vjere i onih koji su bili sa njim, za kojeg nam 
je naredeno da ga slijedimo kao sto Uzviseni Allah kaze: 



345 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-F[rradZ 



i \ t. 



"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su $ njim kad su narodu svome 
rekli: Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjesto Allaha, obozavate, mi 
vas se odricemo, i neprijateljstvo I mrinja ce se izmedu nas staino javljati sve dok 
ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (El-Mumtehine, 4) 

Isto tako vjerovanje je od Muhammedove M vjere, kao sto Uzviseni kaze: 

"0 vjernici, ne uzimajte za zastitnike jevreje i krscanef Oni su sami sebi zastitnici! 
A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastitnike pirihvati; Allah, ulstinu, nece 
ukazati na pravi put Ijudima zulumcarima." (Ei-Maide, 51) 

Ovaj ajet govori o zabrani uzimanja kitabija za zastitnike i prijatelje 
posebno. Dok u drugom ajetu Allah m zabranjuje uzimanje zastitnika medu 
kafirima opcenito, pa kaze: i 

"0 vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje ne^rijatelje za prijatelje." (El- 

Mumtehine, 1) i 

Cak sta vise, Allah je zabranio mu'niinima prijateljevanje sa 
nevjernicima makar mu oni bili najbliza rodbina, pa kkze: 

, ^ ^ ,f , ^ \. 

"0 vjernici, ne prijateljujte ni sa ocevima vasim ni sa brjacom vasom, ako vise vole 
neyjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude sjnjima prijateljevao, taj se, 

doista, prema sebi ogrijesio." (Et-Tewbe, 23) 

I 

I kaze: . 



346 



KORISNI SA^^fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Neces naci da Ijudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u Ijubavi s onima koji 
se Atlahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bill ocevi njihovi, ili 
sinovi njihovi, ili braca njihova, ili rodaci njihovi." (El-Mudzadele, 22) 

Vecini Ijudi ova osnova nije poznata, cak sam imao priliku da cujem 
pojedine koji se pripisuju znanju i davi u arapskim medijima kako o krscanima 
govore: 'To su nasa braca'. Kako li je samo opasna ova rijec! 

Pa kao sto je Allah zabranio prijateljstvo sa nevjernicima, neprijateljima 
islamske akide, sa druge strane nas je obavezao da prijateljujemo sa vjernicima i 
da ih volimo. Allah M kaze: 



AUI JjXj ^y>j ^Jl 0>»'j j^J *J^^' CiyjiJ OjiyaJI 0>o-jf-J Oi?*J' ij^'f (Ji^'j ^"yj-^jj '^' i*^^J ^J 



"Vasi su zastitnici samo Aiiah i Posianik Njegov i vjernici koji ponizno namaz 
obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zastitnika uzme Ailaha i Poslanika Njegova I 
vjernike - pa, Allahova strana ce, svakako, pobijediti." (El-Maide, 55 - 56) 

I kaze: 

"Muhammed je Ailahov posianik, a njegov! su sljedbenici strogi prema 
nevjernicima, a samilosni medu sobom." (Ei-Feth, 29) 

I kaze: 

"Vjernici su samo braca." (El-Hudzurat, lO) 

MuWni su braca u vjeri i akidi, makar njihove rodbinske veze, mjesta i 
vremena bill udaljeni. Allah 'M kaze: 






yM 



*i 7--^, ! *- i, - 



"Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj 
koja su nas u vjeri pretekia i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo ziobe 
prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si, zaista, dobar i milostiv.'" (ElHasr, lO) 

Sto znaci da su vijernici od prvog stvorenja pa do posljednjeg, bez obzira 
na to koliko su udaljena njihova mjesta ili vremenske razlike, voljena braca. 



347 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



Posljedni od njih se povode za onima koji su im prethodili. Jedni za druge 
upucuju dove i traze oprosta. A Ijubav i mrznja u iiie Allaha su njihovi maniri 
koji su jasni na njima. ! 

Od pokazatelja prijateljstva sa nevjemicima je: 

1- Poistovjecivanje sa njima u odjeci, govoru i slicnom. Zato sto 
poistovjecivanje u odijevanju, govoru i slicnom uka^uje na Ijubav prema onome 
sa kirn se poistovjecuje. Zato je Vjerovjesnik g rekao: "Omj ko se poistovjeti sa 
jednim narodom on je od njih" Tako da je zabranjeno poistovjetiti se sa 
nevjemicima u onome sto je specificno njima, njihovim obicajima, ibadetima, 
njihovu ponasanju i ophodenju poput brijanja brade a pustanju brkova, 
komuniciranja njihovim jezicima osim ako to i^iskuje potreba, u nacinu 
oblacenja, jela, pica i drugog. ' 

2- Od pokazatelja prijateljevanja sa kafifima je putovanje u njihove 
drzave radi turizma i zabave. Putovanje u nevjernicke drzave je haram, osim ako 
za to postoji potreba, kao sto je lijecenje, trgovinai, poducavanje u posebnim 
korisnim naukama do kojih nije moguce doci osim putovanjem u te drzave. 
Tako da ce se dozvoliti shodno potrebi, a kada potreba prestane onda ce se 
obavezno vratiti u muslimanske zemije. Od uslova dozvoljenosti ovog putovanja 
jeste da bude u stanju ispoljavati svoju vjeru, ponosiiti se svojim islamom, da se 
udaljava od mjesta zla i poroka, kako bi se sacuvao od spletki i smutnje 
neprijatelja. Isto tako je dozvoljeno ili obavezno putDvati u njihove zemije radi 
dave i sirenja islama. ' 

3- Boravak u njihovim drzavama, i neprelazak u islamske zemije 

zbog vjere. Zbog toga sto je hidzra sa ovim znafenjem i ciljem obavezna 
muslimanu. Zato sto je boravak u njihovim zemljamja pokazatelj Ijubavi prema 
neprijateljima. Radi toga je muslimanu haram da boilavi medu njima, ako moze 
da ucini hidzru. 

Svevisnji je rekao: '• 

^(>:i ^ pi\-J\i ^^Vi 4 oi^.^^ Ci-]Jd^^^\J\3 ^f ;^ii. ^lUJT ^ ;:^a^ ^ 

"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje ucinili, 
pitati: 'Sta je bilo s vama?', a onl ce odgovoriti: 'Bill smo nemocni na Zemiji!' 'Zar 
Allahova Zemija nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reel ce Im oni. 



348 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Zato ce njihovo prebivaliste biti Dzehennem, a lose je to boraviste! Osim za 
nemocne muskarce, i zene, i djecu, koji se snaci ne mogu i koji ne nadu puta! 
Mozda ce Allah tim oprostltl, jer Allah prelazi preko grijeha i prastai" (En-Nisa', 97-99) 

Allah nije opravdao boravak u nevjernickim zemljama osim nemocnima koji 
nisu u mogucnosti da ucine hidzru, kao i onima u cijem je boravku korist za 
vjeru od cega je poziv u AUahovu vjeru i sirenje islama u njihovim, 
nevjernickim, zemljama. 

4- Od pokazatelja Ijubavi i prijateljstva sa nejvernicima jeste 
njihovo potpomaganje protiv muslimana, upucivanje pohvala njima i zastita. 
Ovo je od stvari koje kvare islam i vode prema otpadnistvu. AUahu se utjecemo 
od toga. 

5- Takode, od pokazatelja priljateljstva prema kafirima jeste 
trazenje pomoci od njih, imanje povjerenja u njih, davati im nadleznost nad 
tajnama muslimana, uzimati ih za savjetnike i bliske saradnike. 

6- Sljedeci pokazatelj je koristenje njihovih kalendara i datuma, 
narocito onih koji govore.o njihovim praznicima 

7- Od pokazatelja prijateljstva sa nejvernicima jeste sudjelovanje sa 
njima u njihovim praznicima, ili pomagati im u njihovoj organizaciji, ili 
pripremanju za njihovo obiljezavanje, ili prisustvovanje kod obiljezavanja. A 
rijeci Uzvisenog: 

"...I on! koji ne prisustvuju lazi I nevaljalstlni." (El-Furqan, 72) 

su protumacene kao svojstvo robova Milostivog, a to je da oni ne 
prisustvuju nevjernickim praznicima. 

8- Od pokazatelja prijateljstva sa nejvernicima jeste upucivanje 
pohvala prema njima i uzdizanja onoga na cemu su oni od kulture i napretka, 
divljenje njihovim moralnim vrlinama i sposobnostima, bez osvrta na njihova 
iskrivljena ubjedenja i pokvarenu vjeru. 

9- Od pokazatelja prijateljstva sa nejvernicima jeste nadijevanje 
njihovih imena, tako sto sinove i kcerke nazivaju njihovim imenima, dok 
zanemaruju imena svojih oceva, majki, djedova i nana, ili poznatih imena u 
njihovom drustvu. AUahov Poslanik % kaze: "Najholja imena su Abdullah i 
Abdur-Rahman" Zbog izmjene imena pojavila se generacija koja nosi zapadna 
imena, sto uzrokuje razdor izmedu ove i prethodnih generacija. Kao i to sto 



349 



EBU-Jusur MiOHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



prekida spoznaju porodica koje su bile poznate po svojim posebnim ili 
specificnim imenima. I 

10- Od pokazatelja prijateljstva sa nejvernicima jeste trazenje oprosta 
za njih i donosenje rahmeta kod spomena njihovih dusa. Medutim, Allah M je 
zabranio ovo rijecima: 



■/'•A 



^ ^. i? O^ JJ' '3^^ 'Jj O^J^. bj^^. ol i>iU <yj'\j '^^ ^i C 



"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopusteno da molb oprosta za mnogobosce, 
makar im bill i rod najbljzi, kad im je jasno da ce orti stanovnici u Dzehennemu 

biti." (Et-Tewbe, 113) 

Zbog toga sto ovo u sebi sadrzi Ijubav prema njima i odobravanja onoga 
na cemu su oni. ^ 

Od znakova ocitovanja Ijubavi prema mu'minima je pojasnjeno 
Kur'anom i sunnetom, od toga je: 

1- Hidzra u muslimanske drzave, napust^nje nevjernickih drzava. A 
hidzra podrazumijeva prelazak iz nevjernicke drzave u muslimansku drzavu sa 
ciljem ocuvanja vjere. A hidzra sa ovim znacenjeb i ovim ciljem ce ostati 
obavezna sve dok Sunce ne izade sa zapada, do Sudnjeg dana. 

2- Pomaganje muslimana zivotom, imetkom, jezikom i svim onih sto 
im je potrebno u vjeri i zivotu. Uzviseni Allaha kaze: 



y^ 



'T't'T' •* . " 






^ Nuzno je poznato od nase vjere kao i sto je preneSeno jaiim mutevatir predajama da je 
jedina vjera priznata kod Allaha islam. Te da su oni koji nevjferuju u Njega stanovnici Vatre. 
Te da musrici nemaju udjela u Allahovoj milosti i oprostu. I^ali smo priliku cuti i vidjeti, i 
nazalost jo§ uvijek gledamo kako mnogi od onih koji pisuj zatrovanim perima i jezicima 
kufra, otpadniStva i ateizma dozvoljavaju donoSenje rahmeta na jevreje, kr§cane i 
komuniste. A to nije ni§ta drugo osim sa ciljem da se ukloni zastor mrznje i neprijateljstva 
izmedu muslimana i kafira. To sa jedne strane a oni su v6oma svjesni po ovom pitanju. 
Zatim da bi se provukla utemeljenost drugih vjera medu pjipadnike monoteistidke vjere, 
mimo svih ostalih, te da su to putevi do Allaha kao sto su cetiri mezheba u islamu. Tako da 
je dozvoljeno obozavati Allaha na bilo koji od tih nacina. Zato se potrebno pripaziti od ovog 
skrivenog zla. Allah je istinu rekao: 

"... i da bi ocSevidan bio put kojim idu grjeSnici." (El-En'am, 55) 



350 



KORISNI SA2[TAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"A vjernici i vjernice prijateiji su jedni drugima." (Et Tewbe, 71) 
I kaze: 



t' '' '' 

"A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, duzni ste im u pomoc priteci, protiv 
naroda sa kojim nenapadanju zakljucen ugovor imate. "(Ei-Enfal, 72) 

3- Osjecanje bola kada to oni osjecaju i osjecaj radosti kad se oni 
raduju. Vjerovjesnik ^ kaze: ^'Vrimiey vjemika u njihovoj Ijubavi, suosjecanju i 
milosti je kao primjer jednog tijela. Ako jedan organ osjed bolest svi ga u tome slijede sa 
groznicom i nesanicom." Takode, Poslanik M kaze: "Vjernik je vjemiku kao 
gradevina, jedan drugog podrzavaju. Pa je Poslanik Mprepleo prste svojih ruku, 

4- Savjetovanje muslimana i prizeljkivanje dobra, sustezanje od 
prevare i obmane muslimana. Poslanik M kaze: ^'Niko od vas nece vjerovad dok ne 
bude volio svom bratu ono sto voli sebi." I kaze: "Musliman je brat musUmanu. Ne 
ponizava ga, ne omalovazava ga, ne izdaje ga. Dovoljno je covjeku zla da ponizi svog 
brata muslimana. Svakom musUmanu kod drugog muslimana je zabranjena njegova 
krv, imetak i cast." I kaze: "Nemojte se mrziti, nemojte jedni protiv drugih raditi, 
nemojte se u trgovini nadmetati, neka niko ne prodaje na prodaju onog drugog, budite 
braca, Allahovi robovi.^'^ 






1 Irsadih sahihil iatikad, str. 307-315. 



351 



2, tema 

KONSENZUS ZABRANI PRIPADNOSTI MliSRICIMA I MIJESANJA 

SA NJIMA OSIM ONOME KO JE U MOGUCNOSTI ISPOLJITI 

ODRICANJE OD NJIH I NJIHOVDG SiRKA 

Sejh Sa'd h, Hamed h, Atik, u odgovoru na pitanje kloje mu je postavljeno, kaze: 
Sto se tice prelaska iz islamske zemlje u zemlju kubuiUja i priklanjanje musricima, 
ne davajuci tome nikakvu pozornost, to je od najvecih nedaca i unistavajucih 
velikih grijeha u koje su mnogi od Ijudi upali ili olaHko ih shvatili, smatrajuci ih 
nebitnim i neznatnim, radi cega su njihovi stavovi prema islamu oslabili, i zbog 
cega se umanjila njihova spoznaja onoga radi ccga je Allah poslao naseg 
Vjerovjesnika Muhammeda M i ono na cemu su Dili ashabi i oni koji su ih 
slijedili od priznatih imama. 

Stvar je takva ostala medu Ijudima sve dok se nije pocelo to sprecavati i 
govoriti o njegovoj pokudenosti ili pokudenosti onpga ko to cini, kod vecine 
ucenjaka, smatrajuci to nebitnim, pripisujuci onomie ko to osuduje i sprecava 
zastranjivanjem u vjeri i otezavanjem muslimanima. 

Dokazi o ohaveznosti odricanja od tnusrika 
i zahrana priklanjanja nj\ima 

U casnom Kur'anu i vjerovjesnickom sunnetu je dokaz, za one u cijim 
srcima ima zivota, o zabrani ovih postupaka. Stavovi ucenjaka ukazuju na ovako 
nesto jer su se izjasnili o zabrani boravka muslimana medu musricima, bez 
mogucnosti ispoljavanja svoje vjere. Uzviseni kaze: 



ij^cyJl J!i3^y'^i 



"I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju." (Hud, ii3) 

I kaze: 



"Ti vidls mnoge od njih kako s mnogoboscima prijateljuju." (El-Maide, 80) 

Pa sve do rijeci: 

... ali, mnogi su od njiii grjesnici. (EUMaide, 8i) 
I kaze: 



352 



KORISM SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



> i 



<* 



^.^1 -^}^ '^^^^\ ^y 3i,-^l Oj! 

"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje 

UCinili." (En-Nlsa, 97) 

Pa do rijeci Uzvisenog: 

"Allah mnogo prasta I milostiv je!" (En-Nisa. lOO) 

Ibn-Kesir, govoreci o ovom ajetu kaze: "Ovaj ajet se odnosi opcenito na 
svakoga onoga ko bude zivio medu musricima a u mogucnosti je da ucini hidzru, 
a u isto vrijeme nije u mogucnosti da izvrsava vjerske obaveze. On, po 
konsenzusu, cini haram. A tekst ovog, i mnogih drugih ajeta, mogu spoznati oni 
koji citaju Kur'an i koji o njemu razmisljaju." 

U Poslanikovim ^ hadisima je dokaz o onome o cemu je i Kur'an 
govorio. Kao sto Poslanik % kaze: '^Orm] ko se sastaje sa musricima i ko zivi medu 
njiTnaje poput njih: Nemojte koristiti svjetlo musrika." Hi kao sto je hadis od Behza 
b. Hakima: "Da izbjegnes smrt ka smrti sa svojom vjerom." Ibn-Kesir kaze: "To 
znaci da im se ne priblizava sa kucom tj. da ne bude sa njima u jednoj drzavi, 
nego da se udalji i napusti njihovu drzavu. Zbog toga je Ebu-Davud prenio: 
^Nemoj da si viden pod njihovim sviedom\" 

U Dzerirovoj prici o islamu kaze: "Allahov Poslanice, dajem prisegu i uslovi. 
Pa je rekao: 'Da obozavas Allaha i da Mu nista ne pripisujes od sirka. Da obavljas 
namaz, dajes zekat i da se odvojis od musrika.'" Od Abdullaha b. Amra 4^ se 
prenosi da je rekao: "Onaj ko gradi kucu u drzavi musrikay i slavi njihove kamevale i 
festivale i poistovjeti se sa njima sve dak ne umre, sa njima ce bid prozivljen na 
Sudnjem danu." 

Mnogo je stavova od islamskih ucenjaka koji govore o zabrani boravka sa 
musricima, mijesanja sa njima, kao i o obavezi udaljavanja od njih. Posebno 
imama ove dave, kao sto su sejh Muhammed b. Abdul- Vehab, njegovi sinovi, 
njihova djeca, i njihovi sljedbenici od ucenjaka i poboznjaka. U njihovim 
knjigama je mnogo toga sto bi bilo dovoljno za onoga: 

"...ko razum ima, ill ko slusa, a priseban je." (Qaf, 37) 



353 



EBu-Jusuf MiOHAT B. Hasan AluFerraoZ 



Propis vezan za onoga ko zivi u zemlji u kojoj se isticu ohiljezja 
sirka i gdje se ruse ohiljezja islama 

Od toga je i ono sto je sejh Abdul-Latif u neUim spisima rekao: "Boravak 
u zemlji u kojoj se istice sirk i kufr i u kojoj se istice vjera nearapa, sijja i njima 
slicnih, od onih koji negiraju rububijet i uluhijet, p kojima se isticu njihova 
obiljezja, gdje se rusi islam i tevhid, gdje se zabranjuje velicanje, hvaljenje Allaha 
i tekbir, gdje se cupaju korijeni i temelji vjere i imana, gdje se sudi po zakonima 
zapadnjaka i grka, i ondje gdje se vrijedaju prvaci mejdu ucesnicima Bedra i onih 
koji su dali prisegu Er-Ridvan; boravak medu njim&, u ovakvom stanju, nece 
proisteci iz srca koje se suocilo sa sustinom islamii, imana i vjere, i koje je 
spoznalo koje je AUahovo pravo u islamu nad muslinianima. To nece proisteci iz 
srca koje se zadovoljilo da mu Allah bude Gospodar, Islam vjera i Muhammed M 
vjerovjesnik. Jer, zadovoljstvo sa ove tri osnove predsfavlja srz vjere. Oko njih se 
krece sustina znanja i ubjedenja. To je ono sto sadrzi^ AUahovu Ijubav i Njegovo 
zadovoljstvo, Ijubomoru prema Njegovoj vjeri i npiklonost prema Njegovim 
evlijama, i ono sto nalaze svaki vid odricanja, i svakji vid udaljavanja od onoga 
ciji je to pravac i vjera. Cak i sam iman koji je spomejnut u Kur'anu i sunnetu se 
nece spojiti sa ovim zalima." Kraj njegovog govora, rajiimehullah. 

Propis o onome ko zivi u musriSfioj drzavi 

Sto se tice pitanja o propisu onoga ko zivi medu musricima, od onih koji 
pripadaju islamu, to je kategorija Ijudi koji sudjelujlu u cinjenju onoga sto je 
Allah i Njegov poslanik zabranio, osim onih koje je Kiir'an opravdao rekavsi: 



I tjyi/>"rtT... nil VI 

"... osim nemocnih." (En-Nisa, 98) ^ 

Zatim, oni su razlicitih stupnjeva i razlicitih stianja, shodno onome sto se 
od njih dogodi od prijateljstva sa musricima i naginjanja njima. To nekad moze 
biti kufr a moze biti nesto mimo njega. Uzviseni kaze: ' 

"Svima ce pripasti nagrada ill kazna, vec prema t^me kako su postupali, a 
Gospodar tvoj nije nemaran prema onom sto su radili.'l (El Enam, 132) ' 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 458 - 462). 



354 



3. tema 

DEFINICIJA NEVJERNICKE DR2AVE 
I OBAVEZE MUSUMANA PREMA NJOJ 

Ako se sirk i ono sto ga prati prosiri u jednoj zemlji, tako da sud, vlast i 
pozivanje bude na necemu mimo Kur'ana i sunneta, ta zemlja postaje zemljom 
kufra i sirka, po konsenzusu ucenjaka, utemeljenog na osnovama objave. 

Kur'an u cjelosti ukazuje na to. Zbog toga stanovnicima takve zemlje od 
muslimana je obaveza da se odreknu i osude ubjedenja nevjernika i zablude, a 
ako ne onda je potrebno odseliti se, (tj. napustiti tu zemlju)/ 

Sejh Hamed h, Atik u odgovoru onima koji su se sa njim raspravljali o 
stanovnicima Mekke ili onoga sto se direktno ticalo same zemlje, kaze; 

Allah M kaze: 



I*. T' 



"Subhanallah!, rekose oni, mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio! Samo si Ti 

ZnalaC IVIudri." (El-Beqare, 32) 

Time je otpocela rasprava da li je Mekka zemlja kufra ili zemlja islama. 

Pa kazemo, a uspjeh je od Allaha: Allah je poslao Muhammeda ^ sa 
tevhidom koji je ujedno bio vjera svih poslanika. Njegova sustina je to sto sadrzi 
sehadet 'La ilahe illallah', a to je da samo Allah bude obozavan kod stvorenja, 
nakon cega nikome i nicemu nece iskazati bilo kakvu vrstu ibadeta mimo Njega. 
A srz ibadeta je dova, u nju spada; strah, nada, oslonac, pribjegavanje, klanje, 
namaz i mnoge vrste ibadeta. Ova velicanstvena osnova je uslov valjanosti svih 
djela. 

Druga osnova je pokornost Vjerovjesniku S u onome sto je naredio. Kao 
i prihvatanje njegove presude u velikim i malim sporovima. Postivanje njegovog 

V 

Serijata i vjere. Pokoravanje njegovim propisima u osnovama i ograncima vjere. 
Prva osnova negira sirk i ne biva ispravna sa njegovim postojanjem. 
Druga negira i osuduje novotarije i ne postoji sa njihovim uvodenjem. 



^ Brate ^itaode, bit ce nam drago da da ti ukazemo da demo posebno govoriti i pojasniti 
propise od zemljama i borbi, insa- Allah, u poglavlju o propisima koji se vezu za tevhid i §irk, 
all sam htio ovdje da spomenem ne§to od ovoga, u smislu sazetka, cuvajuci jedinstvenost 
teme te kako bi slika bila upotpunjena u pogledu zna^enja sirka, kao i propisa vezanih za 
njega, i da ne bude nejasno niti svojstveno, neprakti^no ili bez osjecaja. 



355 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrai£ 



Pa ako se realizuje postojanje ove dvije osnove, u prakticnom i 
govornom smislu i davi, te to bude vjera stanovnikja jedne zemlje, i bilo koja 
zemlja da djeluje po ovome, poziva se na to, prijat^ljuju sa onima cija je ovo 
vjera i neprijateljski se postave prema onome ko se ovome suprostavi, oni su 
pripadnici tevhida. 

Medutim, ako se sirk prosirio, kao sto je prizivanje Kabe, Mekamu- 
Ibrahima i Hattima, prizivanje vjerovjesnika ili dobfih Ijudi ili se rasprostrane 
pratioci sirka kao sto su: blud, kamata, vrste nepravde, odbacivanje sunneta iza 
leda, sirenje novotarija i zabluda, vlast i sudstvo ' se prepuste nepravednim 
vodama i namjesnicima sirka, te se dava usmjeri na nesto mimo Kur'ana i 
sunneta i to postane poznatim u bilo kojoj drzavi; onaa nema sumnje da onaj ko 
ima i najmanje znanje da ce ove drzave biti okarakterisane kao drzave kufra i 
sirka, a posebno ako se suprostavljaju pripadniciitia tevhida, trudeci se da 
uklone njihovu vjeru i da poruse islamske zemlje. 

Pa ako bi htio da navedes dokaz o tome vidjet ces da je Kur'an ispunjem 
njima, o tome su se ucenjaci slozili i ovo je nesto tiuzno poznato kod svakog 
ucenjaka. i 

I 
Sto se tice stava da se ovdje radi o sirku pridoslih a ne stanovnika 

Mekke, onda ce se reci: Ovo je radi oholosti ili je ra(tli nepoznavanja sustinskog 

stanja. , 

Poznato je da su pridosli sljedbenici u onoitie na cemu su stanovnici 
drzave u prizivanju Kabe, Mekama i Hattima, sto mole cuti svako ko ima sluha i 
sto zna svaki pripadnik tevhida. ' 

Na drugom mjestu ce se reci da ako se ovo potvrdi i postane poznato, bit 
ce dovoljno (kao dokaz), za ovo pitanje. Pa onaj ko u tome napravi razliku, tako 
mi Allaha, to ce biti uistinu cudno. Ako vi prikrivate tevhid u njihovim 
zemljama, i ne mozete da ispoljite svoju vjeru, u t^jnosti obavljate namaz jer 
znate za njihovo neprijateljstvo prema ovoj vjeri i njetnim pripadnicima; kako se 

V 

onda razumnom moze uciniti problematicnim da t0 shvati? Sta mislis ako bi 
neko od njih (tj. muvehida), vidio covjeka kakojpriziva Kabu, Mekam ili 
Hattim, Poslanika ili ashabe, pa mu kaze: 'Nemoj prizivati nikoga osim Allaha.' 
Ili, Ti si musrik'. Sta mislis, da li ce mu oprostiti ili ce spletkariti protiv njega? 
Neka onaj ko se o tome raspravlja zna da nije na tdvhidu Allaha. Jer, tako mi 
Allaha, niti je spoznao tevhid niti realizovao Poslanikovu vjeru ^. Sta mislis 
kada bi jedan covjek medu njima rekao: 'ProvjerLte svoju vjeru i porusite 
gradevine nad kaburovima. Nije vam dopusteno c.a prizivate nekoga mimo 



356 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



V 

Allaha'. Sta mislis da li bi se zadovoljili da ucine sa njim ono sto su Kurejsije 
ucinile sa Muhammedom ^? Ne tako mi AUaha, ne tako mi AUaha. 

Ako se radi o islamskoj zemlji, po bilo cemu, onda zasto ih pozivas u 
islam, i pozivas ih na rusenje kupola i da se cuvaju sirka i onoga sto ga prati? 

Ako vas je zavaralo to sto oni klanjaju, obavljaju hadz, poste i daju zekat, 
onda razmislite o samoj stvari na pocetku. Tevhid se uspostavio od samog 
pocetka Ismailovom b. Ibrahim ^^1 davom u Mekki. Na njemu su stanovnici 
Mekke bili jedan dugacak period. Nakon toga, medu njima se sirk prosirio 
posredstvom Amra b. Luhajja, tako da su postali musrici, a zemlja je postala 
musrickom, iako je sa njima ostalo nesto od osnova vjere, kao to sto su obavljali 
hadz, davali sadaku hadzijama i drugima. 

Do vas je dospjelo nesto od Abdul-Mutalibovih^ stihova u kojima je 
iskreno ispoljio svoje vjerovanje, i mnogo drugih tragova i ostavstina ali vrijeme 
nije sprijecilo, a Allah najbolje zna, da su oni bili pripadnici fetre, da budu 
proglaseni kafirima i da se prema njima iskaze neprijateljstvo. Po nama i drugima 
je ocito da je sirk ovih danas mnog veci nego sto je bio u torn vremenu. Hi cak 
sta vise, prije toga stanovnici Zemlje su bili nakon Adema deset vjekova u 
tevhidu, sve dok se nije pojavilo zastranjivanje u pogledu dobrih Ijudi, koje su 
prizivali mimo Allaha pocinivsi time kufr, tako da je Allah nakon toga poslao 
Nuha ^1 da ih pozove u tevhid. 

Zato, razmisli o onome sto je Allah rekao o njemu, isto kao sto je rekao i 
o Hudu -^l, da je pozvao svoj narod u iskreno obozavanje Allaha M, iako mu se 
oni nisu suprostavili u osnovi ibadeta. Isto tako, Ibrahim^l, je pozvao svoj 
narod u iskrenost i tevhid, iako su priznali AUahov M, uluhijet. 

Dakle, ako se u jednoj zemlji pojavi prizivanje nekoga mimo Allaha, i 
ono sto tome slijedi, te na tome ustraju, bore se za to, kod njih se ustali 
neprijateljstvo prema pripadnicima tevhida, odbiju da se pokore vjeri, kako im 



^ Abdul-Mutalib je ustao, uhvatio se za haiku na vratima Kabe a sa njim je ustala skupina 
Kurej§ija upucujuci dovu Allahu, trazeci pomoc od Njega protiv Ebrehe. Pa je Abdul- 
Mutalib, dok je drzao haiku na Kabenskim vratima, rekao: 'Gospodaru, ni od kog od njih ne 
ocekujem samo od Tebe, Gospodaru, saiiuvaj ono §to Ti cuvas, Neprijatelj Bejta je Tvoj 
neprijatelj, ne dopusti da poruse Tvoju ostavStinu. Takoder, od njega se prenosi da je spjevao 
drugu pjesmicu u kojoj ne priziva nikoga osim AUaha, niti trazi pomoc osim od Njega. 
Pogledaj djelo 'Kamil', o istoriji, od Ibn-Esira ( 1 / 343 - 344), gdje je spomenuo pri^u o 
Slonu. Provjera Abdullaha el-Kadija, Danil kutub ilmije, drugo izdanje, 1415 h. ili 1995 god. 



357 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Febrap2 



se onda nece presuditi da su nevjernicka zemlja? Makar se oni ne pripisivali 
pripadnicima kufra, te da se oni od njih odricu, vrijedaju ih, ili proglase 
grijesnikom onoga ko im se pokori, ili ih proglase haifidzijaina ili kafirima, pa sta 

onda reci ako postoje ove stvari kod njih? Ovo je opcp i cjelokupno pitanje. 

I 

V 

Sto se tice djelimicnih stvari, na njih su uka^ali Kur'an i sunnet, a to je 
da ako se od muslimana pokaze prijateljstvo premia musricima, ili da im se 
pokori, da ce time otpasti od vjere. 

Razmisli o rijecima Uzvisenog: i 

"Doista je onima koji su se vratili onome na cemu su bjli nakon sto im Uputa jasna 
bi - sejtan to lijepim prikazao i laznu im nadu ulivao. T6 zato sto su govorili onima 
koji ne vole ono sto Allah objavljuje: 'Mi cemo Vam se u nekim stvarima 
pokoravati' - a Allah dobro zna njihove tajne." (Muhamrtied, 25 - 26). 

I kaze: 

! 

' r^ "^^ }^ ^'yi 0*3 

"A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastitnike prihvlati." (El Maide, 51) 
I dobro razmisli o rijeci Uzvisenog: ^ 

"... ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, irlace, bit cete kao oni." (En- 

Nisa, 140) ' I 



1 Medzmuatu resail velmesail, {IIIAI- 745). 



358 



4. tema 

OBAVEZA BORBE PROTIV MUSRIKA SVE DDK NE BUDE SAMO 

ALLAHOVA VJERA 

Borba protiv musrika je obavezna sve dok se ne ostave sirka, i dok svoja 
djela ne usmjere iskreno AUahu i dok se ne pokore Njegovim propisima. Ali, 
ako odbiju propise ill neke od njih, onda ce se borba vodi protiv njih po 
konsenzusu. Zbog toga su Vjerovjesnik ^ i ashabi isukali svoje sablje u borbi 
protiv musrika. Sto znaci da ce se borba naci gdje god da se sirk pojavi, i sve dok 
ne bude samo AUahova vjera, a robovi ce se pridrzavati AUahove cvrste vjere i 
slijedit ce samo Njegov, Pravi put. 

Sejh Abdu-Rahman h. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: Uzviseni kaze: 
"I borite se protiv njih dok smutnja ne iscezne I dok samo Allahova vjera ne 

OStane."{El-Enfal, 39) 



I kaze: 



*, : f fl 



Oii ^y- J-^= ^ Ij-LOlj ^jj^va^lj 



f >, > > tS 



\ glj,i"i IjJitJ aj^^ — ijJI Ijjiej 5_jlvaJl l_y^iilj Ijjb 

"...onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, zarobljavajte ih, opsjedajte I na 
svakom prolazu docekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, 
ostavite ih na miru." (Et-Tewbe, 5) 

Dakle, naredio je borbu protiv njih sve dok se ne lise sirka i dok svoja 
djela ne usmjere iskreno Allahu i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Pa 
ako odbiju, to ili jedan dio toga, onda ce se protiv njih, po konsenzusu, povesti 
borba. 

U Muslimovom Sahihu se od Ebu-Hurejre ^ u merfu' predaji, prenosi da 
je Poslanik M rekao: "Naredeno mi je da se borim protiv Ijudi sve dok ne posvjedoce 
da ne postoji drugo bozanstvo koje uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha, i dok ne 
povjeruju u mene i u ono sa cime sam dosao. Pa ako to ucine zastitili su od mene svoje 
zivote i imetke, osim sa Allahovim pravom, a njihov racunje kod Allaha" 

U oba Sahiha se od Ibn-Omera ^ prenosi da je rekao: ^Allahov Poslanik 
0je rekao: ^Naredeno mi je da se borim protiv Ijudi sve dok ne posvjedoce da ne 
postoji drugo bozanstvo koje uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed 
Allahov poslanik. Da obavljaju namaz i daju zekat. Pa ako to ucine zastitili su od 



359 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferra»2 



mene svoje zivote i imetke, osim sa Allahovim pravom, a njihov racunje kod Allaha'J' 
Ova dva hadisa pojasnjavaju znacenje prethodnih ajeta, u surama El-Enfal i Et- 
Tewbe. | 

Ucenjaci su se slozili da onaj ko kaze 'La ilahe illallah' ali ne bude 
ubijeden u to znacenje i ne bude postupao po onome sto nalaze da ce se protiv 
njega povesti borba sve dok ne bude djelovao po oncjme sto (sehadet) nalaze od 
negacije i potvrde. 

Ebu-Sulejman el-Hattabi, rahimehuUah, kaze: Toznato je da se 
Poslanikove M rijeci: 'Naredeno mi je da se borim protifu Ijudi sve dok ne posvjedoce 
da ne postoji drugo bozansWo koje uisdnu zasluzuje iba^et osim Allaha', odnose na 
idolopoklonike, mimo kitabija, zbog toga sto oni svje^oce da nema drugog boga 
osim Allaha. Tako da ce se protiv ovih povesti borba j nikada nece prestati. 

Kadi El-Ijjad kaze: "Specificnost zastite zivota i imetka onome ko kaze 
'La ilahe illallah', je radi odaziva na poziv u iman, te se to odnosi na arapske 
musrike i idolopoklonike. A sto se tice ostalih, Ikoji potvrduju postojanje 
tevhida, nije dovoljno da priznaju 'La ilahe illallah', ako to izgovaraju u svom 
kufru." Kraj. 

Nevevi kaze: "Pored ovoga mora postojati vjeirovanje u sve ono sa cime 
je dosao Poslanik ^ kao sto je doslo u predaji: 'i dok ne povjeruju u mene i u ono sa 
cime samdosao\" 

V j 

Sejhul-islam, kada je bio upitan o borbi protiv Tatara, rekao je: 
"Obaveza je povesti borbu protiv svake skupine kojiji odbije izvrsavanje ocitih 
islamskih propisa, od ovih i drugih, sve dok ih ne prihvate i dok ih ne budu 
izvrsavali, makar oni izgovarali sehadet ill se pridrza\lali nekih propisa. Kao sto 
su Ebu-Bekr 4^ i ashabi rekli o onima koji su odbili iati zekat i oko cega su se 
slozili pravnici nakon njih." ' 

Kaze: "Bilo koja skupina koja odbije izvrsavanje nekih od propisanih 
namaza, ili posta, ili hadza, ili se ne pridrzava (zabriine) ne proljevanja nicije 
krvi, oduzimanja imetka, opijanja, igara na srecu, braia sa mahremima, ili ko se 
ne pridrzava borbe protiv kafira, ili neceg drugog minio toga, od obaveza vjere i 
njenih zabrana, u kojima nema niko izgovora ako ih ilegira ili ih izostavi, i zbog 
kojih pojedinac, ako ih negira, cini kufr; protiv skupirle koja to odbije povest ce 
se borba, makar oni to priznavali, Tako da meni nijejpoznato razilazenje medu 



360 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



ucenjacima. Po misljenju pravnika oni nisu razbojnici nego su otpadnici od 
islama."Kraj."^ 

Sejh Muhammed b. Abdul- Vefihob, Allah mu se smilovao, kaze: "Znaj, Allah 
nama i tebi dao vjerovanje u Njega i Njegovog Poslanika M da je Allah M u 
Svojoj Knjizi rekao: 






^i 



"...onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na 
svakom proiazu docekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, 
ostavite ih na miru." {Et-Tewbe, 5). 

Razmisli o ovim rijecima kako je Allah naredio borbu protiv njih i 
njihovo opsjedanje, te pripremanje protiv njih na svaki nacin, sve dok se ne 
pokaju od sirka i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Isto tako, Poslanik 
^ kaze: ''^■^are.djeno mi je da se borim protiv Ijudi sve dok ne posvjedoce da ne postoji 
drugo hozanstvo koje uistinu zaslufuje ihadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov 
poslanik. Da obavljaju namaz i daju zekat. Pa ako to ucine zastitili su od mene svoje 
zivote i imetke, osim sa Allahovim pravom, a njihov racun je kod Allaha'. 

Ovo je govor Njegovog Poslanika M i oko ovoga su se slozili ucenjaci 
svih mezheba, dok su se tome usprotiviU dzahili, koji se nazivaju ucenjacima. Pa 
kazu: 'Onaj ko kaze 'La ilahe illallah', on je musliman i njegova krv i imetak su 
zasticeni'. Vjerovjesnik M je pojasnio islam u Dzibrilovom ^l hadisu, kada ga je 
upitao o islamu, pa kaze: 'Islam je da svjedocis da nema drugog bozanstva koje 
uistinu zasluzuje ihadet osim Allaha, da je Muhammed Allahov poslanik, da ohavljas 
namaz, dajes zekat, postiS Ramazan i ohavis hadz ako budes u mogucnosti' Ovo je 
tumacenje Allahovog poslanika M- 

Dok ovi kazu da je dovoljno za islam reci 'La ilahe illallah'. Pa onaj ko 
cuje njihove rijeci i cuje rijeci Allahovog Poslanika M mora uciniti jednu od 
dvije stvari: Da povjeruje Allahu i Njegovom Poslaniku te da se odrekne od 
ovih i utjera ih u laz, ili da povjeruje njima i da negira Allahove i Poslanikove M 
rijeci. Utjecemo se Allahu od ovoga, Allah najbolje zna." 

Takode, sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaze: "Oni koji 
potvrde da je tevhid najveca medu najvecim osnovama, pa se razidu oko toga da 



1 Fethul medzid, str. 112 - 113. 



361 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



li cemo se boriti protiv onih koji ga ne zapostavljaju tj. izgovaraju 'La ilahe 
illallah', i pripisuju se vjeri, onda cemo dati da se g)resudi po AUahovoj Knjizi 
izmedu njih. Allah M kaze; 

"I borite se protiv njih 6ok smutnja ne iscezne i dbic samo Allaiiova vjera ne 

ostane."(El-Enfal, 39) 

I kaze: ' 



« 7-* ^i»-" 



"...onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete."(Et-Tewbe, 5)." 

Sejh Sulejman h. Abdullah, Allah im se smilovao obbjici, pojasnjavajuci razloge 
borbe protiv musrika u toku pojasnjenja djela Kitalii tevhid, kaze: "Poslanik ^ 
kaze: "Onaj ko kaze 'La ilahe iMlah\ i negira sve sto sehbozava mimo Allaha.'' Znaj 
da je AUahov Poslanik M u ovom hadisu sigurnost l^rvi i imetka vezao za dvije 
stvari: i 

Prva je: izgovor 'La ilahe illallah'. 

Druga je: Negiranje iU nevjerovanje u sve pno sto se obozava mimo 
AUaha. , 

Tako da se nije zadovoljio samo pukim izgovqrom, bez znacenja, nego je 
obavezno da se pored izgovora nade i djelovanje po njjima. 

Kazem: Ucenjaci su se slozili oko ovog znacelnja. Tako da se u pogledu 
zastite podrazumijeva ispoljavanje tevhida i pridrazdvanje njegovih propisa te 
ostavljanje sirka. Kao sto je Uzviseni rekao: 

"I borite se protiv njih dol( smutnja ne iscezne i dcjk samo Allahova vjera ne 

OStane." (EI-Enfal, 39) 

1 
Pod smutnjom se ovdje misli na sirk, sto uka^uje da ako se sirk nade da 
borba ostaje sve dok on postoji. Kao sto Uzviseni kazep 

"A borite se svi protiv mnogobozaca kao sto se oni svi bore protiv vas."(Et xewbe, 36) 

I kaze: 






362 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Kada procfu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, 
zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu docekujte. Pa ako se pokaju i 
budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prasta i 

MilOStiV je."(Et-Tewbe, 5). 

Sto znaci da je naredio borbu radi realizacije tevhida, odricanja od sirka i 
izvrsavanja ocitih vjerskih propisa. Pa ako to ucine ostavit ce se na miru, a ako 
odbiju da ih izvrse ili odbiju jedan dio toga, borba ce postojati sve dok postoji 
takvo stanje, makar oni izgovarali 'La ilahe illallah'. 

Isto tako je Poslanik ^ vezao zastitu zivota i imetka, za ono sto je vezao i 
Allah M u Svojoj Knjizi, kao sto je u sljedecem hadisu: U Muslimovom Sahihu 
se od Ebu-Hurejre ^ u merfu' predaji prenosi da je Poslanik M rekao: "Naredeno 
mi je da se borim protiv Ijudi sve dok ne posvjedoce da ne postoji drugo bozanstvo koje 
uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha, i dok ne povjeruju u mene i u ono sa cime sam 
dosao. Pa ako to ucine zastitili su od mene svoje zivote i imetke, osim sa Alhhovim 
pravom, a njihov racunje kod Allaha." 

U oba Sahiha se od njega prenosi da je rekao: "Kadaje Allahov Poslanik 
umro, i kada su pocinili kufr oni koji su ga pocinili od arapa, Omer b. Hattab *^ je 
rekao Ebu-Bekru -<#£; %ako ces se boriti protiv Ijudi, a Allahnv Poslanik M kaze: 
^'Naredeno mi je da se borim protiv Ijudi sve dok ne posvjedoce da ne postoji drugo 
bozanstvo koje uistinu zasluzuje ibadet osim Allaha. Pa ako to ucine zastitili su od 
mene svoje zivote i imetke, osim sa Allahovim pravom, a njihov racun je kod Allaha.' 
Pa je Ebu-Bekr ^ rekao: ^Tako mi Allaha borit cu se protiv onoga ko razdvoji izmedu 
namaza i zekata, jer je zekat pravo u imetku. Tako mi Allaha, ako bi odbili razumom 
obdareni, a davali su ga Allahovom Poslaniku M jo. bih se protiv njih borio radi 
njihovog odbijanja.' Pa je Omer b. Hattab rekao: 'Take mi Allaha, nista drugo nije 
bih osim sto sam vidio da je Allah nadahnuo Ebu-Bekra ^ za borbu, pa sam shvatio 
daje istina\'' Ovo je Muslimova verzija. 

Pogledaj kako je Ebu-Bekr, Es-Siddik ummeta, shvatio da Vjerovjesnik 
^ nije htio samo puko izgovaranje sehadeta, bez pridrzavanja njegovog znacenja 
i propisa. Tako da je to bilo ispravno, a oko toga su se slozili ashabi i medu njima 
se nisu nasla dvojica koji bi se razisli, osim onoga sto je tvrdio Omer sve dok se 
nije povratio na istinu. Sto znaci da je Es-Siddikovo shvatanje bilo shodno 
onome sto je u Kur'anu i sunnetu."^ 



Tejsirul azizil hamid, str. 99-101. 



363 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



KORISNI SA2ETAK NAJBITNIJIH PITANJA.I KORISTI DRU60G 

POGLAVUA 

Veliki sirk je poredenje stvorenja sa Stviriteljem u specificnostima 
bozanstvenosti. 

Veliki sirk je pripisivanje ortaka AUahu u onome sto je samo Njegovo 
pravo i sto je Njemu specificno od javnog ili tajnog ibadeta. 

V 

Sirk negiranja je najgora vrsta sirka, kao stO! je to bio Faraonov sirk. A 
sirk i opce negiranje su shodni jedan drugom. i 

V 

Sirk u zeljama i namjerama je more bez obiala, i malo je onih koji se 
mogu od njega sacuvati. ' 

Veliki sirk je nesto cija je odvratnost potvrderia u svakoj Ijudskoj prirodi 
i razumu, i nemoguce je da ga odobri bilo koji|vjerski zakon (Serijat). 

Veliki sirk je lose misljenje o AUahu, a to je nfejveci grijeh kod Uzvisenog 
AUaha. 

Veliki sirk Allah nece oprostiti, osim sa pokajinjem. On je uzrok vjecnog 
boravaka u Vatri, a njegova zabrana i odvrathost nisu samo radi pukog 
sprecavanja nego je nemoguce da ga Allah ^ropise u bilo kojem vidu 
Svojim robovima. i 

Od velikog sirk se nece sacuvati osim onaj koiocisti svoj tevhid Allahu, i 
ko se priblizi Allahu prouzrokujuci srdzbu mus|-ika. 

Vjerovjesnik M je poslan da proglasi nevjerikicima sve one koji se ne 
pokaju od velikog sirka, da se bori protiv njih i da iskaze neprijateljstvo 
prema njima. 

V 

Sirka su tri vrste: Veliki, mali i skriveni. | 

i 

Veliki sirk je neoprostiv grijeh, i niko od onih (coji su obavezni na propise 
nece biti opravdan ako ga ne bude poznavao^ U njemu nije dozvoljeno 
nikoga slijediti, zbog toga sto je ostavljanje sirk^ osnova svih osnova. 

Ucenjaci su se slozili da covjek ne poistaje muslimanom osim 
ostavljanjem sirka, odricanjem od njega i onih koji ga pocine. 

V 

Sirk arapskih musrika je bio u uluhijetu, dok je sirk danasnjih musrika u 
uluhijetu i rububijetu. 



364 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Propis o necemu je pratilac njegove sustine a ne njegovog imena ili 
ubjedenja pocinioca. Musrik je musrik htio to prihvatiti ili ne i makar 
izbjegavao da nazove svoj sirk ibadetom, obozavanjem ili sirkom. 

Sirk je zabranjen radi njegove odvratnosti po samom sebi i zbog toga sto 
u sebi sadrzi vrijedanje, omalovazavanje i poredenje Gospodara sa 
Njegovim stvorenjima. Tako da se ove stetne posljedice nece otkloniti 
promjenom imena sirku. 

Zastranjivanje(pretjerivanje) u pogledu dobrih Ijudi je razlog otpadanja 
od vjere i nevjerstva u Gospodara svjetova. 

Sirk je svojstven neznanju dok je tevhid svojstven znanju. 

Onaj ko uzme meleke i vjerovjesnike za posrednike, prizivaju ci ih, 
oslanjajuci se na njih, trazeci od njih koristi i odstranjivanje stete, kafir je 
po konsenzusu muslimana. 

Vjera musrika idolopoklonika je utemeljena na potvrdivanju postojanja 
posrednika izmedu Allaha i Njegovih stvorenja, kao sto postoje 
posrednici izmedu vladara i njihovih podanika. 

Oblacenje narukvica, konaca ili slicnog sa namjerom da se odbije ili 
otkloni steta, je od postupaka dzahilijeta. 

Vjesanje talismana(hamajlija) nije dozvoljeno, makar bili iz Kur'ana. 

Trazenje bericeta kod kaburova dobrih Ijudi je poput onih koji su tragali 
za bericetom kod Lata, ili, trazenje bericeta kod kamenja i drveca je kao 
trazenje bericeta kod Uza'a i Menata. 

Sihr je sejtanski cin. Do vecine sihra nije moguce doci osim putem sirka i 
zblizavanjem sa poganim dusama. 

Vracanje je sirk. Onaj ko se pozove na njega ili povjeruje onome ko se 
time bavi, pripisao je Allahu ortaka u onome sto je specificno AUahovo 
svojstvo. 

Sujevjerje je od vrste sirka, zbog toga sto je to vezanje za nekoga mimo 
Allaha. 

Astrologija je nevjerovanje u Gospodara svjetova. 

Trazenje kise od zvijezda je od vrste sirka. 



365 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Obavezno je udaljiti se i cuvati od svakog termina u kojem se nade los 
odnos prema Allahu, zbog toga sto to narusava akidu i skrnavi tevhid. 

Ucenjaci su se slozili da je zabranjeno trljati rukama ili Ijubiti 
Poslanikovu M sobu gdje ukopan. ' 

Najgora stvorenja kod Allaha su oni koji^ kaburove ucine mjestima 
molitve. To je bilo od jevrejskih i krscanskih'obicaja i jedan od najvecih 
razloga koji su odveli do sirka i zasluzivanja A|llahovog M proklestva. 

Vjerovjesnik M je zabranio da se kaburovi oznacavaju i da se gradi ili pise 
po njima. ^ 

Ucenjaci su se slozili da je zabranjeno graditi nad kaburovima i da je 
obaveza to porusiti. ^ 

Obracanje Allahu u dovi lienostima stvort;nja i zaklinjanje njima u 
AUahovom pravu je ruzna novotarija i izmisljotina u vjeri. 

Vjerovjenikov ^ sefa'at za grijesnike, mimo velikog sirka, je za njegov 
ummet i to je nesto oko cega se slaze cijeli ujnmet i niko od njih to nije 
negirao, osim novotari. ^ 

Musricima je, po konsenzusu, uskracen sefa'at. 

Najsretniji Ijudi, koji ce zasluziti sefa'at, su p^ipadnici tevhida cistog od 
svakog sirka i njegovih stvojstava. 

Kipovi su obozavani radi musrickog sefa'ata. 

Razlika izmedu potvrdenog i negiranog sefa'afa u Kur'anu je kao razlika 
izmedu tevhida i sirka, imana i kufra. , 

Onaj ko priziva nekoga mimo Allaha, u onon^ sto ne moze uciniti osim 
Allah, on je musrik kafir, makar tim cinom ^e htio osim da se priblizi 
Allahu ih da trazi sefa'at. 

Musrik je zapostavio sve uslove (sartove) 'La ilahe illallah', osim sto ga 
puko izgovara. 

V 

Sirk ponistava svako djelo i rijec, kvari ga, supptan je imanu u cjelosti, i 
ovo je potvrdeno Kur'anom, sunnetom i konsetizusom. 

Allah ne prihvata, a ni Poslanik ^ i mus(imani, da je islam vjera 
obozavanja kaburova. 

Onaj ko uzme izmedu sebe i Allaha posrednike koje priziva, oslanja se na 
njih i moli ih, pocinio je kufr po konsenzusu. 



366 



KOfilSNI SA2[TAK 

VJEROVANJA IMM TEVHIDA 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



♦ 



Musrici grijese i imaju pogresno tumacenje, ali im te greske nisu 
opravdane slabim tumacenjem. 

Ucenjaci su se slozili oko kufra onoga ko obozava nekoga mimo Ailaha, 
makar on izgovarao sehadet, klanjao i postio. 

Sirk je najveca vrsta kufra, ukazat ce se na onoga ko ga ucini i ponudit 
ce mu se pokajanje, a ako ne prihvati bit ce ubijen. 

Musrik ne moze bid imam, niti mu je valjan namaz, a muslimanu nije 
dozvoljeno da klanja iza njega. 

Prijateljevanje sa muslimanima i odricanje od musrika je rukn od 
ruknova ove vjere. 

Prijateljevanje sa musricima je razlog otpadnistva od vjere i nevjerovanje 
u Gospodara svjetova. 

Borba protiv musrika je obavezna sve dok se ne pokaju od sirka i predu 
na tevhid, i dok se ne budu pridrzavali vjerkih prospisa islama. A ako to 
odbiju, ili nesto od toga, protiv njih ce se povesti borba. 

Ucenjaci su se slozili da onaj ko kaze 'La ilahe illallah' a ne bude ubijeden 
u njegovo znacenje i ne bude djelovao po onome sto nalaze, protiv njega 
ce se voditi borba sve dok ne bude djelovao po onome na sta ukazuje od 
negacije i potvrde. 

Svaka skupina koja odbije izvrsavanje ocitih islamskih propisa 
prenesenih mutevatir predajama, protiv nje ce se voditi borba sve dok se 
tih obaveza ne budu pridrzavali, makar izgovarali sehadet i makar se 
pridrzavali ostalih vjerskih obaveza. Ovo je nesto oko cega ne postoji 
neslaganje (razilazenje) medu ucenjacima. 



367 



368 




TRECE POGLAVLJE 



PROPISI KOJIPROSITICU 

IZ POIMANJA 

TEVHIDA I SIRKA 




369 



370 



TRECE POGLAVLJE 

PROPISI KOJI PROSITlCU IZ POIMANJA 
TEVHIDA I SIRKA 

U njemu se nalazi devet odlomaka; 

1. odlomak: Vshvi zastite krvi i imetka. 

2. odomak: Propis o sumnji u kufr kafira i njegovi oblici. 

3. odlomak: Opravdanje neznanjem. 

4. odlomak: Veza izmedu uspostavljanja dokaza, kufra i njegovih propisa. 

5. odlomak: Vrste kufra, i propis proglasavanja kafirom odredene osobe. 

6. odlomak: Propisi vezani za drzave. 

7. odlomak: Propisi horbe i serijatska utemeljenost dzihada. 

8. odlomak: Stvari koje kvare islam te propisi o odmetnistvu i odmetnicima. 

9. odlomak: Najpoznatije sumnje koje su navodenje protiv imama da!ve i 
zadovoljavajuci odgovor na njih. 



371 



372 



Prvi odlomak 
USLOVI ZASTITE KRVI I IMETKA 



U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme: 

1. tema: Ushvi zastite krvi i imetka kod ehli-sunneta, murdzija i haridzijct. 

2. tema: Puko izgovaranje bez znacenja ne uvodi onoga ko ga izrekne u islam. Zbog 
toga je borha protiv musrika propisana sve dok ne dodu sa tevhidom i potpunim 
ostavljanjem sirka, po konsenzusu. 

3. tema: Istovremeno izgovaranje sehadeta uz cinjenje sirka nema nikakvog znacenja. 

4. tema: Onaj ko realizuje tevhid i ne ucini one sto ga negira, pridrzava se islamskih 
propisa, obaveza je pustiti ga, potvrditi mu islam u njegovom ocitovanju, dok Allah M 
poznaje njegovu nutrinu. 

1. tema 

USLOVI ZASTITE KRVI I IMETKA KOD EHUSUNNETA. 
MURD2IJA I HARID2IJA 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan kaze: 'La ilahe illallah' je rijec islama i niciji islam 
nece biti ispravan sve dok ne bude spoznao ono radi cega je postavljena ova 
rijec, na sta ukazuje, dok se ne prihvati i dok se ne potcini djelovanju po njoj. 
Ona je rijec iskrenosti sto je suprotno sirku. Rijec bogobojaznosti koja cuva 
onoga ko je izgovori od pripisivanja Allahu sirka. Sto znaci da mu nece koristiti 
osim uz sedam uslova (sartova) : 

1. Ilm - Znanje o njenom znacenju, negacije i potvrde. 

2. Jekin - Ubjedenje, sto je u stvari savrseno znanje o njoj, sto je suprotno 
sumnji i dvoumljenju. 

3. Ihlas - Iskrenost suprotna sirku. 

4. Sidk - Istinoljuhivost koja sprecava licemjerstvo. 

5. Mehabbe - Ljubav prema ovoj rijeci i prema onome na sta ukazuje, te osjecaj 
radosti pri tome. 



373 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu FerradZ 



6. Kabul - Prihvatanje, suprotno od odbijanja. Jer je moze izgovoriti neko ko je 
poznaje, ali je ne prihvati od onoga ko poziva u nju, radi oholosti ili inata, sto se 
desilo kod velikog broja. 

7. Inkijad - Potcinjenost, njenim pravima, a to su djela koja moraju biti iskrena 
u potrazi za AUahovim zadovoljstvom.^ 

Sejh Sulejmun h. Abdullah, u pojasnjenju Kitabu tevhida, kaze: "Izgovor rijeci 
sehadeta je pokazatelj zastite ali ne i zastita. Hi ce je red da je zastita ali pod 
uslovom primjene. Na sto ukazuju rijeci Uzvisenog Ajilaha: 

"0 vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, svej dobro provjerite" (En-Nisa. 94) 

Kada bi rijec sehadeta bila zastita onda provjejra ne bi imala smisla. Na to 
ukazuju rijeci Uzvisenog: 



I^Lj jli 



"Pa ako se pokaju... " (Et-Tewbe, 5). 

Tj. od sirka 1 realizuju tevhid. 



U. 



"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat dav^li, ostavite ih na miru." (Et 

Tewbe, 11) i 

U ovome je dokaz da se borba vodi radi ovoga i da u islamu postoje Allahova 
prava i onaj ko ih ne realizuje ne postaje muslimanpm, kao sto je iskrenost u 
ibadetu AUahu i nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo Njega."^ 

Se\\i Psbdur'P.dkman Diji^n, pojasnjavajuci i komentarisuci sartove sehadeta, 
kaze: "Ucenjaci su spomenuli da rijec iskrenosti (tj. 'La ilahe illallah') ima sedam 
uslova (sartova), koje su neki poredali u: 

Znanje, ubjedenje, iskrenost i tvoja istinoljubivost sa Ijubavlju, 
potcinjavanjem i prihvatanje iste. i 

Ovi uslovi su uzeti proucavanjem i praceitjem dokaza iz Kur'ana i 
sunneta, a poneki su dodali i osmi usiov pa rekli: 



' Ed-Durems-Senijje, (2 / 246) 
^ Tejsirul azizil hamid, str. 92 - 93. 



374 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Dodat je osmi da ne vjerujes u sve ono sto je mimo AUaha, od idola koji 
se obozavaju. 

Ovaj uslov je uzet iz Poslanikovih ^ rijeci: "Onaj ko kaze la ilahe illallah i 
zane^ra sve sto se obozava mimo Allaha, njegov imetak i krv su haram." Biljezi ga 
Muslim. 

Sejh Muhammed b. Abdul- Vehab je u Kitabu tevhidu spomenuo da je 
ovo nesto najvelicanstvenije sto pojasnjava znacenje 'La ilahe illallah'. Jer, 
izgovaranje sehadeta nije ucinio zastitnim za krv i imetak, niti cak spoznaju 
njihovog znacenja sa izgovaranjem, niti cak potvrdu toga, niti cak samo to sto se 
Allah priziva mimo svakog drugog i Koji nema ortaka, vec, naprotiv, njegov 
imetak i krv nece biti zasticeni sve dok tome ne doda nevjerovanje u ono sto se 
obozava mimo Allaha. A ako posumnja ili zastane onda njegov imetak i krv nisu 
sveti... itd. 

Znacenje ovog uslova je da se bude ubijedeno u neispravnost ibadeta 
svemu drugom mimo Allaha, i da je svako onaj ko usmjeri nesto sto je samo od 
Allahovog prava nekom drugom musrik i da je zalutao. Te da sve ono sto se 
obozava mimo Allaha od kaburova, mjesta i slicnog, jeste produkt neznanja 
musrika i njihovih izmisljotina. Onaj ko im to odobri ili ko posumnja u to da li 
su u pravu ili ne, ili posumnja u neispravnost onoga na cemu su oni, taj nije od 
pripadnika tevhida, makar rekao 'La ilahe illallah', i makar on sam ne obozavao 
nikoga osim Allaha."^ 

Sejh Ahdul-Latif h. Ahdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, kaze; "Veliki 
broj musrika u ovom vremenu su pogrijesili i pomislili da onaj ko proglasi 
nevjernikom onoga ko izgovori sehadet da je haridzija. Ali nije tako, jer, izgovor 
sehadeta nece zastititi onoga ko ga izrekne sve dok ne spozna njegovo znacenje i 
dok ne bude postupao po onome sto nalaze, iskreno ispolji ibadet Allahu, i ne 
pripise Mu nikoga kao ortaka. Ovakvom ce sehadet koristi. 

Ali, onaj ko ih izgovori ali se ne potcini onome sto one zahtijevaju, nego 
pocini sirk Allahu, pa uzme posrednike i zagovarace mimo Allaha, od njih trazi 
ono sto ne moze uciniti niko osim Allaha, prinosi im zrtve, prema njima postupa 
onako kako su postupali pagani i musrici; ovakvom covjeku sehadet ne koristi, 
naprotiv, on negira sehadet. Kao sto Uzviseni kaze: 



Kenzu semin, str. 149 - 150. 



375 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrao2 



3ii?^T ii Ji^. '^Tj A^'} ^\ p^, iiij ^T OjJljj ^^j i^' lyii cjjL^'i iJf^ 'M 

"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanilt!', 
i Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravl 

laSCl. "(El-Munafiqun, 1) 

Sehadet 'La ilahe illallah', znaci ibadet samo AUahu i ostavljanje svakog 
vida ibadeta nekom drugom. Onaj ko se uzoholi nadiibadetom Njemu i ne bude 
Ga obozavao, nije od onih koji svjedoce 'La ilahe illallah'. Jer, onaj ko obozava 
Njega i obozava nekoga mimo Njega nije od onih koji svjedoce 'La ilahe 
illallah'."^ 






' Ed-Durerus-Senijje, (12 / 263 - 264). 



376 



2. tema 

PUKO IZ60VARANJE BEZ ZNACENJA NE UVODI ONOGA KO 6A IZREKNE U 
ISLAM. ZBOG toga JE BORBA PROTIV MUSRIKA PROPISANA SVE DOK NE 
DOOU SA TEVHIDOM I POTPUNIM OSTAVLJANJEM SiRKA. PO KONSENZUSU 

Puko izgovaranje bez znacenja, onoga ko ga izgovori ne uvodi u islam, 
osim kod onih koji su naslijedili ostavstinu murdzija. Ali sto se tice onih koji su 
se napajali sa izvora selefa i koji su slijedili njihove staze, rijecima, djelima, 
ubjedenjem i ponasanjem, kod njih je potvrdeno da su: iman i tevhid - rijec i 
djelo. Tako da onaj ko dode sa rijecju u jednom od njih bez onoga drugog ne 
biva muslimanom niti mu'minom. Takode, uspostavljen je konsenzus o 
obaveznosti dolaska sa tevhidom pridrzavajuci se njegovih propisa uz ostavljanje 
sirka i odricanje od njega i njegovih pripadnika, sve dok se ne postigne zastita za 
krv i imetak. To je glavni cilj borbe muslimana protiv musrika koja ce se naci 
gdje god se oni pojave. 

Sefh Ishak b. Ahdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Imam 
Muhammed b. Abdul- Vehhab, rahimehullahu teala, kaze: "Pukim izgovaranjem 
rijeci sehadeta bez znanja o njegovom znacenju ili djelovanja po onome sto 
nalaze, mukellef (tj. osoba obavezana izvrsavanjem vjerskih propisa), nece 
postati muslimanom. Nego je to dokaz protiv covjeka. Za razliku od onih koji 
tvrde da je iman - opsta potvrda, kao sto su to rekle kerramije, ili opste vjerovanje, 
kao sto su to rekle dzehmije." 

Sejh Ahdul-Latif h. Ahdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, a isto to je 
potvrdio Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullahu teala, pa kaze: 
"Puko izgovaranje sehadeta sa suprostavljanjem onome na sto ukazuje od 
potvrdenih osnova, sa velikim sirkom u ibadetu, mukellef nece uci time u islam, 
jer se sehadetom ima cilj sustina djela, bez kojih iman nece postojati."^ 

Sejh imam Muhammed h. Abdul-Vehhab, rahimehullahu teala, u Kitahu tevhidu, 
i njegov unuk sejh Abdur-Rahman b. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kazu: 
U Sahihu se od Vjerovjesnika M prenosi da je rekao: "Onaj ho kaze 'La ilahe 
illallahy i uznevjeruje u sve ono sto se obozava mimo Allaha, njegov imetak i krv su 
haram. A njegov racunje kod Allaha." 



1 Ed-Durems-Senijje, (1 / 522 - 523). 1 

2 Minhadz te'sis ve takdis str. 10. 



377 



EBU-Jusur Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



Pojasnjenje ovog naslova ce doci u sljedecim poglavljima. 

Pojasnjenje 

Poslanik ^ kaze: "Onaj ko kaze 'La ilahe iUa\\ah!, i uznevjeruje u sve ono 
sto se ohozava mimo Allaha" Znaj da je Poslanik M zastitu vezao u ovom 
hadisu za dvije stvari: j 

Prva je: rijec 'La ilahe illallah', znanjem i ubjedenjem, sto je bilo 
uslovljeno u hadisima koji su prethodili. ' 

Druga je: nevjerovanje u sve ono sto se oboz^va mimo Allaha. Tako da 
se nije zadovoljio pukim izgovorom rijeci bez znacenja, nego mora postojati rijec 
i djelo po njoj. Kazem da u torn znacenju i jesu rijeci Ipzvisenog: 

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drzi s0 za najcvrscu vezu, koja se 
nece prekinuti!" (El-Beqare, 256) 

Autor, rahimehullah, kaze: "Ovo je nesto najvelicanstvenije sto 
pojasnjava znacenje 'La ilahe illallah', zbog toga sto izgovor ovih rijeci nije ucinio 
zastitom za imetak i krv, niti cak njihovu spoznaju $a izgovorom, niti potvrdu 
toga, niti cin da ne priziva nikoga osim jedinog AUgha, Koji nema ortaka, vec 
njegov imetak i krv nece biti sveti sve dok se tome rje doda nevjerovanje u sve 
ono sto se obozava mimo Allaha. S toga, ako posuiinnja ili se bude dvoumio, 
onda njegov imetak i krv nisu haram. Kako li je ovo pitanje jasno, vidljivo i 
ocito, dokaz koji je dovoljan da prekine svakog protivijiika." Kraj. 

Kazem da je ovaj uslov, onaj koji cini ispravjiim La ilahe illallah'. Sto 
znaci da njihovo izgovaranje nece biti prihvaceno sye dok ne bude postojalo 
ovih pet stvari koje je Autor, rahimehullah, naveo kaq osnovu. Uzviseni kaze: 

"I borlte se protiv njih dok smutnja ne iscezne I dok samo Allahova viera ne 

OStane. "{EI-Enfal, 39) 



I kaze: 



tf. -* 












"... onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, zaro()ljavajte ih, opsjedajte I na 
svakom prolazu docekujte. Pa ako se pokaju I budu narfiaz obavljali I zekat davall, 
ostavite ih na miru, jer Allah zaista prasta I Mllostiv je." (Et-Tewbe, 5) 



378 



KORISNI SAl^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Naredio je borbu protiv njih sve dok se ne pokaju od sirka, dok svoja 
djela ne usmjere iskreno Allahu, dok ne budu obavljali namaz, davali zekat, pa 
ako odbiju sve to, ili jedan dio toga, onda ce se protiv njih voditi borba, po 
konsenzusu. 

Kaze: 'njegov racunje hod Allaha.^ Tj. Allah M ce svoditi racun onome ko 
posvjedoci sa jezikom ovaj sehadet. Pa, ako bude iskren nagradit ce ga Svojim 
dzennetom, a ako bude licemjer kaznit ce ga bolnom kaznom. Sto se tice 
dunjaluka sudi mu se po onom sto je ocito. Tako da onaj ko dode sa tevhidom, 
bez onoga sto mu se suprostavlja u ocitom smislu, i bude se pridrzavao islamskih 
propisa, obaveza je pustiti ga na miru. 

Kazem: Hadis ukazuje da ponekad covjek kaze 'La ilahe illallah', ali ne 
zanegira ono sto se obozava mimo AUaha usljed cega on nije dosao sa onim cime 
se stite krv i imetak. Kao sto su to dokazali jasni ajeti i hadisi."^ 

Sejh Sulejman h, Ahdullahy u pojasnjenju Kitabu tevhida, kaze: "Poslanikove M 
rijeci: "Onaj ko kaze 'La ilahe illalla', i uznevjeruje u sve ono sto se ohozava mimo 
Allaha." Znaj da je Poslanik ^ u ovom hadisu zastitu krvi i imetka vezao za dvije 
stvari: 

Prva: Izgovor 'La ilahe illallah'. 

Druga: Nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo AUaha. 

Tako da se nije zadovoljio samo sa rijecju bez znacenja, nego mora 
postojati njen izgovor i djelovanje po tome. 

Kazem: Ucenjaci su se slozili oko tog znacenja tako da se u pogledu 
zastite krvi i imetka mora doci sa tevhidom, pridrzavanjem njegovih propisa i 
ostavljanja sirka, kao sto Uzviseni kaze; 

"I borite se protiv njih dok smutnja ne iscezne i dok samo Allahova vjera ne 

OStane. " (El-Enfal, 39) 

Ucenjaci su se slozili da onaj ko kaze 'La ilahe illallah', da ako je musrik, 
protiv njega ce se voditi borba sve dok ne dode sa tevhidom."^ 



1 Fethulmedm str. 111-113. 

^ Tejsirul azizil hamid, str. 99 - 100. 



379 



EBU JUSUF MiDHAT B. HaSAN AluFeRRAOI 



Sejh Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehuUahu teala, je bio upitan o onome ko 
kaze 'La ilahe illallah', ali priziva nekog drugog mimo Allaha. Da li su njegova 
krv i imetak zasticeni samo izgovorom tih rijeci ili nef 

Pa je odgovorio: "Rijec 'La ilahe illallah', je rijec iskrenosti, 
bogobojaznosti, 'cvrsto uze', ona je monoteizam Ibrahima ^1. On je tu rijec 
ostavio njegovom potomstvu, a ona sadrzi potvrdu Ailahovog uluhijeta, 
negiranje istog bilo kome drugom. A Bog je Onaj Kojeg obozavaju srca, 
Ijubavlju, pribjegavanjem, tevekulom, trazenjem pomoci, dovom, strahom, 
nadom i slicnim. i 

Onaj ko realizuje ono na sta ukazuje ova rijec, od iskrenog ibadeta 
AUahu 'm i odricanjem od svega onoga sto se obozala mimo Njega, sa srcima i 
udovima, te ucini sve ono sto nalaze od islamskih i imanskih obaveza, njegova 
krv i imetak su zasticeni, a onaj ko to ne ucini onda nie. 

Uzviseni Allah kaze: 

"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljall i zekat davjali, ostavite ih na miru, jer 
Allah zaista prasta i Mllostiv je." (Et Tewbe, 5). 

Tako da je ovaj casni ajet ukazao na to ka^o krv i imetak ne bivaju 
zasticeni osim sa ove tri stvari, koje su nadovezane na sehadet, kao sto je 
nadovezan odgovor na postaljeni uslov."' ■ 

Neki od ucenjaka Nedzda kazu: Krv i imetak roba nefe biti zasticeni sve dok ne 
dode sa ove dvije stvari: 

Prva je: Izgovor 'La ilahe illallah'. A time se misli na itijeno znacenje, a ne puko 
izgovaranje. A njeno znacenje je izdvajanje AUaha u si^im vrstama ibadeta. 

Druga je: Nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo Allaha. To se odnosi na 
proglasavanje musrika kafirima, odricanjem od njih i od onoga sto obozavaju 
pored Allaha.^ , 



1 Ed-Durerus-Senijje, (9 / 349). 

2 Ed-Durerus-SenijJe, (9 / 121). 



380 



3. tema 

ISTOVREMENO IZGOVARANJE SEHADETA UZ CINJENJE SIRKA 

NEMA NIKAKVOG ZNACENJA 

Onaj ko izgovori sehadet ali ustrajava na svom sirku ili zapadne u njega 
nakon sto je izgovorio ovu rijec, onda njegova krv i imetak nisu zasticeni. Makar 
on klanjao i postio, i tvrdio da je u islamu i imanu. 

Zbog toga sto je pocinio od sirka ono sto negira ono sto je izrekao od 
tevhida, i zato sto je izgovorio ono po cemu nije djelovao i nije bio ubijeden u 
ono na sta je ukazivalo. 

Sejh Muamer h, Nosir b. Ma'mer kaze: "Sto se tice drugog pitanja oni kazu da 
onaj ko kaze: 'La ilahe illallah Muhammedun resuluUah', ali ne klanja, ne daje 
zekat, da li je on mu'min? 

Pa kazemo da onaj ko kaze 'La ilahe illallah Muhammedun resuluUah', 
ali ustrajava na sirku, priziva mrtve, moli ih da mu izvrsavaju potrebe, otklanjaju 
nedace, on je kafir musrik, njegova krv i imetak su dopusteni makar izgovarao 
'La ilahe illallah Muhammedun resuluUah', klanjao, postio i tvrdio da je 
musliman kao sto je prthodilo pojasnjenje. 

Ali onaj ko bude ubijeden u AUahov tevhid, i ne bude cinio sirk, ali 
ostavi namaz, odbije dati zekat, pa ako negira obavezu, on je kafir po 
konsenzusu. Ali ako potvrdi da su to obaveze ali izostavi namaz iz Ijenosti, 
ucenjaci su se razisli po pitanju njegovog kufra." 

Sejh Muhammed h, Ibrahim kaze: "Veliki broj Ijudi koji se pripisuju islamu i 
izgovaraju sehadet, obavljaju ocite ruknove islama, medutim to nije dovoljno da 
im se presudi islamom. Ono sto zakolju nije halal, zbog toga sto su pripisaU 
AUahu sirk u ibadetu zbog prizivanja vjerovjesnika i dobrih Ijudi, zbog trazenja 
pomoci od njih i mnogih drugih razloga otpadnistva od islama. Ovo je razlika 
izmedu onih koji se pripisuju islamu sto je poznata stvar iz Kur'ana, Sunneta i 
konsenzusa selefa i imama ovoga ummeta." 

Sejh Abdullah h, Ahdur-Rahman Ebu-Bittin, rahimehuUahu teala, kaze: "Cilj 
od sehadeta 'La Uahe UlaUah' je odricanje od sirka i obozavanja nekoga mimo 
AUaha. Arapski musrici su znaU sta ovo podrazumijeva, zbog toga sto je to bio 



1 Ed-Durems-Senijje, { 10 / 303 ). 
^ Akidetu muwehidin, str. 392. 



381 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



njihov jezik. Pa, ako bi neko od njih rekao 'La ilahe iilallah', odrekao bi se sirka i 
obozavanja nekoga mimo Allaha. Ako bi rekao 'La ilahe illallah' ali ustraje na 
obozavanju nekoga mimo Allaha, ova rijec ga ne bi zastitila. Uzviseni kaze: 

"Borite se protiv njih sve dok nestane smutnje. {tj. sirka.) I sve dok ne ostane samo 
Allahova vjera." (El-Enfal, 39) I 

U drugom ajetu kaze; 

"Onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, zardbljavajte ih, opsjedajte i na 
svakom prolazu docekujte. Pa ako se pokaju i budu nimaz obavljali i zekat davali, 
ostavite ih na miru, jer Allah zaista prasta i Milostiv je."' (Et-Tewbe, 5) 

Vjerovjesnik % kaze: ''?o%h.n sam sa sabljom pred Sudnji dan, sve dok se ne 
bude obozavao jedino Allah Koji nema ortaka.'' Ovo je ztiacenje rijeci Uzvisenog: 

"Borite se protiv njih sve dok nestan smutnje i dok ne ostane samo Allahova vjera 

(El-Beqare, 193) i 

Tj. pokornost i ibadet AUahu. Ovo je znacenjp 'La ilahe illallah', molimo 
Allaha da ucini ovo nasim zadnjim rijecima i neka je palvat i selam na Njegovog 
roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe sve do Sudnjeg 
dana."i 

I 

V 

Sejh Ahdur-Rahman h. Hasan, Allah im se obojici sn^ilovao, kaze: Ako se 'tehlil' 
(izgovaranje 'La ilahe illallah') pojavi od strane imusrika u toku njegove 
ustrajnosti na sirku, tada ono nece biti privaceno. Jei^ je njegovo postojanje kao 
nepostojanje. Nego, koristit ce mu ako to kaze znajucf znacenje, pridrzavajuci se 
onoga sto nalaze, kao sto Uzviseni kaze: 

"... moci ce samo oni koji Istinu priznaju, on! koji znaju." (Ez Zuhmf, ^e^ 

Ibnu-Dzerir i dmgi kazu: Oni znaju sustinu onoga sto su posvjedocili o 
njemu.^ 



1 Ed-Durems-Senijje, ( 12 / 130 - 131). 

^ Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, (2/12-13) 



382 



4. tema 

ONAJ KO REALIZUJE TEVHID I NE UClNI ONO §T0 GA NEGIRA, PRIDRZAVA 

SE ISLAMSKIH PROPISA. OBAVEZA JE PUSTITI GA. POTVRDITI MU ISLAM U 

NJEGOVOM OClTOVANJU DOK AlLAH M POZNAJE NJEGOVU NUTRINU 

Niciji islam nece biti validan sve dok ne izrekne rijec tevhida, znanjem i 
ubjedenjem, rijecima i djelima, a zatim realizuje Ijubav prema njegovim 
pripadnicima i odricanje od njegovih neprijatelja. 

Ali mi i pored toga potvrdujemo i podvlacimo da onaj ko dode sa 
tevhidom, i ne dode sa onim sto mu se suprostavlja, bude se pridrzavao 
islamskih propisa, mora se pustiti na miru. Njemu ce se presuditi po islamu sto 
se tice njegovih ocitih djela a Allah zna tajne. Pa, ako se kod njega pojavi nesto 
od onoga sto kvari sehadet, time ce otpasti od vjere a zasita ce se u cjelosti 
otkloniti od njega. 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Niciji islam 
nece biti valjan osim ako bude znao ono na sta je sehadet ukazao: od negiranja 
sirka u ibadetu i odricanja od njega i onih koji ga cine, iskazivanja neprijateljstva 
prema njima, sa iskrenim ibadetom jedino Allahu Koji nema ortaka i Ijubavi u 
Njegovo ime."^ 

Sejh Ahdu Latif b. Ahdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, kaze: 
"Ucenjaci i mu'mini se ne razlilaze u tome da onaj od koga proizade rijec ili djelo 
koje ukazuje na njegov kufr, ili njegov sirk ili grijesenje, da ce mu se na osnovu 
toga presuditi. Makar on bio od onih koji potvrduju sehadet i koji izvrasavaju 
neke od ruknova. 

Medutim, kafir, koji je bio u osnovi kafir, ce se ostaviti na miru ako 
izgovori ove rijeci(tj. 'La ilahe illallah') i u svojim ocitim djelima ne ucini nista 
sto bi se suprostavilo onome sto nalazu ove rijeci."^ 

Neki od ucenjaka Nedzda su rekli: 'La ilahe illallah' znaci tevhid u robovanju i 
obozavanju AUaha M i odricanju od svakog bozanstva mimo Njega, kao sto je 
Allah obavijestio o Svom Vjerovjesniku Ibrahimu )^\ rijecima: 

"Nemam ja nista s onima koje vi obozavate, osim s Onim Koji me je stvorio. "( Ez 

Zuhruf, 26 - 27) 



^ Medzmuatu resail vel mesail, ( 5 / 547). 
^ Medzmuatu resail vel mesail, ( 3 / 225). 



383 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerr^dZ 



5^ 



sto 



Poslanik ^ kaze: "Onaj ko posvjedoci 'La ilal 
ono sto se obozava mimo Allaha, njegov imetak i krv 
svodid Allah". Biljezi ga Muslim. 

Tako da onaj ko ne uznevjeruje u sve ono 
njegov imetak i krv nece biti zabranjeni. Niti 
izgovaranjem rijeci 'La ilahe illallah' osim ako 
uznevjerovati u sve sto se obozava mimo Allaha. 
ni spoznaja samog znacenja sa pukim izgovaranjem 
prizivao nikoga osim Allaha, ako ne uznevjeruje u 
Allaha, on nece biti musliman a time njegova krv i 



e illallaK i uznevjeruje u sve 
haram a njegov obracun ce 



St3 



s^'e 



irtie 



on 3 



Ovo je osnova u koju nema sumnje niti u 
nece biti upotpunjen sve dok ga ne spozna i dok ne 

Ako bi se reklo: 'Poslanik M je osudio Usami. 
ko je rekao: 'La ilahe illallah'.' 

Odgovor bi bio da nema sumnje da onaj 
illallah', da ce njegova krv i imetak biti zasticeni sve 
ono sto se suprostavlja njegovim rijecima. Zbog 
pricu pa kaze: 



sto sadrzi te da niciji iman 
tjude djelovao po njemu. 

radi toga sto je ubio onoga 



l:o od kafira kaze 'La ilahe 

dok se ne pokaze kod njega 

je Allah objavio njegovu 



to^;a 



O^-" 



"0 vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, sv(! 

Medutim, ako se potvrdi da se on pridrzavE 
ubjedenje da uluhijjet i rububijjet pripadaju samo 
pripasti ono sto pripada muslimanima a njegove 
muslimana. 



Ali ako se potvrdi suprotno tome njegova kr 
pukim izgovaranjem. Ovako je sa svakim onim ko 
ostaviti ga na miru sve dok se ne pokaze od njega ono sto je suprotno tome 



Medzmuatu resail velmesail, ( 5 / 670 - 671). 



384 



se obozava mimo Allaha 

ce biti musliman pukim 

oj ne doda ono cime ce 

znaci da nece mu pomoci 

niti cak ako ne bude 

ono sto se obozava mimo 

tak nece biti zasticeni. 



tf- 



dobro provjerite"(En Nisa, 94) 

znacenja sehadeta, a to je 

Allahu, tako da ce njemu 

oDaveze ce biti kao i ostalih 



i imetak nece biti zasticeni 
ispolji tevhid, obaveza je 



2. ODLOMAK 

PROPIS SUMNJI U KUFR KAFIRA I NJEGOVI OBLICI 

U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme: 

1. tema: Proglasavanje musrika kafirima na osnovu argumenata i dokaza je jedan od 
najvecih oslonaca vjere. 

2. tema: Propis o sumnji u kufr kafira, njegovi oblici i polja. Ali, u najmanjem slucaju 
vidimo da se ne radi o jednom stupnju toko da je jedan propis o njima neprihvatljiv. 

3. tema: Kada ce se prihvatiti opravdanje onome ko sumnja u kufr kafira sve dok mu 
se ne iznesu dokazi i dok mu argumenti ne budu jasni? 

4. tema: Neproglasavanje musrika kafirima ili sumnjanje u njihov kufr obavezuje na 
borbu protiv onih koji to zastupaju. 

1, tema 

Proglasavanje muSrika kafirima na osnovu argumenata i 

DOKAZA JE JEDAN OD NAJVECIH OSLONACA VJERE 

Proglasavanje musrika kafirima na osnovu argumenata i dokaza iz 
Allahove Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika M je jedan od najvecih 
oslonaca vjere. 

Na taj nacin dolazi do iskorjenjavanja sirka dok se ispoljava i uzdize 
jedan od najvelicanstvenijih temelja vjere koji se odrazava u nevjerstvu prema 
tagutima i odricanju od sirka i njegovih pripadnika. 

Sejh Ahdul-Latif h, Abdur-Rahman u govoru o tome kada je dozvoljeno 
proglasiti nekoga kafirom a kada to nije, pa kaze; "Ako je onaj ko proglasava 
kafirom neko od ovog ummeta i oslanja se na dokaz i tekst, u svom 
proglasavanju nevjernika, u Kur'anu i sunnetu Njegovog Vjerovjesnika, 
smatrajuci to ocitim kufrom, kao sto je pripisivanje sirka AUahu, obozavanju 
nekoga mimo Njega, izrugivanjem Allahu, ili sa Njegovim ajetima, poslanicima, 
ili utjerivanje njih u laz, ili mrznja prema onome sto Allah objavljuje od upute i 
istinske vjere, ili negiranje AUahovih stvojstava i atributa Njegovog velicanstva i 
slicno tome. Tako da onaj ko na osnovu ovoga proglasi nekoga kafirom on ima 
potpuno pravo u tome i bit ce nagraden i na taj nacin se pokorava Allahu i 
Njegovom poslaniku. 



385 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



Proglasavanje kufra ostavljanjem ovih osnov£ i nevjerovanje u njih je 
jedan od najjacih oslonaca vjere. To moze spoznat: svako ko daje paznju i 
spoznaje vjem islam."' 

Sejh Muhamtned b. Ahdul-Vehhah, rahimehullahu te|ila, kaze: "Nevjerovanje u 
taguta znaci da se odreknes svega onoga sto se smatr; 
nekoga mimo Allaha. Bez obzira da li se to radilo o 
kamenju ili necem drugom. Te da tome posvjedocis kufrom i zabludom, da to 
mrzis pa makar se radilo o tvom ocu ili bratu. Medutim, onaj ko kaze: 'Ja ne 

Takode, rahimehullahu teala, kaze: "O ti kojem je Allah podario islam, i koji si 
spoznao da nema boga osim Allaha, nemoj misliti da c ko kazes da je ovo istina i 
ja se klonim svega sto je mimo Njega, ali se necu supi ostaviti musricima niti cu 
o njima govoriti bilo sta. Nemoj misliti da ces time zas uziti ulazak u islam. Nego 
mora postojati mrznja prema njima, mrznja prema onina koji ih vole, ponizavati 
ih i iskazivati neprijateljstvo prema njima. Kao sto je Jfdhh. 'M rekao o tvom ocu 
Ibrahimu i onima koji su sa njim: 

\jLp J^ ill fLiJLjTj iyjJ2\ '^J^j uSL; Hj>; \Syi ^\ 03''^ h/^ l1.j j^ W^y. ^1 

"Mi s vama nemamo nista, a ni s onim sto vi, umjesto Allaha, obozavate, mi vas se 

staino javijati sve dok ne 



odricemo, i neprijateljstvo i mrznja ce se izmedu nas 
budete u Ailaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (Ei-MumtehiiT|e, 4) 

I kaze: 

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Ailaha, drzi se : 



nece prekinuti!" (Ei-Beqare, 256) 

I kaze: 






4Ji)l l,J_j:il 



> Ed-Durerus-Senijje, ( 2 / 121). 
2 Ed-Durerus-SenijJe, ( 2 / 109). 



386 



f <: ^ 



za najcvrscu vezu, koja se 



fi -^ 



I ^yMj 4-.I J.^ ,j liisw >J-aJj 



KORISM SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet cinite, a taguta se 

klonite!" ( En-Nahl, 36) 

Ako bi neko rekao: 'Ja slijedim Poslanika ^ i on je bio na istini, ali se 
necu suprostaviti Latu ili Uzau, niti se protivim Ebu-Dzehlu i njemu slicnima, 
sta ja imam sa njima', njegov islam ne bi bio valjan."^ 

V 

Sejhovi Husejn i Abdullah, sinovi od sejha Muhammeda, Allah im se smilovao, 
u odgovoru na postavljeno im jedanaesto pitanje, kazu: "Covjek ude u ovu vjeru 
i zavoli je, ali se ne suprostavlja musricima, ne odnosi se prema njima 
neprijateljski i ne proglasava ih kafirima. Ili kaze: 'Ja sam musliman ali ne mogu 
proglasiti nevjernicima pripadnike 'La ilahe illallah', makar oni ne poznavali 
znacenje sehadeta'. Ili covjek koji ude u ovu vjeru i zavoli je i kaze: 'Ja se ne 
obracam kupolama nad kaburovima, i znam da oni ne koriste niti stete, ali ja im 
se ne protivim'." 

Odgovor: "Covjek ne moze biti musliman sve dok ne spozna tevhid, po 
njemu se vlada u vjeri i djeluje po onome sto nalaze. Vjeruje u Poslanika M i u 
ono o cemu je obavijestio, pokorava mu se u onome sto je naredio i zabranio, 
vjeruje u ono sa cime je dosao. Pa, ako kaze: 'Ja se ne suprostavljam musricima, 
ne odnosim se prema njima neprijateljski ili se odnosim ali ih ne proglasavam 
kafirima'. Ili kaze: 'Ja se ne suprostavljam pripadnicima 'La ilahe illallah', makar 
oni pocinili kufr ili sirk i ako se usprotive protiv AUahove vjere'. Ili kaze: 'Ja se 
ne protivim kupolama' i slicno. On nece biti musliman, nego je on od onih za 
koje je Allah rekao: 

4 

"... te govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i zele izmedu toga dvoga 
iznaci put neki, oni su zbiija pravi nevjernici." (En-Nisa, 150- i5i) "^ 

Se\}i Abdur-Rahman h, Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Kada bi rob 
spoznao znacenje 'La ilahe illallah', znao bi da onaj ko posumnja ili se dvoumi u 
pogledu kufra onoga ko je pripisao Allahu sirk, da nije uznevjerovao u taguta."^ 



^ Prethodni izvor. 

2 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 139 - 140). 

^ Ed-Durerus-Senijje, ( 11 / 523), sa blagim posredovanjem. 



387 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HaSAN ALUFeRRADZ 



Oni 



Sejh. Abdullah b. Ahdur-Rahman Ebu-Bittin kaze: 
vremena kod kaburova od prizivanja mrtvih, trazeti] 
potreba, otklanjanje nedaca, klanje i zavjetovanje i sliqno 
je ovo veliki sirk. Te da onaj ko ga ucini cini kufr. 
ibadeta kod kaburova su kafiri bez sumnje. Dok 
proglasavate muslimane kafirima, nisu spoznali islam 

Ocito je da islam kod ovakve osobe nije valj 
stvari koje cine musrici ovog vremena i ne smatra 
musliman."^ 



"Postupci musrika ovog 
ja od njih ispunjavanje 

, jeste da mi kazemo da 

i koji obavljaju ove vrste 

iieznalice koje govore vi 

tevhid. 



niti 



lan 



Jer, ako ne osuduje ove 
ih necim bitnim, on nije 



Medzmuatu resail velmesail, Treci dio ( 1 / 644). 



388 



2, tema 

PrOPIS SUMNJI U KUFR KAHRA, NJEGOVI OBLICI I POLJA. 

All U NAJMANJEM SLUCAJU VIDIMO DA SE NE RADi JEDNOM 

STUPNJU TAKO DA JE JEDAN PROPIS G NJIMA NEPRIHVATLJIV 

Sejh ivtuim Muhammed b. Abdui-Vefihob, Allah im se obojici smilovao, o 
stvarima koje kvare islam, kaze: "Trece: Onaj ko ne proglasi musrike kafirima, ili 
sumnja u njihov kufr ili proglasi vjerodostojnim njihov pravac, pocinio je kufr."^ 

Takode, rahimehullah, kaze: "Murtedi su se razisli u svom otpadnistvu. Neki od 
njih su utjerivali Poslanika M u laz, te su se vratili u idolopoklonstvo pa su rekli: 
'Da je bio vjerovjesnik ne bi umro'. Neki od njih su ustrajaU na sehadetu ali su 
potvrdili i Musejlemino vjerovjesnistvo, misleci da ga je Poslanik M uzeo sa 
sobom u vjerovjesnistvu, zato sto je Musejleme izveo lazne svjedoke da mu 
posvjedoce o tome, tako da mu je veliki broj Ijudi povjerovao. Ali su se ucenjaci 
slozili oko toga da su i oni bill murtedi bez razloga sto nisu znali za to, a onaj ko 
sumnja u njihovo otpadnistvo on je kafir."^ 

Takode, rahimehullah, kaze: "Kako se samo lijepo izrazio jedan beduin kada 
nam je dosao u posjetu i cuo nesto o islamu. Rekao je: 'Ja svjedocim da smo mi 
kafiri, tj. on i svi stanovnici medu beduinima, i svjedocim da je onaj sto nam se 
naziva(predtavlja) islamom od poboznjaka, takode, kafir, i neka je salavat i 
selam na naseg uglednika Muhammeda."^ 

Sejh Wau-Bittin kaze: "Muslimani su se slozili o kufru onoga ko ne proglasi 
jevreje i krscane kafirima, ih cak ako posumnja u njihov kufr, a mi smo sigurni 
da su vecina njih neznalice. 

Sejh Tekkijuddin, rahimehullah, kaze: 'Onaj ko bude vrijedao ashabe, da 
je Allah zadovoljan sa njima, ili nekog medu njima, a tome doda jos da je 
navodno Alija bio bog ili vjerovjesnik, ili da je Dzibril pogrijesio, onda nema 
sumnje da je on nevjernik, ili cak nema sumnje u kufr onoga ko njega ne 
proglasi nevjernikom.' 

Kaze: 'Onaj ko misli da su ashabi otpali od vjere nakon Poslanikove ^ 
smrti osim nekolicine njih, manje od desetorice, ili da su postali fasicima, onda 



' Akidetu muwehidin, str. 456. 

2 Ed-Durems-Senijje, ( 8 / 118). 

3 Ed-Durerus-Senijje, (8/119). 



389 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



nema sumnje da je takva osoba pocinila kufr, ili cak 
kufr on je kafir'."^ 

Sejh Abdullah b. Muhammed h, Ahdul-Vehhab, 

Tejmijje, kaze: "Muhammed b. Sahnun, jedan od 
prijateljima, kaze: 'Ucenjaci su se slozili da je onaj kd) 
Njegov propis kod imama je da bude ubijen. A onaj 



onaj ko sumnja u njegov 

kaze: "Sejhul-islam Ibn- 

imama medu Malikovim 

psuje Poslanika M kafir. 

CO sumnja u njegov kufr i 



on je kafir'. "^ 



Takode, rahimehuUah, prenoseci od Ibn-Tejmijje, 
pocinio onaj ko ne proglasi kafirom onoga ko ne uzima 
ili sumnja u njihov kufr."^ 

Takode, rahimehullahu teala, kaze: "Sto se tice ono 
izgovori sehadet nije dozvoljeno proglasiti ga kafirom, 
mora sam sebe kontrirati i nece moci odbraniti svoj 
onima koji negiraju prozivljenje ili sumnja u njega 
sehadet, ili negira vjerovjesnistvo nekom od onih 
Svojoj Knjizi, ili kaze da je blud halal i slicno tom(e 
sustegnuti u pogledu njegovog kufra (tj. da ih mora 
oholio i inatio. 



raljiimehuUah, kaze: "Kufr je 
vjeru islam za svoju vjeru 



proi:e 



2|a koji kaze da onoga ko 

(pa) zastupnik ovog stava 

sjtav. Kao sto je primjer sa 

pored toga sto izgovara 

je Allah imenovao u 

, ne sumnjam da ce se 

kfiriti), osim ako se bude 



koje 



Onaj ko kaze da pored izgovaranja sehadeta 
'Onaj ko izrekne sehadet, klanja i posti nije 
nevjernikom, makar on obozavao nekoga mimo 
sumnja u njegov kufr je kafir. Zbog toga sto osoba koja 
u laz AUaha i Njegovog Poslanika i konsenzus musli 
Kur'ana i Sunneta koji o tome govore, pored 
nece posumnjati onaj ko ima najmanji vid znanj^ 
Medutim, slijepo slijedenje i hir cine Ijude slijepima i g 



jycrf 



"...a onaj kome Allah ne da svjetio nece svjetia ni imati 

Sejh Abdullah h, Ahdur-Rahman Ehu Bittin^ rahime 
svom djelu Es-Sifa\ kaze: "Prolog o rijecima koje vode 
je po ovom pitanju da svaki stav koji negira rububijet 
nekoga osim Allaha ili pored AUaha, jeste kufr'. Zatim 



• Ed-Durerus-Senijje, ( 12 / 69 - 70). 

2 Akidetu muwehidin, Kelimat nafia, str. 238. 

^ Prethodni izvor, str. 269. 



390 



nsta 



nece nastetiti ili kaze: 

dozvoljeno proglasiti ga 

Allaha', on je kafir, a onaj ko 

zastupa ovaj stav utjeruje 

. Mnogo je tekstova iz 

potrvc^enog konsenzusa u kojeg 

o stavovima ucenjaka. 

uhima. 



imana. 



jaJ Uj Ijjj jAJ aJDI jMf-'JJ ^J 

(En Nur, 40) " 



IjiuUah, kaze: "Kadi Ijjad u 
u kufr. Pa do rijeci: Jasno 
ili jednocu, ili obozavanje 
kaze: 'Oni koji su pocinili 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



sirk obozavanjem idola, ili nekoga od meleka, sejtana, sunca, zvijezda ili bilo 
koga mimo Allaha od arapskih musrika, stanovnika Indije, Sudana i drugih,... pa 
dok nije rekao: ... ili da postoji drugi tvorac svijeta osim Allaha, ili upravitelj, sve 
to se svodi na kufr po konsenzusu muslimana'. Pogledaj u pricu o konsenzusu 
muslimana o kufru onoga ko obozava nekoga mimo Allaha od meleka i drugih. 
Ovo je ocito, a Allah najbolje zna i neka je hvala AUahu. 

Mnogo je kur'anskih tekstova o tome. A onaj ko kaze: 'Ko izgovori 
sehadet, klanja i posti, njega nije dozvoljeno proglasiti kafirom, i ako obozava 
nekoga mimo Allaha, on je kafir'. Onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir. Sve 
dok nije rekao:' Na osnovu ovog stava on utjeruje u laz Allaha, Njegovog 
poslanika i potvrdeni konsenzus."^ 



^ Ovako je u originalu a nije skraceno preneseno. 

^ Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, ( 1 / 659 - 660). 



391 



3. tema 

Kada Ce se prihvatiti opravdanje onome 
kaeira sve ddk mu se ne iznesu dokazi i 

ne budu jasni? 



V 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehah, Allah im se obojici ^milovao, kaze; 

"U ime Allaha Svemilosnog Milostivog 

Braci, esselamu alejkum ve rahmetuUahi ve ber^katuhu 

A zatim, ono sto ste naveli od sejhovog stava: 
to i protiv njega se iznese dokaz, a vi i dalje sumnjale u ove tagute i njihove 
sljedbenike, da li je protiv njih iznijet dokaz'. Ovo je nesto stvarno cudno, kako 
mozete sumnjati u to kad sam vam to pojasnio vise puta? 



'Svaki onaj ko negira to i 



Onaj nad kim se nema dokaz jeste osoba koja 



je odrasla u udaljenim mjestima ill da se radi o skrivenim pitanjima, kao sto su 
blago usmjerenje ili simpatisanje, tako da se nece proglasiti kafirom dok ne dode 
do spoznaje. 

Sto se tice osnova vjere koje je Allah pojasnio i propisao u Svojoj Knjizi, 
dokaz je AUahov argument, Kur'an. Onaj do koga dopre Kur'an do njega je 
dopro dokaz. Ali osnova problematike lezi u tome sto 
izmedu iznosenja dokaza i shvatanja dokaza, zato 
licemjera medu muslimanima nije shvatila AUahov dokaz iako je iznesen pred 
njih. Kao sto Uzviseni kaze: 






KO SUMNJA U KUER 
DOK MU ARGUMENTI 



je tek prihvatila islam, ili 



vi niste napravili razliku 
sto vecina nevjernika i 



rijeci o haridzijama: "Gdje god ih sretnete ubijajte iK\ I 



kaze: "Najgori ubijeni pod 



neheskim svodom." Iako su bili u vremenu ashaba i pored toga sto hi covjek 
omalovazavao djela ashaba pored njihovih djela, kao i to sto su se muslimani 
slozili da su odstupili od vjere radi zestine, zastranjivarija i idztihada. Oni misle 



da se time pokoravaju Allahu, a do njih je dopro dokaz 



392 



iti? Kao stoka su oni, cak 



"Mislis li ti da vecina njih hoce da cuje ili da nastoji shva^ 
su jos dalje s Puta pravog skrenuli." (El-Furqan, 44) 

Iznosenje dokaza je jedna stvar, dostavljanje dokaza - koji je do njih 
dopro - jedna, a njihovo shvatanje dokaza drugE stvar. Njihov kufr je 
ustanovljen time sto je dokaz dopro do njih makar ga n(j shvatili. 

Ako vam se ovo ucini problematicnim onda p(3gledajte u Poslanikve 



ali ga nisu shvatili. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMM TEVHIDA 



Isto tako Alijin -i^ postupak sa onima koji su tvrdili da je on bog, pa ih je 
spalio vatrom, pored toga sto su bill ucenici ashaba, i pored njihovog ibadeta, 
namaza i posta, ali su mislili da su na istini. 

Isto tako, konsenzus selefa o proglasavanju nevjernicima zastranjelih 
kaderija i drugih, iako se znalo za njihovu zestinu u ibadetu i koji su za sebe 
mislili da cine dobra djela. Niko od selefa se nije sustegao u njihovom 
proglasavanju nevjernicima, radi toga sto nisu shvatili, a u sustini svi oni nisu 
shvatili. 

Ako znate za ovo, onda ono na cemu ste vi je kufr. Ljudi obozavaju 
tagute, protive se islamu, a misle da to nije otpadnistvo zbog toga sto mozda nisu 
shvatili dokaz. Sve je ovo jasno. 

Najocitije od onoga sto je prethodilo jesu oni koje je Alija ^ spalio. Jer 
ovo lici na taj slucaj. Sto se tice slanja stavova safija onda ne mislim da ce vam 
doci vise od onoga nego sto je doslo. A ako se pored toga kod vas nade nesto 
problematicno molite AUaha da to otkloni od vas. I selam."^ 

Sejh Abdullah b. Ahdur-Rahman Ebu-Bittin, kaze: "Onaj ko tvrdi da je 
pocinitelj kufra ucinio to tumaceci, radi idztihada, greskom, slijedeci ili iz 
neznanja, da mu je to opravdanje!? Ovo je suprotno Kur'anu, sunnetu i 
konsenzusu u sto nema sumnje. Zbog toga sto se neminovno suprostavlja osnovi, 
a onaj ko odbije osnovu pocinio je kufr bez sumnje. Isto kao sto bi se neko 
suzdrzao u proglasavanju nevjernikom onoga ko sumnja u Muhammedovo ^ 
poslanstvo i slicno tome."^ 

V 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Latif, Allah im se obojici smilovao, je bio upitan o 
propisima musrickih postupaka koji se obavljaju kod kaburova i stalnog obilaska 
istih, pa je rekao: "Odgovor je, a uspjeh je od Allaha: Znaj da su ovi postupci od 
paganskog vjerovanja radi cije osude, negiranja i uklanjanja tragova je poslan 
Allahov poslanik ^. Zato sto je to veliki sirk na ciju zabranu su ukazali jasni 
ajeti. Ovi praznici lice na poistovjecivanje sa paganskim praznicima, a onaj ko 
smatra da su dozvoljeni i dopusteni, te da su od ibadeta i vjere - on je najveci 
kafir kojeg je Allah stvorio i u zabludi ostavio. A onaj ko sumnja u njihov kufr 
nakon sto je iznesen dokaz protiv njega, je kafir."^ 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 93 - 95). 
^ Ed-Durerus-SenijJe, ( 12 / 72 - 73). 
3 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 439 - 440). 



393 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HASAN ALUfERRAD;? 



sniilo 



Sejh Sulejman h. Abdullah, Allah im se obojici 
pitanja: 'Kakav je propis onoga ko ne moze i nije u 
njihovom kufru i da ih ponizava, jer se nalazi u 
murteda', a ovakav je tekst pitanja? 

Odgovor je: To se nece odvojiti od jedne sli 
njihov kufr ill ne zna za njega. Hi on tvrdi da su kafiri, 
ne moze suprostaviti i proglasiti ih kafirima. Hi kaze 
kafiri. Pa, ako sumnja u njihov kufir ili ne zna za njih' 
dokazi iz Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika 
poslije toga ostane u sumnji on je kafir po konsenzi^s 
onaj ko sumnja u kufr kafira kafir. 

Ali, ako je ubijeden u njihov kufr ali im se ne 
ce ih proglasiti kafirima, onda im se on na taj 
odnose rijeci Uzvisenog: 



vao, kaze; "Sto se tice 

mogucnosti da progovori o 

njihovoj drzavi, tj. u drzavi 



Ice, a to je da ili sumnja u 

oni i njima slicni, ali im se 

l^Jisu kafiri, necu reci da su 

ov kufr, pojasnit ce mu se 

njihovom kufru. Ukoliko 

u ucenjaka, a to je da je 



nac.n 



oni bi jedva docekali da ti popustis, pa bi i oni 

Na njega se odnosi propis isto kao sto su 



popu^tili." ( EL Kalem, 9) 

nrtemu slicni od pocinilaca 



grijeha. 



ne 



Ako kaze: 'J a kazem da je neko drugi kafir a 
ovo je njegov sud o njima da su oni muslimani, za 
medu islamom i kufrom. Jer, ako nisu kafiri onda su miislimani 
nazove kufr islamom ili nazove kafire muslimanima ori 
biti kafir."' 



rr.oze 



Clanovi stalnog odbora su rekli nakon 
propisima vezanim za njih, da se o osnovi vjere ne 
idztihada, nego se idztihad odnosi na sporedna pitanja 
misljenja: 



Na osnovu ovoga nije dozvoljeno skupini prjlpadnika 
ubijedeni u nevjerstvo kuburija, da proglasavaju pri] 
brace koji su se sustegli od proglasavanja kafirima istilf 
nije iznesen dokaz, zato sto je njihovo sustezanje od 
zbog subhe (sumnje), a to je njihovo ubjedenje da se 
ovih kuburija prije nego sto budu proglaseni 



pro 



Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 160 - 161). 



394 



moze suprostaviti time sto 
priklanja i na njega se 



kazem da su oni kafiri', 

to sto nema posrednistva 

i. Odavde, onaj ko 

je kafir, tako da ce i ovaj 



gov(j)ra o stanjima musrika i 

govoriti sa stanovista 

i ogranke na stanovistu 



tevhida, koji su 

^adnike tevhida od svoje 

zbog toga sto protiv njih 

glasavanja ovih kafirima 

dokaz mora iznijeti protiv 

nevjernicipa. Za razliku od onoga u 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



sto se nema sumnja da su jevreji, krscani, komunisti i njima slicni, kafiri. Nema 
sumnje u njihov kufr kao ni u kufr onoga ko sumnja u njihov kufir. Kod Allaha 
je uspjeh. 

Molimo Allaha M da popravi stanje muslimana te da im podari 
shvatanje vjere. Da nas i njih sacuva od zla nas samih i nasih losih postupaka i 
od toga da kazemo nesto o AUahu i Njegovom Poslaniku ^ bez znanja. Allah je 
kadar da to ucini. 

Stalni odhor zci naucno istrazivanje i fetve 
Predsjedavajuci: Abdul- Aziz h, Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odhora: Abdur-Rezzok Afifi 
Clan odbora: Abdullah b, Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b. KuW 






^ Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve (2 / 99 - 100). 



395 



4. tema 

NEPROGLA^AVANJE MUSRIKA KAriRIMA ILI ^UMNJANJE U NJIHOV 
KUrR OBAVEZUJE NA BORBU PROTIV ONIH KOJI TO ZASTUPAJU 

Ono sto obavezuje bobu protiv onih koji s^; time okarakterisu jeste 
neproglasavanje musrika kafirima ili sumnja u njihov kufir, zbog toga sto je to od 
stvari koje kvare islam i cine ga nevalidnim, i radi cega nestaje zastita krvi i 
imetka. Zbog toga je najvece pravo muslimana kop njihovog vode da sam 
preuzme na sebe iskorjenjivanje smutnje onih koji sprecavaju proglasavanje 
musrika kafirima. Iz razloga kako ne bi poboznjaci iz ummeta posumnjali i 
odmetnuli se od osnove vjere, zbog toga sto su sigurri da serijatska sablja nece 
biti isukna iznad glava musrika i murteda. 

V 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan, Allah im se obojici smilovao, u pismu koje je 
uputio vodi njegovog vremena, Fejsalu b. Turkiju, podsjecajuci ga na neke od 
obaveza vodstva, kaze; "Isto tako obaveza vladara je da sprijeci svakoga ko se 
usmjeli na potvaranje i vrijedanje bilo cega od Allahove i Poslanikove vjere, ili 
cineci muslimanima njihovu akidu i vjeru sumnjivima. Kao sto je sprecavanje 
proglasavanja musrika kafirima, smatrajuci ih najboljim narodom koji se ikada 
pojavio zbog toga sto se pozivaju na islam i izgovaraju sehadet. 

Ova vrsta stete u islamu se posebno odrazava na obicne mase Ijudi i 
predstavlja ogromnu opasnost i strah od smutnje. Ja ne znam da vecina Ijudi ima 
dokaze kojima bi odbili sumnje onih koji ih namecu i zavodenje zavodljivih, 
nego ces vidjeti, da nas Allah sacuva, kako se odazvao svakome onome ko ga 
povede ili pozove i juri za njim do te mjere da mu je uzica uvijek opustena. Ili 
kao sto je za njih voda pravovjernih, Alija b. Ebu-Talib ^ rekao: 'Oni se nisu 
osvijetlili svjetloscu znanja niti su se priklonili cvrstcm temelju, njima najvise 
lice goveda koja ricu'."^ 

Neki od ucenjaUa Nedzda u pojasnjenju uzroka koji nalazu, svaki za sebe, borbu 
protiv njegovih pripadnika: "Drugi uzrok koji nalaze borbu protiv onih koji se 
njime okarakterisu jeste neproglasavanje musrika kafirima ili sumnja u njihov 
kufr, zato sto je to od stvari koje kvare islam i cine ga nevalidnim. Onaj ko se 
ovim okiti pocinio je kufr, a njegova krv i imetak su halal, i protiv njega je 
potrebno povesti borbu sve dok musrike ne proglasi kafirima. 



^ Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, nastavak djela Abdur- 



396 



Rahman b. Hasana. {211). 



KORISNI SflmK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Dokaz tome su Poslanikove M rijeci: 'Onaj ko kaze: La ilahe illallah, i 
uznevjeruje u sve orw sto se obozava mimo Allaha njegova krv i imetak su haram'. Sto 
znaci da je sigurnost krvi i imetka vezao za dvije stvari: 

Prva stvar je izgovaranje 'La ilahe illallah'. 

Druga je nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo Allaha. 

Tako da se nece zastititi krv roba i njegov imetak sve dok ne ucini ove 
dvije stvari. Prva je da izgovori 'La ilahe illallah', medutim ovo se odnosi na 
njeno znacenje a ne podrazumijeva njeno puko izgovaranje, a to opet znaci 
ispoljavanje Allahovog tevhida u svim vrstama ibadeta. Druga stvar je 
nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo Allaha. Pod tim se misli na 
proglasavanje musrika kafirima, odricanje od njih i od onoga sto obozavaju 
pored Allaha. 

Onaj ko ne proglasi musrike nevjernicima od Turske drzava, kuburije, 
kao sto su stanovnici Mekke i drugi, od onih koji obozavaju dobre Ijude, oni koji 
su odstupili od Allahovog tevhida ka sirku, oni koji su izmijenili sunnet 
Allahovog Poslanika M sa novotarijama. On je onda kafir poput njih, makar on 
mrzio njih i njihovu vjeru a volio islam i muslimane. Jer, onaj ko ne proglasi 
musrike kafirima, ne vjeruje u Kur'an, zato sto je Kur'an musrike proglasio i 
nazvao kafirima, naredivsi isto to kao i neprijateljstvo protiv njih i borbu." 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhah, rahimehullahu teala, o stvarima koje kvare 
islam kaze: "Treca: Onaj ko ne proglasi musrike kafirima, ili sumnja u njihov 
kufr, ili smatra validnim njihov pravac, pocinio je kufr. Sejhul-islam Ibn- 
Tejmijje, rahimehullahu teala, kaze: 'Onaj ko priziva Aliju b. Ebu-Taliba cini 
kufr a onaj ko sumnja u njegov kufr isto tako cini kufr'."^ 



mq 



Ed-Durerus-Senijje, ( 9 / 291 - 292). 



397 



398 



TreCi odlomak 
OPRAVDANJE RADI NEZNANJA 



U njegovom sklopu se nalazi sedam tema: 

1. tema: Vrijeme je vrijeme nepostojanja poslanswa(tj. fetre). 

2. tema: Propis o onome ko umre u torn vremenu (fetre) kao musrik i nad njim se ne 
podigne dokaz dostave. 

3. tema: Onaj ko obozava nekoga mimo Allaha nije musliman, makar bio neznalica 
do koje nije doprla dostava dokaza. Pored predocavanja propisa vezanih za Ijude prije 
nego sto je do njih doprla Sejhova da!va u aba grada (Mekku i Medinu) . 

4. tema: Odlomci iz dva pisma dvojice imama da've o propisu opravdanosti radi 
neznjanja. 

5. tema: Direktni vjerodostni dokazi koji ukazuju na potvrdenost i opis sirka, te njegov 
propis o onome ko padne u obozavanje nekoga mimo Allaha, makar bio neznalica Hi 
zbog lose interpretacije i ako do njega nije doprla dostava dokaza. 

6. tema: Zabranjenost velikog sirka, svrsishodnost zohrane i sukladnost prepreke i 
grijeha, toko da ne postoji sumnja koja bi mogla odagnati kufr od pocinioca cime 
nestaje opravdanosti zbog neznanja. 

7. tema: Opravdanje zbog greske u velikom sirku nalaze neproglasavanje kafirima 
skupina kafira i heretika oko cijeg se kufra shzio ummet, te kufru ko sumnja u njihov 
kufr, sa pojasnjenjem presude musricima neznalicama da su muslimani, zci sto ne 
postoji dokaz osim puke tvrdnje. 

1. tema 

Vrijeme je vrijeme nepostojanja poslanstva 

Vrijeme imama Muhammeda b. Abdul- Vehhaba i njegovih potomaka je 
bilo vrijeme pripadnika fetre^ zbog raskola u vremenu, cudne strane vjere, 
nepoznavanja jezika sto je dovelo do razdvajanja izmedu shvatanja i pojasnjenja. 



^ Fetra podrazumijeva period udaljenosti od poslanstva i objave, ili period izmedu dva 
poslanika, dok se ovdje podrazumijeva period udaljenosti od poslanika i objave. (o.p.) 



399 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluTerrad? 



Sejh Abdul-Latif b. Abdur-Rakman, u pismu koje je 
Sulejmanu, kaze: "Vrijeme je vrijeme fetre, sto lici na 
knjige prisutne, one ne koriste osim ako se ne uskladi 
Da se uzmu znacenja, definicije i propisi od velikih u 

Takodep rahimehullahu, u pismu koje je poslacj) 
muslimana, kaze: "Allah vas je obdario time sto 
vremenu u kojem prednjaci paganstvo koje se prosiri 
se moze pridruziti vremenu fetre. Ko ce vam obno\|iti 
pozivati u ono sa cime je dosao povjerljivi Poslanik 
je Sejh-islama i muslimana, reformator onoga sto se 
sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullal|u 
mnogima koji su zaslijepili, uputio je mnoge koji 
neovisnim u odnosu na ono sto vam je nedostajalo, 
obicaju bilo nedostupno nekom od vas. Sve dok se 
kojem je bilo celo ovog ummeta i imama."^ 



poslao Aliju b. Hamedu b. 
vrijeme dzahilijeta, iako su 
djelima ono sto je u njima. 
cjenjaka."' 

nekim od svoje brace 

vam se smilovao u ovom 

o medu zabludjelima, a sto 

ovu vasu vjeru i ko ce 

od jasne i ocite upute. To 

izgubilo od vjere i mileta, 

teala. Otvorio je oci 

su zalutali, ucinio vas je 

postigao je znanje koje bi po 

rjije pokazao jasni dokaz na 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 12 / 370 - 371). 
^ Medzmuatu resail velmesail, ( 4 / 437). 



400 



2. tema 

PROPIS ONOME KO UMRE U TOM VREMENU [eETRE] KAO MUSRIK 
I NAD NJIM SE NE PODIGNE DOKAZ DOSTAVE 

Sejh Abdullah h. Ahdur-Rahman Ehu-Bittin, u pismu koje je poslao Abdur- 
Rahmanu b. Muhammedu b. Nafia, kaze: "Sto se tice onoga ko umre u vremenu 
fetre i do njega ne dopre poslanicka dava, Allah najbolje zna sta ce biti sa njima. 
Naziv fetre nlje nesto posebno za jedan narod u odnosu na drugi kao sto je 
Imam Ahmed u svojoj hutbi o hereticima i dzehmijama rekao: 'Hvala AUahu 
Koji je ucinio da u svakom periodu fetre medu poslanicima ima ostataka od 
ucenjaka'. A ovo se prenosi i od Omera <^. 

Mi nismo duzni da govorimo o propisima pripadnika tog perioda, a 
razilazenje o ovom pitanju je poznato jos kada se govorilo o ograncima i 
propisima djece musrika. Isto tako je ako do nekog od njih dopre ludak. Pa kaze: 
'Na njih se odnosi isto ono sto se odnosi na one do kojih nije dosla dava' i to je 
rekao nas sejh. 

U djelu Funun od nasih prijatelja stoji da nece biti kaznjen. Od Ibnu- 
Hamida se prenosi da ce biti kaznjen u svakom slucaju. Sve dok nije Kadi Ebu 
Ja'la rekao o rijecima Uzvisenog: 

"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanlka nismo poslall!" (El isra, 15) 

Da je ovo dokaz da spoznaja Allaha razumom^ nije obavezna. Nego je 
obavezno po Serijatu, tj. slanjem poslanika, sto znaci kada bi covjek umro u torn 
periodu nece se reci da je sigurno u Vatri." Kraj. 

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u djelu Tabekatu mukellefin, kaze: "Cetrnaesti 
stupanj:^ Narod koji nema ni pokornosti ni grijeha, ni kufra ni imana. Kaze: To 



' Tj. obaveznost radi cije suprotnosti se zasluzuje kazna. Pogledaj Kadijev stav do kraj pa ces 
naci ovo u njemu. 

2 Ispit za musrike, od pripadnika perioda (fetre) i onih do kojih dava nije doprla, na Sudnjem 
danu prije nego sto se odredi njihova sudbina, je jasan dokaz da nisu muslimani, jer da su 
muslimani usli bi u Dzennet bez prethodriog ispita. Isto tako nisu bili ni kafiri, dakle kufr za 
koji se biva kaznjeno, jer da su bili takvi usli bi u Vatni bez postavljanja ispita i bez 
prihvatanja njihovog opravdanja od sirka, ispred Onoga Koji poznaje sve tajne, M, je dokaz o 
suprostavljanju argumentu, tj. razumu, jer ako nije tako onda od cega ce se pravdati? 



401 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HaSAN ALU FeRRAD2 



su vrste medu kojima ima onih do kojih dava nije do 
o njoj culi nesto. Medu njima ima ludaka koji nista ne 
gluhih koji nista ne cuju. Medu njima su djeca musrik 
sto su nesto poimali. 



prl; 



Ummet se mnogo razisao oko ovog stupnja, pa 
odabrao misljenje njegovog sejha, a to je da ce im se 
danu. Kao dokaz je naveo merfu' predaju od Ahmeds 
Esveda b. Serie, pa kaze: ^Cetvorica ce biti ispitani na 
koji ne cuje nista, glupi, starac i covjek koji je umro u 
Gospodaru, islam je dosao a ja nista nisam cuo. Glupi 
dosao a mene su djeca gadala halegom. Starac ce reel, 
nista nisam shvatao. A onaj ko je umro u torn peridu 
dosao poskmik. Pa ce od njih uzeti ugovore da ce Mu se 
poslanike da udu u Vatru. Toko mi Allaha kada hi u nju 
spas." Zatim ga je prenio u hadisu od Ebu-Hurejre ^ 
dodao: 'Onccj ko u nju ne ude bit ce u nju vracen'. " Kraj. 

Ibn-Kesir, o rijecima Uzvisenog: 



je naveo misljenja a onda 

dati obaveze na Sudnjem 

u njegovom Musnedu od 

Sudnjem danu: gluhi covjek 

periodu fetre. Gluhi ce reci: 

ce red: Gospodaru, islam je 

Gqspodaru, islam je dosao a ja 

ce: Gospodaru, meni nije 

pokoriti, zatim ce im poslati 

usU osjetili bi da je hladna i 

na isti nacin a na kraju je 



reel 



su 



"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo 

Kaze: "Ovdje se postavlja pitanje oko kojeg 
pitanje djece koja su umria dok nisu bila punoljetna 
Isto to se odnosi na ludog, gluhog, nijemog, hendikejj) 
periodu fetre. O njima se prenose hadisi koje cu ja 
uspjeb." 

Zatim je naveo u pitanju deset hadisa koje je 
smo spomenuli malocas zatim je ukazao na razilazenje 

Zatim je rekao: "Od ucenjaka ima onih ko 
ispitani na Sudnjem danu. Onaj ko se pokori uci ce 



a ni u kom stanju niti su 
poimaju. Medu njima ima 
a koja su umrla prije nego 



'^LlTL.^ 



pOSlali!" ( El-Isra, 15) 
se imami razisli, a to je 



a roditelji su im bili kafiri. 

iranog i onoga ko umre u 

nalvesti uz AUahovu pomoc i 

otpoceo sa hadisom kojeg 

i smatraju da ce oni biti 
u Dzennet i o njemu ce se 



Voljeni brate, posluSaj ovo poja§njenje, uz AUahovu 
Serijatskih dokaza biva lahko, povezano i skladno iz njihovih 
ill suprostavljanja. 

Ako hoceS pogledaj moje dvije knjige: Opravdanje 
mikoskopom i Tragovi dokaza tevhida i kaznjavanje robovJ^, 
jasne dokaze o tome. Allah daje uspjeh.(obije knjige ce, insa 



402 



pombc, shvatit ces da navodenje 
.zvora, bez ikakvog razilazenja 



/a</j neznanja pod Serijatskim 
!, u njima ces insa-Allah naci 
.Alllah, izdati Es-Sunne.) 



KORISM SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



otkriti AUahovo znanje. A onaj ko se ne pokori uci ce u Vatru, i o njemu ce se 
otkriti AUahovo znanje. Ovo je stav koji spaja dokaze. 

Na ovo su ukazali, direktno i jasno, prethodni hadisi, koji su jacali jedni 
druge, i ujedno ovo je stav kojeg je El-E'sari prenio od ehli-sunneta." Zatim je 
odbio stav onoga ko se suprostavio tome time sto Ahiret nije mjesto obaveza, i 
dok nije rekao: "Posto je govor o ovome imao potrebu za validnim dokazima i 
posto o njima moze govoriti onaj ko nema znanja, ucenjaci su smatrali 
pokudenim da se o njima i govori. Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, Ibn- 
Hanefije, Kasima b. Muhammeda i drugih." 

Kaze: Znaj da je razilazenje posebno oko djece musrika. 

V 

Sto se tice djece mu'mina nema razilazenja medu ucenjacima. Ovako 
prenosi Kadi Ebu Ja'la el-Hanbeli od Imama Ahmeda da je rekao: "Nema 
razilazenja o tome da su oni stanovnici Dzenneta." 

Sto se tice onoga sto je naveo Ibn Abdul-Berr da se oni slazu oko toga, 
da su sva djeca pod Allahovom voljom lici stavu kojeg je Malik naveo u svom 
Muvetau u poglavljima o kaderu. Ali je ovo veoma cudno. Ovako navodi 
Kurtubi u Tezkiri i slicnim djelima."' 



«mL -^a Bjss 
H^a i^a bJSt 



' Medzmuatu resail velmesail, (1/211- 213). 



403 



3. tema 

Onaj ko oboZava nekoga mimo Allaha nije musuman makar 

bio neznauca do koje nije doprla ddst4,va dokaza. pored 

predoCavanja propisa vezanih za ljude prije nego Sto je do 

NJiH DOPRU Sejhova da'va u oba grada [Mekku I Medinu] 

od akaidskih osnova kao 
i Kur'an. 

slabo tumace dokaze, po 

potomaka nisu muslimani. 

njegovog ucenika imama 

avianje koje se odnosi na 

njih ovi ne ulaze u pojam 



Izvrsavanje tevhida i ostavljanje sirka je osnovEi 
i dokaz protiv Ijudi koji se manifesto vao kroz Poslanika 

A obozavaoci kaburova, iako su neznalice ili 
misljenju Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i njegovib 
Slijedeci u tome skolu Sejhul-islama Ibn-Tejmijje i 
Ibnul-Kajjima. Zbog toga sto oni kada kazu 'opr; 
kuburije i njima slicne musrike', jeste zato sto kod 
muslimana. 



ce 



Propisi vezani za ljude prije nego sto se pojavila 
b. Abdul-Vehhaba su bili sljedeci: 

Oni koji su postupali po islamu i klonili se sirka 

Oni koji su pali u obozavanje nekoga mimo 
njegov sud ostavljamo Allahu u tajnosti^ zbog 
dopro dokaz dostave. Ako umre na tome, za njega se 
klati kurbani, niti ce se za njega traziti oprosta, niti 
pogledu pokornosti, kao sto su hadz. Ako ga je obavio 
zbog toga sto je uslov prihvatanja islama jedan od u 
vidovi pokornosti, sto kod ovoga nije postojalo. 

Onaj ko od njih umre a njegovo stanje je 
presuditi da je bio u islamu. Zbog toga sto nisu imal 
islamom a u isto vrijeme nece mu se presuditi ni kufji 
Allah nije stavio u obavezu. 

Onaj ko od njih bude musliman Allah ce ga 
bude kafir u javnosti i tajnosti, vjecno ce ga ostaviti 
dode dokaz i ko padne u veliki sirk, njegov propis je 
fetre, ali ni u kom slucaju nije musliman. 



Pod sudom u tajnosti se misli na kufr radi kojeg ce biti kaznje n na Ahiretu 



404 



da'va sejha Muhammeda 



, bili su muslimani. 

Allaha, sto je ociti kufr, 

mogjucnosti da do njega nije 

nece davati sadaka, nece 

se smatrati da je cist u 

dok je bio u svom sirku, 

slova da budu prihvaceni 



njepoznato, njemu se nece 
i osnovu da mu presude 
om jer smatraju da im to 

L vesti u Dzennet. Onaj ko 
Q Vatri. Onaj do koga ne 
propis pripadnika perioda 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Isti propis je kod imama daVe u imetku pripadnika tog vremena, kao sto 
je propis kafira u osnovi, tj. oni se medusobno naslijeduju, a onda ako neko od 
njih prihvati islam ono sto posjeduje od imetka pripada njemu. Ali nisu rekli da 
su njihovi narodi otpali od vjere jer se mwrted-otpadnik ne naslijeduje niti on 
naslijeduje. Zato sto bi to bib potisnuto stavom da se imeci svih kafira tog 
vremena zasluzno prenose u bejtul mal, zbog toga sto su oni murtedi, te su ga 
naslijedili od svojih oceva murteda. Isto tako je sa imetkom koji je u rukama 
muslimana sve dok se ne potvrdi da otac nekog od njih nije bio murted. 

Isto tako su imami da've postupili sa svojim narodima u daVi i borbi, 
onako kao sto se postupa sa kafirima u osnovi i do kojih nije dopro dokaz 
dostave. Nisu se protiv njih borili dok im nisu dostavili dokaze i daVu. Pa onaj 
ko prihvati i djeluje po islamu borili su se protiv onih koji su bili iza njih, a onaj 
ko odbije protiv njega su se borili kao protiv musrika. Kada su uspjeli u realizaciji 
svoje da've i njene dostave onima koji su ih okruzivali na njih se nije odnosila 
obaveza da've prije borbe. 

Postavljeno je pitanje sinovima sejha Muhammed h. Ahdul-Vehhaha i Hameda 
h. Nostra, Allah im se svima smilovao, a u njemu stoji: 

"Trece pitanje je vas stav u kojem kazete: 'Islam brise ono sto je bib prije 
njega'. A u drugoj predaji: Vklanja ono sto je prije njega'. A u hadisu o Oprosnom 
hadzu; 'Svaka krvarina iz dzahilijeta je izbrisana'. itd., iz vaseg odgovara nam se 
pokazalo da onaj ko vjeruje u AUaha i Njegovog Poslanika ako pocini i kaze ono 
sto je kufr, iz neznanja o tome, da ga vi ne nazivate kafirom sve dok se do njega 
ne dostavi dokaz objave. Pa da li onaj ko bude ubijen u ovakvom stanju, prije 
nego sto dode do pojave dave, biva zanemarena njegova krv ili ne? 

Pa kazemo: 'Ako je radio nesto od kufra ili sirka iz neznanja, ili 
nepostojanja ko ce ga upozoriti, mi ne sudimo o njegovom kufru sve dok se ne 
iznese dokaz, ali ne presudujemo ni da je musliman. Nego kazemo da je ovo 
njegovo djelo kufr, koje dopusta oduzimanje imetka i zivota, iako mu ne 
presudujemo da je kafir, zbog nedostatka i postojanja iznosenja dokaza protiv 
njega. Ali se nece reci 'ako nije kafir on je musliman'. Nego cemo reci da su 
njegova djela djela kafira. Sto se tice donosenja termina (tj. kafir ili musliman) u 
odnosu na odredenu osobu, nece se ciniti, ako se radi o onome do koga dokaz 
objave nije dosao. Ucenjaci su rekli da ce oni biti ispitani u trenucima Sudnjeg 
dana, a njegov propis nisu ucinili kao propis kafira niti propis vjernika. 

Sto se tice propisa o ovoj osobi ako bude ubijena, pa onaj koji ga je ubio 
prihvati islam, mi necemo njegovom ubici propisati krvarinu ako pirhvati islam. 



405 



Ebu-Jusuf VIidhat b. Hasan AluFerradI 



bij 



Nego cemo reci: Islam je izhrisao ono sto je bilo prije 
ubio ubica koji je bio kafir. A Allah M najbolje zna. 

Sto se tice onoga sto ste rekli 'da li ce 
koristiti ono sto je ucinio od dobrih djela i hajrata 
tevhid?' 

Reci ce se da se na spomenutog covjeka ne 
iman. Nego ce se reci: Covjek koji cini kufr ili biva u 
neznanja i nepostojanja nekoga ko ce ga na to 
dobrocinstva ili dobrih djela Allah ce ga nagraditi za 
valjan i ako realizuje tevhid. Kao sto na to ukazuje 
Trimio si islam na osnovu onoga sto si ucinio od dohra\ 

Sto se tice hadza ako ga je obavio u torn stan 
izvrsio obavezu nego cemo mu narediti da ponovi had 
stanju nismo ni presudili da je musliman. A od uslova 
Pa kako cemo presuditi valjanost hadza dok on 
ubjedenje? 

Ali, isto tako ga necemo proglasiti kafirom, 
njega iznese dokaz. Kada se pred njega iznese dokaz 
cemo mu narediti da ponovi hadz kako bi sa njega sig 

Sejh Homed h, Nasir, rahimehullah, je bio upitan o 
ne biva naslijeden niti on naslijeduje'. Da li su kafiri 
se na njih odnosi propis vezan za idolopoklonike, a to 

Pa je odgovorio: "Onaj ko ude u islam, zatim 
murtedi. Tako da ti je jasno kakvi su i kakav je njihc 
usao u islam nego je do njega doprla islamska da'va, 
kao sto su idolopoklonici, njegov propis je propis 
kafir, jer mi ne kazemo da je islam njihova osnova a da 

Nego cemo red da su oni koji su odrasli mi 
oceve u pripisivanju sirka Allahu, oni su poput svojih 
ukazao vjerodostojni hadis: 'pa ga njegovi roditelji 
vatropoklonikom\ Pa, ako je vjera njegovih oceva bila 
oni odrasli na tome i ustrajali, necemo reci da je 
kufir pojava. Nego cemo reci da su kafiri u osnovi. I na 
prisiljava da proglasimo kafirom onog ko je umro 



njega\ zbog toga sto ga je 



ovotn spomenutom muminu 
prije nego sto je realizovao 



1 Ed-Durenis-Sem/je, ( 10 / 136 - 138). 



406 



odnosi islam a nekamoli 

eden u njega u toku svog 

upozoifiti, pa ako ucini nesto od 

to ako njegov islam bude 

ladis Hakima b. Hizama: 

u necemo presuditi da je 

. Zbog toga sto mu u tom 

valjanosti hadza je islam. 

:ini kufr ili mu je kufr 

osim nakon sto se protiv 
i krene putem dokaza mi 
ujrno spala obaveza."^ 

stavu pravnika da 'murted 
naseg vremena murtedi? Ili 
znaci da su musrici? 

se odmetne, pa ovakvi su 

v propis. Ali onaj ko nije 

a on ostao na svom kufru 

ko je u svojoj osnovi 

je kufr pojavan kod njih. 

u kafirima zatekli svoje 

oceva. Kao sto je na to 

jevrejom, krscaninom ili 

pripisivanje sirka Allahu, 

njihova osnova a da je 

osnovu ovog nista nas ne 

dzahilijetu prije pojave 



onDga 



id 



cine 



islam 



u 



KORISNI SA2aAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



islama. Jer mi Ijude ne proglasavao kafirima opcenito, isto kao sto danas ne 
proglasavamo Ijude kafirima opcenito. 

Nego kazemo da je onaj od pagana ko bude radio po islamu, kloneci se 
sirka, musliman. 

Sto se tice onoga ko bude obozavao kipove i umre na tome prije pojave 
ove vjere, ocito kod njega je kufr. lako postoji mogucnost da do njega nije 
doprla dostava dokaza objave ili njegovog neznanja ili nepostojanja ko ce ga 
upozoriti. Ovo zbog toga sto mi sudimo po onome sto je ocito, a ono sto je 
unutarnje o tome Allah sudi, a Allah nikoga nece kazniti dok protiv njega ne 
iznese dokaz. Kao sto kaze: 

"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (El isra, 15) 
VropH o onome cije je stanje nepoznato 

V 

Sto se tice onih koji umru i cije stanje nije poznato necemo o njemu 
govoriti na taj nacin. Necemo reci ni da je musliman ni da je kafir. I to nije ono 
cime smo obavezani. 

"Taj je narod prosao; njemu pripada ono sto je zasluzio, a vama sto ste zasluzili, i 
vi necete biti pitani za ono sto su oni radili." (Ei-Beqare, 134) 

Onaj ko od njih bude musliman Allah ce ga uvesti u Dzennet, a ko bude 
kafir uvest ce ga u Vatru. A onaj do koga nije doprla da'va onda njegov slucaj je 
kod Allaha. 

Vec si se upoznao sa razilazenjem o onima iz perioda fetre i onih do kojih 
nije dopro dokaz dostave objave, 

Isto tako nije moguce donijeti sud o nevjernicima naseg vremena na 
osnovu cega pravnici presuduju murtedima da ne naslijeduju niti bivaju 
naslijedeni. Onaj ko kaze da ne naslijeduju niti bivaju naslijedeni onda njihov 
imetak pripada bejtul-malu muslimana kao plijen bez borbe. Dakle, to bi znacilo, 
ako bismo tako rekli, da je danas sav imetak kafira vlast bejtul-mala. Zbog toga 
sto su oni to naslijedili od svojih porodica, a njihove porodice su porodice 
murteda koji ne bivaju naslijedeni. Isto tako nasljednici su murtodi i oni ne 
naslijeduju, zato sto murted ne naslijeduje niti biva naslijeden. 



407 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



Ako bi o njima donijeli sud da su oni u osnovi cafiri, onda nista od ovoga 
ne bi bilo primjenjivo. Nego ce se oni naslijedivati medusobno. Pa ako prihvate 
islam ono sto posjeduju je njihovo. Necemo oduzimati nista od onoga sto su 
imali u dzahilijetu, ni nasljedstvo niti nesto drugo."^ 

Sejh Hamed h. Nashf rahimehuUahu, nakon sto j(; pojasnio kako je Allah 
poslao poslanike kako Ijudi ne bi imali dokaz protiv Allaha nakon njihovog 
poslanstva. Te da je obozavanje jedino Allaha Koji ntma ortaka nuzno poznata 
stvar od vjere, te da je njen dokaz dostava Kur'ana, rekao je: "Ako je ovo 
potvrdeno onda cemo reci da oni koji su umrli prije pojave ove islamske daVe, a 
njihovo ocito stanje je bilo da su na sirku, mi im necemo nista presuditi, u smislu 
da ih ne proglasavamo kafirima niti muslimanima. ]^ego kazemo da onaj do 
koga dopre Muhammedova M dava te joj se pokori, vjeruje u Allahovu jednocu, 
jedino Njega Koji nema ortaka obozava, bude se pridrzavao islamskih propisa, 
bude postupao po onome sto je Allah naredio, bude se klonio onoga sto je Allah 
zabranio, on je od muslimana kojima je obecan Dzennet u svakom vremenu i 
svakom mjestu. 



Ali, onaj cije stanje bude poput stanja pagana, 
kojim je Allah poslao Svog Poslanika pozivajuci ih u njje 
Allah poslao Svog Poslanika da ga sprecava, da se bori 
nece reci da je on musliman radi svog neznanja. ^[ 
javnosti bila pripisivanje Allahu sirka, onda je kod nje 
nece traziti oprosta niti ce se davati sadaka, a njegov 
Onome Koji poznaje tajne i Koji zna ono sto grudi krijiji 



koji ne poznaju tevhid sa 

ga, niti sirk radi kojeg je 

protiv njega; za njega se 

ego onaj cija su djela u 

ga kufr ocit. Za njega se 

ducaj se prepusta Allahu, 



Proglasavanje odredene osohe kafiiiom ne hiva 
osim nakon sto se iznese dqkaz 



kafi 



Mi ne kazemo da je neka osoba umrla kao 
izmedu odredene pojedinacne osobe i drugih osoba 
prosudujemo da je neka odredena osoba kafir zbog 
njegovog stanja i tajnu njegove nutrine nego sve tc 
vrijedamo mrtve, nego kazemo da su otisli prema 
nije od nase vjere, koju nam je Allah naredio, nego 
da samo Njega Jedinog obozavamo, On nema ortakja 



toga 



onone 



ono 



1 Ed'Durems-Senijje, ( 10 / 335 - 337). 



408 



ir jer mi pravimo razliku 
uopceno. Tako da ne 
sto ne znamo sustinu 
prepustamo Allahu. Ne 
sto su pripremili i ovo 
sto nam je naredio jeste 
, i da se borimo protiv 



KORISNI SAMAK 

VJfflOVANJAIMAMATEVHIDA 



onoga ko to odbije, nakon sto pozovemo u ono u sta je pozivao Poslanik M a ako 
se uzoholi i inati onda ga proglasimo kafirom i borimo se protiv njega."^ 

V 

Sejhovi, Husejn i Abdullah, sinovi od sejha Muhammed b. Abdul- Vehhaba, 
Allah im se svima smilovao, u odgovoru na pitanje izmedu mnogih koja su im 
postavljena, kazu: 

"Trinaesto pitanje: Onaj ko umre prije ove da've i ne dozivi islam, ova djela koja 
danas Ijudx cine a protiv njih se nije iznio dokaz, kakav je njihov propis? Da li ce 
on biti vrijedan, proklinjan ili ce se pustiti? Da li je njegovom djetetu dozvoljeno 
da moli za njega? Kakva je razlika izmedu onoga do koga dopre ova dava i onoga 
do koga ne dopre, nego umre boreci se protiv ove vjere i njenih pripadnika? 

Odgovor: Onaj ko od pripadnika sirka umre prije nego sto do njega dopre ova 
daVa, pa ako se zna da je cinio sirk i da mu se pokoravao te umre na njemu 
onda je ocito da je umro na kufru. Za njega se nece moliti, niti klati kurban niti 
davati sadaka. 

V 

Sto se tice sustine njegovog slucaja to ostaje Allahu. Ali, ako je do njega 
u njegovom zivotu dopro dokaz pa se usprotivio, onda je on kafir u javnosti i 
svojoj tajnosti, dok ako do njega nije dopro dokaz onda njegov slucaj ostaje 
Allahu. 

Sto se tice psovanja i proklinjanja to nije dozvoljeno, jer uopceno nije 
dozvoljeno psovati mrtve. Kao sto stoji u Buharinom Sahihu od Aise 4& da je 
Poslanik M rekao: 'Nemojte psovati mrtve oni su otisli ka onome sto su 
pripremili,\ osim ako se radi o nekom od imama kufra, radi koga su Ijudi 
zavedeni onda nema smetnje da bude vrijedan ako u tome postoji vjerska korist, 
Allah najbolje zna."^ 

V 

Sejh Ahdul-Aziz, sudija u Deri'ji, i oni ucenjaci oko njega u svom djelu Serijatska 
pitanja ncenjacima Deri% kaze: "Sto se tice treceg pitanja, to su vase rijeci: 
Preneseno je: 'Islam rusi ono sto je bilo prije njega\ A u drugoj predaji: Vklanja sve 
ono sto je bilo prije njega\ A u hadisu o Oprosnom hadzu: 'Zar nije svaka krvarina 
iz dzahilijeta bacena pod noge...' itd. 

Nama se cini iz vaseg odgovora da ako covjek vjeruje u AUaha i 
Njegovog Poslanika, pa ako kaze ili pocini nesto sto je od kufra iz neznanja o 
tome vi ga ne proglasavate kafirom sve dok do njega ne dopre dokaz objave. Da 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 11 / 75 - 77). 

2 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 142). 



409 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



li ce, onaj ko bude ubijen prije nego sto do njega 
krvarina, takode, biti zanemarena ili ne? 



s.: 



mian 



Kazemo da ako je postupao po kufru ili 
nepostojanja onoga ko bi ga na to upozorio onda mi 
do njega nije dopro dokaz. Ali kazemo^ da je musl 
ovo njegovo djelo kufr sto dopusta njegov imetak i krv 

A mi iako ne donosimo sud o odredenoj osobi 
nije iznesen dokaz, ipak se nece reci da ako nije kafir 
kazemo da je njegovo djelo djelo kafira a izricanje sudt 
nece uciniti sve dok do njega ne dopre dokaz objave. 

Ucenjaci su spomenuli da ce pripadnici peric 
Sudnjem danu, ali njihov propis nisu smatrali kao 
propisom vjernika. Sto se tice ove osobe koja bude 
ubica prihvati islam, mi necemo presuditi da se plati 
islam. Nego kazemo da islam brise ono sto je bilo prije 
ubica ubio dok je jos bio kafir, a Allah najbolje zna 

Sto se tice vasih rijeci da li ce ovom spomenultom 
sto je pocinio od djela dobrocinstva i hajra prije neznapj 
realizovao sustinu tevhida, reci ce se: Covjeku se 
nekamoli imana. Nego ce se reci da ona osoba koja 
njega u stanju svog neznanja ili nepostojanja onoga 
pocini nesto od dobrocinstva ili hajra, Allah ce ga 
islam bude valjan i realizuje tevhid. Kao sto na to ukazuje 
Hizama: Trihvatio si islam na onome sto si ucinio od dobra 



rku iz svog neznanja ili 

ne kazemo da je kafir ako 

. Nego cemo reci da je 



cini 



Sto se tice hadza kojeg je obavio u tom stanju 
spala duznost nego cemo mu narediti da obnovi h 
presudili da je u tom stanju bio musliman, a od uslova 
Pa kako se moze presuditi valjanost njegovog hadza u 
je ubijeden u njega? Ali, istovremeno ga necemo prog 
protiv njega nije podignut dokaz, niti se poveo putem 
narediti da obnovi hadz da bi sa njega sigurno spala ob 



' Ovako stoji u originalu medutim kontekst ukazuje na sigurno 
musliman. Dokaz tome su njegove rijeci poslije: Ne kaze 
musliman... 1 najbolje §to dokazuje sve ovo jeste da je njego 
ubijen u stanju svog kufta. 
^ MedzmuRtu resail vel mesail nedzdijje, ( 5 / 574 - 577). 



410 



dode ova dav'a, njegova 



zbog toga sto protiv njega 
da je on musliman. Nego 
o ovoj odredenoj osobi se 

da fetre biti ispitivani na 

propisom o kafirima niti 

ubijena, a nakon ubistva 

kjrvarina ako ubica prihvati 

njega, zbog toga sto ga je 

mu'minu koristiti ono 

ija, dakle prije nego sto je 

ne daje naziv islama a 

kufr ili biva ubijedena u 

ko ce ga opomenuti, ako 

nagraditi za to ako njegov 

hadis od Hakima b. 



iiecemo reci da je sa njega 
dz. Zbog toga sto nismo 
valjanosti hadza je islam, 
stanju dok cini kufr i dok 
lasiti kafirom zbog toga sto 
dokazivanja, ali cemo mu 



iveza 



II 2 



da stoji: Ne kazemo ni da je 

se da ako nije kafir da je 

/a krv zanemarena ako bude 



4. tema 

OdLOMCI IZ DVA PISMA OD DVOJICE IMAMA DAVE PROPISU 
OPRAVDANOSTI RADI NEZNJANJA 

Pred vama su neki odlomci iz pisama imama daVe koje su napisaii svojim 
rukama da bi u njima pojasnili propis koji se odnosi na onoga ko padne u veliki 
sirk, radi neznanja ili loseg tumacenja, kako bi se njime priblizili cim vise AUahu 
u stanju dok su bili u neznanju, nepoznavanju jezika, nedostatku nauke pored 
sirenja lazi, izmijena i iznosenja dokaza. 

Ovi znameniti ucenjaci su zakljucili da realizacija tevhida i lisavanje 
sirka jesu osnova od osnova ubijedenja. Dokaz za to je protiv Ijudi dolazak 
Poslanika i Kur'ana. Te da se upoznavanje vrsi sa nekim nejasnim pitanjima a ne 
onima jasnim. Te da obozavaoci kaburova nisu muslimani. Niti ulaze u sastavni 
naziv islama. Dakle, kada imami spominju zabranu proglasavanja nekoga 
kafirom ono se odnosi na kuburije i njima slicne musrike. Zbog toga sto se oni ne 
smatraju pripadnicima kible. Veliki sirk negira tevhid i islam, suprostavlja im se 
u svakom obliku. A nemoguce je da rob bude musliman osim ako ne bude 
postupao po tevhidu i bude se pridrzavao njegovih propisa, sa odricanjem i 
ostavljanjem sirka i musrika. 

Takode, musrik i neznalica od ovog ummeta, koji nije bio radi svoje 
nesposobnosti u mogucnosti da spozna istinu i protiv koga nije iznesen dokaz 
dostave, onda se na njega odnosi propis, u najmanju ruku, propis koji se odnosi 
na pripadnike perioda fetre, ali ni u kom slucaju on nije musliman. 

Neprihvatanje opravadanja od musrika, zbog njegovog neznanja i 
odstupanja od muslimana, je pitanje oko kojeg postoji slozenost i nema 
problematicnosti osim za onoga ko ima sumnji u svom ubjedenju. 

Prihvatanje opravdanja za neznanje bi znacilo da se jevreji i krscani ne 
proglasavaju kafirima. Te da se kazna na onom i ovom svijetu nece desiti osim 
nakon sto dokaz bude iznesen. 



411 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasani AluFerrad;: 



Odlomci iz prvog pistna 

Propis vezan zo. proglasavanje odredene osohe nevjemikom i razlika izmedu 

iznosenja i shvatanja dokaz<t 

Perom sejha Ishaka h. Ahdur-Rakmana h, Hasana, rahimehuUahu teala,: 



f^JU^. 



znima 



porod 



jesnika 



koji 



Hvala AUahu, Gospodaru svih svjetova, nema 
nepravednika, a lijep zavrsetak pripada bogoboja 
drugog bozanstva koje uistinu zasluzuje ibadet 
Samoopstojeceg, pored Kojeg se u nedacama ne trazi 
osim Njega. Onaj ko bude obozavao nekoga drugog 
osnovu kur'anskog teksta. Svjedocim da je Muhamrr 
miljenik. Neka je salavat i selam na njega, njegovu 
se podigao dokaz protiv svjetova, a nema vjerov 
njega, zatim: 

Do nas je doprlo i culi smo od skupine onih 
vjeru i od onih koji tvrde da slijede sejha Muhamm 
onaj ko pocini sirk AUahu, obozava idole, da se nece 
musrikom. To je zbog toga sto su mi neki od njih licr 
brace kako se sirk i kufr nece usmjeriti kao nazivi 
Vjerovjesnika M i trazi od njega pomoc. Pa mu je nek 
nazivati kafirom dok ga ne upoznas..." 

Oni su odstupili od djela i spisa sejha 
Allah mu dusu prosvetio, i njegovih sinova, koja su 
ova sumnja, kao sto ce doci. Onaj ko ima i najmanj^ 
Ijude, pa pogleda u ubjedenje spomenutih sejhova iz 
nema niko osim Allaha. To je zbog toga sto su neki, 
smo im rekli da prouce stanje po ovom pitanju, rekli 
kupole i one koji su pod njima, red cemo im da je to 
Pogledaj pa ces vidjeti i zahvali se svom Gospodaru i 



neprijateljstva osim protiv 

Svjedocim da nema 

osim Allaha, Jedinog i 

pomoc niti se priziva neko 

3n je musrik nevjernik na 

ed Njegov rob, poslanik i 

icu i sve ashabe. Njime 

niti poslanika poslije 



412 



se pozivaju na znanje i 
ida b. Abdul- Vehhaba da 
proglasiti licno kafirom ili 
o rekli da su culi od neke 
prema onome ko priziva 
i covjek rekao: "Nemoj ga 



bila 



:gL bit 



Muhanimeda b. Abdul- Vehhaba, 

dovoljna da se pojasni 

znanje, kada danas vidi 

ce se. A snage ni moci 

na koje smo ukazali kada 

: "Oni koji obozavaju ove 

sirk, ali oni nisu musrici." 

moli ga za oprost. Ovo je 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



jedan od odgovora medu ostalim Irakiju^ u kojima mu odgovara sejh Abdul- 
Latif. 

Neki od onih koji su mi govorili kada su bill upitani od ucenika o tome i 
o njihovom dokazu rekli su; "Vrstu djela smatramo kufrom, ali ne odredujemo 
osobu osim poslije iznosenja dokaza, a nas oslonac je ono sto smo vidjeli u nekim 
djelima od sejha Muhammeda, Allah mu dusu prosvetio, da se sustegao 
proglasiti nevjernicima one koji su obozavali El-Kevazovu i Abdul-Kadirovu 
kupolu od dzahila zbog toga sto ih nije imao ko upozoriti." 

Mi kazemo, hvala AUahu i Njemu pripada pohvala, od Njega trazimo 
pomoc i podrsku. Necemo red osim kao sto je rekao nas sejh Muhammed u 
Korisnom za onoga ko korist traga i njegov unuk u odgovoru Irakiju, a isto ovo 
je stav imama vjere prije njih, i ono sto je nuzno poznato od vjere islama, a to je 
da povrat o pitanjima osnove vjere uvijek biva na Kur'an, sunnet i priznati 
konsenzus. A to je ono na cemu su bili ashabi. Ali povrat nikada ne biva na 
nekog samo odredenog ucenjaka. 

Onaj kod koga se utemelji ova osnova na takav nacin da mu se nece 
suprostaviti sumnja i tako se ustali u porama njegovog srca ono sa cime se suoci 
i sto pronade u djelima nekih od imama biva mu lahko shvatiti zbog toga sto 
niko nije bezgrijesan osim Poslanika ^. 

Ovo nase pitanje kruzi oko toga da se jedino Allah obozava, On nema 
ortaka, i odricanje od ibadeta bilo kome drugom. A onaj ko obozava nekoga 
pored AUaha onda je pocinio veliki sirk koji izvodi iz vjere i to predstavlja 
osnovu osnova. Na njoj je Allah poslao poslanike i objavio knjige. Protiv Ijudi se 
iznio dokaz dolaskom Poslanika M i objavom Kur'ana. Ovako ces naci odgovor 
kod imama vjere o toj osnovi kod proglasavanja nevjernikom onoga po pripise 
AUahu sirk. Takvoj osobi ce se ponuditi pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce 
se, a ako ne onda ce biti ubijen. Oni nisu spominjaU upoznavanje i iznosenje 
dokaza u pitanjima osnova, nego su spominjali upoznavanje i iznosenje dokaza 
kada je bilo rijeci o manje jasnim pitanjima ciji dokazi pred nekim muslimanima 
ostaju skriveni. Kao sto su pitanja radi kojih su se suprostavili pojedini novotari, 



^ On je Davud h. Dzirdzis, jedan od zastupnika i branilaca sirka 1 njegovih pripadnika, od 
onih koji su se suprostavili da'vi Sejha Muhammeda b. Abdul- Vehhaba, rahimehullahu 
te'ala. Njemu su odgovorih sejhovi Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Bittin i Abdul-Latif b. 
Abdur-Rahman b. Hasan, Allah im se svima smilovao i nastanio ih u Svojim prostranim 
dzennetskim bascama. 



413 



EbuJusuf Midhat b. Hasan AluFerrad;: 



poput kaderija i murdzia u skrivenim pitanjima kao s|;o su usmjeravanje ibadeta 
ili simpatije. 

Kako ce upoznati kuburije kada oni nisu mi 
islama. Da li pored sirka moze ostati neko djelo a Allah 



prije ce deva kroz iglene usi proci nego sto ce oni 



"A onaj ko bude smatrao da ima Allahu ravan - bit ce 
koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u 

Hadzdz,31) 



Dzennet uci." (El Araf, 40) 



Kao onaj koji je s neba pao i 
daleki predio odnio." ( El- 



ova 



Icse 
dni 



mi 



"Allah, dolsta, nece oprostiti da se Njemu ista ravnim p 

"Onaj ko pripise Allahu sirk bit ce mu djela ponistena.^ 

I mnogi drugi ajeti mimo ovih. Medutim, 
veoma ruzno ubjedenje, a to je da se dokaz protiv 
Poslanikom i Kur'anom. Utjecemo se Allahu od 
nametnulo zaborav Poslanika i Kur'ana. Nego, pripa^ 
doprlo poslanstvo i Kur'an i koji su umrli u 
muslimanima po konsenzusu, za njih se ne trazi opro^t 
da li ce biti kaznjavani na Ahiretu. 

Sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah 
koje je napisao Ahmedu b. Abdul-Kerimu u Ihsai^ je 
nego sto je doveden u iskusenje, spomenuo je nesto s 
naveli o onome sto smo odgovorili u prethodnom 

Od Muhammeda b. Abdul-Vehhaba Ahmedu 
selam na poslanike i hvala Allahu Gospodaru svih 
doslo tvoje pismo u kojem potvrdujes pitanje koje si 
nametnuo problem koji zelis da ti se otkloni, zatim 
kojem kazes da si pronasao stav Sejhul-islama koji 
Molim AUaha da te uputi na vjeru islam i na bilo s 
obozava idole, ili Lata i Uzaa, ko vrijeda vjeru, 
povjerovao u njega, kao sto je vrijedanje Ebu-Dzeh 



ti 
sti 



^ Ajet se ne nalazi ovim redoslijedom u Kur'anu. 



414 



slimani niti ulaze u naziv 
i kaze: 



IdrUZUJe." (En-Nisa, 48) 



osoba biva prisiljena na 

ovog ummeta nije iznio 

g shvatanja koje im je 

ci fetre, oni do kojih nije 

njeznanju, ne nazivaju se 

, ali su se ucenjaci razisli 



dusu prosvetio, u pismu 
diiom od dobrih Ijudi i prije 
icno kao sto smo malocas 
pismiu, pa kaze: 



b. Abdul-Kerimu i neka je 

jvjetova. Nakon sto mi je 

spomenuo, i kazes da ti se 

je od tebe doslo pismo u 

je otklonuo taj problem. 

sto dokazuje da onaj ko 

Poslanika nakon sto je 

a, da nece biti proglasen 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIOA 

nevjernikom. Nego je direktan i jasan tekst u proglasavanju nevjernikom kao 
sto je Ibnu-Fejruz, Salih b. Abdullah i njima slicni, radi ocitog kufra koji izvodi iz 
vjere a nekamoli neko drugi. Ovo je jasno i ocito i u govoru Ibnul-Kajjima. A u 
govoru Sejhul-islama, kao sto si naveo da ti se otklonio problem, u pogiedu 
kufra ko obozava idole, kao sto su oni na Jusufovom kaburu i njemu slicni. Oni 
koji ih prizivaju u nedacama i blagostanju, i ko vrijeda vjeru i Poslanika, nakon 
sto je potvrdio sehadet u njega, i ko uzme svoju vjeru kao idolopoklonstvo 
nakon sto to ustvrdi... 

Zatim je sejh, rahimehullab, u torn pismu, nakon sto je spomenuo 
mnostvo onih koji su otpali od islama nakon Vjerovjesnika M, kao sto su bill oni 
u vrijeme Ebu Bekra 4^ i koje su proglasili murtedima zbog odbijanja zekata, ili 
onoga sto se desilo sa Alijinim pristalicama i onima koji su bill u mesdzidu u Kufi 
sa Benu Ubejdom el-Kaddahom. Svi ovi su bili proglaseni murtedima posebice. 
Zatim je rekao: Sto se tice rijeci Sejhul-islama Ibnu-Tejmijje kojim su ti zamutili 
cinjenice je najveca greska od svega ovoga. Kada bismo po tome govorili onda 
bismo morali proglasiti mnoge poznate Ijude kafirima svakog posebice jer je u 
torn tekstu naglasio da mi ne proglasavamo kafirom odredenu osobu osim ako se 
protiv nje iznese dokaz, pa ako odredena osoba postaje nevjernikom nakon sto 
joj se iznesu dokazi, onda nam postaje jasno da iznosenje i uspostavljanje dokaza 
ne znaci i shvatanje AUahova i Poslanikova M, kao sto je bio slucaj sa Ebu 
Bekrom es-Siddikom 4^ . Vec, ako do njega dopre AUahov i Poslanikov M govor 
i ukloni se svaka smetnja koja bi mogla biti opravdanje, onda je on kafir. Kao sto 
je bio slucaj sa svim kafirima protiv kojih je iznosen dokaz Kur'anom. Allah ii 
kaze: 






^ji3 Ji Ll«- bj 

"Mi na STca njihova prekrivace stavljamo da Kur'an ne shvate." ( El-Kehf, 57) 
I kaze: 

"Najgora su bica kod Allaha oni koji su gluhi I nijemi, koji nece da shvacaju." (ei- 

Enfal, 22) 

Manje jasne rijeci i djelimicna pitanja radi Uojih se nece odredena osoha 
proglasiti nevjernikom osim nakon iznesenog dokaza protiv njega 

Ako se sejhov govor ne odnosi na sirk i otpadnistvo nego se radi o 
djelimicnim pitanjima, zatim kaze: To pojasnjava da ako munafici izraze svoje 



415 



EBU-Jusuf MiOHAT B. Hasan AluFerradI 



licemjerstvo time postaju murtedi, pa kako ti mozes nici da se niko odredeni ne 
proglasava kafirom? 

Takode u svom govoru o dogmaticarima i njima slicnima je govorio o 
stavovima njihovih voda, da u njihovim djelima im;i otpadnistva i kufra. Pa, 
Allah mu se smilovao, kaze: Ako se ovo nade u man e jasnim rijecima onda ce 
se reci da je pogrijesio i zalutao i protiv njega nije iznesen dokaz radi kojeg onaj 
ko ga odbaci biva proglasen kafirom. Ali neke od njihovih skupina zapadaju u 
ove ocite stvari za koje jevreji i krscani znaju da je Muhammed M bio poslan sa 
njima i da je proglasio nevjernicima one koji su ih oclbacili. Kao sto je njegova 
naredba obozavanja jedino Allaha Koji nema ortaka, zabrana obozavanja bilo 
koga mimo Allaha bez razlike da U to bio neko od vjerovjesnika, meleka ili 
nekog drugog. Jer su ovi ispoljili slogane islama. Zatim ces vidjeti mnoge od 
njihovih glavesina kako su pali u ove vrste sirka te postali murtedima. Nekada 
mnogi od njih jasno odpadnu od vjere. Pa dok nije rekao: Najpotpunije u svemu 
tome je kao sto su neki od njih pisali o vrstama otpadnistva kao sto je Razi pisao 
o onima koji obozavaju zvijezde, a ovo je ocito otpadn|stvo od islama po slaganju 
muslimana. 



i njihovo otpadnistvo na 
je proglasio Fahru Razija 



Ovo su njegove rijeci doslovce, pa pogledaj razliku izmedu manje jasnih 
rijeci i o onome o cemu mi govorimo o kufru odreqene osobe. Pogledaj kako 
proglasava kafirima njihove vode jednog po jednog 
direktan nacin. Pogledaj njegove rijeci o tome kako 
murtedom od islama, iako se smatrao velikim ucenjakom od safija. Da li je 
moguce da to odgovara njegovim stavovima o neproglasavanju odredene osobe 
kafirom ako bi ta osoba prizivala Abdul-Kadira u nedc.ci i blagostanju, pa makar 
i volila Abdullaha b. Avfa i tvrdila da je njena vjera dobra, pored toga sto je 
obozavao Ebu-Hadidu... 

Ovdje se zavrsava sejhov govor u spomenutom pismu sa njegovim 



rukopisom ali u sazetom smislu, pa provjeri ih u istoriji 



Od dokaza o ovom nasem pitanju jeste ono sto je sejh, rahimehullahu, 



pisao Isau b. Kasimu i Ahmedu b. Suvejlimu kada su 



islama Tekkijjuddina, Allah mu dusu prosvetio, o cnome ko negira nesto sa 
cime je dosao Poslanik M i protiv koga se iznese dokaz da je kafir. 

Pa je odgovorio: Braci Isau b. Kasimu i Ahmejdu b. Suvejlimu, esselamu 
alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, a zatim: 

Ono sto ste spomenuli od Sejhovog govora da je rekao da onaj ko negira 
to i to na njega se odnosi takav i takav propis, te pitate o ovim tagutima i 



416 



jer su veoma korisne. 



ga upitali o stavu Sejhul- 



KORISNI SA2ETAK 

VJEfiOVANJA IMAMA TEVHIDA 



njihovim sljedbenicima da li je protiv njih iznesen dokaz? Ovo je nesto 
najcudnije, kako mozete sumnjati u nesto tako, a ja sam toliko puta pojasnio da 
onaj protiv koga dokaz nije iznesen jeste osoba koja je tek usla u islam ili onaj ko 
je odrastao na udaljenim ill perifernim mjestima, ili da se radi o manje jasnim 
pitanjima kao sto su usmjeravanje ibadeta ili simpatije, tako da nece biti 
proglasen kafirom dok se ne upozna. 

Ali sto se tice osnova vjere koje je Allah pojasnio u Svojoj Knjizi, a 
Allahov dokaz je Kur'an, pa onaj do koga dode Kur'an dosao je i dokaz. 
Medutim, problem je u tome sto vi niste razlikovali izmedu dostave dokaza i 
njegovog shvatanja, jer vecina kafira nije shvatila dokaz iako se on nasao pred 
njima. Kao sto Uzviseni kaze: 



i^i 



'-. i 



"Mislis li ti da vecina njih hoce da cuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, cal( 
su jos dalje s Puta pravog skrenuli." ( El Furqan, 44) 

Dostavljanje i iznosenje dokaza je jedno, a njegovo shvatanje od strane 
ovih je drugo. 

Sejh Sulejman b. Abdullah, rahimehuUah, u pojasnjenju Kitabu tevhida, 
je spomenuo na nekim mjestima: Onaj ko izgovori rijec tevhida, klanja, daje 
zekat, ah kontrira tome rijecima i djelima, prizivajuci dobre, trazi od njih pomoc, 
kolje u njihovo ime, on vise lici jevrejima i krscanima koji izgovaraju rijec 
tevhida i njihovom kontriranju istoj. 

Na osnovu ovoga ce biti prinuden svak onaj ko kaze da se musrici 
moraju upoznati sa ovim da kaze kako se sa istim tim moraju upoznati jevreji i 
krscani, te da ih ne mozemo proglasiti nevjernicima osim nakon sto ih 
upoznamo sa ovim dokazima. Jer je ovo ocito da se namece samo po sebi. 

Sto se tice rijeci sejha Abdul-Latifa b. Abdur-Rahmana, rahimehuUahu 
teala, o ovom pitanju je veoma mnogo. Mi cemo izmedu ostalog spomenuti 
jedan mali dio zbog toga sto se radi o pitanju oko kojeg postoji slaganje i zbog 
toga sto je ovo mjesto gdje se to moze iznijeti sazeto. Mi cemo od njegovog 
govora spomenuti ono sto ukazuje na slicnost onoga kojeg smo spomenuH i koji 
uzima za dokaz ono sto smo spomenuli o onome ko obozava El-Kevazovu 
kupolu, te da se Sejh suzdrzao od toga da ga proglasi kafirom. Naprije cemo 
navesti sam odgovor i ono sto je navedeno radi njega a to je da je sejhu 
Muhammedu, rahimehuUahu teala, i onima koji su ovu pricu prenijeU 
spomenuli kao opravdanje onome ko se pozivao od njegovih protivnika kako on 



417 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



proglasava muslimane nevjernicima. Jer ova tvrdnja 
nikakav dokaz. Nego ima potrebu da bude potkrijeplj 
Sunneta. A onaj kome Allah otvori vid i ko se sacuva 
onih koji daju paznju ovom pitanju sa ciljem da se po 
je potvrdio kufr odredene osobe u svim svojim djelima 
nije suzdrzao. A mi cemo se sada vratiti na sam tekk 
ukazali. 



sama po sebi ne moze biti 

$na dokazom iz Kur'ana ili 

od pristrasnosti, i bude od 

asni i udovolji sa time, da 

i da se ni u cemu od toga 

odgovara na kojeg smo 



V 

Sejh Abdul-Latif, rahimehullah, u odgovoru Irakiju kaze: Vi ste proglasili 
kafirima stanovnike Harema, pa je spomenuo njego\'e rijeci sve dok ne kaze: 
Iraki je rekao: "Poznato je da proglasavanje nevjernicima muslimana onih koji su 
govorili o ovoj temi, iako su pogrijesili, jeste jedan od najopravdanijih serijatskih 
ciljeva. A to je da ako ulozi trud ima dvije nagrade, a ako pogrijesi ima jednu 
nagradu." Ovdje se zavrsava Irakijev govor. A odgovor je da se kaze da je ovo 
govor u smislu izvrtanja znacenja kao sto smo prije potvrdili, a u njemu se nalaze 
dva nacina izvrtanja cinjenica: 

Jedan je taj sto je odbacio pitanje i njegovu obavezu u pogledu 
proglasavanja nekoga nevjernikom, i to u pitanjima u kojima se pojavilo 
razilazenje medu ehlu-sunnetom vel-dzematom i har.dzijama i sijama. Oni su 
proglasili nevjernicima sljedbenike sunneta i zajedrice zbog toga sto su se 
suprostavili onome sto su oni uveli kao novotarije, utemeljili, podmetnuli i uzeii 
za svoju vjeru. A ovo nije odbaceno iz straha da se kaze da prizivanje mrtvih i 
trazenje pomoci od njih u ovom poglavlju, i o onome u cemu se niko nije 
suprostavio od muslimana, nego se radi o necemu dko cega su se muslimani 
slozili da se radi o sirku i kufru. Kao sto je to naveo Scjhul-islam Ibnu-Tejmijje, 
smatrajuci to nesto oko cega ne postoji neslaganje o proglasavanju kafira iz tog 
razloga. Tako da nije dozvoljeno prenijeti iz njegovog 
kufr oko kojeg postoji slaganje. Jer kada bi Irakijevo navodenje ovoga kao 
dokaza bilo valjano onda bi njegov stav bio stav razilazenja. Allah M ga je 
sacuvao i saklonio od toga, jer njegov govor se u potpunosti slaze i podrzava sam 
sebe. 



Ako ovo shvatis primijetit ces kako se Iraki 
brisanjem jednog dijela njegovog govora, a takode brisanje 
ga i udaljava od njegovog oblika i zeljenog cilja. 

Drugi je taj sto je Sejh, rahimehullah, rekac 
kafirima je za muslimane." Dok su Sejhovi tekstovi ii 
muslimana, kao sto cemo to prenijeti iz njegovog go' 
na njih, te da ih ne svrstava medu muslimane kao sto 



418 



posluzio izbacivanjem i 
osnove govora izvodi 



: "Osnova proglasavanja 

dvojili kuburije iz naziva 

1 o propisu koji se odnosi 

je u ovom govoru. Pa je 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



naveo govor u kojem spominje kako su neki od muslimana pogrijesili u 
pojedinim ograncima dok nije rekao: "Onaj koji je ubijeden da je neko od Ijudi 
bog, ili priziva mrtve trazeci od njih opskrbu, pomoc i uputu, oslanja se na njih, 
klanja se pred njima, dat ce mu se prilika na pokajanje, pa ako se pokaje 
prihvatit ce se, a ako ne onda ce mu biti vrat odsjecen." Kraj. 

Tako da je Irakijevo navodenje ovog kao dokaza u smislu da Sejhov stav 
o neproglasavanju nevjernicima obuhvata one koji prizivaju dobre Ijude, traze 
od njih pomoc pored Allaha, usmjeravaju im neke vidove ibadeta u onome sto 
ne zasluzuje niko osim Allaha, propalo. Ovo je nepravilno i lazno po Kur'anu, 
sunnetu i konsenzusu ucenjaka ummeta. 

Cudno je od Irakijevog paganstva i neznanja da koristi dokaz protiv svog 
protivnika sa istom tvrdnjom, dok tvrdnja sama po sebi ne moze biti dokaz. A to 
je sto Irakijeva tvrdnja o islamu obozavaoca kaburova ima potrebu za 
besprijekornim dokazom o njihovom islamu, pa ako se potvrdi njihov islam onda 
ce se preprijeciti njihovo proglasavanje nevjernicima, dok sporedna pitanja nisu 
problematicna. 

Imam Muhammed b. Abdul- Vehhab je bio upitan o ovakvim slicnim 
neznalicama, pa je rekao tvrdeci: "Onaj pred koga se iznese dokaz, pa se pokaze 
njegova sposobnost za njegovim shvatanjem bit ce proglasen kafirom zbog 
obozavanja kaburova. Ali onaj ko je tvrdoglav i ko ne slijedi osim svoj hir, ja ne 
znam kakav je njegov slucaj." U njegovom govoru je prethodilo ono sto je 
dovoljno. Jer znameniti ucenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah, izricito tvrdi da je 
kafir onaj ko slijedi svog sejha u pitanjima koja vode u kufr ako su u mogucnosti 
da tragaju za istinom i znanjem i ako su sposobni za to, ako se usprotive i odbiju 
to ne osvrcuci se na dokaze. Ali onaj ko nije u mogucnosti niti je sposoban da 
spozna ono sa cime su dosli poslanici on je, po njemu, poput onih koji se 
smatraju pripadnicima fetre do kojih nije dosla da'va bilo kojeg poslanika medu 
poslanicima. 

Ni jednoj od ove dvije vrste se nece prosuditi islamom niti ulaze u 
sastavni naziv muslimana, cak ni kod onih koji ne smatraju kafirima neke od 
njih, a o tome ce doci govor. Sto se tice sirka on je kod njih ocit, njegov naziv ih 
obuhvata, a kakav ce to islam ostati pored postojanja onoga sto mu se 
suprostavlja, njegovoj osnovi i velicanstvenom pravilu, sehadetu La ilahe 
iUallah. 

Kazem - tj. sejh Ishak, autor pisma - Ovo je nesto najvelicanstvenije sto 
pojasanjava odgovor na njegove rijeci o nezalici koji obozava El-Kevazovu 



419 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad; 



kakvo je njegovo stanje". 

5ejha u svim temama s 
la i Ibnul-Kajjima, kao st 
mu je dosao dokaz, dok na 

Kajjima koje je naveo u 



kupolu. Zato sto on u tome nije izdvojio niti dzahila niti nekog drugog. Ovo je 
me tod Kur'ana da proglasi svakog kafirom ko pocini sirk. To sto se on, 
rahimehuUah, suzdrzao u nekim svojim odgovorima 5e moze pretpostaviti da je 
to iz nekog od razloga. Isto tako ces vidjeti da se jednom suzdrzao kao sto je 
slucaj kada kaze "a onaj ko je tvrdoglav onda ne znam 

Allahu, cudno je kako moze ostaviti stav oejha u svim temama sa 
dokazima iz Kur'ana i sunneta, stavovima Sejhul-islanjia i Ibnul-Kajjima, kao sto 
je u njegovom stavu da onaj do koga dopre Kur'an da 
drugom mjestu sve cjelokupno prihvata. 

Pa cemo spomenuti jedan od stavova Ibnul- 
Tahekatul mukellefin, kojeg prenosi od njega sejh A.bdul-Latif u odogovoru 
Irakiju, kao sto je tumacenje koje smo ti spomenuli cijne ce se od tebe otklonuti 
ostaci ove sumnje. 

Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, u djelu Tabekatul mukeUefin\ kada je 
spomenuo glavesine kafira koji su odvracali od AUahc'VOg puta, te da je njihova 
kazna dvostruka, kaze: 

Sedamnaesti stupanj je stupanj sljedbenika i neznalica od kafira, 
njihovih sljedbenika i njihovih magaraca koji su njih dijedili u tome. Oni kazu: 
"Mi smo zatekli svoje pretke na ovoj vjeri i mi u njin.a imamo uzor." Ali pored 
toga oni su predani muslimanima ne boreci se protiv njih. Kao sto su zene i sluge 
onih koji se bore protiv njih i njihovi sljedbenici koji nisu sebi dozvolili ono sto 
su dozvolili ovi od truda da se ugasi Allahovo svjetlo, da se porusi Njegova vjera, 
ugasi Njegova rijec. Oni su poput stoke. Ummet se slo::io da su ovaj stupanj Ijudi 
nevjernici, makar bill nezalice i slijepi sljedbenici svojih glavesina i voda. Osim 
onoga sto se prenosi od nekih novotara da se njima nece presuditi da ce biti 
stanovnici Vatre i da ce biti ucinjeni od onih do kojih da'va nije dosla. 
Medutim, ovo je pravac i stav kojeg jos niko nije rekao od imama medu 
muslimanima, niti ashaba, niti tabiina ili onih poslije njih. Nego se prepoznaje u 
stavovima pojedinih dogmaticara, onih koji su uveli nc vine u islam. 

U vjerodostojnoj predaji od Vjerovjesnika M se prenosi da je rekao: 
^^Nema ni jednog novorodenceta a da se nece roditi u prircdnoj vjeri. Zatim ga njegovi 
roditelji odgajaju kao jevreja, krscanina ili medzusiju." Dakle, obavijestio nas je da 
roditelji dijete prenose sa prirodne vjere u jcvrejstvo, krscanstvo ili 
vatropoklonistvo. Ne smatrajuci da moze tu uticati osim odgajatelj i ono na 
cemu su odrasli njegovi roditelji. Preneseno je u vjerodostojnoj predaji od 



To je u djelu Tariku hidzretejn 



420 



KORISNII SA2ErAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Vjerovjesnika M da je rekao: "L/ Dzennet nece uci osim musmlimanska dusa." Dok 
ovaj slijepi sljedbenik nije musliman. Obdaren je razumom i od onih je koji 
snose obaveze. Tako da razumom obdarena osoba ne izlazi iz okvira ill islama ili 
kufra. Medutim, onaj do koga da'va nije dospjela, u torn stanju on se nece 
smatrati obaveznim. Njegov polozaj je blizi polozaju djece i ludih, a o tome je 
prethodio govor. 

Kazem da ova skupina do koje daVa nije dosla, su oni koje je sejhul 
islama Ibnu-Tejmijje izdvojio onako kao sto se prenosi od Irakija. Isto tako ih je 
izdvojio nas sejh Muhammed b. Abdul- Vehab, rahimehullahu teala. 

A islam je vjerovanje u AUahov tevhid, obozavanje samo Njega, Koji 
nema ortaka. Zatim vjerovanje u Njegovog poslanika i slijedenje onoga sa cime 
je dosao. Pa, ako rob ne ucini ovo onda nije musliman. A ako se ne radi o kafiru 
oholniku, prkosniku onda se radi o kafiru neznalici. Najvise sto se moze reci za 
ovaj stupanj Ijudi da se radi o kafirima neznalicama, ne o onima koji prkose. 
Medutim, to nepostojanje prkosa ih ne izvodi iz okvira toga da su oni kafiri. 
Kafir je onaj ko negira AUahov tevhid i utjeruje u laz Poslanika, a to moze biti iz 
prkosa, neznanja ili slijedenja onih koji prkose. 

Tako da ovaj, iako nije od prkosnika, slijedi one koji prkose. 

Allah M je na vise mjesta u Kur'anu obavijestio o kaznjavanju onih koji 
su slijedili svoje pretke od kafira. Te da ce sljedbenici biti sa onima koje su 
slijedili i da ce jedni protiv drugih iznositi dokaze. ( Zatim je spomenuo ajete i 
hadise o ovome pa rekao:) 

Ovo znaci da je kufr sljedbenika bio samo zato sto su ih slijedili. Da, na 
ovom mjestu mora postojati pojasnjenje koje ce otklonuti problematiku 
shvatanja, a to je razlikovanje izmedu slijepog sljedbenika kojem je bilo 
omoguceno da traga za znanjem i spoznajom istine ali je to odbio, i slijepog 
sljedbenika kojem ni u kom slucaju ovo nije bilo omoguceno. A obadvije 
skupine postoje. Onaj koji je imao mogucnost i koji je to zanemario, pretjerao i 
zapostavio svoju obavezu, kod AUaha on nece imati opravdanje. Sto se tice onih 
koji nisu bili u mogucnosti da pitaju i tragaju za znanjem u bilo kojem slucaju se 
dijele na dvije grupe: 

Prva grupa su oni koji su tragali za uputom, zeljeli je, voljeli, ali nisu 
imali mogucnost da je pronadu, niti da za njom tragaju radi toga sto ih nije imao 
ko uputiti. Njegovo stanje je kao stanje onih koji spadaju u pripadnike fetre i do 
kojih da'va nije doprla. 



421 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad^ 



Druga su oni koji se okrecu i ne podsticu 
cemu su. 



iiami sebe osim na ono na 



bolji 



Prvi kaze: "Gospodaru, da znam za Tvoju 
sam ja, prihvatio bih je i ostavio ovo na cemu satr 
osim ono na cemu sam, i to je vrhunac mog truda i 

Drugi je zadovoljan onim na cemu je. Njega 
traga za necim drugim. Kod njega nema razlike izm^ 
sposobnosti. lake su obojica nesposobni. Medutim, 
prvim zbog razlike izmedu njih dvojice. Prvi je tragac 
pronasao i od nje odstupio nakon sto je ulozio 
nesposobnosti i neznanju. Drugi ne samo da nije 
sirku, makar to njegovo trazenje bilo radi njegovc 
postoji razlika izmedu onoga ko je nesposoban i traga 
i ne traga. Allah ii ce medu Svojim robovima 
mudrosti. Kazniti nece nikoga nad kim nije postojao 
sigurno odnosi na sva stvorenja. Ali sto se tice dire 
pred njih iznesen dokaz ili ne, to je nesto u sta se ne 
Njegovih robova. 

Obaveza roba je da bude ubijeden da svako 
vjeru mimo islama da je kafir. Te da Allah nikoga nec^ 
pred njega iznese dokaz od Poslanika. Ovo je obje 
kada je rijec o odredenim osobama te su stvari 
A na njega ce se odnositi propisi u smislu nagrade il 
rijec o dunjaluckim propisima oni se primjenjuju 
kod njega i manifestuje kroz njegova djela. Djeca 
propis njihovih stratelja. 



u vjeru od ove na kojoj 
sada. Ali ja ne poznajem 
vrnunac moje spoznaje." 



le zanima nista drugo, niti 

du stanja nesposobnosti i 

Dvaj se ne moze spojiti sa 

vjeru u periodu ali je nije 

>voj trud u potrazi ali u 

tragao nego je umro na svom 

nesposobnosti. Tako da 

i onoga koji je nesposoban 

pres iditi po Njegovoj pravdi i 

qokaz od poslanika. Ovo se 

Zejda i Amra, to da li je 

moze uci izmedu Allaha i 



ktno 



prepuslene 



she dno 



kafira 



Na ovaj nacin ce se otklonuti svaki problem ojko ovog pitanja. A ono se 
gradi na cetiri osnove. 

Jedna: Allah nece nikoga kazniti osim poslije iznesenog dokaza protiv 
njega, kao sto Uzviseni kaze: 



"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo 

I kaze: 



jljji ai; 'Cs~ 4i)i Ji ^ili 



422 



Dnaj ko uzme neku drugu 

kazniti osim nakon sto se 

l|tivno gledano ovako. Ali 

Allahovom M znanju. 

kazne. Medutim, kada je 

onome sto se ocituje 

i Ijudi od kafira uzimaju 






pOSlali!" ( El Isra, 15) 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da Ijudi poslije 
poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali." (En Nisa, 165) 

Zatim je spomenuo ajete pa kaze: Uzviseni je rekao: 

"Nismo im Mi nepravedni bill, nego su oni bili nepravedni." (Ez Zuhmf, 76) 

Nepravednik je onaj ko zna sa cime je dosao Poslanik M, ili je bio u 
mogucnosti da sazna a onda se suprostavio i odbio. Ali sto se tice onoga ko nije 
imao u osnovi nikakvog znanja o Poslaniku, niti je imao mogucnosti da sazna za 
njega na bilo koji nacin iz nesposobnosti, kako ce se reci za njega da je 
nepravedan. 

Druga osnova je da se kazna zasluzuje iz dva razloga: 

Jedan je odbijanje dokaza, nepozeljnost istog ili djelovanja po njemu ili 
onome na sta nas obavezuje. 

Drugi je prkos protiv dokaza nakon sto budu izneseni i zapostavljanje 
zelje za onim na sta nas obavezuje. 

Prvi je kufr odbijanja, a drugi je kufr prkosa. 

Sto se tice kufra iz neznanja, neiznosenja dokaza i nemogucnosti da se 
dode do spoznaje, to su oni kojima je Allah negirao kaznu sve dok se pred njih 
ne iznese dokaz slanjem poslanika. 

Treca osnova je da se iznosenje dokaza razlikuje sa razlikovanjem 
vremena, mjesta i Ijudi. Mozda ce se u nekom vremenu mimo drugog pokazati 
AUahov dokaz protiv kafira. Ili na jednom mjestu mimo drugog. Ili kao sto se 
nade pred nekom osobom mimo ostalih. A to moze biti zbog nepostojanja 
razuma, neraspoznavanja poput djeteta ili ludaka. Ili je to radi nerazmijevanja 
zbog toga sto ne razumije ili sto nema nikoga ko bi mu pojasnio. On je poput 
gluhoga koji ne cuje ama bas nista, niti je u mogucnosti da shvati nesto. On 
spada medu onu cetvoricu koji ce iznijeti svoje dokaze pred Allahom na 
Sudnjem danu, kao sto je prethodilo u hadisu od Esveda i Ebu-Hurejre i drugih. 

Zatim je Sejh, rahimehuUah, rekao: "Zastani ovdje i razmisli o ovom 
divnom pojasnjenju, uistinu on, rahimehuUahu, nije izdvojio osim onoga ko nije 
bio u mogucnosti da spozna istinu iako je ulagao ogroman trud i zelju u potrazi 



^ Tj. Abdul-Latif b. Abdur-Rahman b. Hasan. 



423 



Bbu-Jusuf Midhat b. Hasan Am-FERRADii 



tice 
islim 



iU 



za njom. Ovo je ta skupina na koju se misli u g 
Tejmijje, Ibnul-Kajjima i drugih ucenjaka. Sto se 
negatora i lazova nametnuli su sumnju da Sejhul 
neznalicu, te da kaze da je on od opravdanih. Oni { 
pojasanjavaju bilo sta. Ovu sumnju su postavili na tak 
kur'anske ajete i vjerovjesnicke hadise. Podigli su svoj ; 
robova pripadnika tevhida, kao sto su to cinili 
obozavaoca kaburova i musrika." 



V 

qvoru Sejhul-islama Ibnu- 

Irakija i njegove 'brace' 

ne proglasava kafirom 

naveli opci stav bez da 

av nacin da njom odbijaju 

glasove protiv Allahovih 

njihovi prethodnici od 



Svoj 



jim robovima u onome 
ejh, rahimehullahu teala, 



Allahu je povratak, On ce presuditi medu 
oko cega su se razilazili, pa do kraja onoga sto je £ 
spomenuo. 

Zato razmisli ako si od onih koji tragaju za istiriom 
od onih koji ustrajavaju na lazi i zelis da navodis dok^L 
od govora ucenjaka, onda nema se radi cega cuditi. 

Neka je AUahov salavat na Muhammeda, rjepismenog vjerovjesnika, 
njegovu porodicu i sve ashabe.^ 



^ Akidetu muwehidin, trece pismo o propisu proglasavanja nlevjerikom odredene osobe, i 
razlika izmedu iznosenja dokaza i shvatanja dokaza, str. 138 - 163. 



424 



sa dokazima. A ako si 
ze ono sto je manje jasno 



KORISNI SA2E[AK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 
Odlomci drugog pisma perom Sejha 



Ahdur-Rahmana h, Hasana h. Muhmnmeda h. Ahdul-Vehhaha 



fsb?^^. 



Zahvala pripada samo Allahu, i neka je Njegov salavat i selam na onoga 
poslije koga nema vjerovjesnika... 

Znaj, ti koji tragas za istinom, koji imas zelju za spoznajom iskrenosti i 
istinoljubivosti, da su do nas dosle listine od jednog loseg covjeka, koje 
sadrzavaju upozorenje od proglasavanja Ijudi nevjernicima. U njima nema ni 
provjere ni proucavanja, pa kaze: Sejhul-islam Ibnu-Tejmijje u odgovoru na one 
koji odbijaju istinu od haridzija i muatezila... 

Ovaj covjek je krenuo putem onih koji proglasavaju kafirima one koji 
nemaju nista sa tevhidom. Pa ako kazemo: Niko se ne obozava osim AUaha, niti 
se neko priziva osim Allaha, ne nada se osim od Njega, ne oslanja se osim na 
Njega i slicno tome od ibadeta koje ne mogu pripadati nikome osim Allahu, te 
da onaj ko nesto od ovih ibadeta usmjeri nekom drugom mimo AUaha, on je 
kafir musrik. Kaze: "Vi ste uveli novotariju. Proglasili ste Muhammedov ummet 
kafirima. Vi ste haridzije, vi ste novotari." 

Zatim je u govoru Sejhul-islama Ibnu-Tejmijje uzeo ono sto govori o 
novotarima cime su suprostavljaju pripadnicima tevhida. A nije skriveno ono 
sto je rekao Sejhul-islam o onome ko pripise Allahu sirk. 

RahimehuUah, kaze: "Onaj ko izmedu sebe i Allaha uzme posrednike 
koje priziva, trazi od njih, oslanja se na njih, pocinio je kufr po konsenzusu." 

U djelu Risale sunnije kaze: "Svako onaj ko zastrani u pogledu 
vjerovjesnika ili dobrog covjeka smatrajuci u njemu bilo koji vid bozanstvenosti 
kao da kaze: 'Gospodaru moj, ti taj i taj, pomozi mi, opskrbi me, podrzi me, ja 
sam u tvojoj zastiti' i slicno tome od rijeci, sve ovo se smatra girkom i zabludom. 
Poc^initelju ce se dati mogucnost na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce se a 
ako ne onda ce biti ubijen." 

Dakle, cilj je pojasniti na cemu je bio Sejhul-islam i njegova braca od 
ehlu-sunneta vel-dzemata u smislu negiranja i osudivanja velikog sirka koji se 
desio u njihovom vremenu. Zatim, dokaze koje su navodili iz Kur'ana i sunneta 
o kufru onoga ko pocini ovaj sirk ili je ubijeden u njega. Ali je on, hvala Allahu, 
porusio ono sto je zagradio, ovaj lazov i neznalica, na ivici duboke litice. 



425 



EBuJusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad;' 



Nema sumnje da Allah M nije prihvatio opirav 
imali knjige, za ovaj veliki sirk. Kao sto je doslo u haqi; 
Vjerovjesnika M da je rekao: "Alia/i je pogledao na 
nearape, pa se rasrdio na njih, osim nekolicine medu slje ih 
onda biti prihvaceno opravdanje od ummeta dok 
njima. Oni je citaju, slusaju i ona je AUahov dokaz pr^tiv 
sto je Uzviseni rekao: 



danje dzahila, koji nisu 

su od Ijjada b. Himara od 

stanovnike Zemljey Arape i 

enicima Knjige" Kako ce 

ie Allahova Knjiga medu 

Njegovih robova. Kao 



a . 






"Ovo je obznana Ijudima, i da njome budu opomenuti 
Jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!" (ibrai^im 

pctj 



Isto tako Poslanlkov M sunnet u kojem je 
na sedamdeset i tri skupine, sve ce biti u Vatri osim 

Zatim se pojavi onaj ko zavodi Ijude odvracajifici 
navodi dijelove govora od ucenjaka, dodajuci i od 
to je obmanjivanje masa. Zbog toga sto koristi svoj u 
vjeri. Dok se na njih odnose stavovi ucenjaka 
nevjernicima dok su drugi ostali sudrzani dok se 
ucenjaka ih nisu spomenuli u vrstama musrika nego 
Kao sto ces to pronaci u govoru znamenitog u 
Allahu te'ala. 



jed 



lie 
sa 



Razlika izmedu musrika i novotara 

Prethodno smo obecali da cemo navesti ono sto je rekao Ibnul-Kajjim 



Allah mu se smilovao, kaze: 

Fisk u smislu ubjedenja je poput fiska kod nov(t)tara 
i Njegovog Poslanika i Sudnji dan, zabranjuju ono sto 
Poslanik, smatraju obaveznim ono sto je obavezniri 
Poslanik, ali negiraju mnogo od onoga sto je potvrdio 
neznanja i lose interpretacije i slijepog slijedenja sejh 
potvrduju ono sto Allah nije potvrdio, a niti Njego 
odmetnulih haridzija, i mnogih rafidija (sija), kac^erija 
dzehemija koji nisu zastranili u pogledu Dzehmove teo 

Sto se tice zastranjelih dzehemija oni su popiit 
jedna od ove dvije skupine nema nikakvog udjela u isUmu 



426 






da znaju da je samo On 

,52) 

asnio razilazenje ummeta 
ne, a to je dzemat. 

ih od tevhida, tako sto 

uci sa jednim izhodom a 

gled kod Ijudi po islamu i 

kojima su ih proglasili 

iznese dokaz. Neki od 

ih naveli medu fasicima. 

a Ibnul-Kajjima, insa 



ce:ijak 



koji vjeruju u AUaha 

e zabranio Allah i Njegov 

ucinio Allah i Njegov 

i\llah i Njegov Poslanik, iz 

ova. Dok sa druge strane 

Poslanik. Oni su poput 

muatezila, mnogih 

ije. 

zastranjelih rafidija i ni 



V 



KORISM SA2E7AK 

VJEROVANJA iMAMA TEVHIDA 



Radi toga su ih mnogi ucenjaci izdvojili iz sedamdeset i dvije skupine i 
rekli su: "Oni imaju svoju posebnu vjeru." Dok nije rekao: Pokajanje ovih 
grjesnika u smislu nepravilnih ubijedenja i u smislu borbe protiv slijedenja 
sunneta, nece bid dovoljno sve dok ne pojasne nevalidnost onoga na cemu su 
bill od novotarija. Zato sto je pokajanje od grijeha tako sto ce postupiti suprotno 
njemu od djela. Kraj ciljanog. Pogledaj kako je ove novotare ucinio u sklopu 
fasika zato sto vjeruju u AUaha, Njegovog Poslanika i Sudnji dan... 

Sejhul-islam, rahimehullahu teala, u egipatskoj fetvi kaze: Neki Ijudi 
kazu da su se usavrsili; Zastupnici ove tvrdnje su Ijudi koji kazu da su dug period 
vjezbali pa kazu da ih se ne ti£e ono sto znaju^ Naredba i zabrana se odnose na 
obicne mase. Kada bi se usavrsili ove obaveze bi sa njih spale. Dok se plod 
vjerovjesnistva vraca na mudrost i korist. Sto opet podrazumijeva vaspitanje 
obicnih masa. A mi nismo od obicnih Ijudi pa da se na nas odnose obaveze. 
Zbog toga sto smo mi dosli do savrsenstva i sto smo spoznali mudrost. 

Oni su gori nevjernici od jevreja i krscana, ili cak sta vise oni su najgori 
kafiri na lieu Zemlje. Zbog toga sto su jevreji i krscani povjerovali u jedan dio a u 
drugi nisu. Dok ovi nisu povjerovali ni u sta od toga. Oni su odstupili iz okvira 
pridrzavanja bilo cega od istine. Zatim kaze: Onaj ko negira neke od ocitih 
mutevatir obaveza ili negira neke od ocitih zabrana - kao sto su razvrat i 
nepravda, alkohol, blud ili kamata, ili da negira dozvoljenost nekih ocitih stvari 
koje su prenesene mutevatir predajama, kao sto su hljeb, meso ili brak - on je 
kafir murted, ponudit ce mu se pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit ce se, a ako 
ne onda ce biti ubijen. 

Kazem da Sejhul-islam nije rekao da imaju opravdanje radi neznanja 
nego ih je proglasio kafirima. Pa kaze da su otpali od vjere. Pa kaze da onaj ko to 
sakrije smatra se munafikom al' mu se nece davat sansa na pokajanje kod vecine 
ucenjaka.^ Neki od njih dopustaju neke vidove razvrata kao sto je druzenje sa 
zenama koje mu nisu u srodstvu ili osamljivanje sa njima ili sa direktnim 
obracanjem njima medu obicnim Ijudima pod izgovorom da se sa njim prenese 
bericet zbog onoga sto radi sa njima iako je to haram u Serijatu. 

Isti je slucaj sa onima koji to odobravaju cin pedofilije sa djecacima 
tvrdeci da uzivaju gledanjem u njih, ili odnosom sa njima. To je cin kod 



' U orginalu stoji ovako a mozda se misli 'Sto smo uradili'. 

^ Ovdje se misli da u isto vrijeme nece biti ni ubijen zbog toga §to se na munafike odnose 

propisi kao i na mu'mine. (o.p.). 



427 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Aiu-FERRADil 



nav 



pojedinih poboznjaka medu sufijama. Kako bi 
stvorenjima postigli stupanj Ijubavi prema Stvoritelj 
vode ka najodvratnijem vidu razvrata. Kao sto oni ko 
kazu da je homoseksualizam dopusten sa robovima. 
slaganju imama muslimana. Kraj. 



kufra 



Kazem i hvala AUahu da mi sve ove vidove 
se onima koji ih cine, medutim onaj ko iskrivljuje istinlu 
potvara rijecima: "Vi ste Muhammedov ummet 
kazemo da se utjecemo AUahu jer muslimana 
nevjernikom. Niti cemo negirati ono sto je AllaHi 
Muhammedovom M ummetu. I to one koje ni jed 
podario. Oni su ummet umjerenosti kao sto je potv; 



progl 



nom 



rrdeno 



Musrik potvrduje ono sto je La ilahe illalla 
ono sto je potvrdilOf kako ce onda hi 



Veliki broj Ijudi se u vjeri prevario misleci da 
ilahe illallah postici islam dok ne poznaje znacenje, 
sadrzi, rijecima, djelima i ubjedenjem, tako da potvr 
ilahe illallah, od sirka kojeg pripisuje AUahu. A sa 
ilahe illallah potvrdUo od iskrenosti u ibadetu AUahu, 



kaze: 



A.».'I.\\ 



y_i iiJ'ij "sjfJjT \J>p^ 5ji^T 1 



"A naredeno im je da samo Allahu ibadet cine, da Mu 
vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat ud 

Vjera." (El-Bejjma, 5) 



odno iz Ijubavi prema 
u. Nareduju cinove koji 
i to smatraju dozvoljenim 
Svi oni su nevjernici po 



osudujemo, protivimo 

ne prihvata osim da nas 

asUi nevjernicima." Mi 

njikada necemo proglasiti 

podario od vrijednosti 

narodu prije njih nije 

Kur'anom. 



'i negiralo, a negira 
ii musliman? 



ce 



pukim izgovaranjem La 

sjuprostavlja se onome sto 

ono sto je negiralo La 

ge strane ono sto je La 

negira. Kao sto Uzviseni 



duje 
di'u 



i. 



Pa ako bude prizivao nekoga mimo AUaha, trazeci od njega pomoc u 
onome sto ne moze uciniti niko osim AUaha, a pripadnici tevhida mu kazu da se 
ne obozava niko osim AUaha, sve vrste ibadeta pripads ju samo Allahu, on kaze: 
"Vi omalovazavate dobre Ijude." I tome slicne recenice koje sadrze u sebi kufr 
prema znacenju La Uahe iUallah. Takode, osuduje svakoga po poziva na ono sto 
La Uahe UlaUah sadrzi, a to je iskreni ibadet samo Allahu. Kao sto Uzviseni kaze: 



i^J -<>J o^ j^iii y^ 1^13 5>'SfL ^j^'^. Si biii 



"Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji (li onaj svijet ne vjeruju, a 
kada se spomenu oni koje oni pored Njega obozav^ju, odjednom ih radost 

ObUZme." (Es-Zumer, 45) 



428 



iskreno, kao pravovjerni, 
eljuju; a to je - ispravna 



<f. 



lj>ji3c:.jjU_i,l dJ^'^ ^^'S^ 1^13 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Niko nije slicniji od ovih u odnosu na one o kojima je objavljen ovaj 



ajet. 



Zatim neznalica koji sumnja u svojim listinama kaze, a odgovor je vec 
prethodio, a mora se i spomenuti ovdje da ako musliman kaze: 

^^jiAj'^L) bji-yu^ ^CLy-^'* ^Jj^'^j ^3^' ^j 
•"Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla." (El Hasr, 

10) 

Misled na generacije koji su prethodile u imanu iako je pogrijesio radi 
nacina na koji sebi ovo protumacio, ili je rekao kufr, ili ga je pocinio. Ali on ne 
zna da to suprotira sehadetu jer su oni njegova braca koja su ga pretekla u vjeri. 

Dokazi o ne pihvatanju opravdanja radi 
neznanja ili greske u velikom sirku 

Pa kazem: Pogledaj u ove nebuloze, ispade i kontradiktornost. Nema 
sumnje da kufr negira iman i kvari ga, ponistava djela, sto je dokazano 
Kur'anom, sunnetom i konsenzusom muslimana. Uzviseni Allah kaze: 

"A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud ce mu biti djela njegova, i on ce, na 
onom svijetu, gubitnik biti." (Ei-Maide, 5) 

Reci ce se da je svaki kafir pogrijesio i musrici su, takode, imali pogresna 
tumacenja, misled da ce njihov sirk naspram dobrih Ijudi i njihovo postivanje 
pomoci im, otklanjajuci od njih nedace. Ali radi te greske im se opravdanje nije 
prihvatilo niti radi tog njihovog loseg tumacenja. Nego je Allah M rekao: 

"A onima koji pored Njega uzimaju zastitnike: 'Mi ih obozavamo samo zato da bi 
nas sto vise Atlahu priblizili' - Allah ce njima, zaista, presuditi o onome u cemu su 
se oni razilazili. Allah nikako nece uputiti na Pravi put onoga ko je lazljivac i 

nevjernik."(Ez-Zumer, 3) 



Uzviseni kaze: 



f'^i 



LJJ-^^-^ (*rl ^j.-^:3 ^1 Oj^^crf i^jl OiK^' b^' J^J ^H^i 



429 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan Alu Ferrad2 



"... jer oni, mjesto Allaha, sejtane za zastitnike uzimaju misle da dobro rade." (El- 

A'raf, 30) 

Uzviseni kaze: 

bjj a_»4i!l ^^j ^ j^iij Vi jU^Il^I cJsL^ "-ti^J }-^J S^ 

"Reel: 'Hocete li da vam kazem cija djela nece nikako 



zivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji ce misliti da 
su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerova 
pred Njega izici; zbog toga ce trud njihov uzaludan 
nikakva znacaja necemo dati'." (Ei-Kehf, 103 - 105) 



priznata biti, ciji ce trud u 

je dobro ono sto rade?To 

I i koji budu poricali da ce 

biti i na Sudnjem danu im 



Gdje je razum ovog covjeka odlutao od ovih aj 
direktnih? 



sta i njima slicnih jasnih i 



Ucenjaci su, Allah im se smilovao, koracali 
spomenuli Poglavlje o murtedu, i niko od njih nije re 
ga pocini, a ne zna da se suprostavija sehadetu, da 
radi svog neznanja. Allah 'M je pojasnio u Svpjoj Knji 
pagana, bill slijepi sljedbenici, ali Allah M radi njihc 
nije otklonuo patnju. Uzviseni Allah kaze: 



sjtazama ustrajnosti, pa su 

da ako izrekne kufr, ili 

5e biti proglasen kafirom 

zi da su neki od musrika, 

vog neznanja i slijedenja 



kao 



nece 



^'i 



"Ima Ijudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i 
prkosnoga. Za njega je vec odredeno da ce svakog ono^ 
na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti." (e 

Zatim je spomenuo drugu vrstu, a to su novotarji 



"Ima Ijudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja 
Knjige svjetilje." (El-Hadzdz, 8) 



Dakle, Allah im je negirao postojanje znanja 
mnogi su zavedeni njima i onim sto je kod njih od 
druge odveli na stranputicu. Kao sto Uzviseni Allah na 

j^-'iOJ ^ (Jl^lljaiJ Laj -Jc- ^4j ^ftjk j^*»J LJj 1 •■'^1.11 ^Aj l}'/^jJ \-» ^1)1 .^_^J-i ^^J» Oj-^^-*^J 



430 



i rr 






ijoji slijede svakog sejtana 
ko ga uzme za zastitnika 

Hadzdz, 3- 4) 

u rijecima Uzvisenog: 



j^. 



i bez ikakve upute i bez 



upute. Ali i pored toga 
sumjnji i varki, pa su zalutali i 
kraju sure kaze: 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Mnogobosci, pored Allaha, obozavaju one za koje im On nije poslao nikakav 
dokaz, i o njima sami nista ne znaju. A zulumcarima nema pomagaca." (El Hadzdz, 

71) 

Jasni ajeti su ukazali na kufr onoga ko pripise AUahu ortaka u ibadetu. 
Uzviseni Allah kaze; 



)UI 



"Kad covjeka nevoija snade, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraca, a onda, 
posto mu Allah milost Svoju daruje, zaboravi Onoga Kome se prije molio, i druge 
Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reel: 
'Uzivaj neko vrljeme u nevjerovanju svome, bit ces, sigurno, stanovnik u Vatrl!'" 

(Ez-Zumer, 8) 

Mnogo je slicnih primjera i ajeta kao sto su prethodili ovim kao sto su 
rijeci Uzvisenog: 

'A gdje su oni koje ste, umjesto Allaha, prizivali?' - 'Izgubili su nam se' - 
odgovorit ce, i sami protiv sebe posvjedociti da su nevjernicl bill. (El-Araf, 37) 

U ovom ajetu je pojasnjenje da je vecina njihovog sirka prizivanje idola 
sto predstavlja nevjerovanje u Allaha, all nema osvrta niti opravdanja onome 
kome je Allah oduzeo vid pa ne shvata Allahovu Knjigu niti sunnet Njegovog 
Poslanika ^. 

Dok ovaj dzahil tvrdi da prenosi iz djela Minhadzu sunne od Sejhul- 
islama. A ti si saznao koliko je imao samo losih namjera od toga sto je podmetao 
recenice ondje gdje im nije mjesto i radi onoga radi cega je imao cilj. Ovo je 
govor Sejhul-islama, rahimehullahu teala u Minhadzu koji odgovara onome sto 
smo prethodno naveli u ovom odgvoru. 

Rahimehullahu teala, kaze: Najpoznatiji Ijudi po odmetnistvu su 
protivnici Ebu-Bekra es-Siddika ^ i njegovih sljedbenika. A to su bill 
Musejleme Kezzab (lazov) i njegovi sljedbenici i drugi. 

Od najocitijih Ijudi po odmetnistvu su zastranjele skupine koje je Alija 
^ spalio vatrom, zbog toga sto su mu pripisali epitet bozanstva. Hi sebaije koji su 
slijedili Abdullaha b. Sebe', koji je prvi iskazao svoje vrijedanje Ebu-Bekra i 
Omera. 



431 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-FerbajZ 



Prvi od koga se pojavila tvrdnja da je vjerc»vjesnik od onih koji su se 
pripisivali islamu, je bio Muhtar b. Ebu-Ubejd, a bio je od sija. Tako da se zna da 
najvise Ijudi koji su se odmetnuli od islama jesu sije, vise nego bilo koja skupina 
Zbog toga se ne zna za gore odmetnistvo od islama nego sto je odmetnistvo 
zastranjelih skupina u pogledu Aiije ^s^, a to su nusajrije, kao i otpadnici od 
ismailija, batinija i njima slicnih. Kraj. 

Poznato je da vecina ovih neznalica misle da m na istini, ali Sejhul-islam 
je i pored toga presudio njihovo lose otpadnistvo 

Takode, kaze: Najpoznatiji Ijudi u borbi protiv murteda su bili Ebu-Bekr 
es-Siddik ^, i nikada se nece pojaviti vise protivnika medu murtedima kao sto 
su bili njegovih protivnici. Kraj. 

Buharija i Muslim, u svojim Sahihima, biljeze 
da je Allahov Poslanik M rekao: "Na Sudnjem danu ce 



k ^ rekao: "Dok ja budem 



mojih ashaba", ilije rekao: "od mog ummeta, pa ce biti odbijani od hvora (El-Havd). 
A ja cu red: 'To su moji ashabil To su moji ashabii' Pa 
znanja o onome sto su ucinili poslije tebe. Oni su otpadcli od vjere u skupinama 
drugoj predaji: "pa ce biti vraceni"^ 

Kod Buharije se biljezi da je Allahov Poslan 
stojao kod hvora, kad se pojavi skupina, pa kada ih pre^oznam postavit ce se covjek 
izmedu mene i njih. Pa ce reci: 'Dodite.' Aja cu upitati: 'Gdje?' Kaze: Tako mi Allaha 
u Vatru.' Rekoh: 'Sta je sa njima?' Kaze: 'Oni su pos 
skupinama.' Kad opet se pojavi skupina. Pa kad ih prepoznam opet ce se postaviti 
covjek izmedu mene i njik Pa ce reci: Vodite.' A ja cu upitati: 'Gdje? Kaze: Tako mi 
Allaha u Vatru.' Rekoh: 'Staje sa njima?' Kaze: 'Oni su poslije tebe otpadali od vjere.' 
A ne mislim da ce se iko od njih spasiti isto kao sto su izgubljene deve "^ 

Kazem: Hadisi su ukazali da je medu najboljim generacijama ummeta 
bilo onih koji su se odmetnuli od islama. Zatim je Sejhul-islam spomenuo da se 
desilo medu skupinama, na sto je direktno ukazao u djelu Minhadzu sunne, a i u 
drugim djelima. Tu je spomenuo saznanja o skupinaitia, njihove stavove, vidove 
kufra sto je pojasnjeno u knjigama ucenjaka i istoriji islama. A to nije skriveno 



1 Tj. bit ce sprijeceni, ovako stoji u FethulBan{ 11 / 474). 

2 U Buharinoj predaji stoji 'humlu niam', Hafiz kaze: 'Hemlu 
bez cobana. Hattabi kaze: Hemel je deva koja se ne ^uva niti 
na izgubljene deve. To znadi da od njih niko nede prici 
izgubljene deve veoma mall die od opdenitog broja deva 



&? 



osiin 



432 



predaju od Ebu-Hurejre ^ 
biti dovedena manja skupina 



liam' sa dvije fethe znaci deve 
koristi, a uglavnom se odnosi 
male skupine zato sto su te 
FetIi^B3h,{n/ 483). 



KORISNI SA2fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



ni pred onim najneukijim covjekom u nauci i ucenjacima, kao sto je sa ovim 
glupim dzahilom koji je od svog sejha naucio mrznju prema tevhidu.^ 



^ Ed-DureniS'Senijje, ( 11 / 446). O ovome de se pogledati, u smislu primjera ne zborjavanja, 
Mufidul mustefid fi kufri tariki tevhid, od imama dave Muhammeda b. Abdul Vehaba, i 
Intisar li hizbillahu muwhidin, i Bejanu girk od Ebu-Bittina... 



433 



5. tema 



DiREKTNI. VJERODOSTNI DOKAZI KOJI UKAZUJU NA POTVROENOST I 

ORIS SIRKA. TE NJEGOV PROPIS ONOME KO PADNE U OBOZAVANJE 

NEKOGA MIMO AlLAHA. MAKAR BIO NEZN4ilCA ILI ZBOG LO$E 

INTERPRETACIJE I AKO DO NJEGA NIJE DOPFlLA DOSTAVA DOKAZA 



neria 



V 

Sejh Muhammed h, Abdul-Vehhah, rahimehullahu 
da covjek moze pociniti kufr jednom rijecju, koju 
mozda je izrekne ne znajuci njeno znacenje, onda 
A mozda je izgovara misleci da ce ga ona pribliziti 

Posebno je bitno naglasiti to ako ti je Allah 
je Allah ispricao o Musaovom narodu, pored njihovo, 
su mu dosli i rekli: 



tjeala, kaze; Ako si svjestan 
izrekne svojim jezikom, a 
opravdanja za neznanje. 
u. 



Alhh 



pod 






da 



"... rekose: 'Napravi i ti nama boga kao sto i oni ima 
narod koji nema pameti!' - rece on." (El-Araf, 138) 

Ovog trenutka se tvoj strah i zelja poveca; 
ovakve i slicnih situacija/ 

SejTi Abdullah h, Ahdur-Rahman Ebu-Bittin, 

je da kada neki Ijudi cuju nekoga kako govori o ovoj 
potvrde, smatra to pokudnim od njega. Pa kaze: Mi 
niti da govorimo o njima. Reci ce se: Ti si obavezan 
je Allah stvorio Ijude i dzine. I zbog cega je poslao sve 
u njega. Kao i spoznaju onoga sto mu je suprotno, a 
oprostiti, niti ce biti prihvaceno opravdanje odg 
Isto tako u ovoj recenici nije dozvoljeno slijepo 
predstavlja osnovu osnova. Onaj ko ne spozna dob 
propao. A posebno kada je rijec o najvecem dobru - 
rijec o najvecem zlu - a to je sirk.^ 

V 

Sejh Abdullah b. Ahdur-Rahman Ebu-Bittin, 

sto pojasnjava da u globalu neznanje nije oprav 
Poslanika M o haridzijama pored njihovog ogromnog 



u bogove! -Vi ste, uistinu, 

u kako hi se sacuvao od 



ario shvatanje price koju 
g dobrocinstva i djela, oni 



rahimehullahu teala, kaze: Cudno 

recenici, u smislu negacije i 

nismo obavezni o Ijudima 

spoznas tevhid radi kojeg 

poslanike koje ce pozivati 

to je sirk kojeg Allah nece 

ovoijnoj osobi u tom pogledu. 

slijedenje zato sto ona 

j"o i ne osudi zlo onda je 

a to je tevhid, ili kada je 



rahimeliullah, takode, kaze: Ono 

d|anje su rijeci AUahovog 

ibadeta. A poznato je da 



> Ed-Durerus-Senijje, ( 1 / 71). 

^ Akidetu muwehidin, Risaletul intisar li hizbillahil muwehidin, str. 11. 



434 



KORISNI SAJ^fTAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



njih do onoga do cega su dosli nije nista drugo dovelo osim neznanje. A da li je 
neznanje bilo opravdanje za njih? 

Ovo sto smo naveli pojasnjava cinjenica da su ucenjaci svih mezheba 
spomenuli u knjigama fikha poglavlje Propis o murtedu, a radi se o muslimanu 
koji pocini kufr nakon svog islama. 

V 

Prvo sto su otpocinjali su vrste kufra: Sirk. Pa kazu onaj ko pripise 
AUahu sirk, pocinio je kufr. Zbog toga sto je sirk po njima najveca vrsta kufra. A 
niko od njih nije rekao za takve Ijude: iako niko od njih nije u neznanju o sirku. 
Kao sto se kaze za ono sto je mimo sirka. Kada je AUahov Poslanik M bio upitan: 
"Koji je najveci grijeh hod Allaha? Kaze: 'Da pripises AUahu nekoga ravnog Njemu a 
On te je stvorio."' Pa kada bi se radilo o neznalici ili sljedbeniku kojem se ne bi 
presudilo otpadnistvom ako pocini sirk oni to ne bi zanemarili sto je ocito. 

Dokazi o neprihvatanju neznanja kao opravdanja 
u pogledu velikog sirka 

Allah M je stanovnike Dzehennema opisao neznalicama, pa kaze: 
"I reci ce: 'Da smo slusali ili razmisljali, ne bismo medu stanovnicima ognja bili!' 

"(EI-Mulk, 10) 
I kaze; 



*. ji« 



"IVIi smo za Dzehennem mnoge dzine I Ijude stvorili; oni srca imaju - a njima ne 
shvataju, oni oci imaju - a njima ne vide, oni usi imaju - a njima ne cuju; oni su 
kao stoka, cak I gorl - on! su zaista nemarni." (El-Araf, 179) 

I kaze: 



i :-f i. 



"Reci: 'Hocete li da vam kazem cija djela nece nikako priznata biti, ciji ce trud u 
zivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji ce misliti da je dobro ono sto rade?'" 

(El-Kehf, 103 - 104) 



435 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HaSAN ALU-FERRAII2 



^\ ^Jy^-J AUI OjJ ^ ;U3 



i , 



O i j ^'t '"** Ijo:^! JL^jj aUIl^iJT j*-^ j^ ^_/j c^j-A Uj_^ 






"On jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavija, jer oni, 
mjesto Allaha, sejtane za zastitnike uzimaju i misle da dobro rade." (El Araf, 30) 

Ibnu-Dzerir^u tefsiru ovog ajeta kaze ono sio ukazuje da dzahil nema 
opravdanja. 

Poznato je da su novotari, koje su selefi i 
nevjernicima, bill uceni i pobozni, a kod njih se ocitavala suptilnost. A ono u sta 
su pali nije ih nista drugo dovelo osim neznanja. Da li se Alija *i^ osvrnuo na 
neznanje onih koje je spalio vatrom? Kada bi covjek rekao: "Ja sumnjam u 
prozivljenje nakon smrti", niko ko nema ni najmanje 
pogledu njegovog kufra, bez razlike da 1' sumnjao 
Allah kaze: 



znanja se ne bi suzdrazao u 
ill bio neznalica. Uzviseni 



^ L. j ilL ^1 ^ 0] 2^L^T ^ is/^ C f^^^CZ:^-^ i.LDlj Ji ^T Jiij 0] M 1^13 



"Kad se govorilo: 'Allahovo je obecanje, zaista, 
nimalo sumnje - vi ste govorili: Mi ne znamo sta 
zamisljamo, mi nismo uvjereni.'" (El-Dzasije, 32) 

Allah ig govoreci o krscanima kaze; 



^ fT' 



-^3 ^\ ij'V«;J "^j ijj-i ^3 fiy ::lj>} ^^^^j ^i >^j^c^ ^-^j^ }i^j3 '^j^i 13^' 



"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoj^ 
sina IMerjemina. A naredeno im je da samo jednom 



Bo(|u 



oni poslije njih proglasili 



jHCj2.<oLwM_ia» 



istinb! I u t^s ozivljenja nema 
jp 5as ozivljenja, mi samo 



i >. 



'^==yHi 









imama 



' Hafiz Ibnu-Kesir, rahimehullah, je prenio ovaj ajet od 
njegov stav i podrzao ga u tome: Ovo je najocitiji dokaz o 
nece kazniti nikoga za grijeh kojeg po^ini ill zablude u kojoj 
ne po^ini u znanju o njegovom grijehu. Pa ga podini iz prkos;i 
kada bi bilo tako onda ne bi bilo razlike izmedu skupine koja 
uputi i skupine koja je stA^arno na uputi. Allah M je napravio 
i propisa u ovom ajetu. Imam El-Begavi kaie: U ovom ajetu je 
njegova vjera ispravna i onaj koji negira i prkosi jednaki. 



436 



gre§c 



je 



), i monahe svoje i IMesilia, 
ibadet cine - nema boga 



Ibnu-Dzerira et-Taberija, 

ci onoga ko tvrdi da Allah 

ubijeden, osim ako taj grijeh 

pred svojim Gospodarem. Jer 

je zalutala i koja misli da je na 

razliku izmedu njihovih naziva 

dokaz da kafir, koji misH da je 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et-Tewba, 

31) 

Adijj b. Hatim je rekao Vjerovjesniku M- "Mi ih nismo ohoz^'vali" Kaze: 
"Zar nisu dozvoljavali ono sto je Allah zobranio, pa ste to smatrali dozvoljenimi Pa su 
zabranjivali ono sto je Allah dozvolio, pa ste to smatrali zabranjenim." Kaze: 
"Svakako.^^ Kaze: "To je njihovo obozavanje." Allah M ih je pokudio i nazvao 
musricima iako nisu znali da je ovaj njihov postupak prema njima ibadet, ali nisu 
bili opravdani radi neznanja. 

Kada bi covjek u ovom vremenu o sijama rekao da su opravdani radi 
neznanja zato sto psuju Ebu-Bekra, Omera i Aisu, zbog toga sto su neznalice i 
sljedbenici, taj njegov cin bi osudili uceni i obicni Ijudi. A od Sejhul-islama je 
prethodila prica o konsenzusu muslimana da onaj ko izmedu sebe i AUaha uzme 
posrednike, oslanja se na njih, trazi od njih korist i otklanjanje stete, da je kafir 
musrik, sto obuhvata neznalicu i svakog drugog. 

Sirk ihadeta se nece desiti osim sa neznanjem 

Jer je poznato da ako osoba potvrduje Muhammedovo M poslanstvo i 
vjeruje u Kur'an, slusa ono sto je Allah spomenuo u Svojoj Knjizi o 
pogubljenosti sirka, te da ga nece oprostiti a da ce njegov pocinioc vjecno 
boraviti u Vatri, a onda nakon toga ga pocini znajuci da je ovo sirk - je nesto sto 
razumna osoba nece uciniti. Nego ce se desiti od strane onoga ko ne zna da je to 
sirk. Prethodno smo spomenuli stav Ibnu-Akila o tvrdnji kufra neznalica koji su 
ga pocinili u smislu zastranjivanja glede kaburova, i sto je Ibnul-Kajjim prenio 
od njega podrzavajuci ga u torn stavu. 

Onaj ko kaze da je sljedbenik opravdan u svom sirku njemu Kur'an 
odgovara, jer je izmislio veliku laz o Allahu. Allah 'M govoreci o sljedbenicima u 
Vatri kaze: 

SU^i Li/^L^ b'iTjij Uj'SC UlUI bl 

"...mi smo prvake nase i starjesine nase slusali, pa su nas oni s Pravog puta 

Odveli." (El-Ahzab, 67) 

Takode, Allah govoreci o rijeci kafira kaze: 

^ r -■ ■'t r tI-' * ^^ -V ----- -- » - *^ •* ' 

Ojwli^ (»-^>^'* ti*" '-'13 ^' (J^ biLjIi b-Lo-j bl l3Jli 

"'Mi smo zatekli pretke nase kako ispovijedaju vjeru i prateci njihove tragove mi 
smo na Pravom putu.'" (Ez-Zuhmf, 22) 



437 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Fcrr^dZ 



A u drugom ajetu kaze: 



"Isto tako, prjje tebe, Mi ni u jedan grad nismo 
raskosnim zivotom zivjeli nisu govorili: Zatekli smo p 
vjeru i mi tragove njihove slijedimo." (Ez-Zuhruf, 22) 

Ucenjaci su uzeli ovaj a i druge dokaze o tome 
u pogledu tevhida, objave i osnova vjere, nego da je 
covjeka da spozna tevhid sa dokazima. Isto tako 
osnove vjere. Zbog toga sto su dokazi ovih osnova 
samo poznati ucenjacima.^ 

Takode, rahimehullah, kaze: Ucenjaci su se slozili 
nikoga u pogledu tevhida i objave.^ 

Takode, rahimehullah, pojasnjavajuci razliku izmedu 
mu'atezila u ispravnosti imana sljedbenika, kaze: Oh 
spozna tevhid i ruknove islama sa njihovim dokazima 

Nije dozvoljeno nikome da slijedi bilo koga 
radi o obicnom nepismenom covjeku koji ne 
Allahovu jednocu i Muhammedovu M objavu, 
smrti, Dzennet i Vatru, te da su ovi postupci sirka 
svetista laz i zabluda. Ako je u sve ovo ubijeden b 
musliman makar ove stvari ne protumacio sa 
kada bi dosli do dokaza ne bi shvatili njihovo znacenj 

Nevevi u komentaru na Muslimovu zbirku u 
Sa'lebe kaze: Ebu-Amr b. Salah je rekao da se u njeir 
imami ucenjaka. A to je da su obicni Ijudi koji 
dovoljno od njih njihovo ubjedenje u istinu. 
kolebanja. Za razliku od onih koji su to negirali oc 
Poslanik M odobrio Dimamu^ono na sto se oslanjao 



ez 



' Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 391 - 394). 
2 Ed-Durerus-SeniJJe, ( 10 / 399 - 400). 



^ Imam Muslim u svom Sahihu biljezi predaju od Enesa b. Malika 
beduin Allahovom Poslaniku Mpa rekao: " Muhammede, dodp 
da te je Allah poslao." Kaze: ''Istinu Je rekao." Kaze: "Ko je 
" Tako ti Onoga Koji je stvorio ova nebesa i Zemlju i postavio 
Kaze: ^^Da!' Kaze: " Tvoj izaslanik tvrdi da smo obavezni klanjT 
noci i danu." Kaze: "Da." Kaze: "Tako ti Onog Koji te je podi 



438 






poslapika poslali, a da oni koji su 
etke nase kako ispovijedaju 

da nije dozvoljeno slijediti 

obaveza svakog odgovornog 

samu objavu i sve ostale 

ociti hvala AUahu, a nisu 

da nije dozvoljeno slijediti 

ehlu sunneta vel-dzemata i 
aveza svakog covjeka je da 

u tome. Medutim, ako se 

poznape dokaze ali je ubijeden u 

vjeruje u prozivljenje nakon 

foji se cine kod kaburova i 

imalo sumnje onda je on 

dokazlima. Jer vecina muslimana 



govoru o hadisu Dimama b. 

u nalazi dokaz koji su uzeh 

slijede mu'mini. Te da je 

Besp|rijekomo i bez sumnje ili 

mu'atezila. A to je da je 

u spoznaji njegove objave, 



da je rekao: Dosaoje jedan 

namje tvoj izaslanik pa tvrdi 

stvorio nebesaT Kaze: "Allah" 

ova brda, je V te Allah poslaoT 

tpet dnevnih namaza u naSoj 

\ao, je r ti to Allah naredioT 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



pa mu je povjerovao samo na osnovu onoga o cemu ga je obavijestio. Tako da 
nije osudio ovaj njegov cin niti je rekao da mora pogledati u njegove mudzize 
niti da mora navoditi besprijekorne dokaze. Kraj.' 

V 

Sejh Muhammed h, Ahdul-Vehhah, rahimehullahu teala, je spomenuo u deset 
stvari koje kvare islam gdje je poistovjetio propis o onome koji je ozbiljan, (o 
onome) koji se sali, i (onome) koji je u strahu koji padne u ovo osim ako je 
prisiljen, i nikoga drugog nije izdvojio, kao sto je dzahil ili onaj koji je imao lose 
tumacenje ili je pogrijesio... rahimehullah, nakon sto je spomenuo ove stvari 
kaze: "Nema razlike u svim ovim stvarima koje kvare islam izmedu onoga ko se 
sali, ko je ozbiljan i koji se boji, osim ako je prisiljen." 

Posto je ovo najveca i najopasnija stvar istovremeno je najvise cega se 
treba paziti musliman da u nju ne zapadne i da se nje boji. Utjecemo se AUahu 
od uzroka Njegove srdzbe i bolne kazne. I neka je Allahov salavat i selam na 
Njegovo najbolje stvorenje Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.^ 

Sejh Sulejman b. Suhman kaze: Veliki sirk je obozavanje nekoga mimo AUaha i 
usmjeravanje ibadeta onome koga su pripisali Allahu kao ortaka, od 
vjerovjesnika, evlija i dobrih Ijudi. Nikome se nece prihvatiti opravdanje o 
neznanju ovih stvari, zato sto je znanje i spoznaja istih od nuznih stvari islama.^ 



^^^^^^ 



Kaze: "Da." Kaze: " Tvoj izaslanik tvrdi da moramo dati zekat iz nasih imetaka. Tako ti Onog 
Koji te je poslao, je r d to Allah naredioT Kaze:"Da" Kaze:" Tvoj izaslanik tvrdi da moramo 
postiti mjesec Ramazan u nasoj godini" Kaze: "Istinu je rekao." Kaze: " Tako ti Onog Koji te 
je poslao, je T ti to Allah naredioT Kaze: "Da." Kaze: " Tvoj izaslanik tvrdi da moramo obaviti 
hadz Allahoj kuci onome ko ima mogucnost da to ucini." Kaze: "Istinuje rekao" Kaze: Zatim 
je otisao i rekao: " Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, nista na ovo necu dodati niti 
oduzeti." Vjerovjesnik # rece: "Ako bude govorio istinu, uci ce u Dzennet" Imam Nevevi, 
rahimehullahu teala, kaze: "Znaj da se ovaj covjek sto je dosao iz pustinje zvao Dimam b. 
Sa'lebe." Ovako je doslo u imenima kod Buharije i drugih. 

Sahih ]\luslim sa Nevevijevim komentarom 1 / 169 - 171, Darul Kutub ilmije, Bejrut, 
Libanon, prvo izdanje 1347 h, 1929 g. 
' Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 409). 

2 Akidetu muwehidin, str. 456 - 457. Ko zeli procitati Deset stvari koje kvare islam neka 
pogleda jer cemo ih spomenuti s pojasnjenjem, insa AUah, u osmom odlon.ku o stvarima 
koje kvare islam i propisima opadnistva i otpadnika. U trecem poglavlju. 
^ Pojasnjenje dvije sumnje str. 63 - 64. 



439 



6. tema 

ZaBRANJENOST VELIKOG SIRKA. SVRSISHODNOSlI ZABRANE I SUKUDNOST 
PREPREKE I GRIJEHA. TAKO DA NE POSTOJI S 
0DA6NATI KUfR OD POClNIOCA CiME NESTAJe] OPRAVDANOSTI ZBOG 

NEZNANJA 



Najcesci dogadaj sa svim musricima jeste tc sto im se namecu sumnje 



bismo pustili uzde svakom 
Xurejsija ne bi proglasili 



koje su dovele do njegovog kufra i sirka. Pa ako 
opravdanju radi sumnje onda se ni musrici 
nevjernicima, pa cak ni jevreji ni krscani i njima slier i 

V 

Sejh Ahdul-Latif h.Abdur-Rahman, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Iraki je 



naveo kao dokaz Sejhove rijeci: 'Mozda ce se naci 
Allah prihvatiti opravdanje. 

Medutim, u Sejhovom govoru nema prihva 



sumnju niti za prihvatanje roda sumnji. Jer Sejhov go^^or ne ukazuje na to niti se 
moze shvatiti iz konteksta kod bilo koga od onih koji su proucavali nauke. Cak 
sta vise, njegov govor ukazuje na ponistavanje ovakvog shvatanja jer ukazuje na 



u osim pojedinci za razliku 
osnova i pravilo islama za 



rijetkost sumnji. Kao sto je u pitanjima koja ne pozna 

od onih oko kojih postoji neslaganje. Zato sto je ovo 

sto kada ne bi postojao ni jedan drugi dokaz osim onoga sto potvrde obozavaoci 

evlija i dobrih Ijudi od Allahovog rububijeta i toga sto samo On stvara, daje i 

upravlja, to bi bilo kao dovoljan dokaz da se otkloni sumnja, da se razotkrije, da 

se osudi onaj ko se okrene od toga i ko ne postupa pj onome sto nalaze, a to je 

obozavanje samo AUaha, Koji nema ortaka 

Zbog toga je presudeno odredenim osobama od musrika, medu 

nepismenim Arapima, zbog jasnoce dokaza i ocitost „ „, 

mutefekun alejhi stoji: 'Kad god prodes pored kabum Devsija Hi Kurejsija red 
'Muhammed te zdi obradovati Vatrom.' 



Ovako se odnosilo prema njima iako su oni od 



tek sa onim koji je odrastao u ovom ummetu i ko slusa kur'anske ajete i 



vjerovjesnicke hadise, kao i fikhske propise o obave 
naredivanja te zabrane sirka i njegovog sprijecavanja 



Kur'an onda je stvar mnogo gora i situacija teza, £i posebno ako se inati u 

1 V.'V*1 ,, . ^ -_ 



dopustanju sirka, upucivanja dova dobrim Ijudima 



dopustenim, te da je na to Kur'an ukazao. Kufr ove csobe je jasniji od sunca u 



440 



sumnje radi kojih ce mu 
anja opravdanja za svaku 



pripadnika fetre, pa sta je 



znosti tevhida i njegovog 
Ako je od onih koji citaju 



i evlijama, smatrajuci to 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



podne. A onaj ko poznaje islam, njegove propise, osnove i tumacenje nece se 
suzdrzati da proglasi ovaku osobu kafirom. 

U vecini slucajeva ono sto je musrika dovelo do sirka i kufra jeste sumnja 
koja mu se nametnula. Uzviseni kaze: 

"Mnogobosci ce govoriti: 'Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim 
smatrali, a ni preci nasi. "(Ei-En'am, 148) 

I kaze: 

"Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: 'Da je Allah htio ne bismo ni mi ni 
preci nasi, pored Allaha, nikoga obozavali i ne bismo, bez Njegove volje, nista 
zabranjenim smatrali.' "(En Nahl, 35) 

Njima se nametunula sumnja u pogledu kadera pa su se suprostavili 
Allahovoj naredbi, vjeri i Serijatu pravdajuci se Njegovom kaderskom 
kosmickom voljom. Na osnovu stava ovog Irakija i njegovih shvatanja ova 
sumnja bi bila prepreka da se proglase kafirima odredene osobe. 

Sumnja krscana se vrti oko stava u pogledu vjerovjesnistva i trojstva, a 
to je zbog toga sto je Mesih stvoren bez oca, od rijeci, tako da su im se stvari 
izmijesale. A to je zato sto su oni medu svim narodima poznati po tvrdoglavosti i 
neshvatanju vjerskih pitanja. Oni nisu shvatili razliku izmedu stvaranja i 
naredbe. Ne znaju da stvaranje biva jednom rijecju i da to nije samo po sebi 
rijec. Allah ^ je spomenuo njihovu sumnju, zatim je odgovorio na nju, odbacio 
je 1 utjerao u laz na mnogim mjestima u Njegovoj Knjizi kao sto kaze: 

"Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov." (Aiu-imran, 59) 



• ?f 



"...i stvoren je Rijecju Njegovom, koju je Merjemi dostavio." (En Nisa, I7i) 
Vecini poslanikovih neprijatelja su se nametnule sumnje. 

V 

Sto se tice obozavanja kaburova i prizivanja istih pored Allaha je pitanje 
slaganja o njegovoj zabranjenosti, kao i konsenzus zabrane i grijeha. Tako da 



441 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferra)2 



to: 



nije uslo u Sejhov govor zato sto su njeni argumenti 
toga uopce ne postoji sumnja."^ 

Nuzno poznato od vjere je da su islam i sirk 
se ne mogu spojiti niti zajedno istaci. Na osnovu 
bilo kakva sumnja da bi musrik mogao biti muslimin 
spajanje dvije razlicite stvari, sto je nemoguce. 

V 

Sejh Abdu Latif h. Ahdur-Rahman, Allah im se 
onaj ko spozna sustinu onoga na cemu je u svojoj 
posebne karakteristike spoznat ce obavezno ono 
kontrira. 



obojici 



All, nejasnoca biva sa iskrivljenjem jedne 
poznaju obije sustine. All uklanjanjem toga i postizaijijem 
nece biti skriveno niti nejasno jedno radi drugo 
nastradalo zbog manjkavosti znanja i nepoznavanja 
Koliko se zbog toga samo pojavilo greski i muka. K^ 
glasi: 'Islam i sirk su dvije, jedna drugoj suprotne 
nestati, tako da nijedna ne ostane '. A neznanje o 
sirka,) ili samo o jednoj, uvelo je mnoge u sirk i 
Ijudi, i to sve zbog nepoznavanja sustina i nemanja i 

Sejh Abdullah h. Ahdur-Rahman Ebu-Bittin, rahim^h 
M je obavijestio o kafirima da su u sumnji u onome u 
te de su sumnjali u prozivljenje govorivsi svojim posl 



jasni, dokazi ociti i sto oko 



dva suprotna znacenja i da 

iga nemoguce je da postoji 

, zbog toga sto to vodi u 



smilovao, kaze: "Znaj da 
vanjstini i spozna njegove 
sto mu se suprostavlja i 



od cinjenica ili da se ne 

potpune slike o oboje, 

?. Koliko je samo grupa 

granica i sustina (imena). 

o na primjeru pravila koje 

stvari, ne mogu se sastati, niti 

TLOvoj sustini (tj. islama i 

obozavanje ('ibadet) dobrih 

ispjravne predstave o njima. 

uUahu te'ala, kaze: Allah 
sta su ih poslanici pozivali, 



anicima: 



'Mi ne vjerujemo u ono sto se po vama salje i mi veoma sumnjamo u ono u sto 
nas pozivate.' (Ibrahim, 9) 

Uzviseni kaze: 

"...oni u nju sumnjaju mnogo." (Hud, iio) 

Allah it obavjestavajuci o njima kaze: 



^ Minhadz te'sis ve takdis, str. 102 - 105. 
^ Minhadz te'sis ve takdis, str. 12. 



442 






*;, i,f' 



JiliJ-lAJ ^ L.J GJ^ Sfj ij§3L, jl 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



"Mi ne znamo sta je Cas ozivljenja, mi samo zamisljamo, mi nismo uvjereni." (El- 

Dzasija, 32) 

Allah je pokudio slijepe sljedbenike rijecima: 

'IMi smo zatekli pretke nase kako ispovijedaju vjeru i prateci njihove tragove mi 
smo na Pravom putu.' (Ez-Zuhmf, 22) 

Ali ih je i pored toga proglasio nevjernicima. Ovaj ajet, a i mnoge druge, 
su ucenjaci uzeli kao dokaz da nije dozvoljeno povoditi se za nekim u spoznaji 
Allaha i objave(risale). AUahov dokaz je uspostavljen sa slanjem poslanika 
makar ovi ne shvatili Allahove dokaze i njihova pojasnjenja. 

Sejh Muvefeliuddin Ebw-Muhammed ibn Kudame, rahimehuUahu te'ala, kada je 
zavrsavao govor, kaze: "Da li je svaki mudztehid u pravu?" On je podrzao stav 
vecine ucenjaka da nije svaki mudztehid u pravu, nego je istina kod jednog 
medu stavovima svih ostalih mudztehida. 

Kaze: "Dzahiz je ustvrdio da onaj ko se suprostavi islamskoj vjeri, ako 
bude proucavao i ne bude mogao doci do istine da je opravdan i nije grijesan." 
Sve dok nije rekao: "Ono sto je tvrdio Dzahiz je sigurno nepravilno. To je kufr u 
Allaha, suprostavljanje AUahu i Njegovom Poslaniku. Jer, mi sigurno znamo da 
je Allahov Poslanik ^ naredio jevrejima i krscanima da slijede islam, te da je 
pokudio to sto su ustrajavali na odbijanju i da se borio protiv svih njih, ubijajuci 
svakog punoljetnog medu njima. Znamo, takode, da je malo onih koji se 
suprostavljaju prkoseci a znaju, jer je vecina sljedbenika ubijedena u vjeru svojih 
oceva slijedeci ih u tome, ali nisu znali za Poslanikovu ^ mudzizu i njegovu 
istinitost. 

Mnogo je ajeta u Kur'anu koji ukazuju na ovo, kao sto su rijeci 
Uzvisenog: 



lj;iroiAiT^^'i 



"... tako misle nevjernici." (Sad, 27) 

I kaze: 



i, , i i, , 



:^'4:^^,j^ ^^i^^y^ 



"I to vase uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je. 

"(Fussilet, 23) 



443 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HASAN ALU-FERRA]2 



I kaze: 



"... oni samo nagadaju." (El-Dzasija, 24) 
I kaze: 

"... misleci da ce im to nesto koristiti. "(Ei-Mudzadeia, 

I kaze: 



18) 



"... a oni ce misliti da su na Pravom putu." (Ez-Zuhmf, 3 
I kaze: 



.ft - > ••' (if - 



"Red: 'Hocete li da vam kazem cija djela nece nikakj) 
zivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji ce misliti 

(El-Kehf, 103 - 104) 



priznata bltr,cljl ce trud u 

1 la je dobro ono sto rade?'" 



Zato svaki onaj koji tvrdi da je pocini^c 
tumacenjem (te'vTlom), idztihadom, slijepim 
neznanjem (dzehlom) - suprotstavlja se Knjizi, 
sumnje. S time sto on neminovno mora ponistiti taj 
do kraja drzao svog temelja - nesumnjivo bi postao 
sustegao od tekflra onoga koji sumnja u poslanicu M 



Www- 



1 Ed-Durems~SeniJje, (12 / 69 - 73). 



444 



i,*- .«;, * 



j4^ V 1 p»> o] 



5(^ J^ (vr' Oy?--^3 






) 



kufra opravdan losim 

sljjedenjem (taqlidom) ili 

sunnetu i idzma'u, bez ikakve 

svoj temelj. Jer, kada bi se 

nevjernik, kao kada bi se 

Lihammeda M i slicno."^ 



7. tema 

OPRAVDANJE ZBOG GRESKE U VEUKOM SIRKU NALA2E NEPROGLASAVANJE 
KAEIRIMA SKUPINA KAEIRA I MERETIKA OKO ClJEG SE KUERA SL02lO 
UMMET, TE KUFRU KO SUMNJA U NJIHOV KUER, SA POJASNJENJEM 

PRESUDE MUSRICIMA NEZNAUCAMA DA SU MUSLIMANI ZA STO NE POSTOJI 

DOKAZ OSIM PUKE TVRDNJE 

Skupina zastupnika i branitelja musrika i njihovog iskrivljenog islama su 
mislili da je greska opravdanje i da potiskuje propis od onoga ko padne u sirk iz 
neznanja. Medutim, oni nisu znali da je ovo nuzno. Dok je hir samo jedna 
dolina neproglasavanja skupina kafira kafirima i hereticima, oko cijeg kufra se 
slozio ummet, i proglasio kafirima one koji sumnjaju u njihov kufr. Jer ako se 
toga ne bi pridrzavali onda bi ih to prinudilo da nadu razliku izmedu onoga cega 
su se pridrzavali i onoga cega nisu. 

Ako je ovo postavljeno kao priprema onda kazemo: Dopustenje 
greske u ovom ummetu je posebno za one koji su pripadnici tevhida, koji se 
klone sirka shodno znanju i ostroumnosti. Na ovaj nacin on je zasluzio da se 
opise kao pripadnikom kible i dopusteno mu je istovremeno da uziva u 
dozvolama pripadnika ove skupine, a to je da neznalica nece biti kaznjen, a niti 
onaj ko lose protumaci ili pogrijesi. 

Ponekada ova skupina zastupnika krene drugi krug potvrdujuci svoj cilj 
na drugi nacin koristeci se govorom imama upute i znamenitih ucenjaka ove 
vjere koji su rekli da se muslimani nece proglasiti kafirima iako bi zapali u velike 
novotarije sve dok se protiv njih ne iznese dokaz. 

Ali ovi Ijudi su zaboravili, ili su namjerno zanemarili medusobno, da su 
ove recenice, koje su istakli imami upute, izdvojile obozavaoce kaburova iz 
redova muslimana. Tako da je na osnovu ovoga koristenje ovog dokaza bilo 
nepravilno prije nego sto se uzelo kao dokaz, i pored razilazenja oko toga. 

Nakon toga njima nije ostalo nista drugo osim puke tvrdnje, a to je da su 
obozavaoci kaburova muslimani zato sto su obozavaoci kaburova muslimani. 

Ubjedljivo poznato da je od prioriteta svih znanosti koristenje puke 
tvrdnje o njenoj validnosti dokaz njene nevalidnosti zbog nedostatka dokaza i 
zbog toga sto sama tvrdnja ne moze biti dokaz. Jer u suprotnom bi tvdnje 
dostigle toliki obim da ne bi bilo moguce diskfalificirati bilo cije zlo bez obzira 
koliko bilo u smislu zablude i svog zla. 



445 



BBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferr^dZ 



\Zl 



V 

Sejh Ahdul-Latif h, Ahdur-Rahman u pojasnjenju 
jednog od branitelja musrika i njihovog sirka, ka 
prijenos: Kaze, tj. Ibnu-Tejmijje, u fetvi kao odgov 
Kejlanu o stvaranju Kur'ana onako kako je nap 
kafirima novotara i sljedbenika hira se grana sa ove 
sto ukazuje da Allah nece nikoga iz ovog ummeta 
kazniti pripadnike nekog drugog naroda radi togf 
covjeku koji je naredio svojim sinovima da ga kremiraju 
pepeo prospu u more, i zbog toga sto je sumnjao u 
toga Allah mu je oprostio zbog imana i straha od Alk 
Zatim je spomenuo Sejhov stav po pitanju greski u 
kako se to desilo kod nekih selefa, kao sto je slucaj 
njihovoj presudi o stoci. Zatim kaze: Pogledaj u njeg 
kako je upozorio i opravdao, ali se suzdrzao da progk 
koji negiraju Allahovu moc i prozivljenje. 



rakijevih zavodljivih izjava, 

Iraki je rekao; Sesnaesti 

3r na pitanje postavljeno u 

sao: Pitanje proglasavanja 

osnove. I u dokazima je ono 

<:azniti radi greske, iako ce 

Zatim je naveo hadis o 

nakon smrti i da njegov 

Allahovu moc. Ali i pored 

ha koji su se nasli u njemu. 

prakticnim ograncima. Te 

Davudom i Sulejmanom i 

3v govor i razmisli o njemu 

kafirima velike novotare 



s;i 



C.Sl 



Ovo je govor nj ego vim slovom, a zatim je 
Sulejmanu tvrdeci da rijeci Uzvisenog: 



"... a obojici smo mudrost i znanje dali." (El Enbija, 79) 

znace kako je Allah obadvijci njihove p 
ispravnima, te potvrdio ono sto su presudili. 

Odgovor je da se kaze: Iraki je mnogo g 
neproglasavanje kafirom onoga ko pogrijesi i nje^ 
grijeha. Ali je odgovor o ovoj sumnji predhodio sto 
mnogo govorio ponavljajuci i namecuci, kako b 
ispravnim ono sto je tvrdio, pojasnjavajuci svoje iz 
nametnuti osim obicnim Ijudima i onima koji nemaju 
vjere islama. 

Prethodno smo naveli da Iraki odbija svojim 
snose grijeh niti su kafiri oni koji pogrijese u svim 
vjerovanje u Allahovo postojanje, Njegov rububijet 
kader. Vjerovanje u Njegova svojstva savrsenstva 
djela. Zatim pitanje dogadaja i stvorenja prije neg 
sprijecavanja da se proglasi kafirom iU da snosi g 
ovome. Pa je odgovorio stiteci one koji su negirali 
rububijet, zatim one koji su negirali imena i svojstva 



446 



oduljio pricu o Davudu 



LIIpj U5C^ Gil; "ivL^j 



esude okarakterisao kao 



:ovorio, namecuci sumnju, 
ovo navodno nesnosenje 
bi bilo dovoljno. Zatim je 
neznalicama predstavio 
aganje ali ga nije mogao 
nikakvog znanja o sustini 



dokazivanjem kako ne 

o^novama vjere. Kao sto je 

uluhijet. Njegov kada' i 

I'Jjegovog Bica i Njegovih 

3 sto se dese. Sa ciljem 

radi greske u svemu 

Bice, oni koji su negirali 

Zatim oni koji su negirali 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Allahovu jednocu u Njegovom uluhijetu i one koji su govorili: On ne zna nista o 
stvorenjima prije nego sto se dese, kao sto su to tvrdile zastranjele skupine 
kaderija. Branio je one koji su tvrdili da se dogadaji desavaju pod uticajem 
uzdignutih sazvijezda. Kao i oni koji su govorili o dvije osnove: svjetlost i tama. 

Ako se Iraki stvarno drzao ovoga onda je on veci kafir od jevreja i 
krscana, makar on tvrdio da izmedu ovoga i pitanja oko kojeg je neslaganje, 
postoji razlika. A to je prizivanje mrtvih i odsutnih u dovama trazeci ono sto ne 
moze uciniti niko osim Gospodara svjetova, pa neka nam ukaze na tu razliku. Hi 
neka nam ukaze na dokaz o validnosti ove tvrdnje. A ako ne ucini, a sigurno 
nece uciniti, njegove tvrdnje i postavke ce biti bezvrijedne. Uceni i vjernici ce 
shvatiti da je on od onih koji falsifikuju predaje i od onih koji namecu sumnje. 
Ali se ne ubraja u ucenjake fikha ili vjere, niti u one koji poznaju islam i 
muslimane, koji razlikuju izmedu pripadnika tevhida i musrika. Naprotiv, on je u 
dubokim tminama, neznanju i ocitom sirku. 

Mjesta gdje se propust greske opravdava 

Govor Sejhul-islama moze spoznati i shvatiti onaj ko je proucavao 
njegov govor, ko zna njegove osnove. On je na mnogim mjestima istakao da ce 
se greska oprostiti onome do koga Serijat nije dopro i pred koga nije iznesen 
dokaz o posebnim pitanjima. I to ako se bude bojao AUaha i ulagao trud shodno 
mogucnosti. A gdje su takvaluk i idztihad na kojeg se pozivaju obozavaoci 
kaburova i oni koji prizivaju mrtve i odsutne? 

Kako kada se Kur'an uci u dzamijama, skolama i kucama? A 
Vjerovjesnicki sunnet je sakupljen i zapisan, a njegova vjerodostojnost i 
potvrdenost su poznati. 

Hadis kojeg je Sejh naveo od pripadnika perioda fetre koji je, iz straha od 
AUaha i vjerovanja u Njegovu nagradu i kaznu, naredio svojim nasljednicima da 
ga spale. Gdje su ovi zabludjeli koji su bacili Allahovu Knjigu iza leda a prihvatili 
ono sto su im sejtani kazivaU, u odnosu na prizivanje nekoga mimo Allaha i 
pripisivanja sirka Gospodaru svjetova? Neka je propao ovaj dzahil koji izmislja i 
neka je daleko svaki zabludjeli i zavedeni. 

Onaj ko shvati Sejhov govor i njegov kontekst shvatit ce njegov cilj, te 
da se njegov govor odnosi na one koji su proglasili kafirima grjesnike i pocinoce 
velikih grijeha, zatim je naveo neslaganje Ijudi oko toga. 



447 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-FerraiiZ 



Pitanje proglasavanja nekoga kafi 
satnog odredivanja sustine 



ir0m je ogranak 
mana 



kzili 



osno ^e 



Zatim je rekao: Sto se tice selefa oni su se s 
U rijec ulazi rijec srcem i jezikom. A u djelo ulazi 
Kaze: Podrzavaoci svog pravca su rekli: Iman su 
ruknove obaveza i pozeljnih stvari. Kao sto je nazi 
hadz obuhvata sve ono sto je propisano u njegovoia 
ostavljanja. Kao sto su ihram i klonjenje od njegovih 
Arefatu, Muzdelifi i Mini, tavaf i sa'j. Zatim hadz 
izostavili hadz ne hi bio ispravan. Kao sto je stajanje 
o zabranjenom koje kada bi se pocinilo hadz bi bio 
odnos. 



da je iman rijec i djelo. 

s|rcano djelo i djelo organa. 

i ogranci. A u sebi sadrzi 

r za hadz ili namaz. Naziv 

sklopu od izvrsavanja ih 

zabrana. Zatim stajanje na 

i ruknove koji kada bi se 

la Arefatu. Ili kada je rijec 

pokvaren, kao sto je spolni 



sac rzi 



Isto tako sadrzi obaveze izvrsavanja ili ostav 
ako izostavi namjerno onda snosi grijeh, dok ako ih 
drugoga mora proliti krv kurbana, kao sto je ihram 
spajanje noci i dana na Arefatu, ili bacanje kamencicj 



Ijanja. 



. Neke od tih obaveza 
ijostavi iz razloga ili necega 
mjesta gdje se oblaci, ili 
i slicno tome. 



kDd 



Takode, sadrzi pozeljne stvari koje se izvrsavaj 
kojih, ako ih ucini, hadz biva potpuniji a ako ih 
niti mora klati kurban, kao sto je podizanje glasa ko 
ponavljanja, ili kada vodi kurban i da spominje 
tako da ne govori mnogo osim ako se radi o narediv|anj 
ko izvrsi obaveze a kloni se zabrana njegovi hadz i 
spada medu umjerene od pripadnika desne strane u 
ko ucini pozeljna djela njegov hadz je potpuniji i 
medu one koji prednjace u dobru. 



izostavi 



Alhh 



utnra 



Ali onaj ko izostavi naredeno ili pocini zabrarJjeno 
i ostavi ono sto ga kvari, njegov hadz je sa nedostatkoU 
hadza ce biti nagraden a za ono sto je izostavio ce biti 
osnova farza. Sve dok nije rekao: Pitanje proglasavajija 
hira se grana na ovoj osnovi. 



Nakon toga je spomenuo stavove ucenjak; 
proglasavanje kafirima dzehemija od strane imama 
stavove selefa o njihovom proglasvanju ovih kafirima 
tri skupine. Zatim se ostro izjasnio o njima pa je 
onih koji se ne izjasne o njihovom proglasavanju kafiritna 



448 



u i izostavljaju. Ali zbog 

i onda nece biti grijesan 

telbije i njegovog stalnog 

a na tim mjestima. Isto 

u i zabranjivanju. Onaj 

su upotpunjeni. A on 

cvom djelu. Medutim, onaj 

savprseniji u djelu, a on spada 



, izvrsi ruknove hadza 

Za ono sto je obavio od 

kaznjen. A sa njega spada 

novotara i sljedbenika 



mezheba, pa je naveo 

Ahmeda. Pa je naveo 

izdvajanju iz sedamdeset i 

spomenuo dvije predaje o kufru 

istih. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Zatim je spomenuo da su osnova ovih sekti haridzije i sije, murdzije i 
kaderije. Zatim je oduljio govor o neproglasavanju ovih skupina kafirima 
navodeci kao dokaz hadis od Ebu-Hurejre 4^, pa kaze: Ako je slucaj takav onda 
onaj ko pogrijesi u nekim pitanjima ce se pripojit kafirima od musrika i kitabija, 
iako se odvaja od njih u svim ostalim osnovama imana. 

Jer, vjerovanje u obaveznost obaveza, ocitih i prenesenih tevaturom, kao 
i u zabranjenost ocitih zabrana, je od najvelicanstvenijih osnova imana i temelja 
vjere. Ako se obavezno mora spojiti, onaj ko pogrijesi, jednoj skupini onda je 
njegovo spajanje sa mu'minima koji grijesi gore nego njegovo spajanje sa 
musricima i kitabijama. Iako se zna da su mnogi novotari munafici velikog 
nifaka. A mnogo je onih koji se mogu naci kod rafidija i dzehemija od heretika i 
munafika. Oni ce biti u najdubljem ponoru dzehennema. 

Ovo pojasnjava da se Sejhov govor odnosio na odredene skupine, te da 
medu njih nije svrstao dzehemije i musrike. Isto tako kitabije ne ulaze u ovo 
pravilo, iako se onaj ko je pogrijesio pripaja ovim skupinama dok je u isto 
vrijeme odvojen od njih u ostalim osnovama imana. Ovo je Ucno nas stav. Jer, 
ako sa njim ostanu osnove imana i ne pojavi se kod njega veliki sirk nego 
zapadnu u neku vrstu od ovih novotarija mi ga ne proglasavamo kafirom niti ga 
izdvajamo iz vjere. 

Ovo pojasnjenje ce ti koristiti u onome sto dolazi o tome kako Sejhul- 
islam ne proglasava kafirom mudztehida koji pogrijesi, te da se radi o posebnim 
pitanjima. Te da iman nestaje sa nestankom njegovih ruknova i velikih temelja. 
Isto kao sto se hadz pokvari ako se izostavi neki od njegovih ruknova, i to je ono 
sto smo mi rekli. Cak sto vise ovo je potpunije od same tacke razilazenja. A onaj 
ko razmisli o Sejhovom govoru u ovom poglavlju shvatit ce zeljeno, a onaj cije je 
Allah srce skrenuo onda mu nema moci da se povrati. 

Sto se tice hadisa o covjeku koji je naredio svojim nasljednicima da ga 
spale, radi se o covjeku pripadniku tevhida a ne musriku. Putem od Ebu-Kamila 
od Hamada od Sabita od Ebu-Rafie od Ebu-Hurejre se prenosi da je rekao: 
''Niikada ni jedno djelo nije ucinio osim tevhida:' Tako da je nemoguce uzeti ovo 
kao dokaz kada je rijec o ovom razilazenju. 

Sto se tice onoga ko pogrijesi u ograncima i pitanjima idztihada, ako se 
bude mudztehid bojao Allaha onoliko koliko je u njegovoj mogucnosti onda 
niko nece reci da je kafir ili da snosi grijeh radi svoje greske. Medutim, pitanje 
oko kojeg postoji neslaganje nije u onom smislu sto Iraki navodi od tekstova da 



449 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



bi napisao cim vise i da bi povecao knjigu koja mu nece koristiti niti koliko je 
fitilj. 



ibi 



Poslanikovih 



Sa druge strane, da li je itihadije i hululije (p 
od ocitog kufra, velikog sirka i negiranja sustine 
dovelo nesto drugo osim njihove greske u ovom 
dopustili idztihad, pa su zalutali i druge zaveli sa 

Da li je Halladz bio ubijen, oko cije fetve o u 
radi svog zabludjelog idztihada? 

Zatim, da li su karamite pocinili kufr uzevsi 
su pocinili od velikih i gnusnih grijeha odbacujuci sa 
njihov idztihad u onome sto su ustvrdili? 

Da li su rafidije rekle ono sto su rekle i 
obozavanja dvanaestorice imama, psovanja 
pravovjernih, istinoljubive Aise, osim iz svog idztihad i 
Oni su Irakijevi prethodnici u njegovom stavu da 
oprasta. Ovo je nesto sto mu se namece i od cega ne 
uporedo spomenuto ovdje kao odgovor za ono sto ce 
ove sumnje. A na pocetku odgovora je prethodilo on 
ponovili odgovor zbog ponovne pojave sumnje jer kac 
joj je spremna.' 

Takode, rahimehuUahu teala, u pojasnjenju Irakijevog 
upucenom njemu, kaze: Zatim je Iraki rekao: Tridejet 
Mukri es-Safii u djelu Muhtesaru ravda kaze: "Onaj ko 
nikada se nece proglasiti nevjernikom." Ono sto je 
nekih nije jasno je ono sto je nas sejh Ebul-Abbas 
ispravan stav. 

Odgovor: Ova recenica ce se iskoristiti protiv 
kazu: Obozavanje evlija i dobrih Ijudi je mali sirk ili da 
ovaj zabludjeli, a odnosi se na: 

Prvo: Ovdje se govori o novotariji, a 
terminologiji se odnosi na ono sto je mimo velikog 
govori o novotarima. Medutim, Iraki je to iskoristio 
odnosi na pripadnike sirka, tako da su i sami pravnic 
novotara i onoga ko priziva nekoga mimo Allaha, traz 



anteiste) u onome sto su oni 
post(|)janja Gospodara svjetova, 
glavlju u kojem su sebi 
pravqm puta? 

stvu postoji slaganje, osim 



oito sto su uzeli za vjeru i sto 
sebe konop Serijata, osim 



UZ(iO 



sir. 



Minhadz te'sis ve takdis, str. 214-218. 



450 



qozvolile od kufra i sirka, 
i ashaba, majke 
onako kako su ustvrdili? 
se svakome ko pogrijesi 
moze pobjeci. Tako da je 
doci i na sto ces naici od 
) sto je dovoljno. Ah smo 
a se skorpija vrati papuca 



zavodenja i u odgovoru 

sedmi prijenos: Ibnul- 

je od pripadnika sehadeta 

kao tumacenje sto kod 

Ibnu-Tejmijje uzeo kao 



rakija i njemu slicnih koji 
je pozeljno, kao sto tvrdi 



novotarija u serijatskoj 

ka ih kufra. Tako da on 

3a protumacio da se ovo 

napravih razliku izmedu 

od njega pomoc, oslanja 



KORISNI saJetak ^ 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

se na njega i si. kao sto je spomenuo Ibnul-Kajjim i drugi ucenjaci u svojim 
kapitalnim djelima, kao sto je bio Ibn-Hadzer el-Hejtemi. 

Drugi nacin: Da je ovo ograniceno na one koji su bill od pripadnika 
sehadeta. Tako da ova granica izdvaja obozavaoce kaburova. A to je zbog toga 
sto se pod sehadetom podrazumijeva tevhid. Kao sto je u hadisu Abdul-Kajsa: 
"Naredujem vjerovanje samo u Allaha. Znate li sta je vjerovanje u All^ha? io je 
svjedocenje da ne postoji drugo bozanstvo hnje uistinu zasluzuje ibadet osrni Ailaha i 
daje Mulmmmed Njegov poslanik. Obavljanje mmaza, davanje zekata i da od pUjma 
dajete petinu.^^ 

Pripadnici sehadeta su pripadnici imana po slaganju muslimana, a onaj 
ko im se suprostavi nije od pripadnika sehadeta, makar ga izgovorio onaj ko ga 
izgovori kao sto su jevreji i munafici. 

Treci: Njegov govor o tome da se nece opcenito proglasiti kafirom ne 
sprijecava dakaftrom bude proglasen radi odredenih i ogranicenih novotarija. 

Cetvrti: Njegov govor: Ono sto je uzeo kao tumacenje i sto nekima nije 
jasno. Ocito izdvaja obozavaoce kaburova i otpadnike, jer sa njima se nema sta 
tumaciti i sto bi bilo nejasno. Zbog toga se nije prihvatilo opravdanje pripadnika 
fetre i njima slicnim koji su pored Allaha uzeli druga bozanstva.^ 

Sejh Ahdul-Aziz h. Abdullah bin Baz, rahimehullaK je bio upitant Da li ce 

muslimanu biti prihvaceno opravdanje ako pocini nesto od sirka, kao sto je 
pridonosenje zrtve ili zavjetovanja nekom mimo Allaha, ako to ucim iz 
neznanja? Pa je, rahimehuUahu teala odgovorio: 

Dvije su skupine stvari: Prva je skupina radi koje se prihvata opravdanje 
radi neznanja i skupina radi koje se ne prihvata opravdanje radi neznanja. Pa 
ako se to desi medu muslimanima, tj. da neko pocini sirk i obozava nekoga 
mimo Allaha, opravdanje mu se nece prihvatiti zbog toga sto je bio nemaran i 
nije pitao, nije se prosvjecivao u svojoj vjeri. Tako da mu se nece pnhvatiti 
opravdanje u obozavanju nekoga mimo Allaha od mrtvih, drveca, kamenja i 
kipova. Zbog toga sto se on okrenuo i zanemario svoju vjeru. Kao sto Uzviseni 
Allah kaze: 

"... ali nevjernici okrecu glave od onoga dime se opominju." (Ei-Ahqaf, 3) 



Minhadzu te'sis ve takdis, str. 268 - 269. 



451 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



Isto tako kada je Vjerovjesnik M zatrazio od svog Gospodara da moli za 
oprost za svoju majku zbog toga sto je umrla u dzahilijetu, nije mu dopustio jer je 
umrla u vjeri svog naroda, idolopoklonika. 

Takode, kada je Vjerovjesnika M neki covjek upitao za svog oca, on mu je 
odgovorio: "On je u Vatri." Pa kada je vidio zgrcenost na njegovom lieu, rekao je: "J 
moj i tvoj otac su u Vatri." Zato sto je umro u pripisivanju sirka Allahu M i na 
obozavanju nekoga mimo Allaha M. Pa, sta onda reci za onoga ko je medu 
muslimanima a obozava Bedevija, ili obozava Husejna, ii obozava sejha Abdul- 
Kadira el-Dzejlanija, ili obozava Poslanika M, ili obozava Aliju ^ i druge? 

Sto znaci da je prece da se ovima i njima slicnima ne prihvati opravdanje 
jer su pocinili veliki sirk dok su bili medu muslimanima, i dok je Kur'an bio 
medu njima. Isto tako i Poslanikov M sunnet je medu njima, ali se oni okrecu od 
svega toga. 

Druga je skupina ona radi koje se opravdava neznanje poput osobe koja 
je odrasla daleko od islama ili na krajevima svijeta ili iz nekih drugih razloga, kao 
sto su pripadnici fetre i njima slicni od onih do kojih objava nije doprla. Njihovo 
opravdanje je prihvatljivo i njihova stvar je kod Allaha ii. Ispravno misljenje je 
da ce oni biti ispitivani na Sudnjem danu, pa da ce im biti naredeno. Tako da 
oni koji se odazovu bit ce uvedeni u Dzennet a ako ne prihvate onda ce uci u 
Vatru. Uzviseni kaze: 

"A Mj nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (El isra, 15) 

Isto tako i radi vjerodostojnih hadisa koji su preneseni u ovom smislu.^ 
Pitanje je bilo postavljeno Stalnom odhoru za naucno istrazivanje i fetve: 
Drugo pitanje u fetvi br. 4400: 

Pitanje: Ima Ijudi koji kazu da svako onaj ko se ogranici na Muhammedovu ^ 
objavu i ko se okrene prema kibli u namazu, makar ucini sedzdu pred svojim 
sejhom nece pociniti time kufr i nece se nazvati musrikom, sve dok nije rekao: 
"Muhammed b. Abdul- Vehhab, koji govori o musricima i njihovom vjecnom 
boravku u Vatri je pogrijesio." Pa kaze: "Musrici od ovog ummeta ce biti 
napaceni, a zatim izvedeni iz Vatre i uvedeni u Dzennet." I kaze: "Niko od 
Muhammedovog ummeta nece ostati vjecno u Vatri." 



^ Medzmuatul fetava ve mekalat mutenevia, sejha Ibn-Baza, ( 4 / 26 - 27). 



452 



, korisni sa2etak — 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 

Odgovor: Svako onaj ko vjeruje u objavu naseg vjerovjesnika Muhammeda M i 
u sve ono sa cime je dosao, ako ucini sedzdu nakon toga nekome mimo AUaha, 
od evlija, mrtvih ili sejhu tarikata on se smatra kafirom i otpadnikom od islama. 
On je pripisao Allahu ortaka u ibadetu makar izgovarao sehadet u trenutku 
sedzde zbog toga sto je ucinio nesto kontradiktorno njegovom govoru zbog 
sedzde nekom mimo AUaha. Ali mozda ce mu se uzeti opravdanje radi neznanja 
dok se ne upozna i dok se pred njega ne iznese dokaz. Zatim ce se odgoditi tri 
dana da sam sebe provjeri ne bi li se pokajao. Pa ako i poslije pojasnjenja ustraje 
na cinjenju sedzde nekom mimo AUaha bit ce ubijen zbog svog odpadnistva kao 
sto Vjerovjesnik m kaze: 'Ko zamijeni svoju vjeru ubijte ga" Biljezi ga imam Buhari 
u svom Sahihu od Ibnu- Abbasa ^. 

Pojasnjenje i iznosenje dokaza je radi prihvatanja njegovog opravdanja 
prije nego sto se nad njim izvrsi kazna, a ne da se nazove kafirom posUje ovog 
pojasnjenja. Uistinu, on ce biti nazvan kafirom zato sto je ucinio sedzdu nekome 
mimo AUaha, Ui se zavjetovao nekome kako bi mu se pribUzio ili da prinese 
zaklanu ovcu kao zrtvu nekome mimo AUaha. 

Kur'an i sunnet ukazuju da onaj ko umre na sirku da mu nece biti 
oprosten i da ce vjecno boraviti u Vatri, kao sto Uzviseni kaze: 

"Allah, doista, nece oprostiti da se Njemu Ista ravnim pridruzuje, a oprostit ce sve 
mimo toga kome On hoce!" (En-Nisa, 48) 

I kaze: 

ui- iJ^>l ySOL. ^.gM.fl-.l l^ cy-Hr^ ^' -4'^-^ ^3y^. Ol C«M^ '^^ ^ 



j> jiIjT 43 }J^\ 



"Mnogobosci nisu dostojni Allahove dzamije odiiavati kad sami priznaju da su 
nevjernicl. Djela njihova ce se ponistiti i u Vatri ce vjecno ostatl. "(Et Tewba, 17) 

I neka je salavat na naseg Vjerovjesnika Muhammeda i njegovu 
porodicu i ashabe, 

Stolni odbor za rwi.ucx\o istra^van\e i fetve 
Predsjedavajuci: Abdul-Ad? h, Abdullah bin Baz^ 



Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve (1 / 220). 



453 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad2 



Kopresjedavajuci odhora: Abdur-Rezzak Afifi 
Clan odhora: Abdullah h, Gudejjan 

V 

Clan odhora: Abdullah h, Ku'ud 



wm^^ 



454 



Cetvrti odlomak 

VEZA IZMEDU IZNOSENJA DOKAZA. KUFRA 
I NJEGOVIH PROPISA 



U njegovom sklopu se nalaze dvije teme: 

1 tema: Ohozavanje sarm Allaha Koji nema ortaH dnkaz tome je dostava Kur'ana, 
sa pojasnjenjem skupina koje se ne proghxsavaju nevjemicirm dok se protw n]ih ne 
iznese dokaz, kao i razlika izmedu iznosenja dokaza i njegovog razumijevanja. 

2 tema: Kazna i preduzimanje odredenih mjera ne hiva osim nakon sto se iznese 
dokaz i pojasni sustina dokazwosti, a dovoljno je u njegovom iznosenju opce 
pojasnjenje tevhida sa njegovim dokazima. 

1. tema 

0B02AVANJE SAMO AlLAHA KOJI NEMA ORTAKA. DOKAZ TOME JE 

DOSTAVA KUR'ANA. SA POJASNJENJEM SKUPINA KOJE SE NE 

PROGLASAVAJU NEVJERNICIMA dok se PROTIV NJIH ne IZNESE DOKAZ. 

KAO I RAZLIKA IZMEDU IZNOSENJA DOKAZA I NJEGOVOG RAZUMIJEVANJA 

Onaj protiv koga se nije iznio dokaz je osoba skorijeg prihvatanja islama 
ili se radi o osobi koja je odrasla u zabacenim i dalekim mjestima. Hi se radi o 
nekim manje jasnim vjerskim pitanjima, tako da se radi svega toga nece 
proglasiti neko kafirom dok se ne iznese protiv njega dokaz. 

Ali sto se tice jasnih osnova vjere Allahov dokaz o njima je dostava 
Kur'ana. 

Tako da je na ovom mjestu potrebno razdvojiti izmedu uspostavljanja 
dokaza i njegovog razumijevanja. Jer dokaz se moze uspostaviti protiv jednog 
naroda iako oni na ispravan nacin ne shvate sta je dokazano u tome i sta 
Gospodar zeli time. 

Sejh, imam Muhammed b. Abdttl-Vefihob, Allah im se obojici smilovao, kaze: 
Braci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, a zatim: 

Ono sto se naveli od sejhovog stava, da onaj ko negira tako i tako, i ako 
se protiv njega iznese dokaz, te da vi sumnjate u ove tagute i njihove 
sljedbenike, da li je protiv njih iznijet dokaz? Ovo je nesto stvarno cudno, kako 
mozete sumnjati u to kad sam vam to pojasnio vise puta? Onaj nad kirn se nema 



455 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



dokaz jeste osoba koja je tek prihvatila islam, ili je odrasla u udaljenim mjestima 
ili da se radi o manje jasnim pitanjima, kao sto su blago usmjerenje ili 
simpatisanje, tako da se nece proglasiti kafirom dok ne dode do spoznaje. 

Sto se tice osnova vjere koje je Allah pojasnio i propisao u Svojoj Knjizi, 
dokaz je da AUahov argument je Kur'an. Onaj do koga dopre Kur'an do njega je 
dopro dokaz. Ali osnova problematike lezi u tome sto vi niste napravili razliku 
izmedu iznosenja dokaza i shvatanja dokaza. Zato sto vecina nevjernika i 
licemjera medu muslimanima nije shvatila Allahov dokaz iako je iznesen pred 
njih. Kao sto Uzviseni kaze: 



^ i. ^i 



,t ?-'- < 



"Mislis li ti da vecina njih hoce da cuje ili da nastojl shvatiti? Kao stoka su oni, cak 
su jos dalje s Puta pravog skrenuli. "(El-Furqan, 44) 

Iznosenje dokaza je jedna stvar. Dostavljanje dokaza, koji je do njih 
dopro, je jedna stvar, ali njihovo shvatanje dokaza je nesto sasvim drugo. 
Medutim, oni su pocinili kufr time sto je dokaz dopro do njih makar ga oni i ne 
shvatili. 

Ako vam se ovo ucini problematicnim onda pogledajte u Poslanikve ^ 
rijeci o haridzijama: "Gd/e god i]i sretnete ubijajte ih." I kaze: "Najgori ubijeni pod 
nebeskim svodom." Iako su bili u vremenu ashaba i pored toga sto bi covjek 
omalovazavao djela ashaba pored njihovih djela, kao i to sto su se muslimani 
slozili da su odstupih od vjere radi zestine, zastranjivanja i idztihada. Oni misle 
da se time pokoravaju Allahu, a do njih je dopro dokaz ali ga nisu shvatili. 

Isto tako Alijin ^ postupak sa onima koji su tvrdili da je on bog, pa ih je 
spalio vatrom, pored toga sto su bili ucenici ashaba, i pored njihovog ibadeta, 
namaza i posta, ali su mislili da su na istini. 

Isto tako konsenzus selefa o proglasavanju nevjernicima zastranjelih 
kaderija i drugih, iako se znalo za njihovu zestinu u ibadetu i koji su za sebe 
mislili da cine dobra djela. Niko od selefa se nije sustegao u njihovom 
proglasavanju nevjernicima, radi toga sto nisu shvatili, a u sustini svi oni nisu 
shvatiU. 

Ako znate za ovo, onda ono na cemu ste vi je kufr. Ljudi obozavaju 
tagute, protive se islamu, a misle da to nije otpadnistvo zbog toga sto mozda nisu 
shvatili dokaz. Sve je ovo jasno. 

Najocitije od onoga sto je prethodilo jesu oni koje je Alija ^ spalio. Jer 
ovo lici na taj slucaj. Sto se tice slanja stavova safijskih pravnika onda ne mislim 



456 



KORISNI SAlETAK " 

VJffiOVANJAIMAMATEVHIDA 

da ce vam doci vise od onoga nego sto je doslo. A ako se pored toga kod vas 
nade nesto problematicno, molite Allaha da to otkloni od vas. I selam. 
Sefh Hamed h, Nosir b, Muamer, rahimehullahu teala, iznoseci sumnju jednog 
zastupnika musrika, u kojoj tvrdi da je prizivanje nekoga drugog mimo Allaha 
mali sirk a ne nevjerstvo koje izvodi iz vjere, kaze: Sto se tice njegovih rijeci (tj. 
onoga ko se raspravlja zastupajuci sirk i musrike): "Pa i kada bi prihvatili ovaj 
stav da je prizivanje nekoga mimo Allaha veliki sirk, te se iznese dokaz o toine, 
onda je neznalica opravdan jer on ne zna ni sta je sirk ni sta je kufr Ona] ko 
umre prije pojasnjenja on nije kafir. Propisi koji se odnose na njega na dun]aluku 
i na Ahiretu su propisi koji se odnose na muslimane. Jer prica o Zatu envat i 
Israelicanima kada su presli more ukazuje na to ... itd." Odgovor je da se kaze da 
je Allah poslao poslanike da obraduju i da upozore kako Ijudi poslije poslamka 
ne bi imali dokaza protiv Allaha. Svako onaj do koga je dopro Kuran i 
Poslanikova M daVa protiv njega je iznesen dokaz. Uzviseni kaze: ^ ^^ 

"...da njime vas i one do kojih on dopre opominjem." (Ei-Enam, 19) 
I kaze; 

"A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" ( El isra, 15) 

Ucenjaci su se slozili da onaj do koga dopre Poslanikova M da'va da je 
Allahov dokaz protiv njega iznesen. Nuzno je poznato od vjere da je Allah 
poslao Muhammeda S i da mu je objavio Knjigu da se samo Allah oboSava i da 
On nema ortaka. Tako da nece biti prizivan u dovi niko osim Njega, niti ce se 
klati zrtva osim Njemu, niti ce se zavjetovati osim Njemu, niti ce se oslanjati 
osim na Njega, niti ce se bojati u tajnosti osim od Njega. 

Kur'an je ispunjen ovakvim dokazima kao sto Uzviseni kaze: 



"Mjesta padanja na sedzdu jesu Allaha radl. i ne molite se, pored Allaha, nikome!" 

(El-Dzinn, 19) 
I kaze: 



Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 93 - 95). 



457 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HaSAN AluFERRADZ 



"Samo se Njemu moze molitl." (Er-R'ad, 14) 
I kaze: 

"... i pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moze ni koristiti ni nauditi." (Tunus 

106) 

I kaze: 



>ijdis;jj^ 



"....pa klanjaj Gospodaru svome i kurban kolji."( El-Kevser, 2) 

I kaze: 



'i > L .:».'' 



"...a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" (Ei-Maide, 23) 

I kaze: 

"...zato se samo Njemu Ibadet cini I samo se u Njega uzdaj!" (Hud, 123) 
I kaze: 



"I samo se Mene bojtel" (Ei-Beqara, 40) 
I kaze: 

"... nego se Mene bojte, ako ste vjernici!" (Aiu-imran, 175) 

I kaze: 



Oy:^J^ (^Ij 



't, >■ I 



o^P ^ oj oy i«»-j 



■.-; .<. 



"... I koji se nikoga osim Allaha ne boje, onl su, nadatl se, na Pravom putu." (Et- 

Tewba, 18) 

Mnogo je ajeta koji govore u ovom kontekstu. 

Allah it nece kazniti Svoja stvorenja prije nego sto ih upozori, pa je 
poslao poslanike i objavio knjige kako ne bi rekli: 



458 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANUA IMAMA TEVHIDA 



:r;/ij^:i; ^ ^j-lj uJi^ji "^jJ i^J i^^ '^^4^^ '-:^ ^W^ (4W^ oi ^^jJj 



" i da ne reknu da ih stigne kazna zbog onoga sto su pocinili: "Gospodaru nas, 
zasto nam nisi poslao poslanika; pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici 

budemo?'" (El-Qasas, 47) 



I kaze; 



"A da smo Ih kakvom kaznom prije njega unistili, sigurno bi rekli: Gospodaru nas, 
zasto nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijeci Tvoje slijedili prIje nego sto smo 
ponizeni i osramoceni postali." (Ta Ha, 134) 

Dakle, svako onaj do koga je dopro Kur'an on nema opravdanja, jer 
velike osnove na kojima se temelji vjera islam Allah je pojasnio u Svojoj Knjizi, 
razjasnio ju je i i njome iznio dokaz protiv Svojih robova. Pod iznosenjem dokaza 
se ne podrazumijeva da je covjek shvati u tancine kao sto je razumije onaj koga 
je Allah uputio, podario mu uspjeh 1 ko se potcini Njegovoj naredbi.^ 

Scjh Abdullah b. Ahdur-Rahman Bju-BiUin, kaze: Nema opravdanja za 
neznanje u osnovama tevhida ill objave i slicno tome, nakon sto je Poslanik M 
poslan i nakon sto su dostavljeni AUahovi dokazi 1 jasne upute, pa makar i ne 
razumio onaj do koga dodu. Allahov dokaz protiv Njegovih robova postoji time 
sto je dostavljen, a ne sto bi trebao biti shvacen. Tako da je dostava dokaza 
jedno, a njihovo shvatanje nesto drugo. Zbog toga Allah nije prihvatio 
opravdanje nevjernika radi njihovog ne shvatanja nakon sto su do njih doprli 
AUahovi dokazi i jasne upute. 

$e]h Suleiman b. Suhman, raUrmhuWahu teala, kaze: Onaj do koga dopre 
Muhammedovo M poslanstvo i do koga dopre Kur'an protiv njega je dokaz 
iznesen. Allah M kaze: 



c-,^ 



^. O^J ^^. ^J^^. 



"... da njime vas i one do kojih on dopre opominjem." (El-En'am, 19) 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 11 / 71 - 74 ). 

2 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 359 - 360), sa blagim posredovanjem. 



459 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



I kaze: 



,. f- 



"... da Ijudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom jmalj. "(En- 

Nisa, 165) 

Sto znaci da niko nece imati opravdanje zbog nevjerovanja u Allaha, 
Njegove meleke, knjige, poslanike i Sudnji dan. Dakle, niko nece imati 
opravdanje nakon toga radi neznanja. Allah it je obavijestio o neznanju mnogih 
kafira iako je direktno ukazao na njihov kufr. Krscane je okarakterisao 
neznalicama, a musliman ne sumnja u njihov kufr. Mi tvrdimo da su danas 
vehki broj jevreja i krscana slijepi sljedbenici, a ubijedeni smo u njihov kufr i 
kufr onoga ko sumnja u njihov kufr.^ 



^ Ke^Ai subhetejn, str. 91-94. 



460 



2. tema 

KAZNA I PREDUZIMANJE ODREOENIH MJERA NE BIVA OSIM NAKON 

§T0 SE IZNESE DOKAZ I POJASNI SUSTINA DOKAZIVOSTI. A DOVOLJNO JE 

U NJEGOVOM 1ZN0$ENJU OPCE POJASNJENJE TEVHIDA SA 

NJEGOVIM DOKAZIMA 

Dokaz se iznosi da bi zivio onaj ko zivi na pojasnjenju i da propadne onaj 
ko propadne na pojasnjenju. Nekada iznosenje biva obaveznim pojasnjenjem i 
dostavom. Ali u svakom slucaju kazna i preduzimanje odredenih mjera ne biva 
osim nakon sto se dokaz iznese i dok se ne pojasni sustina dokazljivosti. 

Na ovom mjestu moramo spomenuti da je pojasnjenje tevhida sa 
njegovim dokazima dovoljno u smislu iznosenja dokaza. U ovome je dovoljan 
odgovor onome ko uslovljava odredeni broj za iznosenje dokaza ill da se odredi 
imam, ili onaj ko ga mijenja, sve dok se ne iznese u svom pravom ruhu kako su 
to vec zamislili. 

Sefh Abdullah b. Ahdur-Rahman Ebu-BiUin u odgovoru onima koji su tvrdili da 
Allahov dokaz nece biti iznesen protiv Ijudi osim putem imama ili putem 
njegovog namjesnika, pa kaze: Tvoja tvrdnja da se dokaz nece iznijeti osim 
putem imama ili negovog namjesnika, to znaci da se islamski dokaz ne prihvata 
osim od imama ili njegovog namjesnika. Ovo je kardinalna greska i niko od 
ucenjaka nije izrekao nesto ovako. Nego je obaveza svakog pojedinca da prihvati 
istinu, bez razlike od koga ona dosla. 

To ukazuje da onaj ko pocini haram, sirk ili nesto mimo njega iz 
neznanja, pa mu to pojasni onaj ko ima znanje o serijatskim dokazima da ono sto 
je ucinio je haram. Zatim mu to pojasni dokazima iz Kur'ana i sunneta, te se 
kaze da to nece biti prihvaceno osim od imama ili njegovog namjesnika, i da 
Allahov dokaz nije iznesen protiv njega osim ako se iznese od imama ili 
njegovog namjesnika. 

Mislim da si ovo cuo od pojedinih lazova i da si ih u tome i slijedio. Ti se 
nisi osvrnuo na njegov nedostatak. A to je da je imamova uloga, ili uloga 
njegovog namjesnika, izvrsavanje odredenih serijatskih kazni, kao i davanje 
prilike na pokajanje onome kome se presudi ubistvo, kao sto je murted u 
islamskoj drzavi. 

Mislim da je ova recenica uzeta iz govora pojedinih pravnika u pogledu 
onoga ko izostavlja namaz da nece biti ubijen osim nakon sto ga imam ili njegov 
namjesnik ne pozovu da obavlja namaz. A poziv na izvrsenje necega je jedno za 



461 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrai)2 



razliku od pojasnjenja dokaza o njegovoj gresci ili i 
ukaze da je istina ili laz na osnovu serijatskih dokaza 
serijatske dokaze o obavezi ubijanja onoga ko 
imam ili njegov namjesnik ga pozivaju na obavljanje 



isj^ravnom postupku. Ili da se 
Ucenjak, naprimjer, iznosi 
izo^tavlja namaz. Nakon toga 
namaza i na pokajanje.^ 



' Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 394 - 395). 



462 



Peti odlomak 

VRSTE KUFRA. I PROPIS PROGLASAVANJA KAFIROM 

ODREOENE OSOBE 

U njegovom sklopu se nalazi pet tema: 

1. tema: Vrste kufra i velih)g i malog nifaka. 

2. tema: Kada je proghsavanje nekoga nevjemikom ispramo i knje su to 
predispozicije takve presude, a kada nije ispravno sa pojasnjenjem da omj kn hude 
proglasen kafirom biva izmedu ispravnosti, oprosta i velikog grijeha. 

3. tema: Musrik dzahil protiv kojeg nije iznesen dokaz dostave nije musliman makar 
izgovarao sehadet i okretao se prema kibli izvrsavajuci neke od farzova. Osim sto se 
nece niko odreden proglasiti kafirom radi cega hi zasluzio ohaveznu kaznu na oha 
svijeta osim nakon sto se protiv njega iznese dokaz- 

4.tema: Shvatanje i tumacenje imama ddve stavova sejhova Ibnu-Tejmijje i 
Muhammeda b. Ahdul-Vehhaba u neproglasavanju odredene osohe nevjemikcmi dok 
se ne iznese dokaz protiv njega. 

5. tema: Proglasavanje nevjemicima odredenih osoha od strane imama da've, Allah 
im se smilovao, 

1. tema 

VRSTE KUFRA I VELIKOG I MALOG NIFAKA 

Sejh Ahdur-Rahman h, Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: Dvije su 
vrste kufra: Kufr koii izvodi iz viere , a njega postoji pet vrsta: 

1. vrsta: Kufr negiranja Hi utjerivanja u lat Dokaz tome su AUahove rijeci: 

"Ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmisija lazi ili porice istinu koja 
mu dolazi? i zar nevjemicima nije mjesto u Dzehennemu?" (El Ankebut, 68) 

2. vrsta: Kw/r odhi\an]a x o\^\osd sa vierovanjem. Dokaz su rijeci Uzvisenog: 

<^.^\ij^ b^j^^'j JJcr^]"^] '3^^ Y^% ijA^i a^i. ^ ^13 



463 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad2 



"A kad rekosmo melecima: "Nicice padnite Ademu!', oni nicice padose svi izuzev 
Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." (Ei-Beqara, 34) 

3. vrsta: Kufr sumnje, sto je istovremeno kufr pretpostavljanja. Dokaz tome su 
rijeci Uzvisenog: 



J! / f -^ 



^i 



^ Jiii^ ^it, ^>rf :;jji:ii->j /4^u. /j jii @; dk: ^i; i^ i:^*^ -^ jj i,^^j 

"I ude u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreci: "Ne 
mislim da ce ovaj ikada propasti, i ne mislim da ce ikada Smak svijeta doci; a ako 
budem vracen Gospodaru svome, sigurno ce nesto bolje od ovoga naci.l rece mu 
drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjerujes u Onoga koji te je od 
zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potupnim covjekom ucinio? Sto 
se mene tice, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram 
ravnim nikoga." (Ei-Kehf, 35-38) 

4. vrsta: Kufr okretanja leda istini. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

•* »>• . ^ - i ^ ' t- ' 'i^ 

"... ali nevjernici okrecu glave od onoga cime se opominju." (El Ahqaf, 3) 

5. vrsta: YMJr licemjerstva, Dokaz za njega su rijeci Uzvisenog: 

"To je zato sto su vjernici bill, pa nevjernici postall, I onda su Im srca zapecacena, 
pa ne shvacaju." (El-Munafiqun, 3) 

Drum vrsta kufra ie ma li kufr koii ne tvodi i? viere.. a to je kufr negiranja 
blagodati. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

L^'iu S\JLU ^>^ 0^ jr^ fjSj [^]j i^t t^ L\; ^[£= is} ii. '^T v>j 

"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazlla 
ukusna hrana sa svlh strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, 
pa mu je Allah zbog onoga sto je radio dao da iskusi I glad i strah." (En-Nahl, 112) 

Sto se rice \ice m\er%i<va. njem su dviie vrste: ubkdenia i diela. 



464 



KORISNI SA2ETAK - 

VJEROVANJAIMMTEVHIDA 

Sto se tice ubjedenja njega postoji sest vrsta: Negiranje Poslanika M, 
negiranje necega od onoga sa cime je dosao Poslanik, osjecaj mrznje prema 
Poslaniku, ili osjecaj mrznje prema necemu sa cime je dosao Poslanik, osjecaj 
radosti u vremenu kada Poslanikova vjera slabi i nemar u ukazivanju pomoci 
Poslanikovoj vjeri. Onaj ko pocini jednu od ovih sest vrsta licemjerstva je 
stanovnik najdubljeg ponora Vatre. 

Sto se tice licemjersta u djelima njega postoji pet vrsta, a dokaz tome su 
Poslanikove M rijeci: "Znak munafika se ocituje u trome: Kada govori laze, kada 
oheca ne ispuni, kada mu se nesto povjeri iznevjeri, kada se svada grijesi i kada se 
dogovori prevari.^^ 

Utjecemo se AUahu od licemjerstva i sumnjicavosti i loseg ponasanja, i 
Allah najbolje zna.i 



1 Medzmu'atu tevAid, str. 464 - 465. 



465 



2. tema 

KADA JE PROGUSAVANJE NEKOGA 
ISPRAVNO I KOJE SU TO PREDISPOZICL 
A KADA NIJE ISPRAVNO, SA POJASNJENjIm 
PROGLASEN KAFIROM BIVA IZMEDU 

OPROSTA I VELIKOG GRIJEHA 



NEVJERNIKOM 
E TAKVE PRESUDE. 

DA ONAJ KO BUDE 
ISPRAVNOSTI. 



V 

Sejh Ahdul-Latif h. Ahdur-Rahman, Allah im se 
proglasi nevjernicima neke od dobrih Ijudi u umtnetu 
prosudi, ali je od onih cije se presudivanje uzima 
slicnima se grijeh nece upisati, zbog njegovog idztifiada 
onako kako je spomenuto u prici o Hatibu b. Ebu- 
licemjerstvom trazeci od AUahovog Poslanika ^ dop 
je Allahov Poslanik M rekao: ''Sta ti mislis kada ie Allm 
i rekao: 'Cinite sta hoceteja sam vam oprostio.^" 



opojici smilovao, kaze: Ako 

ali pogrijesi ili lose 

u obzir, ovakvom i njemu 

i ulaganja truda. Isto 

. Omer 4^ ga je opisao 

ustenje da ga ubije. Pa mu 

pogledao u borce na Bedru 



Beltei. 



Ali pored toga nije ukorio Omera radi toga 
munafik. Allah M kaze: 



"Gospodaru nas, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo 

(El-Beqara, 286) 

Potvrdeno je da je Uzviseni Gospodar nakon 
nakon sto su ga vjernici citali, rekao: 'Vcinio sam" 



Proglasavanje nevjernikom nekoga ko je izdistav 
je jedan od najjacih oslonacc 



ovo 



]<' 



Ako bi onaj ko proglasava kafirom nekog od 
i dokaz u torn proglasavanju nevjerstva, u Kur'anu ill 
vidio ociti kufr, kao sto je pripisivanje AUahu sirka i 
Allaha, ismijavanje Allaha if, ili Njegovih ajeta, 
poslanika u laz, ili osjecaj mrznje prema onome sto 
istine, ili negiranje Allahovih svojstava i velicanstver ih 
onda je onaj ko proglasava ovakvu osobu nevjernikoir 
on se time pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku 

Tako da je proglasavanje nekoga nevjernik- 
osnova i nevjerovanje u njih jedan od najjacih oslonaica 
onaj ko ima udjela u poznavanju vjere islama. 



466 



sto je rekao Hatibu da je 



,f- , i ,S~ 



bUai-l jl U^ 0\ b'Or^lj] 'if llr, 



ili nehotice pogrijesimo!" 

sto je objavljen ovaj ajet i 



10 osnovu imana 
vjere 



g ummeta imao oslonac 
sunnetu, zbog toga sto je 
obozavanje nekoga mimo 
poslanika, ili utjerivanje 
Allah objavio od upute i 

atributa i tome slicnog, 
u pravu i bit ce nagraden, 



om radi ostavljanja ovih 
vjere sto poznaje svako 



KORISNI SA^ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Mozda ce se proglasavanje nevjernikom uputiti nekom od dobrih Ijudi 
ovog ummeta od strane Allahovih i Poslanikovih neprijatelja. Kao sto su 
pripadnici sirka i ateisti u pogledu Allahovih imena. Oni proglasavaju iskrene 
mu'mine i pripadnike tevhida, kafirima, pripisujuci nedostatke pripadmcima 
islama, kudeci ih radi njihove iskrenosti u vjeri, radi njihovog cistog shjedenja 
Mlahovog Poslanika ^. Hi se cak i bore protiv njih, smatrajuci da je dozvoljeno 
proliti njihovu krv i oduzeti imetke, kao sto Uzviseni Allah kaze: 

"Zaista oni koji su stavljali na kusnju vjemike i vjemice, a zatim se nisu pokajali, imat 

ce kaznu u Dzehennemu i imat ce kaznu u ognju." (Ei-Bumdz, lO) 

Onaj ko proglasi muslimane, pripadnike tevhida, kafirima ili ih stavi na 
iskusenje take sto ce se boriti protiv njih i mucin ih, on je jedna od najgorih vrsta 
kafira i od: 

" one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnoscu 
uzvratili i narod svoj u kucu propasti doveli." U Dzehennem, u kome ce gorjeti - a 
uzasno je on prebivaliste!" (Ibrahim, 28 - 29) 

Isto tako se prenosi u hadisu: "Onaj ko svom bratu (muslimanu) kaze: 
'Kafire\ na jednog od njih dvojice ce se primijeniti." 

A onaj ko ispusti jezik proglasavajuci nevjernicima druge, radi 
neprijateljstva, ili hira, ili razlikovanja u mezhebima, kao sto se desilo sa mnogim 
neznalicama, je od njegovih ocitih greski. Upustanje u proglasavanje nekog 
nevjernikom, ili fasikom ili zabludjelim, ne pristaje osim onima koji vide ociti 
kufr, te da za takav postupak ima dokaz kod AUaha. Sto se tice razilazenja u 
pitanjima idztihada, ciji su propisi skriveni za mnoge Ijude, ne vodi u kufr ili 
grijeh. Dok se u isto vrijeme propis o doticnim pitanjima kod drugih Ijudi vidi 
jasno i ocito dok je kod drugih nejasno i skriveno. A Allah nece opteretiri 
nikoga iznad njegovih mogucnosti. 

Ostala je jos peta skupina, a to su oni koji proglasavaju Ijude 
nevjernicima radi grijeha koji su mimo kufra, kao sto je krada blud, 
konzumiranje alkohola. Oni su haridzije koje ehlu-sunnet smatraju zalutalim 
novotarima. Protiv njih su se borili ashabi Allahovog Poslanika M zbog toga sto 
su prenesene vjerodostojne predaje o borbi protiv njih i podrstrekavariju na isto. 
A u njemu se kaze: 'Oni ce uciti Kur'an ali on nece prehiziti njihovo grlo. " 



467 



EBU JUSUF MiDHAT B. HASAN AluFeRRAIIZ 



Mnogi od musrika u ovom vremenu su pc>; 
proglasi nevjemikom neko ko je izgovorio sehadet 
tako. Jer, izgovor sehadeta nece sprijeciti da 
nevjernikom osim onoga ko spozna njihovo znacenje 
sto nalazu, ko ispolji iskren ibadet Allahu i ne 
ovakvom sehadet koristi.^ 



grijesili misleci da ako se 

da je od haridzija. Ali nije 

osoba bude proglasena 

i bude djelovao po onome 

pjripise Mu nikoga slicnim, 



isla 



Sejh Ebu-Bittin je bio upitan o onima koji prenoss 
nevjernikom on je postao nevjernik." Pa je, Allah mu 
nemaju osnove u predajama koje poznajemo od Vjeiov 
hadis je: "Onaj ko svom bratu (muslimanu) haze: 'Kafire 
ce se primijeniti." Onaj ko proglasi neku osobu kafircjm 
radi loseg prosudivanja ili Ijutnje, molimo AUaha 
Omer ^ rekao da je Hatib b. Ebu-Beltea munafik 
drugim ashabima. Medutim, onaj ko proglasi nekog 
licne srdzbe iU bez ikakvog prosudivanja, onda je od 



onih 



Medutim, ko smatra put nevjernika ispravnijim 
time mish na stanje danasnjih Ijudi, kao da kaze: "Pc>st 
kod kaburova i drugih mjesta je bolji od onoga ko 
AUaha niti nekog pored Njega", ovakva osoba je be: 
kazemo da su postupci danasnjih musrika pored kabilro 
trazenja od njih izvrsavanje potreba, otklanjanje 
zavjetovanja njima, kazemo da je ovo veliki sirk, a 
oni koji cine ove vrste ibadeta kod kaburova su bez 

Dzahili kazu: "Vi proglasavate muslimane 
spoznala niti islam niti tevhid. Ocito je da islam ove 
ove stvari koje cine musrici ovog doba on ne smatra 
musliman.^ 



1 Ed-Durenis-SeniJJe, ( 12 / 260 - 264). 

^ Medzmuam resail vel mesail nedzdijje, Tredi dio, ( 1 / 654 - 



468 



"Ko proglasi muslimana 

oprostio, rekao: Ove rijeci 

jesnika ^. Nego poznati 

na jednog od njih dvojice 

fasikom ili munafikom, 

a mu oprosti. Kao sto je 

Isto tako se desavalo i sa 

kafirom ili munafikom iz 

za koje postoji bojazan. 



od puta mu'mina, pa ako 

upak musrika ovog doba 

ne priziva nikoga mimo 

sumnje nevjernik. Jer mi 

va od prizivanja mrtvih, 

nedaca, prinosenja zrtvi, 

ko ga pocini je kafir, a 

kafiri. 



onaj 



sumnje 

kafirima." Ova osoba nije 
osobe nije validan, jer ako 
necim losim - onda on nije 



655). 



3, tema 

MUSRIK D2AHIL PROTIV KOJEG NIJE IZNESEN DOKAZ DOSTAVE 

NIJE MUSLIMAN MAKAR IZGOVARAO SEHADET I OKRETAO SE 

PREMA KIBU IZVRSAVAJUCI NEKE OD FARZOVA. OSIM STO SE 

NECE NIKO ODREOEN PROGUSITI KAFIROM RADI CEGA Bl 

ZASLU2I0 OBAVEZNU KAZNU NA OBA SVIJETA OSIM NAKON STO 

SE PROTIV NJEGA IZNESE DOKAZ 

Ako bi rob iz neznanja pao u obozavanje nekoga mimo Allaha, i protiv 
njega se ne iznese dokaz dostave, i to u vremenu kada se Ijudi mjere sa onim koji 
pripadaju fetri, ovakvom robu se nece presudi kufrom sve dok se protiv njega ne 
iznese dokaz. Ali istovremeno to ne znaci da ce mu se presuditi islamom. Ne i 
nikako, jer je islam granica i onaj ko ga izvrsi biva od njegovih pripadnika. A 
onaj ko ga ne izvrsi radi bilo koje sumnje on je izvan reda muslimana i vise lici 
na pripadnike musrika. 

Ako se ovo uzme kao priprema onda kazemo da ovaj rob nece biti 
kafirom sve dok se protiv njega ne iznese dokaz. Zbog toga sto je kufr svojstvo i 
znacenje koji sadrze odbacivanje, negiranje i utjerivanje u laz radi cega se 
zasluzuje kazna. A ovo se nece desiti osim poslije iznosenja dokaza dostavom 
objave i iznosenjem argumenta. Isto tako presuda vjecnog boravka u Vatri, 
onome ko umre na kufru prije nego sto se pokaje od njega, isto tako nece biti 
sve dok se ne iznese dokaz sa poslanicima. 

Musrik dzahil protiv kojeg nije iznesen dokaz dostave nije musliman 
makar izgovorio sehadet, okretao se prema kibli i izvrsavao neke od propisa. 

Ovo je ono ciljano i odredeno iz govora imama, kao sto su Ibnu-Tejmijje, 
Ibnul-Kajjim, Muhammed b. Abdul-Vehhab i njegovi potomci. 

Tako da kada oni kazu da se neko odreden nece proglasiti nevjernikom, 
od onih koji su pall u obozavanje nekoga mimo Allaha, sve dok se protiv njega 
ne iznese dokaz, onda se sigurno u tom njihovom stavu odnosi na kufr koji 
nalaze kaznu na ovom svijetu i vjecni boravak u Vatri na Ahiretu. 

Posto su ovi imami ustvrdili da nije dozvoljeno proglasiti neku odredenu 
osobu kafirom, iako je zapao u obozavanje nekoga mimo Allaha, sve dok se 
protiv njega ne iznese dokaz, isto tako cemo naci da su tvrdili da nije ni 
musliman. Nego su mu potvrdili propis sirka i njegovih svojstava iako se protiv 
njega nije iznio dokaz dostave. 



469 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferraii2 



u. 



Prema ovim musricima-dzahilima ce se odno^iti kao prema pipadnicima 
fetre, isto onako kako se to cini na dunjaluku i Ahire 

Nakon ovog pojasnjenja ce se otklonuti 
cjelokupnog pitanja. Medutim, oni koji zele da se 
jasnih i ocitih tekstova, koji govore o odredenin|i 
neogranicenim misljenjima bez ikakvih ogranicenja, 
sa cime se oni zadovoljavaju, te da islam nema 
njima kazemo: 



ms:a 



problematika oko ovog 
upuste u rijeci serijatskih 

pitanjima, i dokazima i 
onda je njima dolicno ono 

sa takvim stavovima. A 



Gdje se moze pohjeci kad Allah trazi 



ob<3Ji 



dokaz 



ve 



Sejh Ahdul-Latif b. Ahdur-Rahman, Allah im se 
dvojice sejhova, Ibnu-Tejmijje i Ibnul-Kajjima, 
dovoljnim pojasnjenjem da je negiranje proglasavanj 
koji vode u kufr, od rijeci i djela, nesto radi cega 
iznesen dokaz o pociniocu. Onda se u tom 
proglasavanja kafirom pocinioca i njegove kazne, prij 
Te da je negiranje proglasavanja nevjernikom o. 
pitanja razilazenja u ummetu. 

Sto se tice upucivanje dova dobrim Ijudima 
obracenje njima u nedacama i tegobama je nesto 
razilazi o njegovoj zabrani ili o presudi da se radi o 
prethodilo da je rekao da ce se takvoj osobi dati prilika 
pokaje onda ce biti ubijen kao sto je spomenuto u 
kaze: "Onaj ko izmedu sebe i Allaha postavi posrednilj:' 
moleci ih i oslanjajuci se na njih, po konsenzusu cini 
njegov govor o dogmaticarima. A ovo ako se radi o 
moze se reci da je manje jasno za njih, medutim, ovo 
poznaju odabrani i obicni Ijudi da je Poslanik M dosacj) 
sto je rekao nas sejh Muhammed b. Abdul- Vehhab 
umnogostruci nagradu, i da nas sa njim uvede u 
uprkos svakom klevetniku i lazovu.^ 

Sejh Muhammed h. Ahdul-Vehhab, rahimehullahu teila, kaze: 

U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog 

Od Muhammeda b. Abdul- Vehhaba Ahmedu 
selam na poslanike i hvala Allahu Gospodaru svjetova 



Minhadz te'sis ve takdis, str. 315. 



470 



jici smilovao, kaze: Govor 

na svim mjestima su sa 

a kufrom radi postupaka 

nije jasan i za sto nije 

trehutku misli na negiranje 

e nego sto se dokaz iznese. 

dr^dene osobe specificno za 

trazenja pomoci od njih, 

oko cega se musliman ne 

likom sirku. Od Sejha je 

na pokajanje, a ako se ne 

sunnije. Prethodilo je da 

e, prizivajuci ih u dovama, 

." Isto tako je prethodio 

manje poznatim pitanjima, 

5e dogada u pitanjima koja 

sa njima. Ovo je isto ono 

, da Allah njemu i nama 

bez polaganja racuna 



Risali 



kufr 



Dzennet 



b. Abdul-Kerimu, neka je 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



A zatim, tvoje pismo je doprlo, potvrdujes pitanje koje si spomenuo i 
kazes da kod tebe postoji problem kojeg bi zelio da otklonis. Zatim se od tebe 
pojavila posiljka u kojoj tvrdis da si naisao na govor Sejha, sto ti je otklonulo taj 
problem, a mi molimo AUaha da te uputi u islamsku vjeru. 

Koji je to dio koji ukazuje u njegovom govoru da onaj ko obozava 
kipove, ibadet veci od obozavanja Lata i Uza'a, te vrijedanje Poslanikove ^ vjere 
nakon sto je povjerovao u njega poput vrijedarija od strane Ebu-Dzehla, te da 
takva osoba nece biti proglasena nevjernikom. Naprotiv, receriice su jasne i 
direktne u proglasavanju odredenib Ijudi nevjernicima kao sto je bio Ibnu- 
Fejruz, Salih b. Abdullah i njima slicni, i to da su pocinili ociti kufr koji izvodi iz 
vjere. A da ne govorimo o nekim drugim Ijudima mimo njih. Ovo je ocito i jasno 
u govoru IbnuUKajjima, kao sto si spomenuo. Isto tako se moze primijetiti i u 
govoru Sejha sto ti je otklonulo problem u pogledu kufra onoga ko obozava 
kipove, kao sto su oni nad Jusufovim kaburom i drugima, prizivanje istih u 
nedacama i blagostanju, vrijedanje Poslanikove vjere nakon sto je povjerovao u 
njega i onoga ko se potcinio obozavanju kipova potrvdujuci to. 

A ti, ako mislis da covjek kada pokaze islam da se ne moze proglasiti 
nevjernikom makar ispoljio obozavanje kipova, tvrdeci da je to vjera, ili ispolji 
vrijedanje vjere vjerovjesnika, nazivajuci je vjerom primitivizma, iznese fetve o 
ubijanju onih koji iskreno ispoljavaju vjeru Allahu, da budu spaljeni, dozvoljava 
njihove imetke - onda je to pitanje koje si ti postavio i potvrdio. I kazes da od 
Vjerovjesnikovog M vremena pa do danas nije bio niko ubijen niti proglasen 
nevjernikom od pripadnika vjere. 

Jasni dokazi o nevjerstvu i uhijanju onoga ko pocini nesto sto 

kvari vjeru od pripadnika kihle 

Zar nisi naveo rijeci Uzvisenog: 

"Ako se licemjeri i onl cija su srca bolesna ne okane." (El Ahzab, 60) 
Sve dok nije rekao: 

^iLiS3 l_^j Ij-J^' '>^ ^^»-^' -^J-JilJJ*^ 

"... prokleti neka su! Gdje god se nadu, neka budu uhvaceni i ubijeni" (El- Ahzab, 6i) 



471 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HaSAN AluFERWDZ 



Prisjeti se rijeci Uzvisenog: 

"Vi cete nalaziti druge koji zele biti sigurni od vas i 
budu vraceni na smutnju, oni se vrate u ranije stanje!" 

Pa dok nije rekao; 

^jJiflij "^jls^ ^__j^\ \ySjj 

Ako se oni ne okane vas, i ne ponude vam mir, i 
hvatajte i ubijajte...! (En-Nisa, 91) 

Prisjeti se Njegovih rijeci o vjerovanju u vjerofjesnike: 






ak) 



*->■ 






> i- 



"Zar da vam nareduje nevjerovanje, nakon sto ste pos^li musllmani?!" (Alu imran, 

80) 



preneseno da je Allahov 
da mu uzme imetak jer je 



Prisjeti se, takode, onoga sto je vjerodostojno 
Poslanik ^ odredio covjeka da ubije drugog covjeka 
ozenio zenu svog oca. 

Sta je vece od ovog dvoga, zenidba sa ocevon| zenom ili vrijedanje vjere 
Vjerovjesnika nakon njene spoznaje? 

Takode, prisjeti se da je Poslanik % htio 
Mustalika kada mu je receno da su odbili dati zekat 
laz onoga ko je to prenio. 



Prisjeti se njegova govora o najpoboznijim Ij 
koji ulazu najveci trud za ovu vjeru: ''Psko ih dozivim j, 
ubijan Adov narod. Gdje god ih sretnete ubijajte ih 
ubistvo ce imati nagradu na Sudnjem danu.'^ 

Prisjeti se Es-Siddikove borbe i njegovih pnjate 
odbili dati zekat. Pa su porobili njihove porodice i zapl 

Prisjeti se konsenzusa ashaba o borbi protiv 
njihovom kufru i otpadnistvu od islama kada su 
vjerovjesnistvo Musejleme. Ali su se ashabi razisli 
pokajanja nakon sto su se pokajali. A pitanje je 
Sahihu i komentaru sto je dovoljno. 



472 






naroda svog, pa kada god 

(En-Nisa, 91) 



vas se ne klone, onda ih 



povesti rat protiv Benu 
!ive dok Allah nije negirao 



uaima ovog ummeta i onima 

cu ih ubijati onako kako je 

Cpnaj ko ih ubije, za njihovo 



Ija protiv onih koji su 
jenili njihove imetke. 

f ripadnika dzamije u Kufi, 

govorili rijec potvrdivsi 

3ko prihvatanja njihovog 

s])omenuto u Buharijevom 



pro 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Prisjeti se konsenzusa ashaba kada ih je Omer pitao za misljenje o onome 
ko tvrdi da je alkohol dopusten odabranim koristeci rijeci Uzvisenog: 






\^\ C lij ijIjJ* LI4 ^^ 'r-^ 



d^-^OJlj 



i> 









"Onima koji vjeruju i dobra djela cine nema nikakva grijeha u onome sto su oni 
pojeli i popili prije zabrane kad se klone onoga sto im je zabranjeno i kad vjeruju i 
dobra djela cine, zatim se Allaha boje I vjeruju i onda se grijeha klone i dobro cine. 
A Allah voli one koji drugima dobro cine." (El-Maida, 93) 

lako je bio od ucesnika Bedra. 

Ashabi su se slozili o kufru onoga ko ima ubjedenje o Aliji, kao sto su ovi 
imali ubjedenje o Abdul-Kadiru, te njihovom otpadnistvu i ubijanju. Pa ih je 
Alija 4^ spalio dok su bili zivi, cemu se suprostavio Ibnu- Abbas ^ Aliji radi 
spaljivanja. Pa je rekao da ih je trebalo pobiti sabljom iako su bili pripadnici prve 
generacije i pored toga sto su znanje uzimali od ashaba. 

Prisjeti se konsenzusa ucenjaka od tabi'ina i drugih o ubistvu Dza'da b. 
Dirhema i njemu slicnih. 

Ibnul-Kajjim kaze: Zrtva zahvale od svakog prijatelja sunneta. AUahu, primi od 
(naseg) brata kurban. 

Kada bismo mi nabrajali sve one koje su ucenjaci proglasili nevjernicima, 
pored njihove tvrdnje da su muslimani, i iznosenja fetve o njihovom otpadnistvu 
i ubijanju, govor hi se oduljio. AU krajem price od Benu Ubejdu, kraljevima 
Egipta i njihovih skupina, koji su tvrdili da su od ehlul-bejta, i pored toga sto su 
klanjali dzume i namaze u dzematu, postavivsi svoje kadije i muftije, ucenjaci su 
se slozih oko toga da su bili kafiri, murtedi i da ih je dozvoljeno ubijati, te da su 
njihove drzave neprijateljske, ratne drzave. A da je borba protiv njih obavezna 
makar oni bili od onih koji su pod presijom i makar ih mrzili. 

Prisjeti se govora u Ikna'u i njegova komentara o odmetnistvu, kako su 
tamo spomenuli mnoge vrste koje se nalaze i kod vas. Zatim je Mensur rekao: 
"Nedace radi ovih sekti su se umnozile. Pocinili su veliki nered u akidi 
pripadnika tevhida. Molimo Allaha za oprost i uspjeh." Ovo je njegov tekst 
doslovce, a onda je spomenuo ubistvo jednog od njih i propis vezan za njegov 
imetak. 



473 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerraeZ 



mimo 



izmecu 



iavesina 



Da U je neko od ovih ashaba pa do vremena 
kafiri po vrsti a ne svaki pojedinacno i odredeno? 

Zatim je spomenuo govor Sejhul-islama Ibnu 
nevjernicima onih koji kolju kurbane nekom 
murtedima neke od dogmaticara i sto je mnogo prije 

Pogledaj njegov govor o razdvajanju, 
onoga u cemu smo mi, o proglasavanju kafirom 
njegovom proglasavanju kafirima njihovih gl 
njihovo ocito otpadnistvo. Pogledaj o njegovom dire 
konsenzus, Fahra Razija od islama, iako se kod 
jednom od cetverice imama. Da li ovo odgovara 
njegovog govora da se odredena osoba nece pro 
prizivao Abdul-Kadira u nedaci i blagostanju, ili 
Avna, tvrdeci da je njegova vjera bolja, i pored 
Hadide, ili makar te mrzio i proglasio najpoganijim 
blizak, kada bi te vidio kako se ti kitis nekim manirima 
sa njima u nekim njihovim vrstama sirka i kufra? 



-Tejmijje u proglasavanju 
AUaha, proglasavajuci 
lj)reneseno. Zatim kaze: 



manje jasnih stavova i 

oaredene osobe i razmisli o 

Tog i tog posebno, i 

ktnom stavu, kako prenosi 

yasih ucenjaka on smatra 

onome sto si shvatio od 

asiti nevjernikom makar 

makar zavolio AbduUaha b. 

njegovog obozavanja Ebu- 

vjekom, iako si ti njemu 

tevhida, iako se ti slazes 



^:l^ 



COA 



Razmisli o njegovom govoru i postavi ga prema onome sa cime te zavodi 



uvu 



sejtan od iskvarenog shvatanja kojim si Allaha 
konsenzus ummeta utjerao u laz, nakon cega si se 
Pa ako si ovo shvatio, a ako ne onda ti se savjetuje da 
se priklanjas AUahu, Onome u Cijoj je Ruci uputa 
vjecni boravak u Vatri je nagrada za ocito otpad 
mjeriti sa trgovinom za tuman ili pola tumana. ^ 

Mnogo je dokaza iz Kur'ana i sunneta sh 
ko obozava nekoga mimo Allaha da je musrik, te da 
se radi o odredenoj osobi, ako se protiv njega 
ovakvog proglasili osobom koja je izasla iz vjere pa 
dokaz. Sto se tice stvari koje su mimo toga onda j 
odnosi na samo iznosenje dokaza i pojasnjenjem dokaz^nog 

Sejh Ahdul-Latif h, Ahdur-Rahman, Allah im se 
sejhovi, Ibnu-Tejmijje i Ibnul-Kajjim, nece presuditi 
ili musrik, kada su to presudili Allah, Njegov Poslanik 



C(i 



iznese 



^ Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 63 - 74). Tuman je valuta trenutacnog Irana 



474 



Mensura rekao da su ovi 



Njegovog Poslanika M i 

kao u obozavanje taguta. 

mnogo upucujes dove i da 

opasnost je ogromna jer 

nist^^o i nesto sto se ne moze 



vatanjjem svih ucenjaka da onaj 

se proglasiti kafirom iako 

dokaz. Imami daVe su 

i|nakar do njega ne dospio 

otpadnistvo nesto sto se 



obojici 



cdri 



smilovao, kaze: Kako 
edenoj osobi da je kafir 



L svi ucenjaci.' 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Ova dvojica sejhova presuduju da onaj ko pocini nesto od onoga sto 
nalaze kufr, otpadnistvo ili sirk, da ce mu se presuditi shodno onome sto mu se 
nalaze od toga sto je pocinio od kufra, sirka ili grijeha. Osim ako se ne pojavi 
serijatska prepreka koja ce sprijeciti opcenitost ovakve presude Na ovo se 
odnose posebni oblici, i u ovo ne ulazi onaj ko obozava kipa, kabur, osobu ill 
dzina zbog ocitosti dokaza i iznesenog argumenta sa poslanicima. 

V 

Abdullah i Ibrahim, sinovi Ahdul-Latifa, i Sulejman b. Suhman, kazu: Sto se 
tice rijeci onoga ko kaze: "Mi kazemo da je govor kufra, ali ne presudujemo 
onome ko to izrekne da je kafir, jer je izgovor ovoga jasno neznanje zbog toga sto 
se ovo ne odnosi osim na odredenu osobu i pitanje proglasavanja kafirom 
odredene osobe." Sto je opet poznato pitanje, a to je ako kaze nesto sto je od 
govora kufra pa se kaze da onaj ko to izrekne biva kafirom. Ali ako to kaze 
odredena osoba, onda se on nece proglasiti kafirom sve dok se protiv njega ne 
iznese dokaz radi cega ce biti proglasen onaj ko ga zanemari. Ovo se odnosi na 
manje jasna pitanja ciji su dokazi nepoznati pojedinim Ijudima. Kao sto su 
pitanja kadera, irdza'a (nadanja) i slicnog. Ono sto su novotari rekli, neki od 
njihovih stavova su kufr, kao sto pojedinci odbijaju dokaze iz Kur'ana ill 
mutevatir sunneta. Tako da ce taj njihov stav sadrzati odbijanje nekih tekstova 
sto je kufr, ali se o onome ko je to rekao nece presuditi da je kafir radi 
mogucnosti postojanja prepreke, kao sto je neznanje i nepoznavanje pojedinib 
dokaza ili onoga na sta ukazuju. A na Serijat se nece niko primorati osim nakon 
sto on bude dostavljen. 

Sejhul-islam Ibnu-Tejmijje, Allah mu dusu prosvetio, u mnogim svojim 
knjigama navodi proglasavanje odredenih osoba medu dogmaticarima, i nakon 
sto je potvrdio ovo pitanje kaze: „Ako se ovo nade u manje jasnim pitanjima, 
onda se nece upotrijebiti proglasavanje nevjernikom, medutim ako se pojavi u 
ocitim pitanjima ili pitanjima koja su nuzno poznata u vjeri, onda se u tom 
slucaju nece stati u proglasavanju takve osobe nevjernikom." 



1 Minhadzu te'sis ve takdissxi. 320. 

2 AJddetu muwehidin, str. 451. 



475 



EBU-JuSUf MlDHAT B. HaSAN ALUFEBRADI 



Ocitost ajeta, hadisa i stavova ucenji 
proglasavanje nevjernikom odredene osohe 

mimo Allaha 



aka, ukazuju na 
koja ohozava nekoga 



V 

Sejh Abdullah h, Ahdur-Rahman Ebu-BiUin, rahi nehullahu teala, kaze: O 
proglasavanju odredene osobe kafirom mi kazemo da ocitost ajeta, hadisa i 
stavovi ucenjaka ukazuju na proglasavanje kafirom onoga ko pripise AUahu 
ortaka, pa ga obozava pored Allaha, a dokazi nisu pravih razliku izmedu 
odredenih i neodredenih osoba. Uzviseni Allah kaze: 

^^ Ji}^^ ijl jiJu *y aDI oil 

"Allah, dolsta, nece oprostiti da se Njemu ista ravnim p^idruzuje." (En-Nisa, 48) 
I kaze: 



"... onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete."(Et-ifewba, 5) 

Ovo je opce pravilo za svakog musrika. 

Svi ucenjaci su u fikhskim knjigama sponjiinjal 
murtede. Prvo sto su spominjali od vrsta kufra i otpad 
„Onaj ko pripise AUahu ortaka pocinio je kufr." Nisu 
ko tvrdi da Allah ima druzicu ili dijete pocinio je kux 
neznahce. Onaj ko potvori Aisu za blud pocinio je kiifr 
AUahom, Njegovim poslanicima ili knjigama, po konsbnzus 
Uzviseni kaze: 



li--;^ qSj1^\ IjLjli 



1 propise vezane za 

nistva je sirk. Pa kazu: 

izdvajali neznalice. Onaj 

i pri tome nisu izdvajali 

Onaj ko se ismijava sa 

u pocinio je kufr. Jer 



"Ne ispricavajte se! Jasno je da ste postal! nevjernlcl nakon sto ste vjerovall." (Et- 

Tewba, 66) 

Zatim su spomenuli mnoge vrste kufra oko cega je postojao konsenzus, 
ali nisu pravili razliku izmedu odredenih i neodredenih osoba po tim pitanjima. 

Zatim su govorili da onaj ko otpadne od islatr a mora biti ubijen nakon 



o njegovom odmetnistvu 



sto mu se dadne prilika na pokajanje. Oni su presudili 

prije nego sto mu se dala prilika na pokajanje. Jer je pDkajanje nakon presude o 

otpadnistvu, a pokajanje se pruza odredenoj osobi. 

U sklopu ovog poglavlja su spominjali propis onoga ko negira obavezu 
jednog od pet ibadeta, ili onoga ko dozvoli nesto od harama, kao sto su: alkohol, 



476 



KORISNI SA2ETAK " 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

svinjsko meso i slicno, ili ko sumnja u kufr, ako neko poput njega nije izuzet u 
neznanju doticnog pitanja. 

AH to nisu rekli za sirk^ i njemu slicno od cega smo nesto naveli, nego su 
ga nazvali kufrom bez da to ogranicavaju neznanjem. Niti su pri tome pravili 
razliku izmedu odredene i neodredene osobe. A kao sto smo rekli prilika na 
pokajanje se daje odredenoj osobi. 

Da li je muslimanu dozvoljeno da sumnja u kufr onoga ko kaze da Allah 
ima druzicu ili dijete? Ili da je Dzibril pogrijesio u pogledu dostave poslanstva 
Muhammedu ^? Hi onoga ko negira prozivljenje nakon smrti? Ili onoga ko 
negira nekog od vjerovjesnika? I da li ce musliman praviti razliku u svemu tome 
izmedu odredene ili neodredene osobe? A Poslanik m kaze: ''Onaj ko promijeni 
vjeru ubijte ga" A ovo se odnosi na odredenu i svaku drugu osobu.2 



1 A to je zbog toga sto se nece prisiUti niko na Serijat osim nakon dostave. A §to se tide 

tevhida i ostavljanja §irka rob nece biti musliman sve dok to ne realizuje. Cak sta vise, od 

njega je uzet ugovor o tome, na tome su robovi stvarani. A u njihovim razumima su 

postavljeni njegovi dokazi i argumenti. Zatim su se pojavili kozmoloSki dokazi od kojih se ne 

moze li§iti bilo koje mjesto u kosmosu niti bilo koji trenutak od njegovih vremena. I to koji 

svjedode ispravnost tevhida i koji ga nareduju. I koji sa druge strane ukazuju na odvratnost 

Sirka i koji ga zabranjuju. Zatim su doSli svi poslanici koji su se obracaU svima onima, od 

njihovih naroda, koji obozavaju nekoga mimo AUaha pripisujuci Mu §irk. Nalagali su im 

pokajanje i klonjenje od istog. Sve je to bilo prije nego Sto je iznesen dokaz protiv njih i prije 

nego §to im se pojasnila zabrana §irka. Zatim su im pojaSnjavali da ulazak u njihovu vjeru 

biva samo jednim putem pored kojeg drugog nema, a to je odricanje od §irka i 

uspostavljanjem tevhida. Pored toga §to su oni, da je AUahov mir na njih, ispoljavah 

AUahovu jednodu te da je nuzno slijediti ih u tome. A istovremeno su ih upozoravali da onaj 

ko od njih umre ne vjerujuci u njihovo poslanstvo da je njegov zavrSetak u vjeinoj Vatri. 

Dok su mu'minima obedaH Dzennet dja su prostranstva poput nebesa i Zemlje. Ovako je 

stvar bila jasna i o^ita, slazudi se pri njoj svaka objava u svim vjerovjesniStvima i gerijatima. 

A Allah je Najuzvi§eniji i najbolje zna. 

2 Fd-Durerus-Senij/e, ( 10 / 401). 



477 



4. tema 

ShVATANJE I TUMACENJE IMAMA DAVE STAVOVA 
TeJMIJJE I MUHAMMEDA B. ABDULVeHHABA 
ODREDENE OSOBE NEVJERNIKOM DDK 
DOKAZ PROTIV NJEGA 



vjeinikc 

sto 

kaze: 



V 

Sejh Ahdur-Rahman K Hasan, Allah im se obojici 
dokaze koji ukazuju na kufr onoga ko obozava neko 
"Ostalo je jos jedno pitanje o dogadaju i o cemu je 
govorio a to je neproglasavanje odredene osobe ne 
ali iz razloga kojeg je on, rahimehuUah spomenuo, i 
od proglasavanja ovakve osobe nevjernikom prije 
iznese dokaz. Sejhul-islam, rahimehullahu teala, 
Vjerovjesnik ^ nije nikome propisao da priziva 
vjerovjesnike, ni dobre Ijude ili nekog drugog. Ne 
neku drugu rijec. Isto tako on svom ummetu nije 
mrtvom niti prema mrtvom niti nesto slicno tome. Ne 
je sve ove postupke zabranio i da je to od sirka kojeg 
Poslanik ^. Medutim, zbog prevlasti dzehla i nedosta 
bilo karakteristicno za kasnije generacije, nije ih bilo 
nevjernicima, sve dok im se ne pojasni ono sa cime je 
je suprotno njemu." Kraj. 



poseb 



Kazem da je Sejh, rahimehullahu teala, 
da se suzdrzi od proglasavanja ovih nevjernicima, 
osobe, osim poslije pojasnjenja i ustrajnosti. A on 
ummet, i zato sto su ga neki od ucenjaka proglasavali 
im je zabranjivao cinjenje sirka u ibadetu. Tako da 
mogao odnositi na isti nacin, kao sto je rekao, i 
sejhom Muhammedom b. Abdul- Vehhabom, 
njegove daVe. Jer kada ih cujete da prizivaju Zejda 
Allah je bolji od Zejda.', kako bi ih naveo na negiran 
gledajuci u korist i izbjegavanje odbojnosti."^ 

Sejh Abdullah Ebu-Bittin, rahimehuUah, kaze: "Ti 
Ibnu-Tejmijje rekao da onaj ko kaze nesto od ovih st\ 
za njega nece reci da je musrik ili kafir sve dok se 



> Ed-Durerus-Senijje, (2/210-211) 



478 



^EJHOVA IbNU- 

U NEPROGUSAVANJU 
SE NE IZNESE 



sniilovao, nakon sto je naveo 

ga mimo AUaha M kaze: 

^ejhul-islam Ibnu-Tejmijje 

om sa pocetne pozicije, 

ga je navelo da se suzdrzi 

go sto se protiv njega ne 

"Mi nuzno znamo da 

nekoga od mrtvih, ni 

Jcoristeci rijec pomoci niti 

propisao cinjenje sedzde 

go, naprotiv, mi znamo da 

fu zabranili Allah i Njegov 

tka znanja o objavi, sto je 

guce radi toga proglasiti 

posao Poslanik M i ono sto 



spomenuo ono sto mu je nalozilo 

»no prozivajuci odredene 

po sebi je predstavljao 

nevjernikom samo zato sto 

se on prema njima nije 

sto se desilo sa nasim 

rahimehullahu teala, na pocetku 

b. Hattaba, pa on kaze: 

e sirka, na najblazi nacin, 



sam 



kao 



kazes da je Sejhul-islam 

ari koji vode u sirk, da se 

protiv njega ne iznese islamski 



KORISNI SAZfTAK " ' 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 

dokaz, ali on to nije rekao za veliki sirk i obozavanje nekoga mimo Allaha i 
nesto slicno od kufra. Nego je ovo rekao kada je rijec o manje jasnim stavovima, 
kao sto je prethodilo od njegovog govora. Tj. da ako su ovi stavovi manje jasni 
moguce je da se protiv njega nije iznio dokaz radi kojeg ce isti taj pociniti kufr, 
tako da nije ustvrdio njegov kufr, nego je rekao: 'Moguce je da se kaze'. 

Zatim kaze: To ce se mozda desiti medu njihovim skupinama, a obicni i 
uceni znaju, kao sto znaju jevreji i krscani, da je Muhammed poslan sa ovim te 
da je proglasio nevjernikom onoga ko se tome suprostavi. Kao sto je ibadet samo 
Allahu Koji nema ortaka i zabrana obozavanja nekoga mimo Allaha. Ovo je 
najocitiji propis islama, sto znaci da je nemoguce red da protiv njega nije 
iznesen dokaz o djelu radi kojeg ce njegov pocinioc biti proglasen nevjernikom'. 

Naredba obozavanja samo Allaha, Koji nema ortaka, i zabrana 
obozavanja nekoga drugog mimo Allaha je ono o cemu mi govorimo. Uzviseni 
Allah kaze: 

"Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da Ijudi poslije 
poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar." 

(En-Nisa, 165) 

On, rahimehullahu teala, kaze: 'Jevreji i krscani znaju to'. Nama je 
nekolicina jevreja iz Basre govorila kako su osudivali ono sto su muslimani cinili 
kod kaburova, pa su rekli: 'Ako vam je to naredio vas vjerovjesnik onda on nije 
vjerovjesnik, a ako vam nije naredio onda ste mu se vi suprostavili'. 

Obozavanje samo Allaha, Koji nema ortaka, je osnova svih osnova radi 
koje je Allah stvorio dzine i Ijude, kao sto Uzviseni kaze: 



> ■> • 



03'^Ao^fi^^^''^^'^ 
"Dzine I Ijude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu." (Ez-Zarijat, 56) 
Tj. da samo Meni Jedinom budu u ibadetu. 
To je ono sa cime je poslao svakog poslanika, pa Uzviseni kaze: 



C^jiiJaJI 






^^ 



I J- J 



<L4 



Ji=. J \^ J^ J 



479 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferra)2 



"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu 
klonite!" (En-Nahi, 36)'" 



rekiio 



kfa 



tri 



Sejh Sulejman h. Suhman, rahimehullahu teala, 
rahimehuUahu teala, je u svom odgovoru 
sljedbenika hira i novotara se grana na ovoj osnovi.' 
cetverice imama mezheba. Pa je spomenuo imair. 
nevjernicima dzehmija. Spomenuo je govor se 
nevjenicima i njihovom izdvajanju iz sedamdeset i 
ostrim stilom, navodeci dvije predaje o kufiru 
nevjernicima. Naveo je da su osnove ovih skupin^ 
kaderije. Zatim je oduljio govor o neproglasavanju 
pri tome hadis od Ebu-Hurejre. 

Kaze: 'Ako je tako, onda onaj ko pogrijesi 
pripojiti nevjernicima od musrika ili kitabija dok se 
u svim ostalim osnovama imana. Jer iman, sa time s 
obaveze i sto zabranjuje ocite harame, jedna od 
imana i temelja vjere. Pa ko se mora pripojiti, dakle 
dvije skupine, onda je njegovo spajanje sa mu'min 
nalik nego sto je njegovo spajanje sa musricima i 
mnogi od novotara munafici velikog nifaka. Najvise 
rafidija i dzehmija i njima slicnim hereticima koji ce 
Vatre'. 



kaze: "Sejh Ibnu-Tejmijje, 

Pitanje proglasavanja 

Zatim je spomenuo stavove 

-Ahmedovo proglasavanje 

o proglasavanju ovih 

i skupine, govoreci o njima 

ofioga ko njih ne proglasi 

haridzije, sije, murdzije i 

dvih vrsta kafirima koristeci 



II 



ka: 



te 



Ovim se pojasnjava ono na sta je htio Sejh u 
odnosi na posebne skupine i da dzehmije ne ulaze u 
kitabije ne ulaze u ovo pravilo. Jer je odbio pripajan 
vrstama iako se on od njih razlikuje u svim drugim 

Nas sejh, Abdul-Latif b. Ahdur-Rahman, 
nase stvamo misljenje. Jer ako kod njega ostanu ostal 
se kod njega veliki sirk, nego zapadne u neke 
proglasavamo nevjernikom niti ga izvodimo iz 
koristiti o onome sto ce doci od slicnog da Sejh 
onoga ko pogrijesi i mudztehida, te da se odnosi na 



Vjere 



1 Ed-Dureru$-Senijje, ( 10 / 389 - 391) 

2 Keifii Subhetejn, str. 77 - 78. 



480 



ibadet cinite, a taguta se 



nekim pitanjima moze se 

isKovremeno razlikuje od njih 

sto nalaze ocite i mutevatir 

najvelicanstvenijih osnova 

onaj ko pogrijesi, jednoj od 

ma koji su pogrijesili vise 

kitjabijama. Iako se zna da su 

toga moze primijetiit kod 

biti u najdubljem ponoru 



se 



zati, te da se njegov govor 
okvire. Isto tako musrici i 
e onoga ko pogrijesi ovim 
osrtovama imana. 



ra limehuUah, kaze: 'Ovo je 

2 osnove imana i ne pojavi 

>Tste novotarija njega ne 

Ovo pojasnjenje ce ti 

proglaSava nevjernikom 



ne 



posebna pitanja 



m2 



5. tema 

ProglaSavanje nevjernicima odreoenih osoba od strane 

IMAMA DA'VE. AlLAH IM SE SMILOVAO 

Sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab u pismu poslanom Abdullahu b. Isau, 
njegovom sinu Abdul-Vehhabu, kaze: "Da Ijudi do sada nisu spoznali 
Poslanikovu vjeru i da oni osuduju ono sto im nije bilo drago, ali se radi o drugoj 
stvari. Naprotiv, tako mi Allaha osim Kojeg drugog boga, kada bi Ijudi znali za 
ove stvari u pravom smislu ja bih iznio fetvu o dozvoli prolijevanja krvi Ibnu- 
Sebima i njemu slicnih i obavezi njihovog ubijanja oko cega su se ucenjaci 
slozili, a u sebi ne bih osjetio i najmanji vid osude sujete."^ 

Takode, rahimehullah, kaze; "Lijepo li je ono sto je rekao jedan od beduina, 
kada nam je dosao i cuo nesto o islamu, pa je rekao: 'Ja svjedocim da smo mi 
nevjernici' - misleci na sebe i na sve beduine - i svjedocim da je onaj bradonja 
medu vama koji nas naziva muslimanima - kafir." 

Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan kaze: "Sejhul-islam, rahimehullah, kaze da je 
Fahru Razi napisao djelo Skrivena tajna u obozavanju zvijezda, pa je radi toga 
postao murtedom, osim ako se nije poslije toga pokajao. Dakle, licno je Razija 
proglasio nevjernikom, jer je uljepsavao sirk. Nakon sto je naveo razlog zabrane 
uzimanja kaburova za mjesta molitve i obavljanja namaza u vrijeme izlaska i 
zalaska sunca kaze: 'Da bi se sprijecili razlozi koji vode u sirk u ovim trenutcima 
se nece klanjati, iako onaj koji klanja ne klanja se osim Allahu, niti priziva 
nekoga osim Allaha, ali da taj njegov cin ne bi odveo u prizivanje i klanjanje 
suncu. Ovo je od razloga sirka radi kojeg su zalutali mnogi od prijasnjih i 
potonjih generacija, sve dok se to nije prosirilo medu mnogima onima koji se 
pripisuju islamu. Pa su napisane knjigu metodom musrika, kao sto je Ebu-M'aser 
el-Belhi, Sabit b. Kurre i njima slicni, koji su usli u sirk, koji su povjerovali u 
kumire i taguta a pripisivali su se Knjizi, kao sto Uzviseni kaze: 

"Zar ne vidis one kojima je dan dio Knjige kako u kumire i Taguta vjeruju." (En- 

Nisa,51)' 

Pogledaj ovog imama, kojem su oni kojima je Allah srca ostavio u 
zabludi pripisali da ne proglasava odredenu osobu kafirom, kako je spomenuo 



1 DJeh odsejha imama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, peti dio, Licna pisma, str. 314 
315. 



481 



EbuJusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrai)2 



Fahru Razija, Ebu-Ma'sera i druge koji su bill poznati autori, da su pocinili kufr i 
da su se odmetnuli od islama. 



I Hi 



Pogledaj njegove rijeci kada kaze: 'Sve dok 
mnogima koji su se pripisivali islamu, kako bi shvatio 
ovog ummeta pale u pripisivanje sirka Allahu.' Sp 
svom odgovoru dogmaticarima, spomenuvsi njego\ 
kaze; 'Ovo je ocito otpadnistvo po konsenzusu musliiiiana 

Sejh Sulejman h, Suhman, rahimehullahu teala, 
govor o Fahru Raziju i njegovom djelu o vjeri musrtka 
otpadnistvu od islama, a on je odredena osoba(pojed 
prethodilo u govoru sejha Abdul-Latifa, rahimehu 
medu ucenjacima o proglasavanju nevjernikom 
pojedinac. Isto tako i Dzehma b. Safvana, Dza'da 
pomagaca sirka, Telmesanija, Ibn-Sebe'ina, El 
pripadnika panteizma, Ebu-Ma'sera el-Belhija i c 
mustefid od sejha Muhammeda b. Abdul-Vdhhaba 
proglasavanju odredene osobe nevjernikom (tekfiru 
onoga ko trazi istinu i uputu."^ 



se to nije prosirilo medu 

kako su zadnje generacije 

omenuo je Fahra Razija u 

o djelo Skrivena tajna, pa 



ze: "Prethodio je Sejhov 

te da se radi o ocitom 

inac). Isto tako je 

lah, prenosenje konsezusa 

j^isra el-Merisija, a on je 

Dirhema, takode, Tusija 

Farabija, imama ateista, 

rugih. A u djelu Ifadetul 

rahimehuUah, o 

pojedinca) je dovoljno za 



U pitanju i odgovoru Generalnom muftiji, sejku 
rahimehullahu teala, je doslo: Fetva br. 3548 18/3/14C'l 

Pitanje: Allah M kaze: 



^ ^ erf ^^ JJ' y ^^= jJj Oi^J^^ h*J^ 



"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopusteno da mole 
makar im bill i rod najblizi, kad im je jasno da ce on 

biti."(Et-Tewba, 113) 



Ocito je iz prethodnog ajeta da je zabranjeno 
makar oni bill bliski rodaci. A mnogi od nas od stanolvnika 
predjela imaju roditelje i rodbinu, a navikli su da 
otklanjanja nedaca, ozdravljenje bolesnih, i na 
Medutim, do njih nije dosao niko ko bi im pojasnio 
'La ilahe illallah'. Do njih nije dosao niko da im 
ibadeti i da ih nije dozvoljeno usmjeriti nikome osim 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 11 / 452 - 453). 
^ Kesfii subhetejn, str. 92. 



482 



AbduX-Azizu bin Ba?:M, 

h. 



^1 \\i^\t 



iOjTj j^^^rc 



oprosta za mnogobosce, 
stanovnici u Dzehennemu 



noliti za oprost musricima, 

arapskih, beduinskih 

kolju kod kaburova radi 

:om ubjedenju su umrli. 

ZQacenje tevhida i znacenje 

p(])jasni da su zavjeti i dova 

Jedinom Allahu. Da li je 



KORISNI saZetak ' — 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

dozvoljeno slijediti njihove dzenaze, klanjati im (dzenazu), doviti za njih, traziti 
oprosta za njih, obaviti hadz za njih i u njihovo ime dati sadaku? 

Odgovor: Onaj ko je umro u ovom stanju, kao sto si opisao, nije dozvoljeno 
pratiti njegovu dzenazu, niti mu klanjati, niti doviti za njega, niti traziti oprosta 
za njega, niti obaviti hadz za njega, zbog toga sto su njegova spomenuta djela 
sirk, a Allah il u prethodnom ajetu kaze: 

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopusteno da mole oprosta za mnogobosce, 
makar im bill I rod najblizi." (Et-Tewba, 113) 

I kao sto je potvrdeno od Vjerovjesnika M da je rekao: "Tra^io sam 
dopustenje od svog Gospodara da molim za oprost svojoj nmjci pa mi nije dozvolio, pa 
sam trazio dopustenje da posjetim njen Vabur pa mi je dozvolioy 

Isto tako, oni nemaju opravdanje, kao sto je spomenuto, zato sto im nije 
dosao niko ko hi im pojasnio da su spomenute stvari koje su cinili sirk, zbog toga 
sto su o tome jasni dokazi dosli u Kur'anu. Ucenjaci su bili prisutni medu njima. 
Oni su bili u mogucnosti da pitaju o onome na cemu su bili, ah su okrenuh leda 
svemu tome zadovoljavajuci se onim na cemu su bili." 

Stalnom odb(ym je bilo postavljeno pitanje u kojem je doslo: 

Pitanje: Ja sam vas prije pitao o namazu onoga ko klanja iza imama musrika, koji 
se pripisuju islamu: kao sto su oni koji kolju evlijama, prizivaju ih, zavjetuju se 
njima, obilaze oko kaburova, pripremaju se za putovanja radi njih i slicno tome, 
zbog toga sto smo se tokom nasih cestih putovanja po islamskim drzavama 
raspitivali o ovim stvarima. Takode, ovo se pitanje stalno postavljalo od strane 
brace Pomagaca sunneta u Sudanu dok smo ove godine bili u posjeti Sudanu. Vi 
ste smatrah pozeljnim da vam ovo pitanje napisemo, tako da ja evo koristim 
priliku da vam isto posaljem nadajuci se vasem odgovoru i njegovom 
objavljivanju sa pojasnjenjem, i sa molbom da ga i nama posaljete, da vas Allah 
nagradi za vas trud i da vam podari najbolju nagradu. 

Hvala pripada samo AUahu i neka je salavat i selam na Njegovog 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim: 

Odgovor: Onaj ko se zavjetuje, ili kolje radi nekoga mimo Allaha, ili priziva 
nekoga mimo Allaha radi obicnih razloga, kao sto je ozdravljenje bolesnih, ili 



Akidetu muwehidin, str. 462, Fetva Stalnog odbora 1/ 522 - 523. 



483 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan ALU-F£RRA[i2 



sc 



njegovog 



je nedace, ili mrtvog za 

sprema na putovanje radi 

meta - on je musrik koji 

an, tako da nije dozvoljeno 

sirka. 



pred 



darovanje potomstva, ili prizivanje odsutnog za otklajijanj 
otklanjanje nesrece, ili ko obilazi oko kaburova ili 
ovih stvari ili trazi pomoc od kipova i njima slicnih 
cini veliki sirk. Njegov namaz za njega licno nije valj 
uzimati ga za imama, niti klanjati iza njega zbog 

Uspjeh je kod Allaha i neka je salavat i sela|m na naseg Vjerovjesnika, 
njegovu porodicu i ashabe. 

Stalni odhor za naucno istrazivanje i fetve 

Predsjedavajuci: Ahdul-Aziz b. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odbora: Abdur-Rezzak Afifi 
Clan odbora: Abdullah b, Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b. Ku'ud 

Takode, Stalni odborje bio upitan ( Fetva br. 1661) 

Pitanje: Covjek koji pita zajedno sa skupinom prijat 
granici pored irackog centra gdje se nalazi i dzemat 
i medu njima ima onih koji su odbili da jedu ono sto 
i jedu. Mi pitamo da li je dozvoljeno da jedemo ono 
prizivaju Aliju, Hasana, Husejna i sve ostale svoyt 
blagostanju. 



sakvat i selam na Njegovog 

plt^nje da su oni od onih koji 
, onda su oni musrici, 
e dozvoljeno jesti ono sto 
ovo ime. 



Hvala pripada samo Allahu i neka je 
Poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim: 

Odgovor: Ako je stvar onakva kako je postavljeno 
prizivaju Aliju, Hasana, Husejna i ostale svoje velikbne 
otpadnici od islama, AUahu se utjecemo od toga. Ni 
zakolju jer se smatra lesinom makar spomenuli Allah 

Uspjeh je kod Allaha i neka je salavat i selaiji na naseg Vjerovjesnika, 
njegovu porodicu i ashabe. 

Stalni odbor za naucno istrazivanje i fetve 

Predsjedavajuci: Abdul-Adz b. Abdullah bin Baz 
Kopresjedavajuci odbora: Abdur-Rezzak Afifi 
Clan odbora: Abdullah b. Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b. Ku'ud 



' Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve (2 / 372), 



484 



elja nalaze se na sjevernoj 
dzaferijskog mezheba (sije), 
ovi zakolju, a ima onih koji 

sto pripreme jer znamo da 
velikane u nedacama i 



KORISNI SAi^fTAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 



Prvo pitanje od fetve hr, 3008 

Pitanje: Ja pripadam plemenu koje zivi na sjevernoj granici, pomijesani smo sa 
plemenima iz Iraka, ciji je mezheb siitski i dvanaesto-imamski. Oni obozavaju 
kupole koje nazivaju Hasan, Husejn i Alija. Pa ako bi neko od njih ustao rekao 
bi: "O Alija, o Husejne." Pojedinci iz naseg plemena su sa njima povezani 
brakovima. Ali u svakom pogledu ja sam pokusao da ih savjetujem, medutim, 
nisu me slusali jer su vecinom sa sela ili zaseoka. Ja nemam nesto od znanja da bi 
ih mogao savjetovati, ali su mi te stvari mrske. Ja se sa njima ne druzim, a cuo 
sam da nije dozvoljeno jesti ni ono sto zakolju od zrtava. Dok ovi to 
konzumiraju i nista ih u tome ne sprecava. Molimo vas za pojasnjenje kako 
postupiti u ovakvim situacijama? 

Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog 
poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim: 

Odgovor: Ako je stvar onakva kako je postavljeno pitanje da su oni od onih koji 
prizivaju Aliju, Hasana, Husejna i tome slicno onda su oni musrici koji cine 
veliki sirk koji izvodi iz islama. Nije dozvoljeno da se udaju za njih muslimanke 
niti je nama dozvoljeno da se zenimo sa njihovim zenama, niti nam je 
dozvoljeno da jedemo ono sto oni zakolju. Allah M kaze: 

O^Jj^. jt-^ g-^, -*f4'<= OiriJ '-^■^H 

"Ne zenite se idolopoklonkama dok vjernice ne postanu; uistinu je robinja - 
vjernica boija od idolopoklonke, makar vam se ona i svidala! Ne udajite vjernice 
za idolopoklonike dok ne postanu vjernici; jer uistinu je rob - vjernik boiji od 
Idolopoklonika, makar vam se I dopadao. Ti zovu u Vatru, a Allah voljom Svojom 
poziva Dzennetu I oprostu, te objasnjava Ijudima Znakove Svoje, da bi se 

podSJecali!" (El-Beqara, 221) 

Uspjeh je kod AUaha i neka je salavat i selam na naseg Vjerovjesnika, 
njegovu porodicu i ashabe. 

Stalni odboY za naucno istrazivanje i fetve 



485 



Ebu Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrm? 



Predsjedavajuci: Abdul- Ad?; b. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci o(^ora: Ahdur-Rezzak Afifi 
Clan odbora: Abdullah b, Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b. Ku!ud 






' Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje ifetve (2 / 373). 



486 



Sesti odlomak 
PROPISI VEZANI ZA DR2AVE 



U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme: 

1. tema: Definicija islamske drzave i dnave sirka. 

2. tema: Svojstva drzave iz /coje mora uciniti hidzru osim onaj ko mote ispoljiti svoju 
vjeru, sa pojasnjeniem ciljanog i odredenog od ispoljavanja vjere. 

3. tema: Dokazi koji ukazuju na obavezu udaljavanja od musrika i odgovor na 
pokusaj dokidanja ohaveze cinjenja hidzre iz musricke drzave. 

4. tema: Propisi i stanja anoga ko boravi medu musricima. 

1. tema 

DEFINICIJA ISLAMSKE DR2AVE I DR2AVE SiRKA 

Islamska drzava je svaka drzava u kojoj se primjenjuju islamski zakoni 
bez obzira da li njeni stanovnici bill muslimani ill ne, a svaka druga drzava mimo 
ovakve je drzava kufra. 

Ako je sirk rasprostranjen u drzavi, kao i ono sto ga prati od razuzdanosti 
i razvrata, ako se u njoj rasire novotarije, pozivanje u toj drzavi bude na nesto 
mimo Kur'ana i sunneta, onda Kur'an u cjelosti, sto je od nuznog znanja, kao i 
konsenzus ucenjaka, ukazuju da je ova drzava drzava kufra i sirka. 

Sejh Hamed h, Atik, rahimehuUahu teala. obracajuci se jednom od brace 
dokazujuci mu da je drzava Ihsa drzava kufra i sirka, u njegovom vremenu, pa, 
rahimehullah, kaze: "Ko ima uvida u ono sto su konstatovali vrhunski ucenjaci, 
uvidio je da podrucje (zemlja), kada u njemu postane vidljiv sirk i kada se u 
njemu ispolje zabranjene stvari i kada se u njemu ukinu obiljezja vjere da je to 
drzava kufra. Imeci njenih stanovnika su plijen, a njihova krv je dopustena za 
prolijevanje. Stanovnici ove drzave su dodali svemu tome vrijedanje Allaha i 
Njegove vjere. Oni su postavili zakone, koje primjenjuju nad narodom, koji su 
suprotni Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika ^, a poznato ti je da je 
samo ovo dovoljno da izade iz islama onaj ko to ucini." 



Ed-Durerus-Senijje, ( 9 / 257). 



487 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Perra)2 



V 

Sejh Abdullah Ebu-Bittin kaze: "Nasi prijatelji su recli da postoje dvije drzavne 
zajednice, islamska i nevjernicka. Islamska je ona u kojoj se primjenjuju islamski 
propisi makar njeni stanovnici ne bill muslimani, 
nevjernicka drzava."^ 

V 

Sejh Hamed b. Atik u odgovoru onima koji su 
stanovnicima Mekke i onome sto se govorilo za samo 



stav o tome kako se samo Allah obozava i kako se jiamo slijedi Poslanik ^, pa 

kaze: "Ako se realizuje postojanje ove dvije osnove, : 

ovo postane vjerom stanovnika jedne drzave(grada) , 

tj. da rade po tome, da pozivaju u isto, te se oni postave kao zastitnici onome ko 

to uzme za vjeru a suprostave se onome ko se tome { uprostavi, oni ce biti pravi 

pripadnici tevhida-muvehidi. 

Ali, ako se sirk prosiri, kao sto je prizivan 
Hattima, prizivanje vjerovjesnika i dobrih Ijudi, ako 



sirka kao sto su blud, kamata, razlicite vrste nepravdt , ako se sunneti zanemare, 



prosire se novotarije i zablude, ako se sud prepusti 



zastupnicima sirka, i bude se pozivalo drugom mimo Kur'ana i sunneta, i to 



da se radi, niko ko ima 



postane poznato, o bilo kojoj drzavnoj zajednici 

minimum znanja ne sumnja da ce se ova drzava ocijeniti kao drzava kufra i 
sirka. A posebno ako se njeni stanovnici neprijateljski odnose prema 
pripadnicima tevhida, trudeci se da im ugase vjeru i uniste islamsku drzavu. 

Ako bi htio dokaz za to vidjet ces da je Kur'an ispunjen u cjelosti takvim 
ajetima, oko toga su se slozili ucenjaci (konsenzus)i 
kod svakog ucenog covjeka. 

Sustina stvari je u tome da ako se u jednoj drzavi pojavi (tj. nadvlada) 
prizivanje nekoga mimo AUaha i ono sto tome slijedi, i stanovnici te drzave 
ustraju na tome, boreci se za to isto, i potvrdi se njitovo neprijateljstvo prema 
pripadnicima tevhida, odbijajuci da se pokore vjeri,. 
kao drzava nevjerstva, makar se oni ne pripisivali 



odricali od njih, uz njihovo vrijedanje vjere i sma:ranje da je onaj koji je 



ispovijeda grijesan i proglasavanje istih haridzijama 



a ono sto je mimo nje je 



se sa njim raspravljali o 
mjesto, i nakon sto je iznio 



e(dova) Kabe, Mekama i 
se prosire izdanci(pratioci) 



nepravednim vladarima 



Kako se onda nece osuditi 
nevjernicima i makar se 



stanje ako su sve ove stvari prisutne? Jer pitanje je ope mito."2 



' Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, Treci odlomak prvog 
2 Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, Treci odlomak prvog 



488 



i kafirima. Kako je onda 



( ijela str. 655. 
cijela str. 742 - 745. 



2. tema 

SVOJSTVA DR2AVE IZ KOJE MORA UClNITI HIDZRU OSIM ONAJ 

KO M02E ISPOLJITI SVOJU VJERU SA POJASNJENJEM CILJANOG I 

ODREOENOG OD ISPOLJAVANJA VJERE 

Kur'an i sunnet, kao i zdrav razum, ukazuju na obavezu hidzre iz zemlje u 
kojoj se isticu znamenja kufra i gdje se slogan! sirka javno ispoljavaju. A da se ne 
govori o onome ko ne moze da u istoj toj drzavi ispolji svoju vjeru i da se zastiti 
od smutnje. Ispoljavanje vjere, nacin na koji se dozvoljava boravak medu 
musricima, podrazumijeva ispoljavanje suprostavljanja svakoj nevjemickoj 
skupini sa onim cime se raspoznaje od ubjedenja i sa direktnim izjasnjavanjem 
neprijateljstva prema njima. 

Drugacije receno, to znaci, da se realizuje odricanje od musrika i 
njihovih izmisljenih bozanstava kao i obznanjivanje propisa da ono na cemu su 
oni od sirka i idolopoklonstva jeste ociti kufr, jasna zabluda i totalno otcjepljenje 
od vjere. A to se ni u kom slucaju ne moze spojiti zajedno sa osnovama imana i 
tevhida. 

Ako bi musliman boravio medu njima, dajuci pradnost dunjaluckim 
koristima nad Ahiretom, mozda ce sam zapasti u prijateljevanje sa njima kao i 
njihovo potpomaganje, umnozavanje njihovog broja, ponekada i odobravajuci 
ono na cemu su oni od iskvarenih ubjedenja i nereda u postupcima. A posebno 
ako se medu njima boravi jedan dug period uz udaljenost od muslimana i 
njihove drzave. 

Naprotiv, stanje nekada moze nametnuti obavezu hidzre iz islamske 
drzave, ako se u njoj umnozi nered i ako se u njoj cine novotarije i grijesi bez 
mogudnosti da se izmijene i da se na njihovo mjesto postavi sunnet i pokornost. 
Odavde se pokazuje jedan velicanstven, blagoslovljen i koristan razlog serijatske 
utemeljenosti hidzre, a to je odvajanje od zlikovaca i nereda, i pripadnika imana 
i dobrocinstva. A onda, nakon toga, se podize zastava dzihada, da bi se 
iskorijenili pripadnici sirka i nereda. 

Jer, da nije hidzre vjera se nikada ne bi uspostavila, niti bi Gospodar 
svjetova bio obozavan, niti bi se upotpunilo odricanje od musrika. 

Na osnovu ovoga tvrdimo da ce hidzra i dzihad ostati do Sudnjeg dana, 
da bi borba ostala uvijek postojeca i da bi se nastavilo suocavanje i stalno 
suCeljavanje izmedu stranke Milostovog i partije sejtanove. 



489 



EBu-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrai)2 



Sejh Ishak h, sejh Ahdur-Rahman h, Rosen b. s* 
Vehhah, Allah im se smilovao, kaze; 

"U ime Allaha Milostivog Svemilosnog. Od 
snage niti moci osim Allah. Hvala AUahu Koji se 
bude vjera, i Koji nam je dao dokaze o njenoj 
najjasniji nacin pojasnio, i Koji je potpomogao svako^ 
pokornost Njemu, a tvoj Gospodar je dovoljan kao 

Od Ishaka b. Abdur-Rahman b. Hasana 
Ahmedu, Allah nama i tebi podario slijedenje najhva 

A zatim: Pisao si mi pitajuci me o onome sto 
rijec o musrickim drzavama i da li je dozvoljeno 
ispoljiti svoju vjeru u njima? I sta se podrazumijeva 
cega spada duznost? Pa si mi poslao nesto od ono^; 
dozvoljavaju, pisali o tome. Tako da se medu 
zabranjuju i oni koji dopustaju, a mi se utj 
razilazenja. 



Siijh Muhammed b. Ahdul- 



>sfje^ 



vjcirodc 



ga pomoc trazimo, nema 

za(|ovoljio sa islamom da nam 

lostojnosti i koje je na 

a onoga ko je upucivao na 

upucivac i pomagac. 

cestitom bratu Abdullahu 
jenijeg pravca. 

e kod nas ispravno kada je 

puto^ati u njih, onome ko moze 

'ispoljavanjem vjere' radi 

a sto su pojednici, koji to 

pojavilo onih koji to 

Allahu od dijeljenja i 



pod 



vama 



lecenio 



Ovako, i znaj da nakon sto se preda 
obaveze da se uvijek svaka osoba medu Ijudima vraca 
se slozili ucenjaci sunneta, tj. ako se Kur'an i sunne 
ukaze zdrav razum, o potvrdi tog propisa, ni u kom s 
suprostavi validan i jasan dokaz. 



sc 



V 

Cak ako bi se ispostavilo da je ono sto se s 
kao dokaz onda je to sigurno laz, ili je onaj sto 
njegovom shvatanju, a isto tako i kada je rijec o razunju 

Ako se potvrdi ova osnova, onda pitanje o 
povlaci za sobom kao posljedicu ono sto tvrdi onaj ko 
je nevalidno iz dva razloga: 



Razlog ohaveze hidzre 

Prvi razlog je taj sto su ucenjaci propis hidzre 
novotarija i grijeha, i to onome ko nije u mogucnosti dk 

Nuzno je poznato da su sirk radi mrtvih i 
vjerovjesnike i dobre, ili cak za maloumne i lude, 
njegovih znamenja u drzavama gdje se zlo ispoljilo a 
magla. Ondje gdje pomagaci i podstrekaci tevhida nisu 



490 



propi^ima sunneta i Kur'ana, i 

njima je nesto oko cega su 

t sloze oko necega i na to 

li^caju nije moguce da mu se 



upjrostavlja nesto sto se cuje 
suprostavio pogrijesio u 



pr(|>pisima drzava je nesto sto 
to smatra dopustenim ali 



vezali za postojanje sirka, 
ih sprecava. 



odsutnih, te vezanje za 
nesto sto se pojavilo od 
digla se njegova prasina i 

ostali, pored svega onoga 



KORISNI SAZOAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

na cemu su ovi od novotarija u ibadetima i vjerovanjima i raznolikim vidovima 
nepokornosti, radi cega ce osijediti potiljci i tjemena. 

Tako da pitanje o drzavi, da li je ona islamska ili ne, u smislu onoga ko u 
njoj boravi kao onaj ko boravi u drzavi u kojoj to ne postoji, je ocita greska. U 
izjavama nasih imama, od hanbelija i kod drugih, je potvrdeno da su smatrali 
obaveznom hidzru ko vidi razloge koji su manji od ovog navedenog, cak iz 
drzava gdje se naziru ubjedenja novotara kao sto su mu'atezile, haridzije ili 
rafidije. 

Ibnul-Arebi el-Maliki prenosi od Ibnul-Kasima da je rekao: "Cuo sam 
Malika kako kaze: 'Nikome nije dopusteno da zivi u zemlji gdje se vrijedaju 
selefi(pretci i prve generacije muslimana)'." A u Ikna'u i njegovom pojasnjenju, 
nakon sto je ovo spomenuo, kaze: "Iz nje ce obavezno izaci ako nije u stanju da 
ispolji mezheb ehli-sunneta." Sto znaci da je vezao propis za odredeno svojstvo, a 
to je postojanje novotarija i grijeha i to pred onim ko nije u stanju da ih 
sprecava, a ne samo za drzavu. 

Propisi drazava shodno njenim postojecitn svojstvima 
sa spomenom nekih od propisa koji se vezu za to 

Ako se zna da je Egipat bio islamska drzava i da ju je osvojio Amr b. el- 
As 4^ u vremenu pravednog halife Omera ^, onda odakle konsenzus Ijudi da je 
to neprijateljska ratna drzava u vrijeme Benu Ubejda el-Kaddaha? Isto tako je i 
sa Arapskim poluotokom u vremenu otpadnistva od islama, iako je bila islamska 
drzava a ne drzava kufra u osnovi, oko cega je postojao konsenzus. 

Medutim, kada se u toj drzavnoj zajednici pojavilo svojstvo koje 
dozvoljava krv i imetke onda se vise nije postojalo propisa radi kojih bi bila 
nazvana islamkom drzavom. Tako da je ovaj nastali propis, radi pojave ovog 
svojstva na cistom mjestu, isprljao samo mjesto. Sto znaci da propis necega ima i 
ono suprotno, pa sta onda reci za nesto sto je odvratnije i teze? Na taj nacin je 
postalo nevalidnim ono sto je naveo onaj ko dozvoljava boravak u toj drzavi 
samo radi njenog naziva. 

Drugi razlog je taj sto je ovaj koji dopusta boravak, kao sto si prenio od 
njega, shodno onome sto ti nisu zabranili od obaveza tvoje vjere, ukazujuci da se 
radi o sehadetu, namazu i tjelesnim ibadetima i to u svemu onome u cemu se sa 
tobom poistovjecuju musrici ovog vremena, a ako je tako onda je onaj ko se 
poziva na to sireg pojma nego sam dokaz. 



491 



EBU-Jusur MiOHAT B. Hasan Alu-FerradZ 



Ako ne postoji zabrana obavljanja tjelesnih ibadeta i bude se pozivalo na 
srecu, sto je prisutno u vecini mjesta na Zemlji, onda je pitanje odbaceno u 
osnovi. Mozda ga je onaj ko ga je postavio poput bunara na sredini puta u kojeg 
sam licno skace. Na nama je da kazemo istinu i da nas u ime AUaha ne sprijeci 
nicija rijec, a to je nas odgovor na prvo pitanje. 

V 

Sto se tice drugog pitanja, a to je sta se podrazumijeva pod ispoljavanjem 
vjere? 

Odgovor, a uspjeh je kod AUaha, ispoljavanje vjere na serijatski 
zahtjevan nacin i radi^ kojeg se dozvoljava boravak u drzavi jeste shodno 
sigurnosti od smutnje. Sto znaci da se tekstovi o hi(izri nece suprostaviti samo 
time sto se tu stanuje jer je to osnova i pobijanje dokaza o dopustenosti. Dok je 
dokaz o zabrani direktan u tome. Onda se namece sAajanje izmedu onoga sto je 
potvrdeno od osnova, a to je da se opci propis gradi na posebnom i da mu se ne 
suprostavlja. Ako je tako, onda se mora spomenuti jedan dio istoga prije nego 
sto se pocne govorit o njemu pa kaze: Kur'an, sunnet i konsenzus sa zdravim 
razumom i osnovom utemeljenja su ukazali na obavezu hidzre iz drzave sirka i 
grijeha i zabrani boravka u njoj. 

V 

Sto se tice Kur'ana, Uzviseni kaze: 

lgJ\i aSCjiLJl ^3: ^„4)T oj 
"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje 

UClnili..." (En-Nisa, 97) 

Ovaj ajet je jasan dokaz o obavezi hidzre po konsenzusu mufesira i zbog samog 



zato sto je Kur'an vezao 



navodenja kazne zbog boravka medu musricima. I 

propis za razlog ili svojstvo a onda ga odvojio od tumacenja koje su odbili selefi i 

sto je Allah pokudio ko se okrene od toga, pa sta reci onda za onoga ko mu se 

suprostavi? 

Uzviseni kaze: 
"0 robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemija prostrarla, zato samo Meni ibadet 

Cinite!" (El-Ankebut, 56) 



kaze: Allah M Svojim 



Ebu-Dzafer b. Dzerir, rahimehuUahu teala, 
robovima mu'minima govori: "O robovi Moji koji samo Meni jednocu priznajete, i 
koji ste povjerovali u Mene i Mog poslanika, Moja Zemija je siroka rdje vam tijesna pa 
da boravite na mjestu gdje vam to nije dopusteno. Jer ako lenajednom njenom mjestu 



492 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIOA 



cine grijesi iz nepokomosti prema Allahu, a vi niste u mogucrwsti da ih izmijenite, 
onda iz tog mjesta bjezite" 

Onaj ko uzme cinjenice smatrajuci ih dokazima neobaveznosti hidzre u 
odnosu na onoga kome nije zabranjeno da obozava svog Gospodara - a sto je po 
njegovom misljenju namaz i ono sto je vezano za tijelo, smatrajuci to 
ispoljavanjem vjere, shvatajuci to iz rijeci Uzvisenog: zato saitlO Meni ibadet 
Cinite!, tj. na svakom mjestu u islamskoj i nevjernickoj drzavi - on je izmijenio 
stvar i pogrijesio u svom shvatanju. 

Istina je da je propis vezan za sam boravak sa musricima i sagledavanje 
harama. Ibn-Kesir, rahimehullah, o tefsiru rijeci Uzvisenog: 

"Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju." (El-Kehf, 16) 

Tj. kad se odvojite od njih i suprostavite im se svojom vjerom u njihovom 
obozavanju nekoga mimo Allaha, onda se isto tako odvojite od njih svojim 
tijehma, tako da su tada pobjegli u pecinu. 

U tumacenju ajeta iz sure En-Nisay nakon sto je spomenuo stavove selefa 
o razlozima njegove objave kaze: "Ovaj ajet je opcenit za svakog onog ko zivi 
medu musricima i ko ima mogucnost da ucini hidzru, a istovremeno nije u 
mogucnosti da ispoljava svoju vjeru. On je taj koji sam sebi cini nepravdu i koji 
cini haram po konsenzusu, tekstom ovog ajeta, kada se kaze: 

'^yjj -^> ^lUj'T (U^ji h'j'\ Oj 

"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje 

UCinill..." (En-Nisa, 97) 

Tj . ostavlj anj em hidzre : ^ 

"....pitati: 'Sta je bilo s vama?'" (En-Nisa, 97) 

Tj. zasto ste boravili ovdje i zasto ste ostavili hidzru 

"...a oni ce odgovoriti: 'Bill smo nemocni na Zemljil" (En-Nisa, 97) ' Kraj. 

Vjera je cjelokupna rijec koja sadrzi svaki vid dobra u sebi, a njen 
najvrijedniji i najuzviseniji stupanj je tevhid i ono sto mu slijedi, tako da onaj ko 



493 



EBU-Jusur MiDnAT b. Hasan Alu-FerradZ 



pogre>no 



ogranici ovu rijec na ibadete u kojima je poistovij 
tobom suraduje i prijateljuje u tome onda je to 

V 

Sto se tice hadisa njih ima puno, od njih j 
Davud i Hakim od Semure kao merfu' hadis: "Onaj 
medu njirm je poput njih." Hi u jednoj drugoj verziji 
druzio se onda nije od nas.'' I kaze: Hadis je sahih po 

Od njih je predaja koju biljeze Ebu-Davud, 
Abdullaha, takode, merfu': "}a se odricem svakog 
musricima i njihova svjedost se ne maze medusobno 
biljezi sa lancem povjerljivih prenosilaca. A ovaj had 
mursel predaja, onda je dovoljan kao dokaz na 
proucavaju osnove hadisa znaju da mursel predaja 
slicnom da biva dokazom. 



ecen sa musrikom ih cak sa 



e predaja koju biljeze Ebu- 
ko je sa musricima i ko zivi 
stbji: "Hi bude pored njih zivio i 
Buharijinim uslovima. 

Nesai i Tirmizi od Dzerira b. 

muslimana koji zivi medu 

Ibnu-Madze ga, takode, 

is, ako je vjerodostojan kao 

nacina jer ucenjaci koji 

ako se ojaca jos jednom 



susrest 



vise 



drugih 



Ovaj hadis je pojacan sa vise od dvadeset 
njega potvrduju jasni ajeti sa cjelokupnim serijatskim 
prihvataju ucenjaci. 



Od njih je hadis koji se prenosi od Dzerira a 
dao Vjerovjesniku M prisegu na ohozavanje Alkiha, 
zekata i odvajanje od musrika. A u drugoj predaji: na 
je postojao samo ovaj hadis bilo hi dovoljno zbog togji 
su prihvatili islam nesto kasnije. 



ra 



Od njih je predaja koju biljeze Taberani i Bej 
hadis: "Onaj ko bude zivio medu musricima od njega se 
El-Menavi kaze: 'Hadis je dobar a ne dostize 
ocijenili sahihom.' 



Od njih je, takode, predaja koju biljeze Nesai 
b. Hakima od njegovog oca a on od njegovog djeda 
musrika nece prihvatiti ni jedno djelo sve dok ne prihvati 
musrika." 



Od njih je predaja koju biljeze Nesai i drugi o 
"Hidzra se nece prekinuti sve dok postoji horha protiv 
Muavijinog hadisa: "Nece prestati hidzra sve dok ne 
ono sto prenose Seid b. Mensur i drugi: "Nece preiftati 
dzihad." 



494 



slicnih predaja. Takode, 
pravilima i osnovama koje 



iljeze ga Nesai i drugi da je 

obavljanje namaza, davanje 

izdvajanje od musrika. A da 

sto je Dzerir od onih koji 



tieki od Dzerira kao merfu^ 

odrekla odgovomost (vjere)." 

stupajij sahiha, dok su ga neki 



i drugi u hadisu od Behza 

Icao merfu' hadis: "Allah od 

islam i dok se ne odvoji od 



Ebu-Seida '^ kao merfu': 

nevjemika." A u znacenju 

pr^stane pokajanje." Hadis. A 

hidzra sve dok postoji 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



U ovim hadisima, sa njihovim razlicitim izvoristima i raznolikim lancima, 
zajednicki oblik sa kojim se moze potvrditi ovo velicanstveno pravilo koje 
predstavlja jednu od najvelicanstvenijih koristi vjere. 

Ebu-Abdullah el-Halimi u djelu Medzalis, a bio je jedan od znamenitih 
ucenjaka safija i imama u hadiskoj nauci njegovog vremena, a pripada stupnju 
kao sto je bio i Hakim, kada je govorio o postojanju hidzre, kaze: "To je prelazak 
iz kufra u iman, iz neprijateljske - zemlje rata u islamsku zemlju, iz losih djela u 
dobrocinstvo, i ove stvari ce ostati dok postoje obaveze." 

Hafiz Ibn-Hadzer u El-Fethu kaze: "Ibn-Omer je najbolje shvatio 
znacenje onako kao sto je to spomenuo Ismaili rijecima: 'Hidzra se nakon 
osvojenja Mekke prenijela AUahovom Poslaniku M i nece prestati sve dok 
postoji borba protiv nevjernika tj. sve dok na Zemlji postoji nevjemicka drzava'." 
Kraj. 

Znameniti ucenjak Ibn-Kudame, Ibn Ebu-Omer i drugi, kao sto su Hafiz 
i drugi, gradili su propis dozvoljenosti na osnovu dvije teze: 'ispoljavanje vjere i 
obavljanje obaveza'. A propis ako se veze za dva svojstva onda nece biti valjan 
bez njihovog postojanja. A posebno ako se ponovi veznik i sam stil Ovdje su 
veznik i stil ponovljeni pa su rekli: 'I nece biti u mogucnosti da ispolji svoju vjeru 
niti ce biti u mogucnosti da realizuje obaveze svoje vjere'. A to znaci da svaka 
recenica ima znacenje koje nije u onoj drugoj. 

U djelu El-lkna'a i njegovom pojasnjenju stoji: "Hid2ra je obavezna 
onome ko nije u mogucnosti da ispolji svoju vjeru u neprijateljskoj drzavi, a to je 
ona u kojoj prevladavaju propisi kufra." A neki su dodali i tvrdili: 'makar se to 
radilo o odmetnickoj drzavi ili drzavi zalutalih i novotara, kao sto su sije i 
haridzije'. Tako da ce obavezno izaci iz te drzave preselivsi se u drzavu sunneta, 
ako nije u mogucnosti da u toj drzavi ispoljava mezheb ehli-sunneta. 

Tako da se zna da se u Muveffekovim recenicama kao i njegovib 
prethodnib i kasnijih prijatelja, ispoljavanje vjere odnosi na ispoljavanje tevbida, 
sto je cinjenje ibadeta samo Allabu, i to u drzavi u kojoj toga nema, nego se 
njemu suprotno tvori neka druga vjera, a onaj ko o tome govori je vehabija ili 
baridzija, pripadnik petog mezbeba koji proglasava ummet kafirima. 



495 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad? 



Ispoljavanje vjere znaci suprostavljanje sva 
onome po cemu se poznaju sa direktnim i z^stok 

neprijateljstva prema istima 



koj nepokornoj grupi u 
im ispoljavanjem 



se 



us 



5polj 
0I3J 



Znameniti sejh Hamed h, Atik kaze: "Sto 
vjere, mnogi Ijudi misle da ako je u mogucnosti da i 
ne odlazeci u dzamije, da je time ispoljio vjeru, makar 
Ali je u tome napravio najruzniju gresku." I kaze: "M 
vjeru sve dok se ne suprostavi svakoj skupini u onome: 
ne ispolji neprijateljstvo protiv njih. Onaj ciji je 
ispoljavanje vjere prema njemu biti u tome sto ce is 
i upozoravati na njega. Onaj ciji je kufr u negiranju 
vjere pred njim biti izricanje da je Muhammed 
kufr ostavljanje namaza, onda ce se vjera pred 
namaza. Onaj ciji je kufr manifestovan kroz prij 
pokornost njima, onda je ispoljavanje vjere u pok 
njima i odricanjem od njega i od musrika." Pa 
rahimehullah, govora. Ovo je pred tobom vec 
govoru od sejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, 
prenoseci to u Siri - Poslanikovoj biografiji, 
obavezom, od koj eg se covjeka is to to prenosi u smislu 

Dakle, ono sto smo prethodno naveli od 
upotpunjava duznost jeste razlikovanje od i 
ubjedenja i izjasnjavanja o onome na cemu su oni 
i onoga sto vodi ka njemu. A onaj ko bude u ovakvo^n 
sa dokazima i ako je siguran od smutnje onda mu je 
najbolje zna. 

Ostalo je jos jedno pitanje o onome ko nije u 
moze uciniti? Otac, rahimehullah, kada je bio o tom^ 
nade pripadnik tevhida medu novotarima i musricimt 
ucini hidzru, na njemu je da se boji AUaha i da ih se 
da cini ono sto je njemu duznost, sudjelujuci sa onima 
vjeri. A na njima je da se strpe u onome ko ih vrijeda 
kada budu u mogucnosti da ucine hidzru ucinit ce je 
Allaha." Kraj njegovog odgovora i time se zavrsio o 
kazem da je uspjeh od Allaha."^ 



spomenuto 



nazivajuci 



B^a iE^^ eSj^ 



1 Ed-Durems-Senijje, ( 12 / 393 - 420). 



496 



tice pitanja ispoljavanja 

izgovori sehadet ili da klanja 

on bio u musrickoj drzavi. 

sliman nece ispoljiti svoju 

po cemu su poznati i dok 

kufir radi sirka, onda ce 

iti tevhid i sprecavati sirk 

jave, onda ce ispoljavanje 

Allahov poslanik. Onaj ciji je 

njim ispoljiti obavljanjem 

ateljstvo sa musricima i 

azi\fanju neprijateljstva prema 

sve do kraja njegovog, 

u direktnom smislu u 

rahimehullah, na vise mjesta 

ih, rahimehullah, 

sto je mimo ove obaveze. 

ispoljavanja vjere kojom se 

dolopoklonika sa ispoljavanjem 

Zatim, udaljavanjem od sirka 

svojstvu i ako zna vjeru 

boravak dozvoljen, a Allah 

stanju da ucini hidzru, sta 

upitan rekao je: "Ako se 

, a nije u mogucnosti da 

i sto je vise moguce. Te 

koji su sa njim u njegovoj 

u njihovoj vjeri. Ah, onda 

obavezno, a uspjeh je od 

na pitanje, i ponovo 



kloni 



dgovor 



3. tema 

DOKAZI KOJI UKAZUJU NA OBAVEZU UDALJAVANJA OD MUSRIKA 
I ODGOVOR NA POKUSAJ DOKIDANJA OBAVEZE CINJENJA HIDZRE 

IZ MUSRICKE DR2AVE 

Pojedinci medu onima koji zude za ovosvjetskim koristima i materijom, 
te neznalice, pokusali su da dokinu obavezu hidzre iz musricke drzave, a onda da 
potvore sam razlog koji nalaze bjezanje sa vjerom kod pojave straha za nju, te na 
osnovu toga da izbrisu vjersku utemeljenost i oslabe sam znacaj hidzre. 

Laz ovih Ijudi je podmetnuta mnogim obicnim muslimanima, nudeci im 
raznolika opravdanja koja ce se postaviti u neizvrsavanju hidzre, koja je jedan od 
najvelicanstvenijih ogranaka vjere. 

Medutim, ispred njihovih izmisljotinja su se postavili Imami da've, autori 
korisnih djela i divnih odgovora sa pojasnjenjima da je vjerovanje u Allaha 
nesto sto nalaze odricanje od musrika, te da umnozavanje broja musrika vodi ka 
ocitom kufru i odstupanju od vjere. Zatim su navodili dokaze iz Kur'ana i 
sunneta koji ukazuju na zabranu stanovanja u blizini musrika i druzenja sa 
njima. Pa su, Allah im se smilovao, pojasnili koristi hidzre i njene korisne 
rezultate u vjeri, dunjaluku i Ahiretu. Isto tako su pojasnili stetne i kobne 
posljedice i rezultate u vjeri, dunjaluku i Ahiretu ako se hidzra zapostavi. Zatim, 
da hi sa sebe skinuli obavezu i savjetovali ummet pojasnili su, Allah im se 
smilovao, propise i stanja onih koji borave medu musricima. 

Sejh Abdur-Rahman h, Hasan, Allah im se obojici smilovao, kaze: "Imam Ebu- 
Dzafer Muhammed b. Dzerir et-Taberi, rahimehuUahu teala, kaze: Allah it 
kaze: 

"Elif-lam-mim. Zar misle Ijudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu: 'Mi 
vjerujemo!' i da u iskusenje nece biti dovedeni?" (Ei-Ankebut, 1- 2) 

Sto znaci: Zar oni, Muhammede, tvoji ashabi koji su napaceni od strane musrika 
misle da cemo ih pustiti bez iskusenja, ispita i nedaca da hi rekli: 'Vjerujemo u 
tebe Muhammede i vjerujemo u ono sa cime si dosao od Allaha?' Naprotiv, Mi 
cemo ih ispitati da bi se razdvojili i znali oni iskreni od lazova. I kaze: 

"A mi smo u iskusenje doveli i one prije njili, pa ce Allah, doista, znati ukazujuci 
na one koji govore istinu i one koji lazu." (Ei-Ankebut, 3)' 



497 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan AluFerradZ 



Kaze: 'Ovaj ajet je spusten povodom skupine 
Mekki ali nisu bill ucinili hidzru. A smutnja koja iHi 
kojom su iskusanl' 

Naveo je one koji su to spomenuli a onda je 
rekao kako su ova dva ajeta "Elif-lam-mim. Zar misle 
objavljena u povodu nekih Ijudi u Mekki koji su prih 
Allahovog Poslanika M napisali da se njihov islam 
ucine hidzru, te su oni izasli namjerivsi se prema Med: 
i vratili. Zatim je objavljen ovaj ajet, te su im nakon 
ajet tako i tako o vama. 



on spomenuo Sa'bija da je 

Ijudi da ce biti ostavljeni..." 

atili islam, pa su im ashabi 

nece prihvatiti sve dok ne 

Ini, ali su ih musrici slijedili 

toga napisali objavljen je 



Pa su rekli: 'Mi cemo izaci, a ako nas neko t 
protiv njega borit.' Pa kada su izasli musrici su krenuli 
borbu tako da su neki izginuli a neki su se spasili. Zatim 






"Gospodar ce tvoj onima koji se isele, nakon sto su 
budu borili i sve strpljivo podnosili - Gospodar tvoj 

milOStiv biti." (En Nahl, 110) 
I kaze; 



wOll 



"Ima ijudi koji govore: 'Vjerujemo u Aiiaha!', a kad neki Allalia radi bude na muke 
stavljen, on drzi da je Ijudsko mucenje isto sto i Ailaliova kazna."(El-Ankebut, lO) 

Kaze: 'Ovaj ajet je objavljen o Ijudima od pripadnika imana koji su bili u 
Mekki pa su iz nje izasli kao muhadziri. Zatim su ih m jsrici sustigli i pohvatali, a 
oni su im dali ono sto su htjeli od njih i radi cega su ill gonili i mucili, a vijest je 
ovako spomenuta.' 

Zatim je svojim lancem od Ikrime od Ibn-Abtasa ^ prenio da je rekao: 
"Neki od Ijudi su u Mekki primili islam i nadali 5u se oslobodenju svojim 
islamom. Pa su ih musrici poveli sa sobom na dan Bedra, te su neki od njih 
izginuli. Pa su muslimani rekli: 'Prijatelji ovih su bili muslimani, pa su ih prisilili, 
te su trazili za njih oprosta', a onda je objavljen ovaj aj(;t: 






rr 



Xi 



judi koji su ispoljili islam u 
je pogodila je bila hidzra 



ude slijedio onda cemo se 
i za njima, te su stupili u 
je Allah objavio: 



2:lostavijani biii, pa se onda 
:e im, posiije toga, doista, 



-^^}^ aS^lUl ^y oirJ' Oj 



"Doista ce meieci kada budu uzimaii duse onima koji s^ prema sebi nasilje ucinili, 
pitati: "Sta je bilo s vama?'" (En-Nisa, 97) 



498 



___^ KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Pa su onima koji su od muslimana ostali u Mekki napisali ovaj ajet te da nemaju 
opravdanja i da su izasli, zatim su ih musrici sustigli i stavili ih na iskusenje 
nakon cega je objavljen ovaj ajet: "Ima Ijudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha!'" 
Zatim su im muslimani napisali i ovaj ajet a oni su ponovo izasli izgubivsi nadu u 
bilo kakvo dobro. 
Zatim je o njima objavljen sljedeci ajet: 

"Gospodar ce tvoj onima Itoji se isele, nal(on sto su ziostavljani bill, pa se onda 
budu borili i sve strpljivo podnosili - Gospodar tvoj ce im, poslije toga, doista, 

milostivbitl."(En-Nahl, 110) 

Nakon toga su im napisali da im je Allah dao izlaza te su izasli, a musrici su ih 
sustigli te su se borili, tako da su neki bill ubijeni a neki su se spasili." 

Pogledaj sta su muslimani rekli: 'Prijatelji ovih su bill muslimani pa su ih 
prisilili te su trazili za njih oprosta'. Pa je objavljen ajet: "Doista ce melecl kada 
budu uzimali duse onima koji su..." Sto je ocito od ajeta da im je bilo zabranjeno 
da traze za njih oprosta i da dove za one koji su umrli cineci mnostvo musrika 
vecim, makar on bio musliman. Kako li je samo casno da se shvati ovo pitanje ili 
cak kako li je casno da se ovo uzme kao ubjedenje u vjeri. 

OhavezcL prijateljevanja sa mu'minima i odricanja od musrika 

Ibn-Kesir, takode, o tefsiru ovog ajeta kaze: Allah M kaze: 

"Nevjernici su jedni drugima zastitnici. Ne postupite li tako, nastat ce smutnja na 
Zemiji I nered vellki. " (Ei-Enfal, 73) 

"Ovo je treca vrsta mu'mina i to su oni koji su povjerovali i koji nisu 
ucinili hidzru pa je Allah zabranio Svom Vjerovjeniku da ih poistovjeti sa 
muhadzirima u plijenu i drugim stvarima, na sto je ukazao i sam ajet o vilajetu." 
Zatim kaze: 

^ -^i^i ^y^\ _i 1^ c^ »ji*^ -^i 1;^: ruji '^: lj>r oiiij 

"Nevjernici su jedni drugima zastitnici. Ne postupite li tako, nastat ce smutnja na 
Zemiji i nered veliki." (El-Enfal, 73) 



499 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



"Kada je Allah spomenuo da su mu'mini 
prekinuo je prijateljstvo medu njima i kafirima 
svoje zastitinike i da borave medu njima." 

Zatim je svojim lancem od Usame od Vjero 
rekao: ^Tripadnci dviju razlicitih vjera se ne naslijeduju 
kafira niti kafir muslimana." Nakon toga je proucio rije 



jedni drugima zastitnici, 
upozo|rivsi ih da ih ne uzimaju za 



vjjesnika ^ spomenuo da je 
. Niti musliman naslijeduje 
i Uzvisenog: 



ci 



"Nevjernici su jedni drugima zastitnici. Ne postupite li 
Zemiji i nered veliki."(El-Enfal, 73) 

Zatim je spomenuo prenoseci od Zuhrija da j^ 
prisegu od covjeka koji je usao u islam, pa je rekao 
xekat, ucinis hadz, postis RaTnazan, i da se neces susresti 
nece izmedu tebe i njega hiti rat." Ova predaja u ovom 
drugoj verziji prenosi povezana od AUahovog Poslajiika 
odricem svakog musUmana koji zi'^i medu musricima i 
medusobno susrest" 



<J^. ^L^jl ^4^ 'j^OiAIIj 

tako, nastat ce smutnja na 

Allahov Poslanik ^ uzeo 

"Da obavljas namaz, dajes 

sa svjetlom musrika a da 

obliku je mursel ali se u 

da je rekao: "Ja se 

hjihova svjetlost se ne moze 



Zatim je spomenuo prenoseci od Semure b. D 
Poslanik M je rekao: "Onaj ko se hude druzio i zivio sa 
Uzviseni Allah kaze: 



ji^ iL^j ^j^\ ^ ai4 ^ 9jia3 VI 

Nevjernici su jedni drugima zastitnici. Ne postupite li 
Zemiji i nered veliki. (Ei-Enfal, 73) 

Tj. ako se ne budete klonili musrika i ako se ne budeti 
onda ce se desiti velika smutnja medu Ijudima. A 
nejasnom, pa da se musliman pomijesa sa nevjernikom. 
i jacanju nevjemika. Allah M kaze 



"0 vjernici, ne prijateljujte ni sa ocevima vasim ni sa 

Kaze: Allah M kaze; "Nemojte uzimati za z: 
cete im otkrivati svoje tajne i zamjenjujuci hidzru 

Ibn-Abbas ^ kaze: "Kada je Vjerovjesnik 
Medinu, neki su pozurili i pobjegli, dok su se drugi 
djecu. Govorili su: 'Mi te pozivamo pred AUahom 



500 



f " ' •, f 



unduba, a zatim: Allahov 
rr.usYikom, onje poput njega." 



^j^axj pUjI ^4^aj«J \jji^ (jtJi\j 

ako, nastat ce smutnja na 



sprijateljili sa mu'minima 

je da se situacija ucini 

, sto vodi ka slabosti vjere 



to 



--i^f 



br^com vasom..."(Et Tewba, 23) 

astlitnike i prijatelje time sto 
borgivakom medu njima" 

naredio da se ucini hidzra u 
vezali za svoje porodice i 
kao svjedoka da nas ne 



^ KORISNI SA2ETAK — 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

zapustis,' da im se smiluje i da im dopusti da ostanu i da se ostavi hidzre. Pa je 
Allah objavio ovaj ajet kojim im je zabranjen ostanak medu musricima, cineci 
njihov broj vecim. Pa je obavijestio da je davanje prednosti ovim sedam vrsta 
nad onim sto je Allah naredio od hidzre nepokomost prema Allahu i Njegovog 
poslaniku. Pa kaze: 

"... onda pricekajte dok Allah Svoju odiuku ne donese. A Allah grjesniclma nece 
ukazati na Pravi put." (Et-Tewba, 24)" 

Kazem da je u ovom obracanju ocito da kod koga se potvrdi islam, i od 
njega se ne pokaze nista sto mu kontrira, od prijateljstva i pomaganja, 
pomaganja zivotom i imetkom, ukazivanja na slabosti muslimana, hvaljenja i 
velicanja musrika sa govornica i proslava, poginjanja glave pred njima kada ih 
vidi, sve ove stvari su mnogo vece od onoga u cemu smo mi, a onaj ko to ucini 
presudit ce mu se po Allahovom zakonu."^ 

Se]h Sulejman h, Suhman je pojasnio obavezu hidzre udaljavanjem od 
musricke drzave i udaljavanja od njih samih, tako sto se nece stanovati niti se 
sastajati sa njima. Zatim je, rahimehullah, opisivao stanje mnogih musrika u 
njegovom dobu. Zatim je ustvrdio da kada ova svojstva nadvladaju neku drzavu 
ona postaje musricka drzava, te da u nju nije dozvoljeno putovati, niti stanovati 
sa njenim stanovnicima, ili se druziti sa njima. Zatim je nastavio spominjuci 
sumnju u ovom pogledu koju su nametnuli pojedinci koji se pripisuju nauci, a 
nakon toga je naveo odgovore na istu, Allah mu se smilovao, pa kaze: 

"Nama se prenosi od pojedinaca koji su se pripisivali onima koji tragaju 
za naukom kako su dopustali putovanje onome cija je vjera takva i takva, ciji je 
pravac takav i takav, a ovo je stanje njegove drzave, oslanjajuci se na Ebu- 
Bekrovo ^ putovanje u Busru u vrijeme Allahovog Poslanika ^, te da Poslanik 
^ nije osudio njegovo putovanje. Te kako Ebu-Bekr ^ nije iskazivao svoju 
vjeru. Ovo znanje nije nista zacudujuce za one koji nisu poznavali njihov kufr, te 
da kufr Ebu-Dzehla i njegovih pristasa nije dospio do obala i do ovog velikog 
kufra. Niti se znalo da su njihove drzave drzave kufra, a takvo je bilo stanje. 

Medutim, onaj ko sam sebe savjetuje i ko sam sebi zeli spas zna da je 
uzimanje za dokaz dopustenosti putovanja za obicne Ijude, koji ne znaju sta im je 
Allah dao u obavezu od neprijateljstva protiv musrika, ispoljavanjem 
neprijateljstva i mrznje prema njima, javnog odricanja od njih i onoga sto 



Ed-Durerus-Senijje, {%ini- 291). 



501 



Ebu Jusuf MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



obozavaju, poredeci to s Ebu-Bekrovim '^ putovanje 
spletki. Obicnim i ucenim Ijudima je poznato, osim stb 
srece negirati, da su ashabi ispoljavali svoju vjem jer 
dali prisegu da im nece naskoditi u ime AUaha nicija 
sprijece jezikom, ako neko ucini neku novotariju ili 
bude sa njima i oni sa Njime zadovoljni. 



Bitna tacka razdvajanja izmedu putovanja u drzavu musrika koji 
su to u svojoj osnovi i drzavu musrika otpadnika 



zna da je to od sejtanskih 

ce neko iz oholosti i slabe 

5u Allahovom Poslaniku M 

rijec niti kudenje niti da to 

pocini kakvo zlo, da Allah 



Arapi 



ne 



sve 



Poznato je da krscani i medzusije znaju da 
i u dzahilijetu. Takode, Arapi su znali da ovi nisu bill 
njih razlikovao u odnosu na onoga drugoga svojom 
poslanstva. Jer, poznato je da su ih pripadnici islama 
te da u tome nema sumnje u pogledu kitabija niti 
danasnjih obozavaoca kaburova i njihovi pristalica. 

Oni se pripisuju islamu, izgovaraju sehadet 
obavlja hadz. Onaj ko to ne cini, moguce je da pcjstu] 
smatrajuci to njegovim vrijednostima. Ali, pored 
takvo kao sto je malocas prethodilo, tj. da su susti 
usmjeravali svojim bozanstvima. A kada bi znali da 
drzave nisu u njihovoj vjeri i da ih smatraju kafit"ima 
iskusenja i na patnje. Tako da poredenje ovih 
odbija se, dok je putovanje k ovima i onima zabranj^n 
kitabije i medzusije na drugoj vjeri nego sto je njih 
kaburova, jer oni misle, za one koji putuju u njih 
vjeri. 

Ako ti je ovo jasno i shvatas, onda ces isto 
4k> putovanje bilo sa ispoljavanjem vjere, a onaj ko is 
to dolikuje onda nema prepreke da putuje, ako je sig 



i nisu u njihovoj vjeri cak 

u vjeri, tako da se svako od 

vjerom. A posebno nakon 

proglasavali nevjernicima, 

kog drugog. Za razliku od 



vecina ih klanja, posti i 

je onoga ko to obavlja 

ga toga njihovo stanje je 

iibadet koji pripada Allahu 

oni koji putuju u njihove 

oni bi ih stavili na 



lOVil 



love 



talco 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 467 - 471). 



502 



sa ovima nije ispravno i 

o. Medutim, znaju da su 

, za razliku od obozavaoca 

drzave, da su u njihovoj 



pDlji 



uran 



znati da je Ebu-Bekrovo 
svoju vjeru onako kako 
za sebe i svoju vjeru." ^ 



4. tema 

PROPISI I STANJA ONOGA KO BORAVI MEOU MUSRICIMA 

Sejh Ebu-Bittin, u odgovoru na pitanje koje mu je postavljeno, kaze: "Ono sto si 
spomenuo od stanja onih koji borave medu musricima, ako je u mogucnosti da 
istakne tevhid, tako sto ce ispoljiti svoju rijec pred njima, te da su te stvari sirk, 
dakle one koje se cine kod kaburova i na drugim mjestima, te da su laz i zabluda, 
i da se odrice od toga i onoga ko to cini, onda takvom covjeku hidzra nije 
obavezna. Ali, ako nije u stanju da to istakne, sa ubjedenjem u njegovu 
nevalidnost, te da je to veliki sirk, on ostavlja obavezu ali ne cini kufr radi nje." 

Sejhovi Busejn i Abdullah, sinovi sejha Muhammeda b. Abdul- Vehhaba, AUab 
im se svima smilovao, su bili upitani o covjeku koji je usao u vjeru, zavolio je i 
one koji su u njoj, mrzi sirk i njegove pripadnike, ali se stanovnici njegove 
drzave odnose neprijateljski prema pripadnicima islama, bore se protiv njib, no 
on nije u mogucnosti da ostavi svoju drzavu, zato sto mu je to tesko i ne cini 
hidzru napustajuci ih, da li je on musliman ili kafir? Da li ima opravdanje to sto 
nije ucinio hudzru? 

Odgovor: "Onaj covjek koji je spoznao tevhid i koji je siguran od njega, 
voli tevhid i njegove pripadnike, zna za sirk, mrzi ga i njegove pripadnike, 
medutim, stanovnici njegove drzave su na kufru i sirku i on ne cini hidzru, u 
torn slucaju potrebno je pojasniti: 

Ako je on u mogucnosti da ispolji svoju vjeru medu njima i da se 
odrekne onoga na cemu su oni od kufra i sirka, te da im ispolji njegov kufr i 
neprijateljstvo prema njima, i ako ga oni nece staviti na kusnju radi njegove 
vjere, zbog toga sto je to njegov rod i radi njegovog imetka, ili tome slicnog, 
njemu se nece presuditi kufrom. Medutim, ako je u mogucnosti da ucini hidzru 
pa je ne ucini, nego umre medu musricima, onda za njega postoji strahovanje da 
je od onih na koje se odnosi ovaj ajet: 

p\ \-J\3 '^jVT ^4 ^^i:: \^ i^'ii"^ fJ \J^ j4^i -^.^ '^M-Ji 'ri^^J> bii' o] 



i/1 ""^ * ^^^ 






"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje ucinili, 
pitati: '§ta je bilo s vama?', a oni ce odgovoriti: 'Bili smo nemocni na Zemiji!' 'Zar 



Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 295). 



503 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferrad? 



Allahova Zemija nije prostrana i zar se niste mogli 
Zato ce njihovo prebivaliste biti Dzehennem, a lose je 

Allah M nije dao opravdanje nikome osim 
upucen. Medutim, danas govoto da to i ne postoji, 
drugacije. Jer u vecini slucajeva musrici ne dopustaj 
tako da ce ga ill ubiti ill protjerati, ako nadu da je to 

All, ako nema opravadanja pa on ostane 
njima da je od njih, ill da je njihova vjera istlna, a 
murted, makar on svojim srcem spoznao vjeru. 
odvratlla Ijubav prema dunjaluku u odnosu na 
rijeci kufra bez prisile na to.(niko ga nije prisilio na 
rijeci Uzvisenog; 



nekuda iseliti?', reci ce im oni. 

boraviste!" (En-Nisa, 97) 



to 



onome 



osLm 



u 



mo 



mecu 



Zbcg 
Ahiret 



u 



o^ 



<l[ 



i .r ' 



S^-ilT J^ &\ 3_^ 



jLjliL. ^'i @ JLs^ 



.JLP ^3 -JOl ^2^ t-^^^^ .j^js^ 



O'-J^ 



56 



"Onoga koji zanijece Allaha nakon sto je u Njega vjerpvao 
primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri - ceka 
nevjerstvo mililo stici ce srdzba Allahova i njih ceka 
vole zivot na ovom nego na onom svijetu, a Allah 
koji ne vjeruje." (En-Nahi, 106- 107) 

Sejh yivAxamm&di b. Abdul-I^ti/ je bio upitan: "Sta 5 
od musrika iz beduinskih i gradskih mjesta, o njenim 
obavezno, a sta pozeljno? I da li je iz beduinskih mjesta 
Zafir, i onih sto im slijede od beduinskih predjela 
onoga sto mozda upitanom nije nepoznato? 

Odgovor: "Hidzra je od vjerskih obaveza i jedno od 
Ona je razlog spasa vjere jednog roba i ocuvanje njeg 

Prvo: Izbjegavanje zabrana koje je Allah zabra 
Njegov Poslanik ^ zabranio svim obveznicima u is 
onaj ko ih se kloni da se kloni od onoga sto je Allah 
u predaji koja se prenosi od njega kao vjerodostojna 
]<\oni onoga lio je Allah zahranio." Ova stvar je opc^mta 
stvari koje se cine djelima i rijecima. 



504 



ko nema moci niti je 
ako Allah hoce da bude 
da se boravi medu njima, 
iguce. 

njima, prikazivajuci pred 
a je islam laz, on je kafir i 
toga sto ga je od hidzre 
i zbog toga sto izgovara 
:o). Tako da je time usao u 



'■O^ 



auL 



cy 



- osim ako na to bude 

Allahova kazna. One kojima se 

patnja vellka, zato sto vise 

nece uputiti na pravi put narod 



moze reci o hidzri bjezeci 

koristima, sta je od nje 

Nedzda i drugih, Kanza i 

sa istoka prema zapadu, i 



najvrijednijih dobrih djela. 
;ovog imana a dijeli se na: 

nio u Svojoj Knjizi i koje je 
lamu. Te je obavijestio da 
zabranio. A Vjerovjesnik M 
kaze: "Muhadzir je onaj ko se 
i sveobuhvatna za sve 



_„ . KORISNI SA^fTAK 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 

Druga vrsta je hidzra iz svake drzave u kojoj se ispoljavaju slogan! sirka i 
znamenja kufra i gdje se javno cine harami, i ako onaj ko boravi u toj drzavi nije 
u mogucnosti da ispoljava svoju vjeru te da se javno odrekne od musrika, 
iskazivajuci neprijateljstvo protiv njih. A pored toga ubijeden je u njihov kufr i 
njegovu nevalidnost i onoga na cemu su oni, all podlegne zelji da boravi medu 
njima radi imetka i drzave, takav covjek je nepokoran i cini haram, cime ulazi u 
prijetnju, kao sto Uzviseni kaze: 

p\ Vj\i '^:VT 4 oi^^ci^l:^ ^ \J^ "^ r^ '^^^ h^ ' "^-^ '^^'' r^^^' ^"'^' *^' 

"Doista ce meleci kada budu uzimali duse onima koji su prema sebi nasilje ucinili, 
pitati: "Sta je bilo s vama?', a oni ce odgovoriti: 'Bili smo nemocni na Zemiji!' 7ar 
Allahova Zemija nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reci ce im oni. 
Zato ce njihovo preblvaliste biti Dzehennem, a lose je to boraviste!" (En-Nisa, 97) 



Sve do rijeci Uzvisenog: 



f 'S-f 



"IWozda ce Allah tim oprostiti, jer Allah prelazi preko grijeha i prasta!" (En Nisa, 99) 

Tako da Allah nije prihvatio nicije opravdanje osim od slabih i 
nemocnih koji nisu u mogucnosti spasiti se iz ruku musrika ili koji kada bi bili u 
mogucnosti ne bi nasli nacina kako da ih se rijese, i tome slicno od opravdanja. 

Poslanik ^ kaze: 'Omi] ko se druzi sa musrikom i ko zivi sa njim je poput 
njega\ Ali se ne moze reci da ce samo radi druzenja i stanovanja pored njega 
postati kafirom, nego se misli na onoga ko nije u mogucnosti da pobjegne od 
musrika te ga oni prisile da pode sa njima, onda je njegov propis medu ubijenima 
i u uzimanju imetka kao i njihov, ali ne u samom kufru. Ali, ako on sa njima 
pode samovoljno i po svom izboru da se bori protiv muslimana, pomazuci 
kafirima svojim tijelom i imetkom, onda nema sumnje da se na njega odnose 
propisi kao sto je i propis ovih po pitanju kufra. 

Od obavezne hidzre je, takode, hidzra od Arapa koji ispoljavaju kufr, sirk 
i cinjenje nekih harama, dok u isto vrijeme on nije u mogucnosti da ispolji svoju 
vjeru niti da ih sprecava u onome na cemu su oni. Njemu je hidzra farz, ako je u 
mogucnosti da je ucini. A ako je propusti, pored toga sto je sposoban i sto je u 



505 



Euu-Jusuf MiDHAT B. Hasan AluFerradZ 



mogucnosti, onda se na njega odnosi propis kao 
nadu u musrickim drzavama, kao sto je 



sto 



se odnosi na one koji se 
pJrethodio spomen istih."^ 



Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, (2/134-135). 



506 



Sedmi odlomak 
PROPISI BORBE I SERIJATSKA UTEMEUENOST D2IHADA 



U njegovom sklopu se nalazi pet tema: 

1 tema: Borba u islamu je uzrokovamx ustrajrwscu na sirku i sahlje se nece od njega 
otklonki suhe sve dok se ne upotpuni odricanje od njega i dok se ne uspostavi iskrem 
tevhid Allahu. 

2. tema: Puka zastUa islamom hez pridrzavanja njegovih propisa nije razlog radi knjeg 
se horha ostavlja. Naprotiv, borba se protiv takvih stanovnika vodi zbog kufra i 
otpadnistva sve dok se ne uspostavi samo Allahova vjera. 

3. tema: Neki od razhga koji nalazu borbu protiv onih koji ih pri sebi imaju. 

4. tema: Sta znaci to sto je Vjerovjesnik osudio ashaba zbog ubistva jednog od 
musrika nakon sto je ovaj izrekao sehadet. 

5. tema: Obaveza dzihada nikada nece spasti sa ummeta, a njegova sprovedba je 
ushv za vjerodostojnost imameta. 

1. tema 

BORBA U ISLAMU JE UZROKOVANA USTRAJNOSCU NA SiRKU I 

SABLJE SE NECE OD NJEGA OTKLONITI SUHE SVE DOK SE NE 

UPOTPUNI ODRICANJE OD NJEGA I DOK SE NE USPOSTAVI 

ISKRENI TEVHID ALLAHU 

Ibadet samo Allahu, Koji nema ortaka, i nevjerovanje u sve ono sto se 
obozava mimo Njega, su znacenje i pokazatelji 'La ilahe illallah'. Radi ove rijeci 
su isukane sablje, propisan je dzihad, hidzra iz drzave, dobri su se izdvojili od 
losih medu robovima, njom su sacuvani krv i imeci i pomocu nje je napravljen 
jedini raskol na putu medu muslimanima i musricima, na dunjaluku i Ahiretu. 

Ucenjaci su se slozili da je zastita krvi i imetaka stvorenja utemeljena na 
izvrsenju tevhida, pridrzavanju njegovih propisa i otklanjanjem sirka. Pa ako 
jedan narod odbije primjenu serijatskih propisa, ili jednog dijela, onda ce borba 
ostati sve dok je stanje takvo. 

Radi ovoga znamo da puko izgovaranje sehadeta, onome ko ga izgovori, 
nece biti zastita uvijek, osim uz izvrsavanje onoga sto je od njegovih prava. 



507 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu-Ferra)2 



Zbog toga su se pokrenule borbe i podig 
reformatora i njegovih potomaka i izmedu njegovih 
radi toga su se razdvojili. 



je 



Sejh Abdul-Latif h. Ahdur-Rahman, Allah im 
Tokazatelj sehadeta 'La ilahe illallah' je pridrzavan|e 
Koji nema ortaka, i nevjerovanje u sve ono sto se oboza 
osnova i temelj vjere. Zbog toga je ova rijec, rijec is 
razdvajac izmedu kafira i mu'mina medu robovima, 
propisan dzihad i razdvojen los od dobroga medu 
krv i imetak."' 



obojici smilovao, kaze: 

robovanja samo Allahu, 

va mimo AUaha. Ovo je 

ama, bila kljuc kuce spasa, 

radi nje su isukane sablje, 

rdbovima. Njom su zasticeni 



kaze 



re 



Ahdur-Rahman h, Hasan, rahimehullahu teala, 
protiv musrika sve dok se ne pokaju od sirka i dok 
radi AUaha, dok ne pocnu obavljati namaz i davati 
nesto od toga, protiv njih ce se voditi borba po konseilizusu 

Sejh Sulejman b. Abdullah u tumacenju djela Kitahu 
izrekne La ilahe illallah i uznevjeruje u sve ono sto se 
da je Vjerovjesnik M u ovom hadisu zastitu imetka i 



oboz 



kr 



Prva je: Izgovor 'La ilahe illallah', a druga je 
se obozava mimo Allaha. 



V 

Sto znaci da se nije zadovoljio samo rijecim^i 
postojati pored izgovora i samo djelo." 

Kazem da su se ucenjaci slozili oko tog znacer j 
krvi i imetka, mora doci sa tevhidom i prid 
ostavljanjem sirka. Kao sto Uzviseni kaze: 



^' ^J^. ^. '-^1 ^^ i>4^ I -.^ji ^. ^^ik=^ ^ Alt bj^^.j ^ ^j5o V Ji- ^Jr^j 



dok 



"I borite se protiv njih dok smutnja ne iscezne I 
ostane. AI(o se oni olone - pa Allah dobro vidi sta oni 

U ovom ajetu se pod sumnjom podrazumijeva 
sirk borba ostaje u takvom stanju. Kao sto Uzviseni ka 



aiL^ 



"A borite se svi protiv mnogobozaca kao sto se oni svi 



1 Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, ( 4 / 439), sa blagim p^sredstvom. 
^ Fethul medzid, str. 112, sa blagim posredstvom. 



508 



e smutnje izmedu imama 
protivnika, radi tevhida, i 



"Allah je naredio borbu 

ucine svoja djela iskreno 

zekat. Pa ako odbiju to ili 



it2 



tevhid, kaze: Kaze: "Ko 
ava mimo AUaha". "Znaj 
vi vezao za dvije stvari: 



nevjerovanje u sve ono sto 



bez znacenja, nego mora 



a. Tako da se kod zastite, 
rzav^njem njegovih propisa i 



samo Allahova vjera ne 

rjade." (EI-Enfal, 39) 



sirk, sto znaci, ako se nade 

ze: 






It" > ' 



)ore protiv vas"(Et Tewba, 36) 



KORISNI SA2ErAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



I kaze; 



ji t * 



^^j :;^ '-^i 0] '^^ I j^ 5>=iiT ij3i;i sil^T l^iifj ij^i^' op >w>> 

"Kada produ sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobosce gdje god ih nadete, 
zarobliavajte ih, opsjedajte I na svakom prolazu docekujte. Pa ako se pokaju i 
budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prasta i 

MilOStiVJe."(EtTewba,5) 

Allah m je naredio borbu protiv njih sve dok ne realizuju tevhid i dok ne 
ostave sirk, dok ne uspostave ocita znamenja vjere. Pa ako to ucine onda ce bit! 
pusteni na miru. All, ako odbiju realizaciju toga ili jednog dijela onda u takvom 
stanju borba ostaje, po konsenzusu, makar izgovarali La ilahe illallah'. 

U oba Sahiha se, takode, od Abdullaha b. Omera 4^ prenosi da je 
Allahov Poslanik ^ rekao: 'Naredeno mi je da se horim prottv Ijude sve dok ne 
posvjedoce da nema drugog bozanstva koje uistinu zasluzuje ihadet osim Allaha i da je 
Muhammed Allahov poslanik, dok ne pocnu obavljati namaz i davati zekat. Pa ako to 
ucine, od mene ce zastititi svoju krv i imetke osim sa pravom, a njihov konacni 
ohracunje kod Allaha.' 

Ova] hadis je poput ajeta u suri Et-Tewba, jer u njemu se pojasnjava ono 
radi cega se vodi borba protiv Ijudi, kao sa pocetne pozicije. A ako to ucine onda 
se moraju ostaviti na miru osim sa pravom. Ali, ako ucine nesto sto se 
suprostavlja ovoj potvrdi i ulasku u islam, borba ce biti obavezna sve dok se ne 
uspostavi samo AUahova vjera. Ili cak, kada bi primijenili svih pet ruknova all 
odbiju abdest za namaz i tome slicno, ili odbiju da se klone pojedinih harama 
kao sto su kamata, blud i tome slicno, protiv njih je borba obavezna po 
konsenzusu. Rijec 'La ilahe illallah i ono sto su primijenili od ruknova ih nece 
zastititi. Ovo je nesto najvelicanstvenije cime se moze pojasniti 'La ilahe illallah', 
te da se od ove rijeci ne trazi samo njeno puko izgovaranje. Jer, ova rijec ne stiti 
onoga ko smatra neki od harama dopustenim iU odbije, npr. da uzima abdest, 
nego ce se protiv njega voditi borba sve dok to ne izvrsi. Pa, kako ce onda 
zastititi onoga ko cini sirk, uzimauci ga za svoju vjeru, voli ga i hvali, hvali 
njegove pristalice, na njemu prijateljuje, i zbog njega se neprijteljski postavlja. 
Dok sa druge strane mrzi tevhid koji je sustina iskrenosti ibadeta Allahu, odrice 
se od njega, bori se protiv njegovih pripadnika, proglasava ih kafirima i bori se 
protiv onih koji idu tim putem, kao sto je slucaj sa kuburijama. 



509 



EbuJusuf Midhat b. Hasan AluFerrai^ 



Ucenjaci su se slozili da onaj ko kaze 'La ilahe: 
se protiv njega voditi borba sve dok ne dode sa tevhiqom 

Sejh Hamed h. Nasir h, Ma'mer, Allah im se smilovao 
Allah im se smilovao, su govorili: 'Ako kafir kaze 
pokrenuo zastitu svoje krvi i mora se ostaviti na m 
realizovat ce se zastita, a ako ne, onda ce biti nevalidi|ia 
M svaki hadis u svom vremenu izrekao, kao sto kaze: 
protiv Ijudi se dok ne posvjedoce 'La ilahe illallah\" da 
rijec izgovori kafir, ratni neprijatelj, da ga se mora 
krv i imetak ce biti zasticeni. 



, kaze: "Nasi ucenjaci, 

La ilahe illallah', on je 

ru. Pa ako se to upotpuni 

. Tako da je Vjerovjesnik 

"Naredeno mi je da se borim 

bi musliman znao ako ovu 

ostaviti na miru, a njegova 



je 



'UV 



Zatim je Vjerovjesnik M u drugom hadisu poj 
sve do sehadeta i dva ibadeta pa kaze: "Naredeno mi 
dok ne posvjedoce da nema drugog bozanstva koje uistinu 
i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne pocnu oh 
Pojasnjavajuci da potpuna zastita i njena cjelina bivajj 
ne bi nametnula sumnja da je dovoljno puko 
desilo nekim od ashaba sve dok to nije pojasnio Ebu 
slozili sa njim."^ 



izgovaranje 



Esnio da je borba produzena 

da se borim protiv Ijudi sve 

zasluzuje ibadet osim Allaha 

Ijati namaz i davati zekat." 

ju time postignuti, kako se 

kao zastita, kao sto se 

Bekr es-Siddik 4^ a oni se 



mie 



Sejh Ahdur-Rahman b. Hasan u odgovoru na pitanje 
njegovog sina Abdul-Latifa, Allah im se svima sirilovao 
beduina niko od njih se ne osvrce na islamske propise 
drugo sto se odnosi na propise u pogledu krvi niti 
miraza i slicnog. Takode su bili u velikom zlu radi 
od meduplemenskih ratova, u kojima je svaka grupa 
smatrajuci njihove imetke i krv dozvoljenim. Dok su 
ponizavali, otimajuci od njih njihove imetke na silu. 



Kada je Allah darovao ovu davu, i kada se 
oduprli borbi i onima koji su ih pozvali u islam i prid 
propisa. Zatim je Allah dao podrsku onima koji su usffostav 
borbi protiv beduina i drugih, radi pokornosti njiho 
pridrzavali onoga sto im je propisao. Tako da su ust 
neko pleme prihvatilo islam uz njih bi se borili prcbtiv 



^ Tejsirul azizil hamid, str. 99 - 101. 
2 Ed-Durems-Senijje, ( 10 / 310). 



510 



illallah', a musrik je, da ce 

1 



koje mu je postavljeno od 

kaze: "Sto se tice 

, na ibadete niti na nesto 

taka, niti braka, razvoda, 

onpga sto je bilo medu njima 

ratovala protiv one druge 

stanovnike gradova najvise 



l)okrenuo dzihad, svi su se 

rjzavanje njegovih obaveza i 

Ijali Njegovu vjeru, u 

/om Gospodaru i da bi se 

i u dzihadu, i kad god bi 

onog drugog. Nisu se 



rajal 



korisni sa2etak - 

VJEROVANJAIMAMATEVHIDA 

prestajali boriti protiv njih dok nisu svi prihvatili islam, i dok nisu poceli klanjati 
i davati zekat. A vecina ih je ponudila primirje muslimanima." 
Seih Ebu-Bittin, rahimehullahu teala, kaze: "Sejh Muhammed b. Abdul-Vehhab 
se borio protiv onih koji su se borili protiv njih, ne radi toga sto su bill 
pobunjenici, nego se borio protiv njih da bi ostavili sirk, radi uklanjanja zla, radi 
toga da obavljaju namaz i daju zekat." 



'Ejp'Bsr bp^ 



1 Medzmuatu resail vel mesail nedzdijje, (3/147 148). 

2 Ed-Durerus-Senijje, ( 9 / 9 ). 



511 



2. tema 

PUKA ZASTITA ISLAMOM BEZ PRIDRZAVAnJiA NJEGOVIH PROPISA 

NIJE RAZLOG RADI KOJEG SE BORBA OSTAVLJA. NAPROTIV 

BORBA SE PROTIV TAKVIH STANOVNIKA VODI ZBOG KUFRA I 

OTPADNISTVA SVE DDK SE NE USPOSTAVI SAMO ALUHOVA 

VJERA 



to 



Allah M je od mu'mina otkupio njihove ime 
da ih ulazu na Njegovom putu, sve dok se ne usposta 
je sa sigurnoscu osnovni razlog propisivanja borbe u i 
moze reci, ako je jedan dio vjere uspostavljen radi 
drugog, onda je borba, po konsenzusu, obavezna. I 
cjelosti radi Allaha. Zbog toga se borba vodi protiv s\ 
se pridrzava nekog od serijatskih ocitih mutevatir 
ovaj propis, izgovarali sehadet i pridrzavali se ostalifi 
medu ucenjacima nema razilazenja. Protiv njih ce 
otpadnika i kafira, njihovi imeci ce biti zaplijenjeni a 

V 

Sejh Abdullah h, Muhammed h. Ahdul-Vehhab, A 

"Kada je sejh Tekkijjuddin, rahimehullah, bio upita 
pored toga sto izgovaraju sehadet i toga sto tvrde 
islama, rekao je: 'Svaka skupina od ovog naroda 
pridrzava nekog od islamskih ocitih mutevatir 
povesti borbu sve dok se u cjelosti ne budu prid 
izgovarali sehadet i makar se pridrzavali nekih od 
Ebu-Bekr ^ sa ashabima borio protiv onih koji su 
su se ucenjaci slozili, iako je prethodila rasprava 
*^, te su se ashabi slozili oko borbe za prava islama 
Sunnetu.' 



prop Lsa 



pre pisa 
odbili 
izm<;du 



had] si 



Takode, od Vjerovjesnika ^ su potvrdeni 
naredbi borbe protiv haridzija, obavjestavajuci 
stvorenjima, i pored toga sto kaze: Vi cete omahvat 
namaza i vas post pored njihovog posta.' Sto je znacilo 
pridrzavanja islamskih propisa, nije razlog koji ce 
ostaje sve dok se ne uspostavi vjera u cjelosti radi 
smutnje, a dok god se vjera uspostavlja radi nekoga 
ostaje kao obaveza. 



512 



:ke i duse pa im je naredio 

n samo Allahova vjera, i to 

lamu. Na osnovu ovoga se 

.|\llaha a drugi radi nekoga 

sve dok ne ostane vjera u 

ake skupine koja odbije da 

prppisa, makar oni priznavali 

propisa, i u torn pogledu 

ie voditi borba kao protiv 

ene i djeca zarobljeni. 

lah im se smilovao, kaze: 

1. o borbi protiv Tatara, i 

da su sljedbenici osnove 

ili neko drugi, ko se ne 

, protiv njih je obaveza 

iizavali propisa, makar oni 

. Isto onako kao sto se 

dati zekat. Nakon toga 

Omera -4^ i Ebu-Bekra 

postupajuci po Kur'anu i 



i u deset razlicitih vezija o 

da se radi o najgorim 

avad vas namaz pored njihovog 

da puka zastita islamom, bez 

qokinuti borbu, vec borba 

Allaha, i dok ne nestane 

mimo Allaha, onda borba 



KORISNI SAZOAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 

Bilo koja skupina da odbije obavljati neki od obaveznih namaza, ili posta, 
hadza ili pridrzavanja zabrane svetosti krvi, imetka, zabrane opojnih pica, bluda, 
lutrije, braka sa mahremima, ili pridrzavanja dzihada protiv kafira, ill 
propisivanja dzizje kitabijama ili nesto drugo mimo ovoga, sto je obavezno 
pridrzavati ga se u vjeri, ili radi harama za koje nema niko opravdanje da ih 
negira ili izostavi, ili zbog kojih ce pojedinac ako ih negira biti kafir; borba ce se 
vodit protiv one skupine koja ih se odbije pridrzavati makar ih priznavah. Ovo je 
nesto za sto se ne zna za razilazenje medu ucenjacima. Medutim, ucenjaci se 
razilaze po pitanju borbe protiv skupine koja izostavi neki od sunneta, kao sto su 
dva rekata sabahaskog sunneta, ezan ili ikamet - po onima koji ih ne smatraju 
obaveznima - i slicno tome od znamenja vjere, da li ce se protiv takve skupine 
voditi borba ili ne? 

Sto se tice spomenutih obaveza i harama, i tome slicnog, medu 
ucenjacima nema razilazenja o obaveznosti borbe protiv onih koji odbiju 
pridrzavati ih se. Po ucenjacima oni ne spadaju u skupine odmetnika koji su se 
usprotivili protiv vode i koji su mu odbili pokornost. Kao sto su stanovnici Sama 
uciniU sa vodom pravovjernih Alijom b. Ebu-Talibom 4^, jer su izasli iz okvira 
pokomosti odredenom vodi, ili su mu se usprotivili sa ciljem da mu oduzmu 
namjesnistvo. Dok su gore spomenuti izasli van islama. Poput onih koji su odbili 
dati zekat, ili poput haridzija koji su se boriH protiv Alije b. Ebu-Taliba ^. Zbog 
toga se njegova, da je Allah sa njim zadovoljan, biografija razlikuje u borbi protiv 
stanovnika Basre i Sama i u borbi protiv pristalica pobune u Nehrevanu. 
Njegova biografija u borbi protiv samljanja i basrijaca je bila poput one brata sa 
bratom. Dok se protiv haridzija uveliko razlikovala. Od Vjerovjesnika M su 
potvrdeni tekstovi koji su ukazaH na ono u cemu su ustrajah ashabi, od 
konsenzusa u Ebu-Bekrovoj 4fe borbi protiv onih koji su odbili dati zekat, i 
Alijinoj borbi protiv haridzija.' Kraj njegovog govora, rahimehullah. 

RazmisU, Allah ti se smilovao, o direktnom znacenju ove fetve od ovog 
imama da onaj ko odbije pridrzavati se nekog od islamskih serijatskih ocitih 
propisa kao sto je: pet namaza, posta, zekata, hadza ili ostavljanja zabrana^kao 
sto su blud, svetost krvi i imetka, ili konzumiranja opojnih pica i droga, i slicnog 
tome; da je obavezno boriti se protiv one skupine koja odbije pridrzavati se 
ovoga spomenutog, sve dok se u cjelosti ne uspostavi vjera radi Allaha i dok se 
ne budu pridrzavali svih islamskih propisa, makar oni pored toga izgovaraU 
sehadet i pridrzavaU se nekih serijatskih propisa, te da je ovo nesto oko cega su 
se slozili pravnici svih skupina, od ashaba pa onih poslije njih, kao i to da je ovo 
postupanje po Kur'anu i Sunnetu. 



513 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HASAN ALU-FERRAD? 



oditi 



Jasno ti je da puka zastita islamom, bez prid 
nije razlog dokidanja borbe, te da ce se protiv njih vi 
odpadnistva od islama. Sto je rekao u svojoj fetvi 
ucenjaka nisu kao odmetnici koji su odbili pokornost 
od islama, kao sto su oni koji su odbili dati zekat'. Allah 



rzavanja islamskih propisa, 

iti borba kao protiv kufra i 

na kraju: 'oni po misljenu 

imamu, nego su otpadnici 

najbolje zna. 



Sejh, rahimehuUah, na kraju govora kada g 
odbili dati zekat kaze: "Ashabi nisu govorili: 'Da li ti 
ili ne?' Ovo nikada nije primjeceno kod ashaba, nego 
'^: 'Tako mi AUaha kada bi mi odbili dati od zekat a 
AUahovom Poslaniku ^ ja bih se borio protiv njih sve 



ovori o kufru onih koji su 
priznajes da je on obavezan 

je Es-Siddik rekao Omeru 
povodac kojeg su davali 

dok ga ne dadnu'. 



Tako da je razlog dopustenosti borbe ucinio 
zekata, a ne negiranje njegove obaveze. Prenosi se cfla 
priznavale davanje zekata, ali su odbile uciniti to zbo; 
je stav svih halifa u ovom pogledu, a to je da se pobij 
zene i djeca se zarobe, imeci zaplijene, da se posvjedoci 
ubijen od njih. A svi su ih nazivali murtedima ili ehlur 
Es-Siddikovih 4& vrijednosti kod ashaba je bila ta sto ga 
protiv njih, i nije se sustezao, kao sto su to uciniU 
raspravljao sve dok se nisu povratili na njegov stav, 



sam cin odbijanja davanja 
su skupine medu njima 

skrtosti. Medutim, poznat 
u svi sposobni za borbu, 
Vatrom onome ko bude 
ridde, Jedna od najvecih 
je Allah ucvrstio u borbi 
drugi, nego se sa njima 



da 



Sto se tice borbe protiv onih koji su 
vjerovjesnistvo, medu ashabima nije bilo dvojbe u 
dokaz za one koji kazu da ako se bore protiv vode 
onda nisu. Kufir ovih i njihov ulazak u sklop murteld 
ashaba i na njihov oslonac u tome tj. Kur'an i Sunnet 
radi toga nisu borili protiv vode."^ 

Sejh Abdullah Ebu-Bittin, rahimehuUah, kaze; "Sto 
onaj ko kaze 'La ilahe illallah', da ga nije dozvoljeno 
niti da se treba boriti protiv skupine koja odbije oba 
kazu ovu rijec, je stav onoga ko se suprostavlja Kur 
A kada bi zastupnik ovog misljenja odbio njegovu 
pocinio kufir." 



1 Akidetu muwehidin, Kelimat na£a str. 235 - 238. 



514 



priznavali Musejlemino 

borbi protiv njih. Ovo je 

su pocinili kufir a ako ne 

a je potvrden slaganjem 

, za razliku od onih koji se 



se tice onoga ko tvrdi da 
ibiti, makar pocinio grijeh, 

/Ijati neke od propisa ako 
anu, Sunnetu i konsenzusu. 
o^novu onda bi bez sumnje 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Dokazi koji ukazuju na kufr i uhijanje onoga ko ucini nesto sto ih 
uzrokuje Hi bar jedno od ovog dvoga, od onih koji se pripisuju 

kihli 

Spomenut cemo nesto od onoga sto smo pronasli od ucenjaka mezheba, 
kao sto kaze sejh El-Edzhuri el-Maliki: "Onaj ko izostavi farz odgadajuci ga sa 
njegovim rekatom i sedzdom, nuzno ga je ubiti sabljom sto je poznat stav". Ibn- 
Habib i drugi van mezheba kazu: "Bit ce ubijen kao kafir, a ovo misljenje je 
izabrao Ibn-Abdusselam." 

O vrijednosti ezana, El-Maziri kaze: "U ezanu postoje dva znacenja: 

Jedno je isticanje islamskih znamenja i pokazivanja da se radi o islamskoj 
drzavi, a spada u farzi kifaje i protiv stanovnika naselja koji ga izostave ce se 
povesti borba sve dok ga ne primijene, ako ne postoji druga mogucnost da ih se 
prisili na njegovu primjenu. Drugo je poziv na namaz i obznanjivanje njegovog 
vremena." 

El-Abi u komentaru Muslimove zbirke kaze: "Ezan je farzi kifaje 
stanovnicima mjesta, zbog toga sto je on od znamenja islama. Allahov Poslanik 
M ako ne hi cuo ezan napao hi na to mjesto, a ako hi cuo onda ne hi. Autor 
kaze: 'Protiv njih ce se radi toga povesti borba, i borba protiv njih nije od 
specificnosti stava o vadzibu. Zbog toga sto su se razisli oko onih koji izostavljaju 
sunnete, da li ce se protiv njih boriti ili ne? Medutim, ispravno misljenje je da ce 
se protiv njih povesti borba i da ce se prisiliti na primjenu sunneta, zbog toga sto 
je u izbjegavanju obavljanja sunneta razlog koji ce dovesti do njihovog 
ostavljanja i mrtvila." Kraj. 

O vrijednosti namaza u dzematu kaze: "Namaz u dzematu je mustehab 
covjeku samom po sebi, a u globalu je farzi kifaje, dakle stanovnicima mjesta." 
Pa kaze: 'Ako bi ga zapostavili protiv njih ce se povesti borba kao sto je 
prethodilo." Kraj. 

Sejh Ahmed b. Hamdan el-Ezrei es-Safi'i u djelu Kutul-muhtadz fi serM- 
minhadz kaze: "Onaj ko izostavi namaz, negirajuci njegovu obavezu, pocio je kufr 
po konsenzusu. Ovo je nesto sto se primjenuje u svakom pogledu negiranja 
necega oko cega postoji konsenzus i sto je nuzno poznato od vjere, a ako ga 
izostavi iz Ijenosti onda ce biti ubijen iz serijatski odredene kazne, sto je 
ispravnije i poznatije misljenje..." 

Ibn-Hadzer el-Hejsemi u djelu Tuhfe u poglavlju 'Propisi za onoga ko ne 
obavlja namaz', kaze: 'Ako ostavi namaz, negirajuci njegovu obavezu, cini kufr 



515 



EBU-Jusur MiOHAT B. Hasan Alu-Ferra[Z 



po konsenzusu, ili ako ga ostavi iz Ijenosti potvrdujuci njegovu obaveznost bit ce 
ubijen. Kao sto Uzviseni kaze: 



(^ 



(/wii 



0SIJ\ 



"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davs^l 

Tewba, 5) 

I hadis: 'Naredeno mi je da se borim protiv 
nema drugog bozanstva koje uistinu zasluzuje ibadet 
Allahov poslanik'. Ovo dvoje su uslov da neko ne bude 
ne vodi borba. A to su islam, obavljanje namaza i 
zekat muslimanski voda moze uzeti, makar oni odbil. 
ce se uspostaviti institucija zekata sa svojom sustinonji 
nije moguce obaviti borbom, zbog toga se za 
ubistvo." 



i sve dok ne posvjedoce da 
Allaha i da je Muhammed 
ubijen i da se protiv njega 
davanje zekata. Medutim, 
i makar se borili, tako da 
za razliku od namaza koji 
n]e$[ovo ostavljanje propisuje 



516 



, t 



ijJI ljjl*j Sji^l IjjLsIj t_^lj jji 

i, ostavite ih na miru." (£t- 



3. tema 

NEKI OD RAZLOGA KOJI NALA2U BORBU PROTIV ONIH KOJI IH 

PRI SEBI IMAJU 

Ucenjaci su pojasnili neke od stvari koje nalazu borbu protiv onih pri 
kojima se nadu, od njih su: 

1- Cinjenje velikog sirka, koji kvari islam u svakom pogledu. 

2- Izlazak iz okvira pokornosti vodi muslimana, koji je pripadnik tevhida 1 

V 

koji primjenjuje propise svog Gospodara i Njegov Serijat nad svim onim sto je 
mimo toga, od propisa i zakona. 

3- Neproglasavanje musrika kafirima ili sumnja u njihov kufr. 

4- Isticanje musrika i njihovo pomaganje protiv muslimana rukom, jezikom 
ili imetkom. 

5- Onaj ko odbije nesto od ocitih znamenja islamske vjere ili odbije 
primjenu nekog od ocitih islamkih propisa. 

6- Ako se u drzavi istaknu znamenja sirka i javno se ispolje harami, dok se 
zanemare znamenja vjere, tako da drzava postane drzavom kufra i sirka. 

Neki od ucenjaka NedzdUy Allah im se smilovao, kazu: "A zatim, do mene je 
doprlo da neki Ijudi imaju problema oko shvatanja dzihada muslimana protiv 
stanovnika Haila, da li je to serijatski opravdano ili ne? Pa, kazem, a uspjeh je od 
Allaha, da je dzihad serijatski propisan radi jedne od sljedecih stvari; 

Prvo: Izlazak iz okvira pokornosti muslimanskom vodi. Onaj ko izade iz 
okvira njegove pokornosti protiv njega se mora boriti cijeli ummet, makar on bio 
musliman. Isto onako kao sto se Alija b. Ebu-Talib '^ borio protiv haridzija, a 
vjerovao je u njihov islam. On je bio upitan o njihovom kufru pa je rekao: 'Od 
kufra su pobjegli'. Na drugom mjestu kada je bio upitan o njima kaze: To su 
nasa braca koja su se pobunila protiv nas'. 

Dokaz za ovo su rijeci Allahovog Poslanika M kada kaze: 'Ko vam dode, a 
vi ste okupljeni oko jednog covjeka, a ovaj zeli da vara oslabi snagu i da vas podijeli 
onda ga udarite sabljom po vratu ma ko bio'. 

Tako da imami u svim vremenima i mjestima se nisu prestajali boriti 
protiv onoga ko bi izasao iz pokornosti vode muslimana. Ucenjaci su se borili uz 
njih i podsticali ih na borbu. Pisali su djela o vrijednostima dzihada, i 
vrijednostima onoga ko u njemu ucestvuje, i niko od njih nije sumnjao u to. 
Osim ako bi voda naredio nepokornost AUahu, onda nikome poslusnost nije 
dozvoljena, nego je haram biti pokoran stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. 



517 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad! 



ca 



Sto se tice stanovnika Haila, njima je voda 
drze sunneta i dzemata, da odbace pripadnike sirka, 
i da ih proglase kafirima, ali su oni odbili i odrekli se 
od prvog dana pa do danas, da je Serijat pred njim i 
postupati po onome sto presudi od njega (Seqj 
prihvatajuci. Ali oni nisu prihvatili niti su se pokorili. 
protiv njih postala obavezom svim muslimanima, 
pokornost. To ce potrajati sve dok se ne budu 
naredio muslimanski voda, od pokornosti Allahu i 



vode. 



naredio da se pokore, da se 

im ispolje neprijateljstvo 

A voda im je govorio, 

njima predocen. Da cemo 

jata), i to sirokogrudno 

Sto znaci da je time borba 

zbog toga sto su odbili 

prjidrzavali onoga sto im je 



ov 



Drugo sto nalaze dzihad protiv onoga 
neproglasavanje musrika kafirima, ili sumnja u njib 
stvari koje su suprotne i koje kvare islam. Onaj ko se 
krv i imetak su dozvoljeni, a protiv njega ce borba 
proglasi musrike kafirima. Dokaz za to su rijeci Allahcj) 
kaze ^La ilahe illallah' i ne povjeruje u sve ono sto se oboz 
i imetak su zasticeni'. Tako da je zastitu imetka i krvi 



ko se time opise jeste 

kufr. Zato sto je ovo od 

:ime opise je kafir, njegova 

biti obavezna sve dok ne 

'vog Poslanika ^: ^Onaj ko 

mimo Allaha njegova krv 

za dvije stvari a to su: 



ava 



vezao 



Prva: Izgovor 'La ilahe illallah', a druga je 
obozava mimo Allaha. 



nev)erovanje u sve ono sto se 



se 



Prvo je izgovor 'La ilahe illallah', a odnosi 
puko izgovaranje, a znacenje se odnosi na AUahovi 
ibadeta. 



Druga stvar je nevjerovanje u sve ono sto se 
podrazumijeva proglasavanje musrika nevjernicima i 
sto obozavaju pored Allaha. 

Onaj ko ne proglasi musrike kafirima od Tiirski 
kaburova, kao sto su tadasnji stanovnici Mekke i drugi 
dobre Ijude, ko odstupi od AUahove jednoce ka 
AUahovog Poslanika M sa novotarijama, je kafir poput 
i njihovu vjeru a volio islam i muslimane. Onaj ko ne 
ne vjeruje u Kur'an. Zato sto ih je Kur'an proglasio kamrim; 
da se proglase kafirima, da im se iskaze neprijateljstvo 
borba. 



Sejh Muhammed b. Abdul- Vehhab, rahimehu|ah, u stvarima koje kvare 
islam kaze: 

Trece: 'Onaj ko ne proglasi musrike kafirima, i i posumnja u njihov kufr, 
ili smatra njihov pravac ispravnim, pocinio je kufr.' 



518 



na njeno znacenje a ne 
jednocu u svim vrstama 



obozava mimo Allaha, sto 
odricanje od njih i onoga 

e drzave, obozavaoca 

, od onih koji su obozavali 

sirku, ko izmijeni sunnet 

njih. Makar on mrzio njih 

proglasi musrike kafirima 

a, i zato sto je naredio 
i da se protiv njih povede 



KORISNI SA2ETAK 

VJffiOVANJA IMAMA TEVHIDA 



Sejhul-islam Ibn-Tejmijje, rahimehuUahu te'ala, kaze: 'Ko priziva Aliju b. 
Ebu-Taliba 4^ pocinio je kufr, a onaj ko sumnja u kufr ovakve osobe je kafir.' 

Treca stvar koja nalaze dzihad protiv onoga ko se time opise, jeste 
isticanje musrika i potpomaganje protiv muslimana, rukom, jezikom, srcem ili 
imetkom. Ovo je vrsta kufra koja izvodi iz islama. Onaj ko pomaze musrike 
protiv muslimana, podrzavajuci ih svojim imetkom u onome sto ce im olaksati 
borbu protiv muslimana, dobrovoljno, pocinio je kufr. 

Sejh Muhammed b. Abdul- Vehhab, u stvarima koje kvare islam, navodi 
osmu stvar pa kaze: 'Isticanje i potpomaganje musrika protiv muslimana'. Dokaz 
tome su rijeci Uzvisenog: 

^ ^4j)i ^514 (i-^j^cr*j J^. *~L^' f4i»*^ '"LJ}! Is.'j.^Vj lj^\ Ija^ "^ \^\'t jijjl 4_Lij 

"0 vjernjci, ne uzimajte za zastitnike jevreje i krscane! Oni su sami sebi zastitnici! 
A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastitnike prihvati." ( El-Maida, 51) 

Onaj ko se opise bilo kojim od ovih svojstava, koja kvare islam, ili odbije 
primijeniti nesto od ocitih islamskih znamenja, ili odbije primjenu bilo kojeg od 
ocitih islamskih propisa, protiv njega ce se voditi dzihad sve dok to ne prizna i 
dok ih ne primijeni. 

Ovim ce ti postati jasno da je dzihad protiv stanovnika Haila, od 
najvrijednijih vrsta dzihada. Ali, takvo nesto ne vide osim prosvijetljeni. A onaj 
ko nema znanja on ne smatra da je dzihad potreban, posebno protiv 
idolopoklonika, dok protiv onoga koji izgovori sehadet on smatra da je ne 
moguce povesti dzihad."^ 

Sejh Wavn&d b. Atik, rahimehuUahu teala, nekima od svoje brace porucuje pa 
kaze: "Do mene je doprlo nesto sto me razocaralo, ah se nadam da je laz, a to je 
da si osudio one koji kupuju stvari od stanovnika Ihsae cije imetak se uzima 
silom. Ako je istina - onda ne znam sta je s tobom, jer po nama je to nesto sto 
nije osudeno. Osim onoga ko nosi ubjedenje(akidu) onih koji su zalutaU i koji 
kazu da onoga ko izgovori 'La ilahe illallah' nije moguce proglasiti nevjernikom. 
Te da vecina onoga na cemu su stvorenja od cinjenja sirka i njegovih pratecih 
postupaka, zadovoljstva sa time i ne sprecavanja(poricanja) istoga, nije nesto sto 
izvodi iz vjere. 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 9 / 289 - 292). 



519 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad? 



Zbog toga su se oni suprostavili sejhu Muhaiiimed 
rahimehullahu teala, u osnovi ove daVe i onima koji 
sto su to potvrdili uceni, jer se zna da ako se u jedno 
javno cine harami, gdje se dokinu i ugase znamenja vjere 
drzvom kujfira. Njihovi imeci se uzimaju kao plijen a 
Medutim, stanovnici ove drzave su dodali tome 
Njegove vjere, nametnuli su izmisljenje zakone po 
cime su se suprostavili Kur'anu i Sunnetu Allahovog 
da je ovo dovoljno da se onaj ko to pocini izvede(iz 



u b. Abdul- Vehhabu, 

su imali udjela u tome kao 

drzavi pojavi sirk i gdje se 

da se ta drzava smatra 

njihova krv je dopustena, 

sviemu i vrijedanje Allaha i 

kojima sude podanicima, 

Vjerovjesnika M- A ti znas 

iz islama."^ 



zba<:i) 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 9 / 256). 



520 



4. tema 

STA ZNACI TO STO JE VJEROVJESNIK m OSUDIO ASHABA ZBOG 
UBISTVA JEDNOG OD MUSRIKA NAKON STO JE OVAJ IZREKAO 

SEHADET? 

Sto se tice hadisa Usame b. Zejda ^, u kojem ga je Poslanik M osudio sto 
je ubio musrika, nakon sto je ovaj izrekao sehadet 'La ilahe illallah', dajemo vam 
pojasnjenje shodno cjelovitim pravilima i serijatskim pokazateljima. 

Sinovi od sejha Hameda h, Nasira, su bill upitani o musriku koji izgovori 'La 
ilahe illallah' u vremenu borbe? Pa su odgovorili: "Ovo je potrebno pojasniti. 
Ako ovo musrik nije izgovarao u stanju svog sirka i kufra, kao sto je slucaj sa 
musricima u Vjerovjesnikovo M vrijeme, onda ako on kaze 'La ilahe illallah', 
mora se ostaviti na miru. Zbog toga sto je to dokaz njegovog islama i potvrde. 
Zato sto musrici u Vjerovjesnikovo ^ vrijeme nisu izgovarali sehadet, pa ako hi 
to neko rekao to hi bio pokazatelj njegovog islama. To je ispravno znacenje 
hadisa koji govore o ostavljanju na miru onoga ko izrekne 'La ilahe illallah'. 

Kao sto je hadis od Ebu-Hurejre 4^ muttefekun alejhi: "'Naredeno mi je da 
se borim protiv Ijudi sve dok ne posvjedoce da ne postoji drugo bozanstvo koje uistinu 
zaslufuje ibadet osim Allaha, i dok ne povjeruju u mene i u ono sa cime sam dosao. Pa 
ako to ucine, zastitili su od mene svoje zivote i imetke, osim sa Allahovim pravom, a 
njihov obracunje kod Allaha M" 

Isto tako i hadis Usame, kada je ubio covjeka u ratu nakon sto je ovaj 
rekao 'La ilahe illallah', i kada je to spomenuo Allahovom Poslaniku ^ on je to 
osudio rekavsi mu: 'Ztir si ga ubio nakon sto je rekao La ilahe illallah'. Pa je rekao: 
'Allahov Poslanice, on je to rekao da bi se zastitio'. A u drugoj predaji: 'To je 
rekao iz straha od oruzja'. Pa je Poslanik M rekao: 'Je si li mu to rasporio srce?' 

Ucenjaci kazu da je tim povodom Allah objavio: 

"0 vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite i onome 
ko vam nazove selam nemojte reel: 'Ti nisi vjernik!'" (En-Nisa, 94) 

Tako da ajet ukazuje da ako musrik ispolji svoj islam mora biti ostavljen 
na miru, makar covjek mislio da je to ovaj rekao iz straha od sablje. Ali, ako se 
nakon toga pokaze da je on ispoljio islam samo kako bi se zastitio, onda ce biti 
ubijen. Zato Allah M kaze: "Sve dobro provjerite." A provjera znaci utvrditi 
pazljivo stanje da bi se pokazala sustina njegovog stanja. 



521 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferrad? 



'm'y 



Medutim, ako je musrik izgovarao 'La ilahe il 
otpadnistva, i dok je cinio ono sto je nalagalo njegov 
imetka, onda je ovakvog dozvoljeno ubiti i njegova 
Isto onako kao sto je Es-Siddik 4^ rekao Omeru 4^ 
islama nakon Poslanikove M smrti, a medu njima je 
da nema drugog bozanstva koje uistinu zasluzuje 
Muhammed Allahov poslanik, i koji su klanjali, ali su 

Sto se tice tvojih rijeci da ako muslimani uhvlat 
ilahe illallah' da li ga oni ubijaju ili zarobljavaju. Onda 
isto kao i na prethodno. Mi kazemo 'La ilahe illallah 
ko izgovori 'La ilahe illallah' bez znanja o znacenju i 
sto nalaze nece mu korisititi. Jer su munafici oni 
ponoru Dzehennema, a izgovarali su 'La ilahe illal 
koristilo. 



allah' u stanju svog kufra i 
kufr i oduzimanje njegovog 
krv i imetak su dopusteni. 
kada su Arapi otpali od 
bilo onih koji su svjedocili 
ibadet osim Allaha i da je 
odbili dati zekat. 

:e nekoga ko izgovori 'La 

je odgovor na ovo pitanje 

, kroz rijec i djelo. A onaj 

bude postupao po onome 
koji ce biti u najdubljem 
ah', medutim, to im nije 



ni 



Takode, slucaj sa plemenom Benu Hanife, pro 
AUahovog Poslanika ^, iako su izgovarali sehadet 'L; 
klanjali, ali su pocinili kufr po konsenzusu. Vjerovjesn 
Benu Mustalik kada bio je obavijesten da su ovi odbi] 
'La ilahe illallah', ucili su ezan i klanjali. Takode, A 
koji su zastranili iako su izgovarali 'La ilahe illallah'. 



Isti je slucaj sa haridzijama za koje je Vjerc 
omahvazavad vas namaz pored njihovog namaza i vas 
vase ucenje pored njihovog ucenja\ Ali je obavijestio 
ubijenima ispod nebeskog svoda. Alija 4^ se borio proti 
ilahe illallah' pored teskih djela koja su izvrsavali."^ 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 9 / 239 - 243). 



522 



:iv kojih su se borili ashabi 
ilahe illallah', ucili ezan i 
k ^ je htio da napadne na 
i dati zekat a izgovarali su 
ija je spalio skupine onih 



vjesnik M rekao: 'Vi cete 
post pored njihovog posta i 
ce oni biti najgori medu 
/ njih iako su govorili 'La 



da 



5, tema 

OBAVEZA D2IHADA NIKADA NECE SPASTI SA UMMETA. A NJE60VA 
SPROVEDBA JE USLOV ZA VJERODOSTOJNOST IMAMETA 

Voda muslimana ne moze biti voda osim sa dzihadom, zbog toga sto ce 
dzihad trajati sve do Sudnjeg dana, a vjera se ne moze uspostaviti bez njega, i 
nemoguce je da njegova obaveza spadne sa ummeta, zbog toga sto je obaveza 
ummetu primjena onih djela koja proisticu iz toga i cije postojanje je nemoguce 
ostvariti osim sa dzihadom. 

Na osnovu ovoga bilo koja skupina da je okupljena i ima snagu, na njoj 
je obaveza da se bori protiv AUahovih neprijatelja, shodno svojoj mogucnosti: 
jezikom, rukom, srcem ili svojim brojem, ali ni u kom slucaju sa njih nece spasti 
ta obaveza. 

Sejh Ahdur-Rakman h, Hasan, Allah im se obojici smilovao, u odgovoru 
jednom od protivnika dzihada, kaze: "To sto si rekao da se ovaj ajet ne moze 
uzeti kao dokaz protiv vas^ a u sustini je ajet dzihada, sa slijedenim vodom a to 
je Allahov Poslanik M> pa ako postoji neki od imama kojeg mozemo sUjediti 
onda nam ti ukazi na njega da ga mi slijedimo. 

Pa kazem: Mi smo tvoje obracanje pojasnili i tvoj stav o ajetu dzihada i 
da je to prica o Allahu i Njegovoj Knjizi bez znanja. Uzviseni Allah kaze: 



t t. i 



"Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdano 
nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i 
da Allahu govorlte ono sto ne znate." (El-Araf, 33) 

Reci ce se po kojoj to knjizi ili dokazu dzihad nije obaveza osim sa 
slijedenim imamom? 



^ A to su rijeci Uzvisenog: 

i_o-i 'C^'yioy ^jSy—jj l»jL-s cSy^^ '^J-^'i ^y^j^^ J'>*'3 -*5sjjjju£-j ^?v?-'ijij (*^'3^13 (i-^^i^'j p3W'* d^ o! (J* 






1^ 



u)l 



Reci: 'Ako su vam ocevi vasi, i sinovi vasi, i braca vasa, i zene vase, i rod vas, i imanja vasa koja ste stekli, i 
trgovacka roba za koju strahujete da nece prohode imati, i kuce vase u kojima se prijatno osjecate - miliji od 
Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pricekajte dok Allah Svoju odiuku ne donese. A Allah 
grjesnicima nece ukazati na Pravl put.' (Et-Tewba, 24) 



523 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan Alu Ferrad? 



Ovo je izmisljotinja u vjeri i odstupanje od 
pobijanju ove teorije su poznati i nije ih potrebno 
dzihad opce nareden i na njega se mora podsticati, 
onoga ko ga izostavi. Uzviseni Allah kaze: 



OVT 



puta vjernika. A dokazi u 
spomenuti. Zbog toga sto je 
kho sto ostaje upozorenje za 



"A da Allah Ijude ne suzbija jedne druglma, na Zemiji t^i dolsta nered nastao!" (Ei- 

Beqara, 251) 

U suri El-Hadzdz kaze: 



^'3^ 






"A da Allah ne suzbije neke Ijude drugima, do temeija 

(El-Hadzdz, 40) 

Svako ko pokrene dzihad na Allahovom putu 
je ono sto je Allah naredio kao farz. A voda nece bi 
zato sto je^ dzihad nepostojeci bez vode. Medutim, 
covjece je tacno. Uzviseni Allah kaze: 



^^/=^. f*x^- O*^' ^' ^^ "^J^J 

bi blli poruseni manastiri." 



Dokorio se AUahu i obavio 

i voda osim sa dzihadom, 

sbprotno tome sto si rekao 



"Reel: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite Iskrenp 

dvojica." (Sebe', 46) 
I kaze: 



"A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, dolsta." (El 

A u hadisu; 'Nece prestati skupina.,.' a ta skupina 
na istini, bore se na Allahovom putu i ne boje se 
Allah kaze: 



~^^^-i r^V^ '^' a^'^>^ -^-^ &'■ (^ -^>- cr^ '>^'^ Oi,^' i-}^- 



"0 vjernlcl, ako neko od vas od svoje vjere otpadn^ 
umjesto njih dovesti Ijude koje On voli i koji Njega vole. 

Sve do rijeci: 



^ Ovako stoji u originalu iako kontekst nalaze da se kaze: Ne za :o §to je ... a Allah najbolje 
zna. 



524 






i_ /^ * r i ^» g ^ ^ * .' ^j*'-* 



prema Allahu, dvojica po 



f >■ ^'^ ' y , , 

Ailikebut, 6) 

, hvala AUahu je spojena 
ikicijeg prijekora. Uzviseni 



.f- ^^ - 



- pa, Allah ce sigurno 

{El-Maida, 54) 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



To je Allahov dar, koji On daje kome hoce - a Allah je nelzmjerno dobar i zna sve. 

(El-Maida, 54) 

V 

Sto znaci da je od ogromne dobrote i darivanja, i da zna ono sto koristi 
za dzihad. 

Mnogo je pokazatelja i dokaza iz Kur'ana i Sunneta, iz sire i predaja, o 
neispravnosti onoga sto si napisao. A stavovi ucenjaka, dokazi i predaje nisu 
skriveni ni glupom covjeku. Posebno^ ako se zna za pricu o Ebu-Basiru kada je 
dosao kao muhadzir, pa su Kurejsije zatrazile od Allahovog Poslanika M da im ga 
vrati, po ugovoru kojeg su potpisali na Hudejbiji. Medutim, on se oteo dvojici 
musrika koji su dosli od Kurejsija da ga odvedu ubivsi ih. Pa se povratio na obalu 
a za njega je cuo Allahov Poslanik M i rekao: TesJco mu majci kako zapocinje rat, 
daje barjosneko sa njim\ Nakon toga se isprijecio Kurejsevickoj karavani koja je 
dolazila iz Sama. Tako je nastavio otimajuci im imetke i ubijajuci ih. On se 
osamostalio od Poslanika M u borbi protiv musrika, zato sto su ovi bili u primirju 
sa njim. Ali, da li je Allahov Poslanik M rekao da su pogrijesili to sto su se borili 
protiv Kurejsija zato sto nisu u borbi zajedno sa imamom? 

Subhanallah, kako je samo stetno neznanje njegovim nosiocima? AUahu 
se utjecem od toga da se suprostavim istini sa neznanjem i lazima. Uzviseni 
Allah kaze: 



"On vam propisuje u vjeri isto ono sto je naredio Nuhu i ono sto objavljujemo 

tebl." (Es-Sura, 13) 

Nema sumnje da obaveza dzihada ostaje do Sudnjeg dana, te da se 
njegova naredba odnosi na mu'mine. Ako se pojavi skupina koja ima snagu na 
njoj je obaveza da se bori na Allahovom putu svim onim sa cim raspolaze, i ni u 
kom slucaju sa njih ta obaveza nece spasti. Niti ce spasti sa ostalih skupina kao 
sto sam spomenuo ajete o tome a prethodio je i hadis: 'Nece prestati skupina,..' 

U Kur'anu i Sunnetu nema dokaza koji pokazuje da dzihad biva 
obavezom u jednom vremenu mimo drugog. Hi da je nekom obaveza a da nije 



^ U originalu je praznina. 



525 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HaSAN AluFERRADZ 



onom drugom. Osim sto je izuzeto u suri El-Be|rae^ i razmisli o rijecima 
Uzvisenog: 



"A Allah ce sigurno pomoci one koji Njega pomazu." (lil-Hadzdz, 40)^ 






^ Misli na rijeci Uzvisenog: 

j4^ij W Alii -^.^sii^i t. l>r I "V ^ ^4V^, •^3^1 '^ 'M dy. ii J^ V3 d 



Nece se ogrijesiti nemo6ni i bolesni, i oni koji ne mogu naci sredstva za 
Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se ista prigovara onima ko 
milostiv je. Ni onima kojtma si rekao, kad su ti dosli da im dai zivotinjii 
zlvotinje za jahanje', pa su se vratili suznih ociju, tuzni §to ill ne mogu kuf iti 
2 Ed-Durerus-Senijje, ( 8 / 199 - 203). 



526 









borbu, samo ako su prema Allahu i 

i cine dobra djeta - a Aliah praSta i 

za jahanje: 'Ne mogu naci za vas 

(Et-Tewba, 91 - 92). 



OSMI ODLOMAK 

STVARI KOJE KVARE ISUM, TE PROPISI ODMETNlSTVU 

I ODMETNICIMA 

U njegovom sklopu se nalaze dvije teme: 

1. tema: Definicja otpadnistva i vaznost obuhvatanja glavnice njegovih pitanja. 

2. tema: Stvari koje se vezu za otpadnistvo i najbitniji propisi vezani za njega. 

1. tema 

DEFINICIJA OTPADNISTVA I VA2N0ST OBUHVATANJA GLAVNICE 

NJEGOVIH PITANJA 

Ne sumnjamo da je poznavanje stvari koje kvare islam i koje ponistavaju 
iman nesto od najobaveznijih farzova i najpotrebnijih osobina koje se traze. Zbog 
toga musliman ih mora savladati, a u najmanju ruku sustinu i ogranke pitanja 
vezanih za njih, kako ne bi zapao u neke od tih uzroka a da i ne osjeti. 

Shodno jasnoci ovih uzroka koji se nadu u osjetilu muslimana i shodno 
onome sto ce ostati razlike i granice izmedu islama i kufra, ocite, jasne i posebne, 
olaksat ce mu'minima realizaciju obaveze Ijubavi i mrznje u ime Allaha. Sto 
predstavlja stub od stubova imana i jedan od njenih najutemeljenijih ruknova. 

Otpadnistvo je kufr nakon islama. Moze biti rijecima, djelima, 
ubjedenjem i sumnjom. I od njegovih uslova nije da murted kaze: 'Ja sam otpao 
od svoje vjere'. Ali, ako to kaze njegov govor ce biti shvacen kao jedna od vrsta 
otpadnistva. 

Umnogostrucili i prosirili su se uzroci kvarenja islama, jezicima i 
organima kod velikog broja obicnih Ijudi, neznajuci da je to otpadnistvo koje 
izvodi iz vjere, i da ponistava sva dobra djela. Zbog toga je nuzno da se ukaze i 
obavezno da se upozori, jer, ako im se pojasni, mozda ce pozuriti da ih se cuvaju, 
da ne bi sebe podmetnuli pod isukanu sablju Serijata, koja je iznad glava 
murteda na dunjuluku. Takode i propast u vjecnom boravku u dzehennemskoj 
vatri na Ahiretu, da nas Allah sa Svojom miloscu sve sacuva. 



527 



EBU-JuSUf MiDHAT B. HASAN AluFERRADZ 



Imam Muhmmed h, Ahdul-Vehhab, Allah im se obojici smilovao, kaze 

"U ime Allaha Milostivog Svemilosnog 

'Poglavlje propisa o murtedima, koji pocine 
govorom, sumnjom, ubjedenjem ili djelom. Makar i 
Uzviseni kaze; 






"Reci: 'Zar se niste Allahu i rijecima Njegovim i Poslan 

Tewba, 65) 



ku Njegovom rugali?'" (Et 



Onaj ko pocini sirk Allahu, time je pocinio i 
bio prisiljen sa pravom na kufr. Ili da negira rubu 
pocinio je kufr. Ili ako negira neko od Allahovih 
vjerovjesnikom, ili povjeruje u onoga ko pripise 
Vjerovjesnika ^, ili ako se ruga Allahu i Njeg 
ismijava sa bilo cim u cemu je AUahov li spomen."^ 

Talwde, rahimehullahu teala, kaze: "Znaj da je deset 
islam. 



:ufr nakon islama, makar ^ 

bijjet ili Allahovu jednocu 

svojstava, ili se proglasi 

sq;bi vjerovjesnistvo nakon 

poslanicima, ili ako se 



oviin 



lajvecih uzroka koji kvare 



1. Sirk u ihadetu jedinom Allahu Koji nema 

Uzvisenog: 






ravr im 



im smatra, a kome hoce 



"Allah, doista, nece oprostiti da se Njemu ista 
oprostit ce sve osim toga." (En-Nisa, 116) 

U to spada klanje zrtve u necije ime mimo Ajllahovog, kao sto hi neko 
zaklao u ime dzina ili kupole. 

2. Onaj ko i^mccfu sehe i AHaha uzme posrednike, 
sejdatt cini kufr po konsenzusu. 

3. Ona\ ko ne proglasi musrike kafirima^ ili sumnja 
njihov pravac ispravnim, cini kufr po konsenzusu. 

4. Onaj ko je uhijeden da je neki drugi pravac savrsetiiji 
pravca i upute. Hi da je neciji sud potpuniji od njegc*vog 

koji daju prednost tagutskom sudu nad njegovim sudojn 



^ Ovako stoji u originalu ali mozda je ispravnije ako bi se reklo 
2 Ed-Durenis-Senijje, ( 1 / 99 - 89). 



528 



kufr nakon svog islama, 
pravio razliku ili se salio.' 






ortaiia. Dokaz tome su rijeci 



' -• f ■■ ' .. t '» I 



priziva ih, tran od njih 
u njihov kufr^ ili smatra 

ji od Vjerovjesnikovog M 

suda, Kao sto su oni 
, takav covjek je kafir. 



'a ne'. 



KORISNI SA2nAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



5. Onaj ko mrzi nesto od onoga sa cime je dosao Poslanik Mt makar djelovao po 
tomet on je po konsenzusu pocinio kufr. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

"Zato jer oni mrze ono sto Allah objavljuje, i On ce djela njihova ponistiti." 

(Muhammed, 9) 

6. Onaj lio se ismijava sa hilo cim od Allahove vjeref nagradcf kazne, cini kufr. 
Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

"Ako ih zapitas, oni ce sigurno reel: 'Mi smo samo razgovarall i zabavljali se.' 
Reel: 'Zar se niste Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne 
ispricavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. "(Et-Tewba, 

65 - 66) 

7. Sihxy u to spada koristenje istog i osjecaj Ijubavi prema njemu. Onaj ko to 
ucini ili se time zadovolji cini kufr. Dokaz tome su rijeci Uzvisenog: 

"Njih dvojica nikoga nisu ucili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskusavamo, a ti nemoj 
bit] nevjernik!'" (El-Beqara, 102) 

8. Isticanje mxisnka i potpomaganje protiv musUmana. Dokaz tome su rijeci 
Uzvisenog: 



"A njihov je i onaj medu vama koji ih za zastltnike prihvati; Allah, uistinu, nece 
ukazati na pravi put Ijudima zulumcarima." (El-Maida, 5i) 

9. Onaj ko povjeruje da nekim Ijudima nije ohaveza slijediti Poslanika M, te da 
mu je dopusteno da izlazi iz okvira njegovog Serijata, kao sto je to ucinio Hidr u 
Musaovom f^\ Serijatu, takav covjek je kafir. 

10. Odstupanje od Alhxhove vjere. Ne proucava je niti je primjenjuje, Dokaz 
tome su rijeci Uzvisenog: 



529 



Ebu-Jusuf Midhat b. Hasan Alu-Ferwd? 



se 



"Ima li ziociniteija vecega od onoga koji je opomenu 
pa se po torn okrece od njih?! Mi cemo, zaista, kazniti 

U svim ovim uzrocima koji kvare islam nema 
cine saleci se, ozbiljno ili straha, osim onoga ko je 
veoma opasni, a uveliko se desavaju. Musliman ih 
sebe da ne padne u njih. 

AUahu se utjecemo od uzroka Njegove srdz 
Allahov salavat na Muhammeda."' 

Stalni odboTf da Allah nagradi najboljom nagradom 
njemu, je bio upitan u drugom i trecem pitanju fetva 

Pitanje: "Kaze se da otpadnistvo moze biti 
molim da mi sazeto pojasnite vrste odpadnistva, djeli 

Hvala AUahu i neka je Njegov salavat i sel 
njegovu porodicu i ashabe, a zatim: 

Odgovor: "Otpadnistvo je kufr nakon islam a 
ubjedenjem ili sumnjom. 

Onaj ko pripise Allahu sirk, ili negira 
jednocu, ih svojstvo od Njegovih svojstava, iU 
poslanika, ih vrijeda AUaha, Njegovog Poslanika, ili 
cije zabrane postoji slaganje, ili to smatra dozvoljeniiti 
od pet ruknova islama, ili sumnja u obavezu 
Muhammeda M, ili nekog drugog od vjerovjesnika, 
se klanja pred kipom, zvijezdom, i tome slicno; cini 

Na tebi je da citas knjige i poglavlja o 
islamskom pravu jer su se ucenjaci, Allah im se 
da ces iz prethodnih primjera shvatiti vrste otpad 
ubjedenjem i oblik otpadnistva kroz sumnju. 

Pitanje: Kaze se da ce otpadnistvo govorom 
rijec otpadnistva, kao sto je vrijedanje vjere. Takode 
ovom uvredom ili slicnim tome da ce sve ono sto je 
i zekata biti ponisteno. Ili da se na nesto zavjetuje. 
sto je proslo ih onoga sto je ponisteno tim razlogom il 
ce post nadoknaditi posteci dan za danom ih ne? 



zl)e i bolne patnje, i neka je 

a muslimane, one koji su u 
br. 7150: 



dielima ili govorom, zato vas 
, rijecima i ubjedenjem." 

im na Njegovog Poslanika, 



Nj 



nece 



ne 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 91 - 93). 



530 



znacima svoga Gospodara, 

ZlikOVCe!" (Es-Sedzda, 22) 

razlike medu onima koji to 

prisiljen. Svi ovi uzroci su 

mora cuvati i bojati se za 



ih 



i biva govorom, djelima, 

egov rububijjet, Njegovu 

od Njegovih knjiga, ili 

gira nesto od harama oko 

, ili negira obavezu nekog 

oga, ih u istinoljubivost 

i sumnja u prozivljenje, ili 

kijifr i otpada od vjere islama. 

propisima otpadnistva u 

smibvao, posvetili tome. Tako 

rvistva govorom, djelima i 

biti onda kada se izgovori 

se kaze da onaj ko otpadne 

prije cinio od namaza, posta 

C'a h mora nadoknaditi ono 

L ne, a ako mora onda da li 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Odgovor: Prethodilo je pojasnjenje vrsta otpadnistva, i nije od uslova 
otpadnistva da covjek kaze: 'Otpao sam od svoje vjere.' Nego ako bi to rekao 
onda bi se to smatralo samo jednom od vrsta otpadnistva. 

Onaj ko otpadne od islama nije duzan da nadoknadi ono sto je propustio 
u toku svog otpadnistva od namaza, posta i zekata. Ono sto je ucinio od dobrih 
djela u islamu, prije otpadnistva, nece biti ponisteno ako se vrati u islam. Jer je 
Allah ii ovo vezao za njegovu smrt na kufru, kao sto Uzviseni kaze: 

''lifij I J US' ^3 I j2 L. j \jy^ ^jiOj I jj 

"Onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, slijedi..." ( El-Beqara, I6i) 
Hi ajet iz sure Alu-Imran i Uzviseni u drugom ajetu kaze: 

"A oni medu vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru - njiliova 
djela bit ce ponistena na ovome i drugome svijetu." (El-Beqara, 217) 

Sto se tice njegovog zavjeta u islamu, on ostaje ako se radi o nekom vidu 
pokornosti. Na njemu je duznost da ga izvrsi kad se vrati u islam. Isto je u 
njegovoj obavezi sve ono sto je duzan prema Allahovom pravu ili pravu robova, 
prije nego sto je otpao od vjere i tako ostaje. 

Uspjeh je kod AUaha i neka je salavat i selam na naseg Vjerovjesnika, 
njegovu porodicu i ashabe. 

^uAni odhor za naucno isirazivanie i fetve 

Predsjedavajuci: Abdul-Aziz h. Abdullah bin Baz^ 
Kopresjedavajuci odbora: Abdur-Rezzak Afifi 
Clan odbora: Abdullah b, Gudejjan 
Clan odbora: Abdullah b. KuW 



^^^^a ^^ 



' Fetve stalnog odbora za naucno istrazivanje i fetve (2 / 3 - 5 ). 



531 



2. tema 

STVARI KOJE SE VE2U ZA OTPADNISTVO I 

VEZANI ZA NJEGA 



iij 



Jos u Vjerovjesnikovo ^ vrijeme i vrijeme 
neki od pripadnika islama su otpali od vjere, iako 
ibadetu, zuhdu i poboznosti. 

Ako je stanje takvo, onda se mora znati da 
cak sunnetu, u ovim vremenima, isto tako moze izaci 
ucini neku od onih stvari koje kvare sehadet. 

Otpadnistvo moze biti vezano za Allahov(j) 
vjerovjesnike, meleke ili Njegove propise, Serijat, naredb 
je obavijestio i slicno... 

Ako musliman padne u neki od uzroka koji k 
islama. Njegovo izgovaranje sehadeta i njegovo 
pojedinih propisa, od njega nece odbiti kufr i otpadnistvo 
nakon poziva na pokajanje. 

Onaj ko izgovori sehadet iz obicaja u trenutjcu 
kufra, sa njega nece ukloniti kufr u kojem se nasao 
propisi koji su se kufrom vezali za njega sve dok se 
vrata na koja je izasao u kufr. 



ODLOMCI IZ PISMA 
Korisne rijeci o razlozima koji vode u kufr 

Od sejha Ahdullaha b. Muhammeda h. Ahdul-Veh}ia}\a, Allah im se smilovao 

avat i selam na Njegovog 



Sejh, nakon sto se zahvalio Allahu i donio sa 
Poslanika M, kaze: 



.j;d 



vode 



"A zatim: Ovo su pojasnjenja i rijeci koje 
mudztehida, prijatelja cetvorice imama, koji su bill u 
vjere, u smislu pojasnjenja nekih djela i rijeci koje 
ga izvode iz vjere, makar izgovarao sehadet i pripisivE o 
nekim vjerskim propisima, i da to nece sprijeciti nje^[ovo 
njegovo ubistvo i pripajanje murtedima. 



532 



NAJBITNIJI PROPISI 



egovih pravednih halifa, 
se okretali kibli i bili u 



su 



on^j ko se pripisuje islamu, iH 
i otpasti od vjere. I to ako 

pravo, Njegove knjige, 
e, zabrane, ono o cemu 

^are islam, time otpada od 

pnpisjivanje vjeri, sa primjenom 

, a isto tako i ubistvo 

njegovog otpadnistva i 

Sa njega se nece otkloniti 

rke vrati kao pokajnik kroz 



sam prenio od ucenjaka 

no imami ehli-sunneta i 

muslimana u kufr, i koje 

se islamu i postupao po 

proglasenje kafirom i 



KORISNI SAMAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Pa kazemo: Sto se tice govora safija, Ibn-Hadzer u djelu Prepreke od 
cinjenja velikih grijeha, kaze: 'Prvi veliki grijeh: Kufr i sirk, da nas Allah sacuva od 
njih. Posto je kufr najveci grijeh otuda je bilo najprece da se progovori o njemu i 
o njegovim propisima. Uzviseni Allah kaze: 

"Allah, doista, nece oprostiti da se Njemu ista ravnim smatra, a kome hoce 
oprostit ce sve osim toga." (En-Nisa, ii6)' 

Zatim u Upozorenjima kaze: 'U njih spada pojasnjenje sirka', pa je 
spomenuo neke od njegovih vrsta, zbog toga sto veliki broj Ijudi pada u njih i sto 
se pojavljuju na jezicima vecine obicnih Ijudi a oni ne znaju da su takvi. Ako im 
se pojasni njihovo djelo(tj. sirk) da hi ga se klonili, kako njihova (dobra) djela ne 
bi propala ako to ucine, i da ne bi vjecno boravili u najvecoj i najgoroj patnji. 
Spoznaja ovoga je nesto veoma bitno. 

Opasnosti otpadnistva 

Onaj ko pocini djelo kufira sva njegova djela su ponistena. Na njemu je, 
po nekim od imama kao sto je Ebu-Hanife, duznost da nadoknadi ono sto je od 
vadziba. Njegovi prijatelji su se mnogo posvetili govoru o djelima koja vode u 
kufr, nabrajajuci jedan veliki broj njih, prestizuci u tome sve ostale imame 
mezheba. Ovo i pored toga sto su govorili da otpadnistvo ponistava sva djela, 
ako otpadne od vjere njegova zena se rastavlja od njega. Zbog ove opreznosti oni 
su prosirili spektar djela koja vode u kufr. Tako da je obaveza svakog pojedinca, 
koji se drzi vjere, da spozna ono sto su govorili da bi se od toga sacuvao kako ne 
bi zapao u ta djela i da njegova djela ne bi bila ponistena. Na njemu je obaveza 
da ih nadoknadi, a po ovim imamima od njega se njegova zena mora rastaviti. 

Poglavlje: Sto se tice hanefija, u djelu Poiasnjenje haram djela koja su 
spomenuta u Kur^anu, Poglavlje kufra, sto znaci prekrivanje i negiranje istine i 
nijekanje istoga. To je bilo prvo sto je spomenuto u Kur*anu od grijeha. Uzviseni 
Allah kaze: 

"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih Hi ne opominjao, oni 

ne vjeruju." (El-Beqara, 6) 

Od najvecih medu velikim grijesima je kufr, iznad kojeg nema veceg 
grijeha. Pa kaze: 



533 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerrad! 



ay 



Vrste kufra: 

Znaj da u onome sto vodi u kufr postoje vrstle 
AUaha M, vrste koje su vezane za Kur'an i ostale obj 
vezana za Muhammeda M i ostale vjerovjesnike, mel 
je vezana za propise. 

Sto se tice onoga sto je vezano za AUaha 
ne dolikuje, kao da poistovjeti Allaha ^ sa nekim oc 
negira neko od Njegovih svojstava. Hi da tvrdi 
stvorenjima ili da podrzava teoriju panteizma. Hi da je 
AUahom. Hi da pored Njega postoji neko ko 
ubijeden da je Allah il tijelo, ili da nastaje, ili da nije 
ne zna pojedinosti. Ili da ne vjeruje u neko od Alia 
naredbi, ili da sumnja u Njegovo obecanje i prijetnju, 
sedzdu nekom mimo Allaha. 



. Vrste koje su vezane za 

Ijene knjige. Vrsta koja je 

^ke i ucenjake i vrsta koja 



ako Mu pripise ono sto Mu 

Njegovih stvorenja, ili da 

Allahovo utjelovljenje u 

neko postojao oduvijek sa 

upra|vlja samostalno. Ili da je 

ziv, ili da tvrdi kako Allah 

hovih imena, ili naredbu od 

ili da ih negira, ili da ucini 



ima 



M 



Ili da vrijeda Allaha ig, ili da tvrdi da On i 
roden od necega sto je od Njega postalo. Ili da ibade 
Njegovih stvorenja. Ili da o AUahu izmisli laz, take 
bozanstvenost i poslanstvo. Ili ako negira da je 
Gospodar ili kaze da nema Gospodara. Ili da kaze za r 
slucajno i iz nemara ili nesto slicno spomenuto sto 
On visoko iznad svega onoga sto Mu pripisuju. U 
pociniti kufr po konsenzusu, bez razlike da li on to 
Ako ustraje na tome bit ce ubijen, a ako se poka 
pokajanje i bit ce spasen od ubistva." Kraj njegovog 

Razmisli, Allah ti se smilovao, o njegovom 
onome ko pocini sirk u ibadetu AUahu, da ce po 
ce biti ubijen ako ustraje na tome. 

"Poglavlje: Sto se tice govora hanbelija, Imaiki 
Kada su obaveze postale teske dzahUima i glupacima, 
postavki, velicajuci ono sto su sami podmetnuli za 
olaksali stanje, jer u okrilje ovih obaveza nisu dopusti 
sebi. Po meni su oni radi ovakvih postavki kafiri, kao 
obracanje mrtvima za potrebe, pisanje zapisa a na 
to i to'. Ili bacanje krpica po drvecu, slijedeci u tome 
Uzaa. Kraj njegovog govora. 



3tUi 



njima 



534 



dijete Hi drugu. Ili da je 

Njemu pripise nekom od 

sto ce sam sebi pripisati 

Njegov stvoritelj Njegov 

eku cesticu da je stvorena 

u ne dolikuje. Uzvisen je 

svim ovim primjerima ce 

tkcinio namjerno ili iz sale. 

e Allah ce mu prihvatiti 

govora doslovce. 

direktnom izjasnjavanju o 
konslenzusu pociniti kufr, te da 

Ebul-Vefa' b. AkU kaze: 

odstupili su od serijatskih 

. Tako da su time sebi 

i ulazak nikom drugom do 

sto je velicanje kaburova, 

'O zastitnice, ucini mi 

koji su obozavali Lata i 



sebe 



cne 



KORISNI SA2nAK 

VJfflOVANJA IMAMA TEVHIDA 



Razmisli o njegovim rijecima: 'Po meni su oni radi ovakvih postavki 
kafiri'. Kao i to sto ih poredi sa onima koji su obozavali Lata i Uzaa. 

V 

Sejh Tekkijjuddin u djelu Risale sunnije, kada je spomenuo hadis o 
haridzijama i njihovom 'izlijetanju' iz vjere, i Vjerovjesnikove naredbe da ih se 
ubija, kaze: 'Ako je bilo u Vjerovjesnikovo M vrijeme i vrijeme njegovih halifa 
onih koji su se pripisivali islamu, i koji su izlijetali iz njega pored velikog ibadeta, 
onda se mora znati da onaj ko se u ovom vremenu pripisuje islamu i sunnetu 
moze isto tako izaci iz vjere i to iz razlicitih razloga, od kojih su: Zastranjivanje 
koje je Allah pokudio u Svojoj Knjizi, pa kaze: 

"0 sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju." (En-Nisa, 171) 

V 

Sejhul-islam, rahimehuUahu teala, u govoru o rijecima Uzvisenog: 

"i ono sto je prineseno kao zrtva u necije drugo ime, a ne u Allahovo"(Ei-6eqara, 173) 

Kaze: Ocito je da se radi o onome sto se zakolje u necije drugo ime mimo 
AUahovog, bez razlike dal' to rekao ili ne. Zabrana ovoga je gora nego sto je 
zabrana onoga sto zakolje same radi mesa. Ili kaze da je to u ime Mesiha i si. isto 
kao sto mi zakoljemo nesto u Allahovo ime, ono biva cisce od onoga sto smo 
zaklali samo radi mesa, pa smo rekli: Bismillahi. Obozavanje Allaha sa 
obavljanjem namaza Njemu, prinosenje zrtve Njemu, je nesto velicanstvenije od 
spominjanja Njegovog imena na pocetku nasih poslova. A ibadet nekom 
drugom mimo Allaha je gori kufr od trazenja pomoci od nekoga mimo Allaha. 
Ako bi zaklao nesto u necije drugo ime, mimo AUahovog, da bi mu se priblizio 
time, to meso bi bilo haram, makar kod njegovog klanja rekao: Bismillahi. Isto 
onako kao sto su to cinile skupine od munafika ovog ummeta. Dok se od ovih 
murteda ono sto zakolju nikada nece smatrati dopustenim. Ali se istovremeno u 
toj zrtvi nalaze dvije vrste zabrane. Isto je ono sto se cini u Mekki od klanja u 
ime dzina." Kraj Sejhovog govora, rahimehuUah. 

Razmisli, Allah ti se smilovao o ovom govoru, i o tome kako jasno kaze: 
"Time sto ce zaklati u necije drugo ime, mimo AUahovog imena, neko od ovog 
ummeta, on je kafir murted, ono sto on zakolje nije dozvoljeno konzumirati zbog 
toga sto se u njegovom klanju nalaze dvije prepreke." 



535 



EBU-JUSUf MiDHAT B. HaSAN ALUFeRRAEZ 



Prvo: Zato sto je to zrtva koju je zaklao iT(iurted. A ono sto zakolje 
murted nije dozvoljeno konzumirati po konsenzusu. 

Drugo: Zbog toga sto je to nesto zaklano i[i necije drugo ime, mimo 
Allahovog, a Allah je to zabranio rijecima: 



-4J *JJ 



"Reci: Ja ne vidim u ovome sto mi se objavljuje da je 
sta drugo osim strvi, ili krvi koja istjece, ili svinjskog rr esa 
sto je kao grijeh zaklano u necije drugo, a ne u Allahov 3 



« je bio na stupnju Safije i 
vrijeda Allaha i Njegovog 
^-^y da je time pocinio kufr, 



Razmisli o njegovim rijecima: "Isto je ono sto f e cini u Mekki od klanja u 
ime dzina." Allah najbolje zna. 

Propis o onome ko vrijeda Allahovog posla\iika Muhammeda ^ 

V 

Sejh, rahimehullah, u djelu Isukana sahija protfv onoga ko psuje Poslanika, 
kaze: 

"Imam Ishak b. Rahoja, jedan od imama koji 
Ahmeda, kaze: 'Muslimani su se slozili, da onaj ko 
Poslanika, ili odbaci nesto od onoga sto je Allah objavfo 
makar potvrdio sve ono sto je Allah objavio.' 

Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i 
'Ucenjaci su se slozili da onaj ko psuje Poslanika 
imamima je ubistvo, a onaj ko sumnja u njegov 
Munzir kaze: 'Svi ucenjaci su se slozili da onaj ko 
ubijen.' 

Imam Ahmed za onoga ko vrijeda Poslanikal 
Pa mu je receno. 'Je li ima o tome hadisa?' Kaze: 'Da. 
koji je ubio zenu, i rijeci Ibn-Omera da onaj ko psuje 
ubijen.' Omer Ibn Abdul-Aziz kaze: 'Bit ce ubijen.' U 
mu se nece dati prilika na pokajanje. Halid b 
opsovao Vjerovjesnika M nedavsi mu priliku na pokaj^nj 

Pa, razmisli Allah ti se smilovao, o govoru 
prenosenju konsenzusa o onome ko vrijeda Allaha 
ako odbije nesto od onoga sto je Allah objavio, da je 
sve ono sto je objavljeno od Allaha. Ovim ce ti 



J- 
kufr 

vrij tda 



Velid 



Ishak 



536 






ikome zabranjeno jesti ma 
, to je dolsta pogano, ili 

ime." (El-En'am, 145) 



Malikovih prijatelja, kaze: 
kafir. Njegov propis po 
pocinio je kufr.' Ibnul- 
Poslanika ^ mora biti 



(3d 



kaze da mora biti ubijen. 
njih su hadis o slijepcu 
Vjerovjesnika M mora biti 
Dredaji kod AbduUaha, da 
je ubio covjeka koji je 
a." Kraj. 



a b. Rahoje i njegovom 

i Njegovog Poslanika, ili 

afir, makar on potvrdivao 

postaj:i jasno da onaj ko svojim 



KORISNI SMUMH. 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



jezikom vrijeda Allaha M ili vrijeda Njegovog Poslanika da je on kafir i otpadnik 
od islama, makar potvrdio sve ono sto je objavljeno od Allaha ili da se sali o 
tome, ne misleci to svojim srcem. Kao sto je Safija rekao: "Onaj ko se izigrava sa 
necim od Allahovih ajeta je kjafir, pa sta reci za onog ko se izigrava sa 
vrijedanjem Allaha ili Njegova poslanika ^?" 

Zato je sejh Tekkijjuddin rekao: "Nasi prijatelji i drugi kazu da onaj ko 
psuje Allaha cini kufr, bez obzira da li se salio ili bio ozbiljan, kao sto Uzviseni 
kaze: 

"Reci: 'Zar se niste Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne 
ispricavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." (Et-Tewba, 

65 -66)" 

I kaze: "Ovo je nesto sto je najispravnije i sto je potvrdeno". Kraj. 

Znacenje Ishakovih, rahimehuUahu teala, rijeci: 'Hi ako odbije nesto sto 
je objavljeno od Allaha', jeste da odbije ili odbaci nesto sto je Allah objavio u 
Svojoj Knjizi ili na jeziku Njegovog Poslanika ^ od farzova, vadziba, sunneta ili 
mustehaba, nakon sto je spoznao da je to Allah objavio u Svojoj Knjizi ili da je 
to naredio Svome Poslaniku % ili da je nesto zabranio, pa to odbije nakon toga, 
on je kafir murted, makar potvrdio sve ono sto je Allah objavio u Svojoj Knjizi 
od Serijata, osim onoga sto odbije i negira zbog toga sto je suprotno njegovom 
hiru ili obicaju njegovih sunarodnjaka. Ovo je znacenje stava ucenjaka kada 
kazu: 'Onaj ko negira ogranak oko kojeg postoji konsenzus cini kufr'. Pa ako 
negira zabranu upotrebe lijeve ruke kod jela ili zabranu pustanja odjece ispod 
clanaka, nakon sto je saznao da je Poslanik ^ to zabranio, on je kafir murted 
makar bio od najpoboznijih i najsuptilnijih Ijudi." 

Poglavlje: U djelu EM/cna'a i njegovom pojasnjenju kaze: Poglavlje o 
propisu murteda, a to je onaj ko pocini kufr nakon svog islama, govorom, 
sumnjom ili djelima, makar shvatao, njegovo otpadnistvo ce biti validno isto kao 
sto mu je bio ispravan islam, ali ne ako je prisiljen. Jer Allah 'M kaze: 



^yIj*^Le ov»^ '''^J 'i>ji=>\ l^ % 1 



«'!'■' ■'/i 



"...osim alto na to bude primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri." (En-Nahi, 106) 

Makar to cinio saleci se, jer opce znacenje Allahovih li rijeci ukazuje na 



to: 



537 



EBU-Jusur MiDHAT B. Hasan AluFerradJ 



"...ako neko od vas od svoje vjere otpadne." (El-Maida, M) 

Takode su se slozili o obavezi ubijanja murteda, onog ko pripise Allahu 
sirk i pocini kufr nakon islama, jer Allah M kaze; 



; Lio ^yJ _£U 'S ^ji c 



"Allah, doista, nece oprostiti da se Njemu ista ravf|jni smatra, a kome hoce 
oprostit ce sve osim toga." (En-Nisa, 116) 

Hi ako negira Allahov M rububijjet, ili negira svojstvo od Njegovih 
svojstava, ili da tvrdi kako je Allah Sebi uzeo drugu ili dijete, on time cini kufr. 
Ili ako sebi pripise vjerovjesnistvo, ili ako povjeruje onome ko za sebe tvrdi da je 
vjerovjesnik nakon Vjerovjesnika M, time cini kufr. Zato sto time negira 
Allahove H rijeci: 









"... nego je Allahov poslanik I posljednji vjerovjesnik." 

Ili ako negira nekog od vjerovjesnika ili nek 
nesto od njih, ili da negira meleke, ili nekog za koga 
time cini kufir. Zato sto negira Kur'an. Ili ako bi 
kufr. Ili ako vrijeda Allaha ili Njegovog Poslanika 
sa Allahom ili necim od Njegovih knjiga ili poslanika, 



(1:1- 






Ahzab, 40) 

od Allahovih knjiga, ili 

e potvrdeno da je melek, 

negir^o prozivljenje, pocinio bi 

kufr. Ili ako se ismijava 

kao sto Uzviseni kaze: 



u 



"Red: 'Zar se niste Allahu I rljecima Njegovim I Posianiku Njegovom rugali?"(Et- 

Tewba, 65) 

Sejh kaze: "Ako bi mrzio Poslanika M, ili da os eca mrznju prema onome 
sa cime je dosao i oko cega postoji slaganje, ili da izmedu sebe i Allaha uzme 
posrednike, na njih se oslanja, priziva ih i od njih tra::i, on po konsenzusu cini 
kufr. Zato sto su to postupci poput onih koje cine idolopoklonici koji su govorili: 

'Mi Ih obozavamo samo zato da bi nas sto vise Allahu pribllzill.' (Ez Zumer, 3) 

Ili ako ucini ili kaze nesto sto je ocito od ismijavanja vjere, od onoga sto 
je Allah propisao, cini kufr, na sto je ukazao prethodni ajet. Ili ako se kod njega 
primijeti da omalovazava Kur'an, takode, cini kufr. 



538 



KORISM SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Ako bi rekao nesto sto ce ga izvesti iz islama, kao da kaze: 'Ja sam jevrej 
ili krscanin', pocinio je kufr. Hi ako se ismijava sa AUahovim obecanjem i 
prijetnjom, on je kafir. Zbog toga sto se na taj nacin ismijava sa Allahom. Ili ako 
ne proglasi nevjernicima one koji su uzeli drugu vjeru mimo islama, ili sumnja u 
njihov kufr," pa sve dok nije rekao: "Onaj ko kaze: 'Meni je Muhammed 
potreban za ocito znanje ali za ono unutarnje nije', ili ako kaze: 'Od evlija ima 
onih kojima je dopusteno da izadu iz okvira Serijata, kao sto je Hidr mogao da 
izade iz okvira Musaovog serijata*, on je kafir. 

Onaj ko vrijeda ashabe, da Allah bude sa njima zadovoljan, ili jednog od 
njih, i tim uvredama doda to kako je Alija ^ bog, ili kako je Dzibril pogrijesio, 
onda nema sumnje da je ta osoba pocinila kufr. Cak sta vise, nema sumnje u 

V 

kufr one osobe koja se sustegne od proglasavanja ovoga nevjernikom. Sto se tice 
onih koji proklinju (ashabe) i odnose se ruzno prema njima, to je stvar neslaganja 
medu ucenjacima. Imam Ahmed se sustegao od toga da ih proglasi nevjernicima 
ili da budu ubijeni."' 



bSwL X^K. j^wl 
H*sr eg? ^8^ 



1 Ed-Durerus-Senijje, ( 10 / 149 - 239). 



539 



540 



Deveti odlomak 

NAJPOZNATIJE SUMNJE KOJE SU NAVOOENE PROTIV 
IMAMA DAVE I ZADOVOLJAVAJUCi ODGOVOR NA NJIH 



U njegovom sklopu se nalaze cetiri teme: 

1. tema: Odgovor na sumnju koja omalovazava Allaha M 

2. tema; Odgovor na sumnju koja omalovazava Vjerovjesnika M, i sa kojom se 
ismijava sdmo poslanstvo. 

3. tema: Odgovor na sumnju proglasavanja muslimana kafirima i odvajanja od njih. 

4.tema: Odgovor na najpoznatije sumnje koje su navodene posebno o Imamu da've, 
Allah mu se smilovao. 

1. tema 

ODGOVOR NA SUMNJU KOJA 0MAL0VA2AVA ALLAHA il 
Sumnja tvrdnje da je Allah tijelo 

To je sumnja kojom neprijatelji stalno optuzuju ehli-sunnet i dzemat a ni 
radi cega drugog osim radi toga sto su svog Gospodara opisali onako kako je 
opisao On Sebe, i kako Ga je opisao Njegov Poslanik M- I to na nacin koji 
dolikuje Njegovom poptpunom Velicanstvu i velicanstvenoj moci. Bez negiranja 
svojstava, niti izmjene njihovog znacenja, niti poredenja sa stvorenjima, i u 
svemu tome slijedeci, ne inovirajuci, Vjerovjesnikove M ashabe, Ijude koji su bill 
najucenija generacija ummeta u pogledu njihovog Gospodara, Vjerovjesnika i 
vjere. I to po konsenzusu ummeta, htjeli to novotari prihvatitili ili ne. 

Jedan od okorjelih protivnika daVe sejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, 
rahimehuUahu teala, kaze: "Poput vehabijske potvore o Svevisnjem Bicu, 
vjerujuci da je Allah ograniceno tijelo. Da je to tijelo sastavljeno od udova; ruke 
koja osjeca i koja pruza, noge kojom hodi, sjedi i ustaje, odlazi i dolazi, spusta se 
i dize. Pa su postali poput njihove brace od krscana u vjerovanju da bog ima 
Ijudsku prirodu. Iblis se poigrao sa njihovim bradama tako da ih je zaveo i izveo 
iz okvira islama jer mudzessime' nemaju nista zajednicko sa islamom....", itd. 



Sekta koja vjeruje da je Allah M u tijelu poput Ijudskog tijela. 



541 



EBuJusur Midhat b. Hasan AluFerrad;! 



i:- 



u 



Sejh Abdullah h, Abdur-Rahman eI-D;ribnn, Allah 
ovu izmisljotinju kaze: "Odgovor je da se kaze da pod 
sljedbenike selefijske dave, koja je otpocela u Nedzd 
Abdul- Vehhaba, reformatora dvanaestog vijeka. On 
imali poseban mezheb, naprotiv u pogledu vjerovarjj 
prethodnika i cetvorice imama i onih koji su ih 
ograncima vjere su bill na mezhebu Imama Ahmeda b 
i hadisa. Dok sa druge strane nisu osudivali to sto je 
drugog mezheba priznatog imama. Ako bi im se poj 
ispravnije u nekom drugom mezhebu, slijedili bi ga u 
radilo. Mi smo malo cas spomenuli da slijedimo 
gdje se nadu, a u onome sto je naveo ovaj govornik 
su: 



a sacuvao, u odgovoru na 

"vehabijskom" on misli na 

od sejha Muhammeda b. 

i njegovi sljedbenici nisu 

a su bili poput ispravnih 

slijedili u dobrocinstvu. U 

. Hanbela, imama sunneta 

neko bio pripadnik nekog 

asnila istina, i da je nesto 

l:ome bez razlike o kome se 

tekptove i dokaze, tamo smo 

mnogo gresaka od kojih 



mia 



1.; Nazivanje istih vehahijarra 



ni 



Nakon sto si saznao da se oni nisu izdvojili 
uveli nesto novo, nego sve sto su rekli jeste to da kazu 
(iz Kur'ana i Sunneta) i ispravnih prethodnika. I 
Abdul-Vehhab vec njegov sin sejh Muhammed. Tako 
sporedno bilo nazvati ih ^muhamedovcima'. I zato 
Allahovih imena. A Allah je Taj Koji im je darovao uti)utu 



sto 



2.: Optu^a protiv njih da vjeruju da je 



izjednacavanje( 



Oni to nikada nisu tvrdili, niti su ikada koris 
potvrde ili negacije. Onaj ko kaze da je Allah tijelo on 
ko negira tijelo je novotar. Zbog toga sto se ovaj 
vjerskim dokazima, niti su ga koristili selefi ili imami. 
dobra oni bi nas prestigli u njemu. Ali mi potvr 
spomenuta u tekstovima i ubijedeni smo u njihovu 
poistovjecivanje(tesbih) sa stvorenjima ili 
znaci da smo od mudzessima ako kazemo da je Allah 
Arsom, da je odvojen i razlicit od Svojih stvorenja. Ili 
Lice, Oko i to onako kako On hoce. Ili ako kazemcl 
presude onako kako On hoce. Ovo su svojstva koja 
Mi vjerujemo u njihovu istinitost ali ih ne 
stvorenja. Niti im pripisujemo kakvocu niti ih 
poznajemo Bice i njegovu kakvocu, onda isto 
potvrdujemo nacinom postojanja a ne kakvoce i 



kazemo 



i sa cim novim, niti da su 

da su sljedbenici tekstova 

) sto da'vu nije pokrenuo 

da bi ispravnije u osnovi i 

je El-Vehhab jedno od 

, znanje i djelovanje. 



Allah tijelo 



termm 



A 



till ovu recenicu u smislu 

je novotar. Isto tako, onaj 

nije nikada nasao u 

da je u tome bilo kakvog 

dujemo svojstva koja su 

istinitost. Dok negiramo 

temsil). Ali to ne 

iznad Svojih stvorenja nad 

ako kazemo da ima Ruku, 

da se spusta, dolazi radi 

spomenuta u dokazima. 

sa svojstvima 

dujemo. Jer ako ne 

za ova svojstva. Mi ih 

"iniranja. Kao sto su to 



su 



poistcivjecujemo 



uporec 



d^fi 



542 



KORISNI SAlETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



govorili veliki imami. Pa kako je onda moguce da se na osnovu toga kaze da smo 
mudzessime? 

Isto tako kada kaze: 'ograniceno'. Raspravu oko toga cemo ostaviti sta to 
znaci 'ograniceno', zbog toga sto je to delikatno pitanje i sto su neki od predaka 
potvrdili dok su drugi negirali. Ali je bolje sustegnuti se. Zbog toga sto je 
rasprava oko toga novotarija i zbog toga sto se ovaj termin ne nalazi u dokazima. 
Medutim, opravdat cemo svakog onoga ko je o tome govorio htijuci samo 
najbolje od potvrde i negiranja. 

U svakom slucaju, mi u svemu ovome nemamo nista posebno u odnosu 
na druge, medutim, ocito je da ovaj pisac ubacuje svoju robu medu selefe i 
njihove stavove. A prece je bilo da svoju potvoru i kudenje uputi imamima 
selefa i njihovim ucenjacima. Zbog toga sto su ovo stavovi i mezhebi preneseni 
od njih u njihovim pisanim i poznatim djelima."^ 



BfiESr B®^ BhSr 



^ Kenzun semin, str. 264 - 271 . 



543 



2. tema 

ODGOVOR NA SUMNJU KOJA OMALOVAZAVA VJEROVJESNIKA 
SA KOJOM SE ISMIJAVA SAMO POSUNSTVO 



Jedan od zlikovaca i protivnika tevhida i 
svojih sljedbenika od musrika kako vehabije nisu spoz 
prirode, nego su se zaustavili kod njegove Ijudske 
kufrom onoga ko je opisao AUahovog Vjeroy 
svjetlost. Kako ne, tako mi Allaha, kada se svako 
uputu svjedoscu i tajnama. Ali su, po obicaju tv: 
putem Poslanika M ociti sirk i da izvodi iz njegove 
kod ovoga bilo bi dobro, nego su se potrudili da Use 
karakteristika i odlikovanja koja mu je Allah daro 
tevesul njegovim posredstvom i trazenje sefa'ata od 



monoteizma je usadio u srz 

lali sustinu Poslanikove M 

prirode. Hi cak da su osudili 

i odabranika M, da je 

njegovim posredstvom veze za 

rdokoinosti, osudili da je tevesul 

;e vjere. Da je stvar stala 

bslanika M svih njegovih 

/ao, tako da je kod njih 

idcjla postalo, po njima, isto. 



jesnika 



blagi 



d;i 



Jedan od okorjelih neprijatelja i protivnika 
Abdul- Vehhaba, rahimehuUahu teala, kaze: "Na za 
velicanje Poslanika na nacin koji ga izvodi iz okvira nj 
izmisljotinja... itd." 

Sejh Abdullah h. Abdur-Rahman el-Dzihrin, Allah g 
ovu izmisljotinju kaze: "Odgovor je da se kaze 
podrazumijeva sejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba 
od njegove selefijske dave, Allah im se 
rahimehuUahu teala, nije dosao ni sa cim novim, ne 
sto je bilo zanemareno od znamenja tevhida koji je 
nad robovima. 



kako 



smilovao 



Dozvoljeno od Ijuhavi prema Vjerovjesniku ^ 



Sto se tice Poslanika Muhammeda M mi ga 
prednost Ijubavi prema njemu vise od nas samih i nasih 
uslov valjanosti imana i zato sto je on M rekao: "Ni/co cd 
mu ja ne budem drazi od njegovog djeteta, roditelja i svi \ 
mi ga necemo radi toga izdvojiti od njegove Ijudske 
gospodarem, iU bozanstvom, Ui stvoriteljem, iU opslcrbiteljem 
posebna odlika je objava i poslanstvo, cime mu je AlLih 
Ijudima. Spustio mu je objavu i zaduzio ga da ponese 
svim Ijudima. Ali, istovremeno, on nije prestao biti co\ 



544 



ve sejha Muhammeda b. 
ost vehabije tvrde da je 
egove Ijudske prirode laz i 



1 sacuvao, u odgovoru na 

on pod vehabijama 

i one koji su se okoristili 

Poznato je da on, 

o je obnovio Ijudima ono 

sustinsko AUahovo pravo 



c jenimo, volimo, i dajemo 

imetaka. Zato sto je to 

vas nece vjerovati sve dok 

Ijudi Zajedno.'' Medutim, 

prirode pa ga uciniti 

Nego njegova 

dao prednost nad svim 

poslanicu i da je dostavi 

jek i rob. 



KORISNI SA2ETAK 

VJEROVANJA IMAMA TEVHIDA 



Allah iikaze: 

"Reci: Ja sam covjek kao i vi, meni se objavljuje." (El-Kehf, uo) 

Hi cak sta vise, niko od poslanika nikada nije izasao van okvira svoje 
Ijudske prirode, kao sto je Allah govorio o poslanicima kada su se obracali 
svojim narodima: 

"Mi jesmo Ijudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi - "ali, Allah daje 
blagodat samo onim robovima Svojim kojima On hoce." {Ibrahim, u) 

Kada su musrici presU svaku granicu trazivsi od njega neke postupke 
koje ne moze uciniti niko osim Allaha, Allah M je rekao: 

"Reci: 'Uzvisen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo covjek, posianik?" (El 

Isra, 93) 

Da li ijedan od dokaza ukazuje kako su poslanici izlazili van okvira svoje 
Ijudske prirode? lU da su postaU takvima da poznaju gajb i da posjeduju 
upravljanje u svemiru i da sudjeluju sa Gospodarom u darivanju i uskracivanju, 
nanosenju stete ili koristi i tome slicno? Zar Allah nije rekao Svom 
Vjerovjesniku ^: 

"Reci: 'Ja nisam prvl posianik i ne znam sta ce biti sa mnom ili s vama; ja slijedim 
samo ono sto mi se objavljuje, i ja nisam drugo doli opominjateli otvoreni.'" (Ei- 

Ahqaf,9) 

Naprotiv, Allah mu je naredio da negira ove stvari o sebi pa kaze: 

"Reci: Ja vam ne kazem: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Meni je poznat 
nevidljivi svijet', niti vam kazem: 'Ja sam meiek'." (Ei-En'am, 50) 

Posianik #: je svjetlost i j