(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Spomen-cviece iz hrvatskih i slovenskih dubrava"

■',S V 



;te<7^. 



a;''^v 






^IVrCl 



!c. 



*:-i 



•/rw^ 



'IMX' 






SU?i- 



Vlo 



.\ 



'^m^^/t- 









Ayj5>y 










rbX 






V '^ J 



M- 



1^ 



VWfs 



.;^J-^^/^^■^/^ ■" 







SPOMEN-CVIECE. 



^. 







,s?^' 



SPOMEN-CVIECE 



IZ 



HRVATSKIH I SLOVEXSKIH DUBRAVA. 



L" VIENAC SAMLA 



MATICA HRVATSKA. 



SA SLIKOM BISKUPA J. J. STROSSMA\"ERA, 2q SLIKA U SLOGU 
I IS UNUETXICKIH PRILOGA. 



1 
\ 



ai&J^ ^ ' ' 



..:....^.- . 



<-y. 



ZAGREB 1900. 
IZDANJE .MATICE HRVATSKE*. 



NARODNOMU DOBROTVORU 



BISKUPU 



JOSIPU JURJU STROSSMAYERU 



U SPOMEX 



PEDESETGODISNJICE NJEGOVA BISKUPOVANJA 



MATICA HRVATSKA. 






PEDESETGODISNJICI 

BISKUPOVANJA 

JOSIPA JURjA STROSSMAYERA. 







I. 



rvatski i slovenski knjize\nici zJruzise se, da u .Ma- 
tici Hrvatskoj« saviju jedan knjizcvni vijenac, iz 
ko!2;a ima prosjati jcdnodusna knjizevnicka slo^a 
r^Mv slovenskoi^a i hrvatsko^-a naroda. Lz njili pristaju 
v Limjetnici, koji ce djelu podati sjaj i umnoziti mu 
Ijepotu. Misao ih jedna svela, da proskwe pedesetii,"odisnju 
slavu biskupovanja Josipa Jurja Strossmayera. Misao je ova 
krasan izraz one i^lavne ideje naroda hrvatskoc'a i sloven- 
skoii^a, vodilice sve^a historijskoira zivota njihova u de\et- 
naestom vijeku, da se obadva plemena sloze i ujedine. Slo- 
venci na krilima Ijuhavi donesose svoje plodove knjizevne i 
umjetnicke. Smije se reci, da je ujedinjenje u ovoj knji- 
zevnoj radnji pravo ujedinjenje srdaca hrvatski)i;a i sloven- 



skoga naroda. Slave svog-a zajednickoga dobrotv 



ora 



vm 

Prije pedeset tjodina, dne i8. novembra g. 184c)., donesc 
slu^beni Wiener Zeitung* imenovaiije doktora filozofije i 
teologije Josipa Jurja Strossmayera za biskupa djakovaCkog. 
Mhidi dvorski kapelan i direktor u Augiistineju tek u tri- 
deset i petoj godini pru/^ivio bio kro/. dvije godine beCkii 1 
evropsku bum u lieCu. Obasjao ga bio vec sjaj velikoga f^i)- 
vornickoga dara u dvorskoj crkvi, ogrijevalo ga prijateljstvo 
najodli(inijih Hrvata u HeiJu. (elaCid ban predloiio ga za bi- 
skupa upravo u casu, kada jc bio na visini slave i moci. Za 
male mjeseci potamni narodno naSe i drugih naroda obzurje, 
utapahu se i nade Jclaciceve. Za dva nijeseca (28. januara 
god. 1850.) zabilje^i tadanji banski vijecnik Ivan Kukuljevic : 
»Odem pozdraviti — u Beiu — biskupa Strossmayera. 
On me primi veoma radostnim licem. rede sam, da je 
naimenovanje njegovo za biskupa jedina ste- 
C e V i n a n a ^ a, da j e on p r v i n a r o d n i b i s k u p. « 
Stra^an komentar posljedica krvlju hrvatskom zaiivene g«»- 
dine 1848. Divna svijest d samnm sebi : kao nadahnut sluti, 
na koje ga je mjesto milost bo^ja postavila, da bude vodja 
svega svoga naroda. Sloiimo s ovim zapis njegov od g. 1841. 
prije njegova polaska u HeC. Bio ved dvije godine kapelan u 
Petrovaradinu, ne^to se porecJkao sa svojim ^upnikom, dospio 
u Djakovo, da tra^i drugo mjesto. Biskup ga prikori i zap<»- 
vjedi niu, da se vrati na svoje mjesto. U tuzi i molitvi 
sprovede nod. Sutra rano pozove ga opet biskup i javi mu 
veseo, da ga je car Ferdinand primio u zavod sv. Augus- 
tina u Bedu. Strossmayer zabilje^i u svoju hilje/^nicu : 8. o k- 
t o b r a z n a m e n i t z a m e n e dan o s o b i t e m i 1 o s t i i 
providnosti bo2je. Treba da se uvijek Bogu 
molim i njemu zahvaljujem, ali usobit(j ovih 
dan a. Ako mi je slobodno pogledati u buduc- 
nost. Bog me zove za velike stvari i bit ce meni 
veoma slaba^nu na porno c.« Ovo predvidja fovjek u 



IX 

svojoj dvadeset i sedmoj godini, — ovako predvidjaju samo 
heroji ii lustonji covjecanstva. 

Vec u prvoj svojoj poslamci veli mladi biskup, da ce 
slijediti »veliCanstveni pnmjer Ijubavi k domovini samoga 
Spasitelja na^eg"a«, koji da je i po mnijenju Bossuetovu »krv 
svoju osobitim obzirom na svoj narod prolio i hotio, da se 
po zrtvi, koju na drvetu kriza za cio svijct prikaza, i Ijubav 
domovinc posveti«. Drugi primjer da nam daje sv. Pavao, 
kada zavapi : »Zalost velika i bol neprcstano obnznna srce 
niojc; zeljah biti ja sani proklctstvo od Isusa za bracu moju, 
koji su rodjaci moji po puti.« . . . *Izraelci su- , - tumaci nam 
sv. I'avla biskup — ^^sjeme Abrahamovo, i ja sam ; basti- 
nici su obecanja bo^jih, i ja sam. Ja sam udo od tijeki nji- 
hova i krv sam od krvi njihove. Sagrijesili su i oglusili se 
na glas proroka svojih, umorili su Boga i spas svoj, krivi 
su prokletstva i osvete bozje, ah su ipak mo]i i moje se 
srce od njih nikada odcijepiti ne ce ; pace zelio bih i ja zeljno 
nje sobom zamijeniti i p(j primjeru Boga i mestra svoga 
vlastitom zrtvom nje od prokletstva bozjega otkupiti. Evo 
prave i Ciste Ijubavi svecenicke, koja se nicim na svijetu 
smutiti ne da, pace koja u nesreci i nezgodi naroda svoga 
sveudilj raste, dok se do one zestine i izvrsnosti ne do- 
vine, koju je Isus u bozanstvenom svoni srcu prama svim 
nam gojio.« Ovako biskup protumaci sam svoju Ijubav do- 
movine, — ovako razjasni svoju devizu : »Sve za vjeru i za 
domovinu ! < 

Biskup .Strossmaver je nastupio svoju biskupsku stolicu 
g. 1850., kada je vec crni apsokitizam i Ijuta germanizicija 
uzela pokkipati njegovu domovinu Hrvatsku i cijeki monar- 
hiju. Kako je prozivio onih deset godina, toga mi ne cemo 
pripovijedati. Ne cemo ni za poslije pripovijedati njegova 
zivota. Bog ga pozivio jos dugo ! Nadajmo se, da ce milost 
Boga velikoga preko njega izvesti jos koje znamenito djelo 



na korist i slavu i za boljii buducnost naroda hnatskn^a. 
Mi hocenio sarin > da poka/^tin*^, kako je nialcn podasni 
naslov nas^emu biskupu. kada inu se veli. da je Meceiia 
hrvatsk<)<^a naroda. V'i^e je on, jer je svoj narod nadali- 
njivao bo^anskim idealom 2ive vjere u bolju buducnost. 
Zato pustimo biskupa saina, ncka i;ov«iri. 'Divna vain je 
stvar — iJ^ovori on pri povratku ustava (ij. iS(»i.) -srce 
(JovjeCanskt), iarobna sila Ijubavi. Ljubav nebo sa zemljoni. 
zemljii s nebom spaja; ljubav pufinu inorsku s jednnir.i 
kraja svijeta na druivi, ljubav razjay^ene hridi. ljubav istok 
do zapada brzinom munje prevaljuje; krepkoj voiji i ljubav 
niiita na ovome svijetu teAk<). ni->ta neiTio<jui?no nije; Ijubavi n 
ista ncniila snirt Ijubiiniie uj4;rabiti ne nn»;?e; jerbo ako 
ne ;^ivi u taninom ijrobu. 2ivi ipak u majcinom srcu, koje 
o;a opiakuje. Tako vam se ta stvar nekini na(Jinom ima 
s pravinia i slobodania naroda, knji jc do saniosvijesti svoje 
potpuno dozrio. Moirutie je, da se tudjim nesmiljem na- 
rodnc svctinjc iz javnoi;a ^ivota izacfnaju; ali ako je narod 
umio neoskvrnjenu dusu saCuvati, dusu, koja tudje bla;;;o- 
dati ne prezire, vrhu sveyfa pako svete svoje svojine Ijubi 
i brani, tada nije nista izfjfubljeno ; tada ne Cfinu narodne 
svetinje, neo^o se tim vecom silom iz javnoija /^ivota <inamo 
povuku, odje je svakooa /^ivota izvor i sjediAte, to jest u 
srce i svijest naroda. Xije se Saliti sa svije>icu naroda. 
S njome je zahinan boj biti, jerbo je pri torn svetistu i isto 
Svemciufucstvo upliv svoj o.o^ranifilo. Sve da bi i moi;uce 
bilo prava i slobodu naroda zrelop;a i samosvjesnoo^a u pu- 
(^ini morskoj utopiti, u razjaienu brid strmoc:laviti, u tamni 
grob ukopati, ipak bi naskoro novim i sjajnijim ^ivotom o2i- 
vjele, jerbo i opet velim, srcu i Ijubavi eovjefanskoj niti ista 
nemila smrt Ijubimf e ugrabiti ne mo^e ; a sto u svijesti na- 
rodnoj 2ivi, prije ili poslije i u javnom ^ivotu o^ivjeti mora.- 
Svijest i srce naroda, to je onaj ugaini kamen, na 



XI 

kojem nas hiskup i^radi sva s\(»ja Jjela. To je dapacc pecma, 
na kcijdj se ima saii'raditi hudiicnost hrvatskojca naroda i 
njegovili suplemenika. V stotini poskmica i iiovora, sto ih 
je napisao i izgovorio svom narodu za dvo pedeset iiodma, 
stalna nui je i sveta rijec , ponavljana po stotinu puta, 
sto sve ima hiti u svijesti onom narodu, koji hoce napre- 
dovati. Cujmo, sto recc u svojem do sada posljednjcm — 
kako sam rece — testaiiicntanioni i^Dvoru iza dvadcset i tri 
o'odine (g'. 1884.). OpmniniL' svd] narod, kako cc si stcci slo- 
bddu. »Xarod, koniii jc ugasnula svjetlost, koja ga k n]ci;ovu 
Betlehemu vodi, narod, koji jc sav u kal i smct zagreznuo, 
pak se nije u stanju uznijeti do one svrhe, koju niu je Hog 
na ovom svijetu opredijelio, narod, koji se ne zna za 
idealne ciljeve svoje raspaliti i na sve moguce zrtve olna- 
bnti, narod, kop iivijek sanio strahuje 1 preda, koji u oz- 
hiljnim okolnostinia samo i jedino na svo|u shihost 1 nemoc 
misli, narod, koji iivijek i uvijek misli, da samo pod tudjini 
okriljem i tudjoni moci i pomoci zivjeti moze : takav narod 
truli, iznemaze 1 propada, i takav narod oeevidno ne ima za- 
loga zivota i huducnosti. Suprotivnim pako nacinom narod, 
koji zna, sto lioce, koji si nikada i uz nikakvn eijeiui na 
svijetu ne da iz duse i svijesti izhiti onu idealnu svrhu, 
koja od samoga Hoga dohizi , narod, koji zna u odlucni 
cas sve svoje sile u jedno skupiti i na podignuce visih 
svojih ciljeva uputiti, koji zna u takav c^as opcim odusev- 
Ijenjem uciniti onu poslovicu: ■>il slobodno zivjeti, il sUivno 
umrjeti , takav narod, sve ako mu je kroz vijekove horiti se, 
patiti 1 svaku zrtvu podnasati, prije ili poslije se spasi 1 slo- 
bode se svoje dovine." 

Ove temeljne misli vode biskupa u njegovom politickom 
zivotu. Mi ga ovdje ne mozemo pratiti na njegovom poli- 
tickom putu, kada je na celu ogromne stranke narodne 
kusao stvoriti samostalnu drzavu hrvatsku u okviru nase 



XII 

nionarhije. Nije nam ipak teiko na kratko priopciti njcj^ovo 
stalno i neprelomivo stanoviite, njejjov narodni politiOki pro- 
ofram. Evo ga cijela i p<itpuna : Kada se jjovuri, gospodo*, 
veli on u svom ijovoru 5. jula ifod. iSdi., o samostal- 
nosti i cjelovitosti naSe dri^ave ; kad se radio samostalnosti 
i cjelovitosti krune i driave hrvatske i o njcnim odno^ajinia, 
tad. I se dakako mfikom niimoici ne inoJISe onaj svei^ani «Jin, 
kojini djedovi na§i pred cijelom Kvropom zasvjedoiiSe samo- 
-talnost svoju; sveiJani din, kojini prejasna kraljevska kutia 
na!>a steCe nasljedno pravo na krunu i dr^avu hrx'atsku u 
niuskim odvjecima svojim, Cin, kojini mi u saboru naiem na 
(.letinju cf. 1527. slohodnom i p<»sve nezavisnom voljoin na- 
^om izahrasmo svojim kraljcm Kerdinanda I., ne kano kralja 
ugarskosfa, negfo kano nadvojvodu austrijanskoga i kralja 
ceikoga 

»Evo me nastavlja hiskup k<>d pragniati(!ke 

sankcije, pod kojom se L p^ri kano pod sjajnom zastavom za 
svoju samostalnost i nedvisnost tako junac^ki bore. Mi iniamo 
nasii posehnu, od L",s^arske posve neodvisnu -i s njoni posve 
ravnopravnu sankciju prag^matifku, koju snio mi posve samo- 
stalno i neodvisno od Ugara jedanaest g;odina prije njih primili, 
to jest g. 1712., docim ju L'gri tek g. 1723. primiSe. Mi dakle 
vlastitu svt>ju zastavu imamo, pod kojom isto tako kao i I gri 
za svestranu samostalnost i neodvisnost svoju horiti se mo- 
2emo. Ne znam, gospodo, da li ikoji narod u carevini toliko 
prava i toliko razloga i du^nosti ima na pragmatiCku sank- 
ciju pozivati se, koliko upravo mi Hrvati. Iniamo mi pravo 
to, jer smo mi Hrvati vazda duinostima, koje nam na§i 
drzavni ugovori, pa i ovaj, koji pragmatifkom sankcijom 
nazivamo, nala^u, tolikim izobiljem za dosta cinili, kolikim 
jedva ikoji narod u prostranoj carevini. Xe ima naroda u 
carevini cijeloj, koji bi sjajnim svojim zaslugama toliko diCnih 
pohvala od svojih okrunjenih glava stekao, koliko upravo 



XIII 

Hrvati, ter zato upravo mi Hrvati imamo pravo zahtijexati. 
da se onim istim izohiljem, kojiin mi du^nosti nase ispunismo, 
prava nasa na drzavnim ugovorima, napose na pra<i,-matick(»j 
sankciji osnovana, u potpunoj svojoj cijelosti priznadu. Mi 
upravo Hrvati pravo osohito imamo na pra2,maticku sc 
sankciju pozivati ; jcr upravo mi Hrvati, pnmajuci prai^ma- 
tidku sankciju, osobitu usluo"u uc^inismo prejasnoj vladalacko) 
kuci nasoj, do5im mi put prokrcismo, da i L i^ri posiije 
jedanaest godina pragmaticku sankciju prime. Poznate su 
one Karla III. rijeci Hrvatima : '»daturi operam, ut quae 
coepistis consilia, ea incliti St. et (3o. Hun<;-ariae amplectan- 
tur.«« Mi ne samo pred cijelom Evropom pocetkom osam- 
naestoga stoljeca i opet posvjedocismo potpunu neodvisnost 
krune i dr^ave nase, razpolozivsi njom neodvisnom posve 
voljom nasom na korist tankog" spola prejasne nase vhida- 
laCke kuce, nego si tim naiinom i opet kao i sestnaestoga 
stoljeca najsvecaniie ujamcismo stara prava i stari ustav nas. 
Pafie Karlo III. u znak osobite svoje dopadnosti i prizna- 
nosti obveza sebe i svoje nasljednike, da ce nasa prava i 
nase slobode svakom zgodnom prihkom povecati i umnoziti. 

>Duznost nam je pozivati se na pragmaticku sankciju 
i obzirom na drzavnike austrijske, koji si u novije doba 
mnogo glave tim taru, kako bi sankciju pragmatiiiku ugarsku 
s obljubljenim jedinstvom carstva u suglasie doveli, sto je 
po mom osvjedocenju bez uvrede pravde i istine samo jednim 
putem moguce, to jest: na temelju potpune lederacije, koja 
bi svakom narodu ravnim nacinom pravo podijeliti imala i 
koju ne bi narodi kano oSevidnu opasnost i propast svoje sa- 
mostalnosti i svog starog prava, nego kano jamstvo samo- 
stalnosti i svog starog prava smatrati morali ; na temelju 
mislim tederacije, koja raznohkim narodnim elementima 
carstva jedino odgovara ; koja je jedina kadra grdnu rami 
carstva s vremenom iscijeliti ; koja je po mom 5vrstom osvje- 



_XIV_ 

JoCcnju jcdina kadra carstvi> od vclike opasnosti, kojitj u 
susret idc, pat^e od oiievidne propasti oslobtiditi. Centrali- 
zacija, koja jednofj; ili druj^og; sanio naroda korist ma p<>d 
kakovom izlikom prcd oCima ima, nipoito uspjcti ne moic 

Ovo je politic^ki proijram naSeu:a biskupa. izrcCen <;odiiu 
iSdi. Ovd je proiiram hiskupa i (»vc •i<tdiiie jubilarnc li>00. 
Uvim proi^ramoni disc dii^ia sveg;a naAciia naroda. 

Sada da vidimo biskupa kao vodju u uzviSenini cilje- 
vima narodne prosvjete. l' zori naSe^a prcporodic- 
noga ustavnop;a i^ivota jjod. iSfio. osnova biskup juiidsla- 
vensku akademiju znanosti i unijetnosti u Zajircbu. Prene- 
simo se diihom za jcdan fas u one dane. Deset ^odina 
lei^ala mora apsolutizma i ijennanizacije na na^em nar«idu. 
X'rada se ustav starodavni. Ljudi jo§ niti pravo odahnuli 
nisu od jxerrnanizacije. Ima jos nekoliko radnika iz za- 
nosne )>ilirske dobe. Novih radnih sila premalo se rodilo. 
Ljudi su tek sretni i bla^eni, da u s^ikolama i uredima ozivi 
i zavlada na^ mili materinski jezik. I' taj Cas osniva bi- 
skup akademiju znanosti. I bolji dusi narodni strepe, da 
je preuranio. On se opet uzda u pomod bo^ju i u velike 
dujievne darove svog;a naroda. On odmali pri osnutku po- 
kazuje akademiji uzviyiene narodne ciljeve. Povjest nas 
uCi,» — veli on u osnovnom pismu, — »da knjiija ne 
mo/^e cvasti u narodu malenu, a niti u narf>du kf)liko mu 
drai^^o mnogobrojnu, ali narjeCjima razdrobljenu, ako se ova 
ne sliju u jedan knjiievni jezik. To uvidivSi, svi znatniji 
narodi starog;a i novog^a svijeta stopi^e raznolike 2ivlje je- 
zika i cudi u jedan cjeloviti stroj, te si stvorije jednu na- 
rodnu knjigu, koja ih podi^e do visoka stepena narodne 
prosvjete i naobrazenosti. Dokle su vec dospjeli razni narodi 
romanskosja i germanskoga plemena? Poznato je, da ova 
nastojanja, navlastito kod Hrvata i Srbalja, lijepim urodi^e 
plodom, te da oni mogu pokazati djela, koja bi i ostalim 



XV 

evropeiskim knjizcxnostiina sluzila na cast. Xii razhi)riti|i si- 
novi jug'oslavenskno-a naroJa, kojima je do toiia stalo, Ja 
svoj narod dovedu na ono mjesto, kojc i;a idc po odiiici 
bozje promisli, svaki dan jasnije uvidjaju, da ovako rascjcp- 
kani u hrvatsku i srpsku samo pismenima razdijeljcnu, u slo- 
vensku i huiiarsku i;ranu, trose zahman svojc lijupc silc. ( )davlc 
porodi sc u n]ili mali) nc opccnita teznja i zel|a, da se u kolo 
hrvatske i srpske knjizevnosti najpnjc povuku hiaca Slo- 
venci, kojim bi se tiin obezbijedio iiarodni zivnt i naprcdak, 
a nam Hrvatima i Srbima nabaviki Hjepa kita suposlcnika. 
'l\jinu kolu mog-li bi se pribliziti i radini Buii,ari. l"aj narod, 
jak do pet milijuna, vec iz tog'a zasluzuje svu nasu pozornost, 
sto je nekada iipravo na knjizevnom polju prednjacio ne 
samo juznmi, nego i sjevernim Skxvenima, pa u novije ta- 
kodjer doba pokazuje, da nije u njem utrnuo dull sv. Cirihi i 
Metoda, sv. Klimenta, Ivana Eksarha i velikoga cara Simeona. 
Evo na taj nacin svuda na slavenskom jugu ukazuje se 
vruca zelja, da mu bude jedna knjiga. Same do sada ne 
mia )os sredotocja. Ovim sredotocjem imalo bi biti uceno 
drustvo ill akademija, u kom bi se imali st]eeati i sjediniti 
svi bolji mnovi hrvatski, srpski, slovenski i bugarski. ( Irad 
Zagreb stece si tolike zasluge za preporod nase knjige, 
da zasluzuje biti stolicom ovoga jugoslavenskoga ucenoga 
drustva.< 

Tko ce izbrojiti sve, sto je biskup ucmio za akade- 
mija.'' On ju je tek pravo osnovao i pravim zivotom na- 
dahnuo, kada je pok^zio temelj nasemu sveucilistu. U isti 
cias — kada je sabor prihvatio osnovu akademije — i u 
istom govoru stavi prvi on predlog za sveuciliste (ir. apnla 
god. I'Sbi.): > Ako misli akademija znanosti — veil biskup — 
> procvasti, tada je nuzno, da se za nju sjemeniste mkidih 
Ijudi otvon u sveucilistu. Akademija pretpostavlja sveuc'i- 
liste.« To je naravno. Nije ga opominjala samo misao na 



XVI 

napredak akademije, ve<i i op(ia narodna misao. Kako hi 
se mofj:ao i pomisljati onaj nje^ov politicki pro^ijram, kako 
da bude samostalna Hrvatska u okviru mi»narhijf bez svoo;a 
najviSega ucl^evnoi^a zavoda. Tko de vam pripovijedati, kako 
hiskupovo srce strepi za prvom prilikom, da uspali baklju 
iivti i jake misli u svem svome narodu /a narodno svcut'^i- 
li^te? Tko ctj vam pripovijedati, kako li jc (»n slavctM tristo- 
2;odiiinjicu slave junaCke smrti Xikole Zrinskoija {p;. lK(>(».) 
i prilo^iv pedeset hiljada forinti, ne samo sav narod uspalio 
za narodno sveu»^ili§te, ve<i je stvorio i neprelomnu narodnu 
volju, da se je ta misao morala oiivotvoriti. Kako li je 
slavio svoju pedesetofodlAnjicu misnikovanja i polo2io dva- 
deset hiljada za mcdicinski lakultet i opet nar(»d pozvao, i 
narod se odazvao. I opet je podicjao vjeru narodnu i po- 
uzdanje u svoju sna/j^u i bit de skoro naSe sveudiliste pot- 
puno. Evo vam, Cemu se sve biskup od svcuCiliAta nada : ^ti 
smo, boredi se kroz vijekove« — veli on o sveuOiliAtu odmah 
poslije otvorcnja nje«j;ova <jodine 1874. — ►protiv barbarstva 
za kr^dansku izobra;?enost, vrlo oslabili i iznemoy;li. I 'da 
tijela na^eo^a jo^ i danas su rastrg;ana. Sveudili:Stc upravo 
naSe svetu zadadu ima, da narod slo2i i zdru^i, da se ono, 
§to je nepravda i udes hudi od tijela naSe«ja otrg;nuo, i opet 
majci naSoj opcoj priljuhi. SveudiliSte naSe ima upravo biti 
ono sveto oofnji^te, na kom se srca bratska na Ijubav, slo<;ii 
i jedinstvo raz^Tijati imaju. U saraom na^em u^cm domu 
dva brata rodjena, jedne majke sinove, jo5 predsude ncke 
rastavljaju. Jednu krv, jednu duSu, dva diCna imena, koja 
jedno te isto znaCe, Cesto puta razdvajuju. Do sveudiliita je, 
da te predsude i razmirice prestanu, da se brada u jednu 
du§u i u jednu svetu namjeru spoje. A §to cu redi o nasim 
prvim susjedima, braci slovenskoj ? Al neka znaju, da cemo 
mi svi na uvijeke u du^i i srcu na^em zadr;^ati zahvalnu 
uspomenu onih rijet^i, izustenih po jednom od najodlidnijih 



XVII 

njiliovih siiiova: »Braco Hrvati, znajte, da mi Slovenci vase 
sveuciliste smatramo za nase vlastito sveuciliste.- Zlatne 
odista rije(!i, pune iiadc i utjehc. Kad sam tc lijepe rijei^i 
cuo, menc je suza radosti polila. Hudimo toj hraci zalivalni 
i pokai^imo im svakom prilikom, da jc udes njiliov nas udes, 
da jc rana njihova nasa bol, da je veseljc njiliovo nasa 
radost. (last osobitu, koju nam izkazase tom prilikom braca 
nasa Poljaci, (iesi i SIi)vaci, duznosl nam nalazc, da uza- 
jamnost bratsku ii"oi'lji\i> nje^'ujemo, da se moralno medju 
sobom podupircmo. vSveuciliste nase otvoreno je i bijednoj 
nasoj braci Bosnjaku i Bugarinu. Pri<;rlimo ih bratski, kada 
k nama pridju i tako ih Ijubuno, primajmo i dvorimo, 
da povrativsi sc u svo]u postojbinu apost(ili postanu one 
umne moraine svczc, za kojom svaka plemenita dusa te^iti 
mora . . . « 

Biskup se trudio i trosio, da bude nasa akademija ne 
samo znanosti vec i umjetnosti. \'elikom novcanom zrtvom 
pokrenu biskup i;,radnju nase akademijske palace i upravo 
ju on doo-radio, kako mu u najvecoj nevolji njegov prijatclj 
Racki pisa : »Dajtc jos ovih dvadeset hiljada, da kucu do- 
vrsimo, pak je onda ona upravo \'asa. Pokrene i dogradi 
palacu, o kojoj on sam veli : Ova je palaca osobit arcs 
prijestolnoga nasega grada, koji opredjeljenje ima, da u ovo 
nase doba uskrisi i obnovi neumrlu slavu sLavnoga nasega 
Dubrovnika, koji je znao i umio i tada zublju prosvjete i 
slobode u vis dignuti i plamtecu uzdrzati, kada je svuda 
na okolo na balkanskom poluotoku gusta tama neznanstva 
i suzanjstva lezaUi. Ako se takve zgrade, ko sto je ova u 
stolnom nasem gradu, su'ile budu, grad ce nas u brzo ne 
samo nutarnjmi bicem i opredjeljenjem svojim, nego i vanj- 
skmi hcem ± obli<ijem slavni i neumrli nas Dubrovnik zami- 
jeniti ... to jest da postane osobite vrsti athenaeum, sto 
ce reci ognjiste i njegovaliste svih visih umnih i moralnih 

Sporaeu-cviete. 11 



XVIII 

te;?nja nan)Ja; da sc prctvori stolni naii jj^raJ, ako Bi),i>; da, 
makar i u CcdnDJ mjcri, u lijepu i uzoritu Kiorcncu. livala 
Bofju. da jc tako.'. 

U tu pahiCu polo^i biskiip svoju zhirku slika i umjct- 
nina, koju je sabirao do trideset tjodina, a nc bi sc danas, 
kako on rcCe, niti za milijiin forinti inoirla sabrati. -Ja sani* 
— veli on — ' pri sabiranju tih slika i umjctnina (jdniah od 
pofetka pazi«i, da mi ih je sabirati, koliko mi je samo mo- 
o;ude, iz svih umjetniCkih Akohi, kako sain mislio, da ce na- 
rodu i uCec'o) se mlade^i viSe koristiti. > 

Ali Cujmo joS biskupa, neka nam ka^e. kojc su ija misli 
vodile pri osnutku nasili narridnih zavoda. »Kvo, zaAto 
je« — o;ovori on u svom vec spomcnutt>m testamentarnum 
Hovoru god. 1HH4. — ' s V e II C i I i S t e i a k a d e m i j a, ova 
I i j e p a z g r a d a i 1; a I e r i j a slika. Znano je, da je u in >- 
vije doba u dr;?avni sustav i u dr:^avni ^ivot pristupilo na- 
Celo narodnosti, a i pravo je, jer je narodnost polag svete 
vjere n.njskupocjeniji dar bozji ; ali valja po mom mnijenjii 
i osvjcd<iC«.niu to naCelo narodnosti, ako misli svojoj svrsi od- 
o-ovoriti, diihom krsJicanstva i svetojja evangjelja opiemeniti, 
uzvisiti i posvetiti i onom pravednosti nadahnuti, koja veii : 
§to bi rado, da ti drugi ne Cini, ne Cini ni ti drunomu, a 
§to bi rado, da ti druni ii^ini. uc^iiii i ti drugomu. InaCe se 
nac^elo narodnosti izvrgne rado i izopaCi, tcr postane izvorom 
oholosti, nesnosnosti i sebiCnosti i svakojake ncpravcdnosti. 
Da pak u torn slu^aju o pravoj slobodi, miru i slozi ni 
govora biti ne m<^2e, samo se po sebi razumije. Samo 
se po sebi razumije, da se u tom slucaju i steire tefajem 
stoljeca posvecene i za vizvisene svrhe upucene sveze izvrci 
i u povod nemira i razpra, svakovrstnih stiska i spona obra- 
titi mogu. Ja ne bih rado, da se na^ narod tudji od onih na- 
roda, na koje ga Bog i dr^ava ve2e; neka bude i dr^i sa 
svakim, koji poSteno misli, koji mu bratsku ruku za to pru^a, 



XIX 

da se srece, naprctka i slohode svojc dovine ; ali ncka ni- 
kada i nipostij ne biide pod nikini. Kada ja tako mislim, 
onda CL'te se lasno doinisliti, zasto sani u ovo nase doba 
o torn radio, da se sveuciliste i akademija u srcdini naso] cim 
prije osnuju i podi<2,-nu. Ja sam sudlo, da jc to u danasnjim 
okolnostima upravo najpreca nuzda narodna, jer narod, koji 
svoja na]\isa ucihsta una, te dobro i spasonosn(3 s njima 
upravlja : taj se narod iiitclcktualno fmaiicipira, a cmanci- 
pacija i oslobodjenje to naravnim i neodoljivim nacinom 
svaku driioai cmancipaciju i svaku druii'u samosvojnost prije 
ill poslije poroditi mora. Usim to<j,a svaki narod ima svojih 
crnih 1 nesretnih, kao sto mia sjajnih i povoljnih dana. U 
vrijeme, kada se narodu smraci, kada mu najsvetija bastina 
slobode 1 napretka u poi^ibelj pane, tad obieno sve ono, 
sto je Boi;,' u sviiest i srce naroda stavio i zaloi^om vjecitim 
svake slobode i srece opredijelio, pribjeziste i utociste svoje u 
crkvi i u najvisim ueevnim zavodima svojima trazi, pak ujedno 
i pobjedu svM)u pri]e ill kasnije nalazi. 

Ovo sii zivotvorne misli biskupove pri osnutku na- 
rodnih zavoda. Moranio ipak kazati, zasto ne ^^ovorimo, kako 
si je postavio spomenik pred liceni bozjim sa svojom divnom 
crkvom, zasto ne a,ovorimo o njeiiovim djelima kao biskupa i 
slu^'e bozje^'a. Ove slavne jubilarne •^•odine dig'la se je nasa 
akademija, da sjajnini djelom o crkvi djakovaiJkoj iznese slavu 
biskupovu pred cijelom Evropom. Dize se svecenstvo bisku- 
pije djakovacke, da slavi svecara kao biskupa i oca crkve- 
no_G,"a. Uspalila se Bosna ponosna, a na celu joj celicni i 
mukotrpni nadbiskup Josip Stadler, da nam oslika biskupa 
kao oca nase mile Bosne u njezmoj na|vecoj tuzi. I jedni 
i druo'i poletit ce na slavni koncil vatikanski, da saberu 
one suncane trake umnoga govornika vatikanskoga, k(»ji 
su iz njegovih zlatnih usta sinuli cijelomu svijetu. Nama 
je ostalo samo to, da govorimo o narodnim mislima bisku- 



XX 

povim. Mi cemo svnju zadacu tek potpumi nvriiti, aki> 
narodnim mislinia voJilicama biskupovim doJademo i njc- 
govu narodnu misao pri gradnji stolne crkvc djakovaCkc. 
jJoS nas jedan osobiti razloa^ sklonio,c — vcli biskup, — 
»da romanskom sloftu prcdn(»st danio. NaSa je domovina 
po zemljopisnom sv<»m pnl<i;^aju jedan <»d <>nih prstena, koji 
zapad s istokftni spaja. Kad sc ney;da uljiidnost i izobra- 
i^enost s istoka u zapad sclila, nasa joj jc zcinija u toni 
veleva^nom poslu pos^lavitom posredniconi bila. Danas zapad 
ima istoku staru Ijubav odvratiti i izobraj^enost i krSc^ansku 
slobodu u nj prenijeti. V boianstvenom turn zvanju imamo 
mi opet velcvainu zadatHi. Komu jc Hoj; udijclio ustrijc 
i)ko, da dopre do tanjih niti, knje prc>misa<» boi^ja u «)vim 
stranama raspii<ie, taj cc lahk<» opaziti, da svc, .^tci od st«iljeca 
pak i danas u nas biva, na tu svrhu smjera. Svaki i nesjetni 
izmed nas vi.^e manje toj svrsi slui^i. To je znamcnovanje 
starih i novih naSih patnja i nnika. Na to smjeraju juna«^ka 
na^a i praotaca naSih djcla. To je cijena krvi naic, kojom 
su ove nase zemlje rjekomice natopljcnc. T<» zna(^i divna 
Hrvatska, vjefitim lovorom zat<> ovjcnCana, sto je navalu 
tursku znala teCajem triju stolje<ia slavno od sebe odbiti i 
slobodnom ostati, dok je sve oko nje iznemo^lo i fjlavii 
pod jaram turski sku(iilo. Slava je to neumrla, u kojoj me- 
djutim i vrlo ozbiljna opomcna i svcta du^nost stoji, da ne 
dopusti, da onilitavimo po njoj, po kojoj smo od djetinstva 
navikli hrabriti se i do vi:>iih nada uzdizati se. Xa to smje- 
raju biatska na^a nastojanja za sloitC<^m i jedinstvom ; na 
to 2iva 2elja na§a za znanjem, krjeposti i izvrstnosti, na to 
skole nase, akademija nasa, na to muzej i sveu(!ili5te na^e. 
Xa to smjeraju sve crkve nase i pjesme naSe, sve ditao- 
nice na^e i umjetnost nasa i sve umno poslovanje na^e. 
Xama se barem <^ini, da svaki i najmanji pojav u privatnom 
zivotu na to se nekim barem naCinom odna^a. Ovo, 5to 



XXI 



rckosmi), ^■alla nc samo o nama, negx) i ob ostalim i;i'anania 
nasini, koje za jcdnim s nama cil)em teze. l'(»navl]amu, da 
u tome upravo Iczi ozhiljna opomena za sve nas, da u 
svem i svacem dobru i krjepku voljii, cvrst znacaj i plc- 
menitu namjeru cuvamo, da se cim vise izobrazavamo i 
oplemenjujemd, jer nas to samo vrijedne i dostojne visih 
bozjih svrha ucmiti moze.« 

A sada dajte da ovjcncamo bog-oduliun vijencem sve 
ove misli vodilice biskup(>\ih djela. Dajte da naslutnno 
onu veliku izvanrednu milnst Boga velikoga, koja daje 
zdravlje i snagii nasemu biskupu, sk^basnu zdravljem i 
nemocnu u mkidjim i krjcpcim godinama. Hiljadu skoro 
godina mozemo pratiti zivot nasih biskupa. Ne nadjosmo 
do sada ni jednoga, da bi bio mog'ao slaviti pedesetgodis- 
njicu svoga biskupovanja. Dopustite da naslutimo, da je to 
milost bozja za mnoge molitve sinova svega nasega naroda 
za svoga dobrotvora, nasega biskupa. Bog ga drzi medju 
nama, da iskaze svoju milost nasemu mukotrpnomu narodu. 
Bog ga drzi, da svojim velikim autoritetom uzdrzi skiad 
mcd|u svetom vJL'rom i naukom u nasemu namdu. 

»Svecenik sam i vladika, — veh biskup, — pak sam 
zato i nesto doprineo, da se u narodu nasem stvori i ute- 
melji akademija znanosti i umjetnosti i sveuciliste, da narodu 
svom dokazem, da medju svetom vjerom i medju znanosti 
i umjetnosti nema nikakvih na svijetu opreka. Pak ako 
opreke kadsto i budu, nije ih narav stvari porodila, nego 
strast, skd"iost i zanesenost Ijudska. Obje su, vjera i znan()st, 
bozji porod , te na medjusobnu Ijubav, slogu i pi.itporu 
bicem i izvorom svojnn upucene. Bog je, vierujte mi, u onaj 
isti cas, kad je svetom svojom mcjci prvu iskru misli iz imia 
covjecjega, kad je prvo cuvstvo iz srca covjecjega, kad je 
prvu rijec iz usta covjecjili izliitio, i svetu vjcru i sveto zvanje 
porodio i bastmom cijeloga svijeta i svih vijekova ucmio. Xe 



XXII 

mozc cux jccaiistvu, nc ino/c iii |c Jan n.uoj bcz jcJncii;.i i 
dru,i;^o<i;a biti. 

»Sto se vjtre titJe, vjcrujtc mi, kad hi nn»;iuCL' biln, da 
Boo; Covjeku i najmudrijeniu i najuCcnijemu sve iivljc oduznic, 
koje vjcri i predaji zahvaliti ima, ostao hi bcz svakc inisli, 
zamuknuo hi i postao hi aes sonans et cymhalhin tinicns. 
Bez prave opct znanosti svaka hi vjeia izhlapila. i/vr«jla se 
i ota!>tila. Znanost ima divnu zadacu. Ona ima zada(}u, 
da Cim viSc u tajne f>ve vidljivc naravi prodre i da odatle 
sile naravi na korist iJovje^anstva ohrati ; nu najve<5a joj je 
zadaca, da sve viSe i viSe prodre u onu divnu narav h«»iju, 
koja se vjcrom oCituje. i da iz nje onu svjetlost i unaj «»y;anj 
crpi, hcz k<i<;a rod Ijiidski nikako hiti nc mo;^c. ()v<» znanost 
sto i sto puta potvrditi nn»ra; zar je ilko polay; svej^a znan- 
stveno«»;a naputka dokuCio i rastumacio, u ^eni stoji moti 
oka fovjeCjeca, po kojoj se u njem vas svijet o<;leda i u 
duSi Covjei^joj odziva ; ili je li znanost igda znahi dovoljno 
protumaCiti otajstvo rijecJi fovjei^je, kojim se nckim harem 
nafinom potvara otajstvo upucenja ho^jeija i kojim Covjek 
duiu i srce svoje u duAu i srce hli^njei^a svoija prelijcva i 
zrak sili, da mu nosiocem najotajnijih misli i Cuvstava hude ? 
Vjeriijte mi, sve, Sto se je na ovom svietu do sada uzviSe- 
noga uCinilo, udinilo se je slo^nim radom svete vjere i zna- 
nosti ; a Ijudi ucJeni, koji su znali umoni i srcem svojim 
jedno i drugo prigrliti, najslavniji su Ijudi. a djela njihova 
vje(^ite vrijedniisti i koristi." 



Primi, veliki hiskupe i od vijekova najvedi dohrotvore na- 
§ega naroda, ovu knjigu ».Matice Hrvatske* kao mali znak ve- 
like zahvalnosti knjizevnika hrvatskih i slovenskih u ime 
knjige i naroda hrvatskoga i slovenskoga. Pozdravljaju Te 
davni i rijctki pnjatelji, vrsnjaci Tvoji, pjesTn.,ni, koju im 



XXIII 

iskresase iz duse i srca Tvoja od Booa dana Tebi Iju- 
bav prema narodu i Tvoja neumrla djela. V/. ove Tvojc 
druf2,'OVc krjcpkini niuzevnim zanosom prionusc mkidji, a 
prionusc i najmkidji. Zaiiesosc sc za skivu Tvoju i slo/ni 
Limjctiiici i slnvunski i hrvatski, i slozno prvi put ukrasisc 
(jvu kniii^u, posveccnu Tchi, nascnni prvomu i najvccemu pm- 
micatflju narodne umjctnosti. I pisci i umjctiiici Iwale Ti, 
sto si svojini djelima dizao nas narod u visi, idealni svijct. 
Svi oni Tube pozdravljaju rijccinia Tvoga prijatelja, ncu- 
mrloga Prerada : 

Zdravo, nas sL'ivni, vcliki junacc! 
S ponosoni u'lcda na miloi;' si sma 
Zemlja nam rodna, s ponosoni zovl- W 
Xar(jd Ijubanccni. 

Tade Smiciklas. 



e^ 





^^^ss'- 



-*,"■- J 



"''^ 



II. 



* 



,y- 



€ 



\i iepa du?;ij I'rcradova, 

Ti mc nLc:d«'^ punukova 
'^' Sini^ljat, pak ti pravo Jati 
./■' ^^-i^Spoj da ima j^udnovati 
Iznicdj du»ia to«j i ono«j 
Svieta ho/^jep; vasionoo;! 

() daj, dra.i;a bratska duSo, 
Hcif^- te dra.u^ inilo slu§6, 
Daj o;a moli tihomice, 
i^arko, 2ivo, svesrdice, 
Da nam draG:u tvoju tjcnu. 
Da te dusu nevidjcnu 
Xadari nam stvarcom vrlom : 
AniijcDskim pojnim grloni 
Onos; milja moci bajske 
Foput i^ara ptice rajske! 
Pak da da ti sledet s raja 
U nik miloo,' zaviCaja, 
U Djakovo tamo ravno, 
Gdje je sielo njej:^\'o slavno, 
Cidje petdeset Ijeta tu je, 



XXV 

Te nam castno vlaJikuje 
Josip Juraj, dicnik nama, 
Stvorac divnog bozjeg" hrama, 
Davac svjetla svakom znanju 
I umieca milovanju; 
Bud od tudje nikad sviece 
Nikad nam se vid]et ne ce ! 

Liepa duso Preradova, 
Duso milja hiskupova, 
Na slavu mu slcti nice, 
Pjevaj carom rajske ptice 
Slavu Boga na visini, 
Pjevaj srecu otacbini, 
Znadeji, da mu ponajvise 
Pjesme o torn omilise i 
Samo sada raj skim carom 
Piev zanosi svetim zarom, 
Kako dosle ulm cije 
Joste nikad cuki nije, 
Kako njemu dolikuje, 
A i tebi : s\iet da cuje, 
A da njemu od miline 
Neopazce vrieme mine. 
Bar jos jednog vneme vicka, 
A ta rajska pjesma neka 
Bozjom voljom, tvojmi trudum, 
A milote svoje cudom 
Dull i tielo jos mu kriepi, 
Ljepsajuc mu dom nas liepi ! 
Voljko nek mu lice sine 
S napredovne otacbme ; 
Nek ju vidi sjedinjenu, 
Slogom jaku snagu njenu. 



XXVI 

(Ijje za iiiCju braca volju 
Xe ce da se mrze, kolju, 
Te, ma koje vjere bili, 
(Idjc no hratu hrat sc mill 
Iste krvi i podrietla, 
Istotj svuda lica svictl;t 

Taj plod svojili ^clja zivih 
Na§ vclikan nek doiivi, 
Xtk sc blazon joS vcsell, 
Rla,:::i>slov nam samo diL-li : 
Nek nam svcti idcalc. 
JaCi volje jcnjat stale, 
Xap;adja nam mudrih mi«;e 
Otac, majka naSe knjiije! 

Glas tvoj, duSo Preradova, 
Tad nek svietom tutnji s nova 
Dikom svofja velikana 
Mala naJa prczirana 
Hrvatska je, ffle, na s:lasu, 
Krila i njoj o^vrst'la su ! 



A ja skroman hvalim Bo^u, 
U spomen mu sto i<js mog'u 
Xje«2:'vih dika sklad naskladat, 
Radosti se njeg'voj nadat, 
Xje.ii- veliCat haran i ja, 
Xjei^ov bit, sto vazda bijah. 



Zagreb. 



loan TrnsUi. 



ITT. 




i jc kcJru sa Livana 
oiKisno se drai^at ni/.a strane, 
j.£^lS^^ Kud pi)drnladak njei^'dv huino i^'rana, 
(^^frH:^, Sisuc: miruli-i'Msu zore rane . . . 
T uzi2,(>ian u VIS ijore hiti, 
T)a svom star* mi lircku \Tsak kiti! 



Tko r c(_)hanu liscc rui'cm ruji, 
Ivada bkizi na popasku bki<;ii, 
T popieva 1 srcf mu biiji, 
E mu bnznja ne id)e zanai^^o; 
No mu stadc) sved) upravno biva. 



Camt 



:uca ohilic uziva ! . . . 



Xu r 1 Tcbi, o biskupe bkiij^'i, 
Zar radosti srdasce nc puni, 
Gdje Ti fvo )()s u zornoj snaij,'i 
Pedtsctmi lietom vienac kruni 
TvoG,' pastirskoi!,- mara djcki sjajua, 
Sto u puku stat ce vjckotrajna ? 



XXVIII 

Glc, ii'dje sburi /Lirnu od svih kraja, 
Iz o-raJova i ubavih sela, 
I pr'o Save i iza Dunaja 
Sve(ienika i uzor vlastela, — 
Nije, da Ti biser dare dare, 
Vec^ da Viiinjem Tvorcu bla«::odare. 

Jer Ti heroj u rodu se nadje 
Kadno vaija, da se svijest prene 
I um Ijudski iz tminfi izadje, 
Tcr k istini pravim putcm krene; 
I Ti hcroj na putu ustadc 
I prosvjcti nauKu''- / ikl.idi' 



I 



I umnijcm znanjem se pi)Stara, 
Clem' zadaiia najpreCa je bila, 
I zadu;^bc poirtvovne stvara: 
Hranie V'jcri, a Muzama siela, 
St*> sc vickom kano sestre druie 
I luC vjeri i prosvjcti slu^e. 

I Hoo- sijleda djcia diCna, svcta, 
Ter stitiv' ih sliSa molbe naAe, 
(';im Ti eto spori uzor IjetA, 
Da jos CvrSdim iivotom Tc pa^e, 
Pa ko §to Ti c;odine primife, 
To bar vjera i dom uhar sticJe. 

Stoa; ce§ ^ivjet i ne5 sustat s rada, 
Xiti ce Te ika uzprec muka, 
Jer si svakom roda dobru rada, 
Jer Te ^arka Ijubav svedjer niika ; 
A Jto vi^e 2uC zavisti vrije, 
To su Tvoje kreposti zornije. 



KreSeoo. 



XXIX 

Oj, Ti zviezdo svestranoe; ugleda, 
Svijetli nam na obzorju Sista, 
iNek ^ar sunca sjaj Ti u mrak nc da 
I hrabri nas, kano sto znak Knsta 
S neba, kad no junak mejdan dcihi, 
Gdje se svjetlost sa tminama skobi. 

Riec je stara : da, tko dobra emu 
Imo se je rad sta i roditi ; 
A to Tebi lici n istim, 
Ter Tvoj zivot Ho^ii drag" ce biti, 
A narodu viekom ostat mio 
Sto no kliiie : ■Sve(Jai"u, zivio ! 



Fra Grgo Martic. 



^IP- 




1\\ 



SLOVEXCI BISKUPU STKOSSM AVI- RU 



,<k:2i.y y^ 'liis^ s**^ ^m raz<j;rin|a niiiik, 
•>'l/Cp\L'bo /.astira jjost obl.ik 

Mt-^i^ In /.vczde ni nobcne. 
^llt^ i'aC mnooa tukaj \ui: hrli, 
A z ncba teh nobena ni, 

Iz zcmljc so rojcne. 

\'e zC'inskc luCi, z«i:inite, 

XcbC'Ske zvczde sinite. 

\'as svit naj nas tola^i, 

( )n put nam pravo ka^i I . . . 

Xa o^ornjo zrcm in dnlnji> stran, 

Za nas obok povsoJ — teman ; - 

Ozrcm se v tmini noCni 

Tja dol na svod iztoCni : 

Oj, jasna zvezda tani gori, 

i^e znana mi iz davnih dni, 

I n am je ta svetila, 

Vodni'ca nam je bila I 



XXXI 

Ta zvezda — Ti ! 
Ti vodis nas, nam jasno sijes, 
Nam bla^'odcjne zai'ke hjes, 
Da, bolje vndis nas odzi^oi", 
Neg" vseh sozvezd Ti mnozni zbor. 
Ti zvczda vzorna si ! 
Bil 2vest si V VL-k Hoou in rcixlu, 
Bil zvest ( linlii m Metodu, 
In — sebi ! 

Znacajno hndil si vsikdai\ 
Bil s t a 1 e n T i j e p n t in z a r, 
Kot zvezdam tain na nC4")i, - 
(_)], slava Tebi ! 

Ti svetis bratom rodnim tam, 
Oj, sveti se sirotnim nam, 
Brez zvezde zdaj popntnim nam. 
Dve zvezdi nam sta kdaj si]ali, 
Cirik Metodij sta sc zvali . . . 
Umrki sta Clirik Mctod ! 
Kdo zdaj po njiju stezi hodi.-" 
Kdo nas po n]i|u xznru \(»di.-' 

Ti bddi drugi nam Mt- tod ! 
Ti nas po poti om vodi, 
Ki sveti jo je vtrl Metodij ! 
Oj, jasna, vz(:)rna zvezda nasa, 
Ti kazi do svetisc nam pot, 
Kjer svcti jezik nas se gkisa ! . . . 



Sijaj nam, oj, svite krasni, 
Zvezda meni Ti edina. 



firndifleo. 



XXXIl 

Se Te treba cerkev na*a, 
Treba §e te domovina, 

()j, ne vijasni, 

Svitc jasni ! 

A . . . saj zvezdc n e ^ a s n <• 
A saj zvezde nc mrjo: 
\"ekovit 
Xjih je svit. 

Tudi Ti prcd naini liodil, 
Svctil bodcS nam nevgasno. 
Slave rod b<»>i vamo vodil 
U bodo^nost jasn«)! 



Simon (ireflortJiC. 








^-c^ 





Stolna crkva u Djakovu. 



DJAKOVACKOJ STOLNOJ CRKVI. 



i^.-^ad si zeljeznicom od Broda sjevernim smjerom stigao na 
Ito*^ postaju \'rpolje-Strizivojmi, pak se odatle povezao na kolih 
put Djakova — do kojega ima jos jedva ura voznje — , na 
skoro ti se ukaze na sjevernom ruhu ravnine pojav, divan pri 
sgodnoj suncanoj I'azsvjeti : nad ravninom k nebu se vise s ruzicastim 
sjajem dva zvonika stolne crkve djakovacke, koju je sazdao veliki 
biskup Josip Juraj vStrossmayer. Gledas te gledas, kako ona sa svoga 
humka na daleko vlada ravninom, i kako na obozrju spaja domo- 
vinsku zemlju s modrim nebom, divan vjestnik biskupove vodilice 
misli: »Sve za vjeru i za domovinu.« Diisa ti leti k njoj, ali ti se 
je strpjeti jos oko pol ure, dok se ne dovezes pred njezino velicje. 
Da se medjutim pripravis skorome gledanju njezinih divota iz 
bliza, dozivas si u pamet, sto si o njoj, o njezinu postanku i sa- 
stavu, pak o davnoj i blizoj proslosti njezina mjesta i okolisa citao 
u spisih samoga velikoga biskupa, pa njegova uglednoga tajnika 
Milka Cepelica, pa castnoga o. Tondinija.* 

U okolisu djakovackom ima (u Selcih) jos tragova starinam 
davnoga svjetovladnoga Rima; tuda je tekla rimska cesta iz Siscie 



* Gledaj spise : : Stolna crkva u Djakova-, u Zagrebu 1.S74., od biskupa 
J. 1. StrossiTitvcra, pak takodjer od biskupa vise ckmaka o toj crkvi, najpace o 
njezinili slikah, u vise godista »Ghisnika biskupije bosanske i sriemske« ; > Dja- 
kovacka stolna crkva iz nutra \ 11 'Danici.; Svetojeronimskoi za godinu 1885., 
od prec. Milka Cepelica: i : La cattedrale di Diakovar;, od G. Tondini de Oua- 
renghi (Firenze, libr. Bocca, 1SS4.). 



(Siska) u Sriem, fjdje su y.a. prvih viekova po Isusu, pud rimskiini 
carevi, mnogobrojni krscanski inucenici poginuli, i ostavili danasnjeniu 
pucanstvu sveti zavjet svoj; tuda su jamacno prohodile, u inoravski> 
kraljevst\'o, slope sverih apostnla slavcnskih Cirila i Metoda; pak 
tu je, u sainom Djakovu, vec XI\'. vieka postalo siclo biskupa >bo- 
sanskih ili djakovackihc, cija je pastirska vlast sizala daleko u Bosnu. 
Prva stolna crkva u Djakovu bit ic bila gradjcMa XI\'. vieka, i to, 
sudedi po sitnih ostatcih joj, u gotskoni slogu. Za osmanskoga vla- 
danja Slavonijom, od muhacke bitke god, 1526. do karlovackoga 
mira god. 1098., upravljali su pastvom Franjevci, pa tek po oslo- 
bodjenju Slavonije osvanu opet u Djakovu god. 1704. biskup I'atacid 
Zajczdski (iz lirvatskoga Zagorja). i podignu na ru.sevinah stare 
crkve novu, koju dogradjivahu ili popravljahu kasniji biskupi tiekom 
Win. vieka, od kojili je Colnid sagradio sadauje bisknpske dvorc. 
Ta stolua crkva obstojase, dok ju nijc zamicnila sadanja, koju je 
biskup Strossmayer poceo g^aditi god. 1866. Ved je pocetkom XIX. 
stoijeca biskup .Mandid bio zamislio gradnju nove stolne crkve; nje- 
govi su nasljednici nastavljali tu brigu, dali praviti osnovc (koje se 
posiie pokazasf ncprikladncj, i sabirali gradjevnu glavnicu, tako da 
je biskup Kukovi<i (f god. 1S49.) ostavio gradjevnu svotu od prcko 
300.000 forinti. 

Biskup Strossmayer mnogo se godina pripravljase iia velik<i 
djelo, nabavljajudi i proucavajuci najbolje (francezke, talijanske i 
njemacke) strucne knjige o crkvcnom graditeljstvu, kiparstvu i sli- 
karstvu, proniatraju«ii za svojih putovanja po Italiji, Njemackoj i 
Francezkoj znameiiite crkve, i sastavljajud sbirku slikarskih unm- 
tvora; tako je njegova dragocjena sbirka slika i strucnih djela za 
poviest uinjetnosti — sto je sve zatim darovao akadcmiji nasoj — 
bila pratilica i pomocnica njegovu radu oko gradnje nove stolne 
crkve djakovacke. Biskupu su u snovanju i izvadjanju stolne crkve, 
kao krasne umjetnine graditeljske, kiparske i slikarske, bili piimjerom 
mnogi papa i ninogi biskupi u prosviedenih zemljah; pa zato kaze 
u svojem opisu na koncu: »Crkva djakovacka ima ne samo na- 
bozni, nego i po nas narod prosvjetni zadatak. Umotvorine bijahu 
za sve zemlje i narode prava ucilista, iz kojih se je kratkini i uspje- 
snim putem sirila prosvjeta i ugladjenost. Narod bez uinotvorina 
iest ujedno bez uzora za svoj visi dusevni zivot* 

Iz prva je biskup namiJljao upotrebiti gotski slog, jer starije 
crkve po Hrvatskoj i Slavoniji pretezno pripadaju tomu slogu. Ali 
se napokon odlucio za r o ni a n s k i slog s ovili razloga. Po Dalma- 



ciji ima vise krasnih romanskih crkvi, navlastito u Zadni, Sibt-niku, 
Trogiru. Domovina hrvatskoga naroda zemljopisnini je poloiajem 
jedan od prstena, koji spajaju zapad s iztokom ; a dok je gotski 
slog li zapadni, romanski slog spaja u skladnu cjelinu dvoje ose- 
bine, zapadne i iztocne. Naime u romanskome slogu iztocne su ose- 
hine polukruzi absidni i kupola, a zapadne su osebine troje ladje, 
zvonici, svetiste ; u gotskom slogu posvema \'lada siljasti luk, a u 
romanskom obli. Dakle romanski slog djakovacke crkve odgovarat 
ce zemljopisnome polozaju i dusevnome zvanju hrvatskoga naroda, 
da bude vez zapada s iztokom. A kojega vjestaka da pozove biskup 
na sastav osnove i na gradnju takove crkve, kad ga zaliboze ne 
mogase tada naci medju Hrvati ? U Pragu se, u predgradju Karlinu, 
IQ. listopada god. 1863. za proslavu tisucgodisnjice pokrstenja Sla- 
vena posvetila romanska crkva sv. ( ]irila i Metoda (poceta g. 1854.), 
krasno i od strucnjaka mnogo hvaljeno djelo cuvenoga arhitekta, 
pi-ofesora u beckoj akademiji umjetnosti, Karla Roesnera. Njega 
pozva biskup, da sastavi osnovu i rukovodi gradnju. I tako Roesner 
po svojoj osnovi zapoce gradnju god. 1866., i nadzirase ju do svoje 
smrti (god. 1867.), a tada na biskupov poziv preuze glavni nadzor 
slavni becki goticar Fridrik Schmidt, koji je u velike povladjivao 
Roesnerovu osnovu, a i sam napravio osnove za njeke pojedinosti 
(poimence za glavni oltar, za svjetionike, i t. d.) ; Schmidtu bijase 
na pomoc ucenik njegov g. Bo lie. Osim toga je mnogo vodio i 
nadzirao gradnju, udilj u Djakovu boraveci, riecki Hrvat V'atroslav 
Donegani, odlican ucenik graditeljstva i kiparstva u mletackoj 
akademiji umjetnickoj. Ostale umjetnike, koji su radili u crkvi, na- 
vlastito slikare i kipare, spominjat cemo poslie. Umno pak srediste 
svega velikoga posla bijase sam biskup, spomenutim dugim i teme- 
Ijitim proucavanjem crkvene umjetnosti pripravljen, da bude idealnim 
vodjom takova djela. A koli tezko bijase to djelo u malenoine Dja- 
kovu! »Mnogo je tuj trebalo — kaze sam biskup u svome opisu — 
odlucnosti, uztrpljivosti i postojanosti ; ali kad pomislimo, da smo 
cesto u sdvojenju, da tako reknemo, isli na pocinak, a sutradan Bog 
sa svjetlom svojim iznenadce pomoc svoju pruzio, onda iz dna duse 
svoje vapijemo sa svetim psalmom: Ne nam, ne nam, Gospodine, 
nego jedino s\"etomu tvojemu imenu budi slava i hvala!« Biskup 
spominje s harnostju i zasluge svoga stolnoga kaptola i napose 
naslovnoga biskup a Matica u poslovih oko gradnje. 

U tih mislih eto nas vec u Djakovu. Kraj biskupskih dvora 
pohitamo do crkve, i udjemo. Bas sunce prije zapada razsvjetluje 



svetiste crkve ; neopisivo, blaieno custvo nas osvaja, te nam se diisa 
snijemo krili k Bogu s molirvoni za biskupa i za domovinu. < )ba- 
djenio po crkvi, divimo se razblazeni ; nisnio na zenilji, nc^o u visem 
svietu. Da uzmot^iemo pojedinosti u crkvi putanje razfjledati, treba 
nam se sabrati ud prv(i;dra cjelokupnoga dojma; zato <iem«i za sada 
izaci, da prije razgledamo vanjstinu crkve. 



II. 

P r <) c e 1 j c s t <• 1 n e crkve upravljenti jc k iztukii. Gledajmo ga 
najprije s podaljega, t. j. od kanonickih kiica, koje s iztuka trga 
biskupskoga gledaju k crkvi, a casom podjimo i na cestu ulice, koja 
od toga trga vodi daije na iztok. da osim proOelja vidinio i njcSto 
sjevcrne strane crkve. — Sa razinc trga vodi 13 veoma ,sir<>kih bjclo- 
kamenih stuba na razinu male povisega zaravanka, na kojem upravo 
stoji crkva. Uz dosni i uz lievi dolnji kraj tih stuba stoji po jedan 
nizak tornjic, okrugao, od crvene opeke, a u svakum je uhvacen 
vrutak vode ; onaj lievi vrutak pndavan je svu vodu potrebnii kod 
zidanja crkve, pa ga je zato biskup milo sacuvao u podnozju crkve, 
a kako taj lievi vrutak tako i desni inu drug daju ukrjcpni napitak 
poboznome puku, koji iz bliznjili ili dalnjih sela dodje u svnju .st<plnu 
crkvu. Kad se je trinaesta uzlazna stuba dnhvatila zaravanka, stere 
se taj prostrano do crkve, a poplocen je modrim kamen<»ni: tako 
erven podnoznih zdencanih tornjica, bjelina uzlaznih stuba, i modrina 
poplocanoga zaravanka pred crkvom sjeda te triju narodnili s;ira u 
puckom vezivu i tkanju. A sad pogledaj silmo procelje crkve s tla 
do vrlia. I'z krasan sklad i velicajnu visinu crkve i dvaju joj zv<>nika 
milo te dira, osobito za vedra suncana dana, dobro opazljivo (ini> 
isto domade trosarje : umjereno crvenilo zidnih opeka, kamena bje- 
lina ulaznih triju vrata i nad njima kiparskih uresa i prozornih 
okvira i razdjelnih poprecnih pruga, a modrina njekojih uresnih cestica 
u procelju i u pozadju, modrikavost olovnih krovova (takovi su bili 
iz prva, ali su poslie izmienjeni bakrenimi), poprjecne ladje i visne 
svetistne kupole, dok se pozlaceni krizi na vrsima zvonika i ku- 
pole srebrenasto sjaju, a nad njima opet modrina neheska. Jos div- 
nijom te milinom osvaja trodjelno procelje s pobocnima dvama zvo- 
nicinia, i pomilajudi se iz pozadja desni ter lievi kraj poprecne ladje, 
i ponad sredine procelja viseca se svetistna kupola u dnu, kad poslie 
kratka promatranja proniknes u misao, ocitovanu vanjskim obliOjem 




Nutarnjost stolne erkve u Djakovu. 



crkve; kad razaberes sastavne dielove i skladnu ujedinjenDst njilnix-u, 
to simetrijsku to razmjernu; kad spoznas, kako se jasno razlucuju i 
opet vein glavne sastavine s dionimi cestmi, kako se cjelokupni po- 
oled crkve sa cela perspektivno (progledno) razstavlja simetrijski u 
troje : u pravi spriedak, t. j. u pravo procelje, pak u pouzmakli 
sriedak (to su pobocne kapelice desna ill sjeverna i lieva ili juzna), 
pak u zadak (to su desni i lievi kraj poprecne Ladje, a u visu ku- 
poka svetistna); dakle perspektivni pogled na lice i celo crkve oci- 
tiije ti sastavom vanj s tine sastav nutarnji i uduijni crkve, pak 
ces s divljenjem reci: uzorita li ceia i lica crkve, u kojem se cita 
sva nutarnjost njezina, sav duh njezin! Krasna razckinjenost crkve, 
i nutarnja i posve odgovarajuca joj vanjska, gdje simetrijska gdje 
najljepse razmjerna — tako zvana zlatorezna — , gdje dvo- ili ce- 
tvero- ili osmero-djelna, a gdje tro- ili petero- ili sedmero- ili deve- 
tero-djelna, ima uza svojii krasocutnu vriednost ujedno i simbolicnu 
vjerozakonsku; n. pr. trojnost opoininje na sveto trojstvo, sedme- 
rost na sedam svetih otajstva. 

Gledaj. Pravo procelje inia po sirini tri diela : sredinu, desno 

i lievo pobocje, a i po visini, do vrska sredine , ima takodjer tri 

diela: prizemni, prvospratni i drugospratni, tako da je ukupno pravo 

procelje razclanjeno u devetero cetverokutnih zidnih razdjela. Naime 

u prizemlju procelja troja su ulazna vrata : srednja, vodeca u srednju 

ladju crkve, dvostruko su siroka i visoka kao po jedna pobocna, 

desna i lieva, koja vode u po jednu pobocnu ladju to desnu t(_i lievu, 

za polovicu uzu i nizu od srednje ladje ; po torn je i zidna cetvo- 

rina (kvadrat), u kojoj su srednja vrata, dvostruko siroka kao jedan 

pobocni pravokutnik, ali visinu imaju sve tri prizemne plohe jednaku, 

pa se tako prizemni odjel procelja razmedjuje od prvospratnoga 

viencem t. j. poprecnom prugom, bjelokamenom a liepo crtezno ure- 

senom nalik na crtezno uresje puckih ponjavaca. Prizemna zidna 

ploha pobocna, desna i lieva, nastavlja se u vis u desni i lievi zvonik, 

te su ti zvonici jedan s drugim posve simetrijski u svih svojih sasta- 

vinah. — Nad onako simetrijskim trodjelnim prizemljcm dize se opet 

simetrijski trodjelni prvi sprat: sredina cetvonnska ima u cetvorin- 

skom okviru od terracotte prekrasan bjelokamen prozor okrugao (ro- 

seton), nalik na ruzicu ili zviezdu, jer iz sredista mu raztrakuju se 

polumjeri^ koje onda kruzno obuhvacaju umjctno prepleteni ili ure- 

seni kolobari; taj najveci i najljepsi prozor crkve vodi iztocno bozje 

svjetlo — procelje je okrenuto k iztoku — u unutarnju srednju ladju, 

ciju dubljinu procelje vani kaze skupnom visinoni prizcmlja i ove 



lO 



prvospratne sredine. L'z tu sreJnju cetvorinu stoji i dcsno i lievo opct 
pravokiitna tcr za polovicu u/a zidna ploha tornja, u svakoj prozor, 
sgora oblucni, a nize prozora zidni ures petero-oblucni. Prvospratno 
ovo trodjelje razmcdjeno je i)d drugnspratnoga opet pnprccnom 
bjelokamenom prugum, jos urcsnijoin, no sto jc ona razmedjnica 
prvoga sprata od prizemlja. Drugospratna sredina — zabat — nije 
cetvorinska, nego peterokiitna, t. j. gore se iisiljiiic u urcsan vr^ni 
kut, koji je nadvisen kriiein, a u samom vrSnoin kutu jc u udubini, 
sgora oblucnoj, na raznosamoj majulici slika bozjega jaganjca. a 
do njega se, uz desni i uz lievi krak kutni, svc nize redaju po Cetiri 
iednake udubine, u svakoj naslikan jedan angjeo, te svi skupa Mni- 
bolicki prikaziiju osincro bla/cnstva; ovdjc jc dakle dcvctoiodjel- 
nost u sastavu likovnom i crtezno-obnibnom. Niie toga devetoro- 
djelnoga uvrska stoji trodjelna, troobhicna udubina; srcdnji joj i 
najsiri dio nadvisuje oba simetrijska pobocna, tc iina na majolici 
sliku Isusa razapetoga na krizu, a poboini dcsni sliku razcvicljenc 
majke Marije, lievi sliku sv. Ivana. Kako prvospratni ruzicni prozor 
vani rec bi kaie nutarnjost srednjc ladjc do svetista. tako onakova 
drugospratna sredina svdjiini slikami i uvrsnini kriieni ka/.c sAnio 
nutarnje svetiste, koje nastavija srednju ladju, i kaic u svetiStu 
glavni tiltar tc na njem Isusovu krvnu zrtvu a u visu Isusa Spasi- 
telja. L'z ovakovu zavrsnu drugospratnu srcdinu stoji i dcsno i lievo, 
ali dvojinom nadvisen od sredine, opet simetrijski odsjck tornja, a 
u sred svako^a je ura okruzna. Tornji se dalje u vis dizu svaki u 
cetiri jos odjcia - tako da je svaki toranj od tia do vrsnoga kriza 
sednierodjelan — ; prva dva odjcia imadu svaki po prozor dvuob- 
lucni. treci odjel cine po cetiri mala tornjida s krizi(^i, u po cetirim 
uglima, a niedju po dva tornjicia je uresni jako usiljcn petcrokut 
— kao visna ponova prizeninih ulaznih vrata — , a sve to je zidnoni 
ogradom upriliceno za izgledanje ; nad taj treci odjel dize se napokon 
visok siljast vrh, uresen jabukom i krizem. Ako li procelje crkve 
gledas iz dovoljne daljine, to vidis, kako se zavrsni drugi sprat sre- 
dine procelne jos nastavija u pozadju krasnom kupolom, ter tako 
vanjstina crkve s procelja kaze, da se u nutarnjosti crkve nad svc- 
tistnini velikim oltarom dize u veliku visinu kupola. (Tornji imadu po 
84 metra visine, a kupola 58 m.). No ako procelje crkve gledas s po- 
daljega, ili ako, gledajuc ga s bliza, progledas kraj ruba desnoga 
ili lievoga tornja u pozadje, onda opazas, da se simetrijska trodjelna 
sirina procelja upodpunjuje u simetrijsku sedmerodjelnu, t. j. u po- 
zadju desno oJ desnoga tornja (pa tak^j i lievo od lievoijai vidis 



II 

jos oJ poprjecne ladje najprije sirinu pobocne kapelice s izlaznim 
joj vratima, jednaku sirini tornja, pa onda jos jednako toliku du- 
Ijinu polukruznice absidne, kojom se poprjecna ladja zavrsuje to 
desno to lievo, iliti to k sjeveru to k ju2,u. 

Sad iz hiiza razgledajmo troja bjelokamena idazna \ rata (por- 
tale), do kojih vode od zaravanka tri stube. Srednja su \rata dvn- 
struke sirine i visine kao pobocna desna ili lieva ; po \'isini iniajii 
tri diela: i sdoljni i srednji dio je cet\-erokutan a sgoniji je tro- 
kutan. U sdolnjem dielu cine srednju ter dublju trecinu prava bas 
ulazna vrata dr\'ena, dvokrilna, a desiiu i lievii trecinu sasta\ijaju 
po cetiri mramorna stupa aticka. redajuci se prema nutrinji konver- 
gentnim kosim smjerc^m. Xad gh^vicami im poprecno ide liepo uresno 
nadstupje, a nad njim se dize u\'isni srednji odjel portala; njegov 
kraj i desni i lievi rese opet po dva aticka stupa, a izmedju niih 
povijaju se tri prilukruzna kika, koncetricna, raznouresna, a od njih 
nutarnji kik nadvija polukruznu uduhinu basreliethu : taj basreliefni 
kipak prikazuje Isusa uzlazeca s krizem iz groba, uz koji su desno 
i lievo angjeli. Napokon sgornji ter zavTsni odjel portala trokut je, 
kraci su mu liepo uresni, a u sredini trokuta je u okrugu basreliefno 
poprsje Isusa zakonose : Ijevicom drzi uz prsa knjigu sveto pismo 
s napisom grckih slova A i 11, a desnicom uzdignutom blagosliva 
sviet. Pobocna vrata i desna i lieva imaju sastav slican ali jedno- 
stavniji ; udubinski basrelieti prikazuju u jednii: polaganje Isusa u 
grob, a u drugih Veronikin rubac. 

Prije nego pogledamo otraznju (zapadnu) vanjstinu crk\"e, raza- 
berimo u duhu sav osnovni sasta\-, i \-anjski i nutarnji, divno skladne 
i jasne cjeline. 

Pomislimo, da gledamo na tlih polt.)zen obicni drven kriz, a 
njego\' vrh, pak i desni i lie\i kraj poprjecnoga mu (prekrstnoga) 
stupka, neka je polukruzno zarubljen : eto nam slike i prilike osnov- 
nome sastavu djakovacke stolne crkve. Sto je krizev stupak poduzni 
(osovni), to je duljina iliti poduzna ladja crkve (73'go m.), tekuci 
od proceija (iztoka) do otrazja (zapada); a sto je krizev poprjecni 
stupak, to je poprjecna ladja crkve, tekuci smjerom od juga na sjever 
(5r5,o m.). Gdje se obje ladje ukrstajem presiecaju, ondje je sredisnje 
svetiste ter glavna cetvorina (kvadratura) crkve (svak;i joj stranica 
mjeri 12-33 ™-'- " kojoj prosto stoji glavni oltar (apostola sv. Petra), 
pa se nad njim u vis dize kupola (u nutrinji 39'8o m., u vanjstini 
58"50 m.), a od glavnoga oltara tece i na desno (na sjever) i na lievo 
(najug) odsjek poprjecne ladje, a svaki ima po jedan prizidni oltar, 



!J 



gledajuci k iztuku (desni sv. M.irijo. lievi sv. josipa) i svaki sc za- 
vrsuje krajcni pulukruinim (ahsidniml. a u dnu tih poliikiuznica opet 
stoji prosto po jedan oltar (desni sv. Ilije, patrona Bi>sne, lievi 
sv. nimitrijc, patmna Srieimit, koji «jlcdaju oha ka glavnome i sre- 
disnjemu ultaru, ter tako i jedan prcma diugonic. Pak i tre«Ji ladjni 
odsjek, koji od glavnoga oltara tece upravce dalje na zapad ter je 
kao nastavak i zavrsetak podnzne ladje, dovriiuje se ptilukniznicom 
(tako sii uknpno tri polukruinice), a u dnu (ivoj jc hiskupska pa.stirska 
stolica usried po sest kanonickih sjedala s de.<ina i s lieva, jjledajiiiii 
ka glavnome oltaru. Dakle svetistna oetvorina, u kojoj stoji glavni 
oltar, trosmjerno se nastavlja: i na dcsno i na lievo i u diilj, svakanio 
simetiijski za isto t«>liku cctvorinu i pol. a ta krajna polovina z.a- 
ruhljena je polukruijem udubljenim prama vani; sve ovo prostorje 
skiipa zove se svetiste. (^na sredisnja svetistna cetvorina vlada — 
krasne li simbolike ! — svinii razdjelnimi raznijeri po svoj osnovi 
crkvc: ona se svuda ponavija ili podpuncc ill polovinoni ili ietvr- 
tinom; n. pr. poduzna srednja ladja pocam od svetista pa do pro- 
celnofja iila/a. iinajiici istti .sirinu koju i svetistna cetvorina, u dn- 
Ijinu nijeri njczinili ."^est polovina, a objc podnzne pobocne ladjc 
nijere po 6 cetvrtina njezinih, koje iniadu svaka cetvorinski oblik. 
Ponavljamo. da je u svetistu pet oltara: fjlavni stoji prosto u sre- 
dini kriznoga presjeciiSta, <»djiovaraju(Ji ^\i\v\ razpetojja na krizu 
Isusa, desno od njega — kao desna razpeta ruka — dva oltara, i 
to bliii glavnome gleda u desnu poduznu ladju, a odaiji, u dnu 
desne abside prost i, <jleda !> u oltani u dnu lieve abside; 

tunui simetrijski <'t;_ i sve up Miih dv.iju pobocnib oltara, 

koji su na lievo od glavnoga, kao lieva razpeta ruka, a podprsje 
i noge su srednja poduzna ladja. (Ooista ima crtezni osnov crkve 
sliOne omjere, to simetrijske to zlatorezno-razmjerne, kao sto su u 
praviinoni Ijudskom tieiu.) Ali, simbolicki preina sedmero sv. otajstva, 
ima jos sesti i sedmi oltar. Gdje desna pobocna ladja dosegne do 
stepenica. sto de uzvesti k desnoine sveti.stnome oltaru, tiij se ta 
posljednja cetvorinica ladjina dopunjujena desno pripojenom jednakom 
cetvorinicom : to je kapelica sjeverna, a uza zid joj, koji nju dieli 
od desnoga (sjevernoga) absidnoga krila — ciji pohikriizni kraj se 
j'o.s dalje od kapelice na sjever protiskuje za duljinu cetvorinice, 
— stoji oltar ceskoga svetca Ivana Neponiuka : on gleda smjerom 
na iztok, kuda izlaze vrata kapelicina. Na posve isti nacin je, po 
simetrijskom pravilu, protivnoj lievoj iliti juznoj pobocnoj ladji pri- 
pojena kapelica s oltaroni slavenskili apostola sv. Cirila i Metoda. Nu 



kuko je desnuj pululirii/nici s iztoka prigradjena cet\'orinica, sinietriiski 
joj je trebao jednak priijradak sa zapada: to je cet\'orinica, u kojoj 
je sahiz dolje u raku, pak se izniedju i:)ve cetvorinice i one kapelicine 
ka<i d\ajii kriki protiskuje, kao sredina im, absidni pi}kikruzni za- 
vrsetak desni; isto je tako nacinjeno, opet po simetriji, uza suprotiii 
lievi absidni polukruzak, t. j. njemu je prigradjena, za izhiziste iz 
sakristije, cetvorinica odgovarajuca lievoj kapelici. Postu su pak 
tako i desni i lievi absidni kraj dopunjeni po dvinia pobocnim cetvo- 
rinicama — sto ce se iz vana vidjeti svako kao tr(jclana cjelina, — 
to sii trebala i trecemu t. j. zapadnomu absidnome krilu jednaka 
dva cetvorinska prigradka, jedan od sjevera a drugi od juga: i doista 
tako je ucinjeno, i to na svakoj strani, i desno i lie\-o, dvostruka 
cetvorinica — jer je ovdje toliko diibljine ostalo. Desni ovaj unietak 
je u prizemlju za riznicu, n prvoni spratu za pjevnicn, koja se luci 
otvara praina absidnoj nutrinji ; a simetrijski lievi ninetak je n pri- 
zemljn sakristija a u prvom spratii empora za moliste zensko. 

Sada podjimo gledat vanjstinu crkve od zapada, a kako nas 
put taj vodi uza svu sjevernu stranu crkve, uocinio i nju. Sjeverna 
nam strana, — kojoj je jednaka juzna — , kaze cielu duljinu (iliti, 
po pogledistu od sjevera, sirinu) crkve od iztocnogajoj do zapadnoga 
kraja, i to razclanjenu u pet nejednakih odjela. Ti su, brojec od 
iztocnoga kraja k zapadnome iliti od lieva na desno: zviinik, onda 
poduzna ladja, oada absidno krilo sjeverno — nad kojim se visi sje- 
verna strana kupole, a uz koje, kao uza sredinu svoju, sinietrijski 
stoji prizemni prigradak to lievi (kapelica sjeverna) to desni (sala- 
ziste u kriptu) — , onda, kao nasta\'ak srednje poduzne ladje, absidno 
krilo zapadno s predgradkom svojini (za riznicu i pjevnicuj, i onda 
napokon, kao peti clan, polukruzni liraj zapadne abside. Uknpnost 
ovih petero nejednakih odjela pokazuje ipak simetriju u razclanjenosti 
usirnoj po torn, sto se razpada uvisnimi prugami u lo jednako 
sirokih odsjeka, kojih svaki sirinom odgovara stranici nutarnje cetvo- 
rinice, a ta je, rekosmo, cetvrtina glavne svetistne kvadrature : tako 
se i u sjevernoj vanjstini crkve ocituje vlast svetistnoga sredista. 
Onaj poslie zvonika drugi clan sjeverne sirine, naime sje\'erna strana 
poduzne ladje razdieljena je po sirini jakimi stupovi opiraci u pri- 
zemlju, koji se ksjeverujako izbocuju, i njihovimi prvospratnimi na- 
stavci, vrlo utanjenimi (ti se zovu slizene:^), u pet jednakih cesti, koje 
odgovaraju nutarnjoj poduznoj razdiobi ladje u pet cetvorinica; a po 
visini dieli se receni drugi clan u prizemni sprat — taj pripada sje- 
vernoj pobocnoj ladji — i u prvi sprat, koji pripada gornjoj cesti 



14 

srednje ladje, dvostruku vise od pi)bocne ; svaki sprat inia po pet 
prozora. U prizemnom spratu je svaki prozorni okvir kanieni ovako 
dvokrilan: oba krila iniajii uvrsni Ink skiipni, izpod koje>ja je maleno 
ceteroliiOje poput cetveruperke djeteline. a izpod ovogra ima svako 
od dvaju krila svoje posebno uvrsno trolucje, naliko na troperku 
djetelinu. Povise tih petero prozora prizemlja (peti pripada sjevemoj 
kapelici) tece iircsni pojas a nad njim krovna strjeha, kosn nagnuta 
k sjeveru, pokrivajuci sjevernu poboCnu ladju. Kosinom strjelie uz- 
laze nastavci prizemnih opiraca stupova, pa onda osovno dalje teku 
uza zid srednje ladje do njezina krova, razinedjujiici petero prozora 
prvospratnih, pripadajueih sjevemoj strani srednje ladje; ti prozori 
imaju kolobarni ali umanjcn oblik velikoga ruzicnofja prozora u pro- 
celju, pa takvi su i svi ostali prvospratni prozori, naime svi absidni, 
pa i prozori u osmobridnom odsjeku kupole, samo suovijos inanji. 
— Treci clan u sjevemoj sirini crkve, naime absidno sjeverno krilo, 
visoko nadviseno kupolom, a ii prizeinlju s prigradcima to lievim to 
desnim, inace je jednako zapudnome absidnooie krilii. samo sto po- 
tonje ima po dva prizemna prigradka sa svake strane uz polukruznicu 
absidnu; zato ne demo ovdje o njem, pak ni o cetvrtom i petom 
sjevernom clanu usirnome govoriti. Kazemo samo jo§ to — povodedi 
se za opazkoni sanioira ve!ik<^tja biskupa u njet;ovu opisu — da 
sjevcrni po-^led crkve (pak dak.iko i jednaki jui.nil ne pokaziije onako, 
kako procelje a kako jos vise zapadni pogled, jedinstvenosti i sime- 
trije u cjelokupnosti, nego samo u pojedinili clanovib. 

Stigosm<» na humak iza crkve, s kojega je pogled na nju od 
zapada. Divan pogled! On nam kaze jedinstvenost cjeline u ninogo- 
djelnoj razclanbi, koja je ili po simetriji (u sir) ili po razmjernosti 
zlatnoga reza (u vis I udesena. Prekrasna skladna jedinstvenost zapadne 
vanjstine odgovara tomu, .stc> nam ona objavlja svetiste nutarnjc. Kako 
je u toj crkvj svetiste — naime poprjecna ladja (absida desna i lieva 
ter srediste im, glavni oltar) i absida poduzna iliti upravacna — na 
zapadu, tako je i vanjstina zapadna najkrasnija. Ona nam vanjski 
kaze trojno, troabsidno svetiste, ujedinjeno unutri sredisnjim, glavnim 
oltarom, a vani kupolom, sto se visoko dize bas nad tim oltarom. 
Od trodjelne poduine ladje, koja, dolazeci od iztoka i utjecuci u 
trojno svetiste, sama nije vidna odavle od zapada, vidimo ipak kao 
svetistni nastavak i zavrsetak njezin, naime zapadno absidno krilo ; 
a vidimo, u zadku iztocnom, i procelni ures poduzne ladje, naime 
oba zvonika, kako svojimi gornjimi odjeli prate simetrijsld s desna i 
s lieva (s juga i sa sjevera) kupolu, t. j. srediste, svetiste, kao njegova 



dva pobocna cuvara i na daleko vidna viestnika. OdumislivSi te zvo- 
nike u iztocnom zadku i uzcrredne prigradke u zapadnom, ic nama naj- 
blizem spriedku, sami glavni t. j. upravo svetistni diekjvi crkve, \ idni 
ovdje (id zapada, kaiu ohlik kriza u vis podignuta: osovni stupak 
krizev cine visina zapadne pokikruznice i lu'isni joj nastavci, t. j. za- 
batni trokut zapadnoga absidnoga kriia, i, jos povise, kupola, a po- 
prjecni stupak krizev cini poprjecna ladja svetistna t. j. njezino absidno 
krilo lievo (sjeverno) i desno (juzno): eto taj osovni kriz zakriljuju oni 
u zadku pobocni zvonici, desni i lievi. — Napomenimo njeke pojedi- 
nosti toga cjek^kupnoga simetrijskoga pogleda crkve od zapada. Na- 
semu pogledistu najbliza i sredisnja je zapadno-absidna polukruznica. 
Iznad temeljnih joj kamenih pojasa — u njih su prozori piidzeinne 
kripte — dize se u vis zidna oblina konveksna, a razdieljena je po 
sirini simetrijski u petero pioha, kao da je, recimo, petero l;anienih 
prozornih ok\'ira, uvrsenih oblucno, zajedno u red sastavljeno : uvisni 
stupici okvirni jesu lizene, a petere zidne plolie medju njimi malu su 
udubljene; povise toga peterokicja tece uresni vicnac, koji svojim 
sitnim mnogokicjera nalici na n j ; povise vienca dize se kr(>\-ni 
cunjak, pkjsnim obcrtoni vidjeti kao istokracan trokut. Iznad njega 
se dize, istoliracno-trokutno. zabatno cek) zapadnog absidnoga krila, 
ureseno nad vrskom svojim i nad desnim i lievim krajeni po jednim 
tornjicem, a njegove krovne kosine, nam jedva vidne, nagnute su 
desna k jugu a lieva iv sje\eru; a otud, to od desna to od keva, 
tece k osmobridju kupoknu, kao k sredini svojoj, u jednoj visini 
krov poprjecnih absidnih krila to juznuga to sjevernoga, nam vidan 
strjesnom kosinom svojom nagnutom k zapadu, a od obaju zabatnih 
im trokuta, dakako simetrijski jednakih zapadno-krilnome trokutu, 
vidimo samo uvisne uresne tornjice, a nize njih posve vidimo zapadnu 
stranu pokikruznice absidne to desne (juzne) to lieve (sjeverne), 
ter ove pokikruznice simetrijski za\rsuju to desni to lievi skrajni 
kraj poprjecnice ladje. Nize krova poprjecnih ladjnih krila vidimo 
sgornji iliti prvi sprat njiho\' (daleko zapadnu im sirinu), ter u svakum 
prvospratnom krilu, to desnom t(5 lie\'om, po dva ruzicna prozora : 
kroz njih, kako su upravljeni k zapadu, sunce zapadno podaje ca- 
robnu razsvjetu nutrinji popijecne t. j. svetistne ladje, kako i nutrinji 
\'isne kupole kroz njezine zapadne ruzicne prozore u visu. (L'\-ode 
li jednako carnu razsvjetu od iztocnoga sunca oni prozori sveti.stni, 
koji su simetrijski polozeni k iztoku, toga nismo mogli npazati ; 
veliki biskup u svojem opisu tumaci divotu raznolike suncane raz- 
svjete po vanjstini crk\'enoj.) U cetverokutni prostor, koji jos j-'rc- 



_ '^ 

ostaje meJju desnim ( ju/nim) absidnim krilom i zapadnoni absidnom 
polukruznicom, pa tako i na drugoj t. j. sjevernoj strani u pmstur 
inedju /.apadiiom pnlukniziiicoin i lievim fsjcverniml absidiiim krili)ni, 
umetnuta su simetrijski po dva prigradka za izvansvetistne prostorije 
(sakristiju, pjevnicu i t. d.); svaki od tih cetiriju prigradaka inia 
samo visinu prizemlja crkvina, da ne bi zastirali prvi sprat poprjecne 
absidne ladjc, a razclanjen je svaki, p<> visini, u nizku prizenilje i 
nizak prvi sprat, simctrijskih pruzora to dvustrucnili to dvokiilnih. 
I tako je uz uvisnu srcdinu, koju cine zapadna absidna polukruznica, 
pa nad njoni uvrs;ii zabat z.i ' i absidnoiia krila, pa nad tim 
zabatom opet kupolin ustroj, [. . > i desno i licvo tnno^oclano 

krilo simetrijski u svih pojedinostiii. — Kupulaje prekrasno razcla- 
njena simetrijski. Nad njezinim odjelom Cetverokutnim (pravo re<ii 
cetvero-bridnim), koji zavrsujc u visini krovnoga sljcmena poprjccne 
ladjc, pa je tuj uresen cetirima uylovnim toriijicima, dize se u vis 
osmerokutni iliti bas osmerobridni kupolin odjel, daklc imajuci po 
sirini osmero cetverokutnili ploha, k<jije sezu y;ore do pocetka krova 
kupolina, a svi su ovi cetverokuti posve jediiaki, razdicljeni osiiicrimi 
stupici, koji takodjer sezu do krnva kupolina ; upravce od zapadnoga 
pojjledista vide se podpuno samo tri one plohe (iste sirine, kako je 
nizc njih onaj trokutni zabat, pa jos nize polukruznica absidna za- 
padna). Svaka ona cetverokutna ploha po visini je opet razdieljena, 
poprjecnimi uresnimi pruganii ili vienci, u tri cetverokutna polja: 
spodiije ima ruzicni prozorak. srednje ima maleno trolucje slicno 
velikomc peterolucju dolje u polukruznici absidnoj, a .sj^iirnje je 
ureseno predgradjenim trokutom, komu je cetverolucan p'rozorci(i 
u sredini. Nad ovim se u vis povijaju osmera krovna rebra, bakrom 
pokrivena, a sastaju se u vrhu; iz toga vrlia dizu se cetiri sitna 
stupcica, nadkrivena sitnim kupolnim krovcicem, a tek nad ovim se 
dize pozladena jakuka s pozlacenim krizem. 

Siince se ved jako nagiba k zapadu; pozurimo se u samu 
crkvu. 

III. 

Na srednja vrata udjemo u srednje preddvorje, pa iz njega na 
nutarnja (staklena) srednja vrata stupimo u srednju nutarnju ladju 
crkve : odmah nam jedan pogled kaie svu duljinu njezinu i svetiste 
s velikim oltarom i zapadnu polukruznicu, i vidimo, kako se sjajne, 
duge, obilne zrake zapadajucega sunca prosipaju po svetistu, dok 



17 

je predvecernja sjena pala po trima uzduznim ladjama crkve. Uzvisena 
li prizora! Tihu, tiho primicemo se srednjom laJjom k svetistu, i 
kad snio po stuhah iz srednje ladje uzasli u svetiste pred veliki 
oltar i pod visoku kupolu nad njim, eto u visu kroz zapadne ru- 
zicne prozore poprjecne ladje struji bozansko svjetlo suncanii na 
srediste svetoga kriznoga lika, sto ga sastavlja svetiste svojima trima 
absidnim krilima s poduznom srednjom Ladjom, — na srediste, gdje 
je razpetoga Spasitelja trnjem okrunjena glava: nju vjenca nebesko 
sunce vjecnim sjajem a s njom i krizni znamen vjecnoga spasa. — 
Od svetistnoga sredista crkve, od velikoga oltara, vidimo rec bi 
jednim pogledom svu nutarnju crkvn, te tako n cas spoznajemo 
divno jasnu jedinstvenost njezina sklada: u dva tri trenuca oka vi- 
dimo nutarnju svu poduznu i svu poprjecnu ladju i tako sav krizni 
lik, sto ga one cine svojim ukrstajem, vidimo samo taj sveti znak, 
a nista od uzgredniii prigradaka (sakristije , riznice, i t. d.). Istina, 
jednim mahom vidimo samo 5 oltara, uz sredisnji ter glavni jos ce- 
tiri u poprjecnoj ladji, ali treba nam samo kcjrak saci od svetista 
niz stube prama poduznoj srednjoj ladji, pa eto vidimo i sesti i 
sedmi oltar u kapelici to sjevernoj to juzneij. Podjimo sad dalje 
srednjom ladjom k srednjemu ulazu ; sad opazamo, kako je sav pod 
criive krasno sastavljen od plocica u trima sarama, kao da se stere 
hrvatski puckisag; gledamo ravno u prvospratni veliki ruzicni prozor 
procelni, kojim danje svjetlo upada na krasne, dragocjene orgulje, 
sto su nad trojnini prizemnim prcddvorjem ulaznim smjestene u 
prvom spratu. Dosav tako do nutarnjili vrata srednjega pred- 
dvorja, nad njima vidinKi u dolicnom uresju napis: »Slavi Bozjoj, 
jedinst\'u crkava, ljuba\'i i slogi naroda svoga. Go- 
dine l86t). zapoceo, a godine 1882. doceo J. ]. S tr ossm ay er.? 
Ganuti obratimo se k svetistu, i svom dusom tiho zavapimo : Boze, 
podaj milost nasemu hrvatskomu narodu, da ovaj divni hram, naj- 
veci ovaj biskupov zavjet, cuva s harnostju do vieka! 

Obratismo se dakle opet prama svetistu, i tako vidimo tri po- 
duzne ladje, srednju i obie pobocne, kako teku u dulj k svetistnoj 
poprjecnoj ladji i u nju utjecu. Srednju ladju dieli od pobocne, i desne 
i lieve, po pet korintskih sastavljenih stupova, med kojimi teku obli luci 
pa nad ovimi desni i lievi nadstupni puni zidi srednje ladje, samo pro- 
zori ruzicnimi prekidani, a sgora svod je ukrizni, modro bojadisan, 
zviezdami zlacanimi uresen : nebo; ostale zidne plohe liepo su de- 
korativno slikane. A na zidnih plohali nad oblimi luci i desnimi i 
lievimi rese srednju ladju posebne slike figuralne. i to po pet ih na 

Spomeu-cviete. - 



l8 

svakoj strani, prikazujuci iz staroga zavjeta glavne sgode, kojc su 
privodile k novome zavjetu: tako srednja ladja divno privodi k sve- 
tistu. Od tih lO slika iz star-iira zavjeta opisat eenio samo tri, a 
ostale cemo samo napomenuti ; pak zatim cenio od slika u svetistu i 
njetrovim krilima opisati samo cetiri, koje su ovdje u svjetlopisnili re- 
produkcijah, a ostale demo samo spomenuti. Opis njihov kao sto i 
sve crkve citalac 6e naci drugdje, kako cemo na V-".,, ..v.^ira 
clanka kazati. 

Dakle iz staroga zavjeta vidimo redom ove slike. 

1. slika: Bog Otoe prihazujc Ecu Adamu. 

U sredini slike stoji, na cvjetnoj tratini, uzviseni lik Boga ( )tca ; 

iza njega se bieli s neba pali ohlak, ii kojem Ubdi. Bo£ru na dcsno 

i na lievo, po jedan uzvisni niz krilatih any^jela, koji upravljaju k Hogii 

pobozno sklopljene ruke i iidivljene puglcde. Bog, u velicajnoj na- 

boritoj odjeci s plastem, uzvi§enu glavu bielih diigih zavojaka ter 

biele brade i milostiv p<igled svraia put lieve strane slike k Adamu, 

Kvu privodeci i prikazujuci njeiiiu. (»na k Adamu upravija njezno 

i krasno svoje lice i milen pogled ; pramovi dugc ki)se padaju joj 

koji niz ledja koji preko krila djevicanskoga tiela : desnicu je me- 

kano spustila nice, a Ijevicu njezno polozila nasried grudi, docim 

Bog, kao zakriljujuc^i nju, prstinia svoje desnice blago prihvada lakat 

njezine desnice a svoju Ijevicu ovio do na njezino lievo rame. — 

Tako Bog prikazuje Evu Adamu. koji, okrenut k njima. sjcdi u lievom 

kraju slike, ispod sjenovita drveca. na plocastom kamenu, pruzenih 

prekrstenih nogu; desnim je laktom podbocen o sgornji (kao uzglavni) 

kamen, a ruku desnu privio k prsima, dok je Ijevicu kao u cudu po- 

pridigao od koljena ter uzglcda zadivljenim ocima, kao probudiv se, 

k Bogu i k Evi. U lievom dolnjem uglu slike, nize Adamova siela 

ter izpod onoga plocastoga kamena, sjaji se bistar vrutak — simbol 

pocetku zivota •— . a tomu malo na desno dizu se iz busa cvjetovi 

maka — simbol snu, iz koga se ono probudio Adam. — U nasu- 

protnom desnom dolnjem uglu slike — za oznaku medjusobnoga 

mira u raju — spava na tlih pruzena lavica, a iza nje leii tigar 

naslanjajudi glavu preko njezinih krsta; iza njih su cvjetne biljke. 

2. sliha: Adam i Eca izagnani iz raja. 

U slici ovoj glavni su Hci : blize k lievom kraju slike Adam 
s Evom, njima na desno i malo povise njih, po sredini slike, lebdeci 
angjeo izgonitelj, a opet njemu na desno povise i podalje, to jest 



19 

u desnom gornjeni uglu slike, u zrakii, Majka Bozja medju kraciina 
nebeske duge; ostali lici su alegorijski : niie Marije stadasce ovaca 
i boiji jaganjac, a jos nize u dolnjem desnom uglu slike zmija za- 
vodnica; i druge prirodnine u slici znace svaka svoje (alegorijski 
ili siniholski). Sad potanje. 

Adam i Kva sdruzeni, opasani sniokvinim liscem, gonjeni an- 
gjeloni, upravo odlaze kamenim tlom, medju po kojim gusterom i 
skorpijonom, od raja — koji je prikazan u desnoj poli slike — prama 
lievoj strani u zemlju izagnanicku, koja je u zadku lievom i sred- 
njem prikazana divljim riecnim slapom i pustim gorjem i grabezljivim 
naskokom lava na biela jelena. Adam koracajuci, pretuzna uzgleda, 
Ijevicu digao na mracno celo, a izpruzenom desnicom drzi se za- 
pesca polupruzene Evine desne ruke kao vodilje s\'0Je, koja njeniu 
prednjaci za pol koraka; Eva naklanja glavu, tuzno poniklih ociju, 
k Adamovu desnome ramenu, a Ijevicu svoju izpodvila je njemu 
preko lakta njegove desnice, tako i upiruci sebe o njem i vodeci njega 
za sobom. — Za njima (u slici desno od njih) lebdi siroko uzdig- 
nutih krila angjeo, tuzno ostra pogleda nazorice za njima, desnicom 
dizuci okomit plameni mac, a Ijevicu pruzajuci s kretom odgona. 
Angjeo, lebdeci koso nagnut za prognanicima, kao sredisnji lik raz- 
stavlja lievu, to je zemaljsku, od desne, to je rajske strane slike, a 
lebdi tik iznad kamenih stepenica, koje se koso dizu od srednjih 
tala prama desnome prisrednjemu kraju slike. — Stepenicam, gdje 
i gdje obrubljenim cvjetnimi busi, na vrhu a po zaravanku stoji — 
u desnom prisrednjem kraju slike — rajska jabuka, a izpod te se 
vijuga, u sdolnji (t. j. zlodusnij desni ugao slike, zmija, — povod- 
nica prve sagrjehe i smrti covjecanstva — , koja u celjustima za- 
griza covjecju lubanju a salje sievni pogled nazorice za Adamom 
i Evom. — Nasuprot u sg or njem (t. j. spasnom) desnom uglu 
slike kaze se u duginom (gotskom) luku — ciji desni krak se obi- 
Ijezno spusta u rajsku jabuku • — sveta Marija, sa svetackom okru- 
gom o glavi, blag pogled upravljajuci k lievoj strani slike za Ada- 
mom i Evom, a ruke sirom razkriljujuci nice u susret stadascu 
ovaca, koje se — znaceci starozavjetne proroke — k njoj obratile 
sgrnute po zaravanku iznad gornjih stepenica, a od njih se jedno 
janje — bozji jaganjac, s viencicem o vratu a s krizicem visecim 
o viencu, okrenuo prama lievoj strani slike smjeroni za Adamom 
i Evom, i koraca kao da ce niz rajske stepenice salaziti na zemlju 
za izagnanicima. 



20 



3. sliha : Obci potop. 

Spriednja osredina slikc je trokutan liridni vrsak gore; nad 
rtoni inu nadvio se olujni bjelkast ubiak, a sdijla jja odasvud, s desne 
strane i s lieve i u pozadju, okruzuje potopna voda. Na taj vrsak 
se potopnici ili vec zaklonili te ga gotovo svega prekrili, ill sc njega 
iz \ ode ocajno hvataju koji s desna koji s lieva : tako tcmeljnica 
likovnoga trokuta, ii koji je sastavljena ova glavna skupina potop- 
nika, izpunja svu dolnju Sirinu slike, a uz vis se likovni trokut sve 
vise uzi k rtu do pod onaj oblak, i to tako, da je lievi igledaucu 
lievi) krak trokiitov ninogo duiji <id desnoga ter je s toga sam rt 
vrskov pomaknut blize k desnome nego li k lievome sgornjcnm 
krajii slike. — Trokutov krak i desni i lievi ostavija progled per- 
spektivni u prisredak i u zadak bli/nji i dali;' ' so sviid kaze 
potopna voda; u dcsnom zadku ka/c sc iz i,i/diii pljiisak, 

a blize u desnom skrajnom prisredju pumalja se krmina polovina 
camca sa oetiri potopnika; na suprotnoj pak lievoj strani u sainoni 
su zadku erne i bjelkaste oblacine s da/dnim pljuskom, a pttd njitn 
korablja Noeva, uz nju i od nje blize prania trokutnome vrsku — 
u tri razmaka — skupovi topljenika u vodi. 

Ovako je slikar mno;^oliku prikazu »( >hctga potopav izvco 
veoma jasno, a to je poluoio vjcstackiin razporedjajeni obiija likovA 
i jasnitn proglednim (perspektivnim) razlicenjem spriedka, sriedka i 
zadka. ^ivih likova, s vjestom obiljeibom raznih polozaja i tjelesnib 
te dusevnih osebina, ima u slici 34 : u golemom osredistu i spriedku 
24. u lievom prizadju 8, a u desnom 4; uz to su vjesto obiljezeni 
i sgodno raznijesteni oblaci, dazd, potopna voda, i cetverovrstna 
vozila po potopnxj vodi. 

Spriednji ter osrednji mnogolikovni trokut sastavlja se od triju 
dionih skupina: svu sgornju, privrsnu, polovinu trokuta zaprema 
devet lika, sdolnju desnu trecinu trokuta sest lika. a lievu opet sest 
(za pravo sedam). Lici, sto su visi u trokutu liridnom, — koji se 
uzvisno polozito odmice — , to su kao odaljeniji gledaocu, tako da 
su lici u temeljnici trokutnoj najblizi oku gledaocevu, ter za to najvedi. 

Od ono devet sgomjib lika cetiri su u samoj vrsiki tmkutnoj 
skupljeni kruzno; njima su pripojena s lieve (gledaocu( strane dva 
lika (same glave), a s desne tri. U cet\-eroIikom uvrsnom skupu 
glavni je i jedini sav vidan, okrenut ka gledaocu, celav starac : on 
sjedi, prekrit samo po krilu i koljenih bielim plastem, desnicu svoju 
polozio niz desno koljeno, a Ijevicom, uprtom u iaktu na lievo ko- 



21 

Ijeno, podbradio se ter zamisljen ziiri predu se ukucenim pogledom. 
Tik vise a lievo (gledaocu lievo) od njegove glave proviruje glava 
— najsgornja u slici — i desno oplece starice (zene mu), nad glavom 
joj pkist vihori se (smjerom desnim) s oluje, iX oblak bjelkasti joj je 
tik vise tjemena; lice joj strastno izrovano, oci ruzno-sievne, jedka 
iista govore uzas starcu, a desnicu svojii je iz lakta digka u vis, 
kazuc — bez poboznosti — kaznu s neba. Tik na lievo iza nje- 
zina lakta kaze ti se vrh glave, zabrinuto celo i tuzno desno oko 
ter desno rame sjedece zene (zar kceri staricine); njoj u krilo dje- 
vojka (zar kci joj) zakrila glavu, ovivsi ga ruliama, a posjedavsi na 
tla do nogu joj. — Ta cetiri lilva sastavljaju svojimi vanjskimi ob- 
crtaji (konturami) uvrsni likovni krug, koji upodpunjuju s lieve u slici 
strane dvie glave, jedna visa, a druga niza. Na ime s traga lievo 
iza ramena one inajlie viri lievi profil mladiceve razkustrane (olujom) 
glave, koja gleda put lievog prizadja k Noevoj korablji, take vezuci 
lievo prizadje s osredjem, a istoj majci k desnoj nozi protisnula se, 
na toni lie\'om rubu hridi, iz potopne vode, samrtna glava pristara 
covjeka (zar muza njezinaj. Nasuprot desno od kruznoga cetvero- 
licja tri su dopunitbena lika : desno od starceva koljena djecarac, 
ledja kazuc gledaocu, sjedi na tlih, okrenuo lice gore k starcu, posve 
slicno ovome — rec bi unuk — , obima rukama uhvatio se starceva 
lievoga lakta, proseci utjehe (ali starac zamisljen ne niari za nj). 
Noge je djecarac spustio na desno preko jednoga koljena mladicu, 
koji, gledaocu kazuc sve sprednje tielo, sjedi do djecarca vec pri 
desnom rubu hridi, te je k nebu uzdigao placne oci i vapajna usta, a na 
svojem lievom koljenu slozio ruke kao na molitvu (to je — jamacno 
po namjeri umjetnikovoj — jedina molitva u svoj slici, a i ona je 
mlaka, a nije skrusena prema strasniime casu|. Iznad njegova ra- 
mena desno pomila se muzka glava pokrita plastem, k desnome je 
prizadju slike (t. j. k camcu sa cetvero topljenika) okrenuta ter onamo 
silni) vice i pruza Ijevicu s kretom zastitnim — (zar mu je svojak 
onaj, na koga je iz camca batina zamahnuta, da se ne bi iz vode 
uzpeo u camac — ), pa tako je svezana uvrsna glavna skupina li- 
kova s onom u desnom prizadju slike. 

Izpod till devetero Ijudi, stono izpunjaju gornju polo\'inu likov- 
noga trokuta, zaprema dolnju desnutrecinu Irokuta 6 sbijenih li- 
kova; ti su crtezno sastavljeni u dugoljast a nizak cetverokut (para- 
lelogram), koji je k(_iso na desno nagnut, te mu je skrajna desna 
stranica niza od lieve skrajne ; lievu pak dolnju trecinu trokuta sa- 
stavlja opet 6 likova, takodjer u cetverokut slozenih, ali taj cetve- 



22 

rokut ima znatnu visinu, a lieva mu skrajna stranica mnogo je niia od 
desne skrajne : tako je crteiem taj lievi cetverokiit suprotak (kon- 
trastj desnomu. 

Ovako. U desnoj dolnjoj treiJini trokutovoj, iliti desni dolnji 
cetverokut. Nize nogu onuga u vrsku sjedecega starca vidimo niu- 
ieviio, krasno i krjepko, hradato lice pristara muza — gotovo u sre- 
distu trukuta — ; plast mu pokriva glavu i desno rame a-lievo(t. j. 
u slici tfi" gledaocu desno) je ogoljeno; ozbiljne oci oslro su iiprav- 
Ijene u desnu stranu slike k susjednuj nui porodici ocajnoj, koja 
ostalo njegovo tielo zakriva, jamacno pruzt*n<> po tlili od dcsmtga ruba 
hridi. Tik nize njegovih jjrudi le2i niladic po hridi potrbuske svoni 
duljinom; prsti nogu, njesto poniie, zani.icu jos u potopnu vodu 
lievo od hridi, glavu je na tliii ukopao medju ramena, prcko golih mu 
ledja ide vrpca, o kojoj visi stricini tul, lezcci tik do njcga nize. Tik 
do ove dvojice na desno ter na samom desnom rubu hridi gledamo 
mladu majku : na grudi pritiste djetesce kao mrtvo, s uiasom gleda i 
ocajno vice ravno preda se, jamacno vide«ii u obliznoj vodi utapaju«ie 
se drago joj biiie; ta zena tek se g«jmjini tielom i svojim desnim kolje- 
noni uhvatila hridi, dok joj licva noga jos visi u vodu Izpod lieva pa- 
zuha podupire ju obima rukama muzkarac (zar mui joj), dizuci ju tako 
iz vode, u kojqj sam jos stoji do pasa. Desno od njegovih ledja iz vode 
vire glava i ledja plivajucega bradasa, koji /eljno uzgleda ka liridi. 

Dok su lici u desnoj dolnjoj poli trokuta vidni ili samo s gor- 
njim tielom ili lezecke, to su nasuprot u lievoj dolnjoj poli trokuta 
tri glavna lika, koja su vec na hridi, prikazana u cieloj tjelesnoj 
V i s i n i stoje<^ke, a samo tri ostala, u vodi sasvini dolje lievo, kazu 
tek gomje tielo. Prielaz i spoj od desne dolnje plohe trokutove 
k lievoj i ujedno spoj sgornje privrsne skupine sa temeljnicnom 
plohom trokutovom cini mladjalian muz, stojeci uzpravno cieiom vi- 
sinom — (jedini u slici idejno osamljeni ter po torn rec hi najglav- 
niji lik) — , naime dok mu nozna stopala stoje na hridi tik nad po- 
lozitim koljenom onoga potrbuske lezecega mladica, t. j. najnizega 
lika u sredistu trokutove temeljnice, seze mu giava malne do visine 
one najsgomje u vrsku starice; kaiuci gledaocu sve sprednje tielo 
svoje, samo u pasu prekrito, uzdigao je lice i pogled i govoreca 
usta k nebu s gorcinom, desnicimi hvatajuci se sljepocnih vlasi, a 
Ijevicu dizuci iz lakta u vis grcevito razkrecenih prstiju, kao da ie 
k nebu baciti korbu ili klet\u. Xa lievo tik njega a ujedno njesto 
nize njega vidis cielu sprednju visinu lebdecega nada tlima ienskoga 
krasna tiela, koje krjepak muzkarac nosi u narucju i na lievom svom 



koljemi, I<()jiin jt- stupio iz vode na rub liridi, dok nui je j(^s u vddi 
sve desno stopalo ; krasno su crtezem skladana i sljubljena ta dva 
lika: njezino dolnje tielo visi medju njegovim siroko razkoracenini 
nogama, njezina glava je iznad njegove klonula na lievo kao ne- 
svjestna, u istom smjeru njezina desna ruka visi klonula niz pognuta 
njegova ledja, cici joj se lome a njegove u napornoj muci mrko gle- 
daju smjerom na desno prama mladicn lezecemu na tlih. Kroz raz- 
make stopala ovih triju okomitih lika prozire se pas kudronja, lezeci 
po rubii liridi s njuskoni okrenutom k vodi potopnoj. 

Onome niuzkarcu, koji iz \'ode iznosi krasnu zenu, na lievo i 
ponize vidis u vodi lice i pognuta ramena mlada muza, koji se 
svojom Ijevicom hvata hridi, a tik uz njegovo desno ranie konj dize 
vrat vihorecih griva i glavu hropecih zvala prama hridi, a opet nize 
konja u samom dolnjeni lievom kutii slike vidi se pristar bradas, na 
okljastrenu deblu ocajno plivajuci na doniak hridi. 

Na desno od likovnoga trokuta prtygledavanio na p(.itopnu \'odu 
i u zadku desm^m dazdni pljusak, a u desnoni prisredju skrajnom 
vidimo krmu camca; s nje starac krmilar, sjedeci, strastno vice a 
do njega stojeci muzkarac zamahuje batinom na topljenika, koji se 
hoce iz vode uzpeti na camac, opet njemu na desno u samom rubu 
prisredja hvata se camca drugi topljenik. — Xasuprot u lievom pri- 
zadju na vodi, izpod oblaka olujnih i gdjesto kisnih — oni zapre- 
maju sam zadak lievi, — vidi se korablja Noeva kao visoka i ve- 
lika dascara, svuda zatvorena. U procelju njezinu hvataju se nje dva 
topljenika. Od njih njesto blize k osredju pliva na daski potrbuske 
pruzen pristar bradas, plastem pokrit; glava mu laktimapoduprta gleda 
prama trokutnoj hridi, a iza njega prionuo uz dasku golim gornjim 
tielom drugi bradas, s dugim prutom preko lakta, rec bi krmilar daske. 
Od njih jos blize k trokutnoj hridi stoji u vodi, do preko glezanja, 
sbijeno cet\-ero potopnika : natrazke ka korablji okrenuti go mladic 
dize prema njoj ruke i glavu vapeci u pomoc, a ostala tri lika okre- 
nuta su k spriedku slike (ka gledaocu) i to: bradat starac, sguren 
gledajuci nice u vodu, stisce k sebi svoj vihoreci plast, iznad lie- 
voga mu ramena \ iri lice starice s ukocenim upravce pogledom, a 
iznad desnoga mu ramena dize zlopak mladic prietecu pest i biesan 
pogled i pogrdnu viku prama trokutnoj hridi. 

Tako slika »Obci potop« vjestacki sjedinjuje mnogobrnjno i 
veliko raznolicje crteznih razporedjaja, tjelesnih polozaja i dusevnili 
pokreta u potopnoj samrtnoj muci, koju je skrivio i kojii do konca 
nagrdjuje — nehaj za Boga. 



24 

Ostale slike iz staroga zavjeta ter u srednjoj ladji jesu: \oe va 
zaiivalna zrtva, Abraham hoce irtvovati sina Izaka (ove 
dvie su od rimskoga slikara Ansigli onia), J os ipa prodavaju 
brae a, Nasasce Mojsijevo, Mojsij prima od Bog a na 
gori Sinaju deset zapoviedi hoijih, Davidova pobjcda 
nad Golijatom, i napokon: Pomazanje Davida za kralja. 
Take je u srednjoj ladji. k<ija privodi k svctistu, dcsct slika iz sta- 
roga zavjeta kao priprave k novome zavjetii, prcma broju od deset 
zapoviedi hozjili. 

U trima apsidnim krilima, sto idii iz sredista svetistnoga, od 
velikoga oltara, naslikani su na ravnih zidovih dogodjaji i lici iz no- 
voga zavjeta, a uz to na polukruznim apsidnim zidima posebne ve- 
like slike prikazuju: u lievoj polukniznici adoraciju Isusa kao Bnga- 
covjcka, u dcsnoj adoraciju Isusa kao Spasitcija, a u iipravnoj, na- 
stavljajudoj cetvorinu velikoga oltara, u tri rcda, jedan nad driigim : 
u dolnjem sedam svetih sakramcnata kao priprave k nebu, u sred- 
njem redu ulaz u nebo, a u sgornjcm vjecnu slavii na nebu. 

U lievom absidnom krilu, na ravnim zidima, jesu novozavjetne 
velike slike ove cetiri: »Pohod i navjestenje .N\ariji, Ro- 
djenje Isusovo — ovu iemo sliku potanje opisati — , Dvanaest- 
godisnji Isus u liramu razpr a v Ijaj u(? i s farizeji, K r- 
stenje Isusa u Jordanu; nize ovih. velikih i mnogosarnih slika, 
jesu tri male slike u dvosarju iliti svjetlomraCju (cliiaro-scuroi, pri- 
kazujuci zgode iz zivota sv. I'etra — (tri druge takve slike o 
sv. Petru u desnom su absidnom krilu | — , i to ove: kako Isus ribara 
Petra poziva za apostola: kako Petar, stupaju<^i k Isusu po vodi, tone 
i vapi, a Isus mu pruza ruku; knko Petar dobiva od Isusa kljuce ne- 
beske. Na polukruznom pako zidu mog lievoga krila \ isoko stoji ve- 
lika slika, cineci u novozavjetnom dogadjanju prclaz od slike rodjenja 
Isusova k slici dvanaestgodisnjega djeCaka Isusa u hramu, ali ujedno 
prikazujuci vjekovnu adoraciju Isusa kao Boga-cn vjeka, 
naime slika: Djetetu Isusu, na krilu Djevice Marije, da- 
rove nose s desne Sv. tri kralja, a s lieve pucani hr- 
vatskoga naroda. Izpod ove velike slike — koju ccmo potanje 
opisati — naslikani su, na istom polukruznom zidu, u jednom redu 
lici od pet apostola: sv. To ma, sv. Bartol, sv. Ivan, sv. 
§imun i sv. Tadej. 

U upravnoni absidnom krilu. na ravnim zidima, nastavljaju do- 
godjaje novozavjetne ove cetiri slike : Isus na gori propovieda 
osmero blazen stva, Isus u kuciMarte i .Nl ar ije (L azara), 



Isus lieci lirome i bolestne, Isus izginii iz hrania lih- 
vare i trgovce; slike na polukruznom zidu ove abside, posto ne 
nastavljaju novozavjetnih, nego konacno zavrsuju sveukupne slike 
po crkvi, oznacit cemo poslie desne abside. 

U desnom absidnom krilu, na ravnim zidima, zavrsne su cetiri 
slike novozavjetne : Posljednja v'ecera Isus ova, Isusa iz- 
daje Juda uvrtu Getsemani, Grob Isusa vec uzkrsloga 
pohode tri Marije, Isusovo uzasasce na nebo. Nize ovih 
\'elikih mnogosarnih slika stoje — simetrijski s lievim kriloin — 
navStavne tri s lie ice dvosarne iz zivota sv, Petra: kako zataji 
Isusa, ali se odmah gorko pokaje ; kako se angjelom izbavlja iz tani- 
nice ; kako bude na kriz razpet strmoglavce. Na polukruznom pake 
zidu ovoga desnoga krila visoko stoji — kao simetrijska dopuna 
slici u lievoj polukruznici — velika slika, koja, cineci dogadjajni 
prielaz od slike o Judinoj izdaji k slici o pohodu Isusova groba, 
ujedno prikazuje v j e k o v n u ad o r a c i j u Isusa k a o K r s t a S p a- 
sitelja, gdje u adoraciji sudjeluju i svetci nasega naroda ili nasih 
pokrajina ; tu cemo sliku potanje opisati. Izpod nje stoje u jednom 
redu naslikani lici od 5 apostola, simetrijski nastavljajuci apostolske 
like u lievoj polukruznici, i to: sv. Filip, sv. Matej, sv. A n- 
drija, s v. Jakob mladji, i s v. Jakob stariji; dva jos ostala 
apostola — sv. Petar i sv. Pavao — sdruzeni su u srednjoj slici 
na p(.)lukruznom zidu upravnoga absidnoga krila. 

Kako polukruzni zid ovog upravnog(i]iti zapadnog) krila konacno 
zavrsuje svu crkvu, a poimence konacno zavrsuje cetvorinu svetist- 
noga sredista t. j. velikoga oltara, ter i desno i lievo apsidno krilo 
kao poprjecne nasta\'ke svetistnoj cetvorini, pak i nastavak ovoj ce- 
tvorini poduzni, naime veliku ladju sve do pocetka joj iztocnoga: 
tako i sve slike po ostaloj crkvi dobivaju svoj idejni, religiozni zavr- 
setak u slikah na polukruznom zidu zapadne apside. Troje su slike, 
jedne nad drugima: spodnja slika reda u 7 uzasobicnih polja sedam 
svetih sakramenata, kao pripravu i put k nebu. Srednja 
slika prikazuje ulaz u nebo: Sv. Petar, kojemu je ova divna 
crkva posvecena, a uz kojega je sv. Pavao, prima od klece- 
cega biskupa, njezina sagradioca, lik njezin, a pratioci su biskupu 
svetci zastitnici i osobe iz puka biskupijskoga, Ovu cemo sliku potanje 
opisati. Napokoo sgornja slika, konacni zavrsetak svih slika, prika- 
zuje s I a v u n e b e s k u : Isus d e s n i c o m k r u n i b 1 a z e n u 
D j e V i c u M a r i j u k r u n o m n e b e s k o m, Ijevicom drzi otvo- 
renu Svetu knjigu, iza njih su angjeli desno i lievo, a nize njili, u. 



2b 

aJoraciji, desno i lievo po tri nebesnika, starozavjetna proroka 
tako su rec bi starozavjetne slike ovdje u svom svetistnom zavr- 
setku uzneseiie u nebo — , naime nize na strani bl. Marije iliti lievo: 
prorok Kzekiel, kralj David i prorok Ilija, a na di-iU'i ni/i- I>sii>.i: 
Melkisedek, Mojsij i prorok Daniel. 

U kiipoli nad velikim oltarum naslikano je na 8 zidntli plolia 
u\o. U plohi prema srednjemu ulazu iz poduznih ladja k svctistii 
kriz 8V. Petra (strmoglavce obraceni, nasuprot t. j. prcma zapadnoj 
polukruznici starodavno sielo sv. Petra. a na torn sitlu knjijira evan- 
gjelja; u dvima plniiania prema poprjecnim absidama p<i jcdan anj^cM 
kerubim ; u proostajiicim Octirima ploliama po jodan anjyeo. od kojib 
jedan drii papinsku tiaru, dru^i papinsku pastirsku palicu, a dva po 
jednu kadionicii tamjanoni. Gdje se u visu celiri stupa kupolina 
spajaju, tu su naslikani simboli cetiriju evangjeli.sta. oni dakli- s visa 
nadkriljujii veliki t>Itar. Uvr.sni svod absidnih krila prikazujc dck<>ra- 
tivnom slikarijum inodro nebo, posuto zla(^animi zviczdami, kako i 
svod pii ostaloj crkvi. Dolje pak slikani su kriini zidovi — koliko 
preostaje od likovnih slika — vrlo licpu dekorativno, i to prikazani 
su zidni zastori, a tako zivo, da smo se tekar dodirom ruke mo- 
rali osvjedociti, da to nisu pravi tkani zastori. 

Glede divnoo^a sastava velikoija oltara, koji je, k.iko i crkva, p<>- 
svecen sv. JV-tru, i glede ostalihseslero oltara i krasne propovjedaonice 
upucujemo na jubilamo djelo nase akademije ; spominjemo sanio to, 
da se nalaze i u oltarih, kako u siikah po crkvi, patroni biskupije bo- 
sanske te sriemske i njekoji svetci katolickih Slavcna — poimence 
dakako sv. apostoli slavenski Ciril i >\etod — po mo- 
gudnosti bar u pobocnih oltarskih kipovih. 

Jos demo opisati one Cetiri apsidne slike, za koje smo to g<>re 
rekli, a koje su — radi svoga sadr/aja — i u ovoj knjizi svjetlo- 
pisom pokazane. 

Slika na lievom zidu lievoga absidnoga krila : 

Rodjcnje Isusooo 

od Lodovika Seitza. Posto smo se s poboznostju nadivili njezinu 
svetome sadriaju i napasli oci milinom njezina sarnoga i likovnoga 
sklada, razgledajmo ju potanje, a pocnimo s priprostom pojatoin 
(stajicom) betlehemskom, gdje se sveti prizor sbiva.. — Posve u visu 
desne polovine slikine vidi se strjeha slamnatoga krovca, k<>ji s jedne 
strane nadkriva pojatu, otvorenu poput suse ovamo napried, tak<> 
da joj se vide dva drvena okomita stupka, podporna krovcu. Jedan 



stupak tece od I^mva k tki bas sredinom slike, a drugi, njeiiiu iia 
desno ter u spriedku, dieli ovii desnu poki sHke opet u dva jednaka 
uzvisna cetverokuta. 

Medju tinia dvania stupima sastavljaju se crtezno ii trokutnu 
skupinu i tvore likovnu te idejnu sredinu slike o\'a cetiri lika. Xa 
tlih lezi nauznacice djetesce Isus ; kako je on idejahid, sveto sre- 
diste ciele slike, to sanio od njegova bozanskoga bica cudesno 
izliodi biela s\'jetlina u okolo, a po pukoj naravi bi mrak bio u 
pojatici, jer je sada noc, kako to kaze u lievom zadku slike potamno 
zvjezdano nebo. (Slicna je, jos sjajnija svjetlina u glasovitoj slici Cor- 
reggia »Sveta noc ft, ali nam je draza ova slika Lodovika Seitza ne- 
prisiljenom kompozicijom i dusevnim izrazajem likova). Bozanskome 
djetescu Isusu podastrta je po zemlji slama i nad njom biele ponja- 
vice; dolnje mu je tjelesce u povojih. Iza glavice mu je sveta 
okruga; rucice razkriljene i blagi pogled upravlja ravno nada se 
prama dugobradome starcu pastiru. Taj mu je, bas srednji lik u 
slici, najblize od poklonika s lieva pristupio, i, pun pobozne smjer- 
nosti, radosti i nade, gledajuci nice k Isusu, spusta se na koljena. 
A dok se zato, slabacak, upire Ijevicom o pastirski stap, za desnicu 
ga Ijubazno podrzava i k njemu se nagiba sv. Josip; taj, sa sve- 
tackom okrugom nad glavoni, stoji bas iza Isusa, razkoracen, koljena 
na polak sagnutih. Gledaocu slike na desnoj strani od Isusa kleci 
majka sv. djevica Marija, i ona sa svetackom okrugom nad glavom ; 
sa svetim milinjem gleda nice u Isusa, niz krilo sklopila ruke na 
mi^litvu. Iza nje, pod desnim g(jrnjini krajem slike, kroz drveni pm- 
zorak pojatice gleda pet andjelaka milo k novorodjenome Spasitelju 
i ]?jeva mu slavu; nad glavicom svakiime svetackaje okruga, svaki 
ima svoju osobitost u pogledu i polozaju, a svi sastavljaju jednu 
crteznu skupinu, cetvorinsku. Xize njihova prozorka proviruje desno 
glava dobroga oslica a lievo glava dobroga voka, ociju takodjer 
upravljenih k bozanskome djetescu. — Lieva polovica slike, osim sto 
kaze u visnom zadku zvjezdano nebo a pod njim, u odaljem zadku, 
tornjeve jerusolimske, sastavlja u prizadju i u spriedku pokk.mike 
pastire u crteznu skupinu cetverokutnu : pozadnji tek se naziru, 
dolazeci k spriedku, a sprednji vec su prisli pred Isusa na poklon. 
Najblize je od njih Isusu pokleknula mlada iena (s darom pndno 
nogu — kosaricom jaja) ; gleda k bozanskome novorodjencu, sjetno 
zamisljena, a kako je lievu ruku preko pasa previla do desnoga 
boka, pa tu na nju upria desni lakat ter k desnome si liscu digla 
desnu ruku kao za podporu, to rec bi da ona, ovako sjetna, sra- 



30 

inezljiva, uniorna, ccka prvi svoj od srca porod. — \'olinio ovako 
tumaciti osobito ohiljeije, koje je toj mladuj leni podao umni slikar, 
nego li s Tondinijeni, da ona gleda na Isusa s trackom nenavisti, 
sto ne bi nikako dulikovalo svetosti ovoga prizora; jamacno je pak, 
da je unijetnik lujtimice raznolicio dobe i tjclesne osobiiie i dusevne 
izrazaje u licih te pokretih i polozaje tulikih osoba, kad je svih njih 
poklonicki pogled obracen k istoine svetmne sredistii , pa tako 
u svoj slici vlada idcjna i (iutna istota bez ikakva kontrasta; 
umjetnik je dakle inurao svladati i ukloniti prevcliku jednakost u 
pojedinih likovih tan<ihnim raznolicenjcin sto vedm. — Uz lievo 
rame do zamisljene zenice kicci mlada majka s dvama sinci(^ima ; 
k Isusu gleda s radostniin cudjenjem : to kazu otvorcna iista joj i 
porazsirene oci i lieva ruka, zastala u pokretu, razstavljcnih prstiju 
i oblo povitih na desno; ili mozda ona ovini pokretom Ijevice uti- 
sava sincica, kojega je k sebi posve prelivatila desnicom tc joj on, 
pozomo gledajudi k Isusu, stoji uz krilo, rucice naslanjajud po nje- 
zinoj desnici; drugi joj, nialo ve<ii sincicJ, od straga sc na njezino 
desno rame stoje<ike naslanja svojom desnicom i glavicom, milo 
provinijuci i on k Isusu. Ovo dvoje mile djece u sdolnjoj lievoj 
strani slike zemaljska su prilika onim nebeskim angjelkom, §to no 
su na krajnoj desnnj sgornjoj strani slike. — Onoj mladoj majci 
na lievo — za gleda«>ca slike desno ud nje — kleci pristar brizan 
mui, a vidi mu se, kako je polozen, same ozbiljna glava s pogledom 
k Isusu, i sredina prsiju; iznad njega — u slici malo na lievo — 
pristupa i s najvccim divljenjein gleda k Isusu mladji muz, Ijevicu 
svoju pruiajuci smjeroni k njemu. Iz sprednjega lievoga kraja slike, 
pokraj onih dvaju djecacida, kroci mladid pastir i gleda prama Isusu, 
na dar noseci u desnici vrc mlieka a na lievom si ramenu kosaru, 
valjda voca, koju podriava uzvitom Ijevicom. Jos iza njega, kao 
lievi krajnik, vidi se muzevan pastir, s kukom pastirske palice iznad 
glave, a i on gleda put Isusa. — U pozadju, ve6 u polutami, vidi 
se amo k pojatici prilazeci pastir, koji svira u frulu, a drugi do njega 
u diple, onda iena s vrcem na glavi, i jos jedan pastir, taj ved za 
drvetem, cije su racvaste grane nalika zadkova na racvaste uvrske 
pojatinih stupida u srednjem spriedku. 

S osobitim milim cuvstvom gleda Hrvat veliku sliku u 1 i e \' o j 
polukruinici, nazvanu: 

..Sc. tri hralja". 

sto prikazuje vjekovnu adoraciju djeteta Isusa kao Boga-covjeka ; i 
to krasno djelo potjece od Lodovika Seitza. Upravo u sredini 







> 
CO 



33 

slike — (u (jbce je u sastavu ove slike, radi njezine pijlukruzne 
plohe, mnogo simetrije) — na oltarnom priestolju sjedi hlazena Dje- 
vica Marija, na desnom joj koljenu sjedi djetesce Isus, podrza\an 
njezinim rukama, a desnom hlagoslivajuci i sa svetom blayostju gle- 
dajuci — jednako je i Marijin pogled upravljen — klececega dolje 
na desno njemu (za gledaoca slike na lievo) sjedobrada i cehwa 
starca, koji, s poboznim uzgledom k Isusu, u dustojanstvenoj, sjajnoj 
odori, prinosi na dar zlato u dragocjenoj kutiji; to je iztocni mu- 
drac kralj Caspar. Za njim drugi tek pristupa, i on u sjajnoj ali 
drugacijoj odori i pod iztocnjackom kraljevskom kapom ; obima 
rukama pruza k Isusu svoj dar: u dragocjenom kalezu, koji je 
uvrsen dragocjenim krizicem, nalik na oltarni kalez, donosi po- 
mast mirhu : to je iztocni niudrac kralj Melchior. Za tima dvama 
kraljima ponizno kleci mladic dvoranin, odkriven, smjerno gleda- 
juci put Isiisa. Jos dalje na lievo stoji, inamo upravljen, treci iz- 
tocni kralj mudrac , liceni crnac , pokriven bielim turbanom kru- 
nasta uvrska, i drzi obim rukama lancice kadionice i gleda, kako 
mu crnac sluga — koji je posljednji lik u lievoj strani slike — mece 
iz posudice tamjau u kadionicu, a medju njima na tlih stoji uresna 
kutijica tamjana, koju ce na dar dati Isusu taj treci iztiicni kralj 
mudrac — Baltazar. — U visu nebnom nad Isusom i Marijom stoji 
velika z\-iezda repatica, spustajuci dugi svietli trak svoj nice nad 
tjeme Bogorodice, a simetrijski desno i lievo ud z\'iezde lebdi pc> 
jedan vitak angjeo, krila siroko uzvitih a dugih svita, koje se vihore; 
a svaki sa svoje strane drzi rukama jedan kraj uresna zastora, koj; 
se stere nice te cini zaledje Mariji s Isusom. — S druge strane 
oltarnoga piriestolja — to je za gledaoca desna strana slike, ali Ma- 
riji i Isusu ie na lievu im ruku — donose Isusu svoje danive po- 
klonici, ovdje osiibito dragi i mili hrvatskome oku; seljacki poklonici 
hrvatskoga naroda iz petero krajeva, u obiljeznih puckih nosnjah i 
s obiljeznimi darovi svakoga kraja. Prvi do podnozja oltaru smjerm^t 
kleci bjelovlasi starac iz posavske Hrvatske i prinosi na dar grozdje, 
malo za njim ter njemu na desno kleci Dalmatinka pod crvenkapicom 
s darom svoje zenilje, s grancicom masline, a za lievim ramenom 
starcevim pristupa Slavonka, pod psenicnim viencem, noseci na 
dar snopic psenicnoga klasja. U sredini medju njima stasit mladic 
na dar no;'i. na ramenu svojem desnom, kosic voca i vrtnoga roda, 
a za njim, u desnom kraju slike, privodi ovce i kozu muzevan pastir, 
s gajdama preko ramena ; prema nekadanjem obsegu djakovacke 
biskupije, koji je preko Bosne sezao u hercegovacke krajex'e, i prema 

Spomen-cviete. 3 



34 

njezinu i danasnjem nazivu sudiino, da je ovaj pastir katoticki B(^.snjak, 
a onaj vrtlar katolioki Herceijovac. Tlo ciele slike posuto je, dolicm* 
preradostnome svetome prizoru, raznolikim krasnim cvieceni. U divnu 
se je i pouku i cast lirvatskome puku ovdje slozila niisao biskupova 
i izveJba slikarova. Mill svoj hrvatski narod. zastupan seljaci puOani. 
koji znojem svoga lica pribavljaju pludove svoje zemlje, pridnizin 
je biskup u ovoj slici svetiina trim kraljima i mudraciina kao pobozne 
poklonike i daritelje Isusove. Troji dari sv. triju kralja znace — 
kaze c o. Tondini — : zlato znaci kialjevsku vlast Isusovu, pomast 
mirha njegovu krvavu zrtvu na Kalvariji, tainjan njegovo svede- 
nictvo. A darovi hrvatskoga puka: psenica t. j. kruh, grozdje t j. 
vino, to su znanieni nekrvne zrtxe Isusove, spasiie, vjecitc : maslina 
pakt) znamen je niira. a Isus je. po svetom pisiiiu, kralj miia. \'oCe 
i stado, ostali dari hrvatskih pucana, imaju takodjer svoje dolicno 
krasno znamenovanje. Kako je hrvatskoj dusi utjesno, da u ovoj 
slici svi oni darovi lirvatskih seljaka Isusu imaju tako uzviscni smisao, 
a oni su, rekao bi na prvi mail, same naravna obiljezja pojedinih 
krajeva! Koliku je dakle i nauku i cast lirvatskome narodu dao 
biskup smislom '. ■. a kako je krasno taj smisao umjetnik 

[.ndovico Seitz p L' njeyovu izvorn<ime kartonu ima jediia 

osobitost, koje na slici izvedenoj u crkvi nismo opazili; naime u 
kartonu je nebesko visno dno prikazano modro, a ta modrina liep<> 
i skladno spaja likove, koji se od nje izticu, a ne razstavljaju se 
raztreseni jasnim bjelkastim dnom. 

Naprama toj slici, toj himni radosti spasne, u suprotnoj polu- 
kruznici je, kao suprotak i kao dopuna, siika i himna zaiosti spasne: 

Isu.s snimljcn a hridin 

ujedno adoracija Isusa, Spasiteija svujom mukom i smrtju na krizu, 
kroz vjekove. I ta je divna slika izvedena od Lodovika Seitza, 
a zadahnuta mislju biskupovom, koji, kako je u sliku rodjenja Isu- 
sova dao staviti raznostrane hrvatske pucane kao poklonike i da- 
ritelje Isusu, tako je u ovu sliku dao staviti svetce iz krajeva ili 
za krajeve hrvatskoga naroda, a poimence dva starodavna biskupa 
i mucenika sriemska. Tako je u svakom pogledu ova slika pre- 
mica onoj, to suprotna to dopunitbena i nalicna (analogna;. Kako 
je n. pr. u >Rodjenju Isusovu* radostna svjetlost slike povisena 
u koloritnom obziru zlatosjajnimi svetimi okrugami oko glave Isusa, 
Marije i dvaju uvisnih angjela, tako se ovdje u slici >Snimljen 
Isus s kriza* zalostni prizor utjesno razasjava isto onakvimi 




4^ 







c 



8 

to 



__ 37 

okrugami oko 17 svetih glava, te su samo tri osobe u ovoj slici, 
kao u staiiju jos pokajnom, bez svetacke okruge. Sastavna sime- 
trija u (i\i)j slici odgovara onoj u premici slici. — U sprednjoi 
sredini slike Isus, s kriza snimljen, lezi nauznak po tlih na bieloj 
podstirci, oko glave mu sveta okruga. Za njim stoji i k njemu 
nice gleda razcviljena, placna, sv. niajka Marija, klonule glave i klo- 
nulih razkriljenih ruku, te ju tjeseci podrzavaju s desna joj sv. 
Marija Salome (po Toiidiniju sv. Marija Cleofe), a s liev'a sv. Ivan. 
( )vo troje stoje pod velikim krizem, kojemu s desnoga i s lievoga 
razkrizja po jedan razkriljen tuzan angjeo drzi krajeve zastora — 
kako na slici premici, samo je o\"dje zastor taman — , koji se sterc 
dolje niz kriz ter cini zaledje Mariji i njezinim tjcsiteljinia. Od raz- 
krizja i desno i lievo po jedan angjeo sliece sa spasnim kalezem, 
u k(.ji je sahranio krvi Isusove, te ce ga podati odabranikn. — U 
desnom spriedkn slike, Isusu do noznih prsta, svila se i pala te ih 
cjeluje zalostna Marija Mandaljena; tik za njom se u tnzi povija 
prama Isusu Marija Jakovljewa (po T()ndiniju: Salome); za njom 
stoji zalostan \ikodem, poniknuo ocima a ruke sklopio uz prsa, a 
\Th njega lebdi onaj desni u slici angjeo s kalezem, ali ga ne pruza; 
uza nj kleci Josip Arimatejski, s tuznim cudjenjem gledajuci prama 
Isusu; napokon posljednji je na ovoj strani rimski vojnik, koji kleci 
kajno sagnut nice, desnu pest drzi za udarac u prsa si, a Ijevicom 
drzi pruzenu po tlih sulicu, koju je bio Isusn na krizu zabo u rebra: 
to je centurion Longin. Po\'rh njega vidi se potmurno sunce. — 
U spriedku na protivnoj sti^ani kleci, tik za gla\-om Isusovom a 
prama njoj pognuta, osoba posve zastrta preko glave i lica: to je, 
po L'epelicu, sv. Marija Zehedeje\-a; onda apostoli slavenski sv. 
Metod i sv. (iiril, onaj u tu2nj(jj zamisljenosti gledajuci nice prama 
Isusu, a ovaj kazuci desnicom k Isusu, a pogled obracajuci ka gle- 
daocu slike, t. j. k puliu svoga apostolstva; za njegovim desnim 
ramenom kleci i u prsa se kamenom bije siedi dugobradi starac, ogo- 
lien gornjim tielom — t<j je sv. Jerolim, dalmatinski sveti pokajnik; 
uz njegovo desno rame stoji papa sv. Kajo, Dalmatinac, i prima zrt- 
veni kalez od angjela, koji, sliecuc od kriza na ovu stranu, njemu 
ga pruza. Posljednji na ovoj strani klece i tuzno ponikli mole dva 
starodavra biskupa sriemska: jedan je sv. Andronik, iz pocetka 
krscanstva, (po Cepelicu je to sv. Kirin, biskup sisackij, a drugi je 
sv. Irenej, koji je pocetkom 4. vieka, za Dioklecijana, podnio za krst 
niucenicku smrt. 

U zaglavnoj prilukruznici, nad slikom sv. sakramenata a p'ld 



38 

slikom slave neheske, koja konacno zavrsuje sve slike crkviiie i u 
oWe svu crkvu, vidiino sliku: 

L'Iaz h iicbu 

od Maksimi li j ana Seitza, otca Lodovikova. Ta slika je i z,i- 
vrsetak i sastavak (sinteza) njeknjih prijasnjili slika , navlastito 
polukruznicnili. pa i njekojih ultara; ona je simetriiskim razporedom 
nalika na slike u krilnima polukniznicama, desnoj i lievoj ; ona po 
starom (ibicaju crkvene slikarijc prikazuje i lik htskupa Josipa 
Jurja, graditeija crkve, kako kleced smjemo prinosi crkvu, u 
niodeiu, patroiui njc^inii sv. Petrii, a pii' p<i istom onom 

obicaju, takodjer lik slikara crkvina Seit/ ., p.ik, sjetamo li 

se pravo, likove Seitza sina i njekojih dni^h glavnih unijetnika 
njenih. — Sredina slike prikazuje svete apostole Petra i Pavia 
pre d vratima neheskim . koja su iza njih simholicki naznacena 
trodjelnim oltarom: u sredini mu je kriz i vrli njega la^olub, znamt-n 
Duha svetoga. Desno i lievo uz oltar stoji po jedna paoma, znamcn 
pravednosti i pravednicke blaienosti, a u jcdnaknm razniaku dalje 
i desno i lievo jos po jedna paoma, lako da paonie diele sirinii 
slike u cetiri simetrijske plohe. Pred oltarom stoji (prama gle- 
daocu slike lievo, ali o sebi) desno vrhovni apostol sv. Petar, 
desnicom dizud kljuce nebeske, a Ijevicom kazudi za se na re- 
ceni oltar. Njemu na lievo stoji apostol sv. Pavao ; desnicom 
spustenom kaie na of\-orenu knjigu evangjelja — (on ga je propo- 
viedao narodom »ab jfrusak-m per circviitum usque ad Illyricum 
replevi Kv.ingelium Christi<, Kim. .\V, 19^, - , koju knjigu drzi anf;^jeo 
klecedi medju njim i sv. Petrom, a Ijevicom sv. Pavao drzi mac, 
uprt na tla. .Malo za sv. Petrom stoji sv. Josip, prvi zavjctnik bi- 
skupov, Ijevicom drzeci liljanov evict, a desnicom cinedi znak, da 
sticenika svoga, biskupa, privodi i prikazuje sv. Petru. Biskup Josip 
Juraj, u ornatn, kleCeci smjerno uzgleda k sv. Petru i prinosi mu 
kipak (model) ove nove djakovacke stolne crkve, posvecene sv. 
Petru. Za biskupom, koji je vec po naslovu svome pastir i bosanski 
ter ujedno, po starini, i hercegovacki a i po cinu to bijase do oku- 
pacije kao apostolski vikar za Bosnu i Hercegovinu, stoji placuci 
Hercegovka, kojoj se uz desnu stranu pritiste bosonogo diete a uz 
lievo joj je rame angjeo, tjesitelj i vodj k nebeskim vratima; taj 
angjeo dize nada se lievu ruku, da prihvati grancicu paome, znak 
mucenicke slave, koju pruza drugi angjeo, sliecuci s visa. Xa pro- 
tivnoj strani slike. na strani sv. PavIa, prvi do njeira kleci sv. juraj, 



_4i 

drugi zavjctnik biskupov, u vitezkoj odori i sa slavniin pubjednim 
kopljein, upravljajuci sv. apostolu odani vitezki zag-oN'or svoga stice- 
nika. Za njim Ivleci ceski svetac Ivan Neponmk, obi.trenih (jciju, dva 
prsta desnice stavljajuci na usta u znak muka, a Ijevicom drzeci uz 
grudi dragocjenu zatvorenu Iviijigu. Za njim privodi fratar Franjevac 
— (taj red je bio vjekovni pastir bdsanske i hercegovacke raje) — 
i to sv. Ivan Kapistran, slavni krizar vojvoda, uz lievu si ruku niu- 
zevna Bosnjaka, a desnicom prilivaca zastavicu, ua kojoj je kriz 
uvezen, a kojn mu podaje desnicom svojom angjeo s visa slietajuci, 
dok IjeviccMii pruza grancicu masline, znamen mira. Onaj muze\'ni 
Bosnjak do sv. Ivana Kapistrana — lik slikara Seitza otca — po- 
klonicki pristupa prekrstenih ruku na prsima, a podno njega lezi 
sabija, kojom je dolje na zemlji branio \jeru i dom. Iza njih d\-oje, 
posve u ovom desnom kraju slike, angjei i->rivodi djecaka Bosnjacica, 
koji k njemu uzgleda i njesto niu tuzi. 



I\' 



Hrvatska srca, giedaiuci cr!<vu, slike njezine, pa o\u na pii- 
sljedku opisanu, sjedinjuju se u liarnosti naprama bislvupu i u nv)- 
litvi za njega, da ga B(.)g jos dugo uzdrii hr\'atskome narodu; ta 
on je ovom crkvom podao hrvatskome narodu svoje srce, podao mu 
ie svoju oporucnu spasonosnu nauku i utjehu. 

Valjda nije nikad nijedan biskup hrvatsk<)ga naroda biskupovao 
pedeset godina, kako nas shivljenilv biskup Josip Juraj ; a jamacno 
je, da niliad nijedan biskup nasega naroda, a nijednom ivraju nje- 
govu, nije sagradio stolne crlvve, koja bi u tolikoj mjeri, kak(j dja- 
kovacl-ca, sjedinjivala u sebi umotv(jrine gradje\'ne, kiparske i sli- 
lvarsl<e; l^oja bi u tolilcoj mjeri zivimi slikami i kipovi propox'iedala 
puiiu nauk staroga i novoga zavjeta; koja bi u tolikoj mjeri sdru- 
zene velicala zastitnike svetce hrvatskoga naroda, a puiiki sviet 
hrvatski iz svih krajeva tako dicila i ucila; koja bi u tolikoj mjeri 
a u nasoj zemlji podavala uzorke za crkvenu umjetnost, i za sastav 
njiho\' upotrebljavala u tolikcj mjeri moti\-e iz puckoga nasega ve- 
zenja i tkanja. 

Ova stolna crkva djakovacka ima i tu vriednost i namjenu, da ju 
opet i opet proucavaju hrwatski i umjetnici i svecenici, ter ju ucine 
svojom skolom za crkvene gradjevine i kiparije i slikarije u lirvat- 
skih zemljah. 



42 

Da se takova pobuda od stolne crkve djakovaOke sto vise uz- 
mogne uzbiljiti, tomu ce osobito sluziti divno ilustrnvaim djelo, koje 
je Jiigosla venska akadeniija znanosti i uinjetnosti sada 
izdala i ptisvetila svome osnovatel '.rovitclju hiskupu. To djelo, 

pod naslovom: ySlolna crkva u J , , ima tie samu obil.m i po- 

tanki strucni opis i g^adjevine i kiparije i slikarije djakovacke 
stolne crkve, nej^o i obilje prekrasnih ilustracija crkve, a izvedeno 
je u tisku to djelo upravo prekrasno od najuj^lednije u Pra^i ceske 
udruLje za umjetnicka tiskarska djela ove vrsti. Zato ovo krasno 
djelo nase akademije najtoplije preporiicamo citateljem Matice Hr- 
vatske; u njem «5e oni naCi ono, cenni se ovaj opis ima smatrati 
sanio kao uvod i priprava. 

L' torn sjajnom djelu jugoslavenske akademije nadi deS, uz 
obilje krasnih ilustracija, opis krasne kripte, koja je pra va pod- 
zemna crkva pod cielim sveti§tem; na«ii ces opise oltira, propovje- 
daonice, orji^iilja, svili kipova i basrelicfa, iivotopise glavnih umjetnika, 
koji su radili za crkvu, i naznaku troSkova po pojedinih skupinah radnje. 

Mi cenio odatle sanio spomcnuti, da je k onim 300.000 fr., sto 
su prosasti biskupi Mandic' i Kukovic bili ostavili kao gradjevnu jjlav- 
nicu na brigu stolnoga kaptola djakovackoga, sadanji biskup jubi- 
larac pridao preko jcdnoga milijuna forinti, tako da je ukupni trosak 
za crkvu iznosio poldrugi milijun forinti. U umjetnicili. koji su radili 
za crkvu, spomenut demo uz Karla Koesnera, od koga je osnova 
crkve, i slavnoga Kridrika Smidta, koji je podao osnove za 
njeke to vanjske to nutarnje . '' ' \e — poimence osnovu 

za veliki oltar — , pak je p"- :ierove vodio do kraja 

vrho\nii nadzor gradfteljski (s pomagacem g. B o 1 1 e o m ), nadalje uz 
znamenita dva rtguralna slikara Seitza, otca i sina, jos ove. Slavni 
Overbeck bio je po narucbi biskupovoj napravio kartone za osani 
slika iz iivota sv. Petra (sada su u akademijskoj gaieriji slika); ali 
jer se oni u kupoli, kojoj su bili izprva namienjeni, nisu mogli na- 
slikati, posto se s njezine visine ne bi dobro razabiraii, pak im 
ni drugdje u crkvi nije svim bilo sgodna mjesta, to je samo tri od 
njih preslikao na zid Lodoviko Seitz a tri je k tomu sam iz nova 
sastavio. Diljem gradnje mnogo je sudjelovao u nadzoru gradi- 
teljskom nas, ialiboze pokojni od lani, dobri prijatelj Riecanin V a- 
troslav Donegani; on je takodjer izradio ili bar modelovao naj- 
veci dio umjetnicke kiparije u crkvi, a Ceh Vodicka njeke je od 
njegovih modela izradio u kamenu. Djelo nasega kipara I v a n a 
Rendica ona su dva basreliefa, koji su nad vratima kapelice to 



43 

sjeverne to juzne. Kiparijn na oltaru sv. Ilije izradio je Tirolac, 
Feuer stein. Dekorativnu slikariju nutarnjih zidova pravio je po- 
glavito Spljecanin J o sip \'oltolini, uz ^lavnooa pomau-aca Bet- 
tizzu, takodjer Spljecanina. Liepe unijetnicko-obrtne radnje izveli 
su: stolarske radnje vriedni Djakovcani Tordinac i Turkovic 
a hravarske vjestak Mesic iz Zaoreba. 

\'elicanstvena bijase crkvena i narodna slava, kad je veliki 
biskup posvecivao svoju s pomocju bozjom dogotovljenu crkvu dne 
I. listopada 1882. Tko je bio nazocan, ne ce do smrti zaboraviti one 
divne svecanosti; bili su kod nje medju inimi odlicnimi gosti bisku- 
povimi takodjer slavni ceski vodja Vladiskiv Rieger i slavni poljski 
knez Adam Sapieha. 



Ali vec se siiti>n u divnoj crkvi sve \-ise siri. Tezko se dielimo 
od nje, s nadom, da cenn) ju jos cesce doci razgledati. 
Vriedno bi bilo, da ju svaki naobraien Hrvat, koji marl "^ 
za unijetn(_ist, a napose za crkvenu umjetnost, pi ihodi , 
bar jednom i da ju dovoljno razgleda. Svatko ce biti 5 .4>s. 
njome izvanredno i poucen i razblazen, i najzivlje 
ce ocutjeti, da niu ona uzvisenim, neodoljivim glasom 
klice ono, sto veliki bisl-;up u svoni <_)pisu .veli da ona 
ofovori, nainie : sursum corda! u vis dusoni i srcem 




Zagreb. 



Franjo MarkoDic. 






V KHIPTI DJAKOVSKK KATKDRALE 



(Me»ec.i julija tS86.i 




^( Ca/'J ' P" podzcmskem tcin svctisci . 

Kar ^ledal ZRoraj si ocaran pi' 
Krasot tu doli tak.^nih mi nc i»ct! 

In vendar . . . misticni ta polumrak, 
Ta mir, tihota — ni to poczija ? 
In zdi se mi, da v krog carohni sv.»; 
Duliov ncvidnih truma me ovij 

In kaj je tam-Ie? . . . Pod oltarjem tarn 
izkopal grob si sam si ze za ziva? 
Tu torej, mislis, zlati rodoljub, 
Srcc naj tvoje ti kedaj pociva ? 

Tu naj pociva srce tvoje kdaj ? 

Nad taboj pa ta bozii dom tvoj kraMii 

Ko inavzolej ponosen in castit 

Naj dvigal bi v azur nebA se jasni . . . 

In Ijudstvo, ki si Ijubil ga tako, 
Ko nilice drugi, sem bi naj hodilo 
H gomili tvoji skriti cestokrat 
Pa za-te naj molilo bi, molilo! 







VLAMO liL'KOX'AC: S\'. : "-:!>. 



^45 _ 

Zvonovi pa visoko bi tain g(jr 
Lepo po tvoji peli domovini . . . 
In srce tvoje spavalo sladk('i 
Tu doli V posveceni bi y'lobini . . . 

Ne ! ne ! . . . Previiliko, preveliko 
Srce je tvcije in pa preouTomm) ! 
Kako imelo hi prostora tu? 
Premajhno to grobisce je, preskromno 

Preinajlma za-te je Hrvatska vsa ; 
Za srce tvoje grob ni kameniti, 
Ne hkidni, temni, tilii, mrtvi grob — 
Ne, vecji, ziv to grob bo moral biti ! 

V vesoljnega Slovanstva srcu — tain 
Kdaj srcu tvojemu prostora da se ! 
Tam iivel bos, ozivljal, grel, bodrii 
Slovane svoje Ti na vecne case ! 



Ljubliana. 



A. Askerc. 







\-— / --■." 



I oCA ..BISKlPoVA DAXA- 



ad dodju u selo varoska gospoda, koja vole vidjeti, sto je 
|/-\ ». liepo, stanu, pa ffledju nas seljane, kao da nijjda nisu vidjeli 

~* ziva stvora ; a mi se cudinu>, sve veliino : sto ih za nania 
mami ? Znamo mi, ako i jesu gospodske oci milostive, da im je srce 
t\Tdo, pa iza gospodskih pohodjaja ni ne mora nova zviezda na 
nehn, ved eto novi porez na glavu. 

Mi smo seljani ista sU-ora kao i velikasi u gradu. 1 milo nam 
je, kad nas vole, i Ijuto nas holi, kad nas more. Samo to gospoda 
ne vjeruju. Oni misle, da u priprostim prsima nije cisto srce, pa 
okaljaju svoje, ne postivaju*^i tudje. 

Zato mi idemo pred gospodu samo kad moramo, a kad nam 
je po volji, mi onda kiid koji, a njima ni na oci. 

Pa ipak se sjecam kao dicte, da je nas pokojni parok — Bog 
mu dusi lako dao! — naviestio u crkvi poslije predike, da dolazi 
u selo veliki gospodin, nas biskup. Parok nam je bio dosta neoteian, 
nemaran. I sto je litio. nije znao. Ne rece on: >Izadjite pred njega,* 
ne spomenu: '•Docekajte ga«, nego onako star kasljucao u svojoj 
sobi, a kad ga zupljani upitase, kako ce pred biskupa, veli on: 
»Ljudi, kako bolje znate i mozete.^ Pa to bilo dosta. Xiti tu bilo 
zapoviedi ni sile, nego to bilo, tko je htio od srca, pa ipak se iz- 
praznile sve kuie, a izpunili sokaci, da bi jabuka med glavama za- 
pala, kad bi ju tko iznad Ijudstva bacio. 

Onda smo mi djeca cesto i u skoli inie biskupovo spominjala. 
Ucitelj bi nam rekao , da se biskup zove : Josip Juraj Stross- 
mayer, a mi smo djeca morala redom jedan za drugim pred uci- 



47 



teljeni to ime izricati, Jer je iicitelj govorio, da nije Justa, Ja iniamo 
biskupa, jer to imadu i dnigi, neg'O nam moi-a biti utjeha, da je ime 
Josip Juraj Strossma3'er ime nasega biskupa, pa da se i trebamo 
diciti imenom, koje drugi narodi slave. 

Tako je i bilo, da smo onaj dan, lead je odredjeno biki, da 
biskup dodje, odmah poslije uiine pridolazili pred zupni dvor, da 
biskupa docekamo. 

Davno je bilo. diete sam bio, ali se svega toga sjecam, kao 
da je jucer bilo. 

Biskup je dosao oko pet sati poslije podne, a s njim se do\'ezao 
pokojni Mijo Pavlinovic. 

Bilo je to nekako o Petrovu. D\'a dana prije toga orosila gusta. 
sitna kisa zedmi zemlju, samo sto nije navalila poslije te kise zapara 
i upeka, nego se oblaci sporo komadali, da je zemlja iza te ijbilne 
rose odisala ranini proljecem. 

Sad se bilo liepo izvedrilo, a opet nije sunce jako zarilo. Kako 
se nismo morali bojati kise, nakitili smo selo svoje, kako smo znali. 
Nije to bilo sjajno kao u gradovima, nego sve, sto je bilo prii-e- 
djeno, bilo je to, da su bile tri kapije od zelena granja, jedna na 
posavskoj medji, druga na kraj sela, a treca pred parokijom. Izmed 
druma i sanaca posadjene su zelene grane, a take iste grane po- 
zahadane su pred kucama ukraj taraba. Tarabe su izprekiivane 
stojnicima: kicenicima, eblemskim, vezenim, stipanim i tkanim u 
daske. Na prozorima izvjesene su starinske pavlake, pritkivane zat- 
kama plave i crvene predjice, a sve je to u daske tkano, a kadsto 
i zutom srmom miesano, kao da je zlatom izvezeno. 

To ti je skoro sve, sto si mogao vidjeti, osim ako si krenuo 
okom po tom slcupljenom mnoztvu po sokacima, jer onda, da su ti 
i dvoje oci, ne zasitise se, gdje su tolike Ijepote, a o\'akii kod 
dva oka moras glavom na sve strane, da bar ma na cas spazis, 
sto je najljepse. 

Mi smo djeca cekala na sokaku, a djevojke u sitnim pleteni- 
cama i u bielom ruhu poredale se u dva reda od kapije do hodnika 
u zupnom dvoru, da poklecaju na blagoslov, kad se biskup u dvo- 
riste doveze. Mladici, mlade zene i stariji sviet cekao je biskupa 
pred parokijom. Med zenama na sokaku bila je liepa > nova mlada«. 
Zena je to u osamnaestoj godini, a eto sad se pcjslije uzkrsa udala. 
Bila je iz prve gazdinske kuce, a udala se u najvecu zadrugu. Nije 
ta nova kuca spram nje, ali ona zavoljela niomka, a majka nije 
svojoj jedinici branila. da ide, za kog hoce ; jer je znala, da je i 



malo uz milo blagosovno, a prokleto uz nemilo, nia ga koHko bilo. 
Dosad je mlada djevovala kai> pna ' :. a sad ju majka po- 

slala, da niladiije uz ono<j, za ko<i je ^, »ia. L' Vukovoj kuci, u 

koju se ta mlada udala, bilo njih devetnaest iena, pa ako sc tu i 
ne diele veliki novci, ali je uviek vcliko veseljc, gdjc ih inia §t<> 
zena sto djevojaka bar ' * ' ' iviek vcsclje na iimu. 

Spomenula je Anki ^o, . o : — Anka, du5«), sad 

ides u veliku daizbu, a da bude diobe, tezko iei iivjeli na malenu 
dielu. — Anka bi onda rekla: — Dosad i ' \iikovi trzuli, a ja 

ill razstavljati ne cu, jer sani zcljna nil.i- t, a znam, da s.- 

samo ondje niladuje, gdje je mladezi i^obilja. 

Cula je Anka, da joj se i cu idc u veliku dnizbu, a na 

male novce, pa je jos djevojkom /naia u kolu zapjevati: 



1 vi;iiku 

SC miesi lui^vc valjutaka, 

' ..;!c >f 1 • ' 

tIJjt St : ik.i. 

Anka je bila prva djevojka u selu, a za pn'om sc djevojkom 
svacije oko krede. Tako y id i prva zena, a i ostat ic prva, 

jer joj sc od starine nmogiv pmaiilo i jer je i ' ic ju njc- 

zini pomayati, dok su zivi. Zatu sc i sad p , . 'in svi /a 

njom okredu, a ona, kako je bila liepa, snaina, vitka i bogata, za- 
cinila je svojom Ijepotom sav skup, sto je izi i bi^kupa. 

Anka se taj dan opremila, kako su sc \«.v ..,,„.i nialo zcnc u 
nasem selu opreniljale. Zavila se je kao i druge zlatnim zavojem, ali 
je prikriia zavoj tankim burundiukom, kao paucinotn naravnc svilene 
ht.je. BuruTi ' ' '- ... , •, ,. ^ ^ 

obsiven je , ' ~ i'^" 

baci preko zlatare, obrubi zlatna cipka celo i obraze, pa zasija mlado 
stvorenje zbilja kao zlato u zlatu. U Anke bile tamno-plave oci, a 
p<igled postidan kao u neduzna djeteta. Tako su joj i usta nasmijana, 
kao da se boji, da ce ju tko sto zapitati. Izpod burundzuka svietle 
joj se mrke bikulje, a izpod njih trepedu srebmi obocidi, »krilci«. U 
zatiljku stegla je mlada bunmdzuk svilenom vrpcom, a sa strana 
tra zakitila lakim carliinim rerjem. Lice joj mlado kao rosna kaplja, 

' 't^ !\ botar, tezak, pi'IioJielac. ratar. **• Teste 

= rpa, kup, gomila. 




KITA CVIJECA ZA CESTITKU. 



NIKOLA MASiC 






49 

tjlava oyijena tankoni svilenom pauciiK.ini, a capljiiiii lal-;i) perjc !lii 
ne treba povjetarca, da leprsi, ono \ec podrhtawi, ako nialo krenes 
gkivom. U Alike je sestiiaest velikih dukata pod vratom, a inali 
su joj u cetiri struke o grlu povezani. Rukavi su joj tankog usni- 
vaiKjg »S()tisa« bez veza. Taka joj je ista kosulja pod zapregnutom 
sukiijom , a pred kosuljom je materia biele svile zapreg, prutan 
uzduz dobrano na raztavce tankim piutcima poput duge. Preko ko- 
sulje i tog zaprega je svilena suknja plave boje kao nebo, kad se 
ne pla\'i jako, a napred je podpregnuta, da se dv^a pedlj>i zapreg 
vidi. (Jko vrata joj je na kratko savita velika marama bliedo-zute 
boje, obkicena velikim bielim rojtama; taki isti zapreg provii-uje sa 
strana iz podpregnute snknje, pa je gledati, kao da su se to kra- 
jevi niarame bogato produzili. 

Seljani su navikli na Ankine liepe opreme, pa ni ne motre 
njezino ruho, nego im je niila liepa glava postidne krajiskinje. Onda 
se vec skibo tko burundzukom zavijao, a sad iniamo sauio tri u 
selu. Tako se ta nioda kod nas seljana kao i kod gospode inienja. 
Negda su iene prele tanku lanenu zicu, pa tkale usnivane tanke ce- 
narske hmene otarke. Tim su omatale glavu preko mumlija samija. 
Te samije kitile su srebrnim cviecem, pa je mlada, liepa glava tre- 
petala icao i sad, kad je u zlatu. Poslije podjose preko turskih sa- 
mija prebacivati burundzuk, a kititi se smiljkom, koviljem i capljinim 
perjem. Sad je opet preotelo zlato, ali dok je jos trajalo burundzuka, 
nosile su ga mlade i preko zlatne samije, a zadnjili godina samo 
o uzkrsnucu i na polnocku. 

Anka je rekla: — Ni biskup ne dolazi svaki dan u selo, — 
pa se spremila, kao sto bi i za ona d\a najveca blagdana. 

Da je to druga, losija uradila, rugalo bi joj se selo. Anku sn 
hvalili, jer ona gospodiue u selu, a za njoni diiigi cine, kako ona pocne. 

Kad se biskup dovezao i provezao kroz to mnoztvo u zupni- 
kovo dvoriste, krenu narod na drugu stranu zupnog dvora, kako 
ce odande s biskupom u blagosovu do crkve, jer nam je crkva 
podaleko od parokije, a ne kao u drugim selima upravo do zupni- 
kova stana. 

Odprati narod biskupa do crkve, a kad se ondje odpjevale 
svete pjesme i odcitale pobozne molitve, blagoslovi vrhovni pastir 
svoj puk. Cpet ga odpratise do stana, pa se mnoztvo razidje i ode 
svatko svojoj kuci. 

Mladez se kod kuce pospremljala u prisvecajno ruho, pa ce 
tipet da selom prosece, jer ma da je sutra tek pravi svetac, kad 

Sponieii ivitCe. 4 



se sveta potvrda diell, ipak se i danan u ooi hUkiipova Jann ! 
nego se svetkuje kao u oci boii^ Hvctac.i 

Ohicaj je koJ nas, J 
kad je rano, da se svieda j . 

brajati sitiie zice na tananu tkanjii. obucc cisto. bie\6 ili n 
ruho, pa izadje na sokake. Obit-no djcvojkc i 
vezivu, razplitu i priplitu. a kad U> vc ••'•"■ 
brze bolje, pa na sokake. To onda pi 

hode rudjake, tetku, ujnu, baku, udatu scstni, a nove mladc 
se i do svojih matera. I' t " ' ' 
i svinjari iz polja sa marl) . , . 

rodom, ito opet od mQine, da draet>e vide, prodjii dii 
kakoni , da opet do mraka kudi 

sokak, kojim se n;i" '■^■- "^ ■ - .>. ii.i i-'-.m^Ko^ im-uji 

>§etaIi-sokak«. N> i; 

■■'», 



ja joj rckoh: tDobar v. 

!o vc£e, 
Al ne idi m, 

VcC mi d. ,... , ic bsMc: 

Nc vodi mi konja ni »nkola, 

N' • 

Miris nosi staroj miloj n 

Sad, kako su nam staze svud po selu uzidane, sedc 
rano prcdvecerje svud pu sclu, same sto se ne oblace uviek jedak<>. 
nego sto su svecaniji dani. to je i ruho odabranije. 

Tako se i taj dan dogovorise djevojke i mlade, da <ie 8< iza 
ovog svecanog u prisvecajno ruho obudi. 

I Anka ode kuci, da se preobuce, pa ce upet med ti ' 
sokak. Kad ona u dvoriste u triem pred kucare. ;ili ju J" 
kr\'a pred kucarom zbunjena, torobna. 

— Mamo, za Boga, sto ti je? — uplasi se niladica. 

— Ono, sto ni dusnianinu ne zelim. — rece, iduci s njm ii 
kucar: — dada** je naumio, da se dieli. 

• Oholo. — •• Svekar. 



Kao da se zemlja pred njom otvorila, stade no\-a mlada, pa 
ni oraka dalje. U onaj cas joj proleti stotinu liepih slika izpred 
ocii. Tkii nije hici u zadrugi i ne zna tih Ijepota, a tko ie u zadrngi 
zi\ ), pa za vdIjh milom u veliku kucu presao, vidjao je ii panieti 
saio ono, sto je liepo. A sad te Ijepote omrknuse. Anka zadrlita 
ka' siha na \-odi. krv joj se sledi oko srca. Ogrli svekrvu oko vrata, 
kkie joj glavom na prsa, pa zajeca priduseno : 

— Mladovanje , moje jadovanje, oj diobo , moje robovanje I 
Mail), kako cu niajki na oci? PustiLa me je u vasu kucu, jer vain 
je ;uzba velika, a sad me trzate u samocu, da ostarim prijc reda. 
Glu vam je srce? Valjda ne znate za Boga! Valjda mislite zivjeti 
do ieka. E, da bude tebi, mamo, smrti i njemu, onda sam ja svaki 
da: redusa i poredusa, skiga i dadilja, volar, konjar i svinjar, ko- 
cija i teiak. Kad li cu dospjeti, da sebi radira, kad, da u crkvu 
posem? A kolo i pjesme, to se ni spomenuti ne smije. Kad cujem, 
gdi moje ukucanke, posav u polje, pjevaju: >Ladole mile, oj Lado 
oj ! a ja cu suzama o zemlju, uzdisuci : terete moj ! Gle, njive ce 
nai biti jedna uz drugu, njih ce petnaest pasti srpovima zlatnu 
str; nadmetat ce se hitre zetelice, da ne zaostaju do kraja, pa ce 
se iidostno glasati pjesma: »Na kraj, na kraj, mobo moja,« k<id koji 
prion svrse, a ja cu se guriti s tereta i stida, jer nemam radi kog 
da e zurim, jer nemam s kim da zapjevam, kad se na kraj njive 
vraam. Gle, njima ce ponosna ruckonosa kai) biela golubica rucke 
doiisati, a ja da zoru varam, da neizspavana do zore redujem, pa 
kat u polje, da na jedno rame obramenicu s ruckom, a na di'ugo 
sr[- li motiku ; a kad na njivu dodjem, onda podgrijavaj, sto si do 
zoi skuhala, da ne kaiu, da se hladnim zalogajem liranim. Kad u 
njibvoj kuci dozeonica, onda cast, obiest, sala i veselje, a kom je 
do 5oga, taj se skloni, pa se i Bogu moli, a kod nas? Na rukama 
zuhvi, a u srcu jad i boli; za sinijom* vas troje, a ja dvori, pa 
dvti. Trudne se ruke na molitvu ne diiu, a ojadjeno srce Boga 
ne vali, same smilovanja trazi. Mamo, ti znas, kako se godovi kod 
na-slave. Ni svatovi nam nisu bolji. A gle, tvoj rod i moj sav je 
u com selu. Jadne li pustosi, kad budemo i na taj blagi dan sami, 
gdj se i ubogi nadnicari sa svojima sastaju. Dosad nam, mamo, 
kuc u pol sela, a ceti-deset i sedam u njo] zivih stvorova; ili spa- 
vai u velikoj sobi, ili se sklonula u kucar, ne trebara ni Idjuca ni 
brae. Kad se tko iza sna prene, vec dvorom prosece ili marhi 
priicdje, a onda?! Ako nam bude kuca pri kraju sela, a mi sami 

* Sinija -= stol. 



Si 

u pustoj osami, prezat iu se. kad vjetar podune, umirat cu, kad 
pseto zalaje. Nikad svi skupa iia pusao, iiviek netko kod kiict-, da 
kucu cuva. Pa u kakoj cu kuci stani>vati ? L' losijoj inoida, vcC 5u» 
su nam kucari. Dada ce red: »Za vas trojc dobro je«, a on ma u 
stali pribivao. Oj jadne mi sobice! U procelju stadve, do stadva 
velik stol, a do stola vrata, a jcdva sc proiruraS do krcveta, kakt> 
je tiesno u sobi. Pa, maino. jo5 sam ja mlada i ncuputna, .t ti si 
ve(i stara i nejaka. U tebe su oci otczOalc. Ako mi posao moj nc 
bude kao u drugog svicta. ne ^es mc znati uputid, pa Cu ostati nc- 
uputna do vieka. a u vclikoj kubi ni nc uci^, pa svc naucis, kad 
na dan vidis trideset poslova. Gle, niamo, «»tisla sam iz buljctj u 
gorje, ali u milo i dobro mi je bilo, pa §to i nije u ku«ii vclika dicia, 
pomogia bih - ' d svaki dan za scbc. a svakih pet i ' ' 

dva dana ukii . a sad, sto civo imam ruha, ticba da 

jer se u nuzdi novo ne namice, a ako budu dvijc ncrodicc zascbicc, 
bit du i krulia zeljna. Vasa jc kui.i, mamo, losija od nasc. pa <»pct 
stc za ovih zadnjih gladnih ^odina zito proJavali; a ^k- jadnc samcc, 
znad, da se i trovali o gadnu kupovanu liranu. Pa misli li dada, da 
de mu bid laksc? Zaito ne suti, pa da u miru i pokoju joS ovu 
koju godinu prozivi, gdjc se je i rodio. Za.^to se trza nd temelja, 
da ga rodjeiia kunc zomija! A nc zna nitko, kad de s ovoga svicta. 
Pa da Bog primi vas dvoje, kud smo mi robovi pristali ovako neuki 
i neuputni A da za desetak godina dodje do diobe, bili bi i mi 
iaci i razumniji. Onda bi laksc bilo i nama. Al pokraj svoje pamcti 
ja nikad nc bih iz kude. Tko temclju zabavija, taj iz kudc mora ; 
a knm je pravo, da je u druibi, taj ostaje u kudi. Pa onda, mamo, 
manje troska, manje glavoboljc, viSe pokoja i blagoslova. 

Anku svladale dusevne b^lj, obuzeli ju tezki jadi, molila sve- 
krvu, da zaklinje svekra, da ne zove na osvetu Boga, da ne ciepa, 
sto su stari sastavili. 

Jos je onda slabo mogia zena muzu prigovarati, ali je svekrva 
molila svoga covjeka, samo zaludu, jer ga ne namoli. On bio cnvjek 
svoje glave, pa ne cuje molbe, ne mari za suze. 

Kad se svekrva razstala s Ankom. nije ova znala d.i sc- sabere. 
Vidjela je, da de sve ovo ostaviu, cemu se je dosada \ esclila, i 
kucar, gdje je mladovala, i kudu, u kojoj bi redovala. Nije u ovoj 
kuci ni teret velik, jer nije zemlje premnogo, pa se lako svrsi, gdje 
mnogo ruku radi. Jest, reduje se za vise svicta, ali svejedno dan 
prolazi pri banku, ili kuhala u kazanu nad velikim plamenom, ili u 
loncicu pri zeravici. Dr\a naciepa svaki covjek svojoj ieni. a po- 



:)j 



moo-ne joj i u kucu naunasati. Istina je, da je voda podaleko, da su 
cabrox'i teiki , da se celjade uiiKiri pod teretom, kad nosi napoj 
svinjama, osohito, ako je bh^to i sklizavica, ali to sve rade dvije po 
dvije, pa zash^de tezak posao salom i veseljem. Nije lake ni kosulje 
luziti iii izpirati : ali danas luzim ja njihovo, a deset put ce oni inoje, 
a izpira svaka svoje, pa dok one pracak po kosulji lupa, ne miruje 
ni jezik, pa kad se kaze, da veselo srce kudjelju prede, onda se i 
pri \-eseIu razgovoru lakse kosulje peru. Kako li se lake kukuruzi 
zagrcu, kako li Ijuste, kad je u kuci druzina kao moba. Kako se 
lako krticina razurce, kako li sieno okrece i kupi, kako li lako \'rsi, 
vije i izgrce izpod vjetrenjace. Malo priletis k \Tsaju, pa opet sjedi 
u hlad, pa vezi svoj posao, a na poslu pri zetvi, kad je »huja« oko 
podne, kom se volja naleci, da opocine, koni da sjedne, pa da \'ezak 
veze, a kom je do pjesme i sale, ima je izobilja. A kad se poslenice 
vracaju s posla, s\"e izlaze seljani na svoja vrata, da vide, kako su 
se \'ukove mlade opremile, da im cuju srebrna grla, kako se jasno 
glasaju selom. 

— Ej. Anka, Anka, a ti ces sama, pa sama! — uzdise ralada 
zena, pa izviri iz kucara, a s no\-a joj se magli pred ocima. — Gle, 
nasi dvori dugi i siroki, zelena trava kao rosna otava, mi ^>mlade« 
i dje\"ojke kao hitre kosutice, ni ne gazimi:) trave, vec za nama se 
zelenilo mladi. Gle p(_)vjetarca pod gustim orahom na pol dvora, 
gle gusta hlada, gdje sam poslovala mlada. Kao kad se bieli janjici 
u hladu sniire, tako bi i mi: nagnule se s\'aka nad svoj posao, pa 
se nadmici, tko ce bolje, tko li prije, tko li temeljnije. Pa gle, kad 
me u ovoj velikoj druzbi ma glava samo zaboli, deset se drugih 
glava uzbrine za me, sve pitaju : »Anka, duso, ili su cini, ili uroci, 
ili za\'odlji\'e cije ooi,^ pa netko baje, netko vraca, netko buljim 
zalogajem nudi, pa se vraca zdravlje, kao da nije b.Mje ni bilo A 
u onoj pustosi, u onoj osami, u onoj samoci ! . . . Jaoj, moja nemoci; 
Jaoj, majko moja! Sad zlo, pa zlo, pa nigda vise pokoja! . . . 

Zalo\-ito krenu okom po dvoru, gdje se u kljuc poredali bieli 
kucari, a iz njih izlaze i ulaze bielim ruhom odjevene zene, »mlade 
i djevojke, kao golubice iz svojih zaklonista. Kud krenes okom po 
dvoru, s\-e je to zid i criep, ta pivnica i pecara, stale, staglji, suse 
i pojate, a gle, to ce se odsad zwiti tudje, a njoj ce se srce cie- 
pati, kad ukraj tih Ijepota prodje. 

— Ah, Boze moj, Boze moj ! — uzdise mlada zena. — Zasto 
bas mi na ruglo svietu, bas mi poceli trzati, sto su stari sastavili, 
pa ako drugi podju kao mi, slozit ce se te liepe sgrade k temelju, 



SA _ 

kao da se je zemlja potrcsla Ki Jinhn. nisi od F^tig.i, k.id me 

razstavljas od roda ! 

I'ogleda k basci, a ondjc nadvisiu uuradu >kiivanluk« sa pcc- 
lania, odande odisaln mirisno cviede za vedre vcceri, a ima u;a dosta. 
jer svaka zena i djcvujka sebi cvicce sadi. Pa i te Ijepotc trcba 
da ostavi. Ukraj basce je nkol, za okoloni i basconi djetcljina i >Iji- 
vici, sve prostor, zelenilo i Ijepota, sve razkoS i niiliiia, a ona cc u 
pustos i jad i saniocu. 

Klonula je te veceri izinucena dusevnini jadom, suzama je kva- 
sila svoje uzglavlje, uzdisuci : 

- Toliko sam se veselila ovoj biskupovdj slavi, ali dok sam 
ziva, proklinjat du ovaj cas i gorku se sjt-v^ati. sto mi se je dugddilu 
u oci biskupova dana. 

Kao da se i nebo veseli seosk'j -. v ^aiKisti i biskuptivu polm- 
djaju, posetalo je jarko sunce jutroni pi» vedrini. a ni oblacka nijc 
susretalo. Taj liepi dan izmamio najljepse mho iz skrovitih zaklo- 
nista. pa se zasaralo selu skupmu, sjajnnni svilom. zabieliln siiit-zniin 
ruhoin, a prkosilo suncu /latiiim sjajeiii vclikili dukata. Nije se onda 
u nasem selu nosilo mnogo zlata pod vratom, ali su taj dan bili 
pozvani na krizmu zupljani prve ziipe do nas, a u njili ruho i tanje 
i giistie i krude, ii njili svila i tezja i skupija, u njili diikati, da ih 
je prcbrojati tezko. Njihovi su monici bolji u poslen dan, vec nasi 
u svetkovinaina ; njihi>vi su Ijudi stanari bolji, ve6 nasi pr\i u selu 
domari; njiliovoj je djeci u izobilju, sto nasi svojoj tc/koni nnikom 
skucaju. Pa opet se za nasim boljim djevojkania njihove prvc kuce 
jagme, opet njihovi Ijudi, trazedi zene za svoje sinove, rado se ob- 
ziru za nasim djevojkania. A slusao sam, gdje i svekne govore : 
- Ako vam i nisu djevojke bogate. ali su hitre i poslene, pa se 
ne bojim snaje iz vaseg sela, jer ako i nisu sad spram nasih, biti 
ce za godinu, za dvije, kad namaknu svoje novo za nase gotovo. 

Tako se i taj dun ogledavali i tudji za nania i nasi za njihovima. 

Kad je odzvonilo na zvoniku prvo zvono k sluzbi bozlni. i/adie 
iz dvorista materinih zadrugara Anka s materom. 

Tko ne bi znao Ankine jade, rekao bi, spazivsi ju, da ill koga 
kaje ili izkajava. Ona nije bila u velikoj svili i zlatu, nego se po- 
krila erne svile maramicom, taku je istu prekrstila preko oplecka na 
prsima, a pred krutu kosaricarsku kosulju opasala je crni listerski 
zapreg. Taka oprema je liepa za advent i korizmu, ali sad je kazi- 
vala, da Anka mnogo zali. U nje ni dukata pod vratom. a jucer joj 
se sva prsa sjala od zlata. 



Vise put se to-kod nas dogodi, kad se pobune Ijudi u kuci, 
pa svaki hoce da gazduje, i kad vec dioba podje, a zene jadne, 
koje sii se uviek dobro slagale, ne iizmogmi namuliti Ijude, da ne 
ciepaju kuce, poopremljajii se u pokajno ruho, da jedna drugoj po- 
kaiu, da ne zale jedna na dnigu, nego da tuguju, sto se razstaju, a 
dotle su dobro zivjele. Danas je samo Anka pokajna, jer su sve 
driige na okupu, a ona ce sama iz kuce. 

Kako su posle od kuce, odose Anka i mati ravno paroku. 

— Koje dobro, Anka? — upita ju zupnik, kad dodje. 

— Izgubila sam, gospodine, cedulju za krizmu, pa molini drugu. 

— A sto ti danas take pokajno? 

Jos zupnik ni ne dorece, ali zacvilise obadvije zene kao sinje 
kukavice. Anka sve jeca priduseno, ne moze ni da kaze, sto joj je; 
a mati pripovieda, kako su ovog jutra klecale pred svekra, molile 
ga, da ne zove bozjeg prokletstva na svoju glavu, da ne ciepa 
djedo\'skog temelja, ali sve bada\-a. On sto rece, ne porece. — -Pa 
za to evo nas« — veli — »k vama, gospodine, da kazete danas 
gospodinu biskupu, kad budete Ijude priveli pred njega, da je moj 
prijatelj, eto taj nesretni svekar moje jedinice, jedina osa u njihovoj 
sloznoj kuci, gdje se svi paze i skupa rade kao u kosnici radine 
pcelice. Ali on bi bio svoj gazda, pa ma i izvan sela, bas kao st<:) 
i osa gdjegod pod strijom osinjak savije, pa ce, dok je zdravlja i 
zaskizbe, sto skuca, to i potrositi, a do zimine nek se drugi za 
njega brine. A da udari nerodica, da Bog pusti b(ilju na celjade, 
onda niti ga tko posluziti, niti za njega raditi; a treba to marhu 
namiriti, hranu posijati, porez pkatiti i la-uhom se hraniti. A odkud to? 
A da nije njegove hide glave, i meni bi te misli iz gki\-e, ali ovako 
me zaokupile, da me \rtoglavica spopada. Gospodine, pomozite!-.^ 

Parok im obeca, .sto je mogao; a kad su oko p6 dana dosli prvi 
Ijudi iz sela, da se biskupu poklone, prikaza on Ankinog svekra kao 
tvrda svojeglavca, koji silom zeli da uzdrma iiajcvrsc'i temelj u selu. 

Da mi priprosti Ijudi mozemo popamtiti biskupove rieci onako 
redom, kako ih on, kad ga iznenada zapitas, nize i reda, spominjalo 
bi se i danas doslovce u nasem selu, sto je on onda Ankinu sxekiai 
govorio. Ali su nama i misli slabe, da stiza\'aJLi i zapamte, pa se 
take danas samo pripovieda, kako je biskup, govoreci onda Ijudma, 
Ijuto zalio, sto se velike kuce ciepaju, sto se slozna druzina razsiplje; 
samo je manje krivio narod, koji 'se dieli, \'ec one, koji diobu do- 
pustaju; spominjao je, sto sve slogom stvaraju, sto li diobom razaraju. 

Proplakali sii Ijudi pred biskupom, tirosile se oci i Ankinoin 



;6 

svekru Nikoli. Samo Nikola osta Nikola. Bio je on iiviek tvrJ«>i;l.i\ . 
pa ga ne unieksase sad ni hiskupove rieci. 

Kad je vrhovni pastir vidio, da nitko ne /apricci ovu ovcu, da 
ne ode od stada, poceo je on, znaju<Ji, da te i drufji jednom tako, 
kao sto ovaj cini sada, upucivati njega i dni^e t)ko sebe, kako da 
ne smalaksavaju, kad budu poceli na svom hiadnom ognjistu vatni 
loziti. i kad stanu sada dvoje ruk' ' ' ima .stioati. sto je 

dosad vesela druzba pjevajuci ii . ■ je radio svaki u 

kuci onaj posao, koji je znao, sad svaki mora sani sve; dosad je 
jedan drugoga savjetovao, a sad inorai sam svojom glavom. Dosad 
je ku(Ja pitala gazdn^ sto proda i 5to dobijc : a sad iz svojcg dvora 
marliu. a u svoj diep novce, pa ako si malo lake pameti. eto zle 
navike. da trosi§ vi§e, \'et $to namicc§, pa onda nijc daleko do 
propasti. 

Tako je netko ncku riec biskupovu zapamtio, pa kog sti ga- 
nule one pr\-e, rekau je. da se dielid ne 6e ; a tko je smislio da se 
razstane, rekao je, da cc se cuvad, da kao samac ne podje zUm 
putem, nego da slusa biskupove rieci, pa da inu i bude makar malo, 
a ono ipak blagoslovno. 

I'oslije podne igralo kolo u parokiji u dvoristii. Parok nam se 
hvalio prcd biskiipovim gosdma, da nema nigdje kola kao u nasem 
selii, pa izbilja izadjose svi gosti, da vide taj vcseli metez u dvoristu. 

1 Anka je stajala mcd mnoiinom, ali isto unako zalostna, kao 
sino<^ kod kute, isto onako u cniini, kao jutros u crkvi. 

Kako se je onda o diobi najvise govorilo, tako se je i u kolu 
pjevalo. Anka stajala sa zenama ukraj kola, a znalo ve(i cielo selo 
njezine jade, pa kad neka vesela djevojka u kolu zapjeva: 

Granica jc propala, 
P.iorija nastala. 
Pa Slid ima i 'na mala 
I' besiki tain;- 

pogledase mnoge oci Anku ukraj kola, a i njezino se iiepo oko 
orosi. Sjetila se svoje tuge, a dosla je ovamo, da malo zaboravi 
na nju. 

Ojunaci se ta djevojka u kolu, pa zapjeva iznova: 

Paorijo biela, 
Sto si nam doniela? 
Doniela si dosta duga, 
Posta gazda sluga! 
• Tal dio. 



57 

Onda se Anki klupko guja oko srca savilo. Nije mogki ni da 
uzdahne. Tako ju je u prsima steglo. Da se ne opazi, polako se 
ukloni od kola i ode k svojoj niajki, da se najaduje, a onda ce 
opet kuci u svoju druzinu, u novu tudjinu, da se predade u volju 
bozjii, pa da joj bude, sto joj Bog dosudi. 

Sutila je od svekra i svekrve. Bila je poslusna i cinila je, sto 
hi joj rekli, da uradi. Kad hi ju sto zapitali, odgovorila hi umiljato ; 
ali drugcije bila ta liepa usta odsad kao zakovana, kad bi tko diobu 
spomenuo. Ona o diobi nigda ni rieci, ali joj se poznalo na lieu, 
da trpi u srcu. Odadu se to jadi, kad covjek najmanje zeli; a sto 
ill \'ise zatajivas, sve se bolje izdaju. Anka nije tajila vladanjem, 
da joj je na srcu tezko ; ali jezikom ne spomenu vise nikomu ni 
rieci. A svekar Nikola ucinio, sto je naumio. Opominjala njega seo- 
ska gospoda, da ne cini, sto je odredio, a on slusa, dok mu se 
govori, a kad dovrsis, mane on glavom, pa kao da i nije cuo, opet 
tese jedno te jedno : »Hocu, da budem svoj.« Spominju mu i go- 
spoda i ukucani mnoge, koji su se porazstajali, pa ostadose ubogi 
sliepci, ali on tvrdokorno odgovara: 

— Ma svaki treci dan kruha jeo, ali hocu da jedem svoj kruh, 
a ne cu, da mi ga drugi kao prosjaku dieli! . . . 

— Pa dieli nam ga ti ! — nude ga ukucani. — Budi nam 
gazda, nama nije krivo. — Ali on ni to ne ce. Najposlije i nije to 
gazdovanje tako lako, kao sto se misli. Jesi li se oteo. pa vladas 
liucom, a nisu ti se ukucani od volje podlozili, u kuci ce te se 
biijati, ali te u p(ttaji ne blagoslivlju. A i kak(j ce ? Zar nisu ono 
njihovi roditelji skupa stekli, a sad se jednom sja zatiljak, a drugom 
kosti kroz latice probijaju. Gazdu pozovu gospoda, kad je gdje 
cast kod gospode, pa dodje sit i gasan kuci, a druiina dosta puta 
bude i gladna i zedna, ne sto bi zbilja bila zalogaja zeljna, nego 
sto vidi, da se najbolje hrani, tko najmanje radi. Gospoda bi znala 
red ukucanima, jer gospoda gazdu vole: — E, pa Ijudi, svi ne 
mozete zapoviedati, netko treba da nosi brigu, a netko teret, — 
a druiina bi saptala u potaji, da bi rado dala svoj teret za njegovu 
brigu. Al takav se glas brzo stisava, jer je siledzija i na zlo pripravan. 

Druga su sad vremena, vec prije. Dok se nisu zadruge trzale, 
govorilo se je : »Pleti kotac, ko i tvoj otac,« pa je moglo biti lako, 
da najstariji u kuci kucom vlada. Ali sad, kad je poceo svaki sebi, 
pa se onaj na malo zemlje otimlje, da stigne onoga, cije se njive 
pregledati ne mogu, ne vriedi, da uviek stariji zapovieda, nego da 
saslusa, sto mladji misle. Znam starca, koji je cesto puta rekao : 



58 

- Djeco moj.i. j.i /ii.iin, >i'. :-.iiii "d innjih starijih cuo i sto sain » 
mladim jjjodinama naucio. To su sve moji mladji od mene cuH i sav 
moj nauk iznova proucili; ali jo§ su i diUjc i boljc po^led.ili po 
svietii, pa vidjeli, culi i naucili. sto ja ni ne zn.iin. Ja mislim, da jc 
bolje, da mladi rade i gospodare. a stariji samo da svjctuju. 

A zar je pravo, da se gazduje i po redu? Jaoj ku<Ji, dok vlada 
neuki. A kako je, kad je razpikutia druzbi na celu r On trosi, a ni- 
koimi raciinn ne predaje, pa za osvetii de do jjodinc i druiri, koji 
je cestit, tako. A to razsipa kucu Rorje, vec da saniac troAi. 

To je sve Nikola mozgao u glavi, pa mjesto da se skione, da 
ostanc, gdje je bio, sve on stalniji. da <»tide. 

Najprijc jc okrenuo sina svogii, a kad ga je nekako sklonuo, 
onda su saino svojim zenama kazivali, 5to zele, a eve sinje kuka- 
vice sute, da sto <ie. Svekrva, ved starija zena, boji se tereta, jer 
u zadru^i dospije jedan put u mjesecu da reduje, a i tu (^c joj po- 
inoci snaja. a onda lic ticio lakse udpocinuti, nctjo ako svaki dan 
pa ma i po nialo tereta yuce. 

Anki govore i svekar Nikola i iiuiz M^trijan, da in nijc dada 
jogunica, nego da otac vidi, sto ie biti, da ce ta kuca skoro na 
desetero, pa je bolje. da izadju prije, gdje de i bolji komad zeinljc 
na okupu dobiti. gdje Ce mu pripasti i temeljnije sgrade, vec onda, 
kad se cicla kuC i bude razpadala. Svekar ce im sgrade podici, jer 
zna srezivati gradju, on Ce poogradjivali dvor, okol i sljivike. baSce 
i livade, pa ako Bog ne bude dao, da on to dugo uziva, a ono Ce 
oni poslije njega, pa se ne ce inuditi, da novo grade, nego samo da 
popravljaju ono. sto je ved temeljno. 

Anka se je na oko primirila, ali joj je srce jos vise krvarilo. 
vec prije. 

I ukudani su se nanigali Nikoli : 

— Hoces, da na svom banku lulu palis, da pri svojoj zizi 
driemas, da cetnik, kad na zapovied redi, lupi u tvoj prozor, pa 
zavikne: >Gazda, sutra k strazi!« 

Nikola se nije Ijutiu, nego bi mimo odgovarao : 

— Idem, dok imam sto dieliti ; idem, dok jos snaga ne sma- 
laksa, da mogu svojima sgrade podici ; idem, dok me jos moji slu- 
saju, da ih ne ostavini neuputne, kad umrem. A ovako, gdje se 
slusa i naucit ce se. 

A ukucani bi smignuli ramenima. \'ele : 

— Lako je to govoriti, dnk si u velikoj kuci kraj puna stola; 
ali Cekai dok pade sljeme na tjeme, kako ces onda? Sad je lako 



59 



reci: i vriedan sum i razuman sam ; ali poslije se viJi, kaki je tko, 
kad ga zita, siiiade i marha odade. 

Nikola hi samo saptnuo: 

— Makar i malo iniao, ali cu znati, sto je moje, a ne ce drugi 
moj trad kljucem zakljucavati. 

Tako sii i Ijudi, videci, da ne mogu sti^ati Xikule, priti.sali se, 
pa usutjeli. 

Zene su zalile svekrvu i Anku i nisu se tudjile od njih. Svoja- 
tale su se kao i prije, dok su jos mislile sav viek u skupu prozivjeti. 

Jednoga dana nemilo se razcvili Anka. Pod orahom u dvoristu 
vezle djevojke ukucanke, pa zapjevale, tko hi znao : ili u dogovoru, 
ili onako, staru poznatu pjesmicu : 



Hvalila se Falisava, 
Da ne Ijiihi stara starca ; 
Al to cuo stari starce. 
Pa on ide Falisavi : 
;)Podji za mc, Falisava, 
Imam cizme ciknsave, 
Imam dvore samoU^oie,* 
Imam janjce sestokrilce.:! 
Prevari se Falisava, 
Prevari se, udade se; 
A kad dosla starom starcu, 
Veli njemu F'alisava: 



;Oj, Boga ti. stari starce, 
Kam' ti cizme eikusave, 
Kam' ti dvori samotvori 
Kam' ti janjci sestokrilci .' 
Al govori stari starce : 
»Sto su cizme eikusave, 
To su pete popucanc; 
.•■^to su dvori samotvori, 
To je kuca bez odzaka; 
Sto su janjci sestokrilci. 
To su iiiisi pc) pcilici. 



Anka je mislila, da se to njoj pje\'a, u kakoj ce sgradi stano- 
vati, kako li ce hit! u sirotinji i ohuce zeljna. Kad je zaplakala pred 
svekrvom, ne utjesi je ova drugcije, nego joj rece : 

— I vise ces slusati, dok ne izadjemo iz knee. Ali ti samo 
suti, da nam se ne rugajn i poslije. 

Od toga dana promieni se Anka, Sama je zurila s\'ekra i svog 
Marijana, samo da sto prije iz kuce izadju, ali joj srce nije ni 
malo maiije krvavo bilo, vec prije , kad je pr\'i put cula, da iz 
kuce mora. 

Nikola se malo glozio sa ukucanima. Oni bill mirni, a nije ni 
on svadljiv, pa nikako se ipak pravo nadesiti ne mogu. On hi, da 
gradi kucu na numeri. a dohiva samo jedanaest jutara zemlje. Oni 
imali odma na kraj sela osam jutara zemlje u okupu. I to hi Nikola. 
A ukucani vele : — Ako uzmes tu zemlju, gradi tu i kucu ; a ako 
ces na numeri, dat cemo ti zemlje razasute. — Nikola ne mari, da 

* Samotvor — automat; t. j. cim na praij stane, vrata se razkrile, ali ovo 
ovdje je kuca bez tavanica i dimnjaka. 



ho 

ondje kudu say^radi, jer tu /emiju samo Jva -sljivika razstavljaju od 
sela, ali je tezko sklonuo zenu i snaju. Ved su one nckako i pri- 
stale, ali po nesredi zapjeva jednom djevojka iz njihove kude, ni 
ne sanjajudi. da bi moglo zla bid: 

Mila majko, podaj me za Jiku, 
Ma mu bib kuda u iljiviku! 

A (jnda ce u jedan tjlas i svekrva i Anka svckru: 

— Mrtve demo s numere, ali iive nc demo. 

Jedva se smirise. Cula to djevojka, koja je zapjevala, pa moli 
Ankinu svekrvu. Kune se i veil: 

— Strinka Beta, ako sam zio mislila, da oci i/pami, d.i )czik 
usane. Xije meni na pameti vase trzanje. Ja jadiia pjevam svom 
mumku, a ni ne znam, da osim njcga ima ziva svieta. Meni je na 
umu nioje mladuvanje, a ne jad i bri>;a udatih zenii, 

I tako se nekako zene primirisc, pa se samo cekalo, da se sa 
druzbom razstanu; a i ovi u kudi i oni iz kude zelji-li su. da je 
u miru. 

Malo se svekar preriecio sa ukudanima. Nijc- iiui pravu bilo, 
sto mu iz kude daju i koliko mu daju, pa bi doslo i do prucesa; 
ali ga zaokupile zene i njegova i sinova, da ne zamede kav)j;e, nego 
nek racuna. sto de dati advokatu yotova novca, jjto li opct zena 
inilosce, pa da za to moze kupiti, .sto je manje ili losije dobio. 

I tako se Nikola primirio, pa se razkrstio sa svojim rodom i 
otcinskim temeljcm u miru i bozjem blagoslovu. 

Dobio on trojc konja, desetero goveda, tridisttcro svinj.i, pct- 
naest ovaca, pa mu dali .sto gradje, s5to fiotovih st,rrada za stajjalj, 
pivnicu, pojate, stale, a da ne mora kuburiti radi kude, dobio je 
drvenu kudu sa stana. 

Pa tu je u kuci bilo svega izobilja. .\ije bilo nuide, ni kad su 
njemu davali. Da su svi poceli svaki na svoju stranu, manje bi se 
dobivalo. Ali on dobio i kola i plugove, veliki stol sa stana, sini- 
jicu fmali stol) za djecu, kiupu za sobu i za kudu. Tu su kotlovi i 
tave, verige, cobanja, cabrovi. Skupilo se toga dosta, da se ne 
pricini pustos u maloj kuci, kad u nju usele. 

Koliko je Anka zeljeia sad, da sto prije iz kude i/adju, ipak 
se bojala samoce, kad u novu kudu dodju. I da nije bilo tih pje- 
sama, koje su ju uviek zacnule, ma se njoj i ne pjevale. ne bi ona 
nigda ni pomislila, da iz kude iuri. Ipak ju je uviek srce zaboljelo, 
kad bi nedjeljom poslije mise dosla kudi, pa bi se svi skupili u 



6i 

\elilioj sobi na uzinu. Tu su sjedili za stolom Ijudi redoni, kako je 
koji stariji. Za njiina su bile njihove zene, a nove mlade i djevojke 
stajale su pri kraju stola. Ondje su jele i posluiivale Ijude. Za 
malum sinijicom sjedila su djeca i matere, koje imadu main djecu, 
jos nejaku. Hi pogledala desno ili lievo, ili gore k stolu, ili dole 
k peci, sve zivo i razgovorno, pa da j(ji je na srcu ma koja tuga, 
samo da ove nema, sto od njih mora, lako bi se med njima raza- 
brala. Ali ovako, cim oni u vecu salu, tim se njoj jace srce steze : 
a kad bi otale u svoj kucar dosla, uzdahnula bi; — O Boze! C<_ivjek 
se na sve priuci. Hocu li i ja kadgod zaboraviti, da sam ovdje bila; 
hocu li priviknuti, da budem osim ovih, koje sam kao svoje zavoljela. 
Ma da je svekar tvrdokoran bio, kad je naumio da ide iz 
kuce, i ma da se nije obazirao na suze snaje i zene svoje, ipak je 
on Anku jako volio, pa mu je bilo zao, sto mora tako mrko, kad 
vedrim celom ne bi nista hasnilo. Istom, kad je i Anka naglila, da 
se iz kuce ide, sto se je pobdjala pjesama, znao je on kadsto sinu. 
snaji i zeni govoriti, kako ce im biti liepo, kad se sastanu samo 
svoji oko stola svoga. 



Kako li je nijvim samcima bilo u pustosi. u koju su izselili ? 
Siroma Nikola ne zna, gdje mu je glava. Ajde, bilo je jesensko 
doba. Dobili su hrane, da ne gladuju; ali to trebalo podici sgrade 
oko kuce, pa se trosilo na mobu hametice. Zakrpaj o\"o, popravi 
ono, a platiti moras sve. Sad ili ti se volja masiti u cemer, ili za- 
grabi uborkom iz hambara, svakako se trosi. Imao Nikola i koju 
banku sacuvana novca, ali mu se desila zgoda, da kupi sest jutara 
zemlje na onoj strani, gdje je ona zemlja, sto nije uz podkucnicu 
bila. Tako on prodao sva goveda, a ostavio sebi samo troje, pa 
izpraznio cemer, da mu klima o pojasu; a sad treba i zemlju ra- 
diti i sgrade srediti, pobrinuti se, da u kuci ne hude oskudice, a 
tu izpadaju oci od brige i tereta. Pa treba to, da se namakne koja 
stvar, koje nisu dobili iz velike kuce. Treba luznica i kupusara, 
treba u sobi sat na zidu, treba svjetlo, a kadgod dogori, brini se 
za novo. Dobio je jedna kola, a treba dvoja. Dobio je male lojtre, 
a treba i velike, kad hoce da kola raztoci. Nije smio prav(_) ni da 
misli, sto treba. S\-e je to jedno drugo stizavalo. 

Nikola je bio na oko vedar, veselo je radio, vise je razgovarao, 
vec u zadrugi, o svakom poslu se sa syojima porazgovorio, da ne 
pozale i vise, sto su izasli iz kuce. 



I<2 



Marijan je radio veselo. Na njeya nije pao vedi teret, ve<i u 
velikoj kuci; a dok je <>tca ziva, nije ni brijja tako golema. Sad 
ce malo uz otca naiiciti i poslove, a znati ce i sain re»^i, danas iu 
ovo, pa ce se tako nauciti, da se i brine i radi, a ne de ni osjetiti, 
kad je naucio. Vec je onda bio ohiCaj kod nas. da su fjdjekoji 
mladi Ijudi iz radL-nijili kuca, cim se ozcne, prcstali nositi /latdm i 
sviloni vezeno rulio ; manje su iSli poslije vecernjc u kolo, a vise 
su gledali, da na poslove prispiju. Tako je i Marijan ucinio. Kako 
je iz kude izselio. prestao je da se opremija, a na kolo viSe ni po- 
niislio nije Anka je bila /alustna, u kolo nije i>la, a da covjek bez 
zene u koUi poi^a, rut;alo bi mu se selo, a naila bi se i koja ra- 
zuzdana djevojka, d.i jja zaokupi, pa eto t»nda zla zivota u kudi. 
Zato su uiivale >mladc<. kad bi se udalc u veliku kuCu, da ih 
odma na stan posalju. Ondje se zaboravi na kolo i divane, a za 
godinu dana priuci se covjek, da kuCu tece, a smetne s unia ono, 
sto mu je dnsada n.ijmilije bilo. Kad se inozda za tri, cetiri ^odine 
iz soldatijc vrati, vec je dorasao do kol.i mladii narastai. s kojim 
mu nije ni pristalo, da se u kolo hvat.i. 

Beta se, Ankina svekrva, samo tako tje.sjla, sto je znala, da 
je sada sve, u sto po<jledje, njezino i njezine djece. Kad bi joj bilo 
najteze, rekia bi: — Ako i radim puno, radim sebi; ako i neinam 
mnogo, moje je sve. — Samo je i njoj bilo dosta dru);cije, ved u ve- 
likoj kuci. V vecer umorna let;ne. Je li se oko pol nodi prenula, 
vec se rukoni masa za preljom, pa vrti vreteno, jer ne zna, hode 
li dospjcti da po danu prede, a treba to ko§ulja i otarak, treba vreda 
i sjuha, a sve se to samo vretenom namice. (Jle, dok je bila u ve- 
likoj kudi, dade svaka zena po koju vredu, po koju gubu, kad se 
o zitu radi; a sad nemas kome redi : »Ded i ti,« nego vadi svoje, 
pa izprazni, sad baci na kola, sad skidaj s kola, drzi ju u hambaru, 
nosi ju na meljavu ; da je od koze, ne bi joj bilo duga vieka, a 
ovako dere se poiako. Ne da ona, da i Anka svoje stvari u kucu 
daje. Veli joj : — Tvoje su, zeljo, stvari temeljnije ; ti cuvaj to sebi 
i za svoj pomladak. a dok moje izderemo, namaknut demo novo na 
ovo, da ostane sto i poslije mene, a tvoje nek se trosi, kad tvoji 
mladji budu u kudi gospodarili. 

Anka je znala najbolje, kako joj je. Nije se txiiila, ali nikada 
nije bila pravo vedra. Hledala je svekrvu, kako se muci, vidjelaje, 
kako ce njoj biti, kad svekrve ne bude. Trebalo je to kruh peci 
svake nedjelje, a ni odkuda zamjene ; luzi se svakog mjeseca, a 
sve opet sama. U jutro ne znas, sto des prije : ili vatru naloiiti, ili 



_63„ 

se pres\-uci, Ja mozes redovati. Ljudi priLjleJju konjma i go\'c-dinia, 
all treha tt) poiuesti sobu i kucu, dvor i triem, treba zi\'ad namiriti, 
treba svinjania napoj odnieti, treba predati jelo i odielo, pa da i 
nije sve jako tezko, ali se zabavis drugim poslom, a tvoji zenski 
poslovi ostadose. A pri svakom se torn poslu bieki l^iisulja kalja, 
a da prebacis sulcnju preko kosvilje, eto si selu na porugu. Kekli 
hi: »U sljiviku joj dvori, a u suknji se siri, gospojal* Nije celjade 
zalogaja zeljno kod samca, jer spremi, koliko hoce i sta zeli, a u 
druziiii Isuha se kakogod, jer svaka zena redusa saknje inaici, sto 
joj gazda dade, da uzimi spremi. Samo ondje jedaii glede drugoga 
shidko jede, a opet se to i u kucaru sakriva koji skidji zalogaj, pa od 
volje joj, kad ogladni, da se ii svojoj sobici prizal(jgaji. Sanio je 
onaj metez ii velikoj kiici mladu srcu miliji, a ova pustos ubi, ova 
samcTca ne vedri lica. 

Sve bi Anka nekako i pregorjeki, da je kaca drugcija. (Jnda 
je u selu bilo dosta velikih kuca, a oaa se iz najbogatije u najvecu 
udala. Onda je djevojka mislila, kad se je udavala u veliku kucu: 
valjda se ne ce skoro dieliti, a za samce se je slabo marilo. (Jnda 
su se manje bojali tereta, a vise se je uzivalo, da se u velikoj kuci 
stanuje, da se sa velikoni druzinom druguje. Tako bilo i Anki. A 
sad odseli jadna iz sela, kao da nije ni bila u selu, kuca ji;)j kao 
ciganjska na strani iza sljivika. Svekar je govorio, da ce za koju 
godinu biti ondje dosta kuca; ali koja njoj hasna poslije, kad je 
sad tako osamljena u najboliim godinama. Pa da je kuca kao sto 
su druge kuce, ali je to sramota izaci u tezkoj svili i u -velikim 
dukatima iz take drvenjare. Svekar jogunica popravno po d\'oristu 
sgrade, da se ne stidi svojih razdionika, jer ljudi paze na konje, 
goveda i svinje, na kola, plugove i alat, na stale, pojate i stagljeve, 
a zena bi sve to prostila, samo da joj je kuca kao u svieta. Nikola 
je govorio : — Djeco, kupio sam to malo zemlje, jer je preca zemlja, 
vec zidana kuca; a da nisani zemlju kupovao, bill bi vam dvori 
Ijepsi. Da sam to kucu uzidao, sto sam staje i stagljeve, bio bi 
vam krpez do groba. A ovako cemo , kad se malo podkozimo, 
steknemo marhe i novaca, podici i cvrst krov povrh glave. 

Vidjele su zene, da prigovarati ne smiju, pa se to sutjelo, a 
jedna se druge stidi. Nikola je bas gledao, da im ugodi, jer ako i 
jest to drvena kuca, nije malena. I za cetvero ozenjenih dosta bi 
prostrana bila. Nikola zatvorio u kuci (kuhinji) tavanicenad bankom, 
a kupio novi banak sa tucanim plocama, kako je vidio u gospode. 
Na kuhinji su dvoja vrata, a uzduz kuce pruzio je drven triem, da 



64 

se nioie suhom nogom oko kuce hodati. HIizu trienia izkopao je 
bunar, da iene ne nioraju daleko na vodii. a dnitji mii hiinar bio 
kod okola za stalaina, da nije tezko ni marhu napajad. Sve je j^ndii), 
all nije ujjodio, kad sii svake veceri ruke umorne, kad se do vecc 
drugo ne govori, nego: to smo danas uradili, a to demo sutra, pa 
sve se brinu, odkale de se koja krajciira izvaditi. za sto li ie se 
dati. A da je to u velikoj druzbi, pustila bi niladez, da se staii 
brinii. a mladost bi u salu, pjesmu i veselje, dok to saiiie drugc 
godine ne dodjii , gdje se briga , htio ne htio , sania jedna za 
drugom reda. 

N'ajvise su opazili ovi novi samci, da su zbiija sami, kad jc 
zaiiladilo, udarile kise, vjetrovi, susnjezice, a poslije snieg i smrza- 
vica. Ipak se u Ijeto tko s kim skobi, kad na posao podje. ali zimi 
je svatko pri svi>ni poslu kod kutc. a bude to kise i velika blata, 
razkaljaju se staze, da noga propada, pa ne <^e celjadc iz kii«ie. 
osim ako je prieka niizda. Onda je najgore onoin, tko je najiuladii. 
osobito, ako u ku«ii nikog svoga ncma. Tako je bilo i Anki. Da je 
ona djevojka. otisla bi svojim posloni na drugi kraj scla, a sutra- 
dan bi koja djevojka k njoj ; a ovako joj, udatoj zeni, nije pristalo 
da po selii hoda. a kod ku<ie se slabo posao zasladjuje uz sta- 
racke razgovore. 

O zoniicania pratio je Marijan Anku fenjerom do tre<5e, cetvrte 
ku<Je u selu, gdje je znao, da ic tko na zornicu, a sa zornice se 
je zena vet slobodnije vradaJa, jer se onda pomalo razdanjuje. Tako 
joj je bilo sup^.no i svake veceri. Cim bi se sviecia zapalila, nije ona 
smjela sama iz kuce u dvori.^te. Uviek je mislila, da tko za kucom 
vrcba na njih i na njiliovo blago. Zato je diikate i skuplju opremii 
drzala u sobi u maloni orinani, ali kako jc imala dnsta prtcstinc, 
bojala se je za svaku svoju sitnicu. 

Jednoni ih po noci uplasi jaki stropot u dvoristu. Anka povika : 

— Porobise mi stvari u kudaru! 

Za njom izletise svi iz kude, ali vidjese, da se nije trebala 
tako bojati. To su oni naslonili s vecera nekoliko dugackih dasaka 
na krov kucnog triema. Xetko od njih, prigledjujuci svinjama, nije 
zaklipio vrata, pa krnie izaslo iz svinjca. Cesalo se o one daske. 
pa ih porusilo. 

Svekar je sad bio biaiji, i odnia sutradan rcce Anki i zeni 
svojoj, da ce odmah, cim se prestane mrznuti, prosjedi iz kuhinje 
vrata u kucar jedan, pa u drugi, a Anka nek preseli sve svoje 
stv'ari u prednju sobu. Tako ce oni modi po noci prigledati sve 



65 

dvoriste, a dii ne iiKiraju (idinah iz kuce napiilje letiti. Tako je u 
Tijih udsada bik\ napried Ankina soba ; iz kiihinje se je islo u sve- 
krox'u sobu, gdje su ponajvise i bili preko daiia, jer im je svejcdiu.) : 
ili oledali u svoje dvoriste, ili na sokaku tiidje njive, a bar kniz 
dvoriste vide svoje i njive i livade. Iz svekrove sobe islo se je u 
siibicu, gdje im je bio bieli i mrsni sniok. Tako je sirota x\_nka, 
lioces, ne ces, pregorjela kucare od stralia radi l^radje, a l^ad se 
je udavahi, samo se je tome veselila, sto ce iinati svnj kucar, tu 
svoju Sdbu, svoju slobiidu. 

Na bozic pozvali nju i njezina muza matcrini ukucani u yoste. 
Anka nije htjela da stare ostavi kod kuce same, pa tako nisii ni 
isli, nego su samo malo prigledali k njima. Te veceri u oci bozica 
spremila Anka sobicu, kako je bolje znala, kao da se gostima nada. 
I svoj i svekrvin krevet jednako nakitila svojim ponjavcima, ponja- 
vama i pavkilcama. Na trpezu prostrki biel stolnjak u dasl<e tkan, 
a rojtama obkicen. Na p6 stola stavihi casu punu svakakve lirane, 
iita, l<ukuruza, bieloga graha. U casi bile tri svjecice i tri klasa zita, 
pod stulom i po sobi shima zitna. Prije veceri donesose ribju corbu, 
kruhom bozicnim p(.)krivenn. Po stolu poredana bozicna jeki: sir, ja- 
bul<e, papula, lopcage, makovaca, medena pita, med u satu, kuhanih 
suhih sljiva, polic medene rakije , oka vina, staklo sire za zene. 

( )premili se svi u bielo. Anka obukla tanko cenarsko ruhu, 
koje ce pod bozicnu opremu, kad iiodje na polnoiiku. Nakitila je 
sobu, napunila sto], ali joj srce prazno. Jos prije, \ec ,sto je pi_icel.i 
stol prostirati, kad je Marijan unio slamu u sobu i pr(_ig(_)Vori() 
one rieci: 

— Hvaljen Isus ! Cestit vam Bog i bozic i Isusovo porodjenje ! 
Odgovorise svi, sauio je Anka sutjela, da se ne zajeca, da ne place 
iza glasa. 

Kad je pcislijc sjela k stolu, da sa svojima bkiguje, obuzeo ju 
je neki sladki nepokoj. ( )vako izvan sela pricinilo joj se, da je u 
betlemskoj stalici, gdje je u davno d(_)b<i na isti dan jos manja druzba 
na okupu bila, da shivi prvi bozic na ovoj zemlji. 

Prvi put poslije biskupove slave bila je Anka te noci na pol- 
nocki u burundzuku preko zkitne .samije, u zlatom vezenoj bieloj 
slinganoj sifonskoj marami, u zUitom vezenim rukavim.t i u biele 
svile suknji. Na prsima joj blistali dukati, na lieu se odawda laka 
tuga, ali iz ocija sjao blagi mir. Nekako ju je o\a svetkovina izpo- 
kojila. Prije polnocke poliodila je majku, a poslije nje ode k svojim 
ukucanima, da s njihovim zenama ide na polnocku. 

Spoiiieii-cvicce. r^ 



6h 

Nil kucu nije smjela pravo ni da pomisli Ona, svekna i Marijan 
odose na polnocku, a svekar inorao ostati kod kiiCe, da nc ostanu 
sgrade bez iiva stvora. Xa zoniicu ^e opet svekar, a Marijan cc kutiii 
cuvati. Tako ti je koj sanica. A da je u vcliknj druibi, inof^li hi svi 
u crkvu, jer onda ostaje doma, sto je staro i nemo(ino, a opet se 
pustolovi ne zaliecu u take kuce, ;jdje znadii, da ziva dusa disc. 

Na drugi dan poklada nusila Anka puniidu mladoj zeni poro- 
dilji iz kuiie svojih razdionika. Prvi put joj onda nekaku omrznu 
velika kuca i mnoga druzba. Iina ninogo zadruga, gdje je obicaj, 
da porodiija, ako jc to zimi, lozi prva dva dana u zapeCkvi. Ne 
bude to na krevetu, neyo razastru sl.ime, prikrijii j^ubaina i to je 
prva posteija novorodjenu angjelku. Ne zali nitko zenu, dok ondje 
lezi. Tko bi ju pozaljo, taj je mlad, pa ne smije da kaze. a stariji 
Ijudi i zene, kojc nemaju djece, jos se nigaju, nijesto da \u pozale 
ili podvore. I da nema roda, koji zna, 5to treba zeni, dok je u kre- 
vetu, napalila bi se porodilja i glada i zedje. 

( )l->icaj je. da kod nas na poklade zadnja tri dana slave stariji 
Ijudi piikladno vcseije. To se po tri ku<ie spare, pa reduni idu tri 
veceri jedni dru^ima na veceru. Tako bilo i kod X'ukovih bas taj 
dan kolo i vcselje u kudi, a zena na postelji za ponjavom. Svaka 
velika kuca ima sobicu do kuiiinje, a nitko se nikad ne sjcti, da tu 
sobicu dadc zenama, koje djecu oJhranjuju. Pa da se to na poklade 
pazi, sto ce tko redi, nego sirotii mlada zena za ponjavom irpi 
stida. stusajuci svakakvc rieci, kad se starina ponapije. < >bicno stari 
dopuste niladima, da onda, kad je u veseljc za stare, odu kud tko 
bode med drui;u mladez. Djecu, za koju jos nije nocna trka. iztje- 
raju iz sobc da toboze ne tuju. sto stari govore ; a djeca se pore- 
daju u kudi pred sobna vrata, pa onda istmn sitiC.ijii j p.itiitc /.na- 
juci, da je ugodnije slusati, sto se ne smije. 

Anka zaiila zenu ukucanku, videdi, da je zeljna pokoja. kad ga 
najvise treba, pa se nekako ohradovala svojoj samodi, kad se je 
te veceri kuci vratila. 

O uzkrsu rodi Anka dvoje djece, sina i kcer. Ne znas, tko se 
je vise obradovao, svekar ili svekrva. Dadose iin imena Ankina otca 
i niatere. Prozvase ih: Stanko i Ruza. Mnogi znanci poliadjali Anku, 
dok je za ponjavom lezala, mnoge joj zene ponude nosile; a kako 
su zene kao iene rade da sve vide, gdje je sto i kako je, razgle- 
davale su po Ankinoj sobi. promatrale sve po kuhinji, zavirivale 
cak svekru i svekrvi u sobicu, pa de se u neke jedna potuziri, a 
Anki predavati blago. Ve'i: 



67 

— Sretna si ti, seko, sto si sama za se. Istina je, da je blago 
i milina u veliknj ktici, ali samu u onoj, gdje se veliki novci diele 
i gdje stanarica moze da koju krajcaru u priskrinjak stavi. A gdje 
je druzba velika, a diekx malo, na cast pjesma i veselje. Dodju te 
godine, lead sve dosadi, kad prispiju djeca, a s njima briga i posao 
veci. ( )nda je Ivubura. Gle, iz velike si kuce, pa znas i najvece zlo 
za sirote, zene i udovice u iiasim kucama. Gle, tebi tvoji spremise 
postelju u procelju sobice, a mi moramo moliti Boga, da nam ne 
budu ti ciasovi zimi, jer onda nema za zenii zakutka u sobi, do li 
na slami u zapecku. Onda vela : i majka je bozja Spasitelja na slami 
rodila. Znadu se sveto izgovarati, kad je odatle nasa steta, a gdje 
bi nam bilo koristi, tu sute. Zar se ne nadje mnogo njili nekrste- 
nika, koji svaki cas zalaze u siibu, dok bi trebalo, da smo ondje 
same? Zar se jedan gadno zeni naruga, kad bi trebao, da ju naj- 
vise pozali Zar je jedan put bilo, da pljuju za zenom, kad bi tre- 
bali, da ju najvise postivaju. Znas, da u svakoj velikoj kuci zena 
reduje do poroda, a zar je red, da zena vuce tezke cabrove, dok 
jedva svojim zivotom vkada. Je li kositba, zetva ili vrsitba, na posao 
se mora. Nitko ne kaze zeni: ostani kod kuce, a sama ne smije da 
se potuzi. Zar se je jedan put dogodilo, da dovezu iz polja mater 
i diete, pa nju za ponjavu, a diete u crkvu na krstenje. Jesu li dvije 
nedjelje iza poroda, uprti diete u kolievki na glavu, pa ajde s dru- 
gima na posao. Kazu: u crkvu ne valja, dok cetrdeset dana ne 
prodje, a na posao se mora. Tu se ne pazi, sto valja, sto ne valja. 
Zar se ne izmuci zena s djetetom dosta po noci. Cim jadno cvrJviie, 
vec je ona budna. A odma se nadje jos tko u sobi, pa mrmlja, sto 
djeca placu. Kao da je diete razumno kao stari. Gle, onda svi 
ostaju u sobi, a sirota zena mora ustati, pa s djetetom u kucu. 
Ondje pri vatri prepovije diete. Nad njom zinuo odzak (dimnjak), 
da joj zima kroz kosti prolazi. Tako zena zna po dva, po tri puta 
po noci ustajati. A u jutro onako neizspavana da bude brza na posao 
kao i ona, koja ne odhranjuje. Zeni je gorja noc po zimi, jer se 
Ijeti sklone u kucar, ali u Ijetu jao njoj danju, kad na posao mora. 
Ne pita se, jesi li se naspavala, nego onako izmucena ustanem 
prva, da sredim djecu, da im pripremim sve, sto im onaj dan treba, 
da operem, .sto su zagadila, da im mogu cistu rubinicu dati. U mene 
ih je peter'), pa sam na deset strana raztrgana. L^ jutro ne znam, 
sto bi prije. Naspavala se nisam. U zoru sam se naradila prije, vec 
sto druge poustaju. One se spreme, pa u polje, a ja kadgod i za- 
kasnim, pa zurim za njima. Zar je jedan put bilo, da su se druge 



68 

skupile u polju, a mene iiema, pa kaJ Ijudi reknu: >Iled, zcne, da 
pocnemo,* onda vele: »Jos nismo sve ovdje.« Ja doietim umorna. 
jer sam zurila za njinia, a one ie odmah: »Sad m<izemo, sad 
smo sve.« Ne ce da pricekaju, da se cas, dva i ja odmorini. Budc 
to, da me kad koja i pozali, ali se nadje druga, pa kaze : »Ona 
i mora da vise radi, jer njezinih pet vragova jede, a ja sama sa 
svojim <:ovjeki>m.i Moja Anka, kod svakog sam se djetcta klela, 
da je to posljednje, kad smislim, da satn med ubojicama, ali p^islijc 
kazem : Bog vidi, grehota je, pa pustim sve na bozju voljii. Ha sto 
tu. — Kad su gdje pustili zenii iz polja prije, ak<> ima djecc ? Ni- 
kada! Mora da radi, duk i druge, a kad dodje kuci, ne zna. gdjc 
joj je glava. Pa nase njive na Zivacinama su debar sat hoda od 
sela. A ja moram vu<^i kolicvku s djctctom donde, kad na posao 
idem. A gle tvoje blaiene mame. main prije mi veli: »Kad moja 
Anka u polje, ja <iu uz djecu kod kuce, a ako ona ostane, nek 
djeca uz nju budu.< Moja seko, tu se moze biti odmorna. J'a kako 
tvoj svekar posteni govori: »L* mene je pol zeniljc kraj kiice. 
polak s druge strane sela. Ono je daleko, onam«» cemo na k<ilima, 
a ovo ukraj kude porazredjivat cu tako, da tu bude, 5to zene sade 
i berii: mak, grab, Ian. konopija, kupus, rcpice (krompiri. < >pet je i 
basca ukraj kuce, pa ima zenama posia izobilja. Ono na dru^oj strani 
sela uradit cu ja sa svojim sinom i najmljenicima, a ukraj knee nek 
rade zene, a ja du pomod, cim dospijem, da drugog posla nemam.« 
Uz takog svekra zaboiavit cei? na otca i majku. na roditelje i razdici- 
nike. \c dao Bog, da bude, ali da ti umres, a tvnja sirotcad nstane, 
i tu bi im bilo bolje. veii u velikoj kuci. Ondje sirota svakcmi smeta, 
a ovdje bi samo macelii. ako ne zna za Boga. Ondje je otac kod 
posla, koji mu gazda naredi. I'a ako je otac kod svinja, tezko sirot- 
cadi kod matere. A ovako su djeca kod otca i kod matere. V ve- 
likoj kuci pobuni tko djecu, tko opet nia(ieliu, pa eto nesloge, a 
ovdje ne buni nitko, za tf) se i slazu lak.se Kad p^cne k(jd samca 
sirotcad djevovati, kupuje im se iz kuce, jer je <mo blago njihovili 
roditelja, a u velikim kuciama sirota nema diela, pa je gorja. ved 
one iz najmanjih kuda. Ako u velikim kudama Bog primi otca i 
majku, da se bar smiluje. pa i sirotu smakne, jer je sirota ukucansko 
sluzce, a zeljno je i obude i zalogaja. A gle kod samca, da bude 
nesrece, da otac i majka umru, budu sirotcad kao sirotcad, jer su 
igubiii. sto im je prvo iza Boga, ali sto je bilo otcevo i matcrino, 
ostaje njima: i kuca i zemija, pa su bar tim blagom bogati. A sto 
dobije sirota u velikoj kuci ? Diela nema, jer se samo ozenjenima dieli. 



a liad se iz Isuce udtide, kao da nije u kiu'i ni bila. To joj je sve 
dobro od njih, sto su ju kao prosjaka do udaje u kuci hranili. Pa 
zar je i udovici holje? Vuce vise, vec druge, a ako inia sedmero 
djece, dohiva pel diela, jer se na ozenjene parove dieli. A da tebe 
ta nesreca snadje, ovo je bozje, pa tvoje i tvojih angjehika. > 

Kad zena reoe djeci, da su angjelci, izljubi ill, pa ode, a Anka 
ostade utjesena. 

Za dvije nedjelje vesekj je uz koliex'ku pjevala : 

Hrani niajka Jva ceda nejaka, 
Uz ijokiba u-olubicu bicki; 
Liepa im je imena nadala, 
Jcdnom Stanko, da prestanu jatli, 
Drugoj Ruza, da mirisu dvori, 
Ko nizino u proljece c\nece. 

Za dvije godine bila je Anka brizna mtijka, ali vedra zena. 
\'eselila je svoje u i>voj sanioci, a nije joj bilo pusto ni spram kuce 
ni okolo dvora, jer sn sprani njih sagradjene dvije no\"e kuce, a 
dvije iza njih, a jedna pred kucom u susjednom sljiviku. 



Proslo je deset godina iza toga, a nase se selo promienilo, 
da ga ne mozes poznati. Bas nam je selo oveliko, inia trinaest koje 
sokaka, koje .'^okacica, pa ipak je od zelje u svakoni vidjeti i po 
dvije velike kuce. Sve se to porazstajalo. S pocetka se kucice gra- 
dile kao kucari, a poslije, kad su se Ijudi pomogli, rusili su stare 
kucice i dizah nrive sgrade. Ako je ta kucica bila drvena, potisnuH 
bi ju podalje u dvoriste, pa hi ili od nje napravili kucare, pivnicu, 
ill koju drugu sgradicu. 

Sad je vec doslo doba, da se djevojke nisu bojale poci za 
samca. Matere su to brizno motrile, kaki je koji samac. xAko se je 
izdielio iz velilve kuce, podigao liepe i temeljne sgrade u dvoristu, 
uzidao kucu od sokaka, ako se nije zaduzio, ako nije prilike, da bi 
sknro opet i kod tog samca diobe bilo, kad djeca ponarastu, onda 
je bila jagma za takom kucrim. Gdje je u samca jedinac sin, a ono 
drugo kceri, znala je snaja, kad se udaje, da je ono bozje, pa nje- 
zino, da dolazi u goti)v<:), pa nije cudo, sto je zeljela u taku kucu. 

Drugcije je bilo, kad bi pomislile na samca, koji je istom 
izisao iz kuce, a nije podigao sgrade, kao sto su u drugoga svieta. 
ako se je vidjelo, da je sve drveno i staro, ako je mozda kome i 
koju deseticu duzan, ako nema dosta zita od godine do g<jdiiic. 



70 

nego mora da kirijdm na kolima kruha zaslu/i, ako je naviko. da 
marhu cuva, pa da se tim pomaie, a polja da radi, samn da se 
kruliom hrani. Taki sii samci propadali, za takima se djevojke nisu 
jagmile. 

U Ankinili zadrugara bila ista kuta kao i prije. I'rvih y;odina 
smetalo to Anki, ali joj je svek;ir bio lakom na zenilju, ielio je, da 
se dobro u kiidi hranc, da oko kuc^e sve budc cvrsto i temeljno, 
pa je popravljao i dogradjivao sve, samo kucu ne. I*^to bas pitt.sloor 
Ijeta, kad je Anka rodila muzko diete, a imala je osiin unih dvo- 
jaka jos cetiri kceri, sa^jradi svekar veliku pecaru, ali je nije p<>- 
tisnuo k okolu, nego ju pruzio na sokak spram sirine dvorista. 
Covorio je: »Toje mojem novom unucetu ku<ia, kad se biide » bratom 
raz$tajao.< — Tako ga to zateglo, da nije ni tog Ijeta ku<Ju gradio, 
ali jc rokao Anki: »Sad smo bas sve smirili. a prvo, sto budemo 
zidali, bit ce licpa kuca.< 

One godine, bas kad je bilo Anki dvanaest godina, kako se 
je udala, umre joj kdi u desetoj godini. Dicte je b<tlovalo mjesec 
dana, trazilo se lieka mnogo, ali pomoci nije bilo. Anka, kao svaku 
niati, i ugadjala djetetu i tugovala za njim, a kad sii joj djetctu pri- 
spjeli zadnji casovi, nije nikoga puStala k njoj u sobu, jer je to 
obicaj 11 selu, kad iina bolestnik ii kuci. da se sgrne mnoztvo svieta, 
pa siruinali bolestnik ne in<t/c ni da ndpoiinc. kad io tolika tisma 
oko njega. 

Kad je Ankina kci inrtva lezala, donieli j«>j prvi rodjaci Jarove 
u skrinjii, svile i tkanja. Ankaje to skupila i rekla: — »lmam ja vise 
djece, trebati te to ovima,< — pa nije dala, da se darovi s njom u 
rakii bace. Nije ni cinila, kao sto mnoge matere rade, da je po tri 
svilena odiela na nirtvo diete navukla, nego je govorila: - >Nje 
vec nema, a zasto da ogolim ove, koje mi je Bog ostavin. radi 
one, koju je k sebi uzeo i koja u raju nije nista zeljna. 

Koliko je Anka nekada za velikom driizbnm zalila, toliko je 
sad \ oljela, sto su joj djeca sama. Prvo je diete najteze odgojiti, 
ako pomoci nemas, a poslije jedno diete pazi na dnigo, pa je vec 
materi lakse, samo ako nije ono prvo razmazila. Njezina bi se djeca 
kod kuce igrala, a kad bi do kog posla dorasla, odma bi taj posao 
i ucila. Xjive im, livade i basce oko kuce, pa dok to sve prodjes, 
prosetao si vise, vec da sve selo obletis, a opet tvoja hasna. Kud- 
god prodjes po svojem, svagdje posla nadjes, pa se tako ii mladim 
godinama poslu priucis. 

Ma da su dvije zene u kuci : Anka i svekrva, ipak nisu imale 



71 

Stan ixvan sela, jer hi onda svaki dan svaka sve puslove morala 
raditi, neo-(_) su sve ono, sto stanarica radi na stanu, one radile kod 
kuce. Odhranjivale su peele u basci, a hasee ini se u proljece prve 
zelenilc. Vec je onda hio pijac u selu, pa je to dosta, da kojii kraj- 
caru skiipis. \'idi same, sto gospoda kupuju, pa to zasadi. Zasadi 
i-ano, da ranije prispije, jer je onda sve skuplje. 

Svekar nije znao odmora, vec bio niijb(jlji tezak u seln. Tri 
put je orao zenilje za svoje usjeve, uyara nije ostavijao, ne^o pazio, 
koju ce hranu na koju sijati, a izvazao djubre na nji\e. da ne budu 
jalove. Prvi je on u selu plugom okopao kukuruze, prvi je sadio 
repice (krompir) za pkigom, pa zagrtai) i vadio, da nije ni osjetio 
truda. Dost put bi nui rekli seljani : — >\'aljda vracas, dok ne pro- 
padas«, — a on bi odgovarao : 

— Dosta radim, a jos vise racunam. C,\e , — narugao bi 
se on seljanina, — idemo s jeseni na vasar i yi i ja. Kod 
kuce se dogovorimo svi, po sto cienio dati govedce ili knue, a 
kad dodjemo na vasar, ponude nam dva tri forinta manje, pa 
ja prodam, a vi ne cete. Do proljeca prodam ja i sieno i hranu, 
koju bi na marhu potrosio. Tako sam prodao uiarvince ili svinjce 
u jesen, kad je skuplje, a hranu u proljece, kad je ona u cieni. A 
ti zaradi ona dva tri forinta tjeras govedce kuci. Do proljeca ti 
pojede hranu, a ti ga dades onda istoni po sto, po to. U niene 
nema ugara, pa urodi sto to, a u tcbe zemlja prazna, a porez se 
placa. Koliko vam zene zadangube, dok kukuruze zagrcu, a ja oko- 
pam plugom, a one poprave. Vi zito zanjete, ja kosim, vi vrsite, 
kad dospijete, a ja odmah, da mi se ne razsiplje. \'i prodajete hranu 
u jesen, a ja u proljece. Ja prodam u jesen svu niarliii, a na proljece 
kupim, sto cu prodati do jeseni; a vi pr(5dajete onda, kad novaca 
trebate, a znate i sami, da se onda puno ne dobiva. Zato u mene 
moba ne pojede, sto sani za svoju kucu spremio, nego traje rnrsni 
smok uviek do novoga, a ja, kad treba, da mi se sto nradi, po- 
godim poprieko. Dotle radim ja i sva moja kuca svoje poslove, pa 
priradimo toliko, koliko treba da platimo, a nistno se utrgli, sluzeci 
majstora ili dvoreci mobu. Pa opet bi ja poshje svim onim prij.i- 
teljima morao pomagati, a kad piroracunam dane i dangubu svoju, 
ovako mi je bolje. Istina je, da su nasi stari drugcije radili, ali su 
zivjeli na veliku inuit>|u, porezi manji bili. za naniet se nije znalo, 
zenskadija se manje gizdala, nerodice ne dodijavale, nego bilo hrane 
i vina izobilja, a sad svega malo, a skupoca velika, pa gdje se ne 
racuna, ne sastavi se ni kraj s krajem. Moja sna veze zlatoni i n 



__72 

druga sela, a ne reda redovanja sa svekrvom; svekrvine sii oci 
slahije, pa ce ona <ik<> kuce i djece, a Anka da sto privriedi Mene 
nije slid, kad nemam posia u kuci, v«iziti panjeve u vatrenku, duj^e 
na zeljeznicu. To sve kucu poma/e. jer svi u kiK^i rade. a nik<>t;a iz 
sela ne zoveiim, da s nama potrosi. 

Kakd je svekar goV(iri(^ seljanima. mK" je uvick razijiivarad i 
u kuci sa svujiina, pa i Anka, ne zna ni saiiia kak.'. privikla na 
take brizne razgovore. 

Na prvii prolje6e iza tnga gradili su oni kucu, a !.tv(iiili ju 
kao iz kalupa. Kuca jc bila u kljuc. a siroka je bila (id sokaka kao 
i pecara, sto je na drugoj strani uzidana. Niknla je govorio: — »Ilncu 
jednom unucetu kao i drugonie.* — Staru kucu potisli su za pecaru i 
u njoj stanovali, dok se je kuca gradila. Samo u svakt>j sreci inia 
i nesrece. a njih zadcsiUi ovdje najveca. Bas u to d<>ha pogndio 
svekar sedain jutara zemlje, a da odplati u tri godine. Anka vidjela, 
da svekra muci taj dug, pa ce svekru has onaj dan, kad se je 
tenielj kuci pocef) kopati : 

— Kako bi bilo, da ja dadem svoje dukate za tu zemlju? 

— A tvoje kCeri? — zacudi se Nikola. 

I to sam vec mislila. Ako ja duk.itc dadein za zemlju, 
imaju moja inuzka djeca sto dieliti. A mi se mozemo ovako dogo- 
voriti: Muzkima sgrade i zemija, a djevojke (iemo odievati iz kucie. 
Kad se kojoj sreca javi, da se udade, prodat <Jemo po dvoje go- 
veda. To je onoj, koja ide iz kuce. Mi cemo to pripoviedati po 
selu, pa ne ce prosci bjezati od nasih djevojaka, a opet. koja cura 
bude litjela u nasu kucu, znati ce, na Sto ide. 

Nikoli bilo posve pravo i oni odmah Ankiniin dukatima iz- 
platise zemlju. 

Kad se je kuda dozidala do krova, pa stali gradju dizati, srusi 
so nezgodno rog na krovu i pade na Nikolu, da je razbijene glave 
sletio sa ziJa na zemlju. Cetiri dana se siromali u tezkim mukama 
patio, ali ne preboli tezke boll. Kad je bio na cas smrti. zovne 
Anku i rece joj : 

— Zakuni mi se, snajo, kccri iiioja, da ccs uciiiiti, Mo tc ja 
budem molio. 

Anka se zakune, a on veli : 

— Gle, moji su sati odbrojeni. Za koji cas cu ja od vas, a 
ostavljam poslove nedogotovljene. Kuca neumazana, polja istom 
pokupovana, a tvoji dukati izmienjeni. Da nismo polja kupovali, i 
dukati bi ti ostali i novaca bi dosta za kucu bilo. fa ovako bo- 



_73_ 

lestan u krevetu racunam, a ne mo^u Ja sastavim novca za pruzore 
i vrata. Ajde, Anka, diete moje, poslusaj me. Kad unu'eni, si^rnut 
ce se ovanio mnooi i ziniiti na nas zalogaj, da se za pokoj nioje 
duse najedu i napiju. A sad, dok si dizala krov po\Th ghive, nigdje 
nikoga nema. Obecaj mi, da ces me sahraniti bez karmina. 

— Jaoi, dado, a selo ? Svima cu biti i pripoviest i ruglo. 

— A sto ti je sell) sada pomoglo ? Gle, morali bi zakkiti go- 
vedce, ubiti svinjce, potrositi akov vina i polovce rakije. A onda 
se guri p(j zimi u sobi, gdje nema vrata ni prozora. A ako ovo na 
mene ne trosis, imas upravo dosta, da nuzdu pukrijes. Meni ce biti 
bolje, da se vi svaki dan molite za pokoj moje duse, vec da koja 
nekrstena spodoba zapjeva na mojim karminama. A ako tim novcem 
namaknete prozijre i vrata, kadgod ih budete otvarali ill zat\'arali, 
reci cete : 'Ovo je nama nas dada prikazao, kad se je s nama za 
Liviek razstaiao. 

Anka mu moraki obecati, sto je zelio, a dva sata iza toga 
sklopise se za uviek njegove brizne oci, zatvorise se njegova raz- 
govorna usta. 

Kad tko u kuci umre, odmah se izprekrivaju ogledaia u kuci, da 
se ne bi mrtvac ogledao, pa za sx'ojtim slikom dnlazii.i; stavi se sat, 
da ne bi i on u\-iek u omi doha doma dosetao. Anka se ne sjeti, da 
ucini jedm:) ili drugo, nego ugasi vatru na ognjistu i race svojima: 

— Kad dada ne da, da budu karmine, i mi cemo o suiru /.a\o- 
gaju p(_istiti, dok njega zemlja ne zagrne. To nek mu bude za pokoj 
duse njegove. 

To je, kako se je selo naselilo, \-aljda jedan jedini put, da 
nije karmina bilo. Po selu se je dosta saptalo, ali u oci im se nitko 
narugao nije. Poslije i dosta puta seljani sp(.)menuse, kad kome u 
selu tko umre, pa zakolje za karmine, u sto je ocima upro, da 
proda i svoju djecu zaodije, a djeca poslije i busa i gola. (Jnda 
seljani \'ele : 

— "Wikovi su najpametniji. Lakse je slusati, sto selo sapce, 
vec kad djeca u kuci placu. A koja je hasna od onolika troska? 
Onaj nije pomrizen, koji se najede, a jako je odmozen, tko putrosi. 

Uselise Vukovi u novu kucu, ali sad osjetise , da su sami. 
Pusto u kuci, pusto oko kuce, a kad se s vecera dogo\-araju, sto 
lie sutra, uviek opaze najvise bas unda, da nisu svi na okupu, jer 
je savjeta dosta, ali one prave odluke nema, a to su bile pokcjnog 
Nikole rieci. 

Do godine bilo je nasim samcima mnogo lakse. Izpisali se iz 



74 

skole Stanko i Ruia Mala Marica isla je vec dnigu godinu u sk'ilu 
Za njom sii bile jus dvije djevojcice i najmladje mii/ku diete. 

Kako su Vukovi bili na krajii st-la, a skola hila podaleko, p<>- 
nieki bi mala Marica rucak u niaramici u skulu. pa kad je ziina ili 
veliko blato, ne bi do§la ku<5i o podne. Kad je bilo suho, odska- 
kutaia bi s drugom djecom i u skolu i kii(^i iz Skoie, a onda nijc 
nosila, da se u skoli prizalog^aji. 

Jcdnoija jutra ode Marica u skolu. Hilo je blato. ali se je 
mnglo zavaravati stazom, dok se nc dodje u selo na zidanu stazu. 
Nije poniela jela u skolu. Majka jii liepo oprcmila n kosuljicii, ve- 
zenii uokolo dole sitnim crvenim i plavini vczom >li>iuice«, opasala 
joj crni zapreg, a na glavu i oko vrata prebacila >zejtinke«. Na 
nogania joj bile male pletene carapice od sarene vune. Istom ona 
u skolu, ali poce lievati ki.^a kao iz kabla. a stade bas, kad i-e 
ucitclj pustili djccu iz §kole kud. 

Djeca odtrkase svako svom domu, a Marica se sirota okni<{lo 
podpro^la, da ne kaija kosuljicu, pa ode kuCi. ma da je sKI 
bilo. Svc dobro, dok je bilo po zid;inoj stazi. ali kad dodje do 
vika, a to noga propada u gusto blato. Kasno je bilo .Marici, §to 
se je sad sjetila, da skine natikace s nogu. Kako ona nogu povuce 
iz blata, izvuce ju bosu. Odma diete u vrisak. pa povuce i drugH 
nogu, a carape ostadose u blatu. Diete kao diete, druycije nc zna 
da si pomogne, nego placi. Dok je ona tako vikala, dodje skolsko 
djaco .Marko Ilarkov do nje. pa joj izvadi carape iz blata i nju 
odvide kuci. 

- Evo, snaSa Anka, — veli on njezinoj materi -- izvukao 
sam .Maricu iz blata. Nemoj je psovati. nije sirota kriva. Dobro 
sto sam ja po§ao k majci na stan, jcr bi se ona sva zakaljala. 

Anka darova mi>mcica vodem i kolacima, a kad se je tm po- 
slije podne prije skole sa stana vracao kuvi'i, naidje opet k njima, 
kao sviijim znancima. i povede Maricu u .skolu. 

Vise put bi od onda naisao k njima, a jednom dodje s djevojcicom 
iz svoje kuce, Evom. MariOinom paricom, pa pozvase i .Maricu na stan. 

Prvi put pusti Anka Maricu s drugima. A nije to ni cudo. 
Ilarkovi su najbogatiji u nasem selu, pa ma da su to jos djeca, 
dobro je, ako se podju svojatati od malena. 

Poslije je Marica smjela i sama k Ilarkovima. Kekla je, ide 
dru<;i Kvi, ali joj je uviek bilo milo, kad je i .Marka zatekla kod 
kuce. Za malo su govorila djeca u .skoli: .\larko je MiriJiii momak, 
Marica je .Markova djevojka.t 



75^ 

(Jdsad je i Kata, Markova mati, uvick nai.sla X'ukoviiiia, kad 
je isia sa stana ili kad hi se opet na stan vracala. Xisu jos niatcrc 
ugovarale za djecu, sann) je bilo malima vise slubude, jer kad se 
prije milo o;ledju, smiju djeca jos i iniliie. 

Inia to jos i sada kod nas, kad se djevoiLice zavole, pa sniisle, 
da cieloi;; djevovanja driiguju, zavjere se jos iz inalena. jedna drui;oj 
splete uzku narukvicu od sarene vime sa o-ombicom. To na hanje 
jedna drugoj natakne na ruku, i onda se kaze, da su se -iposejaleft, 
postale su seje, sestre, vjerne druge. 

Tako su se prvog Ivanja Eva i Marica za\jerile. Marku dvije 
godine stariji od njih, ali bi rado s njima, pa moli Maricu, da i 
njenui napravi narukvicu. Kad je Marica h> materi pripoviedala, 
race Anka ]\nzi, da napiete par nariikvica za mu/kii ruku, pa obra- 
dovase tim Marka. 

Kad je Marica prvi put iza toga ddsla llarknvinia, darova i 
nju svekrva prvim darom. Sveza joj cetiri struke sitnog, plavog 
zrnja pod vrat, a pod zrnje priveza krizaru skudu. 

Dosta put to bude tako, da se momak i djevojka svojataju od 
malena, a ponajvise bade, kad jedna rodbina prav(j drugoj ne vje- 
ruje. Zatd se kaparisu, daju i priniaju nulnsce, a kad djevojka stane 
djevovati, radi ona svekrvi, a svekrva joj i odielu kupuje, djevojka 
pomaze momkovu rodu i u polju, a ti) sve zato, da se manje mie- 
saju drugi seljani, da ne lii pokvarili, sto mkxdi i rodbina snuju. 

Eva i Marica skupa rasie, a skupa poslove ucile. \'ise je bi- 
vaUi Eva kod Marice, vec ova kod nje, a tako su svaki nauk ucile, 
da se nisu stidjele djcA-ojaka, dok su jos u skolu isle. 

Brzo su rasle i liepo se razvijale, da je mnogcj usta reklo : 
Odhranjuju se dvije Ijepote, kojima ce nase selo biti dicno. Hi 
dosao tko u selo, ili one posle u rod na god, pitat ce se : cije li 
su, cije li misle da budu. 

A one rasle skroviro, tajn(_), kao jaglac i Ijubica pod bielim 
sniegom cekajuci s\"oje proljece, pia da zadi\'e okolinn s\'ojom ranoni 
milinom. 



Kad je Anki bilo devetnaest godina iza ndaje, dozivi ona u 
jedan dan dvije radosti: sina je ozenila i kcer udala. Keen se ja\ili 
prosci iz sela. a sin nasao liepu i vriednu dje\-ojku. Anka je vec 
prije progovorila i sa snajom i sa prijom (snajinoin uiaterom), a ka.! 
je otisla, da je izprosi, rece snaji : 



76 

— Bolje je, da se spora/umiino sada, vet da se svadjaniu po- 
slije. Ti ides u tiasu kucii. ali rnoida ne znas, na sto? 

Znam. Sve mi je Stanko tiovorio. 

Ti znades, da sam ja svojo dukate skinula. da zcmlju kupiin. 
a ta zemlja ostaje tebi i tvom djeveru. Moje k<5eri nemaju od mojih 
diikata nista. Zato dobiva svaka moja kdi odprcminc dvoje govcda, 
kad so udaje. Jc li ti pravo? 

Niti sain j^djc rekla, niti <^u iknda kazati, da mi je krivo. 

— Cekaj Kad se ti dovedes k nama. unda te biti tri zone u 
kuci. Mi nisino diclili n«>vce dosada. a ni odsada ne ^emo Sad st- 
niuja Ku/a udaje. aii ustaju jos tri k<Jeri. I^a ne Hi ti mozda poslije 
rckla: »Dvije smo zene u kubi i jedna udovica. 2enama cio diel, a 
udo\-ici polak.t Zna§ i sama. da ja ne mngu jednim dielom sve tri 
kCeri odievati. Nego ako h«i«ie§, da se civako slnzimo. Ja i mama 
smo starije. Mi ne trazimo diela, do li svakdanjc ndjede i ohucc. 
Sto kuca ukucanima kupuje. A ti mi ne budi snalia ili icna, kao i 
ja. ncfio nioje dietc, kan i moje kceri, pa stogod budtino kupovali 
njima. kupovat <iemo i tebi. |e li ti pravo? 

— Pa ja nisam nikada ni mislila, da bi mi moglo biti k<id 
vas krivo. 

- I ne ce ti biti, ali je bolje, da znaS, na Sto ides, da ne bi 
poslije biio prigovora: »Da sam to znala, ne bi lomila vrata.« A 
ovako znadeS, da ce moje kOeri jedna za drugom djevovati. pa 
koliko tro.sim na onu, koja djeviije, t<iliko ci.s i ti dobivati. A kad 
«>nc i/ kuce, onda je tvoja i kuca i sve u kuci. 

.Makar da je svakoj sestri u kuci zao, kad se starija sestra 
udaje, jer se mora s njome razstati, ipak joj je milo, sto je od.sad 
njezina sloboda. Odsad se novi i opremlja po volji, a dosad, d<<k 
je i starija djevovala, morala je paziti, kako ce. 

Tako je i Marica u Ruiinim svatovima bila prvi put u velikoj 
svili, samo ju je navukla istom poslije podnc, kaJ se jc za bratove 
svatove spremila, jer sestra dvori u sestrinim svatovima. Tko nije 
vidio, kad se dvoji svatovi u kuci slave, da jedna ide iz kude, a 
druga se u kucu dovodi, mislio bi: cudna li meteza u kud, osobito, 
jer se znade, da se svatovi nikada sastati ne smiju, a opet, da se 
nista ne skrati, nego treba, da je sve podpuno. 

Taj dan, kad su svatovi bili, doveze se rano u jutro stari svat 
sa causom. da oblace mlaJu. Kod nje vec cekala djeverusa. Mlada 
se obukla na ponjavcu kiceniku u velikoj sobi, a onda sjede caus, 
kocijas i stari svat na kola, skupi, sto je jos ostalo djevojkinih 



77__ 

stvari i odx'eze ii iniiink»>\' dnm. O rami) misi poslase kola sa cau- 
som po mladii i djeverusu. Ruza sjede sa djeverusom u zak<isak, a 
caus do kocijasa i odose u crkvu kroz one sokake, gdje su znali, 
da se ne ce sukobiti sa muzkim 8\ato\-ima, sto dolaze po Stanka, 
da (j;a vode na vjencanje. 

Jedva oni odiise, dodju Stanko\'i svatux'i, njeg"o\' kiiin i staii 
sv'at, caus i pr\"a rodbina, i odvedose ga pjesice u crkvu, gdje ga 
je pred crkvom dncekaki die\'oika s djeverusom, a Kuza opet ce- 
kala sa svojom djeveru.soni svoga nihidozenju. 

Poslije vjencanja odveze se opet svaka mlada sa svojom dje- 
verusom svi:)joj kuci , a i svaki mkidozenja vrati se sa muzkim 
svatovima u svoj doiii. 

Oko poki desetog sata izadje u kucni triem Marica sa s\'ojiin 
paricama, djevojcicama iz hliznjih kuca u triem pred kucom, a bile 
su sve u svakdanjein ruhu i pokrite glave. Odpjevase mu onu: 

Odpremljaj se, niladi vojno, 
Djevojlwi jc dalcko, 
Preko gore zeleue, 
Preko vode studene. 

A onda se odvezose svati s\'e liola za kolima sa Stankom pu 
njegovu mladu. Ondje ce ostati u pndne na uzini kod djexojke, a 
po podne oko pet sati eto ih natrag s mladom. 

Sad ostade Ruza sa djeverusom kod kuce, da ceka s\'og mla- 
dozenju sa njegovim s\-atima. 

Ruzine druge, koje su pozvane, da kite svatove, podolazise u 
tezkoj svili i zlatu, da prikicuju cviece za svate. Odmah ih podvo- 
rise ruckom, jer o uziui ne mogu one jesti, kad moraju oko st(_ila 
dvoriti i uzovnicima pjevati. 

Dok su djevojke rucale, spremila se je Marica u ruho, u kom 
djevojka u kuci dvori. Bila je to uzduz vitana materina kosulja sa 
tankim plave s\ile zapregom i plavom maramicom sa ra/kosanim 
rojticama. 

Oko jedanaest sati doveze se Ruzin mladozenja sa muzkim 
sv'atima, a kad su svati popk^cali, sto moraju, sjedose za uzinu. 

Za uzinom iznenadi.se se svati, kad je Anka nazdra\ila zetu. 
Stavila casu vina pred zeta, a kad ju je kum izkapio, zasja u casi 
pet velikih dukata. Anka rece : »Ako me Bog pozivi, lako cu 

svakom zetu uciniti, da popra\im, sto sam svoje matcrinstvo u kucu 
dala, da snaje uzivaju. 

1 Ankina mati nazdravila kao baka svom zetu velikim dukaton;. 



. 7« 

U Ruie hila samo dva velika dukata pod vratom, st<> joj je 
svekrva prikazala, kad sii vcliki jiosti bili, a djcvojke jt)j odtnah 
uvezase i ove dukatie. Ato je sad dobila, pa sc odmah zasija lice 
uz novo zlato pod vratom. 

PosHje tri sata dovezose se reduse iz kii<Je Kuzina niomka i 
suteci poio^ase koli» u sobi, a onda opet kao stride odletise iz sobe, 
pa na kulinia u monikov dom. 

To je bio Ruzi znak, da sc s rodom dieli. 

Blagoslovise roditeiji nju i niladozenju, a ona sjede u kola 
s djevcrusom za kocijaseva iedja. I'z kocijasa je sjedio caus, a 
m)ado/enja s kumom u zakosku. 

Marica sa djevojkania, koje su kitile svatove, odprati Kuzu do 
i.izkri/ja. Ondje se izljuhisc s Ruzoin i odose i>pct n.itratj. K.id su 
doslo kuci , vec je Anka sa rcdiisaiiia spremila sobu, da doceka 
Stanka i snaju Femu. Djevojke se ovdjc oprostise s kudom, u koju 
su dosad dolazile samo radi Ruie, jer su s njom dru^ovale, i odose 
svaka svojoj ku<^i. Reduse sjedose na kola i odletise po Stanka, da 
ga sa snasom prizure u njezin novi dom. 

Marica se brze opremi u veliku svilu, plavu maramu sa bieiim 
grauaiii.i i erven zapreif sa bieiim cviecem. Kosuija je bila krula sa 
cetiri kupovna umcta. Odveze se sa jednom rodiakinjum k Stanku 
i snaji, da se s njima svecano kuci povrati. 

Dovedose Femu u nove dvore, a Anka rece milu, poljubivsi 
svoju snaju: 

Samo su mi jedan sat dvori pusti bili. Sad mi je opet srce 
puno, kad mi je moja F'ema mjesto Ruie u dvoru. 

Fema je jos sladje ovu Ijubav uzvratila. Kad je una sjcJila na 
postelji za vratima, dok su svati za stolom veierali, rece Marici: 
Seko, mama je puno potrosila. Govore mi, kako je zetu 
nazJravila, a i ova dva dukata pod mojim vratom njezin je dar. 
Odsada ne cemo tako, nego. kad kupuje pamuk tebi, nek kupi i 
meni, a kad na tvoju svilu trosi, nek ti namakne dukate za ono, 
sto je mislila da meni dade. Mi mozemo biljeziti, koliko ostaje mog 
novca u kuci, a namirit cete mi onda, kad i u tebe pet zlatnih 
ogledalaca zasja pod vratom. Pa ako to ne bude prije, vec sto se 
ti udades, bit ce mi poslije tebe. dok moje male zaovice prispiju, 
da djevuju. Ipak se to u slogi sve lako namiri. Znat ce se uviek, 
sto je cije, ali i to se zna, komu treba da bude prije. 

Fema sto rece, to ne porece, a Anka ne pozali, sto je tu 
snaju dovela u svoje dvore. 



70 

Mnooii "put lii se zabunila Anka , pa \icLici snaju, viUnula: 
i)Ru2o., mjestii Femij*, a onda bi se izi^iivarala : 

— Nije to, srce moje, zato, sto mislim na Ruzii, nego stoga, 
sto te ne mogu od rodjenoo- da razaznajem. Zato te i viceni inienom, 
koje je prije tebe punilo ove dvore. 

A koliko put ju je znal.i poljubiti kao svoje rodjeno, s.ipcuci 
one obioajne rieci, koje ipak svekrve riedko govure: 

— Kao da sain te, Femo, pr)rodila, take si mi, zeljo, ugodiUi. 



Kuza se nije dugo u materinim dukatinia diciki, nego ill je 
daki jna kainate, a govorila je : — Kad sam bez njih djevovala, 
mogu i mhidovati. Ipak se to zna, k(_)liko imam. — Xosila je samo 
svekrvine dukate. Kad je Marici nastala sestnaesta godina, namakii 
su i njoj tri velika dukata, a dva ce pred svatove, pa sto joj onda 
volja s njima. Xije velika steta, ako se dukat i pet godina nosi. 
Dukati su i poslije gotovi novci. Anka je samo gov(jrila to, da onaj 
ne radi pravo, koji vise dukate ne nosi, a cu\'a ih u sanduku za 
svoj pomladak, mjesto da kupi zemlje i marhe, pa dok djeca dospiju 
da dukate nos-e, mogu od samili kamata onoliko namaknuti, koliko 
dukati vriede. To je dvostruka hasna. 

Ipak je takili zena malo. Osim Anke je to ucinila samo Eva 
Kurjakovic, kad se je vec od ilarkovih u Kurjidiovica kucn udala, 
da je skinula trinaest velikih dukata i sve male i dala na kamate, 
a samo nosila tri velika, sto joj je svekrva darovala. 

Dogodi se, da to ucine zene, koje nose dva tri dukata pod 
vratom , ali \-elike dukatarke se riedko odvaze, a bas kod njih 
mnogi novci propadaju. 

Te zime, kad je Marici \'ec bilo blizu sestnaest godina, nosila 
je ona svilu i zlato kao prva djevojka, a u crkvi je klecala na 
prvom mjestu, kao prva pjevacica. 

To je bilo odmah poslije >tri kralja«, kad se je prva pjevacica 
udala. Onda je Marica prv(j mjesto u crkvi dobila, a sa Ilarkovima 
se svojatala, kao da je vec njihova. Jo.s se je cekalo jeseni, da 
Marku prispiju godine, pa da ga zene. 

I' nasem se sclu poklade slave svecanije, vec u svem okolisu. 
Ono nedjelju dana prije ciste sriede nitko nista ne radi, nego samo 
gledje, kako mladez proliece selom. A mladez se po tri puta na 
dan u di-ugo ruho oblaci. 

Na vrticevu sriedu u jutro spremale se u Maricinoj sobici 



_8o 

Marica i Kva. One ce kao "Posavke" u veselu driizbu. Uplelc su 
velike sitne pletenice, a pribole ih kao tankc stroke ploOe na tje- 
nicmi dosta povisoko. da im ne snietajii u /atiljku. L' Maricc je 
smedja k<tsa. a u Kve crna. U Maricc veliko plavo okti i bielo lice, 
prekriveno zarkiin rumeniKnn, u Eve tamno oko, mrkn lice, a pn>- 
bija ga lako rumcnilo. Pod pletenicoin nakitile su kosu s jedne i 
druge strane biclim driemavcem, da se cviece nije vidjelo ni s lica, 
ni s ledja, nego sanio kad si dicvojku pogledao sa strane. Poublaciic 
matcrinc slinganc roklje, iute svije zapregove i marame, pa odoSc 
u kucu, gdje je bio skiip. (^dande zarcdase seoskim sokacima. 

L' kojugod kucu dodju, nude ili jcium i pilom, a one malo 
poigraju u sobi oko stola. zapjevaju koju pjesniicu. pa opet dalje 
u drugu kucu. Na svakom razkri/ju u selu opet kolo igra. Hudc 
takih barcm pet velikih dnizba, osim ako se jo5 i djcca sl»)ic, pa 
i oni u nekoliko cctica selom pmdju. 

Ok<i dva sata po podne dodje ta vesela ceta, u kojoj je Ma- 
rica sa Kvom bila u kudu naseg tnladog lugara Drctvica. On je 
bio jos nezenja. Taj dan ga pohodio njegov sumar, mlad, liep covjek. 
Zaradi sumara pozvao Dretvi«5 jo§ dva tri seoska gospodina na 
rucak, da bude u kuii iivlje. 

Kako sUipise djevojkc u sobu. uzkomeSala se seoska gospoda i 
mladi sumar. ObiOno se najradje gledje u one, koje su se pozavijale ka<i 
nove mlade. Obicaj je, da »nova mlada< poslije svatova Ijubi.kog skobi, 
a ova ponapii Ja napastuju <ive >n<ive mlade«, da ili i one Ijubo. 

Gdjekoja obit evojka zbiija grliia i Ijubila, a gospoda ju dari- 

vaju, kao daje zaista udata. §umaru se svidjela Marica, pa dc njoj : 

— A ti des, seko, mene I 
Ona se nasmija 

— Xisam ja nova mlada. [a sam djcvojka. 

— E onda du ja tebe ! 

Sumar rece, skoci i u oka tron poljubi djevtijku. 
.Marica odmah pobjeze iz sobe s Kvom na sokak, da doceka 
druzbu. A kad druge djevojke iz dvora, ved se je pjevala pjesma : 

r pospode crni brci, 
I'stne im se 2are, 
Ohljuhise nasc cure, 
A momci ne mare. 

Sad prisjede .Marici i oprema i pokladno veseije. ' 'na ode 
s Evom Markovoj materi, da joj se potuzi, jer se je bojala i nje i 
.\Iarka, ako to prije od kog drugog cuju. 



8i 

Dodjose kuci, nadjose Katu, Markovu majku u njennm kucaru. 

— A sto vi tako rano kuci? — zacudi se Kata. 
Marica odma zajeca, a F2va izpripovieda, sto je hild. 
Mjesto da ih svekrva utjesi, rece Marici: 

— A koji te je djavo nosio med t;'ospodu? 

— Pa nisam ja znala, sto me ceka. To je bilo iznenada. 

— A ovo sad? — naruga se Kata. — \'aljda si dosla, da po- 
Ijubis Marka, nek vidi, kako su usta sladka iza gospode. 

Kata ode iz kucara u kucu, a djevojke ustadose same. Onda 
saptne Eva Marici: 

— Seko, dva tri puta sam vec cuki, a vjerovahx nisam, niti 
sam mogla da ti kazem, jer bi me kako okrivihi, da la/i prcnasam. 
Znas ti, da snasa Kata u zadnje doba nmogo spominje Ljnbicu 
Blaskovu, hvali joj ruho i dukate. Da nije ona mozda ovaj dan 
cekakd, da te se iakse otrese ? 

Marica nista ne odgovori, samo se je zajecaka od boli i sdda. 
Kata se vrati u kucar. Porugljiyo ce djevojci: 

— A sto me za\'aravas suzama? Kli mi, molim te, s ociju, 
gospojice ! 

Marica ode, a Eva ju izprati upravo kuci, da se ondje razpreme. 

Kad djevojka ostavi momka, nije to momku sramota. Samo 
ako je momak na oko, eto ti odma njegovoj materi ponuda oJ 
novih snaja. Uplete se to mnogi, ne bi li ga primamio za koga 
svoga. All kad momak ostavi djevojku, zakuha se zlo veliko. Dje- 
vojka je sranKjtna, pa ma joj bolji momak zabavio, jer se onda 
spominju njezine mane, pa joj se sreca i za poslije gubi. (Jpet ima 
koga, tko bi htio kog svoga za tog momka, pa kude prijasnju dje- 
vojku, samo da se momak ne bi opet k njo] pii\-ratio. Xeki lete, pa 
hvale svoje, drugi opet kude taku no\ai nametnicu, jer zele momka 
sebi. Bude to, da rodbina ostavljene djevojke kudi momka, da ga 
druga ne preotme, a poslije, ako se izmiri momak s djevojkom, sve 
se to potvori na drugoga, samo su tmi pravi, koji su se izmirili. 

Marica i Anka su sutjele. Samo, kad je s\-ckrva pmucila, da 
im prasta milosce, rekle su one : 

— Ni mi od nje nista ne trazimo. 

Marko se Caidio, sto tako mirno odgovaraju, a kako jc zlo 
pocelo u kuci i govorilo se, da ne ce roditelji Maricu, nije se ni 
on s prva djevojki javljao. 

Kad mu dosadili u kuci zenski razg-ovori, zamoli on Eyu, da 
i^a do Marice odvede. Kva jedva aocekala. Dodjose oni jedne ve- 

Spomi;ncvie6o. *-* 



s> 

ceri za pomrcine pred Maiicinu kucu. Eva iidje iinutra i rece Marici, 
da ju Marko trazi, nek izadje napolje. 

Marica od^ovori s^lasno, a on bio pod prozorom, pa cuo: 

— Ni dosad se nismo kradoin sastajali. Kad nn ne smije onako, 
kao prije, ja ovako ne cu. 

Cim Marko cuo te rieci, ode zapjcvavsi, da ona cuje u sobi: 

Svadismn se ja i ? , i, 

Svadismo sc, ne >.■ lurit. 

Sad iu tratit, s kim Cu bulje tivit. 

Marica je plakala u potaji, a pred svietoin je hila vedra, koliko 
je mofila, samo da zat.iji, kako joj je na srcu. 

Xi ona ni mati nisu pustile, da im tko sponiinje Marka i nje- 
orove. Kad hi tko dosao, da st<» o njenui kaze. poccle su one s<^>- 
voriti ono, sto torn prijatelju nije milo, pa se znanac skupio, a po- 
slije nije doiazio. da tako sta pita. 

jeJnom dodje k njinia prija Dalmalinka, sto se je prije deset 
godina u selo doselila. Muz joj je uniro prije dvije godine, a ona 
tako nosila torbu od kute do kude, da prelirani sebe i svoje cet\-ero 
djece. Anka joj uviek rado ndiclila, ali kad ova podje sad da zali 
Maricu zboj^ liude srece njezine, rece joj Anka: 

— Cujes, Petro! Ako si dosia radi zaiogaja, dobila si, pa idi. 
Ako li si dosIa, da mntis, sniutit te ti se u nasem dvoru, da ccs 
1' I uviek iz daleka obilaziti. 

— Ta nemoj, sestro moja. Ja samo dodjoh. da savjetujem. 
I'onioci i tako ne mogu. 

— A vidis, I'etro, ti bi trebala vise savjeta, — spomcnut ce 
joj Anka ono, sto F'etra ne voli da cuje. — Gle, obilazi.s tudje pra- 
gove, a kako bi dicna bila, da se ne moras tudjini zalogajeni hraniti. 

— Djeca mi prirascuju, duso, trcba zalogajak, treba odjeda i 
obiica. A sa ovih deset prsta ne pomogosmo se nas petero. 

Ne pomogoste se, jer ne cete. Tvoje je najstarije diete u 
dvanaestoj godini, a najmladje u sedmoj. Da nemas drugog posla, 
donesi ini iz sela perja, da cijaju. Slaba je to nadnica, ali ces lakse 
i zalogaj izprositi, kad se vidi, da se trudis. Gle i ti si mogla pod- 
pregnuti krilo, pa u pregaci cesljati vunu. To se moze i liodajuci 
raditi. Kto, Ijeto je blizu, hit ce i iet\e. Ti idi, pa zanji s kim, a 
djecu posalji, neka pabirce klasje. Njihova su ledja mlada. Lako se 
sagiblju, pa bi ti nakupili, da imas zimi spomena, da je Ijeto bilo. 
Tako ill mozes poslati u kukuruz i krumpir, da pabirce. .Ali tvoje 



_13_ 

prvo dvnje djece moglo hi i nadniciti, gdje se kukuruzi heru, gdje 
se repice vade, gdje se sljive kupe, pa eto zasluzbe. Da je po deset 
novcica na dan, nakupilo hi se sto to. — Mrzi te zorom uraniti, a 
gle, mi se zovemo, da dohro zivimo, pa nam nije mrzko siske ku- 
piti. Zasluzi se i tu koja forinta. A koliko bi ti uz tvoje cetvero 
djece zasluziki? Zar se tim nasi stanari najvise ne pomazu? Zar ne 
bi tvoja djeca mogia Ijeti u v^ecim kucama cahurice skidati s voca, 
zar ne bi i najmanje moglo pomoci u brdo zice iivadjati? Kad si 
ponudila komu svoje diete, da tjera konje u vrsaju, kad li, da iz- 
grce zito izpod vjetrenjace? Jest, sUibe su to nadnice, ali da samo 
kruha zasluzi, mogla bi poslije s vedrim licem poslati diete, da za- 
logaj zaisce. Uviek se u svakoj boljoj kuci nadje i za sirotu posia, 
samo ako sirota ne bjezi od posla. Tako bi se djeca poslu priuciia, 
pa bi poslije svako sebe hraniti moglo. Gle, kci je tvoja u desetoj 
godini, a sramota je vidjeti, da joj ni zakrpe na kosulji nisu pod- 
pune. A zasto je ne dades kojoj nasoj zeni za dadilju, pa da za- 
molis tu zenu, da uviek dade tvojoj kceri posla. Za tri, cetiri go- 
dine odievala bi se sama. Tako da saljes i muzke redom u kuce, 
samo da se hrane i p(;)slu uce, kaki bi to poslije nadnicari bili. Onda 
ne bi bilo gladovanja. Gle, tvoj pokojni namaknuo tijekucicu i pol 
jutra zemlje oko kuce. A tebi sva hasna, sto prodas svake godine 
travu sa te zemlje, mjesto da svaki zakutak posadis. U selu se svake 
subote na pijaci povrce prodaje, a ti prolazis, pa se cudis. Ne znas, 
ni kako to raste. 

Petra uzdahne : 

— K pa i ne znam. A tko ce sirotu nauciti? 

— Svatko. A tko je mene naucio? Zasto ne ides u koju go- 
spodsku kucu s proljeca, pa se ne ponudis na nadnicu u basci ? 
Ovdje gledji, kako se sto radi, a kad dodjes kuci, radi isto tako. 
Uviek sadi, sto prije prispije. Manje trudis, a vise zasluzis. A ovako 
ti zemlja neobradjena, djeca neumita i necesljana, a ti nepostidna, 
da ides smetati i ondje, gdje su te dobro primali. 

Petra se skupila, pa ode kuci, a vise nije zavirila Vukovima, 
jer joj je nemilo bilo, kad joj spominju, da radi. 

Kod nas je god na Antunovo. Onda se djevojke nove u skupo 
ruho, jer dolaze i sa strana svekrve, da vide, bi li koja i spram 
njih bila. 

Eva i Marica su se uviek jednako novile. Sad su imale erne 
dugacke suknje sa crnjim cvjeticima, zlatom vezene pojase po plavom 
atlasu, plave atlaske marame, vezene zlatom preko papira, a taki 



S4 

isti siroki zlatni vez po plavom atlasu prisile su na tanke siroke 
rukave. Za pletenicom im hio sa svakc strane po stnicak hide 
vijojlice i crvene verbene. U live je bilo pod vratum Octrnaest ve- 
likih dukata, a Marica je vezala samo pet. Poprsje im bilo bielo 
zlatom vezeno. 

Setale su poslije podne po vasaru i skobe Marka, jjdje s 
Ljubicom sece, a drze se za ruku. Marko bio plavokos, visok, jak 
mladic jasnih sivili oCiju, a pod nosom mu tek nikli gusti plavi hr- 
cidi. Ljubica je tanka kao sibka. odujjoljasta, blieda, iiiila oblicja, 
tamne kose i ociju. Nosila je devotnaest vclikih dukata i .scst stnika 
raalili. Odicio joj je u sest redova uzdui zlatom vezeno, a erne svile 
zapreg i marama sva oblozena zlatom. Isia je ponosno. jer seiie s 
najbuljim momkom. Kad je skobila Maricn ^ I'^om, podpuci se za 
Maricom. 

Kva saptne Marici, sto Ljubica cini. 

.Marica rece : 

— Nek se ruya, sebi se ruga. On ipak mene bolje voli, ve<i nju. 
To su bile jedine njezine rieci o njemu, odkako joj je ono pod 

prozor dolazio. 

A u svojoj sobici znala je cicli sat sjediti pred razpelum : 

— Isuse, u tebe se uzdam do zadnjeg dana. Spasi me, Spasi- 
telju, da mi mladi zivot ne gine. 

I uza sve svoje boli tjesila se je, uzdajudi se cvrsto. da de joj 
se Bog 'smilovati. 

Nekoliko dana iza toga bila je krizma u selu. U nedjelju prije 
krizme sastane se Marica sa lug.irom Dretvicicm. Ovaj znao sve, 
sto Ilarkovi snuju, pa upita djevojku: 

— Kaku ti je, Marice, na srcu? 
Djevojka ga pogleda. Rece : 

— A sto pitate? Ako ste trpjeli, znate i sami; ako ni-i',, n^ 
bi mi vjerovali, da vam kazem, kako mi je. 

— Znam ja, da ti je tezko. Xego ja te samo pitam, hoces li 
moci poci za drugoga, kad si njega tako voljela? 

— Moram. Da sto cu ? 

— A ja sam te has zato zaustavio. U mojoj je sobi pocetak 
tvoje nesrece. Ja znam, da nisi kriva, ja sam sve na svoje oci gle- 
dao. Ajde, da zatvoris usta svietu, nek ti se ne rugaju gorji od 
tebe. Podji za me. 

— Xikada, — rece djevojka mirno. — Vi znate, da volim njega, 
znali bi, da za vas ne raarim. A to hi meni trovalo zivot. Idem za 



onoga, tko ne znii za njega. Zaboraviti ga ne cu, ali cu [irehuljeti 
lakse. 

Kad su sc razstajali, sjeti se djevojka: 

— Cospodine, ako ste mi prijatelj, molila bih vas nesto. 

— Zap(.)viedaj. 

— Posaljite prosce k meni, a ja cu vain poruciti, da ne cu. 
Mozda ce se Harkovi umeksati, kad cuju, da me holji traie. 

— To opet ne cu ja. 

— Ali ak<j se sklonete, pa mi se smilujetc . . . gospodine, 
niDzda cete ipak moci. 

Dretvic slegne ramenima. 

— Mislit cu, promislit cu, ako se sklonem, znati ces i sama. 

— Skoro ? 

— Mozda i o krizmi. 

Kako !i je Marica zeljno taj dan cekala, prem je to hilo iste 
nedjelje. Ali kad se cekaju dani, broje se i sati, a vise put su ti 
sati dugi, predugi. 



Nad mojim selom plavilo se nebo, a iza sela iznad suma ru- 
menila se zora. Na zvoniku nam izbijao treci sat, a glas sa zvonika 
gubio se vedrinom tamo k sumama, da zoru pozuri, da ne sustav- 
Ijiva svanutka, da privede jarko na vedrinu, a (jna da se sklone za 
bliedjanu nebesku koprenu, ne bi li do sutra iznova izvela nebesko 
cedo, da se vedrinom prosece, da obasjava velikog biskupa usred 
njegova puka. Zazvonio pozdrav na zvoniku nebesknj kraljici, jasno 
odzvanja glas zvona nad seoskim blagim mirom, nad razbudjenim 
vjernim pukom, koji danas skrusenije sklapa ruke, koji srdacnije 
salje molitve pred priestol nebeske kraljice, da ih ona prikaze Onom, 
koji nebom i zemljom vlada, a za onoga, kojemu se danas u nasem 
okolisu nebo i zemlja raduje, da zaraoli od otca i sina svoga sinu 
hrvatske zemlje, otcu hrvatskog naroda i godina mnogo i zdravlja 
izobila i blaga pokoja u oba ziviita. 

Kao da je lak glasak zvona iz naseg zvonika popracivao du- 
bok glas iz daljine. Ma da smo podaleko od Djakova, ma da i de- 
seti dio mojih seljana nije vidio Djakova ni liepe crkve biskupove, 
ipak je toga jutra mnoga dusa o divnom bramu snivala, mnogo uho 
culo glas sa zvonika, mnoge se ruke sklapale na molitvu za biskupa, 
za dug zivot, zdravlja i srecu dobrotvora svoga. 

Marica se u svom kucaru stala razbudjivati, ali pred njnm za- 



lebdise mile slike, zuokruzi ju lak san ba§ tako zori u prozorje, 
kao da i ona vidi zoru, f;dje se rumena zari, kao da ved najdalji 
traci sunca pozlacuju rumenilo zore, kao da se zviezde pjube pred 
vladaroin dana, kao da ce i zora opet u svoju skrovitu potajii ; sve 
to djevojka vidi, ali joj se oko k zapadu kre«Je. Ondje ne vidis kraja 
daljini, a kraj svem kraju je laka magia, sto no lebdi med vedrinom 
i zelenilom. I pribliiuje se laka inaj^la, i jasniji je zeieni sa<^ i bolje 
oci vedrinu razaznaju. Nad magloin neki velicajni dvori. Cudiio 
djevojki srce zakuca: — O Boze, to je < aljda tvoja kiica. — I prikri 
djevojka rukom oci. Xe usudjuje se, da jjledje nebeskih inilina, ali 
se sjeti, da se sunascc iza nje sa iztoka budi. Kad una opet sa ociju 
ruku, al pred njom divna biskupovn crkva, zari se siincanim oba- 
sjaiia sjajem. I na crkvi se otvorisc vrata, a stupa biela sveOana 
povorka, sve narod silan, pa misnici mnogi, a za njiina svima biskup 
u odielu, sto trepti ranim siincem obasjano. Krede se narod, pro- 
laze misnici, za njima biskup. Al u to eto mnoztva uz Maricii. 
Sve narod iz ovoga sela. Svi klekli, da ih biskup blagoslovi. Kad 
bilo, da ce kraj Marice proci. prif^nu se ona, pa mu skut poljubi 
lialjine svete. Tek sto se rukom haljine dotakla, sustavise ju dva 
an;^iela bozja. Rekose joj: >Nista nemoj dalje. Rukom si dotakla, i 
i to je dosta poinoci od Boga.« Djevojka se obazrije za >;lasom, 

ali angjeli vec lebdili nad pukom, vrat^ajutii se u nebcske dvore, 
dok se ne izgubi.se u vedrini. Nestade angjela, a oko .Nlarice prazno. 
Nigdje ni zive du.se. K';ii. prestrasenu opet se obazre, ali uz nju 
bio .Ntarko. 

— Marko! - vrisne djevojka, a netko joj se dotakne cela. -- 
Ti si to, majko! - probudi se .Marica. — Vidjela sam biskupa i 
mnogo misnika u snu. 

Anka uzdahne : 

— Mnogo misnika, mnogo neprijateija, a sto veci nusiiik, to 
veci zlotvor. 

— .Majko, ali dva mi angjela rekose, sto uciniti moram, da mi 
se sreca vrati. 

— San je laza, samo Bog istina. 

— I nije bio san, to je prikazanje bozje, a ja cu uciniti, kako 
mi se je reklo. Eno ucim u nauku krsiianskom, gdje angjel veli sv. 
Josipu : idi u Egipat. I on odmah ide. A meni rekose : to ti je sreda, 
i ja se nadam sreci od Boga. 

Ne znamo mi seljani ni docekati velikoga covjeka, kako to 
dolikuje. Sto ucinimo, to je, da se spremimo u najbolje ruho, svi 



_87_ 

pred njeu-a izadjemo, izkitimo sokake zeleniloin, l<uce i tarabe sa- 
renim ponjavcima, na medju posaljemo momke na Iviinjinia. To jc 
sve, 8to se vidi, a sto se osjeca lead se biskup izcekiva, duOika i 
odpremlja, opisati se ne nioze. 

Taj dan, odmah poslije podne vec vrvilo sokacima innoztvo 
naroda. Na posavsku medju oduse seoska gospoda i Ijudi iz boljih 
kuca, da docekiiju poglavare i doprate biskupa u nase selo. Do ce- 
trdeset koje momaka, koje mladih Ijudi izjasilo na iTitrim konjicima, 
a mjesto sedla pod svakim bio sareni ponjavac na konju. njevojke 
liekale u seki pred zupnim dvorom, prem se je znalo, da puna dva 
sata jos ne ce biskup d(_)ci. Sve su dje\'OJke bile naiednakn odiex'ene 
u svecauo krizmeno odielo. 

Iz druzbe djevojaka odbi se djevojka Marica i ode na groblje. 
Kod nas je groblje u selu, pa djeyojki nije bilo daleko onanio. Od- 
vinu se lake, kao kad kraljic.i svoje druztvo ostavlja. Na visokom, 
vitkom, stasitoni njenoui tielu skladno se sirila duga kosulja sniezne 
boje, prutana uzduz u pet prutaka crvenim pozlatinskim vezom. Ko- 
sulja joj je i na ledjima vezena u tri reda, a to loj je njczino vitko 
tielo jos izpravnijim prizazivalo. Oko vrata joj crna atlaska mara- 
mica, spojena na prsinia staklenim brosom, u kojem je bila bisku- 
pova slika. Krajeve maranie zatakla je upravo pod stiaikoui za tka- 
nicu. Pred njom se zlatila suknena pregaca, bogato iztkana zutom 
srmom. Za pletenicom joj sa svake strane po listak muskatla i 
srebrni bieli leptir. Plavo joj oko blago gledje, a tugaljivo je i 
puno pouzdanja. 

-Marica dodje na groblje. 

Da nisi nikada bio na nasem gr(_iblju, a da ti nitko nije rekao, 
sto je na njemu, iznenadio bi se vrlo, ciin stupis na vrata. Tu je, 
kako dodje.s na kapiju, odnia na desno uz plot cetvrti grob od vrata, 
u koji je 1884. godine pokopano tielo mlade zene Eve Trbljanic, 
Pod krizem joj je majka usadila bus pitoma nevena. Neven bi sain 
prikrio za tri godine cieli grob, ali cuda, ovaj se neven ne siri, a 
na torn grobu, vec eto je sestnaest godina, jos nije ni travka izrasla. 
Onda, kad je to Marica posla na groblje, vec je sviet znao za taj 
grob. Za dvije tri godine opazilo se je, da je grob drugCiji, a sad, 
kako su vec stari grobovi u okolo, kosi se trava po njiina,'a ovaj 
vam je grob takav, kao da je prije nedjelju dana zagrnut. Niti se 
je slego, niti ostario, nego je gledati, kao da ga je nagla ki.sa za- 
plavila, a u okolo groba je podrug pedlja siroka staza, kao da tko 
bosom nogom stazu gazi. Da groblje nije u selu, da taj grob nije 



88 

do ograde ukraj dnima, inogln hi se re<5i, da tko Slobodan ide, pa 
gTob timari, ali je prije cetiri godine sam kapelaii razkopao staponi 
svu zemljii na grobu, kad je vlaga hila. nc bi li se u onako raz- 
kopanoj zemlji travica uvrieiila, a opet grob osta, kakav je i bio. 
Seljani ne znaju nista zla o pokojnoj Kvi, njezini ju pastorci liepo 
spdiiiinju, njeziiia m.ijka place, sto joj je ostao znak na grobu, a 
poslije Eve sahranila je drugu k<ier, pa joj ne moze groba da oCisd, 
a kod Eve jos nije travke izcupala, pa ipak selo grob taj ne po- 
.stiva. Vele, da joj je grom u grob udario, prem nitko nije vidio. 
Ali za sestnaest godina i na zidu trava nikne, ako je micsant> 
zemljom i vlagom, a ovdje gola zemlja. 

Marica nije marila za gatanje svieta. S|ftila se svoga sna u 
zoru, vidi na grobu ovdje ncki bozji /nil- ! I il... predje, pii.iii> 
grobu i klekne na golu zemlju. 

Moliia se Bogu skruseno, da joj pomopne, ili da joj dade znak, 
kao -sto je znaii; i mb, da znade, zaAto stradava, pa ako 

je kriva i zato / . giibi, bar da joj javi. ciine L'rit. si. 

da joj dusa ne propadne, kad u svietu sre(ie nema. 

Ukraj groblja prolazio sviet. Starija neka zena spazila Maricu, 
pa kad djevqjka izadje iz groblja, rece joj: 

— Marice, duso, zar i ti vracas ? 

- Ne, strinka. Ja sam se same Bogu inolila. 
.^larica to mirno izrekla i ode opet u .selo medju djevojke. 
Oko pet sati zagruvase topovi, mladja i starija srca zaku- 
case zivo. 

— Evo ga! Evo biskupa! — govore i pogledju k Posavlni. 
Doveze se visoki gost u selo. KleOe<ii na koljenima prima narod 

uzdui sela blagoslov svoga \rhovnoga pastira, klecedi propustise 
mu djevojke kociju u iupno dvoriste, a onda se djevojke uputise do 
crkve, da ga ondje docekaju, a drugi ce narod s njime u blagosloN'u. 
Za koji cas izadje biskup u svecanom crkvenom ruhu pod 
plastom i mitrom. Seoski mladii^i u vezenom ruhu podigose crkveno 
nebo nad njim. Za biskupom i svedenicima pjevaju skolska djeca, 
a narod se gomila za ovom malenom cetom. 

Kad biskup na crkvena vrata, zaori od svetista crkve pjcxanje: 

>Evo misnik veliki, koji je u dnevim svojima ugodio Bogu!' 

Pjesma se pjeva, a \Thovni pastir ulazi u crkvu velicajan, do- 

stojanstven, tielom izpravan, licem mladolik, rumen, vedar, blago 

nasmijan. 



89 

Stupa u crkvu, a pjesma ga krece, sto ju sedamdeset djevo- 
jackih grkx slozno pjeva. Razmicu se djevojke, da maze biskup sa 
svecenstvom u svetiste, a kad koraknu na podsjek pri ulazu u sve- 
tiste, a to je Maricino mjesto, taknu mu se djevojka haljine, a po- 
gleda svetom irtveniku. 

Taj pogled bio je sveta molitva. 

U vecer pjevala djeca biskupu pod prozijrum dvije pjesme: 
»Liepa nasa domovina< i sLjubirno te, nasa diko*;, a poslije niih 
Marica s djevojkania onu starinsku podulju pjesmu : 

Liepo ti je stati, pa gledati, 
Kad gospoda sjednu vccerati ; 
Sokol im se po siniji scce . . . 

I pjeva pjesmu, a na svoj jaJ misli i moli Boga; uzda se u 
njega i ceka sutrasnji dan. 

Sutradan poslije svete potvrde, kad su prvi Ijudi iz sela bili 
pied biskupom, da mu se pokJone, pohvalio je visoki gost Marijana, 
Maricina otca, spominjuci seljanima, da im moze uzor biti covjek, 
koji se je na malenu imutku velikim trudom otimao, da je sad opet 
med pr\-ima u selu. 

Marijan mu je smjerno odgovorio, da mu je pokojni otac cesto 
spommjao, kako je biskup negda i njega upucivao, i da su ga u 
najtezjem poslu bas biskupove otcinske rieci kriepile. 

Kad su gosti sjedili za stolom, cula se pjesma pod prozorom, 
a to su pjevale djevojke, kraljice, slaveci narudni obicaj skraljica* : 

Evo mi dodjosmo pred najbolje dvnre, 
Pred najliulie d\-ore, pred najhogatije . . . 

Prve med kraljicama bile su Marica i Eva u odielu od Antu- 
nova, samo su mjesto crnih obuide plave stampane suknje i imale 
na glavama muzke sesire, oblozene dukatima, a izkicene capljinim 
perjem. 

Kad je biskup dosao k prozoru, da se djevojkama zahvali, 
uslobodi se Marijan, koji je bio s nekim odlicnijim seljanima k zup- 
niku pozvan na cast. Pridje biskupu i pokaza s\-oju kcer s pro- 
zora. Rece : 

— Oprostite, Preuzviseni, ovo je moja. 

A biskup ju pohvali s prozora, rekavsi otcu : 

— Medju svima je najljepsa, a po otcu sudeci bit ce joj i 
srce plemenito. Cista, cedna i umiljata usrecit ce i mu/a i sav 



90 



njegov rod. Ja blagoslivljem njii i roditelje, a blagoslivljem i onu 
sretnu kucu, u koju se ona biide udala. 

Narod livata svaku biskupovu riec. a ovdie sii svi p<ij pni- 
zorom i svako slovo razumjeli. 

Markova niati stojala pod prozoroin bli/.u biskupa L c.is juj 
se razkajalo srce, a opet joj se u oka tren razblaii diisa. Kad biskup 
ode s prozora, a kraljice dovrsile svoju injii, koraknu ona da ce 
k Marici. To spazio niladi iiumar Hretvid, pa ju pretece. Rece dje- 
vojci, da je svekrva mogla ciiti : 

— Marice I jedimi tebe biskup pohvalio, a nisam ja jedini, koji 
znam, da neduina trpis. Zaboravi na sve, §to je bilo, a ja se nikad 
ne cu sjedati, da si za drujjjut; htjela. Neki dan sam te zaprosio, a 
ded sad skloni se, kad si najvise hvaljcna. Ubedaj ipi 

nicvi.jka probliedi, uzdrhta, rece: 

I locu, gospodine, ali sada ne. Imala sam momka, njeniu sam 
se klcla. Da za vas podjem. eto mi mjesto biskupova blajjoslova 
boije kletve. Pricekajte, kad moniak nioj ne bude vise svoj. C^im 
on iz crkve s drugom, odmah ja u crkvu s vama. 

F-ugar ode, a Kata pridje k djevojci: 

— Marice duso, ako moies zaboraviti, mi cemo gledati, da 
sve popravimo. Biidi nasa. 

A djevojka se prignu i prcd mnogim svjedocima poljub^ sve- 
krvu u ruku. 

— Pricekaj, ieljo, tu, dok dovedem Marka, 
ode po sina. Nadje ga med momcima. I'rizva ga 
na stranu. Veli: 

— .^larko, sinko, pomirila sam se s Maricom. 
Ajde, pa s njom i Evom proseci . . . 



I danas se se(iu njih dvoje skupa, al sad st 
zovu svoji. 

Koliko put rekne selo Marici : 

— Malo je srece, kao sto je tvoja. 
.\ ona odgovara: 

— A za sve to zalivaljujeni s.imo Bogu i 
blagom snu u oci biskupova dana. 



rece Kata i 




Djahoco. 



Gjcna Locretic i Josip Looretic. 










ZVONAR. 



I. 




yi u istoka pr\-a jata 

Suncanijeh zraka hrupe 






f^"^'?-^"^. Pa se oko kriza zlata 
'^^i^^^^^^-^Djakovacke crkve kupt 



.^■^ ^>*?- 



Joste nikad takim sjajein 
Iznad grada sjao nije . . . 
Steta tek — sto cielim krajem 
Ljudsko oko tvrdu snije. 

Samo zvonar eno stari 
U nj s visoka shoda zuri : 
Pogled mu se s cuda zari, 
IJce s tajne groze tmuri. 

»Ne dohitanis — Ico iza sna 
U hradu si sapce siedu — 
»Sto si poput sunca jasna 
Na tesku nam zasjo biedu. 

Ne znas li za sjecu kobnu 
Na poljanam kraj Mohaca : 
Gdje u jamu pade grobnu 
Silna vniska s turskog maca? 



I vladika tu nam moro 
Lee u krilii vjecnoj sjeni - 
A tebe ce, jaoh, slcnro 
Poluinjesec da zamieni! 

Zati) ti u sunca slicnom 
Plamu zasjo obraz, jc li, 
Kao pogled ocu dicnom 
Od djecice kad se dieli ? . . 

I zvonai'u suza vrela, 
Gle, niz suho lice kanii - 
U njoj mora doma ciela 
Tesku da je krio ranu. 

I nad oci sakii nadnie 
Pa na mutan sjever gviri : 
Kao da bi htio zadnje 
Srca zelje da uniiri. 

Ali sto je sada di"htn<!), 
Za naslonom tvrdim segnri 
Kao uzas da mu smrtno 
U grudima srce stegno. 



y2 



Vara li ga staro oko? 
Hi mozda masta ziva? 
U dnu kraja, gjle, duboko 
Polumjesec blied svanjiva. 



I sve brzc i sve blize 
Kroz rosnu se maglu vijc 
A za njim se sjena kliie 
Ako turska vojska nije! 



Zvonar bulji sa visine 
Da uoci jasnu sliku — 
Sada hrlo shodom mine 
I iscezne u zvoniku. 



II. 



Zvono jeci na pogibo 
I odmnieva krajem muki' 
Citav isn'ad se, gle, uzbibc. 
Ko da pod niim duo jc puklo. 



Casak jo§ — i u to drevno 
Svetilte de, jaoh, pasti, 
Da te {jrjesnom rukom gnjevno 
Na oltaru obescasti. 



L'licama Ijudstvo leti 
Na utvrde gradskih medja 
< )aizje se bojiio svieti 
Kao da za krvlju zedja. 



S tobom <ie mi zica svete 
Uspomene sve razorit: 
Tu sam prvu kao diete 
MolitN'icu stao zborit. 



Cuj ! sad topa grme usta, 
Diljke ricu, sablje zvece . . 
Pod koprenom dima gusta 
Mora Ijudska krv da tece. 



Tu se vjerom zakleli /.eni 
Tu jedinca krstili svoga - 
Oboje mi vec u sjeni 
Groba trune zudjenoga. 



A u crkvi ko od vjetra 
Kandioca luc paluca — 
Pred oltarom svetog Petra 
Star! zvonar bolno muca: 



AH kad pod siedim vlasim 
Nisam domu nego sjena — 
Ajde, da bar tebe spasim, 
Sunce mojih uspomena!* 



». . . Kada li ce, prvi svece, 
Svrsit jadi doma, vjere ? 
Turcin nas vec gradom siece, 
I na mjehe djecu dere . . . 



I on drscuc eno snima 
Omiljeli kip s oltara . . . 
A mrazna mu pri torn zima 
U grudima srce hara. 



93 



§to ce? Gledaj, mukom teskom 
Dize s tala plocu kamnu — 
I kip sveca s bolnim smjeskom 
U dubinu spusta tamnu . . . 



U svetiste cvn banu 
Janjicara mrka ceta . . . 
'Tu si, je r de r^ — jedan lanu 
'Sto na hunu zvonis s\'ieta! 



Ali sto zatutnji mirom 
Drevne crkve ? Ploca? Vrata: 
Zvonar oci valja sirom 
I za lomnu jjrud se hvata. 



I puteze handzar du2;i. 
Da mu olavu skine s vrata . 
'>Cekaj!« — sikne zniijski druoi 
"Njega bolja ide phita. 



I vezu ga, gle, u biesu, 
Iz svetista bijuc vuku . . 
Sva se okna s groze tresu 
Ko na pakla smieh i bruku. 



III. 



Sunce zeze s neba plava 
K6 u gnjevu bozje oko — 
A pred crkvom podrhtava 
Svaka Ijudska grud dubolio. 



'Xe pLicite, braco draga, 
— Sapce tiho poput dulia — 
Sto se s vaseg dielim praga 
^ ec odaviia grana suha ! 



Xa loinaci z\-onar s tija 
U mukama sinrtnim stenje 
Plam drhturi kao zmija, 
Pa se sve to vise penje. 



Moj ce pepo vjetar prvi 
Domovinom razniet svuda 
I s nase ce jednom krvi 
Zaplamsati svaka gruda. 



A rulja se janjicara 
Kao pjana virum vije — 
Pa se eno na zvonara 
Strasnu sliku brukom smije. 



Phimen ce se k nebu vinut, 
Polumjesec s njega pasti . . . 
Krst ce casni opet sinut 
U svem siai'u . . . Rajske slasti.' 



Ali on kroz oblak dima 
Tek u jadno roblje gviri 
Za njim sto u okovima 
K6 za ocem ruke siri. 



I zvonarn ko u smrti 
Mine licem posmjeh boni, 
Oko mu se samo \-rti 
U budncnust ko da roni. 



94 



»Ah, sto vidim?< — opet nuica 
Trzajuci tielom s tija — 
»Po duljini zemlja puca, 
Iz pukoti hram izbija . . . 



A nutrinja Ijudstva puna 
S udivljenja svetoj^ preda 
Sa visoka eno truna 
Sam vladika propovieda . . 



Sad angjelska kao sanja 
U sunca se sjaju kiipa . . . 
Svetocr Petra kip izranja 
1 na divni oltar stupa . . . 



I cio ga narod slusa, 
Gdje za dom i vjeru gori 
Ali. jaoh ! kakva tmusa 
Na o«ji se moje sori?< . . 



Zagreb. 



I zvonaru klonu glava, 
Nad nju sukne plam visoko — 
Sunce zeze s neha plava 
K6 u gnjevu boije oko. 



Gjuro Arnold. 






imiWmM^ 



3 



POMLAD. 




ilobe pomladi nisem nikdar in nikjer tak(i obcutil, kakor 
nekdaj v neki Xotranjski vasi. Revna krajina in v njej se 

''^ki bolj revna vasica. S slanio krite nizlie koce, skoraj vse v 
stran nag^njene, sredi vasi staro ooloJano korito, ()l<rc)g- pa 
blato in bkato. Suho goved so priganjali do luie, da se je napila 
kalne vode, in rod, ki je iivel v tej vasi, ni nosil pomk\di na svojili 
obrazih : zima stradanja, pomanjkanja in jedinscine je ticaLa na lacnih 
teh obrazih. Nad vso to Notranjsko revscino pa je cvetelo jasno 
pomladansko nebo, in sredi njega tista orijaska rumena solncnica, 
koje svit nam nigdar ne usahne. Pa solnce ni bilo, in tudi ne jasno 
nebo, ki je razveseljevalo miijo duso tisti dan. 

Nad vasjo na Iiolmu rastki je breskev pri breskvi. In te breskve 
so bile tedaj vse v cvetjn, v rudecem, roznatem, nepopisnem cvetju. 
AH to cvetje je bihi pomlad, prava, deviska pomk^d. Pod tern cvetjem 
dobivaki je svoj posebni car zapuscena vasica s podrtimi svojimi 
kocanii, car, l^akor ga daje zarja mracnemu gorovju. Pred tern cve- 
tjem morala je v stran stopiti lepota vesoljnega neba in krasota 
svetlega solnca. 

Po holmu nad vasjo kliki je pomlad, prava, deviska pomlad! 

Ciospod Anton, ki je v teh krajih bil cuvar bozje besede, pa 
je zdilinil proti meni : ) Narava je zopet v pomladi! K(j l^i le cltjA^ek 
vedel, kdaj je njegovega zivljenja pomlad! Kdaj? AH tedaj, ko ti 
temni lasje sencijo celo, ali tedaj, ko ti beli sneg venca glavo? 
Casih to ni sneg, casih je to cvet cresnje v zelenem logu. Kdaj je 
cloveskega zivljenja pomlad ?« 



Nekdaj se je bila zenilja ogrela, in kar crez noc so se hile 
napnlnile struge. In vrbovje okrog strug se je posulo s cvetjem. Kain- 
narjev Jurce, — sestletno rumcnolaso in dobro rejeno otroOe. -- 
je sedel v sami srajcici in na golih tleh pred ocetovo hi§o. Prav 
nic ga ni zeblo. Pac pa je celo pozornost otroske njegove duse 
vlekla na se stara obsekana vrba, stujcca tik potoka. 

In V otli vrh stare obsekane vrbe ste tisti dan neprestano prilia- 
jali pcpelnati dve senici, ter svigali sedaj v vrh, sedaj zopet z njega. 
Kaj sta hoteli? Za celi svet bi bil Jurce to rad izvedel. Ker pa je bil 
pogumen otrocaj. splezal je na vrbo in navzgor je silil po grcavem 
deblu. Koncno pa vendor ni vjel pepelnatih tic, pac pa je padel v vodo, 
in ker so domaOi prepozno prihitelijc vtonil in nirtev ohleial v putokii. 

Ko je stala mala bela rakev pred Kamnarjcvo liiso, ko so sc 
zbirali sosedjc, da bi opravili pogrcb, in ko so starsi zdihovali in 
solzc si brlsali z oci, priAla jc zadnja iz vcze stara babica, ki je 
se komaj hudila, ki je bila pol slepa, pa popolnoma pluha. Prilezla 
je torej iz koce, da bi vzcla slovo od svojeira linhlit-nca. ki jc toti- 
kokrat bil zaspal v njenem narocju 

>Kaj boste jokali, kaj boste jukali, ijuJjo .- L mrl je v svini 
otrocji mladosti in sel k Bogii brez greha, kakor je bil brez grelia 
prisel od njega. Taka smrt je pomlad ! Nas pa caka ostra sodba 
in liiida nam pojde za nebesa! \ikar ne jokajte!* 

To rcksi je polozila brcskvino cvctoco vejico, Bog zna, kjc jo je 
bila odlomila, na rakev ter dejala sc jedenkrat: »Taka smrt je pomlad. t 

In tisto breskvino cvetje so z Jurcetom zakcjpali in ziigrebli 
V zenilio. 

* * 

Tudi tistega dne se se zivo spominjam. Ni bilo sicer pomiadi, 
ali V cerkvi svetega Martina je bila pomlad. Ze zunaj po vasi vla- 
dala je nekaka vzvisena zadovoljnost, vladalo je nekako obcno 
veselje. Zeleni mlaji so kipeli navpik in sopirili so se slavoloki z 
znanimi napisi, v katerih je skusal vauski poet svojo moc. V cerkvi 
pa je vladala pobozna radost. Staro in mlado se je bilo od vseh 
krajev nabralo, in ponos, da je dobila vas zopet >gospoda«, na- 
vdajal je vsako srce. Ponosne so bile mlade dcklice, ki sn pod 
svilnatimi ruticami skrivale svilnate svoje obraze, ponosne so bile 
stare ienice, ki so z jedno nogo ze silile v grob, ponosni so bili 
mladenici, kakor tudi starci, ki so istotako z jedno nogo silili v grob. 

In v svetisce je solnce zasijalo skozi veliko okno pri velikem 
oltarju, da se je vse bliscalo po stebricih, kapitelih, po svetnikiii 




SV. KOZMA IN DAMIJAN. 



JURIJ SUBIC 



PARIZ. 



97 

in pred vsem po svetein Martinu, ki je v skoiovein ornatu sedel 
visoko tam gori na svojem prestolu. In zasijalo je tudi pied oltar, 
kjer je gorela vsaka sveca, in predli so se solncni zarki i)krog 
slabotne in sihke postave mladega duliovnika, ki je pel prvo svoio 
maso. Pri petju tresel se mu je glas in tresla se mu je tudi roka, 
V kateri je nosil orjaski sop unietnega c\'etja. 

To cvetje je z bledim obrazom, ali z zarnim ocesom prinas.il 
svoji nevesti, s katero je stopil tisti dan v odgovorno, nerazresno, 
dosmrtno svezo, ki je jarem za telo, a hladilo za duso, Bil je go- 
spod Anton, ki je pel svojo novo maso. Pred njega pa sta stopila 
zenin in nevesta, in hotela sta skleniti zakon, zakon za zivljenje, 
ki je vcasih jarem telesii kakor dusi. Xovomasnik je bil zenina rodni 
brat, in z novo maso se je zdruzila puroka. Ko je gospod Anton 
blagoslavljal to poroko, videlo se mi je, — sedel sem v zadnji klopi, 
— kakor bi se solnca zarki pred oltarjem spreminjali kakor bres- 
kvino cvetje. In to cvetje se je nabiralo in nabralo okrog masnika, 
okrog novoporocenih, okrog ovencanih druzic . . . 

sTo je pomlad mladosti!» zdihnila je stara zenica tik niene. 
Pri tem pa ni imela v mislih novomasnika, pac pa je imela v 
mislili novoporocenca, ki sta bila ravnokar sklenila zakon za 
zivljenje. 

V vas se je oglasil nepoklican gost in skoraj v vsakem kotu je 
tical ter kazal svoj z grozo obdani, grozo noseci obraz. Vascane 
presinjevala je neznosna vrocina, a skoraj z njo jib je pretresal 
mraz, da so klepetali z zobmi. Potem so umirali, umirali in \-saka 
koca imela je svojega mrlica. Mlado in staro, vse je umiralo, a za 
mizo je sedel kosceni gost s koscenim svojim obrazom. Bleda smrt 
je gospodovala nad vasjo. 

Z njo se je boril gospod Anton. Od strehe do strehe je hodi! 
in opehanemu telesu ni privoscil miru : vsakega bolnika je spremil 
do vrat, pri katerih se vstopi iz zivljenja v vecnost, in ko so se ze 
odpirala grozna ta vrata, je skoraj vsako umirajoce in z mrakoin 
omoteno oko posiljalo mu se zadnje hvalezne svoje poglede. Xjemu, 
ki je bil vojscak bozjega nauka. 

Naposled je legel gospod Anton sam. K sebi me je poklical 
v mracno m zaduhio sobo, kjer je zivel kot puscavnik, skoraj brez 
potrebe, brez sti'asti, in sam Bog mi je prica, da tudi brez vsake 
bojazeljnosti. Pristopil sem k leziscu, a takoj sem videl, da se mu 
smrt zari iz razmucenega obraza. 

Spomen-cvJe(ie 7 



_9L 

»Ti ves<, je spregovoril ponosno, >kako sem ncjidaj v neraz- 
sodni svoji mladosti gorko hrepenel postad vojak. Hrepcneiije se 
Dii ni izpolnilo, a sedaj sem vendar padel na bojiscu, sredi smrto- 
iiDsnega horenja. Sedaj iimiram na bojisiju!^ 

Dostavil je se : » jeli se se spominjas Notranjske vasi in hulma 
nad njo, kjer je cvetela breskev pri breskvi ? Povsod ga gledani 
sedaj, na levi. na desni. nad sabo in pod sabi>, povsod se napaja 
moj pogled nad onini breskvo-cvetocim liolmom. Tarn pri oknu pa 
se pricenja bela steza in vije se visoko, visoko tja gori nad svctove. 
All obrubljena je z ra\T>oistim cvetjeni, roinatim, nepnpisnim ! Vidis, 
o svoji moski dobi dozivel sem svojo pomlad in v pomladi umiram ! « 

Res je umrl I 

Kdo ga ne pozna, dolgocasnega Ijubljanskega juzno-zeleznis- 
kega kolodvora? 

Na tem kolodvoru smo se zbrali jednega tistih poletnili, de- 
zevnili jutrov, ki so v Ljubljani skoraj §e dolgocasnejSi od juzno- 
zelezniskega kolodvora. Pricaknvali smo brzovlaka, ki je iniel pri- 
liiteti od Zidanega mosta sem. Bila nasje izbrana tdlpa Ijubljanskega 
planinskega lirvatst\ a. Vecinonia mladi Ijudje, z mladimi idejali v 
mladili dusah. Ubiekli smo se bili gosposko, salonsko, in pobratim 
Ivan nosil je pod svojim srcem najlep.si. opiljeni in oglajeni govor, 
ki je bil pognal svoje kali iz najiskrenejsega navdusenja. Krog nas 
se je nakupicilo obilo obcinst\'a in z nami je nestrpno cakalo na vlak. 

Ko so se tezki vagoni jecaje ustavili, zaliiteli .smo na me.sto, 
kjer je bil izstopil uni. katerega snm pricakovali. Ne recem, da je bil 
posebno bogato opravljen. Le kriz na prsih prical je o visokem 
crkvenem dostojanstvu, obraz sam pa je govoril o velikem knezu 
duha, katerega heseda je veljala po celi Evropi za pristno, lepo 
kovano zlato. 

Bil je skof fosip Juraj ! Skoraj vsi smo takrat prvii 
videli zi>rni njegov obraz in lice njegovo, rudece, 
kakor je riidec breskvin cvet. Vtisk osobnosti nje- ^±"^1^ 
gove bil je mogocen. kakor je vsikdar vtisk moz, ki ' 

z vsemi svojimi silami koreninijo v svojeni narodu. 

Ko pa je odhajai, bili smo soglasni o sodbi. da je 
taka starost pomlad. 

Ljubljana. 

Dr. lean Tacear. 



•vie JjM 



BISKUP STROSSMAYER U NARODU. 
NARODNO TKIVO I VEZIVO. 



|l^^ ilo je godine 1861. desetoga dana mjeseca veljace. Zemlju 
Q^ l je pokrivao snieg, a vladala neugodna, maglovita, vlazna 
zima. Xas vucansku djecu uhvatilo zlo: ogusavili smo go- 



ti)vo svi. Bilo tu liecenja sa ugrijanim vatraljem, sa usijanim meda- 
Ijicama; ali vise nego gusc, vise nego gubitak sklizanja i sanikanja, 
mucilo nas je. sto nioradosmo cuvati sobu, pa ne vidjeti parade, koju 
je spremala Vuka svomu hiskupu, svomu novoimenovanomu zupanii. 
Prvi put za zi\-ota ugledah tada lirvatsku trobojnicu, a bik^ j'e njom 
zakicena svaka i nesetna kuca. Neko osobito svecano cuvstvo za- 
nielo mi dusu, kada sam ugledao tu nasu svetinju, o kojoj tada jos ni 
pojma nisam imao, sto je ona momu narodu i sto ce meni biti. Da, 
svaka kuca bila je zakicena barjakom, tarabe prekrili su cilinii i 
sarenice, a svecano odjeven narod pokrio staze s obje strane druma. 
Vuka, sielo tada jos ogromne obcine, spremila se, da staroga svoga 
znanca, a jur narodnoga Ijubimca, sto dostojnije doceka i k bielomu 
Osieku propusti. Djed Jakoy Kopljar, gazda prve zadruge ne samo 
na Vuki, nego u svoj Djakovstini (kuca mu imala 23 ozenjena covjeka, 
a i njega se dobro sjecam, bio je posljednji, koji je pleo pletenicu) 
otisao jur u Cepin, da ga tamo sa deputacijom doceka i k Osieku 
doprati, a na Vuki ce ga docekati nas nataros, sada jur upokojeni 
Vincek. — U brzo grmnuse topovi, po drumu klice narod, i sto bi dla- 
ni)m o dlan, projurise viloviti zeravi, pronesose mladoga zupana, a za 
njim udarise druge kocije, prave zile i borije. I nisam vidio biskupa. 
Za nekoliko dana oveljio snieg, otoplilo vrieme, prosle guse, 
a ja diete med djecu. Bilo je to nekoliko dana iza one parade, kad 



lOO 

opet grunuse druinom kocije, pa ravno odsjekoSe prod Kopljarcvu 
kucu. Mladi iupan vra<^a se iz Osieka sa svoje instalacije ii pitonio 
Djakovo, pa uz put staje kod Ki>pljarevih (iz niihovc mu kucc jcdan 
• pediiiter*), salazi sa kocije dolje, niiKi su pozdravlja sa «i.izd<>m, 
docim niu druiina Ijubi ruke, a on sviiiia sladko progovara. Sada 
sam niu, kao sedaiiiy;odisnji djecak, ustanipao sliku, da jc ve«i nigda 
ne zaboravim. Prvi pogled, prva je panict najvjernija, naitrajnija. 
Odselc sam ga vidjcvao cesde, a bozja je Provid udcsila. da s;<m 
mu kasnije postao duhovnim cedom, pace, da sam mu k.io dva- 
dcsetcetirgodisiiji mladid sjeo uz koljcno, uz koje tako rckuc i sada 
sjedim. Cjicdao sam ga, divio mu se svaki dan; ali mi jc vazda bin 
najdivniji i najmiliji, kada sam ga glcdao u narodu i med narudom, 
kada sam ga motrio, kako u narodu misli, kako za narod radi, kako 
radi njega pregara, radi njega <id usta svojih odkida. 



Biskup je vrlo rado zalazio u narod. \'e«5 u rannm djctiiijstx u 
bila je za njega prava poezija, bila je za njega svetkovina, kad bi 
ga otac za skolskih praznika uzimao sa sobom na kola, pa ga, ho- 
dedi po svom poslu, povezao sad u ovo, sad u ono selo. Tako se 
on jos i danas sjetia, kako je u Gorjanima, a u zadrii/noj kuci pie- 
mica JankoviCa, koja je u ovom stoljc-cu dala vir<ni tickoj zupaniji 
predsjednika sudbenoga stola, pri rucku iz jutra iz jedne zdjele sa 
ostalom druiinom kavu srkao; kako je sa otcem zalazio u Cepin, 
u Bielobrdo i t. d. — I kasnije, kao sjemenistni pn>lesor, najugodnije 
je zabave sa prijateljem Matom Topalovicem trazio i nalazio po 
okolnim selima, bavedi se narodom i zivedi u njegovoj poeziji i sreci. 
Jer doista onda nam je prosti puk jos plivao u ohilju svake nikc i 
iivio u pravoj poeziji. 

Kao biskup, ved po svom polozaju, zalazio je med narod, pa je 
bareni sedam puta obasao cielu svoju biskupiju. Narod ga je vazda 
docekao ot\'orena srca kao svoga otca, pa su se natjecala sela, 
natjecale zupe, koja da ga sto sjajnije doceka. A njega je najvise 
veselio prosti puk, najvise ga uznosila Ijubav prostoga puka, pa bi 
u torn zanosu cesto puta (kaki> pise Miho Pavlinovic u .svojim >Putima4 
g. 1^75.) uzkliknuo: >Pro natione mea et anathema fieri cuperem!* 
Narod bi okitio sve prozore, sve kuce, sve tarabe cilimima i sare- 
nicaiiia, znajuci, da biskup te narodne radnje jako voli ; a biskup bi 
mu opet otvorio svoje veliko srce i u crkvn i na sokaku i na putu, 
da ga poduci, da ga osokoli, da ga utjesi. — 2ivo se sjecam, kad 



lOI 

je a;odine 1883. jedne lipanjske nedjelje sa olasovitim narodnim eko- 
noinom, Belgijancein Elmiloin Lavelevem, koji je do.sao pruiicavati 
nase zadruge, izletio u Sirokopolje i na Viilcu, kako ga je narod \-e- 
selo docekao, kakn su se odmah iiiscenirale vljelje« (kraljicei, kako 
su se po sobama. u koje je s Lavelevem zak^zio, iia klupe i krevete 
pnistirali cilimi i sarenice. Taicovim sam prizorima cesto pribivao i 
zu krizine i mimo krizme, pa mi se dusa raztapaLa od milja, sto narod 
ima biskupa, koji ga razumije, koji je podpuno »njegovs. 

Prosti nas puk osobito uziva i smatra se odlikovanim, kad dodje 
u prelirasnu stolnu crkvu, pa ugleda na jednoj od najuglednijih slika 
napisane svoje cilime, svoju Ijepojku dje\"ojku u vezenim skutima i 
sarenom koiuscicu, svoga starca u gacama i priplitanim opancima, 
kako iz svoje liepe torbe vadi grozdje i \'oce i njime dariva svoga 
Spasitelja. Xarod se pred tom slikom najvise zadr/.aje i razabire, da 
nije na odmet ni on, ni nosnja njegova, kad ju eto glasoviti biskup 
toliko Ijubi, kad ju je u najljepsoj crkvi naseg doma u slici ovjeko- 
vjecio. I zato narod smatra tu crkvu svojom i u nju najradije u 
svojoj sliko\"itoj odjeci zalazi. 

Ne mogu, a da ne spoinenem, kako biskup, osim sto Ijubi 
nas prosti, ali dobrocudni i bistri puk i njegovu nosnju, uziva i 
u drugirn rukntvorinama njegovim. Gotovo svaki put, kad sam se 
s njim u obliznja sela na setnju izvazao, sto je prijasnjih godina 
vrlo cesto bivaki, sav bi mi radostan pokazivao sad na ovaj, sad 
na onaj odzak sa liepo izradjenim i izrezuckanim drvenim siljkom, 
te liep<.)m, izrezuckanim dascicama pokrivenom kapom; ili bi mi 
pokazivao upravo prekrasna procelja drvenih hambarova sa ukusno 
izsaranim stupovima i podriikama, ili kuce daskom ili trskom pokri- 
vene, koje bi uz liepi triem imale i liepe, na nasu rennaissancu iz- 
radjene okvire oko prozora, sa ukusno namjestenim polickama povrh 
prozora. Zaliboze, sve te drvene radnje sve vise izcezavaju, pa se 
nas narod povadja za doseljenicima, te pravi sebi kuce i odzake od 
zemlje i cigle, i tako njegova sela i njegove kuce gube danas svaku 
slikuvitost i pricinjaju se covjeku putniku tako jednolicne, kao da su 
poredani zandari. Biskup uzi\"a u tim radnjama ne samo doma, 
nego i po ostaloj svojti nasoj. Tako kad putujemo Zagorjem i Slo- 
venijom u rogatacku Slatinu, svaki put ce, Jvad ugleda nasu drve- 
njaru ili u obce nasu rennaissancu, sa zadovolistvom uzkliknuti: 
Kto nam opet slavenskog doma, eto nam Slaveiia. Krasna li i na- 
predna li naroda, da je svoj!- 



I02 

Ali kud saiu ja zasao.' Mciu jc castni kiiii/cviu ..dhur ccslite 
nase >.Matice€ oznacio: da mu napiscin clancic o tekstiliiim radnjama 
pitome nase Djakovstine. Ali, kako i to opisati, kada je Djakuv stina 
prostrana, kada jc tih radnja vi5e struka, a svaka opct preobiliio bo- 
gata, a meni odkrojeno saino nekoliko stranica u toj >MatJcin(ij« knjizi? 
Ele, kada sam vec nasega jubilarca u ovaj clancic unio, t<> cu u njein 
ipak progovoriti nesto i o tekstilnim radnjama nase DjakDvitine, i 
to o onini granama, koje su voljom niiloga nam jubilarca iincsene 
donekle i u prekrasni hram djakovacki i koje nam inace ii narodu 
najvise u oci udaraju, a to su: njegovo tkivo, vezivo i (^ilimi. 



I. 

Pocmimo daklc ^.i tKi\)iii ili, kaku ^;a 'i\djc obicnije zuvu, 
sa tkalom. 

Temelj tkala, platna ili beza, beza xir' t;oyrr, jest kudilja od 
lana, a u nestasici ovoga i od konoplje. Kako je kudilja priredjena, 
odnosno kako je predena i kako se tke, tako se razno nazivlje i 
tkalo. Tkala ili beza je u i^jakovStini mnogo vrsti; ja tiu ga podosta 
spomenuti, ali tek n najkradim crtama. Vjestakinja tkalica de me 
razumjeti, a za dnige, za koje hili trebao homerickih opisa, dosta je, 
ako n njima uzbudim interes za ovu narodnu starinu i ak(j ih sklo- 
nem, da se poklone riedkoj vjestini, zamjemoj marljivosti i tankom 
ukusii nasih seljakinja. 

Tke se najobicnije u dva nita. Ako je osnova ' i piitka" od 
fine predje, spredene od povjesama kudilje, onda je to >cisti i 
pravi bez*. Ako nemaju dosta kudilje, onda uzimaju za osnovu 
pamuk, a za putku upotrebljuju predju od kudilje. Obratno bi do- 
duse bilo bolje, to jest, da je osnova od predje, a putka od pamuka, 
jer bi onda platno bilo jace; ali tako bi bilo tezko tkati, jer bi se 
pamuk kao putUa uviek kovrcio. Takovo platno, smiesano <id pa- 
muka i od predje, zovu »bez polutant. Oba ta platna upcjtreb- 
Ijuju za rubine muzke i zenske, kao i za finije otarke. Ako se pake 
tke od predje, koja je spredena od odpadaka, dobivenili iza pera- 
jenja povjesama, onda se takovo platno zove »odnik«, od kojega 

• Osnova je duga predja, koja se osniva i na vratilo navija. Kako je osnova 
dugadka, tako je dug i bez. 

** Piitka je predja (od lana ili pamuka), koja se mota na cie\-i, sa Cunkom 
preko osnove. odmisno kroz osnovu, premiiie i sadinjava sinnu heza. 



I03 

se siju kosulje i s^ace svakdanjice. Ako se tke i:)d predje, koja je 
spredena od krsi, to jest od kucina, dobivenih iza grebena i tcpaljke 
(okruglog grebena), onda se taki bez zove >oplate», koji se iipo- 
trebljuje za kuhinjske otarke, vrece, torbe itd. Ako se napokun tke 
od predje, spredene od najgrubijih odpadaka, dobivenih iza tucenja 
sa stupom, onda se takovo pregrubo platno zove 'petares ili 
fitiljace«. Negdje nepravom zovu i >liasure:. 

Ako sviet nenia dosta predje od kudilje, ili u oboe nema ku- 
dilje, sto za sirotinju danas obcenito vriedi, a beza treba, onda ku- 
puju pamuk, koji su negda na preslici piripredavali ( pripiedanac<- ), 
a danas ga vec dobivaju pripredena u trgovini, pa (jd toga pamuka 
iizimaju, odnosno tku i osnovu i putku, onda se takovo platno zove 
->s re dn j e^^, a ima ga tanjega i debljega, kakav je vec p.inuik. Ta- 
kovo se platno upotrebljuje za niuzke i zenske rubine, i ono je 
danas najobicnije u narodu, jer Ian ne rodjava; ali nije trajno, kao 
cisti bez ili kao bez polutan. 

To su najobicnija platna i tku se najlaksim i najjednostavnijim 
nacinr)m u dva nita. — Ali imade pilatna, koja iziskuju posebnu teh- 
niku pri tkanju, pa se prema toj tehnici ili torn nacinu raznim inie- 
nima nazivlju, ma da su tkana bud cisto od kudilje, bud cisto od 
pamuka, bud od svile, bud mjesovito. Takovog je platna ili bolje 
tkala u Djakovstini sila bozja, a bit ce ga i po svoj srednjoj Sla\-oniji. 

Xajprije cu spomenuti degutackO' . Starinsko je to tkalo i 
umiju ga tkati samo starije zene, i to tek gdjegdje. U\'laci se predja 
na vratilo na nacin jablanski. Tke se na cetiri nlte, dakle i sa cetiri 
podnoznika. Kada se izvodi .sara, onda se dizu dvije n'lte, to jest staje 
se uviek unakrstice na dva podnoznika, koji se spustaju, a onda na 
druga dva podnoznika, jedan do drugoga sa jedne strane , i sa 
cunkom se promoli jedna zica putke. Onda se stane unakrstice, to 
jest razstavno (pocam s druge strane) na druga dva pcjdncjznika i sara 
se cetiri puta dize. To je tkanje ponajteze, jer zahtieva najvecu 
paznju, Strina Mara Simiceva iz Satnice veli mi: Gospodine, ako se 
samo male varnem ili komu progovorim, odmah se pobunim i izgubila 
je sara svoj pravac.<r Xahodi se od toga tkanja bielili ponjava, st(.il- 
njaka i otaraka. U novije doba, ako i vrlo riedko, tku na legntacku 
takodjer i sarenice od vune, koje prostiru po kre\-etima i sanducima. 

Za slensko'. tkalo liuo sam u \'iskovcima, a znade se za 
njega pod tim imenom i na Vuki, u Gorjanima i pn brdima Djakov- 
stine. U Koritni zov'u ga »sitni bor':, a u Djakovu i po drugini 
selima Djakovstine zovu ga »borano'<. Staiinsko je tkivo, a vrk> 



I04 

jc liep posao i jako tkanje. Prave se od njega stolnjaci, ponjave i 
otarci. Mora se takodjer tkati na cetiri nlte (cetiri podnoznikai, pa 
se dizu cas dva, cas tri. a cas sva cetiri podnoznika. 

>L' tri nite« tku se ponjave, stolnjaci i otarci. Uvadja se 
predja ili u tri nite ili se tke na dasku, to jest uniice se uzka daska. 
pa cim se sa cunkom tri, cetiri puta provuce, izvlaci se daska i tke 
dalje, pa daska npet umi»ie. F nvaj posao je vrio spor. 

»^irici« se tku ii cetiri nlte, dakic sa cetiri podnoznika. 
Staje se izinjenice na podnoznike i proizvodi sara po platnu. I to 
je tkivo starinsko, ali se njime sluAi i niladji sviet. Najvise se tkaju 
ponjave i otarci; ovi se potonji na samom stiinii, • o'i tl- miu na 
krajevima razplicu, to jest prosiecaju. 

>Ubjerano — uiagano<.. Tke se u dvije mte. Pritisne se 
piiJnoznik i onda tkaija pruvlaci (iihjera ili ulaze) s prstima zicii od 
debljcf^a pamuka (villa) i proizvodi njome po platnu cvjetice ili .s.tru. 
kakovu vei hode. Daksiko, da iza svakog: ulozcnoo: redka leti cunak 
i provlaci putku jedan put. dva put.i ltd. (k;iko vcc li^ura zahtieva). pa 
se opet ulaze. Posao je mucan, ali licp i u Dj.ikovitini obicajan. ( jclo 
je tkanje njezno, otnieno, pa se upotrebljuje i za osnovu i za putku 
finiji paniuk Bez se upotrebljuje za rukave na finije djevojacke i 
momacke rubine. .^loze se tkati i sa putkom od svile, a zlatnom zicom 
ubjerati. Dru;idje - osobito po Krajini — zovu ovo tkalo >klecano«. 

>('-uncano platno.. Posao je donekle slican onom ubjera- 
nmnu, samo sto se ovdje geometrijske sare proizvode sa cunkom 
samini, to jest sa cunkom se provlaci kroz tanku osnovu i putku 
odeblji vul, kako to ve«i sara zahtieva. Platno se upotrebljuje za 
tinije otarke, finije stolnjake, a najvise za oltarnjake. 

»Lukato«. Tako se to tkanje zove po cieloj Djakov.stini, samo 
sto sam u brdima povrh Vuke, a u selu Podgorju, cuo od pravo- 
slavnih zena, da ga zovu »u susrett, sto samom tkivu vrlo zgodno 
odgovara. Tke se u cetiri mte. Uvadja se po cetiri puta (t<> jest po 
cetiri iice) tamo i po cetiri puta amo, i onda opet dva puta (to jest po 
dvije zice) do polak. A uvadja se takodjer i tri puta preko svega, a 
jedan put do poiak. \"anjskim oblikom nalici to tkalo dosta legutackomu 
tkivu. Od platna kroje se najvise ponjave, stolnjaci, otarci, muzke 
dvogace (gornje gace) i torbe: a stari su od njega rezali i pavlake' 
na vanjkuse. U novije doba tkaju ovom tehnikoni i vunene sarenice. 

' Ima, ordje kazu i navlaka. ali ta rieC nije korektna. Xavlaka je prvo platno, 
koje obulnaca perje, da se ne razleti, a pavlaka ide preko te navlake, dakle je 
dmsra poravlaka - pavlaka. 



"W 



I* I, ftp < 
I 



2^ 




M- --■: ^'^m. 



»C e t vero c ie p« je platno, slicno lukatoni, samo sto nui sara 
ide poput pnitaka cielom duzinoni beza, a ne kao kod lukatoi^ i du- 
zinom i sirinom. Tke se na cetiri nite, pa se staje na skrajnji i po- 
Itu'inji podnuznik s jedne strane, pa tako opet s druo;e strane. To 
je najjaci hez. Upotrebljuje se za ponjave, za otarke, za inuzke 
dvogace, za kiihinjske otarke, za prtenke (torhe). 

->J a b 1 a n s k o « ili » u d e v e t e b 1 e m a« . < )bicn() bielo pkitno, 
ali nije i^Iadko, neon su po njem poredane cas iizdignute, a cas 
ulegnute razne geometrijske figure. Xavija se na vratilo i pelja u 
cetiri nte posve jedaostavno, a genmetrijski likovi proizvadjaju se 
s podnoznicima (4). Stane se na prvi, treci i cetvrti podnoznik i 
onda se pronioli sara, to jest deblji p;uiiuk smotan u cunkn; onda 
se stane samo na jedan podnoznik (sada drug!) i promiili se putka, to 
jest obicni pamuk odredjen za tkanje, a smotan na drugom cunku itd. 
Platno je danas u velike uslo u volju nasim seljakinjama, a upotreb- 
ljuje se najvise za stolnjake, otarke, pokrivace na krevetima i t. d. 

»Na casicei ili -sitno jablansko«. 1 ov<;i se tke u cetiri 
nfte. I ovdje je postupak pri tkanju siican onomu 11 devet eblema, 
samo sto se u sari nakize sitni cetverokuti , ulegnuti kao casice. 
Danas se obicno tke od raznobojne (phive, erne, cr\ene i biele) 
pamucne predjice, pa se proiz\-ode upravo krasni sareni p<ikri\'aci 
na krevete, sanduke, oltare i tomu slicno. 

Sve do sada spomenute vrsti beza — osim ubjeranoga i cun- 
canoga — losije sii vrsti, za koje se moze i losiji materijal upotre- 
biti : ali sliedece, koje cu spomenuti, ubrajaju med tinije platno i 
upotrebljuju za uglednije predmete. Srodnici su tako zvanoga »sred- 
njega«. Da me se bolje razumije , pocet cu sa »sotosem'< ili 
»merimom«. To je najtanje tkalo od najtanjeg pamuka, merim 
zvanoga. Gotovo kao da je od paucine satkano. Tke se u dvije nite i 
platno je cisto, bez figura. Upotrebljuju ga kao rukave na najfinije 
zenslve i muzke kosulje, pa na tim rukavima vezu "katore i tabore*. 
— Od sotosa je nesto deblji, a od obicnog »srednjeg« tanji vgra- 
ditor«. Upotrebljuju ga za oplecke na djevojackim rubinama i za 
niomacke kosulje. 

»S\-ileni sotos; ili s\'ileni m er im*, takodjer i 'tancica« 
zvan. Osnova mu je najtanji merim-pamuk, a aajfinije svilene niti 
su mu putka. To je najelegantnije tkalo, najlinija creme-svila 
nasega naroda. U Djakovstini ga nose gizdav.,- i imucnije djevojke 
kao rukave na kosuljama, po kojima najradii'' vezu zlatnom zicom, 
dakakcj jeftinijom bosanskom. 



io6 

(>v.iiiiii spadajii I >Lcn.ii i< III Djaki>vu »derekliit:« i, Knjili je 
u Djakovstini sva sila vrsti, navlastito med oiiinia, koji su se prije 
130 godina iz Bosne doselili. Cenari svi imadu duz ciele diizine 
odeblje pri'itke, iznijenicno gusde ili rjedje. sire ili uze, gladkc ili v<>- 
rane, koji izined line osnove i piitke osobito u oci udaraju. Xajtiniji 
cenar jeste »svileni denar«. Tke se na jedno vratilo, a dvoje n"ite. 
Osnova mu je fini sotos (tnerim), sibe (prutci ili usnov) su prisu- 
kana svila, a putka je fina svila. Uz svileni sotos to je najfinija vrst 
platna i ja ne znani, komu bill prvenstvo dao. Mio mi je jedan kao 
i driigi. I ovaj nose samo bogate djevojke na riikaviin;i. 

>§ibas <Jenar«. Tke se od sotosa na dva vratila, u dvijc nite. 
1 to je linija vrst cenara I'pMti.-hljuju ga /.i /inski- nik.ivtdplci'ke 
i mrtvacke pokrove. 

»C-enar po dvije zice«. Tke se na dva vratila (razumijc se, 
niimo donjeg vratila, na koje se gotovo platno navijai i u dvoje nite. 
Zove se zato Cenar po dvije zice, sto iza svake driiiie zice ohicne 
osnove sliedi priitak od krupnijih dviju zica. 

'Turski <ienar«. Tke se na dva vratila u dvnjc nite. Sibe 
(prutci) -SU mu sitne i vrjn siim-tri.'ii.i tTDiM/iii.il.nuti-. To ic- ol-iiJ-ni 
bosanski denar. 

»Cenar pantlicar*. Frutci su inu krupnije, na sire osno- 
vani. Ak<i su prutci (pantlike) gladki, onda se tke na jedno vratilo; 
ako pak ima prutaka i voranib, onda se tke na dva vratila. 

>Divji <ienar« (u pivskorevackoj zupi »pnitanac«). Prutki su 
mu odeblji, divji. Tke se na jedno vratilo. 

I s time neka je o cenarima i ostalim vrstiina tkala u obce 
dosta. Sve sam ove vrsti tkala pokupio tekar u pet sela Djakov- 
stine. Bit ce ih jos i vise, ali toliko je sigurno, da sva ova tkala 
postoje, da se rade, negdje ova, negdje ona vise, kako ih vec sviet 
vise zavoli ili kako ih moda d<inese. Jedino bih rekao, da tkalo na 
>legutacku« po malo gine, i to najvise radi svoje zamrsenosti i tez- 
koce samoga posla. Sva ova tkala kazuju i dokaziiju, kako nam je 
zenski sviet pun ukusa, kako je radin i kako je bezprimjerno uztrpljiv. 

.Ako me tko zapita: da li de u obce tkanje u nasem narodu 
prestati? Odgovorit cu mu: da ne ce. Ono ce prestati sa narodom 
samim, to jest, kada nasega naroda kao naroda nestane, onda ce ne- 
stati i tkanja. Potreba tkanja u nasem prostom narodu zahvatila je 
duboko korenje, i on bez njega kao da ne moze biti. Svako tkanje 
ima svoju historiju, svoju poeziju. Vec kad iena prede fino povi- 
samce, ona znade, kakovo ce platno od njeoa tkati. (J torn danju 



I07 

inisli, II toin nocii sni\a. Xema ii kudilje, nije li j<.j iirddin Ian ili 
konoplja, ili ga radi premalo zemljista nije u nbce sijala, U> jc pri- 
nuidena kupovati pamuk i za osiiovu i za jiutku; pa nctnm pn)dje 
Bozic, ne da mira muzu, makar hio i najsiromasniji, da jdj kupi 
pamuka. Xjnj je u krvi, njoj je kao di(j zivota, da najkasnije o po- 
kladania sjedi kod stana i da tlve. I inui, u najgnrein slucajii, uzel 
ce kod trgovca zudije na veresiju pamuka, saino da zivotnu po- 
trebu zene smiri. ( )li, kako je s jedne strane utjesljivi.) gledati, kako 
muievi u vrecama ili u prtenkaiiia vuku na Icdjima pamuk, iduci 
kroz Djakovo, a zenice im \"edra lica uz nje kuracaju, ka(_> da ini 
Bozic svice ; a kako je s druge strane zalostno, sto taj veresijski 
pamuk ki^aj obcenite ekonomicke i ine obvezalne nedace i kraj mu- 
zeve nebrige gomila dug, koji se u brzo poput erne (jblaeine na 
rodjeni dom nadvije, pa svoj ptieziji i preko nade izmice tvrdo tlo 
izpod nogu . . . i onda se \'ise pod tudjim krovom, a uz tezku svak- 
danjicu nadnicu naravno ne tke. 



II. 

Akci su vec u Djakovstini tako ninogobrojno zastupana tkala, 
koja tek zreliji i razboritiji sviet tke, sto da kazem <> \-ezivu, koje 
gotovo svaka djevojcica vec sa osmom godinum pocima vezti ? ()no 
je tako obilato, ono je tako raznovrstno, da se za njega hoce po- 
sebna studija, podpuna knjiga. Ja mogu o njem ovdje samo trkimice 
progovoriti, a citatelj tek maglovitu sliku, tek nepodpun pojam o 
njem uhvatiti, pa pustiti niasti, da sanja, kako nam je narod tanko- 
cutljiv, kako neizcrpiv u vilinskim ukrasima odiva i bjeliva svoga. 

Veze se tek po gladkom platnu, koje nema nikakove sare 
(mislini biele utkivane), dobivene pri samom tkanju Dakle na legu- 
tackom. na boranum, ulaganom, lukatom, jablanskom i cuncanom 
platnu, kao i na cenarima u obce, veziva nema. — Vezu se otarci, 
pavlake, samije, pregace, ali sve to rjedje, gotovo nikako; a stalm) 
i neprekidno vezu se rubine, jer ih i nase seljakinje, na\lastito dje- 
vojke i mlade sna.se, i Ijeti i zimi svednevice, a starije zene mimo 
zime takodjer svednevice nose. Drugacije rubine (to jest drugaci- 
jega tkiva i veziva) nose starije zene, drugacije mlade snase, a dru- 
gacije opet djevojke. Pa i opet drugaciji je ^ ez na rubinama svak- 
danjicama, drugaciji na rubinama posvetackim, a drugaciji na rubinama 
svetcanim. Tolikog ukusa jedva ce se igdje naci, koliki je u Hja- 



1^ vstirii, ii;i\ i.istiti> II iii/cin Ki.iiu, jcv \cc ;;"r<.- u lirdnna l)).ik'iv- 
stine, gdje je katolicki /ivalj iniesan sa pra\i>slavnini. vezivo kao 
da jenjava. Na rubinama nasih seljakinja ne de oko nikad zamjctili 
kakova nesklada, bilo da je rubina razn<ibojno vezcna, bilo da je 
biela — razplitana. Svaki posao inia svoje mjesto. nrufiaciji vez 
dolikuje skutama, drusjaOiji za dolnji kraj riibinc. druj^aciji na ramena, 
drugaciji uz rukave, a dru^aciji na nbsivaljke. Svaki uzorak ima 
svnj predniet, pace na jednom te istom predmetii svoje mjesto. Nase 
vezilice razuniiju, da svoje poslove osobitim iikiisom ii sklad i ele- 
ganciju dovedii. One znadu, gdje i iiz koji inotiv ide crna, i^dje 
plava. a ydje crvena prcdjica ili svila, i kako se one u vezu nieJjii- 
sobno iniesaju. One znadu, na kojem platnu i na kojem ce injcslu 
vezti zlatnom zicom, na kujem opet probijati 'katore* i mucili se 
sa »taboriina«. One znadu, gdje im je i kakvi im je razplit upotrc- 
biti na rubinama; pace i monotoniju jedne vrsti veziva umiju raz- 
biti zgodnim i nje/niin uplitajem veziva druye vrsti. Sve je to sve- 
zano eieg;antno i ukusno, i oko nema ccmu da pri^ovuri. 

2enske su rubine u Djakovstini sasivene od jednog komaJa 
oj vrata pa do tala. Dakle cio i podpun kos, udatle valjda i kosulja? 
r Krajini vinkovackoga kraja vei nije take. Tamo se dieli opledak 
od skuta, tamo je opleiiak posebni dio, kao kakva rekia, a skuta opet 
kao kakva suknja. Cujem. da u starini nije bilo tako. a poprimljeno 
je po svoj prilici od sjevernog susjeda iz prieka, u ccmu mc utvr- 
djuje osobito ta okolnost, sto u Krajini gradiskoga i gornjo-brodskoga 
kr.ijanose rubine, kao i u Djakovstini, odjcdnoga k<>mada. - y'lenske 
rubine, madasujedna cjefina, ipak imadu svoje dieluve. Oko vrata 
je jacica, vezana obicno uzkim >opackom« ili >stigama«, ili »legu- 
tacki«. Od jacice odmah neposredno. a preko samih ramena, padaju 
iiiroki rukavi, koji se dolje povrh .^ake u nizu snizuju. I ta niza 
skupljena je uzkim pletivom, koje se >tkanicica« zove. Tkanicica se 
svrsuje vezaljkama. koje rukav izpod dlanova vezu. F^reko tkanicica 
pn^)duljuje se jos k<imadic rukava (platnal, obnibljena osirokom 
cipkom, pa se taj dolnji kraj rukava, koji se poput paunova repa 
razsiruje, zove »repete . I bas te >repete« daju neku otmenost ru- 
Uavu, bez kojih bi rukav slicio muzkom rukavu, i ruke bi izlazile 
nekako velike, neugledne. .Ako je rubina za vezivo, ili u obce ve- 
zeiia, onda inia ili nad svakiin ramenom po vienac veziva, koji vienci 
obuhvacaju .sirinu rukava i zovu se »uramcif, ili ima duz duzine ru- 
kava jedan ili dva reda veziva. koji se redovi opet zovu >uzrucec. 
Xa finijim kniuliama, to jest kojimn ^n rnka\i nj tinoga sotosa 



I09 

(merima), vezu se pd tiiiia rukavima kao uznice hicli katori ili 
»tabori . \'ezivo sx-qje \TSti, (jd svega veziva najtiiiijc i najintere- 
santnije, koje trazi za cighi dva nikava strpljivu vezilju od I-lcizica 
do Miholja, radeci dakako pri toin i ostale poljske poslove. Hi vezn 
na takim tinim rukavima, kao i na svilenim rukavima, zkituam zicom 
line, gotovo tiligranske cvjetice i grancice. — Trup ki),su]je, to jest 
onaj dio od vrata do pojasa, zove se s prieda uijedrax i na njima 
nenia veziva, a onaj straznji dio s ledja zove se 'Oplecak , i ako je 
ruhina u obce za vezivo (vezenica), onda ima na oplecku okomita 
dva reda veziva, koja sa vczivi^m na skutima u najb(jljem skhrdu 
stoje. Ta dva reda veziva zovu se poledjaki . Uplecak se pri po- 
jasu zavrsuje u nizu, a isto tako i sl^uta, pa tu zajednicku nizu, onu 
gornju od oplecka i onu s doki od skuta, ujedinjuje tkanicica (drugdje 
i »iacica«, ->ohsivaljka« ), na kojoj se obicno veze ili uzki opacak, ili 
dimitak, ili stige, ili legutki. Tu tkanicicu redovito prekriva, zasebice 
od vune tkana, tkariica, pa se tako tkanicica na zenskom celjadetu 
ni ne vidi. — Dolnji dio rubine zove se skuta, koja se straga skite 
na sitne zaloge (nize, roze, talte, skale) i med tima zalogima nahode 
se po tri, po cetiri, pace i po sest stupova, to jest redova veziva, 
koji idu od dolnjeg veziva sizozdol* sve do pojasa. (Na Vuki zovu 
stupove: »vez u nizi«, drugdje »vez u zalogima*.) Ima rubina, ko- 
jima stupovi ne idu cielom duzinom slvuta, nego odozdol samo d(_> 
polovice, i zovu se »stupovi d(_) pol pola . 1 )olnji dio skuta zavi'- 
suje vez tako z\-ani !>izozdol«, i taj vez >>izozdol ima sirinom ciele 
rubine verugasti, vrlo uzki prutak, vecim dielom legutacke tehnike, 
povrh koga su prutka njezno vezeni »listici od dvi stapke- , ili vi- 
jojlice, ili veliki ili mali vinkovac, ili veliki — mali pisanac, ili ptice, 
ill kolesani i t. d. Izpod toga veziva »izozdol« nahodi se redovito 
njezan i vezivu ciele rubine i stasu mlade mome odgovarajuci 
razplit, koii razplit svrsuje porub, a poruh opet obrubljuje ili liepi 
zubranac, ili uzka i njezna cipka. Na tom dolnjem ukrasu rubine 
kao da pociva sve vezivo rubine, a ipak je on najnjezniji zavr.setak 
toga liepoga odiela nasih zenica, koji zavrsetak rubiuania i )jako\ - 
stine, po mom mnienju, za pravo prvenstvo i eleganciju med svim.i 
rubinania nase kraljevine daje. 

Ako rubina nije vezena, nego razplitana, onda ce joj riikavi biti 
ili na stanu ulagani (cuncani), ili izprobijani ^katorima^^ i • taborima- , 
a na skutima ce biti razplitani tek uzi stupovi. i to samo do pol pol,:. 

Xacin veziva je u Djakovstini najobicniji tako zvani ./ab.i- 
dacki« (napustanij. Taj im je nacin, kako velc seljakinje, dost.i tezak. 



no 

Zatim je laksi nacin »provlaknica< (negdje >provlakca<, »podlakca«, 
ili >2a zicom<, ili »pozlatinski vezO, koji nacin veze motive ciste i 
milovidne. Pa nacini: >pisani« (knjizevno »pisanac'), >srednii pisanac 
(izmiesano pisani> i napustano), »pi>dpisivani« (to jest liliy^ransko 
vezivo 9a zlatotn), topacakc (iz opaka), idegutacki* i »stegnuti kr- 
stakovi.* Takim se nacinima vezu sarena veziva bud predjicom. bud 
svilom, bud zlatom. Ako je rubina ili oplecak biel, to se vezu, kako 
jur rekoli, na rinoni platnu a sa vrlo finim koncein >katori« i »ta- 
bori*. Tehnika je ovoga veziva najteza i radi se sa cetiri igle. Tani- 
burirani>g veziva zenske rubine u pravoj Djakovstini ne poznaju. 
Ja liih u dugii zasao, kad bib nabrajao sve vrsti, odnosno nazive 
niotiva i uzoraka veziva, kad bih crtao naCine razplita i nazive 
njihovih »pocinia« i >prigleda<.* 

Neka bude o t<ini dosta, a uz put da tek spomenem, kako i 
nuizke rubine u Djakovstini iinadu svoje vrsti veziva i razplitanja. 
Ved na ranienima, j^dje se sastaje prsna pola sa poloin iza ple6a, 
spojene su te pole sa spljetom, knji se zove »ramesnjaci«, a unutra 
su toga spljeta obicno: jabuke, ili isegumetc, ili »iverski« ili >legu- 
tacki* i t. d. Kukavi se zavrsuju obsivalkom, koja je vezena opackom, 
i to obicno crvenoni ili plavom predjicom. ili mjesovito. Ako je ru- 
bina od vrlo rinog beza. onda ce rukavi i u niomka biti vezeni 
zlatom, ili >katorima«, a obsivaljka i jacica doista zlatom. Na prsima 
muzke kosulje nalaze se nize (falte), koje medjusobno razstavlja ili 
liepi razplit, ili otmeno vezivo sa zlatnom zicom. ili bieli tamburi- 
rani bez. (^sim toga nose mladi momci i mladi gjuvegije uzku, emu, 
svilenu ili barsunastu p«"isu oko vrata, koja je posa izvezena zlatnim 
grancicama i listicinia. 

Ono, sto sam rekao o tUivu, to valja i o vezivu. Ako je tkivo 
poezija i zivotna potreba vriedne domadice, to je vezivo najveda 
radost i skoro jedina zabava hr\'atske djevojke. Ona neina vece 
radosti, nego kad se moze o velikim svetcima, o Ijetnim nedjeljama, 
o godovima obuci u .svoju liepo vezenu rubinu, o vrat objesiti koji 
dukat (a sirotinja skudu kriiaru, ili malu cvanciku), pa na pleda 
preko ramena zabaciti svilenu niaramu. bud crvenu siharicu, bud 
mrku kriiaru, bud plavu ili mrku 'S granama*, bud kakovu »nove 
mode*, pa tako obucena i u tri ili u pet skala pocesljana poci u 
crkvu. Ona zna, da ju gledaju driige, da ju gledaju zene; zna, da 
na njoj sknadjenoj »divi« pocivaju oci mnogih, pa joj nije zao, sto 

* Ja sam u samim Viskovcima. gdje do 6oo Hrvata boravi, za ciglu jednu 
uru pokupio 52 naziva za 52 motiva veziva na zenskim rubinama. 



Ill 

se je sa svojini vezivom nuicila duo'o, jt-r o njem ce se pu selu go- 
voriti, ono ce biti historija njene dobe, a druge ce se otimati. kako 
da do »prigleda« njenog veziva dodju. Sva je blazena, stu juj rad 
livale ; a srce juJ raste, sto je s\-a sknadjena. — To, sio o divi< , 
to vriedi i o mkidoj nevjestici. I ona ce nastojati, da u cistoin i liepo 
vezenom ruhu u crkvu dodje, osobito prvih mjeseci iza udaje ; a naj- 
veca joj briga, da joj samija, zlatom i sitnim pulijama liepo vezena, 
na glavi zgodno savijena stoji, jer dobro zna, da ne ce biti stvora u 
crkvi, da ne ce biti oka na iilici, koje ne bi na njenu samiju pogledalo. 
I dok je tako, dok nam je narod, to jest nas zenski sviet, u svoje 
vezivo do glave zaljubljen, dok s vezivom svu svoju dokolicu iz- 
punjava, dok u njemu svoju najvecu radost i zabavu nalazi, dotle 
se ne bojmo, da ce nam vezivo propasti. Ja sam ovog Uzkrsa bio 
u Tomasancima (b)agosivao sam kao vicearhidjakon obnovljenu 
crkvu), pa vidio sliku, kakove jos nikada vidio nisam, koje nikada 
zaboraviti ne cu. Sabralo se naroda na hiljade iz cetiri zupe. Za- 
crnio selo Niemac, a bilo mnogo i Magjara; ali sve elegancijom i 
pitominom svojom nadkrilio golubinji hrvatski narod. Njegovih »di\'a<., 
njegovih snasa sabrale se stotine, pa sve u najljepsim vezenim ru- 
binama. Divi im se i klanja im se i Niemac i Magjar; sili ga na 
to onaj sklad, ona milina i elegancija naroduih kostima. I ja, koji 
sam diete toga naroda, bio sam potresen sa toga prizora. Zasuzile 
su mi oci i pozelio sam iz sve duse, da su mi tada svi prijatelji 
ondje, koji Ijube taj narod, pa da vide tu divotu, pa da se poklone 
tom seljackom elementu i odiuce jos zivlje raditi za njega, pa uz 
spasavanje naroda spasiti i ono, sto ga kar ak terizuj e i cava 
kao narod, sto je on jos iz one sretne sla\'enske zajednice kroz 
stoljeca i stoljeca ne samo donii) i sacuvao, nego i do neke savr- 
senosti dotjerao. Oil, kad bi nasi muzevi seljaci bill tako radini 
i tako brizni za svoje, kao sto su to nase seljakinje, ne bi se tre- 
bali bojati za vezivo, jer ono nikada, dok nam je vlastitoga krova 
nad glavom, propalo ne bi. A kad bi opet nase gospodje, koje se 
inteligencijom nad seljakinje dizu, imale toliko Ijubavi, toliko cuvstva 
za svoje, koliko ga imaju te proste seljakinje, to bi mi u mnogom 
pogledu drugacije stajali: nase bi vezivo, nase bi narodne radnje ne 
samo poplavile nase domove, nego bi svojim ukusom, svojom samo- 
niklom umjetnoscu slovile Evropom i dizale nas moralno i materijalno. 
A ovako, kako je, bojini se : da ce biti domovine. ali bez hrvatskoga 
naroda, bez hrvatskoga obiljezja, Eno nam dolnjega Sriema, eno nam 
nekih krajeva srednje Slavonije, pa reci tko, da ne ce biti tako. 



112 

Mimo ruhina i minio zlatom vezenih samija na(?i cemo pn Dja- 
kovstini jos i vezenih preiraca, te na muzkarciina vezenih prsluka. 
U starije vrieme vezle sii nase seljakinje i pavlake na vanjluise, i 
to prekrasnim motivima; a vezle su i njezni pisanac po otarcima, 
aU je to u novije doba posve zaspalo. Xema vise ni vezenih pavlaka, 
ni pisanih otaraka, ni vezenih prtenaka; a ako ih se i nalmdi, to 
su doticne sare ne vezene, nego pri tkanjii na stanii ulagaiie. 1 u 
torn pogledu mogu reci, kao sto se vezivo na rubinama u Djakov- 
stini dotjenije, da .se take u novije doba dotjeriijii i ti otarci sa na 
stanii ulaganini krajevima. Ima ih raziicite telinike : sa iglom ili liunkoni 
ulaganih, sa duhanskom iglom provhiccnih, na daske dizanih, ih po- 
mocii trske (iza mta umetnute), §aranih i t. d. A ima ih i u vrlo raz- 
hcitiui motivima. Dni su i za doseljenike Nienice i Mai^j.ire tako za- 
mamni, da ill rado kupuju i s njima svoje stanove kite. 



III. 

Imao bih jo.s da progovorim i o nasim oil i mini a, ali mi eto 
ne dotjece prostora. O njima. o starim svojim znancima, rado bih 
govorio, ali se za to doista hoce knjiga. Oni zasluzuju. da se ocrta 
tehnika njihova tkanja, da se opi.su njihove boje, da se pokupe i 
opi.su lecepti bojadisanja vune, da se popisu mnogobrojni nazivi 
tolikili vrsti vimeno radnje i t. d. Na to sada ne dospievam, pa cu 
tek letimice spomenuti, da narod u Djakovstini »cilimima< ili car- 
safima< nazivlje samo one vunene radnje, koje se ili posve ili ku-em 
s ve<?eira diela prstima rade. Sve je ostalo njemu, gdje cunak ili 
daska ili iyla .saru vodi, sarenica. Pravi i podpuni cilim je «>naj, 
na kom je svaki komadic sare (raznobojne vune) prstima na osnovu 
namitan ili klecan. Dakako. da se i taj posao obavlja na stanu, da 
se vuna, smotana na 20 i vise klupasca, s prstima umice na osnovu. 
koja je na vratilo navijena. Posao doista spor i mucan. Najobicniji 
cilimi ciste takove tehnike jesu oni na jabuke. to jest kojima je fi- 
gura u sredini velika kosa cetvorina (velika jabuka), a kojoj se opet 
na stranicama, odnosno u doskovima cilima nalazi po jedna oinanja 
jabuka. U svem dakle jedna velika i cetiri manje jabuke. Takovi su 
cilimi vrlo milovidni, jer se boje obicno vrlo harmonicno jedna uz 
drugu vein. — Zatim su tako cisti cilimi i oni pirotskih motiva, 
koje su u Djakovstini prije 20 godina nazivali »srbskima«, a ko- 
jima danas Racka (dakako u anilinskim bojama) poplavljuje gotovo 



tJ3 

cielu monarkiju. — Isto su tako cisti ciliini i taku zvaiii »ciipavci» 
(»o-unjavi«, »izvlaciti«, ili na »sibke tkani<. ), kod kojili takodjer saru 
prsti proizvode. Cupavci se, kao i svi ostali cilimi i sarenice, tkajii 
na stanu, samo sto se za svakom zicom putke stavlja na osncivu 
siba, pa se preko te sihe prstima provlaci vuna, od koje toliko nialih 
klupaka imade, koliko ce u obce boja na cilimii biti. Kad se je citav 
red raznobojne vune — vec prema liguri cilima — preko sibe pro- 
vukao, onda se s cunkom provuce jedna ili dvije zice putke, na se 
siba izvlaci i opet dalje namjestava. Mimo tih cistih cilima nazivlju 
— kako rekoh — cilimima i cilimase, u kojima prevladjuje klecana 
radnja, ali una u njima i ciste pretkivane radnje i radnje na daske. 
Takovi su cilimi oni na frcice (otvorene i zatvorene frcke), koji su 
doista najkrasniji, pa oni na jabuke, na rascice, na titrice (iskrice), 
na stupove itd. Sve ostale vunene radnje nisu cilimi, ni cilimasi, 
nego su »sarenice«, kojih saru proizvodi na stanu ili cunak, ili 
daske. ili igla, pa se prema odnosnoj svojoj tehnici nazivaju : sare- 
nice na daske dizane, jablanske, legutacke, ubjerane, lukate, vezene, 
vezenci u dvije nite itd. 

Svi ti cilimi i sve te .sarenice, sto su starije, to su bolje i ljep.se, 
jer im je boja milija, mirnija i naravnija, satvorena od raznoga bilja, 
i jer im je radnja cistija. Na novijim pako radnjania krici i vice 
anilin. Negda su zene same bojadisale vunu, a danas se ni jedna 
ne ce tim da bavi, pa sam se ja uzalud trudio i trosio, da ih na to 
priviknem. Izgovaraju se, da ne dospievaju, sto im vjerujem, jer su 
se razdielili, pa je tako na svaku pojedinu pao teret ciele kucie, koji 
se je prije u zadruzi liepo dielio i zenice na sve dospievale. Danas 
farbaju samo bojari, a ti se ne ce da bave travama, nego jeftinim 
i hitro hojadisucim anilinom. 

Drago mi je, sto mogu reci, da ima gotovo u svakom selu po 
koja zena i djevojka, koja umije i koja doista radi klecane cilime, 
samo je zaliti, sto nije na tim cilimima nasa samonikla boja, kojoj 
se i stranci toliko cude i dive. * Sarenice pogotovu znade skoro 
svaka tkalica tkati. I tako se moze reci, da sarenica u na.sem na- 
rodu ne ce nestati sve dotle, dok i jedne ovcice po nasim nji\'ama 
i po nasim brdima teklo bude. Cilimi i sarenice dika su nasih ze- 

* S\-i u.njctnici, koji su n;i djakuvackni crk\-i radili. nisu se nmgli nadiviti 
nasim dlimima i nasem narodnom vezivu. Poimence stari i inladi .Scitz, a iiavkt- 
stito moj prijatelj slikar Franjo Cremer, koji sada u Diissekkirfu pise kritickc 
umjetnicke studije, pa u tima djelima \rlo rado izticc ukus i vjestinu iiasili 
zena, Ijepotu nasih boja itd. 

Spomen-cviece. '"^ 



"4 

nicn, — i uiic su svoju sobu, svoj kiljer, kak" misle, najholje iire- 
dile, ako su krevet, ako su kkipu, ako su sanduk ciliuiom ili sarc- 
nicom pokrile. 

I tako sain ja eto u najkracim crtania, za pravo govoredi, tek 
spomenuo najvaznije tri grane tekstilnog ohrta hrvatskoga naroda u 
Djakovstini. koji je obrt u velikom srcu nasega hiskupa vazda na- 
lazio Ijubnvi i odziva, koji je on obrt, navlastito cilime, ne samo u 
svoje sjajne dvore uveo, nego ini i u velebnoj crkvi svojoj odlicno 
mjesto dao. Vidjeti ih je tamo sirom crkve: i pred oltarima i na 
oltarima i po sakristiji; a vidjeti je na velikom oltaru, osobito kad 
on slu/bu sluzi, i krasni pisancem vezeni oltamjak. Narod to zna, 
i cim tko Ijepsi (^ilim na prodaju ima, zuri se u biskupske dvore; 
da ga tamo ponudi. I tako je nasih cilima po gostima biskupovim 
mnogo otislo u I'rancuzku, u Njcmacku i ostale zemlje, da tamo u 
kojem salonu, ma i niemi, govore o ukusu i vjestini lirvatskili zena. 
U naSega biskupa imalo bi se prvo ugledati nase svecenstvo, pa 
za svoje crkve nabavljati samo narodne dilime, narodne oltarnike, 
narodne otarke, a okaniti se Linca i Beca; jer kad narod bude vidio, 
da mu crkva nekim nacinom posve«iuje njegove radnje, zanosit de 
ga dusa, pa de jos zivlje prionuti uz nje, jo§ de ih sa vedim pie- 
tetom cuvati i dotjerivati. Ali ni to nije dosta. Sva bi inteligencija 
imala da uz to prione. Nije dosta, da ona narodu samo u knjizi i 
u povjesti uspomenu cuva, da mu folkloristicko blago ocitoj propasti 
otimlje ; nego se hode, da ona s narodom zajedno zavoH i ono, sto 
je narodu nekim nacinom najmilije, njegovo kudevno blago : njegovo 
tkivo i vezivo. Cuvajudi i spasavajudi ono, sto narod karakteri- 
zuje i cuva kao narod, spasila bi i narod sam. Nemojmo se varati ; 
kako jur spomenuh, mi se nalazimo u ocigled jasne cinjenice : da 
nas nestaje. — Ali kako se ne moze zavoliti ono, sto se ne po- 
znaje, i kako se nasa inteligencija odbija od te narodne radje samo 
stoga, sto nije toboze >strucnjak€ u njoj, to sam Slobodan zamoliti 
ovim sve prijatelje nase knjige i nasega naroda, da sjeknemo vo- 
Ijom, pa da prigodom biskupskogajubilej a nasega veli- 
koga biskupa stvorimo ili bar pocnemo stvarati u Z a- 
grebu muzej za tekstilija hrvatskoga naroda. To bi bila 
klica etnografskomu muzeju, kojega mi nemamo. U torn muzeju ucila 
bi se nasa inteligencija (i muzka i zenska) poznavati nase narodne 
radnje, poznavajuci ih zanosila bi se za njima, zanoseci se za njima 
Ijubila bi ih, a Ijubedi ih privadjala bi ih u zixot i u svom krugu i 



u niiim slojevima, iz kojih je ona potekla, pa hi tako cuvah^, spa- 
savala narod i njegovo nai-odno obiljezje. Svi smo bili zaneseni sa 
zagrebacke jubilarne izlozbe (god. 1891.) ; svi smo s ponosom i sami 
isli i druge rado vodili u one prostorije nasega sveucilista, u kojima 
su bile smjestene radnje, o kojima ovdje govorim ; svi smo priznali, 
da su one bile »biser« nase izlozbe, a zazeblo nas je u srcii, kada 
smo culi, da se taj biser nahodi u pogibelji. Pa kad je tako, a ono 
pregnimo muzki, da taj biser sa ruba propasti u svoje ruke uzmemo. 
Pojedinac ne moze mnogo, ali mnogo njih moze uciniti, sto inace 
cio nemocan narod uciniti ne moze. Neka se nas nadje deset, dva- 
deset na raznim krajevima nase mile domovine, koji cemo se time 
baviti, pia da vidite, kakav cemo kvas zamiesiti, da vidite : kako cemo 
stvoriti i muzej i kako cemo to blago u samom narodu spasiti. — 
»Ignoti nulla cupido«, stara je recenica, i doista je tako. God. 1897. 
bio me je na prolazu kroz Djakovo pohoditi prijatelj dr. Ante Kata- 
linic, profesor bogoslovije u Zadru. Pokazao sam mu moju sbirku 
veziva i zamolio ga, da mi posalje iz Dalmacije, ako na sto takova 
naidje. Odgovorio mi, da tamo veziva nema i da ce mi zelji jedva 
udovoljiti moci. A kad tamo, mjeseca lipnja god. 1898. stize od dra. 
Ante sanduk i u njem vezivo, o kakovom ja ni sanjati nisam smio. 
Ja sam bio sav izvan sebe, da takova sta nas narod ima, pa to jos 
u onom kraju, koji je kroz stoljeca bio izvrgnut navalama lakome 
Venecije, — naime oko Nina, toga siela prve hrvatske biskupije. 
Ta su me veziva sjecala slicnih radnja Konavlja, Hercegovine, 
sisackog Posavlja, pace i nekih bunjevackih radnja iz srednjeg 
Podunavlja. Njih na zagrebackoj izlozbi nije bilo ; a ne bi 
do njih dosao ni prijatelj Katalinic, da nije kod mene 
zive pobude nasao. 

Zato je moje mnienje, da bas prigodom 
biskupova jubileja pocnemo i na torn polju ra- 
diti. Jedanaesta je ura jur odbila. Na mnogim stra- 
nama nalazi se to blago naroda na umoru, pace 
vec i zakopano. Vadimo ga iz svjezega groba, spasa- 
vajmo ga, i ucinit cemo »jezgri« naroda najvece dobro ! 
Biskupu J. J. Strossmayeru hit ce to najmilija cestitka. 

DjatfODO. 

MilUo Cepelic. 








S I R 1- X. 

(LcgenJa.) 

raskosnim ienskim odajama bo^ata rimskoij^a doina u Sir- 
iniju lezala je Kmilija Marcija na udobnu pocivalu. ure- 
senu srebrom i plocicama oJ jantara, a pokrivenu tigro- 
vinom. Desnu je ruku, naslonivsi ju na svilene jastuke, podvinula 
pod j^lavu. Ijevicu je s lepezom nehajiio spiistila u krilo, dnk jc 
lijepu glavu sklonula na grudi. 

— bto je danas nioja krasna jjospodarica take nujna i za- 
misljena? — usudi se zapitati robinja miljcnica, koja je nize Kmili- 
jinih nogu na zemlji sjedila i drzala u ruci smutak papirosa, iz kojeira 
je do cas prije citala. 

Kmilija ne odgovori. Cinilo se, da i nije primjetila pitanja. Njcnc 
misli kao da nisu bile uz t»i stivt), — a ipak je bila sama nalozila 
grckoj robinji, da joj cita Plotina, Cemu je izabrala to stivo ? A 
cemu ga nije pozorno pratila, kad joj se prohtjelo filozolije? 

Bilo joj je dugo vrijeme. Njen supru g X'alentinijan boravio je 
s carem Galerijem na vojni, koja je duze potrajala, nego li se mi- 
slilo, a IlllUdU iL'llu-ostala sama u Sirmiju, gdje je njen muz imao 
velik posjed. Kopkinje su njcne u to vrijeme imale mnogo da 
pate . . . Ona je hila kci vrlo bogatih roditelja — jedinica. Raskos u 
ocinskoj kuci njenoj nije bila prosta i obicna; dolazili su tilozoti, 
pjesnici, umjetnici. Imala je izvrsne ucitelje, pa kad je odrasla, po- 
lazila je u Aleksandriji predavanja znanienitih muzeva. 

Danas joj se neobicnom silom namitale misli na proslost, na 
mladost njenu, i njoj se prohtjelo da se zabavi naukom, kojom se 
bavila za svoga djevojactva. AH joj se misli otkidale od knjige i 
boravile u proslosti. 



Lijetale su vrtovima i bibliotekama aleksandrijskim, kojima je 
ozvanjala rijec bogoduhih mudraca. Tamo je una upoznaki pleme- 

nitoga mlaH.'.n-a j~>jVpj^^^ Uciiiilo joj se, da su filozofi Ijepge go- 

vorili, otkadHi je slusala zajedno s njime . . . Kako je majsturski 
pkasticno Porfirije tumacii) Pkitina . . . uvadjao ih u tajne novo- 
pkitonske filozofije . . . Sve vise se dizao glasoviti ucitelj : govorio 
je o spasu duse ... o postu . . . proti kazalistu, pace i proti ze- 
nidbi . . . Sve vise i zanosnije slijedio ga Siren ... A ona? Ona je 
sve vise zaostajala . . . Postajala sve rastresenija . . . Ljubika je Sirena, 
ali ga je svakim danom sve tii manje razumjela . . . Jednoga dana 
— bilo je pred bibliotekom Serapeja — uhvatio ju za ruku. Skoro 
surovo. »\'olis li me?« zapita. Cudiki se tome pitanju, — ta on je 
znao . . . • Ako me volis,« nastavi on, »obecaj mi, da se nikad ne 
ces udati, nikad . . . razumijes Ii?« Onda je ona otisla, sva ogor- 
cena i nezadovoljna . . . Iza dugog vremena pohodila je opet biblio- 
teku. Kad je izlazila, opazila je na stubama Sirena . . . Priblizio joj 
se, ozbiljniji no ikad prije. Cekao ju ... — Ti danas nisi skisao 
Porfirija, Sirene? — upita ga brzo. 

— Ne. I ne cu vise. Ili mozda . . . ali samo za to, da njegove 
rijeC'i prispodobim s naukom, kojoj sam se od nedavna posvetio. 

— Sa kakovom naukom? — Nisi li bii) usliicen s nauke Por- 
firije ve ? 

— Nasao sam nauku savrseniju, nasao sam put spasenfa duse, 
nasao sam pravu vjeru. 

Njegove su oci uz to plamtile, kao dva plamena, pa ipak nije 
Emilija osjetila, da ju taj plamen grije; naprotiv, zazeblo ju pod 
tim pogledom i ona sapne pitajuci: 

— Zar . . . zar i ta nova nauka trail, da se rastanemo? 
On odgovori : 

— Za mene trazi, jer Ikjcu da pcistignem sa\-rsenstvo. 

— Rastanimo se dakle, — odvrati ona, — cuvali te bog(jvi ! 
I opet htjede otici, no on je zadrii. 

— Slusaj, — rece, — ja cu i tebi pokazati put, kojim sam se 
uputio . . . jedini, koji vodi k spasenju. 

— Pusti me, ja idem svojim putem! — I ode. 

— Boli me dusa zbog tebe, stani! — vikne on za njom ; ali 
ona se nasmijesi Ijutito i ne ogleda se vise na ni . . . 

Nije dugo jos mislila na Sirena . . . Srce ju nije \'ise vuklo 

k njemu; skoro iza toga ona se udala za ponosnoga Valentinijana . . . 

Sve ove misli proletile joj duhom onom brzinom, kojom samo 



_n8_ 

Ijudske misli letjeti inugu. Kao da su jnj se sve misli u jedan niali 
nSdale. tako joj bilu. 

Ali uspomena ju nije razblazila : bila je razdrazena. U njenoj 
se dusi krila neka vrst osvete pmti onoimi covjeku |er njen se je 
duh doduse nekad bistrio na zaru visokih znanosli, ali njeno srce nije 
se jos otvorilo suncanoj toplini . . . pravoj Ijubavi, pravoj plemenitosti. 

— Ne 6emo dalje citati ! — rece Emilija naglo, kad se prenula. 
— Neka se sve spreini za setnju : ncisiljka, pratnja, sve ! 

Robinja je bila navikla na hire svoje sospodarice. no ipak si 
je dozvolila da opazi : 

— Ali sad, gospodaricc . . . nijc ni poJne . . . ovdje nijc ubicaj . . . 

— Obicaj!? 5to je nieni do t>bicaja? Idem. 

I ve6 je uni§la u dnigu subu i sjela na srebreni stolac pred 
srebreni stolii, na kome je bila sila stvari. potrebnih za toaletu. 

Grkinja dade nal(»g radi setnje i pozove tri cetiri druge robinje. 
Bijedne se djcvojke prepale, kad su opazile, da je gDspodarica 
zle volje 

jedna y] pui.ne sva u straliu razvijali kosu, dnig.i klekiic, d.t 
joj veze sandale ; druge su opet priprem.de bjelilo, rumcnilo, pa 
crnilo za obn'ice, i don.isale odijela. Jedna ispusti iz ruke skupo- 
cjenu staklcnu posudicu i razbije ju. Nesretnica pogleda gospoda- 
ricu s izrazom punim uzasa i zguri se na tlu: je li nmlila niilost, ili 
je cistila pod? — a plemenita ju Kimljanka gurne nugom i zapovjedi 
Grkinji, da je dade tuCi po golim ledjima, sve dok cesijanje traje. 
A trajalo je dugo, dok .su kosu isce.sljali, savili je u visoki svitak, 
nakovrcali je i udesili, kako ce ta.stoj zeni najbolje pristajati. Onda 
su je obukli, a dvije robinje stale su namjestati naborc na tananom 
plastu, pribiruci ih i gladedi stapicima od slonove kosti. ( )gnuili 
su plast oko svoje gospodarice tako, kako bi se bolje istakla pla- 
stika savrsenog joj tijela. 

U to su javili, da je nosiljka spremna, a pratnja poredana. 

Emilija sidje iz prvoga sprata u peristil, prodje trijemom kroz 
vrt, pa kroz atrij na ulicu. U atriju su razgovarali nekoji klienti 
s upraviteljem kude. Pozdravili ju s pocitanjem ; a upravitelj podje 
za njom do nosiljka. Nadzornici su robova sa siboni u ruci vrlo 
pomno razredili citavu njima pov;jerenu mnozinu : najprije robove 
tkalce, onda crnu druzinu kuhinje, iza nosiljke ostale robove, kojima se 
pridruiila cijela fiikara iz susjedstva. Gospodja, s tankom koprenom 
oko glave. sjedne u nosiljku, kojuje sest krepkih robova na ramena 
uzelo. Povorka stane prolaziti ulicania i prostranim trgovinia, gdje 



119 

je sve bucilo i vrvilo od iivoga prometa. Tu sii okretui trsi'cjvci 
razvikivali raznovrsnu robu pred otvoreniin vratima svojih diicana, 
a svijet se gurao i goinilao pred njinia; tu se zurili brzi glasnici, 
tu letili teklici, da prave mjesta gospodskim kolima, koja su hez- 
obziruo jurila kaldrmom. U metezu zavade se Emilijini robovi s ne- 
cijom pratnjom, koja je poput razbojnicke cete okruzivala kola 
svoga gospodina. Emilija zapovjedi, da ostave tu vrevu, da podju 
pred grad. 

Pred gradskim vratima otvorio se vidik na Frusku goru, koja 
take nalici Sabinskim planinama kraj Rima. Emiliji se ute uzdah 
ceznje za velebnim gradom, ali ju za cas zaokupi kraj, kojim su 
prolazili. I s desna i s lijeva ceste, koja je vodila prema gori, bili 
su grobovi bogatih stanovnika grada Sirmija. Po koja mramorna 
klupa nasla se na terasi, na kojoj su bili smjesteni spomenici, a iza 
njih cvao po gdjekoji gi-m : bjelina se mramora i cvijeca pre- 
krasno isticala sa modrila cistoga proljetnoga neba. Krasota je pri- 
rode sve vise razdrazivala Emiliju. Nedaleko grada, s lijeva cesti, 
bio je velik vrt; vrata, do kojih su vodile nekolike stube, bila su 
sirom otvorena. U dnu vrta vidjela se velika jednostavna kuca . . . 
nisu je rijesili ni stupovi, ni drugi koji nakit, kao da je sve suvisno 
odstranjeno bilo . . . 

— Kakva je to kuca? — zapita Emilija vodju robova, koji je 
kraj nosiljke isao. 

— Ne znam, gospodarice, — odvrati rob, — cini mi se, da 
je nelcakvoga pogrebnoga drustva. 

— Stanite ! — zapovjedi znatizeljna gospodja. 

Robovi spustise nosiljku, a ona izidje i podje u vrt, zabranivsi, 
da ju iko slijedi. Bilo je u vrtu ponesto zapusteno. Uz puteve opa- 
zila je postamente, sa kojih su bili otkinuti kipovi, a na zidu vidjela 
je citave povrsine zbuke izbijene : valjda su tu nekad stajali relijeti 
ili slikarije . . . Kroz cvijecem ili mladim liscem osuto granje stabala 
probijalo svjetlo suncano, a sjena i svjetlo cudno se pod njima 
igralo na svjezoj zelenoj travi . . . 

Emilija podje jednom stazom i stigne na suncem obasjanu ci- 
stinu, zasadjenu prekrasnim ranim cvijecem. Covjek neki bio je 
sagnut nad gredicu i okapao je cvijece. Emilija prodje mimo njega 
i pogleda ga. Drhtne s neke slutnje. On je nije opazio. Ona se vrati 
istim putem, a on se uspravi. Stajao je u punome suncu. Otme joj 
se usklik. Taj plemeniti mir na celu, na citavom lieu, neki osobiti 
zar u oku : sve je to u jedan tren Emilija prepoznala ; sve joj se 



I20 

cinilo uvecano od onda. ntkad niie vidiela toira coxieka. Ustavi se 
pred njim. 

— Sirene, — zapita u cudu, — puznai li me jos ? 

— Emilija! bto te nosi anio ... pa ii ovd doba? 
Ona se nasmijesi: 

— Demon kakav . . . ili bogovi . . . 
Siren sahere ohrve. 

— Kakovi demoni, kakovi bo>rovi!? Zar ti nije nekad jo§ 
Porfirije razhistrio pamet svojom naukom. koja je morala dovesti 
do prave vjere svakoga, tko ju je dohro proniknuo? AH ti <ia i 
nisi cula, nastavi, ti si gledala one, koji su <;a slu.sali. Hila si povrsna, 
isprazna, kakova si i danas . . . inace ne bi u po bijela dana dola- 
ziia, pa zametnula razgovor s tudjim covjekom. < )dlazi odavle. nstavi 
me; ndavna vec ne veze me k tebi nista! 

Kmilija se uzbuni. 

— Tjeras me!? Znaj, i ja sam tebe davno zaboravila, ali 
danas . . . danas dosli su mi u pamet prosli dani ; a kad sam te 
ovdje prepoznala, nestalo je iz moga srca ognrcenje prema tebi . . . 
probudili se davni osjec^aji . . . Sirene, ne mrzim te . . . Jest, demon 
mi saptao one misli, demon me doveo amo . . . 

— Ah, — plane Siren, — jos i to! Odlazi, ntcista prikazo! 
Ciari tvoji ne ce me zatraviti, jer ti si smrt, a ja sam se napio 
vode zivota vjecnoga! Odlazi i ne bacaj p od noge cast matrone 
rimske, ; i tim prozimim odjedama kiti se pravim zensk im 
ures om: c^„.^ _ ,/_ 

— All, Sirene . . . htjede ona. 

— Nosi se od mcne, sotono ! — vikne Siren, prekrizi se i 
nacini tri puta znak kriza prema njoj. 

Kmilija se uplasi. Vjerovala je cvrsto, da ce ju Siren s tim 
znakom ureci. Uhvati se brzo za amulet od korala, sto ga je na 
vratu nosila, i pobrza na cestu. Bila je prevec nervozna, a da se 
dade nositi kuci. Potrci prema gradu, a uplasena ceta robova za 
njom Za maio — i pade na klupu, napola onesvijestena. Uzasno po- 
nizenje, koje je dozivila, porazilo je oholu Kimljanku. Sva moguca 
cuvstva vrzla se u njoj, ali najjace hijase mrznja. Tim se covjekom 
u zadnje vrijeme toliko bavila u dusi, kao da ju bas neka telepatija 
upudivala, da je on u blizini, pa ju napokon dovela k njemu A on? 
Sva se tresla od jada i uzasa. U grlu i na jeziku upravo je osjeciala 
gorkost. Jedva je disala. Robovi su zaplaseni stajali podalje i nisu 
se usudili ni pisnuti, da se ne bi mozda ova bura slegia na jadne 



121 

njihove glave . . . Ali se dogodilo protivno. Iza p6 sata sabrala se 
Emilija, ustala i mirno sjela u nosiljku. 

— Kuci ! — zapovjedi kratko. 

\'odja je robova vracao povorku kroz postranicne ulice i kroz 
nuzgredna vrata Emilijine kuce. Ona je posla u svoje odaje. .S\ukli 
su ju, sjela je u naslonjac i ostala duo-o nepomicna. Napokon skoci 
i zapovjedi, da se iznova spreme na izlazak. Ne mignuvsi okom, 
izvrsise robovi hir gospodaricin, ali na ulici stade hiliot i graja, kad 
se opet redala povorka pred kucom. U to izadje upravitelj i na- 
redi, neka se svi robovi razidju, tek sestorica da prate gospodju, a 
sestorica da ju nose do prefekta. Kao da se neki sjaj prostro oko 
nje, kad se proculo, da ide moznom gospodaru pokrajine. 

Pref ekt jc l-'i-i prototip visoka cinovnika riniskoga, kako ih 

je Dioklecijan" vjestim okom viadakackim znao izabrati, da preko 

njih ravna sudbinom dalekoga carstva. JiiiiLz4anznacaj, bistar i 

ozbiljan, YJ^an ..u^ravljac i pravnik, mogao se svako u nj uzSatt; jef 

■j'e'njegova riig.^^bila.-ad kamena. """ -^■— ■"— ■ ■»---'~--~^-:r.....„,^.. 

On se osjecao sudac u svem i svacem, jer je uvijek sasktsao 
mnijenje i onoga, koga je tko htio oklevetati. 

Njegove su se odluke uvijek temeljile na poznavanju Ijudi i 
prilika. Zapovijedi careve nije drzao samo na oko, vec i po smislu 
i nakani. Tim su rimski veliki cinovnici cesto jace nego vojska dr- 
zali na visini i u potpunoj snazi rimsku drzavnu misao. 

Bio je malo zacudjen, kad mu javise, da dolazi k njemu Emi- 
lija Marcija, glasovita Ijepotica, supruga centuriona Valentinijana. 
Nije mu bilo osobito ugodno. Smatrao je zeife^^jeconi, koje treba 
da rade uvijek pod nekim tutorstvom, a jos vise, ako su lijepe i 
razmazene, jer mu se cinilo, da su bas tada najvise raspolozene, da 
ucine sto nepromisljeno. 

Emilija mu nije sve po istini pripovijedala, vec mu jednostavno 
kazala, da je isla setati u stanoviti vrt, koji je drzala javnim, a 
tamo da ju je neki covjek, imenom Siren, uvrijedio, otpremio ju 
vrlo surovo, rekavsi joj, da otmenoj gospodji ne dolikuje setati se 
tudjim vrtovima, i prekorio ju s necednosti. Zahtijevala je, da prefekt 
kazni toga bezobraznika. 

Prefekt joj prijatno, ali ozbiljno rece, da ce stvar ispitati i 
pravedno suditi. Emilija ode nesto potistena. Nije sasvim zadovoljna 
biki s tim, kako ju je prefekt primio. Bilo joj tesko uko srca. 

Prefekt se drzao nacela, da se takve inalenkosti rjesavaju 
same sobom, pa se nije puno brinuo za stvar. Kad je Emilija \-i- 



122 

djela, da njena prituzba ne donosi zeljena uspjeha, pisala je svome 
muiu, a on je od cara ishodio pismo za prefekta, kojim se ovoinu 
nalaze, da ima kazniti Sirena. 

Prefekt dade Sirena potraziti i preda sc duvcsti. Siren je biu 
osvjedocen, da su ga uhvatili za to, jer je krscanin. Predao se 
dakle i mirno stupio pred sud, znajuci, da nije nista zla ucinio. 
Snebivao se od cuda, kad je razumio prefektove rijeci: 

— Kako si smio uvrijediti siipruji^u tako ntmena niuza, kakav 
je Valentinijan ? 

— Ja da sam ju uvrijedio ? Kako bih mogao uvrijediti supru^u 
Valentinijanovu ? — rece. — Ne poznam je. 

— Ne lazi! — otresito de pretekt. — Gospodja je sania izja- 
vila, da si ju obasuo uvredama u vrtu one vile, u kojoj stanujes. 

Kod ovili rijeci uvidi Siren, o cem se radi. OJlanulo inu. 

— A, — rece, — to je ? Gospodja je zbilja dosla u vrt, a 
ja sam joj predocio, da se ne pristoji riniskoj matroni razgovarati 
s tudjini covjekom u istom kakvom vrtu, da ne smije svoju krjepost 
na laku ruku uzeti, pa dati povoda neumjesnoj kakvoj sumnji. 
Pozvao sam ju na red. 

— I to je sve? — zapita upravitelj. 

— Po prilici. Vrijedjati je nisam htio; zelio sam, da se ne 
zaboravi. 

— Idi kudi, Sirena. — rece prefekt, — nisi kriv. 

Tim rijecima bude Siren otpusten. I vec se okrene da ode, 
kadno se prefekt sjeti, za sto li je Sircnu toliko stalo do vladanja 
tudje zene, pa se domisli, nije li mozda krsdanin, jer se samo oni 
brinu za tudje krjeposti, za tudji spas, kako vele. 

— Sirene, koje si vjere? — zapita prefekt. 

— Ja slijedim vjeru, koju nauca Gospodin Isus Krist, — od- 
vrati mirno Siren. 

Prefekt se promijeni u jedan ca.s. Nije davno. dosle su od Ga- 
lerija stroge zapovijedi, kojima se nalaze, da se krscani imadu tra- 
ziti i progoniti. pa ne ushtjednu li zrt\'ovati bogovima, da se imadu 
smaknuti. 

- Pa ti, krscanin, ti se usudjujes koriti rimske gospodje? Ti 
smijes da ih ucis pristojnosti ? 

— Pa bilo ti je pravo malo prije, — rece Siren. 

— Suti! — prodere se na nj nekoliko surovih Ijudi, koji su 
oko govomice stajali. Prefekt odredi, da ga odvedu u tamnicu. 

Sutradan dovedu Sirena opet pred prefekta, kojemu nije bilo 



125 

drago, da nia koga radi vjerskih pitanja has na snirt osudi; za to je 
pozvao Sirena, da zrtvuje pred kipom carevim ; tako je mislio pre- 
nijeti pitanje na politicko polje. 

Siren odgori niirnci, ali odrjesito : 

— Samo Isus je moj kralj ; ne cu da zrtvujem! 

Vec od jucer je ovaj slucaj zanimao citavi Sirmij , zato je 
sad bazilika bila puna svijeta. Na Sirenove rijeci podize se uzasna 
graja. Odjekivalo je svodovljem, cinilo se : bazilika se trese od vike. 

— Propast krscanima ! Smrt Sirenu ! — razahiralo se od casa 
do casa sred silne halabuke. 

Napokon dadose znak i svjetina se u tili cas uniiri, a pretekt 
dosudi, da se Sirenu inia odsjeci glava. 

I Emilija je posla gledati, kako ce Sirena smaknuti. BiLa je 
otupihi za krvave prizore u cirkusu, gdje je i ona cesto znala drzati 
palac dolje, pa je time i ona na smrt odsudila nespretnoga pobije- 
djenoga gladijatora. I ovdjc je htjela sjati jakoscu dulia. Krscani 
su prostrli na zemlju bijelo sukno, na koje ce Siren kleknuti. Emi- 
lija bila je ohola i okrutna, sve dok nije Sirena ugledaki ; ali kad 
ga je opazila, gdje slavodobitno kao triumfatur koraca prema bije- 
lome suknu, na kom ce primiti smrtni udarac, sva joj krv navrije 
cas u lice, cas k srcu, i ona osjeti, kao da se mrmor prisutnih krs- 
cana sabire i kruzi oko nje i tesko pada na njenu dusu. Kad su 
Sirena doveli na stratiste, mrmljanje se pojaca, kao valovi, kad ih 
bura uzbiba, culi se dapace usklici : Ubijte i nas! I mi hocemo da 
umremo!- Medjutim je Siren kleknuo, pokrivsi lice rukama, a krvnik 
mu jednim zamahom odrubi glavu. 

Takove smrti Emilija jos nije vidjela. Mnogi su krscani iz 
mnostva potekli, da zamoce nesto haljine s\-oje 
u krv mucenikovu, ili da si prisvoje komadic onom 
krvlju natopljenoga sulma ; razlijegali se usklici 
krscanski, dopirali do Emilije i neodoljivom ju silom 
privlacili k muceniku. Pristupi k mrtvome tijelu, 
klekne i pi:)ljubi rub njegova odijela . . . Kao iz- 
mijenjena vrati se kuci i pade u duboku, neiz- 
Ijecivu tugii. Za pol godine predje i ona medju 
krscane, a ne dugo poslije pretrpi mucenicku smrt 
na istome mjestu, gdje se je prolila krv Sirenox'a. 

Zagreb. 

StePa Iskra. 









ZAKOX SVRSXOSTI V PRIRODI. 



asim osje<5alima opaiamo, da u prirodi nastaju vjekovitc 
priMiijcne : sve se radja. prcradja i priradja, stn je nasim 
jezikom lijepo receno: priroda. Svaka od ovakili pro- 
nijena ima svoj uzrok, prema kojemu je ona ucin. Ako svakoj 
pramjcni ili pojavi i ne moiemo svojim osjedalima uvijek uzrok 
zamjetiti , no kako smo zamjetili pojavu kao uoin, moramo da 
zakljuciino i na uzrok, slijedeci zakon loi^ike: bez uzroka ne ima 
ucina. Kad sam, izasavsi na setnju, ostavio u sobi otvoren prozor, 
a povrativsi se kudi nasao ga zatvorena. nepohitan je zakljuCak, 
da je ovaj prozor netko zatvorio. Kad malo dijete u kuljevci 
place, mora toj pojavi, placu djeteta, bid neki povod ili izvan dje- 
teta, ili u njegovu nutarnjem or^anizmu. \"idedi drozda u krletci, 
mora da ga je netko unutra zatvorio. Pa tako bismo mogli neiz- 
mjernim nizom promjena u spoljasnjem svijetu materijalne prirode 
i u nasem nutarnjem svijetu i zivotu postupati, te demo uvijek do 
istoga zakljucka doci : do ucina i uzroka. Zakon uzrocnosti i 
savez izmedju uzroka i ucina postoji u svemiru kod .•^vakoga stvora 
i bica, od najmanjega do najvecega, od naj^jednostavnijega do naj- 
savrsenijega. 

Sa uzrokom spajamo cesto pojam: silu ili moc; ne pozna- 
vajuci naime nekoj pojavi uzroka, velimo : to je izvela neka sila. 
Sila i moc zamjenjuju se kao istovjetni izrazi, obicno se ipak pri- 
mjenjuje moc djelovanju razumna bica, docim silu prenosimo na 
djelovanje fizikalnih zakona prirode. 

L'zrok, koji djeluje prama stanovitomu ucinu, kao jasno predvi- 
djenoj svrsi, zove se namjerni uzrok (causa finalis). Odnos na- 
mjerna uzroka prema stanovitoj predvidjenoj svrsi zovemo svrsishod- 



125 

nost ili svrsnost, a zakon, kojim se taj odnus izraiava, jest z.ikon 
svrsishodnosti ili svrsnosti , takodjer p r i n c i p t e 1 e o 1 o «■ i c k i (ii,rcki : 
telos svrha, cilj, i logos nauka). Da zakon svrsnosti svoj izvor moze 
imati samo u takovu uzroku, kao zakonodavcu, koji je svrhu unaprijt-d 
predvidio i sve tako udesio, da se ta svrha pokici, dakle u inteligentnu 
bicu, to je istina, koju razum covjecji prenia neoborivim zakonima 
logike kao takovu priznati mora, te joj dalnjega dokaza ne treba. No od 
uiiina ne samo da smo slijedom logickoga zakona prisiljeni zaklju- 
citi na uzrok, nego i od kakvoce ucinka moramo da zakljucimo 
na kakvocu uzroka. Diveci se velicanstvenim tornjevima zagrebacke 
stolne crkve, ne moze zdrav razum zakljuciti, da su ih neuka i ne- 
stasna djeca sagradila, kao sto se ne moze zakljuciti, dn je di\-nu 
Homerovu Iliadu izpjevalo neuko dijete. Isto tako ne moze se zdravim 
razumom ustvrditi, da je ikada neumno zivince krjeposno djelo iz- 
velo, jer ne ima slobodne volje niti spoznaje moralnih zakona. Na 
osnovu dakle ovih neoborivih zakona moramo da zakljucimo ne 
samo od ucina na uzrok, nego i od kakvoce ucina na kakvocu 
uzroka. Nakon ovoga kratkoga uvoda da primijenimo princip teleo- 
logicki iliti zakon svrsnosti pojavama bioloskoga, t. j. organickoga 
svijeta bilinstva i zivotinjstva u prirodi. 

Promatrajuci ovaj svijet dolazi covjek do uvjerenja, da je tuj, 
sve pocevsi od neugledne diatome do libanskoga cedra, od si- 
cusnih vorticella pak do vijeka stvorenja covjeka u tijesnom odnosu 
i medjusobnom savezu prema odmjerenim svrhama talc(j uredjeno, 
da su bica najnizega organizma podredjena bicima visega, a (jva 
najvisega. Neorganicki svijet sluzi kao sredstvo svrhama organic- 
koga, u ovom opet bilinstvo zivotinjstvu, a sve opet kao sredstvo 
svrhama najsavrsenijemu clanu prirode, covjeku. Temelj ovoga me- 
djusobnoga saveza je zakon svrsnosti, iz kojega slijedi, da svaki 
nizi stvor svojom svrhom sluzi kao sredstvo svrsi visega, a ovo 
svrhama najvisega bica. 

Proucavajuci predmete organickoga carstva, opazit cemo ovaj 
uzrocni savez svuda i na svak(jm bicu. Ja cu se samo primjera 
radi zadriati kod nekojih. 

Svako organicko bice sastavljeno je od vise cesti kao organa, 
od kojih jedna sluzi drugoj kao sredstvo svrsi i ova svrha je sred- 
stvo drugoj svrsi, a sve cesti kao svrha sredstva su konacnoj svrsi. 
Uzmimo primjer na covjeku, Anatomija, t. j. nauka, koja nas uci 
poznavati pojedine cesti, od kojih je covjecje tijelo sastavljeno, i 
fiziologija iliti nauka, koja nas uci, cemu sluze i kako vrse tu sluzbu 



126 

pojedine cesti, pokazuju nam divnu, cijelomu saslavu tijela <>dgo- 
varajucu harmoniju pojedinih cesti. koje su prema s\Tsnosri lako 
uredjene. da sluie covjeku kao sredst\-o za pojedine s\The ani- 
: ' zivota, a sve ove napokon za polucenje uz\nsenih umno- 

; svrha. 

Jedan od najsa\-rsenijih spoljasnih organa na covjecjem djelu 
je oko. koje covjeku za pulucenje jasnoga vida sluiL Promatra- 
juci njegove kako vanjske sastavine: bjeloOicu. roienicu, cijevnicu 
(Gefarshaut), sarenicu, tako i nutarnje : vodenu tekucinu, lecku, caklo- 
vinu, pa sve do mrijeinice, sastavljene od najosjetljivijih zivaca : 
sve je tr ' ' . zakoni ' ctla tako, da 

se na mi - ■. slika \ - i. Istina, ima 

u divnoj pojavi vida tajna, koje Ijudi ne tnogu protumaciti; kako 
se naime sa-* na mrijeznici slike spoljasnih predmeta vidnim 

iivcem cent; ..... organu svih os<' '">> " ■> ''»nima saopce, a 

od ovud covjeku povrate; ali ipak : nili spoljasnih iii 

nutarnjih cesti moze covjek slijediti i protumaciti: kako sve kao 
sredstva k opdenitoj svrsi. ' vida sluie. .Medju vanjskim 

cesdma oka ima i takovih, h k u prvi mah ne vidi svrhe, 

te bi ih driao suvisnima; ako ih ipak pomnjivije promatrati uzme, 
mora da se divi i su i ove. na prvi pogled neznatne 

cesti prema zaje_...... , .^..>. ..Jesene. Zasto su n. pr. oku vedje, 

trepavice ili ohrve? Docim nutarnje sastavine sluie kao sredst\a 
za neposredno izvadjanje slike primanjem, lamanjem i sakupljanjem 
svijetlih zraka , pokriveno je oko spolja smjestenim spravicaraa, 
koje mu nutarnje osjelljive organe sdte od vanjskih nezgoda. 
Vedje, od njeinih misica i zivaca sastavljeni poklopci, na svako 
oko po jedan, imaju zadatak, da prednji nutamji dio oka. kada 
s\;jedo ulazi, neprestanim pomicanjem ciste i ovlazuju, da bude tim 
prozracnije. Trepavice. tanki vlasci na obrubu vedja, odstranjuju 
prah i drugu necist koja bi u oko mogla ulazid; a s druge ruke 
stoje kao na straii, jer kosnuvsi se i o najmanju skodljivu stvar, 
povedu vedje, da se zaklope i rim oko prod opasnosd zasdte. 
Jutrom, kad se co\jek umiva, moze opaziri. kako se na trepavicama 
nalazi kojekake necisti, k >ia se stranom ispod vedja, stranom spolja 
ondje nakupila, te je tak.j oko od nje sacuvano. Obrve. koje su 
poput dva vlasnata luka iznad svakoga oka namjestene. pobiru 
prah i znoj s cela, te ne dadu. da se na oci spustaju. Uz tolike jasno 
^^dljive prema zakonu svrsnosd udesene sasta\Tie cesri oka ima 
u njem svojstava , kojih ne vidimo . ali ih iz ucina spoznajemo ; 



127 

jedno od takovih svojstava je akomodacija iliti prilagodji vanj e. 
Prema zakonima optike odaljuje se slika predmeta od staklene (op- 
tickel lecke tim vecma. cim bliie se predmet lecke primice tako, 
da se slika nalazi u neizmjernoj daljini. dakle se za oko posve iz- 
gubi, kad predmet dodje u zariste (focus) lecke. Iskustvo nas uci. 
da zdravo oko sliku, dakle i sam predmet razmjeme velicine (n. pr. 
noz, pero, ili pismena) najjasnije vidi u daljini od 20 do 35 centi- 
metiira, koji razmak se zato i zove normalnom daljinom. Pa 
ipak vidi co\^ek takove predmete u manjim i vecim daljinama jasno. 
Ovo svojstvo oka zove se prilagodjivanje. Ucenjaci kusali su ovo 
svojstvo svaki na svoj nacin protrmiaciti. ali mu jos ne znamo za 
pravi uzrok; toliko je nedvojbeno, da mu izvor lezi u neizmjernoj 
mudrosti, koja je tim oko za predsudjene svrhe usa\Tsila. Bitne sa- 
stavine oka su u s^-ih zivotinja kicmenjaka (kraljeznjaka) u bitnosti 
iste, samo sto su priudesene prema okolisu i sredst\-ima, u kojima 
takove zivotinje zivu. Prema tomu su drugacije udesene sastavine 
oka u riba, koje u razlicito gustim vodama i u razlicnim dubinama 
zivu, te se u tim promjenama svjetlo drugacije lomi u oku, nego 
kod kopnenih i onih zivotinja, koje se mnogo zadrzavaju u visinama 
annosfere. Koli razlicita od drugih zivotinja mora da je udezba 
kod ociju onili, koje izlazeci nocu na plijen vide u mrkoj tami naj- 
manje zivotinjice, kojima se hrane: a kakova tek da je akomoda- 
cija ociju kod americkoga kondora, koji kruieci visoko iznad oblaka 
u \"isinama, do kojih se nijedna krilatica ne digne, vidi na zemlji 
plijen, koji trazi. Kao sto kod oka, ovoga najsavrsenijega optickoga 
instrumenta, razabire se divna udezba prema predsudjenim svrhama 
i kod drugih organa covjecjega tijela, a osobito kod gljoti iliti ja- 
bucice i uha, koji organi su uredjeni za govor, pjevanje i slusanje. 
Kao sto je oko najsavrseniji opticki instrumenat, tako su gljot i uho 
najsavrseniji prema zakonima akustike uredjeni organi, od kojih 
svaki imade s jedne strane svoju posebnu, s druge sluzi i kao 
sredst\o drugorau za obcenitu s\Thu. \'elimo, da je jezik organ go- 
vora, no to je u potpunom smislu samo u savezu sa gljoti. jer bez 
ovoga saveza i zajednickoga djelovanja jezika i gljoti bilo bi gi- 
banje jezika nijemo i nerazumljivo. Ovakav princip telicki iliti zakon 
svrsnosti \-idi se nedvojbeno iz uredbe svakoga organa i cijeloga 
sustava co\;jecjega tijela i ostalih zivotinja; s toga ne cemo se o 
tom dalje zadrzavati u zivotinjstvu, vac cemo dokaze tomu potra- 
iiti sa nekoliko prunjera u pojavama bilinstva. 

Uzmimo promatrati razvitak drveta. Ako covjek i ne moze 



128 

oznaciti svrhu sviikom orojanickom bicu, svakoj zivotinjici i svakoj 
biljci, all ne moze pobiti obcenitu valjanost tjore sponienuto>{a me- 
tafizicko-filozofskoiija nacela^ da jc sve ii prirodi taku postepeno i 
u medjusobnom savezu uredjeno, da bica nizcija orjianizma sluze 
za svrlie biciina visega, a ova bidiina najvisega i najsavrSenijega 
organizma. Da drvo toj (ipiienitoj svrsi sluziti moze, valja najprije 
da dodje do svojc poscbne svrhc, do potpima razvitka, do zrclosti, 
da se moze raspU>djivati i drii<^im opceiiitim svrliama slti/iti. Za po- 
lucenje njemu posebnc svrhe treba drvetu citav niz kauzalnom svezom 
spojenih ceslih i or^ana, >;dje jediio drii;;Mmu kao uzrok ucimi 
skizi. Promatrajuci prema fitotomiji (biljevnoj anatomiiit i li?!. il.iiriji 
ortjane dr\'eta, zabaNnmo se u kratku satno stablom 

Otk«)pamo li stablo potpunoma narasla drvcta (uralia, duba, 
javora itd.), naci demo spodnje orf^ane, kojima jc drvo zemlji pri- 
raslu: debclo, dalcko pruzeno ziljc, knje budc t.mje, cim dalje je 
od sredista prema obodu, dok se napokon zavrsi tankim iilicama 
iliti brandusima. Debelo zilje sluzi drvctii za sigiirnost, da ya 
iaki vjctrovi i vijori nc prevrnu; zato je zilje tim debljc i tim dublje 
i dalje pod zemljom razf;ranjeno. cim je diA'o stablom i ^ranama 
vise i obseinije, docim mu nebrojene tanke iilice sluze samo za 
upijanje hrane. Hranivo, koje bilje upija, je ili kapljevno tekude ili 
poput uzduha plinovito. Pr\'o upija bilina brandusima iz zemlje, a 
drugo liscem iz atmosfere. Ne mozemo ovdje dalje ulaziti u fiziolo- 
giju bilja, da razjasnjujemo, koliko mtmstvo imade u bilju raznili 
cjevcica, jazica i spravica, kojima ziljcm iz zemlje upijana lirana 
uzlazi. a lisdem iz atmosfere usisana siiazi bilinom ; dosta budi spo- 
memiti, da su na oko neznatne zilice na korijcnju, a HsCe na p^ra- 
nama tako bitne jazice, kojima se hrana bilinom razilazi, da 6e se 
drvo posusiti i propasti, ako bi mu se zilice na korijenju poodre- 
zale, ili lisde opetovano ocupalo. Da je tolika vaznost ovih sicusnih 
cjevcica i jazica za hranu, dakle za opstanak biline. vidi se i stotja. 
sto su ovi za hranidbu tako nuzni organi razlicito urcdjeni prema 
okoli.su, u kojem bilina zivi. Drugacije uredjene su zilice i liste na 
bilju, koje raste u vodi (bijeli i zuti lopoc, povodni orasak) ; druga- 
cije na onom, koje raste na kopnu, na kamenitom stijenju, na zraku 
itd. Ovu divnu udesenost pojedinih sastavina bilja prema posebnim 
svrhama opazamo osobito jasno u cvijetu i plodu. Promotrimo 
pup, u kojem pocivaju plodila i zametak ploda. Plodila : prasnici, 
pelud (zaplodni pra.^ak), pjestic sa njuskom i plodniconi (ovarium), 
obavita su kozuskom, sastavljenim od mekanUi, vise manje dla- 




Dr. FRANJO RACKl. 



RUDOLF VALDEC 



ZAGREB. 



129 

kavih Ijustica, sve njeinijih i mekanijih, cini se vecma priblizuju najniei- 
nijim cesticama plodila. Ovaj kozusak je divnom primjenom svrsi biline 
prema podneblju i ostrijem uplivu atmosfere razlicito udesen taku, da je 
gusci i topliji u studenim stranama svijeta, docim je tanji, dapace ya kod 
mnogih bilina u vrucem zemaljskom pojasu niti nema. A kako njeznim 
pokrovcima je zasticen tek dospjeli pk)d pocam od najnjeznijega 
zametka — klice, pa do skrajnje Ijustice, kojom je sjemenka obavita. 

Pi'ilagodjivanje, o kojem govorasmo gore kod covjecjega oka 
i drugih zivotinja, nalazimo takodjer i kod bilja, najocevidnije kod 
povodne biline iuti lopoc (auphor luteum). Ova lijepa biljka, koja 
svojim Icrasnim iutim cvijetom nase ribnjake i lagano tekuce vode 
ukrasuje, ucvrscena je na dnu podankom, dociin se list petljoin, a 
cvijet stapikom digne na povrsje vode. Petlje i stapke ravnaju se 
vazda prema dubljini vode tako, da su u plicoj kratke, u dubljoj 
duze. Isto svojstvo prilagodjivanja opazamo i kod iabogriza 
(hydrocharis morsus ranae). 

Princip teleoloski jasno se vidi takodjer iz geografskoga sirenja 
bilinstva i zivotinjstva. Promatrajuci bioloski svijet sa ovoga gledista, 
vidimo neosporivu cinjenicii, da su oba ova carstva, bilinstvo i zivo- 
tinjstvo, po cijeloj zemlji od jednoga stozera do di'ugoga udesena 
prema toplini, vlazi, hrani, u opce prema onim uvjetima podneblja, koji 
njegovu iivotu i napretku odgovaraju. Drugo je n. p. odijelo zivinstva 
i bilinstva na dalekom sjeveru i jugu, drugo u umjereniui, a posve 
drugo u vrucim pojasima. Badava ces prenositi pome sa polutnika u 
nase, a badava nase vocke i zelje s nasih u obratnicke strane. Isto 
vrijedi i za zivinstvo. Jedno i drugo ce pod vedrim nebom ovdje i 
ondje kuburiti i krzljaviti, napokon ce ipak podleci prevelikoj promjeni 
podneblja. Istina, da se gdjekoje biline i zivotinje promjeni donekle 
mogu prilagoditi, ali su medje te prilagodnje odvise tijesne, a da bih ih 
organizam prekoraciti mogao. To su cinjenice nedvojbene, koje nam 
jasno govore, da je svakoj skupini bilja i zivotinjstva za stalno pre- 
bivanje odredjeno na zemlji ono podneblje, koje njegovom orga- 
nizmu, njegovoj svrsi odgovara. Primjera za to navadjati bilo bi 
suvisno ; jednu ipak zivotinju spomenut cu, koja se, otkad Ijudski 
rod u medjusobnom saobracaju stoji, kao najjasniji primjer za ude- 
senost organickil] bica prema predvidjenim svrhama navodi, a to je 
deva, gam ila ili drome dar. Ovomu dvopapkaru je domovina 
sjevema Afrika, Egipat, Arapska, Abisinija, juznu Tatarska, cak do 
Indije. To su ponajvise suhe, pjeskovite, tropskim suncem isprzene 
zemlje, kuda covjek moze vise dana putovati, u da ne nadje hranc 

Spomen-cvie6e. 9 



I30 

niti vode sebi niti iivotinji. U tim daleko prote^iitim zeniljama 
ne hi bilo ljudskit<;a dnistva, saobrat"^aja, pronieta, niti trq^civine, ovi 
krajevi bili hi pusti i nirtvi za ostali svijet — bcz dt-vc. Ona je 
stvorena za covjeka u oniin zemljania, te su joj prenia toj svrsi i 
sve cesti tijela udesene, da biide u istinu ladja pustare. Dujiacka 
je do IQ mt., a sprijeda do 13 mt. visoka, srijed hrpta ima veliku 
fjrbu. vrata je podugacka, nogu tankih, papaka inalenih. Noge su 
joj u opce tako udesene, da moze na suhu, pijeskom zasutu ili ka- 
menitu tlu lako i sigrirm) stupati, a nozdrve moze zatvoriti tako, 
da joj vru<Ji, vjetroin razna^ani pijcsak ne moze u nos ulaziti. N'a 
koljenima prvih nogu i na gnidi otvrdjela joj koza u ozuljine, te 
moze klecedi na se uzeti jaiioca i terct. ^eludac joj je produzen u 
posebnu spravu, u koj«ij moze pitku vodu cuvati i vise stotina 
eno;leskih milja proputovati, a da joj je ne treba. Tako uredjcna tijela 
moze deva, optere<iena sa 300 do 400 klg., u vrudim africkim pustarama 
proputovati na dan i 30 en}j;l. milja. docim one, koje samn za ja- 
luuije sluze, a nisu odvi'ie nptereCene, mogu i dva puta toliki put 
provaliti. Njoj ne trcba bica niti ostniga, jer joj dostaje samo glas 
gospodarov. Clazba joj godi, pa kad je umorna, zasvira jasilac ili 
zapjeva svoju arapsku pjesmicu, na sto ona zumije i veselije kora- 
cati stane. Futujud stupa tako, da joj se koracanje niti najmanje 
ne cuje, jer su joj stopala obrasla nekom elasticnom tvari. Uz to- 
like koristi, sto ih covjek od ove zivotinje ima, valja dodati, da mu 
i za hranu siuzi. uzivajudi od nje meso, mlijeko i sir, doOim mu 
dlaka sluzi za odijelo, a posuseni gnoj za gorivo. Spojivsi sva 
svojstva ove krotke i dohrotudne zivotinje sa snatrenjem i zivom 
ma.stom Arapa, nije cudo, da se od nje mnogo zanimljivih prica i 
istinitih cinjenica pripovijeda. ja tu jednu od takovih pripovijedaka 
navesti, kako ju pripovijeda glasoviti arapski putnik Fatalla Sayeghir 
u 2. knjizi Lamartinova putovanja na istok. 

Putujuci u vecem drustvu Arabijom u Hedzas, pripovijeda Fa- 
talla: >Peti dan, posto smo prenocili pod satorima K!-Heradia, di- 
gosmo se sa svinia, da sediamo svoje dromedare, koje na veliko cudo 
nadjosmo, kako su i^lave u pijesak zatisnuie, te ih iz ovog polo- 
zaja nismo mogli maknuti. Beduini, prizvani u pomod, protumacise 
nam tu pojavu instinktom iivotinja, kojim osjecaju dolazak uzasnoga 
vjetra si mo una, toga strasnoga bica africkih pustara, koji pro- 
pascu prijeti Ijudima i zivotinjama, ako ih nezasticene na otvorenoj 
pustari zatece.« Dromedari osjecaju instinktom dvije do tri ure 
unaprijed ovaj strasni elemenat, okrenu se od vjetra i zakopavaju 



131 

se glavom u pijesak. Niti glad niti iedja, niti ikakova sila ne niogu 
ih iz ovoga poloiaja krenuti, dok uzasno nevrijeme potraje , pa 
trajalo to tri i vise dana. Da se spase od toga ubitacnoga vjetra, 
nadarila ih je providnost instinktom, koji ih nikada ne prevari, te 
nije samo njima, nego i Ijudima za sigurnost. »Videci,« nastavlja 
pripovjedac, »o cam se radi, obuhvati i nas strava, te se pohrinusmo 
za nuine mjere sigurnosti. Ne dostaje, da se konji smjeste u si- 
gurnost, valja ih pokriti i usi zacepiti, inace ih zadusi silna vijavica 
sitna vruca pijeska, sto ga vjetar proti njima tjera. Ljudi se sakupe 
u satorima, zatrpaju pomnjivo najsitnije pukotine i rupice, postavivsi 
vodu samo tako daleko od sebe, da ju rukom doseci uzmognu, 
a onda legnu na tie i pokriju se machtama (arapskim pokrivalima). 
Tako ostanu cijelo vrijeme, dok taj uzasni vijor traje, Jedva sto 
smo ovako sebe i zivinstvo osigurali, ali eto ti svih uiasa toga 
smrtonosnoga elementa. Uz strasno zvizdanje digose se oblaci vruca 
rdjasta praha, obarajuci na tie sve, sto mu je na putu, te za cas 
dignu se na ravnini brezuljci pijeska, pod kojima lezase sve poko- 
pano, sto se vijoru protiviio. Ako je koje udo tijela bilo odgaljeno, 
sprzeno je kao od vruca zeljeza. Uzasno ovo nevrijeme trajase 
deset sati strasnom zestinom, a onda popustajuci silom jos sest 
sati : joste samo jednu uru vise i eto nas podusenih. Voda, koju 
smo za pilo pripravih, zakipjela je, a u satoru bijase veca vrucina, 
nego u vrucoj turskoj kupelji. Odvazivsi se napokon iz satora, eto 
nam uzasna prizora pred ocima : petero djece, dvije zene i jedan 
muskarac lezahu mrtvi pod pijeskom jos goruce vrucim, a nekoliko 
je Beduina bilo sasvim pocrnjela i sprzena obraza, Kad vjetar simoun 
kojega nesretnika zahvati u glavu, krv mu udari curkom na nos- 
nice i usta, obraz mu nabuhne, pocrveni i za cas zadusen izdahne.« 
Svoj spas imalo je drustvo zahvaliti devi i njezinu instinktu. 
Instinkt je zivotinji prirodjeni nagon, kojim potaknuta cini i ne zna- 
juci kako, vec samo nekim predosjecajem bez znanja i shvacanja 
mekanicki, no vazda istim nacinom ono, sto je njoj ili vrsti joj za 
stanovite odredjene joj svrhe, u opce za hranu, rasplodbu, dakle 
za opstanak i spojene s njim svrhe bitno nuzno. Dakle je i instinkt, 
ova nerazrjesiva tajna prirode, telickoga znacenja, jer je nami- 
jenjen nedvojbeno predvidjenim svrhama. Prema sastavu i uredbi 
tijela i prema svrhama udesen je i instinkt svakoj zivotinji. Drugim 
nacinom ocituje se on n. pr. u slona, drugim u deve, drugim opet 
u ptice i insekta. Ovaj provodic, ovo ravnalo zivotinja za polucenje 
odredjenih im svrha kusahu gdjekoji protumaciti iz iskustva i navike 



13-2 

iivotinja. Nu kako protumaciti plivanje tek iz jaja izvaljenili pataka, 
koje vode jos nisu nikad vidjele? Ucenjak CIratiolet pripovijcda, 
da su se mlada steneta, koja jos nikad nisu vuka vidjela, stala grCe- 
vito tresti, kad su onjusila komad vucje koie. otkud im iskustvo? 
Iz uredbe dromedarova tijela vidi se, da su u njega neki po- 
sebni organi udeseni za posebnc svrhc i prema posebnim zcmljama. 
Ne mogu propustiti, a da ne spomenem jos jednu divnu uredbu druge 
vrsti zivotinje tobolcara (marsupialiai: klokana iliti kenj^urua, iz 
koje se vidi, da je predvidjenoj svrsi namijenjena. Mlado kio- 
kance rodi se nezrelo i nedoraslo tako, da bi dosav na sviet po- 
ginulo, da ne bude posebnom urcdboin hranila i zastitnih organa 
doskoceno. Kao sto je poznato iz zoologije, imade klokan-zcnka 
na trbuliu osirok tobolac ili vrecicu, u kojoj mlado klokanOe duze 
vremena hrani i cuva. Cuveni prirodoslovac De le Souftf opisuje 
slucaj, kako je zenka kcngura mlado polegla. Osjcjiajuiii poloiaj 
sjedne mali na tie, oslanjajuCi se na korijen debcla repa, ulivati vre- 
dicu prvim sapama, prihvati mlado i mctne ga nutar. Nu mlado ne- 
doraslo klokance ne moie prihvatiti sise, koja je vre<iici prirasla, jer 
mjesto potpunih doraslih ustiju inia tek okruglu rupu. Tuj mu mati 
pomogne, jer mu bradavku od sise utisne i pricvrsti u rupu. Nu da 
to uspije, te bude zivincetu sisanjem osigurana hrana, udesena je 
bradavka osobitom spravom. U tu svrhu ima na bradavici posebna 
misica, a misici pripojena je posebna kost. Posto je ovako u usta 
mladomu uvedena bradavka, ostone mu tako pricvr§<iena cijelo vri- 
jeme, dok je u vre<iici, jer kad bi se jednom otkinula, ne bi je ved 
niti mati mogla namjestiti, te je mlado poginulo. Da se pako ucvr- 
scena bradavka ne otkine, tomu je spomenuti mi uredbom doskoceno. 
Uz ovakovo sisanje, gdje su usta cijelo to vrijeme zatvorena, moglo bi 
se zivince, zaletiv mu mlijeko u dusnik, zadusiti. To je opet kod ove 
vrsti zivotinje tim zaprijeceno, da je dusnik posebnim kanalom sa 
vanjskim zrakom spojen, kakova kod drugih iivotinja ne ima, pa i kod 
klokana ga nestane, cim mlado doraste i ostavi materinu vrecicu, te 
ga mati samo onda opet nutra nietne, ako mu s polja pogibao zaprijeti. 
Pod svrsetak ovoga promatranja da spomenem joste jednu po- 
javu u zivinstvu, koja se takodjer samo sa stanovista telickoga pro- 
tumaciti moze. Ima nainie iivotinja, koje da budu zasticene proti 
ninogim neprijateljiraa, bojom tijela nalikuju na okolis, gdje iivu. 
Tako nalikuju ptice koke (gallinaeae) svojim tijelomna zemlju, 
jer na zemlji iivu, kao n. pr. sljuke, seve, prepelice, prutke, ialari 
i dr. Nekoji sisavci mijenjaju boju prema dobi godine. Aipinski 



J33 

zee (lepus variabilis) je Ijeti suro-sive dlake, a pocevsi od mjeseca 
studenooa je sasvim bijel, isto tako je granostaj (hermelin) Ijeti sure, a 
zimi sasvim hijele dlake do male kitice na repii. Rihica antennarius, 
koja zivi u Atlantskom oceanu, nalikuje svojim pjegavim tijelom pos\'e 
na morske haluge. O njoj veli prirodoslovac Osbek: »Nju je pro- 
vidnost bez sumnje zaodjela bojom nalik na lisce zato, da ju gra- 
bezljive ribe drze za halugu.« 

Op on OS iliti mimikra u uzem smislu je pojava, gdje zivo- 
tinja namjerice ne samo bojom, nego polozajem i cijelim drzanjem 
tijela oponasa drugu zivotinju, koja je posebnim, samo njoj vlastitim 
svojstvom zasticena od neprijatelja, pa se tako ovim tudjim svojstvom 
i oponasanjem spasi, jer ju neprijatelj drzi za oponasanu zivotinju. 

Instinkt, zastitne boje i oponos mogu se dakle takodjer pri- 
brojiti gore spomenutim pojavama u bilinstvu i iivinstvu, gdje um 
covjecji iz udezbe pojedinih cestih prema cijelomu sastavu orga- 
nickoga bica logickom silom kauzalnoga saveza mora da zakljuci, 
da je to sve uredjeno prema teleoloskom principu, prema zakonu 
svrsnosti za polucenje jasno predvidjenih i odredjenih svrha, da 
se iz ove di\'ne uredbe, pocevsi od najnizega pa do najvisega i 
najsavrsenijega bica, jasno i nesumnjivo vddi u cijeloj prirodi divni 
sklad, a iz sklada jasna inteligentna n a ni j e r a. Ima Ijudi, koji ovaj 
prema inteligentnoj namjeri udeseni sklad hoce da protumace me- 
kanickim djelovanjem materijalnih sila ; no proti ovoj izcezavajucoj 
manjini stoji savkoliki inteligentni svijet svih vijekova, koji u neiz- 
mjernom nizu pojava prirode, jer osnovanih na savezu uzroka i 
ucina, vidi nedvojbeno ocitovanje neizmjerne inteligencije, zacetnika 
svemira, svega vidljiva i nevidljiva, — zacetnika, »koji, kako veli 
sv. Augustin, nije takove sustine, da bi se Ijudskim ocima mogao \'idjeti, 
a cudesa su njegova, kojima sve stvoreno upravlja, svagdanjim vidje- 
njem tako slabo uvaiena, da divna i nedokuciva djela njegova i u 
svakoj klici sjemena nitko ne opaza.« Nikad se ne ce ovaj svijet, 
njegove pojave i promjene, djelujuce sile i zakoni, a to sve u 
skladu prema predvidjenim i odredjenim svrhama, inace a,^ 
shvatiti i protumaciti moci, nego poklonivsi se neiz- 
mjernoj inteligenciji bica, o kojem, odusevljen njegove )m 
prirodnom objavom, pjeva psalmista u io3. psalimi : 

^O Gospode, kako su velicanstvena Tvoja djela, sv 



si premudro uredio, sto je na zemlji, bogatstvo je Tvoje « M 
Zagreb. 




? 

Josip Torbar. 



GOSPODIX S KAPTOLA. 




rije kojili desctak uodina slaja.NC na Kaptulu zagicbatkom 
tek ne.sto dalje od »cme sk«»le« starinska kanonicka ku- 
l;'^ rija, za koju se po cieloj Hrvatsknj znalo i koju je doinaci 
kajkavski sviet svojom sladkom rieci i dobruiiudiuni nacinotn kratko 
tek nazivao »gospodinova« (s akcoiit<im dujfim na slovu i) kurija, i 
tim )U inislio ra/.luciti i)d svili trideset i tuliku kaiKJuiOkih kurija. 
S ulice nije se mogla vidjeti kuca, jer je bila sa^adjcna duboko u 
dvoristu inedju vrtovima i zavrtnicaina, a do ulice drzale se s jednojj; 
kiaja ogromnih dvokrilnili vratiju staje i ekonomske zgrade sa svojim 
zadnjim stranama, na dru:;i pak kraj vratiju vukia se duji^a i visoka 
zidana ograda, koja je na dva tri mjesta iinala uzidane svetacke 
slike i kipove. pred kitjim svakim je za staklom visjela crvena lam- 
pica. Na kraju te ograde, tik d<> susjedne kurije, bila su )oi. manja 
vrata za pjesake i prihodnike svakdasnje. Na jednim i drugim vra- 
tima bio je iz kamena izklesan nekakav opatski ili biskupski jryh. 

U toj je kuriji mnogo vise od cetvrt vieka nastavao kanonik 
Tomas Tobanciii, ili kako ga svi voljeli nazivati: >reverendissiiiuis 
Tomica*, — poznat rudoljub i dobar covjek. 

Kad sam ga ja upoznao, bio je vec u velikoj starosti, no nili u 
prvi taj cas, niti ikada poslije nisam ma ni u cem moran osjedati starca. 
Kretnja mu bila gotovo iivahna i laka, riec i jasna i brza, a lice uviek 
vedro. Cisto kao da je strujila oko njega i radost i Ijepota zivota. Zato 
mi se mozda jos jace u.-*jekla u du.su sponien na prvi nas susret. 

Bio me umolio susjed i prijatelj, neka idem umjesto njega na 
Kaptol k reverendissimusu Tomici, da mu izporucim njegove po- 
zdrave i izvinem, sto ne ce moci k njemu u Zagreb na Tom2isevo. 

Naravski, ja sam rado primio na sebe tu zadacu, jer sam go- 
tovo od djetinjstva slusao pricanja o »gospodinu Tomici<, o njegovoj 



135 

veseloj cudi, dobrom srcu i umnoj glavi. Od nekada zeliu sam, da 
ga upoznam, no — dok je starac izlazio jos iz svoje kurije i Kap- 
tola, bio sain diete, a poslije desio sam se izvaa doniovine; odkada 
se pak povratih, nije vise stari gospodin. pokizio u pohode k prija- 
teljima i negdasnjim znancima, vec je glavno skupljao druztvo u svom 
domu, kamo me nije prilika dosele doveki. 

Bas kad sam dosao k visoko zidanoj ogradi na Kaptolu i htio 
zakrenuti na mala vrata u dvoriste, bila su velika vrata sirom raz- 
tvorena i za cas je izasla kocija s kocijasem i inosom u pandurskoj 
modroj monduri na kozlicu. U prvi cas pogodih, da je to ekipaza 
reverendissimusa ; potuzih se u sebi na svoiu zlu srecu, jer u istinu 
u kociji je sjedio starac kanonik. No stari je gospodin opazio, da 
sam bio na malim vratima, te je odmali dao sustaviti kociju i poskio 
inosa k meni, da me upita, sto zelim. 

Kad je starac d(jznao za moje ime i moju nakanu, dao je skre- 
nuti kociju i rukama davao mi znakove, neka podjem u dvoriste. 

Kad se pred kurijom izrukovasmo i zakrenusmo u stubiste, 
gledao sam starca srednje visine, dosta krepka drzanja u odebelu 
tielu ; lice bilo mu je svjeze boje, ponekle zaliveno rumenilom. Sitne 
staracke oci cuvale su svoju tamnost i zarko se jos kriesile, kad hi se 
riec zivlje p(_)vela. Gusta, sasvim biela kosa pokrivala je dosta ve- 
liku glavu, isto i obrve nad ocima bile su sasvim siede i guste. Xije 
imao na sebi reverendu, vec dug kaput i uzlce hlace u cizmama, a 
to odielo bilo je brizno uredjeno i ni traga ni najmanjoj zanenicire- 
nosti, u koju stari Ijudi tako lako zapadaju. 

Primio me je tako Ijubezno i usrdno, da sam gotovo osjecao 
dragost i ugodu domaceg kuta. Bio on stari i dobri prijatelj ciele moje 
obitelji i cieloga roda, pa je cisto veseo bio, sto sam dosao k njemu. 
Da sam mu jos na hodniku morao obecati, da cu ostati na objedu, 
po sebi se razumije. 

Kuca mu bila puna Ijudi. Imao je kod sebe sestru udovicu 
s cielom mnogobrojnom obitelji, koja se sastojala iz djece i unu- 
cadi. Osim toga bila tu jijs prijateljica i drugarica sestrina, sirota 
stara na p6 sliepa i gluha, koja nije na cielom svietu iinala nikoga 
svoga, pa ju kanonik iz smilovanja uzeo u dvor, da sa sestrom 
igra u karte. Osim toga je jos drzao cetiri siromasna djaka na stanu 
i kosti, a drugoj cetvorici davao je objed i veceru, strogo pazeci, 
da se od njih u to ime ne iste nikakova pomoc u kucnim poslovima. 

[a sam prekrasan dan probax'io kod njega. I tako mi je ugodn 
i voljko bilo, da je vec davno zamracilo, kad sam ostavio gostoljubnu 



() 



kucu. Da, — nisatn tek ja bio kod objeda. Revercndissimus Tomica 
u tili je casak bio sloiio citavo druitvo. 

Mene dakako najvise je od sviju on sam zanimao, — gotovo 
zanosio. Fiilo u njein ii isti cas i ncsto <>d zapadno-cvropskogj pre- 
lata i nesto <>d onih negdasnjih hrvatskih kanonika iz vreinena tur- 
skih ratova, koji su u potrebi znali i sablju opasati, — a svakako 
najvise je bilo u njem one prave korenike hn*atskog negdasnjeg 
>gospodina€, koji je ponosit, da je Hrvat, kojemu su vazda na iimu 
pra\nce kraljevine Hrvatske i koji osjeda u sebi du/nost, da mu hiide 
kuda svakoni gostu draga i mila. 

Kod stola iipravu je eK :n i iiii>Loin kakovoy; staro- 

francuzkog crkvenog dostojaii- i >ancien rcLjim-a« nastojao, da 

bude zabava ugodna, a kad je stoloravnatelj, u osobi mladog nekog 
prevendara. poceo sa zdravicama, — eto iz starca na.seg hrvatskog 
vescljaka, koji se je prepustio veselju i radosti. Osobito rodoljiihne 
zdravice uznesose revereiidissimusa Tomicu. Kad se je nazdravilo 
domovini, pa onda uspjeiui narodne borbe za narodna prava, pa vla- 
diki Strossmayerii, - onda je starac cisto zamm mladica hvatao pokal 
i zanosnini riecima preuziinuo zdravicu, pa gotovo prvi intonirao rodo- 
Ijubnu pjesmu. Bio on naime jo§ iz garde starih Iliraca. Pavao Stos, 
Josip Kiindek, opat Krizmanid, biskiip brot bijaliu nni prijateiji i dru- 
govi u mladosti. Onaj zar i potrcba dusevna, da se iz svoga naroda 
ucini u istinu narod i da mu se izvojsti sloboda, sto je u ilirsko vrieme 
tako zarko plamtilo u lirvatskim grudima.u starca reverendissimusa To- 
mice nije nista popustilo nakon t<^likih narodnih neuspjeba i ^^ubitaka. 

Starac je sveudilj ostao vjeran svojoj zasta\i i svojim idealima. 
A nije se to tek pi»kazivalo na riecima i kod vesela stola. Svako 
narodno rodoljubno nastojanje nala/ilo je uviek u njem vjerna i 
pozrtvovna pomagaca. Uza sve liepe dohodke kanonicke on je bio 
gotovo bez imutka, jer pokraj uzdrzavanja i podpomaganja cieloga 
si roda, on je ipak pritekao kod svake narodne potrebe znatnim 
svotama u pripomoc. A u narodnoj borbi jos u velikoj starosti nije 
nikad propustio, da se ne zauzme za narodnu stvar makar osobnim 
uticanjem. Ma da je bio veliki crkveni dostojanstvenik i starac, opet 
se nije ugibao ni zacao, da ne preuzme na sebe koji korak, koji pohod 
ili inu kakvu duznost, sto ju zabtievala korist narodne borbe. 

.Meni je starac tako omilio, pa i sva njegova kuca, da nisam 
mogao doci u Zagreb, a da njega ne potrazim. Zadrzah li se pak 
dulje vremena u gradu, dogodilo mi se cesto, da sam svak dan sate 
i sate probavio kod njega. Ah, ona njegova duga, na p6 tamna 



137 

soha pod starinskim dubokim svodom sa starinslcijin stukaturom, — 
svi zidovi pokriti policama s knjigama, uvezanima u starinske koze, 
— u jednom kutu klecalo, pocrnjelo od starine i postavljeno pred 
propelom, u drugom kutu starinski pisaci stol-sekretar, — sve, sve 
jasno mi pred dusom ostaje, a najvise u duhokom naslonjacu sjedo- 
glavi starac rumenih obraza, zagrnut u kucnu kabanicu, obsivenu 
krznom, koji me je tcjli cesto sjecao na Durero\-e portrete, a koji me 
je vazda i svaki put prisilio na dobru volju i radost, gledajuci mu u 
vesele oci i smieskom osvietljene obraze ! Pak onaj njegov dragi nacin 
pricanja, ono dobrodusno posmatranje uz umne i duhovite pripomenke! 

Tako sam iz vlastitih njegovih rieci upoznao svu kroniku nje- 
govih dana, — dana, koji se nisu ni u cem izticali kakovim neobicnim 
doziyljajima, nu koji su me ipak sa svake strane zanimali, jer su 
bili jednako puni dobrote i po tom uviek puni radosti i Ijubavi k zi- 
votu. U velikoj svojoj starosti on je dapace pomirno i dobre volje 
gledao na zivot, podnasao lako teret, sto ga po sebi donose mnoge 
godine, — i za svaku sjenu, bacenu na sjaj zivota, on je nasao iz- 
prike i utjeliom si iu tumacio. 

— Dragi mladi amice, perillustris ac spectabilis domine ! — 
tako je redovito pocimao i nagovarao mene, dvaestgodisnjega mla- 
dica, sladko se i tiho nasmiesio, podignuo prst s opatskim prstenom, 
kimnuo glavom i zazmirio postrance ocima, pa potilio zapoceo svojom 
Ijubkom kajkavstinom : — Lepa su im to bila vremena, kad sem jos 
bil parvista, makar sem moral kanoniku Prelcu — vidiju v ovoj istoj 
kuriji — svaki den cizme snaziti i dobro naglancati, a to im ni bilo 
za onda lehko, kajti josce nisu kidi zmislili biks, a stari je gospodin 
samo od mene imeti htel taj pose), ar ja sem to bolse znal, kak 
negov inus. Hm, rad me je imel zato, i nemu se imam sve zafaliti; 
doklem goder sem bil v skolah dijackeh, on me je pri sebi derzal 
i onda on mi je poglavito pomogel, da sem dosel v seminarijum, a 
poklam on mi je pribavil kapelaniju v Bistrici, i pak onda brzo 
sem po negovoj pomoci dobil faru. Pak vidiju, kulikrat mi je znal 
reci, kad me je Jekciju predi skole spitaval : ^>Tomica, ako se bus 
dobro vucil, mores jos tu v istom dvoru, gde i ja, sedeti kak gos- 
podin* ; pak vidiju, miloscu bozjum, to im se za istinu dogodilo ! 

I starac uzeo bi mi pricati povjest svoje »kanonicije«, koju je 
u vrieme Jelacica bana zasluzio svojim rodoljubnim i covjekoljubivim 
djelima i nastojanjem oko podizanja puckih skola. Tako sam ja uza 
nj u duhu prozivljivao svih zadnjih sedamdeset godina nasega i 
javnog i sukromnog zivota. Starac imao je za cudo dobro pamcenje. 



a uz to, k;iko rekoh, znao je preljubezno pricati, gotovo draiestnu cavr- 
Ijati. A butiija s najstarijim bukovcem i nioslavcein nije smjela manjkati. 
Govorio je izkljucivo kajkavski. [ednoc mu to iztaknein — njenui Ilircu! 

— Je, kaj oceju — drajji mladi spectabilis -, onak, kak ih je 
mati navcila govuriti, itak je najslajse. Ja znain, da je morebiti lepse 
po slovnici ijovoriti, ali — vender — mojemu srcu najlepse je po 
domaci. — Kaj Oeju, kad je vise Horvatov, koji ^ovoriju taj vas 
'Sto«, — pak smo murali dati prav Gaju, kad je pocel pisati ovak, 
kak Granicari, Slavonci i Bosnaki govoriju. Sve za slogu ! Ali zato 
itak iistane nas gorni jjovor — nam n ' > Pak. drayi amice, ta 
nasa kajkavska rec. to je kakti mati svih _ ,.i. .viusov slavjanskili. Km 
dobro veli tabula, da su Ceh. Leh i Meh iz Krapinel Kajkavca razme 
i Rus i Ceh i svaki Slavjan. Morebiti, da su negda svi .Slavjani govo- 
rili tak kak mil Gdo bi to znal, da ni tak bilo? A segurno im je, da 
tu na jugu i dru;iac se s pocetka ni go\orilo. Tejam tam v Telopenezi- 
ju§u moreju najti imena sel i gora, koja glasiju kak naSa v Zagorju. 
Vidiju. da nemaju prav, kad se cudiju mojoj lubavi za kajkavsku rec. 

Cesto i precesto ne bude, da smo ustali sami. Stari je go- 
spodin suvise imao i prijateija i znanaca u gradu i u svoj zcmlji, 
a da ne bi gotovo uviek imao posjeta. I onda ostavili bi njegovu sobu, 
koju je nazivao bibliotekom, pa bi se selili u >palacu<, a inos Ianki<i 
taj cas bi dosao, da na stol postavi vino sa ca.sanuu Dakako, kod 
toga nije ostalo. Stari gospodin poslao bi po koju od rodjiikinja, 
da glasno pita, ne bi li se mogia prirediti mala »juzinica"«, k<id koje 
bi sestri ili kojoj necakinji opet glasno stavio pitanje, ne bi ii se 
na§Io gdje >malo perzolice, ali pisane pecenke, ali druge kakve pecen- 
kice?< — I iz >juiinice« razvila bi se prava pravcata obilna vecera. 

— Ah, vi mlada dendene.sna gospoda nekakvi ste pesimiste, 
gledite na ceme ocale na ovaj Icpi svetli svetl — znao bi cesto reci. 
— A nemate prav; gospodin je Bog bonnes znal, kaj dela. kad je 
isel stvarjati nebo i zemlu, i borme mu je lepo zislo sve, sve! Lepo je 
ziveti, samo treba oci odpreti i spametno okolo sehe pogledati. pak 
ja kriv, ako ne bu svaki brzo pregledal i videl, kak je lepo! A ne 
govorim ja tak zato more biti, kajti je z menom gospodin Bo^; bil 
milostiv i naredil z mene zagrebeckog kanonika i abasa ; ja sem tak 
govorii, kad sem bil siromak; ja sem i onda videl i znal. da je lepo na 
torn bozjem svetu! Zato i rad zivim, pak je Bog i Majka bozja opet 
z menom i daju mi ziveti i daju mi niojih osamdeset i tuliko let lehko 
podnasati. Kh, kad bu vura dosla, bu dosla, nek se vrsi bozja volja! 

Pa u istinu u velikoj svojoj starosti reverendissimus je Tomica 



1^39^ 

znao jos uviek naci uzitka u pogledu na Ijepotu prirode oko sebe : 
njega je kao kakva mladica znao i mogao uznieti Hep cviet, sjajno 
nebo, — dapace nije mogao slusati poj slavuljev, a da ne budc 
ganut i zadivljen. Isto se tako u sv^akom druztvu veselio i radovao 
kao najmladji od nas, a svaki Hep i plemenit dogadjaj u s\"ietu 
uznietio bi njegov entuzijazam. »Lepo je — lepo zivlenje!« znan 
bi reci. ->I moja najveksa je sreca, da dugo zivim!« 

Istina — nije ni ta niirna i vesela dusa ostala dugim nizom 
godina postedjena od oblaka i gromova, sto ill zivot svakome donese, 
a donese najvise po co\'jeku. Pretrpio reverendissiinus Tomica dosta 
toga od Ijudske ziobe i Ijudskog jala. Znao mi je koji put sHcne do- 
zivljaje spomenuti, no uviek bez ikakve srcbe. Naprotiv citav mi je svje- 
docio, kako se je uviek znao dici nad nizkim takovim napadajima i nije 
dopustio, da mu se k\'ari veselje k zivotu i da bi tek caskom dobrota 
morala u svem prepustiti mjesto drugom kojem protivnom osjecaju. 

— Naj mi dosti.iju veruvati, — nigdar se nisem srdil radi ta- 
kovih bedastoca. Znal sem, da ni istina — znai sem, da samo jal 
more takvoga kaj reci i zmisHti — pak mi je zal bilo — ne mene 
— kajti ja nisem nis zgubil — neg mi je zal bilo — onoga bedaka, 
koji se je srdil i negdi necemurno v sebi grizel i tak si je kvaril 
sam svoje zivlenje. Bogcec ! — 

I starac bi uviek kod toga svrsio zeljom, da bi dobri Bog 
oprostio zabludjeloj ovci pa bi okrenuo razgo\^3r na veselu kakvu 
stv'ar, — obicno kakvu saljivu pricicu o tom ili onom znancu. 

Kada je stupio u devedeset i prvu godinu svoga zivota, nekako 
samo se od sebe desilo, te je taj rodjendan bio dan velikog slavlja. 
Sa sviju strana dosH prijatelji i postivatelji, da se vriednom starcu 
poklone. Stari kanonicki dvor cisto suniio i ozvanjao 
od veselja i radosti. 

Starac si nije dao uzeti te ne bi bio sluzio na taj 
dan veliku abacijalnu misu. I meni ne moze nista osla- 
biti onaj veliki dojam, sto mi je dusa primila, kad sam 
vidio starca u dubkom punoj katedralki pri oltaru, te 
ga slusao gotovo krepkim glasom zapjevati : jSur- 

..... f^^- 
duboku i vrucu zahvalnost, da dozivljuje taj cas ! 



sum corda!« Cisto sam slutio svu svetost, sto ju 
starost sama po sebi nosi, i vidio u starcevu lien 




Dcor Gredice. 

Ksaoer Sanclor GjalsUi. 



SAMSUXUV GEXIj. 



^•"k / cT iivljenja, kje se dalec skrivas! 
■ /- y'. O jaz sem mlad, napojen cvetnih nad. 
^ X. Jf^ In kcr naooicn cvetiiih nad in mlad, 



■■^-TS? In kcr napojen cvc 
V^^ -jMj \'eselega se cutiin, 



niocnega, 



^"fy >5^ Yia. orla zmogel bi mogocnega, 
Da tigra zmel bi krvolocnega, 
Da oslov cclo credo bi prevpil, 
In ko bi se kricali z vsoj mocjoj, 
Z oslovsko bi celjustjo jih pobil. 
O jaz sem mlad, napojen cvetnili nad, 
In nikdar nocem bid samo svoj 
In vedno hocem le pravicen boj. 



Genij: 

Vecer zivljenja, kje bi bil se tvoj ? 
Morda, morda ni dalec pred teboj. 
Kazalci na zivljenski kratki uri 
Premikajo se kakor blisek hitri, 
In solnce se po vzhodu ze zataplja. 
Telesni clovek, kaj si? Kaplja, 
Ki trepeta na tenki, slabi vitri 
In precej kane. ko se \ntra zgane. 



Tvoj dan koncan ? — O ne ! Nikdar! 
Ni takrat, ko se zgubis siv in star, 
Ni takrat, ko zapres poglede truden. 
Tvoj srcni duh ne bo iniel vecera. 
Inie bo tvoje vekomaj slovelo, 
In glas o tvoji moci bode slul, 
Ko davno ti ne bos ga v grobu cul. 

A le na delo brz, le brz na delo, 
Da bode lepse, preje praznovan 
Naroda tvojega vstajenja dan ! — 



Koscica pod Kumom. 

Anton Mcclcecl. 




V > 




HORVATI I XJIimVI GUSFODAKI. 

0238.-1481.). 

Du.ikiivu na iztoku pn istira.se se u srodnjeni vijeku neki posjed 
/ (terra, predium, possession koji se u latinskini spomenicima 
zoveCroac, L'rvati, Choruati, Horwati, Horwaty, 
Horvaty. Horuaty, Ho rw a thy, pace i Hurachy i Arroad! 
Gdje je has taj posjed bio, ne moze se jos posve izvjestno ustanoviti; 
ali je vrlo vjerojatno, da se je stcrao u okolisu danasnjih .Starih 
Mikanovaca. Ti su .Nlikanovci svakako stare mjesto, jer se jos u 
izvjestaju Petra Nikolica <>d god. l66o. kaze, da je »in pago Micha- 
novczi« crkva sv. Bartolomeja apostola; a u popisu Djakovstine od 
god. 1702. citamo doslovce: >(SeIo MikcUiovci) crkvu imadu zidanu 
dohro stojeCu, koja jest na slavu sv. Bartula ugradjena ; u s t a r o 
vrime ovdena bilo je misto tahorsko kod sela od zemlje ugra- 
djeno, Mikanovacki sanac zvani, od kojega temelji do sad a 
s e nahode.t * 

Prvi put spominju se Horvati g(jd. 1238. L' ono vrijeme hili su mu 
vlastnici vitezo\'i sv. Ivana ili Ivanovci (domus hospitalis Jerosolymi- 
tani, cruciferil, koji su driali prostrana posjedovanja po citavoj Hr- 
vatskoj i Ugarskoj. Pomenute godine potvrdio im je kralj Bela 
s privolom svoga hrata, kralja i hercega Kolomana, sva njihova 
imanja, medju njima i > terrain ad decern aratra, nomine Croac, a 
castro de Walkoy exemptani, quae est contigua terrae eiusdem domus, 
quae vocatur Magna villa, cum silva pertinente ad ipsamt.** Kad je 

* Smiiiklas, D\'ijestogodisnjica oslobodjenja Slavonije, II. str. 11. 71, 333. 
— *♦ Fejer, Codex diplom. Hunir. IV. i. str. 104. 



143 

inalo o-odina pcislije, naime 1244., isti kralj Bela bosanslconiu biskupu 
pot\-rdio darr)\-nicu svog'a brata Kolomana za Bliznu i Djakovo, 
sponunju se pri opisu medja djakovackih ne samo Horvati, iiego 
i Veliko selo ili Magna villa (Xogfolu - Nagyfalu) kao pusjedo- 
vanja vitezova sv. Ivana. Iz opisa medja u povelji razabireino, da 
je Magna villa (Nag\-falu) stajala negdje kod danasnjih Kesinaca, a 
Hiirvati (Urvati) kod Starih Mikanovaca.* 

Po oskvidnim izvorima ne mozemo znati, kako su dugo vite- 
zovi sv. Ivana driali mjesta \'eliko selo i Horvati. No svakako je 
vjerojatno, da su oni ondje podigli, ako ne grad (castrum), a ono 
barem dvorac (curia) i crkvu, mozda onu, koja se jos na pocetku 
XVIII. stoljeca spominje kao crkva sv. Bartola. Staino je medjutim, 
da je vec u prvoj polovici XIV. stoljeca u mjestu Horvati, kao i u 
susiedn(.)ni Velikom selu obst<ijala crkva, kojom je upravljao svecenik, 
i da je ta crkva spadala na arcidjakonat »de Ossiag« (Oziag, Ozi- 
uagli, Oz3'nag), a po njemu na biskupiju u Pecuhu. Gcjdine 1333. — 1335- 
spominje se u Horvatima (Hurachy, Choruati, Arroad) neki sve- 
cenik >sacerdos Fabianus«, a u Velikom selu (Magna villa, Nogfalu, 
Noglfelw, Noglfelwi) neki »sacerdos Blasius< , koji su rimskoj stolici 
davali po 30 do 50 banovaca na godinu.** 

Malo zatim nalazimo kao gospodare mjesta Horvati neku ple- 
micku porodicu, koja je po torn mjestu primila pridjevak ^de Hor- 
\vathy«, te koje su clanovi brzo stall zivo utjecati u povjestnicu ne 
samo Hrvatske, nego i Ugarske. Vec i. travnja 1348. spominje se u 
jednoj povelji »n obi lis vir magister Petrus fill us Pauli de 
Horwat}-* kao odlican vlastelin u Vukovskoj zupaniji, kojemu po- 
vjerava kralj Ljudevit, da provede diobu imanja izmedju supruge 
magistra Ivana Gyleta i supruge Stjepana Morovickoga.'** Taj se 
Petar Horvat, sin Pavlov, iztice i drugim prigodama. U rujnu 1351. 
boravi »magister Petrus, filius Pauli filii Thome dicti Aranyas de 
Hor\vati« blizu grada Baca (prope civitatem Bachiensem), gdje je 
palatin Nikola Konth bio sazvao sabor onih zupanija iztocno- 
slavonskih i juznougarskih, koje su od pol stoljeca bile privaljene 
banovini Macvi. Na tom je saboru Petar Horvat u ime sviju pie- 
mica vukovske zupanije (pro universitate nobilium cnmitatus de 
W'alkowj ustao na obranu s\'ojili drugova, koji su se prutivili ne- 
komu ugovoru izmedju grofa kraljevske komore i ostalih zupanija 

* Tlieiner, Vetera .Wonuin. Slav. ineriJ. I. str. 207 — 29S. — ** Momim. 
Huns;. Vaticana 1. str. 245, 270, 2S0. 2SS, 299, "514. — Khiic, Povje.st Hrvata, 

]I. T'rilozi, str. VI— ^•II. 



H4 

ijlede placanja dobitka kraljevskoj komori (lucrum camcre re^^isi.' 
Jamacno se je plemstvo vukovske iupanije, koja je jos nedavno 
pripadala Slavoniji, opiralu nastojanju kralja Ljudevita, da ga iz- 
jednaci s ugarskim plemstvom.** U veljaci 1355. nalazinio Petra Hor- 
vata u Budiinu, gdjeno kao > procurator* (odvjetnik) Klizabete od 
Nijemaca (de Nempti), supruge bivsega bana luacvanskoga Andrije 
Lackovica, pred sudcem kraljevskoga dvora Nikolom Drugethom 
zastupa pravo svoje stranke proti sinovima i unucinia Stjepana 
Morovi(ikoga, koji bijahu Klizabeti i suprugu joj Andriji Lackovidu 
ugrabili sva imanja njezina roda u vukovskoj i srijcmskoj iupaniji.*"* 
Parnica bi 18. veljace rijesena u prilog Elizabeti i suprugu joj Andriji. 

Magistar Pctar Horvat ostavio je za soboin tri sina: Pa via, 
I V a n a i L a d i s 1 a v a. Oni bastinise iza otca ne samo Horvate u 
vukovskoj iupaniji, nego takodjer Orahovicu (Orehoucli) u pozezkoj 
i Banca (Bancha) u backoj zupaniji. K tomu se posljednjih godina 
vladanja f.judevita kralja pudigose do velikih Oasti: Ivan postade 
god. 1376. banom niacvanskiin, koju je cast obnasan do god. 1381.; 
a Pavao zasjede god. 1379. stolicu zagrebacke biskupije. Cini se, da 
su oba brata bila u osobitoj milosti kod kralja Ljudevita, jer im je 
povjeravao vrlo zamasne zadat^e. Bana Ivana (Ivanisa) posiao je 
1380. s vojskom u Napulj, da pomaze Karla Drackoga proti kraijici 
Ivani, a biskupa Pavla rabio je u diplomatskim poslovima, narocito 
u Italiji. gdje je biskup Pavao zastupao svoga kralja, kad su utana- 
cili niir u Turinu 8. kolovoza 13S1. 

Upravo blize poznanstvo s napuljskim kraljem Karlom Drackiin 
doprineslo je najvise, da su se braca Pavao. Ivan i l.adislav Horvati 
po smrti kralja Ljudevita Velikoga okupili oko stranke, koja je ra- 
dila proti njegovoj kderi Mariji i zarucniku joj Sigismundu, a u 
prilog napuljskomu kralju. Jamacno bilo je i razmirica izmedju Gor- 
janskih i brace Horvata u zavicaju njihovu , u vukovskoj zupaniji, 
gdje su bili najblizi susjedi. Poznato je dovoljno, kako su bra<^a 
Pavao i Ivan Horvati doveli Karla Drackoga u Budim, te ga posa- 
dili na prijestolje ; zatini kako su nakon silovite smrti njegove (24. 
veljace J386.) stali na celo hrvatskoga pokreta proti kraijici Mariji, 
majci joj Jelisavi i palatinu Nikoli Gorjanskomu. Znade se takodjer 

• Nag>', Codex Andegavensis V. str. 516 — 518. — *' U dekretu kralja Lju- 
devitj od n. prosinca 1351. Sitamo u artikulu 12. »Lucrum etiam camerae nostrae, 
nobiles inter flunos Drava, Sava, ac de Posega, et \"alko, cum aliis \'iris no- 
bilibus regni nostri unanimiter solvere teneantur* . . . Corpus iuris Hungarici, 
Budapest 1S99. I. str. 174. — ••* Na;^-, Codex. Andeg. VI. str. 262-267. 



r43 



i za pokolj 25. srpnja 1386. izmedju Djakova i Gorjana, gdje su 
braca Horvati osvetili smrt svoga Ijubimca kralja, te zarobili obje 
kraljice i uhili omrazenoga pakitina Nikolu Gorjanskoga. Braca 
Hdrvati mogla su se zajedno sa svojim drugovima pripraviti za tu 
odmazdu upravo na svom posjedn Horvati, koji je, kako znademo, 
medjasio s Djakovom, a valjda i s Gorjanima. 

Za zestokih bojeva, koji su slijedece godine 1387. bjesnili iz- 
medju privrzenika kraljice Marije i supruga joj Sigismunda s jedne 
strane , a pristalica napuljskoga kralja s druge, stradala su vrlo 
miK.igo imanja brace Horvata ne same u vukovskoj iupaniji, nego 
takodjer u pozezkoj i backoj. Vecina velikasa u tim zupanijama 
bila je uz Mariju i Sigismunda protiv brace Horvata. Ne samo 
Gorjanski, nego i Treutuli od Nywne, zatim Korogji, Morovici, pace 
i neki plemici od Bance digose se na Horvate, koji bijahu primili 
pomoci od Bosanaca i Srbalja. U tim bojevima pogibe Ladislav 
Horvat, a Ivan Horvat spase se jedino tako, da je pobjegao u Bosnu. 
Tada izgubise braca Horvati sva svoja posjedovanja, te jos god. 
1387. darova kralj Sigismund posjede Orahovicu u pozezkoj iupa- 
niji i Bancu u backoj Nikoli i Ivanu Gorjanskomu, sinovima pala- 
tina Nikole.* Vjerojatno je torn prigodom rod Gorjanskili dobio i 
posjed Horvati u vukovskoj iupaniji, te je tako 
porodica Horvati bila lisena svoje djedovine, od 
koje je prezime pirimila.'* Jos god. 1408. potvr- 
djuje kralj Sigismund Gorjanskima sva njihova 
imanja i posjede, a medju njima spominju se sHor- 
vathy^. u vukovskoj iupaniji.**' Rodu Gorjanskih 
ostadose Horvati do izumrca njihova godine 14N1. 

* Fejer, Codex Jipl. X. 3. str. ,12 — 322. Starine ju- 
t;osl. akad. V. str. no. — " Fejcr, Codex tlipl. X. .). 
str. 672. — *'* O porijetlu porodice, prozvane »de tlor- 
vathy«, vidi dra. Rackoga u Radu, II. str. 113 ; zatim cla- 
nak dra. M. Wertnera : »A Horvatiak elcit 11 casopisu 
;»Szazadok<i od god. 1S97. (tccaj XX.KI. str. 514 — Siii.i. 




Zaqrcb. 



YjeUoslao Klaic. 



Spomon-cvie6e. 



^1^7^^"^^ 




XOC KOI) CRKVE. 




ijcpa me no»i izvabila iz ifeiije. S krunicoin u nici podjem 
tamnim i tajinstvenim samostanskim hodniciina u main dvo- 

'^ risle sv. Ivana Kapistrana. Kazbijeno kainenje starih spo- 
menika, tainne stijenc crkvene. zazidana vrata j^robnice, — a sve 
to zavijeno u mjesecevo polusvjetio, magnetic ki uplivase na mene, 
te i nehotice sjedoh na kamcni ^tup . . . Za malo prestali mi prsti 
pomicati zrnje krunicino, a misao se zavezla na krilima m aite ne- 
preglednom pucinom proslosti . . . 

Preda mnom tamna i hiadna jijrobnica. X'ijekovi zakapalui di- 
vove 11 nju. Ne ima pod suncem rumenih usana, koje hi ma i 
saputati znale iz svoga pametara o njima — njeinim i krvavim, 
a vaznim u tragicnim partijama povjesti hrvatske . . . Zakopase ih 
vijekovi, da u mirnom snu zaborave na krvavu haljinu svoju, knju 
su casno nosili za cijcla boravka svoga medju svijetom. Zakopase ih 
u taj jedini azil mira, da pocinu i da se tek katkad na p6 prenu 
pri pomisli na koju svjetlije upisanu godinicu rodjene biografije . . . 
Hladne stijene, velioajni stiipovi i sve druge vec oste(iene sasta- 
vine umilne gotike na crkvi mrtvi su svjedoci slavlja njina i ku- 
kanja. One su stara, otrula zalosna vrba, koja se nijemo oborila 
k zemlji, te valjda jedino za vrijeme bajoslovne nocne vladavine 
umije da prica u elegijskim stihovima o slavi truleza, knii ie u 
grobu . . . 

Laki vjetric propuliavase mjesecevo bljedilo, koje se prosuJo 
otajnim tim krajem, noseci izjuznih krajeva uz svoju carobnu pjesmu 
u njedrima smjesu mirisa. Ucini mi se u prvi mah, kao da sam kraj 
necijega odra u cmoj, sjajno rasvjetljenoj dvorani, punoj rascvala 



147 

cvijeca. Prividi mi t^e, kao da vidim i cujem zene, koje mole za is- 
pokoj duse, 

. . . U pobocnoj kapelici, pred zatvorenim zeljeznim lijesom 
skromna redovnika, a slavna junaka, Ivana Kapistrana, nepomicno 
kleci p()y;nute glave imenovani kralj Bosue : Nikoki Ilocki. Nemimi 
plam svijeca kao da silom prodire velo dima i posve neobicno po- 
igruva \-isokim eelom Nikolinim. Cini se, kao da taj plam od dra- 
gosti Ijubi celo, u koje su toliko puta kao u znak spasa prozirale 
nade vaskolikoga kraljevstva ; pred kim je tamnio sjaj ovjencanoga 
polumjeseca, koje je zavrijedilo, da mu se namijeni kruna izdisuceg 
kraljevstva bosanskoga . . . Oci su mu zaklopljene, kao da ne mogu 
da gledaju nemile zbilje, porusenih ideala. Stekao sjajan ugled, silnu 
moc, ime mu se na daleko znalo, ali se ipak nije osjecao sam dosta 
jak, da poluci, sto je naumio. Da uskrisi slavu svoje domovine, htio 
je da ucviljenoj ropkinjici Bosnoj skine suzama orosene verige, htio 
je, da na ratistu krsta i polumjeseca sebi podigne prijestol, visoki 
prijestol, a s njega da klikne cijelom hrvatskom rodu: -'Svanulo nam!<^ 
Toga nije mogao sam, trebao je Boga, njego\'e pomoci. I nasao ju 
11 Ivanu Kapistranu . . . Ali kada je vec mislio, da je siguran u 
svomu naumu, — sve njegove nakane padose, ne od topova ili sa- 
balja: ledena ih smrt spravi' s Ivanom u lijes . . . 

Dugo je klecao nepomican junak, uzdisuci katkada : »Propade 
sve!« . . . Napokon otvori suzama nakvasene oci, a lice mu se zasja, 
odavajuci neku nadu : »Ne, nije propalo sve ! Tvoja spomen, Ivane, 
mora prosjati vijekove, jer si Ti svjetlo s neba, a u krilu Tvoje uspo- 
mene ne ce izumrijeti ideali moji i moga naroda!« . . . 

. . . Tajinstveni susanj lisca rasplinu ove misli i masta pmdje 
godinama, kao brz potocic livadama, dok se ne ustavi na krvavim 
stranicama. »Bijeda i nevolja« naslov je tomu poglavlju. U zadus- 
Ijivom zraku vlasti otomanske orisana je sila bolje, nego li ju ikoji kist 
moze izraziti. Nemila je vanjstinom, srcem je pohlepna i krvi zedna. 
Kada se njena ruka pruza, da pokaze nahuskanim slugama cilj na- 
kane svoje, kleca i sijedi starac, drsce i cedo u utrobi majcinoj, 
Nitko je slomiti, nitko joj se pribliziti ne smije i ne moze do siro- 
tana fratra, koji ju zaklinje ganutljivom rijecju svojom i bozjim po- 
slanjem te odvraca od groznih zamisli. 

Nejednako se pise epilog . . . Kod gdjekojih je mnogo krvi, 
a kano stijeg, kano znak da je sila pobijedila Ijubav, povrh dimecili 
se trupli jedno strsi u vis, truplo fratra, ujaka, oca. Lice mu je 
blijedo, izraz blag, usta kao da ce progovoriti : kako je slatko 



M« 



umrijeti za Bof;a i svoj narod! . . . Kod druj^ih u lisnatoj §umi — 
crkvi naravnoj — pri svjetlosti mjeseca, iiz tilii i topli sapat vijer- 
nika — koji kao da se bori sa susnjem lisda i oladnooom noci — 
sluzi ujak misu zahvalnicu. Pred njim kleci nekoliko nesudjcnih 
zrtava — kleci, da uz spaseni zivot tjelesni utvrdi i du§u krulunTi 
vjfcnoga spasa . . . 

Spas! Vjecnost! Uronih se u te misli, a one me dovedose do 
beskrajnosti. Bacih u nju jedan pogled, ali se izgubi pos\e, kao kad 
pane kap kise u more . . . Prenuh se : preda mnom pocnijelc zidine 
crkvene, tu i tamo popucane. Ucini mi se, da su to usta, koja bi 
htjela red: »U svijetu ne ima vi§e ponosa ! Ljudi, preoptereieni ma- 
terijom, ne mojru da slobodno dahnu dusom svojom. Amaneti su iin 
hrpc staroga kan^cnja, — kosti djedovskc supstrat losfomv . . . Mi 
stajasmo ponosito, iiscuvasmo junacku spomen vijekovima, a na nas 
se nitko ni obazrc"^ nije. Jedino je pronicavo oko velikoga hjskupa 
na n.is zapelo, samo jc vatrena njegova rijcO o Ijiibavi nas potresla, 
pobiidila u naina nadu, - i mi otv^rismo usta svoja, za\apismo 
za pomo6 . . . Obilje praznih rijeci bio je odvrat nama, supija 
bazga zacepila nam usta, pa tako mozemo sada tek da sapuc^enio 
iaiust svoju, kada svijetom zacarstvuje tisina, okidena zvije/.dama. 
a zastrta na p6 prozimom knprenom maste.« 

. . . Nod je gluha ! Zato ona i ne cuje ocajnih 
crkvenih zidina. Ha cuje, pripovijedala bi svome 
cedu zori, a ova Ijudima . . . Ovak<> i:inu uzdiisi 
zidina, kao zvijezde pred suncem . 

Pogledam na zvijezde, puno ill ncHo . . . 
Ostavim tajinstveno dvoriste. Vratim se u 
deliju. Dugo se jos vrzle slike proslosti po 
glavi, te ne mogoli usnuti. Uzdahnuh nekoliko puta: 
>Kada li ce ciknuti zora, — zora hrvatske same 
svijesti na uspomeni slavne, junacke proslosti ?« 




Iloh. 



0. Mladen Barbaric. 







m^^W^m^m 




PRIVID. 



fMotic iz fraiijccackc crkco u Jajcu.l 



©J*^Vr- 




ilumracno, tajno, sveto 
jt^ A na krilu od pahulja 
^^Sve se iijise. lako Ijulja, 
^^^2gK^ Xa siv tamjan razapeto . . 
f^n]"' Trepti, .^uska i sapuce, 

A pod grlo nestu plije, — 
Ah, kroz suze, vidim, dvije 
Sad ce dahnut srce vruce I 



. . . (lie, evo ie ! Carski, sla\nu 
Ide vila nido-a soja: 

— Draga nKjja, Ijubo moja, 
Sto mi nisi dosla davno ? — 
»Xe mogoh ti, dragi, prije ; 
Xa kanienu, na daleku 
Trazali tvoju suzu neku. 

Iz proljeca mladosti je ! 

— Poznajem lu, zarka vjert^i; 
Iz dalekih li je dana, 

Kad pjesnickng malisana 
Ucila si drzat pero. 
Kad u cvjetnoj vieka dohi 
\'ec je sluso topa riku, 
I kad prvom na vidiku 
Usjecene glave skobi ! 



A tieho je. da se vozi 
Xa labudu, a nad njinie 
Da golubi hlada cine. 
Po obalam plesu bozi ! — 
». . . Suti, dragi, casom suti : 
Da ti nikad suza ne bi, 
Sntila bi groblja tebi, 
A ovako — pjevaju ti!c 

I pudmota krila laka 
I izginu u cas sa mnom 
U podzemlju vlaznom, tamnoni, 
K6 mrU'acka da je raka. 
Tu na trunu usred groba 
Bez lubanje kostur sjedi. 
Pokraj njega s reda oba 
Xi tko zbori nit besjedi! 

Bezglave se njisu pleci 
Kao sablast amo tamo, 
Polagano, polagano, 
Xe cujuci, ne videci. 
Jos iz zemlje oko njega 
K6 iste ga rieci plase : 
Zadnji bje.se kryi vase, 
Opiacte t;a, oplacte ga ! 



ISO 



Ali k trupu ona stanu, 
bto mi pjesmom srce opi, 
I rece mi: >De oskropi 
Svojom suzom smrtnu rami! 
Xek se cuje slava horna, 
Zasto kamu na dalekii 
Traiah tvoju su/u ncku. — 
Ah, evo je iivotv'orna!« 

I kostur se dize nama' 
Plast se carski niza nj vije, 
A puno mu lice sije 
K6 nekada, u pjesmama 
Xiz livadc kad je rosne 
Kazig^avo dobra d6ra, 
I'z pozdrave s zelen-^ora 
Liepe svoje Herce^-Bosne. 

Sarajcco. 



OdjaSismo ko vitezi, 
Sve uza nas kralji, ban! . . . 
Ddjasismo k onoj strani. 
Gdje trobojni, gordi stiezi 
Mahase nam sa visina. 
A od mora i diibrava 
< >rila se pirna slava : 
>Liepa naSa di>movina!( 

I sred slavnog onda pira 

jos osjetih cjelov yjerni, 

Ko od boStva — neizmjerni, 

— Pak sve zginii diio svemira. 

A kroz §aru prividjenja, 

Iz nejasnc iz daleci 

Aumile su samo rieci : 

• Zboijom, drai^i, do vidjenja!) 



Silcije Strahiniir Kranic'ecic. 




sSP^i'^J 






^jW<§>^\£^ 






JOSIP JURAJ STROSSMAYER 
m „SLOVENSKA MATICA". 



p^o so slovenski roduljubi pod vodstvoni dra. L. To man a 
IJO^ 1. 1863. snovali »Slovensko MaticO' , so na svoje pocetje opo- 
'—^ — ' zorili poleg- slovenskih veljakuv tudi slovanske. zlasti iuo;i)sli>- 
vanslie, med njimi v prvi vrsti dicnega S t r o s sm a y e r j a. l'ra\- ra- 
dostno je pozdravil on njihovo rodoliubno misel in nied prviiui je 
priskocil mladi Matici-, se predno je stopik^ javno na pozorisce, 
z zares Ijogatim darom. Postal je njen utenieljitelj, pi.tstal jt- njen 
velik dohrotnik. 

( )dtlej nahajanii) med njima \"es cas prav tesmi svezo. Skoro 
da ni minulo nobeno leto, v katerem bi se ne bila ta zveza manj 
ali bolj vidno pokazaki. Vedno Je biki pa znak globokega sposto- 
vanja in odkritosrcne hvaleznosti na eni, prisrcnega prijateljstva in 
bhigohotnega zanimanja na drugi strani. Spominski dnovi bisku- 
povi: 4. tebru\-arij, 19. marcij in 8. September so hili tudi za nase 
drustvo vedno praznicni dnovi. 

Predalec bi segalo, da bi se podrobnu d(3tikal vseh prik'k, ob 
katerih se je omenjena zveza pojavljaki. To ni moj namen in zgresil 
bi tudi stavljeni cilj. 

Pac se mi pa zdi sedaj, ko slavi jugoslovanstvo svojega naj- 
vecjega sina, opozoriti na (.)ne trenutke, v katerih se njego\-e Miine 
prav vidno razodevajcj tudi napram nasi 'Matici*. 

Ko je drustvo biskupu septembra 1875 1. castitalo k' skofovski 
petindvajsetletnici. mu je pokkjuilo licno adreso s primemim bese- 
dilom. Skivljenec se je drust\^enemu odboru zali\-alil s pismom slc- 
dece vsebine : 



'52 

• Slavnomu odboru »Matice Slovenske* u I.juhljani. Sa ra- 
duiicu i iiprav uzhict'nJL'in procitah list \'as od dana 2. nijna 
t. g., ter evo hitim izraziti Vain najsrdacniju zalivalnost na pri- 
jateljskoj uspomeni i islirenoj cestitci prigodom inoje biskupske 
dvadeset i pet godisnjice. ^eled bra<5i Slovencem u svih ple- 
menitih nastojanjili obiini bozji blagoslov, ostajem sa odiicnim 
stovanjem tuga si. odbora poni/ni siiiga Strossmav er 1 r. biskup. 
U Djakovu dne lo. riijna 1873. t 

Ko mu je Matica dne 4. februvarija 1. 1885. castitala brzojavno 
k njegovi sedemdesetletnici, je prejela ud biskupa sledeci odgovor: 

• Slavnoj >Matici Slovenskoj* na cestitci, povodom moga 
70-godi.snjena rudjen dana. biidi vjecita hvala. Hog dan, da luc 
i snaga, kt)jii »Matica Slovenskac tako dicnim i uztrajnim na- 
cinoin goji i 5iri, Va5 narod stovenski na visju prosvetu, na 
novi rad, na novu snagu i iivot probudi i privede. 'Matica Slo- 
venska* i > Matica Hrvatskac dvie su sestre, koje za jednim ter 
istim cieljem teze i krasne phidove svoga djelovanja po svemu 
narodu hvalevriednitn uspjehom razprostiru. Ja sam clan i 
jedne i driige, i tiem se upravo ponosim, te i jednoj i drugoj 
na slavnom uspjehu cestitam i zelim iz svega srca, da jim i 
u budiice uviek rad bude plodovit. uspjesan i slavan. Ovim 
cuvstvom nadahiiut piseni se sa ponosom clanom slavne »Matice 
Slovenske '^•r>ssmayer 1 r. biskup. 13. veljace i"**^' 

Xovembra iSb.2. 1, .se je >.Nlatica« spomnila slavljenc.i s pismeno 
cestitko povodom zgradbe nove prestolnice in je prejela 7t to tcs- 
titko sledeco prisrcno zalivalo: 

>Velecienjeni gospodine predsjednice ! I'rigodom minule 
svetcanosti. posvete nove stolne crkve moje, izvoljeste me na 
ime ^Matice .'^Iovensket pocastiti srdacnom cestitkom. Na toj 
bratinskoj Ijubavi iz dna Vam srca moga zahvaljujem. Bog 
dragi blagoslovio i Vas i >Maticu« Vasu na korist i slavu naroda 
slovenskoga, a na radost bratimskoga ^'am naroda hrvatskoga! 
Sa odiicnim stovanjem zahvalni Josip Juraj. U Djakovu dne 
8. listopada 1882.4 

Novembra lani je ^Maticat biskupu cestitala k biskupski pedeset- 
letnici pismeno in prejela v odgovor sledeco pismeno zahvalnico te 
le vsebine na adreso predsednikovo : 




SVECANl DAN. 



ROBERT AUER 



ZAGREB 



153 



'Velestovani prijatelju! Cestitka »Matice Slovenske« u 
velike me razveselila. Na toj Ijubavi i uspomeni najtoplije se 
zahvaljujem, zeleci slavnoj »Matici« u njenom prosvjetiiom 
radu svaki napredak, svaku milost i svaki l^h^goslov Buzji. 
Ja se i u budiice svim clanovinia njenim, t. j. 
prijateljstvu, a ponajpace poboznim molitvam, 
njihovoj Ijubavi najtoplije preporucujem, ter 
ostajem vazda privrzeni prijatelj J. J. Stross- 
mayer I r. biskup.« 

Iz vseh tu navedenili pisem veje isti pleine- 
m'ti duh, isto toplo, ciistvovanje, katera tako ki'asno 
dicita velikega Juyoslovana , kojega nam Bog 
ohrani se mnogo, mnogo let v veselje i ponos ! /i;|i 




Ljubljana. 



Eogen Lali. 



BEZ SLUZBE. 



i-rUca in Istrc. 

Palo i to . . . 
Toto jc MalinaritJ prcstao biti opdinskiin redarom, on 
nije vise »koinuniski fanat<, kako vec narod ii Piiliar- 
skoj nazivlje svog organa javne sigurnosti. bto je bilo — bilo je ; 
sad je sve svrscno. Jos tccajem danasiijcjia dana inorat ce Toto da 
svome sretivnTie nasljednikti, Talijancu [.uviju, preda i mundir i sablju. 

D^, i sablju ! A kako se on njome dicio — torn svojom sa- 
bljom — hej ! Cetrnacst mu godina visjela o bedru i kroz cijelo to 
vrijeme bila mu nerazdruzivom drujjom, pa i u noCi, kad hi lijegao, 
da casak trenc, ovjesio bi ju na duvar vise glave, da mu u slucaju 
potrebe odmah bude na ruku. Protulia i kavgadiija ima i na pretek, 
a tko da se brine za red i mir u opcini, ne 6^: li on, mjesni »fanat*? 
Zakon je jasan: ne jjlcda se tuj ni liii\. . u\ Jimid. — red nmra 
da bude, ma odprhnuia i cija glava . 

Tako bi od prilike umovao Toto Maliiiaric svakug puta, l\adi(od 
bi pozirnuo na svoju krivusu, koja je, mimoja^ece budi spomenuto, 
vrlo rijetko izlazila na svjetio bozje, a ako bi ju starac u kojoj 
prilici i izvukao iz krivudastih njenih korica, ucinio bi zato, da ju 
male protare ili osvjetla, pa da uziva, gledajuci ju, kako se na suncu 
blijesti i Ijeska. 

— Ej, majdeda' — naljutnuo se stari fanat«, kad su mu 
dojavili, da je dignut iz sluzbe. — Ej, majdeda! Al im se zurilo! 
Kao da bih im bio smetao do vijeka; a ne znaju, da prva, koja 
dodje, bit ce po mene sezdeset i peta. 

' Do bijesal 



155 

Pa i svijet poziilio starca. Sto ne hi! Dobricina, svakonui usrdan 
i valjan, a u sluzbi kao ura. Rijecju. dican starina. Trebalo t^a sani" 
vidjeti u izvjesnim zgodama, kad hi pmlazio gkavnim trgom i mjesnim 
ulicamal Ej, to je bio decko ! (Jnaj ni'egov odmjereni, dostojanstveni 
korak, ono pravilno udaranje sablje o plocnik, ama cijelo <ino nje- 
govo marcialno drzanje, — sve se to IjuJi, a navlastito djecui-lije, 
doimalo nekuda nepbicno. a taj je dojam bio to diiblji, to jaci, sto 
je Toto bio i rastom zamasit delija, a pocrnjelo mu i od sunca iz- 
gorjelo lice sa svojim mreskama i naborima, te sa ono stetinj.iste, 
cvrsto izrasle sijede brcetine, govorilo glasno i jasm.i, da s puliar- 
skim »fantom.: nema sale. 

Nego sad ie i to minulo. Svrgli ga i turili u zapecak. On ne 
ce vise paliti muzare ni na Tijelovo, ni na carev-dan, a ne ce ga 
se vise vidjeti ni na shodu pod stiirniceni., otklen je kroz toliko i 
toliko godina i nedjeljom i svecem iza prve niise cvrstim i zvucnim 
svoiim glasom oglasivao sabrann narodn najnovije odredbe kotar- 
skog i opcinskog poglavarstva. 

A navlastito za ovaj piitonji posao bio Toto upravo kao stvoren. 
Ponajprije bi se gore na shodu uspravio kao vojnik. Lijevu bi ruku 
prislonio na balcak svoje krivuse, dok bi desnom nekuda nestr- 
pljivo gladio sijedi brk. ?o torn bi za trenutak poniknuo glavom, 
kao da nesto premisljava, pa bi se ujedared trgnuo, i presavsi okom 
niz ono bucno more muskarackih i zenskih glava, zagrmio: 

— Cujte malo, postovani Ijudi ! 

Sav onaj zamor, buka i mjesavina mnogobrojnih opih tako 
razlicitih glasova u jedan bi mali kao za cudo utihnuo, umuku. Sve 
bi uprlo ocima u opcinskoga »fanta i svak bi brizno nastojao da 
mu ni jedan njegov mig. ni jedna njegova rijec ne izmakne, ne 
propane, jer badava: rekao tko, sto mu drago, u starca ako i nije 
bila svaka Bog zna kako promisljena i proniozgana, ali opet nije 
bila ni na odmet. Osobitom se pak izvjedljivoscu iscekivao zavr- 
setak njegova klicanja, koje bi starac svakog puta zasladio ili ka- 
kvom saljivom doskocicom, ili pak time, sto bi sabranu musku 
celjad upozorio na krcmu, u kojoj ce se toga dana tociti bdlje vino. 

— A sad idite s imenom bozjim, — rekao bi ini na kraju 
svoga govora, a po torn kao da se preumio : — A di, ne zabora- 
vite svrnuti k Petrini: kapijica ko kordijal, i mrtav bi je pio ! — 
Pozdravio bi na vojnicku i otisao, dok bi svijet, slijedeci savjet is- 
kusnog Tote, nagrnuo k Petrini, da okvasi grio. Druge bi pak ne- 
djelje poslao Ijude k sMimici- ili »iMaticii . samo da ne bude za- 



»56 

mjere, ni zla srca. I za to je Toto bio svim mjesnim krcmarima i 
krcmaricama u volji, pa ma u koju se vinaru svratio, nikada mu 
nije trebalfj da seza u spag. A bilo to ponekle i poradi toj^a, sto 
bi starac u prilici umio da zatvori jedno oko, a za potrobu i oba 
oka, navlastito nocu, kadno bi uskos stroujoj odrcdbi vise oblasti 
nasao fjdjekoju krcmu otvorenu i preko odmjerenog sata. 

- Dajte, Ijudi, nemojte za lioi;a! Ala dosta je toga... zakon ! 
priduseno bi govorio stari >fanat« kroz prilvorcna vrata krcme. 

No pri tome bi i ostalo. Da ih prijavi, bili bi kaznjeni, a cemu 
da se zamjerava sa svijetom za ova dva tri diuia, sto mu jos pre- 
ostaju. Ne, to<;a mu ne dopusta srce, ono njejjovo dobro i siroko srce. 

Kvo, takav covjek bija.se Toto .Malinaric. pa je svijetu zao, §to 
ne ie biti za >fantat. On je poznavao svaku kucu, svaki kuti<^; on 
je znao tocno, koliko ima u upt'ini »luinera«. dapace je dustajalo, 
da mu se koji od tih >lumera« tek napomene, i on je ved znao, 
cija je to ku(ia, koliko ih imade u obitciji, kako su im se zvali sta- 
riji ... a nije to bognie nikakva .sala: — ta koliko ih imade u puhar- 
skqj opiJini, pa i drujjud po Istri. koji ne znaju ni svog prezimcna, a 
nekmo li svoj kut^ni hroj. No on to sve znade: — on, Toto; a nije ni 
cudo: razumije se covjek u pismo, a pored toga je obisao i vise od 
p."» svijeta. A cita i novine — >Nasu ."Nlomi* iz Trsta, pa zna, slo 
se u svijetu zbiva, te ga je upravo milota slusati, kako u izvjesnim 
zgodama, navlastito nedjeljom i svecem poslije podne, gore pod 
>lodonjicom€ preklapa sakupljenu narodu o svjetskim dogadjajima. 

Kako se vidi. covjek na mjcstu. pa ga je stoga svijet vanredno 
volio i zamjeravao novim gospoJarima na opciini, .sto su ga tako 
iznebusce otpravili i lisili sluzbe, korice hljeba. 

Toliko svijet; a sto de Toto, k<»ga je ta nen.idana odiuka 
zgodila upravo posred srca! 

S prva mu se cinjase, da je sve to samo tlapnja, sala, sto li ? 
Tek po torn, i to sa spoznajom zbiljske svoje bijede, uvuklo se u 
njegovu nutrinju nekakvo pusto malodusje. klonulost i neopisiva 
tuga. Kasnije. mnogo kasnije nastupilo na mjesto tih osjecaja cuvst\-() 
diibiike ogorcenosti i Ijute srcbe. 

— Sve mi je to »zafrigao« onaj zlndej, onaj >ni.skoristi» ... on 
on, da tko drugi? Da si nije samo skrhao vrat prije, nego li se 
ikada na mene namjerio, puska ga . . 

To je islo Joska, sina pokojne Andrijane. Jao njemu, dopane 
li kada Totovih ruku: n;i, ovako te ga samljeti, smrviti ... I starac 
stiskao pesti i skripao zubima. 



i?7 

A slucilo se to ovakn. Dugo je vec vreniena, tc se Talijanci 
\z Labina spremali, da se podadu u bliznju Puliarsku, ili kako su 
novine pisale : n e 1 1 a r i d e n t e c i 1 1 a d e 1 1 a di M o n v e n t o s o,* pa 
da tuj sred starodrevnili zidina, iznad kojih se nekoc nadvijala krika 
rimskih orlova, pozdrave svoju vrlu bracu puharske Talijane, koji 
su za posljednjih opcinskili izb(-)ra ustrajnom svojom borboin i po- 
zrtvovnoscu pokazali, da u njihovim zikima nije joste prestaki kohiti 
plemenita latinska krv, i da im u gradima jos uvMJek zannsno bije 
junacko ono srce, sto je nekoc slavnim njihovim pradjedovima na 
Tibru omooucilo, da pod svoje moouce zezlo skuce vascijeli svijet. 

»Pradjedovi na obahima Tibras, jplemenita latinska krv«, »ju- 
nacko srce<. , — to su sve bila sama otkrica za d(jbrodusne pucane 
puharske opcine. 

No sve te silne hvale nijesu se nikoga doimale tako duboko, 
ko sto novoizabranog nacehiika Jerolama Hrvatina, koji je svinia i 
svakome odusevljeno dokazivao, kako je duinost s^■ih pravih Pu- 
harana, da to junacko svoje srce sirom otvore i da bratski doce- 
kaju labinske TaHjane, s kojima ih veze plemenita kitinska kr\- i 
zajednicke uspomene na skivne pradjedove na ohahama Tibra. 

I trj je dostajalo, da se sve, sto u Monventosu misli i osjeca 
taUjanski, uzvrpolji i uskomesa za docek Ijubljene brace iz Labina. 

NaruciH glazbu, nabaviU zastavice, icojima ce okititi kuce, i 
baloncine za vecernju rasvjetu, i vatromete , rakete i petarde, 
sagradiH dva slavoluka sa simbolicnim napisima, nakupovaU marga- 
retica, pa svu silu Stella d" Italia" i crveno-bijelo-zelenih vrpca, 
iscistili ulice, naucili niz govora, deklamacija i pjesama, naputili de- 
rancad, kako ce cijeli dan klicati: evyiva! — u jednu rijec : napra- 
vile se pripreme, kakovih jos nije Puharska cula ni vidjela. Kud 
svega toga naravski da nije ni sfanat* Toto mogao da ostane 
skrstenih ruku ; na njemu bijase, da pazi na red. Sanio sto bi cuo 
koji '>zivio!« ili drugu takvu »demonstrativnu< rijec, zapovijest je 
bila, da doticnika uapsi i odvede u opcinski toranj. 

Osvanu(i dan dolaska zeljno iscekivanih Labinjana. 

Vidi se vec i parobrod, eno ga tamo - taman je zakrenu 



o 



za »rt«. Puharska sva na pristanistu. Ljubopitnust primamila k moru 
i vise domacih Hrvata »nemirnjaka«, kako ih ono zvao nacelnik 
sior Jerolamo Hrvatin, koji sada, uspravivsi se kod prvog slavo- 
luka, nekuda zabrinuto pozirkuje na svjetinu, a navlastito najoska, 
poznatoga »nemirnjaka« prvoga reda, kako se ono neprestano vrze 

* U iiiilovidni graJ Puharsku. — ** Zvijezda It.iliji;. 



ok<i muzara. Upozorio na to i Totu, no ovaj se opravdao, rekavSi, 
da inu je tesko samome. pa da inu decko pomaze. Sam mu se — 
veli — ponudio, da ce mu biti na ruku, i lioji da lioce, jer badava: 
ni u njega nema sto ruku: prio;Icdaj »>vamo, pri^ledaj onamo, 
tko bi svemu dospii>? A decko, iustar i spretan, sam je nakrcao 
muiare i nalozio vatru, dok je on, Toto, vci^ iiL-lvnIiko put.i pros.io 
kroz svjetinu, da redi i miri, t;dje ustreba. 

I eto parobrod se vc(i primakao. Uzduhom /aorio t)stai zviiduk. 

Toto se uspravio do muiara, u ruci mu du<;acak prut. 

— E V V i V a r I s t r i a i t a I i a n a ! K vv i v a M o n v e n t o s o ! 
— zaorilo s paroplova. 

— Kvviva, evvival oda/ivali sc uni s kopna. 

Nacelnik sior Icii.lain.i umIuhim Toti rukoiu. Trt-balo ispaliti 
prva cetiri hica. 

— \atra<j, Ijudi! — za;{rmi slarac, priuiaknuvsi razareni prut 
najbliiem mu/aru. 

Frodje cas, dva, a to u mje.sto hica stao iz muzara sukljati 
dim, §to je u jedan mail poput bijela oblaka obavio i starojja »fanta« 
i one, koji su mu stajali blizu. 

— Ej, majdeda, sto je to? 

Zgrabi prut i zurno ga primakne drugom muzaru, pak tredem 
i cetvrtonj, no ko da je u njima slama. iz njih ne ce no dim i saii.n 
dim . . . I'rnebesni smijeh zaori syjetinom. a prisutni Hrvati udarili 
u silan pljcsak. 

— Zivio Toto, zivio! 

Toto stoji kao ukopan ; sav je sniucen. ne zna, >v> bi, ni st" 
ne bi. Ogledao se naokolo, ne bi li gdje<;<>d uiK-in [oska. No Joska 
nestalo, ko da je u zemlju propao. 

— Da nije ona hudoba . . . 

I starac pohiti k vrecici i turi u nju ruku, a to u njoj puscani 
prah sav skvasen. 

— Sve strijele nebeske 

Dohrlio nacelnik, planuo na >ianta«, i>puknuo psovku, zagrozio 
mu se, i ne hlijuci Ja slusa njegove obrane, otrci u susret izlctiii- 
cima, nemalo zacudjenim i zastidjenim od silna smijelia i porugljivih 
poklika, sto se jos uvijek razdavali medju svjetinom. 

To se slucjlo prekjuce, a kad je starac juce u jutro ko po 
obicaju ulazio u opcinski ured, srce mu se stiskalo od stralia, jer 
je slutio, da ce biti bure. No kad tamo, ni nacelnik. ni tajnik, ni 
itko od opcine da bi i pisnuo ob onom dogadjaju, ama ko da nije 



159 

bilo nista. I u starcevu se dusu piiceo vracati predjasiiji mir i spo- 
kojnost, doklen ga nije, kao iz vedra neba grom, osinula danas u 
jutro ona zlosretna odluka opcinskoga poglavarstva, po kojoj ga 
digijse sa sluzbe opcinskoga i-'fanta*. . 

Tezak je to bio udarac po starca, koji se odjedanput nasao ii 
moru novih briga, novih kusnja, burba i okapanja za zivot, koji 
mu se doslije pokazivao kao obezbijedjen. Otuda njegova sumor- 
nost, otuda i njegov jar i njegov gnjev protiv Joska, koga je on 
smatrao prayim i jedinim krivcem svoje nedace. 

Ponajprije se iskalio na necakinji Dalici i nekoliko joj puta gotovo 
pred samim nosom potresao hartijom, sto ju je dobio od poglavarstva. 

— Mdis li, kakijvu mi je poparu skuhao onaj deran? Pogledaj, 
sto ovdje pisu! Izagnali me ko psa, a sve radi njega. Unesrecio 
me, raja ne vidio, upropastio me, ubio . . . ubio ga . . . uh ! 

I starac se livatao za glavu i tresao zivotom i zgrcenom pesti. 
Djevojka se s prva posve osupnida. Ono njeno mekano i savrseno 
zaobljeno lice, na kom se je natjecalo mlijecno bjelilo s ruzicnim 
rumenilom, ujedared problijedilo, a oci, one njene plamene i sjajne 
oci s dugim crnim trepavicama, nekuda se prestraseno uzvrtjele. 
Tek kad je uvidjela, o cemu se radi, usplahirenim je njenim licem 
polegao mirni smijesak i ona je blagom rijeci uzela mladica u 
obranu. Ona je, veli, uvjerena, da mu namjera ne bijase zla, — 
tako se valjda slucilo. Nego svakako zlo je ucinio, odista, ona ce 
mu vec kazati . . . i prekorit ce ga. 

— Sta? Kazati? Prekoriti? . . . Da ja tek docujem, te si ti 
s njime probijelila samo rijec, ciglu rijec . . . 

— AH, barb a,* kako to govorite, kad i sami znate, da smo 
zarutieni. 

.Starac skoci, k-i da ga je guja ujela. 

— Zaruceni ? A tko vas je zarucio ? Zarucili ste se usprkos 
mojoj volji ! 

— Dii, usprkos, — poncjvi Toto, lupivsi nogom o tie, — jer i 
sania znades, da meni onaj miskoristi, nije nikada bio pocudan. 
Pa kad bi i bilo to, sto ti velis, sada mora da je sve svrseno, i 
iiioja ce biti skrb, da mu dojavim, nek se drzi daleko od moga 
praga. Dasto ! Nije dosta, — grmio dalje starac sav zazaren u lieu, 
dok su mu iz ociju siktali plamenovi, — nije mu dosta, te me je 
bacio na prosjacki stap, jo.s bi htio, da mi otme i tebe. posljednje 
uporiste u starosti mojoj. 

* Ujace. 



Sad je i ona naskocila. Ljepusasto joj se lice zaiilo iarkim 
rumenilom, u ocima zaplamsala vatra, ohrve se steglc, celo namracilo. 

— Ja sam njeiiiu vjeru dala, on je mi)j, a vi mi ne razarajte 
srede ! Ja sam sirota, ja do njega nemam nikoga, tko bi se za mene 
brinuo . . . 

Briznula u plac i pregacom otirala krupne suze, iito su joj se 
ronile niz mladjano lice, na kome je drhtala svaka zilica. 

— A Josko nije bas los, — govorila ona dalje kroz suze, — 
dobro je u njega srce, ja bih s njime sredna bila, a vi hodete da 
ga otkinete od mene ... i . . . 

No dalje nije mogla, plac ju u griu davio. Glava joj se trcsla, 
lijepi crni uvojci padali joj u neredu niz bijelo celo i niz sljepocice, 
a njezno zaobljena ramena podrhtavala joj na mahove. 

On ju casak gledaSe, gotov da se opet na nju izadre ; no pred 
onim je suzama ipak suspregao svoj gnjev, koji mu se sada zbio i 
stisnuo sav u srcu. gdje ga je to vise nmcio, Jto nije mogao da 
mu dade oduska. No malo pn malo i u njemu je bijes stan d:\ po- 
puSta. U srcu tek ostao mu osjedaj duboke gorcinc. 

— Kako ga brani, — saptale mu usne, kad ga je, udalJiv^i se, 
ostavila sama, — kako ga brani . . . 

I dojakosnjem osjedaju gorcinc prikljucilo se sada cuvstvo 
gluhe came i mucne osamljenosti. Udje u svoju sobu, mracnu i vlaznu 
odaju. Pod njegovim nogama .skripale i praskale popucane daske 
trosna poda, a taj pra.sak i ta skripa cinjahu se starcu jediiiim zvu- 
cima, sto ve6 od godina i godina amo sanu odmnijevaju u toj pustoj 
odaji. Otkad mu ono pred kakuvih dvadeset godina preminula sta- 
rica majka, pod tim krovom nije nikada zazvucila slatka rijec prave i 
istinske Ijubavi, sve je tuj bilo i ostalo pusto i nijemo i hladno, kao 
sto je i prije bilo, a tako je sada u njegovom srcu i u njegovoj 
dusi i pusto i nijemo i hladno . . . 

Necakinja ? I suhi se smijesak pojavio na uvelim njegovim 
usnama. Netom je mogao uvidjeti, koliko moze i smije da racuna na 
nju. Druguda su, a ne kod njega njene misli, njeno .srce, njena 
dusa . . . On je sam, sam kao onaj Isukrst gore na Jelicinu ras- 
krsdu . . . 

A moglo je i njemu biti drukcije. On se spomenuo mladjih 
svojih dana. Sjetio se svoje djevojke, koja ga je tako iarkn ijubila, 
a on ju napustio s uzroka, sto su mu ju zlobnici ocrnili, te on po- 
vjerovao vise njima, nego li njnj, koja ga je sva blijeda i satrvena 
uyjeravala o svojoj neduznosti pred Bogom i pred njime, svojom 



i6i 

jedinom srecom. Bio se upravo vratio s duga puta, kad mu nalagase, 
da mu je oko djevojke obilazio mladi neki ^-financiers s kojim da 
se i ona sama lijepo razumijevala . . . kap po kap otrov je tih kr\'nili 
potvora padao na njegovo srce, kao ulje na rasplamsalu vatru. 

Sastavsi se s djevojkom on ju zgrabio za ruku i pridusenim 
ju glasom silio, da mu polozi racun o svom vladanju. Ona se bra- 
nila i branila, ali sto ce i najljepsa i najbolja obrana protiv bezraz- 
loznosti i zaslijepljenosti grdne strasti — Ijubomora! Jos i sada mu 
je pred ocima onaj krajnji prizor, — i svakog puta, kad ga se spo- 
mene, bude mu stidno i grusno. 

— Kako sam se mogao onako zaboraviti, — stenjala mu vise 
puta dusa u kasnijim godinama, — kako ? 

(-)n ju je naime udario . . . udario ju grubo i Ijuto, da je siro- 
tica od boli zavrisnula i ridajuci utekla. Tako su se rastali ; on je 
otisao na more i punih deset godina nije se vracao u rodni kraj, 
a za cijelo to vrijeme ni majka, ni itko drugi ne znadijase, kuda se 
sve skita, dok se na posljetku, ieljan doma i majke, rijesio na po- 
vratak u domovinu. Tu je saznao, da mu se djevojka godinu dana iza 
njegova odlaska rastavila s ovim svijetom i da je na smrtnoj postelji 
oprostila njemu i opaknn Ijudima, koji su ju ucinili ovako nesrecnom. 
Dapace rekla je i to, ako se on, Toto, ikada vrati u dom, da mu 
kazu, kako ga je Ijubik^ i da je od tuge za njim i za izgubljenom 
svojom srecom umrla, no on da ne tuguje, da se ne zalosti radi 
nje, ona da ce i onako za njega mofiti Boga, gore iznad zvijezda, 
A ostavila mu i kitu ruzmarina uz zeiju, da je se kadgod spomene . . . 

Sve je to Toti dojavila stara Mimica, koja je do njena uzglavja 
drzahi u ruci tanku kandalorsku svijecu i molihi molitvu svetoga 
Martina, da bi sirotici smrt bila laksa. Ona mu je predala i oiui 
kitu ruzmarina, koja se doduse prometnula s vremenom u prah, no 
grubi ga je momar brizno cuvao u posudici vise kreyeta, jer mu 
se cinjase, da iz njega prsi nesto tiho i blago, kao oprost daleke, 
a podjedno tako bliske duse. Ona mu je oprostila, no on znadijase 
dobro, da je njegov grijeh tezak i da ga ne ce minuti tesko okajanje, 
pa je na njenu grobu prolio potok suza, on je za njom uzdisao danju 
i nocu, on je proklinjao sebe, svoj udes, svoju cud, i sav svijet. 
Kasnije se smirio, ta sta ce ? Glavom o zid? Zenio se ipak nije ni- 
kada . . . ostao samotan, a iza majcine smrti kao otkinuta grana . . . 

No dogodi se, te mu pred neko petnaest godina umrki jedina 
sestra, udova Ane, ostavivsi iza sebe nejako dijete, main Dalicu. 
Kud cc sada ubogo siroce bez oca i majke, ne ce li pod krov ujaka 

Spomon-cvicde. n 



l63 

Tote ? I eto je odje Jni>m u kudi staroga nezenje. Toti se dijete van- 
redno mililo, a jer mu je to bila jediiia nada u skoroj starosti, on 
ju pazio i njegovao kao oko u jjlavi, a da ju uzmojrne nadyledati 
iz bliiega, odluci, da 6e se sasvim otkinuti od mora, to vise, sto 
mu se upravo u to doba nadala lijepa prilika, da se utvrdi na kraju. 
Bilo se naime netom ispraznilo mjesto opdinskog redara, pa je ta- 
dasnji nacclnik sior Tonci<5 toliko navaljivao na nj. dok ga je na 
posljetku skliinuo, te je opasao sabiju i postao upcinskim rcdarom. 

Lijepth je dana proSao u toj svojoj novqj sluzbi. A sta ne bi, 
glavar ko kruh, Sto se jede, rabota ni teska, ni laka, a sto je glavno, 
nije mu trebalo da izgleda zaiogaja iz tudjih ruku. Tako islo sve 
do posljcdnjih izbora, kadno je naime sior Toncid bio svrgnut sa 
casti nacelnika, a na njegovo mjesto postavljen Talijanas Jero- 
lamo Hrvatin. Sada je Toto mislio, da je i njemu odzvonilo. ali jer 
je bio kod izvanjskog puka silno obljubljen, to su ga novi gospo- 
dari pridrzali. samo da se odraah na pocetku ne zamjere narodu. 
No uza sve to staromu je >fantu« bilo odsele nekuda tijcsno: on 
sam nije znao, kako da se snadje, on bi bio volin ntici, ali kudap 
kamo? Opet na more? I)S, kad ne bi bilo livatati >tarcaroIe« I* Po- 
savjetovao se sa sior Tonci<iem. On mu je rekao, nek i nadalje 
ostane u sluzbi. — bolje on, no kakav tudjinac. I ostao. No ubrzo 
uvidio, da ga ti novi gospodari ne trpe, da ira popriickn frledaju : 
u kratko, on je dobro (hitio, da im smeta. 

I grubo se vladali spram njega, i grdili ga i pso\ali, no on je gulao 
i gutao, sta ce? Komu se je moliti, tomu se nije groziti . . . utaman! 

A on ih slusao, slusao ih pokomo i ponizno, ispunjao svaku 
njihovu zelju, svaku zapovijest, pa i onomadne, kadno mu nalozise, 
da priredi muzare i ostalo za docek izletnika, on je bio voljan da 
sve to prema zadobivenoj zapovijesti sto tocnije obavi i izvrsi, 
premda ga je u dusi morila misao : sto li «ie na to njegov dobrotvor 
sior TonCid i pop Mato, kad doznadu, da je pucao u cast i slavu 
Talijanaca. Nego via! Oni bi ga bili za cijelo ispricali i sve bi bilo 
ostalo pri staroni . . . i stara ona sablja bila bi mu joste visjela o 
bedru. Sablja! Sad leii tamo na stolu u omotu, u komu je umotan 
cjelokupni njegov mundir . . . sve su mu oteli, pa ga cak i svukli . . . 
A on eto ostao u ovini dronjcima, sto su ved godine i godine Iczali 
na dnu trosne starinske skrinje, izglodani i izjedeni vlagom i cr- 
vima. Gle, kakav mu je samo iznoseni i poblijedjeli kaput, pa siroke 
sa nebrojenim zakrpama hlace, i zguivana i pljesniva obuca, i stari 

* Uieta na jedrima. 



i63 

onaj na vise mjesta probuseni sesir iz povostena platna! A kako 
sve to na njemu visi i jadno i traljavo ! 

I po stoti ga put naskocilo pitanje : 

A sada? Sto sada ? Kud ce ? Cega da se uhvati, kamo da se 
baci? Jer badava: od samoga se bozjega zraka iivjeti ne da! A 
takove i slicne misli salijetale starca cio dan, cijelu tu dugu srijedu, 
kojoj nije nikako mogao da vidi konac. 

O podne nije okusio ni zalogaja, premda ga je mala, poka- 
javsi se, sto je sa starcem bila mozda preostra, sa suzania u ocima 
molila, da zalozi stogod. 

— Mani ! — mljasnuo i ostan nadalje mrk i kao zakopan u sebe 
i u nerijeseno pitanje, sto mu je od nekoliko sati amo razdiralo moz- 
djane ! Kuda li ce i kako ]i ce ? . . . 

Vec se smracilo. Doba je, da podje u opcinski ured, da u na- 
celnikove ruke preda mundir i sablju. Uzeo sa stola omot i izisao 
iz kuce. 

Ljudi, sto ill je sretao ulicama, kojima je prolazio, smucivali ga 
i stjesnjavali. Njemu se cinjase, da su svacije oci uprte u njega, u 
onaj omot, sto ga nosi pod pazuhom, i u odrpano ono njegovo 
ruho, pa da ga svi nekako cudno gledaju: jedni sa zloradim i pod- 
rugljivim smijeskom na usnama, a drugi s izrazajem duboke sucuti 
i samilosti. Koliko ga ovo potonje mucilo, toliko ga ono prvo srdilo 
i Ijutilo. Ah, sto ne bi on sve irtvovao, da mu je jos samo jednom 
navuci na sebe mundir i pripasati sablju, pa se takovim pokazati 
pred ovu glupu svjetinu, da jednim mahom rastjera i rasprsi onu 
njenu zlobnu i glupu radoznalost! AH ovako: dusu u se, pa pregaraj ! 
Skucenih ramena i zastrta pogleda stupio Toto u opcinski ured 
i suteci polozio na sto pred nacelnika omot s mundirom i sabljom. 

bior Jerolamo nije se mogao suzdrzati, a da ga ne pecne. 

■ — Sad ce vam biti bolje, jel te? 

Toto skoci kao podboden. Grunuvsi rukom u prsa, izpukne : 

— To je, sior, moja stvar; a vi se sa mnom ne rugajte, jer 
znate li sto ? Ako se sa mnom i obracunalo, ne mislite vi, da se ne 
ce za to ni vama kraja naci! Danas meni, sjutra tebi . . . stara 
je rijec. 

(ilavar ostao casak kao zapanjen, no odmah se po torn sabrao, 
pa prekrstivsi na prsima rulce, proderao se na starca : 

— Jeste li ga culi, bezocnika? Tako li se govori svome pogla- 
varu ? Mars ca! — uzvikao se nacelnik, pokazujuci rukom prema 
vratima. — Mars ca, hrvatsko ! 



i64 

Starcu planuli obrazi. Sav se ustresao, celo mu se naniracilo, 
usne stisle i groznicavo podrhtavale, vidjelo se, da se s inidum sa- 
vladjuje. (^n se uspravi, pa iiprvsi prstdni na carevu slikii. sto je 
visjela na stijeni vi^o glavnopj pisadejj sttila, ispukmi p>'-m.( n .. 
celniku : 

— Da nema onoga ondje, bio hih ja vec tebi pokazau, kako 
se vrijedjaiu star! niornari. 

I otisao starac. No kad je na povratku prolazio glavnim trjjjom, 
njegova je lijeva ruka uzalud trazila balcak duge sablje, a zaman 
mu i lice poprimalo izrazaj obicajnog dostojanstva, jer mu se glava 
sama oborila, ledja sagnula. a noge, prije tako uspravne i ravne, 
sada mu se neprestano Ijuljalc, a na njima cijcio staracko mu tijeio. 

I nad sve okolisne stvari polegle mrke sjene, na jasnom nebu 
zabijelila prva zvijezda, zazvonilo na »Zdravu Mariju*. Starac po- 
spijesi korak. Vjetar , sto je dolazio sa suprotne strane, nekuda 
mu voljko hladio usijano celo, — ali unutra, u glavi bilo mu jos 
uvijek mutno i tmumo. 

No onaj prizor u opcMni proizveo u njegovoj nutrinji nemalcni 
preokret. Sav se njegov jal okrenuo sada suprot nacelnika sior Jero- 
lama. On se u ovaj mah sjetio svih onili uvreda, sto ill je njegov 
novi gospndar od posljednjih izbora ovamo sipao na sijedu njcgovu 
glavu. Nikada da bi ga nazvao pravim imenom, \Qt uvijek ili >starim 
magaretom* ili >starom kozom*, a nazivao ga tako i pred svijetoni, 
pa cak i pred sanmm djecurlijom. Istom sada osjetio je stari »fanat« 
svu tezinu till uvredljivih naziva, pa se cudio, kako se je mogao 
toliko suzdrzati, a da nije nacelniku ved doslije pokazao zube. No 
napokon mu ih je ipak pokazao . . . jest; a koliko je trebalo, da ga 
nije scepao za vrat . . . 

U takovim se mislima priblizio domu. Kroz priprta vrata do- 
pirao na ulicu zivahan razgovor. Josko je, pozna ga po glasu. I za 
trenut zatomljen jal izbio opet na povr.sinu. I neliotice stisnula mu 
se pest i ved je starac bio gotov da provali u kucu, no u isti mah 
ostane kao prikovan na svome mjestu, tako ga je prenerazio drugi 
poznati glas, sto se sada tako Ijubezno i tako utjesljivo sirio nje- 
govim domom. 

— Ded, Dalice, — govnrio taj glas, — ne placi, bit ce opet 
dobro . . . vidjet des! 

Bila to gospa Delina, ztiia >ior 1 oncida. 

Toto se jos vecma skvrcio i skucio u ramenima. 

— Dalice, daj smiri se! — moljase Josko blago i mekano. 



i65 

— Ali mogau si ipak kakogoJ dnikcije, — odazivala se pri- 
jekiirna rijec ozaloscene djevojke, — ta evo cio sam dan u siizama, 
i ne znam jadna, kome bih ugodila; ali svakako on mi je barba, 
a koji bi otac ucinio za svoju kcer, sto je on za mene sirotu ? 

I iznovicc briznuki u plac. 
Mladic ju mirio. 

— Eto i opet . . . Bog s nama . . . sto bi to uvijek plakahi! CuJ 
dakle ! I ja znam, sto je sve tvoj barba ucinio za tebe, pa mi 
je upravo stoga i dvostruko drag i mio. I ja volim njega i postujem 
ga, znas li? Pa upravo poradi toga nijesam mogao da dopustim, 
da onakav covjek, onakav starac, koji je tako dicno i casno sproveo 
sav svi>j vijek, pod stare svoje dane doiivi toliko ponizenje, da 
puca u sLavu Talijanaca! Ne, ni srce, ni dusa nijcsu mi toga do- 
pustali . . . eto ! 

— Vidi hudobu, kako umije! — smrsio starac, i u jedan ga 
mall ko za cudo minuo sav jal protiv decka, to vise, sto je sada i 
gnspa Delina povladjivala mkuiicevim rijecima. 

— Da, d"i ! Vidis, Dalice, tu ima pak i Josko pravo ! 

— Ali kad je ono hiki starcu jedina privreda, — javila se opet 
Dalica, — on je od onoga zivio, — dodala odmali po torn. 

— F. pa dobro, zivio je ! A zivjet ce on jos, i kako da lioce! 
Hi mislis, da je meni Bog uzalud dao ove dvije ruke? No benj: 
sto bude nase, bit ce i njegovo ! — Pa u drugu ruku, nebogi se 
starina napatio svoga vijeka dosta; doba je, da i (jtpocine zeru. Je 
li tako, siora Delina? 

— Tako je ! — odobrila gospa. — A sada da vam kazem, 
cemu sam veceras dosla ovamo. Poslao me muz! vldi«, veli, »do Tote, 
da ne bi pomislio, da je njegov nekdasnji glavar zaboravio na njega; 
idi veli, i reci mu . . .< 

No starac nije mogao dulje da izdrzi. Rastvori(_i vrata i sa se- 
sirom u ruci usao u kuhinju. 

— Siora Delina cete opr(jstiti, ali sto cete . . . izvinjavao se 
starac, smeteno i nespretno se klanjajuci vremesnoj gospoji visoka 
rasta, polusijede kose, punahna, no dobrocudna lica. 

— Dobra vam bila vecer, Toto ! — • Ijubezno mu se nasmije- 
sila dobra zenica, pruzivsi mu ruku. — Dakle, znate li, — produ- 
zila s istim blagim smijeskom, — moj vas muz lijepo pozdravlja i 
porucuje vam, da se nicega ne plasite, sve ce biti dobro; i da 
je bolje za vas, da ste se za'dobe otkrizali od onib nesreca tamo. 
No njihova nije do vijeka, a medjutim imat cete vi vec, cinie d.i 



166 

razhijete svoje vrijeme. Eto, pop Mato i moj stari kiipili vam ii sli- 
jepoga Marka barku, znate li, guc »L)anicu« . . 

Starac nije znao, a ni mogao da stotjud "di;iivori. Previse se 
toga odjcdanput u njeimi iiskomesalo ; on nije niogao da vjeruje 
svojim usima : njegov da je onaj lijepi, veliki, modro i bijelo oliceni 
guc, s kojim se bijedni Marko toliko ponosio ! Aina da niu nije, 
da uvrijedi koga, rekao bi, da ne vjeruje. »I)anica« kao lastavica... 
leti, brate, kau da ju vile nose, nema joj u puharskoj liici prcmice 
ni na jedru, ni na veslu. I gle — njegova je ! A kako se sve to 
cudno shicilo. — I eno — umjestn sahlje — veslo ! . . . Neka je, 
bolje tako. A kako de se oni na opcini tjristi, kad <;a biidii vidjeli 
u barci, u kojoj ie biti sam svoj gospodar . . . Or a j t . . sve u rcdu! 
I starac sc siroko nasmijc^Sio. 

— Kako da im platim, Siora Delina ? To je oJvise, odista 
odvi§e. A ti, JoSko, — okrenu se stiirac sprani vitka, crnokosa nila- 
di<ia, koji je stajao do ognjista i s blazenim smijeskom na usnama 
pozirai) sad na starca, sad na gospoju, — a ti, Josko, odmah sjiitra 
da si mi prctrazio sve skrinje na tvom tavanii, naiii ces tamo po- 
vraza svake vrsti, pa i mreza, sto su ti ostale od pokojnoga oca. 
No da, ajde, ne posmjehiij mi se, huncute nijedan. ved daj ruku, nek 
te voda nosi ! Nisi zao, a Sto je l>ilo, bilo je! 

— Ah, dr.-i^i barba, — kliknula djevojka, skocivsi s pri- 
krajka, gdje se je doslije pritajivala, — ah, dragi barba! — I 
oviia mil ruke oko vrata. 

— A gle, i ona ! No, neka te . . . ill ! 

Gospa se Delina ud srca smijala, gledaju<^i, kako se starac 
nespretno otimlje milovanju svoje nedakinje. Joste je casak popo- 
stala i po torn se oprostila i izi.sla. 

— A kad biide obilnijega lova, Toto, — doviknula mu ona 
izvana, — da nas niste zaboravili, ej ! 

Starac se uzvrpoljio. 

— biora Delina, sto to govorite, Ijudi boiji ! 
Ta kako bi to bilo! Nego vi mi lijepo pozdra- 
vite sior Toncica i recite mu, da mu od srca 
zahvaljujem , njeiiiu i popu Matu , i da mi je 
sada veoma drai^o , .<to nisam onomadne pucao. A 
za ribu se vi ne bojte: prve lokarde bit ce vase! 

Yolosho. 

Victor Car Eniin. 




RODBINSKA SRECA. 




juhila sta se ko gcilohca d\-a, 

Vesela in srecna in mlada oba, 
(_)n delavec, ona perica. 
f^l^^^^^^In vecnu zvestost si obijubila sta 
In V cerkvi se porocila sta 
In prica je bila nebeska Devica . . . 

Nad njima je begal strogi cas, 
Uvel je zeni cvetoci obraz 
In mozu je delo muci izpilo. 
Mnozila se je beda in glad, 
Mnozil se je v srcih obup in jad, 
Stevilo se jima otrok je mnozilo. 

In prisla je zima in mraz in led 
In kupil je nioz, izstradan in bled, 
Za zadnje denarje premoga. 
Zakuril je v sobi podstresni pec, 
Molila je vroce in sla je lee 
Na trdo lezisce druzina uboga . . . 

Takrat pa po svetlih prostonh je, 
Po lepih, razko.snih dvorih je 
\'eselje vladald, vladala sreca. 
In mesec je bledi po nebu veslal, 
V podstresno je sobico trepetai 
Ko velika, mrzla mrtvaska sveca . . . 



Ljubljana. 



In vstane moz in k peci gre 

In V hulnih mu prsili drgece srce 

In cev zapre in vratca otvori . . . 

In duh moreci se plazi od tarn 

In polni, napoini nirtvaski hrain. — 

\'si sreJni si> hili nb zlati 7'>ii 



Kiijjrlbert (iunql. 



PRIGODNI SPISI STROSSMAYEROVIM 
PRETHODNICIMA. 



ulom pape Klementa XIV. bila je god. 1773. biskiipija bosanska, 
IISjj l J^oja je u Slavoniji brojila zapravo samo osam iupa oko Dja- 
kova, ujedinjena s biskupijom srijemskom, koja je imala cetr- 
naest ziipa. Taj je cin bin od historijske znainenitosti, jer je nbiljezavao 
prvi korak nekog naseg ujedinjivanja. U prvoj polovini X\'I1I. vijeka 
bila je katolicka crkva u Slavoniji raskomadana na biskupiju zagre- 
backu, pecujsku, tistrogonsku, kalocku, djakovacku i srijemsku. Prvi 
biskup zakonito sjedinjenih biskupija bosanske i srijemske bio je 
hrvatski Primorac Mato Franjo Krtica (od god. 1773. — 1805.). Za 
iijegovog biskupovanja bili su graJovi (^sijek i \'aradin istrgnuti 
(god. 1776.) ispod Ostrogona; nekih 27 parokija pripalo je Djakovu 
od zagrebacke i pecujske biskupije, a isti je Krtica osnovao jos 
preko 20 zupa vecim dijelom u Xrajini. I tako je biskupija djako- 
vacka, koja je prije ujedinje'ij'''- imala samo 22 zupe, narasla do 
broja 70; dakle je u glavoon vec pod kunae XVIII. vijeka bila 
dosegla velicinu, koju ima i danas. 

Krticini nasljednici ria istoj hiskup.skoj stolici bili su : Antun 
Mandic (1806.— 1815.). Emerik Kailo Rafaj (1810. — 1830.), Matija Pavo 
Sucic (1830.— 1834.). Josip Kukovic (1834.— iN4().) i Josip Juraj .Stross- 
mayer (1850. do -- bozjf volje). 

Xesto prije biskur^ Krtice zapocela se je razvijati slavonska 
knjiga, koja je za cijebg^ vremena zasebnoga svcga zivota lezala u 
rukama gotovo jed''''^ redovnika i duhovnika. .Slavonski Franjevci 
Bosne Argentine, •'^oj' *" za turskoga gospodstva bili jedini narodni 
ucitelji, ocijepi^ ^e gud. 1757. od svoje bosaii.'^kc matice, kako su 



'70 

to ucinili dvadeset godina prije njih i dalmatinski Franjevci, te po- 
ce.se pod imeniim provincije sv. Ivana Kapistrana zivjeti krepkoni 
samostalmiscu. I oni nastavise svnj crkveno-knjizeviii rad. G<ito\o 
svi knjiievnici slavonski iz druge polovine XVHI. vijeka i prve ce- 
t\'rtine XIX. hili su redovnici reda sv. Kapistrana ili diiljovnici dja- 
kovacke biskiipije. I u torn periodu niorali su djakovacki biskupi 
kao najblizi prcdstavnici duhovne ohlasti i stoicri, oko kojih se 
kretao kulturni zivot Slavonije, stupiti aktivno ili pasivno u sredinu 
dusevnoija slavmiskoija nastnjaiija. 

Poznato je, da su neka •;lavnija djela toga vremena stanipom 
u<^ledala svjetlost uz direktnu potporu djakovackili hiskupa, a iz 
ove cemo crtice razabrati, da su i same licnosti djakovackili biskupa 
zadahnule svojim zivotom ili sinrCu dvadesctak prigodnili spisa, 
kojinia se u doba knjizevne uspavanosli slavonske ne moze poreci 
znatna literarna i kulturna vainest u historiji cjelokupnoga ple- 
mena hrvatskoga. 

I. 

Dne 29. srpnja god. 1803. drzao je negdasnji biskupov tajiiik 
Frano Kolundzi*^, zupnik ivankovacki, u stolnoj crkvi djako- 
vackoj •Govorenje pokopno* u pomen pokojnog biskupa Krtice, 
te nam je taj govur i stampom sacuvan*. Govor jc ovaj jedaii ud 
najznatnijih i najzaokru/cnijih crkvenih govora, sto nam je u opie 
ostavilo ono doba u hrvatskorn knjiievnom jeziku. KoUindzid se u 
torn govoru prikazuje kao svecftpik siroke naobrazbe. koji je umio 
uza sav svoj retorski i teoloski pribor sacuvati individualnost svoje 
osobite licnosti. Uza svu objektivnost, kojom je nastojao prikazati 
neporocni i odredjeni znacaj Krtiv-in, ipak je umio da ostane na 
svoni liciiom stanovi.stu, te je govciHo n Krtici kao o covjeku, koji je 
njega — Kolundzi<5a potpomn ,> djaka; koji ga je primio 

u svedenicki red; koji ga je bvojini trusK^jii poslao na nauke u Italiju 
i kao svoga tajnika drzao uza sebe pqt ^ftaina ... Pa kako da mu 
onda ne bi bilo mucno i tegotno >prip\\idali o njegovu iivotu, 

• .Govorenje pokopno, koje o sprovodu >iyhe Frane Kertizza, stolnih 
crkvi bosanske iliti djakovaeke i sritr.ske zakoniro Wdinjcnih biskupa, njihova 
cesaro i cesaro-kraljevskoga X'elieanstva zhiljnoga i unVrnjega viCiiika, u stobioj 
crkvi djakovaekoj sv. Petra apostola na 29. dan miseca 9k,nja Rodine tckuce 1805. 
obdrzavanomu reCe Frano Kolundzia, istc biskupije ^isnjij^ Ijubomudrosti i 
sv. bogoslovice nauiitcij i parok u Ivankovu. U Osiku slo^j^^j j^ana Martina 
Divalta, c. kr. iitistenika.* 



171 

pri njego\'oj smrti, u zboru tolikili slisaoca ?v. — AH, kad su mu 
vec navalili duhovni poglavari to breme na ledja, Kolundiic se iida- 
zivlje njihovoj zapovijedi, premda priznaje, da mu ova cast ne pri- 
pada ni radi maline struka njegova, ni radi spletena jezilca, a niti 
radi plitkoce nezrile pameti«. — I tako nam je Kolundzic crtajuci 
pokojnoga svoga dobrotvora, uz put dao nekoliko cednih podataka 
i o samom sebi, sto nam je tim milije, sto su nam vijesti, koje su 
sacuvane o vecini obrazovanih slavonskih Hrvata i svecenika iz 
pocetka nasega vijeka, tako blijede i nedostatne. 

Prema Kolundzicevu govoru rodio se je biskup Krtica god. 
1726. u glasovitom »varosu na kraju horvatskoga kraljevstva, pri 
moru, imenom Riki«. Roditelji su mu bili pi-ipr(.)Sti, ali posteni. Zaredjen 
za svecenika bude pozvan od pecujskoga biskupa Gjure Klime za pro- 
fesora u tamosnjem sjemenistu. Poucavajuci ondje dvadeset godina, 
napunio je >dugu oni; i siroku biskupiju mudrim i vridnim redo- 
vnicima, da je po svuda bio — Krticav . Doskora postane kanoniktim 
pecujskim. Dabome da carica i kraljica Marija Terezija, sjedeci na 
visini kraljevskoga prijestolja, nije mogla, a da svojim ostrovidniin 
ocima ne smotri ovako izvrsnog muza. I kad je umro posljednji 
biskup djakovacki, Josip Antun Colnic, postane Krtica god. T773. 
prvim biskupom sjedinjene biskupije bosanske i srijemske. I tu je 
biskupovao potpune trideset i dvije godine. Cim je prispio u bisku- 
piju, gledao ie, kako ce brze bolje urediti svoje stado, kakri ce 
parlog iz vinograda bozjega dignuti, divljad pripitomiti, zlocu isko- 
rijeniti, a poslenike vjerne najmiti, da se udari tvrda ograda, koju 
nikoja sila ne bi mogla prodrti. 

Izvrsujuci po dusi svoje biskupske duznosti, nastojao je Krtica 
jos i o tome, da se sirom njegove biskupije dizu sto Ijepse crkve. 
Svoju stolnu crkvu ^>providio je trostrukim ruhom, srebrnim cirja- 
cima, novim krovom i jakim stiipovima utvrdio*. Sta vise, bio je 
odlucio zidati novu crkvu, osnovu stvorio te pripravio vec i novce 
za zidanje. Ali ga od tog nauma odvratise silni ratovi, koji su care- 
vinom potresali, a onda i glasovi, koji su se raznosili, da ce se bi- 
skupska stolica prenijeti u Osijek. Od kralja je izmolin dozvolu i 
dohotke za prosirenje djakovackog kaptola, koji je od t.ida imao da 
broji sest kanonika i dva prebendara. 

U isk."enosti svoga govora nije Kolundzic mogao, a da se ne 
dotakne jedne strane Krticine du.se, za koju je i sam slusao a i raza- 
birao u ocima nekih svojih slusalaca, da se b(.we s odbijanjem neke 
misli, koja je pozljedjivala svecanost trenutka. Za biskupa se Krticu 



naime pogovaralo u obavijestenim krugovima, da je bio — >skrt i 
vrlo stisnutih rukiu. I KolunJ^ic^u je hila po/nata ova ver/ija, te se 
nije zacao, da se nje tako reoi jos nad tuplim tijelom pukojnikovim 
dotakne. I u torn dijelu svoga govora digao se Kolundzic za cast 
biskupove usponiene upravo do zestine i direktnosti starog beckog 
govornika Abrahama a Sancta Clara. Stavio se je ponovno na 
>ja«-stanoviste, te odatle grmio na slusaoce, braneci »svoga« biskupa. 
Pokojni m oj biskup, veli, davao je punim nikama na sve strane, 
ali se je pri tome drzao onoga stavka evariiijeliste Matije : sto de- 
snica dade, da lijeva ne znade. A da su biskupove zaduzbine bile, 
kako narod veli. posvuda »probubane«, onda bi se opet drugi nasli, 
te bi ga prekoravali, da sve to cini radi svjetske slave, te bi niu 
tako — »pla<^a kod Boga, a cina kod Ijudi ludo propala*. Fiiskup je 
pomagao ubogare i novcem i liraiu>ni, a onima, koji nisu imali, a 
stidjeli su se prositi (>navlastito krajiska gospoda<) priniaii su po- 
tajno i bez >odicene stvari darovitosti njegove*. Kohmd/.io se i 
osobno pozivlje na neke pitomce bi>kupove, koji su od njega pri- 
mali izdasnu pomo<i. Pa i on sdm — »jer niu mucati zahvalnost i^ije 
pripustala* — kad je poiazit) u skolu u Zagreb, dobivao je od bi- 
skupa pomod, a kad je u Italiju isao, dobio je >i tamo i amo. od 
biskupa putninu. S Kolundziccm je u Trnavi bilo petnaest djako- 
vackih pitomaca, koji su svi prema potrebi od biskupa dobivali pomo«i. 
A, .sto sada mnogi <>d till pitomaca muce o torn, zar je za to — 
pita Kolundzic biskup kriv, sto mu oni nisu zahvaini? Kad je u 
Kamenici parok pogorio, namirio mu je biskup sav kvar, a za to 
dobrocinstvo ne bi, veli, ni sam Koiundzid znao, da mu to parok 
kao svome prijatelju nije pouzdano pripovijedao. Ali, sto da go- 
vornik vrijeme gubi, besjedeci svima poznate stvari, kad ce, veli, 
za kratko vrijeme s groznim suzama u ocima sva gornja strana 
spahiluka biskupova na sva usta pripovijedati o dobrocinstvinia po- 
kojnikovim, jer je — ne samo u gladno vrijeme — nego i svake 
godine biskupova zivota bila providjana i kruhom i sniokom, a 
zaodijevana i prtenim i suknenim potrebama. 

Osim toga doveo je biskup Krtica na svoj trosak, a na golemo 
dobro svoga spahiluka, u Djakovo Ijekara, davsi mu stan i hranu, 
a osim toga i iza smrti odredivsi kamate od tisucu forinti za lije- 
kove siromasnome puku. Za ziJanje sjemenista odbrojio je dvadeset 
tisuca forinti, a da ga smrt nije zatekia, jamacno bi pripravio sav 
trosak za ovu zgradu. Za vrijeme zestokih ratova pritekao je car- 
skom dvoru u pomoc sa znatnom svotom, a podanicima svojim 



173 

oprostio je dug od neko pedeset tisuca foriiiti. Jednoin rijecju, cinio 
je, koliko je mogao, a precasiii slusaoci — tako ih je inolio Ko- 
lundzic — neka vise ne skisaju opake jezike biskupovil) opadaca, 
nego neka zacepe svoje usi, cimgod bolje mogu, te neka ne raz- 
nasaju dalje, sto su mozda protivno culi, nego neka nastoje, da to 
sagnjije u njima, znajuci da im ne ce zdravlju nauditi . . . 

Sto se tice krscanskih i crkvenih svojih duznosti, tu se je 
Krtica drzao svili i najsitnijih propisa. Tako je i u svojoj dugoj bo- 
lesti izvrsavao pr(jpisani post, te ga za okrepljivanje neniocnoga 
tijela nije htio prekrsiti ni — imrsnom corbicom«. I taku je Krticu 
vise zrelost njegovih kreposti za blazenstvo, nego li starost godina 
i nenioc bolesti krenula na vjeeni pocinak«. Umro je od kapi, koja 
mil je vec davno pnje posljednjega casa bila (jduzeka noge i 
lije\-u ruku. 

Zbijenost i punrxia krasnog govora K(jkindziceva iniat ce malo 
slicnih vrsnjaka u nasim starijiai lokalnim knjizevnostima. l'i>precni 
pokopni govori, koji su nam sacuvani, redovno su ispunjeni obicnom 
crkvenom retorikom, a nacickani sentencijama biblijskih i evangje- 
oskih knjiga, tako da se ti govori poprijeko ne odliliuju nikakvom 
zasebnoscLi, te bi se jedan govor , koji je danas izgovoren nad 
Iijes(jm ovoga pokojnika, mogao bez velike promjene sutra govoriti 
nad drugim lijesom. Sasvim je drugaciji govor starog ivankovackog 
paroka. I on je ukrasen prirjecicama iz svetih knjiga, ali te prirje- 
cice nisu — kao sto su u mnogim drugim prigodnim govorima, sto 
su ih govorili pripadnici svecenickog staleza — ponmcni cavli u 
retorskim nezgodama, gdje se pojedini govornici izvlace iz nesta- 
sice individualnih ideja zaokruzenom Ijepotom posvecenih sentencija. 
U Kolundzicevu su govoru latinski citati samo ukras i potkrepa 
obilju izvornih i jakih govornikovili dedukcija. Kolundzic se u svom 
»Pokopnom govorenju« , sto ga je besjedio o sprovodu biskupa 
Krtice, sta vise, dotice redovno samo takih pitanja, kojima se go- 
vornik obicne spreme ne bi usudio ni pribliziti. On je u istinu 
govorio o pokojniku, dok bi se obicni govornik izgubio u krinx'eii- 
cionalnim recenicama o vjecnoni blazenstvu, o sudbi, ki)j(_)j uitku ne 
utjece, o nistavosti svjetskoj i t. d. I Kolundzic se dabome dotice 
ovih stvari, ali samo kao uz put. t )n je sam soboui bio taku pun 
vlastitih misli, da se nije morao utjecati idejama, koje su bile svim 
njegiivim slusateljima zadosta poznate. I za tci nam se cini ovaj 
prigodni govor Kolundzicev od zasebne knjizevne i Jvulturno-liistn- 
rijske vrijednosti. Med stotinama nasih starili kajkavskiii i starili 



174 

slavonskih prijjodnih knjiga. u kojima poprijeko ne nalazimu nikakNih 
ili vrlo malo indiviJualnih crta, kojc hi tadasnjem nasem kulturnom 
zivotu p'idavale u danasiijim liistorijama zivljii boju i svjc/iiiu, ovaj 
se govor Kolundzidev znatno istice. Po njemu nam se objavljuju u 
izrazitim ohrisima dvije knipne slavonske licnosti iz pooetka XIX. 
vijeka; biskup Krtica i — parok I'rano Kolundzic. ledan je objekl, 
a drugi — subjekt; Krtica treba da se lotojjrafiru, a l'otou;raf nam 
u subjektivnosti svoya rada nehotice ostavlja uz tudju totograriju i 
sviiju. (Jvakav rad napose dolazi do knjizevnog uvaienja u doba 
impresionizina, u kojemu nas zanima onaj, kt^ii Lr"Vori, <r<itovo upravo 
toliko, koliko i onaj, o kojemu se govori 

U druyoj pdlovici svoga govora dodce se Kuluiidzic jos nekili 
znacajnih osebina Krticinih. 

Krtica se je osim svojih biskupskih poslova mnogo zabavljao 
i svjeto\'nima ; a to su mu mnoge maljuSne duse zamjeravale. Ko- 
lundzici je i ovima odj^ovorii). Ako je biskup, veli. izvrSavajiit^i po 
dusi sve svoje bi.skiipske diiznosti, bi<> toliko okretan u mozgu i 
brz u poslu, da se svagdje mogao na<ii i sve posvrsavati, sto mu 
onda imas da zamjeris ? To mu je sluiilo samo na slavu a niposto 
na sraniotu. - Mnogima se nije svidjelo ni to, sto je Krtica sve 
htio sam da radi, kao da se — rekoSe — nije na svijetu nitko na- 
lazio, na koga bi sc smio osloniti. Ali Kolundiiii nalazi i za ovu 
toboinju grijesku ' ' • ivdanje. Poznajuci biskup 

sebe, a ipak ne <>> .<> je lesko brcme poslova 

i briga na sebe samoga uzeti, nego da mora kasnije >ispravljati 
grbotine- tudje nespretnosti. 

Napokon nije inogao Kolundzi<i, a da se ne dotaknc jos jedne 
znatne osobine biskupove — njeyovog parnicenja. Hiskup se je Krtica 
naime kao covjek tvrde i prkosne glave mnogo utjecao sudovima, 
kadgod je osjecao, da mu je i najmanja nepravda ucinjena; trazio je 
pravicu po svim sudovima kraljevstva. — I ovo umije Krticin po- 
smrtni odvjetnik vjesto da opravda. Da od sta su, braco — pita on 
— tako vam ijubavi, u kralje\'stvu sudovi nego da pred njima trazimo 
pravicu ? Nisu oni tu samo za one, koji podnasaju krivicu, nego i za 
one, koji dobro ne vide pravicu. Veliki i naucni Ijudi cesto imaju 
pogresku, da ono silom izvrsavaju, sto sebi u glavu uvrte. A Krtica, 
stogod je zapocinjao, sve je na dobro mislio. Ako se je radi granica 
svojiii polja i livada tako cesto upustao u parnice, mislio je, da je 
to duzan raditi, jer ona dobra, koja je primio u posjed, nisu bila 
njegova, te ih je morao predati svojim nasljednicima onakva, kakva 



J75 

ih je primio. — AH se med vrstama Kolundziceva 'ohranbena o-o- 
vora« ipak razabira, da je Krtica u svojoj iestukoj cudi istjerujuci 
parnicu cesto prelazio i^ranice »blagostivne covicnosti- . 

Strogost i naglost Krticinu osjecali su najbolje oni svecenici, 
koji su pali u nemilost biskupovu. Za Krticu se je naime govorilo : 
Ako je karao, karao je Ijuto; kad je pedepsao, pedepsao je nemilt). 
a koga je progonio, progonio ga je do smrti. — Ovo je bio i 
samom Kolundzicu najskakljiviji odiomak, jer se je radilo o nje- 
govoj svecenickoj braci. Nije mogao da osudi ostrinu oca, a da se 
ne takne — nepokornosti sinova. Al se on ipak sjajno izvlaci iz ove 
neprilike. Mi bismo, dabome, veli, voljeli takve starjesine, da hiidu 
p<:(put onih kiznih bogova, o kojima se pjeva, da imaju usta, a ne ce 
da govore, imaju oci, a ne ce da vide . . . Svakoj je vlasti dano 
pravo, da se prema potrebi milom ili silom posluze za opcu korist. 
pa da nije dano duhovnim pastirima? Kakav bi to bio Ijekar, ko- 
jemu bi bolesnici nalagali, sto ce im prepisati? Mi bismo zeljeli, veli, 
da se rane samim uljem lijece, a milosrdni je Samaritanac nasao za 
dobro, da s uljem smijesa i vino. Pa ako Ijekar razabere, da treba 
ranu gvozdjem isjeci, zar da mu mi onda preporucujemo, da ju 
maze kakvom blagom travom? 

Ako je biskup i imao koju pogresku, zar da mu se radi toga 
zamjeri? Bio je covjek. 5ta vi u opce — pita govornik —• od bi- 
skupa hocete? Zar da udilj po zraku lijetaju kao neke rajske ptice, 
i da se nigda ne spuste na zemlju? Ne imaju li i veliki Ijudi jednak 
razum s nama, te su primorani piti iz iste case, koju im pruzaju 
varljivi osjecaji tjelesni? A, sto se mi u opce brinemo za tudje 
pogreske ? Zar mi mozemo biti suci Ijudima, mi koji u tudjem uku 
vidimo prasak, a u svom ne vidimo brvno ni grdobu ? Zar cemo 
Bogu davati racun za tudje grijehe ? 

I tako se zauzimlje Kolundzic zivom rijecju, zdravom hjgikom 
i plemenitom srdacnoscu za blagu uspomenu biskupa Krtice, koji je 
za dugoga svoga biskupovanja utro mnogu suzu sinjtinjsku, a mus- 
karackim i tvrdim svojim znacajem digao biskupiju intra et extra 
muros do neke snage i jakosti. 

II. 

Drugi po redu med biskupima sjedinjenih biskupija bosanske i 
srijemske bio je Antun Man die, Pozezanin. Na biskupskoj stolici 
sjedio je jedva osam godina (1806. — 1815.), ali se broji med one pastirc 



svoga stada, koji su prije biskupa Strossmayera biskiipiji najvise pri- 
vrijedili. Bio je covjek bistra i prakticna uma. Utemeljio je u Dja- 
kovu bogoslovno sjemeniste s filosofskim fakultctom, na koji je po- 
stavio vrlo iicene profesore, koji su kasnije sjuli i na pe^tanskum 
sveucilistii. Biskupiji je ostavio mnoge fundacije, za koje je sam dao 
oko 23'i.Ot)0 fVir. ( >n se je prvi ozbiljno zahavljau niislju, da se ii 
Djakovu sazida nova katedrala i osnuje javna bolnica. Za sanm 
sjemenisnu biblioteku ostavio je preko 18.000 for. Bio je velik i kao 
biskup i kao patriota. L'mro je dne 11. sijecnja god. 1815. 

>Pi>ki>pni> gi'\ * drzau je .NlandiCii dne II. i>/ujka istc io- 

dine poznati slavon- , _ Kfirla Pa vie, Tovarnicanin i tada zupnik 
mitrovacki. NajveCe pake stihovano djelo, 5to ga je donio treii de- 
cenij ovoga vijeka slavonskoj knjizevnosti, izdao je znameniti literal 
slavonski .\dam Kilipovici (roJj. I7'.)2. t 1871.), a zabavlja se : »2i- 
votom velikoga biskupa, privelikoga domorodca i najvecega prijatelja 
nasega, Antuna .Nlandi«ia« : bilo je >ispisano po Radoslavu od Pano- 
nije savske*. a stampano u Pecuhu ^od. 1823. — Tre(ie i najnianje 
djelo, koje je zadahnuto pohvaluin na uspomenu ovoga biskupa 
napisao je(i822.) M. Mihaljevi<5, parok drenjanski. pod naslovom : 
»Mandi<ievac iliti novi vinograd u brdu pridvorackomu po urcdhi 
biskupa .Mandida zAsadit«, te se u torn djelu na nekoliko stihovanih 
stranica pjeva slava biskuptjva, koji se je toliko brinuo i o eko- 
nomskom procvatu svoje biskupijo 

Biografiju MandiOevu i ocjenu njcgova rada osi.ivio nam jc 
Pavic u pomenutoin govorenju, kao lt<i jc Kolundzic ustavin za 
prvoga biskupa sjedinjenih biskupija. 

Antun Mandi<i rodjen je dne 16. kolovuza 1740. u Pozegi" <>d 
majstorskih roditelja. Ovaj se je grad dugo vremena mogao diciti med 
slavonskim gradovima, da za svoje svjetovne i duhovne poglavare 

• Potpuni naslov glasi: >Pokopno govorenje, koje o sprovodu priuzvise- 
noga, prisvitloga i pripostovanoga gospodina Antuna Mandii^a, boijom i apo- 
stolske stolice milosiioin stolnih crkvi bosanskc iliti djakovadke i srknske zako- 
nito ujedinjenih biskupa, zlamenitog reda sv. Stipana kraija apostolskoga komen- 
datora i njihovog pusvetienog cesaro-kraljcvskog Vcliianslva zbiljnoga i unutar- 
njcga viOnika u stolnoj crkvi djakovaOkoj sv. Petra apostola, na dan jcdanajesti 
miseca o2ujka god. 1815. obdriavanomu, reCe Karla Pa vie, istih biskupija misnik, 
opat blazene Marije Di\-ice u Biharu, mitrovaCki i stoba slavne regimcnte petro- 
varadinske parok, okoUsa mitrovadkoga xncearhidjakon i plen.enite srimske var- 
niedje asesor. — U Osiku slo\-ima bastiiiika DivaltoWh povlascenoga knjigo- 
utistenika. lSi6.' — •• Poiega je imala prvu tdmn.iziju sr. 1700.; druge su osno- 
vane g. rj66. (\i Osijeku i Varadinu . 



nije trebao traziti Ijude iz druoih krajeva; svojim skoliuna i pri- 
rodnom darovituscu svojih sinova mogao je dostujno popuniti sva 
javna svoja mjesta, a osim toga slati ispod svoga krila razaim bi- 
skupijama biskupe, kanonike i provincijale. Svrsivsi nize Latinske 
skole u svom rodnoin gradu, posao je Mandic u Bee, a odande u 
Bolonju i u Zagreb. Zaredjen god. 1763. postade regensom u po- 
zeskoin sjemenistu, gdje je ostao samo dvije godine, dok nije postao 
zupnikom u parokijama gradiske regimente (ii Kobasu, a onda u 
Lipovljanimai. Kao covjeka vanredno nadarena i obrazovana ( — go- 
vorio je sedam jezika — ) nije mogao biskup zagrebacki, Josip Galjuf, 
da ga ne opazi, i on ga zaista iza desetgodisnjega zupnikovanja 
posalje u Bee za vicerektora na tamosnjem kolegiju hrvatskih pito- 
maca. Ali i ovdje ostade samo dvije godine, jer ga je biskup ( raljaf 
trebao kao svoju desnu ruku, te ga jos kao mlada covjelia ucini 
zacasniin kanonikoni zagrebackog kaptola. A kad je god. 1781. biskup 
Galjuf bio s drugiiii biskupima pozvan u Bee u povjerenstvo, koje 
je u to doba udaralo granice biskupijama po Hrvatsi^oj i Slavoniji, 
te rad velike starosti sam nije mogao poci, posalje onamo kao 
opunomocenog svog zastupnika, kanonika Mandica. U ovoj misiji 
bio je Mandic tako savjestan i vjeran, da nije litio pristati uz osni- 
vanje nove, pozeske biskupije, koju su u Beeu htjeli osnovati samo 
radi toga, da Mandica ondje postave za biskupa. Njegovom brigoni 
u prvom redu rasirena je djakovacka biskupija, koja je do toga vre- 
mena sastojala iz samih deset zupa. Biskupiji je bila pridodana cijeki 
biskupija srijemska (na koju je spadao okolis varadinski i mitro- 
vaeki osim zupe kukojevaeke, koja je spadala na tovarnieki distrikt), 
dio zagrebacke biskupije (distrikt brodski i babiiiogredskij, pecujske 
(tovarnield, vinkoyacki i posavaeki dekanat) i ostrogonske Igra- 
doyi (Jsijek i Varadin). Bivsi Ijut na tadasnjega biskupa djakovae- 
koga, prkosnika Krticu, dodijeli Mandic Peeuliu dva dekanata (walpo- 
vacki i miholjacki), koji bi takodjer imali pasti pod djakovacka bisku- 
pija, za sto se je sam Mandic, kad je kasnije postao djakovaekim bi- 

* Biskupi Pozezani bili su: Antun Matkovic, biskup bosanski 11573.), Antuu 
od Pozege (1613.) i XikokT Olovcanin, koji je ubijen u Djakovu g. 1701. — U djaku- 
vackoj biskupiji bili su kanonici: Nik. Abrancikovic i Marin Pcrviz ; u zagre- 
backoj : glasoviti latinista i pjesnik Fr. Sebastijanovic, jos. Teisperger i Ignj. 
Pokeiseii : u kalockoj : Antun i Franjo Gase\nc; N. Xor^ic, parok u Novnni 
Sadu i Emerik Tucic, parok u Hanzabeku. — Provini.iiali dizave kapistranskc : 
Ograiiic, Lipovcic i PaviseviO. — Kanonici: Kolundzic, l.ipljaniii, Palescak, Cla- 
vrancic i t. d. 

S]iomeii rvit?fie, I- 



..^ » Tirmenvi-u urcdjcnie 

-z:^ :r Man^i" -'-;• f rr s, >;;:^- *-- 

: jFa,;jo aeUre.om od «>• .''* ^^^ ; \„iW r-r"^' -^'="=- 
;:t.a^ap.oU.Dne6.o.„, a.^. u.«^.^^,,^^ ,„„,,„„„„ .a ,e 

■^ Man* ie .voj kapt.,1 ra,mo "» f » Jj.,,„,„u i Jcve. v.ce- 

vonskih sradova. te je za t 3 p 

redom sv. Stjepana. ^00 ,^r. na raznohke tun 

daciie Med^^stalim .000 r..r,n.. ^^ ^o^^o^ i varadinskoj 
r .k-.- 4000 for. na casn.cke udoMce postivan 1 

• d k sebi zapovjedjo, aa sc 

;::;;nt :^'' -->* r.!^ "u'^d^ ^.^Jjei^va^da - 

-:, S: ie Wf PO --/X^Ld..ya J™o™,e 
„jegov .Ra.govor pnprost.., sto „ J 



179 

u Pecuhu). I stih i jezik i duh i format djela, sve upucuje na Fili- 
povica. Cak su i citati u djelu zabiljeieni onom tocnoscu i minu- 
cioznoscu, kako je u torn deceniju jedini Filipovic popracivao clanke 
u svom sSlavonskom kalendaru*. 

Ono, sto smo saznali o zivotii Mandicevii iz govora Paviceva, 
nalazimo sedam godina kasnije parafrazirano i rasireno u Filipovi- 
cevu djelu. Da je Filipovic niorao upotrebljavati Pavicev govor za 
pojedina data Mandiceve biograiije, razabira se i po torn, sto sam 
Filipovic govori u prvorn clanku svoje pjesme, da je Mandica »s ocima 
umrlini gledao samo kratki cas*. i da moze opjevati samo ono, sto 
je cuo od drugih i nesto, sto je sam mogao razabrati, jer ga je go- 
dinu dana poslije Mandiceve smrti tek biskup Rafaj primio u sjeme- 
niste djakovacko. Osim toga vidi se po rasporedbi cijeloga gradiva, 
da se je Filipovic drzao Paviceva originala. 

Opisujuc Filipovic ( — da navedemo radi karakteristike cijeloga 
djela samo jedan momenat — ) odlazak djecaka Mandica u Zagreb 
na skole, daje nam main kulturnu sliku Slavonije, gdje se je u pro- 
slom vijeku bilo ustalilo misljenje, da mladici — cim poena uciti 
— za kucne poslove prestanu valjati, a posto ih roditelji redovno 
ne mogu davati na daljne nauke, to ono malo, sto su naucili, za- 
borave, a za kucne poslove vise nisu, I takti je po shvacanju sla- 
vonskom najbolje, da sin plete kotac kao i otac, te da se ozeni sto 
prije, da se uzdrzi koljeno, imajuci uvijek na umu: »Najbolja je di- 
dovina, ma kokosji bio grad«. Drugacije je, veli Filipovic, sa sla- 
vonskim Nijemcima; oni salju svoju djecu u svijet na nauke, da 
suzmognu domcjvinom upravljati, kao sto su i dosad upravljali«. — 
Jedan stih glasi : 'Slavima je zemlja (tlo) draga, Slavin voli sluziti<^, 
te ove aksiomatske rijeci popracuje Filipovic komentarom — iz Her- 
dera. Evo, sto veli Filipovicev komentar : Slaveni su zaljubljeni u 
svoje kucanstvo ; kad imadu dosta zemlje za oranje i trave zarad 
marhe, onda su najblazeniji ; rado placaju harac i gotovo puzajuci 
sluze svojim gospodarima, suprot kojih uvijek govore, ali ako im 
ovi gospodari dadu samo jednu lijepu rijec, onda ih opet odvise 
hvale ... A Nijemci su, veli Filipovic, sasvim drugacijega soja ; u 
Nijemce se ugledala, a ne u Slavonce, i majka Mandiceva, kad je 
svoga sina pustala u svijet.* 

* Kako je Mandiceva majka bila odraslau vaioskim tradicijama svoje 
Pozege, najbolje Oe razjasniti ova prica, koja se do daiias spominje u uzim kru- 
govima slavonskim. Kad je starica majka pohodila svoga sina biskupa u niegoxii 
dvoru, 1 kad joj je on pun veselja pokazivao sjajiif dvorane, odvrati niu ona : 



!«0 

.M.mdic je p'lJ.ipiiMn i Kn)i/c\nu>i, te su nic-<;<>\oiii iii.iiciijaltKim 
i nioralnoin potponun izasla uha znatnija djela Kani/li<?eva: >Ko- 
ialija< i >Kamen pravi<, zatim Mikoczy-eva: >Otia Croatiaet i Se- 
bastijanoviccve latinske pjesme. Dosenu je sam sastavin nadgrohni 
epitafij na dubovickom jjroblju. 

Filipovid je ovoni svojom knjigum o biskupu Mandidii pruzio 
slavonskoj literaturi u prvoj cetvrtini naiega vijeka znatnije djelo, 
nego sto bi se to (pt>tpiiniii ' ^ irivanjeini htjeln piika/ati n <ibionim 
nasim litorarno-kulturnim 1 _ iiina. »y'',Jvot Mandiccv . nije obicni 
prigodni spjev, jer se pjcsnik u njemu lagodnn i na siroko dotice 
mnogih slavonskih knjizevnih i kiilturnih prilika. te mi danas treba 
da uzimamn <ivakve spise u rukc kan drajjocjen inaterijal za raz- 
bistrivanje na§e provincijalne pmSlosti. Adam Filipovic pusljcdnji je 
izdanak stare knjiie\'ne Slavonije, te je osim nekoltko prigodnica 
napisao za lijepu ' nost jedini »Raznovor priprosti ili vrtlar 

s povrteljem se ra/_ >, u kojcnm jc stvorio opsezixi botanicko- 

pjesnicko* djelo." Knjiga o iivotu .Mandi<ievu, na prvi pogled prosta 
prigodnica, mnogo je znatnija i u pjesnickom pogledu od >K'azgo- 
vorat. Knjigu su ovu jamacno mnogo Oitali i visi i nizi kriigovi 
slavonski. I mogli su je citati s veiikim zanimanjem. Nizi su u ori- 
ginalnosti ovc knjige nalazili pouke i zabave kao u knjigama Kel- 
kovi(Jevini i Dosenovim ikoje F*"iIipo\ id nckoliko puta spoininjc i 
fotogralira ih inoinentnim siikama iz njiliova zivotai, a visi: pobude 
i naobrazovanja, jer je pisac umio, da pod crtom poprati svoje op- 
denite misli citatima velikih mislilaca, kao sto su bili Montesquieu, 
Herder, Panonnius, Tacit, Ciceron i t. d. Dakle je »2ivot Mandicev* 
djelo, koje u nasoj knjizevnoj povjesti jos nije doSlo do pravog 
uvazavanja. A sva krivnja lezi u tome, sto se kod nas do danas 
prigodna poezija — kako u kajkavskoj, tako i u stokavskoj knjizi 
— s nepravom dosta omalovazavala. Kad se u pojedinim knjizevnim 
periodima jednog bistrog i otvorenog naroda kao sto je nas, sva 
dusevna sila zbijala i odraiavala gotovo u jedinim prigodnim spi- 
sima, onda treba u tim spisima traziti i nalaziti one, sto je u njima 
jako i snazno, ma s kojega pogleda. 

Sve je to lipo, sine ! ali, da si ti mene slusao i otiSao u fratre, ti bi veO odavna 
bio — gvardijan u Pozegi . . . 

• Na 85. strani >2ivota ^^andiCeva^ nabraja Filipoviti profesore, sto ih je 
Mandii^ dozvao u Djakovo za pr\-e ufitelje sjemenisne, te svakome — u stilu 
svoga vrtlarskog >Raza;ovora« — dodjeljuje ime iz botanike. Karacsonvi mu je 
ruzmarin, >\ihali(i zumbul, Hartmann gjurgjic, Fischer ruzica, CrndiC muskat, 
Smiloseviti kovilje i t. d. 



i8i 



III. 

Xa posliednju) strani *Zivota Mandiceva« govori Filipovic vec 
i () nasljedniku Mandicevu. (]ar Franjo — veli Filipovic - - sjede da 
izabira dostoinog nasljednika Mandicu i odiuci se ovako : Onaj, koji 
ie bio Mandicev nasljednik na stolici priora vranskoga i preposta 
zagrebackog, neka mu bude nasljednik i na stolici djakovacke bi- 
skupije ! I tako bude u sijecnju god. 1816. carskim dekretom, dati- 
raniiu u Veroni, imenovan biskupom bosanskim i srijemskim Emerik 
Karlo Rafaj (Rat^ay). 

Rafaj se je rodio god, 1752. od vlasteoske plemicke porodice 
u sell! Kopcevcu kod Bozjakovine. Kako su nm loditelji imali mnogo 
djece, odrede najmladjega sina Emerika (koji je bio dosta ruian) i 
brata niu Franju dati u svecenike. Tako je god. 1768. Emerik kao 
mladic od .\csnaest godina skupa s bratom Franjom (koji je kasnije 
umro kao kanonik zagrebacki) stupio u hrvatsko sjemeniste 11 Becu, 
a vec god. 1769. otisao u Rim na daljne nauke. Udatle se vrati 
kao doktor teologije u domovinu, te je domala postao zupnikom 
u Krapini, a kasnije kanonikom, pa je kao kanonik bio rektor hr- 
vatskog zavoda u Bolonji. Kao opat blagoslovio je god. 1804. bol- 
nicu milosrdne brace u Zagrebu, te nam je njegova kajkavska pro- 
povijed, koju je tom prilikom drzao, stampom docuvana. Ta je pro- 
povijed uz (inu, sto ju je drzao god. 1826. (sO uzvisenosti misnictva«| 
prigodom svoje zlatne mise u Djakovu, jedini hrvatski knjizevni 
rad, koji nani je poznat od ovoga biskupa.* Kao biskup prisus- 
tvovao je god. 1S22. provincijalnoj sinodi ugarskoga episkopata u 
P(.)zunu, gdje je stekao sveopci glas, da je prvi iiogoslov i govornik 
te .sinode. Biskupski arhiv djakovacki ima (ibilje akata i naredaba, 
pisanih njegovom rukom, sto ga sve odaje, da je bio radin i agilan 
covjek. Inace mu je drzanje bilo aristokratsko. I on je ostavio znatan 
novae na razne fundacije. Uz biskupa Colnica i Mandica ostavio je 
on u vlastelinstvu djakovackom vidnih i trajnih tragova svoga uma, 
svoje volje i svoga rada. Med ostalim djelima zasnovao je i danasnji 
biskupski park u Djakovu. 

Biskupovanje Rafajevo ostavilo nam je u knjizevnosti vi.se pri- 
godnih spisa, nego li biskupovanje ikojega od pet prethodnika Stross- 
mayerovih. Vec sam odlazak njegov u Djakdvo razvezao jc krila 

* Kasnije je stampom izdana njegova krasna nkiiiznica proti psovkic, k^ja 
se i danas cita po svim zupama djakovacke hiskupii^ na ;(ilusnicu . 



l8i 

trojici prigodnih slavonskih pjesnika: Puzezaninu Jozepcu, Ilooaninu 
Miiialicu i Tovamicaninu Pavidu. Slucaj i knjizevne prilike slavonske 
u pocetku vijcka litjele su, da su sva tri ova pjesnika zasjcla na 
svoje Pegaze i deset ;i;odina kasnije, kad je Kat'aj slavio pedeset- 
ojodisnjicu svoga misnikovanja. 

Od ovih se pjesnika najmanje proslavio svojini pjesmama Jo- 

zepac, koji je je u to doba b- ' • — ■ —nda osjeOkojfa. 

Pjesma, kojoin je god. l8i6. \ v u njakovo," 

kao i ona, kojoin je htio god. 1826. da uvelica jubilej zlatne mise 
Rafajeve,** ne isticu se nicini nad prigudnicku stihovami prozu naj- 
primitivnije vrste. Siiliuvi ukoceni. idcje konvencionalne tako, da se 
u nasoj prigodnickoj poeziji jedva nalazi tako siipljih pjesama poput 
Jozepcevih. Cetiri godine kasnije Cestitao je jozepac u slicnim sti- 
hovima jos ccsaru Franji, - - i to mu je cijeli knjizevni rad. 

Josip .Nlil)ali(i, parok sotski, i stariji brat dr. .Antuna .^lihaiica, 
petrovaradinskog paroka, koji je takodjer spjevao jednu odu Rafaju 
i >San« J -^ .1 — spjevao jc, kako 

rekosmo, I.; ,v. „ .,. , ,^ .... .. ....... ....;..,u\'u, koje se i opsegom 

i sv jom knjizevnom vaznoscu toliko izdisu nad Jozepceva djela, 
da se Jozepcevo iine kao ime pjesnika-prigodnicara jedva nioze i 
napomenuti pored imena Mil ' " Prva Mili.iliccva pju-sma (od 

god. 1816.) nosi ime >P;sma i • . tc se u njoj — po pseudo- 

klasickom obicaju predjasnjih vijekn razgovaraju Koridon i 

Lycidas, pastiri s • se cuje o biskupu, koji ima da dodje, te 

napi)kon Koridon ,..,,^..i pjcsmicu u slavu biskupovu, a Lycidas 
mu stane otpjcvati. Clijela je pjesma (koja je dosta velika: u svemu: 
29 strand) zadahniita zdravom idilskom poezijom, te se kao pri- 
godnica to 11 ' doimlje citaoca, stn se ime slavljemkovo i 

njegove vrlini _ iju tek pod knnac pjesme, pa se tako tri ce- 

t\'rtine djela cita kao zaokruzena i zasebna idila, kojoj tek naslovna 
strana i zavrsetak djela daju prigndnicki lik. To nije prosti panei^irik. 
Pje.^ma je ova topli i umiljati pozdrav fruskogorske vile cpisl.pn 
djakovackomu. btampana je u Novom Sadu. 

• iRaffay Imro, biskup bosanski iliti djakovaiki i srimski, u postadku, sa sla- 
vonskim sliCnori£jetn na v-ikovitu uspomenu ilirskomu narodu pozdravljen po 
Ivanu Jozepac iz Poiejje. Pjesma od 8 strana. — ** ' .rddtale, 

to jest: Petdeseto misnicko g:odistvo Xjihovog biskupsn .a gosp. 

prisvitloga i pripoStovanoga Itnre Karle Ratfay od Raven, po hoijoj i apoStolskc 
stolice milosti stolnih crkvi bosanske iliti djakova£ke i srimske zakonito ujedi- 
nitjh biskupa.< Pjesma od 6 strana. Obje stampane u Osijc-ku. 



Druga Mihaliceva prigodnica biskupu Rafaju osfavlja i: u'ta- 
telja i svojom spoljasnjoscu i svojoni unutarnjoscu sasviin drugaciji 
dojam. Spjevana je u heksametrima, a iznosi 27 sitno pisanih i 
ogromnim komentarom popracenih strana. One podrobnosti, koje 
pjesnik nije mogao izloziti u odmjcrenosti svojih poletnih stihova, 
dodao je u dnu strane pod crtom. Pjesmu je ovu nakrcao Mihalic 
bogatom zalihom svoje klasicke nacitanosti i naucenosti, te se u torn 
pogledu f>odudara ova pjesma s Elegijom< , sto ju je isti Mihalic iste 
godine spjevao u cast Krticina slavitelja i branitelja F"rana Kolun- 
dzica, kad se je ovaj ostavio djakovackog kanonikata i posao u 
redovnike drzave sv. Kapistrana. 

Spomenuti mitrovacki iupnik, Karla Pavic, koji je u ozujku 
god. 1815. drzao »Pokopno govorenje« biskupu Mandicu. pozdravio 
je godinu dana kasnije dolazak biskupa Rataja »Zborom pivalica 
Fruskoj u gori pribivajucih«. I ako je ovo djelo spjevano istom pri- 
likom i stampano iste godine, koje i Mihaliceva >Pisraa pastirska«, 
ipak je Pavicevo djelo morale biti prije odstampano i rasprostra- 
njeno nego Mihahcevo, jer se Mihalic u svom djelu poziva na po- 
jedina mjesta Paviceve pjesme, te u biljeski hvali pjesmii, koja je 
»puna mudroumja i osobite vistine«. Tu se Apolon razgovara 
s jekom, koja mu na svako pitanje odgovara drugom polovicom 
posljednje rijeci Apolonove, sto svaki put daje razboritu i duhovitu 
misao. N a pitanje Apolonovo, da li jeka zeli, da on s vilama pro- 
slavi biskupa, odgovori jeka: Slavi! I Apolon poce sada pjevati 
u slavu Rafajevu, a zatim stane svih devet vila (Klio, Kaliope, 
p]rato it. d.) jedna za drugom udesavati diku novoga biskupa. 

Prigodom pedesetgodisnjice Rafajeva misnikovanja spjevao je 
Pavic sMilu Sanjku<. ". u kojoj nam pripovijeda, kako je usnio polu- 
bozanskog starca, gdje sjedi u crkvi »bilom svitom zaodiven*, a uz 
njega tri djevice, koje stadose pjevati o vjeri, ufanju i o Ijubavi. Iza 
njih stade skupljeni narod slaviti onoga starca, i tako sanjalac sa- 
znade, o kome se radi, ali se u to probudi, te svoj san »izriza u 
kamenu, vikovitu za spomenu«. 

U slavu Rafajeva ustolicenja spjevao je i Marko Ant. Horva- 
tovic, zupnik zagrebacki : »Obradoscenje biskupata djakovackcjgv. 
Pjesmica je ova izasla stampana s latinskom pjesmom istoga pjc- 

.'Pisma prisvitlomu i pripostovanoniu sjosp. F,m. K. Kairav i t. d., 11 vrinie 
petdesetolitnice njihove . . . 31. dan miseca prosinca i!s2(). u Djakovu svecano 
drzane.<i .Stampano u lUidiir.u god. 1S26. — "* sEmciik Karla, bislaip, petdesct- 
Iitnu zrtvu slaveci, sritan i veseo punos vika prozi\ : .' 



snika, a jer je i naslovni list knjige* sloicn latinskim jezikom, 
tesko se hrvatska priorodnica Horvatovideva nalazi. Pjesma se iiiace 
nicim ne dize nad poznate Jozepceve versirikairije. 



IV. 

CetVTti po rcJu biskup sjedinjenih biskupija bosanske i srijemske 
bio je utjarski Hr\'at, Matija Pavo Suci«i od Facera, bunjcvacki 
plemid. Rodio se je god. 1765. u Subotici. Bivsi kojegdje kapelanom i 
zupnikoni postao je iste godine (rSi6.), koje se je Kalaj zabiskupio, 
kannnik u KaloCi, dok nije g. 1827. otisao za biskupa u Stolni Bio- 
grad. Cetvrt<^ga lipnja g. 1830. bio je iza stiirti Kafajeve imenovan 
djakovackini biskupom, pa je god. 1831. primio kao klcrikc u bi- 
skupsko sjemeniste: S trossma yer a, Tordinca i TopaKivica. Bio 
je covjek vrlo dobre txidi i pleiiicnita srca. Klerikc je sam poucavao 
u crkvenoin pjevanju, pa je ninogc napjeve crkvcnih pjesania — 
osobito boiicnih — upravo on donio iz bunjevackili krajcva u Sla- 
voniju. ZWo je nastojao, da priuci svedenstvo priljubljivati se puku. 
Bio je osobiti Ijubitelj cvijeda, pa je podigao biskupski park do 
znamenite visine. Od njega i danas iina djak<n-acka katedralka svoje 
najvece /vono »Paulus«. Umro je 13. travnja g 1^34. — I na samrti 
se je joi sjetio mladoga klerika Strossmayera, te mu je zapisao 
trosak za rigoroze i za pr<imociju. 

U knjiznici Jugoslavenske akademije sacuvani su hrvatski i 
latinski govori,** kqji su biii drzani dne 21. listopada g. 1804. u Su- 
botici, kad je SuciC bio uvadjan u tamosnju zupiiu crkvu kao parok. 
Uveo ga je i pozdravio Adalbert Vojnic. kanonik prvostolne crkve 
kalocke, i pozdravio ga govorom, na koji mu je .Sucid odgovorio 
latinskim i hrvatskim odzdravom. Govor V'ojnicev nije bio nista 
drugo nego parafrazirani niz biblijskih recenica, dok je Sucic go- 
vorio narodnije i prigodnije. U torn se govoru pokazivao Suci<i 
kao rodoljubni i uvjereni Bunjevac, koji bi zelio, da se vremenom 
njegova Subotica uzmogne njime podiciti, kako se >Budim dici 
svojim Ljubicicem. Stojni Biograd Pureticem, a Pecuh Filipovicem*. 

God. 1S28. stampana je u Budimu >u ime opstine naroda ili- 

* rPro illustrissimi ac reverenJissimi Domini Emerici Caroli Raflay in epi- 
scopum diacovariensem inauguratione anno Domini 1816., die 25. augusti.« Zapra- 
biae, Tvpis Novoszelianis. — *• Stampani god. 1805. u Segedinu slovima Urbana 
Grilnna. 



i85 

rickog budiinskoga i njeoove okoline- onom prigodniii, kad jc Sucic 
postao biskupom stolnobioo-radskim, ovelika pjesan pod imenom : 
sXarodkinja vila«. Pjesnik se djekx skrio pod pismenima J. ( ,'. M. P. S. 
— I oblik i dull pjesme zivo nas podsjecava na poznatu Mihalicevii 
»Pismu« i sElegiju tako, te mislinio da se ne cemo pre\ariti, ako 
u pi.)cetnim pismenima skrivenoga pjesnika prcicitamo : Josipa Cahi- 
sancija Mihalica, paroka sotskoga«. Ugodni zubor stihova, obiluost 
misli i mitoloslve aluzije, kojima je pjesnik nacickao ovu lijepu pri- 
godnicu, upucuju nas na ucenoga Ilocanina Mihalica. 

Pod slicnim naslovoni — ^'Domorodkinja vila^ — i sa slicnim 
sadrzajem stampao je isti Mihalic tri godine kasnije u istoj budim- 
skoj stamparni ( »kraljevske mudroucne skupstine*) pjesan. kojom 
je »u ime s'\'ega stanja crkvenoga« biskupije djakovacke cestitao 
.Sucicu, kad je presao na ovu biskupiju. Svjezina idilskog daha, sto 
provijava prvom Mihalicevom prigodnicom, kojom je pozdravio do- 
lazak Suciceva prethodnika Rafaja, ugodno se doimlje i u ovom 
posljednjem Mihalicevom djelu. Njim je Josip Mihalic za\'rsio svoje 
knjizevno djelovanje, napisavsi — kako smo vidjeli — pet prigodnica, 
koje se dizu do znatne knjizevne \-rijednosti, te se med svim spo- 
menutim prigodnicarima slavcmskim upra\'o on moze nazvati pri- 
godnicarom per excellentiam, jer sve, sto je napisao, napisao je, 
pobudjen javnini narodno-crkvenim prilikama, a te je prilike uniio 
o\'iti nekom umiljatoscu, spretnoscu i klasicnoscu svoje nacitanosti, 
da mi u opce u decenijima i u provinciji, koja niti je u to doba 
pruzala niti je mogla pruzati bog-zna kakvih beletristickih plo- 
dova, moramo ove Mihaliceve prigodnice uvazavati i isticati kao 
znatne beletristicke radnje, koje se mogu i moraju ubrojiti medju 
najbolje radnje ove hrvatske pokrajine iz prve trecine nasega vijeka. 

Ni njegov mladji brat, dr. Antun Mihalic, vicearhidjakon i parok 
petrovaradinski, nije htio ovom prilikom da zaostane za bratoni 
josipom. I on napisa pjesmicu od dvanaest strana, koju izdade g. i8,mj. 
u Novom Sadu pod imenom »San u vrime Suciceva uvoda^^.* Iz 
toplih rijeci i lagodnih stihova ovoga Mihalica razlijeva se Ijubav za 
njegov zavicaj, Srijem, kao i iz pjesama njegova brata Jose. Kad 

* > San u vrimc s\ecanoj;a uvnda piisvitloga i pripcistovanoga gr.spoJina 
Pavla Sucic a (id Pacer, u hiskupijii stolnih crkva . . . sliciioricno izvedLii i od 
strane srimskog biskupata pokorno prik.iz.in po Antunu Mihalicu, sv. bogo- 
slovja naucitelju, okolisa petrovaradiiiskng viccarliidjakomi i zupc gradskc u Pctro- 
varadinu paroku. — U iKivmn Sadn, sloxiina Pa\ia [ankcivica povlastenoii- knjigo- 
pritiskaoca god. 1^30. « 



i86 

covjek stane proucavati ovu poezijii nasih Slavonaca s narodno- 
politickog stanovista Janasnje nase ujedinjene kiijizevnosti, ne mo£e 
pravo da vjeruje, kako je bio uzak politicki liorizonat slavonskih 
literata u neposrednom periodu u oci ilirskn^r preporoda. I.judi uceni. 
evo ka<i jito je bio dr. Mihalic, nc zai^rijevaju sc pravo god. 1830. 
jos ni za cijelu Slavoniju, kao za svoju domovinu, nego mu obu- 
zimlje srce — jedini Srijem. Slavonci su imi braca i — Bunjevci 
su mu bra<ia. To su mu kao susjedi. 

Dolazak Bunjevca Sucida rasirio iin je donekle obzorje, i oni 
su stali nesto intimnije pogledavati barem na sunarodnike ispreko Du- 
nava. Zaiirebacki Hrvati bili su im jos vrlo daleko bto je tu uje- 
dinjenje ilirsko imalo da stvori! Oni su svi osjc(Jali, da im ncsto 
treba, ali nisu znali — sta ! Mihalic se je eto nadao, da bi Suci(J 
kao mecenas mogao osnovati uceno drustvo — u Djakovu ... To 
bi drustAo imalo po njegovu mi.sljenju, da »slavonski jezik utvrdi 
i razna lipa i korisna znanja podigne; da razum prosvitli, a srce 
opiemeni, jednom ricjom, da narod na^ ugladi . . .« Da, takova su 
drustva zaista trebala nasemu narodu, i ona su osnovarja mukom i 
trudom jediic vclcbne generacije, koja je naroJ duhom ujedinila; 
trebala je stotinu dobrotvora, koji su doprinosili svoj kamecak, dok 
nije jedan jedini mecenas navalio ogromno mramorno kamenje, bez 
kojega danas ne bismo imali prosvjetnih hramova, u kojima se pri- 
nose zrtve Bogu Ijubavi, bratstva i jedinstvenosti. 

Prigodom Suciceva dolaska spjevaia su jos dvojica nasih po- 
znanika, Karla Pavic i Adam Filip<ivic. pozdravne pjesme biskupu. 
Pavic je spjevao ».Nliropripivku«, a Kilipovit poklonio »Svoj bisku- 
piji na uspomenu uvedenja SuciCeva* pjesmu od jedanaest strana. 
Pavideva je pjesma kraca, ali ponosnija i dostojanstvenija, a I'ilipo- 
viceva iskrenija i intimnija. Inace ^'- "Vt- dviie priirodnice ne isticii 
nikojom zasebnom vaznosdu. 



Xeposredni prethodnik .Strossmayerov na biskupskoj stolici 
djakovackoj bio je fosip Kukovic. Rodio sejeu Zagrehu od oca 
doduse plemica, ali obrtnika-gombara. Nastojanjeni tada^^njeg zagre- 
backog kanonika, a kasnijeg djakovackog biskupa Emerika Karla 
Rafaja, dao se je na skole, pa je u Zagrebu nekako iza god. 1810. 
redjen za svecenika, te je otisao jos vrlo mlad u Brdovec za zup- 



i87 

nikii. Kad je Rafaj polazio u Djakovo kao biskup, poveo je sa sobom 
i Kukovica, te ga domala postavio u Djakovu zupnikom, a zatim 
i kanonikom. Iza smrti Rafajeve izabrase ga kolege-kanonici kapi- 
tularnim vikarom, a kad je djakovackim biskupom izabran Sucic, 
povukao se je Kukovic — intervencijom mogucih svojih prijatelja 
— kao kanonik opet natrag u Zagreb. Iza snirti Suciceve imenovan 
je ipak 14. prosinca g. 1834. djakovackim biskupom. 

Kako je njegovo biskupovanje padalo u doba knjizevnoga na- 
.sega preporoda, u doba politickoga probudjivanja, to je on otvo- 
reno pristajao uz preporoditelje hrvatske knjige i politike, ako i 
nije bog-zna kakvu rijec vodio u tom koiu. Pod njim je propjevao 
Tordinac (kojega je g. 1836. zaredio 11 svecenike), propjevao Mato 
Topalovic (zaredjen g. 1837.J, a i mkadi Strossmaver (zaredjen 
16. veljace g. 1838.) poceo se dizati u nauci i ugledu pod to- 
plinom Kukovicevih ocinskih krila. 

Kukovic je bio covjek vrlo finih manira, njezne cudi puput 
kakve aristokratkinje, a i vrlo ugodne spoljasnosti. (,)n je poceo 
zidati zgradu sadasnjega samostana milosrdnih sestara u Djakovu, 
zeleci u nju smjestiti milosrdiiu bracu, da rukovode bolnicu. 

Kad je god. 1848. buknula buna, i kad su seljaci poceli harati 
sume, uplasio se je Kukovic i pobjegao u Bee, pa kako je uza to 
bio jos i bolesljiv, to se je Ijeta 1849. odrekao biskupovanja, a za svoga 
nasljednika najtoplije preporucio dvoru mladoga carskog kapelana 
Josipa Jurja Strossma_yera. U Becu je zivio u svojoj kuci i od svoga 
imutka, dok ga smrt nije 17. travnja g. 1861. digla sa zivota. Sahranjen 
je u Djakovu u staroj biskupskoj kripti, dok ga biskup Strossmaver nije 
dao u studenome god. 1882. s ostalim svojim prethodnicima pre- 
nijeti u novu krasnu kriptu velicanstvene svoje katedralke. Stross- 
maver im je sam prigodom prijenosa izrekao posmrtno slovo, pa tom 
prilikom spomenuo, kako ga je pokojni Kukovic zaklinjao, neka ne 
dopusti, da dugo lezi u tamnoj i vkiznoj staro] kripti, nego neka 
zida novu crkvu i pod njom dostojnu novu grobnicu. 

Biskup se je Kukovic zivo zabavljao misl]U, da zida novu ka- 
tedralku i vec je dao napraviti nacrte, ali je na svu srecu buna 
osujetila gradnju, jer bi — sudeci po planovima — biskupija dobihi 
namjesto katedralke, magazin upravo onakav, kakav ima Temisvar. 

Ud prigodnih spisa, koji su bili izazvani iinenovanjem Ku- 
kovicevim za djakovaiikog biskupa , poznate sr. nam samo cetiri 
pjesme. I'rva — Stosova — kojom se je zagrchacki kaptol oprostio 
od svoga kanonika Kukovica, skrila se pod latinskim natpisom knjige. 



I88 

pa je zato izmakla ocima biblio^rafa §afarika i Kukuljevica.* Na 
prve tri strane stampana je ladnska heksametarska pjesan Istosova, 
koju 11 drufjoni dijelu kiijifje pjesnik prevodi na lirvatski »da ne sfali 
miloj narodnosti nasoj, ter opcinskomu domoljublja trsenju ne po- 
menjka*. Pjesma je ale^oricka, te hi se u oci novog preporodnog 
dana mogia danas slivatiti kao prorocka objava skorom velikoni 
narodnom pokretu. 

.1/ 



Danica je novi biskup, sto ga Hrvatska Aalje Sla\oniji, a >Da- 
nicac bila je zvijezda, kuja je doniala zaplamsala sa zagrebackih 
gora, da objavi cijelom narodu novo doba, novi dan, koji ie sve 
sinove naci zajjrijcne pred islim zrtvenikom. 

btDsova pjc-^nia puna je proljetnoj^ niirisa i ^iarenila cvjetnog. 
Xjom je zagrebacko svedenstvo popratilo svoju >danicu«' na istok, 
a na istoku dncekaSe ju pjesnici slavonski kao — »Sunce od 
zapadat." 

Pjesma anonimnog pjevaca osobito je lijepa. Tezina klasicnoga 
stiha, otvoreno srce za upijanje prirodnih Ijepota i neobicna spret- 
nost u telinickom rasporedjivanju opisane tiradje ujjodno se doinilje 
citaoca. i^utnikii sc u snii prikazuje Hjakovkinja-vila, koja mu objav- 
Ijuje novoga biskupa, sto ga narod ve<5 sam odavna zeli. Kad je 
to nas putnik zacuo, prene se i brze-bolje podjc u Djakovo, da javi. 
A, kad tamo, a ono Djakovcani ve<i sve u sesnaest pucaju iz to- 
pova; zvona zvone, a puk se sav podigao na radost i divno veselje. 
[edni ugadjaju gudalo, drugi meCu strune na gusle ; tredi propiruju 
pisak, a cetvrti napinju yajde ili ciste dvojnice. Vet su zaculi, da se 
je biskup krenuo iz Zagreba, pa se svi pripravljaju, da ga stci Ijepse 
prime. Cobani donasaju granje i spravljaju svecane vatre. Djevojke 

* Potpuni naslov knjige od deset stampanih stranica glasi: »Flora suo 
flori sen Patria diijni.ssirao lilin, illustTissimo ac revercndissimo Domino Domino 
Josepho Kukovith, Dei ct apostolicac scdis gratia episcopo diacovariensi ; dum e 
custodiatu zagrabicnsi, gcneraJi vicariatu, atque sinu Croatarum divulsus ad capes- 
sendam sedem suam Diacovarinum discederet; Vale I canit, modulante I'aulo 
Stbosz, sacri officii dioecesani jurato vice-notano. — Za^abiae, typis Francisci 
Supan 1834.1 — •• Pod imenom : >Sunce od zapada ili S.injka vile djakovaike, 
ohistinita, kroz jednog putnika proglasena i u juna£kom vezu prikaz.tna biskupu 
Kukovi<;u« stampano je god. 1S34. u Osijeku anonimno djelo. Na primjerku 
Jugoslavenske akademije stoji starim rukopisom zapisano, da je ovo dielo ispievao 
Pavao Penji c. 



i89 

pletu vijence i kite njima putove, a po stazama stem cvijece, da 
smiloljubni otac mirisnim dospije tragom«. Jednom rijecju: ova je 
pjesma uniiljata i njezna kao rijetko koja od pri^odnica, kojih snio 
se doticali. 

Treci pozdrav novom biskupu odaslase u siisret klerici djako- 
vackog sjemenista pod natpisom »Razgovor pastira«, u kojem Miko, 
Pavo, Grga i Aleksa ocekuju dolazak novoga r_)afnisa. Po\'i)deci 
se za Vergilijevim stihom: 

Daphnis ey;o — hinu usque ad sidera notus, 
Formosi custos pecoris tormosior ipse . . . 

spjevao je nepoznati pjesnik u alegorickom obliku skivonsku ekiogu, 
koja odise pastirskim dahom poput Mihaliceve -Pisines spjevane 
u slavu Rafajeva dolaska. 

Napokon stampao je jo.s poznati Adam Filipovic ')Dan radosni 
i veseli«, u kojemu nabraja nekolicinu biskupa djakovackih, koji su 
nosili ime »Josip4 i koji su se iskazali mnogo zasluzni za svoju 
biskupiju. Tako je, veli, Josip Bezza (1428. — 1437.) prenio biskupsku 
stolicu iz Bosne u Djakovo ; drugi Josip sazidao je rezidenciju — 

Treci pako Josip iKukmiOi, novi, diku, slavu njoj ce stec, 
Jer je veci od obadva, i to svatlvo moze ree . . . 

A cetvrtoga Josipa, koji je imao da stekne diku 
i slavu ne samo svojoj biskupiji , nego i na- 
rodu, iz kojega je potekao, i zeinlji, koja ga je 
rodila, tek ce opjevati zahvalni narod velebnim i 
besmrtnim spjevom vjecite zahvahiosti i pDiiosa. 

Zagreb. 




Nikola Anclric. 



^^^^^^^^•^^^^^^^■||v 



1 (^ T'" 



(Air 



IT 



■^ 



t^sr 




IZ VUJSKE. 

Crtica iz Djakovitinc. 




I'^sao Xivko! — svikivale se zene sokakom. 

— Dosao ! — I do mala bio ih citav roj na putu i gle- 
dale za kolima, dok ne umakose u Bozanovo dvoriste. 

— Kto, srco, — govorila Sofa Gajina svojoj drugi, — tri go- 
dine ko tri mladine. 

— Ni Koleta ved nije soldatiisa. 

— Svaka sramota za vremena. 

U nas je sraniuta biti zenom muza, koji carsku razovinu jede, 
— ma i nije svaka nepostena. Njih dvije jos su dugo na putu osa- 
ptivale, a onda se srca povrnu u kudu — valja da je redusa — a 
Sofa se zaputi dalje. I nioze. Danas je svetacac, mladi petak, kod 
kuce joj malo ne place, gazda negdje na marvenom vasaru, a u 
kucaru samovati dodijalo. A raditi ? Grjehota je. Sto je posla, to je 
najvise, da zene idu u sisku, nakupe od podneva vrecu i u trgovca 
seoskog dobiju po deset, po dvanaest grosa — zenama u osebac, 
a djevojkama u nakice, ali da bi koja ogrijesila ruku iglom ili pre- 
divom, ja nijesam nigda cuo. 

Sofa je svugdje, gdjegod je svijeta bilo, stala, dvije tri lanula, 
a u kuci Uvalina promolila glavu kroz prozor i viknula u sobu : 

— Udovice, cuj, Terezo, gdje si, medena? 

Iz kude pridje k prozoru mlado zensko celjade okrugla lica, 
jedra i rumena sniijucavih, razbiudnih ocica, uvezana kruto u samiju. 

— Pomazem materi veceru; dada otisao na meljavu, pa ga 
cekamo. 



191 

— Aide u selo, — g'ovorila Sofa. Za uJcn'icum i mati prisia 
k prozoni. 

— Pa idi, djevo. Uzmi natikace. Na putu je rosno. 

Sunce je vec bilo sjelo i jesenji hladak strujio pirvom sumra- 
cinom, a d\'ije se druge zagrlile i ispod glasa gundiale. Iz crk\'en- 
skoga sokaka isao bas copor djevojaka. Svaka naprtila torbu ili 
vrecicu. Isle iz siske. 

— Gle, verloka * se i u sisku nabjelisala, — ugrizla Sofa. 

— Prist ti skocio na jezik; za moj gros, ima jos! — jogu- 
nasto ce verloka. 

— Cuj bahandare ! — iiliktale djevojke. 

Bahandara i udovica zahihotale i iimakle, da ne l^ude grdjih 
rijeci, a verloka zavela, druge joj pomogle : 

»Sto me grde, sve jedrija bivani, 
.Sve jedrija, deblja i bjelija.t 

Kad su druge bile prema kuci Bozanovoj, poviknula udovica 
iia avlijska vrata: »Dodje gazda, Koleta, odje mladovanje.« 

— Prodji se, nebrigo, dok sam mlada, vijek je mladovanje, 
— odjavi se Koleta i izidje iz kuce maljusna, bjelkasta zenica 
zdrava i lijepa lica. Svijet joj kaze »bjelotrepa«. Za njom dodje i 
Zivko. Snazan je to momak! Koleta mu do ramena. U rubini je i 
mrkom kaputicu, a na glavi mu soldacka kapa. Naherit) ju. Obrazi 
mu dugoljasti i sagorjeli, a ispod siroka cela i crnih obrva sive 
mu gledju oci. Bio je kratko ostrizen, malenih, ali tinili, svionih br- 
Jica. Od uvijek bi(5 je Zivko l^ozanov najpristaliji momak u selu, 
i i u skoli ga vec mestar hvalio, da je pametna glava, poslije je 
.1 opcini neko doba pisao oglase i pozivnice, a kada je momcicu 
:rebalo mjesecinu placati, onda gospoda uzese drugoga, a on opet 
:)de k marvi. U vojsci je dotjerao do trece zvijezde. 

— Pa kako je bilo, baja Zivko, u soldaciji ? — pitale zene. 

— Zivjelo se. 

On je dignuo nogu na klupu, podbocio se lijevom ruk(.)m, a 
iesnom gladio brkove. Na ruci inu dva srebrna prstena — toga u 
las ozenjeni Ijudi nigda ne nose — i dvared je na stranu pljunu(j. 
iColeta je kojesta pricala, Sofa je vragoljala, a udovica pusto se 
la Zivka osmjehivala i migala. 

U to je vec i nocalo, na crkvi je pozdrav Gospin kucnuo, a 
nati redusa zovnula i sina i snaju na veceru, a zene dalje u selo, 

* Verloka — pogrdno ime, jer je velika. 



U)2 

u noc. Bozanova kuca nije velika, al ni njih nije puno, Otac i tri 
sina: 2ivk<> oienjen, Luka do ienidbe, a Jozo \z skole istom izisao. 
Kci iiii jeJna ii selo udana. 

Sjedose vecerati. Mati spremila izobila, zamijcsila i pitu sa 
bundevskim sjenieiiuni, a jer je danas mladi petak, ne omrsise se. 
Otac jus neki dan sazgao sudid rakije iz potaje. Iza zvona i naj- 
mladji brat dosao od ovaca. Deran je od trinaestak godina, ali 
zdrav i cvrst. Unidje u sobu, baci torbu na svoj lezaj i sjede pud 
pec. Imao je kapu na glavi i huljii^ u brata. Kad su poCeli vecerati, 
pridje i on k siniji, skidc kapu, tresiie njoin »> koljena, prekisti se 
i promrmlja: »A ti, baja, dosao* — i mrvo se nacerio. 

i<livko ga zapita, kako je sa ovcama. 

— jos dobro, dokle je strnjaka, ali kada bude usijano, rdjavo 
de biti u sumi. — Joza izvadi svoj sklopac, odreze si kruha i zaCine 
ga grizuckati, dok su drugi kusali corbu, a onda de bratii : 

— A je li, baja, carska je corba dobra. Pripovijedo cica iv.m, 
znas, iz kuce Antuliceve, da ni spaliijina u gradu nije bolja. 

\e des, momce, biti gladan, bit de profunta, kada tc uzmii, 

— zlobio ga 2ivko i podsmijev6 se. 

— Urn, daleko je, jos bih se mogao jedanput od niajke roditi, 

— mudrio joza. 

Po veceri otac naredjivao sutrasnji posao : 

— U Rodinnni demo polju sijati. 

— A jeste li ved podvojacili ? — pitao 2ivko. 

- Svuda; pokojnije djed Stipa govorio: kada dvojacis, drugi 
je, a kada trojacis, tredi je kruh. A evo, sto du ja da kazem. |a 
sam ved ostario, jos du jesenas da kruh zasijem, onda du k ovcama, 
a na pmljede ti i Luka tezacite. 

Faba, tako se njihov otac zvao, nije bio star, polovinu vijeka 
jedva dokucio, ni osijedio nije. N'ego nasi Ijudi rano se prezivu i 
sezdesetu malo tko prekoraci. >Izrade se<, »onemognu« i >posrnu 
ko staro kljuset, tako je bar Faba divanio. 

— Pa ne branim, — govorio je Zivko. 

— A ja cu sutra na oranje, — kazuje Luka. 

— A jeste li, iene, procistile zita ? 

— Za cetiri osmaka. 

Dotle je Joza dohvatio korsuv ispod stma, ii<ii;iiun ga, kao da 
de mu dusu ispiti, onda izuje opanke, odmota obojke i legne na 
postelju, pa se sa starom svojom haljinom pokrije. Za njim se izgubi 
i onaj brat do ienidbe, Luka. 



193 

— Pripazi na konje ! — vikne otac za njini. 

— Da-a. 

On je otisao u selo. Za malo svi su legli na pocinak i tisina 
je bila, samo bi gdjekada dopr'i) vrisak, sto hi se nocna mkidez 
nadcikivala i gdjekada bi nocobdija, trubeci aocni sat, kraj kuce 
prosao, a sarov bi poderano zalajao i rezuci na tarabu zaskocio. 
Luka se je vratio o ponoci i posao u stagalj, da jos prigledje konje 
i do zore prospi. 

Jutro je osvanulo magleno i rosno. Faba ustao prvi, razbudio 
druzinu i molio na glas »C)ce nas«. Kako se je tko budio, onako je 
prihvatio molitvu, jali u pol glasa, jali zievajuci. I Zivko se pre- 
krstio. Gazda podje u staju: pred konj'ma je hilo ogrizotaka od 
sijena, sto je Luka jos nocas nabacao. 

— He, he, Luka, ustani, momce! Zvono je vec pozdravilo, 
treba napojiti niarvu. 

Luka nesta promrmljao, protr'o oci, a Faba otisao u trijem," 
uzeo iz kuce cobanju, dva-triput se vod(_im zaprsnuo, otr'o otarkom, 
pa izisao na sokak i pomjerio nebo. Magla je paki upravo na toranj 
crkveni. Iz dvorista jecao glas E.ukin gruboin psovkom ; on je po- 
vodcem udarao konja, sto se nije mirno napajao. Tezaci zabacise 
plug i zubacu u kola, potpregose konje i sunce se bas dizalo i kroz 
maglu prodiralo, kada su Faba i sin mu izisli iz sela prema Ro- 
dinom polju. Luka je tjerao konje, a otac grizao sv(.iju lulu. 

Dotle je Zivko sa bratom poranio na guvno, da istjeraju ovce. 
Imade ih neko osamdeset komada, do koji dan ce ih strici. Pastirce 
ostrim okom obaslo tor: »Sve su«, veljase, onda otkuci Ijesu, a 
jedan psic — nije ga bilo ni za pola jagnjeta — sav je copor drzao 
u hrpi. Zivko se povrati u selo, rucao, malo nasjecao na drvnjaku i 
do podnevnoga zvona zijevao pri vignju seoskoga kovaca. ( )d pola 
dana pomogao materi i zeni provjetriti dvije vrece zita, protjerao 
po avliji dva zdrijepcica i napojio ih, u potkucnici nakosio djeteline, 
a u to i tezaci vec uljegli iz polja. Poslije vecere iza Luke izadje 
i Zivko u selo, snialo ce u sti"azu«, ali on nije na desm^ krenuo, 
nego na lijevo. Tu je bila peta, sesta li kuca, a pod njenim krovoni 
na motki visio je borov vijenac. Zivko stao : unutra se culo dvoje, 
troje celjadi. Unidje. 



Ho, Zivk 



— A kada si stigo ? Juce ? — i sto pitanja. To je bila krcma. 
Soba bila nepomostena, dvije velike sinije u njnj, a za jednom 
sjedilo cetvero celjadi: seoski lugar, nadzornik lova i jiis dvojica, 

Spoini'ii-cvifte. ^i 



jedan mladji covjecic slab i mutnih ocijii. u selu ga zovu »pijani 
Peja*. — a druo^i je neki starcid iz tudjega sela, pun rijeCi ko sipak 
kostica, pa danas. idudi iz kotara, zapeo ovdje. pa niu se nikako 
raskrpati i sve jeJiiako grdi rakiju i krcmara. 

— Moric, Moric ! — viknuo 2ivko. 

— Ho, ho, Z'wko, kada si dosia? — javi se crveni covjccac, 
ni brijan ni ocesljan. 

— Imas li. Moric, cigara? 

— Imam. 

2ivko izabere dvije, izvadi koinatu kesicu i plati tri bakrena 
novcica, pa naruci politJ rakije : — Oobre. eto djcd te ^jrdi sve 
jednako. 

— Da mu i mlijeka dades. yrJiLi bi. — Tako Moric uvijek svoju 
rakiju brani. I udariii u divan. Lugar je bio »frajt« kod istoga »ba- 
taljonas pitao je za >komandanta« i drugo kojesta, i veljase, da je 
mogao postati kapral, aii nije htio strazmestru peticu da plati. Starci<i 
opet govorio, da je njegov otac — Bog mu dao lako ! — stotinu 
biielili skuda potrosio, danas takih nenia, dok ga je iskupio. 

— Daj, cica, da se omocimo! — tukne ga lugar. Njemu ved 
doJijalo nabrajanje starcevo. Starac prihvatio polic i jedva se od- 
lijepio od njega. 2ivko je odbijao dimove i povrtio gdjekada sta- 
klenku. I Moric je sio medju svoje goste i tuzio se, da je koma- 
rina odvec velika i zato da je rakija skupa (on nije pekao rakije, 
otkako je iiv). U divanu je bilo i pola noiJi, kada se je Moricova 
druzba razasula. Starcit ode u stagalj, da onamo prespi. 

Tri dana kasnije 2ivko se opremio u pustaru, da trazi Madia- 
rice, koje de sisati ovce. Koicta mu pripravila rubinu, ali on za- 
iskao kaput i cizme. 

— Gros po ovci i za rucak polid rakije, — viknula mati za 
njim. Vita, tako se ona zove. radena je iena, malo odapeta, dosta 
puta i raljata, al >nje 2ivko< bio joj ko svetac. Na druge bi iza- 
sula, sto bi na njem prozenula. 

2ivko se pod nod vratio i teiaci vec bili dosli sa oranja. U 
lieu bio ko duvar, a oci mu potmule, pa se naslonio na vratnice i 
gledao, kako reduse veceru zacinjaju. Mati bila zla i na snaju se 
okosila. 2ivko bez rijeci buljio, Koleta se smijuckala, dok nije onako 
siipiian presao u dvoriste i zat\'orio se u kudaru. 

— A zar 2ivko nije Jozi pomogao okupati ovce ? — pitao Faba. 

— Ma nije, momce, dijete samo zavrnulo ovce na Josavu. 

— Pa rekao je, da ce se cas prije vratiti. 



195 

— Ti mu, djevo, dajes svoje osebine, — prigovarala Mta snaji. 
Koleta je sutjela, a Faba nesta promrmljao. Sutra vec svi pobora\'ili. 

U uasega seljanina nije vecega veselja, nego kada svoju Ijetinu 
svaza, a u boljega gazde, kada ovce sisa: to je gotovina, lijepa go- 
tovina. a u njeg svega, samo te nevolje nije. Oni nigda ne doje 
ovaca, a sir, sto je velika zelja bolesnome celjadetu, idu pa istu u 
paroka i mestra i na Bozic, kada ni jedna kuca nije bez kriske bi- 
jela sira, ide gazda cak u Osijek, da ga namakne, a na stanu mu 
krdo od dvjesta ovaca i corda od pedeset glava krupne marve. 
Al tako hoce stari obicaj, da teoci i jaganjci ne zakrzljave. 

Sutradan udmah po sisanju vozio je Faba sa Zivkom ono 
vreca vune, da unovci u gradu. U jednoga gospodara on uvijek 
trguje, vu gospodara Jakoba«. To je »posten covjek«, on ne ce 
ni za dlaku krivo, bogat je, ima »hambare i magazin ko palace*, 
a nije ni na »aljdumasu« tvrd. On svojim Ijudima pripravi dobre 
ribe, a dok se istovarljiva i mjeri, reda od jednoga do drugoga oka 
rakije. Tako je i danas bilo. Gazda Jakob malo je prigovorio, da 
je vuna vlazna, a onda udario cijenu. Fabi je bila premala, ali su 
i drugi po to dali, a bilo je vise od desetero kola za vagu, najvec 
s vunom, jer gazda Jakob trguje sa svacim, sto mu ruke dodje. 
»Da ides u Pestu, ne dobijes vise?, govorio trgovac. Faba kimao 
glavom, premisljavao i pitao Zivka, sto li ce. Nakon po sata utjera 
kola u dvoriste. Dok je na njih reda dosla, i otac i sin nakvasili se 
rakije, otac jos vise, jer kada niu je Jakob izbrojio novce na ruku, 
on je jos tri puta prebrajo, jer se nije slagalo sa njegovim racunom. 
Onda zamota u otarak i vrie u njedra. Poslije se pogostise ribom, 
a nasem covjeku nista sladje od ribljega mesa. Utusiti se u ribi ! 
Kada s Vuke ili s ritova ribari dodju, citavo se selo jagmi. Stuka 
na raznju — svetkovina je u kuci ! Za zdjelu pljucaye ribe — pol- 
osmaku ciste psenice ! 

Bilo je vec od podneva, kada su Faba i sin krenuli iz dvo- 
rista trgovceva. Na kraj grada, tamo kod »jelenat, konji stadose 
sami. Bila je duboka noc, kada su otac i sin stigli u selo. 

S jutra nijesu ba.s tezaci podranili na oranje. Sunce je vec bilo 
visoko odskocilo, kad je Faba prekrstio se i poceo sijati, a Zivko 
ne bi ni deset brazda poorao, nego bi na plug sio, smotao papiric 
duhana i pocivao. Luka je za njima pjevuckao i drljao. 

Do Lucinja svrsili su ono sest jutara, sto su hrane usijali, a 
za ovo doba bio je Zivko vec najbolji gost u Morica. Na vratima 
je imao dva reda rovasa; a sto ne bi njemu Moric davao, kada i 



196 

drucrima gorima daje. Boianova kuda nije rdjava, nije na njoj duga 
ni pureza, imadii tri osinine zeinljista bez pasnjaka, a na ono sed- 
mero dusa, ako nijt: odvise, nije ni premalo. Rovasi su rasli, jer 11 
iene nije bilo osebine. Zivko je obidao, kada ispeku rakiju — ove je 
godine sljiva bila pDnijela — namirit ce i posljednji polic i ci^jaru. 
Moric je svoje poslove razumio . . . 

Kada se u nas zeie rakija, citavo je selo veselo. Gazda ide 
do gazde, uz njih se privuce i drugih, koji su jedva doieljeli blazeno 
uvo doba. U zapusentij pecari pri lih.niom oj^nju posjed.iju Ijudi i 
muce im casica reda od ruke do ruke. a na krpicii provire iz cijcvi 
mirisava rakija i sav kraj odise zestinum iscijedjenc sljive. Najvc(J 
to u n<>(i biva, kada su >financi« dalekn. Gazda bdije dugo u noC, 
do u zoru, i na svome gunju spije ko zee otvorenih ojiju, potice 
vatru, da bude tiha, e se kom bolje iznoji, jer ako je vatra nagia, 
ode sve u paru. Nasi seljani sada ve<i prodaju rakiju, al prije vre- 
mena! . . . U Fabinom selu jos nije nevolje. Kada je on<i spahija 
pustio svojim kmctovima sume. zapalo je njegovo selo preko sto 
jutara zdrave i zrele hrastovine. Oni ju prodadose za glavnicu, pa 
od kamata nainiruju gospoda porez, dakako najprvo za opdinu, a 
vazda pretekne stogodj i za carevinu, ostalo se lasno podmiri iz 
marve, iz vune. ako je bas rdjavo, iz rakije. 

I za ^ivka bilo je ovo blazeno vrijeme: od Lucinja do Sviju 
Svetili nije on posloni nike nazuljai>. Na Sve Svete velika je galaina 
u selu. Toga se dana mijenja seoski strazanin , govedar , nocio- 
bdija, zvonar i svi sluzbenici, ili ako se ne mijenjaju, a ono knez i 
selo iz nova uglavljuju, rasporezuju bilo po glavama, bilo po osmi- 
nama.* To bude pred strazom. U selu vet ima dosta tudjinaca iz 
prijeka, u kratkim su kaputima, hiace im se sjaju, papuce ini koznate, 
obrijani su svi i u zubima im lule. §aka ill je, al drze jednu 
stranu. Citav skup vice, dvojica, trojica se priju, a knez sa svojim 
stapom bije po zenilji : to je eto saboriste, gdje se za godinu dana 
odlucuje udes i proracun jednoga sela. Tu je i 2ivko 

Knez pita zvonara za zvonarinu. hoce li pod nize ? 

— Tako je, kneze! — javi sejedan glas. — Osamdeset srehra 
je puno, to je na glavu sestnaest bakra. 

— Drusko, all valja po popa id i po vremenu i po nevremenu, 
t .eba ga posluziti, otkucavati u svako doba, — govorio zvonar. Augu- 
ijtinfivi zvonare u selu, ima sestnaest godina, u dobrom su stanju, 

Osmina — 8 jutara; 4 osmine -= sjediste ili sesija. 



197 

ni od popa, ni od sela nikakog im prigovora: crkva je cista, je li 
je ukop, sve je u redu, je li freba na oblake zvoniti, a to je u na- 
sega svijeta glavno, nigda ne okasne . . . 

— Pa mi cemo za sedamdeset, — ponudio Zivko. 
Augustinov ga gazda pogleda, krivalo mu se, pa ce : 

— Ako je tako, mi cemo i za sezdeset. 

Zivko se zazario : — Ljudi, neka bude i za pedeset. 

— Prosto vam, rece djed Augustinov i podje da donese klju- 
ceve od crkve. Od jarosti sve je posrtao. Tko je cuo zvonariti za 
pedeset srebra : kapelan dolazi svakoga mjeseca jedared da misi, o 
zornicama bude pu tri dana u seki, o ispovijedi po osam dana, a 
kada u Ijeto udari najveci posao, zuri iz polja i titkucaj podne . . . 

Kada je Fabo cuo, da mu je sin uzeo zvonariju, od cuda je 
oci razvalio i sutio, al \'ita — sve joj srce od dragosti igralo, 
i udarila. da je to na postenje i pred gospodom i pred selom, da 
nijesu oni gori od Augustinovih, da je Zivko nosio carske rukavice, 
znat ce on i u crkvi duznost uciniti, — na koncu i otac odobrio. 
Danas su Zivkove tri zvijezde u babe Vite vrijedile dvanaest velikih 
skola, i ona je vec premi^ljala. sto li ce kapelanu pripraviti za prvu 
uzinu. 

Zivko je radostan dosao Moricu. On je u svojih mucaljiv, ali 
medju drugovima znade on i rijec i pjesmu povesti. — Aljdumas, 
aljdumas 1 — udarili svi na njega. 

— A za sto ? 

— Za zvonariju. 

— Pa neka bude! Po polic rakije, Moric. 

Aljdumas se uvijek placa, trgujes li, uglavljujes li, a cesto puta 
se i vise popije, nego citav posao vrijedi. I Moricu je bilo pravo : 
u zvonara ce biti uvijek sitnisa, bio pogreb, bila druga zgoda. 

Pod \'ece nastupio je Zivko svoju sluzbu. U ovu noc — pred 
mrtvi dan — momci se, stogodj ih je, pokupe i pomognu zvonara 
kucati. Knez iui jednu <:iku rakije posalje, a oni sami zaredaju oko 
drugih gazda, naloze vatru pred crkvom, i piju i zvone do pola 
nodi, a citavo se selo stravi sto od vike i naganjanja pijanih zvo- 
nara, sto od teskoga jecanja nocnih zvona ... A nocas su kucali i 
dulje. Zivko je umio svoj posao i volio mu: ima u nas dosta s\'i- 
jeta, sto bjezi od posla ma i u crkvu. 

U zimu nas spahija daje sumu na krcenjc i scljani uzimlju na 
trecinu. Xacine si u .sumi kolibe od granja i l-ukuruzovine, i taku 
po nedjelju i po d\-ije ne idu u selo, a gazd.i im dcibavija zairc. 



iq8 



Faba sa Lukom uzeo pola lanca, da iskrci. Nije to lak posao, pa 
jos kada snjezina zavali ! Sijeci i izvaljuj, reii i cijepaj — a bridak 
vjetar sve usi reie i nokte. Faba u sumi onevaljavio, dosao kuci i 
vukao se najvec podno pedi, kaslje, oci mu krvave i gore. Nas 
svijet ne zna da bolesno celjade njeijuie, negti kada ved na p6 
ohladi, zovnu kapclana, da ga ispovjedi i pomaze, i tjose ga, da staro 
mora, a mlado muie umrijeti . . . 

O Boziiiu odje Faba u zemlju, a ^ivko usta gospodaroni. 



Nije proili) puno godina. lescn je bila. fa sam ovim krajem 
prolazio. Mlado se i veselo jutro pomolilo. Sunce se jutarnje odra- 
zivalo I) rosno drvlje blistaviin zrakaiiia. a mnja su njedra bila ne- 
niima, vozedi si, gdje sam njegda boravio. Gledao sani prema kuCi 
Boianovoj. Iz nje je bas I.uka izisao s linienom triibom i zatrubio, 
— dS, to je bi^> I.iika. Luka . . . seoski trovedar? Mcni krv stala. 

— Bozanovi su zar govedari? 

— Govedari, dabonie, vrnu mi covjek , k»tji 
je konje gonio. 

— Uz svoje stanje ? 

— Kakvo stanje ? Gospoda ini sve prodala, 
osim te kuderine. 

— A ;^ivko? 

— On ih i rasuo. I'oznate ga, gospodine: nije 
bilo krcme od varosi do sela, gdje nije zarovasio. 
Poslije i zenu otierao, pa u kutu uzeo onu nevolju 
Uvalinu. ona ih jos vise rasula. 

— A gdje je sada? 

— W'le, da je poljar u spahije. 
Mene jc zapeklo. To je sudbina nasega seljaka. 

Bee. 




Scetozar Ritic}. 




-*.-_%< 



^1 "^=^^l#^^^ ^" % a. 



^^Ji^ 



POP IVE. 




I. 



crkvici svetoj kod bozjeg oltara 

Vincala se lipa Grujiceva Mara 
^'^o'^y^.rsi-i^f -"^a delijom Ivom, najlipsim u Xane, 
'^^^:^fj. Sa ponosnim sinom Adamkove grane. 
-^■'' A to plenie staro, rodoljublja cista, 

Bunjevcu za primjer jos i danas blista. 
I divojka Mara, ta ruzica rosna, 
I ona je bila na svoj rod ponosna ; 
Bunjevka-Hrvatka, pravo znacaj-cedo, 
S toga ju i Ivo milini okom gledo. 
Tak se srca slicna, dva plemena dicna, 
Rodu cast i dike, sjedine na vike. 
Boze im pomozi u toj lipoj slozi ! 
Al na zalost muza, bunjevackog roda, 
Toj Ijubavi dugo Bog ne dade ploda. 
Tuzila je Mara uz virnoga muza 
I pocela venut, ko prid ziinu ruza. 
Prodje prva, druga i godina treca, 
A Marina tuga uvik bise veca. 
Iz oka je mutna gorke trki suze 
I ovako jadna govoriti uze : 
»Daj, nebeski oce, nek me tuge minu, 
Ispuni mi zelju, ispuni jedinu ; 
Ne uskrati zeljna od srca mi ploda, 
Na veselje muzii i na diku roda. 



200 

To je sluso muz joj, pa mu suza mala 
Na trepavci crnoj sjajno zatrept;ila. 
Na cas se savlada, ko da mrvi jade, 
I ovako Mari govoriti stade : 
>I)ru^o moja virna, jedina radosti, 
Bog nam ne ce kratit ugodne milosti ; 
I nas ce jos snaci mozda srica bolja, 
Donde nek se vrsi buija sveta volja!« 
L'tisljive rici sasluSa mu Mara. 
Saslusa ih, al mu nist ne ndgovara; 
N'eveselo svoga gledala je druga, 
I na casak ko da i nju minu tuga. 

IF. 

Prolide je bilo, rane zore majske 
Skupio se narod kod »Vodicc hajske< ; 
Kod Gospina kipa zorom ozorena, 
Kleci ceta Ijudi i pobuznih zena. 
Molitvu su slali k nebu pod oblake, 
Da ih Gospa Ouva od nevolje svake. 
I Mara je dosla k Gospi s' svojim drugom, 
Svojom bolnom dusom, srca tajnom tugom. 
Ko angjeo bozji ponizna je. mila, 
Potajno je suze uzdi.suci lila ; 
Bog njezine znade prevelike jade, 
Pa se njenoj cistoj molitvi veseli, 
Znao je, sto Mara, §to joj srce zcli. 



Kad je opet cvice procvatalo milo 
I priroda novo dobila odilo, 
Najlipsi je cvitak lipoj Mari cvao, 
Xa majcinoj njenoj grudi mirisao. 
Smilova se i njoj s neba Boze dragi. 
Ogrijali i nju srice traci blagi. 
Rodila je cedo, premiloga sina, 
Da joj bude ponos, utilia jedina. 
Blazenstvo se njenim blidim licem proli, 
Zaboravi jade, zaboravi boli. 



20I 

Krasno se sutradan slavilo veselje, 
Dvim se mladim dusam ispunile zelje. 
Vesela rodbina u Marinih dvorih 

porodu zeljnom sada samo sbori; 
Nadmece se, kako c" ime cedu dati, 
Napokon se sloze : nek odluci mati. 
sivom ce se zvati^v, rece sricna mati, 
»Ocevo je ime, nek se dici njime!* 

Porasao Ive, materinja srica, 
Kao strucak mali orosena cvica; 
C'uvaki ga mati, kao dar od Boga, 

1 Ijubila cilim zarom srca svoga. 
U krilu ga cesto razdragana njise, 
Radosnice suze iz oka si brise, 
Suze drobne liva i pismicu piva: 

»Paji, paji mirno, 

Moje cedo drago ; 

Najvece na svitu 

Moje biser blago ! 

Snazi se i rasti 

Na majcinoj giudi, 

Pa mi mik)m rodu 

Sjajno svitkj budi!< 
Vrh cedanca svoga bile ruke siri. 
Da uspa\-a Ivu i da ga umiri; 
Ceoce mu rosi suzicama blagim, 
Majcine ]juba\'i tim kamenjem dragim. 

III. 

Hitilo je vrime, godine ko dani ; 
Porastao Ive na veselje Nani. 
Dorastao hitro do mladica cila, 
Komu je i bila knjiga omilila. 
Roditelji brizni to su dobro znali ; 
I po njeg'voj zelji na skole ga dali. 
Ucio je Ive svim zarom i brigom. 
Po danu i noci bavio se knjigi.Mn. 



202 

Prosao je skole sve niarljivo redom 
Okiti se znanjem, ko kosnica medom; 
Svaki mu se klanjo, rod >ja mill stovo, 
Vrline mu lipe u zvizdice kov . 
Bunjevcu se svakom diisa radovala; 
Casna j' majka rodu castan ponid dala. 
Castan purod rodu, celik narodnjaka, 
Slavenskofia srca i znacaja jaka. 
Ta' svakom je sveto narodno og;njiste. 
I Ive je znao, sta rod od njcfj iste, 
Poznavo je dobro sve narodne jade; 
S tog posveti rodu svoje sile mlade. 
A da mu se zarko ispuni ceznude, 
Oca mu i majkc stare zelje vrute. 
Da obidje sridno sve stazice krive, 
Na veselje rodu zapopi se Ive. 



I\". 



U crkvici svetoj kod bozjeg oltara 
Klecala je sricina Ive majka stara, 
Kad je prvu svoju pivii misu svetu, 
Kad je postigao svojili zeija metu. 
A narod je oci k nebu gore dizo, 
Na milosti Bogu vruce hvale niz), 
Mukotrpnom rodu sto se smilovao, 
Po srcu mu celik-svecenika dao. 
A za vrime malo, za tri lita kratka, 
Ispuni se rodu stara nada siatka : 
Sa svetim u ruci Evan^jeljeni Krista, 
Stupio je Ive na tlo rodiia mista, 
Da proslavi crkvu svetim dilovanjem, 
Da prosvitli rod svoj uma svitlim znanjem, 
Da otaca starom stazom bracu vodi, 
K svetoj viri, srici, prosviti, slobodi ; 
Da ostanu stalni na kriposti putu, 
Da strpljeni snose sirotinju krutu, 
Tudjinstinom tudjin da ih ne proguta 
I dusmana srcba i sila mu kruta. 



203 

Kao dobar pastir, rodu uvik mio, 
Evanjsyelja luc je hrabro raznosio ; 
To je Ivi bila uvik zelja sveta, 
Ta »Bog i rod« bise zivota mu meta. 
A na ovoj svetoj i trnovoj stazi 
Dusmanska ga sila ipak ne pogazi. 
Kao piraniida postojan je stoji'', 
Pritnje, jala, srcbe on se nije bojO : 
Preziro je slavu i nudjene casti, 
Da u mrezu tudje ne upane vlasti. 
Stalan osta s toga na nauniu svome, 
Viran Bogu, crkvi, rodu milenome. 
Dok je rodu svome vido Ijute rane 
I tribio zdusno sve krscanske mane, 
Dok je poducavo rod svoj ricju milom, 
Uvik je i svojim pridnjacio dilom. 
Opominjo j' rod svoj : da s' izdajstva cuva, 
Pa mu ime ne ce biti grana suva. 
A za sveti rad mu, pritrpljene muke, 
Ljubio je rod mu dobrotvorne ruke ; 
Zahvalan je njemu blagoslove nizo 
Njeg'vo mill) ime u zvizdice dizo. 



Iza teska rada, iza teske muke 
Klonule su Ivi izmucene ruke ; 
U hladnome grobu vicni sanak snije, 
Jedan narod za njim gorke suze lije! 



Subotica. 



Miroljiib. 



a 



y^^*- 




\VA\\\ BoJXl-M BRATSTVr SLOVEXCEV 

IX IIIUATOV. 



m/y,ndno je, kako so ustanovili notranjeavstrijski ttanovi, tore 
'--^ zastopniki s Id vens k i h zcmclj, vojasko krajino, da 
^' bi resili te > reliquiae rcliquiarum reyni Croatiaet pred 
navalom in poplavo osmanskih tolp. 2e 26. aprila I. 1512. so vzeli 
kranjski, stajerski in koroski stanovi priheglega Marka s Klisa 
V svojo sliizbo ter sklenili z njim pojrodbo, da jim je orpanizoval 
poizvedovaino sluzbo proti Turkom. Ker sc je vlada premalu bri- 
gala za obrambo notranjeavstrijskih deiela, zato so morali stanovi 
sanii vso to stvar v ri)ke vzeti in so prisli kmalu do spoznanja, 
da treba napraviti staino strazo proti Turkom. Iz tej^a vzroka 
zaprosijo kranjski stanovi I. 1320. nadvojvodo Ferdinanda, >naj 
vzame Hrvate, te vite§ke Ijudi, ki se morajo za svojo domaco 
zemljo vsak dan boriti z dednini sovraznikom krscanstva, v staino 
sluzbo za obrambo meje*. Kmalu potem (1522.) so uredili Kranjci 
poizvedovaino sluzbo ter vpeljali zlasti opticni telegraf z grmadami, 
pa tudi jaliajoce in pes-sele. 

Poleg Hrvata Jurisica sta bila tudi Slovenca Ivan Kocjanar 
in Ivan Pihler (poglavar gosposcine Mehovo) Ferdinandova 
agenta med Hrvati po bitki pri Muhacu ter dosegla njegovo izvolitev 
hrvaskim kraljem na Cetinu dne I. januarja 1. 1527. Hrvasko-ogerski 
kralj Ljudevik II. je bil ie I. 1522. poveril obrambo hrvaske granice 
svojemu svaku Ferdinandu, in ie takrat so zaceli Hrvati kazati 
nagnenje k zJruzitvi s habsbursko Avstrijo. Za ureditev mejne 
iibrambe proti Ttirkom so osnovali v Gradcu >notranieavstrijsko bojno 



205 

svetovalst\Mj«, ki je bilo glede granice neodvisiio od cesarskega 
dvornega svetovalstv-a na Dunaju. Prvo svetovalstvo je imenovalo 
granicne poveljnike, ki so bili zaporedoma Xikolaj Salni, Xikokij 
Jurisic, Ivan Kocjanar in Ivan Pihler. 

L. 1537. se je pomnozila vojaska krajina tako, da je obsegaki 
tudi ^'arazdin, Koprivnico, Belovar in Jurjevec (Gjurgjevac), kjer so 
se bili naselili ze za Matije Korvina pravoskivni iiskoki okoli samo- 
stana Marce kot verskega sredisca. Ta poslednja krajina se je ime- 
novala slovenska (windische) granica in za njo je skrbeki sta- 
jerska dezeia, ravno tako kakor kranjska za h r vasko (kaiiuvsko) 
granico v visoki Hrvaski in v primorju okcili Senja. Sicer so pa 
vse tri notranjeavstrijske deiele navadno skupno donasale k stro- 
skom za uzdrzavanje vojaske krajine. Tako so postavljali tudi vr- 
hovne poveljnike aii generale nad obema granicama. med katerimi 
je bil po 1. 1578. sam nadvojvoda Karol. Izmed vseh krvavih bitek, 
ki so jib Slovene! skupno s Hrvati bojevali proti Turkom, naj 
omenim le oni pri Budaskem (1. 1575.) in sijajno zmago kristjanov pri 
Sisku 22. junija 1. 1593. 

Se pred turskimi vojnami nahajamo brvaske pleniice na slo- 
venski zemlji. Frankopani in Kurjakovici so bili v svastvu 
z goriskimi grofi. Elizabeta, hci goriskega grofa Alberta III. je bila 
zena J u r j a grofa L i s k e g a in K r b a v s k e g a, sina G regorja Kur- 
jaka. Temu je zastavil Elizabetin brat Majnhard na racun dote grad 
Rasp or (Raspurcli) \' Istri. Jurij je sklenil 1. 135S. pogodbo z Bene- 
cani, da ti ne bodo niti podpirali goriskiii grofov, ako bi Raspor nazaj 
zahtevali, niti skusali sami prisvojiti si omenjenega graia. Majnhard ga 
je zopet zapisal za doto svoji hceri Ani, zeni Ivana b'rankopana. Ko 
je postala 1. 1303. ndova in bila zadolzena, je hotela \' svojem in 
sinovem imenu zastaviti Raspor Benecanom, in res je sklenila 1. 13Q4. 
kupno pogodbo, po kateri je presel grad do 1. 1511. v bene.sko oblast. 
— Stranska veja nekdaj tako mogocnih Kurjakovicev so baroni 
Gusici iz Gusicgrada pri Otoccu. 

Grofe Frankopane nahajamo ie 1. 1320 na Kranjskem kot 
lastnike Ko sta nj e vice. L. 1437. — 1443. je bil Stefan grot Fran- 
kopan (iz brinjske vrstej, a 1. 1444. — 1449. Trojan grof Frankopan 
glavar kranjske dezele. Najvaznejsi za naso zgodovino pa je Krsto 
Frankopan. Tega je imenoval cesar Maks I. sept. 1. 1496. ^>svojini 
sluzabnikom kot hisnim prijateljem« z letno plac" 1000 for. renskih 
(Insbrucker Copei-Buch, Geschaft von Hof, Ja^irg, 1496, list 1.371. 
L. 1511., 24. febr. podeli isti cesar Frankopann :,!avarstvo v Postujni. 



206 

Senozecah in na Krasu, ter ga imenuje svojim poverjenikom v prvi 
beneski vojni na Krasu. v Istri in na Fiirlanskem. Kot tak je spravil 
benesko vojno se le v pravi tir in preifnal Henecane z vse^a Krasa 
(tudi iz Devina). \z Trsta se nbrne IVankopan na Furlansko, kjer 
se je cesarju prijazno plemstvt> bojevalo proti Ijudski stranki. L. 
IM2. premaya Frankopan akvilejsko okolico. in 1. 1513. se polasti 
zvijacno trdnjavice Marano ob inorju. Nasledniej^a leta pa je bil 

V bitki ranjen, vjet in v Benetke odpeljan (5. junija 1. 1514). Pozneje 
so ga izrocili Francozom in ti so mu dali priliko, da je pobegnil 

V Devin in sploh na avstrijska tia. lieneska vojna se pa ni ved vo- 
dila s tako silo in Frankopan ni dMbil vec prilike. zopet poseci 

V bojevanje. 

Frankopanov naslcdnik v I'l.slDjni in n.i Krasu je postal 3. 
aprila 1. 1325. krajniski yeneral Nikolaj jurisid iz Senja (Uest. 
Gedenkbuch, Bd. XXI.. lilatt. 283. Inneriist. Hofkammerarchiv vom 
August 1573., Zahl 74.). Iz obCne zgodovine je znano, kako je po- 
magal I. 1320. Turke izpred Dunaja prcgnati in kako junasko je 
branil I. 1532. Kisek. '/.c I. 1328. jc bil izbran za cesarskega posla- 
nika na turski dvor, a prisel je same do Metlike, in §e le 1. 1330. 
je prispei z drugovi v (.arigrad. Od 1. 1338. do 1. 1344. je bil dczelni 
glavar kranjski in kot tak se je zelo zanimal za reformacijo. i'isati 
je znal same z glagolico in brikone so kranjski stanovi po nje- 
govem prizadevanju ustanovili glagolsko .solo v .Metliki. Med kranjsko 
plemstvo je bil sprejet I. 1338. s predikatom »von (Jiins*. 

Z I. 1330. se je zacelo splo.sno preseljevanje Hrvatov na 
Kranjsko, n. pr. Uskokov, ki so prisli iz gorenje Cetine in povirja 
Une, in se naselili na Gorjancili, kjer so hoteli kompaktnn bivati. 
Tudi Frankopani so naselili na svojiii grascinah Fostojna, .Senozece 
in Podgradje hr\-aske kmete, n. pr. v Potocah pri Dolenji vasi (Bieder- 
mann, Neuere slavische -Siedlungen auf siidd. Boden, str. 19). Jed- 
nako so se naselili premnogi hrvaski plemici , n. pr. Blagaji, 
Bohoridi, Fabjanitii, Gusici, Juridi, Jurisi(ii, Krizanici, 
Kruzici, Lenkovidi i t. d. i t. d. na slovenski zemlji, si prido- 
bili tukaj posestev in domace plemstvo fmnogi med njimi tudi visokih 
dezelnili sluzeb), ter so naselili njih hrvaske seljake na Kranjskem. 

Blagaji (od levega brega Sane vzhodno od Novega) so do- 
bili od kralja Ferdinanda proti mali najemnini gosposcino Kocevje, 
ki se nahaja ob glavni poti turskih napadov (Kljuc, Bihac. Ogulin, 
Severin, Stari trg, Kocevje, Ribnica, Tuijak, Ljubljana). Kljubu skoro 
vsakoletnih turskih napadov so Blagaji vztrajali skoro celo stoletje 



207 

V Kocevju in marsikateri iz njih rodovine je bii v tamosnji cerkvi 
piikopan. btefan Blagaj se je ozenil z grotico Lambersko. Lambergi 
so bili sezidali Bostajn ( W'eissenstein) v letih 1549.— 155S., kate- 
rega je kupil btefanov unuk gi'of Eberhard 1. I<)37. In na Bostajnu 
je izumrl pred kratkim moski rod Blagajev. 

Jurici so zelo stari plemici na Kranjskem; 1. 1590. so bili 
sprejeti med zemljake s pridevkom »von Strugg.« Karol pi. Juric je 
bil gospod V Preseki, Semicu, Strugu in na Triiskem gradu. Njegov 
necak \'olk Karol (1629. — 1687.) je prepotoval 1. 1649. — 165[. Italijo in 
zapisal svoje vtiske na tem potovanju (\' Ajdoyscini n. pr. je videl 
mnogo starih nadpisov v grskem in hebrejskem jeziku!). 

Lenkovici so prisli iz Like na Kranjsko z onim Ivanom, ki 
je pomagal 1. 1529. pri obleganju Dunaja in bil sprejet med dezelno 
plemstvo 1. 1530. L 153Q. je postal visji pnveljnik vojaske krajine. 
Od 1. 1547. naprej je imel grad Pogance, od 1. 154Q. — 1569. pa 
tudi Mehovo, ki je preslo potem na Karla Jurica. L. 1550. si je 
pridobil posestev v Podbrezju ob Kolpi in si piistavil tarn grad, po 
katerem je sprejela rodovina svoj plemiski pridevek >von Freven- 
thurn und ^^'er]« (Wiirdl, Otok pri Novem mestu). L. 1556, je postal 
poveljnik slovenske in hrvaske krajine, o kateri je poslal 1. 1564. 
obsirno porocilo na Dunaj, in 1. 1367. — i~,bQ. se nahaja kot glavni 
po\"elinik vseh cet na tursko-hrvaski meji. Umrl j e 22. junija 1. 1590. 
in bil pokopan v franciskanski cerkvi v Novem mestu. Imel je za zeno 
Margareto pi. Egck in sina h'ana foiefa, ki je bil 1. 1574. brizinski 
glavar na Bledu. Jurij Lenkovic se je odlikoval v bojih s Turki 
pred Bihacem in Klisom ter je bil 1. 1594. — 1595. visji poveljnik hrvaske 
in primorske granice, potem pa 1. 1505. — 1599. dezelni glavar kranjski 
(t 1. loor. v r.JLibljani, pokopan pri sv. Jakobu). Z Ivano Zrinsko je 
imel hcer Sotijo (omozeno Somag), ki je bila njegova jedina ded- 
kinja in zivela se 1. 1632. (Mitth. des hist. Ver. f. Krain 1859. str. 81). 

Y drugi beneski vojni se je odlikoval na slovenskih tleh stotnik 
Danijel Frankol »von Weissenthmm* z Reke. L. 1615. je prisel 
s svojimi dobrovoljci na pomoc farneju Petazzu, lastniku gra.scine 
Strmec (S, Servolo) nad Dolino v Istri. Kmalu potem mu je prii^el 
na pomoc tudi polkovnik vojaske krajine Volk Frankopan s 3000 
vojaki. Tako zdruzeni Hrvati in Slovenci so popi>lnoma potolkii 
benesko vojsko, ki se je morala s klavrnimi ostanki umakniti v pri- 
morsko mesto Mile (Muggia). Zmagovalci so potem drli nad so- 
vraznikova posestva ter oplenili okolico trzi.sk-. (Monfalcone). Ko 
so zaceli Benecani 1. 1616. oblegati Gradisce, s]-.]'nel je najbolj Frankol 



_208 

za utrditev tejja kraja s tem, da je dal napraviti predtrdnjavice, 
katere so branile sovrainiku priblizati se glavnemu ozidju. 

Od dru>j;e beneske pa do francoskili vojn nisu iineli llrv.itje 
vec prilike kazati svojo lirabrost na slovenski zcmlji I.. 1797 pa 
je vodil general Bajalid svojo divizijo pred zasledujocimi Francozi 
ob gorenji Soci navzgor skozi Fiolec in cez Predel v Rabelj, kjcr 
pa se je moral vdati francoski premodi L. 1S09 pa so branili lir- 
vaski granicarji od slunjske polkovnije trdnjavico na IVedelu. Za- 
povedoval jim je stotnik \' i t k o v i <i, kateremu se je pridruzil sc stotnik 
J an ko vie istega polka, ki je opravljal s svojo stotnijo zadnjo 
strazo bataljona. Prcdelsko trdnjavico so branili Hrvatje kakor Spar- 
tanci cele tri dni (16.— 18. maja), in so se rajsi dali od sovraznika 
posekati, kakor bi se bili zivi predali. Francozi so vjeli le nekaj 
ranjencev, med njimi vsega krvavecega stotnika Jankovida ((^esterr. 
inilit. Zeitschrift i'<43 : >nie Vcrtheidifrnn;^ des Hlockhaiises auf dem 
Predil. < ). 

Toro) tudi na i'redelu so povrniii )una>ki 
Hrvati bratovsko pomoc, katero so jim skazovali 
Slovenci ob casu turskih navalov. Ceravno njili 
junaska smrt ni mogla resili avstrijske vojske 
in osvoboditi Slovenije tuje vlade. vendar sto- 
rili so svojo dolznost in zato naj jim bo med 
nanii vecen castni spomin, a nasi mladini i#fv-i 
naj sluzi to v opomin k dostojnemu posnemanjul /Klf 

Ljubljana. 

Siino Rutar, 





STL'DIIA. 



FERCO VESEL 



K---,:i. 










^^i^^A.a 




MEDJU VECEROM I NOCI. 

Silhuetta s ohale Drave. 

,apadno se nebo rasplamsalo zarkim ruincniliini, u k(jjem je 
nestajalo vatrene ploce sunceve. Sav se kraj jos jedanput 
'razasja i uzbiba raskosnim sarama pod posljednjim zlatnim 
cjelovoni sunca. Dravini valovi potekose liao rastopljenim bakrom. 
Ritiivi i vrhe ispreko rijeke sinuse kao krvlju obliveni. A onda se 
pomalo opet stao gasiti sjaj i s\;jetlo trnulo. 

Stisavao se radljivi dan, stisavala se prometljiva obaki dravska. 
U nastalom se sutonu dizali s vecernje<j"a neba kao sjene nirki oblici 
gradskih krovova i bedema. Zeljeznicki most visio a uzduliu i dizao 
se kao crna sablast s jasne pozadine nebeske. Drava potece dremlii- 
vije ; na njoj se crnjele ladje i sajke, klopotale vodenice, cas po cas 
zapljusnulo veslo vodenickoga camca, vozeci mlivo iz \'c)denice, a 
ribarske se barke snatrivo poispruzile duz bregova. 

Pomalo se pozapale i sitae luci u vodenicama, na tumbasima 
i zitaricama, sto ih je Ijenivo vukao mrk parobrod, pa se titravo 
ogledale u talasicima rijeke. I na nebu izmiljese zvijezde, da se ve- 
lebnim mirom zagledaju u mrku zenilju. 

Ispred kucica. sto se nanizale duz bregova, mele tu i tamo 
djevoike, jer je sjutra nedjelja. Prohiznika bivalo sve manje, a gdje- 
gdje izisao covjek, pa sio pred kucom na klupu. 

Fred jednom takovom kucicom sjedio starac. U]iravo kucnulo 
zvono Gospino i zvuci mu se pronosili preko vode tiho i upoko- 
jivo. Starac skiniio kapu, prekrstio se i poceo se inoliti. 

Izjarugano mu je lice bilo mirno i spokojiio; oci pod stetinja- 
stim obrvama i teskim vjedjama nepomicnu se zagiedale u vecernju 

Spomfii-cviefe. '-I 



2[0 

sliku pred sobom. Kad prestane zvono, natuce kapu na glavu, upre 
se rukama o koljena, a glava mu osta nafjnuta, kai> da jos prislus- 
kuje zvono ili vjeCnu pjesmu Dravinu. Bio je obuccii u pleten mudar 
zobun, nad kojim se opasan kuznim zapregom, a na nogama imao 
opanke. Opanak na dovratku pokazivase, da tu zivi i radi opancar. 

Jos malo, i nad krajein se spustila vecer. 

Na kiicnom se pragu pomoli iena s rupcem na glavi, u suknji 
i rokiji od modra platna. Nalik je na starca; sestra mu je rudjena. 

— Ajde vecerati, Andrija. bit (5e ti kasno ! — zovne oporim 
glasom, u kojem kanda se krila njeznost, koja valjda nikada nije 
smjela da prohije. 

— Cekat cemo joi, Rezo, — odgovori brat isto tako kratko 
i suhoparno. Bit <^e, da sii obikli na ovakov kratki razgovor. 

Sestra osta jo§ cas prislmijena o dovratak, gledajucii na rijeku. 
Onda i ona sjedne na klupu pored brata. .^utjeli su i gledali preda 
se. A oko njih se stisavala vccer. 

O cemii su razmisljali ? Kekao bi — ako su sta mislili — da 
tnisle iste misli. Da li o torn, kako im dani od pr\oga teku bez pre- 
kida na ovom mjestu uporedo s talasima Hrave. Bez promjene u 
istoj ovoj ku<iici na jcdan pnizorcit, na (uigled neumorne rijeke 
s njeniin vjecniin sumoni, njenini klopotavim vodenicama, prcjmet- 
Ijivim ladjama, ribarskim sajkama, sarenim tximbasima nalik na Noe- 
nit>vii ladju — i to dan na dan. godinu na godinu evo ved daleko 
preko p6 stoljeda? 

Ta da, oni sebe i ne mogu zamisliti na drugoin mjestu. Citav 
im je zivot neraskidljivo svezan s ovom lomnfim grudom. Oni su 
ziv dio njen. I koliko ih puta derava Drava u svom bjesnilu gonila 
s ove grude i gutala im kudicu, svaki se put <>ni opet vratili, popra- 
vili razru.seno gnijezdo i opet se nastanili. Ta kako ih je od sebc 
gonila, tako ih je opet k sehi pritezala, kad bi se stisana vracala u 
svoje korito. 

Hi moida niisle na djecu, sto su se tu negda u pijesku sigrala, 
ribe na udicu hvatala, Ijeti se kupala, kao i danas jos djeca sto love 
ribe, sigraju se i kupaju ? 

Hi misle na mlade momke i mome, koji su se tu negda u suton 
sastajali, razgovarali, mladovali, vragovali i milovali se — bas kao 
sto i danas jos mladuju i vraguju ? Kao i danas tako i onda bjese 
radosti i tuge, smijeha i suza, a koji u iivot ponese jedno, koji 
drugo : i jedni i drugi izvijahu nekako svoj vijek. Xestalo ih, samo 
braca ostase; kao zivi spomenici proslih dana; brat opancareci, a 



211 

sestra sijuci rukavice za trgovca u gradu. A kad svane subotnja vecer, 
onda ovdje na klupi sjede i uporedo pocivaju . . . 

S gornje se strane kroz suton priblizi muz, noseci nesto u naramku. 
Sestra pogleda i onda sva protrne. Ta sjena muska na onoj sivoj vecer- 
njoj pozadini — Boze moj — ta to je ona vec jedanput dozivjeh^ . . . 

— Hvaljen Isus, kume Andrija i kumi-i Rezo, — pozdravi momak, 
skinuvsi cedno kapu i stane pred bracu. U ruci mu bila tamburica. 

— Amen navijek! — odgovori stari. — Jesi 1" se vratio s posla? 
pitala kuma Reza. 

— Jesam, — odvrati momak kao s nekom jedva pritajenom 
radoScu, — i da vam samo kazem : od ponedjeljka sam se po- 
makao u bravariji i placu mi je majstor povisio ! 

— Pa lijepo, neka ti je, pa bilo sretno, Nikola! — rece kmna 
kumcetu i dade mu ruku. — Xego, de sjedni . . . 

— Evo ovamo cu na prag, — pozuri se momak i cucne na 
povisoki kucni prag. 

Neko su vrijeme tako sutjeli. U to se desno pocelo nebo ve- 
driti Izlazio mjesec. Mladic se nemirno ogledavao i prisluskivao u 
kucu. Xapokon zapita i_>klijevajuci : 

— A gdje je Marie a? 

— Eto, nema je jos . . . 

— Sta? Zar se jos nije vratila? A meni rekose kod rul^aN-i- 
cara, da je vec bila i otisla, — prepane se momak. 

Boze moj, gdje je samo! — saptala Reza, ali se na njoj nije 
vidio nemir, samo ga je u sebi osjecala. I malo prvo bila protrnula, 
kad je dolazio momak, koji je sada stao tihano prebirati po zicama 
tamburice. A ti zvuci jos su ju vise uznemirivali. 

Da, bas tako je bilo dvadeset godina u natrage. I ono je vece 
sjedjela ovako s bratom, odmarajuci se na klupi. U susjedstvu netko 
udarao u tamburicu. Oboje je onda vec svrsilo borbu sa svojom 
sudbinom o srecu svoga zivota, podlegii, pa smirili sebe i svoje 
puste zelje i nastavili besvijesni, drjemljivi zivot. Ona prenoseci 
zensku svoju skrb i sestrinjsko smilovanje na brata, da mu naknadi, 
za sto ga je zivot prevario. A on — kao muz — primao tu zrt\u 
i tim svojim primanjem nagradjivao ju. Tako im pomalo na lieu po- 
venuo cvijet mladosti. 

I ono jedno vece u suton bjeiie osvanuo muz, miseciu naramku 
sveznjic. 

— Hvaljen Isus! bjese rekao i onaj sveznjic polozio ocvaloj 
djevojci u krilo. Brat je bio skocio, pa na dosljaka, kao da ce ga 



212 

onim plamenim bijesom u ocima sai^^ati, d<jk je djevKJka i ne zna- 
judi, sto se zbiva, odojnula plast i u^;ledala zaspali mali iivot. 

— Andrija, nemoj. tako ti Boj^a I — bjese rekla bratu i povukla 
ga za kozni zapre^ natrag na klupii. A dusljak kao umuran sii> n.i 
prag, skinuo sesir i odrao znoj s cela. 

Hugo je siitjelo sve troje, a dijete je dalje mirrrn spavalu. L' 
neke poceo stranac miiklo. icJiiciliJiici. ka<> da i^a sc i iic tiJt- >to 
de re<ii : 

- Htio si ine zadaviti, Andrija; pa sta sam \isc i za.>luziu ? 
Zgrijesio sam — ali ne tebi, Andrija. Ti hvali Bdgu, sto te postedio 
rdjavoni zenom. Budi s mirom ; i mene je snianiila kao sti> je i tehe. 
i covjeka svoga, a onda opet tebe. To je vrazje sjenie. Otrovala mi 
je zivot, sramotom ga pokrila, a sve zbog proklete gizde njene. Za 
sesire i haljine prodala sve nas — i tebe i mene i prvoga covjeka 
pa i sebe — jadnica! Oteh joj ovog cn'ka, da i njega ne otruje. 
donesoh ga tebi, Kezo, da mi ga cuva5 od propale matere, da mi 
ga odgojil postenim covjekom, da bude, kao sto si ti — dobra. 
cestita . . . 

Tu mu se bio glas kao prelomio. Iza stanke nastavi sumomo. 
hrapavim glasom : 

— Da, tebi sam zgrijesio, Rezo, tebi zato i donesoli ovo moje 
dijete. Moglo Je sad biti i — tvoje, da vrag kadgod nije jaci od 
Boga. Znas li jos, kako smo negda tu na klupi sjedjeli, za ruke se 
drzali, na Dravu gledali i dogovarali se, kako cemo na svojt)j sajci 
ploviti niz vodii, uz vodu, a zimi s ovoga prozora giedati na Ic- 
dene sante, kako se gomilaju . . 

Reza sakrila lice u iivi sveznjid na svojem kiilu, a ramena 
ioi se tresla. 

— Mozes li mi oprostiti, Rezo? — nastavi covjek jace i nemirno. 
pa se digne i stane pred rasplakanu djevu. — Toliko ti niogu reci, 
osvecena si, da ue mozes bolje. Deset godina pakla sa zenom, deset 
godina sramote, pokora i bijede svakojake. A sada je kraj sve.iiu 
— sjutra idem, da se stavim sudu, sto sam — ubio covjeka, koji je 
mozda isto tako neduzan kao i ja, a kamo srede, da je moja sjekira 
pogodila nju . . . Ali, Kezo, kao sto rekoh, ne daj, da me dijtte 
jedared kune ; uci ga, neka se za oca Bogu moli. A ti prosti — ako 
mozes, i ti, Andrija, i Bog s vamal 

Na to se polako okrenuo i zakoracio uz Dravu. 
Brat • sestra sutjeli su sve vrijeme. Andrija mrki zapiljio po- 
gled u noc, a Reza tiho jecala. Istom kad je stranac odniakao de- 



213 

setak koracaja, gane se djevojka i tilio, ali prodirljivo vrisne kao 
kroz planinu boli i jada: 

— Nikola ! 

Muz se ustavio i okrenuo napolak. U tren stajala djevojka 
pokraj njega. Dijete je bika metnula bratu u naramak. 

-- Nikola, — opetovala kroz priguseno jecanje i prviput u svoni 
vijeku prisloni glavu na musko rame — Nikola, nastradat ces — 
to je smrt ! 

— Znam ; i ne zelim drugo. 

— Da bjezis? 

— Ne cu; posten sam covjek; nek se vrsi pravda i bozja volja. 

— A sta cu ja, jadna? — provali dugo potlaceno srce djevojacko. 

— Eno ti moje dijete, i moli se Bogu za me . . . 

Onda ju poljubi u tjeme i nastavi brze svoj put uz Dravu, a 
una se vrati niz V(jdu svojoj kucici, da se lati nove i cudesne svoje 
zivotne zadace . . . 

Dvadeset godina ! 

Zice su sitno i tuzno zujale i sjetno se ispreplitale sa starim 
ispomenama. Onda najedared kao da su se prekinule. Momak spustio 
glavu, pa se i on, mlad, zavezao u misli — naprvo, dok se odje- 
dared ne trgne : 

— Kumo Rezo, dugo je nema. Kroz grad je opasno za mlade 
cure, vojnici, hajduci . . . 

— Ne buncaj, Nikola, — kazala Reza, a budne joj iiiilo, sto je 
mogla glasno da izrekne ovo ime; — Marica je pustena djevojka. 

— Ali nilada, neiskusna . . . 

U taj se cas s gornje strane micale dvije zenske sjene niz 
vodu. Jedna kao da je drugu podupirala. Isle su vrlo polagano. 

— Eno je, kumo ! — klikne momak i odlane mu. 

Dodjose blize. Medju to je mjesecina posrebrnila obalu, samo 
kuce ostase u hladu. 

— Teto Rezo, — vil<ne vedro grlo djevojacko, teto, ne Ijuti se, 
sto sam zakasnila. Zabavila sam se putem. Nadjoh bolesnu zenu 
na cesti, jedva ju dovedoh. Nema gdje da stane, strana je u gradu, 
da joj damo konak? 

Sjedose na klupu. Strana zena u kukavnim dronjcima klone 
glavom o zid. Oci su joj bile sklopljene, lice nabubreno i izobli- 
ceno. Svi se u nju zagledaju. Tad otvori oci i stane se smeteno 
ogledavati. I sto joj se vise vracala svijest, to se i lice promijenilo 
pod dojmom sjecanja. I u braci pocelo svitati. 



Pogfodise im se pogledi s pojjledinia strane zene. 

— Ninka ! — izustise brat i sestra prestravljeni , porazcin i 
oboje uzmaknu. 

— Rezo, Andrija ? Ta da, tu je, — drhtalo preko ispitih, pomo- 
drelih usana, i zena se stane ogledavati, pa prevezc sinetenim po- 
jjledima preko lica, koja stajahu oko nje. 

Mlada se djcvojka naslonila na Kc/u. a druixom ie rukom driala 
starca za opreg. 

— Tko je ta zena? — zapita mlada djcvojka tiho svoju tetku. 
Tetka za odgovor spopanc djevojku za ruku i turne je k vra- 

tima. I starac je bio skocio. te ic iini:!'i rrivucc pri-nia kiici. okre- 
nuv§i se od strane zene. 

Ova kanda je cula djcvojOinu pitanje. Okrene glavu i rece pro- 
miiklim grlom, ispruiivii ruke prama brad: 

— Propalica je, djevojko, k«)ja nije vrijedna, ni da pitas za nju. 
Xe trebate me se kloniti, Rezo i Andrija, idem vei i sama, da vam 
ne kaljam praga. A tebi, djevojko, livala. Cuvaj se, kakn rekoh 
kicenih >esira i svilenih lialjina; ono su ti vrazje zamke, u koje nas 
hvata necastivi, da nas zadavi. 

Tesko se dizui^i s klupe zaokriizi jos jednom po ono troje na 
pragu. a onda podje, rekavsi hrapavim glasom : 

— Bog s vama i dobra vam vccer ! 

— - Zar demo je pustiti u noi, tetko? Ta ona nema kamo, 
progovori mlada djevnjka s nekom nerazumljenom jezom. 

A teta i starac cas kao prikovani stajahu, gledajudi za odmaklom 
/LMiom, kan da pravo ne znaju, sto bi uradili. 

- Tetko, zoxTiimo je natrag! — jace prione djcvojka i hode 
da potece za zenom. 

U to se i ona zenska sjcna okrenula i ogledala. Tada starac 
cvrsde stisne djevojku za ruku i prcstiipivsi praij rece oporim glasom: 

— Ajde u ku«iu, Marice . . . 

I Reza povuce djevojku na vrata. 

Laku noc, Nikola! Sjutra cemo zorom u Aljmas k Majci 
Boijoj, — rece kuma Reza moniku, koji je stajao na strani snuiden 
i sutljiv. — Ako te volja, mozes s nama . . . 

— Hocu, i hvala, kumo ! — odvrati vesclije. Laka vam noc, 
kumo i kume, s Bogom, Marice ! 

Marica se na pragu jos jedanput okrene, ali nc k momku, vec 
k onoj Ijudskoj sjeni, sto je vec daleko zamakia niz bijelu, mjese- 



21= 



\rata za 



cinom oblivenu obalu. I spopane je cudno, neobjasnjivo cuvstvo 
smilovanja, te klone starici licem na rame, pa zajeca : 

— Eno je, teto, ode u noc sama! 

Bez rijeci odvukose je stari u kucu i zatvore 
sobom. 

Mladic jos ostao pred kucom i slusao one sitne 
korake, sto ih je s onini starim, teskim nestajalo niz 
kucni trijem. Onda pooleda na srebrnastu Dravu, na one 
blistave crvene kici duz bregova, osluhne na saputanje 
talasa, na klopotanje vodenica i ode sjetno zvrndajuci 
zicama tamburice uz vodii. 

Sitni zvuci struna zujali tise i tise, zamiruci kao 
vecernji dasak i rasplinjuci se u tihoj , bijeloj mje- 
secini, koja se sanljivo Ijuljala na Dravinim valicima. 




Zagreb. 



Jagoda Tr'uhelUa. 




,»?A- 'V~>*-,'%.V 



-. fi 



s> 






IIRVATSKI KRALjl-VI. 

(Iz ..i'cntaloiiije" draiiid it kloba naAih domucili clodara.) 



Sva jc 



Zbiva se zorom na »olin«koin polju. 

OSOBE : 

H i s t o r i k. 
Pjesnik. 

Hi.storik 

(dolazi u mislima): 

,„.avljam te, ti solinsko polje! 
^ Haleko si, kud mi oko seze: 
- ' )d sjevera tebe more pere. 
^^„ ^ A sa jug;a Rore nedogledne 
^t'i' Zalvarajii pogled u daljine. 

Tu je Mosor, klesan iz kamena, 
Ciord, ponosan diie sijedu rjlavu, 
Tu Klis strmi, tu velebni Kozjak ; 
Modro ti je more, nebo modro, 
Ogledalo dvostruko, u kojem 
Biela tvoja ogledju se sela 
1 kastela sedmero na glasu 
I Vranjica, malena Venec'ja, 
Pitom Poljud, Trogir u daljini; — 




,^.-.iina. 



217 

Ah, kraj ovaj rajem mi .se cini, 
K tomu pniljet svjeie cviece plete: 
Lovor cvjeta, granate i mirte, 
Krokus modri, plava Ijubicica, 
Dokle brsljan taman, gust, zamisljen 
(Jko stupa starinskog se vije, 
Prosle slave trajno zelen vjesnik. 
Al ne dodjoh, u prirode carne 
Da na zemlji drugi raj si mastam, 
Vec pod prahom da odkrivam ovim 
Uspomene na viekove davne : 
Jerbo ovdje grdblje nam je shivno 
I riznica skupocjena bkiga . . . 
Dal'ko polje, vec u svietu znano 
Prije nego Spas mu se porodi, 
Gordi grade Dioklecijana, 
Ti svjedoce prvih mucenika, 
Sto za vjeru umrli su svoju, 
U povjesti kako si mi sLavno ! 
Tu jos rimske hodahu sandale. 
Al na kratko od kopita tvrdih 
DaFkih Oota, Huna i Avara 
Ozvanjalo gluho tlo je tvoje, 
I ko vihor, samun u Sahari, 
Prohujo je tu barbarstva vjetar 
I razbio klasicne starine . . . 
(Iza ninle stanke) : 

Al na ovim razvalinam' slavnim 
Opet slavni ponovi se zivot, 
Kad to polje, Bogom odabrano 
U svoj posjed primise Hrvati. 
I stog mimo velicine tvoje 
U proslosti, mimo spomenika 
Rimske slave i krscana prvih, 
Ti si meni sveto, polje ovo, 
Ko hrvatska pokrajina davna. 
(Sa zanosoni) ; 

Polje sveto, polje domorodno, 
Sveto groblje svetih uspoiiiL-na, 



MV 



Vi kameni, poljem razasiiti 
Spoinenici, natpise sa kojih 
Tuini) vricine vcc je izbrisalo 
Suzam" svojim, placuc za slobodom, 
Dratro ii si davno srcu mojeml 
Jer tu nojja hana Tf)inislava, 
Prvog nascK krunjenoya kralja, 
Krocila je, tu Zvonimir veKki 
Kninio se, zbi>r>iv<i i iiiiiro. 
I tu blizu kraljice jclcnc 
Crob je slavan i Bihaca ^ada 
Rusevine. Knin je na domaku. 
Okva K>>spe od sedam zalosti 
I hrvatska bi.skupija slavna. 
Tu kolievka roda velicini 
I grobovi njeif'vili velikana: 
Sva ta zemija — spomcnik je it-Jan 
Ah, pa ipak, u proSlosti roneC, 
Duh mi nije vedar, tuga te.^ka 
Oud mi mori, sto c» rodu svnjem 
Tako malo svjeddcanslva nadjoh, 
I sto zemija, meni Ijubomoma, 
L' utrobi sviijoj blago krije, 
Za kojim sam kukom i motikom 
Ja \'e6 cesto pretrazivo polje 
I nasao iz davnine dal'ke 
I ijrobove; uspomene mnosje; 
Tck iz doba, koje srcu mojeni 
Tol je blizu, ja ne nadjoh nista, 
Postojede da prosirim znanje, 
>|er nam proslost nejasnof^ je raza, 
Jednolicna pustara velika, 
U njoj nigdje sacuvana staza 
Nasem svietu, nigdje spomenika!< 
Prah ih gusti, zavidni pokriva. 
Prah je ovaj, sto korice knjizi, 
Koje mudrost zasticuju njenu, 
Da nezvana ne skvrne ju ruka, — 
I od toga dusa mi je tuzna. 

(Klone zamisljeno na katnen, podhoiivsi gla\Ti). 



219 

Pjesnik 

(koji je vc6 prije dosao i jiromatrao ga sa prikrajka, stupi sad blize i stavi niu 

ruku na rame i. 

Historik 

(se prcne i, opazivsi pjcMiika, pruzi mu ruku). 

Pjesnik 

isaucesiJL-mi: 

Vec odavna promatram te s dal'ka 
I uzdasim' prisluskujem tvojim ! 

Historik : 

Druze Veljko, pobratime davni, 

Kako da me ne svladava tuga, 

Kada vidim, kako znanost moja 

Nikud nove ne stvara vidike, 

Da osvietli roda velicinu ; 

Kako narod bolno oplakuje 

Zakopano kraljevstvo hrvatsko, 

Tek kraljeve poznavajuc svoje 

Po inienu, a ne pogadjajuc 

Ziv'ot njihov, nit grobove sla\ne, 

Ter se mnogi vec usudi drznik 

I podvojit o istini zivoj ; 

I iz gniezda vlastitog gavrani 

Vec se dizu, da nam zemlju skvrne. 

Pjesnik : 

Takvu zalost dieliti ne mogu. 
Ja svoj narod u srdascu nosim 
I iz srca njegVu povjest citam, 
Nit sam svoje izgubio vjere, 
Dokle gledam taj hrvatski narod, 
Kako li se novim Ijetom mkidi. 
Izgubljenu krunu Zvonimira 
Zamjenjuje svietla aureola, 
§to se kriesi nad trlavama iininim 



220 

Onih slavnih na§ih dioskura, 
Od kih jedan sa balcakom sablje 
Slobodicu pecata nam staru, 
Ookle drugi sa prosvjete ziKom 
I nas narod u kolu Kvrope 
Priveo je, ostvarujini tako 
Pavne sanke, koje nekod ovdje 
Kralj Zvonimir snovao je \ el'ki. 
Narod. koji sadasnjost si takvu 
Svietu kaze, u proslosti svojoj 
Nij' doista mojio malen biti. 
Jerbo hrast se i/- korjena diie. 

HistoriU : 

Ti govoriS. kako dud ti kaze, 
Al znanosti nc dostaju rieci, 
Ona kuce iz kamena yradi 
1 iz cina pt)vicsnicu pise, 
Da proSlosti tako sud odmjeri 
I budu^nost podkriepi u vjeri. 
Znaj, da povjcst tck je luc istine, 
A u sluzbi majke otacbine; 
Stng me boli, sto ne m<>RU vise 
Da svom rodu o slavi mu pricam, 
A pricanje da podkriepim svoje 
Izvorima i poveljam' starim, 
1 sto eto povjcst tog kraljevstva 
Tol je kratka, koliko je slavna! 

Pjcsnik : 

I »oce nas< molitva je kratka, 
Bogu dragom ipak dosta vriedi. 

HistoriU: 
Al 'biblija* sadrzaje mudrost. 

PjesniU : 

Domu sluzi, koj ga najvec Ijubi. 



22r 

HistoriU: 

Vise onaj, koj ga umno piiti. 

Ne, moj Veljko, cieneci tvoj zanos, 

On mi ipak utjehe ne pruza. 

Pjesnik : 

Krivim ukom ti taj sviet pusmatras, 
Milivoje, jerbo u cik zore 
Jos je tesko raspoznati stvari. 
Ali o'ledeij, kako iza gore 
Sjajni Febo dize zarku gkivu 
I vac prvi sibaju mu traci 
Morske vale, zlateci ih svuda. 
Sad se evo razlieva pucinom 
Sjajno svjetlo, i sto oku nasem 
Jos je pred cas zaklonjeno bilo, 
U dragome sad se svjetlu kaze. 
Gledaj ondje bezbrojiie galije 
Biela jedra, labudova krila, 
Ponosno li nasim morem plove ! 
I sto mrtvim kazala nam tama, 
Novim svuda odise zivotom, 
Kad SLinasca osvietle ga traci ; 
Tako Ijubav zlati i nas zivot. 
Stog Ijubavlju domovinskom svetom, 
Tim vestalskim ognjem dusa nasih, 
Mrtvu proslost rasvietliti treba, 
I oku ce duha naseg tako 
Mnogo tajno ukazat se jedro, 
Pa kad vjetar s prave strane dune, 
Odnieti ce ladju nada nasih 
Toli davno zeljkovanom cilju. 

Historik : 

Kad tolika samosviest te prati, 
A ti snimi s mojih ledja breme 
I dovrsi u vt)ljici vedroj, 
Sto zamislih u tugama teskini, 
Ti u ladu bastinik mi budi 



222 

I kod roda proslosti tumacem; 
Ti mu pnM-aj davnu velicinu, 
Slavnu pro^lost i zalosni konac: 
Ti mu pjevaj novu Ilijadu 
I Akile proslavi hrvaLske 
I Jelenu opjevaj mu krasnu. 
Al i griehe praotaca leske. 
To ziokobno sjeme Ktialta, 
(Ah i odvcd radja ih se u nas ! i 
Da se narod u proslosti jaca. 
DuSu kriepi, a znacajnost uci I 

Pji'.snill : 
Primam rado, nit je djcio tesko, 
Koje vcdre zapocinjeS misli; 
I'spijem li, nije strah me slave 
I'ropadnem li, nije mi sramota, 
Nit znam sladjeg svom imenu ^roba, 
No u majke pocivati krilii. 

IlistoriU : 

Oj, pjesnice ! Ti sretnice svieta, 
Ti suzice pretvara5 u biser. 
Vidim stoga: bit ie tebi lako 
Tvim zanost>m otvoriti dveri, 
Kojim kljuce ja badava traiih. 
Gledam znanost i pjesnictvo tako 
Ko sestrice ogrljene dvije, 
Od kill jedna — znanost — snainija je, 
I'ak za hranu mladjahnoj se brine, 
Dok joj druj;a pute cviecem kiti, 
Kazuci joj time harnost svojul 
Dat cu tebi, kol'ko imam Haga, 
Medju rodom da mu cuvar budes, 
On vec davmo u pjesmama iivi. 

Pjcsnik : 
Gdje se sloga na posao sprema, 
Tamo dvojbe o uspjehu nema. 
Tek pomoci ne krati mi t\'oje, 



Kod tog- djela stitnikom mi budi ; 

Ti mi pazi, da mi Ijubav k mdu 

Na tezLiiji srca ravnovjesje 

Sa istinom drii ! Da blat'oslov — 

Novoga krizara — mene prati, 

Gdje u zemlju sad se svetu spremam. 

I tim primi harnost srca moga, 

Sto mi otkri dusi perivoje, 

Po kojim" ce blazena se setat, 

Da u sjeni od stoljetnih lipa 

Pjesmu slusa domaciii slavulja. 

Da na visu rodoljubnog gaja 

Kriese pali roda velicini. 

Historik : 

Budi tako i da sretno bude! 

iK'ukiijii sc.) 
A kad opet Gjurgjev danak svanc 
Domovini, ko sto danas nama, 
Mi cemo se opet sastat ovdje, 
Da mi pjevas, sto li tajni glasi 
S /ice srca pricali su tebi. 
1 Zajedno skovat cemo tada 
Zlatan prsten, k(.)jim cemo rod svoj 
Bar Li duini, bar u nadi srca, 
Sa sretnijom vjencat buducnosti ! 
A ti tada gusle sobom nosi, 
Sto od davna, eto razlupane 
Tuzno stoje, gusle djeda svoga; 
Pa ako ti pjesma slave vriedi, 
A mi cemo tamo prisluskiwat, 
Da li strune till gusala casnih 
Opet no vim ne zazuje zviikom? 
L' tim strunam" narodna je dusa 
I tek' taj je roda sinak vriedan, 
[\ome.one u jiohvalu zuje ! 
(Suncano ih svjetlcj obasjava, a oni so razila/.v na razne straiie.) 

Zagreb. 

Stjepan Miletic. 






:>i 



DjAKOVSTIXA. 




umoviti l>ilj i tamna Krndija lagano silaze prema istuku kau 
^_^JJ) prcdposljcdnji ogranci alpinski. Xiski ih Krstovi vrh spaja, 
pa zatvara s jedne strane ubavu poicsku dolinu, dok se 
na dniffu stranu. t. j. prema istokii, la^anim odiiyiin redom plosnih 
tavana spusta u nesto povisu ravan, sto spaja Podravimi i Podunavlje 
8 Posavinom. Tu se prostrla izmed potoka Bidja i inocvarne \'uke 
Djakovsrina. Kojili dvaest metara iznad Fosavine i Podravinc cini 
ona u neku ruku prcina isUiku okrenutu izbrezinu, koja spaja Dilj i 
Krndiju sa Fruskom yorotn, pa je samo ki)d Vinkovaca momentano 
prekinuta i tu nestaje pravoga razvodja izmedju Save i Dunava. 
Samu su djakovacku ravan isprckriiali pdtoci Mreznica, Kaznica, 
Josava i dr. Njihova korita leze dosta nisko; stojeci u blizini I)ja- 
kova citav se kraj na oko prikazuje posve ravan, a cim se priblizis 
kojem potoku, otvaraju se duge zavf>jite doline sa dnsta strmim sla- 
zovinia, — izgledaju kao pravilne umjetno iskopane jaruge na polju. 
Za vruiiega Ijetnoga dana u tim dolinama radi maloga pada zaostaje 
voda, potoci se isuse, tuj i tamo nadje se po koja bara, obrasla 
iutom travom i visokom suliom trskom, iz koje se od casa do casa 
dize kakva gladna mocvarica. U proljece i pod jeseii, kad navale kise, 
potoci ne oticu pravilno, nego se voda na mnogo rajesta zaustavlja, 
prekriva luke, pa napunjuje ritove. Starinske vrbe i bijele topole 
redaju se uz plosnc obale, koje sastoje vecim dijelom od nepro- 
pustne crvene gline. 

Gore na ravnjaku tlo je svakako plodnije, jer je crvena glina 
izmijesana sa praporom. Tu se redaju bogate oranice, posijane pse- 
nicom i drugini zitoni. Cudnu se pokazuju velika polja, sva posuta 
zutim cvijetom repicinim, sto Ijudi za fabrikaciju ulja siju. Tu i taiin) 



225 

javljaju se hrastove sume, pa koja ta plista, sasma pravilno gradjena. 
Daleko na zapadu uzdize se duga, tamno-modra Krndija i sunioviti 
Dilj, do kojega se teren postepeno dize. Po horizontu razasula se 
bijela sela sa svojim zvonicima i vocnjacima, a sa koga god mjesta 
pogledas, svagdje ti se i opet javljaju viti t(_)rnjevi djakovacke stolne 
crkve. Kad se od proljetne zore zarumeni istocno obzorje, onda se 
kroz mkde zelene svrzi prekrasno pokazuje silhueta toga velebuoga 
hraina. 

Slavnili je dana prozivjelo Djakovo osobito u XI\'. stoljecu. 
Kako za mnoga mjesta i gradove, tako i za Djakovo ne znamo po- 
cetka, a ne znamo ni tumaca samom imenu. Je li Jakovljev grad, kako 
neki hoce, je li nazvano po djakonima, kako drugi misle, tko ce znati. 
Zgodna pozicija sanioga mjesta ucinila je, da se mjesto vrlo 
brzo razvijalo. Eto kraj Djakova niza Savu puta iz Hrvatske u 
Srijem, niz Dravu iz zapadnih krajeva u juznu Ugarskii, pak patovi 
iz Ugarske u Posavlje i dolinom Bosne rijeke u samu Bosnu. Yec 
pocetkom XIII. stoljeca Djakovo potpada pod biskupa bosanskoga, 
tu on ima svoje imanje, pa su mu susjedna sela podlozna. Malo po 
malo dobivaju biskupi sve veca prvilegija, pa napokon zupan vu- 
kovski, pod kojii je zupanijii Djakovo spadalo, nema nad njim nikake 
vlasti. \'jerske borbe u susjedao) Bosni prisilise biskupa bosauskoga, 
da se je vec pocetkom XIV. stoljeca preselio u Djakovo. Slavni bo- 
sanski ban, a poslije kralj Tvrtko, nasao je u bosanskom i djako- 
vackom biskupu Petru vjernoga druga. 

Sada je vec u Djakovu stojala katedralna crkva sv. Petra 
(g. 1355.), a vec je i prije bilo dozvoljeno franjevcima, da podignu 
samostan. Svecane je svoje svatove junacki ban Tvrtko obavio u Dja- 
kovu (g. 1374.), a njegov ga je vjerni biskup Petar vjencao sa bugar- 
skom kneginjicom Dorotejom. Brzo iza ovih svijetlih dana nadvi se 
nad Djakovo tamno oblacje. I.judevit Anzuvinac umre, velmoze se 
razdijele na stranke, pa dodje do Ijute borbe. U Gorjanu, na sjever 
od Djakova, stoloyali Gorjanski, vjerni pristase kraljice Marije, a na 
istok imali su svoju vlast Horvati, kolovodje ustanka i pristase Karla 
Drackoga. Kraljica dodje u Djakovo, pa ce odanle da se zakloni 
u cvrstom Gorjanu, ali ustase u jednoj uzanoj dolini ulove nju i 
njezinu mater, a pratnju poubijaju i polove. Kad je poslije sreca 
okrenula ledja Horvatima, onda se Gorjanski dokopase njihovib 
imanja, koja im kralj Sigmund Luksemburgovac za ucinjenu slu/bu 
potvrdi. Taj je vladar dva puta posjetio Djakovo, tu se je sastao 
sa svojom drugom zenom Barbarom Celjskom. Djakovo je onda \ec 

Sponioii cvii-M'-e. ^r» 



226 

utvrdjeno, te se uz katcJralu Jizc biskiipska palaca, a broj pucaiistva 
je znatno narastao. Primaknu se niedjutim prve jjorke godine XVI. 
stoIje<^a U odsudnom boju na mohackom polju pogibe biskup dja- 
kovacki, a za malo vrijeme zauzese Turci Djakovo. Pucanstvo se ili 
rasprsilo ili postalo jadnom rajom. Gotovo dva vijeka prodjose, dok se 
onaj sav kraj opct oslobudi \ lasti turske. Ve<^ g. 1687. ostavljaju Turci 
onu okolicu, ali za malo vrijeme i opet im pade Djakovo u ruke, 
a tek g. I^ijq. zauzme ga konacno hrabra ceta slavoiiskih dobrovo- 
Ijaca. Tuzno je sada izgledao sav kraj : gospodski se dvorovi pre- 
tvorise u hrpu kamenja, od starih se crkava i samostana stvorise 
crna garista, od plodnih poija i livada jadna stcljiSta i gusti ritovi, 
vinorodna se gora napunila sumom i hajdukum. Na mjcstu stare 
katedralc digle se sironia.skc d/ainijc, a na uz\isenim mjestima str§c 
razvaljene turske karaule. Takova je bila Djakuvstina a i sva Sla- 
vonija, kad jc car sa sultanom uglavio mir u Karlovcima. Tredina 
je starih sola sada napustcna, — za stare se gospodare ne zna. 
a novi jos nisu dosli. Iz Bosne, koja je onda jadnih dana im:ila, 
nasclise se ncka seia \c6 g. 1697. Za malo vrijeme zemija i opct pro- 
cvate. a gornji Krajisnici, koji su mucne dane iivjcli pod silom nje- 
mackili kapitana. stanu se seliti u Slavoniju, Srijem i pecujsku oko- 
linu (g. 1715.). Zemija se uredi. pa kano da je krv za krst i slobodu 
prolivena blagosluvila zemlju — ona rodi trostnikim plodom. IVosla 
su vremcna, kadjc putopisac prosloga stoljctia V. \V. Taube fg. 1777.) 
o Djakovu pisao: >Diaco\var ist ein grosser, aber schlecht erbauter 
Marktrtecken, welclier elendc Miiuser, unsaubere Gassen und gegen 
tausend arme Finwohner hat.« 

Danas je Ojakovo ugledno mjesto sa svoje cetiri hiljade zitelja. 
Uz zidove, kojima je nekada mjesto bile okruzeno i koji se jo§ i 
danas vide u biskupskom parku, sazidase jos u proslom stoljecu 
novi biskupski dvor, a uza nj i drugu stolnu crkvu. Od jedne 
moseje u sjevernom dijelu gradu ucinise seminar i bogosloviju, uza 
to se podigne i ienski samostan. Ulice su uredne i nivelirane, lijep 
niz uglednili jednokatnica podize se u posljednje vrijeme, a od osam- 
desetih godina resi Djakovo velebna katedrala, sto ju podize na mjestu 
stare katedrale biskup }. J. Strossmayer. 



Djakovo se od dana do dana sve vise dize. Plodna okolina u 
jednu ruku, a u drugu pet velikih cesta, sto se sastaju u Djakovu, 
podavaju mu znacaj nekoga centruma. U pogledu trgovackom i u 



227 

pogiedu etnograt'skom djakovacki su sajmovi vrlo interesantni. Kako 
sva Slavonija, tako je i Djakovstina mozaik raznih narodnosti, sto 
se onamo doselise. Osim staroga pucanstva, koje je za turskoga 
gospodstv'a vec ondje bilo, doselise se u Djakovstinu, kako je spome- 
nuto, pravoslavni zitelji najprije (g. 1697.) iz Bosne, a onda (g. 1715.) 
iz Gornje Krajine. Ima mjesta, gdje ziteljima govor jako zanosi na 
kajkavstinu. Pred stotinu godina pocese se doseljivati Nijemci iz 
W'iirtemberga i ^^'estfalske, a poslije njih Cesi i Madzari. Bas je u torn 
pogiedu veoma zanimljiv vasar djakovacki. Svaka je od doseljenih 
narodnosti zadrzala svoju nosnju. Domaci zitelji nose se sareno, 
a zene se odijevaju u duge suknje bijele boje, koje su prekrasno 
zlatom i sarenom svilom izvezene*, na grudima nose nizove dukata, 
— vele, katkad u vrijednosti od 1800 do 2000 kruna. Uz takove 
»starosjedioce« mirno koraca Svabica u svojoj crnoj suknji i crnom 
jaketu sa rupcem na glavi, a onda kraj nje njezin covjek, obrijan, 
sa malim crnim sesiricem na glavi, sasma kratkim haljetkom, dugim, 
uskini hlaCama, koje su na vanjskoj strani glezanja rasporene, na 
bose noge navukao neku vrst posve izrezanih papuca sa jakim pe- 
tama, sto po plocniku neugodnu klepecu. Oni govore posebnim nje- 
mackim dialektom, a svi znadu hrvatski, poglavito njihova djeca, 
jer za njih nema posebnih skola. bvaba je dobar gospodar, pa je 
n torn pogiedu dobar odgojni i regenerirajuci elemenat za nasega 
seljaka. Ima mnogo primjera, gdje je »sokica« posla za ^Svabus. Jedno 
ili dva sela naseljena su skroz samim Svabaina, u drugim su selima 
izmijesani. — Cesi se nose vecim dijelom na varosku, pa govore 
hrvatski , tek tuj i tamo proviruje u njihovom govoru tudjinski 
akcenat. Madzari su zadrzali svoju domacu nosnju, svoj su tip posve 
sacuvali, ali zaboravljaju po malo jezik. Originalne su Madiarice 
sa svojim nosnjama; uz sareni haljetak nose suknje od vrlo sarene 
tkanine, koje dosizu do malo ispod koljena. Te su suknje neobicno 
siroke, pa ih pet zapremi sasma put, jer pod gornjom suknjom nose 
jos cetiri, koliko li sukanja. Vrlo sarene carape, ruzicaste, crvene, 
zute i v-ezene papuce, opet jakih boja, kompletiraju toaletu. U svakom 
je slucaju kod oblasti i u medjusobnon^ saobracaju izmed Madzara, 
Ceha i Svabe diplomatski jezik uvijek hrvatski. — Kako p>o nos- 
njama tako po kucama odmah upoznajes, kake je narodnosti gazda. 
Hrvati grade kuce po starinskom nacinu pokrivajuci ih drvetom ili 
slamom. Osobito je karakteristican u tom pogiedu dimnjak, koji je 
na krovnom sljemenu smjesten poput maloga .•^iljatoga tornjica. Nje- 

* Koju same bilinskim bojama bojadisu. 



228 

macke i madzarske kude okrenute su svojim zahatom prema cesti, 
pa kakogfod su nJ prijesne cijjle ili pletera pradjene, odiikiiju se 
neobicnom bjelin<.»in ; madzarske su kude obicno pod krovoin i na 
podanku envenom, zutom i zelenom bojom olicene. Kako je vec 
spomenuto, nasi seljaci mnogo primaju od stranili kolonista, pa su 
primili i nacin (^jradjenja kuda. Prema tome novije yradjena scia u 
Djakovstini kadsto izgledaju vrlo stereotipno. l)ui;o su tn i siroke 
ceste, obrubljene s jedne i s drutie strane Oislom jednakih bijetih 
kucica. Naokolo sela u ravni obicno se nalazo bn^jati .•iljivici, — Jcr 
sljiva slavonskom seljaku mnogo probiti nosi. Kako je bosanska 
sljiva trazena, a Ojakovstina i I'osavina je dosta proizvadja, to se- 
Ijaci kriomice prevezu svoju §ljivu preko Save, pa ju ondje tr^jov- 
cima prodavaju pod ' -ku. 

Ono dvanaest . naselise fjrckoistocni zitelji. stisnulo sc 

u doline pod Hiljem i Krstovim vrhom. Ondje su kude gradjene od 
dr\'eta, a pokrite su slamom. Kad zapanu jake kise, onda je pristup 
u sela dosta tezak, jer radi nestasice kamenja i Sljunka ceste ost.iju 
premekane, pa se tako iskvare. da kolo do ijlavine pmpada u zemlju. 
Za cudo, kako si seljaci i koloniste u torn slucaju pomazu : oni 
»izoru carev drutn« po duzini i cesta se opet nekako uredi. Za dr- 
zavnu cestu, sto vodi od OjakDva u ( )sijck, uzimali su kamenje od 
Gorjanskoga grada, a danas voze kamen za popravljanje i za gradnju 
cesta iz Hosne, poglavito iz Motajice. U saniom Hilju i Krndiii ima 
doduse kamcna, i to lapora, na kome dobro vinojjr.iJi uspije- 
vaju, ali za gradju ne vaija miocenski morski vapnenac. koji je 
silno prhak. 

Sela u 1 )jaki»v.stini' veciin su diiclom p.istojala piijc turske in- 
vazije, t. j. zadrzala su ista imcna. Ima ih, koja svoja imena imaju 
od prastarih vremena. Vrlo je zanimljivo ime Ivanovci, sto svakakn 
spominje, da je mjesto potpadaio pod posjed vitezova Ivanovaca, 
koji su imali crkvu i samostan u Mikanovcima ili, kako ti> selo stara 
dokumenta nazivaju, — Horvati. Jedno od najuj^jlednijih mjesta citave 
Djakovstine je selo Gorjan, od koga poznata lamilija XIV. v. nosi 
svoje ime. 

• Kukuljevic i Sabij.ir iitjcaose izdati j.Mjestopisni rjcCiuk , ;;aic bi ivako 
ime za sehe imalo uza se £lanak sa opisom historijskirn i topoiiral'skim, p.i u to 
ime pozvase one, koji bi mopli dati matcrijala, neka to putera novina uCine. Prvi 
se tomu odazvaJe iupnici u Djakovstini (Adam Filipo\-ic Heldenthalski, .Matija 
Grdjan, >\atija Zubanovi«i, Josip Sticinger, Stjepan MarjanoviC, Antun KcUner, 
Ivan Maljevac i iVlijo Skalar) te poslase svoje Clanke, koji su tiskani u >l^ospo- 
darskim no\-inama« g. 1853. 



229 



Turska je invazija, kako svagdje, tako i u Gorjanu mnogo stete 
nanijela. Danas se pokazuje cetvrt jutra velika cetvorina, kojih osam 
ill deset metara nad poljem, gdje je nekada stajao Gorjanski grad. 
\'ec Je spomenuto, da su materijal za gradnju ceste u (Jsijek uzi- 
mali iz obkopa toga grada. Pripovijedaju pace, da su Licani, sto 
su kopali ovdje kamen, jednoga dana bez traga nestali. Mjesto samo 
mora da je bilo vrlo razgranjeno, a svakako okruzeno zidom. 
Nedavno tek nadjose temelji spaljeiie crkve, koja je bila sva od 
cigle — a za cudo u gotskom slogu zidana. Umjetno pecena opeka, 
sto je sastavljala stupove, pak lecato sareno staklo, vezano kosi- 
trom, baze za gotske stupove, crijep razno pecen : sve se to po 
malo nalazi. Nasli su pace i ostanke mrt\'aca, sto su u crkvenoj 
raci lezali. Svakakci ce to biti crkva sv. Petra, jer se njeziue ruse- 
\-ine spominju g. 1702., kad se je Slavonija oslobodika. U selu samom 
ima kapeka sw triju kralja, koja je prije bila turska karaula, pa je 
tek tridesetih godina ovoga stoljeca pretvorena u kapelu. 

Uza citavu zapadnu stranu Djakovstine nalaze se starinski 
ostanci zidina, gradova i crkvista, tako u Trnavi, Levanjskoj varosi 
i dr. Znamenito je joste za okolinu krndijsku toplo vrelo kod 
Breznice, koje sadrzaje sumporovodika, ali jos 
nije nikako uredjeno. Cudnovato je, da su Turci, 
koji su na suhoj medji i Lici toliko nastojali 
oko vodogradnja, u Slavoniji vecim dijelom to 
sasma pustili s vida. Godine 1X40. htjede neko 
druztvo da ucini kanal od Retfale preko Ce- 
pina i Djakova do Svilaje na Savi, — ali se 
poduzece razbi. Tek u novije vrijeme stadose 
regulirati \'uku, sto ce svakako mnogo zenilje 
plodnom uciniti, gdje sada samo sas i trska raste. 




Zayrcb. 



Milan Senna. 







MKI) IlRASTjKM. 

Slik.i. 

Iik»>krat cujemo; 'Clovcska hcscda jc mrtva. ne more izra- 

~ /iti (inega, kar se godi v du5il« 

O da, mrtva je, noma je cloveska beseda, ako hocete 
razloziti od rojstva slcpemu ncsrecniku, kaj je to — barva. A nc 
\ndite li crneg.i tlora, ki ovija besede : »S potrtim srcem javljamo, 
da nam je vzcl Hog na5o mater, sina, brata . . . , ne cutite li, da 
so pomoceni v iolc pekia besede: »Sovrazim tel«, ne sHsite li liar- 
monije neba v slovu : >I.juhim tel« . . .? 

Ne, beseda ni mrtva, ce pride iz — globin cutece du»e!... 
Vseniogocna, silna pa je, ce se je v njo zavila velika ideja, spo- 
ceta V veliki dusi . . . Ves svet je prcmagala, prenovila beseda iz 
duse Boga — cloveka. Kakor orjaski orel je plaval Njegov nauk 
crez svet, in njegove silne peruti so pililjalc- miru in tolazbe v clo- 
veska srca od stoletja do stoletja. 

Vsemogocna, silna je cloveska beseda, nesmrtna je, ce se je 

V njo zavila nesmrtna ideja ... In velike diise zive vecno zivljenje 

V teh svojih otrokih . . . 

In vendar nimajo vse velike duse otrok, nekatere so i nero- 
dovitne, vse ne znajo govoriti, nekatere so i vecno neme . . . »Ce bi 
Rafael ne bil imel ni rok ni nog, bil bi vendar najveci slikar vseh 
dobf ... A kako bi bila njegova dusa prenesia, da bi bilo ostalo 
vse ono v njej, kar je privrelo nebeskega iz nje, ker je imel i roke 
i noge?... In vi, Presern, Gregorcic, Askerc, da niste imeli »ni 
rok ni nog<, da vas niso dali nekdaj v solo, da bi vam prihajal 
okoren dijalekt iz ust mesto vasih divnih verzov, — kako bi bili 



231 

vi preboleli svoje >Luna sije«, ^>Soci«, »Caligulove igrace« ? . . . Ti, 
Presern, bi bil sedel morda malce pred svojo koco z vivckom 
slabega tobaka v ustih, tako-le na vecer ... in mesec bi plaval po 
nebu ... in ti bi sanjal svoj »Luna sije . . . pi item bi se pa spomnil, 
da nisi se Rdecki polozil . . . pljunil bi, pa odsel v iilev ... In ti, 
Gregorcic, s tvojo duso, v kateri se je tako lepo zlila vedra \-i,snje- 
vost planinskega neba in smaragdna jasnost planinskih voda, ti bi 
morda strmel zamaknjen v oni carobnozeleni pas, ki sumi pod tvojo 
vasjo, in v tej tvoji dusi bi trepetali isti krasni pozdravi ^hceri 
planin«, ki trepecejo v tvojih verzih ... In ti, Askerc, bi stopal 
V potu svojega obraza v vrocih dneli za plugom, poteni bi za hipec 
pocival tarn pod kosatim orehom ob kraju njive in strmel v to tezko 
uganko, ki jej pravimo zivljenje, in ki je kmetu v pravem pomenu 
tezka uganka, v nedeljo pa bi rezoniral s sovascani v krcmi radi 
vedno novih naklad in davkov . . . 

Morda bi bilo tako, morda tudi ne ! A kaj bi vprasal, saj so 
vam bile dane »roke in noge« . . . 

Tam gori v koci med hrastjem pa je zivel nekdo, ki je imel 
tudi veliko duso, a »ni nog ni rok<. . . . 

Prav sredi gozda si je bil sezidal svoj stan. Kmetje imajo radi 
svoje hise bolj na planem, da se vidi na vse strani. Najprej malo 
polja s sadnim drevjem, na to njive, tam zadaj pa se le gozd. No, 
stari Ivan je bil cudak, drugacen nego sosedje okrog . . . Dobro 
mu je bilo, ko so vrseli vrhovi prav nad njegovo streho. Moral je 
cuti bucanje teh velicastnih orgel, teh bajnih, nevidnih strun tam g(jri 
med vejami, naj jih je ze ubirala mehka, gladka, bozajoca roka po- 
mladi, ali drevila na njib poletna nevihta svojo himno moci in sile, 
ali pa se jih je dotikala slabotna, tresoca se, media jesen . . . In po 
zimi, ko so bile vse potrgane, a tam v smrecju zamrzle, prisel je 
njegov prijatelj vihar, pa se mu dobrikal krog oglov . . . 

Prav sam je zivel v gozdu stari Ivan. Redko kdaj ga je kdo 
posetil, le njegov prijatelj Marcn je vcasi pogledal k njemu, da sta 
pokadila ob starih spominih pipo tobaka, seveda Ivanovega tobaka. 
Bolji prijatelji pa, nego Maren, so bili Ivanu otroci iz bliznje vasi. 
Ti so prihajali proti veceru. Tedaj je sedel stric, kakor smn mu de- 
jali, pred svojo hisico z onimi starimi, crnimi citrami in zagodel jim 
je vsakrat, dve, tri. In pocasi so mu trepetali okorni prsti crez 
strune . . . nad njim pa so vrseli vrhovi . . . Otroci pa so silili: ^>Holj 
hitro, stnc, ne tako pocasi, eno polko dajte I . . . = Le tako pred 
kako nevihto so bili popolnoma zado\-oljni z njim . . . 



AH je bilo tudi vam tako nekam cudnu pri srcu, ko ste bili sc 
otroci, pa je zacelo tam v daiji bohned, oblaki so se drevili dru^ 
proli ' 'in drevesa so zacela 

drgei .-:>.. I sladka, omoticna razu i 

se je vas polasdia, in vendar vam je dusa dr^ctala tajne gjoze, ko 
se je jc-Io nebo lomiti nad vami, ko se je zaccl blizati s crnimi pcru- 
tmi mogocno letccih oblakov pla^ni oljdni dim, kakor bi hotel da- 
rovari svoj vonj silncmu ek-mentu . . . Ko je divjala crez Kvropo 
strasna kxiga >cma smrt«, vdajali so se Ijudje blazni razkusnosti, 
plosali so in vriskali . . . Morda jc bil tcj prikazni isti psihologicni 
vzrok. kakor otroski razpusajcnosti pred ncvihto?... 

In \ihar je bucal, \Thovi so se biiJali in mrmrali, vrtinci pa so 
drevili v divjem plesu kalcidoskopiOne slike iz davnih dnij hanu 
pred duso. In roke so mu oiivele, prsti so hilcli crez erne strunc, 
kakor da trcpece v vsakem »trU> srce . . . Otroci pa so vriskali in 
skakali in plesali, kakor da jih je obscdcl dub tajinstvene poezije 
vski| ' ■ ■ I . . . 

I-..:. ^- , .1 niso smeli strica Ivana. Oni dan mu je neki pa- 
glavec skril klobuk, zato pa ga je prctepel tako, da se otroci vec 
casa niso upali v bliiino njeKi>ve hiSice. Sam jih je moral iti iskat. 
F«>tcm pa jim je govoril : >()troCi».ki. nikarte me jeziti ker scin tak" 
hude krvi. I.e lep" pametni boJite, in /a X'cliko noc \'nni nandiiii 
lepe ropotat' 

I' ; ic UDcl .stall l\aii. I.: :<-• hil \' 

najbu.,. .. _ .c si jja pustil pri mini, v. ,. , ,.irii, zabi . 

se mu je celo noi v roki . . . Pa mi porecete : saj pravis, da je imcl 
veliko duso. Eh, mar Heine. I.ermontov, Puskin, niso imeli velikc 
duse, pa so se vendn- . . '; ^ y dvobojih . . . Vsak po svojcin 
stanu! C.e se dva k. ka sprcta v nedeljo, ne moreta boj.i 

odlasati na pondeljek. V pondeljek treba oraU, porezeta se pa itak 
lahko V nedeljo . . . 

Hudo kri je imel stric Ivan nekdaj, gorko, strastno. In lep fant 
je bil, in nikakor ne onih Ijudij, ki jih imajo matere rajse nepfo hcere. 

Potem pa je zacela Petrova Tinica bledeti . . . roiice njenih 
lie so se osule ... in oci, te velike modre oci st dobile oni pre- 
straseni vprasujoci izraz, kakor bi .slutile nekaj strasne^ja, a never- 
jetnesa ... In njene oci so gledale zaiostno krog sebe in prodiralc 
so vsakonnir prav na dno diise, da vidijo, ali niislijo vsi isto. Kar ji 
je rekel grdi konjederec Lukec, — da mora umreti na spomlad, 
kadar vsklijejo roze na njenem vrtu, da bodo imeli s dim oviti njeno 



speco glavico ... In ozrie so se te vprasujoce oci v Ivana ... in 
njeni pogledi so se omotali kot niehki, svileni, toznomodri trakovi 
okrog njegovega srca, pa ga stiskali holj in bolj, da se niii je \casi 
hotelo zapreti grlo mrtvaske tesnobe, neizrecene boli ... In nigdar 
jib ni mogel vec zabiti teh ocij, in ko so jib zaprli in ji ovili 
glavico z rozami, postal ie cudak, samotar tarn gori za goro v gozdu. 

Pa mi porecete spet : Nase Ijudstvo ni tako, nase Ijudstvo ne 
pozna take globoke, jokave Ijubezni! Gospoda! jaz ne govorini o 
Ijudstvu, nego o stricu Ivanu! Kaj je to — Ijudstvo? Videl sem v 
njem mnogo stricev Ivanov, videl pa tudi oceta, kateremu je umi- 
rala v sosedno biso primozena bci, in ki je med tern umiranjem 
nosil kradoma perilo iz zetove v svojo biso . . . Videl sem druzino, 
ki je stregla Ijubeznjivo en eel mesec smrtnobolni beracici, a videl 
tudi mater, ki je posodila sinu sto kron na sedenideset od sto obi'esti. 
Videl sem moza, ki se je vrgel kakor blazen za svojim bratom v 
se odprto jamo na krsto, a videl tudi starise, katerim je umrl v dve 
uri oddaljeni vasi dvajsetletni sin, a ki so ob treb popoludne grabili 
seno, ces, da bi utegnil priti po noci dez . . . Kaj je to -- Ijudstvo? 
Res, zunanje zivljenje zive vsi nekako v isti nianiri , celo svoje 
drage pogrebajo vsi z nekim podedovaniin nacinom jokanja , — 
notranje zivljenje zivi vsakdo svoje . . . Celo Fauste dobite med tem 
Ijudstvom, Fauste, ki si stavijo ista \'prasania, kakor so si jib stavili 
ze Spinoza, Kant, Hegel, Scboppenbauer : Odkod? Cemu? Kam?< 
in na ki)je je odgovoril vsak pi) svoje, vsi skupaj pa; '>Ne vemo!v . . . 
I b'auste dobite med njimi, kojim greni poleg davkov in dolgov in 
druzine zivljenje i oni Ne vemo!« Ne verujete ? Prav imate ! Med 
Ijudstvom ni Faustov ! \" nedeljo, ce bo lepo vreme, pa ce imate 
godbo V svojem kraju, pojdite na promenadni koncert, tarn jib boste 
videli! Blede obraze imajo, nrntne oci, zavibane hlace in brke, ne 
verujejo ni v budica ni \' Boga, — to so Fausti! ... Ce pa zapo- 
jejo fantje zvecer v samotni gorski vasi eno onib nasib narodnib 
pesmij, o kojib pravi |(3kai, da so take, kakor bi jib bil vse zlozil 
jokajoc poet, ce jib zapojejo tako, kakor bi jib peli jokajoci, — ne 
verujte jim, \-edite, da je vsa ta globoka melanbolija, ki vam zveni 
iz pesmi tjc pa davi slanca pala«, le atektirana, neiskrena . . . I're- 
pricate se labko drugi dan, ko nosijo gnrij . . . Ha, ba, trnbadur 
s kosem gnoja na brbtu! . . . 

Ah, smejem se, a meni je budo . . . Ta kn,-;, t;i tezki kos, kako 
tlaci cloveka! Je-li mogoce zleteti s kosem gnoja na hrbtu v zrak ? 
In oni vzdub, ki se dviga iz gnoja, zacel je ze pi'odirali i "v srca 



^ J34 

nosilcev . . . morda bodo kmalu disala vsa ta srca po ^loju . . . 
Dajte, da nas >mili fnarod* vsaj vcasi odlozi svoj kos gnoja! . . . 
Poezija, ki blazi srca, ne more strpeti tcga diiha po ffnojn in putii . . . 
Ubotja poezija, kam naj bezi, — po mcstih jc cakajo blcdi dcka- 
dentje s svojimi natezalnicami ... in ti bledi dekadentje sc parfu- 
mirajo z gnojem . . . 

E)a, poezija se umika z dezele, pocasi, nevoljna zapusca te 
lepe zelene gozde, trate, bribe, in vendar mora! Vcasi so bili celo 
norci poeticni! Po tri, stiri norce je imel vsak okraj, redil jih je 
gostoljubno, i>ni pa so zato skrbeli za smeb, in se danes niso izumrii 
njih reki, ni .sc pozabljcn njih humor. Ce danes znori kdo, kako 
prozaicno! Obesi se, ali pa divja tako, da ga je treba spraviti v 
norisnico. 

Stric Ivan mi jc rekel veckrat, da postaja vedno bolj »zalostnoc 
na svetu . . . 

Zacel sem se zanimati zanj ie kot peU>!5olec na gimnaziji. Nek- 
daj sem pri^el skozi gozd mimo njegovetja doina. Prisedel sem 
k njemu, in zacela sva se pomenkovati. Tako dobro mi je bilo pri 
njem! Naslikala sva si, kako bi bilo, ce bi imeli Ijudje peruti kakor 
ptici. Se se spominjam, da mi je s cudovito fantazijo orisal, kako 
bi on poletel najprej k japanskemu cesarjii, pa mu odrezal onili sedem 
dolgih diak konec brade, kakor jih ima v gostiini >Pri posti<, kjer 
so naslikani vsi vladarji sveta. One kocine je rekel da ga vedno 
jeze, ce.s, japaiiski cesar naj si pusti brado, ah' pa naj se obrije, ono 
s tistimi sediniini ne veija nic. Tudi na luno h kralju Matjazu in 
na zvezde me je vedel s prav Jules Vemejevsko domisljijo. 

Od tedaj sva bila prijatelja. O pocitnicah sem ga poseca! po 
veckrat na teden. Donasal sem mu raznih listov in mu jih raz- 
lagal. Pesmi je cital posebno rad. Celo sam je ziozil kdaj kako 
stvarco, in vesel je bil, ce sem jo pohvalil. Pisal svojih verzov 
seveda ni, — cutil je pac sam, da so preokorni, da nima »ne rok 
ne nog« . . . Vcasi je strmel po vec minut tako pred se, kakor bi 
gledal globoko doli v svojo duso . . . Po tem pa se je stresel 
nekam nevoljno, — in bil je zopet segavi, dovtipni stric Ivan . . . 
Nosil je nekaj teiko v srcu, a tozil ni. 

Bil sem spet doma, in takrat me je presenetil s prvo svojo 
toibo. >Vedno bolj se staram*, je zacel, »in moci pesajo. Vcasi, 
ko se vrnem truden s polja, bi tako rad, da bi bilo kaj gorkega ie 
pripravljeno, a clovek se Ie kuhaj. Pa se mi ne da, in spat grem 
brez vecerje, a to me se bolj slabi ... In potem pridejo oni dolgi 



zimski veceri, pa mi postaja vsako leto bolj samotno . . . Clovek 
bi se rad pogovoril s kom, a nikoo;ar ni. Se pred desetimi leti 
ko je umrla rajnka sestra, mi ni bilu tako piisto ; ko bi mogel dobiti 
primerno zensko!« . . . In pogledal me je bojece od strani, ali se 
mu ne zasmejem. Kako se ti bom smejal, ko se mi tako smilis, 
revez ! . . . 

■ — Res, najbolje bi bilo, ce bi dobili kaj pravega. AH pa pro- 
dajte tu, in pojdite stanovat h kakim dobrim Ijudem v vas, da was 
postrezejo in operejo ! 

— To pa ze ne ! se je zavzel odlocno. — Tu ven iz te hise me 
poneseji) nekdaj ! Tu je najlepse ! In potem bi cakali tam doli v 
vasi, da se uganem, in da pograbijo za mano ! Ne, le tu bom! 

Od takrat ga je zacel obiskavati njegov dobri prijatelj Maren 
vedno bolj pogostoma. Maren je imel necakinjo, — to bi bil rad 
spravil v Ivanovo hiso. 

Bila je to tridesetletna, velika zenska z nerodno, kdnjsko liojo. 
Obraz ji je bil tak, kakor jih vidite v Tnteressantes Blatt-u« pod 
rubriko »Kdo ve kaj ?« . . . Ne, da bi ji bil mogel brati v oceh 
kako posebno grdo lastnost, brati si mogel v teh oceh toliko, 
kolikor v oceh kake ovce ; tudi so bila njena usta taka, da si mogel 
sklepati po njih na dober tek, ki je najgotovejsi dokaz mirne vesti, 
kakor mi je zatrdila nekdaj na gimnaziji moja stara izkusena gos- 
podinja, ker nisem hotel jesti gnilega fizola. Sploh ni govoril 
obraz Marenove necakinje niti za njo niti proti njej. Proti njej bi bila 
morda govorila edino ona dva fanticka, ki jih ji je baje poklonil 
dninar Baloh v znak svoje Ijubezni v dveh obrokih, a tema dvema 
fantickoma so bili ze lani zaprli usta s crno, blagoslovljeno zemljo . . . 

Nic ni torej gov(.)rilo proti njej, a vendar sem hitel koj, ko 
sem izvedel, kaj se plete, k stricu Ivanu. 

Maren je bil pri njem . . . Jeza me je zgrabila . . . No, za to 
se Maren ni zmenil, nego mirno mi je zacel pripovedovati, kar 
sem slisal ze stokrat, — kako je cesarja strazil, ko je prisel v 
Trst. 

— Kaj so ga hoteli ukrasti? sem ga vprasal jezno. 

Tu je bil Maren ranljiv. Smel si mu vse reci, a zasmehovati 
njegov najlepsi spomin ! . . . Dejstx'o, da je cesarja strazil, drzalo 
ga je v vseh mnogobrojnih nevihtah, ki so vrsele i nad njegovim 
zivljenjem, to dejstvo mu je bilo vise nego sam sv. evangelij, 
— kaj cuda, da me je divje pogledal, pa izginil takoj. 

To sem hotel. 



236 

— Stric, vi se torej res zenite? 

Ona opekobarvna rudecica, ki je lastna starim Ijudem, mu je 
sinila v lice. 

— Saj sem ti rekel ie . . . tako po zinii ... hi rad imel kdga 
poleg sehe tu na peci . . . ko . . . — je zacel jecljati. 

— A za hozjo voljo, stric! Ce vzamete to zensko. spluh ne 
boste sedeli vec na peci, nego zunaj v snegu! Ta vraiji Maren je 
vas preslepil, da ne vidite vec, kaj delate! To surovo osebo vzeti! 

dedal je pred se in molcal . . . Pocasi mu je pritekla tezka 
solza iz ocesa in se izgubila v zasiveli bradi . . . 

— Stric, meni se smilite ! \'erujte, da vam liocem dobro. Ta 
•Maren hoce le svojo slaboglasno necakinju specati; ali ne vidite tcga? 
.Nlorebiti bi vas vzela Sclaiiova? Ta Je starejsa, a dobra zenska! 

— Xoce me I je vzdihnil ubogi Ivan. 

— Tako? cudno! Pa ta Marcnova Zalka, alije ie bila kaj tu? 

— 2,e dvakrat . . . .Saj morebiti ni vse res, kakor Ijudje pravijo . . 

— be premalo pravijo! Tistega Baloha ima tudi se vedno 

— Obijiihila je da ir.i ptis . . piisti ... da bo skrbvla za me . .. 
da. .. 

.Spet nui je zJi inula s<'lza cilz razkavo lice, 
lial sem se. da bi se i meni gla-< tusil /.itc mmh m.ilo pn- 
molcal, potem pa sem rekel : 

— Jutri moram oditi ! Morebiti mi ne bo mogoce govoriti vec o 
tern z vaini. Prosim vas, premislite dobro, predno storite tak tezak 
korak. Hudo bi mi bilo, ce bi vas videl nesrecnega ... Ce le 
morete — — — 

Vstal je naglo in stopil k meni, pa mi podal n>ko. 

— Bog plati!... Nikdar vam ne pozabim tolike prijaznosti 

Bescda se mu je zopet ustavila . . . Stisnil sem mu roko, pa 

naglo odsel . . . Ko sem sel zunaj mimo okna, ozrl sem se se enkrat 
V .sobo. Bil je sklonjcn nad mizo, in ohraz si je skrival v diani . . . 

Drugi dan sem odsel. 

Crez mesec dnij so mi pisali od doma, da se je Ivan porocil 
z .^lare^ovo Zalko . . . 

Kako je prislo do tega? \'i bi zeleii, da vam opisem ves ta 
psihologicni boj, ki je privedel Ivana do tega usodepolnega odloka? 
Zdelo se mi je, da pridete s takimi zahtevami, zato sem se o pravem 
casu zacel pisati v >jaz-obliki» . . . Kajti pisatelj borli bi vam ta boj 
vsekako moral naslikati, kdo pa bo to zahteval od mene, ki sem 
gledal vso to tragikomedijo le od zunaj, a nikakor ne mogel pro- 



237 

dreti stricu Tvanu v dao duse, posebno ko sem bil sto inilj od njega 
oddaljen! Eh in tu psihologicni boj ! . . . \'casi ga niti ni! Take v 
pc.ilusnu storiniii svoje najvainejse korake, da sami ne venio, ni kako 
ni zakaj . . . Dolgocasno mu je postalo revezu , staremu hanu, 
V samotni hisici, tezko mu je bilo kuhati po tezavnem delu, tezko 
prati, tezko pometati, tezko sedeti samemu vse dolge zimske vecere, 
— pa bi se bil rad ozenil, da bi imel koga, ki bi mu vse to oprav- 
Ijal, in mu delal druzbo ... In vedel je, da ni vec lep in mlad, da 
premozenje ni bogve kako, potrkal je tu in tam, a zainan, Marcn 
mu je prekanjeno prigovarjal, Zalka se mu je dobrikala, — evo, 
pa je storil, kar je storil . . . Malo so mu dala mkida leta, mali) je 
zahteval in pricakoval od starih . . . 

Crez dolge mesece sem se vrnil spet domov. Drugi dan sem 
ga posetil. 

Dobil ga nisem doma . . . Ob ognjiscu je stalo ono zenisce, 
ki je bila sedaj njegova zena, na malen stolen poleg nje pa je sedel 
i;)ni, — Baloh . . . Smejala sta se glasno, ko sem vstopil, z onim 
smehom, iz katerega so se se rezali umazani, pohotni launi, otroci 
podlega dovtipa, ki ga nisem vec cul . . . 

Pogledala sta me neprijazno, in zenska mi je odgovorila na 
vprasanje po stricu, da je ze tri dni »za robom«, kjer dela ogljenico . . . 

Stopal sem pocasi po trdi kameniti poti . . . Ubogi moz, torej 
je vendar res, da se v svojo hiso vec ne smes, da ne motis onih 
dveh! . . . Rajsi, nego bi gledal ta dva ostudna cloveka, rajsi, nego 
bi poziral njih zbadanje, plazis se tam zunaj, da imas le mir . . . 
Gozd ti je ostal pac edini prijatelj ! . . . 

Za visoko strmo skalo, preko katere je sla le ozka pot, za- 
gledal sem ogljenico. Cost dim se je vil iz kope proti gabrovim 
vrhovom krog nje, ki so rumeneli bolj i bolj . . . Ob strani je sedel 
on. Brada mu je popolnoma osivela . . . Male, se lani tako zive 
oci, so mu strmele nekam v daljo ... Bil je odkrit in ustne so se 
mu premikale, — molil je . . . 

Stopil sem blize in zakasljal. Zdrznil se je in se ozrl naglo. 
Gledal sem mu naravnost v oci. Kaj takega se nisem videl : te 
bliskovne izpremembe cloveskih ocij . . . Najprej le hiter, navaden 
pogled, . . poteni pa se je nekaj zavrtelo v njih ... in spet umirilo . . . 
in videlo se je globje ... in spet se je vsa ta globina zapria . . . 
in iz nje so privrele solze . . . Prav s takim pogK-doin me je sprejela 
pozneje moja mati, ko sem jo prisel tolazit po snirti svojega brata . . . 
Takih pogledov clovek ne zabi nikdar ! . . . Dobro da so redki ! . . • 



238 

Stric Ivan je ihtel, kakor otrok. Mojo roko je drial v svoji . . 
Hipoma se je nevoljno stresel, obrisal solze in me pogledal 
smehljaje. — Ne smeliljajte se tako, stric Ivan ! . . . 

— Kdaj ste prisli ? me je vprasal, kakor da se ni prav cisto 
nic zgodilo. 

— Ne tako, stric! Povejte mi vendar, kako se vam godi! Ce 
zaupate komu, meni lahko zaupate, to veste ! 

— Kako se mi godi ? zagledal se je za hip pred se . . . Ej, 
to vedo tudi driigi Ijudje, njih vprasajte! Ccniu bi mucil se vas 
s tern! Kar je, je! Bog ic ve, kaj dela! 

Pocasi si je priigal zopet ugaslo pipo. 

— A kako da ste tu sedaj, v tej samoti? 

— Saj je lopo tu, o, tu je lepo ! jaz sem bil vedno rad v gozdu ! 
Tako lepo oglje bom napravil, da bo vescljc ! — — — 

O svojfli tezkih krizih prav nic! Crez dve uri sem ostal pri 
njem, a ni bcsedicc ni zinil vec o tern. Jaz ga seveda tudi nisem 
hotel nadlegovati. I'rav enake pogovore sva imcla. ko tedaj, ko se 
mu se ni tozilo po ieni . . . Celo smejala sva se, kakor tedaj . . . 

Potem sem spet odsel. — Vrnil sem se o Bozicu. 

Spal sem prav sladko zopet pod domaco streho in vzbudil se 
§e le zelo pozno, ko je solnce ze sknraj stopilo one Icdene cvetice 
na okenskem stekhi . . . 

Moja mati je vstopiia . . Bila jc nckani bleJa, prestrasena. 

— Kaj vam je, mati ? sem jo vprasal v skrbeh. 

— Neka nesreca se je zgodila sinoci gori v gozdu, je odgo- 
vorila pocasi. Vedela je, kako sva si dobra z Ivanom. 

— Pri Ivanu ? Za bozjo voljo, kaj pa je ? Ali je bolan ? sem hitel. 

— Huje ! . . Nic se ne vstrasi ! . . Tisti Baloh je bi! sinoci gori 
pri njih ... pa so se nekaj sprli . . . Saj ves, Ivan je nagle jeze in 
vdaril je Baioha s sekiro po glavi — — — 

— Moj Bog I In ga zadel hudo ? 

— Pravijo, da umrje — — 

Pozajutrkoval sem naglo nekaj malega in hitel potem tja gori 
V gozd. 

Na poti sem ze dohitel komisijo. Adjunkt, zdravnik. zupan, 
domaci zupnik in pisar. 

Gospodje so mi dovolili, da jib spremljam, in poniikali smo 
se pocasi navkreber. Govorili smo seveda le o ubogem Ivanu. 

Tiho je stal gozd . . . Solnce ga je obsevalo, in pocasi se je 
topilo ivje na njegovih vejali ... in kaplja za kapljo je padala po- 



239 

casi z njih, Icakor hi se gozd solzil, da mu odpeljejo zelezni mozje 
nelocljivega prijatelja . . . Crez vrhove je priletela pocasi crna vrana. . . 

Dospeli smo do hise. V vezi je sedel Ivan . . . Dva oroznika 
sta slonela oh vratih . . . 

Gospodje so odsli v soho, jaz sem stopil k Ivanu. Nic me ni 
videl . . . nohenega ni videl . . . Oko mu je bilo uprto v tla . . . 

Dotaknil sem se mu ramena. Ozrl se je na me s praznim po- 
gledom. Pokimal je z glavo, ki se mu je pa koj sklonila spet na prsi, 
in strmel je spet v tla. Ob kolena se mu je drgnil lep, mal macek 
in gledal kakor zacuden gospodarja, zakaj je pac danes tako tih. 

Pristopil je tudi zupnik. Tudi njegaje pogledal Ivan in se zleknil, 
kakor hi se ga ustrasil 

— No, Ivan, nikarte se udajati tako ohupu! Bog je usmiljen, 
in Ijudje tudi ne bodo sodili prehudo vase naglice — ga je tolazil. 

— L'bil sem ga, je odgovoril zamolklo, kakor da ne vidi se 
vedno nikogar. 

— Ne! Saj se zivi! Morda se ozdravi! Le potolazite se! 

Iz sobe so se vrnili ostali gospodje. I jaz sem pogledal noter. 
Na postelji je leial Baloh, bled, z zavezano glavo. Oci je imel 
zaprte. Ob mizi je pospravljala neko platno Zalka. Od duri do 
postelje je lezala polstijena mlaka krvi, sredi nje pa krvava sekira . . . 

Vrnil sem se k Ivanu. Gospodje so stali okrog njega. 

— Povejte sami, kako je bilo ! To bo najholje ! mu je prigo- 
varjal ravno prijazni adjunkt. 

— Ubil sem ga, je zastokal nesrecnik znova. 

— Ne ! ubili ga niste. Moz morda se ozdravi. Le povejte 
lepo vse, kako je prislo ! 

Treba je bilo se malo prigovarjanja, potem pa se je nekako 
streznil. Zacel je pretrgano : 

— Sinoci oh sestih sem prisel iz vasi ... V mlin sem hil nesel . . . 
Pa sem dobil spet onega notri v hisi . . . \'kup sta sedela • 

Stresel je z glavo in zopet molcal . . . Zupnik ga je prijel za 
ramo. 

— Le naprej ! Le vse povejte ! Ti tu so namestniki bozji, ker 
varujejo pravico na zemlji, zato morate hiti odkritosrcni, kakor pri 
izpovedi. Le nic ne zamolcite. Sedela sta skupaj, pravite — — 

Vzdihnil je tezko in nadaljeval: — Sedela sta skupaj ... in 
grdo sta govorila — — — 

— Ni res! Kaj lazes tudi se, ropar ? se je oglasila na vratih 
Zalka. Prav tako vsakdanji ohraz, kakor vedno . . . 



240 

Adjunkt joj je strogo pogleJal, i ohmila se je zopet v sobo. 

— Zalka! Pa ti povej gospodom, ti! . . . Ti ves bolje, . . . jaz 
ne vem nicesar . . . Ah. moj Bog! Zalka! 

Prijel sc je za glavo in spet inolcal. Treba ira ic bilo na novo 
opominjati. 

— In norCevala sta se z mano . . . Jaz seni pa mulcal . . . dori 
k peci sem sedel . . . Ona dva sta legla na pec ... In on mi je 
drzal noge prav v obraz . . . Zadel me je dvakrat v lice ... a 
molcal sem . . . Potem me je sunil se enkrat z vso silo s svojimi 
tezkimi skomji v obraz, da sem padcl z zapccka . . . Potem me 
je pa prosil odpuscaiija, in smejala sta se . . . Sedcl sem tja k mizi ... 
Undo mi je bilo . . . Ona dva pa sta naprej tako grdo govorila, 
ceprav je sveti advcntni cas . . . Na zadnje je pa se vstal s peci, 
prisel doli k meni . . . Jaz sem bil vzel masno knjigo, pa bral nekaj 
pri luci . . . Vpihnil mi je luc . . . .Nlolcal sem, ona dva na peci 
sta se obnaSala tako, da me je bilo sram . . . Prizgal sem znova 
luc... V svoji hisi sem jaz gospudar ! . . . Bolje bi bilo, da sem 
ostal v temi! Kar sem videl na peci, mi je zacelo netiti mojo ne- 
nesrecno naglo jezo . . . On pa je zaklel in pri.<5el spet k meni . . . 
Siiuil me je v prsa . . . Vstal sem . . . hotel sem iti ven . . . bal sem 
se samega sebe . . . Odprl sem vrata in stopil v vezo . . Tudi tu 
sem odprl, a zunaj je bilo mraz . . . Iz svoje lastne hi5e moram 
ven v to burjo ! . . Ne ! Hotel sem se vrniti . . . Sedaj pa je stopil 
on k meni . . . Tarn v kotu je stala ona sekira. \'zel jo je in me 
potisnil s toporiscem crez prag . . . Potem ne vcm, kako je biln... 
Hotel sem menda nazaj v hi§o, a on me sunil spet s toporiscem v 
rebra . . . Iztrgal sem mu sekiro ... in vdaril . . . Tema je bila . . . 
Jezus Marija! . . . Zakrical je in telebnil na tia . . . -Spravila sva g;i 
potem V sobo z mojo in mu zavezala glavo . . . Potem sem pa hitel 
po vas, gospod zupnik, da ste ga dejali v sveto olje . . . O, ti moj 
Bog!... 

Sedaj se le je zacel jokati. Pustili smo ga, naj si olajsa srce . . . 

Komisija je ostala se nekaj casa, da je odpravila svoj posel. 
2upnik je vstopil k ranjencu. da ga previdi . . . 

Ivana so odpeljaii . . . Tiho smo stopali za njim . . . Jokal je . . . 
Drevesa so stala nepremicno, in z vej je padala pocasi kaplja za 
kapljo . . . Bajoneti so se bliskali v mrzlem, zimskem svitu . . . 

Baloh je visel med zivljenjem in smrtjo. Obrnilo se mu je ze 
na bolje, a vsled neprevidnosti se je prchladii. in sesti dan so ga 
pogrebli. 



241 

Zalka je ostala sama v hisi. 

Ivana so obsodili le na sest mesecev jece. Govorilo je pac 
vse za kolikor mozno rahlo sodbo. 

Ko sem prisel spet domov, bil je ze prost. 

Zalko je vse tezko gledalo. Kakor okuzenki ji je slo vse s poti. 
Dva dni, predno so Ivana izpustili, izginila je iz nasega kraja. Po- 
zneje so pravili, da je ski sluiit v Aleksandrijo. 

Ivan je bil spet sam. Ogibal se je Ijudij in nic vec ga ni bilo 
videti. Ce se je kdo blizal njegovi hisici, pravili so, da se vsakikrat 
zaklene v njo. 

Jaz sem ga sel trikrat obiskat, a vselej sem dobil hiso zakle- 
njeno. Govorilo se je, da neprestano moli. 

Vsak dan je prihajal k masi. Pocasi, pocasi je stopal, in noge 
so se mu z vidno tezavo premikale. Videti je bil ves trd, kakor iz 
stekla. Ce bi ga bil zadel le malce premocno, zdelo se je, da bi se 
razsul. Ko se je vracal iz vasi domov, drzal je v rokah vcasi nekaj 

V plavem robcu zavitega. Malo kave in sladkorja je vzel v sta- 
cuni — na premozenje, kakor se je govorilo, in ob tern je zivel. 

Nekatere krati sem pohitel za njim in ga nstavil, a gledal je 

V tla in mi dajal le kratke odgovore, potem pa se je se bolj pod- 
vizal, kakor bi upal, da ga ne bom mogel dohajati. Ostal sem in 
gledal za njim. Dolgo ne bos vec, revez, in prav je tako ! 

Ko sem moral zopet v tujino, prosil sem svojo mater, naj skrbi 
zanj, ce bi obolel. Zdelo se mi je pa, da ne bo potreba, ker bo 
kar tako zaspal . . . 

In zgodilo se je, kakor sem pricakoval. Dobili so ga mrtvega 
na poti iz vasi . . . 

Ob enem s tern porocilom sem dobil v istem zavitku kuvert 
7. njegovo pisav(j, naslovljen na me. 

Odprl sem ga. Trije bankovci po dvajset kron in pismo . . . 
Pisava neuka, pogresna, a drugace se je glasilo to pismo tako : 

Predragi prijatejj ! 

Se nekaj dnij bom, a dolgo ne vec, zato bi rad se en- 
krat spregovoril s Teboj. Ne zameri, da Ti pravini Ti, kakor 
tedaj, ko si bil se majlien, pa saj si sam vedno zclel, da Te 
nagovarjrm tako; danes, ko Ti pisem zadnje besede, bi rad 
spet govoril, kakor nekdaj. 

Prosim, vzemi to malenkost od mene. Imel sem vec, a 
zadnje leto nisem mogel vec delati, in tndi casa ni bilo, ker 

Sporaeti-cviefie. "' 



242 

sem se moral spravljati z Bogom, zato sem porabil. be za 
po^eb in ma.se je ostalo, pa t<> I Malo je, a v/emi v znamenje, 
da sem imel Tehe najrajsi na tern svetu. Bog Ti placaj Tvojo 
Ijubezen! .M<ilil bom za Te, kadar bom pri Hogu. Trdno vero 
imam, da mi je odpustil, in da ga bom kmalu gledal. Nic do- 
brega nisem imel na tern svetu; bo pa tarn bolje! 
Tebi pa daj Bog vso sreco! Spomni se me vcasi! 
To mi bo dobro delo, ce Te bom videl. 
Z Bogom za to zivljenjc ' 

Pismo hranim se vcdno in — bankovtc tudi! 
Menda iz pictete . . . Dovolj hi bilo, da liranim 
pismo, — bankovci so kakor drugi bankovci! 
A ne vem zakaj, kadar jih hocem porabiti, noccjo 
od mene. No, pa pozneje enkrat, pa tako, da bi 
bil stric Ivan zadovoljcn z menoj, ce bi me videil 

Pulj. 

Iro Sorli. 










LIDIJINA RUZA. 



^ ^-^ -^ -"^^ 



I-ei;enJa. 




snjezni liljan, na kom rosa blista 
pramaljetnog jutra prvom sjaju, 
Bijase djeva kriepostna i cista 
U divnog kraja trulom narastaju. 
Oko nje lazni stajali idoli 
I razkos, grimiz, zlato cielog svieta, 
Al ona samo jedno srcem voli, 
Ne marec za cim rulja gramzi kleta 
Kad prvi tracak ranoranke zore 
Xad mramorne se rimske spusti zide, 
Vec pogled svoj je upirala gore, 
Gdje misticne joj tajne oci vide. 
A kad je nojca svoja crna krila 
Na sunce djehi, da ne sjaji svietu, 
I tad je o svom vjereniku snila, 
Koj nosi krunu trnovu i svetu. 
I stupala je crnom zeniljom ovom 
K('i angjeo, koj palmu mira dize, 
Sve punec nekiin svetim blagoslovoni, 
Kud ona krenu ko da Bog je blize ! 
I snivala je, ko sto diete snije 
Na bielim grudma svoje majke drage, 

suncu onom, koje sav sviet grije 

1 Ijubavi svud sipa zrake blage ; 
I gledala je rajski Jeruzalem 



Sa vratima od zlata i satira, 

Do alenia ;iJje sjajni hliesti alem. 

Gdje »Ak-liija« vjecni srcc dira, 

Gdje u sredini rajskog perivoja 

;'',ivota stablo vjecnim cvietoni cvate, 

Gdje smrti nema niti krvnog boja, 

Gdje cisto janje biele djeve prate. 

Kd punosid s Libanona cedar, 

Prkosit vican vihrii i <>luji, 

K6 munja hiuir, kao ncbo vedar, 

Lukavstvom nalik otrovnici guji, 

Fatricij mladi spa/io ju netom, 

Od katakoinba kad je isia kuCi, 

1 planu za njom strascu divljom, kletom, 

Tek zagrljaja plamnih ieljkujudi. 

Al zaliid 8ve mu rieci piine milja, 

I zaluJ zlato, zalud kamcn dra<ri. 

On nije na56 carovnopfa bilja. 

Da smiesak milka izmanii joj blagi. 

I njepa odbi, ko §to odbi dri^e, 

|er druRomu je vjeCnu vjeru dala... 

On osta biesnei usred divlje tuge. 

K6 brod'ilomac vrh dalckih zala. 

I osvetoni niu tuj^a se prevrnu, 

Tiranu rimsknm odao ju jadnu, 

1 predao ju u smrt lednu, crnu, 

I libijskomu lavu, irtve ^ladnu 



Ija^ara svanu dan. I Ijudstvo hiti 
U cirkus velji, ko da zlato dieli 
1 liljebac bieli cezar. Krv <^e lid 
Tlrtava. koje umirat veseli. 
Pred lavove ie bacat djecu Krista 
I prolit ce se njena krvca vrela. 
Da u nebesma onim sjajem blista, 
Koj prvi puta sievnu sa propela. 
I Lidija u ruhu svecanome 
Svoj cas ved ceka, kao srna plaha. 
Za lier svoj boji u casu se tome, 



245 

Za zivot krhki ne zna vise straha. 

U bielom ruhu cviecem ovjencana. 

Na grudima joj biela ruia cvate ; 

Sad vesela je, jer je odabrana 

Med one, koje bielo janje prate. 

Jos jednom pred nju dosao je zedan, 

Ne njene krvi. nego srca njena, 

On, koj rad zarke svoje strasti biedan, 

Vec predao ju carstvu crnih sjena. 

■>U mojoj vlasti sad je kraj tvog vieka, 

K6 biser mogu smrvit ga u saci, 

Daj preni mi se, zvier te strasna ceka, 

1 strasnog groba zievaju vec mraci. 

Daj preni mi se, mojom dragoni budi, 

I spasit cu te, kraljicom ces biti, 

Pred tobom svi ce khmjati se Ijudi, 

Na ruiama ces zlatne sanje sniti, 

Pred tobom erne robkinje ce bacat 

Dragulje divne, milmirisom kadit, 

Djecaci grcki pred tobom koracat, 

Lepezama te nojevima hladit. 

Ja sam, tvoj rob cu klecati pred tobom, 

Izvrsit svaku zelju srca tvoga, 

Ded preni mi se, gdje si vec pred grobom, 

Okani svog se Boga krscanskoga ! . . .« 

A ona njemu, kano s drugog kraja, 

Tol njezno kano zefir pramaljetni : 

Vec cujem gknsbu naseg divnog raja 
I elizejski vidim gaj vec cvjetni. 
\^ec himne svete mojoj dusi ore, 
Na suncanim se kol'ma dragi vozi, 
Kristalne vidim njegove vec dvore, 
Pred njim se u prah ruse krivi bozi. 

biedni niladce, sto je tvdje blago, 
No sitni prasak prema ovom sjaju? 

1 sto put mriet bi za nj' mi bilo drago 
U strasne smrti lednom zagrljaju! . . .« 
On ciknu na to kao guja Ijuta: 

»0 jadnice, ti mahnita si toli, 
Zaboravljas, da smrt te ceka kruta. 



24'> 

Sramota {rrozna . . . mucenicke boli!- • • 
>Ja evict sam poljski. Gospod ubra mene, 
Od ciparskoga grozdja sladji za me. 
Dok (^n me pazi. sto ce hadske sjene? 
Th izvcst ce me k svjetlu iz tc tame!« 
»U propast srneS... tako g^nu laste 
I' lednoj biiri, dok o vesni sniju : 
Oblacinc se na te kupc tmaste, 
Dok mislis, da te traci sunca griju. 
O podji za mnom, nemoj mrzit na me, 
Proklctstvom nemoj mrstit nioje celo, 
Zar nemas ba§ ni rjecce dobre za me? 

podji sa mnom, moje cedo biclo I » 
Al ona spusti dolje k ztmlji glavu 

1 bistra snza zasja joj na oku: 

>Za casak krvnik predat cc me lavu, 
A ti des lutat po svictu siroku; 
Nek Bo^ ti prosti, ja ti prastam rado, 
Mir budi s tnbom uvick, biedni brate, 
Ne, mrznje demon nije mene svlado, 
U rajskim dvor'ma molit <iu jo^ za te. 
Nek kletvii skinc Visnji sa ivog Cela 
I tracak svjetia spusti vrh tvog krova; 
Sa mojili gnidili ova ruia biela, 
Nek dar ti bude mojcg blagoslova! . . .♦ 



L minula je ! Tako siize minu 
Na zjenam" ceda, kad ga majka diie. 
Golubica joj dusa gor" se vinu, 
Da bude svome vjereniku blize. 
Uminula je I Tako zraka mine, 
Metuljeva sto Ijeska sama krila, 
Kad blaga nojca tihano ju skine, 
Tek sto je casak sievkom srecie snila 
A on je sluso pljesak rimskog puka, 
Kad nagu vidje, liepu kano zoru, 
I gledao ju, kako usred muka 
Jos modre oci diie k rajskom dvoru. 
I on je gledo, kako divlje priete 



247 



\'ec lavlje ralje tielu mucenice, 

I on je gledo, kako pandze klete 

Boianstveno joj krvlju ruje lice, 

I on je gledo, gdje na zemlju pada, 

Gdje iutini pieskom krv joj teci stala. 

I srce mu je usred onih jada 

K6 prva zraka svjetla obasjala. 

Od onog casa njenu ruzu svetu 

On nosio je kao zalog mili, 

I kud je poso po torn jadnom svietii. 

K6 da se nad njim neki angjel krili. 

Zatomit tugu u cas prvi htjede, 

U divljim slastim strastnog bakanala, 

U cjeloviina zena, koje bliede 

Od strasti ginu i od groznih zala. 

Plesacice Helenjanke je gledo 

I sluso glasbu najboljih lutnjara, 

Za gostbom igru junacku je redo, 

Cjelivo gospe iztocnog je zara. 

U zalud sve ! . . . On mjesto divnih zena 

Tek plesat vidje gole okostnice, 

Na usta kako izvire im pjena 

I kako cere svoje grdno lice. 

A mjesto ruza, sto im celo rese, 

On vidje, kako na njeg sikcu zmije, 

A plamne ralje kako im se kese, 

ler svaka htjela krv bi mu da pije. 

A kad je stavljo falernskoga vina 

Na iedne ustne zlatan vrc da pije, 

K6 krv da pije posred hadskih tmina, 

A oko njega opet same zmije. 

I lovor vienac, koj mu cezar poda, 

K6 ruglo neko zgazio je doma, 

K6 avet neka prokletoga roda, 

Po pustoj noci bludeci siroma. 

Erinije su na njeg zig svoj djele 

I pratile ga kletvom svuda, svuda, 

K6 da nad glavom krizaju mu striele, 

A ni sam ne zna, nije li veci luda ? I . . . 

Tek zviezdnih noci, kad je n .s\ (jm dvoni 



Zagreb. 



248 

Pocivo snatrec . . neko cuvstvo tajno 
Ned<j;^lednom jja nekom zvalo moru, 
U kojem du.se dute svjctlo bajno. 
Tek zviezdnih nod kucale mu i;rudi 
U nekom plahom zagrljaju srece, 
Kd da mu dusa visim sferam' bludi 
I' vizijama rajsko beru«i cviede. 
I ki'i da sania od sebe mu ruka 
Za r.idijinom onda nizom hvata. 
I nadzemno ^n neko bice nuka, 
Pa spominje se svojeg mrtvog zlata. 
I tad, ko da je konac cmom jadu. 
U prudima mu srce kuca jace 
I vreic suze na oCi se kradu 
I od milinja onda place . . . place . . . 



U cirku rimskom iza mnogo Ijeta 
Puk opet ifleda krsdanskog junaka; 
U casu kad ^a neman taknu kleta, 
Nebesna mu na lieu sjevnu zraka. 
I vidi puk, gdje smjeSka se u muci. 
I vidi puk, K^ie k ustnam ruku pruza : 
Sa krvlju svctom nje>;ovom u "i. i 
Orosila se — I.idijina ruza. 



Vclimir DeXeA'ic. 



PRESERNOV UTJECAJ NA STANKA VRAZA. 




aJd imade knjiij,a, koje hi mi bile tako drage kao »Pesmi 
/-jjMm Franceta Presirnai< u Stritarevu izdanju. Zlatna ova knji- 
Ifii ^ 2ica podala mi je nebrojeno puta toliko uzitka, da sam 
vazda boraveci na praznike na bledskom jezeru upravo s ciivstvom 
zahvalnosti polazio rodnu kucu Presernovu u Vrbi. Bilo je to u po- 
lovici So. godina, kad sam prvi put dosa<> u ubavo selo, komu je 
Presern spjevao besmrtni sonet: »0 Vrba! srecna draga vas do- 
maca . . .■: Jos je onda zivjela Presernova sestra, te i sada jasno 
vidim p(.)gnutu staricn, gdje sjedi na stolen. Kazivala mi je, da joj 
je brat nmio »sedem sprah«, pa i »hrvaski«. 

I doista u ovoj je bezazlenoj rijeci njegove sestre istaknuta 
znatna osobina njegove pojezije. Presern je u istinu obrazovan 
pjesnik, pun krcat tudjih imitiva. Sluvenski su kritici s Ijubavlju 
proucavali Presernovu pojeziju, te nasli svu silu veza s knjizev- 
noscu zapadnih naroda. S vremenom ce se pokazati i nove sveze, 
tako je do sada premalo istaknuta sveza s Heineom (n. p. »Zdra- 
vild Ijubeznis i >Die Wallfahrt nach Kevlaar<-, 'Ribic^ i »Lorelei«). 
Ali nije snaga Presernove piojezije u toj svezi sa svjetskim 
pjesnicima, nego u dubokom lirskom cuvstvu, kojim odisu njegove 
pjesme, poimence popijevke i soneti. Njegova je slava, sto je u 
svojim pjesmama divnije, nego itko drugi, izrazio duboku liriku slo- 
venske duse, najznatniju crtu slovenskoga narodnoga znacaja. S du- 
bdkim cuvstvom grli se vedra sala, koja se tek u doba resignacije 
Li Preserna prcmetnula u ostru satiru. U ostalom je poznato, da su 
mnogi veliki lirici u isti mah hili satirici, evo u n>is \'raza i Zmaja, 
u Nijemaca Heinea, u Kusa Puskina . . . 



250 

Presem se od prvoira pomola u knjizevnosti javlja kao iskren 
pjesnik ; nema u njega ni iiupljih fraza ni prazna patosa, ve<i prve 
pjesme odaju lava. '?A\e slike, jaki kolorit, z^jodiia forma pokazuju 
snazan talenat. Kuliko Presern cijeni zapadnu umjctnitjkii ri)man- 
tiku, toliko Ijubi i narodnu pojeziju slovensku, to niu socni epiteti 
i zive poredbe svjedoce, da je iz romanticke jikole umio ulnatiti 
ono, sto je hilo u njoj najbolje. Presern nije pjcvao pod neposrednini 
svjezim dojmom, zato je mogao sacuvati mirnodu ; dapace i uiida, 
kad ga je presvojila disharmonija iivota, pjesiua mu cuva sklad 
izinedju sadrzine i forme. I kad se vcc^ podao pi<iii. pjesnia mu nije 
dcliricna : niiiaci mu ie izraz iz vreincna. kad mu je nestalo >straha 
i ufanja 

<.i.] iijii 1.' pr.ivd ko\.ii iniin runiciij.ikc, 
ZvcCer s prijatii pra/iiil bom bokalc, 
PreKanjal z vinom bom skrbi oblakc. 

Presern nije banalan, u njega ne naliodimo nezrclih prvcnaca, 
niti mu je dn.slo doba, da bi se moi;l<> re<ii, da se >ispjevaot. Vec 
je kritika istakla, da je Presern u svojim pjesmama podao narodu 
potpunu pojetiku; ucinio je to po uzoru tadasnje romantike. Na taj 
se nacin uklonio jednolicnosti, a dokazuje veliku njegovu pjcsnicku 
snarju, sto je uza sve to u svim raznim oblicima umio ostati pjesnik. 
jamacno je htio pokazati i dokazati, da se i >/.werKliteratura« (kako 
sam zove slovensku knjizevnost u pismu Vrazu 26. listopada 1840., 
>I.etopis Matice slovenske* 1S77., 163) moze u tom obilju pjesnickih 
forama takmiti i s najvecim knjizevnostima. 

Kako je Palada Atena iz Zeusove glave skocila naoruzana u 
naponu snage, tako Presernova pojezija izlazi pred nas odmah go- 
tova. Bez nadrigenijalnosti i bez mladenaCke govorljivosti Presern 
odmali u pocetku pokazuje svu dozrelost; dapace u baladama i ro- 
mancama, u kojima je najmanje samostalan, umio je tudje motive 
tako vjesto obraditi, da je mogao zacarati citatelje. 

A medju ovim citateljima jedan je jamacno s velikom pozudom 
srkao med njegove pojezije, bio je to Vraz, deset godina mladji od 
Presema. Godine 1833. dosao je Vraz u Gradac, gdje je s mladim 
Miklosicem i ostalim Slovencima ma.stao o Slavi. >Krajnska cbelica* 
poce izlaziti g. 1830., te je redom svake godine izisla po jedna knjiga 
pjesama, god. 1833. izadje 4. knjiga. ali ove godine i prestade po- 
radi prestroge cenzure. Istom g. 1848. izadje na vidjclo posljednja, 
5. knjiga. Biserje »Krajnske cbelicet bile su Presemove pjesme, pa 
je lako zamisliti, kako su ugodiJe tankocutnomu Vrazu. Vec g. 1835. 



251 

salje uredniku »Cbelice« Kastelcu nekoliko svojih prvenaca, a go- 
dine 1837. pise Presernu i Mursecu, da namjerava s iMikl(Jsicem 
i Trstenjakom izdavati u stajerskom narjecju »MetuIja^^, buduci da 
je »Cbelica« prestala izlaziti. Mursecu pise ovako : » . . . Vcera smo 
se nas je trojica Slovencov po setalisi sprehajalo ; mi smo si nekaj 
govorili od Slavenov, si nekaj spominjalo od veselega kniznoga 
stalisa Rusov ino Poljakov, ino si v duhi na marlivost Cehov ino 
Horvatov, kteri zdaj polje narodnega znanja tak nevtrudno obde- 
lavaju, ter nasi oci obernolo na nas Slovence — o kaksna zalost 
nas je obisia! eden si sdehne: Kde si Ti nam zaostala jedina kci 
nasega vrocega zavupanja? — Po tem vse vtihne kak v cirkvi kder 
ga Ijudi ni — samo nasi stopaji so po tiah hrumili kak sterkanje 
turne vure po tilii noci. — Ter si Miklosic zgolci kak pa mi ne bi 
mogli, da nam Cbelica zaostaje, v nase zrake kaj drugega poslati, 
kaj bi zelece oci nasih Slovencov za sobo vodil. Ino vsi skriknemo : 
Metuljcika! zlatopernatega Ijubceka roz! — Dobro ! Metulja! Stvo- 
rili se ga bi. Ti mu das, mi Miklosic rece, gobec ; g. Terstenjak 
noge ; jaz drugo truplo ; L)r. Presern nam more peroti poslati . . .« 
(Vraz, Dula 5, 15S). 

Ako i nije »Metulj~: izisao, Presern je ipak \'razu dao krila. 
Vidi se, da su i gradacki Slovenci Preserna drzali prvakom slo- 
venske pojezije. Vraz je vidio, kako Presern uvodi u slovensku knji- 
zevnost mnoge nove pjesnicke forme, pa ga je to poticalo, da ih i 
on uvede u ilirsku pojeziju. Mogao je \'raz pobudu naci i u suvre- 
nienoj romantic!, ali mi se cini, da ga je upravo Presernov primjer 
potakao, da ilirskoj pojeziji pribavi nove tekovine. On to sam do- 
nekle potvrdjuje u iGlasima iz dubiave zeravinskes (Zagreb 1841), 
kad na str. 134. raspravlja o asonancijama u romanci, te govoreci, 
da je od slavenskih jezika ilirski za to najzgodniji, dodaje : »Nu do- 
sada se joster izvan Krajnskoga pesnika Dr. Presherna nitko nije 
prihvatio toga nacina. Xcgove lepe romance s priglasci naci ces u 
III. i IV. svezku Krajnske Zhbelize.« 

Ova se sveza moze lako pokazati i na pojedinim pjesmama, 
koje su u neku ruku plod plemenite utakmice, jerje Vraz odabravsi 
stokavsko narjecje jednako htio posvjedociti, da i ilirskomu knji- 
zevnomu narjecju dobro pristaju razne pjesnicke forme. 

Presernove su !>Gazele^< izisle u »Cbelici« godine 1833., inia ih 
7, a upravo toliko nahodimo ih u Vraza (Dcia 3, 59). Vrazo\a i. 
gazela zivo nas podsjeca i. Presernove. \'raz pocinje ovako : 



2S2 

Te moje pjesmicc ok\ir su zrc.ila, 
f koje je zraka Tvoe Ijepote pala — 

Z\i!imko zlatnal 

A II Proserin nalindinn) ovakov pi>cctak; 



V nji bom mcd slovcnske bratc sladki glas /ancsci 
Od zahoda do izhoda t\-ojc|^a imena. 



Vraz na kuncu pjeva: 

St.T 'ill. 

A h. ■ ■ .>l.. 

Ziiiiniko zlatna! 

Isto je taki) N'razova 5. gazela u du§evnom srodstvu s (>. Pre- 
sernovom. Prescrn pocinje: 

Al Ho kill puKtialo seme, kdor fpt scjc, sam nc vc, 
Kdor 8adi drcvo, ol bode zred'lo vejc, sam nc ve . . . 

pa onda nakon dru^ili prinijer;\ spominje sebe sanioga. Tak" p'>- 
stupa i \"raz zavrsujiici : 

A >:.i, Slanko, plod jc brigah, mukah tvojih? 
(lorko vo^e — bol i «uzc — u jescni. 

Kako je poznato. Vraz je izhor svojih slovenskih pjesama, koje 
je slozio od god. 1833. do 1835.. prepjevao §tokavski (ili kako sam 
veil : izrucuje ih u »nancjii knjiievnom«, Gusle i tamb. Zlatni Prag 
1845. p. \1V). Dao ini je zgodan natpis »Prvo lisce«. \'ec prva 
pjesma, krasna elegija »Prvi razstanak< (1835.) sje6a nas Presernove 
pjesrae, koja je g. 1830. izisla u >Cbelici«. Presernova je divna pjesma 
toplinom svojom zagrijala V'raza tako, daje spjevao slicnu pjesmu. 
Oba zale za mlad(js(iu za njeziniin radostima i ruzama; razlika je 
tek u tom, sto je i ovdje Vraz vedriji nego Presern. Presern pjeva : 

Dni mojih lep^ polo\-ica kmalo, 
.Ml:iJosti leta, kmalo ste minulel 
K'odile ve ste mem cvetja malo, 
Se te^a ro^'ce so se koj osule, 
Le redko upa solnce je sijalo, 
^■iharjev■ jeze so pogosto rjule; 
Mladost, vender po tvoji temni zarji 
Srce britko zJihuje. Bog te ohvarjil 



253 

Vrazu je uspomena mladosti mnogo ugodnija : 

Kan u tice krilu he/. VL-rigah — 

Tvoj je um ti Slobodan i vit, 
Srdoe mlado bez tuffe i brigah, 

A put gladak i ruzam pokrit. 

Zatim nastavlja : 

Izpred tebe sunce svoje luce 

Ugasiva u rumen oblak, 
Iza tebe bura bic svoj vuce, 

A noe grozna neprozracan zrak. 

Obje pjesme imadu isti broj stihova (40). 

I druga Vrazova pjesma jJzpovcst (18341, ^"}u je napisao 
sluteci smrt. sjeca nas Presernovih dvaju soneta Memento mori« 
(1832.) i »Zivljenje jeca, cas v nji rabelj hudi. (1833.). Obojica su 
uvjerena, da ce se smrcu osloboditi svjetske tastine i nemira, ali 
duk Presern 11 drugoin soiaetu pje\'a: 

Prijazna smrt, predolgo se ne mudi : 
Ti kljuc, ti \Tata, ti si srecna cesta, 
Ki pelje nas iz bolecine mesta 
Tje, kjer trohljivost vse verige zgrudi, 

dotle se Vraz u prekrasnoj elegiji obraca Ijubavi, te veil: 

Ti jedino dobrol o Ijubavi! 

Ti si dusah plemenitili kruh. 
Kljuc i zvezda k raju, k pravoj slavi : 
Kado mladost ja u tebi stravi', 
Da jos onkraj prati me tvcij duh. 

Kako se vidi, Vraz je i opet vedriji, pa prema toimi i nekud 
mirnije svrsuje: 

Ja sam Ijubio — etc vi'nac moj. 

Ogorceniji je Presern dovrsujuci : 

Tje V posteljo postlano v crni jami, 
\' kateri spi, kdor vanjo spat se vleze, 
Da glasni hrup nadlog ga ne predrami. 

Kako je Vrazova pjesma elegija, prirodno je, da joj je sadr- 
zina obilatija nego Presernovu sonetu. \'raz se sjeca Ijubavi, drage, 
Miklosica i ostalih drugova, koje sokoli, da rade za iiarod ! 

Poput Uhlanda i drugih njemackili romantika nastojali su i 
Pre.sern i Vraz oko toga, da svojim baladama i romancama nadju 
gradivo u narodnoj slovenskoj pojeziji ili pmslnsti. 



Zato obojica kupe narodne pjesme slovenske ; u Vrazovini 
>XaroJniin pi-sninia ilirskim* (/-gb 1839.) imade ^ pjesama, koje je 
skupio Presern. Osim toga ziiamo iz korespundencije, da je Presern 
sakupljao narodne pjesme. Presern je, kako pise 29. travnja g. 1833. 
Celakovskomu (I.jublj. Zvon 1882., 51), uredio i prepisao slovenske 
pjesme, koje su sakupili Vodnik i Smole. I u onim listovima, koje 
je Presern pisao Vrazu, cesto je pomena o tom. U ostavini Vra- 
zovoj naslo se u svemu 7 Presemovih pisama, od kojih je 5 naj- 
starijih izislo u »Letopisu Matice slovenske* 1877. Stogod je na- 
rodne, zanimalo je i \'raza i Preserna, kako pokazuje i sesti, do 
sada neobjelodanjeni Presernov list \'razu iz godine 1843. ; 

Liebcr Frcund ! 

Der Ilcrr Dr. Crobath Obcrschikt Dir die Abbildunf; dcr Siljanka in Na- 
zionnltrachti Er hat unserc vatcrlAndischen Mahler Str6j und Langus crsucht die- 
sclbc abzuhildcn ; allcin er ist mit ihrcn Vci -en bis nun dahin gchalten 

wordcn und hat die /utlucht zu dcm dcu! Iilcr Kurz von ("ioldLnstein 

genomincn. Die Deutschcn sind tins Slawcn durchaus nicht hold : daher dorftest 
Du fijidcn, dass die Abbildung ct>«-as plump ausgcfallen ist. Ich hotfe, dass Kure 
A^amer Mahler gcgcn die schOncn Gailthalcrinnen g^alanter sein werden. Von 
Krain aus kann ich Dir duri.haus nichts ncues bcrichtcn. Unscre Kmetijskc und 
Kokodclskc novi/.c wir.st \v.i)irs<.licinlich kcnncn. .Sie linden hier wcnijj Anklang. 
Vielen ist der Inhalt zu magcr, vielcn auch die Sprathe nicht elegant genug. Ich 
bin zwar kcin .Mitarbeiter, wOnsche jcdoch dicsem cinzigen in unserer Atutter- 
sprache bestehcndcn Journal cin Fortbcstchcn. Wenn Du Dicb bei Gelegenhcit 
flber dassclbe aussprcchen soUtcst ; so crsuche ich Dich dies in einer schoncnden 
.Vrt zu thun. Viellcicht kommt was hcsscrcs n.ich. — Ich arbeitc gegenwaitig an 
krainischcn Licdcm, die den Han n sollen, wenn ich cinige 

kotnponirt habenwerde; so werde , . . , hcrausgcben. Kastcliz lasst 

Dich herzlich grflsscn. Herr Zaf hat ihtn geschrieben, dass Du ihm schreiben 
wirst. Er wird seine Zwcckc fOrdcm, so wcit aJs er kann. Bei Gelegcnheit wenn 
Du den Herrn Babukizh schen wirst, bitte ich ihn von mir aus herzlich zu grilssen, 
wie auch mich Eurem, Dominus altissimus, Herrn Gaj zu empfehlen. Von Dr. 
Crobath habe ich Dir eincn hcrzlichen Oruss auszurichten. Lebe wohl und crin- 
nere Dich unser, wenn Du eingehst in Deine Herrlichkeit 

Laibach am 12. Dezembcr 1843. 

Dein aufrichtiger Freund 
Dr. Franz X. P r e s h c r i n m. p. 

Dok su se evo obojica jednako trudila, da prikupe narodno 
blago, za proslost im je bio glavnim izvorom — >dobrodusni starac* 
Valvasor, kako ga zove Vraz u »Glasima« (1841., 124). Tako je po 
Valvasoru n. p. u Preserna balada »Povodnji moz€ (1830.) i »Krst 
pri Savici* (1836.), a u Vraza balada >Fredrik i Verunikac (Glasi 67). 



Pdred toga je i sam Preseni na torn podrucju utjecao na Vraza. 
Vidiir.o ponajprije, da Vraz prevodi Presernovu romancu Savjet* 
(Glasi 1841., 81), koja je u izvorniku izisla 1831. u •■>Cbelici : pa prema 
ovomu »Savjetu« spjeva onda Vraz g. 1840. svoju baladu »Svalsdan< 
(Glasi 9j: dok u Preserna kara kcer otac, ovdje to ciiii mati. 

U »Danici« 1841. br. 20 priopci Vraz baladu Vcrnost tja d 
oroba«, koja je u »Glasima« izisla kao »Vera i nevera- . I ova je 
pjesma, kako mi se cini, u svezi s Presernovim »Prekopom« (1836.). 
U Preserna Severa nije bila vjerna mladomu pjesniku, koji jc od 
zalosti umro. Naprotiv u Vraza Minka s pocetka polazi grob svoga 
dragoga, ali do skora Minke vise nema na grob; ona se udaje za 
drugoga. U Preserna se svecenik vec na pogrebu nekud zuri : 



i> 



Kaj masnik z iiiizLierom, kaj danes z libero 
In z drugo pri pokopu hiti molitvijo? 
Poroka nanjga caka, zato tako hiti; 
Prelepa gospodicna Severa st- mozi. 

U Vraza dolazi svecenik istoni na koncu, te kod oltara pita 
Minku, hoce li Ijubiti svoga odabranika. 

I'resernova »Romanca od Turjaske Rosamunde« izisla je prvi put 
u ->Cbelici<: 1832. Vraz pak u »Glasima« (1841. p. 94—110) objelo- 
dani veliku romancu u 6 odjela -Zora i Bogdan«. Zanimljiva je 
razlika u obradbi. U Preserna uvrijedjena Rozamunda salje zaruc- 
nika, da joj dovede sestru bosanskoga pase Lejlu, za koju sam veli. 
da je Ijepsa od Rozamunde ; zarucnik doista podje onamo, zarobi 
Lejlu i vjenca se njom, a Rozamunda ode u samostan. \'raz je 
prema glavnomu cilju svoga zivota Bogdanov odlazak na vojnu 
upotrebio, da istakne zajednicko junastvo Hrvata i .Slovenaca kod 
Siska ! U Vraza Bogdana vojujuci za slobodu i krst nestane, te se 
ne zna, je li ziv iii mrtav. Zora mu ostaje vjerna, ali kako nava- 
Ijuju prosci, otac je sili, da podje za duzdovica. Jos prije nego Zora 
umre, ukaze joj se u snu Bogdan . . . 

Godine 1845. zaljubi se Vraz ponovo, te opjeva svoju i opet 
nesretnu, posljednju Ijubav u nizu soneta, koji su na okupu pod 
natpisom »Sanak i istina« izisli u ■ Drlima- III, 9 — 55. \'ecina je 
njih stampana prvi put u »lskri« god. l846. Za posljednja dva u 
sSanku i istini« upravo znamo, da potjecu vec iz godine 1834. (->Plac 
i utjehat i »Pali smo«). Dok je Vraz svoju Ijuoav prema Ljubici 
('^- i'^3.>) opjevao i proslavio u mjerilu narodrmga poljskoga kra- 
kowiaka, sad se posluzio sonetom, koji nahodiino u Kollarox'oj Sla- 



vinoj kceri*, u Petrarke i u njejjova ucenika Preserna za opis Iju- 
bavnih slasti i boli. Na ceiu >Sanka i istine» nahodimo slobodni 
prijevod Prcsernova soneta »Ocetov nasili inienitna dela . . .♦, kojefja 
je izvomik u<j;ledao svjctlo u »Cbelici« godine 1N31., a neiito daljc 
prijevod Presemova soneta »V'rh solnca sije solncev cela ceda> 
(takodjer iz »(;belice« 1831.), pa nijc nevjerojatno, da su ovi prijc- 
vodi nastalt prije 1844. g. L' oba je soneta Vraz izostavio Ljubljana, 
te je u drugoni sonetu zamijenio >nasim stojnini gradonn. Mjcstu 
Kranjaca i Kranjica nahodimn Slovine i slovinske Ijepote. Kollarova 
su soneta ovdje prevedcna tri. U toin je nizu prevedon i Mickie- 
wiczev sonet »Bicdan li je, sto Ijubi bez nade<. onaj isti, koji je u 
svojemu njetnackom prijevodu poslao Presem Vrazu iz Ljubljane 
4. ozujka 1837. (I.etopis M. si. 1877., 160). 

Presern u sonetu >Tak kakop lirepeni oko colnarjai (u Cbe- 
lici< 1831.) isporedjuje sebe s brodarom, a tako cini i \"raz u sonetu 
»Vrpca< (Dela 3, 17). Uzgred jos spominjem i ovo : Kako PreSern 
uple(Je u akmstihu sonetnoga vijenca ime svuje drage Julije Primi- 
cove, tako i \'raz na njezan nacin u sonetu »Hilo te HiUx napo- 
minje svoju Hildegardu, a u sonetu »Ime i oOi« tuniaci njeno ime 
»(^d inilosti drage cuvalica<. No i Presern (u sonetu poslije -Vi- 
jencac) i Vraz u sonetu >Cija je knvnja?< mole svoje drage, da 
oproste, sto su njihova imena upleli u pjesme. 

Wijedno je isporediti Presernov sonet »Popotnik pride v Afrike 
puscavoi (u »Cbelici' 1833.) i Vrazov sonet <l>uga< (iz »Sanka i 
istine«). Oba se pjesnika isporedjuju s putnicima, obojici svane 
svjetlo, ali kolike razlike! Preserna je sve gonilo naprijed, dok mu 
je buducnost bila zastrta, a sada, kad mu je luna razvedrila nod, 
vidi pred sobom jasno svu grdobu zivota, sve njegove jade i ne- 
volje. \'raz naprotiv takodjer je putnik, ali kad mu se javi na nebu 
duga sa zlatnim kondirom, odilazi mu jad i gusti oblaci. 

Oba su pjesnika u Ijubavi bila nesretna : no dok Presern 11 
sonetu >Cez tebe vec ne bo, sovrazna sreca. (u »Cbelici« l''^33.> 
pjeva, da se privikao vec svakoj nevolji, te da mu je nestalo straha 
i ufanja, Vraz je mnogo mimiji u svojoj boli, jer nije izgubio ide- 
jalne nade, da ce preko groba steci vijenac Ijubavi (>Konaci;. Iz 
oviii dvaju soneta jasno izbija na vidik razlika u dudi obojice pjes- 
nika. Evo, kako pjeva Presem : 

Cez tebe vec ne bo, sovTazna sreCa, 
Iz mojih ust prisla bescda 4ala; 
Navadil sem se, naj Bogu bo hvala, 
Trpljenja u-ojega, 2ivljenja jeCa! 




lij 
_l 

< 

O 
IXJ 

'^ 

Qi 
< 

< 



X 

> 

o 



■o 






Navadile so butare sc pluca, 
In grenkega se usta so bokala, 
Podplat je koza cez in cez postala, 
Ne strasi vec je trnjevka bodcca. 

Otrpnili so udje mi in sklepi 
In okamnelo je srce prezivo, 
Duha so vkrotili nadlog oklepi. 

Strah zbezal je, z njim iipaiije i;olj'fivo; 
Naprej me sreca gladi ali tcpi, 
^!e tnalo nasla bos ncohcutl|ivo. 

Naprotiv \'raz udara u drugacije zice : 

C'pct rado slonec na prozoru, 

Xad tim grobljem oci mi oJlietiu - 
Pram zapadu, a na onu goru, 

Gdje mi prvi eviet propao u cvietju. 

Tu sam vidio, gdje zabicli, zoru, 

Gdje mi sunce granu u proljetiu, 
Tu i \'idjeh u neheskom nioru 

Ugasnut ga sried podnc ko sviecu. 

Drugo sunce granu vrli nieneka, 
Koje vatrom razgori me svetom, 
Al zagrmi sudba glasoni smetje: 

Preko gi'oblja nad Ti cvate cxnetom! 
Preko groblja vjeia t' vienac spletjel 
Preko groblja Tebe Ijuliav ceka! 

Primivsi Presernov »Krst pri Savici*, koji je pjesnik napisao, 
da umiri svecenike, a objelodanio i;(:)d. 1830. u posebnoj knjizici, 
Vraz je zamislio napisati ovecu epsku pjesan, od prilike kolik je 
Presernov »Krst^<. C) toin pise F^esernu (iz Graca 2. aprila 1837., 
V. Dela 5, 157), samo jos nije odlucio, koji bi metar upotrebio ; u po- 
cetku je odabrao tercinu, ali ga ona previse steze, te veli, da ce 
se posluziti raznim mjerilima. Upravo s ovih metarskih razloga 
cini mi se vjerojatnije, da je to \'razo\' ulduiak -^Bjeliitinci" nego 
Miklosicu posveceni i dopjevani Babji klanac« (1839.), koji je spjevan 
vas u jednom mjerilu. 

Vec je napomenuto, da je Vraz u »Sanku i istini-. na pr\om 
mjestu prepjevao Presernov sonet »Ocetov nasih imenitna dela: (iz 
->Cbelice« 1831.); motiv je ovoga soneta poznat iz Anakreontove po- 
jezije, te ga je Vraz obradio u ^>I)anicifi 1837. br. 48. u pjesmi s nat- 
pisom »Odgovor bratji, sto zele, da prvam davorie*. U Dt'linia 3, 
106 glasi pjesma ovako : 

Spom*Mi-cvie6i?. '7 



258 

Izabrah Kresimira, I Dii&in-silnof; cara: 

A njega nclitjc lira. Al lira tii zaplal^e 

Zapjcvah Ljudcvita Ko ticji sried kobafc. 

I Zrinja glasovita : S Bogomc dakic cari, 

Al iice od liricc Vitczi nasi stari I 

Zvedi mi £ar I.jubicc. Slaba je moja lira, 

KazkiJam v' ic, Za vas se hoiic Otnira. — 

Namjcstim /; K \\ sad opct, iicc, 

I podnem od I.azara Pjevajte £ar Ljubice. 

Najkrasniji su plod Vrazove vile »Djulabije«. kojeje V'raz tako 
nazvao s njcznom aluzijom na svoju juliju (Ciulia). U njima se na- 
lazi veoma malu utjecaja IVescrnove pojezije. A tomu se ne cudi, 
tko poznaje vedri optimizam Vrazovih >r)julahija«. Mozda se Vraz 
sjecao »Krsta pri Savici«, kad u II. odjelii 'Pjulahija* (I837.1 u dvo- 
kitici MS. potpunoga izdanja pjcva o Harpijama, te veli: 

Kao str^lc otrovne 

po svjtu razprii, 
Da od slave dr6vo 

narodotn razkr^. 

U prvom izdanju (l84o.) glase posljednji stihovi: 

Da narodah (etc 
Kazkoli, razk.irsi. 
U »Krstu« cilamo: 

Na tlch Icle slovcnstva stebri atari. 

U III. odjelu >njulahijav (u 107. dvokitici) spominjc Vraz Bled, 
pa ga nazivlje rajcm. kako je ved rckao Presern u >Krstu.. da je 
to — podoba raja. 

Vrijedno je istaknuti, da Vraz u IV. odjelu *Djulabija« upo- 
trcbljava rijec Slovenac za Slavena u opde, kako to cini vise puta 
i I^resern. 

Napokon bi se apoteoza drage Ljubice u IV. odjelu 'Djula- 
bija« mozda mogla isporediti s prizorom na koncu Krsta«, kad 
sunce obasja Bogomilu. U Preserna citamo : 

Izmed oblakov solnce zdaj zasije, Jok, ki v o£i mu sili, komaj skrije, 

In mavrica na bledo Bogomilo Da ni nebo nad njim se odklenilo, 

Lepote svoje Cisti svit izlije, Da je na svetu, komaj si verjame, 

Nebeski zor obda obliCjc mile: Tak Crtomira ta pogled prevzame. 

A Vraz pjeva u dvokitici 8. i 10.: 

8. Eve na zapadu I tu se ukaza 

nebo plamti u zaru, Cudc-sno \id41o — 

Nali£nom na skrlet Zcnski lik odeven 
i zlatom protkanu; u rulio preb^lo. 



259 

lO. Jos na mene oci U to se otvore 

milotom okrenu, ta nebeska vrata, 

Jos se mukotrpno Pa mi oci otese 

ustama nasmthnu : silnim zarom zlata. 

Premda se Vrazu cinilo, da je Presernov Krst< tesko razumljiv 
(Let. M. si. 1877., 1591, ipak je vjerojatno, da mu je veoma o;odii) 
idejalizam ove Presernove pjesme. 

Nesumnjivo je, da je \'raz cijenio pjesnicki talenat Preserncjv 
i postovao njegovo prijateljstvo. Pozivljuci \'raz na pretplatu slo- 
venskih narodnih pjesama veli u »Danici 1839. br. 16, da su mu za 
Kranjsku povjerenici Presern i Kastelic. Dosavsi g. 1841. u Ljubljanu 
druguje s Presernom. te pise o torn Dragojili (Dela 5, 224): »0 pet 
satih dolazi moj drug Dr. Presern, s kojim polazimo setnje. On cita 
Ilirski. ja njemu tumacim, sto nerazumi . . . Na vecer polazimo krcmu, 
gde se ponajvise kranjski govori.-. 

Presern u pocetku nije bio protivnik ilirskoga imena i ideje, a 
to se vidi odatle, sto je saljuci god. 1836. Babukicu ?Kerst per Sa- 
vizi pripisao na primjerku ove rijeci: Gospodu Babukizhu, Iliru 
s Slavon'ie, Dr. Preshern, Ilir is Kranjske (v. '>VienaC'^ 1890., 224). 
Tako se zivo u ono doba osjecala potreba sloge. No kad je Pre- 
sern opazio, da Ilirci iele ne samo slogu nego i knjizevno jedin- 
stvo, tad se ne htjede odreci materinskoga govora, te stade zestoko 
pobijati nastojanje Iliraca. U tom se slozi sa svojim protivnikom 
Kopitaroni. Preserna boli izraz i prijekor Gajev, da je »kranjski se- 
paratists (Let. Mat. si. 1877., 162). I doista ne moze se reci, da je 
tudj bio slavenskoj misli pjesnik, koji je napisao onaj ponosni stih 
o Slavenstvu u Krstu : 

Xajvec sveta otrokom slisi .Slave! 

U ostalom danas je vec svakomu poznato, koji su idejali vo- 
dili Vraza u ilirsko kolo ; poznato je, kako je on dokazivao potrebu, 
da i Slovenci prihyate stokavsko narjecje kao i Kajkavci. I Slovenac 
Fekonja i Hrvat Markovic jasno su dokazali, daje Presern bio ne- 
pravedan, kad je napisao poznati svoj epigram »Narobe Katon« : 

Od drugih nianjsi in casten manj rod je slovenski. 

Lakota dnarja, casti vlece pisarja drugam, 
Victrix causa Diis placuit, sed \ncta Catoni ; 

Stanko Slovencev vskok, \'raz si narohe Katon. 

Presern jt vec 1838. pisuci Vrazu bio uvjeren, da se ne moze 
provesti ilirski knjizevni program (^Let. M. si. 1-^77., 1621. U ovom 
epigramu, koji je izisao u njegovim »Poezijama« 1847., krije se sva 



260 

ogorcenost Presemove duse. Presern doduse tjeM sve one, na koje 
je odapeo strjelicu, ovako u >Predgovoru i zagovoru* : 

Nuj misli, kogar bi pii>^icc te zaJctc, 
Da na visoki vrh Icte iz ncha strclc I 

To je prenia onoj latinskoj : Feriunt - summos fulmina luontes. 
A osim toga pjeva Presern u epigramu >Pricujoce poezije« : 

Sme nckaj nas, ker stno Pre^move, biti prcicrnih ; 
Pcsem kale liovolj, kak jc rui^ otc krotak. 

|e li PreSem pisudi onaj epigram protiv Vraza driao, da ga 
gadja u saino postenje? Hi mu je to hila same ostrija sala i' Nama 
je drugima bjelodano, da je Presern prcvrsio. Pita sc tek, kako je 
mislio i osjedao Presern. Ovo sc pitanje nanicde, kad sc prDcita 
pismo, koje je Presern pisao Vrazu salju(^i mu svoje istum izisle 
• Poezije* god. 1847.: 

Licbcr FreunJ! 

II: ■ Ktircn 

lob. Les^ 1 1» .Ma- 

(jpstrale pag. 147 cin Akroitichon ut. Kehlcr in dcr Acccntuazion kommcn haufiK 
vor. In dcm Kpi^^ummc Daniiarjam stnd nicht weni|;cr ah 2 aiifzufinJen, al» 
DubrbvniWnov statt I)ubr6\Tii4an6v, jjlnj£arji slatt janiCArji. Sclhst l>cin Name 
ist ! ' wordci). Ich war am Druckortc nicht an- 

\V(;>> imina rcnim ztim L.ind.idvokatcn in Krain- 

burg cmannt wordcn bin, und mich z trcbi:iham za kruham dahin vcrrnKun tnusste. 
Pie (j^nsti|;en Leser darftcn nber meine (larmina das L'rthcit fallen: lAch wic 
wenie hat e$ sich entfaltct, und das Wcnice wic karc !t die un(rnnsti|;en cin wcit 
slIi' • ui sonstiu '< I- die mir in den 

Sell IV* V. '11 7.\\ vcrfoI;jen. 

Vale et lave. 

Krainburg am 5. it p. i^.\~. 1'i.ui .iuiiii.nti;;er i'luiinij 

Dr. Franz X. F^reshern m. p. 

P. S. Ein hicsigcr Handelsmann hat mich ersucht, mich wegen Kinhringunt; 
einer Forderung in Sissek an einen dortigen Advokaten oder Fiskal zu ver- 
wenden. Da ich keinen derselben kennc; so ersuche ich Dich, wclchen, dcr im 
guten Rufe steht, mir bekannt zu geben. 

Idem m. p. 
Spolja : 

Sr. Wohlgeboren 

Herrn Herm Stanko 
Vraz Literaten 

zu Agram. 

" To su \eC napomenuti stiho\i: 

Cel dan iz pravd koval bom rumenjake, 
ZveCer s prijatli praznil bom bokale, 
Preganjal z \Hnom bom skrbi oblake. 



26l 

Pise li tko tako prijatelju, koga drzi — izdajicom? Ocito je 
sama priroda satire zavodila Preserna na prevrsivanje s tim lakse, 
sto je Preserna u ovo doha nedaca zivota hila vec sasvim sloniila. 

^'raz primivsi knjiy;u Presernovih pjesama oglasi je ovako u 
svojemu "Kolu« (1847., VI, 861: Poezije diShtorja F"ranceta Pre- 
serna. V Ljubljani 1847. Natisnil Jozef Blaznik M.S. str. 191. — Ccna 
I fr. — U knjizi ovoj inia prekrasnih umutnih pesamah na narecju 
iiorensko-slovenskom s naznacenjem udarenja glasa iste reci. Drugi 
put vise o nj()j.« VII. knjiga »Kola« izisia je istom 1851., te \'raz 
nije vise pisao o Presernu. Ali i iz one kratke ohznane vidi se, da 
je \'raz posteno priznavao veliku Ijepotu Presernovih pjesama, i ako 
ga je Presern osinuo. 

Vraz je predobro znao, da je onaj prijckor neopravdan. P(Tznato 
je, s kolikom je Ijubavlju obilazio \'raz slovenske krajeve i kupio 
narodno blago, pa zato vec g. 1842. pise u »Kolu«. I. 41: »Tko je 
sacuvao velik die narodnih dragocenostili Slovenacah iVindeni, 
negi) li privarzenici Ilirstva? To je bas njihovo znacajno svojstvo, 
da cim se s jedne strane darze svi jednoga narccja kao narecja 
knjizevnoga, opet s druge strane nedopustaju, da gine blago do- 
mace, vec sabiraju kod kuce s\aki svoje, metjuc ga u obcu bla- 
gajnicu, u kojoj se nece samo sacuvat korist raznih domovah i za- 
vicajah, vec ce se time dobro citave obsirne doniovine nzhranit, 
jedno drugim obogatit, jedno drugo podkrcpit, jednim se korist i 
slava sviuh granah utenieljiti... 

Pa i 11 svojim Djulabijama Vraz osobito slavi slovenske 
zemlje. Proslavivsi u II. odjelu slovenski .Stajer daje se u III. odjelu 
na to, da opjeva slovensku Korusku i Kranjsku. (Jd 111. je odjela 
za \'razova zivota izisao samo pocetak li to 34 prvih dvokiticai u 
->Iskri- 1844. 

Slaveci slovensku Korusku i Kranjsku Waz ujedno vojuje za 
ilirsko jedinstvo. Zato slavi u Koruskoj Jarnika i Majara, pristase 
ilirstva. Zato u dvokiticama lis. i 119. 1 III, odjela 1 kiti grob Vodniku 
vijencem od lipova cvijeca, a na svakom je listu napisano : 

Tko se i judan danak 
cist borio za Slavu, 
Tomu nece nikad 
minut vinac irki^^i." 

Ovaj je vijenac zasluzio \'odnik svojom Ilirijom ozivljenonn 
iz g. i8ri., koju je \'raz preveo na - ilirski i koja ga je vodila u 
ilirsko kolo. Kasnije je dakako \'odnik ostavio ilirsku ideju, ali i za 



262 

jedan danak borbe zasluiiije \'razovo pri/.nanje. Krasno ga nazivlje 
Vraz »orlinom, sto je zakrilio letom sve slavske krajine«. 

Vraz zali, Sto je do mala opet zaduhnuo studen vjetar i ras- 
prsio slatku slutnju ptic.i. Mii<))j:i dru/i i/umrijcse >il dusoni il tilom« 
idvokit. Ii4i, ali preostade Mihoviu Jaklin. 

Na jugu zablista nova zora lu Hrvatskoj i, te pjesnik vcli, da 
de ustati Marko i Matja§ ijunaci, o kojima pjeva n^rod ilirski' i 
povesti rod k slobodi. Ali trcba da pa/.itc, veli \'raz, na taj danak ; 
treba skupljati ulje za svjetiljke, jer cc prijo toga trajati tii dana 
od tmice*. 

131. Mraz met II Ij a, p£clu Neg kad Cc se suncem 
Nn poljti xnda\-i, raztopit dnn groba, 

Pmm hliskuni sunca Znajte, da i' prolMje! — 

osta\i. Ill 

N ; IV^. Nu 11 

od pCcIc, mctulja, dtihom kinnul, bratjo, 

Koe svak bli'-sk izmami K.id Vam sc ncbiidc 

i u sinrt zaljulja. dan bcz inuk;ib xTatjn : 

132 Nije ^ Jcr prvo ncR siincc 

SI. izlcic — jest zima, 

Nije svaka svctlosl Prvo — ikk dotazi 

veC i danak h^li. \'csna - bure ima ! 

S tim se zavrsujc III. odio >njulabiia«. Koliko mi se cini, Vraz 
ovdje napominjuci mctulja i pcelu misli na svoj^a >Metulja« I na 
Kastelcevu >Kranjsku Cbelicut, te ocevidno pobija knjizevni sepa- 
ratizani stajerskih i kraniskih Slovcnaca, koji nijesti litjt.Ii prij.^riiti 
^tokavskoj^a narjedja. Glcdaju<^i, kako sc Presern, KopiUir i drugi 
prvaci kranjski protive ilirskomu jedinstvu, Vraz to zali, ali tjesi i 
sebe i druge mislju, da prije vesne imade — bure! Putiijudi go- 
dine 1S41. sa Sreznjcvskim po slovenskim stranama mogao je vi- 
djeti, kako je glavna misao ilirska slabo prodrla u slovenski narod. 
I' 111. odjelu >Djulabija< nahodimo uspomene toga putovanja, ali i 
savjete pjesnikove. \'raz je litin uvim odjelom >njiilabija« upravo 
osvojiti kranjske i stajerske Slovence I' ostalom videci, da su Slo- 
venci ve6 osnovali samostalnu knjizevnost i da prvaci nemilice uda- 
raju na ilirizam, njezni je Vraz oklijevao objelodaniti ovaj dio »l)ju- 
labija«. Ne zna se tocno. kad je Vraz spjevao rodoljubne kitice III. 
i I\'. dijela >Djulabija<. Oznaka u potpunom izdanju nije pouzdana. 
U potpunom je izdanju 111. dio oznacen godinoin 1838. i 1839., a IV. 
dio godinom 1S41. Jamacno .-<u pojedine dvokitice i nastale u te go- 
dine, ali za neke je u III. Jesti vise nego vjemiatno. da su nastale 



263 

istom poslije puta. Godine 1849. preporucuje Yraz Macunu, da za 
svoju antologiju uzme iz III. i IV. razdjela »Djulabijav pjesme pa- 
triotickoga ili historijskog sadrzaja (Dela 5, 411). 

Na koncu III. dijela »Djulabiia« "\'raz je na jasan i pjesnicki 
iiacin opjevao ilirizam, a na koncu IV. dijekt uzdize ga masta do 
poinirbe sviju naroda : 

17. Svi narodi bratja, Koljite u srdcu 

s\-i su bozja ceda, zniije od osvete, 

Xa njih jediio nebo Vi-k za krvcom hlepteO 

i jedan Boj; gleda. ij^de gnezde proklete ! 

I ko jedno sunce 19. Pa se mi slagajmo 

nad svimi izliodi, kO ruze u veiicii ; 

I jcdno stoj, vladaj Brat budi Mah Xeincu, 

pravo nad narodi I a Xemac Sloveiicu ; 

iS. Zato v-i terajte A Bog Cc se sinilit, 

iz glave jos za dne nic opet sloboda, 

Od gospodovanja Xad nami izteCi 

vuke uvek gladne ! sunce bcz zahoda. 

Pjesnik slavenske uzajamnosti postaje glasnikom opcie Ijudske 
sloge. Postanje je ove misli u \'i-aza razumljivo, ona je odjek sla- 
vjanofilske nauke o buducnosti P^urope. Zaniniljivo je, da je i Pre- 
,sern u labudjoj svojoj pjesmi »Zdravljici . ispjevanoj 1844., a objelo- 
danjenoj u »Cbelici>< 1848. god.j nazdravio prijateljima, Slovencima, 
Skivenima i svima narodima. 

U 4. kitici pozdravija Slavene ovako : 

Edinost, sreca, sprava 
K nam naj nazaj se vruejo: 

Otrcik kar ima Siava, 
Vsi naj si v roke sezejo, 
Da (.blast 
In '/. njo cast, 
Obilnost bode nasa Last! 

A onda nastavlja ti 7. kitici : 

Zive naj vsi naindi, 
Ki lirepene docakat' dan, 

Da, kodcr solnce hodi, 
Prepir iz sveta bo pregnan : 
Da rojak 
Prost bo vsak, 
Xe vrag, le sosed bo mejak! 

Tako se u najvisoj ideji opce Ijudske si' gc slazu \'i-az i I'rc- 
sern. Ako i nijesu isli istim puteni, ipak ih jc piesnicko srce dovelo 
do istoga cilja, do pobratinistva sviju narod.i ! 



2^4 



Ak<> Ml Mill >>anjali o brat.si\u sviju ma kniikn raznih i pro- 
tivnih naroda, koliko jc hli/a niisao o pobratinistvu sloveiiskoija i 
lirvatskoga naroda I Ilirska misau bila je inisao sloge mcdju juiiiim 
Slavenima, pa ako u prvi mah nije mogia prodrijeti. tko ce se tomu 
cuditi? 

Poslije ilirizma dosia su nova vremena, i/mijcnilc se razne pro- 
mjene, ali inisa«t bliie zajednice izmcdju Slovenaca i Hnata hvata 
sve dubiji korijen. I ova je knjiga dokaz. da se ne udaljvijcmo nego 
priblizavamo. A kako Slovene! slave biskiipa Strossinayera, tako se 
Hrvati ove jubilarne godine s poStovanjem klanjaju sjeni njihova 
najvcCi ika Presema. 

0\. .^ -^ godine 13. prosincai navrs^iti upravo sto godina, sto 
se u V'rbi rodiu slavni Presern, suvremenik Puskinov i Mickiewiczev. 
Ove smo godine docckali krasno. novo izdanje PreSemovih pjesaina, 
koje je prjredio I,. Pintar i po kojemu ' " -tihovi u ovom 

Olanku. Slovenci se spremaju, da sto^. nova rodjenja 

proslave spomenikom i spomenicom; a nema sumnje, da te se toj 
slavi pridruziti i Hrvati. V toni 6c voditi nas Hrvale ne samo Ijubav 
prema bratskomu narodu, nego i zahvalnost prema 
samomu Presernn, koji je kao stariji brat p<ika- 
zivao Vrazu putove na PamasI 

Pi " V rodni dom U Vrbi i n)c;;<>v ;;r>in ii 

Kranju i i su za nas Hrvate dva sveta mjesta, 

koja polazimo i kojih se sjedamo s pijetetom, jer 
nam kazu ishod i zapad onoga sjainoga sunca, koje 
je zarkim zrakama ogrijalo slovenske krajcve! 

Iz svjezega vrela Presernove pojezije ninogo se 
ve(i hr\'atskih dusa okrijepilo. a nasladjivat ce se njime 
Hrvati i u napredak. Na krilima trlazbe obilazi Pre.^er- 
nova draga pjesma i po hrvatskim kucania, blazi nas 
i zanosi, pa je pravo, da joj kazemo: Hvala ti i slava! 




Zoflrcb. 



Milico] Srppcl 



PLEMENITA ZEM. 



I. 



||Qj |red kiijili pedeset godina trgovina je u nasem gradicu S. bujno 
cvala. Trgovalo se kojecim, a najvise zitom i hrastovinom. 
l:!il() je dosta posla i krasne zasluzbe. Radilo se ku u mravi- 
njaku Navaljivali onamo opasni tudjinci, kao grabljive pcele tudjice 
na med, pa odmah sjedali na najholja vrela. Skupilo se tu sila i na- 
sega svieta, ali nas covjek teglio teret i sluzio tudjincu. 

Petric je bio Hep covjek, darovit, veseo, simpatican, okretan i 
zivahan. Krasno je umio pripoviedati ; liec je iz njegox'ih ustiju ro- 
moniki kao glazba. Pripoviedajuci on je sam uzivao u Ijepoti svoga 
govora. (Jeste su mu bile izvorne i krasne. Kad je pricao, ruke su 
inu imale uviek posLa. On je svoj govor ilustrovai) rukama, ocima, 
licem i cielim tielom. Hiia ga je milota slusati i gledati : rodjen 
gliimac. Xa njegovu vedni lieu kao da nije bilo nikad brige i zalosti. 
Rasta je bio povisoka i gipka, a osobito ga je dicila krasna, mekana, 
crna brada. Susretao je svakoga, kao da niu je sav sviet desni pri- 
jatelj. (anio se, kao da je preobucen umjetnik. Estetsko cuvstvo bilo 
je u njega liepo razvijeno. 

Obdan je mai'lji\'o prebirao i primao dugu, a u vecer je pje- 
vao, veselio se od sve duse i castio prijatelje. To je radio malo ne 
i sav ostali radaicki i trgovacki sviet. Zasluzivalo se mnogo, ali 
se i trosilo bez mjere. Sto je bilo radniku, koji je vrece nosio, na- 
ruciti u gostioni ciela purana?! Svrha i nagrada radii u opce bila 
je po misljenju inace cestitih, ali slabo obrazovanih Ijudi, preko- 
nijerno uzivanje u jelu i pilu, sto obori tulike nase Ijude, koji su u 
mladosti bili i nesto stekli, u materijalnu i nioialnu propast. Tako 
je malo koji nas covjek sta stekao, dok su tudjinci .stedili, triezno 



zjvi-"' " " ..'. .til" I'i imiifLa T) t nw,i riijrio izTabljivali na5e?a pro- 
st ^ . da nisu bili Uiku lakcmn 

na tudje, biii bi za^iuziii svako postuvanje. Njihovu zlu stranu nasi 
su ]]ai ' '■ ' ' ^ " - ■--'■- 

T .r... 

vodio je u istoj krcmi i s isdtn prijateljitna. Nije bio pijanica, nid je 
pi je 8 r 

u/ ^•'^ • • . - . ^.. ,^ ... ....- 

lin piCni bila je neka 

poezija. Kako covjek pun cuvsiva i estetskog obrazovanja uiiva 

■ I '_■ - 

danju, u pievaniu i veselja Sam ie toUko puta rekao, dizu<^i ca^u 
nad o 

Bog u . -;.. ... „ , .... 

ctn'stva i . a kad je i. . su mu 

bili nada sve miJi i dragi, onda mu je duh dobio knla, onda mu ae 

sre ■■ . . . . ■ . . ,, ; ,j 

njt ^ - _ , • . ■';' 

je svom vatrom svoga vesela srca, kao nitko drugi, svoiu najmi- 

liju pjc ' niti vt i, neg 

tell 1- XV... . ., . . . 

s\ _ .1. ali tako 

dobar nigda, kao u tom sretnom casu, gdje bi dao s o imao. 

V ' ■ ■ - •• ,,^ j)a 

ie __,.,,_ 

■kretan. savjcstan. povierljiv i posten, pa 
ga 40. 

ceri, da on ne bi dosao u h . . 

jednom bi ga prisilio gospodar, da badnju vecer provede u njegovoj 
obi' • ' . . . . • 

u ~ . _^,. -^ _ ,_ .^ :_ .. _ 

No dogodi se nesto te Frana nema medju prijatelje, nema ga ni 
druge veceri, nema ga vise. 

II. 

L' no doba iivlja.se u S. udovica Kata Bozicka. Covjek joj, 
pravi -t vi cetiri kceri i sina. Kata bijase 

jedra, , _ . .liucna, cesdta, darovita, marl'ivd i 



267 

poboina iena. Da je doslo do nuzde, una hi se, uvjeren sam, prva 
latila puske, da brani svoju otacbinu. Ali zato niic bila muskara, 
nego prava starinska gradjanka, kakuvih je bilo dosta u starci vrieme. 
Neki ju razglasise pravdasicom, ali ni to nije bila. No ako je tko 
same huknuo na postenje njezinih kceri, ona bi odmah otisla, uhva- 
tila klevetnika i obracunala s njim bilo na cesti, bilo u kuci. Ali 
ona je mogla s obrazom braniti i stititi svoju djecu, jer ih je drzala 
u redu. Bozicka je tako postupala ne po cudi svojoj, nego ler bi 
dala sve za obraz, a obraz ni za sto, jer je znala, da joj djeca ne- 
maju drugoga branitelja do nje i jer se na plahu sinjtu ne plasi 
kukavica udariti. 

Kad joj umrie Ijubljeni covjek, nije se ponistila. Sahrani ga i 
oplace, pa se dade na posao. Sav njezin zivot nije bio drugo, nego 
rad, stednja i molitva. Nista nije imalaj nego malu kucicu i svoju 
nejaku djecu. Ali cistoca i red bio je tolik u njezinoj kuci, da su 
ju ucitelji u skoli bogatijoj djeci spominjali za uzor. Xa celu njezine 
sobice visjelo je malo zrcalo, za njim brezova siba, pod zrcalmn 
prostrt stolic i na njemu biblija. 

Najstariju kcer dade odmah u dobru i cestitu kucu, gdje je i 
sama nekad sluzila. Tako je redom malo pi> malo razmjestila svu 
zensku djecu, osim male Ruzice i sina. Kceri je u sluzbi svom brigom 
i osti'inom nadzirala, od zla branila i na dobro napucivala. Sto su 
joj djeca zasluzila, to je ona cuvala. Xa taj su nacin dobre kceri 
sastavile sebi miraz i poudale se za cestite majstore. One su svom 
zahvalnom dusom Ijubile svoju majku, ali su je se i nekako bojale, jer 
su znale, da ce ona svakomu prije kroz prste pogledati, nego li njima. 

Kceri su pomogle materi sina iskolati, te on posta castan i 
rodoljubiv svecenik. 

Tako je Ruzica ostala sama u matere. Radila je uviek marljivo 
i s veseljem. Nije znala ni za plesove, ni za bucne zabave, ni za 
bezbrizno djetinjstvo. Svu je svoju snagu trosila u poslu, pa joj nije 
bilo ni do kola, ni do prela. Ali je imala i uzivala dragocienost, koje 
nisu imale u ono vrieme ni mnoge bogate kceri. Brat joj donosio 
knjiga, a slusajuci njega, kako uci, mnogo je naucila. Xauka bila jcij 
najveca naslada, a ucila je lako. Tako je naucila dosta latinskoga je- 
zika, a njemacki posve dobro, Xajmiliji joj bili na.si ilirski pisci, a nada 
sve slavila je Vraza. Liepa lirvatska knjiga zadalme ju idealnim duhom 
i ozbiljnim shvacanjem zivota, a rodoljubna \Mtia, .sto ju razpirise 
na.si ilirski preporoditeiji, preporodi i razplaiiiti iijezinu dusu. Xarashi 
je jedra, zdrava, rumena, duhovita i ozbilju.i. (Jdielo joj bilo jeuno- 



stavno, solidno i krasno joj je pristajalo. Krasno. panictin". ccdnn. 
vriedno i rodoljubno gjadjansko diete! 

Bilo juj je onda devetnacst godina Prava ni/a ! Saino zdravlje 
i iivot! Ali nitko ne pita za nju. Mali joj je vcc stara i iznemojjia. pa 
joj nije druge ieljc i mulitve, nego da sretim uda i to jcdino dicte. 
Nije se ona nikad nikomu jadala, a ni djeci svojoj, nego je tolike go- 
dine svoju brigii suteci brinila. Najvise su ju hrii:tr tistile u rmd, pa i 
u istom snu. U noci sjcia hi s nekim strahum u postelji i u polusnu 
racunala i govorila s nekim strahoni, kako ic se svrSiti ovo, kako ono 
Tak<i se jednom digne poslije polno(5i i progovori drhtavim glasom : 
Kuzol bto <?e5 ti, ak<i ja iinircm?! 

Kuzica ustane, njezno prilivati majku, polegne ju lagano i poljubi 
ju. Otare joj znoj sa dela i /apali uljcnicu, §to je visjela pred slikntn 
s\ . K " koja je inace gorjela samo u <>ci nedjelje i bla^jdana. 

!■ 1 se opet pridigju . p.i I'c kiJtri: 

— Muce me strasni sir. 

— Xc brini se, majko, za mc. Milosliv je liog. Ti si nas to- 
like podigla na noge! Toliko puta si nam govorila, da svaki zdrav 
covjek moze da posteno zivi, ako ima posia i ako \wie da radi. 

— Da te mogu samo udati! — uzdahne mati. 

— L'miri se majko! Bit ce i to. 

— Kako? — iznenadi se st.ira. 

— U nedjelju do6i te prosac. 

— Tko? — zacudi se mati, 

— Fran Petrid. 

— Poznas li ga dobro ? |e li cestit i vriedan ? 

— Neki ga hvale, ncki kude, kao svakoga, kad se zeni. 
One noiii nisu spavale ni mati ni kd. Kuzica je sva gorjcla 

liiibavnom vatrom. Svu ju osvoji taj zivi, vatrcni i cuvstveni Oovjck. 
\'jencase se. Bili su sretni. Fran nije vise polazio svoga drustva. 
Kuzica ga je svojom dobrotom. svojim nzbiljnim shvadanjem zivota i 
snagom svoga dulia navratila na boiji zivot, pa se je Fran stao zani- 
mati za rodoljubna djcla. 

111. 

Ruzicu i Frana zadesi velika iaiost. Unire im najstariji sinci<i 
od cetiri godine. Bilo je to krasno diete ! Za cetiri dana ugusi ga 
difterija. To je roditelje silno potreslo. Majku porazi zalost i bol, a 
oca ponisti tuga. pecal i kajanje. Siroma.^tvo je bilo toliko u kud, 
da su roJitelJi diete boso zakopali. Tolikoj biedi kriv je bio Fran. 



269 

On se je bio iipet po\Tatio u svoje veselo dru.st\-o. a kad se je raz- 
igrao. placao je za sve, za znance i neziiance. 

Fran je plaliao nad mrtvim djetetom kao ocajnik. Milo i njezno 
tjesila ga zena, tjesila ga i hrabriki. Bojala se jadnica, da joj Fran 
ne izgubi pameti. Liubiu je jadni otac djetetu hose noge i okupao 
ill svojini suzama. Mrtvom djetetu izpovjedio je svoje griehe, moliu 
njega i zenu, da inu oproste. 

Od ono doba nije vise pokizio veseki drustwi. Radio I'e niar- 
Ijivo i smisljao, kako da ne bude tudji sluga i rob svoje slaboce. 
Tjesilo i lirabrilo ga, sto ga je zena uza sve to Ijubiki i sto nui 
nije bio nitko bolji drug i prijatelj od njegove zene. 

Xesto pristedi, nesto stece veresije i stane na svoju ruku iz- 
radjivati nesto same. On je radio u sumi nedaleko od grada, a zena 
mu je vodila knjige, bavila se gospi>darstvom i liepo mu odgajala 
djecu. Ali dusa trgovini bila je zena. Prvi pdsao liepo uspije. Gniezdo 
za imetak je gotovo. Sreca se povrati u kucu, a Fran nadje najvecu 
srecu u kuci svojuj. 

IV. 

Kako je god napredovao imutak, tako je s njim rasla i napre- 
dovala Ruzica dusevno i moralno. Uza sve poslove i brige, ona je 
dospjela. da cita nasu knjigu. Radila je vanredno niarljivij i brzo, 
ne sanio zato, .sto je rad smatrala duznoscu i sto in je on veselio, 
nego i zato, da joj piretece vremena za citanje krasnih pjesama i 
drugoga liepog stiva. Carstvo pioezije, gdje se du.sa plemeni i ujedmi 
uziva, bio je njezin raj, — najljepsi uzitak na zenilji. Xakon vise go- 
dina pripadala je medju najumnije i najrodoljubnije gospodje. Bila 
je prva dobrotvorka sirotinji, siroma.snim djaciina i patnicima. Pot- 
pomagala je \'elikini odusevljenjem nasu liepu knjigu i svaku pleme- 
nitu i covjecnu stvar. Gdjegod se je vrsiio kakovo rodoljubno i ce- 
stito djelo, svuda je ona bila stozer. 

Iniala je cetiri sina, kao cetiri zlatne jabuke. Odievala ih je 
posve jednostavno. Prekrajala im je ponoseno ocevo odielo, da vide, 
kako se gospodari i da se ne bi nikad uzdizali nad drugu gradjansku 
djecu. Nikad ih nije mazila, nego ih vec za rana priucavala na r.id 
i na stednju. Ucila ih je trpjeti i pregarati, ali je i sama pregarala. 
Svi joj sinovi svrse realku i trgovacku .skolii. I Itjcla je da budu 
slobodni i konsni Ijudi. Raznom zgodom govfirila ini je mati na du.su : 

— Radite, sticite, stedite i nuicite se, kao da nista nemate. pa 
se ne bojte zla ! Tako ciete biti pripravni, da se borite proti sva- 



270 

komu zlu, jer znajte, da ie iivot borba, a borba je zivot. C'ovjek 
se mora pripraviti za najgore. Samo take spremna ne moze ga nista 
izncnaditi i poni^titi. Zadesi li vas u zivotu kakova nesrc<^a, nc ie 
vas zateci ncpripravne. Vi ste spremni prcgarati, vi uinijctc raditi i 
s malim se zadovoljiti ; vi svi se uzdate u se, pa dete opet stet^i, kao 
5to stekosmo mi. Budu li pak vasi poslovi napredovali, lako «^ete 
ostati, kakovi jeste Nije onaj najsretniji, koji mnojjo na sc trosi, 
koji razbacuje novae u pustolovinc i koji najmanje radi, nego onaj 
najvedu srecu uziva, koji svuju muku daje, da ponui^inc svomu bliz- 
njemii ili narodu. To svict dbicno zove zrtvom, ali vjcmitc mi, t<> 
nijc nikakva zrtva, ncyo samo duinost; to je najpk-mcnitiji uiiuik, 
kakva ncma ni u jelu, ni u pilu, ni u srebru, ni u zlatu. §to vi.^e 
dobra cinimo dru^'ma, to nam iivot dobiva ve«iu cienu. Mnogi su 
dobri Ijudi dali za src(fu Ijiidsku nc samo svoj um, svoj imutak, nejjo 
i svoj zivoL Vi.se zaista nisu mo^li dati, ali zato im je zivot vjecan, 
a to je najvija ciena zivotu. Djcco moja, g^eh je gnmilati imutak, 
a nc y ' sirotinji i nc davati narodu. (Irieh je davati, a tnt/iti 

livalu. i',-. :ji<ij.», kad steccte to uvjerenje i iskustvo, i kad budc 
vase misljenje postali» djelom, ja <iu lako i mimo zaklopiti oci. 

Plcmcnita zena isticala je svojim sinovima za uzor velikowa 
biskupa i dobrot^•ora Strossmaycra fjovorc«ii, da dc on zivjeti. dok 
bude svicta i vicka radi sxnjc uzi»rnc dobrote i uzomih svojili dobrih 
djela. Ona rece, da je narod dican, u kome se radjaju takovi sinovi, 
i da za majku ncma vecc dike, nego .-Jto su joj ovakvi sinovi. A 
da ga vidi, cuje i s njim se upozna, ode na tri dana u Ko^jatac, 
gdje je neumrii vladika boravio. Ako je ona i uzivala u biskupovu 
drust\'u najvedi duscNiii uzitak, ona je i u biskupu uzbudila svojim 
plemenitim misljcnjem diiboko pogtovanje, pa ju jc on na rastanku 
nazvao plemenitom ijiispodinm. 

V. 

Svi njezini sinovi dadose se redom na ocev posao. Svi su rev- 
novali u istom poslu kao jcdna zadru^a. Izradjivali su sumu, a po- 
slije se dali i na dniffu industriju. Kupi.se i sumu biskupa Strossma- 
yera i tako se s njim licno upoznase. Biskup zavoli tu dragu, obra- 
zovanu, dobru, marljivu i rodoljubnu djecu, te im rece, da zeli i 
njima i njihovoj majci zasvjedociti svoju sklonost. 

Tako se je kroz duge godine nagomilao silan imutak. Petriceva 
je kuca bila prva u gradu. Dala je mnogim hrvatskim vriednim si- 



27J 

novima veresiju. da ne doJje trgovina u tudjinske ruke. U tu svrhu 
radila je cesto i s vrlo malom koristi. 

Sinovi nisu napokon dali. da im se otac, koji je bio vec sav 
Dosiedio, pari u tesku poslu. Take se on smiri kod kuce. Ta pro- 
ena bila je za njega gotovo neprilicna. Zena mu je bOa vazda u 
poslu, a on bez svakoga posla. Xije znao, sto ce od dosade. To ga 
je ubilo. Stao je u vecer zalaziti u drustvo. Kad se je malo raz- 
igrao, probudi se u njemu staro veseljastso, sto ga je bio pri- 
gusio velik posao. Opet propjeva. Kad je poceo, nije znao svrsiti. 
Castio je gospodski svoje gospodske prijatelje. Bilo ih je dosta, a 
uviek %3"emi. Do kasno doba noci zvecale su case i cule se zdra- 
vice. Petric je slovio, da zna zabaviu i razigrati drustvo. Koliko je 
puta kasno po ponoci poveo cielo drustvo svojoj kuci i probudio 
gospodju. Ona je ustala i za cas bio je stol pun jela i fina vina. 
>Odlicni< gosri nisu se neckali. Gospodja bila je svima Ijubezna i 
puna takra. Cienila je svoga muza, jer nikad nije bio prost. nikad 
glup, nikad dosadan. nikad mu se rJje jezik zaplitao. nikad nije po- 
srtao. Vino je njemu davalo duha i zanosna veselja. On je i sad 
pio tanko i polako. te gledao, da veselje sto duie potraje. Kad je 
pak doslo do vrhunca, pio je kavu. 

Gospodja mu je bila zabrinuta za nje^'a. bojala se za njegovo 
zdravlje. zalila ga i Ijubila. ziva ga oplakivala, pa ga je njezno i 
milo molila i sjecala, da se cuva i pazi na zdravlje. Ali on se je 
osjecao najzdraviji i najjaci oko ponoci. -Spavao je do podne. Tako 
je noc obracao u dan dosta godina. Jedva bi docekao veCer. Xeo- 
doljiva sila gonila ga od kuce, u gosrionu. kao nagon pricu selicu 
na jug. Cim se je smracilo. on s%-oj stap u ruke. pa vmedju ljude<. 
Malo po malo i eto njega obdan sve tinumijim i sve slabijim. Sto 
mu je bila prije zabava. to mu posta potrebom i liekom. .Samo u 
noci bio je sretan. Da se umiri. pio je vise. — preko svojih sila. 
Prije bijase ^^no za njega krasan dar boiji. a sada zloduh, koji za- 
mamljuje. podaie za cas snage. da ga moze unistiti. 

Petric oslabi na tielu i duhu. Kad je izasao iz kuce. dugo je 
stajao na jednom mjesfj i pozdravljao svakoga, a mnoge. kojima 
se nije nikad zamjerio, molio je za oprostenje. Preko j->iie godine 
nije se dizao iz postelje. Gospodja ga je sama nj^govala svom 
brigom, Ijuba^-j i strpIjivo.sca. kako to moze sarn o najrreinija zena. 
Mnogo je prepatija ta dobra. -.rjiloitiva i strplir.-a -xJjosrdnica. Ako 
joj i co%-jek nije znao vise za se. ona ga je ri.ijovala i bdila nad 
njim, kao majka nad umirucim jedinc^m. Ni;-'.- ga mogla spasiti. 



272 



VI. 



Proculo se gradom S., da je dusao sasvim dlio i izncnada 
biskup Strossmayer. Nije se pokazivao na ulici. Hosao je gospodji 
Petricki. 2,e\\o sani, da ga vidim, jer ga do onda nisam vidio. Do- 
cujem, da ce sutradan u sedam sati sluiiti sliiibu bo/jii. nodjcin 
rami u crkvu, a u srudini crkve stajalo je vec^ dosta j^jospodja i go- 
spode. Sve je bilo svecano odjeveno, Izmedju gospodja i gospode 
bio je sirok proiaz do velikog irtvciiika. Tocno u sedam sati dodje 
biskup sam na velika vrata. Pratio ga samo njegov dvorjanik. 

Toliko blaiene srcde i toliko nebeskoga u/itka nisam nikad 
osjetio u crkvi. Take pobozan nisam nikad bio. Gledajuci, kako 
veliki biskii|i prikazuje Bogii zrtvu, ja sam tck onda vidio i osjecao, 
sto jc- pravi svcccnik i sto je sluzba bozj;i. .Misa jo bila tiba. Kad 
je biskup stao pred oltar i raskrilio rukc, to je bila slika, kakve ja 
vidio nisam. Vidjela se je sveta i velika biskupova dusa i u miru 
i u kretu. Vidjelo se je, kako visoki duh uziva blazcnu sre«Ju prcd 
priestoljem bozjim. Samo covjek plemenit, pun estetskoga cuvstva, 
moze se onako preobraziti, onako posvetiti. To je savrscna Ijepota 
svetosti, poboznosti, morala, Boga. Sve ono, sto je biskup radio, 
on je prozivio. Svojim duhom on je zadahnuo i nas. ( )n nas je 
podigao. Ja sam u svojoj dusii prozivio svu sluibu bozju, ja sam u 
slu/bi sudjelovao, ja sam se o.sjccao bozjim sluzbenikom. Od onda 
/n.im, sto ce redi prisustvovati sluzbi bozjoj. 

1 Horjanik mu je sluzio kod mise. Kad zvonce oglasi najsvetiji 
cas, ono je harmoniju nasih cuvstava posvetilo. Sve je bilo tiho i 
mimo. Upravo sveta tisina ! Boze mili, kolika Ijepota u toj tisini, u 
kojoj dolazi Sin ho/ji na ruke svelitelja bozjcgal Zvonce kucnc ti- 
hano jedan put, dva puta, — nista vise. Kolika u torn Ijepota! 

Kad je vladika oJlazio iz crkve, mi smo svi ostali na mjcstu, 
poklonili mu se s najdubljim postovanjem, a on nas blagoslovi. Kako 
je uzviseno digao svoju milostivu ruku ! Koliko dobrote u njegovu 
pogledu! Xjegov blagoslov digao se je iz njegove velike duse, iz 
njegova nadahnuca, i mi smo osjecali snagu njegovu u dusi svojoj. 

Dodje starac vladika s daleka, dodje draga srca, da okrsti prvo;ia 
unuka nase plemenite gospodje i tako iskaze ovoj kuci svoje po- 
-stovanje. Okrsti ga i poieli, da Bog dade Hrvatskoj mnogo takvih 
kuca, koje bujaju i dvatii, a ipak ne zive odvise svojim zivotom i 
ne gube smisla i Ijubavi za zivot drugih. Tada se pomoli Bogu za 



273 



svu obitelj i blagoslovi ju. Na rastanku sav sretan pogleda jos jedan 
put u tri krasne gospodjine snahe, i rece starac : »0, kako je krasna 
iiiladost !« 

Blagoslov bozji osta na toj kuci, u kojoj je ghivni oltar po- 
svecen Bogu i majci Hrvatskoj, i koja bruji medju svoje najsve- 
canije dane onaj, kad je primila u svoje krilo najvecega hrvatskoo-a 
dobrotvora. 

U toj, danas milijiinaskoj kuci, stoji zlatni i sveti oltar, a i 
teska gvozdena blagajna. U toj kuci danas vlada duh rada i Ijubavi 
bliinjega. Sinovi rade slozno i uinno. Veliki su to umni radnici, 
sposobni za praktican zivot. Bore se odlucno i proti tudjinstini da 
JU potisnu iz nase trgovine. Svjesni, moralni su to radnici. Naorada 
njihovu radu nije pusto tjelesno uzivanje, nego ziva sviest, da su 
dosli do toga, da ih zlato nije zasliepilo, da se ne klanjaju zlatnomu 
teletu; da se svojim radom cuvaju od pogrjesaka, u koje zapadaju 
toliki imucnici; da radom postaju tielom i duhom, postenjem i zna- 
cajem sposobniji za onaj boj, sto se bije na 
sirokom polju ti-govine ; da se nisu odbili od 
svoga naroda, nego se s njim sljubili; da za 
trgovca nema vece casti i odlikovanja, nego 
kad shvaca i vrsi svoju duznost ; i da je va- 
Ijan trgovac isto tako znamenit na svom 
mjestu, kao valjan ministar na svom i valjan 
umjetnik na svom . . . 

.Sretna je to kuca! .Srce joj je sretna i 
plemenita nasa gospodja. Nad njom lebdi bla- 
goslov velikoga i neumrloga starca. Sretni 
sinovi rado spominju svojim gospodjama, da 
je buducnost djeteta djelo njegove matere. 




Gospic. 



Daoorin TrstenjaU. 



Spoinpii cvicce. 




V Y V 



-^f 



^•^ 







PvIMSKA VHKSILACIJA f MITROVICI. 



/recasni gospodm Josip hestak, kanonik u njakovu, puslao 
O; mi je iiz list od 3. srpnja 1897. prijepis rimsko^a napisa, na- 
' ^ pisana na kamenu, koji je <in u dvoristu svojc kurijc naiiao. 
Nitko mu u Djakuvu nije znao redi, odakle jc taj kamen dospio u 
djakovacku kanonicku kuriju, pa se je stoga precasnomu gospodinu 
cinilo veoma vjerojatno, da se je spotnenik, valjda ve»i veonia 
davno, iskopao u dvoristu Hi vrtu same one kude, jer tko li bi imao 
volje, da tako teiak kamen, koji jedva da mo<ju cetiri covjeka nositi, 
iz daleka u Djakovo doveze. 

Citajiiiii prii' "^cstak;!. ndmali mi se spnmenik pricim veoma 

poznatim, pa pu^ 1 u irecu svesku zbornika latinskili napisa, 

sto ga berlinska akademija pod naslovom >Corpus inscripti- 
onum latinarum< i/daje. nadjem, dase je taj kamen vec 24. travnja 
g. 1781. iskopao u Mitrovici, kada se je kopan temelj za tamosnju 
pravoslavnu crkvii.* Pocmem sada kombinovati, kako li je taj spo- 
menik. koji smo mi epifjrartcari sa iskrenom sucuti ved davno opla- 
kivali kao bezuvjetno izjjubljen i propao, moj^^ao sada na jednom 
osvanuti tako daleko od svoj^a prvobitnoga nalazista. Morao je te 
episjaticarske suze svakako imati na dusi velik Ijubitelj starina ili 
covjek, koji je htio, da nekomu veliko veselje ucini, kada nije 
zalio ni truda ni troska, pa se odlucio, da u doba, kada su u Slavoniji 
ceste bile veoma lose, vuce tesko kamenje iz Mitrovice u Djakovo. 
Sjetio sam se, da je takav covjek bio negdasnji mitrovaCki zupnik 
Ivan Matizoviii. koji je godine 1811. preko djakovackoga hiskupa 
Mandica i ugarskoga palatina nadvojvode Ivana darovao madiar- 
skoniu narodnomu muzeju u Budimpesti zanimljiv rimski utez od 

• CIL III. 322S. 



_275_ 

tuca u obliku ienskoga poprsja, na kojemu je zabiljezen napis 
EOVETAS*, a koji je godine 1802. u Mitrovici iskopan. Nasao sam, 
da je isti Matizovic godine iSli. bio u Djakovu kao abbas B. M. V. 
de monte Petrovaradiensi, catliedralis ecclesiae Bosiiensis seu Dia- 
covariensis canonicus magister senior, l^xei episcopalis prodirector, 
seminarii cleri iunioris rector at comitatus sinniensis tabidae iudicia- 
riae assessor.** Odmah posumnjam, da nitko osim Matizovica nije 
mogan taj vazni kamen u Djakovo dovesti, pa da je on to valjda 
ucinio s namjerom, da ga madzarskomu narodnomu muzeju daruje. 
Valjda mu se je kasnje pricinilo, da je trosak otprenianja kamena 
na kolima iz Djakova u Budimpestu prevelik, pa je tako isti ostao 
u njegovoj kuriji u Djakovu. 

Precasni gospodin kanonik Sestak , kojemu sam ove svoje 
misli priopcio, u skoro mi javi, da moju slutnju drzi posvema is- 
pravnom, Ivan Matizovic da je bio na koncu prosloga i pocetku 
ovoga stoljeca mitrovacki zupnik, a od godine 1810. kanonik u Dja- 
kovu, gdje je kao prepost godine 1848. umro u istoj kuci, gdje sada 
stanuje gospodin Sestak, a u kojoj se je i sam spomenik sada opet 
otkrio. U toj kuci, koju je Matizovic, kada je kanonikom postao, 
na svoj trosak popravio, da je stanovao cijelo vrijeme, sto je u 
Djakovu zivio. Gospodin kanonik Sestak, koji je davni prijatelj na- 
rodnoga muzeja i clan utemeljitelj hrvatskoga arheoloskoga drustva 
u Zagrebu, hvale vrijednom predusretljivoscu ovaj je mitrovacki spo- 
menik poslao nasemu narodnomu muzeja na dar, uzivajuci, sto mu 
je poslo za rukom, da tako vazan spomenik spasi. 

Spomenik, koji se ovdje uz transkripciju napisa u slici pri- 
opcuje, rimski je zrtvenik (ara) obicnoga oblika, od kamena vap- 
nenca, r.o8"'' visok, 0.38'"- sirok i 0.40'"- dubok. Na gornjoj je 
strani okrhan, a lijevo dolje manjka oveci komad. Napis glasi : 
[I (ovi) o (ptimo)] m(aximo) monitori [p]ro salute adque 
incolumitate d(omini) n(ostri) Gallieni aug(usti) et 
militum vexi ll(ationis) leg(ionum) [g] ermaniciana r(uni) 
I e ] t b r i 1 1 a n i c i n (a r u m) | c u ] m a u x i 1 i ( i ) s [ e ] a r u m . . . . | v | i- 
talianus [ . . pr o] t ect( or ) augfusti) n(ostri) [praepo]- 
situs [vfotumj] pfosuit). 

Napis je prvi put stampao Franjevac Josip Jakosic u AViener 
Zeitungus od 11. siecnja g. 1783. Ponesto razlican prijepis od ruke 

* CIL HI. 6015, I. Sr. Miller u Acl.i litt. Mus. nat. Iiuiil;. 1. (iSiS) str. 297 i 
si. Laszowski u Vjesniku hrv. arh. drustva. Nova serii a sv. II. str. ir. — *" MilL-r 
11. II. m. 



276 

Bone Mecklila nalazi se u rukopisnom jednonie djelu istotja jakoSida 
(Adversariorum liber VIII.) u franjcvackoj knjiznici u Hudiinu. Bolje, 
ali ipak sa nckiin nedostacima, objelodanio ga je vrsni na5 arheoloy 
Matija Petar Kataiuic" na tcmelju svo^a prijepisa, a iz svili till 
prijepisa skombiii'ivao jc Moinmsen*' tekst, kako je vjcrojatiio n.i 
kamcnu zapisan bio , pa je u bitnosd osim dvajuh mjcsta svu 
dobro i ustanovio. C!lede teksta napisa u ostalom opazam slijedece : 
U I. retku w-" ■ ••"— -i dosadasnjemii citanju (iolVI, nejjo sn \>\ 



•^ic M N I T O R I B R t' 
^l-'^^TfUb- SALVTE ADQVE 

-u INCOLVM ITAT E 
ON GALUENl AVr 
E T M I L I T V M ,• 
/EX ILL LE'^G* 
gERMANI CIAN/F 
eT BRITTANICIN 
cu M A V X ! L ! S lo 

' A R V M 
. I T A L I A N V S 
. . pn. TECT AVG N 
praepo^l~VS 

V P ,5 



RImski in venik posvecen Jupltru Monlloru. I ^t■••• •ice, »/„ nar. vel. 



na; desnom kraju tragovi od sva cetiri polcza slova M posvema 
jasni. U drugom retku zaista pise B mjesto P u pro, ali je donji 
zavoj dometnut valjda tekar, od kako se je kamen u Mitrovici 
iskopao; meni se ne cini prvotnim. U 4. retku klesar je kraj dru- 
f^oy^a T najprije bio zapisao nesto manje E i dometnuo trouglastti 
tocku, koja tu jos stoji (dakle ovako: Tt.j. Kasnje je ono malo E 
izbrisao i iza tocke napisao drugo, koje je jednake velicine sa os- 
talini slovima. U 7. retku dosla je riec L E G na vecu ozljedu 
kamena, pa mu je zato zadnje slovo od ostalih znatno razmaknuto ; dva 

* Istri adcolarum geographia vetus. Sv. I. str. 378, br. LXXXl. — *" CIL 
III. 3228. 




277 

G tu nisii bila, a sve da i jesu, to se, kako na kraju retka stoji tocka, 
druu'o G nehi smjelo potegnuti u slijedeci redak, kako to Katancic 
cini, nego bi se to morale shvatiti kao obicajna oznuka mnoiine u 
skracenim rijecima, gdje se zadnji suglasnik podvostrucuje. U 8. retku 
na koncLi je ponesto ozlijedjena ligatura od A i R, a ne od A i E. 
Najvise je poteskoca davao 13. i 14. redak. Na pocetku 13. retka 
nadopunjavalo se [pr aejfec t(us), a u 14. [sonino monjitus, ali 
je jedno i drugo krivo. U 14. retku se ispred slova I vide tragovi 
slova S, tako da se sada 13. i 14. redak imaju citati | pr o]te c t(o r ) 
aug(usti) n(ostri) [praepojsitus. Time otpada i druga jedna 
poteskoca, naime toboznji naziv praefectus za zapovjednika jedne 
veksilacije , koji inace na spomenicima nigdje ne dolazi, pa bez 
sumnje ni na mitrovackom nije bio zabiljezen. 

Mitrovacki zavjetni napis na cast lupitra Monitora spada medju 
naj\-aznije spomenike, koji su se tamo dosele nasli. On nam pri- 
opcuje, da je u doba cara Gallijena (253 — 268.) u Mitrovici bo- 
ravila jedna veksilacija, sastavljena iz odabranih odjela germanskih 
i britanskili legija i njihovih auksilijarnih ceta, a toj veksilaciji da 
je zapovijedao praepositus Vitalianus. Vexillum ili vexillatio 
z(jve se svaki samostalni odjel stanovitoga vojnickoga tijela, koji 
bi se izaslao, da neku zadacu izvrsi.* Prema tomu je bilo veksi- 
lacija pojedinih legija, koje bi se izaslale u samoj pokrajini, u kojoj 
je legija smjestena bila, u tu svrhu, da rade na gradnjama cesta 
ili drugih javnih gradnja, da sluze kao posada za osiguranje stano- 
vita predjela ili da se upotrebe na vojnama i izvan pokrajina, 
dok je glavni dio same legije obicno ostajao u svojeniu taboru, 
da (ibrani drzavnu medju od barbarskih naroda. Bilo je i skom- 
binovanih veksilacija, koje su sastojale od odjela od vise legija 
jedne pokrajine, dapace i od legija dvijuh pokrajina, a takova se 
veksilacija bas na ovom mitrovackom spomeniku spominje. Bilo je 
konacno i takovih veksilacija, koje bi se odabrale iz pomocnih ceta 
(auxilia) jedne ili vise legija. Za vex ill a legionum katkada 
doznajemo, da su sastojala od 1000 momaka, ali to nije uvijek bii<i 
jednako. Prema tomu, kolika je bila veksilacija, birao bi joj se i 
zapovjednik : manjemu odjelu zapovijedao je praepositus, koji 
je po cinu bio centurio (kapetan); ako je odjel bi ) veci, to mu je 
katkada bio na celu tribunus (pukovnik) ili dapace legatus, a 
u kasnije doba dux. Svaka je veksilaci)a imala svij stijeg rvexillum), 
a odatle joj je i ime. 

* Nesto su sasma drugoga vexilla veteranoruni, na koja se u ovom .s1iil\i;ii 
ne moze pomisljati. 



_27» 

Veksilacija, koja se spominje na inilrovackom spomeniku, sa- 
stojala je od odjela germanskih i hritanskih leyija. L' Gallijenovo 
su doba u Germaniji* stajale legije VIII. Au;justa, XXII. primi^enia, 
I. Minervia i XXX. Ulpia, a u Britaniji II. Aiij^justa, \'I. victrix i 
mozda XX. \aleria victri.x. N'ema sumnje, da je neki ratni pohod 
bio razlof^uin b<>ravkii ove vek.silacijf ii Ntitrovici, a inislim, da se 
s nekom \-]er»)j.«tnMscu moze ustanoviti, kakov je to rat bio. Iz toga, 
ito se spominje samo car Gallienus, a iie takodjer i njegov otac 
Valerian us, inislim, da je opravdana pomisao, da je napis zapisan 
iza \'aIerijanove smrti, daklc iza godinc 26o. ( )tpada daklc vjero- 
jatnost, da se je ova Kerman.sko-brit;inska veksilacija uputrcbila 
protiv panonskoga protucara Ingcnua, kojega je Gallienus godine 
25S. kod Miirsc ((1.'»ijek» pobijedio. .Nlufjin^e je. da je ona na Galli- 
jenov nalog godine J63. dosia u Pan^miju, da vojuje protiv Kcgalijana, 
kojegfa su panonske i moesijske legije zacarile, ili jo.s vjerojatiiije go- 
dine 267., kada je sam Ciallijen po.sao na vojnu prntiv Gota, s kojima se 
je i pobio, kada su se iz Hpira kroz Illyricum vradali k I>unavu. 

Da se mora pomisljati bas na takovu vojnu, u kojoj je sam 
car prisutan bio, dalo bi se zakljuciti iz jednoga podatka, 5to nam 
ga nas mitrovacki spomcnik pruza. V hus Vitalianus, koji je 

zapovijedao germansko-brilanskoi vc. . 1. nazivlje se i pro- 
tector August! nostri. Iz potpunoga naslova te casti, koji 
dnigdje glasi protector lateris divini Augusti nostri jasno 
vidimo, da su takovi casnici imali da zastit^uju samu carevu osobu. 
Kako je veoma vjerojatno, da se je carev protector redovito na- 
lazio u njegovoj pratnji, to je i veoma vjerojatno, da je prigodom 
upitne vojne sam car ("lallicnus boravio u Mitrovici. pa da je ta 
vojna bas spomenuti rat protiv Gota. T-ast carskoga protectora po- 
javljuje se nesto prije sredine III. vijeka poslije Krista, a bar u 
prvi kraj kao da se je podjeljivaia samo najvisim Casnicima vite- 
skoga cina kao n. pr. prefektima legija i tribunima pretorijskili 
kohorta. Prema tomu bi se moralo ocekivati. da je Vita- 
lianus prije obnasao cast visu od centurijonata. Ta je 
cast valjda bila skraceno zabiliezena na pocetku 13. 
retka, ali se ne da ustanoviu, sto je tamo zapisano 
bilo ; mogude je, da je ipak bio samo centurijonat. 

' \'cksilacija ovih i^ennanskih legija pod zapovjedni^tvom C. J 
lija Septimija C.istina, koje su sudjelovale u ratovima protiv Pcsceni 
Nisp-a i Klodija Albina, sponiinju budimski napisi CIL III. 10471 -1047 

Zagreb. Dr. Josip BrunAiiijd. 




MUCENICI ISTRI! 




[Cnij Ijudstva blai;-a krila stere 
\'rhu Ijudskih nevoija i jada, 
H *»>^ <1 it^ *^" "'^ pozna naroda ni vjere, 

S^ K^/^-^vC^'?*'^ Pomoc pruza, gdjegod narod strada: 
"^^"^^^ -/ti Gdjeg-od jedan covjecanstva dio 

Pod breraenDin teske skuci make, 
Svaki narod, ma i diisman biu, 
Pomocnice blage pruza ruke, 
Te ga kriepi, propasti mu ne da 
Trudoni svojim pomoci niu gleda ! 
A Hrvatu kada propast prieti : 
II mu ognjem poharani dvori, 
II od gladi jadnu mu je mrieti, 
II bujica poplavom ga mori, 
Led ga bije il ga susa davi : 
Gdje je tada genij Ijudstva pravi, 
Gdje je ruka, da naspoizbavi? 
Nigdje nikog ; za nas genij driema, 
Bas ko da nas na svietu ni nema ! 
Istina je, nerad Hrvat prosi, 
Nerad Hrvat tudja bije vrata, 
Malo ima, i tim se ponosi, 
Ne pozeli s tudjih ruku zlata; 

* Iz ostavstine. 



Zagreb. 



280 

A nevoija kad ga stisne Ijiita. 
U tudjini ne traii si puta, 
V'apaj salje rodjenomu hratu : 
Hrvat samo pomoii je Hrvatii' 
Blaien onaj, koji moic dati. 
Kom je du5a, komu miso bistra : 
Prevladati lU,^ te i Hrvati. 
I hrvaLska tiskrsnut de Istra! 



Huflo Badalic. 







'"^^w. 




\r" 






SLOVENSKI DUHOVNIKI - 
PROSVETE. 



GOJITELJI 



Duhovski Stan prelcp je stan, 
Kaj hoces lepsega na sveti? 
N'se posvetnfe skrbi na stran, 
Za narod z narodom zivcti! 
J. Stntiii: 

^^^^atoliska cerkev je bila od svojega zacetka sem v vseh dobah 

is\^ najspretnejsa in najvztrajnejsa gojiteljica prosvete. Nje dii- 

hovniki so bili pri vseh narodih prvi in najbi;)lj pozrtvovalni 

pionirji kulture. Isto opazamo tudi v dusevnem razvoju Jugoslovanov. 

Nedosezen v tern pogledu je dika jugoslovanske duhovscine 

— skof Josip Juraj S t r u s s m a y e r. 

Slovenci se v svojih skromnih gmotnih laznierah s takim me- 
cenatom pac ne moremo ponasati ; a slovenska duhovscina v celoti 
je tekom let donesla ze velikih dusevnih in gmotnih zrtev v blagor 
svojega Ijudstva. Le v povrsnih potezah hocemo podati shko kultiir- 
nega dela slovenske, zlasti pa kranjske duhovscine. 



I. 

Cerkev je bila vedno prijateljica sole. 

Tudi na Slovenskem nahajamo prve sole ze v srednjeni veku 
V zvezi z zupnisci. Duhovniki so jih ustanovili in nekaj tudi sami 
vodili; n. pr. v Ljubljani, v Kamniku, v Novem mestu i dr. \' osoj- 
skem samostanu na Koroskem je bila ze v IX. st<T!etju sola za slo- 
venske misijonarje. Solstvo je bilo najbrze zc tedaj zelo razvito. 
ker se je veliko Slovencev povspelo do visokih, castnih sluzb v tujni;. 



282 

Nekdo* trdi celo, da je bilo v W. stoletju razmerno nianj analfa- 
betov V nasih deiclah, nego jih je bilo okoli 1 1840. Prof. Vrhovec 
je skusil dukazati,** da je bila ze v zacetku X\'. stolctja v Ribnici 
na Dolcnjskcm nekaka cimnazija, katero je ustanovil kak ribniski 
arhidijakon 

O zelo razviti kulturi med Slovenci od Xlil. do XV. stuletja 
pricajo zlasti tudi krasne ct-rkvene stavbe one dobc. ki deloma se 
stoje, in s kaknrsninii se more i scdanji rod komaj ponasati.*** Ob 
casu reformacije je nastala v I.jubljani Sola, v kateri je bila tudi 
slovenscina ucni predmet. Po zatoru luteranstva je tudi sola prcne- 
hala. Ko so se v X\'II. stoletju po verskih homatijali razburjeni 
duhovi nckoliko pomirili, nastaie so v raznih zupniscih zasebne sole, 
kjer so duhovniki nekaj sanii, nekaj pa po drugih osebah, pnucc- 
vali V n iSih predmetih ; ucili so citati, pisati, racunati itd. O 

teh prii . a za tisti cas vendar le zelo koristnih ucniii zavodih 

se je doslcj premaio povedalo. A o njih pricajo najvec iupnijske 
malice in druge belezke ; ponckod pa celo stara Ijudska ^ovorica. 

Najznamcnitejsa je bila vsckako sola v Kusah pri Marihoru, 
katero je 1. 1^45. ustanovil tainosnji /upnik Jiirij Kozina. Od leta 
1645. do 1. 1758. je 5tela 6931 dijakov. Med njimi je bilo 635 ple- 
micev : knezov, jjrofov. baronov in vitczov iz raznih krajcv. Ta sola 
je dala 14 skofov, med njimi tudi dva kardinala, is upatov in 23 
prostov; razven tega pa tudi celo vrsto znamenitih moi iz raznih 
svctnih stanov, med njimi nekaj umetnikov. Poucevali so le duhov- 
niki, rodom Stajerci in Kranjci, a vsi Slovenci. Prvo leto (1645.) je 
bilo le 17 ucencev; a 1. 1698. je Sola dosegia vrhunec, ker obiskovalo 
jo je celo 220 dijakov. Obsegala je .^est gimnazijskih razredov, kakor 
so bile tedaj sploh srednje .sole urt-jene.t Poiicevala se je tudi slo- 
vcnsi ina; pri dramaticnih predstavah se je rabil slovenski jezik, in 

• SchriftcD des histor. Vcrcine* for InDcroesterreich, L 1848. — ** Mit- 
theilungea d. Musealvereines fflr Kritin, XIII. iqoo. I— 16. — ••• Flis (»Suvbin8ki 
slogi«, 1S85.) jih vc£ navaja in opisiije. — f Izvcstja muzej. druStva za Kranjsko, 
VI. 1S96. 69—75. - ..'^ndstcirischc Postt IX. iSHo. 7.. 09.: X. 1.S90. Z. 46, 49. ?i, 52., 
kjer piscW.: ».Allcs r..b verdicnt die hcimisclic \Veltj;eistIiclikcit, die sich in den 
Zeiten, wo in Unterstcarniark noch kein StaatsgA'mnasium hestand, durch .-\nle- 
g:ung einer so grossartisjcn Lehranstalt for die wissenschaftlichc Bildung der Jugend 
so sehr angenommen hat und durch Oelehrsamkeit, guten Untcrricht, weise Er- 
ziehung und strange Disciplin, die an der Lehranstalt herrschte, so \'iele ZOghnge 
herheizog, und die Schule, aus Privatmitteln crrichtct unJ erhalten, zu eincm so 
hedeutenden Kufe hrachte, dass sie als unicum dasteht . . . Der oft verschricene 
Clerus hat seinen edlen Beruf glanzend bethatigt und sich durch die Pflege der 
Wissenschaft, Cultur und Bildung gewiss grosse Verdienste erworben.« 



od Ysakega duhovnika, ki je stopil tu v sluzbo, se je zalitevalo teme- 
Ijito znanje slovenskega jezika. 

Slicne zavode so ustanovili pozneje nekateri hivsi ruiki gojenci; 
n. pr. Maks Leopold baron Rasp (1673 — 1742.), zupnik v Kamniku, 
Francisek Mihael Paglovec (1679 — 1759.), zupnik v Tuliinjslii dolini,' 
Peter Pavel Glavar v Komendi (1721 — 1784.)** itd. — Navadne Ijudske 
sole pa so bile v XMII. in XIX. stoletju tje do 1. 184S. v preninogih 
zupniscih na Slovenskem. Na tisoce otrok je dobilo tu svoj prvi in naj- 
potrebnejsi solski pouk.'** Mnogi so ucili odraslo mladino tudi umnega 
gospodarstva, sadjereje, zivinoreje in drugih prakticnih predmetov, 
n. pr. slavni jurij Japelj na Jezici, Francisek Pi re v Podbrezju, 
Mihael Mladic v Semicu in drugi. 

Opomniti treba, da so duhovniki yse te ucne zavode ustano- 
vili in vodili po lastni inicijativi, brez vsakega bodrila in brez vsake 
podpiore od vladne strani. Drage volje so odstopili v ucne smotre 
del svojega stanovanja, zrtvovali so v blagor mladine vse svoje 
dusevne moci, pa tudi vsa itak le skromna gmotna sredstva. Slo- 
venska duiiovscina je bila torej ze od pamtiveka gojiteljica omike 
in prijateljica sole. Seveda se je vselej in povsod oklepala istega 
vrlega nacela, kakorsno je skof SI om.se k izrazil v besedab : Ka- 
toliska vera bodi vam luc in materni jezik bodi vam kljuc do prave 
omike Sola pa, ce prava ni, je bolje, da je nil- 

Razven tega so se mnogi duhovniki v svojih oporokah spom- 
nili uboznih dijakov in njim v prid narediH dijaske ustanove. Leta 
1898. so vse po duhovnikih narejene dijaske ustanove v Austriji zna- 
sale 6,376.078 gld. ; na leto je dobilo 1943 dijakov 231. 608 gld. Na 
Kranjskem je bilo 137 takih ustanov ; ustanovna glavnicaje znasala 
249.049 gld. in letni ustanovni znesek 9652 gld. \' par letih je ze 
oboje naraslo. .Sploh je bila nad ".j vseh dijaskih ustanov na Kranj- 
skem ustanovljena od duhovnikov. 

Med ustanovitelji nam je v prvi vrsti imcnovati Luka Knatlja, 
ki je 1. i')7[. umrl kot zupnili vMlber-Russbachu na ( lorenje-Avstrij- 
skem, Xjegovo zapuscino je pred nekaj leti uredil dvorni advokat 
dr. Ferdinand Zupancic in doslej je ze dolga vrsta slovenskih 
kranjskih dijakov uzivala nje plodove ter si omogocila svoje studijcf 

* ..Do'ii in Svet', XII. l8t)(). 2S(). id. — ''- aT.jubli.mski Zvons, V. 18S5. — 
Glavar je zlasti gojil tudi glasbr>. \' {,^ svrho jc poklital v svojo ziipnijo 
Onega Jakoba Zupana iz Kainnika, k\ je 1. 1780. UL'lazhil pr\i) slovensko opcro 
>Belin.;. ~ *** Primeri: Slom.sck, Zhrani spisi, 1\'. 35 A.\ : Hralje s\'. Cirila 
in Metoda v nasih sokih. — f Pi-cigr.unm dcs k. k. Staats-Kealgvmii. 1:1 K'v:'ii> 
burg, 187. 1. 



284 

— Izmed drui^h ustaiMV itcijcv i: skuia \\ <'lia. Ravni- 

karj a in Jurija (I ollm a y rja. J.i , 1 lialni t sc he rj a, K ussa, 
Metelka, Slakarja, Zavasnika itd. In dareiljivost duhovnikov 
dijakom v prid ni se izumrla. \' novejsem casu so zalozili take 
ustanove: A. Wall and. Anton Jaksic, Martin Drear, Anton 
Kos, Jakob CirudtMi, Jurij Vole, Jakob Star Hi a, dr. Andrcj Ce- 
basek, .Martin N arc be in dr. 

Koliko uboirih, a nadarjenili kincii>kiii .-iimv jc z d.iic/ijivo du- 
Sevno in j^notno podporo umgio zaceti in nadaljevati sviije visje 
studije. je pac znano Xjih stevilo je naraslo ie na stotine. Lc zai, 
da so preninogi duhovniki za svojo ocetovsko skrb do mladine 
dobivali v zahvalo crno nehvalcznost. 

Na tern mestu nam je omeniti dijaske kuhinje v Ljubljani, 
katero je zacel uzdriavati blagi monsignore kanonik Luka Jeran 
(+ iSq6 i: po njei;<ivi snirli pa nadaljujc isto olovckoljubno delo ka- 
nonik .Andrcj Kalan. Najvcc z duhovskinii dc.nc>ki sc prc/ivlja dan 
za dnevom lepo Itevilo uboznih dijakov. 

I.. 1846. je ustanovil knez in skof .Xnton Alojzij Wolf dc.><ko 
semcnisce »Colleo;imn Alo\ sianunn v Ljubljani, najvec ob lastnih 
troskih. V njcm iivi leto za Iet<im 50—60 gojencev-gimnazijcev. Iz 
tega zavoda je dobila Skofija ie mnogo vrlih duhovnikov, pa tudi 
svetnih vcljakov .Mno<ji izincd njih .se odlikujejo na slovenskem 
slov.stvcnem polju. .Slicna dijaska seincnisca so bila ustanovljcna 
najvec z duhovskimi doneski tudi v Mariboru, v Gorici in v Celovcu. 

I.jubljanski kanonik dr. Jancz Go go I a (t 1HH4.) je s podporo 
dobrih Ijudij, zlasti duhovnikov, ustanovil v Ljubljani desko zavetisce 
in sirotiscc >Colles«um .Marianumt, v katerem dohiva okoli 
poldrugisto deckov telesno hrano in solski pouk v stiri-razredni 
Ijudski .soli. 

H. 

Nic manj nego za naobrazbo mladine je skrbela in se skrbi 
slovenska duliovscina za blagostanje ubozcev in zapuscenih 
bolnikov. 2.e v srednjem veku je ustanovila nekaj sirotiSc, bolnis- 
nic in gostisc za potnike. Xeugndne razmere so vecino teh dobro- 
delnih zavodov tekom let ugonohile. 

V novejsem casu so nekateri imovitejsi duhovniki zopet zrt\'o- 
vali svoje imetje v blagor trpecega Ijudstva. 2upnik v Komendi 
Peter Pavel Glavar je le-tu ustanovil bolnisnico in hiralnico, ki 



^85 

prezivlja popolno okoli 3o siroinakov. Razven teoa dobivajo iz te 
glavnice ubozni iupljani brezplacno zdravnisko pomoc in zdravila. 
Glavnica znasa sedaj okoli 240.000 gld. Ribniski dekan Icrnacij 
Holzapfel (1799 — 1868.) je zapustil svoje imetje v to svrho, da se 
sezida zavod za gluhoneme decke in deklice. Glavnica je narasla 
ze na 300.000 gld. Ravno letos se je v Ljubljani odprl ta zav-od 
kot ziva prica duhovniske clovekoljubnosti in pozrtvovalnosti. 

Omeniti nam je tudi bolnisnice usmiljenih bratov v Kandiji 
pri Novem mestu (ust. 1893.), v kateri dobiva mnogo bolnikov, zlasti 
z Dolenjskega, brezplacno zdravnisko pomoc. Pred nekaj leti je 
tranciskan Edvard Zagorec nasel toplice pri Catezu ob Savi. 

Mnogi duhovniki so naredili za posamne kraje tudi ustanove 
za ubozce. Iz obresti dobiva doloceno stevilo siromakov primerno 
denarno podporo. In takih ustanov ni maio. 

Zupnik Fr. Mihael Paglovec (f 1759. 1 je ustano\'il v Smartinu 
tuhinjskem prvo hranilnico in posojilnico, s katero je osrecil celo 
okolico, da ga Ijudstvo se sedaj hvalezno pomni. Koliko je slovenska 
duhov.scina zlasti v zadnjih letih tudi v tem pogledu storila v blagor 
ubogega Ijudstva, je sploh znano. 

Koliko pa so duhovniki sicer darovali Ijudstvu, tega opisati 
nikoli ne bo mogoce, ker so dali tako na tihem, da levica ni vedela, 
kaj je dala desnica. Mnogi so posojevali brezobrestno in koncno se 
glavnico dolznikom pustili v dar. Le en vzgled! Francisek Juliani, 
duhov'nik pri sw Jostu nad Kranjem, je posojeval dotlej, da so mu 
bili skoro vsi zupljani dolzni, a on sani ni imel nicesar. Umirajoc je 
odprl okno svoje sobice vrhu gore in dobrovoljno napravil kriz 
proti dolu rekoc: ;>Ego absolvo vos!«. . . . (Jdpustil jim je vse dol- 
gove in umrl v popolnem ubostvu. Pesnik Preseren pa je zlozil za 
njegov grobni spomenik krasen verz, vreden takega nioza. 

In koliko bi se dalo navesti se drugih slicnih vzgledov ! 

Nekateri duhovniki so nalozili glavnico, da se ustanove nove 
samostojne duhovniske sluzbe. Tako je skof Wo If ustanovil zupniji 
Suhor in Dragatus, zupnik M tiller Zabnico, zupnik Novak Velike 
Poljane ; ito so storili n. pr. Cimbas, Carman, Drear i dr. 

Tudi sv raznih strokah u m n eg a g o s p o d a i s t v a so duhovniki 
vodili slovensko Ijudstvo do blaginje. 

Sadjarstvo so gojili in pospesevaH n. pr. Fr. Pi re, ki je o tem 
napisal tudi par knjiiic, Jernej Dolzan v Suhoru je bil celo od 
vlade odlikovan z zlato svetinjo, Lovro Pin tar i dr. Pred icti 
so se nekateri lotili sviloreje, zlasti na Dolenjskem. P>oljc nego tf 



286 

jc uspci'i i^nclarsivu. /.upiuK |ancz Mcsar je v iJciiiiiju iicil kinete 
umnega sirarstva, za kar so mu Bohinjci se sedaj hvaleini. 

Dobrodelnost duliovnikov v ^rospodarskem pogledu se kazc 
navadno le v domaci iupniji. \' celoti pa je to skromno in tiho 
delo velikansketja pumena za napredek naseija naroda. 



III. 

L'meva se ob sebi, da slovenski duhovniki tudi uinetnosti 
in znanosti, zlasti pa slovstva niso zanemarjali. Vse znanstvcne 
stroke imajo med njimi odiicne zastopnike. 

Cilasba je ze v proslib stoletjih na Slovenskcm doscgla visoko 
stopnjo. V XVI. stoletju je slovel kot skladatclj Ijubljanski kanonik 
Arnold do Briick; slavni Jakob ("I alius (f Ijiqi.i jc v zatiskcm 
samostanii prejei prv'o 1,'lashcno naobrazbo. V Will, stoletju jc slo- 
venski duhovnik FranciSek Ksav. K r i i m a n postavil velicastne orglc 
V St. Florijann na Corenje-Avstrijskem. 

Preporoditeija novcjSe slovcnske glasbe sta bila duliovnika Cre- 
gorij Rihar (t 1^631 in Blai Potocnik if 1S72.1. Ugledna skla- 
dateija sta franciskana Angelik Hribar in Hugolin Sattner. .Marsi- 
kak mnci v je zlozil vikar Lu Jo\ ik F^udovernik, 

S >i .m se je bavil nadcbudni Alcksander Roblek 

(t 1884.), a je umrl v najlepSih letih. \' tej lepi stroki imamo, zai, 
le se par samoukov, n. pr Pustavrh, Dejak. 

Tern bolje pa je duhovscina z narocili podpiraJa domace umet- 
nike: slikarjc in kiparje. L'metnisko drustvo lust. 1. 1893. t je doseglo 
ze lepih uspehov in ima lepo bodocnost Oineniti nam je §e Atat. 
P u c h e r j a. ki je iziimil fotogjafovanje na steklu, in ves»:ega mehanika 
Miliaela Pe tern el a. 

Z botaniko so se bavili ze v XVIII. stol. nekateri kranjski jezuiti, 
n. pr. Wulfen, Erberg. Hohcnwart. V XIX. stoletju so zasloveli 
ko ve.sci botaniki : prof. Francisek HIadnik, iiipniki \alentin Ple- 
melj, .Simon Robic in Janez i>afer; a tujina jih bolje pozna in 
ceni nego domovina. 

Kod zgodovinar ^lovi k«iro.>iki jezuit .Nlarko Hankie (io«3— 1706. 1, 
ki je zacel dajati na svetlo obsirno zasnovano delo >Gerinania 
sacra* (1727.) in spisal mnogo drugih zgodovinskih del. 

Cerkveno zgodovino sta pisala stajerska Slovenca Caspar 
Rojko in .Matija Robic. — Blaz Kocen, stajerski rojak, je pri- 



287 

redil zelo rabljiv atlant, ki je doseg'el mnogo natiskm-. Zatiski menih 
Dizma Fl ci ri j anc i c je 1. 1744 narisal prvi zeniljuvid kranjske 
dezele. 

Jako obilno so dehdi sluvenski duhoxniki na slovenskem sli>v- 
stvenem polju. \'ecina slovenskih knjizevnikov je se vedno nied 
duhovniki. Izprva so pisali le nabozne knjig-e, pozneje so se lotili 
tudi pesnistva, leposlovja in znanstva. Ze v XVI. stoletju sta bila dva 
katoliska duhovnika sovrstnika Trubarjeva v knjizevnosti: Leonard 
Pahenekar (t 1570.) in Andrej Rezel (15S2.). Docim se protestan- 
tovski in poznejsi katoliski knjizevniki se niso zavedali svoje slo- 
venske narodnosti, se je sredi X\'III. stoletja tudi ta jela dramiti. Prvi, 
ki je poudarjal svojo slovensko narodnost, je bil avgustinski menih 
Marko Pohlin. V uvodu svoje sicer slabe slovnice (1. 1768.) daje 
duska svoji narodni zavesti, ceprav v okorni obliki, pa vendar z ognje- 
vito navdusenostjo. Ta moz je podnetil svojega redovnega tovarisa 
D. Zakotnika, da je jel nabirati nied Ijudstvom narodno blago, 
zlasti pesmi ; nagovoril je Damascana D e v a, da je zacel pisati in 
dajati na svetlo prvi slovenski casnik -^Pisanicea (1. 1779.)- -"^lavni nas 
pesniski Kolumb \'alentin \'odnik pa sam priznava, da mu je Pohlin 
»luc prizgal«, da je po njegovem bodrilu zacel pesmi zlagati. 

Pohlin in \'odnik sta bote ali nehote vzbudila lepo \Tsto 
posnemovalcev, zlasti jezikoslovcev. Med njimi nam je imenovati 
Jurija Japlj a, ki je s sotrudniki poslovenil celo sv. pismo, Fran- 
ciska Metelka, O. Gutsmana, Danjkaindr. Skof Matevz Rav- 
nikar se imenuje po pravici »oce slovenske proze«. Odlicni jeziko- 
slovci med duhovniki so se : Blaz P o t o c n i k, Ladislav H r o v a t 
in Stanislav Skrabec, katerega mnogi inienujejo »najodlicnejsega 
slovenskega jezikoslovca« v sedanji dobi. 

\'eliko zaslugo za prospeh knjizevnosti si je pridobil skof Anton 
Alojzij \\"olf, ker je zalozil veliki nemsko-slovenski (1. 1S60.) in slo- 
vensko-nemski slovar (1. 1894.). 

\'a]. ^'odniku, pesniku-duhovniku, so sledili duhovniki, n. pr. 
skof Slomsek, Fr. Svetlicic, Anton Zakelj ( »Rodoljub Ledin- 
ski«), »Cbelicarjif , Anton Oliban, zlasti pa >ljubljenec slovenskega 
naroda«, Simon Gregorcic, in razni mlajsi nadarjeni pesniki. 

Zanimanje za modroslovje sta vzbudila v zadnji dobi zlasti 
profesorja dr. Fr. Lampe in dr. A. Mahnic. 

Domaco zgodovino slovensko so proucax ali in jo proucujeju : 
Schoenleben, Hicinger, R a vn ikar - P o z en c an, Da\-. T r- 
stenjak, Parapat, Ign. Orozen, A. Kohlar. M. Slekovec iid. 



Za slovstveno zgodovino si je stekel posebnili zaslujj Jos. Mam 
s 30 zvezki >Jezicnika<. Tudi Fekonja in \'rhovnik sta napisaia 
ze marsikaj iz te stroke. 

Med leposlovci nam je oineniti zupnika Ciglerja, ki je 1. 183b. 
objavil prvo slovensko povest tSreca v nesreci.* V leposlovnem 
krof^ je mniijxi" inlajsili duhovnikov. 

Na poll tic no polje so stopili in se borili za narodne sve- 
tinje zlasti : Andrej in Gregor K i n s p i e 1 e r, Lovro 1* i n t a r, dr. I .a\ . 
Gregorec, Karol Klun, dr. Anton G regorcic, dr. Ign, ^itn ik, 
dr. Ivan Krck in drugi. Duhnvniki so probiidili slovcnski narod 
in ga organizirali. Sodclovali so pri u.stanavljanjii Oi- 
talnic in raznih gospodarskih druite\ . 

Na duhovskih ramah sloni vsa icta dru/ba 
s V. M o h o r j a z ogromnim steviloin svojih udov in 
Matica Sloven.ska ima v diiluivskih vrstah lepo 
slevilo svojih clenov. 

Kratck obris kultume^.i dci.i siovL-n.skih duliov- 
nikov nam prica, da je ta stan v vscli dobah vestno 
vrsii svojo nalogo narodu v blagor, in da si je z dlanjn 
in umom postavil •monumentum aerc perennius< ! 




/^^^ 



Komondo. 

J(iz«'f IJcnUocicS 




ANGELJ VARUH. 



IVAN ZAJC 



NA DUNAJU. 






'■in 






MISE CU TI IZAGNAT IZ KUCE! 




Crtica iz Like. 



a tko nije u nasem okolisu cuo za Kruscicu, zaselak u za- 
ledju Velebita, tamo iza pustog pazaristanskog polja, Klancu 
na zapadu! \'eli se : na kraj svijeta ! 

S ceste udarismo glihovitim putem, pa jedvice preko mo-stica, 
kuda se otace kisnica, doprijesmo do glavice u Vagancu. Tu je 
valjalo ostaviti kola has pred nekakvom potrpanicom, koja stajase 
sama o sebi; reko hi, Ijudski je domak. ()d ovuda stadosmo se 
verati pjeske koziim putem preko glavica, pa niz ponik\e, kroz 
divlJLi sikaru. Povis granja strse visoke klisi, rovoui nepogodnih 
vremena isprugane, bijele, bujnim mahum isarane. 

Na nekom sedlascu doceka nas srednji covjek, mrka oblicja, 
crnih, nemirnih ocica. Rado imirka, kao da ga sveudilj nesto paci. 
Ceka lias, veli, da nam kaze put. 

— Vidite, preko onoga tamo brijega, pa preko benta, i onda 
iza one visoke glavice dolom, pa nas eto ! 

Onda zamukne. A ja sam pomisljao na tuzitelja, pravdasa 
na glasu, staroga Adama Baricica. (Jd nedavna ga ovdje prvi put 
vidjeh pred nekoHko dana. 

Bilo to poslije podne, skoro na domak uredovanju, kad li teska 
ruka, toboz plaho, na okratke stanke grune na \rata. I ne cekajuci 
odziva, pomolio se covuljak od kojih sezdeset godina, gojan, ure- 
dan, u kicenu kuzunu. Glava mu se uleknula medju zgrbljena ramena, 
a cudna li je, da od Boga nadjes! Okrugla, van reda debela; sal'> 

SponuMi-cvioce. ^"' 



290 

pada niz misicje kao mrtvo. Isposred podhulilih. pla\kastili podoc- 
njaka vire sivkaste, sitne oci, nemirno trcpte podno rijetkih, stcti- 
njastih obrva. Na nisko Oelo naJstisila niu se pmsijeda, oStra k<>sa 
gotovo do obrva; sirok, klinast nos tesko se i soptljivo ra/duhava 
povis debelih, izvaljenih usana, te gotovo poklapa kustravi brk. 
Usta mu zijaju, pa pokazuju sitne, crnkaste zube. Neobicna zaista 
pojava u zornoin tickume svijetu! 

— Hvaljcn Isus! — poklonio mi se toboz covjek, klonuv gla- 
vom posvema na prsi, pa ju mucno opet popridignuo, nekud na 
krivo. Pri torn imi se na lieu pokazao izrazaj neprilicne trpnje. I 
umah na to oJrijesio brzu besjedu, oporim, krijcstavim glasom, kao 
da se rdjava pila zareziva u suho, zilavo drvo. 

— U mene se dogndilo veliko zlo ! Vei petnaest godina uzivani 
kosanicii u strani i njcgunjcm je. AI sad se cto vratio snahin sin iz 
vojacije, te na silu da mi ju otme! Da ne uinakoh, odsijcce mi 
glavu sjekirom kd piletu!... Gonio sam se ja i s njegovim ocem, 
komisija tri put izlazila, slavni je sud mcni dosuJio. |a trazim, ncka 
siavni sud s mjcsta izidje na >instanciju4 krivca. Smetanjc posjeda, 
pa neka svjedoci na lieu mjesta dokazu. doklc je moj zadnji posjed! 

I ne da odusiti, van s mjcsta komisija! 

Has sam cudan znati, o sto li se popravdaSe ti tvrdi gnrstaci ! 

Iz dubokc prodoline stupismo na jednom na dogled maiome 
gorskome poljicu. Uz obronak puklo nevcliko jezcrce ; na rubu mu 
mlinica. Dva tocka veselo se vrte i zivo odsijcvaju o suncu, sto no 
jako udaralo sa zagasito-modra neba, cista, bez oblacka. Niz dolinu 
icce potocic poput srebrna taljiva, pogdjegdju tek osjenjen sjcnkom 
narijetka vrbinja. Po rubu doline bjelasa se nekoliko razdalekih 
domova. 

— Evo vidite! — ozove se najednom pratnik, kad smo ved 
stigli na domak mlinu. — Ovo jezero uvijek ima vode ; nigda ne 
presusi. Svi izvori u okolo presuse, a ovo nikada ! Samo je red* 
presusilo, kad je ono bilo u Italiji, i onda, kad u Uosiii. Znate, kad 
je rat, onda presusi. 

— A zasto onda presusi ? 

— E a tako, presusi . . . Kad god je rat! A da vam bas 
pravo kazem, — svrne istim glasom na drugo, — nisu ga marili 
goniti rad toga; prav je Adam bas ovdje , kao Bog na nebu! 
Reel je pravo po dusi ; a i sami cete vidjeti. 

Da ne budem nikada vidio ! 

• red — jed:in dan. Tako se broji i 2 reda itd. 



2qi 

Dolinjak neki, na pola krs! Nesto trave i bujadi , dva tri 
naviljka. Okupilo se naroda, da motri, u dvije hrpe. Pozdravise 
nijemo, sinijerno. AH istom sto se tuzba pr(jcitala, puce zaglusna 
pravda. 

— Nije istina! — vice visoka iena, mrsava, ostrih, plamenih 
ociju, snaha Adamova. 

— Jest, istina ! — sikne Adam. — Al nije mi ni do te vlati 
nastora, nego javno nasilje, sto mi ga cinite! Javno nasilje, slavni 
Slide ! Snaha moja eto zakipiia, skupa sa sinom, pa da ce me ziva 
na roglje nabosti. A moje evo pravo ! — Evo od ovuda, slavni 
sude, — i stupne petom — tvrd kamen, nego ga iskopase ! Tu smo 
se ja i moj brat dijelili ! — pa sve dovde, — evo ! — s ovu stran 
parcele moje, s onu njegovo ! 

I starac pognutih ledja zivo trcka po »parceli«, mota rukama 
i zagkisno vice. 

— Pa se sve malo po malo primicali, i sad eto ti, Boze ! sve 
je njihovo! 

— A tko je lane tude kosio ? — vikne onisko, plecato momce, 
garava i ostra lica, tvrdo zafrknutih brcica. Bio to onaj isti sinovac, 
sto da je htio Adamu odsjeci glavu sjekirom, ko piletu. 

— Sto ti znas ? Bio si pod puskoni. 

— A pred cetiri godine, gle, kosio sam ja! 

— E, ne ces tako, sinovce! Nisam ja za badava zvao slavni 
sud za javno nasilje ! 

— A lane je kosio Mile! — vikne snaha. 

Momcic od kojih sestnaest godina skoci na srijedu, pa ce zvon- 
kim glasom, grunuv tvrdo sakom u prsa : 
• — Jest, ja sam kosio ! 

— Da, taj tvoj sin, .sto veli, da ce me zaklat, ko kozlica! 

— Lazes, strice ! — skoci mali. — A pa bas, mala steta i za te ! 
\'idilo se, da se momcic dobro uci pravdaskoj vjestini. 

■ — ^ Eto vidite, slavni sude ! — sikne Adam. — Porusili mi i 
sazegli plot, groze se ubojstvom, potvaraju me, da sam im ukrao 
tri jasenka! A kci joj vice, da ce mi mise izagnai iz kuce ! 

— §to si dobar, odavna ti ne bi bilo traga na ognjistu, van 
pusto bucaliste! — oglasi se iz hrpe mlada zenska, prekrstenih na 
grudima ruku. — Sto nam otimljes nase ? 

— • Ne otimljem ja. Sud mi vec jednom dosudio, slavni sud! 

— Po krivom svjedoku ! — skoci snaha. — Na smrtnom krc- 
vetu kazao ti brat: — Marko Radosevic krivo se prisegao za nasu 



292 

zemlju, i kako pravo, tak<) bilo zdravo ! Pa je i poginun kan pasce 
na rudini! 

— A tko mu je kriv, van \'jetar s vase stram 

— jest! Ne ubijamo mi, ne^jo vi, zlotvori! — sku..i sinovac. — 
Ubili ste nam i oca! Nije on umro od bozje strane, nego <iJ v.iiili 
udaraca. Godinu dana pljuvao je krv s vale ruke! 

Jedva Jedvice utisam buku, pa tu u nagadjanje. Sve se cinili>, 
da bi taj dolinjak s nckadasnje davne nagodbe spadao na pola. 

S toga stadoh nagovar;iti, neka ga prepolove po duljini, pa 
razdijcle. Obje stranke zaiutiSe caskom. Konacno ie se oglasiti 
sinovac Pilip. 

— Pa neka nosi. bezdusnik, i tu polovicu! 

Adam joite Suti. Ocevidno, predomisljava se. Al u taj cas ozove 
se o^tar klik : 

— Ne dam j.i, ja };.n.irii» F'ilip, sto mu drago! Ne zaborav- 
Ijam ja, tku mi oca u grob spravin ! Kj. stride, cek.«i, nij** se joSte 
medju nama svrSilo! 

To se oglasila sinovka. Nasilaii, ncajan bm to klik. .Miujinj 
je celjade, sktadna tanmoputa lica. ali poglcda o^tra, nckuda zioguka. 
Crno-zagasite oci svijetle joj se divljim, p<idmuklim sjajem kroz 
duge, guste trepavice, kojima sveudilj ponice, kao da se zaca po- 
gledati covjeku u lice ra\Tio i Siroko. 

— Mani se besjede, icnska glavo, dok muski govore! — ukorim ju. 

— Pa i neka je muski, al muski ne zbori. A ja sam starija ; 
znara, §to ni on ne zna! 

— Da si dobra, ve(i bi se bila i udala! — kroz zube tie Adam, 
— Ova vam, slavni sude, odbila ved tri prosca, viljenica! 

— Briga te za to! Udat du se, kad mi oca otkupiS, sto si ga 
skoncao, krvnice! 

— A kako to on tebi oca skoncao? 

— Nebozi! Pijani poklepusali se! — ozove se stara zencica 
dobrodusna lica. — Dvije godine pred njegovu smrt! I poslije toga 
on bio zdrav i ziv, pa sad to ona toboz tjera! 

Pa kao da joj je mrsko, sto se oglasila, od neprilike prevuce 
dianom preko lica i pogleda na stranu. 

— E nije to tako, strinn! — Skoncao ga, pa ce tako i dalje. 
Vidjet cete! 

— A zasto ga skoncao ? — upitam. 

— A zasto nam otimlje zemlju, zasto nas goni i progoni? 
Eto, zasto I 



293 

Ovaj put omjeri me dje\'ojka punim pogledom ravno u lice. 
Na cijelom njenom oblicju odrazivao se izraz teske trpnje. Iskrave 
oci uokvirile se u dubok, taman kolut; izmedju bujnih obrva pre- 
plice se jaka crta u dubok rez, pa se naglo gubi u namrstenu celu. 
Krupne, rumenkaste usne ovijaju jedn ako ostre, zalobite crte. fak, 
ravan nos podrhtava strastveno, nasilno. Caskom pogleda, pa opet 
ponikne ocima, zadrhta i trgne se. Onda se protura kroz hrpu, uduhe 
prste u kose, uzvine glavom, zarida i zaniakne u gustaru. 

— Viljenica! — zagunda Adam. 

— Ti si joj to kriv, krvoloce ! — usplamti snaha . . . Njoj i 
svima nama ! 

— Ti, ti, vukodlace stari! — zanese se i Pilip. 

I opet zaglusna buka. O nagodbi vise ni govora. — U toj 
nemirnoj raboti jedva se dalo ustanoviti cin, pa se odgodilo rociste 
za preslusanje mnogobrojnih svjedoka. 



Na kolima kocijas, >>hrkonja Mile«, drijema. Poslen je on, pa 
ga omajila duga dokolica . . . Uzesmo nesto zalagati, mirno, osamno, 
pod vedrim nebom, pa da onda na brzo krenemo ... U to se na- 
jednom pod strehom kucice pojavi zena kojih cetrdeset i nekoliko 
godina, veoma mrsava, puti crnomanjaste, zutkasto-blijeda prisjaja, 
u same dronjke odjevena. Prosijedi cuperci kose spuzii joj se niz 
celo ; erne oci sjaju joj zivo, nekuda bolesnicki. Prekrstikt ruke na 
prsima, pa motri svijet cudno spokojnim, dobrocudnim licem. S obje 
strane priklonile joj se uz skute dvije djevojcice, od kojih deset, pa 
sedam godina. Zakvacile cvrsto suhim prsticima iskuljicanu joj suknju. 
Nevidno, necujno pojavilo se to drustvo iz zalosna doma slamena 
krova, odavno prognjila. Dvoriste bez ograde, pusta tratina obrasla 
ga sve do kuce ; od vratiju tek uzahan utrenik vodi do ceste. 

Mladja djevojcica u samoj kosuljici, do crna zamusanoj, a 
na starijoj neki modni, preprostran haljincic narancaste boje, — 
isprosen. S\-e troje najednom upiljik:) u me svoje izvjedljive, mirne 
poglede. Samo starija djevojcica zamahuje predugackim rukavom, 
hoteci ga uskladiti, pa spokojno, zadovoljno siijeze rucicu na 
uleknut zeludac. 

Smelo me to nijemo drustvo. Ne uziva se olatko, kad te do- 
hvaca gkadan pogled . . . \'ec se naklanjalo predvccerje; red bi bio, 
da se u domu vari vecera. A unuti-a mracno ! 

— A .sta ti, planinko, stojis prekrstenih ruku ? Kuda ti vcccra ? 



294 

Zena se pomakne. Licem joj mune lai^asan, prijc;;"i.iii Miiijesak. 

— U nas se ne vecera. 

— Pa kako to prespavate? 

— Eh, lako bi bilo za vecerii, kad bi bilo i uzine. 

— \i uzine ? 

— \i rucka ni uzine ! Kad tko sto udijeli, jede se, — rastu- 
maci iena i nekako zestoko zavrati rukavora preku lica. 

— Pa tako vi onda redom gladujete. 

— Kako Bog hoce! 

C^udan znati, udjoh u kutu. Zahlapio me gust zapali po cadji 
i vlainoj, kiselastoj gnjilezi. Kraj ognjista, na tlu u cetvrt nabijena 
kamenja, strsi kup prekrsena tnija; ocevidno ni sjckire nemaju, pa 
etc nigdje ni kojeg drugog orudja ni posudja. 

Druga pola kuie odaja je. Tu je uza zid utvrdjen Sirok >krevett 
od slupanih dasaka. Na lezaju od slame nekoliko ogavnih krpa, a 
na kt)lticu povi.se visi pur suknenili dronjaka. Gle, i crijep <>d vrca 
eto na tlu; jedva se i nazire o svjetlu, Sto no camno prodire kroz 
zacadjalo, puklo stakalce. zazbukano preko male luknjice na duvaru. 

Uniaknem na zrak. Grustilo mi •;<• t <<'\ -imr il.t k;ii> da 6u se 
zagusiti. 

— Koliko djece u tebe ? 

— Kvo, sto vidite, dvije siri'te, ijosjcdni «>d cetrnacst godina. 
Smilovao joj se gospodin plovan, pa ju uzeo za cobanicu svojoj kravici. 

— A imas li sto zemlje ? 

— Evo to do one ograde. 

Pokaza na oranje kraj dvorista od kojih sto koraka duljine, a 
pedeset sirine. 

— I nista vise ? 

— Aja! 

— Pa kako to? Bila si u zadruzi. 

— Bila. 

— Pa kuda zemija? Zadruga ne smije preko mjere nistiti. 

— Hb, to su sve oni dobro upravili . . . s nekakovim kontra- 
tima. Pokojni muz pijanac, pa lako bilo s njime. Eto, to ostalo. 

— Pa obradjujes ? 

— Rugate se, gospodine ! A cime ? — Uzmem svake godine 
od komsije dva malica jecma, pa to ti je sve ! 

— Kad ti umr'o muz? 

— Ima ve6, — e borne ! — cetiri godine. .Smrznuo se kraj 
ceste, bas o Boiicu. 



295 

Sta da i pitam dalje ? 

— A vi ste, veseli, — sad ce ona, — bili tamo kod staroga, 
KnJre, advokata ! 

— Adama ? 

— A da! 

Zena se sagne, kao da hi mi rada u uho prisapnuti, pa ce pti- 
tihanim glasom, tohoze da je kocijas i pisar ne cuju. 

— To vam je onaj kamatlija, sto mi muza opijao i komad po 
komad zemlje sebi prihrao. A sad ni da bi mi dobacio koricu kruhal 
Pa jos se kao neki rodjaci zovemo. 

Lice joj se namrsti, oci zasijevnu. Stupi knrak blize, pa ce 
glasnije, podmuklo : 

— Nego i na njega ce pravda bozja. Jos i prije Bozica. pazite, 
sto vam kazem ! Crn nui osvanuo, da Bog da ! 

Njene rijeci zajecile iznenada i utilinule poput kamena, sto se 
s vlastite tezine odvali sa strme brine i sunovrati u vodu. Zapljusne 
mirnom razinom podmukli sudar. i sve utihne, same sto se jos pu- 
cina necujno valjuska. 

Zena se opet mirno prisloni pod strehu, i opet sve troje spo- 
kojno upirii svoj odani pogled na mene, na nasa kola. 

Pokupim iivez, te dodam ieni zamotuljak i ostatak vina. (Jna 
sve pribere na njedra i nepomicno pridrzi. Tek djecica drugom, 
slobodnom rucicom plaho vuckaju majku za rukave. 

Po okrajku polja vec zivo zaplamtile vecernje luci : doba vc- 
cere, pa pocitka. »Brkonja« sporo, vaznij priprema oko k(jnja . . . 
\'edro jesensko predvecerje naglo zagaslo. Zrakom se pmlilo 
zabljestivo svjetlo sa zapada, te se iivo odraziva s rubd tmurna 
oblaka, sto se iznenada stvorio posred neba. S istoka se nebiste 
zamutilo niaglenom koprenom; gotovo ne razpoznajes na njem reza 
sive gore. — Dalekim pi)ljem tamo prema Zitniku zjanula tanma, 
bajnovita pustos ; tek neki.iliko istosmijernih pruga V(jde po jarcima 
carobno se, tajanstveno svijetli ocjelnim sjajem. Pogdjegdje crta 
se o nje ponosna krosnja osanma hrasta, vlasovito, vizkisto granje 
po koje breze . . . Xekoliko zakasnjdih vrana preprhava sporo na 
odalje leziste. Iza troma ma.ska crnih im krila pricinja se, kao da 
je najednom i prije reda zavladao posvemasnji sumrak. I svijetle 
pruge na polju zapazahu se sada istom kao iagani pramovi prve 
nocne magle. 

Selom muklo zalajava pascad ; iz podaljega ozivlju se stada, 
pa pu koji ostri zvizduk i ziv cobanceta : 



296 

— Iva! 

Nitko mil se ne odazove. 

— O, — o, — Iva! 

— O, — o, — oj ! — odazove se zbilja iz podaleka. 
Najednum tamo negdje u glavici mlado. djctinjo grlo djevo- 

jacko iz sviju poramica zadreci pjesmicu, — cini se od stralia, 5to 
je, plaho zakasnilo. A umah za njom s istoga mjesta zivo zajeci 
ovnujska klepka. 

I caskom nasta mir, dok nasi konji ne povukose. Bronce snaino 
zazvecise . . . U sumraku se jedN'a raspoznaje sirotna lirpa, podnimiv 
ruke pod pazuhe, da se grije vlastitom toplinom. 

— S Bogom posli, gospodine I — dovikne zcna toplim, odanim 
glasom, a i mladjarija se ojunaci, — valjda, sto je bio mrak! — pa se 
i do dva srebma glasida ozovnu : 

— Bog! 

— Bog! Bog! 

Kako slavno sjaji i titra vecemjica povis Velebita u krasnoj, 
bajnoj nodi! Lagodno li je putovati, hrliti naprijed iza ovako tiizne 
slike u zaledju! 



U predvecerje travanjskoga dana, pred L'skrs. u prvi prosnutak 
zelena proljcda, plaha padaia kisica. Njezna modrina neba po 
gdjegdje izmedju oblib, zbijenih oblaka pouzdano navijesta skori car 
proljetne dragote. — Uzdiih mrtav; siblje irepelji tek pod udarom 
kise; orosene mace na topolama ukraj ceste svjetlucaju sivkastim, 
staklenastim sjajem. Sa zapada se kroz oblacnu koprenu slabo od- 
sijeva zadnji sijerak zamirudcija sunca. Na caske cvrkutne po koja 
ptiOica naJ leiistem. — Samocom cestovne aleje najednoin zatap- 
taju teski, praviini koraci. Oruznici yode zensko celjade, bosonogo, 
cunjavo. Upoznah umah onu sirotu zenu s kruscidkoga puta. \'ode 
ju u zatvor rad paleza . . . Predprosle nodi izgorjela Adamu liari- 
cicu stala, sprzilo se blago ; za malo da nije i cobance zaglavilo 
u vatri i kuca planula. 

— Pa jesi li? 

2ena se osmjehne ni zaiobno, ni prijekorno. \a lieu joj ne 
trepne ni drhtaj, oci joj mirne, spokojne. Pa odgovori glasom skrom- 
nim, neliajnim: 

— Nisam! Evo me pravu gone! 

— Pa bas nisi? 



297 



Eto kan da nuicke 



— A da i jesam, ne hi mi ni iao bilo ! 
Sjetih se one njene kletve pred kucoin. 

priznaje, — pomislim. 

U to ce vodja ophodje: 

— bta hasni tajiti, kad joj u kuci nadjosmo kudelje i petro- 
leja. Al taji ortake . . . Stari Adam sumnja i na t^inovku; sve ce 
se to malo po malo sloiiti. 

— Na Katu ? — vikne zena. — Ne ce, ne ce, psina stara ! Ja sam 
zapalila, ja sama, i imala sam zasto ! A ovaj put ne ce mu ta svijeca 
upaliti, ne ce mu, ne, sinovka u vucije ralje ! TraiJ-ajte slobodno, ne 
cete nista natra^ati ! 

I opet phmula zena, kao ono pred kucom, navijestajuci Kudri 
crn Bozic. Iz ociju plamtila joj neobuzdi\-a mrznja i odvaznost. 

— A djecica ti ? 

— Sirok je svijet, a jedan obi-ok manje ! 

— A Bog? 

— Dobar je Bog! Sve je po njegovoj voiji. (Jn Ijubi nejake 
bolje, nego li jake ! 

Dakle im je ipak dogrustilo tamo u Kruscici, 
bore pr(.)tiv bijesa seoskoga silnika ! Nit popusta 
on, nit se pokucuju oni. Tesko je zaista tamo, 
gdje se lomi bijes o tupocu, gdje no ima dom, u 
koni se svu godinu ni jednog dana ne pali ve- 
cernja Inc. 

Tuzno mi bilo pri srcu, gledajuci, kako ju 
pognase dalje, te bosonoga, gladna, — tapka po 
blatnoj cesti do pod krov krutog popravilista. 
Izrazito se utiskivale u blato stope jadne sirote, sto 
ju pokrenula mrznja iz bijednog domka. 

Al na domu ipak Ijube ju sirote, — placu, 
i plakat ce jos dugo i dugo. Za to sam se 



ja razalio s te napustene ljuba\-i njene 



d;: 



i se ravno 




'criusic. 



Josip Drazenoric. 




GLAZBA i: l)jAK()VA(.I\()J I^ISKIIMJI. 



piicku na.su glazbu najznamcnitiji je dio ciele nase otacbinc 

-- Jjakovacka hiskupija u sada.snjem svoni opse^jii ; t»j je nastalo 

^ " -' lie samo najvi.se najljep.sili lirskih puckih pjesama, nejjo su 
se ovdje i najizrazitije ustanovile i usavr.sile osebine hrvat.ske narodnc 
glazbe. Tradicionalna pravila, kojih se drzi hrvatski piik stvaraju«ii 
nielodijc, u.srcdntocila .sii se upravo ii toin krajii Slavonije. Zato j;a i 
mozenio naz\ ati punim pravoni : zaklunisle hrvatskc narodnc glazbe. 

To zakloniste siie po prilici od potoka Orljave uzduz Save 
do Zemuna, a od Orljave prieko do Drave, uzduz Drave i Dunava 
do Slankamena. ubrojivsi amo i ono nekoliko zupa kraj Drave, knje 
spadaju pecujsknj, i one, koje spadaju zagrebackoj biskiipiji. U dugo- 
Ijastom i nepravilnom torn cetverokutu nalaze se najbolji i najobda- 
rcniji pucki pjevaci, gajdasi, tanburasi i guslari. .Mekoputan taj narod 
vesele cudi ^.ivio je nekoci u prilicnoni blagostanju i bczbrizno, jer niu 
je bila postojbina od naravi bogato obdarena. Imajuci uz to i pjes- 
nicki i glazbeni stvaralacki dar, gajio je od vajkada pjevanje i instru- 
mentalnu glazbu vise, nego u ma kojem kraju nase otacbine. 

AH ne samo da je prosti puk ishitrio mnozinu pjesama i mno- 
zinu melodija liepoga kroja, nego ga je u torn poslu potpomagala 
i gospodska klasa, a to ne samo gospoda hrvatskog porietla, nego 
i doseljenici. Ovi posljednji zavoli.se melodije nasih pjesama tako, 
da su ih stali pjevati vec onda, kada jos nisu ni pravo razumjeli 
teksta till pjesama, jer nisu jo.ste dosta vjcsti bili hrvatskomu jeziku. 

Kada su morali Turci na izmaku XVII. vieka (god. 1699.) osta- 
viti Slavoniiii, nije tu bilo, kako inace nije ni moylo biti, ni jednoga 



299 

glazheno naobrazena covjeka, koji hi htio i umio uglazhiti lirvatsku 
kojii pjesmu No ako i valja inace zaliti, kada nema u knjoj zeniiji 
strucno naobrazenih glazbenika, to je ipak bilii taJasnje ponianjkanje 
takovih umjetnika za nasu narodnu glazbu gotova sreca; jei' da 
je iza oslobodjenja Slavonije bilo u torn nasem pje\"Ogaju strucno 
naobrazenih komponista, oni bi bez dvojbe sirili nazore i tendencije 
tudje skole, te svoje pjesme uglazbili u tudjem duhu i po tudjem 
ukiisu. Izim toga ne bi imala nasa neglazbena gospoda tolike srca- 
nosti, da bi se usudila bila pred autoritetom strucnog komponiste 
isliitriti nielodije onako, kako su se pi.ijavile u hrvatsknj dusi imprcT- 
vizatora. Ne imajuci tada u Slavoniji takvih autoriteta, osokolise se 
gospoda, doduse neghizbena, te su spjevaki i melodizovaki pjesme 
u duhu i po glazbenom ukusu prostoga hrvatskoga puka. l^a talvO 
su nastale iiepe nase slavonske \-aroske pjesme, koje su bile 
ugladjenije i savrsenije od puckili, ali zato ipak hrvatske. 

Bilo je dakalio i takvih gospodskih improvizatora, koji su kat- 
kada zaaosili u svojim melodijama na njemacku, kao sto je opet 
bilo u puku pjevaca, koji su natezali svoje melodije na tursku zicu. 
U gospodskoj klasi bilo je naime Ijudi, sto domacih, sto stranih, 
kojiin se je i neliotice priliepila tudja glazbena tradicija, kada su u 
inozemstvu ucili razne nauke. Puk KSlax'onije pakij, koji je dosta 
dugo stenjao pod turskim jarmoin, primio je miiom ili silom turske 
rieci u svoj jezik i arapsko-tursk(.)g elementa u s\'i>ju glazbu. Ali 
poslije odlaska Turalia otresao se puk sve vise i vise turcizma, te 
povratio hrvatskomu izvoru. Ono glazbeno, sto je ostalo od Turaka, i 
sto su donieli ili stvorili njemacki doseljenici, prekrojio je hrvatski puk 
tako, da je u tim tudjim melodijama jed\"a poznati tudje im purietlo. 
Pa i u t(_im poslu pomagala je puku gospodska klasa hrvatska. 

Mnoge i mnoge melodije nasih varoskih popievaka (a ove po- 
tjeeu sve od neglazbene gospode) tako su cisto hrvatske, te imadu 
cesto puta u jednoj jeditoj melodiji ti.ilikih osebina hrwitske glazbe, 
da bi covjek mislio, e je doticui improvizator strucno proucavao 
osebine nase glazbe. Nije tu mjesto, da nabrajam mnogo tak\ih 
popievaka, ali primjeru za volju spomenut cu bar ove iz no\ ijega 
vremena i poznatije : »Tanburica sitnim glasom ud.irase , 'Na lie\(>j 
strani kraj srca«, »Neveselo srce moje*, "Od sad vise draga , 
»Sjecas li se onog sata <, »Kud pogledam, svud je tama , »Sva se 
gora listom sasta«, :>Da znas pravo, srce nioje , olvadi tebe ja na 
kocku stavio sam« i sto drugih. 

Radeci tako na narodno-glazbennm pnlju j-^uk i kaputasi Sla- 



ioo 

vonije u jednom smjeru, postadose sricmske n;i5e melodije po formi 
i po dikciji sve savrsenije, te su se brzo razlie^ale po cieloj nasoj 
otacbini i u susjednim zeniljama. Dosao ti u D.ilmaciiu, u Istrii, u 
gomju F^rvatsku, ili u Kranjsku, 5tajersku, I'ljarsku, Srhiju . . . 
sviigdje <ies cuti pjevati sricmske popievke, .sto pucke, 5to varoske. 
§ire ih vojnici, radnici i drugi Ijudi. koji su neko vrieme iivjeli u 
Slavoniji, a tada <>tisli u spomenutc krajcvc ili zcinlje. 

No moram nainah ovdje primictiti, da ne valja ra/umievati pod 
sriemskitn popievkama koje po svietu kolaju pod tiin iine- 
nom — i one, koje potjecu od kojejja po rodu srpskotj pjevaca iz 
Srieina, jer melodije tih pnpievaka, naroOito puckih. iniadu posehan 
biljefj, naime |»ravosla\ no-crkveni, te nisu tako dotjeranc, rcybi 
glazbeno inteligentne, kako su one, §to potjecu od kojega katolic- 
koga • 'ta. 

\^ icki puk djakovackc biskupije, kako gospoda 5tuju 

njihove pjesme i nacin njihova hrvatskog pjevanja, poceo se on 
sve viSe pouzdavati u gospodsku klasu, te se prema ovoj i u to- 
liko zahvalnim pokazao. sto je prisvojio popievke, koje potjecu od 
kojcga rodoljubiva kaputaiia. Prosti puk Slavonije pjevao je zanosom 
ilirskc nase davorije: »Jos Hrvatska nij' propala*, >Mi smo bra<5o 
ilirskoj; roda«, >Nosim zdravu misicut, >Bubanj silno budi« . . . , a 
pjeva i novije popievke: 'Ti veC spavas. Wilko iiii>ia«. »<)i. ti vilo 
Velcbita<, >Glasna jasna< . . . i druge. 

Takvo su>retanje jednih prema druginia ne ties nigdje nad. 
Gospoda neglazbena ili glazbeno naobrazenib drugih krajeva obicno 
motre prickim okom pucke popievke kao nesto niskog, prostackog. 
All radi toga ne mari ni puk za popievke kaputasa. Tako prinije- 
rice ne bi puk oko Zagreba — ali u okrugu od vise milja — pod 
niposto pjevao na svojim sastancima, u berbi, na prelu ili u puckim 
svecanostima druge pjesme, nego one, §to potjecu ravno od puka. 
Popievke, koje uci ta mladez u skoli pjevati, ne de — ostavljajuci 
skolu — nikada primiti u svoj domaci repertoir. E dakako! Kako 
ti nieni, tako ja tebi bilo za ognjilol 

Zajednicki rad puka i gospodske klase Slavonije imao je po- 
sljedicu, da se nigdje nisu pucke popievke onoliko dotjerale, koliko 
ovdje, te da varoske popievke drugih krajeva nasi- otaObine ne disu 
dubom puckih melodija. 

To pako ide ne samo svjetovne popievke, nego i one crkvene, 
koje pjeva puk djakovaCke biskupije u crkvi, na procesijama ili kod 
kuce u ici vecih blagdana. X'eJiki dio tih crkvenih i naboznih po- 



■ 30I 

pievaka, narocito bozicnih, potjece od samoga puka ili nd sei.iskih 
orguljasa, za koje se nije moglo reci u prijasnje duba, da su bili 
glazbeno naobraieni. AH to se nioze tvrditi, da su i ti orguljasi 
cutili hrvatski, i to samo hrvatski, jer nisu uplivisani ni (.)d ma koje 
tudje glazbe. S toga imade i ta vrst crkvenih popie\'alia djakovacke 
biskupije skroz hrvatski karakter. Pa tako je uobicajio hrvatski 
narod i u crkvi hrvatske melodije, ne bi li ih crkva autorizovaka, 
posvetika. 

Sredista glazbenoga rada Skivonije bila su tada : Hjakovo, 
Brod na Savi, Pozega, Osiek i X'ukovar. 

Sto i tko je radio u Djakovu na glazbeno-n ar o dn o m polju, 
pravo ne znamo, jer nam nije nitko biljezio imena onih improvi- 
zatora varoskih pjesama, koji su tu zivjeli. Ali da ih je i u Djakovu 
bilo, svjedoci nam usmena predaja, koja tvrdi, da su popievke 
sTanburica sitnim glasom> , >Xa lievoj strani;. i neke druge nikle 
bas u Djakovu. 

I o glazbenom radu u crkvi nema obilnih podataka, te cu zato 
evo sve ono iznieti, do cega sam doci mogao. Neka kasniji koji 
pisac nadopuni, sto je ovdje manjkavo. 

U vrieme Turaka nije bilo u I")jakovu krscanskoga hrama, a niti 
su imali po sv. Ocu papi imetiovani djakovacki biskupi stalna pre- 
bivalista, nego su stanovali sad ovdje, sad ondje, uceci i tjeseci 
lirvatski krscanski narod. Istoni kada su bili Turci izagnani iz Skivo- 
nije, nastanise se biskupi u Djakovu. 

Biskup Juraj Patacic (biskup od god. 1703. do 1716.) uzdigao 
je malu katedralu i to na istom onom mjestu, gdje je stajao prije 
turske invazije hram sv. Petra, koji su hram Turci porusili. Tu je 
katedraki povecao i poljepsao biskup Petar Bakic (biskup od go- 
dine 1710. — 1749.), te obratio tursku dzamiju u Djakovu u krscanslai 
crkvu, koja je sada zup)na crkva. Nema sumnje, da je biskup Bakic 
nabavio za svoju stolnu crkvu i orgulje te namjestio i organista; a 
nema sumnje ni o tom, da su klerici djakovackog sjemeni.sta ucili 
pjevati po kajdama liturgicne pjesme. 

Od svih djakovackih biskupa proslih vremena najvise je mario 
za glazbu biskup Antun Mandic (biskup od godine iXofx^iSi^.t, 
rodom Pozezanin. Jer kako je postao biskupom, osnovao je za kate- 
dralu crkveni glazbeni zbor, sastojecn se od pjevaca (koralista), pje- 
vacica i glazbara, te je imenovao Mozartova surjaka Jakoba llei- 
bel-a regentom-chori i kapelnikoni crkvenoga glazbenoga zbora. 

Da je bilo i pjevacica i glazbara u tom zboru, svjedoce nam 



302 

figuralne glazbene niise, koje je Heihel u Djakovu komponovao /a 
mjesovid zbor (discant, alt, tenor i has) uz pratnju orkestra i 
orgulja. Heihel bio je reg[ens-chori od <;od. 1806. do god. 1826., te 
je u Djakovu i umro i tamo pokopan. Komponovao je mnogo glaz- 
benih misa i druge crkvene gla/botvorine, od kojih nam je u ruko- 
pisu sacuvano 16 komada. Uz to biljeiio je i narodne nase melodije, 
jer su se njemu osobito svidjale. Ta njegova zbirka. za koju zna- 
demo, da je postojala. izyinula je, ili je ney;dje sakrita. Na svojim 
kompozicijama potpisivao se on cas H e i b e 1, cas H e u b 1 ili H a y b 1. 
Poslije njegove smrti (god 1826.) otisia je njegova zena Sofija, 
najmladja sestra Mozartova, u Salzburg k svojoj starijoj sestri K o n- 
stanci. U Salzburgu prisustvovala je Sofija godine 1842. otkrii^u 
Mozartova spomenika, a umria je godine 1843. u osamdeset i tredoj 
godini svoga zivota. 

U drugom sredi.stu narodne nam glazbe: uBroduna Savi 
puno se pjevali), a bile je tu 5to puckih, 5to gospodskih vrsnih pjc- 
vaca i improvizatora Najvise se brinuo za pucke i varoske pjesme 
onoga kraja brodski trgovac Andrija Antim Br lie. On je sabrao 
pa i sam napisao najobljubljenije tadasnje pjesme, te je imao 
jos godine 1760. prilicno opseznu takvu zbirku. Sin njegov Ignjat 
Vjekoslav Brli<i (rodio se godine 1705) nastavio je to sabiranje. 
pokupiv pisane pjesmarice brudskih momaka i djevojaka , pa i 
takve, koje su pisali inteligentni Ijudi. Ignjat Vjekoslav bio je lite- 
rarno naobrazen covjek, svrsio je latinske skole, te je u miadosti 
svojoj uCio i po kajdama svirati u riautu. On se litio posvema po- 
svetiti nauci, ali je morao po ocevoj zeiji preuzeti i dalje voditi 
ocevu trgovinu. IspunivSi Ignjat ocevu volju, ipak se bavio i lite- 
raturom : sastavio je hrvatsko-njeniacku gramatiku. koju je stampom 
izdao, a isto taku sastavio je i objtlodaniu kalcnJare i drugo sta, 
te je bio i gradskini viednikom. Onim pjesmaricama, koje je stari 
Brli(* sabrao, i koje se i sada nalaze u Brlidevoj obiteljskoj knjiz- 
nici, okoristio se i VukKaradiid, samo sto je originalne pucke 
pjesme onoga kraja po svom obicaju preradio. Ignjat Vjekoslav 
Brlic brinuo se jos i za drugu neku pjesmaricu, naime za takovu, 
u kojoj hi bile i melodije doticnih pjesama kajdama zabiljezene. 
Da li je Ignjat te melodije sam ukajdio ili tko drugi, ne znamo iz- 
vjesno. Ja sa svoje strane mislim, da je onih 65 melodija te zbirke 
ukajdio beogradski knjazevski kapelnik Josip Slezinger, a Brlid 
da ih je samo prepisao, ako je naime to njegov rukopis, ali obitelj 
Brlideva misli, da ih je ukajdio po zivom pievu sam Ignjat. 



303 

Brodjanina I vana \' e 1 i k a n o v i c a, franje vca ( rudii > se p;odine 
1723.), vise je zanimala crkvena, nego li svjetovna glazha, te je na- 
pisac) u svom djelu »Upucenja katolicanska- (stampano giij 1788.11 
Osieku) dvije raspravice, prvu : »(3 pivanju i civnikah' ((.irguljania), 
t. j. kako valja u crkvi pjevati i orguljati, a drugu »() \-elikih ili 
pi\anil: niisa&. Sudeci po prvoj razpravi bile su t.ida u crkvi fra- 
njevaca u Brodu orgulje. 

Za crkvenu ghizbu hio je veoma zaskizan otac Marijaa Jaic 
(rodio se u Brodu godine IJ^)^-)- ^-^n je sabirao pucke crkvene pu- 
pievke, sto u brodskoj, sto u vukovarskoj okolici, kada je tamo 
bio stranoni gimn. profesorom, strauom gvardijanom franje vackog 
samostana. Nabozne te pucke popievke preradio je Jaic pnnesto, 
da budu prikladne za crkvena porabu, te ih je i za orgulje udesio, 
a tada uvrstio u svoj kantual »Xapivi bogoljubnih crkvenih pisania«, 
stanipan god. 1850. u Budiniu. No prije nego je svoj kantual ubjelo- 
danio, povjerio je konacnu redakciju glazbenoga diela toga pievnika 
budiniskomu gradskomu naducitelju Josipu Drliku — Marijan Jaic 
bijase dva puta drzavnik svoga reda, ravnatelj osjecke giumazije 
i t. d. Umro je god. 1858. u Budimu, a sahranjen je u samostanskoj 
raki tamosnjih franjevaca. 

U Pozegi ustrojili su Isusovci god. 1709. gininaziju, koju su 
iza nekoliko godina tako rasirili, da je od gimnazije postalo malo 
sveuciliste sa bogoslovnim i uiudroslovnim fakultetom. U toin iici- 
listu — koje Taube zove u svoni djelu »Beschreibung des Konig- 
reichs Slavonien (III. str. 27. stamp, god. 1777.): Universitat« — 
poducavali su Isusovci mladez i u glazbi, i to ne maliiii uspjehom. 
Jedan od njihovih ucenika, koji je izasao na glas i kao glazbenik, 
bio je barun Franjo Trenk (rodio se I. januara god. 1711. u Ka- 
labriji, vodja slavonskih pandura). Trenk je bio prvi, koji je ustrojio 
vcijnicku kapelu, te je komponovao za svoju bandu razne koniade, 
a ove sa svojim bandistima i sam uvjezbao. Vjerojatno je, da je 
Trenk upotrebio u svojim kompozicijama i tadasnje melodije sla- 
vonskib puckih i varoskih pjesama. Njegov biograf Tbeodor W'ehr- 
inann tvrdi u svom djelu Leben und Thaten des Freiherrn \on 
der Trenk (Leipzig 1837., str. 36.1, da je Trenk bio takav izvrstan 
uinjetnicki pjevac, te imao tako ugodno grlo, da bi mogao kai) operni 
pjevac svoj kruh zasluziti. Svu tu glazhenu naobi"azbu i umjetnicku 
vjestinu stekao je Trenk u ucili.stu Isusovaca u Pozegi. Trenk je 
umro tragickom smrcu god. 1749. u Brnu u Moravskoj. 

Za razvitak nase narodne glazbe bio je vazan f'aktor Mi jo 



304 

Ferdo Matakovic (rodio se god. 1763. negdje u Hrvatskoj, po 
svoj prilici u Karlovcu). iMatakovici bio je mnogo godina profesor na 
pozezkoj gininaziji. Valja naimc znati, da su poslije god. 1786., 
kada je car Josip II. ukinuo u nasoj inunarkiji red Isusovaca i 
Paulina, predavaii na poiezkoj gimnaziji sve do god. 1834. svjetov- 
njaci i svjetovni popovi. Matakovic poprimio je pozezki dialekat i 
priljubiu tamoinje popievke. A jer je bio vcliki veseljak i vrstan 
pjevac, koji je umio pjevati sijaset pjesama, postao je jedna od naj- 
vidjenijib licnosti Pozege. NajviSe je pjevao pjesme, koje je sain 
spjevao, i za koje je sam ishitrio melodijc uz ponmc kitare. Njcgnvc 
su se pjesme brzo sirile, biidiic da je 11 nekirn svojiin meludijama 
pogodio brvatsku zicu. Jo§ se i danas pjevaju u Pozegi, pa i drugdje 
nje^ove >varo.ske pjc8me«. Matikovid je umro u Pozegi god. 1843. 
Od njegovib pjesama mnoge je uvrstio u svoju /birku Luka I lie 
Oriovcanin, all nc naznacivsi ime pjesnikovo. Zbirka llit^eva ugle- 
dala je sviet god. 1852. pod naslovom >SIavonske varoske pjesme. 

Pozezanin o. Grgur Cevapovid (rodio se godine 1776., a 
umro kao provincijal franjevackog reda u Budimu god. If<30.l upo- 
trebio je slavonske melodije za svoju pastirsku drarau >Josip sin 
lakoba patriarka,« §tampanu god 1820. u BiiJimu U toj drami iin.i 
23 stampanc melodije za jedno grio, koju ili potjccu od puka ili ili 
je u duhu puckil) melodija ishitrio Cevapovid i drug mu, zupnik Ivo 
Vuscid Retkovacki. Drama pretstavljena je god 1819. u Djakovu od 
klerika, i to u slavu djakovackog biskupa Mirka Karla Raffaya. 

N'a koncu XVIII. i pocetkom XIX. vieka zivio je u torn diclu 
Slavonije jos jedan na glasu pjevac, a to je bio fratar Ivan Z vekan, 
o kojem se ninogo prica u Osieku i Valpovstini. Predaja kaze. da 
je fra Ivan pripadao nasickom samostanu, da jc bio neko vrieme 
kapelanom u \'alpovu, a tada administratorom u Dolnjem ^Ntiiioljcu. 
Fra Ivan (ime Z vekan mozda mu je bilo samo nadimaki spjevao 
je mnogo .saljivih pjesama, ishitrio za njih ujedno i melodije, te ih 
sam pjevao u veselom drustvu. \'ele, da je obicnn opjevao sama 
sebe i svoje dozivljaje, te da popievke » Fratar I vane* i »Od fratra 
Zvekana, vzilpovackog pelikana* (u Kuhacevoj zbirci pod br. 1462 
i 1463) potjecu ravno od njega. A isto tako se tvrdi, da je svoj 
toboznji iivotopis u stihovima sam spjevao. Taj njegov zivotopis 
kolao je po Slavoniji u mnogim prepisima, dok ga nije stampara 
Pfeifferova u Osieku god. 1S80. stampom objelodanila. 

Mato T opal o vie (rodio se god. 1812. u Zdencima) bio je 
takodjer vrstan pjevac i ishitrilac liepih melodija. Topalovic sabrao 



305 

je pucke pjesme onoga kraja, te ih je god. 1842. stampom izdao u 
Osieku pod naslovom »Tamburasi ilirski«. U torn svojem djelu, od 
kojega je zaliboze izasla same jedna sveska, napisao je liep uvod, 
pun patriotickih misli, te je spomenuo i v a z n o s t n a r o d n e g 1 a z b e 
i vaznost narodnug pjevanja. Uniro je god. 1862. u Gradistu, 
bivsi zupnik i riinski kanonik. 

Iz svega toga , sto sam do sada iznio o gkizbenom radu u 
djakovackoj biskupiji. razabrati je, da je gospodska klasa toga kraja 
nase domovine prionuki jos prije ilirske do be uz pucku nasu 
poeziju i pucku nam glazbu, te da su stvarali i novo u hrvatskom 
duhu, i to bez ikakve pobude kojega auturiteta ili kojega vodje 
naroda. Njihova briga, da se sakupljaju pucke umotvorine i ocuvaju 
od propasti, postala je u onom kraju upravo navad(jm, a da se svakj 
pjesnik 1 ovaki glazbeni improvizator drzi glazbenih osebina pucke 
melodije, postalo je gotovo zakononi. 

Kada su se kasnje pojavili i gkazbeni strucnjaci u torn dielu 
nase domovine, nisu se ni oni mogli oteti toj struji, te su vise ili 
manje uz nju pri(.)nuli. Novo komponovati u hrvatskom duhu nisu 
se istinabog joste ufali, jer su unapried znali, da ne ce moci pogo- 
diti onako hrvatski ton, kako su ga pogodili nasi neghizbeni varoski 
naturaliste, ali da ipak posvjedoce dobru svoju \'oiju, upotrebili su u 
svojim kompozicijama pucke i varoske melodije. Tako je postupao 
kapelnik u Vukovaru Ivansic (Iwanschitzl oko god. 1780., kapelnik u 
Bieloj crkvi Stipanovic oko god. 1790., kapelnik u Brodu Dra- 
gutin Stic oko god. 1800. i drugi. 

Amo mozemo ubrojiti i Osjecanina Dragutina pi. Turanija 
(rudio se god. 1806.), jer je i on ukajdio i za orkestar udesio neko- 
liko hrvatskih melodija, kada je bio god. 1S32. ravnateljem kaza- 
listnog orkestra u Zagrebu. 

Najvise moram pako istaknuti strucno naobrazenoga glazbe- 
nika umjetnika Karla baruna Prandau-a (rodio se god. 1793. 
u Valpovui, koji se takodjer prikljucio ncU'odnoj glazbenoj struji, 
premda istom u vrieme ilirskog pokreta. Prandau komponovao je 
izim mnezine nehrvatskili komada i nekoliko hrvatskih, i to d\'a, tri 
k(jla i nekoliko koiacnica od puckili melodija. ( )d ovih je jednu 
koracnicu za glasovir posvetio banu Jelacicu, te ju i stampoiri obje- 
lodanio. Znamenit je Prandau jos s toga, sto je obreo god. 1825. 
novo glazbalo : fi sh armon iku. Taj novi instrumenat gradio je 
po Prandauovom nacrtu i po njegovoj upuli becki glazbalar Antuu 
Haeckl, stoje Prandau-a puno novaca stajalo. Karlo barun Prandau, 

Sponicil cvif!(i',', -O 



306 

dobar lirvatski patriota, umm jc {^uj. i.so^. u Uccu. Sto sponiinjem nje- 
^ovo domoljublje, na to me je opunovlastio preuzviseni gospodin bi- 
skup Strossniayer, koji je cesto boravio u barunovoj ku<ii u Becu. 

Jedan od najvainijih hrvaU^kih naturalistickili glazbenih impro- 
vizatora bio je Pajo Kolaric. On sc rodio n*^'^- '*^^'- u Osieku, te 
je kainje bio gradskim viecnikoin u rodnom svom injcstu. liivsi Ko- 
laric jos gradskim kancelistom ustrojio je god. 1H47. tanburasko 
driistvo od sest lica. Bio je vodja, prvi tanburas i glavni pjevac toga 
druiitva. Gdje god je bio kakav prijateljski sastanak ili kakva na- 
rodna svecanost, evo Paje sa svojom druiiiium, te piri idcju za 
ilirstvo i budi simpatiju za narodni hrvatski pokret. Kolarid nije samo 
uinio sve taJ ^l.ivonske varoske i nuio/inu piickih popjevaka 

pjcv.iti i tain . pratiti, ncj^o je i sain iiek<>liko takuvih spjcvao 

i melodizovao, Ui je za tudje pjesmc melodije ishitrio. Popievke nje- 
gove pjevalc su se po cicloj Slavoniji pa i drugdje, budud je on po- 
godio ton hr\*atski kao nitko dnigi. Kolari<i bio je dvaputa i narodnim 
zastupnikom (god. 1871. i god. 1875.). Umro je god. 1876. u Osic-ku. 

Svaki, koji je potekao iz onoga kraja Slavonije ili tamo dulje 
zivio, smatrao je duznosdu, da ne.^to doprincse narodnom glazbcnom 
ladu, ako je imao iolc dara za tu iimjetno.st. Tako je natporucnik 
brodske krajiSkc pukovnije Mirko Bogunovi(i izmislio god. 1841. 
hn'atski dvoranski pies: Koio u figurama poptit kadrile, te je za 
taj pies i glazbu iiuprovizovat>, na koju su se moglc plesati sve figure. 
Kasnje je l.isinski komponovao za svaku figuru posebnu glazbu. 

Vinkovcanin josip Kunjanin (rodio se god. 1821.) ishitrio 
je. bivSi car. kadetom u Glini. dvije melodije za dvije znanienite 
pjesme. Prva nd ovih jest Trnskova pjesma »Ljubimo te, nasa 
diko« , spjevana god. 1846. u proslavu pukovnika baruna Josipa 
Jelacida, kasnje grofa i bana hr\atskoga, a druga je pjesma iMiha- 
noviceva >Liepa nasa domovinat. Jedna i druga popievka postala 
je u nas popularna, te se obje pjevaju jos i danas, dapace >Liepa 
nasa domovina« proglasena je god. 1891. na zagrebackoj izlozbi 
voljom naroda hrvatskom narodnom himnom. 

Sudbeni viecnik u Poiegi Karlo Katinelli-Obradovi6 
pobiljezio je god. 1847. dvadeset i pet puckih i varoskih popje- 
vaka onoga kraja, te ih je god. 1849. uz glasovirsku pratnju stampom 
objelodanio pod naslovom: >Juinoslavljanske pucke pesme.t 

llija Okrugic (rodio se god. 1827. u sriem. Karlovcima) is- 
hitrio je nekoliko melodija za pjesme, koje je sam spjevao. Umro 
je god 1897. hivsi opat i zupnik petrovaradinski. 



307 

I pisac ovoga clanka (rodio se u Osieku god. 1834.) drzao se 
pravca, kojim su udarili prijasnji iprovizatori i strucni glazbenici 
djakovacke biskupije. I on je sabirao i kajdama biljezio pucke i 
varoske popievke, pa i instrunientalne plesovne melodije, a to s prvine 
same one u Slavoniji, kasnje pake i u drugim krajevima nase 
otacbine. Na opseiniji takav rad potaknuo ga medju ostalim pa- 
triotima i djakovacki kanonik Juraj Tordinac, najvise pako bi- 
skup Jos. J. S tr OSS m a\-er, opomenuv ga, da provede taj svoj 
rad sistematicki. U tu svrliu proputovao je cieli slavenski jug, te je 
izini sabii:anja raznog glazbenog gradiva marljivo proucavao i ose- 
bine hrvatske glazbe, a ponesto i komponovao u hrvatskom duhu. 
Polovica od onih narodnih i crkvenih popievaka, plesova i drugih 
instrumentalnih komada, k(jje je sabrao, ugledala je sviet u cetii'i 
omasne knjige god. 1878. — 18S2. pod naslovom : »Juznoslovjenske 
narodne popievke « ; druga polovica nalazi se u njega jos u ruko- 
pisu, jer nije imao vise sredstava, da nastavi izdavanje. Plod svo- 
jega istiazivanja na prakticnom i na historijskom polju narodne nam 
glazbe iznio je u knjigama »Lisinski i njegova doba« (god. 1887.), 
»Ilirski glazbenici« (stampano god. 1893.) i u mnogim raspravama i 
clancima: n. pr. u raspravama »Opis i poviest narodnih glazbala Ju- 
goslavena«, »Josip Haydn i brv. narodne popievke«, »Turski zivalj 
u nasoj glazbis i u drugim. 

Dobivsi tako narodna nam glazba sve cvrsci strucnjacki temelj, 
ugledao se i mladji nas glazbeni narastaj u taj rad, te je kusao — 
a uz njih jos i neki stariji glazbenici — svoju srecu na torn polju. 

Tako je Ivan Nep. Hummel (rodio se god. 1820. u Kaloci u 
Ugarskoj) kusao komponovati nek(3liko hrvatskih komada. Hummel 
bio je u Osieku gradskim uciteljem i ravnateljem pjevackoga dru.stva 
»Liedertafel«, u kojem su drustvu doduse najvise pjevali njemacke 
popievke, ali tu i tamo ipak i po koju hrvatsku i slovensku. Hummel 
je bio vrstan glasovirac i virtuoz na fisharmonici, a za osjecki 
glazbeni zivot zaista zasluzan muz. Umro je god. 1896. u Budimpesti. 

Hinko Hladacek (rodio se god 1837. u Zemunu) bio je pro- 
fesor u djakovackom sjemenistu i dosta vjest glazbeni diletanat. 
Komponovao je nekoliko muskih zborova, jednu uverturu za gla- 
sovir u cetiri ruke i misu bozicnu. Za uverturu upotrebit) je pucke 
i varoske melodije, a za misu pucke nabozne. U originalnim svojim 
kompozicijama pogodio je jako dobro hrvatski ton. Umro je kao umi- 
rovljeni zupnik, jer je posvema ogluhnuo, god 1891. u Vukovarn. 

Ne mogu da ovdje mimoidjem strucno naobrazenoga glazbo- 



3o8 

tvorca, koji se doduse rodio (tjod. 1836.1 u Frankfurtu na Ddri u 
Pruskoj, ali koji je dosao jo§ godine 1851. u Pozegu, te je tuj /ivio 
sve do svoje smrd, to jest do god. 1883, a to je bio mjernik Vilim 
Just Kada je god 1860. odzvonilo u nas njemackim cinovnicima. 
koji su pod apsohitizmom amo dosli, zatraiili su njegovi njemavlki 
drugovi, da budu premjesteni u Aiistriju. Samo jedini fust nije to 
ucinio, posto je, kako mi je sam pisao, Slavoniju ne samo zavolio, 
nego ju smatrao praviim svojom doinovinom. Jos mi je pisao: >SIu- 
sajuci krasne hrvatske narodne popievke trsio sam se, da uglazbim 
hrvatske pjesme u narodnom duliu, a uz to sam nastojao, da 5to 
boljc naucim hrvatski jezik.« Just je uylazhio jcdno pedesct hrvatskili 
pjesama, sto za jedno grio uz pratnju glasovira, sto za visezvucni 
zbor, a moze se redi, da je u nekim popievkama zaista pogodio 
hrvatski karakter. On je utemcljio u I'ozegi hrvatsko pjcvacko 
druztvo »Vienac» i potporno druztvo za siromasne djakc. Kadi ovili 
zasluga, sto ili je stekao za grad Pozegu, bijasc imenuvan zacasnim 
gradjaninom i pokroviteljem druztva »Vienca«. 

Dragutin Trisler i rodio se u Djakovu god. 18^7.), regens 
cliori djakovacke stolne crkve. plodan je kompfniista. On je uglazbio 
crkvene korale i druge crkvene popievke i mise i mnogo hrvatskih 
zborova i popievaka za jedno grlo, pa i nekoliko instrumentalnih 
komada. I brat mu Ivan, organista, ku§a<> je svoju srecu u kompo- 
ziciji, te je sudjelovao i kod zbirke pt>pievaka za pucke skole, koju 
je sastavio djakovacki ucitelj Dragutin Galovac. 

Franjo Krezma frodio se gojine I.S62. u Osiekuj, violinsUi 
virtiioz evropejskoga glasa i koinponista. < )n je komponovao jcdnii 
25 hrvatskih glazbenih komada, u kojima se trsio, da pogodi 
hrvatski ton. Kada je Franjo sa svojom sestrom Ankom (sada pro- 
fesorica glasoviranja na zem. narod. glazbenom zavodu u Zagrebu) 
koncertovao po Italiji, obolio je god. 1876. u Rimu na posalini. 
Opasnu tu bolest tesko da bi prebolio, da se nije za njega toli ocinski 
brinuo preuzvi.s. gosp. biskup Strossmayer, koji je tada u Rimu 
boravio. Krezma umro je god. 1881. u Frankfurtu na Majni, gdje je 
bio koncertni majstor u glasovitoj Bilseovoj kapeli. Mrtvi mu ostanci 
preneseni su god. 18.S4. iz Frankfurta u Zagreb na trosak odbora, 
koji je u tu svrhu sabirao dobrovoljne prinose. Osjecka mladez po- 
digla je prerano umrlomu i obdarenomu umjetniku Franji god. 1895. 
spomen-plocu, namjestiv ju u tvrdjavi na kuti, gdje se je Franjo rodio. 

Znamenit je glazbeni tvaralaoki talenat Bela pi. .\damovid 
(rodio se god. 1856 u Cepinu nedaleko od Osieka). Strucno glaz- 



309 



beno naobrazen kompnnovao je nekoliko orkestralnih komada i 
balet 'Jelui. Njegove kompozicije svjedoce, da stoji na visini stece- 
vina moderne glazbe. Sada radi na lirvatskoj operi, te svojski na- 
stoji, da ova bude sto vise u hrvatskom glazbenom duhu. U tu svrliu 
proucava nasu pucku glazbu velikim marom, da gotovo gorljivoscu, 
a kad mu vrieme dozvoli putuje sad u ovaj sad u onaj kraj nase 
otacbine, te prisluskuje puckom pievu, ne bi li taj piev navratio 
njegovu fantaziju na hrvatsku. 

Iz najnovije dobe spomenut mi je Srecka Albini-a (rodio 
se god. 1869 u Zupanju), sada prvog kapelnika zagrebacke opere. 
Albini komponovao je vise hrvatskih komada, sto orkestralnili, sto 
vokalnih, te nastoji ozbiljno, da pogodi osebine narodne nam gkizbe. 

Sto se je radilo poslije ilirske dobe na narodnom gkizbenom 
polju u Slavoniji, najvise je zahvaliti posredno ili neposredno biskupu 
Josipu Juraju S t r o ssm a v eru. On ne samo da je glazbenike po- 
ticao na rad, nego je i vazda pazio na razvitak narodne nam 
glazbe, te se dao o napretku potanko obaviestiti. Rado je vidio, kada 
su mu domaci glazbotvorci podastrli svoje tvorevine, te ih je obicno 
i nagradio. Podupirao je novcano mlade Ijude, koji su se posvetili 
umjetnickom pjevanju ili umjetnickoj glazbi, te ucili na vanjskim 
zavodima. Izim toga cesto je priskocio u pomoc nasim pjevackim 
drustvima, za koje je drza(j, da vrse patriotsku i kulturnu misiju, 
saljuci im prinose za osnivanje ili za uzdrzavanje drustva. Katkada 
bi kupio glazbenu ostavstinu kojega domacega komponiste, te ovu 
poklonio kojemu zavodu ili drustvu; primjerice onaj dio I.isin- 
skove glazbene ostavstine, koja se nalazila u pokojnoga 
Alberta pi. Strige, koju je nas mecena kupio i poklonio 
arkivu pjev. drustva »Kola<> i t. d. Jos je biskup 
Strossmayer dao graditi za novu djakovacku kate- ^p^ 
dralu skupocjene orgulje. Te su orgulje remek-djelo, 
kojima nema premca u cieloj nasoj otacbini . . . 

Orisav tako u kratko glazbeni zivot i gla- 
zbeni rad u djakovackoj biskupiji, nuiramo priznati, da su 
se tamosnji rodoljubi svojski brinuli kroz dvjesta go- 
dina za razvitak i napredak hrvatske narodne glazbe. 




Zagreb. 



Frunjo S. Kuhac. 




^3', 




SEOBA IIRVATA. 



'y> '^ 




1 I.omnici neboticnoj sred Hrvatske Biele, 
Bjehu snijcfx rastopile mladog sunca stride. 
Pnipupila gora carna, izlctile vile 
I mladjanom Listonosu zelen vienac svile : 
I'm di)Iinam velje Tatre hitro koli> vt)df. 
To rudinain Poprad-rieke i kod Vi.sle vode. 
Vesele se sarnom Svibnju, koj se ve6 pomaija, 
Tankim glasom Ijubav sladku svoj prirodi javlja. 



Jednog jutra, prije nego zlatovlasa Zora 
Mladom Suncu lice umi svjezom rosom s gora, 
— Da joj bratac nad zemljicom sjajnije zasine, 
Kad zajasi Jabucila i nebom se vine, — 
Pod Lomnicu na ravnicu, ko oblaci tmasti, 
Sa svih strana vojske silne nenadno de pasti. 
Stoji topot i lirzanje i oruzja zveka 
I blejanje toviiih krda i prodolja jeka: 
Rekao bi: mnoztvo silno Poprad de presusit 
I Lomnicu, ako nagne, na ravnicu srusit. 
L'z Lomnicu, kojoj vrh se \'idovica zove, 
Stadose se sada penjat silne cete ove. 
Prikrise ju sve do vrlia; sva oruijem bijeska, 
K6 u noci sjajnim zviezdam poijana nebeska. 



Vidovica najvise je svetiste Hrvata, 

Jer se Sunca prva zraka njenog cela hvata. 



3ii 



Tu bogocin ogradise praotci praJavni, 

S kog se vide sve hrvatske gore, rieke, ravni. 

Tu. kad Svevid po nehesini u nhkilcu ide, 

L'stavi se, opocine i na zemlju side. 

(Jtale se dohre duse put nehesa vinu, 

Na zraci ih jutra vabi \'id u Rajevinu. 

S toga vrha, tko je dobar, svetom Vidu mio, 

Tko bi jutrom, kad je vedro, rano uranio, 

Vidio bi na iztocju, kada Zora grane, 

Kroz bosilje njenih kosa Dafinove grane, 

S cijeg cvieiia zUitolista medna rosa pada 

I bogovom kupe puni sred nebeskog grada; 

\'idio bi, gdje na celu Znri cvate ruia, 

Ustne rujne gdje na cjelov bratu Suncu pruza. 

Bogocin je opasao sav vrhunac gore, 
A pod njime u bezkrajnost puca svjetki more. 
Po sredini zrtvenik se od mramora dize, 
Miomirni dim sa kojeg phivo nebo lize. 
Svud okolo bogocina cvatu lipe davne, 
U njihovu lisiiu stoje predja duse slavne ; 
Dok im dugu \'id ne pruzi ili svjetia zdraku, 
Po tom mostu da se vinu k cistom raja zraku. 
Kada vjetric laki dune, tad kroz zamor grana 
Prorokuju dogadjaje buducnosti dana. 

Bogocin je velik, prostran. ali toga jutra 
Pusti narod ne moze se smjestiti unutra; 
Vec pritisnu dol i goru : unidjose amo 
Poglavice, sveti zreci s tovnim zrtvam samo. 
Vrhovni je vodja Hrvat, junak divan, krasni, 
Kano viti hor je krepak nUadic gorostasiii. 
K6 Pojezda plamni zlatnom u (iruzju g"ri : 
Stid milinja, videci ga, probi lice Zori. 
Na kalpaku celenka mu trepti bujna, biela, 
Ko Perunu perunika vrh bozanskog cela ; 
A o bedri mac mu bljeska, ko kad Munja nosi 
Striele bratu, kojim biesan cete Certu kosi. 
Cetiri su do njeg brata, ko cetiri lirasta : 
Muklo mrki i Lovilac, Kkiku, kisiia rasta, 
I I\f)sioc bujni: do njili krasne sestre : Buga 



3'2 

1 \idova svetienica, prorocanska Tu};a, 
Sva u bielu odjevena, kano gorska vila, 
Vita stasa, plavih k(»sa, modra oka niila. 
F'oslanik ju rimskog cara Hcraklija gleda, 
Od Ijepote razpaljena krv u srcu preda. 
L' Bizantu te divote on vidio nije ; 
Zrak, sto njcno lice grli, od niiija se smije. 
Ali zaman srca gore, mame se junaci, 
[er djevicu mogu Ijubit samo \'ida traci. 

Tada Hrvat gromkim glasom progovori puku, 
Ozivlju se prodolicc njeg'va glasa zvuku: 
»t'!uj, narode plcnuniti. nepobjcdiu, slavni, 
Miroljubni, na obraiii kano gora stavni: 
Na »>balam sinjeg mora, na dalekom jiigu, 
Narod rimski davno trpi nevolju i Uigu 
(M nasiija divljackoga okrutnih Avara; 
Kano kuga t>v«> plcme rimsko carstvo hara. 
I sam cesar u Hizantvi strepi s pusta straha, 
[er mu vojske nebrojcne bies avarski smaha. 
On je CUD za junactvo nepobjedno tvoje; 
Pomoe trazee, k nama posla poklisare svoje; 
Od avarskih divljih ceta da ga izbavimo, 
A sve zemlje da su nase, sto ih osvojimo. 
S tog te danas amo sabrab, jer ja cuti ho«Su, 
lesi r voljan niacem kaznit biesnih Obra zioiiu. 
Zada^a je plemenita, dostojna je tebe, 
Da se mimi Ijudi brane, razbojni iztriebe. 
Nagrada te divna ceka: nove zemlje, rode, 
Kraj sinjega modrog mora, kojim ladje brodc : 
Panonije plodne ravni, riekam protecene, 
Dalmacije zali slavni i gore zelene. 
Takve zemlje na daleko na torn svietu nije, 
Obiljem se svakim na nju Vid s nebesa smije. « 

Gromoviti tada poklik strese dol.i goru: 

>Xa pobjedu ti nas vodi pram sinjeniu moruI» 

Hrvat volju puka slusa, od radosti bljeska; 
Al jos valja znat, sto volja dosudi nebeska. 



313 



S toga Tugu sestru salje u gaj lipa svetili, 
Neka cuje, sto ce s gxanja predja dusi rieti. 
Tuga ode u gaj skrovni; nastane tisina, 
Sa iztoka labor pirnu iz tajnih daljina, 
Kn s Dafine srebroliste, kada Svevid dise, 
Tajinstvenim suniom grane lipama zanji.se, 
I vidjenjem prorocanskini diise predja budi, 
Da proreku, sto ce pozni dozivjeti Ijudi. 

busti granje . . . srca hvata strahopocitanje ! 
Tuga slusa u skrovistu buducnosti znanje ; 
Pa kad volju Vida cula saptanjem otaca, 
Nadahnuta, uzrujana iz gaja koraca. 
Bozanstvom joj lice gori, oci svjetlom sjaju, 
Kao da se na njim zrake Vida odsievaju. 

A'idim,« rece, »gdje se dizu sa planina vile, 
Predvodnice puka moga pram jugu se kriJc: 
Putokazne bit ce nama one pratilice, 
U borbama i patnjama njezne tjesilice. 
Vodit ce nas od pobjede do pobjede slavne. 
Do spasenja naobrazbe i uljudbe davne. 
\'idim bojna polja, s kih se od vasih maceva 
Krv Avara, kano rieka, u pucinu slieva. 
Vidim plodne zelen-ravni, sumovite gore, 
Mirne rieke, ostrvima nakiceno more. 
\'idim blago svakovrstno u zemlji sakrito ; 
Vidim cvasti nase pleme hrabro, uzorito, 
CIdje kn kula na ogratiju svih naroda stoji, 
Al za pravdu boreci se, svih se njih ne boji. 
Vidim ov cas gdje se dize hrsum Ijuta rata : 
Jug na Sjever, a na Iztok Zapad sablju hvat 
Kano vjetar iz pustare, sto prOinu vije, 
Satre zivot, satre cviece i sve pieskom skrije: 
Takav hrsum s Iztok-juga k Zapadu se mota; 
Krvav mjesec u njem bljeska, urlice grozota. 
Kuda prodje sve ce satrt narode i vjere, 
Al providnost visnjeg Vida vec poprinia mjere 
Te Hrvate istodohno u susret mu salje, 
Sa hrsumom da se skobe, Zmaju skrsc rajje : 



a 



3'4 

Kano vali, 5to no biju Dalinacije hridi, 
Vojske mu se na te sur\'at moje oko vidi; 
Al krvavom pjenom biesnom o tebi se lome, 
I napokon pobjednik si, sKibodan na svome. 
I u snu ces sablju drzat, uljudbi na strazi, 
I slomit <ies o§tre rojje divljactvu i lazi. 
Za natjradu Vid ti dajc inir. sunca svietlinu, 
Jer junacki ti pobicdi divljactvo i tminii.« 

Gromoviti tada poklik strese dol i goru: 

• Na pobjcdu zumo hajmo pram sinjcmu morn !« 

S zrtvenika plamen suklja nebu pod oblake. 
Sveli rreci bike vode vitoroKC, jakc. 
S Vidovice potok krvi bicijc se lije; 
Miris mesa iz^orena put neba se vije. 
Tko je tada put iztoka okrenuo celo, 
Vidio je, gdje se jutro nasmiesilo bielo ; 
A Jz jutra pnmolit se bozanstvenog Vida. 
Sa cetiri mudre glave i cetiri vida. 
Tri put se je pomolio, diSui miris milo, 
Tri put sjcvnu po svemiru s lica mu vidilo. 

Tad na konju plemenitom izleti Pojezda, 
A k.i zraka sunca zarkog do njega Prijezda, 
L'tiruiJi mracne pute pobjednome Suncu, 
Na djogatu, koj' sad djisnu gori na vrhuncu. 
Prosu slavu svojih zraka gorom i doliiiom; 
Smicse mu se rieke bistre gladkom povrsinom, 
Od milja se na iztoku topi ruda magla, 
Prestrasene bjeze tmine od skoka mu nagla. 
Zaori mu himna divna iz prirode ciele, 
Jer je griju, grle. Ijube zrake tople, bieie. 
Sove, cuci u Certove bjeze mracne spile, 
Orlovi se i sokoli klikduc zrakom krile. 
Ljubavnim se blagini sum<>m bude rosni gaji, 
A pticica zaromone Ijuven-uzdisaji: 
Jasika se iz studeni, iz skrovista svoga, 
Drhcuc pruza pram cjelovii traka suncanoga; 
Svaka travka lisde dize, cviece vience siri, 
Labor pjeva i igra se s sareni lepiri; 



Pcele zuje, rosica se bistrim kriesom smije, 
Od uzitka, sto ju cjelov Sunca s ruze pije ; 
A on divan svnd prodire milom, toplom zrakoni, 
Zivot budi iz zeniljice i juri za mrakom. 

Na irtvenik djevojcice jabiike mu nose, 
Seji Zori sa bosiijem ruze doprinose ; 
A Jarilu mlade razi, a \^elesu brava, 
Radogostu krulia, s()]i : ^'esni cvjetnih trava. 
A Davoru i Perunu zrtvuju se hati, 
Kosuticu svetoj \'idi na cast valja klati. 
Za Danicu mlieko liju, Munji macic pale, 
Djedovima dusna brava. djeci ptice male. 

Kada obred izvrsise po zakonu sveti, 

Tad ce Tiiga skupa s pukom ovu molbu rieti : 



MolitDa Tuge. 



^ 



Tuga : 

Duso dusa, o precisti kriesii, 

Iz kojeg iskre k zemskcjm blatu lete 

1 upute se u ljudsk(ime mesu, 
Sto zlocom tvoju dobrotu opiate : 
Ogrij nas svjetlom s lica Sunca tvoga 
I umij griehe s tiela zemljanoga. 

Marocl : 

Ogri] nas svjedom s lica Sunca tvoga 
I umij gi'iehe s tiela zemljanoga. 

Tuga: 

O Sviesti sviesti, o mudrosti viru 
Sto sama iz sebe tece, te se slvi 
Po bezkrajnosti svojoj po svemiru. 



•vl'l 



U kojem vjecnost san pojava piri : 
$voi{ uma sv'jetlom viSnjim ti u nama 
Razgori razum sred neznanja taiiia. 

\urod : 

Svo)( uma svjetlom viSnjim ti u nama 
Razgori razum srcd neznanja tamft. 

Tuqu : 

Ne puad tmine Onuboga Ijuta, 

■^ ■ ■ .mio, 

Na Stupnicu da kletu zalutam" 
Ti Ijuhav svetu u nama razKori, 
Plemenitosti iedjom diih nam mori. 

.\arod : 
Ti Ijubav svetu u nama razgori. 
Plemenitosti zedjom duh nam mori. 

Tufla : 
m .;enstva -veto more, 

Sti> >f. I iiiuii ', 1 i^tro stoji; 

Ti I. «.-, kojc strasti more, 
Iz mora svoga kapljicom napoji: 
Ti mir ; 
Oil nirii u^., :. ,. ,^ ; ., . 

\arod : 

li ii>ir podicli Ijiidcm dobre volje, 
p. ii.lin,! tcfrle tvoje zemlje polje. 

TuflB: 

Da iiur zavlada po citlome svietu, 
Ti krep(ts«5u nabrekni desne nase, 
Da satru divljih Obra rulju kletu, 
St" nime puke zatiru i plase: 
Peruna ti nam posalji u boju, 
Da pomogjie nam vrsit volju r\oju. 



y/ 



-Marod : 

Peruna ti nam posalji u buju, 

Da poino^ne nam vrsit volju tvoju. 

Tuga : 

Ti pute nase preina ju'^u l<azi, 
I ne daj, da nam noge nagraisu; 
I od zla oka ti nam djecu strazi, 
Vukodlaci da krvcii im ne sisu : 
Od vjedogonja. mora, crnih biesa 
Ocuvaj nas, o Gospode nehesa ! 

.Marocl : 

Od vjedogonja, mora, crniii biesa 
Ocuvaj nas, o ( lospode nebesa ! 

Tuga : 

Ti, koji dahom di.suc, oblak sbija.s 
I nagonis ga vrlni nase sjetve, 
I blagu rosu muze.s i izlijas, 
Daj, da obilne budu nase zetve : 
Xe pustaj k nehu siie hada gnjusne, 
Da rosa ti se u tucu ne sgusne. 

Narod : 

Xe pustaj k nebu sile hada gnjusne. 
Da rosa ti se u tucu ne sgusne. 

Tuga : 

Vec, ku sto blag u ovoj zemlji bjase. 

U novoj tako blagodaran budi : 

Da Ijetinu nam, stoku, ovce na.se 

Ne sprzi oganj suhe Ale hudi : 

U zemlji od leda cuvaj nam sjemenje, 

Xek uzkrisi ga lica ti plamenje. 

Narod : 

U zemlji od leda cuvaj nam sjemenje, 
Nek uzkrisi ga lica ti plamenje. 



Zagreb. 



ys 



TugU: 
Hrvatoni, N'ide, zenilju krasnu predaj, 
Sto divlje cete pustose i pale, 
I da je ilko nama otme, ne daj, 
Vec stjerat pmnoz' u jadranske vale: 
K6 zviezde neba iskrom tvojoin svetom 
Umnozi rod Hrvata cielim svietoni. 

\arod : 
K6 zviezde neba iskrom U'ojom svetom 
Umnozi rod Hrvata cielim svietom. 

Tll^a: 

U boju hrabro koji od nas pane 
Za mir i pravdu, za slobodu svieta, 
Na novi zivot nek u tebi svane, 
Da ogrije ga tvoja vatra sveta: 
Nek Rajevine uziva obiija, 
I raztapa se od svetoga milja. 

\arod : 

Nek Rajevine uziva obiija, 
I zaztapa sc od svctoga milja. 

Gromoviti tada poklik strcsc dol i goru: 

»Na pobjedu smjelo, brato, pram sinjemu morult 

Zasumise cvjetne lipe otajstveno vele, 
K6 da duse praotaca nekamo se sele. 
Povio se sa planine vijor zute magle, 
Svijaju se vite jele od hujave nagle. 
Iz vijora biele vile kadkad kazu lice, 
Milo poju, k jugu lete vjtrne predhodnice. 
Za vijorom povila se vojske duga zmija, 
Pred njom Hrvat na djogatu kano sunce sija. 



Dr. A. Trcsic Paoieic. 







OB KOLPI. 



(^"^Sfei^ \xijo mladost prezivel sem ob reki Kolpi. 

Srecna, lepa leta. Kolikokrat sem upiral svoje oko v one 
bistre, hitre valove, kateri so se drvili mimo mene, in zrl v bistro 
dno ponosne reke. Male ribice svigale so sem ter tje, vodene rastline 
majale so se svojimi glavicami in razni kamenceki spreminjali so se ob 
rumenem solncu v raznih barvah. Ob bregu pa je rasla zelena travica, 
sepetale so krhke jelse in starikave vrbe naklanjale so k vodi svoje 
dolge veje. Tu pa tam vzdigak^ se je v zrak ponosna topola, njena 
pepelkasta peresca so trepetala, trepetanje bilo je sicer tiho, a vendar 
sem ga dobro slisal in priiegalo se je sumenju Kolpinih valov. Lahko- 
krila pastaricica preletela je ob bregu, nad reko je svignil zelen- 
kasti povodni kos, i^krjancek je zvrgolel nekje v polju in v prosu 
petpedikala je skromna prepelica. Solncece je sijalo na jasnem 
modrem nebu in zlatilo se svojimi zarki vodene valceke, a v zraku 
razprostrinjal se je neki cuden, opojen dub, katerega clovek cuti v 
blizavi reke, a katerega ne morem opisati. Za mene je ta duh nekaj 
cudnega, nekaj mamljivega in neliote me spominja na bajke o povodnili 
mozeh, o zakletih deklicah v steklenib gradovih na dnu reke . . . 

Mnogokdaj stal sem ali sedel na Kolpinem obrezju, gledal in sanjal. 

Tam na drugem bregu pa se je prostirala lepa, plodna rav- 
nina tja do lipnicke gore. Tam so bili socnati, pisani travniki, ra\ne 
njive, kjer se je zibalo zlato klasje, a v daljavi prostirale so se pri- 
jazne vasice z malimi hisicami. Hisice so se komaj vidile izmed 
sadnega drevja. Le bele cerkvice so se belile, kot beli golobi. 

In ona ravnina ni bila prazna. Tu so se premikali brdki kosci, 
tam so hitele marljive zenjice v beli obleki, a ta se je tako podala 



32n 

oniin razniiii barvaiii, katcrc so sc .spreminjalc iia dii Icpi ia\iiini. 
In oglasila se jc tudi pcscm in prihajala veJno blize, bliie. Pesem 
narodna, jednakolicna, zategiijena, in vendar se je tako prile^ala 
mojemu srcu. Zdi se mi, kakor da so peli : 

>Lep;i ntuja t;oro zelcna. 
Pod i^orom tc£c voda leJctiii, 
r vodi ra<tte trava zelcna, 
r travi stoji ro2;i rumcnali 

Da, da, tako so peli, saj jih niscm jedenkrat poslu^al ! . . . 

Razumcl sem jih, razumcl vsako bescdico. Scdel seni sicer na 
bretju, a inoj duh jo prcplaval tedaj Kolpo in sc prcselil tja k vc- 
selim pevcem. Bii sem tedaj ie mlad, vendar cutil sem, da so mi 
oni pevci tako sorodni. cutil sem, da so mi bratje. 

A oni peli so dalje, in njihova pesem doneia je tako milo v oni 
lepi boiji naravi. Pofjiedal sem v reko, in valOeki njeni so se obje- 
mali, strinjali v jedno in hiteli dalje, dalje . . . 

Tam nc dalcc od Kolpinejja obrezja vzrasle so, kakor tri sestrice 
jedna pole^ dru^je, tri ponosnc cerkve »Tri Fare* zvane. Mogocne, 
starodavne iipe stegovale so proti njim svoje veje, hotec tekmo- 
vati s ccrkvenim zvonikom. Zciena peresca so pa Sumela, kot bi 
si pripovedovala bajkc o davnih turskih casih. 

Da prihajali so tudi Turki v te kraje, prihajali cesto, malo ne 
vsako leto. Tedaj so vzplameneli po gorah kresovi, a zatrepetalo 
je Ijudstvo na obeli straneh Koipe, katere valovi so bili tedaj napol- 
njeni s krvjo in solzami . . . 

Minuli so oni casi, a ni jih se pozabil narod ob Kolpi. 

Kdo bi prestel ono nesleviino poboino mnozico, katera je pri- 
hajala k »Trem Faram* vsako leto pocastiti Kraljico nebes in zemlje ? 
Hitele so mnozice prepevaje poboine pesmi. Zbrali so se Ijudje od 
obeli strani KoIpe, tam gori od Severina do doli izpod Karlovca, 
prihiteli Zumbercani, sesli se Beii Kranjci. Izpreminjala so se sneino 
bela krila, pisane rutice in rudece kapice brdkih ^umbercank. Ljudje 
so hiteli iz cerkve v cerkev. pod lipami je Jumelo kot v cebelnjaku 
ob roju. \' cerkvi so bucale orgljc, pred cerkvijo so se tozno ogla- 
sevale gosli slepca <;oslarja, tam pod lipami cul se je pa glas zgo- 
vomega gostilnicarja in mesale se govorice zbranega Ijudstva. Sosed 
je pozdravljal soseda, brat brata, Slovenec Hrvata. In tedaj so zopet 
veselo sumeli valceki v Kolpi, katera je tekia doli pod cerkvami, 
poljuhljali se in sepetali pesem o bratski slogi, o boIji bodocnosti . . . 




V NEDELJO ZJUTRAJ. 

IVAN GROHAR LJUBLJANA. 



;^2I 



Zapustil sem Kolpo, ali pozabil nisem onili srecnih dni, katere 
sein ob njej prezivel. 

Prisel sem v gimnazijo. Moje obzorje se je sirilo, a v mojeni 
srcu je vsplamtela Ijubezen k onemu kosceku zemlje, kjer sem za- 
gledal luc sveta. Prebiral sem razne slovenske knjige, a kasneje 
sem zazelel tudi hrvaskega berila ; saj mi je bil ta jezik se iz moje 
mladosti tako dobro znan, tako soroden. In iskal sem knjige in 
nasel v nasi knjiznici nekoliko letnikov »Danice- svetojeronimskega 
druztva in pa Dezelicevo pesmarico. Malo je bilo to, malo, pa ven- 
dar tudi tega sem bil vesel. Prepisoval sem razne pesmi in bil 
srecen, da sem vsaj nekaj nasel, kar me je preneslo zopet v sanjar- 
ske dni mojih otrocjih let tja k bistri Kolpi. 

Cas bezi. Preteklo je leto, dva, . . . preteklo je tudi deset in 
se vec let. Kolpa se ravno tako tece, kakor je tekla popreje, 
pa vendar se je marsikaj spremenilo. Danes med Slovenci ne 
bi moral vec tako iskati kako hrvasko knjigo, 
danes citajo Slovenci hrvaske knjige in casopise, 
a Hrvati slovenske. O bratskem jedinstvu se je 
marsikaj govorilo, a zdi se mi, da ni dalec doba, 
ko tega ne bode potreba, ko bode vsaki zaveden 
Slovenec in Hrvat cital oboje. Poznali se bodemo 
vedno boije in iskreno Ijubili. To bode najtrdnejsi 
most cez Kolpo, katerega ne podere nobena sila. 

A Kolpa, mila moja Kolpa, ob kateri se zbirajo 
sanje moje mladosti, tekla bode veselo dalje, valceki 
bodejo se igrali po cistih pescenih tleh in sumeli dalje 
proti vzhodu, a v zraku gostolel bode veseli skrjan- 
cek najlepso pesem o bratski slogi in jedinstvu! . . 




Zagreb. 



Janko Baric. 



Spomen-cviefee. 



PO RISEVIXAMA STAROC.A SOIJXA. 

iS,i Cctmacst $lika.i 
I. 

Ivlak kmj-ieljezniLc od Spljci.i do Knina, koji ii.i> :«vc.jiin zviz- 
dukniii sjcca. da smo ipak ii I-^vropi. projuriv liepo (ibradjcnini 
spljctskim poljcm i ostaviv na lievu zaliv pitomih Kastela i ubavi 
Wanjic — »koji u moru svoju Ijcpost jileda ko djcvojka krasna 
u zrcaIo< ■ — a na desnu velicanstvene svodove llioklecijanovofj; 
vodovoda, u trinaest casa izvali nasc druzt\-ance na malu soiinsku 
postaju. Dva koraka odavle do ceste, pa cetiri dalje prema iztoku 
i evo nas kod zidina gradskih starog;a Solina, uprav ondje. Kdje 
je francuzka cesla od Solina do Trogira prosjekla kod zapadnih 
vrata (porta occidentalis) bedeme staroga grada. 
Solin-Salonal koje li je to carobno inie ! 
Lezala je stara Sal on a pod najvisim vrhuncem Kozjaka, sv. 
Jurjem , ondje , gdje mu se zadnjt obronci pomalo gube u malu 
dolinu , posred koje tece Solin-rieka ( Jader). Golet strmih klisura 
na vrh Kozjaka, golotinja gordog Mosora na iztoku, u iivoj su 
opreci sa zelenim livadania sadasnjega Solina, na kojima se uz vi- 
soke jablane dizu k nebu viti platani, a jadikuju vrbe jadikovke. Bujni 
vinogradi, sto se razapieii po gomilama staroga Solina i po izno- 
sitoj vrleti na okoio, protkani zagasito zelenim maslinama i smok- 
vama, daju ovomu kraju osobito lice, puno opreka, kakva je i cud 
sadasnjih Dalmatinaca i kakva je bila u staro doba jogunastih Ilira. 
Dok Kozjak kano visoki bedem brani od sjevera, gordi Mosor 
zatvara ovaj kraj sa iztocne strane. Prema jugu i zapadu vas je 



323 

pogled otvoren : onamo se preko solinske dolinice pmstire valovito 
spljetsko polje, u dnu kojega nadize se brdasce Marjan i tvrdjava 
Gripi, ta spljetska akropola, d(3k medju ovinia visoko dize glavu 
zvonik sv. Dujma, a malo podalje gube se u zraku orisi povecih 
otoka : Braca, Solte, Hvara i Visa. Sa zapadne strane proteze se 
kastelanski zaliv, gotovo sa svili strana zatvoren. Sjevernim nje- 
govim krajem reda se uz more sedam kastelanskih sela — »koja no su 
prilikaMisira* — kano sedam bielih labudova na obali gorskoga jezera, 
a u zapadnom se kutu digao vitki zvonik bimaris Trogira, dok se 
s juga u more spustaju obronci Marjana i Ciova, na kojima je raz- 
sijano grmlje mrcike i brnistre. I tako Solin lezi na sjeverno- 
iztocnomu obronku velikog amfiteatra, ogranicena brdima i brezulj- 
cima, kojemu sredinu zahvaca elipticna povrsina kastelanskog za- 
liva. A bas ondje, gdje je prosjek medju Kozjakom i Mosorom, 
kroz koji se vijuga put, sto spaja Zagorje sa Primorjem, ponosito 
se na goloj klisuri dize tvrdi Klis, pod kojim se kroz tolike viekove 
mnoga krv prolila. 

Nekoliko koracaja od ovih zapadnih vrata (Jezerine'i prema 
zapadu do jedno 230 metara, presavsi razkrsce, s kojega krece put na 
zeljeznicku stanicu, u mjestu, z\'anu Doc a, eto malo pogansko 
groblje (Necropolis in horto Metrodori. ad viam munitam) 
sa deset sarkofaga, vec davno odkrivenih, koji daju naslucivati, 
da je to dio prostrana grobista, koje se prostirase uz oba kraja 
danasnje ceste i koje se u jednom nadpisu zove hortus Metro- 
dori. Biio je po svoj prilici ovo grobiste za Solin, sto Via Appia 
za stari Rim. 

Pokraj njega duz sjevernoga kraja ceste protegle se tako zvane 
Kiklopske zidine (Doc a), sazidane od ogromnih kamena, pra- 
vilno ucetvorenih, izdjelanih i dobro sljubljenih, koje dandanas za- 
panjen putnik, kako nas Kukuljevic pjeva, u cudu motin. Ovi zidovi 
nisu drugo nego li via m unit a, t. j. utvrdjena cesta, sagradjena 
po svoj prilici god. 59. pr. Kr., kad bi Solin podignut na oppidum 
civium Romanorum. Protezu se one uzporedno sa cestom prema 
Kastelima gotovo za koja 3 klm., a svrsavaju na juznoj sti-ani ceste 
u sgrade, prilicne utvrdama, na mjestu danas zvanu Stacun, koje 
ime sjeca valjda naStatioI. viaemunitae. 

Ako odavle — biva s Jezerina, kod zapadnih gradskih 
vrata (porta ciccidentalis), — bacimo prema iztoku oko za kojili 
650 met. do mjesta, zvana Glavdcine, opazit cemo rusevine teatra, 
kojejedva da vire izpod obrasle loze. Danasnja cesta presieca kaza- 



listnu sgradu upravo medju pozornicom ipulpitumi i orheslrom. 
Pozomica se nalazi s desne strane puta, idudi od Trogira u Sulin. a po 
mnogim ostatcima kapitela, stupova, uresnih komada, tu nadjenih, 
osobito pako jednoti liepog torsa >Athene Proniaclios*, sada u spljet- 
skom muzeju, razabire se, da je bila bogato i licpo uresena. Okolo 
polukruine orhestre bio je hodnik, kao u amtiteatru, te se oko nje 
dizahu u koncentricnim, polukruznim rcdovima injcsta za gledaoce 
(caveai, svaku mjesto izvisitijc ncsto iza prednjega, tako da su gle- 
daoci sjedjeli u istom redu, kao i u amtiteatru. Promjer orhestre 
bijase lo m., a cielog teatra 25 m. 

No i tea tar, kao i ninogc druge javne sgrade u Solinu, 
ceka, da se metr>dicno i sistematicno bolje prokopa i procisti. Tom 
prigodom ustanovit ce se, kaku je ovdje iSIa obala rieke J a d e r, i 
gdje je bilo glavno pristaniste. Nijc bo hez teinelja mnienje, da je 
upravo ovo ona tocka grada, koja je predstavljena na ( 1 o I u m n a 
T r a j a n a, gdje se je car Trajan na putovanju put Dacije, krenuvsi 
na nase obale iz Jakina (Ancona), preko Zadra ( Jader) i Skradina 
(Scardona), god. lOl. izkrcao, da primi poklonstvo grada Solina, te 
da krene kopnom preko Bosne dalje u Dacijii. Sve je ovo liepo 
uklesano na onoj glasovitoj (.'olumni, koja dandanas resi jedan 
od glavnijili trgova u Kimu: Piazza (.'olonna. 

Ualje od teatra prcma iztokii za iedno 4S0 m., gdjeno su 
livade Jankovace, bijase unutrasnja luka i pristaniste (portus) 
Solina. Tekom viekova bi ova luka naplavom zasuta. Zcmlji.ste 
s desnt" strane puta i danas je blatno, te se ocito razabire. da je 
dotle jednom dopiralo more. 

Krenuv.si lievo, mi (iemo sada malne bez prekida hodati po samim 
gradskim zidinama (moenia urbisi, koje pasahu grad, a vire 
gdje vise gdje inanje iznad zemlje, i strse ovdje i ondje do m. visine ; 
gdjegod liepim ucetvorenim balvanima, a gdjegod sitnim kamenjem, 
prema tomu, jesu li iz starije republikanske dobe, ili iz Markaurelove, 
iii cak iz poznije. Na desno od zapadnih vrata, pa malne sve do us(ia 
rieke Jadere i do mora protezu se zidovi iz svih doba. V'idi se, kako 
su ill gradili liepim kamenjem, kako u kasnije doba, za vrieme ra- 
tova, krpali u nestasici dobra tesana kamena kojekakvim sitnezom. 
Naci cemo na putu jos mnogo cetverokutnih kuia, ne zidoni sve- 
zanih, nego uza nj naslonjenih liepim kamenjem, gradjenim u razno 
doba. Naslo ih se nazad godina do 88, a i sada ih se vidi sto ogo- 
Ijenih, sto djelomice zasutih do 40. Nazad dvadeset godina, upravo 
ovdje kod zapadnih vrata, bila porusena jedna od ovih kula, iz koje 



325 

virilo radjeno kamenje, pa se torn prilikom izvadilo nista manje od 
iS nadpisa na kamenu iz prvih viekova po Kr., koji su kao prosti 
materijal bili uzidani u cetvrtom i petom stoljecu. 

Bas kod zapadnih gradskih vrata s desne rake, vidi se ta- 
Icodjer, da je zid bio oklopljeu velikim kamenima, pravilno uce- 
tvorenim; dapace jedan takav kamen visi jos osamljen, drzeci se 
jedino gornjoni svojom plohoin cementa. Zivi je on svjedok, kako 
su po razorenju staroga Solina stanovnici sadasnjega pa i oni 
okolnih sela raznosili na sve strane staro kamenje kao gradjevni 
materijal za nove sgrade. Cita se u starim poveljama, da je vec god. 
looo po Kr. neki Pincij, rodom Bugarin, primio na dar od hrvat- 
skoga kralja DrzisL-^va kamenje blizoga amfiteatra da sagradi ovdje 
blizu crkvu sv. Miiiovilu, sv. Petru apostolu i sv. Martinu biskupu 
C.'rkvi nestalo traga, jer je porusena za doba Turaka, ali polozaj na 
sjeveru zeljeznicke postaje zove se i dandanas sv. Mihovil. 

Pri rusenju gornjih spratova liepog romanskog zvonika stolne 
crkve u Spljetu g. 1896. bijase izvadjena iz njega sila rimskih nad- 
pisa, arhitektonskih ulomaka, uzidanih XIV. — XVIl. vieka kao prosti 
gradjevni materijal, a sve to iz solinskih rusevina. Nema starije kuce 
u selu Solina, u kojoj ne bi bio jos uzidan po koji stari nadpis uz 
silu ostalih predmeta. God 1898. bila je porusena neka stara kucica 
pokraj amfiteatra. U njoj bilo uzidano do 12 nadpisa, glava, arhitekton- 
skih ulomaka. .Spljetski mazej pogodio sve starinskoga, sto se vidi 
i ne vidi, pa iza kako bi kuca porusena, izskocila },2 starinska pred- 
meta. Sto li sve ne bilo u Mletke odneseno ? Mletacka vlada trgo- 
vala je sa solinskim rusevinama; donapokon davala ih mjesto place 
svojim neplacenim cinovnicima! God. 1678. providur Petar \'alier 
nagi-adio je sa preko 4000 komada starog kamena tiskalnog od- 
vjetnika G. Kavanjina, koji je bezplatno sluzio, i to jos u znak 
javnoga priznanja! Providur f.eonardo Foscolo god. 1647. dade, da 
razore Solinjani i Kastelani veci dio utvrda solinskih, jer da su se u 
njima bili Turci ugniezdili. G. 1656. providur Bernardo izvadi u .Solinu 
za spljetske utvrde »dohar dio velikog kamenja*. Godine 1711. providur 
\'endramin dozvoli nadbiskupu ( Aipilli gradjevnog materijala iz Solina 
za njegove sgrade u Spljetu. ( "rod. 1792. providur Angjeo IMedo 
zahvaljivase Jurju Politeu, Spljecaninu, za poslane mu sanduke 
kamenja i mramorja, moleci ga, da mu posalje i jos obilatije! 

Nego za ovako pljackanje i rusenje starinskih spomenika dao 
los primjer i sam car Dioklecijan, rodom Solinjanin! Sve stupovlje 
od granita i inog mramora, .sto resi njegoxii palacu u Spljetu, dao 



326 

je on prenieti iz rusevina ejjipatskih. 1 dvije slinge, sto no jednom 
cuvahu ulaz u njegov mauzulej — sada stolna crkva — odnio on 
izpred kakva hrama iz Misira. 

Cuvar starinskih spomenika u Spljetu ni dan dana^nji uza 
sve para^afe zakona. uza sve razvijeno cuvstvn, da se stede stari 
spomenici, ne moze da ncuva ru.sevina solinskih <>d pljackanja i ru- 
ienja sa strane radisnih i pronietnih Solinjana, ne moze da ocuva 
r)ii)klccijant)Vii palacu od na^djivanja i rusenja sa strane nekojih 
Spljecana, nckmo li da se mo^jao ocuvati tekom viekova Solin 
od takova nisenja i pljackanja! I s toga je riec: tjuod non 
fecerunt barbari, fecerunt Barberini, quod non fece- 
runt Barberini, fecerunt Spalatini! 

Sunce vec odskocilo. pa i mi krenusmo dalje. 

Dva koraka od ovih zidina prema sjeveru, pa cetiri prema 
iztoku i evo nas k<>d amfiteatra (si. I.) — Paraceve kuce. — 
Lezao je on na skrajnoj .sic\ cro-zapadnoj tocki drugoga diela grada, 
te bi po vclicini i po polozaju rekao, da je samo za ovaj dio grada 
bio i sagradjen. Promjer u duzinu iznosi mu 65 m., a u sirinu 47 m. 
Manji je nego li su amfiteatri u I'oli, Veroni i Camuntiim-u (Deutsch- 
Altcnburg blizu Beca), a veti od onoga u Aquincuni-u (stari 
Budim) pokraj Budimpeste, ved od onoga u Pompejima, kojemuje 
OS duzine '>7 m., a os sirine 35 m. Na ulazu eno cetiri ogromna 
pilona od biela kamena, veoma liepo izdjelana. Ovi stupovi podr- 
zavahu obluke od kamena, izdjelane na cunj u pravcu osi duzine. 
Tlo na ulazu bijase poploceno nepravilnim plocama od kamena, i 
eno ih jos dosta na mjestu. Poploceni hodnik obkoljivao je cielu 
arenu, na kojoj eno razplela se hujna loza, kan da jo.s osjeiia vlagu 
puste krvi gladiatora i Krstovih mucenika, na njoj prolivene! Svo- 
dovi su okolo jos sa juzno-zapadne strane djelomice dobrn sacuvani, 
a oveci svod na jugu lako da su vrata — porta pompae, kroz 
koja su gladiatori ulazili u amtiteatar, dok su vrata porta trium- 
ph alis za dobitnike na sjevernoj strani djelomice zatrpana, a djelomice 
porusena. Sva je prilika, da se je arena mogla vodom poplaviti, 
da se u njoj priredi naumahija, t. j. pomorska bitka. S desna 
i s lieva glavnomu ulazu, gdje se placala ulaznica — tessera 
amphitheatralis — redahu se u okrug mjesta za gledanje, cavea, 
gradus spectaculorum. Izpod ovih mjesta bijahu na niiemu 
druga niza sjedala, s u b s e 1 1 i a, zastidena ogradom za obranu od 
divljih zvieri. Izpod gledalista bijase raznih vrata — vomitoria, 
— kuda su zvieri ulazile u aienu. Izmedju subsellia i cavea 



328 

idjase u okrug eliptican hodnik praecinctio, diazoma, od koga 
nam se jedan dio sacuvao ; iz ovoga se je moglo doci k sjedalima 
prvoga reda, pa uz nekoliko stepenica — gradus, gradationes — 
k onim drugoga reda. Gradationes podizahu se u raznim redo- 
vima, jedna povrh druge i jedna iza druge, te take sacinjavaliu re- 
dove sjedala za gledaoce. koji se postupice penjahu jedni nad druge 
u koncentricnim krugovima. U najniiem rcdu sjedjahu magistrati, 
u ostalim gradjani, a iene u najvisem. pod jednim tricmom na stu- 
pove, dok je drugi dio istog triema bio ostavljen za mali puk. Za 
zastitu od sunca i od kisc mogase se cieli prostor prekriti platnoni 
— velarium, ucvrscenim na kocima, zabivenim u zidu ki>d /.idnje 
periferije sjedala. 

Koliko je nevine krvi u ovoj areni pmliveno za nasladu krvo- 
locnih Rimljana i jo.s krvolocnijih Kimkinja! Koliko li je mucenika 
ovdje zaglavilo, da svojom krvlju zasvjcdoOe vjeru Krstovu! 

I' okolici amtiteatra naslo sc nekoliko gladiatorskih nadpisa. 
Jedan nadpis livali Amahilis-a. t. j. miljcnika, secutor-a (gla- 
diator ovako zvan, ohoruian hodezem i .stitom, jer je sliedio, pro- 
gonio svoga takmaca, zvana retiarius, oboruzana samo mrezom) 
rodom iz Dacije, koji da se je za trinaest okrsaja odrzao u amtiteatru, 
i da je od naravske smrti, a ne od covjecje ruke poginuo (fato 
deceptus non ab homine). O Crinitu, t. j. liepokosu, takodjer 
secutor-u, rodom iz Afrike, ubijenu u 20. godini zivota u dru- 
gom okrsaju u amfiteatru, pripovieda drugi solinski nadpis, da mu 
je Atidia zena postavila mali sarkofag od svoga maloga imutka (de 
sua frugalitate posuit). O Maksimijanu, takodjer secutor-u, 
komu bi nadjenuto ime aureus, t. j. zlatni gladiator, kaze tredi 
nadpis, da je od 22 godine, iza kako se bijasc u areni odrzao 
za pet okr§aja, na prevaru bio ubijen od razbojnika (deceptus a 
latronibus). O Rapidu, t. j. hitromu retiarius-u (oboruzanu 
samn mrezom, kojom je nastojao uloviti svoga takmaca secutor-a), 
iz .skole gladiatorske u Akvileji, a rodom iz Beluna, kaze jedan 
nadpis, da je u sestoj bitci bio ranjen, da je umro od rana zadobi- 
venih, iza kako mu se ne uzkratilo liekovima (in medicina decessit). 

No dignimo se iz ove nevolje Ijudske , gdje se Ijudi za 
nasladu Ijudima kao zivine klali , u vedriji zrak , te koraknimo 
dalje ! Put, koji od amfiteatra vodi prema iztoku, iduci uviek po peri- 
nietralnim zidinama, ostavljajudi na desnu stari grad, a na lievu 
predgradja na obronku Kozjaka, te vise kula, dospieva iza desetak 
casa puta, gdje se opet opaza dio zida s velikim balvanima, do 



329 

zida, u debljini kojega se vidi jarak, kojim je valjda tekki voda. 
Krene li se s ove tocke na lievo, eto nam pred ocima u jami malo 
groblje, nekropola krscanska (Kapljuc), od sestnaest sarko- 
faga (necropolis ad portam suburbanam; sL 2.). Leze oni pore- 
dani izvan gradskih zidina, u jami dugoj 40 m. po prilici, a dubokoj do 
2 metra i p6 izpod povrsine. Ovdje se moze najbolje opaziti, koliko 
je debeo naplav, koji je tekom viekova zasuo Solin. On je poprecno 
visok 2-50 m. do 3 m., a mjestiniice i vise. 

Svi su ovi sarkofazi bili u staro doba, koji vise koji manje 
razbijeni i pretrazeni, tako da u njima izim kostiju ne bi nadjen niti 
cigli predmet od vriednosti. Samo ih je pet s nadpisom, a dva sa 
krstovim monogramom. Jedan je od ovih nadpisa poganski ; a cetiri 
krscanska. §to se nalazi jedan poganski sarkofag medju ovim krs- 
(ianskim, ima se tini tumaciti, sto su krscani u petom i sestom sto- 
Ijecu, ne imajuci sarkofaga ili sredstava za nabavu, obicavali kadikad 
uzimati i poganske sarkofage za svoje zadnje boraviste. Liep je 
primjer tomu krasno sacuvani sarkofag Hipolita i Fedre u spljetskom 
muzeju, nadjen u groblju pokraj bazilike mucenika u Manastirinama. 
U trecemu sarkofagu od zapada bijase pokopan neki Leontij , 
bivsi pobocnik gjenerala pjesactva i konjanictva, sa svojom supru- 
gom. Inostranac bijase on ovoj zemlji, kaze nadpis, a pridodaje onu 
dosta obicnu formulu, po kojoj ne bijase nikomu dopusteno pokopati 
se u ovaj sarkofag. Alio bi tko zelio, imao je platiti crkvi globu od 
dvije librice zlata.* 

Sva je prilika, da je ovuda prolazio nekoc put, koji izlazase 
na P o r t a suburbia ili s u b u r b a n a, te da su uzduz ovog puta bili 
poredani spomenuti sarkofazi. 

II. 

Vrativsi se odavle na put, pa nakon malo koracaja prevalivsi 
potok Kapljuc, obicno suh, jedno 50 met. po prilici, uviek prema 
iztoku, dodje nase druztvance na mjesto , gdje je perimetralni 
zid zapadnoga novoga diela grada spojen sa starijim, iztocnim 
dielom. Prije nego krene dalje, popostade casak ovdje, da baci 
pogled — jer je odavle najljepsi — na cio stari grad. < )ndje, gdje no 

* (M. br. 2902.) Hie in pace iacet Leontius ex optiune [in] officio 
mao-istri eq('uituin) et peditum, quem terra extera duxit. qui vixit annus XL 
vitam. A[I]tefna) Romaina), quae servivit annus XVI. ciiniui;i caro. In qua area 
si quis cum suis [et] Altenam Romanam dederit corpus, deitl lieclcsiac pacnani 
auri pondo duo. Dcposituin in die \'\\. Idus huiias. 



o 

t 
o 



3 

o 

?5 

p 

•a 




I^V^-^-^L^ ■ '^■■ 








331 

se prema podnevu vide najvece gomile, ondje su bile velike gradske 
kupelji (thermaej. Nedaleko bila gradska viecnica fcuriaj. Vise 
prema iztoku ostanci su liepa hrama, valjda matris magnae 
Cybelae. Negdje onuda pod gomiloin lezi glavni trg grada (forum) 
uzduz glavne gradske ulice. 

Sve su ove sgrade i mnoge druge bile konstatovane nadpisima i 
ondje nadjenim arhitektonskim ulomcima, kojise vidjaju po raznim od- 
sjecima arheolozkog muzeja u Spljetu. Ni slika staroga Solinane moze 
jasna biti, ako se ne posjete ovi odsjeci, u kojima imade do 3000 nad- 
pisa iz svih viekova od prvoga po Kr. do polovice sedmoga, malo 
prije razorenja Solina ; raznih bogova, careva, carskih namjestnika, 
svakojakih cinovnika, vojnickih oblasti, pa krasnih krscanskih nadpisa, 
laznih zanimanja i zanata, iz kojih se doznaje i unutrnja povjest i 
druztveni zivot ovoga grada. Ovu sliku popunjuju ulomci kiparske 
umjetnosti na stotine, na hiljade manji predmeti od kovine, od zemlje, 
za domacu porabu, za nakit, pa stotine komada dragog kamenja, hiljada 
novaca. Sve ono, sto je natrpano po odsjecima muzejalnim, sve je 
— izim posve malog broja — nadjeno u starom Solinu i u okolici, 
do Klisa i daleko prema Kastelima. 

Malo koracaja od ovoga razkrsca, krenuvsi prema jugu, eto nas 
do mjesta, zvana Ilinac, gdje su liepa gradska vrata, zvana Porta 
Caesarea. Plocnik ovih vrata sastavljen je kao i u Pompejima, od 
velikih nepravilnih balvana, u kojima se liepo razabiru izdubene kolo- 
tecine za kola. Vrata su siroka blizu 6 met., a diele ih na tri 
diela cetiri pilona od ucetvorenih kamena, koji su dva i dva po- 
redani u pravcu, kojim put ide. Srednji, siri, sluzio je za kola, a 
dva uza, pobocna, za pjesake. Sa obje strane ovih vrata zid je ne- 
obicno debeo, a na njemu unutra vidi se sloj vapnene i sadrene 
naslage od vodovoda, koji tecijase kroz debljinu zida nad vratima. 
S jedne i s druge strane vrata vide se dva sahranista vode (ca- 
stellum), u obliku osmokutnih kula, naslonjenih uza zid, u pro- 
mjeru od ^-40 m. 

Vrativsi se odavle i prosliedivsi put sjevera, na razkrscu, gdje 
se sastaju zidine dvaju dielova grada, iznova se u njima vidi 
konao vodovoda (aquaeductusj, pa malo dalje na lievo mjesto, 
gdje su bila gradska vrata (porta suburbana) izpod sv. Duje, 
a dva koraka dalje prema sjeveru na kutu, gdje zid skrecc prema 
iztoku, razvodje vodovoda. 

Odavle malo na desno, eto i ru.-Jevine starokrscanske gradske 
bazilike (basilica urban a, episcupiii. l.c/i ona pod velikim 



332 

gomilama i pod vinoj^radima na podnevii i iztoku. Da se uzmogne 
skoro prokopati. trebalo je zadnjih }Jodiiia ovdje vise vinograda 
nabaviti. Ma i malen bio uspjeh izkopina, jer je ovdje zemljislc bilo 
vec prorovano, pa se kaie, da su odavle i nckoji stupovi, koji rese 
procelje crkve sv. Marka u Mletcima, ipak ce biti od velike va/nosti 
za mnoga jos neriesena pitanja crkvene povjesti Solina. A da bas 
pod ovim gomilania leii gradska bazilika, dokazom je, stu je jo§ 
god. 1842. ovdje tadasnji ravnatt-lj dr. Fr. Carrara odkrio krstio- 
nicu (baptisteriunii 112 krizmaonicu <consiixnatorimii). Kistio- 
nice se gradile pokraj gradskih bazilika 

Ova je krstionica (si. 3.) nc samo jcdan od najziiamcnitijili 
spomenika krscanskili u Solinu, iiego je jos vise znamenita, sto je do 
nje sacuvana i krizmaonica. U krstionicu ulazilo se je iz grada 
juznim vratinia kroz tetrastiini vestibul, koji se jos dobro vidi. Cetiri 
ulomka stupova od crnoga afrikanskog mramora i sad su na injestu. 
L'zasavsi nekoliko stcpena, te pro.savsi vrata, dolaza.se se u pravu 
krstionicu, osmokutnu sgradti sa osam izdubaka, od kojih pet polu- 
kriiinih, a u trima su probijena vrata. U okojo uniitrasnjega zida, 
obliepljena mramornim plocama, kojiina se jos tragovi vide, bila su 
celiri velika stupa od mramora cipolinskoga, s liepim kapitelima, 
nalik kosicu, po obliku ravenskih kapitela iz sestoga stoljeda, sa gri- 
fima mjcsto voliita i tragovima crvcnog bojadisanja, koji se sada 
cuvaju u spljetskomu muzcju 137 I". 1. < )vi su stupovi nosili kubu, obliep- 
Ijenu po svoj prilici krasnim mozaikom, kojega se pojedine kocke 
nalaze ondje razsijane. L' sredini ove sgradc stajase pravokutna 
mramorna kamenica za krstenje. S iztoka se vide malene 
prostorije, po svoj prilici za svlacenje kateliumena i neofita, koji 
se imaliu krstiti, a malo dalje bijase velika prostorija, koja se ima 
boije prokopati — valjda za poucavanje katehumena. Na zapadu 
osmokutne sgrade bijase bodnik. kroz koji prolaza.se kouao u kaincuu, 
koji od glavnog vodovoda vodijase vodu u kamenicu na zapadu od ve- 
stibula. Iz ovoga liodnika, uzasavsi dvije niramorne stcpenice i prosavsi 
kroz vrata, postavljena na mramornim stupovima, dolazase se u pro- 
stranu dvoranu. To bijase krizmaonica (consignatorium). U ovu 
se dvoranu ulazase i kroz druga vrata, okrenuta prema jugu, koja su 
bila neposredno vezana sa prostorijama okolo hazilike, a suprot njima 
prema sjeveru bijase polukruina apsida. Ciieli pod ove dvorane 
bijase pokriven mozaikom sa veoma liepim narisima, a upravo prema 
vratima, koja vode u hodnik, bijahu na mozaiku prikazana dva jelena, 
gdje piju vodu iz posude, a nad njima nadpis iz pocetka psalma 41.: 



334 

»Kako jelen zudi vrelo vode, tako dusa moja k tebi, Boze!<* Bio 
je ovaj mozaik vise manje citav do nazad triestak grodina. Neki 
inostranac, nastanjen u Spljetu, za nekoliko ifddina zalazio cesto 
na casu dobra vina u Solin, svaki put kupovao tajno od tezaka po 
komad ovQcr mozaika, te ga u torbici kuci nnsio, Ne zna se, kamo 
su ovi komadi dospjeli. Ne bilo tada cuvara starina u Spljetu, a So- 
linjani — Ijudi ko Ijudi — lakomi za novim novcem! Ovo dakako 
sada — budi im receno na cast — ne bi se moglo vise sbiti. Uvi- 
djeli i oni. da su im starine na diku, a borne i na korist! 

Odmah na sjeveru krstionice jjradski zid i put, sto po njemu 
vodi, kre(ie na iztok, pa iza malo koracaja eto nas pred ulazom 
u s tar okrs (ia n sk'> grobl j e u M anas t ii inam a. Ovaj je uiaz 
uresen raznini arliitektnnskini ulnmcima, pokupljenim po solinskini 
gomilama. Medju ovima je u starinskom zidu uzidan nadpis, da 
svrati pozornost posjetitelja: Coemeterium legis sanctae 
christianae, starokricansko groblje u Manastirinama. 

Odavle se ulazi na put, zasadjen na krajevima bujnim ruzma- 
rinom, koji vodi k tomu znamenitomu groblju. 

Sunce niedjuto vec odskocilo na obzorju i stalo dobro pripicati. 

Posjetiteiji, stariji po godinama i vec umorni, krenuli puteni luz- 
marina, u Tusculum, da se odmore, dok cetica niladjili, kojima 
sunce ne skodi, a dobre im noge , zakrenula odavle na lievo, 
prema zapadu, poljskim putem do potoka Kapljuca. Pregazila 
zatim potok prema sjeveru, ostavila na lievo Podrugove i Muziceve 
kude, te prosavsi kroz obor Milisidevih kuda, — kroz koji se sjetio 
neko one latinske cave caneni — nakon petnaest dobrili casa 
strmenita pufa stigla cetica na Coemeterium S. Anastasii u 
Marusincu, na groblje sv. Anastasija ili sv. Stasa. 

Dok ta cetica mladjih hrlila k Marusincu, stariji odmarali 
se u debelu hladu Tusculum-a. ('Judnog je stila ova kucica, sagra- 
djena istom godine 1898. za stan : ravnatelja izkopina, cuvara i za 
ostale potrebe (si. 4). Uzidalo se u nju starinskih arhitektonskih i orna- 
mentalnih ulomaka, nadjenih po solinskim rusevinama, pa iz kasnije, 
srednje dobe, dovezenih iz Spijeta od porusenih katova zvonika stolne 
crkve. I tako se donekle Solin osvetio Spljetu: ovaj u srednjem vieku 
digao mu iz rusevina na hiljade arhitektonskih i ornamentalnih komada, 
a Solin prigodom gradjenja kucice sto vise mogao odnio mu sredo- 
vjecnih, te se tim starinarskim ruhom Tusculum zaodjenuo. Na ka- 

* »Sicut cervus desiderat ad fontes aquarum, ita desiderat anima mea ad 
te Deus U 



335 



menu je sagradjen, podrum mu je u zivcu kamenu, a i im vas od 
kamena. U podrumu cu\-a se dobra i bladna solinska kapljica. Ka 




odlicnu mjestu postavljen je -Dobri Pastir<, cuvar ove kucicc. Po 
vrtu, u kojem je pri kraju malo sumice, pa plemenitili vocaka i 



3^6 

raznovrstne dalmatinske loze, ali one izvrstnije — notae genero- 
sioris — naslajjani su iilomci starinskili stupova, kapitela. Nadpis 
na procelju vrata kaze posjetilelju, da je dobri Boj^ podielin ravnatelju 
izkopina ovo uzivanje: Deus mihi et meis successoribus haec 
otia fecit! A bozji blagoslov nad ovim miriiim obitavalistem prosi 
starokrscanski solinski nadpis, urezan n.id vratima ulaza : f Isuse 
Krste, kralju kraljeva, gi>spodaru gospodara, neka 
budu tv oje oti danjii i nodu inilosti vo otvoreno nad 
ovom kudom!* Kut^ni prag daje ti dobrodoslicu: Salve! I netoni 
si glavu na vrata pomolio, po starinski skrojen nadpis pozivlje 
te, da udjes u kudu: i ako si trudan putnice, daj, ne budi 
ti tez ko, pos j e ti o V u kudu. ** Je li kasno dnba dana, je li niracno. 
starokrscanska svjctiljka svietli ti na ulazu. A iinas sto da i poule- 
das u ovoj kucici ! 

Na lievo suba za goste, sva bujadisana u starokrsiianskiin bo- 
jania i stilu. U sredini stropa >Dobri Pastir«, a ok»)lo njega staro- 
krsdanski simholi : grozdje, golubica, riba, paun itd. Po sticnama u vise 
okvira slike solinskih izkopina ; a kao na izmjenu medju dva izdubka 
prema iztoku Horacijeve kitice : I s t e t e r r a r u m mihi p r a e t e r 
iimnes [ angulus ridet, ubi non Hymetto niella dece- 
dunt, viridique certat|baca Venafro \'cr ubi longum 
taepidasque praebet I Jupiter brum as, et amicus Te- 
bron I fertili Baccho minimum Falern is ] I n videt u vis. 
Kako liepo pristaju ove zanosne rieci tomu zakutku svieta! Tebron 
je Kozjak, brdo nad Solinnm. U sredini je ove sobe stol od ka- 
mena, podrzavan kapitclima od kamena; na stranama dva naslo- 
njaca od kamena, prcpolovljeno dno sarkofaga, na starinskini stu- 
picima, koji i okolo sobe sluze za sjedalice. Medju ovima poredalo 
se naokolo nckoliko iara pepelnica (urnae cincrariae). Pokucstvo 
je sve od kamena : samo sto su sjedalice okolo stola od drveta : 
izdjelala ih ruka nasega Zagorca. Prema ovoj sobi pri tlehu je 
kuhinjica, i ona u kamenu, a u njoj ognjiste u iivcu kamenu. 

Uzadjimo, kad je ovako liepo, i na prvi kat. 

Stube su bojadisane po starinsku. U vrhu je Krstov mono- 
gram medju dva pauna sa nadpisom : in hoc signo vinces! Na 
desno je oveca soba ; strop joj uresen kao u katakombama : u 
sredini Isukrst u spodobi Orfeja, a naokolo sve starokrscanske 

• (C. I. L. III. 2674.1 t i^^^ Christe, rex regum, domine dominantium, sint 
oculi tui aperti die ac nocte super domum istara clementer t — ** Quamvis 
lasse'viator, ros;o, ne graveris et domum contempla banc. 



337 

slike : Mojsija, David itd. Veliki ormar, pun biranih knjiga, nad 
kojim se cita: bibliotheca patria, pokazuje, ceinu sluzi ova 
soba. A na stieni prema iztoku Horacijevi stihovi : O rus quando 
ego t e a s p i c i a m, q u a n d o q u e 1 i c e b i t, | nunc \' e t e r u m 
libris, nunc somno et inertibus horis, [ducere solli- 
citae iucunda oblivia vitae, ocevidno kazu, kako za svo- 
jim Tusculuni-om cezne njegov gospodar, kad ga kojekakvi 
posli i poslici progone po tiesnim, zdusenim spljetskim ulicama, 
ili kad u Rogatackoj Slatini srce, sirota, mlaku vodicu, da okriepi 
zdravlje, te u druztvu zagrebackih prijatelja obigrava brda i doline. 
S druge strane dvije sobice za pocivanje popunjuju ove seoske udob- 
nosti. U ovoj kucici bivaju kadikad i zanimljive disputatione s 
Tusculanae o izkopinama u znamenitim dvama grobistima solin- 
skih mucenika. Posjetitelja, kad izk\zi iz kucice, ona ovako poz- 
dravlja : E x e u n t i b u s pax! 

Pokraj Tuskula ima i stan za cuvara, custos effossio- 
nuni S aloni tanar um, pa i za konjica, komu je namienjena 
plemenita zadaca, da odvaza materijal izkopina. I on nad svojom 
stajicom ima svoju citulju. Malen je, ali srcan ovaj konjicak bosanske 
pasmine. »Mis« zove ga gospodar, •>p arvulus« Evropejci, sto je 
isto, samo sto se prvomu imenu radje odazivlje. Osobito je ponosit, 
kad on, starinskim sedlom osedlan, nosi kano vila gospodara po 
solinskim rusevinama. 

A kad skoro Tusculum bude imao i hladnu pitku vodu, 
tada ce njegov gospodar moci uzkliknuti s Horacijem : Hoc erat 
in votis: modus agri non ita m agnus | Hor tus ubi et 
tecto vicinus iugis aquae fons | Et paulumsilvae super 
his to ret. Auctius atque | Deus melius fecit! 

Pobrinuo se i^on Frane ne samo za ugodno zemaljsko bo- 
raviste u ovoj samotnoj kucici, nego sjecajuci se onog starokrscan- 
skog grckog nadpisa, nadjena ovdje u okolici: Osokoli s e, Av- 
gusta, nije nitko bezsmrtan (2149 A), priredio on na vrieme 
sebi i zadnje pocivaliste : rimski sarkofag. I vec mu pocetak nad- 
pisa gotov: Hie iacet Franciscus peccatoi et indignus 
presbyter. E x p 1 e t o a n n o r u m c i r c u 1 o q u i n t o (50 godina 
zivota) hoc s i b i s e p u 1 c r u m F r a n c i s c u s c o n d e r e i u s s i t — 
prema onomu svecenika Ivana u Marusincu. Bilo inu taman 50 go- 
dina, kadu ga pocetkom oktobra god. 1896. umirovilo kao gimazij- 
skog ravnatelja. Brze bolje daj spravi sebi grobnicu, i to u Solinu, 
ba.s na polju njegova mnogogodisnjega rada, u Manastirinama, p><- 

spoiiien-cviece. 2- 



338 

kraj svetih solinskih mucenika. All sjecajudi se pape Damaza, koji 
se iz strahopocjtanja ustrucavao pdkopati u blizini svetih muce- 
nika, hie fateor Damasus volui me a condere membra, 
sed cinercs timui sanctos vexare piorum, udaljio on po- 
dobro svoj sarkofag od confessio m arty rum u Manastirinama, 
jos dalje i od narteksa. <jdje su stali ojjesnici i pokornici. Tu on 
ceka njejjovu smrt; u njemu de l)<m Frane vjecni sanak snivati. 
Svcti mucenici solinski, za slavu kojih on se je na ovoj zemlji toliko 
trudio, bill njetjovi introductores poslije smrti pred lice bozje; 
pred njim se molili za ovoga peccator et indi^jnus presbyter, 
da njegova dusa >boni Pastoris humeris reportata 
Sanctorum consortio perfrui mereatur!* 



U hladu ovoga Tuskula, cekajud da se mladja druzina povrati 
s Marusinca, posjcdali stariji za kamene trpezc, a da im vricme 
osladi, uzco viidja njilixv pripoviedati u glavnim crtama povjest 
svojega staroga Solin.i 

Postanak Solina ^ubi se u tami viekova. Prvi put spo- 
minje se u povjesti god. ilQ. pr. Kr. , kada vec bijase znamenit 
grad dalmatski, u komu se mogase sklonuti citava vojska konsula 
L. Cecilija Metela. Prica, koja dovodi Solin u odnosaj sa trojan- 
skom vojnom i sa Heraklom. da bi naime Hilos, sin Heraklnv, bio sa 
~2 ladje u argonautskoj i trojanskoj vojni, sadrzava valjda koje 
povjestnicko zrnce odnosno na utemeljenje Solina u IV. vieku po 
dorskomu plemenu Hila, a ovo ime pucka masta kao da je prctvo- 
rila u miticko ime Hila, sina Heraklova. 

Bilo da se zacetak Solina ima pripisati grckim naseljenicima 
ili ne, prilicno je, da su njegovi stanovnici bili u sustini plemena 
ilirskoga. t. j. puk dalmatski, jer pri prvomu pojavu u povjesti 
Solin nam se prikazuje kao dalmatski grad. L»"/,<uv, Salon a, ne- 
znana znacenja, ima isti docetak kao i druga mjesta cisto ilirska 
(Narona, Scardona, Promona, Albona, Flanona, Cormona, .Ancona itd.), 
koja u doba hrvatsko dobise docetak na -in (Norin, Skradin, Pro- 
min-a, Labin, Plomin, Kormin, Jakin). I oblik u visebroju, i kod pi- 
saca i na nadpisima ^rkoivti, Salonae, u kasnije doba, poslije 
Cesara, imao bi se tim protumaciti, sto je grad bio od dva diela : 
starijeg grcko-ilirskoga i kasnijeg rimskoga. 

Kada god. 155 pr. Kr. Del minium (D'lmno, Dumno, Duvno 
u Hercegovini), glavni grad Dalmata, bi razoren od Rimljana, koji 



3 39 

zatim, upravo god. 129., bijahu podvrgli svojoj vlasti i cielo dal- 
niatsko Zagorje od Narone (Vid na Neretvi) do Siscie (Sisak 
u Hrvatskoj), odzvonilo je bilo i slobodi Dalmata u priinorju. Prije ili 
kasnije i obala imala je pasti u pance orla rimskih legija. To je 
trajalo malne viek i p6, te je stalo mnogo krvi Rimljane, a i Ijutih 
okrsaja ratoborne Dalmate. God. 119. pr. Kr. krene konsul L. (Jecilij 
Metal s vojskoin iz Panonije, i Dalmati mu primise vojsku prijateljski, 
koja i prezimi u Solinu. Iza ovoga dogadjaja Solin pustade tocka stra- 
tegicna, okolo koje se vrtijase cielo djelovanje Rimljana do konacnog 
pokorenja ove obale. God. 70. pr. Kr. pokusase Dalmati da sbace 
rimski jaram, i utvrdise Solin, koji, iza pada Delminija, bijase im 
postao glavnim gradom. Prokonsul G. Koskonij upokori cielo pri- 
morje dalmatsko od Neretve do Krke i osvoji god. 78. Solin, koji 
bi opet od Dalmata oslobodjen, dok ga kasnije nakon dvojega ob- 
siedanja ne osvoji posvema god. 39. Asinij Polio. 

Od god. 78. .Solin bijase postao conventus civium R o- 
manorum, t. j. sastajaliste gradjana rimskih, raztrkanih po cieloj 
srednjoj Dalmaciji, koji su sacinjavali jednu zadrugu, pod vlastitim 
zakonima i uz vlastitu upravu, iniajuci dva magistra i dva k ve- 
st or a, koji upravljahu javnim poslima. Kada bi god. 59. Ilirik, koji 
dosele bijase zemlja na po podlozena, na po saveznicka, pretvoren 
u rimsku pokrajinu s redovitom upravom, a C. Julij Cesar prvi joj 
prokonsul, — Solin postade glavnim gradom ciele pokrajine, posto 
bijase tada oppidum civium Roman or urn. Za ponovnog 
svog boravka u Solinu god. 57. i 54. pr. Kr. C. Julij (.'esar stece 
na osobit nacin Ijubav gradjana rimskih, nastanjenih u Dalmaciji, 
koju mu oni i izkazase malo godina kasnije u gradjanskom ratu, 
izmedju njega i Pompeja god. 40. pr. Kr. 

Za ovoga rata sbilo se u Solinu raznih veoma zanimljivih do- 
gadjaja. Kako sva obala Dalmacije, tako i Solin pristajase uz Cesara. 
Pompejeva vojska , osvojivsi Krk (Curicta), privabivsi na svoju 
stranu Vis (Issa), stize pod Solin. M. Oktavij , Pompejev moro- 
vodja, nemogav.si na svoju stranu predobiti ovaj con ventus, stade 
ga obsjedati. Solin, pripovieda sam Cesar (u pogl. 9. knj. III. de 
bello civiii), bijase jak i po samom polozaju i radi toga, sto bi- 
jase na brezuljku. Bio opasan prostim zidom bez utvrda, a malo 
bijase gradjana, da bi mogli odoljeti Oktavijevoj vojsci. Pridodase 
s toga oni zidu drvenih kula, digose na oruzjc i robove, a zene 
odrezase svoje ko.se za konoplje vojnickih s]irava. Zaludu Oktavij 
opasa grad peterostrukom obsadom, zaludu pomnoza navale i ju- 



3 40 

rise; Solinjani, premda ijladom muceni, odrzase se junacki, te na- 
pokon provalivsi protjerase u biefj; Oktavija sa znatnim jrubitkuni. Kao 
negda kartazke zene, tako su u ovoj sgodi Solinke veoma zivo po- 
magale u obrani svoga rodnoga grada. Jedne nodi provalise one 
kao bjesomucne furije, u cmim odjedama, sa gorudim zubljama u 
rukama u neprijateljski tabor, te pomogose potuci i razbiti vojsku. 
Medjutim Dalmati, koji pristajahu uz Pompeja, cim stade Ce- 
sar, nakon poraza k<«d Farsala, okiijiljati u Dalmaciji ostanke vojske, 
pobunise se proti njegovu nanijcstniku Kv. Kornificiju, kojemu tiesar 
bijase poslao u pomoc Gabinija s jakom vojskom. Fa kad ovaj 
posljednji, nakon mnogih poraza, htjede pobjedi u Solin, bude na putu 
nedaleko od Muda (Andetrium) od Dalmata tako potucen, da je 
osini mnogih vojnika i vojnickili stjegova izgubio 38 centuriona i 4 
tribuna. Gabinij malo zatim umre u Solinu od dobivenih rana. Sam 
car August u svojoj politickoj oporuci (monumentum AncyranumJ 
hvali se, da je oprao ovu sramotu i da je preoteo vojnicke stjegove, 
sto no Gabiniju bijahu oteli Dalmati. Dalmatima ipak podje za 
rukom, da* god 42. osvoje Solin, ali im ga god. 39. opet ote Asinij 
Polio. I ako ne J. Cesar, a to sigurno August utemeiji u Solinu 
koloniju, niedju god. 33. i 31. pr. Kr. istodobno kad jader i N a- 
ronu, te ju prozva Colonia Martia Julia Salonae. Kao sto 
bijase svaka rimska kolonija u malenu slika Rima. tako i Salona 
imadjase ustav i upravu sasvim nalik onoj u Kimu. L' Solinu ima- 
djaliu svoje hramove sva bozanstva rimskog Olimpa; tu razni 
svedenicki kolegiji, tu na glasu carski zrtvenik — ara Salo- 
nitana — , srediste javnog bogo.stovlja za svu Dalmaciju. 

Nakon sto bijase Ilirik konacno uredjen kao pokrajina rimska, 
Solin postade sielo — conventus iuridicus — diela Dalmacije 
od Krke do Neretve. U solinski sabor — conventus — salju svoje 
zastupnike 362 decuriae Dalmata, 25 Deura, 238 Ditiona, 267 .Ma- 
zeja, 52 Sardeata, sve plemena iz danasnje sjeverne Dalmacije, Bosne 
i bosanske Hrvatske (Krajine), pa s otoka, jer lukavi Rimljanin bi- 
jase ostavio unutrnju upravu zemlje onako, kako ju bjese nasao pod 
starim Ilirima. U Solinu stanovase namjestnik Dalmacije, prije pod 
naslovom prokonsul, zatim legatus Augusti pro praetor e, 
kao gradjanski, politicki i vojnicki poglavica, a nakon reforme pod 
Septimijem Severom kao praeses, t. j. gradjanski namjestnik, dok 
bijase dux Illyriciani limitis vojnicki namjestnik, ponajvise 
sa sielom na Dunavu; naravski svaki od ovih imadijase uza se 
mnoztA-o svakojakih cinovnika i vojnickih oblasti. 



341 

I poslije nego je Dioklecijan god. 297. razdielio Dalmaciju u 
Dalmatia Salon i tana i Praevalitana, Solin ostade sielo vr- 
hovnih magistrata prve. Sbog svog sgodnog geografskog polozaja, 
i kao srediste politickog i administrativnog zivota u Dalmaciji, postade 
Solin i sredistem trgovackim na zapadnoj strani balkanskoga polu- 
otoka. Tomu je u velike pomogla razgranjena mreza cesta, sagra- 
djenih osobito za cara Tiberija od njegova namjestnika P. Kornelija 
Dolabele. Cetiri glavne ceste odvodnice spajale su Solin sa granicama 
pokrajine. Zapadni ogranak, stara via m unit a, vodjase iz Solina u 
Tragurion, te doticuci_se svih primorskih mjesta, svrsavase u glasovitu 
Akvileju, gdje se spajase s italskom i germanskom mreiom pu- 
teva. Drugi sjeverni ogranak, via G abiniana, pokraj Klisa, idjase 
na Andetrium (Muc), te presavsi kroz gorski dio pokrajine do- 
pirase do sjeverne granice. Treci, iztocni, idjase prema Aequum 
(Citluk pokraj Sinja) preko Bosne u savsku dolinu, i tu se sjedinjivase 
sa panonskom mreiom. Cetvrti ogranak razilazeci se na Pons 
Tiluri (Trilj) dieljase se opet u ogranak iztocni, koji jednim trakom 
prodirase do sredine Balkana, drugim svrsavase u Naroni, a juznim 
trakom sjedinjivase juini Ilirik. Sesti ogranak uz juzno primorje, 
spajase Epetion (Stobrec) i ostala mjesta uz more: Pituntium 
(Podstrana), Nareste (Krug Jesenica), Oneum (Zeljevice Jese- 
nica) itd. ; jedan ogranak ovoga idjase u Aspalathos, mjesto, 
gdje se pocetkom cetvrtoga vieka podize Dioklecijanova palaca. 

Malo imade starinskih gradova, kojima se ime joste cuva, a vidjet 
je toliko malo tragova njihova nekadasnjeg sjaja i velicine, kao sto 
upravo u Solinu. Jos su prilicno sacuvani zidovi oko grada, koji se 
dobrim dielom razabiru u cielom obsegu od preko 4 klm. Oblik je 
grada nepravilan ; u najvisoj duzini ima blizu 1800 m. od Porta 
Andetria do Porta OccidentaJis, au sirini do 700 m.; povrsina 
mu iznosi ~2 hektara. Dugoljasti ovaj oblik pjeva i pjesnik Lucanus : 
»Qua maris adriaci longas ferit unda Salonas et tepidum 
in moUes Zephvros excurrit Jader.« Do polovice drugoga vieka 
Solin ne bijase jos zauzeo velik obseg, koji je imao kasnije, te jos u to 
doba ne bijase promienio oblika i velicine staroga grcko-dalmatskoga 
gradica. Strah pred varvarima, koji god. 167. bijahu provalili u sjeverni 
Ilirik sve do Akvileje, navede cara M. Aureliia, da utvrdi grad god. 170., 
a to su mu radili vecinom razni vojnicki odjeli. Stariji dielovi grada 
bijahu ovom prigodom sto popravljeni, sto poruseni i upotrebljeni kao 
gi-adjevni materijal. Obzidom M. Aurelija utvrde bjclm prosirene sa iz- 
tocne i juzne strane,dok zapadna sa Porta Caesarea stajase i nadalje. 



342 

Najbolje procvate i do najvise povjestnicke znamenitosti dodje 
Solin, kadno car Dioklecijan, po svoj prilici rodjen u ovom gradu 
ili u najblizdj okolici, saorradi okolo 300. po Kr. ogrromnu palacu 
za svoje mirno boraviste na injestu Aspalathos, j^dje se danas 
podize grad Spljet. Dioklecijanova Ijubav za Solin i blizina njegova 
iznesose jos vise na glas taj grad. Carski dvor privuce u Solin i u nje- 
govu krasnu okolicu mnoge bogate Kimijane. I u trgovackom pogledu 
podize se grad, buduci da je bio zadnja tocka najznamenitije i naj- 
krade ceste medju Panonijom, Iztokom i Jadranskim morem. Trgo- 
vina i brodarstvo splivase se u Solinu, koji postade jedan od 
najnapucenijih i najnaprednijih gradova na Zapadu. I'roizvodi bu- 
gatih rudnika u Bosni, drvlje iz praSiima ciele pokrajine, obilna i 
izvrstna vuna i krzna u veiikom brojii uvaiahii se 11 Solin. tako da 
su u cetvrtom stoljedu bile u njemu mno^e javne tvornice, na- 
vlastito oru/ja i strojarnica koza, le mastionice i tkaonice. Od ovih 
tkanina jos dandanas traje uspomena u svedenickoj misnoj odjetii 
>dal mat ic a<, koju je krscanska crkva primila 

L' petom stoljecu Solin dodje na glas kao zakloniste velikih 
rimskih prognanika. L' razdiobi rimskog carstva oko god. 400. zapadni 
liirik, upravljan po jednomu vicar ius-u, sacinjavase dio italske pre- 
fekture ; Dalmacija, dio zapadnog Ilirika, bijase upravljana od prae- 
ses-a, koji stolovase u Solinu. Kada se je zapadno rimsko carstvo 
primicalo razsulu, Solin je imao prilicno snage, da se jos po sebi 
iizdrzi, te odoji provalama Huna i Gota god. 449., 4?>7 , 4.^^-, i ako 
dosta pretrpi od obsada, a okoiica mu bijase vise puta opijackana. 
• U strasnomu i dugomu ratu medju Ostrogotima i carom Justi- 
nijanom (god. 535. — 555.) Solin bijase odlucna tocka. Zara<^ene stranke 
znale su, da za vlast na balkanskomu poluotoku bijase odlucan po- 
sjed Dahiiacije, pa se s toga najvise otimahu o glavni joj grad Solin. 
God. 535. Justinijan posla vojvodu Munda, da ga osvoji, posto ga 
vec Goti jakom vojskom bijahu obsjeli bez uspjeha, jer grad bijase 
dobro utvrdjen i obskrbijen, a gradjani privrzeni caru. Vojvoda bi- 
zantinski, Konstancijan, medjutim pojaca god. 535. jos bolje utvrde 
oko grada, na koji nastajne godine iznova navalise Goti, nakon .sto 
su bili porazili Munda, koji pade u bitci. Rat, koji se je uviek vodio oko 
Solina, nastavi se nestalnom srecom nastajnih godina. God. 537. 
Goti stadose na novo obsjedati Solin ; god. 545. prezimi u njemu 
glasoviti vojvoda Belisarij ; god. 551. vojvoda Ivan izabra Solin za 
srediste svojili vojnickih podhvata proti Gotima, koji ga god. 550. 
pod Ilaufom na novo stadose napastovati. Xapokon Xarses, bora- 



343 

veci u Solinu, pripravi s\-oju trecu vojnu proti (iotinia i^'ud. 352. 
"-io 555- )i i to ucini kraj vlasti Gota i osioura Dalmaciju i Solin iz- 
tocnome carstvu. 

No ovo niirno stanje ne potraja dugo, jer ceste pnivale Avara 
^od. 582., 507. i 604. stadose iznova dodijavati Solinu. ( )b ovomu 
zalostnomu stanju jadikuje i papa Grgur Veliki u pismu, upravljenu 
god. 600. Maksimu, nadbiskupu solinskomu. Tada stolovase u So- 
linu hizantinski upravitelj Dalmacije, pod naslovom prokonsul, a 
zadnji, sto nam je poznat iz listova pape sv. Grgura Velikoga (go- 
dine 5qS.) i iz jednog znamenitoga nadpisa (god. 603.) bijase Mar- 
celin, sin svecenika Ivana, cuvara bazilike sv. Anastazije u Maru- 
sincu. Od god. 626. do god. 630. zacestase udarci sa strane Avara, a 
god. 630. bijase Solin vec u rnsevinama. 

Zemija, koja se tekrun viekova odronjivala od obronka Koz- 
jaka, osobito iza kako bi ovaj ogoljen od suma u srednjem vieku, 
pokrila je Solin za tri metra visine po prilici. Od toga vremena lezi 
on u rusevinama. Radisni solinski tezak od viekova, a osobito 
tekom zadnjih decenija, razciscuje nisevine, nabacuje sitno kamenje 
na gomile, zasadjuje na razcistima vinograde, koji daju glasovitu 
solinsku kapljicu ; pomljivo i nasporno zabada ma.sklin u zenilju, u 
nadi, da ce blago naci. I nalazi uviek postogod ; izvaljuje on iz utrobe 
zemlje nadpisa i svakojakih gradjevnili 1 arhitektonskih komada, koje 
za skupi novae prodaje arheolozkomu muzeju, dok mu djeca okolo 
njega zurnim okum kupe po povrsju zemlje drage kamencice, stare 
novce, kojekakve kovne predmetice, da ponude na prodaju Don 
Frani i izbiju koji novcic za kapieu i opancice. 



Dok su ovako stariji u debelu liladu pozorno slusali pricanje 
o sudbini ovoga klasicnoga grada, malena ali hrabra cetica, pregle- 
davsi onako na brzu ruku groblje u Marusincu i nauzivavsi se 
odavle krasnog pogleda na okolicu od romanticnog Trogira kroz 
Kastela do gordog Klisa i pitomih Poljica, uz m(.)rsko povjetarce, 
koje stalo ublazivati Ijetnu sparinu, istim putem, kojim amo do.sla, 
kroz Milisicev obor, sasla na potok Kapljuc. Ski-ativsi ovdje put, 
preko potoka popela se prema iztoku, pa pokloniv.si se kapelici 
sv. Dujma i Stasa, stigla vrcem na Manastirine, da se pri- 
druzi za dalji posjet ovih izkopina ceti starijih. I ako umorni, nu 
mogli da se dosta nahvale Marusinca i sta su sve (.)namo vidjeli. 



344 

Xa obdu zelju razpleo se razgovor, kako je i ono groblje posta- 
nulo. AH zato trebalo iz daljega zaci i dotaknuti se progonstva 
krscana silnog cara Dioklecijana. 



Jednog dana pri koncu trecega vieka probudi se grad Solin, 
ovjencan slavom. sto se u njemu bijase rodio jedan od najvecih ca- 
reva, sto ikad bijase zasio na priestolje najve<ieg i najniogucnijega 
carstva. jedan od njegovih sinova, i to od najnizeg roda, Caius 
Aurelius Valerius Diocletianus bi u dalekom Iztoku pro- 
glasen od legija rimskim carem. Od nizka roda, stao se on od inladih 
godina penjati postepeno u rimskoj vojsci od casti do casti; ni> nitko 
ne bi bio niogao predvidjeti, da ce ovaj sin male rimske pukrajine, 
sin oslobodjenika, uzeti jednom u svoje ruke korniilo ogromnog 
rimskog carst\-a. A kad ga se vidilo na priestolju. kada se pronicavim 
njegovim okoni, snaznoin voljom, okretnim radoin rinisko carstvo, 
uzdrmano vei tada ii svojem temelju, uredilo, osnazilo i uzelo novog 
maha, Solin ponosit pozdravi odusevljeno svoga otacbenika, a dvije 
legije ilirske, Joviana i Herculiana, dadose tjelesnu strazu 
svomu caru. A i car s druge strane ne zaboravi svog rodnog mjesta. 
Dosta razborit, a da slavljc pobjeda i sjaj carskog dvora nije ga 
zasliepio, usljed onog cuvstva, prirodjena prostodusnu covjeku i 
pustolovu vojniku, osobito njemu — kao i svaknmu Dalmatincu i 
potonjili vjekova — , htjede on sprovesti zadnje dane svog zivota 
pokraj onog grada, u kojemu bijase ugledao svjetlo ovog svieta. Na 
vratima samoga Solina, na obali mora, koje zatvoreno otocima, na- 
lici mirnomu jezeru, na mjestu zvanu Aspalathos, podize on u 
kojih desetak godina sjajnu palacu. Sjedajuci se. da je za dvadeset 
godina bio gospodar svieta, htjede da njegovo zadnje prcbivaliste 
bude velicanstveno, sjajno. Palaca, koja je jedva bila dostatna za 
jednog covjeka pocetkoni cetvrtog vieka po Kr., eno je prostrane 
pocetkom dvadesetog vieka za 3000 dusa: cieli stari grad Spljet u 
nju se udobno smjestio ! 

Ova graduja bijase velik dogadjaj za Solin i okolicu. Arhitekti 
s obale Male Azije, gdje je obicno Dioklecijan boravio, pohrlili amo: 
blizi otok Brae dao kamenje, bogati Egipat mramorje, a grad Solin 
cete radnika, zanatlija, robova, po izbor krscana. A i sam car Diokle- 
cijan dvaput glavom dosao amo, da pregleda radnje, da se nauzije 
vec unaprieda slasti pocitka na ovoj ubavoj obali Jadranskog mora. 

Ali i krscani u Solinu, vec u znatnom broju, pomnjivo pratili 



345 

ove carske posjete. Vikli od nekoliko godina nekoj snosljivovsti svoje 
vjere, gledali oni nekom hojazni, sto ce im svaki posjet njihova 
otacbenika donieti: blago postupanje ili progonstvo ! 

No i Dioklecijan, od dana na dan uvjereniji, da vjera njegovih 
otaca jedina moie uzkrisiti sjaj propadajuceg rimskog carstva, snovase, 
kako da ovu novu vjeru utamani. Ne bijase to lak posao. U samu 
njegovu obitelj bila ona tajno prodrla: zena mu Priska, kci Ijepota 
\'alerija, bile krscanke ; castnici, vojnici njegove tjelesne straze pri- 
znavali se sljedbenicima Nazarena. Trebalo ovu neman izkorjeniti. 
Zet Dioklecijanov, Galerius, zapovjednik Ilirika, podpirivao sumnje 
i predsude prazno\'jernoga cara, da krscani snuju donapokon, kako 
da se dovinu vrhovne vlasti. Car ne bijase jos slavio svoje slavlje, 
ne bijase jos u Aspalathu dovrsio svoju sjajnu palacu, kad vec 
tri odluke, od njega jedna za drugom podpisane, zabranjivale kr- 
scanima sastanke, nalagale, da im se spale svete knjige, osudjivale 
im na smrt biskupe, svakoga silile, da zrtvuje krivim bogovima. Bi- 
jase to zadnji okrsaj nove vjere, ove stultitiae crucis, sa vjerom, 
pokoriteljicom cielog starog svieta, — ali i najljuci okrsaj. 

I Solin, pod ocima samoga cara, pod zapovjedi Galerija, imase 
se odlikovati u ovomu progonstvu. Biskupi, vojnicki castnici, munici- 
palni yiecnici, pa zanatlije, vojnici, zasvjedocili u Solinu svojom 
krvlju novu vjeru. Niti se ganuo na ove okrutne prizore, na svako- 
jake muke kr.scana, njihov' otacbenik Dioklecijan. Ta i njega su mucile 
druge muke, i to paklene muke. 

God. 303. bijase on proslavio dvadesetgodisnjicu svoga vladanja 
u Rimu. Na povratku u svoju priestolnicu Nikomediju bijase tako tezko 
obolio, da se je bio prosuo glas, da je vec umro ; no kap, koja ga uda- 
rila, bijase mu samo oslabila mozdane. Ali on vec sam bijase razumio, 
da su uzakidu svi njegovi napori, da se ogromni stroj rimskoga car- 
stva, koji on svojom pametnom organizacijom bijase na okupu drzao, 
moze i dalje odrzati. Energija volje, kojom je drmao cielim svietom za 
dvadeset godina uz veoma tezke okolnosti, ne zapusti ga niti u zad- 
njem casu, kad god. 305. odluci, da se svecano odrekne priestolja. 

Na brezuljku koje tri milje podalje (jd Nikomedije, dizase se 
stup sa Jupitnivim kipom. Podno kipa stajase carski priestol, ob- 
koljen dvorjanicima i predstavnicima vojske. Dioklecijan, uspevsi se 
na govornicu, suznim ocima saobci cieloj vojsci svoju odluku : bu- 
duci oslabio, hoce se odmoriti od velikoga truda, zato da povraca 
Jupitru vlast, koju mu on bijase dao i polaze ju u ruke jacih Ijudi. 
Baci sa sebe carski plast i zaogrne njim svog nasljednika; pro- 



34<J _ 

juri zatini u kolima ulicama Nikomedije, ukrca se na obali, te se po- 
vrati u svoju domovinii, u svoju palacu pokraj Solina. Bijase to i. 
svibnja god. 305. po Krstu. 

Neredi, nastali u rimskoj drzavi po njegovom odrcknucii, oti- 
inanje o priestol njegovih doglavnika, smutise njegovu dusu. Ali ni 
to ga ne sklone, da preuzme iezio, koje niu narocito odaslanstvo iz 
Rinia doslo u njegovu palacu ponuditi. »Da bi vi mogli vidjet 
u Solinu kupus, koji sam ja svojom rukom nasadio, ne 
bi me svjetovali, da preuzmem opet carstvo«,» rece on 
ovoniu odaslanstvu. Kusilo se medjuto djelo pameti i rada Dioklc- 
cijanova. Tuzni glasovi stizali u njegovu samo(iu, da je car Kon- 
stantin naviestio novo doba proglasom snosljivosti krs(iana, a 
zatim pobjedom krsta nad rimskini orlom. Kipovi Dioklecijanovi 
u Kimu bjehu pobacani ; jedan od ncgdasnjili njegovih privrzenika 
bijase mu zatocio ienu Prisku i kier Valerijii u sirske pustare. 
Ali ponajvise misao, da se njegovo djelo rusi pred prezrenini i 
od njega progonjenim krstom, napuni do vrha gorku casu njegovih 
muka. Takove muke ne niogase dalje podnositi — on starac u 
sestdesetosmoj godini zivota. Jedan od najvedih careva na rimskom 
priestolju iza Augusta, skonca sam sebi zivot : strovali se u more 
niz juzne zidove svoje palace u Spljctu. 

Pogrebna povorka uzadje uza krasne stube njegova mauzo- 
leja ; zacu se za kratko vrieme jecanje pod velicanstvenim svodom : 
na njegov sarkofag bi mu bacen grimizni plast i ogronma vrata 
mauzoleja zatvorise se nad carstvom, mrtvim. Ti i vieka kasnije zasja 
u ovomu mauzoleju pobjedonosni krst, a stanovnici Spljeta, nasljed- 
nika Solina, udjose u ovaj bozji liram. da pred krstom, pobjedite- 
Ijem svieta, nicice padnu ! 



Na viest. da Dioklecijanovo progonstvo bijase uzelo maha, 
osobito u Solinu, da i sam biskup Domnio ili Domnius (Uujami 
bijase pao, pohrli amo iz Akvileje neki Anastazij, tangar zanatom, 
da svojom krvlju vjeru Krstovu zasvjedoci. Ulovljen kao krscanin, 
bi stavljen na zestoke muke. i napokon bacen u rieku fader sa 
zrvnjem o vratu. 

Zivljase tada u Solinu bogata i pobozna rimska matrona po 
imenu Asklepija, odlicna roda i tajna krscanka. \a viest mucenictva 

• >Utinam Salonae possetis visere olera manibus nostris instituta .' Profecto 
nunquam istud tentandum iudicaretis.< (Aurelius Victor.) 



347 

Anastazijeva pohozna Asklepija dade potajiKi iz\-aditi iz rieke od 
svojih robova mucenikovo tielo. Dok trajase progonstvo, sakri ga 
ona u svojoj kuci,* no netoni prestade, pokopa ga na svomu po- 
sjedu u solinskom polju i tu mu sagradi baziliku.** Ovo je bazilika 
u Marusincu (sl. 5.) na (Soo m. na sjeveru od perimetralnih zidova 
gradskih, sagradjena od pobozne matrone Asklepije, a kasnijih vie- 
kova popravljena i prosirena od solinskih krscana 

|os god. 1852. bilo se ovdje uslo u trag krscanskim starinama. 
To ostalo zapusteno i zatrpano. Godine 1890. bi nadjen nadpis 
svecenika Ivana, otca Marcellina, prokonsula Dalmacije iz god. 605. 
Ovaj je Ivan bio cuvar bazilike sv. Anastazija: Anastasii ser- 
vans reverenda limina sancti. Slivatik^ se odmah znameni- 
tost ovoga iznasasca. Godine iSoi. poslo za ruk<jni nabaviti vino- 
grad, gdje bi nadpis nadjen, te bi ovaj ove i naredne godine pre- 
trazen. God. 1892. bi uzeta u najam bliza oveca oranica, koja bi i 
prokopana, a god. 1898. kupljen je ovdje treci komad zemlje, i do 
god. 1891). bi iztrazeno ovdje prostrano starokrscansko groblje uz 
baziliku sv. Anastazija. 

Pred ulazom u baziliku Ivan, grjesniki nedostojni svecenik, kako 
o sebi ponizno govori u nadpisu, '^ — dade g. O03. po Kr. sagraditi za 
se i za svoju obitelj tri grobnice. Skupina sarkofaga, sto je uza nj 
blizu, vecinom bez nadpisa, bila sve odlicnih Ijudi : neki Anianius 
(4 C) pokopan je tu god. 459. Odmah do ovoga je sarkofag (jCjpo 
svoj prilici solinskoga biskupa Ivana V. ( rjd gi;id. 42O. — 450. 1, s\ete 
uspomene — sancitae) m(emoriae) — covjeka. Na sjeveru vidi 
se niozaik, valjda jos ostanak zaselka na imanju pobozne Asklepije. 
U prostranom groblju na sjeveru razsijano je nekuliko sarkofaga, 
a medju ovima grcki nekoga Eustahija, ili iz Alouanis u Mezopo- 
tamiji ili iz Albanopolis u Macedoniji. Nego ovdje naplavljena zemlja 
pokrila stare rusevine samo za malo centimetara, pa tekom vremena 

" Asclepia martvris Cristi corpus clam domi aliquanJn Jetinuit. — ' * Ali- 
quanto tempore occultavit, donee persecutionis conquiesccret luror, deinde hasi- 
licam fecit et beatum martvrem in Sakmitano tcrritorio collocavit. ~ ■** Zna 
mcnit je ovaj nadpis sa vise cjledista i evo ga u cjelini 11573 .^ . U lusim je 
stihovima : 

-J- Hie iacet Johannes peccator et indignus presbyter. 

Expleto aiinorum circulo quinto r hune sibi sepulerum [olianncs conderc 
iussit II Marcellino suo proconsule nato german(j |j praesenle siniul cunctosque 
nepotes j| ornavit tumulum mente fideli defunetus |' accessit obses una cum 
coniuge natis |1 Anastasii servans reverenda limina sian)e(t)i i| tertio post de- 
cimunri August! numero mens(is) Ij indijctionei \'I praeiinivit sacculi diem. 



348 

Solinjani (jdnieli vecinu sarkofaga i upotrebili za kamenice ulja, 
kojih se jos vidi i dandanas mnogo po njihovim pivnicama. Izdalo od 
nekoliko godina ulje, pa oni sada redoni prodavaju sarkofage i nad- 
pise spljetskomu niuzeju. 

Na zapadu ovog groblja naslo se liepo sahraniste vode, nad 
kojini bi saujadjena kasnije kapelica. 

Bazilika u Marusincu zasluzuje osobitu painju. Duga je 45 m., a 
siroka 23 m. Na tri je broda, odieljena sa sest stupova. od kojih jos eno 
nekoliko velikih komada lezi povaljeno. Atrij nije bio jos prokopan : 
lezi pod seoskini putem na zapadu i pod prvim blizini vinogradom. U 
dvima prostorijania na desno i lievo od ulaza u baziliku naslo se vise 
sarkofaga pod samim plocnikom. Na jednomu je nadpis (36 C) dja- 
kona Kresccncija dobre uspomene i zene mu I'rsacije.* Pod 
je ciele bazilike od krasnog mozaika, koji je jos na nekim mjestima 
dobro sacuvan. U lievom brodu sacuvan je malne cio : krasni svako- 
jaki motivi u cetiri boje, koji se izmjenjuju na cetverokutnim i oblim 
poljima. Liepo se razabire i schola cantorum (pjevaliste) s podom 
od mozaika, dobro sacuvanim. Dvijo prostorije, na lievo od presbite- 
rija diaconicon, a na desnu prothesis, a u ovoj opet liep 
mozaik sa novini inotivima, sliizile su, prva za cuvanje misnog odiela, 
liturgicnih knjiga itd , a druga za prinose i darove, kruh i vino, sto 
vjernici prinasahu za posvetiliSte. Dobro je sacuvan i presbyte- 
rium, absida kojega bijase poplocana mramorom raznih boja. Raza- 
bire se liepo i contessio mucenika Anastazija. tangara (fuUo), t. j. 
sarkoJ'ag izpod oltara, pokriven debeioni ploconi. Na prednjoj strani 
vidi se podugacka cetverokutna rupica (fenestellal, kroz koju su 
vjernici mogli gledati tielo svetcevo i ticati ga za poboznost svi- 
lenim i inim ubruscicima (brandea). Nad njitn se podizao oltar na 
ciborij, na cetiri niramorna stupa, liepo okicena vinovim lis<iem, od 
kojih jos se pojedini komadi u rusevinama nasli. Nedaleko se odavle 
nasao i nadpis na pluteju svete uspomene Justin a, biskupa 
solinskoga,** pa sv. Mene,*** glasovitoga mucenika aleksandrin- 
skoga i pokrovitelja putnika po egipatskim pustarama. 



• Br. 36 C. Dep(ositio^ bon(aei mietnoriae) diaconi Crescentiani die \"1II 
Kal(endas) octob(res), indnctione) \'. Dep(ositio) bon(ae) m(emoriaej Ursaciae 
coniug:(isi eius sub d(ie) Villi Ka](endasi apriles ind(ictionei prima. — * Br. 33 C 
[Depositio sa]nct(tae) in(emoria(e) Justini epiiscopi) die II Nomas) Sept(emhres). 
— *• Br. 28. i 39. C. a lyi-ii Mr.vi;. 



350 

Treba naravno imati dobre noge i zanosa za starine, da se 
posjete solinske rusevine. Ali zanos za starine, komu hi ga nedo- 
stajalo, nadoknadi u/ivanje prirode, koja je liepa u Solinu i u okolici 
u svako doba godine. Liep je Solin u proljecu i Ijeti, kada hiijna 
priroda svojim zelenilom pokriva ijulotinju gomila i hrda naokolo ; 
ali tko se zeli nauiivati Ijopota prirodnili, neka posjeti Solin za 
vedrog jesenskog ili zimskog neba, da se nauzije boja, koje se lievaju 
i prelievaju u svim mogucim osjenama na moru, na golim gomilama 
solinskinj. na surom Kozjaku i na gordomu Mosoru. 



Netoni se i druga ceta posjetitelja solinskih odinorila, pregle- 
dala Tusculum, te se i ona okriepila dobrom sulinskum kapljicom, 
kojii latinski menu, sto cuvar putniku pruza, zove vinum Saloni- 
tanuin optimu m, quod non corrupit malitia honiinu m, 
krentise svi da pusjctf yrohlje na M anas tiriiia ma. coemetcrium 
legts sanctae christianae. 

Stere se ovo groblje za samih 120 m. na sjever perimetralnih 
zidina staroga Solina. Strsilo ovdje do nazad nekoliko godina samo 
malo sUirinskih zidova, opazalo se povaljenih stupova, vadili odavle 
tezaci tekom viekova svu silu sarkofaga i arhitektonskih komada. 
Nazad mnogo godina pokusalo se kopati tu, i s uspjehom; ali sve 
ostalo zapusteno. Htjcla sreca, da se god. 1873. nasao u blizini nadpis 
(br. 108 A) Fiavija Tlieodota, curator-a reipublicae (Salo- 
nitanorum), koji Peregrinum filium in lege sancta Christiana 
collocavit god. 382. po Kr. Peregrinus u ovomu nadpisu zvao se 
takodjer i Domnio. Prvo mu ime bilo zakonito, obiteljsko. drugo 
krsdansko, iz postovanja prema svetomu Domnio ili Domnius, 
biskupu i muceniku solinskomu, koji je bio blizu pokopan. Htjela 
sreca, da se iste godine u samomu groblju nasla dva krasna mra- 
morna sarkofaga, Do brog Pas lira (13 D) i Hipolita i Fedre 
(29 D), koji rese danas spljetski muzej. Ova iznasasca povukose 
na se pozornost evropejskih ucenjaka i kompetentnih vlasti. Po- 
cele se malo godina kasnije godi.^nje redovite izkopine pod tadas- 
njim ravnateljem Mihovilom Glavinicem i nastavise se do god. 1883., 
a od ove godine unaprieda radi se pod upravom Don Frane Bulica, 
malenim s pocetka, ali zadnjih godina nesto povecanim sredstvima. 
Uzeli se s prva u najam, a nedavno odkupili sasviem od tezaka svi 
oni liepi vinogradi s bujnim maslinama, pod kojima je leialo ovo zna- 
menito groblje. I tu se ovo godina prokopalo povrsje od 6000 Q*, 



:>:>'■ 

a u dubinu <>d 3 m., pa i do 6 ni. I nakon punili dvanaest vieliova 
raztvorila ovdje zemlja s\oju utrobu, da po\ rati na bozje svjetli) 
znamenito groblje solinskih mucenika. 

Strahopocitanjeni stupa sumoran putnik na ovo sveto mjesto ; 
sveta je zemlja, po kojoj iJjazi. Strahopocitanjem stupismo i mi u ovo 
sveto groblje (sL 6.), gdje su vjecni sanak pocivali toliki mucenici 
solinski, toliki dobri krscani, gdje su se pokapali kroz vise viekova 
solinski vjernici: Locus sanct us fratruni, cunctae trater- 
nitatis, ecclesiae. 

Razilaze se mnienja ucenjaka o dobi postanka ovoga groblja. 
Bilo kako bilo, ovdje je kolievka krscanske vjere ciele Dalmacije i 
posestrima joj zemalja. Pokapali se ovdje solinski mucenici — area 
martyrum — a okolo se na sve strane razvilo ogromno grobiste. 
Za burno doba provala varvarskih naroda petoga vieka, kao sva 
Dalmacija, tako i Solin mnogo pretrpio. Maine svi sarkofazi, svi gro- 
bovi ovoga grobista bijahu varvarski oskvrnjeni i (_)pljackani. Pa 
kako se to u vise navrataka sbilo, vidjaju se u ovomu groblju spo- 
menici naslagani u vise naslaga, jedan nad drugim. Kako su Izraelicani, 
povrativsi se na gariste svojih gradova, stall ih popravljati, tako i 
krscani, kada mir nastade, na rusevinama toga porusenog grobista, 
ostavivsi pod temeljima sve sarkofage i grobove, sagradise u V. 
vieku baziliku, donekle i samim materijaloni svog porusenog 
groblja i inim sakupljenim po gradskim rusevinama. Ne trajala dugo 
niti ova bazilika ; jer za razorenja Solina god. 639. i ona bila sasviem 
porusena, te do nazad malo godina lezala pod zemljom. 

I nase hodocasce pocne sa zadnjom u redu vremena sagradje- 
nom sgradom, sa bazilikom (si. 7.). Za ovu svrhu stupismo 
na zapadni kraj izkopina, na mjesto, gdje je imao lezati atrij. 
Odavle se jednim pogledom moze najbolje zahvatiti ciela bazilika. 

Bazilika je jednostavne osnove. 

S polja se stupalo odmah u narteks, jer nije imala pravoga 
atrij a, t. j. prostora za sastajaliste prije ulaza u crkvu. Narteks 
sluzio donekle kao atrium, a dunekle teglata, t. j. poveca streha 
na podnevu bazilike, odakle bijase ovoj glavni pristup iz grada. Za 
vodu kisnicu, potrebitu za crkvenu porabu, bio napravljen studenac 
na podnevno-zapadnomu kutu bazilike, koji nam se i liepo sacuvao. 
Okolo narteksa, koji je bio pokriven krovom na jednu vodu, a 
bio opredieljen za katehumene, javne grjesnike i pokornike (paeni- 
tentes, tlentesi, kojima nije bilo pristupa u crkvu sa ostalim vjer- 
nicima, sacuvana su liepa sjedala. Tri liepa nadpisa nadjo.se se ovdje 11 



352 

plocniku. Jedan lezi jos na mjestu, a taj je jjrcki (185 B): Ovdje 
pociva Fotina, blazene uspomene, umria dne 20. ok to bra. 
seste indikcije. Drugi je dvojezican : grcki i latinski (l86 B), prvi 
ovake vrsti u Solinu, a glasi : Ovdje pociva Theodorakis, 
sin vodje Eufrazija, koji umrie dne 30. mjeseca ko- 
lovoza, jedanaeste indikcije. Veoma je krasan tredi, 
sav mozaikom sastavljen na debelnj ploci u lieksamctrima. Sada je 
u spljetskom niuzeju (1075 A\ a stihovi, sto manjkaju s pocetka, 
bise popiinjeni. Glasi ovako : Iza kako po voiji S ve vi snje g 
ti ugleda ovaj sviet i posto ti se u mladjanim godi- 
nama napuni svakog znanja, vajmeh, sinrt te nemila 
ugrabi! 2ivo veselje i liepe nadetvojih roditelja 
ti ponese sobom u hiadni grob! Svemozni Bog, 
koji te stvorio i s ovog te svieta diie. milostiv te u 
svoje krilo priinio i rajskog veselja dionikom uci- 
n i o !* Prava grjehota, da se ne zna za ime ovog mladi(ia, puna 
liepih nada tuznili njegovih roditelja ! 

Nadpis na arhitravu giavnih, srednjili vrata iz nartcksa u 
bazilikii glasi (128 B):** Boze nas budi milostiv rimskoj 
d r z a V i ! 

Troja su vrata vodila iz narteksa u baziliku na tri broda ili ladje, 
odieljene sa osam stupova. Bazilika je duga 48 m., a §iroka 21 m. 
Pri vrhu poprecni brod svrsava na jednu polukniznu absidu. Sep- 
tum, t. j. zid, sto odieljuje hram, iliti ladje od presbiterija i abside, 
ima troja vrata, koji odgovaraju trima brodovima i trima vratima ulaza, 
a nosijase slavoluk (^arcus triumphalis) na dva stupa, koji su 
nadjeni povaljeni a bise opet podii^nuti prigodom izkapanja. Podig- 
nuti su u vis i stupovi brodova bazilike, da se moze dublje kopati. 
Kroz srednja vrata septuma vjernici su mogli vidjeti oltar, kada 
bi se zastor (velum dignuo, kao sto danas kroz ikonostas u grcko- 
iztocnim crkvama. U absidi pako vidi se jos mjesto za sjedalicu 
(cathedra) biskupovu, a jos su sve naokolo sacuvane sjedalice za 
svecenike isubsellia. 

Pred srednjim vratima septuma lezi schola cantor um 
t. j. pjevaliste, s temeljem ograde jos dobro sacuvanim, u kojem se do 

* M. 1075 A [inlucem po]stquam (te tulit celsa vjoluntas | [animos et virjides 
postquam doctrina replevit, | [heu lacritnat]us abis, tunc gaudia larga parentum | 
[spes laetas] mesto tecum sub pulvere condis, | (omnipotensque] Deus, qui te 
forma\-it et aufert, | clemens excipi]at servetque ad gaudia membrum. — " Br. 
128 B f Deus noster propitius i" esto reipublicae romanae f. 




OS 

E 

cS 

c 






'a 
<v 

3 



O 



o 



Spomen-cvieco. 



354 

napokon vide i rupice, u koje su stupid od kamena ili kovine (cancellii 
olovom bill zaliveni. Do zidova ovog pjevalista bila dva ambones, 
t. j. podig^nuta nijesta za citanje poslanica i evanfyelja. Pod podni- 
com ovo^ pjevalista i pod ziduin o^rade (novim od opeka, jer 
stari se nedavno srusio radi dubljega kopanja* leii mnogo sarko- 
faga ; svi probijeni i opijackani. r3va su s nadpisom. U jednom 
(i6o B) pociva Benigna, cestita zena Fi. Marciana 
Memori alis -a,* a kako se zna iz drugoga nadpisa (1339 A1," 
nadjena u okolici, muz joj M a re i anus M emor iali s za njezinu 
dusu dade uzidati ovu spomen - plocu nad samim sarkotagom. 
Vazniji je glede polozaja pod zidom pjcvaliSta nadpis {2 B)**' 
na grobnici Vikturija advokata iz god. 431. po Kr. Zakljucuje se po 
ovomu nadpisu. da bazilika nije bila sagradjena prijc godine 43l., 
a to na rusevinama poruscnog groblja, sto se slaie i sa njczinom 
arhitekturom, vet iz kasnije dobe. A po§to je bila razorena najkasnije 
god. 639. za konacna r^zorenja Solina, kratka je zivota bila: stala 
je po prilici jedan viek. 

No najvainije je mjesto u bazilici confessio, t. j. pro- 
storija izpod velikog oltara na ciborium, u kojoj bijahu pokopani 
poglaviti solinski nuiCenici. Od ove confessio ostalo tragova 
u zidu, koji se u presbitcriju nad povrsinom zemlje podize ; ostali i 
prozorciii (fenestellae), kroz koje se grobovi mucenika vidjali. Lezi 
ovdje do 16 sarkofaga, sve mucenika, biskupa i odlicnika. Ovuda se 
na.sli nadpisi najglasovitijih snlinskih mucenika, cija tjelcsa iza razo- 
renja Solina hjeliu u Rim prenesena. 

Znamenit je ovo dogadjaj i veoma castan za na.su crkvu i za nasu 
zemlju. Cita se naime u Liber pontificalis (sbirka iz V. vieka 
biogratickih podataka o rimskim papama, sa kasnijim dodatcima sve 
do IX. vieka),+ da je na viest o razorenju Solina god. 639. tadasnji 

• Br. 160 B. Posita est Benigna (honesta) f(eniina), naatrona Fl. .Marciani 
.N\emori.ilis. — " Br. 1339 A. Hie in pace quiescit Benigna honesta femina, quae 
luit uxor Marciani Memorialis, filia vero Dextrae h(onestae) fieminae) pro cuius 
spiritu(m) maritus super arcam te[s]sella(ni| infigi fecit — •** Br. 2 B. Dcpositio 
Victuri advocati die V. nonaru(m) Octobr(is) Basso et Antiocho cons(ulibus), qui 
\nxit aiin(os) X.\X. et mens(es) duos. — •{■ >Johanes IV., natione Dalroata, ex 
patre Venantio scoiastico . . . Hie temporibus suis niisit per omnem Dalmatiani 
scu Histriam niultas pccunias per sanctissimum ct fidclissimum .Martinum abbatem 
propter redemptionem captivorum, qui depraedati erant a gentibus. Eodem 
tempore fecit ecclesiam beads maru-ribus Venantio, Anastasio, Mauro et aliorum 
multorum [martyrum, quorum rcliquias de Dalmatias et Histrias adduci praece- 
perat, et recondit "eas in ecclesia supra scripta iuxta fontem Lateranensem, iuxta 
oratorium beati Johannis Evangelistae, quam ornavit et diversa dona optulit.« 



papa Ivan IV. (fjod. 640.— 642.), poriekloin Dalniatinac, poslao amo 
opata Martina, da odkiipi i sakupi iiioci mucenika ; da ih je ovaj u 
Rim doni«>, da ini jc papa kapelicu saj^adio u krstioiiici I.ateransknj 
i u absidi njihove slikc postavio u mozaiku. Ovaj krasni mozaik 
i sada stoji, i s\'jedok()m je ovog prenosa. U mozaiku vide se 
nasi sveti mucenici. L'z .Spasitclja obkoljena anjrjelima, stuji malo 
niie sveti Kim, koji razkriljenili ruku prima nase mucenike. Desno 
i lievo stoje sv. apostoli Petar i Pavao, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ivan 
Kvan'^jelista, pa desn<> .sv. Vcnancij hiskup i mucenik, a do nje;;a 
papa Ivan IV., koji prikazuje kapola od njef^a pocctu. Na lievo pako 
S. Domnio (Dujam) bi.skup i mucenik, a do njega papa Teodor, 
koji je svr.sio ovu kapelu. Na drufjom polju desno S. Ana.sta.sius 
u gradjanskom odiclu, Asterius, svc<ienik, Telius i Paiiiini;uui.s, 
ova dva zadnja vojnika; na lievo S. Maurus (Istranini, Septimius 
diiikon, Antiochianus, Gaianus: i ova dva zadnja u vojnickoj odori. 
Nize nadpis. kojiin papa Ivan IV. posve<ivijc ovu kapelicu.* 

I uspjesi dv.idesetfjodiinjegxi izkapanja u ovom jjroblju potvr- 
dili su i popunili povjestnicku ovu vjesticu i mozaik lateranski. 
Nasli se nadpisi vise manje svih ovih mucenika, pa jos i drujj;ih, 
za koje znamo po zidima mucenika, da su nasi bili. Ovuda je 
nadjen ulomak nadpisa (641 A I: Ant)iochianu[s], [Claia]- 
nus, Teliu[s], [P a u 1 i ni a] nu s, Aste[rius]; ulomak nad- 
pisa (I43 B) valjda svetoija Venancija : [Venant]ius; Septiniija 
1693 .-\i 524 Al, mucenika sa Viktorikom i Hermofjenom : n a tale 
S[eptimi Victurici, Hermogeni]s die .\1111. K a 1 ( e n- 
d a s) m a i a s ; Domnija ili Domniima (Dujma) biskupa i mucenika 
iz doba progonstva Dioklecijanova god. 299., pokrovitelja grada i 
biskupije spljetske (567 Al: Deposi]t(io) Do mn [ion is] [e pis- 
cop i di]e nil Id [us April es]. O sv. Dujmu znamo ovo sigurno 
iz ziiia mucenika pa i iz drugoga veoma staroga znamenitoga izvora, 
iz Chronicon Paschale god. 395. ** 

Ovuda i nedaleko odavle bjehu nadjeni i nadpisi jos nekojih 
biskupa solinskih. Eno veliki sarkofag (363 B) biskupa Primus-a,'*' 

• .MartiiTibus Christi Domini pia vota Johannes | reddidit antistes sancti- 
ficantc deo | ac sacri fontis simili fulgente metallo 1 providus instanter hoc copu- 
lavit opus I quo quisquis gradiens et Christum pronus adorans, effusasque preces 
mittit ad astra suas. — *' Diocletiano septies et Maximiano sexies consulibus 
ft. j. pod. 299.) Christiani persecutionem sextam passi sunt. In ea persecutione 
passi sunt Petrus et Marcellinus Romae, et Domnius et Felix martyrcs passi sunt 
in Salona. — "* Br. 363 B. Depositus Primus episcopus die .\II. Kaliendas) 
Febr(uarias) nepos Doiiinion(i)s mart( j')r(i)s. 



357 

sinovca biskupa Dcimniona. valjda prvoga nasljednika svoga strica 
na solinskcij biskupskoj stolici. Nedaleko sarkofag (I15 B) Gajana,' 
mucenika i vojnika tjelesne straze Dioklecijana. Ovdje je nadjen i 
nadpis o-lasovitoga Hesiliija."* Sva je prilika, da je ovo Hesihij, 
biskup solinski od god. 406. — 426., koji je bio veoma uceii, a prijatelj 
sv. Augustina i naseg doniorodca sv. Jerolima, koga Augustin zove : 
beatae memoriae vir Hesychius, Salonitanae urbis episco- 
pus. Njemu je pisao papa Zosim god. 418. vazno pismo u crkovnim 
solinskim poslovima. 1 nadpis jednoga od prvili nasljednika na bis- 
kupskoj stolici sv. Dujma, biskupa Simerija ili Simferija 
(206 B i 12 B)*** bi nedaleko odavle nadjen; pa Eugrafa (br. 
22 Bi,t biskupa iz okolice, koji i ako ne bio solinski biskup, 
bio u ovomu svetomu mjestu pokopan. Okolo imena ovoga biskupa 
i jos dvaju svetaca solinskih, Mene i Hermogena, razvila se vec u 
Yl. vieku u bajnomu Iztoku cudnovata legenda. 

Pa da nije sveta zemlja, po kojoj gazimo! Terra, ubi stas, 
sancta est! Nego krenimi> odavle dalje, da pregledamo jos naj- 
znamenitije stvari po ovomu groblju. 



III. 

Xa sjeveru bazilike ide hodnik u cieloj njezinoj duzini, koji ju 
je spajao sa dvijema liepim kapelicama — memoriae, b a s i 1 i- 
culae. I u ovom hudniku ima nagomilanih sarkofaga. Jedan veoma 
velik i najdublji, neostecen , sadrzavao je dva kostura odraslih 
osoba, valjda muza i zene. Malo podalje sarkofag razbijen nosi 
nadpis iz g. 3*10. u heksametrima, s vrha manjkav.ff O velikomu 
se covjeku o\dje govori, koji je bio s ii c i u s regis, valjda comes 
August! in expeditione, ako ne jos germanski neki kralj, koji 
sluzijase u rimskoj vojsci. A preko zida, \an hodnika, na zapadu 
lezi sarkofag dobre uspomene djecaka Tomcffj 

•* Hr. 115 B. Dcpositio (iajani Jie . . . — ** Br. 255 B. i 535 A. Dcpo.s i t (io) 
sianjcti Es^-chi episciopi) die .\III, Ka[l]lendas. — *** Br. 20b i 12 B. 
[Depo]sJt(ioj s(an)C(tii Symecri episL'lopi die... — f Br. 22 B. Depositio Iuit;Tali 
choreepiscopi d(ie) .\ Kialeiidasi iKivenibres. — fy (47 Bi... habuit si mijnus 
honorcs, cul[p]and[i?] nihihim dignus, sed di<;nus amari dux idem sociu.sque sui cum 
niilite regis | digna memoratu elueat per | saecula lama. 1 )epii'situs) die VII. Idus 
Aug(ustas) Cdiistantio Augiusto) .\. et Juliami (iaesuuci III. eons(iilihiis). — 
VJ-j- 113 Bt Depositio honae memoriae inlan(tis) Thome .W. Kaliendas) Oetobresj 
iiidiietione) X'lIII. 



358 

U ovom hodniku bio je nadjen liep mramorni sarkofag (I3 D u 
muzejii) Dobrog Pastira, koji je bio povodoin ovim izkopinama. 
U sredistu uokvirenu udubkinn u obliku pseudote^urija, sa dva akro- 
terija po kutovima i dva pauna, koji drie u kljunu gobinje, sioji 
Uobri Pastir, bradat medju stablima i ovcama, noseii na ranie- 
nima izgubljenu ovcu. Sa strane su dvije osobe. muz i zena. sa ve- 
likim brojein osoba raznog spola i dobe. Po svoj prilici to su dva 
katehete, ili diakun i diakonisa, okruieni od svojih ucenika. 

Nedaleko od ovoga na sjeveru bi nadjen drugi krasan mramorni 
sarkofag Hipolita i Fedre (29 I) u muzejui, koji i ako poganske 
predstave, bio je u V*. vieku upotrebljen od krs(iana za njihove svrhe. 

Na sjeverozapadu bazilike lezi ogromna sila polupanih sarkofaga 
s nadpisom ili bez nadpisa, te vise grobova od proste opeke, na 
oblik krova, za siromasnu celjad ; pa mnogc grobnice na svod po- 
najvise za vise osoba, u koje se spustahu mrtvaci kroz cetverokutan 
otvor sprieda, koji se zatvaraSe pomicnim kamenom, na kojemu 
je jos iz stare dobe zeljezna veriga za dizanje i spustanje vrataSca. 
U jednoj od ovih grobnica, rek bi netaknutuj ud varvarske ruke, 
pocivaju jos na podignutim od tla mramornim plocama tri tiela, 
nasasta dobro sacuvana, dva odraslih osoba, a tre<ie djcteta. Bili 
ovo bez sumnje roditelji i jedino im djetelce, koje uz bok majci 
vjecni sanak sniva. 

Prodjimo sada u male kapelice sa absidom — memoriae — 
u elipticnom obliku, sa tri strane bazilike — manje ih je sa po- 
dnevne — na kojim i pokraj kojili, iza kako bijahu od varvara porusene, 
u kasnije doba krsdani su podigli baziliku. Prva na lievo prema 
sjeveru, u kojoj bi nadjen nadpis nekog Di . . .*, teklica carskog 
kabineta i policajnog cinovnika, osobite je vaznosti. Do jedanaest 
sarkofaga i vise podzemnih grobova opaza se u ovoj. Cetiri su sa 
nadpisom. S lieve lezi sarkofag postavljen sestri Flaviji Kre- 
scenciji od brata i sestre.** I brat i sestra uz ime nose i nadi- 
mak; sestra An astasia zove se takodjer Verula, t. j. prema- 
Ijesce, valjda njezino pogansko ime. Na desnu je malen, samo na 
pokrovcu razbijen sarkofag (23 B» djevojcice Flaviae, koja je 
punom sviesti, na spasonosni dan slavnoga Uskrsnuca 

• (548 A i 552 A u muzejui Depo]sitio be[ati] v(iri) dievotii comitiaci Di . . . 
— •• (21 B> Flavi[ae] Crescentiae trater et soror Val(erius) Crescentius qui et 
Valentianus \-ixit annos IlII, nie(njses XI, dies XI. Depositus X Kaliendasi 
Jvilias. Et Anastasia qu(aet et Verula vixit ine(njses XJ, dies VIII. Depositus I 
Kal(endas) Augustas. 



359 

Gospodinova, primila milost krstenja, a iza toga iivjela 
je pet mjeseci, ukupno pako tri go dine, deset mjeseci, 
sedam dan a. Roditelji Flavijan i Arhelais postavise 
veoma poboznoj kcerci.* Xa akroterijinia — usinia sarko- 
faga — urezan je Krstov monogram. Liep je primjer ovaj nadpis 
onoga obicaja, po kojemu mnogi krscani, neofiti, primal! hi krstenje 
kasnije, dapace kadikad i u veoma odrasloj dobi. I nasa mala Fla- 
vija od tri godine i p6 bila je krstena, i to u podpunoj s\iesti, a 
iza krstenja zivjela je jos pet mjeseci i nekoliko dana. 

Velik sarkofag do ovoga priteze na se, i nehotice, pozrjrnost 
posjetitclja (29 B). Pokrovac mu je uresen n obliku kucnog krova, 
a na pobocnim stranama sa lozom u posudi. Na akroterijima sarkofaga 
poprsje je dviju djevojcica Petronije i Sofronije, uz dan smrti, 
a u sredini dan smrti otca Xereja. Majka, prezivjela muza i dv^ije 
kceri, ovako sirota narice:** \'a]meh! ovaj nadpis govori o 
tebi, Petronija. Vec a devetoj godini zivota nemila 
te smrt ugrabi, tebe, k o j a si bila zaiog duge i njezne 
Ijubavi. Kratak bi tvoj zivot, a s toga dugotrajne rane 
tvojili roditelja. Otac N erej i ja majka orosismo su- 
zama i ako za kratko vrieme i grob kceri Sofronije. 
A posto si ti bila pobozna u ovomu zivotu, nadaj se 
v j e c n o j s 1 a V i n a d ru g o m u ! 

Jos je vazniji sarkofag (30 B) bez pokrivala, koji do ovoga 
lezi, U njemu bi pokopan uz zenu i djetesce Konstancij, bivsi na- 
mjestnik Afrike, poznat inace u povjesti po nekom reskriptu iz go- 
dine 375. careva Valentinijana, Valenta i Gracijana, koji je bio 
upravljen njemu, dok je jos bio u sluzbi.*** Honorija, zena Konstan- 
cijeva, majka drage djecice, u tridesetoj godini umrla, bi sbog nje- 

* (23 Bj FJaviae infanti Julcissimae, quae sana mente salutitero die Pa- 
schae gloriosi tontis gratiam con[sec]uta est. Supervixitqiie post baptismum san- 
ctum niensihus quinque. \'i.xit ann(os) tres, m(enses) .X, diies) VII. Flavianus et 
Archelais parentes tiliae piissimae. Depositio XV Kalendas Septembres. — '* (29 Bi 
Pro nefas! iste tuum loquitur Petronia nomen | iam titulus nono vixdum laciimabilis 
anno I nata diu dulcis et longi pignus amoris. | Vita brevis, sed nunc istic iam 
longa parentum | vulnt'ra. Nereus genitor genetrixq(uei funesti | Sotronia bre- 
vibus tumuli flevere querellis | . Tu tamen hinc spera caelum pia mentc tidelis. 
— *** (30 B) Depositus Constantius v(ir) cflarissimusl ex proconsule .\liicae die 
prid('ie) Non(as) Jul(ias) post cons(ulatum) d(omini) n(ostril Gratiani .Vugiusti) HI 
et Equitii v(iri) c(larissimii. — Na tosliedi nadpis u lie ksa m e t r i m a : Cun- 
stanti(i) coniux parvorum mater Honoria, ] dulcilnis exiniic carissima semper et 
una, I conples ter denos quae vitam vixerit annos, | martyribus adscita, cluc(ajt. 



3^0 

zinili krjepDsti dostujna, da bude pukopana pokraj muccnika, — 
mart y rib us adscita, a s toga bit tie u povjesti na <jlasu 
(clueat); dok draga joj kderka, prije od majke od smrti ugra- 
bljena, pociva s njom u miloni druitvu u grobnici. I pobozna Ho- 
norija, kao i svatko drujji, nastojala je, da bude pokopana sto hliic 
konfesiji, j^dje su pocivali sveti inuccnici, da >pod njihovim okriljein 
nadje vjecni pokoj.c kako se u nekomu starokrsi^anskomu nadpisu 
cita. »(;ienio bill sc dostojniji buijc^ pomilovanja,< kaie sv. Ain- 
brozij na usta nekoir vjernika, >kada bih pocivao pokraj kostiju 
posvc-i^ena tiela.« 

Ovdje bi nadjcn takodjcr inrainorni nadpis 1320 A u inu/eju). 
vas raskomadan, ali sastavljen, djcvojcice Domini ke, koja bi 
dovedena iz Sriema u Solin.* I vise poganskih i krsiianskili 
nadpisa spominje Sriem i Solin. Bila su ova dva grada u odnosaju, 
osobito trgovackom. Spajala ih cesta iz Solina preko I.ivna, pa 
prema Sarajevu, gdje su sva prilika bila plemena Daesi tiates, pa 
dalje Ditiones prema Sirmium-u (Mitrovicai na Savi, kako nam 
sve to licpo kaie veliki miljarni nadpis iz godine 17. po Kr. (do 
god. 1896. u trccc-m katu zvonika stolne crkve, a sada u muzeju 
spljetskom 1. Sagradio je ovii cestu uz mnoge druge zasluini namjest- 
nik Dalmacije pod careni Tiberijem P. Cornelius Dolabella. 

Izlazcdi iz ovc kapelice i zakreiiuiii na lievo, ulazi se u drugu. 
Na lievo u absidi, tik uz podnicu, na kojoj bijase glavni sarkolag, 
kojemu vodjahu stube jos na mjcstu, a koji bijase pokriven oltarom 
na ciborij, nalazi se sarkofag 125 i 26 Bi Virgilijana i zene mu 
Ursillae, znamenit sbog svoje latinstine pune pngrjesaka, ili boije 
receno idiotizama, koji se vec u I\'. stoljecu stali uvlaciti u latinski 
jezik po pokrajinama rimskim, iz kojih se kasnije razvili novi ro- 
manski jezici. Primjera ovoj latinstini ima izobilja u cielom ovom 
grobistu, i u obte na krscanskim nadpisima u Solinu. Na pokrivalu 
Virgilijanovog sarkofaga imade Krstov monogram sa \ i li, koji 
se tako cesto ovdje vidja. Lsus Krst je pocetak i svrsetak svega : 
ego sum principium et finis, kaie o sebi u sv. Pismu, sto 
se izrazava prvim i docetnim slovom grckog alfabeta.** U ovomu 

cui parvula contra rapta prius praestat tumuli consortia dulcis. Deposita VII 
Kali.endasi Apriles. — • 1320 A) Deposetio infantis [Do]mnicac VIII Kaleinjdrasi 
Octobres quae a Sirmio Salooas adducta est. — " (25 B i 26 B) Fl(avius) Vir- 
g^anus qui bixit (= vixit) annus (= annos) XXX et Aur(elia) Ursilla oxor (= 
uxor) eius, qui se vivi sibi urdenavenint (= ordinaverunt^ (h)unc sartofagum 
(== sarcofajjumi. Si quis autem voluerit super h(a)ec duo corpora punere (= 
ponere) infere ih'iecliseae argenti libras quinquem. 



36r 

se nadpisu spominie globa, sto se je morala platiti crkvi si)linskoj za 
onoga, koji bi se htio pokopati u tudji orob. Veliku su brigu ulagali 
krscani, da zastite svoj grob proti svakomu oskvrnucu ili oste- 
cenju. I tako svuda, ali osobito u ovakim grobistima pod vedrim 
nebom, pokojnici mole, zaklinjii, priete, da ini se u grobu dade 
mira, da se ne pokapa na nje drugo, tudje tielo. Ako ovaj ili onaj 
dozvoljava, da se i drugi pokopa, to je uz uvjet, da plati crkvi, 
crkvi solinskoj, crkvi katolickoj solinskoj globu. Ka- 
dikad pake mjesto crkvi imala se platiti ova globa fiscus-u, 
driavnoj blagajni. »Zaklinjem vas Bogom*. kaze u jednoni solin- 
skom nadpisu neka Duiona, i krscanskim zakonirna, da ako bi 
koji tudjinac htio pokopati drugo tielo, neka plati crkvi katolickoj 
solinskoj tri librice zlata.-' 

Jos je vazniji glede pogrjesnog urezanja slova nadpis (44 1|), koji 
prema vec opisanomu stoji, nekoga Epagatijana, a iz godineje 407. 
po Krstu. Tako je varvarski urezan, da je niukom bio procitan.** 
Urezavac nadpisa, zvan iatinski lapicida ili quadr atar ius, malne 
sva slova urezao naopako. Nije znao \'aljda niti citati, pa iz tablice, 
na kojoj je nadpis, prenasao na kamen, pa okreci tablicu sad gore 
sad dolje, cieneci, da ju ne drzi, kako ide. Tako onomu slovu trbuh 
gore, ovomu dolje, onomu na desno, ovomu na lievo. 

Uzlazeci odavle uza stube prema sjevei'u, dodje se do liepog 
tiska za vino (torcular). \'idi se cetverokutan podgradak, na 
kojemu okrugla ploca, a na ovoj u cetvorinu izduben konao iznutrasnji 
i okrugao vanjski. Povise ove ploce dvije su cetverokutne izdubine 
za grede, k(.>je podrzavahu srednju gredu, a ova pak privezana 
konopom bijase potezana strojem, koji se malo nize vidi u dvama 
kamenima, u kojima je izdubljen okrug. Iz masta, bacena u sprtu na 
okruglu plocu i tistena, ciedilo se vincj, koje kroz kanalic teklo u 
okruglu posudu, koja se ondje blizu vidi. Ova iztesana od samoga 
jednoga komada bieloga kamena, bijase izvana uresena basreliefom — 
koji oponasa mast, opasan debelim konopom. S iztocne strane 
podgradka stoji jos na svojem mjestu i dandanas toe za ulje, 
ili bolje za masline (trapetum). Sastoji ovaj od velike okrugle 
posude, izdjelane konkavno. U sredini ove podizala se je os, a 

* (M. 1707 A) . . . Adiuro per Deuin et per let;es Chresteanormm) vit qiiicumquc 
e.xtraneus voluerit alterum corpus ponere (voluerit), det cclisiae cat(h)olic(aie Sa- 
l(onitanae), aur(i) libelJas tres. — ** 144 B) Hi[c] quies[c]it [in] pact Kpau-u[t]iamis . . . 
[q]iii vixit me[s]. V. deposit(us) V idiis [Oc]t(obres,) dd. nii. Honorio \'I1 fctj 
Theo[d]osio iter(iimi. 



362 

okolo ove vrtilo se kolo, turano gredom, pricvrsceno u srcdini te 
osi. Masline ili uljike bacaliii se u posudii, a kold hi ih kretanjcin 
tistilo. Iz uvoga tiesta nd maslina pravilo se ulje. I vino i ulje slu- 
zilo ovdje za porabu crkve i svecenika, a okolica ovdje bila, kako 
i sada tako i tada, zasadjena lozom i maslinom. I i<vaj tisak za vino 
i toe za ulje nalice sasviem onim, koji se i dandanas upotrebljujii 
kod teiaka u Solinu. Hno ovakovih u oboru Paracevih kuca pokraj 
amfiteatra. Pa i u okolici solinskoj i malne u cieloj Dalmaciji rabe 
jos dandanas ovaki strojevi. Stare tradicije ne dadu se lake izcupati. 

Dalje prema iztoku stoji veliki dobro sacuvani sarkofag 
Thalassija iz god. 414. s nadpisoni (45 B).* Vojnik bio ovaj Tha- 
lassius, po prilici ordonnance, pobocnik kojeg viseg oficira. 
Vazan je nacin, kako je u ovoimi nadpisu naznacena snirt Fl. 
Thalassija god. 414. tiod. 413. biii su konsuli Lucius na Iztoku. 
a Heraclianus na Zapadu, ali ovomu zadnjemu, posto se po- 
bunio proti caru Honoriju, bijabu izbrisani i konsulat i ime iz javnih 
spomenika; bijase on covjek proklete uspoinene i vir daninatae me- 
moriae;. Tako se na pr. dogodilo i namjestniku Dalmacije pod 
carem Klaudijem (god. 42. po Kr. », koji se zvao I'urius Ca- 
millus Scribonianus. a iznevjerio se svomu caru. Ne iniajutii 
konsula na zapadu, koncem god. 413. bi i ovdje proglasen kon- 
sulom Lucius, pa i za cielu god. 414., u kojoj bijahu izabrani ipak 
konsuli Fl. Constantius i Fl. Constans. Nego sbog politickih 
i ratnih neprilika ne bjehu ova dva konsula poznata god. 414 u 
Solinu, tako. da se naznaci ova godina, u kojoj je Fl. Thalassius 
umro. bilo je od potrebe redi u nadpisu : prve godine iza konsulata 
Lucija, t. j. post cons(ulatunii Lucii v. c. 

I dalje prema iztoku lezi sila neobicno velikih sarkofaga, od 
kojih nekoji ne s prebijenim, nego s prevaljenim pokrovcem. Kanda su 
vju-vari, koji su ovo groblje opljackali, htjeli ovdje pokazati potomst\-u 
svoju snagu. Ne razbijali oni sarkofage, nego se jacali, te im po- 
krovce prevaljivali. Liep je medju ovim nadpis," sto ga »Flavij 

• 145 B) Depositio Fl(avi) Thalassii e.\cornn.ulario die X Kal(endasi Ja- 
nuar(ias) post consiulatutn) Luci vfirii cdarissimi). — " (130 Bi Fl(avius) Terentius 
FI(aviat:i Ta[l]asiae ob meritis et tidi.-[l]itatem totiusque sanctitatem arcam posui 
coniujji carissimae et sibi, quam a parentibus ipsius suscepi annos .Will, q[u]at; 
aeque inlibata(e) mecum vixit annos XXXII. Tradita sepulturae die nonarum Sep- 
tembres d(ominisi n(ostris) Valente M et Va[I]entiniano iterutn Aug(ustisi conisu- 
libus). Si quis vero sup[e]r duo cor[p]ora nos[t]ra aliut corpus voluerit ordinare, 
dabit fisci viribus argenti pondo quindecim. 



363 

Terencij postavi svojoj veoma miloj ieni Fl. Talasiji za njezine 
zasluge, za njezinu vjernost, za svu njezinu svetost, — kaze nadpis — 
koju on uze od njezinih roditeija, kada je imala osamnaest "odina, 
a s njim je zivjela takodjer u cistoci trideset i dvije godine. Bi 
povjerena ovoj grobnici dne 5. septembra, za konsulovanja nasili 
gospodara V'alenta za sesti put, a Valentinijana za drugi put (go- 
dine 378). Ako bi tko pako htio vrhu nasa dv-a tiela postaviti drugo 
tielo, ima platiti driavnoj blagajni petnaest librica srebra.« 

\'azan je takodjer nadpis na blizom velikom sarkofagu prema 
iztoku, nekoga Ursa.* Silno je izprepleten i u losoj latinstini 
i jos losijim lieksametrima. Sastavitelj nadpisa upleo donapokon 
poganskih pojmova, na pr. da Parcae svima predu nit iivnta, nit 
se ikomu prasta. Veli jos, i ako je smrt neizbjeziva, da ipak na 
,drugom svietu pomazu zaskige i dobra djela. Pa kaze putniku, koga 
u cielom nadpisu apostrofuje, ako hoce da uziva vjecno blazen- 
stvo, neka iive kao i on. 

Zakrenuvsi odavle prema Tuskulu, nalazi se vise razbijenih 
i razsipanih ulomaka sarkofaga, a na jednom (131 B) uz poganske 
sigle D ( i s I iM ( a n i b u s I, t. j. Manima, podzeninim bogovima, dva mo- 
nograma Krstova. Jamacno je klesar urezao ove sigle, kojim po- 
cinju malne svi poganski nadgrobni nadpisi od II. vieka unaprieda, 
ne znajuci im znacenje. Pocinjao svaki nadgrobni poganski nadpis 
ovim slovima, pa zasto ne bi i ovaj krscanski; a izpod ovih sigla 
metnuo Krstov monogram, te nastavio nadpis. 

I ova dva zadnja slucaja poganstine izpremjesane u krscanskom 
zivotu liep su primjer, kako krscanstvo nialo po malo osvajak) sviet, 
prodiralo u sve slojeve i u obicaje poganskog zivlja, dok ga ko- 
nacno ne osvojilo. Trudno je s toga svagdje i jednako metati gra- 
nice, dokle dopire poganstvo, a odakle pocimlje krscanstvo. 

\'eoma je cuvstxen nadpis na malome sarkofagu 153 Bi u ce- 
tvrtoj, najzadnjoj kapelici prema sjeveru. Jedini je ovaj sarkofag na 
povrsju, koji ne bio oskvrnjen od varvarske ruke. Malen, bio po- 

* (129 Bi Depositio Ursi die XI Kaliendiisi Novembres inJictidne X\'. t/rsi 
tum(u)lum cernis quicumq(ue) viator [ , quem [i]uve[nlem rapuit sors u[l]tima, (pjer- 
lege q(uae)so j , qui vixit quinquasjinta in annis. Heu mliiscra Alexandria, tjcmil 
decepta marito, qui est p[o]tita dul cem coniut^em viajinti ct sex .uuios. !'-t nemo 
reventos (?) al'os mone : vita bre[v]is est ; cunctis tila parant <et > Pare (a)e nee par- 
citur ullis. [?n]une illi disniisit duois) anxia natos: condieio talis omnem eo[mp]Iee- 
titur [o]rbem, sedmfejritu m at b[e]nefacta adiu[t]aniti laborqiue) tidesq(ue). Inaccne 
libertum dominis fecere probatum ? hiaiecne detendunt selm]per soeiantqiuei 
beatis? si pa[r] esse [v]elis, s[i]milem niiiii siiscipe eura[in]. 



364 

stavljen medju mnogo velikih sarkofaga, i valjda s toga ne bio vidjen. 
Kada ga se nazad nekoliko godina otvorilo, poCivalo u njemu, a i 
sada pociva, tielo djevojcice Kusebije od tri godine. U iisima hile dvije 
tanke srebme nausnice. Nadpis u krasnim grckiiii dislisima kaze : 
>putnice, ti vidis ovdje sarkofag nevine djevojcice Kusebije, koja je u 
drugoj godini zivnta bila savrsena 11 vjeri, a u trei^oj je godini osta- 
vila ovaj iivot, a nc <>kusila ziobe Ijudske; sada ima svoje sielo 
medju dusama svetim.« Svatko ne znao citati ovaj grcki nadpis, pa 
od poznije ruke pri dnu sarkofaga bi pridodan<^ : Di e »pt osi tio( 
Kufeviiaie (mjesto Kusebiaei VIII Kalicndasi Septein- 
bres. Na desnom akroteriju ovoga sarkufaga oknigla je rupica, 
jamacno za sviedcu na ulje, koja u stanovitim dnevima, na pr. 
izhodnji, ovdje gorila. 

I ovdje na iztoku bazilike bili su sarkofazi na divlji nacin po- 
lupani i opijackani. Leii ih ovuda veliko mnozt\'0 sa pokrovcem i bez 
njega, probijcnih ili sprieda Hi u boku ili na pokrovcu, razkomaJanili 
na svaki nacin. Ima ih dosta i s nadpisom. Prosti solinski vojnik Sa- 
turn in us imao ovdje svoj veliki sarkofag (I4 Bi: »t Area Saturninu 
militi Salonitano.« Znamenit je. i ako manjkav, nadpis, u kojem se 
kaze, da je ovdje bila pokopana Marcella* prenia srednjim nuice- 
nicinia, t. j. pokopanim u sredini, u glavnoj absidi. koje smo gfire 
vidjeli. Iza ovoga nadpisa Marcel I ae vidi se veliki podzemni 
grob s bojama. I.iepa je ova podzemna soba, prekrita dobro sazi- 
danim svodom. Pred njim je cetverokutan ot\-or, kakovih vec opa- 
zismo, samo sto je ovaj imao dvokrilna vratasca. Iznutra je ova 
soba bogato uresena ; pod joj bio poplocan tankim mraniornim plo- 
cama sa okruglim luknjama ; zidovi i svod obliepljeni kiakom sa slika- 
rijama na cviece. 

Iduci dalje vidjeti je sarkofag polupan opatice I van ice iz 
Sriema." Kaze se naime o njoj, da je njezina dusa u petak, 
u dan smrti Gospodnje, izletila iz ovoga tiela. Ne stoji godina 
smrti. ali petnaesta indikcija i petak dali temelja, da se 
proracuna godina smrti ove opatice Ivanice, t. j. godine 612 po Kr. 
Jedan je od zadnjih datiranih ovaj nadpis u Solinu, malo godina 
prije razorenja grada. A samostanski iivot bio se je za rana, vec 
u IV. vieku razvio u Dalmaciji. O mnoztvu samostana govori nas 
sv. Jerolim : >kao sto egipatske pustare, tako su i samoce dalma- 

• (49 B) ? M]arceUam mihi cond(i)di ad mediaiKo^s marUTes. — •• (P/ B i 
S3 Bi Hie quiescit in pace sanctiai abi a itissa Johanna, Sermensiiis qu(i) \nxit annos 
XL, die ^'ener(ils exiit de corpore, llll Idus Maias indictione qu(inltadecinia. 



365 

tinskih otoka pune sborova poboinih Ijudi, koii pjevaju na slavu 
Boga pobozne pjesme. A u jednomu pismu svojemu prijatelju i do- 
morodcu pise: >Ti gradis samostane i uzdriavas veliko mnoztv'o 
svetih Ijudi na dalmatinskim otocima.« 

Ovuda nasao se ulomak liepog metrickog nadpisa, u kojem se 
narice cuvstvenim riecima smrt biedne zene, koja je od rodjenja 
ujedno sa cedom umrla; gorkim ju suzama muz, djeca i zet placu.* Pa 
i ovdje naokolo mnoztvo i porazbijanih i prilicno cielih sarkofaga, 
vaznih za datiranje ovoga znamenitoga grobista. Na sarkofagu 
— 4 B — nadpis je A u r e 1 i j a A 1 e k s a n d r a, b e n e f i c i a r i j a VII. 
legije, t. j. od onih vojnika, koji bijahu promaknuti na korist kojeg 
viseg oficira, a koji okolo svoga starjesine sacinjavahu neku privilegi- 
ranuklientelu.'* Tujeblizu sarkofag Desidiene Pro tutu re, nausima 
pokrovca kojega bi urezano, valjda kasnije, Aga [p e ili p ita), da 
se pokaze, da je krscanka bila ona, docim cio nadpis ne bi toga 
odavao.**' Nedaleko bila pokopana Valerija Hermogenija cestita 
zena,t kojaje dala sebi od svoga imutka napraviti sarkofag. Liepje 
i nadpis (43 Bi Ouintiae, kceri Germana, vojnickog castnika, 
koja dusu Bogu povrati. ff 

Ovuda medju rusevinama nasli se i ulomci uprav klasicnog 
krscanskog sloga i ukusa: ''Evasij pocivaj u miru!^ — »Paladij mirno 
pocivajlsftt A tik uz absidu bazilike, na desno, lezi veliki sarkofag 
Antonija Taura, vojnickog dostojanstvenika, komu Aelia Satur- 
nina, veoma cestita zena, ptjstavi spomenik.fttt I u ovomu malo 

■■ 1121 B) ... cui placidam requiem tri]buat Deus omni[pote]iis rex ... 
sit bene post obitum . [lllu tulit multa adversijs incomoda rebus . . atque inte- 
lici es]t tine perempta quoqiuei . . . an]nos postquam trans[e£!:it] . . . fujnesto 
gravis heu triste puerperio | nequivit miserum partu depromere fetum | hausta 
qui nondutn luce [pjeremptus abiit [ adque ita turn geminas getnino cum corpore 
praeceps | letum terali [trans[tu]lit hora ani[mas] . At nos maerentes coniux natique 
generque | carmen cum l[a]chrimis hoc tibi [condidimus]. — ** (4 B) Aureli]us 
Alexander b(e)n(e)[f(iciarius) legio]nis XI Claudiae vliivus sibi suo iuisisit testa- 
mento arcam fp)oni. — *** 116 B) Desidiene Profuture co[n]iugi incomparabili 
Suellius Septimimis mantus benemerenti posuit et Suellio Septimino tilio dulcis- 
simo. — 7 115 Bi Valeria Hermogenia h(onesta) fleminai die V Kal. Juniarum, 
quinquagesimo octavo anno tinita est. Viva se arcam de suo poiii iussit. — 
ff (.43 B) Quin[tiae] ... stolat(ae) fcminae, Quint(i) German! primipilar(is) tiliae, 
quae redd(idit) annorum XXX. Fla\aus \'alens bieneif(iciarius) coinis(ularis Pan- 
n(oniae super(iorisi coniugi karissimae. — -^-ff (3 R) Evassu in pace! — 137 
i 189 B i 99 B) Palladi bene quiesce ! — tttt (S(> f^' Anti;onio) Tauro ex dlc- 
c]u[r(ia)| aigentmm [in] r[ebus] c(entenario), dueenario post facto, qui vixit 
an(n)is LV. Aelia Saturnina cdarissiniaj f(emina), marito benignissimo. 



366 

ostedenomu sarkofagu, i u jos dvama bolje sacuvaninia u ovomu 
orroblju cuvaju se kosti, koje se nasle razbacane po cielom ovomu 
ojobistu. Jamacno ima tu i kosti mucenika, izbacenih od varvara iz 
polupanih sarkofaga. Cio pako prostor prema iztoku pun je g;ro- 
bova na svod i od opeka. Sve sto je moglo, bilo bogatije, nastojalo 
se pokopali sto blize grobovima mucenika. 

Pa i dalje od granica drzavnog posjeda ovdje, u svim vi- 
nogradima posebnika naokolo , nalazi se jos uviek prigodom 
poljskih radnja grobova, nadpisa. Na iztoku bazilici nazad malo 
godina nasao se sarkotag J u k u n d a , poslu/nika svete solinske 
crkve (l8ll A u muzeju): Jucundus puer s(an)c(t)ae eccle- 
s(iae) Sal(onitanae). Na jugozapadu. uz vise grobova svako- 
jake vrsti, nasao se liep grob na svod sa pticama simbolicnim u 
bojama i raznim cvie<iem. \a jugoiztoku, gdje je sada vrt i vinograd 
tuskulanski, nasla se dva sarkofaga, jedan ogromno velik (312 A 
u muzeju I : juliae Aureliae Hilarae sa dobrim F'astirom 
na akroterijima pokrivala i (832 A u muzeju): Baebidiae Salvi- 
a n e s, djevojcice od 3 godine i nekoliko mjeseci ; pa pokrovac sar- 
kofaga, koji lezi jos na mjestu, s nadpisom : Aurelij Sextilij 
ostavi od svog imetka ovaj sarkofag. Aena Ciriaka u 
Isusu Krstu napisa ovo.* 

I na podnevu baztlike, tik uz zdenac za vodu dazdenjacu, nasle 
se dvije bazilicice ili memoriae, a okolo ovih naslo se grobova na 
svod i na krov. I ovuda je nadjeno dosta ulomaka dvaju liepih mra- 
mornih sarkofaga (43 D i 176 1) u muzeju) sa lovackim prizorima iz 
drugog vieka, od kojih se jedan dio, i to najmanji, cuva u spljetskomu 
muzeju, a vedi dio bi nazad cetrdeset godina po prilici kupljen u 
Solinu od bivsega rieckog nacelnika Ciotte, pa nazad malo godina 
prodan sa villom na Rieci, u kojoj su biii uzidani ovi ulomci, nad- 
vojvodi palatinskomu Josipu, koji ih pokloni muzeju arheolozkomu 
u Budimpesti, gdje se sada nalaze. Jedan pako ulomak jednoga od 
ovih sarkofaga uzidan je nad vratima ulaza u vrt pokraj kuce biv- 
sega zupnika vranjicko-solinskoga D. A. Katida na putu Poljuda u 
Spljetu, a dva komada dospjela su u vrt pokojne brace dra. A. i J. 
Radmana u Visecu na rieci Cetini vise Omisa. I ovi su sarkofazi 
poganski bill kasnije od krscana upotrebljeni. Ovako su putovali 
do nazad malo godina kudkamo nasi spomenici, ne samo cieli, nego 

• (257 B^ Aurfelius Sextilius arcam ex derelecto; Quiriace (= Cjoiace) 
no(mine ?) mei (i. e. mariti) perscribsi in Christo. 



367 

i ulomci njihovi, da rese kojekakve kuce i peri\'(>je na ocitu stetu 
znanosti i nase povjesti ! 

Silno se doimlje duseposjetitelja prizor ovoga groblja, kada ga 
iza posjeta u potankostima obuhvati okom svega sa kojega viseg polo- 
zaja, na primjer sa jos neprokopanoga vinograda prema zapadu, ili 
od pcelinjaka prema sjeverozapadu, ili sa samoga iztoka. A kako i 
ne bi ! Izim liepe bazilike, sagradjene na groblju. ima tu svako- 
jakih arhitektonskih i ornamentainih ulomaka; izbilo na povrsinu 
dosada do preko i6o sarkofaga, od kojih do 70 sto zdravih sto malo 
razbijenih, 25 razbijenih, do 60 silno razkomadanih. Nadpisa se naslo 
do preko 370 sto cielih, sto u ulomcima. 

\'eoma je cudan i kano pomucen prvi pogled na groblja u 
M anas tirin am a. Zidovi u raznoj visini strse prema nebu, neje- 
dnaki, izglodjani, kano zubovi pile : izprekrstani neki u pravom 
pravcu, a neki u elipticnomu. Medju njima ima stupova razne visine. 
raznog mramora, raznih boja, sa kapitelima i bez njih. Sve je pako 
puno sarkofaga cielih, probijenih, razkomadanih, nagomilanih jedan 
nad drugim ; nekoji s tezkim pokrovcem, cielim, kanda ce pritisnuti i 
podusiti grobnicu, nekoji s pokrivalom probijenim, nekoji bez pokri- 
vala, koji kratkim. koji dugim nadpisom. Nadpisa ima na ulomcima 
svuda razsijano, a sarkofazi leze u svakom 'pravcu. Pod njima 
pako grobova na svod, cielih, probijenih, porusenili, kanda zievaju 
svojim otvorom prema nebu. 

A na nadpisima, bili oni biskupa, drzavnih uglednika. vojnickih 
dostojanstvenika, poboznih zena i nevinih djevojcica, djecaka dobre 
uspomene, na svima je uz ostale sgode zivota, svakako zabiljezen 
dan pokopanja, ili kako se tada reklo depositio. To se velikom 
pomnjom na ploci urezavalo, da se moze na izhodnji dan njihove 
smrti, po riecima sv. Ciprijana: svetkovati pobozno njihova uspo- 
mena — memoria . Na ove dane hrlilo sve na groblje; tu se 
vruce molitve molile za njihovu dusu, kitili cviecem grobovi, gorile 
u velikim kamenim posudama sviece na ulje, ili male svjetiljke u 
rupicama na akroterijima sarkofaga, kako na onomu nevine djevoj- 
cice Evsebije. »Kite i cviece« — napisa u liepim stihovima neki 
pjesnik one dobe — ->mi cemo sipati na grobove i pocastiti j^osti 
pokojnika, i na nadpise i na hladni kamen izlievati miomiris mirodija.« 

Oko se gubi medju stotinama ovih sarkofaga i grobova, medju 
ovim sgradama raznog oblika i dobe. Ali poblize motreci, vidis ipak 
ovdje veliku baziliku na tri broda, a izpod njezinih zidova eno sarko- 
faga, grobova, stupova arhitektonskih ulomaka, a okolo nje na sve 



368 

strane polukruznih absida. Pri posjetu i po posjetu osjedas ve<^, da se 
prividna smetnja mali) po malo razbistnije, da ti pred ncima iizkrsava 
velika bazilika, sa^jradjcna na otjromiiomu grublju, porusemi, ttpljac- 
kanu, da je ova bazilika srediste svega, da je pod svoje okrilje sve 
zaokupila. Vidis, da pred sobom imas krscanstvo u koljevci, odraslo 
cedo u snainoj, muzevnoj dobi, koje se bori, koje pati, ali napokon 
i slavlje slavi. Mrtvi ti se iz grobova dizu, te ti pripoviedaju svdje 
muke, svoje patnje. Pa i pobjedonosno diie glavu krscanstvo u 
svojim stjradama, da ju prikloni opet pod vihoroni divljih naroda, 
da se zakt)pa za iiinoi^o viekova, dok niilosrdna ruka dosla, da ju na 
boije sunce povrali. Tko nije pristupacan dusevnim ganudma, komu 
kamen u svojem rjecitom muku ne govori. tko njejjovu riec ne 
shva(^a, taj neka ne ide u Solin. Ali i ako nisi ovoj rieei vikao, 
prosedi se samo dobre volje po ovomu svetomu mjeslu, pro- 
pitkivaj tiliim glasom hladno, niemo kamenje, a ovo <ie u svojem 
zanosnom jeziku jasno, ^lasno od^ovarati, ovo <^e te potresti, ovo 
de te u tvojiin nuikaina i patnjama tjesiti, ovo de te svladati, pa 6es 
izadi iz ovoga groblja potresen, svladan, utjesen i preobraien ! 

Groblje u Manastirinama jedno je od najvainijih od svih do- 
sele odkrivenili starokrsdanskih grobista pod vedrim neboni, bilo 
radi neprekinuto^a niza sponienika za vise viekova, bilo radi vaznih 
arhitektonskih oblika, bilo radi mnozine sarkofaga i mnogih nadpisa, 
vaznili sa povjcstno;^ i juridicki>ii ;;Iedista, ali poglavito s toga, sto 
je ovo groblje povjestnickih solinskih mucenika. No groblje legis 
sanctae christianae moze se ponositi jos necim: ima jednu 
prednost, s koje se moze natjecati sa grobistima Vjecnoga Grada. 
Povjest njegovih mucenika, koji bjehu preneseni u lateransku kr- 
stionicu od jednoga pape Halmatinca, uzko je vezana sa lateran- 
skom bazilikom. sa onom maticom crkava : omnium urbis et 
orbis Ecclesiarum mater et caput! 

Pa se nije cuditi, da je ovo grobiste priteglo na se ovo zad- 
njili godina pozornost ucenih Ijudi, da su njegova iznasasda pred- 
metom ucenih razprava u Evropi, da k njemu hodocaste Ijudi svake 
ruke i narodnosti. Trebalo je jedino vezati na vidljivi nacin 
sadasnjost sa proslosti u ovomu groblju, te ovaj vez pred oci 
staviti. Trebalo je probuditi iz vjecnoga sna one mucenike, one 
krscane, koje smo eto mi u ovom posjetu svojim imenom zvali, 
sakupiti ih u ovu baziliku, povracenu na bozje svjetlo nakon toliko 
viekova, s njima se Bogu klanjati i metnuti na ocigled jasno ovu 
neprekidnost crkve, za koju su viekovi nista. Je li bio san takova 



369 

sta zamisliti? Bio nialne san, ali ovaj se san obistiniu, on je 
cinom postao ! 

Na 20. kolovoza g. 1894. sakupi se na ruse\-inama ovoga groblja 
prvi medjunarodni kongres krscanskih arheologa. Ucenjaci raznih 
narodnosti, krscani raznih vjeroizpoviesti anio pohrlili. Krscanski 
Poinpeji (ta ovo ime zasluzuje ovo groblje) bili su veoma prikladni, da 
ill u velikoni broju privabe. I prije nego li u Spljetu pocela ucena 
razlaganja, clantni kongresa sakupili se na ovomu groblju, da ovdje 
nad svojim radom bozji blagoslov izprose. Pod vedrim nebom, u 
confessio martyrum bazilike, nad sarkoiazima svetih si)linskih 
mucenika, podigao se oltar, Clanovi kongresa, uz siian narod u nje- 
govoj slikovitoj nosnji, razsijani medju sarkofazima, prisustvovali po- 
bozno svetomu cinu. Nad glavom sabranih kongresista svod se 
nebeski raztvorio, a stupovi bazilike, strseci prema neizmjernoj ne- 
besi-ioj pucini, kan da su ga podrzavali. Sunce na jedan mah u punom 
svojem sjaju zasjalo nad ovim dosad nevidjenim prizorom. Angieli 
bozji doletjeli s neba, te razastrtih krila prisustvovali ovomu ganut- 
Ijivomu cinu. Dim tamjana, dizuci se prema nebu, obavio molitve 
prisutnika, te ih pred priestolje bozje podigao. Biskup spljetski, 
jednom solinski, nasljednik Domnija , Primusa, Hesihija, Justina, 
nakon trinaest punih viekova prikazao opet ovdje neoskvrnjenu zrtvu, 
digao ruke k nebu, da s ovog mjesta blagoslovi kongresiste. Mnoga 
suza radostnica orosila lice prisutnika. Niie bila ovo vise bazilika, 
nije ovo bila vise crkva; bila je, da, Crkva, ali Crkva, koja slavlje 
slavi nad Ijudskim nevoljama; Crkva, koja sjedinjuje sve viekove, 
(a^kva, koja spaja u jednom vezu vjere i Ijubavi sve one, koji se 
krstom krste, da ih u nebo uvede, da ih Bogu prikaze. A niemo 
kamenje grobova pridruzilo svoj glas uz onaj poboznog naroda, te 
na molitve svecenika odgovaralo : 

SLA\'A • TEBI ■ I.SVSE ■ KRSTE! 



IV. 

Solin lezao pod gomilama svojih rusevina. Jos dim s njegovih 
garista ne bio izsukao, kada Hrvati, ponukani od bizantinskoga cara 
Heraklija, stre:'-av tezki jaram divljih Obara, pod kojim nekoliko vre- 
mena stenjali, protjerase ove iz svih prediela rimske Dahnacije, 
te je sami vecinom zaposjednuse. Ono malo Kimljana — Romani — , 
sto je u zemlji ostalo,pribjeglo u nekoliko utvrdjenih gradova pri nioru. 

pnmun-cvieCe. -4 



370 

Pokrstenjem u sedmom vieku dodjuse Hrvati do ticsnih sveza 
sa ovim Komanima. Hrvati se stadose baviti poljodjelstvom, a to 
mirno i stalno zivljenje bi puvodom ranomu prometu izincdju Splje- 
cana , potomaka pribjeglih Solinjana u Diokiecijanovu palacu . i 
okolisnili Hrvata, Do malo pocese Hrvati zalaziti i u gfrad, da na 
trj^u izinjenjuju svoje plodine sa odjecom i nakitiina, te se tako za- 
vedose stalni sajmovi dnevni, koji jo§ i danas traju. I gradski tr- 
ijovci stadose zaiaziti u okolicu, te se i u Soliiiu zavedose ve<^ za 
rana doba sajmovi, osobito s inarvom, od kojih je jos na glasu onaj 
Male Gospe na 8. rujna. Ovim obdenjem za kratko vrieme dodje 
do jo§ tjesnijili sveza. Tekom vremcna Hr\'ati zadjose medju Ko- 
mane i ovi se medju njima iziriihi.sc. s njima se ujedno stopi§e. 

U vrieme hrvalsko^a gospodstva solinsko polje sacinjava^e 
primorsku zupu, grcki zvanu Paratalassia, te po nacelima 
ratnih zakona, kano osvojeno zemljiste, postade vlastnictvom hrvat- 
skoga vladara, koji je navadno stanovao u svojem dvoru lii- 
liadu (Sicum ili Siculi, u kasteianskom polju, pokraj crkve 
sv. Marte - Stomrate) ; pa u tvrdji K 1 i s (Clisa, Clisium, Clusan i ; 
a i u samomu Solinu. Nakon konacnoga pokrstenja Hrvata solinsko 
polje, osim Spljeta, spadase u crkovnom obziru pod jurisdikciju 
narodnoga hrvatskoga biskupa, koji bijase kraljevskim biljeznikom, 
bez stalne stolice, jer prateCi vladara bijase uz njegov dvor. Spljet 
obastini ime i metropolitanska prava solinskc stolice. Za jeda- 
naestog vieka Klis, koji bijase veoma sgodno polozen i po naravi 
utvrdjen, postade kraljevskim sielom i dade svoje ime cieloj zupi 
kli.skt)j, koja po.stoja.se sve do pod konac srcdnjega vieka. 

Solin, t. j. utvrdjeni grad, lezase u rusevinama. Sluzilo kamenje 
njegovih sgrada kao gradivo novim sgradama u cieloj okolici. Ali 
sve naokolo staroga grada Hrvati stali vr.siti svoje kulturno djelo. 
A drugacije nije niti moglo da bude. Kulturno srediste doseljenih 
Hrvata moglo se nastaviti samo na srcdistu latinske kulture, koja 
bijase u propadanju: Salona rimska sa svojom krasnom okolicom mo- 
rala je postati kulturnim i politickim sredistem Hrvata. Po primjeru 
ostalih naroda stali i Hrvati zidati crkve i samostane, te osnivati za- 
duzbine. Brojne izprave te davne nase proslosti jasnim nam slovima 
biljeze, da kraj od Trogira do Spljeta, od Solina do tvrdog Klisa i 
romantickog Omisa, ubavo ovo primorje, bijase posuto tim spomeni- 
cima iz prvog pocetka kulturnog nasega zivota. 

Po praksi sredovjecnoj u tim crkvama, kod tih zaduibina bile 
i grobnice njihovih utemeljitelja. 



J/J 



Na glasu je u povjesti benediktinska opatija sv. Stjepana 
de Pinis (pod borovima), jedan klm. na rtu na jugozapadu grada 
Spljeta, gdje je od godine 1821. gradsko grobiste. Prvi spomen 
ovoga samostana je iz godine 1020., ali rek bi, da je jos prve po- 
lovice devetoga vieka bio utemeljen. Tekom jedanaestoga vieka po- 
kapali se u bazilici ovog samostana hrvatski vladari. Stjepan IL, 
sinovac Petra Kresimira, zadnji hrvatski kralj, prije nego je uzasao 
na priestolje, bio se je povukao u ovaj samostan, gdje je »odabrao 
svoju grobnicu, preporucivsi se molitvama samostanaca«. 

Cielo kastelansko polje bilo je za ovo doba puno samostana i 
crkava. Okolo glavice, na kojoj se i dandanas bjelasa crkvica s\-. 
J u r j a u Sucurcu, vide se rusevine starije crkve. Okolo ove razvi 
se selo Putalj, koje se spominje jos god. 830. Crkvu sv. Jurja sa- 
gradi ban Mislav iste godine. Izpod nje, nesto nize , druga je 
crkva sv. Marije na HIadih, sagradjena takodjer u isto doba, 
kako to dokazuju arhitektijnski i ornamentalni ulomci iz devetog i 
desetog vieka, u njoj uzidani. Ban Trpimir darova godine 852. u 
kmetstvo cielo selo Putalj spljetskomu nadbiskupu, a to sacinjava 
i dandanas imanje (mensa) spljetskog biskupa. Na zapadu Sucurca 
u Sustjepanu bila je na glasu crkva sv. Stjepana, cesto u po- 
veljama spominjana: S. Step ban us ad Sal on am. I okolo crkve 
grobista sv. Kuzme i Damj an a. pokraj Kastel Gomilice, vide se 
ostanci starije crkve iz dobe lirvatske narodne dinastije. Sv. Kuzmu 
i Damjana cesto puta spominju nase listine. Pa u ovo doba po pri- 
lici padaju i crkve sv. Jurja i sv. Nikole povise Kastela Sta- 
roga; u zadnjoj uzidan je nadpis Ljubomira Tepcije iz jeda- 
naestog vieka. Nad Kastelnovim pako, u polozaju, zvanu na Mirih, 
rusevine su glasovitog samostana sv. Petra od Klobuka (si. 8.). 
Hrvatsko druztvo »Bihacv., utemeljeno god. 1894. za izti^azivanje 
domace povjesti u ovim predjelima, iztrazilo je ovaj polozaj, te iznielo 
na vidjelo ostanke via darskoga dvora fcurtis, villa regalis), koji 
je bio sredistem posjeda hrvatskih vladara od Solina do Bihaca. Na- 
skoro ce se iztraziti i sam Bihac izpod brda s v. Nofra(S. Ono- 
frius) i sv. Marte u ovomu polju. Ova zadnja crkva spominje se 
u nasim narodnim poveljama jos god. 852. Ante fores ecclesiae 
S. Martae nasi bani izdavali su svoje povelje. biroko je polje 
radu mladoga druztva »Bihaca<., ali i plodno i uharno ! 

Ovako je u velikim potezima crtao na.sim putnicima vodja po 
rusevinama solinskini o kulturnom radu Hrvata, doseljenih na so- 
linske rusevine, kad su oni, ostavivsi grobiste solinskih mucenika 



372 

u Manastirinama, sumorni, puni svetih osjecaja, koracali daljf 
prema iztoku lajjanim koralcDm po gradskim bedemima. Pripoviedanjc 
svnje podkriepljivao je vodja pokazivanjem doticnih polozaja na vecoj 
arheoloikoj karri solinske okolice. 2alili oni, sto nisu mogli sve ove 
poloiaje g^lavoni posjetiti. All im se srce od veselja raziijralo, kad 
im vodja ponudi, da posjete dva nedaleka injesta lirvatskih starina 
u solinskom polju, onaj u Kizinicama, na medji medju Solinom i 
Klisom, i onaj kod Cospe od Otoka u samomu Solinu. 

Sunce bas junacki pripicalo, a odusevljena ceta napried stupala. 




SI. 8 Rusevine samostana sv. Petra od Klobuka. 



U malo casa prevalila ona do preko 300 m. puta do iztocnih grad- 
skih vrata (fort a Andetria) staroga Solina. Tu jos bacila oko na 
lievo, na jainu (vallum 1, koja je branila ^ad od sjevera; pa na 
desno na gradske bedeme (moenia urbis), ovdje dobro sacu- 
vane i utvrdjene cetverokutnim kulama (turresi, na koje su kasnije 
pridodani masivni trokutni bridnjaci na procelnoj strani (si. 9.). 

I za starije posjetitelje i umornije cekala su na cesti,'koja od o- 
lina u Klis vodi, kola, da ih odvedu u Rizinice, dok mladji put j od 
noge, pa sto cestom, sto na precac. ne izostajali kolima, kfija la- 



374 

ganim kasom vozila se uzbrditim putem Klisa. Zajasio ,vodja Don 
Frane svoga konjicka, koji ponosit stupio na celo ovoj povorci. 

Kretala kola i lirabra ceta pjesaka putem lomne Rupotine, 
upiruci oci prema gordomu Klisu, koji, kako cesta uz Rupotinu vi- 
juga i zakretie, sad se pokazuje s ove, sada s one strane, ne znas 
s koje Ijepse i romanticnije. 

I Klis (sl. lO.i ima svoju povjest, i znamenitu povjest, nado- 
veza vodja, kad se na jednom ceta nasla na ukupu na jednoj 
okuci puta, jer konji u prenatrpanini kolima laganim korakom 
hodili, a mladji putnici na precac kola stizali, dapace kadikad i 
prestizali, te svi ovako polagano napried stupali. (os za starije 
rimsko doba bila je po svoj prilici utvrda na Klisu, kao pred- 
straia Solina. Svakako za cara justinijana bio je Klis u brqju 
onih utvrda, kojim je sva sjeverna Halmacija bila utvrdjena. Mnogo- 
brojni su nadpisi i ostali rimski sponienici, koji danoniice izbijaju 
na povrsinu u kliskom polju (ager Salonitanus). U srednjeni vieku 
prvi put se spominje Klis pod imenom (^lusan u povelji bana 
Trpimira godine S52. Konstantin Furfirogeneta (god. 930.) zove ga 
Kaii-;*, valjda pogrstcno inio Klis, ili od x«i;, t. j. kljuc, jer je bio 
po svojemu poloiaju Klis kljucem medju Primorjem i zagorskom 
Dalmacijom. God. 1000. spominje se prvim kli.skim nacelnikom Flo- 
rinus princeps. Zatim se cesce spominje Klis i kliska zupa 
od jedanacstoga vieka sve do pod konac srednjega vieka. 

Znatno je utjecao i Klis u ratove dvanaestog vieka izmedju 
ugarsko-hrvatskih kraljeva i bizantinskih careva. God. 1242. odoli Klis 
junacki obsadi divljili Tatara. U Klis se naime zakloni kraljica .Ma- 
rija, zena Bele IV., sa dvjema kderima Katarinom i .Margaritom, kada 
joj muz bjeiao izpred ovih divljih copora. Ovdje one i umriese i 
bjehu pokopane, a kasnije prenesene u Spljet, te polozene u malom 
sarkofagu nad glavnim vratima stolne crkve. Klis je bio leno slavnih 
lirvatskih porodica Kacica i Subica; zatim predje u vlast bosan- 
skoga kralja Tvrdka I. 1 knezova Nelepida. L' narodnoj junackoj 
pjesmi najslavniji je kliski kapetan Petar Kruzid (g. 1513.), koji ga 
je sa senjskim Uskocima za kakovih cetrdeset godina junacki branio.' 
Uza sve njegovo junactvo Turci ga osvojise god. 1557. i postavise 
u njemu sielo istoimenog sandzakata, koji je obuhvacao i cest Hr- 
vatske. God. 1506. Ivan Alberti, spljetski plemic, pomodu Uskoka i 
Poljicana, vodjenih od kneza Pavla Pavica, zamjernom hrabrosdu 
osvoji Klis, ali samo za vrlo kratko vrieme, jer iste godine pade 
opet u turske ruke, dok ga god. 1640. ne osvojise Mlecici pod vod- 




d 



376 

stvom Foskola. God. 1809., branjen od francuzke posade, bi ob- 
sjednut od austrijske vojske, koja ga konacno zaposjednu g. 1813. 
Od tada do god. 18S0., naime do zaposjednuca Bosne i Hercego- 
vine sa strane austrijske vojske, imadjase neku strategicnu vaznost, 
ali ju od eve godine izgubi svu. Koncem godine i8t)8. prestade 
sasvim biti tvrdjavom. Od dvadeset viekova Klis jc slovio kano 
utvrdjeno mjesto, da od sada unaprieda bude povjestnicka uspMniena. 
Bilo, pa se spominjalo! 

I ne osjetiv tnida stigla ceta k Crmari6evim kudatna u K'upo- 
tini. Od ovih do K'izinica (si. 11.) pet je casa na desnu ceste. 
Leii ovo mjesto na meJji medju Sulinom i Klisom, u Kupotini, ondjc, 
gdje se iztocni obronak Kozjaka sasvim spustio, a polje klisko obo- 
rilo u iivalu. Po sriedi ove tece potok Rupotina, pitka voda, koja 
zimi i mline tjera. L'bav je i plodan ovaj kraj. Ovdje bio kne- 
zevski dvorac bana T r p i m i r a. koji je okolo g. 850. utemcljio ovdje 
i samostan Benediktinaca. Druztvo >Biha£* vodilo ovdje godine 
1895 — ()6. pa l8(>9. izkopine. koje <ie se i nastaviti. Bi odkriven 
dvorac knczevski uz malu crkvicu, pol<jienu na sjever, sa uloni- 
cima liepo ukrasenoga septum a, t. j. prigrade medju absidom i 
ladjom crkvice, na kojemu je latinski nadpis (i'>47 .\):PRO DX'CE 
Tl\KPI.\lK(ro . . (sl. 12. 1. Najstariji je ovo nadpis iz na.se hrvatske 
narodne dinastije. Bi jos izvadjeno iz rusevina vise arhitektonskih 
i uresnih komada, pa hi odkriveno viSe grobova u predvorju ove 
crkvice. U vise prigoda naslo se ovuda i nausnica i drugih nakita. 

Na zapad crkvice protezu se sgrade, koje ,su suded po na- 
djenim predmetima bile obitovaliste samostanaca. Stube prema za- 
padu vodile su u druge prostorije, koje se tek izkapaju, a leze pod 
naslagom zemlje do blizu 3 m. \'eoma je poboian bio ban Trpimir, 
kako nam to nase povelje pripoviedaju, i stajase u tiesnim odno- 
sajima sa tadasnjim spljetskim nadbiskupom Petrom, koga on zove 
svojim duhovnim otcem. Dalje izkopine, skopcane dakako s velikim 
trudom i troskom, izniet ce jamacno na vidjelo jos mnogo osta- 
naka iz nase davne proslosti. 

I vrcem krene ceta na se. da prevali opet put do Porta 
Andetria. Ostavivsi malo koracaja dalje na lievo Gradinu, 
utvrdu sagradjenu god. 1349. od spljetskog nadbiskupa Ugolina de 
Branca na obranu svojili tezaka i zemalja, stize do Diokleci- 
j an ove k a fane. Prema ovoj je >G ospin most*, koji vodi u 
podzupsku solinsku crkvu blazene Gospe ili Gospe od Otoka. 

Tik pokraj ove lezala je starinska crkva istog imena, u atriju 




■^ = 



378 

koje bi god. 1898. odkriven nadpis hrvatske kraljice Jelene. Pobozno 
stiipila ceta preko Gospina mosta na mjesto izkopina Okupila 
se ona oko svoga vodje. Niti daha nije bilo liuti. 

Crkva Gospe od Otoka, Sancta Maria de Otok 
ili d e S a 1 o n a (si. 13.), dolazi vise puta pod ovim imenima u 
starim izpravama. Zvala se ovako, jer je lezala na ostrvi<^u, sto 
sacinjavaju dva rukava rieke j a d e r ili Solin-rieke. A niti dan- 
danas ne izgubila ona svog imena. Narad zove sadasnju podzupsku 
crkvu, tik uz staru. istim imenom: Gospa od Otoka. Spljetski 
kronicar Toma Arcidjakon (f 1268.) pripovieda, da je crkve sv. 
Stjepana i Sanctae Mariae in Salona sagradila neka kraljica 




' '^^:^ 



SI. 12. Ulomak septum-a sa nadpisom: Pro duce Treplme'ro. 

jelena, te da su ove crkve obzirom na kraljevske grobnice, sto 
su se 11 njima nalazile, bile izrucene nekojim redovnicima, koji su 
u njima obavljali sluzbu boiju. Iz drugih povelja pako proizlazi, 
da je uz ovu crkvu obstojao i samostan. Uz samostan bio i 
dvor kraljev (villa regalis). U ovomu boravio je kralj Zvonimir 
god. 1078., jer u jednoj listini izdanoj na blagdan posvecenja crkve 
sv. Marije iz ove godine pisano je: >u kraljevskom dvorcu, gdje 
se nalazi vec spomenuta crkva sv. Marije*. Uz dvorac spo- 
minju se kasnije cetiri mlina, dvije kuce i jedna stupa. A nekoje 
mlinice u okolici i jedna kuca za stiipu, koje se vide dandanas 
na ovim rukavima rieke u rusevinama, jamacno su iz one najstarije 
dobe. Na ninskomu pako saboru, drzanu ove iste godine, kralj 



379 

Zvonimir povratio je prvostolnoj crkvi sv. Dujma u Spljetu ovu 
crkvu, ujedno sa crkvom sv. Stjepana, a ovu darovstinu god. 1103. 
potvrdio kralj Koloman. I kralj Gejza god. I143. potvrdio je spljet- 




c 

S 
'0 



a. 



ci 
> 



p 

c3 



c 
a> 



.is! 

o 



CO 

o 
o 



CO 



skomu nadbiskupu Gaudiju posjed sv. Marije od Otoka >uz rieku 
Solinskoga grada sa svim ptipadcima, slugama i mlino\'iina^<. I na 
temelju ovih pisanih dokunienata, i nekoliko uresnili i arliitektonskih 
uloniaka, koji su virili u zidu pokraj ove crk\-f, pa i poluzaja, koji 



38o 

dandanas sasviem odgovara staroniu, druitvo »Biha<it grod. i898. 
prokopalo ovdje ovu starinsku crkvu uz skup s^rada. 

I evo — ovdje vodja pokaziva narise, jer iza dovrscnili i/- 
kapanja trebalo sve ovo zatrpati sbog hlizine sadasnje podiupske 
crkve — izpred j;lavnog ulaza u crkvu sila izprekrstanih zidova iz 
dvjju raznih doba, koji idu dalje izpod sadasnje pudzupske crkve, 
te d<i njih dug vodovod, koji je spajao dva rukava ricke. Ostanci su 
ovo samostana i dvorca kraljeva. a konao vodovoda sluiio je po 
svoj prilici, da tjera mline, koji su ovdje bill. 

Prema iztoku je crkva. Hila je na tri broda. razdieljena piln- 
vima, a unakrst poprecnom srediiinjoni cunjastom kubom. ( )vakih 
crkvi imamo jos nekoliko iz one dobe u Dalmaciji, kao n. pr. 
sv. Rarbare u Tro^iru, sv. Nikole u \'el<>in Varosu u Spljetu, sv. 
Kufemije (izgorjele godine 1877.) u Spljetu i t. d. Imala je dva 
mala atrija, od kojih prvi sluzio je kao narteks. a dnigi kao atrij. 
I u narteksu ili pridvorju bi nadjen nadpis kraljice Jelene. I stara 
podzupska crkva solinska, izgorjela ;,'od. 1X75., koja je jamacno bila 
sagradjena, iza kako je ova nasa starolirvatska postradala za pro- 
vale Turaka u X\*I vieku, imala je vrstu narteksa, naime tezu na 
jednu vodu, koja je sprieda bila sasviem otvorena, tako da je putnik 
niimo prolazedi mogao vidjeti, sto je u njoj. Tako je bivalo i u 
staroj. Putnik prolazed mimo od mosta k mostu na rieci jader, 
okrenuvsi se na desno, vidio crkvu i narteks, a u ovomu grobnicu 
kraljice Jelene. 

Prigodom izkopina naslo se nekoliko arhitektonskih i ornamen- 
talnih ulomaka, odnosno malo ih, jer temelji crkve leiali su samu za 
main centimetara izpod povrsine zemlje, dapace ovdje i ondje za koji 
centimetar i viriJi, sto je takodjer dalo povoda izkopinama. Ali najdra- 
gocjenjje iznasasce u ovoj crkvi jest sarkofag s latinskim nadpisom 
kraljice Jelene (si. 14.), nadjen u prvomu pridvorju ili narteksu. Sa- 
stoji on samo od prednje strane sarkofaga, i to nepodpune. Dug je 
r23 ni., a visok 076 m. Nadjen je u 90 ulomaka, od kojih je poslo za 
rukom sastaviti do 76, a jos 14 sto visih, sto manjih, t. j. od tri slova 
do po i cet\Tt slova ne moglo se jos uvrstiti u praznine. Manjka po 
prilici cetvrti dio nadpisa. Ovi ulomci nadpisa bijahu nadjeni raztrkani 
vecim dielom u jednom cetvornom metru prostora, izpremjesani 
zemljom, i nose ocite tragove, da je sarkofag postradao od ognja. Na 
nijestu je bilo moguce sakupiti samo sacicu pepela, a nikakve povece 
kosti. Nadpis sastavljen i donekle popunjen glasi : In hoc tjumulu 
q(ui)escit Helena fa[mula Dei?] [quae t'ui]t ux[o]r Mi- 










a, 
s 
a 
z 






3«2 

h a e li r e g i in a t e r ^ i u e i S t u l a n i r [ l <:: i s , quae d c 1 i c i i s 

re]nuit re^jni VIII Idus m( ensis) Oc t(<i hrisj an(no) 

ab incarna[tione Dni] DCCCCLXXVI. (ind(ictione) IV), 
cic[Io V, luna Vj [ep(actai] XVII . . . lun(a) V [conjcur- 
rente VI. Ista[Lifue) vijvens tu[turo] regn[o] mater 
fit pupillor(uin I tu to[rq( ue )] v iduar( um"». (H)icque as- 
picie[n]s vir anitne die miserere Deus. — To u hrvatskom 
prievodu <jlasi : U o v o j g r o b n i c i p o c i v a J e 1 e n a, s 1 u z b e- 
nica boija, iena kraija Mihalja, a majka kralja Stje- 
pana. Ona se odreCe sjaja priestolja 8. mjeseca 

Oktobra godine od uputenjaGospodinova 

DCCCCLXXVI .... u cetvrtoj indikciji, u ciklu V, u luni 
V, u epakti XVII, dana petoga, koji pa da sa sestim (pe- 
tak). Ona zive<^i za budude kraljestvo (bozje), p o- 
stade majkom si rota i obranom udovica. I ti, covjece, 
anio polled a vsi, reci joj dusi: 13 og ju pomilovao! 

Neiznijerne je vaznosti za hrvatsku povjest ovaj nadpis! Spo- 
iiicnik je to prvoga reda i uzprkos prazninama od svih nam dosad 
poznatih spomenika na kamcnu iz dobe hrvatske narudne dina- 
stije najpodpuniji. 

Kako je poznato, Tomislav je bio prvi hrvatski kralj, okru- 
njcn negdje izmedju godine <)I4— 926. Nalazimo ga na prvomu 
(god. 925.) i na drugomu spljetskomu saboru (god. 928.) jos kraljem. 
Poslije njegove smrti nemamo u dokumentima spomena o nasim kra- 
Ijevima sve do god. 994., kada je bio kraljem Driislav. On se 
spominje jos godine lOOO. < )vu prazninu od kojih 70 godina po- 
punjava nam donekle carski pisac Konstantin Poriirogeneta. On spo- 
minje za ovo doba na hrvatskomu priestolju dva kralja: Kresi- 
mira i sina mu Miroslava. Za ovoga zadnjega veli, da ga je 
ubio ban Pribina (god. 949.). Nadpis kraljice Jelene popunjuje i 
razjasnjiva ove viesti. On kaze, da je Jelena bila supruga Mihalja 
kralja, a majka Stjepana kralja. Umetnimo u ovu prazninu od 
70 godina ova dva kralja, pozovimo u pomod ostale dokumente, 
obazrimo se i na kronologiju, te smo na cistu glede ovog nadpisa 
i rodoslovlja nasih kraljeva u desetom vieku do 949. godine. 

Prema tomu prvi hrvatski kralj Tomislav (f 930. po prilici) 
nije imao muikoga potomka, nego jedinicu kcer, J el en u. Ova se 
uda za Kresimira, koji nasHedi svoga tasta na priestolju, te uz 
narodno ime primi i krscansko, evropejsko Mihalj, kako je to bio 
obicaj i kod drugih nasih vladara. Supruga mu Jelena utemelji 



vise bazilika u polju solinskomu, a medju ovim onu sv. Marije od 
Otoka. Poslije smrti Kr esimir a-Mihalja (g. 945-) dosao jenaprie- 
stolje sin mu Miroslav, koji je uz narodno nosin i krscansko, 
evropejsko ime Stjepan. Bio ovaj, rek bi, ozenjen sa rimskom 
plemkinjom M argaritom, te je sa svojom suprugom pohodio 
jednom Dubrovnik, darovao republici mnoga zemljista i ostavio za- 
klada. Njega god. 049. pogubi ban Pribina. Udova kraljica Mar- 
garita zakloni se u Dubrovnik i svrsi ondje svoje dane kano ko- 
ludrica. Njezina svekrva kraljica Jelena, ako ne prije, naime odmah 
iza smrti muza joj Kresimira-Mihalja, a to sada, povuce se u samo- 
stan, od nje u Solinu sagradjen, te ziveci za kraljestvo boije, 
postavsi majkom sirota i u do vie a, prozivi u svetosti svoju 
visoku starost uz crkvu s v. Marije od Otoka, gdje je bila go- 
dine 976. saliranjena. 

Po smrti Mir osla va-Stj ep ana nastadose, kako nam okru- 
njeni pisac pripovieda, nemiri u hrvatskom kraljestvu, koji uzdrmase 
cielom drzavom, dok ju u dvanaestom vieku i ne upropastise. 



Mnoga suza orosila lice prisutnika na ovaj ganutljivi prizor. 
U grobnoj tisini, koja je vladala, zacu se bolni uzdah : Bis mo i 
prodjosmo! — Redom se izredali svi, da poljube zaru pepelnicu, 
u kojoj se cuva ono malo mrtvih ostanaka hrvatske kraljice Jelene. 

Zvona sadasnje crkve Gospe od Otoka zabrecala medjuto 
na mrtvacku. Oeta, odkrivene glave, placucim glasom odpjeva . 

Izh glubini. vi.zi.vahi. kt. tebe, Gospodi, 
Gospodi, nslisi glast moi! 

Svecenik, bozji ugodnik, zavrsi : 

Pokoi veci, ni darui imt, Gospodi, 
I s v e t F^ V e c I. n i da s v e t i 1 1. inn.! 

Tuzna povorka, poniknute glave, suzama oro- 
sena lica, krenula natrag put Spljeta. 




Spljet-Soliii. 



Don Frane Biilic. 




'^^a'v d 






IZ ..rsi^oMKXA- 




I. 



na iu}^. f;dje obalu krsnu 
Muklim Suinom cjelivaju vali, 

(IJje ncheska >inrda se vedriiia 
I" bistrtimc morn nam zrcali . . . 



Mjesto sniefja g^dje se zimi bieli 
Mirisavo hademovo cviede, 
(Jdjeno limun i naranca raste 
A U7 vjecno, hlago pramaljece . . . 

Svjezi lahor gdje vrucinu blazi, 
Topio sunce sve celici, jaca: 
Tam' je raj mi pr\-om ugledani. 
Tamo krasi rodnoga mi Braca. 

Mili dome, vodila me sudha 
Diljem svieta na sve cetir' strane. 
Mnoge came motrio sam kraje, 
Od davnine slavne opjevane . . . 

Divio se obilju krasota 
Tudjih mjesta, zemlja udaljenih, 
Ali tebe jos mi nigdje ne bi, 
Sladki dome, dome premileni ! 



385 

Gajeva ti cednome slavulju 
Nigdje tako slobodno<i;a daha, 
Nigdje mojoj posestrimi vili 
Tako smjela poleta i maha. 

Liepe li su, Dalmacijo moja, 
Tvoje gore sure i zelene, 
Kad se one pri zapadu sunca 
K6 djevojke s cjelova runiene. 

Divno li je primorje ti plodiio, 
Luke, rti, otoci ti, — kano 
Gorostasi hajni utopljeni, 
Ko hiserje krupno nanizano. 

Krasno 1' more, iiitre 1' na njem splavi, 
Hrabri 1' momci, carobne li mome! 
Zdravo da si, moj zemaljski raju, 
Zdravo, sladki moj premili dome ! 



II. 



Malo moje ubavo seoce, 
Djetinjstva mi zivo spominjanje ! 
Zeljno li te oblaze i grle 
Misli moje ceste, svakidanje. 

Sve mi zivu davne uspomene, 
Sve mi srcu sladkim glasom zbore : 
Znam ti pjesme, znam ti sapat tihi, 
Na kraj luga granati moj bore! 

Zajedno smo, miJi druze, rasli, 
Prkoseci buri i oluji, 
Kadno talas za talasom bjesni, 
Te pu zalu, pjeneci se, struji. 

Jarkog sunca jednako su traci 
Grijali nas cielog bozjeg danka, 
Dok u gustom tvojem zelen-granju 
Pjevale su ptice od uranka. 



Spumeii cvie<^c. 



386 

Zvi/dao je, neven-b(ire, vjetar, 
Tiib'-m drmo... svemu ti odoli: 
Zdrav se, krepak, ponosan zelenis, 
K nebu vrsak dizu(M oholi. 

Nek i mene vihor kobi vitla, 
Nek mi pricte sile pakia divlje : 
Moje celo dizat ic se vecma, 
Srce moje kucati ce zivlje . . . 

Nc te sustal, ne dc klonut nojja, 
K plemenitt>m koracajuc cielju : 
Neka vihor vije i uriicc, 
Ne pla.>5im sc, druze, ucitelju ! . . . 



III. 



Zimska nod je. Hladna mrka krila 
r.iisti mrak \'ci naokolo sterc, 
A kro/ tminu sa nebesa sjajne 
Sitne zvierde spokojno trepere. 

Sve je mimo, udar cut je samo 

obalu salomljcnih vala. 
Fijuk vjetra kroz konope tanke 

1 kroz krosnje povitih stabala. 

Al file crkve na proplanku: sva je 
Puna svjetla i tamjana dima; 
Pocuj pjesmu uz orgulja pratnju: 
Spas se rodi nocas narodima! 

Sabrao se puk poboini, vjerskim 
Zanosom se blazeno opaja, 
>Veseli se i raduj se!c pjeva, 
Tu molitvoi toplih osjedaja. 

Hrist se rodi! sapdu svi i klicu, 
Sve zivotom sada di.se novim, 



Sve se mladi, pleiiieiii i kriepi 
Porodjenjem slavnim Isusovini. 

Divno li je pooledati! Kedum 
Svi se bratski rukuju i Ijube, 
Jedan drugom ganuto iiprasta 
Stare krivde i uvrede grube . . . 

Veseli se i raduj se, puce, 
Pjevaj Visnjem pjesme zahvalnice , 
Mill moji, ko da slusam, gledam 
Bozicne vam carne polnocnice . . 



IV. 

Zapalo je za brezuljak sunce, 
Stisali se zapadnjaka vali ; 
Suton pada, kriesovi su etc 
Krajem nmra divno zaplamsali. 

Seta momcad krepka, pjesme pjeva, 
I s vrh sela sva k obali sadje ; 
Malom lukom, ko jezerom gladkim, 
Poplivale nakicene ladje . . . 

Liep taj prizor sa duksata pratim, 
Slusam pjesme, zvon >Zdrave Marijeo 
San je, red bi, iztocna je prica, 
(Jar ti neki u srce se lije. 

V^edro nebo : vedar li ce krasan 
Zeljkovani sutra svanut danak: 
Mladjeg svieta roci-ste i sielo, 
Prijatelja veseli sastanak . . . 

Ivanj-dane, sladko spominjanje, 
Ivaiij-dane mojih mladih Ijeta, 
Kako r tebi, k ostrvu mi, k mora 
Masta moja lakim krilim' lieta! 



Dolnja Tuxla. 



388 

Eno vrvi narod sa svih strana, 
Sve se druzi i za zdravlje pita, 
Otocanin s primorcem sc ltH 
Zagoraca eno krsnih kita 

Plove barke, zastave vijore, 
Piev se ori, a kolo se vije; 
A to nebo — na§e juino nebo 
Kao da se od radosti smije ! . . 



Iruii K. nstojii^. 



:t>- 



■m 






Hiy 



y^-^-^ 



POSTENJAK. 



^ etos tece dvajseto leto, odkar sem stopil vprvic na raztr- 
iL^i^ gano kaldrmo (tlak) saraje\skn. Lalikcj se ponasam z za- 
vestjo, da mene ni u;nala nevoija niti pohlepnost po mastni 
sluzbi V Bosno, ker bi bil nasel tudi doma skromno sluzbo, sicer 
z manjsimi doliodki, pa tudi z manjsimi troski. Mene je gnala ielja 
seznaniti se z bratskim narodom in s svojimi skromnimi silami pri- 
pomoci, da se zgradi temelj kulturneniu napredku darovitega, ceprav 
zanemarjenega Ijudstva. Saj pusel uciteljev je pac izkljucivo na- 
nienjen plemeniti svrhi. 

Ko sem se izinotal iz postnega voza, ki ni bil nicemur manj nego 
udobni kociji podoben, me je vie cakal moj predstojnik, ravnatelj 
nove gimnazije, ter me z izredno Ijubeznivostjo spremil v preno- 
cisce V gostilnicn k ()rijentu«. Kar sem videl tedaj na potu, pac ni 
bilo vabljivo za kultiirnega cloveka, in prav nic se nisem cudil, da 
so mnogi Ijudje drugi ali tretji dan po svojem prihodu pobrali sila 
in kopita ter se hitro vrnili preko bosenske granice k svojini penatom. 

Ker je isti dan precej mocno dezevalo, napolnjevale so luze 
one siroke rape med raztrganimi kameni vratolomnega tlaka; kjer 
pa ni bilo kaldrme, tarn se je razprostiralo morje blata, tako da je 
bilo treba posebne vescine, da si se srecno dokopal zopet trdili tal. 
Ob obeh straneh ulic so bile siromasne koce, vecinoma iz crpica 
(na solncu posusene gline) zgrajene ; ponajveckrat niso imele ometa, 
in gornji leseni del se je bil na stran pomaknil, da se je bilo bati, 
sedaj sedaj se zrusijo na mimoidoce Ijudi. Prodajalnice prav bcraske; 
iz gostilnic je prihajal sumljiv dull. I.judje so bili sicer Icpi, a ve- 



390 

liko prevec je bilo videti razcapanih in zanfinarjcniii. \ ines p.t so 
se podili gladni psi, tako da si sc hal, da tc vsak cas kak stokcl 
pes popade. Ko mi je ravnatelj povedal, da ima za me najeto tudi 
vie sobici) z namescajem, sem mu bil jako hvalczen. Ali ko sem to 
sobo pogledal, sem onemel. Ves namescaj jc bila postelja na ko- 
bilah, mizica, en stolec, minder (nizek oder ob zidu), rafa (polica) 
in dolap (omara) v ziJu. Ko sem javil dobremu mozu svoje zacu- 
denje, da mi je preskrbel tako stanovanjc, me je iiverjal, da bi za- 
stonj iskal boljsej^a, ako si necem sani na svoje troske nabaviti 
namescaja. Ako je bila v glavnem mestu taka primitivnost, kaksna 
je morala biti se le na kmetih. 

Matcrijalna kultiira torej v Bosni ni imela imenitne postojbine. 
Ali tenui ni bil narud kriv, nego stoletno robstvo, in ob novih pri- 
likah se je morala ta kmalu povzdigniti. Tudi duscvna kultura je 
bila zaostala, ali bistroiimnost namduva je jamcila, da bode tudi 
ona brzim korakom naprcdovala, cim se jej odpro prilike. 

Ali nekaj je imel narod, cesar v naSih kulturnih dezclah za- 
stonj isces. Narod je imel zaklad krepostij, ki so bogato nadomes- 
cale nedostatnost materijalne in — upam se izreci — tudi dusevne 
kulture. Da je mogel narod ohraniti navzlic krutemu robstvu, v 
kterem je zivel, neokaljane svoje moraine kreposti, temu so mnogo 
doprinesla moralna svojstva njegovib gospodarjev Turkov. Po- 

stenje je najmarkantnejsa potcza v turskem znacaju ; /ato tudi staro- 
selci bosenski v obcenju s svojimi prido^limi silniki niso izgubili 
svoje pristne postenosti Za vzgled navajam to-le dogodbico. 

Pritisnila je zima. Treba je bilo misliti na lozenje peci. C)d 
svojega gospodarja, spanjolskega /Ada, nisem mogel izposlovati, da 
bi on prevzel ta posel. Zato sem sel sam na trg, da si kupim drv. 
Stalo je tam mnogo seljakov, in vsak je imel po vec k<inj zvezanih 
jednega za drugim, in vsak je imel na samaru na desni in levi po 
nekaj debelili pol^n. Pogodil sem se takoj s prvim, da mi jih proda 
po petnajst grosev tovor. Pognal je za menoj svoje konje, odlozii 
V dvoriscu drva, jaz pa sem pripravil denar. Vprasal sem ga, koliko 
mu gre. Njegov odgovor je bil: »Saj ves, koliko mi gre ! »Seveda 
vem«, sem dejal, >ali jaz bi rad, da mi tudi ti poves! Torej, gros 
je osem krajcarjev, kaj ne?< >Bo ze tako!< >Torej 15 krat 8 je en 
goldinar in dvajset krajcarjev, in trikrat toliko za tri tovore tri gol- 
dinarje in sestdeset krajcarjev. >Ti vie ves, koliko je!< >Ali je 
torej prav toliko?* »Ce ti pravis, bo vie prav, saj znas bolje ra- 
cunati od mene. ki niti vasega denarja ne poznam!* 



391 



Ta zaupnost v tujega cloveka postenje mi je imponirala. Kako 
posten je moral biti on sam ! Hotel sem mu roko stisniti in mu 
glasno cestitati na tej kreposti. Ali pri tej prici sem se premislil ; 
prislo^ mi je namrec na iini, da ua bode morda v kratkem casu 
kak Svaba prevaril koristec se z naivno zaupnostjo Bosnjakovo. 
Morebiti bi potem mislil, da sem se hotel jaz z njim posaliti s svojo 
cestitko. 

Dandanes se je v Bosni materijalna in dusevna kultura orjasko 
povzdignila. Ali je pa narod se tako kreposten, kakor takrat, ko ga 
se ni bila kultura obliznila? Hojim se, da je narod v obcenju s svo- 
jimi silnimi kulturonosci mnogo britkili izkusenj dozivel, ki so ga 
naucile hraniti se z istimi malo postenimi sredstvi, s kakrsnimi je 
videl Svabe pridobivati si sjajnih uspehov. 

Da so seljaki skoro opazili, kake njke Ijudi je novo gospod- 
stvo s seboj privelo, prica ta-le dogodek. Nedavno potem, ko je za- 
\iadala Avstrija v Bosni, sel je jeden mojih drugov, Srbin pra- 
voslavne vere iz Banata, na trg ter je hotel kupiti par pilicev. 
Kmet je zahteval dvanajst grosev, moj drug mu je po- 
nudil deset grosev. Na to se mu je odrezal kmet: -To- 
liko mi je vie Turcin ponujal - Mojega druga je uzalilo, 
da zapostavlja kmet njega, ki je bil z njim iste vere in 
istega jezika. zato muje dejal: Ali sem jaz morebiti gorji 
od Turcina?« Tedaj pa se kmet okosi na mojega druga 
ter mu rece : »He, znaj, da nam je bilo lepse, dokler ni 
bilo Svabe. « 

Uverjen sem, da je bil moza kak prekanjeni Svaba 
opeharil in mu tako obudil slabo mnenje o kulturnoscih. 




Ljubljana. 



RajUo Perusek. 




S/ 



'^^- .-•■> 



rSRKCHXI. 

i.rlK.t 1/ b(>sanskri|{ scosko); /.ivoTa. 



M.it.in.k K.iJonic.i Uuj; J.m, pa inu nudina dmiiela pun 
IX. >Xi 'I'iio^'^'' kla^ova, u u kiK^i main ruku, da nkoiniisaju i da 
sprcme za zimnicu. Matan nije imao od srca poroda i 
osini brata mu ne bijase izvan stnpanice vise ni zive duse u nje- 
fjovoj kiici, a brat mu Ivsa bijase inokosan; neki velc, da je malo 
luckast i da stnga nije mario za zenitbu. Matan ^a pazio kan brata, 
a stopanica Delfa milovala ^a i marila kao jedino^ djevera; a Ivsa 
bijaSe uviek zamisljen i nuicaljiv. Dok je bio mladji, nije bio onaki ; 
ta nije bilo veselijejj momka u I.ipnici: je li u kolu poi<jrati, ili uz 
karaduz udariti, nitko ^a nije nadmasio; ama eto od neko doba 
postao sasma drugaciji i sviet — ko sviet — veli, da je siilud. 
Neki opct pripoviedaju svega i svasta. Babe naklapaju, da ga je 
netko iirckao i da su m\i bacili cine, a cure na sav mah vicu, da 
ga mora mori. Najbolje je znao o njemu pripoviedati Iljko Gorani(i, 
jer mu je jaran bas od srca; a Iljko je po gdjekoju nabacio, da je 
Ivsu prevarila cura, da su je Doknjani ukrali i od onda da je malo 
senuo pamecu. Kako bilo. ali Ivsa vise nije ni za sto mario; radio 
je svoj posao, sto je i kako je htio, a nitko mu ni u cemu od uku- 
cana nije zanovetao. 

Matan kako tako obrao kukuruz i dotjerao ga u avliju, a sad 
ga je valjalo okomusati, pa je u oci Miholj-dana pozvao citavo selo 
na komusanje, a sviet nesto od adeta, a nesto i radi hatora rado 
se pozivu odazvao. 




MARTIN KRPAN Z VRHA. 

IVAN VAVPOTIC NO\/OMtSTO. 



393 

Vecei" bijase topla i liepa. Matanova avlija puna klasoxa, a pred 
kucom pod visokom liponi sjedjase Matan s kumom Markom Siinicem. 
Janja pristavila diezyu k vatri, a njih dva povadili duhankese i ka- 
mise, pa zapalili 

— Hvala Boiiu, kume Matane, — odbivsi dva tii yusta dima, 
reci ce hiniic, — ti se ne boj ove godine zinie, donicla ti je Ijetina 
izobila! 

— Jest, jest, hvala Bogu, — zamisljeno ce .Matan, — ma znas, 
kako mi je u dusi. Janja mi danomice vene, jer nema od srca e\'lada, 
a bome i meni je potezko ; a Ivsa zaglavinjao, pa ni tamo, ni amo. 

— Ja, tezko je to, tezko! — potvrdi Marko. — Ama, bolan, i 
ne zna se, sto je bolje : imati ih, ili ne imati ; vidis, kakav je sviet. 

— Kako komu, — uzdahnu Matan, — a vjeruj mi, da se bar 
Ivsa okuci ... e . . . tko zna, mozda bi nas nasa Gospa* obradovala 
njegovim porodom, pa bi mi Lakse bilo : a ovako : radi danas, radi 
sutra, tegli ovami), potezi onamo, a za koga i kome, ma reci, 
vjere ti ! 

— bto je od Boga, dobro je ! — utjesijivi ce mu Marko. — 
A bolan ne bio. pa jos niesi ni ceterestu prevalio, a tko zna bozije 
pute, a ? 

— Daj ]^ozi^[ — uzdahnu .Nlatan i oba iisutise. Stopanica do- 
niela kahvu, cucnula iiz njih i podkucila im tindzane. Iz daljine d(.)- 
pirali zvuci dvojnica i razliegala se pjesma cobanica. Matan mislio 
sve o jednoj : kako li bi se obradovao, da ga Bog obraduje od srca 
porodom ; a Marko smisljase. kako ce skucati koju dvaeskicu,*' da 
izplati desetinu; a Janja upiljila bezsvjestno u njih oci, ne misleci 
gotovo nista. Xjdj je u srcu, da joj Matan bude sretan i zadovoljan. 

Sunce je podavno sjelo za goru, a mjesec obasjao bliedim 
zrakama i brda i doline, a njih dvojica jos nepomicno sjedjahu pod 
lipom, izcekujuci niomke i djevojke na komusanje. 1 sad s jedne, a 
sad s druge strane primicale se pjesme djevojacke, a to je bio znak, 
da dolaze na komu.sanje. Matan s Markom izisao d<i na vratnice, 
da pogleda, tko ide, kad vec prispje jedna hrpa zenskih, a za njima 
momci, pjevajuci i podcikujuci. Momci ii svom bjesnilu preskocise 
preko plota i posjeda.se po vrhu hrpe kukuruza, a djevojke posjc- 
dase jedna uz drugu naokolo i pocese tiho pje\'ajiici komu.-^ati. Matan 
oblazio sad jednu, sad drugu celjad i sokolio djevnjke, da pjevaju, 

' Lipnicka Gospa poziiata jc u citavoj tuzlanskoi nk.iliJ kao cudotvorna 
i narod joj hodocasti dne 15. kcjluvoza. — ** Dvaeskica - 1 novoica ili dva- 
deset para. 



394 

a nil unci /.tiijali razne sale, nabaciijiKi sc klai^oxima iia djcviijkc. 
Kad bi kojii pogodio klas, una hi stidno vrisnula i ob/.irala se, ne 
hi li uhvatila momka. koji ju je pojjodio, da mu i ona vrati silo za 
op^jilo. Gazda Matan podsmjehivao se toj veseloj igri, pa bi i on 
kadkad planuo mladcnackim zarom, te bi okomusao klas i hacio na 
koju djevojku, pa bi se sam svojoj liepoj sali nasmijao. A kakva bi 
istom vika nastala, kad bi tkogod na^ao crvenac ili sarenac, e . . od 
njegova vristanja bi morao svaki zacepiti usi, a adct je <>d sUrine, 
da onaj ostavi posao, koji ih nadje sest; Matan je biljezio svako^, 
i tko bi kog nasao, svakom je podkucio tindzan dobre kucne pri- 
peke. Ma eto belaja, ploska je uviek puna, tu vecer ko uz inad ne 
nadje ni jednog crvenca momak, vet sve cure, a one nesto od stida, 
a nesto od adeta ni jedna ne pije Momci da pobjesne od Ijutine, a 
osobito Marko Skvrco, e — nije ovakog saljivdzije bilo ni u citavoj 
tuzlanskoj okolici, a bila mu muka, da ne gucne koji tindzan iz Ma- 
tanove ploske. Ama tko <ie kd Skvrci na paniet? Sjcdio uz djavol- 
kastu Janju I.ukidevu, a ona mu podmetnula crvenac. Kad ga vidje 
bkvTco, ne umjede od veseija ni da vrisne, ni da vikne: » crvenac*, 
nego ijujuknu : 

— Iju . . . tindzan, tindzan ! — a zamahnu crvencem. Svi da 
popucaju od smieha, a Matan mu podkucio i do dva tindzana, ko 
kodzobasi * momackom. 

I tamo i amo, bonie prvi Skvrc" '»iavi pus. id, izmaknu sc 
iz lirpe i zakuca uz karaduz, a cure zapjevase onu svoju starinsku : 

jeiom iele, jeCam iele 
Tuzlanke djevojke, 
Jc£am .'■ " "m iele, 

Jeimu u 

>Mi fc zele, mi te iele, 
A mi te ne jelcl i t. d. 

Pjesma iz tananih gria mladih seljakinja razliegala se po citavoj 
lipnickoj dolini, a na pjesmu ocuo bi se s brda momacki podcik, te 
su svi usutili, ne bi li oculi, tko to jos dolazi. 

I Ivsa Matanov sjedjase uz hrpu, ali ove veceri bija,se neobicno 
veseo; svatko se iiv cudio njemu, a Matanu srce poigravalo od 
radosti. Ivsa bi cesto naskiljio velikim crnim ocima u Mandu Simi- 
cevu, a ni djevojce nije ostalo hiadno na njegove poglede. Ivsi se 
ucinilo. kao da je Manda cita njegova Luce, sto su je Doknjani 

' Kodzobasa -- prvak. 



395 

ukrali, pa mu zapelo oko o nju. A Manda bijase cura od oka, nije 
je bilo ni u cetiri sela. \'isoka, jedra, a rumena kao jabuka. oCi joj 
kao gak. a dvije guste pletenice spustila preko curdije do tkanice, 
liepa. da je se nagledati ne mozes od milina. 

Taman Janja skinula bakrac s vatre pun varenih klasova. kad 
preko vratnica navali u avliju hrpa dokaniskih moniaka. Bilo ih je 
desetak. a svaki prebacio preko ramena iiadzak.* Xazvase po adetu 
Boga i upitase domacina za testir' i posjedase iiz hrpii. 

Lipnicani ostase kao okamenjeni, a osobito Ivsa Matanov, jer 
Jim bi vidio Doknjane, odmali bi mu krv u glavu udarila: ali ga 
nekako umiri jarau mu Iliko. a dosta je bilo, da ga je Manda samo 
pogledala. pa se je umirio. 

-Malom Skvrci ne dao belaj mira, izskocio na cistac. zakucao 
UK karaduz i zapje\ao : 



Tko j" za kolo, hajJ u kolo, 
Tko ne moze, nek ne ide. 
A ja mog:ii, hvala Bog!:u.' 

A tko ne bi mogao? Svi kao mameni skocise, a Iljko povede 
ledinom kolo i uz njega liepa Manda. Sva se zemlja iresla od igranja, 
a noc odliegala od glasne pjesme. sve se razveselilo. 

Doknjani stajahu po sti-ani i ne smjedose uljeci u kolo, jer 
su se bojali kavge ; ali malom Skvrci ne dao djavo mira, pa je iz 
kola bockao kojekakvim salama Doknjane i to ih razzesti. pa se 
neki i od njih umiesase u kolo. Za tili cas nasta metez i mrmor 
medjn Lipnicanima, a ostariji su postrance stajali i strepili, da ne 
bude kavge. 

I neki Doknjanin uhvati se do Mande Simiceve. Ivsa je stajao 
postrance, nije se htio da hvata u kolo; ali kad vidje Do'knjanina 
do Mande, uzavrije mu krv i brie bolje odtrca po nadzak. zadjenu 
ga za vrat izpod gunjca i prekinu Doknjanina. pa se uhvati do 
Mande. Lipnicani pocese podcikivati i zvizdati, a Dokujani da po- 
crkaju od jeda. 

~ Haj, haj, dosli vrabci na tudje proso, ijuju! — podcikiva.-^e 
Skvrco, a s druge strane odgovarao mu Iljko: 

— Zelero je za lisicu grozdje ! — A djavolkasta Janja I.uki- 
ceva zapjeva: 

Nadzak — nasadjena mala sjekirica, koju nose monici za obranu. - 
** Testir — dozvola. 



39*^ 

Iho J /.I i\<i|>>, iMjd' U kolo, 

Tko ne smije, nek ne ide, 
Naii smiju, pa sc smiju ! Ijuju ! 

I Doknjani uzavrese, gdje im i djevojke zanovetaju izvrada- 
njein pjesme; jedan odniah ravali. da prckine Ivsii s Mandom, ali 
ga Ivsa uhvati za prsa i njiin tresini «> ledimi, dok i Jriigi ne na- 
valise. Ivsa potegnuo nadzak, te nekog po glavi, a nekog p<> le- 
djima zviznu i mnnge smiri, dok se i drugi I.ipnicani ne iimiesase. 
Skocise do plota, pocupase kolje, a neki s ciepalista pograhise 
cjeplje i udri na Doknjane. 

Kolo se razvrze, cure se sakrile sve u jednu hrpu pred kudoni 
i od straha ni makntiti, a ostariji sc mnicsali niedju niladjariju, mi- 
rili ill i razvadjali, ali sve zaiudu: kad uzbjesni mladcnacka krv, 
tezko ju je umiriti. Kolje se lomilo o ledja. a ninogi su jecali raz- 
bijene glave; Ivsa je bio sav u krvi, neki ga je od Doknjana dohitio 
nialo nozeni izpod ramena u rukii, ali je i opet cvrstt> njom mlatio 
i niahao, nije ni cue, da je ranjcn. 

Jedva jednom odklisise ranjeni Doknjani uzbrezice iz sela, a 
Lipnicani posjedase po travi i povezase rane, da se odmore. 

— \'alaj, djcco, ovo nije nikako liajirli!* — klimao glavoni 
siedi Luka Ilit^, bit <Se, da je i sesdeseti kriz preturio preko ledja. 
— Koljemo se, ko da niesmo brada ! 

— fiito bas tako! — potvrdisc i dnigi ostariji, a niaii se bkvrco 
uzvrtio kao medvjed na ognjistu, ko htio bi nesto reci, a opet ga 
stid pred starijim govoriti; a bas bi koju i on skvrcnuo, cini mu se, 
da bi mil odmah proSao onaj cvor na glavi, kud ga je neki od 
Doknjana pipnuo kncem, a on njemu tresnuo o glavii karaduz. 
Nikad ga pusnja ne moze zaboraviti, jer onakog karaduza ne bi nasao 
ni usred Travnika, gdje vele, da su najbolji majstori. 

Dok su se ostariji razgovarali o kavzi i o osveti Doknjana, 
jer su znali, da oni ne te tuziti, nego se osvetiti, Matan je podku- 
civao redom pripeke, a cure su cupkale varene klasove i zbijale 
sale, jer im je strah izasao iz kostiju. 

Po strani stajahu dvoje mladih i jedno uz drugo oniemilo, 
taman ni probieliti niesu umjeii. 

Bijase Ivsa s Mandom Simicevom. 

Srce im bijase prepuno, a gdje je srce puno, tamo su usta 
niema. Svilenoni maramom povezivala Manda Ivsinu niku i kra- 

• Dobro. 



397 

dciinice pdo^ledala izpod oka na nj, a Ivsa hi ju ocima pojeo od 
drai^'osti. 

— 1% Mand(3, — na posljedku ce Ivsa, draii'ajuci joj ruku, — meni 
se je svatko cudio, kakav izgledam, a da je itko za\ irio u moju 
diisu, nasao bi u njoj uspomenu na Lucu . . . Mando, ti si u svemu 
slika i prilika I.ucina, pa bi li ti bila moja, a? 

Djevojka oborik\ stidne oci, lice joj se kao krv zarumenikj, pa 
ce posve tiho : 

— Ivsa . . . ti znas . . . ako tvoji pristaju . . . 

U to su sieldzije posli pjevajuci kucama, pa i Manda odtrca 
medju drugarice, a Ivsa ih veseo izprati do na vratnice. 

Jos diigo je stajao na vratnicama i onda se polagano uvukao 
u udzeru, da prospava jedan put noc mirno i sladko, (idkako mu 
Doiiujani ukradose prvii Ijubav, milu Lucu. 

I Matan je i kraj kavge, sto se je desila pri komusanJLi, mirno 
spavao, smirio se, da ce se Ivsa povratiti k sebi i okuciti se, — a 
na kavgu ni mislio nije ; znao je, da komusanje ne moze proci bez 
kavge, takav je adet od starina u tuzlanskoj okolici. 



U Lipnici vrvilo svieta po svini sljivicima, ko kad je Gospo- 
jina, pa sa svih strana dotrcao narod, da se pokloni lipnickoj Gospi. 
Tuzlaci i Tuzk-inke u svilenini i u atlasli-seherskim lialjinama sepi- 
rile se kao paunice izmedju cistili, bielih seoskih kosulja sa sarolikini 
tkanicama. U svakom sljiviku bilo puno svieta, a najvise u Mata- 
novoj avliji, jer je bila ponajsira u selu, a borne je Matan i prvi 
gazda u selu, pa ga je stoga mutesarif * izabrao i knezom. Po zelenoj 
travi pi'ostrli bosce, povadili pogace i sto je jos Bog dao, pa u miru 
bozijem blagovali i sljivcjm zalievali. Na Matanovu guvnu zasvirali 
tuzlanski cemanedzije** domace kolo, a vesela mladez poigrala ve- 
selo i oholo. Uz tanahnu varosanku uhvatio se gojni seoski momak, 
a uz jedru, punu seljanku kucio se varoski gizdelin, i to sve bilo 
bez zamjerke, jer je Gospojina, dan seoske slave. Kadkad bi se iz 
budzaka ocuo prasak iz kubure, a lica bi staraca sinula vatrom : 
sjetili bi se starog vremena, kad su pri ovakim slavama puske graktale 
kao krupa, a danas druga vremena, pa drugciji i obicaji . . . 

Momci i djevojke u kolu, snase nesto cavrljale pod tresnjom, 
a ostariji Ijudi posjedali u hrpe, razgovarali se uz plosku Ijute, a 
najvise o Ijetini i o trgovini. 

* iWutesarit' — nkruznik. — ** Cemanedzije — sviraci. 



_3?8_ 

Iza icindije poceli se razilaziti svecari, netko u Kalajevo, netko 
tamo, netko amo, a Tuzlaci do na Strutrovnik. da i tamo jos kolo 
poijiraju, pa da se o ak.samu kucama razidju. I.ipnica malo po malo 
opustila, te iz^ledase kao i svaku drufju vecer: tiho i mirno seoce. 
Cobanice spracale blago, a stopanice miizle krave u kahlide, dok 
8U domacini ohlazili oko ku^a i tomva, da sve pregledajii, da ne 
budc tu no<i kakve stete. 

Istom se spustao mrak, selo se primirilo, tek se tamo amo 
ocuo zov cobana ili blejanje teladi. Pod vclik<>m firanatom lipom 
sjedjalui i opet Matan i Marko bimic. Janja im i opet donicia dobrc 
pripeke i pretio batak pecene tucevine. 

Kad je malo rakija razgovor otvoiila, promjeri nkom Marko 
kmnu [anju, pa ie knezu, kad je otisla po nesto u kucii: 

— Ma kume Matane, a nu. duse* ti, sto je 'no kiima janja 
odebljala, a ? 

— K, — s osmjehom Ce Matan, — zna5, o svctoj cc Kati 
i <jmr§aviti! 

— E, pa bilo beridetno! A sje(ias li se, sto smo 'no lani o ko- 
mii.^anjii govorili, a? Rekoh li ti ja: vaija sc u Boga pozdavati, a? 

— Pravo si i reko, kume! NaSa me je Gospa obradovala, 
slavajoj i milost. \'ed jesi li mi vidio Ivsu. bolan ne bio, ne bi rekao, 
da je lanjski. 

— Ma ja, od lani se sve promienilo. Ivsa postao radin i veseljak, 
same mu jos fali krscanka." 

— E, — veselo de Matan, — pa i to je izabrao, kume ! 

— Hajde batali! — ko ne vjerujudi klimao glavom Marko. 

- Ma jest, Cuse mi, i to glavom tvoju >tandu, biva, ako ti 
pristajes! 

Marko se malo zamisli, gucnu malo iz ploske, 
pa ie: 

— \ tk.i ne bi imao takog prijatelja*** i onakog 
zeta : 

— K pa nek bude o svetoj Kati dvostruka slava! 

— Taman ! — potvrdi Matan, polazeci kuci. — 
Bilo bericetno i na uhar svima nama! 

* Cuse ti — obiCna medju katolicima zakletva mjesto : > duse 
tit. — •• Krsiianka — 4ena, supruga. — ••• PrijatelJ — last. 




Mostar. 



AntP Jukic. 








mMm 



'^^:, 



VERSTVO IN NARODNE SEGE - ZLASTI 

SLOVENCEV. 



Kultuina citica o Slovencili. 




mni pisatelji so se zanimali v vseh casih za narodne sege. 
Herodot, Cezar, Tacit, Prokop, Helmold i dr. so nam po- 

^' dali slike narodnih seg. A lahko recemcj, da se je se le no- 
vejsa doba jeka teineljito in znanstveno pecati s segami narodov; 
sege narodne so velevazen del one znanosti, kateri pravimo folklori- 
stika. V segah se nam razodeva narodno misljenje, narodno srce. 

Sege ali obicaji izhajajo iz raznih virov. Kar dekije na misljenje 
ali na srce, to deluje tudi na sege. Poleg tega delujejo tndi zunanje 
razmere in zgodovinski dogodki. Na sege deluje priroda s svojimi 
izpremembami in letnimi casi; deluje kraj ali okolica, deluje podnehjc, 
delujejo zalostne in vesele, doniace in tuje dogodbe. Zlasti pa 
deluje na sege verstvo narodoN'o, in () tern prednietu budo 
nekoliko povedale te vrstice 

Da smo trdili resnico, prica nam bistvo vsakega verstva. \'er- 
stvo kaze, kaj misli narod o najvisjem bitju in kako ga casti. Potem- 
takem pac deluje verstvo na narodne sege, deluje krepko in zivo. 
Nobena druga moc ne sega tako globoko narodu v um in v srce, 
kakor verstvo. Saj mu verstvo razkriva, kako vhida najvisje hitje 
nad njim; razkriva mu. kaj je clovek, odkod je in kam je namenjcn ; 
pojasnjuje mu, katero je najboljse delovanje ali ravnanje, da je vseii 
najvisjemu bitju, in po kateri poti si pridobi sreco. Pa tudi veleva 
mu, castiti najvisje liitjc z obredi in dejanji, odvracati njegov srd 



400 

in pridiibivati si njegovo inilost. Tako torej uravnava m dulocuje 
verstvo narodove sege 

One sege, ki izvirajo neposredno iz verstva, ker jih verstvo 
veleva in dolocuje, se imenujejo verski obredi. To so vse tiste 
sege, katere stejejo v hogocastje ali bogosluzje, Sege, katere se 
vidijo na svelili krajili, v templil) in svetisCih. Takih seg inia vsako 
verstvo veliko ; a ne morejo se imenovati narodne sege. 

\'erstvo ne ustvarja le verskih obredov, kateri zivi samn v 
svetiscili, temvec ustvarja tudi take sege, ki zive med narodom, 
bodisi v njegoveni javnem, bodisi v zascbnem zivljenju. In take sege 
so za poznavanje naroda vazne. \' javno zivljenje stejemo vse sege, 
ki se kazejo na javnih prosturili in v skupnem zivljenju : na cestah 
in ulicali, na gorah, sredi domacega sela. v ubhodili ali procesijali. 

V shodih in bozjih potili ; v zasebno iivljenje pa §tcjemo one §ege, 
po katcrih se ravna doinacc dnizinsko zivljenje : niedsebojnn vedenje, 
obedovanje, razvedriUi in pucitek i. dr. Obojne sege se ravnajo pri 
narodili po verstvu, n. pr. pozdravljanje, praznovanje posebnili dnij. 
zacetek in konec dela, §ege pri cloveSkem rojstvu, ob sinrti in po- 
kopu, ob sklepanju zakona in drugih vainejSih dogodkih nasega 
zivljenja. 

Stari Rimljani so se s ponosom imenovali vemi ali religiozni : 
da so bili taki tudi v istini, kazejo njili obilne verske in vcrsko- 
nadalinjene sege. Verski obredi in verski oziri so spremljali in vo- 
dili Rimljana v javnem in v zasebnem zivljenju. Tudi stari Slovani 
so imeli obilo verskih Seg. ki so jini bile tako imenitne, drage in 
priljubljene, da so se nckatere navzlic krscanstvu ohranile do da- 
nasnjcga dne. 

Jako veren narod med slovanskimi narodi so bili vedno Slo- 
venci. Zato je pri njih mnogo verskih seg, bodisi v javnem, bodisi 

V domacem zivljenju. Nekatere sege so jako lepe in kazejo lep 
znacaj nasega naroda. Te sege prepletajo narodno zivljenje, ki je 
semtertje za nizje Ijudstvo dokaj tezavno, kakor cista in plemenita 
poezija. Za prijatelja narodncga misljenja in zivljenja omenjamo po- 
sebej nekatere versko-navdahnjene sege slovenskega naroda. Opo- 
zarjamo pa, da so te sege najvec med kmetskim Ijudstvom na dezeli.* 

Najlepse versko - domace sege ima nas narod o Bozicu. Na 

■ Pokojni J. Navratil je v ved letnikih >Letopisa Slov. Matice< opisoval 
verske n.irodne sege z naslovom : »Slovenske nirodne vraze in prazne vere*. Ti 
doncski so jako dragoceni za poznavanje narodnega misljenja in ;Sivljenja slo- 
venskega. 



40' 

bozicni vecer denejo na glavno mizo nekaj velikih lilebov in jih 
s prtom pogrnejo : to so podprtniki. Okoli mize pa denejo v po- 
sodah raznega zita. \ teni je izvestno pomen ta, da je bil Kristus 
rojen v »Hisi kruha« iBetlehemu), pa tudi ta, da si kmet zeli blago- 
skiva na zitnem poljii. Tudi utegniejo biti tuliaj poganski spomini : 
kakor je Sk)\"an nekdaj daroval svojili pridelko\- bogovom (n. pr. 
Svantovitu"), taku jib daruje nekako tudi Izvelicarju. — Jednako se 
miza pripravi pred novim letoni in pred Sv. tremi kralji. Na ta dan 
se naposled hlebi razreiejo in i"azdele domacim, od zita pa dobi 
nekoliko tudi zivina. — Xa novo leto in \- zacetku lata hodijo -Ko- 
ledniki« od hise do hise, kar je starodaxna ostalina. — Na pustni 
torek je dan, ob katerem se nic ne dela ; pac pa mora biti ta dan 
vedno pripravljena :-potica«, da si je domaci in tujci sanii urezejo 
in vzamejo, kolikor hocejo. To je sponiin poganskiii casov in izraza 
lepo idejo, da je vsaj jeden dan posel a!i skizabnik prost in jednak 
gospodai-ju. — Sredpostno sredo je pri Slovencih spomin ali I'ek, 
da se »baba zaga*, t. j. sponiin nekdanje Babe« Morane, ali spomin 
odhajajoce zime in prihajajoce pomladi." — Se lepsi verski spomin 
in spomin prihajajoce pomladi je Cvetna nedelja, ko neso mladenici 
prvo cvetje v cerkev bkigoslovit; neso pa 'butaro« ali vejnik-., 
t. j. dolg povezek leskovih in drugih tankih vej, ki je ves ozaljsan 
s pisanimi trakovi, cvetjem, macicami in tudi kako pomaranco. Mia 
denici se poskusajo, kateri bi prej donesel domov svoje breme, in 
zato z njim teko iz cerkve. Palice rabi pastir, ko zene zivino past; 
kar je drobnejsega, to se razseka v kosce, in kadar je poleti ne- 
vihta, se dene blagoslov Cvetne nedelje na zerjavico, da prezene 
hudo uro. — Na Veliko nedeljo neso dekleta blagoslovit jestvila v 
cerkev. Ko so blagoslovljena, kite z lepo opravljenimi jerbasi domov; 
katera prej pride, velja za pridnejso in ima upanje, da se poprej 
omozi. Marsikatera si pa ob tem nakoplje bolezen. (-)d blagoslov- 
Ijenih jestvin, kakor piruhov, kolacev i. dr., mora dobiti ^'sakdo pri 
hisi ; celo zivini dado ostankov. Da je pri piruliili, ki so v navadi 
ne samo v Slovanih, temvec tudi v Nemcih, verska podlaga, je 
znano. — Binkosti so za Slovenca praznik verski, pa tudi praznik 
cvetoce pomladi. Deklica naj se umije na binkostno nedeljo z roso, 
da bo lepa in njena koza bela. — O Kresu se zazigajo grmade, 
okoli ognja plese mladina, hisna okna se prepletajo s kresnicami 
(cveticami) in z drugim cvetjem. Solncni in nebcski svetlobi velja to 

* Blizo tak pomen je iinci pi i Iviniljaiiili tudi praznik. posveccn boi^inji 
z imcnoni .Vnna Perunna. 

Sponien-cvieCe. 26 



402 

izredno veselje. — O Vseli svetih se poslavlja prirodiia nioc, kato- 
lican pa se tudi spominja svojih poknjnikov in inoli za vcme duse. 
Nekdaj so inenda culi nh irrobeh, /aradi cesar se spomin vernili 
dus imenuje tudi >vahti« (t. j. vigiliai, in po nekudi deld- po hisah 
otrokoni in iihog^im male hiebcke, imenovane >vahtice« (vahce) ali 
»prestice< (presce). 

Streljanje cuje Slovenec jako rad, zato streija ob velikih slo- 
vesnusrili, zlasti ob \'eliki noci. Jako rad prepeva: prepeva iz vc- 
selja, iz Ijubezni, iz poboznosti. Ob praznikili in prcdpraznikih na 
vccer cujes po slovenskih hisah ninogo petja. ludi pri nirlicu, kadar 
na vecer sosedje cujejo, radi pojiS, ali si pripovedujejn strahovite 
pripovedke. 

To so le nekaterc t>b kratkeni omenjene verske navade. Keci 
se sine o slovenskem narodii, da presinja vera vse njegovo ziv- 
Ijenje: vsaj tako je bilo do novejsega casa. Iz tega umevamo, zakaj 
je katdh'ska vera v slovenskem narodu tako ukoreninjena. umevamn 
pa tudi jedno izmed glavnih svojstev slovenske^^a naroda. 
Koliko tihe srece in prave zadovoljn(»sti to daje narodu, 
ve Ic tisti. ki z njim zivi in ga opazuje natancno. 

Moderni tok hoce tudi siovenski narod od- 
trgati od tega stalisca. Ne ve pa, kaj bi mu dal 
za namestilo. ^eleli bi, da bi Ijubitelji narodovi 
dobm in temeljito preiskovali in prcmisljevali 
versko podlogo narodovo, njeg<ive verske navade in 
sege, in umevali, da je pac resnicna trditev : Vera je 
slovenskemu narodu v vsakem oziru najboljsa vpora! 

Ljubljana. 

Dr. I'r. Lumpe. 




JOSIP VOLTIC. 



v^:^ 



I. 

Iako poznavase Istra od pamtivijeka samo tudje gospodare, Ta- 
lijane i Xijemce — izuzevsi donekle kvarnerske otoke i Istru 
s ove strane Ucke — opet nam je ona sacuvala mnogo i vrlo 
dragocjenih hrvatskili knjizevnih spomenika, pisanih glagolicom i 
latinicom: zakonika, napisa, urbara, crkvenih i svjetovnih djela. 
Uzprkos tvrdnji Talijana, da je prosvjeta talijanska Istru ucinila 
talijanskom zemljom, ona je ostala do danas pretezno hrvatska. 

Prema kraju XVIII. vijeka, kada vladase po svim lirvatskim 
zemljama vece ili manje narodno mrtvilo — ta ni knjizevni jezik ne 
imadijase jednoga imena! — mrtva bijase i Istra. Tudjinci biskupi 
iskorijenise iz vecine zupa staru iiasu svetinju, narodnu liturgiju, te 
je vec glagolicu malo tko citao. Talijanski jezik postade jezikoin 
svili ugladjenih Ijudi, provaljujuci i u hrvatska sela. 

Dolazak Francuza razbi koliko toliko i narodni san istarskih 
Hrvata. God. 1797. dobila je Austrija Istru, Dalmaciju i Mletke; 
god. 1805. morade odstupiti Dalmaciju i Mletke Napoleonovoj tali- 
janskoj kraljevini, a god. 1809. predade Francuzima Kranjsku, istru, 
Goricku i Mrvatsku do Save, te je Napoleon od till zemalja stvorio 
kraljevinu lliriju. God. 1813. zaposjela je Austrija opet ove zemlje. 
P'rancuzi uvazavahu hrvatski zivalj. Madine naredbe i proglasi 
izlazahu i na hrvatskom jeziku. Sluzbeni listovi u Zadru ( -Kraljski 
Dalmatin« od god. 1806. j i u Fjubljani (»Teli;'graphe Ofticiel od 
god. iBio.) bijahu pisani djeiomiCno hrvatski. I-"rancuzi i ne sanjahu 
n tome, da iskljuce hrvatski jezik iz .skola i tn'ed.i. Oni osnovasc 



404 

dapace u Ljubljani stolicu hrvatsko'i je/ika, pozvavsi onamo za 
profesora popa Sjeverica iSivri(ia?l, Diibrovcanina, sto ne hija§e ne- 
kako pravo Kopitaru, osohitoni zajjuvorniku jezicne sani<istaln<>sti 
svakotj pojedinog juzno-slovjenskog plemena. 

U ovo doba, pouceni francusknin politiki>m. obazir.iliu se i u 
Been na hrvatski jezik. Poznato je, da i aiistrijska vlada nainjcia- 
vase izdavati hrvatske novine. I visoki austrijski dostojanstvenici 
ucahu hrvatski jezik, n. pr. barun (larnea StefVaneo, carski poslaniU po 
Istri, Dalmaciji i Albaniji, a bijase mu uciteljeni Istranin josip Voltiii. 

Tako bijase u ustalom saniK do odiaska Krancuza: iza p. 1H13. na- 
staje sluzbeno podupiranje i sirenje talijanskog je/ika po Istri i Oalma- 
ciji. Aiistrijska birokracija drzase Dalmacijii i Istru za prave tali- 
janske zenilje.* V tako potistenoj i raznarodjivanoj Istri rodio se Josip 
Voltid u Tinjanu (Anti^ana), u pazinskoni kotaru, pjdje je ujjlcdao 
svjetio dana i slavni biskup Dobrila. Doslije nije VoIti<iu posvetio nitko 
nikake paznje do velikoga Ceha Dobrovsko^a iaod. 1814.1. Nase 
struOne knjigc kaziiju o njemu jedino to, da je jjod. 1803. izdao hrvatski 
rjecnik, i niSta vise. A Voltiii je veC kao Istranin zaniniljiva pojava, 
jcr je gajio osobitc misli o preporodu svoga naroda. Mene je bas ta 
okolnust iivo draiila vcC odavna, te odiucih, da t;a otmcm zaboravi. 

O zjvotu Voltidevu doznadoh ipak dosta male. Prvi ga se sjetio 
kanonik Petar Stankovici, Istranin, u djelu: »Hio(rraHa degli uomini 
distinti dfir Istria« (Trieste 1829 ) te u II. svesku na str. 411. pise 
o njemu. spo.nenuvsi njegov rjecnik : >KoIiko mi znamo. rodio se u 
Tinjanu. a prezime mil bijase Voltid. koje je on promijenio u VoltigKi. 
Malo smo vijesti mogli sabrati o tome nasem sugradjaninii, niti zna- 
demo, da li jos iivi; no vjerojatno je, da je uniro. Poznato nam je, 
da je god. 1810. vrsio nekaku sluzbu kod policije u Becu, i nista 
vise.t Ni bafarik ni Ljubid ne umiju nam nista novo recii, vet samo 
ponavljaju ono malo, sto nadjosc u Stankovida. Samo Ljubid do- 
daje. da je umro oko god. 1827. Dobrovsky (god. 1752. — 1829.) i 
Kopitar (g. 1780.— 1844. 1 cesde spominju 11 svojim listovima, izdanim 
trudom V. Jagica a tro.skom carske ruske akademije (Petrograd 
god 1885. i 1897.^ njegov rjecnik; i> njegovom zivotu ipak .siite, a 
Kopitar ga poznavase licno. 

* Za £udo i nas VoltiC kaze u svom rjedniku, da Istra pripada viie Italiji 
nego Iliriku. U proslosli gospodovahu meJju tim Mlc£ani samo nad jugo- 
zapadnim dijeloni Istre. VoltiOu se mozda Sinjase, da je ve6i dio stanovnistva 
talijanske narodnosti ; ili misljasc na mletadku Istru. Brojni razmjer bijase onda, 
kada ono napisa VoltiC, nesto npovoljniji za Hrvate, jer kvamerski otnci 
bijlhu otkinuti od Daltnacije i pripojeni Istri istom god. 1815. 



405 

God. 1887. obratih se iz Rijeke na tinjanskog zupnika Antuna 
Giacomina s molbom, da pregleda matice krstenih i da ispita, nije 
li se sacuvala u Tinjanu kakova predaja o nasem \'oIticu. Giacomin 
(uniro pred nekoliko godina) odazvao se inojcij zelji, priopcivsi mi 
Ijubazno sve, sto mogase doznati. Mnogi se starci — jaxi mi on — 
u Tinjanu sjecaju, da neki \'oltic zivljase u Been, da je napisa(i nekaku 
!<njigu, a netko dapace zna, da je sastavio rjecnik, koji se nalazi u 
Simuna Defara, a ovonui ga bjese poklonio poknjni biskup Dobrila. 

Zupnik Giacomin je prolistao »status aniniarum* zupe tinjanske, 
sastavljen g. 1805., ali u njemu ne bjese Josipa \^oltica, jer bijahu 
ispustene sve odsutne osobe. Da pronadje dan njegova rodjenja, 
procitao je sve matice krstenih od god 1703.— 1802., ispisavsi sve 
Voltice, rodjene u to vrijeme. Tako je otkrio dvije obiteiji Voltica : 
Dinka i Ivana, od kojih potekose svi ostali. Dinko \'oltic imadijase 
i sina Antuna, svecenika, rodjena 21. srpnja god. 1710. Jos se cuva 
oporuka toga popa, napisana 4. lipnja god. 17S8. Stari Tinjanci pri- 
caju, da je bila seljacka obitelj Voltica mnogobrojna i imucna, a 
glave njezine nazivaliu u selu : zudiki, giudici (suci), zupani 
ili do mini (dominus Dominicus, d(iminus Joannes Voltich), kako se 
nalazi zabiljezeno u raznim maticama. Gini se, da obiteiji Dinka i 
Ivana \'oltica zivljalni medjusobno skladn-) i patrijarhalnn. Od Ivana 
i Kate Voltic potekose Jo sip (rodjen 27. sijecnja god. 1750.), Ivan 
(rodjen 26. sijecnja god. 1767.) i Antun (rodjen 2. travnja g. I75<). i; 
od ovoga Mate i rodjen lo. veljace god. 1804. 1 i Antun i rodjen 
23. sijecnja gddine 17(17.1, napokon od oyoga Geminijan (rodjen 
25. veljace god. 1822. 1, Matija (rodjen 2\. rujna god. 1833.) ' Antun 
(rodjen 15. svibnja god. 1836.). 

Nijedan starac ne mogase odrediti, je li bio nasjosip sin Dinknx' 
ili Ivanov. Zupnik Giacomin stekao je uvjerenje, da je bio sin 
Ivanov te se dakle rodio 27. sijecnja god. 1750. Zivio je doduse jos 
jedan Josip Voltic, ali je dan i njegova rodjenja i smrti unesen, dok 
dan smrti fosipa, rodjena god. 1750., nije zabiijezen. Prestavio se 
dakle izvan Tinjana. 

God. 1887. bijase u Tinjanu .sest obiteiji sa prezimenom Voltic; 
glavna obitelj bijase Mata Voltica, komu bija,se djed i otac Antun. 
Ovaj je Mate kazivao iupniku Giacominu, da je citao neke spisc 
Josipove ; nego ih rodjaci unistise, misleci, da su bcz \rijcdnosti. 
On se sjecase, da je citao Josipov list, pisan i/ lieca bratu ( ? ) na 
lirvatskom jeziku, a glasio je od prilike o\-ako : Dragi nioj brate ! 

* Giacop.iin je mcni pi.sao talijanski ; ml ovo, sto .slijeJi, iiapis.i lirv.itski. 



4o6 

Radi rici Cricoslovnika?* j a sam zatvorcn u tanmici. Pmsim 
te, posaiji mi tri sto diikati, ali dojdi me polmdiii.' Isti Mate cim je 
pripovijedati od svog^a oca, da je brat (?) doista krenuo u Bee, ali 
Josa nije zatckao iiva. Govorilo se, da ga otrovase . . Medju 
starim knjigama Mata Voltida zapisano je na jednoj knjizi ikoriz- 
mene propovijedi): »Josephus Voltich, poeta Antonianensis, die 12 Maji 
I768.«, a na drugoj (Institutiones I.ogicae): »Kx libris Josephi Volticli, 
n<iritiac, primiim annum auditoris 1770. «. unda: »ji>sephus Vcilticli, 
Istrianus, Ant«>iiianensis« . 

Ono >poeta« od god. T768. jamacno znaci, da je na§ Joso ucio 
one godine poetiku, a iz biljezaka od god 1770. razahiramo, da je 
god. 1770. polazio prvi tecaj filozofije u Gorici (Giirz), dakle je bio 
u 7. gimnazijskom razredu. Bilo mu jc 20 godina. To se ne kosi ni- 
poSto s godinom rodjenja, jer seljacka djeca i danas redovno stu- 
paju u gimnaziju nest<i kasnije ncgo gradska. 

Zasti) je Volti(i istalijancio svojc prezime? I'redaja se sacu- 
vala, kako je cue Giacomin, da je onda bio u Been slucajno krvnikom 
neki Volti<J te je nas Joso njega radi zapustio ime svojih djedova, 
prometniivsi se u Voltiggi-a. Konacno je ziipnik Giacomin cuo od 
Antuna Sestana, da je Voltiggi umm u beck<\j bolnici, i da je josip 
Corrinaldi, rodom iz Rijeke, ziipnik u Tinjanu od g. 1823.— 1830., 
odnio odavie u Porec, pnstav.si ondje kanonikom, razlicite Volticeve 
spise, koje mu bijase izrucio pok. .\ntun Voltid. 

To je eto sve, sto bje§e doznao o nasem Voltidu pok. zupnik 
Giacomin. Ono, sto mu se ispricalo, da je bio Voltic otrovan i 
zasto je mijenjao svoje prezime, bit de jamacno plod seljacke fan- 
tazije ; dok pricanje, kako je joso trazio u brata novaca, moze od- 
govarati istini i svjedociti, da je u Becu katkada i kuburio. Go- 
dine 1802. kaze sam na kraju latinskog predgovora svoga rjecnika, 
da ga taru mnoge nevolje. Da je ostavio imutka, njegovi rodjaci u 
Tinjanu ne bi toga ni do danas zaboravili. 

Posredovanjem gosp. dra Dinka Vitezi6a, bivseg zastupnika 
na carevinskom vijecu, dobih sluzben odgovor od predsjednistva 
policije u Becu, datovan dne 20. lipnja godine 1887., da se nakon 
potankog ispitivanja nije moglo pronaci, da je bio josip Vol- 
tiggi namjesten kod beckog redarstva. Stankovic bijase dakle krivo 
obavijesten. Kopitar javlja 12. sijecnja g. 1826. nobrovskomu posve la- 
konicno: » Voltiggi je umro ovdje u bolnici god. i825.«, a 12. veljace 
god. 1826. : »Isti Voltiggi-a u Wiener Zeitimgu mjeseca kolovoza 
god. 1825.4 Dobrotom dvorskog savjetnika prof. Jagica doznadoh, 



407 

da je u br. 219. -Wiener Zeitunga' od 26. rujna g-. 1825., na strani 
926., tiskano a cituli mrtvih dne 2T. rujna : \Josip Voltic, neoienjen, 
privatni ucitelj, u 68. godini, uniro od slabosti' . 

Ako je Giacomin pravo odredio godinu rodjenja Volticeva, 
onda je imao god. 1825. kada je izdahnuo u beckoj bolnici, 75 go- 
dina. Mi nemamo razloga ne vjerovati Giacominu, jer se nko'toga 
mnogo trudio, te mogase doci do istine. <Mni se dakle, da je u W. 
Zeitungu^. krivo naveden broj Volticevih godina, .sto je razumljivo, 
ako se uvazi, da je bio nezenja te njegova okolina ne moradijase 
tocno znati, kada se rodio. 

Je li Voltic obnasao kada kakovu javnu sluibu, pouzdano se 
ne da tvrditi. Lako, da je prozivio veci dio svoga zivota u Been 
kano privatni ucitelj , valjda zivih jezika. U predgovoru svoga 
rjecnika sam prica g. 1802 , da je bio njegov ucenik barun Carnea 
.Steflfaneo, koga ucase hrvatski jezik. Njegov rjecnik pokazuje, da 
bijase vjest jeziku hrvatskom, talijanskoni, njemackom i latinskom, 
a sva je prilika, jos i kojeinu drugoni. Je li polazio i sveuciliste u 
Been, ne niozemo ni tvrditi ni nijekati. 

\'oltic je imao, cini se, sirokih poznanstva. Opcase i sa gdje- 
kojim iiglednim Slovjenima izvan nase monarkije. Iz Kopitarova 
pisma, sto ga pisa 19. \eljace gnd. 1812. Zupanu u Ljubljanu, dozna- 
jemo, da je dopisivao s Rusoni grofoni Novosilcovim, koji se je 
sada obratio na Kopitara, ostavivsi Voltica. Mislimo, ako pravo 
shvacamo jedno nijesto 11 listu Kopitarova od 13. svibnja god. 1811., 
da je opcio i s uulednoni niagjarskoni obitelji grotova Szechen}i-a. 

II. 

Naslov Volticeva rjecnika glasi : >Jos. Voltiggi's illirisch-italie- 
nisch- iind deutsches Wcirterbuch und Grammatik«, a na drugoni 
listu: sKicsoslovnik (\'ocabolario, Worterbuch) Illiricskoga, Italian- 
skoga i Nimacskoga Jezika s jednoni pridpostavljenom gramniatikoni 
ili pismenstvom : sve ovo sabrano i sloxeno od Jose Voltiggi 
Istrianina. U Been (Vienna). U pritisctenici Kurtzbecka. I na prodaj 
inia se kod Rudolpha Sommer. U VIII". Rjecnik je ugledao svijet 
valjda g. 1803., jer je latinski predgovor datovan u Been nncnse 
octobri 1802.. Ima tri nepaginovana predgovora : na dva lista tali- 
janski i njemacki, latinski na dva lista, pn toni na tri lista clanak 
o izgovoru hrv. slova (njem. i talij.), lirvatska granialika, pisana 
talijanski i njemacki (I--L1X str.j, napokon rjecnik ^l — 610 strana). 



4o8 

U talijanskom i njcmackoni predfjovoru kaze Voltid, da je 
latinski predgovor napisau opsimo, da ga uzrazumiju ucenjaci sviju 
naruda. Da vidimo, sto nam prica Voltid u latinskom predgovoru. 

Ugledni Talijanac (barun C.'amea Steffancni, koj^a jc Wiltici 
ucio hrvatski, a bijase velik stovalac ilirskog jezika, /.t/eljc, da do- 
bije osim Delia Belle, Bel(»stenca i Jambresiiia i takav rjecnik, koji bi 
pocinjao hrv. rijeciina, a bio bi pisjaii novim pravopisom i latinskiin 
slovima. Posto takova valjana rjecnika nema (Vrancitiev, Mikaljin i 
Habdclidcv odvise sii nialeni i »drugacije pisani«), pozva VoUi«ia, da 
ga slozi, a kako je djelo prilicno naraslo, izdade ga veledusno u 
svom trosku, da se i drugi njime okoriste. 

Voltid govori dalje o Ilirikii i o ilirskom jeziku, koji da je ra- 
Airen kao nijedan drugi. Kada postade starini Ilirima Ilirik pretijesan, 
jedan se dio od.seli, prijedje Karpatc i nastani se po pustim zcni- 
Ijama. Ovi se Iliri tijckom sU)lje<ia umno/i^c te se rasiri^c prcma 
sjeveru, napucivsi i >novu zcmlju* (novam zembljam^ Kada ini bi- 
jaSe sjever preuzan, krenuse put juga te dodjo^e opet u doticaj sa 
svojim siiplcii I. Sav taj . narod nosi ista glasovito 

ime ilirsko, a , pripadaju : 1' . i, Kranjci, Hrvati, Bosnj.ici, 

Slavonci, Srbi, Bugari, Kasani, Slavi(l), Moravci, Cesi, Poljaci i Rusi. 
Zia je same kob spomeniitili pukova, da su nesloini te krivo drze 
svako narjecje za jezik Da se takovi pogrjesni nazori istrijcbe, ne 
bi bilo ni§ta korisnije, nego da se nadje kaki Muratori ili Tiraboschi 
iii vise ucenih llira, pa da napisii povjest svega liirika od najstarijih 
vremena do nasili dana, a kao vrelo za takovo djelo mogu se iipo- 
trebiti : napisi, novci, jezik, predaja osobito atari grcki i latinski pisci 
(navodi ih preko dvadeset), a pored ovih i noviji pisci. Za ucena i 
cestita covjeka ne moze biti nista sladje ni ugodnije nd takova posla. 
Premda nas od pocetaka Ilirika dijele 32 \njeka, opet de nas veseliti, 
kada biidemo citali slavna djela ilirskih kraljeva i knezova, kada bu- 
dimo culi o pomod, koju Iliri pruzise grckim kraljevima i poglavicania 
protiv Trojanaca, Epirola, Perzijanaca i Rimljana. Zadivljuje nas nie- 
djutim najvise deset strasnih ratova s Kimljanima do [ulija (Jczara, i 
drugi pozniji za Oktavijana Augusta, Marka Aurela, Trajana i drugih 
careva. A ne bi bilo manje zanimljivo izlaganje obicaja, nosnje, sve- 
canosti itd. starih llira. Tko bi sabrao samo ono, sto se nalazi u starih 
pisaca, dogotovio bi bar polovicu djela. Da 11 ima kakova opca povjest 
Ilirika ovakova smjera, Voltic priznaje, da ne zna. Noviji pisci bave se 
samo oko Dalmacije, Panonije, Srbije, oko >Slava«, oko Poljske, Ru- 
sije, a zaboravljaju na Iliiik. Trebalo bi, da se tacno proresetaju 



409" 

djela ovih pisaca, pa da se zabaci ono, sto je krivo Zar ce narod, 
koji je poznat svijetu istom od sedmoi^a vijeka, dati ime prastarom pie- 
menu i jeziku? Hi se mozda -KSlaviv. srame, da priznadu prastaro 
slavno ime (t. j. ilirsko)? »Kakva bi to bila kid(jst!« klice X'oltic u 
sx'etom zanosu svot^a m'jerenja. 

Pored svih razlika — pise Voltic — Iliri jos imadu i danas slican 
jezili i obicaje. Taj se je jezik set)baina mijenjao u oblicima, primao je 
nove rijeci, a neke je stare kvario te tako nastadose razlicita narjecja; 
no, kakou^od sto puci jednog podrijetla nose zajednicko ime ilirsko, 
tako bi trebalo, da se iz tih narjecja nacini jedan opceniti uceni 
jezik. Da se to izvede, trebalo bi, da se sastanu uceni muzevi iz 
svakog kraja, pa da prouce svako narjecje, da odrcde, koje ce na- 
rjecje biti osnov, da ustanove najbolji pravopis, napokon da pro- 
pisu, neka se pise i stampa latinskim slovima, jer ona imadu naj- 
Ijepsi oblik. jer dostaju za sve glasove, ispuste li se opori i bar- 
barski, jer su zajednicka svim narodima , i jer bijahu u porabi 
odavna u Iliriku, mnogo prije od Cirila i Metcjda, kao ito je do- 
kazao veleuceni Katancic na osnovu srijemskih i drugih spomenika. 
Slova, sto ill ta d\-a slovjenska apostola zbubase, ne smiju sme- 
tati nasem boljemu ukusu : uria sto protiv toga iz predsuda brbljali 
neki popovi i redovnici«. Tako bi se stvorio od rijeci sviju na- 
rjecja jedan uceni jezik poput grckoga, a sabran u rjecniku bio bi 
pristupan opcoj porabi, odakle bi proizasao sjaj i velicina svega 
ilirskog plemena, Svaka zemlja sluzila bi se u svakidasnjoj porabi 
svojim narjecjem; dok bi uceni Ijudi pisali jezikom, stvorenim onako, 
kako je prije predlozent). Samo ce se ovako zaprijeciti ponize- 
nje, mozda i propast ovoga prastarog i prekrasnog jezika. Sto su 
drugi obrazovani narodi vec davno ucinili, treba da jos ucini llirik. 
Ovako slozise talijanski knjizevnici od prilike pred tri \ijeka \elik 
rjecnik Delia Crusca, a f^ancuzi, ugledavsi se na Talijane, sasta- 
vise kasnije rjecnik francuske akademije. I Njemacka je dobila sada 
takav rjecnik trudom neumrloga Adelunga. I Magjari nastoje, da 
dodju do takova rjecnika. 

Dalje navadja Voltic gramaticare i leksikografe ruske, poljske, 
ceske (ovdje spominje rjecnik glasovitoga Doorovskoga, onda 
skoro gotov poljski rjecnik od Lindea), napokon hrvatske rjecnike 
Ivana Belostenca, Jambresica, Delia Belle, Stullia i besedishc patris 
a S. Antonio Patavino<. . 

U Rusiji se, nastavija Voltic, mnogo nastoji oko izucavanja 
narodnog jezika i znanosti, te se vec petiogradska akadeuiija nioze 



4IO 

takmiti s druKiin glasovitini akadcniijama. I'oradi pretrt^utiti knji- 
zevnili veza pod prijasnjom vladom nijesu imi poznati iicljo ncki 
ruski knjizevnici. Znade Voltid i za poljsko krijizevno drustvo u Var- 
savi i za glavnije zastupnike suvremeiie poljske znanosti. Ne zabn- 
ravlja on ni na cesku akademiju. kojc da je clanrim Josip DobKivsky, 
>prva zvijezda ceske knjizcviiosti*. Medju ccskiin knji/cvniciina spi>- 
minje i ukiisni prijevod Homerove Iliade, koji da je nacinio >Jo- 
annes NeijedleluK (mjesto Nejjedly !(, odakle se vidi. da nijc znao 
dobro ceski i da je te vijesli crpao valjda iz njeinackih vrela. Ta 
i »nobrovskyi pisase najvisc njemacki! 

I u Rasi, Slavoniji, Hrvatskoj, Kranjskoj, Bosni, Dalmaciji, 
i )ubr<iviukii iina ucciiih ^lava, no ne ni<>f;u sc pomtsiti ni jfdniin 
knjizcvnim drustvom. N'avcst cc pisce, kojc sani pozna. Maksiniilijan 
Vrhovac, biskup zagrebacki, gori od zelje, da unaprijedi ilirski jczik. 
< )n jo podifjnuo tiskanui; svoju ogroninn knjiznicu otvora opt^instv'ii ; 
nie}juje znanosti i unijetno.sti, a veliku razboritost posvjedocava u 
skiipstinama, u hrvatskom i ujjarskom saboru. Gotovo sve svoje 
dohotkc namjenjuje napretku domovine, ostavliaju<Ji daleko za sobom 
svoje prcdsasnikc. Antun Mandii^, veliki prepost za^n-hacki, prvi jc 
poznavalac ilirskoij jczika te je pod njegovim prcdsjedanjem dvorsko 
povjerenstvo odredilo ovaj novi ilirski pravopis, a proslavio se i u 
raspravljanju domovinskih posala. Izvrstan je poznavalac ilirskoga, 
latinskoga, talijanskoga, njemackoga i francuskoga jezika. Ugledan 
je krizevacki biskup Silvestar Bubanovi<i , koji sve svoje prihode 
trosi na odgajanje pitomaca. Uceni su Ijudi Gvozdanovi(5 i Stani<i, 
kanonici krizevacki, onda (^olic, kanonik zagrebaOki. Adam Baricevic, 
zupnik u Zagrebu, s kojim vec Voltic dugo prijateljski opci, izdat 
te skoro prijevod Ciceronovih djela : de officiis, de senectute, de 
aniicitia. M. Vory, kanonik zagrebacki, izdao je skolskc knjigc na 
domadem narjccjii, A. Vranid ( Vranicliiusi Robinsona, J. Matijevid 
propovijedi, a F. Koretid radi oko prijevoda psalama \'oltic se divi 
ucenosti i revnosti Katancidevoj oko rasvjetljivanja ilirske povjesti 
i jezika. Siimsic je glasovit ilirski pjesnik, a Paskvid je poznat po 
Fvropi kao pisac i profesor matematike. 

Na glasu su jos : Stjepan Stratimirovic, arcibiskup karlovacki ; 
S. Avakumovic, biskup temesvarski ; D. Popovic, budimski biskup (na 
glasu radi mnogih djela); arhimandrit Lustrina (izdao talijansku slov- 
nicui; Raic (zasluian kao povjesnicar); A. Stojkovic (na glasu osobito 
radi izdane tizike i poslanicai. U Slavoniji pored toga cvatu: o. Velika- 
novic, pjesnik i govomik, pisac >komedija« ; Turkovic, osjecki zupnik. 



4" 

izvrstan pjesnik; o. Marijaii Lanosovic; o. Parisevic, pjesnik i go- 
vornik, koji je izdao nekoliko iikusnili >tragedija« ; I.akic, odlican pisac. 

Voltic ne pozna, sam priznaje, suvremenih dubrovackili iice- 
njaka, te sponiinje samo pjesnika Gj. Ferica, S. Rajcevica ( >ispitatclj 
ilirske povjesti«); d(.)k u Dalmaciji istice ove : u Sibeiiiku kneza V. 
Draga i Clastellania, ii Spljetu kneza Bajamontia, kanonika Jurjevica, 
doktora Beninia, Grisogona; u Zadru kneza Stratika, dra. A. P'ratia ; 
u Trogiru kanonika Skakoca. O o. Joakimii Stnllin kaze Voltic, da 
je vise nego 40 godina posvetio svome rjecniku, kojega je prvi dio 
\ec izasao (1801. u Budimu). Jednoc ce povjest pricati, kaki) je mnogo 
pretrpio s pravcjm i bez svoje krivnje. Knez Ajala, covjek uman i 
znamenit radi izdanih knjiga, dubrovaoki zastupnik kod cara Franje II., 
cijelih pet godina pomagase svaki dan StuUia te je latinski i tali- 
janski dio njegova rjecnika inuka gotovo samoga Ajale. 

Nabrojivsi sve ove, kako Voltic misljase, dike slovjenske knji- 
zevnosti, zakljucuje ponosito : Eto muzeva, koji mogu ujedinjenim 
duhovima i silama pronijeti ilirsku slavu i cast. Voltic bijase ro- 
mantik svoga vremena ! 

Voltic se boji, ne razumijenio zasto, da ce se naci zavidnika 
i protivnika njegovu djelu; on se niedjutim ne boji pravedna struc- 
njackog soda. Priznaje, da ono nije savrseno, ali poraba ilirskog 
jezika nije odredjena, a znaceiije je rijeci nestalno, Ilirska narjecja 
jos nemaju knjizevnosti, koja bi se niogla isporediti sa knjizevno- 
stima drugih obrazovanih naroda te pi'ikazuju stanje, kakovo bijase 
u Italiji prije Danta, Petrarke i Boccaccia, u Francuskoj prije ( ]or- 
neilla, Moliera i Racina, a u Njemackoj prije Gottscheda, Gess- 
nera, Hallera, Gellerta, Hagedorna, Lessinga. Neka dakle prionu 
ucenjaci, mecenati i visa vlast, pa nelia usavrse i rasire ovaj jezik, 
potreban trgovcinia, putnicima, vojnicinia i cinovnicima. Kao pri- 
mjer navodi \'oltic barnna (iarneu Stel'tanea*, Friulanca, dvorskog 
savjetnika, carskog poslanika sa najvisom vlascu po Istri, Dalma- 
ciji i Albaniji, koji je dosao do uvjerenja, da je pored talijanskoga 
jezika nuzdan i hrvatski. 

Voltic mnogo drzi d(_) toga, .sto su u njegovu rjecniku prviput 
obradjena tri jezika. Ako ga budu kakovi zlobni Aristarsi napali : nit 

* Hanin S. Ciunea Stetlaneo bijase, kako pise Voltic, ucitelj nadvojvode 
FerdinanJa, nasljednika prijcstolja. Kao carskom povjcreniku izdadose iiiu u 
Zadru i;-. ]S02. slavospjev na talijanskom jezikii u znak ladosli i osjcOanja , 
kako nahiziino u Valentinellievoj bibliografiji, a i^rad Motovun (Montonai u Istii 
pokloni g. iSoi. earn Franji IT. starinsko zezlo luolovunskili nacelnik.i, zaiiijc- 



412 

vix nunc natiim faciant uccuiiiberc nomen«, ne i*i se s njima prav- 
dati, jer ga svaki dan biju mnoi;e brige. Ono, 5t«) je tvrdio 
u lliriku, mnze dokazati s pomodu ^rckih i larinskih pisaca(!l. liudii 
li ga ipak napali psovkama i zakucastim dokazima, odgovorit de im 
u ( >psirnijem djelu d e 1 1 1 y r i c o i 1 1 u s t r a n d o. 

IzlDzismo liotimicno malko obilnije \'uhi«^eve inisli, da se vidi, 
kako to bijase covjek Sirokog pogleda, dusta opseinog znanja i zi- 
vojfa narodnog osjecanja. Ovomu se posljednjemu najvise cudinm. 
Odakle X'olticu, rodjenu u istalijanccnuj zemlji i odgojenu u tudjcm 
duhu, onolika Ijubav k hrvatskom narodu i jeziku? Je li moida i on 
proveo koju godinu na skolama u Urvatskoj poput svoga uzeg 
zcmljaka, slavno ' ' i^i Dobrile? l' Urvatskoj samoj bijase medjii- 
tim za njegove : m malo, vrl<i malo narodne svijesti. Clcrmani- 

zatomo doba Josipa 11. i francuska okupacija kosnuse se jamacno i 
njegove duse. Volti<i nam sam kazuje, da je prijateljski opiio sa 
Adainom Baricevijiein, zupnikom u Zagrebu. Kako sc s njime upo- 
znao, ne umijemo red ; no prilicno poznavanjc knjizevnih priiika u 
Hrvatskoj i Slavoniji pokaziije na njegove veze s obrazovanini kru- 
goviina u Hrvatskoj. 

.Svojim mislima o Slovjenstvu ne odaiecuje se on od tradicije 
dubrovacko-dalniatinske. On iivo vjeruje, da svi Slovjeni sacinj.i- 
vaju jeJan narod, samo je ovaj razdijeljen na mnoga narjecja, koja 
treba da se sliju u jedan knjizevni jezik. 

Nauka o jednom p<idrijetlu i o jednom slovjenskom jeziku javija 
se ved u \I\'. vijeku u ceskih i poljskih pisaca, koji ucahu, da 
im je pradomovina Hrvatska. To vjeroyanje pre)<lo je i u Hrvatsku. 
Poljaci inisljahu ipak, da su oni jezgra svega Slovjenstva; dok hrvatski 
pisci prisvajahu prvenstvo svome narodu: >ilirski« je jezik najljepsi 
i najcistiji. Fausto Vrancit rece, da je ilirsko narjecje krasno kano 
florentinsko u Italiji. 

Gundulic i Palmotic s ushitom pjevaju o slovinskoni jeziku, 
koji da se proteze od jadranskog do ledenog mora. Njihov ucitelj 
bijase Mavro Orbini, koji je sa svojim djelom : >I1 regno degli Siavi« 
(Pesaro g. i6oi), oslanjajuci se na stare povjesnicare poljske i ce>kc. 
najvise rasirio kod nas ideju o jedinstvu slovjenskih naroda. 

nivsi na njemu inleta£kog lava austrijskim orlom, i to posredovanjetn baruna 
Stertanea. Godiiie lS02. izabra ga grad Kopar svojim gradjaninoni i pokroNntcljcm, 
sto doznajcmo iz KanJlerove povjesti grada Motovuna. Vaija da se SteHaneo 
osobito zaniniase oko slovjenskog jezika, kada Kopitar javija god. 1826. Dobrov- 
skomu, da jc na drazbi Steflaneove knjiznice kupio jednog >Slavinat i dnjt 
»Slovanke«, 



413 

I Kacic je pozajmio u njega mnocro krivih nazora, pjevajuci 
veselo o Ijudima i dogadjajima , koji se nikako ne ticu Slovjena. 
Hrvatski pisci s ove strane Velebita ponavljaju u X\'JI. i XVIII. 
vijeku sve ono, sto naucaliu knjizevnici dubrovacko-dalmatinski. Isu- 
sovac Jamhresic, rodoljubni kajicavac. uzimlje, istina, poput Kacica 
Ilirik ijuznoslovjenske zemljel kano jednu cjelinu; njemu je ilirski 
= slovjenski. Taj mu jezik potjece \z Skandinavije, odakle se ra- 
sirio na sve strane, a najcistiji se sacuvao u pravom Iliriku. fam- 
bresic prica s nekom pobnznoscu, da se a Krapini rodise Ceh, Leh 
i Mosko. On znade i to, da je ilirsko inie tako omiljelo te svi 
Slovjeni hoce, da im bade zajednicku. I Jambresic je crpao iz Or- 
binia, samo on voli ime ilirsko, a Orbini slovjensko, koje d(jlazi od 
slava u znacenju »gIoria«. 

Odakle je crpao nas Voltic ? I ako ne cituje (Jrbinia, jasan je 
savez izmedju njiliove nauke. Jambresica slijedi Voltic dosta vjerno; 
obojica vole ilirsko ime nego slovjensko. Voltic je pravi ucenik 
starohrvatske povjesno-jezikoslovne skole, koja idealno shvatase sve 
Slovjenstvo kano cjelinu, pozna\-ajuci vrlo slabo fakticno stanje 
Slovjenstva i jezike pojedinih Slovjena. \'oltic ne bijase u povjesti 
kriticniji od Appendinia, Stullia itd. Ne udaljivase se on od njih ni 
time, sto ne razlikovase velike Ijude od malili, hvaleci jednako jedne 
i druge. Koje cudo, ako uceni i trijezni slaviste Dobrovsk}' i Ko- 
pitar ironicno govore i o \'olticevim llirima i o njegovu prijedlogu, 
kako da se skrpa uceni jezik slovjenski. Kosi se s povjescu, misljase 
Kopitar, ak(i se upotrebljava ime Ilir za Srbe itd.; a Dobrovskv 
(g. l8ll.) nijece, da bi Poljaci, Cesi i Rusi mogli ikada primiti ime 
ilirsko, koje im nikako ne pripada. I Kopitar i Dobrovsk\' zabacuju 
misao o jednom knjizevnom jeziku za sve Slovjene. Dobrovskv se 
gotovo ruga (l8io.) Volticevu prijedlogu: »Vidi se, da Voltic potjece 
iz zemlje misionara. Talijani, Nijemci i Zidovi uvijek davahu svijetu 
misionara, blazenih i spasitelja svake ruke. Tko ce propisivati zakone 
starijoj ceskoj, onda niladjoj, ali dosta znatiioj ruskoj literaturi? Svaka 
od ovih literatura ima svoje prednosti, kojih druga nema.« Kopitarov 
ideal bijahu stari Grci, jer svako pleme pisase u svojem narjecju, a 
jedni Grci citahu spise drugih Kopitar zeljase, da bude tako i u 
Slovjena, samo im je potreban jedan pravopis i alfabet. \i Leibnitz 
ne odobravase rada akadeniije della (Jriisca. A sto bija.se moguce u 
malenoj Italiji, ne mora biti izvedivo u slovjenskom svijetu. Voltic se 
varase, zavrsuje Kopitar, kada vjerovase, da je (.'rusca ucinila a ne 
florentinski klasici, te je zagospodovalo u Italiji llorentinsko narjecje. 



414 

Kritizujuci Kopitar jf. 1X14. >Slovanku. glasovitoga Dobrov- 
skoga, spominje Appendini-evu raspravu: »De praestantia et vetu- 
state linguae illyricae* (god. 1806.) i primjediije, da 11 IIiia« na 
jadranskom iiioru, iito se rice kririke o podrijetlu Slovjena, vladajn 
velike predsudc, jer ne poznaju napretka povjesri i jezikoslovija u 
Njemackoj te zaostadose za dubrih 50 godina . . Ovaj sud Kopi- 
tarov, na zaiost. bijase isrinit. Kopitar ucase veii onda, da nasenui 
jeziku pripada saino imc lirvatsko ili srpsku. VoUicu ne bijase tudj 
ni njeinacki jezik ni njemacka knjiievnost pa opet pripadase sta- 
rii'ij. zaostaloj, nekriticnoj skoli hrvatskili povjesnicara. Ova se skola 
uastavlja u Hrvatskoj za idcalnog i pjesnickog ilirizma uz prkos te- 
meljirim prigovuriiiia cuvenoga Pavia ^afafika. iskrenog prijateija 
nasih slavnih preporoditelja. Sladak san ojednom knjizevnom jeziku 
za sve Slovjene zaniinase ved u XVII. vijeku Hrvata Kri/.ani<^a, mn()<;e 
Celie, Slovake i Sluvence. Posljednji knjizevnik. koji jos i pred 
dvadesetak godina masta^e o takovu jeziku u smislu Krizanid- 
Volriccvu, bijase Slovenac Marija Majer (god. l8oy. — 1K93.). 

in. 

Za predgovoroin Volticeva djela siijedi na njemackom i tali- 
janskom jeziku tumac hrvatskog pravopisa (3 lista bez oznake stra- 
nica). Gramatika zauzimlje sir. I— F.V. Iliri upittrebijavaju, kaze 
V'oUi(i, 23 slova. Bio bi rad prilozio i dirilski ili ruski alfabet, koji 
broji 38 slova prema riiskoi \\<\. lisk.moj u Kigi g. 177K. : a bio 

bi to uciniu za to, da se . i^') latinska sluva dnstaju za sve 

glasove ilirskoga jezika i kako ova slova, isporedjena s cirilskima, 
ugadjaju vi.se oku; napokon zeljase pokazari onih 15 drilskili slova, 
od kojih su neka nepotrebna, a neka su vec zabatena, ne ozna- 
cujuci nikakova glasa. Medju tiin u Becu ne iina ni jedna tiskara 
takovih slova te je morao odustati od toga nautna. 

(^davle se vidi, da je bio Volric napreJniji nd suvremenih 
slaveno-srpskih pisaca, koji u opde ne uvidjalui, da upotrebljavaju 
mnoga zalisna slova; no u drugu ruku krivo tvrdjase, da je latinica 
zgodnija za pisanje nasega jezika nego cirilica. Ni Reljkovic ni 
Gjorg^jic ni Dobreri<J ne bijahu toga mnijenja, izjavljujud, da je 
tesko pisari nas jezik tudjim, laUnskim slovima. Ako se uzme u 
obzir samo estetika oka, onda ima Voltid potpuno pravo. 

Pravopis je Volticev u opce dobar, boiji nego u nia kojega 
hrvatskoga pise a njegova vremena. To priznaju i Kopitar i Do- 



415 

hnivsky. On upotrebljava medju ostalini ova slova: c (car), s (su- 
Jiti), cs -^ c, ch = c, dj (sudjen), Ij, nj, sc =^ s, x = z, z (zabavitii, 
k (krciti), g (grmiti); a za // kaze, da katkada sluzi za oziiaku du- 
Ijina: \ rimenali = vrimena, Sluva </ i r Voltic izbacuji.' iz lirv. alfa- 
beta ; no nepotrebno udvajanje sugiasnika zadrzava i on: dilh) 
kollo itd. Glas ;• biljezi Voltic slovima cr ili dy. dervo, derzalo, 
argja, art itd. Volticev pravopis jest usavrseni -slavonski pravopis; 
on ga ni sam ne zove svojiin. 

U graniatici Volticevoj ne nalazinio osobita napretka prema 
starijim hrv. gramatikama. Delia Bella (njegov je rjecnik sa slov- 
nicom izasao prvi put g. 172S. u Mlecima) pozna tri sklonidbe hrv. 
inienica, a toliko ih ima i nas Voltic ; Delia Bella nalazi u jednini 
7, a u mnozini 8 padeza — tako i Voltic. F.vo jednoga primjera 
.sklonidbe iz Voltica: junak, junaka, junaku, junaka, od junaka, 
s" junakom — junaci, junaka (junakah), junakom, junake, o junaci!, 
od junaka (junakah), s' junacima, u junacih; a iz Delia Belle: 
vjetar, vjetra, vjetru, vjetra(!) ili vjetar, o vjetre, od vjetra, 
s vjetrom — vjetri, vjetaraa, vjetrom ili vjetrim, vjetre, o vjetri, 
od vjetaraa, s' vjetrima i .s" vjetrimi. Delia Bella pozna tri 
sprege: na (?w, em i vii. Tako i Voltic. Oba jednako sprezu, zadr- 
zavajuci neke zastarjele oblike, koji se joy cuju sporadicno u C]a- 
kavaca, n. p. u imperfektu: imah, imase, im alio mo, imahote, 
imahu. Delia Bella razlikuje u glagola nacine: indikativ, imperativ, 
optativ i conjunctiv, dok je Voltic izbacio optativ. Obojica mijeyaju 
stokavske i cakavske oblike, arhaisticne i novije. .Sintaksa je takodjer 
u obojice slicna, no dosta mrsava. \'oltic je samo jezgrovitiji, ali 
njegovo gramaticko znanje u opce ne prelazi znanja Delia Bellina. 
Kopitar, premda rodjen Slovenac, mogase zabavljati g. 1812. Volticu 
i Lanosovicu, da upotrebljavaju nehrvatske konstrukcije, n. pr. ni e n e 
s a m o g a k r i v i m mj. s e b e s a m o g a. 

Volticev je rjecnik sastavljen u duhu slovjenske uzajamnosti. 
Osnov je njegovu rjecniku narjecje stokavsko-caka^'sko, no on se ne 
kloni ni kajkavskih rijeci. Pisac mije.sa i rijeci i oblike i izgovor 
sviju nasih narjecja, koristeci se dotada.snjini rjecniciiua stokavsko- 
cakavskim i kajkavskim. U svaku je ruku vrlo nedosljedan. Tako 
nalazimo u njega : did, ded i djed; dete, dite i djetc; grih, greh i 
grjeh; katkada ipak samo jedan izgovor, najobicnije ikavski. Pored 
daska, bazg, cutiti, doci, istuci, pise on i kajkavski : dcska, bezg, 
cutiti, doci, istuci. Mjesto d upotrebljava redovim <//; katkada mu 
ipak izbjegne cakavsko-kajkavsko /: breja, varmcja. Voltic je posao 



4i6 

i dalje te je iinio u svoj rjcCnik i rijeci iz driii;ih slovjenskih jezika, 
narocito iz ruskofja, ceskoija i poljskoga, n. pr. k u r (a navodi u rjec- 
niku pored toga i hrvatske rijeci: kokot, pivac, peteh); rjada, smjas, 
midlo, slovnik, starosta. Vdzduli itd. \'oItic bijaSe tako slobodn- 
uman u torn po^ledu te nije podao ovakiin rijecima ni hrv. obiika 
Svoju misao o slov. knjizevnom jeziku nije eto izvodio najsrednije! 

Njegov njemacki i talijanski tuinac hrvatskih rijeci nije uvijek 
vjeran, katkada jc dapace pogrjesan, n. pr. danovati nije tacno: 
soggiornare. intrattcnersi, wohnen, sicli auflialten ; cehulica (pravo 
cehuljicai nije >\Veintraubet, ved jedan dio grozda; kabao moze 
biti »\\'assereimer«, no nije >seccliia«. 

Voltic bijase poslao svoj rjecnik na poklon Dobrovskomu, kuji 
ga je ocijenio (ne baS najpovoljnijet u *Slovanki< god. 1814. Do- 
brovsky mu je vratio milo za drago, poklonivsi niu godine 1822. 
preko Kopitara svoju slovnicu crkvcno-slovjenskfig jezika. 

Mi sc cudinio, da Istranin, odgojcn u tudjcm duliu, inogase 
napisati i ovaki rjecnik. Volti<ievu djelu bijase prakticna svrha: on 
ga je sastavio za svoga odlicnog ucenika banina Stcffanea, koji ga 
je ponukao, neka ga izdade o njegovu trosku. Stranac se mogase 
njime okoristiti. Prednost njegova bijase njemacki tumac te se doista 
upotrebljavase i u Kranjskoj po skolama. G. 1810. pise Kopitar Jakovu 
Zupanu fg. 1785.— 1852.). ucenomu prulesoru teologije u I.jubljani 
(Zupan bijase pristasa priblizenja Slovenaca k Mrvatimai, da je vec 
otposlano >I3 Voltiggiat za popa Sivricia, profesora u I.jubljani. 
Godine 1812. javija opet Janez Priniic ( 1785. — 1823. 1 iz Graca Zupanu, 
da mu je barun Zois pokionio jednog »Voltiggi-a<. 

Voltic bijase obedao godine 1802., da <ie napisati 
i povjesnicko djelo o lliriku. Izdao ga nije, vec 
ako je ostalo u rukopisu poput Gajeva. Sva je 
prilika, da je dobro radio, .•ito ga nije tiskao. 
Mozda se Voltid plasio kritike Dobrovskoga i Ko- 
pitara. ucenjaka prvoga reda, kojih znanju ne bijase 
dorastao te je bacio u kut svoje povjesnicko pero. 

Varazdin. 

loan MilCetic. 




KOD RUSEVINA DREVNIH DVORA. 




;ledam, drevni dvori, 
{^- Kako vrieine haca sjenu 

Xa zidine posivjele 
I na slavu potamnjemi 



Suro stienje poisplela 
Mahovina, znak starine, 
A iz rupa kainenih se 
Sa svog gniezda soko vine. 

U znalicna prolaznika, 
Mrko bulje u me stiene ; 
Bude mi u dusi slike, 
Mastam prosle uspomene: 

Njezne gospe o Ijubav'i 
Cavrljale po udajam' 
Uz svijetle gospodare 
Zivot bio vjecni sajam. 

Starigrad u Dalmaciji. 



Ispred dvora u poljani 
Na podnevnom zarkom suncu 
Kniet se trudan znoji, przi. — 
Dvori stoje na vrliuncu. 

I s\'e minu poput sanje, 
Vrieme drevne dvore sliara, 
U nepovrat sjaj im ode, 
Nesta gordih gospodara. 

Samo Linuk davnog kmeta 
Blizu dvora mirno ore ; 
Njemu dvori o djedova 
Patnjam' nista i ne zbore. 

Al tek zurni u to stienje, 
K6 da cujes, sapcu gosti, 
bto tu nekad stanovali: 
»Kmete, prosti! Kmete, prosti.'t 



Ante Pp.traoic. 



Spomeii cviefce. 



27 






-V J. I>.IC T(| 



:.3i) 



IZVIH SAV1M)()LI\KE. 

Il /ined treli glavnih delov kranjskc dezele slovi glede prirndnc 

I -pote najbolj |nrorenjska stran. Straiijo jo v nebo kipeci skalnati 

— \ rliovi. Ob fjiiriski meji mole Jiilijske AIpc svoje ponnsne glavc 

visoko trori v sinji zrak, na mt-ji koro.sko stajcrski pa sc vzdimiiojc 

Karavanke in kamniske (savinjske) planine. 

Pojdi 7. menoj, dragi citatelj, v zgornji koiicc (iorenjskefia. Tii 
se odpira svet, ki tcknuije z najbolj divnimi prizori jjoratih Tirolnv. 
Pri Javorniku 1523 mi postaja ravnina vedno ozja, ker se piiblizu- 
jejo gore druga k driigi. Tu se zacenja takozvana >Dolina<, ki je 
raztegnjena od vzhoda proti zapadii. Vije se dalje proti Jesenicani 
(58fi ml, Dovjemu (653 m), Kranjski Gori (804 m^ in se koncuje na 
razteku savsko-dravskega povodja v Ratecah (865 mi. Tudi prebi- 
valce teh krajev imenujejo >Dolince«. Bistri zclenkasti potok. ki najii 
spremlja na potovanjii, izgubi se polagoma. Pojdiva ga iskat, saj je 
vreden, da najdeva sled, zakaj to je Sava-Dolinka. 

Kakor znano. ima Sava dva glavna izvira: enega v Bohinju, 
odtod ime Sava-Boliinjka, dnizcga pa na koncu gorenjske Moline 
z imenom Sava-Dolinka. Nad Kadolico se zdruzujeta v celoto. Voda 
postaja vedno mocnejsa, sprejemajoca v svoje narocje ob desni in 
levi razne dotoke. 2 njimi hiti na Hrvasko, namaka kot mogocna 
reka slavonsko-bosansko-srbsko obrezje, se zdruzuje pri Belem gradu 
z Donavo in drvi z njo spojena svoje valove v krilo Crnega morja. 
A vrnimo se k njeni zibelki nazaj v bele pecine ! 

Nckdaj so mislili, da ima Sava svoj pocetek v jezeru pod Ko- 
renom (W'urzen, Wurzener Save), ker se iz njega izliva. To jezero 



_ 419 

je med RatL-cami in Kranjsko Goro, pa podubno je bolj velikemu 
mocvirju, porastlo z gostim bicjem, med katerim imajo mnogoste- 
vilne divje race varno skrivalisce. Sem ter tje se nahajajo precejine 
globocine, katere imenuje Ijudstvo zaradi temno-zelene barve >Ze- 
lence«. A ti tolmuni niso prvotni, ker dobivajo vudo od drugod; 
oni so le nabiralniki, ki se polnijo iz podzemeliskili vrelcev, te pa 
obski-buje mocni glavni studenec, ki ima svoj vir 5 km od tukaj 
proc V veleromantiski ->Planici«. Ondi prisumi dokaj krepak iz 
pecevja, se prekucuje cez skalovje in izgine slednjic v skritih vo- 
tlinah, da pride pri korenskem jezeru zopet na dan. 

Planica je z visokimi gorami nbdana dulina in pri vliodu precej 
siroka. Ko smo prestopili zeleznisko progo, imamo na obeh straneli 
ratesko polje, zavarovano z gosto leseno ograjo. Pot se polagoma 
napenja, pa le toliko, da komaj poznamo ; rdece zaznamovane skale 
pa nam kazejo, kje moranio hoditi. Ko smo izven njiv in travnikov, 
prestopimo velik prod, posut s sneznobelim kamenjem in peskom. 
Navadno je snh, le ob velikih nalivih zacne narascati, a takrat raz- 
saja silovito. Ta deroci hnduurnik je — Sava, ki se sicer pretaka 
V neznanih rovih pdd zemljo in le ob dolgotrajnem dezevju izstopi 
na povrsje ter tece takrat navadno eel mesec. Ljudstvo jej pravi 
Nadiza ali Nediza. 

Dolina se stiskuje bolj in bolj. Iz pescene zemlje ne poganja 
druzega kakor redko, pritlikavo rusevje. Na obeli straneh nas zajme 
strmo, razklano skalovje. Od dalec slisis nkanje pastirjev, ivenke- 
tanje zivine ali piskanje planinskega tica. Ako da.s s krepkim klicem 
tudi ti duska svojim custvom, tedaj ti odzdravi malik z dvojnim ali 
trojnim odmevom. Sedaj sva prisla po klancu na malo visino, in tu 
stoje pred nama kakor v amfiteatru ponosni orjaki v vsem svojem 
velicastjn. Glej tarn pri sklepu doline siloviti vogelni kamen s posev 
odsekano piramido ! To je opasni Jalo ve c (2655 nil, za Triglavom 
in Mangartom tretja najvisja gora v nasih planinali. Nanj se na- 
slanja okroglasti Strng 1 2291 m), ob Strugu pa steguje Pone a 
svoj trojni vrh v ozracje (22S0 m). Na jugii se vlece podolgovat 
greben z vertikalno razcesanimi skladi, ki se koncujejo v najvisji 
vrh Mojstrovko (2367 m). Sosed Mojstrovki je velik o Sic me 
(1910 m), pod katerim pelje skozi ozko sotesko sClrlo strnia pot v 
malo Pescenico in v Kranjsko Goro. Tu omenjamo .se Giprnik, 
ki ima sicer le 1763 m, pa je zanimiv radi svoje osti, katero nioli 
rilcn enako v visave. Na okrog in okrog nas torej dbdajii x'elicastno 
gorovjc, da smo vklenjcni med njim Isak'or v kolobaiju. In ravno ta 



420 

cudovita razvrstitev, da so postavljene gore v krogu druj;.! pole^ 
driige. je jako redka naravna prika/eii. Zato smcnio inieimvati to 
gorsko zatisje nek >uniciini< v nasih planinali. 

Cuj daljno sumenje! Ondi pod srednjo Ponco Ufileda dobro 
oko belli nit, vijoco sc cez pecine. To je slap — izvir Save. Kakor 
bi se nam bolj mudilo, pospesujemo korake in kmalu smo na veliki 
trati. Poprej smo tolkli po trdi puti, sedaj stopamo po mehki pod- 
lagi, in skoda se nam skuro zdi, da tlacimo z migami bele marje- 
tice, katerili je vse pnln<) posejanili na zclenti-barzunasti odcji. Ku- 
strave ovce nas gledajo tako zvedavo, kakor bi premisljevale, odkod 
so prisli ti Ijudje ; tii zaiaja njihov varih, sivkasti bvic, in vsa ceda 
zbeii proti goscavi, mi pa liajdi navkrcbcr k slapu. Ko smo stopili 
cez preprost mosticek, pod katerim /ubori hiadna stiidtncnina, je pot 
nekoliko tezavnejSa, a brez nevarnosti. Le pri vrliii je treba kora- 
kati ptevidneje in poprijcmati se zelcznili klinov, ki so vdelani v 
skalovju. Tu smo sedaj v visini 1203 m pri izviru matere Save! 
Voda nabira se v razpokah in se izteka tako pocasi, da komaj 
vidi§. Skoro bi trdili, da mora biti znotraj kako jezero. Brez skrbi 
zaiucis palico v jjlobino, ker priplava pocasi zopet nazaj. Takoj, ko 
pride voda iz votlin, razliva se po strmem pecevju in prsi v vec 
oddelkih od skale do skale. Globoko pod seboj gledamo zelene li- 
vade, nad nami pa se vspenjajo ali visijo celo cez nas navpicne 
stene, da obhaja cloveka misel: Kaj, ako bi se odtrgalo in zvalilo 
na nas! Pogumnejsi pa plezajo §e nekoliko visje, cesar seveda ni 
svetovati, ker se lahko spodrsne in zgodi veiika nesreca. Sedaj smo 
se toliko ohiadili, da pijemo brez skrbi en kozarec aii dva te zlahtne 
tekocine, ki je tako mrzia, da se roke ne mores d<ilgo casa driati 
V njej, pa tudi zdrava tako, da ti disi po njej vsaka jed. 

Nazaj gredc se oglasimo in odpocijemo v koci slovenskega 
planinskega drustva. Tu se izvrstno prileze malo pokrepcilo, poleg 
tega nam je v zabavo spominska knjiga, v kateri pregledujemo in 
kritikujemo belezke turistov in dostavimo tudi sami kako opazko. 
Ne dalec proc stoji z debelih hlodov stcsano domovanje rAteskih 
pastirjev Obdano je s stoletnimi smrekami, ki so se borile ze z ne- 
stetimi viharji, a neupognjene odbile vsako nevihto. Pri velikem ba- 
krenem kotlu najdenio pastirja »spravnika<, ki doklada polena k ognju, 
da cimprej zavre mleko, iz katerega dela okusen sir. Njegovih to- 
varisev ni doma, ker morajo biti pri zivini ; sele zvecer pride vsa 
druiina skupaj. 2ivalco pozeno v zunanji ograjeni prostor, sami pa 
polezejo ob okajenih stenah ter so drugi dan zgodaj zopet na nogah. 



421 



Slisal sem, da pravi Hrvat Hryatu, ce nui zeli kaj slabega, naj 
bi bil ondi, kjer Sava izvira. Teoa jaz ne zelim, pac bi pa zelel, naj 
bi prihajali nasi vrli hrvaski bratje pogostoma na nase planine, naj 
bi priliajali tudi na izvir Save-Dolinke in Save-Bohinjke. Eden in 
drugi izvir ima svoje krasote, eden in drugi te obcara, to in tani 
vidis, da je mila nasa Sava, katera nataplja s svojo vodo slovensko 
in hrvasko zemljo, res bistra licerka planin. Ob njeni zibelki stoje 
ponosni gorski velikani, katerih sive stene se odrazujejo v njeni 



kristalni vodi, zelene smreke in vitke jelke skrivajo 
pekocega solnca. Na dolnjem svojeni toku pozdravlja 
ta hitra planinska hcerka bele vasice, vije se mimo 
ravnega polja, pisanih travnikov, njena struga se siri, 
njena voda izgublja zelenkasto bojo in drevi se dalje 
vedno hitreje, Iiitreje, kakor da se jej mudi tja na 
prostrane hrvaske planjave, obrobljene od prijaznih 
vinskih goric. Iz bistrega gorskega potoka postaje 
mogocna reka, zbira potoke in recice, a nje sila v 
slogi raste. Bodi nam ona vzornik in ucitelj, nam 
enokrvnim bratom, kateri stanujemo ob njenih bre- 
govih ! Sami za se smo majlini, neznatni, v brat- 
ski slogi zdruzeni bodemo veliki, mocni, a ta nasa 
moc bode nam oznanjevalka bolje bodocnosti! . . . 



pred zarki 




Ratccc. 



Josip Lantizar. 







i^ - sy -i^ ' ^1 




STAKAC IJKA. 

Iz t'odgorja u hrvatskom i'nmorju. 

I. 

in se nagnviiriti nj |\c, t tin sc lujcscca listopada prc- 
krasnojj jednoji dana uputimo u malenoj banici dui i)balc 
k jugu. — Ovako — rece on meni — od liike do liike, od 
mjesta do nijesta inozemo, ako vas je volja. sve do samoga Zadra. 

Nije vozikanje morem ii malcnom camcu tako neiigodno, kak«> 
biste pumislili. Vi naime poiiiisljate to sebi, kako ste se ukocili, sjc- 
dedi sav bozji dan na jednom mjestu u tijesnoj barcici, kako oskii- 
djevate na dnistvu i na boljoj hrani, nemate dnevnih listova ni vijcsti 
iz doma<iega i stranoga svijeta. A ja kaicm, da vam sve to nado- 
knadjujt; jedno cuvstvu, sto ga samtj na otvorenom mora potpuno 
uzivate, a to je cuvstvo : sloboda . . . sloboda od raznih biiga i 
ninogih tricavili stvari, sto vas opietu popul mreie i vi ini niorate 
r. ibnvati. 

Mi ribareci s dobrom sredom ostavismo oko cetvrte ure po 
pudne za soboni vet i selo I.ukovo, kad Iva najedanput za naj- 
Ijepseg riboldva digne glavu i naciili usi kao zee, kuji je pasuci 
zanjusio nesta suninjiva. U takvoj prilici badava cete pitati Ivu: bta 
je ? Ako nadje zgodno, on (ie vam i bez pitanja red, a dnikcije 
odbit ce vas zlovoljno, zanimiljavsi neke neartikulovane glasove. 

Ja dakle pocekam, a Iva se, posto je obisao i»cima obzorje. 
javi s jednom samo, ali osudnom rijeci: 

— Bura ! . . . 

Obojica smo mucali. Mene je zahvatilo gorko custvo i pravi 
prosvjed duse kao protiv kakove nepravde. Iza prvili jesenskih bura 



423 

liijase ovreiueuilu, svi Ijudi, koji su se razuiiiijcvali ii pruricanje vre- 
niena, na\'ijestahu martinjsko Ijetci, pa zatci sam sc ja i dao nago- 
voriti, da poduzmem samudrug s Ivoni taj put u malenom camcu. 
A sad eto ! . . . Bilo mi je iza Ivinih rijeci kao igracu, koji je na 
dobrii kartu postavio veliku svotu, pa su mu naglo presjekli nadu 
otkri\si mu drugu kartu: Izgubio si! 

No iza toga se u meni probudi ona neslomljiva sila Ijudskoga 
duha, koja cesto na ocigled gotove cinjenice jos znade bodriti: mozda 
ipak nije tako ! — Pa obadjem i ja brzim pogledom jasiiu vedrinu 
i sjajnu pucinu i ne nasavsi nista sumnjiva, dignem oci k uebo- 
ticnim vrsima gordoga Velebita. Tamo se vrh najvise jedne glavice 
sabralo na divnoj nebeskoj modrini drazesno drustvance malih me- 
kanih, poput srebra bijelih oblacica. I poput bolesnika, koji nepro- 
misljeno zataji lijecniku vazan koji simptom svoje bolesti, ja bez 
ikakova uvjerenja recem Ivi: 

— Mislite li one oblacice ? . . . Od njih nema (jpasnosti . . . 

— A ja ju vec cujem, — rece on uvjerljivo ; — pi'ije cetvrt 
ure evo je dolje . . . Zaniotajte povraz. 

Prosvjedovati nije se dalo. Ja naime napnem usi i zamjetim 
jasno u visinama nad kopnom nejasan sum. Oblacici bijahu se vec 
zbili u dugacak, po sredini skroz tanian oblak. U tisini mora stao 
se osjecati neki nemir, uzduli se jos nije gibao, ali postao je naglo 
hladniji. Mi jos motamo povraze, a pirvi vihor zazuji vrh kamena i 
namreska tik samoga kopna more. A onda sune hrlo k otvoremim 
moru, pisuci po glatkoj pucini siroke, tamne i rasljaste pruge. 

Iva je dotle namjestio vesla i upro snazno veslati k obali. Za- 
masi vjetra bivahu sve cesci i jaci i, dok smo mi ulovili kraj, cmjelo 
se vec more od jake bure do polovice kanala. — Izadjemo na pijesak 
male neke drazice, pod golemim i pustim kamenitim krajem, a u 
svoi nevolji ne zaboravismo ipak na spag, sto smo ga nedaleko na- 
mjestili u neku pecinu, gdje je Iva sudio, da ce biti grug. 

U to je bura vec razvila svoju puna snagu, a mi s kamena na ka- 
men, s rta na rt dodjemo do mjesta, gdje je Iva oko kamene glavice 
omotao kraj spaga. ja se zaklonim od bure ispod crvenkaste litice, 
a Iva poskoci vjesto na ostru »puntu« i cucne na nju ne mareci, sto 
ga more zapljuskava do pojasa. Najednom se on okrene k meni : 

- — Gospodine, ulovljena je velika riba. 

1 on stane vuci, a nas zaokupi od te lovinc tnlika radost, te 
od toga casa nije vec za nas duvala bura vrli mrt\ e pustosi, niti 
bitisalo pitanje, gdje cemo probaviti noc, Nije dugo postajalo, a na 



434 

kraju bijele napete spage, sto je ulazila kos<> poput pnita u zelen- 
kasto inure, zavijujjja se pred nasiin ocima ^rufj kao crn kolac. 
Obijest svlada Ivu, te on stane veii izniisljati ki>jekaki>ve doskocice, 
ali najedanput spusti ruke, problijedi i za^leda se utvnrenili ustiju 
u more. A onda istisne drhdudim, napetini ^lasom : 

— Pregrizao spatju . . . i pobjegao . . . 

Samo tko je lovac, tkt) je ribar. poznat ce ono jajorko custvo, 
§to svlada covjeka, kad inu lovina izinakne iz ruku. Pohota za plije- 
noni, prava zvjerska pohota, razvijena je u lovaca toliko, te se u 
njoj u takovu casu izgiibe sve diuge inisli, nestane svili driigih osjc- 
(iaja J cuvstava, jer covjek u vlasti te strasti podlegne jednomu osje- 
iaju, koji nije zaiost, nije bol, nije srdzba, nije slrah, ~ ali inia u 
sebi glavne biljege svakoga od tih custava. 

Mi smo ostali bnljeci tiipo u rastalasano more i pogledavali 
niuce jedan dnigoga. 

Sunce je medjutiiii na<;iiijalo k zapadn, a n to doha obicnu 
vjetar ili opet popusti ill se razinase jos jact)m snagoni. Danas je 
poskocio i digao iznad valovlja sloj vodenojja praha poput sjajno- 
bijele niagle, kojoj se ijonija nasla^a od sunca na zapadu prelije- 
vala crvenini i zlatnim bojama. 

Poskakujudi s kamena na kanien vratimo se u nasu draiicu, 
a Iva ne mareiii, Sto mu je biira leprsala kosuljom, opetovase u 
jedan dusak: 

— Kakva riba! Jeste li vidjeli, kakva riba! . . . 

Mi sjednemo u dim drazice pod veliku neku plocu, sto nas je 
stitila od bure, ili — da govorini s Ivinini poredjenjeni — j^dje nam 
je bilo kao u sobi. Tii sjedimo mi neodlucni i liceni okrenuti k morn. 
Nad nama fjrmi bura, pred nama sunii more, zapljnskava s velikim 
talasima na pijesak i vaija ga u zal i niz zal, a onamo dalje razbi- 
jaju se brzi valovi s velikom bukom o crnu izdrtu obalu. U kanalii 
hrle tisuce bijelih valova od obale k otocima. Cini se, kad se dugo 
zagledas u taj zivot, kao da ogromna rijeka izvire ispod nasih nogu 
i brza sunmim tokom u neznane daljine za otocima, kamo nioje 
oko ne moze doprijeti. Meni dodju na um rijeci velikoga hr\'atskoga 
pjesnika: Ljudski zivot nije drugo, neg smuceno jedno more — i 
ta slika, sto sam ju sto puta citao citiranu, bude mi ovaj cas jasnija 
nego ikada. — Sunce je medjutim taknulo vrsak otoka, a nebo oko 
njega planu divnim vatrenim bojama, kao zacaran zracni svijet. Bijeli 
pahuljasti oblacici sa zlatnim i rumenim rubovima plovili su nestasno 
po torn zracnom predjelu, po kojemu su se rastakale najdivnije nu- 



425 

ance svakovrsnih hoja, i koji se hvatao s jednim krajein sunca, a 
s drugim daleke plavkaste i srebrenaste pucine. Tamo, gdje je bila 
ta neopisiva carna Ijepota, koje nijesu dostojne ni najsmjelije slike 
Ijudske fantazije, tamo, gdje su u velicanstvenoj v^lasti svjetla plo- 
vili sjajnim bojama izvezeni oblacici — tamo je kao od ceznuca hr- 
lilo burno valovlje, da se razlije u beskrajnu pucinu, u kojoj je vladao 
apsolutni mir. Ovako burnom borbom shrvan hrli i Ijudski zivot u 
carstvo vjecne Ijepote i mira. 

— Sto vi velite ovoj buri? — upita naglo Iva, a ja se prenein 
iz svoga mastanja. 

— Ja se bojim, da ne ce popustiti. 

— To velim i ja . . . 

— Pa sto cemo, Iva ? 

— Da vi bas hocete, ja bih se usudio s nasom barC-icom sve 
polako iiz obalu nati-ag u Lukovo, pa biste vi prenocili kod zupnika. 

— A kako cemo, Iva, preko dragfi? 

— Istina . . . 

On se zamisli casak. 

— Cujete li ju, kako buci u uzduhu? — upita me onda. 

— Cujem. 

— Ovdje ne mozemo ostati svli hoc. Morat cemo gore, pokaze 
oil u kameno brdo, sto se svojom golemom tjelesinom ustubocilo 
ravno nad nama. — Vi cete se uprijeti o mene, pa cemo sve po- 
kiko . . . sve polakij ... A usta cete zacepiti rupcem. 

Po moru se bijahu prosuli posljednji rumeni traci sa zapada, 
jesenski sumrak stao se vuci po dragi; s njim se u toj pustoj samoci 
uvlacilo u diisii vrlo neprijatuo cuvstvo. 

Iva izviice barcicu daleko u obalu na pijesak, slozi u nju ve- 
salca i onda rece odlucno : 

— Idemo. 

— A kamo cemo doci ? 

— Samo idite, jer ce nas stici noc. 
I mi podjemo. 

Bura je grmjela oko nas i nad nama, slazuci strahovitu simto- 
niju s morem, sto je sumjelo po svem kanalu. Mi stupamo s kamena 
na kamen i uspinjemo se sporo i tesko izmedju sirc-kih, niskih smreka 
i crnih grmecaka trna, na kom se gdjegdje zabijeli cupciak vune : 
harac, sto ga je ostavila ovca ili koza, da dosegne busen trave, 
sto se zaklonio ispod trna. Sav je kraj oko nas kamenita, grdna 
pustos, golemo mrtvo groblje, sto svojim mirom bescutno podnosi 



426 

malinita krila bure i biicnu svirku iz zracnih visina. Iva pukusava 
gdjckada, da 6e nesta retJi, ali bura mu odnese glas k nioru, 
iin utone u burnom suniii. kao pljusak sitnoij kaniecka, baccna ii 
bucno more. 

Onda se najedanput nadjemo u zatisju, odahnenio i otaremo 
oci, zamuiene suzania 

— Pitali ste, kamu cemo? Jos nam je po sata do ccstc, a kraj 
same ceste naci <5ete gostionicu, ncmate je, du5e mi, sred jjrada 
bolje. Ilobit «Jete, Sto vas je god volja i krevet, mogao bi na 
njem spavati kralj. 

II. 

Vec se spustala nut, kad mi u^ledasmo pred sobom uglcdnu 
zidanu kuiiu, kojoj su se izmcdjii drvenih kapaka vidjele nimeiic 
pruf^c svjetla. Okolo na okolo sterala se u tami pustos, a ta kuca 
svojim svjetlom sred tame, svojim mirom sred maliiiitoija bijcsa 
bure dirniila se duse neobicno prijatiiim ciistvom. Iva otvori vrata 
i pozove me, da iidjem. 

Nadjemo se u prostranoj, piocanoj kiiliinji s vi.sokim o<^ijistem. 
na kom je veselo plamsala vatra, s dvije velike police pune posiidja, 
s ovelikim ormarom i » klupom, na kojoj su bile dvije fucije s pr- 
tenim cepovima i dvije natkrite posude za vodu. S jednoga zida 
bacala je mala petrulejska svjetiljka slabo svjetio u zadak kuliinje. 
Tu je vladala prijatna tisina i ngodan vonj po svje/em dimu, .sto 
se tankom. prozimom i plavkastom naslagom slozio ispod visokoga 
stropa. 

— Cija je to kuda, Iva? 

— Sti\roga Luke, — odvrati on, i dok sam ja otirao suzne 
oCi, otvori on s lijeva \Tata. Iznutra udari topao zrak, pun ugod- 
noga mirisa po tamjanu 

Iva pozdravi iiektiga i odmah nastavi : 

— L'lovila nas na moru bura, pa demo se s vasom voljom za- 
kioniti ovdje, dok ne popusti. 

Na vrata dodje trideset-godisnja zena crnili, poniznih ociju, 
prijatna, nesto kao da prerano postarana lica i izoblicenili kontura 
tijela ; ocevidno — kao sve zene u Primorju — prerano istrosene dje- 
vojacke svjezosti gustim rodjajima i nebrigom za se u vrijenie bahinja. 

— Tko ie to? — upit:i una tili.i gledajuci izmjenice Ivu pa 
mene. 



427 _ 

— Ulovila nas na nioru bura, — rece opct Iva. 

— Gospodin ce dobiti snbu, — rece ona, a ja, ra/.uinjevsi ju 
krivo, udjem kraj nje unutra. 

Ta je soba bila vrlo prostrana i razdijeljeiia zasjeniemmi svje- 
tiljkom u svijetlu i tamnu polovicii. Svjetiljka je gorjela na sti.>lu ii 
zadku sobe, kod stoki je sjedio dvanaest-godisnji djecacic, a pred 
njim je bio arak pisacega papira. Kad sam ja usao, griskao je taj 
djecacic jedan kraj olovke i upro u me svoje mirne, pkive oci. 
Clisto pobijeljeni zidovi bili su krcati slika u crnini i pozhicenim 
okvirima, oko sobe do zidova sjedilo je jos pet, sest Ijudi tiho i 
ozbiljno, kao da su se sastali na neko vazno vijecanje. U jednom 
kraju zabayljalo se igTom dvoje bjeloglave djece od tri i pet go- 
dina; djeca su se smijala i ocevidno mukom gusila u sebi zelju, da 
se jave punim glasom. U prvi sam cas pomislio, da se tu obavlja 
zajednicka vecernja molitva u obitelji, pa htjedoh da se konui is- 
pricam, sto sam ih u torn svojim dohiskum pobunio. A u to pri- 
stupi k meni na prstima cetrdeset-godisnji krsan covjek, prinese mi 
slamnati stohic i sapne : 

— Jeste li vi novi gospodin biljeznik? 

— Nijesam . . . Ja sam putnik, a vi molite, pa sam vas nclio- 
tice zbunio. 

— Stari nam se djed dijeli s dusmn, — rece on jednako sapcucim 
glasom. 

Netom je on to rekao, javi se iz tamnog kuta sobe staracki, 
ali dosta jaki glas : 

— Napisi: Po pet desetica neka se razdijeli Mandi pokojnoga 
Jure Tomljenovica, Ivki pokojnoga Nikole Miskulina i Bari pokoj- 
noga Filipa Lukacica, da se mole gospodinu Bogu, neka mi oprosti 
one grijehe, koje sam u neznanju pocinio. 

Djecak, koji je griskao olo\-ku, nagne se nad papir, pruzi iz 
usta jezik i stane pisati neravnim centimetar dugim pismenima, sto 
je bolesni starac govorio, prateci pri torn pomicanje olo\'ke vjerno 
svojim jezikom. 

— Xapisao sam, — rece djecak iza duge tisine, u kojoj se culo, 
kako povlaci olovkom po papiru. 

Dotle sam ja razabrao u tanimim kutu sobe krevet i na njeinu 
stara covjeka gola tjemena i bijelih brkova. Oko njega lebdio je 
svecani mir, a na njegovu lieu dostojanstvo ; u ruci drzao je cislo i 
spustio na nj pogied poluzatvoreniii ociju. I'ukraj kreveta gorjelo 
je u casi maslinovo ulje malim, zuckastim i nemirnim plameckom, 



428 

a du uzjjlavlia stujala jc ncka starica u criioj nosnji i drzala u ruci 
ugasenu vustanicu. Njezino iuto i nabrano lice pod crnim rupcem 
bilo je nepomicno, oci je drzala zaklopljene, te se vidjelo, kako se 
sva zanijela ii molitvu, sto ju je prebiru<?i usnania u sebi jjovorila. 

Do podnozja iznosilo se iz poliimraka ijepusno puno lice 
osamnaest-godisnje djevojke. Bila je sva jedra; prjeckp, sto ili jc 
preplela na prsima, kao da ce popucali i popustili talasanju cvrstili 
jjrudi. All velike njezine oci s dugackim trepavicama gled;ile su dje- 
tinjim mirom i gotovo cudedi se prcda se. 1 ona je drzala sklopljenc 
rukc naslonjonc o donji kraj krevcla. — Iza djcvujkc sjedjelc 
su cetiri iene srednje dobe. One bi kadikad maknule ocima i »ibrc- 
dale pogledom cijelu sobu, a zatim bi, susrevsi se ocima, kiinniile jcdna 
driigoj glavom sporazumijcvsi sc Mog zna u ceinu. Tri musk.irca 
u dobi izmedjii trideset i cetrdeset godina, Ijudi nekrupni, ali zilavih 
misica, sjedila su s druge strane sobe do zida jedan do drugoga. 

SveOanu tisinii prckidalo je kratkn, ponesto hrnpotljivo disanje 
starca. Djecak s t)lovkt)iTi u ruci ispravljao jc pomno svoje zapiske, 
u kojima sam mogao procitali medju inim: 

— Oprastam tri i po forinta duga Matiji pokojnoga Marka Trci- 
sibe, da se moli za moju dusu . . Oprastam sav dug djeci pokojne 
Mare N'ukodlakove . . . 

Medjutim ovo dvoje malene djece nije vei podnosilo tu ozbiljnu 
tisinu, sto ih je okruzavala. Njili se dvoje stalo glasno smijati, a 
jedna od zena ustane i izvede ih iz sobe. A kad se povratila, 
podigne druga zena iz svoga krila cislo i pocne moliti jakim glasom, 
izgovaraju(ii lagano i s osobitim naglaskom jednu po jednu rijec: 

— Zdravo Marijo, milosti si puna, Gospodin je s tobom, bla- 
goslovljena si medju zenama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus, 
koji je slavno iz groba uskrsnuo. 

A ostali nastave molitvu do kraja jasnim glasom, ozbiljno, te 
naglasujuci i <ini jakim akcentima pojedine rijeci u molitvi. — Iza 
desete zdrave Marije javi se opet starac : 

— Jeste ii, djeco, govorili »blazenstva nebeska< ? 

Njegov je glas bio krepci, nego prvi put, i bude mi gotovo ne- 
vjerojatno, da bi se taj starac dijelio s dusom. Medjutim se ona sta- 
rica primaknula k iijegovom uzglavlju i potvrdila mu jakim, debelim 
i neugodnim glasom, koji je zvucio, kao da se otresa: 

— Jesmo. 

Starac prometne u rukama cislo i zaklopi opet lagano oci 



429 

Ja se priniakneni k najblizem mu^karca na prstima i reknein 
niu u uho : 

— Cini mi se, da nije vasemu starcu tako zln? 

— Star je, gospodine : fali mu sanio sest godina do stDtine. 
To nam je djed, nas dva smo mu unuci, a ono sii nam zene i 
susjede. 

— Boluje li dugo ? 

— Danas je treci dan u postelji, ali ne cuti se dohro, od kako 
je nazebao na prvoj kisi po Miholju. 

— Otet ce se on. 

— U bozjoj je raci, gospodine . . . Znate, nas svijet drzi do 
toga : lijevao je tri dana olovo u vodu i svaki mu put izasla 
skrinja . . . Onda je poslao po iupnika i, kad se pomirio s Bogom, 
legao u postelju. 

Dok se mi tako sapcuci razgovaramo, najednom se zene stanu 
kupiti oko bolesnika, a starica, sto je molila iznad njegova uzglavlja, 
pripali vostanu svijecu o plamecak uljenice. Onda potisne od sebe 
najbliiu zenu, kleiine pred krevet i podignuvsi u vis vostanicu 
uzme govoriti recitujucim pjevucanjem »Jedinstvo<-, osobitu molitvu, 
sto ju katolicki dio nasega naroda moli kraj umirucih. 

— Dosao je njegov cas . . . umire, reee onaj covjek i podje 
k podnozju kreveta. 

I ja se primaknem blize i zagledam se u starca. Njegovo je 
blijedo lice bilo mirno, nijesam pojimao, da bi se takovim mirom 
mogao covjek rastajati sa zivotom. (Jutio sam u tom casu neku 
neobicnu svecanost, sto je vladala u toj tisini, a ni iz daleka onoga 
studenoga cuvstva ili stralia, sto ga u nama radja umiranje covjeka. 
U toj srcanosti ocitovala se sila, koja je jaca od smrti, u lieu umi- 
rucega i sviju, sto su ga okruzavali, zivjela je vjera, osvijetljena 
osobito velebnim casom, koji se prikazivao kao rub izmedju prolaz- 
nosti i YJecnosti, kao posljednji dodir tijela i duha, njihov mirni 
rastanak bez boli i bez zalosti. Kao da se osjecala izjava dulia, 
koji se iz uza tjelesnosti siri, kolik je s\^emir i bude razumu Ijud- 
skomu sjajan, velik i nedohvatan poput sunca, u koje bi htio posvi- 
jetliti plameckom one vostanice. Lice starcevo s ozbiljnim i mirnim 
crtama pod srebrenim sjedinama i s poluzatvorenim ocima otimalo 
se skroz vlasti anatomskoga opisivanja, u trenutku ulaza u vjecnost 
kao da je bilo obasjano zrakama iz onoga svijeta, ii kom neina borbe. 

Dok sam ja pod dojmom toga svecanoga casa tako uznesen 
stajao, rece jedna zena : 



430 

— Gotovo je . . . 

Kau da je pao zastor iza posljednjega cina neke velebne drame. 
Svi pukleknu, i ja s njima . . . jedna od zena pokrije mrtvaca bi- 
jelom plahtom i onda izidjem<i na prstinia iz sobe. 

— Gotovo je, — rekla je ona zena. ali ja sam osje<Jao u dusi 
duboki dojam tog svecanog casa tek kao predigru velebnoj drami, 
kojoj najvedi duhovi jedva nasluduju razvoj. 



III. 

Bura je duvala jos jcdnakn, i menc uvcdu u.i |'ii.im>(.iiii u .>vt- 
liku. visoku, cisto pobijcljcnu sobu s driige strane kuhinjc. I' na- 
mjestaju te sobe bila je izraiena teinja, da »e povede za gospod- 
stvoni gradskili stanova: tako veliki, bijeli i cipkani zastori na pro- 
zorinia, vucjc krzno pred krcvetom, dapace i umivaonik sa svim 
nuzgredicania. Inace sve uzomo cisto i postavljeno u pedantau 
red, te se nekako bojis slobodno krctati, da nc porcmctis toga 
reda, kojim su ukuifani ocevidnn htjcli poka/ati svuj smisao za 
ono, sto stoji iznad ubicnoga selja»;k<'ga shvacanja. Iz tuga se 
reda osje<^la i neka drazesna, naivna opomena; akn ti se naime 
slucajno strcse na pod pepco s cigare. hiidi sigtiran, da <ic za tobom 
govoriti: »N'e vidi se, moj dragi, na tebi pravoga gospndstva!« 

Tu donese meni ona jedra djevojka veceru, posto je prostrla 
stol i obavila sve druge sitnice oko toga, ne podignuvsi ni jedanput 
svojih ociju do mene. I kad sam jii ja nesto upitao, ona je same 
tremila okom na me i onda brzo oborila opet oci, kao da se to ne 
pristoji, te bt ona smjela slobodno gledati meni u lice. 

Za toga je rasao u ku(ii zamor. U kuhinji se sakupljalo sve 
vise Ijudi, koji su po obicaju dosH u ku<iu, gdje je bio mrtvac, da 
tjese rodjake i spominju pokojnikova dobra djela. Isprva sam mogao 
vrlo malo razabrati iz njihova govora, jer je govorilo vise njih u 
isti mah. Ali najedanput se izdigne neciji glas nad sve druge: 

— Pusti ti, da ja to kazem, koji sam stariji ... 
Iza kratkih povika nastavi taj glas govoriti: 

— Ja sam bio evo ovolisni djecacid, kad je pokojni sagradio 
ovu kucu. Neki su Ijudi govorili, da je negdje iskopao novce, a nije, 
vidi! Jedanput — otkada je to vec! — navrate se neka gospoda 
ovamo. Ta gospoda, vidis, ne dadu se u sobu, nego sjednu ovdje. 
Mi demo, vele, posjedati oko vatre. A pokojni im kaze : Kako zapo- 



431 

vijedate. poglavita gospodo ! — Mi im donesemo stolce i oni posje- 
daju eto tu gle, pokojni sjedne nvamo na neku klupcicu, a ja se 
stisnuo u onom kutu, da cujem, sto ce se gospoda razgovarati. On da 
ce zapitati jedan od gospode pokojnoga: 

— Xu, Luka, kako zivis ? 

— Hvala na pLtanju, gospodine, nije has lose. 

— A pripovijedaj nam, Luka, kako se ti ono dosjeti, da gradis 
ovdje na osami kucu? 

— Kazivao sam \'ec to ja vama, — kaze pokojni. 

— Nu, da i ova gospoda cuju, kako si ti bio mudar covjek. 

— A tako, poglavita gospodo, — nasinija se pokojni. — Nijesam 
bas bio praznoruk. Ali vi znate, gospodo. kako se zivi ii nasim kraje- 
\'ima. Kad rodi u planini, eto, mozes se protuci, a kad udari nero- 
dica, nema narod kud kamo, nego u svijet — u prosjaciiu, gospodo, 
da oprosti vas cestiti obraz. Kad je doslo, da ce se graditi ova 
casta, uzmu mjernici nas nekolikt) Ijudi u sluzhu. Oni tako nijere, 
a ja sve pamtim, kuda ce ici cesta. (Jnda mi dodje misao : S ovoga 
mjesta, vidi.s, nije daleko ni u planinu ni k moru, a ovaj je kraj od 
starine osobito pogodan za ribu. Sto bude cestom prolazilo putnika, 
nikamo im se zgodnije svratiti, nego da tko nacini ovdfe gostio- 
nicu. jer na oba se kraja cesta uspinje sve dalje od mora, a 
ovdje je sredina izmedju najdaljih sela. Sto Bog da, velim ja, gos- 
podo, u sebi i zamolim mjernika, da mi nacini po svom znanju za 
kucu plan. Eto, tako je to bilo, gospodo, kad ste zeljeli znati. A 
jedan od gospode upita : 

— I pogodio si? 

— .\ jesam, Bogu hvala: dok bude pameti u mojih sinova i nji- 
ii(j\e djece, nc treba im se, ako Bog da, ogledati za tudjim s\'ijetoiii. 

— Kto vidis, — vikne jace covjek, sto je pripovijedao, — to 
sam ja slusao od samoga pokojnoga Luke. 

— A kako sam ja jedanput s pokojnim ! — vikne netko jos 
bucnijim glasom, kakvi se razvije samo u gor.staka. — Nijesam se, 
braco, bas ponio — nu vidis! Dodje od oblasti, da ce se ogradjivati 
plantaze poradi blaga i da se narodu pomogne kakovom privredom, 
jer je bila vrlo zlocesta godina: Ijeti sve sazegla susa, a pod jesen 
navalile preobilne kise. Pokojni Luka, kad to cuje za plantazu, sa- 
bere nas Ijude, pa nam veli : slozitc se svi skupa, pa se pogodite 
s obla.scu, po.sto cete graditi zid. Jer ako budete vukli svak na svoju 
stranu, ne ce vam od svega posla biti nikakve koristi, nego ce se 
naci tko mudriji od vas, pa liete se muciti za nj, kako to vcc biva 



433 

u na§e^a naroda. — Malo zatim pnruci nas nekolicini it^i>v.tL, J.i 
sadjenio po nekom vainoin poslu k iijeimi u scln. I'rvc neJjelje mi 
demo sadi k njemu sve u misli, sto to on po nas porucuje ? Kod 
njffja nadjemo pokojnoga Petra Vukusica i strica imi lurja, pokojnuija 
Matu Marelica i jos nekih Ijudi. Stanenio se tako lazj^ovarati, pije se, 
koliko te god volja, trgovac casti. Onda sjedne k naina i trgovac. 

— Nu, Ijudi. veil on nama, jeste se vei dogovorili, po sto dete 
graditi zid oko plant;iia ? 

— Nisnio, gospodine. 

— Hodete li na svoju ruku, kako li ? 

— A tko to zna, gospodaru! 

— Cuo sam, da vas nesto nagovara stari Luka Lukclic ? 

— A tako, velimo mi njemu, on misli, da bi bilo bolje za nas, 
kad bi se mi svi skupa u tom sluzili . 

— Nije to za vas. veli na to t^^<lv.^c. a mi: 

— I nije, gospodaru, pravo vi ka/ete : Dasto da nije! 

— Jeste li racunali, koliko ie hiti zida ? Koliko je erar naumio 
potrositi ? Tko de ugovarati za vas s erarom ? Tko de vam voditi 
racune ! . . . 

Sve on tako pita, a mi sve vrtimo glavom : 

— D^! Kako bi mi to! — i pijemo njegovo vino. 

— Jedan radi brzc. veli trgovac, a dnigi sporije; jedan holje, 
drug^ g'^re ... pa kako dete vi to? 

— A nikako, gospodaru! - i pijemo. 

— Jedan de zidati, kako je propis, a drugi ne de, pa de erar 
jedan komad zida primiti, a drugi ne de . . Kako dete onda? 

— Nikako, gospodaru, nikako 

— Vidis, da se vi sloiite, ja bi se za vas pogodio s erarom, 
vi bi zidali, posto sam ja pogodio i dok traje radnja, ja bih vam 
duiio iiranu. Tako cete vi, veli nama trgovac, biti bez ikakve brige. 

A mi prihvatismo svi kao jedan: Pogadjajte vi, gospodaru, za 
nas! Kad mi kod kuda nasih dodjemo na dogovor, kako demo se 
nagoditi s erarom, razbijemo se u dvije strane : Jedni su uz pokoj- 
noga r.uku, da sami pogadjaju s erarom, a drugi, da se ne nadbi- 
jamo kod licitacije, nego da pustimo trgovcu, neka se on za nas po- 
godi. Rijec po rijec, braco moja, Ijudi se raspaljuju, a najvise ja. 
Skocim na srijedu i pokazem pred svima na pokojnoga f.uku prstom : 

— Nije tebi, nebore, do nas sirotinje! Znat des ti, za.sto nas 
odgovaras od trgovca i navijas k sebi Stara je rijec, gdje se ma- 
gare valja, da ostane i dlake . . . 




SV. MARTIN. 



JAMEZ SUBIC 



KAISERSLAUl ERN 



433 

— Dela, brate, dlla! — veli iia to pokojni I.uka. - Vidjet 
cemo, hoces li i poslije uvako lijepo sa mnom govoriti ... I okrene 
kuci, a mi nadvicemo i dadeniu trgovcu kriz na nekakvi pisani 
ugovor. 

— Prevarit ce vas trgovac, javi se neciji glas iz tisine. 

— Samo ti slusaj (nastavi prvo stentorsko grlo), kako sam se 
ja obrukao. Trgovac pogodio s erarom forint i pol po metru, a 
nami napisao u ugovor sedamdeset novcica . . . 

— Prevari vas ! 

— Prevari, brate! — Svaki ce covjek — mi racunamo — uzi- 
dati metar na dan, a ono drugo neka mu je prokleto ! — AH kad 
mi na posao, a ono ne mogu u gdjekojoj strani ni dvujica uzidati 
metra od jutra do mraka. Uza to nam salje trgovac pokvareno 
brasno i staru hranu, — stali se Ijudi buniti. Ne moze gdjekoji da 
izgradi, sto je danas pojco, pa kud ce tako? Iskidat ce svoje tijelo 
poslom i jos ostati duzan. Osmi dan saberem ja Ijude i mi se dogo- 
vorimo, da pod tu cijenu i onakovu hranu ne cemo dalje raditi. Tri 
dana ne mice se nitko ziv na posao, a cetvrti dan dodju iandari i 
dotjeraju nas k sudu. 

Vicem ja, vicemo mi svi: Evo, poglaviti gospodine, neka se 
pita sav narod, kako je on nas prevario . . . Kidamo se za zuku 
palentu i stari grab, a kad dodje do racuna, izaci ce na kraju, da 
smo mi jos njemu duzni. Gdje je tu pravica ? 

A trgovac, vidis, ne pobija, sto se mi tuzimo, no samo upire 
prstom na ugovor : 

— Jesi li svojom rukom napisao kriz? Pak sto sada vices? 

— Zasto nisi promislio, sto podpisujes? — upita i sudac. 

— On je s nama, poglaviti gospodine, pogodio, da ce nam 
placati, po sto se god s erarom pogodi, samo da se mi u njega slu- 
zimo hranom. A on nam, gle, ne daje ni polovicu. Je li to posteno, 
da oprosti vas obraz ! 

— Svega toga nema u ugovoru. Vi cete, veli on Ijudinia, 
sjutra na posao, a ti, kaze meni, koji si pobunio narod, tri dana u 
zatvor. 

Meni se, braco, smuti na ocigled tt)like nepravice i ja viknem 
na suca : 

— Trazit cu ja dalje pravice. jer si se ti dogovorio s ovim lo- 
povoni, koji pije nasu krv ! 

(Nastane stanka pred mojom soboin na tu smjelu rijec.) 

— A sudac ? — upita neko iz tisine. 

Spomen-cviede. 28 



Odgovarat ces ti za to, sto si sad lekao! — veli on meni, a 
onda me odvedu u zatvor. Sjedim ja, brado, u zatvorii i niisliin, st«> 
to uradi! Eto u napasni cas uvalio u zlo sebe i svoju djecii, — a 
da bi za korist ciju! — Onda, brado, vode ti mene jednoga dana 
pred suca. On me gleda mrk : 

— Je si li bio pijan, sto li? 

— I gore, nego pijan, vasa poglavitosti ! 

— Zahvali se driigima, koji su se za te zauzeli, — veli on 
onda meni, drugacije bih ja tebe naucio, kako se stujc sla\ ni sud. 

I pusti me kuci. A spasio me, brado, sam pokojni Luka ! 

Putovao ovuda u dobar cas najvedi sudac, a on njemu razlozio 
moju stvar. Sve su to meni kazivali Ijudi, a ja izaberem najbolje 
janje i odnesem ga pokojnomu: 

— L'cinitc mi, strice I.uka, Ijubav, pa uzmite ... A da mi ne 
pada pred vama od sramote obraz, sazvat demo svc Ijude, pred 
kojima sam ja vas iivrijedio, pa du vas moliti, kak*) i Bog zapovi- 
jeda, da mi opro.stite 

A pokojni: 

— Neka ti Bog prosti ... a janje odnesi svojoj kiidi. Drugi 
put po.stuj starost, a ne des se kajati. ako je i poslusaiJ. Meni bi 
nioj otac govorio: Vczi, sinko, konja, jrdic ti sfariji kazc, pa nijesi 
kriv, ako ugrize vuk. 

Kto, brado! gledali sjutra i mene srcd kudc, ako nijc- tako bilo! 

I opet se digne u kuliinji pred mojom sobom opdi zamor, svi 
su govorili u jedan mah. Tcsko i gotovo nemogude je bilo iz te 
mjesavine razabrati i jednu jasnu rijec, dok ne bi koje jace gor- 
stansko musko ili koje ostrije zensko grlo izviknnio kakvi usklik, 
kojim se izrazava povladjivanje, ciidjenje ili opiranje. Najedanput 
stane se stisavati opdi zamor, a culo se sve jasnije zensko grlo, 
ponizna i ponikud zalostiva prizvuka: 

— ... Rekli nam, da de ga pustiti kudi, tim izmustra, jer nam 
se za starijega sina nije znalo, a moj se juraj i ja razboljeli, a 
maloj Mariji bilo je onda jedva deset godina. Mi tako cekamo naj- 
prije sve do Miliolinja, a onda nam biljeznik napise drugii moihenicu. 
Poginut de — napise on lijepo — sve troje od gladi i zime. ako 
im ne date kudi sina. — A ono opet nista. — Po Trim Kraljima 
pridigne se stari, pa de sam glavom u Otocac. Obrasla ga dugacka 
bijela brada, kosti na lieu iskocile, a oci propale — kao da je dosao 
iz groba. — Kad me vide, vjerovat de, veli on, i onako slab sve 
od kude do kuce dodje do Otocca. Tri se dana tamo hranio od 



435 

sin(.)vlje menaze i isao k preJstujniku, kapitanima i oberstarinia — 
bez koristi 

— Propis je, vele oni, da tri godine sluzi cara. — Kamo god 
dodje, oni ga tako otpreme, a on, kako je bio nagao covjek, rece 
nekomu : 

— Ali nije propis, da mu izginu bez pomoci otac i mati, koji 
su ga digli na noge, da moze u carevu vojsku. 

A za to malo sto ga ne metnuse u zatvor. 
Kad se vrati(j kuci, nije se vise ni on junacio. Red je, veli 
on meni, da poginemo. 

— Je li pravo, da poginemo, kazem ja, a eno nam sina, pre- 
liranio bi nas, da nas je osmero? 

— Nije on nas, nego carev, veli stari. 

A ja jadna mislim, da se meni moj Martin na pragu iikaze, 
ukazalo bi se sunce, sva bi se kuca napunila od njega veseljem. 
Jednom u podne dodje k nama kum Jakov Mikovcic : 

— Pomoz Bog! veli on s vrata. Eno vam u strica Luke gos- 
podina predstojnika i neke gospode od militara. Nikada zgodnijega 
casa, da uprosite za Martina, a Luka ce vam biti na ruku. On zna 
s gospodom ko vjestac kakvi. 

A moj se Juraj opro : 

— Ne idem, veli, niktunu, jer znani, da bi bez koristi isao. 
Kao da vec nijesam bio s torn gospodom ! 

Bio je vec takvi — Bog mu prostio ! Jednom je rekao biljezniku 
u oci : Kad prosim milostinju, onda je red, da se ponizim ; ali kad 
trazim od sluzhenika svoju pravicu, onda cemo se pokloniti zakonu 
obadvojica. 

Ne ide, dakle, on, a i mene nagovara, da ne idem. 

— Ne ce te, veli, pustiti preda se. A ako te i puste, reci ce 
ti samo stogod, pa kad otidjes, kao da te nikada ni vidjeli nijesu. 
Bas je njih briga za te ! 

A mene nagovara srce, da idem. Luka ce mene dovesti pred 
gospodu, mislim ja u sebi, pa ce mi se smilovati, kad ja njima 
kazem, kakvo nas zlo tare u kuci. Pa odem. 

Pokojni Luka slusa mene casak, pa onda veli: 

— Idem vidjeti, moze li se govoriti s gospodom, a ti dotle 
otari suze. 

Ja dakle cekam i sve na prekid sad se preporucam svetim 
zastitnicima, a sad smi.sljam, kako cu izkazati sve, .sto patinio, da 
ganem u gospode srce. 



436 

Pokojni se Luka vrati: 

— Ne mozes do gospode. Sjela su icrrati karte, pa im ne bi 
bilo pravo, da ih prekines u zabavi. Gospoda imaju svoju »iud i svoje 
navike, kojih ti ne razuniijes, kao sto ne razumiju ni oni tvoje. Vrati 
se kudi, a ja (iu ^ledati da govorim za te. 

ja sam znala, da nema u svem naseni kr.iju covjcka, kuji ie 
govoriti s gospodom kao pokojni ; ali opet o Jem nemirna kuci : gdje 
<5e on govoriti gospodi za me, kao da nema svojte i svojih posala ! 

— I kako je govorio! javi se mirnim glasom krupno musko grlo. 

— Ti si mu unuk, bio si u kinii, pa si mogao cuti, sto je go- 
vorio, — rece ona iena. 

— Nu, kako je govorio? — upita nekoliko izvjedljivaca. 

— Kto tako . . . Vei su gospoda davno povcCerala bila, kad 
je pokojna baba valjda deseti put sjetila djeda : I.uk.i. i(i> nijesi go- 
vorio gospodi za Masinoga Martina? 

— Nijesam, zeno, jo§. 

— Da kad des, Luka? 

— Kad budc cas. Koga prosiS, drzi ga, da ti je neprijatelj, 
kojega moras predobiti. Zato mu ne idi blizu, kad je tebe voija, 
nego cekaj. da niu dodje slabi cas, pa ce biti tvoj . . . 

(!)ko desete ure noci izncse djcd prcd gospodu stara dracevca* 
od devet godina. Bilo je vino kao mlijeko. kad se pije, ali bi se od 
p6 boce uzgale usi i najjacemu covjeku. jos nijesu gospoda od tog 
vina popila ni dvije boce, pa da je vidjeti bilo, kako su se ugrijaia ! 
Pjevaju, grle se, govore zdravice, prcdstojnik se ulovio s niajorom, 
pa plesu okolo stola, a mlad neki oficiriii izvalio se poledjice sred 
sobe i rita se, duse mi. nogama kao zdrijepcid. 

(Pred mojom sobom zvucan, srdacan smijeh.) 
Pokojni djed sjedi kod stola, smjeska se i natace . . . Oni ga 
nazdravljaju. a sam predstojnik dodje k njeniu, metne mu na rame 
ruke i poljubi ga u usta. 

— isto ti mislis, Luka, veli on njemu, da tu se ja stidjeti toga, 
sto sam tebe poljubio ? 

A njemu djed : 

— Ne daj Boie, pogiaviti! Jer ako bi se niorali kada stidjeti. 
bio bih tome samo ja kriv. 

— Po sto ies nam, Luka, prodati ovo vino? 

— Ni po sto, gospodo, jer ga nema. To sam ja spravio bio 
pedeset boca jedne godine, kad je nase vino bilo kao cipar. Davao 

• Podgorsko vino. 



sam ga na stol sanio pred takovu gospodu ; sad ce gn biti jos 
deset hoca. 

— Jos nam moras dati dvije boce, pa da je po dukat. 

— Dat cu hez dukata, kako ne hi takovuj yospodi dao! 

— Da kalvo cemo mi to tehi platiti ? 

— Lako , gospodo. Eno drzite u kasarni u Otoccu momka 
Martina Stipanicica, a stari mu otac i mati pogibose od gladi i 
svake nevolje. Nema ih tko zagovoriti, pisalo se vec o njihovoj ne- 
volji, ali znate, kako je : napisat se — misli onaj, tko cita — dade 
svasta. A ja vam velim, gospodo, da vi ne bi siroko i daleko nasli 
nevolju, koliku bi vidjeli, da vas svijetli obraz sadje u kolibu, gdje 
dvoje staraca umire, a umrijeti ne moze . . . 

— Kako se zove, Luka, taj tvoj niomak? upita predstojnik. 

— Martin Stipanicic, kuce broj 8, ,*^ opcine. 

— Zabiljezite, veli major mladomu oficiru i doda nesta nje- 
macki, a ja sam samo razumio : Beurlauben* . . . 

Kad su drugi dan posjedala gospoda u kola, donese djed tri 
boce onoga vina i utisne pod sjedalo : 

— Evo, gospodo, da ne zebete putem ... a prazne mi boce 
posaijite po momku Martinu Stipanicicu. 

Gospoda se nasmiju : 

— I bit ce tako, Luka ! . . . 

Za tri je dana stigao Martin kuci. 

Zena potvrdi svakojakim poklicajima svoga zalostivH)ga grki, 
dok se nijesu njezini glaso\ i utdpili ii sve to glasnijemu zamoru, sto 
se opet dizao u kuhinji pred mojom sobom. Iz tog zamora povikne 
opet snazno musko grlo, koje bi se moglo natjecati sa suniom 
val(.)vlja : 

— Samo ga je jedanput nadmudrio Talijan. 

— Nije nadmudrio, prevario ga! — rece drugi covjek. 

— Nu! — ponuka nekoliko njih. 

— Pristao tu dulje u drag! talijanski brod, - - uzme kazivati 
onaj prvi covjek svom snagom svoga grla, koje bi nadvikalo sum 
najjace bure. ■ — Onda dodju gore dva Talijana k pokojnomu 
Luki : ['rodaj nam — vele — dvije dobre ovce. Djed im izabere 
dvije dobre ovce, oni se pogode, a Talijan da nestt) kapare i uzme 
sobom Pern Piskora i Matu Dragicevica, da odnesu ovce k morn. 
Kad je Talijan ukrcao u brod o\'ce, veli onoj dvojici, sto su mu 
snesli k moru t)vce : kazite vasemu gospodaru, da nu' pod istu ci- 

* I'oslati na dupust. 



438_ 

jenu izabere jos dvije ovake glave bla<;a. Njih dvojica, ne slutedi 
prevare, vrate se s torn porukom kudi. Djed im izabere dvije ovce, 
a kad uni s ovcania iznad drajje, a Talijan jedri friskum hiirinoni na 
sva jcdra u kanal. 

Jos je minuo koniad no<ii, a razgovor se o pokojnoniu jednako 
nastavljao. Svi, koji su imali sto pripovijedati, bijahu pod jakim 
dojmoni pokojnikova diiha, duha. ocito punoo; pf)stenja i mudrosti, 
izostrene samoprcjjaranjeni i samoobranuiii. Kad gledas tako, ko- 
likom se snagom utisnuo taj dull u zivot sviju, koji su ^a poznavali 
i s njime opcili, onda mu pqjimas velicinu i vidi§ u njeni onakvoj^a 
prvaka naroda. r> knm je rekao stari Grk, da je svome puku vodja 
i pravi otac, koji usrc<iuje svoje Ijude, a oni mu se dobrohoUio po- 
koravaju. — Vidis, da je to bio nd onakih rijetkih Ijudi, koji je po 
Ijubavi svoi^a srca, po visini svofja uma i po snazi svojc volje 
pozvan, da budc u ovom kraju, udaljenu od kulturc, ono, sto je 
bio zadrugama starohrvatski knez, da budc dusa svo^a puka, jcr 
daje pravac njeg<ivim teznjama i uputu njc^^ovomu shvac^anju. Go- 
tovo (ies ga bolje pojmiti, kad uzmcs na oko taj zapustcni namd 
bez skola i velike brige njegovih oblasnika, ako upitas: §to bi od 
tog naroda bilo, da mu Providnost ne posalje ovakvoga vodju, 
puna srca plenienitih Ijudskili osjeiaja i visoka unia, koji se ne gubi 
iii u turn jalovDin kameiiitom tlu, net:') ntkriva u njeni vreln blau:*!- 
stanja ? . . . 

Iza opcenitoga razgovora javi se opet visoko i jako nnisko 
grlo : Hraco ! 

^amor se utalozi. a to grio nastavi govoriti svecanini recitu- 
jucim nacinom: 

— Pomnlimo se za dusu pokojnuya, koji jc digao ovu pustcnu 
kucu na cestiti glas. Da Bog da, nauzili ga se vi i vasa djeca i 
vase djece djeca u zdravlju i svakomu dobru, svijetia obraza, u Iju- 
bavi i pravednosti, kako zapovijeda gospodin Bog. Neka vani je 
svaka sreca na moru i na kraju! A pokojnomu neka sveti Milmvil 
posvijetii u diku nebesku po svim njegovim dobrim djeliina i nje- 
govoj cestitosti, da je se nauzije do vijeka vijekova - amen ! 

— Amen! — ozovu se Ijndi kao u crkvi. A onda sc zahvali svim 
posjetnicima stariji unuk pokojnoga onum klasicm >m jednostavnoscu 
stila, punom poezije i narodne filosofije, kojom se odlikuju zdravice 
i odzdravice hivatskog puka. Mene se osobito dojinio jedan usklik 
iz te odzdravice, niisao, koju cesto zaboravljaju djeca modernih obi- 
telji, jer iza proglasene punoljetnosti, a gdjekada i prije, popucaju 



439 



njezne rodbinske veze i raspline se zlatna poezija, sto veje oko 
domacega ognjista. 

— Dok nas hude, bit ce u nasoj l^uci kao da je i on s nania, - 
rekao je starcev unuk; - jer on ]e ucinio za nas sve, sto vidite, i 
da nije hilo njega, mi hi i nasa djeca obilazili tudje pragove . . . 

r.jndi se zatim stali razikiziti. Na vratima moje sobe netko 
pokuca, a onda pruzi nnutra glavu Iva, da upita, u koje cemo doba 
iidputuvati. A zatim doda: — Uredili su staroga, lezi kao da spava . . . 
Dodjite, da ga i mi poskropimo blagoslovljenom vodom. 

Ja podjem za njim, Mrtvac je lezao sred sobe, oko njega gi)- 
rjele su cetiri vostanice, a nedaleko odra moliie su dvije stare zene 
svoje molitve. Samo vonj vostanih svijeca sjecao te, da tu lezi 
mrtvac. Njegove mirne, ozbiljne crte na lieu i misaonom celu bile 
su iste, sto sam ih jos pred dva sata za zivota mu giedao. U ruci je 
drzao propelo i cinilo se, kao da mu oci ispod spustenih vedja upiru 
u nj svoj pouzdani pogled. — Nimalo me nije obarao taj 
pogled smrti; naprotiv, nesta me je uznosilo na pogled tog 
posljednjeg hladnog dodira s ovim svijetom, dodira 
materije, docim je dub, ostavivsi u njoj sliku svog 
posljednjeg osjecaja, konacno usao slavno u zaslu- 
zeni bolji svijet. — Njegovo je tijelo pocivalo, smrt 
mu se priblizila u slici svijetla angjela s maslinovom 
grancicom mira u ruci. Jer on je ovdje svoje poslanstvo 
ispunio : -On je za nas ucinio sve, sto vidite . . . Da nije bilo _.»,»., 
njega, mi bi i nasa djeca morali obilaziti tudje pragove ... ^ fH/ 




Sciij. 



VjenceslaD NouaU. 



\*- 








SLUVEXSKiiMl SLuVSTVr MECEXI. 



^adar vsadi vrtnar drevcsce , mu da trdn-' lij^'Ki, da hl- 



V otnalinc, ko pride vihar. Primoz Truber je hil tisti vrtnar, 
^— * ki je 1. 1350 zaiiadil prvo slovensko slovstveno drevesce. 
Skoraj bi bil obupal in pcipustil slovstveno delovanje, toliko truda 
mu je prizadejal ta prvenec in toliko troskov, a kmalu je priSla 
podpora: prijatelj razSkof Vergerij mu je naklonil pokroviteija wdrtem- 
berskega vojvodo Kristofa, na cegar racun se je natisnila druga 
knjiga Truberjeva: prevod sv Mateja. Z vojvodo Kristofom se pri- 
cenja znatna vrsta slovenske^a slovstva mecenov, katerih spominu 
so namenjene tele crlice. 

Slovenski protestantski kiijiyi jc bil jako n.ikioiijcn ccski kralj, 
poznejsi nemski cesar >t aksimilijan II. Najiskrcncjsi mecen pa 
ji je bil baron Ivan U n g n a d S o n e s k i, poglavar notranjeavstrijskim, 
slovenskim in hrvaskim dezelam. Ko se je bil poluteranil, je odloiil 
visoka dostojansK'a in se 1. 1344. odtegnil na Nemsko v Wittenberg, 
odkoder se je I. 1358. preselil na Wiirtemberzku. Vergerij ga je bil 
priporocil vojvodi Kristofu. Na njegovem dvoru je nasel Ungnad 
varno zavetje. Oba sta si poslej prizadevala pospesevati razvoj slo- 
venske in hrvaske protestantske knjige. Vojvoda Kristof je nastanil 
Ungnada v Monchshofu v Urachu. Tu je takoj drugo leto vstanovil 
Ungnad tiskarno, ki je tiskala jugoslovanske knjige izprva z latin- 
skimi in pozneje tudi z glagolskimi in cirilskimi crkami. V Urachu 
se je pod voditeijstsom Ungnadovim zasnovala zivahna slovstvena 
druzba, ki je stremec za verskimi uzori cvrsto negovala jugoslo- 
vansko vzajemnost. Tu sem je privel Primoz Truber z juga Mato 
Popovica in Ivana Malesevca, ki naj bi preveia novi zakon na hr- 



44t 

vaski jezik s cirilskim pra\opisom. \' Urachii se jc inudil razskof 
\'ergerij, Stepan Consul, Anton Dalmata in drugi Juooslovani. Pi- 
satelje in tiskarje je zivil in podpiral Ungnad. V knjizne namene je 
sam zrtvoval svoje imetje in vplival, da so nemski knezi in niesta 
prispevali z obilnimi darovi za natiskovanje slovenskih in hrvaskih 
knjia;. Koliko je storil Ungnad za razvoj jugoslovanske protestantske 
knjiievnosti, nam pricajo njegovi racuni. Iz njih razvidimo, da se 
je med 1. 1561. in 1564. natisnilo v Urachu 25.300 knjiznih izvodov. 
Ungnad je tako Ijubil jugoslovansko knjigo, da je ni pozabil celo 
na smrtni postelji. Umirajoc je narocal soprogi, naj ne opusca na- 
tiskovanja slovenskih in lirvaskih knjig, kajti one so njegov zaklad. 
Po njegovi smrti se je kmalu razkropila slovst\ena druzha iz Uracha. 

Zakaj so podpirali protestantski meceni nase slovstvo? S slo- 
vensko in lirvasko knjigo so hoteli pridobiti preprosto Ijudstvo za 
reformacijo, kar se jim pa ni posrecilo. 

Protireformacija ni dala Slovenstvu nobenega slovstvenega 
mecena. V slovenski knjizevnosti je nastala pusta doba. Redki te- 
danji pisatelji so sicer proslavljali v predgovorih svojim knjigam 
posamezne velikase, kak(jr n. pr. kanonik Matija Kastelec v posveti 
Navuku Christianskemu'-. sitiskega opata Antona de Gallenfels, o. 
[anez Krst. od sv. Kriza Franciska Alberta Pelzhoverja barona de 
Schonau, o. Rogerij Codellija de Fahnenfeld, Francisek Ksav. Gorjup 
goriskega visjega skofa grofa Karola Mihaela Attemsa itd., — ali ti 
veli'aki so bili najbrze osebni prijatelji in zavetniki doticnili pisateljev, 
tesko pa, da bi jim bila kaj pri srcu slovenska knjiga. 

Pravim mecenom slovenskega slovstva smemo pristevati grota 
Ivana Antona Goessa, sredi 18. stoletja poglavarja koroski dezeli 
(Supremus Carinthiae Capitaneusi. On je 1. 1744. pomogel Megiser- 
jevemu slovarju — Dictionarium Ouatuor Linguarum — v Gelovcu 
drugic na svetlo, 1. I7',8. pa je omogocil ponatisek Bohoric-Hipoli- 
tove slovnice : .»Grammatica oder windisches Sprachbuch«. (Jbe 
knjigi sta izsli -opera et studio societatis Jesu collegii ( ilagenfurtensis^^. 
Goess je menda podpiral tudi sl<_)vnicarja razjezuvita Ozbalta Guts- 
manna, ki pise V predgovoru k '>Deutsch-windisches W'iirterbuch 
1. 1789: ->Den vilrdersten Betrieb und \'orschub bekam das W'erk 
von der thatigsten Mitwirkung und Freygebigkeit eines liochgralli- 
chen Gonners und griindlichen Kenners der windischen Spraehe.« 

Nova doba, ki je zasvitala slovenskemu slovstvn koncem 18. sto- 
letja, je nerazdruzno sklenjena z imenoin baron. i Zige Zoisa. Ma- 
lokateri aiecen je tako vztrajao svoje dusne in denarne zaklade 



442 

obracal v prid svojemu narodu, kakur milijonar ^iya Zois. I'o 
iijemu si je priboril nas jezik casten prostor na gledaliskem odni. 
Zois je podpiral slovenskepa draniatika in zgodovinarja Antona 
Lin hart a, vzgjojil je nasega prvcira pesnika Valcntina Vodnika. 
katerega je osvobodil Pohlinovih knjiinili spon, ter mil pokazal, 
kako naj poje in pi§e za Ijudstvo. V Zoisovi hisi se je spocela 
znamenita slovnica Jerneja Kopitarja, ki je bil Zoisu osem let 
tajiiik, knjiznicar in nadzoniik rudninski zbirki tcr si je bas tedaj 
pDstavil podlago svoji cudoviti ucenosti (monstrum scicntiarum). Kroj; 
^ige Zoisa se je zbiralo pred sto leti vse, kar je cutilo slovenski 
Poleji imenovanih pisateljev so obcevali z njiin: japelj, Kavnikar, 
Debevec, pozncje Metclko. Zois jiin je bil voditelj. mentor, mecen. 
Z Kavnikarjem in Kopitarjem vred si je prizadeval Zois, da se je 
vstanovila 1. 1817. stolica slovenskejja jezika v Ljubljani 

Slovenskim slovstvenim mecenom pribrajamo ze omenjenega 
trzaSkokoprskega skofa Mateja Ravnikarja, ki je v klasi.ski prozi 
spisal mnogo slovenskih knjig. Sesta tocka njegove dne 25. velikcga 
travna 1. 1S44. v Trstu spisane I'pordke sc glasi: Da se med Ijud- 
stvom odpravi vsakojako praznoverstvo in mracnjastvo, vstanavljam 
V ta namen 4000 gld. za dobre, v verskem diihu pisane knjige za 
prosto Ijudstvo . . . Obresti od tega denarja se laliko vporabljajo za 
natisek >knjig za ljud8t\'o v slovanskem jeziku.< 

Nasi narodni buditeiji so se posluzevali zlasd knjig in 
casopisov, da vzdramijo svoje rojakc. Mnogi so zrtvovali v knjizne 
namene velike svote. Pretesen je pricujocemii spisu okvir, da bi 
mogel nasteti vse te pozrlvovalne podporiiikt- slovcn.skega slovstva. 
Omenim naj samo nekaterili. 

Na Kranjskeni je nasla slovenska kiijiga krupko zaslnmbo pri 
odlicneni prijatelju Presemoveni Andreju Smoletu. ki je poleg 
devet drugil) knjizic izdal Vodnikove pesnii. 

Koroski Slovenci so se ponasali z iskrenim Ijubiteljem svojega 
materinetja jezika, s profesorjem Matijem Ahacljem. On je bil 
radodaren do skrajnosti. Ko je jel spirituval Slomsek 1. 1S22. pouce- 
vati slovenscino v bogoslovju, je nedostajalo ukazeljnim bogoslovcem 
slovenskih knjiij, a nasli so mecena, ki jim jih je kupoval. Bil je to 
profesor Ahacelj. On je delil tudi slovenskim kmetom koristne knjige. 

Pozneje je zalagal koroske dijake in kniete s slovenskimi knji- 
gami profesor Anton jane iic, katerega zove slovenska slovstvena 
zgodovina oceta slovenskega leposlovja in vtemeljitelja sedanje slo- 
venske pisave. Janezic si je pritrgaval od svoje picle place, da je 



443 _ 

nioo;el izdajati leposlovne casnike in podpirati nadepolne mlade pi- 
satelje, stradajoce na dunajskih visokih solali. Fvako nesehicen je bil 
ta meceii slovenskega leposlovja, o tern poroca zanimiv dokaz fosip 
Stritar. Janezic je izrocil Stritarju in Jurcicu svoj >Slovenski Glas- 
nikt. Poslednjeinu je pisal, da ostane, ako jima je draj^o, v zvezi 
z njima zato, da, ce bo pri listu kaj dobicka, bode njijin, ce bi bila 
pa izu;uba, naj zadene njega. 

Med koroskimi in stajerskimi Slovene! je blagovito deloval 
mecen Anton Martin Slomsek. On je hotel ze 1. 1S45. osnovati 
drustvo, ki bi izdajaln knjige za prosti narod, toda ilirski dezeini 
gubernij v Ljubljani inu je zavrnil prosnjo. Slomsekova ideja se je 
obistinila 1. 1851., ko se je vstanovilo v Celovcu »drustvo sv. Moborja«. 
Slomsek mu je postavil z darom 500 gld. sklepni in temeljni 
kamen«, kakor veli drustveni prvomestnik solski svetnik Rudmas 
V zahvali. Podpiral je mlado drustvo z besedo in v dejanju. Oskrbel 
je zanj izdajo svetopisemskih zgodb starega in novega zakona, 
katerim je izposloval pri naucnem ministerstvu medorezne podobe 
iz c. kr. zaloge solskih knjig. Vec let je poklanjal drustvu sv. 
Mohorja ves d(jbicek, kar so mu ga prinasale »Drobtince«. V svojih 
pastirskih listili je skof Slomsek priporocal dobre, Ijudstvu primerne 
knjige. Pod njegovim pokroviteljstvom se je osnovala v Mariboru 
pr\'a slovenska citalnica, ki je bila izprva res pra\a narodna visoka 
sola, kjer so se redno vrsila ucena in zabavna predavanja. Slomsek 
sam je veckrat govoril v citalnici in porocal o kaki zanimivi stvari. 

Na Malem Stajerju se blestita med (inddtnimi rodoljubi odlicna 
podpornika slovenskega slovstva : Stefan Kocevar, zavetnik Stanka 
Vraza, in Bozidar Raic, ki je razpisaval darila za najboljse igre rodo- 
Ijubne vsebine. 

Imena nasih mecenov so zvezana zlasti z nekaterimi slovstve- 
nimi podjetji. S v. pis mo se v slovenskem prevodu d(_>slej ni moglo 
natisniti brez izrednih podpor. Ijiblia, tu je vse svetu Pismu Sta- 
riga inu Noviga Testamenta, Slovenski tolmazhena skusi Juria I)al- 
matina« je prisla na svetlo 1. 15<S4. z denarno pomocjo kranjskih, 
koroskili in stajerskih dezelnih stano\-. V brezmecenskem 
17. stoletju ni UKjglo na dan sv. pismo, ki ga je bil poslovenil mar- 
Ijivi pisatelj Matija Kastelec, in katnliski duliovniki sn si uiorali po- 
inagati s protestantsko Dalmatini)VO -Bibiioi, dokler jim nista konec 
iS. stoletja Japelj in Kumerdej s tovari.'ii ob podpori Ijubljanskega 
knezoskof;! grofa Karola Herbcrsteina in nasleduika mu \ isjeg.i 
skofa Mihaela B rigid a podala novega prevoda sv. pisma. Najnt)- 



AAA 

vejse celotno s\ . piMim - z Alliniuvo i.i/i.i»;ii \ red su j^.i pusln- 
venili jurij Vole in tovari^i — je iz^lo med 1. 1S56. in 1859. na troske 
Ijubljanskega knezoskofa Antona Alojzija Wolfa. Ta slavni vla- 
dika je skrbel tudi /a priliodnost. ZiUiotovil je Sldvencem tudi ho- 
doci drugi natisek sv. pisma. Glavnica, ki jo je naloiil v ta namen. 
je sedaj narastla ze na blizu 38.000 kron. 

Poleg 8V. pisma je poklonil mecen knezoskof Wolf svojemu 
narodu slovar (I. nemsko-slovenski del uredil M. Ciyale i860., 
II. slovensko-nemski del uredil M. Pletersnik 1894. in 1S95., vsak del 
obsega po dva zvezka, vkupe 243 in pol pole velike slovarske oblike). 
To og^romno delo je neizcrpna zakladnica slovenskc};a jezika in uno- 
niimentum acre perenniust pozrtvovalnosti vladikc Antona Alojzija 
Wolfa. Na slovar ga je opozoril dr. [anez Mleiweis. One i8. grudna 
I. 1853. je nesel vladiki kolcdaroek za I. 1854., ozaljsan z Vodnikovo 
p.'Jobo in z zivotopisom n!' Tedaj se je spomnil Wolf \'od- 

nik'tvega slovarja, ki jc hil , Jan zc 1. 1813., pa so ga zadrzale 
V rokopisu vojne homatije in nedostatek denarnih sredstev. Na pri- 
l; ■- arjanje drja. janeza Bleiweisa je sklenil Wolf zaioziti prepotrcbni 
>l'var. V svoji oporoki je ukrenil, naj njcgov glavni dcdic AUijzije- 
\ i.vcc poplaca vse troske za to delo. Vcsten izvrsevalec Wolfove 
poslednje volje je bil poznejsi Ijubljanski vladika dr. Janez Zlatoust 
Po^I.uar, ki se je nciimorno trudil, da bi dobili Slctvenci cim prej 
davno zazeljeni slovar. 

Ko se je o prvi tisocletnici sv. Cirila in Metoda porodila »Slo- 
venska .Matica*, so ji prinasali nckateri rodoljubi uprav mecenske 
darovc. Dekan jozef Kozman, baron Anton Zois, Fidelis Ter- 
pinec. Ivan Vilhar, Joief Pleiweis in mnogi driijji se bleste 
med njenimi dobrotniki. Slovenski Matici* so poklonili lepa volila: 
dr. I.ovro Toman lO.OOO gld. in krasno diplomo, prof. .Nlatij.i De- 
beljak 8243 gld. (^on se je spomnil z obilnimi volili tudi druzbe 
sv. Mohorja, Matice Dalmatinske in jugoslavenskega vseuciliscai, 
zupnik Valentin Ravnikar 1200 ^Id., prof Anton Lesar 400 gld., 
Peter Kozler je podaril Matici 707 zemljevidov slovenskih dezel 
in 470 pojasnujocih imenikov. Dragocene knjizne darove jc prejela 
»Matica» s Ceskega od grofa Harracha in od Jana Lega. »Slo- 
vensko Matico* je postavi! za glavnega dedica vsemu svojemu 
imetju dne 30. susca 1 1892. unirli rodoljub Anton Knez. Zaloiil je 
posebno knjizevno ustanovo noseco njegovo ime; obresti te usta- 
nove. kateri znasa glavnica 30.541 gld. 96 kr., se porabljajo za izda- 
janje »zabavne« in ^poucne knjiznice<. 



445 



Nekateri slovenski pisatelji so na.sli posamezne mecene, ki so 
jih izdatno podpirali, tako dr. Radoslav Razlai;- in mnoo;i driioi 
pokojnega pesnika trpina Josipa Cimpermann, milijonar fosip 
G o r u p Simona G r e g o r c i c a, o b c i n s k i s v e t 1 j u b 1 j a n s k e g a 
mesta Antona Askerca. 

Veledusnemu podporniku slovenskih slovstvenili 
naprav biskupu djakovskemu Josipu Juriii Strossma- 
yerju se klanjao njegovi petdesetlctiiici hkrati s hrvat- 
skim tudi slovenski narod. On je ustanovil >jugoshi- 
vensko akademijo«, katere je delovanje namenjeno celo- 
kupnemu jugoslavenskemu narodu. »Siovensko Matico.. 
je obdaril o njenem rojstvu, in kdo hi mogel presteti 
driige darove njegove, ki so se leto za letom vsi- 
pali na Slovensko ? ( )n je vreden tovaris nasih ve- 
likih mecenov : Ungnada, Zoisa in Wolfa. Slava mu! 




Ljubljana. 



loan Vrlioonih. 






■ » » • 



i^ 




RI'KOVET I ZC.OJXE POIKK. 

/a hrv'atskc niajkc. 

N.ijsvetiia stvar na zcmljt 
•MajCina jc zlatna njcKS- 

|[Kiipno covjecanstvo podijcljeno je u dvije osebine, u dva 
loja: imiski i zenski; brak je ona zajednica, u kojoj se 
iraii i nalazi njezino jcdinstvo. Iz braka nastajc porodica, 
a porodica je prv'otno, najprece, najnaravnije i najsvetije drustvo. 
»U krilu porodice kre<iu se«, veli biskup Strossmayer, >sve sile na- 
ravne, sila unia, sila cudoredna, druslvena i relifjijozna, to <?e reCi: 
sila krvi, naiikc, kreposti, po/rtvovnosti i na posljetku sila svete 
vjere i predaje, koja sve ostale oplemenjuje, uzvisuje i posvetiuje.* 

Porodica je prva i ziva slika drzave i drustva. Dijete je po- 
cetak porodice. Kao tajinstven Rost kuca na vrata tiliane i blazene 
srece. Otac i inajka radosno ga pozdravljaju na pragn njegova 
zivota. Dijete nije same nada roditelja, vec je i nada naroda. Kao 
boziji se cvijetak razvija u mirisavoj svjezosti, oroseno jutarnjom 
rosom na suncanim tracima. 

Pred svakom kolijevkom stajala ona u sjajnoj palaci ili u 
trosnoj koljebi inozemo reci : ovdje pociva nada naroda. Ova 
njeina rucica pokrenut ce mozda jednom velika djela : maceni, 
oruzjem ili perom ; pod ovim celoni, koje cjelivaju majcine usne, 
zarit ce se duboke misli; prsa, koja lagani dah poput talasa uzdize, 
napiinit ce jednom uzvisena cuvstva. 

Dijete dolazi na svijet tjelesno tako nemocno, da mu je pomoc 
okoline neophodnu nuzna. Od svih bica, koja zivu, treba ono najdulje 



447 

tudje hrige i pomuci. I u dusevnom pogledu nije s djetetoin hulje. 
Na st(i lie dijete u zivtitu naginjati, kakove ce biti njegove sposob- 
nosti i teinje, sto ce ga u zivotu cekati i snaci, sve se to ne moze 
da nagadja, dok je jos u kolijevci. bto ce od djeteta biti, stajat ce 
do razvoja. S toga valja nastojati oko njegova tjelesnoga i dusev- 
noga odgoja. 

Prva je odgojiteljica djetetu majka. Njezina je zadaca uzvisena, 
ne samo s toga, sto odgaja avoje cedo, put od svoje puti, krv svoje 
krvi, vec i s toga, sto odgaja covjeka i buducega clana Ijudskoga 
drustva. Za vrsenje ove duznosti treba znanja i vjestine; ali zaliboze 
za tu uzvisenu i znamenitu zadacu slabo su spremljene upravo 
gdjekoje majke. Majcina se zadaca zapocinje, cim osjeca plod pod 
svojini srcem ; ona treba da sebe ouva. da tako porodi zdravo i 
krepko dijete. Uzgoju je pocetak s porodom djeteta. (Ivaj se uzgoj 
s pt)cetka tice samo tijela; ali kako je tijelo organ duse, valja nasto- 
jati, da taj organ, to orudje duse, bude sto krepce i zdravije prema 
onoj : "Zdrav duh u zdravom tijelu". 

Samo zdrav covjek moze sebi, porodici svojtjj, drzavi i cijelome 
covjecanstvu na korist zivjeti, dok je bolestan covjek sebi i drugima 
na teret. Sto se danas slabo pazi na zdravije, uzrokom je lijenost, 
neznanje, praznovjerje i zastarjeli obicaji. Zgodna je ona : -Polovica 
djece nije umrla, vec je ubijena s ncznanja i nehajstva majka, « 

Gledom na tjelesni odgoj treba paziti : na disanje, hranu, ci- 
stocu, odijelo, na gibanje i odmor, na njegu osjetila, na njegu zi- 
vaca i mozdana. S prvim dahom pocinje zivot, s posljednjim svr- 
suje, zato bez zraka nema zivota. Do dobroga zraka stoji i povoljno 
razvijanje i uzdrzavanje tijela. 

Sunce i zrak prva su nasa potreba. 

Sobe, osobito one, u kojinia Ijudi spavaju, valja zraciti; zrak 
se najbolje izmjenjuje promajom, ali treba da se djeca i odrasli cu- 
vaju promaje. U sobi se ne smije susiti odijelo vlazno od znoja i 
kise, rubenina djece, pelenice, posteljina i zamrljano rublje. Zimi 
neka se odvise ne grijii peci. Boravak je u pretoploj sobi stetan, 
jer tijelo omlitavi i lako se nahladi. 

Jedemo, da zivimo, a ne zivimo, da jedemo. Covjecje se tijelo 
neprestance mijenja, trosi, pa da se ne popravlja, istrosilo bi se 
sasvim i poginulo. Covjek treba da nadoknadi, sto je potrosio, a to 
biva hranom. Najzgodnija je hrana za malo dijete niajcino mlijeko, 
a moze se za nuzdu upotrebiti i kravlje mlijekn, ali mu se mora 
dodati nesto vode i secera. 



448 

Kad dijete prestane sisati, treha mu iumkhmh krpicom ocistiti 
usta. ( )d necistoce u iistiina lako nastaje km pa, holest, od ki-jt: 
djeca niogu i unirijeti Na jeziku i na nepcu pukazuju sc kao inlijeko 
bijele Ijustice. 

Hrana mora da bude valjano pripravljena ; treba je dobro za- 
ciniti, prokuhati i sazvakati. \'alja birati zgodna jcla, koja odgova- 
raju ustroju tijela. 

Dijete treba priuciti na red i pra\ii nijcni u pinn.iniii lirane. 
Djetetu treba dati dosta jaja, inlijeka, mesa, krulia i sira, jer o\e 
stvari pomazu ^raditi orjjane i misice, — od njih se razvija mozak. 
Alkoholicna pica nijesu za djecu, jer razdraiuju zivcevlje i slahe 
citavo tijelo. 

Od svih dutila najvise treba njegovati oko; vaija >ra cuvati 
od prasine, dima, para, prevelike vrudine i mrzlc vode. bkodljivo 
je okii prejako te nestaino, titravo svjetlo. Oku skodi i prc- 
velik napor. 

Nase je tijelo s polja i iznutra pokriveno kozom. Zada»ia je 
njej^ovanju koze, da je valjanu uscuva kao or^jan znojenja i ispari- 
vanja. S lo^^a vaIja paziti na cistodu pranjem, trenjem i cistiin odi- 
jelom. >CJistinia je pi>l zdravlja< ("luvati se valja prenaglili promjena 
temperature, jer se koia prenaglo ohiadi, pa nastaju reumatizmi ili 
srcane bolesti. 

Odijelo je od velike i osobite vrijednosti po covjeka. Ono je 
svakomu narodu bila prva potreba kulture. Odijelo ima zadaiiu, da 
uzdrzi jednaku toplinu tijela i ima da zadovolji dudorednim i driis- 
tveiiim zahtjevima. Odijelo ne smije nigdjc sapinjati tijela i prijeciti 
kolanje krvi. Steznik valja svakako baciti, ili ya bar umjereno i 
shndno upotrebljavati. Odijelo treba da se prilagodi materijalnim pri- 
likama. N'arodno se odijelo ne nosi vise u <^radf)vima, ali i nase selja- 
kinje vec zaziru od njega, te se povadjaju za modom. Moda mijenja 
kroj odijela, jer je izum pojedinca, dok je narodna nosnja potre- 
bita posljedica fizicnih odnosaja naroda spram njegova zavicaja, 
podnebija, jezika i obrazovanosti. Pojedinac je ne moze po svojoj 
volji prekrajati, ona ostaje stalna kao zemlja, na kojoj narod zivi. 
Narodnu nosnju danas samo narodni ponos moze da drzi. 

2ena, koja se preko reda kiti, ne zna, sto je lijepo, a ona, 
koja se jos lici i maze, nosi la/ " < ■ihr:i7n f judi vele : »Sve za 
obraz, a obraz ni za sto<. 

Cesto Ijudi misle, da se dusevni odgoj pocinje tek onda, kad 
dijete podje u skolu; no to je sasvini krivo misljenje. Istina, u prvom 



449 

djetinjstvu valja vecu brigu posvetiti tjelesnom oda;oju, ali naskoro 
bit ce i dusa djetinja u toliko razvita, da se moze i dusevnim od- 
gojem zapoceti. Dijete neka posmatra svoju najhlizu okolicu: sobu, 
kucu, vrt, polje, sumu potok itd., neka upoznaje stvari po imenu, 
po tvari, obliku, boji ; neka znade uporabu stvari, neka o njima 
misli i sudi. Tako se djeca vjezbaju u misljenju. Dobro sredstvo za 
to jesu i pripovijetke, price, basne, pjesmice i saljive igre. 

Dok dijete ne doraste za skolu, ne smije se od njega zahtije- 
vati trajan dusevan rad, jer bi to moglo imati veoma pogubnih po- 
sljedica za njegov tjelesni i dusevni razvitak. 

Umni razvoj potpomaze osobito govor, pa ga s t(_)ga treba 
pomno obrazivati. Govor se razvija polagano. Najprije dijete oci- 
tuje svoje zelje raznim kretnjama, a glasovi znace tek usklike. Ovaj 
je govor dakak(j razuinljiv samo oku i uhu majcinu. Kad dijete za- 
pocinje govoriti, tada je valjan primjer najbolje uzgojno sredstvo. 
Dijete rado slusa, za to valja govoriti valjanim i pravilnim jezikom, 
jer kako cuje, onako i govori. Tepanja se valja cuvati, da mu se 
ne nauci. Majke to uzimaju obicno na laku ruku, govore kojekako, 
a ne misle, da je nauka jedna muka, a oduka sto niuka. 

\'rlo je vazan odgoj cuvstava, jer se cuvstva znatno doimaju 
Ijudskih cina, a u djetinje doba cuvstva sasvijem ravnaju voljom. 
Covjek se ii svojim djelima rado povodi za glasom srca svoga i 
pristaje uz ono, sto mu je ugodno. Tu naravnu sklonost covjeka 
valja u odgoju upotrebiti tako, da se u djetetu razvija cuvstva za 
ono, sto je sveto i plemenito, - sto je istinito, dobro i lijepo. Valja 
nastojati, da se kod djeteta razvije vesela cud, jer nikomu tako ne 
d<jlikuje vesela cud kao mladezi, a ona je i u prilog odgoju. Veselo 
je srce sklono na svako dobro, ono je izvor zadovoljstvu. Veselost 
je podneblje, pod kojim uspijeva sve osim otrova. Samo treba pa- 
ziti, da se djeca sacuvaju od prevelike cutljivosti. Djeca su mekana 
srca, pa ih svaka stvarca moze da gane. 

Djeca neka se cuvaju od prenavljanja. Ne treba dopustiti, da 
bez potrebe otkrivaju svoja cuvstva ili da ih ocituju na neprikladnom 
injestu ili pred nepozvanim Ijudima. fos manje treba dopustiti, da 
djeca spoljastinom iskazuju cuvstva, kojih i nema u iijihu\oj dusi. 
Takovo je prenavljanje laz — najgora djetinja pogre.ska. \'alja za 
rana zaprijecit' tu pogresku, a to ce se postici briznim njegovanjem 
cuvstva istine. Djeca Ijube istinu od naravi, dapace svojom iskre- 
no.scu dovedu cesto roditelje i (jkolinu u ncpriliku. Koliko puta 
upravo roditclji upucuju dijete na laz, jer prcd njiiii nc.-ito tvrde, 

Spomen-cvicCe. -9 



4 SO 

za sto dijete zna, da nije istina. Valja djetetu prcdociti, kako je 
sramota, ako ga tko zatece u lazi, a to je prije ili kasnije ncizbje- 
zivo sigumo. Neka dobro upamte ove: >U lazi je plitko dno«. »U 
lazi su kratke nojje. >Istinu trazi, pravicu vazi<. 

Sucut je u driistveiioin zivotu veoina potrebna i blagotvorna. 
Njom se umnaza radost, blazi zalost, nisti sebicnost i krci put k Iju- 
bavi bliznjega, bez koje ne bi moijlo biti zajedinstva ni medju ro- 
djenoni bradom, a kamo li medju Ijiidima razlicne vjere i narnd- 
nosti. Sucut se moze u najnjeznijiin mtdinama neizbrisivo usaditi u 
djetinja srca. Dijete mora pokazati su6ut; treba ga priuciti, da daje 
milostinju siromahu i nevoljniku, da je uljudno, prijazno i usluzno 
spram svakojja, a osobito spram druzincadi, da ne niuci zivotinja. 
da ne cupa bilja, a poimence cvijeda. Trcba nui duboko usaditi 
Ijubav spram Ijudi, Ijubav spram zivotinja i cvijeda, neka hrani i 
njeguje zivotinje, neka gaji cvijede. 

V'rio je vazan u odgoju mar za Ijepotu , jer podaje djetetu 
mnogo prilike za najcistic uzivanjc, te mu zanosi dusu i privodi ga 
kreposti. Tko Ijubi ono, sto je lijepo, taj se odvra<Ja od <ipai:ine, jer mu 
vrijedja cud. Valja djecu za rana privikavati na pristojno vladanje. 
Lijepo se ocituje u drzanju tijcla, u hodu, govoru i u uljudnosti. 

(^lavni je zahtjev ijepote cistoca i red; cistoca tijela i odijela. 
Sv. Aufjustin veli. da je cistoca krepost. Iz necisto<ie raste samo 
zlo, a nikada cudorednost. Djeci trcba pokazati lijepe slike, oblike, 
treba im pripovijedati lijepe price i bajke, ucitt ih pjevati lijepe 
nase narodne pjesme, ali treba paziti i na skladan i cist izgovor. 
Treba ih za rana priucati, da priniaju dojmove prirodne Ijepote, 
kao sto je: vecernji zai, sjaj zvijezda, lijepe boje i krasno cvije(ie. 

Ne samo stvari i vanjski pojavi pobudjuju u nama ugodna ili 
neugodna cuvsta, vec i Ijudski cini. (iini, koji nam se i nehotice 
mile, zovemo dobrima, cudorednima, a cine, koji nam se ne mile, 
zlima, necudorednima. Valja za rana nastojati, da djeca zamrze na 
ono, sto je zlo, a zavole, sto je dobro. (aivstvo, koje se u nasoj dusi 
radja, kad sami opazamo dobar ili zao cin, zove se savjest. Ova se 
pojavlja u dusi prije i poslije cina. Prije cina ili covjeka na cin obo- 
drava ili ga od cina odvrada; poslije cina ili ga veseli ili rastuzuje. 
Budna i istinska savjest najbolji je cuvar covjeka, jer ga puti na 
dobro, a cuva oda zla. Xema zaista gore nnike od grijesne sa- 
vjesti. Savjest cini svojim gorkim prigovorima, da opaki jace trpi, 
nego najteza Ijudska kazan. Dijete treba za rana tako odgojiti, da 
vazda slusa glas svoje savjesti, jer je ona vjeran i budan vodic, 



451 

strot:; i pra\-edan sudac ; nitko i nista ne ce mu usutkati tajanstveni 
glas savjesti. 

Slika Ijubezne majke i ozbiljna oca prva je savjest djeteta, jer 
se ono, kad se zakanjuje na neki cin, ili kad ucini u diisi pita, sta 
hi na to rekli ili sta ce reel roditelji? Primjer je najmocnije uzgojno 
sredstvi). Valja nastojati, da se djeca druze jedino s valjaiiim dru- 
govima, da ne citaju zlih knjiga, da ne gledaju necudorednih slika 
i prizora, da ne slusaju necudorednih razgovora. Nije za djecu, da 
polaze na prela, u kolo i u krcmu. Kolo u Slavoniji nije danas vise 
ni iz daleka, sto je nekoc bilo. Nekada bi se mladez sastala poslije 
objeda nedjeljom i blagdanom iisred sela, uhvatila se u kolo, te na 
izmjenu pjevala narodne pjesme ili bi nz tamburicu zaigrala na na- 
rodnu. Roditelji bi stajali kod kola i gledali s\-oju djecu, gdje se 
vesele i zabavljaju. T(_) bi potrajalo do pozdrava Gospe, a onda 
bi djeca posla s roditeljima kuci. No danas vise nije tako. U subntu 
vec na vecer ili prije blagdana skupe se niomci kod seoske krcme, 
te prolaze selom tulcci i urlicuci, pjevajuci ruzne i sraniotne pjesme, 
njima se pridruzuju i djevojke, i skupa podju na mjesto, gdje se 
obicno sastaje i zapocne kolo, koje potraje do kasno u noc. 

Ne treba ni sponiinjati zlih posljedica ovakova odgoja, jer 
znamo, da zlo dosljedno radja zlim. 

Sto je biljci svjetlo, to je narodu cudoredje. Biljka, koju sun- 
cani traci ne rasvjetljujii, ne nioze napredovati, nego zakrzljavi, a 
s vremenom uvene i pogine. Tako i narod bez morala slabi na tijelu 
i dusi i mora prije ili kasnije propasti. \ocno kolo treba ukinuti ili 
bar svesti u pravu kolotecinu, da ne bude izvor narodnoga truleza. 

Vjerska su cuvsta mocna potpora cudorednosti i to s razloga, 
sto nam cudoredne zakone predocuju ne kao zahtjeve uma, nego 
kao zapovijedi najvisega uma, uma, koji ne moze da pogrijesi. 

Vjera — to je sveti vez, sto ciovjeka spaja s Bogom, zemlju 
s nebom, vrijeme s vjecnoscu. Vjera je silna moc, koja djecu na 
putovima zivota, sto su cesto hrapavi i strmi, podupire i tjesi sta- 
rost, koja predusrece pad nas, ili nas, ako se zbio, opet podize; 
vjeri pripada vazda u odgoju prvo mjesto ; ona je u odgoju, st(j je 
sunce u prirodi. >Vjera je svjetlo luna nasega, zar je srca nasega, 
zalog je spasa i neumrlosti nase«, veli biskup Strossmayer. Za rana 
treba nastojati oko uzgoja vjerskili cuvstava. Prvi su nainie utisci 
najmocniji i sto se u prvo doba djetinjstva uvrijezi u covjecju dusu, 
to se ne moze tako lako iz nje izbrisati, pa prati covjeka za cije- 
loga zivota. Dollar primjer najmocnije je sredst\-o. Djeca ne sniiju 



452 

da sc druze s 1 udma hez vjcre. nan>cito s tako\nma nc. koji izvr^a- 
vaju ruglu svete stvari ili istine vjerske. 

Priroda je knjiga boija ; iz nje neka proucavaju prcmudrost i 
neizmjernu dohrotu bozju. Neka se djeci podjeljuje jasna i zanim- 
Ijiva obuka u vjeri. neka vrse vjerske duznosti, ali se kod toga treba 
cuvati pretjerivanja i sile. Valja ih uciti moliti se Bofjii, jer je nio- 
litva izvrsna potpomo6, da se Ijudsko srce oplenieni. Molitva sveta, 
usrdna i ustrajna — to su angjeuske Ijcstve, na kojima pobozna 
dusa uzlazi do samoga prijestolja iiebeskt)fja. 

Znanje ni cuv8t\'ovanje nema nikakove vrijednosti bez volje. 
Po radu se naime Ijudi cijenc, a ne po znanju ili cuvstvovanju. 
Valja nastojati, da se ii covjeku razvije ne same jaka i ustrajna, 
nego i cudoredno dobra volja. To se doduse ne moze za djetinjstva, 
ali se moze poloziti prikladan temelj tomu. 

Uman se uzgi>j volje pripravlja pusliisnosciu, a I'cmije se u 
Ijudskom govorii kao istinitost, a u radu kao zdusnost. Poslusnost 
je nuidan uvjet, da se razvije prava slobodna volja : to je du§a uzgoja. 
Dijete nema jos razvita razuma ; roditeiji i uzgojitelji su mu razum, 
dijete je n)b njihovih zapovijedi, ono mora da ih vrsi, da postane 
jednom slobodno i da ne bude za cijeloga zivota robom svojih 
strasti i pozuda. Pamtiti valja ovu: >Dozvoljavaj djetetu s veseljem, 
uskracuj nerado, no neka tvoja uskrata bude neporeciva > 

Najvisi je cilj i najsavriieniji oblik dusevno<;a razviika znacaj- 
nost; ona podaje tek pravu vrijednost covjeku. Znacaj je najvecJa 
mo(5 u svijetu dudorednom. ('lovjek, koji je u svim svojim cinima 
dosljedan, da mozem<> unaprijed kazati, kako de u stanovitom slu- 
caju litjeti da djeluje, zove se znaCajem. Pravi je znacaj daklc onaj 
covjek, kojega se volja povodi cvrsto i trajno za cudurednim nace- 
lima. Valja nastojati, da se u dusi uzgojenika razvije neka zaliha 
dudorednih nacela; ali ta nacela ne smiju bid puka pravila na pamet 
naucena, \e6 treba da ih uzgojenik svAjim trudom stece, i da po- 
stanu za nj zivotna sila, koja ga neprestance tjera k visem cilju. Ste- 
ceno nacelo treba da uzgojenik prigrii ne sanio umom nego i srcem. 

Mladez valja za rana priucati, da zdusno vrsi svoje duznosti. 
Duznost obuhvata sve nase bite. Duznost je onaj vez, koji uzdrzava 
svu cudorednu zgradii. Mladez valja za rana priuciti k radu, jer je 
rad najboiji uzgojitelj znacaja. U borbi je zivot, u radu je spas. 
Rad caruje, — veli narodna poslovica. 

Na tlu egoizma, castohleplja i tastine ne nice nikad znacaj. 
Konie se cijeli zivot krece oko samoga sebe, taj ce upotrebiti sve i 



453 

>sva i najpodlija sredstva, da svoj cilj postii^ne. Uz^uj neka u tuin 
ucini svoje. Znacaj sacinjavaju kreposti. Ucimo nilade/ Ijubiti Ijoga 
i bliinjega, priucajino je na pravednost, savjesnost i dnhrostivust. 

Za uzgoj znacaja treba uzora. 

Hrvatska majku, nasti.)j, da u burno more iivota izasaljes zna- 
cajeve : — nama ih treba! Zadaca je hrvatske niajke napokon i_)d- 
gojiti narodu kcerke i sinov'e, prozete svetom Ijubavi za domovinu. 
D()mi.)ljublje ne samo da je jedna od najvecih, nego je po covje- 
canstvo jedna od najblagotvornijih kreposti. Donioljublje treba da 
bade djelotvorno ; svaki pojedinac treba da je spremaii posebnu svoju 
korist podrediti opcemu dobru, pa i isti zivot zrtvovati za domovinu. 

Narodni se uzgoj promice u prvom redu narodnim jezikom, 
koji je najvieniiji tumac narodnoga duha, jer se njini ocituju s\'e 
misli, cuvstva i teznje naroda. jezik je dusa svak(:)ga naroda, dok 
je jezika u narodu, dotle i on iivi, dotle mu ostaje cista i neoskvr- 
njena samosvijest. Lijepo li rece biskiip Strossmayer : »Ah slatki moj 
materinjski glase ! Ti si mi tako lijep, da je samo Bog Ijepsi, koji te 
je stvorio, samo narod krasniji, koji te izumio i sacuvao. 

Materinjski jezik — ma da i sve jezike svijeta znali, ima nam 
biti najsvetiji i najmiliji prema Preradovicevoj : 

Tudj tudjinu, tebi tvuj Jolici, 
Tudji pcistiij, a svojini sc dici. 

Njegovati valja glazbu i narodnu igru, jer ce se njom djeca 
priljubiti narodnom cuvstvovanju. Roditeljska kuca neka bude iiram, 
gdje se stuju i njeguju narodne svetinje, osobito narodni obicaji, 
narodni jezik i narodna knjiga. 

Domovina treba postene, korisne i radine sinove i kceri — 
hrvatska majko, nastoj, da ih odgojis! Majke! 

( )j Iniditc 11, un sjajiiL- zvijezdc, 
Koje .sjaju svomii rodii, 
K.'id nni lice nJL-Li,vu djecu 
Ljubit diim sviij i .slubudii! 



Hrvatska majko! Provela sam te letiniice kroz najgkivnija na- 
eela uzgoja — budes \\ uvazihi ove savjete uspjet ces zaista !<od 
uzgoja svoje djecc. AH prije svega se trazi od tehe, da budes sx'ojoj 
djeci uzorom, da im prednjaei.s dobrim primjerom. Djeca vazda 
vise paze na ono, sto roditelji cine, nego H na ono, sto im kazu, 



454 

jer i djela imaju svoj jezik i to rjecitiji, nego li su usta. Djela su 
rodileija knjiye, jz kojih se uce djeca. Uzor svih iizora jest sam 
Kriit. Krist jc najvise iiidoredno dobro. U Krist.i imamo iitjelovljcnc 
sve kreposti, u njemu se stjecu sve (iudoredne ideje. Uzgoj ima za- 
dacu, da uzgajanika Kristu privede, da se u njemu usavrsava i u 
nje^'ovo oblicje prcohraiava. Krajna je s to^ja svrha od^oja nasto- 
jati u tom, da privede u/iraianika Kristu kati izvnru svetra savr- 
senstva. 

Drzim, da cu «)vaj rukovet uzjjujne poukc uajdusltyiuje za- 
vrsiti rijccima vcliko^i n «;< i^i M, , .m- lii<kupa 
Strossmayera : 

>Uzorne zene pravi su urcs i ponos, 
pravi blagostov i spas druStva i naroda 
svoga. Ah Boie sveti! daj, molim te, na- 
rodu momu tako cistih, svetih, radinih i 
pozrtvovnili supruga i majka, i dao si 
mu till! najpreci zalog oslobodjenja <>d 
svih zaia, koja ga toliko dan dan as tiste!^ 

Zagreb. 

Muriju JuinbiisulJ. 




IZ „KRALJA STJEPANA-. 

(Dniyoya dijcla trilogijc: ,,Pctcir Scacic".) 



GIN DRUGI. 

PRIZOR DRUGI. 
Petar ban i Pavao iupan. 




^>^^*- ' ,4JT| a si zdravo, bane 



PaOaO (dolazeci 



Petar : 

{^^ V -^ Sto je dobra, zupane ? 

Paoao : 

Slabo dobrci, kad se Ijudi, koji bi ga mogli sijati, sakrivaju kau 
jazavci u jazbine svoje. 

Petar : 

A s kak\-ini ti piavuin dohizis inene vrijedjati pod nii.ij krov, 
zupane ? 

Pacao: 

S pravDUi i.skrenoga rodoljuba, koji jc zabrinut za svoju otac- 



45^ 

binu, kao i ti, samo joj ne moie posluiiti, kao sto bi joj ti mogao 
pomo(ii, kad bi htio pregnuti svojim silama. 

I'ctar : 

Pa ti me has prekoravaJ, iupane, koji mi skupa s mojim iie- 
prijateljima lukavo iigrabi najljepsu priliku, da poradim na korist 
roda? Ta izabraste, okrunistc kralja Stjepana bez mene, zasto on 
motian s najvisega mjesta ne popravi zl<», ne ukloni opcu nevolju ? 
Cemu mene u pomo(i zoveJ, koga odbaciste kao istroseno orudjc ? 

Parao: 

Da, muzda ima.s pravo, — mozda pogrijesismo, izabravsi kralja 
slabid:a bez opdega sporazuma. Al onda prijeki udes, visa sila litjede, 
te ne mogosmo drukcije. N'u sada, kad je ved Stjepan izabran, valja 
da ga i svi pripuznamo za kralja. 

Prtor : 

|a ne! Ja dadoh svoju rijec driigomu, Zvonimiru na samrti, 
i ne previjam je po volji vjetara. — Moje banstvo samo K'adovana 
priznaje, a kad ozdravi, za njega cu s mojim cetama poplaviti ci- 
tavo kraljestAo i njemu postaviti ocevu krunu na glavu. 

Pacao: 

Opet 6es narod iidarati na miike za svoje hire i nama svojim 
hirom krsiti pravo slobodnoga izbora. 

Pctar : 

To nije Slobodan izbor, vas je Latin I.ovro, nadbiskup spljetski, 
zedne preko vode preveo. zaslijepio vas. Vi ste svi medvjedi na uzici 
njegovoj skupa s kraljem vasim, te igrate po Lovrinoj volji. 

Pacao : 

Mi smo rau na uzici, a ti se pred njim sakri u brlog - i tako 
kraljestvu ni od nas ni od tebe koristi. 

Petar : 
Ja cu se skoro pokazati iz moga skrovista i zapaliti luc u toj 
tmusi, da se razaberu cisti i sareni. 



_457 
Pacao: 

Bane, ti znas samo govoriti i osnove zamisljati, ali ih zabo- 
ravljas izvoditi. Dodji na dvor i preuzmi upravu drzave, pa radi 
jediKun. Mi Hrvati samo govorimo i bucimo, te vec to drzimo radom. 
Xe priznavajuci Stjepana za kralja, dajes se i nehotice u sluzbu 
tudjina \'ladislava ugarskoga, koji se slicno tebi izjavio o Stjepanu, 
zakidajuci pravo nasega izbora. 

Pctar : 

Jos i tu os\"adii na ine bacas, jos cu ja za vase grijehe biti 
kriv ! Sto se ne branite, kad imate cast i vlast i nioc u rukama ? 
Sto radi biskup hrvatski Anastazij, sto radis ti na d\^_)ru, sto vas 
niir()ljubi\i Jako\' brodovodja? Ta eto vas na dxijiii kraljsknm u 
vkisti i lasti nesmetanih, pa radite malo bez mene. 

Paoao: 

Anastazij radi, sto moze i zna, ali nije dorastao prepredenosti 
r.ovrinoj, kao ni ja drzovitosti I'ribiniirovoj, a Jakov je niorski 
dobar eovjek, ali je Latin, f.ovro ga strasi, da ce niu admiralsko 
mjesto preoteti Hrvat, satnik Dobrovid — i on mora Lovri sluziti. 
Da nije Anastazija, ti bi vec bio proklet od pape po Lovrinim pri- 
javama, koje sve Anastazij, pozvan od pape Urbana na izvjestaj o 
tebi, pobija . . . Teze se nama boriti na dvoru proti raznim splet- 
kama i potvorama, nego tebi tu janaciti se medju svojima. Malo nas 
je i neniocni smo proti premoci r.ovrinoj. Kralja je s\'e novajlijama 
sebi odanima okruzio. 

Petar : 

Da, da, stara taktika! Novajlijama podjeljuje casti, koji ueniaju 
svijesti ni o svoiii ni o narodnom dostojanstvu, kojinui je licna korist 
preca, nego opce dobro domovine. 

Pacao : 

Ima dodi'se medju njima i valjanih, ali vecinoin su mladi Ijudi, 
odrasli za ovih meteza i nestalnih vremena nasih, te lutaju u tini 
olujama, ne videci nikakav sjajni svjetionik, koiuu bi doveslali. To 
su Ijudi bez naiiela stalnili i bez postivanja starijih, bez auktoriteta 
ikakva, drzt)viti. Neki bi se dali sedlati i postali bi valjani vozaci i 



s vremenom iipravljaci kraljcstva; ali innogi su bez osje(iaja i Iju- 
bavi za slavnu proslost. piini prezira za nase teziije, bczhrizni za 
opce dobro, a gramzljivi za licnom slavom i castima i koristinia. 
Jus nisu presli injeru — ti bi ih jos jedini mogao svojom licnoScu 
i dobriin radnm zaustaviti i bolji im pravac dati. Od toga bi vreli>ga 
mosta mo<j;lo jus vrlo dubro vince postati, da sc tko zua baviti njime — 
inace ce i oni bezglavi, prepusteni sami sebi, svak na svoju niku 
drzavne posle voditi u korist tudjincu, koji ic ih lukav znati omainiti 
ill hvalum ili initum ili zastrasiti groinjom, jer su, nemajuci tradicija 
ili ne mareci za njili, ncstalni kau valuvi. 

I'ctar (prexirno): 

Pa da ja niedju tu bagru zadjem ? Ja da tuj djecurliji vodja 
jus biidem? 

Pacao : 

Ne budi uliol, vec spasi, sto se spasiti dadc. i 'nikcijc si odsudjen 
na nerad izvaii dvora. 

I'ctar : 

Ja da radini i bdijem! 

Parao : 

To nije r.id, iz sigurna prikrajka tubuz paziti na tudje prstc, a 
kad tamu. na dvoru se neopazice, prepredeno i potajno i javno 
izdaju nasa prava. 

Potar: 

I opet velim, cemu si ti i tvoji tamo, koji to sve vidite? 

Parao : 

Ja nisani lako pronicav, kao ti. ja ne znam tim paucima puliva- 
tati sve niti nireze, jer aku i pokusam, sanio se zapletein u njili, kao 
muha u paucinu, i mjesto da koristim, pokvarim. Ja sam mekan kao 
pamuk i mene se ne boje, pak — morani biti iskren — ja nisam 
tako odvazan, a s tobom bill nesto vrijedio. S toga te dodjoh mo- 
liti, da nam slabim u nejednakoj borbi pomognes, da istisnes s dvora 
Lovru, Stjepanovu moru, moru kraljestva hrvatskoga, zaklinjem te 
srecom zajednitike nam majke domovine! 



459 



1 Ctar (zaniislien i kanc 



aiiut i: 



A zasto Lovrii \'i nieni niste pomouli istisnuti, kad sain ja litiu, 
s dvora Zvonimirova? 

Pauao: 

Ono je drugo doba biK) — onda smo se jos pra\'ici i pcistenju 
od njega nadali. 

Petar (mrUo)-. 

A tko mi jamci, da sada iskreno mislite, vi prijatelji i zagovor- 
nici Latina? Tko zna, ne zovete li me iz sebicnih svrh.i, da vam 
budem orudje — klijesta za zeravku Lovru, pa da me se (.mda opet 
otresete i sami se u StjepanoVD srce ugnijezdite ? 

Paoao : 

Ja ti prastam to sumnjicenje luojih najsvetijih osjecaja, ali i sad 
otvoreno kaiem, da sam jos prijatelj skige izmed Latina i Hrvata, 
no im nikad svoga ponosa ni narodne casti ne prodah. A ti radi, 
kako hoces, ali ces krivac biti narodnje nesrece, kojoj idemo ne- 
minovno u susret uz opci nehaj i uz tvoju neslogu. (.cXll^zi.i 

PaUaO f/.a njimi; 

la dvolicnjak nisani. dva gospodara ne mogu sliiziti. I'o/dravi 
mi svoje drugove na dvtn'u. Sivoro cii vas doci procistiti s novim 
gazdom. (Ulazi Lepa, kr.iljica.i 



PRIZOR TRECI. 
Petar i Lepa. 

Lepa : 

Rad bill, bane, s tobom razL^ovaiat. 

1 ctar i/.a SL-, uniizljivm: 

Valjda opet Ijubav ocitovat. (ClasiuM 
Na sluibu sam, gospo ! 



460 

Lopu : 

C )pet dodjoll, 

Dn iiK- i->ii-.tis II Uijarsku k bratu. 

I'rtar : 
Zasto, ^ospo? 

LcpU : 

Zasto? Morala hih 
ja pitati. zastu mi to pr'jecis? 

Petar. 

Ta Radovan ovdje ostat mora — 
F'a kuda ie» ti bcz sina ? 

L«'pa : 

Kuei ! 
Nije r dosta, sto mi iihi mtua, 
I'hi kralja, 11 crno me zavi, 
A sina mi iinesreci grozno ! 
F^ezdusnice, i dalje me zeli§ 
M licit? 

Petar : 

Nemoj kraljice ! 

Lcpa 

Da, joste 
Rugaj mi se, kraljicom me zovu<i. 
• Kraljice*, a lisio me krune! 

Petar (trznuti: 

Umiri se, gospo, ja kriv nisam 
Svemu tomu, vjeruj. 

Lepa .nitzniie, prikomo): 

Tugo moja! 
I ban Petar to ucini meni, 



46r 



Ucini mc udovicom sinjoni, 

Bolnom majkom i robinjom svojom . . . iZapl.ice. 



Petar d ncimtic 



e "aiuiti: 



Nemoj, i^ospi) ! — Ta na dvoru innme 
Slobodna si . . . 

Lcpa : 

Kakva j' to sloboda, 
Kad mi k hratu ne das u Ugarsku ? — 
Pa stiT ce mi takova sloboda, 
Dok Ijubijeiie duse nigdje nemam : 
Odsvud u me leden vjetar duva, 
Sve i' spram mene hladno, neiskreno, 
Odbija me, il se zaca mene, 
Ti prezires, jer mi j' srce ludo, 
S kojim ja ne mouu "ospodarit, 
Pozelilo za Ijubavlju tvojom — 
Bane Petre . . ! 

rp.tar lodhojiioi; 

Nemoguce, gospo! . . . 

Lcpa lukoriK.i: 

Nemoguce? Sada? iironicki.i Krasan co\-iek 

A prije si znao me zavt)dit, 

Kano pcelu bezazlenu na med 

Ljubaznosti i njeznosti svoje. 

Mamio si na Ijubav me onda, 

Kad — ko tudju zenu — nisi smio ; 

A sad, kad sam slobodna, sirota. 

Sad odbijas — okrutnice! 

Pctar ihoiiKi): 

CIospo . 
Lcpa (zcscc): 
II okrutnil<, ili unda bjese 
Himben, gijesni zavodnik! 



4(>2 

Pl'tar iborcCi seu scbil: 

Ne! Ljubljali 
Beznadno tad Ijubljah tiidju zenu, 
AI i cuvstvo zatomljivah s mukom 
U svom srcu, a bez ijr.i^*-^nc zelje. 
A sto ti fia prozre, nisain krivac — 
Povoda ti ne dah. 

LcpU ./iviiino 

Dade, dade! 
Pogledi ti iarki i bjeguCi 
Iskre bjehu upaljivoj {jradji! 
Topla r'jec ti, uzdah nehoticni 
Bjehu slatki jaritclji vatri, 
bto me bjednu jos razgara . . 

Pctar: 

Zaiud - 

Lppa 

Al t.ii pozar, komu raspluJmk si, 
Lomacu tu, sto potpalio si 
U mom srcu, i ugasit moras! 
Bane Petre! - To j' jedini oganj, 
Koj ne nisti, ve(5 povisi Ijude, 
Cistec ill od prirudjenih inana; 
To j" jedini oganj, sto ne hara, 
Vec je sv jetu roditeij i hrana, 
Slatka sveza najraznijih cudi, 
>Iost prikladan za staliske jaze . . . 
— Klicu dubra ne gazi u meni! 
De raspiedaj u svom srcu pepel, 
Da nil (in planni i tvoj iidLr"\ara. 

Pe.tar : 

U mom srcu nema vec odziva — 
Ono j' sada zrtvenik i zrtva 
Samo mojqj otacbini jadnoj! 



463 

To j' jedina \\\'\sn mi i briga. 

— A i na svoj punos j^ledat muraiii, 
Valjda ne cu Ijuhavnik bit smiesan 
U toj dobi, ruyli) okolini, 

I pred mladoin kcerkom d,i crvenini 
Sa siaboce. — Nij' moi;'uce ... I 

Le.pa (iiioicui: 

Bane . . . ! 
Bane, ti me nnesreci liut<j ! 
Petre, ti ces popraviti grijeh — 
Oba grjeha, stn pcjcini meni — 
S tobom bit cu sretna i bez knine . . .! (Njlvjio.i 
Ispuni mi davnu /elju srca ! .On seutkl.miJ. /.amamno.') 
Budi bareni njezan, kano nekad — 
Sjecas li se nnih dana, bane ? 
Sjajni dani, tugo mnja cina! 

— Nekadanja kraljica ti, Petre, 
I hrvatske krune bastinica, 
Zena sjaju i \'ladania \'iena, 

Nist' ne ieli, vec tebe junaka — (Petar odhijt tcskn.i 
Uslisaj me ! 

Petar (.< nutamiom borhoin): 

To nije moguce! 
Med nama je strasan ponor puko, 
Preko njega slab je most od strasti, 
Kad nij' moguc ni od tvrdje gradje, 
Od narodnje srece. — lOdla/.i pnlagano. 

LcpCl (molcui za njim); 

I Jane! Petre ! (Ljuta za se.) 
Neka, neka! jos cete mi phitit 
I Hrvati i ti ! Sve \as mrzim ! 
Jos ce danas tajiii vjesnik k bratii. 

iPetar se na nl izii sretne s R a J o \- a n ■> m. koji sc lili|eJ i di'scuci priniic^' 
ki>laceniU Oijiju, a za njini i.l^ .W a r a z.ihi iiuita. 1 



464 

PRIZOR CKTVRTi 
PredjaSnji. Radovan i Mara. 

Radouun (l-ctm stra>ljivo): 
Bane, onaj sirasni vojnik 

Mar8 iskrbno ocu): 

Pazi na nj, jer mu je opet pozlilo jace. danas je neobicno 
u/rujan. Popeo se bio na vrh kule i dugo zurio u bezdan, te >ra 
jedva dozvali k sebi od straba, da doljc ne padne. 

Pctar : 
Raduvantt ! 

Lc.pa : 

I to je tvoja irtva, hezdusnicc ! 

H;ulnr.'in ...ii-a.i.i.-i n daij^: 

( )nai liaJni v.iiiii'K 

Mara (njclno oko njcga): 
Nije ni.sta, kraljevicu, miruj sanio. 

Radoran. 

Gledaj . . . rulja hrii . , . krv, krv! Onij gadni vojnik i niene ce 
iibiti kao oca nioga ! 

Petar : 

Kraljevicu, ne boj se nikoga uza me. — ja cu onoga fmalinuv 
riikorn tobozei. koji bi btio nioga Radovana. 

Radorun 
Habaha! Udri, udri! 

Fctar : 

Xe ce niik.i nioga kinljevica. 



465 

Racloran (izbuljena oka): 
Kraljevica? Hahalia! Rekao sam mu ja, da slusa, a i kralju 
sam govorio, neka sina poslusa. Kazah nni, da je boljt- hili sakri- 
venu u zahvalnim srcima i prnjave sirotinje, nego istaknutu u sjajnim 
listinama kraljevskim, — na smjeskavim usnama ugladjenili dvora- 
nika... Tako mi je nekako Petar saptao, dok bijah kraljevic. — — 
Sad sam kralj. — Gdje mi je kruna? (Hvata se za a;lavu.) 

Fctar: 

Imat ces ju skoro, ako Bog da. 

Radocaii: 

Uli, to boli, tisti me, ne cu je ! (Kan da ju s tjlave bacai. Ne, ne, 
garavce, nisam ja kralj! Xe ubijaj me! Evo vam krune — ! fa volim 
samo Maru . . . ( )li kako mi je nekada srce krvarilo radi nje. — A 
sad? Sad nemam srca, ona mi ga iize. All su ga i njoj oteii, raz- 
derali. — Gle, ban Petar premece krpice moga srea — rad bi ib 
sastaviti — Mara drzi iglu, da ih sasije. (Nagio se okrene k Petru, s pro- 
mijenjcnim glasom.t Bane, daj mi Mani 

Mara djubezno u strahii, samo da sja umiri): 
Tvoja sam ja, tvoja, kraljevica. 

KaClOUan (slroko ju neko \rijcme gledajuci): 
Aba ! Ja se sjecam tebe ; ti slicis kipu, sto sam ga isklesao 
nekad negdje . . . All gdje je to bilo ? (Dodje do majke Lepe.i 

Lepa : 

Radovane, sinko ! 

RadOOan (lecnuvsise): 
Ke, ne cu krune! Ta puna je crvi od oceve glave mrtve ! Na 
dragulje joj zmije vire ! Gle, kako sikcu siljatim jeziccinia, kako se 
oblizavaju pakosno, baa (s orHjusanjcmil Gledajte, jedna ima Koloma- 
novo lice, jedna Lovrino. — (Upre oci u nesto.i Koja je (>ni>> Poiudna 
usta Pribimirova. — Sto ? ocevo srce premecu iz usta u usta. — I 
moje bocete — Na (baca rukomi. ta i onako ga ne tieba meni kao 
kralju. Hahalia ! Otac tolikoga naroda, pak da srca ne treba ? 
Sto jos bocete? — Marino? To srce ne dam, ne dam. iHocu da bjezi.i 

Spomen-cvie6e. 3^ 



466 

Mara mjeino ga uhvativsit : 
Ostani tii, kraljevi<iii, s majkom i sa sestroni Maroni. 

Radoran (u«cvsi ju 7* mkiu: 
Ajdmo Zajedno. (Ona sc lecnc> Ne boj se, ja tu ili svladati. 
(Ixnenada.) A tko si ti ? 

Mara : 

Ja sam M.ira! Zar me ne poznas? 

Radoran idugo ju KleJajud): 
Da, da, poznam tc. — Ti si nioj iz<iuhljeni biser, knji nn padc 
na dno mora, ja ga jjledam, iUi do nje<;a ne mogu. K.ilI y.n, .nim 
k njemu, zaU'ori mi ga skoljka i otme vidiku. 

Maru : 
Ta evo nie \i/.\ tu 

Hudocun : 
Al sad mi nc lieii iz riike ispuznuti. Ajdmo, ajdmo. — Glavu 
<iu ti uresiti Ijcpsom od oceve krunom, salivenom od siilioga zlata 
postenja, a okicenom bisercima sviju kreposti, medjii kojima se blista 
najsjajniji dragiilj nevinosti. Neka kralja i kraljice ohole. neka traze 
tudje nevjeste bogate, tudje tulipane, nama de na§e ruze mirisati. 
(UdJhava u se, kanda miriiie.) Ah, Ugodno opaja! . . . (Uhvati sc 
za ^avu.) Ajme, boli glava, ajme, majko ! 

Lepa (popoJavS): 
Rade! Sinko! 

i\adOt3an dccnuvSi st <>J njc. pnKioni sc k .M.in, knja 

ga strasljivo pogledava. Na to se on gorko nasmije): 

Aj, aj, nemam gdje nasloniti vrudu glavu. Idem ju 
studenom vodoni rashladiti. (Ode, a za njim zabrinuta Mara.) 

Scnj. 

Krstn |'ai-|(>tic. 




BILA JE POMLAD. 




I. 



osip Resnik je obiskal crez dolgo spet svoj rojstni liraj. 
Neka skrivna iiioc ga jc vlekla tja crez bribe in doline 
V tibo, ski-omno vas, kjer je prezivel otroska leta. Polastiki 
se ga je neodoljiva zelja, da bi vnovdc videl ono nizko, na zeieneni 
holmu se beleco cerkev, one borne, <^koli in okoli bohiia raztresene 
koce, ono trato, kjer se je bosom >o- In razogLav prekucava! ter igral 
s svojimi tedanjimi sovrstniki. 

Resnik je bil sedaj sodni svetnik, obcespostovan in priljubljen 
moz. Toda Resnik je bil se samec. Bog ve, kaksne izkusnje je moz 
imel, da si ni botel naprtiti zakonskega jarma. Morda je imel odprte 
oci ter je videl, koliko je v resnici sreC-nib zakonov, morda ga je od 
tega odvracala ze kaksna nesrecna Ijubezen, morda se je njegovi 
idealni dusi protivila proza navadnega zakonskega zivljenja. Ali 
res je bilo, da Resnik ni cutil nikake potrebe, da bi si poiskal 
druzice . . . 

Danes torej, na veliko soboto 1. 1899., je stal zopet v domaci 
cerkvi. Postavil se je za vrata, tja blizu kropilnika ter se zamislil. 
Pred priprostim, s pomladnimi cveticami okrasenim oltarjem, je 
daroval zupnik sveto daritev. To ni bil vec oni stari caslitiji\ i moz, 
ki je pred tolikimi leti mascval pred tem oltarjem ter z angeljskim 
izrazom na svojem oblicju povelicaval svetost tega kraja in tudi 
uplival na srce dovzetnega dijaka, da je bilo tam tako skrivnosto 
mirno in svecano. Ta blagi moz je ze pocival pod liladno niso. A 
sedaj je zavzemal njegovo mesto mlad duhovnik z vsakdanjim ob- 



468 

razom. Malo svetega, nic tajinstvenega, zdelo se je Resniku, ni velo od 
njegove osebe in celo ta vonj po kadilu in svecali, ki je plul po vzduhu, 
ni mogel zacarati Resnika v one nadzemske sfere, kako nekdaj. 
Morda pa je to nasprotje med obenia ziipnikonia le navidezno, 
morda temu obcutku, ki me nadvladuje v tern hipu, nisva kriva 
niti zupnik niti jaz ; morda je vsemu temu kriv samo cas, ki je tako 
hitro bezal nad mojo glavo, pomislil je Resnik. In v tej misli ga je 
potrdilo tudi nekaj drugega Siloma se je hotel otresti vse posvet- 
nosii, hotel je zupet crez dolgo casa muliti, moliti z vso duso, 
z vsako zilico svojega srca. Napel je vse moci, a ni slo. Samo 
bridek vzdihljaj mu je izniknil iz prsi. Da, da, cas je storil vse to, 
dejal si je Resnik nat<> . . . 

Nic vec ni poskusii moliti, prevzele so ga zopet posvetne 
misli. Zacel je opazovati Ijudi. ki so se posamezno prihajali v cerkev. 
FVi kropiiniku so postajali, desnico pomakali v vodo ter se prekri- 
zavali, a kolena so komaj vidno upogibali. Na crncm kropiiniku so 
se svetile kaplje, ki so pri prekrizavanju padalc od prstov ter se 
pocasi cedilc nizdoli, puscajoc za saboj polzkc, neenakomerne crte. 
(Iveterokotni kamni pod kropilnikom so bili motnovlazni ter uma- 
zani od prahii, ki so ga dohajajoci dona^ali na svojih crevljih. 

Resnik je motril prihajajoce, a le malokoga je poznal. Na tern 
in onem obrazu so se crtali sicer znaki te in one druzine, all ta 
okurna in okorcla tclesa so bila ali tako izdelana in postarana, da 
jih ni bilo mogoce uvrstiti med znance, ali pa so bila se premlada 
in na obrazih poteze se nejasne in nedolocne. 

Tcdaj se je pa na vratih pojavil star moz. Bil je visokega 
stasa in se vedno ravnega hrbtisca. Ali njegovo oko je bilo videti 
motno in njegove noge slabe, kajti opiral se je ob dve palici ter 
pocasi lezel dalje. Njegov obraz je bil doltj in koza na njem nagu- 
bancena. Posebno okoli ustnic je bila ohiapna in viseca, da je bilo 
videti, kakor bi visela nizdoli prilepljena krpa 

Ko je starec pocasi drsal mimo Resnika, je hipoma obstal. Xjt- 
govo oko se je uprlo v svetnika ter ga motrilo pazljivo. In neka osup- 
lost se je brala na njegovem obrazu. Videti je bilo, da je spoznal 
Resnika. Pokimal je z glavo, kakor v pozdrav, ter lezel dalje v klop. 

Tudi Resnik ga je spoznal. 

— Moj Bog, star! Molek! In se ziv ! Crez osemdesetjih mora 
imeti, govoril je sam s saboj. Obiskati ga moram! . . . 

Resnik je vrgel se pogled po cerkvi ter takoj nato stopal 
na piano. 



4^9 

Zunaj jc liil krasen dan. Po drevju se je prikazovalu prvo 
socno zelenje in pisano cvetje, po zraku so frfotali prvi rumeni 
metiilji. kesnik pa je stopal zamisljen nizdoli po vasi. Tarn je bik:) vse 
tilio in mirno. Nemo so s^a zrle nekdaj tako dohro znane koce, a 
nikogar ni bilo na pragu, da hi ga bil pozdravik Semtertja se je 
znotraj culo sumenje, odmevala hoja, zahrescal kak ropot — zenske so 
bile vecinoma same doma ter pospravljale in pripravljale za praznike. 

In svetnik je stopal ven iz vasi ter zavil po ozki poti na na- 
sprotni gricek. Tam gori je crneln okruseno zidovje, oklepajoc za- 
pusceno vasko pokopalisce. C'rez njegov rob se je dvigal tu in tam 
od dezevja izpran kriz in od casa oglodan kamen. A v kotu ob 
nirtvasnici je rastla stara, svoje veje globoko pripogibajoca breza. 
Crobovi so bili zarastli s temnozeleno travo, ki je tukaj prva poga- 
njala ze v zgodnji pomladi. Le na malokaterem grobu se je belil 
posamezen cvet. 

Resnik je prestopil prag pokopalisca ter nameril svoj korak 
prav V zadnji nasprotni kot. Tam je stal nizek kamen, iz kraskega 
mramorja izklesana piramida, katero je bil dal on sam postaviti 
pred nekaterimi leti Na sredi je bilo napisano z zlatimi crkanii 
samo ime : Gregor Resnik. 

Bil je to grob oceta svetnikovega. 

Tu je Resnik postal ter strmel nemo v ze upadlo gomilo. 
Prav ob kamnu je lezala pozabljena mrtvaska kost, dolga, rujava 
in ze luknjicasta nadlahtnica, na katero so se usipali zlati solncni 
zarki, a na zidn je cepela tascica ter z bistrim ocesom opazovala 
resnega, dolgobradega moza, ki je bil videti na tak lep dan tako 
silno otozen. 

Dcibro cetrtinko ure se je svetnik pomudil tukaj. A ko se je 
obrnil, potegnil je s prsti preko cici Ozrl se je nato okoli sehe 
po ostalih grobovih ter pocasi odsel . . . 



II. 

Vrlo davno je ze od tega, kar je Resnik sanjal v teni skrivneni 
koticu lepe slovenske doniovine krasne mladeniske sanje. Zal, d<i 
so bile le sanje ! In ko se je prebudil iz teh sanj, tedaj je prvikrat 
obcutil bridki predokus resnega zivljenja, v katem je imel stopiti. 

Resnik je bil tedaj abiturijent. Bil je na inuitnicah pri svojeiu 
starem ocetu, ki je bil kocar v vasi. Stari ni inicl drugili otrok, a 



470 

tudi razen male kuce nicesar. V svujih lulaJih Ictili je upravljal 
sluzbu nckakega obcinskc'ja tajnika in kmeckena dolitarja tcr je 
iivc'l tako skr<>inii<> in varOno, da si je se nt-kaj priliranil za stare 
dni. r^azen denarja s<i nui Ijudje donaSali za razne pisarije tudi mar- 
sikaterih /ivil, kar mu je vse priSlo k pridii. Da je moj^cl sina 
iitudirati, poma^^al mu je mno^^u zcnin hrat, ki jc bil duhovnik 

V mestu. Ta je skrbel za Josipa do sedme^a razreda, dokler ^a ni 
pubrala smrt. Nu to je bilo Se dukaj ugodnu, saj leto, ki ga je 
imel [osip se pred seboj. se bode ze kako prebilo. Potcm tako 
ne bode trcba skrheti vcc, ker losip jc bil doloJcn. da bode pel 
novo ma^ii 

|4)sip je bil icd.ij na /adiijili ^iiiinazi|skili i^ovlitnicah. Maturo 
je bil dovrsil s pusebnu dobrim uspehom in stari Kcsnik jc bil po- 
nosen na svojega sina. Rad jja je jeinal s saboj mod Ijudi in kazal 
nanj rekoL 

— Ta bo iiiK.l >c- \ciik<> \cc \ ;;iavi nego jaz ! Ives ni zastonj 
studiral. In tak tajnxister bo, da bode veselje. 

In tudi (osip je bil popolnoma preprican, da je vstvarjcn samo 
za dubovski stan. Hi! je se p«ipolnoma nepokvarjen, njegove misli 
in zelje so hrcpenele po pop«)lnosti. 

2e zadnja leta je najvec obceval s starim zupnikoni, a letosje 
§e posebno iskal njeK<»ve druscine. A to ni bilo nic cudnega, saj 
zupnik je bil res luoz po voiji bozji, izobrazcn, vnet za svoj sveti 
poklic, a zravcn vcsel dru/abnik in odkritosrcen svetovalec. Josip 
pa je bil tudi ponizen in tilt. Tako je nastalo med njima neko pri- 
jateljstvo posebne vrste. 

(osip je imel posebno veselje nad prirodnimi krasotami. 
Cestokrat je zaiiajal v bliznji gozd, ki se je razprostiral za vasjo. 
Tarn je navadno legel v meliki mab z obrazom na kvisku in zrl 
je ure in ure v vrbove temnih smrek in hoj ter vlekel na usesa 
njihovo tajinstveno sepetanje. In malo, nezno cvetico, ki je vzrastia 
ob potu, je zamogel obcudovati neprestano ter se veseliti ob njenem 
drohnem telescu. In roka njegova se ni niogla iztegniti, da bi jo 
utrgala. Krilato ptico, najneznatnejsega crvicka, ki se je vil v praliu, 
je zapazilo in ogledovalo njegovo oko. 

In tako je nekega lepega popoldneva zopet lezal v gozdu. 
Visok, svetlozelen macesen mu je nudil streho nad glavo, a niehka 
trava, pretkana s kodrastim nitkastira mahom, ga je pestovala 

V svojem mehkem narocju. Po gostem malinovju so se preletavale 
ptice, a solncni zarki so plesali po njegovi lahki, poletni obleki. 



471 

Tedaj pa je nekaj zasiimelo za njim. Lalike stopinje su se 
zacule, a se predno se je utegnil Josip zravnati, ze je stala pred 
njim deklica, napol gospodski ohlecena. Stara je utegnila biti kakih 
osemnajst let, a izpod sirokega, lahkega slamnika je zarel Josipu 
nasproti najlepsi obrazek, katerega si je mogel misliti. In ta obraz 
so okvirjali gosti, zlati, vlazno se svetlikajoci lasje, plujoci nizdoli 
crez tilnik. Izpod kratkega, vijoiicastega krila so se svetlikali majlini 
creveljcki, odevajoci drobno, skoro otrosko nogo. Vsa deklicina 
prikazen je nosila na sebi pecat neznosti in niilobe, pecat onega 
»zenskega«, kar cloveka blazi in povzdiguje. 

Josip je bil omamljen. V mestu je sicer videval dan na dan 
nestevilno mladih in tudi lepili zenskih ohrazov, videval obilo cve- 
tocih lie, drobnih nozic in vitkili, elegantnili zivotov, a dozdaj ga 
se ni bil zanimal nobeden. Stopal je mimo njih brezbrizno in apa- 
ticno, nekako tako, kakor je stopal mimo izlozbenih oken, v katerih 
so se svetile in kosatile sviinate robe za damske obleke. Cutil se 
je varnega pred vsemi in nikdar mu ni srce se zatrepetalo v ocigled 
kake deklice in nikdar se niu ni se na nobeni ponuidilo oko 
tako, da bi jo bilo ogledovalo drugace, kakor vsako drugo lepo 
bozjo stvar. 

A danes se je hipoma vse izpremenilo. Ta lepota ga je ocarala 
naglo in nenadoma, da si niti sam ni bil v svesti, kaj se je zgodilo 
z njim. Obstal je, kakor bi bilo trescilo zraven njega. In njegove 
oci so slastno pile in srkale ta kras raz njeno lice ter strmele 
v njo, kakor v kako nadnaravno prikazen. In sam ni vedel, da mu 
je temna rdecica zalila obraz in vrat. Ko pa je zacutil, da se mu 
je zacelo burneje gibati srce v prsili, ko je zapazil hitrejse nje- 
gove udarce, tedaj ga je hipoma obslo spoznanje. Kakor svetel 
zarek mu je sinilo v duso, zavedel se je, da bode moral to bitje 
pred saboj odzdaj Ijuhiti, Ijubiti z vsemi silami svoje duse. A ta 
zavest je tudi ucinila, da se mu je povesilo oko in da je postal 
hipoma neokreten in zmeden. 

Ona pa je stala pred njim ter segavo upirala svoje velike, 
modre, zelenkasto se spreminjajoce oci v njega. In ko je zapaziia 
njegovo zmedenost, tedaj se je razveselila in okoli njenih ozkih 
cresnjevordecih ustnic se je zazibal caroben nasmeli. 

— Ah da, Resnikov student, kaj ne da ? — je vskliknila ter sto- 
pila korak proti njemu. Vi me sicer vec nc j-inznate, all nekdaj 
sva pa vendarle skupaj letaia po vaski trati. In zbiraia sva "zlate 
barvices in igrala ono, kako se ze zove, ali da, 'aJi je kaj trden 



472 

vas most*. No, res je, nekaj let jc prcteklo od tt-ija in vi ste vcliki 
in lepi, eel jjospod, a tudi jaz. kakor vidite, niscm zaostala. 

Kesnik je dvig^il svoje oci ter jo opazoval. A dasi je niislil 
in niislil ter si v duhu predstavljal vse svoje tovarisice izza mladili 
nog:, vendar ni nioijel ii^aniti, kdo bi bila ta. Gotovo je bilo, da 
take lepote ni bilo nied njimi. Fozabil jc, kaj stor«i leta in cas. 

Friblizala se mu je §e bolj, da je ze sapo njeno cutil na 
svojem obrazu, odrpla se bolj na siroko svoje oci ter zria na- 
ravnost vanj. 

— AH me res se ne poznate ? 

— Za lioga ne, jecal je ter neliott- odstopil za korak. 

A ona se je zdaj zasmejala zvonko in glasno, da je fjlas 
njen obudil zvenec odmev v oddaljeni ;;osci. In njcni drobni beli 
zobje so se zabliscali, kakor dragocen niz pristnih biserov. A 
tedaj se mu je oiivel spomin in spomnil se je, da je enak izraz 
V oceh res ze nckdaj vidcl, videl o neki priliki v davnih, lepili casili. 

Udaril se je na celo ter dejal : 

— Ah, M;\nica! — Kaj ne, da si Manica Molkova? 

— Vendar si me spnznal, ne, hocem reci ste me spoznali, jc- 
dejala veselo ter mu podala svojo majhno, zametasto roko. Njeni 
beli prsti so se t)vili okoli njeyovih in iz njih je sinil gorki tok po 
vseh njegovih zilah. 

— Kaj ? Le ne vikaj me vec ! To se pac ne spodobi starim 
znancem. Le brez skrbi mi reci ti ! 

— No, pa bom, je dejala ona . . . 

Sedia sta skupno na mehki mah drujj blizu drutfei^a, da sta 
se skoro dotikala. No pa kaj je bilo to liudeira? Saj sta bila 
• stara znancac. 

In zacela sta si praviti svoje do^odke. Tuveddla mu je, da 
stanuje ze celo vrsto let pri teti v Trstu. Ta teta je preccj pre- 
niozna, a stara in bolehna vdova brez otrok. In ona jej nadome- 
stuje otroke, a zraven jej streze in jo neguje. Zdaj pa je prisla za 
hipec domuv k svojemu ocetu, da po<iIeda, kako je se kaj v teli 
krajih. Skoro nat<') mu je zacela pripovedovati o Trstu samem, 
o morju, o solncnem zahodu na morju, o brezstevilnih ladijah in 
ladjicah. In on jo je poslusal zvesto in verno, prav tako, kakor je 
dozdaj vselej poslusal starega iupnika, ter zraven jej gledal nepre- 
stano v lepe oci. A cudil se je, da jo je tako zgresil, da ni ves 
cas svojili studij nikdar povprasal po njej ter da mu tudi nikdo 
nicesar ni pripovedoval o njej. 



— 473 _ 

Tudi on jej je povedal svojn povest . . . 

Ko sta si tako pripovcdovala, prigodilo se je vcckrat, da sta 
se njuni glavi sumljivo pribli/ali, da sta se njuni senci skoro di>- 
tikali. In tedaj so se semtertja dotalinili njegovega cela njeni kt)dri 
in ta rahel poljub \daznih las je ucinil, da mu je pod njim vztrepe- 
tavalo celo telo. 

Nehote, nevede, melianski mu je objeki desnica njen vitki pas 
in stisnil se je k njej, da je biki za hipec prepk^sena in iioteia vstati. 
Toda takoj se je pomirila, ko je pogledala v njegove oci ter videia 
tarn izraz brezpogojne udanosti, izraz hipoma vzplamtele Ijubezni . . . 

Dolgo, dolgo sta sedeki tako. Ali solnce na nebu se je nizalo 
in drevje je metalo d(.)Ige, tenine sence. Tarn nekje v gosci se je 
oglasala mala sova z zateglini svojim piskom in semtertja je zafr- 
fotal med v'ejevjeni kak netopir. Trebalo se je kiciti. 

Do tam, kjer se od gozda zagleda vas, sta hodila skupaj, roko v 
roki. Ko pa so se zabliscale pred njima prve hise, tedaj sta krenila 
vsak na svojo stran. Krepko sta si stisnila roki, zasepetala si na 
svidenje« ter se razsla. Predno sta izginila za ovinki, sta se se 
ozrla ter z rokama pomigaki v slovo . . . 

Josip je stopal pocasi proti rojstni svoji liisi. (aitil je, kaka 
izprememba se je danes zvrsiia v njem. V svesti si je bil tega pre- 
vrata in vedel je, da je en sam danasnji hip zadijscak da je podrl 
naklepe in nacrte njegove, ki jib je nosil v svojih prsih toliko let. 
In marsikdo drugi bi se bil cutil tesnega, nezadovoljnega sam 
s saboj, bi razmisljal, kaj mu je storiti. A Josip je takoj vedel, katero 
pot ima zdaj nastopiti. Videl je vse tezave, ki so mu v razlicnib 
podobah pretile, a vse to ga ni moglo ozlovoljiti. Tako veselo in 
praznicno mu je bilo pri srcu, kakor se nikdar v zivljenju in na 
obrazu, ki je bil ze nekaj dni bledikast in upadel, so zopet vzcvetle 
rdece roze. 

( )dzdaj je posecal josip zupnika vedno b(.)]j poredkt)ma in se 
ti poseti so bili navadno le kratki in redkobesedni. Stari gospod jc 
to seveda zapazil, toda rekel ni nicesar. Zadovoljil se je s tern, da je 
svojega mladega prijatelja opazoval kjer in kakor je mogel ter da mu 
je vcasi namignii kak dober svet. \' podrobnosti pa se ni spu.scaL 

Josip pa je postajal cim dalje bolj zivalien, njegm-o /.ivljcnje 
je zadobilo zanj hipoma ves drugacen ponien in namen, bodocnost 
je bila njegova. Sleharni popoldan je odzdaj bila Josipova put 
v gozd. In tja je vedno prihajala i ona in tam jima je cvetla 
prva Osrecujoca Ijubezen. In ta Ijubezen je bila k'esniku tudi zadnja. 



474 

Toda diievi so potckali n;i^lo, |irt'nai;lu. Josipu so se na^ibak- 
pocitnice h koticu, a se vcdno ni bil ocetu povcdal, da ne bode 
izpolnil njegove ielje ter sel v bogoslovje. Matere itak ic vec ni 
imel, iimrla mu je bila pred dvema letoma. Zadnji cas je tcdaj 
bil, da razodene to ocetu ter se posvetiije z njini o nadaljnjih 
svojih namerah. Prav nic ga ni skrbelo, da bi mu oce ne dovolil, 
a tudi najblizja bodocnost, studiranje v glavncm mestu. mu ni delalo 
preglavice, dasi ni imel toliko, da bi sc bil tarn pic/ivcl samo mesec 
dni. Ljubezen njegova je bila trdna opora, ona mu je pomagala, da 
se mu je videlo vrlo lahko vse, kar ga je 5e cakalo . . . 

N'ekctja dne sta sedela Josip in stari pri skromni vecerji, katero 
jiiii.i je bila ravnokar pripravila priletna postreznica. Pocasi sta 
zajemala krompirjevo juho, ki je bila gosta in debela ko sok. 
Nobenemu se ni prav Ijubilo, jed se jima je valjala po ustih in le 
tezko sta jo poziraia. Po nekoltkih zaioiajih pa polo^.i stari zlico 
na mizo ter pogleda sina. 

— Ti, jaz ti hocem danes nekaj povedati, dejal je nato zateglo 
ter si brisal usta z zepnim robcem. — Saj poznaJ ono beracico Mico 
tarn izpod klanca? Cllej, ta je vceraj nabirala dracja po gozdu. A 
nekje tarn v gosci je po naklucju zapazila dva mlada tloveka, 
seveda mo.^kega in zensko, ko sta sedela v travi ter grulila, 
kakor zaijubljena goloba. Skrivaj ju jc gledala, zapomnila si njuna 
obraza ter zopet skrivaj od§la. Kaj mcnis, kdo sta bila ta dva? 

Kesnik umolkne ter zre sinu naravnost v oci. Toda motil se je, 
ko je mislil, da bode sin zmeSan in preplasen. Josipu je sicer sinila 
rdecica v glavo, a ocesa ni povesil. 

— Dobro, ako ze veste, vam ne bode treba praviti. Prihranjen 
mi je vsaj vvod, s katerim sem itak mislil se danes na dan. Toraj 
iz tega spoznate, da se mi dva z Manico Ijubiva. Ker je pa ta lju- 
bezen resnicna in globoka. treba se bode z MAnico zvezati za vse 
zivljenje, ako hoceva, da nama ga bode ta ljubezen sladila. Ako se 
pa hoceva zvezati za vse zivljenje, tedaj je neobhodno potrebno, 
da opustim misel, da bi bil kedaj duhovnik. In to misel sem v res- 
nici tudi ze opustil in tega se pr:tv iii>" n<- ki-.;nii Zdai tidaj veste, 
kako stoje stvari. 

Stari je nekoiiko casa debelo giedal, ko je videl sina liipoma 
tako odkritosrcnega in odiocnega. Takoj je videl, da bi tu bil vsak 
upor nemogoc. Nagnil je glavo ter nekoiiko casa zamisljeno zrl 
skozi okno. In tedaj je pomislil, da mora s sinom zaceti zlepa. 

— Dobro me poznas, sin moj, dejaJ je crez nekoiiko casa. — 



475 

Zato ti tudi ni treha praviti, da bi te jaz silil v katerikoli s-tan. 
Sam si dovolj pameten, da bodes vedel ukreniti pravo. Ali ineni se 
zdi, da vzrok, kateri te je privedel do tega sklepa, ni bil dovolj 
tehten. Moj Bog, Ijubezen, in celo prva Ijubezen, koliko casa pa 
traja? Nekoliko tednov, morda par mesecev in potem se jej sniejes. 
Ostane ti morda prijeten spomincek nanjo, ali drugega nic. A ce si 
vsled take mlecne Ijubezni zgresil svoj stan, tedaj ti ostane kes in 
pokora. Zato je treba stvar pretehtati od vseh strani. Ako se ti 
Ijubi poslusati, pa zacniva in oglejva si to zadevo vsestranski. 

Josip je oceta poslusal molce, a pri vsaki besedi, ki jo je stari 
izgovoril, je sele cutil, kako dobrega in pametnega oceta da ima. 
Veckrat je sicer ze imel priliko, da je opazil, kako korenito zna oce 
vsako rec presoditi, a da je zraven naravne nadarjenosti tudi toliko 
izobrazen, do danes se ni vedel. In cutil je, da ima v svcyem ocetu 
tudi pravega prijatelja, katerega je pa sele danes dobro spoznal. 
Milo se mu je storilo pri tem spoznanju. Poltiho je izprcgovoril: 

— Govorite, oce! 

Stari pa se je nagnil blize sina ter zacel: 

— Kakor ze receno, braniti ali siliti nocem. Vendar premisli naj- 
prej to, da visoke sole stanejo mnogo, vec, kakor si morda zdajle 
mislis. Jaz pa, ves, da ti ne morem pomagati. Toda to bi se bilo. 
Morda bi se kako dokopal do zvrsetka, saj se jih je na enak nacin 
izucilo ze mnogo pred taboj in se jih bode za taboj. Ali recimo, 
da tudi dovrsis vse izpite. Kaj pa si potem ? Ali nisi sele prav na 
razpotju in hujsem razpotju, nego si to danes? Pojdi in praktikuj, 
kamor in kjer hoces, povsod stvar mnogo stane in treba je zopet 
denarja in denarja, predno dobis kako mesecno novcno podporo. 
In koliko casa preide, da te imenujejo pravim uradnikom v kakovem 
cinovnem razredu ? Xajinanj dve, a tudi vec let. Ako tedaj vzamemo, 
da dovrsis studije v stirib letih, a predno prides v sluzbo preteceta 
dve leti, tedaj je to celih dolgih sest let. In poniisli, kaj se \' teh 
dolgih letih zgodi lahko s tvojo sedanjo Ijubico ! Tisoc proti eni 
stavim, da tedaj ne bode med vama vec niti sence katerekoli Iju- 
bezni. I ako bi tudi bila, recimo bila, da te ne zaiim, ali bi se v tem 
casu tvoja Ijubica ne postarala za sest let? In kdo bode jemal pri- 
letno devico, ko je na ponudbo toliko mladili ! Zraven pa ona tudi 
nicesar nima, a za zakon treba priprav, ki nmogo stanejo. .Vko hi 
jo hotel tedaj vzeti, moral bi se zadolziti, a dnlg je hudo, hudo 
breme. In ne motim se mnogo, ako recem, da bi te ravno to breme 
scasom tako tezilo in ozlovoljilo, da bi si zacel ocitati, cemu si 



476 

stiiril tako neiiinnost ter vzel nepremozno zeno, ko hi ti jili bilo 
lahku najti tukih, ki hi imele kaj pud palcem tcr ti tako zafj»)tovile 
^lo/no in brezskrbnu zivljenje. No tako hi bilo koncc Ijubczni, a 
zacetek domacih prcpirov. Kaj ne, tu ti razvijam jako zalostno per- 
spektivo V hndocnost in ti nc nmres nikakor vcrjeti, da hi hilo kaj 
takejja mogoOe; posebno ti ne more v jjlavo zdaj, ko ti srce pre- 
kipeva v najslajsih obcutkih prve Ijubezni. Toda verjemi, da to sprico 
tega ni nic nianj resnicnd in da bodes crez nekoliko let tudi ti 
tako sodil ! 

— Oce. nikdar, nikdar! Vi me ze ne poznate. In tudi. ako hi 
imel biti nesrecen, skrajno nesrecen, Ijubezen moja nc bi nikdar 
minila ! 

Kcsnik se je zasmejal tej sinovi •jorecnosti ter nadaljeval : 

— No, mogoce. Toda preiSciva stvar se nekoliko dalje. Glej, 
ako se odpravis pa tja, kamor si bil namenjen do zadnjega, tedaj 
odpadejo vse te skrbi. Vsa ta stiri leta bodo lepo driigi skrbeli zate, 
na drugo ti ne bode treba misliti nego na ucenje, in po teni kratkem 
casu bodes gospod. Ako te zraven opomnim se na to, da ima kmet le 
duhovnika za »Kospoda«, a dnigi so mu samo ».skrici« in nchodijili- 
treba, tedaj misiim, da sem preresetal dovoljn" v -'■ kar gcivori proti 
enemu, a ne nasprotuje drugemu ! 

Nastal je nekoliko casa molk. Stari se je oddahnil ter si prizigal 
dolgo svojo pipo Vstal je tcr stopil nckolikrat po sobi gori in doli. 
A ko je videl, da sin nicesar nc njtritvori ter razmislja. vstavi sc 
pred njim ter rece : 

— Saj se ni treba precej odlociti, cas ima5 se nekaj dni, da vse 
dobro preudaris! 

Toda fosip je vstal, vzel klobuk tcr odhajajoc dejal : 

— Vse je dobro premisljeno, nazaj ne smem in nocem ! Kar sem 
sklenil, lioOem storiti. Hvala vam, oce, da mi nc nasprotiijete ! 

In odsel je . . . 

Stari je se nekoliko casa taval po ozki sobi, mrmral med zobmi, 
majal z glavo ter viekel goste oblake dima iz svoje pipe in jih 
spuscal pred se, da je bila vsa soba takoj zakajena. A ko je solnce 
zaslo za gore, stopil je pred koco ter sedel na klop in opazoval 
sence, ki so se zacele vlaciti iz doline vise, vedno vise, dokler niso 
zagmile v'iskov nizjih holmov, pozneje visokih gora. 

In nastaia je noc in na nebu so se zacele prizigati brezstevilne 
svetle zvezde . . . 



Takoj drugi dan je Josip tudi zupniku razodel svoje srce. Stari, 
blagi moz ni bil kar nic osupel. Vedel je ze vse. 

— Kar ukrenete, dobrn premislite ! V takili slucajih se ne mure 
svetovati nikomur. Pri vas sem popolnonia preprican, da ne krc- 
nete s prave poti, bodisi v tem ali onein stanu. Zelim vain povsod 
najboljsih uspehov ! 

Josip mu je bil hvalezen na teli besedah. MdIcc nni je podal 
rokn ter se ginjen poslovil. 



Bil je zadnji dan Josipovih pocitnic. 

Zjutraj se je ze bil poslovil od nekaterib bolj znanih vaskili 
druzin ter od zupnika, a pcjpoldne od nje, svoje Manice. Seveda 
je bilo slovo najtezje od nje, ki je postala v tako kratkem casu lue 
njegovega zitja. 

Ko sta s starim povecerjala ter se nekoliku pi.isedela v zi- 
vahnem razgovoru, sta se odpraxila spat. \' celi hisi sta bili sanio 
dve sobi, prva spredaj, a drnga zadaj, z oknom na niajhen vrtic. 
V zadnji je spal Josip. Se nikdar mu ni prislo na um, da bi bil po- 
noci zapustil svojo celico. Vselej, ko je prisel v njo, je v njej tudi 
prieakal jutra. Zgodilo se je sicer veckrat, da je pozno se postaval 
pri oknu, zroc v tiho, bajmi udc, a nikdar mu ni prisln na um, da 
bi bil se kam odsel. 

Toda nocoj mu ni dalo srce miru. Neka silna, neodtiljiva moc 
ga je silila iz te samotne izbice tja ven. Mogocno hrepenenje, da 
bi se enkrat videl njo, ga je prevzelo ter mu napolnilo duso, Neki 
glas mu je pravil, da jo vidi morda zadnjic. In to ga je pris'zdig- 
nilo, da je brez pomisleka skoOil skozi nizko okno. Da, mural jo 
je nocoj se videti, moral jo je se enkrat pritisniti na svoje srce!... 

Zunaj je bila temna noc. Le nejasno in nedulocno se je crtala 
rujava steza pred Josipovimi ocmi. Njegove, ponocne hoje nevajene 
noge, so se semtertja spotaknile in le s tezavo je lezel daije. Toda 
s casoma so se te teme navadile oci, noge so postale sigurnej.se in 
Josip je imel le se malo korakm' do Molkove hise. 

Vsak hipec je postajal ter jemal klobuk raz glavo, da bi si 
hladil vroce celo. Njegovi prsti so rili mehanski med potnimi l.ismi, 
a srce mu je vtripalo burno, da ga je bilo sli.sati. 

— Kako se me bode razveselila, ko jej liodem potrkal na oknice, 
mislil si je fosip. In to toliko bolj, ker me ne pncakuje! Kevica, 
kako jej je gotovo hudo pri srcu, morda se liuje nego meni! — In 



478 , 

njene mehke roke se bodo zopet in sedaj ><.- -nkeje ovile mojega 
tilnika in njenu diubna glavica bude zopet pocivala na mojili prsil)! 

In dospel je skoro do hise. Tedaj je pa stopal tiSje in rahleje, 
da bi jja kdo ne zapazil. Semtertja je sicer poknila suha vejica pod 
njegovimi nogami, zasu.stel vol list, a drugace se ni zganilo nikjer 
nicesar in tako se je neopazen priplazil do hise, 

Tarn je bilo eno oknice se razsvetljeno. Luc je medio odsevala 
skozi rdec zastor. Da je to njenn oknice, je josip dobro vedel, saj 
mu je njegovo lego ona saina pred nckaj casom natancno popisala. 

Tiho, prav tiho. je Josip pristopil k oknu ter se vzpel nekn- 
liko na prste. Hotel je najprej vidcti, kaj dela 5e tako pozno, a 
potein rahlo potrkati. 

Ob kraju se je bil zastor zavil nekoliko nazaj in skozi ozko 
razo se je lahko vidcio po cnem delu sobc. In Josip je rrl nekoliko 
casa skozi to razo tja notri. 

A hipoma so se mu zacele tresti roke, s katerimi se je drzal 
ob kamen, ki je obrobljal okno. Spustiti se je moral. Hkratu so se 
mil zacela tresti k<ilena in neopisna bol mu je presinila duso. Ne- 
kuiikii Oasa je stal kakor okamcnel. A tedaj je notri v sobi nekaj 
/.isumelo, luc je ugasnila in tiho se je odprlo okno. 

Josip je naglo odstopil nekoliko korakov, ter se skril za debelo 
hruSko, ki je rastla za hi5o. Tedaj se je pa v oknu pojavila crna 
moska postava, skocila tiho nizdoli ter naglih korakov izginiln \ 
okno se zopet tiho, brezsumno zaprlo . . 



Prugi dan na vse zgodaj se je Josip odpravil od doma. Stari 
ga je spremil nizdoli do vehke ceste ter se pocasi vrnil. Koiikor je 
mogel, mu je dal na pot, a veliko ni bilo. 

Josip pa se je se ozrl gori proti vasi, njegovo oko je iskalo 
se hise Molkove. In zazdelo se mu je, da se gori na planjavici sve- 
tlikajo — znana krila in da mu ona posiija z mahanjem belega 
robca svoje zadnje pozdrave Naglo se je obmil ter koracil dalje. 
Niti enkrat se ni vec ozrl. Njegov obraz pa je hil bled, kakor bi 
bil vstal iz groba, in njegov stas se je videl nekam upognjen. 

In Josip je mislil in mislil. Najbolj cudno mu se je videlo to, 
kako da zdaj, ko se mu je tako hitro pripetilo nekaj takega, kakor 
mu je prerokoval oce, kako da zdaj ne misli vec, da bi sel v se- 
menisce. Saj bi bilo po tako bridki prevari vendar to edino naj- 
boljse zatocisce. Ali ga je bilo sram pred ocetom in zupnikom, 



479_ 

da bi sc tako hitro skesal, ali ni hotel tega veselja narediti njej, 
ki ga je izdala, o tern si niti sain ni bil na cistern. Zavedal se je 
edino le tega. — da ni ustvaijen /a sluzbn in stan, kateremu je bil 
t(iliko casa namenjen, in to nin Je zadoscalo in to ga je gnalo dalje, 
dalje, V tuje veliko mesto . . . 

In stopal je dalje resnega lica, crez noc dozorel v razmisljajo- 
cega moza. (Jbcestno drevje je ze trepetalo v prvili nirzlih jesenskih 
vetrovih, semtertja je ze ccpnil kak list v jarek, ob potoku se je 
ze upogibala niarsikaka opaljena cvetica, a josip je stopal dalje . . . 
dalje . . . 

Crez dobro uro je bil na zelezni.ski postaji. Lokomotiva je 
zaprhala, dim je bruhnil iz .sirokega dimnika v gristem oblaku kvi.sku, 
kolesa so zastropotala . . . Z Bogom ! . . . 



III. 

Od pokopalisca se je svetnik Josip Resnik pocasi vracal proti 
vasi. Ob poti se je razcvitalo grmovje, po prahu so se valjali vrabci, 
a po prvih cvetovih so brencale cebele. 

Svetniku je bilo mehko okoli srca. Sponinil se je onih pocitnic, 
predno je bil odsel na vseucilisce. Tistikrat je bil zadnjic v tej vasi, 
zadnjic doma. Sprva se niu je na Dunaju godilo slabo, zelo slabo. 
Stradal je, a zraven se ucil noc in dan. A se ti