Full text of "Spomen-cviece iz hrvatskih i slovenskih dubrava"

See other formats

■',S V

;te<7^.

a;''^v

^IVrCl

!c.

*:-i

•/rw^

'IMX'

SU?i-

Vlo

'^m^^/t-

Ayj5>y

rbX

V '^ J

M-

VWfs

.;^J-^^/^^■^/^ ■"

SPOMEN-CVIECE.

,s?^'

SPOMEN-CVIECE

HRVATSKIH I SLOVEXSKIH DUBRAVA.

L" VIENAC SAMLA

MATICA HRVATSKA.

SA SLIKOM BISKUPA J. J. STROSSMA\"ERA, 2q SLIKA U SLOGU
I IS UNUETXICKIH PRILOGA.

1
\

ai&J^ ^ ' '

..:....^.- .

<-y.

ZAGREB 1900.
IZDANJE .MATICE HRVATSKE*.

NARODNOMU DOBROTVORU

BISKUPU

JOSIPU JURJU STROSSMAYERU

U SPOMEX

PEDESETGODISNJICE NJEGOVA BISKUPOVANJA

MATICA HRVATSKA.

0 PEDESETGODISNJICI

BISKUPOVANJA

JOSIPA JURjA STROSSMAYERA.

rvatski i slovenski knjize\nici zJruzise se, da u .Ma-
tici Hrvatskoj« saviju jedan knjizcvni vijenac, iz
ko!2;a ima prosjati jcdnodusna knjizevnicka slo^a
r^Mv slovenskoi^a i hrvatsko^-a naroda. Lz njili pristaju
v Limjetnici, koji ce djelu podati sjaj i umnoziti mu
Ijepotu. Misao ih jedna svela, da proskwe pedesetii,"odisnju
slavu biskupovanja Josipa Jurja Strossmayera. Misao je ova
krasan izraz one i^lavne ideje naroda hrvatskoc'a i sloven-
skoii^a, vodilice sve^a historijskoira zivota njihova u de\et-
naestom vijeku, da se obadva plemena sloze i ujedine. Slo-
venci na krilima Ijuhavi donesose svoje plodove knjizevne i
umjetnicke. Smije se reci, da je ujedinjenje u ovoj knji-
zevnoj radnji pravo ujedinjenje srdaca hrvatski)i;a i sloven-

skoga naroda. Slave svog-a zajednickoga dobrotv

ora

Prije pedeset tjodina, dne i8. novembra g. 184c)., donesc
slu^beni Wiener Zeitung* imenovaiije doktora filozofije i
teologije Josipa Jurja Strossmayera za biskupa djakovaCkog.
Mhidi dvorski kapelan i direktor u Augiistineju tek u tri-
deset i petoj godini pru/^ivio bio kro/. dvije godine beCkii 1
evropsku bum u lieCu. Obasjao ga bio vec sjaj velikoga f^i)-
vornickoga dara u dvorskoj crkvi, ogrijevalo ga prijateljstvo
najodli(inijih Hrvata u HeiJu. (elaCid ban predloiio ga za bi-
skupa upravo u casu, kada jc bio na visini slave i moci. Za
male mjeseci potamni narodno naSe i drugih naroda obzurje,
utapahu se i nade Jclaciceve. Za dva nijeseca (28. januara
god. 1850.) zabilje^i tadanji banski vijecnik Ivan Kukuljevic :
»Odem pozdraviti — u Beiu — biskupa Strossmayera.
On me primi veoma radostnim licem. rede sam, da je
naimenovanje njegovo za biskupa jedina ste-
C e V i n a n a ^ a, da j e on p r v i n a r o d n i b i s k u p. «
Stra^an komentar posljedica krvlju hrvatskom zaiivene g«»-
dine 1848. Divna svijest d samnm sebi : kao nadahnut sluti,
na koje ga je mjesto milost bo^ja postavila, da bude vodja
svega svoga naroda. Sloiimo s ovim zapis njegov od g. 1841.
prije njegova polaska u HeC. Bio ved dvije godine kapelan u
Petrovaradinu, ne^to se porecJkao sa svojim ^upnikom, dospio
u Djakovo, da tra^i drugo mjesto. Biskup ga prikori i zap<»-
vjedi niu, da se vrati na svoje mjesto. U tuzi i molitvi
sprovede nod. Sutra rano pozove ga opet biskup i javi mu
veseo, da ga je car Ferdinand primio u zavod sv. Augus-
tina u Bedu. Strossmayer zabilje^i u svoju hilje/^nicu : 8. o k-
t o b r a z n a m e n i t z a m e n e dan o s o b i t e m i 1 o s t i i
providnosti bo2je. Treba da se uvijek Bogu
molim i njemu zahvaljujem, ali usobit(j ovih
dan a. Ako mi je slobodno pogledati u buduc-
nost. Bog me zove za velike stvari i bit ce meni
veoma slaba^nu na porno c.« Ovo predvidja fovjek u

svojoj dvadeset i sedmoj godini, — ovako predvidjaju samo
heroji ii lustonji covjecanstva.

Vec u prvoj svojoj poslamci veli mladi biskup, da ce
slijediti »veliCanstveni pnmjer Ijubavi k domovini samoga
Spasitelja na^eg"a«, koji da je i po mnijenju Bossuetovu »krv
svoju osobitim obzirom na svoj narod prolio i hotio, da se
po zrtvi, koju na drvetu kriza za cio svijct prikaza, i Ijubav
domovinc posveti«. Drugi primjer da nam daje sv. Pavao,
kada zavapi : »Zalost velika i bol neprcstano obnznna srce
niojc; zeljah biti ja sani proklctstvo od Isusa za bracu moju,
koji su rodjaci moji po puti.« . . . *Izraelci su- , - tumaci nam
sv. I'avla biskup — ^^sjeme Abrahamovo, i ja sam ; basti-
nici su obecanja bo^jih, i ja sam. Ja sam udo od tijeki nji-
hova i krv sam od krvi njihove. Sagrijesili su i oglusili se
na glas proroka svojih, umorili su Boga i spas svoj, krivi
su prokletstva i osvete bozje, ah su ipak mo]i i moje se
srce od njih nikada odcijepiti ne ce ; pace zelio bih i ja zeljno
nje sobom zamijeniti i p(j primjeru Boga i mestra svoga
vlastitom zrtvom nje od prokletstva bozjega otkupiti. Evo
prave i Ciste Ijubavi svecenicke, koja se nicim na svijetu
smutiti ne da, pace koja u nesreci i nezgodi naroda svoga
sveudilj raste, dok se do one zestine i izvrsnosti ne do-
vine, koju je Isus u bozanstvenom svoni srcu prama svim
nam gojio.« Ovako biskup protumaci sam svoju Ijubav do-
movine, — ovako razjasni svoju devizu : »Sve za vjeru i za
domovinu ! <

Biskup .Strossmaver je nastupio svoju biskupsku stolicu
g. 1850., kada je vec crni apsokitizam i Ijuta germanizicija
uzela pokkipati njegovu domovinu Hrvatsku i cijeki monar-
hiju. Kako je prozivio onih deset godina, toga mi ne cemo
pripovijedati. Ne cemo ni za poslije pripovijedati njegova
zivota. Bog ga pozivio jos dugo ! Nadajmo se, da ce milost
Boga velikoga preko njega izvesti jos koje znamenito djelo

na korist i slavu i za boljii buducnost naroda hnatskn^a.
Mi hocenio sarin > da poka/^tin*^, kako je nialcn podasni
naslov nas^emu biskupu. kada inu se veli. da je Meceiia
hrvatsk<)<^a naroda. V'i^e je on, jer je svoj narod nadali-
njivao bo^anskim idealom 2ive vjere u bolju buducnost.
Zato pustimo biskupa saina, ncka i;ov«iri. 'Divna vain je
stvar — iJ^ovori on pri povratku ustava (ij. iS(»i.) -srce
(JovjeCanskt), iarobna sila Ijubavi. Ljubav nebo sa zemljoni.
zemljii s nebom spaja; ljubav pufinu inorsku s jednnir.i
kraja svijeta na druivi, ljubav razjay^ene hridi. ljubav istok
do zapada brzinom munje prevaljuje; krepkoj voiji i ljubav
niiita na ovome svijetu teAk<). ni->ta neiTio<jui?no nije; Ijubavi n
ista ncniila snirt Ijubiiniie uj4;rabiti ne nn»;?e; jerbo ako
ne ;^ivi u taninom ijrobu. 2ivi ipak u majcinom srcu, koje
o;a opiakuje. Tako vam se ta stvar nekini na(Jinom ima
s pravinia i slobodania naroda, knji jc do saniosvijesti svoje
potpuno dozrio. Moirutie je, da se tudjim nesmiljem na-
rodnc svctinjc iz javnoi;a ^ivota izacfnaju; ali ako je narod
umio neoskvrnjenu dusu saCuvati, dusu, koja tudje bla;;;o-
dati ne prezire, vrhu sveyfa pako svete svoje svojine Ijubi
i brani, tada nije nista izfjfubljeno ; tada ne Cfinu narodne
svetinje, neo^o se tim vecom silom iz javnoija /^ivota <inamo
povuku, odje je svakooa /^ivota izvor i sjediAte, to jest u
srce i svijest naroda. Xije se Saliti sa svije>icu naroda.
S njome je zahinan boj biti, jerbo je pri torn svetistu i isto
Svemciufucstvo upliv svoj o.o^ranifilo. Sve da bi i moi;uce
bilo prava i slobodu naroda zrelop;a i samosvjesnoo^a u pu-
(^ini morskoj utopiti, u razjaienu brid strmoc:laviti, u tamni
grob ukopati, ipak bi naskoro novim i sjajnijim ^ivotom o2i-
vjele, jerbo i opet velim, srcu i Ijubavi eovjefanskoj niti ista
nemila smrt Ijubimf e ugrabiti ne mo^e ; a sto u svijesti na-
rodnoj 2ivi, prije ili poslije i u javnom ^ivotu o^ivjeti mora.-
Svijest i srce naroda, to je onaj ugaini kamen, na

kojem nas hiskup i^radi sva s\(»ja Jjela. To je dapacc pecma,
na kcijdj se ima saii'raditi hudiicnost hrvatskojca naroda i
njegovili suplemenika. V stotini poskmica i iiovora, sto ih
je napisao i izgovorio svom narodu za dvo pedeset iiodma,
stalna nui je i sveta rijec , ponavljana po stotinu puta,
sto sve ima hiti u svijesti onom narodu, koji hoce napre-
dovati. Cujmo, sto recc u svojem do sada posljednjcm —
kako sam rece — testaiiicntanioni i^Dvoru iza dvadcset i tri
o'odine (g'. 1884.). OpmniniL' svd] narod, kako cc si stcci slo-
bddu. »Xarod, koniii jc ugasnula svjetlost, koja ga k n]ci;ovu
Betlehemu vodi, narod, koji jc sav u kal i smct zagreznuo,
pak se nije u stanju uznijeti do one svrhe, koju niu je Hog
na ovom svijetu opredijelio, narod, koji se ne zna za
idealne ciljeve svoje raspaliti i na sve moguce zrtve olna-
bnti, narod, kop iivijek sanio strahuje 1 preda, koji u oz-
hiljnim okolnostinia samo i jedino na svo|u shihost 1 nemoc
misli, narod, koji iivijek i uvijek misli, da samo pod tudjini
okriljem i tudjoni moci i pomoci zivjeti moze : takav narod
truli, iznemaze 1 propada, i takav narod oeevidno ne ima za-
loga zivota i huducnosti. Suprotivnim pako nacinom narod,
koji zna, sto lioce, koji si nikada i uz nikakvn eijeiui na
svijetu ne da iz duse i svijesti izhiti onu idealnu svrhu,
koja od samoga Hoga dohizi , narod, koji zna u odlucni
cas sve svoje sile u jedno skupiti i na podignuce visih
svojih ciljeva uputiti, koji zna u takav c^as opcim odusev-
Ijenjem uciniti onu poslovicu: ■>il slobodno zivjeti, il sUivno
umrjeti , takav narod, sve ako mu je kroz vijekove horiti se,
patiti 1 svaku zrtvu podnasati, prije ili poslije se spasi 1 slo-
bode se svoje dovine."

Ove temeljne misli vode biskupa u njegovom politickom
zivotu. Mi ga ovdje ne mozemo pratiti na njegovom poli-
tickom putu, kada je na celu ogromne stranke narodne
kusao stvoriti samostalnu drzavu hrvatsku u okviru nase

XII

nionarhije. Nije nam ipak teiko na kratko priopciti njcj^ovo
stalno i neprelomivo stanoviite, njejjov narodni politiOki pro-
ofram. Evo ga cijela i p<itpuna : Kada se jjovuri, gospodo*,
veli on u svom ijovoru 5. jula ifod. iSdi., o samostal-
nosti i cjelovitosti naSe dri^ave ; kad se radio samostalnosti
i cjelovitosti krune i driave hrvatske i o njcnim odno^ajinia,
tad. I se dakako mfikom niimoici ne inoJISe onaj svei^ani «Jin,
kojini djedovi na§i pred cijelom Kvropom zasvjedoiiSe samo-
-talnost svoju; sveiJani din, kojini prejasna kraljevska kutia
na!>a steCe nasljedno pravo na krunu i dr^avu hrx'atsku u
niuskim odvjecima svojim, Cin, kojini mi u saboru naiem na
(.letinju cf. 1527. slohodnom i p<»sve nezavisnom voljoin na-
^om izahrasmo svojim kraljcm Kerdinanda I., ne kano kralja
ugarskosfa, negfo kano nadvojvodu austrijanskoga i kralja
ceikoga

»Evo me nastavlja hiskup k<>d pragniati(!ke

sankcije, pod kojom se L p^ri kano pod sjajnom zastavom za
svoju samostalnost i nedvisnost tako junac^ki bore. Mi iniamo
nasii posehnu, od L",s^arske posve neodvisnu -i s njoni posve
ravnopravnu sankciju prag^matifku, koju snio mi posve samo-
stalno i neodvisno od Ugara jedanaest g;odina prije njih primili,
to jest g. 1712., docim ju L'gri tek g. 1723. primiSe. Mi dakle
vlastitu svt>ju zastavu imamo, pod kojom isto tako kao i I gri
za svestranu samostalnost i neodvisnost svoju horiti se mo-
2emo. Ne znam, gospodo, da li ikoji narod u carevini toliko
prava i toliko razloga i du^nosti ima na pragmatiCku sank-
ciju pozivati se, koliko upravo mi Hrvati. Iniamo mi pravo
to, jer smo mi Hrvati vazda duinostima, koje nam na§i
drzavni ugovori, pa i ovaj, koji pragmatifkom sankcijom
nazivamo, nala^u, tolikim izobiljem za dosta cinili, kolikim
jedva ikoji narod u prostranoj carevini. Xe ima naroda u
carevini cijeloj, koji bi sjajnim svojim zaslugama toliko diCnih
pohvala od svojih okrunjenih glava stekao, koliko upravo

XIII

Hrvati, ter zato upravo mi Hrvati imamo pravo zahtijexati.
da se onim istim izohiljem, kojiin mi du^nosti nase ispunismo,
prava nasa na drzavnim ugovorima, napose na pra<i,-matick(»j
sankciji osnovana, u potpunoj svojoj cijelosti priznadu. Mi
upravo Hrvati pravo osohito imamo na pra2,maticku sc
sankciju pozivati ; jcr upravo mi Hrvati, pnmajuci prai^ma-
tidku sankciju, osobitu usluo"u uc^inismo prejasnoj vladalacko)
kuci nasoj, do5im mi put prokrcismo, da i L i^ri posiije
jedanaest godina pragmaticku sankciju prime. Poznate su
one Karla III. rijeci Hrvatima : '»daturi operam, ut quae
coepistis consilia, ea incliti St. et (3o. Hun<;-ariae amplectan-
tur.«« Mi ne samo pred cijelom Evropom pocetkom osam-
naestoga stoljeca i opet posvjedocismo potpunu neodvisnost
krune i dr^ave nase, razpolozivsi njom neodvisnom posve
voljom nasom na korist tankog" spola prejasne nase vhida-
laCke kuce, nego si tim naiinom i opet kao i sestnaestoga
stoljeca najsvecaniie ujamcismo stara prava i stari ustav nas.
Pafie Karlo III. u znak osobite svoje dopadnosti i prizna-
nosti obveza sebe i svoje nasljednike, da ce nasa prava i
nase slobode svakom zgodnom prihkom povecati i umnoziti.

>Duznost nam je pozivati se na pragmaticku sankciju
i obzirom na drzavnike austrijske, koji si u novije doba
mnogo glave tim taru, kako bi sankciju pragmatiiiku ugarsku
s obljubljenim jedinstvom carstva u suglasie doveli, sto je
po mom osvjedocenju bez uvrede pravde i istine samo jednim
putem moguce, to jest: na temelju potpune lederacije, koja
bi svakom narodu ravnim nacinom pravo podijeliti imala i
koju ne bi narodi kano oSevidnu opasnost i propast svoje sa-
mostalnosti i svog starog prava, nego kano jamstvo samo-
stalnosti i svog starog prava smatrati morali ; na temelju
mislim tederacije, koja raznohkim narodnim elementima
carstva jedino odgovara ; koja je jedina kadra grdnu rami
carstva s vremenom iscijeliti ; koja je po mom 5vrstom osvje-

_XIV_

JoCcnju jcdina kadra carstvi> od vclike opasnosti, kojitj u
susret idc, pat^e od oiievidne propasti oslobtiditi. Centrali-
zacija, koja jednofj; ili druj^og; sanio naroda korist ma p<>d
kakovom izlikom prcd oCima ima, nipoito uspjcti ne moic

Ovo je politic^ki proijram naSeu:a biskupa. izrcCen <;odiiu
iSdi. Ovd je proiiram hiskupa i (»vc •i<tdiiie jubilarnc li>00.
Uvim proi^ramoni disc dii^ia sveg;a naAciia naroda.

Sada da vidimo biskupa kao vodju u uzviSenini cilje-
vima narodne prosvjete. l' zori naSe^a prcporodic-
noga ustavnop;a i^ivota jjod. iSfio. osnova biskup juiidsla-
vensku akademiju znanosti i unijetnosti u Zajircbu. Prene-
simo se diihom za jcdan fas u one dane. Deset ^odina
lei^ala mora apsolutizma i ijennanizacije na na^em nar«idu.
X'rada se ustav starodavni. Ljudi jo§ niti pravo odahnuli
nisu od jxerrnanizacije. Ima jos nekoliko radnika iz za-
nosne )>ilirske dobe. Novih radnih sila premalo se rodilo.
Ljudi su tek sretni i bla^eni, da u s^ikolama i uredima ozivi
i zavlada na^ mili materinski jezik. I' taj Cas osniva bi-
skup akademiju znanosti. I bolji dusi narodni strepe, da
je preuranio. On se opet uzda u pomod bo^ju i u velike
dujievne darove svog;a naroda. On odmali pri osnutku po-
kazuje akademiji uzviyiene narodne ciljeve. Povjest nas
uCi,» — veli on u osnovnom pismu, — »da knjiija ne
mo/^e cvasti u narodu malenu, a niti u narf>du kf)liko mu
drai^^o mnogobrojnu, ali narjeCjima razdrobljenu, ako se ova
ne sliju u jedan knjiievni jezik. To uvidivSi, svi znatniji
narodi starog;a i novog^a svijeta stopi^e raznolike 2ivlje je-
zika i cudi u jedan cjeloviti stroj, te si stvorije jednu na-
rodnu knjigu, koja ih podi^e do visoka stepena narodne
prosvjete i naobrazenosti. Dokle su vec dospjeli razni narodi
romanskosja i germanskoga plemena? Poznato je, da ova
nastojanja, navlastito kod Hrvata i Srbalja, lijepim urodi^e
plodom, te da oni mogu pokazati djela, koja bi i ostalim

evropeiskim knjizcxnostiina sluzila na cast. Xii razhi)riti|i si-
novi jug'oslavenskno-a naroJa, kojima je do toiia stalo, Ja
svoj narod dovedu na ono mjesto, kojc i;a idc po odiiici
bozje promisli, svaki dan jasnije uvidjaju, da ovako rascjcp-
kani u hrvatsku i srpsku samo pismenima razdijeljcnu, u slo-
vensku i huiiarsku i;ranu, trose zahman svojc lijupc silc. ( )davlc
porodi sc u n]ili mali) nc opccnita teznja i zel|a, da se u kolo
hrvatske i srpske knjizevnosti najpnjc povuku hiaca Slo-
venci, kojim bi se tiin obezbijedio iiarodni zivnt i naprcdak,
a nam Hrvatima i Srbima nabaviki Hjepa kita suposlcnika.
'l\jinu kolu mog-li bi se pribliziti i radini Buii,ari. l"aj narod,
jak do pet milijuna, vec iz tog'a zasluzuje svu nasu pozornost,
sto je nekada iipravo na knjizevnom polju prednjacio ne
samo juznmi, nego i sjevernim Skxvenima, pa u novije ta-
kodjer doba pokazuje, da nije u njem utrnuo dull sv. Cirihi i
Metoda, sv. Klimenta, Ivana Eksarha i velikoga cara Simeona.
Evo na taj nacin svuda na slavenskom jugu ukazuje se
vruca zelja, da mu bude jedna knjiga. Same do sada ne
mia )os sredotocja. Ovim sredotocjem imalo bi biti uceno
drustvo ill akademija, u kom bi se imali st]eeati i sjediniti
svi bolji mnovi hrvatski, srpski, slovenski i bugarski. ( Irad
Zagreb stece si tolike zasluge za preporod nase knjige,
da zasluzuje biti stolicom ovoga jugoslavenskoga ucenoga
drustva.<

Tko ce izbrojiti sve, sto je biskup ucmio za akade-
mija.'' On ju je tek pravo osnovao i pravim zivotom na-
dahnuo, kada je pok^zio temelj nasemu sveucilistu. U isti
cias — kada je sabor prihvatio osnovu akademije — i u
istom govoru stavi prvi on predlog za sveuciliste (ir. apnla
god. I'Sbi.): > Ako misli akademija znanosti — veil biskup —
> procvasti, tada je nuzno, da se za nju sjemeniste mkidih
Ijudi otvon u sveucilistu. Akademija pretpostavlja sveuc'i-
liste.« To je naravno. Nije ga opominjala samo misao na

XVI

napredak akademije, ve<i i op(ia narodna misao. Kako hi
se mofj:ao i pomisljati onaj nje^ov politicki pro^ijram, kako
da bude samostalna Hrvatska u okviru mi»narhijf bez svoo;a
najviSega ucl^evnoi^a zavoda. Tko de vam pripovijedati, kako
hiskupovo srce strepi za prvom prilikom, da uspali baklju
iivti i jake misli u svem svome narodu /a narodno svcut'^i-
li^te? Tko ctj vam pripovijedati, kako li jc (»n slavctM tristo-
2;odiiinjicu slave junaCke smrti Xikole Zrinskoija {p;. lK(>(».)
i prilo^iv pedeset hiljada forinti, ne samo sav narod uspalio
za narodno sveu»^ili§te, ve<i je stvorio i neprelomnu narodnu
volju, da se je ta misao morala oiivotvoriti. Kako li je
slavio svoju pedesetofodlAnjicu misnikovanja i polo2io dva-
deset hiljada za mcdicinski lakultet i opet nar(»d pozvao, i
narod se odazvao. I opet je podicjao vjeru narodnu i po-
uzdanje u svoju sna/j^u i bit de skoro naSe sveudiliste pot-
puno. Evo vam, Cemu se sve biskup od svcuCiliAta nada : ^ti
smo, boredi se kroz vijekove« — veli on o sveuOiliAtu odmah
poslije otvorcnja nje«j;ova <jodine 1874. — ►protiv barbarstva
za kr^dansku izobra;?enost, vrlo oslabili i iznemoy;li. I 'da
tijela na^eo^a jo^ i danas su rastrg;ana. Sveudili:Stc upravo
naSe svetu zadadu ima, da narod slo2i i zdru^i, da se ono,
§to je nepravda i udes hudi od tijela naSe«ja otrg;nuo, i opet
majci naSoj opcoj priljuhi. SveudiliSte naSe ima upravo biti
ono sveto oofnji^te, na kom se srca bratska na Ijubav, slo<;ii
i jedinstvo raz^Tijati imaju. U saraom na^em u^cm domu
dva brata rodjena, jedne majke sinove, jo5 predsude ncke
rastavljaju. Jednu krv, jednu duSu, dva diCna imena, koja
jedno te isto znaCe, Cesto puta razdvajuju. Do sveudiliita je,
da te predsude i razmirice prestanu, da se brada u jednu
du§u i u jednu svetu namjeru spoje. A §to cu redi o nasim
prvim susjedima, braci slovenskoj ? Al neka znaju, da cemo
mi svi na uvijeke u du^i i srcu na^em zadr;^ati zahvalnu
uspomenu onih rijet^i, izustenih po jednom od najodlidnijih

XVII

njiliovih siiiova: »Braco Hrvati, znajte, da mi Slovenci vase
sveuciliste smatramo za nase vlastito sveuciliste.- Zlatne
odista rije(!i, pune iiadc i utjehc. Kad sam tc lijepe rijei^i
cuo, menc je suza radosti polila. Hudimo toj hraci zalivalni
i pokai^imo im svakom prilikom, da jc udes njiliov nas udes,
da jc rana njihova nasa bol, da je veseljc njiliovo nasa
radost. (last osobitu, koju nam izkazase tom prilikom braca
nasa Poljaci, (iesi i SIi)vaci, duznosl nam nalazc, da uza-
jamnost bratsku ii"oi'lji\i> nje^'ujemo, da se moralno medju
sobom podupircmo. vSveuciliste nase otvoreno je i bijednoj
nasoj braci Bosnjaku i Bugarinu. Pri<;rlimo ih bratski, kada
k nama pridju i tako ih Ijubuno, primajmo i dvorimo,
da povrativsi sc u svo]u postojbinu apost(ili postanu one
umne moraine svczc, za kojom svaka plemenita dusa te^iti
mora . . . «

Biskup se trudio i trosio, da bude nasa akademija ne
samo znanosti vec i umjetnosti. \'elikom novcanom zrtvom
pokrenu biskup i;,radnju nase akademijske palace i upravo
ju on doo-radio, kako mu u najvecoj nevolji njegov prijatclj
Racki pisa : »Dajtc jos ovih dvadeset hiljada, da kucu do-
vrsimo, pak je onda ona upravo \'asa. Pokrene i dogradi
palacu, o kojoj on sam veli : Ova je palaca osobit arcs
prijestolnoga nasega grada, koji opredjeljenje ima, da u ovo
nase doba uskrisi i obnovi neumrlu slavu sLavnoga nasega
Dubrovnika, koji je znao i umio i tada zublju prosvjete i
slobode u vis dignuti i plamtecu uzdrzati, kada je svuda
na okolo na balkanskom poluotoku gusta tama neznanstva
i suzanjstva lezaUi. Ako se takve zgrade, ko sto je ova u
stolnom nasem gradu, su'ile budu, grad ce nas u brzo ne
samo nutarnjmi bicem i opredjeljenjem svojim, nego i vanj-
skmi hcem ± obli<ijem slavni i neumrli nas Dubrovnik zami-
jeniti ... to jest da postane osobite vrsti athenaeum, sto
ce reci ognjiste i njegovaliste svih visih umnih i moralnih

Sporaeu-cviete. 11

XVIII

te;?nja nan)Ja; da sc prctvori stolni naii jj^raJ, ako Bi),i>; da,
makar i u CcdnDJ mjcri, u lijepu i uzoritu Kiorcncu. livala
Bofju. da jc tako.'.

U tu pahiCu polo^i biskiip svoju zhirku slika i umjct-
nina, koju je sabirao do trideset tjodina, a nc bi sc danas,
kako on rcCe, niti za milijiin forinti inoirla sabrati. -Ja sani*
— veli on — ' pri sabiranju tih slika i umjctnina (jdniah od
pofetka pazi«i, da mi ih je sabirati, koliko mi je samo mo-
o;ude, iz svih umjetniCkih Akohi, kako sain mislio, da ce na-
rodu i uCec'o) se mlade^i viSe koristiti. >

Ali Cujmo joS biskupa, neka nam ka^e. kojc su ija misli
vodile pri osnutku nasili narridnih zavoda. »Kvo, zaAto
je« — o;ovori on u svom vec spomcnutt>m testamentarnum
Hovoru god. 1HH4. — ' s V e II C i I i S t e i a k a d e m i j a, ova
I i j e p a z g r a d a i 1; a I e r i j a slika. Znano je, da je u in >-
vije doba u dr;?avni sustav i u dr:^avni ^ivot pristupilo na-
Celo narodnosti, a i pravo je, jer je narodnost polag svete
vjere n.njskupocjeniji dar bozji ; ali valja po mom mnijenjii
i osvjcd<iC«.niu to naCelo narodnosti, ako misli svojoj svrsi od-
o-ovoriti, diihom krsJicanstva i svetojja evangjelja opiemeniti,
uzvisiti i posvetiti i onom pravednosti nadahnuti, koja veii :
§to bi rado, da ti drugi ne Cini, ne Cini ni ti drunomu, a
§to bi rado, da ti druni ii^ini. uc^iiii i ti drugomu. InaCe se
nac^elo narodnosti izvrgne rado i izopaCi, tcr postane izvorom
oholosti, nesnosnosti i sebiCnosti i svakojake ncpravcdnosti.
Da pak u torn slu^aju o pravoj slobodi, miru i slozi ni
govora biti ne m<^2e, samo se po sebi razumije. Samo
se po sebi razumije, da se u tom slucaju i steire tefajem
stoljeca posvecene i za vizvisene svrhe upucene sveze izvrci
i u povod nemira i razpra, svakovrstnih stiska i spona obra-
titi mogu. Ja ne bih rado, da se na^ narod tudji od onih na-
roda, na koje ga Bog i dr^ava ve2e; neka bude i dr^i sa
svakim, koji poSteno misli, koji mu bratsku ruku za to pru^a,

XIX

da se srece, naprctka i slohode svojc dovine ; ali ncka ni-
kada i nipostij ne biide pod nikini. Kada ja tako mislim,
onda CL'te se lasno doinisliti, zasto sani u ovo nase doba
o torn radio, da se sveuciliste i akademija u srcdini naso] cim
prije osnuju i podi<2,-nu. Ja sam sudlo, da jc to u danasnjim
okolnostima upravo najpreca nuzda narodna, jer narod, koji
svoja na]\isa ucihsta una, te dobro i spasonosn(3 s njima
upravlja : taj se narod iiitclcktualno fmaiicipira, a cmanci-
pacija i oslobodjenje to naravnim i neodoljivim nacinom
svaku driioai cmancipaciju i svaku druii'u samosvojnost prije
ill poslije poroditi mora. Usim to<j,a svaki narod ima svojih
crnih 1 nesretnih, kao sto mia sjajnih i povoljnih dana. U
vrijeme, kada se narodu smraci, kada mu najsvetija bastina
slobode 1 napretka u poi^ibelj pane, tad obieno sve ono,
sto je Boi;,' u sviiest i srce naroda stavio i zaloi^om vjecitim
svake slobode i srece opredijelio, pribjeziste i utociste svoje u
crkvi i u najvisim ueevnim zavodima svojima trazi, pak ujedno
i pobjedu svM)u pri]e ill kasnije nalazi.

Ovo sii zivotvorne misli biskupove pri osnutku na-
rodnih zavoda. Moranio ipak kazati, zasto ne ^^ovorimo, kako
si je postavio spomenik pred liceni bozjim sa svojom divnom
crkvom, zasto ne a,ovorimo o njeiiovim djelima kao biskupa i
slu^'e bozje^'a. Ove slavne jubilarne •^•odine dig'la se je nasa
akademija, da sjajnini djelom o crkvi djakovaiJkoj iznese slavu
biskupovu pred cijelom Evropom. Dize se svecenstvo bisku-
pije djakovacke, da slavi svecara kao biskupa i oca crkve-
no_G,"a. Uspalila se Bosna ponosna, a na celu joj celicni i
mukotrpni nadbiskup Josip Stadler, da nam oslika biskupa
kao oca nase mile Bosne u njezmoj na|vecoj tuzi. I jedni
i druo'i poletit ce na slavni koncil vatikanski, da saberu
one suncane trake umnoga govornika vatikanskoga, k(»ji
su iz njegovih zlatnih usta sinuli cijelomu svijetu. Nama
je ostalo samo to, da govorimo o narodnim mislima bisku-

povim. Mi cemo svnju zadacu tek potpumi nvriiti, aki>
narodnim mislinia voJilicama biskupovim doJademo i njc-
govu narodnu misao pri gradnji stolne crkvc djakovaCkc.
jJoS nas jedan osobiti razloa^ sklonio,c — vcli biskup, —
»da romanskom sloftu prcdn(»st danio. NaSa je domovina
po zemljopisnom sv<»m pnl<i;^aju jedan <»d <>nih prstena, koji
zapad s istokftni spaja. Kad sc ney;da uljiidnost i izobra-
i^enost s istoka u zapad sclila, nasa joj jc zcinija u toni
veleva^nom poslu pos^lavitom posredniconi bila. Danas zapad
ima istoku staru Ijubav odvratiti i izobraj^enost i krSc^ansku
slobodu u nj prenijeti. V boianstvenom turn zvanju imamo
mi opet velcvainu zadatHi. Komu jc Hoj; udijclio ustrijc
i)ko, da dopre do tanjih niti, knje prc>misa<» boi^ja u «)vim
stranama raspii<ie, taj cc lahk<» opaziti, da svc, .^tci od st«iljeca
pak i danas u nas biva, na tu svrhu smjera. Svaki i nesjetni
izmed nas vi.^e manje toj svrsi slui^i. To je znamcnovanje
starih i novih naSih patnja i nnika. Na to smjeraju juna«^ka
na^a i praotaca naSih djcla. To je cijena krvi naic, kojom
su ove nase zemlje rjekomice natopljcnc. T<» zna(^i divna
Hrvatska, vjefitim lovorom zat<> ovjcnCana, sto je navalu
tursku znala teCajem triju stolje<ia slavno od sebe odbiti i
slobodnom ostati, dok je sve oko nje iznemo^lo i fjlavii
pod jaram turski sku(iilo. Slava je to neumrla, u kojoj me-
djutim i vrlo ozbiljna opomcna i svcta du^nost stoji, da ne
dopusti, da onilitavimo po njoj, po kojoj smo od djetinstva
navikli hrabriti se i do vi:>iih nada uzdizati se. Xa to smje-
raju biatska na^a nastojanja za sloitC<^m i jedinstvom ; na
to 2iva 2elja na§a za znanjem, krjeposti i izvrstnosti, na to
skole nase, akademija nasa, na to muzej i sveu(!ili5te na^e.
Xa to smjeraju sve crkve nase i pjesme naSe, sve ditao-
nice na^e i umjetnost nasa i sve umno poslovanje na^e.
Xama se barem <^ini, da svaki i najmanji pojav u privatnom
zivotu na to se nekim barem naCinom odna^a. Ovo, 5to

XXI

rckosmi), ^■alla nc samo o nama, negx) i ob ostalim i;i'anania
nasini, koje za jcdnim s nama cil)em teze. l'(»navl]amu, da
u tome upravo Iczi ozhiljna opomena za sve nas, da u
svem i svacem dobru i krjepku voljii, cvrst znacaj i plc-
menitu namjeru cuvamo, da se cim vise izobrazavamo i
oplemenjujemd, jer nas to samo vrijedne i dostojne visih
bozjih svrha ucmiti moze.«

A sada dajte da ovjcncamo bog-oduliun vijencem sve
ove misli vodilice biskup(>\ih djela. Dajte da naslutnno
onu veliku izvanrednu milnst Boga velikoga, koja daje
zdravlje i snagii nasemu biskupu, sk^basnu zdravljem i
nemocnu u mkidjim i krjcpcim godinama. Hiljadu skoro
godina mozemo pratiti zivot nasih biskupa. Ne nadjosmo
do sada ni jednoga, da bi bio mog'ao slaviti pedesetgodis-
njicu svoga biskupovanja. Dopustite da naslutimo, da je to
milost bozja za mnoge molitve sinova svega nasega naroda
za svoga dobrotvora, nasega biskupa. Bog ga drzi medju
nama, da iskaze svoju milost nasemu mukotrpnomu narodu.
Bog ga drzi, da svojim velikim autoritetom uzdrzi skiad
mcd|u svetom vJL'rom i naukom u nasemu namdu.

»Svecenik sam i vladika, — veh biskup, — pak sam
zato i nesto doprineo, da se u narodu nasem stvori i ute-
melji akademija znanosti i umjetnosti i sveuciliste, da narodu
svom dokazem, da medju svetom vjerom i medju znanosti
i umjetnosti nema nikakvih na svijetu opreka. Pak ako
opreke kadsto i budu, nije ih narav stvari porodila, nego
strast, skd"iost i zanesenost Ijudska. Obje su, vjera i znan()st,
bozji porod , te na medjusobnu Ijubav, slogu i pi.itporu
bicem i izvorom svojnn upucene. Bog je, vierujte mi, u onaj
isti cas, kad je svetom svojom mcjci prvu iskru misli iz imia
covjecjega, kad je prvo cuvstvo iz srca covjecjega, kad je
prvu rijec iz usta covjecjili izliitio, i svetu vjcru i sveto zvanje
porodio i bastmom cijeloga svijeta i svih vijekova ucmio. Xe

XXII

mozc cux jccaiistvu, nc ino/c iii |c Jan n.uoj bcz jcJncii;.i i
dru,i;^o<i;a biti.

»Sto se vjtre titJe, vjcrujtc mi, kad hi nn»;iuCL' biln, da
Boo; Covjeku i najmudrijeniu i najuCcnijemu sve iivljc oduznic,
koje vjcri i predaji zahvaliti ima, ostao hi bcz svakc inisli,
zamuknuo hi i postao hi aes sonans et cymhalhin tinicns.
Bez prave opct znanosti svaka hi vjeia izhlapila. i/vr«jla se
i ota!>tila. Znanost ima divnu zadacu. Ona ima zada(}u,
da Cim viSc u tajne f>ve vidljivc naravi prodre i da odatle
sile naravi na korist iJovje^anstva ohrati ; nu najve<5a joj je
zadaca, da sve viSe i viSe prodre u onu divnu narav h«»iju,
koja se vjcrom oCituje. i da iz nje onu svjetlost i unaj «»y;anj
crpi, hcz k<i<;a rod Ijiidski nikako hiti nc mo;^c. ()v<» znanost
sto i sto puta potvrditi nn»ra; zar je ilko polay; svej^a znan-
stveno«»;a naputka dokuCio i rastumacio, u ^eni stoji moti
oka fovjeCjeca, po kojoj se u njem vas svijet o<;leda i u
duSi Covjei^joj odziva ; ili je li znanost igda znahi dovoljno
protumaCiti otajstvo rijecJi fovjei^je, kojim se nckim harem
nafinom potvara otajstvo upucenja ho^jeija i kojim Covjek
duiu i srce svoje u duAu i srce hli^njei^a svoija prelijcva i
zrak sili, da mu nosiocem najotajnijih misli i Cuvstava hude ?
Vjeriijte mi, sve, Sto se je na ovom svietu do sada uzviSe-
noga uCinilo, udinilo se je slo^nim radom svete vjere i zna-
nosti ; a Ijudi ucJeni, koji su znali umoni i srcem svojim
jedno i drugo prigrliti, najslavniji su Ijudi. a djela njihova
vje(^ite vrijedniisti i koristi."

Primi, veliki hiskupe i od vijekova najvedi dohrotvore na-
§ega naroda, ovu knjigu ».Matice Hrvatske* kao mali znak ve-
like zahvalnosti knjizevnika hrvatskih i slovenskih u ime
knjige i naroda hrvatskoga i slovenskoga. Pozdravljaju Te
davni i rijctki pnjatelji, vrsnjaci Tvoji, pjesTn.,ni, koju im

XXIII

iskresase iz duse i srca Tvoja od Booa dana Tebi Iju-
bav prema narodu i Tvoja neumrla djela. V/. ove Tvojc
druf2,'OVc krjcpkini niuzevnim zanosom prionusc mkidji, a
prionusc i najmkidji. Zaiiesosc sc za skivu Tvoju i slo/ni
Limjctiiici i slnvunski i hrvatski, i slozno prvi put ukrasisc
(jvu kniii^u, posveccnu Tchi, nascnni prvomu i najvccemu pm-
micatflju narodne umjctnosti. I pisci i umjctiiici Iwale Ti,
sto si svojini djelima dizao nas narod u visi, idealni svijct.
Svi oni Tube pozdravljaju rijccinia Tvoga prijatelja, ncu-
mrloga Prerada :

Zdravo, nas sL'ivni, vcliki junacc!
S ponosoni u'lcda na miloi;' si sma
Zemlja nam rodna, s ponosoni zovl- W
Xar(jd Ijubanccni.

Tade Smiciklas.

^^^ss'-

-*,"■- J

"''^

II.

,y-

€

\i iepa du?;ij I'rcradova,

Ti mc nLc:d«'^ punukova
'^' Sini^ljat, pak ti pravo Jati
./■' ^^-i^Spoj da ima j^udnovati
Iznicdj du»ia to«j i ono«j
Svieta ho/^jep; vasionoo;!

() daj, dra.i;a bratska duSo,
Hcif^- te dra.u^ inilo slu§6,
Daj o;a moli tihomice,
i^arko, 2ivo, svesrdice,
Da nam draG:u tvoju tjcnu.
Da te dusu nevidjcnu
Xadari nam stvarcom vrlom :
AniijcDskim pojnim grloni
Onos; milja moci bajske
Foput i^ara ptice rajske!
Pak da da ti sledet s raja
U nik miloo,' zaviCaja,
U Djakovo tamo ravno,
Gdje je sielo njej:^\'o slavno,
Cidje petdeset Ijeta tu je,

XXV

Te nam castno vlaJikuje
Josip Juraj, dicnik nama,
Stvorac divnog bozjeg" hrama,
Davac svjetla svakom znanju
I umieca milovanju;
Bud od tudje nikad sviece
Nikad nam se vid]et ne ce !

Liepa duso Preradova,
Duso milja hiskupova,
Na slavu mu slcti nice,
Pjevaj carom rajske ptice
Slavu Boga na visini,
Pjevaj srecu otacbini,
Znadeji, da mu ponajvise
Pjesme o torn omilise i
Samo sada raj skim carom
Piev zanosi svetim zarom,
Kako dosle ulm cije
Joste nikad cuki nije,
Kako njemu dolikuje,
A i tebi : s\iet da cuje,
A da njemu od miline
Neopazce vrieme mine.
Bar jos jednog vneme vicka,
A ta rajska pjesma neka
Bozjom voljom, tvojmi trudum,
A milote svoje cudom
Dull i tielo jos mu kriepi,
Ljepsajuc mu dom nas liepi !
Voljko nek mu lice sine
S napredovne otacbme ;
Nek ju vidi sjedinjenu,
Slogom jaku snagu njenu.

XXVI

(Ijje za iiiCju braca volju
Xe ce da se mrze, kolju,
Te, ma koje vjere bili,
(Idjc no hratu hrat sc mill
Iste krvi i podrietla,
Istotj svuda lica svictl;t

Taj plod svojili ^clja zivih
Na§ vclikan nek doiivi,
Xtk sc blazon joS vcsell,
Rla,:::i>slov nam samo diL-li :
Nek nam svcti idcalc.
JaCi volje jcnjat stale,
Xap;adja nam mudrih mi«;e
Otac, majka naSe knjiije!

Glas tvoj, duSo Preradova,
Tad nek svietom tutnji s nova
Dikom svofja velikana
Mala naJa prczirana
Hrvatska je, ffle, na s:lasu,
Krila i njoj o^vrst'la su !

A ja skroman hvalim Bo^u,
U spomen mu sto i<js mog'u
Xje«2:'vih dika sklad naskladat,
Radosti se njeg'voj nadat,
Xje.ii- veliCat haran i ja,
Xjei^ov bit, sto vazda bijah.

Zagreb.

loan TrnsUi.

ITT.

i jc kcJru sa Livana
oiKisno se drai^at ni/.a strane,
j.£^lS^^ Kud pi)drnladak njei^'dv huino i^'rana,
0 (^^frH:^, Sisuc: miruli-i'Msu zore rane . . .
T uzi2,(>ian u VIS ijore hiti,
T)a svom star* mi lircku \Tsak kiti!

Tko r c(_)hanu liscc rui'cm ruji,
Ivada bkizi na popasku bki<;ii,
T popieva 1 srcf mu biiji,
E mu bnznja ne id)e zanai^^o;
No mu stadc) sved) upravno biva.

Camt

:uca ohilic uziva ! . . .

Xu r 1 Tcbi, o biskupe bkiij^'i,
Zar radosti srdasce nc puni,
Gdje Ti fvo )()s u zornoj snaij,'i
Pedtsctmi lietom vienac kruni
TvoG,' pastirskoi!,- mara djcki sjajua,
Sto u puku stat ce vjckotrajna ?

XXVIII

Glc, ii'dje sburi /Lirnu od svih kraja,
Iz o-raJova i ubavih sela,
I pr'o Save i iza Dunaja
Sve(ienika i uzor vlastela, —
Nije, da Ti biser dare dare,
Vec^ da Viiinjem Tvorcu bla«::odare.

Jer Ti heroj u rodu se nadje
Kadno vaija, da se svijest prene
I um Ijudski iz tminfi izadje,
Tcr k istini pravim putcm krene;
I Ti hcroj na putu ustadc
I prosvjcti nauKu''- / ikl.idi'

I umnijcm znanjem se pi)Stara,
Clem' zadaiia najpreCa je bila,
I zadu;^bc poirtvovne stvara:
Hranie V'jcri, a Muzama siela,
St*> sc vickom kano sestre druie
I luC vjeri i prosvjcti slu^e.

I Hoo- sijleda djcia diCna, svcta,
Ter stitiv' ih sliSa molbe naAe,
(';im Ti eto spori uzor IjetA,
Da jos CvrSdim iivotom Tc pa^e,
Pa ko §to Ti c;odine primife,
To bar vjera i dom uhar sticJe.

Stoa; ce§ ^ivjet i ne5 sustat s rada,
Xiti ce Te ika uzprec muka,
Jer si svakom roda dobru rada,
Jer Te ^arka Ijubav svedjer niika ;
A Jto vi^e 2uC zavisti vrije,
To su Tvoje kreposti zornije.

KreSeoo.

XXIX

Oj, Ti zviezdo svestranoe; ugleda,
Svijetli nam na obzorju Sista,
iNek ^ar sunca sjaj Ti u mrak nc da
I hrabri nas, kano sto znak Knsta
S neba, kad no junak mejdan dcihi,
Gdje se svjetlost sa tminama skobi.

Riec je stara : da, tko dobra emu
Imo se je rad sta i roditi ;
A to Tebi lici n istim,
Ter Tvoj zivot Ho^ii drag" ce biti,
A narodu viekom ostat mio
Sto no kliiie : ■Sve(Jai"u, zivio !

Fra Grgo Martic.

^IP-

1\\

SLOVEXCI BISKUPU STKOSSM AVI- RU

,<k:2i.y y^ 'liis^ s**^ ^m raz<j;rin|a niiiik,
•>'l/Cp\L'bo /.astira jjost obl.ik

Mt-^i^ In /.vczde ni nobcne.
^llt^ i'aC mnooa tukaj \ui: hrli,
A z ncba teh nobena ni,

Iz zcmljc so rojcne.

\'e zC'inskc luCi, z«i:inite,

XcbC'Ske zvczde sinite.

\'as svit naj nas tola^i,

( )n put nam pravo ka^i I . . .

Xa o^ornjo zrcm in dnlnji> stran,

Za nas obok povsoJ — teman ; -

Ozrcm se v tmini noCni

Tja dol na svod iztoCni :

Oj, jasna zvezda tani gori,

i^e znana mi iz davnih dni,

I n am je ta svetila,

Vodni'ca nam je bila I

XXXI

Ta zvezda — Ti !
Ti vodis nas, nam jasno sijes,
Nam bla^'odcjne zai'ke hjes,
Da, bolje vndis nas odzi^oi",
Neg" vseh sozvezd Ti mnozni zbor.
Ti zvczda vzorna si !
Bil 2vest si V VL-k Hoou in rcixlu,
Bil zvest ( linlii m Metodu,
In — sebi !

Znacajno hndil si vsikdai\
Bil s t a 1 e n T i j e p n t in z a r,
Kot zvezdam tain na nC4")i, -
(_)], slava Tebi !

Ti svetis bratom rodnim tam,
Oj, sveti se sirotnim nam,
Brez zvezde zdaj popntnim nam.
Dve zvezdi nam sta kdaj si]ali,
Cirik Metodij sta sc zvali . . .
Umrki sta Clirik Mctod !
Kdo zdaj po njiju stezi hodi.-"
Kdo nas po n]i|u xznru \(»di.-'

Ti bddi drugi nam Mt- tod !
Ti nas po poti om vodi,
Ki sveti jo je vtrl Metodij !
Oj, jasna, vz(:)rna zvezda nasa,
Ti kazi do svetisc nam pot,
Kjer svcti jezik nas se gkisa ! . . .

Sijaj nam, oj, svite krasni,
Zvezda meni Ti edina.

firndifleo.

XXXIl

Se Te treba cerkev na*a,
Treba §e te domovina,

()j, ne vijasni,

Svitc jasni !

A . . . saj zvezdc n e ^ a s n <•
A saj zvezde nc mrjo:
\"ekovit
Xjih je svit.

Tudi Ti prcd naini liodil,
Svctil bodcS nam nevgasno.
Slave rod b<»>i vamo vodil
U bodo^nost jasn«)!

Simon (ireflortJiC.

^-c^

Stolna crkva u Djakovu.

0 DJAKOVACKOJ STOLNOJ CRKVI.

i^.-^ad si zeljeznicom od Broda sjevernim smjerom stigao na
Ito*^ postaju \'rpolje-Strizivojmi, pak se odatle povezao na kolih
put Djakova — do kojega ima jos jedva ura voznje — , na
skoro ti se ukaze na sjevernom ruhu ravnine pojav, divan pri
sgodnoj suncanoj I'azsvjeti : nad ravninom k nebu se vise s ruzicastim
sjajem dva zvonika stolne crkve djakovacke, koju je sazdao veliki
biskup Josip Juraj vStrossmayer. Gledas te gledas, kako ona sa svoga
humka na daleko vlada ravninom, i kako na obozrju spaja domo-
vinsku zemlju s modrim nebom, divan vjestnik biskupove vodilice
misli: »Sve za vjeru i za domovinu.« Diisa ti leti k njoj, ali ti se
je strpjeti jos oko pol ure, dok se ne dovezes pred njezino velicje.
Da se medjutim pripravis skorome gledanju njezinih divota iz
bliza, dozivas si u pamet, sto si o njoj, o njezinu postanku i sa-
stavu, pak o davnoj i blizoj proslosti njezina mjesta i okolisa citao
u spisih samoga velikoga biskupa, pa njegova uglednoga tajnika
Milka Cepelica, pa castnoga o. Tondinija.*

U okolisu djakovackom ima (u Selcih) jos tragova starinam
davnoga svjetovladnoga Rima; tuda je tekla rimska cesta iz Siscie

* Gledaj spise : : Stolna crkva u Djakova-, u Zagrebu 1.S74., od biskupa
J. 1. StrossiTitvcra, pak takodjer od biskupa vise ckmaka o toj crkvi, najpace o
njezinili slikah, u vise godista »Ghisnika biskupije bosanske i sriemske« ; > Dja-
kovacka stolna crkva iz nutra \ 11 'Danici.; Svetojeronimskoi za godinu 1885.,
od prec. Milka Cepelica: i : La cattedrale di Diakovar;, od G. Tondini de Oua-
renghi (Firenze, libr. Bocca, 1SS4.).

(Siska) u Sriem, fjdje su y.a. prvih viekova po Isusu, pud rimskiini
carevi, mnogobrojni krscanski inucenici poginuli, i ostavili danasnjeniu
pucanstvu sveti zavjet svoj; tuda su jamacno prohodile, u inoravski>
kraljevst\'o, slope sverih apostnla slavcnskih Cirila i Metoda; pak
tu je, u sainom Djakovu, vec XI\'. vieka postalo siclo biskupa >bo-
sanskih ili djakovackihc, cija je pastirska vlast sizala daleko u Bosnu.
Prva stolna crkva u Djakovu bit ic bila gradjcMa XI\'. vieka, i to,
sudedi po sitnih ostatcih joj, u gotskoni slogu. Za osmanskoga vla-
danja Slavonijom, od muhacke bitke god, 1526. do karlovackoga
mira god. 1098., upravljali su pastvom Franjevci, pa tek po oslo-
bodjenju Slavonije osvanu opet u Djakovu god. 1704. biskup I'atacid
Zajczdski (iz lirvatskoga Zagorja). i podignu na ru.sevinah stare
crkve novu, koju dogradjivahu ili popravljahu kasniji biskupi tiekom
Win. vieka, od kojili je Colnid sagradio sadauje bisknpske dvorc.
Ta stolua crkva obstojase, dok ju nijc zamicnila sadanja, koju je
biskup Strossmayer poceo g^aditi god. 1866. Ved je pocetkom XIX.
stoijeca biskup .Mandid bio zamislio gradnju nove stolne crkve; nje-
govi su nasljednici nastavljali tu brigu, dali praviti osnovc (koje se
posiie pokazasf ncprikladncj, i sabirali gradjevnu glavnicu, tako da
je biskup Kukovi<i (f god. 1S49.) ostavio gradjevnu svotu od prcko
300.000 forinti.

Biskup Strossmayer mnogo se godina pripravljase iia velik<i
djelo, nabavljajudi i proucavajuci najbolje (francezke, talijanske i
njemacke) strucne knjige o crkvcnom graditeljstvu, kiparstvu i sli-
karstvu, proniatraju«ii za svojih putovanja po Italiji, Njemackoj i
Francezkoj znameiiite crkve, i sastavljajud sbirku slikarskih unm-
tvora; tako je njegova dragocjena sbirka slika i strucnih djela za
poviest uinjetnosti — sto je sve zatim darovao akadcmiji nasoj —
bila pratilica i pomocnica njegovu radu oko gradnje nove stolne
crkve djakovacke. Biskupu su u snovanju i izvadjanju stolne crkve,
kao krasne umjetnine graditeljske, kiparske i slikarske, bili piimjerom
mnogi papa i ninogi biskupi u prosviedenih zemljah; pa zato kaze
u svojem opisu na koncu: »Crkva djakovacka ima ne samo na-
bozni, nego i po nas narod prosvjetni zadatak. Umotvorine bijahu
za sve zemlje i narode prava ucilista, iz kojih se je kratkini i uspje-
snim putem sirila prosvjeta i ugladjenost. Narod bez uinotvorina
iest ujedno bez uzora za svoj visi dusevni zivot*

Iz prva je biskup namiJljao upotrebiti gotski slog, jer starije
crkve po Hrvatskoj i Slavoniji pretezno pripadaju tomu slogu. Ali
se napokon odlucio za r o ni a n s k i slog s ovili razloga. Po Dalma-

ciji ima vise krasnih romanskih crkvi, navlastito u Zadni, Sibt-niku,
Trogiru. Domovina hrvatskoga naroda zemljopisnini je poloiajem
jedan od prstena, koji spajaju zapad s iztokom ; a dok je gotski
slog li zapadni, romanski slog spaja u skladnu cjelinu dvoje ose-
bine, zapadne i iztocne. Naime u romanskome slogu iztocne su ose-
hine polukruzi absidni i kupola, a zapadne su osebine troje ladje,
zvonici, svetiste ; u gotskom slogu posvema \'lada siljasti luk, a u
romanskom obli. Dakle romanski slog djakovacke crkve odgovarat
ce zemljopisnome polozaju i dusevnome zvanju hrvatskoga naroda,
da bude vez zapada s iztokom. A kojega vjestaka da pozove biskup
na sastav osnove i na gradnju takove crkve, kad ga zaliboze ne
mogase tada naci medju Hrvati ? U Pragu se, u predgradju Karlinu,
IQ. listopada god. 1863. za proslavu tisucgodisnjice pokrstenja Sla-
vena posvetila romanska crkva sv. ( ]irila i Metoda (poceta g. 1854.),
krasno i od strucnjaka mnogo hvaljeno djelo cuvenoga arhitekta,
pi-ofesora u beckoj akademiji umjetnosti, Karla Roesnera. Njega
pozva biskup, da sastavi osnovu i rukovodi gradnju. I tako Roesner
po svojoj osnovi zapoce gradnju god. 1866., i nadzirase ju do svoje
smrti (god. 1867.), a tada na biskupov poziv preuze glavni nadzor
slavni becki goticar Fridrik Schmidt, koji je u velike povladjivao
Roesnerovu osnovu, a i sam napravio osnove za njeke pojedinosti
(poimence za glavni oltar, za svjetionike, i t. d.) ; Schmidtu bijase
na pomoc ucenik njegov g. Bo lie. Osim toga je mnogo vodio i
nadzirao gradnju, udilj u Djakovu boraveci, riecki Hrvat V'atroslav
Donegani, odlican ucenik graditeljstva i kiparstva u mletackoj
akademiji umjetnickoj. Ostale umjetnike, koji su radili u crkvi, na-
vlastito slikare i kipare, spominjat cemo poslie. Umno pak srediste
svega velikoga posla bijase sam biskup, spomenutim dugim i teme-
Ijitim proucavanjem crkvene umjetnosti pripravljen, da bude idealnim
vodjom takova djela. A koli tezko bijase to djelo u malenoine Dja-
kovu! »Mnogo je tuj trebalo — kaze sam biskup u svome opisu —
odlucnosti, uztrpljivosti i postojanosti ; ali kad pomislimo, da smo
cesto u sdvojenju, da tako reknemo, isli na pocinak, a sutradan Bog
sa svjetlom svojim iznenadce pomoc svoju pruzio, onda iz dna duse
svoje vapijemo sa svetim psalmom: Ne nam, ne nam, Gospodine,
nego jedino s\"etomu tvojemu imenu budi slava i hvala!« Biskup
spominje s harnostju i zasluge svoga stolnoga kaptola i napose
naslovnoga biskup a Matica u poslovih oko gradnje.

U tih mislih eto nas vec u Djakovu. Kraj biskupskih dvora
pohitamo do crkve, i udjemo. Bas sunce prije zapada razsvjetluje

svetiste crkve ; neopisivo, blaieno custvo nas osvaja, te nam se diisa
snijemo krili k Bogu s molirvoni za biskupa i za domovinu. < )ba-
djenio po crkvi, divimo se razblazeni ; nisnio na zenilji, nc^o u visem
svietu. Da uzmot^iemo pojedinosti u crkvi putanje razfjledati, treba
nam se sabrati ud prv(i;dra cjelokupnoga dojma; zato <iem«i za sada
izaci, da prije razgledamo vanjstinu crkve.

II.

P r <) c e 1 j c s t <• 1 n e crkve upravljenti jc k iztukii. Gledajmo ga
najprije s podaljega, t. j. od kanonickih kiica, koje s iztuka trga
biskupskoga gledaju k crkvi, a casom podjimo i na cestu ulice, koja
od toga trga vodi daije na iztok. da osim proOelja vidinio i njcSto
sjevcrne strane crkve. — Sa razinc trga vodi 13 veoma ,sir<>kih bjclo-
kamenih stuba na razinu male povisega zaravanka, na kojem upravo
stoji crkva. Uz dosni i uz lievi dolnji kraj tih stuba stoji po jedan
nizak tornjic, okrugao, od crvene opeke, a u svakum je uhvacen
vrutak vode ; onaj lievi vrutak pndavan je svu vodu potrebnii kod
zidanja crkve, pa ga je zato biskup milo sacuvao u podnozju crkve,
a kako taj lievi vrutak tako i desni inu drug daju ukrjcpni napitak
poboznome puku, koji iz bliznjili ili dalnjih sela dodje u svnju .st<plnu
crkvu. Kad se je trinaesta uzlazna stuba dnhvatila zaravanka, stere
se taj prostrano do crkve, a poplocen je modrim kamen<»ni: tako
erven podnoznih zdencanih tornjica, bjelina uzlaznih stuba, i modrina
poplocanoga zaravanka pred crkvom sjeda te triju narodnili s;ira u
puckom vezivu i tkanju. A sad pogledaj silmo procelje crkve s tla
do vrlia. I'z krasan sklad i velicajnu visinu crkve i dvaju joj zv<>nika
milo te dira, osobito za vedra suncana dana, dobro opazljivo (ini>
isto domade trosarje : umjereno crvenilo zidnih opeka, kamena bje-
lina ulaznih triju vrata i nad njima kiparskih uresa i prozornih
okvira i razdjelnih poprecnih pruga, a modrina njekojih uresnih cestica
u procelju i u pozadju, modrikavost olovnih krovova (takovi su bili
iz prva, ali su poslie izmienjeni bakrenimi), poprjecne ladje i visne
svetistne kupole, dok se pozlaceni krizi na vrsima zvonika i ku-
pole srebrenasto sjaju, a nad njima opet modrina neheska. Jos div-
nijom te milinom osvaja trodjelno procelje s pobocnima dvama zvo-
nicinia, i pomilajudi se iz pozadja desni ter lievi kraj poprecne ladje,
i ponad sredine procelja viseca se svetistna kupola u dnu, kad poslie
kratka promatranja proniknes u misao, ocitovanu vanjskim obliOjem

Nutarnjost stolne erkve u Djakovu.

crkve; kad razaberes sastavne dielove i skladnu ujedinjenDst njilnix-u,
to simetrijsku to razmjernu; kad spoznas, kako se jasno razlucuju i
opet vein glavne sastavine s dionimi cestmi, kako se cjelokupni po-
oled crkve sa cela perspektivno (progledno) razstavlja simetrijski u
troje : u pravi spriedak, t. j. u pravo procelje, pak u pouzmakli
sriedak (to su pobocne kapelice desna ill sjeverna i lieva ili juzna),
pak u zadak (to su desni i lievi kraj poprecne Ladje, a u visu ku-
poka svetistna); dakle perspektivni pogled na lice i celo crkve oci-
tiije ti sastavom vanj s tine sastav nutarnji i uduijni crkve, pak
ces s divljenjem reci: uzorita li ceia i lica crkve, u kojem se cita
sva nutarnjost njezina, sav duh njezin! Krasna razckinjenost crkve,
i nutarnja i posve odgovarajuca joj vanjska, gdje simetrijska gdje
najljepse razmjerna — tako zvana zlatorezna — , gdje dvo- ili ce-
tvero- ili osmero-djelna, a gdje tro- ili petero- ili sedmero- ili deve-
tero-djelna, ima uza svojii krasocutnu vriednost ujedno i simbolicnu
vjerozakonsku; n. pr. trojnost opoininje na sveto trojstvo, sedme-
rost na sedam svetih otajstva.

Gledaj. Pravo procelje inia po sirini tri diela : sredinu, desno

i lievo pobocje, a i po visini, do vrska sredine , ima takodjer tri

diela: prizemni, prvospratni i drugospratni, tako da je ukupno pravo

procelje razclanjeno u devetero cetverokutnih zidnih razdjela. Naime

u prizemlju procelja troja su ulazna vrata : srednja, vodeca u srednju

ladju crkve, dvostruko su siroka i visoka kao po jedna pobocna,

desna i lieva, koja vode u po jednu pobocnu ladju to desnu t(_i lievu,

za polovicu uzu i nizu od srednje ladje ; po torn je i zidna cetvo-

rina (kvadrat), u kojoj su srednja vrata, dvostruko siroka kao jedan

pobocni pravokutnik, ali visinu imaju sve tri prizemne plohe jednaku,

pa se tako prizemni odjel procelja razmedjuje od prvospratnoga

viencem t. j. poprecnom prugom, bjelokamenom a liepo crtezno ure-

senom nalik na crtezno uresje puckih ponjavaca. Prizemna zidna

ploha pobocna, desna i lieva, nastavlja se u vis u desni i lievi zvonik,

te su ti zvonici jedan s drugim posve simetrijski u svih svojih sasta-

vinah. — Nad onako simetrijskim trodjelnim prizemljcm dize se opet

simetrijski trodjelni prvi sprat: sredina cetvonnska ima u cetvorin-

skom okviru od terracotte prekrasan bjelokamen prozor okrugao (ro-

seton), nalik na ruzicu ili zviezdu, jer iz sredista mu raztrakuju se

polumjeri^ koje onda kruzno obuhvacaju umjctno prepleteni ili ure-

seni kolobari; taj najveci i najljepsi prozor crkve vodi iztocno bozje

svjetlo — procelje je okrenuto k iztoku — u unutarnju srednju ladju,

ciju dubljinu procelje vani kaze skupnom visinoni prizcmlja i ove

prvospratne sredine. L'z tu sreJnju cetvorinu stoji i dcsno i lievo opct
pravokiitna tcr za polovicu u/a zidna ploha tornja, u svakoj prozor,
sgora oblucni, a nize prozora zidni ures petero-oblucni. Prvospratno
ovo trodjelje razmcdjeno je i)d drugnspratnoga opet pnprccnom
bjelokamenom prugum, jos urcsnijoin, no sto jc ona razmedjnica
prvoga sprata od prizemlja. Drugospratna sredina — zabat — nije
cetvorinska, nego peterokiitna, t. j. gore se iisiljiiic u urcsan vr^ni
kut, koji je nadvisen kriiein, a u samom vrSnoin kutu jc u udubini,
sgora oblucnoj, na raznosamoj majulici slika bozjega jaganjca. a
do njega se, uz desni i uz lievi krak kutni, svc nize redaju po Cetiri
iednake udubine, u svakoj naslikan jedan angjeo, te svi skupa Mni-
bolicki prikaziiju osincro bla/cnstva; ovdjc jc dakle dcvctoiodjel-
nost u sastavu likovnom i crtezno-obnibnom. Niie toga devetoro-
djelnoga uvrska stoji trodjelna, troobhicna udubina; srcdnji joj i
najsiri dio nadvisuje oba simetrijska pobocna, tc iina na majolici
sliku Isusa razapetoga na krizu, a poboini dcsni sliku razcvicljenc
majke Marije, lievi sliku sv. Ivana. Kako prvospratni ruzicni prozor
vani rec bi kaie nutarnjost srednjc ladjc do svetista. tako onakova
drugospratna sredina svdjiini slikami i uvrsnini kriieni ka/.c sAnio
nutarnje svetiste, koje nastavija srednju ladju, i kaic u svetiStu
glavni tiltar tc na njem Isusovu krvnu zrtvu a u visu Isusa Spasi-
telja. L'z ovakovu zavrsnu drugospratnu srcdinu stoji i dcsno i lievo,
ali dvojinom nadvisen od sredine, opet simetrijski odsjck tornja, a
u sred svako^a je ura okruzna. Tornji se dalje u vis dizu svaki u
cetiri jos odjcia - tako da je svaki toranj od tia do vrsnoga kriza
sednierodjelan — ; prva dva odjcia imadu svaki po prozor dvuob-
lucni. treci odjel cine po cetiri mala tornjida s krizi(^i, u po cetirim
uglima, a niedju po dva tornjicia je uresni jako usiljcn petcrokut
— kao visna ponova prizeninih ulaznih vrata — , a sve to je zidnoni
ogradom upriliceno za izgledanje ; nad taj treci odjel dize se napokon
visok siljast vrh, uresen jabukom i krizem. Ako li procelje crkve
gledas iz dovoljne daljine, to vidis, kako se zavrsni drugi sprat sre-
dine procelne jos nastavija u pozadju krasnom kupolom, ter tako
vanjstina crkve s procelja kaze, da se u nutarnjosti crkve nad svc-
tistnini velikim oltarom dize u veliku visinu kupola. (Tornji imadu po
84 metra visine, a kupola 58 m.). No ako procelje crkve gledas s po-
daljega, ili ako, gledajuc ga s bliza, progledas kraj ruba desnoga
ili lievoga tornja u pozadje, onda opazas, da se simetrijska trodjelna
sirina procelja upodpunjuje u simetrijsku sedmerodjelnu, t. j. u po-
zadju desno oJ desnoga tornja (pa tak^j i lievo od lievoijai vidis

jos oJ poprjecne ladje najprije sirinu pobocne kapelice s izlaznim
joj vratima, jednaku sirini tornja, pa onda jos jednako toliku du-
Ijinu polukruznice absidne, kojom se poprjecna ladja zavrsuje to
desno to lievo, iliti to k sjeveru to k ju2,u.

Sad iz hiiza razgledajmo troja bjelokamena idazna \ rata (por-
tale), do kojih vode od zaravanka tri stube. Srednja su \rata dvn-
struke sirine i visine kao pobocna desna ili lieva ; po \'isini iniajii
tri diela: i sdoljni i srednji dio je cet\-erokutan a sgoniji je tro-
kutan. U sdolnjem dielu cine srednju ter dublju trecinu prava bas
ulazna vrata dr\'ena, dvokrilna, a desiiu i lievii trecinu sasta\ijaju
po cetiri mramorna stupa aticka. redajuci se prema nutrinji konver-
gentnim kosim smjerc^m. Xad gh^vicami im poprecno ide liepo uresno
nadstupje, a nad njim se dize u\'isni srednji odjel portala; njegov
kraj i desni i lievi rese opet po dva aticka stupa, a izmedju niih
povijaju se tri prilukruzna kika, koncetricna, raznouresna, a od njih
nutarnji kik nadvija polukruznu uduhinu basreliethu : taj basreliefni
kipak prikazuje Isusa uzlazeca s krizem iz groba, uz koji su desno
i lievo angjeli. Napokon sgornji ter zavTsni odjel portala trokut je,
kraci su mu liepo uresni, a u sredini trokuta je u okrugu basreliefno
poprsje Isusa zakonose : Ijevicom drzi uz prsa knjigu sveto pismo
s napisom grckih slova A i 11, a desnicom uzdignutom blagosliva
sviet. Pobocna vrata i desna i lieva imaju sastav slican ali jedno-
stavniji ; udubinski basrelieti prikazuju u jednii: polaganje Isusa u
grob, a u drugih Veronikin rubac.

Prije nego pogledamo otraznju (zapadnu) vanjstinu crk\"e, raza-
berimo u duhu sav osnovni sasta\-, i \-anjski i nutarnji, divno skladne
i jasne cjeline.

Pomislimo, da gledamo na tlih polt.)zen obicni drven kriz, a
njego\' vrh, pak i desni i lie\i kraj poprjecnoga mu (prekrstnoga)
stupka, neka je polukruzno zarubljen : eto nam slike i prilike osnov-
nome sastavu djakovacke stolne crkve. Sto je krizev stupak poduzni
(osovni), to je duljina iliti poduzna ladja crkve (73'go m.), tekuci
od proceija (iztoka) do otrazja (zapada); a sto je krizev poprjecni
stupak, to je poprjecna ladja crkve, tekuci smjerom od juga na sjever
(5r5,o m.). Gdje se obje ladje ukrstajem presiecaju, ondje je sredisnje
svetiste ter glavna cetvorina (kvadratura) crkve (svak;i joj stranica
mjeri 12-33 ™-'- " kojoj prosto stoji glavni oltar (apostola sv. Petra),
pa se nad njim u vis dize kupola (u nutrinji 39'8o m., u vanjstini
58"50 m.), a od glavnoga oltara tece i na desno (na sjever) i na lievo
(najug) odsjek poprjecne ladje, a svaki ima po jedan prizidni oltar,

gledajuci k iztuku (desni sv. M.irijo. lievi sv. josipa) i svaki sc za-
vrsuje krajcni pulukruinim (ahsidniml. a u dnu tih poliikiuznica opet
stoji prosto po jedan oltar (desni sv. Ilije, patrona Bi>sne, lievi
sv. nimitrijc, patmna Srieimit, koji «jlcdaju oha ka glavnome i sre-
disnjemu ultaru, ter tako i jedan prcma diugonic. Pak i tre«Ji ladjni
odsjek, koji od glavnoga oltara tece upravce dalje na zapad ter je
kao nastavak i zavrsetak podnzne ladje, dovriiuje se ptilukniznicom
(tako sii uknpno tri polukruinice), a u dnu (ivoj jc hiskupska pa.stirska
stolica usried po sest kanonickih sjedala s de.<ina i s lieva, jjledajiiiii
ka glavnome oltaru. Dakle svetistna oetvorina, u kojoj stoji glavni
oltar, trosmjerno se nastavlja: i na dcsno i na lievo i u diilj, svakanio
simetiijski za isto t«>liku cctvorinu i pol. a ta krajna polovina z.a-
ruhljena je polukruijem udubljenim prama vani; sve ovo prostorje
skiipa zove se svetiste. (^na sredisnja svetistna cetvorina vlada —
krasne li simbolike ! — svinii razdjelnimi raznijeri po svoj osnovi
crkvc: ona se svuda ponavija ili podpuncc ill polovinoni ili ietvr-
tinom; n. pr. poduzna srednja ladja pocam od svetista pa do pro-
celnofja iila/a. iinajiici istti .sirinu koju i svetistna cetvorina, u dn-
Ijinu nijeri njczinili ."^est polovina, a objc podnzne pobocne ladjc
nijere po 6 cetvrtina njezinih, koje iniadu svaka cetvorinski oblik.
Ponavljamo. da je u svetistu pet oltara: fjlavni stoji prosto u sre-
dini kriznoga presjeciiSta, <»djiovaraju(Ji ^\i\v\ razpetojja na krizu
Isusa, desno od njega — kao desna razpeta ruka — dva oltara, i
to bliii glavnome gleda u desnu poduznu ladju, a odaiji, u dnu
desne abside prost i, <jleda !> u oltani u dnu lieve abside;

tunui simetrijski <'t;_ i sve up Miih dv.iju pobocnib oltara,

koji su na lievo od glavnoga, kao lieva razpeta ruka, a podprsje
i noge su srednja poduzna ladja. (Ooista ima crtezni osnov crkve
sliOne omjere, to simetrijske to zlatorezno-razmjerne, kao sto su u
praviinoni Ijudskom tieiu.) Ali, simbolicki preina sedmero sv. otajstva,
ima jos sesti i sedmi oltar. Gdje desna pobocna ladja dosegne do
stepenica. sto de uzvesti k desnoine sveti.stnome oltaru, tiij se ta
posljednja cetvorinica ladjina dopunjujena desno pripojenom jednakom
cetvorinicom : to je kapelica sjeverna, a uza zid joj, koji nju dieli
od desnoga (sjevernoga) absidnoga krila — ciji pohikriizni kraj se
j'o.s dalje od kapelice na sjever protiskuje za duljinu cetvorinice,
— stoji oltar ceskoga svetca Ivana Neponiuka : on gleda smjerom
na iztok, kuda izlaze vrata kapelicina. Na posve isti nacin je, po
simetrijskom pravilu, protivnoj lievoj iliti juznoj pobocnoj ladji pri-
pojena kapelica s oltaroni slavenskili apostola sv. Cirila i Metoda. Nu

kuko je desnuj pululirii/nici s iztoka prigradjena cet\'orinica, sinietriiski
joj je trebao jednak priijradak sa zapada: to je cet\'orinica, u kojoj
je sahiz dolje u raku, pak se izniedju i:)ve cetvorinice i one kapelicine
ka<i d\ajii kriki protiskuje, kao sredina im, absidni pi}kikruzni za-
vrsetak desni; isto je tako nacinjeno, opet po simetriji, uza suprotiii
lievi absidni polukruzak, t. j. njemu je prigradjena, za izhiziste iz
sakristije, cetvorinica odgovarajuca lievoj kapelici. Postu su pak
tako i desni i lievi absidni kraj dopunjeni po dvinia pobocnim cetvo-
rinicama — sto ce se iz vana vidjeti svako kao tr(jclana cjelina, —
to sii trebala i trecemu t. j. zapadnomu absidnome krilu jednaka
dva cetvorinska prigradka, jedan od sjevera a drugi od juga: i doista
tako je ucinjeno, i to na svakoj strani, i desno i lie\-o, dvostruka
cetvorinica — jer je ovdje toliko diibljine ostalo. Desni ovaj unietak
je u prizemlju za riznicu, n prvoni spratu za pjevnicn, koja se luci
otvara praina absidnoj nutrinji ; a simetrijski lievi ninetak je n pri-
zemljn sakristija a u prvom spratii empora za moliste zensko.

Sada podjimo gledat vanjstinu crkve od zapada, a kako nas
put taj vodi uza svu sjevernu stranu crkve, uocinio i nju. Sjeverna
nam strana, — kojoj je jednaka juzna — , kaze cielu duljinu (iliti,
po pogledistu od sjevera, sirinu) crkve od iztocnogajoj do zapadnoga
kraja, i to razclanjenu u pet nejednakih odjela. Ti su, brojec od
iztocnoga kraja k zapadnome iliti od lieva na desno: zviinik, onda
poduzna ladja, oada absidno krilo sjeverno — nad kojim se visi sje-
verna strana kupole, a uz koje, kao uza sredinu svoju, sinietrijski
stoji prizemni prigradak to lievi (kapelica sjeverna) to desni (sala-
ziste u kriptu) — , onda, kao nasta\'ak srednje poduzne ladje, absidno
krilo zapadno s predgradkom svojini (za riznicu i pjevnicuj, i onda
napokon, kao peti clan, polukruzni liraj zapadne abside. Uknpnost
ovih petero nejednakih odjela pokazuje ipak simetriju u razclanjenosti
usirnoj po torn, sto se razpada uvisnimi prugami u lo jednako
sirokih odsjeka, kojih svaki sirinom odgovara stranici nutarnje cetvo-
rinice, a ta je, rekosmo, cetvrtina glavne svetistne kvadrature : tako
se i u sjevernoj vanjstini crkve ocituje vlast svetistnoga sredista.
Onaj poslie zvonika drugi clan sjeverne sirine, naime sje\'erna strana
poduzne ladje razdieljena je po sirini jakimi stupovi opiraci u pri-
zemlju, koji se ksjeverujako izbocuju, i njihovimi prvospratnimi na-
stavci, vrlo utanjenimi (ti se zovu slizene:^), u pet jednakih cesti, koje
odgovaraju nutarnjoj poduznoj razdiobi ladje u pet cetvorinica; a po
visini dieli se receni drugi clan u prizemni sprat — taj pripada sje-
vernoj pobocnoj ladji — i u prvi sprat, koji pripada gornjoj cesti

srednje ladje, dvostruku vise od pi)bocne ; svaki sprat inia po pet
prozora. U prizemnom spratu je svaki prozorni okvir kanieni ovako
dvokrilan: oba krila iniajii uvrsni Ink skiipni, izpod koje>ja je maleno
ceteroliiOje poput cetveruperke djeteline. a izpod ovogra ima svako
od dvaju krila svoje posebno uvrsno trolucje, naliko na troperku
djetelinu. Povise tih petero prozora prizemlja (peti pripada sjevemoj
kapelici) tece iircsni pojas a nad njim krovna strjeha, kosn nagnuta
k sjeveru, pokrivajuci sjevernu poboCnu ladju. Kosinom strjelie uz-
laze nastavci prizemnih opiraca stupova, pa onda osovno dalje teku
uza zid srednje ladje do njezina krova, razinedjujiici petero prozora
prvospratnih, pripadajueih sjevemoj strani srednje ladje; ti prozori
imaju kolobarni ali umanjcn oblik velikoga ruzicnofja prozora u pro-
celju, pa takvi su i svi ostali prvospratni prozori, naime svi absidni,
pa i prozori u osmobridnom odsjeku kupole, samo suovijos inanji.
— Treci clan u sjevemoj sirini crkve, naime absidno sjeverno krilo,
visoko nadviseno kupolom, a ii prizeinlju s prigradcima to lievim to
desnim, inace je jednako zapudnome absidnooie krilii. samo sto po-
tonje ima po dva prizemna prigradka sa svake strane uz polukruznicu
absidnu; zato ne demo ovdje o njem, pak ni o cetvrtom i petom
sjevernom clanu usirnome govoriti. Kazemo samo jo§ to — povodedi
se za opazkoni sanioira ve!ik<^tja biskupa u njet;ovu opisu — da
sjevcrni po-^led crkve (pak dak.iko i jednaki jui.nil ne pokaziije onako,
kako procelje a kako jos vise zapadni pogled, jedinstvenosti i sime-
trije u cjelokupnosti, nego samo u pojedinili clanovib.

Stigosm<» na humak iza crkve, s kojega je pogled na nju od
zapada. Divan pogled! On nam kaze jedinstvenost cjeline u ninogo-
djelnoj razclanbi, koja je ili po simetriji (u sir) ili po razmjernosti
zlatnoga reza (u vis I udesena. Prekrasna skladna jedinstvenost zapadne
vanjstine odgovara tomu, .stc> nam ona objavlja svetiste nutarnjc. Kako
je u toj crkvj svetiste — naime poprjecna ladja (absida desna i lieva
ter srediste im, glavni oltar) i absida poduzna iliti upravacna — na
zapadu, tako je i vanjstina zapadna najkrasnija. Ona nam vanjski
kaze trojno, troabsidno svetiste, ujedinjeno unutri sredisnjim, glavnim
oltarom, a vani kupolom, sto se visoko dize bas nad tim oltarom.
Od trodjelne poduine ladje, koja, dolazeci od iztoka i utjecuci u
trojno svetiste, sama nije vidna odavle od zapada, vidimo ipak kao
svetistni nastavak i zavrsetak njezin, naime zapadno absidno krilo ;
a vidimo, u zadku iztocnom, i procelni ures poduzne ladje, naime
oba zvonika, kako svojimi gornjimi odjeli prate simetrijsld s desna i
s lieva (s juga i sa sjevera) kupolu, t. j. srediste, svetiste, kao njegova

dva pobocna cuvara i na daleko vidna viestnika. OdumislivSi te zvo-
nike u iztocnom zadku i uzcrredne prigradke u zapadnom, ic nama naj-
blizem spriedku, sami glavni t. j. upravo svetistni diekjvi crkve, \ idni
ovdje (id zapada, kaiu ohlik kriza u vis podignuta: osovni stupak
krizev cine visina zapadne pokikruznice i lu'isni joj nastavci, t. j. za-
batni trokut zapadnoga absidnoga kriia, i, jos povise, kupola, a po-
prjecni stupak krizev cini poprjecna ladja svetistna t. j. njezino absidno
krilo lievo (sjeverno) i desno (juzno): eto taj osovni kriz zakriljuju oni
u zadku pobocni zvonici, desni i lievi. — Napomenimo njeke pojedi-
nosti toga cjek^kupnoga simetrijskoga pogleda crkve od zapada. Na-
semu pogledistu najbliza i sredisnja je zapadno-absidna polukruznica.
Iznad temeljnih joj kamenih pojasa — u njih su prozori piidzeinne
kripte — dize se u vis zidna oblina konveksna, a razdieljena je po
sirini simetrijski u petero pioha, kao da je, recimo, petero l;anienih
prozornih ok\'ira, uvrsenih oblucno, zajedno u red sastavljeno : uvisni
stupici okvirni jesu lizene, a petere zidne plolie medju njimi malu su
udubljene; povise toga peterokicja tece uresni vicnac, koji svojim
sitnim mnogokicjera nalici na n j ; povise vienca dize se kr(>\-ni
cunjak, pkjsnim obcrtoni vidjeti kao istokracan trokut. Iznad njega
se dize, istoliracno-trokutno. zabatno cek) zapadnog absidnoga krila,
ureseno nad vrskom svojim i nad desnim i lievim krajeni po jednim
tornjicem, a njegove krovne kosine, nam jedva vidne, nagnute su
desna k jugu a lieva iv sje\eru; a otud, to od desna to od keva,
tece k osmobridju kupoknu, kao k sredini svojoj, u jednoj visini
krov poprjecnih absidnih krila to juznuga to sjevernoga, nam vidan
strjesnom kosinom svojom nagnutom k zapadu, a od obaju zabatnih
im trokuta, dakako simetrijski jednakih zapadno-krilnome trokutu,
vidimo samo uvisne uresne tornjice, a nize njih posve vidimo zapadnu
stranu pokikruznice absidne to desne (juzne) to lieve (sjeverne),
ter ove pokikruznice simetrijski za\rsuju to desni to lievi skrajni
kraj poprjecnice ladje. Nize krova poprjecnih ladjnih krila vidimo
sgornji iliti prvi sprat njiho\' (daleko zapadnu im sirinu), ter u svakum
prvospratnom krilu, to desnom t(5 lie\'om, po dva ruzicna prozora :
kroz njih, kako su upravljeni k zapadu, sunce zapadno podaje ca-
robnu razsvjetu nutrinji popijecne t. j. svetistne ladje, kako i nutrinji
\'isne kupole kroz njezine zapadne ruzicne prozore u visu. (L'\-ode
li jednako carnu razsvjetu od iztocnoga sunca oni prozori sveti.stni,
koji su simetrijski polozeni k iztoku, toga nismo mogli npazati ;
veliki biskup u svojem opisu tumaci divotu raznolike suncane raz-
svjete po vanjstini crk\'enoj.) U cetverokutni prostor, koji jos j-'rc-

_ '^

ostaje meJju desnim ( ju/nim) absidnim krilom i zapadnoni absidnom
polukruznicom, pa tako i na drugoj t. j. sjevernoj strani u pmstur
inedju /.apadiiom pnlukniziiicoin i lievim fsjcverniml absidiiim krili)ni,
umetnuta su simetrijski po dva prigradka za izvansvetistne prostorije
(sakristiju, pjevnicu i t. d.); svaki od tih cetiriju prigradaka inia
samo visinu prizemlja crkvina, da ne bi zastirali prvi sprat poprjecne
absidne ladjc, a razclanjen je svaki, p<> visini, u nizku prizenilje i
nizak prvi sprat, simctrijskih pruzora to dvustrucnili to dvokiilnih.
I tako je uz uvisnu srcdinu, koju cine zapadna absidna polukruznica,
pa nad njoni uvrs;ii zabat z.i ' i absidnoiia krila, pa nad tim
zabatom opet kupolin ustroj, [. . > i desno i licvo tnno^oclano

krilo simetrijski u svih pojedinostiii. — Kupulaje prekrasno razcla-
njena simetrijski. Nad njezinim odjelom Cetverokutnim (pravo re<ii
cetvero-bridnim), koji zavrsujc u visini krovnoga sljcmena poprjccne
ladjc, pa je tuj uresen cetirima uylovnim toriijicima, dize se u vis
osmerokutni iliti bas osmerobridni kupolin odjel, daklc imajuci po
sirini osmero cetverokutnili ploha, k<jije sezu y;ore do pocetka krova
kupolina, a svi su ovi cetverokuti posve jediiaki, razdicljeni osiiicrimi
stupici, koji takodjer sezu do krnva kupolina ; upravce od zapadnoga
pojjledista vide se podpuno samo tri one plohe (iste sirine, kako je
nizc njih onaj trokutni zabat, pa jos nize polukruznica absidna za-
padna). Svaka ona cetverokutna ploha po visini je opet razdieljena,
poprjecnimi uresnimi pruganii ili vienci, u tri cetverokutna polja:
spodiije ima ruzicni prozorak. srednje ima maleno trolucje slicno
velikomc peterolucju dolje u polukruznici absidnoj, a .sj^iirnje je
ureseno predgradjenim trokutom, komu je cetverolucan p'rozorci(i
u sredini. Nad ovim se u vis povijaju osmera krovna rebra, bakrom
pokrivena, a sastaju se u vrhu; iz toga vrlia dizu se cetiri sitna
stupcica, nadkrivena sitnim kupolnim krovcicem, a tek nad ovim se
dize pozladena jakuka s pozlacenim krizem.

Siince se ved jako nagiba k zapadu; pozurimo se u samu
crkvu.

III.

Na srednja vrata udjemo u srednje preddvorje, pa iz njega na
nutarnja (staklena) srednja vrata stupimo u srednju nutarnju ladju
crkve : odmah nam jedan pogled kaie svu duljinu njezinu i svetiste
s velikim oltarom i zapadnu polukruznicu, i vidimo, kako se sjajne,
duge, obilne zrake zapadajucega sunca prosipaju po svetistu, dok

je predvecernja sjena pala po trima uzduznim ladjama crkve. Uzvisena
li prizora! Tihu, tiho primicemo se srednjom laJjom k svetistu, i
kad snio po stuhah iz srednje ladje uzasli u svetiste pred veliki
oltar i pod visoku kupolu nad njim, eto u visu kroz zapadne ru-
zicne prozore poprjecne ladje struji bozansko svjetlo suncanii na
srediste svetoga kriznoga lika, sto ga sastavlja svetiste svojima trima
absidnim krilima s poduznom srednjom Ladjom, — na srediste, gdje
je razpetoga Spasitelja trnjem okrunjena glava: nju vjenca nebesko
sunce vjecnim sjajem a s njom i krizni znamen vjecnoga spasa. —
Od svetistnoga sredista crkve, od velikoga oltara, vidimo rec bi
jednim pogledom svu nutarnju crkvn, te tako n cas spoznajemo
divno jasnu jedinstvenost njezina sklada: u dva tri trenuca oka vi-
dimo nutarnju svu poduznu i svu poprjecnu ladju i tako sav krizni
lik, sto ga one cine svojim ukrstajem, vidimo samo taj sveti znak,
a nista od uzgredniii prigradaka (sakristije , riznice, i t. d.). Istina,
jednim mahom vidimo samo 5 oltara, uz sredisnji ter glavni jos ce-
tiri u poprjecnoj ladji, ali treba nam samo kcjrak saci od svetista
niz stube prama poduznoj srednjoj ladji, pa eto vidimo i sesti i
sedmi oltar u kapelici to sjevernoj to juzneij. Podjimo sad dalje
srednjom ladjom k srednjemu ulazu ; sad opazamo, kako je sav pod
criive krasno sastavljen od plocica u trima sarama, kao da se stere
hrvatski puckisag; gledamo ravno u prvospratni veliki ruzicni prozor
procelni, kojim danje svjetlo upada na krasne, dragocjene orgulje,
sto su nad trojnini prizemnim prcddvorjem ulaznim smjestene u
prvom spratu. Dosav tako do nutarnjili vrata srednjega pred-
dvorja, nad njima vidinKi u dolicnom uresju napis: »Slavi Bozjoj,
jedinst\'u crkava, ljuba\'i i slogi naroda svoga. Go-
dine l86t). zapoceo, a godine 1882. doceo J. ]. S tr ossm ay er.?
Ganuti obratimo se k svetistu, i svom dusom tiho zavapimo : Boze,
podaj milost nasemu hrvatskomu narodu, da ovaj divni hram, naj-
veci ovaj biskupov zavjet, cuva s harnostju do vieka!

Obratismo se dakle opet prama svetistu, i tako vidimo tri po-
duzne ladje, srednju i obie pobocne, kako teku u dulj k svetistnoj
poprjecnoj ladji i u nju utjecu. Srednju ladju dieli od pobocne, i desne
i lieve, po pet korintskih sastavljenih stupova, med kojimi teku obli luci
pa nad ovimi desni i lievi nadstupni puni zidi srednje ladje, samo pro-
zori ruzicnimi prekidani, a sgora svod je ukrizni, modro bojadisan,
zviezdami zlacanimi uresen : nebo; ostale zidne plohe liepo su de-
korativno slikane. A na zidnih plohali nad oblimi luci i desnimi i
lievimi rese srednju ladju posebne slike figuralne. i to po pet ih na

Spomeu-cviete. -

svakoj strani, prikazujuci iz staroga zavjeta glavne sgode, kojc su
privodile k novome zavjetu: tako srednja ladja divno privodi k sve-
tistu. Od tih lO slika iz star-iira zavjeta opisat eenio samo tri, a
ostale cemo samo napomenuti ; pak zatim cenio od slika u svetistu i
njetrovim krilima opisati samo cetiri, koje su ovdje u svjetlopisnili re-
produkcijah, a ostale demo samo spomenuti. Opis njihov kao sto i
sve crkve citalac 6e naci drugdje, kako cemo na V-".,, ..v.^ira
clanka kazati.

Dakle iz staroga zavjeta vidimo redom ove slike.

1. slika: Bog Otoe prihazujc Ecu Adamu.

U sredini slike stoji, na cvjetnoj tratini, uzviseni lik Boga ( )tca ;

iza njega se bieli s neba pali ohlak, ii kojem Ubdi. Bo£ru na dcsno

i na lievo, po jedan uzvisni niz krilatih any^jela, koji upravljaju k Hogii

pobozno sklopljene ruke i iidivljene puglcde. Bog, u velicajnoj na-

boritoj odjeci s plastem, uzvi§enu glavu bielih diigih zavojaka ter

biele brade i milostiv p<igled svraia put lieve strane slike k Adamu,

Kvu privodeci i prikazujuci njeiiiu. (»na k Adamu upravija njezno

i krasno svoje lice i milen pogled ; pramovi dugc ki)se padaju joj

koji niz ledja koji preko krila djevicanskoga tiela : desnicu je me-

kano spustila nice, a Ijevicu njezno polozila nasried grudi, docim

Bog, kao zakriljujuc^i nju, prstinia svoje desnice blago prihvada lakat

njezine desnice a svoju Ijevicu ovio do na njezino lievo rame. —

Tako Bog prikazuje Evu Adamu. koji, okrenut k njima. sjcdi u lievom

kraju slike, ispod sjenovita drveca. na plocastom kamenu, pruzenih

prekrstenih nogu; desnim je laktom podbocen o sgornji (kao uzglavni)

kamen, a ruku desnu privio k prsima, dok je Ijevicu kao u cudu po-

pridigao od koljena ter uzglcda zadivljenim ocima, kao probudiv se,

k Bogu i k Evi. U lievom dolnjem uglu slike, nize Adamova siela

ter izpod onoga plocastoga kamena, sjaji se bistar vrutak — simbol

pocetku zivota •— . a tomu malo na desno dizu se iz busa cvjetovi

maka — simbol snu, iz koga se ono probudio Adam. — U nasu-

protnom desnom dolnjem uglu slike — za oznaku medjusobnoga

mira u raju — spava na tlih pruzena lavica, a iza nje leii tigar

naslanjajudi glavu preko njezinih krsta; iza njih su cvjetne biljke.

2. sliha: Adam i Eca izagnani iz raja.

U slici ovoj glavni su Hci : blize k lievom kraju slike Adam
s Evom, njima na desno i malo povise njih, po sredini slike, lebdeci
angjeo izgonitelj, a opet njemu na desno povise i podalje, to jest

u desnom gornjeni uglu slike, u zrakii, Majka Bozja medju kraciina
nebeske duge; ostali lici su alegorijski : niie Marije stadasce ovaca
i boiji jaganjac, a jos nize u dolnjem desnom uglu slike zmija za-
vodnica; i druge prirodnine u slici znace svaka svoje (alegorijski
ili siniholski). Sad potanje.

Adam i Kva sdruzeni, opasani sniokvinim liscem, gonjeni an-
gjeloni, upravo odlaze kamenim tlom, medju po kojim gusterom i
skorpijonom, od raja — koji je prikazan u desnoj poli slike — prama
lievoj strani u zemlju izagnanicku, koja je u zadku lievom i sred-
njem prikazana divljim riecnim slapom i pustim gorjem i grabezljivim
naskokom lava na biela jelena. Adam koracajuci, pretuzna uzgleda,
Ijevicu digao na mracno celo, a izpruzenom desnicom drzi se za-
pesca polupruzene Evine desne ruke kao vodilje s\'0Je, koja njeniu
prednjaci za pol koraka; Eva naklanja glavu, tuzno poniklih ociju,
k Adamovu desnome ramenu, a Ijevicu svoju izpodvila je njemu
preko lakta njegove desnice, tako i upiruci sebe o njem i vodeci njega
za sobom. — Za njima (u slici desno od njih) lebdi siroko uzdig-
nutih krila angjeo, tuzno ostra pogleda nazorice za njima, desnicom
dizuci okomit plameni mac, a Ijevicu pruzajuci s kretom odgona.
Angjeo, lebdeci koso nagnut za prognanicima, kao sredisnji lik raz-
stavlja lievu, to je zemaljsku, od desne, to je rajske strane slike, a
lebdi tik iznad kamenih stepenica, koje se koso dizu od srednjih
tala prama desnome prisrednjemu kraju slike. — Stepenicam, gdje
i gdje obrubljenim cvjetnimi busi, na vrhu a po zaravanku stoji —
u desnom prisrednjem kraju slike — rajska jabuka, a izpod te se
vijuga, u sdolnji (t. j. zlodusnij desni ugao slike, zmija, — povod-
nica prve sagrjehe i smrti covjecanstva — , koja u celjustima za-
griza covjecju lubanju a salje sievni pogled nazorice za Adamom
i Evom. — Nasuprot u sg or njem (t. j. spasnom) desnom uglu
slike kaze se u duginom (gotskom) luku — ciji desni krak se obi-
Ijezno spusta u rajsku jabuku • — sveta Marija, sa svetackom okru-
gom o glavi, blag pogled upravljajuci k lievoj strani slike za Ada-
mom i Evom, a ruke sirom razkriljujuci nice u susret stadascu
ovaca, koje se — znaceci starozavjetne proroke — k njoj obratile
sgrnute po zaravanku iznad gornjih stepenica, a od njih se jedno
janje — bozji jaganjac, s viencicem o vratu a s krizicem visecim
o viencu, okrenuo prama lievoj strani slike smjeroni za Adamom
i Evom, i koraca kao da ce niz rajske stepenice salaziti na zemlju
za izagnanicima.

3. sliha : Obci potop.

Spriednja osredina slikc je trokutan liridni vrsak gore; nad
rtoni inu nadvio se olujni bjelkast ubiak, a sdijla jja odasvud, s desne
strane i s lieve i u pozadju, okruzuje potopna voda. Na taj vrsak
se potopnici ili vec zaklonili te ga gotovo svega prekrili, ill sc njega
iz \ ode ocajno hvataju koji s desna koji s lieva : tako tcmeljnica
likovnoga trokuta, ii koji je sastavljena ova glavna skupina potop-
nika, izpunja svu dolnju Sirinu slike, a uz vis se likovni trokut sve
vise uzi k rtu do pod onaj oblak, i to tako, da je lievi igledaucu
lievi) krak trokiitov ninogo duiji <id desnoga ter je s toga sam rt
vrskov pomaknut blize k desnome nego li k lievome sgornjcnm
krajii slike. — Trokutov krak i desni i lievi ostavija progled per-
spektivni u prisredak i u zadak bli/nji i dali;' ' so sviid kaze
potopna voda; u dcsnom zadku ka/c sc iz i,i/diii pljiisak,

a blize u desnom skrajnom prisredju pumalja se krmina polovina
camca sa oetiri potopnika; na suprotnoj pak lievoj strani u sainoni
su zadku erne i bjelkaste oblacine s da/dnim pljuskom, a pttd njitn
korablja Noeva, uz nju i od nje blize prania trokutnome vrsku —
u tri razmaka — skupovi topljenika u vodi.

Ovako je slikar mno;^oliku prikazu »( >hctga potopav izvco
veoma jasno, a to je poluoio vjcstackiin razporedjajeni obiija likovA
i jasnitn proglednim (perspektivnim) razlicenjem spriedka, sriedka i
zadka. ^ivih likova, s vjestom obiljeibom raznih polozaja i tjelesnib
te dusevnih osebina, ima u slici 34 : u golemom osredistu i spriedku
24. u lievom prizadju 8, a u desnom 4; uz to su vjesto obiljezeni
i sgodno raznijesteni oblaci, dazd, potopna voda, i cetverovrstna
vozila po potopnxj vodi.

Spriednji ter osrednji mnogolikovni trokut sastavlja se od triju
dionih skupina: svu sgornju, privrsnu, polovinu trokuta zaprema
devet lika, sdolnju desnu trecinu trokuta sest lika. a lievu opet sest
(za pravo sedam). Lici, sto su visi u trokutu liridnom, — koji se
uzvisno polozito odmice — , to su kao odaljeniji gledaocu, tako da
su lici u temeljnici trokutnoj najblizi oku gledaocevu, ter za to najvedi.

Od ono devet sgomjib lika cetiri su u samoj vrsiki tmkutnoj
skupljeni kruzno; njima su pripojena s lieve (gledaocu( strane dva
lika (same glave), a s desne tri. U cet\-eroIikom uvrsnom skupu
glavni je i jedini sav vidan, okrenut ka gledaocu, celav starac : on
sjedi, prekrit samo po krilu i koljenih bielim plastem, desnicu svoju
polozio niz desno koljeno, a Ijevicom, uprtom u iaktu na lievo ko-

Ijeno, podbradio se ter zamisljen ziiri predu se ukucenim pogledom.
Tik vise a lievo (gledaocu lievo) od njegove glave proviruje glava
— najsgornja u slici — i desno oplece starice (zene mu), nad glavom
joj pkist vihori se (smjerom desnim) s oluje, iX oblak bjelkasti joj je
tik vise tjemena; lice joj strastno izrovano, oci ruzno-sievne, jedka
iista govore uzas starcu, a desnicu svojii je iz lakta digka u vis,
kazuc — bez poboznosti — kaznu s neba. Tik na lievo iza nje-
zina lakta kaze ti se vrh glave, zabrinuto celo i tuzno desno oko
ter desno rame sjedece zene (zar kceri staricine); njoj u krilo dje-
vojka (zar kci joj) zakrila glavu, ovivsi ga ruliama, a posjedavsi na
tla do nogu joj. — Ta cetiri lilva sastavljaju svojimi vanjskimi ob-
crtaji (konturami) uvrsni likovni krug, koji upodpunjuju s lieve u slici
strane dvie glave, jedna visa, a druga niza. Na ime s traga lievo
iza ramena one inajlie viri lievi profil mladiceve razkustrane (olujom)
glave, koja gleda put lievog prizadja k Noevoj korablji, take vezuci
lievo prizadje s osredjem, a istoj majci k desnoj nozi protisnula se,
na toni lie\'om rubu hridi, iz potopne vode, samrtna glava pristara
covjeka (zar muza njezinaj. Nasuprot desno od kruznoga cetvero-
licja tri su dopunitbena lika : desno od starceva koljena djecarac,
ledja kazuc gledaocu, sjedi na tlih, okrenuo lice gore k starcu, posve
slicno ovome — rec bi unuk — , obima rukama uhvatio se starceva
lievoga lakta, proseci utjehe (ali starac zamisljen ne niari za nj).
Noge je djecarac spustio na desno preko jednoga koljena mladicu,
koji, gledaocu kazuc sve sprednje tielo, sjedi do djecarca vec pri
desnom rubu hridi, te je k nebu uzdigao placne oci i vapajna usta, a na
svojem lievom koljenu slozio ruke kao na molitvu (to je — jamacno
po namjeri umjetnikovoj — jedina molitva u svoj slici, a i ona je
mlaka, a nije skrusena prema strasniime casu|. Iznad njegova ra-
mena desno pomila se muzka glava pokrita plastem, k desnome je
prizadju slike (t. j. k camcu sa cetvero topljenika) okrenuta ter onamo
silni) vice i pruza Ijevicu s kretom zastitnim — (zar mu je svojak
onaj, na koga je iz camca batina zamahnuta, da se ne bi iz vode
uzpeo u camac — ), pa tako je svezana uvrsna glavna skupina li-
kova s onom u desnom prizadju slike.

Izpod till devetero Ijudi, stono izpunjaju gornju polo\'inu likov-
noga trokuta, zaprema dolnju desnutrecinu Irokuta 6 sbijenih li-
kova; ti su crtezno sastavljeni u dugoljast a nizak cetverokut (para-
lelogram), koji je k(_iso na desno nagnut, te mu je skrajna desna
stranica niza od lieve skrajne ; lievu pak dolnju trecinu trokuta sa-
stavlja opet 6 likova, takodjer u cetverokut slozenih, ali taj cetve-

rokut ima znatnu visinu, a lieva mu skrajna stranica mnogo je niia od
desne skrajne : tako je crteiem taj lievi cetverokiit suprotak (kon-
trastj desnomu.

Ovako. U desnoj dolnjoj treiJini trokutovoj, iliti desni dolnji
cetverokut. Nize nogu onuga u vrsku sjedecega starca vidimo niu-
ieviio, krasno i krjepko, hradato lice pristara muza — gotovo u sre-
distu trukuta — ; plast mu pokriva glavu i desno rame a-lievo(t. j.
u slici tfi" gledaocu desno) je ogoljeno; ozbiljne oci oslro su iiprav-
Ijene u desnu stranu slike k susjednuj nui porodici ocajnoj, koja
ostalo njegovo tielo zakriva, jamacno pruzt*n<> po tlili od dcsmtga ruba
hridi. Tik nize njegovih jjrudi le2i niladic po hridi potrbuske svoni
duljinom; prsti nogu, njesto poniie, zani.icu jos u potopnu vodu
lievo od hridi, glavu je na tliii ukopao medju ramena, prcko golih mu
ledja ide vrpca, o kojoj visi stricini tul, lezcci tik do njcga nize. Tik
do ove dvojice na desno ter na samom desnom rubu hridi gledamo
mladu majku : na grudi pritiste djetesce kao mrtvo, s uiasom gleda i
ocajno vice ravno preda se, jamacno vide«ii u obliznoj vodi utapaju«ie
se drago joj biiie; ta zena tek se g«jmjini tielom i svojim desnim kolje-
noni uhvatila hridi, dok joj licva noga jos visi u vodu Izpod lieva pa-
zuha podupire ju obima rukama muzkarac (zar mui joj), dizuci ju tako
iz vode, u kojqj sam jos stoji do pasa. Desno od njegovih ledja iz vode
vire glava i ledja plivajucega bradasa, koji /eljno uzgleda ka liridi.

Dok su lici u desnoj dolnjoj poli trokuta vidni ili samo s gor-
njim tielom ili lezecke, to su nasuprot u lievoj dolnjoj poli trokuta
tri glavna lika, koja su vec na hridi, prikazana u cieloj tjelesnoj
V i s i n i stoje<^ke, a samo tri ostala, u vodi sasvini dolje lievo, kazu
tek gomje tielo. Prielaz i spoj od desne dolnje plohe trokutove
k lievoj i ujedno spoj sgornje privrsne skupine sa temeljnicnom
plohom trokutovom cini mladjalian muz, stojeci uzpravno cieiom vi-
sinom — (jedini u slici idejno osamljeni ter po torn rec hi najglav-
niji lik) — , naime dok mu nozna stopala stoje na hridi tik nad po-
lozitim koljenom onoga potrbuske lezecega mladica, t. j. najnizega
lika u sredistu trokutove temeljnice, seze mu giava malne do visine
one najsgomje u vrsku starice; kaiuci gledaocu sve sprednje tielo
svoje, samo u pasu prekrito, uzdigao je lice i pogled i govoreca
usta k nebu s gorcinom, desnicimi hvatajuci se sljepocnih vlasi, a
Ijevicu dizuci iz lakta u vis grcevito razkrecenih prstiju, kao da ie
k nebu baciti korbu ili klet\u. Xa lievo tik njega a ujedno njesto
nize njega vidis cielu sprednju visinu lebdecega nada tlima ienskoga
krasna tiela, koje krjepak muzkarac nosi u narucju i na lievom svom

koljemi, I<()jiin jt- stupio iz vode na rub liridi, dok nui je j(^s u vddi
sve desno stopalo ; krasno su crtezem skladana i sljubljena ta dva
lika: njezino dolnje tielo visi medju njegovim siroko razkoracenini
nogama, njezina glava je iznad njegove klonula na lievo kao ne-
svjestna, u istom smjeru njezina desna ruka visi klonula niz pognuta
njegova ledja, cici joj se lome a njegove u napornoj muci mrko gle-
daju smjerom na desno prama mladicn lezecemu na tlih. Kroz raz-
make stopala ovih triju okomitih lika prozire se pas kudronja, lezeci
po rubii liridi s njuskoni okrenutom k vodi potopnoj.

Onome niuzkarcu, koji iz \'ode iznosi krasnu zenu, na lievo i
ponize vidis u vodi lice i pognuta ramena mlada muza, koji se
svojom Ijevicom hvata hridi, a tik uz njegovo desno ranie konj dize
vrat vihorecih griva i glavu hropecih zvala prama hridi, a opet nize
konja u samom dolnjeni lievom kutii slike vidi se pristar bradas, na
okljastrenu deblu ocajno plivajuci na doniak hridi.

Na desno od likovnoga trokuta prtygledavanio na p(.itopnu \'odu
i u zadku desm^m dazdni pljusak, a u desnoni prisredju skrajnom
vidimo krmu camca; s nje starac krmilar, sjedeci, strastno vice a
do njega stojeci muzkarac zamahuje batinom na topljenika, koji se
hoce iz vode uzpeti na camac, opet njemu na desno u samom rubu
prisredja hvata se camca drugi topljenik. — Xasuprot u lievom pri-
zadju na vodi, izpod oblaka olujnih i gdjesto kisnih — oni zapre-
maju sam zadak lievi, — vidi se korablja Noeva kao visoka i ve-
lika dascara, svuda zatvorena. U procelju njezinu hvataju se nje dva
topljenika. Od njih njesto blize k osredju pliva na daski potrbuske
pruzen pristar bradas, plastem pokrit; glava mu laktimapoduprta gleda
prama trokutnoj hridi, a iza njega prionuo uz dasku golim gornjim
tielom drugi bradas, s dugim prutom preko lakta, rec bi krmilar daske.
Od njih jos blize k trokutnoj hridi stoji u vodi, do preko glezanja,
sbijeno cet\-ero potopnika : natrazke ka korablji okrenuti go mladic
dize prema njoj ruke i glavu vapeci u pomoc, a ostala tri lika okre-
nuta su k spriedku slike (ka gledaocu) i to: bradat starac, sguren
gledajuci nice u vodu, stisce k sebi svoj vihoreci plast, iznad lie-
voga mu ramena \ iri lice starice s ukocenim upravce pogledom, a
iznad desnoga mu ramena dize zlopak mladic prietecu pest i biesan
pogled i pogrdnu viku prama trokutnoj hridi.

Tako slika »Obci potop« vjestacki sjedinjuje mnogobrnjno i
veliko raznolicje crteznih razporedjaja, tjelesnih polozaja i dusevnili
pokreta u potopnoj samrtnoj muci, koju je skrivio i kojii do konca
nagrdjuje — nehaj za Boga.

Ostale slike iz staroga zavjeta ter u srednjoj ladji jesu: \oe va
zaiivalna zrtva, Abraham hoce irtvovati sina Izaka (ove
dvie su od rimskoga slikara Ansigli onia), J os ipa prodavaju
brae a, Nasasce Mojsijevo, Mojsij prima od Bog a na
gori Sinaju deset zapoviedi hoijih, Davidova pobjcda
nad Golijatom, i napokon: Pomazanje Davida za kralja.
Take je u srednjoj ladji. k<ija privodi k svctistu, dcsct slika iz sta-
roga zavjeta kao priprave k novome zavjetii, prcma broju od deset
zapoviedi hozjili.

U trima apsidnim krilima, sto idii iz sredista svetistnoga, od
velikoga oltara, naslikani su na ravnih zidovih dogodjaji i lici iz no-
voga zavjeta, a uz to na polukruznim apsidnim zidima posebne ve-
like slike prikazuju: u lievoj polukniznici adoraciju Isusa kao Bnga-
covjcka, u dcsnoj adoraciju Isusa kao Spasitcija, a u iipravnoj, na-
stavljajudoj cetvorinu velikoga oltara, u tri rcda, jedan nad driigim :
u dolnjem sedam svetih sakramcnata kao priprave k nebu, u sred-
njem redu ulaz u nebo, a u sgornjcm vjecnu slavii na nebu.

U lievom absidnom krilu, na ravnim zidima, jesu novozavjetne
velike slike ove cetiri: »Pohod i navjestenje .N\ariji, Ro-
djenje Isusovo — ovu iemo sliku potanje opisati — , Dvanaest-
godisnji Isus u liramu razpr a v Ijaj u(? i s farizeji, K r-
stenje Isusa u Jordanu; nize ovih. velikih i mnogosarnih slika,
jesu tri male slike u dvosarju iliti svjetlomraCju (cliiaro-scuroi, pri-
kazujuci zgode iz zivota sv. I'etra — (tri druge takve slike o
sv. Petru u desnom su absidnom krilu | — , i to ove: kako Isus ribara
Petra poziva za apostola: kako Petar, stupaju<^i k Isusu po vodi, tone
i vapi, a Isus mu pruza ruku; knko Petar dobiva od Isusa kljuce ne-
beske. Na polukruznom pako zidu mog lievoga krila \ isoko stoji ve-
lika slika, cineci u novozavjetnom dogadjanju prclaz od slike rodjenja
Isusova k slici dvanaestgodisnjega djeCaka Isusa u hramu, ali ujedno
prikazujuci vjekovnu adoraciju Isusa kao Boga-cn vjeka,
naime slika: Djetetu Isusu, na krilu Djevice Marije, da-
rove nose s desne Sv. tri kralja, a s lieve pucani hr-
vatskoga naroda. Izpod ove velike slike — koju ccmo potanje
opisati — naslikani su, na istom polukruznom zidu, u jednom redu
lici od pet apostola: sv. To ma, sv. Bartol, sv. Ivan, sv.
§imun i sv. Tadej.

U upravnoni absidnom krilu. na ravnim zidima, nastavljaju do-
godjaje novozavjetne ove cetiri slike : Isus na gori propovieda
osmero blazen stva, Isus u kuciMarte i .Nl ar ije (L azara),

Isus lieci lirome i bolestne, Isus izginii iz hrania lih-
vare i trgovce; slike na polukruznom zidu ove abside, posto ne
nastavljaju novozavjetnih, nego konacno zavrsuju sveukupne slike
po crkvi, oznacit cemo poslie desne abside.

U desnom absidnom krilu, na ravnim zidima, zavrsne su cetiri
slike novozavjetne : Posljednja v'ecera Isus ova, Isusa iz-
daje Juda uvrtu Getsemani, Grob Isusa vec uzkrsloga
pohode tri Marije, Isusovo uzasasce na nebo. Nize ovih
\'elikih mnogosarnih slika stoje — simetrijski s lievim kriloin —
navStavne tri s lie ice dvosarne iz zivota sv, Petra: kako zataji
Isusa, ali se odmah gorko pokaje ; kako se angjelom izbavlja iz tani-
nice ; kako bude na kriz razpet strmoglavce. Na polukruznom pake
zidu ovoga desnoga krila visoko stoji — kao simetrijska dopuna
slici u lievoj polukruznici — velika slika, koja, cineci dogadjajni
prielaz od slike o Judinoj izdaji k slici o pohodu Isusova groba,
ujedno prikazuje v j e k o v n u ad o r a c i j u Isusa k a o K r s t a S p a-
sitelja, gdje u adoraciji sudjeluju i svetci nasega naroda ili nasih
pokrajina ; tu cemo sliku potanje opisati. Izpod nje stoje u jednom
redu naslikani lici od 5 apostola, simetrijski nastavljajuci apostolske
like u lievoj polukruznici, i to: sv. Filip, sv. Matej, sv. A n-
drija, s v. Jakob mladji, i s v. Jakob stariji; dva jos ostala
apostola — sv. Petar i sv. Pavao — sdruzeni su u srednjoj slici
na p(.)lukruznom zidu upravnoga absidnoga krila.

Kako polukruzni zid ovog upravnog(i]iti zapadnog) krila konacno
zavrsuje svu crkvu, a poimence konacno zavrsuje cetvorinu svetist-
noga sredista t. j. velikoga oltara, ter i desno i lievo apsidno krilo
kao poprjecne nasta\'ke svetistnoj cetvorini, pak i nastavak ovoj ce-
tvorini poduzni, naime veliku ladju sve do pocetka joj iztocnoga:
tako i sve slike po ostaloj crkvi dobivaju svoj idejni, religiozni zavr-
setak u slikah na polukruznom zidu zapadne apside. Troje su slike,
jedne nad drugima: spodnja slika reda u 7 uzasobicnih polja sedam
svetih sakramenata, kao pripravu i put k nebu. Srednja
slika prikazuje ulaz u nebo: Sv. Petar, kojemu je ova divna
crkva posvecena, a uz kojega je sv. Pavao, prima od klece-
cega biskupa, njezina sagradioca, lik njezin, a pratioci su biskupu
svetci zastitnici i osobe iz puka biskupijskoga, Ovu cemo sliku potanje
opisati. Napokoo sgornja slika, konacni zavrsetak svih slika, prika-
zuje s I a v u n e b e s k u : Isus d e s n i c o m k r u n i b 1 a z e n u
D j e V i c u M a r i j u k r u n o m n e b e s k o m, Ijevicom drzi otvo-
renu Svetu knjigu, iza njih su angjeli desno i lievo, a nize njili, u.

aJoraciji, desno i lievo po tri nebesnika, starozavjetna proroka
tako su rec bi starozavjetne slike ovdje u svom svetistnom zavr-
setku uzneseiie u nebo — , naime nize na strani bl. Marije iliti lievo:
prorok Kzekiel, kralj David i prorok Ilija, a na di-iU'i ni/i- I>sii>.i:
Melkisedek, Mojsij i prorok Daniel.

U kiipoli nad velikim oltarum naslikano je na 8 zidntli plolia
u\o. U plohi prema srednjemu ulazu iz poduznih ladja k svctistii
kriz 8V. Petra (strmoglavce obraceni, nasuprot t. j. prcma zapadnoj
polukruznici starodavno sielo sv. Petra. a na torn sitlu knjijira evan-
gjelja; u dvima plniiania prema poprjecnim absidama p<i jcdan anj^cM
kerubim ; u proostajiicim Octirima ploliama po jodan anjyeo. od kojib
jedan drii papinsku tiaru, dru^i papinsku pastirsku palicu, a dva po
jednu kadionicii tamjanoni. Gdje se u visu celiri stupa kupolina
spajaju, tu su naslikani simboli cetiriju evangjeli.sta. oni dakli- s visa
nadkriljujii veliki t>Itar. Uvr.sni svod absidnih krila prikazujc dck<>ra-
tivnom slikarijum inodro nebo, posuto zla(^animi zviczdami, kako i
svod pii ostaloj crkvi. Dolje pak slikani su kriini zidovi — koliko
preostaje od likovnih slika — vrlo licpu dekorativno, i to prikazani
su zidni zastori, a tako zivo, da smo se tekar dodirom ruke mo-
rali osvjedociti, da to nisu pravi tkani zastori.

Glede divnoo^a sastava velikoija oltara, koji je, k.iko i crkva, p<>-
svecen sv. JV-tru, i glede ostalihseslero oltara i krasne propovjedaonice
upucujemo na jubilamo djelo nase akademije ; spominjemo sanio to,
da se nalaze i u oltarih, kako u siikah po crkvi, patroni biskupije bo-
sanske te sriemske i njekoji svetci katolickih Slavcna — poimence
dakako sv. apostoli slavenski Ciril i >\etod — po mo-
gudnosti bar u pobocnih oltarskih kipovih.

Jos demo opisati one Cetiri apsidne slike, za koje smo to g<>re
rekli, a koje su — radi svoga sadr/aja — i u ovoj knjizi svjetlo-
pisom pokazane.

Slika na lievom zidu lievoga absidnoga krila :

Rodjcnje Isusooo

od Lodovika Seitza. Posto smo se s poboznostju nadivili njezinu
svetome sadriaju i napasli oci milinom njezina sarnoga i likovnoga
sklada, razgledajmo ju potanje, a pocnimo s priprostom pojatoin
(stajicom) betlehemskom, gdje se sveti prizor sbiva.. — Posve u visu
desne polovine slikine vidi se strjeha slamnatoga krovca, k<>ji s jedne
strane nadkriva pojatu, otvorenu poput suse ovamo napried, tak<>
da joj se vide dva drvena okomita stupka, podporna krovcu. Jedan

stupak tece od I^mva k tki bas sredinom slike, a drugi, njeiiiu iia
desno ter u spriedku, dieli ovii desnu poki sHke opet u dva jednaka
uzvisna cetverokuta.

Medju tinia dvania stupima sastavljaju se crtezno ii trokutnu
skupinu i tvore likovnu te idejnu sredinu slike o\'a cetiri lika. Xa
tlih lezi nauznacice djetesce Isus ; kako je on idejahid, sveto sre-
diste ciele slike, to sanio od njegova bozanskoga bica cudesno
izliodi biela s\'jetlina u okolo, a po pukoj naravi bi mrak bio u
pojatici, jer je sada noc, kako to kaze u lievom zadku slike potamno
zvjezdano nebo. (Slicna je, jos sjajnija svjetlina u glasovitoj slici Cor-
reggia »Sveta noc ft, ali nam je draza ova slika Lodovika Seitza ne-
prisiljenom kompozicijom i dusevnim izrazajem likova). Bozanskome
djetescu Isusu podastrta je po zemlji slama i nad njom biele ponja-
vice; dolnje mu je tjelesce u povojih. Iza glavice mu je sveta
okruga; rucice razkriljene i blagi pogled upravlja ravno nada se
prama dugobradome starcu pastiru. Taj mu je, bas srednji lik u
slici, najblize od poklonika s lieva pristupio, i, pun pobozne smjer-
nosti, radosti i nade, gledajuci nice k Isusu, spusta se na koljena.
A dok se zato, slabacak, upire Ijevicom o pastirski stap, za desnicu
ga Ijubazno podrzava i k njemu se nagiba sv. Josip; taj, sa sve-
tackom okrugom nad glavoni, stoji bas iza Isusa, razkoracen, koljena
na polak sagnutih. Gledaocu slike na desnoj strani od Isusa kleci
majka sv. djevica Marija, i ona sa svetackom okrugom nad glavom ;
sa svetim milinjem gleda nice u Isusa, niz krilo sklopila ruke na
mi^litvu. Iza nje, pod desnim g(jrnjini krajem slike, kroz drveni pm-
zorak pojatice gleda pet andjelaka milo k novorodjenome Spasitelju
i ]?jeva mu slavu; nad glavicom svakiime svetackaje okruga, svaki
ima svoju osobitost u pogledu i polozaju, a svi sastavljaju jednu
crteznu skupinu, cetvorinsku. Xize njihova prozorka proviruje desno
glava dobroga oslica a lievo glava dobroga voka, ociju takodjer
upravljenih k bozanskome djetescu. — Lieva polovica slike, osim sto
kaze u visnom zadku zvjezdano nebo a pod njim, u odaljem zadku,
tornjeve jerusolimske, sastavlja u prizadju i u spriedku pokk.mike
pastire u crteznu skupinu cetverokutnu : pozadnji tek se naziru,
dolazeci k spriedku, a sprednji vec su prisli pred Isusa na poklon.
Najblize je od njih Isusu pokleknula mlada iena (s darom pndno
nogu — kosaricom jaja) ; gleda k bozanskome novorodjencu, sjetno
zamisljena, a kako je lievu ruku preko pasa previla do desnoga
boka, pa tu na nju upria desni lakat ter k desnome si liscu digla
desnu ruku kao za podporu, to rec bi da ona, ovako sjetna, sra-

inezljiva, uniorna, ccka prvi svoj od srca porod. — \'olinio ovako
tumaciti osobito ohiljeije, koje je toj mladuj leni podao umni slikar,
nego li s Tondinijeni, da ona gleda na Isusa s trackom nenavisti,
sto ne bi nikako dulikovalo svetosti ovoga prizora; jamacno je pak,
da je unijetnik lujtimice raznolicio dobe i tjclesne osobiiie i dusevne
izrazaje u licih te pokretih i polozaje tulikih osoba, kad je svih njih
poklonicki pogled obracen k istoine svetmne sredistii , pa tako
u svoj slici vlada idcjna i (iutna istota bez ikakva kontrasta;
umjetnik je dakle inurao svladati i ukloniti prevcliku jednakost u
pojedinih likovih tan<ihnim raznolicenjcin sto vedm. — Uz lievo
rame do zamisljene zenice kicci mlada majka s dvama sinci(^ima ;
k Isusu gleda s radostniin cudjenjem : to kazu otvorcna iista joj i
porazsirene oci i lieva ruka, zastala u pokretu, razstavljcnih prstiju
i oblo povitih na desno; ili mozda ona ovini pokretom Ijevice uti-
sava sincica, kojega je k sebi posve prelivatila desnicom tc joj on,
pozomo gledajudi k Isusu, stoji uz krilo, rucice naslanjajud po nje-
zinoj desnici; drugi joj, nialo ve<ii sincicJ, od straga sc na njezino
desno rame stoje<ike naslanja svojom desnicom i glavicom, milo
provinijuci i on k Isusu. Ovo dvoje mile djece u sdolnjoj lievoj
strani slike zemaljska su prilika onim nebeskim angjelkom, §to no
su na krajnoj desnnj sgornjoj strani slike. — Onoj mladoj majci
na lievo — za gleda«>ca slike desno ud nje — kleci pristar brizan
mui, a vidi mu se, kako je polozen, same ozbiljna glava s pogledom
k Isusu, i sredina prsiju; iznad njega — u slici malo na lievo —
pristupa i s najvccim divljenjein gleda k Isusu mladji muz, Ijevicu
svoju pruiajuci smjeroni k njemu. Iz sprednjega lievoga kraja slike,
pokraj onih dvaju djecacida, kroci mladid pastir i gleda prama Isusu,
na dar noseci u desnici vrc mlieka a na lievom si ramenu kosaru,
valjda voca, koju podriava uzvitom Ijevicom. Jos iza njega, kao
lievi krajnik, vidi se muzevan pastir, s kukom pastirske palice iznad
glave, a i on gleda put Isusa. — U pozadju, ve6 u polutami, vidi
se amo k pojatici prilazeci pastir, koji svira u frulu, a drugi do njega
u diple, onda iena s vrcem na glavi, i jos jedan pastir, taj ved za
drvetem, cije su racvaste grane nalika zadkova na racvaste uvrske
pojatinih stupida u srednjem spriedku.

S osobitim milim cuvstvom gleda Hrvat veliku sliku u 1 i e \' o j
polukruinici, nazvanu:

..Sc. tri hralja".

sto prikazuje vjekovnu adoraciju djeteta Isusa kao Boga-covjeka ; i
to krasno djelo potjece od Lodovika Seitza. Upravo u sredini

>
CO

slike — (u (jbce je u sastavu ove slike, radi njezine pijlukruzne
plohe, mnogo simetrije) — na oltarnom priestolju sjedi hlazena Dje-
vica Marija, na desnom joj koljenu sjedi djetesce Isus, podrza\an
njezinim rukama, a desnom hlagoslivajuci i sa svetom blayostju gle-
dajuci — jednako je i Marijin pogled upravljen — klececega dolje
na desno njemu (za gledaoca slike na lievo) sjedobrada i cehwa
starca, koji, s poboznim uzgledom k Isusu, u dustojanstvenoj, sjajnoj
odori, prinosi na dar zlato u dragocjenoj kutiji; to je iztocni mu-
drac kralj Caspar. Za njim drugi tek pristupa, i on u sjajnoj ali
drugacijoj odori i pod iztocnjackom kraljevskom kapom ; obima
rukama pruza k Isusu svoj dar: u dragocjenom kalezu, koji je
uvrsen dragocjenim krizicem, nalik na oltarni kalez, donosi po-
mast mirhu : to je iztocni niudrac kralj Melchior. Za tima dvama
kraljima ponizno kleci mladic dvoranin, odkriven, smjerno gleda-
juci put Isiisa. Jos dalje na lievo stoji, inamo upravljen, treci iz-
tocni kralj mudrac , liceni crnac , pokriven bielim turbanom kru-
nasta uvrska, i drzi obim rukama lancice kadionice i gleda, kako
mu crnac sluga — koji je posljednji lik u lievoj strani slike — mece
iz posudice tamjau u kadionicu, a medju njima na tlih stoji uresna
kutijica tamjana, koju ce na dar dati Isusu taj treci iztiicni kralj
mudrac — Baltazar. — U visu nebnom nad Isusom i Marijom stoji
velika z\-iezda repatica, spustajuci dugi svietli trak svoj nice nad
tjeme Bogorodice, a simetrijski desno i lievo ud z\'iezde lebdi pc>
jedan vitak angjeo, krila siroko uzvitih a dugih svita, koje se vihore;
a svaki sa svoje strane drzi rukama jedan kraj uresna zastora, koj;
se stere nice te cini zaledje Mariji s Isusom. — S druge strane
oltarnoga piriestolja — to je za gledaoca desna strana slike, ali Ma-
riji i Isusu ie na lievu im ruku — donose Isusu svoje danive po-
klonici, ovdje osiibito dragi i mili hrvatskome oku; seljacki poklonici
hrvatskoga naroda iz petero krajeva, u obiljeznih puckih nosnjah i
s obiljeznimi darovi svakoga kraja. Prvi do podnozja oltaru smjerm^t
kleci bjelovlasi starac iz posavske Hrvatske i prinosi na dar grozdje,
malo za njim ter njemu na desno kleci Dalmatinka pod crvenkapicom
s darom svoje zenilje, s grancicom masline, a za lievim ramenom
starcevim pristupa Slavonka, pod psenicnim viencem, noseci na
dar snopic psenicnoga klasja. U sredini medju njima stasit mladic
na dar no;'i. na ramenu svojem desnom, kosic voca i vrtnoga roda,
a za njim, u desnom kraju slike, privodi ovce i kozu muzevan pastir,
s gajdama preko ramena ; prema nekadanjem obsegu djakovacke
biskupije, koji je preko Bosne sezao u hercegovacke krajex'e, i prema

Spomen-cviete. 3

njezinu i danasnjem nazivu sudiino, da je ovaj pastir katoticki B(^.snjak,
a onaj vrtlar katolioki Herceijovac. Tlo ciele slike posuto je, dolicm*
preradostnome svetome prizoru, raznolikim krasnim cvieceni. U divnu
se je i pouku i cast lirvatskome puku ovdje slozila niisao biskupova
i izveJba slikarova. Mill svoj hrvatski narod. zastupan seljaci puOani.
koji znojem svoga lica pribavljaju pludove svoje zemlje, pridnizin
je biskup u ovoj slici svetiina trim kraljima i mudraciina kao pobozne
poklonike i daritelje Isusove. Troji dari sv. triju kralja znace —
kaze c o. Tondini — : zlato znaci kialjevsku vlast Isusovu, pomast
mirha njegovu krvavu zrtvu na Kalvariji, tainjan njegovo svede-
nictvo. A darovi hrvatskoga puka: psenica t. j. kruh, grozdje t j.
vino, to su znanieni nekrvne zrtxe Isusove, spasiie, vjecitc : maslina
pakt) znamen je niira. a Isus je. po svetom pisiiiu, kralj miia. \'oCe
i stado, ostali dari hrvatskih pucana, imaju takodjer svoje dolicno
krasno znamenovanje. Kako je hrvatskoj dusi utjesno, da u ovoj
slici svi oni darovi lirvatskih seljaka Isusu imaju tako uzviscni smisao,
a oni su, rekao bi na prvi mail, same naravna obiljezja pojedinih
krajeva! Koliku je dakle i nauku i cast lirvatskome narodu dao
biskup smislom '. ■. a kako je krasno taj smisao umjetnik

[.ndovico Seitz p L' njeyovu izvorn<ime kartonu ima jediia

osobitost, koje na slici izvedenoj u crkvi nismo opazili; naime u
kartonu je nebesko visno dno prikazano modro, a ta modrina liep<>
i skladno spaja likove, koji se od nje izticu, a ne razstavljaju se
raztreseni jasnim bjelkastim dnom.

Naprama toj slici, toj himni radosti spasne, u suprotnoj polu-
kruznici je, kao suprotak i kao dopuna, siika i himna zaiosti spasne:

Isu.s snimljcn a hridin

ujedno adoracija Isusa, Spasiteija svujom mukom i smrtju na krizu,
kroz vjekove. I ta je divna slika izvedena od Lodovika Seitza,
a zadahnuta mislju biskupovom, koji, kako je u sliku rodjenja Isu-
sova dao staviti raznostrane hrvatske pucane kao poklonike i da-
ritelje Isusu, tako je u ovu sliku dao staviti svetce iz krajeva ili
za krajeve hrvatskoga naroda, a poimence dva starodavna biskupa
i mucenika sriemska. Tako je u svakom pogledu ova slika pre-
mica onoj, to suprotna to dopunitbena i nalicna (analogna;. Kako
je n. pr. u >Rodjenju Isusovu* radostna svjetlost slike povisena
u koloritnom obziru zlatosjajnimi svetimi okrugami oko glave Isusa,
Marije i dvaju uvisnih angjela, tako se ovdje u slici >Snimljen
Isus s kriza* zalostni prizor utjesno razasjava isto onakvimi

__ 37

okrugami oko 17 svetih glava, te su samo tri osobe u ovoj slici,
kao u staiiju jos pokajnom, bez svetacke okruge. Sastavna sime-
trija u (i\i)j slici odgovara onoj u premici slici. — U sprednjoi
sredini slike Isus, s kriza snimljen, lezi nauznak po tlih na bieloj
podstirci, oko glave mu sveta okruga. Za njim stoji i k njemu
nice gleda razcviljena, placna, sv. niajka Marija, klonule glave i klo-
nulih razkriljenih ruku, te ju tjeseci podrzavaju s desna joj sv.
Marija Salome (po Toiidiniju sv. Marija Cleofe), a s liev'a sv. Ivan.
( )vo troje stoje pod velikim krizem, kojemu s desnoga i s lievoga
razkrizja po jedan razkriljen tuzan angjeo drzi krajeve zastora —
kako na slici premici, samo je o\"dje zastor taman — , koji se sterc
dolje niz kriz ter cini zaledje Mariji i njezinim tjcsiteljinia. Od raz-
krizja i desno i lievo po jedan angjeo sliece sa spasnim kalezem,
u k(.ji je sahranio krvi Isusove, te ce ga podati odabranikn. — U
desnom spriedkn slike, Isusu do noznih prsta, svila se i pala te ih
cjeluje zalostna Marija Mandaljena; tik za njom se u tnzi povija
prama Isusu Marija Jakovljewa (po T()ndiniju: Salome); za njom
stoji zalostan \ikodem, poniknuo ocima a ruke sklopio uz prsa, a
\Th njega lebdi onaj desni u slici angjeo s kalezem, ali ga ne pruza;
uza nj kleci Josip Arimatejski, s tuznim cudjenjem gledajuci prama
Isusu; napokon posljednji je na ovoj strani rimski vojnik, koji kleci
kajno sagnut nice, desnu pest drzi za udarac u prsa si, a Ijevicom
drzi pruzenu po tlih sulicu, koju je bio Isusn na krizu zabo u rebra:
to je centurion Longin. Po\'rh njega vidi se potmurno sunce. —
U spriedku na protivnoj sti^ani kleci, tik za gla\-om Isusovom a
prama njoj pognuta, osoba posve zastrta preko glave i lica: to je,
po L'epelicu, sv. Marija Zehedeje\-a; onda apostoli slavenski sv.
Metod i sv. (iiril, onaj u tu2nj(jj zamisljenosti gledajuci nice prama
Isusu, a ovaj kazuci desnicom k Isusu, a pogled obracajuci ka gle-
daocu slike, t. j. k puliu svoga apostolstva; za njegovim desnim
ramenom kleci i u prsa se kamenom bije siedi dugobradi starac, ogo-
lien gornjim tielom — t<j je sv. Jerolim, dalmatinski sveti pokajnik;
uz njegovo desno rame stoji papa sv. Kajo, Dalmatinac, i prima zrt-
veni kalez od angjela, koji, sliecuc od kriza na ovu stranu, njemu
ga pruza. Posljednji na ovoj strani klece i tuzno ponikli mole dva
starodavra biskupa sriemska: jedan je sv. Andronik, iz pocetka
krscanstva, (po Cepelicu je to sv. Kirin, biskup sisackij, a drugi je
sv. Irenej, koji je pocetkom 4. vieka, za Dioklecijana, podnio za krst
niucenicku smrt.

U zaglavnoj prilukruznici, nad slikom sv. sakramenata a p'ld

slikom slave neheske, koja konacno zavrsuje sve slike crkviiie i u
oWe svu crkvu, vidiino sliku:

L'Iaz h iicbu

od Maksimi li j ana Seitza, otca Lodovikova. Ta slika je i z,i-
vrsetak i sastavak (sinteza) njeknjih prijasnjili slika , navlastito
polukruznicnili. pa i njekojih ultara; ona je simetriiskim razporedom
nalika na slike u krilnima polukniznicama, desnoj i lievoj ; ona po
starom (ibicaju crkvene slikarijc prikazuje i lik htskupa Josipa
Jurja, graditeija crkve, kako kleced smjemo prinosi crkvu, u
niodeiu, patroiui njc^inii sv. Petrii, a pii' p<i istom onom

obicaju, takodjer lik slikara crkvina Seit/ ., p.ik, sjetamo li

se pravo, likove Seitza sina i njekojih dni^h glavnih unijetnika
njenih. — Sredina slike prikazuje svete apostole Petra i Pavia
pre d vratima neheskim . koja su iza njih simholicki naznacena
trodjelnim oltarom: u sredini mu je kriz i vrli njega la^olub, znamt-n
Duha svetoga. Desno i lievo uz oltar stoji po jedna paoma, znamcn
pravednosti i pravednicke blaienosti, a u jcdnaknm razniaku dalje
i desno i lievo jos po jedna paoma, lako da paonie diele sirinii
slike u cetiri simetrijske plohe. Pred oltarom stoji (prama gle-
daocu slike lievo, ali o sebi) desno vrhovni apostol sv. Petar,
desnicom dizud kljuce nebeske, a Ijevicom kazudi za se na re-
ceni oltar. Njemu na lievo stoji apostol sv. Pavao ; desnicom
spustenom kaie na of\-orenu knjigu evangjelja — (on ga je propo-
viedao narodom »ab jfrusak-m per circviitum usque ad Illyricum
replevi Kv.ingelium Christi<, Kim. .\V, 19^, - , koju knjigu drzi anf;^jeo
klecedi medju njim i sv. Petrom, a Ijevicom sv. Pavao drzi mac,
uprt na tla. .Malo za sv. Petrom stoji sv. Josip, prvi zavjctnik bi-
skupov, Ijevicom drzeci liljanov evict, a desnicom cinedi znak, da
sticenika svoga, biskupa, privodi i prikazuje sv. Petru. Biskup Josip
Juraj, u ornatn, kleCeci smjerno uzgleda k sv. Petru i prinosi mu
kipak (model) ove nove djakovacke stolne crkve, posvecene sv.
Petru. Za biskupom, koji je vec po naslovu svome pastir i bosanski
ter ujedno, po starini, i hercegovacki a i po cinu to bijase do oku-
pacije kao apostolski vikar za Bosnu i Hercegovinu, stoji placuci
Hercegovka, kojoj se uz desnu stranu pritiste bosonogo diete a uz
lievo joj je rame angjeo, tjesitelj i vodj k nebeskim vratima; taj
angjeo dize nada se lievu ruku, da prihvati grancicu paome, znak
mucenicke slave, koju pruza drugi angjeo, sliecuci s visa. Xa pro-
tivnoj strani slike. na strani sv. PavIa, prvi do njeira kleci sv. juraj,

_4i

drugi zavjctnik biskupov, u vitezkoj odori i sa slavniin pubjednim
kopljein, upravljajuci sv. apostolu odani vitezki zag-oN'or svoga stice-
nika. Za njim Ivleci ceski svetac Ivan Neponmk, obi.trenih (jciju, dva
prsta desnice stavljajuci na usta u znak muka, a Ijevicom drzeci uz
grudi dragocjenu zatvorenu Iviijigu. Za njim privodi fratar Franjevac
— (taj red je bio vjekovni pastir bdsanske i hercegovacke raje) —
i to sv. Ivan Kapistran, slavni krizar vojvoda, uz lievu si ruku niu-
zevna Bosnjaka, a desnicom prilivaca zastavicu, ua kojoj je kriz
uvezen, a kojn mu podaje desnicom svojom angjeo s visa slietajuci,
dok IjeviccMii pruza grancicu masline, znamen mira. Onaj muze\'ni
Bosnjak do sv. Ivana Kapistrana — lik slikara Seitza otca — po-
klonicki pristupa prekrstenih ruku na prsima, a podno njega lezi
sabija, kojom je dolje na zemlji branio \jeru i dom. Iza njih d\-oje,
posve u ovom desnom kraju slike, angjei i->rivodi djecaka Bosnjacica,
koji k njemu uzgleda i njesto niu tuzi.

I\'

Hrvatska srca, giedaiuci cr!<vu, slike njezine, pa o\u na pii-
sljedku opisanu, sjedinjuju se u liarnosti naprama bislvupu i u nv)-
litvi za njega, da ga B(.)g jos dugo uzdrii hr\'atskome narodu; ta
on je ovom crkvom podao hrvatskome narodu svoje srce, podao mu
ie svoju oporucnu spasonosnu nauku i utjehu.

Valjda nije nikad nijedan biskup hrvatsk<)ga naroda biskupovao
pedeset godina, kako nas shivljenilv biskup Josip Juraj ; a jamacno
je, da niliad nijedan biskup nasega naroda, a nijednom ivraju nje-
govu, nije sagradio stolne crlvve, koja bi u tolikoj mjeri, kak(j dja-
kovacl-ca, sjedinjivala u sebi umotv(jrine gradje\'ne, kiparske i sli-
lvarsl<e; l^oja bi u tolilcoj mjeri zivimi slikami i kipovi propox'iedala
puiiu nauk staroga i novoga zavjeta; koja bi u tolikoj mjeri sdru-
zene velicala zastitnike svetce hrvatskoga naroda, a puiiki sviet
hrvatski iz svih krajeva tako dicila i ucila; koja bi u tolikoj mjeri
a u nasoj zemlji podavala uzorke za crkvenu umjetnost, i za sastav
njiho\' upotrebljavala u tolikcj mjeri moti\-e iz puckoga nasega ve-
zenja i tkanja.

Ova stolna crkva djakovacka ima i tu vriednost i namjenu, da ju
opet i opet proucavaju hrwatski i umjetnici i svecenici, ter ju ucine
svojom skolom za crkvene gradjevine i kiparije i slikarije u lirvat-
skih zemljah.

Da se takova pobuda od stolne crkve djakovaOke sto vise uz-
mogne uzbiljiti, tomu ce osobito sluziti divno ilustrnvaim djelo, koje
je Jiigosla venska akadeniija znanosti i uinjetnosti sada
izdala i ptisvetila svome osnovatel '.rovitclju hiskupu. To djelo,

pod naslovom: ySlolna crkva u J , , ima tie samu obil.m i po-

tanki strucni opis i g^adjevine i kiparije i slikarije djakovacke
stolne crkve, nej^o i obilje prekrasnih ilustracija crkve, a izvedeno
je u tisku to djelo upravo prekrasno od najuj^lednije u Pra^i ceske
udruLje za umjetnicka tiskarska djela ove vrsti. Zato ovo krasno
djelo nase akademije najtoplije preporiicamo citateljem Matice Hr-
vatske; u njem «5e oni naCi ono, cenni se ovaj opis ima smatrati
sanio kao uvod i priprava.

L' torn sjajnom djelu jugoslavenske akademije nadi deS, uz
obilje krasnih ilustracija, opis krasne kripte, koja je pra va pod-
zemna crkva pod cielim sveti§tem; na«ii ces opise oltira, propovje-
daonice, orji^iilja, svili kipova i basrelicfa, iivotopise glavnih umjetnika,
koji su radili za crkvu, i naznaku troSkova po pojedinih skupinah radnje.

Mi cenio odatle sanio spomcnuti, da je k onim 300.000 fr., sto
su prosasti biskupi Mandic' i Kukovic bili ostavili kao gradjevnu jjlav-
nicu na brigu stolnoga kaptola djakovackoga, sadanji biskup jubi-
larac pridao preko jcdnoga milijuna forinti, tako da je ukupni trosak
za crkvu iznosio poldrugi milijun forinti. U umjetnicili. koji su radili
za crkvu, spomenut demo uz Karla Koesnera, od koga je osnova
crkve, i slavnoga Kridrika Smidta, koji je podao osnove za
njeke to vanjske to nutarnje . '' ' \e — poimence osnovu

za veliki oltar — , pak je p"- :ierove vodio do kraja

vrho\nii nadzor gradfteljski (s pomagacem g. B o 1 1 e o m ), nadalje uz
znamenita dva rtguralna slikara Seitza, otca i sina, jos ove. Slavni
Overbeck bio je po narucbi biskupovoj napravio kartone za osani
slika iz iivota sv. Petra (sada su u akademijskoj gaieriji slika); ali
jer se oni u kupoli, kojoj su bili izprva namienjeni, nisu mogli na-
slikati, posto se s njezine visine ne bi dobro razabiraii, pak im
ni drugdje u crkvi nije svim bilo sgodna mjesta, to je samo tri od
njih preslikao na zid Lodoviko Seitz a tri je k tomu sam iz nova
sastavio. Diljem gradnje mnogo je sudjelovao u nadzoru gradi-
teljskom nas, ialiboze pokojni od lani, dobri prijatelj Riecanin V a-
troslav Donegani; on je takodjer izradio ili bar modelovao naj-
veci dio umjetnicke kiparije u crkvi, a Ceh Vodicka njeke je od
njegovih modela izradio u kamenu. Djelo nasega kipara I v a n a
Rendica ona su dva basreliefa, koji su nad vratima kapelice to

sjeverne to juzne. Kiparijn na oltaru sv. Ilije izradio je Tirolac,
Feuer stein. Dekorativnu slikariju nutarnjih zidova pravio je po-
glavito Spljecanin J o sip \'oltolini, uz ^lavnooa pomau-aca Bet-
tizzu, takodjer Spljecanina. Liepe unijetnicko-obrtne radnje izveli
su: stolarske radnje vriedni Djakovcani Tordinac i Turkovic
a hravarske vjestak Mesic iz Zaoreba.

\'elicanstvena bijase crkvena i narodna slava, kad je veliki
biskup posvecivao svoju s pomocju bozjom dogotovljenu crkvu dne
I. listopada 1882. Tko je bio nazocan, ne ce do smrti zaboraviti one
divne svecanosti; bili su kod nje medju inimi odlicnimi gosti bisku-
povimi takodjer slavni ceski vodja Vladiskiv Rieger i slavni poljski
knez Adam Sapieha.

Ali vec se siiti>n u divnoj crkvi sve \-ise siri. Tezko se dielimo
od nje, s nadom, da cenn) ju jos cesce doci razgledati.
Vriedno bi bilo, da ju svaki naobraien Hrvat, koji marl "^
za unijetn(_ist, a napose za crkvenu umjetnost, pi ihodi ,
bar jednom i da ju dovoljno razgleda. Svatko ce biti 5 .4>s.
njome izvanredno i poucen i razblazen, i najzivlje
ce ocutjeti, da niu ona uzvisenim, neodoljivim glasom
klice ono, sto veliki bisl-;up u svoni <_)pisu .veli da ona
ofovori, nainie : sursum corda! u vis dusoni i srcem

Zagreb.

Franjo MarkoDic.

V KHIPTI DJAKOVSKK KATKDRALE

(Me»ec.i julija tS86.i

^( Ca/'J ' P" podzcmskem tcin svctisci .

Kar ^ledal ZRoraj si ocaran pi'
Krasot tu doli tak.^nih mi nc i»ct!

In vendar . . . misticni ta polumrak,
Ta mir, tihota — ni to poczija ?
In zdi se mi, da v krog carohni sv.»;
Duliov ncvidnih truma me ovij

In kaj je tam-Ie? . . . Pod oltarjem tarn
izkopal grob si sam si ze za ziva?
Tu torej, mislis, zlati rodoljub,
Srcc naj tvoje ti kedaj pociva ?

Tu naj pociva srce tvoje kdaj ?

Nad taboj pa ta bozii dom tvoj kraMii

Ko inavzolej ponosen in castit

Naj dvigal bi v azur nebA se jasni . . .

In Ijudstvo, ki si Ijubil ga tako,
Ko nilice drugi, sem bi naj hodilo
H gomili tvoji skriti cestokrat
Pa za-te naj molilo bi, molilo!

VLAMO liL'KOX'AC: S\'. : "-:!>.

^45 _

Zvonovi pa visoko bi tain g(jr
Lepo po tvoji peli domovini . . .
In srce tvoje spavalo sladk('i
Tu doli V posveceni bi y'lobini . . .

Ne ! ne ! . . . Previiliko, preveliko
Srce je tvcije in pa preouTomm) !
Kako imelo hi prostora tu?
Premajhno to grobisce je, preskromno

Preinajlma za-te je Hrvatska vsa ;
Za srce tvoje grob ni kameniti,
Ne hkidni, temni, tilii, mrtvi grob —
Ne, vecji, ziv to grob bo moral biti !

V vesoljnega Slovanstva srcu — tain
Kdaj srcu tvojemu prostora da se !
Tam iivel bos, ozivljal, grel, bodrii
Slovane svoje Ti na vecne case !

Ljubliana.

A. Askerc.

\-— / --■."

I oCA ..BISKlPoVA DAXA-

ad dodju u selo varoska gospoda, koja vole vidjeti, sto je
|/-\ ». liepo, stanu, pa ffledju nas seljane, kao da nijjda nisu vidjeli

~* ziva stvora ; a mi se cudinu>, sve veliino : sto ih za nania
mami ? Znamo mi, ako i jesu gospodske oci milostive, da im je srce
t\Tdo, pa iza gospodskih pohodjaja ni ne mora nova zviezda na
nehn, ved eto novi porez na glavu.

Mi smo seljani ista sU-ora kao i velikasi u gradu. 1 milo nam
je, kad nas vole, i Ijuto nas holi, kad nas more. Samo to gospoda
ne vjeruju. Oni misle, da u priprostim prsima nije cisto srce, pa
okaljaju svoje, ne postivaju*^i tudje.

Zato mi idemo pred gospodu samo kad moramo, a kad nam
je po volji, mi onda kiid koji, a njima ni na oci.

Pa ipak se sjecam kao dicte, da je nas pokojni parok — Bog
mu dusi lako dao! — naviestio u crkvi poslije predike, da dolazi
u selo veliki gospodin, nas biskup. Parok nam je bio dosta neoteian,
nemaran. I sto je litio. nije znao. Ne rece on: >Izadjite pred njega,*
ne spomenu: '•Docekajte ga«, nego onako star kasljucao u svojoj
sobi, a kad ga zupljani upitase, kako ce pred biskupa, veli on:
»Ljudi, kako bolje znate i mozete.^ Pa to bilo dosta. Xiti tu bilo
zapoviedi ni sile, nego to bilo, tko je htio od srca, pa ipak se iz-
praznile sve kuie, a izpunili sokaci, da bi jabuka med glavama za-
pala, kad bi ju tko iznad Ijudstva bacio.

Onda smo mi djeca cesto i u skoli inie biskupovo spominjala.
Ucitelj bi nam rekao , da se biskup zove : Josip Juraj Stross-
mayer, a mi smo djeca morala redom jedan za drugim pred uci-

teljeni to ime izricati, Jer je iicitelj govorio, da nije Justa, Ja iniamo
biskupa, jer to imadu i dnigi, neg'O nam moi-a biti utjeha, da je ime
Josip Juraj Strossma3'er ime nasega biskupa, pa da se i trebamo
diciti imenom, koje drugi narodi slave.

Tako je i bilo, da smo onaj dan, lead je odredjeno biki, da
biskup dodje, odmah poslije uiine pridolazili pred zupni dvor, da
biskupa docekamo.

Davno je bilo. diete sam bio, ali se svega toga sjecam, kao
da je jucer bilo.

Biskup je dosao oko pet sati poslije podne, a s njim se do\'ezao
pokojni Mijo Pavlinovic.

Bilo je to nekako o Petrovu. D\'a dana prije toga orosila gusta.
sitna kisa zedmi zemlju, samo sto nije navalila poslije te kise zapara
i upeka, nego se oblaci sporo komadali, da je zemlja iza te ijbilne
rose odisala ranini proljecem.

Sad se bilo liepo izvedrilo, a opet nije sunce jako zarilo. Kako
se nismo morali bojati kise, nakitili smo selo svoje, kako smo znali.
Nije to bilo sjajno kao u gradovima, nego sve, sto je bilo prii-e-
djeno, bilo je to, da su bile tri kapije od zelena granja, jedna na
posavskoj medji, druga na kraj sela, a treca pred parokijom. Izmed
druma i sanaca posadjene su zelene grane, a take iste grane po-
zahadane su pred kucama ukraj taraba. Tarabe su izprekiivane
stojnicima: kicenicima, eblemskim, vezenim, stipanim i tkanim u
daske. Na prozorima izvjesene su starinske pavlake, pritkivane zat-
kama plave i crvene predjice, a sve je to u daske tkano, a kadsto
i zutom srmom miesano, kao da je zlatom izvezeno.

To ti je skoro sve, sto si mogao vidjeti, osim ako si krenuo
okom po tom slcupljenom mnoztvu po sokacima, jer onda, da su ti
i dvoje oci, ne zasitise se, gdje su tolike Ijepote, a o\'akii kod
dva oka moras glavom na sve strane, da bar ma na cas spazis,
sto je najljepse.

Mi smo djeca cekala na sokaku, a djevojke u sitnim pleteni-
cama i u bielom ruhu poredale se u dva reda od kapije do hodnika
u zupnom dvoru, da poklecaju na blagoslov, kad se biskup u dvo-
riste doveze. Mladici, mlade zene i stariji sviet cekao je biskupa
pred parokijom. Med zenama na sokaku bila je liepa > nova mlada«.
Zena je to u osamnaestoj godini, a eto sad se pcjslije uzkrsa udala.
Bila je iz prve gazdinske kuce, a udala se u najvecu zadrugu. Nije
ta nova kuca spram nje, ali ona zavoljela niomka, a majka nije
svojoj jedinici branila. da ide, za kog hoce ; jer je znala, da je i

malo uz milo blagosovno, a prokleto uz nemilo, nia ga koHko bilo.
Dosad je mlada djevovala kai> pna ' :. a sad ju majka po-

slala, da niladiije uz ono<j, za ko<i je ^, »ia. L' Vukovoj kuci, u

koju se ta mlada udala, bilo njih devetnaest iena, pa ako sc tu i
ne diele veliki novci, ali je uviek vcliko veseljc, gdjc ih inia §t<>
zena sto djevojaka bar ' * ' ' iviek vcsclje na iimu.

Spomenula je Anki ^o, . o : — Anka, du5«), sad

ides u veliku daizbu, a da bude diobe, tezko iei iivjeli na malenu
dielu. — Anka bi onda rekla: — Dosad i ' \iikovi trzuli, a ja

ill razstavljati ne cu, jer sani zcljna nil.i- t, a znam, da s.-

samo ondje niladuje, gdje je mladezi i^obilja.

Cula je Anka, da joj se i cu idc u veliku dnizbu, a na

male novce, pa je jos djevojkom /naia u kolu zapjevati:

1 vi;iiku

SC miesi lui^vc valjutaka,

' ..;!c >f 1 • '

tIJjt St : ik.i.

Anka je bila prva djevojka u selu, a za pn'om sc djevojkom
svacije oko krede. Tako y id i prva zena, a i ostat ic prva,

jer joj sc od starine nmogiv pmaiilo i jer je i ' ic ju njc-

zini pomayati, dok su zivi. Zatu sc i sad p , . 'in svi /a

njom okredu, a ona, kako je bila liepa, snaina, vitka i bogata, za-
cinila je svojom Ijepotom sav skup, sto je izi i bi^kupa.

Anka se taj dan opremila, kako su sc \«.v ..,,„.i nialo zcnc u
nasem selu opreniljale. Zavila se je kao i druge zlatnim zavojem, ali
je prikriia zavoj tankim burundiukom, kao paucinotn naravnc svilene
ht.je. BuruTi ' ' '- ... , •, ,. ^ ^

obsiven je , ' ~ i'^"

baci preko zlatare, obrubi zlatna cipka celo i obraze, pa zasija mlado
stvorenje zbilja kao zlato u zlatu. U Anke bile tamno-plave oci, a
p<igled postidan kao u neduzna djeteta. Tako su joj i usta nasmijana,
kao da se boji, da ce ju tko sto zapitati. Izpod burundzuka svietle
joj se mrke bikulje, a izpod njih trepedu srebmi obocidi, »krilci«. U
zatiljku stegla je mlada bunmdzuk svilenom vrpcom, a sa strana
tra zakitila lakim carliinim rerjem. Lice joj mlado kao rosna kaplja,

' 't^ !\ botar, tezak, pi'IioJielac. ratar. **• Teste

= rpa, kup, gomila.

KITA CVIJECA ZA CESTITKU.

NIKOLA MASiC

tjlava oyijena tankoni svilenom pauciiK.ini, a capljiiiii lal-;i) perjc !lii
ne treba povjetarca, da leprsi, ono \ec podrhtawi, ako nialo krenes
gkivom. U Alike je sestiiaest velikih dukata pod vratom, a inali
su joj u cetiri struke o grlu povezani. Rukavi su joj tankog usni-
vaiKjg »S()tisa« bez veza. Taka joj je ista kosulja pod zapregnutom
sukiijom , a pred kosuljom je materia biele svile zapreg, prutan
uzduz dobrano na raztavce tankim piutcima poput duge. Preko ko-
sulje i tog zaprega je svilena suknja plave boje kao nebo, kad se
ne pla\'i jako, a napred je podpregnuta, da se dv^a pedlj>i zapreg
vidi. (Jko vrata joj je na kratko savita velika marama bliedo-zute
boje, obkicena velikim bielim rojtama; taki isti zapreg provii-uje sa
strana iz podpregnute snknje, pa je gledati, kao da su se to kra-
jevi niarame bogato produzili.

Seljani su navikli na Ankine liepe opreme, pa ni ne motre
njezino ruho, nego im je niila liepa glava postidne krajiskinje. Onda
se vec skibo tko burundzukom zavijao, a sad iniamo sauio tri u
selu. Tako se ta nioda kod nas seljana kao i kod gospode inienja.
Negda su iene prele tanku lanenu zicu, pa tkale usnivane tanke ce-
narske hmene otarke. Tim su omatale glavu preko mumlija samija.
Te samije kitile su srebrnim cviecem, pa je mlada, liepa glava tre-
petala icao i sad, kad je u zlatu. Poslije podjose preko turskih sa-
mija prebacivati burundzuk, a kititi se smiljkom, koviljem i capljinim
perjem. Sad je opet preotelo zlato, ali dok je jos trajalo burundzuka,
nosile su ga mlade i preko zlatne samije, a zadnjili godina samo
o uzkrsnucu i na polnocku.

Anka je rekla: — Ni biskup ne dolazi svaki dan u selo, —
pa se spremila, kao sto bi i za ona d\a najveca blagdana.

Da je to druga, losija uradila, rugalo bi joj se selo. Anku sn
hvalili, jer ona gospodiue u selu, a za njoni diiigi cine, kako ona pocne.

Kad se biskup dovezao i provezao kroz to mnoztvo u zupni-
kovo dvoriste, krenu narod na drugu stranu zupnog dvora, kako
ce odande s biskupom u blagosovu do crkve, jer nam je crkva
podaleko od parokije, a ne kao u drugim selima upravo do zupni-
kova stana.

Odprati narod biskupa do crkve, a kad se ondje odpjevale
svete pjesme i odcitale pobozne molitve, blagoslovi vrhovni pastir
svoj puk. Cpet ga odpratise do stana, pa se mnoztvo razidje i ode
svatko svojoj kuci.

Mladez se kod kuce pospremljala u prisvecajno ruho, pa ce
tipet da selom prosece, jer ma da je sutra tek pravi svetac, kad

Sponieii ivitCe. 4

se sveta potvrda diell, ipak se i danan u ooi hUkiipova Jann !
nego se svetkuje kao u oci boii^ Hvctac.i

Ohicaj je koJ nas, J
kad je rano, da se svieda j .

brajati sitiie zice na tananu tkanjii. obucc cisto. bie\6 ili n
ruho, pa izadje na sokake. Obit-no djcvojkc i
vezivu, razplitu i priplitu. a kad U> vc ••'•"■
brze bolje, pa na sokake. To onda pi

hode rudjake, tetku, ujnu, baku, udatu scstni, a nove mladc
se i do svojih matera. I' t " ' '
i svinjari iz polja sa marl) . , .

rodom, ito opet od mQine, da draet>e vide, prodjii dii
kakoni , da opet do mraka kudi

sokak, kojim se n;i" '■^■- "^ ■ - .>. ii.i i-'-.m^Ko^ im-uji

>§etaIi-sokak«. N> i;

■■'»,

ja joj rckoh: tDobar v.

!o vc£e,
Al ne idi m,

VcC mi d. ,... , ic bsMc:

Nc vodi mi konja ni »nkola,

N' •

Miris nosi staroj miloj n

Sad, kako su nam staze svud po selu uzidane, sedc
rano prcdvecerje svud pu sclu, same sto se ne oblace uviek jedak<>.
nego sto su svecaniji dani. to je i ruho odabranije.

Tako se i taj dan dogovorise djevojke i mlade, da <ie 8< iza
ovog svecanog u prisvecajno ruho obudi.

I Anka ode kuci, da se preobuce, pa ce upet med ti '
sokak. Kad ona u dvoriste u triem pred kucare. ;ili ju J"
kr\'a pred kucarom zbunjena, torobna.

— Mamo, za Boga, sto ti je? — uplasi se niladica.

— Ono, sto ni dusnianinu ne zelim. — rece, iduci s njm ii
kucar: — dada** je naumio, da se dieli.

• Oholo. — •• Svekar.

Kao da se zemlja pred njom otvorila, stade no\-a mlada, pa
ni oraka dalje. U onaj cas joj proleti stotinu liepih slika izpred
ocii. Tkii nije hici u zadrugi i ne zna tih Ijepota, a tko ie u zadrngi
zi\ ), pa za vdIjh milom u veliku kucu presao, vidjao je ii panieti
saio ono, sto je liepo. A sad te Ijepote omrknuse. Anka zadrlita
ka' siha na \-odi. krv joj se sledi oko srca. Ogrli svekrvu oko vrata,
kkie joj glavom na prsa, pa zajeca priduseno :

— Mladovanje , moje jadovanje, oj diobo , moje robovanje I
Mail), kako cu niajki na oci? PustiLa me je u vasu kucu, jer vain
je ;uzba velika, a sad me trzate u samocu, da ostarim prijc reda.
Glu vam je srce? Valjda ne znate za Boga! Valjda mislite zivjeti
do ieka. E, da bude tebi, mamo, smrti i njemu, onda sam ja svaki
da: redusa i poredusa, skiga i dadilja, volar, konjar i svinjar, ko-
cija i teiak. Kad li cu dospjeti, da sebi radira, kad, da u crkvu
posem? A kolo i pjesme, to se ni spomenuti ne smije. Kad cujem,
gdi moje ukucanke, posav u polje, pjevaju: >Ladole mile, oj Lado
oj ! a ja cu suzama o zemlju, uzdisuci : terete moj ! Gle, njive ce
nai biti jedna uz drugu, njih ce petnaest pasti srpovima zlatnu
str; nadmetat ce se hitre zetelice, da ne zaostaju do kraja, pa ce
se iidostno glasati pjesma: »Na kraj, na kraj, mobo moja,« k<id koji
prion svrse, a ja cu se guriti s tereta i stida, jer nemam radi kog
da e zurim, jer nemam s kim da zapjevam, kad se na kraj njive
vraam. Gle, njima ce ponosna ruckonosa kai) biela golubica rucke
doiisati, a ja da zoru varam, da neizspavana do zore redujem, pa
kat u polje, da na jedno rame obramenicu s ruckom, a na di'ugo
sr[- li motiku ; a kad na njivu dodjem, onda podgrijavaj, sto si do
zoi skuhala, da ne kaiu, da se hladnim zalogajem liranim. Kad u
njibvoj kuci dozeonica, onda cast, obiest, sala i veselje, a kom je
do 5oga, taj se skloni, pa se i Bogu moli, a kod nas? Na rukama
zuhvi, a u srcu jad i boli; za sinijom* vas troje, a ja dvori, pa
dvti. Trudne se ruke na molitvu ne diiu, a ojadjeno srce Boga
ne vali, same smilovanja trazi. Mamo, ti znas, kako se godovi kod
na-slave. Ni svatovi nam nisu bolji. A gle, tvoj rod i moj sav je
u com selu. Jadne li pustosi, kad budemo i na taj blagi dan sami,
gdj se i ubogi nadnicari sa svojima sastaju. Dosad nam, mamo,
kuc u pol sela, a ceti-deset i sedam u njo] zivih stvorova; ili spa-
vai u velikoj sobi, ili se sklonula u kucar, ne trebara ni Idjuca ni
brae. Kad se tko iza sna prene, vec dvorom prosece ili marhi
priicdje, a onda?! Ako nam bude kuca pri kraju sela, a mi sami

* Sinija -= stol.

u pustoj osami, prezat iu se. kad vjetar podune, umirat cu, kad
pseto zalaje. Nikad svi skupa iia pusao, iiviek netko kod kiict-, da
kucu cuva. Pa u kakoj cu kuci stani>vati ? L' losijoj inoida, vcC 5u»
su nam kucari. Dada ce red: »Za vas trojc dobro je«, a on ma u
stali pribivao. Oj jadne mi sobice! U procelju stadve, do stadva
velik stol, a do stola vrata, a jcdva sc proiruraS do krcveta, kakt>
je tiesno u sobi. Pa, maino. jo5 sam ja mlada i ncuputna, .t ti si
ve(i stara i nejaka. U tebe su oci otczOalc. Ako mi posao moj nc
bude kao u drugog svicta. ne ^es mc znati uputid, pa Cu ostati nc-
uputna do vieka. a u vclikoj kubi ni nc uci^, pa svc naucis, kad
na dan vidis trideset poslova. Gle, niamo, «»tisla sam iz buljctj u
gorje, ali u milo i dobro mi je bilo, pa §to i nije u ku«ii vclika dicia,
pomogia bih - ' d svaki dan za scbc. a svakih pet i ' '

dva dana ukii . a sad, sto civo imam ruha, ticba da

jer se u nuzdi novo ne namice, a ako budu dvijc ncrodicc zascbicc,
bit du i krulia zeljna. Vasa jc kui.i, mamo, losija od nasc. pa <»pct
stc za ovih zadnjih gladnih ^odina zito proJavali; a ^k- jadnc samcc,
znad, da se i trovali o gadnu kupovanu liranu. Pa misli li dada, da
de mu bid laksc? Zaito ne suti, pa da u miru i pokoju joS ovu
koju godinu prozivi, gdjc se je i rodio. Za.^to se trza nd temelja,
da ga rodjeiia kunc zomija! A nc zna nitko, kad de s ovoga svicta.
Pa da Bog primi vas dvoje, kud smo mi robovi pristali ovako neuki
i neuputni A da za desetak godina dodje do diobe, bili bi i mi
iaci i razumniji. Onda bi laksc bilo i nama. Al pokraj svoje pamcti
ja nikad nc bih iz kude. Tko temclju zabavija, taj iz kudc mora ;
a knm je pravo, da je u druibi, taj ostaje u kudi. Pa onda, mamo,
manje troska, manje glavoboljc, viSe pokoja i blagoslova.

Anku svladale dusevne b^lj, obuzeli ju tezki jadi, molila sve-
krvu, da zaklinje svekra, da ne zove na osvetu Boga, da ne ciepa,
sto su stari sastavili.

Jos je onda slabo mogia zena muzu prigovarati, ali je svekrva
molila svoga covjeka, samo zaludu, jer ga ne namoli. On bio cnvjek
svoje glave, pa ne cuje molbe, ne mari za suze.

Kad se svekrva razstala s Ankom. nije ova znala d.i sc- sabere.
Vidjela je, da de sve ovo ostaviu, cemu se je dosada \ esclila, i
kucar, gdje je mladovala, i kudu, u kojoj bi redovala. Nije u ovoj
kuci ni teret velik, jer nije zemlje premnogo, pa se lako svrsi, gdje
mnogo ruku radi. Jest, reduje se za vise svicta, ali svejedno dan
prolazi pri banku, ili kuhala u kazanu nad velikim plamenom, ili u
loncicu pri zeravici. Dr\a naciepa svaki covjek svojoj ieni. a po-

:)j

moo-ne joj i u kucu naunasati. Istina je, da je voda podaleko, da su
cabrox'i teiki , da se celjade uiiKiri pod teretom, kad nosi napoj
svinjama, osohito, ako je bh^to i sklizavica, ali to sve rade dvije po
dvije, pa zash^de tezak posao salom i veseljem. Nije lake ni kosulje
luziti iii izpirati : ali danas luzim ja njihovo, a deset put ce oni inoje,
a izpira svaka svoje, pa dok one pracak po kosulji lupa, ne miruje
ni jezik, pa kad se kaze, da veselo srce kudjelju prede, onda se i
pri \-eseIu razgovoru lakse kosulje peru. Kako li se lake kukuruzi
zagrcu, kako li Ijuste, kad je u kuci druzina kao moba. Kako se
lako krticina razurce, kako li sieno okrece i kupi, kako li lako \'rsi,
vije i izgrce izpod vjetrenjace. Malo priletis k \Tsaju, pa opet sjedi
u hlad, pa vezi svoj posao, a na poslu pri zetvi, kad je »huja« oko
podne, kom se volja naleci, da opocine, koni da sjedne, pa da \'ezak
veze, a kom je do pjesme i sale, ima je izobilja. A kad se poslenice
vracaju s posla, s\"e izlaze seljani na svoja vrata, da vide, kako su
se \'ukove mlade opremile, da im cuju srebrna grla, kako se jasno
glasaju selom.

— Ej. Anka, Anka, a ti ces sama, pa sama! — uzdise ralada
zena, pa izviri iz kucara, a s no\-a joj se magli pred ocima. — Gle,
nasi dvori dugi i siroki, zelena trava kao rosna otava, mi ^>mlade«
i dje\"ojke kao hitre kosutice, ni ne gazimi:) trave, vec za nama se
zelenilo mladi. Gle p(_)vjetarca pod gustim orahom na pol dvora,
gle gusta hlada, gdje sam poslovala mlada. Kao kad se bieli janjici
u hladu sniire, tako bi i mi: nagnule se s\'aka nad svoj posao, pa
se nadmici, tko ce bolje, tko li prije, tko li temeljnije. Pa gle, kad
me u ovoj velikoj druzbi ma glava samo zaboli, deset se drugih
glava uzbrine za me, sve pitaju : »Anka, duso, ili su cini, ili uroci,
ili za\'odlji\'e cije ooi,^ pa netko baje, netko vraca, netko buljim
zalogajem nudi, pa se vraca zdravlje, kao da nije b.Mje ni bilo A
u onoj pustosi, u onoj osami, u onoj samoci ! . . . Jaoj, moja nemoci;
Jaoj, majko moja! Sad zlo, pa zlo, pa nigda vise pokoja! . . .

Zalo\-ito krenu okom po dvoru, gdje se u kljuc poredali bieli
kucari, a iz njih izlaze i ulaze bielim ruhom odjevene zene, »mlade
i djevojke, kao golubice iz svojih zaklonista. Kud krenes okom po
dvoru, s\-e je to zid i criep, ta pivnica i pecara, stale, staglji, suse
i pojate, a gle, to ce se odsad zwiti tudje, a njoj ce se srce cie-
pati, kad ukraj tih Ijepota prodje.

— Ah, Boze moj, Boze moj ! — uzdise mlada zena. — Zasto
bas mi na ruglo svietu, bas mi poceli trzati, sto su stari sastavili,
pa ako drugi podju kao mi, slozit ce se te liepe sgrade k temelju,

SA _

kao da se je zemlja potrcsla Ki Jinhn. nisi od F^tig.i, k.id me

razstavljas od roda !

I'ogleda k basci, a ondjc nadvisiu uuradu >kiivanluk« sa pcc-
lania, odande odisaln mirisno cviede za vedre vcceri, a ima u;a dosta.
jer svaka zena i djcvujka sebi cvicce sadi. Pa i te Ijepotc trcba
da ostavi. Ukraj basce je nkol, za okoloni i basconi djetcljina i >Iji-
vici, sve prostor, zelenilo i Ijepota, sve razkoS i niiliiia, a ona cc u
pustos i jad i saniocu.

Klonula je te veceri izinucena dusevnini jadom, suzama je kva-
sila svoje uzglavlje, uzdisuci :

- Toliko sam se veselila ovoj biskupovdj slavi, ali dok sam
ziva, proklinjat du ovaj cas i gorku se sjt-v^ati. sto mi se je dugddilu
u oci biskupova dana.

Kao da se i nebo veseli seosk'j -. v ^aiKisti i biskuptivu polm-
djaju, posetalo je jarko sunce jutroni pi» vedrini. a ni oblacka nijc
susretalo. Taj liepi dan izmamio najljepse mho iz skrovitih zaklo-
nista. pa se zasaralo selu skupmu, sjajnnni svilom. zabieliln siiit-zniin
ruhoin, a prkosilo suncu /latiiim sjajeiii vclikili dukata. Nije se onda
u nasem selu nosilo mnogo zlata pod vratom, ali su taj dan bili
pozvani na krizmu zupljani prve ziipe do nas, a u njili ruho i tanje
i giistie i krude, ii njili svila i tezja i skupija, u njili diikati, da ih
je prcbrojati tezko. Njihovi su monici bolji u poslen dan, vec nasi
u svetkovinaina ; njihi>vi su Ijudi stanari bolji, ve6 nasi pr\i u selu
domari; njiliovoj je djeci u izobilju, sto nasi svojoj tc/koni nnikom
skucaju. Pa opet se za nasim boljim djevojkania njihove prvc kuce
jagme, opet njihovi Ijudi, trazedi zene za svoje sinove, rado se ob-
ziru za nasim djevojkania. A slusao sam, gdje i svekne govore :
- Ako vam i nisu djevojke bogate. ali su hitre i poslene, pa se
ne bojim snaje iz vaseg sela, jer ako i nisu sad spram nasih, biti
ce za godinu, za dvije, kad namaknu svoje novo za nase gotovo.

Tako se i taj dun ogledavali i tudji za nania i nasi za njihovima.

Kad je odzvonilo na zvoniku prvo zvono k sluzbi bozlni. i/adie
iz dvorista materinih zadrugara Anka s materom.

Tko ne bi znao Ankine jade, rekao bi, spazivsi ju, da ill koga
kaje ili izkajava. Ona nije bila u velikoj svili i zlatu, nego se po-
krila erne svile maramicom, taku je istu prekrstila preko oplecka na
prsima, a pred krutu kosaricarsku kosulju opasala je crni listerski
zapreg. Taka oprema je liepa za advent i korizmu, ali sad je kazi-
vala, da Anka mnogo zali. U nje ni dukata pod vratom. a jucer joj
se sva prsa sjala od zlata.

Vise put se to-kod nas dogodi, kad se pobune Ijudi u kuci,
pa svaki hoce da gazduje, i kad vec dioba podje, a zene jadne,
koje sii se uviek dobro slagale, ne iizmogmi namuliti Ijude, da ne
ciepaju kuce, poopremljajii se u pokajno ruho, da jedna drugoj po-
kaiu, da ne zale jedna na dnigu, nego da tuguju, sto se razstaju, a
dotle su dobro zivjele. Danas je samo Anka pokajna, jer su sve
driige na okupu, a ona ce sama iz kuce.

Kako su posle od kuce, odose Anka i mati ravno paroku.

— Koje dobro, Anka? — upita ju zupnik, kad dodje.

— Izgubila sam, gospodine, cedulju za krizmu, pa molini drugu.

— A sto ti danas take pokajno?

Jos zupnik ni ne dorece, ali zacvilise obadvije zene kao sinje
kukavice. Anka sve jeca priduseno, ne moze ni da kaze, sto joj je;
a mati pripovieda, kako su ovog jutra klecale pred svekra, molile
ga, da ne zove bozjeg prokletstva na svoju glavu, da ne ciepa
djedo\'skog temelja, ali sve bada\-a. On sto rece, ne porece. — -Pa
za to evo nas« — veli — »k vama, gospodine, da kazete danas
gospodinu biskupu, kad budete Ijude priveli pred njega, da je moj
prijatelj, eto taj nesretni svekar moje jedinice, jedina osa u njihovoj
sloznoj kuci, gdje se svi paze i skupa rade kao u kosnici radine
pcelice. Ali on bi bio svoj gazda, pa ma i izvan sela, bas kao st<:)
i osa gdjegod pod strijom osinjak savije, pa ce, dok je zdravlja i
zaskizbe, sto skuca, to i potrositi, a do zimine nek se drugi za
njega brine. A da udari nerodica, da Bog pusti b(ilju na celjade,
onda niti ga tko posluziti, niti za njega raditi; a treba to marhu
namiriti, hranu posijati, porez pkatiti i la-uhom se hraniti. A odkud to?
A da nije njegove hide glave, i meni bi te misli iz gki\-e, ali ovako
me zaokupile, da me \rtoglavica spopada. Gospodine, pomozite!-.^

Parok im obeca, .sto je mogao; a kad su oko p6 dana dosli prvi
Ijudi iz sela, da se biskupu poklone, prikaza on Ankinog svekra kao
tvrda svojeglavca, koji silom zeli da uzdrma iiajcvrsc'i temelj u selu.

Da mi priprosti Ijudi mozemo popamtiti biskupove rieci onako
redom, kako ih on, kad ga iznenada zapitas, nize i reda, spominjalo
bi se i danas doslovce u nasem selu, sto je on onda Ankinu sxekiai
govorio. Ali su nama i misli slabe, da stiza\'aJLi i zapamte, pa se
take danas samo pripovieda, kako je biskup, govoreci onda Ijudma,
Ijuto zalio, sto se velike kuce ciepaju, sto se slozna druzina razsiplje;
samo je manje krivio narod, koji 'se dieli, \'ec one, koji diobu do-
pustaju; spominjao je, sto sve slogom stvaraju, sto li diobom razaraju.

Proplakali sii Ijudi pred biskupom, tirosile se oci i Ankinoin

svekru Nikoli. Samo Nikola osta Nikola. Bio je on iiviek tvrJ«>i;l.i\ .
pa ga ne unieksase sad ni hiskupove rieci.

Kad je vrhovni pastir vidio, da nitko ne /apricci ovu ovcu, da
ne ode od stada, poceo je on, znaju<Ji, da te i drufji jednom tako,
kao sto ovaj cini sada, upucivati njega i dni^e t)ko sebe, kako da
ne smalaksavaju, kad budu poceli na svom hiadnom ognjistu vatni
loziti. i kad stanu sada dvoje ruk' ' ' ima .stioati. sto je

dosad vesela druzba pjevajuci ii . ■ je radio svaki u

kuci onaj posao, koji je znao, sad svaki mora sani sve; dosad je
jedan drugoga savjetovao, a sad inorai sam svojom glavom. Dosad
je ku(Ja pitala gazdn^ sto proda i 5to dobijc : a sad iz svojcg dvora
marliu. a u svoj diep novce, pa ako si malo lake pameti. eto zle
navike. da trosi§ vi§e, \'et $to namicc§, pa onda nijc daleko do
propasti.

Tako je netko ncku riec biskupovu zapamtio, pa kog sti ga-
nule one pr\-e, rekau je. da se dielid ne 6e ; a tko je smislio da se
razstane, rekao je, da cc se cuvad, da kao samac ne podje zUm
putem, nego da slusa biskupove rieci, pa da inu i bude makar malo,
a ono ipak blagoslovno.

I'oslije podne igralo kolo u parokiji u dvoristii. Parok nam se
hvalio prcd biskiipovim gosdma, da nema nigdje kola kao u nasem
selii, pa izbilja izadjose svi gosti, da vide taj vcseli metez u dvoristu.

1 Anka je stajala mcd mnoiinom, ali isto unako zalostna, kao
sino<^ kod kute, isto onako u cniini, kao jutros u crkvi.

Kako se je onda o diobi najvise govorilo, tako se je i u kolu
pjevalo. Anka stajala sa zenama ukraj kola, a znalo ve(i cielo selo
njezine jade, pa kad neka vesela djevojka u kolu zapjeva:

Granica jc propala,
P.iorija nastala.
Pa Slid ima i 'na mala
I' besiki tain;-

pogledase mnoge oci Anku ukraj kola, a i njezino se iiepo oko
orosi. Sjetila se svoje tuge, a dosla je ovamo, da malo zaboravi
na nju.

Ojunaci se ta djevojka u kolu, pa zapjeva iznova:

Paorijo biela,
Sto si nam doniela?
Doniela si dosta duga,
Posta gazda sluga!
• Tal dio.

Onda se Anki klupko guja oko srca savilo. Nije mogki ni da
uzdahne. Tako ju je u prsima steglo. Da se ne opazi, polako se
ukloni od kola i ode k svojoj niajki, da se najaduje, a onda ce
opet kuci u svoju druzinu, u novu tudjinu, da se predade u volju
bozjii, pa da joj bude, sto joj Bog dosudi.

Sutila je od svekra i svekrve. Bila je poslusna i cinila je, sto
hi joj rekli, da uradi. Kad hi ju sto zapitali, odgovorila hi umiljato ;
ali drugcije bila ta liepa usta odsad kao zakovana, kad bi tko diobu
spomenuo. Ona o diobi nigda ni rieci, ali joj se poznalo na lieu,
da trpi u srcu. Odadu se to jadi, kad covjek najmanje zeli; a sto
ill \'ise zatajivas, sve se bolje izdaju. Anka nije tajila vladanjem,
da joj je na srcu tezko ; ali jezikom ne spomenu vise nikomu ni
rieci. A svekar Nikola ucinio, sto je naumio. Opominjala njega seo-
ska gospoda, da ne cini, sto je odredio, a on slusa, dok mu se
govori, a kad dovrsis, mane on glavom, pa kao da i nije cuo, opet
tese jedno te jedno : »Hocu, da budem svoj.« Spominju mu i go-
spoda i ukucani mnoge, koji su se porazstajali, pa ostadose ubogi
sliepci, ali on tvrdokorno odgovara:

— Ma svaki treci dan kruha jeo, ali hocu da jedem svoj kruh,
a ne cu, da mi ga drugi kao prosjaku dieli! . . .

— Pa dieli nam ga ti ! — nude ga ukucani. — Budi nam
gazda, nama nije krivo. — Ali on ni to ne ce. Najposlije i nije to
gazdovanje tako lako, kao sto se misli. Jesi li se oteo. pa vladas
liucom, a nisu ti se ukucani od volje podlozili, u kuci ce te se
biijati, ali te u p(ttaji ne blagoslivlju. A i kak(j ce ? Zar nisu ono
njihovi roditelji skupa stekli, a sad se jednom sja zatiljak, a drugom
kosti kroz latice probijaju. Gazdu pozovu gospoda, kad je gdje
cast kod gospode, pa dodje sit i gasan kuci, a druiina dosta puta
bude i gladna i zedna, ne sto bi zbilja bila zalogaja zeljna, nego
sto vidi, da se najbolje hrani, tko najmanje radi. Gospoda bi znala
red ukucanima, jer gospoda gazdu vole: — E, pa Ijudi, svi ne
mozete zapoviedati, netko treba da nosi brigu, a netko teret, —
a druiina bi saptala u potaji, da bi rado dala svoj teret za njegovu
brigu. Al takav se glas brzo stisava, jer je siledzija i na zlo pripravan.

Druga su sad vremena, vec prije. Dok se nisu zadruge trzale,
govorilo se je : »Pleti kotac, ko i tvoj otac,« pa je moglo biti lako,
da najstariji u kuci kucom vlada. Ali sad, kad je poceo svaki sebi,
pa se onaj na malo zemlje otimlje, da stigne onoga, cije se njive
pregledati ne mogu, ne vriedi, da uviek stariji zapovieda, nego da
saslusa, sto mladji misle. Znam starca, koji je cesto puta rekao :

- Djeco moj.i. j.i /ii.iin, >i'. :-.iiii "d innjih starijih cuo i sto sain »
mladim jjjodinama naucio. To su sve moji mladji od mene cuH i sav
moj nauk iznova proucili; ali jo§ su i diUjc i boljc po^led.ili po
svietii, pa vidjeli, culi i naucili. sto ja ni ne zn.iin. Ja mislim, da jc
bolje, da mladi rade i gospodare. a stariji samo da svjctuju.

A zar je pravo, da se gazduje i po redu? Jaoj ku<Ji, dok vlada
neuki. A kako je, kad je razpikutia druzbi na celu r On trosi, a ni-
koimi raciinn ne predaje, pa za osvetii de do jjodinc i druiri, koji
je cestit, tako. A to razsipa kucu Rorje, vec da saniac troAi.

To je sve Nikola mozgao u glavi, pa mjesto da se skione, da
ostanc, gdje je bio, sve on stalniji. da <»tide.

Najprijc jc okrenuo sina svogii, a kad ga je nekako sklonuo,
onda su saino svojim zenama kazivali, 5to zele, a eve sinje kuka-
vice sute, da sto <ie. Svekrva, ved starija zena, boji se tereta, jer
u zadru^i dospije jedan put u mjesecu da reduje, a i tu (^c joj po-
inoci snaja. a onda lic ticio lakse udpocinuti, nctjo ako svaki dan
pa ma i po nialo tereta yuce.

Anki govore i svekar Nikola i iiuiz M^trijan, da in nijc dada
jogunica, nego da otac vidi, sto ie biti, da ce ta kuca skoro na
desetero, pa je bolje. da izadju prije, gdje de i bolji komad zeinljc
na okupu dobiti. gdje Ce mu pripasti i temeljnije sgrade, vec onda,
kad se cicla kuC i bude razpadala. Svekar ce im sgrade podici, jer
zna srezivati gradju, on Ce poogradjivali dvor, okol i sljivike. baSce
i livade, pa ako Bog ne bude dao, da on to dugo uziva, a ono Ce
oni poslije njega, pa se ne ce inuditi, da novo grade, nego samo da
popravljaju ono. sto je ved temeljno.

Anka se je na oko primirila, ali joj je srce jos vise krvarilo.
vec prije.

I ukudani su se nanigali Nikoli :

— Hoces, da na svom banku lulu palis, da pri svojoj zizi
driemas, da cetnik, kad na zapovied redi, lupi u tvoj prozor, pa
zavikne: >Gazda, sutra k strazi!«

Nikola se nije Ijutiu, nego bi mimo odgovarao :

— Idem, dok imam sto dieliti ; idem, dok jos snaga ne sma-
laksa, da mogu svojima sgrade podici ; idem, dok me jos moji slu-
saju, da ih ne ostavini neuputne, kad umrem. A ovako, gdje se
slusa i naucit ce se.

A ukucani bi smignuli ramenima. \'ele :

— Lako je to govoriti, dnk si u velikoj kuci kraj puna stola;
ali Cekai dok pade sljeme na tjeme, kako ces onda? Sad je lako

reci: i vriedan sum i razuman sam ; ali poslije se viJi, kaki je tko,
kad ga zita, siiiade i marha odade.

Nikola hi samo saptnuo:

— Makar i malo iniao, ali cu znati, sto je moje, a ne ce drugi
moj trad kljucem zakljucavati.

Tako sii i Ijudi, videci, da ne mogu sti^ati Xikule, priti.sali se,
pa usutjeli.

Zene su zalile svekrvu i Anku i nisu se tudjile od njih. Svoja-
tale su se kao i prije, dok su jos mislile sav viek u skupu prozivjeti.

Jednoga dana nemilo se razcvili Anka. Pod orahom u dvoristu
vezle djevojke ukucanke, pa zapjevale, tko hi znao : ili u dogovoru,
ili onako, staru poznatu pjesmicu :

Hvalila se Falisava,
Da ne Ijiihi stara starca ;
Al to cuo stari starce.
Pa on ide Falisavi :
;)Podji za mc, Falisava,
Imam cizme ciknsave,
Imam dvore samoU^oie,*
Imam janjce sestokrilce.:!
Prevari se Falisava,
Prevari se, udade se;
A kad dosla starom starcu,
Veli njemu F'alisava:

;Oj, Boga ti. stari starce,
Kam' ti cizme eikusave,
Kam' ti dvori samotvori
Kam' ti janjci sestokrilci .'
Al govori stari starce :
»Sto su cizme eikusave,
To su pete popucanc;
.•■^to su dvori samotvori,
To je kuca bez odzaka;
Sto su janjci sestokrilci.
To su iiiisi pc) pcilici.

Anka je mislila, da se to njoj pje\'a, u kakoj ce sgradi stano-
vati, kako li ce hit! u sirotinji i ohuce zeljna. Kad je zaplakala pred
svekrvom, ne utjesi je ova drugcije, nego joj rece :

— I vise ces slusati, dok ne izadjemo iz knee. Ali ti samo
suti, da nam se ne rugajn i poslije.

Od toga dana promieni se Anka, Sama je zurila s\'ekra i svog
Marijana, samo da sto prije iz kuce izadju, ali joj srce nije ni
malo maiije krvavo bilo, vec prije , kad je pr\'i put cula, da iz
kuce mora.

Nikola se malo glozio sa ukucanima. Oni bill mirni, a nije ni
on svadljiv, pa nikako se ipak pravo nadesiti ne mogu. On hi, da
gradi kucu na numeri. a dohiva samo jedanaest jutara zemlje. Oni
imali odma na kraj sela osam jutara zemlje u okupu. I to hi Nikola.
A ukucani vele : — Ako uzmes tu zemlju, gradi tu i kucu ; a ako
ces na numeri, dat cemo ti zemlje razasute. — Nikola ne mari, da

* Samotvor — automat; t. j. cim na praij stane, vrata se razkrile, ali ovo
ovdje je kuca bez tavanica i dimnjaka.

ondje kudu say^radi, jer tu /emiju samo Jva -sljivika razstavljaju od
sela, ali je tezko sklonuo zenu i snaju. Ved su one nckako i pri-
stale, ali po nesredi zapjeva jednom djevojka iz njihove kude, ni
ne sanjajudi. da bi moglo zla bid:

Mila majko, podaj me za Jiku,
Ma mu bib kuda u iljiviku!

A (jnda ce u jedan tjlas i svekrva i Anka svckru:

— Mrtve demo s numere, ali iive nc demo.

Jedva se smirise. Cula to djevojka, koja je zapjevala, pa moli
Ankinu svekrvu. Kune se i veil:

— Strinka Beta, ako sam zio mislila, da oci i/pami, d.i )czik
usane. Xije meni na pameti vase trzanje. Ja jadiia pjevam svom
mumku, a ni ne znam, da osim njcga ima ziva svieta. Meni je na
umu nioje mladuvanje, a ne jad i bri>;a udatih zenii,

I tako se nekako zene primirisc, pa se samo cekalo, da se sa
druzbom razstanu; a i ovi u kudi i oni iz kude zelji-li su. da je
u miru.

Malo se svekar preriecio sa ukudanima. Nijc- iiui pravu bilo,
sto mu iz kude daju i koliko mu daju, pa bi doslo i do prucesa;
ali ga zaokupile zene i njegova i sinova, da ne zamede kav)j;e, nego
nek racuna. sto de dati advokatu yotova novca, jjto li opct zena
inilosce, pa da za to moze kupiti, .sto je manje ili losije dobio.

I tako se Nikola primirio, pa se razkrstio sa svojim rodom i
otcinskim temeljcm u miru i bozjem blagoslovu.

Dobio on trojc konja, desetero goveda, tridisttcro svinj.i, pct-
naest ovaca, pa mu dali .sto gradje, s5to fiotovih st,rrada za stajjalj,
pivnicu, pojate, stale, a da ne mora kuburiti radi kude, dobio je
drvenu kudu sa stana.

Pa tu je u kuci bilo svega izobilja. .\ije bilo nuide, ni kad su
njemu davali. Da su svi poceli svaki na svoju stranu, manje bi se
dobivalo. Ali on dobio i kola i plugove, veliki stol sa stana, sini-
jicu fmali stol) za djecu, kiupu za sobu i za kudu. Tu su kotlovi i
tave, verige, cobanja, cabrovi. Skupilo se toga dosta, da se ne
pricini pustos u maloj kuci, kad u nju usele.

Koliko je Anka zeljeia sad, da sto prije iz kude i/adju, ipak
se bojala samoce, kad u novu kudu dodju. I da nije bilo tih pje-
sama, koje su ju uviek zacnule, ma se njoj i ne pjevale. ne bi ona
nigda ni pomislila, da iz kude iuri. Ipak ju je uviek srce zaboljelo,
kad bi nedjeljom poslije mise dosla kudi, pa bi se svi skupili u

\elilioj sobi na uzinu. Tu su sjedili za stolom Ijudi redoni, kako je
koji stariji. Za njiina su bile njihove zene, a nove mlade i djevojke
stajale su pri kraju stola. Ondje su jele i posluiivale Ijude. Za
malum sinijicom sjedila su djeca i matere, koje imadu main djecu,
jos nejaku. Hi pogledala desno ili lievo, ili gore k stolu, ili dole
k peci, sve zivo i razgovorno, pa da j(ji je na srcu ma koja tuga,
samo da ove nema, sto od njih mora, lako bi se med njima raza-
brala. Ali ovako, cim oni u vecu salu, tim se njoj jace srce steze :
a kad bi otale u svoj kucar dosla, uzdahnula bi; — O Boze! C<_ivjek
se na sve priuci. Hocu li i ja kadgod zaboraviti, da sam ovdje bila;
hocu li priviknuti, da budem osim ovih, koje sam kao svoje zavoljela.
Ma da je svekar tvrdokoran bio, kad je naumio da ide iz
kuce, i ma da se nije obazirao na suze snaje i zene svoje, ipak je
on Anku jako volio, pa mu je bilo zao, sto mora tako mrko, kad
vedrim celom ne bi nista hasnilo. Istom, kad je i Anka naglila, da
se iz kuce ide, sto se je pobdjala pjesama, znao je on kadsto sinu.
snaji i zeni govoriti, kako ce im biti liepo, kad se sastanu samo
svoji oko stola svoga.

Kako li je nijvim samcima bilo u pustosi. u koju su izselili ?
Siroma Nikola ne zna, gdje mu je glava. Ajde, bilo je jesensko
doba. Dobili su hrane, da ne gladuju; ali to trebalo podici sgrade
oko kuce, pa se trosilo na mobu hametice. Zakrpaj o\"o, popravi
ono, a platiti moras sve. Sad ili ti se volja masiti u cemer, ili za-
grabi uborkom iz hambara, svakako se trosi. Imao Nikola i koju
banku sacuvana novca, ali mu se desila zgoda, da kupi sest jutara
zemlje na onoj strani, gdje je ona zemlja, sto nije uz podkucnicu
bila. Tako on prodao sva goveda, a ostavio sebi samo troje, pa
izpraznio cemer, da mu klima o pojasu; a sad treba i zemlju ra-
diti i sgrade srediti, pobrinuti se, da u kuci ne hude oskudice, a
tu izpadaju oci od brige i tereta. Pa treba to, da se namakne koja
stvar, koje nisu dobili iz velike kuce. Treba luznica i kupusara,
treba u sobi sat na zidu, treba svjetlo, a kadgod dogori, brini se
za novo. Dobio je jedna kola, a treba dvoja. Dobio je male lojtre,
a treba i velike, kad hoce da kola raztoci. Nije smio prav(_) ni da
misli, sto treba. S\-e je to jedno drugo stizavalo.

Nikola je bio na oko vedar, veselo je radio, vise je razgovarao,
vec u zadrugi, o svakom poslu se sa syojima porazgovorio, da ne
pozale i vise, sto su izasli iz kuce.

I<2

Marijan je radio veselo. Na njeya nije pao vedi teret, vetca ziva, nije ni brijja tako golema. Sad
ce malo uz otca naiiciti i poslove, a znati ce i sain re»^i, danas iu
ovo, pa ce se tako nauciti, da se i brine i radi, a ne de ni osjetiti,
kad je naucio. Vec je onda bio ohiCaj kod nas. da su fjdjekoji
mladi Ijudi iz radL-nijili kuca, cim se ozcne, prcstali nositi /latdm i
sviloni vezeno rulio ; manje su iSli poslije vecernjc u kolo, a vise
su gledali, da na poslove prispiju. Tako je i Marijan ucinio. Kako
je iz kude izselio. prestao je da se opremija, a na kolo viSe ni po-
niislio nije Anka je bila /alustna, u kolo nije i>la, a da covjek bez
zene u koUi poi^a, rut;alo bi mu se selo, a naila bi se i koja ra-
zuzdana djevojka, d.i jja zaokupi, pa eto t»nda zla zivota u kudi.
Zato su uiivale >mladc<. kad bi se udalc u veliku kuCu, da ih
odma na stan posalju. Ondje se zaboravi na kolo i divane, a za
godinu dana priuci se covjek, da kuCu tece, a smetne s unia ono,
sto mu je dnsada n.ijmilije bilo. Kad se inozda za tri, cetiri ^odine
iz soldatijc vrati, vec je dorasao do kol.i mladii narastai. s kojim
mu nije ni pristalo, da se u kolo hvat.i.

Beta se, Ankina svekrva, samo tako tje.sjla, sto je znala, da
je sada sve, u sto po<jledje, njezino i njezine djece. Kad bi joj bilo
najteze, rekia bi: — Ako i radim puno, radim sebi; ako i neinam
mnogo, moje je sve. — Samo je i njoj bilo dosta dru);cije, ved u ve-
likoj kuci. V vecer umorna let;ne. Je li se oko pol nodi prenula,
vec se rukoni masa za preljom, pa vrti vreteno, jer ne zna, hode
li dospjcti da po danu prede, a treba to ko§ulja i otarak, treba vreda
i sjuha, a sve se to samo vretenom namice. (Jle, dok je bila u ve-
likoj kudi, dade svaka zena po koju vredu, po koju gubu, kad se
o zitu radi; a sad nemas kome redi : »Ded i ti,« nego vadi svoje,
pa izprazni, sad baci na kola, sad skidaj s kola, drzi ju u hambaru,
nosi ju na meljavu ; da je od koze, ne bi joj bilo duga vieka, a
ovako dere se poiako. Ne da ona, da i Anka svoje stvari u kucu
daje. Veli joj : — Tvoje su, zeljo, stvari temeljnije ; ti cuvaj to sebi
i za svoj pomladak. a dok moje izderemo, namaknut demo novo na
ovo, da ostane sto i poslije mene, a tvoje nek se trosi, kad tvoji
mladji budu u kudi gospodarili.

Anka je znala najbolje, kako joj je. Nije se txiiila, ali nikada
nije bila pravo vedra. Hledala je svekrvu, kako se muci, vidjelaje,
kako ce njoj biti, kad svekrve ne bude. Trebalo je to kruh peci
svake nedjelje, a ni odkuda zamjene ; luzi se svakog mjeseca, a
sve opet sama. U jutro ne znas, sto des prije : ili vatru naloiiti, ili

_63„

se pres\-uci, Ja mozes redovati. Ljudi priLjleJju konjma i go\'c-dinia,
all treha tt) poiuesti sobu i kucu, dvor i triem, treba zi\'ad namiriti,
treba svinjania napoj odnieti, treba predati jelo i odielo, pa da i
nije sve jako tezko, ali se zabavis drugim poslom, a tvoji zenski
poslovi ostadose. A pri svakom se torn poslu bieki l^iisulja kalja,
a da prebacis sulcnju preko kosvilje, eto si selu na porugu. Kekli
hi: »U sljiviku joj dvori, a u suknji se siri, gospojal* Nije celjade
zalogaja zeljno kod samca, jer spremi, koliko hoce i sta zeli, a u
druziiii Isuha se kakogod, jer svaka zena redusa saknje inaici, sto
joj gazda dade, da uzimi spremi. Samo ondje jedaii glede drugoga
shidko jede, a opet se to i u kucaru sakriva koji skidji zalogaj, pa od
volje joj, kad ogladni, da se ii svojoj sobici prizal(jgaji. Sanio je
onaj metez ii velikoj kiici mladu srcu miliji, a ova pustos ubi, ova
samcTca ne vedri lica.

Sve bi Anka nekako i pregorjeki, da je kaca drugcija. (Jnda
je u selu bilo dosta velikih kuca, a oaa se iz najbogatije u najvecu
udala. Onda je djevojka mislila, kad se je udavala u veliku kucu:
valjda se ne ce skoro dieliti, a za samce se je slabo marilo. (Jnda
su se manje bojali tereta, a vise se je uzivalo, da se u velikoj kuci
stanuje, da se sa velikoni druzinom druguje. Tako bilo i Anki. A
sad odseli jadna iz sela, kao da nije ni bila u selu, kuca ji;)j kao
ciganjska na strani iza sljivika. Svekar je govorio, da ce za koju
godinu biti ondje dosta kuca; ali koja njoj hasna poslije, kad je
sad tako osamljena u najboliim godinama. Pa da je kuca kao sto
su druge kuce, ali je to sramota izaci u tezkoj svili i u -velikim
dukatima iz take drvenjare. Svekar jogunica popravno po d\'oristu
sgrade, da se ne stidi svojih razdionika, jer ljudi paze na konje,
goveda i svinje, na kola, plugove i alat, na stale, pojate i stagljeve,
a zena bi sve to prostila, samo da joj je kuca kao u svieta. Nikola
je govorio : — Djeco, kupio sam to malo zemlje, jer je preca zemlja,
vec zidana kuca; a da nisani zemlju kupovao, bill bi vam dvori
Ijepsi. Da sam to kucu uzidao, sto sam staje i stagljeve, bio bi
vam krpez do groba. A ovako cemo , kad se malo podkozimo,
steknemo marhe i novaca, podici i cvrst krov povrh glave.

Vidjele su zene, da prigovarati ne smiju, pa se to sutjelo, a
jedna se druge stidi. Nikola je bas gledao, da im ugodi, jer ako i
jest to drvena kuca, nije malena. I za cetvero ozenjenih dosta bi
prostrana bila. Nikola zatvorio u kuci (kuhinji) tavanicenad bankom,
a kupio novi banak sa tucanim plocama, kako je vidio u gospode.
Na kuhinji su dvoja vrata, a uzduz kuce pruzio je drven triem, da

se nioie suhom nogom oko kuce hodati. HIizu trienia izkopao je
bunar, da iene ne nioraju daleko na vodii. a dnitji mii hiinar bio
kod okola za stalaina, da nije tezko ni marhu napajad. Sve je j^ndii),
all nije ujjodio, kad sii svake veceri ruke umorne, kad se do vecc
drugo ne govori, nego: to smo danas uradili, a to demo sutra, pa
sve se brinu, odkale de se koja krajciira izvaditi. za sto li ie se
dati. A da je to u velikoj druzbi, pustila bi niladez, da se staii
brinii. a mladost bi u salu, pjesmu i veselje, dok to saiiie drugc
godine ne dodjii , gdje se briga , htio ne htio , sania jedna za
drugom reda.

N'ajvise su opazili ovi novi samci, da su zbiija sami, kad jc
zaiiladilo, udarile kise, vjetrovi, susnjezice, a poslije snieg i smrza-
vica. Ipak se u Ijeto tko s kim skobi, kad na posao podje. ali zimi
je svatko pri svi>ni poslu kod kutc. a bude to kise i velika blata,
razkaljaju se staze, da noga propada, pa ne <^e celjadc iz kii«ie.
osim ako je prieka niizda. Onda je najgore onoin, tko je najiuladii.
osobito, ako u ku«ii nikog svoga ncma. Tako je bilo i Anki. Da je
ona djevojka. otisla bi svojim posloni na drugi kraj scla, a sutra-
dan bi koja djevojka k njoj ; a ovako joj, udatoj zeni, nije pristalo
da po selii hoda. a kod ku<ie se slabo posao zasladjuje uz sta-
racke razgovore.

O zoniicania pratio je Marijan Anku fenjerom do tre<5e, cetvrte
ku<Je u selu, gdje je znao, da ic tko na zornicu, a sa zornice se
je zena vet slobodnije vradaJa, jer se onda pomalo razdanjuje. Tako
joj je bilo sup^.no i svake veceri. Cim bi se sviecia zapalila, nije ona
smjela sama iz kuce u dvori.^te. Uviek je mislila, da tko za kucom
vrcba na njih i na njiliovo blago. Zato je diikate i skuplju opremii
drzala u sobi u maloni orinani, ali kako jc imala dnsta prtcstinc,
bojala se je za svaku svoju sitnicu.

Jednoni ih po noci uplasi jaki stropot u dvoristu. Anka povika :

— Porobise mi stvari u kudaru!

Za njom izletise svi iz kude, ali vidjese, da se nije trebala
tako bojati. To su oni naslonili s vecera nekoliko dugackih dasaka
na krov kucnog triema. Xetko od njih, prigledjujuci svinjama, nije
zaklipio vrata, pa krnie izaslo iz svinjca. Cesalo se o one daske.
pa ih porusilo.

Svekar je sad bio biaiji, i odnia sutradan rcce Anki i zeni
svojoj, da ce odmah, cim se prestane mrznuti, prosjedi iz kuhinje
vrata u kucar jedan, pa u drugi, a Anka nek preseli sve svoje
stv'ari u prednju sobu. Tako ce oni modi po noci prigledati sve

dvoriste, a dii ne iiKiraju (idinah iz kuce napiilje letiti. Tako je u
Tijih udsada bik\ napried Ankina soba ; iz kiihinje se je islo u sve-
krox'u sobu, gdje su ponajvise i bili preko daiia, jer im je svejcdiu.) :
ili oledali u svoje dvoriste, ili na sokaku tiidje njive, a bar kniz
dvoriste vide svoje i njive i livade. Iz svekrove sobe islo se je u
siibicu, gdje im je bio bieli i mrsni sniok. Tako je sirota x\_nka,
lioces, ne ces, pregorjela kucare od stralia radi l^radje, a l^ad se
je udavahi, samo se je tome veselila, sto ce iinati svnj kucar, tu
svoju Sdbu, svoju slobiidu.

Na bozic pozvali nju i njezina muza matcrini ukucani u yoste.
Anka nije htjela da stare ostavi kod kuce same, pa tako nisii ni
isli, nego su samo malo prigledali k njima. Te veceri u oci bozica
spremila Anka sobicu, kako je bolje znala, kao da se gostima nada.
I svoj i svekrvin krevet jednako nakitila svojim ponjavcima, ponja-
vama i pavkilcama. Na trpezu prostrki biel stolnjak u dasl<e tkan,
a rojtama obkicen. Na p6 stola stavihi casu punu svakakve lirane,
iita, l<ukuruza, bieloga graha. U casi bile tri svjecice i tri klasa zita,
pod stulom i po sobi shima zitna. Prije veceri donesose ribju corbu,
kruhom bozicnim p(.)krivenn. Po stolu poredana bozicna jeki: sir, ja-
bul<e, papula, lopcage, makovaca, medena pita, med u satu, kuhanih
suhih sljiva, polic medene rakije , oka vina, staklo sire za zene.

( )premili se svi u bielo. Anka obukla tanko cenarsko ruhu,
koje ce pod bozicnu opremu, kad iiodje na polnoiiku. Nakitila je
sobu, napunila sto], ali joj srce prazno. Jos prije, \ec ,sto je pi_icel.i
stol prostirati, kad je Marijan unio slamu u sobu i pr(_ig(_)Vori()
one rieci:

— Hvaljen Isus ! Cestit vam Bog i bozic i Isusovo porodjenje !
Odgovorise svi, sauio je Anka sutjela, da se ne zajeca, da ne place
iza glasa.

Kad je pcislijc sjela k stolu, da sa svojima bkiguje, obuzeo ju
je neki sladki nepokoj. ( )vako izvan sela pricinilo joj se, da je u
betlemskoj stalici, gdje je u davno d(_)b<i na isti dan jos manja druzba
na okupu bila, da shivi prvi bozic na ovoj zemlji.

Prvi put poslije biskupove slave bila je Anka te noci na pol-
nocki u burundzuku preko zkitne .samije, u zlatom vezenoj bieloj
slinganoj sifonskoj marami, u zUitom vezenim rukavim.t i u biele
svile suknji. Na prsima joj blistali dukati, na lieu se odawda laka
tuga, ali iz ocija sjao blagi mir. Nekako ju je o\a svetkovina izpo-
kojila. Prije polnocke poliodila je majku, a poslije nje ode k svojim
ukucanima, da s njihovim zenama ide na polnocku.

Spoiiieii-cvicce. r^

Nil kucu nije smjela pravo ni da pomisli Ona, svekna i Marijan
odose na polnocku, a svekar inorao ostati kod kiiCe, da nc ostanu
sgrade bez iiva stvora. Xa zoniicu ^e opet svekar, a Marijan cc kutiii
cuvati. Tako ti je koj sanica. A da je u vcliknj druibi, inof^li hi svi
u crkvu, jer onda ostaje doma, sto je staro i nemo(ino, a opet se
pustolovi ne zaliecu u take kuce, ;jdje znadii, da ziva dusa disc.

Na drugi dan poklada nusila Anka puniidu mladoj zeni poro-
dilji iz kuiie svojih razdionika. Prvi put joj onda nekaku omrznu
velika kuca i mnoga druzba. Iina ninogo zadruga, gdje je obicaj,
da porodiija, ako jc to zimi, lozi prva dva dana u zapeCkvi. Ne
bude to na krevetu, neyo razastru sl.ime, prikrijii j^ubaina i to je
prva posteija novorodjenu angjelku. Ne zali nitko zenu, dok ondje
lezi. Tko bi ju pozaljo, taj je mlad, pa ne smije da kaze. a stariji
Ijudi i zene, kojc nemaju djece, jos se nigaju, nijesto da \u pozale
ili podvore. I da nema roda, koji zna, 5to treba zeni, dok je u kre-
vetu, napalila bi se porodilja i glada i zedje.

( )l->icaj je. da kod nas na poklade zadnja tri dana slave stariji
Ijudi piikladno vcseije. To se po tri ku<ie spare, pa reduni idu tri
veceri jedni dru^ima na veceru. Tako bilo i kod X'ukovih bas taj
dan kolo i vcselje u kudi, a zena na postelji za ponjavom. Svaka
velika kuca ima sobicu do kuiiinje, a nitko se nikad ne sjcti, da tu
sobicu dadc zenama, koje djecu oJhranjuju. Pa da se to na poklade
pazi, sto ce tko redi, nego sirotii mlada zena za ponjavom irpi
stida. stusajuci svakakvc rieci, kad se starina ponapije. < >bicno stari
dopuste niladima, da onda, kad je u veseljc za stare, odu kud tko
bode med drui;u mladez. Djecu, za koju jos nije nocna trka. iztje-
raju iz sobc da toboze ne tuju. sto stari govore ; a djeca se pore-
daju u kudi pred sobna vrata, pa onda istmn sitiC.ijii j p.itiitc /.na-
juci, da je ugodnije slusati, sto se ne smije.

Anka zaiila zenu ukucanku, videdi, da je zeljna pokoja. kad ga
najvise treba, pa se nekako ohradovala svojoj samodi, kad se je
te veceri kuci vratila.

O uzkrsu rodi Anka dvoje djece, sina i kcer. Ne znas, tko se
je vise obradovao, svekar ili svekrva. Dadose iin imena Ankina otca
i niatere. Prozvase ih: Stanko i Ruza. Mnogi znanci poliadjali Anku,
dok je za ponjavom lezala, mnoge joj zene ponude nosile; a kako
su zene kao iene rade da sve vide, gdje je sto i kako je, razgle-
davale su po Ankinoj sobi. promatrale sve po kuhinji, zavirivale
cak svekru i svekrvi u sobicu, pa de se u neke jedna potuziri, a
Anki predavati blago. Ve'i:

— Sretna si ti, seko, sto si sama za se. Istina je, da je blago
i milina u veliknj ktici, ali samu u onoj, gdje se veliki novci diele
i gdje stanarica moze da koju krajcaru u priskrinjak stavi. A gdje
je druzba velika, a diekx malo, na cast pjesma i veselje. Dodju te
godine, lead sve dosadi, kad prispiju djeca, a s njima briga i posao
veci. ( )nda je Ivubura. Gle, iz velike si kuce, pa znas i najvece zlo
za sirote, zene i udovice u iiasim kucama. Gle, tebi tvoji spremise
postelju u procelju sobice, a mi moramo moliti Boga, da nam ne
budu ti ciasovi zimi, jer onda nema za zenii zakutka u sobi, do li
na slami u zapecku. Onda vela : i majka je bozja Spasitelja na slami
rodila. Znadu se sveto izgovarati, kad je odatle nasa steta, a gdje
bi nam bilo koristi, tu sute. Zar se ne nadje mnogo njili nekrste-
nika, koji svaki cas zalaze u siibu, dok bi trebalo, da smo ondje
same? Zar se jedan gadno zeni naruga, kad bi trebao, da ju naj-
vise pozali Zar je jedan put bilo, da pljuju za zenom, kad bi tre-
bali, da ju najvise postivaju. Znas, da u svakoj velikoj kuci zena
reduje do poroda, a zar je red, da zena vuce tezke cabrove, dok
jedva svojim zivotom vkada. Je li kositba, zetva ili vrsitba, na posao
se mora. Nitko ne kaze zeni: ostani kod kuce, a sama ne smije da
se potuzi. Zar se je jedan put dogodilo, da dovezu iz polja mater
i diete, pa nju za ponjavu, a diete u crkvu na krstenje. Jesu li dvije
nedjelje iza poroda, uprti diete u kolievki na glavu, pa ajde s dru-
gima na posao. Kazu: u crkvu ne valja, dok cetrdeset dana ne
prodje, a na posao se mora. Tu se ne pazi, sto valja, sto ne valja.
Zar se ne izmuci zena s djetetom dosta po noci. Cim jadno cvrJviie,
vec je ona budna. A odma se nadje jos tko u sobi, pa mrmlja, sto
djeca placu. Kao da je diete razumno kao stari. Gle, onda svi
ostaju u sobi, a sirota zena mora ustati, pa s djetetom u kucu.
Ondje pri vatri prepovije diete. Nad njom zinuo odzak (dimnjak),
da joj zima kroz kosti prolazi. Tako zena zna po dva, po tri puta
po noci ustajati. A u jutro onako neizspavana da bude brza na posao
kao i ona, koja ne odhranjuje. Zeni je gorja noc po zimi, jer se
Ijeti sklone u kucar, ali u Ijetu jao njoj danju, kad na posao mora.
Ne pita se, jesi li se naspavala, nego onako izmucena ustanem
prva, da sredim djecu, da im pripremim sve, sto im onaj dan treba,
da operem, .sto su zagadila, da im mogu cistu rubinicu dati. U mene
ih je peter'), pa sam na deset strana raztrgana. L^ jutro ne znam,
sto bi prije. Naspavala se nisam. U zoru sam se naradila prije, vec
sto druge poustaju. One se spreme, pa u polje, a ja kadgod i za-
kasnim, pa zurim za njima. Zar je jedan put bilo, da su se druge

skupile u polju, a mene iiema, pa kaJ Ijudi reknu: >Iled, zcne, da
pocnemo,* onda vele: »Jos nismo sve ovdje.« Ja doietim umorna.
jer sam zurila za njinia, a one ie odmah: »Sad m<izemo, sad
smo sve.« Ne ce da pricekaju, da se cas, dva i ja odmorini. Budc
to, da me kad koja i pozali, ali se nadje druga, pa kaze : »Ona
i mora da vise radi, jer njezinih pet vragova jede, a ja sama sa
svojim <:ovjeki>m.i Moja Anka, kod svakog sam se djetcta klela,
da je to posljednje, kad smislim, da satn med ubojicama, ali p^islijc
kazem : Bog vidi, grehota je, pa pustim sve na bozju voljii. Ha sto
tu. — Kad su gdje pustili zenii iz polja prije, ak<> ima djecc ? Ni-
kada! Mora da radi, duk i druge, a kad dodje kuci, ne zna. gdjc
joj je glava. Pa nase njive na Zivacinama su debar sat hoda od
sela. A ja moram vu<^i kolicvku s djctctom donde, kad na posao
idem. A gle tvoje blaiene mame. main prije mi veli: »Kad moja
Anka u polje, ja <iu uz djecu kod kuce, a ako ona ostane, nek
djeca uz nju budu.< Moja seko, tu se moze biti odmorna. J'a kako
tvoj svekar posteni govori: »L* mene je pol zeniljc kraj kiice.
polak s druge strane sela. Ono je daleko, onam«» cemo na k<ilima,
a ovo ukraj kude porazredjivat cu tako, da tu bude, 5to zene sade
i berii: mak, grab, Ian. konopija, kupus, rcpice (krompiri. < >pet je i
basca ukraj kuce, pa ima zenama posia izobilja. Ono na dru^oj strani
sela uradit cu ja sa svojim sinom i najmljenicima, a ukraj knee nek
rade zene, a ja du pomod, cim dospijem, da drugog posla nemam.«
Uz takog svekra zaboiavit cei? na otca i majku. na roditelje i razdici-
nike. \c dao Bog, da bude, ali da ti umres, a tvnja sirotcad nstane,
i tu bi im bilo bolje. veii u velikoj kuci. Ondje sirota svakcmi smeta,
a ovdje bi samo macelii. ako ne zna za Boga. Ondje je otac kod
posla, koji mu gazda naredi. I'a ako je otac kod svinja, tezko sirot-
cadi kod matere. A ovako su djeca kod otca i kod matere. V ve-
likoj kuci pobuni tko djecu, tko opet nia(ieliu, pa eto nesloge, a
ovdje ne buni nitko, za tf) se i slazu lak.se Kad p^cne k(jd samca
sirotcad djevovati, kupuje im se iz kuce, jer je <mo blago njihovili
roditelja, a u velikim kuciama sirota nema diela, pa je gorja. ved
one iz najmanjih kuda. Ako u velikim kudama Bog primi otca i
majku, da se bar smiluje. pa i sirotu smakne, jer je sirota ukucansko
sluzce, a zeljno je i obude i zalogaja. A gle kod samca, da bude
nesrece, da otac i majka umru, budu sirotcad kao sirotcad, jer su
igubiii. sto im je prvo iza Boga, ali sto je bilo otcevo i matcrino,
ostaje njima: i kuca i zemija, pa su bar tim blagom bogati. A sto
dobije sirota u velikoj kuci ? Diela nema, jer se samo ozenjenima dieli.

a liad se iz Isuce udtide, kao da nije u kiu'i ni bila. To joj je sve
dobro od njih, sto su ju kao prosjaka do udaje u kuci hranili. Pa
zar je i udovici holje? Vuce vise, vec druge, a ako inia sedmero
djece, dohiva pel diela, jer se na ozenjene parove dieli. A da tebe
ta nesreca snadje, ovo je bozje, pa tvoje i tvojih angjehika. >

Kad zena reoe djeci, da su angjelci, izljubi ill, pa ode, a Anka
ostade utjesena.

Za dvije nedjelje vesekj je uz koliex'ku pjevala :

Hrani niajka Jva ceda nejaka,
Uz ijokiba u-olubicu bicki;
Liepa im je imena nadala,
Jcdnom Stanko, da prestanu jatli,
Drugoj Ruza, da mirisu dvori,
Ko nizino u proljece c\nece.

Za dvije godine bila je Anka brizna mtijka, ali vedra zena.
\'eselila je svoje u i>voj sanioci, a nije joj bilo pusto ni spram kuce
ni okolo dvora, jer sn sprani njih sagradjene dvije no\"e kuce, a
dvije iza njih, a jedna pred kucom u susjednom sljiviku.

Proslo je deset godina iza toga, a nase se selo promienilo,
da ga ne mozes poznati. Bas nam je selo oveliko, inia trinaest koje
sokaka, koje .'^okacica, pa ipak je od zelje u svakoni vidjeti i po
dvije velike kuce. Sve se to porazstajalo. S pocetka se kucice gra-
dile kao kucari, a poslije, kad su se Ijudi pomogli, rusili su stare
kucice i dizah nrive sgrade. Ako je ta kucica bila drvena, potisnuH
bi ju podalje u dvoriste, pa hi ili od nje napravili kucare, pivnicu,
ill koju drugu sgradicu.

Sad je vec doslo doba, da se djevojke nisu bojale poci za
samca. Matere su to brizno motrile, kaki je koji samac. xAko se je
izdielio iz velilve kuce, podigao liepe i temeljne sgrade u dvoristu,
uzidao kucu od sokaka, ako se nije zaduzio, ako nije prilike, da bi
sknro opet i kod tog samca diobe bilo, kad djeca ponarastu, onda
je bila jagma za takom kucrim. Gdje je u samca jedinac sin, a ono
drugo kceri, znala je snaja, kad se udaje, da je ono bozje, pa nje-
zino, da dolazi u goti)v<:), pa nije cudo, sto je zeljela u taku kucu.

Drugcije je bilo, kad bi pomislile na samca, koji je istom
izisao iz kuce, a nije podigao sgrade, kao sto su u drugoga svieta.
ako se je vidjelo, da je sve drveno i staro, ako je mozda kome i
koju deseticu duzan, ako nema dosta zita od godine do g<jdiiic.

nego mora da kirijdm na kolima kruha zaslu/i, ako je naviko. da
marhu cuva, pa da se tim pomaie, a polja da radi, samn da se
kruliom hrani. Taki sii samci propadali, za takima se djevojke nisu
jagmile.

U Ankinili zadrugara bila ista kuta kao i prije. I'rvih y;odina
smetalo to Anki, ali joj je svek;ir bio lakom na zenilju, ielio je, da
se dobro u kiidi hranc, da oko kuc^e sve budc cvrsto i temeljno,
pa je popravljao i dogradjivao sve, samo kucu ne. I*^to bas pitt.sloor
Ijeta, kad je Anka rodila muzko diete, a imala je osiin unih dvo-
jaka jos cetiri kceri, sa^jradi svekar veliku pecaru, ali je nije p<>-
tisnuo k okolu, nego ju pruzio na sokak spram sirine dvorista.
Covorio je: »Toje mojem novom unucetu ku<ia, kad se biide » bratom
raz$tajao.< — Tako ga to zateglo, da nije ni tog Ijeta ku<Ju gradio,
ali jc rokao Anki: »Sad smo bas sve smirili. a prvo, sto budemo
zidali, bit ce licpa kuca.<

One godine, bas kad je bilo Anki dvanaest godina, kako se
je udala, umre joj kdi u desetoj godini. Dicte je b<tlovalo mjesec
dana, trazilo se lieka mnogo, ali pomoci nije bilo. Anka, kao svaku
niati, i ugadjala djetetu i tugovala za njim, a kad sii joj djetctu pri-
spjeli zadnji casovi, nije nikoga puStala k njoj u sobu, jer je to
obicaj 11 selu, kad iina bolestnik ii kuci. da se sgrne mnoztvo svieta,
pa siruinali bolestnik ne in<t/c ni da ndpoiinc. kad io tolika tisma
oko njega.

Kad je Ankina kci inrtva lezala, donieli j«>j prvi rodjaci Jarove
u skrinjii, svile i tkanja. Ankaje to skupila i rekla: — »lmam ja vise
djece, trebati te to ovima,< — pa nije dala, da se darovi s njom u
rakii bace. Nije ni cinila, kao sto mnoge matere rade, da je po tri
svilena odiela na nirtvo diete navukla, nego je govorila: - >Nje
vec nema, a zasto da ogolim ove, koje mi je Bog ostavin. radi
one, koju je k sebi uzeo i koja u raju nije nista zeljna.

Koliko je Anka nekada za velikom driizbnm zalila, toliko je
sad \ oljela, sto su joj djeca sama. Prvo je diete najteze odgojiti,
ako pomoci nemas, a poslije jedno diete pazi na dnigo, pa je vec
materi lakse, samo ako nije ono prvo razmazila. Njezina bi se djeca
kod kuce igrala, a kad bi do kog posla dorasla, odma bi taj posao
i ucila. Xjive im, livade i basce oko kuce, pa dok to sve prodjes,
prosetao si vise, vec da sve selo obletis, a opet tvoja hasna. Kud-
god prodjes po svojem, svagdje posla nadjes, pa se tako ii mladim
godinama poslu priucis.

Ma da su dvije zene u kuci : Anka i svekrva, ipak nisu imale

Stan ixvan sela, jer hi onda svaki dan svaka sve puslove morala
raditi, neo-(_) su sve ono, sto stanarica radi na stanu, one radile kod
kuce. Odhranjivale su peele u basci, a hasee ini se u proljece prve
zelenilc. Vec je onda hio pijac u selu, pa je to dosta, da kojii kraj-
caru skiipis. \'idi same, sto gospoda kupuju, pa to zasadi. Zasadi
i-ano, da ranije prispije, jer je onda sve skuplje.

Svekar nije znao odmora, vec bio niijb(jlji tezak u seln. Tri
put je orao zenilje za svoje usjeve, uyara nije ostavijao, ne^o pazio,
koju ce hranu na koju sijati, a izvazao djubre na nji\e. da ne budu
jalove. Prvi je on u selu plugom okopao kukuruze, prvi je sadio
repice (krompir) za pkigom, pa zagrtai) i vadio, da nije ni osjetio
truda. Dost put bi nui rekli seljani : — >\'aljda vracas, dok ne pro-
padas«, — a on bi odgovarao :

— Dosta radim, a jos vise racunam. C,\e , — narugao bi
se on seljanina, — idemo s jeseni na vasar i yi i ja. Kod
kuce se dogovorimo svi, po sto cienio dati govedce ili knue, a
kad dodjemo na vasar, ponude nam dva tri forinta manje, pa
ja prodam, a vi ne cete. Do proljeca prodam ja i sieno i hranu,
koju bi na marhu potrosio. Tako sam prodao uiarvince ili svinjce
u jesen, kad je skuplje, a hranu u proljece, kad je ona u cieni. A
ti zaradi ona dva tri forinta tjeras govedce kuci. Do proljeca ti
pojede hranu, a ti ga dades onda istoni po sto, po to. U niene
nema ugara, pa urodi sto to, a u tcbe zemlja prazna, a porez se
placa. Koliko vam zene zadangube, dok kukuruze zagrcu, a ja oko-
pam plugom, a one poprave. Vi zito zanjete, ja kosim, vi vrsite,
kad dospijete, a ja odmah, da mi se ne razsiplje. \'i prodajete hranu
u jesen, a ja u proljece. Ja prodam u jesen svu niarliii, a na proljece
kupim, sto cu prodati do jeseni; a vi pr(5dajete onda, kad novaca
trebate, a znate i sami, da se onda puno ne dobiva. Zato u mene
moba ne pojede, sto sani za svoju kucu spremio, nego traje rnrsni
smok uviek do novoga, a ja, kad treba, da mi se sto nradi, po-
godim poprieko. Dotle radim ja i sva moja kuca svoje poslove, pa
priradimo toliko, koliko treba da platimo, a nistno se utrgli, sluzeci
majstora ili dvoreci mobu. Pa opet bi ja poshje svim onim prij.i-
teljima morao pomagati, a kad piroracunam dane i dangubu svoju,
ovako mi je bolje. Istina je, da su nasi stari drugcije radili, ali su
zivjeli na veliku inuit>|u, porezi manji bili. za naniet se nije znalo,
zenskadija se manje gizdala, nerodice ne dodijavale, nego bilo hrane
i vina izobilja, a sad svega malo, a skupoca velika, pa gdje se ne
racuna, ne sastavi se ni kraj s krajem. Moja sna veze zlatoni i n

__72

druga sela, a ne reda redovanja sa svekrvom; svekrvine sii oci
slahije, pa ce ona <ik<> kuce i djece, a Anka da sto privriedi Mene
nije slid, kad nemam posia u kuci, v«iziti panjeve u vatrenku, duj^e
na zeljeznicu. To sve kucu poma/e. jer svi u kiK^i rade. a nik<>t;a iz
sela ne zoveiim, da s nama potrosi.

Kakd je svekar goV(iri(^ seljanima. mK" je uvick razijiivarad i
u kuci sa svujiina, pa i Anka, ne zna ni saiiia kak.'. privikla na
take brizne razgovore.

Na prvii prolje6e iza tnga gradili su oni kucu, a !.tv(iiili ju
kao iz kalupa. Kuca jc bila u kljuc. a siroka je bila (id sokaka kao
i pecara, sto je na drugoj strani uzidana. Niknla je govorio: — »Ilncu
jednom unucetu kao i drugonie.* — Staru kucu potisli su za pecaru i
u njoj stanovali, dok se je kuca gradila. Samo u svakt>j sreci inia
i nesrece. a njih zadcsiUi ovdje najveca. Bas u to d<>ha pogndio
svekar sedain jutara zemlje, a da odplati u tri godine. Anka vidjela,
da svekra muci taj dug, pa ce svekru has onaj dan, kad se je
tenielj kuci pocef) kopati :

— Kako bi bilo, da ja dadem svoje dukate za tu zemlju?

— A tvoje kCeri? — zacudi se Nikola.

I to sam vec mislila. Ako ja duk.itc dadein za zemlju,
imaju moja inuzka djeca sto dieliti. A mi se mozemo ovako dogo-
voriti: Muzkima sgrade i zemija, a djevojke (iemo odievati iz kucie.
Kad se kojoj sreca javi, da se udade, prodat <Jemo po dvoje go-
veda. To je onoj, koja ide iz kuce. Mi cemo to pripoviedati po
selu, pa ne ce prosci bjezati od nasih djevojaka, a opet. koja cura
bude litjela u nasu kucu, znati ce, na Sto ide.

Nikoli bilo posve pravo i oni odmah Ankiniin dukatima iz-
platise zemlju.

Kad se je kuda dozidala do krova, pa stali gradju dizati, srusi
so nezgodno rog na krovu i pade na Nikolu, da je razbijene glave
sletio sa ziJa na zemlju. Cetiri dana se siromali u tezkim mukama
patio, ali ne preboli tezke boll. Kad je bio na cas smrti. zovne
Anku i rece joj :

— Zakuni mi se, snajo, kccri iiioja, da ccs uciiiiti, Mo tc ja
budem molio.

Anka se zakune, a on veli :

— Gle, moji su sati odbrojeni. Za koji cas cu ja od vas, a
ostavljam poslove nedogotovljene. Kuca neumazana, polja istom
pokupovana, a tvoji dukati izmienjeni. Da nismo polja kupovali, i
dukati bi ti ostali i novaca bi dosta za kucu bilo. fa ovako bo-

_73_

lestan u krevetu racunam, a ne mo^u Ja sastavim novca za pruzore
i vrata. Ajde, Anka, diete moje, poslusaj me. Kad unu'eni, si^rnut
ce se ovanio mnooi i ziniiti na nas zalogaj, da se za pokoj nioje
duse najedu i napiju. A sad, dok si dizala krov po\Th ghive, nigdje
nikoga nema. Obecaj mi, da ces me sahraniti bez karmina.

— Jaoi, dado, a selo ? Svima cu biti i pripoviest i ruglo.

— A sto ti je sell) sada pomoglo ? Gle, morali bi zakkiti go-
vedce, ubiti svinjce, potrositi akov vina i polovce rakije. A onda
se guri p(j zimi u sobi, gdje nema vrata ni prozora. A ako ovo na
mene ne trosis, imas upravo dosta, da nuzdu pukrijes. Meni ce biti
bolje, da se vi svaki dan molite za pokoj moje duse, vec da koja
nekrstena spodoba zapjeva na mojim karminama. A ako tim novcem
namaknete prozijre i vrata, kadgod ih budete otvarali ill zat\'arali,
reci cete : 'Ovo je nama nas dada prikazao, kad se je s nama za
Liviek razstaiao.

Anka mu moraki obecati, sto je zelio, a dva sata iza toga
sklopise se za uviek njegove brizne oci, zatvorise se njegova raz-
govorna usta.

Kad tko u kuci umre, odmah se izprekrivaju ogledaia u kuci, da
se ne bi mrtvac ogledao, pa za sx'ojtim slikom dnlazii.i; stavi se sat,
da ne bi i on u\-iek u omi doha doma dosetao. Anka se ne sjeti, da
ucini jedm:) ili drugo, nego ugasi vatru na ognjistu i race svojima:

— Kad dada ne da, da budu karmine, i mi cemo o suiru /.a\o-
gaju p(_istiti, dok njega zemlja ne zagrne. To nek mu bude za pokoj
duse njegove.

To je, kako se je selo naselilo, \-aljda jedan jedini put, da
nije karmina bilo. Po selu se je dosta saptalo, ali u oci im se nitko
narugao nije. Poslije i dosta puta seljani sp(.)menuse, kad kome u
selu tko umre, pa zakolje za karmine, u sto je ocima upro, da
proda i svoju djecu zaodije, a djeca poslije i busa i gola. (Jnda
seljani \'ele :

— "Wikovi su najpametniji. Lakse je slusati, sto selo sapce,
vec kad djeca u kuci placu. A koja je hasna od onolika troska?
Onaj nije pomrizen, koji se najede, a jako je odmozen, tko putrosi.

Uselise Vukovi u novu kucu, ali sad osjetise , da su sami.
Pusto u kuci, pusto oko kuce, a kad se s vecera dogo\-araju, sto
lie sutra, uviek opaze najvise bas unda, da nisu svi na okupu, jer
je savjeta dosta, ali one prave odluke nema, a to su bile pokcjnog
Nikole rieci.

Do godine bilo je nasim samcima mnogo lakse. Izpisali se iz

skole Stanko i Ruia Mala Marica isla je vec dnigu godinu u sk'ilu
Za njom sii bile jus dvije djevojcice i najmladje mii/ku diete.

Kako su Vukovi bili na krajii st-la, a skola hila podaleko, p<>-
nieki bi mala Marica rucak u niaramici u skulu. pa kad je ziina ili
veliko blato, ne bi do§la ku<5i o podne. Kad je bilo suho, odska-
kutaia bi s drugom djecom i u skolu i kii(^i iz Skoie, a onda nijc
nosila, da se u skoli prizalog^aji.

Jcdnoija jutra ode Marica u skolu. Hilo je blato. ali se je
mnglo zavaravati stazom, dok se nc dodje u selo na zidanu stazu.
Nije poniela jela u skolu. Majka jii liepo oprcmila n kosuljicii, ve-
zenii uokolo dole sitnim crvenim i plavini vczom >li>iuice«, opasala
joj crni zapreg, a na glavu i oko vrata prebacila >zejtinke«. Na
nogania joj bile male pletene carapice od sarene vune. Istom ona
u skolu, ali poce lievati ki.^a kao iz kabla. a stade bas, kad i-e
ucitclj pustili djccu iz §kole kud.

Djeca odtrkase svako svom domu, a Marica se sirota okni<{lo
podpro^la, da ne kaija kosuljicu, pa ode kuCi. ma da je sKI
bilo. Svc dobro, dok je bilo po zid;inoj stazi. ali kad dodje do
vika, a to noga propada u gusto blato. Kasno je bilo .Marici, §to
se je sad sjetila, da skine natikace s nogu. Kako ona nogu povuce
iz blata, izvuce ju bosu. Odma diete u vrisak. pa povuce i drugH
nogu, a carape ostadose u blatu. Diete kao diete, druycije nc zna
da si pomogne, nego placi. Dok je ona tako vikala, dodje skolsko
djaco .Marko Ilarkov do nje. pa joj izvadi carape iz blata i nju
odvide kuci.

- Evo, snaSa Anka, — veli on njezinoj materi -- izvukao
sam .Maricu iz blata. Nemoj je psovati. nije sirota kriva. Dobro
sto sam ja po§ao k majci na stan, jcr bi se ona sva zakaljala.

Anka darova mi>mcica vodem i kolacima, a kad se je tm po-
slije podne prije skole sa stana vracao kuvi'i, naidje opet k njima,
kao sviijim znancima. i povede Maricu u .skolu.

Vise put bi od onda naisao k njima, a jednom dodje s djevojcicom
iz svoje kuce, Evom. MariOinom paricom, pa pozvase i .Maricu na stan.

Prvi put pusti Anka Maricu s drugima. A nije to ni cudo.
Ilarkovi su najbogatiji u nasem selu, pa ma da su to jos djeca,
dobro je, ako se podju svojatati od malena.

Poslije je Marica smjela i sama k Ilarkovima. Kekla je, ide
dru<;i Kvi, ali joj je uviek bilo milo, kad je i .Marka zatekla kod
kuce. Za malo su govorila djeca u .skoli: .\larko je MiriJiii momak,
Marica je .Markova djevojka.t

75^

(Jdsad je i Kata, Markova mati, uvick nai.sla X'ukoviiiia, kad
je isia sa stana ili kad hi se opet na stan vracala. Xisu jos niatcrc
ugovarale za djecu, sann) je bilo malima vise slubude, jer kad se
prije milo o;ledju, smiju djeca jos i iniliie.

Inia to jos i sada kod nas, kad se djevoiLice zavole, pa sniisle,
da cieloi;; djevovanja driiguju, zavjere se jos iz inalena. jedna drui;oj
splete uzku narukvicu od sarene vime sa o-ombicom. To na hanje
jedna drugoj natakne na ruku, i onda se kaze, da su se -iposejaleft,
postale su seje, sestre, vjerne druge.

Tako su se prvog Ivanja Eva i Marica za\jerile. Marku dvije
godine stariji od njih, ali bi rado s njima, pa moli Maricu, da i
njenui napravi narukvicu. Kad je Marica h> materi pripoviedala,
race Anka ]\nzi, da napiete par nariikvica za mu/kii ruku, pa obra-
dovase tim Marka.

Kad je Marica prvi put iza toga ddsla llarknvinia, darova i
nju svekrva prvim darom. Sveza joj cetiri struke sitnog, plavog
zrnja pod vrat, a pod zrnje priveza krizaru skudu.

Dosta put to bude tako, da se momak i djevojka svojataju od
malena, a ponajvise bade, kad jedna rodbina prav(j drugoj ne vje-
ruje. Zatd se kaparisu, daju i priniaju nulnsce, a kad djevojka stane
djevovati, radi ona svekrvi, a svekrva joj i odielu kupuje, djevojka
pomaze momkovu rodu i u polju, a ti) sve zato, da se manje mie-
saju drugi seljani, da ne lii pokvarili, sto mkxdi i rodbina snuju.

Eva i Marica skupa rasie, a skupa poslove ucile. \'ise je bi-
vaUi Eva kod Marice, vec ova kod nje, a tako su svaki nauk ucile,
da se nisu stidjele djcA-ojaka, dok su jos u skolu isle.

Brzo su rasle i liepo se razvijale, da je mnogcj usta reklo :
Odhranjuju se dvije Ijepote, kojima ce nase selo biti dicno. Hi
dosao tko u selo, ili one posle u rod na god, pitat ce se : cije li
su, cije li misle da budu.

A one rasle skroviro, tajn(_), kao jaglac i Ijubica pod bielim
sniegom cekajuci s\"oje proljece, pia da zadi\'e okolinn s\'ojom ranoni
milinom.

Kad je Anki bilo devetnaest godina iza ndaje, dozivi ona u
jedan dan dvije radosti: sina je ozenila i kcer udala. Keen se ja\ili
prosci iz sela. a sin nasao liepu i vriednu dje\-ojku. Anka je vec
prije progovorila i sa snajom i sa prijom (snajinoin uiaterom), a ka.!
je otisla, da je izprosi, rece snaji :

— Bolje je, da se spora/umiino sada, vet da se svadjaniu po-
slije. Ti ides u tiasu kucii. ali rnoida ne znas, na sto?

Znam. Sve mi je Stanko tiovorio.

Ti znades, da sam ja svojo dukate skinula. da zcmlju kupiin.
a ta zemlja ostaje tebi i tvom djeveru. Moje k<5eri nemaju od mojih
diikata nista. Zato dobiva svaka moja kdi odprcminc dvoje govcda,
kad so udaje. Jc li ti pravo?

Niti sain j^djc rekla, niti <^u iknda kazati, da mi je krivo.

— Cekaj Kad se ti dovedes k nama. unda te biti tri zone u
kuci. Mi nisino diclili n«>vce dosada. a ni odsada ne ^emo Sad st-
niuja Ku/a udaje. aii ustaju jos tri k<Jeri. I^a ne Hi ti mozda poslije
rckla: »Dvije smo zene u kubi i jedna udovica. 2enama cio diel, a
udo\-ici polak.t Zna§ i sama. da ja ne mngu jednim dielom sve tri
kCeri odievati. Nego ako h«i«ie§, da se civako slnzimo. Ja i mama
smo starije. Mi ne trazimo diela, do li svakdanjc ndjede i ohucc.
Sto kuca ukucanima kupuje. A ti mi ne budi snalia ili icna, kao i
ja. ncfio nioje dietc, kan i moje kceri, pa stogod budtino kupovali
njima. kupovat <iemo i tebi. |e li ti pravo?

— Pa ja nisam nikada ni mislila, da bi mi moglo biti k<id
vas krivo.

- I ne ce ti biti, ali je bolje, da znaS, na Sto ides, da ne bi
poslije biio prigovora: »Da sam to znala, ne bi lomila vrata.« A
ovako znadeS, da ce moje kOeri jedna za drugom djevovati. pa
koliko tro.sim na onu, koja djeviije, t<iliko ci.s i ti dobivati. A kad
«>nc i/ kuce, onda je tvoja i kuca i sve u kuci.

.Makar da je svakoj sestri u kuci zao, kad se starija sestra
udaje, jer se mora s njome razstati, ipak joj je milo, sto je od.sad
njezina sloboda. Odsad se novi i opremlja po volji, a dosad, d<<k
je i starija djevovala, morala je paziti, kako ce.

Tako je i Marica u Ruiinim svatovima bila prvi put u velikoj
svili, samo ju je navukla istom poslije podnc, kaJ se jc za bratove
svatove spremila, jer sestra dvori u sestrinim svatovima. Tko nije
vidio, kad se dvoji svatovi u kuci slave, da jedna ide iz kude, a
druga se u kucu dovodi, mislio bi: cudna li meteza u kud, osobito,
jer se znade, da se svatovi nikada sastati ne smiju, a opet, da se
nista ne skrati, nego treba, da je sve podpuno.

Taj dan, kad su svatovi bili, doveze se rano u jutro stari svat
sa causom. da oblace mlaJu. Kod nje vec cekala djeverusa. Mlada
se obukla na ponjavcu kiceniku u velikoj sobi, a onda sjede caus,
kocijas i stari svat na kola, skupi, sto je jos ostalo djevojkinih

77__

stvari i odx'eze ii iniiink»>\' dnm. O rami) misi poslase kola sa cau-
som po mladii i djeverusu. Ruza sjede sa djeverusom u zak<isak, a
caus do kocijasa i odose u crkvu kroz one sokake, gdje su znali,
da se ne ce sukobiti sa muzkim 8\ato\-ima, sto dolaze po Stanka,
da (j;a vode na vjencanje.

Jedva oni odiise, dodju Stanko\'i svatux'i, njeg"o\' kiiin i staii
sv'at, caus i pr\"a rodbina, i odvedose ga pjesice u crkvu, gdje ga
je pred crkvom dncekaki die\'oika s djeverusom, a Kuza opet ce-
kala sa svojom djeveru.soni svoga nihidozenju.

Poslije vjencanja odveze se opet svaka mlada sa svojom dje-
verusom svi:)joj kuci , a i svaki mkidozenja vrati se sa muzkim
svatovima u svoj doiii.

Oko poki desetog sata izadje u kucni triem Marica sa s\'ojiin
paricama, djevojcicama iz hliznjih kuca u triem pred kucom, a bile
su sve u svakdanjein ruhu i pokrite glave. Odpjevase mu onu:

Odpremljaj se, niladi vojno,
Djevojlwi jc dalcko,
Preko gore zeleue,
Preko vode studene.

A onda se odvezose svati s\'e liola za kolima sa Stankom pu
njegovu mladu. Ondje ce ostati u pndne na uzini kod djexojke, a
po podne oko pet sati eto ih natrag s mladom.

Sad ostade Ruza sa djeverusom kod kuce, da ceka s\'og mla-
dozenju sa njegovim s\-atima.

Ruzine druge, koje su pozvane, da kite svatove, podolazise u
tezkoj svili i zlatu, da prikicuju cviece za svate. Odmah ih podvo-
rise ruckom, jer o uziui ne mogu one jesti, kad moraju oko st(_ila
dvoriti i uzovnicima pjevati.

Dok su djevojke rucale, spremila se je Marica u ruho, u kom
djevojka u kuci dvori. Bila je to uzduz vitana materina kosulja sa
tankim plave s\ile zapregom i plavom maramicom sa ra/kosanim
rojticama.

Oko jedanaest sati doveze se Ruzin mladozenja sa muzkim
sv'atima, a kad su svati popk^cali, sto moraju, sjedose za uzinu.

Za uzinom iznenadi.se se svati, kad je Anka nazdra\ila zetu.
Stavila casu vina pred zeta, a kad ju je kum izkapio, zasja u casi
pet velikih dukata. Anka rece : »Ako me Bog pozivi, lako cu

svakom zetu uciniti, da popra\im, sto sam svoje matcrinstvo u kucu
dala, da snaje uzivaju.

1 Ankina mati nazdravila kao baka svom zetu velikim dukaton;.

. 7«

U Ruie hila samo dva velika dukata pod vratom, st<> joj je
svekrva prikazala, kad sii vcliki jiosti bili, a djcvojke jt)j odtnah
uvezase i ove dukatie. Ato je sad dobila, pa sc odmah zasija lice
uz novo zlato pod vratom.

PosHje tri sata dovezose se reduse iz kii<Je Kuzina niomka i
suteci poio^ase koli» u sobi, a onda opet kao stride odletise iz sobe,
pa na kulinia u monikov dom.

To je bio Ruzi znak, da sc s rodom dieli.

Blagoslovise roditeiji nju i niladozenju, a ona sjede u kola
s djevcrusom za kocijaseva iedja. I'z kocijasa je sjedio caus, a
m)ado/enja s kumom u zakosku.

Marica sa djevojkania, koje su kitile svatove, odprati Kuzu do
i.izkri/ja. Ondje se izljuhisc s Ruzoin i odose i>pct n.itratj. K.id su
doslo kuci , vec je Anka sa rcdiisaiiia spremila sobu, da doceka
Stanka i snaju Femu. Djevojke se ovdjc oprostise s kudom, u koju
su dosad dolazile samo radi Ruie, jer su s njom dru^ovale, i odose
svaka svojoj ku<^i. Reduse sjedose na kola i odletise po Stanka, da
ga sa snasom prizure u njezin novi dom.

Marica se brze opremi u veliku svilu, plavu maramu sa bieiim
grauaiii.i i erven zapreif sa bieiim cviecem. Kosuija je bila krula sa
cetiri kupovna umcta. Odveze se sa jednom rodiakinjum k Stanku
i snaji, da se s njima svecano kuci povrati.

Dovedose Femu u nove dvore, a Anka rece milu, poljubivsi
svoju snaju:

Samo su mi jedan sat dvori pusti bili. Sad mi je opet srce
puno, kad mi je moja F'ema mjesto Ruie u dvoru.

Fema je jos sladje ovu Ijubav uzvratila. Kad je una sjcJila na
postelji za vratima, dok su svati za stolom veierali, rece Marici:
Seko, mama je puno potrosila. Govore mi, kako je zetu
nazJravila, a i ova dva dukata pod mojim vratom njezin je dar.
Odsada ne cemo tako, nego. kad kupuje pamuk tebi, nek kupi i
meni, a kad na tvoju svilu trosi, nek ti namakne dukate za ono,
sto je mislila da meni dade. Mi mozemo biljeziti, koliko ostaje mog
novca u kuci, a namirit cete mi onda, kad i u tebe pet zlatnih
ogledalaca zasja pod vratom. Pa ako to ne bude prije, vec sto se
ti udades, bit ce mi poslije tebe. dok moje male zaovice prispiju,
da djevuju. Ipak se to u slogi sve lako namiri. Znat ce se uviek,
sto je cije, ali i to se zna, komu treba da bude prije.

Fema sto rece, to ne porece, a Anka ne pozali, sto je tu
snaju dovela u svoje dvore.

Mnooii "put lii se zabunila Anka , pa \icLici snaju, viUnula:
i)Ru2o., mjestii Femij*, a onda bi se izi^iivarala :

— Nije to, srce moje, zato, sto mislim na Ruzii, nego stoga,
sto te ne mogu od rodjenoo- da razaznajem. Zato te i viceni inienom,
koje je prije tebe punilo ove dvore.

A koliko put ju je znal.i poljubiti kao svoje rodjeno, s.ipcuci
one obioajne rieci, koje ipak svekrve riedko govure:

— Kao da sain te, Femo, pr)rodila, take si mi, zeljo, ugodiUi.

Kuza se nije dugo u materinim dukatinia diciki, nego ill je
daki jna kainate, a govorila je : — Kad sam bez njih djevovala,
mogu i mhidovati. Ipak se to zna, k(_)liko imam. — Xosila je samo
svekrvine dukate. Kad je Marici nastala sestnaesta godina, namakii
su i njoj tri velika dukata, a dva ce pred svatove, pa sto joj onda
volja s njima. Xije velika steta, ako se dukat i pet godina nosi.
Dukati su i poslije gotovi novci. Anka je samo gov(jrila to, da onaj
ne radi pravo, koji vise dukate ne nosi, a cu\'a ih u sanduku za
svoj pomladak, mjesto da kupi zemlje i marhe, pa dok djeca dospiju
da dukate nos-e, mogu od samili kamata onoliko namaknuti, koliko
dukati vriede. To je dvostruka hasna.

Ipak je takili zena malo. Osim Anke je to ucinila samo Eva
Kurjakovic, kad se je vec od ilarkovih u Kurjidiovica kucn udala,
da je skinula trinaest velikih dukata i sve male i dala na kamate,
a samo nosila tri velika, sto joj je svekrva darovala.

Dogodi se, da to ucine zene, koje nose dva tri dukata pod
vratom , ali \-elike dukatarke se riedko odvaze, a bas kod njih
mnogi novci propadaju.

Te zime, kad je Marici \'ec bilo blizu sestnaest godina, nosila
je ona svilu i zlato kao prva djevojka, a u crkvi je klecala na
prvom mjestu, kao prva pjevacica.

To je bilo odmah poslije >tri kralja«, kad se je prva pjevacica
udala. Onda je Marica prv(j mjesto u crkvi dobila, a sa Ilarkovima
se svojatala, kao da je vec njihova. Jo.s se je cekalo jeseni, da
Marku prispiju godine, pa da ga zene.

I' nasem se sclu poklade slave svecanije, vec u svem okolisu.
Ono nedjelju dana prije ciste sriede nitko nista ne radi, nego samo
gledje, kako mladez proliece selom. A mladez se po tri puta na
dan u di-ugo ruho oblaci.

Na vrticevu sriedu u jutro spremale se u Maricinoj sobici

_8o

Marica i Kva. One ce kao "Posavke" u veselu driizbu. Uplelc su
velike sitne pletenice, a pribole ih kao tankc stroke ploOe na tje-
nicmi dosta povisoko. da im ne snietajii u /atiljku. L' Maricc je
smedja k<tsa. a u Kve crna. U Maricc veliko plavo okti i bielo lice,
prekriveno zarkiin rumeniKnn, u Eve tamno oko, mrkn lice, a pn>-
bija ga lako rumcnilo. Pod pletenicoin nakitile su kosu s jedne i
druge strane biclim driemavcem, da se cviece nije vidjelo ni s lica,
ni s ledja, nego sanio kad si dicvojku pogledao sa strane. Poublaciic
matcrinc slinganc roklje, iute svije zapregove i marame, pa odoSc
u kucu, gdje je bio skiip. (^dande zarcdase seoskim sokacima.

L' kojugod kucu dodju, nude ili jcium i pilom, a one malo
poigraju u sobi oko stola. zapjevaju koju pjesniicu. pa opet dalje
u drugu kucu. Na svakom razkri/ju u selu opet kolo igra. Hudc
takih barcm pet velikih dnizba, osim ako se jo5 i djcca sl»)ic, pa
i oni u nekoliko cctica selom pmdju.

Ok<i dva sata po podne dodje ta vesela ceta, u kojoj je Ma-
rica sa Kvom bila u kudu naseg tnladog lugara Drctvica. On je
bio jos nezenja. Taj dan ga pohodio njegov sumar, mlad, liep covjek.
Zaradi sumara pozvao Dretvi«5 jo§ dva tri seoska gospodina na
rucak, da bude u kuii iivlje.

Kako sUipise djevojkc u sobu. uzkomeSala se seoska gospoda i
mladi sumar. ObiOno se najradje gledje u one, koje su se pozavijale kan<ive mlade«, da ili i one Ijubo.

Gdjekoja obit evojka zbiija grliia i Ijubila, a gospoda ju dari-

vaju, kao daje zaista udata. §umaru se svidjela Marica, pa dc njoj :

— A ti des, seko, mene I
Ona se nasmija

— Xisam ja nova mlada. [a sam djcvojka.

— E onda du ja tebe !

Sumar rece, skoci i u oka tron poljubi djevtijku.
.Marica odmah pobjeze iz sobe s Kvom na sokak, da doceka
druzbu. A kad druge djevojke iz dvora, ved se je pjevala pjesma :

r pospode crni brci,
I'stne im se 2are,
Ohljuhise nasc cure,
A momci ne mare.

Sad prisjede .Marici i oprema i pokladno veseije. ' 'na ode
s Evom Markovoj materi, da joj se potuzi, jer se je bojala i nje i
.\Iarka, ako to prije od kog drugog cuju.

Dodjose kuci, nadjose Katu, Markovu majku u njennm kucaru.

— A sto vi tako rano kuci? — zacudi se Kata.
Marica odma zajeca, a F2va izpripovieda, sto je hild.
Mjesto da ih svekrva utjesi, rece Marici:

— A koji te je djavo nosio med t;'ospodu?

— Pa nisam ja znala, sto me ceka. To je bilo iznenada.

— A ovo sad? — naruga se Kata. — \'aljda si dosla, da po-
Ijubis Marka, nek vidi, kako su usta sladka iza gospode.

Kata ode iz kucara u kucu, a djevojke ustadose same. Onda
saptne Eva Marici:

— Seko, dva tri puta sam vec cuki, a vjerovahx nisam, niti
sam mogla da ti kazem, jer bi me kako okrivihi, da la/i prcnasam.
Znas ti, da snasa Kata u zadnje doba nmogo spominje Ljnbicu
Blaskovu, hvali joj ruho i dukate. Da nije ona mozda ovaj dan
cekakd, da te se iakse otrese ?

Marica nista ne odgovori, samo se je zajecaka od boli i sdda.
Kata se vrati u kucar. Porugljiyo ce djevojci:

— A sto me za\'aravas suzama? Kli mi, molim te, s ociju,
gospojice !

Marica ode, a Eva ju izprati upravo kuci, da se ondje razpreme.

Kad djevojka ostavi momka, nije to momku sramota. Samo
ako je momak na oko, eto ti odma njegovoj materi ponuda oJ
novih snaja. Uplete se to mnogi, ne bi li ga primamio za koga
svoga. All kad momak ostavi djevojku, zakuha se zlo veliko. Dje-
vojka je sranKjtna, pa ma joj bolji momak zabavio, jer se onda
spominju njezine mane, pa joj se sreca i za poslije gubi. (Jpet ima
koga, tko bi htio kog svoga za tog momka, pa kude prijasnju dje-
vojku, samo da se momak ne bi opet k njo] pii\-ratio. Xeki lete, pa
hvale svoje, drugi opet kude taku no\ai nametnicu, jer zele momka
sebi. Bude to, da rodbina ostavljene djevojke kudi momka, da ga
druga ne preotme, a poslije, ako se izmiri momak s djevojkom, sve
se to potvori na drugoga, samo su tmi pravi, koji su se izmirili.

Marica i Anka su sutjele. Samo, kad je s\-ckrva pmucila, da
im prasta milosce, rekle su one :

— Ni mi od nje nista ne trazimo.

Marko se Caidio, sto tako mirno odgovaraju, a kako jc zlo
pocelo u kuci i govorilo se, da ne ce roditelji Maricu, nije se ni
on s prva djevojki javljao.

Kad mu dosadili u kuci zenski razg-ovori, zamoli on Eyu, da
i^a do Marice odvede. Kva jedva aocekala. Dodjose oni jedne ve-

Spomi;ncvie6o. *-*

ceri za pomrcine pred Maiicinu kucu. Eva iidje iinutra i rece Marici,
da ju Marko trazi, nek izadje napolje.

Marica od^ovori s^lasno, a on bio pod prozorom, pa cuo:

— Ni dosad se nismo kradoin sastajali. Kad nn ne smije onako,
kao prije, ja ovako ne cu.

Cim Marko cuo te rieci, ode zapjcvavsi, da ona cuje u sobi:

Svadismn se ja i ? , i,

Svadismo sc, ne >.■ lurit.

Sad iu tratit, s kim Cu bulje tivit.

Marica je plakala u potaji, a pred svietoin je hila vedra, koliko
je mofila, samo da zat.iji, kako joj je na srcu.

Xi ona ni mati nisu pustile, da im tko sponiinje Marka i nje-
orove. Kad hi tko dosao, da st<» o njenui kaze. poccle su one s<^>-
voriti ono, sto torn prijatelju nije milo, pa se znanac skupio, a po-
slije nije doiazio. da tako sta pita.

jeJnom dodje k njinia prija Dalmalinka, sto se je prije deset
godina u selo doselila. Muz joj je uniro prije dvije godine, a ona
tako nosila torbu od kute do kude, da prelirani sebe i svoje cet\-ero
djece. Anka joj uviek rado ndiclila, ali kad ova podje sad da zali
Maricu zboj^ liude srece njezine, rece joj Anka:

— Cujes, Petro! Ako si dosia radi zaiogaja, dobila si, pa idi.
Ako li si dosIa, da mntis, sniutit te ti se u nasem dvoru, da ccs
1' I uviek iz daleka obilaziti.

— Ta nemoj, sestro moja. Ja samo dodjoh. da savjetujem.
I'onioci i tako ne mogu.

— A vidis, I'etro, ti bi trebala vise savjeta, — spomcnut ce
joj Anka ono, sto F'etra ne voli da cuje. — Gle, obilazi.s tudje pra-
gove, a kako bi dicna bila, da se ne moras tudjini zalogajeni hraniti.

— Djeca mi prirascuju, duso, trcba zalogajak, treba odjeda i
obiica. A sa ovih deset prsta ne pomogosmo se nas petero.

Ne pomogoste se, jer ne cete. Tvoje je najstarije diete u
dvanaestoj godini, a najmladje u sedmoj. Da nemas drugog posla,
donesi ini iz sela perja, da cijaju. Slaba je to nadnica, ali ces lakse
i zalogaj izprositi, kad se vidi, da se trudis. Gle i ti si mogla pod-
pregnuti krilo, pa u pregaci cesljati vunu. To se moze i liodajuci
raditi. Kto, Ijeto je blizu, hit ce i iet\e. Ti idi, pa zanji s kim, a
djecu posalji, neka pabirce klasje. Njihova su ledja mlada. Lako se
sagiblju, pa bi ti nakupili, da imas zimi spomena, da je Ijeto bilo.
Tako ill mozes poslati u kukuruz i krumpir, da pabirce. .Ali tvoje

_13_

prvo dvnje djece moglo hi i nadniciti, gdje se kukuruzi heru, gdje
se repice vade, gdje se sljive kupe, pa eto zasluzbe. Da je po deset
novcica na dan, nakupilo hi se sto to. — Mrzi te zorom uraniti, a
gle, mi se zovemo, da dohro zivimo, pa nam nije mrzko siske ku-
piti. Zasluzi se i tu koja forinta. A koliko bi ti uz tvoje cetvero
djece zasluziki? Zar se tim nasi stanari najvise ne pomazu? Zar ne
bi tvoja djeca mogia Ijeti u v^ecim kucama cahurice skidati s voca,
zar ne bi i najmanje moglo pomoci u brdo zice iivadjati? Kad si
ponudila komu svoje diete, da tjera konje u vrsaju, kad li, da iz-
grce zito izpod vjetrenjace? Jest, sUibe su to nadnice, ali da samo
kruha zasluzi, mogla bi poslije s vedrim licem poslati diete, da za-
logaj zaisce. Uviek se u svakoj boljoj kuci nadje i za sirotu posia,
samo ako sirota ne bjezi od posla. Tako bi se djeca poslu priuciia,
pa bi poslije svako sebe hraniti moglo. Gle, kci je tvoja u desetoj
godini, a sramota je vidjeti, da joj ni zakrpe na kosulji nisu pod-
pune. A zasto je ne dades kojoj nasoj zeni za dadilju, pa da za-
molis tu zenu, da uviek dade tvojoj kceri posla. Za tri, cetiri go-
dine odievala bi se sama. Tako da saljes i muzke redom u kuce,
samo da se hrane i p(;)slu uce, kaki bi to poslije nadnicari bili. Onda
ne bi bilo gladovanja. Gle, tvoj pokojni namaknuo tijekucicu i pol
jutra zemlje oko kuce. A tebi sva hasna, sto prodas svake godine
travu sa te zemlje, mjesto da svaki zakutak posadis. U selu se svake
subote na pijaci povrce prodaje, a ti prolazis, pa se cudis. Ne znas,
ni kako to raste.

Petra uzdahne :

— K pa i ne znam. A tko ce sirotu nauciti?

— Svatko. A tko je mene naucio? Zasto ne ides u koju go-
spodsku kucu s proljeca, pa se ne ponudis na nadnicu u basci ?
Ovdje gledji, kako se sto radi, a kad dodjes kuci, radi isto tako.
Uviek sadi, sto prije prispije. Manje trudis, a vise zasluzis. A ovako
ti zemlja neobradjena, djeca neumita i necesljana, a ti nepostidna,
da ides smetati i ondje, gdje su te dobro primali.

Petra se skupila, pa ode kuci, a vise nije zavirila Vukovima,
jer joj je nemilo bilo, kad joj spominju, da radi.

Kod nas je god na Antunovo. Onda se djevojke nove u skupo
ruho, jer dolaze i sa strana svekrve, da vide, bi li koja i spram
njih bila.

Eva i Marica su se uviek jednako novile. Sad su imale erne
dugacke suknje sa crnjim cvjeticima, zlatom vezene pojase po plavom
atlasu, plave atlaske marame, vezene zlatom preko papira, a taki

isti siroki zlatni vez po plavom atlasu prisile su na tanke siroke
rukave. Za pletenicom im hio sa svakc strane po stnicak hide
vijojlice i crvene verbene. U live je bilo pod vratum Octrnaest ve-
likih dukata, a Marica je vezala samo pet. Poprsje im bilo bielo
zlatom vezeno.

Setale su poslije podne po vasaru i skobe Marka, jjdje s
Ljubicom sece, a drze se za ruku. Marko bio plavokos, visok, jak
mladic jasnih sivili oCiju, a pod nosom mu tek nikli gusti plavi hr-
cidi. Ljubica je tanka kao sibka. odujjoljasta, blieda, iiiila oblicja,
tamne kose i ociju. Nosila je devotnaest vclikih dukata i .scst stnika
raalili. Odicio joj je u sest redova uzdui zlatom vezeno, a erne svile
zapreg i marama sva oblozena zlatom. Isia je ponosno. jer seiie s
najbuljim momkom. Kad je skobila Maricn ^ I'^om, podpuci se za
Maricom.

Kva saptne Marici, sto Ljubica cini.

.Marica rece :

— Nek se ruya, sebi se ruga. On ipak mene bolje voli, ve<i nju.
To su bile jedine njezine rieci o njemu, odkako joj je ono pod

prozor dolazio.

A u svojoj sobici znala je cicli sat sjediti pred razpelum :

— Isuse, u tebe se uzdam do zadnjeg dana. Spasi me, Spasi-
telju, da mi mladi zivot ne gine.

I uza sve svoje boli tjesila se je, uzdajudi se cvrsto. da de joj
se Bog 'smilovati.

Nekoliko dana iza toga bila je krizma u selu. U nedjelju prije
krizme sastane se Marica sa lug.irom Dretvicicm. Ovaj znao sve,
sto Ilarkovi snuju, pa upita djevojku:

— Kaku ti je, Marice, na srcu?
Djevojka ga pogleda. Rece :

— A sto pitate? Ako ste trpjeli, znate i sami; ako ni-i',, n^
bi mi vjerovali, da vam kazem, kako mi je.

— Znam ja, da ti je tezko. Xego ja te samo pitam, hoces li
moci poci za drugoga, kad si njega tako voljela?

— Moram. Da sto cu ?

— A ja sam te has zato zaustavio. U mojoj je sobi pocetak
tvoje nesrece. Ja znam, da nisi kriva, ja sam sve na svoje oci gle-
dao. Ajde, da zatvoris usta svietu, nek ti se ne rugaju gorji od
tebe. Podji za me.

— Xikada, — rece djevojka mirno. — Vi znate, da volim njega,
znali bi, da za vas ne raarim. A to hi meni trovalo zivot. Idem za

onoga, tko ne znii za njega. Zaboraviti ga ne cu, ali cu [irehuljeti
lakse.

Kad su sc razstajali, sjeti se djevojka:

— Cospodine, ako ste mi prijatelj, molila bih vas nesto.

— Zap(.)viedaj.

— Posaljite prosce k meni, a ja cu vain poruciti, da ne cu.
Mozda ce se Harkovi umeksati, kad cuju, da me holji traie.

— To opet ne cu ja.

— Ali ak<j se sklonete, pa mi se smilujetc . . . gospodine,
niDzda cete ipak moci.

Dretvic slegne ramenima.

— Mislit cu, promislit cu, ako se sklonem, znati ces i sama.

— Skoro ?

— Mozda i o krizmi.

Kako !i je Marica zeljno taj dan cekala, prem je to hilo iste
nedjelje. Ali kad se cekaju dani, broje se i sati, a vise put su ti
sati dugi, predugi.

Nad mojim selom plavilo se nebo, a iza sela iznad suma ru-
menila se zora. Na zvoniku nam izbijao treci sat, a glas sa zvonika
gubio se vedrinom tamo k sumama, da zoru pozuri, da ne sustav-
Ijiva svanutka, da privede jarko na vedrinu, a (jna da se sklone za
bliedjanu nebesku koprenu, ne bi li do sutra iznova izvela nebesko
cedo, da se vedrinom prosece, da obasjava velikog biskupa usred
njegova puka. Zazvonio pozdrav na zvoniku nebesknj kraljici, jasno
odzvanja glas zvona nad seoskim blagim mirom, nad razbudjenim
vjernim pukom, koji danas skrusenije sklapa ruke, koji srdacnije
salje molitve pred priestol nebeske kraljice, da ih ona prikaze Onom,
koji nebom i zemljom vlada, a za onoga, kojemu se danas u nasem
okolisu nebo i zemlja raduje, da zaraoli od otca i sina svoga sinu
hrvatske zemlje, otcu hrvatskog naroda i godina mnogo i zdravlja
izobila i blaga pokoja u oba ziviita.

Kao da je lak glasak zvona iz naseg zvonika popracivao du-
bok glas iz daljine. Ma da smo podaleko od Djakova, ma da i de-
seti dio mojih seljana nije vidio Djakova ni liepe crkve biskupove,
ipak je toga jutra mnoga dusa o divnom bramu snivala, mnogo uho
culo glas sa zvonika, mnoge se ruke sklapale na molitvu za biskupa,
za dug zivot, zdravlja i srecu dobrotvora svoga.

Marica se u svom kucaru stala razbudjivati, ali pred njnm za-

lebdise mile slike, zuokruzi ju lak san ba§ tako zori u prozorje,
kao da i ona vidi zoru, f;dje se rumena zari, kao da ved najdalji
traci sunca pozlacuju rumenilo zore, kao da se zviezde pjube pred
vladaroin dana, kao da ce i zora opet u svoju skrovitu potajii ; sve
to djevojka vidi, ali joj se oko k zapadu kre«Je. Ondje ne vidis kraja
daljini, a kraj svem kraju je laka magia, sto no lebdi med vedrinom
i zelenilom. I pribliiuje se laka inaj^la, i jasniji je zeieni sa<^ i bolje
oci vedrinu razaznaju. Nad magloin neki velicajni dvori. Cudiio
djevojki srce zakuca: — O Boze, to je < aljda tvoja kiica. — I prikri
djevojka rukom oci. Xe usudjuje se, da jjledje nebeskih inilina, ali
se sjeti, da se sunascc iza nje sa iztoka budi. Kad una opet sa ociju
ruku, al pred njom divna biskupovn crkva, zari se siincanim oba-
sjaiia sjajem. I na crkvi se otvorisc vrata, a stupa biela sveOana
povorka, sve narod silan, pa misnici mnogi, a za njiina svima biskup
u odielu, sto trepti ranim siincem obasjano. Krede se narod, pro-
laze misnici, za njima biskup. Al u to eto mnoztva uz Maricii.
Sve narod iz ovoga sela. Svi klekli, da ih biskup blagoslovi. Kad
bilo, da ce kraj Marice proci. prif^nu se ona, pa mu skut poljubi
lialjine svete. Tek sto se rukom haljine dotakla, sustavise ju dva
an;^iela bozja. Rekose joj: >Nista nemoj dalje. Rukom si dotakla, i
i to je dosta poinoci od Boga.« Djevojka se obazrije za >;lasom,

ali angjeli vec lebdili nad pukom, vrat^ajutii se u nebcske dvore,
dok se ne izgubi.se u vedrini. Nestade angjela, a oko .Nlarice prazno.
Nigdje ni zive du.se. K';ii. prestrasenu opet se obazre, ali uz nju
bio .Ntarko.

— Marko! - vrisne djevojka, a netko joj se dotakne cela. --
Ti si to, majko! - probudi se .Marica. — Vidjela sam biskupa i
mnogo misnika u snu.

Anka uzdahne :

— Mnogo misnika, mnogo neprijateija, a sto veci nusiiik, to
veci zlotvor.

— .Majko, ali dva mi angjela rekose, sto uciniti moram, da mi
se sreca vrati.

— San je laza, samo Bog istina.

— I nije bio san, to je prikazanje bozje, a ja cu uciniti, kako
mi se je reklo. Eno ucim u nauku krsiianskom, gdje angjel veli sv.
Josipu : idi u Egipat. I on odmah ide. A meni rekose : to ti je sreda,
i ja se nadam sreci od Boga.

Ne znamo mi seljani ni docekati velikoga covjeka, kako to
dolikuje. Sto ucinimo, to je, da se spremimo u najbolje ruho, svi

_87_

pred njeu-a izadjemo, izkitimo sokake zeleniloin, l<uce i tarabe sa-
renim ponjavcima, na medju posaljemo momke na Iviinjinia. To jc
sve, 8to se vidi, a sto se osjeca lead se biskup izcekiva, duOika i
odpremlja, opisati se ne nioze.

Taj dan, odmah poslije podne vec vrvilo sokacima innoztvo
naroda. Na posavsku medju oduse seoska gospoda i Ijudi iz boljih
kuca, da docekiiju poglavare i doprate biskupa u nase selo. Do ce-
trdeset koje momaka, koje mladih Ijudi izjasilo na iTitrim konjicima,
a mjesto sedla pod svakim bio sareni ponjavac na konju. njevojke
liekale u seki pred zupnim dvorom, prem se je znalo, da puna dva
sata jos ne ce biskup d(_)ci. Sve su dje\'OJke bile naiednakn odiex'ene
u svecauo krizmeno odielo.

Iz druzbe djevojaka odbi se djevojka Marica i ode na groblje.
Kod nas je groblje u selu, pa djeyojki nije bilo daleko onanio. Od-
vinu se lake, kao kad kraljic.i svoje druztvo ostavlja. Na visokom,
vitkom, stasitoni njenoui tielu skladno se sirila duga kosulja sniezne
boje, prutana uzduz u pet prutaka crvenim pozlatinskim vezom. Ko-
sulja joj je i na ledjima vezena u tri reda, a to loj je njczino vitko
tielo jos izpravnijim prizazivalo. Oko vrata joj crna atlaska mara-
mica, spojena na prsinia staklenim brosom, u kojem je bila bisku-
pova slika. Krajeve maranie zatakla je upravo pod stiaikoui za tka-
nicu. Pred njom se zlatila suknena pregaca, bogato iztkana zutom
srmom. Za pletenicom joj sa svake strane po listak muskatla i
srebrni bieli leptir. Plavo joj oko blago gledje, a tugaljivo je i
puno pouzdanja.

-Marica dodje na groblje.

Da nisi nikada bio na nasem gr(_iblju, a da ti nitko nije rekao,
sto je na njemu, iznenadio bi se vrlo, ciin stupis na vrata. Tu je,
kako dodje.s na kapiju, odnia na desno uz plot cetvrti grob od vrata,
u koji je 1884. godine pokopano tielo mlade zene Eve Trbljanic,
Pod krizem joj je majka usadila bus pitoma nevena. Neven bi sain
prikrio za tri godine cieli grob, ali cuda, ovaj se neven ne siri, a
na torn grobu, vec eto je sestnaest godina, jos nije ni travka izrasla.
Onda, kad je to Marica posla na groblje, vec je sviet znao za taj
grob. Za dvije tri godine opazilo se je, da je grob drugCiji, a sad,
kako su vec stari grobovi u okolo, kosi se trava po njiina,'a ovaj
vam je grob takav, kao da je prije nedjelju dana zagrnut. Niti se
je slego, niti ostario, nego je gledati, kao da ga je nagla ki.sa za-
plavila, a u okolo groba je podrug pedlja siroka staza, kao da tko
bosom nogom stazu gazi. Da groblje nije u selu, da taj grob nije

do ograde ukraj dnima, inogln hi se re<5i, da tko Slobodan ide, pa
gTob timari, ali je prije cetiri godine sam kapelaii razkopao staponi
svu zemljii na grobu, kad je vlaga hila. nc bi li se u onako raz-
kopanoj zemlji travica uvrieiila, a opet grob osta, kakav je i bio.
Seljani ne znaju nista zla o pokojnoj Kvi, njezini ju pastorci liepo
spdiiiinju, njeziiia m.ijka place, sto joj je ostao znak na grobu, a
poslije Eve sahranila je drugu k<ier, pa joj ne moze groba da oCisd,
a kod Eve jos nije travke izcupala, pa ipak selo grob taj ne po-
.stiva. Vele, da joj je grom u grob udario, prem nitko nije vidio.
Ali za sestnaest godina i na zidu trava nikne, ako je micsant>
zemljom i vlagom, a ovdje gola zemlja.

Marica nije marila za gatanje svieta. S|ftila se svoga sna u
zoru, vidi na grobu ovdje ncki bozji /nil- ! I il... predje, pii.iii>
grobu i klekne na golu zemlju.

Moliia se Bogu skruseno, da joj pomopne, ili da joj dade znak,
kao -sto je znaii; i mb, da znade, zaAto stradava, pa ako

je kriva i zato / . giibi, bar da joj javi. ciine L'rit. si.

da joj dusa ne propadne, kad u svietu sre(ie nema.

Ukraj groblja prolazio sviet. Starija neka zena spazila Maricu,
pa kad djevqjka izadje iz groblja, rece joj:

— Marice, duso, zar i ti vracas ?

- Ne, strinka. Ja sam se same Bogu inolila.
.^larica to mirno izrekla i ode opet u .selo medju djevojke.
Oko pet sati zagruvase topovi, mladja i starija srca zaku-
case zivo.

— Evo ga! Evo biskupa! — govore i pogledju k Posavlni.
Doveze se visoki gost u selo. KleOe<ii na koljenima prima narod

uzdui sela blagoslov svoga \rhovnoga pastira, klecedi propustise
mu djevojke kociju u iupno dvoriste, a onda se djevojke uputise do
crkve, da ga ondje docekaju, a drugi ce narod s njime u blagosloN'u.
Za koji cas izadje biskup u svecanom crkvenom ruhu pod
plastom i mitrom. Seoski mladii^i u vezenom ruhu podigose crkveno
nebo nad njim. Za biskupom i svedenicima pjevaju skolska djeca,
a narod se gomila za ovom malenom cetom.

Kad biskup na crkvena vrata, zaori od svetista crkve pjcxanje:

>Evo misnik veliki, koji je u dnevim svojima ugodio Bogu!'

Pjesma se pjeva, a \Thovni pastir ulazi u crkvu velicajan, do-

stojanstven, tielom izpravan, licem mladolik, rumen, vedar, blago

nasmijan.

Stupa u crkvu, a pjesma ga krece, sto ju sedamdeset djevo-
jackih grkx slozno pjeva. Razmicu se djevojke, da maze biskup sa
svecenstvom u svetiste, a kad koraknu na podsjek pri ulazu u sve-
tiste, a to je Maricino mjesto, taknu mu se djevojka haljine, a po-
gleda svetom irtveniku.

Taj pogled bio je sveta molitva.

U vecer pjevala djeca biskupu pod prozijrum dvije pjesme:
»Liepa nasa domovina< i sLjubirno te, nasa diko*;, a poslije niih
Marica s djevojkania onu starinsku podulju pjesmu :

Liepo ti je stati, pa gledati,
Kad gospoda sjednu vccerati ;
Sokol im se po siniji scce . . .

I pjeva pjesmu, a na svoj jaJ misli i moli Boga; uzda se u
njega i ceka sutrasnji dan.

Sutradan poslije svete potvrde, kad su prvi Ijudi iz sela bili
pied biskupom, da mu se pokJone, pohvalio je visoki gost Marijana,
Maricina otca, spominjuci seljanima, da im moze uzor biti covjek,
koji se je na malenu imutku velikim trudom otimao, da je sad opet
med pr\-ima u selu.

Marijan mu je smjerno odgovorio, da mu je pokojni otac cesto
spommjao, kako je biskup negda i njega upucivao, i da su ga u
najtezjem poslu bas biskupove otcinske rieci kriepile.

Kad su gosti sjedili za stolom, cula se pjesma pod prozorom,
a to su pjevale djevojke, kraljice, slaveci narudni obicaj skraljica* :

Evo mi dodjosmo pred najbolje dvnre,
Pred najliulie d\-ore, pred najhogatije . . .

Prve med kraljicama bile su Marica i Eva u odielu od Antu-
nova, samo su mjesto crnih obuide plave stampane suknje i imale
na glavama muzke sesire, oblozene dukatima, a izkicene capljinim
perjem.

Kad je biskup dosao k prozoru, da se djevojkama zahvali,
uslobodi se Marijan, koji je bio s nekim odlicnijim seljanima k zup-
niku pozvan na cast. Pridje biskupu i pokaza s\-oju kcer s pro-
zora. Rece :

— Oprostite, Preuzviseni, ovo je moja.

A biskup ju pohvali s prozora, rekavsi otcu :

— Medju svima je najljepsa, a po otcu sudeci bit ce joj i
srce plemenito. Cista, cedna i umiljata usrecit ce i mu/a i sav

njegov rod. Ja blagoslivljem njii i roditelje, a blagoslivljem i onu
sretnu kucu, u koju se ona biide udala.

Narod livata svaku biskupovu riec. a ovdie sii svi p<ij pni-
zorom i svako slovo razumjeli.

Markova niati stojala pod prozoroin bli/.u biskupa L c.is juj
se razkajalo srce, a opet joj se u oka tren razblaii diisa. Kad biskup
ode s prozora, a kraljice dovrsile svoju injii, koraknu ona da ce
k Marici. To spazio niladi iiumar Hretvid, pa ju pretece. Rece dje-
vojci, da je svekrva mogla ciiti :

— Marice I jedimi tebe biskup pohvalio, a nisam ja jedini, koji
znam, da neduina trpis. Zaboravi na sve, §to je bilo, a ja se nikad
ne cu sjedati, da si za drujjjut; htjela. Neki dan sam te zaprosio, a
ded sad skloni se, kad si najvise hvaljcna. Ubedaj ipi

nicvi.jka probliedi, uzdrhta, rece:

I locu, gospodine, ali sada ne. Imala sam momka, njeniu sam
se klcla. Da za vas podjem. eto mi mjesto biskupova blajjoslova
boije kletve. Pricekajte, kad moniak nioj ne bude vise svoj. C^im
on iz crkve s drugom, odmah ja u crkvu s vama.

F-ugar ode, a Kata pridje k djevojci:

— Marice duso, ako moies zaboraviti, mi cemo gledati, da
sve popravimo. Biidi nasa.

A djevojka se prignu i prcd mnogim svjedocima poljub^ sve-
krvu u ruku.

— Pricekaj, ieljo, tu, dok dovedem Marka,
ode po sina. Nadje ga med momcima. I'rizva ga
na stranu. Veli:

— .^larko, sinko, pomirila sam se s Maricom.
Ajde, pa s njom i Evom proseci . . .

I danas se se(iu njih dvoje skupa, al sad st
zovu svoji.

Koliko put rekne selo Marici :

— Malo je srece, kao sto je tvoja.
.\ ona odgovara:

— A za sve to zalivaljujeni s.imo Bogu i
blagom snu u oci biskupova dana.

rece Kata i

Djahoco.

Gjcna Locretic i Josip Looretic.

ZVONAR.

yi u istoka pr\-a jata

Suncanijeh zraka hrupe

f^"^'?-^"^. Pa se oko kriza zlata
'^^i^^^^^^-^Djakovacke crkve kupt

.^■^ ^>*?-

Joste nikad takim sjajein
Iznad grada sjao nije . . .
Steta tek — sto cielim krajem
Ljudsko oko tvrdu snije.

Samo zvonar eno stari
U nj s visoka shoda zuri :
Pogled mu se s cuda zari,
IJce s tajne groze tmuri.

»Ne dohitanis — Ico iza sna
U hradu si sapce siedu —
»Sto si poput sunca jasna
Na tesku nam zasjo biedu.

Ne znas li za sjecu kobnu
Na poljanam kraj Mohaca :
Gdje u jamu pade grobnu
Silna vniska s turskog maca?

I vladika tu nam moro
Lee u krilii vjecnoj sjeni -
A tebe ce, jaoh, slcnro
Poluinjesec da zamieni!

Zati) ti u sunca slicnom
Plamu zasjo obraz, jc li,
Kao pogled ocu dicnom
Od djecice kad se dieli ? . .

I zvonai'u suza vrela,
Gle, niz suho lice kanii -
U njoj mora doma ciela
Tesku da je krio ranu.

I nad oci sakii nadnie
Pa na mutan sjever gviri :
Kao da bi htio zadnje
Srca zelje da uniiri.

Ali sto je sada di"htn<!),
Za naslonom tvrdim segnri
Kao uzas da mu smrtno
U grudima srce stegno.

Vara li ga staro oko?
Hi mozda masta ziva?
U dnu kraja, gjle, duboko
Polumjesec blied svanjiva.

I sve brzc i sve blize
Kroz rosnu se maglu vijc
A za njim se sjena kliie
Ako turska vojska nije!

Zvonar bulji sa visine
Da uoci jasnu sliku —
Sada hrlo shodom mine
I iscezne u zvoniku.

II.

Zvono jeci na pogibo
I odmnieva krajem muki'
Citav isn'ad se, gle, uzbibc.
Ko da pod niim duo jc puklo.

Casak jo§ — i u to drevno
Svetilte de, jaoh, pasti,
Da te {jrjesnom rukom gnjevno
Na oltaru obescasti.

L'licama Ijudstvo leti
Na utvrde gradskih medja
< )aizje se bojiio svieti
Kao da za krvlju zedja.

S tobom <ie mi zica svete
Uspomene sve razorit:
Tu sam prvu kao diete
MolitN'icu stao zborit.

Cuj ! sad topa grme usta,
Diljke ricu, sablje zvece . .
Pod koprenom dima gusta
Mora Ijudska krv da tece.

Tu se vjerom zakleli /.eni
Tu jedinca krstili svoga -
Oboje mi vec u sjeni
Groba trune zudjenoga.

A u crkvi ko od vjetra
Kandioca luc paluca —
Pred oltarom svetog Petra
Star! zvonar bolno muca:

AH kad pod siedim vlasim
Nisam domu nego sjena —
Ajde, da bar tebe spasim,
Sunce mojih uspomena!*

». . . Kada li ce, prvi svece,
Svrsit jadi doma, vjere ?
Turcin nas vec gradom siece,
I na mjehe djecu dere . . .

I on drscuc eno snima
Omiljeli kip s oltara . . .
A mrazna mu pri torn zima
U grudima srce hara.

§to ce? Gledaj, mukom teskom
Dize s tala plocu kamnu —
I kip sveca s bolnim smjeskom
U dubinu spusta tamnu . . .

U svetiste cvn banu
Janjicara mrka ceta . . .
'Tu si, je r de r^ — jedan lanu
'Sto na hunu zvonis s\'ieta!

Ali sto zatutnji mirom
Drevne crkve ? Ploca? Vrata:
Zvonar oci valja sirom
I za lomnu jjrud se hvata.

I puteze handzar du2;i.
Da mu olavu skine s vrata .
'>Cekaj!« — sikne zniijski druoi
"Njega bolja ide phita.

I vezu ga, gle, u biesu,
Iz svetista bijuc vuku . .
Sva se okna s groze tresu
Ko na pakla smieh i bruku.

III.

Sunce zeze s neba plava
K6 u gnjevu bozje oko —
A pred crkvom podrhtava
Svaka Ijudska grud dubolio.

'Xe pLicite, braco draga,
— Sapce tiho poput dulia —
Sto se s vaseg dielim praga
^ ec odaviia grana suha !

Xa loinaci z\-onar s tija
U mukama sinrtnim stenje
Plam drhturi kao zmija,
Pa se sve to vise penje.

Moj ce pepo vjetar prvi
Domovinom razniet svuda
I s nase ce jednom krvi
Zaplamsati svaka gruda.

A rulja se janjicara
Kao pjana virum vije —
Pa se eno na zvonara
Strasnu sliku brukom smije.

Phimen ce se k nebu vinut,
Polumjesec s njega pasti . . .
Krst ce casni opet sinut
U svem siai'u . . . Rajske slasti.'

Ali on kroz oblak dima
Tek u jadno roblje gviri
Za njim sto u okovima
K6 za ocem ruke siri.

I zvonarn ko u smrti
Mine licem posmjeh boni,
Oko mu se samo \-rti
U budncnust ko da roni.

»Ah, sto vidim?< — opet nuica
Trzajuci tielom s tija —
»Po duljini zemlja puca,
Iz pukoti hram izbija . . .

A nutrinja Ijudstva puna
S udivljenja svetoj^ preda
Sa visoka eno truna
Sam vladika propovieda . .

Sad angjelska kao sanja
U sunca se sjaju kiipa . . .
Svetocr Petra kip izranja
1 na divni oltar stupa . . .

I cio ga narod slusa,
Gdje za dom i vjeru gori
Ali. jaoh ! kakva tmusa
Na o«ji se moje sori?< . .

Zagreb.

I zvonaru klonu glava,
Nad nju sukne plam visoko —
Sunce zeze s neha plava
K6 u gnjevu boije oko.

Gjuro Arnold.

imiWmM^

POMLAD.

ilobe pomladi nisem nikdar in nikjer tak(i obcutil, kakor
nekdaj v neki Xotranjski vasi. Revna krajina in v njej se

''^ki bolj revna vasica. S slanio krite nizlie koce, skoraj vse v
stran nag^njene, sredi vasi staro ooloJano korito, ()l<rc)g- pa
blato in bkato. Suho goved so priganjali do luie, da se je napila
kalne vode, in rod, ki je iivel v tej vasi, ni nosil pomk\di na svojili
obrazih : zima stradanja, pomanjkanja in jedinscine je ticaLa na lacnih
teh obrazih. Nad vso to Notranjsko revscino pa je cvetelo jasno
pomladansko nebo, in sredi njega tista orijaska rumena solncnica,
koje svit nam nigdar ne usahne. Pa solnce ni bilo, in tudi ne jasno
nebo, ki je razveseljevalo miijo duso tisti dan.

Nad vasjo na Iiolmu rastki je breskev pri breskvi. In te breskve
so bile tedaj vse v cvetjn, v rudecem, roznatem, nepopisnem cvetju.
AH to cvetje je bihi pomlad, prava, deviska pomk^d. Pod tern cvetjem
dobivaki je svoj posebni car zapuscena vasica s podrtimi svojimi
kocanii, car, l^akor ga daje zarja mracnemu gorovju. Pred tern cve-
tjem morala je v stran stopiti lepota vesoljnega neba in krasota
svetlega solnca.

Po holmu nad vasjo kliki je pomlad, prava, deviska pomlad!

Ciospod Anton, ki je v teh krajih bil cuvar bozje besede, pa
je zdilinil proti meni : ) Narava je zopet v pomladi! K(j l^i le cltjA^ek
vedel, kdaj je njegovega zivljenja pomlad! Kdaj? AH tedaj, ko ti
temni lasje sencijo celo, ali tedaj, ko ti beli sneg venca glavo?
Casih to ni sneg, casih je to cvet cresnje v zelenem logu. Kdaj je
cloveskega zivljenja pomlad ?«

Nekdaj se je bila zenilja ogrela, in kar crez noc so se hile
napnlnile struge. In vrbovje okrog strug se je posulo s cvetjem. Kain-
narjev Jurce, — sestletno rumcnolaso in dobro rejeno otroOe. --
je sedel v sami srajcici in na golih tleh pred ocetovo hi§o. Prav
nic ga ni zeblo. Pac pa je celo pozornost otroske njegove duse
vlekla na se stara obsekana vrba, stujcca tik potoka.

In V otli vrh stare obsekane vrbe ste tisti dan neprestano prilia-
jali pcpelnati dve senici, ter svigali sedaj v vrh, sedaj zopet z njega.
Kaj sta hoteli? Za celi svet bi bil Jurce to rad izvedel. Ker pa je bil
pogumen otrocaj. splezal je na vrbo in navzgor je silil po grcavem
deblu. Koncno pa vendor ni vjel pepelnatih tic, pac pa je padel v vodo,
in ker so domaOi prepozno prihitelijc vtonil in nirtev ohleial v putokii.

Ko je stala mala bela rakev pred Kamnarjcvo liiso, ko so sc
zbirali sosedjc, da bi opravili pogrcb, in ko so starsi zdihovali in
solzc si brlsali z oci, priAla jc zadnja iz vcze stara babica, ki je
se komaj hudila, ki je bila pol slepa, pa popolnoma pluha. Prilezla
je torej iz koce, da bi vzcla slovo od svojeira linhlit-nca. ki jc toti-
kokrat bil zaspal v njenem narocju

>Kaj boste jokali, kaj boste jukali, ijuJjo .- L mrl je v svini
otrocji mladosti in sel k Bogii brez greha, kakor je bil brez grelia
prisel od njega. Taka smrt je pomlad ! Nas pa caka ostra sodba
in liiida nam pojde za nebesa! \ikar ne jokajte!*

To rcksi je polozila brcskvino cvctoco vejico, Bog zna, kjc jo je
bila odlomila, na rakev ter dejala sc jedenkrat: »Taka smrt je pomlad. t

In tisto breskvino cvetje so z Jurcetom zakcjpali in ziigrebli
V zenilio.

* *

Tudi tistega dne se se zivo spominjam. Ni bilo sicer pomiadi,
ali V cerkvi svetega Martina je bila pomlad. Ze zunaj po vasi vla-
dala je nekaka vzvisena zadovoljnost, vladalo je nekako obcno
veselje. Zeleni mlaji so kipeli navpik in sopirili so se slavoloki z
znanimi napisi, v katerih je skusal vauski poet svojo moc. V cerkvi
pa je vladala pobozna radost. Staro in mlado se je bilo od vseh
krajev nabralo, in ponos, da je dobila vas zopet >gospoda«, na-
vdajal je vsako srce. Ponosne so bile mlade dcklice, ki sn pod
svilnatimi ruticami skrivale svilnate svoje obraze, ponosne so bile
stare ienice, ki so z jedno nogo ze silile v grob, ponosni so bili
mladenici, kakor tudi starci, ki so istotako z jedno nogo silili v grob.

In v svetisce je solnce zasijalo skozi veliko okno pri velikem
oltarju, da se je vse bliscalo po stebricih, kapitelih, po svetnikiii

SV. KOZMA IN DAMIJAN.

JURIJ SUBIC

PARIZ.

in pred vsem po svetein Martinu, ki je v skoiovein ornatu sedel
visoko tam gori na svojem prestolu. In zasijalo je tudi pied oltar,
kjer je gorela vsaka sveca, in predli so se solncni zarki i)krog
slabotne in sihke postave mladega duliovnika, ki je pel prvo svoio
maso. Pri petju tresel se mu je glas in tresla se mu je tudi roka,
V kateri je nosil orjaski sop unietnega c\'etja.

To cvetje je z bledim obrazom, ali z zarnim ocesom prinas.il
svoji nevesti, s katero je stopil tisti dan v odgovorno, nerazresno,
dosmrtno svezo, ki je jarem za telo, a hladilo za duso, Bil je go-
spod Anton, ki je pel svojo novo maso. Pred njega pa sta stopila
zenin in nevesta, in hotela sta skleniti zakon, zakon za zivljenje,
ki je vcasih jarem telesii kakor dusi. Xovomasnik je bil zenina rodni
brat, in z novo maso se je zdruzila puroka. Ko je gospod Anton
blagoslavljal to poroko, videlo se mi je, — sedel sem v zadnji klopi,
— kakor bi se solnca zarki pred oltarjem spreminjali kakor bres-
kvino cvetje. In to cvetje se je nabiralo in nabralo okrog masnika,
okrog novoporocenih, okrog ovencanih druzic . . .

sTo je pomlad mladosti!» zdihnila je stara zenica tik niene.
Pri tem pa ni imela v mislih novomasnika, pac pa je imela v
mislili novoporocenca, ki sta bila ravnokar sklenila zakon za
zivljenje.

V vas se je oglasil nepoklican gost in skoraj v vsakem kotu je
tical ter kazal svoj z grozo obdani, grozo noseci obraz. Vascane
presinjevala je neznosna vrocina, a skoraj z njo jib je pretresal
mraz, da so klepetali z zobmi. Potem so umirali, umirali in \-saka
koca imela je svojega mrlica. Mlado in staro, vse je umiralo, a za
mizo je sedel kosceni gost s koscenim svojim obrazom. Bleda smrt
je gospodovala nad vasjo.

Z njo se je boril gospod Anton. Od strehe do strehe je hodi!
in opehanemu telesu ni privoscil miru : vsakega bolnika je spremil
do vrat, pri katerih se vstopi iz zivljenja v vecnost, in ko so se ze
odpirala grozna ta vrata, je skoraj vsako umirajoce in z mrakoin
omoteno oko posiljalo mu se zadnje hvalezne svoje poglede. Xjemu,
ki je bil vojscak bozjega nauka.

Naposled je legel gospod Anton sam. K sebi me je poklical
v mracno m zaduhio sobo, kjer je zivel kot puscavnik, skoraj brez
potrebe, brez sti'asti, in sam Bog mi je prica, da tudi brez vsake
bojazeljnosti. Pristopil sem k leziscu, a takoj sem videl, da se mu
smrt zari iz razmucenega obraza.

Spomen-cvJe(ie 7

_9L

»Ti ves<, je spregovoril ponosno, >kako sem ncjidaj v neraz-
sodni svoji mladosti gorko hrepenel postad vojak. Hrepcneiije se
Dii ni izpolnilo, a sedaj sem vendar padel na bojiscu, sredi smrto-
iiDsnega horenja. Sedaj iimiram na bojisiju!^

Dostavil je se : » jeli se se spominjas Notranjske vasi in hulma
nad njo, kjer je cvetela breskev pri breskvi ? Povsod ga gledani
sedaj, na levi. na desni. nad sabo in pod sabi>, povsod se napaja
moj pogled nad onini breskvo-cvetocim liolmom. Tarn pri oknu pa
se pricenja bela steza in vije se visoko, visoko tja gori nad svctove.
All obrubljena je z ra\T>oistim cvetjeni, roinatim, nepnpisnim ! Vidis,
o svoji moski dobi dozivel sem svojo pomlad in v pomladi umiram ! «

Res je umrl I

Kdo ga ne pozna, dolgocasnega Ijubljanskega juzno-zeleznis-
kega kolodvora?

Na tem kolodvoru smo se zbrali jednega tistih poletnili, de-
zevnili jutrov, ki so v Ljubljani skoraj §e dolgocasnejSi od juzno-
zelezniskega kolodvora. Pricaknvali smo brzovlaka, ki je iniel pri-
liiteti od Zidanega mosta sem. Bila nasje izbrana tdlpa Ijubljanskega
planinskega lirvatst\ a. Vecinonia mladi Ijudje, z mladimi idejali v
mladili dusah. Ubiekli smo se bili gosposko, salonsko, in pobratim
Ivan nosil je pod svojim srcem najlep.si. opiljeni in oglajeni govor,
ki je bil pognal svoje kali iz najiskrenejsega navdusenja. Krog nas
se je nakupicilo obilo obcinst\'a in z nami je nestrpno cakalo na vlak.

Ko so se tezki vagoni jecaje ustavili, zaliiteli .smo na me.sto,
kjer je bil izstopil uni. katerega snm pricakovali. Ne recem, da je bil
posebno bogato opravljen. Le kriz na prsih prical je o visokem
crkvenem dostojanstvu, obraz sam pa je govoril o velikem knezu
duha, katerega heseda je veljala po celi Evropi za pristno, lepo
kovano zlato.

Bil je skof fosip Juraj ! Skoraj vsi smo takrat prvii
videli zi>rni njegov obraz in lice njegovo, rudece,
kakor je riidec breskvin cvet. Vtisk osobnosti nje- ^±"^1^
gove bil je mogocen. kakor je vsikdar vtisk moz, ki '

z vsemi svojimi silami koreninijo v svojeni narodu.

Ko pa je odhajai, bili smo soglasni o sodbi. da je
taka starost pomlad.

Ljubljana.

Dr. lean Tacear.

•vie JjM

BISKUP STROSSMAYER U NARODU.
NARODNO TKIVO I VEZIVO.

|l^^ ilo je godine 1861. desetoga dana mjeseca veljace. Zemlju
Q^l je pokrivao snieg, a vladala neugodna, maglovita, vlazna
zima. Xas vucansku djecu uhvatilo zlo: ogusavili smo go-

ti)vo svi. Bilo tu liecenja sa ugrijanim vatraljem, sa usijanim meda-
Ijicama; ali vise nego gusc, vise nego gubitak sklizanja i sanikanja,
mucilo nas je. sto nioradosmo cuvati sobu, pa ne vidjeti parade, koju
je spremala Vuka svomu hiskupu, svomu novoimenovanomu zupanii.
Prvi put za zi\-ota ugledah tada lirvatsku trobojnicu, a bik^ j'e njom
zakicena svaka i nesetna kuca. Neko osobito svecano cuvstvo za-
nielo mi dusu, kada sam ugledao tu nasu svetinju, o kojoj tada jos ni
pojma nisam imao, sto je ona momu narodu i sto ce meni biti. Da,
svaka kuca bila je zakicena barjakom, tarabe prekrili su cilinii i
sarenice, a svecano odjeven narod pokrio staze s obje strane druma.
Vuka, sielo tada jos ogromne obcine, spremila se, da staroga svoga
znanca, a jur narodnoga Ijubimca, sto dostojnije doceka i k bielomu
Osieku propusti. Djed Jakoy Kopljar, gazda prve zadruge ne samo
na Vuki, nego u svoj Djakovstini (kuca mu imala 23 ozenjena covjeka,
a i njega se dobro sjecam, bio je posljednji, koji je pleo pletenicu)
otisao jur u Cepin, da ga tamo sa deputacijom doceka i k Osieku
doprati, a na Vuki ce ga docekati nas nataros, sada jur upokojeni
Vincek. — U brzo grmnuse topovi, po drumu klice narod, i sto bi dla-
ni)m o dlan, projurise viloviti zeravi, pronesose mladoga zupana, a za
njim udarise druge kocije, prave zile i borije. I nisam vidio biskupa.
Za nekoliko dana oveljio snieg, otoplilo vrieme, prosle guse,
a ja diete med djecu. Bilo je to nekoliko dana iza one parade, kad

lOO

opet grunuse druinom kocije, pa ravno odsjekoSe prod Kopljarcvu
kucu. Mladi iupan vra<^a se iz Osieka sa svoje instalacije ii pitonio
Djakovo, pa uz put staje kod Ki>pljarevih (iz niihovc mu kucc jcdan
• pediiiter*), salazi sa kocije dolje, niiKi su pozdravlja sa «i.izd<>m,
docim niu druiina Ijubi ruke, a on sviiiia sladko progovara. Sada
sam niu, kao sedaiiiy;odisnji djecak, ustanipao sliku, da jc ve«i nigda
ne zaboravim. Prvi pogled, prva je panict najvjernija, naitrajnija.
Odselc sam ga vidjcvao cesde, a bozja je Provid udcsila. da s;<m
mu kasnije postao duhovnim cedom, pace, da sam mu k.io dva-
dcsetcetirgodisiiji mladid sjeo uz koljcno, uz koje tako rckuc i sada
sjedim. Cjicdao sam ga, divio mu se svaki dan; ali mi jc vazda bin
najdivniji i najmiliji, kada sam ga glcdao u narodu i med narudom,
kada sam ga motrio, kako u narodu misli, kako za narod radi, kako
radi njega pregara, radi njega <id usta svojih odkida.

Biskup je vrlo rado zalazio u narod. \'e«5 u rannm djctiiijstx u
bila je za njega prava poezija, bila je za njega svetkovina, kad bi
ga otac za skolskih praznika uzimao sa sobom na kola, pa ga, ho-
dedi po svom poslu, povezao sad u ovo, sad u ono selo. Tako se
on jos i danas sjetia, kako je u Gorjanima, a u zadrii/noj kuci pie-
mica JankoviCa, koja je u ovom stoljc-cu dala vir<ni tickoj zupaniji
predsjednika sudbenoga stola, pri rucku iz jutra iz jedne zdjele sa
ostalom druiinom kavu srkao; kako je sa otcem zalazio u Cepin,
u Bielobrdo i t. d. — I kasnije, kao sjemenistni pn>lesor, najugodnije
je zabave sa prijateljem Matom Topalovicem trazio i nalazio po
okolnim selima, bavedi se narodom i zivedi u njegovoj poeziji i sreci.
Jer doista onda nam je prosti puk jos plivao u ohilju svake nikc i
iivio u pravoj poeziji.

Kao biskup, ved po svom polozaju, zalazio je med narod, pa je
bareni sedam puta obasao cielu svoju biskupiju. Narod ga je vazda
docekao ot\'orena srca kao svoga otca, pa su se natjecala sela,
natjecale zupe, koja da ga sto sjajnije doceka. A njega je najvise
veselio prosti puk, najvise ga uznosila Ijubav prostoga puka, pa bi
u torn zanosu cesto puta (kaki> pise Miho Pavlinovic u .svojim >Putima4
g. 1^75.) uzkliknuo: >Pro natione mea et anathema fieri cuperem!*
Narod bi okitio sve prozore, sve kuce, sve tarabe cilimima i sare-
nicaiiia, znajuci, da biskup te narodne radnje jako voli ; a biskup bi
mu opet otvorio svoje veliko srce i u crkvn i na sokaku i na putu,
da ga poduci, da ga osokoli, da ga utjesi. — 2ivo se sjecam, kad

lOI

je a;odine 1883. jedne lipanjske nedjelje sa olasovitim narodnim eko-
noinom, Belgijancein Elmiloin Lavelevem, koji je do.sao pruiicavati
nase zadruge, izletio u Sirokopolje i na Viilcu, kako ga je narod \-e-
selo docekao, kakn su se odmah iiiscenirale vljelje« (kraljicei, kako
su se po sobama. u koje je s Lavelevem zak^zio, iia klupe i krevete
pnistirali cilimi i sarenice. Taicovim sam prizorima cesto pribivao i
zu krizine i mimo krizme, pa mi se dusa raztapaLa od milja, sto narod
ima biskupa, koji ga razumije, koji je podpuno »njegovs.

Prosti nas puk osobito uziva i smatra se odlikovanim, kad dodje
u prelirasnu stolnu crkvu, pa ugleda na jednoj od najuglednijih slika
napisane svoje cilime, svoju Ijepojku dje\"ojku u vezenim skutima i
sarenom koiuscicu, svoga starca u gacama i priplitanim opancima,
kako iz svoje liepe torbe vadi grozdje i \'oce i njime dariva svoga
Spasitelja. Xarod se pred tom slikom najvise zadr/.aje i razabire, da
nije na odmet ni on, ni nosnja njegova, kad ju eto glasoviti biskup
toliko Ijubi, kad ju je u najljepsoj crkvi naseg doma u slici ovjeko-
vjecio. I zato narod smatra tu crkvu svojom i u nju najradije u
svojoj sliko\"itoj odjeci zalazi.

Ne mogu, a da ne spoinenem, kako biskup, osim sto Ijubi
nas prosti, ali dobrocudni i bistri puk i njegovu nosnju, uziva i
u drugirn rukntvorinama njegovim. Gotovo svaki put, kad sam se
s njim u obliznja sela na setnju izvazao, sto je prijasnjih godina
vrlo cesto bivaki, sav bi mi radostan pokazivao sad na ovaj, sad
na onaj odzak sa liepo izradjenim i izrezuckanim drvenim siljkom,
te liep<.)m, izrezuckanim dascicama pokrivenom kapom; ili bi mi
pokazivao upravo prekrasna procelja drvenih hambarova sa ukusno
izsaranim stupovima i podriikama, ili kuce daskom ili trskom pokri-
vene, koje bi uz liepi triem imale i liepe, na nasu rennaissancu iz-
radjene okvire oko prozora, sa ukusno namjestenim polickama povrh
prozora. Zaliboze, sve te drvene radnje sve vise izcezavaju, pa se
nas narod povadja za doseljenicima, te pravi sebi kuce i odzake od
zemlje i cigle, i tako njegova sela i njegove kuce gube danas svaku
slikuvitost i pricinjaju se covjeku putniku tako jednolicne, kao da su
poredani zandari. Biskup uzi\"a u tim radnjama ne samo doma,
nego i po ostaloj svojti nasoj. Tako kad putujemo Zagorjem i Slo-
venijom u rogatacku Slatinu, svaki put ce, Jvad ugleda nasu drve-
njaru ili u obce nasu rennaissancu, sa zadovolistvom uzkliknuti:
Kto nam opet slavenskog doma, eto nam Slaveiia. Krasna li i na-
predna li naroda, da je svoj!-

I02

Ali kud saiu ja zasao.' Mciu jc castni kiiii/cviu ..dhur ccslite
nase >.Matice€ oznacio: da mu napiscin clancic o tekstiliiim radnjama
pitome nase Djakovstine. Ali, kako i to opisati, kada je Djakuv stina
prostrana, kada jc tih radnja vi5e struka, a svaka opct preobiliio bo-
gata, a meni odkrojeno saino nekoliko stranica u toj >MatJcin(ij« knjizi?
Ele, kada sam vec nasega jubilarca u ovaj clancic unio, t<> cu u njein
ipak progovoriti nesto i o tekstilnim radnjama nase DjakDvitine, i
to o onini granama, koje su voljom niiloga nam jubilarca iincsene
donekle i u prekrasni hram djakovacki i koje nam inace ii narodu
najvise u oci udaraju, a to su: njegovo tkivo, vezivo i (^ilimi.

Pocmimo daklc ^.i tKi\)iii ili, kaku ^;a 'i\djc obicnije zuvu,
sa tkalom.

Temelj tkala, platna ili beza, beza xir' t;oyrr, jest kudilja od
lana, a u nestasici ovoga i od konoplje. Kako je kudilja priredjena,
odnosno kako je predena i kako se tke, tako se razno nazivlje i
tkalo. Tkala ili beza je u i^jakovStini mnogo vrsti; ja tiu ga podosta
spomenuti, ali tek n najkradim crtama. Vjestakinja tkalica de me
razumjeti, a za dnige, za koje hili trebao homerickih opisa, dosta je,
ako n njima uzbudim interes za ovu narodnu starinu i ak(j ih sklo-
nem, da se poklone riedkoj vjestini, zamjemoj marljivosti i tankom
ukusii nasih seljakinja.

Tke se najobicnije u dva nita. Ako je osnova ' i piitka" od
fine predje, spredene od povjesama kudilje, onda je to >cisti i
pravi bez*. Ako nemaju dosta kudilje, onda uzimaju za osnovu
pamuk, a za putku upotrebljuju predju od kudilje. Obratno bi do-
duse bilo bolje, to jest, da je osnova od predje, a putka od pamuka,
jer bi onda platno bilo jace; ali tako bi bilo tezko tkati, jer bi se
pamuk kao putUa uviek kovrcio. Takovo platno, smiesano <id pa-
muka i od predje, zovu »bez polutant. Oba ta platna upcjtreb-
Ijuju za rubine muzke i zenske, kao i za finije otarke. Ako se pake
tke od predje, koja je spredena od odpadaka, dobivenili iza pera-
jenja povjesama, onda se takovo platno zove »odnik«, od kojega

• Osnova je duga predja, koja se osniva i na vratilo navija. Kako je osnova
dugadka, tako je dug i bez.

** Piitka je predja (od lana ili pamuka), koja se mota na cie\-i, sa Cunkom
preko osnove. odmisno kroz osnovu, premiiie i sadinjava sinnu heza.

I03

se siju kosulje i s^ace svakdanjice. Ako se tke i:)d predje, koja je
spredena od krsi, to jest od kucina, dobivenih iza grebena i tcpaljke
(okruglog grebena), onda se taki bez zove >oplate», koji se iipo-
trebljuje za kuhinjske otarke, vrece, torbe itd. Ako se napokun tke
od predje, spredene od najgrubijih odpadaka, dobivenih iza tucenja
sa stupom, onda se takovo pregrubo platno zove 'petares ili
fitiljace«. Negdje nepravom zovu i >liasure:.

Ako sviet nenia dosta predje od kudilje, ili u oboe nema ku-
dilje, sto za sirotinju danas obcenito vriedi, a beza treba, onda ku-
puju pamuk, koji su negda na preslici piripredavali ( pripiedanac<- ),
a danas ga vec dobivaju pripredena u trgovini, pa (jd toga pamuka
iizimaju, odnosno tku i osnovu i putku, onda se takovo platno zove
->s re dn j e^^, a ima ga tanjega i debljega, kakav je vec p.inuik. Ta-
kovo se platno upotrebljuje za niuzke i zenske rubine, i ono je
danas najobicnije u narodu, jer Ian ne rodjava; ali nije trajno, kao
cisti bez ili kao bez polutan.

To su najobicnija platna i tku se najlaksim i najjednostavnijim
nacinr)m u dva nita. — Ali imade pilatna, koja iziskuju posebnu teh-
niku pri tkanju, pa se prema toj tehnici ili torn nacinu raznim inie-
nima nazivlju, ma da su tkana bud cisto od kudilje, bud cisto od
pamuka, bud od svile, bud mjesovito. Takovog je platna ili bolje
tkala u Djakovstini sila bozja, a bit ce ga i po svoj srednjoj Sla\-oniji.

Xajprije cu spomenuti degutackO' . Starinsko je to tkalo i
umiju ga tkati samo starije zene, i to tek gdjegdje. U\'laci se predja
na vratilo na nacin jablanski. Tke se na cetiri nlte, dakle i sa cetiri
podnoznika. Kada se izvodi .sara, onda se dizu dvije n'lte, to jest staje
se uviek unakrstice na dva podnoznika, koji se spustaju, a onda na
druga dva podnoznika, jedan do drugoga sa jedne strane , i sa
cunkom se promoli jedna zica putke. Onda se stane unakrstice, to
jest razstavno (pocam s druge strane) na druga dva pcjdncjznika i sara
se cetiri puta dize. To je tkanje ponajteze, jer zahtieva najvecu
paznju, Strina Mara Simiceva iz Satnice veli mi: Gospodine, ako se
samo male varnem ili komu progovorim, odmah se pobunim i izgubila
je sara svoj pravac.<r Xahodi se od toga tkanja bielili ponjava, st(.il-
njaka i otaraka. U novije doba, ako i vrlo riedko, tku na legntacku
takodjer i sarenice od vune, koje prostiru po kre\-etima i sanducima.

Za slensko'. tkalo liuo sam u \'iskovcima, a znade se za
njega pod tim imenom i na Vuki, u Gorjanima i pn brdima Djakov-
stine. U Koritni zov'u ga »sitni bor':, a u Djakovu i po drugini
selima Djakovstine zovu ga »borano'<. Staiinsko je tkivo, a vrk>

I04

jc liep posao i jako tkanje. Prave se od njega stolnjaci, ponjave i
otarci. Mora se takodjer tkati na cetiri nlte (cetiri podnoznikai, pa
se dizu cas dva, cas tri. a cas sva cetiri podnoznika.

>L' tri nite« tku se ponjave, stolnjaci i otarci. Uvadja se
predja ili u tri nite ili se tke na dasku, to jest uniice se uzka daska.
pa cim se sa cunkom tri, cetiri puta provuce, izvlaci se daska i tke
dalje, pa daska npet umi»ie. F nvaj posao je vrio spor.

»^irici« se tku ii cetiri nlte, dakic sa cetiri podnoznika.
Staje se izinjenice na podnoznike i proizvodi sara po platnu. I to
je tkivo starinsko, ali se njime sluAi i niladji sviet. Najvise se tkaju
ponjave i otarci; ovi se potonji na samom stiinii, • o'i tl- miu na
krajevima razplicu, to jest prosiecaju.

>Ubjerano — uiagano<.. Tke se u dvije mte. Pritisne se
piiJnoznik i onda tkaija pruvlaci (iihjera ili ulaze) s prstima zicii od
debljcf^a pamuka (villa) i proizvodi njome po platnu cvjetice ili .s.tru.
kakovu vei hode. Daksiko, da iza svakog: ulozcnoo: redka leti cunak
i provlaci putku jedan put. dva put.i ltd. (k;iko vcc li^ura zahtieva). pa
se opet ulaze. Posao je mucan, ali licp i u Dj.ikovitini obicajan. ( jclo
je tkanje njezno, otnieno, pa se upotrebljuje i za osnovu i za putku
finiji paniuk Bez se upotrebljuje za rukave na finije djevojacke i
momacke rubine. .^loze se tkati i sa putkom od svile, a zlatnom zicom
ubjerati. Dru;idje - osobito po Krajini — zovu ovo tkalo >klecano«.

>('-uncano platno.. Posao je donekle slican onom ubjera-
nmnu, samo sto se ovdje geometrijske sare proizvode sa cunkom
samini, to jest sa cunkom se provlaci kroz tanku osnovu i putku
odeblji vul, kako to ve«i sara zahtieva. Platno se upotrebljuje za
tinije otarke, finije stolnjake, a najvise za oltarnjake.

»Lukato«. Tako se to tkanje zove po cieloj Djakov.stini, samo
sto sam u brdima povrh Vuke, a u selu Podgorju, cuo od pravo-
slavnih zena, da ga zovu »u susrett, sto samom tkivu vrlo zgodno
odgovara. Tke se u cetiri mte. Uvadja se po cetiri puta (t<> jest po
cetiri iice) tamo i po cetiri puta amo, i onda opet dva puta (to jest po
dvije zice) do polak. A uvadja se takodjer i tri puta preko svega, a
jedan put do poiak. \"anjskim oblikom nalici to tkalo dosta legutackomu
tkivu. Od platna kroje se najvise ponjave, stolnjaci, otarci, muzke
dvogace (gornje gace) i torbe: a stari su od njega rezali i pavlake'
na vanjkuse. U novije doba tkaju ovom tehnikoni i vunene sarenice.

' Ima, ordje kazu i navlaka. ali ta rieC nije korektna. Xavlaka je prvo platno,
koje obulnaca perje, da se ne razleti, a pavlaka ide preko te navlake, dakle je
dmsra poravlaka - pavlaka.

I* I, ftp <
I

M- --■: ^'^m.

»C e t vero c ie p« je platno, slicno lukatoni, samo sto nui sara
ide poput pnitaka cielom duzinoni beza, a ne kao kod lukatoi^ i du-
zinom i sirinom. Tke se na cetiri nite, pa se staje na skrajnji i po-
Itu'inji podnuznik s jedne strane, pa tako opet s druo;e strane. To
je najjaci hez. Upotrebljuje se za ponjave, za otarke, za inuzke
dvogace, za kiihinjske otarke, za prtenke (torhe).

->J a b 1 a n s k o « ili » u d e v e t e b 1 e m a« . < )bicn() bielo pkitno,
ali nije i^Iadko, neon su po njem poredane cas iizdignute, a cas
ulegnute razne geometrijske figure. Xavija se na vratilo i pelja u
cetiri nte posve jedaostavno, a genmetrijski likovi proizvadjaju se
s podnoznicima (4). Stane se na prvi, treci i cetvrti podnoznik i
onda se pronioli sara, to jest deblji p;uiiuk smotan u cunkn; onda
se stane samo na jedan podnoznik (sada drug!) i promiili se putka, to
jest obicni pamuk odredjen za tkanje, a smotan na drugom cunku itd.
Platno je danas u velike uslo u volju nasim seljakinjama, a upotreb-
ljuje se najvise za stolnjake, otarke, pokrivace na krevetima i t. d.

»Na casicei ili -sitno jablansko«. 1 ov<;i se tke u cetiri
nfte. I ovdje je postupak pri tkanju siican onomu 11 devet eblema,
samo sto se u sari nakize sitni cetverokuti , ulegnuti kao casice.
Danas se obicno tke od raznobojne (phive, erne, cr\ene i biele)
pamucne predjice, pa se proiz\-ode upravo krasni sareni p<ikri\'aci
na krevete, sanduke, oltare i tomu slicno.

Sve do sada spomenute vrsti beza — osim ubjeranoga i cun-
canoga — losije sii vrsti, za koje se moze i losiji materijal upotre-
biti : ali sliedece, koje cu spomenuti, ubrajaju med tinije platno i
upotrebljuju za uglednije predmete. Srodnici su tako zvanoga »sred-
njega«. Da me se bolje razumije , pocet cu sa »sotosem'< ili
»merimom«. To je najtanje tkalo od najtanjeg pamuka, merim
zvanoga. Gotovo kao da je od paucine satkano. Tke se u dvije nite i
platno je cisto, bez figura. Upotrebljuju ga kao rukave na najfinije
zenslve i muzke kosulje, pa na tim rukavima vezu "katore i tabore*.
— Od sotosa je nesto deblji, a od obicnog »srednjeg« tanji vgra-
ditor«. Upotrebljuju ga za oplecke na djevojackim rubinama i za
niomacke kosulje.

»S\-ileni sotos; ili s\'ileni m er im*, takodjer i 'tancica«
zvan. Osnova mu je najtanji merim-pamuk, a aajfinije svilene niti
su mu putka. To je najelegantnije tkalo, najlinija creme-svila
nasega naroda. U Djakovstini ga nose gizdav.,- i imucnije djevojke
kao rukave na kosuljama, po kojima najradii'' vezu zlatnom zicom,
dakakcj jeftinijom bosanskom.

io6

(>v.iiiiii spadajii I >Lcn.ii i< III Djaki>vu »derekliit:« i, Knjili je
u Djakovstini sva sila vrsti, navlastito med oiiinia, koji su se prije
130 godina iz Bosne doselili. Cenari svi imadu duz ciele diizine
odeblje pri'itke, iznijenicno gusde ili rjedje. sire ili uze, gladkc ili v<>-
rane, koji izined line osnove i piitke osobito u oci udaraju. Xajtiniji
cenar jeste »svileni denar«. Tke se na jedno vratilo, a dvoje n"ite.
Osnova mu je fini sotos (tnerim), sibe (prutci ili usnov) su prisu-
kana svila, a putka je fina svila. Uz svileni sotos to je najfinija vrst
platna i ja ne znani, komu bill prvenstvo dao. Mio mi je jedan kao
i driigi. I ovaj nose samo bogate djevojke na riikaviin;i.

>§ibas <Jenar«. Tke se od sotosa na dva vratila, u dvijc nite.
1 to je linija vrst cenara I'pMti.-hljuju ga /.i /inski- nik.ivtdplci'ke
i mrtvacke pokrove.

»C-enar po dvije zice«. Tke se na dva vratila (razumijc se,
niimo donjeg vratila, na koje se gotovo platno navijai i u dvoje nite.
Zove se zato Cenar po dvije zice, sto iza svake driiiie zice ohicne
osnove sliedi priitak od krupnijih dviju zica.

'Turski <ienar«. Tke se na dva vratila u dvnjc nite. Sibe
(prutci) -SU mu sitne i vrjn siim-tri.'ii.i tTDiM/iii.il.nuti-. To ic- ol-iiJ-ni
bosanski denar.

»Cenar pantlicar*. Frutci su inu krupnije, na sire osno-
vani. Ak<i su prutci (pantlike) gladki, onda se tke na jedno vratilo;
ako pak ima prutaka i voranib, onda se tke na dva vratila.

>Divji <ienar« (u pivskorevackoj zupi »pnitanac«). Prutki su
mu odeblji, divji. Tke se na jedno vratilo.

I s time neka je o cenarima i ostalim vrstiina tkala u obce
dosta. Sve sam ove vrsti tkala pokupio tekar u pet sela Djakov-
stine. Bit ce ih jos i vise, ali toliko je sigurno, da sva ova tkala
postoje, da se rade, negdje ova, negdje ona vise, kako ih vec sviet
vise zavoli ili kako ih moda d<inese. Jedino bih rekao, da tkalo na
>legutacku« po malo gine, i to najvise radi svoje zamrsenosti i tez-
koce samoga posla. Sva ova tkala kazuju i dokaziiju, kako nam je
zenski sviet pun ukusa, kako je radin i kako je bezprimjerno uztrpljiv.

.Ako me tko zapita: da li de u obce tkanje u nasem narodu
prestati? Odgovorit cu mu: da ne ce. Ono ce prestati sa narodom
samim, to jest, kada nasega naroda kao naroda nestane, onda ce ne-
stati i tkanja. Potreba tkanja u nasem prostom narodu zahvatila je
duboko korenje, i on bez njega kao da ne moze biti. Svako tkanje
ima svoju historiju, svoju poeziju. Vec kad iena prede fino povi-
samce, ona znade, kakovo ce platno od njeoa tkati. (J torn danju

I07

inisli, II toin nocii sni\a. Xema ii kudilje, nije li j<.j iirddin Ian ili
konoplja, ili ga radi premalo zemljista nije u nbce sijala, U> jc pri-
nuidena kupovati pamuk i za osiiovu i za jiutku; pa nctnm pn)dje
Bozic, ne da mira muzu, makar hio i najsiromasniji, da jdj kupi
pamuka. Xjnj je u krvi, njoj je kao di(j zivota, da najkasnije o po-
kladania sjedi kod stana i da tlve. I inui, u najgnrein slucajii, uzel
ce kod trgovca zudije na veresiju pamuka, saino da zivotnu po-
trebu zene smiri. ( )li, kako je s jedne strane utjesljivi.) gledati, kako
muievi u vrecama ili u prtenkaiiia vuku na Icdjima pamuk, iduci
kroz Djakovo, a zenice im \"edra lica uz nje kuracaju, ka(_> da ini
Bozic svice ; a kako je s druge strane zalostno, sto taj veresijski
pamuk ki^aj obcenite ekonomicke i ine obvezalne nedace i kraj mu-
zeve nebrige gomila dug, koji se u brzo poput erne (jblaeine na
rodjeni dom nadvije, pa svoj ptieziji i preko nade izmice tvrdo tlo
izpod nogu . . . i onda se \'ise pod tudjim krovom, a uz tezku svak-
danjicu nadnicu naravno ne tke.

II.

Akci su vec u Djakovstini tako ninogobrojno zastupana tkala,
koja tek zreliji i razboritiji sviet tke, sto da kazem <> \-ezivu, koje
gotovo svaka djevojcica vec sa osmom godinum pocima vezti ? ()no
je tako obilato, ono je tako raznovrstno, da se za njega hoce po-
sebna studija, podpuna knjiga. Ja mogu o njem ovdje samo trkimice
progovoriti, a citatelj tek maglovitu sliku, tek nepodpun pojam o
njem uhvatiti, pa pustiti niasti, da sanja, kako nam je narod tanko-
cutljiv, kako neizcrpiv u vilinskim ukrasima odiva i bjeliva svoga.

Veze se tek po gladkom platnu, koje nema nikakove sare
(mislini biele utkivane), dobivene pri samom tkanju Dakle na legu-
tackom. na boranum, ulaganom, lukatom, jablanskom i cuncanom
platnu, kao i na cenarima u obce, veziva nema. — Vezu se otarci,
pavlake, samije, pregace, ali sve to rjedje, gotovo nikako; a stalm)
i neprekidno vezu se rubine, jer ih i nase seljakinje, na\lastito dje-
vojke i mlade sna.se, i Ijeti i zimi svednevice, a starije zene mimo
zime takodjer svednevice nose. Drugacije rubine (to jest drugaci-
jega tkiva i veziva) nose starije zene, drugacije mlade snase, a dru-
gacije opet djevojke. Pa i opet drugaciji je ^ ez na rubinama svak-
danjicama, drugaciji na rubinama posvetackim, a drugaciji na rubinama
svetcanim. Tolikog ukusa jedva ce se igdje naci, koliki je u Hja-

1^ vstirii, ii;i\ i.istiti> II iii/cin Ki.iiu, jcv \cc ;;"r<.- u lirdnna l)).ik'iv-
stine, gdje je katolicki /ivalj iniesan sa pra\i>slavnini. vezivo kao
da jenjava. Na rubinama nasih seljakinja ne de oko nikad zamjctili
kakova nesklada, bilo da je rubina razn<ibojno vezcna, bilo da je
biela — razplitana. Svaki posao inia svoje mjesto. nrufiaciji vez
dolikuje skutama, drusjaOiji za dolnji kraj riibinc. druj^aciji na ramena,
drugaciji uz rukave, a dru^aciji na nbsivaljke. Svaki uzorak ima
svnj predniet, pace na jednom te istom predmetii svoje mjesto. Nase
vezilice razuniiju, da svoje poslove osobitim iikiisom ii sklad i ele-
ganciju dovedii. One znadu, gdje i iiz koji inotiv ide crna, i^dje
plava. a ydje crvena prcdjica ili svila, i kako se one u vezu nieJjii-
sobno iniesaju. One znadu, na kojem platnu i na kojem ce injcslu
vezti zlatnom zicom, na kujem opet probijati 'katore* i mucili se
sa »taboriina«. One znadu, gdje im je i kakvi im je razplit upotrc-
biti na rubinama; pace i monotoniju jedne vrsti veziva umiju raz-
biti zgodnim i nje/niin uplitajem veziva druye vrsti. Sve je to sve-
zano eieg;antno i ukusno, i oko nema ccmu da pri^ovuri.

2enske su rubine u Djakovstini sasivene od jednog komaJa
oj vrata pa do tala. Dakle cio i podpun kos, udatle valjda i kosulja?
r Krajini vinkovackoga kraja vei nije take. Tamo se dieli opledak
od skuta, tamo je opleiiak posebni dio, kao kakva rekia, a skuta opet
kao kakva suknja. Cujem. da u starini nije bilo tako. a poprimljeno
je po svoj prilici od sjevernog susjeda iz prieka, u ccmu mc utvr-
djuje osobito ta okolnost, sto u Krajini gradiskoga i gornjo-brodskoga
kr.ijanose rubine, kao i u Djakovstini, odjcdnoga k<>mada. - y'lenske
rubine, madasujedna cjefina, ipak imadu svoje dieluve. Oko vrata
je jacica, vezana obicno uzkim >opackom« ili >stigama«, ili »legu-
tacki«. Od jacice odmah neposredno. a preko samih ramena, padaju
iiiroki rukavi, koji se dolje povrh .^ake u nizu snizuju. I ta niza
skupljena je uzkim pletivom, koje se >tkanicica« zove. Tkanicica se
svrsuje vezaljkama. koje rukav izpod dlanova vezu. F^reko tkanicica
pn^)duljuje se jos k<imadic rukava (platnal, obnibljena osirokom
cipkom, pa se taj dolnji kraj rukava, koji se poput paunova repa
razsiruje, zove »repete . I bas te >repete« daju neku otmenost ru-
Uavu, bez kojih bi rukav slicio muzkom rukavu, i ruke bi izlazile
nekako velike, neugledne. .Ako je rubina za vezivo, ili u obce ve-
zeiia, onda inia ili nad svakiin ramenom po vienac veziva, koji vienci
obuhvacaju .sirinu rukava i zovu se »uramcif, ili ima duz duzine ru-
kava jedan ili dva reda veziva. koji se redovi opet zovu >uzrucec.
Xa finijim kniuliama, to jest kojimn ^n rnka\i nj tinoga sotosa

I09

(merima), vezu se pd tiiiia rukavima kao uznice hicli katori ili
»tabori . \'ezivo sx-qje \TSti, (jd svega veziva najtiiiijc i najintere-
santnije, koje trazi za cighi dva nikava strpljivu vezilju od I-lcizica
do Miholja, radeci dakako pri toin i ostale poljske poslove. Hi vezn
na takim tinim rukavima, kao i na svilenim rukavima, zkituam zicom
line, gotovo tiligranske cvjetice i grancice. — Trup ki),su]je, to jest
onaj dio od vrata do pojasa, zove se s prieda uijedrax i na njima
nenia veziva, a onaj straznji dio s ledja zove se 'Oplecak , i ako je
ruhina u obce za vezivo (vezenica), onda ima na oplecku okomita
dva reda veziva, koja sa vczivi^m na skutima u najb(jljem skhrdu
stoje. Ta dva reda veziva zovu se poledjaki . Uplecak se pri po-
jasu zavrsuje u nizu, a isto tako i sl^uta, pa tu zajednicku nizu, onu
gornju od oplecka i onu s doki od skuta, ujedinjuje tkanicica (drugdje
i »iacica«, ->ohsivaljka« ), na kojoj se obicno veze ili uzki opacak, ili
dimitak, ili stige, ili legutki. Tu tkanicicu redovito prekriva, zasebice
od vune tkana, tkariica, pa se tako tkanicica na zenskom celjadetu
ni ne vidi. — Dolnji dio rubine zove se skuta, koja se straga skite
na sitne zaloge (nize, roze, talte, skale) i med tima zalogima nahode
se po tri, po cetiri, pace i po sest stupova, to jest redova veziva,
koji idu od dolnjeg veziva sizozdol* sve do pojasa. (Na Vuki zovu
stupove: »vez u nizi«, drugdje »vez u zalogima*.) Ima rubina, ko-
jima stupovi ne idu cielom duzinom slvuta, nego odozdol samo d(_>
polovice, i zovu se »stupovi d(_) pol pola . 1 )olnji dio skuta zavi'-
suje vez tako z\-ani !>izozdol«, i taj vez >>izozdol ima sirinom ciele
rubine verugasti, vrlo uzki prutak, vecim dielom legutacke tehnike,
povrh koga su prutka njezno vezeni »listici od dvi stapke- , ili vi-
jojlice, ili veliki ili mali vinkovac, ili veliki — mali pisanac, ili ptice,
ill kolesani i t. d. Izpod toga veziva »izozdol« nahodi se redovito
njezan i vezivu ciele rubine i stasu mlade mome odgovarajuci
razplit, koii razplit svrsuje porub, a poruh opet obrubljuje ili liepi
zubranac, ili uzka i njezna cipka. Na tom dolnjem ukrasu rubine
kao da pociva sve vezivo rubine, a ipak je on najnjezniji zavr.setak
toga liepoga odiela nasih zenica, koji zavrsetak rubiuania i )jako\ -
stine, po mom mnienju, za pravo prvenstvo i eleganciju med svim.i
rubinania nase kraljevine daje.

Ako rubina nije vezena, nego razplitana, onda ce joj riikavi biti
ili na stanu ulagani (cuncani), ili izprobijani ^katorima^^ i • taborima- ,
a na skutima ce biti razplitani tek uzi stupovi. i to samo do pol pol,:.

Xacin veziva je u Djakovstini najobicniji tako zvani ./ab.i-
dacki« (napustanij. Taj im je nacin, kako velc seljakinje, dost.i tezak.

Zatim je laksi nacin »provlaknica< (negdje >provlakca<, »podlakca«,
ili >2a zicom<, ili »pozlatinski vezO, koji nacin veze motive ciste i
milovidne. Pa nacini: >pisani« (knjizevno »pisanac'), >srednii pisanac
(izmiesano pisani> i napustano), »pi>dpisivani« (to jest liliy^ransko
vezivo 9a zlatotn), topacakc (iz opaka), idegutacki* i »stegnuti kr-
stakovi.* Takim se nacinima vezu sarena veziva bud predjicom. bud
svilom, bud zlatom. Ako je rubina ili oplecak biel, to se vezu, kako
jur rekoli, na rinoni platnu a sa vrlo finim koncein >katori« i »ta-
bori*. Tehnika je ovoga veziva najteza i radi se sa cetiri igle. Tani-
burirani>g veziva zenske rubine u pravoj Djakovstini ne poznaju.
Ja liih u dugii zasao, kad bib nabrajao sve vrsti, odnosno nazive
niotiva i uzoraka veziva, kad bih crtao naCine razplita i nazive
njihovih »pocinia« i >prigleda<.*

Neka bude o t<ini dosta, a uz put da tek spomenem, kako i
nuizke rubine u Djakovstini iinadu svoje vrsti veziva i razplitanja.
Ved na ranienima, j^dje se sastaje prsna pola sa poloin iza ple6a,
spojene su te pole sa spljetom, knji se zove »ramesnjaci«, a unutra
su toga spljeta obicno: jabuke, ili isegumetc, ili »iverski« ili >legu-
tacki* i t. d. Kukavi se zavrsuju obsivalkom, koja je vezena opackom,
i to obicno crvenoni ili plavom predjicom. ili mjesovito. Ako je ru-
bina od vrlo rinog beza. onda ce rukavi i u niomka biti vezeni
zlatom, ili >katorima«, a obsivaljka i jacica doista zlatom. Na prsima
muzke kosulje nalaze se nize (falte), koje medjusobno razstavlja ili
liepi razplit, ili otmeno vezivo sa zlatnom zicom. ili bieli tamburi-
rani bez. (^sim toga nose mladi momci i mladi gjuvegije uzku, emu,
svilenu ili barsunastu p«"isu oko vrata, koja je posa izvezena zlatnim
grancicama i listicinia.

Ono, sto sam rekao o tUivu, to valja i o vezivu. Ako je tkivo
poezija i zivotna potreba vriedne domadice, to je vezivo najveda
radost i skoro jedina zabava hr\'atske djevojke. Ona neina vece
radosti, nego kad se moze o velikim svetcima, o Ijetnim nedjeljama,
o godovima obuci u .svoju liepo vezenu rubinu, o vrat objesiti koji
dukat (a sirotinja skudu kriiaru, ili malu cvanciku), pa na pleda
preko ramena zabaciti svilenu niaramu. bud crvenu siharicu, bud
mrku kriiaru, bud plavu ili mrku 'S granama*, bud kakovu »nove
mode*, pa tako obucena i u tri ili u pet skala pocesljana poci u
crkvu. Ona zna, da ju gledaju driige, da ju gledaju zene; zna, da
na njoj sknadjenoj »divi« pocivaju oci mnogih, pa joj nije zao, sto

* Ja sam u samim Viskovcima. gdje do 6oo Hrvata boravi, za ciglu jednu
uru pokupio 52 naziva za 52 motiva veziva na zenskim rubinama.

Ill

se je sa svojini vezivom nuicila duo'o, jt-r o njem ce se pu selu go-
voriti, ono ce biti historija njene dobe, a druge ce se otimati. kako
da do »prigleda« njenog veziva dodju. Sva je blazena, stu juj rad
livale ; a srce juJ raste, sto je s\-a sknadjena. — To, sio o divi< ,
to vriedi i o mkidoj nevjestici. I ona ce nastojati, da u cistoin i liepo
vezenom ruhu u crkvu dodje, osobito prvih mjeseci iza udaje ; a naj-
veca joj briga, da joj samija, zlatom i sitnim pulijama liepo vezena,
na glavi zgodno savijena stoji, jer dobro zna, da ne ce biti stvora u
crkvi, da ne ce biti oka na iilici, koje ne bi na njenu samiju pogledalo.
I dok je tako, dok nam je narod, to jest nas zenski sviet, u svoje
vezivo do glave zaljubljen, dok s vezivom svu svoju dokolicu iz-
punjava, dok u njemu svoju najvecu radost i zabavu nalazi, dotle
se ne bojmo, da ce nam vezivo propasti. Ja sam ovog Uzkrsa bio
u Tomasancima (b)agosivao sam kao vicearhidjakon obnovljenu
crkvu), pa vidio sliku, kakove jos nikada vidio nisam, koje nikada
zaboraviti ne cu. Sabralo se naroda na hiljade iz cetiri zupe. Za-
crnio selo Niemac, a bilo mnogo i Magjara; ali sve elegancijom i
pitominom svojom nadkrilio golubinji hrvatski narod. Njegovih »di\'a<.,
njegovih snasa sabrale se stotine, pa sve u najljepsim vezenim ru-
binama. Divi im se i klanja im se i Niemac i Magjar; sili ga na
to onaj sklad, ona milina i elegancija naroduih kostima. I ja, koji
sam diete toga naroda, bio sam potresen sa toga prizora. Zasuzile
su mi oci i pozelio sam iz sve duse, da su mi tada svi prijatelji
ondje, koji Ijube taj narod, pa da vide tu divotu, pa da se poklone
tom seljackom elementu i odiuce jos zivlje raditi za njega, pa uz
spasavanje naroda spasiti i ono, sto ga kar ak terizuj e i cava
kao narod, sto je on jos iz one sretne sla\'enske zajednice kroz
stoljeca i stoljeca ne samo donii) i sacuvao, nego i do neke savr-
senosti dotjerao. Oil, kad bi nasi muzevi seljaci bill tako radini
i tako brizni za svoje, kao sto su to nase seljakinje, ne bi se tre-
bali bojati za vezivo, jer ono nikada, dok nam je vlastitoga krova
nad glavom, propalo ne bi. A kad bi opet nase gospodje, koje se
inteligencijom nad seljakinje dizu, imale toliko Ijubavi, toliko cuvstva
za svoje, koliko ga imaju te proste seljakinje, to bi mi u mnogom
pogledu drugacije stajali: nase bi vezivo, nase bi narodne radnje ne
samo poplavile nase domove, nego bi svojim ukusom, svojom samo-
niklom umjetnoscu slovile Evropom i dizale nas moralno i materijalno.
A ovako, kako je, bojini se : da ce biti domovine. ali bez hrvatskoga
naroda, bez hrvatskoga obiljezja, Eno nam dolnjega Sriema, eno nam
nekih krajeva srednje Slavonije, pa reci tko, da ne ce biti tako.

112

Mimo ruhina i minio zlatom vezenih samija na(?i cemo pn Dja-
kovstini jos i vezenih preiraca, te na muzkarciina vezenih prsluka.
U starije vrieme vezle sii nase seljakinje i pavlake na vanjluise, i
to prekrasnim motivima; a vezle su i njezni pisanac po otarcima,
aU je to u novije doba posve zaspalo. Xema vise ni vezenih pavlaka,
ni pisanih otaraka, ni vezenih prtenaka; a ako ih se i nalmdi, to
su doticne sare ne vezene, nego pri tkanjii na stanii ulagaiie. 1 u
torn pogledu mogu reci, kao sto se vezivo na rubinama u Djakov-
stini dotjenije, da .se take u novije doba dotjeriijii i ti otarci sa na
stanii ulaganini krajevima. Ima ih raziicite telinike : sa iglom ili liunkoni
ulaganih, sa duhanskom iglom provhiccnih, na daske dizanih, ih po-
mocii trske (iza mta umetnute), §aranih i t. d. A ima ih i u vrlo raz-
hcitiui motivima. Dni su i za doseljenike Nienice i Mai^j.ire tako za-
mamni, da ill rado kupuju i s njima svoje stanove kite.

III.

Imao bih jo.s da progovorim i o nasim oil i mini a, ali mi eto
ne dotjece prostora. O njima. o starim svojim znancima, rado bih
govorio, ali se za to doista hoce knjiga. Oni zasluzuju. da se ocrta
tehnika njihova tkanja, da se opi.su njihove boje, da se pokupe i
opi.su lecepti bojadisanja vune, da se popisu mnogobrojni nazivi
tolikili vrsti vimeno radnje i t. d. Na to sada ne dospievam, pa cu
tek letimice spomenuti, da narod u Djakovstini »cilimima< ili car-
safima< nazivlje samo one vunene radnje, koje se ili posve ili ku-em
s ve<?eira diela prstima rade. Sve je ostalo njemu, gdje cunak ili
daska ili iyla .saru vodi, sarenica. Pravi i podpuni cilim je «>naj,
na kom je svaki komadic sare (raznobojne vune) prstima na osnovu
namitan ili klecan. Dakako. da se i taj posao obavlja na stanu, da
se vuna, smotana na 20 i vise klupasca, s prstima umice na osnovu.
koja je na vratilo navijena. Posao doista spor i mucan. Najobicniji
cilimi ciste takove tehnike jesu oni na jabuke. to jest kojima je fi-
gura u sredini velika kosa cetvorina (velika jabuka), a kojoj se opet
na stranicama, odnosno u doskovima cilima nalazi po jedna oinanja
jabuka. U svem dakle jedna velika i cetiri manje jabuke. Takovi su
cilimi vrlo milovidni, jer se boje obicno vrlo harmonicno jedna uz
drugu vein. — Zatim su tako cisti cilimi i oni pirotskih motiva,
koje su u Djakovstini prije 20 godina nazivali »srbskima«, a ko-
jima danas Racka (dakako u anilinskim bojama) poplavljuje gotovo

tJ3

cielu monarkiju. — Isto su tako cisti ciliini i taku zvaiii »ciipavci»
(»o-unjavi«, »izvlaciti«, ili na »sibke tkani<. ), kod kojili takodjer saru
prsti proizvode. Cupavci se, kao i svi ostali cilimi i sarenice, tkajii
na stanu, samo sto se za svakom zicom putke stavlja na osncivu
siba, pa se preko te sihe prstima provlaci vuna, od koje toliko nialih
klupaka imade, koliko ce u obce boja na cilimii biti. Kad se je citav
red raznobojne vune — vec prema liguri cilima — preko sibe pro-
vukao, onda se s cunkom provuce jedna ili dvije zice putke, na se
siba izvlaci i opet dalje namjestava. Mimo tih cistih cilima nazivlju
— kako rekoh — cilimima i cilimase, u kojima prevladjuje klecana
radnja, ali una u njima i ciste pretkivane radnje i radnje na daske.
Takovi su cilimi oni na frcice (otvorene i zatvorene frcke), koji su
doista najkrasniji, pa oni na jabuke, na rascice, na titrice (iskrice),
na stupove itd. Sve ostale vunene radnje nisu cilimi, ni cilimasi,
nego su »sarenice«, kojih saru proizvodi na stanu ili cunak, ili
daske. ili igla, pa se prema odnosnoj svojoj tehnici nazivaju : sare-
nice na daske dizane, jablanske, legutacke, ubjerane, lukate, vezene,
vezenci u dvije nite itd.

Svi ti cilimi i sve te .sarenice, sto su starije, to su bolje i ljep.se,
jer im je boja milija, mirnija i naravnija, satvorena od raznoga bilja,
i jer im je radnja cistija. Na novijim pako radnjania krici i vice
anilin. Negda su zene same bojadisale vunu, a danas se ni jedna
ne ce tim da bavi, pa sam se ja uzalud trudio i trosio, da ih na to
priviknem. Izgovaraju se, da ne dospievaju, sto im vjerujem, jer su
se razdielili, pa je tako na svaku pojedinu pao teret ciele kucie, koji
se je prije u zadruzi liepo dielio i zenice na sve dospievale. Danas
farbaju samo bojari, a ti se ne ce da bave travama, nego jeftinim
i hitro hojadisucim anilinom.

Drago mi je, sto mogu reci, da ima gotovo u svakom selu po
koja zena i djevojka, koja umije i koja doista radi klecane cilime,
samo je zaliti, sto nije na tim cilimima nasa samonikla boja, kojoj
se i stranci toliko cude i dive. * Sarenice pogotovu znade skoro
svaka tkalica tkati. I tako se moze reci, da sarenica u na.sem na-
rodu ne ce nestati sve dotle, dok i jedne ovcice po nasim nji\'ama
i po nasim brdima teklo bude. Cilimi i sarenice dika su nasih ze-

* S\-i u.njctnici, koji su n;i djakuvackni crk\-i radili. nisu se nmgli nadiviti
nasim dlimima i nasem narodnom vezivu. Poimence stari i inladi .Scitz, a iiavkt-
stito moj prijatelj slikar Franjo Cremer, koji sada u Diissekkirfu pise kritickc
umjetnicke studije, pa u tima djelima \rlo rado izticc ukus i vjestinu iiasili
zena, Ijepotu nasih boja itd.

Spomen-cviece. '"^

nicn, — i uiic su svoju sobu, svoj kiljer, kak" misle, najholje iire-
dile, ako su krevet, ako su kkipu, ako su sanduk ciliuiom ili sarc-
nicom pokrile.

I tako sain ja eto u najkracim crtania, za pravo govoredi, tek
spomenuo najvaznije tri grane tekstilnog ohrta hrvatskoga naroda u
Djakovstini. koji je obrt u velikom srcu nasega hiskupa vazda na-
lazio Ijubnvi i odziva, koji je on obrt, navlastito cilime, ne samo u
svoje sjajne dvore uveo, nego ini i u velebnoj crkvi svojoj odlicno
mjesto dao. Vidjeti ih je tamo sirom crkve: i pred oltarima i na
oltarima i po sakristiji; a vidjeti je na velikom oltaru, osobito kad
on slu/bu sluzi, i krasni pisancem vezeni oltamjak. Narod to zna,
i cim tko Ijepsi (^ilim na prodaju ima, zuri se u biskupske dvore;
da ga tamo ponudi. I tako je nasih cilima po gostima biskupovim
mnogo otislo u I'rancuzku, u Njcmacku i ostale zemlje, da tamo u
kojem salonu, ma i niemi, govore o ukusu i vjestini lirvatskili zena.
U naSega biskupa imalo bi se prvo ugledati nase svecenstvo, pa
za svoje crkve nabavljati samo narodne dilime, narodne oltarnike,
narodne otarke, a okaniti se Linca i Beca; jer kad narod bude vidio,
da mu crkva nekim nacinom posve«iuje njegove radnje, zanosit de
ga dusa, pa de jos zivlje prionuti uz nje, jo§ de ih sa vedim pie-
tetom cuvati i dotjerivati. Ali ni to nije dosta. Sva bi inteligencija
imala da uz to prione. Nije dosta, da ona narodu samo u knjizi i
u povjesti uspomenu cuva, da mu folkloristicko blago ocitoj propasti
otimlje ; nego se hode, da ona s narodom zajedno zavoH i ono, sto
je narodu nekim nacinom najmilije, njegovo kudevno blago : njegovo
tkivo i vezivo. Cuvajudi i spasavajudi ono, sto narod karakteri-
zuje i cuva kao narod, spasila bi i narod sam. Nemojmo se varati ;
kako jur spomenuh, mi se nalazimo u ocigled jasne cinjenice : da
nas nestaje. — Ali kako se ne moze zavoliti ono, sto se ne po-
znaje, i kako se nasa inteligencija odbija od te narodne radje samo
stoga, sto nije toboze >strucnjak€ u njoj, to sam Slobodan zamoliti
ovim sve prijatelje nase knjige i nasega naroda, da sjeknemo vo-
Ijom, pa da prigodom biskupskogajubilej a nasega veli-
koga biskupa stvorimo ili bar pocnemo stvarati u Z a-
grebu muzej za tekstilija hrvatskoga naroda. To bi bila
klica etnografskomu muzeju, kojega mi nemamo. U torn muzeju ucila
bi se nasa inteligencija (i muzka i zenska) poznavati nase narodne
radnje, poznavajuci ih zanosila bi se za njima, zanoseci se za njima
Ijubila bi ih, a Ijubedi ih privadjala bi ih u zixot i u svom krugu i

u niiim slojevima, iz kojih je ona potekla, pa hi tako cuvah^, spa-
savala narod i njegovo nai-odno obiljezje. Svi smo bili zaneseni sa
zagrebacke jubilarne izlozbe (god. 1891.) ; svi smo s ponosom i sami
isli i druge rado vodili u one prostorije nasega sveucilista, u kojima
su bile smjestene radnje, o kojima ovdje govorim ; svi smo priznali,
da su one bile »biser« nase izlozbe, a zazeblo nas je u srcii, kada
smo culi, da se taj biser nahodi u pogibelji. Pa kad je tako, a ono
pregnimo muzki, da taj biser sa ruba propasti u svoje ruke uzmemo.
Pojedinac ne moze mnogo, ali mnogo njih moze uciniti, sto inace
cio nemocan narod uciniti ne moze. Neka se nas nadje deset, dva-
deset na raznim krajevima nase mile domovine, koji cemo se time
baviti, pia da vidite, kakav cemo kvas zamiesiti, da vidite : kako cemo
stvoriti i muzej i kako cemo to blago u samom narodu spasiti. —
»Ignoti nulla cupido«, stara je recenica, i doista je tako. God. 1897.
bio me je na prolazu kroz Djakovo pohoditi prijatelj dr. Ante Kata-
linic, profesor bogoslovije u Zadru. Pokazao sam mu moju sbirku
veziva i zamolio ga, da mi posalje iz Dalmacije, ako na sto takova
naidje. Odgovorio mi, da tamo veziva nema i da ce mi zelji jedva
udovoljiti moci. A kad tamo, mjeseca lipnja god. 1898. stize od dra.
Ante sanduk i u njem vezivo, o kakovom ja ni sanjati nisam smio.
Ja sam bio sav izvan sebe, da takova sta nas narod ima, pa to jos
u onom kraju, koji je kroz stoljeca bio izvrgnut navalama lakome
Venecije, — naime oko Nina, toga siela prve hrvatske biskupije.
Ta su me veziva sjecala slicnih radnja Konavlja, Hercegovine,
sisackog Posavlja, pace i nekih bunjevackih radnja iz srednjeg
Podunavlja. Njih na zagrebackoj izlozbi nije bilo ; a ne bi
do njih dosao ni prijatelj Katalinic, da nije kod mene
zive pobude nasao.

Zato je moje mnienje, da bas prigodom
biskupova jubileja pocnemo i na torn polju ra-
diti. Jedanaesta je ura jur odbila. Na mnogim stra-
nama nalazi se to blago naroda na umoru, pace
vec i zakopano. Vadimo ga iz svjezega groba, spasa-
vajmo ga, i ucinit cemo »jezgri« naroda najvece dobro !
Biskupu J. J. Strossmayeru hit ce to najmilija cestitka.

DjatfODO.

MilUo Cepelic.

S I R 1- X.

(LcgenJa.)

raskosnim ienskim odajama bo^ata rimskoij^a doina u Sir-
iniju lezala je Kmilija Marcija na udobnu pocivalu. ure-
senu srebrom i plocicama oJ jantara, a pokrivenu tigro-
vinom. Desnu je ruku, naslonivsi ju na svilene jastuke, podvinula
pod j^lavu. Ijevicu je s lepezom nehajiio spiistila u krilo, dnk jc
lijepu glavu sklonula na grudi.

— bto je danas nioja krasna jjospodarica take nujna i za-
misljena? — usudi se zapitati robinja miljcnica, koja je nize Kmili-
jinih nogu na zemlji sjedila i drzala u ruci smutak papirosa, iz kojeira
je do cas prije citala.

Kmilija ne odgovori. Cinilo se, da i nije primjetila pitanja. Njcnc
misli kao da nisu bile uz t»i stivt), — a ipak je bila sama nalozila
grckoj robinji, da joj cita Plotina, Cemu je izabrala to stivo ? A
cemu ga nije pozorno pratila, kad joj se prohtjelo filozolije?

Bilo joj je dugo vrijeme. Njen suprug X'alentinijan boravio je
s carem Galerijem na vojni, koja je duze potrajala, nego li se mi-
slilo, a IlllUdU iL'llu-ostala sama u Sirmiju, gdje je njen muz imao
velik posjed. Kopkinje su njcne u to vrijeme imale mnogo da
pate . . . Ona je hila kci vrlo bogatih roditelja — jedinica. Raskos u
ocinskoj kuci njenoj nije bila prosta i obicna; dolazili su tilozoti,
pjesnici, umjetnici. Imala je izvrsne ucitelje, pa kad je odrasla, po-
lazila je u Aleksandriji predavanja znanienitih muzeva.

Danas joj se neobicnom silom namitale misli na proslost, na
mladost njenu, i njoj se prohtjelo da se zabavi naukom, kojom se
bavila za svoga djevojactva. AH joj se misli otkidale od knjige i
boravile u proslosti.

Lijetale su vrtovima i bibliotekama aleksandrijskim, kojima je
ozvanjala rijec bogoduhih mudraca. Tamo je una upoznaki pleme-

nitoga mlaH.'.n-a j~>jVpj^^^ Uciiiilo joj se, da su filozofi Ijepge go-

vorili, otkadHi je slusala zajedno s njime . . . Kako je majsturski
pkasticno Porfirije tumacii) Pkitina . . . uvadjao ih u tajne novo-
pkitonske filozofije . . . Sve vise se dizao glasoviti ucitelj : govorio
je o spasu duse ... o postu . . . proti kazalistu, pace i proti ze-
nidbi . . . Sve vise i zanosnije slijedio ga Siren ... A ona? Ona je
sve vise zaostajala . . . Postajala sve rastresenija . . . Ljubika je Sirena,
ali ga je svakim danom sve tii manje razumjela . . . Jednoga dana
— bilo je pred bibliotekom Serapeja — uhvatio ju za ruku. Skoro
surovo. »\'olis li me?« zapita. Cudiki se tome pitanju, — ta on je
znao . . . • Ako me volis,« nastavi on, »obecaj mi, da se nikad ne
ces udati, nikad . . . razumijes Ii?« Onda je ona otisla, sva ogor-
cena i nezadovoljna . . . Iza dugog vremena pohodila je opet biblio-
teku. Kad je izlazila, opazila je na stubama Sirena . . . Priblizio joj
se, ozbiljniji no ikad prije. Cekao ju ... — Ti danas nisi skisao
Porfirija, Sirene? — upita ga brzo.

— Ne. I ne cu vise. Ili mozda . . . ali samo za to, da njegove
rijeC'i prispodobim s naukom, kojoj sam se od nedavna posvetio.

— Sa kakovom naukom? — Nisi li bii) usliicen s nauke Por-
firije ve ?

— Nasao sam nauku savrseniju, nasao sam put spasenfa duse,
nasao sam pravu vjeru.

Njegove su oci uz to plamtile, kao dva plamena, pa ipak nije
Emilija osjetila, da ju taj plamen grije; naprotiv, zazeblo ju pod
tim pogledom i ona sapne pitajuci:

— Zar . . . zar i ta nova nauka trail, da se rastanemo?
On odgovori :

— Za mene trazi, jer Ikjcu da pcistignem sa\-rsenstvo.

— Rastanimo se dakle, — odvrati ona, — cuvali te bog(jvi !
I opet htjede otici, no on je zadrii.

— Slusaj, — rece, — ja cu i tebi pokazati put, kojim sam se
uputio . . . jedini, koji vodi k spasenju.

— Pusti me, ja idem svojim putem! — I ode.

— Boli me dusa zbog tebe, stani! — vikne on za njom ; ali
ona se nasmijesi Ijutito i ne ogleda se vise na ni . . .

Nije dugo jos mislila na Sirena . . . Srce ju nije \'ise vuklo

k njemu; skoro iza toga ona se udala za ponosnoga Valentinijana . . .

Sve ove misli proletile joj duhom onom brzinom, kojom samo

_n8_

Ijudske misli letjeti inugu. Kao da su jnj se sve misli u jedan niali
nSdale. tako joj bilu.

Ali uspomena ju nije razblazila : bila je razdrazena. U njenoj
se dusi krila neka vrst osvete pmti onoimi covjeku |er njen se je
duh doduse nekad bistrio na zaru visokih znanosli, ali njeno srce nije
se jos otvorilo suncanoj toplini . . . pravoj Ijubavi, pravoj plemenitosti.

— Ne 6emo dalje citati ! — rece Emilija naglo, kad se prenula.
— Neka se sve spreini za setnju : ncisiljka, pratnja, sve !

Robinja je bila navikla na hire svoje sospodarice. no ipak si
je dozvolila da opazi :

— Ali sad, gospodaricc . . . nijc ni poJne . . . ovdje nijc ubicaj . . .

— Obicaj!? 5to je nieni do t>bicaja? Idem.

I ve6 je uni§la u dnigu subu i sjela na srebreni stolac pred
srebreni stolii, na kome je bila sila stvari. potrebnih za toaletu.

Grkinja dade nal(»g radi setnje i pozove tri cetiri druge robinje.
Bijedne se djcvojke prepale, kad su opazile, da je gDspodarica
zle volje

jedna y] pui.ne sva u straliu razvijali kosu, dnig.i klekiic, d.t
joj veze sandale ; druge su opet priprem.de bjelilo, rumcnilo, pa
crnilo za obn'ice, i don.isale odijela. Jedna ispusti iz ruke skupo-
cjenu staklcnu posudicu i razbije ju. Nesretnica pogleda gospoda-
ricu s izrazom punim uzasa i zguri se na tlu: je li nmlila niilost, ili
je cistila pod? — a plemenita ju Kimljanka gurne nugom i zapovjedi
Grkinji, da je dade tuCi po golim ledjima, sve dok cesijanje traje.
A trajalo je dugo, dok .su kosu isce.sljali, savili je u visoki svitak,
nakovrcali je i udesili, kako ce ta.stoj zeni najbolje pristajati. Onda
su je obukli, a dvije robinje stale su namjestati naborc na tananom
plastu, pribiruci ih i gladedi stapicima od slonove kosti. ( )gnuili
su plast oko svoje gospodarice tako, kako bi se bolje istakla pla-
stika savrsenog joj tijela.

U to su javili, da je nosiljka spremna, a pratnja poredana.

Emilija sidje iz prvoga sprata u peristil, prodje trijemom kroz
vrt, pa kroz atrij na ulicu. U atriju su razgovarali nekoji klienti
s upraviteljem kude. Pozdravili ju s pocitanjem ; a upravitelj podje
za njom do nosiljka. Nadzornici su robova sa siboni u ruci vrlo
pomno razredili citavu njima pov;jerenu mnozinu : najprije robove
tkalce, onda crnu druzinu kuhinje, iza nosiljke ostale robove, kojima se
pridruiila cijela fiikara iz susjedstva. Gospodja, s tankom koprenom
oko glave. sjedne u nosiljku, kojuje sest krepkih robova na ramena
uzelo. Povorka stane prolaziti ulicania i prostranim trgovinia, gdje

119

je sve bucilo i vrvilo od iivoga prometa. Tu sii okretui trsi'cjvci
razvikivali raznovrsnu robu pred otvoreniin vratima svojih diicana,
a svijet se gurao i goinilao pred njinia; tu se zurili brzi glasnici,
tu letili teklici, da prave mjesta gospodskim kolima, koja su hez-
obziruo jurila kaldrmom. U metezu zavade se Emilijini robovi s ne-
cijom pratnjom, koja je poput razbojnicke cete okruzivala kola
svoga gospodina. Emilija zapovjedi, da ostave tu vrevu, da podju
pred grad.

Pred gradskim vratima otvorio se vidik na Frusku goru, koja
take nalici Sabinskim planinama kraj Rima. Emiliji se ute uzdah
ceznje za velebnim gradom, ali ju za cas zaokupi kraj, kojim su
prolazili. I s desna i s lijeva ceste, koja je vodila prema gori, bili
su grobovi bogatih stanovnika grada Sirmija. Po koja mramorna
klupa nasla se na terasi, na kojoj su bili smjesteni spomenici, a iza
njih cvao po gdjekoji gi-m : bjelina se mramora i cvijeca pre-
krasno isticala sa modrila cistoga proljetnoga neba. Krasota je pri-
rode sve vise razdrazivala Emiliju. Nedaleko grada, s lijeva cesti,
bio je velik vrt; vrata, do kojih su vodile nekolike stube, bila su
sirom otvorena. U dnu vrta vidjela se velika jednostavna kuca . . .
nisu je rijesili ni stupovi, ni drugi koji nakit, kao da je sve suvisno
odstranjeno bilo . . .

— Kakva je to kuca? — zapita Emilija vodju robova, koji je
kraj nosiljke isao.

— Ne znam, gospodarice, — odvrati rob, — cini mi se, da
je nelcakvoga pogrebnoga drustva.

— Stanite ! — zapovjedi znatizeljna gospodja.

Robovi spustise nosiljku, a ona izidje i podje u vrt, zabranivsi,
da ju iko slijedi. Bilo je u vrtu ponesto zapusteno. Uz puteve opa-
zila je postamente, sa kojih su bili otkinuti kipovi, a na zidu vidjela
je citave povrsine zbuke izbijene : valjda su tu nekad stajali relijeti
ili slikarije . . . Kroz cvijecem ili mladim liscem osuto granje stabala
probijalo svjetlo suncano, a sjena i svjetlo cudno se pod njima
igralo na svjezoj zelenoj travi . . .

Emilija podje jednom stazom i stigne na suncem obasjanu ci-
stinu, zasadjenu prekrasnim ranim cvijecem. Covjek neki bio je
sagnut nad gredicu i okapao je cvijece. Emilija prodje mimo njega
i pogleda ga. Drhtne s neke slutnje. On je nije opazio. Ona se vrati
istim putem, a on se uspravi. Stajao je u punome suncu. Otme joj
se usklik. Taj plemeniti mir na celu, na citavom lieu, neki osobiti
zar u oku : sve je to u jedan tren Emilija prepoznala ; sve joj se

I20

cinilo uvecano od onda. ntkad niie vidiela toira coxieka. Ustavi se
pred njim.

— Sirene, — zapita u cudu, — puznai li me jos ?

— Emilija! bto te nosi anio ... pa ii ovd doba?
Ona se nasmijesi:

— Demon kakav . . . ili bogovi . . .
Siren sahere ohrve.

— Kakovi demoni, kakovi bo>rovi!? Zar ti nije nekad jo§
Porfirije razhistrio pamet svojom naukom. koja je morala dovesti
do prave vjere svakoga, tko ju je dohro proniknuo? AH ti <ia i
nisi cula, nastavi, ti si gledala one, koji su <;a slu.sali. Hila si povrsna,
isprazna, kakova si i danas . . . inace ne bi u po bijela dana dola-
ziia, pa zametnula razgovor s tudjim covjekom. < )dlazi odavle. nstavi
me; ndavna vec ne veze me k tebi nista!

Kmilija se uzbuni.

— Tjeras me!? Znaj, i ja sam tebe davno zaboravila, ali
danas . . . danas dosli su mi u pamet prosli dani ; a kad sam te
ovdje prepoznala, nestalo je iz moga srca ognrcenje prema tebi . . .
probudili se davni osjec^aji . . . Sirene, ne mrzim te . . . Jest, demon
mi saptao one misli, demon me doveo amo . . .

— Ah, — plane Siren, — jos i to! Odlazi, ntcista prikazo!
Ciari tvoji ne ce me zatraviti, jer ti si smrt, a ja sam se napio
vode zivota vjecnoga! Odlazi i ne bacaj pod noge cast matrone
rimske, ;i tim prozimim odjedama kiti se pravim zenskim
uresom: c^„.^_ ,/_

— All, Sirene . . . htjede ona.

— Nosi se od mcne, sotono ! — vikne Siren, prekrizi se i
nacini tri puta znak kriza prema njoj.

Kmilija se uplasi. Vjerovala je cvrsto, da ce ju Siren s tim
znakom ureci. Uhvati se brzo za amulet od korala, sto ga je na
vratu nosila, i pobrza na cestu. Bila je prevec nervozna, a da se
dade nositi kuci. Potrci prema gradu, a uplasena ceta robova za
njom Za maio — i pade na klupu, napola onesvijestena. Uzasno po-
nizenje, koje je dozivila, porazilo je oholu Kimljanku. Sva moguca
cuvstva vrzla se u njoj, ali najjace hijase mrznja. Tim se covjekom
u zadnje vrijeme toliko bavila u dusi, kao da ju bas neka telepatija
upudivala, da je on u blizini, pa ju napokon dovela k njemu A on?
Sva se tresla od jada i uzasa. U grlu i na jeziku upravo je osjeciala
gorkost. Jedva je disala. Robovi su zaplaseni stajali podalje i nisu
se usudili ni pisnuti, da se ne bi mozda ova bura slegia na jadne

121

njihove glave . . . Ali se dogodilo protivno. Iza p6 sata sabrala se
Emilija, ustala i mirno sjela u nosiljku.

— Kuci ! — zapovjedi kratko.

\'odja je robova vracao povorku kroz postranicne ulice i kroz
nuzgredna vrata Emilijine kuce. Ona je posla u svoje odaje. .S\ukli
su ju, sjela je u naslonjac i ostala duo-o nepomicna. Napokon skoci
i zapovjedi, da se iznova spreme na izlazak. Ne mignuvsi okom,
izvrsise robovi hir gospodaricin, ali na ulici stade hiliot i graja, kad
se opet redala povorka pred kucom. U to izadje upravitelj i na-
redi, neka se svi robovi razidju, tek sestorica da prate gospodju, a
sestorica da ju nose do prefekta. Kao da se neki sjaj prostro oko
nje, kad se proculo, da ide moznom gospodaru pokrajine.

Prefekt jc l-'i-i prototip visoka cinovnika riniskoga, kako ih

je Dioklecijan" vjestim okom viadakackim znao izabrati, da preko

njih ravna sudbinom dalekoga carstva. JiiiiLz4anznacaj, bistar i

ozbiljan, YJ^an ..u^ravljac i pravnik, mogao se svako u nj uzSatt; jef

■j'e'njegova riig.^^bila.-ad kamena. """ -^■— ■"— ■ ■»---'~--~^-:r.....„,^..

On se osjecao sudac u svem i svacem, jer je uvijek sasktsao
mnijenje i onoga, koga je tko htio oklevetati.

Njegove su se odluke uvijek temeljile na poznavanju Ijudi i
prilika. Zapovijedi careve nije drzao samo na oko, vec i po smislu
i nakani. Tim su rimski veliki cinovnici cesto jace nego vojska dr-
zali na visini i u potpunoj snazi rimsku drzavnu misao.

Bio je malo zacudjen, kad mu javise, da dolazi k njemu Emi-
lija Marcija, glasovita Ijepotica, supruga centuriona Valentinijana.
Nije mu bilo osobito ugodno. Smatrao je zeife^^jeconi, koje treba
da rade uvijek pod nekim tutorstvom, a jos vise, ako su lijepe i
razmazene, jer mu se cinilo, da su bas tada najvise raspolozene, da
ucine sto nepromisljeno.

Emilija mu nije sve po istini pripovijedala, vec mu jednostavno
kazala, da je isla setati u stanoviti vrt, koji je drzala javnim, a
tamo da ju je neki covjek, imenom Siren, uvrijedio, otpremio ju
vrlo surovo, rekavsi joj, da otmenoj gospodji ne dolikuje setati se
tudjim vrtovima, i prekorio ju s necednosti. Zahtijevala je, da prefekt
kazni toga bezobraznika.

Prefekt joj prijatno, ali ozbiljno rece, da ce stvar ispitati i
pravedno suditi. Emilija ode nesto potistena. Nije sasvim zadovoljna
biki s tim, kako ju je prefekt primio. Bilo joj tesko uko srca.

Prefekt se drzao nacela, da se takve inalenkosti rjesavaju
same sobom, pa se nije puno brinuo za stvar. Kad je Emilija \-i-

122

djela, da njena prituzba ne donosi zeljena uspjeha, pisala je svome
muiu, a on je od cara ishodio pismo za prefekta, kojim se ovoinu
nalaze, da ima kazniti Sirena.

Prefekt dade Sirena potraziti i preda sc duvcsti. Siren je biu
osvjedocen, da su ga uhvatili za to, jer je krscanin. Predao se
dakle i mirno stupio pred sud, znajuci, da nije nista zla ucinio.
Snebivao se od cuda, kad je razumio prefektove rijeci:

— Kako si smio uvrijediti siipruji^u tako ntmena niuza, kakav
je Valentinijan ?

— Ja da sam ju uvrijedio ? Kako bih mogao uvrijediti supru^u
Valentinijanovu ? — rece. — Ne poznam je.

— Ne lazi! — otresito de pretekt. — Gospodja je sania izja-
vila, da si ju obasuo uvredama u vrtu one vile, u kojoj stanujes.

Kod ovili rijeci uvidi Siren, o cem se radi. OJlanulo inu.

— A, — rece, — to je ? Gospodja je zbilja dosla u vrt, a
ja sam joj predocio, da se ne pristoji riniskoj matroni razgovarati
s tudjini covjekom u istom kakvom vrtu, da ne smije svoju krjepost
na laku ruku uzeti, pa dati povoda neumjesnoj kakvoj sumnji.
Pozvao sam ju na red.

— I to je sve? — zapita upravitelj.

— Po prilici. Vrijedjati je nisam htio; zelio sam, da se ne
zaboravi.

— Idi kudi, Sirena. — rece prefekt, — nisi kriv.

Tim rijecima bude Siren otpusten. I vec se okrene da ode,
kadno se prefekt sjeti, za sto li je Sircnu toliko stalo do vladanja
tudje zene, pa se domisli, nije li mozda krsdanin, jer se samo oni
brinu za tudje krjeposti, za tudji spas, kako vele.

— Sirene, koje si vjere? — zapita prefekt.

— Ja slijedim vjeru, koju nauca Gospodin Isus Krist, — od-
vrati mirno Siren.

Prefekt se promijeni u jedan ca.s. Nije davno. dosle su od Ga-
lerija stroge zapovijedi, kojima se nalaze, da se krscani imadu tra-
ziti i progoniti. pa ne ushtjednu li zrt\'ovati bogovima, da se imadu
smaknuti.

- Pa ti, krscanin, ti se usudjujes koriti rimske gospodje? Ti
smijes da ih ucis pristojnosti ?

— Pa bilo ti je pravo malo prije, — rece Siren.

— Suti! — prodere se na nj nekoliko surovih Ijudi, koji su
oko govomice stajali. Prefekt odredi, da ga odvedu u tamnicu.

Sutradan dovedu Sirena opet pred prefekta, kojemu nije bilo

125

drago, da nia koga radi vjerskih pitanja has na snirt osudi; za to je
pozvao Sirena, da zrtvuje pred kipom carevim ; tako je mislio pre-
nijeti pitanje na politicko polje.

Siren odgori niirnci, ali odrjesito :

— Samo Isus je moj kralj ; ne cu da zrtvujem!

Vec od jucer je ovaj slucaj zanimao citavi Sirmij , zato je
sad bazilika bila puna svijeta. Na Sirenove rijeci podize se uzasna
graja. Odjekivalo je svodovljem, cinilo se : bazilika se trese od vike.

— Propast krscanima ! Smrt Sirenu ! — razahiralo se od casa
do casa sred silne halabuke.

Napokon dadose znak i svjetina se u tili cas uniiri, a pretekt
dosudi, da se Sirenu inia odsjeci glava.

I Emilija je posla gledati, kako ce Sirena smaknuti. BiLa je
otupihi za krvave prizore u cirkusu, gdje je i ona cesto znala drzati
palac dolje, pa je time i ona na smrt odsudila nespretnoga pobije-
djenoga gladijatora. I ovdjc je htjela sjati jakoscu dulia. Krscani
su prostrli na zemlju bijelo sukno, na koje ce Siren kleknuti. Emi-
lija bila je ohola i okrutna, sve dok nije Sirena ugledaki ; ali kad
ga je opazila, gdje slavodobitno kao triumfatur koraca prema bije-
lome suknu, na kom ce primiti smrtni udarac, sva joj krv navrije
cas u lice, cas k srcu, i ona osjeti, kao da se mrmor prisutnih krs-
cana sabire i kruzi oko nje i tesko pada na njenu dusu. Kad su
Sirena doveli na stratiste, mrmljanje se pojaca, kao valovi, kad ih
bura uzbiba, culi se dapace usklici : Ubijte i nas! I mi hocemo da
umremo!- Medjutim je Siren kleknuo, pokrivsi lice rukama, a krvnik
mu jednim zamahom odrubi glavu.

Takove smrti Emilija jos nije vidjela. Mnogi su krscani iz
mnostva potekli, da zamoce nesto haljine s\-oje
u krv mucenikovu, ili da si prisvoje komadic onom
krvlju natopljenoga sulma ; razlijegali se usklici
krscanski, dopirali do Emilije i neodoljivom ju silom
privlacili k muceniku. Pristupi k mrtvome tijelu,
klekne i pi:)ljubi rub njegova odijela . . . Kao iz-
mijenjena vrati se kuci i pade u duboku, neiz-
Ijecivu tugii. Za pol godine predje i ona medju
krscane, a ne dugo poslije pretrpi mucenicku smrt
na istome mjestu, gdje se je prolila krv Sirenox'a.

Zagreb.

StePa Iskra.

ZAKOX SVRSXOSTI V PRIRODI.

asim osje<5alima opaiamo, da u prirodi nastaju vjekovitc
priMiijcne : sve se radja. prcradja i priradja, stn je nasim
jezikom lijepo receno: priroda. Svaka od ovakili pro-
nijena ima svoj uzrok, prema kojemu je ona ucin. Ako svakoj
pramjcni ili pojavi i ne moiemo svojim osjedalima uvijek uzrok
zamjetiti , no kako smo zamjetili pojavu kao uoin, moramo da
zakljuciino i na uzrok, slijedeci zakon loi^ike: bez uzroka ne ima
ucina. Kad sam, izasavsi na setnju, ostavio u sobi otvoren prozor,
a povrativsi se kudi nasao ga zatvorena. nepohitan je zakljuCak,
da je ovaj prozor netko zatvorio. Kad malo dijete u kuljevci
place, mora toj pojavi, placu djeteta, bid neki povod ili izvan dje-
teta, ili u njegovu nutarnjem or^anizmu. \"idedi drozda u krletci,
mora da ga je netko unutra zatvorio. Pa tako bismo mogli neiz-
mjernim nizom promjena u spoljasnjem svijetu materijalne prirode
i u nasem nutarnjem svijetu i zivotu postupati, te demo uvijek do
istoga zakljucka doci : do ucina i uzroka. Zakon uzrocnosti i
savez izmedju uzroka i ucina postoji u svemiru kod .•^vakoga stvora
i bica, od najmanjega do najvecega, od naj^jednostavnijega do naj-
savrsenijega.

Sa uzrokom spajamo cesto pojam: silu ili moc; ne pozna-
vajuci naime nekoj pojavi uzroka, velimo : to je izvela neka sila.
Sila i moc zamjenjuju se kao istovjetni izrazi, obicno se ipak pri-
mjenjuje moc djelovanju razumna bica, docim silu prenosimo na
djelovanje fizikalnih zakona prirode.

L'zrok, koji djeluje prama stanovitomu ucinu, kao jasno predvi-
djenoj svrsi, zove se namjerni uzrok (causa finalis). Odnos na-
mjerna uzroka prema stanovitoj predvidjenoj svrsi zovemo svrsishod-

125

nost ili svrsnost, a zakon, kojim se taj odnus izraiava, jest z.ikon
svrsishodnosti ili svrsnosti , takodjer p r i n c i p t e 1 e o 1 o «■ i c k i (ii,rcki :
telos svrha, cilj, i logos nauka). Da zakon svrsnosti svoj izvor moze
imati samo u takovu uzroku, kao zakonodavcu, koji je svrhu unaprijt-d
predvidio i sve tako udesio, da se ta svrha pokici, dakle u inteligentnu
bicu, to je istina, koju razum covjecji prenia neoborivim zakonima
logike kao takovu priznati mora, te joj dalnjega dokaza ne treba. No od
uiiina ne samo da smo slijedom logickoga zakona prisiljeni zaklju-
citi na uzrok, nego i od kakvoce ucinka moramo da zakljucimo
na kakvocu uzroka. Diveci se velicanstvenim tornjevima zagrebacke
stolne crkve, ne moze zdrav razum zakljuciti, da su ih neuka i ne-
stasna djeca sagradila, kao sto se ne moze zakljuciti, dn je di\-nu
Homerovu Iliadu izpjevalo neuko dijete. Isto tako ne moze se zdravim
razumom ustvrditi, da je ikada neumno zivince krjeposno djelo iz-
velo, jer ne ima slobodne volje niti spoznaje moralnih zakona. Na
osnovu dakle ovih neoborivih zakona moramo da zakljucimo ne
samo od ucina na uzrok, nego i od kakvoce ucina na kakvocu
uzroka. Nakon ovoga kratkoga uvoda da primijenimo princip teleo-
logicki iliti zakon svrsnosti pojavama bioloskoga, t. j. organickoga
svijeta bilinstva i zivotinjstva u prirodi.

Promatrajuci ovaj svijet dolazi covjek do uvjerenja, da je tuj,
sve pocevsi od neugledne diatome do libanskoga cedra, od si-
cusnih vorticella pak do vijeka stvorenja covjeka u tijesnom odnosu
i medjusobnom savezu prema odmjerenim svrhama talc(j uredjeno,
da su bica najnizega organizma podredjena bicima visega, a (jva
najvisega. Neorganicki svijet sluzi kao sredstvo svrhama organic-
koga, u ovom opet bilinstvo zivotinjstvu, a sve opet kao sredstvo
svrhama najsavrsenijemu clanu prirode, covjeku. Temelj ovoga me-
djusobnoga saveza je zakon svrsnosti, iz kojega slijedi, da svaki
nizi stvor svojom svrhom sluzi kao sredstvo svrsi visega, a ovo
svrhama najvisega bica.

Proucavajuci predmete organickoga carstva, opazit cemo ovaj
uzrocni savez svuda i na svak(jm bicu. Ja cu se samo primjera
radi zadriati kod nekojih.

Svako organicko bice sastavljeno je od vise cesti kao organa,
od kojih jedna sluzi drugoj kao sredstvo svrsi i ova svrha je sred-
stvo drugoj svrsi, a sve cesti kao svrha sredstva su konacnoj svrsi.
Uzmimo primjer na covjeku, Anatomija, t. j. nauka, koja nas uci
poznavati pojedine cesti, od kojih je covjecje tijelo sastavljeno, i
fiziologija iliti nauka, koja nas uci, cemu sluze i kako vrse tu sluzbu

126

pojedine cesti, pokazuju nam divnu, cijelomu saslavu tijela <>dgo-
varajucu harmoniju pojedinih cesti. koje su prema s\Tsnosri lako
uredjene. da sluie covjeku kao sredst\-o za pojedine s\The ani-
: ' zivota, a sve ove napokon za polucenje uz\nsenih umno-

; svrha.

Jedan od najsa\-rsenijih spoljasnih organa na covjecjem djelu
je oko. koje covjeku za pulucenje jasnoga vida sluiL Promatra-
juci njegove kako vanjske sastavine: bjeloOicu. roienicu, cijevnicu
(Gefarshaut), sarenicu, tako i nutarnje : vodenu tekucinu, lecku, caklo-
vinu, pa sve do mrijeinice, sastavljene od najosjetljivijih zivaca :
sve je tr ' ' . zakoni ' ctla tako, da

se na mi - ■. slika \ - i. Istina, ima

u divnoj pojavi vida tajna, koje Ijudi ne tnogu protumaciti; kako
se naime sa-* na mrijeznici slike spoljasnih predmeta vidnim

iivcem cent; ..... organu svih os<' '">> " ■> ''»nima saopce, a

od ovud covjeku povrate; ali ipak : nili spoljasnih iii

nutarnjih cesti moze covjek slijediti i protumaciti: kako sve kao
sredstva k opdenitoj svrsi. ' vida sluie. .Medju vanjskim

cesdma oka ima i takovih, h k u prvi mah ne vidi svrhe,

te bi ih driao suvisnima; ako ih ipak pomnjivije promatrati uzme,
mora da se divi i su i ove. na prvi pogled neznatne

cesti prema zaje_...... , .^..>. ..Jesene. Zasto su n. pr. oku vedje,

trepavice ili ohrve? Docim nutarnje sastavine sluie kao sredst\a
za neposredno izvadjanje slike primanjem, lamanjem i sakupljanjem
svijetlih zraka , pokriveno je oko spolja smjestenim spravicaraa,
koje mu nutarnje osjelljive organe sdte od vanjskih nezgoda.
Vedje, od njeinih misica i zivaca sastavljeni poklopci, na svako
oko po jedan, imaju zadatak, da prednji nutamji dio oka. kada
s\;jedo ulazi, neprestanim pomicanjem ciste i ovlazuju, da bude tim
prozracnije. Trepavice. tanki vlasci na obrubu vedja, odstranjuju
prah i drugu necist koja bi u oko mogla ulazid; a s druge ruke
stoje kao na straii, jer kosnuvsi se i o najmanju skodljivu stvar,
povedu vedje, da se zaklope i rim oko prod opasnosd zasdte.
Jutrom, kad se co\jek umiva, moze opaziri. kako se na trepavicama
nalazi kojekake necisti, k >ia se stranom ispod vedja, stranom spolja
ondje nakupila, te je tak.j oko od nje sacuvano. Obrve. koje su
poput dva vlasnata luka iznad svakoga oka namjestene. pobiru
prah i znoj s cela, te ne dadu. da se na oci spustaju. Uz tolike jasno
^^dljive prema zakonu svrsnosd udesene sasta\Tie cesri oka ima
u njem svojstava , kojih ne vidimo . ali ih iz ucina spoznajemo ;

127

jedno od takovih svojstava je akomodacija iliti prilagodji vanj e.
Prema zakonima optike odaljuje se slika predmeta od staklene (op-
tickel lecke tim vecma. cim bliie se predmet lecke primice tako,
da se slika nalazi u neizmjernoj daljini. dakle se za oko posve iz-
gubi, kad predmet dodje u zariste (focus) lecke. Iskustvo nas uci.
da zdravo oko sliku, dakle i sam predmet razmjeme velicine (n. pr.
noz, pero, ili pismena) najjasnije vidi u daljini od 20 do 35 centi-
metiira, koji razmak se zato i zove normalnom daljinom. Pa
ipak vidi co\^ek takove predmete u manjim i vecim daljinama jasno.
Ovo svojstvo oka zove se prilagodjivanje. Ucenjaci kusali su ovo
svojstvo svaki na svoj nacin protrmiaciti. ali mu jos ne znamo za
pravi uzrok; toliko je nedvojbeno, da mu izvor lezi u neizmjernoj
mudrosti, koja je tim oko za predsudjene svrhe usa\Tsila. Bitne sa-
stavine oka su u s^-ih zivotinja kicmenjaka (kraljeznjaka) u bitnosti
iste, samo sto su priudesene prema okolisu i sredst\-ima, u kojima
takove zivotinje zivu. Prema tomu su drugacije udesene sastavine
oka u riba, koje u razlicito gustim vodama i u razlicnim dubinama
zivu, te se u tim promjenama svjetlo drugacije lomi u oku, nego
kod kopnenih i onih zivotinja, koje se mnogo zadrzavaju u visinama
annosfere. Koli razlicita od drugih zivotinja mora da je udezba
kod ociju onili, koje izlazeci nocu na plijen vide u mrkoj tami naj-
manje zivotinjice, kojima se hrane: a kakova tek da je akomoda-
cija ociju kod americkoga kondora, koji kruieci visoko iznad oblaka
u \"isinama, do kojih se nijedna krilatica ne digne, vidi na zemlji
plijen, koji trazi. Kao sto kod oka, ovoga najsavrsenijega optickoga
instrumenta, razabire se divna udezba prema predsudjenim svrhama
i kod drugih organa covjecjega tijela, a osobito kod gljoti iliti ja-
bucice i uha, koji organi su uredjeni za govor, pjevanje i slusanje.
Kao sto je oko najsavrseniji opticki instrumenat, tako su gljot i uho
najsavrseniji prema zakonima akustike uredjeni organi, od kojih
svaki imade s jedne strane svoju posebnu, s druge sluzi i kao
sredst\o drugorau za obcenitu s\Thu. \'elimo, da je jezik organ go-
vora, no to je u potpunom smislu samo u savezu sa gljoti. jer bez
ovoga saveza i zajednickoga djelovanja jezika i gljoti bilo bi gi-
banje jezika nijemo i nerazumljivo. Ovakav princip telicki iliti zakon
svrsnosti \-idi se nedvojbeno iz uredbe svakoga organa i cijeloga
sustava co\;jecjega tijela i ostalih zivotinja; s toga ne cemo se o
tom dalje zadrzavati u zivotinjstvu, vac cemo dokaze tomu potra-
iiti sa nekoliko prunjera u pojavama bilinstva.

Uzmimo promatrati razvitak drveta. Ako covjek i ne moze

128

oznaciti svrhu sviikom orojanickom bicu, svakoj zivotinjici i svakoj
biljci, all ne moze pobiti obcenitu valjanost tjore sponienuto>{a me-
tafizicko-filozofskoiija nacela^ da jc sve ii prirodi taku postepeno i
u medjusobnom savezu uredjeno, da bica nizcija orjianizma sluze
za svrlie biciina visega, a ova bidiina najvisega i najsavrSenijega
organizma. Da drvo toj (ipiienitoj svrsi sluziti moze, valja najprije
da dodje do svojc poscbne svrhc, do potpima razvitka, do zrclosti,
da se moze raspU>djivati i drii<^im opceiiitim svrliama slti/iti. Za po-
lucenje njemu posebnc svrhe treba drvetu citav niz kauzalnom svezom
spojenih ceslih i or^ana, >;dje jediio drii;;Mmu kao uzrok ucimi
skizi. Promatrajuci prema fitotomiji (biljevnoj anatomiiit i li?!. il.iiriji
ortjane dr\'eta, zabaNnmo se u kratku satno stablom

Otk«)pamo li stablo potpunoma narasla drvcta (uralia, duba,
javora itd.), naci demo spodnje orf^ane, kojima jc drvo zemlji pri-
raslu: debclo, dalcko pruzeno ziljc, knje budc t.mje, cim dalje je
od sredista prema obodu, dok se napokon zavrsi tankim iilicama
iliti brandusima. Debelo zilje sluzi drvctii za sigiirnost, da ya
iaki vjctrovi i vijori nc prevrnu; zato je zilje tim debljc i tim dublje
i dalje pod zemljom razf;ranjeno. cim je diA'o stablom i ^ranama
vise i obseinije, docim mu nebrojene tanke iilice sluze samo za
upijanje hrane. Hranivo, koje bilje upija, je ili kapljevno tekude ili
poput uzduha plinovito. Pr\'o upija bilina brandusima iz zemlje, a
drugo liscem iz atmosfere. Ne mozemo ovdje dalje ulaziti u fiziolo-
giju bilja, da razjasnjujemo, koliko mtmstvo imade u bilju raznili
cjevcica, jazica i spravica, kojima ziljcm iz zemlje upijana lirana
uzlazi. a lisdem iz atmosfere usisana siiazi bilinom ; dosta budi spo-
memiti, da su na oko neznatne zilice na korijcnju, a HsCe na p^ra-
nama tako bitne jazice, kojima se hrana bilinom razilazi, da 6e se
drvo posusiti i propasti, ako bi mu se zilice na korijenju poodre-
zale, ili lisde opetovano ocupalo. Da je tolika vaznost ovih sicusnih
cjevcica i jazica za hranu, dakle za opstanak biline. vidi se i stotja.
sto su ovi za hranidbu tako nuzni organi razlicito urcdjeni prema
okoli.su, u kojem bilina zivi. Drugacije uredjene su zilice i liste na
bilju, koje raste u vodi (bijeli i zuti lopoc, povodni orasak) ; druga-
cije na onom, koje raste na kopnu, na kamenitom stijenju, na zraku
itd. Ovu divnu udesenost pojedinih sastavina bilja prema posebnim
svrhama opazamo osobito jasno u cvijetu i plodu. Promotrimo
pup, u kojem pocivaju plodila i zametak ploda. Plodila : prasnici,
pelud (zaplodni pra.^ak), pjestic sa njuskom i plodniconi (ovarium),
obavita su kozuskom, sastavljenim od mekanUi, vise manje dla-

Dr. FRANJO RACKl.

RUDOLF VALDEC

ZAGREB.

129

kavih Ijustica, sve njeinijih i mekanijih, cini se vecma priblizuju najniei-
nijim cesticama plodila. Ovaj kozusak je divnom primjenom svrsi biline
prema podneblju i ostrijem uplivu atmosfere razlicito udesen taku, da je
gusci i topliji u studenim stranama svijeta, docim je tanji, dapace ya kod
mnogih bilina u vrucem zemaljskom pojasu niti nema. A kako njeznim
pokrovcima je zasticen tek dospjeli pk)d pocam od najnjeznijega
zametka — klice, pa do skrajnje Ijustice, kojom je sjemenka obavita.

Pi'ilagodjivanje, o kojem govorasmo gore kod covjecjega oka
i drugih zivotinja, nalazimo takodjer i kod bilja, najocevidnije kod
povodne biline iuti lopoc (auphor luteum). Ova lijepa biljka, koja
svojim Icrasnim iutim cvijetom nase ribnjake i lagano tekuce vode
ukrasuje, ucvrscena je na dnu podankom, dociin se list petljoin, a
cvijet stapikom digne na povrsje vode. Petlje i stapke ravnaju se
vazda prema dubljini vode tako, da su u plicoj kratke, u dubljoj
duze. Isto svojstvo prilagodjivanja opazamo i kod iabogriza
(hydrocharis morsus ranae).

Princip teleoloski jasno se vidi takodjer iz geografskoga sirenja
bilinstva i zivotinjstva. Promatrajuci bioloski svijet sa ovoga gledista,
vidimo neosporivu cinjenicii, da su oba ova carstva, bilinstvo i zivo-
tinjstvo, po cijeloj zemlji od jednoga stozera do di'ugoga udesena
prema toplini, vlazi, hrani, u opce prema onim uvjetima podneblja, koji
njegovu iivotu i napretku odgovaraju. Drugo je n. p. odijelo zivinstva
i bilinstva na dalekom sjeveru i jugu, drugo u umjereniui, a posve
drugo u vrucim pojasima. Badava ces prenositi pome sa polutnika u
nase, a badava nase vocke i zelje s nasih u obratnicke strane. Isto
vrijedi i za zivinstvo. Jedno i drugo ce pod vedrim nebom ovdje i
ondje kuburiti i krzljaviti, napokon ce ipak podleci prevelikoj promjeni
podneblja. Istina, da se gdjekoje biline i zivotinje promjeni donekle
mogu prilagoditi, ali su medje te prilagodnje odvise tijesne, a da bih ih
organizam prekoraciti mogao. To su cinjenice nedvojbene, koje nam
jasno govore, da je svakoj skupini bilja i zivotinjstva za stalno pre-
bivanje odredjeno na zemlji ono podneblje, koje njegovom orga-
nizmu, njegovoj svrsi odgovara. Primjera za to navadjati bilo bi
suvisno ; jednu ipak zivotinju spomenut cu, koja se, otkad Ijudski
rod u medjusobnom saobracaju stoji, kao najjasniji primjer za ude-
senost organickil] bica prema predvidjenim svrhama navodi, a to je
deva, gam ila ili drome dar. Ovomu dvopapkaru je domovina
sjevema Afrika, Egipat, Arapska, Abisinija, juznu Tatarska, cak do
Indije. To su ponajvise suhe, pjeskovite, tropskim suncem isprzene
zemlje, kuda covjek moze vise dana putovati, u da ne nadje hranc

Spomen-cvie6e. 9

I30

niti vode sebi niti iivotinji. U tim daleko prote^iitim zeniljama
ne hi bilo ljudskit<;a dnistva, saobrat"^aja, pronieta, niti trq^civine, ovi
krajevi bili hi pusti i nirtvi za ostali svijet — bcz dt-vc. Ona je
stvorena za covjeka u oniin zemljania, te su joj prenia toj svrsi i
sve cesti tijela udesene, da biide u istinu ladja pustare. Dujiacka
je do IQ mt., a sprijeda do 13 mt. visoka, srijed hrpta ima veliku
fjrbu. vrata je podugacka, nogu tankih, papaka inalenih. Noge su
joj u opce tako udesene, da moze na suhu, pijeskom zasutu ili ka-
menitu tlu lako i sigrirm) stupati, a nozdrve moze zatvoriti tako,
da joj vru<Ji, vjetroin razna^ani pijcsak ne moze u nos ulaziti. N'a
koljenima prvih nogu i na gnidi otvrdjela joj koza u ozuljine, te
moze klecedi na se uzeti jaiioca i terct. ^eludac joj je produzen u
posebnu spravu, u koj«ij moze pitku vodu cuvati i vise stotina
eno;leskih milja proputovati, a da joj je ne treba. Tako uredjcna tijela
moze deva, optere<iena sa 300 do 400 klg., u vrudim africkim pustarama
proputovati na dan i 30 en}j;l. milja. docim one, koje samn za ja-
luuije sluze, a nisu odvi'ie nptereCene, mogu i dva puta toliki put
provaliti. Njoj ne trcba bica niti ostniga, jer joj dostaje samo glas
gospodarov. Clazba joj godi, pa kad je umorna, zasvira jasilac ili
zapjeva svoju arapsku pjesmicu, na sto ona zumije i veselije kora-
cati stane. Futujud stupa tako, da joj se koracanje niti najmanje
ne cuje, jer su joj stopala obrasla nekom elasticnom tvari. Uz to-
like koristi, sto ih covjek od ove zivotinje ima, valja dodati, da mu
i za hranu siuzi. uzivajudi od nje meso, mlijeko i sir, doOim mu
dlaka sluzi za odijelo, a posuseni gnoj za gorivo. Spojivsi sva
svojstva ove krotke i dohrotudne zivotinje sa snatrenjem i zivom
ma.stom Arapa, nije cudo, da se od nje mnogo zanimljivih prica i
istinitih cinjenica pripovijeda. ja tu jednu od takovih pripovijedaka
navesti, kako ju pripovijeda glasoviti arapski putnik Fatalla Sayeghir
u 2. knjizi Lamartinova putovanja na istok.

Putujuci u vecem drustvu Arabijom u Hedzas, pripovijeda Fa-
talla: >Peti dan, posto smo prenocili pod satorima K!-Heradia, di-
gosmo se sa svinia, da sediamo svoje dromedare, koje na veliko cudo
nadjosmo, kako su i^lave u pijesak zatisnuie, te ih iz ovog polo-
zaja nismo mogli maknuti. Beduini, prizvani u pomod, protumacise
nam tu pojavu instinktom iivotinja, kojim osjecaju dolazak uzasnoga
vjetra si mo una, toga strasnoga bica africkih pustara, koji pro-
pascu prijeti Ijudima i zivotinjama, ako ih nezasticene na otvorenoj
pustari zatece.« Dromedari osjecaju instinktom dvije do tri ure
unaprijed ovaj strasni elemenat, okrenu se od vjetra i zakopavaju

131

se glavom u pijesak. Niti glad niti iedja, niti ikakova sila ne niogu
ih iz ovoga poloiaja krenuti, dok uzasno nevrijeme potraje , pa
trajalo to tri i vise dana. Da se spase od toga ubitacnoga vjetra,
nadarila ih je providnost instinktom, koji ih nikada ne prevari, te
nije samo njima, nego i Ijudima za sigurnost. »Videci,« nastavlja
pripovjedac, »o cam se radi, obuhvati i nas strava, te se pohrinusmo
za nuine mjere sigurnosti. Ne dostaje, da se konji smjeste u si-
gurnost, valja ih pokriti i usi zacepiti, inace ih zadusi silna vijavica
sitna vruca pijeska, sto ga vjetar proti njima tjera. Ljudi se sakupe
u satorima, zatrpaju pomnjivo najsitnije pukotine i rupice, postavivsi
vodu samo tako daleko od sebe, da ju rukom doseci uzmognu,
a onda legnu na tie i pokriju se machtama (arapskim pokrivalima).
Tako ostanu cijelo vrijeme, dok taj uzasni vijor traje, Jedva sto
smo ovako sebe i zivinstvo osigurali, ali eto ti svih uiasa toga
smrtonosnoga elementa. Uz strasno zvizdanje digose se oblaci vruca
rdjasta praha, obarajuci na tie sve, sto mu je na putu, te za cas
dignu se na ravnini brezuljci pijeska, pod kojima lezase sve poko-
pano, sto se vijoru protiviio. Ako je koje udo tijela bilo odgaljeno,
sprzeno je kao od vruca zeljeza. Uzasno ovo nevrijeme trajase
deset sati strasnom zestinom, a onda popustajuci silom jos sest
sati : joste samo jednu uru vise i eto nas podusenih. Voda, koju
smo za pilo pripravih, zakipjela je, a u satoru bijase veca vrucina,
nego u vrucoj turskoj kupelji. Odvazivsi se napokon iz satora, eto
nam uzasna prizora pred ocima : petero djece, dvije zene i jedan
muskarac lezahu mrtvi pod pijeskom jos goruce vrucim, a nekoliko
je Beduina bilo sasvim pocrnjela i sprzena obraza, Kad vjetar simoun
kojega nesretnika zahvati u glavu, krv mu udari curkom na nos-
nice i usta, obraz mu nabuhne, pocrveni i za cas zadusen izdahne.«
Svoj spas imalo je drustvo zahvaliti devi i njezinu instinktu.
Instinkt je zivotinji prirodjeni nagon, kojim potaknuta cini i ne zna-
juci kako, vec samo nekim predosjecajem bez znanja i shvacanja
mekanicki, no vazda istim nacinom ono, sto je njoj ili vrsti joj za
stanovite odredjene joj svrhe, u opce za hranu, rasplodbu, dakle
za opstanak i spojene s njim svrhe bitno nuzno. Dakle je i instinkt,
ova nerazrjesiva tajna prirode, telickoga znacenja, jer je nami-
jenjen nedvojbeno predvidjenim svrhama. Prema sastavu i uredbi
tijela i prema svrhama udesen je i instinkt svakoj zivotinji. Drugim
nacinom ocituje se on n. pr. u slona, drugim u deve, drugim opet
u ptice i insekta. Ovaj provodic, ovo ravnalo zivotinja za polucenje
odredjenih im svrha kusahu gdjekoji protumaciti iz iskustva i navike

13-2

iivotinja. Nu kako protumaciti plivanje tek iz jaja izvaljenili pataka,
koje vode jos nisu nikad vidjele? Ucenjak CIratiolet pripovijcda,
da su se mlada steneta, koja jos nikad nisu vuka vidjela, stala grCe-
vito tresti, kad su onjusila komad vucje koie. otkud im iskustvo?
Iz uredbe dromedarova tijela vidi se, da su u njega neki po-
sebni organi udeseni za posebnc svrhc i prema posebnim zcmljama.
Ne mogu propustiti, a da ne spomenem jos jednu divnu uredbu druge
vrsti zivotinje tobolcara (marsupialiai: klokana iliti kenj^urua, iz
koje se vidi, da je predvidjenoj svrsi namijenjena. Mlado kio-
kance rodi se nezrelo i nedoraslo tako, da bi dosav na sviet po-
ginulo, da ne bude posebnom urcdboin hranila i zastitnih organa
doskoceno. Kao sto je poznato iz zoologije, imade klokan-zcnka
na trbuliu osirok tobolac ili vrecicu, u kojoj mlado klokanOe duze
vremena hrani i cuva. Cuveni prirodoslovac De le Souftf opisuje
slucaj, kako je zenka kcngura mlado polegla. Osjcjiajuiii poloiaj
sjedne mali na tie, oslanjajuCi se na korijen debcla repa, ulivati vre-
dicu prvim sapama, prihvati mlado i mctne ga nutar. Nu mlado ne-
doraslo klokance ne moie prihvatiti sise, koja je vre<iici prirasla, jer
mjesto potpunih doraslih ustiju inia tek okruglu rupu. Tuj mu mati
pomogne, jer mu bradavku od sise utisne i pricvrsti u rupu. Nu da
to uspije, te bude zivincetu sisanjem osigurana hrana, udesena je
bradavka osobitom spravom. U tu svrhu ima na bradavici posebna
misica, a misici pripojena je posebna kost. Posto je ovako u usta
mladomu uvedena bradavka, ostone mu tako pricvr§<iena cijelo vri-
jeme, dok je u vre<iici, jer kad bi se jednom otkinula, ne bi je ved
niti mati mogla namjestiti, te je mlado poginulo. Da se pako ucvr-
scena bradavka ne otkine, tomu je spomenuti mi uredbom doskoceno.
Uz ovakovo sisanje, gdje su usta cijelo to vrijeme zatvorena, moglo bi
se zivince, zaletiv mu mlijeko u dusnik, zadusiti. To je opet kod ove
vrsti zivotinje tim zaprijeceno, da je dusnik posebnim kanalom sa
vanjskim zrakom spojen, kakova kod drugih iivotinja ne ima, pa i kod
klokana ga nestane, cim mlado doraste i ostavi materinu vrecicu, te
ga mati samo onda opet nutra nietne, ako mu s polja pogibao zaprijeti.
Pod svrsetak ovoga promatranja da spomenem joste jednu po-
javu u zivinstvu, koja se takodjer samo sa stanovista telickoga pro-
tumaciti moze. Ima nainie iivotinja, koje da budu zasticene proti
ninogim neprijateljiraa, bojom tijela nalikuju na okolis, gdje iivu.
Tako nalikuju ptice koke (gallinaeae) svojim tijelomna zemlju,
jer na zemlji iivu, kao n. pr. sljuke, seve, prepelice, prutke, ialari
i dr. Nekoji sisavci mijenjaju boju prema dobi godine. Aipinski

J33

zee (lepus variabilis) je Ijeti suro-sive dlake, a pocevsi od mjeseca
studenooa je sasvim bijel, isto tako je granostaj (hermelin) Ijeti sure, a
zimi sasvim hijele dlake do male kitice na repii. Rihica antennarius,
koja zivi u Atlantskom oceanu, nalikuje svojim pjegavim tijelom pos\'e
na morske haluge. O njoj veli prirodoslovac Osbek: »Nju je pro-
vidnost bez sumnje zaodjela bojom nalik na lisce zato, da ju gra-
bezljive ribe drze za halugu.«

Op on OS iliti mimikra u uzem smislu je pojava, gdje zivo-
tinja namjerice ne samo bojom, nego polozajem i cijelim drzanjem
tijela oponasa drugu zivotinju, koja je posebnim, samo njoj vlastitim
svojstvom zasticena od neprijatelja, pa se tako ovim tudjim svojstvom
i oponasanjem spasi, jer ju neprijatelj drzi za oponasanu zivotinju.

Instinkt, zastitne boje i oponos mogu se dakle takodjer pri-
brojiti gore spomenutim pojavama u bilinstvu i iivinstvu, gdje um
covjecji iz udezbe pojedinih cestih prema cijelomu sastavu orga-
nickoga bica logickom silom kauzalnoga saveza mora da zakljuci,
da je to sve uredjeno prema teleoloskom principu, prema zakonu
svrsnosti za polucenje jasno predvidjenih i odredjenih svrha, da
se iz ove di\'ne uredbe, pocevsi od najnizega pa do najvisega i
najsavrsenijega bica, jasno i nesumnjivo vddi u cijeloj prirodi divni
sklad, a iz sklada jasna inteligentna n a ni j e r a. Ima Ijudi, koji ovaj
prema inteligentnoj namjeri udeseni sklad hoce da protumace me-
kanickim djelovanjem materijalnih sila ; no proti ovoj izcezavajucoj
manjini stoji savkoliki inteligentni svijet svih vijekova, koji u neiz-
mjernom nizu pojava prirode, jer osnovanih na savezu uzroka i
ucina, vidi nedvojbeno ocitovanje neizmjerne inteligencije, zacetnika
svemira, svega vidljiva i nevidljiva, — zacetnika, »koji, kako veli
sv. Augustin, nije takove sustine, da bi se Ijudskim ocima mogao \'idjeti,
a cudesa su njegova, kojima sve stvoreno upravlja, svagdanjim vidje-
njem tako slabo uvaiena, da divna i nedokuciva djela njegova i u
svakoj klici sjemena nitko ne opaza.« Nikad se ne ce ovaj svijet,
njegove pojave i promjene, djelujuce sile i zakoni, a to sve u
skladu prema predvidjenim i odredjenim svrhama, inace a,^
shvatiti i protumaciti moci, nego poklonivsi se neiz-
mjernoj inteligenciji bica, o kojem, odusevljen njegove )m
prirodnom objavom, pjeva psalmista u io3. psalimi :

^O Gospode, kako su velicanstvena Tvoja djela, sv

si premudro uredio, sto je na zemlji, bogatstvo je Tvoje « M
Zagreb.

Josip Torbar.

GOSPODIX S KAPTOLA.

rije kojili desctak uodina slaja.NC na Kaptulu zagicbatkom
tek ne.sto dalje od »cme sk«»le« starinska kanonicka ku-
l;'^ rija, za koju se po cieloj Hrvatsknj znalo i koju je doinaci
kajkavski sviet svojom sladkom rieci i dobruiiudiuni nacinotn kratko
tek nazivao »gospodinova« (s akcoiit<im dujfim na slovu i) kurija, i
tim )U inislio ra/.luciti i)d svili trideset i tuliku kaiKJuiOkih kurija.
S ulice nije se mogla vidjeti kuca, jer je bila sa^adjcna duboko u
dvoristu inedju vrtovima i zavrtnicaina, a do ulice drzale se s jednojj;
kiaja ogromnih dvokrilnili vratiju staje i ekonomske zgrade sa svojim
zadnjim stranama, na dru:;i pak kraj vratiju vukia se duji^a i visoka
zidana ograda, koja je na dva tri mjesta iinala uzidane svetacke
slike i kipove. pred kitjim svakim je za staklom visjela crvena lam-
pica. Na kraju te ograde, tik d<> susjedne kurije, bila su )oi. manja
vrata za pjesake i prihodnike svakdasnje. Na jednim i drugim vra-
tima bio je iz kamena izklesan nekakav opatski ili biskupski jryh.

U toj je kuriji mnogo vise od cetvrt vieka nastavao kanonik
Tomas Tobanciii, ili kako ga svi voljeli nazivati: >reverendissiiiuis
Tomica*, — poznat rudoljub i dobar covjek.

Kad sam ga ja upoznao, bio je vec u velikoj starosti, no nili u
prvi taj cas, niti ikada poslije nisam ma ni u cem moran osjedati starca.
Kretnja mu bila gotovo iivahna i laka, riec i jasna i brza, a lice uviek
vedro. Cisto kao da je strujila oko njega i radost i Ijepota zivota. Zato
mi se mozda jos jace u.-*jekla u du.su sponien na prvi nas susret.

Bio me umolio susjed i prijatelj, neka idem umjesto njega na
Kaptol k reverendissimusu Tomici, da mu izporucim njegove po-
zdrave i izvinem, sto ne ce moci k njemu u Zagreb na Tom2isevo.

Naravski, ja sam rado primio na sebe tu zadacu, jer sam go-
tovo od djetinjstva slusao pricanja o »gospodinu Tomici<, o njegovoj

135

veseloj cudi, dobrom srcu i umnoj glavi. Od nekada zeliu sam, da
ga upoznam, no — dok je starac izlazio jos iz svoje kurije i Kap-
tola, bio sain diete, a poslije desio sam se izvaa doniovine; odkada
se pak povratih, nije vise stari gospodin. pokizio u pohode k prija-
teljima i negdasnjim znancima, vec je glavno skupljao druztvo u svom
domu, kamo me nije prilika dosele doveki.

Bas kad sam dosao k visoko zidanoj ogradi na Kaptolu i htio
zakrenuti na mala vrata u dvoriste, bila su velika vrata sirom raz-
tvorena i za cas je izasla kocija s kocijasem i inosom u pandurskoj
modroj monduri na kozlicu. U prvi cas pogodih, da je to ekipaza
reverendissimusa ; potuzih se u sebi na svoiu zlu srecu, jer u istinu
u kociji je sjedio starac kanonik. No stari je gospodin opazio, da
sam bio na malim vratima, te je odmali dao sustaviti kociju i poskio
inosa k meni, da me upita, sto zelim.

Kad je starac d(jznao za moje ime i moju nakanu, dao je skre-
nuti kociju i rukama davao mi znakove, neka podjem u dvoriste.

Kad se pred kurijom izrukovasmo i zakrenusmo u stubiste,
gledao sam starca srednje visine, dosta krepka drzanja u odebelu
tielu ; lice bilo mu je svjeze boje, ponekle zaliveno rumenilom. Sitne
staracke oci cuvale su svoju tamnost i zarko se jos kriesile, kad hi se
riec zivlje p(_)vela. Gusta, sasvim biela kosa pokrivala je dosta ve-
liku glavu, isto i obrve nad ocima bile su sasvim siede i guste. Xije
imao na sebi reverendu, vec dug kaput i uzlce hlace u cizmama, a
to odielo bilo je brizno uredjeno i ni traga ni najmanjoj zanenicire-
nosti, u koju stari Ijudi tako lako zapadaju.

Primio me je tako Ijubezno i usrdno, da sam gotovo osjecao
dragost i ugodu domaceg kuta. Bio on stari i dobri prijatelj ciele moje
obitelji i cieloga roda, pa je cisto veseo bio, sto sam dosao k njemu.
Da sam mu jos na hodniku morao obecati, da cu ostati na objedu,
po sebi se razumije.

Kuca mu bila puna Ijudi. Imao je kod sebe sestru udovicu
s cielom mnogobrojnom obitelji, koja se sastojala iz djece i unu-
cadi. Osim toga bila tu jijs prijateljica i drugarica sestrina, sirota
stara na p6 sliepa i gluha, koja nije na cielom svietu iinala nikoga
svoga, pa ju kanonik iz smilovanja uzeo u dvor, da sa sestrom
igra u karte. Osim toga je jos drzao cetiri siromasna djaka na stanu
i kosti, a drugoj cetvorici davao je objed i veceru, strogo pazeci,
da se od njih u to ime ne iste nikakova pomoc u kucnim poslovima.

[a sam prekrasan dan probax'io kod njega. I tako mi je ugodn
i voljko bilo, da je vec davno zamracilo, kad sam ostavio gostoljubnu

()

kucu. Da, — nisatn tek ja bio kod objeda. Revercndissimus Tomica
u tili je casak bio sloiio citavo druitvo.

Mene dakako najvise je od sviju on sam zanimao, — gotovo
zanosio. Fiilo u njein ii isti cas i ncsto <>d zapadno-cvropskogj pre-
lata i nesto <>d onih negdasnjih hrvatskih kanonika iz vreinena tur-
skih ratova, koji su u potrebi znali i sablju opasati, — a svakako
najvise je bilo u njem one prave korenike hn*atskog negdasnjeg
>gospodina€, koji je ponosit, da je Hrvat, kojemu su vazda na iimu
pra\nce kraljevine Hrvatske i koji osjeda u sebi du/nost, da mu hiide
kuda svakoni gostu draga i mila.

Kod stola iipravu je eK :n i iiii>Loin kakovoy; staro-

francuzkog crkvenog dostojaii- i >ancien rcLjim-a« nastojao, da

bude zabava ugodna, a kad je stoloravnatelj, u osobi mladog nekog
prevendara. poceo sa zdravicama, — eto iz starca na.seg hrvatskog
vescljaka, koji se je prepustio veselju i radosti. Osobito rodoljiihne
zdravice uznesose revereiidissimusa Tomicu. Kad se je nazdravilo
domovini, pa onda uspjeiui narodne borbe za narodna prava, pa vla-
diki Strossmayerii, - onda je starac cisto zamm mladica hvatao pokal
i zanosnini riecima preuziinuo zdravicu, pa gotovo prvi intonirao rodo-
Ijubnu pjesmu. Bio on naime jo§ iz garde starih Iliraca. Pavao Stos,
Josip Kiindek, opat Krizmanid, biskiip brot bijaliu nni prijateiji i dru-
govi u mladosti. Onaj zar i potrcba dusevna, da se iz svoga naroda
ucini u istinu narod i da mu se izvojsti sloboda, sto je u ilirsko vrieme
tako zarko plamtilo u lirvatskim grudima.u starca reverendissimusa To-
mice nije nista popustilo nakon t<^likih narodnih neuspjeba i ^^ubitaka.

Starac je sveudilj ostao vjeran svojoj zasta\i i svojim idealima.
A nije se to tek pi»kazivalo na riecima i kod vesela stola. Svako
narodno rodoljubno nastojanje nala/ilo je uviek u njem vjerna i
pozrtvovna pomagaca. Uza sve liepe dohodke kanonicke on je bio
gotovo bez imutka, jer pokraj uzdrzavanja i podpomaganja cieloga
si roda, on je ipak pritekao kod svake narodne potrebe znatnim
svotama u pripomoc. A u narodnoj borbi jos u velikoj starosti nije
nikad propustio, da se ne zauzme za narodnu stvar makar osobnim
uticanjem. Ma da je bio veliki crkveni dostojanstvenik i starac, opet
se nije ugibao ni zacao, da ne preuzme na sebe koji korak, koji pohod
ili inu kakvu duznost, sto ju zabtievala korist narodne borbe.

.Meni je starac tako omilio, pa i sva njegova kuca, da nisam
mogao doci u Zagreb, a da njega ne potrazim. Zadrzah li se pak
dulje vremena u gradu, dogodilo mi se cesto, da sam svak dan sate
i sate probavio kod njega. Ah, ona njegova duga, na p6 tamna

137

soha pod starinskim dubokim svodom sa starinslcijin stukaturom, —
svi zidovi pokriti policama s knjigama, uvezanima u starinske koze,
— u jednom kutu klecalo, pocrnjelo od starine i postavljeno pred
propelom, u drugom kutu starinski pisaci stol-sekretar, — sve, sve
jasno mi pred dusom ostaje, a najvise u duhokom naslonjacu sjedo-
glavi starac rumenih obraza, zagrnut u kucnu kabanicu, obsivenu
krznom, koji me je tcjli cesto sjecao na Durero\-e portrete, a koji me
je vazda i svaki put prisilio na dobru volju i radost, gledajuci mu u
vesele oci i smieskom osvietljene obraze ! Pak onaj njegov dragi nacin
pricanja, ono dobrodusno posmatranje uz umne i duhovite pripomenke!

Tako sam iz vlastitih njegovih rieci upoznao svu kroniku nje-
govih dana, — dana, koji se nisu ni u cem izticali kakovim neobicnim
doziyljajima, nu koji su me ipak sa svake strane zanimali, jer su
bili jednako puni dobrote i po tom uviek puni radosti i Ijubavi k zi-
votu. U velikoj svojoj starosti on je dapace pomirno i dobre volje
gledao na zivot, podnasao lako teret, sto ga po sebi donose mnoge
godine, — i za svaku sjenu, bacenu na sjaj zivota, on je nasao iz-
prike i utjeliom si iu tumacio.

— Dragi mladi amice, perillustris ac spectabilis domine ! —
tako je redovito pocimao i nagovarao mene, dvaestgodisnjega mla-
dica, sladko se i tiho nasmiesio, podignuo prst s opatskim prstenom,
kimnuo glavom i zazmirio postrance ocima, pa potilio zapoceo svojom
Ijubkom kajkavstinom : — Lepa su im to bila vremena, kad sem jos
bil parvista, makar sem moral kanoniku Prelcu — vidiju v ovoj istoj
kuriji — svaki den cizme snaziti i dobro naglancati, a to im ni bilo
za onda lehko, kajti josce nisu kidi zmislili biks, a stari je gospodin
samo od mene imeti htel taj pose), ar ja sem to bolse znal, kak
negov inus. Hm, rad me je imel zato, i nemu se imam sve zafaliti;
doklem goder sem bil v skolah dijackeh, on me je pri sebi derzal
i onda on mi je poglavito pomogel, da sem dosel v seminarijum, a
poklam on mi je pribavil kapelaniju v Bistrici, i pak onda brzo
sem po negovoj pomoci dobil faru. Pak vidiju, kulikrat mi je znal
reci, kad me je Jekciju predi skole spitaval : ^>Tomica, ako se bus
dobro vucil, mores jos tu v istom dvoru, gde i ja, sedeti kak gos-
podin* ; pak vidiju, miloscu bozjum, to im se za istinu dogodilo !

I starac uzeo bi mi pricati povjest svoje »kanonicije«, koju je
u vrieme Jelacica bana zasluzio svojim rodoljubnim i covjekoljubivim
djelima i nastojanjem oko podizanja puckih skola. Tako sam ja uza
nj u duhu prozivljivao svih zadnjih sedamdeset godina nasega i
javnog i sukromnog zivota. Starac imao je za cudo dobro pamcenje.

a uz to, k;iko rekoh, znao je preljubezno pricati, gotovo draiestnu cavr-
Ijati. A butiija s najstarijim bukovcem i nioslavcein nije smjela manjkati.
Govorio je izkljucivo kajkavski. [ednoc mu to iztaknein — njenui Ilircu!

— Je, kaj oceju — drajji mladi spectabilis -, onak, kak ih je
mati navcila govuriti, itak je najslajse. Ja znain, da je morebiti lepse
po slovnici ijovoriti, ali — vender — mojemu srcu najlepse je po
domaci. — Kaj Oeju, kad je vise Horvatov, koji ^ovoriju taj vas
'Sto«, — pak smo murali dati prav Gaju, kad je pocel pisati ovak,
kak Granicari, Slavonci i Bosnaki govoriju. Sve za slogu ! Ali zato
itak iistane nas gorni jjovor — nam n ' > Pak. drayi amice, ta
nasa kajkavska rec. to je kakti mati svih _ ,.i. .viusov slavjanskili. Km
dobro veli tabula, da su Ceh. Leh i Meh iz Krapinel Kajkavca razme
i Rus i Ceh i svaki Slavjan. Morebiti, da su negda svi .Slavjani govo-
rili tak kak mil Gdo bi to znal, da ni tak bilo? A segurno im je, da
tu na jugu i dru;iac se s pocetka ni go\orilo. Tejam tam v Telopenezi-
ju§u moreju najti imena sel i gora, koja glasiju kak naSa v Zagorju.
Vidiju. da nemaju prav, kad se cudiju mojoj lubavi za kajkavsku rec.

Cesto i precesto ne bude, da smo ustali sami. Stari je go-
spodin suvise imao i prijateija i znanaca u gradu i u svoj zcmlji,
a da ne bi gotovo uviek imao posjeta. I onda ostavili bi njegovu sobu,
koju je nazivao bibliotekom, pa bi se selili u >palacu<, a inos Ianki<i
taj cas bi dosao, da na stol postavi vino sa ca.sanuu Dakako, kod
toga nije ostalo. Stari gospodin poslao bi po koju od rodjiikinja,
da glasno pita, ne bi li se mogia prirediti mala »juzinica"«, k<id koje
bi sestri ili kojoj necakinji opet glasno stavio pitanje, ne bi ii se
na§Io gdje >malo perzolice, ali pisane pecenke, ali druge kakve pecen-
kice?< — I iz >juiinice« razvila bi se prava pravcata obilna vecera.

— Ah, vi mlada dendene.sna gospoda nekakvi ste pesimiste,
gledite na ceme ocale na ovaj Icpi svetli svetl — znao bi cesto reci.
— A nemate prav; gospodin je Bog bonnes znal, kaj dela. kad je
isel stvarjati nebo i zemlu, i borme mu je lepo zislo sve, sve! Lepo je
ziveti, samo treba oci odpreti i spametno okolo sehe pogledati. pak
ja kriv, ako ne bu svaki brzo pregledal i videl, kak je lepo! A ne
govorim ja tak zato more biti, kajti je z menom gospodin Bo^; bil
milostiv i naredil z mene zagrebeckog kanonika i abasa ; ja sem tak
govorii, kad sem bil siromak; ja sem i onda videl i znal. da je lepo na
torn bozjem svetu! Zato i rad zivim, pak je Bog i Majka bozja opet
z menom i daju mi ziveti i daju mi niojih osamdeset i tuliko let lehko
podnasati. Kh, kad bu vura dosla, bu dosla, nek se vrsi bozja volja!

Pa u istinu u velikoj svojoj starosti reverendissimus je Tomica

1^39^

znao jos uviek naci uzitka u pogledu na Ijepotu prirode oko sebe :
njega je kao kakva mladica znao i mogao uznieti Hep cviet, sjajno
nebo, — dapace nije mogao slusati poj slavuljev, a da ne budc
ganut i zadivljen. Isto se tako u sv^akom druztvu veselio i radovao
kao najmladji od nas, a svaki Hep i plemenit dogadjaj u s\"ietu
uznietio bi njegov entuzijazam. »Lepo je — lepo zivlenje!« znan
bi reci. ->I moja najveksa je sreca, da dugo zivim!«

Istina — nije ni ta niirna i vesela dusa ostala dugim nizom
godina postedjena od oblaka i gromova, sto ill zivot svakome donese,
a donese najvise po co\'jeku. Pretrpio reverendissiinus Tomica dosta
toga od Ijudske ziobe i Ijudskog jala. Znao mi je koji put sHcne do-
zivljaje spomenuti, no uviek bez ikakve srcbe. Naprotiv citav mi je svje-
docio, kako se je uviek znao dici nad nizkim takovim napadajima i nije
dopustio, da mu se k\'ari veselje k zivotu i da bi tek caskom dobrota
morala u svem prepustiti mjesto drugom kojem protivnom osjecaju.

— Naj mi dosti.iju veruvati, — nigdar se nisem srdil radi ta-
kovih bedastoca. Znal sem, da ni istina — znai sem, da samo jal
more takvoga kaj reci i zmisHti — pak mi je zal bilo — ne mene
— kajti ja nisem nis zgubil — neg mi je zal bilo — onoga bedaka,
koji se je srdil i negdi necemurno v sebi grizel i tak si je kvaril
sam svoje zivlenje. Bogcec ! —

I starac bi uviek kod toga svrsio zeljom, da bi dobri Bog
oprostio zabludjeloj ovci pa bi okrenuo razgo\^3r na veselu kakvu
stv'ar, — obicno kakvu saljivu pricicu o tom ili onom znancu.

Kada je stupio u devedeset i prvu godinu svoga zivota, nekako
samo se od sebe desilo, te je taj rodjendan bio dan velikog slavlja.
Sa sviju strana dosH prijatelji i postivatelji, da se vriednom starcu
poklone. Stari kanonicki dvor cisto suniio i ozvanjao
od veselja i radosti.

Starac si nije dao uzeti te ne bi bio sluzio na taj
dan veliku abacijalnu misu. I meni ne moze nista osla-
biti onaj veliki dojam, sto mi je dusa primila, kad sam
vidio starca u dubkom punoj katedralki pri oltaru, te
ga slusao gotovo krepkim glasom zapjevati : jSur-

..... f^^-
duboku i vrucu zahvalnost, da dozivljuje taj cas !

sum corda!« Cisto sam slutio svu svetost, sto ju
starost sama po sebi nosi, i vidio u starcevu lien

Dcor Gredice.

Ksaoer Sanclor GjalsUi.

SAMSUXUV GEXIj.

^•"k / cT iivljenja, kje se dalec skrivas!
■ /- y'. O jaz sem mlad, napojen cvetnih nad.
^ X. Jf^ In kcr naooicn cvetiiih nad in mlad,

■■^-TS? In kcr napojen cvc
V^^ -jMj \'eselega se cutiin,

niocnega,

^"fy >5^ Yia. orla zmogel bi mogocnega,
Da tigra zmel bi krvolocnega,
Da oslov cclo credo bi prevpil,
In ko bi se kricali z vsoj mocjoj,
Z oslovsko bi celjustjo jih pobil.
O jaz sem mlad, napojen cvetnili nad,
In nikdar nocem bid samo svoj
In vedno hocem le pravicen boj.

Genij:

Vecer zivljenja, kje bi bil se tvoj ?
Morda, morda ni dalec pred teboj.
Kazalci na zivljenski kratki uri
Premikajo se kakor blisek hitri,
In solnce se po vzhodu ze zataplja.
Telesni clovek, kaj si? Kaplja,
Ki trepeta na tenki, slabi vitri
In precej kane. ko se \ntra zgane.

Tvoj dan koncan ? — O ne ! Nikdar!
Ni takrat, ko se zgubis siv in star,
Ni takrat, ko zapres poglede truden.
Tvoj srcni duh ne bo iniel vecera.
Inie bo tvoje vekomaj slovelo,
In glas o tvoji moci bode slul,
Ko davno ti ne bos ga v grobu cul.

A le na delo brz, le brz na delo,
Da bode lepse, preje praznovan
Naroda tvojega vstajenja dan ! —

Koscica pod Kumom.

Anton Mcclcecl.

V >

HORVATI I XJIimVI GUSFODAKI.

0238.-1481.).

Du.ikiivu na iztoku pn istira.se se u srodnjeni vijeku neki posjed
/ (terra, predium, possession koji se u latinskini spomenicima
zoveCroac, L'rvati, Choruati, Horwati, Horwaty,
Horvaty. Horuaty, Ho rw a thy, pace i Hurachy i Arroad!
Gdje je has taj posjed bio, ne moze se jos posve izvjestno ustanoviti;
ali je vrlo vjerojatno, da se je stcrao u okolisu danasnjih .Starih
Mikanovaca. Ti su .Nlikanovci svakako stare mjesto, jer se jos u
izvjestaju Petra Nikolica <>d god. l66o. kaze, da je »in pago Micha-
novczi« crkva sv. Bartolomeja apostola; a u popisu Djakovstine od
god. 1702. citamo doslovce: >(SeIo MikcUiovci) crkvu imadu zidanu
dohro stojeCu, koja jest na slavu sv. Bartula ugradjena ; u s t a r o
vrime ovdena bilo je misto tahorsko kod sela od zemlje ugra-
djeno, Mikanovacki sanac zvani, od kojega temelji do sad a
s e nahode.t *

Prvi put spominju se Horvati g(jd. 1238. L' ono vrijeme hili su mu
vlastnici vitezo\'i sv. Ivana ili Ivanovci (domus hospitalis Jerosolymi-
tani, cruciferil, koji su driali prostrana posjedovanja po citavoj Hr-
vatskoj i Ugarskoj. Pomenute godine potvrdio im je kralj Bela
s privolom svoga hrata, kralja i hercega Kolomana, sva njihova
imanja, medju njima i > terrain ad decern aratra, nomine Croac, a
castro de Walkoy exemptani, quae est contigua terrae eiusdem domus,
quae vocatur Magna villa, cum silva pertinente ad ipsamt.** Kad je

* Smiiiklas, D\'ijestogodisnjica oslobodjenja Slavonije, II. str. 11. 71, 333.
— *♦ Fejer, Codex diplom. Hunir. IV. i. str. 104.

143

inalo o-odina pcislije, naime 1244., isti kralj Bela bosanslconiu biskupu
pot\-rdio darr)\-nicu svog'a brata Kolomana za Bliznu i Djakovo,
sponunju se pri opisu medja djakovackih ne samo Horvati, iiego
i Veliko selo ili Magna villa (Xogfolu - Nagyfalu) kao pusjedo-
vanja vitezova sv. Ivana. Iz opisa medja u povelji razabireino, da
je Magna villa (Nag\-falu) stajala negdje kod danasnjih Kesinaca, a
Hiirvati (Urvati) kod Starih Mikanovaca.*

Po oskvidnim izvorima ne mozemo znati, kako su dugo vite-
zovi sv. Ivana driali mjesta \'eliko selo i Horvati. No svakako je
vjerojatno, da su oni ondje podigli, ako ne grad (castrum), a ono
barem dvorac (curia) i crkvu, mozda onu, koja se jos na pocetku
XVIII. stoljeca spominje kao crkva sv. Bartola. Staino je medjutim,
da je vec u prvoj polovici XIV. stoljeca u mjestu Horvati, kao i u
susiedn(.)ni Velikom selu obst<ijala crkva, kojom je upravljao svecenik,
i da je ta crkva spadala na arcidjakonat »de Ossiag« (Oziag, Ozi-
uagli, Oz3'nag), a po njemu na biskupiju u Pecuhu. Gcjdine 1333. — 1335-
spominje se u Horvatima (Hurachy, Choruati, Arroad) neki sve-
cenik >sacerdos Fabianus«, a u Velikom selu (Magna villa, Nogfalu,
Noglfelw, Noglfelwi) neki »sacerdos Blasius< , koji su rimskoj stolici
davali po 30 do 50 banovaca na godinu.**

Malo zatim nalazimo kao gospodare mjesta Horvati neku ple-
micku porodicu, koja je po torn mjestu primila pridjevak ^de Hor-
\vathy«, te koje su clanovi brzo stall zivo utjecati u povjestnicu ne
samo Hrvatske, nego i Ugarske. Vec i. travnja 1348. spominje se u
jednoj povelji »n obi lis vir magister Petrus fill us Pauli de
Horwat}-* kao odlican vlastelin u Vukovskoj zupaniji, kojemu po-
vjerava kralj Ljudevit, da provede diobu imanja izmedju supruge
magistra Ivana Gyleta i supruge Stjepana Morovickoga.'** Taj se
Petar Horvat, sin Pavlov, iztice i drugim prigodama. U rujnu 1351.
boravi »magister Petrus, filius Pauli filii Thome dicti Aranyas de
Hor\vati« blizu grada Baca (prope civitatem Bachiensem), gdje je
palatin Nikola Konth bio sazvao sabor onih zupanija iztocno-
slavonskih i juznougarskih, koje su od pol stoljeca bile privaljene
banovini Macvi. Na tom je saboru Petar Horvat u ime sviju pie-
mica vukovske zupanije (pro universitate nobilium cnmitatus de
W'alkowj ustao na obranu s\'ojili drugova, koji su se prutivili ne-
komu ugovoru izmedju grofa kraljevske komore i ostalih zupanija

* Tlieiner, Vetera .Wonuin. Slav. ineriJ. I. str. 207 — 29S. — ** Momim.
Huns;. Vaticana 1. str. 245, 270, 2S0. 2SS, 299, "514. — Khiic, Povje.st Hrvata,

]I. T'rilozi, str. VI— ^•II.

ijlede placanja dobitka kraljevskoj komori (lucrum camcre re^^isi.'
Jamacno se je plemstvo vukovske iupanije, koja je jos nedavno
pripadala Slavoniji, opiralu nastojanju kralja Ljudevita, da ga iz-
jednaci s ugarskim plemstvom.** U veljaci 1355. nalazinio Petra Hor-
vata u Budiinu, gdjeno kao > procurator* (odvjetnik) Klizabete od
Nijemaca (de Nempti), supruge bivsega bana luacvanskoga Andrije
Lackovica, pred sudcem kraljevskoga dvora Nikolom Drugethom
zastupa pravo svoje stranke proti sinovima i unucinia Stjepana
Morovi(ikoga, koji bijahu Klizabeti i suprugu joj Andriji Lackovidu
ugrabili sva imanja njezina roda u vukovskoj i srijcmskoj iupaniji.*"*
Parnica bi 18. veljace rijesena u prilog Elizabeti i suprugu joj Andriji.

Magistar Pctar Horvat ostavio je za soboin tri sina: Pa via,
I V a n a i L a d i s 1 a v a. Oni bastinise iza otca ne samo Horvate u
vukovskoj iupaniji, nego takodjer Orahovicu (Orehoucli) u pozezkoj
i Banca (Bancha) u backoj zupaniji. K tomu se posljednjih godina
vladanja f.judevita kralja pudigose do velikih Oasti: Ivan postade
god. 1376. banom niacvanskiin, koju je cast obnasan do god. 1381.;
a Pavao zasjede god. 1379. stolicu zagrebacke biskupije. Cini se, da
su oba brata bila u osobitoj milosti kod kralja Ljudevita, jer im je
povjeravao vrlo zamasne zadat^e. Bana Ivana (Ivanisa) posiao je
1380. s vojskom u Napulj, da pomaze Karla Drackoga proti kraijici
Ivani, a biskupa Pavla rabio je u diplomatskim poslovima, narocito
u Italiji. gdje je biskup Pavao zastupao svoga kralja, kad su utana-
cili niir u Turinu 8. kolovoza 13S1.

Upravo blize poznanstvo s napuljskim kraljem Karlom Drackiin
doprineslo je najvise, da su se braca Pavao. Ivan i l.adislav Horvati
po smrti kralja Ljudevita Velikoga okupili oko stranke, koja je ra-
dila proti njegovoj kderi Mariji i zarucniku joj Sigismundu, a u
prilog napuljskomu kralju. Jamacno bilo je i razmirica izmedju Gor-
janskih i brace Horvata u zavicaju njihovu , u vukovskoj zupaniji,
gdje su bili najblizi susjedi. Poznato je dovoljno, kako su bra<^a
Pavao i Ivan Horvati doveli Karla Drackoga u Budim, te ga posa-
dili na prijestolje ; zatini kako su nakon silovite smrti njegove (24.
veljace J386.) stali na celo hrvatskoga pokreta proti kraijici Mariji,
majci joj Jelisavi i palatinu Nikoli Gorjanskomu. Znade se takodjer

• Nag>', Codex Andegavensis V. str. 516 — 518. — *' U dekretu kralja Lju-
devitj od n. prosinca 1351. Sitamo u artikulu 12. »Lucrum etiam camerae nostrae,
nobiles inter flunos Drava, Sava, ac de Posega, et \"alko, cum aliis \'iris no-
bilibus regni nostri unanimiter solvere teneantur* . . . Corpus iuris Hungarici,
Budapest 1S99. I. str. 174. — ••* Na;^-, Codex. Andeg. VI. str. 262-267.

r43

i za pokolj 25. srpnja 1386. izmedju Djakova i Gorjana, gdje su
braca Horvati osvetili smrt svoga Ijubimca kralja, te zarobili obje
kraljice i uhili omrazenoga pakitina Nikolu Gorjanskoga. Braca
Hdrvati mogla su se zajedno sa svojim drugovima pripraviti za tu
odmazdu upravo na svom posjedn Horvati, koji je, kako znademo,
medjasio s Djakovom, a valjda i s Gorjanima.

Za zestokih bojeva, koji su slijedece godine 1387. bjesnili iz-
medju privrzenika kraljice Marije i supruga joj Sigismunda s jedne
strane , a pristalica napuljskoga kralja s druge, stradala su vrlo
miK.igo imanja brace Horvata ne same u vukovskoj iupaniji, nego
takodjer u pozezkoj i backoj. Vecina velikasa u tim zupanijama
bila je uz Mariju i Sigismunda protiv brace Horvata. Ne samo
Gorjanski, nego i Treutuli od Nywne, zatim Korogji, Morovici, pace
i neki plemici od Bance digose se na Horvate, koji bijahu primili
pomoci od Bosanaca i Srbalja. U tim bojevima pogibe Ladislav
Horvat, a Ivan Horvat spase se jedino tako, da je pobjegao u Bosnu.
Tada izgubise braca Horvati sva svoja posjedovanja, te jos god.
1387. darova kralj Sigismund posjede Orahovicu u pozezkoj iupa-
niji i Bancu u backoj Nikoli i Ivanu Gorjanskomu, sinovima pala-
tina Nikole.* Vjerojatno je torn prigodom rod Gorjanskili dobio i
posjed Horvati u vukovskoj iupaniji, te je tako
porodica Horvati bila lisena svoje djedovine, od
koje je prezime pirimila.'* Jos god. 1408. potvr-
djuje kralj Sigismund Gorjanskima sva njihova
imanja i posjede, a medju njima spominju se sHor-
vathy^. u vukovskoj iupaniji.**' Rodu Gorjanskih
ostadose Horvati do izumrca njihova godine 14N1.

* Fejer, Codex Jipl. X. 3. str. ,12 — 322. Starine ju-
t;osl. akad. V. str. no. — " Fejcr, Codex tlipl. X. .).
str. 672. — *'* O porijetlu porodice, prozvane »de tlor-
vathy«, vidi dra. Rackoga u Radu, II. str. 113 ; zatim cla-
nak dra. M. Wertnera : »A Horvatiak elcit 11 casopisu
;»Szazadok<i od god. 1S97. (tccaj XX.KI. str. 514 — Siii.i.

Zaqrcb.

YjeUoslao Klaic.

Spomon-cvie6e.

^1^7^^"^^

XOC KOI) CRKVE.

ijcpa me no»i izvabila iz ifeiije. S krunicoin u nici podjem
tamnim i tajinstvenim samostanskim hodniciina u main dvo-

'^ risle sv. Ivana Kapistrana. Kazbijeno kainenje starih spo-
menika, tainne stijenc crkvene. zazidana vrata j^robnice, — a sve
to zavijeno u mjesecevo polusvjetio, magnetic ki uplivase na mene,
te i nehotice sjedoh na kamcni ^tup . . . Za malo prestali mi prsti
pomicati zrnje krunicino, a misao se zavezla na krilima m aite ne-
preglednom pucinom proslosti . . .

Preda mnom tamna i hiadna jijrobnica. X'ijekovi zakapalui di-
vove 11 nju. Ne ima pod suncem rumenih usana, koje hi ma i
saputati znale iz svoga pametara o njima — njeinim i krvavim,
a vaznim u tragicnim partijama povjesti hrvatske . . . Zakopase ih
vijekovi, da u mirnom snu zaborave na krvavu haljinu svoju, knju
su casno nosili za cijcla boravka svoga medju svijetom. Zakopase ih
u taj jedini azil mira, da pocinu i da se tek katkad na p6 prenu
pri pomisli na koju svjetlije upisanu godinicu rodjene biografije . . .
Hladne stijene, velioajni stiipovi i sve druge vec oste(iene sasta-
vine umilne gotike na crkvi mrtvi su svjedoci slavlja njina i ku-
kanja. One su stara, otrula zalosna vrba, koja se nijemo oborila
k zemlji, te valjda jedino za vrijeme bajoslovne nocne vladavine
umije da prica u elegijskim stihovima o slavi truleza, knii ie u
grobu . . .

Laki vjetric propuliavase mjesecevo bljedilo, koje se prosuJo
otajnim tim krajem, noseci izjuznih krajeva uz svoju carobnu pjesmu
u njedrima smjesu mirisa. Ucini mi se u prvi mah, kao da sam kraj
necijega odra u cmoj, sjajno rasvjetljenoj dvorani, punoj rascvala

147

cvijeca. Prividi mi t^e, kao da vidim i cujem zene, koje mole za is-
pokoj duse,

. . . U pobocnoj kapelici, pred zatvorenim zeljeznim lijesom
skromna redovnika, a slavna junaka, Ivana Kapistrana, nepomicno
kleci p()y;nute glave imenovani kralj Bosue : Nikoki Ilocki. Nemimi
plam svijeca kao da silom prodire velo dima i posve neobicno po-
igruva \-isokim eelom Nikolinim. Cini se, kao da taj plam od dra-
gosti Ijubi celo, u koje su toliko puta kao u znak spasa prozirale
nade vaskolikoga kraljevstva ; pred kim je tamnio sjaj ovjencanoga
polumjeseca, koje je zavrijedilo, da mu se namijeni kruna izdisuceg
kraljevstva bosanskoga . . . Oci su mu zaklopljene, kao da ne mogu
da gledaju nemile zbilje, porusenih ideala. Stekao sjajan ugled, silnu
moc, ime mu se na daleko znalo, ali se ipak nije osjecao sam dosta
jak, da poluci, sto je naumio. Da uskrisi slavu svoje domovine, htio
je da ucviljenoj ropkinjici Bosnoj skine suzama orosene verige, htio
je, da na ratistu krsta i polumjeseca sebi podigne prijestol, visoki
prijestol, a s njega da klikne cijelom hrvatskom rodu: -'Svanulo nam!<^
Toga nije mogao sam, trebao je Boga, njego\'e pomoci. I nasao ju
11 Ivanu Kapistranu . . . Ali kada je vec mislio, da je siguran u
svomu naumu, — sve njegove nakane padose, ne od topova ili sa-
balja: ledena ih smrt spravi' s Ivanom u lijes . . .

Dugo je klecao nepomican junak, uzdisuci katkada : »Propade
sve!« . . . Napokon otvori suzama nakvasene oci, a lice mu se zasja,
odavajuci neku nadu : »Ne, nije propalo sve ! Tvoja spomen, Ivane,
mora prosjati vijekove, jer si Ti svjetlo s neba, a u krilu Tvoje uspo-
mene ne ce izumrijeti ideali moji i moga naroda!« . . .

. . . Tajinstveni susanj lisca rasplinu ove misli i masta pmdje
godinama, kao brz potocic livadama, dok se ne ustavi na krvavim
stranicama. »Bijeda i nevolja« naslov je tomu poglavlju. U zadus-
Ijivom zraku vlasti otomanske orisana je sila bolje, nego li ju ikoji kist
moze izraziti. Nemila je vanjstinom, srcem je pohlepna i krvi zedna.
Kada se njena ruka pruza, da pokaze nahuskanim slugama cilj na-
kane svoje, kleca i sijedi starac, drsce i cedo u utrobi majcinoj,
Nitko je slomiti, nitko joj se pribliziti ne smije i ne moze do siro-
tana fratra, koji ju zaklinje ganutljivom rijecju svojom i bozjim po-
slanjem te odvraca od groznih zamisli.

Nejednako se pise epilog . . . Kod gdjekojih je mnogo krvi,
a kano stijeg, kano znak da je sila pobijedila Ijubav, povrh dimecili
se trupli jedno strsi u vis, truplo fratra, ujaka, oca. Lice mu je
blijedo, izraz blag, usta kao da ce progovoriti : kako je slatko

M«

umrijeti za Bof;a i svoj narod! . . . Kod druj^ih u lisnatoj §umi —
crkvi naravnoj — pri svjetlosti mjeseca, iiz tilii i topli sapat vijer-
nika — koji kao da se bori sa susnjem lisda i oladnooom noci —
sluzi ujak misu zahvalnicu. Pred njim kleci nekoliko nesudjcnih
zrtava — kleci, da uz spaseni zivot tjelesni utvrdi i du§u krulunTi
vjfcnoga spasa . . .

Spas! Vjecnost! Uronih se u te misli, a one me dovedose do
beskrajnosti. Bacih u nju jedan pogled, ali se izgubi pos\e, kao kad
pane kap kise u more . . . Prenuh se : preda mnom pocnijelc zidine
crkvene, tu i tamo popucane. Ucini mi se, da su to usta, koja bi
htjela red: »U svijetu ne ima vi§e ponosa ! Ljudi, preoptereieni ma-
terijom, ne mojru da slobodno dahnu dusom svojom. Amaneti su iin
hrpc staroga kan^cnja, — kosti djedovskc supstrat losfomv . . . Mi
stajasmo ponosito, iiscuvasmo junacku spomen vijekovima, a na nas
se nitko ni obazrc"^ nije. Jedino je pronicavo oko velikoga hjskupa
na n.is zapelo, samo jc vatrena njegova rijcO o Ijiibavi nas potresla,
pobiidila u naina nadu, - i mi otv^rismo usta svoja, za\apismo
za pomo6 . . . Obilje praznih rijeci bio je odvrat nama, supija
bazga zacepila nam usta, pa tako mozemo sada tek da sapuc^enio
iaiust svoju, kada svijetom zacarstvuje tisina, okidena zvije/.dama.
a zastrta na p6 prozimom knprenom maste.«

. . . Nod je gluha ! Zato ona i ne cuje ocajnih
crkvenih zidina. Ha cuje, pripovijedala bi svome
cedu zori, a ova Ijudima . . . Ovak<> i:inu uzdiisi
zidina, kao zvijezde pred suncem .

Pogledam na zvijezde, puno ill ncHo . . .
Ostavim tajinstveno dvoriste. Vratim se u
deliju. Dugo se jos vrzle slike proslosti po
glavi, te ne mogoli usnuti. Uzdahnuh nekoliko puta:
>Kada li ce ciknuti zora, — zora hrvatske same
svijesti na uspomeni slavne, junacke proslosti ?«

Iloh.

0. Mladen Barbaric.

m^^W^m^m

PRIVID.

fMotic iz fraiijccackc crkco u Jajcu.l

©J*^Vr-

ilumracno, tajno, sveto
jt^ A na krilu od pahulja
^^Sve se iijise. lako Ijulja,
^^^2gK^ Xa siv tamjan razapeto . .
f^n]"' Trepti, .^uska i sapuce,

A pod grlo nestu plije, —
Ah, kroz suze, vidim, dvije
Sad ce dahnut srce vruce I

. . . (lie, evo ie ! Carski, sla\nu
Ide vila nido-a soja:

— Draga nKjja, Ijubo moja,
Sto mi nisi dosla davno ? —
»Xe mogoh ti, dragi, prije ;
Xa kanienu, na daleku
Trazali tvoju suzu neku.

Iz proljeca mladosti je !

— Poznajem lu, zarka vjert^i;
Iz dalekih li je dana,

Kad pjesnickng malisana
Ucila si drzat pero.
Kad u cvjetnoj vieka dohi
\'ec je sluso topa riku,
I kad prvom na vidiku
Usjecene glave skobi !

A tieho je. da se vozi
Xa labudu, a nad njinie
Da golubi hlada cine.
Po obalam plesu bozi ! —
». . . Suti, dragi, casom suti :
Da ti nikad suza ne bi,
Sntila bi groblja tebi,
A ovako — pjevaju ti!c

I pudmota krila laka
I izginu u cas sa mnom
U podzemlju vlaznom, tamnoni,
K6 mrU'acka da je raka.
Tu na trunu usred groba
Bez lubanje kostur sjedi.
Pokraj njega s reda oba
Xi tko zbori nit besjedi!

Bezglave se njisu pleci
Kao sablast amo tamo,
Polagano, polagano,
Xe cujuci, ne videci.
Jos iz zemlje oko njega
K6 iste ga rieci plase :
Zadnji bje.se kryi vase,
Opiacte t;a, oplacte ga !

ISO

Ali k trupu ona stanu,
bto mi pjesmom srce opi,
I rece mi: >De oskropi
Svojom suzom smrtnu rami!
Xek se cuje slava horna,
Zasto kamu na dalekii
Traiah tvoju su/u ncku. —
Ah, evo je iivotv'orna!«

I kostur se dize nama'
Plast se carski niza nj vije,
A puno mu lice sije
K6 nekada, u pjesmama
Xiz livadc kad je rosne
Kazig^avo dobra d6ra,
I'z pozdrave s zelen-^ora
Liepe svoje Herce^-Bosne.

Sarajcco.

OdjaSismo ko vitezi,
Sve uza nas kralji, ban! . . .
Ddjasismo k onoj strani.
Gdje trobojni, gordi stiezi
Mahase nam sa visina.
A od mora i diibrava
< >rila se pirna slava :
>Liepa naSa di>movina!(

I sred slavnog onda pira

jos osjetih cjelov yjerni,

Ko od boStva — neizmjerni,

— Pak sve zginii diio svemira.

A kroz §aru prividjenja,

Iz nejasnc iz daleci

Aumile su samo rieci :

• Zboijom, drai^i, do vidjenja!)

Silcije Strahiniir Kranic'ecic.

sSP^i'^J

^jW<§>^\£^

JOSIP JURAJ STROSSMAYER
m „SLOVENSKA MATICA".

p^o so slovenski roduljubi pod vodstvoni dra. L. To man a
IJO^ 1. 1863. snovali »Slovensko MaticO' , so na svoje pocetje opo-
'—^ — ' zorili poleg- slovenskih veljakuv tudi slovanske. zlasti iuo;i)sli>-
vanslie, med njimi v prvi vrsti dicnega S t r o s sm a y e r j a. l'ra\- ra-
dostno je pozdravil on njihovo rodoliubno misel in nied prviiui je
priskocil mladi Matici-, se predno je stopik^ javno na pozorisce,
z zares Ijogatim darom. Postal je njen utenieljitelj, pi.tstal jt- njen
velik dohrotnik.

( )dtlej nahajanii) med njima \"es cas prav tesmi svezo. Skoro
da ni minulo nobeno leto, v katerem bi se ne bila ta zveza manj
ali bolj vidno pokazaki. Vedno Je biki pa znak globokega sposto-
vanja in odkritosrcne hvaleznosti na eni, prisrcnega prijateljstva in
bhigohotnega zanimanja na drugi strani. Spominski dnovi bisku-
povi: 4. tebru\-arij, 19. marcij in 8. September so hili tudi za nase
drustvo vedno praznicni dnovi.

Predalec bi segalo, da bi se podrobnu d(3tikal vseh prik'k, ob
katerih se je omenjena zveza pojavljaki. To ni moj namen in zgresil
bi tudi stavljeni cilj.

Pac se mi pa zdi sedaj, ko slavi jugoslovanstvo svojega naj-
vecjega sina, opozoriti na (.)ne trenutke, v katerih se njego\-e Miine
prav vidno razodevajcj tudi napram nasi 'Matici*.

Ko je drustvo biskupu septembra 1875 1. castitalo k' skofovski
petindvajsetletnici. mu je pokkjuilo licno adreso s primemim bese-
dilom. Skivljenec se je drust\^enemu odboru zali\-alil s pismom slc-
dece vsebine :

'52

• Slavnomu odboru »Matice Slovenske* u I.juhljani. Sa ra-
duiicu i iiprav uzhict'nJL'in procitah list \'as od dana 2. nijna
t. g., ter evo hitim izraziti Vain najsrdacniju zalivalnost na pri-
jateljskoj uspomeni i islirenoj cestitci prigodom inoje biskupske
dvadeset i pet godisnjice. ^eled bra<5i Slovencem u svih ple-
menitih nastojanjili obiini bozji blagoslov, ostajem sa odiicnim
stovanjem tuga si. odbora poni/ni siiiga Strossmav er 1 r. biskup.
U Djakovu dne lo. riijna 1873. t

Ko mu je Matica dne 4. februvarija 1. 1885. castitala brzojavno
k njegovi sedemdesetletnici, je prejela ud biskupa sledeci odgovor:

• Slavnoj >Matici Slovenskoj* na cestitci, povodom moga
70-godi.snjena rudjen dana. biidi vjecita hvala. Hog dan, da luc
i snaga, kt)jii »Matica Slovenskac tako dicnim i uztrajnim na-
cinoin goji i 5iri, Va5 narod stovenski na visju prosvetu, na
novi rad, na novu snagu i iivot probudi i privede. 'Matica Slo-
venska* i > Matica Hrvatskac dvie su sestre, koje za jednim ter
istim cieljem teze i krasne phidove svoga djelovanja po svemu
narodu hvalevriednitn uspjehom razprostiru. Ja sam clan i
jedne i driige, i tiem se upravo ponosim, te i jednoj i drugoj
na slavnom uspjehu cestitam i zelim iz svega srca, da jim i
u budiice uviek rad bude plodovit. uspjesan i slavan. Ovim
cuvstvom nadahiiut piseni se sa ponosom clanom slavne »Matice
Slovenske '^•r>ssmayer 1 r. biskup. 13. veljace i"**^'

Xovembra iSb.2. 1, .se je >.Nlatica« spomnila slavljenc.i s pismeno
cestitko povodom zgradbe nove prestolnice in je prejela 7t to tcs-
titko sledeco prisrcno zalivalo:

>Velecienjeni gospodine predsjednice ! I'rigodom minule
svetcanosti. posvete nove stolne crkve moje, izvoljeste me na
ime ^Matice .'^Iovensket pocastiti srdacnom cestitkom. Na toj
bratinskoj Ijubavi iz dna Vam srca moga zahvaljujem. Bog
dragi blagoslovio i Vas i >Maticu« Vasu na korist i slavu naroda
slovenskoga, a na radost bratimskoga ^'am naroda hrvatskoga!
Sa odiicnim stovanjem zahvalni Josip Juraj. U Djakovu dne
8. listopada 1882.4

Novembra lani je ^Maticat biskupu cestitala k biskupski pedeset-
letnici pismeno in prejela v odgovor sledeco pismeno zahvalnico te
le vsebine na adreso predsednikovo :

SVECANl DAN.

ROBERT AUER

ZAGREB

153

'Velestovani prijatelju! Cestitka »Matice Slovenske« u
velike me razveselila. Na toj Ijubavi i uspomeni najtoplije se
zahvaljujem, zeleci slavnoj »Matici« u njenom prosvjetiiom
radu svaki napredak, svaku milost i svaki l^h^goslov Buzji.
Ja se i u budiice svim clanovinia njenim, t. j.
prijateljstvu, a ponajpace poboznim molitvam,
njihovoj Ijubavi najtoplije preporucujem, ter
ostajem vazda privrzeni prijatelj J. J. Stross-
mayer I r. biskup.«

Iz vseh tu navedenili pisem veje isti pleine-
m'ti duh, isto toplo, ciistvovanje, katera tako ki'asno
dicita velikega Juyoslovana , kojega nam Bog
ohrani se mnogo, mnogo let v veselje i ponos ! /i;|i

Ljubljana.

Eogen Lali.

BEZ SLUZBE.

i-rUca in Istrc.

Palo i to . . .
Toto jc MalinaritJ prcstao biti opdinskiin redarom, on
nije vise »koinuniski fanat<, kako vec narod ii Piiliar-
skoj nazivlje svog organa javne sigurnosti. bto je bilo — bilo je ;
sad je sve svrscno. Jos tccajem danasiijcjia dana inorat ce Toto da
svome sretivnTie nasljednikti, Talijancu [.uviju, preda i mundir i sablju.

D^, i sablju ! A kako se on njome dicio — torn svojom sa-
bljom — hej ! Cetrnacst mu godina visjela o bedru i kroz cijelo to
vrijeme bila mu nerazdruzivom drujjom, pa i u noCi, kad hi lijegao,
da casak trenc, ovjesio bi ju na duvar vise glave, da mu u slucaju
potrebe odmah bude na ruku. Protulia i kavgadiija ima i na pretek,
a tko da se brine za red i mir u opcini, ne 6^: li on, mjesni »fanat*?
Zakon je jasan: ne jjlcda se tuj ni liii\. . u\ Jimid. — red nmra
da bude, ma odprhnuia i cija glava .

Tako bi od prilike umovao Toto Maliiiaric svakug puta, l\adi(od
bi pozirnuo na svoju krivusu, koja je, mimoja^ece budi spomenuto,
vrlo rijetko izlazila na svjetio bozje, a ako bi ju starac u kojoj
prilici i izvukao iz krivudastih njenih korica, ucinio bi zato, da ju
male protare ili osvjetla, pa da uziva, gledajuci ju, kako se na suncu
blijesti i Ijeska.

— Ej, majdeda' — naljutnuo se stari fanat«, kad su mu
dojavili, da je dignut iz sluzbe. — Ej, majdeda! Al im se zurilo!
Kao da bih im bio smetao do vijeka; a ne znaju, da prva, koja
dodje, bit ce po mene sezdeset i peta.

' Do bijesal

155

Pa i svijet poziilio starca. Sto ne hi! Dobricina, svakonui usrdan
i valjan, a u sluzbi kao ura. Rijecju. dican starina. Trebalo t^a sani"
vidjeti u izvjesnim zgodama, kad hi pmlazio gkavnim trgom i mjesnim
ulicamal Ej, to je bio decko ! (Jnaj ni'egov odmjereni, dostojanstveni
korak, ono pravilno udaranje sablje o plocnik, ama cijelo <ino nje-
govo marcialno drzanje, — sve se to IjuJi, a navlastito djecui-lije,
doimalo nekuda nepbicno. a taj je dojam bio to diiblji, to jaci, sto
je Toto bio i rastom zamasit delija, a pocrnjelo mu i od sunca iz-
gorjelo lice sa svojim mreskama i naborima, te sa ono stetinj.iste,
cvrsto izrasle sijede brcetine, govorilo glasno i jasm.i, da s puliar-
skim »fantom.: nema sale.

Nego sad ie i to minulo. Svrgli ga i turili u zapecak. On ne
ce vise paliti muzare ni na Tijelovo, ni na carev-dan, a ne ce ga
se vise vidjeti ni na shodu pod stiirniceni., otklen je kroz toliko i
toliko godina i nedjeljom i svecem iza prve niise cvrstim i zvucnim
svoiim glasom oglasivao sabrann narodn najnovije odredbe kotar-
skog i opcinskog poglavarstva.

A navlastito za ovaj piitonji posao bio Toto upravo kao stvoren.
Ponajprije bi se gore na shodu uspravio kao vojnik. Lijevu bi ruku
prislonio na balcak svoje krivuse, dok bi desnom nekuda nestr-
pljivo gladio sijedi brk. ?o torn bi za trenutak poniknuo glavom,
kao da nesto premisljava, pa bi se ujedared trgnuo, i presavsi okom
niz ono bucno more muskarackih i zenskih glava, zagrmio:

— Cujte malo, postovani Ijudi !

Sav onaj zamor, buka i mjesavina mnogobrojnih opih tako
razlicitih glasova u jedan bi mali kao za cudo utihnuo, umuku. Sve
bi uprlo ocima u opcinskoga »fanta i svak bi brizno nastojao da
mu ni jedan njegov mig. ni jedna njegova rijec ne izmakne, ne
propane, jer badava: rekao tko, sto mu drago, u starca ako i nije
bila svaka Bog zna kako promisljena i proniozgana, ali opet nije
bila ni na odmet. Osobitom se pak izvjedljivoscu iscekivao zavr-
setak njegova klicanja, koje bi starac svakog puta zasladio ili ka-
kvom saljivom doskocicom, ili pak time, sto bi sabranu musku
celjad upozorio na krcmu, u kojoj ce se toga dana tociti bdlje vino.

— A sad idite s imenom bozjim, — rekao bi ini na kraju
svoga govora, a po torn kao da se preumio : — A di, ne zabora-
vite svrnuti k Petrini: kapijica ko kordijal, i mrtav bi je pio ! —
Pozdravio bi na vojnicku i otisao, dok bi svijet, slijedeci savjet is-
kusnog Tote, nagrnuo k Petrini, da okvasi grio. Druge bi pak ne-
djelje poslao Ijude k sMimici- ili »iMaticii . samo da ne bude za-

»56

mjere, ni zla srca. I za to je Toto bio svim mjesnim krcmarima i
krcmaricama u volji, pa ma u koju se vinaru svratio, nikada mu
nije trebalfj da seza u spag. A bilo to ponekle i poradi toj^a, sto
bi starac u prilici umio da zatvori jedno oko, a za potrobu i oba
oka, navlastito nocu, kadno bi uskos stroujoj odrcdbi vise oblasti
nasao fjdjekoju krcmu otvorenu i preko odmjerenog sata.

- Dajte, Ijudi, nemojte za lioi;a! Ala dosta je toga... zakon !
priduseno bi govorio stari >fanat« kroz prilvorcna vrata krcme.

No pri tome bi i ostalo. Da ih prijavi, bili bi kaznjeni, a cemu
da se zamjerava sa svijetom za ova dva tri diuia, sto mu jos pre-
ostaju. Ne, to<;a mu ne dopusta srce, ono njejjovo dobro i siroko srce.

Kvo, takav covjek bija.se Toto .Malinaric. pa je svijetu zao, §to
ne ie biti za >fantat. On je poznavao svaku kucu, svaki kuti<^; on
je znao tocno, koliko ima u upt'ini »luinera«. dapace je dustajalo,
da mu se koji od tih >lumera« tek napomene, i on je ved znao,
cija je to ku(ia, koliko ih imade u obitciji, kako su im se zvali sta-
riji ... a nije to bognie nikakva .sala: — ta koliko ih imade u puhar-
skqj opiJini, pa i drujjud po Istri. koji ne znaju ni svog prezimcna, a
nekmo li svoj kut^ni hroj. No on to sve znade: — on, Toto; a nije ni
cudo: razumije se covjek u pismo, a pored toga je obisao i vise od
p."» svijeta. A cita i novine — >Nasu ."Nlomi* iz Trsta, pa zna, slo
se u svijetu zbiva, te ga je upravo milota slusati, kako u izvjesnim
zgodama, navlastito nedjeljom i svecem poslije podne, gore pod
>lodonjicom€ preklapa sakupljenu narodu o svjetskim dogadjajima.

Kako se vidi. covjek na mjcstu. pa ga je stoga svijet vanredno
volio i zamjeravao novim gospoJarima na opciini, .sto su ga tako
iznebusce otpravili i lisili sluzbe, korice hljeba.

Toliko svijet; a sto de Toto, k<»ga je ta nen.idana odiuka
zgodila upravo posred srca!

S prva mu se cinjase, da je sve to samo tlapnja, sala, sto li ?
Tek po torn, i to sa spoznajom zbiljske svoje bijede, uvuklo se u
njegovu nutrinju nekakvo pusto malodusje. klonulost i neopisiva
tuga. Kasnije. mnogo kasnije nastupilo na mjesto tih osjecaja cuvst\-()
diibiike ogorcenosti i Ijute srcbe.

— Sve mi je to »zafrigao« onaj zlndej, onaj >ni.skoristi» ... on
on, da tko drugi? Da si nije samo skrhao vrat prije, nego li se
ikada na mene namjerio, puska ga . .

To je islo Joska, sina pokojne Andrijane. Jao njemu, dopane
li kada Totovih ruku: n;i, ovako te ga samljeti, smrviti ... I starac
stiskao pesti i skripao zubima.

i?7

A slucilo se to ovakn. Dugo je vec vreniena, tc se Talijanci
\z Labina spremali, da se podadu u bliznju Puliarsku, ili kako su
novine pisale : n e 1 1 a r i d e n t e c i 1 1 a d e 1 1 a di M o n v e n t o s o,* pa
da tuj sred starodrevnili zidina, iznad kojih se nekoc nadvijala krika
rimskih orlova, pozdrave svoju vrlu bracu puharske Talijane, koji
su za posljednjih opcinskili izb(-)ra ustrajnom svojom borboin i po-
zrtvovnoscu pokazali, da u njihovim zikima nije joste prestaki kohiti
plemenita latinska krv, i da im u gradima jos uvMJek zannsno bije
junacko ono srce, sto je nekoc slavnim njihovim pradjedovima na
Tibru omooucilo, da pod svoje moouce zezlo skuce vascijeli svijet.

»Pradjedovi na obahima Tibras, jplemenita latinska krv«, »ju-
nacko srce<. , — to su sve bila sama otkrica za d(jbrodusne pucane
puharske opcine.

No sve te silne hvale nijesu se nikoga doimale tako duboko,
ko sto novoizabranog nacehiika Jerolama Hrvatina, koji je svinia i
svakome odusevljeno dokazivao, kako je duinost s^■ih pravih Pu-
harana, da to junacko svoje srce sirom otvore i da bratski doce-
kaju labinske TaHjane, s kojima ih veze plemenita kitinska kr\- i
zajednicke uspomene na skivne pradjedove na ohahama Tibra.

I trj je dostajalo, da se sve, sto u Monventosu misli i osjeca
taUjanski, uzvrpolji i uskomesa za docek Ijubljene brace iz Labina.

NaruciH glazbu, nabaviU zastavice, icojima ce okititi kuce, i
baloncine za vecernju rasvjetu, i vatromete , rakete i petarde,
sagradiH dva slavoluka sa simbolicnim napisima, nakupovaU marga-
retica, pa svu silu Stella d" Italia" i crveno-bijelo-zelenih vrpca,
iscistili ulice, naucili niz govora, deklamacija i pjesama, naputili de-
rancad, kako ce cijeli dan klicati: evyiva! — u jednu rijec : napra-
vile se pripreme, kakovih jos nije Puharska cula ni vidjela. Kud
svega toga naravski da nije ni sfanat* Toto mogao da ostane
skrstenih ruku ; na njemu bijase, da pazi na red. Sanio sto bi cuo
koji '>zivio!« ili drugu takvu »demonstrativnu< rijec, zapovijest je
bila, da doticnika uapsi i odvede u opcinski toranj.

Osvanu(i dan dolaska zeljno iscekivanih Labinjana.

Vidi se vec i parobrod, eno ga tamo - taman je zakrenu

za »rt«. Puharska sva na pristanistu. Ljubopitnust primamila k moru
i vise domacih Hrvata »nemirnjaka«, kako ih ono zvao nacelnik
sior Jerolamo Hrvatin, koji sada, uspravivsi se kod prvog slavo-
luka, nekuda zabrinuto pozirkuje na svjetinu, a navlastito najoska,
poznatoga »nemirnjaka« prvoga reda, kako se ono neprestano vrze

* U iiiilovidni graJ Puharsku. — ** Zvijezda It.iliji;.

ok<i muzara. Upozorio na to i Totu, no ovaj se opravdao, rekavSi,
da inu je tesko samome. pa da inu decko pomaze. Sam mu se —
veli — ponudio, da ce mu biti na ruku, i lioji da lioce, jer badava:
ni u njega nema sto ruku: prio;Icdaj »>vamo, pri^ledaj onamo,
tko bi svemu dospii>? A decko, iustar i spretan, sam je nakrcao
muiare i nalozio vatru, dok je on, Toto, vci^ iiL-lvnIiko put.i pros.io
kroz svjetinu, da redi i miri, t;dje ustreba.

I eto parobrod se vc(i primakao. Uzduhom /aorio t)stai zviiduk.

Toto se uspravio do muiara, u ruci mu du<;acak prut.

— E V V i V a r I s t r i a i t a I i a n a ! K vv i v a M o n v e n t o s o !
— zaorilo s paroplova.

— Kvviva, evvival oda/ivali sc uni s kopna.

Nacelnik sior Icii.lain.i umIuhim Toti rukoiu. Trt-balo ispaliti
prva cetiri hica.

— \atra<j, Ijudi! — za;{rmi slarac, priuiaknuvsi razareni prut
najbliiem mu/aru.

Frodje cas, dva, a to u mje.sto hica stao iz muzara sukljati
dim, §to je u jedan mail poput bijela oblaka obavio i starojja »fanta«
i one, koji su mu stajali blizu.

— Ej, majdeda, sto je to?

Zgrabi prut i zurno ga primakne drugom muzaru, pak tredem
i cetvrtonj, no ko da je u njima slama. iz njih ne ce no dim i saii.n
dim . . . I'rnebesni smijeh zaori syjetinom. a prisutni Hrvati udarili
u silan pljcsak.

— Zivio Toto, zivio!

Toto stoji kao ukopan ; sav je sniucen. ne zna, >v> bi, ni st"
ne bi. Ogledao se naokolo, ne bi li gdje<;<>d uiK-in [oska. No Joska
nestalo, ko da je u zemlju propao.

— Da nije ona hudoba . . .

I starac pohiti k vrecici i turi u nju ruku, a to u njoj puscani
prah sav skvasen.

— Sve strijele nebeske

Dohrlio nacelnik, planuo na >ianta«, i>puknuo psovku, zagrozio
mu se, i ne hlijuci Ja slusa njegove obrane, otrci u susret izlctiii-
cima, nemalo zacudjenim i zastidjenim od silna smijelia i porugljivih
poklika, sto se jos uvijek razdavali medju svjetinom.

To se slucjlo prekjuce, a kad je starac juce u jutro ko po
obicaju ulazio u opcinski ured, srce mu se stiskalo od stralia, jer
je slutio, da ce biti bure. No kad tamo, ni nacelnik. ni tajnik, ni
itko od opcine da bi i pisnuo ob onom dogadjaju, ama ko da nije

159

bilo nista. I u starcevu se dusu piiceo vracati predjasiiji mir i spo-
kojnost, doklen ga nije, kao iz vedra neba grom, osinula danas u
jutro ona zlosretna odluka opcinskoga poglavarstva, po kojoj ga
digijse sa sluzbe opcinskoga i-'fanta*. .

Tezak je to bio udarac po starca, koji se odjedanput nasao ii
moru novih briga, novih kusnja, burba i okapanja za zivot, koji
mu se doslije pokazivao kao obezbijedjen. Otuda njegova sumor-
nost, otuda i njegov jar i njegov gnjev protiv Joska, koga je on
smatrao prayim i jedinim krivcem svoje nedace.

Ponajprije se iskalio na necakinji Dalici i nekoliko joj puta gotovo
pred samim nosom potresao hartijom, sto ju je dobio od poglavarstva.

— Mdis li, kakijvu mi je poparu skuhao onaj deran? Pogledaj,
sto ovdje pisu! Izagnali me ko psa, a sve radi njega. Unesrecio
me, raja ne vidio, upropastio me, ubio . . . ubio ga . . . uh !

I starac se livatao za glavu i tresao zivotom i zgrcenom pesti.
Djevojka se s prva posve osupnida. Ono njeno mekano i savrseno
zaobljeno lice, na kom se je natjecalo mlijecno bjelilo s ruzicnim
rumenilom, ujedared problijedilo, a oci, one njene plamene i sjajne
oci s dugim crnim trepavicama, nekuda se prestraseno uzvrtjele.
Tek kad je uvidjela, o cemu se radi, usplahirenim je njenim licem
polegao mirni smijesak i ona je blagom rijeci uzela mladica u
obranu. Ona je, veli, uvjerena, da mu namjera ne bijase zla, —
tako se valjda slucilo. Nego svakako zlo je ucinio, odista, ona ce
mu vec kazati . . . i prekorit ce ga.

— Sta? Kazati? Prekoriti? . . . Da ja tek docujem, te si ti
s njime probijelila samo rijec, ciglu rijec . . .

— AH, barb a,* kako to govorite, kad i sami znate, da smo
zarutieni.

.Starac skoci, k-i da ga je guja ujela.

— Zaruceni ? A tko vas je zarucio ? Zarucili ste se usprkos
mojoj volji !

— Dii, usprkos, — poncjvi Toto, lupivsi nogom o tie, — jer i
sania znades, da meni onaj miskoristi, nije nikada bio pocudan.
Pa kad bi i bilo to, sto ti velis, sada mora da je sve svrseno, i
iiioja ce biti skrb, da mu dojavim, nek se drzi daleko od moga
praga. Dasto ! Nije dosta, — grmio dalje starac sav zazaren u lieu,
dok su mu iz ociju siktali plamenovi, — nije mu dosta, te me je
bacio na prosjacki stap, jo.s bi htio, da mi otme i tebe. posljednje
uporiste u starosti mojoj.

* Ujace.

Sad je i ona naskocila. Ljepusasto joj se lice zaiilo iarkim
rumenilom, u ocima zaplamsala vatra, ohrve se steglc, celo namracilo.

— Ja sam njeiiiu vjeru dala, on je mi)j, a vi mi ne razarajte
srede ! Ja sam sirota, ja do njega nemam nikoga, tko bi se za mene
brinuo . . .

Briznula u plac i pregacom otirala krupne suze, iito su joj se
ronile niz mladjano lice, na kome je drhtala svaka zilica.

— A Josko nije bas los, — govorila ona dalje kroz suze, —
dobro je u njega srce, ja bih s njime sredna bila, a vi hodete da
ga otkinete od mene ... i . . .

No dalje nije mogla, plac ju u griu davio. Glava joj se trcsla,
lijepi crni uvojci padali joj u neredu niz bijelo celo i niz sljepocice,
a njezno zaobljena ramena podrhtavala joj na mahove.

On ju casak gledaSe, gotov da se opet na nju izadre ; no pred
onim je suzama ipak suspregao svoj gnjev, koji mu se sada zbio i
stisnuo sav u srcu. gdje ga je to vise nmcio, Jto nije mogao da
mu dade oduska. No malo pn malo i u njemu je bijes stan d:\ po-
puSta. U srcu tek ostao mu osjedaj duboke gorcinc.

— Kako ga brani, — saptale mu usne, kad ga je, udalJiv^i se,
ostavila sama, — kako ga brani . . .

I dojakosnjem osjedaju gorcinc prikljucilo se sada cuvstvo
gluhe came i mucne osamljenosti. Udje u svoju sobu, mracnu i vlaznu
odaju. Pod njegovim nogama .skripale i praskale popucane daske
trosna poda, a taj pra.sak i ta skripa cinjahu se starcu jediiiim zvu-
cima, sto ve6 od godina i godina amo sanu odmnijevaju u toj pustoj
odaji. Otkad mu ono pred kakuvih dvadeset godina preminula sta-
rica majka, pod tim krovom nije nikada zazvucila slatka rijec prave i
istinske Ijubavi, sve je tuj bilo i ostalo pusto i nijemo i hladno, kao
sto je i prije bilo, a tako je sada u njegovom srcu i u njegovoj
dusi i pusto i nijemo i hladno . . .

Necakinja ? I suhi se smijesak pojavio na uvelim njegovim
usnama. Netom je mogao uvidjeti, koliko moze i smije da racuna na
nju. Druguda su, a ne kod njega njene misli, njeno .srce, njena
dusa . . . On je sam, sam kao onaj Isukrst gore na Jelicinu ras-
krsdu . . .

A moglo je i njemu biti drukcije. On se spomenuo mladjih
svojih dana. Sjetio se svoje djevojke, koja ga je tako iarkn ijubila,
a on ju napustio s uzroka, sto su mu ju zlobnici ocrnili, te on po-
vjerovao vise njima, nego li njnj, koja ga je sva blijeda i satrvena
uyjeravala o svojoj neduznosti pred Bogom i pred njime, svojom

i6i

jedinom srecom. Bio se upravo vratio s duga puta, kad mu nalagase,
da mu je oko djevojke obilazio mladi neki ^-financiers s kojim da
se i ona sama lijepo razumijevala . . . kap po kap otrov je tih kr\'nili
potvora padao na njegovo srce, kao ulje na rasplamsalu vatru.

Sastavsi se s djevojkom on ju zgrabio za ruku i pridusenim
ju glasom silio, da mu polozi racun o svom vladanju. Ona se bra-
nila i branila, ali sto ce i najljepsa i najbolja obrana protiv bezraz-
loznosti i zaslijepljenosti grdne strasti — Ijubomora! Jos i sada mu
je pred ocima onaj krajnji prizor, — i svakog puta, kad ga se spo-
mene, bude mu stidno i grusno.

— Kako sam se mogao onako zaboraviti, — stenjala mu vise
puta dusa u kasnijim godinama, — kako ?

(-)n ju je naime udario . . . udario ju grubo i Ijuto, da je siro-
tica od boli zavrisnula i ridajuci utekla. Tako su se rastali ; on je
otisao na more i punih deset godina nije se vracao u rodni kraj,
a za cijelo to vrijeme ni majka, ni itko drugi ne znadijase, kuda se
sve skita, dok se na posljetku, ieljan doma i majke, rijesio na po-
vratak u domovinu. Tu je saznao, da mu se djevojka godinu dana iza
njegova odlaska rastavila s ovim svijetom i da je na smrtnoj postelji
oprostila njemu i opaknn Ijudima, koji su ju ucinili ovako nesrecnom.
Dapace rekla je i to, ako se on, Toto, ikada vrati u dom, da mu
kazu, kako ga je Ijubik^ i da je od tuge za njim i za izgubljenom
svojom srecom umrla, no on da ne tuguje, da se ne zalosti radi
nje, ona da ce i onako za njega mofiti Boga, gore iznad zvijezda,
A ostavila mu i kitu ruzmarina uz zeiju, da je se kadgod spomene . . .

Sve je to Toti dojavila stara Mimica, koja je do njena uzglavja
drzahi u ruci tanku kandalorsku svijecu i molihi molitvu svetoga
Martina, da bi sirotici smrt bila laksa. Ona mu je predala i oiui
kitu ruzmarina, koja se doduse prometnula s vremenom u prah, no
grubi ga je momar brizno cuvao u posudici vise kreyeta, jer mu
se cinjase, da iz njega prsi nesto tiho i blago, kao oprost daleke,
a podjedno tako bliske duse. Ona mu je oprostila, no on znadijase
dobro, da je njegov grijeh tezak i da ga ne ce minuti tesko okajanje,
pa je na njenu grobu prolio potok suza, on je za njom uzdisao danju
i nocu, on je proklinjao sebe, svoj udes, svoju cud, i sav svijet.
Kasnije se smirio, ta sta ce ? Glavom o zid? Zenio se ipak nije ni-
kada . . . ostao samotan, a iza majcine smrti kao otkinuta grana . . .

No dogodi se, te mu pred neko petnaest godina umrki jedina
sestra, udova Ane, ostavivsi iza sebe nejako dijete, main Dalicu.
Kud cc sada ubogo siroce bez oca i majke, ne ce li pod krov ujaka

Spomon-cvicde. n

l63

Tote ? I eto je odje Jni>m u kudi staroga nezenje. Toti se dijete van-
redno mililo, a jer mu je to bila jediiia nada u skoroj starosti, on
ju pazio i njegovao kao oko u jjlavi, a da ju uzmojrne nadyledati
iz bliiega, odluci, da 6e se sasvim otkinuti od mora, to vise, sto
mu se upravo u to doba nadala lijepa prilika, da se utvrdi na kraju.
Bilo se naime netom ispraznilo mjesto opdinskog redara, pa je ta-
dasnji nacclnik sior Tonci<5 toliko navaljivao na nj. dok ga je na
posljetku skliinuo, te je opasao sabiju i postao upcinskim rcdarom.

Lijepth je dana proSao u toj svojoj novqj sluzbi. A sta ne bi,
glavar ko kruh, Sto se jede, rabota ni teska, ni laka, a sto je glavno,
nije mu trebalo da izgleda zaiogaja iz tudjih ruku. Tako islo sve
do posljcdnjih izbora, kadno je naime sior Toncid bio svrgnut sa
casti nacelnika, a na njegovo mjesto postavljen Talijanas Jero-
lamo Hrvatin. Sada je Toto mislio, da je i njemu odzvonilo. ali jer
je bio kod izvanjskog puka silno obljubljen, to su ga novi gospo-
dari pridrzali. samo da se odraah na pocetku ne zamjere narodu.
No uza sve to staromu je >fantu« bilo odsele nekuda tijcsno: on
sam nije znao, kako da se snadje, on bi bio volin ntici, ali kudap
kamo? Opet na more? I)S, kad ne bi bilo livatati >tarcaroIe« I* Po-
savjetovao se sa sior Tonci<iem. On mu je rekao, nek i nadalje
ostane u sluzbi. — bolje on, no kakav tudjinac. I ostao. No ubrzo
uvidio, da ga ti novi gospodari ne trpe, da ira popriickn frledaju :
u kratko, on je dobro (hitio, da im smeta.

I grubo se vladali spram njega, i grdili ga i pso\ali, no on je gulao
i gutao, sta ce? Komu se je moliti, tomu se nije groziti . . . utaman!

A on ih slusao, slusao ih pokomo i ponizno, ispunjao svaku
njihovu zelju, svaku zapovijest, pa i onomadne, kadno mu nalozise,
da priredi muzare i ostalo za docek izletnika, on je bio voljan da
sve to prema zadobivenoj zapovijesti sto tocnije obavi i izvrsi,
premda ga je u dusi morila misao : sto li «ie na to njegov dobrotvor
sior TonCid i pop Mato, kad doznadu, da je pucao u cast i slavu
Talijanaca. Nego via! Oni bi ga bili za cijelo ispricali i sve bi bilo
ostalo pri staroni . . . i stara ona sablja bila bi mu joste visjela o
bedru. Sablja! Sad leii tamo na stolu u omotu, u komu je umotan
cjelokupni njegov mundir . . . sve su mu oteli, pa ga cak i svukli . . .
A on eto ostao u ovini dronjcima, sto su ved godine i godine Iczali
na dnu trosne starinske skrinje, izglodani i izjedeni vlagom i cr-
vima. Gle, kakav mu je samo iznoseni i poblijedjeli kaput, pa siroke
sa nebrojenim zakrpama hlace, i zguivana i pljesniva obuca, i stari

* Uieta na jedrima.

i63

onaj na vise mjesta probuseni sesir iz povostena platna! A kako
sve to na njemu visi i jadno i traljavo !

I po stoti ga put naskocilo pitanje :

A sada? Sto sada ? Kud ce ? Cega da se uhvati, kamo da se
baci? Jer badava: od samoga se bozjega zraka iivjeti ne da! A
takove i slicne misli salijetale starca cio dan, cijelu tu dugu srijedu,
kojoj nije nikako mogao da vidi konac.

O podne nije okusio ni zalogaja, premda ga je mala, poka-
javsi se, sto je sa starcem bila mozda preostra, sa suzania u ocima
molila, da zalozi stogod.

— Mani ! — mljasnuo i ostan nadalje mrk i kao zakopan u sebe
i u nerijeseno pitanje, sto mu je od nekoliko sati amo razdiralo moz-
djane ! Kuda li ce i kako ]i ce ? . . .

Vec se smracilo. Doba je, da podje u opcinski ured, da u na-
celnikove ruke preda mundir i sablju. Uzeo sa stola omot i izisao
iz kuce.

Ljudi, sto ill je sretao ulicama, kojima je prolazio, smucivali ga
i stjesnjavali. Njemu se cinjase, da su svacije oci uprte u njega, u
onaj omot, sto ga nosi pod pazuhom, i u odrpano ono njegovo
ruho, pa da ga svi nekako cudno gledaju: jedni sa zloradim i pod-
rugljivim smijeskom na usnama, a drugi s izrazajem duboke sucuti
i samilosti. Koliko ga ovo potonje mucilo, toliko ga ono prvo srdilo
i Ijutilo. Ah, sto ne bi on sve irtvovao, da mu je jos samo jednom
navuci na sebe mundir i pripasati sablju, pa se takovim pokazati
pred ovu glupu svjetinu, da jednim mahom rastjera i rasprsi onu
njenu zlobnu i glupu radoznalost! AH ovako: dusu u se, pa pregaraj !
Skucenih ramena i zastrta pogleda stupio Toto u opcinski ured
i suteci polozio na sto pred nacelnika omot s mundirom i sabljom.

bior Jerolamo nije se mogao suzdrzati, a da ga ne pecne.

■ — Sad ce vam biti bolje, jel te?

Toto skoci kao podboden. Grunuvsi rukom u prsa, izpukne :

— To je, sior, moja stvar; a vi se sa mnom ne rugajte, jer
znate li sto ? Ako se sa mnom i obracunalo, ne mislite vi, da se ne
ce za to ni vama kraja naci! Danas meni, sjutra tebi . . . stara
je rijec.

(ilavar ostao casak kao zapanjen, no odmah se po torn sabrao,
pa prekrstivsi na prsima rulce, proderao se na starca :

— Jeste li ga culi, bezocnika? Tako li se govori svome pogla-
varu ? Mars ca! — uzvikao se nacelnik, pokazujuci rukom prema
vratima. — Mars ca, hrvatsko !

i64

Starcu planuli obrazi. Sav se ustresao, celo mu se naniracilo,
usne stisle i groznicavo podrhtavale, vidjelo se, da se s inidum sa-
vladjuje. (^n se uspravi, pa iiprvsi prstdni na carevu slikii. sto je
visjela na stijeni vi^o glavnopj pisadejj sttila, ispukmi p>'-m.( n ..
celniku :

— Da nema onoga ondje, bio hih ja vec tebi pokazau, kako
se vrijedjaiu star! niornari.

I otisao starac. No kad je na povratku prolazio glavnim trjjjom,
njegova je lijeva ruka uzalud trazila balcak duge sablje, a zaman
mu i lice poprimalo izrazaj obicajnog dostojanstva, jer mu se glava
sama oborila, ledja sagnula. a noge, prije tako uspravne i ravne,
sada mu se neprestano Ijuljalc, a na njima cijcio staracko mu tijeio.

I nad sve okolisne stvari polegle mrke sjene, na jasnom nebu
zabijelila prva zvijezda, zazvonilo na »Zdravu Mariju*. Starac po-
spijesi korak. Vjetar , sto je dolazio sa suprotne strane, nekuda
mu voljko hladio usijano celo, — ali unutra, u glavi bilo mu jos
uvijek mutno i tmumo.

No onaj prizor u opcMni proizveo u njegovoj nutrinji nemalcni
preokret. Sav se njegov jal okrenuo sada suprot nacelnika sior Jero-
lama. On se u ovaj mah sjetio svih onili uvreda, sto ill je njegov
novi gospndar od posljednjih izbora ovamo sipao na sijedu njcgovu
glavu. Nikada da bi ga nazvao pravim imenom, \Qt uvijek ili >starim
magaretom* ili >starom kozom*, a nazivao ga tako i pred svijetoni,
pa cak i pred sanmm djecurlijom. Istom sada osjetio je stari »fanat«
svu tezinu till uvredljivih naziva, pa se cudio, kako se je mogao
toliko suzdrzati, a da nije nacelniku ved doslije pokazao zube. No
napokon mu ih je ipak pokazao . . . jest; a koliko je trebalo, da ga
nije scepao za vrat . . .

U takovim se mislima priblizio domu. Kroz priprta vrata do-
pirao na ulicu zivahan razgovor. Josko je, pozna ga po glasu. I za
trenut zatomljen jal izbio opet na povr.sinu. I neliotice stisnula mu
se pest i ved je starac bio gotov da provali u kucu, no u isti mah
ostane kao prikovan na svome mjestu, tako ga je prenerazio drugi
poznati glas, sto se sada tako Ijubezno i tako utjesljivo sirio nje-
govim domom.

— Ded, Dalice, — govnrio taj glas, — ne placi, bit ce opet
dobro . . . vidjet des!

Bila to gospa Delina, ztiia >ior 1 oncida.

Toto se jos vecma skvrcio i skucio u ramenima.

— Dalice, daj smiri se! — moljase Josko blago i mekano.

i65

— Ali mogau si ipak kakogoJ dnikcije, — odazivala se pri-
jekiirna rijec ozaloscene djevojke, — ta evo cio sam dan u siizama,
i ne znam jadna, kome bih ugodila; ali svakako on mi je barba,
a koji bi otac ucinio za svoju kcer, sto je on za mene sirotu ?

I iznovicc briznuki u plac.
Mladic ju mirio.

— Eto i opet . . . Bog s nama . . . sto bi to uvijek plakahi! CuJ
dakle ! I ja znam, sto je sve tvoj barba ucinio za tebe, pa mi
je upravo stoga i dvostruko drag i mio. I ja volim njega i postujem
ga, znas li? Pa upravo poradi toga nijesam mogao da dopustim,
da onakav covjek, onakav starac, koji je tako dicno i casno sproveo
sav svi>j vijek, pod stare svoje dane doiivi toliko ponizenje, da
puca u sLavu Talijanaca! Ne, ni srce, ni dusa nijcsu mi toga do-
pustali . . . eto !

— Vidi hudobu, kako umije! — smrsio starac, i u jedan ga
mall ko za cudo minuo sav jal protiv decka, to vise, sto je sada i
gnspa Delina povladjivala mkuiicevim rijecima.

— Da, d"i ! Vidis, Dalice, tu ima pak i Josko pravo !

— Ali kad je ono hiki starcu jedina privreda, — javila se opet
Dalica, — on je od onoga zivio, — dodala odmali po torn.

— F. pa dobro, zivio je ! A zivjet ce on jos, i kako da lioce!
Hi mislis, da je meni Bog uzalud dao ove dvije ruke? No benj:
sto bude nase, bit ce i njegovo ! — Pa u drugu ruku, nebogi se
starina napatio svoga vijeka dosta; doba je, da i (jtpocine zeru. Je
li tako, siora Delina?

— Tako je ! — odobrila gospa. — A sada da vam kazem,
cemu sam veceras dosla ovamo. Poslao me muz! vldi«, veli, »do Tote,
da ne bi pomislio, da je njegov nekdasnji glavar zaboravio na njega;
idi veli, i reci mu . . .<

No starac nije mogao dulje da izdrzi. Rastvori(_i vrata i sa se-
sirom u ruci usao u kuhinju.

— Siora Delina cete opr(jstiti, ali sto cete . . . izvinjavao se
starac, smeteno i nespretno se klanjajuci vremesnoj gospoji visoka
rasta, polusijede kose, punahna, no dobrocudna lica.

— Dobra vam bila vecer, Toto ! — • Ijubezno mu se nasmije-
sila dobra zenica, pruzivsi mu ruku. — Dakle, znate li, — produ-
zila s istim blagim smijeskom, — moj vas muz lijepo pozdravlja i
porucuje vam, da se nicega ne plasite, sve ce biti dobro; i da
je bolje za vas, da ste se za'dobe otkrizali od onib nesreca tamo.
No njihova nije do vijeka, a medjutim imat cete vi vec, cinie d.i

166

razhijete svoje vrijeme. Eto, pop Mato i moj stari kiipili vam ii sli-
jepoga Marka barku, znate li, guc »L)anicu« . .

Starac nije znao, a ni mogao da stotjud "di;iivori. Previse se
toga odjcdanput u njeimi iiskomesalo ; on nije niogao da vjeruje
svojim usima : njegov da je onaj lijepi, veliki, modro i bijelo oliceni
guc, s kojim se bijedni Marko toliko ponosio ! Aina da niu nije,
da uvrijedi koga, rekao bi, da ne vjeruje. »I)anica« kao lastavica...
leti, brate, kau da ju vile nose, nema joj u puharskoj liici prcmice
ni na jedru, ni na veslu. I gle — njegova je ! A kako se sve to
cudno shicilo. — I eno — umjestn sahlje — veslo ! . . . Neka je,
bolje tako. A kako de se oni na opcini tjristi, kad <;a biidii vidjeli
u barci, u kojoj ie biti sam svoj gospodar . . . Or a j t . . sve u rcdu!
I starac sc siroko nasmijc^Sio.

— Kako da im platim, Siora Delina ? To je oJvise, odista
odvi§e. A ti, JoSko, — okrenu se stiirac sprani vitka, crnokosa nila-
di<ia, koji je stajao do ognjista i s blazenim smijeskom na usnama
pozirai) sad na starca, sad na gospoju, — a ti, Josko, odmah sjiitra
da si mi prctrazio sve skrinje na tvom tavanii, naiii ces tamo po-
vraza svake vrsti, pa i mreza, sto su ti ostale od pokojnoga oca.
No da, ajde, ne posmjehiij mi se, huncute nijedan. ved daj ruku, nek
te voda nosi ! Nisi zao, a Sto je l>ilo, bilo je!

— Ah, dr.-i^i barba, — kliknula djevojka, skocivsi s pri-
krajka, gdje se je doslije pritajivala, — ah, dragi barba! — I
oviia mil ruke oko vrata.

— A gle, i ona ! No, neka te . . . ill !

Gospa se Delina ud srca smijala, gledaju<^i, kako se starac
nespretno otimlje milovanju svoje nedakinje. Joste je casak popo-
stala i po torn se oprostila i izi.sla.

— A kad biide obilnijega lova, Toto, — doviknula mu ona
izvana, — da nas niste zaboravili, ej !

Starac se uzvrpoljio.

— biora Delina, sto to govorite, Ijudi boiji !
Ta kako bi to bilo! Nego vi mi lijepo pozdra-
vite sior Toncica i recite mu, da mu od srca
zahvaljujem , njeiiiu i popu Matu , i da mi je
sada veoma drai^o , .<to nisam onomadne pucao. A
za ribu se vi ne bojte: prve lokarde bit ce vase!

Yolosho.

Victor Car Eniin.

RODBINSKA SRECA.

juhila sta se ko gcilohca d\-a,

Vesela in srecna in mlada oba,
(_)n delavec, ona perica.
f^l^^^^^^In vecnu zvestost si obijubila sta
In V cerkvi se porocila sta
In prica je bila nebeska Devica . . .

Nad njima je begal strogi cas,
Uvel je zeni cvetoci obraz
In mozu je delo muci izpilo.
Mnozila se je beda in glad,
Mnozil se je v srcih obup in jad,
Stevilo se jima otrok je mnozilo.

In prisla je zima in mraz in led
In kupil je nioz, izstradan in bled,
Za zadnje denarje premoga.
Zakuril je v sobi podstresni pec,
Molila je vroce in sla je lee
Na trdo lezisce druzina uboga . . .

Takrat pa po svetlih prostonh je,
Po lepih, razko.snih dvorih je
\'eselje vladald, vladala sreca.
In mesec je bledi po nebu veslal,
V podstresno je sobico trepetai
Ko velika, mrzla mrtvaska sveca . . .

Ljubljana.

In vstane moz in k peci gre

In V hulnih mu prsili drgece srce

In cev zapre in vratca otvori . . .

In duh moreci se plazi od tarn

In polni, napoini nirtvaski hrain. —

\'si sreJni si> hili nb zlati 7'>ii

Kiijjrlbert (iunql.

PRIGODNI SPISI 0 STROSSMAYEROVIM
PRETHODNICIMA.

ulom pape Klementa XIV. bila je god. 1773. biskiipija bosanska,
IISjjl J^oja je u Slavoniji brojila zapravo samo osam iupa oko Dja-
kova, ujedinjena s biskupijom srijemskom, koja je imala cetr-
naest ziipa. Taj je cin bin od historijske znainenitosti, jer je nbiljezavao
prvi korak nekog naseg ujedinjivanja. U prvoj polovini X\'I1I. vijeka
bila je katolicka crkva u Slavoniji raskomadana na biskupiju zagre-
backu, pecujsku, tistrogonsku, kalocku, djakovacku i srijemsku. Prvi
biskup zakonito sjedinjenih biskupija bosanske i srijemske bio je
hrvatski Primorac Mato Franjo Krtica (od god. 1773. — 1805.). Za
iijegovog biskupovanja bili su graJovi (^sijek i \'aradin istrgnuti
(god. 1776.) ispod Ostrogona; nekih 27 parokija pripalo je Djakovu
od zagrebacke i pecujske biskupije, a isti je Krtica osnovao jos
preko 20 zupa vecim dijelom u Xrajini. I tako je biskupija djako-
vacka, koja je prije ujedinje'ij'''- imala samo 22 zupe, narasla do
broja 70; dakle je u glavoon vec pod kunae XVIII. vijeka bila
dosegla velicinu, koju ima i danas.

Krticini nasljednici ria istoj hiskup.skoj stolici bili su : Antun
Mandic (1806.— 1815.). Emerik Kailo Rafaj (1810. — 1830.), Matija Pavo
Sucic (1830.— 1834.). Josip Kukovic (1834.— iN4().) i Josip Juraj .Stross-
mayer (1850. do -- bozjf volje).

Xesto prije biskur^ Krtice zapocela se je razvijati slavonska
knjiga, koja je za cijebg^ vremena zasebnoga svcga zivota lezala u
rukama gotovo jed''''^ redovnika i duhovnika. .Slavonski Franjevci
Bosne Argentine, •'^oj' *" za turskoga gospodstva bili jedini narodni
ucitelji, ocijepi^ ^e gud. 1757. od svoje bosaii.'^kc matice, kako su

'70

to ucinili dvadeset godina prije njih i dalmatinski Franjevci, te po-
ce.se pod imeniim provincije sv. Ivana Kapistrana zivjeti krepkoni
samostalmiscu. I oni nastavise svnj crkveno-knjizeviii rad. G<ito\o
svi knjiievnici slavonski iz druge polovine XVHI. vijeka i prve ce-
t\'rtine XIX. hili su redovnici reda sv. Kapistrana ili diiljovnici dja-
kovacke biskiipije. I u torn periodu niorali su djakovacki biskupi
kao najblizi prcdstavnici duhovne ohlasti i stoicri, oko kojih se
kretao kulturni zivot Slavonije, stupiti aktivno ili pasivno u sredinu
dusevnoija slavmiskoija nastnjaiija.

Poznato je, da su neka •;lavnija djela toga vremena stanipom
u<^ledala svjetlost uz direktnu potporu djakovackili hiskupa, a iz
ove cemo crtice razabrati, da su i same licnosti djakovackili biskupa
zadahnule svojim zivotom ili sinrCu dvadesctak prigodnili spisa,
kojinia se u doba knjizevne uspavanosli slavonske ne moze poreci
znatna literarna i kulturna vainest u historiji cjelokupnoga ple-
mena hrvatskoga.

Dne 29. srpnja god. 1803. drzao je negdasnji biskupov tajiiik
Frano Kolundzi*^, zupnik ivankovacki, u stolnoj crkvi djako-
vackoj •Govorenje pokopno* u pomen pokojnog biskupa Krtice,
te nam je taj govur i stampom sacuvan*. Govor jc ovaj jedaii ud
najznatnijih i najzaokru/cnijih crkvenih govora, sto nam je u opie
ostavilo ono doba u hrvatskorn knjiievnom jeziku. KoUindzid se u
torn govoru prikazuje kao svecftpik siroke naobrazbe. koji je umio
uza sav svoj retorski i teoloski pribor sacuvati individualnost svoje
osobite licnosti. Uza svu objektivnost, kojom je nastojao prikazati
neporocni i odredjeni znacaj Krtiv-in, ipak je umio da ostane na
svoni liciiom stanovi.stu, te je govciHo n Krtici kao o covjeku, koji je
njega — Kolundzi<5a potpomn ,> djaka; koji ga je primio

u svedenicki red; koji ga je bvojini trusK^jii poslao na nauke u Italiju
i kao svoga tajnika drzao uza sebe pqt ^ftaina ... Pa kako da mu
onda ne bi bilo mucno i tegotno >prip\\idali o njegovu iivotu,

• .Govorenje pokopno, koje o sprovodu >iyhe Frane Kertizza, stolnih
crkvi bosanske iliti djakovaeke i sritr.ske zakoniro Wdinjcnih biskupa, njihova
cesaro i cesaro-kraljevskoga X'elieanstva zhiljnoga i unVrnjega viCiiika, u stobioj
crkvi djakovaekoj sv. Petra apostola na 29. dan miseca 9k,nja Rodine tckuce 1805.
obdrzavanomu reCe Frano Kolundzia, istc biskupije ^isnjij^ Ijubomudrosti i
sv. bogoslovice nauiitcij i parok u Ivankovu. U Osiku slo^j^^j j^ana Martina
Divalta, c. kr. iitistenika.*

171

pri njego\'oj smrti, u zboru tolikili slisaoca ?v. — AH, kad su mu
vec navalili duhovni poglavari to breme na ledja, Kolundiic se iida-
zivlje njihovoj zapovijedi, premda priznaje, da mu ova cast ne pri-
pada ni radi maline struka njegova, ni radi spletena jezilca, a niti
radi plitkoce nezrile pameti«. — I tako nam je Kolundzic crtajuci
pokojnoga svoga dobrotvora, uz put dao nekoliko cednih podataka
i o samom sebi, sto nam je tim milije, sto su nam vijesti, koje su
sacuvane o vecini obrazovanih slavonskih Hrvata i svecenika iz
pocetka nasega vijeka, tako blijede i nedostatne.

Prema Kolundzicevu govoru rodio se je biskup Krtica god.
1726. u glasovitom »varosu na kraju horvatskoga kraljevstva, pri
moru, imenom Riki«. Roditelji su mu bili pi-ipr(.)Sti, ali posteni. Zaredjen
za svecenika bude pozvan od pecujskoga biskupa Gjure Klime za pro-
fesora u tamosnjem sjemenistu. Poucavajuci ondje dvadeset godina,
napunio je >dugu oni; i siroku biskupiju mudrim i vridnim redo-
vnicima, da je po svuda bio — Krticav . Doskora postane kanoniktim
pecujskim. Dabome da carica i kraljica Marija Terezija, sjedeci na
visini kraljevskoga prijestolja, nije mogla, a da svojim ostrovidniin
ocima ne smotri ovako izvrsnog muza. I kad je umro posljednji
biskup djakovacki, Josip Antun Colnic, postane Krtica god. T773.
prvim biskupom sjedinjene biskupije bosanske i srijemske. I tu je
biskupovao potpune trideset i dvije godine. Cim je prispio u bisku-
piju, gledao ie, kako ce brze bolje urediti svoje stado, kakri ce
parlog iz vinograda bozjega dignuti, divljad pripitomiti, zlocu isko-
rijeniti, a poslenike vjerne najmiti, da se udari tvrda ograda, koju
nikoja sila ne bi mogla prodrti.

Izvrsujuci po dusi svoje biskupske duznosti, nastojao je Krtica
jos i o tome, da se sirom njegove biskupije dizu sto Ijepse crkve.
Svoju stolnu crkvu ^>providio je trostrukim ruhom, srebrnim cirja-
cima, novim krovom i jakim stiipovima utvrdio*. Sta vise, bio je
odlucio zidati novu crkvu, osnovu stvorio te pripravio vec i novce
za zidanje. Ali ga od tog nauma odvratise silni ratovi, koji su care-
vinom potresali, a onda i glasovi, koji su se raznosili, da ce se bi-
skupska stolica prenijeti u Osijek. Od kralja je izmolin dozvolu i
dohotke za prosirenje djakovackog kaptola, koji je od t.ida imao da
broji sest kanonika i dva prebendara.

U isk."enosti svoga govora nije Kolundzic mogao, a da se ne
dotakne jedne strane Krticine du.se, za koju je i sam slusao a i raza-
birao u ocima nekih svojih slusalaca, da se b(.we s odbijanjem neke
misli, koja je pozljedjivala svecanost trenutka. Za biskupa se Krticu

naime pogovaralo u obavijestenim krugovima, da je bio — >skrt i
vrlo stisnutih rukiu. I KolunJ^ic^u je hila po/nata ova ver/ija, te se
nije zacao, da se nje tako reoi jos nad tuplim tijelom pukojnikovim
dotakne. I u torn dijelu svoga govora digao se Kolundzic za cast
biskupove usponiene upravo do zestine i direktnosti starog beckog
govornika Abrahama a Sancta Clara. Stavio se je ponovno na
>ja«-stanoviste, te odatle grmio na slusaoce, braneci »svoga« biskupa.
Pokojni m oj biskup, veli, davao je punim nikama na sve strane,
ali se je pri tome drzao onoga stavka evariiijeliste Matije : sto de-
snica dade, da lijeva ne znade. A da su biskupove zaduzbine bile,
kako narod veli. posvuda »probubane«, onda bi se opet drugi nasli,
te bi ga prekoravali, da sve to cini radi svjetske slave, te bi niu
tako — »pla<^a kod Boga, a cina kod Ijudi ludo propala*. Fiiskup je
pomagao ubogare i novcem i liraiu>ni, a onima, koji nisu imali, a
stidjeli su se prositi (>navlastito krajiska gospoda<) priniaii su po-
tajno i bez >odicene stvari darovitosti njegove*. Kohmd/.io se i
osobno pozivlje na neke pitomce bi>kupove, koji su od njega pri-
mali izdasnu pomo<i. Pa i on sdm — »jer niu mucati zahvalnost i^ije
pripustala* — kad je poiazit) u skolu u Zagreb, dobivao je od bi-
skupa pomod, a kad je u Italiju isao, dobio je >i tamo i amo. od
biskupa putninu. S Kolundziccm je u Trnavi bilo petnaest djako-
vackih pitomaca, koji su svi prema potrebi od biskupa dobivali pomo«i.
A, .sto sada mnogi <>d till pitomaca muce o torn, zar je za to —
pita Kolundzic biskup kriv, sto mu oni nisu zahvaini? Kad je u
Kamenici parok pogorio, namirio mu je biskup sav kvar, a za to
dobrocinstvo ne bi, veli, ni sam Koiundzid znao, da mu to parok
kao svome prijatelju nije pouzdano pripovijedao. Ali, sto da go-
vornik vrijeme gubi, besjedeci svima poznate stvari, kad ce, veli,
za kratko vrijeme s groznim suzama u ocima sva gornja strana
spahiluka biskupova na sva usta pripovijedati o dobrocinstvinia po-
kojnikovim, jer je — ne samo u gladno vrijeme — nego i svake
godine biskupova zivota bila providjana i kruhom i sniokom, a
zaodijevana i prtenim i suknenim potrebama.

Osim toga doveo je biskup Krtica na svoj trosak, a na golemo
dobro svoga spahiluka, u Djakovo Ijekara, davsi mu stan i hranu,
a osim toga i iza smrti odredivsi kamate od tisucu forinti za lije-
kove siromasnome puku. Za ziJanje sjemenista odbrojio je dvadeset
tisuca forinti, a da ga smrt nije zatekia, jamacno bi pripravio sav
trosak za ovu zgradu. Za vrijeme zestokih ratova pritekao je car-
skom dvoru u pomoc sa znatnom svotom, a podanicima svojim

173

oprostio je dug od neko pedeset tisuca foriiiti. Jednoin rijecju, cinio
je, koliko je mogao, a precasiii slusaoci — tako ih je inolio Ko-
lundzic — neka vise ne skisaju opake jezike biskupovil) opadaca,
nego neka zacepe svoje usi, cimgod bolje mogu, te neka ne raz-
nasaju dalje, sto su mozda protivno culi, nego neka nastoje, da to
sagnjije u njima, znajuci da im ne ce zdravlju nauditi . . .

Sto se tice krscanskih i crkvenih svojih duznosti, tu se je
Krtica drzao svili i najsitnijih propisa. Tako je i u svojoj dugoj bo-
lesti izvrsavao pr(jpisani post, te ga za okrepljivanje neniocnoga
tijela nije htio prekrsiti ni — imrsnom corbicom«. I taku je Krticu
vise zrelost njegovih kreposti za blazenstvo, nego li starost godina
i nenioc bolesti krenula na vjeeni pocinak«. Umro je od kapi, koja
mil je vec davno pnje posljednjega casa bila (jduzeka noge i
lije\-u ruku.

Zbijenost i punrxia krasnog govora K(jkindziceva iniat ce malo
slicnih vrsnjaka u nasim starijiai lokalnim knjizevnostima. l'i>precni
pokopni govori, koji su nam sacuvani, redovno su ispunjeni obicnom
crkvenom retorikom, a nacickani sentencijama biblijskih i evangje-
oskih knjiga, tako da se ti govori poprijeko ne odliliuju nikakvom
zasebnoscLi, te bi se jedan govor , koji je danas izgovoren nad
Iijes(jm ovoga pokojnika, mogao bez velike promjene sutra govoriti
nad drugim lijesom. Sasvim je drugaciji govor starog ivankovackog
paroka. I on je ukrasen prirjecicama iz svetih knjiga, ali te prirje-
cice nisu — kao sto su u mnogim drugim prigodnim govorima, sto
su ih govorili pripadnici svecenickog staleza — ponmcni cavli u
retorskim nezgodama, gdje se pojedini govornici izvlace iz nesta-
sice individualnih ideja zaokruzenom Ijepotom posvecenih sentencija.
U Kolundzicevu su govoru latinski citati samo ukras i potkrepa
obilju izvornih i jakih govornikovili dedukcija. Kolundzic se u svom
»Pokopnom govorenju« , sto ga je besjedio o sprovodu biskupa
Krtice, sta vise, dotice redovno samo takih pitanja, kojima se go-
vornik obicne spreme ne bi usudio ni pribliziti. On je u istinu
govorio o pokojniku, dok bi se obicni govornik izgubio u krinx'eii-
cionalnim recenicama o vjecnoni blazenstvu, o sudbi, ki)j(_)j uitku ne
utjece, o nistavosti svjetskoj i t. d. I Kolundzic se dabome dotice
ovih stvari, ali samo kao uz put. t )n je sam soboui bio taku pun
vlastitih misli, da se nije morao utjecati idejama, koje su bile svim
njegiivim slusateljima zadosta poznate. I za tci nam se cini ovaj
prigodni govor Kolundzicev od zasebne knjizevne i Jvulturno-liistn-
rijske vrijednosti. Med stotinama nasih starili kajkavskiii i starili

174

slavonskih prijjodnih knjiga. u kojima poprijeko ne nalazimu nikakNih
ili vrlo malo indiviJualnih crta, kojc hi tadasnjem nasem kulturnom
zivotu p'idavale u danasiijim liistorijama zivljii boju i svjc/iiiu, ovaj
se govor Kolundzidev znatno istice. Po njemu nam se objavljuju u
izrazitim ohrisima dvije knipne slavonske licnosti iz pooetka XIX.
vijeka; biskup Krtica i — parok I'rano Kolundzic. ledan je objekl,
a drugi — subjekt; Krtica treba da se lotojjrafiru, a l'otou;raf nam
u subjektivnosti svoya rada nehotice ostavlja uz tudju totograriju i
sviiju. (Jvakav rad napose dolazi do knjizevnog uvaienja u doba
impresionizina, u kojemu nas zanima onaj, kt^ii Lr"Vori, <r<itovo upravo
toliko, koliko i onaj, o kojemu se govori

U druyoj pdlovici svoga govora dodce se Kuluiidzic jos nekili
znacajnih osebina Krticinih.

Krtica se je osim svojih biskupskih poslova mnogo zabavljao
i svjeto\'nima ; a to su mu mnoge maljuSne duse zamjeravale. Ko-
lundzici je i ovima odj^ovorii). Ako je biskup, veli. izvrSavajiit^i po
dusi sve svoje bi.skiipske diiznosti, bi<> toliko okretan u mozgu i
brz u poslu, da se svagdje mogao na<ii i sve posvrsavati, sto mu
onda imas da zamjeris ? To mu je sluiilo samo na slavu a niposto
na sraniotu. - Mnogima se nije svidjelo ni to, sto je Krtica sve
htio sam da radi, kao da se — rekoSe — nije na svijetu nitko na-
lazio, na koga bi sc smio osloniti. Ali Kolundiiii nalazi i za ovu
toboinju grijesku ' ' • ivdanje. Poznajuci biskup

sebe, a ipak ne <>> .<> je lesko brcme poslova

i briga na sebe samoga uzeti, nego da mora kasnije >ispravljati
grbotine- tudje nespretnosti.

Napokon nije inogao Kolundzi<i, a da se ne dotaknc jos jedne
znatne osobine biskupove — njeyovog parnicenja. Hiskup se je Krtica
naime kao covjek tvrde i prkosne glave mnogo utjecao sudovima,
kadgod je osjecao, da mu je i najmanja nepravda ucinjena; trazio je
pravicu po svim sudovima kraljevstva. — I ovo umije Krticin po-
smrtni odvjetnik vjesto da opravda. Da od sta su, braco — pita on
— tako vam ijubavi, u kralje\'stvu sudovi nego da pred njima trazimo
pravicu ? Nisu oni tu samo za one, koji podnasaju krivicu, nego i za
one, koji dobro ne vide pravicu. Veliki i naucni Ijudi cesto imaju
pogresku, da ono silom izvrsavaju, sto sebi u glavu uvrte. A Krtica,
stogod je zapocinjao, sve je na dobro mislio. Ako se je radi granica
svojiii polja i livada tako cesto upustao u parnice, mislio je, da je
to duzan raditi, jer ona dobra, koja je primio u posjed, nisu bila
njegova, te ih je morao predati svojim nasljednicima onakva, kakva

J75

ih je primio. — AH se med vrstama Kolundziceva 'ohranbena o-o-
vora« ipak razabira, da je Krtica u svojoj iestukoj cudi istjerujuci
parnicu cesto prelazio i^ranice »blagostivne covicnosti- .

Strogost i naglost Krticinu osjecali su najbolje oni svecenici,
koji su pali u nemilost biskupovu. Za Krticu se je naime govorilo :
Ako je karao, karao je Ijuto; kad je pedepsao, pedepsao je nemilt).
a koga je progonio, progonio ga je do smrti. — Ovo je bio i
samom Kolundzicu najskakljiviji odiomak, jer se je radilo o nje-
govoj svecenickoj braci. Nije mogao da osudi ostrinu oca, a da se
ne takne — nepokornosti sinova. Al se on ipak sjajno izvlaci iz ove
neprilike. Mi bismo, dabome, veli, voljeli takve starjesine, da hiidu
p<:(put onih kiznih bogova, o kojima se pjeva, da imaju usta, a ne ce
da govore, imaju oci, a ne ce da vide . . . Svakoj je vlasti dano
pravo, da se prema potrebi milom ili silom posluze za opcu korist.
pa da nije dano duhovnim pastirima? Kakav bi to bio Ijekar, ko-
jemu bi bolesnici nalagali, sto ce im prepisati? Mi bismo zeljeli, veli,
da se rane samim uljem lijece, a milosrdni je Samaritanac nasao za
dobro, da s uljem smijesa i vino. Pa ako Ijekar razabere, da treba
ranu gvozdjem isjeci, zar da mu mi onda preporucujemo, da ju
maze kakvom blagom travom?

Ako je biskup i imao koju pogresku, zar da mu se radi toga
zamjeri? Bio je covjek. 5ta vi u opce — pita govornik —• od bi-
skupa hocete? Zar da udilj po zraku lijetaju kao neke rajske ptice,
i da se nigda ne spuste na zemlju? Ne imaju li i veliki Ijudi jednak
razum s nama, te su primorani piti iz iste case, koju im pruzaju
varljivi osjecaji tjelesni? A, sto se mi u opce brinemo za tudje
pogreske ? Zar mi mozemo biti suci Ijudima, mi koji u tudjem uku
vidimo prasak, a u svom ne vidimo brvno ni grdobu ? Zar cemo
Bogu davati racun za tudje grijehe ?

I tako se zauzimlje Kolundzic zivom rijecju, zdravom hjgikom
i plemenitom srdacnoscu za blagu uspomenu biskupa Krtice, koji je
za dugoga svoga biskupovanja utro mnogu suzu sinjtinjsku, a mus-
karackim i tvrdim svojim znacajem digao biskupiju intra et extra
muros do neke snage i jakosti.

II.

Drugi po redu med biskupima sjedinjenih biskupija bosanske i
srijemske bio je Antun Man die, Pozezanin. Na biskupskoj stolici
sjedio je jedva osam godina (1806. — 1815.), ali se broji med one pastirc

svoga stada, koji su prije biskupa Strossmayera biskiipiji najvise pri-
vrijedili. Bio je covjek bistra i prakticna uma. Utemeljio je u Dja-
kovu bogoslovno sjemeniste s filosofskim fakultctom, na koji je po-
stavio vrlo iicene profesore, koji su kasnije sjuli i na pe^tanskum
sveucilistii. Biskupiji je ostavio mnoge fundacije, za koje je sam dao
oko 23'i.Ot)0 fVir. ( >n se je prvi ozbiljno zahavljau niislju, da se ii
Djakovu sazida nova katedrala i osnuje javna bolnica. Za sanm
sjemenisnu biblioteku ostavio je preko 18.000 for. Bio je velik i kao
biskup i kao patriota. L'mro je dne 11. sijecnja god. 1815.

>Pi>ki>pni> gi'\ * drzau je .NlandiCii dne II. i>/ujka istc io-

dine poznati slavon- , _ Kfirla Pa vie, Tovarnicanin i tada zupnik
mitrovacki. NajveCe pake stihovano djelo, 5to ga je donio treii de-
cenij ovoga vijeka slavonskoj knjizevnosti, izdao je znameniti literal
slavonski .\dam Kilipovici (roJj. I7'.)2. t 1871.), a zabavlja se : »2i-
votom velikoga biskupa, privelikoga domorodca i najvecega prijatelja
nasega, Antuna .Nlandi«ia« : bilo je >ispisano po Radoslavu od Pano-
nije savske*. a stampano u Pecuhu ^od. 1823. — Tre(ie i najnianje
djelo, koje je zadahnuto pohvaluin na uspomenu ovoga biskupa
napisao je(i822.) M. Mihaljevi<5, parok drenjanski. pod naslovom :
»Mandi<ievac iliti novi vinograd u brdu pridvorackomu po urcdhi
biskupa .Mandida zAsadit«, te se u torn djelu na nekoliko stihovanih
stranica pjeva slava biskuptjva, koji se je toliko brinuo i o eko-
nomskom procvatu svoje biskupijo

Biografiju MandiOevu i ocjenu njcgova rada osi.ivio nam jc
Pavic u pomenutoin govorenju, kao lt<i jc Kolundzic ustavin za
prvoga biskupa sjedinjenih biskupija.

Antun Mandid
majstorskih roditelja. Ovaj se je grad dugo vremena mogao diciti med
slavonskim gradovima, da za svoje svjetovne i duhovne poglavare

• Potpuni naslov glasi: >Pokopno govorenje, koje o sprovodu priuzvise-
noga, prisvitloga i pripostovanoga gospodina Antuna Mandii^a, boijom i apo-
stolske stolice milosiioin stolnih crkvi bosanskc iliti djakovadke i srknske zako-
nito ujedinjenih biskupa, zlamenitog reda sv. Stipana kraija apostolskoga komen-
datora i njihovog pusvetienog cesaro-kraljcvskog Vcliianslva zbiljnoga i unutar-
njcga viOnika u stolnoj crkvi djakovaOkoj sv. Petra apostola, na dan jcdanajesti
miseca o2ujka god. 1815. obdriavanomu, reCe Karla Pa vie, istih biskupija misnik,
opat blazene Marije Di\-ice u Biharu, mitrovaCki i stoba slavne regimcnte petro-
varadinske parok, okoUsa mitrovadkoga xncearhidjakon i plen.enite srimske var-
niedje asesor. — U Osiku slo\-ima bastiiiika DivaltoWh povlascenoga knjigo-
utistenika. lSi6.' — •• Poiega je imala prvu tdmn.iziju sr. 1700.; druge su osno-
vane g. rj66. (\i Osijeku i Varadinu .

nije trebao traziti Ijude iz druoih krajeva; svojim skoliuna i pri-
rodnom darovituscu svojih sinova mogao je dostujno popuniti sva
javna svoja mjesta, a osim toga slati ispod svoga krila razaim bi-
skupijama biskupe, kanonike i provincijale. Svrsivsi nize Latinske
skole u svom rodnoin gradu, posao je Mandic u Bee, a odande u
Bolonju i u Zagreb. Zaredjen god. 1763. postade regensom u po-
zeskoin sjemenistu, gdje je ostao samo dvije godine, dok nije postao
zupnikom u parokijama gradiske regimente (ii Kobasu, a onda u
Lipovljanimai. Kao covjeka vanredno nadarena i obrazovana ( — go-
vorio je sedam jezika — ) nije mogao biskup zagrebacki, Josip Galjuf,
da ga ne opazi, i on ga zaista iza desetgodisnjega zupnikovanja
posalje u Bee za vicerektora na tamosnjem kolegiju hrvatskih pito-
maca. Ali i ovdje ostade samo dvije godine, jer ga je biskup ( raljaf
trebao kao svoju desnu ruku, te ga jos kao mlada covjelia ucini
zacasniin kanonikoni zagrebackog kaptola. A kad je god. 1781. biskup
Galjuf bio s drugiiii biskupima pozvan u Bee u povjerenstvo, koje
je u to doba udaralo granice biskupijama po Hrvatsi^oj i Slavoniji,
te rad velike starosti sam nije mogao poci, posalje onamo kao
opunomocenog svog zastupnika, kanonika Mandica. U ovoj misiji
bio je Mandic tako savjestan i vjeran, da nije litio pristati uz osni-
vanje nove, pozeske biskupije, koju su u Beeu htjeli osnovati samo
radi toga, da Mandica ondje postave za biskupa. Njegovom brigoni
u prvom redu rasirena je djakovacka biskupija, koja je do toga vre-
mena sastojala iz samih deset zupa. Biskupiji je bila pridodana cijeki
biskupija srijemska (na koju je spadao okolis varadinski i mitro-
vaeki osim zupe kukojevaeke, koja je spadala na tovarnieki distrikt),
dio zagrebacke biskupije (distrikt brodski i babiiiogredskij, pecujske
(tovarnield, vinkoyacki i posavaeki dekanat) i ostrogonske Igra-
doyi (Jsijek i Varadin). Bivsi Ijut na tadasnjega biskupa djakovae-
koga, prkosnika Krticu, dodijeli Mandic Peeuliu dva dekanata (walpo-
vacki i miholjacki), koji bi takodjer imali pasti pod djakovacka bisku-
pija, za sto se je sam Mandic, kad je kasnije postao djakovaekim bi-

* Biskupi Pozezani bili su: Antun Matkovic, biskup bosanski 11573.), Antuu
od Pozege (1613.) i XikokT Olovcanin, koji je ubijen u Djakovu g. 1701. — U djaku-
vackoj biskupiji bili su kanonici: Nik. Abrancikovic i Marin Pcrviz ; u zagre-
backoj : glasoviti latinista i pjesnik Fr. Sebastijanovic, jos. Teisperger i Ignj.
Pokeiseii : u kalockoj : Antun i Franjo Gase\nc; N. Xor^ic, parok u Novnni
Sadu i Emerik Tucic, parok u Hanzabeku. — Provini.iiali dizave kapistranskc :
Ograiiic, Lipovcic i PaviseviO. — Kanonici: Kolundzic, l.ipljaniii, Palescak, Cla-
vrancic i t. d.

S]iomeii rvit?fie, I-

..^ » Tirmenvi-u urcdjcnie

-z:^ :r Man^i" -'-;• f rr s, >;;:^- *--

: jFa,;jo aeUre.om od «>• .''* ^^^ ; \„iW r-r"^' -^'="=-
;:t.a^ap.oU.Dne6.o.„, a.^. u.«^.^^,,^^ ,„„,,„„„„ .a ,e

■^ Man* ie .voj kapt.,1 ra,mo "» f » Jj.,,„,„u i Jcve. v.ce-

vonskih sradova. te je za t 3 p

redom sv. Stjepana. ^00 ,^r. na raznohke tun

daciie Med^^stalim .000 r..r,n.. ^^ ^o^^o^ i varadinskoj
r .k-.- 4000 for. na casn.cke udoMce postivan 1

• d k sebi zapovjedjo, aa sc

;::;;nt :^'' -->* r.!^ "u'^d^ ^.^Jjei^va^da -

-:, S: ie Wf PO --/X^Ld..ya J™o™,e
„jegov .Ra.govor pnprost.., sto „ J

179

u Pecuhu). I stih i jezik i duh i format djela, sve upucuje na Fili-
povica. Cak su i citati u djelu zabiljeieni onom tocnoscu i minu-
cioznoscu, kako je u torn deceniju jedini Filipovic popracivao clanke
u svom sSlavonskom kalendaru*.

Ono, sto smo saznali o zivotii Mandicevii iz govora Paviceva,
nalazimo sedam godina kasnije parafrazirano i rasireno u Filipovi-
cevu djelu. Da je Filipovic niorao upotrebljavati Pavicev govor za
pojedina data Mandiceve biograiije, razabira se i po torn, sto sam
Filipovic govori u prvorn clanku svoje pjesme, da je Mandica »s ocima
umrlini gledao samo kratki cas*. i da moze opjevati samo ono, sto
je cuo od drugih i nesto, sto je sam mogao razabrati, jer ga je go-
dinu dana poslije Mandiceve smrti tek biskup Rafaj primio u sjeme-
niste djakovacko. Osim toga vidi se po rasporedbi cijeloga gradiva,
da se je Filipovic drzao Paviceva originala.

Opisujuc Filipovic ( — da navedemo radi karakteristike cijeloga
djela samo jedan momenat — ) odlazak djecaka Mandica u Zagreb
na skole, daje nam main kulturnu sliku Slavonije, gdje se je u pro-
slom vijeku bilo ustalilo misljenje, da mladici — cim poena uciti
— za kucne poslove prestanu valjati, a posto ih roditelji redovno
ne mogu davati na daljne nauke, to ono malo, sto su naucili, za-
borave, a za kucne poslove vise nisu, I takti je po shvacanju sla-
vonskom najbolje, da sin plete kotac kao i otac, te da se ozeni sto
prije, da se uzdrzi koljeno, imajuci uvijek na umu: »Najbolja je di-
dovina, ma kokosji bio grad«. Drugacije je, veli Filipovic, sa sla-
vonskim Nijemcima; oni salju svoju djecu u svijet na nauke, da
suzmognu domcjvinom upravljati, kao sto su i dosad upravljali«. —
Jedan stih glasi : 'Slavima je zemlja (tlo) draga, Slavin voli sluziti<^,
te ove aksiomatske rijeci popracuje Filipovic komentarom — iz Her-
dera. Evo, sto veli Filipovicev komentar : Slaveni su zaljubljeni u
svoje kucanstvo ; kad imadu dosta zemlje za oranje i trave zarad
marhe, onda su najblazeniji ; rado placaju harac i gotovo puzajuci
sluze svojim gospodarima, suprot kojih uvijek govore, ali ako im
ovi gospodari dadu samo jednu lijepu rijec, onda ih opet odvise
hvale ... A Nijemci su, veli Filipovic, sasvim drugacijega soja ; u
Nijemce se ugledala, a ne u Slavonce, i majka Mandiceva, kad je
svoga sina pustala u svijet.*

* Kako je Mandiceva majka bila odraslau vaioskim tradicijama svoje
Pozege, najbolje Oe razjasniti ova prica, koja se do daiias spominje u uzim kru-
govima slavonskim. Kad je starica majka pohodila svoga sina biskupa u niegoxii
dvoru, 1 kad joj je on pun veselja pokazivao sjajiif dvorane, odvrati niu ona :

!«0

.M.mdic je p'lJ.ipiiMn i Kn)i/c\nu>i, te su nic-<;<>\oiii iii.iiciijaltKim
i nioralnoin potponun izasla uha znatnija djela Kani/li<?eva: >Ko-
ialijaKamen pravi<, zatim Mikoczy-eva: >Otia Croatiaet i Se-
bastijanoviccve latinske pjesme. Dosenu je sam sastavin nadgrohni
epitafij na dubovickom jjroblju.

Filipovid je ovoni svojom knjigum o biskupu Mandidii pruzio
slavonskoj literaturi u prvoj cetvrtini naiega vijeka znatnije djelo,
nego sto bi se to (pt>tpiiniii ' ^ irivanjeini htjeln piika/ati n <ibionim
nasim litorarno-kulturnim 1 _ iiina. »y'',Jvot Mandiccv . nije obicni
prigodni spjev, jer se pjcsnik u njemu lagodnn i na siroko dotice
mnogih slavonskih knjizevnih i kiilturnih prilika. te mi danas treba
da uzimamn <ivakve spise u rukc kan drajjocjen inaterijal za raz-
bistrivanje na§e provincijalne pmSlosti. Adam Filipovic pusljcdnji je
izdanak stare knjiie\'ne Slavonije, te je osim nekoltko prigodnica
napisao za lijepu ' nost jedini »Raznovor priprosti ili vrtlar

s povrteljem se ra/_ >, u kojcnm jc stvorio opsezixi botanicko-

pjesnicko* djelo." Knjiga o iivotu .Mandi<ievu, na prvi pogled prosta
prigodnica, mnogo je znatnija i u pjesnickom pogledu od >K'azgo-
vorat. Knjigu su ovu jamacno mnogo Oitali i visi i nizi kriigovi
slavonski. I mogli su je citati s veiikim zanimanjem. Nizi su u ori-
ginalnosti ovc knjige nalazili pouke i zabave kao u knjigama Kel-
kovi(Jevini i Dosenovim ikoje F*"iIipo\ id nckoliko puta spoininjc i
fotogralira ih inoinentnim siikama iz njiliova zivotai, a visi: pobude
i naobrazovanja, jer je pisac umio, da pod crtom poprati svoje op-
denite misli citatima velikih mislilaca, kao sto su bili Montesquieu,
Herder, Panonnius, Tacit, Ciceron i t. d. Dakle je »2ivot Mandicev*
djelo, koje u nasoj knjizevnoj povjesti jos nije doSlo do pravog
uvazavanja. A sva krivnja lezi u tome, sto se kod nas do danas
prigodna poezija — kako u kajkavskoj, tako i u stokavskoj knjizi
— s nepravom dosta omalovazavala. Kad se u pojedinim knjizevnim
periodima jednog bistrog i otvorenog naroda kao sto je nas, sva
dusevna sila zbijala i odraiavala gotovo u jedinim prigodnim spi-
sima, onda treba u tim spisima traziti i nalaziti one, sto je u njima
jako i snazno, ma s kojega pogleda.

Sve je to lipo, sine ! ali, da si ti mene slusao i otiSao u fratre, ti bi veO odavna
bio — gvardijan u Pozegi . . .

• Na 85. strani >2ivota ^^andiCeva^ nabraja Filipoviti profesore, sto ih je
Mandii^ dozvao u Djakovo za pr\-e ufitelje sjemenisne, te svakome — u stilu
svoga vrtlarskog >Raza;ovora« — dodjeljuje ime iz botanike. Karacsonvi mu je
ruzmarin, >\ihali(i zumbul, Hartmann gjurgjic, Fischer ruzica, CrndiC muskat,
Smiloseviti kovilje i t. d.

i8i

III.

Xa posliednju) strani *Zivota Mandiceva« govori Filipovic vec
i () nasljedniku Mandicevu. (]ar Franjo — veli Filipovic - - sjede da
izabira dostoinog nasljednika Mandicu i odiuci se ovako : Onaj, koji
ie bio Mandicev nasljednik na stolici priora vranskoga i preposta
zagrebackog, neka mu bude nasljednik i na stolici djakovacke bi-
skupije ! I tako bude u sijecnju god. 1816. carskim dekretom, dati-
raniiu u Veroni, imenovan biskupom bosanskim i srijemskim Emerik
Karlo Rafaj (Rat^ay).

Rafaj se je rodio god, 1752. od vlasteoske plemicke porodice
u sell! Kopcevcu kod Bozjakovine. Kako su nm loditelji imali mnogo
djece, odrede najmladjega sina Emerika (koji je bio dosta ruian) i
brata niu Franju dati u svecenike. Tako je god. 1768. Emerik kao
mladic od .\csnaest godina skupa s bratom Franjom (koji je kasnije
umro kao kanonik zagrebacki) stupio u hrvatsko sjemeniste 11 Becu,
a vec god. 1769. otisao u Rim na daljne nauke. Udatle se vrati
kao doktor teologije u domovinu, te je domala postao zupnikom
u Krapini, a kasnije kanonikom, pa je kao kanonik bio rektor hr-
vatskog zavoda u Bolonji. Kao opat blagoslovio je god. 1804. bol-
nicu milosrdne brace u Zagrebu, te nam je njegova kajkavska pro-
povijed, koju je tom prilikom drzao, stampom docuvana. Ta je pro-
povijed uz (inu, sto ju je drzao god. 1826. (sO uzvisenosti misnictva«|
prigodom svoje zlatne mise u Djakovu, jedini hrvatski knjizevni
rad, koji nani je poznat od ovoga biskupa.* Kao biskup prisus-
tvovao je god. 1S22. provincijalnoj sinodi ugarskoga episkopata u
P(.)zunu, gdje je stekao sveopci glas, da je prvi iiogoslov i govornik
te .sinode. Biskupski arhiv djakovacki ima (ibilje akata i naredaba,
pisanih njegovom rukom, sto ga sve odaje, da je bio radin i agilan
covjek. Inace mu je drzanje bilo aristokratsko. I on je ostavio znatan
novae na razne fundacije. Uz biskupa Colnica i Mandica ostavio je
on u vlastelinstvu djakovackom vidnih i trajnih tragova svoga uma,
svoje volje i svoga rada. Med ostalim djelima zasnovao je i danasnji
biskupski park u Djakovu.

Biskupovanje Rafajevo ostavilo nam je u knjizevnosti vi.se pri-
godnih spisa, nego li biskupovanje ikojega od pet prethodnika Stross-
mayerovih. Vec sam odlazak njegov u Djakdvo razvezao jc krila

* Kasnije je stampom izdana njegova krasna nkiiiznica proti psovkic, k^ja
se i danas cita po svim zupama djakovacke hiskupii^ na ;(ilusnicu .

l8i

trojici prigodnih slavonskih pjesnika: Puzezaninu Jozepcu, Ilooaninu
Miiialicu i Tovamicaninu Pavidu. Slucaj i knjizevne prilike slavonske
u pocetku vijcka litjele su, da su sva tri ova pjesnika zasjcla na
svoje Pegaze i deset ;i;odina kasnije, kad je Kat'aj slavio pedeset-
ojodisnjicu svoga misnikovanja.

Od ovih se pjesnika najmanje proslavio svojini pjesmama Jo-

zepac, koji je je u to doba b- ' • — ■ —nda osjeOkojfa.

Pjesma, kojoin je god. l8i6. \ v u njakovo,"

kao i ona, kojoin je htio god. 1826. da uvelica jubilej zlatne mise
Rafajeve,** ne isticu se nicini nad prigudnicku stihovami prozu naj-
primitivnije vrste. Siiliuvi ukoceni. idcje konvencionalne tako, da se
u nasoj prigodnickoj poeziji jedva nalazi tako siipljih pjesama poput
Jozepcevih. Cetiri godine kasnije Cestitao je jozepac u slicnim sti-
hovima jos ccsaru Franji, - - i to mu je cijeli knjizevni rad.

Josip .Nlil)ali(i, parok sotski, i stariji brat dr. .Antuna .^lihaiica,
petrovaradinskog paroka, koji je takodjer spjevao jednu odu Rafaju
i >San« J -^ .1 — spjevao jc, kako

rekosmo, I.; ,v. „ .,. , ,^ .... .. ....... ....;..,u\'u, koje se i opsegom

i sv jom knjizevnom vaznoscu toliko izdisu nad Jozepceva djela,
da se Jozepcevo iine kao ime pjesnika-prigodnicara jedva nioze i
napomenuti pored imena Mil ' " Prva Mili.iliccva pju-sma (od

god. 1816.) nosi ime >P;sma i • . tc se u njoj — po pseudo-

klasickom obicaju predjasnjih vijekn razgovaraju Koridon i

Lycidas, pastiri s • se cuje o biskupu, koji ima da dodje, te

napi)kon Koridon ,..,,^..i pjcsmicu u slavu biskupovu, a Lycidas
mu stane otpjcvati. Clijela je pjesma (koja je dosta velika: u svemu:
29 strand) zadahniita zdravom idilskom poezijom, te se kao pri-
godnica to 11 ' doimlje citaoca, stn se ime slavljemkovo i

njegove vrlini _ iju tek pod knnac pjesme, pa se tako tri ce-

t\'rtine djela cita kao zaokruzena i zasebna idila, kojoj tek naslovna
strana i zavrsetak djela daju prigndnicki lik. To nije prosti panei^irik.
Pje.^ma je ova topli i umiljati pozdrav fruskogorske vile cpisl.pn
djakovackomu. btampana je u Novom Sadu.

• iRaffay Imro, biskup bosanski iliti djakovaiki i srimski, u postadku, sa sla-
vonskim sliCnori£jetn na v-ikovitu uspomenu ilirskomu narodu pozdravljen po
Ivanu Jozepac iz Poiejje. Pjesma od 8 strana. — ** ' .rddtale,

to jest: Petdeseto misnicko g:odistvo Xjihovog biskupsn .a gosp.

prisvitloga i pripoStovanoga Itnre Karle Ratfay od Raven, po hoijoj i apoStolskc
stolice milosti stolnih crkvi bosanske iliti djakova£ke i srimske zakonito ujedi-
nitjh biskupa.< Pjesma od 6 strana. Obje stampane u Osijc-ku.

Druga Mihaliceva prigodnica biskupu Rafaju osfavlja i: u'ta-
telja i svojom spoljasnjoscu i svojoni unutarnjoscu sasviin drugaciji
dojam. Spjevana je u heksametrima, a iznosi 27 sitno pisanih i
ogromnim komentarom popracenih strana. One podrobnosti, koje
pjesnik nije mogao izloziti u odmjcrenosti svojih poletnih stihova,
dodao je u dnu strane pod crtom. Pjesmu je ovu nakrcao Mihalic
bogatom zalihom svoje klasicke nacitanosti i naucenosti, te se u torn
pogledu f>odudara ova pjesma s Elegijom< , sto ju je isti Mihalic iste
godine spjevao u cast Krticina slavitelja i branitelja F"rana Kolun-
dzica, kad se je ovaj ostavio djakovackog kanonikata i posao u
redovnike drzave sv. Kapistrana.

Spomenuti mitrovacki iupnik, Karla Pavic, koji je u ozujku
god. 1815. drzao »Pokopno govorenje« biskupu Mandicu. pozdravio
je godinu dana kasnije dolazak biskupa Rataja »Zborom pivalica
Fruskoj u gori pribivajucih«. I ako je ovo djelo spjevano istom pri-
likom i stampano iste godine, koje i Mihaliceva >Pisraa pastirska«,
ipak je Pavicevo djelo morale biti prije odstampano i rasprostra-
njeno nego Mihahcevo, jer se Mihalic u svom djelu poziva na po-
jedina mjesta Paviceve pjesme, te u biljeski hvali pjesmii, koja je
»puna mudroumja i osobite vistine«. Tu se Apolon razgovara
s jekom, koja mu na svako pitanje odgovara drugom polovicom
posljednje rijeci Apolonove, sto svaki put daje razboritu i duhovitu
misao. N a pitanje Apolonovo, da li jeka zeli, da on s vilama pro-
slavi biskupa, odgovori jeka: Slavi! I Apolon poce sada pjevati
u slavu Rafajevu, a zatim stane svih devet vila (Klio, Kaliope,
p]rato it. d.) jedna za drugom udesavati diku novoga biskupa.

Prigodom pedesetgodisnjice Rafajeva misnikovanja spjevao je
Pavic sMilu Sanjku<. ". u kojoj nam pripovijeda, kako je usnio polu-
bozanskog starca, gdje sjedi u crkvi »bilom svitom zaodiven*, a uz
njega tri djevice, koje stadose pjevati o vjeri, ufanju i o Ijubavi. Iza
njih stade skupljeni narod slaviti onoga starca, i tako sanjalac sa-
znade, o kome se radi, ali se u to probudi, te svoj san »izriza u
kamenu, vikovitu za spomenu«.

U slavu Rafajeva ustolicenja spjevao je i Marko Ant. Horva-
tovic, zupnik zagrebacki : »Obradoscenje biskupata djakovackcjgv.
Pjesmica je ova izasla stampana s latinskom pjesmom istoga pjc-

.'Pisma prisvitlomu i pripostovanoniu sjosp. F,m. K. Kairav i t. d., 11 vrinie
petdesetolitnice njihove . . . 31. dan miseca prosinca i!s2(). u Djakovu svecano
drzane.<i .Stampano u lUidiir.u god. 1S26. — "* sEmciik Karla, bislaip, petdesct-
Iitnu zrtvu slaveci, sritan i veseo punos vika prozi\ : .'

snika, a jer je i naslovni list knjige* sloicn latinskim jezikom,
tesko se hrvatska priorodnica Horvatovideva nalazi. Pjesma se iiiace
nicim ne dize nad poznate Jozepceve versirikairije.

IV.

CetVTti po rcJu biskup sjedinjenih biskupija bosanske i srijemske
bio je utjarski Hr\'at, Matija Pavo Suci«i od Facera, bunjcvacki
plemid. Rodio se je god. 1765. u Subotici. Bivsi kojegdje kapelanom i
zupnikoni postao je iste godine (rSi6.), koje se je Kalaj zabiskupio,
kannnik u KaloCi, dok nije g. 1827. otisao za biskupa u Stolni Bio-
grad. Cetvrt<^ga lipnja g. 1830. bio je iza stiirti Kafajeve imenovan
djakovackini biskupom, pa je god. 1831. primio kao klcrikc u bi-
skupsko sjemeniste: S trossma yer a, Tordinca i TopaKivica. Bio
je covjek vrlo dobre txidi i pleiiicnita srca. Klerikc je sam poucavao
u crkvenoin pjevanju, pa je ninogc napjeve crkvcnih pjesania —
osobito boiicnih — upravo on donio iz bunjevackili krajcva u Sla-
voniju. ZWo je nastojao, da priuci svedenstvo priljubljivati se puku.
Bio je osobiti Ijubitelj cvijeda, pa je podigao biskupski park do
znamenite visine. Od njega i danas iina djak<n-acka katedralka svoje
najvece /vono »Paulus«. Umro je 13. travnja g 1^34. — I na samrti
se je joi sjetio mladoga klerika Strossmayera, te mu je zapisao
trosak za rigoroze i za pr<imociju.

U knjiznici Jugoslavenske akademije sacuvani su hrvatski i
latinski govori,** kqji su biii drzani dne 21. listopada g. 1804. u Su-
botici, kad je SuciC bio uvadjan u tamosnju zupiiu crkvu kao parok.
Uveo ga je i pozdravio Adalbert Vojnic. kanonik prvostolne crkve
kalocke, i pozdravio ga govorom, na koji mu je .Sucid odgovorio
latinskim i hrvatskim odzdravom. Govor V'ojnicev nije bio nista
drugo nego parafrazirani niz biblijskih recenica, dok je Sucic go-
vorio narodnije i prigodnije. U torn se govoru pokazivao SuciBudim dici
svojim Ljubicicem. Stojni Biograd Pureticem, a Pecuh Filipovicem*.

God. 1S28. stampana je u Budimu >u ime opstine naroda ili-

* rPro illustrissimi ac reverenJissimi Domini Emerici Caroli Raflay in epi-
scopum diacovariensem inauguratione anno Domini 1816., die 25. augusti.« Zapra-
biae, Tvpis Novoszelianis. — *• Stampani god. 1805. u Segedinu slovima Urbana
Grilnna.

i85

rickog budiinskoga i njeoove okoline- onom prigodniii, kad jc Sucic
postao biskupom stolnobioo-radskim, ovelika pjesan pod imenom :
sXarodkinja vila«. Pjesnik se djekx skrio pod pismenima J. ( ,'. M. P. S.
— I oblik i dull pjesme zivo nas podsjecava na poznatu Mihalicevii
»Pismu« i sElegiju tako, te mislinio da se ne cemo pre\ariti, ako
u pi.)cetnim pismenima skrivenoga pjesnika prcicitamo : Josipa Cahi-
sancija Mihalica, paroka sotskoga«. Ugodni zubor stihova, obiluost
misli i mitoloslve aluzije, kojima je pjesnik nacickao ovu lijepu pri-
godnicu, upucuju nas na ucenoga Ilocanina Mihalica.

Pod slicnim naslovoni — ^'Domorodkinja vila^ — i sa slicnim
sadrzajem stampao je isti Mihalic tri godine kasnije u istoj budim-
skoj stamparni ( »kraljevske mudroucne skupstine*) pjesan. kojom
je »u ime s'\'ega stanja crkvenoga« biskupije djakovacke cestitao
.Sucicu, kad je presao na ovu biskupiju. Svjezina idilskog daha, sto
provijava prvom Mihalicevom prigodnicom, kojom je pozdravio do-
lazak Suciceva prethodnika Rafaja, ugodno se doimlje i u ovom
posljednjem Mihalicevom djelu. Njim je Josip Mihalic za\'rsio svoje
knjizevno djelovanje, napisavsi — kako smo vidjeli — pet prigodnica,
koje se dizu do znatne knjizevne \-rijednosti, te se med svim spo-
menutim prigodnicarima slavcmskim upra\'o on moze nazvati pri-
godnicarom per excellentiam, jer sve, sto je napisao, napisao je,
pobudjen javnini narodno-crkvenim prilikama, a te je prilike uniio
o\'iti nekom umiljatoscu, spretnoscu i klasicnoscu svoje nacitanosti,
da mi u opce u decenijima i u provinciji, koja niti je u to doba
pruzala niti je mogla pruzati bog-zna kakvih beletristickih plo-
dova, moramo ove Mihaliceve prigodnice uvazavati i isticati kao
znatne beletristicke radnje, koje se mogu i moraju ubrojiti medju
najbolje radnje ove hrvatske pokrajine iz prve trecine nasega vijeka.

Ni njegov mladji brat, dr. Antun Mihalic, vicearhidjakon i parok
petrovaradinski, nije htio ovom prilikom da zaostane za bratoni
josipom. I on napisa pjesmicu od dvanaest strana, koju izdade g. i8,mj.
u Novom Sadu pod imenom »San u vrime Suciceva uvoda^^.* Iz
toplih rijeci i lagodnih stihova ovoga Mihalica razlijeva se Ijubav za
njegov zavicaj, Srijem, kao i iz pjesama njegova brata Jose. Kad

* > San u vrimc s\ecanoj;a uvnda piisvitloga i pripcistovanoga gr.spoJina
Pavla Sucic a (id Pacer, u hiskupijii stolnih crkva . . . sliciioricno izvedLii i od
strane srimskog biskupata pokorno prik.iz.in po Antunu Mihalicu, sv. bogo-
slovja naucitelju, okolisa petrovaradiiiskng viccarliidjakomi i zupc gradskc u Pctro-
varadinu paroku. — U iKivmn Sadn, sloxiina Pa\ia [ankcivica povlastenoii- knjigo-
pritiskaoca god. 1^30. «

i86

covjek stane proucavati ovu poezijii nasih Slavonaca s narodno-
politickog stanovista Janasnje nase ujedinjene kiijizevnosti, ne mo£e
pravo da vjeruje, kako je bio uzak politicki liorizonat slavonskih
literata u neposrednom periodu u oci ilirskn^r preporoda. I.judi uceni.
evo ka<i jito je bio dr. Mihalic, nc zai^rijevaju sc pravo god. 1830.
jos ni za cijelu Slavoniju, kao za svoju domovinu, nego mu obu-
zimlje srce — jedini Srijem. Slavonci su imi braca i — Bunjevci
su mu bra<ia. To su mu kao susjedi.

Dolazak Bunjevca Sucida rasirio iin je donekle obzorje, i oni
su stali nesto intimnije pogledavati barem na sunarodnike ispreko Du-
nava. Zaiirebacki Hrvati bili su im jos vrlo daleko bto je tu uje-
dinjenje ilirsko imalo da stvori! Oni su svi osjc(Jali, da im ncsto
treba, ali nisu znali — sta ! Mihalic se je eto nadao, da bi Suci(J
kao mecenas mogao osnovati uceno drustvo — u Djakovu ... To
bi drustAo imalo po njegovu mi.sljenju, da »slavonski jezik utvrdi
i razna lipa i korisna znanja podigne; da razum prosvitli, a srce
opiemeni, jednom ricjom, da narod na^ ugladi . . .« Da, takova su
drustva zaista trebala nasemu narodu, i ona su osnovarja mukom i
trudom jediic vclcbne generacije, koja je naroJ duhom ujedinila;
trebala je stotinu dobrotvora, koji su doprinosili svoj kamecak, dok
nije jedan jedini mecenas navalio ogromno mramorno kamenje, bez
kojega danas ne bismo imali prosvjetnih hramova, u kojima se pri-
nose zrtve Bogu Ijubavi, bratstva i jedinstvenosti.

Prigodom Suciceva dolaska spjevaia su jos dvojica nasih po-
znanika, Karla Pavic i Adam Filip<ivic. pozdravne pjesme biskupu.
Pavic je spjevao ».Nliropripivku«, a Kilipovit poklonio »Svoj bisku-
piji na uspomenu uvedenja SuciCeva* pjesmu od jedanaest strana.
Pavideva je pjesma kraca, ali ponosnija i dostojanstvenija, a I'ilipo-
viceva iskrenija i intimnija. Inace ^'- "Vt- dviie priirodnice ne isticii
nikojom zasebnom vaznosdu.

Xeposredni prethodnik .Strossmayerov na biskupskoj stolici
djakovackoj bio je fosip Kukovic. Rodio sejeu Zagrehu od oca
doduse plemica, ali obrtnika-gombara. Nastojanjeni tada^^njeg zagre-
backog kanonika, a kasnijeg djakovackog biskupa Emerika Karla
Rafaja, dao se je na skole, pa je u Zagrebu nekako iza god. 1810.
redjen za svecenika, te je otisao jos vrlo mlad u Brdovec za zup-

i87

nikii. Kad je Rafaj polazio u Djakovo kao biskup, poveo je sa sobom
i Kukovica, te ga domala postavio u Djakovu zupnikom, a zatim
i kanonikom. Iza smrti Rafajeve izabrase ga kolege-kanonici kapi-
tularnim vikarom, a kad je djakovackim biskupom izabran Sucic,
povukao se je Kukovic — intervencijom mogucih svojih prijatelja
— kao kanonik opet natrag u Zagreb. Iza snirti Suciceve imenovan
je ipak 14. prosinca g. 1834. djakovackim biskupom.

Kako je njegovo biskupovanje padalo u doba knjizevnoga na-
.sega preporoda, u doba politickoga probudjivanja, to je on otvo-
reno pristajao uz preporoditelje hrvatske knjige i politike, ako i
nije bog-zna kakvu rijec vodio u tom koiu. Pod njim je propjevao
Tordinac (kojega je g. 1836. zaredio 11 svecenike), propjevao Mato
Topalovic (zaredjen g. 1837.J, a i mkadi Strossmaver (zaredjen
16. veljace g. 1838.) poceo se dizati u nauci i ugledu pod to-
plinom Kukovicevih ocinskih krila.

Kukovic je bio covjek vrlo finih manira, njezne cudi puput
kakve aristokratkinje, a i vrlo ugodne spoljasnosti. (,)n je poceo
zidati zgradu sadasnjega samostana milosrdnih sestara u Djakovu,
zeleci u nju smjestiti milosrdiiu bracu, da rukovode bolnicu.

Kad je god. 1848. buknula buna, i kad su seljaci poceli harati
sume, uplasio se je Kukovic i pobjegao u Bee, pa kako je uza to
bio jos i bolesljiv, to se je Ijeta 1849. odrekao biskupovanja, a za svoga
nasljednika najtoplije preporucio dvoru mladoga carskog kapelana
Josipa Jurja Strossma_yera. U Becu je zivio u svojoj kuci i od svoga
imutka, dok ga smrt nije 17. travnja g. 1861. digla sa zivota. Sahranjen
je u Djakovu u staroj biskupskoj kripti, dok ga biskup Strossmaver nije
dao u studenome god. 1882. s ostalim svojim prethodnicima pre-
nijeti u novu krasnu kriptu velicanstvene svoje katedralke. Stross-
maver im je sam prigodom prijenosa izrekao posmrtno slovo, pa tom
prilikom spomenuo, kako ga je pokojni Kukovic zaklinjao, neka ne
dopusti, da dugo lezi u tamnoj i vkiznoj staro] kripti, nego neka
zida novu crkvu i pod njom dostojnu novu grobnicu.

Biskup se je Kukovic zivo zabavljao misl]U, da zida novu ka-
tedralku i vec je dao napraviti nacrte, ali je na svu srecu buna
osujetila gradnju, jer bi — sudeci po planovima — biskupija dobihi
namjesto katedralke, magazin upravo onakav, kakav ima Temisvar.

Ud prigodnih spisa, koji su bili izazvani iinenovanjem Ku-
kovicevim za djakovaiikog biskupa , poznate sr. nam samo cetiri
pjesme. I'rva — Stosova — kojom se je zagrchacki kaptol oprostio
od svoga kanonika Kukovica, skrila se pod latinskim natpisom knjige.

I88

pa je zato izmakla ocima biblio^rafa §afarika i Kukuljevica.* Na
prve tri strane stampana je ladnska heksametarska pjesan Istosova,
koju 11 drufjoni dijelu kiijifje pjesnik prevodi na lirvatski »da ne sfali
miloj narodnosti nasoj, ter opcinskomu domoljublja trsenju ne po-
menjka*. Pjesma je ale^oricka, te hi se u oci novog preporodnog
dana mogia danas slivatiti kao prorocka objava skorom velikoni
narodnom pokretu.

.1/

Danica je novi biskup, sto ga Hrvatska Aalje Sla\oniji, a >Da-
nicac bila je zvijezda, kuja je doniala zaplamsala sa zagrebackih
gora, da objavi cijelom narodu novo doba, novi dan, koji ie sve
sinove naci zajjrijcne pred islim zrtvenikom.

btDsova pjc-^nia puna je proljetnoj^ niirisa i ^iarenila cvjetnog.
Xjom je zagrebacko svedenstvo popratilo svoju >danicu«' na istok,
a na istoku dncekaSe ju pjesnici slavonski kao — »Sunce od
zapadat."

Pjesma anonimnog pjevaca osobito je lijepa. Tezina klasicnoga
stiha, otvoreno srce za upijanje prirodnih Ijepota i neobicna spret-
nost u telinickom rasporedjivanju opisane tiradje ujjodno se doinilje
citaoca. i^utnikii sc u snii prikazuje Hjakovkinja-vila, koja mu objav-
Ijuje novoga biskupa, sto ga narod ve<5 sam odavna zeli. Kad je
to nas putnik zacuo, prene se i brze-bolje podjc u Djakovo, da javi.
A, kad tamo, a ono Djakovcani ve<i sve u sesnaest pucaju iz to-
pova; zvona zvone, a puk se sav podigao na radost i divno veselje.
[edni ugadjaju gudalo, drugi meCu strune na gusle ; tredi propiruju
pisak, a cetvrti napinju yajde ili ciste dvojnice. Vet su zaculi, da se
je biskup krenuo iz Zagreba, pa se svi pripravljaju, da ga stci Ijepse
prime. Cobani donasaju granje i spravljaju svecane vatre. Djevojke

* Potpuni naslov knjige od deset stampanih stranica glasi: »Flora suo
flori sen Patria diijni.ssirao lilin, illustTissimo ac revercndissimo Domino Domino
Josepho Kukovith, Dei ct apostolicac scdis gratia episcopo diacovariensi ; dum e
custodiatu zagrabicnsi, gcneraJi vicariatu, atque sinu Croatarum divulsus ad capes-
sendam sedem suam Diacovarinum discederet; Vale I canit, modulante I'aulo
Stbosz, sacri officii dioecesani jurato vice-notano. — Za^abiae, typis Francisci
Supan 1834.1 — •• Pod imenom : >Sunce od zapada ili S.injka vile djakovaike,
ohistinita, kroz jednog putnika proglasena i u juna£kom vezu prikaz.tna biskupu
Kukovi<;u« stampano je god. 1S34. u Osijeku anonimno djelo. Na primjerku
Jugoslavenske akademije stoji starim rukopisom zapisano, da je ovo dielo ispievao
Pavao Penji c.

i89

pletu vijence i kite njima putove, a po stazama stem cvijece, da
smiloljubni otac mirisnim dospije tragom«. Jednom rijecju: ova je
pjesma uniiljata i njezna kao rijetko koja od pri^odnica, kojih snio
se doticali.

Treci pozdrav novom biskupu odaslase u siisret klerici djako-
vackog sjemenista pod natpisom »Razgovor pastira«, u kojem Miko,
Pavo, Grga i Aleksa ocekuju dolazak novoga r_)afnisa. Po\'i)deci
se za Vergilijevim stihom:

Daphnis ey;o — hinu usque ad sidera notus,
Formosi custos pecoris tormosior ipse . . .

spjevao je nepoznati pjesnik u alegorickom obliku skivonsku ekiogu,
koja odise pastirskim dahom poput Mihaliceve -Pisines spjevane
u slavu Rafajeva dolaska.

Napokon stampao je jo.s poznati Adam Filipovic ')Dan radosni
i veseli«, u kojemu nabraja nekolicinu biskupa djakovackih, koji su
nosili ime »Josip4 i koji su se iskazali mnogo zasluzni za svoju
biskupiju. Tako je, veli, Josip Bezza (1428. — 1437.) prenio biskupsku
stolicu iz Bosne u Djakovo ; drugi Josip sazidao je rezidenciju —

Treci pako Josip iKukmiOi, novi, diku, slavu njoj ce stec,
Jer je veci od obadva, i to svatlvo moze ree . . .

A cetvrtoga Josipa, koji je imao da stekne diku
i slavu ne samo svojoj biskupiji , nego i na-
rodu, iz kojega je potekao, i zeinlji, koja ga je
rodila, tek ce opjevati zahvalni narod velebnim i
besmrtnim spjevom vjecite zahvahiosti i pDiiosa.

Zagreb.

Nikola Anclric.

^^^^^^^^•^^^^^^^■||v

1 (^ T'"

(Air

■^

t^sr

IZ VUJSKE.

Crtica iz Djakovitinc.

I'^sao Xivko! — svikivale se zene sokakom.

— Dosao ! — I do mala bio ih citav roj na putu i gle-
dale za kolima, dok ne umakose u Bozanovo dvoriste.

— Kto, srco, — govorila Sofa Gajina svojoj drugi, — tri go-
dine ko tri mladine.

— Ni Koleta ved nije soldatiisa.

— Svaka sramota za vremena.

U nas je sraniuta biti zenom muza, koji carsku razovinu jede,
— ma i nije svaka nepostena. Njih dvije jos su dugo na putu osa-
ptivale, a onda se srca povrnu u kudu — valja da je redusa — a
Sofa se zaputi dalje. I nioze. Danas je svetacac, mladi petak, kod
kuce joj malo ne place, gazda negdje na marvenom vasaru, a u
kucaru samovati dodijalo. A raditi ? Grjehota je. Sto je posla, to je
najvise, da zene idu u sisku, nakupe od podneva vrecu i u trgovca
seoskog dobiju po deset, po dvanaest grosa — zenama u osebac,
a djevojkama u nakice, ali da bi koja ogrijesila ruku iglom ili pre-
divom, ja nijesam nigda cuo.

Sofa je svugdje, gdjegod je svijeta bilo, stala, dvije tri lanula,
a u kuci Uvalina promolila glavu kroz prozor i viknula u sobu :

— Udovice, cuj, Terezo, gdje si, medena?

Iz kude pridje k prozoru mlado zensko celjade okrugla lica,
jedra i rumena sniijucavih, razbiudnih ocica, uvezana kruto u samiju.

— Pomazem materi veceru; dada otisao na meljavu, pa ga
cekamo.

191

— Aide u selo, — g'ovorila Sofa. Za uJcn'icum i mati prisia
k prozoni.

— Pa idi, djevo. Uzmi natikace. Na putu je rosno.

Sunce je vec bilo sjelo i jesenji hladak strujio pirvom sumra-
cinom, a d\'ije se druge zagrlile i ispod glasa gundiale. Iz crk\'en-
skoga sokaka isao bas copor djevojaka. Svaka naprtila torbu ili
vrecicu. Isle iz siske.

— Gle, verloka * se i u sisku nabjelisala, — ugrizla Sofa.

— Prist ti skocio na jezik; za moj gros, ima jos! — jogu-
nasto ce verloka.

— Cuj bahandare ! — iiliktale djevojke.

Bahandara i udovica zahihotale i iimakle, da ne l^ude grdjih
rijeci, a verloka zavela, druge joj pomogle :

»Sto me grde, sve jedrija bivani,
.Sve jedrija, deblja i bjelija.t

Kad su druge bile prema kuci Bozanovoj, poviknula udovica
iia avlijska vrata: »Dodje gazda, Koleta, odje mladovanje.«

— Prodji se, nebrigo, dok sam mlada, vijek je mladovanje,
— odjavi se Koleta i izidje iz kuce maljusna, bjelkasta zenica
zdrava i lijepa lica. Svijet joj kaze »bjelotrepa«. Za njom dodje i
Zivko. Snazan je to momak! Koleta mu do ramena. U rubini je i
mrkom kaputicu, a na glavi mu soldacka kapa. Naherit) ju. Obrazi
mu dugoljasti i sagorjeli, a ispod siroka cela i crnih obrva sive
mu gledju oci. Bio je kratko ostrizen, malenih, ali tinili, svionih br-
Jica. Od uvijek bi(5 je Zivko l^ozanov najpristaliji momak u selu,
i i u skoli ga vec mestar hvalio, da je pametna glava, poslije je
.1 opcini neko doba pisao oglase i pozivnice, a kada je momcicu
:rebalo mjesecinu placati, onda gospoda uzese drugoga, a on opet
:)de k marvi. U vojsci je dotjerao do trece zvijezde.

— Pa kako je bilo, baja Zivko, u soldaciji ? — pitale zene.

— Zivjelo se.

On je dignuo nogu na klupu, podbocio se lijevom ruk(.)m, a
iesnom gladio brkove. Na ruci inu dva srebrna prstena — toga u
las ozenjeni Ijudi nigda ne nose — i dvared je na stranu pljunu(j.
iColeta je kojesta pricala, Sofa je vragoljala, a udovica pusto se
la Zivka osmjehivala i migala.

U to je vec i nocalo, na crkvi je pozdrav Gospin kucnuo, a
nati redusa zovnula i sina i snaju na veceru, a zene dalje u selo,

* Verloka — pogrdno ime, jer je velika.

U)2

u noc. Bozanova kuca nije velika, al ni njih nije puno, Otac i tri
sina: 2ivk<> oienjen, Luka do ienidbe, a Jozo \z skole istom izisao.
Kci iiii jeJna ii selo udana.

Sjedose vecerati. Mati spremila izobila, zamijcsila i pitu sa
bundevskim sjenieiiuni, a jer je danas mladi petak, ne omrsise se.
Otac jus neki dan sazgao sudid rakije iz potaje. Iza zvona i naj-
mladji brat dosao od ovaca. Deran je od trinaestak godina, ali
zdrav i cvrst. Unidje u sobu, baci torbu na svoj lezaj i sjede pud
pec. Imao je kapu na glavi i huljii^ u brata. Kad su poCeli vecerati,
pridje i on k siniji, skidc kapu, tresiie njoin »> koljena, prekisti se
i promrmlja: »A ti, baja, dosao* — i mrvo se nacerio.

i<livko ga zapita, kako je sa ovcama.

— jos dobro, dokle je strnjaka, ali kada bude usijano, rdjavo
de biti u sumi. — Joza izvadi svoj sklopac, odreze si kruha i zaCine
ga grizuckati, dok su drugi kusali corbu, a onda de bratii :

— A je li, baja, carska je corba dobra. Pripovijedo cica iv.m,
znas, iz kuce Antuliceve, da ni spaliijina u gradu nije bolja.

\e des, momce, biti gladan, bit de profunta, kada tc uzmii,

— zlobio ga 2ivko i podsmijev6 se.

— Urn, daleko je, jos bih se mogao jedanput od niajke roditi,

— mudrio joza.

Po veceri otac naredjivao sutrasnji posao :

— U Rodinnni demo polju sijati.

— A jeste li ved podvojacili ? — pitao 2ivko.

- Svuda; pokojnije djed Stipa govorio: kada dvojacis, drugi
je, a kada trojacis, tredi je kruh. A evo, sto du ja da kazem. |a
sam ved ostario, jos du jesenas da kruh zasijem, onda du k ovcama,
a na pmljede ti i Luka tezacite.

Faba, tako se njihov otac zvao, nije bio star, polovinu vijeka
jedva dokucio, ni osijedio nije. N'ego nasi Ijudi rano se prezivu i
sezdesetu malo tko prekoraci. >Izrade se<, »onemognu« i >posrnu
ko staro kljuset, tako je bar Faba divanio.

— Pa ne branim, — govorio je Zivko.

— A ja cu sutra na oranje, — kazuje Luka.

— A jeste li, iene, procistile zita ?

— Za cetiri osmaka.

Dotle je Joza dohvatio korsuv ispod stma, ii<ii;iiun ga, kao da
de mu dusu ispiti, onda izuje opanke, odmota obojke i legne na
postelju, pa se sa starom svojom haljinom pokrije. Za njim se izgubi
i onaj brat do ienidbe, Luka.

193

— Pripazi na konje ! — vikne otac za njini.

— Da-a.

On je otisao u selo. Za malo svi su legli na pocinak i tisina
je bila, samo bi gdjekada dopr'i) vrisak, sto hi se nocna mkidez
nadcikivala i gdjekada bi nocobdija, trubeci aocni sat, kraj kuce
prosao, a sarov bi poderano zalajao i rezuci na tarabu zaskocio.
Luka se je vratio o ponoci i posao u stagalj, da jos prigledje konje
i do zore prospi.

Jutro je osvanulo magleno i rosno. Faba ustao prvi, razbudio
druzinu i molio na glas »C)ce nas«. Kako se je tko budio, onako je
prihvatio molitvu, jali u pol glasa, jali zievajuci. I Zivko se pre-
krstio. Gazda podje u staju: pred konj'ma je hilo ogrizotaka od
sijena, sto je Luka jos nocas nabacao.

— He, he, Luka, ustani, momce! Zvono je vec pozdravilo,
treba napojiti niarvu.

Luka nesta promrmljao, protr'o oci, a Faba otisao u trijem,"
uzeo iz kuce cobanju, dva-triput se vod(_im zaprsnuo, otr'o otarkom,
pa izisao na sokak i pomjerio nebo. Magla je paki upravo na toranj
crkveni. Iz dvorista jecao glas E.ukin gruboin psovkom ; on je po-
vodcem udarao konja, sto se nije mirno napajao. Tezaci zabacise
plug i zubacu u kola, potpregose konje i sunce se bas dizalo i kroz
maglu prodiralo, kada su Faba i sin mu izisli iz sela prema Ro-
dinom polju. Luka je tjerao konje, a otac grizao sv(.iju lulu.

Dotle je Zivko sa bratom poranio na guvno, da istjeraju ovce.
Imade ih neko osamdeset komada, do koji dan ce ih strici. Pastirce
ostrim okom obaslo tor: »Sve su«, veljase, onda otkuci Ijesu, a
jedan psic — nije ga bilo ni za pola jagnjeta — sav je copor drzao
u hrpi. Zivko se povrati u selo, rucao, malo nasjecao na drvnjaku i
do podnevnoga zvona zijevao pri vignju seoskoga kovaca. ( )d pola
dana pomogao materi i zeni provjetriti dvije vrece zita, protjerao
po avliji dva zdrijepcica i napojio ih, u potkucnici nakosio djeteline,
a u to i tezaci vec uljegli iz polja. Poslije vecere iza Luke izadje
i Zivko u selo, snialo ce u sti"azu«, ali on nije na desm^ krenuo,
nego na lijevo. Tu je bila peta, sesta li kuca, a pod njenim krovoni
na motki visio je borov vijenac. Zivko stao : unutra se culo dvoje,
troje celjadi. Unidje.

Ho, Zivk

— A kada si stigo ? Juce ? — i sto pitanja. To je bila krcma.
Soba bila nepomostena, dvije velike sinije u njnj, a za jednom
sjedilo cetvero celjadi: seoski lugar, nadzornik lova i jiis dvojica,

Spoini'ii-cvifte. ^i

jedan mladji covjecic slab i mutnih ocijii. u selu ga zovu »pijani
Peja*. — a druo^i je neki starcid iz tudjega sela, pun rijeCi ko sipak
kostica, pa danas. idudi iz kotara, zapeo ovdje. pa niu se nikako
raskrpati i sve jeJiiako grdi rakiju i krcmara.

— Moric, Moric ! — viknuo 2ivko.

— Ho, ho, Z'wko, kada si dosia? — javi se crveni covjccac,
ni brijan ni ocesljan.

— Imas li. Moric, cigara?

— Imam.

2ivko izabere dvije, izvadi koinatu kesicu i plati tri bakrena
novcica, pa naruci politJ rakije : — Oobre. eto djcd te ^jrdi sve
jednako.

— Da mu i mlijeka dades. yrJiLi bi. — Tako Moric uvijek svoju
rakiju brani. I udariii u divan. Lugar je bio »frajt« kod istoga »ba-
taljonas pitao je za >komandanta« i drugo kojesta, i veljase, da je
mogao postati kapral, aii nije htio strazmestru peticu da plati. Starci<i
opet govorio, da je njegov otac — Bog mu dao lako ! — stotinu
biielili skuda potrosio, danas takih nenia, dok ga je iskupio.

— Daj, cica, da se omocimo! — tukne ga lugar. Njemu ved
doJijalo nabrajanje starcevo. Starac prihvatio polic i jedva se od-
lijepio od njega. 2ivko je odbijao dimove i povrtio gdjekada sta-
klenku. I Moric je sio medju svoje goste i tuzio se, da je koma-
rina odvec velika i zato da je rakija skupa (on nije pekao rakije,
otkako je iiv). U divanu je bilo i pola noiJi, kada se je Moricova
druzba razasula. Starcit ode u stagalj, da onamo prespi.

Tri dana kasnije 2ivko se opremio u pustaru, da trazi Madia-
rice, koje de sisati ovce. Koicta mu pripravila rubinu, ali on za-
iskao kaput i cizme.

— Gros po ovci i za rucak polid rakije, — viknula mati za
njim. Vita, tako se ona zove. radena je iena, malo odapeta, dosta
puta i raljata, al >nje 2ivko< bio joj ko svetac. Na druge bi iza-
sula, sto bi na njem prozenula.

2ivko se pod nod vratio i teiaci vec bili dosli sa oranja. U
lieu bio ko duvar, a oci mu potmule, pa se naslonio na vratnice i
gledao, kako reduse veceru zacinjaju. Mati bila zla i na snaju se
okosila. 2ivko bez rijeci buljio, Koleta se smijuckala, dok nije onako
siipiian presao u dvoriste i zat\'orio se u kudaru.

— A zar 2ivko nije Jozi pomogao okupati ovce ? — pitao Faba.

— Ma nije, momce, dijete samo zavrnulo ovce na Josavu.

— Pa rekao je, da ce se cas prije vratiti.

195

— Ti mu, djevo, dajes svoje osebine, — prigovarala Mta snaji.
Koleta je sutjela, a Faba nesta promrmljao. Sutra vec svi pobora\'ili.

U uasega seljanina nije vecega veselja, nego kada svoju Ijetinu
svaza, a u boljega gazde, kada ovce sisa: to je gotovina, lijepa go-
tovina. a u njeg svega, samo te nevolje nije. Oni nigda ne doje
ovaca, a sir, sto je velika zelja bolesnome celjadetu, idu pa istu u
paroka i mestra i na Bozic, kada ni jedna kuca nije bez kriske bi-
jela sira, ide gazda cak u Osijek, da ga namakne, a na stanu mu
krdo od dvjesta ovaca i corda od pedeset glava krupne marve.
Al tako hoce stari obicaj, da teoci i jaganjci ne zakrzljave.

Sutradan udmah po sisanju vozio je Faba sa Zivkom ono
vreca vune, da unovci u gradu. U jednoga gospodara on uvijek
trguje, vu gospodara Jakoba«. To je »posten covjek«, on ne ce
ni za dlaku krivo, bogat je, ima »hambare i magazin ko palace*,
a nije ni na »aljdumasu« tvrd. On svojim Ijudima pripravi dobre
ribe, a dok se istovarljiva i mjeri, reda od jednoga do drugoga oka
rakije. Tako je i danas bilo. Gazda Jakob malo je prigovorio, da
je vuna vlazna, a onda udario cijenu. Fabi je bila premala, ali su
i drugi po to dali, a bilo je vise od desetero kola za vagu, najvec
s vunom, jer gazda Jakob trguje sa svacim, sto mu ruke dodje.
»Da ides u Pestu, ne dobijes vise?, govorio trgovac. Faba kimao
glavom, premisljavao i pitao Zivka, sto li ce. Nakon po sata utjera
kola u dvoriste. Dok je na njih reda dosla, i otac i sin nakvasili se
rakije, otac jos vise, jer kada niu je Jakob izbrojio novce na ruku,
on je jos tri puta prebrajo, jer se nije slagalo sa njegovim racunom.
Onda zamota u otarak i vrie u njedra. Poslije se pogostise ribom,
a nasem covjeku nista sladje od ribljega mesa. Utusiti se u ribi !
Kada s Vuke ili s ritova ribari dodju, citavo se selo jagmi. Stuka
na raznju — svetkovina je u kuci ! Za zdjelu pljucaye ribe — pol-
osmaku ciste psenice !

Bilo je vec od podneva, kada su Faba i sin krenuli iz dvo-
rista trgovceva. Na kraj grada, tamo kod »jelenat, konji stadose
sami. Bila je duboka noc, kada su otac i sin stigli u selo.

S jutra nijesu ba.s tezaci podranili na oranje. Sunce je vec bilo
visoko odskocilo, kad je Faba prekrstio se i poceo sijati, a Zivko
ne bi ni deset brazda poorao, nego bi na plug sio, smotao papiric
duhana i pocivao. Luka je za njima pjevuckao i drljao.

Do Lucinja svrsili su ono sest jutara, sto su hrane usijali, a
za ovo doba bio je Zivko vec najbolji gost u Morica. Na vratima
je imao dva reda rovasa; a sto ne bi njemu Moric davao, kada i

196

drucrima gorima daje. Boianova kuda nije rdjava, nije na njoj duga
ni pureza, imadii tri osinine zeinljista bez pasnjaka, a na ono sed-
mero dusa, ako nijt: odvise, nije ni premalo. Rovasi su rasli, jer 11
iene nije bilo osebine. Zivko je obidao, kada ispeku rakiju — ove je
godine sljiva bila pDnijela — namirit ce i posljednji polic i ci^jaru.
Moric je svoje poslove razumio . . .

Kada se u nas zeie rakija, citavo je selo veselo. Gazda ide
do gazde, uz njih se privuce i drugih, koji su jedva doieljeli blazeno
uvo doba. U zapusentij pecari pri lih.niom oj^nju posjed.iju Ijudi i
muce im casica reda od ruke do ruke. a na krpicii provire iz cijcvi
mirisava rakija i sav kraj odise zestinum iscijedjenc sljive. Najvc(J
to u n<>(i biva, kada su >financi« dalekn. Gazda bdije dugo u noC,
do u zoru, i na svome gunju spije ko zee otvorenih ojiju, potice
vatru, da bude tiha, e se kom bolje iznoji, jer ako je vatra nagia,
ode sve u paru. Nasi seljani sada ve<i prodaju rakiju, al prije vre-
mena! . . . U Fabinom selu jos nije nevolje. Kada je on<i spahija
pustio svojim kmctovima sume. zapalo je njegovo selo preko sto
jutara zdrave i zrele hrastovine. Oni ju prodadose za glavnicu, pa
od kamata nainiruju gospoda porez, dakako najprvo za opdinu, a
vazda pretekne stogodj i za carevinu, ostalo se lasno podmiri iz
marve, iz vune. ako je bas rdjavo, iz rakije.

I za ^ivka bilo je ovo blazeno vrijeme: od Lucinja do Sviju
Svetili nije on posloni nike nazuljai>. Na Sve Svete velika je galaina
u selu. Toga se dana mijenja seoski strazanin , govedar , nocio-
bdija, zvonar i svi sluzbenici, ili ako se ne mijenjaju, a ono knez i
selo iz nova uglavljuju, rasporezuju bilo po glavama, bilo po osmi-
nama.* To bude pred strazom. U selu vet ima dosta tudjinaca iz
prijeka, u kratkim su kaputima, hiace im se sjaju, papuce ini koznate,
obrijani su svi i u zubima im lule. §aka ill je, al drze jednu
stranu. Citav skup vice, dvojica, trojica se priju, a knez sa svojim
stapom bije po zenilji : to je eto saboriste, gdje se za godinu dana
odlucuje udes i proracun jednoga sela. Tu je i 2ivko

Knez pita zvonara za zvonarinu. hoce li pod nize ?

— Tako je, kneze! — javi sejedan glas. — Osamdeset srehra
je puno, to je na glavu sestnaest bakra.

— Drusko, all valja po popa id i po vremenu i po nevremenu,
t .eba ga posluziti, otkucavati u svako doba, — govorio zvonar. Augu-
ijtinfivi zvonare u selu, ima sestnaest godina, u dobrom su stanju,

Osmina — 8 jutara; 4 osmine -= sjediste ili sesija.

197

ni od popa, ni od sela nikakog im prigovora: crkva je cista, je li
je ukop, sve je u redu, je li freba na oblake zvoniti, a to je u na-
sega svijeta glavno, nigda ne okasne . . .

— Pa mi cemo za sedamdeset, — ponudio Zivko.
Augustinov ga gazda pogleda, krivalo mu se, pa ce :

— Ako je tako, mi cemo i za sezdeset.

Zivko se zazario : — Ljudi, neka bude i za pedeset.

— Prosto vam, rece djed Augustinov i podje da donese klju-
ceve od crkve. Od jarosti sve je posrtao. Tko je cuo zvonariti za
pedeset srebra : kapelan dolazi svakoga mjeseca jedared da misi, o
zornicama bude pu tri dana u seki, o ispovijedi po osam dana, a
kada u Ijeto udari najveci posao, zuri iz polja i titkucaj podne . . .

Kada je Fabo cuo, da mu je sin uzeo zvonariju, od cuda je
oci razvalio i sutio, al \'ita — sve joj srce od dragosti igralo,
i udarila. da je to na postenje i pred gospodom i pred selom, da
nijesu oni gori od Augustinovih, da je Zivko nosio carske rukavice,
znat ce on i u crkvi duznost uciniti, — na koncu i otac odobrio.
Danas su Zivkove tri zvijezde u babe Vite vrijedile dvanaest velikih
skola, i ona je vec premi^ljala. sto li ce kapelanu pripraviti za prvu
uzinu.

Zivko je radostan dosao Moricu. On je u svojih mucaljiv, ali
medju drugovima znade on i rijec i pjesmu povesti. — Aljdumas,
aljdumas 1 — udarili svi na njega.

— A za sto ?

— Za zvonariju.

— Pa neka bude! Po polic rakije, Moric.

Aljdumas se uvijek placa, trgujes li, uglavljujes li, a cesto puta
se i vise popije, nego citav posao vrijedi. I Moricu je bilo pravo :
u zvonara ce biti uvijek sitnisa, bio pogreb, bila druga zgoda.

Pod \'ece nastupio je Zivko svoju sluzbu. U ovu noc — pred
mrtvi dan — momci se, stogodj ih je, pokupe i pomognu zvonara
kucati. Knez iui jednu <:iku rakije posalje, a oni sami zaredaju oko
drugih gazda, naloze vatru pred crkvom, i piju i zvone do pola
nodi, a citavo se selo stravi sto od vike i naganjanja pijanih zvo-
nara, sto od teskoga jecanja nocnih zvona ... A nocas su kucali i
dulje. Zivko je umio svoj posao i volio mu: ima u nas dosta s\'i-
jeta, sto bjezi od posla ma i u crkvu.

U zimu nas spahija daje sumu na krcenjc i scljani uzimlju na
trecinu. Xacine si u .sumi kolibe od granja i l-ukuruzovine, i taku
po nedjelju i po d\-ije ne idu u selo, a gazd.i im dcibavija zairc.

iq8

Faba sa Lukom uzeo pola lanca, da iskrci. Nije to lak posao, pa
jos kada snjezina zavali ! Sijeci i izvaljuj, reii i cijepaj — a bridak
vjetar sve usi reie i nokte. Faba u sumi onevaljavio, dosao kuci i
vukao se najvec podno pedi, kaslje, oci mu krvave i gore. Nas
svijet ne zna da bolesno celjade njeijuie, negti kada ved na p6
ohladi, zovnu kapclana, da ga ispovjedi i pomaze, i tjose ga, da staro
mora, a mlado muie umrijeti . . .

O Boziiiu odje Faba u zemlju, a ^ivko usta gospodaroni.

Nije proili) puno godina. lescn je bila. fa sam ovim krajem
prolazio. Mlado se i veselo jutro pomolilo. Sunce se jutarnje odra-
zivalo I) rosno drvlje blistaviin zrakaiiia. a mnja su njedra bila ne-
niima, vozedi si, gdje sam njegda boravio. Gledao sani prema kuCi
Boianovoj. Iz nje je bas I.uka izisao s linienom triibom i zatrubio,
— dS, to je bi^> I.iika. Luka . . . seoski trovedar? Mcni krv stala.

— Bozanovi su zar govedari?

— Govedari, dabonie, vrnu mi covjek , k»tji
je konje gonio.

— Uz svoje stanje ?

— Kakvo stanje ? Gospoda ini sve prodala,
osim te kuderine.

— A ;^ivko?

— On ih i rasuo. I'oznate ga, gospodine: nije
bilo krcme od varosi do sela, gdje nije zarovasio.
Poslije i zenu otierao, pa u kutu uzeo onu nevolju
Uvalinu. ona ih jos vise rasula.

— A gdje je sada?

— W'le, da je poljar u spahije.
Mene jc zapeklo. To je sudbina nasega seljaka.

Bee.

Scetozar Ritic}.

-*.-_%<

^1 "^=^^l#^^^ ^" % a.

^^Ji^

POP IVE.

crkvici svetoj kod bozjeg oltara

Vincala se lipa Grujiceva Mara
^'^o'^y^.rsi-i^f -"^a delijom Ivom, najlipsim u Xane,
'^^^:^fj. Sa ponosnim sinom Adamkove grane.
-^■'' A to plenie staro, rodoljublja cista,

Bunjevcu za primjer jos i danas blista.
I divojka Mara, ta ruzica rosna,
I ona je bila na svoj rod ponosna ;
Bunjevka-Hrvatka, pravo znacaj-cedo,
S toga ju i Ivo milini okom gledo.
Tak se srca slicna, dva plemena dicna,
Rodu cast i dike, sjedine na vike.
Boze im pomozi u toj lipoj slozi !
Al na zalost muza, bunjevackog roda,
Toj Ijubavi dugo Bog ne dade ploda.
Tuzila je Mara uz virnoga muza
I pocela venut, ko prid ziinu ruza.
Prodje prva, druga i godina treca,
A Marina tuga uvik bise veca.
Iz oka je mutna gorke trki suze
I ovako jadna govoriti uze :
»Daj, nebeski oce, nek me tuge minu,
Ispuni mi zelju, ispuni jedinu ;
Ne uskrati zeljna od srca mi ploda,
Na veselje muzii i na diku roda.

200

To je sluso muz joj, pa mu suza mala
Na trepavci crnoj sjajno zatrept;ila.
Na cas se savlada, ko da mrvi jade,
I ovako Mari govoriti stade :
>I)ru^o moja virna, jedina radosti,
Bog nam ne ce kratit ugodne milosti ;
I nas ce jos snaci mozda srica bolja,
Donde nek se vrsi buija sveta volja!«
L'tisljive rici sasluSa mu Mara.
Saslusa ih, al mu nist ne ndgovara;
N'eveselo svoga gledala je druga,
I na casak ko da i nju minu tuga.

IF.

Prolide je bilo, rane zore majske
Skupio se narod kod »Vodicc hajske< ;
Kod Gospina kipa zorom ozorena,
Kleci ceta Ijudi i pobuznih zena.
Molitvu su slali k nebu pod oblake,
Da ih Gospa Ouva od nevolje svake.
I Mara je dosla k Gospi s' svojim drugom,
Svojom bolnom dusom, srca tajnom tugom.
Ko angjeo bozji ponizna je. mila,
Potajno je suze uzdi.suci lila ;
Bog njezine znade prevelike jade,
Pa se njenoj cistoj molitvi veseli,
Znao je, sto Mara, §to joj srce zcli.

Kad je opet cvice procvatalo milo
I priroda novo dobila odilo,
Najlipsi je cvitak lipoj Mari cvao,
Xa majcinoj njenoj grudi mirisao.
Smilova se i njoj s neba Boze dragi.
Ogrijali i nju srice traci blagi.
Rodila je cedo, premiloga sina,
Da joj bude ponos, utilia jedina.
Blazenstvo se njenim blidim licem proli,
Zaboravi jade, zaboravi boli.

20I

Krasno se sutradan slavilo veselje,
Dvim se mladim dusam ispunile zelje.
Vesela rodbina u Marinih dvorih

0 porodu zeljnom sada samo sbori;
Nadmece se, kako c" ime cedu dati,
Napokon se sloze : nek odluci mati.
sivom ce se zvati^v, rece sricna mati,
»Ocevo je ime, nek se dici njime!*

Porasao Ive, materinja srica,
Kao strucak mali orosena cvica;
C'uvaki ga mati, kao dar od Boga,

1 Ijubila cilim zarom srca svoga.
U krilu ga cesto razdragana njise,
Radosnice suze iz oka si brise,
Suze drobne liva i pismicu piva:

»Paji, paji mirno,

Moje cedo drago ;

Najvece na svitu

Moje biser blago !

Snazi se i rasti

Na majcinoj giudi,

Pa mi mik)m rodu

Sjajno svitkj budi!<
Vrh cedanca svoga bile ruke siri.
Da uspa\-a Ivu i da ga umiri;
Ceoce mu rosi suzicama blagim,
Majcine ]juba\'i tim kamenjem dragim.

III.

Hitilo je vrime, godine ko dani ;
Porastao Ive na veselje Nani.
Dorastao hitro do mladica cila,
Komu je i bila knjiga omilila.
Roditelji brizni to su dobro znali ;
I po njeg'voj zelji na skole ga dali.
Ucio je Ive svim zarom i brigom.
Po danu i noci bavio se knjigi.Mn.

202

Prosao je skole sve niarljivo redom
Okiti se znanjem, ko kosnica medom;
Svaki mu se klanjo, rod >ja mill stovo,
Vrline mu lipe u zvizdice kov .
Bunjevcu se svakom diisa radovala;
Casna j' majka rodu castan ponid dala.
Castan purod rodu, celik narodnjaka,
Slavenskofia srca i znacaja jaka.
Ta' svakom je sveto narodno og;njiste.
I Ive je znao, sta rod od njcfj iste,
Poznavo je dobro sve narodne jade;
S tog posveti rodu svoje sile mlade.
A da mu se zarko ispuni ceznude,
Oca mu i majkc stare zelje vrute.
Da obidje sridno sve stazice krive,
Na veselje rodu zapopi se Ive.

I\".

U crkvici svetoj kod bozjeg oltara
Klecala je sricina Ive majka stara,
Kad je prvu svoju pivii misu svetu,
Kad je postigao svojili zeija metu.
A narod je oci k nebu gore dizo,
Na milosti Bogu vruce hvale niz),
Mukotrpnom rodu sto se smilovao,
Po srcu mu celik-svecenika dao.
A za vrime malo, za tri lita kratka,
Ispuni se rodu stara nada siatka :
Sa svetim u ruci Evan^jeljeni Krista,
Stupio je Ive na tlo rodiia mista,
Da proslavi crkvu svetim dilovanjem,
Da prosvitli rod svoj uma svitlim znanjem,
Da otaca starom stazom bracu vodi,
K svetoj viri, srici, prosviti, slobodi ;
Da ostanu stalni na kriposti putu,
Da strpljeni snose sirotinju krutu,
Tudjinstinom tudjin da ih ne proguta
I dusmana srcba i sila mu kruta.

203

Kao dobar pastir, rodu uvik mio,
Evanjsyelja luc je hrabro raznosio ;
To je Ivi bila uvik zelja sveta,
Ta »Bog i rod« bise zivota mu meta.
A na ovoj svetoj i trnovoj stazi
Dusmanska ga sila ipak ne pogazi.
Kao piraniida postojan je stoji'',
Pritnje, jala, srcbe on se nije bojO :
Preziro je slavu i nudjene casti,
Da u mrezu tudje ne upane vlasti.
Stalan osta s toga na nauniu svome,
Viran Bogu, crkvi, rodu milenome.
Dok je rodu svome vido Ijute rane
I tribio zdusno sve krscanske mane,
Dok je poducavo rod svoj ricju milom,
Uvik je i svojim pridnjacio dilom.
Opominjo j' rod svoj : da s' izdajstva cuva,
Pa mu ime ne ce biti grana suva.
A za sveti rad mu, pritrpljene muke,
Ljubio je rod mu dobrotvorne ruke ;
Zahvalan je njemu blagoslove nizo
Njeg'vo mill) ime u zvizdice dizo.

Iza teska rada, iza teske muke
Klonule su Ivi izmucene ruke ;
U hladnome grobu vicni sanak snije,
Jedan narod za njim gorke suze lije!

Subotica.

Miroljiib.

y^^*-

\VA\\\ 0 BoJXl-M BRATSTVr SLOVEXCEV

IX IIIUATOV.

m/y,ndno je, kako so ustanovili notranjeavstrijski ttanovi, tore
'--^ zastopniki s Id vens k i h zcmclj, vojasko krajino, da
^' bi resili te > reliquiae rcliquiarum reyni Croatiaet pred
navalom in poplavo osmanskih tolp. 2e 26. aprila I. 1512. so vzeli
kranjski, stajerski in koroski stanovi priheglega Marka s Klisa
V svojo sliizbo ter sklenili z njim pojrodbo, da jim je orpanizoval
poizvedovaino sluzbo proti Turkom. Ker sc je vlada premalu bri-
gala za obrambo notranjeavstrijskih deiela, zato so morali stanovi
sanii vso to stvar v ri)ke vzeti in so prisli kmalu do spoznanja,
da treba napraviti staino strazo proti Turkom. Iz tej^a vzroka
zaprosijo kranjski stanovi I. 1320. nadvojvodo Ferdinanda, >naj
vzame Hrvate, te vite§ke Ijudi, ki se morajo za svojo domaco
zemljo vsak dan boriti z dednini sovraznikom krscanstva, v staino
sluzbo za obrambo meje*. Kmalu potem (1522.) so uredili Kranjci
poizvedovaino sluzbo ter vpeljali zlasti opticni telegraf z grmadami,
pa tudi jaliajoce in pes-sele.

Poleg Hrvata Jurisica sta bila tudi Slovenca Ivan Kocjanar
in Ivan Pihler (poglavar gosposcine Mehovo) Ferdinandova
agenta med Hrvati po bitki pri Muhacu ter dosegla njegovo izvolitev
hrvaskim kraljem na Cetinu dne I. januarja 1. 1527. Hrvasko-ogerski
kralj Ljudevik II. je bil ie I. 1522. poveril obrambo hrvaske granice
svojemu svaku Ferdinandu, in ie takrat so zaceli Hrvati kazati
nagnenje k zJruzitvi s habsbursko Avstrijo. Za ureditev mejne
iibrambe proti Ttirkom so osnovali v Gradcu >notranieavstrijsko bojno

205

svetovalst\Mj«, ki je bilo glede granice neodvisiio od cesarskega
dvornega svetovalstv-a na Dunaju. Prvo svetovalstvo je imenovalo
granicne poveljnike, ki so bili zaporedoma Xikolaj Salni, Xikokij
Jurisic, Ivan Kocjanar in Ivan Pihler.

L. 1537. se je pomnozila vojaska krajina tako, da je obsegaki
tudi ^'arazdin, Koprivnico, Belovar in Jurjevec (Gjurgjevac), kjer so
se bili naselili ze za Matije Korvina pravoskivni iiskoki okoli samo-
stana Marce kot verskega sredisca. Ta poslednja krajina se je ime-
novala slovenska (windische) granica in za njo je skrbeki sta-
jerska dezeia, ravno tako kakor kranjska za h r vasko (kaiiuvsko)
granico v visoki Hrvaski in v primorju okcili Senja. Sicer so pa
vse tri notranjeavstrijske deiele navadno skupno donasale k stro-
skom za uzdrzavanje vojaske krajine. Tako so postavljali tudi vr-
hovne poveljnike aii generale nad obema granicama. med katerimi
je bil po 1. 1578. sam nadvojvoda Karol. Izmed vseh krvavih bitek,
ki so jib Slovene! skupno s Hrvati bojevali proti Turkom, naj
omenim le oni pri Budaskem (1. 1575.) in sijajno zmago kristjanov pri
Sisku 22. junija 1. 1593.

Se pred turskimi vojnami nahajamo brvaske pleniice na slo-
venski zemlji. Frankopani in Kurjakovici so bili v svastvu
z goriskimi grofi. Elizabeta, hci goriskega grofa Alberta III. je bila
zena J u r j a grofa L i s k e g a in K r b a v s k e g a, sina G regorja Kur-
jaka. Temu je zastavil Elizabetin brat Majnhard na racun dote grad
Rasp or (Raspurcli) \' Istri. Jurij je sklenil 1. 135S. pogodbo z Bene-
cani, da ti ne bodo niti podpirali goriskiii grofov, ako bi Raspor nazaj
zahtevali, niti skusali sami prisvojiti si omenjenega graia. Majnhard ga
je zopet zapisal za doto svoji hceri Ani, zeni Ivana b'rankopana. Ko
je postala 1. 1303. ndova in bila zadolzena, je hotela \' svojem in
sinovem imenu zastaviti Raspor Benecanom, in res je sklenila 1. 13Q4.
kupno pogodbo, po kateri je presel grad do 1. 1511. v bene.sko oblast.
— Stranska veja nekdaj tako mogocnih Kurjakovicev so baroni
Gusici iz Gusicgrada pri Otoccu.

Grofe Frankopane nahajamo ie 1. 1320 na Kranjskem kot
lastnike Ko sta nj e vice. L. 1437. — 1443. je bil Stefan grot Fran-
kopan (iz brinjske vrstej, a 1. 1444. — 1449. Trojan grof Frankopan
glavar kranjske dezele. Najvaznejsi za naso zgodovino pa je Krsto
Frankopan. Tega je imenoval cesar Maks I. sept. 1. 1496. ^>svojini
sluzabnikom kot hisnim prijateljem« z letno plac" 1000 for. renskih
(Insbrucker Copei-Buch, Geschaft von Hof, Ja^irg, 1496, list 1.371.
L. 1511., 24. febr. podeli isti cesar Frankopann :,!avarstvo v Postujni.

206

Senozecah in na Krasu, ter ga imenuje svojim poverjenikom v prvi
beneski vojni na Krasu. v Istri in na Fiirlanskem. Kot tak je spravil
benesko vojno se le v pravi tir in preifnal Henecane z vse^a Krasa
(tudi iz Devina). \z Trsta se nbrne IVankopan na Furlansko, kjer
se je cesarju prijazno plemstvt> bojevalo proti Ijudski stranki. L.
IM2. premaya Frankopan akvilejsko okolico. in 1. 1513. se polasti
zvijacno trdnjavice Marano ob inorju. Nasledniej^a leta pa je bil

V bitki ranjen, vjet in v Benetke odpeljan (5. junija 1. 1514). Pozneje
so ga izrocili Francozom in ti so mu dali priliko, da je pobegnil

V Devin in sploh na avstrijska tia. lieneska vojna se pa ni ved vo-
dila s tako silo in Frankopan ni dMbil vec prilike. zopet poseci

V bojevanje.

Frankopanov naslcdnik v I'l.slDjni in n.i Krasu je postal 3.
aprila 1. 1325. krajniski yeneral Nikolaj jurisid iz Senja (Uest.
Gedenkbuch, Bd. XXI.. lilatt. 283. Inneriist. Hofkammerarchiv vom
August 1573., Zahl 74.). Iz obCne zgodovine je znano, kako je po-
magal I. 1320. Turke izpred Dunaja prcgnati in kako junasko je
branil I. 1532. Kisek. '/.c I. 1328. jc bil izbran za cesarskega posla-
nika na turski dvor, a prisel je same do Metlike, in §e le 1. 1330.
je prispei z drugovi v (.arigrad. Od 1. 1338. do 1. 1344. je bil dczelni
glavar kranjski in kot tak se je zelo zanimal za reformacijo. i'isati
je znal same z glagolico in brikone so kranjski stanovi po nje-
govem prizadevanju ustanovili glagolsko .solo v .Metliki. Med kranjsko
plemstvo je bil sprejet I. 1338. s predikatom »von (Jiins*.

Z I. 1330. se je zacelo splo.sno preseljevanje Hrvatov na
Kranjsko, n. pr. Uskokov, ki so prisli iz gorenje Cetine in povirja
Une, in se naselili na Gorjancili, kjer so hoteli kompaktnn bivati.
Tudi Frankopani so naselili na svojiii grascinah Fostojna, .Senozece
in Podgradje hr\-aske kmete, n. pr. v Potocah pri Dolenji vasi (Bieder-
mann, Neuere slavische -Siedlungen auf siidd. Boden, str. 19). Jed-
nako so se naselili premnogi hrvaski plemici , n. pr. Blagaji,
Bohoridi, Fabjanitii, Gusici, Juridi, Jurisi(ii, Krizanici,
Kruzici, Lenkovidi i t. d. i t. d. na slovenski zemlji, si prido-
bili tukaj posestev in domace plemstvo fmnogi med njimi tudi visokih
dezelnili sluzeb), ter so naselili njih hrvaske seljake na Kranjskem.

Blagaji (od levega brega Sane vzhodno od Novega) so do-
bili od kralja Ferdinanda proti mali najemnini gosposcino Kocevje,
ki se nahaja ob glavni poti turskih napadov (Kljuc, Bihac. Ogulin,
Severin, Stari trg, Kocevje, Ribnica, Tuijak, Ljubljana). Kljubu skoro
vsakoletnih turskih napadov so Blagaji vztrajali skoro celo stoletje

207

V Kocevju in marsikateri iz njih rodovine je bii v tamosnji cerkvi
piikopan. btefan Blagaj se je ozenil z grotico Lambersko. Lambergi
so bili sezidali Bostajn ( W'eissenstein) v letih 1549.— 155S., kate-
rega je kupil btefanov unuk gi'of Eberhard 1. I<)37. In na Bostajnu
je izumrl pred kratkim moski rod Blagajev.

Jurici so zelo stari plemici na Kranjskem; 1. 1590. so bili
sprejeti med zemljake s pridevkom »von Strugg.« Karol pi. Juric je
bil gospod V Preseki, Semicu, Strugu in na Triiskem gradu. Njegov
necak \'olk Karol (1629. — 1687.) je prepotoval 1. 1649. — 165[. Italijo in
zapisal svoje vtiske na tem potovanju (\' Ajdoyscini n. pr. je videl
mnogo starih nadpisov v grskem in hebrejskem jeziku!).

Lenkovici so prisli iz Like na Kranjsko z onim Ivanom, ki
je pomagal 1. 1529. pri obleganju Dunaja in bil sprejet med dezelno
plemstvo 1. 1530. L 153Q. je postal visji pnveljnik vojaske krajine.
Od 1. 1547. naprej je imel grad Pogance, od 1. 154Q. — 1569. pa
tudi Mehovo, ki je preslo potem na Karla Jurica. L. 1550. si je
pridobil posestev v Podbrezju ob Kolpi in si piistavil tarn grad, po
katerem je sprejela rodovina svoj plemiski pridevek >von Freven-
thurn und ^^'er]« (Wiirdl, Otok pri Novem mestu). L. 1556, je postal
poveljnik slovenske in hrvaske krajine, o kateri je poslal 1. 1564.
obsirno porocilo na Dunaj, in 1. 1367. — i~,bQ. se nahaja kot glavni
po\"elinik vseh cet na tursko-hrvaski meji. Umrl j e 22. junija 1. 1590.
in bil pokopan v franciskanski cerkvi v Novem mestu. Imel je za zeno
Margareto pi. Egck in sina h'ana foiefa, ki je bil 1. 1574. brizinski
glavar na Bledu. Jurij Lenkovic se je odlikoval v bojih s Turki
pred Bihacem in Klisom ter je bil 1. 1594. — 1595. visji poveljnik hrvaske
in primorske granice, potem pa 1. 1505. — 1599. dezelni glavar kranjski
(t 1. loor. v r.JLibljani, pokopan pri sv. Jakobu). Z Ivano Zrinsko je
imel hcer Sotijo (omozeno Somag), ki je bila njegova jedina ded-
kinja in zivela se 1. 1632. (Mitth. des hist. Ver. f. Krain 1859. str. 81).

Y drugi beneski vojni se je odlikoval na slovenskih tleh stotnik
Danijel Frankol »von Weissenthmm* z Reke. L. 1615. je prisel
s svojimi dobrovoljci na pomoc farneju Petazzu, lastniku gra.scine
Strmec (S, Servolo) nad Dolino v Istri. Kmalu potem mu je prii^el
na pomoc tudi polkovnik vojaske krajine Volk Frankopan s 3000
vojaki. Tako zdruzeni Hrvati in Slovenci so popi>lnoma potolkii
benesko vojsko, ki se je morala s klavrnimi ostanki umakniti v pri-
morsko mesto Mile (Muggia). Zmagovalci so potem drli nad so-
vraznikova posestva ter oplenili okolico trzi.sk-. (Monfalcone). Ko
so zaceli Benecani 1. 1616. oblegati Gradisce, s]-.]'nel je najbolj Frankol

_208

za utrditev tejja kraja s tem, da je dal napraviti predtrdnjavice,
katere so branile sovrainiku priblizati se glavnemu ozidju.

Od dru>j;e beneske pa do francoskili vojn nisu iineli llrv.itje
vec prilike kazati svojo lirabrost na slovenski zcmlji I.. 1797 pa
je vodil general Bajalid svojo divizijo pred zasledujocimi Francozi
ob gorenji Soci navzgor skozi Fiolec in cez Predel v Rabelj, kjcr
pa se je moral vdati francoski premodi L. 1S09 pa so branili lir-
vaski granicarji od slunjske polkovnije trdnjavico na IVedelu. Za-
povedoval jim je stotnik \' i t k o v i <i, kateremu se je pridruzil sc stotnik
J an ko vie istega polka, ki je opravljal s svojo stotnijo zadnjo
strazo bataljona. Prcdelsko trdnjavico so branili Hrvatje kakor Spar-
tanci cele tri dni (16.— 18. maja), in so se rajsi dali od sovraznika
posekati, kakor bi se bili zivi predali. Francozi so vjeli le nekaj
ranjencev, med njimi vsega krvavecega stotnika Jankovida ((^esterr.
inilit. Zeitschrift i'<43 : >nie Vcrtheidifrnn;^ des Hlockhaiises auf dem
Predil. < ).

Toro) tudi na i'redelu so povrniii )una>ki
Hrvati bratovsko pomoc, katero so jim skazovali
Slovenci ob casu turskih navalov. Ceravno njili
junaska smrt ni mogla resili avstrijske vojske
in osvoboditi Slovenije tuje vlade. vendar sto-
rili so svojo dolznost in zato naj jim bo med
nanii vecen castni spomin, a nasi mladini i#fv-i
naj sluzi to v opomin k dostojnemu posnemanjul /Klf

Ljubljana.

Siino Rutar,

STL'DIIA.

FERCO VESEL

K---,:i.

^^i^^A.a

MEDJU VECEROM I NOCI.

Silhuetta s ohale Drave.

,apadno se nebo rasplamsalo zarkim ruincniliini, u k(jjem je
nestajalo vatrene ploce sunceve. Sav se kraj jos jedanput
'razasja i uzbiba raskosnim sarama pod posljednjim zlatnim
cjelovoni sunca. Dravini valovi potekose liao rastopljenim bakrom.
Ritiivi i vrhe ispreko rijeke sinuse kao krvlju obliveni. A onda se
pomalo opet stao gasiti sjaj i s\;jetlo trnulo.

Stisavao se radljivi dan, stisavala se prometljiva obaki dravska.
U nastalom se sutonu dizali s vecernje<j"a neba kao sjene nirki oblici
gradskih krovova i bedema. Zeljeznicki most visio a uzduliu i dizao
se kao crna sablast s jasne pozadine nebeske. Drava potece dremlii-
vije ; na njoj se crnjele ladje i sajke, klopotale vodenice, cas po cas
zapljusnulo veslo vodenickoga camca, vozeci mlivo iz \'c)denice, a
ribarske se barke snatrivo poispruzile duz bregova.

Pomalo se pozapale i sitae luci u vodenicama, na tumbasima
i zitaricama, sto ih je Ijenivo vukao mrk parobrod, pa se titravo
ogledale u talasicima rijeke. I na nebu izmiljese zvijezde, da se ve-
lebnim mirom zagledaju u mrku zenilju.

Ispred kucica. sto se nanizale duz bregova, mele tu i tamo
djevoike, jer je sjutra nedjelja. Prohiznika bivalo sve manje, a gdje-
gdje izisao covjek, pa sio pred kucom na klupu.

Fred jednom takovom kucicom sjedio starac. U]iravo kucnulo
zvono Gospino i zvuci mu se pronosili preko vode tiho i upoko-
jivo. Starac skiniio kapu, prekrstio se i poceo se inoliti.

Izjarugano mu je lice bilo mirno i spokojiio; oci pod stetinja-
stim obrvama i teskim vjedjama nepomicnu se zagiedale u vecernju

Spomfii-cviefe. '-I

2[0

sliku pred sobom. Kad prestane zvono, natuce kapu na glavu, upre
se rukama o koljena, a glava mu osta nafjnuta, kai> da jos prislus-
kuje zvono ili vjeCnu pjesmu Dravinu. Bio je obuccii u pleten mudar
zobun, nad kojim se opasan kuznim zapregom, a na nogama imao
opanke. Opanak na dovratku pokazivase, da tu zivi i radi opancar.

Jos malo, i nad krajein se spustila vecer.

Na kiicnom se pragu pomoli iena s rupcem na glavi, u suknji
i rokiji od modra platna. Nalik je na starca; sestra mu je rudjena.

— Ajde vecerati, Andrija. bit (5e ti kasno ! — zovne oporim
glasom, u kojem kanda se krila njeznost, koja valjda nikada nije
smjela da prohije.

— Cekat cemo joi, Rezo, — odgovori brat isto tako kratko
i suhoparno. Bit <^e, da sii obikli na ovakov kratki razgovor.

Sestra osta jo§ cas prislmijena o dovratak, gledajucii na rijeku.
Onda i ona sjedne na klupu pored brata. .^utjeli su i gledali preda
se. A oko njih se stisavala vccer.

O cemii su razmisljali ? Kekao bi — ako su sta mislili — da
tnisle iste misli. Da li o torn, kako im dani od pr\oga teku bez pre-
kida na ovom mjestu uporedo s talasima Hrave. Bez promjene u
istoj ovoj ku<iici na jcdan pnizorcit, na (uigled neumorne rijeke
s njeniin vjecniin sumoni, njenini klopotavim vodenicama, prcjmet-
Ijivim ladjama, ribarskim sajkama, sarenim tximbasima nalik na Noe-
nit>vii ladju — i to dan na dan. godinu na godinu evo ved daleko
preko p6 stoljeda?

Ta da, oni sebe i ne mogu zamisliti na drugoin mjestu. Citav
im je zivot neraskidljivo svezan s ovom lomnfim grudom. Oni su
ziv dio njen. I koliko ih puta derava Drava u svom bjesnilu gonila
s ove grude i gutala im kudicu, svaki se put <>ni opet vratili, popra-
vili razru.seno gnijezdo i opet se nastanili. Ta kako ih je od sebc
gonila, tako ih je opet k sehi pritezala, kad bi se stisana vracala u
svoje korito.

Hi moida niisle na djecu, sto su se tu negda u pijesku sigrala,
ribe na udicu hvatala, Ijeti se kupala, kao i danas jos djeca sto love
ribe, sigraju se i kupaju ?

Hi misle na mlade momke i mome, koji su se tu negda u suton
sastajali, razgovarali, mladovali, vragovali i milovali se — bas kao
sto i danas jos mladuju i vraguju ? Kao i danas tako i onda bjese
radosti i tuge, smijeha i suza, a koji u iivot ponese jedno, koji
drugo : i jedni i drugi izvijahu nekako svoj vijek. Xestalo ih, samo
braca ostase; kao zivi spomenici proslih dana; brat opancareci, a

211

sestra sijuci rukavice za trgovca u gradu. A kad svane subotnja vecer,
onda ovdje na klupi sjede i uporedo pocivaju . . .

S gornje se strane kroz suton priblizi muz, noseci nesto u naramku.
Sestra pogleda i onda sva protrne. Ta sjena muska na onoj sivoj vecer-
njoj pozadini — Boze moj — ta to je ona vec jedanput dozivjeh^ . . .

— Hvaljen Isus, kume Andrija i kumi-i Rezo, — pozdravi momak,
skinuvsi cedno kapu i stane pred bracu. U ruci mu bila tamburica.

— Amen navijek! — odgovori stari. — Jesi 1" se vratio s posla?
pitala kuma Reza.

— Jesam, — odvrati momak kao s nekom jedva pritajenom
radoScu, — i da vam samo kazem : od ponedjeljka sam se po-
makao u bravariji i placu mi je majstor povisio !

— Pa lijepo, neka ti je, pa bilo sretno, Nikola! — rece kmna
kumcetu i dade mu ruku. — Xego, de sjedni . . .

— Evo ovamo cu na prag, — pozuri se momak i cucne na
povisoki kucni prag.

Neko su vrijeme tako sutjeli. U to se desno pocelo nebo ve-
driti Izlazio mjesec. Mladic se nemirno ogledavao i prisluskivao u
kucu. Xapokon zapita i_>klijevajuci :

— A gdje je Marie a?

— Eto, nema je jos . . .

— Sta? Zar se jos nije vratila? A meni rekose kod rul^aN-i-
cara, da je vec bila i otisla, — prepane se momak.

Boze moj, gdje je samo! — saptala Reza, ali se na njoj nije
vidio nemir, samo ga je u sebi osjecala. I malo prvo bila protrnula,
kad je dolazio momak, koji je sada stao tihano prebirati po zicama
tamburice. A ti zvuci jos su ju vise uznemirivali.

Da, bas tako je bilo dvadeset godina u natrage. I ono je vece
sjedjela ovako s bratom, odmarajuci se na klupi. U susjedstvu netko
udarao u tamburicu. Oboje je onda vec svrsilo borbu sa svojom
sudbinom o srecu svoga zivota, podlegii, pa smirili sebe i svoje
puste zelje i nastavili besvijesni, drjemljivi zivot. Ona prenoseci
zensku svoju skrb i sestrinjsko smilovanje na brata, da mu naknadi,
za sto ga je zivot prevario. A on — kao muz — primao tu zrt\u
i tim svojim primanjem nagradjivao ju. Tako im pomalo na lieu po-
venuo cvijet mladosti.

I ono jedno vece u suton bjeiie osvanuo muz, miseciu naramku
sveznjic.

— Hvaljen Isus! bjese rekao i onaj sveznjic polozio ocvaloj
djevojci u krilo. Brat je bio skocio, pa na dosljaka, kao da ce ga

212

onim plamenim bijesom u ocima sai^^ati, d<jk je djevKJka i ne zna-
judi, sto se zbiva, odojnula plast i u^;ledala zaspali mali iivot.

— Andrija, nemoj. tako ti Boj^a I — bjese rekla bratu i povukla
ga za kozni zapre^ natrag na klupii. A dusljak kao umuran sii> n.i
prag, skinuo sesir i odrao znoj s cela.

Hugo je siitjelo sve troje, a dijete je dalje mirrrn spavalu. L'
neke poceo stranac miiklo. icJiiciliJiici. ka<> da i^a sc i iic tiJt- >to
de re<ii :

- Htio si ine zadaviti, Andrija; pa sta sam \isc i za.>luziu ?
Zgrijesio sam — ali ne tebi, Andrija. Ti hvali Bdgu, sto te postedio
rdjavoni zenom. Budi s mirom ; i mene je snianiila kao sti> je i tehe.
i covjeka svoga, a onda opet tebe. To je vrazje sjenie. Otrovala mi
je zivot, sramotom ga pokrila, a sve zbog proklete gizde njene. Za
sesire i haljine prodala sve nas — i tebe i mene i prvoga covjeka
pa i sebe — jadnica! Oteh joj ovog cn'ka, da i njega ne otruje.
donesoh ga tebi, Kezo, da mi ga cuva5 od propale matere, da mi
ga odgojil postenim covjekom, da bude, kao sto si ti — dobra.
cestita . . .

Tu mu se bio glas kao prelomio. Iza stanke nastavi sumomo.
hrapavim glasom :

— Da, tebi sam zgrijesio, Rezo, tebi zato i donesoli ovo moje
dijete. Moglo Je sad biti i — tvoje, da vrag kadgod nije jaci od
Boga. Znas li jos, kako smo negda tu na klupi sjedjeli, za ruke se
drzali, na Dravu gledali i dogovarali se, kako cemo na svojt)j sajci
ploviti niz vodii, uz vodu, a zimi s ovoga prozora giedati na Ic-
dene sante, kako se gomilaju . .

Reza sakrila lice u iivi sveznjid na svojem kiilu, a ramena
ioi se tresla.

— Mozes li mi oprostiti, Rezo? — nastavi covjek jace i nemirno.
pa se digne i stane pred rasplakanu djevu. — Toliko ti niogu reci,
osvecena si, da ue mozes bolje. Deset godina pakla sa zenom, deset
godina sramote, pokora i bijede svakojake. A sada je kraj sve.iiu
— sjutra idem, da se stavim sudu, sto sam — ubio covjeka, koji je
mozda isto tako neduzan kao i ja, a kamo srede, da je moja sjekira
pogodila nju . . . Ali, Kezo, kao sto rekoh, ne daj, da me dijtte
jedared kune ; uci ga, neka se za oca Bogu moli. A ti prosti — ako
mozes, i ti, Andrija, i Bog s vamal

Na to se polako okrenuo i zakoracio uz Dravu.
Brat • sestra sutjeli su sve vrijeme. Andrija mrki zapiljio po-
gled u noc, a Reza tiho jecala. Istom kad je stranac odniakao de-

213

setak koracaja, gane se djevojka i tilio, ali prodirljivo vrisne kao
kroz planinu boli i jada:

— Nikola !

Muz se ustavio i okrenuo napolak. U tren stajala djevojka
pokraj njega. Dijete je bika metnula bratu u naramak.

-- Nikola, — opetovala kroz priguseno jecanje i prviput u svoni
vijeku prisloni glavu na musko rame — Nikola, nastradat ces —
to je smrt !

— Znam ; i ne zelim drugo.

— Da bjezis?

— Ne cu; posten sam covjek; nek se vrsi pravda i bozja volja.

— A sta cu ja, jadna? — provali dugo potlaceno srce djevojacko.

— Eno ti moje dijete, i moli se Bogu za me . . .

Onda ju poljubi u tjeme i nastavi brze svoj put uz Dravu, a
una se vrati niz V(jdu svojoj kucici, da se lati nove i cudesne svoje
zivotne zadace . . .

Dvadeset godina !

Zice su sitno i tuzno zujale i sjetno se ispreplitale sa starim
ispomenama. Onda najedared kao da su se prekinule. Momak spustio
glavu, pa se i on, mlad, zavezao u misli — naprvo, dok se odje-
dared ne trgne :

— Kumo Rezo, dugo je nema. Kroz grad je opasno za mlade
cure, vojnici, hajduci . . .

— Ne buncaj, Nikola, — kazala Reza, a budne joj iiiilo, sto je
mogla glasno da izrekne ovo ime; — Marica je pustena djevojka.

— Ali nilada, neiskusna . . .

U taj se cas s gornje strane micale dvije zenske sjene niz
vodu. Jedna kao da je drugu podupirala. Isle su vrlo polagano.

— Eno je, kumo ! — klikne momak i odlane mu.

Dodjose blize. Medju to je mjesecina posrebrnila obalu, samo
kuce ostase u hladu.

— Teto Rezo, — vil<ne vedro grlo djevojacko, teto, ne Ijuti se,
sto sam zakasnila. Zabavila sam se putem. Nadjoh bolesnu zenu
na cesti, jedva ju dovedoh. Nema gdje da stane, strana je u gradu,
da joj damo konak?

Sjedose na klupu. Strana zena u kukavnim dronjcima klone
glavom o zid. Oci su joj bile sklopljene, lice nabubreno i izobli-
ceno. Svi se u nju zagledaju. Tad otvori oci i stane se smeteno
ogledavati. I sto joj se vise vracala svijest, to se i lice promijenilo
pod dojmom sjecanja. I u braci pocelo svitati.

Pogfodise im se pogledi s pojjledinia strane zene.

— Ninka ! — izustise brat i sestra prestravljeni , porazcin i
oboje uzmaknu.

— Rezo, Andrija ? Ta da, tu je, — drhtalo preko ispitih, pomo-
drelih usana, i zena se stane ogledavati, pa prevezc sinetenim po-
jjledima preko lica, koja stajahu oko nje.

Mlada se djcvojka naslonila na Kc/u. a druixom ie rukom driala
starca za opreg.

— Tko je ta zena? — zapita mlada djcvojka tiho svoju tetku.
Tetka za odgovor spopanc djevojku za ruku i turne je k vra-

tima. I starac je bio skocio. te ic iini:!'i rrivucc pri-nia kiici. okre-
nuv§i se od strane zene.

Ova kanda je cula djcvojOinu pitanje. Okrene glavu i rece pro-
miiklim grlom, ispruiivii ruke prama brad:

— Propalica je, djevojko, k«)ja nije vrijedna, ni da pitas za nju.
Xe trebate me se kloniti, Rezo i Andrija, idem vei i sama, da vam
ne kaljam praga. A tebi, djevojko, livala. Cuvaj se, kakn rekoh
kicenih >esira i svilenih lialjina; ono su ti vrazje zamke, u koje nas
hvata necastivi, da nas zadavi.

Tesko se dizui^i s klupe zaokriizi jos jednom po ono troje na
pragu. a onda podje, rekavsi hrapavim glasom :

— Bog s vama i dobra vam vccer !

— - Zar demo je pustiti u noi, tetko? Ta ona nema kamo,
progovori mlada djevnjka s nekom nerazumljenom jezom.

A teta i starac cas kao prikovani stajahu, gledajudi za odmaklom
/LMiom, kan da pravo ne znaju, sto bi uradili.

- Tetko, zoxTiimo je natrag! — jace prione djcvojka i hode
da potece za zenom.

U to se i ona zenska sjcna okrenula i ogledala. Tada starac
cvrsde stisne djevojku za ruku i prcstiipivsi praij rece oporim glasom:

— Ajde u ku«iu, Marice . . .

I Reza povuce djevojku na vrata.

Laku noc, Nikola! Sjutra cemo zorom u Aljmas k Majci
Boijoj, — rece kuma Reza moniku, koji je stajao na strani snuiden
i sutljiv. — Ako te volja, mozes s nama . . .

— Hocu, i hvala, kumo ! — odvrati vesclije. Laka vam noc,
kumo i kume, s Bogom, Marice !

Marica se na pragu jos jedanput okrene, ali nc k momku, vec
k onoj Ijudskoj sjeni, sto je vec daleko zamakia niz bijelu, mjese-

21=

\rata za

cinom oblivenu obalu. I spopane je cudno, neobjasnjivo cuvstvo
smilovanja, te klone starici licem na rame, pa zajeca :

— Eno je, teto, ode u noc sama!

Bez rijeci odvukose je stari u kucu i zatvore
sobom.

Mladic jos ostao pred kucom i slusao one sitne
korake, sto ih je s onini starim, teskim nestajalo niz
kucni trijem. Onda pooleda na srebrnastu Dravu, na one
blistave crvene kici duz bregova, osluhne na saputanje
talasa, na klopotanje vodenica i ode sjetno zvrndajuci
zicama tamburice uz vodii.

Sitni zvuci struna zujali tise i tise, zamiruci kao
vecernji dasak i rasplinjuci se u tihoj , bijeloj mje-
secini, koja se sanljivo Ijuljala na Dravinim valicima.

Zagreb.

Jagoda Tr'uhelUa.

,»?A- 'V~>*-,'%.V

-. fi

IIRVATSKI KRALjl-VI.

(Iz ..i'cntaloiiije" draiiid it kloba naAih domucili clodara.)

Sva jc

Zbiva se zorom na »olin«koin polju.

OSOBE :

H i s t o r i k.
Pjesnik.

Hi.storik

(dolazi u mislima):

,„.avljam te, ti solinsko polje!
^ Haleko si, kud mi oko seze:
- ' )d sjevera tebe more pere.
^^„ ^ A sa jug;a Rore nedogledne
^t'i' Zalvarajii pogled u daljine.

Tu je Mosor, klesan iz kamena,
Ciord, ponosan diie sijedu rjlavu,
Tu Klis strmi, tu velebni Kozjak ;
Modro ti je more, nebo modro,
Ogledalo dvostruko, u kojem
Biela tvoja ogledju se sela
1 kastela sedmero na glasu
I Vranjica, malena Venec'ja,
Pitom Poljud, Trogir u daljini; —

,^.-.iina.

217

Ah, kraj ovaj rajem mi .se cini,
K tomu pniljet svjeie cviece plete:
Lovor cvjeta, granate i mirte,
Krokus modri, plava Ijubicica,
Dokle brsljan taman, gust, zamisljen
(Jko stupa starinskog se vije,
Prosle slave trajno zelen vjesnik.
Al ne dodjoh, u prirode carne
Da na zemlji drugi raj si mastam,
Vec pod prahom da odkrivam ovim
Uspomene na viekove davne :
Jerbo ovdje grdblje nam je shivno
I riznica skupocjena bkiga . . .
Dal'ko polje, vec u svietu znano
Prije nego Spas mu se porodi,
Gordi grade Dioklecijana,
Ti svjedoce prvih mucenika,
Sto za vjeru umrli su svoju,
U povjesti kako si mi sLavno !
Tu jos rimske hodahu sandale.
Al na kratko od kopita tvrdih
DaFkih Oota, Huna i Avara
Ozvanjalo gluho tlo je tvoje,
I ko vihor, samun u Sahari,
Prohujo je tu barbarstva vjetar
I razbio klasicne starine . . .
(Iza ninle stanke) :

Al na ovim razvalinam' slavnim
Opet slavni ponovi se zivot,
Kad to polje, Bogom odabrano
U svoj posjed primise Hrvati.
I stog mimo velicine tvoje
U proslosti, mimo spomenika
Rimske slave i krscana prvih,
Ti si meni sveto, polje ovo,
Ko hrvatska pokrajina davna.
(Sa zanosoni) ;

Polje sveto, polje domorodno,
Sveto groblje svetih uspoiiiL-na,

Vi kameni, poljem razasiiti
Spoinenici, natpise sa kojih
Tuini) vricine vcc je izbrisalo
Suzam" svojim, placuc za slobodom,
Dratro ii si davno srcu mojeml
Jer tu nojja hana Tf)inislava,
Prvog nascK krunjenoya kralja,
Krocila je, tu Zvonimir veKki
Kninio se, zbi>r>iv>spe od sedam zalosti
I hrvatska bi.skupija slavna.
Tu kolievka roda velicini
I grobovi njeif'vili velikana:
Sva ta zemija — spomcnik je it-Jan
Ah, pa ipak, u proSlosti roneC,
Duh mi nije vedar, tuga te.^ka
Oud mi mori, sto c» rodu svnjem
Tako malo svjeddcanslva nadjoh,
I sto zemija, meni Ijubomoma,
L' utrobi sviijoj blago krije,
Za kojim sam kukom i motikom
Ja \'e6 cesto pretrazivo polje
I nasao iz davnine dal'ke
I ijrobove; uspomene mnosje;
Tck iz doba, koje srcu mojeni
Tol je blizu, ja ne nadjoh nista,
Postojede da prosirim znanje,
>|er nam proslost nejasnof^ je raza,
Jednolicna pustara velika,
U njoj nigdje sacuvana staza
Nasem svietu, nigdje spomenika!<
Prah ih gusti, zavidni pokriva.
Prah je ovaj, sto korice knjizi,
Koje mudrost zasticuju njenu,
Da nezvana ne skvrne ju ruka, —
I od toga dusa mi je tuzna.

(Klone zamisljeno na katnen, podhoiivsi gla\Ti).

219

Pjesnik

(koji je vc6 prije dosao i jiromatrao ga sa prikrajka, stupi sad blize i stavi niu

ruku na rame i.

Historik

(se prcne i, opazivsi pjcMiika, pruzi mu ruku).

Pjesnik

isaucesiJL-mi:

Vec odavna promatram te s dal'ka
I uzdasim' prisluskujem tvojim !

Historik :

Druze Veljko, pobratime davni,

Kako da me ne svladava tuga,

Kada vidim, kako znanost moja

Nikud nove ne stvara vidike,

Da osvietli roda velicinu ;

Kako narod bolno oplakuje

Zakopano kraljevstvo hrvatsko,

Tek kraljeve poznavajuc svoje

Po inienu, a ne pogadjajuc

Ziv'ot njihov, nit grobove sla\ne,

Ter se mnogi vec usudi drznik

I podvojit o istini zivoj ;

I iz gniezda vlastitog gavrani

Vec se dizu, da nam zemlju skvrne.

Pjesnik :

Takvu zalost dieliti ne mogu.
Ja svoj narod u srdascu nosim
I iz srca njegVu povjest citam,
Nit sam svoje izgubio vjere,
Dokle gledam taj hrvatski narod,
Kako li se novim Ijetom mkidi.
Izgubljenu krunu Zvonimira
Zamjenjuje svietla aureola,
§to se kriesi nad trlavama iininim

220

Onih slavnih na§ih dioskura,
Od kih jedan sa balcakom sablje
Slobodicu pecata nam staru,
Ookle drugi sa prosvjete ziKom
I nas narod u kolu Kvrope
Priveo je, ostvarujini tako
Pavne sanke, koje nekod ovdje
Kralj Zvonimir snovao je \ el'ki.
Narod. koji sadasnjost si takvu
Svietu kaze, u proslosti svojoj
Nij' doista mojio malen biti.
Jerbo hrast se i/- korjena diie.

HistoriU :

Ti govoriS. kako dud ti kaze,
Al znanosti nc dostaju rieci,
Ona kuce iz kamena yradi
1 iz cina pt)vicsnicu pise,
Da proSlosti tako sud odmjeri
I budu^nost podkriepi u vjeri.
Znaj, da povjcst tck je luc istine,
A u sluzbi majke otacbine;
Stng me boli, sto ne m<>RU vise
Da svom rodu o slavi mu pricam,
A pricanje da podkriepim svoje
Izvorima i poveljam' starim,
1 sto eto povjcst tog kraljevstva
Tol je kratka, koliko je slavna!

Pjcsnik :

I »oce nas< molitva je kratka,
Bogu dragom ipak dosta vriedi.

HistoriU:
Al 'biblija* sadrzaje mudrost.

PjesniU :

Domu sluzi, koj ga najvec Ijubi.

22r

HistoriU:

Vise onaj, koj ga umno piiti.

Ne, moj Veljko, cieneci tvoj zanos,

On mi ipak utjehe ne pruza.

Pjesnik :

Krivim ukom ti taj sviet pusmatras,
Milivoje, jerbo u cik zore
Jos je tesko raspoznati stvari.
Ali o'ledeij, kako iza gore
Sjajni Febo dize zarku gkivu
I vac prvi sibaju mu traci
Morske vale, zlateci ih svuda.
Sad se evo razlieva pucinom
Sjajno svjetlo, i sto oku nasem
Jos je pred cas zaklonjeno bilo,
U dragome sad se svjetlu kaze.
Gledaj ondje bezbrojiie galije
Biela jedra, labudova krila,
Ponosno li nasim morem plove !
I sto mrtvim kazala nam tama,
Novim svuda odise zivotom,
Kad SLinasca osvietle ga traci ;
Tako Ijubav zlati i nas zivot.
Stog Ijubavlju domovinskom svetom,
Tim vestalskim ognjem dusa nasih,
Mrtvu proslost rasvietliti treba,
I oku ce duha naseg tako
Mnogo tajno ukazat se jedro,
Pa kad vjetar s prave strane dune,
Odnieti ce ladju nada nasih
Toli davno zeljkovanom cilju.

Historik :

Kad tolika samosviest te prati,
A ti snimi s mojih ledja breme
I dovrsi u vt)ljici vedroj,
Sto zamislih u tugama teskini,
Ti u ladu bastinik mi budi

222

I kod roda proslosti tumacem;
Ti mu pnM-aj davnu velicinu,
Slavnu pro^lost i zalosni konac:
Ti mu pjevaj novu Ilijadu
I Akile proslavi hrvaLske
I Jelenu opjevaj mu krasnu.
Al i griehe praotaca leske.
To ziokobno sjeme Ktialta,
(Ah i odvcd radja ih se u nas ! i
Da se narod u proslosti jaca.
DuSu kriepi, a znacajnost uci I

Pji'.snill :
Primam rado, nit je djcio tesko,
Koje vcdre zapocinjeS misli;
I'spijem li, nije strah me slave
I'ropadnem li, nije mi sramota,
Nit znam sladjeg svom imenu ^roba,
No u majke pocivati krilii.

IlistoriU :

Oj, pjesnice ! Ti sretnice svieta,
Ti suzice pretvara5 u biser.
Vidim stoga: bit ie tebi lako
Tvim zanost>m otvoriti dveri,
Kojim kljuce ja badava traiih.
Gledam znanost i pjesnictvo tako
Ko sestrice ogrljene dvije,
Od kill jedna — znanost — snainija je,
I'ak za hranu mladjahnoj se brine,
Dok joj druj;a pute cviecem kiti,
Kazuci joj time harnost svojul
Dat cu tebi, kol'ko imam Haga,
Medju rodom da mu cuvar budes,
On vec davmo u pjesmama iivi.

Pjcsnik :
Gdje se sloga na posao sprema,
Tamo dvojbe o uspjehu nema.
Tek pomoci ne krati mi t\'oje,

Kod tog- djela stitnikom mi budi ;

Ti mi pazi, da mi Ijubav k mdu

Na tezLiiji srca ravnovjesje

Sa istinom drii ! Da blat'oslov —

Novoga krizara — mene prati,

Gdje u zemlju sad se svetu spremam.

I tim primi harnost srca moga,

Sto mi otkri dusi perivoje,

Po kojim" ce blazena se setat,

Da u sjeni od stoljetnih lipa

Pjesmu slusa domaciii slavulja.

Da na visu rodoljubnog gaja

Kriese pali roda velicini.

Historik :

Budi tako i da sretno bude!

iK'ukiijii sc.)
A kad opet Gjurgjev danak svanc
Domovini, ko sto danas nama,
Mi cemo se opet sastat ovdje,
Da mi pjevas, sto li tajni glasi
S /ice srca pricali su tebi.
1 Zajedno skovat cemo tada
Zlatan prsten, k(.)jim cemo rod svoj
Bar Li duini, bar u nadi srca,
Sa sretnijom vjencat buducnosti !
A ti tada gusle sobom nosi,
Sto od davna, eto razlupane
Tuzno stoje, gusle djeda svoga;
Pa ako ti pjesma slave vriedi,
A mi cemo tamo prisluskiwat,
Da li strune till gusala casnih
Opet no vim ne zazuje zviikom?
L' tim strunam" narodna je dusa
I tek' taj je roda sinak vriedan,
[\ome.one u jiohvalu zuje !
(Suncano ih svjetlcj obasjava, a oni so razila/.v na razne straiie.)

Zagreb.

Stjepan Miletic.

:>i

DjAKOVSTIXA.

umoviti l>ilj i tamna Krndija lagano silaze prema istuku kau
^_^JJ) prcdposljcdnji ogranci alpinski. Xiski ih Krstovi vrh spaja,
pa zatvara s jedne strane ubavu poicsku dolinu, dok se
na dniffu stranu. t. j. prema istokii, la^anim odiiyiin redom plosnih
tavana spusta u nesto povisu ravan, sto spaja Podravimi i Podunavlje
8 Posavinom. Tu se prostrla izmed potoka Bidja i inocvarne \'uke
Djakovsrina. Kojili dvaest metara iznad Fosavine i Podravinc cini
ona u neku ruku prcina isUiku okrenutu izbrezinu, koja spaja Dilj i
Krndiju sa Fruskom yorotn, pa je samo ki)d Vinkovaca momentano
prekinuta i tu nestaje pravoga razvodja izmedju Save i Dunava.
Samu su djakovacku ravan isprckriiali pdtoci Mreznica, Kaznica,
Josava i dr. Njihova korita leze dosta nisko; stojeci u blizini I)ja-
kova citav se kraj na oko prikazuje posve ravan, a cim se priblizis
kojem potoku, otvaraju se duge zavf>jite doline sa dnsta strmim sla-
zovinia, — izgledaju kao pravilne umjetno iskopane jaruge na polju.
Za vruiiega Ijetnoga dana u tim dolinama radi maloga pada zaostaje
voda, potoci se isuse, tuj i tamo nadje se po koja bara, obrasla
iutom travom i visokom suliom trskom, iz koje se od casa do casa
dize kakva gladna mocvarica. U proljece i pod jeseii, kad navale kise,
potoci ne oticu pravilno, nego se voda na mnogo rajesta zaustavlja,
prekriva luke, pa napunjuje ritove. Starinske vrbe i bijele topole
redaju se uz plosnc obale, koje sastoje vecim dijelom od nepro-
pustne crvene gline.

Gore na ravnjaku tlo je svakako plodnije, jer je crvena glina
izmijesana sa praporom. Tu se redaju bogate oranice, posijane pse-
nicom i drugini zitoni. Cudnu se pokazuju velika polja, sva posuta
zutim cvijetom repicinim, sto Ijudi za fabrikaciju ulja siju. Tu i taiin)

225

javljaju se hrastove sume, pa koja ta plista, sasma pravilno gradjena.
Daleko na zapadu uzdize se duga, tamno-modra Krndija i sunioviti
Dilj, do kojega se teren postepeno dize. Po horizontu razasula se
bijela sela sa svojim zvonicima i vocnjacima, a sa koga god mjesta
pogledas, svagdje ti se i opet javljaju viti t(_)rnjevi djakovacke stolne
crkve. Kad se od proljetne zore zarumeni istocno obzorje, onda se
kroz mkde zelene svrzi prekrasno pokazuje silhueta toga velebuoga
hraina.

Slavnili je dana prozivjelo Djakovo osobito u XI\'. stoljecu.
Kako za mnoga mjesta i gradove, tako i za Djakovo ne znamo po-
cetka, a ne znamo ni tumaca samom imenu. Je li Jakovljev grad, kako
neki hoce, je li nazvano po djakonima, kako drugi misle, tko ce znati.
Zgodna pozicija sanioga mjesta ucinila je, da se mjesto vrlo
brzo razvijalo. Eto kraj Djakova niza Savu puta iz Hrvatske u
Srijem, niz Dravu iz zapadnih krajeva u juznu Ugarskii, pak patovi
iz Ugarske u Posavlje i dolinom Bosne rijeke u samu Bosnu. Yec
pocetkom XIII. stoljeca Djakovo potpada pod biskupa bosanskoga,
tu on ima svoje imanje, pa su mu susjedna sela podlozna. Malo po
malo dobivaju biskupi sve veca prvilegija, pa napokon zupan vu-
kovski, pod kojii je zupanijii Djakovo spadalo, nema nad njim nikake
vlasti. \'jerske borbe u susjedao) Bosni prisilise biskupa bosauskoga,
da se je vec pocetkom XIV. stoljeca preselio u Djakovo. Slavni bo-
sanski ban, a poslije kralj Tvrtko, nasao je u bosanskom i djako-
vackom biskupu Petru vjernoga druga.

Sada je vec u Djakovu stojala katedralna crkva sv. Petra
(g. 1355.), a vec je i prije bilo dozvoljeno franjevcima, da podignu
samostan. Svecane je svoje svatove junacki ban Tvrtko obavio u Dja-
kovu (g. 1374.), a njegov ga je vjerni biskup Petar vjencao sa bugar-
skom kneginjicom Dorotejom. Brzo iza ovih svijetlih dana nadvi se
nad Djakovo tamno oblacje. I.judevit Anzuvinac umre, velmoze se
razdijele na stranke, pa dodje do Ijute borbe. U Gorjanu, na sjever
od Djakova, stoloyali Gorjanski, vjerni pristase kraljice Marije, a na
istok imali su svoju vlast Horvati, kolovodje ustanka i pristase Karla
Drackoga. Kraljica dodje u Djakovo, pa ce odanle da se zakloni
u cvrstom Gorjanu, ali ustase u jednoj uzanoj dolini ulove nju i
njezinu mater, a pratnju poubijaju i polove. Kad je poslije sreca
okrenula ledja Horvatima, onda se Gorjanski dokopase njihovib
imanja, koja im kralj Sigmund Luksemburgovac za ucinjenu slu/bu
potvrdi. Taj je vladar dva puta posjetio Djakovo, tu se je sastao
sa svojom drugom zenom Barbarom Celjskom. Djakovo je onda \ec

Sponioii cvii-M'-e. ^r»

226

utvrdjeno, te se uz katcJralu Jizc biskiipska palaca, a broj pucaiistva
je znatno narastao. Primaknu se niedjutim prve jjorke godine XVI.
stoIje<^a U odsudnom boju na mohackom polju pogibe biskup dja-
kovacki, a za malo vrijeme zauzese Turci Djakovo. Pucanstvo se ili
rasprsilo ili postalo jadnom rajom. Gotovo dva vijeka prodjose, dok se
onaj sav kraj opct oslobudi \ lasti turske. Ve<^ g. 1687. ostavljaju Turci
onu okolicu, ali za malo vrijeme i opet im pade Djakovo u ruke,
a tek g. I^ijq. zauzme ga konacno hrabra ceta slavoiiskih dobrovo-
Ijaca. Tuzno je sada izgledao sav kraj : gospodski se dvorovi pre-
tvorise u hrpu kamenja, od starih se crkava i samostana stvorise
crna garista, od plodnih poija i livada jadna stcljiSta i gusti ritovi,
vinorodna se gora napunila sumom i hajdukum. Na mjcstu stare
katedralc digle se sironia.skc d/ainijc, a na uz\isenim mjestima str§c
razvaljene turske karaule. Takova je bila Djakuvstina a i sva Sla-
vonija, kad jc car sa sultanom uglavio mir u Karlovcima. Tredina
je starih sola sada napustcna, — za stare se gospodare ne zna.
a novi jos nisu dosli. Iz Bosne, koja je onda jadnih dana im:ila,
nasclise se ncka seia \c6 g. 1697. Za malo vrijeme zemija i opct pro-
cvate. a gornji Krajisnici, koji su mucne dane iivjcli pod silom nje-
mackili kapitana. stanu se seliti u Slavoniju, Srijem i pecujsku oko-
linu (g. 1715.). Zemija se uredi. pa kano da je krv za krst i slobodu
prolivena blagosluvila zemlju — ona rodi trostnikim plodom. IVosla
su vremcna, kadjc putopisac prosloga stoljctia V. \V. Taube fg. 1777.)
o Djakovu pisao: >Diaco\var ist ein grosser, aber schlecht erbauter
Marktrtecken, welclier elendc Miiuser, unsaubere Gassen und gegen
tausend arme Finwohner hat.«

Danas je Ojakovo ugledno mjesto sa svoje cetiri hiljade zitelja.
Uz zidove, kojima je nekada mjesto bile okruzeno i koji se jo§ i
danas vide u biskupskom parku, sazidase jos u proslom stoljecu
novi biskupski dvor, a uza nj i drugu stolnu crkvu. Od jedne
moseje u sjevernom dijelu gradu ucinise seminar i bogosloviju, uza
to se podigne i ienski samostan. Ulice su uredne i nivelirane, lijep
niz uglednili jednokatnica podize se u posljednje vrijeme, a od osam-
desetih godina resi Djakovo velebna katedrala, sto ju podize na mjestu
stare katedrale biskup }. J. Strossmayer.

Djakovo se od dana do dana sve vise dize. Plodna okolina u
jednu ruku, a u drugu pet velikih cesta, sto se sastaju u Djakovu,
podavaju mu znacaj nekoga centruma. U pogledu trgovackom i u

227

pogiedu etnograt'skom djakovacki su sajmovi vrlo interesantni. Kako
sva Slavonija, tako je i Djakovstina mozaik raznih narodnosti, sto
se onamo doselise. Osim staroga pucanstva, koje je za turskoga
gospodstv'a vec ondje bilo, doselise se u Djakovstinu, kako je spome-
nuto, pravoslavni zitelji najprije (g. 1697.) iz Bosne, a onda (g. 1715.)
iz Gornje Krajine. Ima mjesta, gdje ziteljima govor jako zanosi na
kajkavstinu. Pred stotinu godina pocese se doseljivati Nijemci iz
W'iirtemberga i ^^'estfalske, a poslije njih Cesi i Madzari. Bas je u torn
pogiedu veoma zanimljiv vasar djakovacki. Svaka je od doseljenih
narodnosti zadrzala svoju nosnju. Domaci zitelji nose se sareno,
a zene se odijevaju u duge suknje bijele boje, koje su prekrasno
zlatom i sarenom svilom izvezene*, na grudima nose nizove dukata,
— vele, katkad u vrijednosti od 1800 do 2000 kruna. Uz takove
»starosjedioce« mirno koraca Svabica u svojoj crnoj suknji i crnom
jaketu sa rupcem na glavi, a onda kraj nje njezin covjek, obrijan,
sa malim crnim sesiricem na glavi, sasma kratkim haljetkom, dugim,
uskini hlaCama, koje su na vanjskoj strani glezanja rasporene, na
bose noge navukao neku vrst posve izrezanih papuca sa jakim pe-
tama, sto po plocniku neugodnu klepecu. Oni govore posebnim nje-
mackim dialektom, a svi znadu hrvatski, poglavito njihova djeca,
jer za njih nema posebnih skola. bvaba je dobar gospodar, pa je
n torn pogiedu dobar odgojni i regenerirajuci elemenat za nasega
seljaka. Ima mnogo primjera, gdje je »sokica« posla za ^Svabus. Jedno
ili dva sela naseljena su skroz samim Svabaina, u drugim su selima
izmijesani. — Cesi se nose vecim dijelom na varosku, pa govore
hrvatski , tek tuj i tamo proviruje u njihovom govoru tudjinski
akcenat. Madzari su zadrzali svoju domacu nosnju, svoj su tip posve
sacuvali, ali zaboravljaju po malo jezik. Originalne su Madiarice
sa svojim nosnjama; uz sareni haljetak nose suknje od vrlo sarene
tkanine, koje dosizu do malo ispod koljena. Te su suknje neobicno
siroke, pa ih pet zapremi sasma put, jer pod gornjom suknjom nose
jos cetiri, koliko li sukanja. Vrlo sarene carape, ruzicaste, crvene,
zute i v-ezene papuce, opet jakih boja, kompletiraju toaletu. U svakom
je slucaju kod oblasti i u medjusobnon^ saobracaju izmed Madzara,
Ceha i Svabe diplomatski jezik uvijek hrvatski. — Kako p>o nos-
njama tako po kucama odmah upoznajes, kake je narodnosti gazda.
Hrvati grade kuce po starinskom nacinu pokrivajuci ih drvetom ili
slamom. Osobito je karakteristican u tom pogiedu dimnjak, koji je
na krovnom sljemenu smjesten poput maloga .•^iljatoga tornjica. Nje-

* Koju same bilinskim bojama bojadisu.

228

macke i madzarske kude okrenute su svojim zahatom prema cesti,
pa kakogfod su nJ prijesne cijjle ili pletera pradjene, odiikiiju se
neobicnom bjelin<.»in ; madzarske su kude obicno pod krovoin i na
podanku envenom, zutom i zelenom bojom olicene. Kako je vec
spomenuto, nasi seljaci mnogo primaju od stranili kolonista, pa su
primili i nacin (^jradjenja kuda. Prema tome novije yradjena scia u
Djakovstini kadsto izgledaju vrlo stereotipno. l)ui;o su tn i siroke
ceste, obrubljene s jedne i s drutie strane Oislom jednakih bijetih
kucica. Naokolo sela u ravni obicno se nalazo bn^jati .•iljivici, — Jcr
sljiva slavonskom seljaku mnogo probiti nosi. Kako je bosanska
sljiva trazena, a Ojakovstina i I'osavina je dosta proizvadja, to se-
Ijaci kriomice prevezu svoju §ljivu preko Save, pa ju ondje tr^jov-
cima prodavaju pod ' -ku.

Ono dvanaest . naselise fjrckoistocni zitelji. stisnulo sc

u doline pod Hiljem i Krstovim vrhom. Ondje su kude gradjene od
dr\'eta, a pokrite su slamom. Kad zapanu jake kise, onda je pristup
u sela dosta tezak, jer radi nestasice kamenja i Sljunka ceste ost.iju
premekane, pa se tako iskvare. da kolo do ijlavine pmpada u zemlju.
Za cudo, kako si seljaci i koloniste u torn slucaju pomazu : oni
»izoru carev drutn« po duzini i cesta se opet nekako uredi. Za dr-
zavnu cestu, sto vodi od OjakDva u ( )sijck, uzimali su kamenje od
Gorjanskoga grada, a danas voze kamen za popravljanje i za gradnju
cesta iz Hosne, poglavito iz Motajice. U saniom Hilju i Krndiii ima
doduse kamcna, i to lapora, na kome dobro vinojjr.iJi uspije-
vaju, ali za gradju ne vaija miocenski morski vapnenac. koji je
silno prhak.

Sela u 1 )jaki»v.stini' veciin su diiclom p.istojala piijc turske in-
vazije, t. j. zadrzala su ista imcna. Ima ih, koja svoja imena imaju
od prastarih vremena. Vrlo je zanimljivo ime Ivanovci, sto svakakn
spominje, da je mjesto potpadaio pod posjed vitezova Ivanovaca,
koji su imali crkvu i samostan u Mikanovcima ili, kako ti> selo stara
dokumenta nazivaju, — Horvati. Jedno od najuj^jlednijih mjesta citave
Djakovstine je selo Gorjan, od koga poznata lamilija XIV. v. nosi
svoje ime.

• Kukuljevic i Sabij.ir iitjcaose izdati j.Mjestopisni rjcCiuk , ;;aic bi ivako
ime za sehe imalo uza se £lanak sa opisom historijskirn i topoiiral'skim, p.i u to
ime pozvase one, koji bi mopli dati matcrijala, neka to putera novina uCine. Prvi
se tomu odazvaJe iupnici u Djakovstini (Adam Filipo\-ic Heldenthalski, .Matija
Grdjan, >\atija Zubanovi«i, Josip Sticinger, Stjepan MarjanoviC, Antun KcUner,
Ivan Maljevac i iVlijo Skalar) te poslase svoje Clanke, koji su tiskani u >l^ospo-
darskim no\-inama« g. 1853.

229

Turska je invazija, kako svagdje, tako i u Gorjanu mnogo stete
nanijela. Danas se pokazuje cetvrt jutra velika cetvorina, kojih osam
ill deset metara nad poljem, gdje je nekada stajao Gorjanski grad.
\'ec Je spomenuto, da su materijal za gradnju ceste u (Jsijek uzi-
mali iz obkopa toga grada. Pripovijedaju pace, da su Licani, sto
su kopali ovdje kamen, jednoga dana bez traga nestali. Mjesto samo
mora da je bilo vrlo razgranjeno, a svakako okruzeno zidom.
Nedavno tek nadjose temelji spaljeiie crkve, koja je bila sva od
cigle — a za cudo u gotskom slogu zidana. Umjetno pecena opeka,
sto je sastavljala stupove, pak lecato sareno staklo, vezano kosi-
trom, baze za gotske stupove, crijep razno pecen : sve se to po
malo nalazi. Nasli su pace i ostanke mrt\'aca, sto su u crkvenoj
raci lezali. Svakakci ce to biti crkva sv. Petra, jer se njeziue ruse-
\-ine spominju g. 1702., kad se je Slavonija oslobodika. U selu samom
ima kapeka sw triju kralja, koja je prije bila turska karaula, pa je
tek tridesetih godina ovoga stoljeca pretvorena u kapelu.

Uza citavu zapadnu stranu Djakovstine nalaze se starinski
ostanci zidina, gradova i crkvista, tako u Trnavi, Levanjskoj varosi
i dr. Znamenito je joste za okolinu krndijsku toplo vrelo kod
Breznice, koje sadrzaje sumporovodika, ali jos
nije nikako uredjeno. Cudnovato je, da su Turci,
koji su na suhoj medji i Lici toliko nastojali
oko vodogradnja, u Slavoniji vecim dijelom to
sasma pustili s vida. Godine 1X40. htjede neko
druztvo da ucini kanal od Retfale preko Ce-
pina i Djakova do Svilaje na Savi, — ali se
poduzece razbi. Tek u novije vrijeme stadose
regulirati \'uku, sto ce svakako mnogo zenilje
plodnom uciniti, gdje sada samo sas i trska raste.

Zayrcb.

Milan Senna.

MKI) IlRASTjKM.

Slik.i.

Iik»>krat cujemo; 'Clovcska hcscda jc mrtva. ne more izra-

~ /iti (inega, kar se godi v du5il«

O da, mrtva je, noma je cloveska beseda, ako hocete
razloziti od rojstva slcpemu ncsrecniku, kaj je to — barva. A nc
\ndite li crneg.i tlora, ki ovija besede : »S potrtim srcem javljamo,
da nam je vzcl Hog na5o mater, sina, brata . . . , ne cutite li, da
so pomoceni v iolc pekia besede: »Sovrazim tel«, ne sHsite li liar-
monije neba v slovu : >I.juhim tel« . . .?

Ne, beseda ni mrtva, ce pride iz — globin cutece du»e!...
Vseniogocna, silna pa je, ce se je v njo zavila velika ideja, spo-
ceta V veliki dusi . . . Ves svet je prcmagala, prenovila beseda iz
duse Boga — cloveka. Kakor orjaski orel je plaval Njegov nauk
crez svet, in njegove silne peruti so pililjalc- miru in tolazbe v clo-
veska srca od stoletja do stoletja.

Vsemogocna, silna je cloveska beseda, nesmrtna je, ce se je

V njo zavila nesmrtna ideja ... In velike diise zive vecno zivljenje

V teh svojih otrokih . . .

In vendar nimajo vse velike duse otrok, nekatere so i nero-
dovitne, vse ne znajo govoriti, nekatere so i vecno neme . . . »Ce bi
Rafael ne bil imel ni rok ni nog, bil bi vendar najveci slikar vseh
dobf ... A kako bi bila njegova dusa prenesia, da bi bilo ostalo
vse ono v njej, kar je privrelo nebeskega iz nje, ker je imel i roke
i noge?... In vi, Presern, Gregorcic, Askerc, da niste imeli »ni
rok ni nog<, da vas niso dali nekdaj v solo, da bi vam prihajal
okoren dijalekt iz ust mesto vasih divnih verzov, — kako bi bili

231

vi preboleli svoje >Luna sije«, ^>Soci«, »Caligulove igrace« ? . . . Ti,
Presern, bi bil sedel morda malce pred svojo koco z vivckom
slabega tobaka v ustih, tako-le na vecer ... in mesec bi plaval po
nebu ... in ti bi sanjal svoj »Luna sije . . . pi item bi se pa spomnil,
da nisi se Rdecki polozil . . . pljunil bi, pa odsel v iilev ... In ti,
Gregorcic, s tvojo duso, v kateri se je tako lepo zlila vedra \-i,snje-
vost planinskega neba in smaragdna jasnost planinskih voda, ti bi
morda strmel zamaknjen v oni carobnozeleni pas, ki sumi pod tvojo
vasjo, in v tej tvoji dusi bi trepetali isti krasni pozdravi ^hceri
planin«, ki trepecejo v tvojih verzih ... In ti, Askerc, bi stopal
V potu svojega obraza v vrocih dneli za plugom, poteni bi za hipec
pocival tarn pod kosatim orehom ob kraju njive in strmel v to tezko
uganko, ki jej pravimo zivljenje, in ki je kmetu v pravem pomenu
tezka uganka, v nedeljo pa bi rezoniral s sovascani v krcmi radi
vedno novih naklad in davkov . . .

Morda bi bilo tako, morda tudi ne ! A kaj bi vprasal, saj so
vam bile dane »roke in noge« . . .

Tam gori v koci med hrastjem pa je zivel nekdo, ki je imel
tudi veliko duso, a »ni nog ni rok<. . . .

Prav sredi gozda si je bil sezidal svoj stan. Kmetje imajo radi
svoje hise bolj na planem, da se vidi na vse strani. Najprej malo
polja s sadnim drevjem, na to njive, tam zadaj pa se le gozd. No,
stari Ivan je bil cudak, drugacen nego sosedje okrog . . . Dobro
mu je bilo, ko so vrseli vrhovi prav nad njegovo streho. Moral je
cuti bucanje teh velicastnih orgel, teh bajnih, nevidnih strun tam g(jri
med vejami, naj jih je ze ubirala mehka, gladka, bozajoca roka po-
mladi, ali drevila na njib poletna nevihta svojo himno moci in sile,
ali pa se jih je dotikala slabotna, tresoca se, media jesen . . . In po
zimi, ko so bile vse potrgane, a tam v smrecju zamrzle, prisel je
njegov prijatelj vihar, pa se mu dobrikal krog oglov . . .

Prav sam je zivel v gozdu stari Ivan. Redko kdaj ga je kdo
posetil, le njegov prijatelj Marcn je vcasi pogledal k njemu, da sta
pokadila ob starih spominih pipo tobaka, seveda Ivanovega tobaka.
Bolji prijatelji pa, nego Maren, so bili Ivanu otroci iz bliznje vasi.
Ti so prihajali proti veceru. Tedaj je sedel stric, kakor smn mu de-
jali, pred svojo hisico z onimi starimi, crnimi citrami in zagodel jim
je vsakrat, dve, tri. In pocasi so mu trepetali okorni prsti crez
strune . . . nad njim pa so vrseli vrhovi . . . Otroci pa so silili: ^>Holj
hitro, stnc, ne tako pocasi, eno polko dajte I . . . = Le tako pred
kako nevihto so bili popolnoma zado\-oljni z njim . . .

AH je bilo tudi vam tako nekam cudnu pri srcu, ko ste bili sc
otroci, pa je zacelo tam v daiji bohned, oblaki so se drevili dru^
proli ' 'in drevesa so zacela

drgei .-:>.. I sladka, omoticna razu i

se je vas polasdia, in vendar vam je dusa dr^ctala tajne gjoze, ko
se je jc-Io nebo lomiti nad vami, ko se je zaccl blizati s crnimi pcru-
tmi mogocno letccih oblakov pla^ni oljdni dim, kakor bi hotel da-
rovari svoj vonj silncmu ek-mentu . . . Ko je divjala crez Kvropo
strasna kxiga >cma smrt«, vdajali so se Ijudje blazni razkusnosti,
plosali so in vriskali . . . Morda jc bil tcj prikazni isti psihologicni
vzrok. kakor otroski razpusajcnosti pred ncvihto?...

In \ihar je bucal, \Thovi so se biiJali in mrmrali, vrtinci pa so
drevili v divjem plesu kalcidoskopiOne slike iz davnih dnij hanu
pred duso. In roke so mu oiivele, prsti so hilcli crez erne strunc,
kakor da trcpece v vsakem »trU> srce . . . Otroci pa so vriskali in
skakali in plesali, kakor da jih je obscdcl dub tajinstvene poezije
vski| ' ■ ■ I . . .

I-..:. ^- , .1 niso smeli strica Ivana. Oni dan mu je neki pa-
glavec skril klobuk, zato pa ga je prctepel tako, da se otroci vec
casa niso upali v bliiino njeKi>ve hiSice. Sam jih je moral iti iskat.
F«>tcm pa jim je govoril : >()troCi».ki. nikarte me jeziti ker scin tak"
hude krvi. I.e lep" pametni boJite, in /a X'cliko noc \'nni nandiiii
lepe ropotat'

I' ; ic UDcl .stall l\aii. I.: :<-• hil \'

najbu.,. .. _ .c si jja pustil pri mini, v. ,. , ,.irii, zabi .

se mu je celo noi v roki . . . Pa mi porecete : saj pravis, da je imcl
veliko duso. Eh, mar Heine. I.ermontov, Puskin, niso imeli velikc
duse, pa so se vendn- . . '; ^ y dvobojih . . . Vsak po svojcin
stanu! C.e se dva k. ka sprcta v nedeljo, ne moreta boj.i

odlasati na pondeljek. V pondeljek treba oraU, porezeta se pa itak
lahko V nedeljo . . .

Hudo kri je imel stric Ivan nekdaj, gorko, strastno. In lep fant
je bil, in nikakor ne onih Ijudij, ki jih imajo matere rajse nepfo hcere.

Potem pa je zacela Petrova Tinica bledeti . . . roiice njenih
lie so se osule ... in oci, te velike modre oci st dobile oni pre-
straseni vprasujoci izraz, kakor bi .slutile nekaj strasne^ja, a never-
jetnesa ... In njene oci so gledale zaiostno krog sebe in prodiralc
so vsakonnir prav na dno diise, da vidijo, ali niislijo vsi isto. Kar ji
je rekel grdi konjederec Lukec, — da mora umreti na spomlad,
kadar vsklijejo roze na njenem vrtu, da bodo imeli s dim oviti njeno

speco glavico ... In ozrie so se te vprasujoce oci v Ivana ... in
njeni pogledi so se omotali kot niehki, svileni, toznomodri trakovi
okrog njegovega srca, pa ga stiskali holj in bolj, da se niii je \casi
hotelo zapreti grlo mrtvaske tesnobe, neizrecene boli ... In nigdar
jib ni mogel vec zabiti teh ocij, in ko so jib zaprli in ji ovili
glavico z rozami, postal ie cudak, samotar tarn gori za goro v gozdu.

Pa mi porecete spet : Nase Ijudstvo ni tako, nase Ijudstvo ne
pozna take globoke, jokave Ijubezni! Gospoda! jaz ne govorini o
Ijudstvu, nego o stricu Ivanu! Kaj je to — Ijudstvo? Videl sem v
njem mnogo stricev Ivanov, videl pa tudi oceta, kateremu je umi-
rala v sosedno biso primozena bci, in ki je med tern umiranjem
nosil kradoma perilo iz zetove v svojo biso . . . Videl sem druzino,
ki je stregla Ijubeznjivo en eel mesec smrtnobolni beracici, a videl
tudi mater, ki je posodila sinu sto kron na sedenideset od sto obi'esti.
Videl sem moza, ki se je vrgel kakor blazen za svojim bratom v
se odprto jamo na krsto, a videl tudi starise, katerim je umrl v dve
uri oddaljeni vasi dvajsetletni sin, a ki so ob treb popoludne grabili
seno, ces, da bi utegnil priti po noci dez . . . Kaj je to -- Ijudstvo?
Res, zunanje zivljenje zive vsi nekako v isti nianiri , celo svoje
drage pogrebajo vsi z nekim podedovaniin nacinom jokanja , —
notranje zivljenje zivi vsakdo svoje . . . Celo Fauste dobite med tem
Ijudstvom, Fauste, ki si stavijo ista \'prasania, kakor so si jib stavili
ze Spinoza, Kant, Hegel, Scboppenbauer : Odkod? Cemu? Kam?<
in na ki)je je odgovoril vsak pi) svoje, vsi skupaj pa; '>Ne vemo!v . . .
I b'auste dobite med njimi, kojim greni poleg davkov in dolgov in
druzine zivljenje i oni Ne vemo!« Ne verujete ? Prav imate ! Med
Ijudstvom ni Faustov ! \" nedeljo, ce bo lepo vreme, pa ce imate
godbo V svojem kraju, pojdite na promenadni koncert, tarn jib boste
videli! Blede obraze imajo, nrntne oci, zavibane hlace in brke, ne
verujejo ni v budica ni \' Boga, — to so Fausti! ... Ce pa zapo-
jejo fantje zvecer v samotni gorski vasi eno onib nasib narodnib
pesmij, o kojib pravi |(3kai, da so take, kakor bi jib bil vse zlozil
jokajoc poet, ce jib zapojejo tako, kakor bi jib peli jokajoci, — ne
verujte jim, \-edite, da je vsa ta globoka melanbolija, ki vam zveni
iz pesmi tjc pa davi slanca pala«, le atektirana, neiskrena . . . I're-
pricate se labko drugi dan, ko nosijo gnrij . . . Ha, ba, trnbadur
s kosem gnoja na brbtu! . . .

Ah, smejem se, a meni je budo . . . Ta kn,-;, t;i tezki kos, kako
tlaci cloveka! Je-li mogoce zleteti s kosem gnoja na hrbtu v zrak ?
In oni vzdub, ki se dviga iz gnoja, zacel je ze pi'odirali i "v srca

^ J34

nosilcev . . . morda bodo kmalu disala vsa ta srca po ^loju . . .
Dajte, da nas >mili fnarod* vsaj vcasi odlozi svoj kos gnoja! . . .
Poezija, ki blazi srca, ne more strpeti tcga diiha po ffnojn in putii . . .
Ubotja poezija, kam naj bezi, — po mcstih jc cakajo blcdi dcka-
dentje s svojimi natezalnicami ... in ti bledi dekadentje sc parfu-
mirajo z gnojem . . .

E)a, poezija se umika z dezele, pocasi, nevoljna zapusca te
lepe zelene gozde, trate, bribe, in vendar mora! Vcasi so bili celo
norci poeticni! Po tri, stiri norce je imel vsak okraj, redil jih je
gostoljubno, i>ni pa so zato skrbeli za smeb, in se danes niso izumrii
njih reki, ni .sc pozabljcn njih humor. Ce danes znori kdo, kako
prozaicno! Obesi se, ali pa divja tako, da ga je treba spraviti v
norisnico.

Stric Ivan mi jc rekel veckrat, da postaja vedno bolj »zalostnoc
na svetu . . .

Zacel sem se zanimati zanj ie kot peU>!5olec na gimnaziji. Nek-
daj sem pri^el skozi gozd mimo njegovetja doina. Prisedel sem
k njemu, in zacela sva se pomenkovati. Tako dobro mi je bilo pri
njem! Naslikala sva si, kako bi bilo, ce bi imeli Ijudje peruti kakor
ptici. Se se spominjam, da mi je s cudovito fantazijo orisal, kako
bi on poletel najprej k japanskemu cesarjii, pa mu odrezal onili sedem
dolgih diak konec brade, kakor jih ima v gostiini >Pri posti<, kjer
so naslikani vsi vladarji sveta. One kocine je rekel da ga vedno
jeze, ce.s, japaiiski cesar naj si pusti brado, ah' pa naj se obrije, ono
s tistimi sediniini ne veija nic. Tudi na luno h kralju Matjazu in
na zvezde me je vedel s prav Jules Vemejevsko domisljijo.

Od tedaj sva bila prijatelja. O pocitnicah sem ga poseca! po
veckrat na teden. Donasal sem mu raznih listov in mu jih raz-
lagal. Pesmi je cital posebno rad. Celo sam je ziozil kdaj kako
stvarco, in vesel je bil, ce sem jo pohvalil. Pisal svojih verzov
seveda ni, — cutil je pac sam, da so preokorni, da nima »ne rok
ne nog« . . . Vcasi je strmel po vec minut tako pred se, kakor bi
gledal globoko doli v svojo duso . . . Po tem pa se je stresel
nekam nevoljno, — in bil je zopet segavi, dovtipni stric Ivan . . .
Nosil je nekaj teiko v srcu, a tozil ni.

Bil sem spet doma, in takrat me je presenetil s prvo svojo
toibo. >Vedno bolj se staram*, je zacel, »in moci pesajo. Vcasi,
ko se vrnem truden s polja, bi tako rad, da bi bilo kaj gorkega ie
pripravljeno, a clovek se Ie kuhaj. Pa se mi ne da, in spat grem
brez vecerje, a to me se bolj slabi ... In potem pridejo oni dolgi

zimski veceri, pa mi postaja vsako leto bolj samotno . . . Clovek
bi se rad pogovoril s kom, a nikoo;ar ni. Se pred desetimi leti
ko je umrla rajnka sestra, mi ni bilu tako piisto ; ko bi mogel dobiti
primerno zensko!« . . . In pogledal me je bojece od strani, ali se
mu ne zasmejem. Kako se ti bom smejal, ko se mi tako smilis,
revez ! . . .

■ — Res, najbolje bi bilo, ce bi dobili kaj pravega. AH pa pro-
dajte tu, in pojdite stanovat h kakim dobrim Ijudem v vas, da was
postrezejo in operejo !

— To pa ze ne ! se je zavzel odlocno. — Tu ven iz te hise me
poneseji) nekdaj ! Tu je najlepse ! In potem bi cakali tam doli v
vasi, da se uganem, in da pograbijo za mano ! Ne, le tu bom!

Od takrat ga je zacel obiskavati njegov dobri prijatelj Maren
vedno bolj pogostoma. Maren je imel necakinjo, — to bi bil rad
spravil v Ivanovo hiso.

Bila je to tridesetletna, velika zenska z nerodno, kdnjsko liojo.
Obraz ji je bil tak, kakor jih vidite v Tnteressantes Blatt-u« pod
rubriko »Kdo ve kaj ?« . . . Ne, da bi ji bil mogel brati v oceh
kako posebno grdo lastnost, brati si mogel v teh oceh toliko,
kolikor v oceh kake ovce ; tudi so bila njena usta taka, da si mogel
sklepati po njih na dober tek, ki je najgotovejsi dokaz mirne vesti,
kakor mi je zatrdila nekdaj na gimnaziji moja stara izkusena gos-
podinja, ker nisem hotel jesti gnilega fizola. Sploh ni govoril
obraz Marenove necakinje niti za njo niti proti njej. Proti njej bi bila
morda govorila edino ona dva fanticka, ki jih ji je baje poklonil
dninar Baloh v znak svoje Ijubezni v dveh obrokih, a tema dvema
fantickoma so bili ze lani zaprli usta s crno, blagoslovljeno zemljo . . .

Nic ni torej gov(.)rilo proti njej, a vendar sem hitel koj, ko
sem izvedel, kaj se plete, k stricu Ivanu.

Maren je bil pri njem . . . Jeza me je zgrabila . . . No, za to
se Maren ni zmenil, nego mirno mi je zacel pripovedovati, kar
sem slisal ze stokrat, — kako je cesarja strazil, ko je prisel v
Trst.

— Kaj so ga hoteli ukrasti? sem ga vprasal jezno.

Tu je bil Maren ranljiv. Smel si mu vse reci, a zasmehovati
njegov najlepsi spomin ! . . . Dejstx'o, da je cesarja strazil, drzalo
ga je v vseh mnogobrojnih nevihtah, ki so vrsele i nad njegovim
zivljenjem, to dejstvo mu je bilo vise nego sam sv. evangelij,
— kaj cuda, da me je divje pogledal, pa izginil takoj.

To sem hotel.

236

— Stric, vi se torej res zenite?

Ona opekobarvna rudecica, ki je lastna starim Ijudem, mu je
sinila v lice.

— Saj sem ti rekel ie . . . tako po zinii ... hi rad imel kdga
poleg sehe tu na peci . . . ko . . . — je zacel jecljati.

— A za hozjo voljo, stric! Ce vzamete to zensko. spluh ne
boste sedeli vec na peci, nego zunaj v snegu! Ta vraiji Maren je
vas preslepil, da ne vidite vec, kaj delate! To surovo osebo vzeti!

dedal je pred se in molcal . . . Pocasi mu je pritekla tezka
solza iz ocesa in se izgubila v zasiveli bradi . . .

— Stric, meni se smilite ! \'erujte, da vam liocem dobro. Ta
•Maren hoce le svojo slaboglasno necakinju specati; ali ne vidite tcga?
.Nlorebiti bi vas vzela Sclaiiova? Ta Je starejsa, a dobra zenska!

— Xoce me I je vzdihnil ubogi Ivan.

— Tako? cudno! Pa ta Marcnova Zalka, alije ie bila kaj tu?

— 2,e dvakrat . . . .Saj morebiti ni vse res, kakor Ijudje pravijo . .

— be premalo pravijo! Tistega Baloha ima tudi se vedno

— Obijiihila je da ir.i ptis . . piisti ... da bo skrbvla za me . ..
da. ..

.Spet nui je zJi inula s<'lza cilz razkavo lice,
lial sem se. da bi se i meni gla-< tusil /.itc mmh m.ilo pn-
molcal, potem pa sem rekel :

— Jutri moram oditi ! Morebiti mi ne bo mogoce govoriti vec o
tern z vaini. Prosim vas, premislite dobro, predno storite tak tezak
korak. Hudo bi mi bilo, ce bi vas videl nesrecnega ... Ce le
morete — — —

Vstal je naglo in stopil k meni, pa mi podal n>ko.

— Bog plati!... Nikdar vam ne pozabim tolike prijaznosti

Bescda se mu je zopet ustavila . . . Stisnil sem mu roko, pa

naglo odsel . . . Ko sem sel zunaj mimo okna, ozrl sem se se enkrat
V .sobo. Bil je sklonjcn nad mizo, in ohraz si je skrival v diani . . .

Drugi dan sem odsel.

Crez mesec dnij so mi pisali od doma, da se je Ivan porocil
z .^lare^ovo Zalko . . .

Kako je prislo do tega? \'i bi zeleii, da vam opisem ves ta
psihologicni boj, ki je privedel Ivana do tega usodepolnega odloka?
Zdelo se mi je, da pridete s takimi zahtevami, zato sem se o pravem
casu zacel pisati v >jaz-obliki» . . . Kajti pisatelj borli bi vam ta boj
vsekako moral naslikati, kdo pa bo to zahteval od mene, ki sem
gledal vso to tragikomedijo le od zunaj, a nikakor ne mogel pro-

237

dreti stricu Tvanu v dao duse, posebno ko sem bil sto inilj od njega
oddaljen! Eh in tu psihologicni boj ! . . . \'casi ga niti ni! Take v
pc.ilusnu storiniii svoje najvainejse korake, da sami ne venio, ni kako
ni zakaj . . . Dolgocasno mu je postalo revezu , staremu hanu,
V samotni hisici, tezko mu je bilo kuhati po tezavnem delu, tezko
prati, tezko pometati, tezko sedeti samemu vse dolge zimske vecere,
— pa bi se bil rad ozenil, da bi imel koga, ki bi mu vse to oprav-
Ijal, in mu delal druzbo ... In vedel je, da ni vec lep in mlad, da
premozenje ni bogve kako, potrkal je tu in tam, a zainan, Marcn
mu je prekanjeno prigovarjal, Zalka se mu je dobrikala, — evo,
pa je storil, kar je storil . . . Malo so mu dala mkida leta, mali) je
zahteval in pricakoval od starih . . .

Crez dolge mesece sem se vrnil spet domov. Drugi dan sem
ga posetil.

Dobil ga nisem doma . . . Ob ognjiscu je stalo ono zenisce,
ki je bila sedaj njegova zena, na malen stolen poleg nje pa je sedel
i;)ni, — Baloh . . . Smejala sta se glasno, ko sem vstopil, z onim
smehom, iz katerega so se se rezali umazani, pohotni launi, otroci
podlega dovtipa, ki ga nisem vec cul . . .

Pogledala sta me neprijazno, in zenska mi je odgovorila na
vprasanje po stricu, da je ze tri dni »za robom«, kjer dela ogljenico . . .

Stopal sem pocasi po trdi kameniti poti . . . Ubogi moz, torej
je vendar res, da se v svojo hiso vec ne smes, da ne motis onih
dveh! . . . Rajsi, nego bi gledal ta dva ostudna cloveka, rajsi, nego
bi poziral njih zbadanje, plazis se tam zunaj, da imas le mir . . .
Gozd ti je ostal pac edini prijatelj ! . . .

Za visoko strmo skalo, preko katere je sla le ozka pot, za-
gledal sem ogljenico. Cost dim se je vil iz kope proti gabrovim
vrhovom krog nje, ki so rumeneli bolj i bolj . . . Ob strani je sedel
on. Brada mu je popolnoma osivela . . . Male, se lani tako zive
oci, so mu strmele nekam v daljo ... Bil je odkrit in ustne so se
mu premikale, — molil je . . .

Stopil sem blize in zakasljal. Zdrznil se je in se ozrl naglo.
Gledal sem mu naravnost v oci. Kaj takega se nisem videl : te
bliskovne izpremembe cloveskih ocij . . . Najprej le hiter, navaden
pogled, . . poteni pa se je nekaj zavrtelo v njih ... in spet umirilo . . .
in videlo se je globje ... in spet se je vsa ta globina zapria . . .
in iz nje so privrele solze . . . Prav s takim pogK-doin me je sprejela
pozneje moja mati, ko sem jo prisel tolazit po snirti svojega brata . . .
Takih pogledov clovek ne zabi nikdar ! . . . Dobro da so redki ! . . •

238

Stric Ivan je ihtel, kakor otrok. Mojo roko je drial v svoji . .
Hipoma se je nevoljno stresel, obrisal solze in me pogledal
smehljaje. — Ne smeliljajte se tako, stric Ivan ! . . .

— Kdaj ste prisli ? me je vprasal, kakor da se ni prav cisto
nic zgodilo.

— Ne tako, stric! Povejte mi vendar, kako se vam godi! Ce
zaupate komu, meni lahko zaupate, to veste !

— Kako se mi godi ? zagledal se je za hip pred se . . . Ej,
to vedo tudi driigi Ijudje, njih vprasajte! Ccniu bi mucil se vas
s tern! Kar je, je! Bog ic ve, kaj dela!

Pocasi si je priigal zopet ugaslo pipo.

— A kako da ste tu sedaj, v tej samoti?

— Saj je lopo tu, o, tu je lepo ! jaz sem bil vedno rad v gozdu !
Tako lepo oglje bom napravil, da bo vescljc ! — — —

O svojfli tezkih krizih prav nic! Crez dve uri sem ostal pri
njem, a ni bcsedicc ni zinil vec o tern. Jaz ga seveda tudi nisem
hotel nadlegovati. I'rav enake pogovore sva imcla. ko tedaj, ko se
mu se ni tozilo po ieni . . . Celo smejala sva se, kakor tedaj . . .

Potem sem spet odsel. — Vrnil sem se o Bozicu.

Spal sem prav sladko zopet pod domaco streho in vzbudil se
§e le zelo pozno, ko je solnce ze sknraj stopilo one Icdene cvetice
na okenskem stekhi . . .

Moja mati je vstopiia . . Bila jc nckani bleJa, prestrasena.

— Kaj vam je, mati ? sem jo vprasal v skrbeh.

— Neka nesreca se je zgodila sinoci gori v gozdu, je odgo-
vorila pocasi. Vedela je, kako sva si dobra z Ivanom.

— Pri Ivanu ? Za bozjo voljo, kaj pa je ? Ali je bolan ? sem hitel.

— Huje ! . . Nic se ne vstrasi ! . . Tisti Baloh je bi! sinoci gori
pri njih ... pa so se nekaj sprli . . . Saj ves, Ivan je nagle jeze in
vdaril je Baioha s sekiro po glavi — — —

— Moj Bog I In ga zadel hudo ?

— Pravijo, da umrje — —

Pozajutrkoval sem naglo nekaj malega in hitel potem tja gori
V gozd.

Na poti sem ze dohitel komisijo. Adjunkt, zdravnik. zupan,
domaci zupnik in pisar.

Gospodje so mi dovolili, da jib spremljam, in poniikali smo
se pocasi navkreber. Govorili smo seveda le o ubogem Ivanu.

Tiho je stal gozd . . . Solnce ga je obsevalo, in pocasi se je
topilo ivje na njegovih vejali ... in kaplja za kapljo je padala po-

239

casi z njih, Icakor hi se gozd solzil, da mu odpeljejo zelezni mozje
nelocljivega prijatelja . . . Crez vrhove je priletela pocasi crna vrana. . .

Dospeli smo do hise. V vezi je sedel Ivan . . . Dva oroznika
sta slonela oh vratih . . .

Gospodje so odsli v soho, jaz sem stopil k Ivanu. Nic me ni
videl . . . nohenega ni videl . . . Oko mu je bilo uprto v tla . . .

Dotaknil sem se mu ramena. Ozrl se je na me s praznim po-
gledom. Pokimal je z glavo, ki se mu je pa koj sklonila spet na prsi,
in strmel je spet v tla. Ob kolena se mu je drgnil lep, mal macek
in gledal kakor zacuden gospodarja, zakaj je pac danes tako tih.

Pristopil je tudi zupnik. Tudi njegaje pogledal Ivan in se zleknil,
kakor hi se ga ustrasil

— No, Ivan, nikarte se udajati tako ohupu! Bog je usmiljen,
in Ijudje tudi ne bodo sodili prehudo vase naglice — ga je tolazil.

— L'bil sem ga, je odgovoril zamolklo, kakor da ne vidi se
vedno nikogar.

— Ne! Saj se zivi! Morda se ozdravi! Le potolazite se!

Iz sobe so se vrnili ostali gospodje. I jaz sem pogledal noter.
Na postelji je leial Baloh, bled, z zavezano glavo. Oci je imel
zaprte. Ob mizi je pospravljala neko platno Zalka. Od duri do
postelje je lezala polstijena mlaka krvi, sredi nje pa krvava sekira . . .

Vrnil sem se k Ivanu. Gospodje so stali okrog njega.

— Povejte sami, kako je bilo ! To bo najholje ! mu je prigo-
varjal ravno prijazni adjunkt.

— Ubil sem ga, je zastokal nesrecnik znova.

— Ne ! ubili ga niste. Moz morda se ozdravi. Le povejte
lepo vse, kako je prislo !

Treba je bilo se malo prigovarjanja, potem pa se je nekako
streznil. Zacel je pretrgano :

— Sinoci oh sestih sem prisel iz vasi ... V mlin sem hil nesel . . .
Pa sem dobil spet onega notri v hisi . . . \'kup sta sedela •

Stresel je z glavo in zopet molcal . . . Zupnik ga je prijel za
ramo.

— Le naprej ! Le vse povejte ! Ti tu so namestniki bozji, ker
varujejo pravico na zemlji, zato morate hiti odkritosrcni, kakor pri
izpovedi. Le nic ne zamolcite. Sedela sta skupaj, pravite — —

Vzdihnil je tezko in nadaljeval: — Sedela sta skupaj ... in
grdo sta govorila — — —

— Ni res! Kaj lazes tudi se, ropar ? se je oglasila na vratih
Zalka. Prav tako vsakdanji ohraz, kakor vedno . . .

240

Adjunkt joj je strogo pogleJal, i ohmila se je zopet v sobo.

— Zalka! Pa ti povej gospodom, ti! . . . Ti ves bolje, . . . jaz
ne vem nicesar . . . Ah. moj Bog! Zalka!

Prijel sc je za glavo in spet inolcal. Treba ira ic bilo na novo
opominjati.

— In norCevala sta se z mano . . . Jaz seni pa mulcal . . . dori
k peci sem sedel . . . Ona dva sta legla na pec ... In on mi je
drzal noge prav v obraz . . . Zadel me je dvakrat v lice ... a
molcal sem . . . Potem me je sunil se enkrat z vso silo s svojimi
tezkimi skomji v obraz, da sem padcl z zapccka . . . Potem me
je pa prosil odpuscaiija, in smejala sta se . . . Sedcl sem tja k mizi ...
Undo mi je bilo . . . Ona dva pa sta naprej tako grdo govorila,
ceprav je sveti advcntni cas . . . Na zadnje je pa se vstal s peci,
prisel doli k meni . . . Jaz sem bil vzel masno knjigo, pa bral nekaj
pri luci . . . Vpihnil mi je luc . . . .Nlolcal sem, ona dva na peci
sta se obnaSala tako, da me je bilo sram . . . Prizgal sem znova
luc... V svoji hisi sem jaz gospudar ! . . . Bolje bi bilo, da sem
ostal v temi! Kar sem videl na peci, mi je zacelo netiti mojo ne-
nesrecno naglo jezo . . . On pa je zaklel in pri.<5el spet k meni . . .
Siiuil me je v prsa . . . Vstal sem . . . hotel sem iti ven . . . bal sem
se samega sebe . . . Odprl sem vrata in stopil v vezo . . Tudi tu
sem odprl, a zunaj je bilo mraz . . . Iz svoje lastne hi5e moram
ven v to burjo ! . . Ne ! Hotel sem se vrniti . . . Sedaj pa je stopil
on k meni . . . Tarn v kotu je stala ona sekira. \'zel jo je in me
potisnil s toporiscem crez prag . . . Potem ne vcm, kako je biln...
Hotel sem menda nazaj v hi§o, a on me sunil spet s toporiscem v
rebra . . . Iztrgal sem mu sekiro ... in vdaril . . . Tema je bila . . .
Jezus Marija! . . . Zakrical je in telebnil na tia . . . -Spravila sva g;i
potem V sobo z mojo in mu zavezala glavo . . . Potem sem pa hitel
po vas, gospod zupnik, da ste ga dejali v sveto olje . . . O, ti moj
Bog!...

Sedaj se le je zacel jokati. Pustili smo ga, naj si olajsa srce . . .

Komisija je ostala se nekaj casa, da je odpravila svoj posel.
2upnik je vstopil k ranjencu. da ga previdi . . .

Ivana so odpeljaii . . . Tiho smo stopali za njim . . . Jokal je . . .
Drevesa so stala nepremicno, in z vej je padala pocasi kaplja za
kapljo . . . Bajoneti so se bliskali v mrzlem, zimskem svitu . . .

Baloh je visel med zivljenjem in smrtjo. Obrnilo se mu je ze
na bolje, a vsled neprevidnosti se je prchladii. in sesti dan so ga
pogrebli.

241

Zalka je ostala sama v hisi.

Ivana so obsodili le na sest mesecev jece. Govorilo je pac
vse za kolikor mozno rahlo sodbo.

Ko sem prisel spet domov, bil je ze prost.

Zalko je vse tezko gledalo. Kakor okuzenki ji je slo vse s poti.
Dva dni, predno so Ivana izpustili, izginila je iz nasega kraja. Po-
zneje so pravili, da je ski sluiit v Aleksandrijo.

Ivan je bil spet sam. Ogibal se je Ijudij in nic vec ga ni bilo
videti. Ce se je kdo blizal njegovi hisici, pravili so, da se vsakikrat
zaklene v njo.

Jaz sem ga sel trikrat obiskat, a vselej sem dobil hiso zakle-
njeno. Govorilo se je, da neprestano moli.

Vsak dan je prihajal k masi. Pocasi, pocasi je stopal, in noge
so se mu z vidno tezavo premikale. Videti je bil ves trd, kakor iz
stekla. Ce bi ga bil zadel le malce premocno, zdelo se je, da bi se
razsul. Ko se je vracal iz vasi domov, drzal je v rokah vcasi nekaj

V plavem robcu zavitega. Malo kave in sladkorja je vzel v sta-
cuni — na premozenje, kakor se je govorilo, in ob tern je zivel.

Nekatere krati sem pohitel za njim in ga nstavil, a gledal je

V tla in mi dajal le kratke odgovore, potem pa se je se bolj pod-
vizal, kakor bi upal, da ga ne bom mogel dohajati. Ostal sem in
gledal za njim. Dolgo ne bos vec, revez, in prav je tako !

Ko sem moral zopet v tujino, prosil sem svojo mater, naj skrbi
zanj, ce bi obolel. Zdelo se mi je pa, da ne bo potreba, ker bo
kar tako zaspal . . .

In zgodilo se je, kakor sem pricakoval. Dobili so ga mrtvega
na poti iz vasi . . .

Ob enem s tern porocilom sem dobil v istem zavitku kuvert
7. njegovo pisav(j, naslovljen na me.

Odprl sem ga. Trije bankovci po dvajset kron in pismo . . .
Pisava neuka, pogresna, a drugace se je glasilo to pismo tako :

Predragi prijatejj !

Se nekaj dnij bom, a dolgo ne vec, zato bi rad se en-
krat spregovoril s Teboj. Ne zameri, da Ti pravini Ti, kakor
tedaj, ko si bil se majlien, pa saj si sam vedno zclel, da Te
nagovarjrm tako; danes, ko Ti pisem zadnje besede, bi rad
spet govoril, kakor nekdaj.

Prosim, vzemi to malenkost od mene. Imel sem vec, a
zadnje leto nisem mogel vec delati, in tndi casa ni bilo, ker

Sporaeti-cviefie. "'

242

sem se moral spravljati z Bogom, zato sem porabil. be za
po^eb in ma.se je ostalo, pa t<> I Malo je, a v/emi v znamenje,
da sem imel Tehe najrajsi na tern svetu. Bog Ti placaj Tvojo
Ijubezen! .M<ilil bom za Te, kadar bom pri Hogu. Trdno vero
imam, da mi je odpustil, in da ga bom kmalu gledal. Nic do-
brega nisem imel na tern svetu; bo pa tarn bolje!
Tebi pa daj Bog vso sreco! Spomni se me vcasi!
To mi bo dobro delo, ce Te bom videl.
Z Bogom za to zivljenjc '

Pismo hranim se vcdno in — bankovtc tudi!
Menda iz pictete . . . Dovolj hi bilo, da liranim
pismo, — bankovci so kakor drugi bankovci!
A ne vem zakaj, kadar jih hocem porabiti, noccjo
od mene. No, pa pozneje enkrat, pa tako, da bi
bil stric Ivan zadovoljcn z menoj, ce bi me videil

Pulj.

Iro Sorli.

LIDIJINA RUZA.

^ ^-^ -^ -"^^

I-ei;enJa.

snjezni liljan, na kom rosa blista
pramaljetnog jutra prvom sjaju,
Bijase djeva kriepostna i cista
U divnog kraja trulom narastaju.
Oko nje lazni stajali idoli
I razkos, grimiz, zlato cielog svieta,
Al ona samo jedno srcem voli,
Ne marec za cim rulja gramzi kleta
Kad prvi tracak ranoranke zore
Xad mramorne se rimske spusti zide,
Vec pogled svoj je upirala gore,
Gdje misticne joj tajne oci vide.
A kad je nojca svoja crna krila
Na sunce djehi, da ne sjaji svietu,
I tad je o svom vjereniku snila,
Koj nosi krunu trnovu i svetu.
I stupala je crnom zeniljom ovom
K('i angjeo, koj palmu mira dize,
Sve punec nekiin svetim blagoslovoni,
Kud ona krenu ko da Bog je blize !
I snivala je, ko sto diete snije
Na bielim grudma svoje majke drage,

0 suncu onom, koje sav sviet grije

1 Ijubavi svud sipa zrake blage ;
I gledala je rajski Jeruzalem

Sa vratima od zlata i satira,

Do alenia ;iJje sjajni hliesti alem.

Gdje »Ak-liija« vjecni srcc dira,

Gdje u sredini rajskog perivoja

;'',ivota stablo vjecnim cvietoni cvate,

Gdje smrti nema niti krvnog boja,

Gdje cisto janje biele djeve prate.

Kd punosid s Libanona cedar,

Prkosit vican vihrii i <>luji,

K6 munja hiuir, kao ncbo vedar,

Lukavstvom nalik otrovnici guji,

Fatricij mladi spa/io ju netom,

Od katakoinba kad je isia kuCi,

1 planu za njom strascu divljom, kletom,

Tek zagrljaja plamnih ieljkujudi.

Al zaliid 8ve mu rieci piine milja,

I zaluJ zlato, zalud kamcn dra<ri.

On nije na56 carovnopfa bilja.

Da smiesak milka izmanii joj blagi.

I njepa odbi, ko §to odbi dri^e,

|er druRomu je vjeCnu vjeru dala...

On osta biesnei usred divlje tuge.

K6 brod'ilomac vrh dalckih zala.

I osvetoni niu tuj^a se prevrnu,

Tiranu rimsknm odao ju jadnu,

1 predao ju u smrt lednu, crnu,

I libijskomu lavu, irtve ^ladnu

Ija^ara svanu dan. I Ijudstvo hiti
U cirkus velji, ko da zlato dieli
1 liljebac bieli cezar. Krv <^e lid
Tlrtava. koje umirat veseli.
Pred lavove ie bacat djecu Krista
I prolit ce se njena krvca vrela.
Da u nebesma onim sjajem blista,
Koj prvi puta sievnu sa propela.
I Lidija u ruhu svecanome
Svoj cas ved ceka, kao srna plaha.
Za lier svoj boji u casu se tome,

245

Za zivot krhki ne zna vise straha.

U bielom ruhu cviecem ovjencana.

Na grudima joj biela ruia cvate ;

Sad vesela je, jer je odabrana

Med one, koje bielo janje prate.

Jos jednom pred nju dosao je zedan,

Ne njene krvi. nego srca njena,

On, koj rad zarke svoje strasti biedan,

Vec predao ju carstvu crnih sjena.

■>U mojoj vlasti sad je kraj tvog vieka,

K6 biser mogu smrvit ga u saci,

Daj preni mi se, zvier te strasna ceka,

1 strasnog groba zievaju vec mraci.

Daj preni mi se, mojom dragoni budi,

I spasit cu te, kraljicom ces biti,

Pred tobom svi ce khmjati se Ijudi,

Na ruiama ces zlatne sanje sniti,

Pred tobom erne robkinje ce bacat

Dragulje divne, milmirisom kadit,

Djecaci grcki pred tobom koracat,

Lepezama te nojevima hladit.

Ja sam, tvoj rob cu klecati pred tobom,

Izvrsit svaku zelju srca tvoga,

Ded preni mi se, gdje si vec pred grobom,

Okani svog se Boga krscanskoga ! . . .«

A ona njemu, kano s drugog kraja,

Tol njezno kano zefir pramaljetni :

Vec cujem gknsbu naseg divnog raja
I elizejski vidim gaj vec cvjetni.
\^ec himne svete mojoj dusi ore,
Na suncanim se kol'ma dragi vozi,
Kristalne vidim njegove vec dvore,
Pred njim se u prah ruse krivi bozi.

0 biedni niladce, sto je tvdje blago,
No sitni prasak prema ovom sjaju?

1 sto put mriet bi za nj' mi bilo drago
U strasne smrti lednom zagrljaju! . . .«
On ciknu na to kao guja Ijuta:

»0 jadnice, ti mahnita si toli,
Zaboravljas, da smrt te ceka kruta.

24'>

Sramota {rrozna . . . mucenicke boli!- • •
>Ja evict sam poljski. Gospod ubra mene,
Od ciparskoga grozdja sladji za me.
Dok (^n me pazi. sto ce hadske sjene?
Th izvcst ce me k svjetlu iz tc tame!«
»U propast srneS... tako g^nu laste
I' lednoj biiri, dok o vesni sniju :
Oblacinc se na te kupc tmaste,
Dok mislis, da te traci sunca griju.
O podji za mnom, nemoj mrzit na me,
Proklctstvom nemoj mrstit nioje celo,
Zar nemas ba§ ni rjecce dobre za me?

0 podji sa mnom, moje cedo biclo I »
Al ona spusti dolje k ztmlji glavu

1 bistra snza zasja joj na oku:

>Za casak krvnik predat cc me lavu,
A ti des lutat po svictu siroku;
Nek Bo^ ti prosti, ja ti prastam rado,
Mir budi s tnbom uvick, biedni brate,
Ne, mrznje demon nije mene svlado,
U rajskim dvor'ma molit <iu jo^ za te.
Nek kletvii skinc Visnji sa ivog Cela
I tracak svjetia spusti vrh tvog krova;
Sa mojili gnidili ova ruia biela,
Nek dar ti bude mojcg blagoslova! . . .♦

L minula je ! Tako siize minu
Na zjenam" ceda, kad ga majka diie.
Golubica joj dusa gor" se vinu,
Da bude svome vjereniku blize.
Uminula je I Tako zraka mine,
Metuljeva sto Ijeska sama krila,
Kad blaga nojca tihano ju skine,
Tek sto je casak sievkom srecie snila
A on je sluso pljesak rimskog puka,
Kad nagu vidje, liepu kano zoru,
I gledao ju, kako usred muka
Jos modre oci diie k rajskom dvoru.
I on je gledo, kako divlje priete

247

\'ec lavlje ralje tielu mucenice,

I on je gledo, kako pandze klete

Boianstveno joj krvlju ruje lice,

I on je gledo, gdje na zemlju pada,

Gdje iutini pieskom krv joj teci stala.

I srce mu je usred onih jada

K6 prva zraka svjetla obasjala.

Od onog casa njenu ruzu svetu

On nosio je kao zalog mili,

I kud je poso po torn jadnom svietii.

K6 da se nad njim neki angjel krili.

Zatomit tugu u cas prvi htjede,

U divljim slastim strastnog bakanala,

U cjeloviina zena, koje bliede

Od strasti ginu i od groznih zala.

Plesacice Helenjanke je gledo

I sluso glasbu najboljih lutnjara,

Za gostbom igru junacku je redo,

Cjelivo gospe iztocnog je zara.

U zalud sve ! . . . On mjesto divnih zena

Tek plesat vidje gole okostnice,

Na usta kako izvire im pjena

I kako cere svoje grdno lice.

A mjesto ruza, sto im celo rese,

On vidje, kako na njeg sikcu zmije,

A plamne ralje kako im se kese,

ler svaka htjela krv bi mu da pije.

A kad je stavljo falernskoga vina

Na iedne ustne zlatan vrc da pije,

K6 krv da pije posred hadskih tmina,

A oko njega opet same zmije.

I lovor vienac, koj mu cezar poda,

K6 ruglo neko zgazio je doma,

K6 avet neka prokletoga roda,

Po pustoj noci bludeci siroma.

Erinije su na njeg zig svoj djele

I pratile ga kletvom svuda, svuda,

K6 da nad glavom krizaju mu striele,

A ni sam ne zna, nije li veci luda ? I . . .

Tek zviezdnih noci, kad je n .s\ (jm dvoni

Zagreb.

248

Pocivo snatrec . . neko cuvstvo tajno
Ned<j;^lednom jja nekom zvalo moru,
U kojem du.se dute svjctlo bajno.
Tek zviezdnih nod kucale mu i;rudi
U nekom plahom zagrljaju srece,
Kd da mu dusa visim sferam' bludi
I' vizijama rajsko beru«i cviede.
I ki'i da sania od sebe mu ruka
Za r.idijinom onda nizom hvata.
I nadzemno ^n neko bice nuka,
Pa spominje se svojeg mrtvog zlata.
I tad, ko da je konac cmom jadu.
U prudima mu srce kuca jace
I vreic suze na oCi se kradu
I od milinja onda place . . . place . . .

U cirku rimskom iza mnogo Ijeta
Puk opet ifleda krsdanskog junaka;
U casu kad ^a neman taknu kleta,
Nebesna mu na lieu sjevnu zraka.
I vidi puk, gdje smjeSka se u muci.
I vidi puk, K^ie k ustnam ruku pruza :
Sa krvlju svctom nje>;ovom u "i. i
Orosila se — I.idijina ruza.

Vclimir DeXeA'ic.

PRESERNOV UTJECAJ NA STANKA VRAZA.

aJd imade knjiij,a, koje hi mi bile tako drage kao »Pesmi
/-jjMm Franceta Presirnai< u Stritarevu izdanju. Zlatna ova knji-
Ifii ^ 2ica podala mi je nebrojeno puta toliko uzitka, da sam
vazda boraveci na praznike na bledskom jezeru upravo s ciivstvom
zahvalnosti polazio rodnu kucu Presernovu u Vrbi. Bilo je to u po-
lovici So. godina, kad sam prvi put dosa<> u ubavo selo, komu je
Presern spjevao besmrtni sonet: »0 Vrba! srecna draga vas do-
maca . . .■: Jos je onda zivjela Presernova sestra, te i sada jasno
vidim p(.)gnutu staricn, gdje sjedi na stolen. Kazivala mi je, da joj
je brat nmio »sedem sprah«, pa i »hrvaski«.

I doista u ovoj je bezazlenoj rijeci njegove sestre istaknuta
znatna osobina njegove pojezije. Presern je u istinu obrazovan
pjesnik, pun krcat tudjih imitiva. Sluvenski su kritici s Ijubavlju
proucavali Presernovu pojeziju, te nasli svu silu veza s knjizev-
noscu zapadnih naroda. S vremenom ce se pokazati i nove sveze,
tako je do sada premalo istaknuta sveza s Heineom (n. p. »Zdra-
vild Ijubeznis i >Die Wallfahrt nach Kevlaar<-, 'Ribic^ i »Lorelei«).
Ali nije snaga Presernove piojezije u toj svezi sa svjetskim
pjesnicima, nego u dubokom lirskom cuvstvu, kojim odisu njegove
pjesme, poimence popijevke i soneti. Njegova je slava, sto je u
svojim pjesmama divnije, nego itko drugi, izrazio duboku liriku slo-
venske duse, najznatniju crtu slovenskoga narodnoga znacaja. S du-
bdkim cuvstvom grli se vedra sala, koja se tek u doba resignacije
Li Preserna prcmetnula u ostru satiru. U ostalom je poznato, da su
mnogi veliki lirici u isti mah hili satirici, evo u n>is \'raza i Zmaja,
u Nijemaca Heinea, u Kusa Puskina . . .

250

Presem se od prvoira pomola u knjizevnosti javlja kao iskren
pjesnik ; nema u njega ni iiupljih fraza ni prazna patosa, ve<i prve
pjesme odaju lava. '?A\e slike, jaki kolorit, z^jodiia forma pokazuju
snazan talenat. Kuliko Presern cijeni zapadnu umjctnitjkii ri)man-
tiku, toliko Ijubi i narodnu pojeziju slovensku, to niu socni epiteti
i zive poredbe svjedoce, da je iz romanticke jikole umio ulnatiti
ono, sto je hilo u njoj najbolje. Presern nije pjcvao pod neposrednini
svjezim dojmom, zato je mogao sacuvati mirnodu ; dapace i uiida,
kad ga je presvojila disharmonija iivota, pjesiua mu cuva sklad
izinedju sadrzine i forme. I kad se vcc^ podao pi<iii. pjesnia mu nije
dcliricna : niiiaci mu ie izraz iz vreincna. kad mu je nestalo >straha
i ufanja

<.i.] iijii 1.' pr.ivd ko\.ii iniin runiciij.ikc,
ZvcCer s prijatii pra/iiil bom bokalc,
PreKanjal z vinom bom skrbi oblakc.

Presern nije banalan, u njega ne naliodimo nezrclih prvcnaca,
niti mu je dn.slo doba, da bi se moi;l<> re<ii, da se >ispjevaot. Vec
je kritika istakla, da je Presern u svojim pjesmama podao narodu
potpunu pojetiku; ucinio je to po uzoru tadasnje romantike. Na taj
se nacin uklonio jednolicnosti, a dokazuje veliku njegovu pjcsnicku
snarju, sto je uza sve to u svim raznim oblicima umio ostati pjesnik.
jamacno je htio pokazati i dokazati, da se i >/.werKliteratura« (kako
sam zove slovensku knjizevnost u pismu Vrazu 26. listopada 1840.,
>I.etopis Matice slovenske* 1S77., 163) moze u tom obilju pjesnickih
forama takmiti i s najvecim knjizevnostima.

Kako je Palada Atena iz Zeusove glave skocila naoruzana u
naponu snage, tako Presernova pojezija izlazi pred nas odmah go-
tova. Bez nadrigenijalnosti i bez mladenaCke govorljivosti Presern
odmali u pocetku pokazuje svu dozrelost; dapace u baladama i ro-
mancama, u kojima je najmanje samostalan, umio je tudje motive
tako vjesto obraditi, da je mogao zacarati citatelje.

A medju ovim citateljima jedan je jamacno s velikom pozudom
srkao med njegove pojezije, bio je to Vraz, deset godina mladji od
Presema. Godine 1833. dosao je Vraz u Gradac, gdje je s mladim
Miklosicem i ostalim Slovencima ma.stao o Slavi. >Krajnska cbelica*
poce izlaziti g. 1830., te je redom svake godine izisla po jedna knjiga
pjesama, god. 1833. izadje 4. knjiga. ali ove godine i prestade po-
radi prestroge cenzure. Istom g. 1848. izadje na vidjclo posljednja,
5. knjiga. Biserje »Krajnske cbelicet bile su Presemove pjesme, pa
je lako zamisliti, kako su ugodiJe tankocutnomu Vrazu. Vec g. 1835.

251

salje uredniku »Cbelice« Kastelcu nekoliko svojih prvenaca, a go-
dine 1837. pise Presernu i Mursecu, da namjerava s iMikl(Jsicem
i Trstenjakom izdavati u stajerskom narjecju »MetuIja^^, buduci da
je »Cbelica« prestala izlaziti. Mursecu pise ovako : » . . . Vcera smo
se nas je trojica Slovencov po setalisi sprehajalo ; mi smo si nekaj
govorili od Slavenov, si nekaj spominjalo od veselega kniznoga
stalisa Rusov ino Poljakov, ino si v duhi na marlivost Cehov ino
Horvatov, kteri zdaj polje narodnega znanja tak nevtrudno obde-
lavaju, ter nasi oci obernolo na nas Slovence — o kaksna zalost
nas je obisia! eden si sdehne: Kde si Ti nam zaostala jedina kci
nasega vrocega zavupanja? — Po tem vse vtihne kak v cirkvi kder
ga Ijudi ni — samo nasi stopaji so po tiah hrumili kak sterkanje
turne vure po tilii noci. — Ter si Miklosic zgolci kak pa mi ne bi
mogli, da nam Cbelica zaostaje, v nase zrake kaj drugega poslati,
kaj bi zelece oci nasih Slovencov za sobo vodil. Ino vsi skriknemo :
Metuljcika! zlatopernatega Ijubceka roz! — Dobro ! Metulja! Stvo-
rili se ga bi. Ti mu das, mi Miklosic rece, gobec ; g. Terstenjak
noge ; jaz drugo truplo ; L)r. Presern nam more peroti poslati . . .«
(Vraz, Dula 5, 15S).

Ako i nije »Metulj~: izisao, Presern je ipak \'razu dao krila.
Vidi se, da su i gradacki Slovenci Preserna drzali prvakom slo-
venske pojezije. Vraz je vidio, kako Presern uvodi u slovensku knji-
zevnost mnoge nove pjesnicke forme, pa ga je to poticalo, da ih i
on uvede u ilirsku pojeziju. Mogao je \'raz pobudu naci i u suvre-
nienoj romantic!, ali mi se cini, da ga je upravo Presernov primjer
potakao, da ilirskoj pojeziji pribavi nove tekovine. On to sam do-
nekle potvrdjuje u iGlasima iz dubiave zeravinskes (Zagreb 1841),
kad na str. 134. raspravlja o asonancijama u romanci, te govoreci,
da je od slavenskih jezika ilirski za to najzgodniji, dodaje : »Nu do-
sada se joster izvan Krajnskoga pesnika Dr. Presherna nitko nije
prihvatio toga nacina. Xcgove lepe romance s priglasci naci ces u
III. i IV. svezku Krajnske Zhbelize.«

Ova se sveza moze lako pokazati i na pojedinim pjesmama,
koje su u neku ruku plod plemenite utakmice, jerje Vraz odabravsi
stokavsko narjecje jednako htio posvjedociti, da i ilirskomu knji-
zevnomu narjecju dobro pristaju razne pjesnicke forme.

Presernove su !>Gazele^< izisle u »Cbelici« godine 1833., inia ih
7, a upravo toliko nahodimo ih u Vraza (Dcia 3, 59). Vrazo\a i.
gazela zivo nas podsjeca i. Presernove. \'raz pocinje ovako :

2S2

Te moje pjesmicc ok\ir su zrc.ila,
f koje je zraka Tvoe Ijepote pala —

Z\i!imko zlatnal

A II Proserin nalindinn) ovakov pi>cctak;

V nji bom mcd slovcnske bratc sladki glas /ancsci
Od zahoda do izhoda t\-ojc|^a imena.

Vraz na kuncu pjeva:

St.T 'ill.

A h. ■ ■ .>l..

Ziiiiniko zlatna!

Isto je taki) N'razova 5. gazela u du§evnom srodstvu s (>. Pre-
sernovom. Prescrn pocinje:

Al Ho kill puKtialo seme, kdor fpt scjc, sam nc vc,
Kdor 8adi drcvo, ol bode zred'lo vejc, sam nc ve . . .

pa onda nakon dru^ili prinijer;\ spominje sebe sanioga. Tak" p'>-
stupa i \"raz zavrsujiici :

A >:.i, Slanko, plod jc brigah, mukah tvojih?
(lorko vo^e — bol i «uzc — u jescni.

Kako je poznato. Vraz je izhor svojih slovenskih pjesama, koje
je slozio od god. 1833. do 1835.. prepjevao §tokavski (ili kako sam
veil : izrucuje ih u »nancjii knjiievnom«, Gusle i tamb. Zlatni Prag
1845. p. \1V). Dao ini je zgodan natpis »Prvo lisce«. \'ec prva
pjesma, krasna elegija »Prvi razstanak< (1835.) sje6a nas Presernove
pjesrae, koja je g. 1830. izisla u >Cbelici«. Presernova je divna pjesma
toplinom svojom zagrijala V'raza tako, daje spjevao slicnu pjesmu.
Oba zale za mlad(js(iu za njeziniin radostima i ruzama; razlika je
tek u tom, sto je i ovdje Vraz vedriji nego Presern. Presern pjeva :

Dni mojih lep^ polo\-ica kmalo,
.Ml:iJosti leta, kmalo ste minulel
K'odile ve ste mem cvetja malo,
Se te^a ro^'ce so se koj osule,
Le redko upa solnce je sijalo,
^■iharjev■ jeze so pogosto rjule;
Mladost, vender po tvoji temni zarji
Srce britko zJihuje. Bog te ohvarjil

253

Vrazu je uspomena mladosti mnogo ugodnija :

Kan u tice krilu he/. VL-rigah —

Tvoj je um ti Slobodan i vit,
Srdoe mlado bez tuffe i brigah,

A put gladak i ruzam pokrit.

Zatim nastavlja :

Izpred tebe sunce svoje luce

Ugasiva u rumen oblak,
Iza tebe bura bic svoj vuce,

A noe grozna neprozracan zrak.

Obje pjesme imadu isti broj stihova (40).

I druga Vrazova pjesma jJzpovcst (18341, ^"}u je napisao
sluteci smrt. sjeca nas Presernovih dvaju soneta Memento mori«
(1832.) i »Zivljenje jeca, cas v nji rabelj hudi. (1833.). Obojica su
uvjerena, da ce se smrcu osloboditi svjetske tastine i nemira, ali
duk Presern 11 drugoin soiaetu pje\'a:

Prijazna smrt, predolgo se ne mudi :
Ti kljuc, ti \Tata, ti si srecna cesta,
Ki pelje nas iz bolecine mesta
Tje, kjer trohljivost vse verige zgrudi,

dotle se Vraz u prekrasnoj elegiji obraca Ijubavi, te veil:

Ti jedino dobrol o Ijubavi!

Ti si dusah plemenitili kruh.
Kljuc i zvezda k raju, k pravoj slavi :
Kado mladost ja u tebi stravi',
Da jos onkraj prati me tvcij duh.

Kako se vidi, Vraz je i opet vedriji, pa prema toimi i nekud
mirnije svrsuje:

Ja sam Ijubio — etc vi'nac moj.

Ogorceniji je Presern dovrsujuci :

Tje V posteljo postlano v crni jami,
\' kateri spi, kdor vanjo spat se vleze,
Da glasni hrup nadlog ga ne predrami.

Kako je Vrazova pjesma elegija, prirodno je, da joj je sadr-
zina obilatija nego Presernovu sonetu. \'raz se sjeca Ijubavi, drage,
Miklosica i ostalih drugova, koje sokoli, da rade za iiarod !

Poput Uhlanda i drugih njemackili romantika nastojali su i
Pre.sern i Vraz oko toga, da svojim baladama i romancama nadju
gradivo u narodnoj slovenskoj pojeziji ili pmslnsti.

Zato obojica kupe narodne pjesme slovenske ; u Vrazovini
>XaroJniin pi-sninia ilirskim* (/-gb 1839.) imade ^ pjesama, koje je
skupio Presern. Osim toga ziiamo iz korespundencije, da je Presern
sakupljao narodne pjesme. Presern je, kako pise 29. travnja g. 1833.
Celakovskomu (I.jublj. Zvon 1882., 51), uredio i prepisao slovenske
pjesme, koje su sakupili Vodnik i Smole. I u onim listovima, koje
je Presern pisao Vrazu, cesto je pomena o tom. U ostavini Vra-
zovoj naslo se u svemu 7 Presemovih pisama, od kojih je 5 naj-
starijih izislo u »Letopisu Matice slovenske* 1877. Stogod je na-
rodne, zanimalo je i \'raza i Preserna, kako pokazuje i sesti, do
sada neobjelodanjeni Presernov list \'razu iz godine 1843. ;

Liebcr Frcund !

Der Ilcrr Dr. Crobath Obcrschikt Dir die Abbildunf; dcr Siljanka in Na-
zionnltrachti Er hat unserc vatcrlAndischen Mahler Str6j und Langus crsucht die-
sclbc abzuhildcn ; allcin er ist mit ihrcn Vci -en bis nun dahin gchalten

wordcn und hat die /utlucht zu dcm dcu! Iilcr Kurz von ("ioldLnstein

genomincn. Die Deutschcn sind tins Slawcn durchaus nicht hold : daher dorftest
Du fijidcn, dass die Abbildung ct>«-as plump ausgcfallen ist. Ich hotfe, dass Kure
A^amer Mahler gcgcn die schOncn Gailthalcrinnen g^alanter sein werden. Von
Krain aus kann ich Dir duri.haus nichts ncues bcrichtcn. Unscre Kmetijskc und
Kokodclskc novi/.c wir.st \v.i)irs<.licinlich kcnncn. .Sie linden hier wcnijj Anklang.
Vielen ist der Inhalt zu magcr, vielcn auch die Sprathe nicht elegant genug. Ich
bin zwar kcin .Mitarbeiter, wOnsche jcdoch dicsem cinzigen in unserer Atutter-
sprache bestehcndcn Journal cin Fortbcstchcn. Wenn Du Dicb bei Gelegenhcit
flber dassclbe aussprcchen soUtcst ; so crsuche ich Dich dies in einer schoncnden
.Vrt zu thun. Viellcicht kommt was hcsscrcs n.ich. — Ich arbeitc gegenwaitig an
krainischcn Licdcm, die den Han n sollen, wenn ich cinige

kotnponirt habenwerde; so werde , . . , hcrausgcben. Kastcliz lasst

Dich herzlich grflsscn. Herr Zaf hat ihtn geschrieben, dass Du ihm schreiben
wirst. Er wird seine Zwcckc fOrdcm, so wcit aJs er kann. Bei Gelegcnheit wenn
Du den Herrn Babukizh schen wirst, bitte ich ihn von mir aus herzlich zu grilssen,
wie auch mich Eurem, Dominus altissimus, Herrn Gaj zu empfehlen. Von Dr.
Crobath habe ich Dir eincn hcrzlichen Oruss auszurichten. Lebe wohl und crin-
nere Dich unser, wenn Du eingehst in Deine Herrlichkeit

Laibach am 12. Dezembcr 1843.

Dein aufrichtiger Freund
Dr. Franz X. P r e s h c r i n m. p.

Dok su se evo obojica jednako trudila, da prikupe narodno
blago, za proslost im je bio glavnim izvorom — >dobrodusni starac*
Valvasor, kako ga zove Vraz u »Glasima« (1841., 124). Tako je po
Valvasoru n. p. u Preserna balada »Povodnji moz€ (1830.) i »Krst
pri Savici* (1836.), a u Vraza balada >Fredrik i Verunikac (Glasi 67).

Pdred toga je i sam Preseni na torn podrucju utjecao na Vraza.
Vidiir.o ponajprije, da Vraz prevodi Presernovu romancu Savjet*
(Glasi 1841., 81), koja je u izvorniku izisla 1831. u •■>Cbelici : pa prema
ovomu »Savjetu« spjeva onda Vraz g. 1840. svoju baladu »Svalsdan<
(Glasi 9j: dok u Preserna kara kcer otac, ovdje to ciiii mati.

U »Danici« 1841. br. 20 priopci Vraz baladu Vcrnost tja d
oroba«, koja je u »Glasima« izisla kao »Vera i nevera- . I ova je
pjesma, kako mi se cini, u svezi s Presernovim »Prekopom« (1836.).
U Preserna Severa nije bila vjerna mladomu pjesniku, koji jc od
zalosti umro. Naprotiv u Vraza Minka s pocetka polazi grob svoga
dragoga, ali do skora Minke vise nema na grob; ona se udaje za
drugoga. U Preserna se svecenik vec na pogrebu nekud zuri :

Kaj masnik z iiiizLierom, kaj danes z libero
In z drugo pri pokopu hiti molitvijo?
Poroka nanjga caka, zato tako hiti;
Prelepa gospodicna Severa st- mozi.

U Vraza dolazi svecenik istoni na koncu, te kod oltara pita
Minku, hoce li Ijubiti svoga odabranika.

I'resernova »Romanca od Turjaske Rosamunde« izisla je prvi put
u ->Cbelici<: 1832. Vraz pak u »Glasima« (1841. p. 94—110) objelo-
dani veliku romancu u 6 odjela -Zora i Bogdan«. Zanimljiva je
razlika u obradbi. U Preserna uvrijedjena Rozamunda salje zaruc-
nika, da joj dovede sestru bosanskoga pase Lejlu, za koju sam veli.
da je Ijepsa od Rozamunde ; zarucnik doista podje onamo, zarobi
Lejlu i vjenca se njom, a Rozamunda ode u samostan. \'raz je
prema glavnomu cilju svoga zivota Bogdanov odlazak na vojnu
upotrebio, da istakne zajednicko junastvo Hrvata i .Slovenaca kod
Siska ! U Vraza Bogdana vojujuci za slobodu i krst nestane, te se
ne zna, je li ziv iii mrtav. Zora mu ostaje vjerna, ali kako nava-
Ijuju prosci, otac je sili, da podje za duzdovica. Jos prije nego Zora
umre, ukaze joj se u snu Bogdan . . .

Godine 1845. zaljubi se Vraz ponovo, te opjeva svoju i opet
nesretnu, posljednju Ijubav u nizu soneta, koji su na okupu pod
natpisom »Sanak i istina« izisli u ■ Drlima- III, 9 — 55. \'ecina je
njih stampana prvi put u »lskri« god. l846. Za posljednja dva u
sSanku i istini« upravo znamo, da potjecu vec iz godine 1834. (->Plac
i utjehat i »Pali smo«). Dok je Vraz svoju Ijuoav prema Ljubici
('^- i'^3.>) opjevao i proslavio u mjerilu narodrmga poljskoga kra-
kowiaka, sad se posluzio sonetom, koji nahodiino u Kollarox'oj Sla-

vinoj kceri*, u Petrarke i u njejjova ucenika Preserna za opis Iju-
bavnih slasti i boli. Na ceiu >Sanka i istine» nahodimo slobodni
prijevod Prcsernova soneta »Ocetov nasili inienitna dela . . .♦, kojefja
je izvomik u<j;ledao svjctlo u »Cbelici« godine 1N31., a neiito daljc
prijevod Presemova soneta »V'rh solnca sije solncev cela ceda>
(takodjer iz »(;belice« 1831.), pa nijc nevjerojatno, da su ovi prijc-
vodi nastalt prije 1844. g. L' oba je soneta Vraz izostavio Ljubljana,
te je u drugoni sonetu zamijenio >nasim stojnini gradonn. Mjcstu
Kranjaca i Kranjica nahodimn Slovine i slovinske Ijepote. Kollarova
su soneta ovdje prevedcna tri. U toin je nizu prevedon i Mickie-
wiczev sonet »Bicdan li je, sto Ijubi bez nade<. onaj isti, koji je u
svojemu njetnackom prijevodu poslao Presem Vrazu iz Ljubljane
4. ozujka 1837. (I.etopis M. si. 1877., 160).

Presern u sonetu >Tak kakop lirepeni oko colnarjai (u Cbe-
lici< 1831.) isporedjuje sebe s brodarom, a tako cini i \"raz u sonetu
»Vrpca< (Dela 3, 17). Uzgred jos spominjem i ovo : Kako PreSern
uple(Je u akmstihu sonetnoga vijenca ime svuje drage Julije Primi-
cove, tako i \'raz na njezan nacin u sonetu »Hilo te HiUx napo-
minje svoju Hildegardu, a u sonetu »Ime i oOi« tuniaci njeno ime
»(^d inilosti drage cuvalica<. No i Presern (u sonetu poslije -Vi-
jencac) i Vraz u sonetu >Cija je knvnja?< mole svoje drage, da
oproste, sto su njihova imena upleli u pjesme.

Wijedno je isporediti Presernov sonet »Popotnik pride v Afrike
puscavoi (u »Cbelici' 1833.) i Vrazov sonet <l>uga< (iz »Sanka i
istine«). Oba se pjesnika isporedjuju s putnicima, obojici svane
svjetlo, ali kolike razlike! Preserna je sve gonilo naprijed, dok mu
je buducnost bila zastrta, a sada, kad mu je luna razvedrila nod,
vidi pred sobom jasno svu grdobu zivota, sve njegove jade i ne-
volje. \'raz naprotiv takodjer je putnik, ali kad mu se javi na nebu
duga sa zlatnim kondirom, odilazi mu jad i gusti oblaci.

Oba su pjesnika u Ijubavi bila nesretna : no dok Presern 11
sonetu >Cez tebe vec ne bo, sovrazna sreca. (u »Cbelici« l''^33.>
pjeva, da se privikao vec svakoj nevolji, te da mu je nestalo straha
i ufanja, Vraz je mnogo mimiji u svojoj boli, jer nije izgubio ide-
jalne nade, da ce preko groba steci vijenac Ijubavi (>Konaci;. Iz
oviii dvaju soneta jasno izbija na vidik razlika u dudi obojice pjes-
nika. Evo, kako pjeva Presem :

Cez tebe vec ne bo, sovTazna sreCa,
Iz mojih ust prisla bescda 4ala;
Navadil sem se, naj Bogu bo hvala,
Trpljenja u-ojega, 2ivljenja jeCa!

lij
_l

O
IXJ

Qi
<

■o

Navadile so butare sc pluca,
In grenkega se usta so bokala,
Podplat je koza cez in cez postala,
Ne strasi vec je trnjevka bodcca.

Otrpnili so udje mi in sklepi
In okamnelo je srce prezivo,
Duha so vkrotili nadlog oklepi.

Strah zbezal je, z njim iipaiije i;olj'fivo;
Naprej me sreca gladi ali tcpi,
^!e tnalo nasla bos ncohcutl|ivo.

Naprotiv \'raz udara u drugacije zice :

C'pct rado slonec na prozoru,

Xad tim grobljem oci mi oJlietiu -
Pram zapadu, a na onu goru,

Gdje mi prvi eviet propao u cvietju.

Tu sam vidio, gdje zabicli, zoru,

Gdje mi sunce granu u proljetiu,
Tu i \'idjeh u neheskom nioru

Ugasnut ga sried podnc ko sviecu.

Drugo sunce granu vrli nieneka,
Koje vatrom razgori me svetom,
Al zagrmi sudba glasoni smetje:

Preko gi'oblja nad Ti cvate cxnetom!
Preko groblja vjeia t' vienac spletjel
Preko groblja Tebe Ijuliav ceka!

Primivsi Presernov »Krst pri Savici*, koji je pjesnik napisao,
da umiri svecenike, a objelodanio i;(:)d. 1830. u posebnoj knjizici,
Vraz je zamislio napisati ovecu epsku pjesan, od prilike kolik je
Presernov »Krst^<. C) toin pise F^esernu (iz Graca 2. aprila 1837.,
V. Dela 5, 157), samo jos nije odlucio, koji bi metar upotrebio ; u po-
cetku je odabrao tercinu, ali ga ona previse steze, te veli, da ce
se posluziti raznim mjerilima. Upravo s ovih metarskih razloga
cini mi se vjerojatnije, da je to \'razo\' ulduiak -^Bjeliitinci" nego
Miklosicu posveceni i dopjevani Babji klanac« (1839.), koji je spjevan
vas u jednom mjerilu.

Vec je napomenuto, da je Vraz u »Sanku i istini-. na pr\om
mjestu prepjevao Presernov sonet »Ocetov nasih imenitna dela: (iz
->Cbelice« 1831.); motiv je ovoga soneta poznat iz Anakreontove po-
jezije, te ga je Vraz obradio u ^>I)anicifi 1837. br. 48. u pjesmi s nat-
pisom »Odgovor bratji, sto zele, da prvam davorie*. U Dt'linia 3,
106 glasi pjesma ovako :

Spom*Mi-cvie6i?. '7

258

Izabrah Kresimira, I Dii&in-silnof; cara:

A njega nclitjc lira. Al lira tii zaplal^e

Zapjcvah Ljudcvita Ko ticji sried kobafc.

I Zrinja glasovita : S Bogomc dakic cari,

Al iice od liricc Vitczi nasi stari I

Zvedi mi £ar I.jubicc. Slaba je moja lira,

KazkiJam v' ic, Za vas se hoiic Otnira. —

Namjcstim /; K \\ sad opct, iicc,

I podnem od I.azara Pjevajte £ar Ljubice.

Najkrasniji su plod Vrazove vile »Djulabije«. kojeje V'raz tako
nazvao s njcznom aluzijom na svoju juliju (Ciulia). U njima se na-
lazi veoma malu utjecaja IVescrnove pojezije. A tomu se ne cudi,
tko poznaje vedri optimizam Vrazovih >r)julahija«. Mozda se Vraz
sjecao »Krsta pri Savici«, kad u II. odjelii 'Pjulahija* (I837.1 u dvo-
kitici MS. potpunoga izdanja pjcva o Harpijama, te veli:

Kao str^lc otrovne

po svjtu razprii,
Da od slave dr6vo

narodotn razkr^.

U prvom izdanju (l84o.) glase posljednji stihovi:

Da narodah (etc
Kazkoli, razk.irsi.
U »Krstu« cilamo:

Na tlch Icle slovcnstva stebri atari.

U III. odjelu >njulahijav (u 107. dvokitici) spominjc Vraz Bled,
pa ga nazivlje rajcm. kako je ved rckao Presern u >Krstu.. da je
to — podoba raja.

Vrijedno je istaknuti, da Vraz u IV. odjelu *Djulabija« upo-
trcbljava rijec Slovenac za Slavena u opde, kako to cini vise puta
i I^resern.

Napokon bi se apoteoza drage Ljubice u IV. odjelu 'Djula-
bija« mozda mogla isporediti s prizorom na koncu Krsta«, kad
sunce obasja Bogomilu. U Preserna citamo :

Izmed oblakov solnce zdaj zasije, Jok, ki v o£i mu sili, komaj skrije,

In mavrica na bledo Bogomilo Da ni nebo nad njim se odklenilo,

Lepote svoje Cisti svit izlije, Da je na svetu, komaj si verjame,

Nebeski zor obda obliCjc mile: Tak Crtomira ta pogled prevzame.

A Vraz pjeva u dvokitici 8. i 10.:

8. Eve na zapadu I tu se ukaza

nebo plamti u zaru, Cudc-sno \id41o —

Nali£nom na skrlet Zcnski lik odeven
i zlatom protkanu; u rulio preb^lo.

259

lO. Jos na mene oci U to se otvore

milotom okrenu, ta nebeska vrata,

Jos se mukotrpno Pa mi oci otese

ustama nasmthnu : silnim zarom zlata.

Premda se Vrazu cinilo, da je Presernov Krst< tesko razumljiv
(Let. M. si. 1877., 1591, ipak je vjerojatno, da mu je veoma o;odii)
idejalizam ove Presernove pjesme.

Nesumnjivo je, da je \'raz cijenio pjesnicki talenat Preserncjv
i postovao njegovo prijateljstvo. Pozivljuci \'raz na pretplatu slo-
venskih narodnih pjesama veli u »Danici 1839. br. 16, da su mu za
Kranjsku povjerenici Presern i Kastelic. Dosavsi g. 1841. u Ljubljanu
druguje s Presernom. te pise o torn Dragojili (Dela 5, 224): »0 pet
satih dolazi moj drug Dr. Presern, s kojim polazimo setnje. On cita
Ilirski. ja njemu tumacim, sto nerazumi . . . Na vecer polazimo krcmu,
gde se ponajvise kranjski govori.-.

Presern u pocetku nije bio protivnik ilirskoga imena i ideje, a
to se vidi odatle, sto je saljuci god. 1836. Babukicu ?Kerst per Sa-
vizi pripisao na primjerku ove rijeci: Gospodu Babukizhu, Iliru
s Slavon'ie, Dr. Preshern, Ilir is Kranjske (v. '>VienaC'^ 1890., 224).
Tako se zivo u ono doba osjecala potreba sloge. No kad je Pre-
sern opazio, da Ilirci iele ne samo slogu nego i knjizevno jedin-
stvo, tad se ne htjede odreci materinskoga govora, te stade zestoko
pobijati nastojanje Iliraca. U tom se slozi sa svojim protivnikom
Kopitaroni. Preserna boli izraz i prijekor Gajev, da je »kranjski se-
paratists (Let. Mat. si. 1877., 162). I doista ne moze se reci, da je
tudj bio slavenskoj misli pjesnik, koji je napisao onaj ponosni stih
o Slavenstvu u Krstu :

Xajvec sveta otrokom slisi .Slave!

U ostalom danas je vec svakomu poznato, koji su idejali vo-
dili Vraza u ilirsko kolo ; poznato je, kako je on dokazivao potrebu,
da i Slovenci prihyate stokavsko narjecje kao i Kajkavci. I Slovenac
Fekonja i Hrvat Markovic jasno su dokazali, daje Presern bio ne-
pravedan, kad je napisao poznati svoj epigram »Narobe Katon« :

Od drugih nianjsi in casten manj rod je slovenski.

Lakota dnarja, casti vlece pisarja drugam,
Victrix causa Diis placuit, sed \ncta Catoni ;

Stanko Slovencev vskok, \'raz si narohe Katon.

Presern jt vec 1838. pisuci Vrazu bio uvjeren, da se ne moze
provesti ilirski knjizevni program (^Let. M. si. 1-^77., 1621. U ovom
epigramu, koji je izisao u njegovim »Poezijama« 1847., krije se sva

260

ogorcenost Presemove duse. Presern doduse tjeM sve one, na koje
je odapeo strjelicu, ovako u >Predgovoru i zagovoru* :

Nuj misli, kogar bi pii>^icc te zaJctc,
Da na visoki vrh Icte iz ncha strclc I

To je prenia onoj latinskoj : Feriunt - summos fulmina luontes.
A osim toga pjeva Presern u epigramu >Pricujoce poezije« :

Sme nckaj nas, ker stno Pre^move, biti prcicrnih ;
Pcsem kale liovolj, kak jc rui^ otc krotak.

|e li PreSem pisudi onaj epigram protiv Vraza driao, da ga
gadja u saino postenje? Hi mu je to hila same ostrija sala i' Nama
je drugima bjelodano, da je Presern prcvrsio. Pita sc tek, kako je
mislio i osjedao Presern. Ovo sc pitanje nanicde, kad sc prDcita
pismo, koje je Presern pisao Vrazu salju(^i mu svoje istum izisle
• Poezije* god. 1847.:

Licbcr FreunJ!

II: ■ Ktircn

lob. Les^ 1 1» .Ma-

(jpstrale pag. 147 cin Akroitichon ut. Kehlcr in dcr Acccntuazion kommcn haufiK
vor. In dcm Kpi^^ummc Daniiarjam stnd nicht weni|;cr ah 2 aiifzufinJen, al»
DubrbvniWnov statt I)ubr6\Tii4an6v, jjlnj£arji slatt janiCArji. Sclhst l>cin Name
ist ! ' wordci). Ich war am Druckortc nicht an-

\V(;>> imina rcnim ztim L.ind.idvokatcn in Krain-

burg cmannt wordcn bin, und mich z trcbi:iham za kruham dahin vcrrnKun tnusste.
Pie (j^nsti|;en Leser darftcn nber meine (larmina das L'rthcit fallen: lAch wic
wenie hat e$ sich entfaltct, und das Wcnice wic karc !t die un(rnnsti|;en cin wcit
slIi' • ui sonstiu '< I- die mir in den

Sell IV* V. '11 7.\\ vcrfoI;jen.

Vale et lave.

Krainburg am 5. it p. i^.\~. 1'i.ui .iuiiii.nti;;er i'luiinij

Dr. Franz X. F^reshern m. p.

P. S. Ein hicsigcr Handelsmann hat mich ersucht, mich wegen Kinhringunt;
einer Forderung in Sissek an einen dortigen Advokaten oder Fiskal zu ver-
wenden. Da ich keinen derselben kennc; so ersuche ich Dich, wclchen, dcr im
guten Rufe steht, mir bekannt zu geben.

Idem m. p.
Spolja :

Sr. Wohlgeboren

Herrn Herm Stanko
Vraz Literaten

zu Agram.

" To su \eC napomenuti stiho\i:

Cel dan iz pravd koval bom rumenjake,
ZveCer s prijatli praznil bom bokale,
Preganjal z \Hnom bom skrbi oblake.

26l

Pise li tko tako prijatelju, koga drzi — izdajicom? Ocito je
sama priroda satire zavodila Preserna na prevrsivanje s tim lakse,
sto je Preserna u ovo doha nedaca zivota hila vec sasvim sloniila.

^'raz primivsi knjiy;u Presernovih pjesama oglasi je ovako u
svojemu "Kolu« (1847., VI, 861: Poezije diShtorja F"ranceta Pre-
serna. V Ljubljani 1847. Natisnil Jozef Blaznik M.S. str. 191. — Ccna
I fr. — U knjizi ovoj inia prekrasnih umutnih pesamah na narecju
iiorensko-slovenskom s naznacenjem udarenja glasa iste reci. Drugi
put vise o nj()j.« VII. knjiga »Kola« izisia je istom 1851., te \'raz
nije vise pisao o Presernu. Ali i iz one kratke ohznane vidi se, da
je \'raz posteno priznavao veliku Ijepotu Presernovih pjesama, i ako
ga je Presern osinuo.

Vraz je predobro znao, da je onaj prijckor neopravdan. P(Tznato
je, s kolikom je Ijubavlju obilazio \'raz slovenske krajeve i kupio
narodno blago, pa zato vec g. 1842. pise u »Kolu«. I. 41: »Tko je
sacuvao velik die narodnih dragocenostili Slovenacah iVindeni,
negi) li privarzenici Ilirstva? To je bas njihovo znacajno svojstvo,
da cim se s jedne strane darze svi jednoga narccja kao narecja
knjizevnoga, opet s druge strane nedopustaju, da gine blago do-
mace, vec sabiraju kod kuce s\aki svoje, metjuc ga u obcu bla-
gajnicu, u kojoj se nece samo sacuvat korist raznih domovah i za-
vicajah, vec ce se time dobro citave obsirne doniovine nzhranit,
jedno drugim obogatit, jedno drugo podkrcpit, jednim se korist i
slava sviuh granah utenieljiti...

Pa i 11 svojim Djulabijama Vraz osobito slavi slovenske
zemlje. Proslavivsi u II. odjelu slovenski .Stajer daje se u III. odjelu
na to, da opjeva slovensku Korusku i Kranjsku. (Jd 111. je odjela
za \'razova zivota izisao samo pocetak li to 34 prvih dvokiticai u
->Iskri- 1844.

Slaveci slovensku Korusku i Kranjsku Waz ujedno vojuje za
ilirsko jedinstvo. Zato slavi u Koruskoj Jarnika i Majara, pristase
ilirstva. Zato u dvokiticama lis. i 119. 1 III, odjela 1 kiti grob Vodniku
vijencem od lipova cvijeca, a na svakom je listu napisano :

Tko se i judan danak
cist borio za Slavu,
Tomu nece nikad
minut vinac irki^^i."

Ovaj je vijenac zasluzio \'odnik svojom Ilirijom ozivljenonn
iz g. i8ri., koju je \'raz preveo na - ilirski i koja ga je vodila u
ilirsko kolo. Kasnije je dakako \'odnik ostavio ilirsku ideju, ali i za

262

jedan danak borbe zasluiiije \'razovo pri/.nanje. Krasno ga nazivlje
Vraz »orlinom, sto je zakrilio letom sve slavske krajine«.

Vraz zali, Sto je do mala opet zaduhnuo studen vjetar i ras-
prsio slatku slutnju ptic.i. Mii<))j:i dru/i i/umrijcse >il dusoni il tilom«
idvokit. Ii4i, ali preostade Mihoviu Jaklin.

Na jugu zablista nova zora lu Hrvatskoj i, te pjesnik vcli, da
de ustati Marko i Matja§ ijunaci, o kojima pjeva n^rod ilirski' i
povesti rod k slobodi. Ali trcba da pa/.itc, veli \'raz, na taj danak ;
treba skupljati ulje za svjetiljke, jer cc prijo toga trajati tii dana
od tmice*.

131. Mraz met II Ij a, p£clu Neg kad Cc se suncem
Nn poljti xnda\-i, raztopit dnn groba,

Pmm hliskuni sunca Znajte, da i' prolMje! —

osta\i. Ill

N ; IV^. Nu 11

od pCcIc, mctulja, dtihom kinnul, bratjo,

Koe svak bli'-sk izmami K.id Vam sc ncbiidc

i u sinrt zaljulja. dan bcz inuk;ib xTatjn :

132 Nije ^ Jcr prvo ncR siincc

SI. izlcic — jest zima,

Nije svaka svctlosl Prvo — ikk dotazi

veC i danak h^li. \'csna - bure ima !

S tim se zavrsujc III. odio >njulabiia«. Koliko mi se cini, Vraz
ovdje napominjuci mctulja i pcelu misli na svoj^a >Metulja« I na
Kastelcevu >Kranjsku Cbelicut, te ocevidno pobija knjizevni sepa-
ratizani stajerskih i kraniskih Slovcnaca, koji nijesti litjt.Ii prij.^riiti
^tokavskoj^a narjedja. Glcdaju<^i, kako sc Presern, KopiUir i drugi
prvaci kranjski protive ilirskomu jedinstvu, Vraz to zali, ali tjesi i
sebe i druge mislju, da prije vesne imade — bure! Putiijudi go-
dine 1S41. sa Sreznjcvskim po slovenskim stranama mogao je vi-
djeti, kako je glavna misao ilirska slabo prodrla u slovenski narod.
I' 111. odjelu >Djulabija< nahodimo uspomene toga putovanja, ali i
savjete pjesnikove. \'raz je litin uvim odjelom >njiilabija« upravo
osvojiti kranjske i stajerske Slovence I' ostalom videci, da su Slo-
venci ve6 osnovali samostalnu knjizevnost i da prvaci nemilice uda-
raju na ilirizam, njezni je Vraz oklijevao objelodaniti ovaj dio »l)ju-
labija«. Ne zna se tocno. kad je Vraz spjevao rodoljubne kitice III.
i I\'. dijela >Djulabija<. Oznaka u potpunom izdanju nije pouzdana.
U potpunom je izdanju 111. dio oznacen godinoin 1838. i 1839., a IV.
dio godinom 1S41. Jamacno .-<u pojedine dvokitice i nastale u te go-
dine, ali za neke je u III. Jesti vise nego vjemiatno. da su nastale

263

istom poslije puta. Godine 1849. preporucuje Yraz Macunu, da za
svoju antologiju uzme iz III. i IV. razdjela »Djulabijav pjesme pa-
triotickoga ili historijskog sadrzaja (Dela 5, 411).

Na koncu III. dijela »Djulabiia« "\'raz je na jasan i pjesnicki
iiacin opjevao ilirizam, a na koncu IV. dijekt uzdize ga masta do
poinirbe sviju naroda :

17. Svi narodi bratja, Koljite u srdcu

s\-i su bozja ceda, zniije od osvete,

Xa njih jediio nebo Vi-k za krvcom hlepteO

i jedan Boj; gleda. ij^de gnezde proklete !

I ko jedno sunce 19. Pa se mi slagajmo

nad svimi izliodi, kO ruze u veiicii ;

I jcdno stoj, vladaj Brat budi Mah Xeincu,

pravo nad narodi I a Xemac Sloveiicu ;

iS. Zato v-i terajte A Bog Cc se sinilit,

iz glave jos za dne nic opet sloboda,

Od gospodovanja Xad nami izteCi

vuke uvek gladne ! sunce bcz zahoda.

Pjesnik slavenske uzajamnosti postaje glasnikom opcie Ijudske
sloge. Postanje je ove misli u \'i-aza razumljivo, ona je odjek sla-
vjanofilske nauke o buducnosti P^urope. Zaniniljivo je, da je i Pre-
,sern u labudjoj svojoj pjesmi »Zdravljici . ispjevanoj 1844., a objelo-
danjenoj u »Cbelici>< 1848. god.j nazdravio prijateljima, Slovencima,
Skivenima i svima narodima.

U 4. kitici pozdravija Slavene ovako :

Edinost, sreca, sprava
K nam naj nazaj se vruejo:

Otrcik kar ima Siava,
Vsi naj si v roke sezejo,
Da (.blast
In '/. njo cast,
Obilnost bode nasa Last!

A onda nastavlja ti 7. kitici :

Zive naj vsi naindi,
Ki lirepene docakat' dan,

Da, kodcr solnce hodi,
Prepir iz sveta bo pregnan :
Da rojak
Prost bo vsak,
Xe vrag, le sosed bo mejak!

Tako se u najvisoj ideji opce Ijudske si' gc slazu \'i-az i I'rc-
sern. Ako i nijesu isli istim puteni, ipak ih jc piesnicko srce dovelo
do istoga cilja, do pobratinistva sviju narod.i !

2^4

Ak<> Ml Mill >>anjali o brat.si\u sviju ma kniikn raznih i pro-
tivnih naroda, koliko jc hli/a niisao o pobratinistvu sloveiiskoija i
lirvatskoga naroda I Ilirska misau bila je inisao sloge mcdju juiiiim
Slavenima, pa ako u prvi mah nije mogia prodrijeti. tko ce se tomu
cuditi?

Poslije ilirizma dosia su nova vremena, i/mijcnilc se razne pro-
mjene, ali inisa«t bliie zajednice izmcdju Slovenaca i Hnata hvata
sve dubiji korijen. I ova je knjiga dokaz. da se ne udaljvijcmo nego
priblizavamo. A kako Slovene! slave biskiipa Strossinayera, tako se
Hrvati ove jubilarne godine s poStovanjem klanjaju sjeni njihova
najvcCi ika Presema.

0\. .^ -^ godine 13. prosincai navrs^iti upravo sto godina, sto
se u V'rbi rodiu slavni Presern, suvremenik Puskinov i Mickiewiczev.
Ove smo godine docckali krasno. novo izdanje PreSemovih pjesaina,
koje je prjredio I,. Pintar i po kojemu ' " -tihovi u ovom

Olanku. Slovenci se spremaju, da sto^. nova rodjenja

proslave spomenikom i spomenicom; a nema sumnje, da te se toj
slavi pridruziti i Hrvati. V toni 6c voditi nas Hrvale ne samo Ijubav
prema bratskomu narodu, nego i zahvalnost prema
samomu Presernn, koji je kao stariji brat p<ika-
zivao Vrazu putove na PamasI

Pi " V rodni dom U Vrbi i n)c;;<>v ;;r>in ii

Kranju i i su za nas Hrvate dva sveta mjesta,

koja polazimo i kojih se sjedamo s pijetetom, jer
nam kazu ishod i zapad onoga sjainoga sunca, koje
je zarkim zrakama ogrijalo slovenske krajcve!

Iz svjezega vrela Presernove pojezije ninogo se
ve(i hr\'atskih dusa okrijepilo. a nasladjivat ce se njime
Hrvati i u napredak. Na krilima trlazbe obilazi Pre.^er-
nova draga pjesma i po hrvatskim kucania, blazi nas
i zanosi, pa je pravo, da joj kazemo: Hvala ti i slava!

Zoflrcb.

Milico] Srppcl

PLEMENITA ZEM.

||Qj|red kiijili pedeset godina trgovina je u nasem gradicu S. bujno
cvala. Trgovalo se kojecim, a najvise zitom i hrastovinom.
l:!il() je dosta posla i krasne zasluzbe. Radilo se ku u mravi-
njaku Navaljivali onamo opasni tudjinci, kao grabljive pcele tudjice
na med, pa odmah sjedali na najholja vrela. Skupilo se tu sila i na-
sega svieta, ali nas covjek teglio teret i sluzio tudjincu.

Petric je bio Hep covjek, darovit, veseo, simpatican, okretan i
zivahan. Krasno je umio pripoviedati ; liec je iz njegox'ih ustiju ro-
moniki kao glazba. Pripoviedajuci on je sam uzivao u Ijepoti svoga
govora. (Jeste su mu bile izvorne i krasne. Kad je pricao, ruke su
inu imale uviek posLa. On je svoj govor ilustrovai) rukama, ocima,
licem i cielim tielom. Hiia ga je milota slusati i gledati : rodjen
gliimac. Xa njegovu vedni lieu kao da nije bilo nikad brige i zalosti.
Rasta je bio povisoka i gipka, a osobito ga je dicila krasna, mekana,
crna brada. Susretao je svakoga, kao da niu je sav sviet desni pri-
jatelj. (anio se, kao da je preobucen umjetnik. Estetsko cuvstvo bilo
je u njega liepo razvijeno.

Obdan je mai'lji\'o prebirao i primao dugu, a u vecer je pje-
vao, veselio se od sve duse i castio prijatelje. To je radio malo ne
i sav ostali radaicki i trgovacki sviet. Zasluzivalo se mnogo, ali
se i trosilo bez mjere. Sto je bilo radniku, koji je vrece nosio, na-
ruciti u gostioni ciela purana?! Svrha i nagrada radii u opce bila
je po misljenju inace cestitih, ali slabo obrazovanih Ijudi, preko-
nijerno uzivanje u jelu i pilu, sto obori tulike nase Ijude, koji su u
mladosti bili i nesto stekli, u materijalnu i nioialnu propast. Tako
je malo koji nas covjek sta stekao, dok su tudjinci .stedili, triezno

zjvi-"' " " ..'. .til" I'i imiifLa T) t nw,i riijrio izTabljivali na5e?a pro-
st ^ . da nisu bili Uiku lakcmn

na tudje, biii bi za^iuziii svako postuvanje. Njihovu zlu stranu nasi
su ]]ai ' '■ ' ' ^ " - ■--'■-

T .r...

vodio je u istoj krcmi i s isdtn prijateljitna. Nije bio pijanica, nid je
pi je 8 r

u/ ^•'^ • • . - . ^.. ,^ ... ....-

lin piCni bila je neka

poezija. Kako covjek pun cuvsiva i estetskog obrazovanja uiiva

■ I '_■ -

danju, u pievaniu i veselja Sam ie toUko puta rekao, dizu<^i ca^u
nad o

Bog u . -;.. ... „ , ....

ctn'stva i . a kad je i. . su mu

bili nada sve miJi i dragi, onda mu je duh dobio knla, onda mu ae

sre ■■ . . . . ■ . . ,, ; ,j

njt ^ - _ , • . ■';'

je svom vatrom svoga vesela srca, kao nitko drugi, svoiu najmi-

liju pjc ' niti vt i, neg

tell 1- XV... . ., . . .

s\ _ .1. ali tako

dobar nigda, kao u tom sretnom casu, gdje bi dao s o imao.

V ' ■ ■ - •• ,,^ j)a

ie __,.,,_

■kretan. savjcstan. povierljiv i posten, pa
ga 40.

ceri, da on ne bi dosao u h . .

jednom bi ga prisilio gospodar, da badnju vecer provede u njegovoj
obi' • ' . . . . •

u ~ . _^,. -^ _ ,_ .^ :_ .. _

No dogodi se nesto te Frana nema medju prijatelje, nema ga ni
druge veceri, nema ga vise.

II.

L' no doba iivlja.se u S. udovica Kata Bozicka. Covjek joj,
pravi -t vi cetiri kceri i sina. Kata bijase

jedra, , _ . .liucna, cesdta, darovita, marl'ivd i

267

poboina iena. Da je doslo do nuzde, una hi se, uvjeren sam, prva
latila puske, da brani svoju otacbinu. Ali zato niic bila muskara,
nego prava starinska gradjanka, kakuvih je bilo dosta u starci vrieme.
Neki ju razglasise pravdasicom, ali ni to nije bila. No ako je tko
same huknuo na postenje njezinih kceri, ona bi odmah otisla, uhva-
tila klevetnika i obracunala s njim bilo na cesti, bilo u kuci. Ali
ona je mogla s obrazom braniti i stititi svoju djecu, jer ih je drzala
u redu. Bozicka je tako postupala ne po cudi svojoj, nego ler bi
dala sve za obraz, a obraz ni za sto, jer je znala, da joj djeca ne-
maju drugoga branitelja do nje i jer se na plahu sinjtu ne plasi
kukavica udariti.

Kad joj umrie Ijubljeni covjek, nije se ponistila. Sahrani ga i
oplace, pa se dade na posao. Sav njezin zivot nije bio drugo, nego
rad, stednja i molitva. Nista nije imalaj nego malu kucicu i svoju
nejaku djecu. Ali cistoca i red bio je tolik u njezinoj kuci, da su
ju ucitelji u skoli bogatijoj djeci spominjali za uzor. Xa celu njezine
sobice visjelo je malo zrcalo, za njim brezova siba, pod zrcalmn
prostrt stolic i na njemu biblija.

Najstariju kcer dade odmah u dobru i cestitu kucu, gdje je i
sama nekad sluzila. Tako je redom malo pi> malo razmjestila svu
zensku djecu, osim male Ruzice i sina. Kceri je u sluzbi svom brigom
i osti'inom nadzirala, od zla branila i na dobro napucivala. Sto su
joj djeca zasluzila, to je ona cuvala. Xa taj su nacin dobre kceri
sastavile sebi miraz i poudale se za cestite majstore. One su svom
zahvalnom dusom Ijubile svoju majku, ali su je se i nekako bojale, jer
su znale, da ce ona svakomu prije kroz prste pogledati, nego li njima.

Kceri su pomogle materi sina iskolati, te on posta castan i
rodoljubiv svecenik.

Tako je Ruzica ostala sama u matere. Radila je uviek marljivo
i s veseljem. Nije znala ni za plesove, ni za bucne zabave, ni za
bezbrizno djetinjstvo. Svu je svoju snagu trosila u poslu, pa joj nije
bilo ni do kola, ni do prela. Ali je imala i uzivala dragocienost, koje
nisu imale u ono vrieme ni mnoge bogate kceri. Brat joj donosio
knjiga, a slusajuci njega, kako uci, mnogo je naucila. Xauka bila jcij
najveca naslada, a ucila je lako. Tako je naucila dosta latinskoga je-
zika, a njemacki posve dobro, Xajmiliji joj bili na.si ilirski pisci, a nada
sve slavila je Vraza. Liepa lirvatska knjiga zadalme ju idealnim duhom
i ozbiljnim shvacanjem zivota, a rodoljubna \Mtia, .sto ju razpirise
na.si ilirski preporoditeiji, preporodi i razplaiiiti iijezinu dusu. Xarashi
je jedra, zdrava, rumena, duhovita i ozbilju.i. (Jdielo joj bilo jeuno-

stavno, solidno i krasno joj je pristajalo. Krasno. panictin". ccdnn.
vriedno i rodoljubno gjadjansko diete!

Bilo juj je onda devetnacst godina Prava ni/a ! Saino zdravlje
i iivot! Ali nitko ne pita za nju. Mali joj je vcc stara i iznemojjia. pa
joj nije druge ieljc i mulitve, nego da sretim uda i to jcdino dicte.
Nije se ona nikad nikomu jadala, a ni djeci svojoj, nego je tolike go-
dine svoju brigii suteci brinila. Najvise su ju hrii:tr tistile u rmd, pa i
u istom snu. U noci sjcia hi s nekim strahum u postelji i u polusnu
racunala i govorila s nekim strahoni, kako ic se svrSiti ovo, kako ono
Tak<i se jednom digne poslije polno(5i i progovori drhtavim glasom :
Kuzol bto <?e5 ti, ak<i ja iinircm?!

Kuzica ustane, njezno prilivati majku, polegne ju lagano i poljubi
ju. Otare joj znoj sa dela i /apali uljcnicu, §to je visjela pred slikntn
s\ . K " koja je inace gorjela samo u <>ci nedjelje i bla^jdana.

!■ 1 se opet pridigju . p.i I'c kiJtri:

— Muce me strasni sir.

— Xc brini se, majko, za mc. Milosliv je liog. Ti si nas to-
like podigla na noge! Toliko puta si nam govorila, da svaki zdrav
covjek moze da posteno zivi, ako ima posia i ako \wie da radi.

— Da te mogu samo udati! — uzdahne mati.

— L'miri se majko! Bit ce i to.

— Kako? — iznenadi se st.ira.

— U nedjelju do6i te prosac.

— Tko? — zacudi se mati,

— Fran Petrid.

— Poznas li ga dobro ? |e li cestit i vriedan ?

— Neki ga hvale, ncki kude, kao svakoga, kad se zeni.
One noiii nisu spavale ni mati ni kd. Kuzica je sva gorjcla

liiibavnom vatrom. Svu ju osvoji taj zivi, vatrcni i cuvstveni Oovjck.
\'jencase se. Bili su sretni. Fran nije vise polazio svoga drustva.
Kuzica ga je svojom dobrotom. svojim nzbiljnim shvadanjem zivota i
snagom svoga dulia navratila na boiji zivot, pa se je Fran stao zani-
mati za rodoljubna djcla.

111.

Ruzicu i Frana zadesi velika iaiost. Unire im najstariji sinci<i
od cetiri godine. Bilo je to krasno diete ! Za cetiri dana ugusi ga
difterija. To je roditelje silno potreslo. Majku porazi zalost i bol, a
oca ponisti tuga. pecal i kajanje. Siroma.^tvo je bilo toliko u kud,
da su roJitelJi diete boso zakopali. Tolikoj biedi kriv je bio Fran.

269

On se je bio iipet po\Tatio u svoje veselo dru.st\-o. a kad se je raz-
igrao. placao je za sve, za znance i neziiance.

Fran je plaliao nad mrtvim djetetom kao ocajnik. Milo i njezno
tjesila ga zena, tjesila ga i hrabriki. Bojala se jadnica, da joj Fran
ne izgubi pameti. Liubiu je jadni otac djetetu hose noge i okupao
ill svojini suzama. Mrtvom djetetu izpovjedio je svoje griehe, moliu
njega i zenu, da inu oproste.

Od ono doba nije vise pokizio veseki drustwi. Radio I'e niar-
Ijivo i smisljao, kako da ne bude tudji sluga i rob svoje slaboce.
Tjesilo i lirabrilo ga, sto ga je zena uza sve to Ijubiki i sto nui
nije bio nitko bolji drug i prijatelj od njegove zene.

Xesto pristedi, nesto stece veresije i stane na svoju ruku iz-
radjivati nesto same. On je radio u sumi nedaleko od grada, a zena
mu je vodila knjige, bavila se gospi>darstvom i liepo mu odgajala
djecu. Ali dusa trgovini bila je zena. Prvi pdsao liepo uspije. Gniezdo
za imetak je gotovo. Sreca se povrati u kucu, a Fran nadje najvecu
srecu u kuci svojuj.

IV.

Kako je god napredovao imutak, tako je s njim rasla i napre-
dovala Ruzica dusevno i moralno. Uza sve poslove i brige, ona je
dospjela. da cita nasu knjigu. Radila je vanredno niarljivij i brzo,
ne sanio zato, .sto je rad smatrala duznoscu i sto in je on veselio,
nego i zato, da joj piretece vremena za citanje krasnih pjesama i
drugoga liepog stiva. Carstvo pioezije, gdje se du.sa plemeni i ujedmi
uziva, bio je njezin raj, — najljepsi uzitak na zenilji. Xakon vise go-
dina pripadala je medju najumnije i najrodoljubnije gospodje. Bila
je prva dobrotvorka sirotinji, siroma.snim djaciina i patnicima. Pot-
pomagala je \'elikini odusevljenjem nasu liepu knjigu i svaku pleme-
nitu i covjecnu stvar. Gdjegod se je vrsiio kakovo rodoljubno i ce-
stito djelo, svuda je ona bila stozer.

Iniala je cetiri sina, kao cetiri zlatne jabuke. Odievala ih je
posve jednostavno. Prekrajala im je ponoseno ocevo odielo, da vide,
kako se gospodari i da se ne bi nikad uzdizali nad drugu gradjansku
djecu. Nikad ih nije mazila, nego ih vec za rana priucavala na r.id
i na stednju. Ucila ih je trpjeti i pregarati, ali je i sama pregarala.
Svi joj sinovi svrse realku i trgovacku .skolii. I Itjcla je da budu
slobodni i konsni Ijudi. Raznom zgodom govfirila ini je mati na du.su :

— Radite, sticite, stedite i nuicite se, kao da nista nemate. pa
se ne bojte zla ! Tako ciete biti pripravni, da se borite proti sva-

270

komu zlu, jer znajte, da ie iivot borba, a borba je zivot. C'ovjek
se mora pripraviti za najgore. Samo take spremna ne moze ga nista
izncnaditi i poni^titi. Zadesi li vas u zivotu kakova nesrc<^a, nc ie
vas zateci ncpripravne. Vi ste spremni prcgarati, vi uinijctc raditi i
s malim se zadovoljiti ; vi svi se uzdate u se, pa dete opet stet^i, kao
5to stekosmo mi. Budu li pak vasi poslovi napredovali, lako «^ete
ostati, kakovi jeste Nije onaj najsretniji, koji mnojjo na sc trosi,
koji razbacuje novae u pustolovinc i koji najmanje radi, nego onaj
najvedu srecu uziva, koji svuju muku daje, da ponui^inc svomu bliz-
njemii ili narodu. To svict dbicno zove zrtvom, ali vjcmitc mi, t<>
nijc nikakva zrtva, ncyo samo duinost; to je najpk-mcnitiji uiiuik,
kakva ncma ni u jelu, ni u pilu, ni u srebru, ni u zlatu. §to vi.^e
dobra cinimo dru^'ma, to nam iivot dobiva ve«iu cienu. Mnogi su
dobri Ijudi dali za src(fu Ijiidsku nc samo svoj um, svoj imutak, nejjo
i svoj zivoL Vi.se zaista nisu mo^li dati, ali zato im je zivot vjecan,
a to je najvija ciena zivotu. Djcco moja, g^eh je gnmilati imutak,
a nc y ' sirotinji i nc davati narodu. (Irieh je davati, a tnt/iti

livalu. i',-. :ji<ij.», kad steccte to uvjerenje i iskustvo, i kad budc
vase misljenje postali» djelom, ja <iu lako i mimo zaklopiti oci.

Plcmcnita zena isticala je svojim sinovima za uzor velikowa
biskupa i dobrot^•ora Strossmaycra fjovorc«ii, da dc on zivjeti. dok
bude svicta i vicka radi sxnjc uzi»rnc dobrote i uzomih svojili dobrih
djela. Ona rece, da je narod dican, u kome se radjaju takovi sinovi,
i da za majku ncma vecc dike, nego .-Jto su joj ovakvi sinovi. A
da ga vidi, cuje i s njim se upozna, ode na tri dana u Ko^jatac,
gdje je neumrii vladika boravio. Ako je ona i uzivala u biskupovu
drust\'u najvedi duscNiii uzitak, ona je i u biskupu uzbudila svojim
plemenitim misljcnjem diiboko pogtovanje, pa ju jc on na rastanku
nazvao plemenitom ijiispodinm.

Svi njezini sinovi dadose se redom na ocev posao. Svi su rev-
novali u istom poslu kao jcdna zadru^a. Izradjivali su sumu, a po-
slije se dali i na dniffu industriju. Kupi.se i sumu biskupa Strossma-
yera i tako se s njim licno upoznase. Biskup zavoli tu dragu, obra-
zovanu, dobru, marljivu i rodoljubnu djecu, te im rece, da zeli i
njima i njihovoj majci zasvjedociti svoju sklonost.

Tako se je kroz duge godine nagomilao silan imutak. Petriceva
je kuca bila prva u gradu. Dala je mnogim hrvatskim vriednim si-

27J

novima veresiju. da ne doJje trgovina u tudjinske ruke. U tu svrhu
radila je cesto i s vrlo malom koristi.

Sinovi nisu napokon dali. da im se otac, koji je bio vec sav
Dosiedio, pari u tesku poslu. Take se on smiri kod kuce. Ta pro-
ena bila je za njega gotovo neprilicna. Zena mu je bOa vazda u
poslu, a on bez svakoga posla. Xije znao, sto ce od dosade. To ga
je ubilo. Stao je u vecer zalaziti u drustvo. Kad se je malo raz-
igrao, probudi se u njemu staro veseljastso, sto ga je bio pri-
gusio velik posao. Opet propjeva. Kad je poceo, nije znao svrsiti.
Castio je gospodski svoje gospodske prijatelje. Bilo ih je dosta, a
uviek %3"emi. Do kasno doba noci zvecale su case i cule se zdra-
vice. Petric je slovio, da zna zabaviu i razigrati drustvo. Koliko je
puta kasno po ponoci poveo cielo drustvo svojoj kuci i probudio
gospodju. Ona je ustala i za cas bio je stol pun jela i fina vina.
>Odlicni< gosri nisu se neckali. Gospodja bila je svima Ijubezna i
puna takra. Cienila je svoga muza, jer nikad nije bio prost. nikad
glup, nikad dosadan. nikad mu se rJje jezik zaplitao. nikad nije po-
srtao. Vino je njemu davalo duha i zanosna veselja. On je i sad
pio tanko i polako. te gledao, da veselje sto duie potraje. Kad je
pak doslo do vrhunca, pio je kavu.

Gospodja mu je bila zabrinuta za nje^'a. bojala se za njegovo
zdravlje. zalila ga i Ijubila. ziva ga oplakivala, pa ga je njezno i
milo molila i sjecala, da se cuva i pazi na zdravlje. Ali on se je
osjecao najzdraviji i najjaci oko ponoci. -Spavao je do podne. Tako
je noc obracao u dan dosta godina. Jedva bi docekao veCer. Xeo-
doljiva sila gonila ga od kuce, u gosrionu. kao nagon pricu selicu
na jug. Cim se je smracilo. on s%-oj stap u ruke. pa vmedju ljude<.
Malo po malo i eto njega obdan sve tinumijim i sve slabijim. Sto
mu je bila prije zabava. to mu posta potrebom i liekom. .Samo u
noci bio je sretan. Da se umiri. pio je vise. — preko svojih sila.
Prije bijase ^^no za njega krasan dar boiji. a sada zloduh, koji za-
mamljuje. podaie za cas snage. da ga moze unistiti.

Petric oslabi na tielu i duhu. Kad je izasao iz kuce. dugo je
stajao na jednom mjesfj i pozdravljao svakoga, a mnoge. kojima
se nije nikad zamjerio, molio je za oprostenje. Preko j->iie godine
nije se dizao iz postelje. Gospodja ga je sama nj^govala svom
brigom, Ijuba^-j i strpIjivo.sca. kako to moze sarn o najrreinija zena.
Mnogo je prepatija ta dobra. -.rjiloitiva i strplir.-a -xJjosrdnica. Ako
joj i co%-jek nije znao vise za se. ona ga je ri.ijovala i bdila nad
njim, kao majka nad umirucim jedinc^m. Ni;-'.- ga mogla spasiti.

272

VI.

Proculo se gradom S., da je dusao sasvim dlio i izncnada
biskup Strossmayer. Nije se pokazivao na ulici. Hosao je gospodji
Petricki. 2,e\\o sani, da ga vidim, jer ga do onda nisam vidio. Do-
cujem, da ce sutradan u sedam sati sluiiti sliiibu bo/jii. nodjcin
rami u crkvu, a u srudini crkve stajalo je vec^ dosta j^jospodja i go-
spode. Sve je bilo svecano odjeveno, Izmedju gospodja i gospode
bio je sirok proiaz do velikog irtvciiika. Tocno u sedam sati dodje
biskup sam na velika vrata. Pratio ga samo njegov dvorjanik.

Toliko blaiene srcde i toliko nebeskoga u/itka nisam nikad
osjetio u crkvi. Take pobozan nisam nikad bio. Gledajuci, kako
veliki biskii|i prikazuje Bogii zrtvu, ja sam tck onda vidio i osjecao,
sto jc- pravi svcccnik i sto je sluzba bozj;i. .Misa jo bila tiba. Kad
je biskup stao pred oltar i raskrilio rukc, to je bila slika, kakve ja
vidio nisam. Vidjela se je sveta i velika biskupova dusa i u miru
i u kretu. Vidjelo se je, kako visoki duh uziva blazcnu sre«Ju prcd
priestoljem bozjim. Samo covjek plemenit, pun estetskoga cuvstva,
moze se onako preobraziti, onako posvetiti. To je savrscna Ijepota
svetosti, poboznosti, morala, Boga. Sve ono, sto je biskup radio,
on je prozivio. Svojim duhom on je zadahnuo i nas. ( )n nas je
podigao. Ja sam u svojoj dusii prozivio svu sluibu bozju, ja sam u
slu/bi sudjelovao, ja sam se o.sjccao bozjim sluzbenikom. Od onda
/n.im, sto ce redi prisustvovati sluzbi bozjoj.

1 Horjanik mu je sluzio kod mise. Kad zvonce oglasi najsvetiji
cas, ono je harmoniju nasih cuvstava posvetilo. Sve je bilo tiho i
mimo. Upravo sveta tisina ! Boze mili, kolika Ijepota u toj tisini, u
kojoj dolazi Sin ho/ji na ruke svelitelja bozjcgal Zvonce kucnc ti-
hano jedan put, dva puta, — nista vise. Kolika u torn Ijepota!

Kad je vladika oJlazio iz crkve, mi smo svi ostali na mjcstu,
poklonili mu se s najdubljim postovanjem, a on nas blagoslovi. Kako
je uzviseno digao svoju milostivu ruku ! Koliko dobrote u njegovu
pogledu! Xjegov blagoslov digao se je iz njegove velike duse, iz
njegova nadahnuca, i mi smo osjecali snagu njegovu u dusi svojoj.

Dodje starac vladika s daleka, dodje draga srca, da okrsti prvo;ia
unuka nase plemenite gospodje i tako iskaze ovoj kuci svoje po-
-stovanje. Okrsti ga i poieli, da Bog dade Hrvatskoj mnogo takvih
kuca, koje bujaju i dvatii, a ipak ne zive odvise svojim zivotom i
ne gube smisla i Ijubavi za zivot drugih. Tada se pomoli Bogu za

273

svu obitelj i blagoslovi ju. Na rastanku sav sretan pogleda jos jedan
put u tri krasne gospodjine snahe, i rece starac : »0, kako je krasna
iiiladost !«

Blagoslov bozji osta na toj kuci, u kojoj je ghivni oltar po-
svecen Bogu i majci Hrvatskoj, i koja bruji medju svoje najsve-
canije dane onaj, kad je primila u svoje krilo najvecega hrvatskoo-a
dobrotvora.

U toj, danas milijiinaskoj kuci, stoji zlatni i sveti oltar, a i
teska gvozdena blagajna. U toj kuci danas vlada duh rada i Ijubavi
bliinjega. Sinovi rade slozno i uinno. Veliki su to umni radnici,
sposobni za praktican zivot. Bore se odlucno i proti tudjinstini da
JU potisnu iz nase trgovine. Svjesni, moralni su to radnici. Naorada
njihovu radu nije pusto tjelesno uzivanje, nego ziva sviest, da su
dosli do toga, da ih zlato nije zasliepilo, da se ne klanjaju zlatnomu
teletu; da se svojim radom cuvaju od pogrjesaka, u koje zapadaju
toliki imucnici; da radom postaju tielom i duhom, postenjem i zna-
cajem sposobniji za onaj boj, sto se bije na
sirokom polju ti-govine ; da se nisu odbili od
svoga naroda, nego se s njim sljubili; da za
trgovca nema vece casti i odlikovanja, nego
kad shvaca i vrsi svoju duznost ; i da je va-
Ijan trgovac isto tako znamenit na svom
mjestu, kao valjan ministar na svom i valjan
umjetnik na svom . . .

.Sretna je to kuca! .Srce joj je sretna i
plemenita nasa gospodja. Nad njom lebdi bla-
goslov velikoga i neumrloga starca. Sretni
sinovi rado spominju svojim gospodjama, da
je buducnost djeteta djelo njegove matere.

Gospic.

Daoorin TrstenjaU.

Spoinpii cvicce.

V Y V

-^f

^•^

PvIMSKA VHKSILACIJA f MITROVICI.

/recasni gospodm Josip hestak, kanonik u njakovu, puslao
O; mi je iiz list od 3. srpnja 1897. prijepis rimsko^a napisa, na-
' ^ pisana na kamenu, koji je <in u dvoristu svojc kurijc naiiao.
Nitko mu u Djakuvu nije znao redi, odakle jc taj kamen dospio u
djakovacku kanonicku kuriju, pa se je stoga precasnomu gospodinu
cinilo veoma vjerojatno, da se je spotnenik, valjda ve»i veonia
davno, iskopao u dvoristu Hi vrtu same one kude, jer tko li bi imao
volje, da tako teiak kamen, koji jedva da mo<ju cetiri covjeka nositi,
iz daleka u Djakovo doveze.

Citajiiiii prii' "^cstak;!. ndmali mi se spnmenik pricim veoma

poznatim, pa pu^ 1 u irecu svesku zbornika latinskili napisa,

sto ga berlinska akademija pod naslovom >Corpus inscripti-
onum latinarum< i/daje. nadjem, dase je taj kamen vec 24. travnja
g. 1781. iskopao u Mitrovici, kada se je kopan temelj za tamosnju
pravoslavnu crkvii.* Pocmem sada kombinovati, kako li je taj spo-
menik. koji smo mi epifjrartcari sa iskrenom sucuti ved davno opla-
kivali kao bezuvjetno izjjubljen i propao, moj^^ao sada na jednom
osvanuti tako daleko od svoj^a prvobitnoga nalazista. Morao je te
episjaticarske suze svakako imati na dusi velik Ijubitelj starina ili
covjek, koji je htio, da nekomu veliko veselje ucini, kada nije
zalio ni truda ni troska, pa se odlucio, da u doba, kada su u Slavoniji
ceste bile veoma lose, vuce tesko kamenje iz Mitrovice u Djakovo.
Sjetio sam se, da je takav covjek bio negdasnji mitrovaCki zupnik
Ivan Matizoviii. koji je godine 1811. preko djakovackoga hiskupa
Mandica i ugarskoga palatina nadvojvode Ivana darovao madiar-
skoniu narodnomu muzeju u Budimpesti zanimljiv rimski utez od

• CIL III. 322S.

_275_

tuca u obliku ienskoga poprsja, na kojemu je zabiljezen napis
EOVETAS*, a koji je godine 1802. u Mitrovici iskopan. Nasao sam,
da je isti Matizovic godine iSli. bio u Djakovu kao abbas B. M. V.
de monte Petrovaradiensi, catliedralis ecclesiae Bosiiensis seu Dia-
covariensis canonicus magister senior, l^xei episcopalis prodirector,
seminarii cleri iunioris rector at comitatus sinniensis tabidae iudicia-
riae assessor.** Odmah posumnjam, da nitko osim Matizovica nije
mogan taj vazni kamen u Djakovo dovesti, pa da je on to valjda
ucinio s namjerom, da ga madzarskomu narodnomu muzeju daruje.
Valjda mu se je kasnje pricinilo, da je trosak otprenianja kamena
na kolima iz Djakova u Budimpestu prevelik, pa je tako isti ostao
u njegovoj kuriji u Djakovu.

Precasni gospodin kanonik Sestak , kojemu sam ove svoje
misli priopcio, u skoro mi javi, da moju slutnju drzi posvema is-
pravnom, Ivan Matizovic da je bio na koncu prosloga i pocetku
ovoga stoljeca mitrovacki zupnik, a od godine 1810. kanonik u Dja-
kovu, gdje je kao prepost godine 1848. umro u istoj kuci, gdje sada
stanuje gospodin Sestak, a u kojoj se je i sam spomenik sada opet
otkrio. U toj kuci, koju je Matizovic, kada je kanonikom postao,
na svoj trosak popravio, da je stanovao cijelo vrijeme, sto je u
Djakovu zivio. Gospodin kanonik Sestak, koji je davni prijatelj na-
rodnoga muzeja i clan utemeljitelj hrvatskoga arheoloskoga drustva
u Zagrebu, hvale vrijednom predusretljivoscu ovaj je mitrovacki spo-
menik poslao nasemu narodnomu muzeja na dar, uzivajuci, sto mu
je poslo za rukom, da tako vazan spomenik spasi.

Spomenik, koji se ovdje uz transkripciju napisa u slici pri-
opcuje, rimski je zrtvenik (ara) obicnoga oblika, od kamena vap-
nenca, r.o8"'' visok, 0.38'"- sirok i 0.40'"- dubok. Na gornjoj je
strani okrhan, a lijevo dolje manjka oveci komad. Napis glasi :
[I (ovi) o (ptimo)] m(aximo) monitori [p]ro salute adque
incolumitate d(omini) n(ostri) Gallieni aug(usti) et
militum vexi ll(ationis) leg(ionum) [g] ermaniciana r(uni)
I e ] t b r i 1 1 a n i c i n (a r u m) | c u ] m a u x i 1 i ( i ) s [ e ] a r u m . . . . | v | i-
talianus [ . . pr o] t ect( or ) augfusti) n(ostri) [praepo]-
situs [vfotumj] pfosuit).

Napis je prvi put stampao Franjevac Josip Jakosic u AViener
Zeitungus od 11. siecnja g. 1783. Ponesto razlican prijepis od ruke

* CIL HI. 6015, I. Sr. Miller u Acl.i litt. Mus. nat. Iiuiil;. 1. (iSiS) str. 297 i
si. Laszowski u Vjesniku hrv. arh. drustva. Nova serii a sv. II. str. ir. — *" MilL-r
11. II. m.

276

Bone Mecklila nalazi se u rukopisnom jednonie djelu istotja jakoSida
(Adversariorum liber VIII.) u franjcvackoj knjiznici u Hudiinu. Bolje,
ali ipak sa nckiin nedostacima, objelodanio ga je vrsni na5 arheoloy
Matija Petar Kataiuic" na tcmelju svo^a prijepisa, a iz svili till
prijepisa skombiii'ivao jc Moinmsen*' tekst, kako je vjcrojatiio n.i
kamcnu zapisan bio , pa je u bitnosd osim dvajuh mjcsta svu
dobro i ustanovio. C!lede teksta napisa u ostalom opazam slijedece :
U I. retku w-" ■ ••"— -i dosadasnjemii citanju (iolVI, nejjo sn \>\

•^ic M 0 N I T O R I B R t'
^l-'^^TfUb- SALVTE ADQVE

-u INCOLVM ITAT E
ON GALUENl AVr
E T M I L I T V M ,•
/EX ILL LE'^G*
gERMANI CIAN/F
eT BRITTANICIN
cu M A V X ! L ! S lo

' A R V M
. I T A L I A N V S
. . pn. TECT AVG N
praepo^l~VS

V P ,5

RImski in venik posvecen Jupltru Monlloru. I ^t■••• •ice, »/„ nar. vel.

na; desnom kraju tragovi od sva cetiri polcza slova M posvema
jasni. U drugom retku zaista pise B mjesto P u pro, ali je donji
zavoj dometnut valjda tekar, od kako se je kamen u Mitrovici
iskopao; meni se ne cini prvotnim. U 4. retku klesar je kraj dru-
f^oy^a T najprije bio zapisao nesto manje E i dometnuo trouglastti
tocku, koja tu jos stoji (dakle ovako: Tt.j. Kasnje je ono malo E
izbrisao i iza tocke napisao drugo, koje je jednake velicine sa os-
talini slovima. U 7. retku dosla je riec L E G na vecu ozljedu
kamena, pa mu je zato zadnje slovo od ostalih znatno razmaknuto ; dva

* Istri adcolarum geographia vetus. Sv. I. str. 378, br. LXXXl. — *" CIL
III. 3228.

277

G tu nisii bila, a sve da i jesu, to se, kako na kraju retka stoji tocka,
druu'o G nehi smjelo potegnuti u slijedeci redak, kako to Katancic
cini, nego bi se to morale shvatiti kao obicajna oznuka mnoiine u
skracenim rijecima, gdje se zadnji suglasnik podvostrucuje. U 8. retku
na koncLi je ponesto ozlijedjena ligatura od A i R, a ne od A i E.
Najvise je poteskoca davao 13. i 14. redak. Na pocetku 13. retka
nadopunjavalo se [pr aejfec t(us), a u 14. [sonino monjitus, ali
je jedno i drugo krivo. U 14. retku se ispred slova I vide tragovi
slova S, tako da se sada 13. i 14. redak imaju citati | pr o]te c t(o r )
aug(usti) n(ostri) [praepojsitus. Time otpada i druga jedna
poteskoca, naime toboznji naziv praefectus za zapovjednika jedne
veksilacije , koji inace na spomenicima nigdje ne dolazi, pa bez
sumnje ni na mitrovackom nije bio zabiljezen.

Mitrovacki zavjetni napis na cast lupitra Monitora spada medju
naj\-aznije spomenike, koji su se tamo dosele nasli. On nam pri-
opcuje, da je u doba cara Gallijena (253 — 268.) u Mitrovici bo-
ravila jedna veksilacija, sastavljena iz odabranih odjela germanskih
i britanskili legija i njihovih auksilijarnih ceta, a toj veksilaciji da
je zapovijedao praepositus Vitalianus. Vexillum ili vexillatio
z(jve se svaki samostalni odjel stanovitoga vojnickoga tijela, koji
bi se izaslao, da neku zadacu izvrsi.* Prema tomu je bilo veksi-
lacija pojedinih legija, koje bi se izaslale u samoj pokrajini, u kojoj
je legija smjestena bila, u tu svrhu, da rade na gradnjama cesta
ili drugih javnih gradnja, da sluze kao posada za osiguranje stano-
vita predjela ili da se upotrebe na vojnama i izvan pokrajina,
dok je glavni dio same legije obicno ostajao u svojeniu taboru,
da (ibrani drzavnu medju od barbarskih naroda. Bilo je i skom-
binovanih veksilacija, koje su sastojale od odjela od vise legija
jedne pokrajine, dapace i od legija dvijuh pokrajina, a takova se
veksilacija bas na ovom mitrovackom spomeniku spominje. Bilo je
konacno i takovih veksilacija, koje bi se odabrale iz pomocnih ceta
(auxilia) jedne ili vise legija. Za vex ill a legionum katkada
doznajemo, da su sastojala od 1000 momaka, ali to nije uvijek bii<i
jednako. Prema tomu, kolika je bila veksilacija, birao bi joj se i
zapovjednik : manjemu odjelu zapovijedao je praepositus, koji
je po cinu bio centurio (kapetan); ako je odjel bi ) veci, to mu je
katkada bio na celu tribunus (pukovnik) ili dapace legatus, a
u kasnije doba dux. Svaka je veksilaci)a imala svij stijeg rvexillum),
a odatle joj je i ime.

* Nesto su sasma drugoga vexilla veteranoruni, na koja se u ovom .s1iil\i;ii
ne moze pomisljati.

_27»

Veksilacija, koja se spominje na inilrovackom spomeniku, sa-
stojala je od odjela germanskih i hritanskih leyija. L' Gallijenovo
su doba u Germaniji* stajale legije VIII. Au;justa, XXII. primi^enia,
I. Minervia i XXX. Ulpia, a u Britaniji II. Aiij^justa, \'I. victrix i
mozda XX. \aleria victri.x. N'ema sumnje, da je neki ratni pohod
bio razlof^uin b<>ravkii ove vek.silacijf ii Ntitrovici, a inislim, da se
s nekom \-]er»)j.«tnMscu moze ustanoviti, kakov je to rat bio. Iz toga,
ito se spominje samo car Gallienus, a iie takodjer i njegov otac
Valerian us, inislim, da je opravdana pomisao, da je napis zapisan
iza \'aIerijanove smrti, daklc iza godinc 26o. ( )tpada daklc vjero-
jatnost, da se je ova Kerman.sko-brit;inska veksilacija uputrcbila
protiv panonskoga protucara Ingcnua, kojega je Gallienus godine
25S. kod Miirsc ((1.'»ijek» pobijedio. .Nlufjin^e je. da je ona na Galli-
jenov nalog godine J63. dosia u Pan^miju, da vojuje protiv Kcgalijana,
kojegfa su panonske i moesijske legije zacarile, ili jo.s vjerojatiiije go-
dine 267., kada je sam Ciallijen po.sao na vojnu prntiv Gota, s kojima se
je i pobio, kada su se iz Hpira kroz Illyricum vradali k I>unavu.

Da se mora pomisljati bas na takovu vojnu, u kojoj je sam
car prisutan bio, dalo bi se zakljuciti iz jednoga podatka, 5to nam
ga nas mitrovacki spomcnik pruza. V hus Vitalianus, koji je

zapovijedao germansko-brilanskoi vc. . 1. nazivlje se i pro-
tector August! nostri. Iz potpunoga naslova te casti, koji
dnigdje glasi protector lateris divini Augusti nostri jasno
vidimo, da su takovi casnici imali da zastit^uju samu carevu osobu.
Kako je veoma vjerojatno, da se je carev protector redovito na-
lazio u njegovoj pratnji, to je i veoma vjerojatno, da je prigodom
upitne vojne sam car ("lallicnus boravio u Mitrovici. pa da je ta
vojna bas spomenuti rat protiv Gota. T-ast carskoga protectora po-
javljuje se nesto prije sredine III. vijeka poslije Krista, a bar u
prvi kraj kao da se je podjeljivaia samo najvisim Casnicima vite-
skoga cina kao n. pr. prefektima legija i tribunima pretorijskili
kohorta. Prema tomu bi se moralo ocekivati. da je Vita-
lianus prije obnasao cast visu od centurijonata. Ta je
cast valjda bila skraceno zabiliezena na pocetku 13.
retka, ali se ne da ustanoviu, sto je tamo zapisano
bilo ; mogude je, da je ipak bio samo centurijonat.

' \'cksilacija ovih i^ennanskih legija pod zapovjedni^tvom C. J
lija Septimija C.istina, koje su sudjelovale u ratovima protiv Pcsceni
Nisp-a i Klodija Albina, sponiinju budimski napisi CIL III. 10471 -1047

Zagreb. Dr. Josip BrunAiiijd.

MUCENICI ISTRI!

[Cnij Ijudstva blai;-a krila stere
\'rhu Ijudskih nevoija i jada,
H *»>^ <1 it^ *^" "'^ pozna naroda ni vjere,

S^ K^/^-^vC^'?*'^ Pomoc pruza, gdjegod narod strada:
"^^"^^^ -/ti Gdjeg-od jedan covjecanstva dio

Pod breraenDin teske skuci make,
Svaki narod, ma i diisman biu,
Pomocnice blage pruza ruke,
Te ga kriepi, propasti mu ne da
Trudoni svojim pomoci niu gleda !
A Hrvatu kada propast prieti :
II mu ognjem poharani dvori,
II od gladi jadnu mu je mrieti,
II bujica poplavom ga mori,
Led ga bije il ga susa davi :
Gdje je tada genij Ijudstva pravi,
Gdje je ruka, da naspoizbavi?
Nigdje nikog ; za nas genij driema,
Bas ko da nas na svietu ni nema !
Istina je, nerad Hrvat prosi,
Nerad Hrvat tudja bije vrata,
Malo ima, i tim se ponosi,
Ne pozeli s tudjih ruku zlata;

* Iz ostavstine.

Zagreb.

280

A nevoija kad ga stisne Ijiita.
U tudjini ne traii si puta,
V'apaj salje rodjenomu hratu :
Hrvat samo pomoii je Hrvatii'
Blaien onaj, koji moic dati.
Kom je du5a, komu miso bistra :
Prevladati lU,^ te i Hrvati.
I hrvaLska tiskrsnut de Istra!

Huflo Badalic.

'"^^w.

\r"

SLOVENSKI DUHOVNIKI -
PROSVETE.

GOJITELJI

Duhovski Stan prelcp je stan,
Kaj hoces lepsega na sveti?
N'se posvetnfe skrbi na stran,
Za narod z narodom zivcti!
J. Stntiii:

^^^^atoliska cerkev je bila od svojega zacetka sem v vseh dobah

is\^ najspretnejsa in najvztrajnejsa gojiteljica prosvete. Nje dii-

hovniki so bili pri vseh narodih prvi in najbi;)lj pozrtvovalni

pionirji kulture. Isto opazamo tudi v dusevnem razvoju Jugoslovanov.

Nedosezen v tern pogledu je dika jugoslovanske duhovscine

— skof Josip Juraj S t r u s s m a y e r.

Slovenci se v svojih skromnih gmotnih laznierah s takim me-
cenatom pac ne moremo ponasati ; a slovenska duhovscina v celoti
je tekom let donesla ze velikih dusevnih in gmotnih zrtev v blagor
svojega Ijudstva. Le v povrsnih potezah hocemo podati shko kultiir-
nega dela slovenske, zlasti pa kranjske duhovscine.

Cerkev je bila vedno prijateljica sole.

Tudi na Slovenskem nahajamo prve sole ze v srednjeni veku
V zvezi z zupnisci. Duhovniki so jih ustanovili in nekaj tudi sami
vodili; n. pr. v Ljubljani, v Kamniku, v Novem mestu i dr. \' osoj-
skem samostanu na Koroskem je bila ze v IX. st<T!etju sola za slo-
venske misijonarje. Solstvo je bilo najbrze zc tedaj zelo razvito.
ker se je veliko Slovencev povspelo do visokih, castnih sluzb v tujni;.

282

Nekdo* trdi celo, da je bilo v W. stoletju razmerno nianj analfa-
betov V nasih deiclah, nego jih je bilo okoli 1 1840. Prof. Vrhovec
je skusil dukazati,** da je bila ze v zacetku X\'. stolctja v Ribnici
na Dolcnjskcm nekaka cimnazija, katero je ustanovil kak ribniski
arhidijakon

O zelo razviti kulturi med Slovenci od Xlil. do XV. stuletja
pricajo zlasti tudi krasne ct-rkvene stavbe one dobc. ki deloma se
stoje, in s kaknrsninii se more i scdanji rod komaj ponasati.*** Ob
casu reformacije je nastala v I.jubljani Sola, v kateri je bila tudi
slovenscina ucni predmet. Po zatoru luteranstva je tudi sola prcne-
hala. Ko so se v X\'II. stoletju po verskih homatijali razburjeni
duhovi nckoliko pomirili, nastaie so v raznih zupniscih zasebne sole,
kjer so duhovniki nekaj sanii, nekaj pa po drugih osebah, pnucc-
vali V n iSih predmetih ; ucili so citati, pisati, racunati itd. O

teh prii . a za tisti cas vendar le zelo koristnih ucniii zavodih

se je doslcj premaio povedalo. A o njih pricajo najvec iupnijske
malice in druge belezke ; ponckod pa celo stara Ijudska ^ovorica.

Najznamcnitejsa je bila vsckako sola v Kusah pri Marihoru,
katero je 1. 1^45. ustanovil tainosnji /upnik Jiirij Kozina. Od leta
1645. do 1. 1758. je 5tela 6931 dijakov. Med njimi je bilo 635 ple-
micev : knezov, jjrofov. baronov in vitczov iz raznih krajcv. Ta sola
je dala 14 skofov, med njimi tudi dva kardinala, is upatov in 23
prostov; razven tega pa tudi celo vrsto znamenitih moi iz raznih
svctnih stanov, med njimi nekaj umetnikov. Poucevali so le duhov-
niki, rodom Stajerci in Kranjci, a vsi Slovenci. Prvo leto (1645.) je
bilo le 17 ucencev; a 1. 1698. je Sola dosegia vrhunec, ker obiskovalo
jo je celo 220 dijakov. Obsegala je .^est gimnazijskih razredov, kakor
so bile tedaj sploh srednje .sole urt-jene.t Poiicevala se je tudi slo-
vcnsi ina; pri dramaticnih predstavah se je rabil slovenski jezik, in

• SchriftcD des histor. Vcrcine* for InDcroesterreich, L 1848. — ** Mit-
theilungea d. Musealvereines fflr Kritin, XIII. iqoo. I— 16. — ••• Flis (»Suvbin8ki
slogi«, 1S85.) jih vc£ navaja in opisiije. — f Izvcstja muzej. druStva za Kranjsko,
VI. 1S96. 69—75. - ..'^ndstcirischc Postt IX. iSHo. 7.. 09.: X. 1.S90. Z. 46, 49. ?i, 52.,
kjer piscW.: ».Allcs r..b verdicnt die hcimisclic \Veltj;eistIiclikcit, die sich in den
Zeiten, wo in Unterstcarniark noch kein StaatsgA'mnasium hestand, durch .-\nle-
g:ung einer so grossartisjcn Lehranstalt for die wissenschaftlichc Bildung der Jugend
so sehr angenommen hat und durch Oelehrsamkeit, guten Untcrricht, weise Er-
ziehung und strange Disciplin, die an der Lehranstalt herrschte, so \'iele ZOghnge
herheizog, und die Schule, aus Privatmitteln crrichtct unJ erhalten, zu eincm so
hedeutenden Kufe hrachte, dass sie als unicum dasteht . . . Der oft verschricene
Clerus hat seinen edlen Beruf glanzend bethatigt und sich durch die Pflege der
Wissenschaft, Cultur und Bildung gewiss grosse Verdienste erworben.«

od Ysakega duhovnika, ki je stopil tu v sluzbo, se je zalitevalo teme-
Ijito znanje slovenskega jezika.

Slicne zavode so ustanovili pozneje nekateri hivsi ruiki gojenci;
n. pr. Maks Leopold baron Rasp (1673 — 1742.), zupnik v Kamniku,
Francisek Mihael Paglovec (1679 — 1759.), zupnik v Tuliinjslii dolini,'
Peter Pavel Glavar v Komendi (1721 — 1784.)** itd. — Navadne Ijudske
sole pa so bile v XMII. in XIX. stoletju tje do 1. 184S. v preninogih
zupniscih na Slovenskem. Na tisoce otrok je dobilo tu svoj prvi in naj-
potrebnejsi solski pouk.'** Mnogi so ucili odraslo mladino tudi umnega
gospodarstva, sadjereje, zivinoreje in drugih prakticnih predmetov,
n. pr. slavni jurij Japelj na Jezici, Francisek Pi re v Podbrezju,
Mihael Mladic v Semicu in drugi.

Opomniti treba, da so duhovniki yse te ucne zavode ustano-
vili in vodili po lastni inicijativi, brez vsakega bodrila in brez vsake
podpiore od vladne strani. Drage volje so odstopili v ucne smotre
del svojega stanovanja, zrtvovali so v blagor mladine vse svoje
dusevne moci, pa tudi vsa itak le skromna gmotna sredstva. Slo-
venska duiiovscina je bila torej ze od pamtiveka gojiteljica omike
in prijateljica sole. Seveda se je vselej in povsod oklepala istega
vrlega nacela, kakorsno je skof SI om.se k izrazil v besedab : Ka-
toliska vera bodi vam luc in materni jezik bodi vam kljuc do prave
omike Sola pa, ce prava ni, je bolje, da je nil-

Razven tega so se mnogi duhovniki v svojih oporokah spom-
nili uboznih dijakov in njim v prid narediH dijaske ustanove. Leta
1898. so vse po duhovnikih narejene dijaske ustanove v Austriji zna-
sale 6,376.078 gld. ; na leto je dobilo 1943 dijakov 231. 608 gld. Na
Kranjskem je bilo 137 takih ustanov ; ustanovna glavnicaje znasala
249.049 gld. in letni ustanovni znesek 9652 gld. \' par letih je ze
oboje naraslo. .Sploh je bila nad ".j vseh dijaskih ustanov na Kranj-
skem ustanovljena od duhovnikov.

Med ustanovitelji nam je v prvi vrsti imcnovati Luka Knatlja,
ki je 1. i')7[. umrl kot zupnili vMlber-Russbachu na ( lorenje-Avstrij-
skem, Xjegovo zapuscino je pred nekaj leti uredil dvorni advokat
dr. Ferdinand Zupancic in doslej je ze dolga vrsta slovenskih
kranjskih dijakov uzivala nje plodove ter si omogocila svoje studijcf

* ..Do'ii in Svet', XII. l8t)(). 2S(). id. — ''- aT.jubli.mski Zvons, V. 18S5. —
Glavar je zlasti gojil tudi glasbr>. \' {,^ svrho jc poklital v svojo ziipnijo
Onega Jakoba Zupana iz Kainnika, k\ je 1. 1780. UL'lazhil pr\i) slovensko opcro
>Belin.;. ~ *** Primeri: Slom.sck, Zhrani spisi, 1\'. 35 A.\ : Hralje s\'. Cirila
in Metoda v nasih sokih. — f Pi-cigr.unm dcs k. k. Staats-Kealgvmii. 1:1 K'v:'ii>
burg, 187. 1.

284

— Izmed drui^h ustaiMV itcijcv i: skuia \\ <'lia. Ravni-

karj a in Jurija (I ollm a y rja. J.i , 1 lialni t sc he rj a, K ussa,
Metelka, Slakarja, Zavasnika itd. In dareiljivost duhovnikov
dijakom v prid ni se izumrla. \' novejsem casu so zalozili take
ustanove: A. Wall and. Anton Jaksic, Martin Drear, Anton
Kos, Jakob CirudtMi, Jurij Vole, Jakob Star Hi a, dr. Andrcj Ce-
basek, .Martin N arc be in dr.

Koliko uboirih, a nadarjenili kincii>kiii .-iimv jc z d.iic/ijivo du-
Sevno in j^notno podporo umgio zaceti in nadaljevati sviije visje
studije. je pac znano Xjih stevilo je naraslo ie na stotine. Lc zai,
da so preninogi duhovniki za svojo ocetovsko skrb do mladine
dobivali v zahvalo crno nehvalcznost.

Na tern mestu nam je omeniti dijaske kuhinje v Ljubljani,
katero je zacel uzdriavati blagi monsignore kanonik Luka Jeran
(+ iSq6 i: po njei;<ivi snirli pa nadaljujc isto olovckoljubno delo ka-
nonik .Andrcj Kalan. Najvcc z duhovskinii dc.nc>ki sc prc/ivlja dan
za dnevom lepo Itevilo uboznih dijakov.

I.. 1846. je ustanovil knez in skof .Xnton Alojzij Wolf dc.><ko
semcnisce »Colleo;imn Alo\ sianunn v Ljubljani, najvec ob lastnih
troskih. V njcm iivi leto za Iet<im 50—60 gojencev-gimnazijcev. Iz
tega zavoda je dobila Skofija ie mnogo vrlih duhovnikov, pa tudi
svetnih vcljakov .Mno<ji izincd njih .se odlikujejo na slovenskem
slov.stvcnem polju. .Slicna dijaska seincnisca so bila ustanovljcna
najvec z duhovskimi doneski tudi v Mariboru, v Gorici in v Celovcu.

I.jubljanski kanonik dr. Jancz Go go I a (t 1HH4.) je s podporo
dobrih Ijudij, zlasti duhovnikov, ustanovil v Ljubljani desko zavetisce
in sirotiscc >Colles«um .Marianumt, v katerem dohiva okoli
poldrugisto deckov telesno hrano in solski pouk v stiri-razredni
Ijudski .soli.

Nic manj nego za naobrazbo mladine je skrbela in se skrbi
slovenska duliovscina za blagostanje ubozcev in zapuscenih
bolnikov. 2.e v srednjem veku je ustanovila nekaj sirotiSc, bolnis-
nic in gostisc za potnike. Xeugndne razmere so vecino teh dobro-
delnih zavodov tekom let ugonohile.

V novejsem casu so nekateri imovitejsi duhovniki zopet zrt\'o-
vali svoje imetje v blagor trpecega Ijudstva. 2upnik v Komendi
Peter Pavel Glavar je le-tu ustanovil bolnisnico in hiralnico, ki

^85

prezivlja popolno okoli 3o siroinakov. Razven teoa dobivajo iz te
glavnice ubozni iupljani brezplacno zdravnisko pomoc in zdravila.
Glavnica znasa sedaj okoli 240.000 gld. Ribniski dekan Icrnacij
Holzapfel (1799 — 1868.) je zapustil svoje imetje v to svrho, da se
sezida zavod za gluhoneme decke in deklice. Glavnica je narasla
ze na 300.000 gld. Ravno letos se je v Ljubljani odprl ta zav-od
kot ziva prica duhovniske clovekoljubnosti in pozrtvovalnosti.

Omeniti nam je tudi bolnisnice usmiljenih bratov v Kandiji
pri Novem mestu (ust. 1893.), v kateri dobiva mnogo bolnikov, zlasti
z Dolenjskega, brezplacno zdravnisko pomoc. Pred nekaj leti je
tranciskan Edvard Zagorec nasel toplice pri Catezu ob Savi.

Mnogi duhovniki so naredili za posamne kraje tudi ustanove
za ubozce. Iz obresti dobiva doloceno stevilo siromakov primerno
denarno podporo. In takih ustanov ni maio.

Zupnik Fr. Mihael Paglovec (f 1759. 1 je ustano\'il v Smartinu
tuhinjskem prvo hranilnico in posojilnico, s katero je osrecil celo
okolico, da ga Ijudstvo se sedaj hvalezno pomni. Koliko je slovenska
duhov.scina zlasti v zadnjih letih tudi v tem pogledu storila v blagor
ubogega Ijudstva, je sploh znano.

Koliko pa so duhovniki sicer darovali Ijudstvu, tega opisati
nikoli ne bo mogoce, ker so dali tako na tihem, da levica ni vedela,
kaj je dala desnica. Mnogi so posojevali brezobrestno in koncno se
glavnico dolznikom pustili v dar. Le en vzgled! Francisek Juliani,
duhov'nik pri sw Jostu nad Kranjem, je posojeval dotlej, da so mu
bili skoro vsi zupljani dolzni, a on sani ni imel nicesar. Umirajoc je
odprl okno svoje sobice vrhu gore in dobrovoljno napravil kriz
proti dolu rekoc: ;>Ego absolvo vos!«. . . . (Jdpustil jim je vse dol-
gove in umrl v popolnem ubostvu. Pesnik Preseren pa je zlozil za
njegov grobni spomenik krasen verz, vreden takega nioza.

In koliko bi se dalo navesti se drugih slicnih vzgledov !

Nekateri duhovniki so nalozili glavnico, da se ustanove nove
samostojne duhovniske sluzbe. Tako je skof Wo If ustanovil zupniji
Suhor in Dragatus, zupnik M tiller Zabnico, zupnik Novak Velike
Poljane ; ito so storili n. pr. Cimbas, Carman, Drear i dr.

Tudi sv raznih strokah u m n eg a g o s p o d a i s t v a so duhovniki
vodili slovensko Ijudstvo do blaginje.

Sadjarstvo so gojili in pospesevaH n. pr. Fr. Pi re, ki je o tem
napisal tudi par knjiiic, Jernej Dolzan v Suhoru je bil celo od
vlade odlikovan z zlato svetinjo, Lovro Pin tar i dr. Pred icti
so se nekateri lotili sviloreje, zlasti na Dolenjskem. P>oljc nego tf

286

jc uspci'i i^nclarsivu. /.upiuK |ancz Mcsar je v iJciiiiiju iicil kinete
umnega sirarstva, za kar so mu Bohinjci se sedaj hvaleini.

Dobrodelnost duliovnikov v ^rospodarskem pogledu se kazc
navadno le v domaci iupniji. \' celoti pa je to skromno in tiho
delo velikansketja pumena za napredek naseija naroda.

III.

L'meva se ob sebi, da slovenski duhovniki tudi uinetnosti
in znanosti, zlasti pa slovstva niso zanemarjali. Vse znanstvcne
stroke imajo med njimi odiicne zastopnike.

Cilasba je ze v proslib stoletjih na Slovenskcm doscgla visoko
stopnjo. V XVI. stoletju je slovel kot skladatclj Ijubljanski kanonik
Arnold do Briick; slavni Jakob ("I alius (f Ijiqi.i jc v zatiskcm
samostanii prejei prv'o 1,'lashcno naobrazbo. V Will, stoletju jc slo-
venski duhovnik FranciSek Ksav. K r i i m a n postavil velicastne orglc
V St. Florijann na Corenje-Avstrijskem.

Preporoditeija novcjSe slovcnske glasbe sta bila duliovnika Cre-
gorij Rihar (t 1^631 in Blai Potocnik if 1S72.1. Ugledna skla-
dateija sta franciskana Angelik Hribar in Hugolin Sattner. .Marsi-
kak mnci v je zlozil vikar Lu Jo\ ik F^udovernik,

S >i .m se je bavil nadcbudni Alcksander Roblek

(t 1884.), a je umrl v najlepSih letih. \' tej lepi stroki imamo, zai,
le se par samoukov, n. pr Pustavrh, Dejak.

Tern bolje pa je duhovscina z narocili podpiraJa domace umet-
nike: slikarjc in kiparje. L'metnisko drustvo lust. 1. 1893. t je doseglo
ze lepih uspehov in ima lepo bodocnost Oineniti nam je §e Atat.
P u c h e r j a. ki je iziimil fotogjafovanje na steklu, in ves»:ega mehanika
Miliaela Pe tern el a.

Z botaniko so se bavili ze v XVIII. stol. nekateri kranjski jezuiti,
n. pr. Wulfen, Erberg. Hohcnwart. V XIX. stoletju so zasloveli
ko ve.sci botaniki : prof. Francisek HIadnik, iiipniki \alentin Ple-
melj, .Simon Robic in Janez i>afer; a tujina jih bolje pozna in
ceni nego domovina.

Kod zgodovinar ^lovi k«iro.>iki jezuit .Nlarko Hankie (io«3— 1706. 1,
ki je zacel dajati na svetlo obsirno zasnovano delo >Gerinania
sacra* (1727.) in spisal mnogo drugih zgodovinskih del.

Cerkveno zgodovino sta pisala stajerska Slovenca Caspar
Rojko in .Matija Robic. — Blaz Kocen, stajerski rojak, je pri-

287

redil zelo rabljiv atlant, ki je doseg'el mnogo natiskm-. Zatiski menih
Dizma Fl ci ri j anc i c je 1. 1744 narisal prvi zeniljuvid kranjske
dezele.

Jako obilno so dehdi sluvenski duhoxniki na slovenskem sli>v-
stvenem polju. \'ecina slovenskih knjizevnikov je se vedno nied
duhovniki. Izprva so pisali le nabozne knjig-e, pozneje so se lotili
tudi pesnistva, leposlovja in znanstva. Ze v XVI. stoletju sta bila dva
katoliska duhovnika sovrstnika Trubarjeva v knjizevnosti: Leonard
Pahenekar (t 1570.) in Andrej Rezel (15S2.). Docim se protestan-
tovski in poznejsi katoliski knjizevniki se niso zavedali svoje slo-
venske narodnosti, se je sredi X\'III. stoletja tudi ta jela dramiti. Prvi,
ki je poudarjal svojo slovensko narodnost, je bil avgustinski menih
Marko Pohlin. V uvodu svoje sicer slabe slovnice (1. 1768.) daje
duska svoji narodni zavesti, ceprav v okorni obliki, pa vendar z ognje-
vito navdusenostjo. Ta moz je podnetil svojega redovnega tovarisa
D. Zakotnika, da je jel nabirati nied Ijudstvom narodno blago,
zlasti pesmi ; nagovoril je Damascana D e v a, da je zacel pisati in
dajati na svetlo prvi slovenski casnik -^Pisanicea (1. 1779.)- -"^lavni nas
pesniski Kolumb \'alentin \'odnik pa sam priznava, da mu je Pohlin
»luc prizgal«, da je po njegovem bodrilu zacel pesmi zlagati.

Pohlin in \'odnik sta bote ali nehote vzbudila lepo \Tsto
posnemovalcev, zlasti jezikoslovcev. Med njimi nam je imenovati
Jurija Japlj a, ki je s sotrudniki poslovenil celo sv. pismo, Fran-
ciska Metelka, O. Gutsmana, Danjkaindr. Skof Matevz Rav-
nikar se imenuje po pravici »oce slovenske proze«. Odlicni jeziko-
slovci med duhovniki so se : Blaz P o t o c n i k, Ladislav H r o v a t
in Stanislav Skrabec, katerega mnogi inienujejo »najodlicnejsega
slovenskega jezikoslovca« v sedanji dobi.

\'eliko zaslugo za prospeh knjizevnosti si je pridobil skof Anton
Alojzij \\"olf, ker je zalozil veliki nemsko-slovenski (1. 1S60.) in slo-
vensko-nemski slovar (1. 1894.).

\'a]. ^'odniku, pesniku-duhovniku, so sledili duhovniki, n. pr.
skof Slomsek, Fr. Svetlicic, Anton Zakelj ( »Rodoljub Ledin-
ski«), »Cbelicarjif , Anton Oliban, zlasti pa >ljubljenec slovenskega
naroda«, Simon Gregorcic, in razni mlajsi nadarjeni pesniki.

Zanimanje za modroslovje sta vzbudila v zadnji dobi zlasti
profesorja dr. Fr. Lampe in dr. A. Mahnic.

Domaco zgodovino slovensko so proucax ali in jo proucujeju :
Schoenleben, Hicinger, R a vn ikar - P o z en c an, Da\-. T r-
stenjak, Parapat, Ign. Orozen, A. Kohlar. M. Slekovec iid.

Za slovstveno zgodovino si je stekel posebnili zaslujj Jos. Mam
s 30 zvezki >Jezicnika<. Tudi Fekonja in \'rhovnik sta napisaia
ze marsikaj iz te stroke.

Med leposlovci nam je oineniti zupnika Ciglerja, ki je 1. 183b.
objavil prvo slovensko povest tSreca v nesreci.* V leposlovnem
krof^ je mniijxi" inlajsili duhovnikov.

Na poll tic no polje so stopili in se borili za narodne sve-
tinje zlasti : Andrej in Gregor K i n s p i e 1 e r, Lovro 1* i n t a r, dr. I .a\ .
Gregorec, Karol Klun, dr. Anton G regorcic, dr. Ign, ^itn ik,
dr. Ivan Krck in drugi. Duhnvniki so probiidili slovcnski narod
in ga organizirali. Sodclovali so pri u.stanavljanjii Oi-
talnic in raznih gospodarskih druite\ .

Na duhovskih ramah sloni vsa icta dru/ba
s V. M o h o r j a z ogromnim steviloin svojih udov in
Matica Sloven.ska ima v diiluivskih vrstah lepo
slevilo svojih clenov.

Kratck obris kultume^.i dci.i siovL-n.skih duliov-
nikov nam prica, da je ta stan v vscli dobah vestno
vrsii svojo nalogo narodu v blagor, in da si je z dlanjn
in umom postavil •monumentum aerc perennius< !

/^^^

Komondo.

J(iz«'f IJcnUocicS

ANGELJ VARUH.

IVAN ZAJC

NA DUNAJU.

'■in

MISE CU TI IZAGNAT IZ KUCE!

Crtica iz Like.

a tko nije u nasem okolisu cuo za Kruscicu, zaselak u za-
ledju Velebita, tamo iza pustog pazaristanskog polja, Klancu
na zapadu! \'eli se : na kraj svijeta !

S ceste udarismo glihovitim putem, pa jedvice preko mo-stica,
kuda se otace kisnica, doprijesmo do glavice u Vagancu. Tu je
valjalo ostaviti kola has pred nekakvom potrpanicom, koja stajase
sama o sebi; reko hi, Ijudski je domak. ()d ovuda stadosmo se
verati pjeske koziim putem preko glavica, pa niz ponik\e, kroz
divlJLi sikaru. Povis granja strse visoke klisi, rovoui nepogodnih
vremena isprugane, bijele, bujnim mahum isarane.

Na nekom sedlascu doceka nas srednji covjek, mrka oblicja,
crnih, nemirnih ocica. Rado imirka, kao da ga sveudilj nesto paci.
Ceka lias, veli, da nam kaze put.

— Vidite, preko onoga tamo brijega, pa preko benta, i onda
iza one visoke glavice dolom, pa nas eto !

Onda zamukne. A ja sam pomisljao na tuzitelja, pravdasa
na glasu, staroga Adama Baricica. (Jd nedavna ga ovdje prvi put
vidjeh pred nekoHko dana.

Bilo to poslije podne, skoro na domak uredovanju, kad li teska
ruka, toboz plaho, na okratke stanke grune na \rata. I ne cekajuci
odziva, pomolio se covuljak od kojih sezdeset godina, gojan, ure-
dan, u kicenu kuzunu. Glava mu se uleknula medju zgrbljena ramena,
a cudna li je, da od Boga nadjes! Okrugla, van reda debela; sal'>

SponuMi-cvioce. ^"'

290

pada niz misicje kao mrtvo. Isposred podhulilih. pla\kastili podoc-
njaka vire sivkaste, sitne oci, nemirno trcpte podno rijetkih, stcti-
njastih obrva. Na nisko Oelo naJstisila niu se pmsijeda, oStra k<>sa
gotovo do obrva; sirok, klinast nos tesko se i soptljivo ra/duhava
povis debelih, izvaljenih usana, te gotovo poklapa kustravi brk.
Usta mu zijaju, pa pokazuju sitne, crnkaste zube. Neobicna zaista
pojava u zornoin tickume svijetu!

— Hvaljcn Isus! — poklonio mi se toboz covjek, klonuv gla-
vom posvema na prsi, pa ju mucno opet popridignuo, nekud na
krivo. Pri torn imi se na lieu pokazao izrazaj neprilicne trpnje. I
umah na to oJrijesio brzu besjedu, oporim, krijcstavim glasom, kao
da se rdjava pila zareziva u suho, zilavo drvo.

— U mene se dogndilo veliko zlo ! Vei petnaest godina uzivani
kosanicii u strani i njcgunjcm je. AI sad se cto vratio snahin sin iz
vojacije, te na silu da mi ju otme! Da ne uinakoh, odsijcce mi
glavu sjekirom kd piletu!... Gonio sam se ja i s njegovim ocem,
komisija tri put izlazila, slavni je sud mcni dosuJio. |a trazim, ncka
siavni sud s mjcsta izidje na >instanciju4 krivca. Smetanjc posjeda,
pa neka svjedoci na lieu mjesta dokazu. doklc je moj zadnji posjed!

I ne da odusiti, van s mjcsta komisija!

Has sam cudan znati, o sto li se popravdaSe ti tvrdi gnrstaci !

Iz dubokc prodoline stupismo na jednom na dogled maiome
gorskome poljicu. Uz obronak puklo nevcliko jezcrce ; na rubu mu
mlinica. Dva tocka veselo se vrte i zivo odsijcvaju o suncu, sto no
jako udaralo sa zagasito-modra neba, cista, bez oblacka. Niz dolinu
icce potocic poput srebrna taljiva, pogdjegdju tek osjenjen sjcnkom
narijetka vrbinja. Po rubu doline bjelasa se nekoliko razdalekih
domova.

— Evo vidite! — ozove se najednom pratnik, kad smo ved
stigli na domak mlinu. — Ovo jezero uvijek ima vode ; nigda ne
presusi. Svi izvori u okolo presuse, a ovo nikada ! Samo je red*
presusilo, kad je ono bilo u Italiji, i onda, kad u Uosiii. Znate, kad
je rat, onda presusi.

— A zasto onda presusi ?

— E a tako, presusi . . . Kad god je rat! A da vam bas
pravo kazem, — svrne istim glasom na drugo, — nisu ga marili
goniti rad toga; prav je Adam bas ovdje , kao Bog na nebu!
Reel je pravo po dusi ; a i sami cete vidjeti.

Da ne budem nikada vidio !

• red — jed:in dan. Tako se broji i 2 reda itd.

2qi

Dolinjak neki, na pola krs! Nesto trave i bujadi , dva tri
naviljka. Okupilo se naroda, da motri, u dvije hrpe. Pozdravise
nijemo, sinijerno. AH istom sto se tuzba pr(jcitala, puce zaglusna
pravda.

— Nije istina! — vice visoka iena, mrsava, ostrih, plamenih
ociju, snaha Adamova.

— Jest, istina ! — sikne Adam. — Al nije mi ni do te vlati
nastora, nego javno nasilje, sto mi ga cinite! Javno nasilje, slavni
Slide ! Snaha moja eto zakipiia, skupa sa sinom, pa da ce me ziva
na roglje nabosti. A moje evo pravo ! — Evo od ovuda, slavni
sude, — i stupne petom — tvrd kamen, nego ga iskopase ! Tu smo
se ja i moj brat dijelili ! — pa sve dovde, — evo ! — s ovu stran
parcele moje, s onu njegovo !

I starac pognutih ledja zivo trcka po »parceli«, mota rukama
i zagkisno vice.

— Pa se sve malo po malo primicali, i sad eto ti, Boze ! sve
je njihovo!

— A tko je lane tude kosio ? — vikne onisko, plecato momce,
garava i ostra lica, tvrdo zafrknutih brcica. Bio to onaj isti sinovac,
sto da je htio Adamu odsjeci glavu sjekirom, ko piletu.

— Sto ti znas ? Bio si pod puskoni.

— A pred cetiri godine, gle, kosio sam ja!

— E, ne ces tako, sinovce! Nisam ja za badava zvao slavni
sud za javno nasilje !

— A lane je kosio Mile! — vikne snaha.

Momcic od kojih sestnaest godina skoci na srijedu, pa ce zvon-
kim glasom, grunuv tvrdo sakom u prsa :
• — Jest, ja sam kosio !

— Da, taj tvoj sin, .sto veli, da ce me zaklat, ko kozlica!

— Lazes, strice ! — skoci mali. — A pa bas, mala steta i za te !
\'idilo se, da se momcic dobro uci pravdaskoj vjestini.

■ — ^ Eto vidite, slavni sude ! — sikne Adam. — Porusili mi i
sazegli plot, groze se ubojstvom, potvaraju me, da sam im ukrao
tri jasenka! A kci joj vice, da ce mi mise izagnai iz kuce !

— §to si dobar, odavna ti ne bi bilo traga na ognjistu, van
pusto bucaliste! — oglasi se iz hrpe mlada zenska, prekrstenih na
grudima ruku. — Sto nam otimljes nase ?

— • Ne otimljem ja. Sud mi vec jednom dosudio, slavni sud!

— Po krivom svjedoku ! — skoci snaha. — Na smrtnom krc-
vetu kazao ti brat: — Marko Radosevic krivo se prisegao za nasu

292

zemlju, i kako pravo, tak<) bilo zdravo ! Pa je i poginun kan pasce
na rudini!

— A tko mu je kriv, van \'jetar s vase stram

— jest! Ne ubijamo mi, ne^jo vi, zlotvori! — sku..i sinovac. —
Ubili ste nam i oca! Nije on umro od bozje strane, nego <iJ v.iiili
udaraca. Godinu dana pljuvao je krv s vale ruke!

Jedva Jedvice utisam buku, pa tu u nagadjanje. Sve se cinili>,
da bi taj dolinjak s nckadasnje davne nagodbe spadao na pola.

S toga stadoh nagovar;iti, neka ga prepolove po duljini, pa
razdijcle. Obje stranke zaiutiSe caskom. Konacno ie se oglasiti
sinovac Pilip.

— Pa neka nosi. bezdusnik, i tu polovicu!

Adam joite Suti. Ocevidno, predomisljava se. Al u taj cas ozove
se o^tar klik :

— Ne dam j.i, ja };.n.irii» F'ilip, sto mu drago! Ne zaborav-
Ijam ja, tku mi oca u grob spravin ! Kj. stride, cek.«i, nij** se joSte
medju nama svrSilo!

To se oglasila sinovka. Nasilaii, ncajan bm to klik. .Miujinj
je celjade, sktadna tanmoputa lica. ali poglcda o^tra, nckuda zioguka.
Crno-zagasite oci svijetle joj se divljim, p<idmuklim sjajem kroz
duge, guste trepavice, kojima sveudilj ponice, kao da se zaca po-
gledati covjeku u lice ra\Tio i Siroko.

— Mani se besjede, icnska glavo, dok muski govore! — ukorim ju.

— Pa i neka je muski, al muski ne zbori. A ja sam starija ;
znara, §to ni on ne zna!

— Da si dobra, ve(i bi se bila i udala! — kroz zube tie Adam,
— Ova vam, slavni sude, odbila ved tri prosca, viljenica!

— Briga te za to! Udat du se, kad mi oca otkupiS, sto si ga
skoncao, krvnice!

— A kako to on tebi oca skoncao?

— Nebozi! Pijani poklepusali se! — ozove se stara zencica
dobrodusna lica. — Dvije godine pred njegovu smrt! I poslije toga
on bio zdrav i ziv, pa sad to ona toboz tjera!

Pa kao da joj je mrsko, sto se oglasila, od neprilike prevuce
dianom preko lica i pogleda na stranu.

— E nije to tako, strinn! — Skoncao ga, pa ce tako i dalje.
Vidjet cete!

— A zasto ga skoncao ? — upitam.

— A zasto nam otimlje zemlju, zasto nas goni i progoni?
Eto, zasto I

293

Ovaj put omjeri me dje\'ojka punim pogledom ravno u lice.
Na cijelom njenom oblicju odrazivao se izraz teske trpnje. Iskrave
oci uokvirile se u dubok, taman kolut; izmedju bujnih obrva pre-
plice se jaka crta u dubok rez, pa se naglo gubi u namrstenu celu.
Krupne, rumenkaste usne ovijaju jedn ako ostre, zalobite crte. fak,
ravan nos podrhtava strastveno, nasilno. Caskom pogleda, pa opet
ponikne ocima, zadrhta i trgne se. Onda se protura kroz hrpu, uduhe
prste u kose, uzvine glavom, zarida i zaniakne u gustaru.

— Viljenica! — zagunda Adam.

— Ti si joj to kriv, krvoloce ! — usplamti snaha . . . Njoj i
svima nama !

— Ti, ti, vukodlace stari! — zanese se i Pilip.

I opet zaglusna buka. O nagodbi vise ni govora. — U toj
nemirnoj raboti jedva se dalo ustanoviti cin, pa se odgodilo rociste
za preslusanje mnogobrojnih svjedoka.

Na kolima kocijas, >>hrkonja Mile«, drijema. Poslen je on, pa
ga omajila duga dokolica . . . Uzesmo nesto zalagati, mirno, osamno,
pod vedrim nebom, pa da onda na brzo krenemo ... U to se na-
jednom pod strehom kucice pojavi zena kojih cetrdeset i nekoliko
godina, veoma mrsava, puti crnomanjaste, zutkasto-blijeda prisjaja,
u same dronjke odjevena. Prosijedi cuperci kose spuzii joj se niz
celo ; erne oci sjaju joj zivo, nekuda bolesnicki. Prekrstikt ruke na
prsima, pa motri svijet cudno spokojnim, dobrocudnim licem. S obje
strane priklonile joj se uz skute dvije djevojcice, od kojih deset, pa
sedam godina. Zakvacile cvrsto suhim prsticima iskuljicanu joj suknju.
Nevidno, necujno pojavilo se to drustvo iz zalosna doma slamena
krova, odavno prognjila. Dvoriste bez ograde, pusta tratina obrasla
ga sve do kuce ; od vratiju tek uzahan utrenik vodi do ceste.

Mladja djevojcica u samoj kosuljici, do crna zamusanoj, a
na starijoj neki modni, preprostran haljincic narancaste boje, —
isprosen. S\-e troje najednom upiljik:) u me svoje izvjedljive, mirne
poglede. Samo starija djevojcica zamahuje predugackim rukavom,
hoteci ga uskladiti, pa spokojno, zadovoljno siijeze rucicu na
uleknut zeludac.

Smelo me to nijemo drustvo. Ne uziva se olatko, kad te do-
hvaca gkadan pogled . . . \'ec se naklanjalo predvccerje; red bi bio,
da se u domu vari vecera. A unuti-a mracno !

— A .sta ti, planinko, stojis prekrstenih ruku ? Kuda ti vcccra ?

294

Zena se pomakne. Licem joj mune lai^asan, prijc;;"i.iii Miiijesak.

— U nas se ne vecera.

— Pa kako to prespavate?

— Eh, lako bi bilo za vecerii, kad bi bilo i uzine.

— \i uzine ?

— \i rucka ni uzine ! Kad tko sto udijeli, jede se, — rastu-
maci iena i nekako zestoko zavrati rukavora preku lica.

— Pa tako vi onda redom gladujete.

— Kako Bog hoce!

C^udan znati, udjoh u kutu. Zahlapio me gust zapali po cadji
i vlainoj, kiselastoj gnjilezi. Kraj ognjista, na tlu u cetvrt nabijena
kamenja, strsi kup prekrsena tnija; ocevidno ni sjckire nemaju, pa
etc nigdje ni kojeg drugog orudja ni posudja.

Druga pola kuie odaja je. Tu je uza zid utvrdjen Sirok >krevett
od slupanih dasaka. Na lezaju od slame nekoliko ogavnih krpa, a
na kt)lticu povi.se visi pur suknenili dronjaka. Gle, i crijep <>d vrca
eto na tlu; jedva se i nazire o svjetlu, Sto no camno prodire kroz
zacadjalo, puklo stakalce. zazbukano preko male luknjice na duvaru.

Uniaknem na zrak. Grustilo mi •;<• t <<'\ -imr il.t k;ii> da 6u se
zagusiti.

— Koliko djece u tebe ?

— Kvo, sto vidite, dvije siri'te, ijosjcdni «>d cetrnacst godina.
Smilovao joj se gospodin plovan, pa ju uzeo za cobanicu svojoj kravici.

— A imas li sto zemlje ?

— Evo to do one ograde.

Pokaza na oranje kraj dvorista od kojih sto koraka duljine, a
pedeset sirine.

— I nista vise ?

— Aja!

— Pa kako to? Bila si u zadruzi.

— Bila.

— Pa kuda zemija? Zadruga ne smije preko mjere nistiti.

— Hb, to su sve oni dobro upravili . . . s nekakovim kontra-
tima. Pokojni muz pijanac, pa lako bilo s njime. Eto, to ostalo.

— Pa obradjujes ?

— Rugate se, gospodine ! A cime ? — Uzmem svake godine
od komsije dva malica jecma, pa to ti je sve !

— Kad ti umr'o muz?

— Ima ve6, — e borne ! — cetiri godine. .Smrznuo se kraj
ceste, bas o Boiicu.

295

Sta da i pitam dalje ?

— A vi ste, veseli, — sad ce ona, — bili tamo kod staroga,
KnJre, advokata !

— Adama ?

— A da!

Zena se sagne, kao da hi mi rada u uho prisapnuti, pa ce pti-
tihanim glasom, tohoze da je kocijas i pisar ne cuju.

— To vam je onaj kamatlija, sto mi muza opijao i komad po
komad zemlje sebi prihrao. A sad ni da bi mi dobacio koricu kruhal
Pa jos se kao neki rodjaci zovemo.

Lice joj se namrsti, oci zasijevnu. Stupi knrak blize, pa ce
glasnije, podmuklo :

— Nego i na njega ce pravda bozja. Jos i prije Bozica. pazite,
sto vam kazem ! Crn nui osvanuo, da Bog da !

Njene rijeci zajecile iznenada i utilinule poput kamena, sto se
s vlastite tezine odvali sa strme brine i sunovrati u vodu. Zapljusne
mirnom razinom podmukli sudar. i sve utihne, same sto se jos pu-
cina necujno valjuska.

Zena se opet mirno prisloni pod strehu, i opet sve troje spo-
kojno upirii svoj odani pogled na mene, na nasa kola.

Pokupim iivez, te dodam ieni zamotuljak i ostatak vina. (Jna
sve pribere na njedra i nepomicno pridrzi. Tek djecica drugom,
slobodnom rucicom plaho vuckaju majku za rukave.

Po okrajku polja vec zivo zaplamtile vecernje luci : doba vc-
cere, pa pocitka. »Brkonja« sporo, vaznij priprema oko k(jnja . . .
\'edro jesensko predvecerje naglo zagaslo. Zrakom se pmlilo
zabljestivo svjetlo sa zapada, te se iivo odraziva s rubd tmurna
oblaka, sto se iznenada stvorio posred neba. S istoka se nebiste
zamutilo niaglenom koprenom; gotovo ne razpoznajes na njem reza
sive gore. — Dalekim pi)ljem tamo prema Zitniku zjanula tanma,
bajnovita pustos ; tek neki.iliko istosmijernih pruga V(jde po jarcima
carobno se, tajanstveno svijetli ocjelnim sjajem. Pogdjegdje crta
se o nje ponosna krosnja osanma hrasta, vlasovito, vizkisto granje
po koje breze . . . Xekoliko zakasnjdih vrana preprhava sporo na
odalje leziste. Iza troma ma.ska crnih im krila pricinja se, kao da
je najednom i prije reda zavladao posvemasnji sumrak. I svijetle
pruge na polju zapazahu se sada istom kao iagani pramovi prve
nocne magle.

Selom muklo zalajava pascad ; iz podaljega ozivlju se stada,
pa pu koji ostri zvizduk i ziv cobanceta :

296

— Iva!

Nitko mil se ne odazove.

— O, — o, — Iva!

— O, — o, — oj ! — odazove se zbilja iz podaleka.
Najednum tamo negdje u glavici mlado. djctinjo grlo djevo-

jacko iz sviju poramica zadreci pjesmicu, — cini se od stralia, 5to
je, plaho zakasnilo. A umah za njom s istoga mjesta zivo zajeci
ovnujska klepka.

I caskom nasta mir, dok nasi konji ne povukose. Bronce snaino
zazvecise . . . U sumraku se jedN'a raspoznaje sirotna lirpa, podnimiv
ruke pod pazuhe, da se grije vlastitom toplinom.

— S Bogom posli, gospodine I — dovikne zcna toplim, odanim
glasom, a i mladjarija se ojunaci, — valjda, sto je bio mrak! — pa se
i do dva srebma glasida ozovnu :

— Bog!

— Bog! Bog!

Kako slavno sjaji i titra vecemjica povis Velebita u krasnoj,
bajnoj nodi! Lagodno li je putovati, hrliti naprijed iza ovako tiizne
slike u zaledju!

U predvecerje travanjskoga dana, pred L'skrs. u prvi prosnutak
zelena proljcda, plaha padaia kisica. Njezna modrina neba po
gdjegdje izmedju oblib, zbijenih oblaka pouzdano navijesta skori car
proljetne dragote. — Uzdiih mrtav; siblje irepelji tek pod udarom
kise; orosene mace na topolama ukraj ceste svjetlucaju sivkastim,
staklenastim sjajem. Sa zapada se kroz oblacnu koprenu slabo od-
sijeva zadnji sijerak zamirudcija sunca. Na caske cvrkutne po koja
ptiOica naJ leiistem. — Samocom cestovne aleje najednoin zatap-
taju teski, praviini koraci. Oruznici yode zensko celjade, bosonogo,
cunjavo. Upoznah umah onu sirotu zenu s kruscidkoga puta. \'ode
ju u zatvor rad paleza . . . Predprosle nodi izgorjela Adamu liari-
cicu stala, sprzilo se blago ; za malo da nije i cobance zaglavilo
u vatri i kuca planula.

— Pa jesi li?

2ena se osmjehne ni zaiobno, ni prijekorno. \a lieu joj ne
trepne ni drhtaj, oci joj mirne, spokojne. Pa odgovori glasom skrom-
nim, neliajnim:

— Nisam! Evo me pravu gone!

— Pa bas nisi?

297

Eto kan da nuicke

— A da i jesam, ne hi mi ni iao bilo !
Sjetih se one njene kletve pred kucoin.

priznaje, — pomislim.

U to ce vodja ophodje:

— bta hasni tajiti, kad joj u kuci nadjosmo kudelje i petro-
leja. Al taji ortake . . . Stari Adam sumnja i na t^inovku; sve ce
se to malo po malo sloiiti.

— Na Katu ? — vikne zena. — Ne ce, ne ce, psina stara ! Ja sam
zapalila, ja sama, i imala sam zasto ! A ovaj put ne ce mu ta svijeca
upaliti, ne ce mu, ne, sinovka u vucije ralje ! TraiJ-ajte slobodno, ne
cete nista natra^ati !

I opet phmula zena, kao ono pred kucom, navijestajuci Kudri
crn Bozic. Iz ociju plamtila joj neobuzdi\-a mrznja i odvaznost.

— A djecica ti ?

— Sirok je svijet, a jedan obi-ok manje !

— A Bog?

— Dobar je Bog! Sve je po njegovoj voiji. (Jn Ijubi nejake
bolje, nego li jake !

Dakle im je ipak dogrustilo tamo u Kruscici,
bore pr(.)tiv bijesa seoskoga silnika ! Nit popusta
on, nit se pokucuju oni. Tesko je zaista tamo,
gdje se lomi bijes o tupocu, gdje no ima dom, u
koni se svu godinu ni jednog dana ne pali ve-
cernja Inc.

Tuzno mi bilo pri srcu, gledajuci, kako ju
pognase dalje, te bosonoga, gladna, — tapka po
blatnoj cesti do pod krov krutog popravilista.
Izrazito se utiskivale u blato stope jadne sirote, sto
ju pokrenula mrznja iz bijednog domka.

Al na domu ipak Ijube ju sirote, — placu,
i plakat ce jos dugo i dugo. Za to sam se

ja razalio s te napustene ljuba\-i njene

d;:

i se ravno

'criusic.

Josip Drazenoric.

GLAZBA i: l)jAK()VA(.I\()J I^ISKIIMJI.

piicku na.su glazbu najznamcnitiji je dio ciele nase otacbinc

-- Jjakovacka hiskupija u sada.snjem svoni opse^jii ; t»j je nastalo

^ " -' lie samo najvi.se najljep.sili lirskih puckih pjesama, nejjo su
se ovdje i najizrazitije ustanovile i usavr.sile osebine hrvat.ske narodnc
glazbe. Tradicionalna pravila, kojih se drzi hrvatski piik stvaraju«ii
nielodijc, u.srcdntocila .sii se upravo ii toin krajii Slavonije. Zato j;a i
mozenio naz\ ati punim pravoni : zaklunisle hrvatskc narodnc glazbe.

To zakloniste siie po prilici od potoka Orljave uzduz Save
do Zemuna, a od Orljave prieko do Drave, uzduz Drave i Dunava
do Slankamena. ubrojivsi amo i ono nekoliko zupa kraj Drave, knje
spadaju pecujsknj, i one, koje spadaju zagrebackoj biskiipiji. U dugo-
Ijastom i nepravilnom torn cetverokutu nalaze se najbolji i najobda-
rcniji pucki pjevaci, gajdasi, tanburasi i guslari. .Mekoputan taj narod
vesele cudi ^.ivio je nekoci u prilicnoni blagostanju i bczbrizno, jer niu
je bila postojbina od naravi bogato obdarena. Imajuci uz to i pjes-
nicki i glazbeni stvaralacki dar, gajio je od vajkada pjevanje i instru-
mentalnu glazbu vise, nego u ma kojem kraju nase otacbine.

AH ne samo da je prosti puk ishitrio mnozinu pjesama i mno-
zinu melodija liepoga kroja, nego ga je u torn poslu potpomagala
i gospodska klasa, a to ne samo gospoda hrvatskog porietla, nego
i doseljenici. Ovi posljednji zavoli.se melodije nasih pjesama tako,
da su ih stali pjevati vec onda, kada jos nisu ni pravo razumjeli
teksta till pjesama, jer nisu jo.ste dosta vjcsti bili hrvatskomu jeziku.

Kada su morali Turci na izmaku XVII. vieka (god. 1699.) osta-
viti Slavoniiii, nije tu bilo, kako inace nije ni moylo biti, ni jednoga

299

glazheno naobrazena covjeka, koji hi htio i umio uglazhiti lirvatsku
kojii pjesmu No ako i valja inace zaliti, kada nema u knjoj zeniiji
strucno naobrazenih glazbenika, to je ipak bilii taJasnje ponianjkanje
takovih umjetnika za nasu narodnu glazbu gotova sreca; jei' da
je iza oslobodjenja Slavonije bilo u torn nasem pje\"Ogaju strucno
naobrazenih komponista, oni bi bez dvojbe sirili nazore i tendencije
tudje skole, te svoje pjesme uglazbili u tudjem duhu i po tudjem
ukiisu. Izim toga ne bi imala nasa neglazbena gospoda tolike srca-
nosti, da bi se usudila bila pred autoritetom strucnog komponiste
isliitriti nielodije onako, kako su se pi.ijavile u hrvatsknj dusi imprcT-
vizatora. Ne imajuci tada u Slavoniji takvih autoriteta, osokolise se
gospoda, doduse neghizbena, te su spjevaki i melodizovaki pjesme
u duhu i po glazbenom ukusu prostoga hrvatskoga puka. l^a talvO
su nastale iiepe nase slavonske \-aroske pjesme, koje su bile
ugladjenije i savrsenije od puckili, ali zato ipak hrvatske.

Bilo je dakalio i takvih gospodskih improvizatora, koji su kat-
kada zaaosili u svojim melodijama na njemacku, kao sto je opet
bilo u puku pjevaca, koji su natezali svoje melodije na tursku zicu.
U gospodskoj klasi bilo je naime Ijudi, sto domacih, sto stranih,
kojiin se je i neliotice priliepila tudja glazbena tradicija, kada su u
inozemstvu ucili razne nauke. Puk KSlax'onije pakij, koji je dosta
dugo stenjao pod turskim jarmoin, primio je miiom ili silom turske
rieci u svoj jezik i arapsko-tursk(.)g elementa u s\'i>ju glazbu. Ali
poslije odlaska Turalia otresao se puk sve vise i vise turcizma, te
povratio hrvatskomu izvoru. Ono glazbeno, sto je ostalo od Turaka, i
sto su donieli ili stvorili njemacki doseljenici, prekrojio je hrvatski puk
tako, da je u tim tudjim melodijama jed\"a poznati tudje im purietlo.
Pa i u t(_im poslu pomagala je puku gospodska klasa hrvatska.

Mnoge i mnoge melodije nasih varoskih popievaka (a ove po-
tjeeu sve od neglazbene gospode) tako su cisto hrvatske, te imadu
cesto puta u jednoj jeditoj melodiji ti.ilikih osebina hrwitske glazbe,
da bi covjek mislio, e je doticui improvizator strucno proucavao
osebine nase glazbe. Nije tu mjesto, da nabrajam mnogo tak\ih
popievaka, ali primjeru za volju spomenut cu bar ove iz no\ ijega
vremena i poznatije : »Tanburica sitnim glasom ud.irase , 'Na lie\(>j
strani kraj srca«, »Neveselo srce moje*, "Od sad vise draga ,
»Sjecas li se onog sata <, »Kud pogledam, svud je tama , »Sva se
gora listom sasta«, :>Da znas pravo, srce nioje , olvadi tebe ja na
kocku stavio sam« i sto drugih.

Radeci tako na narodno-glazbennm pnlju j-^uk i kaputasi Sla-

ioo

vonije u jednom smjeru, postadose sricmske n;i5e melodije po formi
i po dikciji sve savrsenije, te su se brzo razlie^ale po cieloj nasoj
otacbini i u susjednim zeniljama. Dosao ti u D.ilmaciiu, u Istrii, u
gomju F^rvatsku, ili u Kranjsku, 5tajersku, I'ljarsku, Srhiju . . .
sviigdje <ies cuti pjevati sricmske popievke, .sto pucke, 5to varoske.
§ire ih vojnici, radnici i drugi Ijudi. koji su neko vrieme iivjeli u
Slavoniji, a tada <>tisli u spomenutc krajcvc ili zcinlje.

No moram nainah ovdje primictiti, da ne valja ra/umievati pod
sriemskitn popievkama koje po svietu kolaju pod tiin iine-
nom — i one, koje potjecu od kojejja po rodu srpskotj pjevaca iz
Srieina, jer melodije tih pnpievaka, naroOito puckih. iniadu posehan
biljefj, naime |»ravosla\ no-crkveni, te nisu tako dotjeranc, rcybi
glazbeno inteligentne, kako su one, §to potjecu od kojega katolic-
koga • 'ta.

\^ icki puk djakovackc biskupije, kako gospoda 5tuju

njihove pjesme i nacin njihova hrvatskog pjevanja, poceo se on
sve viSe pouzdavati u gospodsku klasu, te se prema ovoj i u to-
liko zahvalnim pokazao. sto je prisvojio popievke, koje potjecu od
kojcga rodoljubiva kaputaiia. Prosti puk Slavonije pjevao je zanosom
ilirskc nase davorije: »Jos Hrvatska nij' propala*, >Mi smo bra<5o
ilirskoj; roda«, >Nosim zdravu misicut, >Bubanj silno budi« . . . , a
pjeva i novije popievke: 'Ti veC spavas. Wilko iiii>ia«. »<)i. ti vilo
Velcbita<, >Glasna jasna< . . . i druge.

Takvo su>retanje jednih prema druginia ne ties nigdje nad.
Gospoda neglazbena ili glazbeno naobrazenib drugih krajeva obicno
motre prickim okom pucke popievke kao nesto niskog, prostackog.
All radi toga ne mari ni puk za popievke kaputasa. Tako prinije-
rice ne bi puk oko Zagreba — ali u okrugu od vise milja — pod
niposto pjevao na svojim sastancima, u berbi, na prelu ili u puckim
svecanostima druge pjesme, nego one, §to potjecu ravno od puka.
Popievke, koje uci ta mladez u skoli pjevati, ne de — ostavljajuci
skolu — nikada primiti u svoj domaci repertoir. E dakako! Kako
ti nieni, tako ja tebi bilo za ognjilol

Zajednicki rad puka i gospodske klase Slavonije imao je po-
sljedicu, da se nigdje nisu pucke popievke onoliko dotjerale, koliko
ovdje, te da varoske popievke drugih krajeva nasi- otaObine ne disu
dubom puckih melodija.

To pako ide ne samo svjetovne popievke, nego i one crkvene,
koje pjeva puk djakovaCke biskupije u crkvi, na procesijama ili kod
kuce u ici vecih blagdana. X'eJiki dio tih crkvenih i naboznih po-

■ 30I

pievaka, narocito bozicnih, potjece od samoga puka ili nd sei.iskih
orguljasa, za koje se nije moglo reci u prijasnje duba, da su bili
glazbeno naobraieni. AH to se nioze tvrditi, da su i ti orguljasi
cutili hrvatski, i to samo hrvatski, jer nisu uplivisani ni (.)d ma koje
tudje glazbe. S toga imade i ta vrst crkvenih popie\'alia djakovacke
biskupije skroz hrvatski karakter. Pa tako je uobicajio hrvatski
narod i u crkvi hrvatske melodije, ne bi li ih crkva autorizovaka,
posvetika.

Sredista glazbenoga rada Skivonije bila su tada : Hjakovo,
Brod na Savi, Pozega, Osiek i X'ukovar.

Sto i tko je radio u Djakovu na glazbeno-n ar o dn o m polju,
pravo ne znamo, jer nam nije nitko biljezio imena onih improvi-
zatora varoskih pjesama, koji su tu zivjeli. Ali da ih je i u Djakovu
bilo, svjedoci nam usmena predaja, koja tvrdi, da su popievke
sTanburica sitnim glasom> , >Xa lievoj strani;. i neke druge nikle
bas u Djakovu.

I o glazbenom radu u crkvi nema obilnih podataka, te cu zato
evo sve ono iznieti, do cega sam doci mogao. Neka kasniji koji
pisac nadopuni, sto je ovdje manjkavo.

U vrieme Turaka nije bilo u I")jakovu krscanskoga hrama, a niti
su imali po sv. Ocu papi imetiovani djakovacki biskupi stalna pre-
bivalista, nego su stanovali sad ovdje, sad ondje, uceci i tjeseci
lirvatski krscanski narod. Istoni kada su bili Turci izagnani iz Skivo-
nije, nastanise se biskupi u Djakovu.

Biskup Juraj Patacic (biskup od god. 1703. do 1716.) uzdigao
je malu katedralu i to na istom onom mjestu, gdje je stajao prije
turske invazije hram sv. Petra, koji su hram Turci porusili. Tu je
katedraki povecao i poljepsao biskup Petar Bakic (biskup od go-
dine 1710. — 1749.), te obratio tursku dzamiju u Djakovu u krscanslai
crkvu, koja je sada zup)na crkva. Nema sumnje, da je biskup Bakic
nabavio za svoju stolnu crkvu i orgulje te namjestio i organista; a
nema sumnje ni o tom, da su klerici djakovackog sjemeni.sta ucili
pjevati po kajdama liturgicne pjesme.

Od svih djakovackih biskupa proslih vremena najvise je mario
za glazbu biskup Antun Mandic (biskup od godine iXofx^iSi^.t,
rodom Pozezanin. Jer kako je postao biskupom, osnovao je za kate-
dralu crkveni glazbeni zbor, sastojecn se od pjevaca (koralista), pje-
vacica i glazbara, te je imenovao Mozartova surjaka Jakoba llei-
bel-a regentom-chori i kapelnikoni crkvenoga glazbenoga zbora.

Da je bilo i pjevacica i glazbara u tom zboru, svjedoce nam

302

figuralne glazbene niise, koje je Heihel u Djakovu komponovao /a
mjesovid zbor (discant, alt, tenor i has) uz pratnju orkestra i
orgulja. Heihel bio je reg[ens-chori od <;od. 1806. do god. 1826., te
je u Djakovu i umro i tamo pokopan. Komponovao je mnogo glaz-
benih misa i druge crkvene gla/botvorine, od kojih nam je u ruko-
pisu sacuvano 16 komada. Uz to biljeiio je i narodne nase melodije,
jer su se njemu osobito svidjale. Ta njegova zbirka. za koju zna-
demo, da je postojala. izyinula je, ili je ney;dje sakrita. Na svojim
kompozicijama potpisivao se on cas H e i b e 1, cas H e u b 1 ili H a y b 1.
Poslije njegove smrti (god 1826.) otisia je njegova zena Sofija,
najmladja sestra Mozartova, u Salzburg k svojoj starijoj sestri K o n-
stanci. U Salzburgu prisustvovala je Sofija godine 1842. otkrii^u
Mozartova spomenika, a umria je godine 1843. u osamdeset i tredoj
godini svoga zivota.

U drugom sredi.stu narodne nam glazbe: uBroduna Savi
puno se pjevali), a bile je tu 5to puckih, 5to gospodskih vrsnih pjc-
vaca i improvizatora Najvise se brinuo za pucke i varoske pjesme
onoga kraja brodski trgovac Andrija Antim Br lie. On je sabrao
pa i sam napisao najobljubljenije tadasnje pjesme, te je imao
jos godine 1760. prilicno opseznu takvu zbirku. Sin njegov Ignjat
Vjekoslav Brli<i (rodio se godine 1705) nastavio je to sabiranje.
pokupiv pisane pjesmarice brudskih momaka i djevojaka , pa i
takve, koje su pisali inteligentni Ijudi. Ignjat Vjekoslav bio je lite-
rarno naobrazen covjek, svrsio je latinske skole, te je u miadosti
svojoj uCio i po kajdama svirati u riautu. On se litio posvema po-
svetiti nauci, ali je morao po ocevoj zeiji preuzeti i dalje voditi
ocevu trgovinu. IspunivSi Ignjat ocevu volju, ipak se bavio i lite-
raturom : sastavio je hrvatsko-njeniacku gramatiku. koju je stampom
izdao, a isto taku sastavio je i objtlodaniu kalcnJare i drugo sta,
te je bio i gradskini viednikom. Onim pjesmaricama, koje je stari
Brli(* sabrao, i koje se i sada nalaze u Brlidevoj obiteljskoj knjiz-
nici, okoristio se i VukKaradiid, samo sto je originalne pucke
pjesme onoga kraja po svom obicaju preradio. Ignjat Vjekoslav
Brlic brinuo se jos i za drugu neku pjesmaricu, naime za takovu,
u kojoj hi bile i melodije doticnih pjesama kajdama zabiljezene.
Da li je Ignjat te melodije sam ukajdio ili tko drugi, ne znamo iz-
vjesno. Ja sa svoje strane mislim, da je onih 65 melodija te zbirke
ukajdio beogradski knjazevski kapelnik Josip Slezinger, a Brlid
da ih je samo prepisao, ako je naime to njegov rukopis, ali obitelj
Brlideva misli, da ih je ukajdio po zivom pievu sam Ignjat.

303

Brodjanina I vana \' e 1 i k a n o v i c a, franje vca ( rudii > se p;odine
1723.), vise je zanimala crkvena, nego li svjetovna glazha, te je na-
pisac) u svom djelu »Upucenja katolicanska- (stampano giij 1788.11
Osieku) dvije raspravice, prvu : »(3 pivanju i civnikah' ((.irguljania),
t. j. kako valja u crkvi pjevati i orguljati, a drugu »() \-elikih ili
pi\anil: niisa&. Sudeci po prvoj razpravi bile su t.ida u crkvi fra-
njevaca u Brodu orgulje.

Za crkvenu ghizbu hio je veoma zaskizan otac Marijaa Jaic
(rodio se u Brodu godine IJ^)^-)- ^-^n je sabirao pucke crkvene pu-
pievke, sto u brodskoj, sto u vukovarskoj okolici, kada je tamo
bio stranoni gimn. profesorom, strauom gvardijanom franje vackog
samostana. Nabozne te pucke popievke preradio je Jaic pnnesto,
da budu prikladne za crkvena porabu, te ih je i za orgulje udesio,
a tada uvrstio u svoj kantual »Xapivi bogoljubnih crkvenih pisania«,
stanipan god. 1850. u Budiniu. No prije nego je svoj kantual ubjelo-
danio, povjerio je konacnu redakciju glazbenoga diela toga pievnika
budiniskomu gradskomu naducitelju Josipu Drliku — Marijan Jaic
bijase dva puta drzavnik svoga reda, ravnatelj osjecke giumazije
i t. d. Umro je god. 1858. u Budimu, a sahranjen je u samostanskoj
raki tamosnjih franjevaca.

U Pozegi ustrojili su Isusovci god. 1709. gininaziju, koju su
iza nekoliko godina tako rasirili, da je od gimnazije postalo malo
sveuciliste sa bogoslovnim i uiudroslovnim fakultetom. U toin iici-
listu — koje Taube zove u svoni djelu »Beschreibung des Konig-
reichs Slavonien (III. str. 27. stamp, god. 1777.): Universitat« —
poducavali su Isusovci mladez i u glazbi, i to ne maliiii uspjehom.
Jedan od njihovih ucenika, koji je izasao na glas i kao glazbenik,
bio je barun Franjo Trenk (rodio se I. januara god. 1711. u Ka-
labriji, vodja slavonskih pandura). Trenk je bio prvi, koji je ustrojio
vcijnicku kapelu, te je komponovao za svoju bandu razne koniade,
a ove sa svojim bandistima i sam uvjezbao. Vjerojatno je, da je
Trenk upotrebio u svojim kompozicijama i tadasnje melodije sla-
vonskib puckih i varoskih pjesama. Njegov biograf Tbeodor W'ehr-
inann tvrdi u svom djelu Leben und Thaten des Freiherrn \on
der Trenk (Leipzig 1837., str. 36.1, da je Trenk bio takav izvrstan
uinjetnicki pjevac, te imao tako ugodno grlo, da bi mogao kai) operni
pjevac svoj kruh zasluziti. Svu tu glazhenu naobi"azbu i umjetnicku
vjestinu stekao je Trenk u ucili.stu Isusovaca u Pozegi. Trenk je
umro tragickom smrcu god. 1749. u Brnu u Moravskoj.

Za razvitak nase narodne glazbe bio je vazan f'aktor Mi jo

304

Ferdo Matakovic (rodio se god. 1763. negdje u Hrvatskoj, po
svoj prilici u Karlovcu). iMatakovici bio je mnogo godina profesor na
pozezkoj gininaziji. Valja naimc znati, da su poslije god. 1786.,
kada je car Josip II. ukinuo u nasoj inunarkiji red Isusovaca i
Paulina, predavaii na poiezkoj gimnaziji sve do god. 1834. svjetov-
njaci i svjetovni popovi. Matakovic poprimio je pozezki dialekat i
priljubiu tamoinje popievke. A jer je bio vcliki veseljak i vrstan
pjevac, koji je umio pjevati sijaset pjesama, postao je jedna od naj-
vidjenijib licnosti Pozege. NajviSe je pjevao pjesme, koje je sain
spjevao, i za koje je sam ishitrio melodijc uz ponmc kitare. Njcgnvc
su se pjesme brzo sirile, biidiic da je 11 nekirn svojiin meludijama
pogodio brvatsku zicu. Jo§ se i danas pjevaju u Pozegi, pa i drugdje
nje^ove >varo.ske pjc8me«. Matikovid je umro u Pozegi god. 1843.
Od njegovib pjesama mnoge je uvrstio u svoju /birku Luka I lie
Oriovcanin, all nc naznacivsi ime pjesnikovo. Zbirka llit^eva ugle-
dala je sviet god. 1852. pod naslovom >SIavonske varoske pjesme.

Pozezanin o. Grgur Cevapovid (rodio se godine 1776., a
umro kao provincijal franjevackog reda u Budimu god. If<30.l upo-
trebio je slavonske melodije za svoju pastirsku drarau >Josip sin
lakoba patriarka,« §tampanu god 1820. u BiiJimu U toj drami iin.i
23 stampanc melodije za jedno grio, koju ili potjccu od puka ili ili
je u duhu puckil) melodija ishitrio Cevapovid i drug mu, zupnik Ivo
Vuscid Retkovacki. Drama pretstavljena je god 1819. u Djakovu od
klerika, i to u slavu djakovackog biskupa Mirka Karla Raffaya.

N'a koncu XVIII. i pocetkom XIX. vieka zivio je u torn diclu
Slavonije jos jedan na glasu pjevac, a to je bio fratar Ivan Z vekan,
o kojem se ninogo prica u Osieku i Valpovstini. Predaja kaze. da
je fra Ivan pripadao nasickom samostanu, da jc bio neko vrieme
kapelanom u \'alpovu, a tada administratorom u Dolnjem ^Ntiiioljcu.
Fra Ivan (ime Z vekan mozda mu je bilo samo nadimaki spjevao
je mnogo .saljivih pjesama, ishitrio za njih ujedno i melodije, te ih
sam pjevao u veselom drustvu. \'ele, da je obicnn opjevao sama
sebe i svoje dozivljaje, te da popievke » Fratar I vane* i »Od fratra
Zvekana, vzilpovackog pelikana* (u Kuhacevoj zbirci pod br. 1462
i 1463) potjecu ravno od njega. A isto tako se tvrdi, da je svoj
toboznji iivotopis u stihovima sam spjevao. Taj njegov zivotopis
kolao je po Slavoniji u mnogim prepisima, dok ga nije stampara
Pfeifferova u Osieku god. 1S80. stampom objelodanila.

Mato T opal o vie (rodio se god. 1812. u Zdencima) bio je
takodjer vrstan pjevac i ishitrilac liepih melodija. Topalovic sabrao

305

je pucke pjesme onoga kraja, te ih je god. 1842. stampom izdao u
Osieku pod naslovom »Tamburasi ilirski«. U torn svojem djelu, od
kojega je zaliboze izasla same jedna sveska, napisao je liep uvod,
pun patriotickih misli, te je spomenuo i v a z n o s t n a r o d n e g 1 a z b e
i vaznost narodnug pjevanja. Uniro je god. 1862. u Gradistu,
bivsi zupnik i riinski kanonik.

Iz svega toga , sto sam do sada iznio o gkizbenom radu u
djakovackoj biskupiji. razabrati je, da je gospodska klasa toga kraja
nase domovine prionuki jos prije ilirske do be uz pucku nasu
poeziju i pucku nam glazbu, te da su stvarali i novo u hrvatskom
duhu, i to bez ikakve pobude kojega auturiteta ili kojega vodje
naroda. Njihova briga, da se sakupljaju pucke umotvorine i ocuvaju
od propasti, postala je u onom kraju upravo navad(jm, a da se svakj
pjesnik 1 ovaki glazbeni improvizator drzi glazbenih osebina pucke
melodije, postalo je gotovo zakononi.

Kada su se kasnje pojavili i gkazbeni strucnjaci u torn dielu
nase domovine, nisu se ni oni mogli oteti toj struji, te su vise ili
manje uz nju pri(.)nuli. Novo komponovati u hrvatskom duhu nisu
se istinabog joste ufali, jer su unapried znali, da ne ce moci pogo-
diti onako hrvatski ton, kako su ga pogodili nasi neghizbeni varoski
naturaliste, ali da ipak posvjedoce dobru svoju \'oiju, upotrebili su u
svojim kompozicijama pucke i varoske melodije. Tako je postupao
kapelnik u Vukovaru Ivansic (Iwanschitzl oko god. 1780., kapelnik u
Bieloj crkvi Stipanovic oko god. 1790., kapelnik u Brodu Dra-
gutin Stic oko god. 1800. i drugi.

Amo mozemo ubrojiti i Osjecanina Dragutina pi. Turanija
(rudio se god. 1806.), jer je i on ukajdio i za orkestar udesio neko-
liko hrvatskih melodija, kada je bio god. 1S32. ravnateljem kaza-
listnog orkestra u Zagrebu.

Najvise moram pako istaknuti strucno naobrazenoga glazbe-
nika umjetnika Karla baruna Prandau-a (rodio se god. 1793.
u Valpovui, koji se takodjer prikljucio ncU'odnoj glazbenoj struji,
premda istom u vrieme ilirskog pokreta. Prandau komponovao je
izim mnezine nehrvatskili komada i nekoliko hrvatskih, i to d\'a, tri
k(jla i nekoliko koiacnica od puckili melodija. ( )d ovih je jednu
koracnicu za glasovir posvetio banu Jelacicu, te ju i stampoiri obje-
lodanio. Znamenit je Prandau jos s toga, sto je obreo god. 1825.
novo glazbalo : fi sh armon iku. Taj novi instrumenat gradio je
po Prandauovom nacrtu i po njegovoj upuli becki glazbalar Antuu
Haeckl, stoje Prandau-a puno novaca stajalo. Karlo barun Prandau,

Sponicil cvif!(i',', -O

306

dobar lirvatski patriota, umm jc {^uj. i.so^. u Uccu. Sto sponiinjem nje-
^ovo domoljublje, na to me je opunovlastio preuzviseni gospodin bi-
skup Strossniayer, koji je cesto boravio u barunovoj ku<ii u Becu.

Jedan od najvainijih hrvaU^kih naturalistickili glazbenih impro-
vizatora bio je Pajo Kolaric. On sc rodio n*^'^- '*^^'- u Osieku, te
je kainje bio gradskim viecnikoin u rodnom svom injcstu. liivsi Ko-
laric jos gradskim kancelistom ustrojio je god. 1H47. tanburasko
driistvo od sest lica. Bio je vodja, prvi tanburas i glavni pjevac toga
druiitva. Gdje god je bio kakav prijateljski sastanak ili kakva na-
rodna svecanost, evo Paje sa svojom druiiiium, te piri idcju za
ilirstvo i budi simpatiju za narodni hrvatski pokret. Kolarid nije samo
uinio sve taJ ^l.ivonske varoske i nuio/inu piickih popjevaka

pjcv.iti i tain . pratiti, ncj^o je i sain iiek<>liko takuvih spjcvao

i melodizovao, Ui je za tudje pjesmc melodije ishitrio. Popievke nje-
gove pjevalc su se po cicloj Slavoniji pa i drugdje, budud je on po-
godio ton hr\*atski kao nitko dnigi. Kolari<i bio je dvaputa i narodnim
zastupnikom (god. 1871. i god. 1875.). Umro je god. 1876. u Osic-ku.

Svaki, koji je potekao iz onoga kraja Slavonije ili tamo dulje
zivio, smatrao je duznosdu, da ne.^to doprincse narodnom glazbcnom
ladu, ako je imao iolc dara za tu iimjetno.st. Tako je natporucnik
brodske krajiSkc pukovnije Mirko Bogunovi(i izmislio god. 1841.
hn'atski dvoranski pies: Koio u figurama poptit kadrile, te je za
taj pies i glazbu iiuprovizovat>, na koju su se moglc plesati sve figure.
Kasnje je l.isinski komponovao za svaku figuru posebnu glazbu.

Vinkovcanin josip Kunjanin (rodio se god. 1821.) ishitrio
je. bivSi car. kadetom u Glini. dvije melodije za dvije znanienite
pjesme. Prva nd ovih jest Trnskova pjesma »Ljubimo te, nasa
diko« , spjevana god. 1846. u proslavu pukovnika baruna Josipa
Jelacida, kasnje grofa i bana hr\atskoga, a druga je pjesma iMiha-
noviceva >Liepa nasa domovinat. Jedna i druga popievka postala
je u nas popularna, te se obje pjevaju jos i danas, dapace >Liepa
nasa domovina« proglasena je god. 1891. na zagrebackoj izlozbi
voljom naroda hrvatskom narodnom himnom.

Sudbeni viecnik u Poiegi Karlo Katinelli-Obradovi6
pobiljezio je god. 1847. dvadeset i pet puckih i varoskih popje-
vaka onoga kraja, te ih je god. 1849. uz glasovirsku pratnju stampom
objelodanio pod naslovom: >Juinoslavljanske pucke pesme.t

llija Okrugic (rodio se god. 1827. u sriem. Karlovcima) is-
hitrio je nekoliko melodija za pjesme, koje je sam spjevao. Umro
je god 1897. hivsi opat i zupnik petrovaradinski.

307

I pisac ovoga clanka (rodio se u Osieku god. 1834.) drzao se
pravca, kojim su udarili prijasnji iprovizatori i strucni glazbenici
djakovacke biskupije. I on je sabirao i kajdama biljezio pucke i
varoske popievke, pa i instrunientalne plesovne melodije, a to s prvine
same one u Slavoniji, kasnje pake i u drugim krajevima nase
otacbine. Na opseiniji takav rad potaknuo ga medju ostalim pa-
triotima i djakovacki kanonik Juraj Tordinac, najvise pako bi-
skup Jos. J. S tr OSS m a\-er, opomenuv ga, da provede taj svoj
rad sistematicki. U tu svrliu proputovao je cieli slavenski jug, te je
izini sabii:anja raznog glazbenog gradiva marljivo proucavao i ose-
bine hrvatske glazbe, a ponesto i komponovao u hrvatskom duhu.
Polovica od onih narodnih i crkvenih popievaka, plesova i drugih
instrumentalnih komada, k(jje je sabrao, ugledala je sviet u cetii'i
omasne knjige god. 1878. — 18S2. pod naslovom : »Juznoslovjenske
narodne popievke « ; druga polovica nalazi se u njega jos u ruko-
pisu, jer nije imao vise sredstava, da nastavi izdavanje. Plod svo-
jega istiazivanja na prakticnom i na historijskom polju narodne nam
glazbe iznio je u knjigama »Lisinski i njegova doba« (god. 1887.),
»Ilirski glazbenici« (stampano god. 1893.) i u mnogim raspravama i
clancima: n. pr. u raspravama »Opis i poviest narodnih glazbala Ju-
goslavena«, »Josip Haydn i brv. narodne popievke«, »Turski zivalj
u nasoj glazbis i u drugim.

Dobivsi tako narodna nam glazba sve cvrsci strucnjacki temelj,
ugledao se i mladji nas glazbeni narastaj u taj rad, te je kusao —
a uz njih jos i neki stariji glazbenici — svoju srecu na torn polju.

Tako je Ivan Nep. Hummel (rodio se god. 1820. u Kaloci u
Ugarskoj) kusao komponovati nek(3liko hrvatskih komada. Hummel
bio je u Osieku gradskim uciteljem i ravnateljem pjevackoga dru.stva
»Liedertafel«, u kojem su drustvu doduse najvise pjevali njemacke
popievke, ali tu i tamo ipak i po koju hrvatsku i slovensku. Hummel
je bio vrstan glasovirac i virtuoz na fisharmonici, a za osjecki
glazbeni zivot zaista zasluzan muz. Umro je god. 1896. u Budimpesti.

Hinko Hladacek (rodio se god 1837. u Zemunu) bio je pro-
fesor u djakovackom sjemenistu i dosta vjest glazbeni diletanat.
Komponovao je nekoliko muskih zborova, jednu uverturu za gla-
sovir u cetiri ruke i misu bozicnu. Za uverturu upotrebit) je pucke
i varoske melodije, a za misu pucke nabozne. U originalnim svojim
kompozicijama pogodio je jako dobro hrvatski ton. Umro je kao umi-
rovljeni zupnik, jer je posvema ogluhnuo, god 1891. u Vukovarn.

Ne mogu da ovdje mimoidjem strucno naobrazenoga glazbo-

3o8

tvorca, koji se doduse rodio (tjod. 1836.1 u Frankfurtu na Ddri u
Pruskoj, ali koji je dosao jo§ godine 1851. u Pozegu, te je tuj /ivio
sve do svoje smrd, to jest do god. 1883, a to je bio mjernik Vilim
Just Kada je god 1860. odzvonilo u nas njemackim cinovnicima.
koji su pod apsohitizmom amo dosli, zatraiili su njegovi njemavlki
drugovi, da budu premjesteni u Aiistriju. Samo jedini fust nije to
ucinio, posto je, kako mi je sam pisao, Slavoniju ne samo zavolio,
nego ju smatrao praviim svojom doinovinom. Jos mi je pisao: >SIu-
sajuci krasne hrvatske narodne popievke trsio sam se, da uglazbim
hrvatske pjesme u narodnom duliu, a uz to sam nastojao, da 5to
boljc naucim hrvatski jezik.« Just je uylazhio jcdno pedesct hrvatskili
pjesama, sto za jedno grio uz pratnju glasovira, sto za visezvucni
zbor, a moze se redi, da je u nekim popievkama zaista pogodio
hrvatski karakter. On je utemcljio u I'ozegi hrvatsko pjcvacko
druztvo »Vienac» i potporno druztvo za siromasne djakc. Kadi ovili
zasluga, sto ili je stekao za grad Pozegu, bijasc imenuvan zacasnim
gradjaninom i pokroviteljem druztva »Vienca«.

Dragutin Trisler i rodio se u Djakovu god. 18^7.), regens
cliori djakovacke stolne crkve. plodan je kompfniista. On je uglazbio
crkvene korale i druge crkvene popievke i mise i mnogo hrvatskih
zborova i popievaka za jedno grlo, pa i nekoliko instrumentalnih
komada. I brat mu Ivan, organista, ku§a<> je svoju srecu u kompo-
ziciji, te je sudjelovao i kod zbirke pt>pievaka za pucke skole, koju
je sastavio djakovacki ucitelj Dragutin Galovac.

Franjo Krezma frodio se gojine I.S62. u Osiekuj, violinsUi
virtiioz evropejskoga glasa i koinponista. < )n je komponovao jcdnii
25 hrvatskih glazbenih komada, u kojima se trsio, da pogodi
hrvatski ton. Kada je Franjo sa svojom sestrom Ankom (sada pro-
fesorica glasoviranja na zem. narod. glazbenom zavodu u Zagrebu)
koncertovao po Italiji, obolio je god. 1876. u Rimu na posalini.
Opasnu tu bolest tesko da bi prebolio, da se nije za njega toli ocinski
brinuo preuzvi.s. gosp. biskup Strossmayer, koji je tada u Rimu
boravio. Krezma umro je god. 1881. u Frankfurtu na Majni, gdje je
bio koncertni majstor u glasovitoj Bilseovoj kapeli. Mrtvi mu ostanci
preneseni su god. 18.S4. iz Frankfurta u Zagreb na trosak odbora,
koji je u tu svrhu sabirao dobrovoljne prinose. Osjecka mladez po-
digla je prerano umrlomu i obdarenomu umjetniku Franji god. 1895.
spomen-plocu, namjestiv ju u tvrdjavi na kuti, gdje se je Franjo rodio.

Znamenit je glazbeni tvaralaoki talenat Bela pi. .\damovid
(rodio se god. 1856 u Cepinu nedaleko od Osieka). Strucno glaz-

309

beno naobrazen kompnnovao je nekoliko orkestralnih komada i
balet 'Jelui. Njegove kompozicije svjedoce, da stoji na visini stece-
vina moderne glazbe. Sada radi na lirvatskoj operi, te svojski na-
stoji, da ova bude sto vise u hrvatskom glazbenom duhu. U tu svrliu
proucava nasu pucku glazbu velikim marom, da gotovo gorljivoscu,
a kad mu vrieme dozvoli putuje sad u ovaj sad u onaj kraj nase
otacbine, te prisluskuje puckom pievu, ne bi li taj piev navratio
njegovu fantaziju na hrvatsku.

Iz najnovije dobe spomenut mi je Srecka Albini-a (rodio
se god. 1869 u Zupanju), sada prvog kapelnika zagrebacke opere.
Albini komponovao je vise hrvatskih komada, sto orkestralnili, sto
vokalnih, te nastoji ozbiljno, da pogodi osebine narodne nam gkizbe.

Sto se je radilo poslije ilirske dobe na narodnom gkizbenom
polju u Slavoniji, najvise je zahvaliti posredno ili neposredno biskupu
Josipu Juraju S t r o ssm a v eru. On ne samo da je glazbenike po-
ticao na rad, nego je i vazda pazio na razvitak narodne nam
glazbe, te se dao o napretku potanko obaviestiti. Rado je vidio, kada
su mu domaci glazbotvorci podastrli svoje tvorevine, te ih je obicno
i nagradio. Podupirao je novcano mlade Ijude, koji su se posvetili
umjetnickom pjevanju ili umjetnickoj glazbi, te ucili na vanjskim
zavodima. Izim toga cesto je priskocio u pomoc nasim pjevackim
drustvima, za koje je drza(j, da vrse patriotsku i kulturnu misiju,
saljuci im prinose za osnivanje ili za uzdrzavanje drustva. Katkada
bi kupio glazbenu ostavstinu kojega domacega komponiste, te ovu
poklonio kojemu zavodu ili drustvu; primjerice onaj dio I.isin-
skove glazbene ostavstine, koja se nalazila u pokojnoga
Alberta pi. Strige, koju je nas mecena kupio i poklonio
arkivu pjev. drustva »Kola<> i t. d. Jos je biskup
Strossmayer dao graditi za novu djakovacku kate- ^p^
dralu skupocjene orgulje. Te su orgulje remek-djelo,
kojima nema premca u cieloj nasoj otacbini . . .

Orisav tako u kratko glazbeni zivot i gla-
zbeni rad u djakovackoj biskupiji, nuiramo priznati, da su
se tamosnji rodoljubi svojski brinuli kroz dvjesta go-
dina za razvitak i napredak hrvatske narodne glazbe.

Zagreb.

Frunjo S. Kuhac.

^3',

SEOBA IIRVATA.

'y> '^

1 I.omnici neboticnoj sred Hrvatske Biele,
Bjehu snijcfx rastopile mladog sunca stride.
Pnipupila gora carna, izlctile vile
I mladjanom Listonosu zelen vienac svile :
I'm di)Iinam velje Tatre hitro koli> vt)df.
To rudinain Poprad-rieke i kod Vi.sle vode.
Vesele se sarnom Svibnju, koj se ve6 pomaija,
Tankim glasom Ijubav sladku svoj prirodi javlja.

Jednog jutra, prije nego zlatovlasa Zora
Mladom Suncu lice umi svjezom rosom s gora,
— Da joj bratac nad zemljicom sjajnije zasine,
Kad zajasi Jabucila i nebom se vine, —
Pod Lomnicu na ravnicu, ko oblaci tmasti,
Sa svih strana vojske silne nenadno de pasti.
Stoji topot i lirzanje i oruzja zveka
I blejanje toviiih krda i prodolja jeka:
Rekao bi: mnoztvo silno Poprad de presusit
I Lomnicu, ako nagne, na ravnicu srusit.
L'z Lomnicu, kojoj vrh se \'idovica zove,
Stadose se sada penjat silne cete ove.
Prikrise ju sve do vrlia; sva oruijem bijeska,
K6 u noci sjajnim zviezdam poijana nebeska.

Vidovica najvise je svetiste Hrvata,

Jer se Sunca prva zraka njenog cela hvata.

3ii

Tu bogocin ogradise praotci praJavni,

S kog se vide sve hrvatske gore, rieke, ravni.

Tu. kad Svevid po nehesini u nhkilcu ide,

L'stavi se, opocine i na zemlju side.

(Jtale se dohre duse put nehesa vinu,

Na zraci ih jutra vabi \'id u Rajevinu.

S toga vrha, tko je dobar, svetom Vidu mio,

Tko bi jutrom, kad je vedro, rano uranio,

Vidio bi na iztocju, kada Zora grane,

Kroz bosilje njenih kosa Dafinove grane,

S cijeg cvieiia zUitolista medna rosa pada

I bogovom kupe puni sred nebeskog grada;

\'idio bi, gdje na celu Znri cvate ruia,

Ustne rujne gdje na cjelov bratu Suncu pruza.

Bogocin je opasao sav vrhunac gore,
A pod njime u bezkrajnost puca svjetki more.
Po sredini zrtvenik se od mramora dize,
Miomirni dim sa kojeg phivo nebo lize.
Svud okolo bogocina cvatu lipe davne,
U njihovu lisiiu stoje predja duse slavne ;
Dok im dugu \'id ne pruzi ili svjetia zdraku,
Po tom mostu da se vinu k cistom raja zraku.
Kada vjetric laki dune, tad kroz zamor grana
Prorokuju dogadjaje buducnosti dana.

Bogocin je velik, prostran. ali toga jutra
Pusti narod ne moze se smjestiti unutra;
Vec pritisnu dol i goru : unidjose amo
Poglavice, sveti zreci s tovnim zrtvam samo.
Vrhovni je vodja Hrvat, junak divan, krasni,
Kano viti hor je krepak nUadic gorostasiii.
K6 Pojezda plamni zlatnom u (iruzju g"ri :
Stid milinja, videci ga, probi lice Zori.
Na kalpaku celenka mu trepti bujna, biela,
Ko Perunu perunika vrh bozanskog cela ;
A o bedri mac mu bljeska, ko kad Munja nosi
Striele bratu, kojim biesan cete Certu kosi.
Cetiri su do njeg brata, ko cetiri lirasta :
Muklo mrki i Lovilac, Kkiku, kisiia rasta,
I I\f)sioc bujni: do njili krasne sestre : Buga

3'2

1 \idova svetienica, prorocanska Tu};a,
Sva u bielu odjevena, kano gorska vila,
Vita stasa, plavih k(»sa, modra oka niila.
F'oslanik ju rimskog cara Hcraklija gleda,
Od Ijepote razpaljena krv u srcu preda.
L' Bizantu te divote on vidio nije ;
Zrak, sto njcno lice grli, od niiija se smije.
Ali zaman srca gore, mame se junaci,
[er djevicu mogu Ijubit samo \'ida traci.

Tada Hrvat gromkim glasom progovori puku,
Ozivlju se prodolicc njeg'va glasa zvuku:
»t'!uj, narode plcnuniti. nepobjcdiu, slavni,
Miroljubni, na obraiii kano gora stavni:
Na »>balam sinjeg mora, na dalekom jiigu,
Narod rimski davno trpi nevolju i Uigu
(M nasiija divljackoga okrutnih Avara;
Kano kuga t>v«> plcme rimsko carstvo hara.
I sam cesar u Hizantvi strepi s pusta straha,
[er mu vojske nebrojcne bies avarski smaha.
On je CUD za junactvo nepobjedno tvoje;
Pomoe trazee, k nama posla poklisare svoje;
Od avarskih divljih ceta da ga izbavimo,
A sve zemlje da su nase, sto ih osvojimo.
S tog te danas amo sabrab, jer ja cuti ho«Su,
lesi r voljan niacem kaznit biesnih Obra zioiiu.
Zada^a je plemenita, dostojna je tebe,
Da se mimi Ijudi brane, razbojni iztriebe.
Nagrada te divna ceka: nove zemlje, rode,
Kraj sinjega modrog mora, kojim ladje brodc :
Panonije plodne ravni, riekam protecene,
Dalmacije zali slavni i gore zelene.
Takve zemlje na daleko na torn svietu nije,
Obiljem se svakim na nju Vid s nebesa smije. «

Gromoviti tada poklik strese dol.i goru:

>Xa pobjedu ti nas vodi pram sinjeniu moruI»

Hrvat volju puka slusa, od radosti bljeska;
Al jos valja znat, sto volja dosudi nebeska.

313

S toga Tugu sestru salje u gaj lipa svetili,
Neka cuje, sto ce s gxanja predja dusi rieti.
Tuga ode u gaj skrovni; nastane tisina,
Sa iztoka labor pirnu iz tajnih daljina,
Kn s Dafine srebroliste, kada Svevid dise,
Tajinstvenim suniom grane lipama zanji.se,
I vidjenjem prorocanskini diise predja budi,
Da proreku, sto ce pozni dozivjeti Ijudi.

busti granje . . . srca hvata strahopocitanje !
Tuga slusa u skrovistu buducnosti znanje ;
Pa kad volju Vida cula saptanjem otaca,
Nadahnuta, uzrujana iz gaja koraca.
Bozanstvom joj lice gori, oci svjetlom sjaju,
Kao da se na njim zrake Vida odsievaju.

A'idim,« rece, »gdje se dizu sa planina vile,
Predvodnice puka moga pram jugu se kriJc:
Putokazne bit ce nama one pratilice,
U borbama i patnjama njezne tjesilice.
Vodit ce nas od pobjede do pobjede slavne.
Do spasenja naobrazbe i uljudbe davne.
\'idim bojna polja, s kih se od vasih maceva
Krv Avara, kano rieka, u pucinu slieva.
Vidim plodne zelen-ravni, sumovite gore,
Mirne rieke, ostrvima nakiceno more.
\'idim blago svakovrstno u zemlji sakrito ;
Vidim cvasti nase pleme hrabro, uzorito,
CIdje kn kula na ogratiju svih naroda stoji,
Al za pravdu boreci se, svih se njih ne boji.
Vidim ov cas gdje se dize hrsum Ijuta rata :
Jug na Sjever, a na Iztok Zapad sablju hvat
Kano vjetar iz pustare, sto prOinu vije,
Satre zivot, satre cviece i sve pieskom skrije:
Takav hrsum s Iztok-juga k Zapadu se mota;
Krvav mjesec u njem bljeska, urlice grozota.
Kuda prodje sve ce satrt narode i vjere,
Al providnost visnjeg Vida vec poprinia mjere
Te Hrvate istodohno u susret mu salje,
Sa hrsumom da se skobe, Zmaju skrsc rajje :

3'4

Kano vali, 5to no biju Dalinacije hridi,
Vojske mu se na te sur\'at moje oko vidi;
Al krvavom pjenom biesnom o tebi se lome,
I napokon pobjednik si, sKibodan na svome.
I u snu ces sablju drzat, uljudbi na strazi,
I slomit <ies o§tre rojje divljactvu i lazi.
Za natjradu Vid ti dajc inir. sunca svietlinu,
Jer junacki ti pobicdi divljactvo i tminii.«

Gromoviti tada poklik strese dol i goru:

• Na pobjcdu zumo hajmo pram sinjcmu morn !«

S zrtvenika plamen suklja nebu pod oblake.
Sveli rreci bike vode vitoroKC, jakc.
S Vidovice potok krvi bicijc se lije;
Miris mesa iz^orena put neba se vije.
Tko je tada put iztoka okrenuo celo,
Vidio je, gdje se jutro nasmiesilo bielo ;
A Jz jutra pnmolit se bozanstvenog Vida.
Sa cetiri mudre glave i cetiri vida.
Tri put se je pomolio, diSui miris milo,
Tri put sjcvnu po svemiru s lica mu vidilo.

Tad na konju plemenitom izleti Pojezda,
A k.i zraka sunca zarkog do njega Prijezda,
L'tiruiJi mracne pute pobjednome Suncu,
Na djogatu, koj' sad djisnu gori na vrhuncu.
Prosu slavu svojih zraka gorom i doliiiom;
Smicse mu se rieke bistre gladkom povrsinom,
Od milja se na iztoku topi ruda magla,
Prestrasene bjeze tmine od skoka mu nagla.
Zaori mu himna divna iz prirode ciele,
Jer je griju, grle. Ijube zrake tople, bieie.
Sove, cuci u Certove bjeze mracne spile,
Orlovi se i sokoli klikduc zrakom krile.
Ljubavnim se blagini sum<>m bude rosni gaji,
A pticica zaromone Ijuven-uzdisaji:
Jasika se iz studeni, iz skrovista svoga,
Drhcuc pruza pram cjelovii traka suncanoga;
Svaka travka lisde dize, cviece vience siri,
Labor pjeva i igra se s sareni lepiri;

Pcele zuje, rosica se bistrim kriesom smije,
Od uzitka, sto ju cjelov Sunca s ruze pije ;
A on divan svnd prodire milom, toplom zrakoni,
Zivot budi iz zeniljice i juri za mrakom.

Na irtvenik djevojcice jabiike mu nose,
Seji Zori sa bosiijem ruze doprinose ;
A Jarilu mlade razi, a \^elesu brava,
Radogostu krulia, s()]i : ^'esni cvjetnih trava.
A Davoru i Perunu zrtvuju se hati,
Kosuticu svetoj \'idi na cast valja klati.
Za Danicu mlieko liju, Munji macic pale,
Djedovima dusna brava. djeci ptice male.

Kada obred izvrsise po zakonu sveti,

Tad ce Tiiga skupa s pukom ovu molbu rieti :

MolitDa Tuge.

Tuga :

0 Duso dusa, o precisti kriesii,

Iz kojeg iskre k zemskcjm blatu lete

1 upute se u ljudsk(ime mesu,
Sto zlocom tvoju dobrotu opiate :
Ogrij nas svjetlom s lica Sunca tvoga
I umij griehe s tiela zemljanoga.

Marocl :

Ogri] nas svjedom s lica Sunca tvoga
I umij gi'iehe s tiela zemljanoga.

Tuga:

O Sviesti sviesti, o mudrosti viru
Sto sama iz sebe tece, te se slvi
Po bezkrajnosti svojoj po svemiru.

•vl'l

U kojem vjecnost san pojava piri :
$voi{ uma sv'jetlom viSnjim ti u nama
Razgori razum sred neznanja taiiia.

\urod :

Svo)( uma svjetlom viSnjim ti u nama
Razgori razum srcd neznanja tamft.

Tuqu :

Ne puad tmine Onuboga Ijuta,

■^ ■ ■ .mio,

Na Stupnicu da kletu zalutam"
Ti Ijuhav svetu u nama razKori,
Plemenitosti iedjom diih nam mori.

.\arod :
Ti Ijubav svetu u nama razgori.
Plemenitosti zedjom duh nam mori.

Tufla :
m .;enstva -veto more,

Sti> >f. I iiiuii ', 1 i^tro stoji;

Ti I. «.-, kojc strasti more,
Iz mora svoga kapljicom napoji:
Ti mir ;
Oil nirii u^., :. ,. ,^ ; ., .

\arod :

li ii>ir podicli Ijiidcm dobre volje,
p. ii.lin,! tcfrle tvoje zemlje polje.

TuflB:

Da iiur zavlada po citlome svietu,
Ti krep(ts«5u nabrekni desne nase,
Da satru divljih Obra rulju kletu,
St" nime puke zatiru i plase:
Peruna ti nam posalji u boju,
Da pomogjie nam vrsit volju r\oju.

-Marod :

Peruna ti nam posalji u buju,

Da poino^ne nam vrsit volju tvoju.

Tuga :

Ti pute nase preina ju'^u l<azi,
I ne daj, da nam noge nagraisu;
I od zla oka ti nam djecu strazi,
Vukodlaci da krvcii im ne sisu :
Od vjedogonja. mora, crnih biesa
Ocuvaj nas, o Gospode nehesa !

.Marocl :

Od vjedogonja, mora, crniii biesa
Ocuvaj nas, o ( lospode nebesa !

Tuga :

Ti, koji dahom di.suc, oblak sbija.s
I nagonis ga vrlni nase sjetve,
I blagu rosu muze.s i izlijas,
Daj, da obilne budu nase zetve :
Xe pustaj k nehu siie hada gnjusne,
Da rosa ti se u tucu ne sgusne.

Narod :

Xe pustaj k nebu sile hada gnjusne.
Da rosa ti se u tucu ne sgusne.

Tuga :

Vec, ku sto blag u ovoj zemlji bjase.

U novoj tako blagodaran budi :

Da Ijetinu nam, stoku, ovce na.se

Ne sprzi oganj suhe Ale hudi :

U zemlji od leda cuvaj nam sjemenje,

Xek uzkrisi ga lica ti plamenje.

Narod :

U zemlji od leda cuvaj nam sjemenje,
Nek uzkrisi ga lica ti plamenje.

Zagreb.

TugU:
Hrvatoni, N'ide, zenilju krasnu predaj,
Sto divlje cete pustose i pale,
I da je ilko nama otme, ne daj,
Vec stjerat pmnoz' u jadranske vale:
K6 zviezde neba iskrom tvojoin svetom
Umnozi rod Hrvata cielim svietoni.

\arod :
K6 zviezde neba iskrom U'ojom svetom
Umnozi rod Hrvata cielim svietom.

Tll^a:

U boju hrabro koji od nas pane
Za mir i pravdu, za slobodu svieta,
Na novi zivot nek u tebi svane,
Da ogrije ga tvoja vatra sveta:
Nek Rajevine uziva obiija,
I raztapa se od svetoga milja.

\arod :

Nek Rajevine uziva obiija,
I zaztapa sc od svctoga milja.

Gromoviti tada poklik strcsc dol i goru:

»Na pobjedu smjelo, brato, pram sinjemu morult

Zasumise cvjetne lipe otajstveno vele,
K6 da duse praotaca nekamo se sele.
Povio se sa planine vijor zute magle,
Svijaju se vite jele od hujave nagle.
Iz vijora biele vile kadkad kazu lice,
Milo poju, k jugu lete vjtrne predhodnice.
Za vijorom povila se vojske duga zmija,
Pred njom Hrvat na djogatu kano sunce sija.

Dr. A. Trcsic Paoieic.

OB KOLPI.

(^"^Sfei^ \xijo mladost prezivel sem ob reki Kolpi.

Srecna, lepa leta. Kolikokrat sem upiral svoje oko v one
bistre, hitre valove, kateri so se drvili mimo mene, in zrl v bistro
dno ponosne reke. Male ribice svigale so sem ter tje, vodene rastline
majale so se svojimi glavicami in razni kamenceki spreminjali so se ob
rumenem solncu v raznih barvah. Ob bregu pa je rasla zelena travica,
sepetale so krhke jelse in starikave vrbe naklanjale so k vodi svoje
dolge veje. Tu pa tam vzdigak^ se je v zrak ponosna topola, njena
pepelkasta peresca so trepetala, trepetanje bilo je sicer tiho, a vendar
sem ga dobro slisal in priiegalo se je sumenju Kolpinih valov. Lahko-
krila pastaricica preletela je ob bregu, nad reko je svignil zelen-
kasti povodni kos, i^krjancek je zvrgolel nekje v polju in v prosu
petpedikala je skromna prepelica. Solncece je sijalo na jasnem
modrem nebu in zlatilo se svojimi zarki vodene valceke, a v zraku
razprostrinjal se je neki cuden, opojen dub, katerega clovek cuti v
blizavi reke, a katerega ne morem opisati. Za mene je ta duh nekaj
cudnega, nekaj mamljivega in neliote me spominja na bajke o povodnili
mozeh, o zakletih deklicah v steklenib gradovih na dnu reke . . .

Mnogokdaj stal sem ali sedel na Kolpinem obrezju, gledal in sanjal.

Tam na drugem bregu pa se je prostirala lepa, plodna rav-
nina tja do lipnicke gore. Tam so bili socnati, pisani travniki, ra\ne
njive, kjer se je zibalo zlato klasje, a v daljavi prostirale so se pri-
jazne vasice z malimi hisicami. Hisice so se komaj vidile izmed
sadnega drevja. Le bele cerkvice so se belile, kot beli golobi.

In ona ravnina ni bila prazna. Tu so se premikali brdki kosci,
tam so hitele marljive zenjice v beli obleki, a ta se je tako podala

32n

oniin razniiii barvaiii, katcrc so sc .spreminjalc iia dii Icpi ia\iiini.
In oglasila se jc tudi pcscm in prihajala veJno blize, bliie. Pesem
narodna, jednakolicna, zategiijena, in vendar se je tako prile^ala
mojemu srcu. Zdi se mi, kakor da so peli :

>Lep;i ntuja t;oro zelcna.
Pod i^orom tc£c voda leJctiii,
r vodi ra<tte trava zelcna,
r travi stoji ro2;i rumcnali

Da, da, tako so peli, saj jih niscm jedenkrat poslu^al ! . . .

Razumcl sem jih, razumcl vsako bescdico. Scdel seni sicer na
bretju, a inoj duh jo prcplaval tedaj Kolpo in sc prcselil tja k vc-
selim pevcem. Bii sem tedaj ie mlad, vendar cutil sem, da so mi
oni pevci tako sorodni. cutil sem, da so mi bratje.

A oni peli so dalje, in njihova pesem doneia je tako milo v oni
lepi boiji naravi. Pofjiedal sem v reko, in valOeki njeni so se obje-
mali, strinjali v jedno in hiteli dalje, dalje . . .

Tam nc dalcc od Kolpinejja obrezja vzrasle so, kakor tri sestrice
jedna pole^ dru^je, tri ponosnc cerkve »Tri Fare* zvane. Mogocne,
starodavne iipe stegovale so proti njim svoje veje, hotec tekmo-
vati s ccrkvenim zvonikom. Zciena peresca so pa Sumela, kot bi
si pripovedovala bajkc o davnih turskih casih.

Da prihajali so tudi Turki v te kraje, prihajali cesto, malo ne
vsako leto. Tedaj so vzplameneli po gorah kresovi, a zatrepetalo
je Ijudstvo na obeli straneh Koipe, katere valovi so bili tedaj napol-
njeni s krvjo in solzami . . .

Minuli so oni casi, a ni jih se pozabil narod ob Kolpi.

Kdo bi prestel ono nesleviino poboino mnozico, katera je pri-
hajala k »Trem Faram* vsako leto pocastiti Kraljico nebes in zemlje ?
Hitele so mnozice prepevaje poboine pesmi. Zbrali so se Ijudje od
obeli strani KoIpe, tam gori od Severina do doli izpod Karlovca,
prihiteli Zumbercani, sesli se Beii Kranjci. Izpreminjala so se sneino
bela krila, pisane rutice in rudece kapice brdkih ^umbercank. Ljudje
so hiteli iz cerkve v cerkev. pod lipami je Jumelo kot v cebelnjaku
ob roju. \' cerkvi so bucale orgljc, pred cerkvijo so se tozno ogla-
sevale gosli slepca <;oslarja, tam pod lipami cul se je pa glas zgo-
vomega gostilnicarja in mesale se govorice zbranega Ijudstva. Sosed
je pozdravljal soseda, brat brata, Slovenec Hrvata. In tedaj so zopet
veselo sumeli valceki v Kolpi, katera je tekia doli pod cerkvami,
poljuhljali se in sepetali pesem o bratski slogi, o boIji bodocnosti . . .

V NEDELJO ZJUTRAJ.

IVAN GROHAR LJUBLJANA.

;^2I

Zapustil sem Kolpo, ali pozabil nisem onili srecnih dni, katere
sein ob njej prezivel.

Prisel sem v gimnazijo. Moje obzorje se je sirilo, a v mojeni
srcu je vsplamtela Ijubezen k onemu kosceku zemlje, kjer sem za-
gledal luc sveta. Prebiral sem razne slovenske knjige, a kasneje
sem zazelel tudi hrvaskega berila ; saj mi je bil ta jezik se iz moje
mladosti tako dobro znan, tako soroden. In iskal sem knjige in
nasel v nasi knjiznici nekoliko letnikov »Danice- svetojeronimskega
druztva in pa Dezelicevo pesmarico. Malo je bilo to, malo, pa ven-
dar tudi tega sem bil vesel. Prepisoval sem razne pesmi in bil
srecen, da sem vsaj nekaj nasel, kar me je preneslo zopet v sanjar-
ske dni mojih otrocjih let tja k bistri Kolpi.

Cas bezi. Preteklo je leto, dva, . . . preteklo je tudi deset in
se vec let. Kolpa se ravno tako tece, kakor je tekla popreje,
pa vendar se je marsikaj spremenilo. Danes med Slovenci ne
bi moral vec tako iskati kako hrvasko knjigo,
danes citajo Slovenci hrvaske knjige in casopise,
a Hrvati slovenske. O bratskem jedinstvu se je
marsikaj govorilo, a zdi se mi, da ni dalec doba,
ko tega ne bode potreba, ko bode vsaki zaveden
Slovenec in Hrvat cital oboje. Poznali se bodemo
vedno boije in iskreno Ijubili. To bode najtrdnejsi
most cez Kolpo, katerega ne podere nobena sila.

A Kolpa, mila moja Kolpa, ob kateri se zbirajo
sanje moje mladosti, tekla bode veselo dalje, valceki
bodejo se igrali po cistih pescenih tleh in sumeli dalje
proti vzhodu, a v zraku gostolel bode veseli skrjan-
cek najlepso pesem o bratski slogi in jedinstvu! . .

Zagreb.

Janko Baric.

Spomen-cviefee.

PO RISEVIXAMA STAROC.A SOIJXA.

iS,i Cctmacst $lika.i
I.

Ivlak kmj-ieljezniLc od Spljci.i do Knina, koji ii.i> :«vc.jiin zviz-
dukniii sjcca. da smo ipak ii I-^vropi. projuriv liepo (ibradjcnini
spljctskim poljcm i ostaviv na lievu zaliv pitomih Kastela i ubavi
Wanjic — »koji u moru svoju Ijcpost jileda ko djcvojka krasna
u zrcaIo< ■ — a na desnu velicanstvene svodove llioklecijanovofj;
vodovoda, u trinaest casa izvali nasc druzt\-ance na malu soiinsku
postaju. Dva koraka odavle do ceste, pa cetiri dalje prema iztoku
i evo nas kod zidina gradskih starog;a Solina, uprav ondje. Kdje
je francuzka cesla od Solina do Trogira prosjekla kod zapadnih
vrata (porta occidentalis) bedeme staroga grada.
Solin-Salonal koje li je to carobno inie !
Lezala je stara Sal on a pod najvisim vrhuncem Kozjaka, sv.
Jurjem , ondje , gdje mu se zadnjt obronci pomalo gube u malu
dolinu , posred koje tece Solin-rieka ( Jader). Golet strmih klisura
na vrh Kozjaka, golotinja gordog Mosora na iztoku, u iivoj su
opreci sa zelenim livadania sadasnjega Solina, na kojima se uz vi-
soke jablane dizu k nebu viti platani, a jadikuju vrbe jadikovke. Bujni
vinogradi, sto se razapieii po gomilama staroga Solina i po izno-
sitoj vrleti na okoio, protkani zagasito zelenim maslinama i smok-
vama, daju ovomu kraju osobito lice, puno opreka, kakva je i cud
sadasnjih Dalmatinaca i kakva je bila u staro doba jogunastih Ilira.
Dok Kozjak kano visoki bedem brani od sjevera, gordi Mosor
zatvara ovaj kraj sa iztocne strane. Prema jugu i zapadu vas je

323

pogled otvoren : onamo se preko solinske dolinice pmstire valovito
spljetsko polje, u dnu kojega nadize se brdasce Marjan i tvrdjava
Gripi, ta spljetska akropola, d(3k medju ovinia visoko dize glavu
zvonik sv. Dujma, a malo podalje gube se u zraku orisi povecih
otoka : Braca, Solte, Hvara i Visa. Sa zapadne strane proteze se
kastelanski zaliv, gotovo sa svili strana zatvoren. Sjevernim nje-
govim krajem reda se uz more sedam kastelanskih sela — »koja no su
prilikaMisira* — kano sedam bielih labudova na obali gorskoga jezera,
a u zapadnom se kutu digao vitki zvonik bimaris Trogira, dok se
s juga u more spustaju obronci Marjana i Ciova, na kojima je raz-
sijano grmlje mrcike i brnistre. I tako Solin lezi na sjeverno-
iztocnomu obronku velikog amfiteatra, ogranicena brdima i brezulj-
cima, kojemu sredinu zahvaca elipticna povrsina kastelanskog za-
liva. A bas ondje, gdje je prosjek medju Kozjakom i Mosorom,
kroz koji se vijuga put, sto spaja Zagorje sa Primorjem, ponosito
se na goloj klisuri dize tvrdi Klis, pod kojim se kroz tolike viekove
mnoga krv prolila.

Nekoliko koracaja od ovih zapadnih vrata (Jezerine'i prema
zapadu do jedno 230 metara, presavsi razkrsce, s kojega krece put na
zeljeznicku stanicu, u mjestu, z\'anu Doc a, eto malo pogansko
groblje (Necropolis in horto Metrodori. ad viam munitam)
sa deset sarkofaga, vec davno odkrivenih, koji daju naslucivati,
da je to dio prostrana grobista, koje se prostirase uz oba kraja
danasnje ceste i koje se u jednom nadpisu zove hortus Metro-
dori. Biio je po svoj prilici ovo grobiste za Solin, sto Via Appia
za stari Rim.

Pokraj njega duz sjevernoga kraja ceste protegle se tako zvane
Kiklopske zidine (Doc a), sazidane od ogromnih kamena, pra-
vilno ucetvorenih, izdjelanih i dobro sljubljenih, koje dandanas za-
panjen putnik, kako nas Kukuljevic pjeva, u cudu motin. Ovi zidovi
nisu drugo nego li via m unit a, t. j. utvrdjena cesta, sagradjena
po svoj prilici god. 59. pr. Kr., kad bi Solin podignut na oppidum
civium Romanorum. Protezu se one uzporedno sa cestom prema
Kastelima gotovo za koja 3 klm., a svrsavaju na juznoj sti-ani ceste
u sgrade, prilicne utvrdama, na mjestu danas zvanu Stacun, koje
ime sjeca valjda naStatioI. viaemunitae.

Ako odavle — biva s Jezerina, kod zapadnih gradskih
vrata (porta ciccidentalis), — bacimo prema iztoku oko za kojili
650 met. do mjesta, zvana Glavdcine, opazit cemo rusevine teatra,
kojejedva da vire izpod obrasle loze. Danasnja cesta presieca kaza-

listnu sgradu upravo medju pozornicom ipulpitumi i orheslrom.
Pozomica se nalazi s desne strane puta, idudi od Trogira u Sulin. a po
mnogim ostatcima kapitela, stupova, uresnih komada, tu nadjenih,
osobito pako jednoti liepog torsa >Athene Proniaclios*, sada u spljet-
skom muzeju, razabire se, da je bila bogato i licpo uresena. Okolo
polukruine orhestre bio je hodnik, kao u amtiteatru, te se oko nje
dizahu u koncentricnim, polukruznim rcdovima injcsta za gledaoce
(caveai, svaku mjesto izvisitijc ncsto iza prednjega, tako da su gle-
daoci sjedjeli u istom redu, kao i u amtiteatru. Promjer orhestre
bijase lo m., a cielog teatra 25 m.

No i tea tar, kao i ninogc druge javne sgrade u Solinu,
ceka, da se metr>dicno i sistematicno bolje prokopa i procisti. Tom
prigodom ustanovit ce se, kaku je ovdje iSIa obala rieke J a d e r, i
gdje je bilo glavno pristaniste. Nijc bo hez teinelja mnienje, da je
upravo ovo ona tocka grada, koja je predstavljena na ( 1 o I u m n a
T r a j a n a, gdje se je car Trajan na putovanju put Dacije, krenuvsi
na nase obale iz Jakina (Ancona), preko Zadra ( Jader) i Skradina
(Scardona), god. lOl. izkrcao, da primi poklonstvo grada Solina, te
da krene kopnom preko Bosne dalje u Dacijii. Sve je ovo liepo
uklesano na onoj glasovitoj (.'olumni, koja dandanas resi jedan
od glavnijili trgova u Kimu: Piazza (.'olonna.

Ualje od teatra prcma iztokii za iedno 4S0 m., gdjeno su
livade Jankovace, bijase unutrasnja luka i pristaniste (portus)
Solina. Tekom viekova bi ova luka naplavom zasuta. Zcmlji.ste
s desnt" strane puta i danas je blatno, te se ocito razabire. da je
dotle jednom dopiralo more.

Krenuv.si lievo, mi (iemo sada malne bez prekida hodati po samim
gradskim zidinama (moenia urbisi, koje pasahu grad, a vire
gdje vise gdje inanje iznad zemlje, i strse ovdje i ondje do 0 m. visine ;
gdjegod liepim ucetvorenim balvanima, a gdjegod sitnim kamenjem,
prema tomu, jesu li iz starije republikanske dobe, ili iz Markaurelove,
iii cak iz poznije. Na desno od zapadnih vrata, pa malne sve do us(ia
rieke Jadere i do mora protezu se zidovi iz svih doba. V'idi se, kako
su ill gradili liepim kamenjem, kako u kasnije doba, za vrieme ra-
tova, krpali u nestasici dobra tesana kamena kojekakvim sitnezom.
Naci cemo na putu jos mnogo cetverokutnih kuia, ne zidoni sve-
zanih, nego uza nj naslonjenih liepim kamenjem, gradjenim u razno
doba. Naslo ih se nazad godina do 88, a i sada ih se vidi sto ogo-
Ijenih, sto djelomice zasutih do 40. Nazad dvadeset godina, upravo
ovdje kod zapadnih vrata, bila porusena jedna od ovih kula, iz koje

325

virilo radjeno kamenje, pa se torn prilikom izvadilo nista manje od
iS nadpisa na kamenu iz prvih viekova po Kr., koji su kao prosti
materijal bili uzidani u cetvrtom i petom stoljecu.

Bas kod zapadnih gradskih vrata s desne rake, vidi se ta-
Icodjer, da je zid bio oklopljeu velikim kamenima, pravilno uce-
tvorenim; dapace jedan takav kamen visi jos osamljen, drzeci se
jedino gornjoni svojom plohoin cementa. Zivi je on svjedok, kako
su po razorenju staroga Solina stanovnici sadasnjega pa i oni
okolnih sela raznosili na sve strane staro kamenje kao gradjevni
materijal za nove sgrade. Cita se u starim poveljama, da je vec god.
looo po Kr. neki Pincij, rodom Bugarin, primio na dar od hrvat-
skoga kralja DrzisL-^va kamenje blizoga amfiteatra da sagradi ovdje
blizu crkvu sv. Miiiovilu, sv. Petru apostolu i sv. Martinu biskupu
C.'rkvi nestalo traga, jer je porusena za doba Turaka, ali polozaj na
sjeveru zeljeznicke postaje zove se i dandanas sv. Mihovil.

Pri rusenju gornjih spratova liepog romanskog zvonika stolne
crkve u Spljetu g. 1896. bijase izvadjena iz njega sila rimskih nad-
pisa, arhitektonskih ulomaka, uzidanih XIV. — XVIl. vieka kao prosti
gradjevni materijal, a sve to iz solinskih rusevina. Nema starije kuce
u selu Solina, u kojoj ne bi bio jos uzidan po koji stari nadpis uz
silu ostalih predmeta. God 1898. bila je porusena neka stara kucica
pokraj amfiteatra. U njoj bilo uzidano do 12 nadpisa, glava, arhitekton-
skih ulomaka. .Spljetski mazej pogodio sve starinskoga, sto se vidi
i ne vidi, pa iza kako bi kuca porusena, izskocila },2 starinska pred-
meta. Sto li sve ne bilo u Mletke odneseno ? Mletacka vlada trgo-
vala je sa solinskim rusevinama; donapokon davala ih mjesto place
svojim neplacenim cinovnicima! God. 1678. providur Petar \'alier
nagi-adio je sa preko 4000 komada starog kamena tiskalnog od-
vjetnika G. Kavanjina, koji je bezplatno sluzio, i to jos u znak
javnoga priznanja! Providur f.eonardo Foscolo god. 1647. dade, da
razore Solinjani i Kastelani veci dio utvrda solinskih, jer da su se u
njima bili Turci ugniezdili. G. 1656. providur Bernardo izvadi u .Solinu
za spljetske utvrde »dohar dio velikog kamenja*. Godine 1711. providur
\'endramin dozvoli nadbiskupu ( Aipilli gradjevnog materijala iz Solina
za njegove sgrade u Spljetu. ( "rod. 1792. providur Angjeo IMedo
zahvaljivase Jurju Politeu, Spljecaninu, za poslane mu sanduke
kamenja i mramorja, moleci ga, da mu posalje i jos obilatije!

Nego za ovako pljackanje i rusenje starinskih spomenika dao
los primjer i sam car Dioklecijan, rodom Solinjanin! Sve stupovlje
od granita i inog mramora, .sto resi njegoxii palacu u Spljetu, dao

326

je on prenieti iz rusevina ejjipatskih. 1 dvije slinge, sto no jednom
cuvahu ulaz u njegov mauzulej — sada stolna crkva — odnio on
izpred kakva hrama iz Misira.

Cuvar starinskih spomenika u Spljetu ni dan dana^nji uza
sve para^afe zakona. uza sve razvijeno cuvstvn, da se stede stari
spomenici, ne moze da ncuva ru.sevina solinskih <>d pljackanja i ru-
ienja sa strane radisnih i pronietnih Solinjana, ne moze da ocuva
r)ii)klccijant)Vii palacu od na^djivanja i rusenja sa strane nekojih
Spljecana, nckmo li da se mo^jao ocuvati tekom viekova Solin
od takova nisenja i pljackanja! I s toga je riec: tjuod non
fecerunt barbari, fecerunt Barberini, quod non fece-
runt Barberini, fecerunt Spalatini!

Sunce vec odskocilo. pa i mi krenusmo dalje.

Dva koraka od ovih zidina prema sjeveru, pa cetiri prema
iztoku i evo nas k<>d amfiteatra (si. I.) — Paraceve kuce. —
Lezao je on na skrajnoj .sic\ cro-zapadnoj tocki drugoga diela grada,
te bi po vclicini i po polozaju rekao, da je samo za ovaj dio grada
bio i sagradjen. Promjer u duzinu iznosi mu 65 m., a u sirinu 47 m.
Manji je nego li su amfiteatri u I'oli, Veroni i Camuntiim-u (Deutsch-
Altcnburg blizu Beca), a veti od onoga u Aquincuni-u (stari
Budim) pokraj Budimpeste, ved od onoga u Pompejima, kojemuje
OS duzine '>7 m., a os sirine 35 m. Na ulazu eno cetiri ogromna
pilona od biela kamena, veoma liepo izdjelana. Ovi stupovi podr-
zavahu obluke od kamena, izdjelane na cunj u pravcu osi duzine.
Tlo na ulazu bijase poploceno nepravilnim plocama od kamena, i
eno ih jos dosta na mjestu. Poploceni hodnik obkoljivao je cielu
arenu, na kojoj eno razplela se hujna loza, kan da jo.s osjeiia vlagu
puste krvi gladiatora i Krstovih mucenika, na njoj prolivene! Svo-
dovi su okolo jos sa juzno-zapadne strane djelomice dobrn sacuvani,
a oveci svod na jugu lako da su vrata — porta pompae, kroz
koja su gladiatori ulazili u amtiteatar, dok su vrata porta trium-
ph alis za dobitnike na sjevernoj strani djelomice zatrpana, a djelomice
porusena. Sva je prilika, da se je arena mogla vodom poplaviti,
da se u njoj priredi naumahija, t. j. pomorska bitka. S desna
i s lieva glavnomu ulazu, gdje se placala ulaznica — tessera
amphitheatralis — redahu se u okrug mjesta za gledanje, cavea,
gradus spectaculorum. Izpod ovih mjesta bijahu na niiemu
druga niza sjedala, s u b s e 1 1 i a, zastidena ogradom za obranu od
divljih zvieri. Izpod gledalista bijase raznih vrata — vomitoria,
— kuda su zvieri ulazile u aienu. Izmedju subsellia i cavea

328

idjase u okrug eliptican hodnik praecinctio, diazoma, od koga
nam se jedan dio sacuvao ; iz ovoga se je moglo doci k sjedalima
prvoga reda, pa uz nekoliko stepenica — gradus, gradationes —
k onim drugoga reda. Gradationes podizahu se u raznim redo-
vima, jedna povrh druge i jedna iza druge, te take sacinjavaliu re-
dove sjedala za gledaoce. koji se postupice penjahu jedni nad druge
u koncentricnim krugovima. U najniiem rcdu sjedjahu magistrati,
u ostalim gradjani, a iene u najvisem. pod jednim tricmom na stu-
pove, dok je drugi dio istog triema bio ostavljen za mali puk. Za
zastitu od sunca i od kisc mogase se cieli prostor prekriti platnoni
— velarium, ucvrscenim na kocima, zabivenim u zidu ki>d /.idnje
periferije sjedala.

Koliko je nevine krvi u ovoj areni pmliveno za nasladu krvo-
locnih Rimljana i jo.s krvolocnijih Kimkinja! Koliko li je mucenika
ovdje zaglavilo, da svojom krvlju zasvjcdoOe vjeru Krstovu!

I' okolici amtiteatra naslo sc nekoliko gladiatorskih nadpisa.
Jedan nadpis livali Amahilis-a. t. j. miljcnika, secutor-a (gla-
diator ovako zvan, ohoruian hodezem i .stitom, jer je sliedio, pro-
gonio svoga takmaca, zvana retiarius, oboruzana samo mrezom)
rodom iz Dacije, koji da se je za trinaest okrsaja odrzao u amtiteatru,
i da je od naravske smrti, a ne od covjecje ruke poginuo (fato
deceptus non ab homine). O Crinitu, t. j. liepokosu, takodjer
secutor-u, rodom iz Afrike, ubijenu u 20. godini zivota u dru-
gom okrsaju u amfiteatru, pripovieda drugi solinski nadpis, da mu
je Atidia zena postavila mali sarkofag od svoga maloga imutka (de
sua frugalitate posuit). O Maksimijanu, takodjer secutor-u,
komu bi nadjenuto ime aureus, t. j. zlatni gladiator, kaze tredi
nadpis, da je od 22 godine, iza kako se bijasc u areni odrzao
za pet okr§aja, na prevaru bio ubijen od razbojnika (deceptus a
latronibus). O Rapidu, t. j. hitromu retiarius-u (oboruzanu
samn mrezom, kojom je nastojao uloviti svoga takmaca secutor-a),
iz .skole gladiatorske u Akvileji, a rodom iz Beluna, kaze jedan
nadpis, da je u sestoj bitci bio ranjen, da je umro od rana zadobi-
venih, iza kako mu se ne uzkratilo liekovima (in medicina decessit).

No dignimo se iz ove nevolje Ijudske , gdje se Ijudi za
nasladu Ijudima kao zivine klali , u vedriji zrak , te koraknimo
dalje ! Put, koji od amfiteatra vodi prema iztoku, iduci uviek po peri-
nietralnim zidinama, ostavljajudi na desnu stari grad, a na lievu
predgradja na obronku Kozjaka, te vise kula, dospieva iza desetak
casa puta, gdje se opet opaza dio zida s velikim balvanima, do

329

zida, u debljini kojega se vidi jarak, kojim je valjda tekki voda.
Krene li se s ove tocke na lievo, eto nam pred ocima u jami malo
groblje, nekropola krscanska (Kapljuc), od sestnaest sarko-
faga (necropolis ad portam suburbanam; sL 2.). Leze oni pore-
dani izvan gradskih zidina, u jami dugoj 40 m. po prilici, a dubokoj do
2 metra i p6 izpod povrsine. Ovdje se moze najbolje opaziti, koliko
je debeo naplav, koji je tekom viekova zasuo Solin. On je poprecno
visok 2-50 m. do 3 m., a mjestiniice i vise.

Svi su ovi sarkofazi bili u staro doba, koji vise koji manje
razbijeni i pretrazeni, tako da u njima izim kostiju ne bi nadjen niti
cigli predmet od vriednosti. Samo ih je pet s nadpisom, a dva sa
krstovim monogramom. Jedan je od ovih nadpisa poganski ; a cetiri
krscanska. §to se nalazi jedan poganski sarkofag medju ovim krs-
(ianskim, ima se tini tumaciti, sto su krscani u petom i sestom sto-
Ijecu, ne imajuci sarkofaga ili sredstava za nabavu, obicavali kadikad
uzimati i poganske sarkofage za svoje zadnje boraviste. Liep je
primjer tomu krasno sacuvani sarkofag Hipolita i Fedre u spljetskom
muzeju, nadjen u groblju pokraj bazilike mucenika u Manastirinama.
U trecemu sarkofagu od zapada bijase pokopan neki Leontij ,
bivsi pobocnik gjenerala pjesactva i konjanictva, sa svojom supru-
gom. Inostranac bijase on ovoj zemlji, kaze nadpis, a pridodaje onu
dosta obicnu formulu, po kojoj ne bijase nikomu dopusteno pokopati
se u ovaj sarkofag. Alio bi tko zelio, imao je platiti crkvi globu od
dvije librice zlata.*

Sva je prilika, da je ovuda prolazio nekoc put, koji izlazase
na P o r t a suburbia ili s u b u r b a n a, te da su uzduz ovog puta bili
poredani spomenuti sarkofazi.

II.

Vrativsi se odavle na put, pa nakon malo koracaja prevalivsi
potok Kapljuc, obicno suh, jedno 50 met. po prilici, uviek prema
iztoku, dodje nase druztvance na mjesto , gdje je perimetralni
zid zapadnoga novoga diela grada spojen sa starijim, iztocnim
dielom. Prije nego krene dalje, popostade casak ovdje, da baci
pogled — jer je odavle najljepsi — na cio stari grad. < )ndje, gdje no

* (M. br. 2902.) Hie in pace iacet Leontius ex optiune [in] officio
mao-istri eq('uituin) et peditum, quem terra extera duxit. qui vixit annus XL
vitam. A[I]tefna) Romaina), quae servivit annus XVI. ciiniui;i caro. In qua area
si quis cum suis [et] Altenam Romanam dederit corpus, deitl lieclcsiac pacnani
auri pondo duo. Dcposituin in die \'\\. Idus huiias.

t
o

•a

I^V^-^-^L^ ■ '^■■

331

se prema podnevu vide najvece gomile, ondje su bile velike gradske
kupelji (thermaej. Nedaleko bila gradska viecnica fcuriaj. Vise
prema iztoku ostanci su liepa hrama, valjda matris magnae
Cybelae. Negdje onuda pod gomiloin lezi glavni trg grada (forum)
uzduz glavne gradske ulice.

Sve su ove sgrade i mnoge druge bile konstatovane nadpisima i
ondje nadjenim arhitektonskim ulomcima, kojise vidjaju po raznim od-
sjecima arheolozkog muzeja u Spljetu. Ni slika staroga Solinane moze
jasna biti, ako se ne posjete ovi odsjeci, u kojima imade do 3000 nad-
pisa iz svih viekova od prvoga po Kr. do polovice sedmoga, malo
prije razorenja Solina ; raznih bogova, careva, carskih namjestnika,
svakojakih cinovnika, vojnickih oblasti, pa krasnih krscanskih nadpisa,
laznih zanimanja i zanata, iz kojih se doznaje i unutrnja povjest i
druztveni zivot ovoga grada. Ovu sliku popunjuju ulomci kiparske
umjetnosti na stotine, na hiljade manji predmeti od kovine, od zemlje,
za domacu porabu, za nakit, pa stotine komada dragog kamenja, hiljada
novaca. Sve ono, sto je natrpano po odsjecima muzejalnim, sve je
— izim posve malog broja — nadjeno u starom Solinu i u okolici,
do Klisa i daleko prema Kastelima.

Malo koracaja od ovoga razkrsca, krenuvsi prema jugu, eto nas
do mjesta, zvana Ilinac, gdje su liepa gradska vrata, zvana Porta
Caesarea. Plocnik ovih vrata sastavljen je kao i u Pompejima, od
velikih nepravilnih balvana, u kojima se liepo razabiru izdubene kolo-
tecine za kola. Vrata su siroka blizu 6 met., a diele ih na tri
diela cetiri pilona od ucetvorenih kamena, koji su dva i dva po-
redani u pravcu, kojim put ide. Srednji, siri, sluzio je za kola, a
dva uza, pobocna, za pjesake. Sa obje strane ovih vrata zid je ne-
obicno debeo, a na njemu unutra vidi se sloj vapnene i sadrene
naslage od vodovoda, koji tecijase kroz debljinu zida nad vratima.
S jedne i s druge strane vrata vide se dva sahranista vode (ca-
stellum), u obliku osmokutnih kula, naslonjenih uza zid, u pro-
mjeru od ^-40 m.

Vrativsi se odavle i prosliedivsi put sjevera, na razkrscu, gdje
se sastaju zidine dvaju dielova grada, iznova se u njima vidi
konao vodovoda (aquaeductusj, pa malo dalje na lievo mjesto,
gdje su bila gradska vrata (porta suburbana) izpod sv. Duje,
a dva koraka dalje prema sjeveru na kutu, gdje zid skrecc prema
iztoku, razvodje vodovoda.

Odavle malo na desno, eto i ru.-Jevine starokrscanske gradske
bazilike (basilica urban a, episcupiii. l.c/i ona pod velikim

332

gomilama i pod vinoj^radima na podnevii i iztoku. Da se uzmogne
skoro prokopati. trebalo je zadnjih }Jodiiia ovdje vise vinograda
nabaviti. Ma i malen bio uspjeh izkopina, jer je ovdje zemljislc bilo
vec prorovano, pa se kaie, da su odavle i nckoji stupovi, koji rese
procelje crkve sv. Marka u Mletcima, ipak ce biti od velike va/nosti
za mnoga jos neriesena pitanja crkvene povjesti Solina. A da bas
pod ovim gomilania leii gradska bazilika, dokazom je, stu je jo§
god. 1842. ovdje tadasnji ravnatt-lj dr. Fr. Carrara odkrio krstio-
nicu (baptisteriunii 112 krizmaonicu <consiixnatorimii). Kistio-
nice se gradile pokraj gradskih bazilika

Ova je krstionica (si. 3.) nc samo jcdan od najziiamcnitijili
spomenika krscanskili u Solinu, iiego je jos vise znamenita, sto je do
nje sacuvana i krizmaonica. U krstionicu ulazilo se je iz grada
juznim vratinia kroz tetrastiini vestibul, koji se jos dobro vidi. Cetiri
ulomka stupova od crnoga afrikanskog mramora i sad su na injestu.
L'zasavsi nekoliko stcpena, te pro.savsi vrata, dolaza.se se u pravu
krstionicu, osmokutnu sgradti sa osam izdubaka, od kojih pet polu-
kriiinih, a u trima su probijena vrata. U okojo uniitrasnjega zida,
obliepljena mramornim plocama, kojiina se jos tragovi vide, bila su
celiri velika stupa od mramora cipolinskoga, s liepim kapitelima,
nalik kosicu, po obliku ravenskih kapitela iz sestoga stoljeda, sa gri-
fima mjcsto voliita i tragovima crvcnog bojadisanja, koji se sada
cuvaju u spljetskomu muzcju 137 I". 1. < )vi su stupovi nosili kubu, obliep-
Ijenu po svoj prilici krasnim mozaikom, kojega se pojedine kocke
nalaze ondje razsijane. L' sredini ove sgradc stajase pravokutna
mramorna kamenica za krstenje. S iztoka se vide malene
prostorije, po svoj prilici za svlacenje kateliumena i neofita, koji
se imaliu krstiti, a malo dalje bijase velika prostorija, koja se ima
boije prokopati — valjda za poucavanje katehumena. Na zapadu
osmokutne sgrade bijase bodnik. kroz koji prolaza.se kouao u kaincuu,
koji od glavnog vodovoda vodijase vodu u kamenicu na zapadu od ve-
stibula. Iz ovoga liodnika, uzasavsi dvije niramorne stcpenice i prosavsi
kroz vrata, postavljena na mramornim stupovima, dolazase se u pro-
stranu dvoranu. To bijase krizmaonica (consignatorium). U ovu
se dvoranu ulazase i kroz druga vrata, okrenuta prema jugu, koja su
bila neposredno vezana sa prostorijama okolo hazilike, a suprot njima
prema sjeveru bijase polukruina apsida. Ciieli pod ove dvorane
bijase pokriven mozaikom sa veoma liepim narisima, a upravo prema
vratima, koja vode u hodnik, bijahu na mozaiku prikazana dva jelena,
gdje piju vodu iz posude, a nad njima nadpis iz pocetka psalma 41.:

334

»Kako jelen zudi vrelo vode, tako dusa moja k tebi, Boze!<* Bio
je ovaj mozaik vise manje citav do nazad triestak grodina. Neki
inostranac, nastanjen u Spljetu, za nekoliko ifddina zalazio cesto
na casu dobra vina u Solin, svaki put kupovao tajno od tezaka po
komad ovQcr mozaika, te ga u torbici kuci nnsio, Ne zna se, kamo
su ovi komadi dospjeli. Ne bilo tada cuvara starina u Spljetu, a So-
linjani — Ijudi ko Ijudi — lakomi za novim novcem! Ovo dakako
sada — budi im receno na cast — ne bi se moglo vise sbiti. Uvi-
djeli i oni. da su im starine na diku, a borne i na korist!

Odmah na sjeveru krstionice jjradski zid i put, sto po njemu
vodi, kre(ie na iztok, pa iza malo koracaja eto nas pred ulazom
u s tar okrs (ia n sk'> grobl j e u M anas t ii inam a. Ovaj je uiaz
uresen raznini arliitektnnskini ulnmcima, pokupljenim po solinskini
gomilama. Medju ovima je u starinskom zidu uzidan nadpis, da
svrati pozornost posjetitelja: Coemeterium legis sanctae
christianae, starokricansko groblje u Manastirinama.

Odavle se ulazi na put, zasadjen na krajevima bujnim ruzma-
rinom, koji vodi k tomu znamenitomu groblju.

Sunce niedjuto vec odskocilo na obzorju i stalo dobro pripicati.

Posjetiteiji, stariji po godinama i vec umorni, krenuli puteni luz-
marina, u Tusculum, da se odmore, dok cetica niladjili, kojima
sunce ne skodi, a dobre im noge , zakrenula odavle na lievo,
prema zapadu, poljskim putem do potoka Kapljuca. Pregazila
zatim potok prema sjeveru, ostavila na lievo Podrugove i Muziceve
kude, te prosavsi kroz obor Milisidevih kuda, — kroz koji se sjetio
neko one latinske cave caneni — nakon petnaest dobrili casa
strmenita pufa stigla cetica na Coemeterium S. Anastasii u
Marusincu, na groblje sv. Anastasija ili sv. Stasa.

Dok ta cetica mladjih hrlila k Marusincu, stariji odmarali
se u debelu hladu Tusculum-a. ('Judnog je stila ova kucica, sagra-
djena istom godine 1898. za stan : ravnatelja izkopina, cuvara i za
ostale potrebe (si. 4). Uzidalo se u nju starinskih arhitektonskih i orna-
mentalnih ulomaka, nadjenih po solinskim rusevinama, pa iz kasnije,
srednje dobe, dovezenih iz Spijeta od porusenih katova zvonika stolne
crkve. I tako se donekle Solin osvetio Spljetu: ovaj u srednjem vieku
digao mu iz rusevina na hiljade arhitektonskih i ornamentalnih komada,
a Solin prigodom gradjenja kucice sto vise mogao odnio mu sredo-
vjecnih, te se tim starinarskim ruhom Tusculum zaodjenuo. Na ka-

* »Sicut cervus desiderat ad fontes aquarum, ita desiderat anima mea ad
te Deus U

335

menu je sagradjen, podrum mu je u zivcu kamenu, a i im vas od
kamena. U podrumu cu\-a se dobra i bladna solinska kapljica. Ka

odlicnu mjestu postavljen je -Dobri Pastir<, cuvar ove kucicc. Po
vrtu, u kojem je pri kraju malo sumice, pa plemenitili vocaka i

3^6

raznovrstne dalmatinske loze, ali one izvrstnije — notae genero-
sioris — naslajjani su iilomci starinskili stupova, kapitela. Nadpis
na procelju vrata kaze posjetilelju, da je dobri Boj^ podielin ravnatelju
izkopina ovo uzivanje: Deus mihi et meis successoribus haec
otia fecit! A bozji blagoslov nad ovim miriiim obitavalistem prosi
starokrscanski solinski nadpis, urezan n.id vratima ulaza : f Isuse
Krste, kralju kraljeva, gi>spodaru gospodara, neka
budu tv oje oti danjii i nodu inilosti vo otvoreno nad
ovom kudom!* Kut^ni prag daje ti dobrodoslicu: Salve! I netoni
si glavu na vrata pomolio, po starinski skrojen nadpis pozivlje
te, da udjes u kudu: i ako si trudan putnice, daj, ne budi
ti tez ko, pos j e ti o V u kudu. ** Je li kasno dnba dana, je li niracno.
starokrscanska svjctiljka svietli ti na ulazu. A iinas sto da i poule-
das u ovoj kucici !

Na lievo suba za goste, sva bujadisana u starokrsiianskiin bo-
jania i stilu. U sredini stropa >Dobri Pastir«, a ok»)lo njega staro-
krsdanski simholi : grozdje, golubica, riba, paun itd. Po sticnama u vise
okvira slike solinskih izkopina ; a kao na izmjenu medju dva izdubka
prema iztoku Horacijeve kitice : I s t e t e r r a r u m mihi p r a e t e r
iimnes [ angulus ridet, ubi non Hymetto niella dece-
dunt, viridique certat|baca Venafro \'cr ubi longum
taepidasque praebet I Jupiter brum as, et amicus Te-
bron I fertili Baccho minimum Falern is ] I n videt u vis.
Kako liepo pristaju ove zanosne rieci tomu zakutku svieta! Tebron
je Kozjak, brdo nad Solinnm. U sredini je ove sobe stol od ka-
mena, podrzavan kapitclima od kamena; na stranama dva naslo-
njaca od kamena, prcpolovljeno dno sarkofaga, na starinskini stu-
picima, koji i okolo sobe sluze za sjedalice. Medju ovima poredalo
se naokolo nckoliko iara pepelnica (urnae cincrariae). Pokucstvo
je sve od kamena : samo sto su sjedalice okolo stola od drveta :
izdjelala ih ruka nasega Zagorca. Prema ovoj sobi pri tlehu je
kuhinjica, i ona u kamenu, a u njoj ognjiste u iivcu kamenu.

Uzadjimo, kad je ovako liepo, i na prvi kat.

Stube su bojadisane po starinsku. U vrhu je Krstov mono-
gram medju dva pauna sa nadpisom : in hoc signo vinces! Na
desno je oveca soba ; strop joj uresen kao u katakombama : u
sredini Isukrst u spodobi Orfeja, a naokolo sve starokrscanske

• (C. I. L. III. 2674.1 t i^^^ Christe, rex regum, domine dominantium, sint
oculi tui aperti die ac nocte super domum istara clementer t — ** Quamvis
lasse'viator, ros;o, ne graveris et domum contempla banc.

337

slike : Mojsija, David itd. Veliki ormar, pun biranih knjiga, nad
kojim se cita: bibliotheca patria, pokazuje, ceinu sluzi ova
soba. A na stieni prema iztoku Horacijevi stihovi : O rus quando
ego t e a s p i c i a m, q u a n d o q u e 1 i c e b i t, | nunc \' e t e r u m
libris, nunc somno et inertibus horis, [ducere solli-
citae iucunda oblivia vitae, ocevidno kazu, kako za svo-
jim Tusculuni-om cezne njegov gospodar, kad ga kojekakvi
posli i poslici progone po tiesnim, zdusenim spljetskim ulicama,
ili kad u Rogatackoj Slatini srce, sirota, mlaku vodicu, da okriepi
zdravlje, te u druztvu zagrebackih prijatelja obigrava brda i doline.
S druge strane dvije sobice za pocivanje popunjuju ove seoske udob-
nosti. U ovoj kucici bivaju kadikad i zanimljive disputatione s
Tusculanae o izkopinama u znamenitim dvama grobistima solin-
skih mucenika. Posjetitelja, kad izk\zi iz kucice, ona ovako poz-
dravlja : E x e u n t i b u s pax!

Pokraj Tuskula ima i stan za cuvara, custos effossio-
nuni S aloni tanar um, pa i za konjica, komu je namienjena
plemenita zadaca, da odvaza materijal izkopina. I on nad svojom
stajicom ima svoju citulju. Malen je, ali srcan ovaj konjicak bosanske
pasmine. »Mis« zove ga gospodar, •>p arvulus« Evropejci, sto je
isto, samo sto se prvomu imenu radje odazivlje. Osobito je ponosit,
kad on, starinskim sedlom osedlan, nosi kano vila gospodara po
solinskim rusevinama.

A kad skoro Tusculum bude imao i hladnu pitku vodu,
tada ce njegov gospodar moci uzkliknuti s Horacijem : Hoc erat
in votis: modus agri non ita m agnus | Hor tus ubi et
tecto vicinus iugis aquae fons | Et paulumsilvae super
his to ret. Auctius atque | Deus melius fecit!

Pobrinuo se i^on Frane ne samo za ugodno zemaljsko bo-
raviste u ovoj samotnoj kucici, nego sjecajuci se onog starokrscan-
skog grckog nadpisa, nadjena ovdje u okolici: Osokoli s e, Av-
gusta, nije nitko bezsmrtan (2149 A), priredio on na vrieme
sebi i zadnje pocivaliste : rimski sarkofag. I vec mu pocetak nad-
pisa gotov: Hie iacet Franciscus peccatoi et indignus
presbyter. E x p 1 e t o a n n o r u m c i r c u 1 o q u i n t o (50 godina
zivota) hoc s i b i s e p u 1 c r u m F r a n c i s c u s c o n d e r e i u s s i t —
prema onomu svecenika Ivana u Marusincu. Bilo inu taman 50 go-
dina, kadu ga pocetkom oktobra god. 1896. umirovilo kao gimazij-
skog ravnatelja. Brze bolje daj spravi sebi grobnicu, i to u Solinu,
ba.s na polju njegova mnogogodisnjega rada, u Manastirinama, p><-

spoiiien-cviece. 2-

338

kraj svetih solinskih mucenika. All sjecajudi se pape Damaza, koji
se iz strahopocjtanja ustrucavao pdkopati u blizini svetih muce-
nika, hie fateor Damasus volui me a condere membra,
sed cinercs timui sanctos vexare piorum, udaljio on po-
dobro svoj sarkofag od confessio m arty rum u Manastirinama,
jos dalje i od narteksa. <jdje su stali ojjesnici i pokornici. Tu on
ceka njejjovu smrt; u njemu de l)<m Frane vjecni sanak snivati.
Svcti mucenici solinski, za slavu kojih on se je na ovoj zemlji toliko
trudio, bill njetjovi introductores poslije smrti pred lice bozje;
pred njim se molili za ovoga peccator et indi^jnus presbyter,
da njegova dusa >boni Pastoris humeris reportata
Sanctorum consortio perfrui mereatur!*

U hladu ovoga Tuskula, cekajud da se mladja druzina povrati
s Marusinca, posjcdali stariji za kamene trpezc, a da im vricme
osladi, uzco viidja njilixv pripoviedati u glavnim crtama povjest
svojega staroga Solin.i

Postanak Solina ^ubi se u tami viekova. Prvi put spo-
minje se u povjesti god. ilQ. pr. Kr. , kada vec bijase znamenit
grad dalmatski, u komu se mogase sklonuti citava vojska konsula
L. Cecilija Metela. Prica, koja dovodi Solin u odnosaj sa trojan-
skom vojnom i sa Heraklom. da bi naime Hilos, sin Heraklnv, bio sa
~2 ladje u argonautskoj i trojanskoj vojni, sadrzava valjda koje
povjestnicko zrnce odnosno na utemeljenje Solina u IV. vieku po
dorskomu plemenu Hila, a ovo ime pucka masta kao da je prctvo-
rila u miticko ime Hila, sina Heraklova.

Bilo da se zacetak Solina ima pripisati grckim naseljenicima
ili ne, prilicno je, da su njegovi stanovnici bili u sustini plemena
ilirskoga. t. j. puk dalmatski, jer pri prvomu pojavu u povjesti
Solin nam se prikazuje kao dalmatski grad. L»"/,<uv, Salon a, ne-
znana znacenja, ima isti docetak kao i druga mjesta cisto ilirska
(Narona, Scardona, Promona, Albona, Flanona, Cormona, .Ancona itd.),
koja u doba hrvatsko dobise docetak na -in (Norin, Skradin, Pro-
min-a, Labin, Plomin, Kormin, Jakin). I oblik u visebroju, i kod pi-
saca i na nadpisima ^rkoivti, Salonae, u kasnije doba, poslije
Cesara, imao bi se tim protumaciti, sto je grad bio od dva diela :
starijeg grcko-ilirskoga i kasnijeg rimskoga.

Kada god. 155 pr. Kr. Del minium (D'lmno, Dumno, Duvno
u Hercegovini), glavni grad Dalmata, bi razoren od Rimljana, koji

339

zatim, upravo god. 129., bijahu podvrgli svojoj vlasti i cielo dal-
niatsko Zagorje od Narone (Vid na Neretvi) do Siscie (Sisak
u Hrvatskoj), odzvonilo je bilo i slobodi Dalmata u priinorju. Prije ili
kasnije i obala imala je pasti u pance orla rimskih legija. To je
trajalo malne viek i p6, te je stalo mnogo krvi Rimljane, a i Ijutih
okrsaja ratoborne Dalmate. God. 119. pr. Kr. krene konsul L. (Jecilij
Metal s vojskoin iz Panonije, i Dalmati mu primise vojsku prijateljski,
koja i prezimi u Solinu. Iza ovoga dogadjaja Solin pustade tocka stra-
tegicna, okolo koje se vrtijase cielo djelovanje Rimljana do konacnog
pokorenja ove obale. God. 70. pr. Kr. pokusase Dalmati da sbace
rimski jaram, i utvrdise Solin, koji, iza pada Delminija, bijase im
postao glavnim gradom. Prokonsul G. Koskonij upokori cielo pri-
morje dalmatsko od Neretve do Krke i osvoji god. 78. Solin, koji
bi opet od Dalmata oslobodjen, dok ga kasnije nakon dvojega ob-
siedanja ne osvoji posvema god. 39. Asinij Polio.

Od god. 78. .Solin bijase postao conventus civium R o-
manorum, t. j. sastajaliste gradjana rimskih, raztrkanih po cieloj
srednjoj Dalmaciji, koji su sacinjavali jednu zadrugu, pod vlastitim
zakonima i uz vlastitu upravu, iniajuci dva magistra i dva k ve-
st or a, koji upravljahu javnim poslima. Kada bi god. 59. Ilirik, koji
dosele bijase zemlja na po podlozena, na po saveznicka, pretvoren
u rimsku pokrajinu s redovitom upravom, a C. Julij Cesar prvi joj
prokonsul, — Solin postade glavnim gradom ciele pokrajine, posto
bijase tada oppidum civium Roman or urn. Za ponovnog
svog boravka u Solinu god. 57. i 54. pr. Kr. C. Julij (.'esar stece
na osobit nacin Ijubav gradjana rimskih, nastanjenih u Dalmaciji,
koju mu oni i izkazase malo godina kasnije u gradjanskom ratu,
izmedju njega i Pompeja god. 40. pr. Kr.

Za ovoga rata sbilo se u Solinu raznih veoma zanimljivih do-
gadjaja. Kako sva obala Dalmacije, tako i Solin pristajase uz Cesara.
Pompejeva vojska , osvojivsi Krk (Curicta), privabivsi na svoju
stranu Vis (Issa), stize pod Solin. M. Oktavij , Pompejev moro-
vodja, nemogav.si na svoju stranu predobiti ovaj con ventus, stade
ga obsjedati. Solin, pripovieda sam Cesar (u pogl. 9. knj. III. de
bello civiii), bijase jak i po samom polozaju i radi toga, sto bi-
jase na brezuljku. Bio opasan prostim zidom bez utvrda, a malo
bijase gradjana, da bi mogli odoljeti Oktavijevoj vojsci. Pridodase
s toga oni zidu drvenih kula, digose na oruzjc i robove, a zene
odrezase svoje ko.se za konoplje vojnickih s]irava. Zaludu Oktavij
opasa grad peterostrukom obsadom, zaludu pomnoza navale i ju-

340

rise; Solinjani, premda ijladom muceni, odrzase se junacki, te na-
pokon provalivsi protjerase u biefj; Oktavija sa znatnim jrubitkuni. Kao
negda kartazke zene, tako su u ovoj sgodi Solinke veoma zivo po-
magale u obrani svoga rodnoga grada. Jedne nodi provalise one
kao bjesomucne furije, u cmim odjedama, sa gorudim zubljama u
rukama u neprijateljski tabor, te pomogose potuci i razbiti vojsku.
Medjutim Dalmati, koji pristajahu uz Pompeja, cim stade Ce-
sar, nakon poraza k<«d Farsala, okiijiljati u Dalmaciji ostanke vojske,
pobunise se proti njegovu nanijcstniku Kv. Kornificiju, kojemu tiesar
bijase poslao u pomoc Gabinija s jakom vojskom. Fa kad ovaj
posljednji, nakon mnogih poraza, htjede pobjedi u Solin, bude na putu
nedaleko od Muda (Andetrium) od Dalmata tako potucen, da je
osini mnogih vojnika i vojnickili stjegova izgubio 38 centuriona i 4
tribuna. Gabinij malo zatim umre u Solinu od dobivenih rana. Sam
car August u svojoj politickoj oporuci (monumentum AncyranumJ
hvali se, da je oprao ovu sramotu i da je preoteo vojnicke stjegove,
sto no Gabiniju bijahu oteli Dalmati. Dalmatima ipak podje za
rukom, da* god 42. osvoje Solin, ali im ga god. 39. opet ote Asinij
Polio. I ako ne J. Cesar, a to sigurno August utemeiji u Solinu
koloniju, niedju god. 33. i 31. pr. Kr. istodobno kad jader i N a-
ronu, te ju prozva Colonia Martia Julia Salonae. Kao sto
bijase svaka rimska kolonija u malenu slika Rima. tako i Salona
imadjase ustav i upravu sasvim nalik onoj u Kimu. L' Solinu ima-
djaliu svoje hramove sva bozanstva rimskog Olimpa; tu razni
svedenicki kolegiji, tu na glasu carski zrtvenik — ara Salo-
nitana — , srediste javnog bogo.stovlja za svu Dalmaciju.

Nakon sto bijase Ilirik konacno uredjen kao pokrajina rimska,
Solin postade sielo — conventus iuridicus — diela Dalmacije
od Krke do Neretve. U solinski sabor — conventus — salju svoje
zastupnike 362 decuriae Dalmata, 25 Deura, 238 Ditiona, 267 .Ma-
zeja, 52 Sardeata, sve plemena iz danasnje sjeverne Dalmacije, Bosne
i bosanske Hrvatske (Krajine), pa s otoka, jer lukavi Rimljanin bi-
jase ostavio unutrnju upravu zemlje onako, kako ju bjese nasao pod
starim Ilirima. U Solinu stanovase namjestnik Dalmacije, prije pod
naslovom prokonsul, zatim legatus Augusti pro praetor e,
kao gradjanski, politicki i vojnicki poglavica, a nakon reforme pod
Septimijem Severom kao praeses, t. j. gradjanski namjestnik, dok
bijase dux Illyriciani limitis vojnicki namjestnik, ponajvise
sa sielom na Dunavu; naravski svaki od ovih imadijase uza se
mnoztA-o svakojakih cinovnika i vojnickih oblasti.

341

I poslije nego je Dioklecijan god. 297. razdielio Dalmaciju u
Dalmatia Salon i tana i Praevalitana, Solin ostade sielo vr-
hovnih magistrata prve. Sbog svog sgodnog geografskog polozaja,
i kao srediste politickog i administrativnog zivota u Dalmaciji, postade
Solin i sredistem trgovackim na zapadnoj strani balkanskoga polu-
otoka. Tomu je u velike pomogla razgranjena mreza cesta, sagra-
djenih osobito za cara Tiberija od njegova namjestnika P. Kornelija
Dolabele. Cetiri glavne ceste odvodnice spajale su Solin sa granicama
pokrajine. Zapadni ogranak, stara via m unit a, vodjase iz Solina u
Tragurion, te doticuci_se svih primorskih mjesta, svrsavase u glasovitu
Akvileju, gdje se spajase s italskom i germanskom mreiom pu-
teva. Drugi sjeverni ogranak, via G abiniana, pokraj Klisa, idjase
na Andetrium (Muc), te presavsi kroz gorski dio pokrajine do-
pirase do sjeverne granice. Treci, iztocni, idjase prema Aequum
(Citluk pokraj Sinja) preko Bosne u savsku dolinu, i tu se sjedinjivase
sa panonskom mreiom. Cetvrti ogranak razilazeci se na Pons
Tiluri (Trilj) dieljase se opet u ogranak iztocni, koji jednim trakom
prodirase do sredine Balkana, drugim svrsavase u Naroni, a juznim
trakom sjedinjivase juini Ilirik. Sesti ogranak uz juzno primorje,
spajase Epetion (Stobrec) i ostala mjesta uz more: Pituntium
(Podstrana), Nareste (Krug Jesenica), Oneum (Zeljevice Jese-
nica) itd. ; jedan ogranak ovoga idjase u Aspalathos, mjesto,
gdje se pocetkom cetvrtoga vieka podize Dioklecijanova palaca.

Malo imade starinskih gradova, kojima se ime joste cuva, a vidjet
je toliko malo tragova njihova nekadasnjeg sjaja i velicine, kao sto
upravo u Solinu. Jos su prilicno sacuvani zidovi oko grada, koji se
dobrim dielom razabiru u cielom obsegu od preko 4 klm. Oblik je
grada nepravilan ; u najvisoj duzini ima blizu 1800 m. od Porta
Andetria do Porta OccidentaJis, au sirini do 700 m.; povrsina
mu iznosi ~2 hektara. Dugoljasti ovaj oblik pjeva i pjesnik Lucanus :
»Qua maris adriaci longas ferit unda Salonas et tepidum
in moUes Zephvros excurrit Jader.« Do polovice drugoga vieka
Solin ne bijase jos zauzeo velik obseg, koji je imao kasnije, te jos u to
doba ne bijase promienio oblika i velicine staroga grcko-dalmatskoga
gradica. Strah pred varvarima, koji god. 167. bijahu provalili u sjeverni
Ilirik sve do Akvileje, navede cara M. Aureliia, da utvrdi grad god. 170.,
a to su mu radili vecinom razni vojnicki odjeli. Stariji dielovi grada
bijahu ovom prigodom sto popravljeni, sto poruseni i upotrebljeni kao
gi-adjevni materijal. Obzidom M. Aurelija utvrde bjclm prosirene sa iz-
tocne i juzne strane,dok zapadna sa Porta Caesarea stajase i nadalje.

342

Najbolje procvate i do najvise povjestnicke znamenitosti dodje
Solin, kadno car Dioklecijan, po svoj prilici rodjen u ovom gradu
ili u najblizdj okolici, saorradi okolo 300. po Kr. ogrromnu palacu
za svoje mirno boraviste na injestu Aspalathos, j^dje se danas
podize grad Spljet. Dioklecijanova Ijubav za Solin i blizina njegova
iznesose jos vise na glas taj grad. Carski dvor privuce u Solin i u nje-
govu krasnu okolicu mnoge bogate Kimijane. I u trgovackom pogledu
podize se grad, buduci da je bio zadnja tocka najznamenitije i naj-
krade ceste medju Panonijom, Iztokom i Jadranskim morem. Trgo-
vina i brodarstvo splivase se u Solinu, koji postade jedan od
najnapucenijih i najnaprednijih gradova na Zapadu. I'roizvodi bu-
gatih rudnika u Bosni, drvlje iz praSiima ciele pokrajine, obilna i
izvrstna vuna i krzna u veiikom brojii uvaiahii se 11 Solin. tako da
su u cetvrtom stoljedu bile u njemu mno^e javne tvornice, na-
vlastito oru/ja i strojarnica koza, le mastionice i tkaonice. Od ovih
tkanina jos dandanas traje uspomena u svedenickoj misnoj odjetii
>dal mat ic a<, koju je krscanska crkva primila

L' petom stoljecu Solin dodje na glas kao zakloniste velikih
rimskih prognanika. L' razdiobi rimskog carstva oko god. 400. zapadni
liirik, upravljan po jednomu vicar ius-u, sacinjavase dio italske pre-
fekture ; Dalmacija, dio zapadnog Ilirika, bijase upravljana od prae-
ses-a, koji stolovase u Solinu. Kada se je zapadno rimsko carstvo
primicalo razsulu, Solin je imao prilicno snage, da se jos po sebi
iizdrzi, te odoji provalama Huna i Gota god. 449., 4?>7 , 4.^^-, i ako
dosta pretrpi od obsada, a okoiica mu bijase vise puta opijackana.
• U strasnomu i dugomu ratu medju Ostrogotima i carom Justi-
nijanom (god. 535. — 555.) Solin bijase odlucna tocka. Zara<^ene stranke
znale su, da za vlast na balkanskomu poluotoku bijase odlucan po-
sjed Dahiiacije, pa se s toga najvise otimahu o glavni joj grad Solin.
God. 535. Justinijan posla vojvodu Munda, da ga osvoji, posto ga
vec Goti jakom vojskom bijahu obsjeli bez uspjeha, jer grad bijase
dobro utvrdjen i obskrbijen, a gradjani privrzeni caru. Vojvoda bi-
zantinski, Konstancijan, medjutim pojaca god. 535. jos bolje utvrde
oko grada, na koji nastajne godine iznova navalise Goti, nakon .sto
su bili porazili Munda, koji pade u bitci. Rat, koji se je uviek vodio oko
Solina, nastavi se nestalnom srecom nastajnih godina. God. 537.
Goti stadose na novo obsjedati Solin ; god. 545. prezimi u njemu
glasoviti vojvoda Belisarij ; god. 551. vojvoda Ivan izabra Solin za
srediste svojili vojnickih podhvata proti Gotima, koji ga god. 550.
pod Ilaufom na novo stadose napastovati. Xapokon Xarses, bora-

343

veci u Solinu, pripravi s\-oju trecu vojnu proti (iotinia i^'ud. 352.
"-io 555- )i i to ucini kraj vlasti Gota i osioura Dalmaciju i Solin iz-
tocnome carstvu.

No ovo niirno stanje ne potraja dugo, jer ceste pnivale Avara
^od. 582., 507. i 604. stadose iznova dodijavati Solinu. ( )b ovomu
zalostnomu stanju jadikuje i papa Grgur Veliki u pismu, upravljenu
god. 600. Maksimu, nadbiskupu solinskomu. Tada stolovase u So-
linu hizantinski upravitelj Dalmacije, pod naslovom prokonsul, a
zadnji, sto nam je poznat iz listova pape sv. Grgura Velikoga (go-
dine 5qS.) i iz jednog znamenitoga nadpisa (god. 603.) bijase Mar-
celin, sin svecenika Ivana, cuvara bazilike sv. Anastazije u Maru-
sincu. Od god. 626. do god. 630. zacestase udarci sa strane Avara, a
god. 630. bijase Solin vec u rnsevinama.

Zemija, koja se tekrun viekova odronjivala od obronka Koz-
jaka, osobito iza kako bi ovaj ogoljen od suma u srednjem vieku,
pokrila je Solin za tri metra visine po prilici. Od toga vremena lezi
on u rusevinama. Radisni solinski tezak od viekova, a osobito
tekom zadnjih decenija, razciscuje nisevine, nabacuje sitno kamenje
na gomile, zasadjuje na razcistima vinograde, koji daju glasovitu
solinsku kapljicu ; pomljivo i nasporno zabada ma.sklin u zenilju, u
nadi, da ce blago naci. I nalazi uviek postogod ; izvaljuje on iz utrobe
zemlje nadpisa i svakojakih gradjevnili 1 arhitektonskih komada, koje
za skupi novae prodaje arheolozkomu muzeju, dok mu djeca okolo
njega zurnim okum kupe po povrsju zemlje drage kamencice, stare
novce, kojekakve kovne predmetice, da ponude na prodaju Don
Frani i izbiju koji novcic za kapieu i opancice.

Dok su ovako stariji u debelu liladu pozorno slusali pricanje
o sudbini ovoga klasicnoga grada, malena ali hrabra cetica, pregle-
davsi onako na brzu ruku groblje u Marusincu i nauzivavsi se
odavle krasnog pogleda na okolicu od romanticnog Trogira kroz
Kastela do gordog Klisa i pitomih Poljica, uz m(.)rsko povjetarce,
koje stalo ublazivati Ijetnu sparinu, istim putem, kojim amo do.sla,
kroz Milisicev obor, sasla na potok Kapljuc. Ski-ativsi ovdje put,
preko potoka popela se prema iztoku, pa pokloniv.si se kapelici
sv. Dujma i Stasa, stigla vrcem na Manastirine, da se pri-
druzi za dalji posjet ovih izkopina ceti starijih. I ako umorni, nu
mogli da se dosta nahvale Marusinca i sta su sve (.)namo vidjeli.

344

Xa obdu zelju razpleo se razgovor, kako je i ono groblje posta-
nulo. AH zato trebalo iz daljega zaci i dotaknuti se progonstva
krscana silnog cara Dioklecijana.

Jednog dana pri koncu trecega vieka probudi se grad Solin,
ovjencan slavom. sto se u njemu bijase rodio jedan od najvecih ca-
reva, sto ikad bijase zasio na priestolje najve<ieg i najniogucnijega
carstva. jedan od njegovih sinova, i to od najnizeg roda, Caius
Aurelius Valerius Diocletianus bi u dalekom Iztoku pro-
glasen od legija rimskim carem. Od nizka roda, stao se on od inladih
godina penjati postepeno u rimskoj vojsci od casti do casti; ni> nitko
ne bi bio niogao predvidjeti, da ce ovaj sin male rimske pukrajine,
sin oslobodjenika, uzeti jednom u svoje ruke korniilo ogromnog
rimskog carst\-a. A kad ga se vidilo na priestolju. kada se pronicavim
njegovim okoni, snaznoin voljom, okretnim radoin rinisko carstvo,
uzdrmano vei tada ii svojem temelju, uredilo, osnazilo i uzelo novog
maha, Solin ponosit pozdravi odusevljeno svoga otacbenika, a dvije
legije ilirske, Joviana i Herculiana, dadose tjelesnu strazu
svomu caru. A i car s druge strane ne zaboravi svog rodnog mjesta.
Dosta razborit, a da slavljc pobjeda i sjaj carskog dvora nije ga
zasliepio, usljed onog cuvstva, prirodjena prostodusnu covjeku i
pustolovu vojniku, osobito njemu — kao i svaknmu Dalmatincu i
potonjili vjekova — , htjede on sprovesti zadnje dane svog zivota
pokraj onog grada, u kojemu bijase ugledao svjetlo ovog svieta. Na
vratima samoga Solina, na obali mora, koje zatvoreno otocima, na-
lici mirnomu jezeru, na mjestu zvanu Aspalathos, podize on u
kojih desetak godina sjajnu palacu. Sjedajuci se. da je za dvadeset
godina bio gospodar svieta, htjede da njegovo zadnje prcbivaliste
bude velicanstveno, sjajno. Palaca, koja je jedva bila dostatna za
jednog covjeka pocetkoni cetvrtog vieka po Kr., eno je prostrane
pocetkom dvadesetog vieka za 3000 dusa: cieli stari grad Spljet u
nju se udobno smjestio !

Ova graduja bijase velik dogadjaj za Solin i okolicu. Arhitekti
s obale Male Azije, gdje je obicno Dioklecijan boravio, pohrlili amo:
blizi otok Brae dao kamenje, bogati Egipat mramorje, a grad Solin
cete radnika, zanatlija, robova, po izbor krscana. A i sam car Diokle-
cijan dvaput glavom dosao amo, da pregleda radnje, da se nauzije
vec unaprieda slasti pocitka na ovoj ubavoj obali Jadranskog mora.

Ali i krscani u Solinu, vec u znatnom broju, pomnjivo pratili

345

ove carske posjete. Vikli od nekoliko godina nekoj snosljivovsti svoje
vjere, gledali oni nekom hojazni, sto ce im svaki posjet njihova
otacbenika donieti: blago postupanje ili progonstvo !

No i Dioklecijan, od dana na dan uvjereniji, da vjera njegovih
otaca jedina moie uzkrisiti sjaj propadajuceg rimskog carstva, snovase,
kako da ovu novu vjeru utamani. Ne bijase to lak posao. U samu
njegovu obitelj bila ona tajno prodrla: zena mu Priska, kci Ijepota
\'alerija, bile krscanke ; castnici, vojnici njegove tjelesne straze pri-
znavali se sljedbenicima Nazarena. Trebalo ovu neman izkorjeniti.
Zet Dioklecijanov, Galerius, zapovjednik Ilirika, podpirivao sumnje
i predsude prazno\'jernoga cara, da krscani snuju donapokon, kako
da se dovinu vrhovne vlasti. Car ne bijase jos slavio svoje slavlje,
ne bijase jos u Aspalathu dovrsio svoju sjajnu palacu, kad vec
tri odluke, od njega jedna za drugom podpisane, zabranjivale kr-
scanima sastanke, nalagale, da im se spale svete knjige, osudjivale
im na smrt biskupe, svakoga silile, da zrtvuje krivim bogovima. Bi-
jase to zadnji okrsaj nove vjere, ove stultitiae crucis, sa vjerom,
pokoriteljicom cielog starog svieta, — ali i najljuci okrsaj.

I Solin, pod ocima samoga cara, pod zapovjedi Galerija, imase
se odlikovati u ovomu progonstvu. Biskupi, vojnicki castnici, munici-
palni yiecnici, pa zanatlije, vojnici, zasvjedocili u Solinu svojom
krvlju novu vjeru. Niti se ganuo na ove okrutne prizore, na svako-
jake muke kr.scana, njihov' otacbenik Dioklecijan. Ta i njega su mucile
druge muke, i to paklene muke.

God. 303. bijase on proslavio dvadesetgodisnjicu svoga vladanja
u Rimu. Na povratku u svoju priestolnicu Nikomediju bijase tako tezko
obolio, da se je bio prosuo glas, da je vec umro ; no kap, koja ga uda-
rila, bijase mu samo oslabila mozdane. Ali on vec sam bijase razumio,
da su uzakidu svi njegovi napori, da se ogromni stroj rimskoga car-
stva, koji on svojom pametnom organizacijom bijase na okupu drzao,
moze i dalje odrzati. Energija volje, kojom je drmao cielim svietom za
dvadeset godina uz veoma tezke okolnosti, ne zapusti ga niti u zad-
njem casu, kad god. 305. odluci, da se svecano odrekne priestolja.

Na brezuljku koje tri milje podalje (jd Nikomedije, dizase se
stup sa Jupitnivim kipom. Podno kipa stajase carski priestol, ob-
koljen dvorjanicima i predstavnicima vojske. Dioklecijan, uspevsi se
na govornicu, suznim ocima saobci cieloj vojsci svoju odluku : bu-
duci oslabio, hoce se odmoriti od velikoga truda, zato da povraca
Jupitru vlast, koju mu on bijase dao i polaze ju u ruke jacih Ijudi.
Baci sa sebe carski plast i zaogrne njim svog nasljednika; pro-

34<J _

juri zatini u kolima ulicama Nikomedije, ukrca se na obali, te se po-
vrati u svoju domovinii, u svoju palacu pokraj Solina. Bijase to i.
svibnja god. 305. po Krstu.

Neredi, nastali u rimskoj drzavi po njegovom odrcknucii, oti-
inanje o priestol njegovih doglavnika, smutise njegovu dusu. Ali ni
to ga ne sklone, da preuzme iezio, koje niu narocito odaslanstvo iz
Rinia doslo u njegovu palacu ponuditi. »Da bi vi mogli vidjet
u Solinu kupus, koji sam ja svojom rukom nasadio, ne
bi me svjetovali, da preuzmem opet carstvo«,» rece on
ovoniu odaslanstvu. Kusilo se medjuto djelo pameti i rada Dioklc-
cijanova. Tuzni glasovi stizali u njegovu samo(iu, da je car Kon-
stantin naviestio novo doba proglasom snosljivosti krs(iana, a
zatim pobjedom krsta nad rimskini orlom. Kipovi Dioklecijanovi
u Kimu bjehu pobacani ; jedan od ncgdasnjili njegovih privrzenika
bijase mu zatocio ienu Prisku i kier Valerijii u sirske pustare.
Ali ponajvise misao, da se njegovo djelo rusi pred prezrenini i
od njega progonjenim krstom, napuni do vrha gorku casu njegovih
muka. Takove muke ne niogase dalje podnositi — on starac u
sestdesetosmoj godini zivota. Jedan od najvedih careva na rimskom
priestolju iza Augusta, skonca sam sebi zivot : strovali se u more
niz juzne zidove svoje palace u Spljctu.

Pogrebna povorka uzadje uza krasne stube njegova mauzo-
leja ; zacu se za kratko vrieme jecanje pod velicanstvenim svodom :
na njegov sarkofag bi mu bacen grimizni plast i ogronma vrata
mauzoleja zatvorise se nad carstvom, mrtvim. Ti i vieka kasnije zasja
u ovomu mauzoleju pobjedonosni krst, a stanovnici Spljeta, nasljed-
nika Solina, udjose u ovaj bozji liram. da pred krstom, pobjedite-
Ijem svieta, nicice padnu !

Na viest. da Dioklecijanovo progonstvo bijase uzelo maha,
osobito u Solinu, da i sam biskup Domnio ili Domnius (Uujami
bijase pao, pohrli amo iz Akvileje neki Anastazij, tangar zanatom,
da svojom krvlju vjeru Krstovu zasvjedoci. Ulovljen kao krscanin,
bi stavljen na zestoke muke. i napokon bacen u rieku fader sa
zrvnjem o vratu.

Zivljase tada u Solinu bogata i pobozna rimska matrona po
imenu Asklepija, odlicna roda i tajna krscanka. \a viest mucenictva

• >Utinam Salonae possetis visere olera manibus nostris instituta .' Profecto
nunquam istud tentandum iudicaretis.< (Aurelius Victor.)

347

Anastazijeva pohozna Asklepija dade potajiKi iz\-aditi iz rieke od
svojih robova mucenikovo tielo. Dok trajase progonstvo, sakri ga
ona u svojoj kuci,* no netoni prestade, pokopa ga na svomu po-
sjedu u solinskom polju i tu mu sagradi baziliku.** Ovo je bazilika
u Marusincu (sl. 5.) na (Soo m. na sjeveru od perimetralnih zidova
gradskih, sagradjena od pobozne matrone Asklepije, a kasnijih vie-
kova popravljena i prosirena od solinskih krscana

|os god. 1852. bilo se ovdje uslo u trag krscanskim starinama.
To ostalo zapusteno i zatrpano. Godine 1890. bi nadjen nadpis
svecenika Ivana, otca Marcellina, prokonsula Dalmacije iz god. 605.
Ovaj je Ivan bio cuvar bazilike sv. Anastazija: Anastasii ser-
vans reverenda limina sancti. Slivatik^ se odmah znameni-
tost ovoga iznasasca. Godine iSoi. poslo za ruk<jni nabaviti vino-
grad, gdje bi nadpis nadjen, te bi ovaj ove i naredne godine pre-
trazen. God. 1892. bi uzeta u najam bliza oveca oranica, koja bi i
prokopana, a god. 1898. kupljen je ovdje treci komad zemlje, i do
god. 1891). bi iztrazeno ovdje prostrano starokrscansko groblje uz
baziliku sv. Anastazija.

Pred ulazom u baziliku Ivan, grjesniki nedostojni svecenik, kako
o sebi ponizno govori u nadpisu, '^ — dade g. O03. po Kr. sagraditi za
se i za svoju obitelj tri grobnice. Skupina sarkofaga, sto je uza nj
blizu, vecinom bez nadpisa, bila sve odlicnih Ijudi : neki Anianius
(4 C) pokopan je tu god. 459. Odmah do ovoga je sarkofag (jCjpo
svoj prilici solinskoga biskupa Ivana V. ( rjd gi;id. 42O. — 450. 1, s\ete
uspomene — sancitae) m(emoriae) — covjeka. Na sjeveru vidi
se niozaik, valjda jos ostanak zaselka na imanju pobozne Asklepije.
U prostranom groblju na sjeveru razsijano je nekuliko sarkofaga,
a medju ovima grcki nekoga Eustahija, ili iz Alouanis u Mezopo-
tamiji ili iz Albanopolis u Macedoniji. Nego ovdje naplavljena zemlja
pokrila stare rusevine samo za malo centimetara, pa tekom vremena

" Asclepia martvris Cristi corpus clam domi aliquanJn Jetinuit. — ' * Ali-
quanto tempore occultavit, donee persecutionis conquiesccret luror, deinde hasi-
licam fecit et beatum martvrem in Sakmitano tcrritorio collocavit. ~ ■** Zna
mcnit je ovaj nadpis sa vise cjledista i evo ga u cjelini 11573 .^ . U lusim je
stihovima :

-J- Hie iacet Johannes peccator et indignus presbyter.

Expleto aiinorum circulo quinto r hune sibi sepulerum [olianncs conderc
iussit II Marcellino suo proconsule nato german(j |j praesenle siniul cunctosque
nepotes j| ornavit tumulum mente fideli defunetus |' accessit obses una cum
coniuge natis |1 Anastasii servans reverenda limina sian)e(t)i i| tertio post de-
cimunri August! numero mens(is) Ij indijctionei \'I praeiinivit sacculi diem.

348

Solinjani (jdnieli vecinu sarkofaga i upotrebili za kamenice ulja,
kojih se jos vidi i dandanas mnogo po njihovim pivnicama. Izdalo od
nekoliko godina ulje, pa oni sada redoni prodavaju sarkofage i nad-
pise spljetskomu niuzeju.

Na zapadu ovog groblja naslo se liepo sahraniste vode, nad
kojini bi saujadjena kasnije kapelica.

Bazilika u Marusincu zasluzuje osobitu painju. Duga je 45 m., a
siroka 23 m. Na tri je broda, odieljena sa sest stupova. od kojih jos eno
nekoliko velikih komada lezi povaljeno. Atrij nije bio jos prokopan :
lezi pod seoskini putem na zapadu i pod prvim blizini vinogradom. U
dvima prostorijania na desno i lievo od ulaza u baziliku naslo se vise
sarkofaga pod samim plocnikom. Na jednomu je nadpis (36 C) dja-
kona Kresccncija dobre uspomene i zene mu I'rsacije.* Pod
je ciele bazilike od krasnog mozaika, koji je jos na nekim mjestima
dobro sacuvan. U lievom brodu sacuvan je malne cio : krasni svako-
jaki motivi u cetiri boje, koji se izmjenjuju na cetverokutnim i oblim
poljima. Liepo se razabire i schola cantorum (pjevaliste) s podom
od mozaika, dobro sacuvanim. Dvijo prostorije, na lievo od presbite-
rija diaconicon, a na desnu prothesis, a u ovoj opet liep
mozaik sa novini inotivima, sliizile su, prva za cuvanje misnog odiela,
liturgicnih knjiga itd , a druga za prinose i darove, kruh i vino, sto
vjernici prinasahu za posvetiliSte. Dobro je sacuvan i presbyte-
rium, absida kojega bijase poplocana mramorom raznih boja. Raza-
bire se liepo i contessio mucenika Anastazija. tangara (fuUo), t. j.
sarkoJ'ag izpod oltara, pokriven debeioni ploconi. Na prednjoj strani
vidi se podugacka cetverokutna rupica (fenestellal, kroz koju su
vjernici mogli gledati tielo svetcevo i ticati ga za poboznost svi-
lenim i inim ubruscicima (brandea). Nad njitn se podizao oltar na
ciborij, na cetiri niramorna stupa, liepo okicena vinovim lis<iem, od
kojih jos se pojedini komadi u rusevinama nasli. Nedaleko se odavle
nasao i nadpis na pluteju svete uspomene Justin a, biskupa
solinskoga,** pa sv. Mene,*** glasovitoga mucenika aleksandrin-
skoga i pokrovitelja putnika po egipatskim pustarama.

• Br. 36 C. Dep(ositio^ bon(aei mietnoriae) diaconi Crescentiani die \"1II
Kal(endas) octob(res), indnctione) \'. Dep(ositio) bon(ae) m(emoriaej Ursaciae
coniug:(isi eius sub d(ie) Villi Ka](endasi apriles ind(ictionei prima. — * Br. 33 C
[Depositio sa]nct(tae) in(emoria(e) Justini epiiscopi) die II Nomas) Sept(emhres).
— *• Br. 28. i 39. C. a lyi-ii Mr.vi;.

350

Treba naravno imati dobre noge i zanosa za starine, da se
posjete solinske rusevine. Ali zanos za starine, komu hi ga nedo-
stajalo, nadoknadi u/ivanje prirode, koja je liepa u Solinu i u okolici
u svako doba godine. Liep je Solin u proljecu i Ijeti, kada hiijna
priroda svojim zelenilom pokriva ijulotinju gomila i hrda naokolo ;
ali tko se zeli nauiivati Ijopota prirodnili, neka posjeti Solin za
vedrog jesenskog ili zimskog neba, da se nauzije boja, koje se lievaju
i prelievaju u svim mogucim osjenama na moru, na golim gomilama
solinskinj. na surom Kozjaku i na gordomu Mosoru.

Netoni se i druga ceta posjetitelja solinskih odinorila, pregle-
dala Tusculum, te se i ona okriepila dobrom sulinskum kapljicom,
kojii latinski menu, sto cuvar putniku pruza, zove vinum Saloni-
tanuin optimu m, quod non corrupit malitia honiinu m,
krentise svi da pusjctf yrohlje na M anas tiriiia ma. coemetcrium
legts sanctae christianae.

Stere se ovo groblje za samih 120 m. na sjever perimetralnih
zidina staroga Solina. Strsilo ovdje do nazad nekoliko godina samo
malo sUirinskih zidova, opazalo se povaljenih stupova, vadili odavle
tezaci tekom viekova svu silu sarkofaga i arhitektonskih komada.
Nazad mnogo godina pokusalo se kopati tu, i s uspjehom; ali sve
ostalo zapusteno. Htjcla sreca, da se god. 1873. nasao u blizini nadpis
(br. 108 A) Fiavija Tlieodota, curator-a reipublicae (Salo-
nitanorum), koji Peregrinum filium in lege sancta Christiana
collocavit god. 382. po Kr. Peregrinus u ovomu nadpisu zvao se
takodjer i Domnio. Prvo mu ime bilo zakonito, obiteljsko. drugo
krsdansko, iz postovanja prema svetomu Domnio ili Domnius,
biskupu i muceniku solinskomu, koji je bio blizu pokopan. Htjela
sreca, da se iste godine u samomu groblju nasla dva krasna mra-
morna sarkofaga, Do brog Pas lira (13 D) i Hipolita i Fedre
(29 D), koji rese danas spljetski muzej. Ova iznasasca povukose
na se pozornost evropejskih ucenjaka i kompetentnih vlasti. Po-
cele se malo godina kasnije godi.^nje redovite izkopine pod tadas-
njim ravnateljem Mihovilom Glavinicem i nastavise se do god. 1883.,
a od ove godine unaprieda radi se pod upravom Don Frane Bulica,
malenim s pocetka, ali zadnjih godina nesto povecanim sredstvima.
Uzeli se s prva u najam, a nedavno odkupili sasviem od tezaka svi
oni liepi vinogradi s bujnim maslinama, pod kojima je leialo ovo zna-
menito groblje. I tu se ovo godina prokopalo povrsje od 6000 Q*,

:>:>'■

a u dubinu <>d 3 m., pa i do 6 ni. I nakon punili dvanaest vieliova
raztvorila ovdje zemlja s\oju utrobu, da po\ rati na bozje svjetli)
znamenito groblje solinskih mucenika.

Strahopocitanjeni stupa sumoran putnik na ovo sveto mjesto ;
sveta je zemlja, po kojoj iJjazi. Strahopocitanjem stupismo i mi u ovo
sveto groblje (sL 6.), gdje su vjecni sanak pocivali toliki mucenici
solinski, toliki dobri krscani, gdje su se pokapali kroz vise viekova
solinski vjernici: Locus sanct us fratruni, cunctae trater-
nitatis, ecclesiae.

Razilaze se mnienja ucenjaka o dobi postanka ovoga groblja.
Bilo kako bilo, ovdje je kolievka krscanske vjere ciele Dalmacije i
posestrima joj zemalja. Pokapali se ovdje solinski mucenici — area
martyrum — a okolo se na sve strane razvilo ogromno grobiste.
Za burno doba provala varvarskih naroda petoga vieka, kao sva
Dalmacija, tako i Solin mnogo pretrpio. Maine svi sarkofazi, svi gro-
bovi ovoga grobista bijahu varvarski oskvrnjeni i (_)pljackani. Pa
kako se to u vise navrataka sbilo, vidjaju se u ovomu groblju spo-
menici naslagani u vise naslaga, jedan nad drugim. Kako su Izraelicani,
povrativsi se na gariste svojih gradova, stall ih popravljati, tako i
krscani, kada mir nastade, na rusevinama toga porusenog grobista,
ostavivsi pod temeljima sve sarkofage i grobove, sagradise u V.
vieku baziliku, donekle i samim materijaloni svog porusenog
groblja i inim sakupljenim po gradskim rusevinama. Ne trajala dugo
niti ova bazilika ; jer za razorenja Solina god. 639. i ona bila sasviem
porusena, te do nazad malo godina lezala pod zemljom.

I nase hodocasce pocne sa zadnjom u redu vremena sagradje-
nom sgradom, sa bazilikom (si. 7.). Za ovu svrhu stupismo
na zapadni kraj izkopina, na mjesto, gdje je imao lezati atrij.
Odavle se jednim pogledom moze najbolje zahvatiti ciela bazilika.

Bazilika je jednostavne osnove.

S polja se stupalo odmah u narteks, jer nije imala pravoga
atrij a, t. j. prostora za sastajaliste prije ulaza u crkvu. Narteks
sluzio donekle kao atrium, a dunekle teglata, t. j. poveca streha
na podnevu bazilike, odakle bijase ovoj glavni pristup iz grada. Za
vodu kisnicu, potrebitu za crkvenu porabu, bio napravljen studenac
na podnevno-zapadnomu kutu bazilike, koji nam se i liepo sacuvao.
Okolo narteksa, koji je bio pokriven krovom na jednu vodu, a
bio opredieljen za katehumene, javne grjesnike i pokornike (paeni-
tentes, tlentesi, kojima nije bilo pristupa u crkvu sa ostalim vjer-
nicima, sacuvana su liepa sjedala. Tri liepa nadpisa nadjo.se se ovdje 11

352

plocniku. Jedan lezi jos na mjestu, a taj je jjrcki (185 B): Ovdje
pociva Fotina, blazene uspomene, umria dne 20. ok to bra.
seste indikcije. Drugi je dvojezican : grcki i latinski (l86 B), prvi
ovake vrsti u Solinu, a glasi : Ovdje pociva Theodorakis,
sin vodje Eufrazija, koji umrie dne 30. mjeseca ko-
lovoza, jedanaeste indikcije. Veoma je krasan tredi,
sav mozaikom sastavljen na debelnj ploci u lieksamctrima. Sada je
u spljetskom niuzeju (1075 A\ a stihovi, sto manjkaju s pocetka,
bise popiinjeni. Glasi ovako : Iza kako po voiji S ve vi snje g
ti ugleda ovaj sviet i posto ti se u mladjanim godi-
nama napuni svakog znanja, vajmeh, sinrt te nemila
ugrabi! 2ivo veselje i liepe nadetvojih roditelja
ti ponese sobom u hiadni grob! Svemozni Bog,
koji te stvorio i s ovog te svieta diie. milostiv te u
svoje krilo priinio i rajskog veselja dionikom uci-
n i o !* Prava grjehota, da se ne zna za ime ovog mladi(ia, puna
liepih nada tuznili njegovih roditelja !

Nadpis na arhitravu giavnih, srednjili vrata iz nartcksa u
bazilikii glasi (128 B):** Boze nas budi milostiv rimskoj
d r z a V i !

Troja su vrata vodila iz narteksa u baziliku na tri broda ili ladje,
odieljene sa osam stupova. Bazilika je duga 48 m., a §iroka 21 m.
Pri vrhu poprecni brod svrsava na jednu polukniznu absidu. Sep-
tum, t. j. zid, sto odieljuje hram, iliti ladje od presbiterija i abside,
ima troja vrata, koji odgovaraju trima brodovima i trima vratima ulaza,
a nosijase slavoluk (^arcus triumphalis) na dva stupa, koji su
nadjeni povaljeni a bise opet podii^nuti prigodom izkapanja. Podig-
nuti su u vis i stupovi brodova bazilike, da se moze dublje kopati.
Kroz srednja vrata septuma vjernici su mogli vidjeti oltar, kada
bi se zastor (velum dignuo, kao sto danas kroz ikonostas u grcko-
iztocnim crkvama. U absidi pako vidi se jos mjesto za sjedalicu
(cathedra) biskupovu, a jos su sve naokolo sacuvane sjedalice za
svecenike isubsellia.

Pred srednjim vratima septuma lezi schola cantor um
t. j. pjevaliste, s temeljem ograde jos dobro sacuvanim, u kojem se do

* M. 1075 A [inlucem po]stquam (te tulit celsa vjoluntas | [animos et virjides
postquam doctrina replevit, | [heu lacritnat]us abis, tunc gaudia larga parentum |
[spes laetas] mesto tecum sub pulvere condis, | (omnipotensque] Deus, qui te
forma\-it et aufert, | clemens excipi]at servetque ad gaudia membrum. — " Br.
128 B f Deus noster propitius i" esto reipublicae romanae f.

'a
<v

Spomen-cvieco.

354

napokon vide i rupice, u koje su stupid od kamena ili kovine (cancellii
olovom bill zaliveni. Do zidova ovog pjevalista bila dva ambones,
t. j. podig^nuta nijesta za citanje poslanica i evanfyelja. Pod podni-
com ovo^ pjevalista i pod ziduin o^rade (novim od opeka, jer
stari se nedavno srusio radi dubljega kopanja* leii mnogo sarko-
faga ; svi probijeni i opijackani. r3va su s nadpisom. U jednom
(i6o B) pociva Benigna, cestita zena Fi. Marciana
Memori alis -a,* a kako se zna iz drugoga nadpisa (1339 A1,"
nadjena u okolici, muz joj M a re i anus M emor iali s za njezinu
dusu dade uzidati ovu spomen - plocu nad samim sarkotagom.
Vazniji je glede polozaja pod zidom pjcvaliSta nadpis {2 B)**'
na grobnici Vikturija advokata iz god. 431. po Kr. Zakljucuje se po
ovomu nadpisu. da bazilika nije bila sagradjena prijc godine 43l.,
a to na rusevinama poruscnog groblja, sto se slaie i sa njczinom
arhitekturom, vet iz kasnije dobe. A po§to je bila razorena najkasnije
god. 639. za konacna r^zorenja Solina, kratka je zivota bila: stala
je po prilici jedan viek.

No najvainije je mjesto u bazilici confessio, t. j. pro-
storija izpod velikog oltara na ciborium, u kojoj bijahu pokopani
poglaviti solinski nuiCenici. Od ove confessio ostalo tragova
u zidu, koji se u presbitcriju nad povrsinom zemlje podize ; ostali i
prozorciii (fenestellae), kroz koje se grobovi mucenika vidjali. Lezi
ovdje do 16 sarkofaga, sve mucenika, biskupa i odlicnika. Ovuda se
na.sli nadpisi najglasovitijih snlinskih mucenika, cija tjelcsa iza razo-
renja Solina hjeliu u Rim prenesena.

Znamenit je ovo dogadjaj i veoma castan za na.su crkvu i za nasu
zemlju. Cita se naime u Liber pontificalis (sbirka iz V. vieka
biogratickih podataka o rimskim papama, sa kasnijim dodatcima sve
do IX. vieka),+ da je na viest o razorenju Solina god. 639. tadasnji

• Br. 160 B. Posita est Benigna (honesta) f(eniina), naatrona Fl. .Marciani
.N\emori.ilis. — " Br. 1339 A. Hie in pace quiescit Benigna honesta femina, quae
luit uxor Marciani Memorialis, filia vero Dextrae h(onestae) fieminae) pro cuius
spiritu(m) maritus super arcam te[s]sella(ni| infigi fecit — •** Br. 2 B. Dcpositio
Victuri advocati die V. nonaru(m) Octobr(is) Basso et Antiocho cons(ulibus), qui
\nxit aiin(os) X.\X. et mens(es) duos. — •{■ >Johanes IV., natione Dalroata, ex
patre Venantio scoiastico . . . Hie temporibus suis niisit per omnem Dalmatiani
scu Histriam niultas pccunias per sanctissimum ct fidclissimum .Martinum abbatem
propter redemptionem captivorum, qui depraedati erant a gentibus. Eodem
tempore fecit ecclesiam beads maru-ribus Venantio, Anastasio, Mauro et aliorum
multorum [martyrum, quorum rcliquias de Dalmatias et Histrias adduci praece-
perat, et recondit "eas in ecclesia supra scripta iuxta fontem Lateranensem, iuxta
oratorium beati Johannis Evangelistae, quam ornavit et diversa dona optulit.«

papa Ivan IV. (fjod. 640.— 642.), poriekloin Dalniatinac, poslao amo
opata Martina, da odkiipi i sakupi iiioci mucenika ; da ih je ovaj u
Rim doni«>, da ini jc papa kapelicu saj^adio u krstioiiici I.ateransknj
i u absidi njihove slikc postavio u mozaiku. Ovaj krasni mozaik
i sada stoji, i s\'jedok()m je ovog prenosa. U mozaiku vide se
nasi sveti mucenici. L'z .Spasitclja obkoljena anjrjelima, stuji malo
niie sveti Kim, koji razkriljenili ruku prima nase mucenike. Desno
i lievo stoje sv. apostoli Petar i Pavao, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ivan
Kvan'^jelista, pa desn<> .sv. Vcnancij hiskup i mucenik, a do nje;;a
papa Ivan IV., koji prikazuje kapola od njef^a pocctu. Na lievo pako
S. Domnio (Dujam) bi.skup i mucenik, a do njega papa Teodor,
koji je svr.sio ovu kapelu. Na drufjom polju desno S. Ana.sta.sius
u gradjanskom odiclu, Asterius, svc<ienik, Telius i Paiiiini;uui.s,
ova dva zadnja vojnika; na lievo S. Maurus (Istranini, Septimius
diiikon, Antiochianus, Gaianus: i ova dva zadnja u vojnickoj odori.
Nize nadpis. kojiin papa Ivan IV. posve<ivijc ovu kapelicu.*

I uspjesi dv.idesetfjodiinjegxi izkapanja u ovom jjroblju potvr-
dili su i popunili povjestnicku ovu vjesticu i mozaik lateranski.
Nasli se nadpisi vise manje svih ovih mucenika, pa jos i drujj;ih,
za koje znamo po zidima mucenika, da su nasi bili. Ovuda je
nadjen ulomak nadpisa (641 A I: Ant)iochianu[s], [Claia]-
nus, Teliu[s], [P a u 1 i ni a] nu s, Aste[rius]; ulomak nad-
pisa (I43 B) valjda svetoija Venancija : [Venant]ius; Septiniija
1693 .-\i 524 Al, mucenika sa Viktorikom i Hermofjenom : n a tale
S[eptimi Victurici, Hermogeni]s die .\1111. K a 1 ( e n-
d a s) m a i a s ; Domnija ili Domniima (Dujma) biskupa i mucenika
iz doba progonstva Dioklecijanova god. 299., pokrovitelja grada i
biskupije spljetske (567 Al: Deposi]t(io) Do mn [ion is] [e pis-
cop i di]e nil Id [us April es]. O sv. Dujmu znamo ovo sigurno
iz ziiia mucenika pa i iz drugoga veoma staroga znamenitoga izvora,
iz Chronicon Paschale god. 395. **

Ovuda i nedaleko odavle bjehu nadjeni i nadpisi jos nekojih
biskupa solinskih. Eno veliki sarkofag (363 B) biskupa Primus-a,'*'

• .MartiiTibus Christi Domini pia vota Johannes | reddidit antistes sancti-
ficantc deo | ac sacri fontis simili fulgente metallo 1 providus instanter hoc copu-
lavit opus I quo quisquis gradiens et Christum pronus adorans, effusasque preces
mittit ad astra suas. — *' Diocletiano septies et Maximiano sexies consulibus
ft. j. pod. 299.) Christiani persecutionem sextam passi sunt. In ea persecutione
passi sunt Petrus et Marcellinus Romae, et Domnius et Felix martyrcs passi sunt
in Salona. — "* Br. 363 B. Depositus Primus episcopus die .\II. Kaliendas)
Febr(uarias) nepos Doiiinion(i)s mart( j')r(i)s.

357

sinovca biskupa Dcimniona. valjda prvoga nasljednika svoga strica
na solinskcij biskupskoj stolici. Nedaleko sarkofag (I15 B) Gajana,'
mucenika i vojnika tjelesne straze Dioklecijana. Ovdje je nadjen i
nadpis o-lasovitoga Hesiliija."* Sva je prilika, da je ovo Hesihij,
biskup solinski od god. 406. — 426., koji je bio veoma uceii, a prijatelj
sv. Augustina i naseg doniorodca sv. Jerolima, koga Augustin zove :
beatae memoriae vir Hesychius, Salonitanae urbis episco-
pus. Njemu je pisao papa Zosim god. 418. vazno pismo u crkovnim
solinskim poslovima. 1 nadpis jednoga od prvili nasljednika na bis-
kupskoj stolici sv. Dujma, biskupa Simerija ili Simferija
(206 B i 12 B)*** bi nedaleko odavle nadjen; pa Eugrafa (br.
22 Bi,t biskupa iz okolice, koji i ako ne bio solinski biskup,
bio u ovomu svetomu mjestu pokopan. Okolo imena ovoga biskupa
i jos dvaju svetaca solinskih, Mene i Hermogena, razvila se vec u
Yl. vieku u bajnomu Iztoku cudnovata legenda.

Pa da nije sveta zemlja, po kojoj gazimo! Terra, ubi stas,
sancta est! Nego krenimi> odavle dalje, da pregledamo jos naj-
znamenitije stvari po ovomu groblju.

III.

Xa sjeveru bazilike ide hodnik u cieloj njezinoj duzini, koji ju
je spajao sa dvijema liepim kapelicama — memoriae, b a s i 1 i-
culae. I u ovom hudniku ima nagomilanih sarkofaga. Jedan veoma
velik i najdublji, neostecen , sadrzavao je dva kostura odraslih
osoba, valjda muza i zene. Malo podalje sarkofag razbijen nosi
nadpis iz g. 3*10. u heksametrima, s vrha manjkav.ff O velikomu
se covjeku o\dje govori, koji je bio s ii c i u s regis, valjda comes
August! in expeditione, ako ne jos germanski neki kralj, koji
sluzijase u rimskoj vojsci. A preko zida, \an hodnika, na zapadu
lezi sarkofag dobre uspomene djecaka Tomcffj

•* Hr. 115 B. Dcpositio (iajani Jie . . . — ** Br. 255 B. i 535 A. Dcpo.s i t (io)
sianjcti Es^-chi episciopi) die .\III, Ka[l]lendas. — *** Br. 20b i 12 B.
[Depo]sJt(ioj s(an)C(tii Symecri episL'lopi die... — f Br. 22 B. Depositio Iuit;Tali
choreepiscopi d(ie) .\ Kialeiidasi iKivenibres. — fy (47 Bi... habuit si mijnus
honorcs, cul[p]and[i?] nihihim dignus, sed di<;nus amari dux idem sociu.sque sui cum
niilite regis | digna memoratu elueat per | saecula lama. 1 )epii'situs) die VII. Idus
Aug(ustas) Cdiistantio Augiusto) .\. et Juliami (iaesuuci III. eons(iilihiis). —
VJ-j- 113 Bt Depositio honae memoriae inlan(tis) Thome .W. Kaliendas) Oetobresj
iiidiietione) X'lIII.

358

U ovom hodniku bio je nadjen liep mramorni sarkofag (I3 D u
muzejii) Dobrog Pastira, koji je bio povodoin ovim izkopinama.
U sredistu uokvirenu udubkinn u obliku pseudote^urija, sa dva akro-
terija po kutovima i dva pauna, koji drie u kljunu gobinje, sioji
Uobri Pastir, bradat medju stablima i ovcama, noseii na ranie-
nima izgubljenu ovcu. Sa strane su dvije osobe. muz i zena. sa ve-
likim brojein osoba raznog spola i dobe. Po svoj prilici to su dva
katehete, ili diakun i diakonisa, okruieni od svojih ucenika.

Nedaleko od ovoga na sjeveru bi nadjen drugi krasan mramorni
sarkofag Hipolita i Fedre (29 I) u muzejui, koji i ako poganske
predstave, bio je u V*. vieku upotrebljen od krs(iana za njihove svrhe.

Na sjeverozapadu bazilike lezi ogromna sila polupanih sarkofaga
s nadpisom ili bez nadpisa, te vise grobova od proste opeke, na
oblik krova, za siromasnu celjad ; pa mnogc grobnice na svod po-
najvise za vise osoba, u koje se spustahu mrtvaci kroz cetverokutan
otvor sprieda, koji se zatvaraSe pomicnim kamenom, na kojemu
je jos iz stare dobe zeljezna veriga za dizanje i spustanje vrataSca.
U jednoj od ovih grobnica, rek bi netaknutuj ud varvarske ruke,
pocivaju jos na podignutim od tla mramornim plocama tri tiela,
nasasta dobro sacuvana, dva odraslih osoba, a tre<ie djcteta. Bili
ovo bez sumnje roditelji i jedino im djetelce, koje uz bok majci
vjecni sanak sniva.

Prodjimo sada u male kapelice sa absidom — memoriae —
u elipticnom obliku, sa tri strane bazilike — manje ih je sa po-
dnevne — na kojim i pokraj kojili, iza kako bijahu od varvara porusene,
u kasnije doba krsdani su podigli baziliku. Prva na lievo prema
sjeveru, u kojoj bi nadjen nadpis nekog Di . . .*, teklica carskog
kabineta i policajnog cinovnika, osobite je vaznosti. Do jedanaest
sarkofaga i vise podzemnih grobova opaza se u ovoj. Cetiri su sa
nadpisom. S lieve lezi sarkofag postavljen sestri Flaviji Kre-
scenciji od brata i sestre.** I brat i sestra uz ime nose i nadi-
mak; sestra An astasia zove se takodjer Verula, t. j. prema-
Ijesce, valjda njezino pogansko ime. Na desnu je malen, samo na
pokrovcu razbijen sarkofag (23 B» djevojcice Flaviae, koja je
punom sviesti, na spasonosni dan slavnoga Uskrsnuca

• (548 A i 552 A u muzejui Depo]sitio be[ati] v(iri) dievotii comitiaci Di . . .
— •• (21 B> Flavi[ae] Crescentiae trater et soror Val(erius) Crescentius qui et
Valentianus \-ixit annos IlII, nie(njses XI, dies XI. Depositus X Kaliendasi
Jvilias. Et Anastasia qu(aet et Verula vixit ine(njses XJ, dies VIII. Depositus I
Kal(endas) Augustas.

359

Gospodinova, primila milost krstenja, a iza toga iivjela
je pet mjeseci, ukupno pako tri go dine, deset mjeseci,
sedam dan a. Roditelji Flavijan i Arhelais postavise
veoma poboznoj kcerci.* Xa akroterijinia — usinia sarko-
faga — urezan je Krstov monogram. Liep je primjer ovaj nadpis
onoga obicaja, po kojemu mnogi krscani, neofiti, primal! hi krstenje
kasnije, dapace kadikad i u veoma odrasloj dobi. I nasa mala Fla-
vija od tri godine i p6 bila je krstena, i to u podpunoj s\iesti, a
iza krstenja zivjela je jos pet mjeseci i nekoliko dana.

Velik sarkofag do ovoga priteze na se, i nehotice, pozrjrnost
posjetitclja (29 B). Pokrovac mu je uresen n obliku kucnog krova,
a na pobocnim stranama sa lozom u posudi. Na akroterijima sarkofaga
poprsje je dviju djevojcica Petronije i Sofronije, uz dan smrti,
a u sredini dan smrti otca Xereja. Majka, prezivjela muza i dv^ije
kceri, ovako sirota narice:** \'a]meh! ovaj nadpis govori o
tebi, Petronija. Vec a devetoj godini zivota nemila
te smrt ugrabi, tebe, k o j a si bila zaiog duge i njezne
Ijubavi. Kratak bi tvoj zivot, a s toga dugotrajne rane
tvojili roditelja. Otac N erej i ja majka orosismo su-
zama i ako za kratko vrieme i grob kceri Sofronije.
A posto si ti bila pobozna u ovomu zivotu, nadaj se
v j e c n o j s 1 a V i n a d ru g o m u !

Jos je vazniji sarkofag (30 B) bez pokrivala, koji do ovoga
lezi, U njemu bi pokopan uz zenu i djetesce Konstancij, bivsi na-
mjestnik Afrike, poznat inace u povjesti po nekom reskriptu iz go-
dine 375. careva Valentinijana, Valenta i Gracijana, koji je bio
upravljen njemu, dok je jos bio u sluzbi.*** Honorija, zena Konstan-
cijeva, majka drage djecice, u tridesetoj godini umrla, bi sbog nje-

* (23 Bj FJaviae infanti Julcissimae, quae sana mente salutitero die Pa-
schae gloriosi tontis gratiam con[sec]uta est. Supervixitqiie post baptismum san-
ctum niensihus quinque. \'i.xit ann(os) tres, m(enses) .X, diies) VII. Flavianus et
Archelais parentes tiliae piissimae. Depositio XV Kalendas Septembres. — '* (29 Bi
Pro nefas! iste tuum loquitur Petronia nomen | iam titulus nono vixdum laciimabilis
anno I nata diu dulcis et longi pignus amoris. | Vita brevis, sed nunc istic iam
longa parentum | vulnt'ra. Nereus genitor genetrixq(uei funesti | Sotronia bre-
vibus tumuli flevere querellis | . Tu tamen hinc spera caelum pia mentc tidelis.
— *** (30 B) Depositus Constantius v(ir) cflarissimusl ex proconsule .\liicae die
prid('ie) Non(as) Jul(ias) post cons(ulatum) d(omini) n(ostril Gratiani .Vugiusti) HI
et Equitii v(iri) c(larissimii. — Na tosliedi nadpis u lie ksa m e t r i m a : Cun-
stanti(i) coniux parvorum mater Honoria, ] dulcilnis exiniic carissima semper et
una, I conples ter denos quae vitam vixerit annos, | martyribus adscita, cluc(ajt.

3^0

zinili krjepDsti dostujna, da bude pukopana pokraj muccnika, —
mart y rib us adscita, a s toga bit tie u povjesti na <jlasu
(clueat); dok draga joj kderka, prije od majke od smrti ugra-
bljena, pociva s njom u miloni druitvu u grobnici. I pobozna Ho-
norija, kao i svatko drujji, nastojala je, da bude pokopana sto hliic
konfesiji, j^dje su pocivali sveti inuccnici, da >pod njihovim okriljein
nadje vjecni pokoj.c kako se u nekomu starokrsi^anskomu nadpisu
cita. »(;ienio bill sc dostojniji buijc^ pomilovanja,< kaie sv. Ain-
brozij na usta nekoir vjernika, >kada bih pocivao pokraj kostiju
posvc-i^ena tiela.«

Ovdje bi nadjcn takodjcr inrainorni nadpis 1320 A u inu/eju).
vas raskomadan, ali sastavljen, djcvojcice Domini ke, koja bi
dovedena iz Sriema u Solin.* I vise poganskih i krsiianskili
nadpisa spominje Sriem i Solin. Bila su ova dva grada u odnosaju,
osobito trgovackom. Spajala ih cesta iz Solina preko I.ivna, pa
prema Sarajevu, gdje su sva prilika bila plemena Daesi tiates, pa
dalje Ditiones prema Sirmium-u (Mitrovicai na Savi, kako nam
sve to licpo kaie veliki miljarni nadpis iz godine 17. po Kr. (do
god. 1896. u trccc-m katu zvonika stolne crkve, a sada u muzeju
spljetskom 1. Sagradio je ovii cestu uz mnoge druge zasluini namjest-
nik Dalmacije pod careni Tiberijem P. Cornelius Dolabella.

Izlazcdi iz ovc kapelice i zakreiiuiii na lievo, ulazi se u drugu.
Na lievo u absidi, tik uz podnicu, na kojoj bijase glavni sarkolag,
kojemu vodjahu stube jos na mjcstu, a koji bijase pokriven oltarom
na ciborij, nalazi se sarkofag 125 i 26 Bi Virgilijana i zene mu
Ursillae, znamenit sbog svoje latinstine pune pngrjesaka, ili boije
receno idiotizama, koji se vec u I\'. stoljecu stali uvlaciti u latinski
jezik po pokrajinama rimskim, iz kojih se kasnije razvili novi ro-
manski jezici. Primjera ovoj latinstini ima izobilja u cielom ovom
grobistu, i u obte na krscanskim nadpisima u Solinu. Na pokrivalu
Virgilijanovog sarkofaga imade Krstov monogram sa \ i li, koji
se tako cesto ovdje vidja. Lsus Krst je pocetak i svrsetak svega :
ego sum principium et finis, kaie o sebi u sv. Pismu, sto
se izrazava prvim i docetnim slovom grckog alfabeta.** U ovomu

cui parvula contra rapta prius praestat tumuli consortia dulcis. Deposita VII
Kali.endasi Apriles. — • 1320 A) Deposetio infantis [Do]mnicac VIII Kaleinjdrasi
Octobres quae a Sirmio Salooas adducta est. — " (25 B i 26 B) Fl(avius) Vir-
g^anus qui bixit (= vixit) annus (= annos) XXX et Aur(elia) Ursilla oxor (=
uxor) eius, qui se vivi sibi urdenavenint (= ordinaverunt^ (h)unc sartofagum
(== sarcofajjumi. Si quis autem voluerit super h(a)ec duo corpora punere (=
ponere) infere ih'iecliseae argenti libras quinquem.

36r

se nadpisu spominie globa, sto se je morala platiti crkvi si)linskoj za
onoga, koji bi se htio pokopati u tudji orob. Veliku su brigu ulagali
krscani, da zastite svoj grob proti svakomu oskvrnucu ili oste-
cenju. I tako svuda, ali osobito u ovakim grobistima pod vedrim
nebom, pokojnici mole, zaklinjii, priete, da ini se u grobu dade
mira, da se ne pokapa na nje drugo, tudje tielo. Ako ovaj ili onaj
dozvoljava, da se i drugi pokopa, to je uz uvjet, da plati crkvi,
crkvi solinskoj, crkvi katolickoj solinskoj globu. Ka-
dikad pake mjesto crkvi imala se platiti ova globa fiscus-u,
driavnoj blagajni. »Zaklinjem vas Bogom*. kaze u jednoni solin-
skom nadpisu neka Duiona, i krscanskim zakonirna, da ako bi
koji tudjinac htio pokopati drugo tielo, neka plati crkvi katolickoj
solinskoj tri librice zlata.-'

Jos je vazniji glede pogrjesnog urezanja slova nadpis (44 1|), koji
prema vec opisanomu stoji, nekoga Epagatijana, a iz godineje 407.
po Krstu. Tako je varvarski urezan, da je niukom bio procitan.**
Urezavac nadpisa, zvan iatinski lapicida ili quadr atar ius, malne
sva slova urezao naopako. Nije znao \'aljda niti citati, pa iz tablice,
na kojoj je nadpis, prenasao na kamen, pa okreci tablicu sad gore
sad dolje, cieneci, da ju ne drzi, kako ide. Tako onomu slovu trbuh
gore, ovomu dolje, onomu na desno, ovomu na lievo.

Uzlazeci odavle uza stube prema sjevei'u, dodje se do liepog
tiska za vino (torcular). \'idi se cetverokutan podgradak, na
kojemu okrugla ploca, a na ovoj u cetvorinu izduben konao iznutrasnji
i okrugao vanjski. Povise ove ploce dvije su cetverokutne izdubine
za grede, k(.>je podrzavahu srednju gredu, a ova pak privezana
konopom bijase potezana strojem, koji se malo nize vidi u dvama
kamenima, u kojima je izdubljen okrug. Iz masta, bacena u sprtu na
okruglu plocu i tistena, ciedilo se vincj, koje kroz kanalic teklo u
okruglu posudu, koja se ondje blizu vidi. Ova iztesana od samoga
jednoga komada bieloga kamena, bijase izvana uresena basreliefom —
koji oponasa mast, opasan debelim konopom. S iztocne strane
podgradka stoji jos na svojem mjestu i dandanas toe za ulje,
ili bolje za masline (trapetum). Sastoji ovaj od velike okrugle
posude, izdjelane konkavno. U sredini ove podizala se je os, a

* (M. 1707 A) . . . Adiuro per Deuin et per let;es Chresteanormm) vit qiiicumquc
e.xtraneus voluerit alterum corpus ponere (voluerit), det cclisiae cat(h)olic(aie Sa-
l(onitanae), aur(i) libelJas tres. — ** 144 B) Hi[c] quies[c]it [in] pact Kpau-u[t]iamis . . .
[q]iii vixit me[s]. V. deposit(us) V idiis [Oc]t(obres,) dd. nii. Honorio \'I1 fctj
Theo[d]osio iter(iimi.

362

okolo ove vrtilo se kolo, turano gredom, pricvrsceno u srcdini te
osi. Masline ili uljike bacaliii se u posudii, a kold hi ih kretanjcin
tistilo. Iz uvoga tiesta nd maslina pravilo se ulje. I vino i ulje slu-
zilo ovdje za porabu crkve i svecenika, a okolica ovdje bila, kako
i sada tako i tada, zasadjena lozom i maslinom. I i<vaj tisak za vino
i toe za ulje nalice sasviem onim, koji se i dandanas upotrebljujii
kod teiaka u Solinu. Hno ovakovih u oboru Paracevih kuca pokraj
amfiteatra. Pa i u okolici solinskoj i malne u cieloj Dalmaciji rabe
jos dandanas ovaki strojevi. Stare tradicije ne dadu se lake izcupati.

Dalje prema iztoku stoji veliki dobro sacuvani sarkofag
Thalassija iz god. 414. s nadpisoni (45 B).* Vojnik bio ovaj Tha-
lassius, po prilici ordonnance, pobocnik kojeg viseg oficira.
Vazan je nacin, kako je u ovoimi nadpisu naznacena snirt Fl.
Thalassija god. 414. tiod. 413. biii su konsuli Lucius na Iztoku.
a Heraclianus na Zapadu, ali ovomu zadnjemu, posto se po-
bunio proti caru Honoriju, bijabu izbrisani i konsulat i ime iz javnih
spomenika; bijase on covjek proklete uspoinene i vir daninatae me-
moriae;. Tako se na pr. dogodilo i namjestniku Dalmacije pod
carem Klaudijem (god. 42. po Kr. », koji se zvao I'urius Ca-
millus Scribonianus. a iznevjerio se svomu caru. Ne iniajutii
konsula na zapadu, koncem god. 413. bi i ovdje proglasen kon-
sulom Lucius, pa i za cielu god. 414., u kojoj bijahu izabrani ipak
konsuli Fl. Constantius i Fl. Constans. Nego sbog politickih
i ratnih neprilika ne bjehu ova dva konsula poznata god. 414 u
Solinu, tako. da se naznaci ova godina, u kojoj je Fl. Thalassius
umro. bilo je od potrebe redi u nadpisu : prve godine iza konsulata
Lucija, t. j. post cons(ulatunii Lucii v. c.

I dalje prema iztoku lezi sila neobicno velikih sarkofaga, od
kojih nekoji ne s prebijenim, nego s prevaljenim pokrovcem. Kanda su
vju-vari, koji su ovo groblje opljackali, htjeli ovdje pokazati potomst\-u
svoju snagu. Ne razbijali oni sarkofage, nego se jacali, te im po-
krovce prevaljivali. Liep je medju ovim nadpis," sto ga »Flavij

• 145 B) Depositio Fl(avi) Thalassii e.\cornn.ulario die X Kal(endasi Ja-
nuar(ias) post consiulatutn) Luci vfirii cdarissimi). — " (130 Bi Fl(avius) Terentius
FI(aviat:i Ta[l]asiae ob meritis et tidi.-[l]itatem totiusque sanctitatem arcam posui
coniujji carissimae et sibi, quam a parentibus ipsius suscepi annos .Will, q[u]at;
aeque inlibata(e) mecum vixit annos XXXII. Tradita sepulturae die nonarum Sep-
tembres d(ominisi n(ostris) Valente M et Va[I]entiniano iterutn Aug(ustisi conisu-
libus). Si quis vero sup[e]r duo cor[p]ora nos[t]ra aliut corpus voluerit ordinare,
dabit fisci viribus argenti pondo quindecim.

363

Terencij postavi svojoj veoma miloj ieni Fl. Talasiji za njezine
zasluge, za njezinu vjernost, za svu njezinu svetost, — kaze nadpis —
koju on uze od njezinih roditeija, kada je imala osamnaest "odina,
a s njim je zivjela takodjer u cistoci trideset i dvije godine. Bi
povjerena ovoj grobnici dne 5. septembra, za konsulovanja nasili
gospodara V'alenta za sesti put, a Valentinijana za drugi put (go-
dine 378). Ako bi tko pako htio vrhu nasa dv-a tiela postaviti drugo
tielo, ima platiti driavnoj blagajni petnaest librica srebra.«

\'azan je takodjer nadpis na blizom velikom sarkofagu prema
iztoku, nekoga Ursa.* Silno je izprepleten i u losoj latinstini
i jos losijim lieksametrima. Sastavitelj nadpisa upleo donapokon
poganskih pojmova, na pr. da Parcae svima predu nit iivnta, nit
se ikomu prasta. Veli jos, i ako je smrt neizbjeziva, da ipak na
,drugom svietu pomazu zaskige i dobra djela. Pa kaze putniku, koga
u cielom nadpisu apostrofuje, ako hoce da uziva vjecno blazen-
stvo, neka iive kao i on.

Zakrenuvsi odavle prema Tuskulu, nalazi se vise razbijenih
i razsipanih ulomaka sarkofaga, a na jednom (131 B) uz poganske
sigle D ( i s I iM ( a n i b u s I, t. j. Manima, podzeninim bogovima, dva mo-
nograma Krstova. Jamacno je klesar urezao ove sigle, kojim po-
cinju malne svi poganski nadgrobni nadpisi od II. vieka unaprieda,
ne znajuci im znacenje. Pocinjao svaki nadgrobni poganski nadpis
ovim slovima, pa zasto ne bi i ovaj krscanski; a izpod ovih sigla
metnuo Krstov monogram, te nastavio nadpis.

I ova dva zadnja slucaja poganstine izpremjesane u krscanskom
zivotu liep su primjer, kako krscanstvo nialo po malo osvajak) sviet,
prodiralo u sve slojeve i u obicaje poganskog zivlja, dok ga ko-
nacno ne osvojilo. Trudno je s toga svagdje i jednako metati gra-
nice, dokle dopire poganstvo, a odakle pocimlje krscanstvo.

\'eoma je cuvstxen nadpis na malome sarkofagu 153 Bi u ce-
tvrtoj, najzadnjoj kapelici prema sjeveru. Jedini je ovaj sarkofag na
povrsju, koji ne bio oskvrnjen od varvarske ruke. Malen, bio po-

* (129 Bi Depositio Ursi die XI Kaliendiisi Novembres inJictidne X\'. t/rsi
tum(u)lum cernis quicumq(ue) viator [ , quem [i]uve[nlem rapuit sors u[l]tima, (pjer-
lege q(uae)so j , qui vixit quinquasjinta in annis. Heu mliiscra Alexandria, tjcmil
decepta marito, qui est p[o]tita dul cem coniut^em viajinti ct sex .uuios. !'-t nemo
reventos (?) al'os mone : vita bre[v]is est ; cunctis tila parant <et > Pare (a)e nee par-
citur ullis. [?n]une illi disniisit duois) anxia natos: condieio talis omnem eo[mp]Iee-
titur [o]rbem, sedmfejritu m at b[e]nefacta adiu[t]aniti laborqiue) tidesq(ue). Inaccne
libertum dominis fecere probatum ? hiaiecne detendunt selm]per soeiantqiuei
beatis? si pa[r] esse [v]elis, s[i]milem niiiii siiscipe eura[in].

364

stavljen medju mnogo velikih sarkofaga, i valjda s toga ne bio vidjen.
Kada ga se nazad nekoliko godina otvorilo, poCivalo u njemu, a i
sada pociva, tielo djevojcice Kusebije od tri godine. U iisima hile dvije
tanke srebme nausnice. Nadpis u krasnim grckiiii dislisima kaze :
>putnice, ti vidis ovdje sarkofag nevine djevojcice Kusebije, koja je u
drugoj godini zivnta bila savrsena 11 vjeri, a u trei^oj je godini osta-
vila ovaj iivot, a nc <>kusila ziobe Ijudske; sada ima svoje sielo
medju dusama svetim.« Svatko ne znao citati ovaj grcki nadpis, pa
od poznije ruke pri dnu sarkofaga bi pridodan<^ : Di e »pt osi tio(
Kufeviiaie (mjesto Kusebiaei VIII Kalicndasi Septein-
bres. Na desnom akroteriju ovoga sarkufaga oknigla je rupica,
jamacno za sviedcu na ulje, koja u stanovitim dnevima, na pr.
izhodnji, ovdje gorila.

I ovdje na iztoku bazilike bili su sarkofazi na divlji nacin po-
lupani i opijackani. Leii ih ovuda veliko mnozt\'0 sa pokrovcem i bez
njega, probijcnih ili sprieda Hi u boku ili na pokrovcu, razkomaJanili
na svaki nacin. Ima ih dosta i s nadpisom. Prosti solinski vojnik Sa-
turn in us imao ovdje svoj veliki sarkofag (I4 Bi: »t Area Saturninu
militi Salonitano.« Znamenit je. i ako manjkav, nadpis, u kojem se
kaze, da je ovdje bila pokopana Marcella* prenia srednjim nuice-
nicinia, t. j. pokopanim u sredini, u glavnoj absidi. koje smo gfire
vidjeli. Iza ovoga nadpisa Marcel I ae vidi se veliki podzemni
grob s bojama. I.iepa je ova podzemna soba, prekrita dobro sazi-
danim svodom. Pred njim je cetverokutan ot\-or, kakovih vec opa-
zismo, samo sto je ovaj imao dvokrilna vratasca. Iznutra je ova
soba bogato uresena ; pod joj bio poplocan tankim mraniornim plo-
cama sa okruglim luknjama ; zidovi i svod obliepljeni kiakom sa slika-
rijama na cviece.

Iduci dalje vidjeti je sarkofag polupan opatice I van ice iz
Sriema." Kaze se naime o njoj, da je njezina dusa u petak,
u dan smrti Gospodnje, izletila iz ovoga tiela. Ne stoji godina
smrti. ali petnaesta indikcija i petak dali temelja, da se
proracuna godina smrti ove opatice Ivanice, t. j. godine 612 po Kr.
Jedan je od zadnjih datiranih ovaj nadpis u Solinu, malo godina
prije razorenja grada. A samostanski iivot bio se je za rana, vec
u IV. vieku razvio u Dalmaciji. O mnoztvu samostana govori nas
sv. Jerolim : >kao sto egipatske pustare, tako su i samoce dalma-

• (49 B) ? M]arceUam mihi cond(i)di ad mediaiKo^s marUTes. — •• (P/ B i
S3 Bi Hie quiescit in pace sanctiai abi a itissa Johanna, Sermensiiis qu(i) \nxit annos
XL, die ^'ener(ils exiit de corpore, llll Idus Maias indictione qu(inltadecinia.

365

tinskih otoka pune sborova poboinih Ijudi, koii pjevaju na slavu
Boga pobozne pjesme. A u jednomu pismu svojemu prijatelju i do-
morodcu pise: >Ti gradis samostane i uzdriavas veliko mnoztv'o
svetih Ijudi na dalmatinskim otocima.«

Ovuda nasao se ulomak liepog metrickog nadpisa, u kojem se
narice cuvstvenim riecima smrt biedne zene, koja je od rodjenja
ujedno sa cedom umrla; gorkim ju suzama muz, djeca i zet placu.* Pa
i ovdje naokolo mnoztvo i porazbijanih i prilicno cielih sarkofaga,
vaznih za datiranje ovoga znamenitoga grobista. Na sarkofagu
— 4 B — nadpis je A u r e 1 i j a A 1 e k s a n d r a, b e n e f i c i a r i j a VII.
legije, t. j. od onih vojnika, koji bijahu promaknuti na korist kojeg
viseg oficira, a koji okolo svoga starjesine sacinjavahu neku privilegi-
ranuklientelu.'* Tujeblizu sarkofag Desidiene Pro tutu re, nausima
pokrovca kojega bi urezano, valjda kasnije, Aga [p e ili p ita), da
se pokaze, da je krscanka bila ona, docim cio nadpis ne bi toga
odavao.**' Nedaleko bila pokopana Valerija Hermogenija cestita
zena,t kojaje dala sebi od svoga imutka napraviti sarkofag. Liepje
i nadpis (43 Bi Ouintiae, kceri Germana, vojnickog castnika,
koja dusu Bogu povrati. ff

Ovuda medju rusevinama nasli se i ulomci uprav klasicnog
krscanskog sloga i ukusa: ''Evasij pocivaj u miru!^ — »Paladij mirno
pocivajlsftt A tik uz absidu bazilike, na desno, lezi veliki sarkofag
Antonija Taura, vojnickog dostojanstvenika, komu Aelia Satur-
nina, veoma cestita zena, ptjstavi spomenik.fttt I u ovomu malo

■■ 1121 B) ... cui placidam requiem tri]buat Deus omni[pote]iis rex ...
sit bene post obitum . [lllu tulit multa adversijs incomoda rebus . . atque inte-
lici es]t tine perempta quoqiuei . . . an]nos postquam trans[e£!:it] . . . fujnesto
gravis heu triste puerperio | nequivit miserum partu depromere fetum | hausta
qui nondutn luce [pjeremptus abiit [ adque ita turn geminas getnino cum corpore
praeceps | letum terali [trans[tu]lit hora ani[mas] . At nos maerentes coniux natique
generque | carmen cum l[a]chrimis hoc tibi [condidimus]. — ** (4 B) Aureli]us
Alexander b(e)n(e)[f(iciarius) legio]nis XI Claudiae vliivus sibi suo iuisisit testa-
mento arcam fp)oni. — *** 116 B) Desidiene Profuture co[n]iugi incomparabili
Suellius Septimimis mantus benemerenti posuit et Suellio Septimino tilio dulcis-
simo. — 7 115 Bi Valeria Hermogenia h(onesta) fleminai die V Kal. Juniarum,
quinquagesimo octavo anno tinita est. Viva se arcam de suo poiii iussit. —
ff (.43 B) Quin[tiae] ... stolat(ae) fcminae, Quint(i) German! primipilar(is) tiliae,
quae redd(idit) annorum XXX. Fla\aus \'alens bieneif(iciarius) coinis(ularis Pan-
n(oniae super(iorisi coniugi karissimae. — -^-ff (3 R) Evassu in pace! — 137
i 189 B i 99 B) Palladi bene quiesce ! — tttt (S(> f^' Anti;onio) Tauro ex dlc-
c]u[r(ia)| aigentmm [in] r[ebus] c(entenario), dueenario post facto, qui vixit
an(n)is LV. Aelia Saturnina cdarissiniaj f(emina), marito benignissimo.

366

ostedenomu sarkofagu, i u jos dvama bolje sacuvaninia u ovomu
orroblju cuvaju se kosti, koje se nasle razbacane po cielom ovomu
ojobistu. Jamacno ima tu i kosti mucenika, izbacenih od varvara iz
polupanih sarkofaga. Cio pako prostor prema iztoku pun je g;ro-
bova na svod i od opeka. Sve sto je moglo, bilo bogatije, nastojalo
se pokopali sto blize grobovima mucenika.

Pa i dalje od granica drzavnog posjeda ovdje, u svim vi-
nogradima posebnika naokolo , nalazi se jos uviek prigodom
poljskih radnja grobova, nadpisa. Na iztoku bazilici nazad malo
godina nasao se sarkotag J u k u n d a , poslu/nika svete solinske
crkve (l8ll A u muzeju): Jucundus puer s(an)c(t)ae eccle-
s(iae) Sal(onitanae). Na jugozapadu. uz vise grobova svako-
jake vrsti, nasao se liep grob na svod sa pticama simbolicnim u
bojama i raznim cvie<iem. \a jugoiztoku, gdje je sada vrt i vinograd
tuskulanski, nasla se dva sarkofaga, jedan ogromno velik (312 A
u muzeju I : juliae Aureliae Hilarae sa dobrim F'astirom
na akroterijima pokrivala i (832 A u muzeju): Baebidiae Salvi-
a n e s, djevojcice od 3 godine i nekoliko mjeseci ; pa pokrovac sar-
kofaga, koji lezi jos na mjestu, s nadpisom : Aurelij Sextilij
ostavi od svog imetka ovaj sarkofag. Aena Ciriaka u
Isusu Krstu napisa ovo.*

I na podnevu baztlike, tik uz zdenac za vodu dazdenjacu, nasle
se dvije bazilicice ili memoriae, a okolo ovih naslo se grobova na
svod i na krov. I ovuda je nadjeno dosta ulomaka dvaju liepih mra-
mornih sarkofaga (43 D i 176 1) u muzeju) sa lovackim prizorima iz
drugog vieka, od kojih se jedan dio, i to najmanji, cuva u spljetskomu
muzeju, a vedi dio bi nazad cetrdeset godina po prilici kupljen u
Solinu od bivsega rieckog nacelnika Ciotte, pa nazad malo godina
prodan sa villom na Rieci, u kojoj su biii uzidani ovi ulomci, nad-
vojvodi palatinskomu Josipu, koji ih pokloni muzeju arheolozkomu
u Budimpesti, gdje se sada nalaze. Jedan pako ulomak jednoga od
ovih sarkofaga uzidan je nad vratima ulaza u vrt pokraj kuce biv-
sega zupnika vranjicko-solinskoga D. A. Katida na putu Poljuda u
Spljetu, a dva komada dospjela su u vrt pokojne brace dra. A. i J.
Radmana u Visecu na rieci Cetini vise Omisa. I ovi su sarkofazi
poganski bill kasnije od krscana upotrebljeni. Ovako su putovali
do nazad malo godina kudkamo nasi spomenici, ne samo cieli, nego

• (257 B^ Aurfelius Sextilius arcam ex derelecto; Quiriace (= Cjoiace)
no(mine ?) mei (i. e. mariti) perscribsi in Christo.

367

i ulomci njihovi, da rese kojekakve kuce i peri\'(>je na ocitu stetu
znanosti i nase povjesti !

Silno se doimlje duseposjetitelja prizor ovoga groblja, kada ga
iza posjeta u potankostima obuhvati okom svega sa kojega viseg polo-
zaja, na primjer sa jos neprokopanoga vinograda prema zapadu, ili
od pcelinjaka prema sjeverozapadu, ili sa samoga iztoka. A kako i
ne bi ! Izim liepe bazilike, sagradjene na groblju. ima tu svako-
jakih arhitektonskih i ornamentainih ulomaka; izbilo na povrsinu
dosada do preko i6o sarkofaga, od kojih do 70 sto zdravih sto malo
razbijenih, 25 razbijenih, do 60 silno razkomadanih. Nadpisa se naslo
do preko 370 sto cielih, sto u ulomcima.

\'eoma je cudan i kano pomucen prvi pogled na groblja u
M anas tirin am a. Zidovi u raznoj visini strse prema nebu, neje-
dnaki, izglodjani, kano zubovi pile : izprekrstani neki u pravom
pravcu, a neki u elipticnomu. Medju njima ima stupova razne visine.
raznog mramora, raznih boja, sa kapitelima i bez njih. Sve je pako
puno sarkofaga cielih, probijenih, razkomadanih, nagomilanih jedan
nad drugim ; nekoji s tezkim pokrovcem, cielim, kanda ce pritisnuti i
podusiti grobnicu, nekoji s pokrivalom probijenim, nekoji bez pokri-
vala, koji kratkim. koji dugim nadpisom. Nadpisa ima na ulomcima
svuda razsijano, a sarkofazi leze u svakom 'pravcu. Pod njima
pako grobova na svod, cielih, probijenih, porusenili, kanda zievaju
svojim otvorom prema nebu.

A na nadpisima, bili oni biskupa, drzavnih uglednika. vojnickih
dostojanstvenika, poboznih zena i nevinih djevojcica, djecaka dobre
uspomene, na svima je uz ostale sgode zivota, svakako zabiljezen
dan pokopanja, ili kako se tada reklo depositio. To se velikom
pomnjom na ploci urezavalo, da se moze na izhodnji dan njihove
smrti, po riecima sv. Ciprijana: svetkovati pobozno njihova uspo-
mena — memoria . Na ove dane hrlilo sve na groblje; tu se
vruce molitve molile za njihovu dusu, kitili cviecem grobovi, gorile
u velikim kamenim posudama sviece na ulje, ili male svjetiljke u
rupicama na akroterijima sarkofaga, kako na onomu nevine djevoj-
cice Evsebije. »Kite i cviece« — napisa u liepim stihovima neki
pjesnik one dobe — ->mi cemo sipati na grobove i pocastiti j^osti
pokojnika, i na nadpise i na hladni kamen izlievati miomiris mirodija.«

Oko se gubi medju stotinama ovih sarkofaga i grobova, medju
ovim sgradama raznog oblika i dobe. Ali poblize motreci, vidis ipak
ovdje veliku baziliku na tri broda, a izpod njezinih zidova eno sarko-
faga, grobova, stupova arhitektonskih ulomaka, a okolo nje na sve

368

strane polukruznih absida. Pri posjetu i po posjetu osjedas ve<^, da se
prividna smetnja mali) po malo razbistnije, da ti pred ncima iizkrsava
velika bazilika, sa^jradjcna na otjromiiomu grublju, porusemi, ttpljac-
kanu, da je ova bazilika srediste svega, da je pod svoje okrilje sve
zaokupila. Vidis, da pred sobom imas krscanstvo u koljevci, odraslo
cedo u snainoj, muzevnoj dobi, koje se bori, koje pati, ali napokon
i slavlje slavi. Mrtvi ti se iz grobova dizu, te ti pripoviedaju svdje
muke, svoje patnje. Pa i pobjedonosno diie glavu krscanstvo u
svojim stjradama, da ju prikloni opet pod vihoroni divljih naroda,
da se zakt)pa za iiinoi^o viekova, dok niilosrdna ruka dosla, da ju na
boije sunce povrali. Tko nije pristupacan dusevnim ganudma, komu
kamen u svojem rjecitom muku ne govori. tko njejjovu riec ne
shva(^a, taj neka ne ide u Solin. Ali i ako nisi ovoj rieei vikao,
prosedi se samo dobre volje po ovomu svetomu mjeslu, pro-
pitkivaj tiliim glasom hladno, niemo kamenje, a ovo <ie u svojem
zanosnom jeziku jasno, ^lasno od^ovarati, ovo <^e te potresti, ovo
de te u tvojiin nuikaina i patnjama tjesiti, ovo de te svladati, pa 6es
izadi iz ovoga groblja potresen, svladan, utjesen i preobraien !

Groblje u Manastirinama jedno je od najvainijih od svih do-
sele odkrivenili starokrsdanskih grobista pod vedrim neboni, bilo
radi neprekinuto^a niza sponienika za vise viekova, bilo radi vaznih
arhitektonskih oblika, bilo radi mnozine sarkofaga i mnogih nadpisa,
vaznili sa povjcstno;^ i juridicki>ii ;;Iedista, ali poglavito s toga, sto
je ovo groblje povjestnickih solinskih mucenika. No groblje legis
sanctae christianae moze se ponositi jos necim: ima jednu
prednost, s koje se moze natjecati sa grobistima Vjecnoga Grada.
Povjest njegovih mucenika, koji bjehu preneseni u lateransku kr-
stionicu od jednoga pape Halmatinca, uzko je vezana sa lateran-
skom bazilikom. sa onom maticom crkava : omnium urbis et
orbis Ecclesiarum mater et caput!

Pa se nije cuditi, da je ovo grobiste priteglo na se ovo zad-
njili godina pozornost ucenih Ijudi, da su njegova iznasasda pred-
metom ucenih razprava u Evropi, da k njemu hodocaste Ijudi svake
ruke i narodnosti. Trebalo je jedino vezati na vidljivi nacin
sadasnjost sa proslosti u ovomu groblju, te ovaj vez pred oci
staviti. Trebalo je probuditi iz vjecnoga sna one mucenike, one
krscane, koje smo eto mi u ovom posjetu svojim imenom zvali,
sakupiti ih u ovu baziliku, povracenu na bozje svjetlo nakon toliko
viekova, s njima se Bogu klanjati i metnuti na ocigled jasno ovu
neprekidnost crkve, za koju su viekovi nista. Je li bio san takova

369

sta zamisliti? Bio nialne san, ali ovaj se san obistiniu, on je
cinom postao !

Na 20. kolovoza g. 1894. sakupi se na ruse\-inama ovoga groblja
prvi medjunarodni kongres krscanskih arheologa. Ucenjaci raznih
narodnosti, krscani raznih vjeroizpoviesti anio pohrlili. Krscanski
Poinpeji (ta ovo ime zasluzuje ovo groblje) bili su veoma prikladni, da
ill u velikoni broju privabe. I prije nego li u Spljetu pocela ucena
razlaganja, clantni kongresa sakupili se na ovomu groblju, da ovdje
nad svojim radom bozji blagoslov izprose. Pod vedrim nebom, u
confessio martyrum bazilike, nad sarkoiazima svetih si)linskih
mucenika, podigao se oltar, Clanovi kongresa, uz siian narod u nje-
govoj slikovitoj nosnji, razsijani medju sarkofazima, prisustvovali po-
bozno svetomu cinu. Nad glavom sabranih kongresista svod se
nebeski raztvorio, a stupovi bazilike, strseci prema neizmjernoj ne-
besi-ioj pucini, kan da su ga podrzavali. Sunce na jedan mah u punom
svojem sjaju zasjalo nad ovim dosad nevidjenim prizorom. Angieli
bozji doletjeli s neba, te razastrtih krila prisustvovali ovomu ganut-
Ijivomu cinu. Dim tamjana, dizuci se prema nebu, obavio molitve
prisutnika, te ih pred priestolje bozje podigao. Biskup spljetski,
jednom solinski, nasljednik Domnija , Primusa, Hesihija, Justina,
nakon trinaest punih viekova prikazao opet ovdje neoskvrnjenu zrtvu,
digao ruke k nebu, da s ovog mjesta blagoslovi kongresiste. Mnoga
suza radostnica orosila lice prisutnika. Niie bila ovo vise bazilika,
nije ovo bila vise crkva; bila je, da, Crkva, ali Crkva, koja slavlje
slavi nad Ijudskim nevoljama; Crkva, koja sjedinjuje sve viekove,
(a^kva, koja spaja u jednom vezu vjere i Ijubavi sve one, koji se
krstom krste, da ih u nebo uvede, da ih Bogu prikaze. A niemo
kamenje grobova pridruzilo svoj glas uz onaj poboznog naroda, te
na molitve svecenika odgovaralo :

SLA\'A • TEBI ■ I.SVSE ■ KRSTE!

IV.

Solin lezao pod gomilama svojih rusevina. Jos dim s njegovih
garista ne bio izsukao, kada Hrvati, ponukani od bizantinskoga cara
Heraklija, stre:'-av tezki jaram divljih Obara, pod kojim nekoliko vre-
mena stenjali, protjerase ove iz svih prediela rimske Dahnacije,
te je sami vecinom zaposjednuse. Ono malo Kimljana — Romani — ,
sto je u zemlji ostalo,pribjeglo u nekoliko utvrdjenih gradova pri nioru.

pnmun-cvieCe. -4

370

Pokrstenjem u sedmom vieku dodjuse Hrvati do ticsnih sveza
sa ovim Komanima. Hrvati se stadose baviti poljodjelstvom, a to
mirno i stalno zivljenje bi puvodom ranomu prometu izincdju Splje-
cana , potomaka pribjeglih Solinjana u Diokiecijanovu palacu . i
okolisnili Hrvata, Do malo pocese Hrvati zalaziti i u gfrad, da na
trj^u izinjenjuju svoje plodine sa odjecom i nakitiina, te se tako za-
vedose stalni sajmovi dnevni, koji jo§ i danas traju. I gradski tr-
ijovci stadose zaiaziti u okolicu, te se i u Soliiiu zavedose ve<^ za
rana doba sajmovi, osobito s inarvom, od kojih je jos na glasu onaj
Male Gospe na 8. rujna. Ovim obdenjem za kratko vrieme dodje
do jo§ tjesnijili sveza. Tekom vremcna Hr\'ati zadjose medju Ko-
mane i ovi se medju njima iziriihi.sc. s njima se ujedno stopi§e.

U vrieme hrvalsko^a gospodstva solinsko polje sacinjava^e
primorsku zupu, grcki zvanu Paratalassia, te po nacelima
ratnih zakona, kano osvojeno zemljiste, postade vlastnictvom hrvat-
skoga vladara, koji je navadno stanovao u svojem dvoru lii-
liadu (Sicum ili Siculi, u kasteianskom polju, pokraj crkve
sv. Marte - Stomrate) ; pa u tvrdji K 1 i s (Clisa, Clisium, Clusan i ;
a i u samomu Solinu. Nakon konacnoga pokrstenja Hrvata solinsko
polje, osim Spljeta, spadase u crkovnom obziru pod jurisdikciju
narodnoga hrvatskoga biskupa, koji bijase kraljevskim biljeznikom,
bez stalne stolice, jer prateCi vladara bijase uz njegov dvor. Spljet
obastini ime i metropolitanska prava solinskc stolice. Za jeda-
naestog vieka Klis, koji bijase veoma sgodno polozen i po naravi
utvrdjen, postade kraljevskim sielom i dade svoje ime cieloj zupi
kli.skt)j, koja po.stoja.se sve do pod konac srcdnjega vieka.

Solin, t. j. utvrdjeni grad, lezase u rusevinama. Sluzilo kamenje
njegovih sgrada kao gradivo novim sgradama u cieloj okolici. Ali
sve naokolo staroga grada Hrvati stali vr.siti svoje kulturno djelo.
A drugacije nije niti moglo da bude. Kulturno srediste doseljenih
Hrvata moglo se nastaviti samo na srcdistu latinske kulture, koja
bijase u propadanju: Salona rimska sa svojom krasnom okolicom mo-
rala je postati kulturnim i politickim sredistem Hrvata. Po primjeru
ostalih naroda stali i Hrvati zidati crkve i samostane, te osnivati za-
duzbine. Brojne izprave te davne nase proslosti jasnim nam slovima
biljeze, da kraj od Trogira do Spljeta, od Solina do tvrdog Klisa i
romantickog Omisa, ubavo ovo primorje, bijase posuto tim spomeni-
cima iz prvog pocetka kulturnog nasega zivota.

Po praksi sredovjecnoj u tim crkvama, kod tih zaduibina bile
i grobnice njihovih utemeljitelja.

J/J

Na glasu je u povjesti benediktinska opatija sv. Stjepana
de Pinis (pod borovima), jedan klm. na rtu na jugozapadu grada
Spljeta, gdje je od godine 1821. gradsko grobiste. Prvi spomen
ovoga samostana je iz godine 1020., ali rek bi, da je jos prve po-
lovice devetoga vieka bio utemeljen. Tekom jedanaestoga vieka po-
kapali se u bazilici ovog samostana hrvatski vladari. Stjepan IL,
sinovac Petra Kresimira, zadnji hrvatski kralj, prije nego je uzasao
na priestolje, bio se je povukao u ovaj samostan, gdje je »odabrao
svoju grobnicu, preporucivsi se molitvama samostanaca«.

Cielo kastelansko polje bilo je za ovo doba puno samostana i
crkava. Okolo glavice, na kojoj se i dandanas bjelasa crkvica s\-.
J u r j a u Sucurcu, vide se rusevine starije crkve. Okolo ove razvi
se selo Putalj, koje se spominje jos god. 830. Crkvu sv. Jurja sa-
gradi ban Mislav iste godine. Izpod nje, nesto nize , druga je
crkva sv. Marije na HIadih, sagradjena takodjer u isto doba,
kako to dokazuju arhitektijnski i ornamentalni ulomci iz devetog i
desetog vieka, u njoj uzidani. Ban Trpimir darova godine 852. u
kmetstvo cielo selo Putalj spljetskomu nadbiskupu, a to sacinjava
i dandanas imanje (mensa) spljetskog biskupa. Na zapadu Sucurca
u Sustjepanu bila je na glasu crkva sv. Stjepana, cesto u po-
veljama spominjana: S. Step ban us ad Sal on am. I okolo crkve
grobista sv. Kuzme i Damj an a. pokraj Kastel Gomilice, vide se
ostanci starije crkve iz dobe lirvatske narodne dinastije. Sv. Kuzmu
i Damjana cesto puta spominju nase listine. Pa u ovo doba po pri-
lici padaju i crkve sv. Jurja i sv. Nikole povise Kastela Sta-
roga; u zadnjoj uzidan je nadpis Ljubomira Tepcije iz jeda-
naestog vieka. Nad Kastelnovim pako, u polozaju, zvanu na Mirih,
rusevine su glasovitog samostana sv. Petra od Klobuka (si. 8.).
Hrvatsko druztvo »Bihacv., utemeljeno god. 1894. za izti^azivanje
domace povjesti u ovim predjelima, iztrazilo je ovaj polozaj, te iznielo
na vidjelo ostanke via darskoga dvora fcurtis, villa regalis), koji
je bio sredistem posjeda hrvatskih vladara od Solina do Bihaca. Na-
skoro ce se iztraziti i sam Bihac izpod brda s v. Nofra(S. Ono-
frius) i sv. Marte u ovomu polju. Ova zadnja crkva spominje se
u nasim narodnim poveljama jos god. 852. Ante fores ecclesiae
S. Martae nasi bani izdavali su svoje povelje. biroko je polje
radu mladoga druztva »Bihaca<., ali i plodno i uharno !

Ovako je u velikim potezima crtao na.sim putnicima vodja po
rusevinama solinskini o kulturnom radu Hrvata, doseljenih na so-
linske rusevine, kad su oni, ostavivsi grobiste solinskih mucenika

372

u Manastirinama, sumorni, puni svetih osjecaja, koracali daljf
prema iztoku lajjanim koralcDm po gradskim bedemima. Pripoviedanjc
svnje podkriepljivao je vodja pokazivanjem doticnih polozaja na vecoj
arheoloikoj karri solinske okolice. 2alili oni, sto nisu mogli sve ove
poloiaje g^lavoni posjetiti. All im se srce od veselja raziijralo, kad
im vodja ponudi, da posjete dva nedaleka injesta lirvatskih starina
u solinskom polju, onaj u Kizinicama, na medji medju Solinom i
Klisom, i onaj kod Cospe od Otoka u samomu Solinu.

Sunce bas junacki pripicalo, a odusevljena ceta napried stupala.

SI. 8 Rusevine samostana sv. Petra od Klobuka.

U malo casa prevalila ona do preko 300 m. puta do iztocnih grad-
skih vrata (fort a Andetria) staroga Solina. Tu jos bacila oko na
lievo, na jainu (vallum 1, koja je branila ^ad od sjevera; pa na
desno na gradske bedeme (moenia urbis), ovdje dobro sacu-
vane i utvrdjene cetverokutnim kulama (turresi, na koje su kasnije
pridodani masivni trokutni bridnjaci na procelnoj strani (si. 9.).

I za starije posjetitelje i umornije cekala su na cesti,'koja od o-
lina u Klis vodi, kola, da ih odvedu u Rizinice, dok mladji put j od
noge, pa sto cestom, sto na precac. ne izostajali kolima, kfija la-

374

ganim kasom vozila se uzbrditim putem Klisa. Zajasio ,vodja Don
Frane svoga konjicka, koji ponosit stupio na celo ovoj povorci.

Kretala kola i lirabra ceta pjesaka putem lomne Rupotine,
upiruci oci prema gordomu Klisu, koji, kako cesta uz Rupotinu vi-
juga i zakretie, sad se pokazuje s ove, sada s one strane, ne znas
s koje Ijepse i romanticnije.

I Klis (sl. lO.i ima svoju povjest, i znamenitu povjest, nado-
veza vodja, kad se na jednom ceta nasla na ukupu na jednoj
okuci puta, jer konji u prenatrpanini kolima laganim korakom
hodili, a mladji putnici na precac kola stizali, dapace kadikad i
prestizali, te svi ovako polagano napried stupali. (os za starije
rimsko doba bila je po svoj prilici utvrda na Klisu, kao pred-
straia Solina. Svakako za cara justinijana bio je Klis u brqju
onih utvrda, kojim je sva sjeverna Halmacija bila utvrdjena. Mnogo-
brojni su nadpisi i ostali rimski sponienici, koji danoniice izbijaju
na povrsinu u kliskom polju (ager Salonitanus). U srednjeni vieku
prvi put se spominje Klis pod imenom (^lusan u povelji bana
Trpimira godine S52. Konstantin Furfirogeneta (god. 930.) zove ga
Kaii-;*, valjda pogrstcno inio Klis, ili od x«i;, t. j. kljuc, jer je bio
po svojemu poloiaju Klis kljucem medju Primorjem i zagorskom
Dalmacijom. God. 1000. spominje se prvim kli.skim nacelnikom Flo-
rinus princeps. Zatim se cesce spominje Klis i kliska zupa
od jedanacstoga vieka sve do pod konac srednjega vieka.

Znatno je utjecao i Klis u ratove dvanaestog vieka izmedju
ugarsko-hrvatskih kraljeva i bizantinskih careva. God. 1242. odoli Klis
junacki obsadi divljili Tatara. U Klis se naime zakloni kraljica .Ma-
rija, zena Bele IV., sa dvjema kderima Katarinom i .Margaritom, kada
joj muz bjeiao izpred ovih divljih copora. Ovdje one i umriese i
bjehu pokopane, a kasnije prenesene u Spljet, te polozene u malom
sarkofagu nad glavnim vratima stolne crkve. Klis je bio leno slavnih
lirvatskih porodica Kacica i Subica; zatim predje u vlast bosan-
skoga kralja Tvrdka I. 1 knezova Nelepida. L' narodnoj junackoj
pjesmi najslavniji je kliski kapetan Petar Kruzid (g. 1513.), koji ga
je sa senjskim Uskocima za kakovih cetrdeset godina junacki branio.'
Uza sve njegovo junactvo Turci ga osvojise god. 1557. i postavise
u njemu sielo istoimenog sandzakata, koji je obuhvacao i cest Hr-
vatske. God. 1506. Ivan Alberti, spljetski plemic, pomodu Uskoka i
Poljicana, vodjenih od kneza Pavla Pavica, zamjernom hrabrosdu
osvoji Klis, ali samo za vrlo kratko vrieme, jer iste godine pade
opet u turske ruke, dok ga god. 1640. ne osvojise Mlecici pod vod-

376

stvom Foskola. God. 1809., branjen od francuzke posade, bi ob-
sjednut od austrijske vojske, koja ga konacno zaposjednu g. 1813.
Od tada do god. 18S0., naime do zaposjednuca Bosne i Hercego-
vine sa strane austrijske vojske, imadjase neku strategicnu vaznost,
ali ju od eve godine izgubi svu. Koncem godine i8t)8. prestade
sasvim biti tvrdjavom. Od dvadeset viekova Klis jc slovio kano
utvrdjeno mjesto, da od sada unaprieda bude povjestnicka uspMniena.
Bilo, pa se spominjalo!

I ne osjetiv tnida stigla ceta k Crmari6evim kudatna u K'upo-
tini. Od ovih do K'izinica (si. 11.) pet je casa na desnu ceste.
Leii ovo mjesto na meJji medju Sulinom i Klisom, u Kupotini, ondjc,
gdje se iztocni obronak Kozjaka sasvim spustio, a polje klisko obo-
rilo u iivalu. Po sriedi ove tece potok Rupotina, pitka voda, koja
zimi i mline tjera. L'bav je i plodan ovaj kraj. Ovdje bio kne-
zevski dvorac bana T r p i m i r a. koji je okolo g. 850. utemcljio ovdje
i samostan Benediktinaca. Druztvo >Biha£* vodilo ovdje godine
1895 — ()6. pa l8(>9. izkopine. koje <ie se i nastaviti. Bi odkriven
dvorac knczevski uz malu crkvicu, pol<jienu na sjever, sa uloni-
cima liepo ukrasenoga septum a, t. j. prigrade medju absidom i
ladjom crkvice, na kojemu je latinski nadpis (i'>47 .\):PRO DX'CE
Tl\KPI.\lK(ro . . (sl. 12. 1. Najstariji je ovo nadpis iz na.se hrvatske
narodne dinastije. Bi jos izvadjeno iz rusevina vise arhitektonskih
i uresnih komada, pa hi odkriveno viSe grobova u predvorju ove
crkvice. U vise prigoda naslo se ovuda i nausnica i drugih nakita.

Na zapad crkvice protezu se sgrade, koje ,su suded po na-
djenim predmetima bile obitovaliste samostanaca. Stube prema za-
padu vodile su u druge prostorije, koje se tek izkapaju, a leze pod
naslagom zemlje do blizu 3 m. \'eoma je poboian bio ban Trpimir,
kako nam to nase povelje pripoviedaju, i stajase u tiesnim odno-
sajima sa tadasnjim spljetskim nadbiskupom Petrom, koga on zove
svojim duhovnim otcem. Dalje izkopine, skopcane dakako s velikim
trudom i troskom, izniet ce jamacno na vidjelo jos mnogo osta-
naka iz nase davne proslosti.

I vrcem krene ceta na se. da prevali opet put do Porta
Andetria. Ostavivsi malo koracaja dalje na lievo Gradinu,
utvrdu sagradjenu god. 1349. od spljetskog nadbiskupa Ugolina de
Branca na obranu svojili tezaka i zemalja, stize do Diokleci-
j an ove k a fane. Prema ovoj je >G ospin most*, koji vodi u
podzupsku solinsku crkvu blazene Gospe ili Gospe od Otoka.

Tik pokraj ove lezala je starinska crkva istog imena, u atriju

■^ =

378

koje bi god. 1898. odkriven nadpis hrvatske kraljice Jelene. Pobozno
stiipila ceta preko Gospina mosta na mjesto izkopina Okupila
se ona oko svoga vodje. Niti daha nije bilo liuti.

Crkva Gospe od Otoka, Sancta Maria de Otok
ili d e S a 1 o n a (si. 13.), dolazi vise puta pod ovim imenima u
starim izpravama. Zvala se ovako, jer je lezala na ostrvi<^u, sto
sacinjavaju dva rukava rieke j a d e r ili Solin-rieke. A niti dan-
danas ne izgubila ona svog imena. Narad zove sadasnju podzupsku
crkvu, tik uz staru. istim imenom: Gospa od Otoka. Spljetski
kronicar Toma Arcidjakon (f 1268.) pripovieda, da je crkve sv.
Stjepana i Sanctae Mariae in Salona sagradila neka kraljica

' '^^:^

SI. 12. Ulomak septum-a sa nadpisom: Pro duce Treplme'ro.

jelena, te da su ove crkve obzirom na kraljevske grobnice, sto
su se 11 njima nalazile, bile izrucene nekojim redovnicima, koji su
u njima obavljali sluzbu boiju. Iz drugih povelja pako proizlazi,
da je uz ovu crkvu obstojao i samostan. Uz samostan bio i
dvor kraljev (villa regalis). U ovomu boravio je kralj Zvonimir
god. 1078., jer u jednoj listini izdanoj na blagdan posvecenja crkve
sv. Marije iz ove godine pisano je: >u kraljevskom dvorcu, gdje
se nalazi vec spomenuta crkva sv. Marije*. Uz dvorac spo-
minju se kasnije cetiri mlina, dvije kuce i jedna stupa. A nekoje
mlinice u okolici i jedna kuca za stiipu, koje se vide dandanas
na ovim rukavima rieke u rusevinama, jamacno su iz one najstarije
dobe. Na ninskomu pako saboru, drzanu ove iste godine, kralj

379

Zvonimir povratio je prvostolnoj crkvi sv. Dujma u Spljetu ovu
crkvu, ujedno sa crkvom sv. Stjepana, a ovu darovstinu god. 1103.
potvrdio kralj Koloman. I kralj Gejza god. I143. potvrdio je spljet-

S
'0

ci
>

c
a>

.is!

o
o

skomu nadbiskupu Gaudiju posjed sv. Marije od Otoka >uz rieku
Solinskoga grada sa svim ptipadcima, slugama i mlino\'iina^<. I na
temelju ovih pisanih dokunienata, i nekoliko uresnili i arliitektonskih
uloniaka, koji su virili u zidu pokraj ove crk\-f, pa i poluzaja, koji

38o

dandanas sasviem odgovara staroniu, druitvo »Biha<it grod. i898.
prokopalo ovdje ovu starinsku crkvu uz skup s^rada.

I evo — ovdje vodja pokaziva narise, jer iza dovrscnili i/-
kapanja trebalo sve ovo zatrpati sbog hlizine sadasnje podiupske
crkve — izpred j;lavnog ulaza u crkvu sila izprekrstanih zidova iz
dvjju raznih doba, koji idu dalje izpod sadasnje pudzupske crkve,
te d<i njih dug vodovod, koji je spajao dva rukava ricke. Ostanci su
ovo samostana i dvorca kraljeva. a konao vodovoda sluiio je po
svoj prilici, da tjera mline, koji su ovdje bill.

Prema iztoku je crkva. Hila je na tri broda. razdieljena piln-
vima, a unakrst poprecnom srediiinjoni cunjastom kubom. ( )vakih
crkvi imamo jos nekoliko iz one dobe u Dalmaciji, kao n. pr.
sv. Rarbare u Tro^iru, sv. Nikole u \'el<>in Varosu u Spljetu, sv.
Kufemije (izgorjele godine 1877.) u Spljetu i t. d. Imala je dva
mala atrija, od kojih prvi sluzio je kao narteks. a dnigi kao atrij.
I u narteksu ili pridvorju bi nadjen nadpis kraljice Jelene. I stara
podzupska crkva solinska, izgorjela ;,'od. 1X75., koja je jamacno bila
sagradjena, iza kako je ova nasa starolirvatska postradala za pro-
vale Turaka u X\*I vieku, imala je vrstu narteksa, naime tezu na
jednu vodu, koja je sprieda bila sasviem otvorena, tako da je putnik
niimo prolazedi mogao vidjeti, sto je u njoj. Tako je bivalo i u
staroj. Putnik prolazed mimo od mosta k mostu na rieci jader,
okrenuvsi se na desno, vidio crkvu i narteks, a u ovomu grobnicu
kraljice Jelene.

Prigodom izkopina naslo se nekoliko arhitektonskih i ornamen-
talnih ulomaka, odnosno malo ih, jer temelji crkve leiali su samu za
main centimetara izpod povrsine zemlje, dapace ovdje i ondje za koji
centimetar i viriJi, sto je takodjer dalo povoda izkopinama. Ali najdra-
gocjenjje iznasasce u ovoj crkvi jest sarkofag s latinskim nadpisom
kraljice Jelene (si. 14.), nadjen u prvomu pridvorju ili narteksu. Sa-
stoji on samo od prednje strane sarkofaga, i to nepodpune. Dug je
r23 ni., a visok 076 m. Nadjen je u 90 ulomaka, od kojih je poslo za
rukom sastaviti do 76, a jos 14 sto visih, sto manjih, t. j. od tri slova
do po i cet\Tt slova ne moglo se jos uvrstiti u praznine. Manjka po
prilici cetvrti dio nadpisa. Ovi ulomci nadpisa bijahu nadjeni raztrkani
vecim dielom u jednom cetvornom metru prostora, izpremjesani
zemljom, i nose ocite tragove, da je sarkofag postradao od ognja. Na
nijestu je bilo moguce sakupiti samo sacicu pepela, a nikakve povece
kosti. Nadpis sastavljen i donekle popunjen glasi : In hoc tjumulu
q(ui)escit Helena fa[mula Dei?] [quae t'ui]t ux[o]r Mi-

a,
s
a
z

3«2

h a e li r e g i in a t e r ^ i u e i S t u l a n i r [ l <:: i s , quae d c 1 i c i i s

re]nuit re^jni VIII Idus m( ensis) Oc t(<i hrisj an(no)

ab incarna[tione Dni] DCCCCLXXVI. (ind(ictione) IV),
cic[Io V, luna Vj [ep(actai] XVII . . . lun(a) V [conjcur-
rente VI. Ista[Lifue) vijvens tu[turo] regn[o] mater
fit pupillor(uin I tu to[rq( ue )] v iduar( um"». (H)icque as-
picie[n]s vir anitne die miserere Deus. — To u hrvatskom
prievodu <jlasi : U o v o j g r o b n i c i p o c i v a J e 1 e n a, s 1 u z b e-
nica boija, iena kraija Mihalja, a majka kralja Stje-
pana. Ona se odreCe sjaja priestolja 8. mjeseca

Oktobra godine od uputenjaGospodinova

DCCCCLXXVI .... u cetvrtoj indikciji, u ciklu V, u luni
V, u epakti XVII, dana petoga, koji pa da sa sestim (pe-
tak). Ona zive<^i za budude kraljestvo (bozje), p o-
stade majkom si rota i obranom udovica. I ti, covjece,
anio polled a vsi, reci joj dusi: 13 og ju pomilovao!

Neiznijerne je vaznosti za hrvatsku povjest ovaj nadpis! Spo-
iiicnik je to prvoga reda i uzprkos prazninama od svih nam dosad
poznatih spomenika na kamcnu iz dobe hrvatske narudne dina-
stije najpodpuniji.

Kako je poznato, Tomislav je bio prvi hrvatski kralj, okru-
njcn negdje izmedju godine <)I4— 926. Nalazimo ga na prvomu
(god. 925.) i na drugomu spljetskomu saboru (god. 928.) jos kraljem.
Poslije njegove smrti nemamo u dokumentima spomena o nasim kra-
Ijevima sve do god. 994., kada je bio kraljem Driislav. On se
spominje jos godine lOOO. < )vu prazninu od kojih 70 godina po-
punjava nam donekle carski pisac Konstantin Poriirogeneta. On spo-
minje za ovo doba na hrvatskomu priestolju dva kralja: Kresi-
mira i sina mu Miroslava. Za ovoga zadnjega veli, da ga je
ubio ban Pribina (god. 949.). Nadpis kraljice Jelene popunjuje i
razjasnjiva ove viesti. On kaze, da je Jelena bila supruga Mihalja
kralja, a majka Stjepana kralja. Umetnimo u ovu prazninu od
70 godina ova dva kralja, pozovimo u pomod ostale dokumente,
obazrimo se i na kronologiju, te smo na cistu glede ovog nadpisa
i rodoslovlja nasih kraljeva u desetom vieku do 949. godine.

Prema tomu prvi hrvatski kralj Tomislav (f 930. po prilici)
nije imao muikoga potomka, nego jedinicu kcer, J el en u. Ova se
uda za Kresimira, koji nasHedi svoga tasta na priestolju, te uz
narodno ime primi i krscansko, evropejsko Mihalj, kako je to bio
obicaj i kod drugih nasih vladara. Supruga mu Jelena utemelji

vise bazilika u polju solinskomu, a medju ovim onu sv. Marije od
Otoka. Poslije smrti Kr esimir a-Mihalja (g. 945-) dosao jenaprie-
stolje sin mu Miroslav, koji je uz narodno nosin i krscansko,
evropejsko ime Stjepan. Bio ovaj, rek bi, ozenjen sa rimskom
plemkinjom M argaritom, te je sa svojom suprugom pohodio
jednom Dubrovnik, darovao republici mnoga zemljista i ostavio za-
klada. Njega god. 049. pogubi ban Pribina. Udova kraljica Mar-
garita zakloni se u Dubrovnik i svrsi ondje svoje dane kano ko-
ludrica. Njezina svekrva kraljica Jelena, ako ne prije, naime odmah
iza smrti muza joj Kresimira-Mihalja, a to sada, povuce se u samo-
stan, od nje u Solinu sagradjen, te ziveci za kraljestvo boije,
postavsi majkom sirota i u do vie a, prozivi u svetosti svoju
visoku starost uz crkvu s v. Marije od Otoka, gdje je bila go-
dine 976. saliranjena.

Po smrti Mir osla va-Stj ep ana nastadose, kako nam okru-
njeni pisac pripovieda, nemiri u hrvatskom kraljestvu, koji uzdrmase
cielom drzavom, dok ju u dvanaestom vieku i ne upropastise.

Mnoga suza orosila lice prisutnika na ovaj ganutljivi prizor.
U grobnoj tisini, koja je vladala, zacu se bolni uzdah : Bis mo i
prodjosmo! — Redom se izredali svi, da poljube zaru pepelnicu,
u kojoj se cuva ono malo mrtvih ostanaka hrvatske kraljice Jelene.

Zvona sadasnje crkve Gospe od Otoka zabrecala medjuto
na mrtvacku. Oeta, odkrivene glave, placucim glasom odpjeva .

Izh glubini. vi.zi.vahi. kt. tebe, Gospodi,
Gospodi, nslisi glast moi!

Svecenik, bozji ugodnik, zavrsi :

Pokoi veci, ni darui imt, Gospodi,
I s v e t F^ V e c I. n i da s v e t i 1 1. inn.!

Tuzna povorka, poniknute glave, suzama oro-
sena lica, krenula natrag put Spljeta.

Spljet-Soliii.

Don Frane Biilic.

'^^a'v d

IZ ..rsi^oMKXA-

na iu}^. f;dje obalu krsnu
Muklim Suinom cjelivaju vali,

(IJje ncheska >inrda se vedriiia
I" bistrtimc morn nam zrcali . . .

Mjesto sniefja g^dje se zimi bieli
Mirisavo hademovo cviede,
(Jdjeno limun i naranca raste
A U7 vjecno, hlago pramaljece . . .

Svjezi lahor gdje vrucinu blazi,
Topio sunce sve celici, jaca:
Tam' je raj mi pr\-om ugledani.
Tamo krasi rodnoga mi Braca.

Mili dome, vodila me sudha
Diljem svieta na sve cetir' strane.
Mnoge came motrio sam kraje,
Od davnine slavne opjevane . . .

Divio se obilju krasota
Tudjih mjesta, zemlja udaljenih,
Ali tebe jos mi nigdje ne bi,
Sladki dome, dome premileni !

385

Gajeva ti cednome slavulju
Nigdje tako slobodno<i;a daha,
Nigdje mojoj posestrimi vili
Tako smjela poleta i maha.

Liepe li su, Dalmacijo moja,
Tvoje gore sure i zelene,
Kad se one pri zapadu sunca
K6 djevojke s cjelova runiene.

Divno li je primorje ti plodiio,
Luke, rti, otoci ti, — kano
Gorostasi hajni utopljeni,
Ko hiserje krupno nanizano.

Krasno 1' more, iiitre 1' na njem splavi,
Hrabri 1' momci, carobne li mome!
Zdravo da si, moj zemaljski raju,
Zdravo, sladki moj premili dome !

II.

Malo moje ubavo seoce,
Djetinjstva mi zivo spominjanje !
Zeljno li te oblaze i grle
Misli moje ceste, svakidanje.

Sve mi zivu davne uspomene,
Sve mi srcu sladkim glasom zbore :
Znam ti pjesme, znam ti sapat tihi,
Na kraj luga granati moj bore!

Zajedno smo, miJi druze, rasli,
Prkoseci buri i oluji,
Kadno talas za talasom bjesni,
Te pu zalu, pjeneci se, struji.

Jarkog sunca jednako su traci
Grijali nas cielog bozjeg danka,
Dok u gustom tvojem zelen-granju
Pjevale su ptice od uranka.

Spumeii cvie<^c.

386

Zvi/dao je, neven-b(ire, vjetar,
Tiib'-m drmo... svemu ti odoli:
Zdrav se, krepak, ponosan zelenis,
K nebu vrsak dizu(M oholi.

Nek i mene vihor kobi vitla,
Nek mi pricte sile pakia divlje :
Moje celo dizat ic se vecma,
Srce moje kucati ce zivlje . . .

Nc te sustal, ne dc klonut nojja,
K plemenitt>m koracajuc cielju :
Neka vihor vije i uriicc,
Ne pla.>5im sc, druze, ucitelju ! . . .

III.

Zimska nod je. Hladna mrka krila
r.iisti mrak \'ci naokolo sterc,
A kro/ tminu sa nebesa sjajne
Sitne zvierde spokojno trepere.

Sve je mimo, udar cut je samo

0 obalu salomljcnih vala.
Fijuk vjetra kroz konope tanke

1 kroz krosnje povitih stabala.

Al file crkve na proplanku: sva je
Puna svjetla i tamjana dima;
Pocuj pjesmu uz orgulja pratnju:
Spas se rodi nocas narodima!

Sabrao se puk poboini, vjerskim
Zanosom se blazeno opaja,
>Veseli se i raduj se!c pjeva,
Tu molitvoi toplih osjedaja.

Hrist se rodi! sapdu svi i klicu,
Sve zivotom sada di.se novim,

Sve se mladi, pleiiieiii i kriepi
Porodjenjem slavnim Isusovini.

Divno li je pooledati! Kedum
Svi se bratski rukuju i Ijube,
Jedan drugom ganuto iiprasta
Stare krivde i uvrede grube . . .

Veseli se i raduj se, puce,
Pjevaj Visnjem pjesme zahvalnice ,
Mill moji, ko da slusam, gledam
Bozicne vam carne polnocnice . .

IV.

Zapalo je za brezuljak sunce,
Stisali se zapadnjaka vali ;
Suton pada, kriesovi su etc
Krajem nmra divno zaplamsali.

Seta momcad krepka, pjesme pjeva,
I s vrh sela sva k obali sadje ;
Malom lukom, ko jezerom gladkim,
Poplivale nakicene ladje . . .

Liep taj prizor sa duksata pratim,
Slusam pjesme, zvon >Zdrave Marijeo
San je, red bi, iztocna je prica,
(Jar ti neki u srce se lije.

V^edro nebo : vedar li ce krasan
Zeljkovani sutra svanut danak:
Mladjeg svieta roci-ste i sielo,
Prijatelja veseli sastanak . . .

Ivanj-dane, sladko spominjanje,
Ivaiij-dane mojih mladih Ijeta,
Kako r tebi, k ostrvu mi, k mora
Masta moja lakim krilim' lieta!

Dolnja Tuxla.

388

Eno vrvi narod sa svih strana,
Sve se druzi i za zdravlje pita,
Otocanin s primorcem sc ltH
Zagoraca eno krsnih kita

Plove barke, zastave vijore,
Piev se ori, a kolo se vije;
A to nebo — na§e juino nebo
Kao da se od radosti smije ! . .

Iruii K. nstojii^.

:t>-

■m

Hiy

y^-^-^

POSTENJAK.

^ etos tece dvajseto leto, odkar sem stopil vprvic na raztr-
iL^i^ gano kaldrmo (tlak) saraje\skn. Lalikcj se ponasam z za-
vestjo, da mene ni u;nala nevoija niti pohlepnost po mastni
sluzbi V Bosno, ker bi bil nasel tudi doma skromno sluzbo, sicer
z manjsimi doliodki, pa tudi z manjsimi troski. Mene je gnala ielja
seznaniti se z bratskim narodom in s svojimi skromnimi silami pri-
pomoci, da se zgradi temelj kulturneniu napredku darovitega, ceprav
zanemarjenega Ijudstva. Saj pusel uciteljev je pac izkljucivo na-
nienjen plemeniti svrhi.

Ko sem se izinotal iz postnega voza, ki ni bil nicemur manj nego
udobni kociji podoben, me je vie cakal moj predstojnik, ravnatelj
nove gimnazije, ter me z izredno Ijubeznivostjo spremil v preno-
cisce V gostilnicn k ()rijentu«. Kar sem videl tedaj na potu, pac ni
bilo vabljivo za kultiirnega cloveka, in prav nic se nisem cudil, da
so mnogi Ijudje drugi ali tretji dan po svojem prihodu pobrali sila
in kopita ter se hitro vrnili preko bosenske granice k svojini penatom.

Ker je isti dan precej mocno dezevalo, napolnjevale so luze
one siroke rape med raztrganimi kameni vratolomnega tlaka; kjer
pa ni bilo kaldrme, tarn se je razprostiralo morje blata, tako da je
bilo treba posebne vescine, da si se srecno dokopal zopet trdili tal.
Ob obeh straneh ulic so bile siromasne koce, vecinoma iz crpica
(na solncu posusene gline) zgrajene ; ponajveckrat niso imele ometa,
in gornji leseni del se je bil na stran pomaknil, da se je bilo bati,
sedaj sedaj se zrusijo na mimoidoce Ijudi. Prodajalnice prav bcraske;
iz gostilnic je prihajal sumljiv dull. I.judje so bili sicer Icpi, a ve-

390

liko prevec je bilo videti razcapanih in zanfinarjcniii. \ ines p.t so
se podili gladni psi, tako da si sc hal, da tc vsak cas kak stokcl
pes popade. Ko mi je ravnatelj povedal, da ima za me najeto tudi
vie sobici) z namescajem, sem mu bil jako hvalczen. Ali ko sem to
sobo pogledal, sem onemel. Ves namescaj jc bila postelja na ko-
bilah, mizica, en stolec, minder (nizek oder ob zidu), rafa (polica)
in dolap (omara) v ziJu. Ko sem javil dobremu mozu svoje zacu-
denje, da mi je preskrbel tako stanovanjc, me je iiverjal, da bi za-
stonj iskal boljsej^a, ako si necem sani na svoje troske nabaviti
namescaja. Ako je bila v glavnem mestu taka primitivnost, kaksna
je morala biti se le na kmetih.

Matcrijalna kultiira torej v Bosni ni imela imenitne postojbine.
Ali tenui ni bil narud kriv, nego stoletno robstvo, in ob novih pri-
likah se je morala ta kmalu povzdigniti. Tudi duscvna kultura je
bila zaostala, ali bistroiimnost namduva je jamcila, da bode tudi
ona brzim korakom naprcdovala, cim se jej odpro prilike.

Ali nekaj je imel narod, cesar v naSih kulturnih dezclah za-
stonj isces. Narod je imel zaklad krepostij, ki so bogato nadomes-
cale nedostatnost materijalne in — upam se izreci — tudi dusevne
kulture. Da je mogel narod ohraniti navzlic krutemu robstvu, v
kterem je zivel, neokaljane svoje moraine kreposti, temu so mnogo
doprinesla moralna svojstva njegovib gospodarjev Turkov. Po-

stenje je najmarkantnejsa potcza v turskem znacaju ; /ato tudi staro-
selci bosenski v obcenju s svojimi prido^limi silniki niso izgubili
svoje pristne postenosti Za vzgled navajam to-le dogodbico.

Pritisnila je zima. Treba je bilo misliti na lozenje peci. C)d
svojega gospodarja, spanjolskega /Ada, nisem mogel izposlovati, da
bi on prevzel ta posel. Zato sem sel sam na trg, da si kupim drv.
Stalo je tam mnogo seljakov, in vsak je imel po vec k<inj zvezanih
jednega za drugim, in vsak je imel na samaru na desni in levi po
nekaj debelili pol^n. Pogodil sem se takoj s prvim, da mi jih proda
po petnajst grosev tovor. Pognal je za menoj svoje konje, odlozii
V dvoriscu drva, jaz pa sem pripravil denar. Vprasal sem ga, koliko
mu gre. Njegov odgovor je bil: »Saj ves, koliko mi gre ! »Seveda
vem«, sem dejal, >ali jaz bi rad, da mi tudi ti poves! Torej, gros
je osem krajcarjev, kaj ne?< >Bo ze tako!< >Torej 15 krat 8 je en
goldinar in dvajset krajcarjev, in trikrat toliko za tri tovore tri gol-
dinarje in sestdeset krajcarjev. >Ti vie ves, koliko je!< >Ali je
torej prav toliko?* »Ce ti pravis, bo vie prav, saj znas bolje ra-
cunati od mene. ki niti vasega denarja ne poznam!*

391

Ta zaupnost v tujega cloveka postenje mi je imponirala. Kako
posten je moral biti on sam ! Hotel sem mu roko stisniti in mu
glasno cestitati na tej kreposti. Ali pri tej prici sem se premislil ;
prislo^ mi je namrec na iini, da ua bode morda v kratkem casu
kak Svaba prevaril koristec se z naivno zaupnostjo Bosnjakovo.
Morebiti bi potem mislil, da sem se hotel jaz z njim posaliti s svojo
cestitko.

Dandanes se je v Bosni materijalna in dusevna kultura orjasko
povzdignila. Ali je pa narod se tako kreposten, kakor takrat, ko ga
se ni bila kultura obliznila? Hojim se, da je narod v obcenju s svo-
jimi silnimi kulturonosci mnogo britkili izkusenj dozivel, ki so ga
naucile hraniti se z istimi malo postenimi sredstvi, s kakrsnimi je
videl Svabe pridobivati si sjajnih uspehov.

Da so seljaki skoro opazili, kake njke Ijudi je novo gospod-
stvo s seboj privelo, prica ta-le dogodek. Nedavno potem, ko je za-
\iadala Avstrija v Bosni, sel je jeden mojih drugov, Srbin pra-
voslavne vere iz Banata, na trg ter je hotel kupiti par pilicev.
Kmet je zahteval dvanajst grosev, moj drug mu je po-
nudil deset grosev. Na to se mu je odrezal kmet: -To-
liko mi je vie Turcin ponujal - Mojega druga je uzalilo,
da zapostavlja kmet njega, ki je bil z njim iste vere in
istega jezika. zato muje dejal: Ali sem jaz morebiti gorji
od Turcina?« Tedaj pa se kmet okosi na mojega druga
ter mu rece : »He, znaj, da nam je bilo lepse, dokler ni
bilo Svabe. «

Uverjen sem, da je bil moza kak prekanjeni Svaba
opeharil in mu tako obudil slabo mnenje o kulturnoscih.

Ljubljana.

RajUo Perusek.

'^^- .-•■>

rSRKCHXI.

i.rlK.t 1/ b(>sanskri|{ scosko); /.ivoTa.

M.it.in.k K.iJonic.i Uuj; J.m, pa inu nudina dmiiela pun
IX. >Xi 'I'iio^'^'' kla^ova, u u kiK^i main ruku, da nkoiniisaju i da
sprcme za zimnicu. Matan nije imao od srca poroda i
osini brata mu ne bijase izvan stnpanice vise ni zive duse u nje-
fjovoj kiici, a brat mu Ivsa bijase inokosan; neki velc, da je malo
luckast i da stnga nije mario za zenitbu. Matan ^a pazio kan brata,
a stopanica Delfa milovala ^a i marila kao jedino^ djevera; a Ivsa
bijaSe uviek zamisljen i nuicaljiv. Dok je bio mladji, nije bio onaki ;
ta nije bilo veselijejj momka u I.ipnici: je li u kolu poi<jrati, ili uz
karaduz udariti, nitko ^a nije nadmasio; ama eto od neko doba
postao sasma drugaciji i sviet — ko sviet — veli, da je siilud.
Neki opct pripoviedaju svega i svasta. Babe naklapaju, da ga je
netko iirckao i da su m\i bacili cine, a cure na sav mah vicu, da
ga mora mori. Najbolje je znao o njemu pripoviedati Iljko Gorani(i,
jer mu je jaran bas od srca; a Iljko je po gdjekoju nabacio, da je
Ivsu prevarila cura, da su je Doknjani ukrali i od onda da je malo
senuo pamecu. Kako bilo. ali Ivsa vise nije ni za sto mario; radio
je svoj posao, sto je i kako je htio, a nitko mu ni u cemu od uku-
cana nije zanovetao.

Matan kako tako obrao kukuruz i dotjerao ga u avliju, a sad
ga je valjalo okomusati, pa je u oci Miholj-dana pozvao citavo selo
na komusanje, a sviet nesto od adeta, a nesto i radi hatora rado
se pozivu odazvao.

MARTIN KRPAN Z VRHA.

IVAN VAVPOTIC NO\/OMtSTO.

393

Vecei" bijase topla i liepa. Matanova avlija puna klasoxa, a pred
kucom pod visokom liponi sjedjase Matan s kumom Markom Siinicem.
Janja pristavila diezyu k vatri, a njih dva povadili duhankese i ka-
mise, pa zapalili

— Hvala Boiiu, kume Matane, — odbivsi dva tii yusta dima,
reci ce hiniic, — ti se ne boj ove godine zinie, donicla ti je Ijetina
izobila!

— Jest, jest, hvala Bogu, — zamisljeno ce .Matan, — ma znas,
kako mi je u dusi. Janja mi danomice vene, jer nema od srca e\'lada,
a bome i meni je potezko ; a Ivsa zaglavinjao, pa ni tamo, ni amo.

— Ja, tezko je to, tezko! — potvrdi Marko. — Ama, bolan, i
ne zna se, sto je bolje : imati ih, ili ne imati ; vidis, kakav je sviet.

— Kako komu, — uzdahnu Matan, — a vjeruj mi, da se bar
Ivsa okuci ... e . . . tko zna, mozda bi nas nasa Gospa* obradovala
njegovim porodom, pa bi mi Lakse bilo : a ovako : radi danas, radi
sutra, tegli ovami), potezi onamo, a za koga i kome, ma reci,
vjere ti !

— bto je od Boga, dobro je ! — utjesijivi ce mu Marko. —
A bolan ne bio. pa jos niesi ni ceterestu prevalio, a tko zna bozije
pute, a ?

— Daj ]^ozi^[ — uzdahnu .Nlatan i oba iisutise. Stopanica do-
niela kahvu, cucnula iiz njih i podkucila im tindzane. Iz daljine d(.)-
pirali zvuci dvojnica i razliegala se pjesma cobanica. Matan mislio
sve o jednoj : kako li bi se obradovao, da ga Bog obraduje od srca
porodom ; a Marko smisljase. kako ce skucati koju dvaeskicu,*' da
izplati desetinu; a Janja upiljila bezsvjestno u njih oci, ne misleci
gotovo nista. Xjdj je u srcu, da joj Matan bude sretan i zadovoljan.

Sunce je podavno sjelo za goru, a mjesec obasjao bliedim
zrakama i brda i doline, a njih dvojica jos nepomicno sjedjahu pod
lipom, izcekujuci niomke i djevojke na komusanje. 1 sad s jedne, a
sad s druge strane primicale se pjesme djevojacke, a to je bio znak,
da dolaze na komu.sanje. Matan s Markom izisao d<i na vratnice,
da pogleda, tko ide, kad vec prispje jedna hrpa zenskih, a za njima
momci, pjevajuci i podcikujuci. Momci ii svom bjesnilu preskocise
preko plota i posjeda.se po vrhu hrpe kukuruza, a djevojke posjc-
dase jedna uz drugu naokolo i pocese tiho pje\'ajiici komu.-^ati. Matan
oblazio sad jednu, sad drugu celjad i sokolio djevnjke, da pjevaju,

' Lipnicka Gospa poziiata jc u citavoj tuzlanskoi nk.iliJ kao cudotvorna
i narod joj hodocasti dne 15. kcjluvoza. — ** Dvaeskica - 1 novoica ili dva-
deset para.

394

a nil unci /.tiijali razne sale, nabaciijiKi sc klai^oxima iia djcviijkc.
Kad bi kojii pogodio klas, una hi stidno vrisnula i ob/.irala se, ne
hi li uhvatila momka. koji ju je pojjodio, da mu i ona vrati silo za
op^jilo. Gazda Matan podsmjehivao se toj veseloj igri, pa bi i on
kadkad planuo mladcnackim zarom, te bi okomusao klas i hacio na
koju djevojku, pa bi se sam svojoj liepoj sali nasmijao. A kakva bi
istom vika nastala, kad bi tkogod na^ao crvenac ili sarenac, e . . od
njegova vristanja bi morao svaki zacepiti usi, a adct je <>d sUrine,
da onaj ostavi posao, koji ih nadje sest; Matan je biljezio svako^,
i tko bi kog nasao, svakom je podkucio tindzan dobre kucne pri-
peke. Ma eto belaja, ploska je uviek puna, tu vecer ko uz inad ne
nadje ni jednog crvenca momak, vet sve cure, a one nesto od stida,
a nesto od adeta ni jedna ne pije Momci da pobjesne od Ijutine, a
osobito Marko Skvrco, e — nije ovakog saljivdzije bilo ni u citavoj
tuzlanskoj okolici, a bila mu muka, da ne gucne koji tindzan iz Ma-
tanove ploske. Ama tko <ie kd Skvrci na paniet? Sjcdio uz djavol-
kastu Janju I.ukidevu, a ona mu podmetnula crvenac. Kad ga vidje
bkvTco, ne umjede od veseija ni da vrisne, ni da vikne: » crvenac*,
nego ijujuknu :

— Iju . . . tindzan, tindzan ! — a zamahnu crvencem. Svi da
popucaju od smieha, a Matan mu podkucio i do dva tindzana, ko
kodzobasi * momackom.

I tamo i amo, bonie prvi Skvrc" '»iavi pus. id, izmaknu sc
iz lirpe i zakuca uz karaduz, a cure zapjevase onu svoju starinsku :

jeiom iele, jeCam iele
Tuzlanke djevojke,
Jc£am .'■ " "m iele,

Jeimu u

>Mi fc zele, mi te iele,
A mi te ne jelcl i t. d.

Pjesma iz tananih gria mladih seljakinja razliegala se po citavoj
lipnickoj dolini, a na pjesmu ocuo bi se s brda momacki podcik, te
su svi usutili, ne bi li oculi, tko to jos dolazi.

I Ivsa Matanov sjedjase uz hrpu, ali ove veceri bija,se neobicno
veseo; svatko se iiv cudio njemu, a Matanu srce poigravalo od
radosti. Ivsa bi cesto naskiljio velikim crnim ocima u Mandu Simi-
cevu, a ni djevojce nije ostalo hiadno na njegove poglede. Ivsi se
ucinilo. kao da je Manda cita njegova Luce, sto su je Doknjani

' Kodzobasa -- prvak.

395

ukrali, pa mu zapelo oko o nju. A Manda bijase cura od oka, nije
je bilo ni u cetiri sela. \'isoka, jedra, a rumena kao jabuka. oCi joj
kao gak. a dvije guste pletenice spustila preko curdije do tkanice,
liepa. da je se nagledati ne mozes od milina.

Taman Janja skinula bakrac s vatre pun varenih klasova. kad
preko vratnica navali u avliju hrpa dokaniskih moniaka. Bilo ih je
desetak. a svaki prebacio preko ramena iiadzak.* Xazvase po adetu
Boga i upitase domacina za testir' i posjedase iiz hrpii.

Lipnicani ostase kao okamenjeni, a osobito Ivsa Matanov, jer
Jim bi vidio Doknjane, odmali bi mu krv u glavu udarila: ali ga
nekako umiri jarau mu Iliko. a dosta je bilo, da ga je Manda samo
pogledala. pa se je umirio.

-Malom Skvrci ne dao belaj mira, izskocio na cistac. zakucao
UK karaduz i zapje\ao :

Tko j" za kolo, hajJ u kolo,
Tko ne moze, nek ne ide.
A ja mog:ii, hvala Bog!:u.'

A tko ne bi mogao? Svi kao mameni skocise, a Iljko povede
ledinom kolo i uz njega liepa Manda. Sva se zemlja iresla od igranja,
a noc odliegala od glasne pjesme. sve se razveselilo.

Doknjani stajahu po sti-ani i ne smjedose uljeci u kolo, jer
su se bojali kavge ; ali malom Skvrci ne dao djavo mira, pa je iz
kola bockao kojekakvim salama Doknjane i to ih razzesti. pa se
neki i od njih umiesase u kolo. Za tili cas nasta metez i mrmor
medjn Lipnicanima, a ostariji su postrance stajali i strepili, da ne
bude kavge.

I neki Doknjanin uhvati se do Mande Simiceve. Ivsa je stajao
postrance, nije se htio da hvata u kolo; ali kad vidje Do'knjanina
do Mande, uzavrije mu krv i brie bolje odtrca po nadzak. zadjenu
ga za vrat izpod gunjca i prekinu Doknjanina. pa se uhvati do
Mande. Lipnicani pocese podcikivati i zvizdati, a Dokujani da po-
crkaju od jeda.

~ Haj, haj, dosli vrabci na tudje proso, ijuju! — podcikiva.-^e
Skvrco, a s druge strane odgovarao mu Iljko:

— Zelero je za lisicu grozdje ! — A djavolkasta Janja I.uki-
ceva zapjeva:

Nadzak — nasadjena mala sjekirica, koju nose monici za obranu. -
** Testir — dozvola.

39*^

Iho J /.I i\<i|>>, iMjd' U kolo,

Tko ne smije, nek ne ide,
Naii smiju, pa sc smiju ! Ijuju !

I Doknjani uzavrese, gdje im i djevojke zanovetaju izvrada-
njein pjesme; jedan odniah ravali. da prckine Ivsii s Mandom, ali
ga Ivsa uhvati za prsa i njiin tresini «> ledimi, dok i Jriigi ne na-
valise. Ivsa potegnuo nadzak, te nekog po glavi, a nekog p<> le-
djima zviznu i mnnge smiri, dok se i drugi I.ipnicani ne iimiesase.
Skocise do plota, pocupase kolje, a neki s ciepalista pograhise
cjeplje i udri na Doknjane.

Kolo se razvrze, cure se sakrile sve u jednu hrpu pred kudoni
i od straha ni makntiti, a ostariji sc mnicsali niedju niladjariju, mi-
rili ill i razvadjali, ali sve zaiudu: kad uzbjesni mladcnacka krv,
tezko ju je umiriti. Kolje se lomilo o ledja. a ninogi su jecali raz-
bijene glave; Ivsa je bio sav u krvi, neki ga je od Doknjana dohitio
nialo nozeni izpod ramena u rukii, ali je i opet cvrstt> njom mlatio
i niahao, nije ni cue, da je ranjcn.

Jedva jednom odklisise ranjeni Doknjani uzbrezice iz sela, a
Lipnicani posjedase po travi i povezase rane, da se odmore.

— \'alaj, djcco, ovo nije nikako liajirli!* — klimao glavoni
siedi Luka Ilit^, bit <Se, da je i sesdeseti kriz preturio preko ledja.
— Koljemo se, ko da niesmo brada !

— fiito bas tako! — potvrdisc i dnigi ostariji, a niaii se bkvrco
uzvrtio kao medvjed na ognjistu, ko htio bi nesto reci, a opet ga
stid pred starijim govoriti; a bas bi koju i on skvrcnuo, cini mu se,
da bi mil odmah proSao onaj cvor na glavi, kud ga je neki od
Doknjana pipnuo kncem, a on njemu tresnuo o glavii karaduz.
Nikad ga pusnja ne moze zaboraviti, jer onakog karaduza ne bi nasao
ni usred Travnika, gdje vele, da su najbolji majstori.

Dok su se ostariji razgovarali o kavzi i o osveti Doknjana,
jer su znali, da oni ne te tuziti, nego se osvetiti, Matan je podku-
civao redom pripeke, a cure su cupkale varene klasove i zbijale
sale, jer im je strah izasao iz kostiju.

Po strani stajahu dvoje mladih i jedno uz drugo oniemilo,
taman ni probieliti niesu umjeii.

Bijase Ivsa s Mandom Simicevom.

Srce im bijase prepuno, a gdje je srce puno, tamo su usta
niema. Svilenoni maramom povezivala Manda Ivsinu niku i kra-

• Dobro.

397

dciinice pdo^ledala izpod oka na nj, a Ivsa hi ju ocima pojeo od
drai^'osti.

— 1% Mand(3, — na posljedku ce Ivsa, draii'ajuci joj ruku, — meni
se je svatko cudio, kakav izgledam, a da je itko za\ irio u moju
diisu, nasao bi u njoj uspomenu na Lucu . . . Mando, ti si u svemu
slika i prilika I.ucina, pa bi li ti bila moja, a?

Djevojka oborik\ stidne oci, lice joj se kao krv zarumenikj, pa
ce posve tiho :

— Ivsa . . . ti znas . . . ako tvoji pristaju . . .

U to su sieldzije posli pjevajuci kucama, pa i Manda odtrca
medju drugarice, a Ivsa ih veseo izprati do na vratnice.

Jos diigo je stajao na vratnicama i onda se polagano uvukao
u udzeru, da prospava jedan put noc mirno i sladko, (idkako mu
Doiiujani ukradose prvii Ijubav, milu Lucu.

I Matan je i kraj kavge, sto se je desila pri komusanJLi, mirno
spavao, smirio se, da ce se Ivsa povratiti k sebi i okuciti se, — a
na kavgu ni mislio nije ; znao je, da komusanje ne moze proci bez
kavge, takav je adet od starina u tuzlanskoj okolici.

U Lipnici vrvilo svieta po svini sljivicima, ko kad je Gospo-
jina, pa sa svih strana dotrcao narod, da se pokloni lipnickoj Gospi.
Tuzlaci i Tuzk-inke u svilenini i u atlasli-seherskim lialjinama sepi-
rile se kao paunice izmedju cistili, bielih seoskih kosulja sa sarolikini
tkanicama. U svakom sljiviku bilo puno svieta, a najvise u Mata-
novoj avliji, jer je bila ponajsira u selu, a borne je Matan i prvi
gazda u selu, pa ga je stoga mutesarif * izabrao i knezom. Po zelenoj
travi pi'ostrli bosce, povadili pogace i sto je jos Bog dao, pa u miru
bozijem blagovali i sljivcjm zalievali. Na Matanovu guvnu zasvirali
tuzlanski cemanedzije** domace kolo, a vesela mladez poigrala ve-
selo i oholo. Uz tanahnu varosanku uhvatio se gojni seoski momak,
a uz jedru, punu seljanku kucio se varoski gizdelin, i to sve bilo
bez zamjerke, jer je Gospojina, dan seoske slave. Kadkad bi se iz
budzaka ocuo prasak iz kubure, a lica bi staraca sinula vatrom :
sjetili bi se starog vremena, kad su pri ovakim slavama puske graktale
kao krupa, a danas druga vremena, pa drugciji i obicaji . . .

Momci i djevojke u kolu, snase nesto cavrljale pod tresnjom,
a ostariji Ijudi posjedali u hrpe, razgovarali se uz plosku Ijute, a
najvise o Ijetini i o trgovini.

* iWutesarit' — nkruznik. — ** Cemanedzije — sviraci.

_3?8_

Iza icindije poceli se razilaziti svecari, netko u Kalajevo, netko
tamo, netko amo, a Tuzlaci do na Strutrovnik. da i tamo jos kolo
poijiraju, pa da se o ak.samu kucama razidju. I.ipnica malo po malo
opustila, te iz^ledase kao i svaku drufju vecer: tiho i mirno seoce.
Cobanice spracale blago, a stopanice miizle krave u kahlide, dok
8U domacini ohlazili oko ku^a i tomva, da sve pregledajii, da ne
budc tu no<i kakve stete.

Istom se spustao mrak, selo se primirilo, tek se tamo amo
ocuo zov cobana ili blejanje teladi. Pod vclik<>m firanatom lipom
sjedjalui i opet Matan i Marko bimic. Janja im i opet donicia dobrc
pripeke i pretio batak pecene tucevine.

Kad je malo rakija razgovor otvoiila, promjeri nkom Marko
kmnu [anju, pa ie knezu, kad je otisla po nesto u kucii:

— Ma kume Matane, a nu. duse* ti, sto je 'no kiima janja
odebljala, a ?

— K, — s osmjehom Ce Matan, — zna5, o svctoj cc Kati
i <jmr§aviti!

— E, pa bilo beridetno! A sje(ias li se, sto smo 'no lani o ko-
mii.^anjii govorili, a? Rekoh li ti ja: vaija sc u Boga pozdavati, a?

— Pravo si i reko, kume! NaSa me je Gospa obradovala,
slavajoj i milost. \'ed jesi li mi vidio Ivsu. bolan ne bio, ne bi rekao,
da je lanjski.

— Ma ja, od lani se sve promienilo. Ivsa postao radin i veseljak,
same mu jos fali krscanka."

— E, — veselo de Matan, — pa i to je izabrao, kume !

— Hajde batali! — ko ne vjerujudi klimao glavom Marko.

- Ma jest, Cuse mi, i to glavom tvoju >tandu, biva, ako ti
pristajes!

Marko se malo zamisli, gucnu malo iz ploske,
pa ie:

— \ tk.i ne bi imao takog prijatelja*** i onakog
zeta :

— K pa nek bude o svetoj Kati dvostruka slava!

— Taman ! — potvrdi Matan, polazeci kuci. —
Bilo bericetno i na uhar svima nama!

* Cuse ti — obiCna medju katolicima zakletva mjesto : > duse
tit. — •• Krsiianka — 4ena, supruga. — ••• PrijatelJ — last.

Mostar.

AntP Jukic.

mMm

'^^:,

VERSTVO IN NARODNE SEGE - ZLASTI

SLOVENCEV.

Kultuina citica o Slovencili.

mni pisatelji so se zanimali v vseh casih za narodne sege.
Herodot, Cezar, Tacit, Prokop, Helmold i dr. so nam po-

^' dali slike narodnih seg. A lahko recemcj, da se je se le no-
vejsa doba jeka teineljito in znanstveno pecati s segami narodov;
sege narodne so velevazen del one znanosti, kateri pravimo folklori-
stika. V segah se nam razodeva narodno misljenje, narodno srce.

Sege ali obicaji izhajajo iz raznih virov. Kar dekije na misljenje
ali na srce, to deluje tudi na sege. Poleg tega delujejo tndi zunanje
razmere in zgodovinski dogodki. Na sege deluje priroda s svojimi
izpremembami in letnimi casi; deluje kraj ali okolica, deluje podnehjc,
delujejo zalostne in vesele, doniace in tuje dogodbe. Zlasti pa
deluje na sege verstvo narodoN'o, in () tern prednietu budo
nekoliko povedale te vrstice

Da smo trdili resnico, prica nam bistvo vsakega verstva. \'er-
stvo kaze, kaj misli narod o najvisjem bitju in kako ga casti. Potem-
takem pac deluje verstvo na narodne sege, deluje krepko in zivo.
Nobena druga moc ne sega tako globoko narodu v um in v srce,
kakor verstvo. Saj mu verstvo razkriva, kako vhida najvisje hitje
nad njim; razkriva mu. kaj je clovek, odkod je in kam je namenjcn ;
pojasnjuje mu, katero je najboljse delovanje ali ravnanje, da je vseii
najvisjemu bitju, in po kateri poti si pridobi sreco. Pa tudi veleva
mu, castiti najvisje liitjc z obredi in dejanji, odvracati njegov srd

400

in pridiibivati si njegovo inilost. Tako torej uravnava m dulocuje
verstvo narodove sege

One sege, ki izvirajo neposredno iz verstva, ker jih verstvo
veleva in dolocuje, se imenujejo verski obredi. To so vse tiste
sege, katere stejejo v hogocastje ali bogosluzje, Sege, katere se
vidijo na svelili krajili, v templil) in svetisCih. Takih seg inia vsako
verstvo veliko ; a ne morejo se imenovati narodne sege.

\'erstvo ne ustvarja le verskih obredov, kateri zivi samn v
svetiscili, temvec ustvarja tudi take sege, ki zive med narodom,
bodisi v njegoveni javnem, bodisi v zascbnem zivljenju. In take sege
so za poznavanje naroda vazne. \' javno zivljenje stejemo vse sege,
ki se kazejo na javnih prosturili in v skupnem zivljenju : na cestah
in ulicali, na gorah, sredi domacega sela. v ubhodili ali procesijali.

V shodih in bozjih potili ; v zasebno iivljenje pa §tcjemo one §ege,
po katcrih se ravna doinacc dnizinsko zivljenje : niedsebojnn vedenje,
obedovanje, razvedriUi in pucitek i. dr. Obojne sege se ravnajo pri
narodili po verstvu, n. pr. pozdravljanje, praznovanje posebnili dnij.
zacetek in konec dela, §ege pri cloveSkem rojstvu, ob sinrti in po-
kopu, ob sklepanju zakona in drugih vainejSih dogodkih nasega
zivljenja.

Stari Rimljani so se s ponosom imenovali vemi ali religiozni :
da so bili taki tudi v istini, kazejo njili obilne verske in vcrsko-
nadalinjene sege. Verski obredi in verski oziri so spremljali in vo-
dili Rimljana v javnem in v zasebnem zivljenju. Tudi stari Slovani
so imeli obilo verskih Seg. ki so jini bile tako imenitne, drage in
priljubljene, da so se nckatere navzlic krscanstvu ohranile do da-
nasnjcga dne.

Jako veren narod med slovanskimi narodi so bili vedno Slo-
venci. Zato je pri njih mnogo verskih seg, bodisi v javnem, bodisi

V domacem zivljenju. Nekatere sege so jako lepe in kazejo lep
znacaj nasega naroda. Te sege prepletajo narodno zivljenje, ki je
semtertje za nizje Ijudstvo dokaj tezavno, kakor cista in plemenita
poezija. Za prijatelja narodncga misljenja in zivljenja omenjamo po-
sebej nekatere versko-navdahnjene sege slovenskega naroda. Opo-
zarjamo pa, da so te sege najvec med kmetskim Ijudstvom na dezeli.*

Najlepse versko - domace sege ima nas narod o Bozicu. Na

■ Pokojni J. Navratil je v ved letnikih >Letopisa Slov. Matice< opisoval
verske n.irodne sege z naslovom : »Slovenske nirodne vraze in prazne vere*. Ti
doncski so jako dragoceni za poznavanje narodnega misljenja in ;Sivljenja slo-
venskega.

40'

bozicni vecer denejo na glavno mizo nekaj velikih lilebov in jih
s prtom pogrnejo : to so podprtniki. Okoli mize pa denejo v po-
sodah raznega zita. \ teni je izvestno pomen ta, da je bil Kristus
rojen v »Hisi kruha« iBetlehemu), pa tudi ta, da si kmet zeli blago-
skiva na zitnem poljii. Tudi utegniejo biti tuliaj poganski spomini :
kakor je Sk)\"an nekdaj daroval svojili pridelko\- bogovom (n. pr.
Svantovitu"), taku jib daruje nekako tudi Izvelicarju. — Jednako se
miza pripravi pred novim letoni in pred Sv. tremi kralji. Na ta dan
se naposled hlebi razreiejo in i"azdele domacim, od zita pa dobi
nekoliko tudi zivina. — Xa novo leto in \- zacetku lata hodijo -Ko-
ledniki« od hise do hise, kar je starodaxna ostalina. — Na pustni
torek je dan, ob katerem se nic ne dela ; pac pa mora biti ta dan
vedno pripravljena :-potica«, da si je domaci in tujci sanii urezejo
in vzamejo, kolikor hocejo. To je sponiin poganskiii casov in izraza
lepo idejo, da je vsaj jeden dan posel a!i skizabnik prost in jednak
gospodai-ju. — Sredpostno sredo je pri Slovencih spomin ali I'ek,
da se »baba zaga*, t. j. sponiin nekdanje Babe« Morane, ali spomin
odhajajoce zime in prihajajoce pomladi." — Se lepsi verski spomin
in spomin prihajajoce pomladi je Cvetna nedelja, ko neso mladenici
prvo cvetje v cerkev bkigoslovit; neso pa 'butaro« ali vejnik-.,
t. j. dolg povezek leskovih in drugih tankih vej, ki je ves ozaljsan
s pisanimi trakovi, cvetjem, macicami in tudi kako pomaranco. Mia
denici se poskusajo, kateri bi prej donesel domov svoje breme, in
zato z njim teko iz cerkve. Palice rabi pastir, ko zene zivino past;
kar je drobnejsega, to se razseka v kosce, in kadar je poleti ne-
vihta, se dene blagoslov Cvetne nedelje na zerjavico, da prezene
hudo uro. — Na Veliko nedeljo neso dekleta blagoslovit jestvila v
cerkev. Ko so blagoslovljena, kite z lepo opravljenimi jerbasi domov;
katera prej pride, velja za pridnejso in ima upanje, da se poprej
omozi. Marsikatera si pa ob tem nakoplje bolezen. (-)d blagoslov-
Ijenih jestvin, kakor piruhov, kolacev i. dr., mora dobiti ^'sakdo pri
hisi ; celo zivini dado ostankov. Da je pri piruliili, ki so v navadi
ne samo v Slovanih, temvec tudi v Nemcih, verska podlaga, je
znano. — Binkosti so za Slovenca praznik verski, pa tudi praznik
cvetoce pomladi. Deklica naj se umije na binkostno nedeljo z roso,
da bo lepa in njena koza bela. — O Kresu se zazigajo grmade,
okoli ognja plese mladina, hisna okna se prepletajo s kresnicami
(cveticami) in z drugim cvetjem. Solncni in nebcski svetlobi velja to

* Blizo tak pomen je iinci pi i Iviniljaiiili tudi praznik. posveccn boi^inji
z imcnoni .Vnna Perunna.

Sponien-cvieCe. 26

402

izredno veselje. — O Vseli svetih se poslavlja prirodiia nioc, kato-
lican pa se tudi spominja svojih poknjnikov in inoli za vcme duse.
Nekdaj so inenda culi nh irrobeh, /aradi cesar se spomin vernili
dus imenuje tudi >vahti« (t. j. vigiliai, in po nekudi deld- po hisah
otrokoni in iihog^im male hiebcke, imenovane >vahtice« (vahce) ali
»prestice< (presce).

Streljanje cuje Slovenec jako rad, zato streija ob velikih slo-
vesnusrili, zlasti ob \'eliki noci. Jako rad prepeva: prepeva iz vc-
selja, iz Ijubezni, iz poboznosti. Ob praznikili in prcdpraznikih na
vccer cujes po slovenskih hisah ninogo petja. ludi pri nirlicu, kadar
na vecer sosedje cujejo, radi pojiS, ali si pripovedujejn strahovite
pripovedke.

To so le nekaterc t>b kratkeni omenjene verske navade. Keci
se sine o slovenskem narodii, da presinja vera vse njegovo ziv-
Ijenje: vsaj tako je bilo do novejsega casa. Iz tega umevamo, zakaj
je katdh'ska vera v slovenskem narodu tako ukoreninjena. umevamn
pa tudi jedno izmed glavnih svojstev slovenske^^a naroda.
Koliko tihe srece in prave zadovoljn(»sti to daje narodu,
ve Ic tisti. ki z njim zivi in ga opazuje natancno.

Moderni tok hoce tudi siovenski narod od-
trgati od tega stalisca. Ne ve pa, kaj bi mu dal
za namestilo. ^eleli bi, da bi Ijubitelji narodovi
dobm in temeljito preiskovali in prcmisljevali
versko podlogo narodovo, njeg<ive verske navade in
sege, in umevali, da je pac resnicna trditev : Vera je
slovenskemu narodu v vsakem oziru najboljsa vpora!

Ljubljana.

Dr. I'r. Lumpe.

JOSIP VOLTIC.

v^:^

Iako poznavase Istra od pamtivijeka samo tudje gospodare, Ta-
lijane i Xijemce — izuzevsi donekle kvarnerske otoke i Istru
s ove strane Ucke — opet nam je ona sacuvala mnogo i vrlo
dragocjenih hrvatskili knjizevnih spomenika, pisanih glagolicom i
latinicom: zakonika, napisa, urbara, crkvenih i svjetovnih djela.
Uzprkos tvrdnji Talijana, da je prosvjeta talijanska Istru ucinila
talijanskom zemljom, ona je ostala do danas pretezno hrvatska.

Prema kraju XVIII. vijeka, kada vladase po svim lirvatskim
zemljama vece ili manje narodno mrtvilo — ta ni knjizevni jezik ne
imadijase jednoga imena! — mrtva bijase i Istra. Tudjinci biskupi
iskorijenise iz vecine zupa staru iiasu svetinju, narodnu liturgiju, te
je vec glagolicu malo tko citao. Talijanski jezik postade jezikoin
svili ugladjenih Ijudi, provaljujuci i u hrvatska sela.

Dolazak Francuza razbi koliko toliko i narodni san istarskih
Hrvata. God. 1797. dobila je Austrija Istru, Dalmaciju i Mletke;
god. 1805. morade odstupiti Dalmaciju i Mletke Napoleonovoj tali-
janskoj kraljevini, a god. 1809. predade Francuzima Kranjsku, istru,
Goricku i Mrvatsku do Save, te je Napoleon od till zemalja stvorio
kraljevinu lliriju. God. 1813. zaposjela je Austrija opet ove zemlje.
P'rancuzi uvazavahu hrvatski zivalj. Madine naredbe i proglasi
izlazahu i na hrvatskom jeziku. Sluzbeni listovi u Zadru ( -Kraljski
Dalmatin« od god. 1806. j i u Fjubljani (»Teli;'graphe Ofticiel od
god. iBio.) bijahu pisani djeiomiCno hrvatski. I-"rancuzi i ne sanjahu
n tome, da iskljuce hrvatski jezik iz .skola i tn'ed.i. Oni osnovasc

404

dapace u Ljubljani stolicu hrvatsko'i je/ika, pozvavsi onamo za
profesora popa Sjeverica iSivri(ia?l, Diibrovcanina, sto ne hija§e ne-
kako pravo Kopitaru, osohitoni zajjuvorniku jezicne sani<istaln<>sti
svakotj pojedinog juzno-slovjenskog plemena.

U ovo doba, pouceni francusknin politiki>m. obazir.iliu se i u
Been na hrvatski jezik. Poznato je, da i aiistrijska vlada nainjcia-
vase izdavati hrvatske novine. I visoki austrijski dostojanstvenici
ucahu hrvatski jezik, n. pr. barun (larnea StefVaneo, carski poslaniU po
Istri, Dalmaciji i Albaniji, a bijase mu uciteljeni Istranin josip Voltiii.

Tako bijase u ustalom saniK do odiaska Krancuza: iza p. 1H13. na-
staje sluzbeno podupiranje i sirenje talijanskog je/ika po Istri i Oalma-
ciji. Aiistrijska birokracija drzase Dalmacijii i Istru za prave tali-
janske zenilje.* V tako potistenoj i raznarodjivanoj Istri rodio se Josip
Voltid u Tinjanu (Anti^ana), u pazinskoni kotaru, pjdje je ujjlcdao
svjetio dana i slavni biskup Dobrila. Doslije nije VoIti<iu posvetio nitko
nikake paznje do velikoga Ceha Dobrovsko^a iaod. 1814.1. Nase
struOne knjigc kaziiju o njemu jedino to, da je jjod. 1803. izdao hrvatski
rjecnik, i niSta vise. A Voltiii je veC kao Istranin zaniniljiva pojava,
jcr je gajio osobitc misli o preporodu svoga naroda. Mene je bas ta
okolnust iivo draiila vcC odavna, te odiucih, da t;a otmcm zaboravi.

O zjvotu Voltidevu doznadoh ipak dosta male. Prvi ga se sjetio
kanonik Petar Stankovici, Istranin, u djelu: »Hio(rraHa degli uomini
distinti dfir Istria« (Trieste 1829 ) te u II. svesku na str. 411. pise
o njemu. spo.nenuvsi njegov rjecnik : >KoIiko mi znamo. rodio se u
Tinjanu. a prezime mil bijase Voltid. koje je on promijenio u VoltigKi.
Malo smo vijesti mogli sabrati o tome nasem sugradjaninii, niti zna-
demo, da li jos iivi; no vjerojatno je, da je uniro. Poznato nam je,
da je god. 1810. vrsio nekaku sluzbu kod policije u Becu, i nista
vise.t Ni bafarik ni Ljubid ne umiju nam nista novo recii, vet samo
ponavljaju ono malo, sto nadjosc u Stankovida. Samo Ljubid do-
daje. da je umro oko god. 1827. Dobrovsky (god. 1752. — 1829.) i
Kopitar (g. 1780.— 1844. 1 cesde spominju 11 svojim listovima, izdanim
trudom V. Jagica a tro.skom carske ruske akademije (Petrograd
god 1885. i 1897.^ njegov rjecnik; i> njegovom zivotu ipak .siite, a
Kopitar ga poznavase licno.

* Za £udo i nas VoltiC kaze u svom rjedniku, da Istra pripada viie Italiji
nego Iliriku. U proslosli gospodovahu meJju tim Mlc£ani samo nad jugo-
zapadnim dijeloni Istre. VoltiOu se mozda Sinjase, da je ve6i dio stanovnistva
talijanske narodnosti ; ili misljasc na mletadku Istru. Brojni razmjer bijase onda,
kada ono napisa VoltiC, nesto npovoljniji za Hrvate, jer kvamerski otnci
bijlhu otkinuti od Daltnacije i pripojeni Istri istom god. 1815.

405

God. 1887. obratih se iz Rijeke na tinjanskog zupnika Antuna
Giacomina s molbom, da pregleda matice krstenih i da ispita, nije
li se sacuvala u Tinjanu kakova predaja o nasem \'oIticu. Giacomin
(uniro pred nekoliko godina) odazvao se inojcij zelji, priopcivsi mi
Ijubazno sve, sto mogase doznati. Mnogi se starci — jaxi mi on —
u Tinjanu sjecaju, da neki \'oltic zivljase u Been, da je napisa(i nekaku
!<njigu, a netko dapace zna, da je sastavio rjecnik, koji se nalazi u
Simuna Defara, a ovonui ga bjese poklonio poknjni biskup Dobrila.

Zupnik Giacomin je prolistao »status aniniarum* zupe tinjanske,
sastavljen g. 1805., ali u njemu ne bjese Josipa \^oltica, jer bijahu
ispustene sve odsutne osobe. Da pronadje dan njegova rodjenja,
procitao je sve matice krstenih od god 1703.— 1802., ispisavsi sve
Voltice, rodjene u to vrijeme. Tako je otkrio dvije obiteiji Voltica :
Dinka i Ivana, od kojih potekose svi ostali. Dinko \'oltic imadijase
i sina Antuna, svecenika, rodjena 21. srpnja god. 1710. Jos se cuva
oporuka toga popa, napisana 4. lipnja god. 17S8. Stari Tinjanci pri-
caju, da je bila seljacka obitelj Voltica mnogobrojna i imucna, a
glave njezine nazivaliu u selu : zudiki, giudici (suci), zupani
ili do mini (dominus Dominicus, d(iminus Joannes Voltich), kako se
nalazi zabiljezeno u raznim maticama. Gini se, da obiteiji Dinka i
Ivana \'oltica zivljalni medjusobno skladn-) i patrijarhalnn. Od Ivana
i Kate Voltic potekose Jo sip (rodjen 27. sijecnja god. 1750.), Ivan
(rodjen 26. sijecnja god. 1767.) i Antun (rodjen 2. travnja g. I75<). i;
od ovoga Mate i rodjen lo. veljace god. 1804. 1 i Antun i rodjen
23. sijecnja gddine 17(17.1, napokon od oyoga Geminijan (rodjen
25. veljace god. 1822. 1, Matija (rodjen 2\. rujna god. 1833.) ' Antun
(rodjen 15. svibnja god. 1836.).

Nijedan starac ne mogase odrediti, je li bio nasjosip sin Dinknx'
ili Ivanov. Zupnik Giacomin stekao je uvjerenje, da je bio sin
Ivanov te se dakle rodio 27. sijecnja god. 1750. Zivio je doduse jos
jedan Josip Voltic, ali je dan i njegova rodjenja i smrti unesen, dok
dan smrti fosipa, rodjena god. 1750., nije zabiijezen. Prestavio se
dakle izvan Tinjana.

God. 1887. bijase u Tinjanu .sest obiteiji sa prezimenom Voltic;
glavna obitelj bijase Mata Voltica, komu bija,se djed i otac Antun.
Ovaj je Mate kazivao iupniku Giacominu, da je citao neke spisc
Josipove ; nego ih rodjaci unistise, misleci, da su bcz \rijcdnosti.
On se sjecase, da je citao Josipov list, pisan i/ lieca bratu ( ? ) na
lirvatskom jeziku, a glasio je od prilike o\-ako : Dragi nioj brate !

* Giacop.iin je mcni pi.sao talijanski ; ml ovo, sto .slijeJi, iiapis.i lirv.itski.

4o6

Radi rici Cricoslovnika?* j a sam zatvorcn u tanmici. Pmsim
te, posaiji mi tri sto diikati, ali dojdi me polmdiii.' Isti Mate cim je
pripovijedati od svog^a oca, da je brat (?) doista krenuo u Bee, ali
Josa nije zatckao iiva. Govorilo se, da ga otrovase . . Medju
starim knjigama Mata Voltida zapisano je na jednoj knjizi ikoriz-
mene propovijedi): »Josephus Voltich, poeta Antonianensis, die 12 Maji
I768.«, a na drugoj (Institutiones I.ogicae): »Kx libris Josephi Volticli,
n<iritiac, primiim annum auditoris 1770. «. unda: »ji>sephus Vcilticli,
Istrianus, Ant«>iiianensis« .

Ono >poeta« od god. T768. jamacno znaci, da je na§ Joso ucio
one godine poetiku, a iz biljezaka od god 1770. razahiramo, da je
god. 1770. polazio prvi tecaj filozofije u Gorici (Giirz), dakle je bio
u 7. gimnazijskom razredu. Bilo mu jc 20 godina. To se ne kosi ni-
poSto s godinom rodjenja, jer seljacka djeca i danas redovno stu-
paju u gimnaziju nest<i kasnije ncgo gradska.

Zasti) je Volti(i istalijancio svojc prezime? I'redaja se sacu-
vala, kako je cue Giacomin, da je onda bio u Been slucajno krvnikom
neki Volti<J te je nas Joso njega radi zapustio ime svojih djedova,
prometniivsi se u Voltiggi-a. Konacno je ziipnik Giacomin cuo od
Antuna Sestana, da je Voltiggi umm u beck<\j bolnici, i da je josip
Corrinaldi, rodom iz Rijeke, ziipnik u Tinjanu od g. 1823.— 1830.,
odnio odavie u Porec, pnstav.si ondje kanonikom, razlicite Volticeve
spise, koje mu bijase izrucio pok. .\ntun Voltid.

To je eto sve, sto bje§e doznao o nasem Voltidu pok. zupnik
Giacomin. Ono, sto mu se ispricalo, da je bio Voltic otrovan i
zasto je mijenjao svoje prezime, bit de jamacno plod seljacke fan-
tazije ; dok pricanje, kako je joso trazio u brata novaca, moze od-
govarati istini i svjedociti, da je u Becu katkada i kuburio. Go-
dine 1802. kaze sam na kraju latinskog predgovora svoga rjecnika,
da ga taru mnoge nevolje. Da je ostavio imutka, njegovi rodjaci u
Tinjanu ne bi toga ni do danas zaboravili.

Posredovanjem gosp. dra Dinka Vitezi6a, bivseg zastupnika
na carevinskom vijecu, dobih sluzben odgovor od predsjednistva
policije u Becu, datovan dne 20. lipnja godine 1887., da se nakon
potankog ispitivanja nije moglo pronaci, da je bio josip Vol-
tiggi namjesten kod beckog redarstva. Stankovic bijase dakle krivo
obavijesten. Kopitar javlja 12. sijecnja g. 1826. nobrovskomu posve la-
konicno: » Voltiggi je umro ovdje u bolnici god. i825.«, a 12. veljace
god. 1826. : »Isti Voltiggi-a u Wiener Zeitimgu mjeseca kolovoza
god. 1825.4 Dobrotom dvorskog savjetnika prof. Jagica doznadoh,

407

da je u br. 219. -Wiener Zeitunga' od 26. rujna g-. 1825., na strani
926., tiskano a cituli mrtvih dne 2T. rujna : \Josip Voltic, neoienjen,
privatni ucitelj, u 68. godini, uniro od slabosti' .

Ako je Giacomin pravo odredio godinu rodjenja Volticeva,
onda je imao god. 1825. kada je izdahnuo u beckoj bolnici, 75 go-
dina. Mi nemamo razloga ne vjerovati Giacominu, jer se nko'toga
mnogo trudio, te mogase doci do istine. <Mni se dakle, da je u W.
Zeitungu^. krivo naveden broj Volticevih godina, .sto je razumljivo,
ako se uvazi, da je bio nezenja te njegova okolina ne moradijase
tocno znati, kada se rodio.

Je li Voltic obnasao kada kakovu javnu sluibu, pouzdano se
ne da tvrditi. Lako, da je prozivio veci dio svoga zivota u Been
kano privatni ucitelj , valjda zivih jezika. U predgovoru svoga
rjecnika sam prica g. 1802 , da je bio njegov ucenik barun Carnea
.Steflfaneo, koga ucase hrvatski jezik. Njegov rjecnik pokazuje, da
bijase vjest jeziku hrvatskom, talijanskoni, njemackom i latinskom,
a sva je prilika, jos i kojeinu drugoni. Je li polazio i sveuciliste u
Been, ne niozemo ni tvrditi ni nijekati.

\'oltic je imao, cini se, sirokih poznanstva. Opcase i sa gdje-
kojim iiglednim Slovjenima izvan nase monarkije. Iz Kopitarova
pisma, sto ga pisa 19. \eljace gnd. 1812. Zupanu u Ljubljanu, dozna-
jemo, da je dopisivao s Rusoni grofoni Novosilcovim, koji se je
sada obratio na Kopitara, ostavivsi Voltica. Mislimo, ako pravo
shvacamo jedno nijesto 11 listu Kopitarova od 13. svibnja god. 1811.,
da je opcio i s uulednoni niagjarskoni obitelji grotova Szechen}i-a.

II.

Naslov Volticeva rjecnika glasi : >Jos. Voltiggi's illirisch-italie-
nisch- iind deutsches Wcirterbuch und Grammatik«, a na drugoni
listu: sKicsoslovnik (\'ocabolario, Worterbuch) Illiricskoga, Italian-
skoga i Nimacskoga Jezika s jednoni pridpostavljenom gramniatikoni
ili pismenstvom : sve ovo sabrano i sloxeno od Jose Voltiggi
Istrianina. U Been (Vienna). U pritisctenici Kurtzbecka. I na prodaj
inia se kod Rudolpha Sommer. U VIII". Rjecnik je ugledao svijet
valjda g. 1803., jer je latinski predgovor datovan u Been nncnse
octobri 1802.. Ima tri nepaginovana predgovora : na dva lista tali-
janski i njemacki, latinski na dva lista, pn toni na tri lista clanak
o izgovoru hrv. slova (njem. i talij.), lirvatska granialika, pisana
talijanski i njemacki (I--L1X str.j, napokon rjecnik ^l — 610 strana).

4o8

U talijanskom i njcmackoni predfjovoru kaze Voltid, da je
latinski predgovor napisau opsimo, da ga uzrazumiju ucenjaci sviju
naruda. Da vidimo, sto nam prica Voltid u latinskom predgovoru.

Ugledni Talijanac (barun C.'amea Steffancni, koj^a jc Wiltici
ucio hrvatski, a bijase velik stovalac ilirskog jezika, /.t/eljc, da do-
bije osim Delia Belle, Bel(»stenca i Jambresiiia i takav rjecnik, koji bi
pocinjao hrv. rijeciina, a bio bi pisjaii novim pravopisom i latinskiin
slovima. Posto takova valjana rjecnika nema (Vrancitiev, Mikaljin i
Habdclidcv odvise sii nialeni i »drugacije pisani«), pozva VoUi«ia, da
ga slozi, a kako je djelo prilicno naraslo, izdade ga veledusno u
svom trosku, da se i drugi njime okoriste.

Voltid govori dalje o Ilirikii i o ilirskom jeziku, koji da je ra-
Airen kao nijedan drugi. Kada postade starini Ilirima Ilirik pretijesan,
jedan se dio od.seli, prijedje Karpatc i nastani se po pustim zcni-
Ijama. Ovi se Iliri tijckom sU)lje<ia umno/i^c te se rasiri^c prcma
sjeveru, napucivsi i >novu zcmlju* (novam zembljam^ Kada ini bi-
jaSe sjever preuzan, krenuse put juga te dodjo^e opet u doticaj sa
svojim siiplcii I. Sav taj . narod nosi ista glasovito

ime ilirsko, a , pripadaju : 1' . i, Kranjci, Hrvati, Bosnj.ici,

Slavonci, Srbi, Bugari, Kasani, Slavi(l), Moravci, Cesi, Poljaci i Rusi.
Zia je same kob spomeniitili pukova, da su nesloini te krivo drze
svako narjecje za jezik Da se takovi pogrjesni nazori istrijcbe, ne
bi bilo ni§ta korisnije, nego da se nadje kaki Muratori ili Tiraboschi
iii vise ucenih llira, pa da napisii povjest svega liirika od najstarijih
vremena do nasili dana, a kao vrelo za takovo djelo mogu se iipo-
trebiti : napisi, novci, jezik, predaja osobito atari grcki i latinski pisci
(navodi ih preko dvadeset), a pored ovih i noviji pisci. Za ucena i
cestita covjeka ne moze biti nista sladje ni ugodnije nd takova posla.
Premda nas od pocetaka Ilirika dijele 32 \njeka, opet de nas veseliti,
kada biidemo citali slavna djela ilirskih kraljeva i knezova, kada bu-
dimo culi o pomod, koju Iliri pruzise grckim kraljevima i poglavicania
protiv Trojanaca, Epirola, Perzijanaca i Rimljana. Zadivljuje nas nie-
djutim najvise deset strasnih ratova s Kimljanima do [ulija (Jczara, i
drugi pozniji za Oktavijana Augusta, Marka Aurela, Trajana i drugih
careva. A ne bi bilo manje zanimljivo izlaganje obicaja, nosnje, sve-
canosti itd. starih llira. Tko bi sabrao samo ono, sto se nalazi u starih
pisaca, dogotovio bi bar polovicu djela. Da 11 ima kakova opca povjest
Ilirika ovakova smjera, Voltic priznaje, da ne zna. Noviji pisci bave se
samo oko Dalmacije, Panonije, Srbije, oko >Slava«, oko Poljske, Ru-
sije, a zaboravljaju na Iliiik. Trebalo bi, da se tacno proresetaju

409"

djela ovih pisaca, pa da se zabaci ono, sto je krivo Zar ce narod,
koji je poznat svijetu istom od sedmoi^a vijeka, dati ime prastarom pie-
menu i jeziku? Hi se mozda -KSlaviv. srame, da priznadu prastaro
slavno ime (t. j. ilirsko)? »Kakva bi to bila kid(jst!« klice X'oltic u
sx'etom zanosu svot^a m'jerenja.

Pored svih razlika — pise Voltic — Iliri jos imadu i danas slican
jezili i obicaje. Taj se je jezik set)baina mijenjao u oblicima, primao je
nove rijeci, a neke je stare kvario te tako nastadose razlicita narjecja;
no, kakou^od sto puci jednog podrijetla nose zajednicko ime ilirsko,
tako bi trebalo, da se iz tih narjecja nacini jedan opceniti uceni
jezik. Da se to izvede, trebalo bi, da se sastanu uceni muzevi iz
svakog kraja, pa da prouce svako narjecje, da odrcde, koje ce na-
rjecje biti osnov, da ustanove najbolji pravopis, napokon da pro-
pisu, neka se pise i stampa latinskim slovima, jer ona imadu naj-
Ijepsi oblik. jer dostaju za sve glasove, ispuste li se opori i bar-
barski, jer su zajednicka svim narodima , i jer bijahu u porabi
odavna u Iliriku, mnogo prije od Cirila i Metcjda, kao ito je do-
kazao veleuceni Katancic na osnovu srijemskih i drugih spomenika.
Slova, sto ill ta d\-a slovjenska apostola zbubase, ne smiju sme-
tati nasem boljemu ukusu : uria sto protiv toga iz predsuda brbljali
neki popovi i redovnici«. Tako bi se stvorio od rijeci sviju na-
rjecja jedan uceni jezik poput grckoga, a sabran u rjecniku bio bi
pristupan opcoj porabi, odakle bi proizasao sjaj i velicina svega
ilirskog plemena, Svaka zemlja sluzila bi se u svakidasnjoj porabi
svojim narjecjem; dok bi uceni Ijudi pisali jezikom, stvorenim onako,
kako je prije predlozent). Samo ce se ovako zaprijeciti ponize-
nje, mozda i propast ovoga prastarog i prekrasnog jezika. Sto su
drugi obrazovani narodi vec davno ucinili, treba da jos ucini llirik.
Ovako slozise talijanski knjizevnici od prilike pred tri \ijeka \elik
rjecnik Delia Crusca, a f^ancuzi, ugledavsi se na Talijane, sasta-
vise kasnije rjecnik francuske akademije. I Njemacka je dobila sada
takav rjecnik trudom neumrloga Adelunga. I Magjari nastoje, da
dodju do takova rjecnika.

Dalje navadja Voltic gramaticare i leksikografe ruske, poljske,
ceske (ovdje spominje rjecnik glasovitoga Doorovskoga, onda
skoro gotov poljski rjecnik od Lindea), napokon hrvatske rjecnike
Ivana Belostenca, Jambresica, Delia Belle, Stullia i besedishc patris
a S. Antonio Patavino<. .

U Rusiji se, nastavija Voltic, mnogo nastoji oko izucavanja
narodnog jezika i znanosti, te se vec petiogradska akadeuiija nioze

4IO

takmiti s druKiin glasovitini akadcniijama. I'oradi pretrt^utiti knji-
zevnili veza pod prijasnjom vladom nijesu imi poznati iicljo ncki
ruski knjizevnici. Znade Voltid i za poljsko krijizevno drustvo u Var-
savi i za glavnije zastupnike suvremeiie poljske znanosti. Ne zabn-
ravlja on ni na cesku akademiju. kojc da je clanrim Josip DobKivsky,
>prva zvijezda ceske knjizcviiosti*. Medju ccskiin knji/cvniciina spi>-
minje i ukiisni prijevod Homerove Iliade, koji da je nacinio >Jo-
annes NeijedleluK (mjesto Nejjedly !(, odakle se vidi. da nijc znao
dobro ceski i da je te vijesli crpao valjda iz njeinackih vrela. Ta
i »nobrovskyi pisase najvisc njemacki!

I u Rasi, Slavoniji, Hrvatskoj, Kranjskoj, Bosni, Dalmaciji,
i )ubr<iviukii iina ucciiih ^lava, no ne ni<>f;u sc pomtsiti ni jfdniin
knjizcvnim drustvom. N'avcst cc pisce, kojc sani pozna. Maksiniilijan
Vrhovac, biskup zagrebacki, gori od zelje, da unaprijedi ilirski jczik.
< )n jo podifjnuo tiskanui; svoju ogroninn knjiznicu otvora opt^instv'ii ;
nie}juje znanosti i unijetno.sti, a veliku razboritost posvjedocava u
skiipstinama, u hrvatskom i ujjarskom saboru. Gotovo sve svoje
dohotkc namjenjuje napretku domovine, ostavliaju<Ji daleko za sobom
svoje prcdsasnikc. Antun Mandii^, veliki prepost za^n-hacki, prvi jc
poznavalac ilirskoij jczika te je pod njegovim prcdsjedanjem dvorsko
povjerenstvo odredilo ovaj novi ilirski pravopis, a proslavio se i u
raspravljanju domovinskih posala. Izvrstan je poznavalac ilirskoga,
latinskoga, talijanskoga, njemackoga i francuskoga jezika. Ugledan
je krizevacki biskup Silvestar Bubanovi<i , koji sve svoje prihode
trosi na odgajanje pitomaca. Uceni su Ijudi Gvozdanovi(5 i Stani<i,
kanonici krizevacki, onda (^olic, kanonik zagrebaOki. Adam Baricevic,
zupnik u Zagrebu, s kojim vec Voltic dugo prijateljski opci, izdat
te skoro prijevod Ciceronovih djela : de officiis, de senectute, de
aniicitia. M. Vory, kanonik zagrebacki, izdao je skolskc knjigc na
domadem narjccjii, A. Vranid ( Vranicliiusi Robinsona, J. Matijevid
propovijedi, a F. Koretid radi oko prijevoda psalama \'oltic se divi
ucenosti i revnosti Katancidevoj oko rasvjetljivanja ilirske povjesti
i jezika. Siimsic je glasovit ilirski pjesnik, a Paskvid je poznat po
Fvropi kao pisac i profesor matematike.

Na glasu su jos : Stjepan Stratimirovic, arcibiskup karlovacki ;
S. Avakumovic, biskup temesvarski ; D. Popovic, budimski biskup (na
glasu radi mnogih djela); arhimandrit Lustrina (izdao talijansku slov-
nicui; Raic (zasluian kao povjesnicar); A. Stojkovic (na glasu osobito
radi izdane tizike i poslanicai. U Slavoniji pored toga cvatu: o. Velika-
novic, pjesnik i govomik, pisac >komedija« ; Turkovic, osjecki zupnik.

izvrstan pjesnik; o. Marijaii Lanosovic; o. Parisevic, pjesnik i go-
vornik, koji je izdao nekoliko iikusnili >tragedija« ; I.akic, odlican pisac.

Voltic ne pozna, sam priznaje, suvremenih dubrovackili iice-
njaka, te sponiinje samo pjesnika Gj. Ferica, S. Rajcevica ( >ispitatclj
ilirske povjesti«); d(.)k u Dalmaciji istice ove : u Sibeiiiku kneza V.
Draga i Clastellania, ii Spljetu kneza Bajamontia, kanonika Jurjevica,
doktora Beninia, Grisogona; u Zadru kneza Stratika, dra. A. P'ratia ;
u Trogiru kanonika Skakoca. O o. Joakimii Stnllin kaze Voltic, da
je vise nego 40 godina posvetio svome rjecniku, kojega je prvi dio
\ec izasao (1801. u Budimu). Jednoc ce povjest pricati, kaki) je mnogo
pretrpio s pravcjm i bez svoje krivnje. Knez Ajala, covjek uman i
znamenit radi izdanih knjiga, dubrovaoki zastupnik kod cara Franje II.,
cijelih pet godina pomagase svaki dan StuUia te je latinski i tali-
janski dio njegova rjecnika inuka gotovo samoga Ajale.

Nabrojivsi sve ove, kako Voltic misljase, dike slovjenske knji-
zevnosti, zakljucuje ponosito : Eto muzeva, koji mogu ujedinjenim
duhovima i silama pronijeti ilirsku slavu i cast. Voltic bijase ro-
mantik svoga vremena !

Voltic se boji, ne razumijenio zasto, da ce se naci zavidnika
i protivnika njegovu djelu; on se niedjutim ne boji pravedna struc-
njackog soda. Priznaje, da ono nije savrseno, ali poraba ilirskog
jezika nije odredjena, a znaceiije je rijeci nestalno, Ilirska narjecja
jos nemaju knjizevnosti, koja bi se niogla isporediti sa knjizevno-
stima drugih obrazovanih naroda te pi'ikazuju stanje, kakovo bijase
u Italiji prije Danta, Petrarke i Boccaccia, u Francuskoj prije ( ]or-
neilla, Moliera i Racina, a u Njemackoj prije Gottscheda, Gess-
nera, Hallera, Gellerta, Hagedorna, Lessinga. Neka dakle prionu
ucenjaci, mecenati i visa vlast, pa nelia usavrse i rasire ovaj jezik,
potreban trgovcinia, putnicima, vojnicinia i cinovnicima. Kao pri-
mjer navodi \'oltic barnna (iarneu Stel'tanea*, Friulanca, dvorskog
savjetnika, carskog poslanika sa najvisom vlascu po Istri, Dalma-
ciji i Albaniji, koji je dosao do uvjerenja, da je pored talijanskoga
jezika nuzdan i hrvatski.

Voltic mnogo drzi d(_) toga, .sto su u njegovu rjecniku prviput
obradjena tri jezika. Ako ga budu kakovi zlobni Aristarsi napali : nit

* Hanin S. Ciunea Stetlaneo bijase, kako pise Voltic, ucitelj nadvojvode
FerdinanJa, nasljednika prijcstolja. Kao carskom povjcreniku izdadose iiiu u
Zadru i;-. ]S02. slavospjev na talijanskom jezikii u znak ladosli i osjcOanja ,
kako nahiziino u Valentinellievoj bibliografiji, a i^rad Motovun (Montonai u Istii
pokloni g. iSoi. earn Franji IT. starinsko zezlo luolovunskili nacelnik.i, zaiiijc-

412

vix nunc natiim faciant uccuiiiberc nomen«, ne i*i se s njima prav-
dati, jer ga svaki dan biju mnoi;e brige. Ono, 5t«) je tvrdio
u lliriku, mnze dokazati s pomodu ^rckih i larinskih pisaca(!l. liudii
li ga ipak napali psovkama i zakucastim dokazima, odgovorit de im
u ( >psirnijem djelu d e 1 1 1 y r i c o i 1 1 u s t r a n d o.

IzlDzismo liotimicno malko obilnije \'uhi«^eve inisli, da se vidi,
kako to bijase covjek Sirokog pogleda, dusta opseinog znanja i zi-
vojfa narodnog osjecanja. Ovomu se posljednjemu najvise cudinm.
Odakle X'olticu, rodjenu u istalijanccnuj zemlji i odgojenu u tudjcm
duhu, onolika Ijubav k hrvatskom narodu i jeziku? Je li moida i on
proveo koju godinu na skolama u Urvatskoj poput svoga uzeg
zcmljaka, slavno ' ' i^i Dobrile? l' Urvatskoj samoj bijase medjii-
tim za njegove : m malo, vrl<i malo narodne svijesti. Clcrmani-

zatomo doba Josipa 11. i francuska okupacija kosnuse se jamacno i
njegove duse. Volti<i nam sam kazuje, da je prijateljski opiio sa
Adainom Baricevijiein, zupnikom u Zagrebu. Kako sc s njime upo-
znao, ne umijemo red ; no prilicno poznavanjc knjizevnih priiika u
Hrvatskoj i Slavoniji pokaziije na njegove veze s obrazovanini kru-
goviina u Hrvatskoj.

.Svojim mislima o Slovjenstvu ne odaiecuje se on od tradicije
dubrovacko-dalniatinske. On iivo vjeruje, da svi Slovjeni sacinj.i-
vaju jeJan narod, samo je ovaj razdijeljen na mnoga narjecja, koja
treba da se sliju u jedan knjizevni jezik.

Nauka o jednom p<idrijetlu i o jednom slovjenskom jeziku javija
se ved u \I\'. vijeku u ceskih i poljskih pisaca, koji ucahu, da
im je pradomovina Hrvatska. To vjeroyanje pre)<lo je i u Hrvatsku.
Poljaci inisljahu ipak, da su oni jezgra svega Slovjenstva; dok hrvatski
pisci prisvajahu prvenstvo svome narodu: >ilirski« je jezik najljepsi
i najcistiji. Fausto Vrancit rece, da je ilirsko narjecje krasno kano
florentinsko u Italiji.

Gundulic i Palmotic s ushitom pjevaju o slovinskoni jeziku,
koji da se proteze od jadranskog do ledenog mora. Njihov ucitelj
bijase Mavro Orbini, koji je sa svojim djelom : >I1 regno degli Siavi«
(Pesaro g. i6oi), oslanjajuci se na stare povjesnicare poljske i ce>kc.
najvise rasirio kod nas ideju o jedinstvu slovjenskih naroda.

nivsi na njemu inleta£kog lava austrijskim orlom, i to posredovanjetn baruna
Stertanea. Godiiie lS02. izabra ga grad Kopar svojim gradjaninoni i pokroNntcljcm,
sto doznajcmo iz KanJlerove povjesti grada Motovuna. Vaija da se SteHaneo
osobito zaniniase oko slovjenskog jezika, kada Kopitar javija god. 1826. Dobrov-
skomu, da jc na drazbi Steflaneove knjiznice kupio jednog >Slavinat i dnjt
»Slovanke«,

413

I Kacic je pozajmio u njega mnocro krivih nazora, pjevajuci
veselo o Ijudima i dogadjajima , koji se nikako ne ticu Slovjena.
Hrvatski pisci s ove strane Velebita ponavljaju u X\'JI. i XVIII.
vijeku sve ono, sto naucaliu knjizevnici dubrovacko-dalmatinski. Isu-
sovac Jamhresic, rodoljubni kajicavac. uzimlje, istina, poput Kacica
Ilirik ijuznoslovjenske zemljel kano jednu cjelinu; njemu je ilirski
= slovjenski. Taj mu jezik potjece \z Skandinavije, odakle se ra-
sirio na sve strane, a najcistiji se sacuvao u pravom Iliriku. fam-
bresic prica s nekom pobnznoscu, da se a Krapini rodise Ceh, Leh
i Mosko. On znade i to, da je ilirsko inie tako omiljelo te svi
Slovjeni hoce, da im bade zajednicku. I Jambresic je crpao iz Or-
binia, samo on voli ime ilirsko, a Orbini slovjensko, koje d(jlazi od
slava u znacenju »gIoria«.

Odakle je crpao nas Voltic ? I ako ne cituje (Jrbinia, jasan je
savez izmedju njiliove nauke. Jambresica slijedi Voltic dosta vjerno;
obojica vole ilirsko ime nego slovjensko. Voltic je pravi ucenik
starohrvatske povjesno-jezikoslovne skole, koja idealno shvatase sve
Slovjenstvo kano cjelinu, pozna\-ajuci vrlo slabo fakticno stanje
Slovjenstva i jezike pojedinih Slovjena. \'oltic ne bijase u povjesti
kriticniji od Appendinia, Stullia itd. Ne udaljivase se on od njih ni
time, sto ne razlikovase velike Ijude od malili, hvaleci jednako jedne
i druge. Koje cudo, ako uceni i trijezni slaviste Dobrovsk}' i Ko-
pitar ironicno govore i o \'olticevim llirima i o njegovu prijedlogu,
kako da se skrpa uceni jezik slovjenski. Kosi se s povjescu, misljase
Kopitar, ak(i se upotrebljava ime Ilir za Srbe itd.; a Dobrovskv
(g. l8ll.) nijece, da bi Poljaci, Cesi i Rusi mogli ikada primiti ime
ilirsko, koje im nikako ne pripada. I Kopitar i Dobrovsk\' zabacuju
misao o jednom knjizevnom jeziku za sve Slovjene. Dobrovskv se
gotovo ruga (l8io.) Volticevu prijedlogu: »Vidi se, da Voltic potjece
iz zemlje misionara. Talijani, Nijemci i Zidovi uvijek davahu svijetu
misionara, blazenih i spasitelja svake ruke. Tko ce propisivati zakone
starijoj ceskoj, onda niladjoj, ali dosta znatiioj ruskoj literaturi? Svaka
od ovih literatura ima svoje prednosti, kojih druga nema.« Kopitarov
ideal bijahu stari Grci, jer svako pleme pisase u svojem narjecju, a
jedni Grci citahu spise drugih Kopitar zeljase, da bude tako i u
Slovjena, samo im je potreban jedan pravopis i alfabet. \i Leibnitz
ne odobravase rada akadeniije della (Jriisca. A sto bija.se moguce u
malenoj Italiji, ne mora biti izvedivo u slovjenskom svijetu. Voltic se
varase, zavrsuje Kopitar, kada vjerovase, da je (.'rusca ucinila a ne
florentinski klasici, te je zagospodovalo u Italiji llorentinsko narjecje.

414

Kritizujuci Kopitar jf. 1X14. >Slovanku. glasovitoga Dobrov-
skoga, spominje Appendini-evu raspravu: »De praestantia et vetu-
state linguae illyricae* (god. 1806.) i primjediije, da 11 IIiia« na
jadranskom iiioru, iito se rice kririke o podrijetlu Slovjena, vladajn
velike predsudc, jer ne poznaju napretka povjesri i jezikoslovija u
Njemackoj te zaostadose za dubrih 50 godina . . Ovaj sud Kopi-
tarov, na zaiost. bijase isrinit. Kopitar ucase veii onda, da nasenui
jeziku pripada saino imc lirvatsko ili srpsku. VoUicu ne bijase tudj
ni njeinacki jezik ni njemacka knjiievnost pa opet pripadase sta-
rii'ij. zaostaloj, nekriticnoj skoli hrvatskili povjesnicara. Ova se skola
uastavlja u Hrvatskoj za idcalnog i pjesnickog ilirizma uz prkos te-
meljirim prigovuriiiia cuvenoga Pavia ^afafika. iskrenog prijateija
nasih slavnih preporoditelja. Sladak san ojednom knjizevnom jeziku
za sve Slovjene zaniinase ved u XVII. vijeku Hrvata Kri/.ani<^a, mn()<;e
Celie, Slovake i Sluvence. Posljednji knjizevnik. koji jos i pred
dvadesetak godina masta^e o takovu jeziku u smislu Krizanid-
Volriccvu, bijase Slovenac Marija Majer (god. l8oy. — 1K93.).

in.

Za predgovoroin Volticeva djela siijedi na njemackom i tali-
janskom jeziku tumac hrvatskog pravopisa (3 lista bez oznake stra-
nica). Gramatika zauzimlje sir. I— F.V. Iliri upittrebijavaju, kaze
V'oUi(i, 23 slova. Bio bi rad prilozio i dirilski ili ruski alfabet, koji
broji 38 slova prema riiskoi \\<\. lisk.moj u Kigi g. 177K. : a bio

bi to uciniu za to, da se . i^') latinska sluva dnstaju za sve

glasove ilirskoga jezika i kako ova slova, isporedjena s cirilskima,
ugadjaju vi.se oku; napokon zeljase pokazari onih 15 drilskili slova,
od kojih su neka nepotrebna, a neka su vec zabatena, ne ozna-
cujuci nikakova glasa. Medju tiin u Becu ne iina ni jedna tiskara
takovih slova te je morao odustati od toga nautna.

(^davle se vidi, da je bio Volric napreJniji nd suvremenih
slaveno-srpskih pisaca, koji u opde ne uvidjalui, da upotrebljavaju
mnoga zalisna slova; no u drugu ruku krivo tvrdjase, da je latinica
zgodnija za pisanje nasega jezika nego cirilica. Ni Reljkovic ni
Gjorg^jic ni Dobreri<J ne bijahu toga mnijenja, izjavljujud, da je
tesko pisari nas jezik tudjim, laUnskim slovima. Ako se uzme u
obzir samo estetika oka, onda ima Voltid potpuno pravo.

Pravopis je Volticev u opce dobar, boiji nego u nia kojega
hrvatskoga pise a njegova vremena. To priznaju i Kopitar i Do-

415

hnivsky. On upotrebljava medju ostalini ova slova: c (car), s (su-
Jiti), cs -^ c, ch = c, dj (sudjen), Ij, nj, sc =^ s, x = z, z (zabavitii,
k (krciti), g (grmiti); a za // kaze, da katkada sluzi za oziiaku du-
Ijina: \ rimenali = vrimena, Sluva </ i r Voltic izbacuji.' iz lirv. alfa-
beta ; no nepotrebno udvajanje sugiasnika zadrzava i on: dilh)
kollo itd. Glas ;• biljezi Voltic slovima cr ili dy. dervo, derzalo,
argja, art itd. Volticev pravopis jest usavrseni -slavonski pravopis;
on ga ni sam ne zove svojiin.

U graniatici Volticevoj ne nalazinio osobita napretka prema
starijim hrv. gramatikama. Delia Bella (njegov je rjecnik sa slov-
nicom izasao prvi put g. 172S. u Mlecima) pozna tri sklonidbe hrv.
inienica, a toliko ih ima i nas Voltic ; Delia Bella nalazi u jednini
7, a u mnozini 8 padeza — tako i Voltic. F.vo jednoga primjera
.sklonidbe iz Voltica: junak, junaka, junaku, junaka, od junaka,
s" junakom — junaci, junaka (junakah), junakom, junake, o junaci!,
od junaka (junakah), s' junacima, u junacih; a iz Delia Belle:
vjetar, vjetra, vjetru, vjetra(!) ili vjetar, o vjetre, od vjetra,
s vjetrom — vjetri, vjetaraa, vjetrom ili vjetrim, vjetre, o vjetri,
od vjetaraa, s' vjetrima i .s" vjetrimi. Delia Bella pozna tri
sprege: na (?w, em i vii. Tako i Voltic. Oba jednako sprezu, zadr-
zavajuci neke zastarjele oblike, koji se joy cuju sporadicno u C]a-
kavaca, n. p. u imperfektu: imah, imase, im alio mo, imahote,
imahu. Delia Bella razlikuje u glagola nacine: indikativ, imperativ,
optativ i conjunctiv, dok je Voltic izbacio optativ. Obojica mijeyaju
stokavske i cakavske oblike, arhaisticne i novije. .Sintaksa je takodjer
u obojice slicna, no dosta mrsava. \'oltic je samo jezgrovitiji, ali
njegovo gramaticko znanje u opce ne prelazi znanja Delia Bellina.
Kopitar, premda rodjen Slovenac, mogase zabavljati g. 1812. Volticu
i Lanosovicu, da upotrebljavaju nehrvatske konstrukcije, n. pr. ni e n e
s a m o g a k r i v i m mj. s e b e s a m o g a.

Volticev je rjecnik sastavljen u duhu slovjenske uzajamnosti.
Osnov je njegovu rjecniku narjecje stokavsko-caka^'sko, no on se ne
kloni ni kajkavskih rijeci. Pisac mije.sa i rijeci i oblike i izgovor
sviju nasih narjecja, koristeci se dotada.snjini rjecniciiua stokavsko-
cakavskim i kajkavskim. U svaku je ruku vrlo nedosljedan. Tako
nalazimo u njega : did, ded i djed; dete, dite i djetc; grih, greh i
grjeh; katkada ipak samo jedan izgovor, najobicnije ikavski. Pored
daska, bazg, cutiti, doci, istuci, pise on i kajkavski : dcska, bezg,
cutiti, doci, istuci. Mjesto d upotrebljava redovim <//; katkada mu
ipak izbjegne cakavsko-kajkavsko /: breja, varmcja. Voltic je posao

4i6

i dalje te je iinio u svoj rjcCnik i rijeci iz driii;ih slovjenskih jezika,
narocito iz ruskofja, ceskoija i poljskoga, n. pr. k u r (a navodi u rjec-
niku pored toga i hrvatske rijeci: kokot, pivac, peteh); rjada, smjas,
midlo, slovnik, starosta. Vdzduli itd. \'oItic bijaSe tako slobodn-
uman u torn po^ledu te nije podao ovakiin rijecima ni hrv. obiika
Svoju misao o slov. knjizevnom jeziku nije eto izvodio najsrednije!

Njegov njemacki i talijanski tuinac hrvatskih rijeci nije uvijek
vjeran, katkada jc dapace pogrjesan, n. pr. danovati nije tacno:
soggiornare. intrattcnersi, wohnen, sicli auflialten ; cehulica (pravo
cehuljicai nije >\Veintraubet, ved jedan dio grozda; kabao moze
biti »\\'assereimer«, no nije >seccliia«.

Voltic bijase poslao svoj rjecnik na poklon Dobrovskomu, kuji
ga je ocijenio (ne baS najpovoljnijet u *Slovanki< god. 1814. Do-
brovsky mu je vratio milo za drago, poklonivsi niu godine 1822.
preko Kopitara svoju slovnicu crkvcno-slovjenskfig jezika.

Mi sc cudinio, da Istranin, odgojcn u tudjcm duliu, inogase
napisati i ovaki rjecnik. Volti<ievu djelu bijase prakticna svrha: on
ga je sastavio za svoga odlicnog ucenika banina Stcffanea, koji ga
je ponukao, neka ga izdade o njegovu trosku. Stranac se mogase
njime okoristiti. Prednost njegova bijase njemacki tumac te se doista
upotrebljavase i u Kranjskoj po skolama. G. 1810. pise Kopitar Jakovu
Zupanu fg. 1785.— 1852.). ucenomu prulesoru teologije u I.jubljani
(Zupan bijase pristasa priblizenja Slovenaca k Mrvatimai, da je vec
otposlano >I3 Voltiggiat za popa Sivricia, profesora u I.jubljani.
Godine 1812. javija opet Janez Priniic ( 1785. — 1823. 1 iz Graca Zupanu,
da mu je barun Zois pokionio jednog »Voltiggi-a<.

Voltic bijase obedao godine 1802., da <ie napisati
i povjesnicko djelo o lliriku. Izdao ga nije, vec
ako je ostalo u rukopisu poput Gajeva. Sva je
prilika, da je dobro radio, .•ito ga nije tiskao.
Mozda se Voltid plasio kritike Dobrovskoga i Ko-
pitara. ucenjaka prvoga reda, kojih znanju ne bijase
dorastao te je bacio u kut svoje povjesnicko pero.

Varazdin.

loan MilCetic.

KOD RUSEVINA DREVNIH DVORA.

;ledam, drevni dvori,
{^- Kako vrieine haca sjenu

Xa zidine posivjele
I na slavu potamnjemi

Suro stienje poisplela
Mahovina, znak starine,
A iz rupa kainenih se
Sa svog gniezda soko vine.

U znalicna prolaznika,
Mrko bulje u me stiene ;
Bude mi u dusi slike,
Mastam prosle uspomene:

Njezne gospe o Ijubav'i
Cavrljale po udajam'
Uz svijetle gospodare
Zivot bio vjecni sajam.

Starigrad u Dalmaciji.

Ispred dvora u poljani
Na podnevnom zarkom suncu
Kniet se trudan znoji, przi. —
Dvori stoje na vrliuncu.

I s\'e minu poput sanje,
Vrieme drevne dvore sliara,
U nepovrat sjaj im ode,
Nesta gordih gospodara.

Samo Linuk davnog kmeta
Blizu dvora mirno ore ;
Njemu dvori o djedova
Patnjam' nista i ne zbore.

Al tek zurni u to stienje,
K6 da cujes, sapcu gosti,
bto tu nekad stanovali:
»Kmete, prosti! Kmete, prosti.'t

Ante Pp.traoic.

Spomeii cviefce.

-V J. I>.IC T(|

:.3i)

IZVIH SAV1M)()LI\KE.

Il /ined treli glavnih delov kranjskc dezele slovi glede prirndnc

I -pote najbolj |nrorenjska stran. Straiijo jo v nebo kipeci skalnati

— \ rliovi. Ob fjiiriski meji mole Jiilijske AIpc svoje ponnsne glavc

visoko trori v sinji zrak, na mt-ji koro.sko stajcrski pa sc vzdimiiojc

Karavanke in kamniske (savinjske) planine.

Pojdi 7. menoj, dragi citatelj, v zgornji koiicc (iorenjskefia. Tii
se odpira svet, ki tcknuije z najbolj divnimi prizori jjoratih Tirolnv.
Pri Javorniku 1523 mi postaja ravnina vedno ozja, ker se piiblizu-
jejo gore druga k driigi. Tu se zacenja takozvana >Dolina<, ki je
raztegnjena od vzhoda proti zapadii. Vije se dalje proti Jesenicani
(58fi ml, Dovjemu (653 m), Kranjski Gori (804 m^ in se koncuje na
razteku savsko-dravskega povodja v Ratecah (865 mi. Tudi prebi-
valce teh krajev imenujejo >Dolince«. Bistri zclenkasti potok. ki najii
spremlja na potovanjii, izgubi se polagoma. Pojdiva ga iskat, saj je
vreden, da najdeva sled, zakaj to je Sava-Dolinka.

Kakor znano. ima Sava dva glavna izvira: enega v Bohinju,
odtod ime Sava-Boliinjka, dnizcga pa na koncu gorenjske Moline
z imenom Sava-Dolinka. Nad Kadolico se zdruzujeta v celoto. Voda
postaja vedno mocnejsa, sprejemajoca v svoje narocje ob desni in
levi razne dotoke. 2 njimi hiti na Hrvasko, namaka kot mogocna
reka slavonsko-bosansko-srbsko obrezje, se zdruzuje pri Belem gradu
z Donavo in drvi z njo spojena svoje valove v krilo Crnega morja.
A vrnimo se k njeni zibelki nazaj v bele pecine !

Nckdaj so mislili, da ima Sava svoj pocetek v jezeru pod Ko-
renom (W'urzen, Wurzener Save), ker se iz njega izliva. To jezero

_ 419

je med RatL-cami in Kranjsko Goro, pa podubno je bolj velikemu
mocvirju, porastlo z gostim bicjem, med katerim imajo mnogoste-
vilne divje race varno skrivalisce. Sem ter tje se nahajajo precejine
globocine, katere imenuje Ijudstvo zaradi temno-zelene barve >Ze-
lence«. A ti tolmuni niso prvotni, ker dobivajo vudo od drugod;
oni so le nabiralniki, ki se polnijo iz podzemeliskili vrelcev, te pa
obski-buje mocni glavni studenec, ki ima svoj vir 5 km od tukaj
proc V veleromantiski ->Planici«. Ondi prisumi dokaj krepak iz
pecevja, se prekucuje cez skalovje in izgine slednjic v skritih vo-
tlinah, da pride pri korenskem jezeru zopet na dan.

Planica je z visokimi gorami nbdana dulina in pri vliodu precej
siroka. Ko smo prestopili zeleznisko progo, imamo na obeh straneli
ratesko polje, zavarovano z gosto leseno ograjo. Pot se polagoma
napenja, pa le toliko, da komaj poznamo ; rdece zaznamovane skale
pa nam kazejo, kje moranio hoditi. Ko smo izven njiv in travnikov,
prestopimo velik prod, posut s sneznobelim kamenjem in peskom.
Navadno je snh, le ob velikih nalivih zacne narascati, a takrat raz-
saja silovito. Ta deroci hnduurnik je — Sava, ki se sicer pretaka
V neznanih rovih pdd zemljo in le ob dolgotrajnem dezevju izstopi
na povrsje ter tece takrat navadno eel mesec. Ljudstvo jej pravi
Nadiza ali Nediza.

Dolina se stiskuje bolj in bolj. Iz pescene zemlje ne poganja
druzega kakor redko, pritlikavo rusevje. Na obeli straneh nas zajme
strmo, razklano skalovje. Od dalec slisis nkanje pastirjev, ivenke-
tanje zivine ali piskanje planinskega tica. Ako da.s s krepkim klicem
tudi ti duska svojim custvom, tedaj ti odzdravi malik z dvojnim ali
trojnim odmevom. Sedaj sva prisla po klancu na malo visino, in tu
stoje pred nama kakor v amfiteatru ponosni orjaki v vsem svojem
velicastjn. Glej tarn pri sklepu doline siloviti vogelni kamen s posev
odsekano piramido ! To je opasni Jalo ve c (2655 nil, za Triglavom
in Mangartom tretja najvisja gora v nasih planinali. Nanj se na-
slanja okroglasti Strng 1 2291 m), ob Strugu pa steguje Pone a
svoj trojni vrh v ozracje (22S0 m). Na jugii se vlece podolgovat
greben z vertikalno razcesanimi skladi, ki se koncujejo v najvisji
vrh Mojstrovko (2367 m). Sosed Mojstrovki je velik o Sic me
(1910 m), pod katerim pelje skozi ozko sotesko sClrlo strnia pot v
malo Pescenico in v Kranjsko Goro. Tu omenjamo .se Giprnik,
ki ima sicer le 1763 m, pa je zanimiv radi svoje osti, katero nioli
rilcn enako v visave. Na okrog in okrog nas torej dbdajii x'elicastno
gorovjc, da smo vklenjcni med njim Isak'or v kolobaiju. In ravno ta

420

cudovita razvrstitev, da so postavljene gore v krogu druj;.! pole^
driige. je jako redka naravna prika/eii. Zato smcnio inieimvati to
gorsko zatisje nek >uniciini< v nasih planinali.

Cuj daljno sumenje! Ondi pod srednjo Ponco Ufileda dobro
oko belli nit, vijoco sc cez pecine. To je slap — izvir Save. Kakor
bi se nam bolj mudilo, pospesujemo korake in kmalu smo na veliki
trati. Poprej smo tolkli po trdi puti, sedaj stopamo po mehki pod-
lagi, in skoda se nam skuro zdi, da tlacimo z migami bele marje-
tice, katerili je vse pnln<) posejanili na zclenti-barzunasti odcji. Ku-
strave ovce nas gledajo tako zvedavo, kakor bi premisljevale, odkod
so prisli ti Ijudje ; tii zaiaja njihov varih, sivkasti bvic, in vsa ceda
zbeii proti goscavi, mi pa liajdi navkrcbcr k slapu. Ko smo stopili
cez preprost mosticek, pod katerim /ubori hiadna stiidtncnina, je pot
nekoliko tezavnejSa, a brez nevarnosti. Le pri vrliii je treba kora-
kati ptevidneje in poprijcmati se zelcznili klinov, ki so vdelani v
skalovju. Tu smo sedaj v visini 1203 m pri izviru matere Save!
Voda nabira se v razpokah in se izteka tako pocasi, da komaj
vidi§. Skoro bi trdili, da mora biti znotraj kako jezero. Brez skrbi
zaiucis palico v jjlobino, ker priplava pocasi zopet nazaj. Takoj, ko
pride voda iz votlin, razliva se po strmem pecevju in prsi v vec
oddelkih od skale do skale. Globoko pod seboj gledamo zelene li-
vade, nad nami pa se vspenjajo ali visijo celo cez nas navpicne
stene, da obhaja cloveka misel: Kaj, ako bi se odtrgalo in zvalilo
na nas! Pogumnejsi pa plezajo §e nekoliko visje, cesar seveda ni
svetovati, ker se lahko spodrsne in zgodi veiika nesreca. Sedaj smo
se toliko ohiadili, da pijemo brez skrbi en kozarec aii dva te zlahtne
tekocine, ki je tako mrzia, da se roke ne mores d<ilgo casa driati
V njej, pa tudi zdrava tako, da ti disi po njej vsaka jed.

Nazaj gredc se oglasimo in odpocijemo v koci slovenskega
planinskega drustva. Tu se izvrstno prileze malo pokrepcilo, poleg
tega nam je v zabavo spominska knjiga, v kateri pregledujemo in
kritikujemo belezke turistov in dostavimo tudi sami kako opazko.
Ne dalec proc stoji z debelih hlodov stcsano domovanje rAteskih
pastirjev Obdano je s stoletnimi smrekami, ki so se borile ze z ne-
stetimi viharji, a neupognjene odbile vsako nevihto. Pri velikem ba-
krenem kotlu najdenio pastirja »spravnika<, ki doklada polena k ognju,
da cimprej zavre mleko, iz katerega dela okusen sir. Njegovih to-
varisev ni doma, ker morajo biti pri zivini ; sele zvecer pride vsa
druiina skupaj. 2ivalco pozeno v zunanji ograjeni prostor, sami pa
polezejo ob okajenih stenah ter so drugi dan zgodaj zopet na nogah.

421

Slisal sem, da pravi Hrvat Hryatu, ce nui zeli kaj slabega, naj
bi bil ondi, kjer Sava izvira. Teoa jaz ne zelim, pac bi pa zelel, naj
bi prihajali nasi vrli hrvaski bratje pogostoma na nase planine, naj
bi priliajali tudi na izvir Save-Dolinke in Save-Bohinjke. Eden in
drugi izvir ima svoje krasote, eden in drugi te obcara, to in tani
vidis, da je mila nasa Sava, katera nataplja s svojo vodo slovensko
in hrvasko zemljo, res bistra licerka planin. Ob njeni zibelki stoje
ponosni gorski velikani, katerih sive stene se odrazujejo v njeni

kristalni vodi, zelene smreke in vitke jelke skrivajo
pekocega solnca. Na dolnjem svojeni toku pozdravlja
ta hitra planinska hcerka bele vasice, vije se mimo
ravnega polja, pisanih travnikov, njena struga se siri,
njena voda izgublja zelenkasto bojo in drevi se dalje
vedno hitreje, Iiitreje, kakor da se jej mudi tja na
prostrane hrvaske planjave, obrobljene od prijaznih
vinskih goric. Iz bistrega gorskega potoka postaje
mogocna reka, zbira potoke in recice, a nje sila v
slogi raste. Bodi nam ona vzornik in ucitelj, nam
enokrvnim bratom, kateri stanujemo ob njenih bre-
govih ! Sami za se smo majlini, neznatni, v brat-
ski slogi zdruzeni bodemo veliki, mocni, a ta nasa
moc bode nam oznanjevalka bolje bodocnosti! . . .

pred zarki

Ratccc.

Josip Lantizar.

i^ - sy -i^ ' ^1

STAKAC IJKA.

Iz t'odgorja u hrvatskom i'nmorju.

in se nagnviiriti nj |\c, t tin sc lujcscca listopada prc-
krasnojj jednoji dana uputimo u malenoj banici dui i)balc
k jugu. — Ovako — rece on meni — od liike do liike, od
mjesta do nijesta inozemo, ako vas je volja. sve do samoga Zadra.

Nije vozikanje morem ii malcnom camcu tako neiigodno, kak«>
biste pumislili. Vi naime poiiiisljate to sebi, kako ste se ukocili, sjc-
dedi sav bozji dan na jednom mjestu u tijesnoj barcici, kako oskii-
djevate na dnistvu i na boljoj hrani, nemate dnevnih listova ni vijcsti
iz doma<iega i stranoga svijeta. A ja kaicm, da vam sve to nado-
knadjujt; jedno cuvstvu, sto ga samtj na otvorenom mora potpuno
uzivate, a to je cuvstvo : sloboda . . . sloboda od raznih biiga i
ninogih tricavili stvari, sto vas opietu popul mreie i vi ini niorate
r. ibnvati.

Mi ribareci s dobrom sredom ostavismo oko cetvrte ure po
pudne za soboni vet i selo I.ukovo, kad Iva najedanput za naj-
Ijepseg riboldva digne glavu i naciili usi kao zee, kuji je pasuci
zanjusio nesta suninjiva. U takvoj prilici badava cete pitati Ivu: bta
je ? Ako nadje zgodno, on (ie vam i bez pitanja red, a dnikcije
odbit ce vas zlovoljno, zanimiljavsi neke neartikulovane glasove.

Ja dakle pocekam, a Iva se, posto je obisao i»cima obzorje.
javi s jednom samo, ali osudnom rijeci:

— Bura ! . . .

Obojica smo mucali. Mene je zahvatilo gorko custvo i pravi
prosvjed duse kao protiv kakove nepravde. Iza prvili jesenskih bura

423

liijase ovreiueuilu, svi Ijudi, koji su se razuiiiijcvali ii pruricanje vre-
niena, na\'ijestahu martinjsko Ijetci, pa zatci sam sc ja i dao nago-
voriti, da poduzmem samudrug s Ivoni taj put u malenom camcu.
A sad eto ! . . . Bilo mi je iza Ivinih rijeci kao igracu, koji je na
dobrii kartu postavio veliku svotu, pa su mu naglo presjekli nadu
otkri\si mu drugu kartu: Izgubio si!

No iza toga se u meni probudi ona neslomljiva sila Ijudskoga
duha, koja cesto na ocigled gotove cinjenice jos znade bodriti: mozda
ipak nije tako ! — Pa obadjem i ja brzim pogledom jasiiu vedrinu
i sjajnu pucinu i ne nasavsi nista sumnjiva, dignem oci k uebo-
ticnim vrsima gordoga Velebita. Tamo se vrh najvise jedne glavice
sabralo na divnoj nebeskoj modrini drazesno drustvance malih me-
kanih, poput srebra bijelih oblacica. I poput bolesnika, koji nepro-
misljeno zataji lijecniku vazan koji simptom svoje bolesti, ja bez
ikakova uvjerenja recem Ivi:

— Mislite li one oblacice ? . . . Od njih nema (jpasnosti . . .

— A ja ju vec cujem, — rece on uvjerljivo ; — pi'ije cetvrt
ure evo je dolje . . . Zaniotajte povraz.

Prosvjedovati nije se dalo. Ja naime napnem usi i zamjetim
jasno u visinama nad kopnom nejasan sum. Oblacici bijahu se vec
zbili u dugacak, po sredini skroz tanian oblak. U tisini mora stao
se osjecati neki nemir, uzduli se jos nije gibao, ali postao je naglo
hladniji. Mi jos motamo povraze, a pirvi vihor zazuji vrh kamena i
namreska tik samoga kopna more. A onda sune hrlo k otvoremim
moru, pisuci po glatkoj pucini siroke, tamne i rasljaste pruge.

Iva je dotle namjestio vesla i upro snazno veslati k obali. Za-
masi vjetra bivahu sve cesci i jaci i, dok smo mi ulovili kraj, cmjelo
se vec more od jake bure do polovice kanala. — Izadjemo na pijesak
male neke drazice, pod golemim i pustim kamenitim krajem, a u
svoi nevolji ne zaboravismo ipak na spag, sto smo ga nedaleko na-
mjestili u neku pecinu, gdje je Iva sudio, da ce biti grug.

U to je bura vec razvila svoju puna snagu, a mi s kamena na ka-
men, s rta na rt dodjemo do mjesta, gdje je Iva oko kamene glavice
omotao kraj spaga. ja se zaklonim od bure ispod crvenkaste litice,
a Iva poskoci vjesto na ostru »puntu« i cucne na nju ne mareci, sto
ga more zapljuskava do pojasa. Najednom se on okrene k meni :

- — Gospodine, ulovljena je velika riba.

1 on stane vuci, a nas zaokupi od te lovinc tnlika radost, te
od toga casa nije vec za nas duvala bura vrli mrt\ e pustosi, niti
bitisalo pitanje, gdje cemo probaviti noc, Nije dugo postajalo, a na

434

kraju bijele napete spage, sto je ulazila kos<> poput pnita u zelen-
kasto inure, zavijujjja se pred nasiin ocima ^rufj kao crn kolac.
Obijest svlada Ivu, te on stane veii izniisljati ki>jekaki>ve doskocice,
ali najedanput spusti ruke, problijedi i za^leda se utvnrenili ustiju
u more. A onda istisne drhdudim, napetini ^lasom :

— Pregrizao spatju . . . i pobjegao . . .

Samo tko je lovac, tkt) je ribar. poznat ce ono jajorko custvo,
§to svlada covjeka, kad inu lovina izinakne iz ruku. Pohota za plije-
noni, prava zvjerska pohota, razvijena je u lovaca toliko, te se u
njoj u takovu casu izgiibe sve diuge inisli, nestane svili driigih osjc-
(iaja J cuvstava, jer covjek u vlasti te strasti podlegne jednomu osje-
iaju, koji nije zaiost, nije bol, nije srdzba, nije slrah, ~ ali inia u
sebi glavne biljege svakoga od tih custava.

Mi smo ostali bnljeci tiipo u rastalasano more i pogledavali
niuce jedan dnigoga.

Sunce je medjutiiii na<;iiijalo k zapadn, a n to doha obicnu
vjetar ili opet popusti ill se razinase jos jact)m snagoni. Danas je
poskocio i digao iznad valovlja sloj vodenojja praha poput sjajno-
bijele niagle, kojoj se ijonija nasla^a od sunca na zapadu prelije-
vala crvenini i zlatnim bojama.

Poskakujudi s kamena na kanien vratimo se u nasu draiicu,
a Iva ne mareiii, Sto mu je biira leprsala kosuljom, opetovase u
jedan dusak:

— Kakva riba! Jeste li vidjeli, kakva riba! . . .

Mi sjednemo u dim drazice pod veliku neku plocu, sto nas je
stitila od bure, ili — da govorini s Ivinini poredjenjeni — j^dje nam
je bilo kao u sobi. Tii sjedimo mi neodlucni i liceni okrenuti k morn.
Nad nama fjrmi bura, pred nama sunii more, zapljnskava s velikim
talasima na pijesak i vaija ga u zal i niz zal, a onamo dalje razbi-
jaju se brzi valovi s velikom bukom o crnu izdrtu obalu. U kanalii
hrle tisuce bijelih valova od obale k otocima. Cini se, kad se dugo
zagledas u taj zivot, kao da ogromna rijeka izvire ispod nasih nogu
i brza sunmim tokom u neznane daljine za otocima, kamo nioje
oko ne moze doprijeti. Meni dodju na um rijeci velikoga hr\'atskoga
pjesnika: Ljudski zivot nije drugo, neg smuceno jedno more — i
ta slika, sto sam ju sto puta citao citiranu, bude mi ovaj cas jasnija
nego ikada. — Sunce je medjutim taknulo vrsak otoka, a nebo oko
njega planu divnim vatrenim bojama, kao zacaran zracni svijet. Bijeli
pahuljasti oblacici sa zlatnim i rumenim rubovima plovili su nestasno
po torn zracnom predjelu, po kojemu su se rastakale najdivnije nu-

425

ance svakovrsnih hoja, i koji se hvatao s jednim krajein sunca, a
s drugim daleke plavkaste i srebrenaste pucine. Tamo, gdje je bila
ta neopisiva carna Ijepota, koje nijesu dostojne ni najsmjelije slike
Ijudske fantazije, tamo, gdje su u velicanstvenoj v^lasti svjetla plo-
vili sjajnim bojama izvezeni oblacici — tamo je kao od ceznuca hr-
lilo burno valovlje, da se razlije u beskrajnu pucinu, u kojoj je vladao
apsolutni mir. Ovako burnom borbom shrvan hrli i Ijudski zivot u
carstvo vjecne Ijepote i mira.

— Sto vi velite ovoj buri? — upita naglo Iva, a ja se prenein
iz svoga mastanja.

— Ja se bojim, da ne ce popustiti.

— To velim i ja . . .

— Pa sto cemo, Iva ?

— Da vi bas hocete, ja bih se usudio s nasom barC-icom sve
polako iiz obalu nati-ag u Lukovo, pa biste vi prenocili kod zupnika.

— A kako cemo, Iva, preko dragfi?

— Istina . . .

On se zamisli casak.

— Cujete li ju, kako buci u uzduhu? — upita me onda.

— Cujem.

— Ovdje ne mozemo ostati svli hoc. Morat cemo gore, pokaze
oil u kameno brdo, sto se svojom golemom tjelesinom ustubocilo
ravno nad nama. — Vi cete se uprijeti o mene, pa cemo sve po-
kiko . . . sve polakij ... A usta cete zacepiti rupcem.

Po moru se bijahu prosuli posljednji rumeni traci sa zapada,
jesenski sumrak stao se vuci po dragi; s njim se u toj pustoj samoci
uvlacilo u diisii vrlo neprijatuo cuvstvo.

Iva izviice barcicu daleko u obalu na pijesak, slozi u nju ve-
salca i onda rece odlucno :

— Idemo.

— A kamo cemo doci ?

— Samo idite, jer ce nas stici noc.
I mi podjemo.

Bura je grmjela oko nas i nad nama, slazuci strahovitu simto-
niju s morem, sto je sumjelo po svem kanalu. Mi stupamo s kamena
na kamen i uspinjemo se sporo i tesko izmedju sirc-kih, niskih smreka
i crnih grmecaka trna, na kom se gdjegdje zabijeli cupciak vune :
harac, sto ga je ostavila ovca ili koza, da dosegne busen trave,
sto se zaklonio ispod trna. Sav je kraj oko nas kamenita, grdna
pustos, golemo mrtvo groblje, sto svojim mirom bescutno podnosi

426

malinita krila bure i biicnu svirku iz zracnih visina. Iva pukusava
gdjckada, da 6e nesta retJi, ali bura mu odnese glas k nioru,
iin utone u burnom suniii. kao pljusak sitnoij kaniecka, baccna ii
bucno more.

Onda se najedanput nadjemo u zatisju, odahnenio i otaremo
oci, zamuiene suzania

— Pitali ste, kamu cemo? Jos nam je po sata do ccstc, a kraj
same ceste naci <5ete gostionicu, ncmate je, du5e mi, sred jjrada
bolje. Ilobit «Jete, Sto vas je god volja i krevet, mogao bi na
njem spavati kralj.

II.

Vec se spustala nut, kad mi u^ledasmo pred sobom uglcdnu
zidanu kuiiu, kojoj su se izmcdjii drvenih kapaka vidjele nimeiic
pruf^c svjetla. Okolo na okolo sterala se u tami pustos, a ta kuca
svojim svjetlom sred tame, svojim mirom sred maliiiitoija bijcsa
bure dirniila se duse neobicno prijatiiim ciistvom. Iva otvori vrata
i pozove me, da iidjem.

Nadjemo se u prostranoj, piocanoj kiiliinji s vi.sokim o<^ijistem.
na kom je veselo plamsala vatra, s dvije velike police pune posiidja,
s ovelikim ormarom i » klupom, na kojoj su bile dvije fucije s pr-
tenim cepovima i dvije natkrite posude za vodu. S jednoga zida
bacala je mala petrulejska svjetiljka slabo svjetio u zadak kuliinje.
Tu je vladala prijatna tisina i ngodan vonj po svje/em dimu, .sto
se tankom. prozimom i plavkastom naslagom slozio ispod visokoga
stropa.

— Cija je to kuda, Iva?

— Sti\roga Luke, — odvrati on, i dok sam ja otirao suzne
oCi, otvori on s lijeva \Tata. Iznutra udari topao zrak, pun ugod-
noga mirisa po tamjanu

Iva pozdravi iiektiga i odmah nastavi :

— L'lovila nas na moru bura, pa demo se s vasom voljom za-
kioniti ovdje, dok ne popusti.

Na vrata dodje trideset-godisnja zena crnili, poniznih ociju,
prijatna, nesto kao da prerano postarana lica i izoblicenili kontura
tijela ; ocevidno — kao sve zene u Primorju — prerano istrosene dje-
vojacke svjezosti gustim rodjajima i nebrigom za se u vrijenie bahinja.

— Tko ie to? — upit:i una tili.i gledajuci izmjenice Ivu pa
mene.

427 _

— Ulovila nas na nioru bura, — rece opct Iva.

— Gospodin ce dobiti snbu, — rece ona, a ja, ra/.uinjevsi ju
krivo, udjem kraj nje unutra.

Ta je soba bila vrlo prostrana i razdijeljeiia zasjeniemmi svje-
tiljkom u svijetlu i tamnu polovicii. Svjetiljka je gorjela na sti.>lu ii
zadku sobe, kod stoki je sjedio dvanaest-godisnji djecacic, a pred
njim je bio arak pisacega papira. Kad sam ja usao, griskao je taj
djecacic jedan kraj olovke i upro u me svoje mirne, pkive oci.
Clisto pobijeljeni zidovi bili su krcati slika u crnini i pozhicenim
okvirima, oko sobe do zidova sjedilo je jos pet, sest Ijudi tiho i
ozbiljno, kao da su se sastali na neko vazno vijecanje. U jednom
kraju zabayljalo se igTom dvoje bjeloglave djece od tri i pet go-
dina; djeca su se smijala i ocevidno mukom gusila u sebi zelju, da
se jave punim glasom. U prvi sam cas pomislio, da se tu obavlja
zajednicka vecernja molitva u obitelji, pa htjedoh da se konui is-
pricam, sto sam ih u torn svojim dohiskum pobunio. A u to pri-
stupi k meni na prstima cetrdeset-godisnji krsan covjek, prinese mi
slamnati stohic i sapne :

— Jeste li vi novi gospodin biljeznik?

— Nijesam . . . Ja sam putnik, a vi molite, pa sam vas nclio-
tice zbunio.

— Stari nam se djed dijeli s dusmn, — rece on jednako sapcucim
glasom.

Netom je on to rekao, javi se iz tamnog kuta sobe staracki,
ali dosta jaki glas :

— Napisi: Po pet desetica neka se razdijeli Mandi pokojnoga
Jure Tomljenovica, Ivki pokojnoga Nikole Miskulina i Bari pokoj-
noga Filipa Lukacica, da se mole gospodinu Bogu, neka mi oprosti
one grijehe, koje sam u neznanju pocinio.

Djecak, koji je griskao olo\-ku, nagne se nad papir, pruzi iz
usta jezik i stane pisati neravnim centimetar dugim pismenima, sto
je bolesni starac govorio, prateci pri torn pomicanje olo\'ke vjerno
svojim jezikom.

— Xapisao sam, — rece djecak iza duge tisine, u kojoj se culo,
kako povlaci olovkom po papiru.

Dotle sam ja razabrao u tanimim kutu sobe krevet i na njeinu
stara covjeka gola tjemena i bijelih brkova. Oko njega lebdio je
svecani mir, a na njegovu lieu dostojanstvo ; u ruci drzao je cislo i
spustio na nj pogied poluzatvoreniii ociju. I'ukraj kreveta gorjelo
je u casi maslinovo ulje malim, zuckastim i nemirnim plameckom,

428

a du uzjjlavlia stujala jc ncka starica u criioj nosnji i drzala u ruci
ugasenu vustanicu. Njezino iuto i nabrano lice pod crnim rupcem
bilo je nepomicno, oci je drzala zaklopljene, te se vidjelo, kako se
sva zanijela ii molitvu, sto ju je prebiru<?i usnania u sebi jjovorila.

Do podnozja iznosilo se iz poliimraka ijepusno puno lice
osamnaest-godisnje djevojke. Bila je sva jedra; prjeckp, sto ili jc
preplela na prsima, kao da ce popucali i popustili talasanju cvrstili
jjrudi. All velike njezine oci s dugackim trepavicama gled;ile su dje-
tinjim mirom i gotovo cudedi se prcda se. 1 ona je drzala sklopljenc
rukc naslonjonc o donji kraj krevcla. — Iza djcvujkc sjedjelc
su cetiri iene srednje dobe. One bi kadikad maknule ocima i »ibrc-
dale pogledom cijelu sobu, a zatim bi, susrevsi se ocima, kiinniile jcdna
driigoj glavom sporazumijcvsi sc Mog zna u ceinu. Tri musk.irca
u dobi izmedjii trideset i cetrdeset godina, Ijudi nekrupni, ali zilavih
misica, sjedila su s druge strane sobe do zida jedan do drugoga.

SveOanu tisinii prckidalo je kratkn, ponesto hrnpotljivo disanje
starca. Djecak s t)lovkt)iTi u ruci ispravljao jc pomno svoje zapiske,
u kojima sam mogao procitali medju inim:

— Oprastam tri i po forinta duga Matiji pokojnoga Marka Trci-
sibe, da se moli za moju dusu . . Oprastam sav dug djeci pokojne
Mare N'ukodlakove . . .

Medjutim ovo dvoje malene djece nije vei podnosilo tu ozbiljnu
tisinu, sto ih je okruzavala. Njili se dvoje stalo glasno smijati, a
jedna od zena ustane i izvede ih iz sobe. A kad se povratila,
podigne druga zena iz svoga krila cislo i pocne moliti jakim glasom,
izgovaraju(ii lagano i s osobitim naglaskom jednu po jednu rijec:

— Zdravo Marijo, milosti si puna, Gospodin je s tobom, bla-
goslovljena si medju zenama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje Isus,
koji je slavno iz groba uskrsnuo.

A ostali nastave molitvu do kraja jasnim glasom, ozbiljno, te
naglasujuci i <ini jakim akcentima pojedine rijeci u molitvi. — Iza
desete zdrave Marije javi se opet starac :

— Jeste ii, djeco, govorili »blazenstva nebeska< ?

Njegov je glas bio krepci, nego prvi put, i bude mi gotovo ne-
vjerojatno, da bi se taj starac dijelio s dusom. Medjutim se ona sta-
rica primaknula k iijegovom uzglavlju i potvrdila mu jakim, debelim
i neugodnim glasom, koji je zvucio, kao da se otresa:

— Jesmo.

Starac prometne u rukama cislo i zaklopi opet lagano oci

429

Ja se priniakneni k najblizem mu^karca na prstima i reknein
niu u uho :

— Cini mi se, da nije vasemu starcu tako zln?

— Star je, gospodine : fali mu sanio sest godina do stDtine.
To nam je djed, nas dva smo mu unuci, a ono sii nam zene i
susjede.

— Boluje li dugo ?

— Danas je treci dan u postelji, ali ne cuti se dohro, od kako
je nazebao na prvoj kisi po Miholju.

— Otet ce se on.

— U bozjoj je raci, gospodine . . . Znate, nas svijet drzi do
toga : lijevao je tri dana olovo u vodu i svaki mu put izasla
skrinja . . . Onda je poslao po iupnika i, kad se pomirio s Bogom,
legao u postelju.

Dok se mi tako sapcuci razgovaramo, najednom se zene stanu
kupiti oko bolesnika, a starica, sto je molila iznad njegova uzglavlja,
pripali vostanu svijecu o plamecak uljenice. Onda potisne od sebe
najbliiu zenu, kleiine pred krevet i podignuvsi u vis vostanicu
uzme govoriti recitujucim pjevucanjem »Jedinstvo<-, osobitu molitvu,
sto ju katolicki dio nasega naroda moli kraj umirucih.

— Dosao je njegov cas . . . umire, reee onaj covjek i podje
k podnozju kreveta.

I ja se primaknem blize i zagledam se u starca. Njegovo je
blijedo lice bilo mirno, nijesam pojimao, da bi se takovim mirom
mogao covjek rastajati sa zivotom. (Jutio sam u tom casu neku
neobicnu svecanost, sto je vladala u toj tisini, a ni iz daleka onoga
studenoga cuvstva ili stralia, sto ga u nama radja umiranje covjeka.
U toj srcanosti ocitovala se sila, koja je jaca od smrti, u lieu umi-
rucega i sviju, sto su ga okruzavali, zivjela je vjera, osvijetljena
osobito velebnim casom, koji se prikazivao kao rub izmedju prolaz-
nosti i YJecnosti, kao posljednji dodir tijela i duha, njihov mirni
rastanak bez boli i bez zalosti. Kao da se osjecala izjava dulia,
koji se iz uza tjelesnosti siri, kolik je s\^emir i bude razumu Ijud-
skomu sjajan, velik i nedohvatan poput sunca, u koje bi htio posvi-
jetliti plameckom one vostanice. Lice starcevo s ozbiljnim i mirnim
crtama pod srebrenim sjedinama i s poluzatvorenim ocima otimalo
se skroz vlasti anatomskoga opisivanja, u trenutku ulaza u vjecnost
kao da je bilo obasjano zrakama iz onoga svijeta, ii kom neina borbe.

Dok sam ja pod dojmom toga svecanoga casa tako uznesen
stajao, rece jedna zena :

430

— Gotovo je . . .

Kau da je pao zastor iza posljednjega cina neke velebne drame.
Svi pukleknu, i ja s njima . . . jedna od zena pokrije mrtvaca bi-
jelom plahtom i onda izidjem<i na prstinia iz sobe.

— Gotovo je, — rekla je ona zena. ali ja sam osje<Jao u dusi
duboki dojam tog svecanog casa tek kao predigru velebnoj drami,
kojoj najvedi duhovi jedva nasluduju razvoj.

III.

Bura je duvala jos jcdnakn, i menc uvcdu u.i |'ii.im>(.iiii u .>vt-
liku. visoku, cisto pobijcljcnu sobu s driige strane kuhinjc. I' na-
mjestaju te sobe bila je izraiena teinja, da »e povede za gospod-
stvoni gradskili stanova: tako veliki, bijeli i cipkani zastori na pro-
zorinia, vucjc krzno pred krcvetom, dapace i umivaonik sa svim
nuzgredicania. Inace sve uzomo cisto i postavljeno u pedantau
red, te se nekako bojis slobodno krctati, da nc porcmctis toga
reda, kojim su ukuifani ocevidnn htjcli poka/ati svuj smisao za
ono, sto stoji iznad ubicnoga selja»;k<'ga shvacanja. Iz tuga se
reda osje<^la i neka drazesna, naivna opomena; akn ti se naime
slucajno strcse na pod pepco s cigare. hiidi sigtiran, da <ic za tobom
govoriti: »N'e vidi se, moj dragi, na tebi pravoga gospndstva!«

Tu donese meni ona jedra djevojka veceru, posto je prostrla
stol i obavila sve druge sitnice oko toga, ne podignuvsi ni jedanput
svojih ociju do mene. I kad sam jii ja nesto upitao, ona je same
tremila okom na me i onda brzo oborila opet oci, kao da se to ne
pristoji, te bt ona smjela slobodno gledati meni u lice.

Za toga je rasao u ku(ii zamor. U kuhinji se sakupljalo sve
vise Ijudi, koji su po obicaju dosH u ku<iu, gdje je bio mrtvac, da
tjese rodjake i spominju pokojnikova dobra djela. Isprva sam mogao
vrlo malo razabrati iz njihova govora, jer je govorilo vise njih u
isti mah. Ali najedanput se izdigne neciji glas nad sve druge:

— Pusti ti, da ja to kazem, koji sam stariji ...
Iza kratkih povika nastavi taj glas govoriti:

— Ja sam bio evo ovolisni djecacid, kad je pokojni sagradio
ovu kucu. Neki su Ijudi govorili, da je negdje iskopao novce, a nije,
vidi! Jedanput — otkada je to vec! — navrate se neka gospoda
ovamo. Ta gospoda, vidis, ne dadu se u sobu, nego sjednu ovdje.
Mi demo, vele, posjedati oko vatre. A pokojni im kaze : Kako zapo-

431

vijedate. poglavita gospodo ! — Mi im donesemo stolce i oni posje-
daju eto tu gle, pokojni sjedne nvamo na neku klupcicu, a ja se
stisnuo u onom kutu, da cujem, sto ce se gospoda razgovarati. On da
ce zapitati jedan od gospode pokojnoga:

— Xu, Luka, kako zivis ?

— Hvala na pLtanju, gospodine, nije has lose.

— A pripovijedaj nam, Luka, kako se ti ono dosjeti, da gradis
ovdje na osami kucu?

— Kazivao sam \'ec to ja vama, — kaze pokojni.

— Nu, da i ova gospoda cuju, kako si ti bio mudar covjek.

— A tako, poglavita gospodo, — nasinija se pokojni. — Nijesam
bas bio praznoruk. Ali vi znate, gospodo. kako se zivi ii nasim kraje-
\'ima. Kad rodi u planini, eto, mozes se protuci, a kad udari nero-
dica, nema narod kud kamo, nego u svijet — u prosjaciiu, gospodo,
da oprosti vas cestiti obraz. Kad je doslo, da ce se graditi ova
casta, uzmu mjernici nas nekolikt) Ijudi u sluzhu. Oni tako nijere,
a ja sve pamtim, kuda ce ici cesta. (Jnda mi dodje misao : S ovoga
mjesta, vidi.s, nije daleko ni u planinu ni k moru, a ovaj je kraj od
starine osobito pogodan za ribu. Sto bude cestom prolazilo putnika,
nikamo im se zgodnije svratiti, nego da tko nacini ovdfe gostio-
nicu. jer na oba se kraja cesta uspinje sve dalje od mora, a
ovdje je sredina izmedju najdaljih sela. Sto Bog da, velim ja, gos-
podo, u sebi i zamolim mjernika, da mi nacini po svom znanju za
kucu plan. Eto, tako je to bilo, gospodo, kad ste zeljeli znati. A
jedan od gospode upita :

— I pogodio si?

— .\ jesam, Bogu hvala: dok bude pameti u mojih sinova i nji-
ii(j\e djece, nc treba im se, ako Bog da, ogledati za tudjim s\'ijetoiii.

— Kto vidis, — vikne jace covjek, sto je pripovijedao, — to
sam ja slusao od samoga pokojnoga Luke.

— A kako sam ja jedanput s pokojnim ! — vikne netko jos
bucnijim glasom, kakvi se razvije samo u gor.staka. — Nijesam se,
braco, bas ponio — nu vidis! Dodje od oblasti, da ce se ogradjivati
plantaze poradi blaga i da se narodu pomogne kakovom privredom,
jer je bila vrlo zlocesta godina: Ijeti sve sazegla susa, a pod jesen
navalile preobilne kise. Pokojni Luka, kad to cuje za plantazu, sa-
bere nas Ijude, pa nam veli : slozitc se svi skupa, pa se pogodite
s obla.scu, po.sto cete graditi zid. Jer ako budete vukli svak na svoju
stranu, ne ce vam od svega posla biti nikakve koristi, nego ce se
naci tko mudriji od vas, pa liete se muciti za nj, kako to vcc biva

433

u na§e^a naroda. — Malo zatim pnruci nas nekolicini it^i>v.tL, J.i
sadjenio po nekom vainoin poslu k iijeimi u scln. I'rvc neJjelje mi
demo sadi k njemu sve u misli, sto to on po nas porucuje ? Kod
njffja nadjemo pokojnoga Petra Vukusica i strica imi lurja, pokojnuija
Matu Marelica i jos nekih Ijudi. Stanenio se tako lazj^ovarati, pije se,
koliko te god volja, trgovac casti. Onda sjedne k naina i trgovac.

— Nu, Ijudi. veil on nama, jeste se vei dogovorili, po sto dete
graditi zid oko plant;iia ?

— Nisnio, gospodine.

— Hodete li na svoju ruku, kako li ?

— A tko to zna, gospodaru!

— Cuo sam, da vas nesto nagovara stari Luka Lukclic ?

— A tako, velimo mi njemu, on misli, da bi bilo bolje za nas,
kad bi se mi svi skupa u tom sluzili .

— Nije to za vas. veli na to t^^<lv.^c. a mi:

— I nije, gospodaru, pravo vi ka/ete : Dasto da nije!

— Jeste li racunali, koliko ie hiti zida ? Koliko je erar naumio
potrositi ? Tko de ugovarati za vas s erarom ? Tko de vam voditi
racune ! . . .

Sve on tako pita, a mi sve vrtimo glavom :

— D^! Kako bi mi to! — i pijemo njegovo vino.

— Jedan radi brzc. veli trgovac, a dnigi sporije; jedan holje,
drug^ g'^re ... pa kako dete vi to?

— A nikako, gospodaru! - i pijemo.

— Jedan de zidati, kako je propis, a drugi ne de, pa de erar
jedan komad zida primiti, a drugi ne de . . Kako dete onda?

— Nikako, gospodaru, nikako

— Vidis, da se vi sloiite, ja bi se za vas pogodio s erarom,
vi bi zidali, posto sam ja pogodio i dok traje radnja, ja bih vam
duiio iiranu. Tako cete vi, veli nama trgovac, biti bez ikakve brige.

A mi prihvatismo svi kao jedan: Pogadjajte vi, gospodaru, za
nas! Kad mi kod kuda nasih dodjemo na dogovor, kako demo se
nagoditi s erarom, razbijemo se u dvije strane : Jedni su uz pokoj-
noga r.uku, da sami pogadjaju s erarom, a drugi, da se ne nadbi-
jamo kod licitacije, nego da pustimo trgovcu, neka se on za nas po-
godi. Rijec po rijec, braco moja, Ijudi se raspaljuju, a najvise ja.
Skocim na srijedu i pokazem pred svima na pokojnoga f.uku prstom :

— Nije tebi, nebore, do nas sirotinje! Znat des ti, za.sto nas
odgovaras od trgovca i navijas k sebi Stara je rijec, gdje se ma-
gare valja, da ostane i dlake . . .

SV. MARTIN.

JAMEZ SUBIC

KAISERSLAUl ERN

433

— Dela, brate, dlla! — veli iia to pokojni I.uka. - Vidjet
cemo, hoces li i poslije uvako lijepo sa mnom govoriti ... I okrene
kuci, a mi nadvicemo i dadeniu trgovcu kriz na nekakvi pisani
ugovor.

— Prevarit ce vas trgovac, javi se neciji glas iz tisine.

— Samo ti slusaj (nastavi prvo stentorsko grlo), kako sam se
ja obrukao. Trgovac pogodio s erarom forint i pol po metru, a
nami napisao u ugovor sedamdeset novcica . . .

— Prevari vas !

— Prevari, brate! — Svaki ce covjek — mi racunamo — uzi-
dati metar na dan, a ono drugo neka mu je prokleto ! — AH kad
mi na posao, a ono ne mogu u gdjekojoj strani ni dvujica uzidati
metra od jutra do mraka. Uza to nam salje trgovac pokvareno
brasno i staru hranu, — stali se Ijudi buniti. Ne moze gdjekoji da
izgradi, sto je danas pojco, pa kud ce tako? Iskidat ce svoje tijelo
poslom i jos ostati duzan. Osmi dan saberem ja Ijude i mi se dogo-
vorimo, da pod tu cijenu i onakovu hranu ne cemo dalje raditi. Tri
dana ne mice se nitko ziv na posao, a cetvrti dan dodju iandari i
dotjeraju nas k sudu.

Vicem ja, vicemo mi svi: Evo, poglaviti gospodine, neka se
pita sav narod, kako je on nas prevario . . . Kidamo se za zuku
palentu i stari grab, a kad dodje do racuna, izaci ce na kraju, da
smo mi jos njemu duzni. Gdje je tu pravica ?

A trgovac, vidis, ne pobija, sto se mi tuzimo, no samo upire
prstom na ugovor :

— Jesi li svojom rukom napisao kriz? Pak sto sada vices?

— Zasto nisi promislio, sto podpisujes? — upita i sudac.

— On je s nama, poglaviti gospodine, pogodio, da ce nam
placati, po sto se god s erarom pogodi, samo da se mi u njega slu-
zimo hranom. A on nam, gle, ne daje ni polovicu. Je li to posteno,
da oprosti vas obraz !

— Svega toga nema u ugovoru. Vi cete, veli on Ijudinia,
sjutra na posao, a ti, kaze meni, koji si pobunio narod, tri dana u
zatvor.

Meni se, braco, smuti na ocigled tt)like nepravice i ja viknem
na suca :

— Trazit cu ja dalje pravice. jer si se ti dogovorio s ovim lo-
povoni, koji pije nasu krv !

(Nastane stanka pred mojom soboin na tu smjelu rijec.)

— A sudac ? — upita neko iz tisine.

Spomen-cviede. 28

Odgovarat ces ti za to, sto si sad lekao! — veli on meni, a
onda me odvedu u zatvor. Sjedim ja, brado, u zatvorii i niisliin, st«>
to uradi! Eto u napasni cas uvalio u zlo sebe i svoju djecii, — a
da bi za korist ciju! — Onda, brado, vode ti mene jednoga dana
pred suca. On me gleda mrk :

— Je si li bio pijan, sto li?

— I gore, nego pijan, vasa poglavitosti !

— Zahvali se driigima, koji su se za te zauzeli, — veli on
onda meni, drugacije bih ja tebe naucio, kako se stujc sla\ ni sud.

I pusti me kuci. A spasio me, brado, sam pokojni Luka !

Putovao ovuda u dobar cas najvedi sudac, a on njemu razlozio
moju stvar. Sve su to meni kazivali Ijudi, a ja izaberem najbolje
janje i odnesem ga pokojnomu:

— L'cinitc mi, strice I.uka, Ijubav, pa uzmite ... A da mi ne
pada pred vama od sramote obraz, sazvat demo svc Ijude, pred
kojima sam ja vas iivrijedio, pa du vas moliti, kak*) i Bog zapovi-
jeda, da mi opro.stite

A pokojni:

— Neka ti Bog prosti ... a janje odnesi svojoj kiidi. Drugi
put po.stuj starost, a ne des se kajati. ako je i poslusaiJ. Meni bi
nioj otac govorio: Vczi, sinko, konja, jrdic ti sfariji kazc, pa nijesi
kriv, ako ugrize vuk.

Kto, brado! gledali sjutra i mene srcd kudc, ako nijc- tako bilo!

I opet se digne u kuliinji pred mojom sobom opdi zamor, svi
su govorili u jedan mah. Tcsko i gotovo nemogude je bilo iz te
mjesavine razabrati i jednu jasnu rijec, dok ne bi koje jace gor-
stansko musko ili koje ostrije zensko grlo izviknnio kakvi usklik,
kojim se izrazava povladjivanje, ciidjenje ili opiranje. Najedanput
stane se stisavati opdi zamor, a culo se sve jasnije zensko grlo,
ponizna i ponikud zalostiva prizvuka:

— ... Rekli nam, da de ga pustiti kudi, tim izmustra, jer nam
se za starijega sina nije znalo, a moj se juraj i ja razboljeli, a
maloj Mariji bilo je onda jedva deset godina. Mi tako cekamo naj-
prije sve do Miliolinja, a onda nam biljeznik napise drugii moihenicu.
Poginut de — napise on lijepo — sve troje od gladi i zime. ako
im ne date kudi sina. — A ono opet nista. — Po Trim Kraljima
pridigne se stari, pa de sam glavom u Otocac. Obrasla ga dugacka
bijela brada, kosti na lieu iskocile, a oci propale — kao da je dosao
iz groba. — Kad me vide, vjerovat de, veli on, i onako slab sve
od kude do kuce dodje do Otocca. Tri se dana tamo hranio od

435

sin(.)vlje menaze i isao k preJstujniku, kapitanima i oberstarinia —
bez koristi

— Propis je, vele oni, da tri godine sluzi cara. — Kamo god
dodje, oni ga tako otpreme, a on, kako je bio nagao covjek, rece
nekomu :

— Ali nije propis, da mu izginu bez pomoci otac i mati, koji
su ga digli na noge, da moze u carevu vojsku.

A za to malo sto ga ne metnuse u zatvor.
Kad se vrati(j kuci, nije se vise ni on junacio. Red je, veli
on meni, da poginemo.

— Je li pravo, da poginemo, kazem ja, a eno nam sina, pre-
liranio bi nas, da nas je osmero?

— Nije on nas, nego carev, veli stari.

A ja jadna mislim, da se meni moj Martin na pragu iikaze,
ukazalo bi se sunce, sva bi se kuca napunila od njega veseljem.
Jednom u podne dodje k nama kum Jakov Mikovcic :

— Pomoz Bog! veli on s vrata. Eno vam u strica Luke gos-
podina predstojnika i neke gospode od militara. Nikada zgodnijega
casa, da uprosite za Martina, a Luka ce vam biti na ruku. On zna
s gospodom ko vjestac kakvi.

A moj se Juraj opro :

— Ne idem, veli, niktunu, jer znani, da bi bez koristi isao.
Kao da vec nijesam bio s torn gospodom !

Bio je vec takvi — Bog mu prostio ! Jednom je rekao biljezniku
u oci : Kad prosim milostinju, onda je red, da se ponizim ; ali kad
trazim od sluzhenika svoju pravicu, onda cemo se pokloniti zakonu
obadvojica.

Ne ide, dakle, on, a i mene nagovara, da ne idem.

— Ne ce te, veli, pustiti preda se. A ako te i puste, reci ce
ti samo stogod, pa kad otidjes, kao da te nikada ni vidjeli nijesu.
Bas je njih briga za te !

A mene nagovara srce, da idem. Luka ce mene dovesti pred
gospodu, mislim ja u sebi, pa ce mi se smilovati, kad ja njima
kazem, kakvo nas zlo tare u kuci. Pa odem.

Pokojni Luka slusa mene casak, pa onda veli:

— Idem vidjeti, moze li se govoriti s gospodom, a ti dotle
otari suze.

Ja dakle cekam i sve na prekid sad se preporucam svetim
zastitnicima, a sad smi.sljam, kako cu izkazati sve, .sto patinio, da
ganem u gospode srce.

436

Pokojni se Luka vrati:

— Ne mozes do gospode. Sjela su icrrati karte, pa im ne bi
bilo pravo, da ih prekines u zabavi. Gospoda imaju svoju »iud i svoje
navike, kojih ti ne razuniijes, kao sto ne razumiju ni oni tvoje. Vrati
se kudi, a ja (iu ^ledati da govorim za te.

ja sam znala, da nema u svem naseni kr.iju covjcka, kuji ie
govoriti s gospodom kao pokojni ; ali opet o Jem nemirna kuci : gdje
<5e on govoriti gospodi za me, kao da nema svojte i svojih posala !

— I kako je govorio! javi se mirnim glasom krupno musko grlo.

— Ti si mu unuk, bio si u kinii, pa si mogao cuti, sto je go-
vorio, — rece ona iena.

— Nu, kako je govorio? — upita nekoliko izvjedljivaca.

— Kto tako . . . Vei su gospoda davno povcCerala bila, kad
je pokojna baba valjda deseti put sjetila djeda : I.uk.i. i(i> nijesi go-
vorio gospodi za Masinoga Martina?

— Nijesam, zeno, jo§.

— Da kad des, Luka?

— Kad budc cas. Koga prosiS, drzi ga, da ti je neprijatelj,
kojega moras predobiti. Zato mu ne idi blizu, kad je tebe voija,
nego cekaj. da niu dodje slabi cas, pa ce biti tvoj . . .

(!)ko desete ure noci izncse djcd prcd gospodu stara dracevca*
od devet godina. Bilo je vino kao mlijeko. kad se pije, ali bi se od
p6 boce uzgale usi i najjacemu covjeku. jos nijesu gospoda od tog
vina popila ni dvije boce, pa da je vidjeti bilo, kako su se ugrijaia !
Pjevaju, grle se, govore zdravice, prcdstojnik se ulovio s niajorom,
pa plesu okolo stola, a mlad neki oficiriii izvalio se poledjice sred
sobe i rita se, duse mi. nogama kao zdrijepcid.

(Pred mojom sobom zvucan, srdacan smijeh.)
Pokojni djed sjedi kod stola, smjeska se i natace . . . Oni ga
nazdravljaju. a sam predstojnik dodje k njeniu, metne mu na rame
ruke i poljubi ga u usta.

— isto ti mislis, Luka, veli on njemu, da tu se ja stidjeti toga,
sto sam tebe poljubio ?

A njemu djed :

— Ne daj Boie, pogiaviti! Jer ako bi se niorali kada stidjeti.
bio bih tome samo ja kriv.

— Po sto ies nam, Luka, prodati ovo vino?

— Ni po sto, gospodo, jer ga nema. To sam ja spravio bio
pedeset boca jedne godine, kad je nase vino bilo kao cipar. Davao

• Podgorsko vino.

sam ga na stol sanio pred takovu gospodu ; sad ce gn biti jos
deset hoca.

— Jos nam moras dati dvije boce, pa da je po dukat.

— Dat cu hez dukata, kako ne hi takovuj yospodi dao!

— Da kalvo cemo mi to tehi platiti ?

— Lako , gospodo. Eno drzite u kasarni u Otoccu momka
Martina Stipanicica, a stari mu otac i mati pogibose od gladi i
svake nevolje. Nema ih tko zagovoriti, pisalo se vec o njihovoj ne-
volji, ali znate, kako je : napisat se — misli onaj, tko cita — dade
svasta. A ja vam velim, gospodo, da vi ne bi siroko i daleko nasli
nevolju, koliku bi vidjeli, da vas svijetli obraz sadje u kolibu, gdje
dvoje staraca umire, a umrijeti ne moze . . .

— Kako se zove, Luka, taj tvoj niomak? upita predstojnik.

— Martin Stipanicic, kuce broj 8, ,*^ opcine.

— Zabiljezite, veli major mladomu oficiru i doda nesta nje-
macki, a ja sam samo razumio : Beurlauben* . . .

Kad su drugi dan posjedala gospoda u kola, donese djed tri
boce onoga vina i utisne pod sjedalo :

— Evo, gospodo, da ne zebete putem ... a prazne mi boce
posaijite po momku Martinu Stipanicicu.

Gospoda se nasmiju :

— I bit ce tako, Luka ! . . .

Za tri je dana stigao Martin kuci.

Zena potvrdi svakojakim poklicajima svoga zalostivH)ga grki,
dok se nijesu njezini glaso\ i utdpili ii sve to glasnijemu zamoru, sto
se opet dizao u kuhinji pred mojom sobom. Iz tog zamora povikne
opet snazno musko grlo, koje bi se moglo natjecati sa suniom
val(.)vlja :

— Samo ga je jedanput nadmudrio Talijan.

— Nije nadmudrio, prevario ga! — rece drugi covjek.

— Nu! — ponuka nekoliko njih.

— Pristao tu dulje u drag! talijanski brod, - - uzme kazivati
onaj prvi covjek svom snagom svoga grla, koje bi nadvikalo sum
najjace bure. ■ — Onda dodju gore dva Talijana k pokojnomu
Luki : ['rodaj nam — vele — dvije dobre ovce. Djed im izabere
dvije dobre ovce, oni se pogode, a Talijan da nestt) kapare i uzme
sobom Pern Piskora i Matu Dragicevica, da odnesu ovce k morn.
Kad je Talijan ukrcao u brod o\'ce, veli onoj dvojici, sto su mu
snesli k moru t)vce : kazite vasemu gospodaru, da nu' pod istu ci-

* I'oslati na dupust.

438_

jenu izabere jos dvije ovake glave bla<;a. Njih dvojica, ne slutedi
prevare, vrate se s torn porukom kudi. Djed im izabere dvije ovce,
a kad uni s ovcania iznad drajje, a Talijan jedri friskum hiirinoni na
sva jcdra u kanal.

Jos je minuo koniad no<ii, a razgovor se o pokojnoniu jednako
nastavljao. Svi, koji su imali sto pripovijedati, bijahu pod jakim
dojmoni pokojnikova diiha, duha. ocito punoo; pf)stenja i mudrosti,
izostrene samoprcjjaranjeni i samoobranuiii. Kad gledas tako, ko-
likom se snagom utisnuo taj dull u zivot sviju, koji su ^a poznavali
i s njime opcili, onda mu pqjimas velicinu i vidi§ u njeni onakvoj^a
prvaka naroda. r> knm je rekao stari Grk, da je svome puku vodja
i pravi otac, koji usrc<iuje svoje Ijude, a oni mu se dobrohoUio po-
koravaju. — Vidis, da je to bio nd onakih rijetkih Ijudi, koji je po
Ijubavi svoi^a srca, po visini svofja uma i po snazi svojc volje
pozvan, da budc u ovom kraju, udaljenu od kulturc, ono, sto je
bio zadrugama starohrvatski knez, da budc dusa svo^a puka, jcr
daje pravac njeg<ivim teznjama i uputu njc^^ovomu shvac^anju. Go-
tovo (ies ga bolje pojmiti, kad uzmcs na oko taj zapustcni namd
bez skola i velike brige njegovih oblasnika, ako upitas: §to bi od
tog naroda bilo, da mu Providnost ne posalje ovakvoga vodju,
puna srca plenienitih Ijudskili osjeiaja i visoka unia, koji se ne gubi
iii u turn jalovDin kameiiitom tlu, net:') ntkriva u njeni vreln blau:*!-
stanja ? . . .

Iza opcenitoga razgovora javi se opet visoko i jako nnisko
grlo : Hraco !

^amor se utalozi. a to grio nastavi govoriti svecanini recitu-
jucim nacinom:

— Pomnlimo se za dusu pokojnuya, koji jc digao ovu pustcnu
kucu na cestiti glas. Da Bog da, nauzili ga se vi i vasa djeca i
vase djece djeca u zdravlju i svakomu dobru, svijetia obraza, u Iju-
bavi i pravednosti, kako zapovijeda gospodin Bog. Neka vani je
svaka sreca na moru i na kraju! A pokojnomu neka sveti Milmvil
posvijetii u diku nebesku po svim njegovim dobrim djeliina i nje-
govoj cestitosti, da je se nauzije do vijeka vijekova - amen !

— Amen! — ozovu se Ijndi kao u crkvi. A onda sc zahvali svim
posjetnicima stariji unuk pokojnoga onum klasicm >m jednostavnoscu
stila, punom poezije i narodne filosofije, kojom se odlikuju zdravice
i odzdravice hivatskog puka. Mene se osobito dojinio jedan usklik
iz te odzdravice, niisao, koju cesto zaboravljaju djeca modernih obi-
telji, jer iza proglasene punoljetnosti, a gdjekada i prije, popucaju

439

njezne rodbinske veze i raspline se zlatna poezija, sto veje oko
domacega ognjista.

— Dok nas hude, bit ce u nasoj l^uci kao da je i on s nania, -
rekao je starcev unuk; - jer on ]e ucinio za nas sve, sto vidite, i
da nije hilo njega, mi hi i nasa djeca obilazili tudje pragove . . .

r.jndi se zatim stali razikiziti. Na vratima moje sobe netko
pokuca, a onda pruzi nnutra glavu Iva, da upita, u koje cemo doba
iidputuvati. A zatim doda: — Uredili su staroga, lezi kao da spava . . .
Dodjite, da ga i mi poskropimo blagoslovljenom vodom.

Ja podjem za njim, Mrtvac je lezao sred sobe, oko njega gi)-
rjele su cetiri vostanice, a nedaleko odra moliie su dvije stare zene
svoje molitve. Samo vonj vostanih svijeca sjecao te, da tu lezi
mrtvac. Njegove mirne, ozbiljne crte na lieu i misaonom celu bile
su iste, sto sam ih jos pred dva sata za zivota mu giedao. U ruci je
drzao propelo i cinilo se, kao da mu oci ispod spustenih vedja upiru
u nj svoj pouzdani pogled. — Nimalo me nije obarao taj
pogled smrti; naprotiv, nesta me je uznosilo na pogled tog
posljednjeg hladnog dodira s ovim svijetom, dodira
materije, docim je dub, ostavivsi u njoj sliku svog
posljednjeg osjecaja, konacno usao slavno u zaslu-
zeni bolji svijet. — Njegovo je tijelo pocivalo, smrt
mu se priblizila u slici svijetla angjela s maslinovom
grancicom mira u ruci. Jer on je ovdje svoje poslanstvo
ispunio : -On je za nas ucinio sve, sto vidite . . . Da nije bilo _.»,».,
njega, mi bi i nasa djeca morali obilaziti tudje pragove ... ^ fH/

Sciij.

VjenceslaD NouaU.

\*-

SLUVEXSKiiMl SLuVSTVr MECEXI.

^adar vsadi vrtnar drevcsce , mu da trdn-' lij^'Ki, da hl-

V otnalinc, ko pride vihar. Primoz Truber je hil tisti vrtnar,
^— * ki je 1. 1350 zaiiadil prvo slovensko slovstveno drevesce.
Skoraj bi bil obupal in pcipustil slovstveno delovanje, toliko truda
mu je prizadejal ta prvenec in toliko troskov, a kmalu je priSla
podpora: prijatelj razSkof Vergerij mu je naklonil pokroviteija wdrtem-
berskega vojvodo Kristofa, na cegar racun se je natisnila druga
knjiga Truberjeva: prevod sv Mateja. Z vojvodo Kristofom se pri-
cenja znatna vrsta slovenske^a slovstva mecenov, katerih spominu
so namenjene tele crlice.

Slovenski protestantski kiijiyi jc bil jako n.ikioiijcn ccski kralj,
poznejsi nemski cesar >t aksimilijan II. Najiskrcncjsi mecen pa
ji je bil baron Ivan U n g n a d S o n e s k i, poglavar notranjeavstrijskim,
slovenskim in hrvaskim dezelam. Ko se je bil poluteranil, je odloiil
visoka dostojansK'a in se 1. 1344. odtegnil na Nemsko v Wittenberg,
odkoder se je I. 1358. preselil na Wiirtemberzku. Vergerij ga je bil
priporocil vojvodi Kristofu. Na njegovem dvoru je nasel Ungnad
varno zavetje. Oba sta si poslej prizadevala pospesevati razvoj slo-
venske in hrvaske protestantske knjige. Vojvoda Kristof je nastanil
Ungnada v Monchshofu v Urachu. Tu je takoj drugo leto vstanovil
Ungnad tiskarno, ki je tiskala jugoslovanske knjige izprva z latin-
skimi in pozneje tudi z glagolskimi in cirilskimi crkami. V Urachu
se je pod voditeijstsom Ungnadovim zasnovala zivahna slovstvena
druzba, ki je stremec za verskimi uzori cvrsto negovala jugoslo-
vansko vzajemnost. Tu sem je privel Primoz Truber z juga Mato
Popovica in Ivana Malesevca, ki naj bi preveia novi zakon na hr-

44t

vaski jezik s cirilskim pra\opisom. \' Urachii se jc inudil razskof
\'ergerij, Stepan Consul, Anton Dalmata in drugi Juooslovani. Pi-
satelje in tiskarje je zivil in podpiral Ungnad. V knjizne namene je
sam zrtvoval svoje imetje in vplival, da so nemski knezi in niesta
prispevali z obilnimi darovi za natiskovanje slovenskih in hrvaskih
knjia;. Koliko je storil Ungnad za razvoj jugoslovanske protestantske
knjiievnosti, nam pricajo njegovi racuni. Iz njih razvidimo, da se
je med 1. 1561. in 1564. natisnilo v Urachu 25.300 knjiznih izvodov.
Ungnad je tako Ijubil jugoslovansko knjigo, da je ni pozabil celo
na smrtni postelji. Umirajoc je narocal soprogi, naj ne opusca na-
tiskovanja slovenskih in lirvaskih knjig, kajti one so njegov zaklad.
Po njegovi smrti se je kmalu razkropila slovst\ena druzha iz Uracha.

Zakaj so podpirali protestantski meceni nase slovstvo? S slo-
vensko in lirvasko knjigo so hoteli pridobiti preprosto Ijudstvo za
reformacijo, kar se jim pa ni posrecilo.

Protireformacija ni dala Slovenstvu nobenega slovstvenega
mecena. V slovenski knjizevnosti je nastala pusta doba. Redki te-
danji pisatelji so sicer proslavljali v predgovorih svojim knjigam
posamezne velikase, kak(jr n. pr. kanonik Matija Kastelec v posveti
Navuku Christianskemu'-. sitiskega opata Antona de Gallenfels, o.
[anez Krst. od sv. Kriza Franciska Alberta Pelzhoverja barona de
Schonau, o. Rogerij Codellija de Fahnenfeld, Francisek Ksav. Gorjup
goriskega visjega skofa grofa Karola Mihaela Attemsa itd., — ali ti
veli'aki so bili najbrze osebni prijatelji in zavetniki doticnili pisateljev,
tesko pa, da bi jim bila kaj pri srcu slovenska knjiga.

Pravim mecenom slovenskega slovstva smemo pristevati grota
Ivana Antona Goessa, sredi 18. stoletja poglavarja koroski dezeli
(Supremus Carinthiae Capitaneusi. On je 1. 1744. pomogel Megiser-
jevemu slovarju — Dictionarium Ouatuor Linguarum — v Gelovcu
drugic na svetlo, 1. I7',8. pa je omogocil ponatisek Bohoric-Hipoli-
tove slovnice : .»Grammatica oder windisches Sprachbuch«. (Jbe
knjigi sta izsli -opera et studio societatis Jesu collegii ( ilagenfurtensis^^.
Goess je menda podpiral tudi sl<_)vnicarja razjezuvita Ozbalta Guts-
manna, ki pise V predgovoru k '>Deutsch-windisches W'iirterbuch
1. 1789: ->Den vilrdersten Betrieb und \'orschub bekam das W'erk
von der thatigsten Mitwirkung und Freygebigkeit eines liochgralli-
chen Gonners und griindlichen Kenners der windischen Spraehe.«

Nova doba, ki je zasvitala slovenskemu slovstvn koncem 18. sto-
letja, je nerazdruzno sklenjena z imenoin baron. i Zige Zoisa. Ma-
lokateri aiecen je tako vztrajao svoje dusne in denarne zaklade

442

obracal v prid svojemu narodu, kakur milijonar ^iya Zois. I'o
iijemu si je priboril nas jezik casten prostor na gledaliskem odni.
Zois je podpiral slovenskepa draniatika in zgodovinarja Antona
Lin hart a, vzgjojil je nasega prvcira pesnika Valcntina Vodnika.
katerega je osvobodil Pohlinovih knjiinili spon, ter mil pokazal,
kako naj poje in pi§e za Ijudstvo. V Zoisovi hisi se je spocela
znamenita slovnica Jerneja Kopitarja, ki je bil Zoisu osem let
tajiiik, knjiznicar in nadzoniik rudninski zbirki tcr si je bas tedaj
pDstavil podlago svoji cudoviti ucenosti (monstrum scicntiarum). Kroj;
^ige Zoisa se je zbiralo pred sto leti vse, kar je cutilo slovenski
Poleji imenovanih pisateljev so obcevali z njiin: japelj, Kavnikar,
Debevec, pozncje Metclko. Zois jiin je bil voditelj. mentor, mecen.
Z Kavnikarjem in Kopitarjem vred si je prizadeval Zois, da se je
vstanovila 1. 1817. stolica slovenskejja jezika v Ljubljani

Slovenskim slovstvenim mecenom pribrajamo ze omenjenega
trzaSkokoprskega skofa Mateja Ravnikarja, ki je v klasi.ski prozi
spisal mnogo slovenskih knjig. Sesta tocka njegove dne 25. velikcga
travna 1. 1S44. v Trstu spisane I'pordke sc glasi: Da se med Ijud-
stvom odpravi vsakojako praznoverstvo in mracnjastvo, vstanavljam
V ta namen 4000 gld. za dobre, v verskem diihu pisane knjige za
prosto Ijudstvo . . . Obresti od tega denarja se laliko vporabljajo za
natisek >knjig za ljud8t\'o v slovanskem jeziku.<

Nasi narodni buditeiji so se posluzevali zlasd knjig in
casopisov, da vzdramijo svoje rojakc. Mnogi so zrtvovali v knjizne
namene velike svote. Pretesen je pricujocemii spisu okvir, da bi
mogel nasteti vse te pozrlvovalne podporiiikt- slovcn.skega slovstva.
Omenim naj samo nekaterili.

Na Kranjskeni je nasla slovenska kiijiga krupko zaslnmbo pri
odlicneni prijatelju Presemoveni Andreju Smoletu. ki je poleg
devet drugil) knjizic izdal Vodnikove pesnii.

Koroski Slovenci so se ponasali z iskrenim Ijubiteljem svojega
materinetja jezika, s profesorjem Matijem Ahacljem. On je bil
radodaren do skrajnosti. Ko je jel spirituval Slomsek 1. 1S22. pouce-
vati slovenscino v bogoslovju, je nedostajalo ukazeljnim bogoslovcem
slovenskih knjiij, a nasli so mecena, ki jim jih je kupoval. Bil je to
profesor Ahacelj. On je delil tudi slovenskim kmetom koristne knjige.

Pozneje je zalagal koroske dijake in kniete s slovenskimi knji-
gami profesor Anton jane iic, katerega zove slovenska slovstvena
zgodovina oceta slovenskega leposlovja in vtemeljitelja sedanje slo-
venske pisave. Janezic si je pritrgaval od svoje picle place, da je

443 _

nioo;el izdajati leposlovne casnike in podpirati nadepolne mlade pi-
satelje, stradajoce na dunajskih visokih solali. Fvako nesehicen je bil
ta meceii slovenskega leposlovja, o tern poroca zanimiv dokaz fosip
Stritar. Janezic je izrocil Stritarju in Jurcicu svoj >Slovenski Glas-
nikt. Poslednjeinu je pisal, da ostane, ako jima je draj^o, v zvezi
z njima zato, da, ce bo pri listu kaj dobicka, bode njijin, ce bi bila
pa izu;uba, naj zadene njega.

Med koroskimi in stajerskimi Slovene! je blagovito deloval
mecen Anton Martin Slomsek. On je hotel ze 1. 1S45. osnovati
drustvo, ki bi izdajaln knjige za prosti narod, toda ilirski dezeini
gubernij v Ljubljani inu je zavrnil prosnjo. Slomsekova ideja se je
obistinila 1. 1851., ko se je vstanovilo v Celovcu »drustvo sv. Moborja«.
Slomsek mu je postavil z darom 500 gld. sklepni in temeljni
kamen«, kakor veli drustveni prvomestnik solski svetnik Rudmas
V zahvali. Podpiral je mlado drustvo z besedo in v dejanju. Oskrbel
je zanj izdajo svetopisemskih zgodb starega in novega zakona,
katerim je izposloval pri naucnem ministerstvu medorezne podobe
iz c. kr. zaloge solskih knjig. Vec let je poklanjal drustvu sv.
Mohorja ves d(jbicek, kar so mu ga prinasale »Drobtince«. V svojih
pastirskih listili je skof Slomsek priporocal dobre, Ijudstvu primerne
knjige. Pod njegovim pokroviteljstvom se je osnovala v Mariboru
pr\'a slovenska citalnica, ki je bila izprva res pra\a narodna visoka
sola, kjer so se redno vrsila ucena in zabavna predavanja. Slomsek
sam je veckrat govoril v citalnici in porocal o kaki zanimivi stvari.

Na Malem Stajerju se blestita med (inddtnimi rodoljubi odlicna
podpornika slovenskega slovstva : Stefan Kocevar, zavetnik Stanka
Vraza, in Bozidar Raic, ki je razpisaval darila za najboljse igre rodo-
Ijubne vsebine.

Imena nasih mecenov so zvezana zlasti z nekaterimi slovstve-
nimi podjetji. S v. pis mo se v slovenskem prevodu d(_>slej ni moglo
natisniti brez izrednih podpor. Ijiblia, tu je vse svetu Pismu Sta-
riga inu Noviga Testamenta, Slovenski tolmazhena skusi Juria I)al-
matina« je prisla na svetlo 1. 15<S4. z denarno pomocjo kranjskih,
koroskili in stajerskih dezelnih stano\-. V brezmecenskem
17. stoletju ni UKjglo na dan sv. pismo, ki ga je bil poslovenil mar-
Ijivi pisatelj Matija Kastelec, in katnliski duliovniki sn si uiorali po-
inagati s protestantsko Dalmatini)VO -Bibiioi, dokler jim nista konec
iS. stoletja Japelj in Kumerdej s tovari.'ii ob podpori Ijubljanskega
knezoskof;! grofa Karola Herbcrsteina in nasleduika mu \ isjeg.i
skofa Mihaela B rigid a podala novega prevoda sv. pisma. Najnt)-

AAA

vejse celotno s\ . piMim - z Alliniuvo i.i/i.i»;ii \ red su j^.i pusln-
venili jurij Vole in tovari^i — je iz^lo med 1. 1S56. in 1859. na troske
Ijubljanskega knezoskofa Antona Alojzija Wolfa. Ta slavni vla-
dika je skrbel tudi /a priliodnost. ZiUiotovil je Sldvencem tudi ho-
doci drugi natisek sv. pisma. Glavnica, ki jo je naloiil v ta namen.
je sedaj narastla ze na blizu 38.000 kron.

Poleg 8V. pisma je poklonil mecen knezoskof Wolf svojemu
narodu slovar (I. nemsko-slovenski del uredil M. Ciyale i860.,
II. slovensko-nemski del uredil M. Pletersnik 1894. in 1S95., vsak del
obsega po dva zvezka, vkupe 243 in pol pole velike slovarske oblike).
To og^romno delo je neizcrpna zakladnica slovenskc};a jezika in uno-
niimentum acre perenniust pozrtvovalnosti vladikc Antona Alojzija
Wolfa. Na slovar ga je opozoril dr. [anez Mleiweis. One i8. grudna
I. 1853. je nesel vladiki kolcdaroek za I. 1854., ozaljsan z Vodnikovo
p.'Jobo in z zivotopisom n!' Tedaj se je spomnil Wolf \'od-

nik'tvega slovarja, ki jc hil , Jan zc 1. 1813., pa so ga zadrzale
V rokopisu vojne homatije in nedostatek denarnih sredstev. Na pri-
l; ■- arjanje drja. janeza Bleiweisa je sklenil Wolf zaioziti prepotrcbni
>l'var. V svoji oporoki je ukrenil, naj njcgov glavni dcdic AUijzije-
\ i.vcc poplaca vse troske za to delo. Vcsten izvrsevalec Wolfove
poslednje volje je bil poznejsi Ijubljanski vladika dr. Janez Zlatoust
Po^I.uar, ki se je nciimorno trudil, da bi dobili Slctvenci cim prej
davno zazeljeni slovar.

Ko se je o prvi tisocletnici sv. Cirila in Metoda porodila »Slo-
venska .Matica*, so ji prinasali nckateri rodoljubi uprav mecenske
darovc. Dekan jozef Kozman, baron Anton Zois, Fidelis Ter-
pinec. Ivan Vilhar, Joief Pleiweis in mnogi driijji se bleste
med njenimi dobrotniki. Slovenski Matici* so poklonili lepa volila:
dr. I.ovro Toman lO.OOO gld. in krasno diplomo, prof. .Nlatij.i De-
beljak 8243 gld. (^on se je spomnil z obilnimi volili tudi druzbe
sv. Mohorja, Matice Dalmatinske in jugoslavenskega vseuciliscai,
zupnik Valentin Ravnikar 1200 ^Id., prof Anton Lesar 400 gld.,
Peter Kozler je podaril Matici 707 zemljevidov slovenskih dezel
in 470 pojasnujocih imenikov. Dragocene knjizne darove jc prejela
»Matica» s Ceskega od grofa Harracha in od Jana Lega. »Slo-
vensko Matico* je postavi! za glavnega dedica vsemu svojemu
imetju dne 30. susca 1 1892. unirli rodoljub Anton Knez. Zaloiil je
posebno knjizevno ustanovo noseco njegovo ime; obresti te usta-
nove. kateri znasa glavnica 30.541 gld. 96 kr., se porabljajo za izda-
janje »zabavne« in ^poucne knjiznice<.

445

Nekateri slovenski pisatelji so na.sli posamezne mecene, ki so
jih izdatno podpirali, tako dr. Radoslav Razlai;- in mnoo;i driioi
pokojnega pesnika trpina Josipa Cimpermann, milijonar fosip
G o r u p Simona G r e g o r c i c a, o b c i n s k i s v e t 1 j u b 1 j a n s k e g a
mesta Antona Askerca.

Veledusnemu podporniku slovenskih slovstvenili
naprav biskupu djakovskemu Josipu Juriii Strossma-
yerju se klanjao njegovi petdesetlctiiici hkrati s hrvat-
skim tudi slovenski narod. On je ustanovil >jugoshi-
vensko akademijo«, katere je delovanje namenjeno celo-
kupnemu jugoslavenskemu narodu. »Siovensko Matico..
je obdaril o njenem rojstvu, in kdo hi mogel presteti
driige darove njegove, ki so se leto za letom vsi-
pali na Slovensko ? ( )n je vreden tovaris nasih ve-
likih mecenov : Ungnada, Zoisa in Wolfa. Slava mu!

Ljubljana.

loan Vrlioonih.

■ » » •

RI'KOVET I ZC.OJXE POIKK.

/a hrv'atskc niajkc.

N.ijsvetiia stvar na zcmljt
•MajCina jc zlatna njcKS-

|[Kiipno covjecanstvo podijcljeno je u dvije osebine, u dva
loja: imiski i zenski; brak je ona zajednica, u kojoj se
iraii i nalazi njezino jcdinstvo. Iz braka nastajc porodica,
a porodica je prv'otno, najprece, najnaravnije i najsvetije drustvo.
»U krilu porodice kre<iu se«, veli biskup Strossmayer, >sve sile na-
ravne, sila unia, sila cudoredna, druslvena i relifjijozna, to <?e reCi:
sila krvi, naiikc, kreposti, po/rtvovnosti i na posljetku sila svete
vjere i predaje, koja sve ostale oplemenjuje, uzvisuje i posvetiuje.*

Porodica je prva i ziva slika drzave i drustva. Dijete je po-
cetak porodice. Kao tajinstven Rost kuca na vrata tiliane i blazene
srece. Otac i inajka radosno ga pozdravljaju na pragn njegova
zivota. Dijete nije same nada roditelja, vec je i nada naroda. Kao
boziji se cvijetak razvija u mirisavoj svjezosti, oroseno jutarnjom
rosom na suncanim tracima.

Pred svakom kolijevkom stajala ona u sjajnoj palaci ili u
trosnoj koljebi inozemo reci : ovdje pociva nada naroda. Ova
njeina rucica pokrenut ce mozda jednom velika djela : maceni,
oruzjem ili perom ; pod ovim celoni, koje cjelivaju majcine usne,
zarit ce se duboke misli; prsa, koja lagani dah poput talasa uzdize,
napiinit ce jednom uzvisena cuvstva.

Dijete dolazi na svijet tjelesno tako nemocno, da mu je pomoc
okoline neophodnu nuzna. Od svih bica, koja zivu, treba ono najdulje

447

tudje hrige i pomuci. I u dusevnom pogledu nije s djetetoin hulje.
Na st(i lie dijete u zivtitu naginjati, kakove ce biti njegove sposob-
nosti i teinje, sto ce ga u zivotu cekati i snaci, sve se to ne moze
da nagadja, dok je jos u kolijevci. bto ce od djeteta biti, stajat ce
do razvoja. S toga valja nastojati oko njegova tjelesnoga i dusev-
noga odgoja.

Prva je odgojiteljica djetetu majka. Njezina je zadaca uzvisena,
ne samo s toga, sto odgaja avoje cedo, put od svoje puti, krv svoje
krvi, vec i s toga, sto odgaja covjeka i buducega clana Ijudskoga
drustva. Za vrsenje ove duznosti treba znanja i vjestine; ali zaliboze
za tu uzvisenu i znamenitu zadacu slabo su spremljene upravo
gdjekoje majke. Majcina se zadaca zapocinje, cim osjeca plod pod
svojini srcem ; ona treba da sebe ouva. da tako porodi zdravo i
krepko dijete. Uzgoju je pocetak s porodom djeteta. (Ivaj se uzgoj
s pt)cetka tice samo tijela; ali kako je tijelo organ duse, valja nasto-
jati, da taj organ, to orudje duse, bude sto krepce i zdravije prema
onoj : "Zdrav duh u zdravom tijelu".

Samo zdrav covjek moze sebi, porodici svojtjj, drzavi i cijelome
covjecanstvu na korist zivjeti, dok je bolestan covjek sebi i drugima
na teret. Sto se danas slabo pazi na zdravije, uzrokom je lijenost,
neznanje, praznovjerje i zastarjeli obicaji. Zgodna je ona : -Polovica
djece nije umrla, vec je ubijena s ncznanja i nehajstva majka, «

Gledom na tjelesni odgoj treba paziti : na disanje, hranu, ci-
stocu, odijelo, na gibanje i odmor, na njegu osjetila, na njegu zi-
vaca i mozdana. S prvim dahom pocinje zivot, s posljednjim svr-
suje, zato bez zraka nema zivota. Do dobroga zraka stoji i povoljno
razvijanje i uzdrzavanje tijela.

Sunce i zrak prva su nasa potreba.

Sobe, osobito one, u kojinia Ijudi spavaju, valja zraciti; zrak
se najbolje izmjenjuje promajom, ali treba da se djeca i odrasli cu-
vaju promaje. U sobi se ne smije susiti odijelo vlazno od znoja i
kise, rubenina djece, pelenice, posteljina i zamrljano rublje. Zimi
neka se odvise ne grijii peci. Boravak je u pretoploj sobi stetan,
jer tijelo omlitavi i lako se nahladi.

Jedemo, da zivimo, a ne zivimo, da jedemo. Covjecje se tijelo
neprestance mijenja, trosi, pa da se ne popravlja, istrosilo bi se
sasvim i poginulo. Covjek treba da nadoknadi, sto je potrosio, a to
biva hranom. Najzgodnija je hrana za malo dijete niajcino mlijeko,
a moze se za nuzdu upotrebiti i kravlje mlijekn, ali mu se mora
dodati nesto vode i secera.

448

Kad dijete prestane sisati, treha mu iumkhmh krpicom ocistiti
usta. ( )d necistoce u iistiina lako nastaje km pa, holest, od ki-jt:
djeca niogu i unirijeti Na jeziku i na nepcu pukazuju sc kao inlijeko
bijele Ijustice.

Hrana mora da bude valjano pripravljena ; treba je dobro za-
ciniti, prokuhati i sazvakati. \'alja birati zgodna jcla, koja odgova-
raju ustroju tijela.

Dijete treba priuciti na red i pra\ii nijcni u pinn.iniii lirane.
Djetetu treba dati dosta jaja, inlijeka, mesa, krulia i sira, jer o\e
stvari pomazu ^raditi orjjane i misice, — od njih se razvija mozak.
Alkoholicna pica nijesu za djecu, jer razdraiuju zivcevlje i slahe
citavo tijelo.

Od svih dutila najvise treba njegovati oko; vaija >ra cuvati
od prasine, dima, para, prevelike vrudine i mrzlc vode. bkodljivo
je okii prejako te nestaino, titravo svjetlo. Oku skodi i prc-
velik napor.

Nase je tijelo s polja i iznutra pokriveno kozom. Zada»ia je
njej^ovanju koze, da je valjanu uscuva kao or^jan znojenja i ispari-
vanja. S lo^^a vaIja paziti na cistodu pranjem, trenjem i cistiin odi-
jelom. >CJistinia je pi>l zdravlja< ("luvati se valja prenaglili promjena
temperature, jer se koia prenaglo ohiadi, pa nastaju reumatizmi ili
srcane bolesti.

Odijelo je od velike i osobite vrijednosti po covjeka. Ono je
svakomu narodu bila prva potreba kulture. Odijelo ima zadaiiu, da
uzdrzi jednaku toplinu tijela i ima da zadovolji dudorednim i driis-
tveiiim zahtjevima. Odijelo ne smije nigdjc sapinjati tijela i prijeciti
kolanje krvi. Steznik valja svakako baciti, ili ya bar umjereno i
shndno upotrebljavati. Odijelo treba da se prilagodi materijalnim pri-
likama. N'arodno se odijelo ne nosi vise u <^radf)vima, ali i nase selja-
kinje vec zaziru od njega, te se povadjaju za modom. Moda mijenja
kroj odijela, jer je izum pojedinca, dok je narodna nosnja potre-
bita posljedica fizicnih odnosaja naroda spram njegova zavicaja,
podnebija, jezika i obrazovanosti. Pojedinac je ne moze po svojoj
volji prekrajati, ona ostaje stalna kao zemlja, na kojoj narod zivi.
Narodnu nosnju danas samo narodni ponos moze da drzi.

2ena, koja se preko reda kiti, ne zna, sto je lijepo, a ona,
koja se jos lici i maze, nosi la/ " < ■ihr:i7n f judi vele : »Sve za
obraz, a obraz ni za sto<.

Cesto Ijudi misle, da se dusevni odgoj pocinje tek onda, kad
dijete podje u skolu; no to je sasvini krivo misljenje. Istina, u prvom

449

djetinjstvu valja vecu brigu posvetiti tjelesnom oda;oju, ali naskoro
bit ce i dusa djetinja u toliko razvita, da se moze i dusevnim od-
gojem zapoceti. Dijete neka posmatra svoju najhlizu okolicu: sobu,
kucu, vrt, polje, sumu potok itd., neka upoznaje stvari po imenu,
po tvari, obliku, boji ; neka znade uporabu stvari, neka o njima
misli i sudi. Tako se djeca vjezbaju u misljenju. Dobro sredstvo za
to jesu i pripovijetke, price, basne, pjesmice i saljive igre.

Dok dijete ne doraste za skolu, ne smije se od njega zahtije-
vati trajan dusevan rad, jer bi to moglo imati veoma pogubnih po-
sljedica za njegov tjelesni i dusevni razvitak.

Umni razvoj potpomaze osobito govor, pa ga s t(_)ga treba
pomno obrazivati. Govor se razvija polagano. Najprije dijete oci-
tuje svoje zelje raznim kretnjama, a glasovi znace tek usklike. Ovaj
je govor dakak(j razuinljiv samo oku i uhu majcinu. Kad dijete za-
pocinje govoriti, tada je valjan primjer najbolje uzgojno sredstvo.
Dijete rado slusa, za to valja govoriti valjanim i pravilnim jezikom,
jer kako cuje, onako i govori. Tepanja se valja cuvati, da mu se
ne nauci. Majke to uzimaju obicno na laku ruku, govore kojekako,
a ne misle, da je nauka jedna muka, a oduka sto niuka.

\'rlo je vazan odgoj cuvstava, jer se cuvstva znatno doimaju
Ijudskih cina, a u djetinje doba cuvstva sasvijem ravnaju voljom.
Covjek se ii svojim djelima rado povodi za glasom srca svoga i
pristaje uz ono, sto mu je ugodno. Tu naravnu sklonost covjeka
valja u odgoju upotrebiti tako, da se u djetetu razvija cuvstva za
ono, sto je sveto i plemenito, - sto je istinito, dobro i lijepo. Valja
nastojati, da se kod djeteta razvije vesela cud, jer nikomu tako ne
d<jlikuje vesela cud kao mladezi, a ona je i u prilog odgoju. Veselo
je srce sklono na svako dobro, ono je izvor zadovoljstvu. Veselost
je podneblje, pod kojim uspijeva sve osim otrova. Samo treba pa-
ziti, da se djeca sacuvaju od prevelike cutljivosti. Djeca su mekana
srca, pa ih svaka stvarca moze da gane.

Djeca neka se cuvaju od prenavljanja. Ne treba dopustiti, da
bez potrebe otkrivaju svoja cuvstva ili da ih ocituju na neprikladnom
injestu ili pred nepozvanim Ijudima. fos manje treba dopustiti, da
djeca spoljastinom iskazuju cuvstva, kojih i nema u iijihu\oj dusi.
Takovo je prenavljanje laz — najgora djetinja pogre.ska. \'alja za
rana zaprijecit' tu pogresku, a to ce se postici briznim njegovanjem
cuvstva istine. Djeca Ijube istinu od naravi, dapace svojom iskre-
no.scu dovedu cesto roditelje i (jkolinu u ncpriliku. Koliko puta
upravo roditclji upucuju dijete na laz, jer prcd njiiii nc.-ito tvrde,

Spomen-cvicCe. -9

4SO

za sto dijete zna, da nije istina. Valja djetetu prcdociti, kako je
sramota, ako ga tko zatece u lazi, a to je prije ili kasnije ncizbje-
zivo sigumo. Neka dobro upamte ove: >U lazi je plitko dno«. »U
lazi su kratke nojje. >Istinu trazi, pravicu vazi<.

Sucut je u driistveiioin zivotu veoina potrebna i blagotvorna.
Njom se umnaza radost, blazi zalost, nisti sebicnost i krci put k Iju-
bavi bliznjega, bez koje ne bi moijlo biti zajedinstva ni medju ro-
djenoni bradom, a kamo li medju Ijiidima razlicne vjere i narnd-
nosti. Sucut se moze u najnjeznijiin mtdinama neizbrisivo usaditi u
djetinja srca. Dijete mora pokazati su6ut; treba ga priuciti, da daje
milostinju siromahu i nevoljniku, da je uljudno, prijazno i usluzno
spram svakojja, a osobito spram druzincadi, da ne niuci zivotinja.
da ne cupa bilja, a poimence cvijeda. Trcba nui duboko usaditi
Ijubav spram Ijudi, Ijubav spram zivotinja i cvijeda, neka hrani i
njeguje zivotinje, neka gaji cvijede.

V'rio je vazan u odgoju mar za Ijepotu , jer podaje djetetu
mnogo prilike za najcistic uzivanjc, te mu zanosi dusu i privodi ga
kreposti. Tko Ijubi ono, sto je lijepo, taj se odvra<Ja od <ipai:ine, jer mu
vrijedja cud. Valja djecu za rana privikavati na pristojno vladanje.
Lijepo se ocituje u drzanju tijcla, u hodu, govoru i u uljudnosti.

(^lavni je zahtjev ijepote cistoca i red; cistoca tijela i odijela.
Sv. Aufjustin veli. da je cistoca krepost. Iz necisto<ie raste samo
zlo, a nikada cudorednost. Djeci trcba pokazati lijepe slike, oblike,
treba im pripovijedati lijepe price i bajke, ucitt ih pjevati lijepe
nase narodne pjesme, ali treba paziti i na skladan i cist izgovor.
Treba ih za rana priucati, da priniaju dojmove prirodne Ijepote,
kao sto je: vecernji zai, sjaj zvijezda, lijepe boje i krasno cvije(ie.

Ne samo stvari i vanjski pojavi pobudjuju u nama ugodna ili
neugodna cuvsta, vec i Ijudski cini. (iini, koji nam se i nehotice
mile, zovemo dobrima, cudorednima, a cine, koji nam se ne mile,
zlima, necudorednima. Valja za rana nastojati, da djeca zamrze na
ono, sto je zlo, a zavole, sto je dobro. (aivstvo, koje se u nasoj dusi
radja, kad sami opazamo dobar ili zao cin, zove se savjest. Ova se
pojavlja u dusi prije i poslije cina. Prije cina ili covjeka na cin obo-
drava ili ga od cina odvrada; poslije cina ili ga veseli ili rastuzuje.
Budna i istinska savjest najbolji je cuvar covjeka, jer ga puti na
dobro, a cuva oda zla. Xema zaista gore nnike od grijesne sa-
vjesti. Savjest cini svojim gorkim prigovorima, da opaki jace trpi,
nego najteza Ijudska kazan. Dijete treba za rana tako odgojiti, da
vazda slusa glas svoje savjesti, jer je ona vjeran i budan vodic,

451

strot:; i pra\-edan sudac ; nitko i nista ne ce mu usutkati tajanstveni
glas savjesti.

Slika Ijubezne majke i ozbiljna oca prva je savjest djeteta, jer
se ono, kad se zakanjuje na neki cin, ili kad ucini u diisi pita, sta
hi na to rekli ili sta ce reel roditelji? Primjer je najmocnije uzgojno
sredstvi). Valja nastojati, da se djeca druze jedino s valjaiiim dru-
govima, da ne citaju zlih knjiga, da ne gledaju necudorednih slika
i prizora, da ne slusaju necudorednih razgovora. Nije za djecu, da
polaze na prela, u kolo i u krcmu. Kolo u Slavoniji nije danas vise
ni iz daleka, sto je nekoc bilo. Nekada bi se mladez sastala poslije
objeda nedjeljom i blagdanom iisred sela, uhvatila se u kolo, te na
izmjenu pjevala narodne pjesme ili bi nz tamburicu zaigrala na na-
rodnu. Roditelji bi stajali kod kola i gledali s\-oju djecu, gdje se
vesele i zabavljaju. T(_) bi potrajalo do pozdrava Gospe, a onda
bi djeca posla s roditeljima kuci. No danas vise nije tako. U subntu
vec na vecer ili prije blagdana skupe se niomci kod seoske krcme,
te prolaze selom tulcci i urlicuci, pjevajuci ruzne i sraniotne pjesme,
njima se pridruzuju i djevojke, i skupa podju na mjesto, gdje se
obicno sastaje i zapocne kolo, koje potraje do kasno u noc.

Ne treba ni sponiinjati zlih posljedica ovakova odgoja, jer
znamo, da zlo dosljedno radja zlim.

Sto je biljci svjetlo, to je narodu cudoredje. Biljka, koju sun-
cani traci ne rasvjetljujii, ne nioze napredovati, nego zakrzljavi, a
s vremenom uvene i pogine. Tako i narod bez morala slabi na tijelu
i dusi i mora prije ili kasnije propasti. \ocno kolo treba ukinuti ili
bar svesti u pravu kolotecinu, da ne bude izvor narodnoga truleza.

Vjerska su cuvsta mocna potpora cudorednosti i to s razloga,
sto nam cudoredne zakone predocuju ne kao zahtjeve uma, nego
kao zapovijedi najvisega uma, uma, koji ne moze da pogrijesi.

Vjera — to je sveti vez, sto ciovjeka spaja s Bogom, zemlju
s nebom, vrijeme s vjecnoscu. Vjera je silna moc, koja djecu na
putovima zivota, sto su cesto hrapavi i strmi, podupire i tjesi sta-
rost, koja predusrece pad nas, ili nas, ako se zbio, opet podize;
vjeri pripada vazda u odgoju prvo mjesto ; ona je u odgoju, st(j je
sunce u prirodi. >Vjera je svjetlo luna nasega, zar je srca nasega,
zalog je spasa i neumrlosti nase«, veli biskup Strossmayer. Za rana
treba nastojati oko uzgoja vjerskili cuvstava. Prvi su nainie utisci
najmocniji i sto se u prvo doba djetinjstva uvrijezi u covjecju dusu,
to se ne moze tako lako iz nje izbrisati, pa prati covjeka za cije-
loga zivota. Dollar primjer najmocnije je sredst\-o. Djeca ne sniiju

452

da sc druze s 1 udma hez vjcre. nan>cito s tako\nma nc. koji izvr^a-
vaju ruglu svete stvari ili istine vjerske.

Priroda je knjiga boija ; iz nje neka proucavaju prcmudrost i
neizmjernu dohrotu bozju. Neka se djeci podjeljuje jasna i zanim-
Ijiva obuka u vjeri. neka vrse vjerske duznosti, ali se kod toga treba
cuvati pretjerivanja i sile. Valja ih uciti moliti se Bofjii, jer je nio-
litva izvrsna potpomo6, da se Ijudsko srce oplenieni. Molitva sveta,
usrdna i ustrajna — to su angjeuske Ijcstve, na kojima pobozna
dusa uzlazi do samoga prijestolja iiebeskt)fja.

Znanje ni cuv8t\'ovanje nema nikakove vrijednosti bez volje.
Po radu se naime Ijudi cijenc, a ne po znanju ili cuvstvovanju.
Valja nastojati, da se ii covjeku razvije ne same jaka i ustrajna,
nego i cudoredno dobra volja. To se doduse ne moze za djetinjstva,
ali se moze poloziti prikladan temelj tomu.

Uman se uzgi>j volje pripravlja pusliisnosciu, a I'cmije se u
Ijudskom govorii kao istinitost, a u radu kao zdusnost. Poslusnost
je nuidan uvjet, da se razvije prava slobodna volja : to je du§a uzgoja.
Dijete nema jos razvita razuma ; roditeiji i uzgojitelji su mu razum,
dijete je n)b njihovih zapovijedi, ono mora da ih vrsi, da postane
jednom slobodno i da ne bude za cijeloga zivota robom svojih
strasti i pozuda. Pamtiti valja ovu: >Dozvoljavaj djetetu s veseljem,
uskracuj nerado, no neka tvoja uskrata bude neporeciva >

Najvisi je cilj i najsavriieniji oblik dusevno<;a razviika znacaj-
nost; ona podaje tek pravu vrijednost covjeku. Znacaj je najvecJa
mo(5 u svijetu dudorednom. ('lovjek, koji je u svim svojim cinima
dosljedan, da mozem<> unaprijed kazati, kako de u stanovitom slu-
caju litjeti da djeluje, zove se znaCajem. Pravi je znacaj daklc onaj
covjek, kojega se volja povodi cvrsto i trajno za cudurednim nace-
lima. Valja nastojati, da se u dusi uzgojenika razvije neka zaliha
dudorednih nacela; ali ta nacela ne smiju bid puka pravila na pamet
naucena, \e6 treba da ih uzgojenik svAjim trudom stece, i da po-
stanu za nj zivotna sila, koja ga neprestance tjera k visem cilju. Ste-
ceno nacelo treba da uzgojenik prigrii ne sanio umom nego i srcem.

Mladez valja za rana priucati, da zdusno vrsi svoje duznosti.
Duznost obuhvata sve nase bite. Duznost je onaj vez, koji uzdrzava
svu cudorednu zgradii. Mladez valja za rana priuciti k radu, jer je
rad najboiji uzgojitelj znacaja. U borbi je zivot, u radu je spas.
Rad caruje, — veli narodna poslovica.

Na tlu egoizma, castohleplja i tastine ne nice nikad znacaj.
Konie se cijeli zivot krece oko samoga sebe, taj ce upotrebiti sve i

453

>sva i najpodlija sredstva, da svoj cilj postii^ne. Uz^uj neka u tuin
ucini svoje. Znacaj sacinjavaju kreposti. Ucimo nilade/ Ijubiti Ijoga
i bliinjega, priucajino je na pravednost, savjesnost i dnhrostivust.

Za uzgoj znacaja treba uzora.

Hrvatska majku, nasti.)j, da u burno more iivota izasaljes zna-
cajeve : — nama ih treba! Zadaca je hrvatske niajke napokon i_)d-
gojiti narodu kcerke i sinov'e, prozete svetom Ijubavi za domovinu.
D()mi.)ljublje ne samo da je jedna od najvecih, nego je po covje-
canstvo jedna od najblagotvornijih kreposti. Donioljublje treba da
bade djelotvorno ; svaki pojedinac treba da je spremaii posebnu svoju
korist podrediti opcemu dobru, pa i isti zivot zrtvovati za domovinu.

Narodni se uzgoj promice u prvom redu narodnim jezikom,
koji je najvieniiji tumac narodnoga duha, jer se njini ocituju s\'e
misli, cuvstva i teznje naroda. jezik je dusa svak(:)ga naroda, dok
je jezika u narodu, dotle i on iivi, dotle mu ostaje cista i neoskvr-
njena samosvijest. Lijepo li rece biskiip Strossmayer : »Ah slatki moj
materinjski glase ! Ti si mi tako lijep, da je samo Bog Ijepsi, koji te
je stvorio, samo narod krasniji, koji te izumio i sacuvao.

Materinjski jezik — ma da i sve jezike svijeta znali, ima nam
biti najsvetiji i najmiliji prema Preradovicevoj :

Tudj tudjinu, tebi tvuj Jolici,
Tudji pcistiij, a svojini sc dici.

Njegovati valja glazbu i narodnu igru, jer ce se njom djeca
priljubiti narodnom cuvstvovanju. Roditeljska kuca neka bude iiram,
gdje se stuju i njeguju narodne svetinje, osobito narodni obicaji,
narodni jezik i narodna knjiga.

Domovina treba postene, korisne i radine sinove i kceri —
hrvatska majko, nastoj, da ih odgojis! Majke!

( )j Iniditc 11, un sjajiiL- zvijezdc,
Koje .sjaju svomii rodii,
K.'id nni lice nJL-Li,vu djecu
Ljubit diim sviij i .slubudii!

Hrvatska majko! Provela sam te letiniice kroz najgkivnija na-
eela uzgoja — budes \\ uvazihi ove savjete uspjet ces zaista !<od
uzgoja svoje djecc. AH prije svega se trazi od tehe, da budes sx'ojoj
djeci uzorom, da im prednjaei.s dobrim primjerom. Djeca vazda
vise paze na ono, sto roditelji cine, nego H na ono, sto im kazu,

454

jer i djela imaju svoj jezik i to rjecitiji, nego li su usta. Djela su
rodileija knjiye, jz kojih se uce djeca. Uzor svih iizora jest sam
Kriit. Krist jc najvise iiidoredno dobro. U Krist.i imamo iitjelovljcnc
sve kreposti, u njemu se stjecu sve (iudoredne ideje. Uzgoj ima za-
dacu, da uzgajanika Kristu privede, da se u njemu usavrsava i u
nje^'ovo oblicje prcohraiava. Krajna je s to^ja svrha od^oja nasto-
jati u tom, da privede u/iraianika Kristu kati izvnru svetra savr-
senstva.

Drzim, da cu «)vaj rukovet uzjjujne poukc uajdusltyiuje za-
vrsiti rijccima vcliko^i n «;< i^i M, , .m- lii<kupa
Strossmayera :

>Uzorne zene pravi su urcs i ponos,
pravi blagostov i spas druStva i naroda
svoga. Ah Boie sveti! daj, molim te, na-
rodu momu tako cistih, svetih, radinih i
pozrtvovnili supruga i majka, i dao si
mu till! najpreci zalog oslobodjenja <>d
svih zaia, koja ga toliko dan dan as tiste!^

Zagreb.

Muriju JuinbiisulJ.

IZ „KRALJA STJEPANA-.

(Dniyoya dijcla trilogijc: ,,Pctcir Scacic".)

GIN DRUGI.

PRIZOR DRUGI.
Petar ban i Pavao iupan.

^>^^*- ' ,4JT| a si zdravo, bane

PaOaO (dolazeci

Petar :

{^^ V -^ Sto je dobra, zupane ?

Paoao :

Slabo dobrci, kad se Ijudi, koji bi ga mogli sijati, sakrivaju kau
jazavci u jazbine svoje.

Petar :

A s kak\-ini ti piavuin dohizis inene vrijedjati pod nii.ij krov,
zupane ?

Pacao:

S pravDUi i.skrenoga rodoljuba, koji jc zabrinut za svoju otac-

45^

binu, kao i ti, samo joj ne moie posluiiti, kao sto bi joj ti mogao
pomo(ii, kad bi htio pregnuti svojim silama.

I'ctar :

Pa ti me has prekoravaJ, iupane, koji mi skupa s mojim iie-
prijateljima lukavo iigrabi najljepsu priliku, da poradim na korist
roda? Ta izabraste, okrunistc kralja Stjepana bez mene, zasto on
motian s najvisega mjesta ne popravi zl<», ne ukloni opcu nevolju ?
Cemu mene u pomo(i zoveJ, koga odbaciste kao istroseno orudjc ?

Parao:

Da, muzda ima.s pravo, — mozda pogrijesismo, izabravsi kralja
slabid:a bez opdega sporazuma. Al onda prijeki udes, visa sila litjede,
te ne mogosmo drukcije. N'u sada, kad je ved Stjepan izabran, valja
da ga i svi pripuznamo za kralja.

Prtor :

|a ne! Ja dadoh svoju rijec driigomu, Zvonimiru na samrti,
i ne previjam je po volji vjetara. — Moje banstvo samo K'adovana
priznaje, a kad ozdravi, za njega cu s mojim cetama poplaviti ci-
tavo kraljestAo i njemu postaviti ocevu krunu na glavu.

Pacao:

Opet 6es narod iidarati na miike za svoje hire i nama svojim
hirom krsiti pravo slobodnoga izbora.

Pctar :

To nije Slobodan izbor, vas je Latin I.ovro, nadbiskup spljetski,
zedne preko vode preveo. zaslijepio vas. Vi ste svi medvjedi na uzici
njegovoj skupa s kraljem vasim, te igrate po Lovrinoj volji.

Pacao :

Mi smo rau na uzici, a ti se pred njim sakri u brlog - i tako
kraljestvu ni od nas ni od tebe koristi.

Petar :
Ja cu se skoro pokazati iz moga skrovista i zapaliti luc u toj
tmusi, da se razaberu cisti i sareni.

_457
Pacao:

Bane, ti znas samo govoriti i osnove zamisljati, ali ih zabo-
ravljas izvoditi. Dodji na dvor i preuzmi upravu drzave, pa radi
jediKun. Mi Hrvati samo govorimo i bucimo, te vec to drzimo radom.
Xe priznavajuci Stjepana za kralja, dajes se i nehotice u sluzbu
tudjina \'ladislava ugarskoga, koji se slicno tebi izjavio o Stjepanu,
zakidajuci pravo nasega izbora.

Pctar :

Jos i tu os\"adii na ine bacas, jos cu ja za vase grijehe biti
kriv ! Sto se ne branite, kad imate cast i vlast i nioc u rukama ?
Sto radi biskup hrvatski Anastazij, sto radis ti na d\^_)ru, sto vas
niir()ljubi\i Jako\' brodovodja? Ta eto vas na dxijiii kraljsknm u
vkisti i lasti nesmetanih, pa radite malo bez mene.

Paoao:

Anastazij radi, sto moze i zna, ali nije dorastao prepredenosti
r.ovrinoj, kao ni ja drzovitosti I'ribiniirovoj, a Jakov je niorski
dobar eovjek, ali je Latin, f.ovro ga strasi, da ce niu admiralsko
mjesto preoteti Hrvat, satnik Dobrovid — i on mora Lovri sluziti.
Da nije Anastazija, ti bi vec bio proklet od pape po Lovrinim pri-
javama, koje sve Anastazij, pozvan od pape Urbana na izvjestaj o
tebi, pobija . . . Teze se nama boriti na dvoru proti raznim splet-
kama i potvorama, nego tebi tu janaciti se medju svojima. Malo nas
je i neniocni smo proti premoci r.ovrinoj. Kralja je s\'e novajlijama
sebi odanima okruzio.

Petar :

Da, da, stara taktika! Novajlijama podjeljuje casti, koji ueniaju
svijesti ni o svoiii ni o narodnom dostojanstvu, kojinui je licna korist
preca, nego opce dobro domovine.

Pacao :

Ima dodi'se medju njima i valjanih, ali vecinoin su mladi Ijudi,
odrasli za ovih meteza i nestalnih vremena nasih, te lutaju u tini
olujama, ne videci nikakav sjajni svjetionik, koiuu bi doveslali. To
su Ijudi bez naiiela stalnili i bez postivanja starijih, bez auktoriteta
ikakva, drzt)viti. Neki bi se dali sedlati i postali bi valjani vozaci i

s vremenom iipravljaci kraljcstva; ali innogi su bez osje(iaja i Iju-
bavi za slavnu proslost. piini prezira za nase teziije, bczhrizni za
opce dobro, a gramzljivi za licnom slavom i castima i koristinia.
Jus nisu presli injeru — ti bi ih jos jedini mogao svojom licnoScu
i dobriin radnm zaustaviti i bolji im pravac dati. Od toga bi vreli>ga
mosta mo<j;lo jus vrlo dubro vince postati, da sc tko zua baviti njime —
inace ce i oni bezglavi, prepusteni sami sebi, svak na svoju niku
drzavne posle voditi u korist tudjincu, koji ic ih lukav znati omainiti
ill hvalum ili initum ili zastrasiti groinjom, jer su, nemajuci tradicija
ili ne mareci za njili, ncstalni kau valuvi.

I'ctar (prexirno):

Pa da ja niedju tu bagru zadjem ? Ja da tuj djecurliji vodja
jus biidem?

Pacao :

Ne budi uliol, vec spasi, sto se spasiti dadc. i 'nikcijc si odsudjen
na nerad izvaii dvora.

I'ctar :

Ja da radini i bdijem!

Parao :

To nije r.id, iz sigurna prikrajka tubuz paziti na tudje prstc, a
kad tamu. na dvoru se neopazice, prepredeno i potajno i javno
izdaju nasa prava.

Potar:

I opet velim, cemu si ti i tvoji tamo, koji to sve vidite?

Parao :

Ja nisani lako pronicav, kao ti. ja ne znam tim paucima puliva-
tati sve niti nireze, jer aku i pokusam, sanio se zapletein u njili, kao
muha u paucinu, i mjesto da koristim, pokvarim. Ja sam mekan kao
pamuk i mene se ne boje, pak — morani biti iskren — ja nisam
tako odvazan, a s tobom bill nesto vrijedio. S toga te dodjoh mo-
liti, da nam slabim u nejednakoj borbi pomognes, da istisnes s dvora
Lovru, Stjepanovu moru, moru kraljestva hrvatskoga, zaklinjem te
srecom zajednitike nam majke domovine!

459

1 Ctar (zaniislien i kanc

aiiut i:

A zasto Lovrii \'i nieni niste pomouli istisnuti, kad sain ja litiu,
s dvora Zvonimirova?

Pauao:

Ono je drugo doba biK) — onda smo se jos pra\'ici i pcistenju
od njega nadali.

Petar (mrUo)-.

A tko mi jamci, da sada iskreno mislite, vi prijatelji i zagovor-
nici Latina? Tko zna, ne zovete li me iz sebicnih svrh.i, da vam
budem orudje — klijesta za zeravku Lovru, pa da me se (.mda opet
otresete i sami se u StjepanoVD srce ugnijezdite ?

Paoao :

Ja ti prastam to sumnjicenje luojih najsvetijih osjecaja, ali i sad
otvoreno kaiem, da sam jos prijatelj skige izmed Latina i Hrvata,
no im nikad svoga ponosa ni narodne casti ne prodah. A ti radi,
kako hoces, ali ces krivac biti narodnje nesrece, kojoj idemo ne-
minovno u susret uz opci nehaj i uz tvoju neslogu. (.cXll^zi.i

PaUaO f/.a njimi;

la dvolicnjak nisani. dva gospodara ne mogu sliiziti. I'o/dravi
mi svoje drugove na dvtn'u. Sivoro cii vas doci procistiti s novim
gazdom. (Ulazi Lepa, kr.iljica.i

PRIZOR TRECI.
Petar i Lepa.

Lepa :

Rad bill, bane, s tobom razL^ovaiat.

1 ctar i/.a SL-, uniizljivm:

Valjda opet Ijubav ocitovat. (ClasiuM
Na sluibu sam, gospo !

460

Lopu :

C )pet dodjoll,

Dn iiK- i->ii-.tis II Uijarsku k bratu.

I'rtar :
Zasto, ^ospo?

LcpU :

Zasto? Morala hih
ja pitati. zastu mi to pr'jecis?

Petar.

Ta Radovan ovdje ostat mora —
F'a kuda ie» ti bcz sina ?

L«'pa :

Kuei !
Nije r dosta, sto mi iihi mtua,
I'hi kralja, 11 crno me zavi,
A sina mi iinesreci grozno !
F^ezdusnice, i dalje me zeli§
M licit?

Petar :

Nemoj kraljice !

Lcpa

Da, joste
Rugaj mi se, kraljicom me zovu<i.
• Kraljice*, a lisio me krune!

Petar (trznuti:

Umiri se, gospo, ja kriv nisam
Svemu tomu, vjeruj.

Lepa .nitzniie, prikomo):

Tugo moja!
I ban Petar to ucini meni,

46r

Ucini mc udovicom sinjoni,

Bolnom majkom i robinjom svojom . . . iZapl.ice.

Petar d ncimtic

e "aiuiti:

Nemoj, i^ospi) ! — Ta na dvoru innme
Slobodna si . . .

Lcpa :

Kakva j' to sloboda,
Kad mi k hratu ne das u Ugarsku ? —
Pa stiT ce mi takova sloboda,
Dok Ijubijeiie duse nigdje nemam :
Odsvud u me leden vjetar duva,
Sve i' spram mene hladno, neiskreno,
Odbija me, il se zaca mene,
Ti prezires, jer mi j' srce ludo,
S kojim ja ne mouu "ospodarit,
Pozelilo za Ijubavlju tvojom —
Bane Petre . . !

rp.tar lodhojiioi;

Nemoguce, gospo! . . .

Lcpa lukoriK.i:

Nemoguce? Sada? iironicki.i Krasan co\-iek

A prije si znao me zavt)dit,

Kano pcelu bezazlenu na med

Ljubaznosti i njeznosti svoje.

Mamio si na Ijubav me onda,

Kad — ko tudju zenu — nisi smio ;

A sad, kad sam slobodna, sirota.

Sad odbijas — okrutnice!

Pctar ihoiiKi):

CIospo .
Lcpa (zcscc):
II okrutnil<, ili unda bjese
Himben, gijesni zavodnik!

4(>2

Pl'tar iborcCi seu scbil:

Ne! Ljubljali
Beznadno tad Ijubljah tiidju zenu,
AI i cuvstvo zatomljivah s mukom
U svom srcu, a bez ijr.i^*-^nc zelje.
A sto ti fia prozre, nisain krivac —
Povoda ti ne dah.

LcpU ./iviiino

Dade, dade!
Pogledi ti iarki i bjeguCi
Iskre bjehu upaljivoj {jradji!
Topla r'jec ti, uzdah nehoticni
Bjehu slatki jaritclji vatri,
bto me bjednu jos razgara . .

Pctar:

Zaiud -

Lppa

Al t.ii pozar, komu raspluJmk si,
Lomacu tu, sto potpalio si
U mom srcu, i ugasit moras!
Bane Petre! - To j' jedini oganj,
Koj ne nisti, ve(5 povisi Ijude,
Cistec ill od prirudjenih inana;
To j" jedini oganj, sto ne hara,
Vec je sv jetu roditeij i hrana,
Slatka sveza najraznijih cudi,
>Iost prikladan za staliske jaze . . .
— Klicu dubra ne gazi u meni!
De raspiedaj u svom srcu pepel,
Da nil (in planni i tvoj iidLr"\ara.

Pe.tar :

U mom srcu nema vec odziva —
Ono j' sada zrtvenik i zrtva
Samo mojqj otacbini jadnoj!

463

To j' jedina \\\'\sn mi i briga.

— A i na svoj punos j^ledat muraiii,
Valjda ne cu Ijuhavnik bit smiesan
U toj dobi, ruyli) okolini,

I pred mladoin kcerkom d,i crvenini
Sa siaboce. — Nij' moi;'uce ... I

Le.pa (iiioicui:

Bane . . . !
Bane, ti me nnesreci liut<j !
Petre, ti ces popraviti grijeh —
Oba grjeha, stn pcjcini meni —
S tobom bit cu sretna i bez knine . . .! (Njlvjio.i
Ispuni mi davnu /elju srca ! .On seutkl.miJ. /.amamno.')
Budi bareni njezan, kano nekad —
Sjecas li se nnih dana, bane ?
Sjajni dani, tugo mnja cina!

— Nekadanja kraljica ti, Petre,
I hrvatske krune bastinica,
Zena sjaju i \'ladania \'iena,

Nist' ne ieli, vec tebe junaka — (Petar odhijt tcskn.i
Uslisaj me !

Petar (.< nutamiom borhoin):

To nije moguce!
Med nama je strasan ponor puko,
Preko njega slab je most od strasti,
Kad nij' moguc ni od tvrdje gradje,
Od narodnje srece. — lOdla/.i pnlagano.

LcpCl (molcui za njim);

I Jane! Petre ! (Ljuta za se.)
Neka, neka! jos cete mi phitit
I Hrvati i ti ! Sve \as mrzim !
Jos ce danas tajiii vjesnik k bratii.

iPetar se na nl izii sretne s R a J o \- a n ■> m. koji sc lili|eJ i di'scuci priniic^'
ki>laceniU Oijiju, a za njini i.l^ .W a r a z.ihi iiuita. 1

464

PRIZOR CKTVRTi
PredjaSnji. Radovan i Mara.

Radouun (l-ctm stra>ljivo):
Bane, onaj sirasni vojnik

Mar8 iskrbno ocu):

Pazi na nj, jer mu je opet pozlilo jace. danas je neobicno
u/rujan. Popeo se bio na vrh kule i dugo zurio u bezdan, te >ra
jedva dozvali k sebi od straba, da doljc ne padne.

Pctar :
Raduvantt !

Lc.pa :

I to je tvoja irtva, hezdusnicc !

H;ulnr.'in ...ii-a.i.i.-i n daij^:

( )nai liaJni v.iiiii'K

Mara (njclno oko njcga):
Nije ni.sta, kraljevicu, miruj sanio.

Radoran.

Gledaj . . . rulja hrii . , . krv, krv! Onij gadni vojnik i niene ce
iibiti kao oca nioga !

Petar :

Kraljevicu, ne boj se nikoga uza me. — ja cu onoga fmalinuv
riikorn tobozei. koji bi btio nioga Radovana.

Radorun
Habaha! Udri, udri!

Fctar :

Xe ce niik.i nioga kinljevica.

465

Racloran (izbuljena oka):
Kraljevica? Hahalia! Rekao sam mu ja, da slusa, a i kralju
sam govorio, neka sina poslusa. Kazah nni, da je boljt- hili sakri-
venu u zahvalnim srcima i prnjave sirotinje, nego istaknutu u sjajnim
listinama kraljevskim, — na smjeskavim usnama ugladjenili dvora-
nika... Tako mi je nekako Petar saptao, dok bijah kraljevic. — —
Sad sam kralj. — Gdje mi je kruna? (Hvata se za a;lavu.)

Fctar:

Imat ces ju skoro, ako Bog da.

Radocaii:

Uli, to boli, tisti me, ne cu je ! (Kan da ju s tjlave bacai. Ne, ne,
garavce, nisam ja kralj! Xe ubijaj me! Evo vam krune — ! fa volim
samo Maru . . . ( )li kako mi je nekada srce krvarilo radi nje. — A
sad? Sad nemam srca, ona mi ga iize. All su ga i njoj oteii, raz-
derali. — Gle, ban Petar premece krpice moga srea — rad bi ib
sastaviti — Mara drzi iglu, da ih sasije. (Nagio se okrene k Petru, s pro-
mijenjcnim glasom.t Bane, daj mi Mani

Mara djubezno u strahii, samo da sja umiri):
Tvoja sam ja, tvoja, kraljevica.

KaClOUan (slroko ju neko \rijcme gledajuci):
Aba ! Ja se sjecam tebe ; ti slicis kipu, sto sam ga isklesao
nekad negdje . . . All gdje je to bilo ? (Dodje do majke Lepe.i

Lepa :

Radovane, sinko !

RadOOan (lecnuvsise):
Ke, ne cu krune! Ta puna je crvi od oceve glave mrtve ! Na
dragulje joj zmije vire ! Gle, kako sikcu siljatim jeziccinia, kako se
oblizavaju pakosno, baa (s orHjusanjcmil Gledajte, jedna ima Koloma-
novo lice, jedna Lovrino. — (Upre oci u nesto.i Koja je (>ni>> Poiudna
usta Pribimirova. — Sto ? ocevo srce premecu iz usta u usta. — I
moje bocete — Na (baca rukomi. ta i onako ga ne tieba meni kao
kralju. Hahalia ! Otac tolikoga naroda, pak da srca ne treba ?
Sto jos bocete? — Marino? To srce ne dam, ne dam. iHocu da bjezi.i

Spomen-cvie6e. 3^

466

Mara mjeino ga uhvativsit :
Ostani tii, kraljevi<iii, s majkom i sa sestroni Maroni.

Radoran (u«cvsi ju 7* mkiu:
Ajdmo Zajedno. (Ona sc lecnc> Ne boj se, ja tu ili svladati.
(Ixnenada.) A tko si ti ?

Mara :

Ja sam M.ira! Zar me ne poznas?

Radoran idugo ju KleJajud):
Da, da, poznam tc. — Ti si nioj iz<iuhljeni biser, knji nn padc
na dno mora, ja ga jjledam, iUi do nje<;a ne mogu. K.ilI y.n, .nim
k njemu, zaU'ori mi ga skoljka i otme vidiku.

Maru :
Ta evo nie \i/.\ tu

Hudocun :
Al sad mi nc lieii iz riike ispuznuti. Ajdmo, ajdmo. — Glavu
<iu ti uresiti Ijcpsom od oceve krunom, salivenom od siilioga zlata
postenja, a okicenom bisercima sviju kreposti, medjii kojima se blista
najsjajniji dragiilj nevinosti. Neka kralja i kraljice ohole. neka traze
tudje nevjeste bogate, tudje tulipane, nama de na§e ruze mirisati.
(UdJhava u se, kanda miriiie.) Ah, Ugodno opaja! . . . (Uhvati sc
za ^avu.) Ajme, boli glava, ajme, majko !

Lepa (popoJavS):
Rade! Sinko!

i\adOt3an dccnuvSi st <>J njc. pnKioni sc k .M.in, knja

ga strasljivo pogledava. Na to se on gorko nasmije):

Aj, aj, nemam gdje nasloniti vrudu glavu. Idem ju
studenom vodoni rashladiti. (Ode, a za njim zabrinuta Mara.)

Scnj.

Krstn |'ai-|(>tic.

BILA JE POMLAD.

osip Resnik je obiskal crez dolgo spet svoj rojstni liraj.
Neka skrivna iiioc ga jc vlekla tja crez bribe in doline
V tibo, ski-omno vas, kjer je prezivel otroska leta. Polastiki
se ga je neodoljiva zelja, da bi vnovdc videl ono nizko, na zeieneni
holmu se beleco cerkev, one borne, <^koli in okoli bohiia raztresene
koce, ono trato, kjer se je bosom >o- In razogLav prekucava! ter igral
s svojimi tedanjimi sovrstniki.

Resnik je bil sedaj sodni svetnik, obcespostovan in priljubljen
moz. Toda Resnik je bil se samec. Bog ve, kaksne izkusnje je moz
imel, da si ni botel naprtiti zakonskega jarma. Morda je imel odprte
oci ter je videl, koliko je v resnici sreC-nib zakonov, morda ga je od
tega odvracala ze kaksna nesrecna Ijubezen, morda se je njegovi
idealni dusi protivila proza navadnega zakonskega zivljenja. Ali
res je bilo, da Resnik ni cutil nikake potrebe, da bi si poiskal
druzice . . .

Danes torej, na veliko soboto 1. 1899., je stal zopet v domaci
cerkvi. Postavil se je za vrata, tja blizu kropilnika ter se zamislil.
Pred priprostim, s pomladnimi cveticami okrasenim oltarjem, je
daroval zupnik sveto daritev. To ni bil vec oni stari caslitiji\ i moz,
ki je pred tolikimi leti mascval pred tem oltarjem ter z angeljskim
izrazom na svojem oblicju povelicaval svetost tega kraja in tudi
uplival na srce dovzetnega dijaka, da je bilo tam tako skrivnosto
mirno in svecano. Ta blagi moz je ze pocival pod liladno niso. A
sedaj je zavzemal njegovo mesto mlad duhovnik z vsakdanjim ob-

468

razom. Malo svetega, nic tajinstvenega, zdelo se je Resniku, ni velo od
njegove osebe in celo ta vonj po kadilu in svecali, ki je plul po vzduhu,
ni mogel zacarati Resnika v one nadzemske sfere, kako nekdaj.
Morda pa je to nasprotje med obenia ziipnikonia le navidezno,
morda temu obcutku, ki me nadvladuje v tern hipu, nisva kriva
niti zupnik niti jaz ; morda je vsemu temu kriv samo cas, ki je tako
hitro bezal nad mojo glavo, pomislil je Resnik. In v tej misli ga je
potrdilo tudi nekaj drugega Siloma se je hotel otresti vse posvet-
nosii, hotel je zupet crez dolgo casa muliti, moliti z vso duso,
z vsako zilico svojega srca. Napel je vse moci, a ni slo. Samo
bridek vzdihljaj mu je izniknil iz prsi. Da, da, cas je storil vse to,
dejal si je Resnik nat<> . . .

Nic vec ni poskusii moliti, prevzele so ga zopet posvetne
misli. Zacel je opazovati Ijudi. ki so se posamezno prihajali v cerkev.
FVi kropiiniku so postajali, desnico pomakali v vodo ter se prekri-
zavali, a kolena so komaj vidno upogibali. Na crncm kropiiniku so
se svetile kaplje, ki so pri prekrizavanju padalc od prstov ter se
pocasi cedilc nizdoli, puscajoc za saboj polzkc, neenakomerne crte.
(Iveterokotni kamni pod kropilnikom so bili motnovlazni ter uma-
zani od prahii, ki so ga dohajajoci dona^ali na svojih crevljih.

Resnik je motril prihajajoce, a le malokoga je poznal. Na tern
in onem obrazu so se crtali sicer znaki te in one druzine, all ta
okurna in okorcla tclesa so bila ali tako izdelana in postarana, da
jih ni bilo mogoce uvrstiti med znance, ali pa so bila se premlada
in na obrazih poteze se nejasne in nedolocne.

Tcdaj se je pa na vratih pojavil star moz. Bil je visokega
stasa in se vedno ravnega hrbtisca. Ali njegovo oko je bilo videti
motno in njegove noge slabe, kajti opiral se je ob dve palici ter
pocasi lezel dalje. Njegov obraz je bil doltj in koza na njem nagu-
bancena. Posebno okoli ustnic je bila ohiapna in viseca, da je bilo
videti, kakor bi visela nizdoli prilepljena krpa

Ko je starec pocasi drsal mimo Resnika, je hipoma obstal. Xjt-
govo oko se je uprlo v svetnika ter ga motrilo pazljivo. In neka osup-
lost se je brala na njegovem obrazu. Videti je bilo, da je spoznal
Resnika. Pokimal je z glavo, kakor v pozdrav, ter lezel dalje v klop.

Tudi Resnik ga je spoznal.

— Moj Bog, star! Molek! In se ziv ! Crez osemdesetjih mora
imeti, govoril je sam s saboj. Obiskati ga moram! . . .

Resnik je vrgel se pogled po cerkvi ter takoj nato stopal
na piano.

4^9

Zunaj jc liil krasen dan. Po drevju se je prikazovalu prvo
socno zelenje in pisano cvetje, po zraku so frfotali prvi rumeni
metiilji. kesnik pa je stopal zamisljen nizdoli po vasi. Tarn je bik:) vse
tilio in mirno. Nemo so s^a zrle nekdaj tako dohro znane koce, a
nikogar ni bilo na pragu, da hi ga bil pozdravik Semtertja se je
znotraj culo sumenje, odmevala hoja, zahrescal kak ropot — zenske so
bile vecinoma same doma ter pospravljale in pripravljale za praznike.

In svetnik je stopal ven iz vasi ter zavil po ozki poti na na-
sprotni gricek. Tam gori je crneln okruseno zidovje, oklepajoc za-
pusceno vasko pokopalisce. C'rez njegov rob se je dvigal tu in tam
od dezevja izpran kriz in od casa oglodan kamen. A v kotu ob
nirtvasnici je rastla stara, svoje veje globoko pripogibajoca breza.
Crobovi so bili zarastli s temnozeleno travo, ki je tukaj prva poga-
njala ze v zgodnji pomladi. Le na malokaterem grobu se je belil
posamezen cvet.

Resnik je prestopil prag pokopalisca ter nameril svoj korak
prav V zadnji nasprotni kot. Tam je stal nizek kamen, iz kraskega
mramorja izklesana piramida, katero je bil dal on sam postaviti
pred nekaterimi leti Na sredi je bilo napisano z zlatimi crkanii
samo ime : Gregor Resnik.

Bil je to grob oceta svetnikovega.

Tu je Resnik postal ter strmel nemo v ze upadlo gomilo.
Prav ob kamnu je lezala pozabljena mrtvaska kost, dolga, rujava
in ze luknjicasta nadlahtnica, na katero so se usipali zlati solncni
zarki, a na zidn je cepela tascica ter z bistrim ocesom opazovala
resnega, dolgobradega moza, ki je bil videti na tak lep dan tako
silno otozen.

Dcibro cetrtinko ure se je svetnik pomudil tukaj. A ko se je
obrnil, potegnil je s prsti preko cici Ozrl se je nato okoli sehe
po ostalih grobovih ter pocasi odsel . . .

II.

Vrlo davno je ze od tega, kar je Resnik sanjal v teni skrivneni
koticu lepe slovenske doniovine krasne mladeniske sanje. Zal, d<i
so bile le sanje ! In ko se je prebudil iz teh sanj, tedaj je prvikrat
obcutil bridki predokus resnega zivljenja, v katem je imel stopiti.

Resnik je bil tedaj abiturijent. Bil je na inuitnicah pri svojeiu
starem ocetu, ki je bil kocar v vasi. Stari ni inicl drugili otrok, a

470

tudi razen male kuce nicesar. V svujih lulaJih Ictili je upravljal
sluzbu nckakega obcinskc'ja tajnika in kmeckena dolitarja tcr je
iivc'l tako skr<>inii<> in varOno, da si je se nt-kaj priliranil za stare
dni. r^azen denarja s<i nui Ijudje donaSali za razne pisarije tudi mar-
sikaterih /ivil, kar mu je vse priSlo k pridii. Da je moj^cl sina
iitudirati, poma^^al mu je mno^^u zcnin hrat, ki jc bil duhovnik

V mestu. Ta je skrbel za Josipa do sedme^a razreda, dokler ^a ni
pubrala smrt. Nu to je bilo Se dukaj ugodnu, saj leto, ki ga je
imel [osip se pred seboj. se bode ze kako prebilo. Potcm tako
ne bode trcba skrheti vcc, ker losip jc bil doloJcn. da bode pel
novo ma^ii

|4)sip je bil icd.ij na /adiijili ^iiiinazi|skili i^ovlitnicah. Maturo
je bil dovrsil s pusebnu dobrim uspehom in stari Kcsnik jc bil po-
nosen na svojega sina. Rad jja je jeinal s saboj mod Ijudi in kazal
nanj rekoL

— Ta bo iiiK.l >c- \ciik<> \cc \ ;;iavi nego jaz ! Ives ni zastonj
studiral. In tak tajnxister bo, da bode veselje.

In tudi (osip je bil popolnoma preprican, da je vstvarjcn samo
za dubovski stan. Hi! je se p«ipolnoma nepokvarjen, njegove misli
in zelje so hrcpenele po pop«)lnosti.

2e zadnja leta je najvec obceval s starim zupnikoni, a letosje
§e posebno iskal njeK<»ve druscine. A to ni bilo nic cudnega, saj
zupnik je bil res luoz po voiji bozji, izobrazcn, vnet za svoj sveti
poklic, a zravcn vcsel dru/abnik in odkritosrcen svetovalec. Josip
pa je bil tudi ponizen in tilt. Tako je nastalo med njima neko pri-
jateljstvo posebne vrste.

(osip je imel posebno veselje nad prirodnimi krasotami.
Cestokrat je zaiiajal v bliznji gozd, ki se je razprostiral za vasjo.
Tarn je navadno legel v meliki mab z obrazom na kvisku in zrl
je ure in ure v vrbove temnih smrek in hoj ter vlekel na usesa
njihovo tajinstveno sepetanje. In malo, nezno cvetico, ki je vzrastia
ob potu, je zamogel obcudovati neprestano ter se veseliti ob njenem
drohnem telescu. In roka njegova se ni niogla iztegniti, da bi jo
utrgala. Krilato ptico, najneznatnejsega crvicka, ki se je vil v praliu,
je zapazilo in ogledovalo njegovo oko.

In tako je nekega lepega popoldneva zopet lezal v gozdu.
Visok, svetlozelen macesen mu je nudil streho nad glavo, a niehka
trava, pretkana s kodrastim nitkastira mahom, ga je pestovala

V svojem mehkem narocju. Po gostem malinovju so se preletavale
ptice, a solncni zarki so plesali po njegovi lahki, poletni obleki.

471

Tedaj pa je nekaj zasiimelo za njim. Lalike stopinje su se
zacule, a se predno se je utegnil Josip zravnati, ze je stala pred
njim deklica, napol gospodski ohlecena. Stara je utegnila biti kakih
osemnajst let, a izpod sirokega, lahkega slamnika je zarel Josipu
nasproti najlepsi obrazek, katerega si je mogel misliti. In ta obraz
so okvirjali gosti, zlati, vlazno se svetlikajoci lasje, plujoci nizdoli
crez tilnik. Izpod kratkega, vijoiicastega krila so se svetlikali majlini
creveljcki, odevajoci drobno, skoro otrosko nogo. Vsa deklicina
prikazen je nosila na sebi pecat neznosti in niilobe, pecat onega
»zenskega«, kar cloveka blazi in povzdiguje.

Josip je bil omamljen. V mestu je sicer videval dan na dan
nestevilno mladih in tudi lepili zenskih ohrazov, videval obilo cve-
tocih lie, drobnih nozic in vitkili, elegantnili zivotov, a dozdaj ga
se ni bil zanimal nobeden. Stopal je mimo njih brezbrizno in apa-
ticno, nekako tako, kakor je stopal mimo izlozbenih oken, v katerih
so se svetile in kosatile sviinate robe za damske obleke. Cutil se
je varnega pred vsemi in nikdar mu ni srce se zatrepetalo v ocigled
kake deklice in nikdar se niu ni se na nobeni ponuidilo oko
tako, da bi jo bilo ogledovalo drugace, kakor vsako drugo lepo
bozjo stvar.

A danes se je hipoma vse izpremenilo. Ta lepota ga je ocarala
naglo in nenadoma, da si niti sam ni bil v svesti, kaj se je zgodilo
z njim. Obstal je, kakor bi bilo trescilo zraven njega. In njegove
oci so slastno pile in srkale ta kras raz njeno lice ter strmele
v njo, kakor v kako nadnaravno prikazen. In sam ni vedel, da mu
je temna rdecica zalila obraz in vrat. Ko pa je zacutil, da se mu
je zacelo burneje gibati srce v prsili, ko je zapazil hitrejse nje-
gove udarce, tedaj ga je hipoma obslo spoznanje. Kakor svetel
zarek mu je sinilo v duso, zavedel se je, da bode moral to bitje
pred saboj odzdaj Ijuhiti, Ijubiti z vsemi silami svoje duse. A ta
zavest je tudi ucinila, da se mu je povesilo oko in da je postal
hipoma neokreten in zmeden.

Ona pa je stala pred njim ter segavo upirala svoje velike,
modre, zelenkasto se spreminjajoce oci v njega. In ko je zapaziia
njegovo zmedenost, tedaj se je razveselila in okoli njenih ozkih
cresnjevordecih ustnic se je zazibal caroben nasmeli.

— Ah da, Resnikov student, kaj ne da ? — je vskliknila ter sto-
pila korak proti njemu. Vi me sicer vec nc j-inznate, all nekdaj
sva pa vendarle skupaj letaia po vaski trati. In zbiraia sva "zlate
barvices in igrala ono, kako se ze zove, ali da, 'aJi je kaj trden

472

vas most*. No, res je, nekaj let jc prcteklo od tt-ija in vi ste vcliki
in lepi, eel jjospod, a tudi jaz. kakor vidite, niscm zaostala.

Kesnik je dvig^il svoje oci ter jo opazoval. A dasi je niislil
in niislil ter si v duhu predstavljal vse svoje tovarisice izza mladili
nog:, vendar ni nioijel ii^aniti, kdo bi bila ta. Gotovo je bilo, da
take lepote ni bilo nied njimi. Fozabil jc, kaj stor«i leta in cas.

Friblizala se mu je §e bolj, da je ze sapo njeno cutil na
svojem obrazu, odrpla se bolj na siroko svoje oci ter zria na-
ravnost vanj.

— AH me res se ne poznate ?

— Za lioga ne, jecal je ter neliott- odstopil za korak.

A ona se je zdaj zasmejala zvonko in glasno, da je fjlas
njen obudil zvenec odmev v oddaljeni ;;osci. In njcni drobni beli
zobje so se zabliscali, kakor dragocen niz pristnih biserov. A
tedaj se mu je oiivel spomin in spomnil se je, da je enak izraz
V oceh res ze nckdaj vidcl, videl o neki priliki v davnih, lepili casili.

Udaril se je na celo ter dejal :

— Ah, M;\nica! — Kaj ne, da si Manica Molkova?

— Vendar si me spnznal, ne, hocem reci ste me spoznali, jc-
dejala veselo ter mu podala svojo majhno, zametasto roko. Njeni
beli prsti so se t)vili okoli njeyovih in iz njih je sinil gorki tok po
vseh njegovih zilah.

— Kaj ? Le ne vikaj me vec ! To se pac ne spodobi starim
znancem. Le brez skrbi mi reci ti !

— No, pa bom, je dejala ona . . .

Sedia sta skupno na mehki mah drujj blizu drutfei^a, da sta
se skoro dotikala. No pa kaj je bilo to liudeira? Saj sta bila
• stara znancac.

In zacela sta si praviti svoje do^odke. Tuveddla mu je, da
stanuje ze celo vrsto let pri teti v Trstu. Ta teta je preccj pre-
niozna, a stara in bolehna vdova brez otrok. In ona jej nadome-
stuje otroke, a zraven jej streze in jo neguje. Zdaj pa je prisla za
hipec domuv k svojemu ocetu, da po<iIeda, kako je se kaj v teli
krajih. Skoro nat<') mu je zacela pripovedovati o Trstu samem,
o morju, o solncnem zahodu na morju, o brezstevilnih ladijah in
ladjicah. In on jo je poslusal zvesto in verno, prav tako, kakor je
dozdaj vselej poslusal starega iupnika, ter zraven jej gledal nepre-
stano v lepe oci. A cudil se je, da jo je tako zgresil, da ni ves
cas svojili studij nikdar povprasal po njej ter da mu tudi nikdo
nicesar ni pripovedoval o njej.

— 473 _

Tudi on jej je povedal svojn povest . . .

Ko sta si tako pripovcdovala, prigodilo se je vcckrat, da sta
se njuni glavi sumljivo pribli/ali, da sta se njuni senci skoro di>-
tikali. In tedaj so se semtertja dotalinili njegovega cela njeni kt)dri
in ta rahel poljub \daznih las je ucinil, da mu je pod njim vztrepe-
tavalo celo telo.

Nehote, nevede, melianski mu je objeki desnica njen vitki pas
in stisnil se je k njej, da je biki za hipec prepk^sena in iioteia vstati.
Toda takoj se je pomirila, ko je pogledala v njegove oci ter videia
tarn izraz brezpogojne udanosti, izraz hipoma vzplamtele Ijubezni . . .

Dolgo, dolgo sta sedeki tako. Ali solnce na nebu se je nizalo
in drevje je metalo d(.)Ige, tenine sence. Tarn nekje v gosci se je
oglasala mala sova z zateglini svojim piskom in semtertja je zafr-
fotal med v'ejevjeni kak netopir. Trebalo se je kiciti.

Do tam, kjer se od gozda zagleda vas, sta hodila skupaj, roko v
roki. Ko pa so se zabliscale pred njima prve hise, tedaj sta krenila
vsak na svojo stran. Krepko sta si stisnila roki, zasepetala si na
svidenje« ter se razsla. Predno sta izginila za ovinki, sta se se
ozrla ter z rokama pomigaki v slovo . . .

Josip je stopal pocasi proti rojstni svoji liisi. (aitil je, kaka
izprememba se je danes zvrsiia v njem. V svesti si je bil tega pre-
vrata in vedel je, da je en sam danasnji hip zadijscak da je podrl
naklepe in nacrte njegove, ki jib je nosil v svojih prsih toliko let.
In marsikdo drugi bi se bil cutil tesnega, nezadovoljnega sam
s saboj, bi razmisljal, kaj mu je storiti. A Josip je takoj vedel, katero
pot ima zdaj nastopiti. Videl je vse tezave, ki so mu v razlicnib
podobah pretile, a vse to ga ni moglo ozlovoljiti. Tako veselo in
praznicno mu je bilo pri srcu, kakor se nikdar v zivljenju in na
obrazu, ki je bil ze nekaj dni bledikast in upadel, so zopet vzcvetle
rdece roze.

( )dzdaj je posecal josip zupnika vedno b(.)]j poredkt)ma in se
ti poseti so bili navadno le kratki in redkobesedni. Stari gospod jc
to seveda zapazil, toda rekel ni nicesar. Zadovoljil se je s tern, da je
svojega mladega prijatelja opazoval kjer in kakor je mogel ter da mu
je vcasi namignii kak dober svet. \' podrobnosti pa se ni spu.scaL

Josip pa je postajal cim dalje bolj zivalien, njegm-o /.ivljcnje
je zadobilo zanj hipoma ves drugacen ponien in namen, bodocnost
je bila njegova. Sleharni popoldan je odzdaj bila Josipova put
v gozd. In tja je vedno prihajala i ona in tam jima je cvetla
prva Osrecujoca Ijubezen. In ta Ijubezen je bila k'esniku tudi zadnja.

474

Toda diievi so potckali n;i^lo, |irt'nai;lu. Josipu so se na^ibak-
pocitnice h koticu, a se vcdno ni bil ocetu povcdal, da ne bode
izpolnil njegove ielje ter sel v bogoslovje. Matere itak ic vec ni
imel, iimrla mu je bila pred dvema letoma. Zadnji cas je tcdaj
bil, da razodene to ocetu ter se posvetiije z njini o nadaljnjih
svojih namerah. Prav nic ga ni skrbelo, da bi mu oce ne dovolil,
a tudi najblizja bodocnost, studiranje v glavncm mestu. mu ni delalo
preglavice, dasi ni imel toliko, da bi sc bil tarn pic/ivcl samo mesec
dni. Ljubezen njegova je bila trdna opora, ona mu je pomagala, da
se mu je videlo vrlo lahko vse, kar ga je 5e cakalo . . .

N'ekctja dne sta sedela Josip in stari pri skromni vecerji, katero
jiiii.i je bila ravnokar pripravila priletna postreznica. Pocasi sta
zajemala krompirjevo juho, ki je bila gosta in debela ko sok.
Nobenemu se ni prav Ijubilo, jed se jima je valjala po ustih in le
tezko sta jo poziraia. Po nekoltkih zaioiajih pa polo^.i stari zlico
na mizo ter pogleda sina.

— Ti, jaz ti hocem danes nekaj povedati, dejal je nato zateglo
ter si brisal usta z zepnim robcem. — Saj poznaJ ono beracico Mico
tarn izpod klanca? Cllej, ta je vceraj nabirala dracja po gozdu. A
nekje tarn v gosci je po naklucju zapazila dva mlada tloveka,
seveda mo.^kega in zensko, ko sta sedela v travi ter grulila,
kakor zaijubljena goloba. Skrivaj ju jc gledala, zapomnila si njuna
obraza ter zopet skrivaj od§la. Kaj mcnis, kdo sta bila ta dva?

Kesnik umolkne ter zre sinu naravnost v oci. Toda motil se je,
ko je mislil, da bode sin zmeSan in preplasen. Josipu je sicer sinila
rdecica v glavo, a ocesa ni povesil.

— Dobro, ako ze veste, vam ne bode treba praviti. Prihranjen
mi je vsaj vvod, s katerim sem itak mislil se danes na dan. Toraj
iz tega spoznate, da se mi dva z Manico Ijubiva. Ker je pa ta lju-
bezen resnicna in globoka. treba se bode z MAnico zvezati za vse
zivljenje, ako hoceva, da nama ga bode ta ljubezen sladila. Ako se
pa hoceva zvezati za vse zivljenje, tedaj je neobhodno potrebno,
da opustim misel, da bi bil kedaj duhovnik. In to misel sem v res-
nici tudi ze opustil in tega se pr:tv iii>" n<- ki-.;nii Zdai tidaj veste,
kako stoje stvari.

Stari je nekoiiko casa debelo giedal, ko je videl sina liipoma
tako odkritosrcnega in odiocnega. Takoj je videl, da bi tu bil vsak
upor nemogoc. Nagnil je glavo ter nekoiiko casa zamisljeno zrl
skozi okno. In tedaj je pomislil, da mora s sinom zaceti zlepa.

— Dobro me poznas, sin moj, dejaJ je crez nekoiiko casa. —

475

Zato ti tudi ni treha praviti, da bi te jaz silil v katerikoli s-tan.
Sam si dovolj pameten, da bodes vedel ukreniti pravo. Ali ineni se
zdi, da vzrok, kateri te je privedel do tega sklepa, ni bil dovolj
tehten. Moj Bog, Ijubezen, in celo prva Ijubezen, koliko casa pa
traja? Nekoliko tednov, morda par mesecev in potem se jej sniejes.
Ostane ti morda prijeten spomincek nanjo, ali drugega nic. A ce si
vsled take mlecne Ijubezni zgresil svoj stan, tedaj ti ostane kes in
pokora. Zato je treba stvar pretehtati od vseh strani. Ako se ti
Ijubi poslusati, pa zacniva in oglejva si to zadevo vsestranski.

Josip je oceta poslusal molce, a pri vsaki besedi, ki jo je stari
izgovoril, je sele cutil, kako dobrega in pametnega oceta da ima.
Veckrat je sicer ze imel priliko, da je opazil, kako korenito zna oce
vsako rec presoditi, a da je zraven naravne nadarjenosti tudi toliko
izobrazen, do danes se ni vedel. In cutil je, da ima v svcyem ocetu
tudi pravega prijatelja, katerega je pa sele danes dobro spoznal.
Milo se mu je storilo pri tem spoznanju. Poltiho je izprcgovoril:

— Govorite, oce!

Stari pa se je nagnil blize sina ter zacel:

— Kakor ze receno, braniti ali siliti nocem. Vendar premisli naj-
prej to, da visoke sole stanejo mnogo, vec, kakor si morda zdajle
mislis. Jaz pa, ves, da ti ne morem pomagati. Toda to bi se bilo.
Morda bi se kako dokopal do zvrsetka, saj se jih je na enak nacin
izucilo ze mnogo pred taboj in se jih bode za taboj. Ali recimo,
da tudi dovrsis vse izpite. Kaj pa si potem ? Ali nisi sele prav na
razpotju in hujsem razpotju, nego si to danes? Pojdi in praktikuj,
kamor in kjer hoces, povsod stvar mnogo stane in treba je zopet
denarja in denarja, predno dobis kako mesecno novcno podporo.
In koliko casa preide, da te imenujejo pravim uradnikom v kakovem
cinovnem razredu ? Xajinanj dve, a tudi vec let. Ako tedaj vzamemo,
da dovrsis studije v stirib letih, a predno prides v sluzbo preteceta
dve leti, tedaj je to celih dolgih sest let. In poniisli, kaj se \' teh
dolgih letih zgodi lahko s tvojo sedanjo Ijubico ! Tisoc proti eni
stavim, da tedaj ne bode med vama vec niti sence katerekoli Iju-
bezni. I ako bi tudi bila, recimo bila, da te ne zaiim, ali bi se v tem
casu tvoja Ijubica ne postarala za sest let? In kdo bode jemal pri-
letno devico, ko je na ponudbo toliko mladili ! Zraven pa ona tudi
nicesar nima, a za zakon treba priprav, ki nmogo stanejo. .Vko hi
jo hotel tedaj vzeti, moral bi se zadolziti, a dnlg je hudo, hudo
breme. In ne motim se mnogo, ako recem, da bi te ravno to breme
scasom tako tezilo in ozlovoljilo, da bi si zacel ocitati, cemu si

476

stiiril tako neiiinnost ter vzel nepremozno zeno, ko hi ti jili bilo
lahku najti tukih, ki hi imele kaj pud palcem tcr ti tako zafj»)tovile
^lo/no in brezskrbnu zivljenje. No tako hi bilo koncc Ijubczni, a
zacetek domacih prcpirov. Kaj ne, tu ti razvijam jako zalostno per-
spektivo V hndocnost in ti nc nmres nikakor vcrjeti, da hi hilo kaj
takejja mogoOe; posebno ti ne more v jjlavo zdaj, ko ti srce pre-
kipeva v najslajsih obcutkih prve Ijubezni. Toda verjemi, da to sprico
tega ni nic nianj resnicnd in da bodes crez nekoliko let tudi ti
tako sodil !

— Oce. nikdar, nikdar! Vi me ze ne poznate. In tudi. ako hi
imel biti nesrecen, skrajno nesrecen, Ijubezen moja nc bi nikdar
minila !

Kcsnik se je zasmejal tej sinovi •jorecnosti ter nadaljeval :

— No, mogoce. Toda preiSciva stvar se nekoliko dalje. Glej,
ako se odpravis pa tja, kamor si bil namenjen do zadnjega, tedaj
odpadejo vse te skrbi. Vsa ta stiri leta bodo lepo driigi skrbeli zate,
na drugo ti ne bode treba misliti nego na ucenje, in po teni kratkem
casu bodes gospod. Ako te zraven opomnim se na to, da ima kmet le
duhovnika za »Kospoda«, a dnigi so mu samo ».skrici« in nchodijili-
treba, tedaj misiim, da sem preresetal dovoljn" v -'■ kar gcivori proti
enemu, a ne nasprotuje drugemu !

Nastal je nekoliko casa molk. Stari se je oddahnil ter si prizigal
dolgo svojo pipo Vstal je tcr stopil nckolikrat po sobi gori in doli.
A ko je videl, da sin nicesar nc njtritvori ter razmislja. vstavi sc
pred njim ter rece :

— Saj se ni treba precej odlociti, cas ima5 se nekaj dni, da vse
dobro preudaris!

Toda fosip je vstal, vzel klobuk tcr odhajajoc dejal :

— Vse je dobro premisljeno, nazaj ne smem in nocem ! Kar sem
sklenil, lioOem storiti. Hvala vam, oce, da mi nc nasprotiijete !

In odsel je . . .

Stari je se nekoliko casa taval po ozki sobi, mrmral med zobmi,
majal z glavo ter viekel goste oblake dima iz svoje pipe in jih
spuscal pred se, da je bila vsa soba takoj zakajena. A ko je solnce
zaslo za gore, stopil je pred koco ter sedel na klop in opazoval
sence, ki so se zacele vlaciti iz doline vise, vedno vise, dokler niso
zagmile v'iskov nizjih holmov, pozneje visokih gora.

In nastaia je noc in na nebu so se zacele prizigati brezstevilne
svetle zvezde . . .

Takoj drugi dan je Josip tudi zupniku razodel svoje srce. Stari,
blagi moz ni bil kar nic osupel. Vedel je ze vse.

— Kar ukrenete, dobrn premislite ! V takili slucajih se ne mure
svetovati nikomur. Pri vas sem popolnonia preprican, da ne krc-
nete s prave poti, bodisi v tem ali onein stanu. Zelim vain povsod
najboljsih uspehov !

Josip mu je bil hvalezen na teli besedah. MdIcc nni je podal
rokn ter se ginjen poslovil.

Bil je zadnji dan Josipovih pocitnic.

Zjutraj se je ze bil poslovil od nekaterib bolj znanih vaskili
druzin ter od zupnika, a pcjpoldne od nje, svoje Manice. Seveda
je bilo slovo najtezje od nje, ki je postala v tako kratkem casu lue
njegovega zitja.

Ko sta s starim povecerjala ter se nekoliku pi.isedela v zi-
vahnem razgovoru, sta se odpraxila spat. \' celi hisi sta bili sanio
dve sobi, prva spredaj, a drnga zadaj, z oknom na niajhen vrtic.
V zadnji je spal Josip. Se nikdar mu ni prislo na um, da bi bil po-
noci zapustil svojo celico. Vselej, ko je prisel v njo, je v njej tudi
prieakal jutra. Zgodilo se je sicer veckrat, da je pozno se postaval
pri oknu, zroc v tiho, bajmi udc, a nikdar mu ni prisln na um, da
bi bil se kam odsel.

Toda nocoj mu ni dalo srce miru. Neka silna, neodtiljiva moc
ga je silila iz te samotne izbice tja ven. Mogocno hrepenenje, da
bi se enkrat videl njo, ga je prevzelo ter mu napolnilo duso, Neki
glas mu je pravil, da jo vidi morda zadnjic. In to ga je pris'zdig-
nilo, da je brez pomisleka skoOil skozi nizko okno. Da, mural jo
je nocoj se videti, moral jo je se enkrat pritisniti na svoje srce!...

Zunaj je bila temna noc. Le nejasno in nedulocno se je crtala
rujava steza pred Josipovimi ocmi. Njegove, ponocne hoje nevajene
noge, so se semtertja spotaknile in le s tezavo je lezel daije. Toda
s casoma so se te teme navadile oci, noge so postale sigurnej.se in
Josip je imel le se malo korakm' do Molkove hise.

Vsak hipec je postajal ter jemal klobuk raz glavo, da bi si
hladil vroce celo. Njegovi prsti so rili mehanski med potnimi l.ismi,
a srce mu je vtripalo burno, da ga je bilo sli.sati.

— Kako se me bode razveselila, ko jej liodem potrkal na oknice,
mislil si je fosip. In to toliko bolj, ker me ne pncakuje! Kevica,
kako jej je gotovo hudo pri srcu, morda se liuje nego meni! — In

478 ,

njene mehke roke se bodo zopet in sedaj ><.- -nkeje ovile mojega
tilnika in njenu diubna glavica bude zopet pocivala na mojili prsil)!

In dospel je skoro do hise. Tedaj je pa stopal tiSje in rahleje,
da bi jja kdo ne zapazil. Semtertja je sicer poknila suha vejica pod
njegovimi nogami, zasu.stel vol list, a drugace se ni zganilo nikjer
nicesar in tako se je neopazen priplazil do hise,

Tarn je bilo eno oknice se razsvetljeno. Luc je medio odsevala
skozi rdec zastor. Da je to njenn oknice, je josip dobro vedel, saj
mu je njegovo lego ona saina pred nckaj casom natancno popisala.

Tiho, prav tiho. je Josip pristopil k oknu ter se vzpel nekn-
liko na prste. Hotel je najprej vidcti, kaj dela 5e tako pozno, a
potein rahlo potrkati.

Ob kraju se je bil zastor zavil nekoliko nazaj in skozi ozko
razo se je lahko vidcio po cnem delu sobc. In Josip je rrl nekoliko
casa skozi to razo tja notri.

A hipoma so se mu zacele tresti roke, s katerimi se je drzal
ob kamen, ki je obrobljal okno. Spustiti se je moral. Hkratu so se
mil zacela tresti k<ilena in neopisna bol mu je presinila duso. Ne-
kuiikii Oasa je stal kakor okamcnel. A tedaj je notri v sobi nekaj
/.isumelo, luc je ugasnila in tiho se je odprlo okno.

Josip je naglo odstopil nekoliko korakov, ter se skril za debelo
hruSko, ki je rastla za hi5o. Tedaj se je pa v oknu pojavila crna
moska postava, skocila tiho nizdoli ter naglih korakov izginiln \
okno se zopet tiho, brezsumno zaprlo . .

Prugi dan na vse zgodaj se je Josip odpravil od doma. Stari
ga je spremil nizdoli do vehke ceste ter se pocasi vrnil. Koiikor je
mogel, mu je dal na pot, a veliko ni bilo.

Josip pa se je se ozrl gori proti vasi, njegovo oko je iskalo
se hise Molkove. In zazdelo se mu je, da se gori na planjavici sve-
tlikajo — znana krila in da mu ona posiija z mahanjem belega
robca svoje zadnje pozdrave Naglo se je obmil ter koracil dalje.
Niti enkrat se ni vec ozrl. Njegov obraz pa je hil bled, kakor bi
bil vstal iz groba, in njegov stas se je videl nekam upognjen.

In Josip je mislil in mislil. Najbolj cudno mu se je videlo to,
kako da zdaj, ko se mu je tako hitro pripetilo nekaj takega, kakor
mu je prerokoval oce, kako da zdaj ne misli vec, da bi sel v se-
menisce. Saj bi bilo po tako bridki prevari vendar to edino naj-
boljse zatocisce. Ali ga je bilo sram pred ocetom in zupnikom,

479_

da bi sc tako hitro skesal, ali ni hotel tega veselja narediti njej,
ki ga je izdala, o tern si niti sain ni bil na cistern. Zavedal se je
edino le tega. — da ni ustvaijen /a sluzbn in stan, kateremu je bil
t(iliko casa namenjen, in to nin Je zadoscalo in to ga je gnalo dalje,
dalje, V tuje veliko mesto . . .

In stopal je dalje resnega lica, crez noc dozorel v razmisljajo-
cega moza. (Jbcestno drevje je ze trepetalo v prvili nirzlih jesenskih
vetrovih, semtertja je ze ccpnil kak list v jarek, ob potoku se je
ze upogibala niarsikaka opaljena cvetica, a josip je stopal dalje . . .
dalje . . .

Crez dobro uro je bil na zelezni.ski postaji. Lokomotiva je
zaprhala, dim je bruhnil iz .sirokega dimnika v gristem oblaku kvi.sku,
kolesa so zastropotala . . . Z Bogom ! . . .

III.

Od pokopalisca se je svetnik Josip Resnik pocasi vracal proti
vasi. Ob poti se je razcvitalo grmovje, po prahu so se valjali vrabci,
a po prvih cvetovih so brencale cebele.

Svetniku je bilo mehko okoli srca. Sponinil se je onih pocitnic,
predno je bil odsel na vseucilisce. Tistikrat je bil zadnjic v tej vasi,
zadnjic doma. Sprva se niu je na Dunaju godilo slabo, zelo slabo.
Stradal je, a zraven se ucil noc in dan. A se tisto leto mu je bil
umrl oce. Zadela ga je bila kap. In videl ga ni nikdar vec . . .

Odzdaj je bil sam na svetu. Toda koncem prvega poUetja se
mu je posrecilo, da je dobil sluzbo domacega ucitelja pri neki prav
dobri obitelji na Dunaju. To mu je omogocilo, da je dokoncal svoje
studije. Tu si je tudi toliko prihranil, da je pozneje zamogel vsto-
piti kot praktikant k sodiscu. Imel je sreco, kmalu je postal adjunkt
in sodnik. A letosnje leto so ga imenovali syetnikom . . .

In sedaj se je tudi spomnil svoje Ijubezni, katere ni mogel
nikdar prav pozabiti. Mnogokrat mu je stala podoba Manicina pred
ocmi, jasna in svetla. Toda samo nekoliko casa. To jasnost in sve-
tlost je navadno hipoma pocrnil teuien madez, spomin na oni vccer.
Od tistikrat ni vedel nic vec o njej.

Danes pa, ko se je blizal prvim hisam, so ga z vso silo obsuli
spomini nanjo. Privzdignil je oko in glej tarn gori med drevjem se
mu je zdelo da se svetlika njeno krilo, kakor v nekdanjih casih,
da se zari njen obrazek, da mu malia njena roka v pozdrav. No-

48o

kako cudno mu je hipoma postalo okoli srca. Cutil se je zopet mla-
dega in kri mu je zacela burneje plati po nemiriiih zilah. In cudno,
(Janes je prvic po tolikih letih zacel natanCneje ra^misljati o onem,
zadnjem veceru. In zaceli so vstajati dvomi v nje^ovi duiii. Ali je
oni vecer res prav vidcl, da je bil nekdo pri njej ? Da, to je bilo
res ! Toda, ali ni mogel bitt kak njen sorodnik, ki je imel kaj opra-
viti pri njej ? Cemu bi bila sicer imela luc v sobi ? Ali pa ni do-
ticnik objemal nje. ki je bila njegovo vse na svctu? Da, tudi to je
bilo res! Toda, ali ni mogoce, da je bilo to samo slucajno, da se
je od nje poslavljal res kak sorodnik ? Ako bi bil drug! dan, predno
je odsel, se prisel k njej, tedaj bi mu bila giitovu razjasnila t«) za-
gonetko. In sedaj se ga je pulotil kes, da se ni vniil tja gi>ri, ko jo
je videl, da stoji na planjavici ter zre za njim .

Crezdalje bolj je bil svetnik preprican, da jc ti>tikrat ra\ nal
prehitro, prenagljeno. Toda zdaj, zdaj, ali bi se ne dala ta napaka
vec popraviti ? Ali bi ne bilo raogoce, da bi se §e vse razjasnilo
in uravnalo ? Saj je on se v najlepsih letih, a ona . . . toda kaj, ko
bi bila ze omozena ? Ne, tega ne! Ne sme biti, ako ga je Ijubila
s tako Ijubeznijo, kakor on njo ! I'a ce bi bila?

Resnik ni mogel vec misliti, vse mu je plesalo pred dusevnimi
ocmi. Neko hrepenenje ga je prcvzelo, hrepenenje, kakorsno se nc
polasca vec resnih, v zivljenja borbi izkusenili moz. In to je Resnik
cutil. Skusil se je otresti take sentimentalnosti. toda ni slo. Vedno
huje ga je vleklo tja gori, da bi povprasal po njej, da bi jo morda
se videl . . Oh, to bode scena!

Res, ni si mogel pomagati in pospesil je svoje korake. Nje-
govo srce si ni dalo zapovedati, dasi so mu ustna govorila : Moj
Bog, kaksen clovek si! Kako si smesen ! Ali je kdo drugi se tak
tepee na svetu? Oj, ubogi idealist!

Sam sebi ni mogel verovati, da je sam izustil te besede. Stresel
je z glavo, pogladil si dolgo brado ter hitel dalje . . .

Pri Molku so bila vrata udprta na stezaj.

Resnik je takoj stopil crez prag v kuhinjo. Na ognjiscu ni bilo
ognja, a po koteh so leiale nakopicene smeti, ki so bile vlazne in
na pol trhle. Nekak neprijeten vonj po plesnohi je polnil ta prostnr.
Na tleh je stal raztrgan kosek krompirja. Nekoliko drobnih krom-
pirckov je bilo ze olupljenih, a zraven njih je lezal rjast pipec.

•CO

48i

Resniku so takoj izginile vse iluzije. Srce se nui je stisnilo
in nek o^las ga je svaril, naj se vrne.

V istem hipu je od nekod pridrsal stari Molek.

— Ah, ah, gospod, dobro da ste prish', jecal je starec. Videl
sem vas v cerkvi in hotel sem vas ravno zdaj obiskati. Glejte, nikjer
nic, od vseh kotov zeva lakota in smrt — pomagajte !

Mehanski je segel Resnik v zep, a zraven \ prasal :

— Kje pa je vasa hci?

Toda ni hilo treba dolgo vprasevati. Xa sobinem pragu se je
prikazala zenska podoba. Oblecena je bila v stare, skoro raztrgane
krpe in njen obraz je bil crnik^ast in zamazan. Njeni zmrseni lasje
so jej silili po celu. Z rujavo desnico jib je skusak\ spraviti v red.

Za njo je stal nekako osemleten fantek, umazan in podolga-
stega, bledega lica, na katerem se je ze poznala snsica.

-— jej, gospod, vi ste? Stopite, stopite tu notri v sobo, je izpre-
govorila zenska s hripavim, ubitim glasom.

Resnik ni vedel, kaj bi zaceL

— Joj, ali nocete? Saj sva so vendar nekdaj Ijubila. Ali nocete
nic vec k svoji stari Ijubici, sikala je glasneje in vedno hitreje ... Pa
seveda nocete, saj ste postaii tako imeniten gospod, a jaz sem samo
navadna vlacuga. Via..., slisite, in tukaj je plod niojega zivljenjal

Pokazala je decka ter se hripavo nasmejala.

— No morda bi bila postala taksna tudi pri vas. A omozena
zenska ni vec vlacuga, ona je lahko imenitna in spostovana gospa.
In tako ne bi nosila na sebi znamenja, katero ntisim zdaj, in Ijudje
bi mi ne bezali s pota, kaj ne da, Ijubcek moj ?

In zopet se je ostudno nasmejala . . .

Resnik je stisnil staremu v nik(_) nekaj denarja ter
planil iz hise.

Za saboj je se slisal njen grozni saieh. In ta smeh
je odmeval po njegovih u.~<esih .se dolgo, dolgo potem
in odmeva se dandanasnji . .

Takoj potem je svetnik zopet od.^el iz tega
kraja. In ko se je vozil do hliznje postaje, prepevali /A/-^
so mu ptici v obcestnem grmi)vju, drevje je zele- \K '^~- y
nelo in cvetelo. Okoli in okoli je bila najlepsa pomlad. \(~~

Litiia.

Jo8ip Kostaiijeoec.

Spouien-cviece.

^- >^' -^Df^^^t^T-^A'?^^^^?:'^-^''!?^

LA ■ Lt^l

RKLKlIjA I ZXAXOST.

•Ohje su, vjeni i rn^nost, botji porod, tc na mcdju-
sobnu Ijubiiv. potporu hii^cm i izvorom

Mvojim iipui^ens..

01 tUada iivi rod Ijudski na ovoj zctnlji. od ond.i /\\\ u svijesti
/ iiudskoj i relijiija. ( )na je ka<» historijska i psilioloska cinjc-
iiica najstiirija, najopiienitija i najznamenitija pojava u

iivolu naroda i pojedinaca. Ona je s co\ jccjom biti tiku srasccna, da
n. pr. A. de (Juatrclages po njoj i delinujc covjcka vcleci, da je
covjek »bi<ie organizovano . . . nadareno moralnosdu i rclij^ijom*.
S covjekom rodila se na svijetu i znanost; jer, kaku lijepo kaze
biskup Strossniayer : »Bog je u onaj isti cas. kad je svetom mocJi
svojum prvu iskru niisli iz uma covjecjega, kad je prvo cuvstvo iz
srca covjecjega, kad je prvu rijec iz usta covjecjih izbio i sv. vjcru
i sv. znanje porodio i bastinom cijeloga svijeta i svih vjekova uciniu.
Ne moze covjecanstvo, ne moze nijedan narod bez jednoga i dru-
goga biti.«

§to je dakle religija, sto znanost i

Covjek cijelim bicem svojim izlazi od Boga i odredjen je k Bogu
konacnoj svrsi svojoj. Ova uzajmica, u kojoj stoji razuman covjek
cijelim bicem svojim s Bogom, izvorom svojim i konacnom svrhom
svojom, jest objektivni, ontoloski osnov religije, a skup svih istina i
duznosti, koje izviru iz ove uzajmice covjeka s Bogom, jest religija
u objektivnom smislu. Koliko pak covjek f)vu objektivmi i stvarnu

_4S^

uzajmicu ovisnosti umoni svojini spoznaje, vciljom je svojom pri-
znaje, pa onda i cuvstva svoja i spoljasnje djelovanje svoje sluzbi
bozjo] posvecuje: to je reliyija u subjektiviKjm znamenovanju.

Religija dakle obuhvata citava covjeka. Prvo mjesto u relicjjiji
pripada svakako spoznaji, te nema i ne moze biti reliiriozna zivota,
a da ne obuhvata dajbudi nekih rcligioznih istina. Za to je u svakoj
religiji odlucan momenat vjerovanje. AH se opet religija ne
sniije stegnuti na saniu spoznaju, kako bi to hti(^ jednostrani inte-
lektualizam i racionalizani, vcc u religiji pripada i litijenju odlucno
znamenoyanje. Ta vec za samo vjerovanje tako je potrebno hti-
jenje, da bez njega i nema vjerovanja. Ne smije se dakle iz religije
izluciti cudoredje. Cudoredan je zivot dapace najocitija biljega
prave religioznosti. Nije ipak sva bit religije ni u sanioni cndo-
redju. (Judoredje ne moze opstojati samo o sebi, bez odredjenih
vjerskih istina.

Misljenje dakle i htijenje, ova oba eisto dusevna djelovanja
nase svijesti, stjecu se u religiji, du, u njoj i postizavaju vrliunac
svoga savrsenstva. Ali kako covjek nije samo dusa, \ec je od tijela
i duse sastavljeno jedno zivo bice, utjece religija i na niza, od tje-
lesnoga organizma ovisna djelovanja duse; utjece naime na cuv-
stvoyanje i spoljasnje djelovanje. Ovako se religija, sasvim prema
naravi Ijudskoj, uvijek javljala i ocitovala i u cuvstvuvanju Ijudsknm
i u spoljasnjim bogostovnim cinima.

Da religija najznatnije utjece na cuvstvo, tako je ocita cinje-
nica, da neki, osobito poslije I. N. Tetensa i I. Kanta, knji cuvstva
pripisuju posebnoj mod, u religiji cuvstvu dosudjuju prvo i p(jgla-
vito znamenovanje (H. Ulrici), a drugi u cuvstvo stavljaju svu bit
religije. Ovi potonji, ako i ne priznavaju religiji nikakove objek-
tivne vrijedn sti, ipak joj priznavaju neku subjektivnu vrijednost za
cuvstvovanje. Religija bi imala biti puko nabozno cuvstvo (pietizam),
ili neko neodredjeno cuvstvo apsolutne ovisnosti (F. D. E. Schleier-
macher, D. F. Strauss) ili cuvstvo tajanstvene sile, koja se ocituje
u svemiru (H. Spencen itd. Ali cuvstvo, premda je t<iliko zna-
menito u religioznom zivotu, samo je za sebe previse neodredjeno
i bez cilja, a da bi moglo zadovoljavati pi)trebama du.se i srca
covjeka i upravljati zivotom njegovim. Slijepi fanatizum i neobuz-
dana strast lako prevladaju ondje, gdje ne gospodujc sigurna spo-
znaja razuma, pa su zato pocinili upra\'o i na pnlju religije nmogo
zlo. Za to je potrebno, da spoznaja razuma, koja je osnov
svega specificno Covjecjega djelovanja. i u religiji imade prvenstvo

484

i vodstvo: religiozna spoznaja treba da giblje volju i upravlja
njome, iz nje treba da vrcaju zive iskre u cuvstvovanje i djelovanje
covjeka. Ovako postaje religija u srcu covjeka onaj tihi plamcn,
koji sva cuvstva njegova, i najljudu b(»I i najveiu radust. nple-
menjuje i posvecuje: najvedi zanos, koji nam dajc snagc za lie-
roicka djela, za mucenist\-(i, kao i tihi blaieni mir, njczina su ceda.
Religija dakle niti je samo spoznanjc, niti jc samo cuvst\'o-
vanje, niti je sainu htijcnje, ved jc sve ovo zajedno, pa za to ona
nuino ubuhvata i dogme, t j. istine xjerske, i zakone dudoredne
i cine bogostovne. A kako divno, iskljucivsi svaku jcdnostranost,
obuhvata sva ova pocela ona rcligija, koju nam je Sin bozji daf>
na krizu!

A znanost? Ne opstoji li neizgladiva opreka izmcdju znanosti
i religije. poimence vjerovanja? \e ohara li znanost krsCanskc
dogme ? Nije li vjcrovanje zapreka napretku znanosti?

Kad je Bog sVvorio ovai velicanstveni svemir i u njemu ra-
zumna covjek, otvorio mii je h -' . polje istrazivanj;*, a kad mu

je u narav usadio iedju za /: , kao da ^a je potisnuo na

razne putove, koji vode znanju i znanosti. ("^ovjek jronjen «>vim
naravnim nagonom za znanjem, sto mu ga je Bog usadio u dusu,
stao je istrazivati sve pojave vidljive prirodc, sve pojavc dusev-
noga zivota, a isao je i za tim, da im spi>zna i uzroke. Najrazlicitije
su se ve<^ rodile znanosti, a i danas nastaju nove, te jus ni danas
nije gotov struk svijetlih zraka, sto se imaJu poput trakova vjecnc,
bozanske istine odrazivati u umu C(ivjecjem.

Da znanosti mogu uspjeti u ovom svom nastojanju, da nas
mogu voditi sve blize vjecnoj i beskonacnoj istini, potrebita im je
prije svega sloboda: zato je sloboda istrazivanja njiliovo neotudjivo
pravo. Svaka znanost imade svoje zakonito podrucje i u svom
podrucju imade pravo, da slijedi svoje zakone, koji izviru
iz same naravi stvari, da se sluzi metodom, koji najbolje odgo-
vara njezinom istrazivanju i svrsi. I ovoga nije crkva katolicka
nikad poricala. Ved sv. Toma Akvinski veli: »U svim tvrdnjama
treba da slijedimo narav stvari, osim onih (tvrdnja), sto nam ih daje
bozja objava. te jesu svrhiinaravne.< A sabor Vatikanski (De fide
c. 4.) veli: >Niti crkva krati, da se pojedine znanosti, svaka u svom

485

podrucju, sluze vlastitim nacelima i vlastitim metodom«, te ovu
slobodu znanosti zove -opravdana sloboda — iusta libertas«.

I zaista, ako s\'aka znanost iinade u svojem podrucju da poluci
svoju odredjenu svrhu, kako ce je poluciti, ako nema svojih sred-
stava, kojima se moze slobodno sluziti, ako nema svojih putova,
na kojima se moze slobodao kretati, da dodje do cilja? Hi, zar bi
tko drugi imaii da obavi njezin posao ? Zar je mozda objava bozja
vec obavila taj posao ?

AH objava nam nista ne pripovijeda n. pr. o sastavu tvari, o
svojstvima tjelesa, o naravi i djelovanju prirodnih sila, kao sto nas
ne poucava ni o organskom ustroju zivih bica ; ni o tizioloskom
djelovanju organa, ili o velicini, razmaku i gibanju svemirskili tje-
lesa. Nema obja\ljene ni tizike, ni kemije, ni tiziologije, ni medicine,
ni astronomije : a nije objavljen ni metod, kojim treba da se sluze
ove znanosti u svom istrazivanju. U ovom dakle obziru nemaju
znanosti sto da se uce od objave ili teologije. »Sv. pismo«, veli
kardinal Baronij, »hoce da nas uci, kako se u nebo ide, a ne kako
nebo ide.& — Svrha dakle religije druga je, uzvisenija je !

Istina je doduse, da objava govori i o mnogim pitanjima, za
koja se zanimaju i moraju se zanimati i znanosti, kao sto su n. pr.
ova: otkle je covjek, kamo ide, koje je znamenovanje zivota nje-
gova, smrti njegove ? Xijesu li o\'o upravo zivotna pitanja, pred
kojima su svi drugi znanstveni problemi kao djecje sigracke! A ne
znace li ova pitanja zapravo : kako stojimo prema boianstvu. Pa
ako je znanost lutala i ocajala, kad joj je trebalo odgovoriti na
ova pitanja, te I'e i jedan bnzanski Platon iudio da dodje neko
bozansko slovo — ).ovo; -<.; \\ziv. — da nas pouci, sada imademo
na ova pitanja jasan i tocan odgovor, jer nas je poucilo utjelov-
Ijeno slovo bozije.

Istina je nadalje, da objava govori i o takovim pitanjima, koja
su zapravo cisto znanstvena pitanja, te pripadaju u geologiju, lin-
gvistiku, etnogratiju, antropok)giju itd. Ali objava u ovim pitanjima
samo udara temelje i rasvijetljuje vrske na zgradi znanosti, a samu
zgradu ostavlja u sjeni : osta\'lja dakle znanostima siroko polje, na
kojem se mogu slobodno kretati.

Istina je napokon, da se je milnstivi Bog udostojao objavom
nas pouciti i (_i tajnama, koje koliko nadmasuju dolivat nasega
uma, toliko svrhunaravnim svjetlom rasiruju vidik dusi na.soj i
otkrivaju nam tajanstveno bice njegovo i Ijubav njegovu k naina.

Kako dakle dolazi do opreke izmedju vjerc i znanosti.'' »Ako

486

oprekc kadsto i hude>, lijopu vtli .sla\ni na.s biskup, Miijc jc narav
stvari porcidila, nc^o sirast, slabust i zanescnost ljiidska.>

Diijiudilo se i du^adja se, da koji bofjoslovac, kriv»i slivata-
juci izvore objavc, svoje subjcktivno niisljenje o kojem pitanjii
znannsti izdaje za ii.uiku vjcrc ( )vakav covjek stjcsnjava znatm-
stima podriicjc slobode i postavija joj lucdje ondjo, <jdje ill nije
pcistavio ni Bog ni crkva. Jalov je posao i vrlo pogibeljan, kad tko
lioCe da objavom rjesava takova pitanja, koja ima da rijesi tck
znanstveno istraiivanjc uina Ijudskojja. Istt) tako ne dotjccc aprionio
umovanje ni puka dcdiikcija Diidjc, j^djc se radi o pitanjima, koja
se mogu rijesiti tek iskiist\*om, opaianjeiu i istrazivanjoni.

C)v(t je jcdan izvnr oprckama, jrdjc »str3st, slabnst i zanc-
senost ljiidska«, a ne vjcra, snzuje opravdanu slobodii — jiistam
libertatem — znanostima. Drugi je izvur oprckama na drugoj strani.

Pripada upravn na moralno dostojanstvo covjcka, da ne moie
ni zami.sliti niizrcci: pravo, sloboda, a da se odmali u dusi ne
javi i druga rijec : duzn«>st, zakon. »l.egum onincs servi siimiis*,
veli Ciccron, »ut liberi esse pussimus.* Ne moie biti prave slobode
ni na kojem podrucju. ak<> se ne pndvrgnemo zakonii, dakakn pra-
vednum zakonu, jcr nepravedan zakon 7"«vi- fi.. r.ni razbujnistvo
— latrocinium. Ovo vrijcdi i za znanosti.

Imade pak takovili istina. koje pripadaju na nerazorijivu hastinii
svili vijckova, koje tvore osnov misljcnja Ijudskoga i driu^tva Ijud-
skoga, bez kojili ncma ni govora Ijudskoga, ni zakona, ni nioral-
noga reda ni javne svijesti ni civilizacije.

Medju ovakove istine pripadaju ii prvoni rcdu religioznc istine,
koje jednodusnim glasoni navijestaju svi narodi kroz sve vijekove,
jer bez njih nijesu niogli ni biti ni napredovati. I upravo u torn ved
stoji i janistvo njiliove istinitosti. I.ijepo veli glasoviti ucenjak i
osn»)vatclj psiholizike G. Th. Fccliner (Drci Motive und Griinde des
GlaubensK >\ania ne bi trebalo religiozno vjerovanje, kad ne bi
bilo predmeta njegovih. Jer, ako je covjek stvorio vjerovanje u ove
predmete, buduci da mu je ovo trebalo, to nije sam stvorio te
okolnosti, da mu treba vjerovanje za uspjesan opstanak, i prema
tomu je potreboni prisiljen stvoriti ga. Sto je dakle covjek stvorio
religiju, mora da je osnovano na ovoj istoj zbiljskoj naravi stvari,
koja je stvorila i covjeka skupa s potrebama njegovim. Znacilo bi
pak i naravi stvari pripisati apsurdnost, i bilo bi protiv svega is-
kustva, da je narav covjeka tako udesila, da moze uspijevati samo
s vjerovanjem u nesto, cega nema.<

487

Za to kad ucenjaci tcibozc u iiiiL- znaimsti i use i)\e tt-iiK-lju
drustva Ijudskoo-a; kad uz kosu losjike samovoljrn) pumisljaju c(>\'jelca
kao moralno bice, a be/, slobodne volje ; kad p(_)stavlj;iju duznosti
bez osobne odgovornosti, cudoredne zakone bez zakonodavca ; kad
dakle protiv opcenite svijesti rtida Ijudskoga poricu Boga, besmrtnu
dusu, slobodnu volju, moralnii odgnvornost : ne sluze se soprav-
danom slobodom«, vec se tesko ogresnju proti\' duznosti, prdtiv
zakona same razumne naravi svoje, ne postujuci dostojanstva nje-
zina. Hi, zar ne znaci duboko poniziti dostojanstvn razumne naravi
Ijudske, kad Ijudi toboze u ime slobode znanosti luice da zarobe
um Ijudski u tijesne ograde osjetne spoznaje; kad spoznaji svojoi
pt)ricu svaku sposobnost segnuti iza pojava i dovinuti se njihovim
uzrucima ; kad poricu svaku mogucnost metafizike, a kad tamo ne
mogu ni govoriti, nego gox'orom metafizike, — kako lijepo veli zna-
meniti francuski fiziolog i biolog CI. Bernard. Ne ponizuje ii zaista
covjek sama sehe, ne krni'i li sam snagu svoga razuma, kad ne ce
da znade za Boga, a ne moze ni na kojem polju da dovrsi tijek
misljenja svoga, a da ne nadje Boga, osnov svega i svjetlo, koje
sve rasvjetljuje i objasnjuje. I s takovim se misljenjem jos iivastaju
protivnici vjere, kao s novom slobodnom znanoscu, a kad tamo to
nije ni kriva znanost, jer nije nikakova znanost.

Isto tako nije djelo ni plod znannsti, kad se tc^boze u ime zna-
nosti zabacuju tajne, t. j. one objavljene krscanske nauke, koje nam
otkrivaju stogod od tajanstvenoga bica bozjega ili svrhunaravno
odredjenje nase i sredstva, koja nas ovomu cilju vode. Red je
stvari takav, da je Bog nad covjekom, pa od tuda moralna obveza
za covjeka, da s postovanjem i zalivalnoscu primi naucavanje bozje.
Ova obveza ne ponizuje covjeka, jer ga ne moze poniziti, ako
Boga, beskonacnu i neprevarijivu istinu, primi za ucitelja svoga.
Kad se dakle n ime znanosti zabacuju ovakove religiozne istine,
onda se prekoracuje podrucje znanosti i opravdana sloboda njezina,
opreke dakle nije sama narav stvari jiorodila, nego strast, slabost
i zanesenost Ijudska.

Ne sprecava li ipak i)hjava slobodu znanosti, kad ona govori
i o takovim pitanjima, koja nesumnjivo pripadaju u podrucje zna-
nosti? Nijesu li rezultati znanstvcnoga istrazivanja vec obcrili mnoge
ovakove tobr.ze objavljene nauke ?

Kao sto nepromjenljivi i evidcntni logicki aksiomi i zakoni
misljenja i ontoloski zakoni bitka ne sprecavaju slobode znanstvcnoga
istrazivanja, premda im se znan<isti moraju pokoravati na svakom

488

svom ki>raku; kao sto nijedna vec pronadjena i neosporivo utvr-
djena empiriOka istina ne sprecava slobode znanosti, premda je
oCito, da svi dalji uspjesi znanstvenoga istraiivanja moraju biti
u skladu s njom : isto tako ne sprecavaju slobode znanstveno^a
istrazivanja ni objavljene istine, niti nioze biti pravoga spora izinedju
iibjavljenih istina i rezultata znanosti. Samo treba iivijek obzirno
i zdiisno prosuditi, sto je objavljeno, a sto znanosdu utvrdjeno. Hi
mozda nije dostojno za ucenjaka, da se obazire na objavu? Zar
mozda ponizuje znanosti i ucenjake, ako postupaju poput Balfour-
Ste\vart-a i Taita, koji pisu: »Mi posteno nastojimo promatrati
prcdmete s dva oka, s okom znanosti i s okom vjere, najprije
s onim, onda s nvim, ali s oba. Skrajnoj stranackoj kritici, dolazila
ona sa strane znanstvene ill religiozne, ne <^emo da se dopadamo.
Iina Ijiidi, koji covjeka s dva oka smatraju cudovistem t Ne resi li
upravo ovakove ucenjake ona ncpristranost u sliizbi istine, koja je
prava duznost za svakoga covjeka? Za to i jesu upravo ovakovi
Ijudi svojim znanstvenim radom stekli najvcde zaslugc za rod Ijudski.
S puniin pravoin veil slavni nas biskup ; »Vjerujte mi, sve sto se je
na ovom svijetu do sada uzvisenoga ucinilo, uciniio se sloznim
radom sv. vjere i znanosti, a Ijudi uceni, koji su znali umom i srcem
svojim jedno i dru>ijo pri<irliti. najsiavniji su Ijudi, a djela njihova
vjecite vrijednosli i koristi.«

Hi mozda nasuprot treba da pohvalimo s nepristranosti na-
ucnjaka, recimo anatoma, koji porice bivstvovanje duse, jer je
svojim noiem jos nije nio;iao nadi razudjuju(3i truplo covjecje, a
i nc pita za drii;^e pojave, u kojima se ona ncsumnjivo ocituje; ili
geologa, koji smijud se tare ruke i veselo klice: »S bogom objava!«
cim je otkopao koji sloj pijeska i nasao kakove fosilne ostatke ; ili
historicara, koji brizno skupija i u emu sliku sastavlja sve,
sto je ovdje ili ondje svetinji primijesala strast Ijudska, a
i ne obazire se na neprecjenive usluge, sto ih crkva
ucinila Ijudstvu i uljudbi.

Koliko su vec puta ovakovi nadriucenjaci bili poniieni
pred sudistem same znanosti! Nasuprot stoji nepobitno, da
znanosti nijesu do danas ni u kojem podrucju utvrdile nijedne
iiauke, koja bi se kosila s kojom naukom krscanske objave.

Zagreb.

Ur. Ante Bauer.

-%=^^

(''^■»

SLOBODI!

If Kat)sn tamnoni ispred bozjeg tmna
Ti si mjesto sunca i:)d vajkada sjala ;

i'^'''^'o'ii^' ''?':<-^^-^^^'^^^^ ®' carna, kad je svijet posto,
^<f^ti^'^ I'^*'' najljepsi ures na tii zenilju pala.

Ti si vazda bila ponos svili viekova,
Lijek svake boli, ineleni sviju rana,
Xada, zanos, sreca nad svim srecam' inim,
Iz nebeske basce ruza odabrana.

Ti si vazda sjala i sveudilj sjajes,
Nit' ti sunce koje, nit' ti tama udi ;
Tebi konca nema; saino t>-ordi mogu
Katkada te caskom potamniti Ijudi.

Poznamo te i mi, uzvisena zeljo,
Crijala si grudi junackih nam predja,
Kroz stoljeca iiinciga nisi nikoin dala,
Da nas kada tlaci, da nas kada vriedja.

Poznamo te i mi, miikotrpna djeca,
Al iz price sanm, kn iz sanka ziva;
Sad je sudba nova, naseni oku sada
Nepravice Ijudske ubhik te sakriva.

49°

Zrako pravdc v-jecne, tjesilice sveta,
Zaklinjem te modi tvojih cara istili,
Milosrdjem bozjini, bratstvoni covjecanstva,
Vatrom plamna srca, miljem dusa cistih;

Zaklinjem te jekom proslosti nam slavne.
Macem bojovnika. sto su za te pali,
Krvljii prolivenom na boji.^tim" svicta,
I'lacem Tvnc mlade, koja vojna iali;

ZakiiniLiM te Mi/iMu ui^ofjih sirota.
Molitvama majke, tajnam' Ijubavnika.
I'zdahom i pjesmom, ocajem i nadom,
Smrdu i zivolom tolikih nam dika:

Nem<»j tako dugn pogleda nam kratit,
Ne zapiistaj tako vjemoga Hrvata!
Kad ii <ies razpr>it tamu na.se biede,
Kad ces opif simit i prcJ na.sa vratar

Pocljc na Bradu.

Xiknia Ostojic.

.^Qpp^

STANA.

Iz iii/.ii crtic.i : Sl.i\(inska sL-hu

mi se ij;iira, zelene se pi>lj;i, sarene .se bijeli i ruiiioni c\ jetci
i napunjaju mirni zrak opojnim mirisom ; okn ti uziva i ne
maze da se nagleda hoije Ijepotc . . . vjecne, nepnilazne. Sve
yledas i gledas, a grudi ti se nadimiju, kao da ce upiti u se svu
tu Ijepotu i nekako se zacaran podajes gkazbi onih posehnih zvu-
kova, sto struie zrakom tihi, umihii i daleki . . .

I zaustavlja ti se oko na seucu, malom i bijelom, sto je po-
legk) iisred te Ijepote kao bijeli gokib, i sto se cini kao da sniva,
uspavano pjesmom bujnili cvjetova. Pa kad ga ovako gledas, pri-
cinja ti se kao mak', posebni svijet, u kom je sve tiho i mirno, u
kom se iivi bezglasni iivot velike, nepomucene srece . . .

Tek se trgnes i sjetis, da u selu zivu Ijudi, da su dobri i po-
steni, da su radini i zadovoljni, al kako je u njih srca, tako
ie i boli.

Petar Panic u svem je seki najbolji gospodar. Sijed je i posten
i sav ga narod u velike cijeni. U njega je lijepa kiica, krasno obra-
djena polja, puni staglji i tusti voiovi. Al najljepse, sto je ii gazde
Petra, to mu je jedinica kci Stana. U scdain sela neina je takove.
jedra i visoka s velikim, sjajnim ocinia i dvini divotniin plctenicama
ruse kose. Milota od djevojke, s vjeonim posmjehoni ua ruineniiii,
socnim usnicama. A kad ju onako razgovoris ii kad joj koju pii-
sapnes o njenoj Ijepoti — Bozc — cini ti se, da gledas u istok

402

sunca, tako jii mila rumcii objijc. Mi unci pu selu liiJuju za Stan(»ni.
a cure joj zavidjaju i prijekim ju okotn ^ledaju. Al Stana kati da
ne mari za monike, a s curama prijazna je i dobra i nikako iie
pokazuje. da joj treba zavidjati.

Gazda F^etar /ivi samo u svojoj jedinici i sve razinislja, kaknva
li <ie niu to zeta dovesli nje^jova Stana u kudu.

No doba prolazi, a Stana sve Ijepsa i veselija i kao da ni ne
pomisija, da vaija po(5i za muza.

A momci cekaju i sve podrhtavaju, hocie li Stana da svrne na
njih svojim ocima, sto sjaju kao dvije zvijezde na ponocJnom nebu.
I rado bi da joj se pribliie, nesto ih svrbi na dlanu, da ju onako
kao i dru^e cure potreptaju pa oblim ramenima, da joj proijovore
o Ijubavi . . .

A opet im se pricinja Stana nedostizna kao visina nebeska, pa
onda cekaju i sute.

Jabuke se razcvjetale, a momci potegli cure u ki>Io i veselo
poskakuju. da sve zemija jeci.

liit <ie svatova, f^ovore starci i zadovoljno pojjledaju, kako
se u kolu };lave jedna drugoj priklanjaju, kako se lica zare i kako
se sve nesta sapuiie, da sav zrak odise Ijubavlju. I I'etar sc nasao,
pa gleda svoju Stanu, veselu, al ponositu, ni da bi okom maknuia.
A do nje ba§ dva momka od oka: Ivo i Dako. Kao dvije gore u
proljetfu, milota ih pojrledati. Ne zna starac gotovo, kojega bi radjc
za zeta. Zna se po svem selu, da bas njih dvojica najvise obilaze
Stanu, al ona ni da bi maknuia. Tako i sad ykda preda se i sve
se smjeska, a nozice poskakuju kao u mlade srne.

Uzdahne starac, nekud mu malko tesko, pa se onda izgubi
narodom.

A u kolu sve veselije, sve glasnije. Ved je i sunce zapalo.
kad se razidjose ... I gle cuda! Dosle djevojke u kolo same, a sad
na se vradaju sa svojim momcima, koji ih obuhvatise oko pasa i
podjedno se jos priklanjaju k njinia i nodicdno im ijovore, kao da
im je Ijubav bez kraja.

Samo Stanu nije nitko obuhvalio oko pasa, tek joj se pri-
kljucio Ivo. I mucke isli su prema njezinom stanu.

Pred njezinim vratima rekli su si laku noc, a Stana pruzila
Ivi onako od obicaja ruku.

— Laku nod, Ivo!

^9}>

Ivo zadrzi casak njezinu ruku u svojoj.

— Tvrda si, Stano, tvrda si kao kamen.

Stana je po njegovDJ ruci osjetila, da sav drhce. Onda se je
naolo okrenuo i otisao. Stana je ostala jos casak na pragu i ^le-
dala za Ivom.

Sto mu je samo?.. pomisli i nestane posmjelia s njezinili iisana.

Kud vecere bila je Stana zaniisljena i mncaljiva. Stari Petar
pogledavao ju ispod oka i nije se niogao da nacudi, kako se to
najednoc promijenila. Ta u koki sjaka je sva od zadovoljstva.

— A, sto je to tebi, Stano ?

— A, sto bi bilo, oce ?

— Ta eto, umukki si i kao da ti nestii nije po volji.

— Nije nista, cako, umorna sam.

— E, Cuj, golubice, ne ce biti tako. I dulje si vec plesak^, pa
se nisi izmorila.

— Kad vam velim . . .

I Stana se zarumeniia kao niakov cvijet.

A starac sve pomislja, da joj nije tko sta na zao ucinid.

Isla Stana na bunar po vodii, al iagano koraca sva zamisljena
i kao da joj se licem tuga razlila Gledaju je cure sa bunara i sne-
bivaju se, kako to Stana ne brza po obicaju i kako joj se ne raz-
lijeze zvonki glas selom. Ta Stana je ]iol dana pjevala, a pul se
Ijupko smijesila.

A onamo s puta pridje k njoj Dako.

— Ej, Stano, koja te zaiost ubila?

— Idi, ludo, sto bi meni zakist?

Al pri torn ju nesto zaboli u srcu. I podje dalje. A Dako sve
za nj(jm.

— Cuj, Stano, Ijepota si, pa volim da te slijediin.

— Pusti to, Dako.

— Nisam zao, Stano, vjere mi, nisam.

— Pa ne velim ja, da si zao, al nije mi sada od voije, pa
me pusti ...

— Zelja ti, Stano, a ja slusam.

494

I mlaJic z.ist.iiif. pa tii/iiim nkoiii polled. t\ a /a Stanom. 1 (ra^ia
mil jf u srcu kao siince, a uvaino mu sve uzalud.

Kh, tku zna, kako «^e to sve jos bid sa Stanom . .
I tjesi ga, sto ni Ivo nije bolje sreiie.

Nad seloin -iila injcsccina kao bijeli dan. Vecer je topla,

inirna, yotovo ti. > > pada cvijcl sa drveca. Ljudi ve»i po.sli na

pocinak, samo se Stana ukrala u sljivik, sjela na panj pod jedno
drvo i zanusljena piista, da jii o/. : padajii«^i cvjelovi. Ntsto

joj je tako tijzno u dusi i svu ju ,c daleka ceznja . . . topla i

slatka. Cijcli jc dan iz^ledavala s praga, ne de li se otkud ukazati
Ivo; nije ni sama znala, sta ju to obuzcla takova zclja. A sve joj se
priOinjalo. da podjcdno osjc<Ja, kako nje<^ova ruka drli(5e ii njczinoj.

Najcdnoc se Stana tr^ne. N'etko jc skucio preko (»};radc. l'
mjesecini spazi miiskarca. PrestraJena htjcde pohje(Ji, ali se u brz<i
predoniisli, skuci se kraj drvcta i zaustavi dali.

Muskarac se priblizi na dva tri koraka, tiho se Su1jaju«^.
Ivo!

Nije mogia da presuti. Ivo se prestraSi i stane kao ukopan.
Ivo, 5to trazis ovdje ?

Sva se je tresla, kao trstika na vodi.

— Ne zamjeri, Stano, proAapne mladic, otici cu
A §to si htio?

Dosao sam . .
Casak je sutio.

Stano, tako te obilazim svaku nod
Stana osjeti, kako ju prolaze srsi, al nekuda slatki, topli.

Stano !

Idi, Ivo, molim te . . .

— Xe tjeraj me, Stano, kad mi je iivot hiti uza te.
- Ne, Ivo, nije pravo, sad je nod.

A dan kad svane, Stano, pa da te zaprosim ii oca?
Stana je sutjela i sva drhtala.

— Rad toora, sto te volim, Stano, kao sunce te volim.

— Idi, Ivo ! — prosapne, a ni sama vec nije znala, sto govori.

— Idi cu, samo dopusti, da opet dodjem.

Takne se njezine ruke i pocne ju drajjati. Ona je pustala i
sva se o:ubila u nedosjlednoj sredi.

495

— Stano, raiK.) srca m()i;a, hudi mi Johra, B(i<j; ti platin.

— Pa jesam, Ivo.

— I dopusti da dddjeni, da te udncsem iia i;rudiina svojim,
kao svoju bijelu golubicu.

A Stani se zalile oci suzama i oslonila svoju !j;Iavu na njc-
gova prsa. A on ju dragao po bujnim vlasima i cjelivao ju toplini
dahom svoje Ijubavi :

— Stano, cvijete moj inirisavi, sreco nioja . . . nebo moje
isplakano . . . !

Dogovorili se, da ce Ivo sa svojim starim za tri dana u prosce.

— Valja da caku pripravim, rekki je Stana nije u redu
ovako iznenada.

A Ivo je na sve \-esei_) pristao ... ta sad niu je ipak granulo
zlacano sunce.

Stana je tri dana od zore do niraka pjevaki i sva se zarila u
velikoj sreci. Stari Petar ne moze da se nacudi i sve naslucuje, da
joj je netko u srcu drag kao zora. I rad bi da ju pita, al se suzdrzaje
i ceka, da mu jedinica gohibica sama kaze. A Stana sto puta na
dan zapocima: i-Oce . . . oce . . . dragi . . .« al daije ne di.ihizi, rumen
ju oblije i stidna obori oci.

Cim poveceraju, a Stana smuk u sijix'ik. Tamo ju vec ceka
Ivo. I samo si govore : 'Gokibice moja, gokibe nioj . . .«

— A jel li, Stano, sto veli cako ?

— Nisam mu jos rekki.

— E, cuj, zor(i moja, sutra treha da dolazimo . . .

— Pa reci cu mu, Fvo, u jutro.

Zasla Stana u kucu a Ivo posao kraj ograde napram svome
doniu. Sreca ga svega omamila i samo tiho zvizdi preda se i
tucka rukom po srcu, kao da ga zeli umiriti. A noc je topla kao dje-
vojacke grudi i sve nekako drhturi u posmjehu sjajnih zs'ijezdica.
Od nekud laju psi, al daleko, vrlo daleko, da jedva i razabire.s,
Prolazi Ivo kraj seljackih kuca, a sve su tamne i tilie i mirne i sve
kao da su uronile u proljetni san . . . Tz grabika ozvanja tijano pijev
slavulja i razlijega se daljinom kao sapat Ijtibecih usana . . .

Zastane Ivo. Kraj ograde oslonio se co\jck Icao sjcna i jiosl.io
pogled u zvjezdano nebo.

4Q6

Boy s tobom, Dako, a sto zuris u nebo?
Uobro ti bilo, baja. al eto, ne mojju da spavam.
A da ti nijc mora na srce zasjfli ?

- Bit ie da je tak^

Stresi je, brate, i sc Ivo. ik'> v.c da iu;,'iije .'

A li kao da si s do -«, baja?

Da oprostis, ravno sa sunca.
Dako kao da je naslutio, ne^to se lecne.

Ono smo, baj.-», dragi jedan drugome ; volimo se kao dva
rodjena brata ... Pa nije za zlo, da mi sve kazc^.

Druie rodjeni, Dako. brate Ijubljcni . . . nc moj^u jo5 danas.

- A kad ecs?

- Sutra, baja, sve dcs znati . .

Daku zazebe u srcu, kao da je mraz pao po njcmu . .

— Ono znam, da volimo j> promuca teskom mukom.

- Ne brigam, brate, koju \..ii.-. .n moja mi je draia od .sunca.
a i ja sam njoj drag . . .

- Da me samo nc obmanjuje^, Ivo?

— Bog mi platio, akn laiem I ... A sad laka ti hoc, haja.
Ivo zazviidi i udniakne.

A Dako sve stoji kao hrid i gleda za njim i sve pomisija, kako
su sad sami na cesti i da mu je samo donijeti sjekiru . . . pa za cas
sve bi bilo dnigacije . . .

I \ei nekako tupo zakret^e u dvoriSte, al sc onda zaustavi,
pogleda joii jednom prema strani, kud je nestalo Ive. i nekud boino
prosapie :

- Ne du . . . rad nje ne (iu . . . i rad Boga . .

I onda se osloni o zid kolibice i zavapi : »Oj, Stano, muko
moja, zeljo nikad ispunjena!<

Ogranuli) .-•jain" sunce, pa zlacaiimi tr.icinia iniluje bijelo selo.
Bude se seljani i spremaju na posao ; cure pjevaju kao za inat pti-
cicama, a pastiri veselo gone stada na pasu. Sve je vedro, sve
zadovoljno ; vidi se : marno selo, sretno i veselo.

Samo u kuci Ivina oca kao da je svetac. Ustao stari, umio
se i obukao nedjeljno ruho, onda se Bogu pomolio i zazvao sina.
Ivo, sinko, idem, i dao Bog, bilo za dobro.

— Dao Bog! — odvrati Ivo i isprati oca na dvoriste.

A stari lagano odniaknuo prema Panicevom domu.

Gleda Ivo za njim, a licem mu se razlije bla2en i sretan
posmjeh . . .

Prosla kraj kuce Mara Andrijina. Nosila skaf na bunar.

-- Sretan, Ivo, zar te vile poljubise u celo. kad se tako
smjeskas ?

— Volja me tako, ni briga te.

— Gle, kao da ne znam . . . zna sve selo. Bit ce svatova.

A Ivo ne moze na taj dan da bude osoran, vec prijazno odvraca :

— Bit ce, Maro, ako bude Bogu volja.

— A sto ne bi? Ljepota je, pa nije za nikog-, kao za te.

— Hvala ti, Maro, od dobrcite sto mi tako govoris.

— Na malom, Ivo; dobrota je u te, pa ne ce nikom biti krivo.

— Samom mi je taka zelja, Maro.

— I pravo je. Bog te pomogao !

— S Bogom, Maro ! Pozdravi na domu.

— Hocu.

lO.

Medjutim priblizio se Ivin otac Panicevom dvoristu. Na pragu
stajala Stana i vec ga s daleka opazila. Tamna ju rumen oblije,
srce joj zastane, a u griu nesto ju stegne, kao da je Ivin zagrljaj.
Svrati se u kucu, pa ce ocu :

— Oce moj rodjeni, ono bi nesto da ti kazem.

— Pa ded, milo moje.

— A opet mi je, kao da ne mogu.

— E, gle, a kako ne bi mogla ? Pa otac sarn ti.

— Ono nam dolazi u goste Luka Svetnic.
I djevojka porumeni preko u.siju.

— Pa sto je na torn takova? Dobro nam dosao.

— Ti kao da i ne znas, oce?

Petar pogleda svoju jedinicu. Stajala je pred njim, mila i ru-
mena kao ruzin pupoljak u casu, kad ce da se rascvate. I nasluti
starac. (Jsmjehne se, a oci kao da mu se orosi.se.
Stano, dijete moje rodjcno !

I zagrle se njih dvoje u velikoj sreci.

U to eto ti preko praga Luke .Svetnica.

— Hvaljen Isus!

— U vijeke hvaljen !

I isprosi Stanu za svog sina.

Spomen-cvie6e. 3^

4gS

II.

NastaSe dani velike, bcskrajne sre<^e. Pjeva Stana cio dan i
ceka, kad te dragi do(ii. A on dolazi, cim svrSi poso na polju il na
domu i onda nema ^apiitanju kraja ni konca.

Stari Petar glcda djccu i sve mu srce poigrava ; nikad si
boljega zeta nije poielio. Tek ga jedno smuduje. Pod jeson valja
da Ivo podje u vojnike, a kako mu je otac samac, a mladji brat
istom navrsuje osamnaestu, valja da 6e mu oprostiti. pa de samo
na dva nijeseca. Al ako ne bi? I starac sa zeHnjom pomislja, sto
bi njegova Stana tri gudine bez Ive. Njih dvoje u svojoj sredi ni
ne misle na to, ved se posvema podaju svojoj sredi. Ivin otac
bio na opdini i molio, da mu za sina isposluju dozvolu zenidbe.
Obe«iaIi sve uciniti, al tko zna, kako <ie biti.

Starci se cesto sastajali, pa snuju i kuju i sve se cudno gledaju,
a od op<^ine nikakova glasa.

12.

Prodje Ijeto. nadosla jesen. Za njih dvoje, Sto se Ijube kao
dva oka u glavi, proslo to kao jedan dan. A od opcliine ni traga
ni glasa.

Po.sao stari I'etar sam na opiinu i sve mu srce zastaje od zle
slutnje. Pokucao i u5ao, a tamo mu vele :

- Nema nista, gazda Petre. Ne znamo ni sami, kako nc od-
govaraju. Valja da se Ivo spremi, pa ie ga mozda odanlc pu.stiti.

Mozda!

Stari samo da ne proplace. Zahvali se i krene doma. A u
srcu ga nekakov crv grize : muci .staroga pomisao, sto <?e na to Stana.

Dosao kuci; tamo ga jedva docekali i samo ga obasiplju
pitanjima :

— A sto je, dako ? A je 1 sta doslo ?

— Nije jos, djeco, al doci de skoro.

I glas mu je tuian i pogled beznadan.
. A Stani zastalo srce, problijedi kao ponjava i samo jedva
promuca :

— Cako, ako mi ga ne puste?

A stari i Ivo tjese djevojku i tetose ju, premda im samima
srce puca.

499

13-

Ogranuo vedar danak, uii,ranulo zlatno sunce. Al u selu kao
da ga ni ne vide, svud je tuzno, svud se prolijevaju suze. Oci mrki,
matere kukaju, a cure kao da ce se utopiti u suzama.

Spremaju se na put novaci.

Za Ivu nije nista doslo, pa mora i on. Pred svima mrk je i
zlovoljan, samo u potaji brise suze i tesko uzdise. A Stana vec tri
dana nit jede, nit pije, samo sjedi nepomicno, kao da si joj dusu
ispio, a niz lice toce joj se gorke suze.

A kad je Ivo zorom dosao k njima, da se oprosti, onda ga je
pogledala tako beskrajno bijednim pogledom i tako se ocajno pri-
vinula na njegove grudi, da su se i starom Petru orosile oci.

— Ivo ! . . . Ivo I . . . Ne idi !

A on ju je obasuo cjelovima i pio je s ociju njezinih suze i
saptao joj rijece utjehe, zamiruc i sam od boli.

— Muci, golubice, moja, vratit cu se . . . Dat ce Bog, pa ce
me pustiti, a onda ce nam biti srece dosta . . . Ne tuguj, roso moja . . .
sunasce zlacano . . .

— Oj, Ivo, Ivo, sto cu, kad ne mogu bez tebe ? !

— Ma doci ce on naskoro, — tjesi ju i starac.

U to stala.pred kucom kola, na kojima je valjalo poci u grad.
Na kolima bilo vec nekoliko momaka novaka. Nekoji su tuzni i
neveseli, nekoji pjevaju i ijucu, kao da krikom i vikom zele ugusiti
svoju nevolju.

Zagrlio Ivo jos jednom Stanu, izljubio se sa starim Petrom i
skocio na kola. Konji potegli i odmakli.

Ivo svrne pogled zadnji put prema Petrovoj kuci. A na pragu
stoji .Stana i drzi se rukama za grudi . . .

— O, Boze moj, — prosapce momak — kako je to tesko.

14. -

Osta selo pusto, pobrali im sve najljepse momke. Idu cure
na vodu, al ne pjevaju, vec samo uzdisu i sutec se vracaju.

Stani kao da je nastala vjecna noc Ne moze da poducse, vec
sve blijedne i propada, a pod vecer izgubi se u sljiviku i prolijeva
suze. Zabrinui) se stari Petar za svoju jedinicu, ne nioze da ju
ovaku gleda; bijeda njezina potresa ga u duo srca. Bio je vec i u
gradu kud ohlasti, pitao i raspitkiyao, ali o Ivinoj niolbenici nema

|;oo

ni lra;ia. Kad se je vratio, inorao jc .st.ir.ic li.i /.uara Stanu, pa
joj veli: ><Jbecala gospoda, biti ce skoro.t A Stani od toga malo
utjehe. Ved su prosia i tri mjeseca, otkako je otisao Ivo.

Jednoga dana radila je Stana u dvoristu. Rezala je misirace za
krave. U to se kraj ograde pokaie Hako.

- Hvaljen Isiis, Stano!

— Uvijeke hvaljen ! - odvrati Stana, a da i ne podigne ociju.
Bilo je prvi puta, da su se sastaii, otkako je otiSao Ivo.

— A kako jc to s Ivom? . . . Zar ie ostati ?

— Ne znam.

I same da ne pruplace.

A tesko ti je samoj, kad Ijubis?
Stana ne odgovori nista, samo vise pogne glavu.

— E, znam i ja, da nije dobro, kad srce boli.

A sad je i njemu bilo, da prolije more suza, rad Ijiibavi
/A niom.

- Ej, Stano, bijela si kao snijeg; vidim, gines za njim, ali ginu
i drugi za tobom. Bog zna, njemu je moida lijepo, ali nama . . .
nama . . .

Stana ga pogleda.

— A sto bi njemu lijepo bilo? Zar u soldaciji?

— Nije to najgore, kad se priuci ... a niomak je, da ga i ne
ureknem, liifp k.io pruliece. p.i tc ira zavuliti i nliciri i cure u
gradu.

— A sto ti to govoris, ne bilo ti traga ? — promuca Stana i
oblije ju smrtno bljedilo.

— Ne zamjeri, .'^tano, nije bilo radi zle namjere.
I ode momak tuino, zamisljeno.

A .Stani se cini, da de ju zemija progutati.

Usla Stana u kucu, postavila se pred oca, pa ce cvrstim, od-
lucnim glasom :

— Oce, ja cu sutra u grad.

— U kakav grad, Bog s tobom, djevojko ?

— Idem k Ivi, liocu da vidim, .sto radi.

— Ali. Stano, rano srca moga, kud bi to, grad je daleko.

— Naci cu ga, oce.

— Nemoj, dijete, nije ni za sto; on ce se skoro vratiti.

so I

— Oce, ja morain, ako vain je milo, da ne skocini u bunar.
Stari ju pogleda. Nikad je nije takove vidio. Sva je bila prc-

obrazena. Uvidi, da bi otpor bio uzaludan, pa pristane.

— All i ja cu s tobom.

— Nemojte, oce, ostaiiite na doinu, volim sama.

— Kceri draga . . .

— Volim sama, oce, pa me pustite.
A starac uzdahnuo, pa zasutio.

Jos prije dana zapregla Stana volove pod lojtre i odvezla se

u grad.

i6.

Boze mili ! Nikad je nije bilo u gradu, pa se sva uprepastiia
od tolikih kuca i sva se smutila i nije znala ni kiid ni kamo. U
maloj jednoj ulicici spazi boric nad vratima, i tako je saznala, da je
to krcma, jar su i kod njih u selu imali boric nad vratima krcme.
Zatjera volove u dvoriste, saspe pred njih sijena i onda najprije
sjedne da zaiozi, jer je putem ogladnila. Kad se je najela, izadje
na ulicu i sve gleda na sve strane, u nadi, da ce se otkud ukazati
Ivo. A onamo ne dolazi nikakov soldat, vec sve nekakovi Ijudi,
sto pmio nalice trgovcu Mojsiji iz njihovog sela. Kad se je uzalud
nagledala, odluci da koga zapita. I zaustavi prvog, koji je prolazio,
pa ga lijepo pozdravi i nazove mu »Hvaljen Isus!-

— A, molim vas, gospodine, znate li vi mog Ivu Svetnica ?

— Zar si luda ? (Jdkud bi ga ja znao ? — odvrati prolaznik
dosta surovo.

— Pa on je ovdje soldat.

— Onda ga trazi u kasarni.
I covjek odmakne.

Stana je casak stajala neodlucna, onda sazme ramenima i podje
da trazi kasarnu. Dodje u vecu, prostraniju ulicu sa visokim kn-
cama i s\'e niisli, koja bi to mogla biti kasarna. U to speti neda-
leko jednog vojnika. Srce joj zastane, a krv joj udari u glavu.

— Boze, da nije Ivo !

I pojuri mu u susret. Ali s biiza opazi, da tog soldata ne
pozna, da nije ni iz njihoV'Og sela. Svejedno se usudi da ga na-
govori.

— Molim vas, gospodine soldatc, a gdje ie tu kasarna?

— Eno ona kuca na cosku, — od\'rati prijazno vojnik, jer je
odmah opazio, kako je Stana lijepa djevojka.

502

— Bog vam platio, a ho<iu li tamo nadi svog Ivu ?

— A tko je taj tvoj Ivo?

— Ivo Svetnid, iz nasega sela.

— Ivo Svetnid . . . Ivo Svetnic, — zamisli se vojnik, — lim, taj
je kod sedme kumpanije.

— A je li u kasarni ?

— Podjite, pa pitajte. Danas je nedjelja, pa nema beSeftirruriLra.
A Stana pozdravi i kao yjetar odmagli prema kasarni

I nasia ga je. Boze, kako joj je bilo. Smijala se i plak.il.i ii
isti cas i <v t ■^•' priljubila uza nj, kao da se ieli s njim u jedn<>
stopiti.

— O, Ivo, moj Ivo !

A on ju je nekako zbunjen priinM i sav jc bio rastruiicn i kao
nezadovoljan, sto je do^la. \'i>jnici naokolo smijali se. kako ga to
djevojka grli, pa se on postidio i nije dao, da ga cjeliva.

— Ma, Ivo, to sam ti ja dosla.

— Hvala ti, Stano, ali ovdje nije u redii, nismo mi sad ii
nasemii selu.

— Jao, Ivo, kako mi to govoriS?

— Ne zamjeri, nije kod soldacije kao u civilu. Piisti, da se
mirno razgovorimo . . .

— Pa dobro, Ivo, kad ti hodes.

I donekle umirena podje za njim do kanicne kliipe, sto je stajala
uza zid. Tamo su sjeli i Ivo poceo da ju ispituje, kako je u selu i
sto rade na domu. Stana mu na dusak sve ispripovijedi i onda svrati
govor na njegovo oslobodjenje. Ivo nije pokazao bas mnogo zani-
manja za tu stvar, prem mu ne bi bilo krivo, da se rijesi soldacije.

Kad se ve<i podulje razgovorise, redi tc Ivo :

— Sad podji, Stano, doba je ; znas, u kasarni ne smijes tako
dugo biti.

Stana ga pogleda sva prenerazena.

— Takav je betel, Stano !

— A zar ti ne des sa ninom ? Danas je nedjelja, pa mozes.

— 2ao mi je, Stano, al ne mogu. Imam sluzbu.

— Ali kad je nedjelja?

— Kod soldacije nema nedjelje, kad kumpanija mora u sluzbu.

— Pa sto cu ja, Ivo, do vecera sama ?

— A sto se ne vracas ved danas u selo ?

— Ne niogu, umurni su mi volovi. Prenocit cu, pa cu zorom
krenuti.

— E, zao mi je, Stano, al nema drugu, moram u sluzbu.
Stani se zalile oci suzaina. Ivo ustane.

— S Bogom, Stano!

— Ivo, jos malo !

— Ne mogu. Stano !

— Pa ni vidjeti te vise ne cii?

— Doci cu ja o bozicu na uriab.

Rastase se. Stana, bjednija no ikad, izadje iz kasarne, a u
glavi joj sve sumi i bruji.

— O Boze moj, sto sam ti skrivila ?
I zaplace nasred ulice.

17-

Razniislja Stana, sto bi ucinila. Ri li se odmali viatila u selo,
kad joj je tako tuzno u srcu. Pa i sto ce u torn velikom, neznanom
gradu bez svog lye? A da ga ipak jos jednom vidi? Kojim cudnim
slucajem . . . Mozda ce se pokazati na vratima kasarne. Stana za-
stane casak. Mozda ce se ipak ukazati gdjegod na prozoru velike
kasarne . . Ali kad ga nikako nije mogla docekati, uzdahne, za-
krene u novu jednu ulicu, sto je bila siroka kao pijaca. S jedne i
druge strane nizali se ogronini kestenovi, a gotovo pod svakim
stajala lijepo izdjelana klupa.

U prvi mah nije se Stana nfaka sjesti na te klupe, premda je bila
silno umorna. Ali kad je vidjela, kako i drugi prolaznici sjedaju, pri-
blizi se jednoj i nekako bojazljivo sjedne.

S prvine znatiieljno je promatrala lijepo odjevene gospodje i
svu silu djecice, sto se je igrala po nasadima. Onda se zamisli,
a misli bile joj cudne i daleke. Sjetila se presretne dobe svoje Iju-
bavi, s\'ih onih bajnil: veceri u sljiviku, kadno je bila uz Ivu, slusa-
juci biljisanje slavulja i pjev seoskih momaka u daljini. Sjetila se i
svih onih niekih, toplih rijeci, kojiina ju je Ivo opsipayao, i nesto ju
gorko zaboli pri pomisli, kako je danas s njom govorio . . .

Zar se je promijenio ? Zar mu ona nije vise draga kao nekoc,
kad je govorio, da bi za nju mogao skociti u mlinski potok i tamo
naci smrt ?

Stanu zazehe strah i zla slutnja u dno duse.

Onda se poena tjesiti i pocne zaliti h ii, koji ima toliko niuke
u soldaciji, pa radi toga ne moze da bude veseo. Ali nju — svoju
Stanu — nju sigurno jos u\ijek vdii.

1 ustane nekako uniirciia, da podje u svoju krcinu i da pri-

504

gleda volovima. U to se najednoc sva strese, kaci da jc mraz pao
na nju, a licem ju oblije smrtno bljedili>.

— Isuse, moj ! Isuse slatki! Oslijepile mi oci, sto to moratn
gledati! Pa zar to meni . . meni?I

Na drugoj strani kraj kuca iSao Ivo. a kraj njega nekaka dje-
vojka, vise na gradsku odjevena. On ju obujmio oko pasa, ona se
prislonila na njej^a i nesto se veselo smiju. A Ivi medju zubinia ne-
kakav dii^, tanki cigar.

Stani je biln da umre. Nije mogla da se makne s mjesta, samo
je besvjesno buljila u ono dvoje na drugoj strani.

A na to se Ivo inalo okremio — kao slucajno — i spazm
Stanu. Casak je popostao; ocito nije znao, sto da pocne; bio je sav
zbunjen. A djevojka kraj njega povuce ga za ruku i odu kao da
nije nista hilo . . .

Stana nije cekahi /i.iL Jos iste nodi vratila se ii seln. .\ driigi
dan zapala ii vrut^icu i svasta je bulaznila.

Dugo je patila, a napokon je ozdravila. Ali sto ozdravila? Pri-
digla se samo, pa se onako propala, blijeda i uinorna vukla po kudi
i po dvoriJtu.

Nikonie, pa ni samom ocu nije rekla. Sto se je dogodilo u
gradu. Na sva pitanja o Ivi odgovorila je samo, da de doci o bo-
zi(iu na urlab.

1 ginula je i venuJa dalje. Al u svojoj bolesti bila je Ijepsa no
ikada; njezna i tiha sa onim bolnim izrazom oko usana.

Takovu je sreo jednoga dana Daku.

— Stano, Ijepoto najljepsa, sto mi patis tako?

— Ne patim, Dako, nista.

— \jere mi, patis. Vidim ja to i znam, otkuda ta patnja.

— A otkudd bi bila ?

Stana ga cudno pogleda svojim velikim, bolnim ocima.

— Od nevjere . . . Ive.

— A sto ti to govoris, Dako?

— Govorim, sto mi je na srcu. Dogodiio sc iicsio, kad si bila
u gradu, ali samo tajis.

— Pa vidit ces, dodi ce o boiicu.

— Bozic nije daleko, ali tebi kao da nema veselja od njegova
dolaska.

505

— Hm . . . misli, sto te volja.

— Nemoj tako, Stano. Govorim ti, jer mi je tesko za te, jer i
ja patim, kad si ti blijeda i tuzna. Nisani ja kao drugi ; volim tc i
volit cu te, dok budem ziv. Podji ti za drugoga, ako te je volja,
ali mi ne mozes braniti, da te gledam i da rad tebe placem.

Stana je sutila, samo je poniknula.

— A teske su suze, Stano, sto ih place pogazeno srce.

— Prosti, Dako, nisam htjela da te razaljujem . . . Ali i me ni
je tako tesko . . . tako tesko, kao da cu umrijeti.

Na njezinim usnicama pojavi se gorak, beznadan osmjeh, a
oci joj se preliju suzama.

19.

Dosao bozic, dosao i Ivo. Stana je ziiala, da ce doci, pa je
ipak sva protrnula, kad je cula, da je jutros dosao. Zatvorila se taj
dan u svoju komoricu i nije nikud izlazila. Stari je Petar mislio, da
ce mu se kci razveseliti, da ce ozivjeti, kad sazna tu vijest, a ovamo
postala ona jos bljedja, jos porusenija. I cudilo ga to, u velike ga
cudilo, kao. sto ga je cudilo i to, da je vec piidne, a Ivo ne dolazi.
Pocne stari naslucivati i sav se smrkne. Poslije podne odluci poci
do Ivine kuce , da vidi sto je. Stani nije nista rekao , samo je
izginuo.

Ostala vStana sama, ali ne uzdise ni ne place, vec se samo
Bogu moli. U grudima joj je nesto prazno i pusto, kao da zamire.

U to se otvore vrata, a u sobu udje — Ivo. Nazove »Hvaljen
Isus ! i onda stane, pa gleda 11 Stanu. A ona je pred njim mirna
1 kao mrtva.

— Ono sam dosao, da te vidim . . .

— Hvala ti.

— A ti kao da se i ne veselis ?

— A'olila bi, da te nisam nikad vise vidjela.

— Zar tako?

— Idi k njoj.

— A kojoj to?

— Onoj, koja ti je bolja od mene.

— Ne znam je.

— Sad je ne znas, ali onda si ju znao, kada si mene otjerao,
da mozes s njom biti.

— Ba.s si luda !

— Nije ludost, kad se vidi svtyim ocima.

— ■.•li:'"'tuiii ' ■ ' ■ 1

— KaJ tako I., . nc birajte djcvojlce it mtIa

— Pa ti bai zunytrvkii I ho^ei da me ku

— Ne kudim Ic, - ' i

— All 7 ' II" tic 1

Stana . iutila, nnda je jcdva cujnvi udvratila:

— Ne.

A Ivtj ■ ■ rekao:

— V<.i > Ce

I otisao je. A Stana je joi uvijek utajala na istum mjcslu i nije
sc micala. Samo usne su joj drhtalc i kao da sii (;a litjcle nalrai;
duzvati.

Cas kasnije uilao jc atari PeJar. Po^leda svoju
kder, a ona kao da nije ii^ 3d

/ \\\\.\ nil !<■. ■ •> >
led .. a to znaci. da du uniriied

>c u meni kao da jc g^ k j

Vclc, da Ml ^i i-n. 11' 'v. I 111^.11 I... • \'i/ J »

Dako, i da su sc potukli do krvi, a Ivo da je Daka jlf^
ubo svojim bajunetom u trbuh. f\\f

Zagreb.

Srrtian Tiicic.

,''1 -. = - ^^ .- \.^-:r'-.f \fe.

.- %4?il

"«"

KOLO.

p'-'^'--

r a d_ se;

na p:

"OS.

tr rr^

i^ri.

-Lfi^

"^L Ul

OUii^

~ '

SZ 5

?r:

— --—

— <rr

h. i

r.a>t

3 Eck

^ ^ z

sior'-r

:::a

'.•z k

ZO'Ri

5o8

iarom, neodoljivom se snajjom valjaju kroz hladnu, tamnu bes-
krajnost svemira.

Sve<Jenici F-igipdaya, najstarijega naroda, koji je u historickn
doba utjecao na kulturni razvitak azijskih pleniena, zaokruzili su
oltar, sto je imao da prika/uje sunce, te su oko nje^a, pjevajiKii
svete pjesme, izvodili likove, kojima su oponasali danomicne i <jo-
disnje kretnje nebeskih tjclesa. I nekini je grckim plesovima bila
svrlia, da prika/uju taj divni red i sklad u kolu zlatnih zvijezda.
Apolona, boya svjctla, slavio je pjevacki zbor . koji se najprije
o^ihao s lijeva na desno, onda s desna na lijevo, slijededi time
smjer nodnoga neba. H o r m u s (ogrlica) bija^e pies, koji su izvo-
dili mladidi i djevojke u vidu kola; jedan im inladic bijase na celu
kao vodja. Horae, mimicki pies, posveden bozicama satova, dao
je svoje ime bugarskom oru. Slavensko k<ilo bit de istoga pod-
rijetla. kojega su i plesovi u obliku kru«;a kud dru^li naroda, te
potjecc iz poganskojja doba, gdje se kod vjerskih obreda plesalo
oko zrtv'cnika. Ali dok su dni^i narodi ove plesove viSe manje
zaneniarili i pozaboravili, gojili su ih Jugoslaveni i miino njihove
prvobitne svrhe, spojili ill usko s narodnim pjesnistvom, spleli ih
cvrsto s narodnim zivotom, bogato ill razvili i vjerno sacuvali,
tako da bi se iz njihove povjesti lakse nego igdje mogli citati
zakoni razvitka pucke umjetnosti i svojstva onih, koji su je stvorili.

>Gdje se kolo nase vrti, nase vile zive tamo<, pravom pjeva
Jovan Sundecid. Narodne igre kriju u sebi klicu svih umjetnosti,
koje se razvijaju u vremenu, t. j. pjesnistva, glazbe i mimike. Kijeci
su i zvuci jos sjedinjeni. tako da jedne bez drugili ne mogu biti, i
gipka tjelesa izrazuju skladnim kretnjama ritani zivota, koji u njinia
bije. \'alovi cuvstva, koja ustalasuju ovaj zivi vijenac, svima su za-
jednicki i pod >oplemenljivom stegom ritma« kuca jedno srce sad u
svima. Kad se radja novi dan, pranialjece kada svane, kad >cezne
oblast sua i smrti«, onda se niladi livataju u kolo, >sto se vije kano
sxajet* ; zajednicka ielja ih sastavlja, prva mladost, radost i Ijepota.
Svecano se na blagdan igra kold, svecano, — >jer tu Bog bdije, gdje
se nase kolo vije.t Zastiipnici cvatucega Ijudskoga plemena sje-
dinjuju se, da nevinim veseljem proslave Stvoritelja svjetla i topline.

Svecano je kolo, sudedi po mitoloskim tragovima, najstarije,
ujedno i najdostojnije* Igra se na badnjak po bijelom snijegu i
o Uskrsu po zelenoj travi. U zametku svojem je izraz vjerskih
cuvstava. Junacko kolo, ili musko kolo, u uskoj je svezi sjunackim

* Kuha£: >NaroJne popievke* 111. knj., 3. sv., sir. 223.

509

pjesnistvom , koje u povjesnom razvitku Ijudskng-a duha redovito
slijedi iza mitoloskoga tumacenja prirodnili pnja\-a.

Kako se JLinak, pojedinac, dize iz innostva snag-om svi.ijom,
te ga nadmasuje, na ceio niu staje, tako i koloxodja nadmasuje
druge maStom, jakoscu i okretnoscu. Vjerno ga slijede slahiji i Iwalom
ga nagradjuju. U nekiin krajevima, gdje ir.uskarci jos nose oruzje,
mladici plesuci trgaju male i kresu njima u vis. Izvude i likove,
koji predocuju ratne i junacke cine. Ovi_> nas sjeca ratnih i nii-
mickiii plesova drugih naroda. Pravu se junacko koli) naj\-ise igra,
kada se vojnici sakupe u cete, da podju u rat.«

Kad vlada mir u zemlji, i cuvstva se razhlazuju. Prostenje,
krsno ime, svadbe, nmba, zetva i herba seoske su svecanosti, koje
se slave plesom i pjesmom. Kod takvih se zgoda igra zensko
kolo. Dok se kod junackog kola namd sjeca proslosti i slavi
nspomenu svojih junaka, pjevaju se kod zenskoga kola ponajvise
lirske pjesme. Ovo je kolo najdotjeranije, najbogatije likovima,
najslobodnije izvedbom svojom. Vodi ga momak ili djevojka. Tu
se u kolu mladez zagleda i zavoli, Ijuhav njena zabrine i za-
nima roditelje.

Pojmo, pojmii, druzbo draga,

Bjezi mladost, leti viiine,

Od proljeca doba bl.iii.i

Uzivajnio prije zinie.

Tako Gundulic slatkim svojim narjecjem. Ni danas mladi
svijet ne inisli drukcije.

Kao sto se kod muskoga kola prikazuju kadsto ratne igre,
tako opet n zenskom kolu oponasaju prizore iz poljskoga rada. U
tim se mimetickini igrama moze vidjeti nagon za dramatskini
prikazivanjem. Ovaj je nagon bio vanredno jak kod grckoga puka ;
cini se, kao da je slab ili nerazvit kod juznili Slavena. Ali i kod
njih se nalazi svjeza klica na kraju bogato razlistalih grana epske
i lirske poezije. Da se ta klica pucke draniatike kod njih nije
niogla razviti do nekoga savrsenstva, tomu je glavni razlog kobna
njihova politicka sudbina. Gdje je sunce srece i slobode zastrto
takovim oblaciina, tamo drama ne nidze da proc\-ate. Ali krepki
narodni duh, koji se ne da nikad posvema ug-u.-^iti, trazi i nal.izi
oduska u p u c k o j s a t i r i.

Tu satiricku zicu njeguje saljivo kolo ili p^skocnica, cetvrta
i najmladja vrst kola. Pjesmice, koje se pri toin picvajii, doticu se
najcesce prilika i neprilika sadasnj<isti i mijenjaju se s njini.i.

5IO

Dogadjaji iz javnog kao iz privatnog iivota nalaze tamo svoje
suce, tako da celjad, koja je nesto skrivila, ne ide kolu ni blizu.
»Kolo je neki narodni sabor, u kojem je svakomu slobodno misli
svoje — dakako pjevajuci — izredi bez ikakvog potonjey; ukora<,
primjeduje profesor Kuhac i pripovijcda medju ostalim i to, da je
sam bio nazocan, kad su u Bosni Turcima, kuji sjedjahu blizu
igraliiita, pripijevali, kako 6e se jednod bosanski krsdani i bratia
Hrvati njima osvetiti. Tako je puk spasavao u vcseloj igri, sto je
bio davno izgubio u tuinoj zbilji.

Kao sve, sto je Ijudstvo stvorilo, tako su se i na-
rodnc igre tu i tamo izopacivalc. Promatrajuci ovu za-
losnu pojavu, treba imati na umu rijeci nekog kultumog
historicara, da nije istina, da plesovi kvare dudoredne
obicaje, ve6 da je upravo obratno, obicaji kvare ple-
sove. Makar se mjestimice i izopacilo - kolo, —
kako ga jc namd pr\<>bitno namislio, i kako ga
jos dan danas u nckim krajevima izvodi , ostaje za
to ipak , sto je bilo, izraz neobicno krepkoga na-
rodnoga duha, izraz snage, sloge i si o bode.

l/tlt^

Zagreb.

Kumilu I.ucorna.

ODLOMEK IZ OGRSKOSLOVENSKE
KNJIZEVNOSTI.

|ct I a zapadni strani Ogrskega, med Raho in Mejumurjem, pre-
^lii^l biva se danes crez 70.000 Slovencev. Ker ti Slovenci prebi-
^ ^'^i vajo preko Mure, nazivajo jih zato stajarski Slovenci »Prek-
murce«, docim se oni sami zovejo Slovene. Beseda »SIovenecv
cuje se V njih le redkokdaj. Za nje se Slovenci dolgo niso zanimali.
Odtrgani so od ostalih Slovencev, kakor n. pr. beneski Slovenci,
zive za se in obcujejo najvec z Mazari. Sele ko je Miklosic uvel
V svoje znanstvene preiskave jezik ogrskih Slovencev, ki so ostanek
starodavnih panonskih Slovencev, zaceli so se Slovenci bolj za-
nimati za svoje brate preko Mure. Nekaj knjig druzbe sv. Mohorja
roma sicer vsako leto tja, ali tesno obcevanje z njimi je pretrgano
in odtrgano kakor vejica od velikega debla.

Ogrski Slovenci se sami dolgo casa niso zavedali svoje slo-
vanske krv'i in niso vedeli, da so Slovani, dasi so govorili slo-
venski. Ukoreninila se je namrec v njih misel, katero je osobito
zagovarjal njih zgodovinar in neutrujeni pisatelj Jozef Kosic, da
so ogrski Slovenci van dais kega rodi'i! Safafik jim je to po-
jasnil in danes ne zagovarja te misli nihce. Vsakdo vsaj ve, da je
sluvenskega rodu Te Slovane so imeli tudi za pristne Mazare,
zlasti Mazari so to radi trdiii, samo da bi utajili narodno sorodstvo
Prekmurcev z ostalimi Slovenci. Se do leta 1S30. sc ie inieiuivala
njih krajina >\'andalia« ali »Tocak«.

Ogrski Slovenci zive v 22 zupnijah, izmed katerih je iS zupnij
katoliskih, a 4 so protestantske. Vseh slovenskih protestantov je
17.000 dus, docim so ostali katolicani. Po vasch so tudi pome.^ani in

5'2

/ivc V ijubczni in prijatcli.-.tvu mod sebi)j. Protestantjc hodiju inolit
V k.itoliske crkve, ako imajo v svoje predalec.

( )fjrski Slovene! nimajo svoje posvetne ijospode ali inteli-
ijencije ; to znaci, uhogi narod nima svojih inteligentnih voditeljev.
Jedini duhovnik se se cuti Slovenca. ali tiidi §tcvilo slovenskih in slo-
venski misleciii in cutecih duliovnikov sc vedno bolj krCi in nianjsa.
Vse uciteljstvo je maiarskega misljenja in ponajvec tudi pokolenja,
in tako smemo po vsej pravici reci, da ojjrski Slovene! nimajo ni-
kofjar, kdor hi zastopal njih narodne koristi. In kaj to pomenja v
dezeli, kjer hesn! narodnostn! boj, to ve vsakdo. L'rad in sola sta
maiarska, uradnik je Mazar. Jedino cerkev je se ono mesto. kjer
cuje narod svojo besedo. Nadejajmo se, da bo ona ta del Sloven-
stva tudi resila one zjjodovinske iisode, katera nam je raznarodila
ze milijone Slovanov v Austriji in Nemciji. V onih casili, ko se ni
razsajal in divjal narodnosten boj, zasnovali so rodoljiihni diihovniki
malo knjizevnost, katera jim bode se pri poznih rodovili liranihi
livalezen spomin.

Jaz sem prehodil vse vasi o^skih Slovencev, ziv6 namrec
saino v vaseh ; nabiral sem knji^e in podatke o zivljcnju in delo-
vanju pisateljev. Kar je bilo niozno, to sem zbrai, in tako sem
mnogo resil. Tu naj podam in narisem zivljenje nekaterih pisa-
teljev, da seznanim sirsi knjizevni svet z ogrskimi Slovenci.

Slovenska knjizevnost na Ogrskem je nabozne vsebine. Pisa-
telji so bili duliovniki, a ti so skrbeli za svoje potrebe. S casom
se je to predrugacilo, in knjizevnost se je razsirila na razne stroke.
Jozef Kosic je ze pisal znanstvene in iikovite knjifje, a Imre
A g us tic je bil prvi in brzkone tudi zadnji zurnalist preko Mure.
Zacel je leta 1875. izdajati v Budimpesti list >Prijatel«, s pocetka v
mazarskem, pozneje pa v slovenskem pravopisu, ker se je uveril, da
se ogrski Slovenci morajo v knjigi zdruzili z ostalimi Slovenci. Umrl
je leta 1879., a slovenska stvar na Ogrskem je danes se na slabsem.

Protestanski duliovniki so pisali za svoje ovce ; ustanovili so
si torej svojo knjizevnost, a katoliski duliovniki so pisali knjige za
svoje zupljane, ustanovili so si tudi svojo posebno knjizevnost.
Vender radi tega ne delimo njih knjizevnosti na dvoje, ker knjizev-
nosti ne locimo po veri, nego po jeziku.

Najstarejsi pismeni spomenik v prekmurskem narecju je neka
kupna pogodba iz 16. stoletja, katero sem nasel v zupnem arhivu
v Martijancih. Martijanski zupnik mi jo je podaril. To kupno pismo
je jezikovno jako zanimivo, in jaz je svojecasno priobcim.

ZAGF^EI) U SNIEOLI.

OTON IVEKOVIC

ZAGREB.

513

Knjizevno delovanje Slovencev na Ogrskem se pricenja leta
1715 , torej s pocetkom 18. stoletja, ne pa, kakor se navadno trdi in
pise, V pocetku 17. stoletja. Leta 1715. je prisel na svetlo prvi kate-
kizem za Slovence, in sicer v Halli, torej na Neniskem, kjer so se
tiskale i prve slovenske knjige. Kakor pri nas stanovi, tako so
bili ogrski plemenitasi gt^reci pristasi protestantovstva. V zupnih
knjigah v Gornji Lendavi cita se se danes, kako je grof Szecs}'
bil unet protestant in kako je neusmiljeno preganjal katolislve du-
liovnike. Vsi njegovi podlozniki na "Gorickom so postali pro-
testantje. Protestantovska doba na Kranjskem se pricenja z letom
1550. ; torej za 165 let pozneje so se uzbudili in oglasili ogrski
Slovenci. Trubar torej ni mogel vedeti za Stevana Kiizmicsa, a da
je Kiizmics bil dobro poucen o knjizevnem delovanjii Trubarjevem,
to bodeni dokazal in tako dognal stvar, katera dosihdob ni bila
jasna in znana. Kiizmics je vender krenil svojo pot; ni se naslanjal
na Trubarja. A da je to storil, na to so ga prisilile tesne okolnosti,
V katerih se je on nahajal z niajhnim stevilom svojih vernih ovcic.

Oglejmo si nekatere ogrskoslovenske knjizevnike.

/. Franc Tcinlin je prvi izmed slovenskih pisateljev na Ogrskem.
O njem vemo male. Safarik pise, da je Franc Temlin doma z Krajne
z Le'zenya , was ich wegen der unsicheren Schreibart nicht zu
bestimmen vveiss.« Mi si to lahko razjasnimo. Krajina je vas blizu
Cankove v tisinski zupniji, a beseda -z Le'zenya« pomenja >rodom«.
O njem ne vemo nic vec. Znan nam je samo naslov njegovega
katekizma, izdanega v Halli leta 1715.

btevan Kiizmics omenja Temlina v predgoyoru svoje knjige :
»V6re krsztsanszke kratki navuk . . . v Halli 1754. « ter navaja uzrok,
zakaj je sam spisal novo knjizico. In sicer je spisal novo knjizico
zato, ker so ze posle prejsnje knjige, katere sta spisala Ferencz
Temlin i Vanecsaj Mihao'.-. V opomnji pod crto navaja namrec
Stevan Kiizmics, da je bil Fran Temlin Zkrajne zle'zenya. Od toga
je vi) dani zvogrszkoga g3'orszki Katekiznius stampani v Halli 1715.
vido kaksiva szem jasz li dva nioje dni.. Stevan Kiizmics je torej
videl dva primerka Temlinovega katekizma. Iz tega pa, kar nam
poroca Kiizmics, sklepamo, da je bil Franc Temlin protestanski
Slovenec in da je prvi prekmurski pisatelj bil protestant.

//. Mihao Sever ■:.: Vanchi. Tudi o tern pisateljn vemo toliiio,
kar nam je zapisal Stevan Kiizmics v svoji knjigi : Vr>re krsz-

>piniitii-cvieCo. 33

5'4

tsAnszke kratki navuk<. V predgovoru tega katekizma pise Kdzmics
njegovo ime »Vanecsaj Mili.io, nAcsi: Szever Mihao Zvanecsa. Tfe
je znt-mskoga preobrrm Rod Zvelicsansztva i escse nikaj vecs
znisterimi niolitvami i peszmami, med sterimi szo vnouge nasse,

V Halli 1747. «

Iz tell besed KUzmicsevih se vidi, da se je rodil Mih;io Sever,
ali kakor se je pisal sam po mazarski Vanecsaj MihAly, v Vaneci,
obcini zupnije pecarovske v zelezni stolici in da je za Temlinoni
drugi slovcnski pisatelj, katcri je prevel katekizem iz neinskega
jezika. Iz opomnje Kiizmicseve izvedamo nadalje. da je Sever
spisal »nekatere inolitve in pesmi<, in ker pravi Ktizmics, »med
sterimi so vnouge nasse-, namrec niolitve in pcsini. sinemo
izvajali iz tcga, da je bil MiliAo Sever katoliski duhovnik, kateri je
med svoje molitve in pesmi uvrstil tudi tistc, katere so inieli pro-
testantje, sicer ne bi Stevan Kiizmics mogel poudarjati, da je Sever
>nase< molitve in pesmi med svoje uvrstil. Pavel bafahik poroca,
da je jeden iztis Sevrove knjige imel profesor Siipan v Ljubljani.
Evo naslova, kakor ga je zapisal SafaHk: »Rcd Zvelics;insztva,
pouleg ednoga znamenfivanya toga najpoglavitejsega rccsenya jedro
szvctoga piszm.i, vu sterom sze viiie najviksi Artikulusi griintani
jeszo, riivno i tak nistere kr.itkc Molitve i I'eszmi etc. Stampan<i

V Ilalli Saxonszkoj v leti r747. 12*. str. 96. «

///. ^n'liM Kusmics. Tudi o njegovem zivljenju ne vemo ni-
cesar. Vemo namrec samo to, da je bil zupnik v Surdu, v somodski
stolici, torej v cisto mazarski pokrajini. V Surdu se je namrec na-
selilo nekaj trdih slovenskih rodovin protestantskih, katere so osno-
vale obcino in si pozvale slovenskega duhovnika. Prvi slovenski
propovednik je bil v Surdu Stevan Kiizmics, za njim je prisel .Szabo
okoli leta 1836. Ali Szab<'> je ze bil trd Mazar, in cetudi ni znal
slovenski, vender je surdskim Slovencem moral moliti slovenske
formule. Naravno je, da so se ti Slovenci morali pomazarili. Ta
proces se jc tako vrsil. Mo.ski so se hitreje pomazarili nego zenske.
Nedavno je se kak starcek govoril slovenski, tako da danes tarn
ne potrebujejo slovenskega duliovnika, ker so ti Slovenci izginili.
Da je Szaho moral v cerkvi citati slovenske molitve, katerih ni
umel, to so zahtevale same zenske, katere so v obce bolj zveste
ali recimo konservativne.

Prva knjiga, katero je dal Kiizmics svojim ovcicam, je bila ta
le: »Vore krsztsanszke kratki navuk csiszte rejcsi bo'ze v<)zebrani

5J5

i na inoii V'szejm verniin vu vszakom szkiisavanyi na podpcranje,
vu nevouli na pomaganye, vu szmrti na troust, inu potemtoga na
vekivecsno zvelicsanye, Pouleg nisteri szem szpodobni Molitev ino
Fejszen, Nazaj gori poczimprani. V Halli MDCCLIV. (1754.) 8^«
Predgovor ima XX strani, ostala knjiga pa se 275 strani. jeden
iztis imam sam. Predgovura ni pisal sam Stevan Kiizmics, ampak
neki \'. J., turej nekdo drugi, ker je hiki taka navada.

Drugi) dell) mu je prevud Novega zakona na sluvenski jezik.
Evo popoln naslov: "Nouvi zakon ali testamentom g(jszpodna
nasega Jezusa Krisztusa zdaj oprvics z grcskoga na sztari szlo-
venszki jezik obrnyeni po Stevan Kiizniicsi Surd;lnszkom F. (ta
F. pomenja 'Farai-< ) v Halli Saxunszkoj MLX iCLXXL (1771.I. s«..
Predgovor ima XIV strani, drugo 854 strani. Od str. 81S — 854. scj :
"Molitvi na vszako nedelo i szvetek zrendeliivanoga l^vangye-
lioma.- Predgovor je spisal M. Tnrl'id.s fo'zef prednycisi Farar So-
pronszki, trd Ma2ar, v mazarskem jeziku, ki ga je jKitem brzkone
prevel sam Kiizmics in se temu nekaj pridodal. Simonic pristeva
Torkosa slovenskim pisateljem, kar pii on ni, ker se slovenski
znal ni. Drugo izdajo novega zakona je oskrbelo bibiijsko drustvo
za evangelicanske Slovence na Ogrskem v Pozunu leta 1818. Tretjo
izdajo je popravil in preskrbel Aleksander Trpijan v Kiiszegu leta 1848.
pri Karolu Reichardu. A cetrto in zdaj najnovejso izdajo je natisnilo
anglesko bibiijsko drustvo na Dunaju, a popravil jo je Ivan Berke.

Raicev Bozidar misli, da je >'ta knjiga najstarsa med doslej
znanimi tiskopisi prekmurskinii.' On trdi : zlog ovaja, da Kuzmic
ni vedel za Dalmatinovo prestavo.« To je treba popraviti, ker
Kiizmics je bil a jour o Trubarjevem delovanju.

V predgovoru k Noveniu zakonu, §. 13., pise Torkos, da je
gospod Bog imcl in se ima vsigdar, kakor na ves clove.ski, tako
tudi na ves slovenski narod svojo bozansko skrb i da, kakor je od
Srednjega morja tja do Heloga vso Dalmacijo, Istrijo, Slavonijo,
Bosnijo i Bolgarijo, Hrva.ski, Kranjski, btajarski, ogrski, moravski,
ceski, poljski i »moskovitanski orszag". z njimi mapunoi, tLd<o je
tudi »v vsaksem toga naroda razlockom jeziki nike nadigno, ki so
na svojo materno rejc, v .steroj so se porodili, sv. pisnin obrnoli.«
Kiizmics je torej vedel za vse Slovane. Dalje citanio: 'Te driige zdaj
ta nibav.si, zadosta nam bode: ci se spomenemo s Krajncov
i zdolnji Stajcrcov, ki so, kak stimamo z nasimi V<'igrskimi
v Zeleznoj, Sala i Somockoj stolici bodimcimi Sloveni vrct ost;inki
ovi Vandakksov ; koteri so po Kristusovom rojstvi na pet stou

5«6_

(saeculo \'.;, zete kralevCine Vlaski i potom ;>paii\oiiiki ors.it;,
odnut pa prejk mourja v Afriko odplavali. Med tislimi je ie v leti
narodjenoga Kristusa 1562. Primus T ruber Boie rejci v Au-
rachi . . \o dao.> Omenja nadalje glagolske in cirilskc knjige
in njih pisatelje in nam pripoveduje, da ima sam te knjige.

>Po eti ide Dalmatina jiiri i cejio, Biblio,< taku nadaljuje v
predgovoru, »tou je, Suiroga i Nouvoga z^ona vso pismo, obme
na ^tajerski jezik zvelikim. kak pr.ivi. trildom; i d.ijo vii stam-
pati V W'ittebergi v 15K4. leli zXlaskimi, ali si bujdi zDeackimi
(= latinskimi) piskmi in Folio.4 To je res Jurija Dalmatina >Biblia,
tu je vse svetu Pismu Stariga inu Noviga Testamenta^ katero je
prislo na svetlo I. 1384. in katero je stalo okoli 8000 goldinarjev.
Ni pa bilo pisano v stajarskem jeziku, nego v kranjskcm narecju,
vender teh narecij ni K(izmics razlikuval. Znano mu je torej bilo
sveto pismo Dalmatinovo, kakor je tudi vedel, da je Krancel Milial
in drugi luiiskim Sluvanonj preloiil sveto pismo.

Vender se KUzmics ni drzal slovenskega prevoda Dalmatino-
vega, nego je sam prevajal iz grSkega izvirnika. Zakaj je to storil
pripoveduje in utemeljuje natanko v predgovoru. Tu pise namrec,
V §. 14.: »bto de tak krato nasim njcd MOrom i Rabom prebivajou-
cim slovenom tfe sv. Hoze knige na svoj jezik, po sterom samom
li vu svoji Promkov i Apostolov pismaj gucecega Boga razmijo,
obracati ? geto je i nyim zapovidava flospodin Boug steti; da je
moudre vcinijo na zvelicanje po vfiri vu Jezusi Kristusi; tou pa ni
Truberovoga, ni Dalmatinovoga, ni Francelovoga, niti znikaksega
driigoga obracanja (versio) cakati nemorejo. Ar tej nasi V'ogrski
slovenov jezik od vsej driigi dnsta tiihoga i sebi iastivnoga ma.
Kakti i vu naprej zracunani se veliki razlocek nahaja. Zato je pi>-
trejbno bilou taksemi cloveki naprej stoupiti : kibi vetom delao
Bougi na diko, a' svojemi narodi pa na zvelicanje. Liki je i Go-
spodin Boug na tou nadigno btevan Kiizmicsa Surdanskoga F"arara :
ki je zGrckoga poleg premouci i pomaganya Diiha sv6toga z ve-
likom gAedrnostjom na ete, kaksega stes i ciijes, jezik cejli Nouvi
Zakon obrnyeni i stroskom vnougi vtirni diisic vti zo-
stampani.c

//'. /wrf Agustii' (Augustil). Imre se je porodil v Murskih Pe-
trovcih V zelezni stolid dne 29. septembra leta 1837. Izdeial je sest
gimnazijskih razredov v Sombotelju. Ker mu solske klopi niso bile
posebno po godu, opustil je nauke in je sel h grofu Antonu Sza-

paryju za gospodarskega pristava. V tej sluihi je bil samo pol-
drugo leto. Odtod je prisel k udovici grofa Josipa Batthyanyia v
Oroszlamos pri Szegetu, kjer je ostal tri leta. Potem je sluzil na
Dolenjem Seniku pri isti gospodi tri ali cetiri leta. Tu se je sa-
mouk naucil stenografije in je odsel v Pesto, kjer je prezivel sedem
mesecev ter naredil stenograt'ski izpit. Potem I'e bil za stenografa
V drzavnem zboru celih petnajst let.

Zadnji cas svojega zivljenja leta 1875. in 1878. je nastopil kot
kandidat za drzavni zbor v okrozju Murske Sobote proti odvetniku
Josipu Berku dvakrat in je obakrat propal. Bil je unet pristas leve,
to je Tiszove stranke. Umrl je v Budimpesti dne 17. julija I. 1879.

Sprva je pisal mazarski, zlasti v novine »Egyetertes« (Jedinostj.
Pisal je tudi romane in povesti v mazarskem jeziku. Mislienja je
bil mazarskega, seveda s pocetka svojega delovanja, in bilo bi mu
najljubse, ako bi mogel kar vse >Vende^< pomazariti; zategadel je
skof Josip Szabo, kateri je tudi bil velik Mazar, bil njegov mecen
in velik podpornik izdaj njegovih knjig. Pozneje je izprevidel, da
se njegove zelje ne morejo uresniciti, in ker je svoje Ijudstvo Ijubil,
zacel je pisati slovenski in je postal unet narodnjak. Hotel se je
prikupiti narodu in je zacel izdajati list, to pa najvec v to svrho,
da bi si pridobil v narodu veljavo in da bi ga potem narod volil
za poslanca.

Tako je Agustic zasnoval list »Prijatel — znanoszt razser-
jiivajOcse meszecsne novine*. Ta list je izhajal v Budimpesti. Prva
stevilka je izsla dne 15. septembra 1. 1875 , vsak mesec po jeden-
krat, pozneje pa, to je 1. 1878. po dvakrat na mesec. Olavni so-
trudnik mu je bil ves cas izmed ogrskih Slovencev Fran Caplovic,
notar markusevski, ki je imel Agusticevo sestro za zeno. Dopi-
sovali pa so mu tudi stajarski zupani. V pocetku je urejeval list
v mazarskem pravopisu, pozneje pa v nasem slovenskem, ker je
izprevidel, in to mu je glavna zasluga , da se ogrski Slovenci
morajo v pravopisu zdruziti /. ostalimi Slovenci. Agustic je tudi
polagoma opu.scal, kolikor jc smel, mogel in znal, ogrsko narecje
in je torej tudi pisni jezik svoj uravna\-al po nasem slovenskem,
tako da njegov jezik ni vec prekniurscina. Priznati nam je, da nui
je to delo bilo hvalevredno, in ravno radi teg? sta imela on in
njegov oce, ki je bil v M. Suboti selski sodnik, s Tiszovo vlado
mnogo britkih ur.

-Agusticeve novine je narod prav rad cital, le .'ikoda, da je
z urednikom tudi list umrl in da ni nasel naslednika. Kak program

5i8

pa je imel Ajjustic? »Mnotji bi rad izvedel po dokoncanem delii«,
takt) pravi sam, >ka se zviin vcsi tjodi. Slisali hodetc o Ijuhczni
domovine, o postenju, o kreposti in o vsem, kar je |dolian storiti
vsak »doniovincar«, hizni glavnik i vsak za »poclovecanstvo« de-
laven clovek.< V tern so Agusticeve novine mnojjo storile in kori-
stile. Agustic je Ijubil mazarskn domovino, ali tudi Slovane, on je
hvalil Ma/are, all hvalil je tudi Slovane, in je prinesel sliko crno-
gorskega kneza in kneginje. Znano mi je. da se je Agustic obra-
cal do slovenskili pisateljev, poupraseval za svet. a nikdo se ni
zmenil zanj, nikdo nni ni hotel svctovati in ga odusevljevati v pisa-
teljskem delovanju Iz njcga bi se dalo mnogo narediti, ali ker ni
imel nobene zveze z nami, potem ni cudo, da ni mogel biti tako
zaveden Slovan, kakor smo mi. ki zivimn v lu ' ih razmorali.
C'^aplcivic mi je pripovedoval, daje Agustii. , luvenskti-

mazarsko slovnico, katera je ostala v rokopisu. Pu istem po-
rocevalcu zloiil jc tudi slo vensko-mazarski slovar. Leta 1876.
je izdal v BuJimpesti solsko knjigo: »N.-kvuk vogrszkoga j e-
zika za zacsetnikei. Nadalje je prelozil knjigo
>0 volitvah*, to je nauk, kako se morajo vrSiti .'

vulitvc. Naposlod je sestavil solsko knjigo: »Pri-
rodopis s kepami ipodobanii) za narodne sole.
Hudimpe.-ita 1878 • Ta knjiga je pisana v sloven-

skem pravopisu.

Ostali pisatelji ogrskih Slovencev so : Miklos
Kdzmics, .Nlilial Bakos, Stevan Szijjarto, MihAo
Baria, Juri Oipott, Jozef Kosic, Ivan Kardos, Ale-
ksanderTerplan, btevan Slamar. StevanLiilik, Franc
2b(ill, Jakob Sabar, Marko '/.izek, Jozef Borov-
njak, Ivan Berke, J^tevan Zemljic in Jozef Bagari.

Ljubljana.

.\nt<in Tr.stciijait.

^'1:^>^

7 4!^T7^^

GJLIRO II. PALIZNA, BISKUP DJAKOVACKI.

[jakovackim ulicama
p, Sjetno sije mjesecina;
['Iv^A Ti bi reko, sve je mrtvo
U^S\ " \ Takova je svud tisina.

Povjetarcu niti daha,
Da ponjise granjem tamnim ;
Cujes samo stroput straze,
Sto no korak za korakom slaze
Pred vratima grada kamnini.

Na sred pustog, tihog trga
Biskupski se dizu dvori ;
Poput skrbne, hitre misli
Drscuc tamo svjetlo gori,
Sam jos biskup u noc bdije.
Kakva li ga briga mori ?

Na sred stola, gle, propelo,
A pred njime biskup sjedi, -
Pijest mu se grci, trza,
Smrknulo se njeg'vo celo.
Snijeg mu je vlas sijeda,
Starost pognu vec tijelo —

520

bto jos snage u njeg kljuca,
U zarke se oci svelo.
Gledaj, kako plamom gore,
S njih i luci sjaj da strada. —
A usnice groznicavu
U noc tihu saptu sada :

>SuIejman ved silnu vojsku vodi,
U daljini dusa mi ju zrije, —
Za njom plamen, dim se k nebu dize,
Tragom svojim smrt, sramotu sije.
Pa da i ta draga gruda zenilje
Djece svoje nevimi krv pije ?
S Mrnja mjesto tjesitclja krsta
Polumjesec da se nad nju svije,
Pa se muci djece njene smije?«

Hrlo biskup glavu dize,

Iz oka mu suza kane ;

Kroz suzu mu pogled s krsta

Na djedovsku sahlju pane.

Krvljii nekad rujila cijcla,

Sad na zidu prasna traje dane :

Zakopani snivaju ved oci.

Koji njome zadavalui rane . . .

S uspomena

Mrk ko sjena

Starac skoci.

K zidu kroci,

Zurno skida posjeklicu,

Nabrekle mu zile snagom,

A ruka mu drhtat presta

Pod ostricom nagom.

-Palizna mi - sapce — slavno ime,
Ime silnih bojuvnili junaka;
Al ce ime pustom ostat jekom,
Dok nada mnom zaklopi se raka. —
Pa nek raka zaklopi se bucno !
Zdravo, sabljo dicnih pradjedova!

;2i

Jos jedared bojistem ces sinut,
Vodit ce te stara ruka ova, —
Nek se slide slabe, podle duse,
Neka uce po biskupu starom :
Da na oltar vjere i svog doma
Isti zivot sitnim tek je darom!<

Tesko dahne,
Sabljom mahne,
Gvozdje sine,
Zrak zviiduka, —
Starac sapne od miline :
Dosta JOS je jaka rukalv

II.

Na ravnici pred Mohacem
Bitku biju vojske dvije,
Pa se gone, pa se viju
Kao dvije Ijute ziiiije.

Sulejnianov svilni cador
Na breiuljku zlatom sije ;
Til s duseka inekanoga
Silni sultan pokolj zrije.

Uza nj sjedi Ali-pasa,
Mostarskoga gosu kraja, —
Na sve pute cara prati,
S njim ce sjedjet ii sred raja.

Do uha im ratnu buku
Labor nosi iz nizine.
Crnu bradu sultan gladi,
Pa se sniijc od miline.
Kako ne bi ? .S polja bojnog
^>AIah, Alah ! urla, ori, —
A krscanski ^^Pomoz Boze!i'
Zaludu se s njiuie bori.
Ostrim okom sokolovim

522

Gleda sultan diljem polja,
r.ordo usta sapciu pasi:
Alahova sad se vrsi volja!.
Pa on gleda, kako silan
Iz topova dim se di/e,
U kaurskim redovima
K nirtvacu se mrtvac nize . . .
Klice sultan: -Gle, vec hjeze!
Krst se vise ne susleze
Prorokovu poklonit se znaku! . .

AH sto je ono tamo ? . . .
I.>s ne vidjeh drskost taku!<
Kriknu, skoci,
Kukom zasire plamne «>ci,
U daljinu zrije
Cini mu se, ko da snije . . •

Krvavijem razbojistem

Cudna jezdi ceta mala;

Svi dok bjeze — ona tekar

Kao da se borit stala.

Pred njom jasi divni starac

S krstom zlatnim na sred grudi:

Na ramenu plast bijeli

Prsi zrakom — da bi mnio :

Antgel bozji lebdi tudi.

C^ci njeg've vatrom gore,

K6 da iz njih munja sije,

A ostra mu dimiscija
janjicarsku krvcu lije.

K6 lavovi svi se bore, —

Al i zadnji pada ve<^e,

Samo joste starom vodji

K6 da ruka drjemnut ne de.

Ali eto teskog jada!

Vranac pod njim mrtav pada.

Navaljuju janjicari

Sa svih strana kao vuci, —

Ali zalud, dokle sablja

Blista se u jakoj ruci!

523

( )kt) starca mrtvi leze

Naslagani preko pasa.

Turci vicuc udaraju,

On ill smice bez ikakvog glasa.

Siplju na njeg silnu vatru,

Nu ko Bog da sain ga brani :

Svako zrno Turcina tek svali,

Ali starca ni da rani.

fanjicari vicuc s jada

Pere na njeg koplja gusta, —

Sada tekar junak susta

I od rana inrtav pada . . .

A sultan se iznenada
Tronu eto ko oda sna : —
Minu li mu ispred oka
Sad zvijezda mozda jasna?

Mahne rukom, pasi zbori :
> Cause salji! Rad bih znati,
Koji ovo knez je bio,
Koja li ga rodi mati?v

)»Gospodaru, ja ga znadem,
Palizna mu ime bjase :
Ne bje knez to, nego biskup, —
I3jakovo ga svojini zvase.«v

Uzdahnuo sultan sjetno . . .
Kuda misli ? bto li snuje?
Cini mu se, ko da mrtvog
S bojnog polja saptat cuje :

■Nek se stide slabe, podle duse,
Neka uce po biskupu starom :
Da na oltar vjere i svog doma
Isti zivot sitnim tek je darom . . .-

Zat(rc.b.

Milico] Poclracski.

ljl;bi\K()VA(:ki kij b.

Iz tivota xaf^ebaCkoga.

^^^ad je za mladjih svojih ^^udina u Zajjrebu po vi§e daiia
|XN> buravio slavni djakovacki biskup. preuzv. j^osp. Josip jiiraj
^^ Strossmayer, obicavao bi posjetiti yradskoga nacelnika,
koji je tada bio, a gradski nacelnik bi udmah i^jradske viecnike sa-
zvao u svnju pisarnu na poklon i razgovor. Mnoga nam je ugodna
od onda ostala n paineti. Nismo se doista ni jedanput razgovarali <>
domacili politickili prilikali, ali su oni nasi razgovDri bili ipak ii-
vahni i srdacni. U prirode je cudan zakon ponavljanja. Cm se javi
pranialjece, sva se zemlja ponavija i poniladjiije, zamria priroda uz-
krsne, da nov zivot zivi. Taku je bivalo i s nami. Kadgod nas je
slavni biskup posjetio u magistratu (a on bi svaki put izrikom na-
glasio, da je zelio sve nas vidjeti, i bez dvojbe je on i umolio na-
celnika, da nas sazove), u nas svakoga se je onda doista biskupovim
posjetom i razgovorom duh ponovio i ojacao.

Poznavajuc preuzv. g. biskupa poblize i od tih magistratskih
posjeta, poslije vise godina dodjoh 26. travnja g. 1889. iz Osieka
do njega u Djakovo, a on u rodoljubnom svom zanosu i neliinje-
nom veselju s moga pripoviedanja o nasem zagrebackoni zivotu
i prilikali, zagrli mene opetovano kao staroga znanca u svojoj
djakovackoj biskupskoj palaci. Meni su po torn ostali doista neza-
boravni casovi onoga dana, pa i po citavom skoro dvosatnom
razgovoru o nadah za narodnu buducnost. Taj razgovor, kad bi
fonografom ili pak brzopisom izdan bio na sx'jetlo, znam za cielo,
da bi i danas odusevio svako ma i klonulo, ali domovini ne jos

D^3

sasvim otudjeno hrvatsko srce. Velika je moc biskupove rjeci-
tosti. Svaki covjek gleda sviet na svoje oci, pa kakove oci, ka-
kova dusa, takav mu se ukazuje i sviet. Onaj dan biskup gledase
sve na svoje blage, dobrostive oci i svojom dobrom dusom, zato je
o svemu sudio kano ozbiljni ali blagi otac, savjetnik i narodni za-
stitnik. Divno li govorase o narodnom uzkrsnucu i naglaseno mi
rece : ■ Nema toga pod suncem, sto ne moze da bude . . .<■ a Psal-
mista nam ostavi onu : >Jer ne ce odbaciti Gospod naroda svojega . . .
i jer ce se sud vratiti na pravdu.": \'ec prije razdragase biskupa
moje viesti i odgovori na mnoga pitanja o zagrebackom iivotu,
ali kanij ziva vatra planu i privine me k sebi, kada sam svrsavao
pripoviedati na pitanje »o Ljubinkovackom klubu< , koji se vec kroz
vise godina javljao u novinali stalnimi prinosi za brvatski medicinski
fakultet. Onaj uzhit i zagrljaj glasni su bili svjedoci prave miadjahne
odusevljenosti srca i duse u biskupa, starca tada od sedamdeset i
cetiri godine, kojega se, hvala Bogu, netom slavila i osamdeset i peta
godisnjica. To je bila radost, koja mi pokaza, sto imademo u
nasem biskupu; kakovo li zlatno srce kuca za narod i za sve, sto
se naroda tice, u ovom muzu, ako mu se to napisano na visokom
celu i ne moze vazda citati, jer i njemu ga kadikad naoblace ne
materijalne, nego rodoljubne brige i tuga.

I bijase ^L j ubinko vack i klub u Zagrebu, o kojem je
biskup toli rado slusao, drugaciji od slicnih udruga ; skola je on
bio za zivot. U njem se je zasijalo mnogo zrnce za dohar plod.
Svi smo mi »pravi clanovi« vec od prije bili Ijudi pravdoljubivi i u
tom ravni, sto smo hranili sebe i svoje u znoju lica svoga, ali u
klubu ovom postadosmo >braca«, pa nam je bilo u slozi i Ijubavi
kao braci po otcu i majci, po istoj krvi i naravi :

U slozi je Ijudska sila.
U Ijubavi bozja veca,
V sdruzenju obieh pako
Svakom druztvu svaka sreca.

Svi bez razlike, junaci i mucenici na peru, trgovci i rukotvorci,
pravnici i nepravnici, strogi Katoni i lahkopoletni Sokolasi^s svi
smo se mi, kadgod i po gnjecavom blatu, zurili u odredjeni hip na
sielo u dosta udaljeni »Ljubinkovac'i. To je svakomu od nas bi(j
dovoljan, ali mio i ugodan proset, jer se nije nitko do sustalosti
uniorio. I kako nam je to bilo drago, kad smo se sav bogoviti dan
nasjedili i naradili ! Tekar ovdje ostavi nas zvanicna ukocenost i

536

pregnutljivost ; ovdje istom ostavi i poslovna briga svakoga, na /raku
zdravom, u odmoru sladk«im i razgovoru bratskom. Jer ne citanjem
ni predavanjem, nego prijateljskim razgovorom i pjesmom uz brcnu
veceru i casu hrvatski>ija vinca svakoga se jc cetvrtka na nasem
sielu budila u pravih clanova kluba i u »gi)sti« nasi!) sviest o duz-
nosti i solidnom radu u svojem zvanju; sviest o pravih pobudah za
rod i dom, o trajnoj poirtvovnosti i primjernoj svoine iimitku po-
datljivosti za narodnc ideale i potrebe ; sve je bilo taku udcseno,
da se slabi sokole, pali podiiu, bludeci i zabUidJeli na pravi put
izvode, a svaciji udarci, dok se iole moze, da se odbijaju hljebom.
Ucili smo se vjestini medjusobno se snositi i zlatnoj sredini za od-
luke po onoj : sloga u onom, sto treba, sloboda u dvojbenom, a
Ijubav u svemu. Nas je ii klub od prvoga casa sdruzila i do kunca
uzdrzala >prijateliska iizajamnost*. Svaki nas se je tu ocelicio tako,
da u prijateljstvu ne trcbas traziti gvozdenijtga znacaja. Bijahu to
blazeni dani, kadno smo bili jo§ mladcnackom snagom opasani. Za-
vidjali su nam sredu nji5i >gosti<, gospoda, koja se voze u karucah;
pa nas je, saznavsi skromno nase djelovanje, blagoslovio i po meni
taj put pozdravio veliki nas narodni prusvjftitelj i, sudedi ga po
visokoj starosti, Bogu omiljeli nas biskup sa stolice sv. apostola
Metoda.

isto nas je bilo pozvanika - cestitara dne lo. srpnja g. 1882. na
imendan domacice u Novojvesi k. br. Ho. i 88., a bilo nas je dobrani
broj iz gradjanskoga, svecenickoga i vojnickoga staleza, mi svi smo se
rada odazvali pozivu cestite gradjanske kude, da joj budemo na taj
dan gosti. Bijase to pravi hrvatski rodoljubni i gostoljubni gradjanski
dom, u koji se je rado zaiazilo, a privlacio je svakoga u ovaj dom i
poznati prekrasni kucni perivoj, cedno nazvan samo »vrtom«. Ne <ie
biti odrasla Zagrebca, koji ne zna za »vrt Franje josipa« u Novoj
vesi. Ovako ga prozvase po mramomome poprsju nasega kralja,
koje se tu nalazi na uspomenu njegova prvoga dolazka u Zagreb
god. 1852. i ponosno dize na visokom kamenom stupu u onom dielu
vrta, sto granici s domacinovom kucom br. 88., u kojoj je joste i
danas sa zdrave i dobre kapljice na glasu stara krcma. Na torn
dielu vrta one krcme gosti blaguju, kadgod to dopusta vrieme.

I stari i mladi domacina ovoga doma bijahu politicki celik-prvaci
u gradjanstvu trecega izbornoga kotara u Zagrebu, ali se na moje
cudo onaj dan ovdje nije politizovalo. Ja sam bio vec i u castnickoj

menazi na objedu, pa su se ondje ne samo pricale vojnicke aiiek-
dote i basne, pripoviedaI(j se o bitkah i raznih predielih, napijale se
domoljubne i privatne zdravice, nego se je culo i o politici. Kalio
dakle da dan prodje bez politike u ovom rodoljubnom hrvatskom
domu? Pod vecer stariji ini domacina na samu kaza : da »kod ova-
kovih sgoda ne voli politike zato, sto zna, da moze brzo doci do
svadje ill da se barem koga ozlovolji, sto obicno pomuti zabavu i zasje-
njuje hrvatsko gost(.iljublje.« — ■•>Tezko se je«, nadoveza jos, »otresti
staroga uvjerenja, jos teie otvoreno priznati, da smo svoje uvjerenje
promjenili.« To je istina, koju je bilo vriedno zabiijeziti.

Vec prije objeda razgledavajuci razizeninu t. zv. '>palacu.<, u kojoj
je bio prostrt i obilno nakrcan velik stol u obliku podkove, opazismo,
da ovaj dom inia sv<;)ju necjbicnu prosiost. Ovakova dvorana u po-
vrsini od 38 cetvoniih metara, a sa svodnim oblukoni visoka do 5
nietara, jedva se koja nadje i u aristokratskiii kucah zagrebackoga
gornjega grada iz (jsamnaestoga stoljeca ; isto tako jedina je ovo u
cielom gradu svoje vrsti dvorana, te spada u gradske znamenitosti i
starom svojom do danas uzdrzanom slikarijom. Mramorni stupovi drze
grbove pokrajina s naznakom dobe, odkada je toboze koja poznata.
Prikazane su ova pokrajine prije Isusa : llirija (god. 1363. >, Panonija
(g. 1200.J, Istra (g. 640.) i Sriem (g. 326.); — poslije Isusa: Dubrovnik
(g. 446.), Slavonija (g. 600.I, Koruska (g. 620. j, Ceska (g. 624.),
Hrvatska (g. 640.), Poljska (g. 650.), Dalmacija (g. 827.), Srbija (g.
827.), nadvojvodina Austrija (g. 1018.), Kranjska (g. 1156 ), Stajerska
(g. I180.), Hercegovina (g. 1326.), Bosna (g. 1340. j i Moravska (ali
bez godine, jer ju je zub vremena iztrosio, te je necitljiva). Sgodno
je primietiti, da na ovih grbovih nije bilo naslage praha; svi su bili
Cisti i dobro sacuvani. To je dokaz, da se na njih pazilo dostojnim
postovanjem bastinjene starine. Ne zna se, ni tko je slikao ni tko
je dao slikati ove grbove, ali svakako ta grbovna kitica pokazuje,
da slikarija spada u ono vrieme, kada se je kod Hrvata vec bio
prenuo Genius patriae*, ter ostanice ogledavao se za svojim jedno-
krvnim slavenskim rodom.

Na nasa pitanja rado nam ud(jvolji domacina, da saznamo stn
vise o tome domu. Vlastnikom postade mu g. 1850. starac doma-
cina Janko Gorenac. Njegova neposredna pred.sastnica bijase vre-
mesna vec gospodja, bivsa njemacka glumica, Rosa von Thallheim,
za mladosti Ijepotica na glasu. Ona ga je kupila u bezcienu od
zagrebackoga kanonika Hochreitera, pa je onda ovdje stanovala,
dok je svojom razsipnoscu sav svoj imutak potrosila i napokon

>2«

otisla svome rodu u Kopmaicu. I'lijc spuinenutDija kanunika Hnch-
reitera bijase ovomu posjeJu vlastiiik kasniji biskiip Alcksandar
Alagovic. Kad je ovaj god. 1822. od ostrogonskoga kanonika po-
stao velikim predstavnikoin kaptola zagrebackoga, nabavio je ovu
kudu s okruinim zemljistein. Sgrade su svakako ved od prije po-
stojale ; jer se je nasao u velikom podnunu u/idan kainen s ure-
zanim latinskim nadpisom i god 1744. Predaja prica, da je ovo
nekad bilo vlastnictvo glasuvite pleinickc obiteiji Ivafaja. Ne zna se,
sto je Alaguvic na sgradali preinacio, ali o torn nc ima dvojbe, da
je on uz kucu uredio i nasadio perivoj, da mu bude mio Ijetni-
kovac, kao sto je sebi takov napravio tada^nji zagrebacki biskup
Maksimilijan V'rhovac u sadasnjem po njeniu nazvanoni Maksimiru.
Gospodski obicaj je onda bio, da su >lad<mjski< vclikasi i vlastela
oko svojih dvorova nasadjivali perivoje, pa se sto Ijepsim uredje-
njein istih medjusobno natjecali. Takn su radili i gradski hogatasi,
n2u-ocito dostojanstvenici, gdje je to moglo biti. A nije tezko pogo-
diti, zasto su to cinili. Zagrebacka >Luna< a. pr. biljezi, da su
biskup Alagovic dne II., a glavni zapovjednik general barun

Radivojevic - dne 13. rujna g. 1827. sjajnom razsvjetom svojih peri-
voja i vecernom zabavom u svojih domovih pocastili bana grofa
Gyulaja, kad se je poslije duga vremena vratio u Zagreb. Radivo-
jevicev doiii i perivoj bili su, kako »I.una« izviesduje, naprania Ala-
govidevoj >drazestnoj villi < preko novoveske ceste i potoka Me-
dvescaka u Liepojvesi, dakle u prvom susjedstvu. U ovome domu
Liepe vesi je potlasnji vlastiiik, general i neko vrieme pobocnik
bana Jellacida barun Neustatter francuzki napisao cetiri knjige >nie-
moara* o narodnom naseni pukretu god. 1^4*^., a sada taj doni
pripada >sliepackomu zavodu sv. Vida«.

Radi opazena nasega zanimanja i jer jc bilo do objeda jos vre-
mena, povedose nas doniacine da razgledamo i sav ostali Alagovicev
dom i vrt. Dom je taj dvoristna starinska, ukusna i zanimljiva gra-
djevina na jedan sprat, dok su dvije prizemnice uz ulicu bile prije
gospodarske sgrade. a sada su nastanjene. Mnoge se historijske uspo-
mene veiu na to nijesto kako iz doba, dok je to sve bilo u gospod-
skom posjedu, tako i iz onoga doba, odkako je zagrebacki gradjanin
Gorenac ovaj posjed kupio i otvorio ovdje gostionu. Bilo je ovdje
i koncerata i predstava i mnogo veselih zabava, a i mnogi vazni
politicki sastanci i dogovori. Od vrtnih vrata kugljane prekrasan je
pogled po cielom perivoju, koji je zapremao povrsinu od dvije i po
rali. Gdje su se nekoc lelijale zasijane njive, tu je Alagovic gdje

529

odkapanjem gdje nasipavanjem zemlje, podzidanjeni terasa i uresnimi
verandami od klesana sa pavlinskih remetskili bi-et;ova dupremljena
kamena uredio i nasadio perivoj sa stazami za setnju. Bila tu i
sarovitim cviecem ukrasena bi^cina stienjaka i naprama njoj jo-s
dobro sacuvana uinjetno iz sige nacinjena spilja; ovu je zasjenji-
vala ogromna platana, kojajeg. 1898., kad je gradska obcina odkupila
ovaj dio perivoja za uredjenje potoka Medvescaka, dahi preko
cetiri hvata ciepanica. Na sred perivoja stajala su dva ribnjaka u
povrsini od 200 cetvor. nietara, oba spojena mostom ; u jednom bio
otocic sa kipom Zivane, hoginje ploda, a u drugom otok s umjetnim
vodometoin, dobivajiicim viidu iz zdenca na brezuljkii vinugradskom.
Brizni domacina povede nas maliie po citavom perivoju i pokazi-
vase nam p(jjedince prekrasne grupe svakakvog domaceg i ino-
zemnog bilja, rasca, drveca i liepoga \x}ca, tako da snio ostali uprav
zapanjeni s velikog obilja i gospodske razkOsi, kojcmi bjese ukrasio
Alagovic ovaj svoj perivoj, a sadanji vlastnici ponin(.) sve uzdrzali,
sacuvali i njegovali.

Dok je ovaj perivoj bio jos Alagovicev, setalo je u njeni
redovito dva dana u tjednu, cetvrtkom i nedjeljom, zagrebacko
obcinstvo i slusalo promenadne koncerte. Alagovic prodao je po
svoj prilici (u spisih biskupije nema o torn spomenai ovaj svoj posjed
onda, kad si je god. 1829., postavsi zagrebackim biskiipLim, uredio
novi perivoj, t. zv. ..biskupski vrt. . Tada ogradi biskup Alagovic
na sadasnjein Ribnjakui i nadbiskupskom trgu, gdje je bila sanacka
mlaka, obrastena trnjem i korovom, zloglasno leglo zinija i zaba i
zakloniste zlikovaca, sav prostor zidom, te na njem iiredi perivoj,
da ukrasi vidik sa biskupskoga dvora uz prvostolnu crkvu i poljepsa
biskupsku varos >vlasku ulicu«. >Biskupski vrt- uredio je Alagovic
po uzoru novoveskom. Podigla se i podzidala »gomila«, otvorila se
uiTijetna spilja, izkopao i nadkrio zdenac, iz koga je voda tekla 11
nizki vodoskok a odatle u ribnjak, u kojem je bilo ne sanid riba,
nego i labuda i postnih ci'nonogih »popeka«. Uredjene su zavojne
staze i umjetni oblucni mijst(jvi, krasne pticnice i golubinjak, uresni
dazdnici i kinezki paviljon. Na ulazu bile su strazarnice, u kojih su
biskupski slobodnjaci danju i noci strazili strazu. U ovaj perivoj su
vodila troja vrata, mala sa Ribnjaka-ulice, druga spram njili juzna
od konjusnice, i srednja velika iz biskupskoga grada, pred kojima
su bila dva velika topa. Od god. 1836. biskup je Alagovic dopustao
i u <biskupskom vrtu« setati, ali samo onim, koji su od njega iz-
hodili ulaznicu. Njegov nasljednik stozernik-nadbiskup Haulik raz-

bpumuu-cviede. 3-1

53°

pusti poslije god. 1848. svoje slobodnjake i otvori »biskiipski vrt«
za setnju obdinst\'u bez ulaznice. Xa »gomili' je svakoga tjedna,
kao i pred Palainovom kavanom na Kipnom trfru u gornjem jjradu,
svirala glasba. Stozernik-nadbiskup Mihalovic odstupi ^od. 1872. od
>biskupskog vrta« jedan dio gradskoj obcini za >nadbiskupski trg«,
a anatan dio na sjeveru darova i ogradi za sctnje sjenienistnoj inla-
dezi. U to doba oduze on obcinstvu pravo setnje u preostalom jos
♦ biskupskom vrtuc, nu to tada ne osjeti osobito ni gradjan-

st\'o, posto se ved uredila gradska setalista u Tuskancii i na Zrin-
skom trsu.

I siiiKc sc jL- \ LI. sklanjalo prema Okidu. a mi se ;;osti joste
ne bijasmo poceli razilaziti. Svi smu bili od Ijnbezljivosti i susret-
Ijivosti domadine i vriedne domadice uprav zacarani. Za objeda u
>palaci< uz domoljubne zdravice, pjesme i sale, osobito dvijii nasih
drugova, bijasmo preveseli. Vrliunac nascga uzivanja bio je u vrtnoj
liiadovini kod erne kave, gdje smo se divili suncem obasjanu zelenilu
grmlja i drveca, i opajali mirisom bezbrojna cvie<Ja i veselili se
onoj brojnoj cetici djece, koja se sigraia oko nas po travi i po
piesku i na svojih njiliaijkah. 11 svili nas je to uzbudilo pravu
zivotnu radost: kano da smo novim zivotom ozivjeli; na svakom
nas pojedincu se je vidjelo veselje i uzbit Mi smo varo§ani sve
ovo nekim ciidom glcdali, za nas je ovo bio nov sviet, svaki
kucaj srca odzvanjao je sad u nas ugodnosdu i zadovoljstvom.

Domadica nasa bijase sva blazena. Njezino se izpod svjetloplave
kose alabastarsko celo sjalo, velike joj se modre oci blistahii, kano
da jih potisnula suza radosti; gledala nas teto.snim pogledom, kano
sto vjerna druga gleda svoga miljenika. U torn je njezinom gle-
danju bilo nesto srdacna. Pred malo dana nastupila je tek bila
tridesetu godinu. Nije vise bila djevojacki stasita, nego krupna i
puna, ali svjeza i ->.iva kao u najljepsem cvietu, u punoj snazi i zdravlju.
Na rumenom joj lieu odsievahu najljepse ruze zivota ; to lice bijase
blago a cisto zrcalo dobrote srca i krieposti, koje nam je u istinu
odavalo zenu vrlo cuvstvenu.

U ponovljenom razgovoru o krasoti ovoga gradjanskoga vrta
u ovom casu, gdje zapadajuce sunce polieva stabla toplom Ijubi-
castom bojom, pozva ona nas blize oko sebe, pa neki odmah i
ustadosmo i podjosmo s njom k ribnjaku, da jos vidimo i >njezine«
ribice srebrne, crvene i zlatne, pri cemu se dakako sjetismo glasno

D31

Preradoviceyih ribica ludih. Mjereci okom visinu kljucajucega mlaza
iz vodometa, kako se pomamno razpljuskuje, izjavismo : da voda
mora da pritice iz visoka vrela. Na to ce domacica: Tece pod-
zemnom cievi iz nedaleka zdenca na briegu pod vinogradom. Kad
smo rekli, da bi zeljeli jos i to vrelo ili zdenac vidjeti, prije nego
odemo kuci, Ijubezno nas ona zavojnimi a nabijenimi za dvojicu
stazami povede prama jednoj sjenici na brezuljku izpred vinograda.
Na ovoj nas strani prije objeda nije bilo, jer smo se bili iza vinograda
juzno spustili kraj pinjola i cempresa u vocnjak.

A kada smo se sada popeli na yisocinu i pokosenim travnikom
iduci stupili pred sjenicu i u samu sjenicu zavapismo kao iz jednoga
grla: -Ah, kako je tu krasno i ugodno ! To je hladovik. To je naj-
bolje zakloniste i od podnevne suncane zege. Ravna okrugia iz-
duhina za sigurnost od briega zivcem je kamenom obzidana, a
bas je prava sjenica, koju naokolo po briegu zaklanjaju hvojke dosta
guste i listnate grabrovine. Nema vrelu ni zdencu traga. A ipak je
on cas til bio zdenac dubok dvadeset metara. U istom jos i sada
ima vode do osamnaest metara, premdaje polag njega do lb metara
dublje od njega izkopano novo korito potoka Medvescaka. Okrugli
onaj zdenac nalazio se nasred sjenice dvostrukim brvenjem dobro
pokriven, a ciela sjenica debelo nasljuncena; okolo na okolo je uza
stienu klupa od debele daske, na sjevernoj strani kamen stolic, a
na juznoj drven poduguljast povlacni stol za dvadeset i pet Ijudi.
Bez icijega ponukanja sjedosmo svi, pa i domacica na kkipu, da se
malko ohladimo. U istinu onaj hladak i do nas dopiruci miris trave i
cvieta svakojaka umilise nam u prvi cas ovu sjenicu. Ne bi sto na-
brojio, vec smo se slozili, da cemo se ovdje svakoga tjedna jedan
dan sastati na kugljani, ako nam domacina dopusti, o nasem trosku
blagovati u ovoj sjenici, koju sam ja onaj cas zacaran divotom
na cast domacici, onoga dana svecarici, prozvao »Ljuhinkovcem«.

Vratismo se veseli k stolu. Tu su jos stariji sjedili u razgovoru.
a mladji su se u bliznjih skupinah stojeci zabavljali. Na nasuprosnju
i uputu sama domacica imadjase izviestiti, sto smo u FJubinkovcu
zakljucili. Rece : to i to, dakako uz vase odobrenje ili kako mi se
reklo da vam kazem 'salva guardia> , ali ja dijacki ne razumijem,
za to rekoh hrvatski.« Bijasmo joj rekli, da kaze salva ratihabi-
tione«, ali je ona to putem zaboravila. Njezin predlog i njezni poziv
prihvaceni su bez i najmanjega znaka oporbe jcdnodusno. Za prvi
sastanak urekosmo prvi iduci cetvrtak. Malo za tim oprostismo se
obicnom tada pjesmom »laku noc !«

532

Kad smo se poslije toga svi bez iznimke prvi put sastali i
oko stola posjeli u >Ljubinkovcu> nad dubi>kim zdencem, ponaj-
prije izvikase mene svojim predsjcdnikoni u iiasem I.jiibinkovackom
klubut. Jos nas ima zivih clanova i gostova nasili, za to ne spo-
minjem nicije ime. Taj prvi put odmah utanacismo druztvena pravila.
Iniali smo se sastajati svakoga cetvrtka u vecer, da se na kugljani
i uza sto stedniju veceru , koju smo po redu placali, zabavimo ;
svaki, koji je onaj dan pla<iao, smi<> je pozvati i goste. Politicke pre-
pirke bile su zabranjene. I'o redu se je za svaki cetvrtak odredjivao
predmet razprave ; odsudjivalo se je svaku »bablje naklapanje*.
Tko ne bi nia u najnianjem — pravila vrsio i driao se >propi-
sana reda«, sto je u pravilih sve bilo potanko navedeno, nanietnusmo
mu u svakom pojcdinum sluOaju kaznu od deset novci(^a, — i to
izkljucivo u korist: da sc hrvatsko sveuciliste dopuni liecnickim
fakultetom, bez kojega je ono krnjavo, a koji je uz vracare i vra-
citelje nasemu narodu vele potreban. Samo na zdravicu domovini
pladao je nazdravitelj obicno ravnatelj stola onoga dana 20
a svaki nazocni clan lO novcica. Maleni ali redoviti prinosi >ljubin-
kovackoga kluba- ponukase tada i ninoge drugc n)doljube i vesela
druztva jiironi domovine da doprinose u islu svrhu.

Koliko vecernjili klubskih siela, toliko je bilo i predmeta za
razgovor. Razpravljasmo tecajem godina ozbiljno i bratinski o
ninogoj nasoj narodnoj potrebi i nevolji; sjecani se, da se je
vec na jednom od prvili siela povela riec o Ijepoti nascga hrvat-
skoga jezika, o bogatstvu nasih narodnih poslovica i zagonetaka,
a jer smo u obtie med nami pazili na cist narodni govor i od-
vracali od tudjica, to smo u daljem toku razgovora poveli riec
i o duznostih, koje imamo prama nasemu jeziku, te zakljucili : da
nam je sveta duznost u svojoj kuci spram svakoga tudjinca neogra-
niceno braniti i samo se sluziti svojim jezikom, a prema tomu i onu
»svoj k svomut, da hrvatske obiteiji imaju dati zasluge samo onim
obrtnikom i kupovati u ducanili onih trgovaca, koji se javno prizna-
vaju lirvatskimi rodoljubi, mi pako I.jubinkovcani da ne cemo vise
ici u one gostione i kavane, gdje nije hrvatska podvorba. — Drug
nas, Ijubitelj umjetnosti, znao nas cesto oduseviti za umjetnost i kako
bi nase domace umjetnine trebalo cuvati od raznih tudjinskih gra-
bezljivaca. Clan nas uciteij je razvijao onu: kakov covjek treba da
bude kroz sav svoj zivot, takav da mu treba odmah davati oblik,
kada mu se pocnu razvijati dusa i tielo. — Poucno smo razpravljali i
ob onoj : treba svakomu povjerenje u narodu, tko hoce da u narodu

apostolski djeluje. - Jedan prognvori o unutrasnjoj slobodi covjeka i
znamenovanju individualnosti, a na sliedecem sielu razvila se raz-
prava na rieci: ima Ijudi bogatih na umu, naobrazenih diilioni, pravih
majstora na pern, ali steta, sto ne ce, da se, kako hi trebalo, tim
okoriste, te ne ce, da svoje nd Boga obilato stecene darove uloze na
probit, vec ih vole zakopati, da ne bndn ni njini ni drugim na
korist.

Na jednom sielu razpravljalo se o valjanoj kucanici u prisut-
nosti nase domacice Ljubice, koju je jedan nas saljivdzija oponasao,
kako nosi svoje kljuceve i reda svojn druzinu ; ujednci je nadovezao,
kako je poglavita duznost zena, Ijubiti muza, slusati ga i sutjeti mu

— ter da se zene nemaju pacati ii ono, sto na njih ne spada. Govorilo
se i o nekoj ekselencijaskoj gospodji, koju su sve gospodje u gradu
oponasale, drzec da je samo ono liepo i krasno, sto ona ucini.

— Mladji domacina i pravi nas clan znao bi oponasati razgovor i
kretnje poznatog starog bogatog plemica, kojega je nesretna pravda
spravila na prosjacki stap. Iz male parnice nai-asla je orijaska, raz-
pala se u kategorije i raztegla se na mnogo godina tako, da joj
nesretni klient nije ni dozivio svrsetka.

Predmeta razpravani nikad nam nije uzmanjkalo, tako nam
nijedno sielo ne prodje bez ugodna i poucna razgovora u Ljubin-
kovcu, — i nad zdencem i na kugljani. Bijasmo kao bezbrizna djeca
zadovoljni. Sadasnjost je bila nasa, pak misljasmo, da ce i onaj
miris cvieca, koji nas je okruzavao, i nasa radost vjecita biti.

I nasi, a prema duhu nasega kluba birani gosti, zacinise nam
mnogu zabavu duhovitim pricanjem ili dotle nepoznatom pjesmom.
Da spomenem samo onoga, koji umije oponasati glasom svojim sve
zivotinje, a ficukanjem sve ptice ; on nas je naucio onu zagorsku
napjevom svojim prekrasnu pjesmu: Gospoda su cigani, Cigani su
gospoda.^ Spomenut cu samo jos i onoga miloga jirofesora glasbe
i skladatelja mnogih hrvatskih pjesama pa i one moje Tebe zlato
ja milujem-, koju smo poslije cetvrt stoljeca opet prvi put od njega
culi i s njim ju pjevali. Siromah ! kako je bio veseo onog dana!
Tada bijase prvi i posljednji put medju nami, a tako mu se svidje,
te je opetovano izjavio : da zeli vise puta u Ijetu biti u nasem druztvu.
Vec tri tjedna iza toga mila sastanka uzdahnusmo u Mirogoju dne
3. travnja g. 1891. na njegovu grobu: Jucer mlad i zdrav ko srna, zem-
Ijica si danas crna ! Na mojoj veceri bile su u nasem klubu za njim
karmine, na kojih se je skladno i dostojno vise puta opetovala pjesma :
iVjecnaja pamjatl^^ Tako smo i drugda pjevali: n. pr. kada smo izgu-

534

bili dohom medju nami naistarijeora pravo^'i clana, starijc^a domacinu
(t 14. oiujka fT, 1890.), i kadjjod bi se slucajno cetvrtkom vratili sa
sprovoda kojeinu zasluinomu rodoljubu ili se poslije takova spro-
voda prvi put sastali na sielu i spominjali njegova djela.

Cula se je dakako cesto i po koja ironicka, kojoin je prekinuto
>krasnoriecje« predlagaca ; culo se je po sto puta i ono: >Ti se
nalazis u bludnji«, ali sve to nije nasu slofju pokvarilo; — medju
nami nije nikada bilo strastvene uzrujanusti, a zna se : strasti su kao
pozar, kuji doduse razsvjetljuje jaCe ne^jo li obicna vatra na ojjjnjistu,
ali on zato i kudu unistuje. Vazda su prijateljski nastavci razgovora
i pjesme, narocito >rednica<: >Sadila sam bazulek< razbili sve brige
nase. Svatko je nastojao da pogodi najbolju zicu, te ona mcdju-
sobna odanost i Ijubav bijase sladka kapljica u moru gorcine, kojom
smo i mi u svakdasnjem zivotu bili napajani.

Pocetkoni g. 1895. opazismo na briznoj nasoj domadici, da je
nujna, pace tnnirna. Njczin glas postade placan. Lice njezino cinilu
se, kao da je nekom bolesti izobliieno; one nekod sjajne oci bile
su pune tuge, pune onoga izvjestnoga sjaja, koji nas sjeCa pro-
livenih suza. Od sada se jc svaki put na sielu tuzila na groznicu.
U cetvrtak dne 2X., dakle zadnjega veljace, a na veceri pravoga
clana. njezinoga dobra prijatelja i kuma, jedinoga medju nami ple-
menitasa, bas ona htjede izreci zdravicu domovini. f.icpo >po pro-
pisu* poce, ali prije svrsetka zape joj riec i padnu dvije krupne suze.
Xa to ju, videdi sveobcu zabunu, njezin suprug odvede u jedno-
katnicu na pocinak, ali se vise one veceri ni on ne vrati medju
nas. Pod tezkim dojmom toga zalostnoga prizora, zakljucismo jedno-
glasno: da se vise u Ljubinkovcu, a pod tim razumievasmo
i kugljanu, ne <iemo sastajati, dok se domacica sasvim
ne oporavi, i dok nas ona, vjerujuci u svoju oporavu, sam a
ne sazove na sielo.

2alo.stne su bile viesti, sto su nam poslije toga dojavljane.
Nasa suclanica ginula je kano evict, sto raste u tamnom prostoru;
ona je lunjala i kunjala, dok je napokon sasma ostala na bolest-
nickoj postelji.

Ja sam ju posljednji put s dva prava clana nasega kluba po-
sjetio po podne na Miholjice 8. svibnja. Nadjosmo ju na bielom
poput sniega krevetu u sjevemoj kraj »palace« pobocnoj sobi, gdje
je prije bio glasovir. Meni se na prvi pogled pricini, kao da je pod

535

mrtvackim velom polumrtvo nno nekoc rumeno, zadovoljnu i veselo
lice. Modrina nebeskih visina doista ne bijase Ijepsa od modrine
njezinih ociju, a sada se zaklapahu kano Ijubice, kadno na njih
prvi traci suncapadnu; sada sii bile bez zraka i bez sjaja. Na moj
pozdrav pogieda me onim svojini blagim ocima; gledase me u cudu,
nienia. Ipak mi pruzi ruku — mrsavu, suhii, samu kost i kozu, a
ta ruka bila je jos pred koji mjesec okruda i puna. Progovori tiho.
Zvuci zamirucega glasa osobitu dirajii u srce . . . Svi smo se od
tuge okamenili. Kad sam ju ovakovu gledao, osjetih neko tamno
osjecanje neizmierne boli, koja mi je ii jedan mah ubila svaku
dusevnu snagu.

Svaki dan ocekivani glas stize napokon dne 2b. svibnja
god. 1895., da je ona razborita gospodja, sa sto vanrednii:
krieposti Bogom nadarena zena, Ljubinkuvacka via-
stnica, u cik zore toga dana svoju dobru dusu pre- ^^
dala Bogu. Bijase to zena puna srca i Ijubavi spram ^ ;?( ^
roda i domovine, i ostat ce joj medju nami trajna
uspomena za mnogi rodoljubni cin, komu je ona
u svoje vrieme pripomogla! Pokopom vriedne domacice
nestalo je i Ljubinkovackoga kluba&, — a od onda je pro-
dajom raztrgan i sam toliko nam omiljeli vLjubinkovaci

Zagreb.

G]uro Stj. Dezelic.

IZ ZAjKDXICKK KXJIZKVXK PKOSLOSTI
BOSXK I Sl.AVOXIjE.

^arlovacki je mir za lirvatsku puvjcst slvarao runo dciba. Duhar
i/^^ dio hrvatskili /emalja nslobodi se turskoga gospodstva. Hr-
vatski se stalisi nijesu poslije toga mira morali tuziti, da je
njihova zenilja >reHquiae reliquiarum<, jer je ponekle nestalo i onoga
vjecnoga straha od provala stoljetnoga neprijateija, ijerjeuneki mah
prosirena niedja hrvatsknga kraljestva davala odii.ska i mira, kuji je
morao dovesti ili prije ili poslije do takva preokreta, da se pred
svijetom pokaze i Hrvatska, to nije bas najmanja i najneznatnija,
ma da je morala dugo i dugo raskomadana i pocjepkana stojati na
braniku krsdiinskome svijetu.

2iva je istina, da'je Hrvatska gotovo za citavo stoljeie poslije
karlovackoga mira pokazivala sliku, knja je bila crtana dugotrajnom
borbom i obranom vjere i domovine ; ali je i to istina, da su oslo-
bodjeni krajevi u usamnaestom stoljedu htjeli kako tako da pokazu
kulturnoga zivota. Nije ni bilo lako raditi oko prosvjete. Gospo-
darstvo nije bilo f)nako uredjeno, da bi moglo odbacivati toliko, te
bi Ijudi u niirnijem zivotu mogli ozbiljno pomisljati na kakve druge
potrebe osim onih, sto ih je trazio svagdasnji iivot. Skole i pro-
svjetne prilike bile su gotovo neznatne ; trebalo je, da se gradi i
zamisija, kako ce se poravnati kuce, polja i druga imovina, ali i
kako ce se podici onaj dusevni, za pravo moralni stepen, koji nije
bio osobito visok, dok su Turci kao gospodari o svemu odlucivali.
Cini se, da su inteligentniji slojevi dobro shvadali svoj zadatak, kad
su u prvom redu mislili, da im valja podici moralnu stranu u narodu,

537

jer su moic biti i nehotice u tome vidjeli cvrstu uhraiiu protiv
eventualnih novih protivnickih i neprijateljskih nasrtaja, koji hi mogli
vise skoditi nego samo tursko gospodstvo.

Povjest nam pripovijeda grdnih jada, sto ih je imahi Bosna
ponosna sa svojom placidrugom Slavonijom podnositi svoja dva
vijeka od krstena i nekrstena neprijatelja. Slavoniju su oslohodili
od turskoga gospodstva ; druga njezina Bosna ostade jos malo ne
dva vijeka u potpunoj vlasti staroga gospodara. Skucena je »sre-
brna« Bosna davaka onoj sirotinji u Skivoniji za osmanlijskoga
gospodovanja utjehe, davala juj je kakve takve dusevne okrepe.
Bosanski su franjevci radili ponajprije za sebe i za svoju najblizu
krscansku bracu, da je tjese i jace u borbi i u onim veoma teskim
danima zivota. Ali su i braca franjevci u Slavoniji nalazili i dobivali
iz ruku svojih redovnickih drugiiva Bosne ponosne knjiga i dusevne
hrane u tolikoj mjeri, u kolikoj im nije stizalo pomoci ni od koje
druge strane. Dok je Slavonija dosla do slobode, dok je Slavonija
pregnula da radi i uko knjige, bikj joj je veoma mnogo pomoci od
rada, koji se zapoceo u Bosni onamo negdje krajem XVI. stoljeca.
Ipak, sto je podjarmljena Bosna davala svojoj posestrimi u golemoj
nevolji, toga nije mogla Slavonija da joj vraca, kad je bila oslobodjena !

Vec sama ova pojava je zamamljiva, da nas dovede do pi-
tanja: za sto je Bosna pomagala Slavoniji u knjizevnosti, a za sto
nije primala od Slavonije uzdarja? Drugo je opet zanimljivo raz-
matranje utjecanja knjizex'nosti iz Bosne na knjigu slavonsku, dok
se nije Slavonija sasvim naslonila na uiu Hrvatsku u devetnaestom
stoljecii. S tim su u svezi dakako i prilike zivotne jednoga naroda,
koji je dugo vremena bio pod jednim nominalnim gospodarom, a
pcjslije oslobodjenja Slavonije pod dvije sasvim razlicne uprave.

D(j godine i()5(). zivjeli su bosanski franjevci s franjevcima u
Slavoniji u bratskij Ijubavi i slozi. Mala se nesloga javljala vec kod
imenovanja biskupa bosanskoga ili djakovackoga god. 1630. Spo-
menute 1659. god. nastao je ocit razdor medju ovom bracom poradi
izbora provincijala. Oni franjevci u Slavoniji (a to je bio jedini ele-
menat, koji je imao neke naobrazbel hoce, da se izbor provincijala
obavi u Velikoj. Bosanski su franjevci nasU izgovora protiv toga
mjesta u tome, sto je tamo na lijevoj strani Save >>bila voiska i

538

tadit DIM na oiioj straiii Nikola Zriiiovic, mnijaii jc hui hu^pct ali
siimnja*, ako bi oni birali sebi provincijala u Slavoniji.

Za turskoga su gospodstva dolazili fratri iz Bosiie u Slavoniju
i opet se vracali kuci. U XVII. vijeku ima dosta svjedocanstva, da
su bosanski franjevci dolazili za i^lavare sainostatia u Slavoniji. A
hijase obicaj, da se niedju narodoin sakupljala niilostinja, koju su
onda fratri odnosili u Bosnu. Doista je pravo sijelo franjevaca dugo
bilo u Bosni, i kao da su slavonska hraca »srebrne Bosne< prizna-
vala, da su bosanski franjevci bili vedi po casti od njiii — sto bi
se iz sacuvanih vijesti moglo nasludivati. Ljudi, koji su podrzavali
sveze izmedju naroda i gospodara, koji su svagda nastojali, da u
narodu krscanstvo cuvaju, nalazili su najvise moraine potpore u
Bosni — jer je kolo bosanskili franjevaca onamo od druge polo-
vine X\'I. vijeka, a jos vise u XVII stoljedu. pocevsi od Matije
nivkovica .svryini knjizevnini radoni i svojim naucanjeni u crkvi
katolicki svijet toliko krijepilo u vjcri, koliko su oskudne prilikc
mogle same da dopuste.

I medju franjevcima je bilo veliko siromaitvo, buduci da su
ih Turci svojim posjetima znali upravo izjesti, a uza to za nagradu
jos i izbiti. K tomu su se s Turcima udruzile pravoslavne vladike,
da fratrima ne samo smetaju kod Turaka gospodara, ve(5 da i sami
porade oko toga, kako bi, radedi po volji Turcima, sto vise puka
prevcli u pravoslavlje. Da su fratri mogli svemu tomu odolijevati i
da su narodu cuvali vjeru otaca, samo se onda moze razumjeti,
ako se spomene, da su »iivjeli u najtjesnjcm odnosaju sloge i Iju-
bavi pored puka, kojemij su bili ucitelji, upravljateiji i pVavi prija-
telji. Oni su sa svojim narodom dijelili — kako veli Zlatovic —
radosti i ialosti.c Oni su s narodom i igrali u kolu, jer su bili iz
puka i jer su ostali pravi pucki prijatelji. Franjevci su na inie sami
sebi stvarali podmladak kako u Bosni tako i u Slavoniji. Citava je
franjevacka provincija imala obicaj, kako knjige pisu, »da uzdrzaju
u svakom samostanu dosta mladiia, svaki samostan po svojoj mo-
gucnosti. Momci sluze u zboru kao kierici, izvan zbora kao poslu-
zitelji, a osim toga to su samostanski djaci. Na vece ih uce obrede,
poucavaju u latinskom jeziku, osobito u gramatici, ucedi ih uz to da
na paniet upanite neke stvari u latinskom. Kad se zarede, onda ih
poslju u Italiju, gdje im valja izuciti vise nauke. Redovno ih veoma
lijepo izuce. Ova je provincija puna vrsnih i sposobnih fratara, koji
svaki dan raspravljaju o kakvu pitanju.* Mladei su sakupljali fra-
njevci za svoj podmladak najvise medju svojim rodjacima, to su

539

»najvecim dijelDin necaci ili rodiaci tratara. S\ak<>u;a mladica usiin
redovita ucitelja za sve ucenike poducava i nje^ov ujak. Xajveca
casi, k(_)ju je mogao dobiti pucanin, bila je kod katolika, da su
moijli ovako u samostanima uzgajani postati tratrima. Kad u Sla-
voniji nije bilo sve do u X\'III. stoljece Ijiidi, koji bi ye isticali
iznad tratara, nije cudo, da se i u iino doba radilo najvise u samo-
stanskom duliu oko naobrazbe naroda, posto se nasao i po koji
svjetovnjak, da poradi oko prosvjete medju hrvatskim narodtuii. Bu-
duci opet da je Slavonija s Bosnoni bila u neprekidnoj svezi, zani-
mljiv'o je pregledati smjer, sto se javlja u dva vijeka u Bosni.

II.

Nekako mi se cini, da je stepen obrazovanosti, a uz to i interesa
bio medju bosanskom bracom franjevcima takav, te bi u drustvenim i
politickim povoljnijim priiikama bilo drukcijih uspjeha: sigurno onakvib,
kakvih je mogla u XVI. vijeku pokazati n. pr. lirvatska Dalmacija.
Istina je, da je prvi radnik na knjizevnom poiju u Bosni fra Matija
Di\-k(5vic iz [elasaka pisao knjige, koje su bile namijenjene u prvom
redu pouci krscana u njilKjvoj vjeri. Pored iipute u vjerske istine
on je hti(j i u stihovima da narodu pokaze ono, sto mu je potrebno
za ucvrscivanje u vjeri, na koju su sigurno udarali ociti i sakriveni
neprijatelji. Nikako mu nije bilo moguce, da stvori kakvo kolo knji-
zevnicko oko sebe, koje bi ma i u posve religii.iznom smjeru po-
micalo prosvjetu medju pukom. (Jnako sto, kako je bilo u XV!. vec
stoljecu n. pr. u Dubrovniku, da se sastave kakve druzine, koje bi
radile oko prikazivanja kojega religioznog djela, nije se moglo
poradi nepovojjnih prilika nikako dovesti do zivota - ta za takav
se rad hoce onakih zivotnih prilika, kakvima se mogao najbolje da
podici stari hrvatski republikanski grad Dubrovnik.

Meni se cini, da je Divkovic poznavao bar u glavnome dubro-
vacki rad oko knjizevnosti, jer nas Divkoviceve religiozne pjesmice
sjecaju slicnih radova u dalmatinskih pisaca. Moze biti, da je sam
Divkovic bio prijatelj kojemu Dubrovcaninu i s njinie dopisivao ;
samo tako iz dopisivanja mcjglo je doci do t(iga, da je bosanski
franjevac medju svoje verse mogao uzeti Posvetiliste Abrahamovo,
sto ga je slozio Marin Drzic po svoj prilici god. 154'). Xije moguce,
da bi na koji drugi nacin mogao bosanski franjevac doci do ruko-
pisnoga djela dubrovackoga pisca, nego po svezi i poznanstv'U
s republikanskim knjizevnim krugom XVi. stoljeca.

?40

Ova nam je pojava veoma karakteristicna za druo^o stvaranje
u Bosni. Zna se, da se i u Dalmaciji radilo oko religioznih spisa ;
no nije toga rada bilo toliko u hrvatskom jezikii. Glavna ucilista za
visu naobrazbu bila su za I3almatince u Italiji, a vet je sponienuto,
da su i franjevci iz Bosne i Slavonije slali svoje drugiive na vise
nauke ii Italiju. I take mi dtmekie vidimo, kako je u unim sloje-
vima, koji su u knjizi vodili glavnu rijec, bilo zajednice u dusevnom
radu. samo sto su domace prilike bile u jednom kraju toliko po-
vuljne, da se moglo s uspjeliom raditi u savremenu pravcu lite-
rarnom, a u drugom je kraju odsijevnula samo koja krijosnica od
one op<iene naobrazbe. Moraine religiozne stvari pisali su bosanski
franjevci; oni su morali poradi stanja svojega kraja i poradi stanja
nari>dnt>ga zivota pribirati takvu gradju, koja nije bila samo za
zabavu citaocu, nego ga je mogla okrijepiti u tcskim danima. Dosta
je spomenuti »Sto cudesa<, sto ih je bez sumnje narod rado slusao,
jer mu se tu izlaiu one utjehe, k<>je je ziva vjera mogla da nadje
u razgovoru o Bogorodici. U »\auku kr§(ianskomc se moze naci po-
tvrde iz legende i price, koju je bogoljubni otac pripovijedao narodu,
a narod je mnog<> puta dalje raspredao i stvarao po svojoj fanta-
ziji svoju poeticnu pricu, te je saciivao s njezinim knjizevnini po-
drijetlom do danasnjega dana kao lijepu narodnu pripovijetku.
Bogoljubni otac Matija sigurno nije imao na umu, da zabavi dokone
citaoce ni s Drzicevim versima Abramovim, jer u Bosni nije bilo
kruga Ijudi, koji bi se iz dokolice bavio knjigom, ved je on kao i
drugi svojim spisima htio, da u poboznu slusaocu probudi pokornost
spram Bnga. N'arodu je toga trebalo; on je primao sve kao naj-
ozbiljniju stvar, kako nam to pokazuju narodne pjesme, koje pje-
vaju o poslusnosti pojedinca covjeka spram Boga. Dok se bogati
Dubrovcanin sam sa svojim prijateljima nasiadjivao citajuci svoju
pjesmu, dok je rad i patricija i pucana dubrovackih XVI. i XVII.
stoljeca bio namijenjen samo odabranu krugu prijatelja , dotle
je rad bogoljubnoga bosanskog franjevca imao zalaziti u dusu
pucana. I premda nam sveze, kako ih spomenuh, po naobrazbi i po
radu izmedju do sad poznatih pisaca Drzica i Divkovica pokazuju
prilicno sigurno u jednom smjeru istu struju, ipak vidimo golemu
razliku u utjecanju jednoga i drugoga rada na puk. Same prilike,
cini se, da su najsigurnije utirale pravce ovomu jednome i drugom
piscu hrvatskom. I po obliku i po sadrzini znali su franjevci, od-
rasli medju pukom, svoju naobrazbu obrnuti na korist puku, a gra-
djanin i vlastelin pisac hr\'atski u Dalmaciji nije se mogao da otrese

541

tudjinskoga talijanskug niisljenja, vec je nastojao, da svoju doma
krojenu kabanicu sastavi i modernizira onako, kako je naucio i
vidio, da se radi u iiajblizoj susjednoj prosvijetljenoj Italiji. Dok je
tek gdje koji pisac dalmatinski pisao za puk, i to samo neznatnije
stvarce — jer su to trazile osohite zgode — dotle je svakome po-
jedinom bosanskom piscu bilo na pameti u prvom redu da puku
koristi, da puk u njegovoj knjizi nadje ono, stu je svagdje usko
svezano i s njegovlin iivotom i s moralnom naukom.

Kakvo je kolo poveo Matija Divkovic irodjen g. 1563, umro
g. 1631.), takovo su nastavljala njegova braca franjevci u Bosni sve
onamo do hrvatskih ilirskih vremena, dakako ovdje s vise ondje
s manje uspjeha, ali sluzeci se svagda cistim narodnim govorom i
pisuci spise korisne puku.

Spomenuo sam knjizevnu zajednicu, koliko su je dopustala
vremena, izinedju Bosne i Dubrovnika. Ne mogu kazati, da je bilo
u XVII i Will, stoljecu poznato sto rada dubrovackih pisaca u
Bosni, jer se toinu ne nalazi tragova onako ocitib, kakoje to kod
Divkovica. No ako nije bila svaka sveza prekinuta, ipak Bosnjaci
poznajuci prece potrebe narodne ne htjedose da podju istim smjerom
sa svojoin bracom Dubrovcanima. Kad oni ne bi znali za rad u
Dalmaciji, ne bi bilo nikakva Cuda, jer mi danas uza sve u svijetu
poznate komunikacijne spojeve vise puta ne znamo, sto nam se
dogadja u jednome kraju, a sto u drugome. U prija.snjim je stoljecima
bilo to jos kud i kamo teze, a osobito izmedju tako heterogenih
politickili elemenata, kako je bila Herceg-Bosna i Dahnacija. Nema
sumnje, da su bili mnogo rjedji oni putovi, koji su vodili dubroyacke
i ostale dalmatinske trgovce po Bosni u prijasnjim vijekovima. Ako
je taj most za trgovinu bio porusen, tesko je bilo dolaziti do po-
zuanstva — a to je sprecavalu i knjizevno upozaavanje.

ill.

U mnogom su pogledu bili phicidruzi hrvatski glagolasi bo-
sanskim i slavonskim franjevcima. ( 'ni su imali da cuvaju u na-
rodu vjeru otaca, a glagolasi su morali da brane ne toliko vjeru,
koliko samu narodnu svetinju — slovensko bognsluzje i hrvatski
jezik. Samo je popovima glagolasima bila jedna velika nevolja na
putu, te nijesu mogli gotovo ni onoliko raditi, koliko su radili fra-
njevci. Za glagolase se nije nitko brinuo, kako bi podmiriii najprece

-42

svoje potrebe, koje se nijesu ticale lib crkvenili kniip^a. I za njiliovu
naobrazbu nije se nista radilw; najveci je din ovih branitelja hr-
vatske svetinje u crkvi bio na istom stepemi obrazovanosti u XVII.
vijeku, kao i u prijasnjim stolje<iima, a ipak su zahtjevi i u njihovoj
sluzbi bill vedi nci^o prije. Kad nije bilo ^lam»lskili knjiffa, k(»ie bi
pomagale svecenstvu, da m<ize sto bolje svrsavati svnje duznosti,
glagolasi su posezali za knjigama bosanskih fratara i njima se slu-
zili. Krscanski nauk DivkoviiJev, njegovih »Sto cudesa« i druga
slicna djela ninoj^d bi nam znala pripovijedati. kad bi niogla govoriti,
kako je siromasni glagolas prevracao te knjizice i kako je iz njih
vadio uputu za svoj rad oko spasavanja pravovjeniih du§a. Oni
primjerci starili kiijiga bos.inskih franjevaca, sto se nalaze u Jogo-
slavenskoj Akadeniiji imajii kojekakovih biljezaka od popova glago-
lasa. Te su biljeske, pisane glagolskim pismom, na ol^o neznatne,
ali kad se unci stanje glagolasko, pa se nadje ovakvih zapisa u
knjigama tiskanim (^irilskim pismom, tad nam puca pred ocima ona
zajednica, koja je u knjizi bila izmedju siromasnoga plovana glago-
lasa i izmedju >ujaka«, koji se po svojim silama trudio, da nadje i
stvari sto ugodnije stivo za se i za svoju bra<?u fratre i pudane.
Hrvatski su glagolasi prepisivali iz knjiga bosanskili franjevaca osi>-
bito mnogo propovijedi, i u XVII. i XVIII. vijeku medju glagolasima
cyjeta rukopisna literatura upravo onako, kako je nekad bilo u svim
krajevima, dok se jo.s svijet nije mogao sluziti obrctom tiska. Naj-
veci dio tt)ga rukopisnoga knjizevnoga rada glagula.skoga podudara
se gotvo u svemu s radom bosanskih fratara, a to nam je dokaz,
kako je hrvatski narod u Bosni i u Hrvatskoj trebao iste hrane i
kako su glagolasi bili u svezi s Bosnjacima. Drzini, da te za ovaj
zajednicki rad bosanskih franjevaca i hrvatskih glagola.sa biti dosta
svjedocanstva i u narodnim umotvorinama. Koliko mi je samo iz leti-
micna hiljezenja poznato, nalazi se mnogo vise slicnosti onih mo-
tiva, koje nastaju prema knjizevnoj kak\ oj sujeti, u krajevima, gdje
je bilo zamjenitosti izmedju svedenstva jednoga i drugoga, nego li
u onim pjesmama, gdje toga nije bilo.

Ne cu da navodim pojedine primjere za ovaj jednaki dusevni
stepen izmedju najblizih, ali politicki razdijeljenih susjeda, vet ih
za sad samo ovako spominjem ; ali moram istaknuli superioritetu
bosanske tisUane knjige pred glagolaskim rukopisima. Hrvatski su
glagolasi imali svoj prirodni i jeziku narodnome prilicno dotjerani
pravopis sve onamo do u XVI. stoljede. Kad je bosanski franjevac
sa svojom knjigom dosao glagolasu u ruke, tad je priprosti glagolas

543 _

vidio u tiskanoj knjizi iiesto drugo, nego li je ono, sto je nalazio u
svojoj crkvenoj knjizi. Ba,s u doba ovoga upoznavanja cirilskih
knjiga kod glagolasa, crk\-ena je glagolska knjiga nekak.) udariLa u
jezicnom pogledu nesto naopakim putem, koji se iia.sim svecenicima,
sto su medju pukom odrasli, nije mogao svidjati. Bosanska je knjiga
u toni pogledu bila cista, a to je samo moglo da privlaci popa gla-
golasa, koji je odrastao pod utjccanjem narodnim i kojemu je zivot
pucki vac po njegovoj odgoji srcu pirirastao. Primajuci crkveno-
poucnu knjigu, pisanu cistim narodnim govorom, priniao je i sve
one pogrjeske, sto su se javljale. Tako je i u glagolaski pravopis
nadosla po koja promjena, koje prijasnja stoljeca nijesu poznavala.
Daleko bi nas odvelo, kad bi se utjecanje knjizevno iz Bosne, sto
se pojavilo u Hrvatskoj, crtalo onako, kako se ono odrazavalo u
narodnoni tradicionalnom stvaranju; ali se moze mirne duse reci, da
su glagolasi ono isto u narod d(jnosili, sto su tVanjevci u Bosni
s velikini uspjehom sirili. S jedne nam je strane knjiga vezana na
potrebe vjerske, ali je s druge strane bila s toga jaka veza, koja je
spajala knjizevne slojeve s priprostim pukom, pia ako i nemamo u toj
bosanskoj i glagolaskoj knjizevnosti savremenih pretenzija, ipak nam
s te strane mora biti mio taj rad, koji je u puku ostavio mnogo
dubljih tragova, nego li n. pr. sa\'remeni rad, sto se razvijao u pro-
svjetljenijim dalmatinskim gradovima. Ovakvi nam je rad i s tim
miliji, sto je pored vjere otaca cuvao i njetio svijest narodnu. Zna
se naime, da su se i papinski Ijudi morali — osobito u Bosni —
preoblaciti po obicaju zemlje »alla Croata«, sto je moglo ostati pod
turskom uprav(nn u zivoj pameti samo po nastojanju zastitnika na-
roda i branitelja vjere. Kako su radila braca na bojnome polje ruku
o ruku za kakvu takvu slobodu, tako su im pomagala braca, bri-
nuci se opet za ono malo dusevne okrepe, sto su je drzali j'lotrebnom
krscanskomu narodu.

[V.

Vele mnog(.) nemamo knjiga, sto su nam ostavili pisci iz Bosne.
Uzrok je tomu lako naci. Sluzbeni izvjestitelj o stanju krscanstva
u Bosni i Slavoniji pise ovako : '>Nije manji progon ovdje u Sla-
voniji nego sto je bio u prv(_) doba kr.scanstva. , God. 1635. napisao
je otac Simon pismo u Rim, da propagandi ocrta, .sto je sve on
imao da podnese. »Mnokrat otio sam pisati vasemu gospodstvu, ali
nijesam mogao od velika progona i napasti, Ivojima nas muce i gone,

544

koje patimo od Cirila patriarke vladike. Kako bude ova persekutia
durati joste do tri ojodista. znajte vasa yospostva, da se ne c*e modi
katulik u Bosni i u Slavonskoj i Lrif^erii odriati. Sadanji vezir, koji
poradi C'irila patriarke na to ufati nas tri sacerdota i drza nas od
mladooja boiica do kandelore na ledii i snijejiu, da nam su spali
nokti od nogu, cr\'ozdje na ruku i na griu, po jedan put s ledom
vode pismo i po malo kruha crna uzesmo ; jesmo, jjdi nabijaju na
kolje Ijude, a druge pod palicama more, a trede sijeku, koje sam
potpomajjao pred smrt ispovedju i ponukawut, da umiru veselo, i
sam sam bio odiucio karvalm (krvi prolili. ali ne kti.se nas ^ubiti, nejj^o
naopako saopace konopcem svezali binti stranjijom po zila i po
koljcnu govoreci : ti si obratio od I>unava do Kanize, kamo ti po-
povi i biskup od Rimpapc?< Oca Simeona nijesu pogubili, ved su
ga stavili na otkupe — dvije tisude i petnaest skuda za nj i za nje-
gova dva druya. »I sada u Sarajevu — veli Simon - od Turaka
uzimann) na kamate i zalaiemo bracu i rodike, a poptivi i fratri iz
Srijema pobjegosc* Dakle da se izbavis od snirti, ireba da plati
saniostan za svoga brata vcliku ucjenu. Dobro su znali protivnici
fratara, da de ih ucjene prije izjcsti nego muccnicka smrt pojedinca !

Nije lako bilo pisati pod ovakim prilikama, koje su se u raz-
licnim varijacijama javljale dugo i dugo za turskoga gospodstva
Biskup je zagrebacki slao svoje Ijude, da ogledaju, kako njegovi
vjernici zive pod turskiin gospodstvom. Takov jc puslanik bio Ka-
bijan Vidnc, koji nam zivim bojama rise, sto je on prekuburio. >Siget-
varski zatrimi. spahije i age kada zacuse, da sam ja u Vasku sv.
Martin hodil i da su se vsa okolo sela onde k meni skupila bila,
moj dohodak na veliko zlo razvrgose i velikim ziom mene obne-
sose, ter me nevernikfmi i izdajnikom turskoga cara imenovase.
Dogovor ucinise, ter kajmakama, koteri je u Sigetu najveci pogla-
vica, na zlo navrkase. Koteri za menom u Turbet nemilosrdne Turke
posla, a ovi hizu pritisnuse, ladicu mi razbise, kaj sam gde malo
dobra imel, to mi sve uzese, knjige mi porazderase, a listove po-
kupise i mene listmi zajedno u Siget odpeljase i kajmakamu u
ruke dase.<

Eto to se dogodilo covjeku, koji je dosao da pregleda, kako
zive katolici. Kako je tek moralo biti onima, koji su uvijek zivjeli
medju ovakim haraclijama ! Sigurno je bilo slucajeva, da su i fratri
izgubili svoje knjige, da su im ih nepnjatelji unistili. U nesigurnosti,
sto ce dan a sto nod donijeti, nije cudo, da u Slavoniji prije oslo-
bodjenja nije bilo nikakova knjizevnoga rada. Povjest franjevaca u

OPRAVLJANJE NEVESTE.

ANTON KOZELJ

KAMNIK.

545

Bosni sva je puna vijesti o njiliovoj braci u Slavoniji. \'ec sani spo-
menuo. da je medju njima do druge polovine XML vijeka biln svngda
potpune sloge u radii. Radeci opet oko zajednickih intercsa vjere i
crkve i svojega reda, ne mo/e biti nikakve suninje, da je Slavonija
svu svoju dusevnu potrehu u ranije doba, prije oslobodjenja, pod-
mirivaka u prvom redu bosanskom knjigom. F"ratri nijesu htjeli da
napuste interese za svoje osobitosti narodne ni onda, kad su iicili u
stranim ucilistiina. Bosanski su franjevci cuvali kao osobitu svoju
svetinju staru bosansko-hrvatsku azbuku, upotrebljavajuci je gotovo
svagda u svojim knjigama i spisima. ^>Bosna Argentina*^ je obuliva-
tala i slavonske franjevce; sto su jedni dakle imali, dobro je bilo
i za druge.

U XVIII. vijeku ima ninogo knjizevaih trag(3va, koji nam ocito
dokazuju, da je bosanska knjiga znatnn utjecala na pisanje u Sla-
voniji. D(_)k u drugim krajeviina hrvatskiin pisci pisu gdje vi.se gdje
manje ne obaziruci se na sani narod, u Slavoniji se moze reci, da
u ponajglavnijim knjizevnim radovinia vidinio ovakcvu tendenciju,
kakvu je nioci susresti na svakoni koraku kod susjeda Bosnjaka.
Slavonija je svojim oslobodjenjem doshi u sasvim drugu sferu od
one sfere, u kojoj je ostala Bosna jos dobar vijek i p6 dulje. ali za
narodni kulturni i moralni stepen jedva da je u citavom usam-
naestom vijeku bilo moguce sto driigo raditi, osim upucivati narod
na ono, .sto mu je korisno, i odvracati ga od pogrje.saka, u koje
je zapao u doba zatiranja od svake ruke neprijatelja. — Slavonija
ide svojim novim putem i ne brine se za Bosnu.

Isporedimo li smjer bosanske knjige XVII. i XMII. stoljeca
s onim radom Hrvata iz Slavonije do ilirskoga preporoda u XIX.
vijeku, naci cemo u glavnom, da su pisci najvecom vecinom svece-
nici. Tim je znacaj njihova rada u neku ruku odredjen. Pisci su
izasli iz prostoga puka, pa se sluze cistim puckim govorom onako,
kako su to nalazili i kod starijili hosanskib pisaca. Bosanski fra-
njevci pisahu upravo dijalektom, sto su ga naucili od matere : jedan
put pisu ikavskim narjecjem, drugi put u istom djelu ima i jekav-
skoga govora. Ni medju spisima hrvatskim iz .Slavonije ne cete
nigdje naci onakva na priliku dotjerana jezika u dijalekticnoni po-
gledu, kako se to cita kod Kacica. Xe samo da je narodni govor
kod toga bio odlucan, vec je bez sumnje utjecala i starija knjiga,
koju je mogao osobito poznavati clan stare Bosnae Argentinae.

Knjizevnici su u Slavoniji u -Will, stoljecu pisali vise pjesama
nego oni u Bosni, ali je pjesma samo imala da zamijeni prozu bo-

.Spomencviedc. iS

546

sanskoga franjevca Hrvatska je knjifja dugo zaostajala — izuzevsi
Dalmaciju — za savremenom kulturom drutjili naroda. U nas su
bile i prilike takove, da je niisljenje srednjeija vijcka godilo sa-
momu zivotu i naroda i pisaca. Za to se ne treba cuditi, ako
se u bosanskih franjevaca nalazi >p7sama od pakla<, a u slavonskih
pisaca ima sedmoglavih azdaja, cime se ho(^e u pjesmi prikazati pukii
sedam azdaja - sedam glavnih grijeha. Za vojnika M. A. Reljkovitia
(1732. — 1798.) znanio, da je u svojeni najglavnijtm djclu »Satinn
litio popravid one rugobe i poroke, §to su se u stoljeiiima uvukli
medju narod. Moze biti da su i bo.-sanski Franjevci kad sa svojini
ucenicima mislili na prikazivanje onakih drama, kaki su oni Drzid-
Divkovi(ievi versi Abramovi. Za Slavoniju se zna, da je u pocetku
devetnaestoga stoljeca prikazivan 'Josip, sin Jakoba patrijarke u
narodnoj igri«, a prikazivali su ga ucenici vukovarski u slavu bis-
kupa djakovackoga Kmerika RatTaya. Do duse to je hilo u XIX.
vijeku, kad je u Slavoniji moglo biti poznato prikazivanje zagrc-
backih klerika, no moze biti nc bi bilo smiono redi, da bi se ve6 i
prije moida moglo nadi gdje kakovih tragova takova posia, kad se
zna vec do sad, kako jc bilo dosta mladica >ilirskih< biskupija, koji
su ucili u razlicna vremena u tudjem svijetu, gdje su mogli doznati
i za dramatski rad. Religiozna prikazivanja nijesu bila obicna sanio
u Dalmaciji ; ona su godila svagdje religioznom duhu, pa (ie biti
valjda da je sto doslo i u nase strane razmjerno dosta rano.

Isusovac Kaniilid sa svojom »Svetom Rozalijom« pokazao je,
da su mu bili poznati dubrovacki pisci. F'o vremenu se on odnosi
prema Dubrovcaninu Gjorgjicu kao Divkovid Bosnjak prema Drzicu.
No ako je po predmetu Gjorgjid (f 1737.) bio izgled Kanizlidu (f 1777.))
to u ovoga djelu ima i takovih pricanja, kakvih se nadje u Divko-
vica, u rukopisima glagolasa, a i u kajkavskoga pisca, krapinskoga
zupnika S. Fucka, kojega je djelo izallo prije, nego li je mogao
nastati spis Kanizlicev. Sigurno je utvrdjeno, da je dubrovacka knjiga
bila poznata nekim slavonskim piscima ; neki su se za njom gdjesto
u obliku povodili, ali svakako je prije onaj stih prema narodnoj
pjesmi uveden preko bosanskih pisaca nego uzet od Dubrovcana,
koji se nijesu mogli da otresu zavedenih oblika od starijih pisaca.
Da se jedan pisac, a u istinu ucitelj »priprostihf , u svojem radu
drzao drugoga, ne treba osobito spominjati.

Samoj je drzavi bilo stalo, da bude u zapustenoj lijepoj Sla-
voniji skola. Za to i jesu Slavonci u nekim styarima vise od svojib
ucitelja Bosnjaka. No mislim, da su uza svu nauku, sto su je Ijudi

547

donosili kuci s tudjih ucilista, nastojali preudesiti sto vise prenia na-
rodiiome shvacanju svoj rad i nastavljati ono, sto se od prije po-
znavalo. Tako, ako se i vidja u Slavoniji tudjinskoga duha, ipak
mu se nastoji podati odora, koja nam je hila u kojem hrvatskom
knjizevnom kraju poznata. I sam je pravopis, koji se (isobito istice
kod M. A. Reljkovica oznacivanjem duljine slogova, iniao dosta iz-
gleda u prijasnjem radu lirvatskili, osobito bosanskili pisaca od prvili
pocL'taka, Taj gramatik slavonski dakako da je sto sta naucio od
Nijeniaca, ali se ne siiiije sve uzeti sanio kao tudjinsko utjecanje,
vec je pozajniio sto i u domacili pisaca.

Bacivsi oko ovako u ono doba, kad su nam u knjizevnom po-
gledii bili dijalekti za svoje krajeve knjizevni govor, nadjosmo i
letiniice sveza, koje su spajale Bosnu s Dalmacijom, Slavoniju
s Bosnom i Dalmacijom, a Hrvatska je i onako vec po svojem
politickom polozaju gledala na te krajeve, pa nije nikako cudo,
sto su se Slavonci upoznali s Kacicem , Hrvati kajkavci u po-
cetku XIX. vijeka povodili gdjesto za ovim narodnim pisiiikoin<,
pjevajuci ono svojih prigodnica. Dusevna sveza nije
bila doista odvise jaka u svim ovim krajevima, ali je
bila svakako jaca od politicke zajednice. Ono doba,
koje je i u nas nastojalo da prikupi sve poraskidane
dijelove jednoga naroda u jednu cjelinn, imalo je vec
u ovim knjizevnim, ma i slabim oslonima zaledja, i
onda nije za razumna posmatraca nikakvo cudo, sto
su se bas Slayonija i Bosna nasle vec u prvi osvit
zore Zajedno s hrvatskim Ilirima na okupu, da po-
rade oko svojega jedinstva — oko knjige hrvatske.

Zaqrob.

Dr. (ijuro Suniiiii.

'^i^'?^"-^^-';^^^'^'^

^VvV^

KOXCAX jH SKX

TN^

red lepim spimienikoni stal,
i? "Koiican je sin< na njem sein bral;
^^ »l\)st.ivil Ijubljeni nevesti

- Ta spomenik sem zenin zvesti*.
/ ' Odsel naprej sem — vrh }rrobr>v

Nebrojno veiicev in trak<'>v.
In roze sveze in umftne
Sadijo zenice priletne
In deve cvetne po ijrnbch.
\ sem tcm neznan je danes snidi
Solzi se danes starcek siv
In moz resan, ncupoKljiv.
Ozri se danes kamorkoli,
Povsodi nema iaiost moli ! . . .
Pred nmot^im ffrobom sem postal,
Napisov mnofjo sem prebral.
Pa j e d e n vedno mi je v glavi,
Da lepi sen koncan je, pravi.
Kateri sen? — al sen iivljenja?
Saj to zivljenje isanja ni !
Kesnica bridka, cas trpljenja
V dolini solz je to vse dni . . .
Kateri sfen ? — o zemski sreci.

CcloDCC.

^49

Ko rosa jutranja hiesteci ?
Ta sen, ki hip ga spremeni
V resnico grenko : »Srece ni!
()j hridko srcu de spoznanje,
Da svet nehrujnih zmot je doin,
Kjer nam srce razd\aia dvoni
In muci ga, skeli kesanje.
Zivljenja med — oskijen strup !
Prevare nas drve v ohup . . .
A kdor junak si, trdno stoj !
Zivljenja viher se ne boj !
Xi sen zivljenje, ti ne sanjaj.
In z deloni sanje si preganjaj !
Za brate delaj in za doni —
Kaj mar ti zmcite in kaj dvom !

Fran Neubauer.

'^^^^^^^^'^'i ci'^^^^'.>V^

^•c

IZLKT \Z (.OSPICA XA SVKTO HKl)(i.

Vclvbite, nattu KO''o staru,
I.jiibim tvojc .-iuiiK-. pune iar;i,
I.jiibiin orla, kiid se k ntrhii vijc
I junaka, kud se zn dnm bijc.
Ti vilo Vclcbita,
Ti nascK roda diko!
Zivjclii premila
Ti vilo Vclcbita!

J « 'lUiiu- n">7. pi'Cctk'Mii i\(>lii\ ii/.i bija.Miiii se dit^jiiv.iral.i iias
dvDJica •^ospicskili iiOitclja - pokojni profcsnr Ivan Kos i ja,
kako (iemo zajedno putovati iz (lospida u '/.nfrreh. Skolska
se tjvoiina bijase dovrsila meni prva kao ucitelju — , ispit zrelosti
prosao, pa sada nioujasmo izvesti svoj naum, da skolske praznike —
onda jos oba nezenje - sprovedemo kod svojih u Zajjrebii. Na
setnji poslije vecere uglavismo, da demo prekosutra zoroni udariti
na Senj. U to nas sastane i pridnizi sc k nama na§ drug, pttkojni
profesor i pjesnik Janko Kamenar.

— Upravo sam vas trazio, rece, da vam nesto predloiim. Mi
smo se cesto razgovarali, kako bi bilo lijepo, da izletimo na Sveto
brdo. Kvo sada zgode : ucinimo to sutra ! Vrijeme je stalno, iza ono-
madnje kise nije suvise vruce, pa je tako za izlete u Velebit naj-
zgodnije . . .

Ivan i ja pogledaino jedan drugoga, pa onda obadva Janka.
Casak stanemo suteci.

— §to ti velis na to ? upitat ce me Ivan.

— Brate, reci prije ti, sto mislis, ti si stariji, odvratim mu ja.

551

— Pa hajdemo! sjekne Ivan odlucno i zamane glavuni. Sra-
mota bi bila, biti godinu dana u Gospicu, a ne uspeti se iia Sveto
brdo. §to bi nam rekli u Zagrebu?

Na to sva tri pospjesimo setnju i uglayimo u zivom razgovoru,
da cemo sutra poslije podne u dva sata krenuti kolima na Mali Halan,
ondje prenociti, a prekosutra u cik zore gorom i planinom pa na
Sveto brdo. Put u Zagreb odgodismo za dva dana, a kola za Halan
narucismo jos istu vecer.

Tome sam se izletu veoma radoyao ; sav sam bio sretan, sto
smo se tako lijepo dogovorili i jedva sam iscekao cas, kad je tre-
balo krenuti. Tako sam bio uzbudjen, kao da ce se nesto vanredna
dogoditi. Od prvoga casa, kad sam ga vidio, Velebit je moju dusu
osvojio i napunio za vijeka moga nekom osebitom Ijubavi i svetim
pocitanjem. Ja se divim \^elebitu i Ijubim ga kao kakova velika na-
rodnog junaka. Za moga boravka u Gospicu ja sam cesto sam iz-
lazio tamo iza jasikovacke sume na polje siroko, sio na kamen-zivac
i gledao sate i sate u gordi Velebit pred sobom. U svako je on
doba godine : i zimi svojom bjelinom, i Ijeti svojim surim plavilom
pobudjivao u velike moje zanimanje. Ali me je opet najvise zanimao
s proljeca : gornji su slojevi jos bill bijeli, sredina tamna, da ne
kazem crna, a donji dijelovi vec su se zazelenjeli mladim liscem.
Ovo sam zelenilo dan na dan promatrao, kako se penje sve to vise.
Tako je privlacio i uzdizao i moju dusu \'elebit u visinu. Da, uz-
dizao i cistio i srce i misli. Za takova posmatranja Velebita ja sam
kao boravio u nekim visim sferama vjecne istine, Ijepote i dobrote.
Ma sto da je tistalo moju dusu, ja sam se iza toga pomiren i umiren
vracao u Ijudsko drustvo. Sada vise nisam Ijudima nista zamjerao,
ako mi se i jest mnogo sto u malogradskim prilikama jos tricavijim
cinilo. I kad mi je bilo svisnuti radi pakosti Ijudske, ja sam samo
pogledao \'elebit i smirio bih se odmah do dna srca. Xije cudo
dakle, da sam se tome svom prvom izletu na jedan od najvecih
vrhunaca Velebita toliko radovao. Moja se je radost uvecavala time,
sto cu taj izlet uciniti sa dva tako vrla i mila prijatelja.

Kratko iza dva sata po podne sjedosmo u lagana kolica, iza
kako je nas kirijas Rade dobro smjestio ponesenu zairu. Rade bi-
jase visok momak od kojiii dvadesetak godina, lijep, crnomanjast,

552

crnili, zivih ociju, veseu i duhar. Kad sam gi>d trcbao prilike, naj-
volio sam njega uzeti, jer mi je bio simpatican i jer je iinao laijana,
spredusna kolica, kao stvorena za izlete, i dva jaka, mlada zerava.
I^ade pucne bicem, a zeravi polete kao gorske vile uz jasni zveket
svojil) zvonaca i praporaca.

Bijase divota od Ijetnoga dana, sto znadu nastiipiti na vi-
sokoj ravnici lickoj iza kratke. Ijctne oluje, kakova se je onomadne
nad Likom razasula. Uzduli cist, bistar, a lao^an, topao i nc pre-
vni<i sve se blijcsti i treperi na zlatnim zrakama jarktijja sunca.
Bilo mi takn voljko, tako milo u dusi. Sjedio sam kao najmladji
sucelice i! .» jankii i Ivanu, ledjima nkrenut smjeru voznje.

Janku bij.i kojih tridcsetak jjudina, Ivan je bio tri do cetiri

godine mladji od Janka, a istotolikoja oJIvana. janko, coviek lijep i
pristao, srednje velicine, pun, ali ne debeo, kcstenjaste, kratko pot-
strii?ene kose i isto takove potstrizene brade, obiikao sc u sivu
platnenu kabanicu protiv prasine, pa se samo prijatno smijeii svojim
zelenkastim ocima. Ivan je bio vitka rasta, viJi od Janka, plavkasta
kosa bijajie niu s lijeve strane razdijeljena i na desno iifjladjena,
prijatni, plavkasti diigi brci lijepo su pristajali njegovoj krasnoj,
punoj i gustoj, nesto tamnijoj bradi. Svi bijasmo odjcveni u lagana
Ijetna odijela, Ivan i ja sa slamnatim bijelim scsirima, a Janko s la-
ganom kapom na glavi. Kraj nas u koltma bijahu za nod i zoru
pripravni ugrtaci i pledovi.

Brzo odmicasmo na jugoistok Cospidu prema Mctku krasnom
ccstom, koja se lako ispinje i spusta preko valovita kraja, a onda
se upopreci ravnicom. Desno i lijevo od ceste vidis, gdje se iz-
mjenjiiju oranice, rodile zitom i krmom, pa pasnjaci i pusta vristina.
A mo tamo poljem razasula se licka sela sa svojim daleko raslr-
kanim kudicama. Tamo dalje (desno od smjera voznje) ispeo se
Velchit kao orijaski bedem, a na njegovu podrucju zabjelasa se
ovdje ondje kao kakova ptica po koja seoska crkvica sa svojim
crvenim iH sivim zvonikom. Dalje tamo lijevo ponad sela Vrepca
okupila se mala i pusta gorsU-< k..-;< — Welia.'ka sia/.i, koja dijeli
Liku od Krbave.

Za voznje mi smo sebi kratili vrijeme salama i pjesmom. Ze-
ravi na nasu pjesmu nadulise usi, pa jos brie, rekao bih, jos
radosnije zagrebose.

U to mi projurismo kroz Novoselo i kraj podrtine Bilaj-grada,
krvave uspomene turskoga gospodstva ; prijedjosmo preko lijepa
kamena mosta iza Nnv<.<:ela rijeku Liku, koja u to doba ima malo

553

vode u svom dubokom, kamenitom koritu. Visocina lii-ka spada
naime u podrucje proljetnih i jesenskih kisa. Ljetne su kise ovdje
rijetke i kratkotrajne, pa tako je i rijeka Lika malena Ijeti, a lunugi
njeni pritoci presuse onda sasvim. Od Xovosela dalje ide cesta uz
rijeku Liku, a cim se blize prikucujemo Metkii, to smo sve blize iz-
voru Like, koji sred polja ispod Velebita kljuca zivo iz zemlje i ni-
kada ne presusi. U Metku smo se ujedno vec sasvim blizu prikucili
Velebitu, od koga se cesta, sto vodi preko Sv. Roka u Dalmaciju,
vise ne odaljuje, nego vec pace izmedju Metka i Raduca prolazi
preko velebitskih ogranaka, a iza Sv. Roka pocinje se uzvijati uza
sam Velebit. Ni u Metku ni u Raducu nismo se htjeli zadrzavati,
nego projurismo kroz ta sela, sve to jasnije razabiruci cilj naseg
izleta : velicanstveno Sveto brdo, koje se u juznom dijelu Velebita
nedaleko medje dalmatinsko-hrvatske ispinje do 17S3 metra visine
nad morskom razinom. To nije najvisi vrli u Velebitu ; ima ih vise,
koji ga za nekoliko metara nadvisuju, ali je vidik sa njega slavan
sa svoje Ijepote, a uspon laJvsi, nego li na druge glavice.

Kraj stare poste iza sela Raduca dijeli se cesta nasa na dva
traka: jedan ide preko Ricice i Stikade na Gracac pa dalje zrmanj-
skom dolinom kraj Zvonigrada u Dalmaciju, a drugi preko Sv. Roka
i velebitskog sljemena u dalmatinsko Primorje. Ovim je potonjim
trakom bilo nama krenuti.

Kad dodjosmo u selo Sv. Rok, stade nas Rade pred krcmom,
da nalirani konje, a i nama je bilo nuzno, da se malo okrijepimo
i protegnemo. Uz to nam je valjalo naci u Sv. Roku vodica na
Sv. brdo, koji ce nam ujedno i zairu od Halana dalje nositi, jer
odanle ce nam trebati pjesaciti do na vrhunac. Mi tek sadjosmo
s kola, kad ali pristupi k nama lunirovljeni kapetan i vlastelin u
Sv. Roku A. B. i pozdravi nas. Mi smo se znali s njime iz Gospica,
kamo je on ce.-;to dolazio — osobito zimi na zabave — sa svojom
gospodjom i dvima lijepim kcerkama. Kad saznade od nas, koja
nas je sreca nanijela, ne dade nam mira, van da idemo s njime u
njegov nedaleki dom. Zaludu se mi izvinjavasmo, da cemo odmah
dalje, cim sc konji nahrane, da nemamo vremena, da ne cemo smetati
u kuci itd., on je bio tako Ijubezan, da smo mu se morali pokoriti.

Nas je kapetan bio pravi Licanin : visok, plecat, s izbocenim,
orlovskim nosom sred osmagla, obrijana lica, kcjine i jaki, prosje-
djeli brci podavahu junacan izgled. Ali je zato u tamnom njegovu
oku bilo nesto tako mila, sto te je odmah osvajalo. S njegovom
gospodjom i kcerkama takodjer se od prije, o^l zabava u Gospicu,

S54

p<>/.na%asiiio. (iospodja je kapclanica bila jt>s snazna. punana crnka,
srediijeij rasta, a veoma prijazna; kcerke — Anka i Milka bijahu
na mater: lijepe crnke rumena lica, zarkih ociju i vitka. srednjeg
rasta. One su bile poznate u Lici sa svoje Ijepote. Bijase to mila
i veoma ugodna obitelj, u koju udjosmo, uvedeni kapetanom. Sta-
novali su u razizemnoj, zidanoj kuci, ali prostranoj i narednoj.
Lijepo nas, has srdacno primise majka i kderke. Tek se je razgovor
raspleo, kad al se stvori pred nama na stolu maslaca i sira i svinjske
butine i vo(ia. Izvrsno dalmatinsko vino, toceno i nudjeno onako
krasnim rucicama, joS je veci car tome svemu podavalo. Mi smo se
tu osjecali, kao da smo dosli k svojim rodjacima ili starim znancima.
Tako namje tu prijatno i topio bilo u tom hrvatskom domu s jedno-
stavnim, ali ukusnim pokudstvom, sa slikama Jelacida-bana, Stross-
mayera, Preradovi<ia i Mazuranida na zidu.

U to poslase po poznatoga dobrog voditia u selu, slarcica
Peru, koji odmah dodje i ugovori s nama, da de nas voditi na
Sv. brdo i stvari nam nositi. Bio to malen, ali krepak starci^ pro-
sjede ved kose, »carske« brade i brkova, a nemirnih, cmili ocica.
Dogovorismo se, da demo sutra u jutro, kada mi krenemo na
Sv. brdo, poslati s Halana prazna kola natrag u Sv. Rok, gdje ce
nas cekati, a nas de prijekim putem dovesti sa Sv. brda u selo sutra
po podne Pern. Morasmo i to obedati. da demo sutra dodi opet
kapetanu na veceru, koja da de se za nas rano spremiti.

U ugodnu razgovoru, sali i pjesmi prodje nam vrijeme brzo.
^ivo se zacudismo, kad vidjesmo, da se stao hvatati sumrak. Kade
je doduse ved dugo pucketao pred kudom svojim bicem, a zeravi
nemirno zveketaii praporcima ; ali nama ne pade na um, da se
dijelimo, dok ne dodje Rade u sobu, pa nas sjeti :

— Ote nod, gospodo, a Halan je daleko na vrh planine !

— Kto. Rade, eto! Samo de gospoda nesto jos topla popiti,
pa onda u ime bozje! — oglasi se kapetan.

Mi ustasmo i stadosmo zahvaljivati, ali ved donesose pred nas
erne kave i caja, pa neka biramo. Na to se srdacno zahvalismo i
oprostismo od gostoljubive obitelji, posjedosmo u kola kao i prije,
samo je sad uz Radu sio i Pero, nas vodid. Gospodja nas prisili,
da sada obucemo ogrtace, jer sa planine propuhava hladjan povje-
tarac, a onda nasi zeravi potekose natjecudi se .s poNJetarcem. Na
vedrom se nebu pomaljahu prve zvijezde, kad krenusmo iz Svetog
Roka. Spustila se svjeza licka vecer, navjesnica skore hladne nodi,
jer u Lici su nodi i sred Ijeta hladne.

555

U zivom razgovoru i ne opazismo, da su nas konji stall la-
gano vuci uz planinu. Rade i Pero skocise sa svojih sjedala, pa ce
sa strane uz kola pjesice. Xa to se povedosmo i mi za njihovim
primjerom, pa podjosmiT pjesice iza kola.

Unocalo sasvim. Bijase prekrasna Ijetna noc s milijunima sjajnih
zvjezdica, sto su nas svojim treperenjem tako milo pozdravljale sa
onih tamnomodrih visina. S jedne i druge strane ceste, koja se
zmijoliko penjala uz goru, crnjela se duboka suma velebitska u veli-
cajnoj, tajanstvenoj tisini. Povjetarac prestao duvati, pa je tako tisina
bila jos veca. Samo ovdje ondje cuo se po koji cvrcak, ili bi strelo-
vito proletjela koja nocna ptica, valjda leganj, a katkad i sismis ispred
nas. Xa jednom smo mjestu pace culi sovu-usaru, a onda bolni, piskut-
Ijivi cvrkut neke ptice — i opet mir: valjda ju je scepala usara.

Xas trojica idjasmo uporedo nijemi sred nijeme gorske noci.
Samo zvonca i praporci ierava ozvanjahu jednolicnim jekom, u
koji se mijesao glasan razgovor nasih Ijudi. Pero je pripovijedao
Radi o svom sinu, koji mu sluzi kod pionira u Klosterneuburgu.
Sretosmo i nekolika kola, sto su isla iz Dalmacije, natovarena ko-
zama i vinom : putuju radi vrucine vise po noci, nego po danu.

Kad se nesto umorismo, sjedosmo opet u kola, a fanko uze
deklamovati Preradoviceve »Xocne pjesmice*, cime nam je veoma
ugodio. Xa to nadovezasmo razgovor o Preradovicu i njegovoj poe-
ziji, pa o drugim pjesnicima i hrvatskim i tudjim, dok ne dodjosmo
na sami Mali Halan. Ovaj je velebitski prijesrt visok 1045 m. nad
morem, a stoji tik medje dalmatinsko-hrvatske. Cesta, kojom se do-
vezosmo i koja preko ovoga prijesrta vodi u Dalmaciju, izgradjena
je god. 1832, Tu su same dvije zgrade: jedna je posta, a druga je
lugarija. U posti ne bijase vise mjesta, jer I'e postar imao mnogo
gostiju tu vecer, pa moradosmo buditi lugara i moliti ga za konak.
Bilo nam to doduse neugodno, jer je vec bilo blizu pCmoci; no lugar
je — mlad jos, ali ogroman covjek — bio dobricina, pa nas rado
primio i odveo kroz veliku sobu, u kojoj su spavali njegova zena
i djeca, u drugu sobu srednje velicine, u kojoj bijase jedan krevet
i dugacka velika skrinja, zatim velik stol, ormar i nekoliko stolaca.
Umolismo lugara, da nas u tri sata probudi, jer da cemo onda kre-
nuti dalje. Xas nam domacin obeca uciniti po volji, onda baci na
skrinju nesto jastuka, rekavsi, neka se uredinio, kako znamo, na-
zove nam >laku noc« i ode. Janko izjavi, da se on ne ce svlaciti,
nego da ce za stolom na stolen obucen koji sat prespavati. Ja scbi
priredih lezaj na skrinji i legoh na pola obucen, a isto tako Ivan

556

na krevet. Prozor ostavimo otvoren, jer nam je bilo u sohi sparnd,
ufjasimo svijetiu i da liemo spavati. Jest dh, ali nema sna nijednome
na oci. Pred pmzoroin su nasi zeravi griskali sijeno i zvonili ma-
su<^i ^lavama a u kolima su spavali Kade i Pero. Ipak poslije nekug
vremena ja zaspim, a kad se probudili, ucini mi se. kao da sam
saint) iren spavao. Jos je bila no<J. Konji su se podjednako cull,
kako griskaju sijeno i zvone, Janko je duboko dihao, a Ivan se sve
nesto okrede u krevetu. Kad sam uvidio, da vise ne du modi spa-
vati. ustanem i polagano se obucem, pa podjeni k prozoru. Vani
j(»s vladala mukia tisina, samo /vijezde jcdnako blijestale, a suniski
miris zastruji mi ii lice, nosen predjutarnjim, svjezim povjetarcem.
Iv'ade i F'ero odvezivali konje, da de ih napojiti Poglcdam na sat:
bijahu blizu tri. L' to se digose i moja dva suputnika. Fiijasmo ra-
dosni i vedri, kao da smo svu nod na najkrasnijim dusecima pro-
spavali. Sada se ukaza i lugar na vratima i ponudi nam, da de
nam skuhati crnii kavu, sto mi rado prihvatimo. Dok je lufjarica
priredjivala kavu, mi se umismo i porcdisnm odijelo. kako smo znali
i mogli, a onda izadjosmo na cestu.

U to je s istoka ruzoprsta zora stala pucati, a pred njenim
pomulom uzese gasnuti rane zvijezde. Pijevci kao za okladu po-
zdravljahu iz lug^areva i postareva dvorista ved dulje vremena vile.
Ja podjoli cestom malo dalje, da vidim, ^dje pocinje dalmatinska
medja. O. kako sam pohlepno srkao u sebe <>naj svjezi, gorski. ju-
tarnji uzduh. Bio sam uzbudjen divotum velebitske sume, koja nas
je okruzavala, krasotom neba i zore, prisustvom milih prijatelja i
izvjedljivim, slatkim i.^cekivanjem , sto li demo jos toga dana vi-
djeti i doiivjeti. Osjedao sam, kako mi zivlje kuca srce od miija i
srede. I'vijek se iivo sjedam (mih cuvstava i misli, sto mi onda
projurise dusom. Historijske se uspomene gonile u dului jedna za
drugom. Kad sam se bio primakao dalmatinskoj medji, silno sam
poieiio, da je cim prije nestane bez traLfa i trlasa. a usta mi i ne-
liotice prosapta.se Preradove stihovi

Boze zivi i sjedini
Troju zemljti jcdnng roda,
Tiidja radost, nasa skoda
Da imala bude kraj.
Kad smo jednog oca sini
I jednu nam majku daj !

Kad se vratiii natrag do lugarije, bila je kava gotova i konji
upregnuti. Kava je bila slaba, ali barem vruca, a kad smo joj pri-

%7 _

lili malo kdnjaka, dohro nas je ugrijala. Namirivsi svoj dug kod
liigara, sjednemo u kola, pa hajde krasnom sumskoni cestom sjevero-
zapadnim smjerom od Maloga Hahma; a kad cesta presta, uprti nas
Pero torbake i bisage sa zairom na se, kola krenu natrag u Sv. Rok,
a mi planinskim nogostupom naprijed. Pero pred nama, a mi za njim.

Jos dok smo se u kolima vozili, stalo se sve vecma daniti, a
novi su dan pozdravljale pje\'ice sa grancica svojim glasnim milo-
pojem. Najranije se oglasila crnogiavka, ncsto kasnije crvendac i
stjenjak. Kad smo dalje u planinu zamakli, ciili smo svaki cas klik-
tanje orlova, kojih imade sva sihi u Velebitu, i to raznih vrsti, ali
najveci je suri orao. Uz to inia ovdje i sokolova, mnogo raznili
jastrebova, planinskih onih plavkastili jarebica-grivnja s crvenim
kljunom i alpinskih cavka sa zutim kljunom. Od korisnih ptica oso-
bito su zanimljivi tetrebi (Tetrao urogallus), te veoma plasljive i
lijepe zivotinje, koje Licani nazivlju planinskim pijevcima.

Kad smo s kola sasli, pozlatilo je sunce vrhunce gorske. Bi-
jase prekrasno jiitro : neb(j jasno modro i vedro, samo ovdje ondje
razasuli se mali, paliuljasti, bijeli oblacici, a lak povjetarac potitra-
vase se tihano sa liscem velicanstvene one velebitske siime, u koju
smo mi sada sve dalje prodirali. buma, kojom smo prolazili, sasto-
jase najvecim dijelom od bukve, a vidjeli smo mnogo i veoma ve-
likih javorova, dok tise — sa crvenom bojom — ima manje i to
vise kao grmlja. Ovdje ondje nailazili smo i na jele i smreke, ali
nam Pero rece, da su tamo dolje na desno i lijevo citave velike
sume same crnogorice. Cesto smo nailazili na stabla podsjecena, a
mnoga i na zemlju oborena. Pero rece, da su to Dalmatinci ucinili,
jer ill je valjda Uigar ili tko drugi zatekao, a oni pobjegli.

— Mozda su to l,icani bili? dobacit ce janko.

— Nisu, gospodine, — odlucno odvrati Pero. — Amo je nama
daleko, a Dalmacija je blizu. Ovuda je sva sila Dalinatinaca sa svojim
blagom ; vidjet cete ih kod ovaca na Svetom brdu.

Na malim sumskim cistinama nailazili smo na velike, lijepo
slozene hrpe sijena. Pero nam rastumaci, da su to Dalmatinci sa-
nijeli na mazgama sa planinskih livada, a kad budu u jesen salazili
s blagom d(jlje u Dalmaciju, ponijet ce i sijeno sa sobom. Mi smo
se cudili, kako se moze tolikt) sijeno na mazgama tako daleko od-
nijeti po uzanim planinskim stazicama

— Kh, a nuzda to cini, gospodo, — odxrati nam I'cro. Xc-
maju suma ni pasnjaka na svojoj strani, pa dolaze auK) k nama.
A blaga imadu dosta, ali blago treba hraniti.

558

Put nas nije bio napnran, jer smo neprestano isli krasnnm
sumskoni hiadovinom, a nismo se ninogo trcbali ni uspinjati, dok
nismo dosli do pod samo Sv. brdo. Pero nam je tocno kazivao za
svaki vrhunac, sto g^a vidjesmo, kako se zove. za svakii jc dulihu,
svaki klanac, svako vnlo on znao toCno, gdje se nalazi, koliko po
prilici ima do njega i kako se zove. Mi smo dakako sve to potra-
iili na nasoj specijalnoj karti, i tako smo se veonia dobro orien-
tirali. Kod dva smo vrela podiilje posjeli i pili vode, prekrasne one,
bistre i pitke t^orske vode, koja nam je tako ugudno razgonila vru-
(iinii Kraiko vrijeme iza nasega pjesacenja sumom mi smo morali
radi vru<iine svudi svoje ogrtace, koje je htio Pero da ce nositi ;
no mi mu ih nismo dali, jer je i onak<i imao dosta hrane i vina na
sebi vud, nego je svaki od nas svoj ogrtac o ruci nosio. fldjegdje
bi malo popostali, da se nauzijemo vidika na koji blizi vrlninac. oso-
bito na X'eliki Golid M372 m. nad morem). koji smo dii<io obilazili,
ili da slusamo pijcv ptica i cudne one razne glasove velikili i inalili
grabilica. Za svaki je glas Pero znao, od kake je ptice, i kako ta
ptica izgleda i kako zive, a znao je za svaku vrst i po vise imena.
Kakva to divna pamet u nasSega prostoga svijeta, i kakvo to velik"
bogatstvo na§ega hrvatskoga jezika!

Kad smo dosli pod Sveto brdo, prestade suma, a mi se sta-
dosmo uspinjati preko planinskih pasnjaka prema vrliuncu. koji smo
sada istom jasno mogli vidjeti, jer nam je prije kao i vidik na more
bio zaklonjen Vidik smo na more pozdravili glasnim klicanjem i
dulje se vremena nasladjivali gledajudi mnogc one barcice, jedre-
njace i parnjace. Ravna uzdusna crta. sto nas je dijelila od mora,
nije doista bila velika, ali bi opet jos dugo trebali, kad bi htjeli pri-
spjeti do njega, pa bilo to i precacima

Sunce je ve<5 bilo visoko na nebu odskocilo : bijase blizu 9.
sat. Sad nam je jos vrude bilo, jer smo bili sasvim izvrzeni toplim
suncanim zrakama. Cesto smo nailazili na zakriljalo planinsko grmlje
klekovine, male azalee i na osobite vrste grm, koji je polegnuo sa-
svim k zemiji (Prunus prostrata"), a koji je bas za Sveto brdo karak-
teristican, jer se inace ni u Aipama ni na Kr.su vise ne nalazi, nego
samo jos na grckim brdinama. Uspinjuci se mi smo udisali u sebe
onaj divni miris planinskih trava, kojima su pristranci Svetoga brda
obilno obrasli; mi smo ih pun rukovet nabrali. No nigdje ne na-
djosmo ni crvene alpinske ruze ni barsunastoga bijeloga runolista,
jer ih u tom dijelu Velebita ni nema. Uz put smo na.sli i nekoliko
karakteristicnili kukaca (od roda Carabus).

559

Ovdje ondje bijase vise stabala na okupu, gdje hi u liladu ovce
plandovale. Vidjeli smo na tisuce ovaca, gdje pasu uza strane Sve-
toga brda, a medju njinia dalmatinski pastiri sa diljkom o ramenu.
Eh, mogao bi vuk ili medvjed, pa treba ! Kad smo se na jednoni
ovcijem plandistu vise od vrucine , nego li od umora odmarali,
stvore se na jedared pred nama tri dalmatinska pastira. Bijalui ti)
Ijudi srednje velicine, ali lijepi, jedri, zdravi. Najstarijemu je nioglo
biti oko 50 godina, srednjemu oko 30, a najmladjemu oko 20. Odje-
veni bijahu u modre, siroke dimlije i kratak, modar lialjetak, za
koznim pojasom kubuia i noz, na nogama laki opanci, a na glavi
crvena, mala, dalmatinska kapa. Bijahu to uredni, cisti Ijudi; njihov
izgled bijase ozbiljan i kao nesto zabrinut, no nimalo neprijatan.

— Pomozi Boze, gospodo ! pozdrave nas.

— Bog pomagao i vas, planinski pastiri ! odvratimo im.

— Hoce Bog, gospodo, slava mu ! samo da Ijudi ne odmognu,
— rece najstariji pastir sa gustim plavim brkom i glatko obrijanom
bradom.

— Ee, sto kome ne pripada po pravu, lako ce i izgubiti !
dovikne im nas Pero, na sto mu najstariji mrko zapovjedi, neka
muci, o tom da ce gospoda odluciti. Mi se samo zgledasmo, jer
nismo znali, o cem se to radi. Ali kad najstariji pastir uze doka-
zivati, da su to njihovi pasnjaci od starine, razabrasmo, da nas ti
Ijudi drze za komisiju, koja je doista u one dane imala izaci u pla-
ninu, razvidjeti preporne pasnjake i odrediti, koji ce biti Dalma-
tincima, a koji Licanima. Mi ih uvjeravasmo, da mi nismo ta komisija,
ali oni nam pravo ne vjerovahu.

— Pa zasto su dakle gospoda dosla amo? upita nas najstariji,
a kad smo mi sve jasno rastumacih, uze pomalo nestajati njilmve
zabrinutosti.

— Bih li gospodo, da vam ispecem janje ? — ponudi najstariji.

— Hvala, rekosmo, imamo dosta jela uza se.

— A sto bi stajalo, da nam ispeces janje ? upita ipak Janko.

— Nista, nista, gospodo, imamo ih mi dosta ! — odvratise i
odmah potekose, da ce klati, a mi ih jedva zaustavismo.

Iz razgovora, koji se je na to raspreo, razabrasmo, da je
srednji pastir, koji je bio nalik najstarijemu, njegov sin, a najmladji
sinovac.

— Ej da mi je vode! — zazeli Ivan.

— Odmah ce je biti, gospodine ! rece najstariji pastir, pa ce
najmladjemu, koji jo.s ne imadjase ni brkova: Dede, brze potcci, pa

56o

donesi! Taj zbiija poskoci odmah kao divokoza i /a k->jih desetak
minuta donese tikvicu vode iz dusta daleka vrela.

Na to podjosmo dalje i za neko vrijeme uzesmo se penjati
uza sam kameniti vrhunac Sv. hrda. Dalmatinci su nas dabonic pra-
tili sve do gore. Kad smo na vrh stigli, jos ne bijase 11 sati. Pri-
Ijcno jak vjetar duvase na vrhu, tako te obukosmo ogrtace. Vrh je
Sv. brda obla glavica, koje se strane lagano spustaju preina moru,
dok se prema Lici ruse kao propast, u koju je strasno i pogledati.
Kad smo ovetii kamen niz onu strminu odvalili, cuH smo ga jos dugo,
gdje tutnji kr.seci povaljano dr\-lje i ruseci kamenje, dok se ne sustavi
u dolini. Ozdo onda zavicu iz svega grla drvari i pastiri: >Kj, po Bogii
brado! Ne rusite kamenja!< Glas im se iz one daljine tako slabo ciio,
da smo jedva razabrali, sto vicu, dok njih ni ne vidjesnm.

Tada uzesmo sebi pariti oci onim divnini, nezabnravnim vi-
dikom. S jedne strane - na zapad — puklo na.se jadransko more
s vedm i manjim otocima i bijeiim gradovima po njima, a dolje na
jug pitomo dalmatinsko Primorje, — s druge pak strane na sjevero-
istok slavna I.ika i Krl leda, kao da je sva prekrita orija.skim

sagovima, kojih se rii. l- pruge od zitorodnili pulja i livada

prekidaju — kao u slikama na sagovima — kui^ama, sumicama i
pojedinim osamljenim brJima, od kojih se lijepo istice Zir (852 m.
nad moremi na sjeveroistok od Raduca. To brdo stojeiJi potpuno
osamljeno bas usred licke visoke ravnice izgleda odavle iz visine
kao kakav pastir, koji je sic nasred polja. U Ziru ima pedina, u
kojoj se muoge divlje pcele roje. U Lici nema populaniijega brda
od Zira. o njem irovore Licani:

Da je mlika, kotiba je Lika,
Bio bi sir. kolik je Zir.

Okrenuvsi se opet k moru, uzesmo proniatrati brodice i par-
njace; dalekozorom mogasmo tocno razabrati pojedine dijelove
parnjaca i pjenu morskili valova iza njih. U nekim dalmatinskim
i otockim mjestima razabirasmo pace na dalekozor pojedine ulice
i kuce. U Gospicu su nam doduse govorih', da se sa Svetoga brda
za vedrine u zoru pred suncev izlaz ih u vece odmah poslije
sunceva zalaza moze vidjeti italijanska obala. Mi je dakako ne vi-
djesmo, jer bijasmo gore za velika dana, no nasi nam pratioci re-
kose, da italijanske obale nisu odavle nikad opazili. Dabome da nas
je i sam Velebit sa svojim vrhuncima i dra<;ama mnogo zanimao,
a osobito s onom svojom strasnoni oprekDm : prema Lici sav

obrasao bujnom i gustoni suinom, a prema moru pokazuje pusta i
gola svoja rebra — sivi kamen-vapnenac, od koga se najvecim
dijelom ova gora kao i sav Krs sastoji.

Dojam vidika sa ovako visoka planinskoga vrlmnca ostaje
neizbrisiv u dusi. Tu tek pravo osjetis, kako je maleno sve, sto Je
Ijudsko, a kako je velika i krasna priroda, nasa sveopca majka i
kako je silan Bog, nas sveopci otac, koji u prirodi neprestano
gradi i razgradjuje. Mi snio Ijudi kao crvi zemaljski maleni i ne-
znatni, ili kao jednodnevne inuhe, koje na svijetlom suncu polijecu
u visine, a u tamnoj ih noci nestaje za uvijek. Da se zaiostimo radi
toga? To ne bi koristilo. Ljubimo se radje svi Ijudi medju sobom,
jer je Ijubav ono, sto Ijude najvise priblizuje bozanstvu. Prije svega
ljubimo svoj dobri nantd i svoju lijepu doninvinu, i poradimo o nji-
hovoj sreci. To je bio i tema nasega razgovora za promatranja
lijepoga vidika, pa onda zapjevasmo J.ijepa nasa domovina!« Pero
i dalmatinski pastiri udarise s nama u slogu, i tako zaori nasa
himna sa vrhunca Svetog brda kao nas pozdrav domovini miloj i
svetoj, kao izraz nase Ijubavj i udivljenja radi Ijepote nase zemlje,
radi miline naseg mora i radi svijetle vedrine naseg neba.

Sada istom, — bas je podne bil<_), — spremismo se, da jedemo.
Za cudo prije nismo osjecali glada, samo smo zedni bili, — valjda
radi vrucine i umora. Ali sada, kad se odmorismo i ohladnismo,
otvitri nam se na ovom cistom gorskom zraku silan glad, kome
Ijudski udovoljismo. Bilo je dosta toga, pia smo mogli ponuditi i
Peru i Dalmatince, koji iza nekoga neckanja bratski prihvatise.
Kakri nam je tek svima iskricavo dalmatinsko vino sladilo !

Kad zalozismo, dize se Janko s punom liasom u ruci i na-
zdravi uz poklik : Zivjela Hrvatska! prvu zdravicu biskupu Stross-
ma\'eru, spram koga bi pokojnik veliko svoje stovanje rado svakom
zgodom isticao. On rece, da mu godi na ovoj ponajvisoj glavici
velebitskoj sjetiti se, kako je biskup Strossmayer jedan od najvecih
Hrvata XIX. stoljeca, bas s toga, sto je tako mnogo uradio oko pro-
svjete nasega naroda. Kako je vidik sa Svetoga brda velik i jasan i
krasan, takav da je i dusevni vidik nasega biskupa. Hrvatski ucitelji
treba prije svega da budu pioniri prosvjete svoga naroda. Njemu,
velikom prosvjetitelju hrvatskom, treba da posljemo u duhu pozdrav
sa ovoga Svetoga brda mi ucitelji hrvatski, okruzeni zastupnicima
dobroga nasega puka s jedne i druge strane Velebita Janko zavrsi
svoju zdravicu s poklikom : vZivio biskup Strossmaverlv^ sto mi svi
odusevljeno prih\'atismo skocivsi na noge i kucnuv.si se sa jankom.

Sponir-n-cvicte. 3^

^62

Kad upet posjcdi>smo, reci lic Peru:
- fa sam mislio, i^ospodo, da ste vi pnifesori, a sad rekostc,
da ste ucitelji?

Mi se nasmijesismo, a Janko niu razjasni :

— Mi smo i jedno i dniffo ; ali mi se ponosimo imenom ucitelja,
jer je to ponajdicnije iine na svijetu.

Te rijeci pobudise Ivana, te nazdravi uciteljstvu. On izrazi
zelju, da bi on sam i svi hrvatski ucitelji uvijek bili vrijedni svog
dicnog imena i sasvim proniknuti velicinom svoga poziva : da budu
graditeiji bolje bududnosti svoga naroda, da budu vjerni svecenici
u sluzbi lirvatskoga genija, da u nebucnom, ali ozbiljnom radu
poloze teinelj narodnoj zgradi. To da de postitii nasi ucitelji, ako
budu svom dusoiii Ijubili svoj namd i njegov napredak, ako budu
Ijubili omladinu nasu i ako se budu medju se svi Ijubili kao brada
— «kako se i mi evo Ijubimo, braco draga!<

Tima je rijecima zavrsio pokojni Ivan svoju zdravicu, a izgovorio
ill je tako niilo i sa tako puno Ijubavi, da smo se sva trojica izljubiii
i zagrlili. Tako smo casak postojali sutedi. Poslije smo se u raz-
govoru o torn uvjerili, da smo sva tri taj cas podjednako osjedali
i mislili. Svc misli i sva cuvstva, sto su nam tada razdraganom
dusom strujala, splinjavaliu se u jednoj zivoj zelji : da ozbiljnim i
postenim radom za svega /.ivota posluzimo milom rodu svome. Ta
je zelja bila kao neki zavjet i zrtva, ucinjeni u srcu samom Bogu
na visini Svetoga brda.

Kad smo u razgovoru malo posjedili, rece Janko, a Ivan mu
potvrdi, da jc sada na meni reci zdravicu, posto su i oni to ucinili.
Ja na to ustadoh i rekoh po prilici ovo :

— Brado! Nazdravljam nasem novom milom zavicaju, Lici,
domovine dici, zavicaju nerodjenom, ali dragu kao i rodjenom.
Lika nije kulturom zalizana, ali je njena romanticna gordost od
neodoljiva cara. Ze\io bih, da bude nas uciteljski rad od koristi
Lici kao i svemu rodu nasemu. Zelio bih, da iz junacke krvi,
kojoni je Lika obilno natopljena, nikne divni cvijetak Ijubavi za
slobodu duha, za prosvjetni rad, za djela mira. Neka vila Velebita
bude angjeo rata, kad neprijatelj zaprijeti domovini, ali u mirno
doba neka bude navjesnica sloge i Ijubavi svemu rodu nasemu!
Da zivi Lika, da bude ponos i dika domovine hrvatske !

Prijatelji rado prihvate moju zdravicu, a na to nam se vine iz
grudi pjesma viii Velebita. Kad se napjevasmo, polegosmo i uzesmo se
razgovarati. Najvise nas je zabavljao najstariji od dalmatinskih pastira.

— Zna se, gospodo, rece on, da smo mi bili nekad jedno,
ali nas je dusmaiiin rastavio.

— Kad smo to bili jedno, — htjedoh ga ja iskusati.

— Pa za kralja nasega Zvonimira, — odvrati on ponosno.

— Otkud vi to znate ? — iipita ga Ivan.

— Nas plovan nam to rece, izjavi on prostodusno i odmah
nastavi : Gospodo ! Ovamo je od vajkada dolazilo mnogo gospode,
pa i gospodja ali nikada nisu govorili hrvatski, a nas nisu ni gledali.
Oni su iz Gospica govorili njemacki, a ovi amo iz Zadra talijanski.
Mislio sam vec, valjda ni nema hrvatske gospode. Hvala Bogu, sto
sam to docekao, e sn se i nasa hrvatska gospoda ovamo na Sveto
brdo uspela!

Nas su ove priproste, ali tople rijeci obradovale, no i razalo-
stile. Kad li ce biti kraj tudjinstvu u nasoj zemlji i zasto nas svijet
jos uvijek tako slabo mari za svoje?

Poslije ispitivasmo Dalmatince o njihovu zivotu na planini kod
ovaca i o njihovim prilikama kod kuce. Oni nam rekose, da prije
jesenskih kisa silaze kuci u Dalmaciju, a cim gora lista u proljecii,
eto ih s blagom u planinu. < )nda nam mnogo pripovijedahu o med-
vjedima, vukovima, divljim mackama, risovima i drngim zvjerovima,
te o svojim borbama s njima. Za divokoze izjavise, da ih u onom
dijelu Velebita nema, nego samo po cuvenju znadu, da ih u sjevero-
zapadnom Velebitu ima, ali i tamo rijetko. Mi ih pitasmo za bijelog
alpinskog zeca, ali toga nisu poznavali. U opce nam tako bistro i
jasno odgovarahu na sva nasa pitanja, da nam je njihov zivot po-
stao sasvim poznat. To je zivot mukotrpan, pun borbe i rada, ali
ima u njem i poezije. Kad se razgovaras s ovim Ijudima, moras ih
zavoljeti i postivati radi velike njihove moraine snage, sto izbija iz
svega njihova bica, i radi prirodne njihove i bistre pameti.

Ja sam slusajuci pastire lezao na ledjima i zurio u nebo, pod
kojim je u taj par velicanstveno i niirno plovilo nekoliko orlova.
Osobito se je jedan krstas-orao vio u krug u prilicnoj blizini upravo
nad nama, tako te ga mogasmo lijepo posmatrati. Pastiri nam pri-
povjedise, kako orao hoce i janje iz stada da odnese, a najvecu ce
zmiju scepati velikom lakocom. Orao mi je simbol duha slobodna
covjeka, ali i slobodna, ponosna i jaka naroda. Ja bih zelio, da i
moj narod bade kao orao, pa da scepa i usmrti zmiju nesloge i
janje mlitavosti svoje.

Bio je blizu 4. sat, kad se digosmo, da cemo natrag, n() ne
puteni, kojim smo bili dosli, nego drugiin, poprecnim, ali veoma

^64

strmiiii, ravno prema Svetom Kuku. Mi snu) murali radi strniine naj-
prvo s vrha saci prema morskuj strani, a tek kasnije okrenusmo
prema Svetom Koku. Dalmatinci su nas pratili sve do zaokreta, a
onda se rastasmo kao prijateiji, mi im pnizismo ruke, a oni nam
mnogo zahvaljivahu za jelo i vino, dok se mi njima zahvalismo, sto
su nas pratili i lijepo nam pripuvijedali.

Kad smo ve6 grotovo do podnozja Velebita dosli biii, dovede
nas Pero do jednog poncjra, da u nj po^ledamo To je bio silan jaz,
pukao sred zemlje. strane su mu od vclikih ploca vapnenca, koji
od vlage iz<;leda sasvim taman. Mi bacasmo kamencide u taj punor,
pa smo jos koji casak poslijc culi, kako se baceni kamencici odbi-
jaju od stijena, dok napokon ne pljusnu u vodu. (Jvakih kanienib
prodora, podzemnili pecina i rezervoara za vodu ima u X'elcbitu
kao u op<ie u KrSu vrlo mnogo, jer se vapnenac lako krsi i puca
od uzdulia i vode.

DaJje malo naidjosmo u dolini na mocvare, od kojih je jedna
izgledala kao malo jezero. Pero nam rece, da to ave Ijeti obicno
presusi, ali sad je bilo vode jos od zadnje kiie.

— Ovaiiio, — tako nam jo pripovijedao nas l'er<>, — zabliidi
katkada i pn koji labud. To biva. ir<>sp<>d<i, kad se vile ovdjc na
dogovore i igranke sastaju.

- A, ncma vila! — dobaci mu Ivan.

— Ima gospodine! ozbiljno or P-<" ja sam vidio.
bto si vidio? upitamo ga.

— Vilu sam vidio, gospodo! — sasvim nam odlucno uzvrati
Pero. Idem ja jednom nodi o ponodi tamo dolje nize cestom kraj
Velebita, ali ona sjedi na kamenu uz cestu. Vidio sam toOno, bila
mjesecina kao dan. Sjedi ona, pa ceslja svoju dugacku, crnu kosu
zlatnim ce.sljem, sve se prelijeva o mjesecini. A lijepa je kao i naj-
Ijepsa djevojka, samo su joj noge kao u koze, tek krila ima kao
angjeo, a bijela kao i labud. Ja joj nazovem >dobar vece, pose-
strimo!« — a ona mi samo namigne, neka idem s mirom dalje.

Mi se nasmijasmo, pa krenusmo naprijed. Jos je bio dan, kad
dodjosmo u Sveti Kok, premda smo isli polagano i cesto otpoci-
vali, jer nas je spustanje niza strmu vododerinu veoma umaralo.
Kapetan nas je cekao na cesli kod prvih kuca u selu i odmah nas
uveo u svoj dom. Tu nas odvede u posebnu sobu, da se umijemo, i
posla nam slugu, koji nam ocisti odijelo i cipele. Kad smo se tako
uredili bili, odvede nas kapetan u biagovaonicu, kamo naskoro do-
djose i gospodje s kcerkama. Dabonie da smo sada i poslije z;i ve-

cere iiiiirali muDgo pripuNijedati o svojim d()zi\ljajiiiia toi^a daua i
u utiscima aasega izleta Lijepo drustvo, dobra vecera, pa izvrsno
vino tako su nas okrijepili, da nismo osjecali nikakova umora. Ka-
petan nazdravi nama izletnicima vrk) srdacno, a Janko mu odgo-
vuri u ime nas odusevljenim govorom.

Iza toga se jos innoge zdravice obredase, popracene pjesnmm
nasoin i odusevljenim klicanjem. Svi smo bill veseli, a prijatelj Ivan
bijase upravo sav razdragan.

Poslije je kapetan pripovijedao o svojim dozivljajima u ratu
od god. 1848., o banu Jelacicu i o pokojnom pjesniku Lavoslavu
Vukelicu. On pace donese >Knjizevno cvijece« ovoga Licanina, pa
umoli Janka, da nam koju pjesmu njegovu izdeklamira, cemu se ovaj
rado odazva. Osobito nas se sviju dojmio cuvstveni Vukelicev
>S bogom Lici!^< u Jankovoj cuvstvenoj deklamaciji. Pa kako i ne,
kad je vac pocetak tako lijep :

Srce uii puca, liccm suza tece,
Liko mi majko, s bogom ostaj, s bogom!
D'jelit se s tobom sudbina mi rece;
Al ti se d'jclim klecajuiiom nogom :
Sto dalje, — snaga vise ponestava.
Srce sto gubi, sve vise poznava.

Na to je kapetan pripovijedao jedan svoj dizivljaj s Vukelicem :

— Bilo nas desetak, — race on, — najvise casnika, u uglednoj
porodici hrvatskoj, pa govorili, kako ja to vac bila nasa slabost u
pokojnoj granici, svi njemacki. U to bane medju nas Vukelic, onda
je bio i on casnik, pa zagrmi : Sramota! Zar camo i u nasini kucaina
i madju se, kad smo sami, svapcariti! Ta jesmo li Hrvati! I nitko
vise ne smjade u nasem drustvu da probesjedi ni cigle njemacki!

Kasnije skranuo nas razgovor na nekadanje licke iiajduke, a
kapetan ce reci :

— Gospodo, hajduke je u Lici rodihi nepravda i navolja. Tamo
su u Bosni Turci, a ovamo vojnicki casnici pocinjali cesto mnogo
zuknna, a narod ponosan, pa se ne da ! \ ne dao Bog, da bi nam
ikad narod na to spao, te bi mogao od njega svak raditi, sto bi
htio. All kazem vam gospodo, u lickih je liajduka bilo uvijek nniogo
vitastva i junastva uza sva ona nedjeija, sto ih katkada pocinise.
\'ukelic je (jno po istini prikazao u svome <Hajduku Radi*.

Uzesnio sa jadati, kako je l.ika i danas na zlu glasu ni kriva
ni duzna, a amo nema kraja a monarkiji, gdje bi putniku bila veca
sigurnost, nego li je danas u l.ici.

500

Kad se takn zabavismo i raz^ovorismo, skuci Janko na noge,
a mi za njim, pa da se zahvalimo gostoljubivoj obitelji i od nje
oprostimo. Bijase veii jedanatst sati. Na rastanku smo jos ispjevali:
>Junak sam iz I.ike<, n.i to popisino caj, pa se spremismo u kola.

^leravi su veselo jurili kroz tihu, ambrozijsku noc, kao da ih
dusi nevidljivi gone: valjda su se i oni zaicljeli svojc- kuce. Mi smo
svak cas uza sjaj zvijezda puglediili na X'elebit, a osobito na gla-
vicu Svetog brda, dok nam se god nije iz ociju izgubila, i raspre-
dali uz to dozivljaje prosloga dana. Iz daleka se cuo lavei pasa, a
kad bi nasa kola zagrmjela kroz koje zaspalo selo uz topot konjski
i zveket zvonaca i praporaca, popra<^ivala bi nas laveiom citava
rulja pasa. Kad smo bili uz Bilaj, vei su se pijevci u sav mah culi,
a nebo na istoku pocclo sijcriti navjostajutii novi krasan dan. U
Liospicu se pied laiikovinn kiK'om r.istadosmo.

Prilican je broj godinica prosao od toga iz-
leta, ali meni je ostao u pameti kao mila uspo-
mena na pokojne mi vrle prijateljc. Ima uspn-
mena, koje mi dusu, kad hoce da klone pod tere-
tom zivota u zemaljsko blato, uzdizu u svijetlii
vedrinu. .Medju takove uspomene spada i ova.

Zagreb.

Hobcrl I'iiitcr.

/•^'Ev-

^^0^

^^SS^g^T^iRWI

^«/^

l/^

N>'

POCETEK GAJEVIH „]VOVIN" IN „DANICE".

Po novili virili.

oba preporoda jugoslovanskih piemen, posebno pa doba
ilirizma, njegovega najvecega in najzanimivejsega pojava,
predstavlja se nam se danes kot nekak cudez. Vendar tudi
ta carobni cas mladeniske navdusevnosti in plodovnte delavnosti je
le rezultat velikih evropskih dogodkov in idej na zacetku 19. sto-
letja. Primer sosedov, posebno Nemcev, in pa napredek severnih
slovanskih bratov sta vzbujala poleg se drugili vzrokov tudi vSlo-
vence, Hrvate in Srbe k novemu iivljenju, in ni slucajno, da se je
novo knjizevno in narodnostno gibanje zacelo okoli ]. 1S30. ob enem

V Ljubljani, v Zagrebu in — v Gradcu, odkoder je ilirizem dobil vec
moci, posebno pa svojega glavnega pesnika, Stanka Vraza.

Prvo periodicno delce je zacelo izhajati v Ljubljani ze 1. 1N30.,
namrec almanah Kranjska Cbelica , Zagreb pa se ponasa s prvini
casnikom in knjizevnim casopisom. Z njih postankoni v 1. 1835. se
veze zacetek ilirizma, vendar ne popolnoma pravilno, se bolj pa se
precenjuje vpliv Lj. Gaja na pocetek nove dobe v iivljenju hrva-
skega naroda.* Gaj je zares siril ideje pesnika »Slav_v Deere <> po
Hrvaskem, ali do 1. 1835. je izdal samo svojo Kratko osnovo^^ in

V njej predlozil nov >organicen» pravopis po ceskeni vzoru, kate-
rega pa ni nikdo rabil in se on sam se je moral drzati starega, ko je
zacel izdajati svoje Novine. in Danicoi. Bolj temeljito in uspesno
so nove ideje sirila dela Safarikova in Kollarjeva**; marsikaj so

■■ Poscbiin V P. Kulakovskei;a vtlikcm dclu liirizni . - " 'I'lidi inu-nitmi
tnkral izdano brosuro: iSollen wir Magyaren werdenvt (Karlstadt 1833. S" 92 str.),

568

priiiasali brvaski dijaki naravnost iz Cradca, Dunaja in Pcstc, kjcr
so se seznanjali s knjiievniin napredkom (^ehov, Poljakov in Ru-
sov, §e bolj pa z nemsko knjizcvnostjo, ki je pud vplivom roman-
tizma se vedno gojila Ijubezen k niatcrinskeinu jeziku in k domaci
Zfjodovini (>Vaterl.'inderei I ; na Hrvate (in Slovencei je vplivala
tiidi srbska knjizevnost,* posebno Letopis •Malice Srbske,** Se
bolj pa slava srbskih namdnih pesem"* in vsa delavnost Vuka Ka-
radzica, kateru je vzbudil Kopitar na Dunaji, ter slavil sani in pa
s pomocjo Jakoba rtrimnia in Goetheja; izmed politicnih doKodkov
moramo misliti ne samo na antafjonizein proti maj^jarskini teznjain,
ker n. pr. Slovenci so se brez njega prebujali, ampak tudi na
osvobojenje Srbije in Grske, na rusko - ttirsko vnjsko I. 1829., na
hrepenenje po svobndi po celi Kvropi, na julijsko revolucijo na
Francozkem, na poljsko ustajo, na delovanje >Mlade Italije<

Brez Gaja in poley Gaja je nastopala v novcin duliu tudi na
Hrvaskem cela vrsta doinacili pisateljev in navdusenih inoz, posebno
mladih, kakor V. Stoos, Rakovac, Kundek, Jos. Marid, Sniodek, Der-

ki je n.i 1 I»ri llrvatil) si- je ta bro-

sura pr. , i iviij; naz.iJnjc jc Tkalac v

svojih >Jtigeni]erinncrunf;cn aus Kroaticnt (str. XIII.) odkril kot pUatcIja Antona
Vakano\-i£a, kar sc i<d tcga t.'is.i vcnije. Vcndar sam popjicd v prcd({ovor bro-
Jure kaic, da jo jc Vakanoviil tnnc^l Ic icdali : \z vschinc pa si- vidi. da v
broSuri ni iv ival

tudi Srbc. K; k. irja,

kakor sc je 2e iz zaictka 1 irdi, da Ih hroiiura nikakor ne

zaostajc za iraenilniin K' " ■ 1 ihcr die lilcrarische Wcchscl-

sciti);keit zwischen den \ mi;n unJ NhinJartcti dcr slavischen

N;i' kajti ok(i>tic ludi te hrosure

nal ' V >I.£topisii Maticc Srbske« III.

(I827.) str. 132—152. pod naslovom: >IIi.icojiiiieo pLiiii o tomi, Raxn o- ('.i.-inciiii y
nciiropcRoii Hal>apiian|iai«<, ki jc presel potem tudi v •Danicoc I. (1SJ5.1 br. 23—25.
V »LC'topisii sc skliLUJe brczimeni pisatclj na »rcberlic(erunKcn zur Geschichte
unserer Zeit< von Zschokke, .\arau 1820. V letnikti 1821. (a ne >H20.) Zschnkkeje-
vega Casopisa nahajamo res na str. 552-^558. £lanck : >l'"fwa.s (iher die .Nlajrvari-
sirung der Slaven in I'ngarn', ki je predclan in dopolnjen preScI v tl.etopisc Da
sta oba Kollirjeva, se da po vsebini jasno dokazati. Literama zgodovina Hrvatov
in Srbov nam torej podaje tri neznane Kolldrjeve spise, ki bodo pomnozevali
njegovo zaslu2cno slavo ! — * N. pr. na Jos. Marica, Brlica, BabukiCa, TopaloviOa ;
srof J. Dr.iskoviO je pisal celo svoj dnev-nik v cirilici, od .Srbov so sprejeli Hr\'ati
tudi ninogo rusizmov in 'slavenosrbskih* besed (pr. te DraskoWiievo >Disertacijo« 1.
— •■ Se I. letnik >Danice< br. 23—25. (kakor je gori reCeno) prinasa £lanek
Kollarjev: iNekohko reCih o torn, kako se nasa braca Slavenci u Vugerskoj
magjariju^ iz -Srbskega Letopisa« god. III. 11S27., str. 132—152..). — ••• N. pr. .St.
Vraz brez njih ni hodil niti spat.

5^9

Isds, \'akano\'ic, Rrlic (on je dal llii'ceni iiL-iiiski pisano sluN-nico ze
1. I'S^.v pred Bakukicem, ta pa je svoju ze 1. 1S32. pripra\'ljal) in dr.
V krogu teh narodnjakov ali rodoljubov, da labimo sedanji izraz,
ki so staremu ^^domorodec dali skoro popolnoma drug- pomen, ne
moremo dovolj visoko ceniti bkigega grofa [anka Draskovica, ki je
s svojim drza\'niskim umom jasno izrazil ves ilirski knjizevni in po-
liticni program ze I. 1832. v svoji prekrasni Disertaciji Da je ta
starec z mladenisko duso bil ze takrat pravi vodja llircev, prica nam
[.j. Vukotinovic, ki mu je posvetil svoje ■>Ruze i trnje 1. 1841. na
uspomenu godinah 1833... i834<'. Skoda, da grof Janko Draskovic
ni bil vec bogat, kajti drugaci bi hrvaski narod lahko ze takrat
dobil svojega Stefana Szechenja in prednika |. J. Strossmajerju.

Vrelo je torej takrat povsod med I-Irvati v domovini* in na
tujem; Babukic, Kurelac, oha Mazuranica, Vukotinovic, Vraz in
drugi mladenici so se pripravljali za svoj poklic, tako da je imel
Gaj, ko je nastopil, naenkrat veliko stevilo izvrstnih sodelavcev,
ki so, kakor natancno vemo, vecinonia zanj pisali. Iz\Tstno pa je
Gaj igral ulogo agitatorja in celo preroka ter navzlic vsem sla-
hostim prvega hrvaskega zurnalista ostane njegova velika zasluga,
da je stvaril novim idejam in mladim mocem primerno poprisce : po
njem je zasijala »Danica vsem Hrvatom in drugim juznim Slovanom.

jeli Gaj sam sprozil misel hrvaskih Novinv., ne vemo; rodiki
se je lahko v krogu hrvaskih rodoljubov, ki so 1. 1832. stvarjali ilirski
program, kajti potreba hrvaskega javnega glasila se je povsod
cutila, ko se je blizal in se bolj ko je zburoval znameniti ogrski
drzavni zbor od 1. 1832. pocemsi, na katerem so Hrvati morali bra-
niti svojo samostalnost in celokupnost ter se boriti proti sirjenju
magjarscine na Hrvasko. Gaj se je bil torej lahko lotil tudi dela,
katero so mu drugi svetovali, vendar zdi se mi, da je on tudi iz-
nasel ^>Kolumbovo jajce«, kakor prav dobro imenuje njegovo po-
cetje E. J. Tkalac."''' Na vsaki nacin pa mu te misli niso vdahnili
dunajski dvorni krogi, kakor so trdili Magjari, '* se manj pa je
bilo k temu treba ruske »panslavisticne agitacije, o kakursni se
tudi Magjarom blodi.f Dosedanja porocila, se bolj pa uradne listine

* Lepo pripoveduje M. Kogovic (Koln IX, 47.), ko je nastel Salahkov.i,
Koll.irjeva in drus;a I'Vccinoma nemski, toda \' slovanskL-m duhu pisana dela,
tako-Ie: . Uz to se domorodci po raznih domovine iiase i^radovih dojjDvo-
ralui (> naprrdku dulinvnom, kojcga potiibu Jl- svaki jur zivu cisecao . . —
** Jugenderinnenniuen aus Kroatien (Leipzij;- 18<>.1.| str. 2-)S. - "' 'lam. -
f (.jl. Horvatli iMicli., Kiinlundzwanzig [ahre aiis \.\icr Geschii.lite I'liiijariis.

57°

iz arhiva dunaj$ke>;a ininisterstva za notranje reci' pripovedujeju
nam precej jasno, s kakimi te/avami in pn kakein potu jc prisel
(laj k svojemu ciljii.

Ko je Gaj koncal pravniske ^tudije v Pesti, je vstopil po
takratni navadi kot >juratus> pri banski stuHci v Zajjrehu : t. j.
moral jc bivati pri sejali banske sttilice, da se seznani s pravniskim
postopanjem, in prakticirati dve leti pri kakcm odvetniku, da se
pripravi za kako javno sluzbo." V pravniskih krogih si je pridobil
Ciaj dobro ime , kajti za;jrebski ndvetnik Mirko Delivuk poroca
28. maja 1. 1S34. na Dunaj prcdsediiiku najvisega policijskega urada,
grofu Sedlnitzkcmu, 'dass er sclion lange als Tabulae Hanalis |u-
ratus beeidet zu wcrden verdientc, iind bci der bevorstclienden
niiclisten Banal-Talel-Sit/ung als Fori ulriusquc Causarum Advocatus
zweifelsohne beeidet werden \vird«. Ta javni poloiaj Gajev, dobro
ime njegovega pokojnega oceta, ki je zapustil svojo lekarno v
Krapini stariiemu sinu, dedscina kakib 2000 gld. in pa primerno ve-
denje, zaradi katerega je bil povsod priljubljen, vsc to je Gaju lahko
dalo pogum k njegovemu podjetju im mu je po teni mnogo po-
magalo, da mu je bilo dovoljeno.

Prosnjo za >privilegij«, da sme izdajati v hrvaikem jcziku
•novinet (Zeitung) politicne in slovstvene'*' pod naslovom »Danica
Horvatska, Slavonska i Dalmatinska* je vlozil Gaj pri kr. ogrskem
namestniskem svetu (konziliju) v Pesti I. 1^*32., kar nam je po za-
grebskih virih razjasnil Tade Smiciklas. f Na vprasanjc konzilija
so vse iupanije na Hrvaskem prosnjo priporocale; jako lepo jo

1, 460., 46V si. Kako piJejo resnobni moije kakor Horvdth v naroJiii zaslep-
lienosti zgodovino, naj pri£ajo tc-le besede (tarn, str. 463.): »Ini Jahre 1835.
weilti- imter dcni Vorwande des Studiums der kroatischen Sprache ein nissischcr
Agent lUL'hrcrc Monatc lanj; in Ajfiam, der mit I.. Caj und dem Grafcn Johann
Draskovic in liiiulijiem Vcrkehr .stand. Wahrsi-lieinlitli liatten diese Conferenzen
jenes jjemisclite poliliscli-bcllctri;>lisclie Blatt zum Kesultat, welches <iaj in diescm
jahre herausziigeben heg;ann.< Vse to je izroisljeno. Gaj pa je 2e I. 1832. prosil
za dovoljenje, da sine izdajati -Danico*. — • Pod signature: Polizeiakten Nr.
5749. ex 1S34. — *• PoroJilo lurija Zlataro\-ii^a grofu Sedlnitzkemu z dne 30. maja
1.1834. - "• Ta hrvaski izraz za •politisch-litterarische Zeitung^ rabi sam Gaj
V pisinu na St. Vraza 3. aprila 1S34. Gl. Dela Stanka Vraza V. str. .XVIII, br. 11. —
•{■ Kad juijosl. akademijc knj. 80, str. 50—51. Prosnja in prilojje morajo biti v Pesti,
ako so se ohranilc, kajti tudi listine osfrske dvome kancelarije, ki je imela po
tern posla z Gajevo prosnjo, so prenesli iz Dunaja v Pesto.

571

je podprla zagrebska z razlogi, ki so popolnDina v dului takratnih
romanticnih patrioticnili teorij ; samo Dane Josipovic, komes turo-
poljskega kmeckega plemstva, ki je po tem igralo tako zalostno
ulogo V zgodovini hrvaskega naroda, se je ie takrat branil proti
naprednejsim zeljam svojih rojakov. Iz pisnia, ki ga je pisal prof.
Mo3'ses grofu Sedlnitzkemu 27. maja 1. 11^34., pa se vemo dalje, »dass
sich der bessere Theil der hiesigen Einwohnerschaft wirklich zu
Gunsten einer in der kroatischen Sprache herauszugebenden Zeitung
erklart hat. Alle konigl. Freistadte Kroatiens, alleKomi-
tate dieses Landes, der Hh. Bischof sammt vielen
G lie darn des Domkapitels, ja selbst die angesehensten
Mitglieder der letzt abaeh altenen Regnic olar- Ver-
s a mm lung haben sich zu Gunsten einer solchen Unternehmung
offen ausgesprochen<. .

Vendar vsi ti glasovi merodajnega hrvaskega javnega mnenja
niso prepricali ogrskega konzilija, ki na noben nacin ni hotel do-
pustiti politicnih novin:-, zaradi literarnega casopisa pa je od Gaja
zahteval, naj dokaze, da ima sposobnost za taki posel in dovolj
kapitala, s katerim bi jamcil, da bodo narocniki dobivali list vsak
teden ali mesec' Tudi ti pogoji ne pricajo o dobri volji ogrskega
konzilija, ki je potreboval za ta odgovor celo leto ; vsebina zadnjih
besed pa je bila za Gaja naravnost razzaljiva, kajti on je hotel svoje
novine izdajati dvakrat na teden.'"' Vendar Gaj je gotovo dal
take garancije, proti katerim konzilij ni mogel ugovarjati : n i n a m r e c
res, da je Gajevo prosnjo odbil, ampak dal mu je samo
) d i e B e \v i 1 1 i g u n g z u r H e r a u s g a b e einer 1 i 1 1 e r a r i s c h e n
Zeitsclirift in kroatischer Sprache, j e doc li mil Ausschluss
p o 1 i t i s c h e r T a g s n e u i g k e i t e n » ." * ■'

Ogrska vlada je torej dovolila tako »Danico», kakorsna je
pozneje izhajala enkrat na teden kot literarna priloga »Novin>.
S tem pa (^aj in njegovi rojaki niso bill zadovoljui, v razburjeni
politicni dobi, ki je nastala, cutili so najbolj potrebo politicnili novic.
Na ogrskem drzavnem zboru se je razpravljalo o tak mnogili in
tak vaznih predmetih, da ni vec zadoscevalo staro sredstvo poli-
ticnih bro.sur, tem bolj ker se je sploh razsirilo obcno zaninianje
za politicne dogodbe po celem svetu. Gaj sam je tudi na to mislil,

* .Sniiciklas, Rad 1. c. 51. — '* (irof Sedlnit/kv v pismu z diif 19. maja
li^vl-. pisaneni odvctniku Delivuku in prof. Mo\sesu v Za^Tcbu, |. ZlalaroviOu v
Samoboru. — '" Sc-dlnitzky v omenjeiiem pismu in v svojem ."pn;zidijalni.-m

572

da sc bo njetfov list s politicnimi iiDvicaini bolj siril,' in sain ^rol
Sedlnitzky je potem priporocai cesarju Francu njeg^ovo prosnjo s tern,
da bo s politicnimi novicami, katere lahko jcmlie iz druyjili casnikov,
toiiko prihranil. da bo inofjel placevati za druge prispevkc in pa
iistu postaviti kolikor mosjoce nizkn ceno, da bn imel tem vec
narocnikov.

Gaj se jc t'lic] •iiTnii > j^rosnpi iia d\iir' iHnii^cMK ii| iiarav-
nost do cesarja in kralja Franca I., pri katerem so lirvaski politiki
z grofom Jankom Draskovi<^em ze iskali zaslombe proti niagjarskemii
pritisku. O tej prosnji je ogrska dvoma kancelarija porocala ce-
sarju ze 29. avfjusta 1. 183 v, brikone utjodn(» za (;aja, kajii v kabi-
netskem pismu z dne 12. novembra 1. 1833. je dobil urof Sedlnitzky,
predsednik c. kr. policijskega dvornepja urada ( Prilsident der k. k.
Polizei-Hofstcllel nalo^: >Mir bald m<«g liclist** charakteristisclie
Notizen ilber I,ud\vi«/ Gay vorzuleKcn, und sich unter einem gut-
Mchtlicli zu iiussem, ob es keinem Bedcnken unterliege, dem
Gesuche und dein hierauf gtstiitzten Antragezu will-
fahren, und im liejahungsfalle, unter welchen Modalitiitcn es alien-
falls zu geschehen hiitte* Ako je ogrski dvorni kancelar grot
Reviczky res cesarju priporocai, naj ugodi Gajevi prosnji, nioremo
si to tako razlaiiali, da je kot piavi drzavnik hotel tudi Hrvatom
privosciti narodcn razvitek, za kakorsnega sc je v korist svojega
naroda uspesno boril proti nemski dvorni stranki, se bolje pa tako,
da je kot Ijubimec cesarjev*** znai njegovo niisljenje. Da so cesarja
— in inorebiti tudi Keviczkega — pridobiii za Gajevo prosnjo
vplivni Hrvati in njih prijatelji na Dunaji, vidi se iz tega, da je
Franc I. zahteval nujno porocilo od svojega ministra za notranje
reci (ta urad je imel po sedanjih pojmih groC Sedlnitzky |, ki je
proti volji Magjaruv bil najvisa policijska in cenzurna ublast za vso
monarhijo.

Grof Sedlnitzky se pa s svojiui porocilom nikakor ni pozuril
ter vec nego sest mesecev ni nicesar storil, kar bi se dalo zasle-
dovati po aktiii. Vsegamogocni moz sploh ni bil hiter pri delu, in
Gajeva prosnja mu gotovo ni bila tako na srcu kakor njegovemu

poroCilut za cesarja Franca 1. z dne 15. junija 1834. — * Sedlnitzky pran v ome-
njenem pismu, da Gaj prosi 'audi die politischen Tagsneuigkeiten
aufnehmcn zu dilrfen, als sich hiefiir der Wunsch des besseren Thcils dcr
dortisjen Einwohnerscliaft aussprcchen soli, und er nur d.idurcli dem Blattc mclir
Einganc verschaflen, sohin den zur Aufrechthaltunsr des L'nternehniens erlDrder-
lichen Ahsatz erzielen zu kOnnen behauptete. — " PodCrtano v izvirniku. —
♦•• Pr. M. Horvdth o. c. I, 163— 164., 397— 39S.

gospodarju. Magjarska legenda, da so dunajski merodajni drza\'niki
s posebno hitrostjo izigrali Hrvate pruti veliko-magjarskiin te/jijam,
po takem ni utemeljena. Na vsak nacin driavni kancelar grot'
Metternich uradno nikakor ni vplival na resitev Gajeve prosnje,
V driavni kancelariji (Staatskanzlei) ni o njej nikakega sledu.* Kadi
verujemo, da je Gaj imel pri njem dolgo avdijencijo in si pridobil
tudi njegovo podporo, ali da je prebrisani diplomat razlagal komaj
polnoletiiemu 'juratusu ** svoje nacrte, o katerih je ta nasproti
svojim najboljsim znancem (seinen Intimsteni vselej molcal,*** ni-
kakor ni verjetno.

Vprasa pa se, kedaj je bil Gaj na Dunaji ter imel ono imenitno
avdijencijo pri cesarju Franco I., ki ga je vprasal, imajo li Magjari
novine, ter po svoji prosti zdravi pameti razsodil : ^Ako morejo
Magjari pisati novine, zakaj ne bi mogli tudi Hrvati* ?t Po vseh
porocilih moramo soditi, da je bil na Dunaji samo enkrat. Misliti
pa se more na jesen 1. 1S33. ali pa na spomlad 1. 1834. Po pripove-
dovanju Tkalcevemff bi se to bilo zgodilo 1. 1X33. Zdi se res ver-
jetno, da je Gaj po svojem neuspehu v Pesti sel takoj na Dunaj,
kamor je imel Kollarjevo priporocilo na grota Jana Kolovrata, >pred-
sednika splosne dvorne kancelarije , ki je bil dober slovanski ro-
doljub, kolikor je to pri birokratu bilo mogoce.f ff Ako k njegovim
in Metternichovim priporocilom vzamemo se avdijencijo pri cesarju
Francu 1. in pa zanimanje vplivnega nadvojvode Franca Karla
(oceta cesarja Franca Jozet'ai, ki se je takrat ceski in hrvaski ucil,
za (iajevo podjetje, potem pac ne bi mogli razumeti, zakaj se
Sedlnitzky celega pol leta za Gajevo prosnjo ni nic brigal. Brzkone
so tukaj tudi pomesani razni \plivi ter vsi postavljeni ze v ono
dobo, ko so dosedaj neznani Ijudje pridobili cesarja Franca in more-
biti ze tudi nadvojvodo Franca Karla na toliko za hrvaske novine,
da je cesar od Sedlnitzkega zahteval porocilo o njih in Gaju.

Gaj sam je bil na Dunaji gotovo 1. 1834., ker M. T(opalovici
mu je pisal »iz Beca 24. prosinca 1835. s tako-le: >kada ste pro-
saste godine ovde bili, razgovarali smo se ustmeno o poprav-

* Koncipist c. in k. domaceaja, dvornega in dr>.avnega ailiiv<i dr. T. Stokka,
katciLmu izrekam svojo zahvalo, ]c na mojo prosnjo mnogo iskal, vendar zastonj.
— ■' V listinah ni nikjer sledn, da bi Gaj bil ze doktor, kakor se ze v jesen
na 'proglasui! in potem v svojih novinah podpisuje. Kjc je sploli dose gel
doktorsko cast? iMorebiti je bil v Lipsku promoviran >in absentia-, ako 1. 1834.
ni bil sam tarn. - ■'* Tkalac, Jugcnderinnerungen aus Kroatien, str. 2^q. --
■f Smiciklas, Kad i. e. 52. — ■[-■f Jugenderinnerungen, str. 2 |S -2-l0. -- tit ' k''i-
lac, o. c.

S74

Ijanju pravopisa na5egf.«* Dn je t<> bilo proti sponiladi, sodini iz
Smiciklasovega mnenja, da je Oaj dohil d(>voljenje v aprilu 1. 1834.,
in pa iz pisma, v katerem ta sam javija 3. aprila iz Krapine St.
Vrazu n novinah,** >kojeh vandavanje meni tcda negda od dvora
beckoga (kak cujemi z premilostivum odlukom dopitano jest<.

Vendar o taki »odloki« se tudi sedaj ni bilo govora, pac pa
so Cajevi osebni koraki imeli nasledek. da se je tudi grof Sedl-
nitzky lotil reSitve njegnve prosnje. 19. niaja 1. iR.^4. se je obrnil
do treh zaupnikov, kakor.snili je po takratni navadi iinel tudi na
Hrvaskem, namrec do zagreb^kega odvetnika Mirka Delivuka, do
Jurija Zlatarovida v Samnboru in do St. .Movsesa, profesorja tilo-
zofije na zagrebski >akademiji<. z enakim pismom. Ko je nacrtal
Gajevo namero, javija. da ima >aus Aniass der liber dieses Hof-
gesuch gepflogenen Verhandlungen* priliko porocati Nj. Velicanstvu
o Caju in njegoveni podjetju, ter prosi za to potrebnih natancnih
porocil. Najbolj je seveda hotel vedeti, zasluzi li Gaj popolno za-
upanje v politicnem oziru, in kaj se naj zgodi, da se novine ne
bodo zlorabile, ako so res potrebne.

Pri takratnih po.stnili razmerah so v.si zaupniki ncizmerno hitro
odgovorili in vidi se jim, kaka cast je bilo za nje zaupanje v.sega-
mogocne dunajske Ekscelencije.

Mirko Hclivuk poroca 28. maja 1. 1"*.^- jako ugodno o (iajevih
osebnih razmerah, o njegovi veliki izobrazenosti in njegovem jako
dobrem glasu (in einem sehr guten Rufe stehet). Zanimivo je, da
pri tem pravi, kako je Gaj polcg nemskega in latinskega jezika po-
polnoma zmozen >der Croatischen und Slavonischen Sprache<.
Zloraba novin ni mogoCa, saj inia Zagreb svojega cenzorja. V korist
prosnje pa se navaja dosedaj neznani moment, >dass schon vor 36
jahren eine croatisch-slavonische Zeitung existiret*. Kako se je zval
ta list in kje je izhajal ? Ne morem si misliti, da bi se bil Delivuk
motil. Po takem ni bil prvi hrvaski list »Kraljski Daimatin*. ki je
izhajal pod francozko vlado v Zadru, ampak ze \'odnikove ^Lju-
bljanske Novice » so imele istodobnega tovarisa pri firvatih. Zopet
lepa paralela, kako sta se slovenski in hrva.ski narod v duhu casa
enako razvijala!

Juri Zlatarovic,**' nacelnik tinancnega urada (Dreissigamt-\or-

• Danica 1, str. 19. — •* Dila St. Vraza V, str. XVIII. — *" G. zupniku
Fr. Forku v Samohoru, ki je moral mnogo poizvedovati, se zahvaljujem za po-
roiila o tem mozu. Zlatarovit,' pred krstom Goldschmied, je bil jako strog
uradnik. pra\-i strah in trepet trgovcev. Pri umirovljenju je dobil plcmstvo. Med

_575

stand) V Samoboni, je bil gotovo star gospod, kakor sodim po nje-
govi tresoci se pisavi in po njegovih — nazoiih. () Oaju, katerega
je osebno znal, pravi (30 maja), da je v nravstveneiii in verskem
ozirii brez madeza, ali prave politicne omike si ni niogel pridobiti,
»\veil er ausser Agrani und Karlstadt die \Ye\t nur vom Horen-
sagen (!) kennt«, takozvana 'Biicherweltt pa vodi samo na kiiva
pota. Sploh njegovo literarno znanje ne more biti veliko in z gra-
divom, katero bi ponujal svojim rojakom v pouk ali pa v zabavo,
bi bil torej skoro pri kraju. V uradu ali zunaj urada se ni mogel
odlikovati, vendar med svojinii tovarisi, ki navadno zgresijo svoj
poklic, si je v javnosti pridobil dobro ime. Zlorabe novin se torej
ni bilo bati, ali tezekje odgovor na vprasanje: >was eine politische
Zeitung in kroatischer Sprache bezwecken soil?" Vendar poslu-
sajmo dalje izvirne besede tega konservativca: >>Denn es versteht
sich, und die Erfahrung bestrittiget es, dass derjenige, der bloss
der kroatischen und keiner anderen Sprache miichtig ist, sich wenig
um die ihn umgebende politische Welt kiimmert; ein besser Gebil-
deter hingegen findet aller Orten des Landes nur mehr als zu viel
Zeitschriften, politisch- und unpolitischen Inhalts, um seine Neugierde
zu befriedigen. Bisher schlummert noch der Nationalwunsch Kroatiens
und Slavoniens in seiner eigenen Sprache, auf Kosten aller iibrigen
glanzen zu vvollen, und es ware unheilbringend aus blosser Geld-
gierde diesen Schlaf zu storen, in so lange man nicht eine strenge
Zensur hinzustellen hat, die dem gewohnlich erwachenden National-
paroxysmus im Wege zu treten vermag. <^

Ako bi obveljalo mnenje domacega nasprotnika naprednih idej,
se Hrvati ne bi bili dobili svojega casnika ! Zato pa je napisal naj-
lepse porocilo tujec prof. St. Moyses, ki je Hrvatum v ilirski dobi
toliko dobrega storil, kakor pozneje kot skof svojim slovaskim ro-
jakom na Ogrskem. Branil je mnogokrat pravice hrvaskega jezika
in hrvaske narodnosti javno in uradno, mnogo pa je pisal izvrstnih
tajnih porocil grofu Sedlnitzkemu pod sifro V. W. V takratnem jako
obsirnem porocilu (z dne 27. maja 1. 1834.) v nasprotju z Delivukoni
in Zlatarovicem najprej razpravlja vprasanje, so li hrvaske novine
potrebne. O tem je imel ze dolgo svoje utemeljeno mnenje, da bi bile
posebno koristne duhovnistvu na Hrvaskem in v Slavoniji, ki nima
prilike za izobrazbo v materinskem jeziku in vsled tega ne more

zaupnike SedJnitzlvega je prise) pac po svojili sposolinostDi in pa \-\o svojem
uradnem poiozaju, ker poijiavar linancne stia/.e na nieji jc- iinel mnoiio pnlil<e
spoznavati )jndi in razmere.

S76

naroda tako poucevati, kakor bi bilo treba. Veselilo ga je torej
neizmerno, ko je od zag^ebskega skofa Aleksandra Alagovida slisal
na svoja usesa, da bi on iz istega vzroka hrvaske novine s vsenii
inocmi podpiral.

In zares, najboljsi uCitelji zanemarjeneniu lirvaskemu narodu
so dubovniki, ki so sanii nekoliko napredovali v svojem jeziku, kakor
Miklousic, Krizmanic in Kristianoviii. V teni oziru bi bile torej hr-
vaske novine jako korislne Pri tem bi pa se diihovnike vzpodbu-
jale splob h k<iristnemu citanju, kajti »gewrthnlich West man in seiner
Miittersprache am liebsten ; ja viele der biesigen Cieistlichcn k<>nnen
nicbt einmal in einer anderen der lebenden Spraclien eUvas Icsen,
weil sie solcbes nicht verstehen*. Novine bi torej razsirjalc koristno
znanje in preganjale pri duhovnikili Icnobo, ki ima toliko slabih
nasledkov.

Diplomaticno previdno in prav bistroumno razlaga Moyses po-
liticno korist hrvaskih novin s temi-le besedami: In der nUchstens
anzutiihrenden Ansiclit knnn I'nterzeicbneter leicht irren ; dies fiibit
er selbst, da seine Priimisscn zu wenig positiv sind, doch tiililt der-
selbe die PHicht, diese Ansicht Eurer Excellenz treulich unterzu-
breiten, da er sie einmal begt, und holVt, dass sie ihm von Kuer
I'xcellenz auf jeden Fall zu Gute gehalten wird, da sie von der
reinsten Krgebenheit gegen das A. h. Herrscherhaus motivirt wird.
Her Magvarismus nehmlich, wie er sich bei dcm unbesonneren, je-
doch leider vielleicht dem zahlreiclieren Theilc dtr privilegirtcn Bc-
viilkerung jenseits der Drau in den neuesten Zeitcn otVenbart, scheint
iiberall in engster Verbindung mit einer Art von Radikalismus und
Akatholicismus aufzutreten, und vitlleicbt wiirde man dieser Art von
Propaganda — denn iibrigens giebt es gewiss sehr viele besonnene
Ungarn nicht zu nabe tretcn, wenn man annilhme : ihr letzter
Zweck sei, die Bande mit den kaiserlichen Erblanden miiglichst
locker zu machen. Nun ist aber bei dem jetzigen Schwung und
Ricbtung der Dinge gar nicht unmijglich, dass wenigstens mit der
Zeit dieser magyarische Ultraeifer sich auch auf Provinzialkroatien
erstrecke. Diess kann man umso leichter annehmen, je gewisser es
ist, dass oft ein Comitat eigentlich nur durch ein paar beherrschende
Stimmen geleitet wird, dass z. B. in den Thuroczer und Lip-
thauer Gespannschaften, wo doch die magyarische Sprache nicht
mehr einheimiscb ist als in Kroatien, dennoch jetzt fiir den Magva-
rismus wesentlich mitgewirkt wird, dass das Veroczer und Pose-
ganer Komitat in Slavonien schon ein Beispiel hierin liefern und

577

letztens, dass schon selhst in Provinzial-Kroatien die Keime des
Magyarisnuis and Akatholicisnius hei einii^en Advokaten sich zu
entwickeln anfangen. — Sollte nun die allgemeine Verbreitunu; des
Magyarismus nicht in den A. h. Planen liegen, so ware gewiss die
Belebung der kroatischen Nationalsprache das natiirlicliste Mittel
dagegen. — Dies Mittel ware um so leichter anwendbar, je gewisser
es ist, dass sich der bessere Theil der hiesigen Kinwohnerschaft
wirklich zu Gunsten einer in der kroatisclien Spraclie herauszugc-
benden Zeitung erkliirt hat . . .«

S temi razlogi je zadel Moyses struno, ki je morala v oni dobi
posebno simpaticno zveneti dvoru in dunajskim drzaynikom. V dokaz
nam bo poroC-ilo grofa Sedlnitzkega, ki je cesarju navajal iste na-
zore in veckrat v. besedami prof. Moysesa. PoHticne zlorabe se pa
tanibal: za to so mu jamcile osebne iastnosti Gajeve, z ultralibe-
ralnimi naceli sploh ne bi iniel srece pri Hrvatih, in cenzura ima
tudi dovolj nioci in volje, da brani njili razsirjanje, naj postane kdor-
koli cenzor po prof. Jos. Jurjevicu, ki je bil iz Zagreba prestavljen na
vseucilisce v Pesto : za to jamci tudi visi ravnatelj zagrebskega sol-
skega okroga, grof Karl Peter Sermage, ki cenzuro nadzira.

Kratko ali jako ugodno poroca Moyses o Gajevih osebnih last-
nostih in sklepa, dajeGaj »bei den vornehmsten, Tiffentliche Aemter
verwaltenden Mannern Kroatiens sehr gut autgenummen«.

Koncept obsirnega »prezidijalnega porocila< Sedlnitzkega je bil
gotov ze 8. junija. To je bilo vendar hitro, ali cesar in kralj Franc I.
je ze predolgo na nje cakal ter je v biljetu z dne i6. junija zahteval,
da je sohne weiteren Verzug sogleich zu erstatten, und die Ursachen
der bisherigen Verzcigerung statthiiltig auszuweisen«. To je gotovo
oster in ravno takrat nezasluzen oponiin, ki pa jasno dokazuje, kako
mogocni vplivi so podpirali Gajevo podjetje ! Opraviceval se Sedl-
nitzky ni, datiral je samo na mnogih mestih lastnorocno poprav-
Ijeno in dopolnjeno porocilo z dne 15. junija 1. 1(^34.

Prezidijalno porocilo grofa Sedlnitzkega je iuielo 14 prilog,
iznied katerih je on dodal samo prepise omenjenih treh porocil svojih
zaupnikov na Hrvaskem. Da ugodi Najvisemu povclju, se je pred
vsem trudil dobiti od zaupnih dopisnikov natancna porocila » fiber
die Perscinlichkeit des Bittstellers, und vorziiglich iiber jenc Kigen-
schaften und Verhaltnisse desselben, welche hei der Wiirdigung der
Zuliissigkeit seines neuen, auf die Nationalbildung und die r.ltent-
liche Meinung unbezweifelt Flinfiuss gewinnenden Unternehmens
beachtet werdcn niiissen«. Nadalje se je hotel prepricati glede des

Spnmell-cvici^e. -''

578

in dem vorliefjenden Gesuclie und in den dariiber gepflogenen Ver-
handliinu^en geltend gemachten wesentliclien Umstandes, dass durch
die beabsichtigte Herausgabe eines eigenen politisch-literUrischen
iilattes einem wahrhaftcn liediirfnisse oder ducli wenigslcns ciiiem
lebliaft gefiihiten W'unsche der kroatischen Nation begegnet und ent-
sprochen \vilrde«. Prilaga svoja porocila, •welche, wenngleich hin-
sicbtlicb des Bediirfnisses fiir die F.rscheiniing einer eigenen kroati-
sclien Zeitung von verschiedencn Ansichten ausgehend, dennoch
die Personlichkeit des Untemehmers im Wesentlichen niit einer be-
ruhigenden Uebcreinstimmung schildem<.

Polivalna slika Clajeve osebe inia sklcp. da ni nikakega pomi-
selka >hinsichtlich der pers<>nlichen Kigenscliaftcn, <Jiialilication und
Vertrauenswiirdigkeit des Untemehmers*.

Najvazncjsi odstavek govori seveda o potrcbnosti (lajcvega
podjetja in mnramo priznavati, da dela cast grofu Sedlnitzkcmu, ki
je vecinoma razsiril in se bolje utemeljil nazore prof. Moysesa.
Glasi se v izvimiku tako-Ic : »\Venn es nicht in Abrede gestellt
werden kann, da.ss die kroatische Nation hinsichtlich ihrer intellek-
tuellen Mildung den Hcwolincrn der librigen, durch die weise Ke-
giening Kuerer .Majestiit begliickten Provinzen Allcrhiichst ihres
gesammten Kaiscrstaates bisher noch zurdcksteht, so diirl'te es eben-
sowenig einem Zweifel unterliegen. dass wenigstens zum Theii die
Ursache hievon in der Mangelhaftigkeit ihrer Kenntnisse und in der
geringen Ausbildung ihrer Nationaisprache lieget. Nicht nur dass
der gemeine Mann in Kroatien, sobald er dem Schulunterricht ent-
wachsen ist, zu wenig Mittel tindet, durch Seibstbildung seine Kennt-
nisse zu erweitem, so haben selbst jene Klassen von Staatsbiirgern,
welche zuniichst zur l-'rtheihmg des Unterrichtes, zur Verbreitung
gemeinniitziger Kenntnisse. zur Belebung des moralischen und re-
ligiOsen GefUhles und zur Fiefestigung echter patriotischer Gesin-
nungen im Geiste der Regierung zu wirken berufen sind, daselbst
schon deswegen mit mancher Schwierigkeit zu kiimpfen, weil sie
auf die, ihrer Leitung zugewiesenen Individuen in einer Sprache
wirken sollen, welche sie bei ihren Vorbereitungsstudien nicht kul-
tiviren und worin sie sicli zu ihreni Berufe zu vervollkommnen,
wegen des Mangels an anziehenden Hiifsmitteln ebenfalls nicht be-
sonders aufgemuntert sind. Wird mit dieser, von sachverstandigen
Mannern anerkannten Riicksicht noch die Betrachtung verbunden,
dass es nicht in der Alierhochsten Absicht Kuerer .Majestat iiegen
diirfte, die Nationaisprache der Kroaten durch jene der .Magyaren

verdrangen zu lassen : so irKichte die Herausgabe eines geeigneten
periodischen Blattes in kroatischer Sprache wohl allerdiiigs zeit-
gemass erscheinen, besonders naclidem es sicli durch die von mir
veranlassten Krhebungen bestiittiget hat, dass wirklicli der Wunscli
eines grossen Theils der Einwohnerschat't jener Komitate und Koin-
munitaten, wo die kroatische Sprache einheimisch ist, sich fiir die
Existenz eines solchen Blattes ausgesprochen habe.

Po Gajevem programu naj bi prvotna -Danica dvakrat na
teden prinasala ^Mittlieihingen aus dem Gebiete der Land- und
Hauswirthschaft, der Naturgescliiclite, der Geograpliie, der Viilker-
und Staatengeschichte, der Literatur iiberhaupt und der Philologie
insbesondere, dann pliilosophische Aufsiitze, Gediclite, endHch einen
Auszug aus den politischen Tagsn euigkei ten« in kut do-
datek se »Intelligenzblatt . (tako ponosno ime je v takratniii nem-
skih listih nosil — »()glasitelj« !). Ker je za literarne predmete imel
Gaj ze dovoljenje od kr. ogrskega namestnistva, slo je samo za to,
da sme » auch ein Compendium der politischen T a g s n e u i g-
k e i t e n aufnehmen, somit dasselbe |sc. Blatt) als eine p o 1 i ti s c h-
I i t e r ii r i s c h e Zeitung ankiindigen und herausgeben«. Sedlnitzk\
priporoca to, da bo Gaj mogel svoj list po kolikor mogoce nizki
ceni prodajati in ga bolj razsiriti. Pri tern pa mora seveda samo
take clanke sprejemati, ^>\velche bereits in einem andern inliindi-
schen, somit nach den k, k. Zensurnormen zensurirten politischen
Zeitungsblatte erschienen sind<', kakor se to godi pri dunajskem
tudi politicno-literarnem listu >Der W'anderer^s in pri mnogih drugili

V c. kr. dezelah izhajajocih listih; nadalje pa mora biti cenzura
lista natancna in stroga.

V smislu tell pogojev je stavil Sedlnitzky svoj predlog, naj se
Gajevi prosnji ustreze, ali prosil je Nj. Velicanstvo se posebe, naj
kr. ogrski dvorni kancelariji naroci, da se mora novi list popolnoma

V smislu cenzurnih pravij presojevati, posebno pa ni dovoljeno, da
se V cemkoli predlozeni nacrt in pa navedeni pogoji izpremene.

9. julija 1. 1834. je Franc I. v W'einzierlu (pri Kremsu) predlog
Sedinitzkega v celem obsegu potrdil i ogrska dvorna kancelarija
je dohila primerno latinsko resolucijo. Kako nenavadna je bila
latinscina za pisarje dunajskega najvisega policijskega urada, kazejo
mnogi pogreski v prepisu te resolucije, ki se je ohranil na Dunaji.

Crez Pesto je prislo dovoljenje v Zagreb ne v novembru 1. i>S34.,
kakor poroca Smiciklas,* ampak vsaj ze \' okti>bru, alvn ne se prej.

* Poviest hrvatska II, 442.

58o

Svoj imenitni »Ojjlasi, v katerem vabi Caj na narocilo »\ovin
Horvatskih«, je namrec izdal 20. >li$topada<, kar je po prvem let-
nikii >Danice«, v katerem se rabijo kajkavska imena mesecev (pro-
sinec = januar. secen = februar, susec = miirci treba tolmaciti
»20. (iktobra«* ne pa novembra."

Gaj se je takoj v »Oglasu« obracal do vseli jiiznih Slovanov
brcz Boltrarov in do ostalih »Slovencev« (t. j. Slovanov), vendar
po svojcm nacrtu in dovoljenjii je mislil v prvi vrsti na svoje
»Horvate« in na ves narod trojedne kraljcvine. Zanimivo je opa-
zovati, da se ie v >Oglasu< priblizuje poznejSim naslovom svojih
listov. (^glasa namrec za 1. 1835: Narodne na dve posebne strani
razdeljene No vine Horvatske pod napisom: 'Danica H<ir-
vatska. Slavonska i Dalmatinska. Tu se Caj torej §e drzi
od njeg^a izproSenega in dovoljenega mu imena, vendar dalje pravi :
'Prva stran, iliti tak zvanc: ..ViTtuf l/orrniskt' zadrzavale budu vse
najnovejse politickc dogodjaje, — dvakrat na tjeden, vsaki put na
pol arkusa; — druga pako stran, ista najmre: ^Panica Hof.'atskii,
Slavonska i Diihiiatinska" jedenput vu tjednu N'ovinam Horvatskem
na pol arkusa zoseb priklopljena — zadrzavala bude ne samo vu
Horvatskoni, nego i vu dru^eh ilirskeh narecjali vnogovrstne, tak
na lahku zabavu i razveselenje, kak na primerno razsvecenje i
vugodno. ter hasnovito podvucanje spadajuce stvari*

Gaju so pri tej razdelitvi gradiva sluzili za vzor takratni
nemski listi, v prvi vrsti pa »Agramer Zeitung« z njeno literarnn
prilogo »Luna«. Vendar ze v prvem letniku je odstopil od dovolje-
nega inu imena. kcr njegov politicni list se zove le: >N<>vine Hor-
vatske*, prvntno ime : >l)anica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska*
pa nosi samo literarna priloga. je li imel za to posebno dovoljenje
zagrebskih uradov (cenzure), ne vem. V se bolj izpremenjenem
naslovu drugega letnika »Ilirske Narodne Novine* (in >Danica
ilirska<) pa nahajamo iz prvotnega »Oglasa« izraz ^na^odne^. Vse
te izpremembe naslova in nekoliko tudi vsebine obeh listov niso
bile V zmislu niti predloga Sedlnitzkega niti prosnje samega Gaja,

* V I. kajkavskcm letniku se n'ase imena poslednjih treh mesecev: listopad.
stuiien, gruden. v II. ze popolnoma ilirskem pa: listopad, studen, prosinac. Ze
ta zmesnjava kaze, kaka nesrefa so »narodna( imena mesecev pri Hrvatih,
Slovencih, Cehih in Poljakih, ki rahijo nekatera imena za razIiSne mesece in
se s torn odJaljujcjo od sebe in se holj odtujujejo Rusom, Srhom i Boljjarom,
kateri so v tern oziru bili tako pametni, da so ohranili v vsem omikanem svetu
navadna latinska imena. — " Smiciklas. Rad No. str. ; \.

38i

vendar pri dobri volji zagrehske cenzure so bile tern bolj inou;oce,
ker V latinski rezoluciji cesarja in kralja Franca I. se Gajevo pod-
jetje imenuje vedno le ■ Ephemerides- , kar se je pac nahajalo tudi
V odioku, ki ga je Gaj dobil.

Politicne novice pivih letnikov Xovin seveda nimajo po-
sebne veljave, ker so se morale sprejemati iz ze cenzuriranih drugih
listov, ki pa tudi niso uzivali velike svobode. Vendar tudi tukaj je
bilo zivljenje bolj mogocno nego vse zapovedi in prepovedi. Novine
so morale porocati o domacih hrvaskih in sploh jugoslovanskih
dogodkih ter so prinasale veckrat izvirne dopise s turske meje in
dajale prostora celo polemicnim glasovom belgradskih strank. Zani-
mivo je, kako je Gaj v pocetku svoje rojake najprej seznanjal
s historicno-statisticnimi porocili o evropskili drzavah, iz katerih je
prinasal novice. Treba je tudi omeniti, da so » Novine « veckrat pri-
nasale porocila o napredku slovanskih literatur. Vaina so tudi nji-
hova oznanila domacih knjizevnili in glasbenih proizvodov, ker
kritik takrat niti >^Danica« ni prinasala. Kdor hoce knjiievno gibanje
pri Ilircih zasledovati, mora torej tudi v >Novine« pogledati, ki so
danes drugaci precej pozabljene, dasi so o svojem casu delale
najvec suma.

Stalno vrednost je pa ohranila »Danica«, ki je v
vsakem oziru skoro presegala vse Gajeve nacrte. Glavno
zaslugo za to so imeli Gajevi navduseni sode-
iavci , ki so se takoj zbrali okoli njegovega
glasila, katero je bilo samo izraz novih idej
in tezenj : ako ga ne bi bil stvaril Gaj, storil
bi bil tO; prej ili pozneje nekdo drugi, ki bi
bil morebiti boljsi literal nego Gaj, vendar to ne
krati njegove zasluge, da je zacel novo delo, katerega
potreba se je obce cutila, prav dobro in uspesno.

Dutiaj.

Dr. Matija Murko.

^^^^

RUZA POZI^TVOVXOSTI.

kitnjastoin Gvozdii izdalinu picmenitii dusu svoju l^etar
"^vacivi. Sva Hrvatska proplace za njim. Golemu nm^iilu
di^Ii nad njeK<>viin trupuni vjcrni Hrvati; a kad bi noci
«> puimdi, zasja nad mofjilmn ncobican .sjaj. Zlatokosa vila se pojavi,
zakuka Ijulo, a vrela joj suza pade na svjezi <xr<)h. I u:dje je iijezina
suza pala, — nikne bajna ruia.

Vila zadrhta s udivljenja i rcce : >Ti cc^ sc. ru/o, /vati ni/'iin
pozrtvoviiosti ; a jer si iiikla iz inuje .suze, modi de samo rijetki da
se toboin okite. Tek jednom svakoga vijeka procvast <ies bujnim
cvatom i to u casu, kad 6e se Hrvatskoj roditi muz, koji de sve
zrtvovati za slobodii i sredu donia svoija. Ja du te tada ubrati i
tobiim okititi ijriidi novorodjcnika. da mu tvoj miomiris prozme
i srce i dusu.<

I nesta vile, — a ruia docvate.

Prolazila godina za <,fodin(>iii i vijek za vijekom — noseci u
svom krilu tCv^ke kusnje i patnje. Hrvatski se namd nije samo udilj
morao boriti za rodjenu f/n'U'^U' nego je dugo bio stitom i bedemom
citave F.vrope. Za zasluge mu u svakome vijeku na Svacidevu
grobu nikla ruza pozrtvovnosti, kojom se redom zakitili Pavao
Subid, Stjepan Tvrtko, Nikola i Petar Zrinjski i drugi velikani.
Xjihovu se junastvu i zarkoj Ijubavi za dom treba da zahvali, sto
nam narod u duijim i krvavim borbama za svoje i Ijudske ideje
nije podlegao.

U to svanu i devetnaesti vijek.

Mrt\'iIo sirilo svuda svoja tamna krila. 5>unce zlatne slobode
kao da je za uvijek zaslo. Jad i tuga pritisli kao mora sav hrvatski

583

narud. Ali iznenada usred cice zime ogrija suiice srece Hrvatsku i
napuni sva srca divnoni slutnjom . . .

To bi 4. veljace god. 1815. U cik zore vinu se sa Svaciceva groba
vila s ruzom pozrtvovnosti put ravne Slavonije, a u skromni osjecki
dom. Tu se nadvi nad kolijevku, u kojoj je novorodjence snivalo
prvi san. Tiliano Ijubnu vila dijete. Malis se prenu, otvori oci, a
vila mu stavi miomirisnu ruzu na grudi uz poklik : «Budi
dika Hrvatstva i Slavenstva!

I vila isceznu; a osjecki je malis rastao i postao
muzem. Braneci neiimorno svetu vjeru i radeci uporno ^|
oko boljka hrvatskoga naroda izvojstio je sebi jedno od
prvih mjesta u nizu hrvatskih velikana, nadarenih ruzom
pozrtvovnosti sa Svaciceva groba. Zato se danas doista lu
ponosi njime samo Hrvatska, nego i citax^t) Slavenstvo !

iDancc braj Varazdina.

Bozidar Kukulieric Sal?cinski.

ASTROXOM 1). M. BiKiDAXIC.

Y i ec od vremena preporuda natika i uinjetncisti od pocetka
>. nyjv petnaestof^a stoljeda uvanio nalazila je astronoinija, pu

' ^^ d-ista ra^ircnoni niii^lienjii kraljica inedju naiikama, revnili

prijatelja'i radnika mcdju sitiuviina naroda lirvatsko^^a.

Uko poluvine petnaestofja .stoljeca nalazimu vec u Oubroviiikii,
y;djt.' su svim mateinatickini naukama osobito voljeli, graditelja matc-
inatickih i astronumskili instninicnata. U to se doba na sasnia driitji.in
krajii istice kau <;i)iiteli astronomije nas slavni pjesnik Ivan Cesiiiicki
(}i. 1434 14721, nazvan Janus F'annonius, koji g. 1466. pise pismo
dubrovackomu inateinatiku Gaz<iliju, da mu naruci u nje>j<>vii trosku
>armilarnc stere FtoK)niejeve« i drngc instruinentc, jer da ovdje >u
kraljevini Uj^jarskuj- nema vjestaka, koji bi umjeli «rraditi takove
instrumente. Burattini spoininje pace u jednom pisnni astro-
noimi Bi>uil I an d u, da su vec onda upotrebljavali u Pubrovnikii
nekaknv tubus sa zrcaloin, na koji da su se vidjeli 25 30 niilja
(niorskih) daleki brodovi tako tocno, kao da su u luci.

Na pocetku se je sedamnaestoga vijeka u Duhrr)vniku opet
pojavio na polju astrunomije revan radnik. jedan od najvecih muzeva,
sto ih je ovaj slavni grad dao svijetu, Marin Getaldid (g. 1668. do
1726.). Haveci se oko konstrukcije sferickih i parabolickih zrcala u
opticke svrhe i niotreci nebo na tek izumljeni teleskop. boravio bi
po citave dane u svojoj >Betinoj spilji^ na podnozju brda Bergata
nasusret Lokrumu. Ovaj mu je studij unio ime zloglasnoga vraca
»Bete«, kojega su se ribari u one doba osobito bojali.*

* Ispor. moju raspravu: O Marinu Getaldiiiu (Rad jugosl. .ikademije
Knjiga 117,1. Zagreb 1S96.1.

585

Stotinu £rotovo i^odina pdslije izisao je iz Dubrovnika slavni
Rugjer Boskovic (g. 1711. — 1787.);^ utemeljitelj jos danas glasovite
zvjezdarnice u Milanu, kojoj je do konca god. 1900. bio na celu
poznati astronom Schiaparelli.

Gt)dinu dana prije smrti Boskoviceve — g. 1786. — pojavio se je
prvim svujim knjiievnim radom i D an e Mirko Bogdanic na lio-
rizontu nauke, koji je nikao gotovo na protivnom kraju kraljevine
hrvatske - - u Virovitici. I on je postao astronom, pa da bade bolje
srece u zivotu, sva je prilika, da bi se bio popeo inedju tadasnje
prvake u toj nauci. No i po onom, sto je zaista nradio, zavTijedio
je, da mu se ime otme zaboravi i uskrisi u uspomeni narodnoj.

Godine 1760. dne 5. studenoga rodio se je nas Dane Mirko od
roditelja Nikole i Ane Bogdanic, rodjene Damjanic, kao drugo dijete
po starosti. Obitelj je naglo rasla i roditelji su imali brigu oko
desetero djece, medju kojom je bio nas Dane (ili po krsnoj knjizi
Mirko) najstariji sin. Odrasao je u siromasnim prilikama, pa se cini,
da je oceva zelja bila, da se posveti svecenickomu stalezu, jer se
je vec u mladim godinama pokazivao njegov sjajni um, kojemu se
je pridruzila tiha s^iromnost srca i duse. \o on se je odlucio po-
svetiti matematickim naukama, koje je izucavao najprije u sveuci-
listu pestanskom pod znamenitim tadasnjim profesorom matematike
i astronomije I. Paskvicem (g. 1759.- -1829.'). U 25. godini (g. 1785.)
ga vec nalazimo kao izvanrednoga profesora matematike u kr. aka-
demiji u Velikom Varadinu, gdje se uz svoju stniku s velikim
uspjeliom bayi i latinskom poezijom : pojav, koji se dosta cesto po-
kazuje, da su na ime astronomi i dobri pjesnici.

Kao profesor u Velikom Varadinu izdao je Bogdanic g. 1786.
svoju prvu strucnju radnju : formule za dijeljenje ravnih likova (» For-
mulae pro spatiis rectilineis, aut quae in haec resolvi possunt, per
lineas parallelas dividendis. Pestini. 1786. 8". 28 str. i i tabla«). Izveo
je u toj I'aspravici jednostavne formule, koje pokazuju stalan zakon,
te su sasma opcene i dozvoljavaju jednostavnim izvlacenjem dru-
goga korijena rijesiti pitanje o dijeljenju likova na jednake dijelove
ili na dijelove, koji su u zadanu omjeru, a crte dijelenja da budu
sve paralelne Zelja, da se usavrsi u matematici i osobito u astro-
nomiji, prinukala ga je, da ostavi mjesto u Vel, Varadinu i podje u
Bee, gdje je svoje znanje u astronomiji rasirio i usavrsio kod po-
znatoga astronoma Tr iesne ckera. U Becu je bio Bogdanic sve

* Ispor. : /^ivot i ccjena djela Rugjera fosipa BoskuviOa iKad juiiosl.
akademije. Knjiira 87.88.90. Zagreb 1887.— 88.).

586

do }jod. 1796. Tu je izdao knjiiicu pisanu hrvatskim jezikoni: >no-
jjodjaji svieta. Dio I.<, u kojoj jednostavnim jezikom pripovijeda
glavne dogodjaje iz historije svijeta. Kako je ovo iedinn radnja
Boijdanicieva pisana na lirvatskom jeziku, vrijedno je, da o njoj zabi-
Ijezimo nesto, makar da i ne ide u red njegovih strucnjih radnja
matematickih i astrnnomickih. Knjiiica ova ima 132 stranc u maloj
osmini, te je samo prvi din vede radnje. no nastavak nijc nikada
izasao. Izii^la je god. 1792. u Becu kod Jos. Baumeistera Iz po-
svete: >Nikoli Bogdanidu, precienjenomu roditelju svojemu*, razbi-
ramo povod ovomu djclu. Ocu, »koji je sveudilj nastojao, da nje-
o^ovo bide bude ne samo njemu u^rodno, vede i opdenomu donio-
vinstvu nasemu prudnot posve<iuje svoj rad i nioli oproiitenje, >ako
nije odlucenju i ufanju njegovomu odgovorio«. »Samo volja i prig-
nu(?e dii!>e jesii vlastnost njcgova, i ova su jur davno prikazana
domorodstviM i ocu. Djelo njegovo nije ni -stvar dostojanstvu do-
morodstva prikladna<, niti moze da bude »podpor starosti oceve;
ona tek sluzi za osvietlanje sina, koji ne trazi cest svoju u uzivanju
.stvarieh. prid kojim zablisteno mioztvo pada na lice svoje, vede u
krepkoj uzdamisti*, da je ntac zadovoljan -s (iudi i prignu(?em sina«.
U »pridffovoru« razlaze, za Sto se je dao na pisanje ovoga djela.
Njemu je zemlja tek jedan dio svijeta. svemira, no on uzima »sviet«
u uzem znacenju : on »ne gleda niti zemlju svu, vede samo plemeniti
jedan dio, to jest covicanstvo*. Nada se koristi od ovopa svoga
djela : svaki je duzan svoja djela onako upravljati, da dru.<5tvo raoze
svoj »kraj« dokuciti; dru.stva kraj ne moze dmgi biti, nego cest
cieloga, i ona cest stoji »u namjercnju i tvomom uzivanju d<)bara«,
kao n. pr. blaga, slobodnosti, slave. >Dogodjaji svieta treba da po-
kazu u izgledu, kako je opdena cest .slucena s cesti svakoga gra-
djana, pa da svaki pucanin, koji Ijubi napredak, bude spravan sve-
udiljnn tvoriti o napredku cielocra dru.stva. « Na kimcu se ispricava
Bogdanid radi jezika. koji mu ne ide, kako bi .sam htio, s razloga.
-Sto je ved 20 fjodina udaljen >od rodjcne drzave* i sto je vedi
dio zivota 'proveo u teegu matliemat.skomu'. Prvi je dio djela pn
sadrzaju, stampanom ispred knjige, bio razdijeljen na 20 >po-
£jlavja«, od Adama do vladaoca Egipta, no stampano je samo prvih
15 poglavja do kraija Cyrusa. Knjizica je ova za tadanje vrijeme
svakako zanimljiv pojav u hrvat.skoj knjizi, vec i radi svoga doista
.sirokoga pogleda u shvadanju povijesti.

Godine 1706. pozvan je Bogdanid za drugoga pristava na zvje-
zdamicu u Budiniu s pladom od 400 for. na godinu, a dvije godine

587

kasnije pnstao je pr\i pristav sa 600 for. place, i tu pocinje njeo;ov
strucni astronnniicki rad. Resultate svoga motrenja i mjerenja pri-
opcivao bi svake godine u beckim »Ephemerides Vindobonenses«
od Triesneckera i drugim strucnim casopisinia njemackim, francu-
skim i engleskim. Tu je zasnovao i druge naucne radnje, koje je
djelomice izdao u Zachovu casopisu »Monatliche Correspondenzv ,
djelomice su pako ostale nedovrsene, kao n. pr. njegova >Me-
chanica coelestis«, koja je dospjela tek do desetoga arka, a
za koju se kazivalo, da se u njoj javlja duh poput Laplacea.

Po nalogu cara Josipa posao je Bogdanic, koji je vec bio
stekao glas vrsna astronoma, u drustvu s kapetannm Lipszkvjem
g. 1798. na dvogodisnji put po Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, da
astronomicki odredi geografski polozaj raznih mjesta na granicama i
u nutrinji ovih zemalja kao nuzne predradnje za poznatu Lipszkyjevu
kartu ovih zemalja, koja je g. 1806. zaista i izisla u Pesti. S jedno-
stavnim instrumentima dao se je Bogdanic na taj teski put, koji je trajao
sve do konca g. Ijaq. i svrsio je svoju zadacu neobicno tocno kraj
svojih slabih instrumenata. Na prijedlog Zachov nabavise barun Josip
Podmaniczky i grof Franjo Szechen)'! izvrstan Hadle3-jev
sekstant (sa zrcalom) i tocan engleski kronometar, kako bi Bogdanic
s tim savrsenijim pomagalima svoja astronomicka mjerenja mogao
nastaviti, rasiriti i usavrsiti. No do toga zaliboze nije ni doslo, jer
ga je prije zatekla smrt.

Na torn astronomickom putu proputovao je Bogdanic cijelu
Hrvatsku i Slavoniju od Karlobaga i Rijeke pa sve do Zemuna. Tako
ga po njegovim pismima Schediusu nalazimo dne 13. sijecnja g. 179Q.
na Rijeci, gdje odredjuje na osnovi svoga astronomickoga mjerenja
geografsku sirinu i duzinu Rijeke. Dne 26. ozui'ka g. 1799. motri u
Karlobagu izlazenje prvoga Jupiterovoga Mjeseca iz sjene Jupiterove
Dne 8. srpnja je vec u Orsovi, a u prosincu je iste godine u Ska-
lici na sjeveru Ugarske.

Resultati ovoga astronomickoga putovanja imaju trajnu vri-
jednost i ucvrstili su glas Bogdanicev u astronomickim krugovima
jos vise ; no to je putovanje poradi velikih poteskoca usadilo i klicu
snirti u tijelo mladoga jos covjeka. Tako n. pr. pise iz Skalice dne
17. prosinca g. 1709,: >'Nestrpljivost me nacinila skeletom; tako nepo-
voljnoj se kliini nijesam nadao. Sva pokrica zvijezda i sve pomrcine
Jupiterovih trabanta u ovom mjesecu prodjose neupotrebljenc . . .«

Vec godine 1800. pokazase se poceci susice. U veljaci g. 1801.
bolest okrenula na gore a u' ozujku ga iste godine uhvatio krvav

588

kasalj, koji ga je srusio u postelju Pestanski pa je knjizar Killiaii
priniio u svoju kudu, jer bi na budimskuj zvjozdarnici samac i bez
icije pomoci morao bio skapati. Punih ^a )e osam mjeseci besplatno
njegovao, dok sja nije smrt rijesila niuka dne 31. sijecnja g. 1802.
Posljednje Bogdanicevci djelo bio jc epitaf povjestnicaru opatu
Prayu, prijatelju iz dana u Velikoni Varadinu. koji jc ispjevao
nekoliko dana prije svoje smrti. Hvo ga:

Pr.iyus hie situs est ; PravTim si no&se cupido
Pnnllum prisca anima secia revolve tuo ;
Invenies quonJam exstinctns nunc vivere gentcs.
Pixinae hoc i'rayi est mentis ct artis opus.

LI nckroloirii, 5to mu ga je napisao njegov sur.idnik kod
spomenute karte i ninogogodisnji prijatelj Schedius, daje ovu
karakteristiku njegova znacaja: »Njegov izvrsni genij, sastavljen
s poStenim i dobrim srcem, koje nije nioglo nikoga da uvrijedi,
njegova izvanredna snaga duha, koju je pratila osi>bita dclikatesa i
skromnost, ucinise ga covjekom, kojega su svi nif<:nvi prij.itelji
§tovali i kojega za staino ne ie zaboraviti.*

Koliko 9U ga cijenili suvrenienici, neka p(»k.i/ii 1 nvc dvijc
tuialjke nad preranom smrdu njegovoin. Jedna glasi :

Aitronomia suas in quo lirroare vok-)' •'
Vires et vitana duccre, mortuus est

Vir juvcnis Daniel! \'itam liihnr impruhu.s lUi
Kupit et In hictum sidcra nostra dedil.

Drugi opet prijatelj zali za njim ovako, nazivajud ga sinom
zenilje Ugarske :

Kr mass mit unsterbliclicm Aui;c
I>cs IlimmL-ls unendlichcn Kaiim:
Pocli messen drci kurze Schritte nun.
Wanderer, ath ! sein frohcs Grab.
Ks nanntt die Seine und Themse ihn
L'ngariens werdenden Hcrschel:
Und doch vermisst es ihn so leicht
Da.s undankbarc Vaterland I

Zagreb.

Or. Oton Kuccra.

VANDA.

ilomlad je trosila po drevju svoje prve cvetove, nad mestom
>o se je plavilo nebo, po zraku pa je trepetala razko,sna, oplo-
dujoca gorkota. Iz gozda sein se je cul klic kukavice, a na
bohotno zelenem kostanju je popeval neutrudni scinkovec svojo
svatovsko pesem ter klical koketno nevestico. Mlada cresnja poleg
okna je trepetala ob poljubih nagajivca vetra v deviskem svojem
plasckii. Ljubezen, toplota, hrepenenje med neboin in zemljo . . .
Tarn V skromni sobici pa sta gospodarili trpkost in malodusje.

— ... Vidis, in sedaj sem zopet na cesti ! Nenadoma je prislo . . .
Glej, koiiko vencev, koliko trakov visi po stenah, — in onile kovceg
je poln samih svilenih manset nekdanjih prekrasnih sopkov. In
vendar! Danes sem na cesti — brez doma — sama sredi sveta.

— A ce bi hotela, Vanda, — ce bi bila taka kakor marsi-
katera . . . ah, kako podli so Ijudje!

— Da, samo ce bi hotela! Tu je roka, steza se po nieni . . .,
»na, na! — primi, drzi, in brezskrbno zivljenje se ti odpira na
iztezaj . . .« Toda nocem ! — nocem! — nikdar ne ! — Ah, mati moja!

Mlada bleda igralka se malone otroskoneznih oblik je sedela
na odrgnjenem divanu. Male, drobne, ozke rocice si je pritiskala
na se nerazcvele prsi, njene velike, erne, z dolgimi vejicami ob-
dane in vedno temno obrobljene oci pa so strmele mrklo pred se.

Te oci ! Kakor bi plaval crn biser v belem jezercu ... In ta biser
je vcasih iarel in plamenel . . . ta drobni, ozki, bledi obrazek sredi
venca bnjnih kodrov je pokrila vcasih bajna rdecica vzleta in zanosa.

Tedaj pa je hilo to sibko telesce ziva posoda najkrcpkejse
umetnosti . . . Kak() je gorelo nje oko . . . kaki'i je igrala na njenem
obrazu in na njenih rokah vsaka misica . . . kak('i je govorilo vse

590

telo . . . kaki*! je trepetal vsak iivec ! — In plakala je, da si plakal
z njo, — solnce blazenstva pa ti je posijalo tako gorko v srce,
kadar se je zatopilo dsto bledo njeno lice v razkosen smehljaj . .

Umetnica je hila Vanda. — a driize^a nic.

Zato pa si je pritisk.ila tistega pomladncga due male, drohne,
ozke rocice na svoje se nerazcvele prsi in mrklu so ziie njene
velike, erne oci pred se.

— In ti pravis, da si poskusila ze vse ?

— Vse, prijatelj ! Povsod prekasno. Ne rabijn me . . . Zdi se
mi pa, da so ravnateiji v mejsebojneni kartelu.

— Prisilijo te, da sc udas ali pa se odpoves gled.iliscu !
Divja je planila pokonci, krcila pcsti, oci so sc ji bliskali kakor

besni tigri, ko je sikala: >Nikdar, nikdar! Gledalisce je moj svet, moj
raj ! Ah, kako bi se pac mogla odpovedati umctnosti, ki je pogoj
mojega zitka, — kako odreci se razkosju, ki me navdaja, ko stojim
razburjena na odru, prcdno se dvigne zastor! In tisti cut, ko se obrne
hipoma name tisoc oci, — ko vidim, kako uzivajo vsak moj gibljaj,
vsako kretnjo, vsako besedo, — ko obliva liic z vseli strani samc'i
mene, da se zdim dusa, srce vse tiste ogromne mnozice, ki se joka in
smeje z menoj, pa mi ploska, me glasno pozdravlja, klice ter obsipa
s cvetjem in lovorjem! — Prijatelj, in tej sreci naj bi se odpovcdala!?
Ko blazna se bom borila za oder in zmagati moram moiain!*
Omahnila je na divan in strastno ihtela . . . Prijatelj pa je pri-
maknil svoj stol k njej in ji polozil roko na bujne erne kodre.

— Ne plakaj, Vanda! Saj svet je velik - mlada si. vztrajna,
odlocna! Pogum! Tvoja umetnost prodrc vse kartele in vse ovire.

Pogladila si je kodre raz obraz, si obrisaia vlazno lice ter se
melanholski nasmehniia.

— Da, tudi vse nove ovire premagam, je dejala. Saj .sem jili
ie nebrqj ! — be otrok sem bila, ko sem ze igrala . . . .S tovari.si
in tovarisicami sem predstavljala na trati, po skednjih, ropotarnicah
Sneguljcico, Rudeco kapico, Pepeljko. Alencico, kralja .Matjaza ne-
vestico, pa lepo Vido, pa Bredo, Zoro, sirotojerico in se marsikaj.
Zavijala sem se v stare rjuhe, prtove, ponosene materine obleke
ter igrala kraljice, princesinje, sirote in macehe. O, maskirati sem
se znala izvrstno in moj repertoar je bil velik ze takrat ! Pretaknila
sem vse ocetove knjige ter se uciia na pamet pesmi, pravljic in
pripovedek. In krasnoslovila sem jib nestetokrat vsakomur, kdor me
je le hotel poslusati.

— Poslusali pa so me radi vsi, samo oce ne . . . Ta me je

59i_

iiatepel neusmiljeno, ce me je zalotil nasemljeno. Igralcev ni trpel,
in kakor besen je klel, ako ga je kdo podraiil, da inii uideni med
komedijante, ki so liodili skozi naso vas . . . O, kulikokrat me je
kaznoval radi tega mojega veselja do gledalisca! Tepel pa me je
kruto, neusmiljeno, kakor surov kmet, dasi je bil — ucitelj ! A
tepel je tudi mojo mater, tiho, mirno, bledo zeno, ki ni govorila
skoraj nikdar. Ah, tepel jo je, a ona ni zinila med tern niti besedice.
In tudi oce je molcal. Nikdar nisem cula prepira med njima, ali
vendar, koliko je pretrpela moja mati! Tega pa ne odpustim ocetu
nikdar . . . Nikdar ga nisem Ijubila, ne Ijubim ga niti danes ! In ce
bi izvedela, da je unirl, ne mogla bi za njim potociti solze. Oh,
sovrazim ga, — tako strasno sovraiim !

— Ali, Vanda! Ti blago srce, — ti nezna dusica, kako li
govoris?!

— Vse ti razloiim, prijatejj ! — Ko sem imela sedemnajst let,
sem pobegnila z doma. Surovosti oceta in mucenistva matere nisem
mogla prenasati vec. In srce me je gnalo h gledaliscu ! Ko sem po-
vedala materi, da grem v mesto, kjer postanem igralka, je v prvem
hipu otrpnila, pobledela smrtno ... a skoro se je pomirila in se
vedla, kakor bi bila mojega sklepa ze dolgo pricakovala. Pripravila
mi je obleke, mi dala denarja in pismo ter me poslala k neki potu-
joci gledaliski druzbi. O, neutolazno je plakala, ko me je odpravila
ponoci z doma, med tem ko je oce popival v gostilni ! — Poljubila
me je nestetokrat ter sepetala vedno in vedno : »Vanda, ostani po-
stena! — ostani postanal ^< — —

— In prisedsa k tisti druzbi, sem izrocila materino pismo
ravnatelju . . . Kako me je sprejel! Objel in poljubil me je ter plakal
srecen, kakor bi nasel izgubljeno hcer . . . Poslej sem stanovala
pri njem in ucil me je igranja neutrudno, vztrajno in natancno. Dve
leti sem ostala ondi. Iz kraja v kraj, iz vasi do vasi, od trga do
trga, mesteca do mesteca smo hodili kakor cigani, igrali po skednjih,
na odrih, stojecih na sodih ter prebili mnogo bede, mraza, tudi
lakote, skrbi in spletek. Srecna pa sem bila vendarle, ce me ni
zalostil spomin na mucenisko mojo mater.

— Nekega dne pa mi je dejal ravnatelj : A'anda, tvoj cas jc
prisel. Iti moras dalje na svoji poti k umetnosti. Fripravil sem ti
brezplacno mesto pri najboljsem gledaliskem ucitclju v P . . . Tarn
ostani, dokler ne dobis engagementa pri kakem gledaliscu. Moj
prijatelj je in skrbel bo za te, kakor sem skrbel jaz. Z Bogom,
Vanda, in ostani — postena!« — In objel me je, poljubil in plakal . . .

S92

l.c ncK 1. inc.sci.c\ >ciii '■st.iia v P.; — napredoval.t m;ii» ii.i>^nt m
kmalti scin dobila enj^aj^ement, — na Mora\sko.

— Takrat pa sem sla doniov, k inateri po slovo . . . Skoraj
tri leta nisem vidcia mater in oceta. Od radosti in hrepenenja mi
je drhtelo srce, ko scm se bliiala domaci liisi. jescn je bila. Pit
poljih jc mr^olelo ^nlorokih ianjic s pisanimi robci na razkustranili,
razvnetih glavah, ki so se glasno smejale in prepevale, da je ud-
mevalo tja doli na travnike, kjer so vriskali vcseli kosci s sopki za
klubuki in z Ijubeznijo v srcu. I'ovsod radost in srecal Drevesa
so se priklanjala k tlom in klicala resilcev. Vse se je lomilo od
sadja! Po vasi so se pojali otroci s polnimi iepi ovocja in zajile-
davsi mcne, so mi pridiijali nasproti ter vriStJali: ^Nasa Anda se
jc vrnila! Nasa Andal> In vzeli so mi rocni kovcef?, se me prijeli
za krilo okoli in okoli ler me v trijumfu sprcmili do doniace hise.
Na pray pa je prihifi ' i inaminka ter se mi oJ srecc trcpctajc
zgrudila v nari>cic. 1., _ ■>riti ni mo^la niti bcsede ; stamo .snich-
Ijala se je in plakala . . . plakala. — Moj Bog, kako sem bila takrat
srecna ! /di se mi, da se nikdar tako.

TedaJ pa je stopil crcz pra^ moj occ. Vzlrcpelal jc in pti-
hledel ko krpa. Poteni pa je zaskrtal z zobmi, dvifjnii pest in me
udaril, da sem omahnila.

— Vlacugarica! je zahropel. \lacuganca! Kakor mali,
takn hci. Vun — vun !

— In surovo me je zgrabil za ramo ter me pahnil preko praga.
Otroci so se razprsili in jokaje zbezali. >Gorje!« zajecala je mat!
trepetaje, »Rud(>lf, Rudolfic ()ce pa je planil nanjo ter jo bil
bil — bil kakor divjak, kakor zver . . . Tiho, brez besede je oblc-
zala mati, ko je odiSel. Dvignila sem jo ter prenesla na postelj . . .
To je bil moj sprejem v domaci hisi . . . Tisti dan in skoraj vso noc
sva 7. materjo preplakali. OOeta ni bilo doma do jutra. Tedaj pa jc
pribrumel pijan. In zopet naju je psoval z najostudnej.simi priiniki
ter nama grozil, da naju ubije. Bezati sva morali . . .

— Oce se je bil tista leta, ko me ni bilo doma, udal pnpol-
noma pijanstvu. Zanemarjal je solo in posurovel docela. Mati moja
pa je postala samo okostje. Pretepanje moza, ialost in tudi pomanj-
kanje jo je malone unicilo. Oh, ziv mrtvec se mi je zdela mati!

— Dnovi, ki so sledili prvemu, pa so bili se strasnejsi Kakor
bi bila oceta razbesnela moja prisotnost, je trpincil mater uprav rati-
nirano. Tepel jo je vsak hip! Mene pa ni smel niti videti.

— SkJenila sem torej, da odidem na svnje mcsto, dasi sem

OPLAKIVANJE ISUSA.

BELA CIKOS

ZAGREB.

593

imela se par tednov casa. Tisto popoldne, predno sem se namera-
vala odpeljati, sva prebili z materjo skoraj ves cas molce. Mati je
zrla zamisljeno skozi okno in le vcasih je glasno vzdihnila. Bila pa
je silno bleda. Tolazila sem jo, da jo poklicem takoj k sebi, ko mi
ravnatelj vsaj nekoliko zvisa gazo. Mati se je melanliolski nasmeli-
nila, a odgovorila ni nicesar.

— Zvecer pa se je oblekla v svoje najboljse oblacilo ter nie
povabiia seboj. §li sva v cerkev. In klece pred sv. Bogorodico sva
premolili celo uro. Ko pa sva stopili iz cerkve, mi je dejala: »Mo-
lila sem tudi za te, otrok moj!« In dotaknila se je mojega Cela
s prstom, ki je bil moker od blagoslovljene vode ter me prekrizala.
»Srecna bos, ako bos postena«, je dostavila. »Ne pozabi Boga in
tudi on ne pozabi na te ! Kadar pa bos v izkusnjavah, spomni se
svoje matere! Stori le to, kar bi storila bez srama pred menoj!«

— Zvecer sva se dolgo sedeU. Moj kovcegje stal pripravljen,
in naslednjega jutra bi se imela odpeljati na kolodvor . . . Mati je
citala iz molitvene knjizice, zame se ni brigala vec. Vstala sem, poljii-
bila mater ter sla pocivat. Prav ko pa sem se botela vleci, je vstopila
V sobo mati. Obstala je pred menoj s povesenimi rokami, trudna,
kakor da se hoce zgruditi na kolena. Ustne so ji trepetale, tesko je
sopla in oci, mrtve in brezizrazne, so se kopale v solzah. Komaj je
prestavila noge, da je stopila k meni. In strastno me je objela, pritisnila
na prsi ter ihtela krcevito, da se ji je stresalo vse telo. Potem pa me
je gledala dolgo — dolgo — dahnila >Lahko noc« in odsla . . .

— Dolgo sem se plakala v svoji postelji, koncno pa utrujena
zaspala.

• — Zbudil me je naslednjega jutra na vse zgodaj ocetov hripavi
glas. Klical je mater. A ni se mu oglasila. Togoten je tekal oce po
vsej hisi, pretaknil vse kote, a ni je nasel. Toda v hisi je morala biti,
kajti vsa vrata so bila zaklenjena. Prestrasena sem se naglo oblekla in
prisla trepetaje iz sobe. Stopila sem na dvorisce. Prav tedaj pa je dirjal
oce pod streho. Spodaj stojec sem zacula njegov klic Ana, Ana< ,
takoj nato pa mozeg in kosti pretresujoc, kri ledenec vzkrik . . .
v zraku nad menoj je nekaj zafrfotalo ... in na tleii je lezala mati.

— Lezala je vznak . . . bleda kakor vosek ... a mirnega obraza.
Niti kapljice krvi ni bilo videti, toda bila je mrtva ... —

— Odtlej nisem videla vec svojega rojstvenega kraja . . . Oceta pa
sovrazim ko ubijalca srca, ki me je edino Ijubilo na svetu. I'metnost
mi je bila poslej vzor, kateremu sem se posvetila z vso duso, - gle-
dalisce je moj poklic, katerega se oklepam z vsemi nervi svojega bitja.

Spomen-cviece. 3*^

594

Toda narocilo moje matere in mojey.i |ii\<r';a ravnatelja mi
ni doneslo karijere. Zainan jc vsa inuja umetnost . . postenje me
pieganja kakor Ahasverja slaba vest iz kraja v kraj. Nikjer me ne
trpe dolj^o . . . povsod me dvijj^ne neka ncvidna sila . . . neki tiijni
vpliv, ki zdi se mi prihaja iz prvih loz in prvih vrst v par-
terju. Na ulico me mecejo iz vseli uledalisc, in naj si ugovarja ob-
cinstvo in naj si protestuje kritika . . .

— Danes pa seni zopet brez krulia - tud.i cel<i brez nade, da
najdem se kjc kako mestu . . . Kdo li bo jemal iyralko, katere ne
maraju nikjer . . . kalero so odslovili povsod in ki je prav brez vsa-
kega — »zivljcnskei4a luimora^ I Kateri ravnatelj naj bi bil tako ne-
spameten, da bi angazeval umetnico, ki iim ud>;anja iz <;ledalisca
najtezje mosnje stebre podjetja! Kaj umetnost! - Taje za naiv-
neze, prismojene literate, otrocje dijake in suliopame profesorje! —
Subrete, kankan, triko, kuple . . tega zele odlocilni gledaliski po-
setniki, a tudi vecina intendantov Gledalisee bodi beznica, kafe-
santan, tingl-tangi, orfej . . . Da, da, maminka moja, slabe nauke si
dala za zivljenje svoji licerki!

Gren.ik ir.iisUi sniehljaj je svigail prtkn Vandinega obra/a ii)
molcala ji.

Tudi prijateij je molcal. Potem pa vstal, vzei klobuk ter ji pu-
nudil roko.

Ostani zdrava, \'anda! — je dejal. Ljudje tvojega znacaja
ne propadajo. Pogum, .'■recna se zupet vidiva.

— Hvala za tvoje prijateljstvo ! — je odvrniia \ anda in tilio
dostaviia : Do svidenja!

Kg pa je odsel, se je zgrudila kakor unicena na ogoljeni divan
in sredi kovcgov, zabojev, pripravljenih za voznika, je zacutila
Vanda toliko osamelost, da je plakala kakor osirotelo dcte . .

Vandina usoda se ni izpremenila . . . Povsod spostovana - a
pojana iz kraja v kraj, — saj je bila samo umetnica! - —

Prijatelja pri tern vendar le ni pozabila Doposiljala mu je iz-
rezke sijajnih ocen. mu sporocala svoje trijumfe in nastevala dob-
Ijene vence, sopke in zlate darove.

Toda nakrat je umolknila, in crez nekaj casa je dobil obve-
stilo : »Zopet sem pod kapom. Baron X. me ni mogel trpeti; —
stara pesem.'t — Ali : >Danes sem dobila odpoved. Priloiila sem
predrzneniu nadporocniku V. zausnico.^ — Ali: -Intendant, ki me

595

je hotel imeti za domace predstave, mi je pokazal duri.« I t. d. —
Vcasih pa je dostavila : ^>Moj Bog, kako tesko je maniinkin<i naro-
cilo ! — Oj, mati moja, prosi zanie!« —

Potem pa je zmanjkal vsak glas, vsak sled ... In minila so
lata. Zaman je poizvedoval Vandin prijatelj po njej, — izginila je,
kakor bi se bila vdrla v zeniljo . . .

Lani v velikih pocitnicah pa sva se peljala s prijateljem na
Dunaj po opravkih. Pri tej priliki sv'a posetila nekdanjega tovarisa,
dr. G. V dezelni blaznici.

Razkazoval nama je posamezne oddelke ter naju privedel tudi
na vrt, kjer se niirni bolniki izprehajajo.

In tarn, na klopici pod nizkim kostanjem je sedel par : bledo
dekle drobnega, ozkega obrazka sredi venca bujnih crnih kodrov
si je pritiskalo suhe, tanke rocice na svoje udrte prsi, njene velike,
erne, z dulgimi resastimi vejicami obdane in temno obrobljene oci
pa so strmele topo pred se. Poleg nje je zdel gospod gladkohri-
tega obraza in kodravih, ze precej sivomeliranih las.

— Vanda! — je vstrepetal prijatelj, ko je zagledal blaznico.

— Ti jo poznas ? — je strinel dr. G,

— Da, prijatelj sem bil njen.

— Danes ne piozna nikogar vec ko svojega oceta, ki jo hodi
posecat vsak mesec.

— Njen oce — ucitelj ? — je strmel prijatelj.

— Ne, igralec je — ravnatelj potujoce gledaliske druzbe.

V tistem hipu je padla Vanda na kolena in stegniv.si rotece
svoje roke proti svojemu ocetu, ga je jokaje prosila:

— Odpusti — odpusti! Siloma so mi ukradli postenje, — oro-
pali so me, dasi sem jib klece prosila, naj mi ga puste! — In moja
maminka joka zategadelj neprestano, ker jo boli glava.
Vrgli so jo s hise, a jaz jim nisem branila. Ob, od-
pusti — odpusti, oce !

Starec je pritisnil njeno glavico k sebi, jo poljubil
na celo ter jo miril :

— Vanda, moja dobra Vanda, umiri se, saj te
Ijubim! - Cujes, tvoj oce te Ijubi, kakor je Ijubil tvojo
nesrecno maminko.

- Kakor sem te Ijubil jaz! - je dejal prijatelj
in si otrl solzo.

Ljubljana.

Fran Goocljar.

PAVICEVO ..XADODAXJlv- KACirKVlJ
..RAZCloVoRi: UGODXOM".

.AWiedinstvo narodne du5e najbulje se ocituje u knjiievnosti. Gdje
'J sav narod s kraja na kraj disc jednom snaznom dusom idudi
svijesno za istom svrhdiii materijalnom i moralnom, undje
se prenia j^ibanju u zivotu nuino podiiu i talasi na inoru knjiiev-
nosti narodne. 2ivot narodni sa svojim {j'''^"J*^'Ti utjece na knji-
ievnost, a ona opet zahvalno vra<5ajmii, sti> je primila, ne ostaje
bez znatno^a utjecaja na razvoj i sinjer narodnili misli i nastojanja.
Taka je organicka sveza izmedju zivota narodnoga i knjiievnosti.
Odatle veliko znacenje knjiievnosti za sudbinu svakoga naroda.
Tek onaj narod za^luiuje ime naroda u pravom, etickom smislu,
koji je sebi stvorio domovinu misli u knjiievnosti, koja je jedna
za sav narod, gdje ga god ima, jer narod je prije svega skup Ijudi,
sto se drie narodom, dusevno djelo unih, koji ga neprest^mo stva-
raju ; njegovo je bide u svijesti, kako lijepo veli Fouillde u svojoj
psihologiji naroda francuskoga. Prema tome knjiievnost taki je ele-
menat u iivotu narodnom, koji se najteie rusi. Knjiievnost dize
iivot narodni nad slucajeve u povjesti, nad materijalne dogadjaje ;
ona ga produljuje stoljeca i stoljetia, kad se narudu otme sve ostalo,
dapace i zemlja domovinska. Nije li biblija od dvije hiljade godina
bila jedina prava domovina Zidovima ? A narodnost grcka bi li ii-
vjela bez Homera? Narodu je zaistu zajamcen iivot, ako je knji-
zevnoscu mogao dokazati jedinstvo srca i duse, istovetnost cuv-
stava i teznja. *

I narod hrvatski dokazao je svojom knjizevnosciu iedinstvo

* Paris Gaston, La poi5sie du moyen age I.

597

srca i duse, ali tek u ovom vijeku. I za nas narod moze se reci,
da ga je iipravo knjizevnost stvorila, te je svijest narodna, gotovo
posve mrtva, zivareci samo u uskom krugu odabranih Ijudi stala na
punu snagu nastojanjem nekih knjizevnika.

Knjizevnost hrvatska stoljeca je i stoljeca starija od probu-
djene svijesti narodne u ovom vijeku. Ali za onu knjizevnost ne
moze se reci, da je narodna knjizevnost u pravom smislu, jer se
ne dize na krilima jedne, jake narodne duse. Ta je knjizevnost od
najvece cesti aristokraticka zabava malenoga kola odabranih Ijudi
bez sveza sa sirokom bujicom narodnoga zivota. I ako se javljaju
gdjekoje zaisto svijetle pojave jedne narodne svijesti u razlicitim
krajevima, ipak se opcenito govoreci knjizevnost naroda hrvatskoga
razvijala osobito i bez svijesti o zajednici, kako i ne moze druk-
cije biti, kad knjizevnost nije odjek jedne narodne duse.

Najljepse stranice knjizevne povjesti hrvatske ispisane su bez
sumnje knjiievnoscu, sto se kod zgodnih prilika lijepo razvila u
Dalmaciji, osobito u Dubrovniku. U i8. vijeku javlja se u Dalmaciji
jedan od najznatnijih knjizevnika hrvatskih prije 19. vijeka Andrija
Kacic Miosic sa svojom »pismaricom«. Malo je koji pjesnik tako
ugodio narodu hrvatskomu u najsirem smislu kao starac Milovan,
jer je skitajuci se s guslama od ^>Skadra do Zadra, od Mostara do
Kotara« i ne misleci »zla ni pticici u gorici pjevao siromasima te-
zacima, »koji izvan slovinski drugim jezikom govoriti ne znadu<.<.
Kacic je cuo bilo narodne duse, pa je za to tako i uspio ; on je
shvatio ideal narodne duse, istina tuzni ideal, sto je ispunjao sav
zivot naroda nasega vijekovima — da u boju velikom ili jos vise
u »malenom. poodsijeca ,sto vise turskih glava.

Kad se Slavonija koncem 17. vijeka rijesila Turaka, razvila se
i ondje u 18. vijeku lijepo knjizevnost nastojanjem vrijednih Franje-
vaca, koji su sve do g. 1757. zajedno s bosanskim i dalmatinskim
Franjevcima bili clanovi iste redovnicke drzave »Bosnae argentinae* .
To je i razlogom, sto se opazaju neki tragovi utjecaja knjizevnosti
dalmatinske i bosanske na knjizevnost hrvatsku u Slavoniji. Tako
je Kanizlic poznavao i citao Gjorgjica, dok ga spominje u Ka-
menu smutnje velike«, a pjevajuci sv. Rozaliju u dubrovackom dva-
naestercu s dvostrukom rimom (u sredini i na zavrsetku) bez sumnje
mu bjese izgledom Gjorgjiceva Mandaljena. I Reljkovic pjevajuci
»Satirak mozda se ugledao u Kacica, a gramatika njegova izradjcna
je u prvom dijelu lu oblicima) ocevidno po Kasicevoj i Dellabellinoj.
I Krmpotic poznavao je Dubrovcane.

598

Posljednji put ^tampan jc sain KaCic piitpiii)n.iM izJ.mie svo-
jega >Razy(i\«)ra iijj;iidni>i/a< jj. 1759. u MiiJinui. \'cO pet •;t>dina
kasnije stanipa g. I7')4. u Biidinm I'.nierik Pavid d'. Kmcricus a
liiida) svDJ latinski prijevod odahranili pjcsaina Kaciticvili ( »ncscriptit)
soluta et rvthmica rcifuin, baimruni, cetcrorunique licroiim Slavi-
nonmi sen lllyricoriini ab a. r. P. Andrea Clacics, in vernacula lin-
gua Illyrica proposita«'. a g. 1768. izUxzi u Pesti: »Nadodanje glavni
dogadjaja Razj^ovoni iigodnomu naroda slovinsknga, ne ndavno na
svitlost danoinii; na slavu bo/jii i za razgovor Ilira u verze slo-
zeno po jednomu sinu sv. Frane, driave sv. Ivana od Kapistr.«
line se piscu ne sponiinje, ali je utvrdjcno. da jc isti pisac, kuji je
napisao onaj latinski prijevod, t. j. I\merik l'avi*i, (In se istina nije
rodio u Slavoniji, ali je ondje mnogo djelovao, pa se s pravum
broji inedju pisce iz Slavonije.* Pisao je viSe djela latiiiskih i hr-
vatskili. prozoni i stihoni. Nai mu je djelo »|ezgrai nauka

krscanskoga, iz kojc su budu nici ucili najnuznije, sto im je

trebaln za sluibu. Taki su se svedenici zvali >jezgra£i<.

Literamo-historijski svakako je veoma zanimljiva pt)java, sto
se tako brzo nasat> covjek na dnigoni kraju hrvatsknga naroda,
koji je shvatio veliku vrijednosl KaCicieva pjevanja i nastojao pod
njegovim tragom. U tri smjera pokusao je Pavi<J raditi 11 duhu Ka-
cidevu: i. opjcvao je na nacin Kaci«iev neke dogadjaje iz Slavo-
nije; 2. obrnuo je u deseterce nesto Kaciceve prozc o kraljevima
>slovinskitn iliti ilirickim<, i 3. preveo je na jezik latinski 12 pje-
sama Kacicevih i ne§to proze.

>N'adodanje< ima dva dijeia. U 1. dijelu (str. i— 118) ima 28
pjesama ^clanakai, u kojima se opisuje vecinom djeiovanje reda
franjevackoga u Slavoniji, a drugi din ima osobit natpis »Brojnica
sviju stari kraljali slovinski iliti iliricki, iz KaCii^evih historijah iz-
vadjena.. U ovom dijelu ima pet pjesama (Olana). Svaki dio ima svoj
>pridgovor. u stihovima. U prvom apostrotira Dalniaciju :

Dalmacijo, stari zaxn^aju ! I vitcskog njiovoga ploda.

U tebi se pisci zadriaju, — — — — —

Pisci reko od slovinski stwiri. — — — —

Od kraljeva i njiovi stari. A sto knjitri reCenoj manjkaje.

To svido£i knjiga glasovita. Moje pero njojzi nadodaje:

Ne odaxno u jediio slozita, l^a^ podnlo od istoga naroda

Ime joj jc Razgovor uftodni. 1 duho\Tiog njcgovoga ploda.

L' njojzi su kralji i slobodni I jos druge nike glavne stvari

Od staroga slonnskog naroda Ostavljene nam od nasi stari

• Forko : Crtice iz knjizcvnosti slavonske u .KVllI. stoljecu.

599

U dru^oni ->pri(.%iiv()ruv. zove Razguvor ugodiii* knjigoni

plemenitom :

Ne oJavnii, pii.i dcvct lita
Bi pisana kiijitia plemenit.i
Po KaciOu fra Andriji imcnom,
IT slovinskiij dr/avi roJjenom.
On iz stari knjiii'ali talijanski
U nas jezik prinusc bosanski
Svekolike kraljc daliiiatiiiske,
DalmatinskL-, zvanc i slovinske.

Kacic pjeva o junacima i mejdanima, a Pavic o djelovanju
Franjevaca u »Slovinskoj», o cudesima itd. Vec time gubi se ona
epska zivahnost Kaciceva. Odje ce biti epskoga iivota u pricanju
o pokrstenju Slovinaca i o zupnicima sldvinskini (3), o prijenosu
kucice, Li kojoj je Marija rodjena, u drzavu slovinsku (4), o sv Franji
i nasljediiicima njegovim u Sluvinskoj (51, o Porciunkuli (6), o bis-
kupiina i misnicima sv. Franje u Sluvinskoj (II), o trudu sluzbe re-
dovnicke u Slovinskoj (12), o cudesima sv. Gospe u Radnoj (16, 17),
u Brodii, Osijeku (18, 19), o cudu sv. Antuna u Budimii, Baji, Na-
sicama (20, 21, 22), sv. Bone mucenika u Vukovaru (23) itd.

Kad pjeva o vojnama sv. Ivana Kapistrana (9), ni onda mu
zgodan predmet ne moze podati zivota, da zapjeva poput starca
Milovana.

U nekim pjesmama istinito nam rise tuino stanje krscana pod
Turcima i velike patnje cestitih Franjevaca, koji su u ono jadno doba
narodu jedini tje.sitelji. Tu kao da se i prozaicki inace pisac nesto
zagrijao, te mu nevolje narodne i slava reda, kojemu sam bijase
clanom, izmamise gdjekoji snazniji akcenat.

Kad se prosuse turske cete od istoka i njiliove pase zauzese
nase drzave,

Jos ni vila nije nigda siiila, Uspomene bise satrvene

Kakova je tad nevolja bila. I po svitu stokud raznesene.

Viruj meni, posteni stioce! \'as nas narod pod njima ostade,

Mlogo hiljad tad sablja posice. Kud bi bizao, on tada ne zn:idc.

Sablja reko slovinski junaka A ostali stokud izmakose,

MIotjo hiljad isice Turaka. U slobodna mista pobigose.

— — — — — — — — — — — Cete Ijudske bise pribrojene

Tad osvoji Turcin svu Bosansku 1 medj Turke jesu udiljene.

Joster tomu zemlju Servijansku, Jedan s drugini vccat ne smidjase,

Za tini malo osvoji Madzarskii, Vec u strahu zivot provodja.se.

Slavoniju joster i Hrvatsku. Kod nji bise virni redovnici,

Sve su tada crkve porusene, Mahi braca svetoj; Fraiie sinci,

Knjige jester jesu sazezene, Koji sluzbu duhovnu cini.se

6oo

Sto gniiina i pcdcsct vise.
I' skntviti misti oni st.uhiu,

KiC iin bo2ju udilj nnvi>ta()im,
I^uk krsCnnski sveto slobodj.i(h)u,

Virno njima dan i noc !>lu2a(h)u.
Da je komu tuJa viJit bilo,

Sto se njima finjaic ncniilo,
I' njerau hi srcc proplakalu,

Kad hi samo promotrilo malo.
ZuU'ariuii bise u taxnicc,

Ctiii primiie mln^c zauinice.

Nji na kolac nike natakuie,

Ostrim ma£i nike isiko^
LjutoWto nike siluvase

$erbcta.^£e* kad od nji iskaie.
Biizdovanom plei.\i ra/.bijaie,

A andijrc u prsa turasc.
Tad sc niladez ufaAc skruvitu,

Kr slobodno ne biic oiito
Skule driat i torn mudrovati,

Knjige pisat i na svitlost dati. (pj. X.i

Kakt> je to istinito i vjemo prikazano, treba samo za^ledati
kra.san nacrt prof. Siniciklasa o Slavoniji pod upravom tiirskom." Nas
pjcsnik vcli, da »uspoaicne bisc satrvenc, a u histurijskini spome-
nicima doista citamo, kako se ni najstariji Ijiidi koncem 17. vijeka ne
mojju sjetiti, tko iin je nekad bio krsdanski gospodar. Samo jednom
na Hunavu opominju sc nekofja Stjcpana hana, a u Valpov.stini spo-
minju Cereba bana i palatina. (os jednom znamo, da jc bi.skiip za-
•jrebacki zadriao svoje podanike i pod Turskom u Vaski. -Mi i to

je sve ••• Tako je turska sila zatrla svaku uspomenu na pre-

djasnja vremena.

Fratri bili su upravo apostolski rcvni u vrsenju svoje sluzbe.
Kvt) kako nas pjesnik dramaticki opisuje tu njihovii revnost :

\'a7.dan nnt tada hodi.i(h)u,

Kiid^od Ijiidi istc zovia(h)u.
jcdan veli: >Hodi o£e k meni,

Odino onaj zid jcste rumcni,
Olaiji Cc mi sad ispustit diisu,

Jer u usti nn imade misu.<
Drup za njim eto istom dodjc.

On ga rooli, da za njime podje:
•Moja, reie, mater zanimljuje

Modi, oic, dok jo$ ona Cuje.<
Zasopivsi tree! sebe stize,

Koji niolet clas ovako dize :

)P(>tcii sc, oCc prislalkil

Moja ku«:a jestc ovdi t.iki;
Sva mi gori moja doma<Hca,

.•\ po kuiJi plafu sitna dica.«
On na vrala istom podje k njima,

Sluibu svoju da u£ini svima,
.\li tto jos dvojica stigosc,

Koji njega takodjer molise,
Da se k njima on friSko pote2i,

Jer po ku6i sve sirimce \ei\.
Sasvim time niko nc ostade,

Svetotvorjc da on nc imade (.Nil.).

Nije u to tuzno doba bilo jasnih zvona, kad su se Ijudi ku-
pili na sluzbu bozju u priprostu kudicu.

Nije tada jasni zvona bilo, Na misicu i sluzbu duho\Tiu

Nit se od nji tad cjovorit smilo U kucMcu priprostu svitovnu.

Zvona isti domaOini bise, Ondi joster priCestiSe duse,

Jer medj sobom oni se kupise Pak za time i prediku Cuse (.XIV).

* sferbetaiie. Ceta = dar na serbe (medo%'inu). — ** Smifiklas: Dvjesta-
godisnjiea oslobodjenja Slavonije. Zagreb 1891. 8°. — '*• SmiCikJas o. c. sir. 2.

6oi

To se sve dobro znade, jer je jos u piscevo vrijeme bilo Ijudi,
ki)ji su poznavali fratre pod Turcima. Fratri nijesu niposto bili si-
ii;urni od bijesa turskoga. Take je siloviti vezir janjicarski uhvatio

poglavnoga« manastira saren-gradskoga, pa mu je sadr'o kozu

>gdi ilocka tad kapija bise«.

A vikiira na kolac nietnise
I ostale fratre sve smakiiise.

Dva psetanca iz manastira javise tu zalosnu novinu u Bosnu,
u selo »Siitinsku«, gdje je bio poglavar od drzave.

Stv'ar nemilu njemu navistise,

Oko njega zalosno kijeci,
Domacine vlastite zaleci.
Rasuse se i Ijudi stokucki

Utekavsi u sume i brda.
Ondi dugo u strahu zivise

I za time natrag se vratise
Zafalivsi Bogu privicnjemu

Na kucistu svojem prijasnjemu (XIII).

Janic Andre htjede da popravi crk\icu porusenu u Kadnoj,
»kod Morisa tekuce vodicev, u kojoj je bila slika Marije djevice.
Za to ga begovi u falake postavise i nemilo nagrdise. Kad je pre-
bolio boll i opet zdrav ustao na noge, ode u Clarigrad, da mu dadu
•>slobodu i knjigu«, da smije popraviti crkvu. Isti taj siromah fratar
vec je kolac nosio, na koji ga je kadija osudio, ali ga izbavilo
»pismo^, sto ga je ima<j. Na njegovo mjesto dosao je fra Ivo od
Olova. On je bio srecniji, jer je umio turski.

Tiirski jezik dobro jest umio,

Za to Tiirkom jeste mio bio.
Kad i njega Turkom optuzise,

Opravdat se po turski znadise (XV).

Poznato je, da je narod volio cudesa. I u nasoj knjizici inia
vise pjesama o cudesima. Za primjer naivne vjere u ovaka ciidesa
da spomenemo koji opjevani slucaj. U pj. XVIII. veli se za nekoga
varosanina iz Novoga Sada, da je svezao u maramu sto f<irinti i
metnuo ih u svoju dolamu. Kad bijase na Savi, padnu mu novci u
vodu. On se poce zalostiti, a bogomoljni mu Ijudi rekose, da ima
u Brodu Gospa u crkvi novoj, koja ce mu pomoci. I zaisto on se
vruce pomoli Gospi, a ona mu u snu objavi, kako ce vaditi svoje blago.

6o2

Za till) oiie i Gniipi zafali,

Fratri i>ti lu jciti mictlali :
S\iJtiCanstvi> o<i istO); uzcli

I II kiijiifc Jomat^c uncli.

U pj. \\I. zeni nekoj moleci sc Boj^u u samo»ii prikaze se
dusa, koja je zamoli, neka reOe komsiji svomu, a bratu njezinu, da
se vec deset godina nuiJi Izbavit «ie se «»d nuika, ako uzme »bas
cetiri svice< od vuska salitc >i za sluzbu hozju pripravite- i ako
udredi za nju misicu kod nitara svetoga Antuna Covjek ne litjede
odiiiah vjeruvati, vec sazove »glavne« Ijude, ncka cuju, sto ona go-
vori. Kad je to pred njima govorila, pozove dusii na niejdan, da
je ta napast prodje Cim je to izustila, zapali joj se marama u ruci
i izgori do polovine -i brez vatre i brez svite sama« Kad io vidi
komsija, ode i plati misu za duSu i ona prestade dolaziti

Maraniice dilak sponicniti

I Mil ima utac pitglaviti
Manastira ini»ta re£cnofra

Za zlamenjc iuda osobiioija iXXIl

Treba samo miMi pl.ititi. pa de sv Aiifun odnial> pokazati iz-
gubljene stvari.

IWuu iDibl.i 111. " ica

T ipi ima u \ i.

pnstiv kon)r na travieu.
-V' tamo da lovi ribicu.
l-'atajuCi hisc zaJrimao,

Zadnmavsi onJika zaspao.
On od sanka kad sc prciiuo bi^e,
Svoji konja vei nc nadje \'iic.

Kod kut'e se potuzi konisijama, a oni mu kazu od sv Antuna
»bolesnike koji svud pomaze, svakoinu stvari izgubljene kazCi. On
plati misu i podje ialostan u polje traziti konje.

Kratar prid njim u habitu stade,

Njem rckavsi, da za konji' znade.
Ba.^ gdi piva u ^umi i^lica,

Ondi, rede, pasu dva konjica (XXII i.

To je bio sv. Antnn.

Sv. Bono u \'iikovaru pomogao je pisaru "kad progiini klinac
iznenada*.

Tri bo klinca u usti drzase, Progunivsi i doli spustivsi,

Kad mil Jruiji nisto besiJjasc I' zcliiJac jedno^a prozdrivsi

Hotiv njemu on odijovor Jati, Dva u i:jlu zapeta osta.se,

Nji u usti sva tri priobrati. ^i^S pomoci niko ne mogasc.

6o3

A kaJa se mucase ovako, U ovomu .slanjii iicsiicnomu
Zakaslja se, stogod mo/.e jako, Utece se svcuii rcjccnomii

Jednog iz seb' bise izbacio, Kad ucini molitvu ovako,

A drugi ga vrlo jest mneio. Njeg iz gHa za tim Ixici lako (XXIH.)

Fra Auojustin Benkovic imao je od Boga niilost, da goni
neciste duhove iz tijela covjecjega. Jednum dovedose preda nj zenu
siruticu, da hi je izbavio vraga.

Uzam knjigu on u crkvu dodje

I neeistog zaklinjati podje.
Prid otarom on Boga moljase

I za time vraga zaklinjase.
Dull neeisti upkisen od njega

Sebe sabra bas u kkipko svega,
Ode kano da vitrovi pusu

I ostax-i tad u niiru dusu |XX\^|.

U dvije pjesme ima i knjizevnih biljezaka. U pjesnii (clanku)
XXI\'. spominje knjizevnika Lovrii Brae iilje vica, fratra. Pet je
jezika dobro poznavao. Napisao je slovinskim- jezikom knjigu
lUzao Serafinski-, u kojoj sii lijepa tumacenja za bratinstvo
»od uzlova s\\ Pojaska , koje je on digao, a sv. Pojaska
znade ^>skoro varos svaka«. Bio je jubikirac u redu. Kako je bio
pobozan, sav svijet se litio kod njega ispovijedati. Umr'o je na
Gospino blago prikazanje u Budimu, gdje se rodio i zivio toiim
ima trideset godina, triest, reko, i k otom jedina* (1768-31^1737.).
Kakav je to- aizao Serafinski« i >sv. Pojaskc , vidi se iz natpisa
spomenute knjiiice, koji po Safafiku glasi : ^Uzao Serafinske,
naski goruce Ijubavi triput svezan, to jest kratko ali temeljito po-
pisanje pocetka, ukorenenja i rasirenja davnasnjeg poglavitog ili
arhibratinstva konopnoga pojasa patriarke sv. France ska,
uzdignutog odavna u crkvi i manastiru male brace redovnickog
opsluzenja, sinova istog patriarke, provincije srebrno-bosanske u
kraljevskouiLi i slobodnomu gradu Budimu — — — i730-«

U pj. XXVIII. od slovoslozja slovinskoga« slozio je u stihove
ortograficka nacela franjev'ca Stjepana Vilova.*

Iz primjera, sto smo ih naveli, svak ce odmah razabrati, da
stihovi Pavicevi niposto nijesu onako Ijupki kao deseterci Kacicevi.
Dok Kacic svuda nema rime, jamacno i iz toga razloga, sto mu
tanko osjecanje njegovo za skladnost nije dopustalo, da rimi za
volju nanosi silu smislu i jeziku, Pavic uvijek rimuje prvi still

' O torn Vilovu ispor. Forka: Crtice iz .skivun. knjizevnosti. 111.

6o4

s drii;^iin, ali za to je i ucinio /id runieniiu, da iina rimu za

rijec m e n i :

Icdan veli : -Modi, o£c k meni,
Gdino onaj zid jeste rumeni (str. 67.).

Kaci(5 veli >pripoljubnomu stiocuc, da u njegovini pjesmaina
ne ce nadi »retorike ni poezije, nakii^ena ni napirlitana veza.« To
je istina, ali opet — tko se toga ne sjeda vei iz djetinjstva svoga?
— still i jezik tece niu miio i Ijupko poput ijorsko^a potocica,
obraiitena miris-cvijecem lijepili slika i poredaha. Paviceva dikcija
suha je i kronicarska, gola proza u stihovima. Nigdje, ania upravo
nigdjc ne nahodis ni najmanje oaze kakove slikovite pjesnicke pri-
kaze na nacin Kaciiiev.

Kod njega nije grad bijel, niti je soko siv, zemlja crna, jjlava
rusa, jabuka rumena, puSka svijetla ; kod njega nijesu oci erne, ruke
bijele, dvori bijeli. ovce bijele. livade zelene — — — Ovih lijepih
epiteta, tog krasnog cvijecJa iz vrta nase narodne poezije, n»ma u
Pavida ni za lijek! S kakvim je on osjeiianjem i razumijevanjem
citao starca Milovana !

Nema niti lijepih poredaba Kaci(Jevih. Junaci se ne isporedjuju
sivim sokolovima i orlovinia krstasinia. Mi smo zabiljeiili tck dvije
tri poredbe u Pavida i ne mislimo, da nam je koja umakla. Pre-
niudre 'predike« Ivana Kapistr.ina isporedjiije »bistrim i medenim
rijekama<, (str. 38.); dusice kr.s<Janske, sto su ih fratri izveii iz
Bosne u »slovinsku drza\nn pretihim ovcicatna (str. 57.), a junake
jakim lavctinama (str. 170

U Kacida kao i u naiMan'>j pjc-snii cesto ces nadi villi, gdje
dozivlje junaka i odvrada pogibao od njegove glave. U Pavida tek
sam jednom zabiljeiio, gdje spominje vilu veledi :

Jos ni \-ila nije ni^da snila,
Kakova je tad nevoija bila I

Kacida svagda prati njegov ideaini pobratim, kojemu kao pri-
povijeda junacka djela naroda slovinskoga. Ispor. Vinij, pobre, kako
ti je drago! 167. Jos ti kazem, pobratime dragi! 346. itd. To podaje
njegovu pjevanjii osobit neki intimitet i srdacnost, pa dramaticki
ozivljuje pricanje. Od toga poeticnoga pobratima ostade 11 Pavida
posve prozaican "citatelj.* Ispor. str. 4S. : Viriij meni, posteni stioce!

Osobito subjektivno drazesno obiljezje podaju Milovanovu pri-
canju ovaki umeci, sto ih obilno poznaje i narodna pjesma : Privari
se, ujide ga zmija! 233. Ej neviro, nigdi te ne bile! 236. Postena

6o5

mu sablja i desnica! 266. Ter utece, vesela inu Ijuba ! 327. Pak
utece, postena mu majka ! 349. Ter pobize, zalosna mu majka ! 410.
Pod Gabelom, ognjem izgoriki ! 342. itd. I tako sto uzakid ces
traziti u Pavica.

Ne ces naci niti humora Kaciceva. Ispor. u Kacica: Istina je,
ziva moja brada 259. Gulec brade iiazad pobigose 297. Vec im rusu
svu oguli bradu 351. Viruj brate, jer brade ne lazu 363.

Drugi dio s natpisom 'Brojnica* jos je susi od prvoga. Tu
se jednostavno u desetercima bez ikakoga nakita izbrajaju vladari
i kraljevi »slovinski iliti iliricki « pocevsi od prvoga kralja ilirickoga
»Ilirika«, kako to prozom pripovijeda Kacic u izd. 1889. str. 6—91.

Kako u Pavica nije bilo bas nikake pjesnicke snage, nijesu
mu ni latinski prijevodi pjesama Kacicevili uspjeli. Prevodio je
posve slobodno u mjerilu poznate crkvene pjesme:

Stabat mater dolorosa
Juxta crucem lacrimosa,

Diim pendebat tilius.

Ispor. n. pr. pocetak I. pjesme >Rhytmica prolusio de gente
slavina :

Omnes ijentes sunt donatae
Et a Deo exornatae

Variis virtutibus.

ill pocetak pjesme >de Caesare Basilio« :

Exercitum copiosuni,
Militemque numerosum

Coiiirresrat Basilius (str. 12S.1.

Velika steta, sto se posia Paviceva nije pri-

livatio pjesnik kova Reljkoviceva! Ovako, ko-

liko godj je nastojanje Pavicevo svake hvale

vrijedno i literarno-historijski zanimljivo, gotovi smo

reci, da nemamo bas mnogo razloga zaliti, sto »pa- ^uf\

pira ne kti covik dati«, da on svoj posao nastavi ... ^ \\\\ ,

Zagreb.

Dr. StJBpan Bosanac.

V IlISI SLOVHXSKEC.A MECEXA.

1^ I a Brcgu <>b IJubljanici v trinastropiii hisii, po knje 17 sobah

I ' ^1 ^^ J^ ^ svojem stolu vozikal ohronicli baron >^ig^a Znis, je

-• bilo koncem 18. in zacetkom 19. stulctja srediscc slovenskepa

kulturnega delovanja, kakor je I<u)pitar vzkliknil v svoji >SIavins

Riickbotschaft aus Krain« : > Baron Z(ois» ist das Centrum dcr

Cultur in Krain« (I, 91. *

Docim so se domaci plenienitasi izneverili in odtujili svojemu
narodu ter gledali nanj in na njegov jczik z zanicevanjem in pre-
ziranjem, je usoda naklonila bomemu slovenskemu narodu tujca
po rodu, ki se je z Ijubeznijo in navdusenjem oklenil svoje nove
domovine ter postal pravcati inecen slovenskega naroda. Ne iz
castihlepnosti — saj je imel vsega, kar je pozelel — temvec iz
pravega zaninianja in ognjevite navdusenosti se je zavzel baron
Zois za razvoi slovenske literature in kulture.

V hisi veljaka, kakrsen je bil Zois, se je zbiralo vse, kar se
je pristevalo dostojanstvu, >alles was sich nach interessanter An-
sprache sehnte, Gouvemeur, MilitHr- Commandant, Frenide z. B.
Lord Duckworth, selbst Fiirst Metternich und Krzherzog Joliann*
prip(^veduje Kopitar v svoji autobioirrafiji." V njegovi hisi pa so se
zbirali tudi slovenski veljaki Penzel, [apelj, l.inhart, Kumerdej, Vodnik,
Kopitar, 2upan. in tarn se je ukrenilo marsikaj v korist slovenstvu.

* Citate, pri katerih ni kaj druge^a omenieno, sem vzel iz Jagicievih
• llcToqiiuRii .iJ-1 HCTopiii cjiaBaiiiKoii 4>iijojoriii: 1. Briefwechsel zwi-
schen Dobrowskv u. Kopitar. 18S5. ; IT. noBi.m nnchMa /loCpoBCKaro, KoiiiiT.ip.i ■
jpynixi lOrosana.iHMXt CjasHai. 1897. » Arabske stevilke pomenjajo stran. —
*• Miklosich: »Kopitar's kleinere Schriften* str. 8.

6o7

Znano je, kako je skrbel Zois za slovenskd gledalisce s tem,
da je prevajal italijanskim opernim pevcem priliubljenejse arijc- na
slovenski jezik, katerega so celo Italijani imenovali »cantabilissimo- ;
viharno ploskanje je odmevalo vselej po parterju, kadar se je zapela
taka pesem. Znano je, kaj je storil Zois za Vodnika, ko je sluz-
boval se v Koprivniku ; najjasnije odseva to iz njegovih pisem, in
po pravici pise Levee, da »se milo stori cloveku, ako prebira ta
najlepiii spomenik slovstvene zgodovine nase ter vidi, kako je baron
Zois, milijonar, velike trgovske hise gospodar ter cvetoce obrtnosti
voditelj, neozdravno bolan, po dovrsenih trgovskih opravkih o pozni
polnocni uri s cudovitim mladeniskim ognjem in goreco domovinsko
Ijubeznijo \'odnika navduseval, tolazil, iicil ter izpodbujal, kaj in
kako naj pise, da bode koristil narodu slovenskemiK. .'

In ko mu je smrt ugrabila Linliarta — »ich werde dem unver-
gesslichen Freunde Thranen opfern und ihn bald im Grabe besu-
clien«'' pise Vodniku ( 1794.) — cutilseje Zois osamljenega ; Vodnik
mu je bil predalec, hotel ga je imeti blize, in na njegovo prizadevanje
je prisel Vodnik za kaplana k sv. Jakobu v Ljubljani, »um Biicher
und guten Rath etc. bei der Hand zu haben , pravi Kopitar (II,
309). Vodnik je postal Zoisov »Hausslavist« ter Penzlov naslednik
na gimnaziju. Kakor poprej Penzel, obedoval je tudi Vodnik za
Zoisovo mizo. Penzla je odslovil, ker je bil, dasi sicer ucen in
posten moz, vsak vecer pijan. Zoisu samemu in posebno njegovi
materi so se silno gnjusili pijanci, in v nadeji, da vsaj ublazita to
Penzlovo slabost, sta ga vabila za svojo mizo ter vselej postavila
predenj buteljko dobrega »trzacana<, — a Penzel je ostal pijanec !
Nekega dne ga je poslal Zois po Ljubljanici na Ig kopirat stare
rimske napise. A v svojem klasicnem navdusenju se je dobri moz
V gostoljubnem zupniscu prevec nasrkal sladke kapljice, in ko je
vrnivsi se v Ljubljano kljub svoji pijanosti hotel s\"OJemu mecenu
pokazati uspehe tega pota, mu je na gladkih tleh spodrsnilo in
telebnil je pred Zoisa. Od tistega casa ga Zois ni maral vec, in
Penzlovo mesto je zavzel Vodnik (1798. 1.).

Za Zoisovo mizo se je Vodnik seznanil tudi s Kopitarjem, ki
je prisel 1799. 1. v hiso za domacega ueitelju Zoisovega necaka ter
ostal tam potem za tajnika in knjiznicarja. Sedaj je imel Zois, ki je
bil vedno priklenjen na svoje sobe, vsaj zopet druzbo in zabavo ;
zakaj dovtipni Kopitar je rad podrazil dobrodusnega Vodnika, in
kadar sta se sporekla u slnvnicnih stvareli, je moral Zois nastopiti

* '>Ljublj. Zvon 1679. 1. str. 4, — '' VoJnikov spomenik, str. 51.

6o8

celo za sodnika. Kopitar pripoveduje v svoji autohiografiji : >Da
kam er nun mit Vodnik an eine Tafel; V**s Plattheiten und pedan-
tische Kiirzsiclitigkeit iir^jerten ilin, und g;aben seiner ijramniatisclien
I.ogik reicliliche Tbung. aber doch waren sie jjute Freunde, wiewobl
ewicje Opponentent (II, 310).

Ko je leta 1806. kontesa Bellegarde na posetu pri Zoisu prosila
naj bi ji preskrbel ddbrega uOitelja za slovenscino. ces da znajo
najboljse kuliarice sanio slovenski, in je ^juvemanta v veliko veselje
Zoisovo pripomnila, da bi bila gospoda baje se >lepsa€. ako bi znala
slovenski, jim je Zois odkazal Kiipitarja. Pouk se je vrsil vspesno,
in kontesa je kmalu citala Linhartovo »2upanovo Micko«. Kopitar
je pri tcj priliki predelal slovensko slovnico »en detail. Iinmer inehr
vcrlicbtc sicii Kopitar in seine Muttersprachec, pravi sam. Napisal je
torcj nekaj pol slovenske slovnice v francosktin jcziku

Nekeoja dnc je Kopitar pudrazil Vodnika, ki je hotel napisat
slovensko slovnico, ces: Jaz bi sedaj lahko napisal slovnico, in ce bo-
dete se dalje mudili, V'as preliitim. Vodnik se je smejal rokopisu 5 — 6
francoskih pol in je vracal Kopitarju s teni, da ga je vsak dan iron-
sko popraseval, ali je njegovo niojstersko deli^ ze pri tiskarju. Kopitar
mu je prvic odgovoril: Ne drazite me! Potem pa se je raztogotil,
govoril s knjigarjem Kornom, ali bi vzel v tisk slovensko slovnico,
in kmalu mu je izrocil rokopis. Vodnik je sku^ial intrigirati pri Kornu
ce§, da slovnica ni popolna, in zopet je moral posredovati Zois, ki
je tiskarju priporocal Kopitarjevo slovnico. Od tega casa si Kopitar
in Vodnik nista bila nikdar vec prava prijatelja. Se veckrat je moral
Zois miriti ognjevita gramatika in nekoc je celo konfisciral ostro
Kopitarjevo pismo, namenjeno Vodniku, samo da bi ublazil napetost
med njima.

Kopitar sam priznava Zoisovo zaslugo, da je postal slavist
ces »aber dass er ein Slavist geworden, ist weniger sein als seiner
Lage Verdienstt "• Zois torej nima samo zaslug za slovensko litera-
turo, tenivec njegovo ime sega tudi globlje v zgodovino slovanske
filologije. Zois je bil izobraien moz tudi na tem polju. Kopitar pise
v ze omenjeni >Slavins Riickbotschaft aus Krain< : »Kr ist nicht nur
Freund und F<>rderer, ."^ondern auch im hohen Grade Kenner des
Slavischen. Glagolitisch und c\ rilliscli lieset er ferti^cer als die Herren
vom Metier selbstt (I, 9).

Ko je Kopitar odsel na Dunaj, ostal je vedno s Zoisom v naj-
ozji zvezi, saj je bila Zoisova knjiinica bogata zakladnica, iz katere

♦ Miklnsich: >Kopitars kleinere Schriftern str. 8.

6o9

je rad zajemal se pozneje. Zoisova knjiznica igra sploli v zgodovini
slovanske filologije vaznt) ulogo. Kdor je hotel, jo je smel rabiti.
->Bei B. Zois gehrirte mir und jedem Slavisten die ganze Bibliotliek
(voni Kuinerdej Z. B. hat er, der Baron, post mortem seine eigenen
geliehenen Biiciier in der Auction erstelien miissen)><, pise Kopitar
dne 21. aprila icSio. I. I )ohrt)vskemu (I, I3()). Veselje je bilo Zoisu,
da je razne slaviste obskrboval s knjigami ; tako so imeh pri njem
svojo zalogo Japelj, Linhart, Kmnerdej, Vodnik in dr. Na Vehko
soboto 1812. 1. je pisal Kopitar Dobrovskemu: »Befehlen Sie was?
B. Zois will so lange mit seinen Bestellungen warten. Von den
Appendinischen und Stullischen Sachen liisst er 6 Kxemplare kom-
men, um sich, Sie und Novosilzov, mich u. a. zu versehen. Aber
langsam geht's mit ihm, weil er oft krank (podagrisch), immer gestiirt
und die Communikation mit Ragusa doch noch nicht so bequem ist,
wie die Zeitungen posaunen. Aber kommen wird's am Ende doch«
(I, 252). In V januarju 1813. 1. mu ze poroca: >>Diese Appendlniana
und Stulli schickt Ilmen B. Zois (der lum selir krank liegt am
Podagra) zum Beweise seiner Verehrung und Dankbarkeit, utere
felix!« (I, 320).

Z Dobrovskim si je Zois dopisoval vecinoma po Kopitarju. Koj
s pocetka je pisal Dobrovsky Kopitarju: AVenn Sie es schicklich
linden, bitte ich mich Hrn Baron v. Zois als al Igem ein ver ehr-
ten slayischen Miicen zu empfehlen. Seine Bibliothek zieht
mich sehr an (1, 2.S). In ze 6. marca 1810. 1. predlaga, da bi se
naredil zaznamek slavisticnih knjig Zoisove knjiznice, ces: »\Vare
es denn von Se. Excell. dem Baron v. Zois, dem ich meine unge-
heuchelte Verehrung zu melden bitte, nicht zu erhalten, dass er
seine Slavic a kurz, aber vollstandig verzeichnen liesse und mir
ein solches Verzeichniss zuschickte. Wo ist leicht eine solche Samm-
lung zu finden und wie bequem ist es nicht, in solchen Verzeich-
nissen nachzusehen, wenn man fiber ein Datum einen Zweitel hegt.
Ein Catalogus variorum Slavicorum ist ein desideratum* (I, 126).

Zois je spoznal pomen, veljavo in vpliv Dobrovskega ter ga
je visoko cislal; pisal je Kopitarju: Machen Sie dem verehrungs-
wurdigsten Dobrovsky das verbindlichste Kompliment auch in meinem
Namen, und wenn er noch Lust hat zu reisen, laden Sie ihn gerade
zu mir ein! Mein Haus, meine B tic her, und was ich ver-
m ag, s t e 1 1 1 i h m z u G e b o t h e u n d D i e n s t i m g a n z e n E r n s t e *
(I, 30). To vest je Dobrovsky sprejel z velikim veseljem pisoc Ko-
pitarju: »Dies ist eine wahre Aufmunterung tur einen slaw. Literator,

Spomen-cviece. 39

6io

der sonst niclit aul den Ucylall N'ieler reclinen kann. Ich werde
vielleicht doch von dem !:r''t't!r«Jn Antral einst Gebrauch macheri'

(I. 43).

Zaminivi so citati i/ piscm, kaicrc jc pisal Zois Kopitarju n.
pr. (V tebruarju 1809. l.i ponudivsi sc za posredovalca mcd Kopi-
tarjem in Dobrovskim ter Appendinijem v Dubrovniku: »Nachdeni
mcin 30 jiihri^es Sainineln, welches eine jjanze Cjcneration von
slawischcn Ptuscliern iiberlebt liat, endlicli doch zu einein logisch-
kritisclien Gebrauch etc. ^ediehen ist, will ich jjerne noch niein
letztes Schreiben beitra^en< (I. 58).

Kopitar je navadno posiljal Dobrovskc^a pisiiia Ztiisu, da jih
je tudi on cital, in na eni> tako je odgovoril Zois: 'l)*'s liriel, den
ich nicht oft genug lescn konnte, lege hier de retour bei. Gott gebe
bald Kulie den slavischen Musen. und dem Meister I.ust — auch
den Sitz der Gorjuscherinnen zu besuchenl< (I, 71).

Ko jc bil Zois zbral toliko zakladov v svoji knjiznici. zacelo ga
je skrbeti, kam naj bi po smrti sporocil svoje knjige, da ne bi zgresile
svojega namena Kopitar pise Dohrovskemu : »Har. Z. jainmert, dass
er nicht weiss, woiiin seine Hiicher zu stilten, dass sie nicht verschleu-
dert werden!« (1,244). I" Dobrovsky je odgovoril: >B. Zois soil so
lange leben, bis Illyrien wieder an die iibrigen Slaven angekniiptt
wird, und dann wird sich wohl ein Institut errichten lassen, bey
welchem man seine und andere Sammiungen wird niederlegen kdn-
nen. Dass er zur neuen Bibel grossmtithig beytragen will, hat mich
sehr gefreut . . . Der vortreftliche Mann und Patriot* (I, 2471.

Zois je mnogo zrtvoval za knjige: kupil je vse, kar mu je
prislo pod roke. V sluzbi je imel dva kmeta, ki sta hodila po dezeli
ter kupovala stare slovenske knjige; ta dva sta sporocila, da je se
10 Dalmatinovih biblij, ki bi se dobile po 30 gld. (I, 35). Dne 2. av-
gusta 1812. 1. je pisal Kopitar Dobrovskemu : »Ouoad libellos glago-
liticos Schnurreri, baro Zois dicit, se velle omnes emere, tantum
pretium dicite* (I, 2771. Toda vsled razniii nezgod, katerih so bile
krive zlasti politicne razmere, je bil primoran pisati Kopitarju: >Acli!
welchen Scbmerz kostet es mir, gestehen zu miissen, dass ich Sclmur-
rers Truberiana nicht melir zu kaufen vermag. und diesen Schatz
der Hot"bibliothek oder der Ossolinskischen iiberlassen muss« (I,
287). To je odkritosrcen izraz bolesti plemenitega nioia I

Kako je cislal Dobrovsky Zoisa, katerega je imenoval »vere
excellentissimum vin.mi« (I, 216), kaze to, da mu je poslal prepis
odlomka briiinskih spomenikov >Glagolite po naz redka zloveza*

6ii

pisoc Kopitarju: Ich grlaube wohl Hrn Baron Zois cin Vergniigen
zu maclien, wenn ich ihm vom ersten kurzen Stiick eine Abschrift
zuschicke« (I, 282). Zois se je silno razveselil tega odlomka ter
z Vodnikom vred trdil, da je jezik v njem slovenyki ; uzaljen pa je
bil radi cerenionijalnega tona, v katerem mu je pisal Dobrovsky.
ki je bil vajen samo ceskih aristokratov. Kopitar poroca o tern Do-
brovskemu : >Baron Zois schreibt mir, dass er vor Arger geweint
hat, dass \\. H. mit ihm einen solclien Ceremonienton angestiiiinit.
F.r liabe die Excellenz etc. ausgekratzt. Er hatte gewiinsclTt als Ihr
Verehrer behandelt zu \\erden«, in v prihodnjem pismu: sdolor
enim ipse testatur, quanti ducat in aniicorum apud te numero esse,
non in potentiorum, quorum tu limina spernis« (I, 295 in 297).

Znano je, kako je Kopitar silil Dobrovskega, da napise staro-
vensko slovnico; skoro v vsakem pismu ga je nadlegoval in opo-
minjal. Nekoc mu je obetal, da spodbudi Zoisa, skofa \'erhovca,
Stratimirovica, Novosilcova in druge za subskribente, in ct^z nekaj
casa je tudi Zoisa vpletel v svoje zelje : Addit Zois preces suo et
omnium Slavorum nostrorum nomine, ut Gramm. slavica tua tandem
prodeatis (I, 377).

Obcudovanja vredna je udanost, Ijubezen in spostovanje, katero
je gojil trdi in po vecini robati Kopitar do svojega mecena; kadar
govori o Zoisu, je mehak in nezen, da ga je tezko spoznati. 'Nur
gegen Baron Z. und gegen den slaw. Meister ist mein \'ertrauen
unbeschrankt- (I, 182.), je vskliknil nekoc v pismu 1 )obrovskemu. Ko
je 1. 1810. prisegel kakor cenzor, je pisal Zupanu: Tandem baro-
nis liberalitas eo me provexit, ut sim aliquid, sicut vos dicitis
practici* (II, 2061. \' pismili dn Zupana, ki je oskrbel omenjeni za-
znamek slavisticnih knjig Zoisove knjiznice, in katerega je imenoval
Kopitar >Slavina« barona Zoisa, naroca za Zoisa, »den unvergleich-
lichen velki ozha«, v vseh jezikih (11, 207): osculare a me nianus
divini bar(mis<-, »velkiniu ozhetu roko kushneni< (II, 215) in »dem Hr.
Baron kiisse ich die Hiinde (II, 237). Skrbno pristavlja v pismu nd
dne 9. julija 1812. 1.: »ne baro sine necessitate incommodetur (11,
244). Kako je Kopitar cenil Zoisovo znanje slovenskega jczika, kaze
naslednji citat iz njegovega pisma Zupanu : «L'brigens bin ich aiil
die Krainischen Schulbiicher natih-lich sehr bcgierig! Baron Z. wird
sie wohl in die Kritik bekommen ; sonst welie dem Krainisciien dia-
lecte-c (II, 201 ). Ko je bil Zupan na dczeJi, v bmarju, ga je Kopitar
ponovno spominjal, naj se trndi, da pride v Ljubljano ut cum barone
sis, apud ilium discas et illi subservias, ut ego et Vodnik olim .

6l2

Tako neomejeno, globoko spostovanje je Zois uzival povsod;
vsi slovenski literati so {{ledali nanj kakor na zvezdovodnico ter
ga oboiavali kakor oceta. In to je tudi po pravici za-
sluzil. Zuisova hisa je bila res srediSCe kultiirc na Kr
skem, in Zois sam je castna in redka prikazen nc
le nied dumacimi plenienitaSi, temvec v plenistvii
sploh. Tako vscstransko izobrazenili iiioz, hkratu pa
tako poirtvovalnih in plemenitih, kakor je bil Zoi>.
je bilo in jih je malo. Slovenci po Zoisu nismo imeli
vec takega niecena, in tezko, da ga kdaj ie dobimo !

Dunaj.

Dr. Fr. Vidic.

NA SOLINSKIM RAZVALINAMA.

roz viekova tminu, obasjanu rujein
Mucenicke kr\a hrvatskih junaka
^ Gledam u davnini velicajnu borbu

Osvita krscanstva i poganskog niraka.
Imperiji rimskoj klonula su krila,
Postrapana krvlju svetih mucenika,

bto ko lovor sjaje iz davnih viekova

Sa velicja strtih rimskih spomenika.

Vidim i tvoj priestol, Dukljanine siliii,
Porrira je tvoja krvlju pokapana,
A sjaj ti i slava zagasnu u morn
Mucenicke krvi nevinih krscana.
I vidim te, gdjeno kraj solinskog polja
Velicajne gradis orijaske dvore,
Ne bi 1 tu bar mogo pokojista iiaci
I sahranit brige, sto ti dusu more.

Al silniku, care, nigdje mira nema,
Mucitelje vjecne cekaju tek muke,
U raskosnom sjaju pokojista svoga, —
Slusao si strasne iz daljinc zvuke.

6i4

Kr«>z ponusiic kiilc odnvirista t\ujja
( )rila se strasne grmljavine jeka:
Osvetnica pravda za odmazdom vapi
I huducnost gnidi raskriva daleka.

Je 1 ti na cas, care, priOula sc na snii
I^omljavina strasna iinperijc tvoje,
|esi 1 sluso kroz tu lomljavu rasula
Pohjcdno;; krsCanstva svcte slavopoje?
le U slutnja kad god potresla ti du§u,
Da solinski tvoji survat de se dvuri
I kr$(^anskc iz njih ^aditi se crkve,
Da slavopoj krsta u njima se ori?

|c }ii 1 nu<mi sliitil, I )iikl|. 1111111- ;i<>rdi,
Kakvi I ce ti >{lasi stic^i ii torn .sjaju.
Da des s kule svoje palace solinski-
U more se hacit u teskom ocaju ;
I da ne ce prod ni tri puna vieka,
A palaca tvoja hit de razvaliiia.
Velebna i divna i u svoin rasulu
Kano i siomljena tvoja velicina;

A II. I njenih da ce p<idi<ii se inirili

Hramovi hrvatskoj; kraljevskoga Spljeta,

I 11 njima orit hrvatska se pjesma

Djedova lirvatskili ostavina sveta;

Ustavina sveta, za koju i danas

Sa nepravde Ijudske borit nam se treba,

i jer bez nje i nas ne bi vise biio,

Sve dusmanstvo na nju zavidnu nam vreba.

5lo 1 do danas, care, od tvojj; sjaja osta ?
U rasulo tvoje siirvalo se djeio,
Na crrobnici tvojoj za olujne noci
Vjetar samo pjeva strasno mu opielo;
Bljesak munje na njoj plamnim pise slovi:
Svako Ijudsko djelo nestaje i gine,
Ako li ga bozja ne zastiti ruka,
Ako 1 nije odsjev pravde i istine.

Zagreb.

615

Na grobnici tvojoj, Dukljanine silni,
U prosvjete cviecu latinskoga svieta
Usadjen je korjen kraljevstvu hrvatskoni
I povjest hrvatska pocinje da cvjeta.
Posred uspomena rimske velicine
rirobnice nam leze hrvatskih kraljeva,
Milotuzno svjetlo s njiliovih grobova
Kroz patnicku nasu povjest se razlieva.

Od kamena Klisa, ubavog Solina,
Preko Velebita do Djakova ravna,
U hrvatskom srcu pohranjena lezi
Uspomena sveta i povjest im slavna.
Cuvajuci vjerno njihov poklad sveti,
Spojit ce se opet udi rastrgani ; —
Zdruzenu pod geslom : >Sve za dom i vjeriu
Hrvatstvu ce Ijepsi osvanuti dani.

JoDan HraniloDic.

■.-•^

:^^<^y^^

PSHXICXo ZK\<).

Slika.

Kar scjcs, nc otiv{, Cc ni unirlu.

uiiiniceva Minica je bolna. . .
_-^/ Taiii zadi za gozdum - kakili dvajsct korakov nad Klo-

pinjskim jezeroni — stoji Sumniceva kdCica. Majhna je, krita
s slamt). In stara, vrlo stara je, da se ie nekoliko na stran najriba.

V nizki, zakajeni izbici Iczi Minica — bolna. Mlada je, jedva
inia petnajst let. I.ice ji jc upadlo in hledo — kaknr pr(>zom<i. A
vcndar je lepo, ker je skladno. Velike <3ci ji zro zaniisljcn<i, nckaki>
otoino. Dilia enakninemo, a iztezka . . .

V sobici je tiho. I.e zdaj in zdaj zabrciici kjc ob uknu kaka
mulia, se zazene v steklo, vcasih tudi v debeli, z lojeni napojeni
papir, ki deloma nadomestuje steklo . . .

Tarn ob peci vcasih nekdo vzdihne. V poltemnem kotu sedi
stari Sumnic, ded Minicin. Skljucen je v dve jjubi, neprenelioma zre
V tla. Zdaj in zdaj pa vzdihne . . . Kaj misli, ceniu vzdihuje ? Bog ve
— Starcek je preiivel gotovo ze devetdeset let. Sedaj pa je ie vrlo
slaboten ; in na pol slep je. Starost ga je popolnoma pootrocila, in
pamet ga zapusca . . .

Veliki petek je danes. In zunaj je vse tako nekako slovesno
in resno. Tudi Minica cuti to. Dozdeva se ji, da smreke in bori ob
koci sume bolj velicastno, bolj skrivnostno kakor sicer. In spodaj
pod bajtico enakomemo pijuska jezero, a nekako zalobno, z bol-
nimi, jecajocimi vzdihi.

6i7

Sicer pa povsod niir, tisina. Zvonovi iie pojo, jek sekire ne
odmeva po gozdovili. Le kaka penica zapuje vcasih zunaj prcd
oknom svojo kipeco pesmico, kakor bi hotela potolaziti mlado bol-
nico. In ta jo slusa tako rada. In tako hvalezna ji je za njen spev . . .

Veliki petek je . . . Minica se spominja, kako zdrava je bila se
lani V tern casu. Se dobro ve, da je bila tega dne v Skocijanu pii
bozjem grobu. In na materinem grobu je bila. Okrasila ga je z vijo-
licami — lani so cvetele na veliki petek ze vsepovsodi : bilo je
topleje.

In Minica misli na mamico — pet let je ze mrtva. Da je mo-
rala umreti! Kako rada je imela svojo Minico ! Kako lepo bi sedaj
skrbela za njo v tej mucni bolezni . . . Da, ce bi mamica se zivela,
morda niti ne bi bila tako bolna. A sama z dedoni — toliko je ino-
rala trpeti in se muciti !

In bolnici se orose lepe erne, le nckoliko prevec gorece oci...

Semkaj iz kota pri peci pa zdaj in zdaj zazveni tenek vzdih ali
pa jecljajoc glas, mrmrajoc nejasne besede . . .

Krog poldneva je prisla Povodiiova Treza z naduciteijevo
Pavlinko . . . Pavlinka drobno, enajstletncj napol gosposko dekle
■ — je prinesla Minici juhe.

Treza pa je prihajala vobce vsak dan — se poveckrat, zdaj
ona, zdaj sestra Katra. Vsa ta leta, odkar je umrla Minicina niati
Meta, najmlajsa Sumnicevih hceri, sta sestri Povodnici pomagali
Minici skrbeti za deda in za samo sebe.

. Bill sta sicer tudi sami ubt)gi. Tani na severni strani gozda,
na Selu sta imeli malo kolibici^i. In jajca sta kupo\'ali in jih vozili
V Celovec. S tern sta se zivili.

S Sumnicevimi so se racunali se nekak rod. Kolike) koleno —
kdo bi vedel povedati ! A pri nasih Ijudeh se sorodstvo dolgo ne
pozabi.

Tudi Treza je ze bila doliaj stara. Lica je bila suhega. Sanio-
zatajevanje, trpljenje in trud so mu vtisnili resen. inalone rezek
znak. A oci, ki so ji gledale tako milo in socutncj na bolnico, so to
ostrost zelo ublazile . . .

Minica se je razveselila njunega prihoda. I'osebno Pavlinko
je imela tako rada. In vsakokrat jo je njen prihod vzradostil . . .

Pavlinka je pristopila k postelji. Ijo/ajoc drobno desnico boi-
nicino, jo je talozila:

6i8

Minica, nic ne bi»di zalostna! Kmalu ozdravis! . . . Zimaj pu-
staje toplo . . . pomlad prihaja ... ta te ozdravi !
Minica ni odgovorila I.e nasmehnila se je.

— In ijlej, Minica - tukaj sem ti prinesia vijolic. \'cm, da,
jih imas tako rada — a sama jih ne mores iti tr«jat . . .

— Vijolic ? Bog ti povmi, Pavlinka ! Ti si tako dohra . . .
I-jubece in hvalezno jo je gledala z velikinii crnimi ocmi.

— Ali se ve.s. Minica. kako sve lani o tern Casu nahirale
vijolic ?

— Vem ! In materin gjob sve okrasiie . . . Letos pa je za-
piiscen . .

Hip je molcala.

— Pavlinka, ali mi izpolnis eno proSnjo ? — Da ? — Daj. na-
beri vijolic ter okrasi grob moje mamice . . . Ali bo§ Pavlinka?...

— Rada! — — Tja v maju pa skupno nahcrevc smarnic ter
ga okitivc s smamicami • . . Dotedaj gotovo okrevas!

— Bog ve! — Tezko !

Treza pa Je mislila : Njcn grub okiasimo v maju . . . \'edela
je, da si> .Minicini dnevi steti Ravno pred poldncvom je bila v Sko-
cijanu — v zupni.sCu, pri naduciteljevih, pri gostilnicarjn. In povsod
je pravnla, vazno in obzalovaje kimajoc z glavo:

— H koncu gre . . . Kmalu ji bodo zvonili . . .

Treza je bolnici prerahljavala posteljo. Vmes pa je zdaj in zdaj
tiho, sepctajoce — k.ikor bi na posteiji lezal ze mrlic — pripomnila
kako besedo. Potem pa je spet umolknila. Premisljevala je, kako
cvetoce da je bilo to dekletce se pred letom dni. Res. nezna je
bila vedno. A vedno je bila kakor mleko in kri. Nekaj gospodskega
je ticalo v njej. Njen oca je bil baje imeniten moz. Mati .^leta je
namrec sluziia v mestu. Bila je mlada in vrlo lepa — in nekdo jo
je zapeijal. Kdo — tega Treza zagotovo ne ve. Meta o tern ni
marala govoriti. Vobce je bila od tistega casa, odkar se je vrnila
iz mesta, vedno zamisijena in zaiostna. Nekaj ji je tezilo srce. Mir
je nasla se le v grobu : — umria je mlada, stara jedva trideset let . . .

In mlada mora umreti tudi Minica.

— Zakaj da mora tako mlada umreti? — je pomisljala ze-
nica . . . Zakaj ? Bog ve — On je gospod, On doloca meje zivljenju
cloveskemu . . .

No, saj so vse poskusili. Vse korenine in cvetje in druga skri-
vnostna zdravila, ki jih pozna sama, all ki so jih drugi nasvetovali,
je poskusila. Zaman ! . . . Hodila je tudi prek na Reberco, v gorovje.

6i9

po neko posebno prtislulo starko. Ta je prisla, je zagovarjala dckle,
jo kadila in kropila . . .

— Sedaj pa mora biti bolje ! — Ce ne bo, ji je naredil kdo, do
katerega nimam moci — ali pa je dekle stopilo na >vrazji koren«.

Tako je govorila, ko je svoj posel opravila ... A bolje ni po-
stalo. In Treza si je z dvomi in vprasanji tda glavo ; ali je pac de-
klici kdo »naredih , do katerega zagovarjalka nima moci, ali pa je
stopila na »vrazji koren-i ?

A zadnji torek so se ji vzbudili prav mocni dvomi o besedah
Starke zagovarjalka.

Prisel je namrec skocijanski kaplan z Bogecem, da previdi
mlado bolnico. In ta je trdil, da je bolezen podedovana, da je to
ie V rodu, v krvi'.. .

In o besedah kaplanovih Treza vendar ni marala dvomiti.
Treza je pobozna zena ... In gospod so uceni — je pomisljala.

V teh raznovrstnih premisljevanjih je popravila Treza posteljo.
Potem pa je privzdignila bolnici glavo. In z ilico ji je polagoma
vlivala v usta juhe. A Minica je ni mogla dosti . . .

— Dajte to dedeku! -- prosila je bolnica.

— Stric Peter — je poklicala Treza starcka. — Ali boste
juhe? Gotovo ste lacni' . . .

— Kaj — ka-aj pravis? - starec je govoril z jecljajocim, ne-
kako meketajocim glasom ... — Ka-aj — da sem lacen . . . ?

In umolknil je. kakor bi sele pomisljal, ali je res lacen ali ne.

— Tukaj je juha . . . malo topla se je . . .

— Aha — daj . . . sem daj !

Hlastno je segel po piskrcku. Naglo je zajemal in cniokaje
je jedel . . .

Za kake pol lire je Pavlinka odsla . . .

Treza pa je ostala malone do petih. Tedaj je tudi ona odsla.
Ub ••iestih je bila pri fari pridiga. In Trezi bi bilo do smrti ial, ce
bi je ne slisala — na veliki petek!

A ker je bilo nevarno, da Minici vsak hip postane se slabeje,
je poslaia Treza Jurjanovo Zefo. Ta je bila gluha kakor kamen na
cesti. Tej pridiga ne bi kaj pomagala . . .

Za vecerjo je skuhala Zefa malo nileka, ki ga je prinesla
s seboj. Po vecerji je spravila starega Sumnica spat Sania pa si

620

je z nekimi starimi jankaini, ki si jih jc tudi prinesia s seboj od
doma, postlala na klopi pri ptci. I.t'ijla je in kinalii trdno zaspala.
Bolnica pa ni spala. Bilo ji je zelo slabu. Nekolikcikrat je kli-
cala Zefo. A ta ni slisala. Minica hi laliku umria, a Zela bi niti ne
vedela za to . . .

Drugu jutro je prisla Trezina sestra Katra.

Bila je nekoliko tnlajsa kakor Treza, sicer pa ji zelu podobna.

Govorila ni mnogo. Ustnice pa so se ji gibale vcnomer.
Molila je . . .

Nekdaj — v mladosti — je zivela baje precej veselo. A nekuc
je nevarno zbolela. In udtedaj je zivela povsem dnigace — spo-
korno, pobiizni> . . .

Minici je postajalo vedno slabeje. Katra se jc ze resno bala,
da se bliza zadnja ura. Prav vesela jc torej bila. ko je o poldne
spet prisla Treza.

Ta je bila daiii;> /.i.- \ .-.i ih.k.ikm pi'iiia I'Li/iium-^.i diiha. Takoj
po prihodu je napeljala govor na vcera.snjo iupnikovo pridigii.

— O smrti Gospodovi so pridigali in o vstajenju Njegovem . . .
Kakor je nas (lospod in Zvelicar uinrl, tako moramo umreti tudi
mi. \'si moramo trpeti, nositi svoj kriz. vsi krizati sami sebc, svoje
slabosti. strasti svoje, da budcmo z Gospodom tudi vstali . . .

/^cnico so oblile solze. In glas ji je trepet;il.

— Da vsi — vsi moramo trpeti in umreti ... a vsi bt)demo
tudi vstali ... vsi . . Zrno se mora poloziti v zemljo, da stmlini —
so rekli j^ospod. In .sele potem poiene kal, pronikne iz zemljc . . .

Bolnica je napeto poslu.sala. Ko je Treza utihnila, vprasa tiho,
malone brezzvocno :

— Kako pravite, tctka — kako so rekli?

— Kako . . . ? Da se zrno mora zaknpati v zemljo, kjer strolmi
— in potem sele vzklije . . . Zrna smo mi! Tudi nas morajo za-
grebsti . . . strolmeti moramo, sele potem bodemo vstali . .

— Zrna smo torej . . . ?
Bolnica se je zamislila . . .

Minici je prihajalo vedno slabse. Nckako dremala je ie — po-
grezala se je v nezavest.

621

Katra je tiho inolila. Treza pa je pripravljala sveco in blago-
slovljeno vodo.

Pri fari je ob stirih vabilo k vstajenju . . . Minico je zvonjenje
prebudilo. Postala je pozornejsa. Tiho je prisluskavala . . .

Veliki zvon je pel, kakor bi cutil pomen trenutka, ki se bliza.
Zvoki so se trepetaje zibali nad gozdom . . . vrho\"i smrek in borov
so posepetavali . . . posumevali . . . Bilo je, kakor bi koprnece drli-
teli V neki veliki slutnji, kakor bi pricakovali nekaj izrednega, mo-
gocnega . . . Spodaj od jezera pa je vdarjal jek. Odbijal se je nekje
na nasprotneni hribu . . . Bilo je, kakor bi v globini voda zvonilo
pet. deset zvonov — pocasi, velicastno, pojoce . . .

— Tetka — ali vabi k vstajenju ?
Govorila je tezko.

— K vstajenju !

Bolnica se je spet zaniislila. Ustnice so se ji gibale. Molila je . . .

Ob petih je vabilo drugic . . . Minici pa je tedaj ze pohajala
sapa. Dusilo jo je.

Treza je prizgala sveco. Glasno je molila. Molila je tudi Katra.
Polagoma je tudi stari Peter tarn za pecjo zacel moliti — s slabim,
pojemajocim glasom . . . pocasi, v odniorili in vzdihoval. Morda niti
vedel ni, zakaj da molijo . . . ali na cast vstajenju Gospodovemu,
ali cemu . . .

Ob sestih pa so zapeli vsi z\-onovi. In topiici so zagrmeli. To
je Minico vzdramilo se enkrat.

Dozdevalo se ji je, da je kakor sladka godba zavrselo crez
gozd, crez jezero . . . v vrhovih pa je zasumelo kakor mogocna
pesem. To je biia pesem veselja, spev zmagoslavja — to je bila
aleluja nebeskih sfer, himna korov angeljskih . . .

— Gospod je vstal! — je sepetala Treza. In trikrat se je po-
krizala . . .

— Vstal! — je hipoma ponovila za njo Minica z jasnini, veselim
glasom. In blazen nasmeh se ji je razlil po lieu, ki je postajalo od
hipa do hipa prozornejse, jasnejse, veselejse . .

Bolnica je slusala spev angeljev, himno zmagoslavja, alelujo
vstajenja — in tudi sama je vstajala k boljsemu, lepsenui zivljenju . . .
umirala je . . .

622

Ko so zvonovi pri fari utihnili, ko je nad gozdovi, na jezeroni
nad hribi mrak sprostiral svoj dremotni pajcolan, in so po hribih
zablesteli kresovi — zdaj tu zdaj tarn, ta naglo oni pocasi: — tedaj
pa je bila Minica ze mirna, tiha — nirtva.

Sveca je trepetaje brlela. Zunaj je glasno sumel KO'^d, in spodaj
je pljuskalo jezero — veter je postajal mocneji.

Ded Peter je plakal kakor otrok. Ko mu je Trcza povedala,
da Minica umira, je dolyo ni mogel umeti. Ko pa je slednjic spoznal
in umel, kaj se godi, je jecal in plakal kakor malo dete.

— Ko bi jaz umrl, jaz! . . . < ) ti moj jezus, nioj Boj^j — niene
vzemi, ne nje . . .'

In starcek se ni dal potolaziti . . . Slednjic sta (^a zeni pustili
njegovi boli.

Naj sc izjiika - iazje imi bo I

riamen nirtvaske svece je trepetal, se zibal

— Zrno . . poloziti se mora v zeinljo, da
strolini, Sele potem vzklije! ... In vzklilo bo! —
Vstala bos krasna, ker si plemenitn /rno. cistn.
neomadezevano . . . psenicno zrno .

Klopinjalto jcacro na KoroAkcm.

Fr. K«. McmUo.

IZVANREDNA POCAST LEONA XIII.
BISKUPU J. J. STROSSMAYERU.

,^^ad je u veljaci g. i8qS. nas biskup J. J. Strnssmaver slavio
ll^^j^ sezdesetgodisnjicu svoga misnistva, ohradovao je i njega i
sav hrvatski narod slavno vladajuci papa Leon XIII. davyi
mu povlasticu, da smije dozivotno nositi pallij, t. j. vanjski znak
crkvene vlasti, koji po pravu smiju nositi osini pape samo patrijarhe,
primasi i nadbiskupi, a koja se povlastica veoma rijetko daje bisku-
pima, i to samo onima, koje hoce papa da na osobit nacin pc)casti.
A zasto je papa odlikovao biskupa Strossmayera s torn poviasticom?
Na ovo nam odgovara kao nepristran sudija najljepse sam
papa Leon XIII., kad pise: >PreodIicna slava Tvoje ucenosti i poboz-
nosti, divna briga za spas dusa, Tvoj zivot, koji si sproveo dobro
cineci, kao sto i biskupska cast, koju obnasas na najvecu diku,
— lako nas sklonuse , da cestitkama sviju prigodom sezdeset-
godisnjice Tvoga misnistva pridamo takodjer zaiog papinske blago-
hotnosti.s Bi li ikoji Hrvat mogao Ijepse govoriti o biskupu Stross-
mayera, nego li govori papa Leon XIII. ?

A sto je to pallij ?

Vec smo spomenuli, da je to vanjski znnk crkvene vlasti, a taj
znak je tri prsta siroka vunena tkanina s dva okrajka, jedan s prijeda,
a drugi otraga, na kojoj je uvezeno sest krizeva, i koja se nosi na
ramenima oko vrata. Pallij se pravi iz vune onili janjica, koji se na
dan sv. Agneze u crkvi iste svetice pril<a/u i blagoslove. Taj dan

624

naiine donesii apustolski podjakoni u crkvij sv. Agneze dva hijela
janjeta, i dok se na knru pjeva »Apiius I)ci«. metnu ih na zrtvenik,
gdje ih bla^osldve, zatim je predadu dvjema kannnicitna lateranskim,
koji ill opet vrate apostolskim pudjakonima. da paze na njili, dok
dodje vrijeme, da sc sirigu. Viina <tvih janji«ia pomije.sa se s drugom
vunom, i odatle satku diivne tkaninii, iz koje se pravc palliji. Pri-
redjeni vei palliji dunesu podjakuni u crkvu sv. Petra i ovdje se
metnu u prcdvecerjc blagdana api>sti>la sv. Petra i Pavla na grob
apostolskih prvaka (odatle: >sumitur pallium ex corpore s. I'etri«),
gdje ostanu preko no<ii, a zatim se sprave do potrehe.

Prve vijcsti o p.irabi pallija sizu u rano d<»ba krscaii>i\ .i. 1 ako
se spominje kao pradavni obicaj, da jc novoizabrani biskup Ale-
ksandrijc, bdiju(^i kraj tijela svuga predsasnika, na sebe metnuo po-
kojnikov pallij. Ista ova predaja upucSijc nas i na evangjclistu
Marka, koji da je od sv. Pctra njcnui predani pallij u ba.stinu o.stavio
crkvi u Alcksandriji, koje je on prvi biskup bio. Svakaku istina je
to, da je puraba pallija o nmugo starija, negu U sizu nase pismenc
vijesti o tt»m.

Pallij jc diu papin«»ga svecanuga odijela, s toga ga on i uvijek
nosi kud svecanih zgoda, kao znak svoje vrhovne vlasti u crkvi.
Akuprein je dakle iskljucivu pravo papinu nositi pallij, poccse ipak
pape dozvoljavati i nekim nadbiskupinia, da ga niugu nositi, po
svoj prilici s toga, ^■to su bili apostol.ski namjesnici. Tiiko je n. pr.
niedju ostalima i solunski nadbiskup imao pravo nositi pallij. Tek
pod kon.ic osimifra vijcka /aviadaoje obicaj do/voljavati svini nad-
biskupinia, da niogu niisiti p.illij ka.i /n.ik da u iim- papinu izvrii-
vaju neka primacijalna prava

.Svaki nadbiskup treba da za tri nijescca iza svuga zaredjenja
za biskupa, ili ako jc vec bio biskup, poslije kako jc bio potvrdjen
za nadbiskupa, moli ili sam ili po svojem zastupniku papu u tajnum
konzistoriju za pallij. P<jslije obecane papi poslusnosti i odanosti
dobiva niolitelj pallij. Ako nadbiskup moli po nanijesniku pallij,
onda obecaje namjesnik, da de ga cim prije prcdati nadbiskupu, i
da ne ce na putu prenociiti, nego samo jedan put, osim ako bi to
biJo neophodno nuzno, a kad bude nocio, da ie pallij preko nod
pohraniti u crkvi. i to, ako bude mogu6e, u pr\'ostolnoj crkvi.

Nadbiskup ne smije prije, nego li dobije pallij, izvrsivati nika-
kove vlasti, koja mu pripada kao nadbiskupu. Pallij se daje nad-
biskupovoj osobi, s toga ga ne moze drugomu uzajmiti niti na samrti
ostaviti, ved ga treba s nadbiskupom pokopati. No pallij se daje i

Vjnr^LIJI M!

IVAN RENDIC

TKST.

625

za odredjenu samo nadbiskupiju, s toga treba da na novo moli pallij
onaj nadbiskup, koji prijedje iz jedne nadhiskupije u drugu. Ako je
jedan nadbiskup na celu dvjema crkvenim pukrajinama, onda treba da
za svaku na pose moli pallij, i oba se imadu s njime pokopati.

Ako nadbiskup umre, a ne moze se u zemlji pokopati, ako
n. pr. izgori ili se utopi, njegov se pallij imade na pose zakopati ;
ako nadbiskup, koji je vec dobio pallij, umre prije, nego mu se
pallij uruci, pallij se spali i pepeo baci u svetohraniste.

Pallij smije se nositi samo u crkvi, kod svecane sv. mise ili
kad se obavljaju drugi vazniji biskupski obredi, dakle ne kod tihih
sv. misa, kao sto niti kod misa za pokojnike, niti kod ophoda. Izvan
crkve smio bi se nositi samo u jednom slucaju, kada bi se naime
sv. misa sluzila pod vedrim nebom, inace nikada.

Vec i u ono vrijeme, kada su samo neki odlicniji nadbiskupi,
koji su obnasali cast apostolskoga namjesnika, imali pravo nositi
pallij, nalazimo primjera, da su to pravo podjeljivali pape i jedno-
stavnim biskupima. Spominje se, da je prvi podijelio to pravo papa
Marko (g. 336. 1, suvremenik cara Konstantina, biskupu od Ostie.
Taj naime biskup imade tu povlasticu, da izabranoga papu, koji
nije jos biskup, posveti za biskupa, i kod toga sv. cina imade pravo
nositi pallij, kao sto se to vidi iz rijeci, s kojima mu se podjeljuje
pallij i koje glase, da se s njime sluzis kod posvete pape (>ut eo
utaris in consecratione summi Pontificisv). Isto tako citamo, da je
papa Gregorij Veliki na molbu liraljice Brunehilde podijelo Sya-
griju, Augustodunskomu biskupu, i njegovim nasljednicima ne samo
pravo nositi pallij, nego i pravo, da mu pripada mjesto umab iza
nadbiskupa pred ostalima, starijim biskupima, koje pravo nije skop-
cano s pallijem, vec treba da se narocito podijeli. S istom povla-
sticom nagradio je i papa Aleksandar II. nastojanje biskupa halber-
stadskoga o slozi izmedju Henrika III. i istoga pape.

Kada se jednostavnom biskupu daje pravo nositi pallij, moze
se to pravo podijeliti ili biskupiji ili biskupu. Biskupiji radi mjesta,
biskupu radi osobnih vrlina i zasluga, kao sto je ucinjeno kod
biskupa Strossmayera. U prvom slucaju prelazi to pravo na sva-
koga biskupa one biskupije, u drugom slucaju prestaje ta povlastica
sa smrti biskupa, komu bjese podijeljena.

Mi Hrvati katolici imademo i u najnovije vrijeme mnogo
uzroka, da budemo zahvalni sv. Stolici i da s Ijubavlju pogiedamo

Spomcn-cviete. 4^

62' 1

na nju. Ta papa Pijo IX. hotedi na^raditi zaslu^e hn'atskotra naroda,
koje si je .stekao u stoljetnuj borbi za katolickii vjeru i otacbinu,
podigao je g. 1832. zagrebacku biskupiju na cast nadbiskupije i me-
tropolije, a biskupije zagrebacku, djakovacku, senjsku i grcko-sje-
dinjenu kri/evacku izuzeo je ne samo od metropolitanske
vlasti nadhiskupa kalockop^a i ostrogonskoga , nego i od
svake druge prevlasti i sudske vlasti. i utemeljio novu,
sasma odijeljenu i razlicitu lirvatsko-slavonsku crkvenu
pokrajinu. Prva dva zagrcbacka nadbiskupa zaodio je
Rim griinizom, imenuvavsi ill kardinalima. a evo u
najnovije vrijetne casti papa Leon XIII. nasega biskupa
Strossmayera casdu, koja se samo rijetkima podjeljuje.

Zagreb.

Dr. F.-i-d, r.rhu.

^>^^

=^o^

PATNIK.

|bucena jednostavno, u priprostu haljetkii smedje boje, koji
ipak ne sakrivase njeznosti njena struka, sa uskim tamno-
crvenim salom, sto ga je, pokrivsi njime crnu kosu i sakriv
bjelinu svoga vrata, zabacika na rame, unisla je Vjera Barcic u ducan
k »Zlatnomu plugufc. Duga je to, oniska i ne dosta svijetk=i prostorija,
zapremljena po svim stijenama, pa i na istom stropu zeljeznom robom
razne vrsti. Naucnici i pomocnici, kojima vec u kietnje usla tezina
njihova posla, bijahu zabavljeni dvorbom na razlicnim stranama, pa
ie pred Vjeru Barcic izasao sam gospodar, onizak gospodin, ugojen,
dobrocLidna lica. On poznavase Vjeru Barcic. Nazad deset godina
bio je on jedan od njenih tihih oboiavatelja. Tada je ona znala
doci u njegov ducan sa svojom tetom. Obje otmene : teta u skupo-
cjenoj napravi, a ona mladjahna, sva ukusno odjevena. Njen pogled,
njene kretnje, njeno drianje odavase, kako ona u svojoj neobicnoj
Ijepoti osjeca neku prenioc i kao da iscekuje nesto veliko od zivota.
Mladi gospodar tvrtke >K zlatnomu plugu« nije se onda ni usudio,
da joj svoje njezne osjecaje oda, — tako mu se cinika ona u svom
drustvenom polozaju visoko. A sada — dolazi redovito triput u
tjednu u njegov' ducan, da kupi za cetrdeset filira drvenog ugljena
i sama ga nosi kuci. A gospodara tvrtke »K zlatnomu plugu« to uz-
budjuje. On je dobar covjek, pa ga dira ta opreka : ona otmenost
nazad deset godina, i ova sadasnja skromna pojava njena.

I danas opazivsi je, gdje je opet unisla, uzhudi se i pocuti u
dusi saucesce, — no nije nicim odao svoga ganuca. Osjecao je, da
bi time povrijedio Vjeru Barcic, i premda je znao, po sto je dosla,
ipak je zapitao, sto izvoli ? — To je pitanje za gospodara tvrtke

628

»K zlatnomu plug^u< bilo u ovom slucaju od neprocjenive vrijed-
nosti, — on je njime sakrio svoju zabunii, — i pogledao je nekako
slobodnije, trgovacki ii lice Vjere Barcidke.

A u njenome lieu ne bija§e ni traga kakovoj smetnji, ona nije
bila ni potistena. Nesto zanosna bijase n njenim lijepim cmim ncima, u
krasno izdjelanim, no nesto bolnim crtania lica. Bijase vidjeti, kao da je
nije sdgla nesreda, nego kao da je u zivotu nasla nesto veliko. I toga
nije ddbri trgovac raziimio. Nacinom, koji odavase, da joj se zurj.isplati
svojih cetrdeset filira za ugijen i sve : njene rijeci, njen poglcd, njeno
drzanje, njezin hod odavase, da se ona ne obazire na Ijude, na oko-
linu, ona misli na nesto veliko i bolno. Kad je izasia, jos je dugo gledao
gospodar tvrtke »K zlatnomu plugu« u vrata. na koja je nje nestalo.

A ona izisavsi i pokoraciv tek nekoliko koraka na aslaltnom
plocniku, sretne niladog domobranskog kapetana. Cinilo se, da ju
prepoznao, — neduzno poznanstvo iz proslih dana. No ona stisnuvsi
k sebi svoj zamot s ugljenom, ne obazirud se podje dalje. Iza ne-
koliko koracaja dodje joj u susret jo§ mlad odvjetnik sa cvikeroin
na nosu, vazno koracajud, — i kako ju je iznenada zagledao, ne-
hotice je pozdravio ; zalazio je u njihovu kudu. I prolazeci dalje
torn uliconi, kojom je neko<i kao djeyojka setala, puna nada, puna
isCekivanja, prolazedi drugim i tre(iim sokakom, susretala je poznata
lica, koja su je mogla podsjetiti na prosle dane, na dane, koji su
joj mnogo obe<iavali. — no ona prolazeci tim ulicama nije mislila
na te dane. Tek kao daleka uspomena na cas bi se pred njcnoni
dusom pojavili, a ona ne zaled za njima, brzo se od njih odvrnula.
I stisnuvsi jaOe k sebi svoj zamot s ugljcnom brzo idjase dalje.
Njoj bijahu sasma blizu, njenu dusu ispunjahu drugi dogadjaji. Po-
najprije u njenoj duSi neobicno jaki, nimalo poblijedjeli bijahu do-
gadjaji jos onih dana, kad je ona poklonila svoje srce zanimljivome
porucniku Marku Rarcidu. Ona istom sada znade da pravo cijeni
njegov znacaj, kad je on, jer nije imala kaucije, volio ostaviti svoju
sluzbu, nego nju, pa je primio priprosto mjesto opdinskoga biljeznika
u malenu trgovistu, samo da sc uzmogne vjencati. I sada jos ne moze
Vjera Barcidka sebi oprostiti, sto je onim casom, kad je on svukao
casnicku odoru, osjetila spram njega nesto, kao da je on nesto
od svojega >ja« izgubio. Njoj je sada jasno, da je tada za nju
zivot bio tek spoljasnost , sjaj izvanji. Ona se jos nije mogla
uzdici nad obicni svijet i primati zivot u njegovoj ozbiljnosti. I tako
je doslo do toga, te je ona taj teski zivot same ogorcavala i sebi
i svome muzu, koji je kukavno zasluzivao. Bila je tako razmazena.

629

te se po citave mjesece ne bi pokazala iz kuce samo za to, jer se
nije mogla odjenuti, kako je zeljela. Kad se je smoglo za sesir, nije
bilo za nove cipele, a u malo izgazenim cipelama ne bi mogla ni
za zivu glavu na ulicu, — radje ne izlaziti. Kad su se kupile ci-
pele, evn vec nove mode za haljine, — a za to nije bilo otkud
Lizeti, — i nije izlazila, plakala je u kutu svoje sobe. I znala mu
reci, cemu ju ozenio, kad ne mogu pristojno zivjeti ? — dapace
jednom u placu kaza, sto i treba siromasnomu biljeznikii zene, kad
ne moze, da je uzdriaje. No iza toga znala bi mu se na grudi
baciti i jecajuci govoriti: »A ipak te Ijubim, ipak te ljubim!« A on
bijase cudan, — tada ga nije razumjela. Njene ga suze nijesu raz-
njezile, a celo bi mu se smrknulo. A dolazio je cesto naoblacena
cela iz ureda i znao bi joj reci: »Teska je to sluzba, teska^ . I to-
liko joj puta pripovijedao, sto sve mora progutati, ali ona kao da je
u dusi krivila i njega, son da je sam nepopustljiv«, nije odstupao od
svojih nacela. A to ga dotjera dotle, te je napokon izgubio sluzbu.
Jedne v-eceri, kad je bio otisao na glavnu skupstinu, sto ju
drzase mjesna citaonica, vrati se kuci neobicno ozbiljan.

— Bit ce zlo!

— Zasto ?

On je kod izbora odbora dosao u sukob sa svojim glavarom,

i glasovao sa strankom glavaru protivnom, sa vecinom gradjana.

*Drzao je, da kao covjek mora da po svome uvjerenju i radi, ne

obaziruc se ni na koga . . . Iza toga prodje koji, mjesec dana, i on

je bio na jednom . . . bez sluzbe.

U onaj cas drzase Vjera to gotovo za neko oslobodjenje. Ta
kakavje to zivot i provodila uz muza! Opet ju htjela primiti teta, koja
se medjutim bila preselila u drugi grad. 1 jos nesto se tu sada javilo,
nesto nevaljalo. Jedan se gospodin iz susjedstva tetina za nju zanimao.
I mislila je na to. No u dnu duse bijase nepokvarena. Vec u snu, kad
bi samo sanjala, da joj dolazi koji tudji muskarac u susret, ona bi
stala stenjati i zvati svoga Marka. A dogodilo se tako i noc prije njena
naumljena odlaska. Sanjala, kako je htio neki lijep covjek, da se njoj
priblizi i s uzasnim naporom stenjanja dozivase svoga muza.

A on je jos bdio, i bila je sva sretna, kad se probudila, i on bio
uza nju. Drugi dan otprati je Marko na zeljeznicku stanicu i tu se ona
posve preobrazi. Sve do tada bijase unjenoj dusi puno nezadovoljstva
i misljase : — lako ce se rastati s muzem. No ona se rastati nije mogla.
Vec su bile kupljene zeljeznicke karte za nju i za dijete i njena prt-
Ijaga predana, — i zvao kondukter na odlazak, a ona se nije mogla

630

oprostiti od muza. >0 ponoci, placuci posla bih u svijet, da te potra-
zim«, saptase mu, vozeci se s njime natrag i privijajudi se uza nj.

I one iste rijeci: >C) ponodi, placudi posla hih u svijeti. kao
da su onda udarile svoj biljeg u cijelo njeno bide. V'idjela je, da je
njen Marko patnik, da trpi, sto je htio da ostane covjekom, ~ no
on ne pripiblje glave ; to ju pripdo uza nj.

Nekoc joj pripovijedao, da je kao djak ostavio jednu gimnaziju i
otisao na dru^, jer mu se ondje nesto krivo ucinilo, — otputovao
pjeske, bez novcicia u dzepu. a dva dana hoda. Ona >;a tada nije razu-
injela. Nije ga posve razumjela ni i«nda, kaJ on nije moj^ao podnijeti
uvrede, Sto mu ju glavar nekoliko dana iza ono^; glasovanja nanio u
uredu, izderav se na nj, kad mu je nesto u posve sluibemim poslu prema
zakonu htio dokazati -: 5utitel« A sada svc to shvaca. On bez
kniha u svijetu ostao je neslomljen, slaved u svom uvjercnju dosto-
janstvo covjeka. I u bijedi u njemu bilo nesto veliko, sto ju zanosilo.

Kako nuzgredna stvar bijase sada za nju odijevanje. Nije se oba-
zirala vise na modu. Fred njonie otvorio se svijet nutarnji i njezin
muz bijase u njenoj dusi velik. Ona bi znala prici k njemu i gledati ga
dugo, a onda bi se privila uza nj govoreCi : >Kakva muza ja imam<.,
a glas joj bijase pun udivljenja i topline. A ta joj zancsenost pomogia,
te nije ni osjedala svu tezinu njihove bijede, — i bilo je to postovanje
i ta Ijubav take velika, te je nije nestajalo ni pred strahom, sto no
joj ga zadavase holest njegova. Medjutim se ona podava.se nadi, da'
ce on ozdraviti, — t^k pobolijevaSe. Ova posljednja dva dana, istina,
gore mu je i ne moze ni u ured (ovdje u gradu dobio je napokon
mjesto dnevnicarat, no ona najposlije ni ne vjeruje, da bi to bila
smrtna bolest. On je tek oslabio, — pa je li i cudo, nakon svega
toga, sto ih je stiglo. Nahlada. bronchitis — i to ce proci.

I ona se pozurila sa svojim ugljenom. Glacanjem kosuija za-
sluzuje nesto, — i to mnogo vrijedi. Brzo je unisia u svoju kuhinjicu
i odiozila zamotak. Tu je bilo prostora tek, da se nioglo prolaziti.
Vz prozor podulji stol, na njemu glacalo. U kosari cekaju kosulje,
od njih se siri svjez, vlazan oJah Iz dvorista. zatvorena visokim
stijenama, medju kojima sjena neprestano lezi, ulazi na prozor oslab-
Ijeno svjetlo dana. Tu <ie se ona umah primiti posla, treba da se
zuri. Samo de prije zaviriti k njemu u sobu i odloziti haljetak.

I unisav k njemu, — jak miris po terpentinu prhnu joj u lice.
U sobi kao da se ved mrak hvatao, take malo svjetla dopirase iz
dvorista. Marko Barcic sjedio tiho u kutu sobe i sjena ga svega
obavijala. Prenuo se i podigao glavu. A ona bijase zadovoljna, po

631

zaduhu terpentinova ulja znala je, da je inhalirao. Vjerovala je, da
ce mil to pomoci.

— A sada cu se brzo dati na posao, — pridje ona k njemu, i
prihvativ mu rukii snaino ju stisnu, te ode da odlozi haljetak, pa
da se vrati u kuhinju.

II.

A Marko Barcic ostao sam. I njemu bijase nekako ugodno,
sto je ona izasla. didnovato, njega je uprav'O bolilo, kad bi ona bila
uza nj. To se cuvstvo pojavilo tek od jucer. Od jucer stala se u njemu
drmati i vjera u njegove ideale. On je slutio, da ce tesko preboljeti,
a ta slutnja izazva u njemu osjecaj blize smrti, i pod tim osjecajcm
klonuo je, — ne od straha pred smrcu, nego sa straha pred zivotom,
kojemu ostavlja svoju zenu. Za svojim zivotom i nije zalio. To, sto je
inhalirao, cinio je samo za to, da nju razveseli. A danas i nije udisao
pare, — tek je terpentinovo ulje izlio u vrucu vodu, da je prevari. I
upravo to, sto je on osjecao, da ce tesko preboljeti, bijase uzrokom,
da je cutio bol, kad je nju gledao. Hez icega ce ju ostaviti. Da je
ostao biljeznikom, zapalo bi je barem nesto mirovine. A napokon Bog
zna, da li bi bio i spao tada na te grane. Da je ostao, — jedno je
sigurno, da je ostao, njihovo dijete ne bi bilo svrsilo onom uzasnom
smrti . . . Ah kakov'a smrtI Drzali su u pokrajnoj sobi do ulice pod-
stanara. Bijeda je bila i u tome, sto su podstanara od njihove sobe
dijelila tek vrata. Samo da ne ozlovolje svoga podstanara, morali su
biti u svom stanii mirni. Jedan ih je gospodin i ostavio za to, jer
se 11 njegovu sobu odvise culo jecanje njihova djeteta, kad je bilo
bolesno. Samo p6 mjeseca nijesu dobili drugoga podstanara, i to se u
njihovu kucanstvu tesko osjetilo. Za to su bili odsele jos oprezniji.

Nijesu skoro nikad punim glasom govorili, vrata otvarahu i
zatvarahu tiho, hodahu na prstima, te bi dapace znali u sebi i kasalj
iigusiti, jer kroz vrata sve se to cuje u drugu sobu. I njihovo se
dijete uz njih vec priucilo, te i ono potiho govorase, tiho pomicase
stolicu, dapace i zlicicom znalo je potiho uzimati iz zdjelice hranu.
A kad bi se zaboravilo, te gdjekad glasnije uskliknulo, ono bi se
umah sjetilo, da ne smije, i uviiklo hi se. I tako se dogodilo, kad
ih je jedne noci oda sna probudilo jecanje njihova djeteta, da i ne
pomislise, sto je djetetu, vec se prepanu, -ne ce li mala probuditi gospo-
dina u drugoj sobi«, i taj strah obojici na usta protisnu rijec: »Suti!;<

Koliko nemilosrdja u toj jednoj rijeci! Marko Barcic ne moze
je zaboraviti. A jadna djevojcica je usutila. I nastao muk. Kako je

632

to teska sutnja bila, sto je u njihovoj kuci vladala, samo da ne uz-
nemire gospodina u pokrajnoj sobi.

Ali tdj muk nije potrajao dugo. N'askoro poce mala tiho, liho
plakati. Tada su ustali, da upale svjetlo. — i pazili su, da ne za-
stropode stolica. Tri dana iza toga, i mala je umrla, a da gospo-
din u pokrajnoj sobi nije znao, sto se dogodilo.

Da su znali, da je djetetu umrijeti, ipak tu ne bilo proslo u
tolikoj tisini. Bili bi je pustili, da si jaukoni olaksa boli. No tako ju
svedjer utisavali : »\e placi* >molim te, suti^ — >miruj< — >tihoi.
A dijete je gusilo u sebi bol.

Ah i toje ucinila bijeda. A on ib je sam u nju bacio. On sam! . . .

I Marku Barcidu bijase pri tnj pomisli, da mu se iz grudi otkine
teski: ah!., no u taj Oas unidjc k njemu njegova icna, bila je
gotova sa glacanjem. I cutcci on u scbi krivnju prema svojima, osje-
(iajuci i bolcst, koja sve jace na nj navaljivase, cisto se pobojao, da
ona u njegovu lieu ne opazi pogibao, sto ju njegova bolest nosi. On
pomisli : »Ovdje je tamno, — i u kutu sam eto, kako je to dobro. Ona ne
vidi jasno moga lica ni ociju*. I nehotice se jo§ male povuce u kut.

A njoj se iurilo, odnijet te izglacane kosulje i dobiti za posao
novaca . . . »A sto bi, da mu donese«. — pitase. — »Bi li leletine
ill govedine da ispece . . .<

A on joj zahvaljivase, njemu da je dobro, i cemu da se toliko
trosi, posve je nepotrebno.

— Ali, ne, ne — ti moras! - dosia je k njemu, pa ga po
obicaju prihvati za ruku i slisnu je onim toplim nacinom, koji odaje
iskrenu odanost.

A Marku Barcicu to nije godilo, on je osjetio dapace silnu bol,
i samo da bude dim prije opet sam, rece joj, neka donese, neka
ide .... I ostade sam, a bol, sto ga bila obuzela, nije se njenim
odiaskom smanjila, ona tek novom snagom potjera njegove misli
na rad. Ni lizicki bolovi u grudima, nestajanje daha i gusenje ne
odvratise tih misli s udarena puta. Ah, on sjun, sam on bacio ih u
tu bijedu. On sam ... I sumnja, da li je imao pravo, da to ucini,
rasia, prodirala sve dubije u njegovu dusu .... £rtvovao ih je sve,
da obrani neko pravo, dostojanstvo covjekovo . . . To pravo, to
dostojanstvo od jedared pricini mu se, da ga je shvacao dosele
nekako krivo . . . Otkud to pravno osjedanje, otkud dostojanstvo
covjekovo ? Zar se nije rodilo u borbi za opstanak ? A ne upucuje
li borba za opstanak njega kao cinovnika, da zataja sebe, svoje
osjedaje? Zar ta borba njemu cinovniku ne nalaie poniznost. da-

633

pace i puzanje ? Pa napokon zakon ! Jedni ga u toj borbi zivotnoj
stvaraju za sebe, drugi ga u istoj borbi ruse radi sebe. Nije li ono,
za sto se on zrtvovao — zabluda, utvara, a tek zivot je isiina ! A
kakav zivot je on pripravio svojima? A njegovo dijete ! . . . i misli
mu se vratise k djetetu.

A Vjera je pustala gdjekad malu Zlatu u sobu podstanarevu, — a
to se sakrivalo. I jednom, — bilo je to nekoliko dana prije smrti njene,

— kad se je Marko vracao o podne iz ureda, opazio je i gospodina,
gdje u to neobicno vrijeme ide u svoj stan. I pobojao se on, da ne
zatece u svojoj sobi njihovo dijete. I pozurio se uzrujan. U istinu bila
mala u sobi, — i on tek dospije, da je za vremena povuce u njihovu
sobu i pri torn uzbudjen ostro se osjece: »Sto trazis tu ?«

A malo siroce dolazilo tamo, da vidi sunca; u njihovu sobu
nikad sunce nije zavirilo. Kako preseneceno, kako boino bijase lice
u male sirotice. Povukla se u kut, a u njem se srce ganulo. Uzeo
je u narucaj i pritiscuci je na grudi, odnio je na setaliste.

Ali sto to sada koristi? Tim se ne moze utjesiti. On samo cuje
svoje nesmiljene rijeci : »§to trazis tu?« — i one mu razdiru srce
i gleda ono malo, bolno lice dragoga djeteta, — i baca se nemocno
na istroseni kanape. Na njemu je i mala umrla . . . Karakteri, ideali!
Kakovi karakteri, ideali ? — On se cudio — otkud karakteri i ideali.
Sto je to? Kakvi ideali! Morat ce u krevet, osjeca. Xe ce zasluzivati,
izgubit ce i to dnevnicarsko mjesto ... I pred njim se otvori bezdan,
tama ... A onda kao da je sve iscezlo ispred njega, svi dogadjaji,
sav zivot, — samo mu zila kucavica na celu neobicno kucase.

Ustao je i posao k prozoru. Netko je tamo preko dvorista u
drvarnici cijepao drva. Pogleda onamo, — no ne bijase nikoga. —
Cudno, a on je ipak cuo. Hi to mozda bijase prije, jucer, kad su
cijepali drva. On se nije mogao sjetiti. A najednom nije znao ni sto
je danas, koji dan, koje doba. Pokusao je da misli, sto bijase jucer,

— ne ide — prekjucer — i opet se ne moze nikako sjetiti. Cudno
se to njemu cinjase. Hvatase se za celo . . . Morao bi ipak nekoga
pitati ! Mora! 1 ustane, izadje potiho, gologlav. U hodniku sretne ku-
haricu iz drugoga kata, okrene se za niDme, no una vec umaknula na
stube. I on se uputi na ulicu.

III.

A kako izadje na ulicu, stade pred kucom. Bijase oblacno, a
jesenski dan vec pri kraju. Niz ulicu popuhivase hladan vjetar i

(J34

poigravase se njegovom bujnom kosotn. Ljudi prolazili. a on ih su-
stavljao i pitao. koji je to dan, koje doba. A ljudi ga zacudjeno
gledahu. I jedni rekose : 'Predvecerje. bozji covjeceli — a bilo ih,
koji se nasalise s jadnikom: 'Jutro ie!« A on se ne niogase snaci i
hvatase se za celo.

I vjetar udilj duvao i tjerao mu kosu u celo, a njegove oci
lutahu niz ulicu. Tad se iznenada trgnu, oci mu se siroko otvorise
i zagleda se k uglu ulice.

Otiid dolazio covjek Marko ga Barcic prepoznao, dolazio otud
onaj isli cuvjek, zbog k-iga je sluzbu izgubio.

Kako ga je zagledao, sjetio se svega i on se uspravi. Izgubila
se iz njegove duse malodusnost, koja je bila njime ovladalx Tu,
L^dje je viJio pred sobom covjeka prazne dusc, vrati mu se sva
inoraina energija i na patnickom lieu zasja onaj izrazaj, koji je
toliko zanio njegovu zenu.

I ciidnovato. prolaznici taj cas nijesu vidjeli na njemu njegovo
neugledno iznoseno odijelo, nijesu svratili pozomosti ni na njegovo
bolescu istroseno tijelo, neliolice upiraliu oci u njegovo preobrazeno,
patnicko lice, na njegove velike sjajne oci. A on je niirno stc>je(ii
cekao, dok dodje do njega onaj gospodin. Nije cekao kao ocajnik,
nego kao sudija neki, i ne kao sudija, sto dosudjuje zadovoljstinu
ovoga svijeta, ved kao sudija, koji jednim pogledom drma savjeseu.

I onaj gospodin dosavsi do toga covjeka. koji je u sebi osjeciao
skoru smrt, — nije mogao izdrzati pogleda, vei se zabuni, odvrnu
od njega oci i u neprilici stade natezati svoga psa, §to ga je vodio
na uzici.

A tada se netko blago dotakne ruke Barcideve. Pred njim
uskrsla njegova zena u svom starom haljetku, sa onim salom
na glavi i zabrinuto podignu oci k njemu. Ali
kad je zavirila u njegovo lice, ona se primi-
rila. A iz duse Marka Barcica nestaio je onog
ocaja, sto ga od dva dana obuzimao, i u kojem
vec nije mogao podnijeti, da si zenu gleda uza

se. Vratila se u nj toplina, i primi je njezno za \ V^( «^fb
ruku i podjose tiho u njihov stan. A unisav u M^^^-"'*!.
sobu, on je privuce na svoje grudi, i suted cje-
livase joj celo i tihe suze mu potekose niz lice.

Karlocac.

JanUo Leskooar.

-^^'j^j/-

>;3.

U NmU NA GOSPU OD ZECEVA.*

(Sa osam slika.)

ri su crkvena obicaja u Dalmaciji zamjerita radi karakte-
risticnih osebnosti : badnja vecer u Vrgorcu, nocni obhoJ
na veliki cetvrtak na Bracii, i blagdan Bl. Gospe od
Zeceva u Ninu. Dok su prva dva, sto se saucesca \;jernika tice,
uzega mjestnoga ziiacaja, ninska je svecanost prava narodna svet-
kovina velebitskoga podrucja. Po svoj je prilici to jos jedini ob-
stojeci trag najstarijega podrucja negdanje narodne hrvatske ninske
biskupije.

Uvriezila se je ninska svetkovina u narodu tako, da se vjernici
sve od Senja do Knina, pa kadkada i preko Dinare, mimo toliko pro-
mjena obsega ninske biskupije, barem jednom na godinu okupe
k svojoj starodavnoj matici. Dapace to nije lih katolicka svetkovina,
nego i grckoiztocnjaka, koji ucestvuju brojimice i obredima. Tada u
Ninu sajma nema, a da bi ih trgovanje priteglo ; priteze ih ona drevna
zajednica s katolicima, kad ih i u Dalmaciji nije dielila posebna
hierarhija. Ninska svetkovina nije lih pucka, jer se tamo s crven-
kapom miesa i skrljak, kao sto s jasmakom gospojinski sesiric ili
varoske ukosnice. To je prava narodna blagdanica.

Podloga ninskoj svetkovini jest doista obicni crkveni obred
za molitvenih dana ili Rogacija ; ali mu je primiesan dvostruk

* Sr. sUspomena o Gospi od Zeceva, koja se itu j e u Xinu.c Zadar
1896. (iz pera ninskog: nadzupnika Pavla Zankij a) ; uz to i izletnu crticu Mihovila
Pavlinovica (u »Narodnom Listu« XII. 1S73. br. .43.1: .>Pri j atelj ska po-
slanica franjevcu Gabiielu Puraticux lU Ninu na Gospu oJ Zeceva 1873. 1.

636

obhod s prenosom kipa Bl. Gospe od Zeceva iz grada na poluotoci<5
Zecevo i natrag. Xu, puk se za tu svecanost na svoj nacin pri-
pravlja, te se i za pojedinih Cesti obreda na svoj nacin vlada.
I tako je stovanje Bl. Gospe poglavitim dielom svecanosti, te su
narodni ubicaji, kojima puk to svoje stovanje izkazuje, doista
prezanimljivi.

Gospinom blagdanu i Ninjanin i Kotarac bez razlike vjero-
izpoviesti pripravlja se visednevnim postom. Grcko-iztocni Kotarac
obicno posti citavu osminu prije blapdana; a u torn je tako strog,
da ne de u katolika na radnju doci, ne pripravi li mu se postno jelo.
Ve<5 koji dan prije molitvenih dana ninske djevojke jatomice
po polju beru >gorko«, t. j. divlje cviede, kojim <ie okititi Gospine
Stoce. Pri torn poslu pripievaju neprekidno sliededu >Gospinu«
pjesmic U.-
Stan' veselo, c\i6e moje .' Divojkc me lipo nose,
Daf Ccmo ti tihc ro.sc. Bilim danom za lislankom* ;
Tihc rose, hiadnc vode : U veicr m' u vodu mccu,
Da ne vehnc \ii6e tvojc. Da im c\-i6e \-iSe cntam.
Kano liJie divojaCko. 2enam mene ne dajite :
Tcbe hem, cviit nioic, Zcne mcnc niino nose,
Mladi momci i Jiv. . Hilim danom za pas.inkom** :
tiorko c\'i(ic prog>>\ n i L' veier me dici daju,
•Puno mene naberite, Dica mene u lug preiu.
Po kolu me raznesite, A ja jadno cv\ie vehnem.«
Divojkam me razdilite;

Napjev je na dva glasa u (minor) moU; te je svrsetak posve
istovjetan svrsetku obicne popjevke dipala ili svirala na sekundu.
Zapocinje prvi sam, dok ga drugi prihvati unissono i pravi trille ;
na pola stiha izmjene uloge, te prvi prosliedi sekundirajuc, i svrse
na sekundu. Osnova napjeva je vise po duhu koralnog nego li
liguralnog pjevanja. Ovaj napjev je obicajan za sve pjesme na
pocetku kola, do poskoka naime, za koga se nista ne pjeva. No,
ta je razlika, da su koine poskocnice u desetercu, dok je Gospina
pjesma u osmercu. Ovaj napjev je obicajan u svoj kolikoj sjevernoj
Dalmaciji, i na kopnu i na otocima, osim Silbe i Ista ; i kod Licana
je napjev iste osnove, ali pateticniji i tezi. Dapace i u Bosni je
navadna poskocnica slicnog sadrzaja:

Vezeni oprsni nakit, posut novcima i pucetima. — •* Pojas, tkanica

nazvan.

637

Sitan kamen do kamena Ne dajte nie ozenjeiiu :

Zelen' trava do koljena. Ozenjen me ruzno nosi

Poslase me cvieiie brati ; Po vas danak ;

Vas dan brala, jedva strucak, VeO me dajte nezenjenu :

A za heftu jedva kitii. Nezenjen me liepo nosi :

I ta kita progovara : Po vas danak za fesicem

»Berite me, nosite me, A il vece' pod jastiikom.

U crkvenoj kuci ili zvoniku pak pletu djevojke vience i kite,
kojima ce nakititi Gospine Stoce. Muzka glava ili udata zenskica
ne smije se cvieca dotaknuti; dotakne li se, biva izluceno, jer je
Sinatra opoganjenim. S toga pletenje vienaca i kita obavljaju dje-
vojke, dakako svedjer uz pripievanje navedene poskocnice, zatvo-
rene ; a zvonar pazi, da se muzko ili udato ne priblizi.

Ranom zorom u molitveni ponedjeljnik okite djevojke vien-
cima i kitama dva Gospina Stoca, na koja ce pri obhodu biti po-
stavljen Gospin kip. A da ih se tko drugi izim djevojaka ne dotakne,
uhvate oko njega kolo uz pripievanje spomenute poskocnice; te
kolo traje, sve dok Gospin kip s obhodom ne prispije.

No svetkovanje pocinje vec u nedjelju u vecer u iupnoj
crkvi. Tada se vec i prvi hodocastnici pomaljaju najskoli zadarskom
cestom, koja ce sutra vrviti od pjesadije, radi zavjeta bosonoge,
od seljackih i gospodskih kola; a kroz vrevu ce napoprjek proju-
riti vatreni Arbanas na svojim zeravima, a za njim u potjeru sed-
lenik, kao da se spremaju na obdulju. Vec kod Kozina puca pogled
' na ravne Kotare od Velebita do Otres-planine , jer ih oku ne
otimlju riedki i polegusni ostanci stare dubrave. Na jednom raz-
tvori se spram zapada tiho more, gdje se otoci sveli u kolo do
kopna; a sprieda, rek bi tik gordog Velebita, puklo ninsko polje.
Na toj silnoj povrsini poput oplakana strnista na lievo strsi na
umjetnom humku od golice zemlje crkvica sv. Nikole u Prahuljama
(si. I. ), koja se neobicno doimlje svojom oblicom , sto se ravno
svrsava. Vrsak podaljeg zvonika biljezi ti Nin, sto se jos svedjer
oku otimlje za mrtvim poljem, koje se povilo pram Velebitu. Narod
prica, da su se na prahuljskom humku tri kralja krunila ; docim se
drzi, da je crkvica sv. Nikole zaduzbina bana Stjepana i banice
Marije od god. 1042. I brdasce Obrovica, sto se spram Privlake
orisuje na obzorju, spominje nam jos stariju zaduzbinu Jelenice,
sestre bana Godimira. Ona je god, 1029. sagradila crkvu sv. Krsevana.
Svakako su u Prahuljama i Obrovici za najstarije dobe nase po-
vjesti obstojali dvorovi hrvatskih velmoza ; te nije sveosve na odmet
narodna predaja, da su se tu i vladari krunili. Sva je prilika, da se

638

je na prahuljskom polju vrsilo biranje banova ili iupana ninskih za
najstarije dobe; a kasnije i hrvatskih kraljeva onim obicajem, kako
se je docnije slavilo na Rakosii i Poiunu krunjenje zajednickih
iifjarskih i hrvatskih kraljeva.

Nin lezi na otocicu posred sujatne luke sa svih strana zatvo-
rene. te bi rekao. da je jezero. Grad je godine 1646. propao svcjje-
voljnim poiarom , da ne padne u turske ruke. Niti pokusanim
obnovljenjem godine 1669. nije Nin uskrisio vise. Blato zadusilo
^adske ostanke, iz kojih strse podrtine grad&kih niira i mnogih
crkava ; a po sredini iupna crkva i starohrvatska dvorska kapcla

sv. Kriia. I )va

kamena ninsta

veiu Rrad s kop-

I nom, pa uvode

na jos kako

tako sacuvana

gradska vrata.

Nasa slika

(sl. 2.) predstav-

Ija grad s juga

K ^ — ^^^^^^^^^^^^^^^^^ u svoj duzini.

^^^^ ' -«^>'«-^^^^^^^^^^^^H ravno

^B- ^^^^^^^^^H| zapada

^^^ ■ ^^^^^^^^^ Usavsi na I)i)nja

SI. 1. Crkvlca sv. NIkole u Prahuljama. vrata glavnom

ulicom, na kojoj
se po gdjekoja pristalija kuda ugniezdila medju podrtine, eto te na
sredini grada, koja se jos svedjer Kreljevac zove. Stare sredovjecne
zidoderine, o koje je naslonjen ogroman mletacki lav, kazu, gdje
je negda bio dvor lirvatskih vladara. Tu je bilo kraljevsko blago-
valiste, gdjeno je kralj Petar Kresimir godine. 1069. izdao poznatu
povelju zadarskom samostanu sv. Krsevana; a jos citava crkvica
sv. Kriia svjedoci, da je tu stolovao jos osmoga vieka zupan Go-
deslav, koji ju je podigao. Na trgu kod rusevina vladarskoga dvora,
a sucelice razorenoj palaci ninskih biskupa, uz koju danas stoji
iupska kuca, dize se negdanja ninska katedralka.

Popodne u oci svetkovine sve vrije od naroda oko crkve (.sl. 3.),
a crkva zatvorena; jer crkovnjaci pripremaju potrebito za danasnji
i sutrasnji obhod. Za to hodocastnici, da ne dangube, hvataju se u

('39

kolo oko zelenilom i za-
stavama okicene crkve.
Obicno su to vecim dielom
djevojke po dodolsku iz-
kicene, riedko se gdjekoji
momculjak umiesa; a onda
i po koje vTemesnije ce-
Ijade, muzko ili zensko.
Koio pocimlje potiho i
potahano, te dvije a dvije
uporedo pjevaju po du-
hovnu i po pcelinsku spo-
menutu Gospinu« pjesmu
uz ovaj iivod :

Hajde kolo da idjemo,

Sve u strahu Boga velikog'a !

Je li vremesnije celjade
u kolu, najskoli hodoca-
stnik iz daljega, to je iz
zavjeta. Gospino kolo je
takodjer cest zavjeta ; i
kola se, da se iztrese da-
Ijak ili groznica. Takov
zavjetnik ili zavjetnica ne
ce ni stisnuti oka citavu
sliedecu noc, vec od kola
do kola neuniorno ce pje-
vati i poskakivati, dok ne
iztrese svoju bolescinu.

Medjutim ce odlicni-
jeg hodocastnika velecastni
zupnik nadpop Don Pave
Zanki uvesti u crkvu, da
mu pokaze znamenitije
stvari, ki je se bas tada
mogu najzgodnije vidjeti.

Crkva je sujatna, inace
malo ukusna, gradjevina

640

od godine 1673., na jednu ladju s vise zrtvenika. Sama sgrada ne pruza
nista znamenitijega. izuzmes li dva nad iztocnim vratima uzidana
kamena kipa, sv. Asella i Ambroza, ninska svetitelja, iz konca tri-
naestoga vieka po prilici. Tragovi zidova stare katedraike naziru se
razi zemlje oko dana.snje crkve osohito s iztocne strane, kao i okrugle
krstione, iz koje bi g. 1740. prcneiiena u Mletke {^dasovita mramoma
krsdonica s nadpisom kneza V'iseslava i sveccnika Ivana iz devetoga
vieka. Ali modnik ninske crkve ima takovih dragulja s povjestno-
umjetnickoga gledista, da ga nedvojbeno iznose ne samo prvim u
Dalmaciji, nego ga stavljaju o bok najglasovidjim svjetskim sbirkatna
ove vrsti. Osim srebrenih ploca, uresenih vajarijama jos iz staro-
krscanske dobe, ima vise predmela iz razdoblja od sedmoga do
jedanaestoga vieka, koji su u svojoj vrsti jediiii. Prava riedkost
pak je drvena skrinja sa vajarijama na propup u polihromiji s nad-
pisima, sto sadrii kosti sv. Marcele, te sc valjda temeljito pripisuje
kralju Zvonimiru. Ima i srcbrena ruka s nadpisom bana Pavla ^lubi(Ja
(t 1312); dvije srcbrene noge, od kojili jedna Kadoslava Utusanca
Skradinjanina, kancelara bana Pavla od godine 1308., te zlatni
prsten, 35 dekagrama tezak s nadpi»om, dar pape Pija II. (1458.—
1464.) ninskom biskupu Bosku. Nasa slika (si. 41 prcdoiiiije ruku
sv. Asella i prsten Pija II.

Sa zapadne strane uz crkvu odrzala se je kapela sv. Marcele,
sredovjecna sgrada sa kriznim svodom, stono od godine 1674. dobi
ime BI. Gospe od Zeceva, te bi tada takodjer proOeljeni proteg-
nuta. Slike na nebistu, djelo prosloga vieka, dosta dobro izvedene.
predstavljaju neke prizore o prikazanju Gospe od Zeceva. Tu se
liuva takodjer Gospino blago, koje sadrzi mnozinu zavjeta, vedim
dielom zaista skupocjenih. Prava riedkost je Ijeveni srebreni pojas,
>Gospin Pancir< nazvan, sto ga je g. 1448. namr'o crkvi sv. Marije
Pavao Skornic. Oblik mu je istovjetan s pojasom rimskih vojnika,
te se je tradicijonalno odrzao kao cest junacke opreme.

No, sto u danasnji dan priteze narod k Ninu, jest kip Gospe
od Zeceva, sahranjen u oblastom izdubku nad irtvenikom ove ka-
pele. Bas su ga crkovnjaci snimili, da ga zaodjenu u svecano ruho,
te ga smijemo iz bliza pregledati. Taj kip je zaista umjetnina, koja
zasluzuje osobito uvazenje.

Kip (si. 5.1 predstavlja Bl. Gospu stojecke s Isusom djeticem na
krilu. V'isok je I m. na podnoiku 6 cm. visokom, od orahovine u dva
komada tocno sljubljena ; a citav polihromovan vodenim bojama na
sadrenom dnu. Zlatna tunika bezpojasna na uzporedne nabore pre-

641

bpomcn-cviece.

042

kriva citavo tielo, te pada do tla, da i noge prekriva. Plavetni plast
sa zlatnim obrubom, crvenih zasaknica, prikopCan je na grudima
okruglom zaponkom, te se spusta o lievi i desni bok arliaisticnim
naborima. Glavu resi kruna u obliku okrugla vienca, izvomo ure-
sena na razne boje, koje su se vrenienom izhabale; izpod nje
pak na pleca pada koprena. Poza je gDtskog kroja; napobedrena
na desnu nogu, drzi desnom rukoni Cospa djetida o boku, a Ije-
vakom noge niu. Djetid je gol ; desnom drzi na krilu jabuku, Ije-
vakom blagosivlje na grcku. Razmjcrje je dcibro pdgodjeno, sanio
sto je donja trecina Gospine glave nesti> kraca, ali bez naruiienja
sklada; oci su na mendjusu. Kip odise dostojanstvom i milostom;
lica su najskoli prenjezna, te se odaje djelom pocetka cetrnaestoga
vieka. Docim kroj i razmjerje sjecaju na sjevernu unijetnost, lica
udaju juzno porictlo, sto i blagosivljanje na grcku. Koncem tri-
naestoga vieka je u Ninu cvala unijetnost, kako nam svjedoce spo-
menuti kanieni kipovi sv. Asella i Ambroza, kao i razni mo(inici,
(>d kojih i spomenuta vet ruka s nadpisom bana Pavla .Subica. Naj-
vjerojatnije nam se cini. da je Gospin kip spomenik one sjajne
dobe Nina, kad su mu S>ubi(fi knezovali. S toga gledista takodjer
nas ova umjetnina u velike zanima, jer u povjesti hrvatskog drvo-
rezbarstva nadopunjava prazninu, sto se osjedala medju Guvinovim
portalom u Spljetu (god. 1214 ) i starijim tranjevackim pjevalistem
u Zadru ikojega su ulomci sada poliranjeni u muzeju sv. Donataj,
i medju tolikim dalniatinskim pjevalistiina petnaestoga vieka.

Medjuto su crkovnjaci Gospin kip zaodjeli sjajnim svitama.
uresiv ga najbiranijim svojim blagom, da se vas kriesi od drago-
cjenih kovina i dragulja. L'lozen u svoju stolicu, tako da izgleda
kao da sjedi, polozen je na sam irtvenik.

Primakao se sunazahod, te se uz slavljenje i pucnjavu raz-
tvaraju vrata crkve i kapele; kola se razvrgla te narod grne u crkvu,
ali ga tek mali dio moie u nju stati. Uz popievku: »Zdravo morska
zviezdo* nose cetiri svedenika Gospin kip u stoiici sa nosilima iz
kapele preko trga u crkvu, gJje ce ga poloiiti na glavni irtvenik.
Cudan prizor se tada razvija pred tobom. Sto je naroda pred crkvom,
sve dvoje i dvoje uporedo pokleklo posred obhoda , koji se raz-
dvaja, da klecece ostavi u sredini ; nosioci moraju visoko dignuti
nosila. da kip predje svima preko glave. I taj cin je osebunjstina
ove svetkovine i cest zavjeta.

643

Noc hodocastnici vecim dielom provadjajii bdijuc pod vedrinom
oko crkve, te docim mladjaiija kolo vodi, starije zabavlja guslar i
Kacicev pismar ; prizor pak razsvjetljuju ognjista, na kojima se peku
janjci na raznju. Zorom sve to zivlje, jer stizu pod svojim barja-
cima zupe negdanje ninske zupanije, dobrim dielom danasnje poli-
ticke obcine. Barjak se zasadi u tie,
te svaka zupa hvata se u svoje za-
vjetno kolo. Gruvanje s mora javlja
pak dolazak Podgoraca, Otocana i
Licana.

Jutrom je tezko uci i izaci iz
crkve, jer se u njoj i oko nje sgrnulo
do osam tisuca dusa. Svak hoce da
lizuci obadje Gospin kip te pokloni
darak: srebrenu krunu (tima je po-
lovina Gospine bogomolje oblozena,
toliko ih je !), voscani kipic ili sviecu,
tamjana, cvieca; a zavjetnici: zlatan
prsten, gjerdan, dekoraciju, kriz s dra-
guljima itd. ; a riedko tko, da ne na-
redi po koju misu.

Kad je odpjevana svecana misa
LIZ prigodnu pohvalu Gospi, koju po-
bozni puk poprati, na svaki pomen
Marijina imena, srdacnim hukom, uz-
disuc prema Pomocnici krscana, onda
se o podnevu razvija najslikovitiji
obhod (si. 6.1, sto ga na nasim stra-
nama mozes vidjeti.

Od crkve glavnom ulicom na
Gornja vrata, mimo dvorske kapele
sv. Kriza i starohrvatskog benedik-
tinskog samostana sv. Ambroza, pak
ravnom poljanom izpod Grba na tri

kilometra dalecine oteglo se obasasce. Docim zupljani ninskog po-
drucja pod svojim barjacima uz Gospine pohvale stupaju pred kipom,
koji u stolici nose cetiri svecenika, vas narod natjece se, da predje
Gospa povrh njega. Dvoje a dvoje uporedo klecec posted obhod-
nika docikaju kip, da im prodje povrh glave. Cujes cesto, kako je
poboznik i glavom hotomice lupnuo o nosila, a komu su nosila za-

Sl. 4. Ruka sv. Asella i prsten
Pija II.

644

pela i o ovratnik. Ovaj prizor po driigi put budi izvjedljivost, tim vise,
sto klecanje pred Gospinim kipom biva i s nekim preotimanjem, tk.>
da prije u^rabi mjesto; a jao ti ga se onomu, koji bi se usiidio
iztisnuti onoga, sto je ved poklekao. I za to narodna garda, kolu-
nasi, imaju dosta muke, da uzdr/e gomile naroda, sto se natiskiva
usred obhoda. ZnaOajno je pripoviedanje starog panietara, ko)i je
dozivio ovaj cudni prizor jos za zadnjeg biskiipa ninskoga.

Kolunasi su obicavali narod u stegi drzati kundakom i psov-

kom, te prije iiego ie obliod krenuti,
dozove biskiip kolunaskoga serdara
i upeli mu, da se straiari blago vla-
daju, a svakakr) da se okane psovke.
jtdva je na to serdar privolio, pre-
pustajuc presvjetlomu svu odgovor-
nost za posljedice. No, zapovied se
biskupova doista ovrSila. dok na-
ledniini ne odjekla puska posred ob-
hodnika uz jaukanje ranjenika. Pred
brkata Kotarca, koji bijase vec s dru-
gom u red klekao, da povrh njih
predje Gospin kip, zaletio se malo
obziran Otocanin te ga s injesta iz-
tiskao ; iivriedjeni Kotarac opalio iz
male, da osvjesti nametnika. To je,
dakako, izvabilo ne tiialu pobunu,
i obhod sustao. Kad se ranjeniku
pomagalo, serdar biskupa izvjestio
o dogadjaju , pravdajuc svoj stari
naciii drzaiija reda , na sto mu
biskup sav uznemiren odpovjedio.
da goni opet svoju bivalicu, samo
da krv ne pada. Tako pametar.

Puk tvrdo vjeruje, preko koga Gospa predje, da ne <^e na zlo
nagaziti sve do dojduce svetkovine. Odatle jagma za udesnijim
mjestom ; a kod nekili i sujevjerje, da lupnuv glavom o nosila, bla-
goslov de biti jos silniji. Odatle oni neredi, koji se sad tek spominju.
Danas se vise takova sta ne cuje i ne vidi ; no uz kolunase oruz-
nici dapace moraju posredovati kod prizora pri Gospinom Stocu.
Gospin Stolac je veliki rimski kapitel na lapatu rudine na
razkrizju medju putevima, sto vode na more k Gospinu Mulu i na

SI. 5. Kip Gospe od Zeceva.

645

Grbe, te su ga djevojke zorom ovjencale viencima gorskoga cvieca,
pak uhvatile kolo (sl. 7.) oko njega, da ga nitko ne oskvrni. I sve
jutro neprekidno kolaju eto do podne. Vec je sila izvjedljivaca,
najskoli gospodske ruke, zaposjela prikrajke oko Stoca; a stigavsi
obhodnici pod svojim zastavama, sustali uz put te se poredali.
Stizu svecenici s kipom, koji napokon lazec svedjer povrh glava iak
po lako prispije do Stoca, na sto se djevojacko kolo razvrgne, te
'ga nadomjescaju oruznici i kolunasi. Medjuto se izpjevalo evan-
gjelje s hlagoslovom polja, te svecenici digose kip na ramena. a u

SI. 6. Obhod na dan Gospe od Zeeeva.

taj mail zatalasase se s muklim sumom glave poustajale gomile Ijud-
stva ka Gospinom Stocu. Oko Stoca svecenici prosiplju gorko cviece
s raztrganih vienaca, a za njim se u zraku jagnii na stotine saka.
Nastaje jagma s trganjom, te jedva pomocu oruzniiia obhod se
opet uputi, te Gospin kip opet stane Iak po lako laziti nad gla-
vama bogcljubnih hodocastnika. To se opetuje 1 kod dnigoga Stoca
pri morskoj obali.

Prizor jagmenja za gorkim cviecem vienaca s Gospinih Sto
laca je zazbilja ganutljiv, premda na prvi mah u velike zacudan. Puk
drzi svetinjom gorko cviece, koje su djevicanske ruke utrgale i oki-

646

tile, i ocuvale od doticaja oienjenili, te ^a sobom raznosi kao hla-
goslov radi doticaja s cudotvoniini kipom Gospe od Zeceva.

Kod drugog Stoca usredotocuje se sav iar svecanosti ; tu se
narod razstaje s Cospinim kipom, te hoce da izkaie najsvecanije
zadnju pucast. Kako obhod tu svrsuje, sve sto je od volje hvata
se u zadnje kolo, i tako, dok se kip polako primice, roje se kola,
kao da iz zemlje nicu, jedno za druy^m, a poskok i pjesma su sve
to jaci i iivlji. Sve se okuplja oko svog barjaka, a oni iz daljeg
okolisa uskacu, gdje im se prije namjeri.

Cim je kip na Stolac posadjen, raztrgnu se kola ; iza obreda,
kad se Gospa diyla, sliedi vec opisana jagma o gorko cviede. Svak
Icti na obalu, odakle Ce kip s Ciospina Mula u ladju.

Bas tu se luka svija na obrvu, izsred koje viri Muo; a obala
se naglo spusta k moru, kojc je nanielo tamosnjim vahiskom me-
kusne przine. ciste kao pjena. Cuh s Velebita oskorupljuje niodrinu,
u kojoj se inace pri mirnom moru odrazuju zeleni vinogradi. S protivne
strane, rek bi u podnozju gordog Velebita, bjelaska se crkva od
Zeceva. Podgorske, paike i vinjeracke dvojedrice i trojedrice kr-
stare pod zastavama na sve strane, dok se po luci razliega pus-
karanje. To je pocastna straia, koja jedva da izceka, da odprati
Gospin kip do pr\'obitnog prebivalista, na Gos|'in otok.

Cim Gospa na Muo, narod listom gazi u more, tko do cicaka,
tko do koljena, a zenskadija i gospostija, kojoj se ne da izuvati,
razredila se tik skorupa morskog. Tako nekako mora daje bile i
najordanu! I doista, netom Gospa u vinjeracki trabakul, koji tra-
dicijonalno od koljena do koljena tu castnu voinju uzimlje na se,
sva ona gomila hiljada i hiljada, stara i mlada, muzka i zenska, ka-
tolika i grcko-iztocnjaka: Kotarac, Licanin, primorac i otocanin,
Arbanas i ^ibencanin, crvenkapa i gospodski skrljak, sve pod giz-
davoni opravom, puno veselja, Ijubavi i vjere, objerucke grabi more,
da place oci, — kroz ocinji vid lieci svoju vjeru, kroz more slavi
Majku Bozju! (SI. 8.) Uzdi.suc pak prati poboznim pogledom odmi-
cuci trabakul, na kom se vihori zapovjednicka trobojnica, dok se
pjevanje litanija razliega s krme mu, na kojoj razabires jos svedjer
bielu kosuijicu svecenika i pratilaca. Pocastna straza od trijestak
krstarica na jedan mah skladnim puskarenjem daje glas, da je po-
morska povorka upravila prove pram Gospinom otocicu.

Ovakova prizora tezko da Hrvat zapamti u svom vieku drugdje,
nego li u Ninu! Valjda u toj prigodi samo moze se vidjeti slabi
trag negdanje starohrvatske mornarice !

647

Obicaj pranja pri nekim crkvenim svetkovinama, a da i ne ij;o-
vorimo o lustracijama davnih naroda, odriao se je kod nas jos na
Bielu subotu. Kad zaslave zvona na >Slava v' visnjih Bogu«, tko
je u crkvi blagoslovljenom vodom, a tko van crkve, cim se sgodi,
pare lice. Tako mornar mije se morem, a na istarskom otocju imuc-
niji teiaci i vinom. Djeca pak otvaraju kupanje skacuc u more.

Poblize se sudara s ninskim pranjem prastari obicaj njemacke
zenskadije u K(">lnu na Rajni, sto nam ga je u svojim poslanicama
zabiljezio ocevidac, glasoviti talijanski pjesnik Petrarca. U oci sv.

SI. 7. Kolo oko Gospina St6ca.

Ivana Krstitelja pri zapadu sunca, iene i djevojke, izkicene cvieceni
i miomirisnim biljem, zagrnutili do povrh lakata ruku i poredane na
obali, naizmjenice bi uronjivale u rieku ruke te bajale neke rece-
nice, da se ociste od grieha, e tako otresti se svake nesrece. I ninski
hodocastnici tvrdo vjeruju, da je pranje morem u cas, kad je Gospin
kip stupio u ladju, od osobite kreposti, najskoli za ocuvanje od
ocinje bolesti.

Izasav poboznjacka mornarica iz hike kroz uzko zdrielo u
ninsku dragu, kojom svrsava razsirujuc se Povljanski konal, jadre-

648_

njace se razrede hitrim krstarenjem rek bi u bojni red, tako da
vinjeracki trabakul jadri posred njili. Uz to se sve natjecu krsta-
renjem i manevriranjem, da, driec se svoi;a pravca pram rtu fase-
novac, proizvedu sto levnije kretnje. 1 >akaki) da je tu natjecanje uz
utakmicu, cesto i uz okladu. Gruvanjem s rtine Velebit hodocast-
nici, okupljeni kod Clospine crkvice na Zecevu, pozdravljaju Cospinu
mornaricii, koja pak svojim dieverdarima odvraca. Taj prizor nalici
pomorskoj bitci, te bi rek da se Zecevo brani od pumurske navale.

Zecevo je glavina, kojom ninski poluotok prodire u Staru
Povljansku drajfu. razstavljena od kopna jarufj;om. sto za oseke
presusi, i tako iimjetno pretvorena u otocid od 6 klm. obsega. I'
sredini se nadiie do 25 m. nad morem, te se preugodnim polo-
iajem oku pricinja kao posred ovelika jezera, na sve strane rtima
i otocicima izprcsjecana. na pol piita po prilici od Uskockih vrata
k Privlackom idrielu; dok ga osam draga, i to vctiim dielom
duboko zaogranjenih, sa svih strana okruiava. To je onaj put, kuda
su se senjski L'skoci najradje /alietali, odalle i ime Zdrielu u
Podgorski kanal, na kojem strazari na paikoj strani tvrdja od
Mleciia sagradjcna. Ovoj k jugoiztoku odgovaraju slikovite ruse-
vine grada I.jubOa, na rtini Ljubina.

Gospina crkvica bjelasa se na sjeverno-zapadmrni rubu oto-
cida tik mora, tako da je na dogled pazkoj i ninskoj strani. Do nje
su kuda za crkovnjaka i stara kula. Ved od g. 1335. spominju se re-
dovnici pustinjaci, za cielo Pavlinci, koji su dvorili zecevacku
crkvicu, ali je crkvica starija od te dobe. C.esie se crkva i samostan
zecevacki spominju petnaestoga vieka, i znamo, da je tada bio nad
zecevackim samostanom jedan prior. Ba.s godine 1300 turski copori
opiienise sjevemu Dalmaciju i q. srpnja orobi.se zecevacku pustinju,
odnesav sobom Gospin kip. Kad ga Ninjani odkupi.se, biskup Juraj
Divnic dade popraviti crkvicu, pretvoriv ju u mirsku nadarbinu,
koju je uzivao svecenik boraveci u Ninu. Radi toga rek bi. da je
zecevacka crkvica ostala zanemarena, te da se niesu u njoj vr.sile
zaduzbine na cast Gospi. S tim stoji nedvojbeno u uzrocnom savezu
cudan dogadjaj, koji je, nesto iza obnovljenja, razglasio ?.ece\'0
na sve strane. Opetovano prikazanje BI. Djevice bijase naime
zviezdom danicom Ninu u ona bnrna doba.

Udovica Jelena Grubisid u Jasenovu selu, sto se je potezalo
Lovrinskom dragom na podnoiju Vrlia, medju Zecevom i rtinom

640

650

Velebitom, osta iznenadjena vidjenjem Pavlinca s gorudm duplirom,
koji joj rece, da pohiti k zecevackoj crkvi, te ce cuti, sto <ie joj
biti objavljeno za stovanje i cuvanje (lospino, a da bozji bic ne
sastigne Ijude i polja. To je bilo u gluho nocno doba 9. travnja
godine 1516. L'strasena udovica, zazirud od poruge, da ju ne uzmu
na usta kao sanjaricu, oglusila se poruci. Nego za devet notii
susljedice prikaza joj se Bl. Djevica krvavih koljena, a 20. travnja
u pukli) podne opet Pavlinac dried u rukania dva goruca duplira,
a sliedede nod opet tri puta opetujud istu naredbu. Napokon u
ponedjeljak 26. travnja u 11 sati u jutro, docim je Jelena u svom
vinogradu pod Velikom (Jredom radila, ugleda Bl. Djevicu svu u
bjelini na trsovom panju, koja joj naredi, kako da se okaje zane-
marenje njezina stovanja u zecevackoj crkvici. Jelena, zadivljena,
pohiti za vidjenjem te prispije crkvici, na sto samo zvono od sebe
triput zazvonilo. Kad usla u crkvicu, sglcda opet Clospinu prikazu,
kao i u vinogradu, te joj se razpline pred ocima. Pohiti Jelena
u Nin, te u stolnoj crkvi pod svccanoin zakletvom izpripovieda
objavljenje, o cem ninski kancelir Nikola \'lanii sastavi redoviti
zapisnik uz mnogo svjedoka i crkovnjaka. Rek bi da je doista
Jelena bila smatrana vidogonjkom, jer njezina prijava ne bi uvazena.

Dne 4. svibnja je Jelena zarkim srcem kleceti pred (lospinim
kipom u zecevackoj crkvici prosila, da se udostoji Bl. Djevica
pruzit joj kakvo znamenje, kojim bi potvrdila njezino cudno prikazanje
i naredbu, a sloniila maIovjenn)st Ijudsku. Na to ("lOspin kip pro-
suzi na oba oka. Na Jelenino klicanje -cudo! cudo! cudoI« prite-
tekose k crkvi Ijudi, sto su se tu desili, tko na ladjama, a tko kod
bunara, medju njima i sam ninski primicerij, te oni doista na svoje
oci vidjese i dotakose suze, .sto su po grudima i rukama tiospinima
prokapaie iz ociju. Sliedeceg dana svi pod svecanom zakletvom u
stolnoj crkvi u Ninu pred mnogo odlicnih svjedoka i recenim
gradskim biije/nikom potvrdise dogadjaj. o cem bi sastavljen zapi.snik,
gdje su tocno navedena imena sviju.* BI. Djevica pri svojem
objavljenju Jeleni u vinogradu bijase dala ovu naredbu: >Ja sam
ostavila podpuno prostenje grieha svakog ponedjeljka u crkvi na
Zecevu, ali za to valja postiti jedan ponedjeljak o kruhu i vodi, dati
misu u crkvi sv. Jakova, u kojoj mi je drago, da me stuju, kao i u
crkvi na Zecevu.*

Biskup Juraj Divnid, ovjeroviv cudo, ustanovi za svukoliku

* Izvomik u aktima ninskoga kneza Ivana de Molino fol. S46., odatlc i
suvrenicni prepis biljeinika N. Vlami.

651

biskupiju blagdan prikazanja Gospe od Zeceva na 5. svibnja, a po
torn se je, po svoj prilici radi objavljenja Gospinajeleni u ponedjeljak
21. travnja 1516. godine, iivela svetkovina Gospina na ponedjeljak
molitvenih dana, koju opisujemo.

Kad je pako potla ciparskoga rata (god. 1570. — 73.) s turskog
provaljivanja prietila ozbiljna pogibao Zecevu, Gospin kip bi pre-
nesen godine 1587. u Nin, i postavljen u kapelu sv. Ambroza uz stolnu
crkvu, zecevacka nadarbina utjelovljena kaptolu, koji je pak po-
vjerio crkvicu na Zecevu brizi jednog pustinjaka. Premda je take
stovanje Gospe od Zeceva preneseno u Nin, ipak je zecevacka
crkvica i nadalje ostala sredistem hodocasca, te se je svecana sluzba
bozja slavila najskoli 5. svibnja i 8. rujna.

Kad se je pako u oci groznoga kandijskoga rata g. 1645., da
ne padne u turske ruke, Nin morao svojevoljno pozarom unistiti,
uz ine crkvene dragocjenosti, bi 16. travnja godine 1646. i Gospin
kip prenesen u zadarsku Stolnu crkvu. Iza obnovljenja grada bi
kip opet godine 1674. velicanstvenom svecanoscu prenesen u Xin,
i stavljen u kapelu sv. Marcele. Od tog doba zna se za stalno,
da je spojen s obhodom molitvenog ponedjeljnika i prenos Gospina
kipa na Zecevo, ili krajem pjesice ili brodovima.

Na obali se vec nagomilala mnoiina Licana, Podgoraca, Pa-
zana i Razancana, da izcekaju Gospu. Prenos kipa u crkvicu i
natrag biva kao i u Ninu. Pala irtvenika, godine 1O23. naslikana,
predstavlja Gospino prikazanje udovici Jeleni Grubisica. Po sve-
canoj misi i propoviedi vraca se obhod opet u Nin, te pristaje
ladja na Gospin pristan posred sjeverne gradske obale, Svecanim
obhodom izcekan, biva kip unesen na veliki zrtvenik, gdje ostaje
do Gospina uzasasca sliedeceg cetvrtka. Toga dana potla sluzbe
bozje nosi se kip svecanim obhodom kroz grad, za koga se opetuje
klecanje hodocastnika, najskoli iz zadarskog i ninskog podrucja, i
postavljanje na okiceni Gospin Stolac, sto je iza crkve. To je krasan
rimski kapitel, pokriven velikom plocom, s napisom od godine l<>73.,
koji se odnosi na popravak knezevskog dvora. Za zadnji blagoslov
kod toga Stuca obhod svrsava i kip je unesen u svoju kapelu, gdje
ostaje svedjer do dojduce zecevacke svetkovine.

652

Tko je svoj zavjet u redu ovrsio, te kolom iztresao bolesCinu,
more gazio ili se prao, pred liospom za obhoda kJecao, smatra se
obezbjedjenim od zla do dofrodisnje svetkovine. Tko se kipa dotakao,
ili lupio crlavom o nosila za klecanja, taj ne te tako lako kroz
svu godinu nastradati. Circko-iztocnjaci. kojih je obicno na hod<>-
caSdu obilata tredina, te se njihove zenskinje razlikuju po svietlo-
modroj suknji ili modrini. osobito drze, da preko svakog mora kip
barem tri puta prodi, a da bude obezbiedjen od bolesti. Za gorkim
cviedem s Gospinih Stolaca, kuga po rukovet svaki hudoca^tnik
nosi sobom, zeljkuju sretenici u putu, susjedi i rndbina: velikom
skrtoscu hodocastnik odcjepit te ovomu ili onomu stnicak blago-
slova, sto ga meiie nad krevet, na polja i stoku.

U narodu je riec, da kad Ciospin kip ima sto godina, da onda
u nj udje duh, biva, tada kip tvori cudesa i mietija boje. Po
mienjanju boja narod sudi, da li je dospa s njime zadovoljiia. Je li
narod sloian te je kroz godinu hvalio i slavio Gospu, onda je i
kip veseo, t. j. rumen, na njezin blagdan dade Gospa liepo vrienie,
da se narod moze veseliti. Nosiocima u obhudu je tada kip lagan.
Nasuprot Cjospa tuii, tija i suze roni, kad joj se narod ne moli ili
je izopaden bio, kip je nosiocima teiak, ruzno vrieme je na blagdan,
nili je dobro, niti 6e Ijetina roditi.

Samo jedanput na godinu eto Nin ozive svo-
jim starim zivotom, inaCe je to pusto. polinrano selo
od kojih 200 dusa; s tikvenjastih lica zilelja zrcali se
groznica. Slavni grad za liburnijske i rimske dobe,
sjediste lirvatskili vladara, toOka preotimanja medju
Venecijom i ugarsko-hrvatskim kraljcvinia za cetiri
vieka, a za dva sliededa sidar lurskih nabodica Like
i Kotara, do god. 1807. biskupska stolica, — sta-
rodavni i bogati Nin zive sad lib od svoje stare
slave, zapusten od svakoga. Ne, — sanio Bl. Gospa
i pobozni hodocastnik jos niesu Nina zaboravili!

Arbanasi hod Zadra.

Dr. Luka Jelic.

"jKD

GDJE JE STO.

0 peclesctgodisnjici biskupoDanja Josipa Jurja
Strossmaijera :

Strana

Smiciklas Tade: I VTI

Trnski Ivan: II XXIV

Martic fra Gr;^o : III XXVII

Gregorcic Simon: I\'. Slovene! biskupu Strossmayeru! . XXX

Markovic Franjo: O djakovackoj stolnoj crkvi. (Sa sest slika.) ... 3

Askerc A.: V kripti djakovske kateJrale. (Meseca julija l88b.) ... 44

Lovretic Gjena i Lovretio Josip: U oci »biskupova dana . .... 46

Arnold Gjuro: Zvonar 91

Tavcar dr. Ivan: Pomlad 95

Cepelic Milko: Biskiip .Strossmaver u narodu. Narodno tkivo i vezivo. 99

Iskra Stefa: Siren. (Lesenda.) 1 1 1>

Torbar Josip: Zakon svr.snosti u prirodi i-4

Sandor Gjalski Ksaver: Gospodin s Kaptola i.M

Medved Anton: Samsonov srenij 140

KlajC Vjekoslav: Horvati i njihovi gospodari 1123S. — ]4^\.) 14-

Bar baric o. Mladen: Noii kod crkve M'^

Kranj^evic Silvije Strahimir : Privid (Motiv iz franjevacki crkve u

"^ Jajcu.) • MQ

654

Stnna

l.ah Evgen: Josip Juraj Strossmayer in »Slovenska M.iticai .... 151
Car Em in Viktor: Bez sluibe. Crtica iz Istrc .154

Oanij^l Engelbert : RoJhinska srcia .... 167

Andrii^ Nikola: Prigodni spisi o Strossmayerovim prethoJniciraa i6q

Ritis^ Svetozar: Iz vojske. Crtica iz DjakovStine . . 190

Miroljub: Pop Ive . . 199

Kutar Simo: Nckaj o hojnem bratst\Ti Slovenccv in Ilrvalov 204

Trulielka Jagoda: Medju vcierotn i noiii. Silhuctta s obalc Dravc, . 209
Miletic' Stjcpan: Hrvatski kraljexi. (Iz ,»Pentalogijc« drama iz doba

naiih domaCih vladara.) .... 216

Senoa Milan: Djaknvstina ..... 224

Sorli Ivo: Med hrastjcm. Slika 230

Dezelic Velimir: Lidijina ruia. Legcnda 243

Srepel Milivoj: Preiernov utjecaj na Stanka Vraza . ... 249

Trstenjak Davorin: Plemenita tcna 265

Hrunimid dr. Josip: Rimska vcksilacija u .Mitrovici. (Sa jednom slikom.) 274

Badalic' Hiijjjo: -Muicnici Istril 279

Benkovii^ Joicf: Slovcnski duhovniki — Rojitelji prosvetc 281

Drnicnovic Josip: Mise Cu ti iza^rnat iz kuCcI Crtica iz Like. . . 289

Kuha£ Franjo S.: Glazba u djakova£koj biskupiji 298

Trcsi(i PaviCii dr. A.: Scoba Hr\-ata 310

Baric Janko: Ob Kolpi 319

Bulit^ don Frane: Po ruscnnama staroga Solina. fS.i Jetmaest slika.). 322

OstojiO Ivan K. : Iz "L'spomcn.! 3X4

Perusek Rajko: Postenjak 389

J u k i <: Ante : Usret^cni. Crtica iz bosanskog seoskog iivota ...... 392

Lam pi dr. Fr. : Vcrstvo in narodne Jege — zlasti Slovencev. Kultuma

Crtica o Slovencih 399

.MilietiC Ivan: Josip \'oltit; 403

PctraviC Ante: Kod ruscxnna drevnih dv<.ri 417

L a V t i 2 a r Josip : Iz\-ir Save-Dolinke . . 418

Novak Vjenccslav: Starac Luka. Iz Podgoija u hrvatskoni Primorju . 422

\'rhovnik Ivan: Slovcnskemu slovst\'U Meccni 440

Jambrisak Marija: Rukovet uzgojnc pouke. Za hrvatske majke . . . 446
PavletiC Krsto: Iz >Kralja Stjepanac (Drugoga dijela trilogije »Petar

SvaCi(i».) 455

Kostanjevec Josip: Bila je pomlaJ 4^7

Bauer dr. Ante: Rcligija i znanost . ... 482

OstojiO Nikola: Slobodi! 489

Tuci«5 Srg^jan: Stana. Iz niza crtic.'i: >Slavonska sela» 491

Lucerna Kamila: Kolo 5°?

Trstenjak Anton: Odlomek iz ngrskoslovenske knjiie\Tiosti 511

Podravski Milivoj: Gjuro II. Paliina, biskup djakovaCki 5'9

Dezelic Gjuro Stj.: Ljubinkovaiki klub. Iz zivota zagrebadkoga. . . 524

Surmin dr. Gjuro: Iz zajedniCke knjizevne proslosti Bosne i Slavonije 536

Neubauer Fran: Kondan je sfen 54^

'33

Pinter Robert: Izlet iz GospiOa na Sveto hrdo

Murko dr. Matija: Pocetek Gajevih : Novin« in »Danice«. Po nnvih virih

Kukuljeviii Sake in ski Rozidar: Ruza pozrtvovnosti

Kucera dr. Oton: Astronom D. M. Bogdanici . ".

Govekar Fran: Vanda

Bosanae dr. .Stjepan: Pavii;e\-o Nadodanjeo KaeiOcvu Razgovoru

ugodnomi

\'idic dr. Fr. ; \' hisi slovenskega Mecena

Hranilovic Jovan: Na solinskini razvalinama ............

Mesko Fr. Ks. : Psenicno zrno. Slika . . •

Belaj dr. Ferd. : Izvanredna pocast Leona XIII. biskupu [. (. Stross-

mayeru

Leskovar Janko: Patnik

Jelic dr. Luka : U Ninu na Gospu od Zeceva. (Sa osani slika.) . . .

St ram

567
582
S84

596

606

61.5

(n6

623
627

635

-^^

PISCI OVK KXJKiE.

lAhcccdnim redom.)

Slraoa

Andri<: dr. Nikol.i — 7.i-Tch ir'iq

Arnold dr. GjuT' it

Aikcrc Anton — i ju'Mj.in.i j^

Badalii: Hupo — Zagreb . . J79

BarhariC o. .Ml.iden — Ilok . 146

Barli- J.inko - Z.ii^ch . . . 3ig

Bauer dr. .Ante — Zagreb 482

Belaj dr. Ferdinand — Zagreb. 633

Benkovie Jolef — Komenda. 2)»i

B o s a n a c dr. Stjepan — Zairreh. 596

Briinsmid dr. |o~ ■ vH. 274

Bulic don Frane - ~ iin. j,2i

Car Em in Viktor — Volosko 1^5

Cepeliii Milko — Djakov ,0

DeieliC Ojiiro Stj. — Zagreb. 524

DeieliC dr. Velimir — Zagreb. 243

Dra2enovie Josip — PeruSie. 289

Gang! Engelbcrt —Ljubljana. 167

Govckar Fran — Ljubljana . 589

GregoriiC Simon — Gradisie. ,\.\.\

Hraniloviii Jovan — Zagreb. 613

Iskra Stefa — Zagreb . . 116

Jambrisak Marija — Zagreb. 446

JeliC dr. I iiU.i

Zadrn
jukiC Antc

A.K

,N»..Jt..:

k..<)

Klaii Vjckoslav — /.ij^rtn
Kostanjcvcc Josip — Litija
KrnnjfeviC Siivije Strahimir

— .Sar.ijevo

Ku2era dr. Oton — Zagreb
Kuha£ Franjo ."5. — Zagreb
K u k u I j e V i (^ S a k c i n s k i Bo'

tidar — Ivaneckraj Varatdina

Lab Evgen — Ljubljana . .
Lampe dr. France — Ljubljana.
Lavtiiar Josip — Kate£e .
Leskovar Janko — Karlovac
Lovreti*; Gjena i Lovrctit

Josip — Djakovo ....
Lucerna Kamila — Zagreb

635

1 4-!
4<'7

M'»

5,84

29S

?8i

'5'
399

418
627

.M a rko V i i dr.Franjo — Zagreb. 3
.Marti C fra Grgo — KreJevo X.WII
.M e d V e d Anton — Kos£ica pod

Kuraom 140

Mesko Fran Ks. — Klopinjsko

jezero na Koroikem . . . 616

Mil£eti<^ Ivan — Varaidin . 403

657

1 iletic dr. Stjepan — Zag^reb.
-liroljub — Subotica . . .
lurko dr. Matija — Dunaj .

Jeubauer Fran — Celovec.
Jovak Vjenceslav — Senj

Ivan K. —

)stojic

Tuzla . .
)stojiii Nikola

Bracu . . .

Dolnja
Povlje na

' a V 1 e t i c Krsto — Senj . .
'erusek Rajko — Ljubljana .
'etravic Ante — Stariyjad

u Dalmaciji

'inter Robert — Zagreb . .
'odravski Milivoj — Zagreb.

titig Svetozar — Bee . . .
lutar Simo — Ljubljana . .

Strana
2l6

199

567

54«
422

4«9

455
3S9

417
550
519

190
204

Strana

Smiciklas 'I'ade — Zagreb . VII

San dor Gjalski Ksaver —

Dvor Gredicc 134

Senoa dr. .Milan — Zagreb . 224

Surli Ivo — Pulj 230

.Srepel dr. Milivoj — Zagreb. 249

.Surmin dr. Gjuro — Zagreb. 536

Tavcar dr. Ivan — Ljubljana . 95

Tor bar Josip — Zagreb . . 124
Tresic Pavicic dr. .Antini —

Zagreb 310

Trnski vitez Ivan — Zagreb. .X.\I\'

Trstenjak Anton — Ljubljana jii

T r s t e n j ,i k Davorm ^ Gc-^pic. 265

Truhelka Jagoda — Zagreb. 209

Tucic Srgjan — Zagreb . . 491

\'idic dr. Fran — Dunaj . . ()06

Vrhovnik Ivan — Ljuliljana . 440

Spomen-ovieCe

rMjKTXK'KI VR\\A)7A.

Slika biskupa J. |. Strosstnavcra (lU niislovni list).
Aiier Kohcrt i'/.\
Bukov.ic Vlaho

CrnCiC KJeroent (Lo\T«n): t>a istankc obalc
Cikoi Beta (Zagreb): Oplakivanje Isusa . .
FrangeJ Robert (Zagreb): Bogoslovje . .
Grohar Ivan ( Ljubljana i : \' ncdeljo zjntr i
Ivckovii; Oton (Z.ii^cb); Zaijreb u snKi;u
Koielj Anton iKamnik): Opravljanje nevcste .
MaiiO Nikola (Zagreb): Kita cvijcCa za Cestitku
RaJkaj Slava rOzalji: Mlin kod Ozija . . .

KcndiL Ivan (Ti '

Subic J.inez (K.n- Sv. Martin

Subic jiirij iPariz): Sv. Kozma in Damijan

TiJov Ivan (Zagrebi: Glasba

Valdec Rudolf ( Zagreb i: Dr. Franjo Ra£ki
Vavpotii Ivan ' 'oi: .Martin Krp^ z \ rh.i

Vesel Ferdo (K.. - adija

Zajc Ivan (Dunajc Angelj varub

'52

256

592

•ISO

320

512

-44

104

(124

432
<)6
192

I2«

392
208

2S8

Papir > Dionicke tvomice papira« u Zaarel^u

Umjetnicke priloge izradila i tiskala; Ceska graficka spolecnost >'LInie« ii Prat;u.

Tisak K. Albrechta (Jos. Wittasek) u Zagrebu.

LIBHARY

( o u

- e^

wmmmmmm^

:yis.

.SH;

mm^

„.ws

) If^ri.

■V^,:.ryr-

>■■Vv^(7^

iVrtt

¥' 'Sii^S:

f'^yh^r

^j^'Ii/^!t^7^-

-fWii:mi

M7C5

S8M5S76

1900

C.l

ROBA

mdMi.-

wm'

z^^^i-'

if%JW^

. \\^-^i»>rAn\/Ai \r----

^, m

/
>?

Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Books

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Spomen-cviece iz hrvatskih i slovenskih dubrava"

See other formats