(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Stari pisci hrvatski"

Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and rmally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders 
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web 

at |http: //books. google .com/l 



STARI 



PISCI HRVATSKI 



NA SVUBT IZDAJE 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI 



KNJIGA Xm. 



U ZAfiKEBU 1883. 

KNJIŽARNICI JUG. AKADHMUE L. HARTKANA (kUOLI I DEUrSOH). 



DJELA 



JJORA PALMOTICA. 



MA 8v»vr ODAUl. 



.KADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. 



U UOREfiU 1883. 
AK diokiAkb tiskabe. 






OCT 131883 




I tn FdmotiieTe đrun« po ovi- 

biblioteke frubevao n DubroT- 

10, b) ix iste biblioteke br. 29, 

ioteke akademijske br. 15. 

t) ii Inblioteke fraikersca n Du- 

t«ke br. 29, c) iz iste biblioteke 
EO br. 68. 

demijske biblioteke br. 18 i 644. 
lioteke fraAeraca a Dabromikn 

djskom br. 667. 

p^rovH ocu, po mkopiaa is bi- 

br. 86. 

kom br. 18 i iadaAn H. Bana n 

851. rtr, 44— &7. 

lUotake fraAeTaca a DnbroTDika 



Arroin Pavić. 



POSRJEiKE. 

ALČINA stih 188. nSmnoKii) tinimoKit; stih 177. krlevska] krmJeTikA; 
•tih 887. neki] Aeki; 688. ćas] Sas; 1809 u dno. osfetiti] osfetito. liAVI- 
NUA stih 8. Janone] Jnnone; 827 u đnn. jorve] jure; 652. djclm] d^Bim: 
861. Sneoentgo] Mecentijo; 940. djela] dil»; 1218. aern^a] iem)a; 1240. bio] 
bio. str. 115. prikasaifiie drugo] prikaaaAe treće. 1818. Segersto] Sergesto; 
1460. Ahthoru] Ahtoru; 1481. £e] ne; 1519. hva^ene] h^alene; 1880. Iiatisi- 
niijeml Latoniniiem: 2281. Šija] G^ja? str. 151. Latin] Lavinga. GAPTl- 
SLAvA stih 1004. ft Aom] SAom; 1068 u dnu. vremene] Tremena; 1291. a] s; 
str. 208. skasane] skasaAe; stih 8087. suda] sudu; 8498. Lubiea] Lubica; star. 
275 u dnu. stihoTih] stihova; 3904. hvalo] hvale. BISBBNICA 578 i 579 gdje, 
omrsi] gdje je, omrsit; 600. ugarska] ugrska; 800. ispuiiei&nj ispui^enu; 1426. 
na na] na; str. 824. Tiloamaj i Bisemica] Tilosmu i Oritrges; soh 1760. 
sesstrice] sestrice; 1815. jesi] jesi; 1841. kra)evskomnT kra}evskomu; str. 844. 
u dnu. iqpovjeda] spovieda; 2224. gospo] gospoje; 283o. djevoj5ieu] ^jo^oj^^ic^ 
IPSIPUiE stih 1594. tifiiAom] tifiinom. ABIODA stih 124. dru^em] dronjem: 
421. ov^eoa] cvijeća; 944. oriteo] orite. D08ASTJE OD BNEE K ANKIZU 
l^GOVU OOU stih 16. Siiiei&ja] čii&ei^'a; 264. sre6&a] siećna; 804. potsite] 
potei'te. str« 459 prikasai&e] skasaAe. str. 510. Ifin^jina] Bnejina. 



A L Č I N A, 



^1 



Sukop. Mbrov. fra'keio. ma MJeffibu: spjerana po Đonu Palmotićn, vlute* 
1 m dubioTaCkomii, % prid dvorom prikaiana od đražine smeten^eh go- 

d te 1647^ 

lad piMi brr. k^J. ZIL 1 



\ 



1 



Imena, koja ulaze u ovo prikazane. 

Prolog: Neptun i Proteo u konki. 

Alčina, vila magionica. 

Kora|ka, dvorki^ca. 

Ruđer, 2atrav|en u |ubavi za Alčinom. 

Melisa, vilenica. 

Strašimir, vojevođa od plavi. 

Astolfo. 

Sirene.^ 

Kor djevojčica. 

Glasnik. 

Kor vitezova priobraženijeh od Alčine. 



^ Bukop. 29 trna postojano e: Serene. 



FBOLOO. 
I PBOTBO O KORKI. 



Ustavimo, moj Protao, 
ast&Timo nai tijek odi, 
OTo je more, gdi veseo 
mir prilnvs i gospođi. 

Sva oatala mora, koja 
jedna semfn pa2a okoli, 
gore o ogAu straina boja, 
Bvad kra)aje Marte oholi. 

Po Širokom Oceanu 
ErkuloTft izvan puta 
na svaka se vrti strano 
omžana smeća jata. 

CMi godi se ipadske sreta 
i franačke bojne plavi, 
a nemira hadu i kleta 
avad zameću rat krvavi. 

Sva koliKa zemja ingleska 
s oeskladnosti bijesne i grube 
britke mače, kopja teSka 
svoje obraća na pogube. 

Od istočne strane vedre, 
do zapadnijeh svijeh zema]a, 
neizbrojne dražbe jedre 
oružanijeh koraba]a. 

Vas sjeverni kraj ledeni 
Bvnd okolo robe i prle 
Goti u krvi sadojeni 
i njemačke vojske vrle. 

: ipanske. 17. ingleika] 6: ingleika. 



Što ĆU od bližnijeh mora rijeti, 
ki pitome pera kraje, 30 

gđi nemili boj gorjeti 
s hudom srećom ne pristaje? 

Od kraj čela plodne Asije, 
tja do Ibera rijeke ovamo^ 
pokrajine vidjet nije, 35 

gdi razmirja ne gledamo. 

Sva latinska zem|a obilna, 
vrijednijeh |adi majka stara, 
oko sebe pazi silna 
mnoštva bojnijeh od jedara. 40 

Kra| iSpanski i franački 
jedan drugom suprotiva 
po sve strane boj junački 
treskovitijeb spravja driva. 

Grčko more s desna i s lijeva 45 

u krvi se sve cr|eni, 
koju istočni zmaj proljeva 
i zapadni lav hrabreni. 

Kod ovega samo mora, 
gdi grad ovi gospoduje, 50 

po milosti, danoj s gora, 
Bvak počiva, svak miruje. 

FROTBO: 

Kra|u morski, uzmnožiti, 
razlog prosi, da do vika 

ovi narod plemeniti 55 

ima dobra sva kolika. 

Gdi pravednos, gdi sloboda, 
znafie i krepos gdi pribiva, 
ko da svaka dobra zgoda 
i slatki se mir ne uživa? 60 

Tko bi bio u nevo|e 
utočistje umrlima 
sada, gdi se vas sviet ko|e, 
i s oružjem tuđe otima. 



83« plodne] a: podne. 64. otima] a: mirna. 



da oTegK slavna gr&di 
ue odredi nebo milo, 
da, ko vazda, prima i uda 
iievo}nike u ivoje krilo ? 

Kod ovezijeh kada mira 
s morskijem itadom prođem grede, 
pun vese|a, i pun mira, 
kliknem pjevat sej besjede : 

zdrav slobodni ĐabrovoitSe, 
glasoviti, svijetli grade, 
odkli žarko sunce ističe, 
dokli u morski skat zapade ; 
zdrav, koji si vazda bio, 
od početka prvijeh ljeta, 
i nebeskom kraju mio, 
i krajevim svijem od svijeta! 

Neka druži spravjat budu 
bojne vojske oružane, 
po viteikom neka tmdu 
od protiva zlijeh se brane; 

dobrota je sama tvoja 
i krepčina Čiste vire, 
Buproć svakoj srneći koja 
Čuva i brani tvoje mire. 

Živi, UEsmožni grade, živi, 
tvoje slobodno biće ovo 
vik ne smeo boj straSivi, 
s tobom vazda mir stanovo. 



Lijepo je blago mit na svijed, 
IjepJe od nega stvari nije, 
i mudar se može rijetj, 
uživati tko ga umije. 

Gđi je mir, svake obilnosti 
i bogastva Snim stanuju, 
puk se nzmnaža, i u vrijednosti 
stari i mladi napreduju. 

rijefa. 96. moie] a: ima. 100. napredi^u] a: 



6 ALĆIKA« 

Na kad kad god posred grada 
u ispraznoB mir se obrati, 
mir nikako, nego tada 
zločestro se ima zvati. 

Za čejadi mirne, koja 105 

u pokoju skladnom žive, 
ispraznos je gora od boja, 
s kom dohode sve protive. 

Ali koja čađa sade 
ja sam ovdi zamjerio? 110 

Lijepo ti si, srećni grade, 
tvoje mire ponovio. 

Među tvojijem građanima, 
koji tebe rese ovako, 

tamna ispraznos mjesta ne ima. 115 

Kaži srce krepko i jako, 

ter noveći tvrđe tvoje 
ponav|ati počni opeta 
i ploveće građe tvoje, 
negda slavne do kraj svijeta. 120 

Kada morska moja voda 
čas i sdjenu zaboravi, 
nu tvojega od naroda 
podaše joj lijepe plavi. 

PBOTBO: 

JoS će, kra|u, biti slavna 125 

nih drijevima tva pučina, 
ako, koja rijeh odavna, 
proročanstva ma su istina. 

Vidim, gdje grad ovi raste 
i u plemenu i u vrijednosti, 130 

svi narodi gdje ga časte, 
ko stan pravi svijeh kreposti ; 

gdi ga užmnožit svi nastoje 
građani ovi glasoviti, 

ki ne uzim)u vrijeme svoje 135 

u ispraznosti provoditi. 

116. i 117. Od ova dva stiha ntkop. a ima 8amo riječi: sr« kx«pko i 
jako, t«r. 121 — 124. Ovako ti stihovi glase n oba rukopisa. 



E 



A prem mladoB izabrana, 
na Tladaiie ka *e rodi, 
prikasaće šega dana, 
na ito isprazni blud dovodi. 

Na ti kako lijepo bine 
na OToi semji od sjevera 
otok stari hitre Alčine, 
gđi ona itravi jar Rudera; 

na ti kako bladna vila 
crne ođ strane i postoine 
jar zem|e ore uđniU 
bjeie lijepe i raskoioe; 

nn t' ribara, ki po svita 
Ae su život razglasili, 
i ljepota vubovita, 
ka stravlenu mladca omili; 

ko gospođe ove, sUvne 
po slovinskom svem narodu, 
slniati sa ie)Qe i apravne 
E^asovita ova zgodu. 



Dostojna je svake od adjene 
ova mlados plemenita, 
fijem ponav)a napomene, 
Čas i koriš kijem se hita, 

Deka, koji Ruđerovo 
slijedi kratko plahovaAe, 
bnđe slijedit i iliegovo 
mndro i svijesno pokajane. 

Tim slupajmo i mi odi 
u ovem mirna mjestu od svijeta, 
ito 10 n staro doba zgodi 
za dobodoijeb nauk ljeta. 

'Htopiit.- BVȣft. 161. kcgi] ft : ko i 



^ 



8 AliČDSA. 

ČINENJE PRVO. 

SEAZAJ^E PBVO. 

alčina i koba^ka. 

kora^sa: 

Kud 8i tako prije dana 
B jasnom zorom podranila^ 170 

kra}ice moja izbrana, 
o gospode moja mila? 

JoSter dobro nijesi oplela 
tvoje zlatne rude kosi, 

koje po snijega vrata bijela 175 

blag, tih vjetrić svud raznosi, 

a kr|evska tvoja dika 
ko van sebe na dvor bodi: 
koja miso toli prika, 
koji te iz dvora trud izvodi? 180 

alčina: 

Ruđera ištem, dobro moje, 
za lUm stupaj moj upirem, 
on je duša ma, bez koje 
sto krat na dan živa umirem. 

Nu kud gredem? Tko će meni 185 

zatravjenoj ukazati, 
kud je pošo moj |ubjeni, 
na koju se stranu obrati? 

Jaoh; što velim? Kud upravi 
svoj drum slatka ma razbluda? 190 

Trijebi je, koji bi}eg svuda 
svoje lijeposti da ostavi. 

Ako budem oćutjeti, 
gdi po viSAoj vedroj strani 
tihi vjetrić prSi i leti 195 

običaji svoje vani; 

ako vidim, gdi mirnija 
bistra rijeka svoj put čini, 

169. prije dana] a; sTijetla is stana. 174. alatne] a: zlaćene. 176 blag tih] 
a: blagi. 



Ije trftTR veselija 

ti plodnoj po raviuDij 

ez s^edoka bei nijednoga 

)bi ća soma riti: 

da je sroa moga 

lO život moj testiti. 

rem veliku |abav prosi 
KM, ka je privdika ; 
n koma tradu i^o ei 
laj vrijedna labovnika, 
le hulim, ma gospoje, 
livene trude tvoje. 
ije »rce, joi da bilo 
oga bi od kamena, 
I ne bi obfubilo 
na mladca i hrabrena, 
K ne bi zatravile 
e crne o& mile? 
In lijepo Uago to 
ikab driSeći, 
n se tat! gorko 
>dii u emeći ? 
đ nuraka prvoga 



i se la tvoga 
; vitea ne krene; 
mlados tva toh 
iim se skončava, 
i ga okoli 
lijeh dubrava. 

AubatAi 
ima smeće i ćemera 
i miso meni priti, 
:a moga je Rnđera, 
Eorajko, izgubiti; 

ra. 281. Bnđeni] a: Bnđira. 



10 AliČDlA. 

miso, ka me jadno Biječe 
kroz glas ovi ne 8mi|eni : 
ostavi te, jaoh, uteče, 235 

o Alčina, tvoj |ubjeni; 

ostavi te, i od tega 
6trav|ena se još ne 8tav|aš, 
ter ne držiš molbam Aega, 
ter ga silom ne nstavljafi? 240 

Tko |ubeći dni provodi, 
sveđ se boji, sveđer preda; 
goruSta se |ubav rodi 
8 lednijem strabom nporeda. 

Na zrak slike tve jedine 245 

gine mladac zamamjeni, 
jak visoke vrh planine 
ispred sunca mraz ledeni, 

i mož' sumAit, da će tebe 
tač nevjerno privariti, 250 

i da će se bez potrebe 
od lijeposti tve dijeliti? 

Nn, Sto scijenit vik ne moga, 
još da hini, još da laže, 

i da samo |ubav mnogu, 255 

ku ti nosi, s dvora kaže ; 

kad bi uteći on hotio: 
u koje bi strane i kraje 
8 mjesta ovoga obratio 
on bjeguće svoje stupaje? 260 

Otok ovi svud okoli 
paše ocean ne poznani, 
a Strašimir ban oholi 
8 tisuću ga plavi brani; 

Ipogrifo koA krilati, 265 

8 kijem doletje Ruđer odi, 
kad bi na Aem htio bježati, 
u rukah se tvojim nahodi. 

250. privariti] a: ostaviti. 265. Ipogrifo] 5.: Kiifo £egov. 



alCsna. 

Tijem kijem pntom, kijent itafinom 
da se od tebe bude ukrasti; 
B kojom varkom i hitrinom 
da pobjegne tvoje od vlasti ? 



Ne snam ni ja, za sve da mi 
grozno u prsijeh srce lapa, 
teika boles ke spravja mi, 
da mi Aeko sIo pristapa; 

nu ako moja moć osiona 
joi nije pala z6m|i nica, 
i ako silna ja sam ona, 
ka hah do^Iek vilenica, 

kroz Sapta&e silno i j^o 
red ću ameati od naravi, 
i privratit nebo i pako, 
da me Rađer ne ostavi. 



Velika je moć vili^ 
i jaka je djelovati, 
priko reda da noć siAa 
u bijeli se dan obrati; 

slična snnoa on prilika 
i ljepote moć vesele 
n srcu je (ubovnika 
vilenica ja£a vele. 

Tvoja krepos vilovita 
najveća je u tvom licu, 
nim nadhodii ponosita 
tnjelu zoru i daoicu; 

jedna rijeflca, posmijeh jedan, 
jedan pogled tvoj veseli 
Ruđera je avezat vr^edan, 
da se od tebe ne odijeli. 

Ali B lijeve atrane, s koje 
kraj umiva more drago, 



.] a: smMtit. 295. ponoaita] a: pođnontft. 



■r.z 



rt'-. 






r:f 



rt 

r 

i'« . 



i^:*^ 









• \* 



^' 



,' t 



>*♦« 

I' 












r 



12 



▲LdraA. 

gre žuđjeno dobro tvoje, 
tvoja rado8y tvoje blago. 

Od vaiie ću ja mladosti 
daleko ae odijeliti, 
zamjema je areća dosti 
dvjema drazijem samijem biti. 

SKAZAlte DBUGO. 

AhČlKA I BUĐBB. 

ritđbb: 

Ki zrak ovo ne izravni, 
ke svjetlosti drage sila 
zablještiva pogled meni, 
a srce mi je razvedrila ? 

Ovo je oči tvojijeh djelo, 
)avena ma božice, 
ovu rados priveselo 
stvara u meni tvoje lice. 

Dobro ve}ah ja u sebi : 
ako zrake tač jedine 
ne uzroci sunce od nebi, 
zraci su ovo lijepe Aldine. 

alčina: 

K tebi gredem, moj Ruđeru, 
uzdisani moj pokoju, 
ki si Čudnu kroz namjeru 
posvojio mlados moju. 

Ako u tebi žive i stječe 
veću krepos moja duša; 
bivši od mene ti daleče, 
ki jad, koju boles kuša ? 

Sam u sebi ti procijeni, 
ja ti nijesam jaka izrijeti, 
neg ako ću, moj }ubjeni, 
od goruće že)e umrijeti. 

Ja te želim, ja te |ubim, 
što se jače |ubit more ; 



305 



310 



315 



320 



325 



330 



329. sebi] a: tebi. 



V 



J 



AjJbaA. 13 

teike miBli na me more, 335 

da te tažna oe izgubim. 

Olafl mi u srcu neki pravi, 
da se od mene hoć' dijeliti; 
ah, i moć ćei, ma |nbavi, 
draga troju ostaviti? 340 

i pođnijećeš da pogine, 
puna tuge i skondaAa, 
i da umre s tve krivine 
jedna ka se tebi klaAa? 

To t^ da tebe ja ostavim, 345 

ma razbludo, moj života? 
to t* da moj raj zaboravim ? 
to f da izdam tvu ljepotu? 
Jakijem vezom, ma gospoje, 
Bvezala si srce moje. 360 

Tako mislim tvrdo u sebi, 
od uresu tvom rajskomu, 
da vas kolik živ u tebi, 
a u tijelu sam mrtav momu ; 

nu mi lijepos tva gizdava 355 

sto krat na dan život dava: 
i da od tebe, ku sveđ želim, 
tač nevjerno ja se dijelim ? 

Prije ogilene sve tijeskove 
gnjevno nebo na me obori, 360 

prije poda mnom sve jazove 
rasrčena zem}a otvori, 
prije me proždri sine more, 
neg da ostavim tvoje dvore. 

Dokle bude duh u meni, 365 

biću s tobom sva ma ljeta; 
i ako mrtve duše u sjeni 
doć pod nebo mogu opeta, 

za steć s tobom pokoj pravi, 
platu vječne me )ubavi, 370 

^- to f] a: to tako i u stihovima 347, 348. 369. steć] a: nać. 



14 AsJCmA. 

Blijeđiia te, ma jubjena, 
tro] luboTnik, duh i sjena. 

AiidiNA: 



Kako vjetar od sjerera 
pune đažda crne oblake 

iz nebeske strane tjera 375 

i dovede svijetle zrake, 

tač na medne tvoje riječi, 
gđi stanuju sve sladosti. 
moje se jadno srce izliječi 
od žestoke svoje žalosti. 380 

Kad te čujem, kad te vidim, 
taku ćutim slas u sebi, 
da svu sreću ne zavidim 
Jovu, ki je kra| od nebi. 

buđeb: 

Ne s tolikom žejom leti 385 

u osvanutje dana bijela 
zlatna vojska drobnijeh čela 
isred cvijetja med izeti, 

kako duša moja hlepi, 
kako bježi srce moje 390 

na rumeni trator lijepi, 
ki tvoje slatke usti goje; 

i da gorkom u nemiru 
ja te budem ostaviti, 

i podanu tebi viru 395 

grubijem bijegom ockvmiti? 

Ako iz crna tvoga oka 
moj |uveni plam izhodi, 
ko da blizu svoga uzroka 
u vijeke se ne nahodi? 400 

AiidmA: 

Dosta, dn^ ma radosti, 
dosta, slatko moje ufaAe, 



888. iseti] 6.: iteti« 



ođ velike ođ nđoati 

đoSo je život moj na nuAe. 

Vidim ]ubt,y tvojn i vjeru, 
kako je đoriek viku ne bi. 
Na isti nafin, moj Rnđern, 
i ja jesam vema tebi ; 

pače n srcu tako momu 
gorim 8 rajske tvoje slike, 
da mom og&n |aTenomq 
pod nebesim nije prilike. 

No za malo ja ća tebe 
odi, brace, ostaviti; 
DE običajne me potrebe 
vrijeme mi se odijeliti. 

Ti p<^eđe tvoje steri 
u dubrave sej zeleae, 
gdi od tisuću ptica i svijeri 
gledat igre moi' juvene, 

ali ako ćeš blizu ođi 
B kraja pražat morska stada, 
nać ćei, da i nih {ubav vlada, 
i da gore sva u vodi. 



Pođi, a ja 6u ođi ostati, 
i tijem žarko sunce isteče, 
tvoju sUkn na daleće 
u Aemu iu razgledati. 

SKAZAI^ TSEĆB. 
buđbb i siren b. 
busbr: 
O sunčani bože Apolo, 
ki sve gojiS stvari umrle, 
i po svemu nebu okolo 
tvoje obraćal kone hrle, 
ti, B nebeske ki visine 
srakom zvijezda od pozora 
: mko, posoTk] a: ft<Mor%. 






*- 



V. ' 






?t. 



S' 






■•■.V , 

St; 
a.. 



16 AlidlNA. 



sve rasBgledai, ke se čine 435 

i sred zem^e i sred mora, 
u koliko tvoj svjetlosti 



^^ ja se snižen klažam odi, 

^ čim izgoni zle tamnosti 



i veseU dan izvodi, 440 

rec' mi, jesi li od vik vika 
od istoka do zapada 
upaziti mogo ikada 
srećna ovako Ijubovnika? 

Ali koja čuda nova 445 

moje 8trav}ene oči paze, 
koje morskijeh iz valova 
lijepe vile ovo izlaze? 

Svaka ima zlatne kose, 
a u gizdavom licu i čelu 450 

lijer izmiješan s rusom nose, 
i s čeminom ružu bijelu. 

Morske su ovo tri Sirene, 
spravjaju se za pjevati; 

poć ću pjesni Aih }uvene 455 

odi s kraja posluiati. 



PRVA smaNA: 

I Ne tač hrlo rana rusa 

I svoj izgubi ures lijepi, 



iz rodnoga kad je busa 

silno gvozdje iskorijepi, 460 

ko cvijet ]uske od mladosti 



P časom gubi sve lijeposti. 

%: . 

i^:' DRUGA SIRSNA: 



Ko prid zrakom sunčanime 
nejaki se snieg rastopi, 

na zaglavu mrazne zime 465 

vrbe od gora kad priklopi, 
tač bjeguća od bremena 
^' umrla je lijepos strena. 



tbsAa sisbta: 
Đocns leti soko sivi, 
tetuita je strijela lijena, 
kasno mine plam stroiiri, 
ki nsrofii muna ognena, 
pn taštini, s kom prohodi 
brijemei a goju ke se vođi. 

STS TSI n JSDHO: 

Ti viteže srećni, koga 
prinije blaga sreća odi, 
sred raskoina mjesta ovoga 
D razbludah dni provodi, 
dokle ta je đopuit«ao 
blago uživat tve ^aveno. 



Vas kolik se svijet veseli, 
kad istefe zora bila; 
nu drag posmijah i Tesdi, 
koji kaže lijepa vila, 
nosi rađoB ne izrofienu 
^abovniko zatravloau. 



Glasnica }e od vedrine 
podnosi ta svijetla doga, 
i dan za i^om miran sine 
iza đažđa plaha i đnga; 
na blag pogled vedrijeh oči 
veći u srca mir uzroci. 

trb6a 8ibk(a: 
Med toliko sladak nije, 
ni ono piće puno slave, 
koje veliki Jove pije, 
od velike kr^ države, 
koliku ti slas udili 
lijepijeh usta celov mili. 












f 






♦. 
«•.■ 









"'.-4 



■■^ 









-v 









18 ALČINA. 



SVB TRI U JSDKO: 



O viteže svud poznani; 

ne ispusti sreće tvoje, 500 

»; iskati je pak zamani, 

»K što jedanput pobjeglo je; 

duga ljeta, glava bii'ela, 

za (uvenijeh nije djela. 



ruđer: 



Vaš ću nauk pun (uvezni, 505 

lijepe vile obslužiti, 
drage mi će vaše pjesni 
na pameti vazda biti; 
ku mi dava |ubav sreću, 
iz ruka je pustit ne ću. 510 



kor: 



Tko razgleda dobro, ne bi 

ni razabro u svoj glavi, 

kakvo je ovo bitje u sebi, 

u kom Ruđer sad boravi. 

Od prve bi prosudio, 215 

u svem ljudskom da narodu 
'f nije se nitko namjerio 

i- . na srećniju došle zgodu ; 

rv er videći, gdi uživa 

neizmjernoj u radosti 520 

lijepu AlĆinu, koja odsiva 

suncu od nebi svom lijeposti, 
što bi mogo, nego rijeti, 
K:' jedan ki je slabe svijesti, 

da su ovo na svem svijeti 525 

od svijeh više sreće i česti? 
p- Ali ćovjek svijesna suda, 

koji pozna pravu diku, 

nepriličnijeh nih razbluda 

pohvaliti ne će viku. 530 

Stvari su ovo, ke varaju 

oćućenje svojom slasti; 



ali gorko odaraju 
po žtTota i po Čatti. 

Svijetli mladac, ki se rodi 
od plemena viteikoga, 
da stoluje, da gospodi 
vrhu paka podložnoga, 

viiAu slava iakat ima. 
i dobiti smrt prihadu, 
ne s razbludam isprasnima, 
po viteikom nego truda. 

Po tradu se krepos stječe, 
i stje^ se dobra prava, 
a od dobar je evijeb daleke, 
na ispraznost ki se đava. 

Tko god trudi, tko se znoji 
po 6deAu kreposnomu, 
i sam sebi koriš svoji 
i rođenom gradu svomu. 

Ispraznos je nepoitena, 
svijetle knće ka satire, 
i ko nemoć nevidjena 
tvrda gradu ori mire. 

Bjež', Ruđeru, vrijedni bježi, 
ne iiti poraz tvomu biću, 
jedovita zmija leži, 
a kom cijeniš sidjet cvića. 

Plam ne viđjen većma hara, 
a u tibom se moru krije 
stijena, koja plavi vara, 
sve ito svijetli zlato oije. 

ĆINENJE DRUGO. 
BK&Z&SiV PBVO. 
KELisA sama u karu : 
Ustavite već tijek hrli, 
ki bi brži strijele ogAene, 
moji letušti zmaji vrli, 
ki đoni jeste odi mene. 









i.'? ' 



^ 



20 



AliČINA. 









.■«■ 



Brađamante glasovita 
lijepa }ubi Ruđe|*oya, 
iz franačkijeh strana ođ svita 
đoć mi Čini mjesta u ova. 570 

Za i^e }ubav i od ie strane 
vas sam ovi trud uzela, 
i kroz pute ne poznane 
u Indiju doletjela. 

Tvoji uzdasi; tvoje tužbe, 575 

i tva }ubav privarena, 
dostojne su ove od službe, 
djevojčice prihrabrena. 

Vilenica huda i prika 
odi u robstvu bludnom drži 580 

tvoga draga vjerenika, 
koji srce tvoje prži. 

Livade ove nareiene 
razlikoga kitjem cvijetja, 

vrhu kojijeh sva čas žene 585 

raskošnoga prima|etja; 

ovijeh voda romon mili, 
ki pod sjenom u peludne 
razbludjene nuka i sili 
na san tibi oČi trudne; 590 

ovo dubje, gdje vjetrići 
blaži prsat ne pristaju, 
i medeni svud slavici 
pod nim pjesni sve skladaju, 

nijesu djela od naravi: 595 

sve vilii^a Čini siia, 
kojom sveza i zatravi 
vrijedna mladca prika vila. 

Ali ako sam slavna svudi 
Melisa ona ja hrabrena, 600 

i na pomoć vrijednijeh }udi 
od nebesa odredjena, 

prije neg zlatno sunce skriti 
bude u more svoje licct 

580. bludnom] a: svomn. 582. prži] b: sprŽi. 585. sva] ai svak. 598. mlađoa] 
(: mlaca, tako svaki ptU. 



Rnđera ću ■lobođiti 
od opake vilenice. 

Sve mu ću ođkrit lumbenosti 
i zla djeU i oeprsva, 
koja od hitre ibe lijeposti 
on zaslijepjen ne poanava. 

I ako je neobičaa 
ovi otok doslek bio, 
i za }Tiđi stan nesličan 
i strahovit i nemio, 

2imt mu ću đs utgubi 
ovn lijepos svu koliku, 
da [M^rdj, da pograbi, 
da uzme predAn svoju sliko. 

Vidjeti će, da po Aemo 
klisurite svud su stijene 
i planine a divjemn 
strainom dnbjn odjevene. 

Odi u to sakrivena 
Kndera ću dočekati, 
te mu ću 86 priobražena 
B tn£jem licom ukazati, 

i daća mu lijeke ietine 
proć otrovim )uvenima, 
ke, kažać se slatke ustima, 
smrtnu ranu dnii čine. 

S grdilom ću iemiJeSati, 
kad ga uskaram, rijefi moje, 
da se osvijesti, da ae vrati 
na obi&ijno zđravje svoje. 

skazaAb Dsvao. 

ALCiha i strašihir. 
alčina: 
Tužna sada tičem rukom, 
da tko {ubi, sveđ tuguje, 
da se vazda s )utom mukom 
slatka jubav sadmSaje. 












&?■■ 



<:*»■ 



l'^ 



^t":^ 



m: 









M - 






r 






22 



ALČINA. 

Znam da Ruđer gori s mene 
većma nego glavna ogii^ena, 
sred planine ođkrivene 
od sjevera ražežena; 

ali srce moje svakako 
u ledenoj stine srneći, 
da će od mene, ne znam kako^ 
dijeliti se i uteći. 

Sred oči mu i sred čela 
sasma očite vidim plame, 
kojijem ga sam razgorjela, 
da ko Ijepir gine za me; 

nu čemerni strah me mori, 
ki nemilo i nedrago 
u srcu mi sved govori: 
izgubićeS tvoje blago. 

O radosti od |ubavi, 
kratke ti ste vi na sviti, 
imat vas je nemir pravi, 
a smrt gorka izgubiti. 

straSimib; 

S mora gredem, odkle AlČina 
pospjeino mi doć naredi; 
ne znam koje Ae vedrina 
hoće dati zapovijedi. 

Potreba je, da žestoka 
miso srce ne satira, 
er velika bez uzroka 
vik ne zove Strašimira. 

Ali ne znam, gdi će biti 
ma kra)ica svijetla i mila; 
ono je vidim, gdi misliti 
neka joj se stvar zgodila. 



1 



640 



645 



650 



655 



660 



665 



670 



ALdiHA: 



Ako uzdasi moji česti 
i plač, ki mi B oči teče, 



669. ruhop. a od toga tHha ima samo: o. 670. joj] b: jom. 



nije jftki &ega ttrneati, 
da ne pođe, da ne Dt«će; 

ako moja uedržati . 
vitina ga vlas ne može, 
ito da budem TJerorati, 
Sto da meni već pomoie? 

Ja snam, ito eam aamifllila: 
da oe oražje silno ipTavi ; 
najbo}e je boj i sila 
bijeg RađeroT da nstSTi. 



Na zapovijed gredem tvoju, 
o prisvijetla ma kralice; 
koje djelo, službu koju 
hoć' od vjerne me desnice? 

O moj dragi Stra^mire, 
ako slijedi! ćas i diku, 
sad, ako igda, od tve vire 
potrebu imam ja veliku. 

Na sve klance, oa sve pnte, 
ki su naSoj u državi, 
straže uzmnoži, pomiiu stavi, - 
er se vele nzdam u te. 

Luge i luke još mi brani, 
i trve okolo čuva more, 
iz krajertva moga vani 
nitko isaći da ne more. 

Proć po morskoj ne da vodi 
nijednoj plavi, ito se prije 
snižno tebi ne opovije, 
kuda grede, koga vodi. 



Ne će ptica prole^eti 
po nebeskom moć prostom, 



b: BnAan. 700. urednoj] b: D^eđnom. 



-^ 



24 ALČINA. 

a nego li plav po moru 705 

bez moje yo|6 da odleti; 

ali; ako se znat pristoji, 
od šta predaS, ma gospoje, 
koja nova snmia i koji 
strah smeta ti tvoje pokoje? 710 

Je da je hnđa Logistila, 
ka se tebi vacda opire, 
bojne vojske pripravila 
na čuvane naie mire? 

ALčmA: 

I gore snmAe i gorči je 715 

ja se straSim, nego s toga, 
nu joStera vrijeme nije 
odkrit uzrok straha moga. 

Pospješi se ti put luke, 
ter izvrši že|u moju; 720 

spuštavam se tebi u ruke 
i u stavnu vjeru tvoju. 

BTBAftTMTR: 

Pusti tuge, ke te ko|u, 
jad ostavi tvoj ledeni, 

ja ću otiti tvoju vo|tt 735 

ispuniti, neka je meni. 

alčuta: 

Pođi s bogom. Nu čestiti 
moj }ubovnik k meni gređ«^; 
dražom stvari nasititi 
ja ne mogu moje poglede. 730 

706. odleti] a: poleti. 709. snm£a] 5: eTUD^a. 721. tebi] a: tvoje. 724. ostavi] 
a: ustavi. 729. đraiom] a: s dražom. 



DBIR, KORA^KA, I KOR DJSTOJĆK 



Tako jaki t«s na moje 
srce alijepa |ubaT stavi, 
odkad, draga ma gospife, 
ljepota me tva Batravi, 
da Be a&m prije umriti, 
neg se od 6ega sloboditi; 

nu tafi lijepo tvo «a kon , 
Tez od kijeh n oti s^ela, 
IjepiSe prame da ne nosi 
BUvna šora rrha dela: 
n radosti moje Čestite, 
lijepe vile, iaredtfl. 



Gondti SD tako plami, 
i tolikn sdrše krepos, 

kojijem sprži, kojijem imami, 14 

brafie, mene tToja lijepos, 
da ća prije ja umrijeti, 
neg moj ogai^ d(^oijeti; 

nu sa tako svijetle o£i, 
ke me plame raagarajn, 7f 

da a kra|estTu od istoJS 
zraci od sunoa maAe BJaja; 
vi radosti moje deslit^ 
lijepe vile, isredte. 

KOR ivbkoCioa: 
Pojmo draiijek jnbovnika 11 

skladnu (nbav i radosti ; 
ovakogft od vijek vika 
ne bi goja ni lijepoeti: 
Čestit Rođer, srećna Alčina, 
kijek je jabav ta£ jedina. 7f 

i] a: a kij«m. 750. m» pUmej a: moj plam. 756. i] a: n. 






»I :»r 



I- 



f^*" 






,4* 



i. 

h 

I:' 



l^^. 



» - - 






?*•;. 




26 ALČINA. 

družbo čestita, 
kijeh lubav sastavi 
u OVO] od svita 
veseloj državi, 

uživaj, uživaj 765 

u dragoj skladnosti 
|uveni slatki raj, 
žudjene radosti. 

Sasma ]e blažena, 
Alčina, tva srića, 770 

Čim toli hrabrena 
uživaš mladića. 

1 ti se, Ruđeru, 

da obideS vas saj svit, 

na bo}u namjeru 775 

viku ne ć' namjerit. 

ruđsr: 

O božice moja izbrana, 
razbludno je tvoje krilo 
ko proljetna rusa rana, 

ko mirisni čemin bilo, 780 

u Aem hraniš bijele lijere, 
tvoj bjeloći nije mjere. 

Nih dragoća i ^ih dika 
snijeg nadhodi čisti od gore, 
bijelu zoru, put od mlika, 785 

koji resi višne dvore, 
gdi neizbrojno u okolo 
sitnijeh zvijezda siva kolo. 

ALČINA : 

Što je ponosni trator lijepi, 
Sto je raskoSna rusa mila, 790 

ku jutnia rosa krijepi 
iz zornoga vedra krila, 

što je Adonov cvijet gizdavi, 
slava majke od fubavi, 

762. sastavi] b: latravi. 789. ponosni] h: pođnosni. 794. h: slave majke ive 
Jnbavi. 



i 



ito je kora} primmeni, 
ki toliko VM BTiet cijeni, 
priđ korajom, koji goje, 
moj fuTeni, osti tvoje? 

KOE DJVrOJĆICA: 

Pojmo drazijeh }tiboTnika 
skladna (ubav i radosti i. t. d. 

Cnh, da svoje drage ciča, 
ka ma arce svesa i stravi, 
jnr mlndahna od janjca 
Jove stiku na se stavi, 

i labjenijem prid očima 
ne etidje se fiadnom slasti 
medo stadim sidonskima 
po livadah travu pasti, 

pak i Aom plijać priko voda 
fuven gniar ne poznani 
Ae {ubjeno ime poda 
^asovitoj svijeta strani. 

Tko će sada BomAu moja 
smirit, raju moj žndjeni, 
da ljepotu dragu tvoja 
kitri Jove ne zaplijeni? 



Pusti snmiie ; ja sam ona, 
o pridrago dobro moje, 
ku tre )ubav usiona 
djeć goruite )ubi tvoje. 

Od voda se morskijeh plalim, 
treptim od zemfe i nebesa, 
od vjetar se istijeb strašim, 
da ne ugrabe tvoga nresa; 
moje se leđno srce trese, 
da te eunce ne odnese. 






^-4 






&> 



1^ 



*i . - 



'I ■ 



f 

JA 



r." 



ft> 



r 



/i 



^ 

'« 



28 Ai^čnrik. 



Tanačac se drag i mio 
od dvorkiAa i dvorana 
na čas vain pripravio 
krajevskoga posred stana, 830 

a vi lijeni tu stojite, 
ter u dvore ne hriite; 
na razbludna; na vesela, 
na {uvena hođ'te djela. 

alčina: 
Hod'mo, slatko moje blago. 835 



0^. ViVBER : 

^5 Eod'mo, srce moje drago. 

5^; KOR : 



Nerazboma o mladosti, 
)uto ti te zmija upekne, 
kad se {aven plam usjekne 
u nejake tvoje kosti; 840 

jer kad jedno mlado dijete 
uzme za svu fubovnicu 
jednu budu vilenicu, 
i tijelo i duiu ka mu smete, 

^'^ koje da drugo dobro 6fkM, 845 

I neg lažive posred slasti 

^^ u prikome štete upasti 

I' i prikoran bit do vijeka? 

Vilenice vele m<^, 
i {ubavi ^h su bile 850 

vazda otrovne i nemile, 
^ i protivne svijetu i bogu. 

Čari ako su Aih viliAe 
zrake tminom jake smesti, 
^; dan pocmjet, i navesti 855 

vrbu sunca mrake siAe; 

ko da ludu }ubovniku, 
koji u mrežu Aih nasrne, 



828. dvorki£a] a: dvorkiiiic. 888. upekne] h: pekne. 854. a: jake 8 tmiuam 
ngesta smesti. 



iuB i žiTOt D« pocrne 

i od pftmeti svijetlu đikn? 

čijem je đruzijem po are vike 
a zlu glasu Circe ostala, 
aeg za što je oLradala 
n zvjerena laboniike? 

čijem prihuđa i opaka 
BTuđ Medea jea spjevana, 
n^ er krvim izmrjana 
bjefie jom bila )abav svaka ? 

I razbludna za sve Alčina 
u svijeh djelijeh kaže sada, 
da Ruđera ]nbi mlada 
izvan mjere i nađna; 

ne zaam dokle može stati 
ova |ubav ne goruita: 
smrtna zmija ijed ispuita, 
kad te počne razgrijevati. 

Huda žena, kad na sviti 
sasma ti se kaže mila, 
ili te je privarila, 
ili te ima privaiiti. 

Jak dragoga mjesta ovega, 
Sto caJSnsmo malo prije, 
od naravi djelo nije, 
n^ z]osi|a vilinega ; 

i Albina mnim ovako 
silom draga da se Čini, 
i da u licu jubav hini, 
a da u srcu miali opako. 

Sije po žalu, po mom ore, 
po planini vjetar ^ra, 
tko god scijeni, da se vjera 
naći n bludnoj ženi more. 

Ti, veliki kraju od nebi, 
vrijedna mladca sad izbavi, 
er samirit sej nezdravi, 
a samomu stoji tebi. 

:: a dragoga. 863. od) b: ono. 



■\, 



>. 



\.> 



\> ^ _ 



'< 



il*. 



*': 

'4- 



L^J 






K 

i> ■ 



^ 



K" 



% 



I."-. 









Hl 



F^ 







30 ALčmA. 



^^' ČINENJE TREĆE 

SEAZAI^ PBVO. 

buđbr i mbli8a u pbilioi atlantovoj. 

ruđbr: 

^, Sve moguća o labavi, 

\ \ prava časti vječnijeh dvora, 

o uresu od naravi, 
'O^ o razbludo zemje i mora, 900 

ti, kroz tvoje ka plamene, 

koji srca slatko prle, 

učiniti mož' blažene 

i bogove i umrle, 

If ako je tvoja zlatna strila, 906 

^I^ kojom rani srce moje, 

najzlatnija od svijeh bila 

bez bolesti, bez nikoje; 
ako slasti ne izrečene 

napunila moj duh jesi, 910 



^^ da nije niko drugi od mene 

blaženiji pod nebesi: 



moje srce ti uzmnoži, 
i veću mu moć priloži; 
na radosti ove i sreće 915 



fe - ovo je jedno malo od veće. 

Ali koja slika ovo 



ne poznana s neba hodi, 

koje se zgada čudo novo, 

vajmeh, koga vidim odi? 920 



bieliba: 



Da li, mladce ne poznani, 
zabio si sasma mene. 



918. srce] h: sunce. Stihovi 918 — 916. u rukop. a.: 

Moje srce ti ucmnoŽi, 
f da radosti sve izreče, 

^ i veća ma moć priloži, 

da od ovijeh veće steče. 






da od jednoga, ki te ođhruti, 
ne uzdrži! uspomene ? 

Da r ne poznai lice sijedo 925 

od Atlanta me^tra tvoga, 
ki je |nbio tebe i gledo, 
veće nego sina svoga? 

kl se za te jea postaro 
vele prije svoga reda, 980 

ki je snagu svu poharo, 
a da prođei ti napnjeda. 

Nu zaslijepjen zlijem ie|ania, 
i okopan a bludno s ti, 

da ne poznai sebe sama 936 

ni naravne tve kreposti, 

ne bolim se, ni me slike 
da ne nmijei sad poznali, 
i za trad« me velike 
da mi se ova plata odvrati. 940 

Da li u gori od Harene, 
gdi se draga stvar ne vidi 
rasnii samo zamrfieae 
divijem dnbjem strme bridi, 

ja sam tebe ztiđojio 915 

mozgom vrta od zvjere^ 
i mlada te izUtrio 
a jnnafika sva Či()eda; 

da U je Inla tva zabava, 
na oi\ moje snažnom rakom 950 

pat medvjedft i put lava 
strabovitijem zgaAat lukom ; 

da li bilo strah te nije, 
boj s panteram vrlijem biti, 
tigre ohole, straćne zmije 955 

raskidivat i daviti; 

da li bojnu čas pođpuna 
slijedit srca tač veiela, 

I a: obnoL 934. akopui] a: Eokopui. 936. ud] a: JoJL 941. 
trene, rukop. a. ntma imena nego tačke. 94S. umiifeiiB} b: J&- 
lakiđivkt] a: rukidovat. 



32 AIJČINA. 

ko da i2DAi sTijetlu knmu 

postaviti vrhu čela: 960 

mjeSte onezijeh da nauka 
u ispraznosti i u uesviiesti 
sva kolika tvoja odluka 
bude u bUdn dni provesti; 

u nesličnoj da napravi 965 

ja te nadoh odjevena, 
8 mdežima avud na glavi, 
svega u licu zalaStena; 

od viteSkijeb tvojijeh ljeta 
cvijet najbo]i da pogine, 970 

da u ne znanoj strani od svijeta 
prikoran sa rob Alčine? 

Ovo nijesa djela, koja 
znane zvijezde meni odkriSei, 
da <Ve činit kropos tvoja 975 

k nebu letjet avak čas više. 

Ufah, da ćei silnom moći 
od desnice tve junačke 
sve viteze skoro proći 
afrikanske i franaSke; 980 

ah, moje že}e privarene, 
ah, ufa&a moja izdana, 
ovo li su dike i cijene 
mladca toli svijetla i zna^a? 

Pod' se u }udska uzda djela, 985 

tužni Atlante, pođ' se zovi 
od novoga sad Akila 
glasoviti Eiron novi. 

Vid, na ke se spravja boje, 
pazi oružja, koja nosi 990 

odhraAene drago tvoje, 
koje toliko |ubio si. 

I ako ćei, o Budem, 
na čas tvoju ne gledati, 

976. da 6e] a: da će t'. 992. toliko] a: tako. 993. i 994. a: 

Ako hoćeš, o Budem, 
na Ćas tvoja pogledati. 



j 



udnu. 

i kojn u držan Tjern 
kraju tvomu hoć' izdati ; 

Bred nečistijeli ako blada 
sramne mislil dni voditi^ 
i nije te već požuda 
na bojni m trud vratiti; 

obmi se da daj hodi 
na dobođno tvoje pleme, 
koje će slovit slavno srudi 
svijetlijem djelim viteikijeme. 

Ti, ki unuka vrijednijefa toli 
za jedno sa mnom a radoati 
oživaćei broj oholi 
i umjeme iah kreposti, 

pripros bojnik n nedjeni 
ukopan ćei ovdi stati, 
i Undnoj ee jednoj ženi 
ko i božici tvoj klaAati? 

DmgD lijepos i dobrotu 
tebi spiav)a nebo Uago, 
s kojom miran n životu 
provodićei vrijeme drago. 

Kakva misliS da je Alčina, 
ka se čini slijepu tebi 
suncu sliJSna, i jedina 
vrh gospođa svijeb pod nein? 

Sve ito je lijepa huda vila, 
sve Sto nresno vidi! odi, 
sve viliiia stvori sila, 
grdi pako sve porodi. 

I kako je sva Ae dika 
nenaravna i hijena, 
ta£ je jabav Ae velika 
fiarovita i bimbena. 

Eada kaže, da te žudi, 
kad za tobom ona umire, 
tad ti gradi poraz kadi; 
n blnđniin nije vire. 

MM taSu. 
i|. zn. 






34 alAina. 

Pođ' 8 prstenom ovijem gleda 
iie ljepotu, tvoju sreću^ 

i ako uz}ubiš Au naprijeda, 1035 

na tebe se srčit ne ću. 

SKAZA]^ D&UOO. 
RUĐSB sam: 

Je li gdje god tamna špila, 
je li gdje god ponor jazni, 
da me skrije posred krila 
među srde i prikazni, 1040 

da ne vidim bijela dana, 
da u zabitju vjekovitu 
moja bludnos ukopana 
ne uzazna se vik na svitu. 

Da s Dunavom sve ostale 1045 

sastati se rijeke budu, 
moga grijeha ne bi oprale, 
ki me u gorku drži trudu; 

grijeha, ki će činit meni, 
da moj obraz prid svim |udem 1050 

od srama se sveđ cr)eni, 
da u tle pazit vazda budem. 

Ovo li je ponosita, 
Ruderu, hvala tvoja, 

ku vrh vitez svijeh od svita 1055 

steć žejaie posred boja? 

Ovako li, mladce hudi, 
gospodara braniš svoga, 
ki toliko sada trudi 
sred kra)e8tva franačkoga? 1060 

On je tebe sved |ubio, 
ko samoga |ubi sebe, 
a ti ga si ostavio 
u najveće sad potrebe 

Što će Afrika silna reći, 1065 

Sto ispanska strana bojna, 

1046. Ihmavom] h: Dan%jom. 1048. gorka] a: gorkom. 1053. ponosita] h 
pođnosita. 



al6ina. 



35 



ova djela tra videći 
neprilična, nedostojna. 

S kolikijem se, jaoh, razlogom 
mudri AUante boli na me, 
čim prid }adim i prid bogom 
kriva i huda pokara me. 

A ti, raju moj čestiti, 
Bradamante ma }ubjena, 
koje od srama izustiti 
ne bih imo slavna imena, 

kad začujeSi ko je od mene 
tva dobrota rajska izdana, 
moje mladosti zanesene 
drag pokoju, duio izbrana, 

ke ćei ćutjet ti nemire, 
koje imat nepokoje, 
koje proljevat suza vire 
niz snježano lice tvoje I 

Lijepe plate i dostojne! 
ku ti obrah, moja mila, 
za pogube neizbrojne, 
koje si za me ti podnila. 

Ti, za mene sloboditi 
od vilu&e tvrđe bude, 
ne krati se podložiti 
na očite smrtne trude; 

ja otole jedva izlazim, 
a s neharstvom ne izrečenim 
vjeru i |ubav tvu ne pazim, 
i čas moju malo scijenim: 

oni čas te zaborav}am 

i svu miso moju stav}am 
inostranu na ljepotu. 
Oči drage i }uvene, 
sred kojijeh je nebo milo 
od lijeposti svoje skrovene 
pravu sliku postavilo, 



1070 



1075 



1080 



1085 



1090 



1095 



1100 



1072. pokara] b: priluuna. 1092. očite] a: o&itne. 



1 



36 ALČINA. 

ja za đrozijeh uzdisati, 1105 

i za on das ne izdahnuti; 
ja moć^ vajmeh, vas izdati, 
i 8 moje varke ne pnknnti! 

Prosti, draga vjerenice, 
prosti, srce me jedino, 1 1 10 

mojijeh že}a česarice, 
mojijeh oči sunce istino. 

Moja krivina ako je bila 
djelo i porod viloviti; 

uzrok gorka plača i cvila 1115 

kaja&e će moje biti. 

Nu Sto misliš, Sto ckniS veće, 
o Ruđeru zapaAeni? 
vrzi, zderi ove odjeće, 
razbludjenoj slične ženi. 1120 

Odijeli se, već odijeli, 
tvrdo oklopje obuć teci; 
ili hrli na smrt, ili 
slobodu opet dragu steci. 

8£A2AJ!SrE TBEĆB. 

BUĐBB, ASTOLPO U DUBU, KOB VITBZOVA PBI OBB A Ž BNIJ E H 

OD ALČINB. 

ASTOLFO: 

Ruđeru, Ruđeru 1 1125 

BUĐBB : 

Koji ovo čujem glas? 
Na kpju namjeru 
nastupam ja danas? 
Čujem glas, a nije 
nikoga blizu odi, 1130 

da mi se odkrije, 
Sto prosi, kud bodi. 

ASTOLFO: 

Molim te počekaj, 
viteže hrabreni, 
1133. moUm] b: molin. 



_J 



i Uag« uii daj 
neBrećnu ud meiii. 



NeHo će bit novo: 
OTo Bu hitrine, 
ka godi je varka ovo 
himbene Alfiine. 

Reci mi, tko ai ti, 
ki sa mnom govorii? 
Ki li dob skroviti? 
Odkle ^ taj tvorii? 



Duh ncvi)en ljudski o kori 1146 

duba ovega đni boravim : 
alim načinom i neprsvim 
Alčina me u A pritvori. 

NemiloBna vila prika, 
nasićena moje |abavi, 1160 

učini me nečovika, 
i hip ovi na me stavi. 

Vrh nesrećna hreka moga 
ti Be Bvezat uBlobođi 

tvoga kona krilatoga, 1155 

ki donese tebe odi. 

Astolfo sam, da ti je snati, 
drag bratnjied tve {ubjene, 
određena tugovati 
kra) ingleSki rodi mene. 1160 

I prije Bam ti ja odkrio, 
Sto je vrijedjeoo tvoj« lice, 
himben život i nemio 
vragođuine vilenice; 

sad, kad vidii tvojim očima, 1165 

ko 86 opako ona vUda, 

6: {noki. 1159. ođređen»] a: određen, b: određena. 1160. nt- 
tiSamaeamo: K. 1161. mud) b: am. 1162. ovoga BtUnmma 






38 



AiičmA. 



Sto TJeroTO mojim riječima 
može biti nijesi onađa, 

teci, hrli na osveta, 
viSiU tebi đopuštava, 
da peđepieS vilu Ueta 
sa čiAeia tač neprava. 

Vidio sam malo prije, 
ito mnim ne će bit zamani, 
fltavnn ženu, s neba gdi je 
doletjela k ovoj strani. 

Nu na pomoć tvoju odi 
kra} nebe^ Sa}e s gara, 
da te otme i slobodi 
od viliAijeh zlijeh privara. 

Dobrom česti ti se odili 
na junačko cyelovaAe, 
a i na me se tužna smili, 
i na gorko moje skončaAe. 

Pomozi me povratiti 
u čovječko lice opeta, 
tako f viSAi provoditi 
podo u miru tvoja ljeta. 



1170 



1175 



1180 



1185 



ruđer: 



-■y- 
.» 



Bog zna, koju ćutim smeću, 
o kra}evski svijetli rode, 
na veliku tvu nesreću, 
na velike tvoje nezgode. 

Kad bih teške tve potrebe 
mogo smirit i umio, 
podat život moj za tebe 
ja se ne bih uštedio. 

Ali ne znam, kako iz kore 
dubove te mogu izeti, 
gdje ti malu pomoć more 
snaga i smjeiie moje donijeti. 

Nu ako mi dopustiti 
milostivo nebo bude, 



1190 



1195 



1200 



1186. Sovje6ko] 5: ČovjeSko. 1198. ioeti] b: isvesti. 1200. dou\jeti] b: đonesti. 



da ae iz roka vile fauđe 
skoro budem aloboditi, 

kunem ti se viSiiijem bogom, 
d> ću tvrđa pomi^a stavit, 
svakijem patom i razlogom 
iz tezijeh te tuga iibavit 



A ja ću odi iveđ plakati 
vjeđnijem suzam moju Egoda, 
u tekuću gdi me vodu 
vilenica silna obrati, 
da romoneć bez pristana 
moja ođkrivam svijem skonJSaiia. 



Tko je na me da se smili, 
tko da pomoć koja da mi, 
gdi me otrovna vila aoli, 
vjekoviti da sam kami, 
da se okolo mene blazne 
ljetna sunca, zime mnune. 



Tako nebo blago i milo, 
vrijedni mlad(!e i hrabreni, 
sve poi&ude tve združilo! 
od trudnijeh se nas spomeni- 

Dubje, stijene, vode i zvijeri, 
koje vidii d ovem gaju, 
po nesreĆDoj prem namjeri 
jndski u sebi duh imaju. 

Ovu platn vil nemila 
|ubovmkom Bvojijem spravi, 
kad se bude oasitila 
Aib ljepote i ^ubavi. 

Smirit vađu tu potrebu, 
prijateji draži moji, 

»j (: nsarefnom. 



40 ALČINA. 

i slobodit yBSy u nebu, 1235 

a ne u ruci mojoj stoji; 

višAemu se tijem molite, 
božija miloB od svijeh viSa, 
vazda molbe priklonite 
pokajana srca sliia. 1240 

VAS kor: 

bogovi višni, ako 
pravda i milos s vam pribiva, 
i primate doba u svako 
uzdah srca bo|ež|iva, 

smilujte se, ah, smilujte 1245 

vrhu naSe gorke smeće, 
podniženijeh molbe čujte, 
slobodu nam dajte veće; 

ili ako vi sudite, 
da su taci naii grijesi, 1250 

sve vrhu nas istratite 
strijele ogAene s gar s nebesi, 

er ne mogu bit na sviti 
gorćije tuge ni bolesti, 

neg li život izgubiti, 1255 

a žudjenu smrt ne sresti. 

kob: 

Obraz (udski nemoć sluti 
onda, kad se prem zažari, 
a veće krat trijes pri|uti 
isred vedra neba udari. 1260 

Tako, družbo ma jedina, 
sred }ubavi svej najdraže 
trjeska huda vil AlĆina 
onijem, kijem se mila kaže. 

Tko bi reko, da ove hridi, 1265 

ovo dubje, ovi viri, 
i koje se od nas vidi 
ovdi svacijeh mnoStvo zviri, 

1246. gorke] a: hude. 1256. žudjenu] a: živ^efiem. 1267. koje] a: koj^joh. 



i ro Tilenici 
1 Broju bili 
rani {abovnici 
T đrasi i mili? 
ri, evo mladi, 
, dara i pUte, 
blndnijeh vila vadi, 
»li vi klaAate. 
rog od vas Čine, 
čas i vira, 
raie istine 



ike Bve đni svoje 
ks, časte i scijene; 
ne nastoje, 
as dem i plijene. 



epos i dobrota; 

ka se stvar dobiva, 

Lor i sramota? 

jem ste zajubjeni, 

1, bogu drazt; 1^ 

[udskoj u nescijeni 

jeste omrazi, 
ot za vas daju, 
u kuće uzmnoine; 

obraćaja 12£ 

lerazloine. 
rjeri stanovite 
'as svojn jnbe; 
vemn vuh ovite 

t, svijes vara gube. 13C 

ito bi u kratko vrime 
I dogodilo, 
om pomnom Aime 
le nebo milo. 

10 mu |ubi vema 13( 

te dobra čini, 

1292. boljoj] 6; boljom. 130a. ko] a: ito. 



42 As/mA, 

koja li je zla čemerna 
u himbenoj našo Alčini. 

On je mladac mudar dosti 
i kreposne prem naravi; 1310 

koji pozna sve plahosti, 
i vraća se na put prfkvi. 

Stvar upastit teika nije 
u }uvenu nemoć, kada 

izgaziti svijesno umije 1315 

Čovjek, u nu ki upada. 

Kada s mudrijeh pokarailia 
mlad se od grijeha bude odreći, 
velika mi dava ufaAa, 
čas i koriš da će steći ; 1320 

a oni svaku Štetu kuia, 
i ludo se vazda izgubi, 
vjerne svjete tko ne sluša 
starijega, ki ga |ubi. 

ČINENJE ČETVRTO. 

seazajSte pbvo. 

ruđbr i mblisa. 

mslisa: 

« 
Veće u svojoj Ruđer svijesti 1325 

ćud je pozno prike AlČine, 

ter se hrlo spravja izljesti 

iz nezdrave sej krajine. 

Sasma je smiono djelo ovo, 
i trud velik sobom nosi; 1330 

prem se srce Ruderovo 
za A i bojno smjeiie prosi. 

Ja ga naglo čekam odi, 
poći mu ću dati svjeta; 

a prem ga evo, veće izhodi 1335 

iz bludnoga stana kleta. 

Oklopje je svijetlo odio 
junačkoga stasa okoli, 

1306. himbenoj] b: himbenom. 1326. a: veće Kuđer u svoj 8v\je8ti. 



a na bedra postavio 
tijeakoviti mađ oholi. 

Boj nijem perjem ureiena 
kadga ma prame skriva, 
srila 2ađao nareiena 
vas zlatni mn itit pokriva; 

itit, ki taku evjetlos ima, 
da komn god pogled rani, 
taj oni Č«B sebe vani 
na tle b bUjeJtijem pada o6ima. 

Koliko te bo|e resi, 
vrijedni mlađČe, taj naprava, 
n^ razblndui ženski uresi, 
gdje tamAale tvoja slava. 



Vrhu drazijeh evijeh kamena 
čudnovit) drag prstene, 
koga krepos ne izrečena 
ne ima mjere ni procjene! 

saama, sasma sve istine 
u tebi sam pozno veće 
dnizijeh varke, me krivine, 
s kijeh na smrtne hodijah smeće. 

Ja bit smamjen, ja činiti, 
da se srce moje prikloni, 
i ko božanstvo me častiti 
stari i grdi obraz oni; 

obraz, koma slike nije 
pakjenoga sred čemera, 
prid kojijem su pzdavije 
Tisifone i Megeral 



Vrijeme mi se veće odkriti. 
Iz franačke krajevine 
grem, Ruđeru, sloboditi 
tvoju mlados od zle Alčine. 

] b: bliJMt^eni. 185^- pomo] o; apoino. 



44 alAina. 

Nije Atlante ono bio 
tvo] naa6itel] stari, ki je 
s neba 8 tobom govorio 1375 

u raar^bi malo prije; 

za probudit troju diku 
na viteika slavna djela^ 
negovu sam ja priliku 
i vas ini hip ussela. 1380 

Bradamante lijepa, koja 
ko dudu te svoju gleda, 
i za tobom bez pokoja 
cvili, uzdifte, trepti, preda, 

zovući te naglo dosti 1385 

po meni ti jes poslala 
prsten oni pun kreposti, 
koji sam ti ja podala. 

Sad, kad poznaS ti po nemu 
tko je AlČina lijepa i mila^ 1390 

koja mjesti u ovemu 
bjeSe srce tve ranila, 

hotjej meni rijet slobodno, 
kakav je ures, koje lice 

tebi obično i ugodno 1395 

tač gizdave }ubovnice? 

buđeb: 

O Melisa moja draga, 
|ubež)iva oglasnice 
moga sunca, moga blaga, 
moje izbrane vjerenice, 1400 

vas vijek ti ću držan biti 
za veliku |ubav tvoju, 
s kom doletje za izliječiti 
iz daleka nemoć moju. 

Sakrivio sam, tajat ne ću, 1405 

ma krivina bi prikoma, 
ćutjetiću vječnu smeću 
s djela toli nerazborna; 

1886. lovaći] b: i loveć te. 1898. hotjej] b: hoćeS. 



ali ako se gledat inu, 
3 kom putu i nafiinD 
ravjea b pjesnim vili&ima 
Eeh jabit kletu Alčinn, 
vidjeti će i poznati 
radamaDte moja mila, 
i. mi dini plaLovati, 
) me kteAe, nego sila. 
Tko bi BTojijem aađom vika, 
LO ne bi smamjen bio, 
i paklenu ovu sliko 
jaka lijepos će zabio? 
Ah, ma arijesti priTarena; 
1, izdane oH moje ; 
a desnice, ito Bi lijen« V 
'li osvetit ruge tvoje. 
IH moj maAi, od svijeb viii, 
ri viliiie ove strane, 
«]estvo ovo satariši, 
k mn traga ne ostane, 
da zna vila vubovita, 
ioć strene svoje dvore, 
3 rasi^ba rasložita, 
> narugan bojnik more. 



Vrijedna srca i hrabrena 
ir^ba je plod, viteže ; 

je snažna i bva)ena, 
d je razlog svijesni mteže, 
tim ponuiivo slnSa mene: 
aS da opaka zlobna vila 
žestokoj Bnmiii vene, 

ne utečei iz i^e krila, 
i uzroka cijeća toga 

zloBtari tamne i grd" 

svijeb klandjeb mjesta ovoga 
.Tjene su straže tvrde. 



46 AliČINA. 

U ruci je a mačem tri]ebi 1445 

kroz zaklope oružane 
put otvorit krvav tebi, 
za u rodjene poći strane. 

Daleko se drži od luke, ^ 

ako na zlo ne ć' stupiti, 1450 

iz viliiie ako ruke 
hoć' i želii zdrav iziti. 

Ban StraSimir čuva i brani 
s mnoštvom plavi ove kraje, 
Aega dalek k desnoj strani 1455 

hrle upravi ti stupaje. 

I za Što su trudni puti 
kud tva mlados ima proti, 
i planine gole i |uti, 
g(]U počivat nije moći, 1460 

u dvorovih vile vrle 
Rabinko se koii nahodi, 
ki cmoćom pako^ a hrle 
vjetre u tijeku svom nadhodi: 

on, koliko veće trudi, 1465 

toliko je snagom jači, 
ni mu viku dug put udi, 
ni ga velik tijek potlači: 

na onega ćeš ko^ vrana 
ti pospješno uzjahati, 1470 

i Snim priko po}a i strana 
u vas kolik tijek bježati. 

Ne mo u putu da te ustavi 
silna prijet&a, prika sila, 

posmijeh smrtne prem }ubavi, 1475 

sladak pogled, riječca mila. 

Gdi potreba taka bude, 
štit gorući tvoj otvori, 
a kroz druge boje i trude 
zaman snagu ti ne mori. 1480 

Kad na morske dođeš žale, 
brodara ćeš ^ešta sresti, 

1^5. maSem] b: ma6om. 1448. rodjene] b: rodne. 1462. Babin ko] b: Bu- 
binko. 1475. prem] b: pun. 1482. i 1484. sresti, odvesti] b: srestit, odvestit. 



i ered pUvi brse i male 
B kraj će te drugi odvesti. 

Znam na kona perjatoga, 1485 

rže od mutie koji leti, 
riko po|a nebeskoga 
logo bi a Čas proletjeti; 

na, ko ti zoai dobro dosti, 
B da se uzdi od vladati, 1490 

BgOToj ću ja plahosti 
i do dugo red podati, 

i joi ni 6as ne će proći, 
3 ga budem ukrotiti, 

nit mu ćn na kraj doći, 1495 

it kojega gredei i ti. 

buđor: 
Ch-eđem, gdi hoć', i veselo 
>8ltiiićn svjete tvoje ; 
i Čini jedno djelo, 

i je j^osDo srce moje. 1500 

Odi Astolfo, svud hva)eni, 
rda duba nosi lice, 
ag bratučed i jubjeni 
oje lijepe vjerenice. 

Ah, da bi mi mo^ biti 1606 

ivratit mn predivu alikn, 
I bih za stvar ovoliku 
tručo 86 krv proliti. 



I Astolfo vitez znani, 
ito druzijeh, ki na po se 
nemiloj ovoj strani 
priličnu sliku nose, 
u Daravue bit odjeće 
vraćeni brzo ilaaja ; 
Ibliža se avrha veće 
1 fememom jadu i vaju; 

le će proći. 1496. lui knyj b: na kr^ isti. 



^ 



48 ALČINA. 

tim 86 B tega ti ne stara, 
nego ođovle veće hođi: 
ako me oko me ne vara, 
blizu Alčinu vidim odi. 1520 

SEAZA]^ DBUGO. 

ALdiNA I KORA^KA. 

alčina: 

Jur svijetleći sred peludne 
sunce stvara maAe sjeni, 
nukajući }udi trudne 
naglo iskat hlad žudjeni; 

od vrućine nu velike 1525 

cvijeće, ke bi zračna lica, 
gubeć predne svoje dikC; 
prigiba se zem)i nica. 

Sred dubrave lijepe one 
od zelenijeh lovorika, 1530 

hladne vode gdi romone, 
kijeh blag vjetrić tiho iika, 

u ovo doba moj izbrani 
nać se sa mnom obećo je, 
ali moj put bi zamani; 1535 

gdi je slatko dobro moje? 

Sto ću, vajmeh, privarena? 
Nitko mi se ne oziva. 
Ah, ma česti ne smi|ena, 
ah, radosti ma laživa. 1540 

U dan ovi že|no iskaše 
bit sa mnoitie mladac mili, 
pače i vrijeme pritjecaSe, 
koje bismo uročili; 

a sad mi se tužnoj krije, 1545 

i, Sto ufaAe moje krati, 
ni Kora|ke jošte' nije, 
koja ga je pošla iskati. 

Ne znam, koja Au namjera 
drži, da još ne vraća se, 1550 

1584. nać] b: naj. 



;a od Rudera 

ke god glase. 

miao pniut tmda 
[no srce moje; 
> moja huđa, 
pobjego je 
le, ah, dijelio, 
iša tati 
iB, jad nemio, 
kfl joj aluti 

kora;xa: 
ivi od loTora 
me doli i gori, 
ke, pokraj mora, 
i po gori, 

sam troga iskala, 
ja Rnđera, 
raa ^as zazvala, 
! oe namjera; 
li dj-'la toga 
nmno stnme obaila 
sra krafeTskoga, 
;a ni tn nažla. 

ALđĐIA: 

enjem? ito će biti? 
io moj }abjeni? 



; jSini meni 
aom nunAiti. 



}Bpoie, 

lik tvoj gizdavi 

)Ti] dođe, 

epOB tva zatravi. 






A 



50 ALČINA. 



đa na molbe tve velike 
bojni ostavi mač i kopje, 
i 8 kijem stefie vječne dike, 
glasovito svoje oklopje, 

polak odra koje tvoga 1585 

u lijep način napravjeno 
vidijaSe se do dni ovoga 
vrhu mira navjeieno; 

od oružja svijetla ovega, 
8 Cesa u srcu sumiiim momu, 1590 

sad ne vidim ni bijega 
u tvom stanu kra|evskomu. 

ALČINA : 

Ahf Sto začuh ? jaoh, Sto reče ? 
Eora)ko, sasma veće 

očite su me nesreće, 1595 

besjeda me tva posiječe. 

Da daj kaž' mi tužnoj meni, 
uzmnoži mi boles }utu, 
na ku stranu, po kom putu, 
pobjego je moj žudjeni? 1600 

kora^ka: 

Na tužbe si brza od veće; 
od Aegova joSte bijega 
glasa ne imaS, a cijeć tega 
žestoke si puna smeće. 

Nu ako vitez plemeniti 1605 

za napravu oružo se, 
i s vitezim tvojijem biti 
bojnu igru spravio se? 

ALČINA : 

Razgovore davaS lake, 
o Eora|ko ma {ubjena, 16 IO 

na bolesti teSke i jake, 
kojijem sam ja smetena. 



NeprftTA sa tiy BkoDfiaAa, 
koja lumiiože strab nejornTi. 



U đjeliieli je od fabavi 
reće straha, neg ofRAa. 



Od srca je plemenita 
u QeTo)ali jaki biti, 
i a 2godah zlijet od arita 
omjet boles svu pokriti. 



Ljubav, ka je sva rashladna, 
ne će djela od jakosti, 
i mnka je |ota i trudna 
tajat smrtne zle gorkosti. 
koka;xa: 

Spomeni se, o gospoje, 
a kralevi^oj da si vlasti, 
slomi bolno srce tvoje, 
|utijem mukam ne da oblasti. 

Slijepa labav malo krati 
i kra^evska veliCina 
može skladna i jedina 
u jednomu srca stati-, 

tim ja videć ma nesreću, 
i da moj drag bježi od mene, 
pnna tog« ne izrečene 
cvilit, paće umrijeti ća. 

SBJlZAŠE ĐBTTOO. 

OLASiriK I ISTI. 

Vajmeh, jedan od ovuda 
k nam od stražan dvomijeh grede, 
•] a: amoM. 



52 AubtsiL. 



snojom krvav, alike blijede« 

dihajući fedva od truda. 1640 

GLASinK: 

Povidjet bih uso tebi^ 
kra}io6, bo}e glase; 
na bi vo{a ovo od nebi, 
za to na me ne jada se. 

alčebta: 

Red u kratkoj ah jaoh, prije 1645 

neg mi budeš to zlo rijeti, 
ja te mogu razumjeti, 
potajno mi ništa nije. 

Ne stoj, probi] srce moje, 
me dovrši nepokoje, 1650 

nemilos je smrt ucknjeti 
jednoj, koja želi umrijeti. 

olasndl: 

Sad, nije vele još vremena, 
o kratice, Ruder hudi 

tvoga iz dvora zlo smetena 1655 

izljestit se smion usudi. 

Na' jednomu koAu crnu 
pod oklopjem bojar vrli 
na čuvani prag nasrnu, 
da u daleke zem}e odkrli. 1660 

Tu smrt gorku nam zaprijeti, 
&u noseći sred pogleda, 
ako mu se ukloniti 
ne budemo s vrata ureda; 

nu gledajuć i videći, 1665 

da mu puta ne činimo, 
i da te izdat i uteći 
junački mu svi branimo, 

1641. nio] b: nieo. 1648. To}a ovo] b: ovo To}a. 1648. potijno] b: otajno 
1649. probvi] rvkopiri: probi. 1651. uoki^jeti] b: oslmjeti. 1656. b: lilećet 
•miono usadi. 1658. oklopjem] b: oklopjsn. 



podrije 9 bedre majS priteiki, 
tiite ostrogom koda vrana, 
ter se izmijeia a vitelki 
skup izbranijeh tvijeh dvorana. 

Ml se itema opiremo 
hes obsira i bes straha, 
i Činimo Sto moremo 
saproć sili mladca plaha. 

Kunem ti ee ovom krvi, 
koja vidiS, o gospoje, 
da mi teče, da mi vrvi 
niz raneno lice moje 1 

međa vjemijeh sto bojnika, 
ki branahmo dvome zgrade, 
od poraza toli prika 
da se jedan ne pripade; 

ali koja vik mogaSe 
odoljeti vlas i nla 
mača onemu, gdje stojaie 
očit poraz, smrt nemila? 

Sve se a krvi tle cr)eni, 
i, da atrepti tva dobrota, 
n Čas jedan hara i plijeni 
jedno gvozdje sto života. 

Ne B tolikom nemilosti 
grad B nebesa ljetni pada, 
ter potače n plahosti 
mlado klasje, drobna stada ^ 

ne toliko silna srti 
poplavica s strme gore, 
za izdrijeti i satrti 
nive, poja, dabje i dvore: 

koliko se s plahom silom 
on međa nas hro zateče, 
i desnicom svom nemilom 
pogabi nas i posiječe. 

£ako vidje vitez kleti, 
da je straža sva pobijena, 

"■ 'i*'«l f>- Uđite. 1696. drobn*] 6; krotk*. 



'^ 



54 AiičmA. 

zbode ko&a, ter poleti 
brže nego muna ognena. 
Samomu se zgodi meni 
s |utom ranom živu uteći, 1710 

da glas ovi ne sdjeAeni 
tvojoj vlasti budem reći. 

alčdva: 

Pođi od mene tja daleko, 
ne uzmnažaj mojijeh zala, 
vele, vajmeh, ti si reko, 1715 

ja se vele nasluSala. 

SEAZAI^E ČETVBTO. 

ALdiNA I KOBA^KA. 
ALdiNA: 

Sad žalosno srce uzdiSi, 
sad, me oči ucvi|ene, 
plac tvorite od svijeh viii, 
Sto nije boles, bježi od mene. 1720 

Ako muka ma velika 
ne ima od sebe muke veće, 
ne ima ni ma tužba prika 
slićne sebi tužbe i smeće. 

Moje su šumne prave bile, 1725 

prave, vajmeh, misli, koje 
skrovno mi su sveđ slutile 
ove smrtne nepokoje. 

Sad, pokli je odkrivena 
svemu svijetu moja Šteta, 1730 

s koje plaćna i smetena 
provodiću sva ma ljeta, 

tko je da smiri me zlo prijeko 
i zlu boles, ka me strla? 
ako je Ruder moj uteko, 1735 

Alćina je, jaoh, umrla. 

Kud ću stupaj moj svrnuti, 
da izgub]eno nađem blago, 

1712 tvojoj] h: tvojom. 



al6dia. 



55 



kud se život moj uputi, 
kud mi otide srce drago? 

Tko mi krije, tko mi krati, 
tko mi uzdrži me vesele? 
tko da mi ga, jaoh, povrati, 
tko da utaži moje že}e? 

Ali ako je uamislio 
ne vratit se mladac hudi, 
neg neharan, neg nemio 
pog^bit me sasma žudi, 

za što i ja tja daleko 
ne slijedim ga brza i hrla? 
ako je Ruder moj uteko, 
Alčina je, jaoh, umrla. 

Ah; nije mi ga odi, nije, 
da me tužnu bude čuti, 
vjetar nosi, zem|a pije 
moje uzdahe, moj plač }uti. 

On se dijeli, on odhodi, 
a ja joSter život trajem, 
i nesrećan bi|eg odi 
izdavnika zloga ostajem. 

On se od mene plačne odreko, 
i ne gleda djela vrla ; 
ako je Ruder moj uteko, 
Alčina je, jaoh, umrla. 

Cesa umrla? Zvijezde prike, 
vi mi htjeste život dati, 
ki ću živjet ja u vike, 
za u vijeke bolovati! 

Ah, nemile moje česti, 
ah, zakona huda i kriva, 
neumrloj u bolesti 
bit na pola mrtva i živa. 

Učin'te me, zvijezde, umrlu, 
er ako imam ja živjeti, 
u ovem jadu tešku i vrlu 
vele mi je bo|e umrijeti. 



1740 



1745 



1750 



1755 



1760 



1765 



1770 



1775 



1760. rukop. a. od ovoga sHka ima samo: us. 1762. b: i ne gledam mlaca 
rla 1766. htjeste] b: tjeste. 



nv-.-^T 






5"t 






;h,. 



Li^i 



56 ALČIKA. 

kora^jla: 

Utaži 86^ krajice, 
nije dostojno da tva dika 
plaćnijem suzam grdi lice 
8 toli tamna nevjernika, 1780 

er 6e tebi blaga sreća 
kako i došle namjerati 
isabranijeh množ mladića, 
8 kijem ćeS mirne dm trajati. 

alčdia: 

O Ruđeru, moj Ruđeru, )785 

moj, er ne mož' neg moj biti, 
sa sve ovaku htje nevjera 
tvojoj ^emoj učiniti, 

ustavi se, ah, ustavi! 
U Čem sam te uvrijedila, 1790 

ke zlo, ki sam grijeh nepravi 
suproć tebi sakrivila? 

Ovako li privari me? 
ovako li ti pogubi, 

kako hoćeS nazovi me, 1795 

il' tvu slugu, ir tvu )ubi? 

Pod' AlČina, vjeru tvoju 
u himbene kletve stavka, 
i u smrtnom nepokoju 
(ubovnike vjerne ostavka; 1800 

pođ' kra}estvo tvoje i sreću 
i tvoj odar združi sade 
8 nekijem, koji za tvu smeću 
ne znam od kud odi upade. 

Gdje su plami vaši ogneni, 1805 

o bogovi višiU sveti, 
kijeh se imenom sto krat meni 
krivo zakle mladac kleti? 

Ako vi me ne osvetite 
od ovega prika izdana, 1810 

1783. množ] a: sta 1790 sam] 6; aan. 1800. vjerne] 6: sare. 1809. osvetite] 
b: oefetiti. 



al6ira. 



57 



saman crkve ponosite 
neavijeaDi vam svijet poklana. 

Vaša pravda privelika 
sve trjeskove s neba opravi 
vrh nevjerna nehamika, 
koji ovako mene ostavi. 

Ako đocna svoj grijeh plati, 
daj pedepsa teža budi, 
da tuguje, da sved pati; 
umri, umri, Roder hudi. 

koba^ka: 

Iz misli ga veće istjera, 
do brzo će grijeh platiti: 
mučno varka i nevera 
bez pedepse može biti. 

ALdiNA: 



1815 



1820 



1825 



1830 



1835 



Gdje god svme sve stupaje, 
bijesni ki'vnik i himbeni, 
svuda upado smrtne u vaje, 
svuda kuSo jad pak}em. 

Ne imo zrake dio sunčane, 
neslatka mu voda bila, 
ne dala mu zem|a hrane 
iz pitoma svoga krila, 

ali ako bi brodit htio 
slične sebi morske vale, 
plahi sjever mrtva iznio 
na puste ga skoro žale, 

bez nijedne mu ter milosti 
putnik, koji prođe tuđi, 
ne ukopane pleso kosti ; 
umri, umri, Ruđer hudi. 

Nu što u vjetar tužbe tratim, 
plačna i zaman odi stoje, 
ter na osvetu ne obratim 
uvrijedjeno srce moje ? 

1812. nasT^Mni] b: neafijesni. 1818. daj] b: taj, teža] 6: teška. 1822. do 
Tto 6e] b: br»o ti 6e. 1829. arake] a: adrake. 1842 stoje] b: svoje. 



1840 



rvK^^šii' 



58 ALOniA. 

Na oružje, naragani 1845 

moji puci svi kolid, 
na oružje izabrani 
moji vitezi, moji bojnici. 

Jedni s četam junačkime 
morske kraje sve čuvajte, 1850 

jedni s plavim letuStime 
po moru ga svud tjerajte, 

da po moru i po vodi, 
gdje god stupaj svoj ustrudi, 
od mene se ne oslobodi; 1855 

umri, umri, Ruder hudi. 

kora^jca: 

Smiri gorke sej bolesti, 
kratice, lijepa moja, 
neka bježi sa zlom česti, 
doć će i iiemu plata svoja: 1860 

još će vitez vuhoviti, 
Što je izdo lijepos tvoju, 
nemilosno izgubiti 
po izdajstvu glavu svoju. 

alčina: 

Što bjestujem, jaoh, na koga 1865 

me se ogAeno srce gnivi; 
ne umri život srca moga, 
živi, moj drag Ruder, živi; 

živi, dušo moja mila, 
moj se lijepi k meni vrati, 1870 

ka se ne bib oblijemla 
sto života za te dati 

Pod'te mi ga uzdržite, 
moji vjerni, moji |ubjeni, 
molite se i plačite 1875 

da se vratit bude k meni. 

Nijedan od vas ne mo biti 
tač slobodan, smion toli, 

1854. ostradi] a: utiradi. 1868. b: živi Buder moj drag žiyi. 1872. sa te 
datij a: u ii podati 



đs na A napre liik srditi, 
da podere mač oholi. 

A ti, dobro moje, prosti, 
ni se jada), ni ae prijeti 
na OTe, koje u plahosti 
na te izrekoh gAerae rije^. 

Toga, boles ]nta i maka 
nsili me rijet proć tebi, 
ito ma iGe|a i odluka, 
ita ma miso viko ne bi. 

Ustavi se, o jedina 
ma požudo, sama ustaril 
ovu platu prosi Alfina 
ne izretenoj svoj |abavi. 

Samo da ee, moj Ruđeru, 
k meni bode i povratiti ; 
sve ću ostale na mu TJera 
tve krivine ja zabiti. 



Hod'mo Jekat, o gospoje, 
hoće li ga &o dovesti, 
je da brzo gorke tvoje 
bodu pristat sej bolesti. 



Razumni su, koji vele, 
da u luđaka sva Sijena 
pod nebeaim mogu vele 
riječi, trave i kamena. 

Moć se od rijeJii i od trava 
u AlČini mnoga uzdrži, 
Čijem razumjet svijeta dava, 
da Sto je crno, bijelo driSi; 

na mogući dragi kami 
od prstena nsm poznana 
i Ae riječim i travami 
vrba dođe segaj dana. 



- 1894. povratiti] b: ti vratiti. 



1 



60 ALfilNA. 



Po Aema smo mi ođkrili, 
i po znaAu Melisinu, 

sve Sto u bludnoj leži vili, 1915 

svu lie narav i hitrinu. 

Cije^ie se nam do sada, 
da pak}ena ova srda 
gizdava je, lijepa i mlada; 
a ona tamo stara i grda^ 1920 

sva zbabjena, sva zgrčena, 
množ toliku kaže ljeta, 
da bi reko, da je rodjena 
u početak jošte od svijeta. 

Sva nagiba i od pepela 1925 

žuta i^e je slika i blijeda, 
izgorjena vrhu čela 
odi ondi se sijed pram gleda. 

Upadene oči sijere, 
kijeh je obrva oštra i gusta, 1930 

nos do grla sjenu stere, 
pali zubi svi su iz usta. 

U pogledu smrt pribiva, 
omraza joj sjedi u glasu, 
grbava je, hroma i kriva, 1935 

nije pet pedi noj u stasu. 

Svud joj modre vidiS guke 
ustarana oko vrata, 
crne k|aste ima ruke, 
po licu je sva kosmata. 1940 

Sušega je vele tijela 
neg dub, za sveđ koji usahne, 
sva je nedraga, sva nemila, 
sva kolika grobom dahne. 

Ne gruboća tolika je, 1945 

takoga je hoda i čina, 
da bi pozno, prava da je 
vukodlačka upirina. 

I na ovemu stasu i licu, 
o Ruđeru zapaAeni, 1950 



1948. TnkođlaSka] a: Tukođla^. 



• * 



/. 



. <l 



ALČIKA. 



61 



-■■*i 



lijepu i slavnu djeTojčicu, 
Bradamantu tru, promijeni ? 

Nijesu, nijesu čuda mnoga, 
sTijedi mladce i gizdavi, 
radi obraza nesličnoga 
da tvu dragu |ubi ostavi, 

er vilinom moći prikom 
tako Alčina Cara i rabi, 
i tač bijednijem }ubovnikom 
oči obsjeni, svijes oslabi, 

da grdobe ne pak}ene, 
da uvehnnta ne telesa, 
sapaAeni drže i cijene 
ko božanstvo od nebesa; 

tijem tko godi ne će da se 
na otrovno zlo namjeri, 
časnijom bijegom oklana se 
od ovezijeh kužnijeb zvijeri; 

gdi znai; da je smrt gotova, 
dalek od Ae prsi odvrati, 
er prstena Ruderova 
ni svakomu moć imati. 



ĆINENJE PETO. 

SEAZAjSm PBVO. 



1955 



'^ 



1960 



1965 



-1?; 



1970 



1 






lOBLiBA sama: 

Sad jedino i veselo 
svak me nastoj proslaviti, 
sad krunite moje čelo, 
o lovori ponositi, 

veće bo sam ja dobila ! 
Odje je sada, o Alčina, 
vilovita tvoja sila, 
tvoja obolas, tvoja bitrina? 

Sad se rugaj {ubovnikom, 
i fiih slike promjenjiva, 
kako i s ćudim i s prilikom 
i ti jesi promjenjiva. 



1975 



"i 



1980 







Od eUnijeb m tvojijeh ruka U 

vrijedni Ruder oslobodi 
8 moga znaAa i nauka, 
tve hitrine ki nadhodi. 

S mogućega on prstena, 
tko ai, ito si, veće uaazna, U 

grđobitino ne vidjena, 
stareSino besobraana. 

Prikore sam troje ne anaae, 
BTOJ J!e)adi akazala, 

ka đokodi s bližiie strane li 

kraj ovedjeh ribat £ala, 

da oni budu spovij odati 
po svoj Eem}i tvoju eIoćk, 
ne pristajać pripijerati 
do Tik vika tru grdoću. 2( 

Ne adjeAena, narugana, 
medu amrtim i životom, 
sred ovoBijeh pustijeb stran« 
ostaj s vje£nom tvom sramotom. 

Ti, koja si uživala 3( 

svijeb muJEiti đrunjeb, primi 
platu, kn si dostojala 
tvojijem đjelim prikomimi. 

Ako sud me moj ne vara, 
jur se na kraj drugi stani, 2( 

B dražbom vema ođ brodara 
s dobrom ^sti Rnđer znani. 

Jar poitena Logistila, 
koja )nbi sve kreposti, 
na stan ga je svoj primila 2( 

u vese)a i u radosti 

A sad da se viteBovi 
u naravni bip obrate, 
kijeh vil buda medno ulovi, 
pak im poda gorke plate. 2( 

Zapise, ozle i prilike, 
i sve dari s iuh ću smesti, 
1. gidobitino] a: grdobitins, b: grdovitmo. 1992. itareSiiio) a: stai 
vama] a: vrijađna 



a oni prime pređ:&e alike, 

im gore strn bolesti. 

Lađ je i sinamjeii po načinu, 2025 

ko god misli zlo činiti, 

mni teitcu svu krivinn 
>d nebeskijeb oči skriti. 

Pravda i sr^ba božanstvena, 
A pedepie djela opaka, 2030 

ve (to veće prodi|eiia, 
»liko je vrlija paka. 

SKAZAI^ DBUGO. 

lOBAVKA, ALdiMA I STBASIUIB. 

Koliko veće ja 
mislim, ma gospoje, 

da hndi Rnđer tja 2035 

od tebe pošo je, 

toliko već mogn 
luda ga zažvali, 
i da se razlogu 
ne posta vladati. 2040 

Bud' da će uteći 
po soha laano moć, 
oružjem ćineći 
put, po kojem ima proć ; 

ko da se osudi 2045 

po moro da utefie, 
koje valim od svodi 
ta£ otok obtjeće? 

Koja plav po prikoj 
pučini proleti, 2050 

ku ne će vemi tvoj 
StraSimir vidjeti? 

Tim gorke usdabe 
ustavi, kratice, 

2048. ob^oSe] (; optj»6e to j« pni put Sto ku ruJcopi- 
t b ođ pr^eđloga ob arimilovMi ntglaiu Ito je ta Atm. 



64 JoJbiMA. 



i suze^ ke plahe 2055 

teku ti niz lice. 

UfiEun se, da prije 
neg sunce og&eno 
u more sakrije 
sve lice slaćeno, 2060 

tve će se smućene 
raavedrit lijeposti, ' 

i niknut žudjene 
iz plača radosti. 

ALdnrA: 

UfaAe samo toj 2065 

sred gorka čemera 
uzdrži život moj, 
da dikam joitera, 

za sve mrem sto krati, 
čekajuć na svak čas 2070 

ki g^di imati 
od ove zgode glas. 

Ifu vidim brzu plav 
brzinom velikom 

gdi grede nas uprav 2075 

s jednijem bojnikom! 

čini mi se iz daleka, 
da je od plavi vojevoda . . . 
on je, ah, ma česti prijeka, 
koja će ovo biti zgoda? 2080 

Svu me strah popada, 
sva sam mraz ledeni, 
tresem se od jada, 
nije duha u meni. 

Straiimire moj, za što si 2085 

doSo ? ka te vodi sila ? 
ki se od tebe poklon nosi? 
život, ali smrt nemila? 



O kra|ice, sila od nebi 
suprotivft nam boj bije, 
moć omria, slaba u sebi, 
boga odoljet jaka nije. 



Je li uteko Bađer, red, 
ali ozđrži tIu ga tvoja? 
0' me oiivi, il' poeijeci, 
ta Be uzdrži sva fes moja. 



Po naredbi, ku visoka 
vlas mi tvoja podala je, 
od OTOga ja otoka 
A bojnijem plavim čuv&h kraje. 2100 

Priko po dne, kada eamo 
kod visoke one gore, 
put zapada koja onamo 
prostire se sine u more, 

korab)a se kratka i mala 2105 

vidje od mene, gdje a slobodi 
s kraja se je odvezala, 
na ono stranu da prihodi. 

Bježaie ona brlo toli, 
da se oku mom čićaie, 2110 

da Ae brzi tijek oholi 
strijel letnStB jednačaie. 

U toliko bivii meni 
jedan tvojijeh sloga reko, 

da zli Rader u nesoljeni 2116 

ljepote se tve ođreko; 

pnn rasrgbe i bolesti 
sa Srijem plavim n isto vrime, 
za iu uhitit i dovesti 
latekoh se hro za dime. 2120 

b: bila je. 2104. siiie] a: n odo. 2112. jeđnBSaio] b: jeđUiie. 
>t« tve M odieko. 

I"- 6 



66 AliČINA. 

Neizbrojnijem se pod veslima 
nžeženo more pjeni, 
ter B obijesnijem valovima 
srne udarat kraj kameni, 

jak da morski kra) pun gneva 2125 

budi u sebi šumne nove, 
viđeć silu našijeh drijeva 
po kralestvu gdi mu plove. 

Jur zategnut po sve strane 
od nas bjeSe Ruder budi, 2130 

ne mogaSe cijeć sahrane 
svoj obrnut tijek nikudi ; 

kad vuhveni i brzeći 
brodar, ki ga tja vodijaie, 
vrhu krme ter sjedeći 2135 

pobjeguću plav vladaše, 

videć, da ga ma plav stiže, 
i malo man veće hita, 
tanke od svile pokrov diže 
svrh jednoga čudna Štita; 2140 

štita, iz koga van iskoči 
jedna svjetlos toli jaka, 
da zaslijepi ta] čas oči 
svemu mnoštvu tvijeh junaka. 

Vidit bi nas zapai&ene 2145 

ko prid glavom Medusinom, 
ka jur |udi tvrde u stijene 
obraćaše zlijem načinom. 

Tako slijepi s bliž&e luke 
nam protivne Logistile 2150 

silnijeh truba) čuamo buke 
stridiovite i nemile, 

i da nas je po sve strane 
u okolo obujmila 

bujne vojske oružane 2155 

ne nadana prika sila. 

Mi žestoko pristrašeni, 
(a što bismo mogli veće, 

2133 vahneni] b: vnkovni. 2142. s^etlos] b: sfjetlos. 2145. vidit] a: vidil 



sasUjepjeni i uT«<lem 

u pofi^bne smrtne smeće?) 

jedva vesla nsdržeći, 
ruprJiuii, rasmetniitj, 
obrstismo na sad pleći, 
sa smrt silno pobj^nuti. 

Gremo, ne znam^ kod ni kamo, 
i na poraz smrtni očiti 
n Besvijesti nastupamo, 
cijeneći se sahraniti 

Velik diO) 6im ne vidi, 
knd ftihove smo plavi, 
o morske se razbi hridi, 
i tu život svoj ostavi. 

Neprijatelski mnozijeh ma£i 
nemilosno pogubi Se, 
mnozijeh ogiiien plam pottaČi, 
mnoeljeh vali potopiie; 

ja Bam s malo družbe ine 
a velikom naiem boju 
živ na ove pokrajine 
srećom iznijeh glavu moju. 



I joi, vajmeh, mogu biti 
bez Ruđera u životu, 
i od bolesti ne umriti 
slobnijeh zvijezda na sramoto ? 

Ovako se, tužna Albina, 211 

zgađa, ovako platu arete, 
tko se uzda o tuđina 
i Q nevjerno plaho dijete. 

Tko bi vijekn, jaob, cijenio, 
da oni mladac, gizdav toli, 211 

u srcu je lav nemio, 
vria tigre, zma) oholi ; 

da ona rajska lijepos skriva 
pod sobome svijes pakjenu, 
b: aMBiMi. 2168. o^eueii] b: cijena^i. 2183 ođ] o 
«. 3194. sv^m] b: afljei 



68 ALČIKA. 



i ćud) koja pridobiva 2195 

tvrdo gvozdjO; mraznu stijenu? 

Što ću, vajmeh, gdi ću sade 
narugana, privarena, 
u čemerne ove jade, 
kad ne čekah, uvedena? 220O 

Ako zemja ne ima i ne će 
podobne mi dat pomoći, 
ako nebo hudo od veće 
spravja mi se vrha doći; 

daj se prigni, da daj gani 2205 

na moje riječi silni pako 
i pak|enih zlijeh nemani, 
strahovito mnoStvo jako ! 

O bogovi ogneniti 
nemiloga crna stana, 22 IO 

ki jednaci može biti 
begovom ste viSnijeh strana, 

ako ikada ja posvetih 
u po tijeka noćnijih sjena 

vrh otara vaši j eh svetih 2215 

svetiliita vam )ubjena : 

tec'te iz pakla, svi tecite 
na vapjei^a ma moguća, 
tecite, da mi ustavite 
tubovnika pobjeguća; 2220 

ili ako me jaka nije 
pomoć krepos vaSa silna, 
ter smiriti ne umije 
bolovana moja obilna: 

iz mrzeća segaj tila 2225 

ovu duSu istiskate, 
ter je B vami u nemila 
crna mjesta posmucate. 

Sto krzmate, ito stojite, 
strašna družbo i moguća? 2230 



2209. ogiieniti] 5: ogAeviti. 2211. i 2212. h: 

kim jednaka mo£e biti 
moć er viSAijem da je dana. 
2218. vapjefia] b: vapeiia. 



I 

i 



tec'te, da mi ustavite 
[ubovnika pobjeguća! 



SEAZAI^ TBBĆE. 

MCLIBA, ALđiMA I KOR VITBZOV 



O paklena orda Aldina, 
klete netavi rij«{^ tvoje, 
smrad od tvojijeh zlijeh krivina 
)ur đo neba nsiio je. 

Tvojijeb od zala, tvoga od cvila 
mg nebeska tvori strana, 
a pak|ena straina sila 
kroz uzrok je tvoj svezana 

Pripravja ti bog pravedan 
Stet« i poraz vjekoviti, 
jedan sam £as i bip jedau 
sve Će varke tvoj« odkriti. 

O vitezi vrijedni gdl ste, 
ki, |ubeći vila prikn, 
mjeite plate izgubiste 
obidajnu )udsku sliku ? 

vaia uzmite lica istina 
i naravni bip poznani, 
a ova divja pustoiina 
kako i prije grda ostani. 

Viloviti zapis nijedan 
ne nađi se odi sade, 
tako jaki, tako vrijeđan, 
da na riječi me ne pade. 



Na koju sam doSla smeću, 
koja me ovo goni sila? 
Dobila ste, tajat ne ću, 
nebesa, već dobila. 
Bježi, Alčina tužna, bježi, 
da ne sretei poraz teži. 



70 ALČINA. 



KOR vttbzova: 



Koje ti ćemo hvale i dike, 
o nebeska diko, dati, 

koji da ti se na velike 2265 

tve milosti har odvrati? 

Malo je naše dostojai&e 
darovima proć tvojimi, 
nu je sroe joiter maAe, 
neg da ovaku rados primi. 2270 

Ti se nami mož' s razlogom 
ne rodjena majka riti, 
koju ćemo mi sa bogom 
prvu gledat i cijeniti. 

Rodjeni smo dvaS po tebi, 227b 

i ako naša čes je bila 
huđa i gora vele u sebi 
nego ista smrt nemila, 

ovi život drugi, koji 
nami poda tva dobrota, 2280 

draži se od nas vele broji 
od prvoga od života. 

meusa: 

Stvar je {udska sagriješiti ; 
nu vrh ine sve če)adi 

pametan se može riti, • 2285 

tko iz grijeha koriš vadi. 

Čestita je tuga i muka, 
iza kratke ka bolesti 
čovjeku je od nauka, 
da u naprijeda žive u svijesti. 2290 

Tim pokli ste sad poznali, 
vrijedni mladci i hrabreni, 
u kakove se štete uvali, 
tko robuje bludnoj ženi: 

vazda se od ^e uklanate, 2295 

kako od gnivna plaha mora. 



2264 diko] b: vilo. 2266. har] h: dar. 



ALČINA. 

ako že}a ne imate 
steć sramote i prikore; 

nu prije neg se u krajine 
vaše rodne uputite, 
na sramotu hude Aićine 
veselo se oglasite. 

Ti Astolfo sa mnom hodi : 
prije neg bude dan svrfiiti, 
s tvijem Ruđerom u slobodi 
na drugom ćeš kraju biti. 



71 



2300 



2305 



SKAZAlfe ČETVETO. 

KOR VITBZOVA IZVODI TANAC I PJEVA*. 

O Ženska lijeposti, 
himbena, laživa, 
malo ti vrijednosti 
u tebi pribiva 2310 

Tvoj posmijeh, tvoj pogled , 
tva riječca slikuje 
pokriven medom ijed, 
iz nenad ki truje. 

Drugo se bludna vil 2315 

zazvati ne more, 
neg smrtna }uta stril, 
nesvijesDO neg more. 

Tko se š nom sastane, 
ter se pak slobodi, 2320 

bijeli mu dan svane, 
drugi se put rodi. 



PBVi OD kora: 

Kad čekani 
zrak sunčani 

vrhe od gora jutrom zlati, 
vjetrić mili 
8 mirnijem krili 
uzme iz tika kad prsati, 

5 ih: vesele odi učinite. 2304. svršiti] b: sfršiti. 



2325 



72 AliČINA. 



na pridragi 
trepet blagi 2330 

Hve dubrave vesele se, 
i (uvena 
i rumena 
rusa odkriva svoje urese^ 

more kaže 2335 

lice draže 

prid prSažem veselijeme^ 
i u razbludi 
po nem svudi 
tance izvode ribe nijeme. 2340 

Sasma tužan^ 
sasma ružan, 
tko vjeruje toj tišini, 
ter izdavnoj 

i nestavnoj 2345 

u ruke se da pučini, 

za dto prije, 
neg se skrije 
u zapadne dan dvorove, 

ognenito 2350 

i srdito 
more uzavri na valove, 

tim stresena 
i smetena 

plav, koja se u n uzdala, 2355 

u isto] vodi 
smrt nahodi, 
gdje se jutros jes igrala. 

Istu vjeru 
i nevjeru, 2360 

istu od mora nara 7 drži, 
nepoStena 
huda žena, 
kad stravjeno srce sprži. 

kor: 

O ženska lijeposti 2365 

himbena, laživa, 



iislo ti vrijednosti, 
1 tebi pribiva. 

Tvoj posmijeh, tvoj pogled, 
tva riječca slikuje 
pokriven medom ijed, 
ienenad ki truje. 

Drogo se bludna vit 
EEcrati ne more, 
□^ smrtna juta stril, 
oesvijesno neg more. 

Tko Be idom sastane, 
ter se pak slobodi, 
bijeli mu đan svane, 
dm^ se put rodi. 

DBuoi OD koka: 

Smamjen oni, 
ki nasloni 

a vil bludno svoje ufaiie : 
i&ome dugu 
anSe tugu, 
a prem kratko uŽivRoe. 

Lijepos ona 
sva priklona 
pogobi te najposlije, 
ni blagosti, 
ni milosti 
n nesromnoj Ženi nije. 

Ne m prami, 
kim te amami, 
i dniu ti gospođuje, 
ne vidjeni 
ves pakleni, 
itetu i boies kijem ti snuje. 

Ne sa o£i, 
ke B istoči 

svijetlo ti se sonce &ue, 
strahovita 
noć «<!ita, 
blago i pamet gdi ti gine. 



Ne celovi, 2405 

kim te lovi, 
i ae rtječca )ubež{iva, 
femeri Bu, 
OtroTi aa, 
gdi nemila smrt pribiva. 2410 

Ne 8u čini 
i naJEini, 

ke ti licem s dvora kaie, 
Bve Tubvenatra, 

sve himbeiutva, 2415 

mame, tlape, varke i laže. 

Ne je bUgOB 
sve nedrsgOB 
nemile aa M milosti, 

smrtne i bude 2420 

sve rmzblude, 

enirad i prikor sve Ujeposti. 
kob: 

O ženska lijepoati 
himbena, Uživa, 

malo ti vrijednosti 2425 

n tebi pribiva. 

Tvoj posmijeh, tvoj pi^led, 
tva rijefca slikuje 
pokriven medom ijed, 
iznenad ki truje. 2430 

Drogo se bludna vil 
zazvati ne more, 
neg smrtna (uta stril, 
nesvijesno neg more. 

Tko se S dom aaatane, 2435 

ter se pak slobodi, 
bijeli mu dan svane, 
drugi ae put rodi. 

TBSći OD kora: 

Strije|&te me, 
rađate me, 2440 

oH vedre, usti medne, 



Kaomn 
i monm 

ne imaste moć) nijedne. 
Lasgledo sam, 
ubro asm 

ramotali klete Alčine, 
su grde 
oarde, 

ke ovaki život čine. 
Te grdo^ 
i zloća, 

ed budi svoj mladosti, 
B nemilom 
Inom vilom 
ivne au sve radosti. 
'rava radoa, 
vsk sladoB, 

nebesijeh nahodi ge, 
posnima 

djelima 

i đuia Qspe6i se 



[ako n kratko otok ovi 
lijepa se grub učini, 
:o lice sve ponovi, 
vem slidno zloj Alćini 1 
[o sramotna osta svijeme 
nica grda i stara; 
ne može dago vrijeme 
livena bit privara 1 
jažive su segaj svita 
^e sve izvaAe, 
! tjera, malo hita, 
u Mb stav(a svoje ufaAe. 

okhode •». 2463. mpc^ se] a: napaAs m. 



L A V I N I J A. 



ilov gltuit lM,yinjJA, bngt^jt goa. Đona Pftlmotii«, vlaataliiut 
prikMMtui priđ dvorom godiite goapođinoT^eh 1648, Frevar*. 



lena od Bvijeh, koji ulaze n tragediju. 

Jnturna, sestra Tumova. I 

Ju DO ne. } P"loK 

Enea, ban trojanekL 

Aflkanijo, Aegov ein. 

Akate, AegoT srjetnik. 

Latin, kra} od Latina. 

Amata, Latinova žena i kra|ioa. 

Lavinija, lAikova kći. 

Baba Lavinina. 

Dranfie*, vijećnik 

Tnrno. 

Redovnik. 

Kamerte, jedan od vojevođa laUnskijeh. 

Idmon, navijeanik glasnik. 



fCTCBNA I tVHOsm. 

jotubsa: 
TaŽDe ti ai i tuione 
glase meni sad đonila, 
božice ma JaooDe, 
o krafice moja mila 

Jaoh, da tako udes Juti 
hoie da im« posred boja 
Turao moj brat pogiĐutj 
i dospjeti ljeta BTojal 

Đa to li će ietau oteta 
TJerenica lijepa biti, 
od latinakijeh strana svijeta 
vedra kraja rođ čestiti; 

vjerenica od krajice 
Aemn Amate naređena, 
ka je lijepe djevojčice 
draga majka i Jubjena? 

Da to li će klete Troje 
ovdi narod gospoditi, 
i Latbe vjerne tvoje 
pod vU« svoja podložiti, 

ter kroz oblas silnu tvoju, 
ti )abovca kraja od nebi, 
ne možei nam pomoć koju 
pri ovakoj dat potrebi? 



O Jntorna ma jubjena, 
dvorki:&ice moja izbrana, 

.: don^eU. 8. ljeta] niiop.^ (ete. 



Tećma ne^ ti ja smetena 
Đabođim ae tegaj dana, 

▼iđeć DaJfe tuge i boli, 
a Čestite sreće i zgode 
mrsećega meni toli 
trojanskoga vojevode 

Ja u svakom djeln i stvora 
suprotivna i nemila 
i na Bohu i na mora, 
ko znaj, svej sam ieum bila, 

tjerajaći sedam ljeta 
budi narod vuboviti 
il' progoneć priko svijeta, 
da ove kraje ne nhiti. 

Osuda me gorko trudi 
puna zlobe i nesdjene, 
kom Veneru bludnu odaodi 
tamni Farid IjepSu od mene. 

Ali Bto je odredjeno 
međo viinijem bogovima, 
nla je, đa je ispuneno, 
i da svrhu svoju ima 



Vajmeb, sva sam protmola, 
8VU me obhita strab ledeni; 
molim ti se, ito si cola 
sve po tanko red meni. 



Jutros pođob hitro iskati, 
ko je obifiaj moja Bvakda&a, 
i ubodit i prezati 
moga Jova celovada; 

Jova, ki je take ćudi, 
da koju god vilu vidi, 
hndi hotim svaku Žudi, 
svaku hoće, svaku slidi: 

. ljeta] mkop.: )eU. 44. Ijepla] ntop.i (epKii. 54. moJKJ nkop.: e 



sad prihvaća tnđe lode, 
sad božice viSće tjera, 
za Tikmi sad ae krađe 
od planina i jeEera, 

To D Aegova proseć djela, 
Btrar sam nalla, k6erce moja, 
koja me je juto smela, 
a ke sam puna nepokoja, 
a to da je on agrsdio 
vam adese teike i prike, 
ke je kletrom potvrdo 
Flegetonta straine rike : 

da će od boja latinskoga 
sjntra veće svrha biti, 
da Će Tnma brata troga 
brzo i&ivot đovrSiti; 

da tu tako pri toj zgodi 
Lavinija lijepa i znana 
Eneji će vojevođi 
trojaaakomii bit podana. 



Ah, nesreće naSe hade, 
ah, može li taj stvar stativ 
tomu Eneji da se bude 
Lavinija dobra dati., 

koga porod Askanijo' 85 

kroz tve djelo, ma božiee, 
koSuticn jea uhio, 
bes krajevske djevojčice; 

koJhitioa, ka je Ula 
sva zabava Aa pameti 90 

i razbloda draga i mila 
i najdraža atvar na avijeti. 

Ona cvijeli ne smrt priku, 
a ne haje i ne mari 

.; Md. 66. đjeU] mkop.: gdjeU a to ie biti ^ : đela? Stih je 
1 « rutoji. 72. rike] rtJtop.r rijeke. 88. bes] rwJtop.: Bea. inale 
išhn, ako se -Mmt ne počiAe strofa, u rukop malo slovo. 



ni o 8Tomu vjereniku, 
ni o drugoj na svijet stvari. 
A majka jn bratu momn 
dava, i tom se vjerom difii, 
a od Eneji himbenomu 
ne da zavrć djele riči. 



Sve je, kćerce, to za ludu, 
ako silni Jove odredi, 
da ie odluke taSte budu, 
i da vjera taj ne slijedi. 

Suproć vaSoj kući je od veće 
on rasrčea i nemio, 
naredbe je tej mrzeće 
zloj Veneri naredio, 

da Kupida poS}e aina, 
da mlađabnn i nezdrelu 
kćercu krafa od Latina 
kroz najljepia rani strijelu, 

da pustoSna djela s toga 
zatravjena svijes iz^bi, 
i da Enea nevjernoga 
na sramotu moju {ubi. 



Sve sam Čula, vajmeb meni 
gospođe ma, ne veće. 
Ah, drag brače i ]ub}eni, 
saama ti si teike sreće. 

S pogiblijom da li tvojom 
i 3 tvom smrti među nimai 
ah, i s mojijem nepokojom 
ova ženba slijedit ima? 

Tužni ćaćko i žalosni, 
plači skubi tve sjedine, 
tvoj drag sinak i kriposni 
u najdražu mlados gine. 



112. D^ljepSu] rukop.: iiaj)ei£a. 



mre bninit«^ nafi hrabreni, 
alatko a&t&e rodna građa, 
▼ito kopje, Štit pereoi 
are latinske zem]e pada. 



Nije od soza ovo brime, 
nego nastoj, kćerce moja, 
đa 8 Tojevođom trojanskime 
tvoj ne Čini bratac boja. 

Ako li Be 8 česti hnde 
posvat bada na rat kleti, 
sve ^ove tej požude 
ti B na^om hitrijem smeli. 

Ženn kra}a latinskoga, 
naSu Amata nadgovori, 
Trojanina prokletoga 
na priTam da umori. 

Smrt neka mu podat čini, 
kad najmađe on se uznada; 
sad je vas sriet u hitrini, 
srak se sade s varkom vlada 

Od velika Čini joj ijeda, 
da sva gori ko i smamjena, 
đa ne pazi, da ne gleda, 
Sto je krajevska Čas i sdjena; 

da Bvjet poda mladoj kćeri, 
da oca snađe smionom riječi, 
za Tuma ju neka vjeri, 
i da mu se staru opriječi. 

Smiono se ovdi srce prosi, 
ne ima hvale tko se boji; 
tužnu čejad smjenstvo iznosi, 
sve žalosnijem dobro stoji. 

Ja iu opet 8 moje strane 
sve načine postaviti, 
je da hnda čes pristane, 
koja tužnom Tumu priti- 



Na požude moje ako 
viSće boge vidim tvrde, 
oemili ćn gannt pako 
i pak}ene sbraine srde. 

Tako lasno, kao mliS, ne će 
lijepa se ndat Lftvinija; 
rijeke od krvi, bune i smeće, 
bitće itetna ite prćija. 

S A^kanijom ali sinom 
Enea budi grede ovamo 
i mrzećom svom družinom : 
bjež'mo, da ib ne gledamo. 



ĆINENJE PRVO. 
PBJKAZAl!lB PBVO, 

B, SVJETNIK, ASKAMIJO 1 



O moji draži, moji hrabreni, 
koji u ev&kom trudu i tuzi 
vazda jeste bili meni 
^ubežtivi, vjerni dmzi, 180 

eto, ko smo nebeski^ 
kraja snižno mi molili, 
krajestva smo latinskoga 
kraj žudjeni uhitili. 

Ali naia teika sreua 185 

i odi na» ne ostavja, 
neg nam smeće iza smeća 
iza truda trude apravja. 

Počinuti mi scijenismo 
sred obilne atrane ove, 190 

ali se u doj namjerismo 
na ognene boje nove. 

Nije pokoja temejita 
ni veseja vik pod nebi, 

). Kao] rukopisi drugih drama najradije imaju ko; ja sam po rvkop. ove 
\e ostavio kao, jer je tako u KampaKom itdoAu krietijad* mvobiini^e. 



n nijedaom dobru od svita 
čovjek miran nije a Bebi. 
Ali za ave čes neprava 
progonit nas napreduje; 
veliku Dam pomoć dava, 
Ito pravednog e nam vojuje 

Joite ovijeh od zemalja 
mi ne dobro na kraj etasmo, 
a u Latina vedra kraja 
poklisara Sto poslasmo. 

On velike ne bez scijene. 
kao je svaki vas vidio, 
krepkom '^erom ntvrdjene 
B sam je nvjete učinio. 

Vrb uvjeta, za Čea moju, 
i da je vaSa rados veća, 
jedinu mi kčercu svoju 
vjerenicu dat obeća. 

Sve to male kroz uzroke 
8 lude česti bi smeteno, 
i oni Cas u žestoke 
|ut« boje obratjeno, 

a to er nevjeS Askanijo, 
običajne stijedeć love, 
kointicu jes ubio 
mlade kćeri Latinove. 

Kolika se s toga dila, 
o hrabreni moji bojnici, 
8 olge strane krv prolila, 
vidjeli ate avi kolici. 

Ufam se, nfom, da se ne će 
dugo vrijeme radovati, 
tko je uzFok ove od smeće, 
tko je zavrgo ove rati. 

Vi, hrabrene dike moje, 
za malo se potrpite, 
i žudjene na pokoje 
hranite se i đr£ite. 

Ne Btide ae Čas viteika 
od onega tko počiva; 



l*\ 



na svijeta se areća telka 
8 ostrpjeAem pridobiva. 

Sadjeno je, ko vidimo, 
a nebeskom viićem dvoni, 
teike trude da trpimo 
i na aoha i na moru. 



vojevoda nai izbrani, 
Bino Ankiza razumnoga, 
svod Bcijraijeni, svod pjevam 
cić razuma stavna tvoga, 

sve koliko ovo oami 
t bojenjem se božijem zgađa, 
podneaenijem za tugami 
neka je paka rados slađa. 



'■ \. 



w 



Spomen'mo ae, ito Apolo 
nam u Đelfijeh prorokova ; 
Sto Arfuja kledjeb kolo ; 
ito li mudros Elenova; 

Sto tvoj ćaćko madri Ankize 
fiesto nami spomeniva, 
ki 80 iz truda ovijeh ize, 
sad nebeska po)a oMva-, 

Sto Knmea nam Sibila 
ared kamene spjeva spile, 
koja nam je navijestila 
straiae boje i nemile: 

tiberiuska brza rijeka 
ava da će ae zakrvavit, 
da Jonone hoda i prijeka 
ne će ae od nas nigdje natavit; 

da sle Gh-ke i drugoga 
ovdje ćemo naći Akila, 
koga, kako i prvoga, 
božica je porodila ^ 

najposlije modra i atavna 
zareće se proroćnica, 



LAvnojA. 87 



iza truda dmzijeh spravna 
da ti je ovdje vjerenica. 



Moj svjetmiSe, vrijedni Akato, 
i vi ostala đmžbo mila, 
ki £aa vječan dobivate 
kroz viteika vaia dila, 

afam, ko bu ispnAeoa 
proro&DBtva tijeb proroka, 
da će ovdi podnesena 
od nas biti zla žestoka; 

tako da se zgodit ima, 
kao rekoie isti oni. 
da za trudim Itrvavima, 
kijem nas huda čee progoni, 

jodter ćemo puni slave 
snprotive sve dobiti, 
i sred lijepe tej države 
u miru se pokojiti. 

Svaki od vas u toliko, 
kako i doele, družbo moja, 
smiono srce i veUko 
nastoj kazat posred boja. 

Smionu Č ]nd sreća utjeii, 
tko je smion, slavu stječe, 
a od straiiva srca bježi 
Sas i hvala tja daleke. 

Nu ti, dragi moj porode, 
ne moj s ni^lom tać pametim 
sretat bune, trude i zgode, 
neprilične tvojijem Ijedm. 

Desnica će za sad moja 
i mač ovi trjeskoviti, 
dokle uzraateS, posred boja 
tebe čnvat i braniti; 

a ti slatko moje ufane, 
kad se up&zit budeS jači, 



kroz junft^^ djelovftAe 
iiepri}Ate|fl naie tlaJS. 



Pftfie, ^aćko, ja ća prvi 
za te u svakom trudit buja, 
ni ću itadit moje krvi, 
za nzDinožit alava tvoja. 

U kriposti tve viteike 
lijepo mi se iigledoti ; 
pravo je, da iiu trade tetke, 
tko je rodjen ca vladati. 



Po SAoDJu, sinko, moma 
uči krepos i trad pravi, 
a je da viiiU u drug<Hiio 
bo)a sreću tebi objavi 

Ćaćko Enea, dundo I^tore 
£iD' da ti BU Bvad is^eđi, 
kao se slava steći more, 
čas neumrla kao se sUjedi. 

Nu mi, mili druži mi^i, 
hođ'mo doapjet okopati 
vitezove jnr koji 
poginuSe .posred rati. * 

Dostojno je, poitovani 
da sn od nžts i sa viJe 
oni, ki nas u ovo} strani 
Bvoiom krvim utvrdiie. 

Palontovo t^elo paka, 
smrtnu sprava kad spravite, 
dio najbo}ijeb od junaka 
bolnu ćaćku ponesite. 

Ab, zli Tamo i nepravi, 
koji u madca hrabrenoga 
tvn đesnicn okrvavi 
i ote dio arca moga. 



"diko je H rvkop., moie biti da rnifuto jar trAa'đa bude: jurre 



trom ćeS krnH pbttit meni 
Bmrt, kom ^ ai pcmi*, 
i oružje, « ^neKnj^ 
koje ma si i^mbio. 

A 0TO iB grad* LaorenAĐga 
kral s kn4ia<m au4*orifaođi; 
mir, ZK d&Bft ki ,je •roga 
medu mini, Aih nvocb. 

Koliko 'lak s aM§e stnote 
veseo bio nada arima, 
da mir ovi vječm oitMie, 
ki sa danas podak iim^-l 

PBIKAZAI^ SttOGfO. 



Pusti miili pone smeće, 
i razvedri troje lice, 
ni se srCi na me veće, 
moja ^nbi i krajioe. 

Ja bih fle}i srca tvoga 
joiter davno pogvdio, 
i za Tunu fanbrenoga 
naJiu kćercn saruj^o ; 

su bogovi viiAi brane, 
da ju Aemu dat bndemo, 
hoteć a«te inoetrane 
da u knćn dovedemo. 

Sto proroka, sto filamena. 
sto prikazni nami priti, 
da ona b nikijem sađruiena 
ueg 8 tuđinom ne ima bHi. 

One pčele, ke su od skora 
BJediiiene i veade 
u grad ovi priko mora 
iz daleka đolatjcde, 

ter na lovor uliviiiui, 
ki nam resi dvore bile, 



napela le, i medeni 

Btan oni Has toj zgradile; 

oni plamen, ki na glavi 
Lavinije lijepe i mlade 
bez nijedne se fitete objavi, 
Sto nas {uto svijeli pripade : 

ko snafi dobro, hoće rijeti, 
da se od nas ovdi (eka 
set plemenit, koga iznijeti 
sreća će nam ia daleka; 

da će naia kći na sviti 
ime steći pnno oresa, 
i da će nas uzvisiti 
Ae plemenom do nebesa. 

Svijeh proroka mjesta ovoga 
ovo madri zbor govori, 
Fauno su ovo ćaćka moga 
srećni za nas odgovori. 

kra^oa: 

Era^u, izmi si iz pameti, 
da ću podat ja nikomu 
dragu kćercu mn na svijeti, 
razmi Tuma hrabrenomu. 

Sred čestite Italije 
ni s^etjega, ni Ijepiega, 
ni bojega mlađea nije 
u svijeh djelijeh, izvan dgga. 

Ili život moj skratiti 
desnica će sama ova, 
ili ona ne ima biti 
ničija ^ubi, van begova. 

Za to se ne trudi, 
er me ne ć' prignut vik, 
da bude noj hudi 
Enea vjerenik, 

i da ja dat budem 
moj porod, mojn diku, 



i bo^ i lodem 
mrzeću krmika, 

ki saproć sakono 
nsjpTve sve |nbi 
Ereiun, Đidonn 
himbeno pogubi. 

3 kijem srjetom ma kaca 
da primi sa zeta 
adoTca bjegnća, 
sevjema, prokleta? 

KRA^ latir: 

Cemn ala jezika, 
kratice? ustavi, 
i ne psuj bojnika, 
koga vas svijet slavi. 

Ne 6a li besjede, 
jn«!era ke meni 
pornti Oiomede 
zatočnik hrabreni? 

đa nije ođ dega 
posred Bve gospode 
viteza jaj^a, 
bo)ega vojevode: 

kao a moJSem, kao b kopjem, 
nau2en iz mlada, 
pod teikijem oklopjem 
lijepo 80 on vlada, 

kao jednak Ektoru 
kripostim bi svojom 
junačkom u zbom 
visokom pod Trojom; 

nu blagom da ćudi 
Ektora nadhođi, 
i^jem stječe čas svudi, 
djem srca gospodi. 

Ovaka joSte dva 
da je Troja rodila, 
Grčka bi zemja sva, 
ne ona, cvijelila. 



Tijem slobnijem JMikom 
viteKS ne pali, 
koga isti 8 tom dikam 
neprijate] pohvali; 

koji STO djeluje 
po božjem liotjeAu, 
i iium Be atjetoje 
u Brakom MeAu. 

Vii^jeh sa bogova, 
kao vidij, OBnđe, 
ma kćerca Aegova 
ST^oko da bude. 



Što imaju s mom kćerom 
bogovi Činiti, 
Sto li ae ie vjerom 
i Btanom misliti? 

Ja sam ju roiiiUr 
ja sam ju slobodno 
opeta TJerita 
kao mi jes ugodno. 



Od veće i saerna 
bogove priavete 
ne Bcijenii, )ubi ma, 
i stavne iah svjete. 

I mene kroz tvoj grih 
usili, da tako 
pogrđit budem iah, 
i činit opako, 

da riječi ne adjenim 
krajevske ja moje, 
da vjeru promijenim 
i kletvu a boje; 

kletvu i viru stavnn, koju, 
svjedočeći božje ime, 



. ČiA«Au] mkop,: (iige&a. 



Bklopih I bM*m twtjwwktBe 
i obe^«b tnn kćercn moju. 

Kigda tako huda i pnjeka, 
kako sada, nijesi bSa, 
pakjeoa js arđa ieka. 
tvoja pamet obajenila. 

Zla sTrbu sam sebi 
i teiko zlo mijeni, 
tko TiSAijeb od nebi 
ne flluia ni scijeni. 

ćoTJcStra nn moga 
pustit mi Činit ne ć', 
er svieta ženskoga 
primati ne ća već. 

Zlo stoji muž oni, 
i svi ga ne scijene, 
koji se naiiloni 
na luđe srjet žene : 

ženska svijes mnokrati 
požade nepreve 
gradove privrati, 
pogubi države. 

Tim dvornici moji pođite 
mudroga ti Đranča zvati, 
i vijećnike plemenite, 
8 kojim se obćim Bvjetovati. 

SAim đanaaka ja ia zborit, 
kao fiinio jesam došle, 
■ mudro se razgovorit 
u ovako teike posle. 



Lijepo je Jiuti svjete zliane, 
mudra je svjeta kripos ja£a, 
nego vojske oružane, 
neg tisuću bojnijeh ma£a. 



<yig«itT*) mkop.: oovieatva. 



KHA^OA AHATA: 

Pođ* ti kupi vijeća troja, 
i gđi hoćeS STJete pita; 
meni je vijeće To|a moja 
madra, stavna, razložita. 

Ne ća Eneji da nikako 
da se moja kćerca mila; 
dosta je da sam ja ovako 
a moj glavi namislila. 

Hoćn da me svak se boji, 
da kra} iati trepti od mene; 
sve krajicam dobro stoji, 
muž priproste vlada žene. 

Prije će vas svijet bez uresa 
^ečnom noćim omrknuti, 
prije će zemja i nebesa 
a niita se obrnuti, 

neg će mlada Lavinija, 
meni a staros pokoj spravni, 
vjerenica bit ićija, 
razmi tvoja, Tamo slavni. 

Hoću đa ona rođitela 
smiono danas rijet se osudi, 
đa od Enee ne ima že^u, 
da samoga tebe žudi. 

Poalufiati mene će ooa, 
ka sveđ mislim o Ae vjeri : 
po naravi kći priklona 
maAe je ocu, neg materi. 

Prid svijem moja veličina 
a neizmjernoj slove scijeni, 
a neg moja kći jedina 
đa pf^dit ne ima meni ! 

Ali evo B (ubjenome 
ođ onnđa babom grede, 
đvorki^ce sve su Inome, 
ke ju vazda cdijedom slijede. 



LAVIMUA. 



95 



Nu što bolna djevojčica 
uzđisati ne pristaje? 
Kao je plačna vidjet lica, 
kao se a sebi sva skončajel 

Eoiutica svoja cvili, 
ka joj ubi, i im smete, 
zloga Enee sin nemili 
Askanijo plaho dijete. 

I pođ da noj ban oholi 
zlijeh Trojana bude mio, 
koga porod }ato toli 
iie je srce avrijedio ! 

Ludi kra^a i straSivi, 
ne će ništa bit na tvoju, 
ni svijeh tezijeh, ki laživi 
proročanstva luda poju. 

Slušaj što ti veli žena, 
ne ludjaci što govore; 
poć ću odavle sakrivena 
Aih slušati razgovore. 



565 



570 



575 



580 



PBIEAZA]^ ČETVBTO. 

BABA, LAVIHIJA, AMATA I D VOR Klli^IO A. 

baba: 

O gospođe moja )ub}ena, 
diko i časti moja mila, 
ka si od mene odhraAena 
8 osobitom pomnom bila, 

jad ustavi tvoj nemili, 
smiri uzdahe tvoje ogAene, 
od male je dike i scijene, 
da kra|evski porod cvili. 

lavdoja: 

Ah, ma lijepa koSutice, 
odhraAene drago moje, 
ah, ma mila razbludice, 
u sve trude i pokoje, 

592. odbisJieiAe] rukop.: ođhraigeAe. 694. n] mkop.: i. 



585 



590 



96 



ja Bani tebi vijaieat vila, 595 

ja, da je veća tvajia hvala^ 
pitala te i pojila, 
ja razbludno milovala. 

AH, prokleta strijela^ kojom 
plaho dijete, tebe mtrijeli^ 600 

ah, }ato ti smofei tvojom 
me srdašce tužno lunajfBlL 

baba: 

EoSnticii pusti veie, 
gorke ustavi tviojj^ bolir 

razlog nije đn te sm^ete 605 

ćutiš za 9tmm nalui tob 

Da te viitf &o mUti, 
ku bi pred lUm. ekskk. dika? 
Misli, tim deš mirna Uti,. 
veće dragom> vprenikn. 610 

Kao znaii. Tomu hrabronomiiL 
majka tebe ebećava, 
a ćaćko te mudri dava 
slavnom basu tcejaoikaBDaa- 

Jedan će pd nib tva ROžyda 615 

i zabava biti mila, 
tvoje blago, tva* mzbluda ; 
Sto mi si ee zaivamill^?' 

lavinua: 

Ja sam dijele )qS nezdrdiOf 
nije temu mislit meaii 620 

gđi najliSe rre se smelo 
kroz boj. ovi' ne ami^ai 

Eoiutioe moja ubijena, 
ti si bila moja dika, 

ti družica ma (ubjena, 625 

ti ma misao sva kolika. 

9a»A: 

Pristan' veće zsfem pe^i 
koSutica tm žaliti; 



,£kn, ali 
ogoditi? 



a ktijaifl mt 
i vidjeti, 
i piinjeni 
ciji sTJeti. 



, ćajkn prije 
da pogodi, 
W Ugodi 
iiog uporije. 



ft ne mene, 
lorođiU; 
iđ neadjene 
a sadavilAl 

Tkvn Veneriiin 
E bogove, 
o načiiia 
vjere ovo. 



VeDerinn? 
• doili, kade 
le mlade 

sina I 



dobro umije, 
Q se opazi; 
ibar nije, 
ne izlazi. 



Prem kIo pote, ludo dijete, 
a gore ćeS dovrtiti, 
ako misli tej proklete 
oe uzbudeS promijeniti. 



Pak na mire grada ovoga 
iz Bvet« crkve otidimo, 
je da Eneu hrabrenoga 
i Trojane 8 Aih vidimo. 



Ah, nesrećo Luda moja, 
ah, zla kćerce, i tebi li, 
kako Eleni, kleta Troja 
i Ae narod hladni omili? 

Ti ćeS, ti ćei prebirati 
vjerenike na tvu vo{u ? 
Ne ća danas mirna ostati, 
ako ja te ne eako}n. 

Ne moga pođniti 
ove Ae nesvijesti; 
gi&ai joj ae odkriti, 
i u dvor ju povesti. 

Tu ako joj rrći ne činim 
ova misao iz pameti, 
život joj ću hnd uzeti; 
sad je trijeba da Snom hinim. 

Sto ste istekle izvan mira? 
Ne znate li, da se odi 
bliza guša zla nabodi, 
na£e zem]e ka satira? 

Ne moj, da te zli Trojani, 
moja kćerce, zaklat budu, 
kao zaklaše ne spoznam 
koiuticu, tvu razbluđu. 

rete] nikop.: svete. 662. s ^h] rukop.: iuh. 



ut mBoma, 



Dgođoo, 



tbnna. 
nko 


69S 


luni 


700 


hnk 




>k 


706 


rro. 






IZTODB TAHAI 



poifi. 



ti veselo 

svako djelo, 

ti sve Činii da je a scijeoi. 

Ti si drago 
luie blago, 
ti jedina slika jeai 
od pravoga, 
od vječnoga 
dobra, ke je na nebe«. 

Ti iivjflAe, 
ti podtede 

branil vrijednijeh od diklica, 
Čim nemilu 
blndna sila 
trei i orii semji nica. 

Odi ti atojii, 
pnke gojii, 
i rastjeti &mi Aima, 
ti države 
branili zdrave, 
i napuAa^ svijem dobrima. 

Tko miruje, 
goapoduje, 

i Hvakoja dubra uživa, 
STak 8 lubavi 
dega slavi, 
evak do neba uzviAiva. 

Proklet budi 
od svijeh }uđi 
i od boga, ki svijet vlada, 
tko zameće 
boje i smeće, 
tko je nzrok zlijeh zavoda. 

Era)u od nebi, 
pri potrebi 

vas koma se svijet u^eCe, 
ti ukloni 
boj aioni 

nate od zem]e ^a dalefie. 
7. dsga] nkop.: i<^ ga. 



Ah, nmrli slijepi (uđi, 
k^o isprazne i za luda 
TaSe misli, raSi sadi 
u^edat se često bađa. 

Tu najliie ki sjedite 765 

u gospofltTO i vladaAn, 
kao se innokrat privarite 
a vaAeiĐU djelovafiu, 

kad na oružie tef^j svijeta 
Taie ufa&e nsHlaAate, 770 

t«r nebeske voje i sujeta, 
kako je pravo, ne elu&ate 
Za lađu je tmdit puke, 
i velike ka pit moći, 

za na evrhu svoje odluke 775 

s oružanom rukom doći, 
ako hoće da je inako 
sve mogući kraju od nebi, 
ućtiienje koga svako 
nmrlijem je slulat trijebi. 780 

Ili Čovjek Tojevati, 
ili D mira živjet sadi, 
I bogom se ima svjetovati, 
božju vo)u slijedit svudi. 

Tvrdo pomda osobita 786 

bog vrh juckijeb ima stvari, 
red držeiM svemu svita, 
■vijem Ijepotam ki nadari. 
On je ćaćko nafi obćeni, 
on vladalac sve naravi, 790 

Ćovjeku sa pribrojeni 
vlasi od Aega svi na ^vi. 

Ako bistri vir romoni, 
ako patnik patom grede, 

ako sada dai osioni, 796 

sad vremena vedra slijede, 

.- kad. 780. ja] nđK^.: ■•. 766. )iuk^«li] miop.: }nđek^)sh. 



ako ptica aben krila, 
lia na dubu ako priSi: 
božje rake ave an dila, 
Bve M božjom votom ttK, 

Tim Sto lijepe tin Venere 
po Širokoj morakoj vodi 
razlike je kroz namjere 
doSao Enea slarni ovdi. 

Sto trojanske on krajioe 
bo^e Ea nas ostaviti, 
i viaoke Eartagiae 
vlas ix raka ispastiti, 

ito H itema obećana 
Lavinija plemenita 
koja mnogo kn^a i bana, 
ku hrabreni Tamo pita: 

zgodilo se niBta nije 
bez TiiAega zapovijedi, 
ki ared lijepe Italije 
alavnom banu đoć naredi. 

Zaman Tnrno i kralica 
prid Latinom kra|em trude, 
da mu lijepa vjerenica 
Dgrabjena silom bode; 

zaman oni sve na Ac^ 
Latine aa podignuli, 
iz krafeatva srećna ovega 
je da bi ga potiannli: 

temejitijeb red adesa 
jaki nije nitko amesti, 
i ono Sto kra} od nebesa 
osnovo je n svoj svijesti. 



NJE DRUGO. 
.azjlAz prvo. 

Ah6e TIJIĆNIE, : 



zi tnoji Bv^etmci, 

oj i Bcijeiu 

« svi kolitd 

)abteni, 

fl stvar Bvakoma 

flh BTJet prositi, 

rafu, koma 

'elfl i misliti. 

I su B brigom Časti, 

nisli svuda; 

Govjek veći a vlasti, 

već« truda. 

ući da pristanu 



»h na usdana, 

ro 8v|etujete. 

I je obećana 845 

detvom, panom djene, 

jiu od Trojana 

i«rca od mene, 

len ja sam bio 

!i doć na maAe, 850 

. obratio 

Tojevaiie. 
a dobro, koja 

zla oahode, 
a tegaj boja U55 

Štete i zgode, 
ibijeni n doi ove 
lafiom krvi bismo, 
itezove 

jeh izgubiimc. 860 

bojar vrli, 

sve ufaiie, 



■nii iivot nai ontrli 
kros jnns&o natjfloaćfl : 

bojna kripoB fhiejuu, 
B kom vojuje viSAi sgori, 
u dan jedan Aega i nna 
Imlveiioga LaoM aniori. 

Kamila je prihrabrena, 
ka Ih naia dika i bvaU, 
i« nenađi oatrilena 
od priproste ruke pala. 

Vrijedni Noman, Teroa bojni 
sa nas srojn krr proliSe, 
i vitezi neiEbrojnj, 
ki plemenom svijetli biie. 

Tiberioaka plaha rika 
n krvi se sva cr|eni, 
kostim mrtvijeh od bojnika 
Bvi su Inzi pokriveni, 

i tako smo kade sreće, 
da n ovn načn toga 
ne imamo nigdje veće 
isprositi pomoć dmga- 

Latiaaska se bojna strana 
sva žestoko nstrašila, 
luvšt vrijeđmjeb cvijet mjeStana 
o ovem boja isgatnla. 

Điomede vites, koji 
svoje LS^eran od iei^M, 
kod Adrije mora stoji, 
gđi glasovit grad sagradi, 

porndoje, da pitana 
ne moie nam pomoć dati, 
er trojanska moć posmura 
ne će kros nov boj kufoti; 

paie joiter vrbn t(^ 
korisna nam dava ivjeta, 
n vojevođe trojanskoga 
da prosimo mir opeta. 



ks] rukop.: T^eka. 



iik 



ilo meni, 
ijetlijeh dara 

idjeni 
klisara, 
ir nčine, 
Btati, 
« 

lu dati. 
moje, 
itite, 
e 

Dzite. 

iiatoj rijeti 
ibođi, 
(Tjeti, 
ii nahođi. 
nče znani, 

0? 



it|o, srima 

ijemo, 

I ne ima, 

emo. 

znaju 925 

lad vedi; 

etmUaja, 

3ga godi. 

iM tvojn 

zrid, 9S0 

lavn moja 

.iti. 

r oAin oije, 

tiinnti, 

j, ki je 935 



Bve đa znam, da mi prijeti 
)ga se smrt nemila, 
ogn se neg bo|eti 
)gOTa bistu djela, 
koliko bcE rasbora 
oružjem TJetor straii, 
anskijeh sred tabora 
i če)ad bijegom ploli, 
i tažna zemja ova 
i tnge ne izrečene, 
{enijeb bez sinova 

majke neizbrojne. 
n si, kralu, svijesDO i dobro 
rajerske svijetle dare 
u Eneji poslat obro 
inite poklisare, 
i priloži jedno k toma, 
baj se od nikoga: 
rakako kćerca Aemu, 
ita ga primi tvoga. 
a latinska zem]a neka 
gorke Bvoje trađe, 
|at(^ boja prijeka 
mti vas pok bude. 
:o li se ko god boji^ 
a obhita strah ledeni, 
10 se Tnmn, koji 
lam može mir žndjeni, 

z» |nbav mjesta rodna 

razlog sTOJ damje, 

id mira svijem ugodna 

pored s nam miruje. 

I ćei od nas tužnijeh veće, 

•oče naiijeh zala? 

je truda i smeće * 

lemja za te imala? 

bra u boju nije nami, 

a boju zla trpimo, 

e prvo šloM atfivo. 



D tijeiD molbami, 
be mir proiimo. 
I« j» najprvi, 
■6 tug« smili, 

dosta krvi, 

mi prolili, 
no vrsi Bmjei&e, 

a nami tre«: 
io smrtno bije&e, 
sUjen raino jesi. 
vitez prari, 
s jea požnđa, 
le djelo stavi, 
Dami truda. 

smjenstrom tve desnice, 
ti paka draži, 
B djevojčice 
dmg nkaži! 
ig, da mi BB te 
roljevamo 

kom drage plate 
) ne čekamo, 
ji sam protiva, 
Aime dijeli, 
j Bveđ poziva, 
os kaiat želi. 



se, Dranče, n tebi 
idi taitijeli riči, 
la djela bnjebi, 
:e <^jem se diSi! 
vele govoriti 
!0 je indi ; 
moć činiti, 
, to sa tmđi. 
nijeh on besjeda 
ino brime; 



gdi neprijate) gro aapnjsđa 
djelo je kazat trijeba idime. 

Hodi Aenm saprotira 
sa maom, ako čaatan jesi; 
BTijeli nas na boj on ponTa, 
ne straii se i ne tresi. 

Što cknii? Ali a jetika 
ti si jnnak ođ smijeh veći, 
i najveću đržii diko, 
neprijatc|a svrnut pleći. 

Kad viteSka tra desnica 
bade prolit krvi rike, 
kad obori zeni}i nica 
ne izbrojene protivnike, 

tad, tamAafie potiiteni 
ođ nijedne vjere i ruke, 
pobjeguća meni cijeni, 
tad ne hvali moje odluke. 

Ja sam bjegać! i nabodi 
sao se £ovjek bez pameti, 
u nesliČDom ki slobodi 
'smije i može toj mi rijetil 

Ja sam bjegnć, ki pon dike 
ndrih, ito svi oni znadu, 
na Trojaoe sve kolike 
sam zatvoren u iah građa ! 

ki Panđam bratom bojnijem, 
koji bjeba kako gora, 
i vitezom neizbrojnijem 
život ozeb bez amoral 

Ne 6e mene avat bjeguća 
vik trojanske majke i jubi, 
ni Evandrova strena ka<^ 
ki Palasta sina LEgnbi. 

Dobra u boju nije namil 
Poj, zlobnifie neSitavi, 
toj trojanskijem vojevođami 
i nesrećnoj tvojoj glavi, 



rike] rviop.! t^sk«. 



i ne đavq nuomjeti, 
«r toj ne će biti vika, 
đ« znai, tein Tomo prijeti 
alitfon tromn sla jedku ; 

a krv tako potiitena 
ne mr^A se ruka moj«, 
ona iite £»> i scijenn 
jmuićkoga poired boja. 

Sftd ću, kr«]a, obratiti 
me beajede na te iah^, 
k(^ obćim ja )nbiti 
kako starca ćaćka moga. 

Kad smo tako izgabjeni, 
kako Teli tra vedrina, 
i n ratn dvafi razbijeni 
od nevjerna Trojanina, 

ne ća tvoje rad lubavi, 
n ovemu da se boju 
nitko drngi već krvavi 
2a Bteć meni kćercn tvojn; 
sam ću mojijem ja prsima, 
a za obćenn svljeh nabnon, 
itit Latinom biti svima, 
i braniti tvoju knma.; 

Ili je trijeba da moguća 
ova sabja krv prolije 
nevjernika pobj^aća 
razblndjeDe taSte Asije; 
ili ja ću na tle pasti 
kroz Aegovn zla desnicn, 
i podat ma s mnogom Časti 
plemenitu vjerenicu. 

Neka budu svi Latini 
strane kripos ma paziti, 
ja ću, drugi svak podini, 
za me i za Aib sam truditi. 
Za to, mudri kraju, ostale 
nekorisne vizi svjete, 



i 8 Trojanim nA me hvale 
ove samo sklopi nvjete. 



Rralevića plemeniti, 
koUko su tve kriposti, 
bo^e tradit i boj biti 
B obi^JDom brabrenosti, 

toliko je meni opeta 
od potrebe vele veće, 
tebi mudra podat erjeta, 
i razbirat nale smeće. 

Laviuija kćerca moja 
odavoa bi a moje strane 
rjerenica bila tvoja, 
da nebesa toj ne brane. 

Noj božanstva sva kolika, 
naii gradi ka poStuja, 
inostranca vjerenika 
ne znai jer ga prorokuju? 

Ne pomjenu to)u od nebi 
ja boteĆi poslaiati, 
ne mogoh ju, sinko, tebi, 
neg trojanskom banu dati; 

na sam tvoje rad {ubavi 
toj malo man Siiira razvrgo, 
i kroz opak boj krvavi 
avijeb liatina snagu istino. 

Po plemenu, i po krvi, 
i po stasu junačkomu, 
gospodičić ti ai prvi 
u svem kraju latinskomu. 

Sto kra{eTskijeh djevojčica 
zemja je ova porodila, 
svaka bi od nih vjerenica 
8 drage vo}e tvoja bila: 

daj mi vii^jem pogoditi, 
nih naredbi ne rasmeći, 

. aUopiJ rvkop.: iklopiL 1096. rubirat] ako M/t: mtH 



I ćemo dima biti 
leposlaba mi mrzeći. 
Trojanskoga Tojevođe 
boj neprav ne poziva; 
mo£' imat dobre zgode 
joj vo(i auprotiva. 
Razlika je sreća u boja, 
< često razlog slijedi, 
nategni plahos tvoju, 
te oebo Aom oe feđi. 
iktt teika naia smećo 
m smirit smrti tvojom, 
za Sto ja smirit ne ća 
'ojijem zđrav|em i pokojom? 
-a ća hvala steć prid {adem, 
ja, ito bog oe dao viku, 
nu kćercu tebe budem, 
0, poslat na smrt priku? 
e potezi bez razloga 
vn ^va hade desti; 
ćRĆka se smiluj tvoga, 
fltaroa ga ne moj smesti. 



ragi ćaćko, misao, koja II45 

mene tebe trudi, 

ota )a pusti tvoja, 

ma ju već zabudi. 

jepo je meni za }ab|ena 

. kćercu poć truditi, 1150 

mirlu čas i scijenu 

n životom zamijeniti. 

ieanica bojna moja 

iki se bije i siječe, 

e kiat posred boja 1155 

i rane krv istjeće. 

žica ga mati oblakom 

I meni sada oteti ^ 

, od kojega je kah^e prvo stow itpravieno, oH n^je 
67. rukop.: baH g» mori oblakom. 



priđ kriposti mojom jiJcom 
sli nevjernik im» umrijeti. 

NsTijesiiiSe moj, Iđmone, 
u trojanski tabor teci, 
ter oblasti pun smione 
Eneji riječi ove red: 

vojsko tvojijeh od Troji|na 
ne mo) vodit na Lstme, 
i jedna i druga ne^ strana 
veće odahne i počine; 

sam omian pod oklopjem 
Dauna kra}a Bio veliki 
sjntra b šorom |f mačem ' kopjen 
poiiva te na boj priki, 

sred bojnoga po}a ravna 
sam ćei ti S&iifi ^edat, Čija 
ima biti lijepa i slavna 
vjerenica Jjavinija. 



čin' fito hoćei, kra)evići|, 
nn mi u mislijeb tinij stati, 
je da bog ti boja srićo, 
oeg 86 nadam, bnde dati. 

vmdm : 
Vedri krajn, plemeniti, 
neka on tjera svoje odluke: 
ti se u božje spusti ruke, 
Sto bog hoće, toj će bitL 

PEIKAZAliE DRUGO. 
akata, la7imja, baba, 
eba^ga: 
Hoću, hoću ja svakako, 
da pogodiš srcu momu, 
i da rečei smiona ovako 
nečitanom om tvomu : 



) sloitari loda, paie 
TijesniiSe aijeđoe od Mijene, 
te hadi grij«h pota£e 
gtuan vjerat mene? 
)« M ornoj Mm|i aic« 
K mrUT hoć' proetriti, 
ničijft TJerenicB 
I Tnmova ne ću biti. 



Tije prilike ni rasloga, 
M mladoe moja priječi 
]nb)ena ^ka moga, 
ga majko, ■ takom rijefi. 
'^ojela bih prije reda 
ike moje đorriiti, 
o dega stara i iijeda 
n besjedom UTrijeđiti. 



)a UiLO je, ludo dijete, 
ja majka tebi mila, 
tako si moje šijete 

Tditi nan^jalila ? 



Cra) mi je STJeđok od nebesa, 
Ena debro moje iele, 
ne mislim ja nidesa 
u fiastit rođitele. 
}di je sva zemlja krvim crna, 
se TU pak ko|e i bije, 
Ea drazijeh, ni za Tnrna 
rit mi se misao nije. 



'riproite si prem pameti 
k vii« slaba i luda, 

Tamo sva ua svijeti 
I tra misao ni poiađa. 



TuTDO nije mladAc prvi 
PBTed ove sve države 
po licu i po krvi 
po đjelijeh ponijeh slave, 
koga ja, tva majka soan 
M ena zemja sva kolika, 
mlađahnijeh tebi dana 
trekla sam vjerenika, 
a kralestvu latinskoiiia 
je međa nam rođeo bio, 
a HiieiiiU svemu aroma 
eđ nas gledao, sveđ dvor 
Fo komn si snda i svjet 
kn mogla promisliti, 
L adovGu tamnu i kletu 
ijetla mladca promijeniti' 
Na udovcu himbenomu, 
ne ima sunca dio, 
>ji je gradu trojanskomu 
1 sve Štete usrok bie; 
ki progoAen od bogova 
po Buhn i po vođi 
čestita mjesta ova 
bom budu srei^ vođi; 
ki za drugo rođen nije, 
^ Ženske cije6 pogube; 
B neharstvom svijem biji 
le, koji ga vjerno )abe. 
LaomedontB vuhvenoga 
[ Užive on je krvi, 
Parida nevjernoga 
atučed se broji prvi. 
Kletva, >^era i zakoni 
id Aima su male od stajenf 
mJSeni su grabit oni 
varati tuđe žene. 
Zli un ćegov Askanijo 
1 tvojtjeh je prem godiltt 
n kolutu ki je ubio, 
^đ kojijem ćeS biti od oi 



k, uboga, grd«, stara 
le vjerenika, 

izdajstvo, ■ kijem prirara, 
. eU stoje sva kolika, 
rijem bi te on sjeverom 
iđreo tj« daleče, 
inom da nevjerom 
te i posiječe. 
lega te mini že)a, 
1^ sa zlom desti, 
iSaj rodite|a, 
život hoće smesti. 



om potn i na^a 
noja majko mila, 
mpim To|n očina, 
>Ta hnlim dila? 
la m'^tlj m n pameti 
&e ma ne pristati; 
ćn obrazom Aemu rijeti, 
16 ća poslniati? 
a onako vrijedna i znana, 
[ubi kao sam sebe, 
t sam ja đriana 
itajem, majko, tebe. 

'BIKAZA^ ĐBUGO. 

ASKAKIJO 8 TaOJAHI. 

aia&: 
dmibo moja Tjema, 
iene naJe sreće 

boja i čemerna 
un je srrha veće. 
kao bi moja že{a, 

mi bog veliki, 

noga neprijateja 

n pozvan na boj priki; 



da haamo Tamo i ja 
bojnijem tmdom raiabrati, 
komu lijepa LavioiJK 
vjerenica ima ostati ; 

da će mladac ne niu|eni 
glavom platit grijehe svoje, 
3to latiniika aaproć meni 
avn državu podigo je ; 

da FalaiKoT abojica 
od osretne moje rake 
obijen pade zem}i nica, 
i ne smeta mirne poke, 

Tim hrabreni moji bojnici 
•raki od vas već pofiiva; 
a viteikoj moj desnici 
moja i vafia £es pribiva. 

n&m, sjutra prije noći 
DOJmi ćete aasma Uti, 
ja ća a božjom zgar pomoći 
vas podpono Bamintl 



Ah, vojevodo nai |ub}ani, 
ti počiva, neka za te 
vitezovi tvoji hrabreni 
a obolijem ae Tnmom rate. 

Vrijedni Kloant, Hnesteo sla 
nione i ja Segerato, 
svi smo za te skoj^t spravni, 
i na tvoje tmdit mjesto. 

Ne moj tvoga ti života 
na pogibi atavjat take, 
uzdaj se, ozdaj, tva dobrota 
u hrabrene tve junake. 

Da ti padet (uklonio 
bog tvu glava kobi od prike), 
tko bi vlado, i branio 
ucvi{ene tve bojnike? 

Za te ako se mi bojimo, 
ne moj družbi tvoj zazreti : 



,▼}« iri )abimo, 
iaB na Hvijeti. 
toj i vUda pukom 
i podložninu, 
jesti nego rakom 
iOB kazat ima. 



ite, dmibo miU, 

tai amfltfloi; 
iži naia dila, 
it podat meni. 
e vitez vrii Akile 
I bojni bio, 
Mm vik etrajio 

Boage i sile. 
strahu, bez razloga 
i tko djeluje ; 
le ja nikoga: 
■& a nam vojoje. 



lene, ćaćko mili) 

in teSkom boju 1350 

lOTOJ plahoj Bili 

"amt i iSas tvoju. 

raga Euriala 

Ijelom osvetiti, 

ponijem hvala 1356 

nzvuiti- 
S ko sam prediUjeh dana 

)a branio, 

ela Nnmana 

sik ustrijelio? 1360 



(ijeme, kad ćeš nod, 
poB tvu kazati, 

1667. ko] fUkOp. : koi. 



i viteSkom tvojom moći 
Hm Deamrin đoluTati; 

sad od moje hrabrenosti 
DftHtoj primat lijepe izglede, 
ko se patom od kriposti 
na neumrla sUtu grede. 

Nn pokli sam oholoma 
plahom Toma poslao riti, 
da na po}u jnna^omn 
s drage To}e SAim 6a biti, 

bod'mo, izbrana moja dil 
i vi draga dm£bo moja, 
s pomdom Bpravit Bve kalil 
ito je potrebno nam sa boj 

T&OJAKi: 

Hođ'mo, je da viiii bndt 
na sramotu zla bojnika 
isponiti tre po^de, 
i u<^ni te dobitnika. 

PBIEAZAI^ CeTVIITO 
bmo, amata, iđhom nat 
amata: 
Z« ove stue, za ova sdj 
kn si od mene sveđ j^nio, 
i za {nbav ne izrečeno, 
koju mi 81 ti nouo, 

ostavi ge mladog tvoja, 
Tomo dra^ ainko, ostavi 
od pogobna t<^ boja, 
ki me o tefiku misao stavi. 

Ti si pokoj, ti žođjena 
moje starosti đaa i dika, 
na tebi je naaloAena 
naia koća sva kolika. 

Latinovo sve vladai^e 

spoiSteno je tebi u roke, 

rdtop. : dSiDite, hye hi moglo bit 



kroz plaho nam satjecane 
ne udava smrtne muke. 

Sto mn dra^ tvoj mladosti 
dofrođl se bijenim tima, 
i nesrećnoj moj starosti 
■ve se, sinke, zgodit ima: 

ako badei ti nmriti, 
ni ja veće živjet ne ćn, 
ni robiAa anžna biti 
silnom setu i mrzeću. 



Suze ustavi, majko mila, 
DS sluti mi jad nemio, 
gdi na bojna trađiu dila 
sam sam poć se pripravio. 

Cas je i mnoga slava meni 
ugrliti smrtne trade, 
a da porod tvoj |ub)enl 
Lavinija moja bnde. 

Ne dobrota ne izrečena 
i samjema svijem ljepota 
dostojna je bit kupjena 
B po^bijom sto života. 

noj misleć posred boja 
Dzrastjeće moje moći; 
da sva na me đode Troja, 
jaki sam joj vrha đo^. 

Hrabrena je roka ova 
i poznana moja sila 
amoi zatoJSnijeh vitezova 
k cmo) zem}i oborila, 

a n^;o li sjutra dobit 
neJSasnika doga ne ima, 
i srce mn huđo probit 
i VTĆ tijelo vraoovima! 



Omža se, gospodine 1 
dto ckniS? Brijeme već ne gubi, 1430 

*top.: ne. 1103. laiiM] nJcop.: iniM. 1413. &e] rvJmp.: &t>j. 



da slobodil sre Latme, 
d« iudjenn stej^i |d1h. 

Ene« ti poraćiva, 
da £e doći s drage vo}e 
sam on telu laprotiva 
na janačko BJntra pg|e. 

Netom poiran troje od strane 
bi na priki boj od mene, 
na n)ti6 moju sre Trojane 
Tidjeb akoi^t aiaiooe. 

Svaki na ma2 mkn stavi, 
BrJSano se svaki obeća, 
s tobom na boj doć krvavi 
gospodara svoga (»jeca. 

On sahvali veseo liimi 
na viteSko obećale, 
i sam na svu glava primi 
tve hrabreno zatjecaAe. 

Moji vitezi plemeniti, 
vaSe ostav'te vi đesnioe, 
reče, ja ću sam truditi 
cica moje vjerenice. 



I mogo je i smio rijeti, 
đa kra]evska djevojčica, 
bivii Tumo živ na svijeti, 
negova je vjerenica! 

O me kopje prihrabreoo, 
junačka diko moja, 
jur od mene ngrabjeno 
silnu Ahthoru posred boj«, 

sad me učini uzviiena, 
sad mi podaj, ako ikade, 
da trojanski ponižena 
pod desnicom mojom pade 

i. oijeća] nikop.: cvijeća. H62. mi] ntkop.: bi, 1463. tp 
.: trojaiuki punuceiiA, koje bi št m)glo Htati i: brt 
n ne dobivamo n^idnim (itaiiem ; Moie biU je pokvari 
ma? 



it Aemn oteti, 

Jt«}e moje, 
e I nsga sđrijeti, 
n saatđo je; 
ru iumn ođ mene 

ismrtane 
n sarnđjene 
ksane. 

A, ah, prokleti 
m, diU, 
i vb6 živjeti, 
)ja sila. 

edem dobre ro|e, 
i vrijeme nije, 
. se ko)e, 
da se bije. 

kZAI^B PETO. 



! ktje posln&ati, 

smrtni poti, 
on nastojati, 
mojijflh doća. 

I, sTOJtu moga, 1485 

ta smete 
; raeloga 
e OTJete. 

oađ sve oBtale 
>e i scijeDO- 1490 

ona hvale 
riiene, 

nshuniti 
m da se stave 

obraniti, 1495 

a n krvave 
idnim Trojanima 
pogađati, 
:om] rukop.: svubom. 1497. a trDdium| rtf< 



[jeUociiD« 
iti: 

ijelaju 
mira, 
laju 
li vira, 
iji godi 
jade, 
i zgodi, 
B pade. 
Tn^jem djel 
]a Bviti, 
lom 
liti. 

a držana 
raAe, 
aana 
it.e. 

neg e hitrin 
stapaju, 
jrivine, 
rađaju, 
a ovdi Btoiii 
n že)ii, 
ojim 
tetu? 

"E ŠZ!8TO. 

k, ĐTOBKlA 

UA: 
« mila, 
j dana 
uUU 
I bana, 
u pameti, 



vidjeti. 



ali sada ive inako 
>ogleda se moma zgodi, 
loji Q Aema dobro svako 

Ijepotn sve nahodi- 

Stas jnnaJSki, hod, prilika, 
'legoi pogled blag i mio, 
mirloga od čovjeka 
lije M meni uj^oio. 

Jes vidjela tvojijem oj^ma, 
EO ae vitez izabrani, 
nii nad svijem TrojanJma, 
)od oklopjem bojnijem bani? 

koja vedre sred prilike 
jepota ma stavna siva, 
lao Aom mladce sve kolike 

kra}eve sve dobiva? 

kako u Bva djela svoja 
in je svijetla pan aresa, 
kao da je slavni bog od boja 
Uarte uiao zgar s nebesa? 

S onijem činom prida mnome 
mjedsi vitez ponositi 
neđa vii&i)em bc^vome 
lostojan je brojen biti. 

Ne ću teU tim tajati, 
>d vojevode ta£ hrabrena, 
lom ga počeh razgledati, 
»tala sam zatrav]ena. 



Kamo tvoja koiatica, 
ka, ve)aie, da je sama 
^oja draga razbladica 
lađ svijem inijem zabavama? 

Kamo riječi, ke davaie, 
lOJ nezdrelo da si dijete, 
primiti ne hotijaie 
abež]ive moje svjete? 



.: g4j«l». 



Ali koga zatravio 
ne bi, draga ma kralice, 
vitez toli lijep i mio, 
i Aegovo svijetlo lice? 

Za tvoj raslog rijet je dosti, 
da je degova porodica 
od jabavi i lijeposti 
glavna majka i knjica. 

Ona je, ona tvn požuda 
na Bvoi porod obratila ; 
poznati je, da ea Indn 
u ne crkvi nijeai bila. 

LAvrauA: 

Tuj ee, toj se £ndno djelo, 
sdjenim vo^om od bogova, 
■ada meni dogodilo, 
po komu sam sva begova. 

Prid otarom er kleCeći, 
i B vraćijema molitvami 
viSAe boge sve moleći, 
da podađn pokoj nami, 

vidjeli lijepe stup Venere 
gdi Knpidu sinu vdi, 
na me raka da prostere, 
i da arce moje nsferijeli; 

gdi dolete zlatna strijela 
iz negova Inka tada, 
« koja me je uralila, 
da za Eneom gorim mlada. 

Cić zamjetna tegaj Suda 
slavni vitez, nebu mio, 
svijes je moja zabavio 
i moja je sva požuda. 

Isti druge vjerenice, 
plahi Tumo, đni ne gubi, 
ni bf^vi ni boiice 
ne će da eam tvoja )abi. 



in Eneji posti meDe, 
a m« btj ni ko]i ; 
;' svrhe steć zadjene 
ra božjoj To(i. 
msjko prosti moj«, 
elfl prije trijebi, 
odi kćeroa troja 
ćajkn, nego tebi. 



iba je da se majka smiri, 
I, ili neće, 
g misli tvoj viri, 
amrlijem dijeli sreće, 



t, ka se dogodila 
irije jesu tebi, . 
la si draga i mila 
na svijem od nebi; 
e od tvoga đoć koljena, 
iesto 5ah pjevati, 
Čelad i hrabrena, 
svijetom svijem vladati. 



m, gorim, draga moja; 
je slijedit božje sade, 
m mira ni pokoja, 
ilnea moj ne bude. 
'rojane dobrostivi, 
majke lijepi sinu, 
ita se, miran živi, 
kra}a zet Latina: 
mi tvoja, mo) pokoja, 
e ine ti mi omili ; 
:a tvoj sin moja, 
oje srce nstrili. 



co ne će inome smeće, 
ne gledat nijednu drugo. 

A da žena jes hva|enm, 

đa Tojna vik ne imete, 

lage ćudi Snime budi, 1670 

negove alniBJ svjete. 

Spomenuti sve Sto ćuti 
) tiho mu kad god može, 
li n BTemu trijeba je nema 
s se misli iie podlože. 1676 

Na učini Amatini, 
oja B kralem tvrdo glavi 

jeĆB vjere svoje kćere, .■ 

ijesn bile .od |abavi. "1 

Razumnoga vojna svoga 1680 ,-^ 

nebesa ne sluiati, 

Bg sve lude tjerat sude, 

e može se mudra svata. 

DvoKcriaoi. 1.: 

Spametnija 

avinija 1686 

1 majke se može rijeti, 
a modromu 
ijka svoma 
te i nebu pogoditi. 

Svijesiio Bada 1690 

Ikla mlada 

s razlogom svakifem sudi « 

ibovnika 
jerenika 
neu, ki je bo|e ćudi 1695 



Hvalimo jn, 
istimo ju, 
o plahoga Tuma ne će, 

nije U: trrdoglBn? 1682. tjent] rukop.: ktjeraL 



kleti 
il«ti 
«a, bije^ i ameća. 

^ se u šu sT«ka; 

Ift ćud op«k&? 



u sa 1 I 
lici, koji a bojn 
a sTOJ grad rođjeni 
jeru trudit svoju, 
ka 2oyi«k ne umire, 
ive Bved na svijeti, 
. rodna mjesta i vire 
iTot svo) posveti, 
ačko je đngovf^e 
svoju krv proliti, 
vako djelovane 
y se postaviti- 
ciječ ženske jedne gl 
>otu vrime krati, 
)0je i krvave 
jametno zametati ; 
iastito tko se sprav^a 
i tuđe 4til>it 
iko eIo se stav|a, 
rđa ga sva pogabi. 
1 Sto iite i nastoji 
I, uzrok naiijefa srneći 
ju da osvoji, 
Sneji kra) obeća ; 
i razloga Sto se opira 
ičega zapovijedi, 
i6 će da ova vira 
lom diklom i Snim sli, 
I. 1713. sT^eti] rukop.: a\ 



to je kra|tt trojanskogR 
na pozvao na bo) )nti ; 

djeluje bez rozloga, 
atom se Elijem uputi, 
rko bes pravde mač izvadi, 
od mača Često pade; 
un sebi amećii gradi, 

ifite smeće i zavade. 



ĆINENJE TREĆE. 
PBlSAZAflE FBTO. 



ffoji sinci |nb|eni 
d mene gledani, 
ea hrabreni 
mo Bvud poEDam! 
eika je ma bolee, 

draga kći moja 
I kolik uzrok jes 
}nta nam boja. 

da se de vira 
može na sviti 
s buda nemira, 
1 krvi BvrSiti. 
loje sam na arak j!aa 
molbe tratio, 
em godi da bib vas 
^om smirio; 
lu molbe i moj svjet 
3 sa za ludn: 
i je doživjet 

budem a trnđn. 
Tim kad se vi na boj 
Evaste bud i prik, 

.: pocvat. 1741. ta] rvkop.: da. 



e mnokrat tako zgodi 
dobre ali hađs, 
, koji kola vodi, 
Tele pomoć bode; 
ijem ma2ini tim pjeiice 
la vi ae rvite, 
ijeoe TJerenice 



dobitnik bude ostati, 
\ akAenja bes nijednoga 

ću mu moja dati, 
a ga primit moga. 
id tvrdijem zakletvami 

strane potvrdimo 
ije medu nami 
« mi Činimo. 
a hrabreni, 
i počni ti, 
e moć meni 
ma alijeđiti, 
ta cei svoje n vrime, 
ite plemeniti, 
tim obćenime 
ietve potvrditi. 



itočno Bnnco milo, 
iresn od nebeu, 
Bvako naie dilo 
kći Dam svjedok jeu; 
sem]o ova izbrana, 
u smo a viiAe osude 
družba svijeh Trojana 
podnijet mnoge trode ; 
lUki slavni Jove, 
ine ponosita, 
late sve bogove 
imrle }udi od svita; 



ii^w 



o nai Marte bože bojnii 
vojevodo avijeh vojevodo, 
o bogovi neizbrojni 
od nebesa, zemle, i voda: 

sTJeđoci mi svi budite 
momu ovomu sad govoru, 
i me kletve potvrdite 
n vaiemn evetom zboru. 

Ako Tamo pridobije 
mene a boju t^;aj dana, 
vjera od lijepe Lavinije 
on čas mu će bit podana. 

Moj sin sa svijem Trojanima 
iz latinske kra^evine 
tu tako se dijelit ima 
a Evanđrove pokrajine, 

i naprijeda nigda ne će 
ni on, ni sva družba moja 
B latinakijeme krajem veće 
}ute imati smeće i boja. 

To li budem ja dobiti, 
ito ne mogu nego u sebi 
krepko se u&t i acijeniti, 
po milosti božjo] a nebi : 

s toga ne iitem u ovo) strani 
ni kra]evskijeh velit^a, 
ni ću sa mnom da Trojani 
gospođujn vrb Latdna. 

Neka iednijem zakonima 
oba u nam lubež}ivu 
dva naroda medu nima 
s pogađajim vićnom živu. 

Kra) će svekar moj vladati 
kako i došle zem|e ove, 
kijem ću nala ja podati 
svetiliSta i bogove, 

pak ća s družbom mom |ub)eDom 
nanu osobit grad zgraditi, 

I. po] rufeap.: to. 1866. a nam] tako nilcopit. 



ki će slavmjem svi j em imenom 
Lavinija po&utiti. 



Tako Enea ja Be tebi 
sred ovegR kunem zbora 
bogovima Bvijem od nelu 
i od zem|e i od mora: 

Latininijem nnorima, 
STijetlijem Febom i Dijanom, 
i, kl obraza dvoja ima, 
branite|om DaSijem Janom, 

neka silni pakao čuje, 
neka Čuje vijni Jove, 
ki sve avjete potvrđuje 
kroz ogfiene sve trjeskovel 

Vrh ovega sveta plama 
BtaT)am ruku: nijedne uneće 
mir danaSni medo nama, 
nijedna sila razbit ne će, 

ni ću vijeku promijeniti 
ovu odluko stavnu moju, 
Sto godi se dogoditi 
u ovomu bude boju, 

ne da padnu zgar nebesa, 
ne da usahne siće more, 
ne da zem|a sva se istresa, 
i propade u ponore. 

Prije će svijetla Sibika ova, 
za kra}evat sagradjena, 
predne uzeti listje iz nova 
i opeta bit zelena, 

neg će ma kći Lavinija, 
kako rekoh malo prije, 
viereoica bit ičija, 
razini onega, tko dobije. 

Tim svi ostaU b mirom stojte, 
ni mislite veće o boju, 

e dft pmđa zgur s nebesft. 



tnib}e sve zapojte 
la mnoitru volu moju. 
ab|a pjeTftja, p^k kra) go 

»doTiiifie, vei &uti 
liita počni troja, 
Tega ki se boja 
i pr08«; ne mo ckniti. 



ajte vino, dajte po se 
(0 Tođn, moji mili, 
atrte ka ete rose 
itroBka nakupili, 
elikoga jnnca iz građa 
iBtit mi vi pofite, 

ordi B pomAom sada 

ogaii ražđežiti. 
ajte £aie vi zlaćen«, 
) crne vi oviioe, 

imaju bit nbijene 

od moje sad desnice. 
ik rnjnoga vina orega 
jera se Caia od mene 
>4^ja paka svega 
»ve pUme posvećene, 
ko dajte svi bogovi, 
ini svojo krv prolije, 
ene a dan ovi 
I OTJete tko razbije. 
ako crna ova ovfSca 
ilojq;a sad bandara 
t ubijena zem]i nica 

ovega sveta otara, 
) isti na2in, ne inako, 
milosti ubijen bio, 
I JiiAeAe ko bi opako 
danaiAi smesti smio. 
lijeđi ivetililte, islaii I 
tđ«, i govori strana Latiti 



Koje M djelo Dodoetojno 
saproG ttaioj čuti Ham; 
gdi je n-ce vaie bojno, 
o Rotuli, lAtini? 

Ei je rulog, pravda koja, 
da sa vas svijeli ovdi sade 
naj krajević poared boja 
plemeniti Tnmo pade? 

Je da brojom mi jednaci 
nijeamo bludnijem Trojanima, 
ali BDa^m, ter se jaci 
De Mjerno rrat iAima? 

Sto svi na Aih sad ne gremo? 
NaSa je vojska toli nmoga, 
da slobodno mi možemo 
dva udriti na jednoga- 

Kada Tnrno bnđe pasti 
savjet vifiAijem bogovima, 
Aegovo će s mnogom Časti 
po svem Bvitn živjet ime, 

a mi ćemo potišteni 
s naiom itstom prem velikom 
Ut robovat asileni 
oholijem zlijem silnikom. 

Ke mojmo se pustit ovđi, 
gori od nat da nas tlače; 
Bvak pođeri britke mače, 
i ko je vites sa mnom hođi. 

Strah ne imajte od nikoga, 
ni se bojte, ni treptite, 
er Eamerta velikoga 
sa vojevođu vi slijedite. 

JEĐAM OD Bomnu: 
dto se, kra)a, čini ovo 

u nevjeru tvoje krone? 

Koje se sgad« djelo ovo? 

Koje 8« ovo smeće i bune? 
Tko 80 sadi na me oči 

vojsku bunit i smetati? 



pul 



hoi 
iil 



d< 
ia < 
odi 



sa« 

■jan 

1 V 



tid 
j. 
je. 






lutd'mo Bpravit 

Bvn koliku 

D isdi^nika, 

PO uoij« poBtftvit- 201 



kletra i vjen 
loie zvati, 

idaTftti? 
B uklonimo, 
ilemeniti, 
a) {itumo 
idjet i lije^ti. 
no glavn troja, 
' »»gobjenij 
iTU krv BTOJn 
lik i himbeni t 



aAen, no imam ckniti, 
, TJemi Akate, 
ae neka na te 
nasloniti. 

iZAŠE TBEČE. 
t a tojskdh: 
M? Enđ se odijeli? 
gusar budi, 
sa mnom dijeli, 
im že)om žndi? 
di ; sad ga nije; 
hl vrha doći, 
ir se krije 
moje moći. 
aki ali tamnjate, 
rojanski^a? 



Eađ pobj^^nu, kud m 
iapriđ bojna mača m< 

Eto ti a nas vjere 
ne moiei se veće odi 
kripoatimi tve desnice 
imai dobit, ne bježeći 

Ne moj cijenit, da 
i (arene ćuti plame 
kioz tre lilom zarudj 
i laltive Ženske pram 

Draži naiijem djen 
janad sa od STijeh p 
s razbladnijem djevoj 
^flre i dražbe nima i 

Ako lađa i priprost 
Menelaa jar aađost«, 
pod imenom koma od 
lijepa Elena ukrađost 

tezijem potom i na 
ne ć* međa nam Žene 
bojnijem srcem, ne hi 
trijeba se ordi poma^ 

Ako te je naaćila 
jur pod Trojom hitra 
od Điomeda i od Aki 
n oblake sakrivati; 

■ kojijem sodom, b 
ovdi te je sađ dovela, 
da se glase po svem 
potištena tvoja djela? 

Da se skrijei tamu 
Tnmo će te svud stij 
platit mi ćei grijeh b 
oe ć' od mene pobje^ 

Hod'mo ga iskat, 6 
i ako Aega ne vidimo 
budu vojsku zlijeh T 
svu koliku isijecimo. 

Eip,: soilloiD, ti« mofe (iM 



IKAZAI^ ČEIVB'1'0. 

SA, DVOBBtAlOlt I OLAflSIK. 



) OTO, vajmeh, sgodi, 
ažbo draga i mila, 
najka ka me rodi, 
ne je pogubila? 
a tinit astrijeliti . 
aga TJereDJka, 
ie bi raniti, 
ojoj nije lika. 
1 bemn ja sam živa, 
e vas a meni, 

nuĐ rad Ae g^iva 
ranom poroSeni. 

slatki moj pokoju, 
LĆe ne na srijeti, 
iKe kripos troja 

Gh^ii kleti; 
ti si blag i mio 
ama ogAenoga 
otu Aih iznio 
nijeh ćajka troga; 
mnoge teike zgode 
ne bude testi 
jnke vrle rode 
> ai I krepkom avijeeti; 
jvaku da oeTJera 
Jjk» muori te, 
kie, da u miru 
3 dobra ćes združi te? 
v ti se mom pozoru 

dao objavi, 
ieni rasgOToru, 

ma )alHiTi; 
, tj te tegaj dana 
e vidjet meni, 



kad tfl raži }uts nna, 
o života moj Žodjeni. 

Ja te živa joite scijenim, 
ali, vajmeb, brate mili, 
tmem atrahom sva leđeium, 
dokle ozaznam živ jesi li. 

Ako mi te 8 hađe sreće 
bade otela smrt opaka, 
nije ni meni živjet veće, 
Bvrha je naSa, jaob, jednaka. 



Ne izdaj se, ma gospoje, 
tvoj Čemerni va) ustavi, 
nu ako drago dobro tvoje 
od prijate rane ozdravi. 

Dokli dah se a Čovjeku, 
za sve teSko bolna, ćuti, 
ufaide je, da smrt prijeka 
jolte može pobjegnnti. 



Božica ga nije zamani 
od {ubavi porodila, 
na ako knpos ne sahrani 
od zle rane sinka mila. 

A prem evo pun brzine 
k nam Latinin jedan grede, 
on će znati glase istine, 
kako naii posli slijede. 



Odkud iđel, mladce izbrani, 
8 brzoćome takom bode? 
Kao Latini, kao Trojani 
međa sobom sad prohode? 



Trojani se i Latini 
rate, bija,'ko)u i sijeka, 



2134. goapq«] rvkop. : gospođe. 



strahoviti boj se čini, 
rijeke od krvi svuda teku. 

Kako Knea t jutom ranom 
n tabor se tvrdi ukloni, 
s naiom vojskom oružanom 
na 6 Kamerte pođe smioni. 

I pjelnici i konici 
na trojanske tu zatvore 
nsripiSe svi kolid, 
da ik užegu i obore. 



Ako li se nać ne bode 
u nijednoj mu pom^ lika, 
ter ja imam s česti hade 
moga izgubit vjerenika, 

nad mrtvijem ću da daj tUme 
vlase istrgat, lice izgrdit, 
i suzami ĆemerTiime 
vjeru i )ubaT moja potvrdit, 

ter cvijeliti pristat ne ća, 
dokle i mene Tjemu jabi 
la majčina rados veću . 
smrt nemila ne pogubi. 

Tač kad ne mož' na ovem svita, 
u rajskoj ćej poznat strani 
moja jubav temejitu, 
vjerenice moj izbrani 

Tko zna, da se prije toga 
naSe u jedno duie odile : 
moja od jada žestokoga, 
tvoja ođ rane tej nemile? 

S bogom, draga me družioe, 
B bogom, ^jko moj izdani, 
8 bogom naia izdajnice 
i ti, majko moja, ostani. 



Ne moj Inti tač smetena; 
kćeroe, smiri jad prijati, 



De popni prije bremena, 
bodi u dvor« podati- 

Dm a trojanaki tabor brii 
sad tra mlados, nije prilike, 
medu pjeice i koAike, 
koji bi te bvh satrti, 

Bitće briieme, kad ćei mo£ 
s bo|om srećom neg se nadai 
u dragoga tvoga poći, 
ah, za ito se ta^ pripada! ? 

Već proroci nijesn istini, 
ako danas on pogine; 
nn ako Tii&i bo)e u£ini 
neg se mlados tvoja brine. 



End me toinu, jaoh, vodit« 
Nije ga meni već živjeti, 
pustite me, ah, postite, 
postite me, jaoh, nmrijeti. 

PBIEAZAto PBTO. 

IZBOM, AKATI, ASEAMIJO, 

fApi: 

O vojevoda plemeniti, 
Bvijeto i rodom i djelima, 
veoma danas držan biti 
imaj viinijem begovima. 

Oni, ne ja a moje strane, 
blaži n nađe tej potrebe 
od prijute smrtne rane 
ozdravili jesn tebe. 

Nih miloBtim oitra strijela 
i s velikom tvojom česti 
iz rađena tvoga tijela 
izsila je bez bolesti. 

Sve ito lijeka, sve Sto trava 
nać sam mogo i mnio, 



u podati tebe idnvs, 

ja \qeh a pomnom privratio ; 

i ne moguć ogledati 
ispoidena ma požudu, 
jur te sprarjah okopati, 
tijem a gorka Btojah trndu ; 

kad jaaenak travu izbrano, 
Ida n Kreti koju plodi, 
u dettitoj vidjeb vođi, 
kojom top)ah tvoju nuin. 

Ona iiTot vrati tein, 
iai za drago adrav]e tvoje 
koji godi bog ođ nebi 
među lijeke donije moje. 

Nitko drugi toj bit ne će, 
razmi majka tva, božica, 
koja smiri naie smeće, 
i bi meni pomoćnica. 

Ona je, ona, svoga sina 
od zle snu^ slobođila, 
rajski miri i vedrina 
običajna Aa je odkrila. 

Tim, sokole uti hrabreni, 
spravi na boj 1 
i, koja ti bog i 
osvoji lijepa vjerenica, 

neka vas Bvijef poznat bude, 
kao trojanska moć hrabrena 
iza smeće prike i bude 
većma ostaje prosvijetlena. 



Jtipi) TJerni moj jekaro, 
ja zahvajam svijem viinima 
na ovemu lijepom daru, 
i vazda sam držan Aima. 

Za istina je povraćeno 
od njhove meni ruke 
drago zđravje i žudjeno, 
i smirene moje make. 



Vrha tijd« aađ moje^ 
ito laAem svi p«k ćnte, 
□e pozna se ai bi)ega 
od čemeine rane |nte. 

\itko dragi nije Ka m< 
nego majka moja mila 
u potrebe naSe obćene 
bogovim 86 amolila. 



Kad pTaveđmjeli bog ' 
kaže da ib gleda i labi; 
i ako kad god tiih poka 
viku ib saama ne poguU 



O Titezi moji hrabreni 
□e krzmamo i ne cknim 
zavezana kletvom meni 
avađ plaboga Tama iJIti: 

Nijedan od vas a A tio 
ne mo, ja sam sam zadi 
silna mladca pedepsati, 
i Aegove strt plahosti. 

Narojeaniče moj Hnea 
ma£ na bedra pripaiSi m 
plemeniti Dioneo, 
ti kaciga prirezi mi; 

ti Kloante moj }ubtenj 
utvrdi mi bojno oklopje: 
ti Sergesto prihrabrenj, 
junačko mi drži kopje; 

ti svjetnifie moj Akab 
mudri Kapi, vrijedni Sij 
srčanu mi pomnu imate 
vrha sinka Askanija: 

on je izbrana nada m 
moje nfane, moja dika, 
on sred mira i sred boj. 
moja misao sva ktJika. 



Dra^ ćajko i tub|eiu, 
znam da |ubi$ sinka troga ; 
nčin' ki god dio i meni 
od tnideoB viteikoga. 

Pravda i raalog nijedan ne i 
da ti trudii, ja počivam; 
neka iz mlada i ja veće 
8 trudom vjeCna čas dobivam. 



Veselim se, sinko mili, 
đa SD is rana tebi tako 
bojni tmđi omilili, 
i da kažei srce jako. 

Tako slijedit i u naprijeda 
!iko žndii vječnu slavu, 
i u stare se tvoje izjeda, 
i od Aih uči krtpoB pravn, 



Bojna od lava lav se rađa, 
}d sokola sivi soko, 
toma je rsdos od svijeh slađa 
Ealetjet se na visoko. 



Eod'mo, nije cknit, družba izbrana, 
la mi ne bi Tumo reko, 
la ja jesam tegaj dana 
)đ degove sile nteko. 

ma liepa vjerenic«, 
u si slatka ma počuda, 
I vesela uzročice 
>d viteikijeb mojijeh tmda, 

■umne i misli pusti tvoje 
lanaaka ćei moja biti, 
zabrano dobro moje, 
aoj drag r^n i Čestiti. 



lurok 
uđevoi, 
'ojom '. 



libo iz 

pUtiii 
iga b« 
Sa alcri 

nije i 
Iotd; 

teleaia 

OTH. 

I Jum 
H-ojene 
dih u« 
uke b( 

Sad j 
troja d 
eU hoti 
ka Bki 
ti, gđi 
1 iadaj 
oju pn 

do vil 
na .ub4_ 
ijeh sjena, 
trašlvico, 

pripovjena ? 
ni, gđi si o hudi 
Trojane, 

sTudi, 
3Te strane? 

hrabrene 
tebe u bojn; 



i Trojani neka izmijeDs 

itiitena glaru troju. 2355 

Na BtotiDe, na'^aće 
ik« doJn Bnproć meni, 
I vlasti će me moguće 
i koHci bit Batreni. 

Ali se i vi, zla če|adi, 2360 

Dga od maiA pripadate, 
i vaiega kra)a radi 
d se meni ne ozivate. 
Kad ste tako sasma pali, 
kad srca n vas luje, 2365 

A ste bojnu moć poznali 
t hrabrene Italije, 
dajte omžje vitezime, 
vi rodnijeh posred kraja 
4'te slaiit za hotime 2370 

badome od saraja. 
S nam li vi se stanićete, 
>ji grabiom sveđ živemo, 
, snij^ na led svako dijete 
i)e povoja ki mećraao, 2375 

plahe zvijeri od pluiine 
z pristanka ki tjeramo, 
i£ek iste joi liedine 
iidgami pokrivamo? 

Ženska je n va« sva naprava, 2380 

Živete sved u lasti, 
eai sa vaiijeh glava 
I kacige, neg potnasti. 
djevojke razbludjene, 
jem se u kose pamet stani, 2386 

straiive posve žene, 
TVojanke, ne Trojani. 

ako tom protnv'mio rukopuno: posoMoene. 3367. -vi? 



PEIKAZAl!lE SEDMO. 

<, TKOJANI, KKA^ LAT 



Piiati otrovne riječi, puati 
Za Btrsiivft koga tvoriS? 
Sve toj lažeS posred luti, 
na Trojane ito govorii. 

A prem evo od ovuđi 
i kra] Latin k nami grede, 
platit mi ćei priđ iam, huđi 
DeavijesniČe, tej besjede. 



To ja hoću, to ja želim, 
priđ svijem svijetom da ti akaži 
janačkijema vrijednijem djelim, 
al' ti Užei, al' ja lažem 



Nesmotrno govorene 
stav' na stranu ter se spravi, 
plemenito na J!ideAe, 
vrijedan vitez čijem se slavi. 

Uolim ti se, kraju, sjedi, 
ter potvrdi kletvu tvoju, 
pače kćercu ter dovedi, 
neka pazi sreću svoju, 

da rasladi moje trude 
vedrijem zdrakom svoga lica, 
i da taj <^s ona bude 
dobitniku vjerenioa. 



Kad ne ćete, mladci slavni, 
da se inako pogodite; 
ja p<iDav|am govor stavni 
i moje kletve temejite. 

Sve ito je smeće danas bilo, 
svijem se nebom kunem prije, 



d& po znaAu mom slijedilo 
i po To)i nilta nije. 

£unem se opet, da k6 moja 
onomu se inu-, dati, 
od ovega koji boja 
n dobitjn bode ostati. 

Hrli jedan vu dvonuka 
Laviniji rijet, da sada 
ova djela sva kolika 
dođe pazit e mira grada ; 

i kad bude boj svriiti 
da za reću Čas i diku 
uputi se ovđi biti, 
plata slavnom dobitnika. 

Vi vitesi bijena ovoga, 
kijem vladatie pridsuo je, 
zatočnika svaki svt^a 
već na mjesto stavi svoje. 

Po zakonu lUm bojnomu 
Bonce i vjetar razdijeli se, 
po junaštvu da pravomu, 
ne po sreći, boj čini se. 



Ja ne marim niita toga; 
bojne tmbje zapjevajte, 
ter do svrhe ođ silnoga 
boja pjevat ne pristajte. 
» i Turno bijn; Tnrno raAe 



Ovako se zgađa onima, 
ki vojnju bez razloga ! 
Prid Latinom ovdi svima 
dobitnika poznaj svoga. 

TURNO: 

Dobio si, svijetli bane: 
evo na smrt raiften padam ; 
}.: uputit. 



od pri|ute ove rane 

živ se u dugo bib ae nadam 

Podpuna. je već ostala 
Lavinija (ubi tvoja; 
po pravdi je doatojala 
ova pintu plahos iaqia. 

Za život BS moj ne molim, 
ti od Aega Sto hoć' <Uni; 
za tužna se ćailka bolim, 
komu ginem rod jeđini- 

Da daj mrtvo tijelo moje 
ucvi)enu stareu v^^, 
da razgleda jade avcge, 
da me može akopftti- 

Smili mu se, bolnui smili, 
ne nzmnažaj ma jad nepiio, 
tvoj Ankieo ća&ko ipili 
priličan je bemu ibio. 

Ne udri, I bane, B,tve hlagoati 
po svem svijetu pohvajeni, 
sa moju mu |ubav prosti, 
malo živa daruj menj. 

Ne moi.kazat sr^bu og^enu 
vrh snižena, i đobita ; 
vrat^ ga ćućkuražajenu, ■ 
ki je od m<^iJ0b starac lita. 

Ured jedan od dvornika 
pođi kćercu mn dovedi, 
da uživa vjerenika, 
koga nebo noj odredi. 



priavijetli kra|a, koga 
sa Bvijem srcem i pameti 
ja kao ćaćka jubim moga 
i poStnjem na svem svijeti 

jlto na tvoje molbe blage, 
Sto da kratim tvoj dobroti? 



Mo) bih tivot a To|e drage, 
neg li Tornov durovo ti. 

Za |nbav mu praitam troja. 
O ftutilli, ue icTijelite ; 
uživajte miloa moja: ' 
Tuma ćaćku poTeđito. 

Plemenita ma desnica 
pnit» onesijem, ki se mole, 
a poii|e zeta|i nica 
g^ve silne i vliole- 

eka;.: 

Sam n sebe pridobio, 
moj drsig sinko, teujem dilom, 
i do neba usvislb 
ime tvoje ćodim milom. 

A prem evo kćerca moja 
grede s dragom svom družinom ; 
uživa ju mlados tvoja, 
tvn desnica sdraži inome. 

FBIEAZA^ OSMO. 

&VINIJA, DVOBKlAlOI, t OSTALI. 



Evo tvoga vjerenika, 
kćerce; trađne misli ostavi, 
evo slavna dobitnika, 
evo slatke tve jnbavi. 

Daj prida mnom roku odi 
za drag bi|eg tvoje vire 
miloBnomu vojevodi, 
koga svud se glas prostire. 



Hvala vijj6ijem od neb««i, 
ki su dana« ispunili, 
fito ti davno, čaćko mili, 
^h naredbom pojieo jen. 2515 



Tim ja b vrijeđmjem banom 
kao desnicu da ne združim, 
i ne |ubim iega mlada 
i ne dvorim i ne služim ? 

Pravedno je, da sve vike 
moj gospodar, moj kra) bude 
slavni vitez, ki tolike 
podnije i dobi za me trude. 



O krafeTska djevojčice, 
tolika je tva ljepota, 
i, ka rajsko tvoje lice 
pridobiva, tva dobrota, 

da je dobro stalo meni 
sve najveće podnijet trude, 
da tvo) ures ne izrečeni 
dostojna mi plata bude. 

Ah, blaženih sedam ljeta, 
koja istradh iduć ovdi, 
i sve Sto se muke zgodi 
u ovijeh mi stranam svijeta, 

kad ovake atekoh dare, 
stotijem dijelom ki nadbođe 
sve sadaće i sve stare 
teike i mudre moje zgode. 

Sad je mimo are« moje 
Sto aam Tnmu ja prostio : 
ne sakrivi vele, Sto je 
taku mi otet milos ktio. 

Nije stvar ina n^' dar bozi, 
zamjema je tvoja dika, 
koja srce moje podloži, 
da robujem noj do vika. 



Ja sam tvoja robinica, 
drag pokoju me mladosti, 



1625. tjepoU] rvkop.i {epota. 



lijepos moga lica 
ikoj tvoj kripoHd. 



e moja dika i slava, 
takoj scijeiii držii, 

sam namijeiaeDi 

mjeta svijeh država, 
sinko moj čestiti, 
Trijeđnu moju, 

utoj An Častiti 

tva majku tvojn; 

b-a{a, koji aosi 

kiša djeda tvoga, 
Bvjete prosi 

la krajevskoga. 



Ino je £aatit meni, 
ite ki su tvoje, 
I ćaćko, pe£afitjeni, 
EU Čas dostoje. 
j lijepoj vjerenici 
lOJe pazim diku, 
oj u prilici 
a djeda slika. 



ainko plemeniti, 
laprijed a tom pameti ; 

ja gospoditi 
poH Bvemu Bvijeti. 
ini, o Trojani, 
iro ki žudite, 
1 pjesnim izmiješani 
u proslavite ; 

tančac dvorkii^ice 
irije toga 



1 ti troje 
nepokoje, 

o kntjice stara, oiUri, 
ter u mini' 
srećom vaa 
lijepe kiarce tve proaUvi; 

igdi okdo 
stmce oholo 

B dragijam zdradm zemfu grije, 
IirabreniHiiii- 
i dragomo 
troma zeta slike nije. 

dtouiAku 4. : 

O Venere,' ■• ■ ■ 
8 ove TJervt 

srećne i vlame aremu sviti, 
a tve rokff ■■ ■ - . 
inge onoke 
pripravi ee već primiti 

£ ti 8 blagom, 
majkom ' dragom, 
8 Imeneom adnižea odi 
kripoant^ ■■ ■' 
braca tvoga, 
o Kapido, na pir bodi- 

Đosle boje 
on tjero ja; 
sad nastojat neka bade 
na vesela 
tvoja i^ela, 
na c^o^e, na razblnde. 

Najdraža se, 
najslađa se 

dika i rados ima reći, 
kn e vitaikijem 
trndom itaikijem 
vrijedan čovjek bade steći. 



lUj 
đra 

Da 8 
vit 
[»i 



J« 
inđi 



ibi 

itp< 



dsk 



Svak £aB b dobra f^re na bo)e, 
koga nebo }tibi Egara, 
a bee božje sve ito to|« 
čini umrli, zlo se vara ; 

tiin Bteć (suiti vijeka ne će, 
u Kvu jakoa tko uzda se, 
a sve uživa dobre sreće, 
tko na Tii^ijeb naslada se. 



CAPTISLAVA. 



đMbrm. fro^m. br. 39: CkptisUT» •pjsvtu po Đonu Đon Palmo- 
slinn đttbrormčkoina, b priđ dvorani priturarm od draiuie >metonqeb 
£2. BM. 16. febnn. Tala i Ar. 86, iimo Sto mimto asivnaM. ima uBi- 
DM dodaOM: na \b. febnn. 



lav 

r, 1 



[rali 
Bin 
>, I 
li k 
Si li 
kn 

B T 



loj I 
ali 



■ kortim. ' drugi: srpskog* ili ircnkog*. * je- 
tehakogm. ' dva: Teoka, treii: Tenkla, iOvrii: 
ojnislAva, iti skop dražbe Bojnislar«^ 




7K 8 DRUŽBOH DD flTALA. 

ki ne imai vik aapMU 
tlom Mnoa tm ilofaiade, 
kvra lijep« grad« 
■omide IjepK rode! 
ired 'tvojijeh evo mira, 
daleko srijeh siloati 
: nebeski čista vira 
, i svake lAom kr^Miad, 
jka pid» slovioaki^ia 
itita gredem slava, 
raAa kreposnoga 
điona droga ptava, 
9i otniUa n okoli 
j«}evstv« i gradova, 
od nebom davan toli 
tlovinskt jenk riove ; 
ik, ki se -8 leina mora 
Tijaii8ki}di voda stave, 

poK rijeka i gora, 

m nije broja ni mjCEe. ' 

4 ovesijeh jar imtM^a 
ida dike puna 
onodav, vvijednijefa 4raU 
rita čas i >kna«.. 

vitefike djelom Toke S 

iSkom bivSi boja 
io mnoge pnke, 
ie pod v]aB svoja, 

rti-đt.- kijeposti. 'U, iaMfa&uog»,yđnigt : kripom 
avrtn] drugi: kra^amn 18. adpljaa«bij«h] đi 
dmt: rika. 30. Jeđam: <brojsjkojifMn-nija si m 
11 



na htje od službe nftvri nima 
teika jarma, ni carine, 
ko s pođložnijem narodima 
svi BadaM kraji čine ; 

nego s vjefuom svojom dikom 
}nbeilivo avijeh usili, 
■kivinskijem da jezikom 
n naprijed bi frororili; 

da za vasda poklone mu 
jednom hara£ ovi ugodni, 
a n ostalom da su svemu 
i pokojni i slobodni. 

Ne može se izrijet, kako 
uze hvalit srca harna 
pridobito mjesto svako 
dobitnika blagodama. 

Hoiki, Rusi, i Poljaci, 
Pomerani, i Vandali, 
Česi, Srbiji, i Bol&aci, 
i slovinski pnta ostali, 
pogodiSe svi hoteći 
ovoj blagoj zapovijedi, 
slavni jez^ zagrleći, 
ko hrabreni kra) naredi, 
Aegov život ter uresni 
i farabrenstvo plemenito 
u slovinske slatke pjesni 
a^niie glasovito. 

Ko s neamrlijem ovijem vezom 
bojne puke obaraJ^, 
kažui da je nad pjenezom 
od ]nbavi poklon jafi; 
u pokoju veselomu 
želeć mirne dni trajati, 
u Epidavru starom tomu 
sa avijem dvorom dođe stati. 

^ n nspTtjeđ] đngi: a napr^eda ili: napriđa. 43. pria 
eno. 47. Česi) drugi: Čehi. 69. k&foć] jedem: m^nć. 
n: starom svomu, ili: Btarom tvoma, Si: stana tvoma. 



S drage voje primiSe ga 65 

svijetla grada sva gospoda, 
ne tefi^nta bivSi od Aega 
u ničemu iah sloboda. 

1 2a ukasat veće bari, 
u vrijeme u ko fi&im općiSe 
rimaki ođoie jezik stari, 70 

a slovinski za|i^lile. 

Samo za Čas rimake krvi 
da ae pija, fatjeJe oni, 
n latinski jezik prvi 
Aih naredbe i zakoni ; ^g 

iah Eakoni, kijem i aado, 
pobTalenijem po svem aviti, 
država ae tvoja vlada, 
avijetli grade plemeniti. 

JoS govorom alovinskijeme 80 

za neomrle svoje ureae 
EpidavTo u toj brijeme 
stari Captat zvat poče ae. 

On ođ bojne C^tislave 86 

ovo ime steć dostoja, 
ka bi, slavni Kmnoalave, 
lijepa i draga kćerca tvoja. 

Ova dikla za|abjena 
a vrijednijem mladcem Gradimirom, 90 

sa ave er đrazijem narej!ena 
bi mlađahna taJtom virom, 

ok&zaće danas avijetn, 
Tjere i IKenbe da ne alijede 

nikopita: 

JoS govorom slovinakiiiies 

Id n iiroko svnđ pTocbrije ae, 

Gpiđavm novo ime 

D toj đobk Dftdjede ae ; 
ime od bojne Cftptielavo, 

koje Bteji on doatojK 
id idb su n dnu d stihovi pram^eAeni oa onn kako mi ovdja 
iladoem] đm^.- mladoom ili; mUcem Oi: mlaoom. 93. I-Altom] 
>. 9&. okasadaj drugi: okuatće. 



OAFraU.TA, 

po ispraznom luđakom svjetu, 
neg ko TiS&i zgar odrede. 

Tim vesele avak odluke 
gleda i pazi đanaa ovdi, 
za aađaAe dto naoke 
u ataro ae doba zgodi; 

a mi hvale, druge moje, 
bod'mo đvorit aegaj daua 
aunca ali£ne aej goapoje, 
£as alovinakiieli naiijeh strana 



INENJE PRVO. 
8KAZAM PRVO. 



lAtflOA V^BISLA 

1 
VOBISlata: 

Era)u, svjetla moja kruno, 105 

gospodaru moj ^titi, 
kijem ae mogu ja podpuno 
vema |ubi svud dičiti, 

velika je tvoja cijena, 
neumrle su tvoje alave, 110 

Sto su od tebe pridobijena 
i krajestva i države; 

Sto naaeli mnoge u strane 
tve junake plemenite, 

6neči ih kra}e i bane 1 15 

i knesove uzmnožite; 

Sto narodim dobijenijeme 
drugi harač ne postavi, 
van a jezikom alovinakijeme 
aamo poklon od }ubavi; 120 

Sto tve vlada£ podložnike, 
ne ko slnge, neg sinove; 
Što te zem{a hama u vike 
ne rođenijem ćaćkom zove. 
)nđ(kom] drugi: }n8kom. 96. odrede] jedan: narede. 98. dva: |abko i 
> alnš^ ovdi. 102. hod'mo] jedan: homo. dvorki&ioo] jedan: đvorUA«. 



IzTTsnoB je nu najveća 
igođame tve desnice, 
iviiei^e, čas, i sreća 
ene izbrane tre družice. 
Sto ei u boju ćaćk« moga, 
a}« od Boane pridobio, 
tegova bi £ea mnoga, 
Eijetn ga ai uzvisio ; 
er AegoToj kćerci, meni, 
i bih tvoja robifiica, 
r darova ne izrečeni, 
, ti budem vjerenica. 
Spomena te joi ne gtara 
mom arcn zatravjenu, 
d me onada razgovara 
ina, plačnu, zarobjeon; 
kad u£ini, da ožive 
Ina mrtva svijem dobrima 
tve besjede jubežive, 
tvojijem djelim visodma. 
Dobitnica u izgnbjeću 
itita se ugledati, 
nzviSena u snižeAu 
ed nevo|e teSke ostati, 
fias je i sreća prem velika, 
kve druge nije na svijeti ; 
li blaga dobitnika 
složno je svod Žejeti. 



Ma kra(ice Lolnslava, 
svakomu ja razlogu 
b krateTskijeb avijefa glava 
Evati ee blažen mogu, 
ne kra)estva što sam mnoga 
jnom sabjom pridobio, 

L 143. Jnbeiive] jedan: {nbeznive. 114. s tvo, 
ugi: vrfa avijeh inijeb kra)a i gUva ili: vrh bv'\ 
njeh glaskijeh glxn. 158. bojnom] drugi: • b< 



OAPTIgLATA. 

laroda slovi nakoga 
vni jestk uemriozio ; 
Qeg Sto rajska tvoja đil 
Irag nres tvoj jedini 

fiUvnoga dobitnika 
ijijem robom mene učii 
Onda od mene prem f* 
iSno tvn viđeti, 
imenita srca da se 
: ne g;Dbe u neare^; 
la gubeći dobivaju, 
la n većoj tad su scijei 

iliib isti da oetajn 
bitnici priđobijeni. 
rim zamjeme me su si 
« imajać |ubi moju, 

kralestvo od Bvijeb ve 
brani mo) pokoju. 
Jedno, er u ponosita 
;m ko srce moje žudi 
I kraji'^'^"' svijem od s' 
lom, licem, rijeJSim, ćud 
Inigo, er mi si porodili 
n neumrla dika Sto je, 
rema kćercam sinka mi 
r slavne krune moje. 
Mlad Vladimir, ki se u 
[^aptislavom lijepom rod 
še, tvoreć mudro i vrij« 

od plemena moga izbo 
I^aptislava, i ^^ubica, 
i'enka, dikle znane, 
«om sa svijetla lica 
obrotom svud spjevane 
lajstarija, Captislava, 

bi dijete obećana 

drugi: Bui^m droagem ' 
77. ponosita] đmgi: poduoi 



(UFTI8LAV4. 167 

draga biti Boinialavft, 196 

krsljevića Brbskijeh straiui, 

van lijepoBti, kom se slavi, 
i dobrote ne izrečene, 
kra|evBke je pram Datuvi 
i jtinaJke i hrabrene : 200 

avioni ures i zlaćeni 
priteiko je 6oj oktopje, 
igla bojni mađ hrabreni, 
a kad)e)a vito kopje. 

^UBISLATA : 

Bojna dikla izgleda se 205 

u viteikD kripos tvoja, 
i a braca, koga glase, 
da je ogAeni trijes u boja. 

KBtmoaLAv: 

Ne fitedi se ona a rati, 
gdje od krvi teka rike, 210 

za £ae bojnu zapečati 
sve najače zatočnike. 

Mijesn prčila joi tri lita, 
ko si od mene cola prije, 

kada razbili strahovita 215 

kraja od silne Balgarije : 

gorostažnom zlom Tarafio, 
glavi od Skopja tvrđa grada, 
knmn i slavu braneć naia 
glava odsiječe dikla mlada, 220 

pak na očiju avijeh bojnika 
brža od vihre, vr}a od pUuna, 
vojske pjeiac i koćika 
shara i razbi ona sama. 

Dogo je brojit bojna dila 225 

i kripoati ie moguće, 
kim do neba azvisila 
Čas je svijetle nade kace. 
atk] drvgi: bntoa. Jedan ruiop. nema ttihova 219—229, a jedan 
J — 234; u (WDV> piM^eiMtm stih 225 glaei: uminia ra begu dila. 



CA1TISL4VA 
^UBISLAVA : 

Era)eTića BojmaUvu 
tko da jednak bude a 
Trijedna ovako i gizđa 
ki đoitoji drn^ steći? 

Joi da mlada kćer '. 
kriposDomn Gmdimira 
mi pođaipo vjerenicu« 
n koma bih bila miru! 

On, sin kra|a ogrsk 
mnoge zem|*- U- gMpo 
•cijenim di^ je djeca b 
tebe doio dvorit odi. 

Cnd Aegova plameiii 
ures, lica, i besjeda, 
i hrabrenoB glasovita, 
ka u Bvadlt' ^4pM^d 

ugađaju tako meni, 
da vidjeti ne rnoim pri 
da nam bode set |abj« 
drag nam prijate} aada 



Samiri se, biće brije 
da o temu be^edimo; 
8 Bojnialavom hrabreni 
a to vjeru dovriimo. 

S Easimirom plemei 
od koga 4e on rodio,. 
8 prijate(fltvoiD stanovii 
ko brat aan se ja (ubi 

hoću Daii da a ino vi 
za)abe se, i da meni 
Af^v dra^ porod ovi 
kako sin je ne rođeni. 

irugi: ko. 281. Try»dnn] jedan: I 
DU umiri m hita brijeme, drtiga 
lo] jedan : da Trdlmo, jeđOn : atvr 



Znai ^bioft^ ii«lle đt)«te 
bi po 6em' Blobođsm 
nakami grde i klete, 
la zmaja i ogAcna? 
les viđjda, o kn^io«, 
Eojom starom od doSo je' 
rađ Ujepe rjercmoe, 
je n E«im|« Toti vvof« ? 
Na sa itO'jfl abdb nala 
»ćana bit Aegvfm, 
oi nije i^efi podala, 
li jo} ugodna TJera ova; 
ro|n 6ei joj m>JQ ođkriti, 
lu^erska prmi dtta, 
se bnde pripravHi 
mit Bvoga vjerenika, 
a ja ća BS' poć agoapodom 
;ai građa raagororH, 
Ea i ooi B dobrom zgodom 
ga seta budu đvorit 

SEAZA^ DBUGO. 

BOJNiaLAV I DBUŽIHA. 

Pirovati spravite se, 
riteSka dmibo moja, 
>ript{erat moje urese 
id vese)a i pokoja. 
Ećerca kra^a KroBodtiv«, 
tsovit« po srem enti 
kbrena će Captialara 
' podpmio moja biti. 
[a mlađahmjeh' joSte dana 
ioBtojnoj ona soijeni 



itetu je bila meni. 

3ad kada smo narastjeli, 

a moju čas veliku 



već 
ni a 

arft 
loći 

dol 

da 
pov« 
pokl 
loj 
re, 
vođi 



fito 

. kn 

Bon 
iaUi 
svij 

đria 
dik 

0, 8 
10, 



gU nije 

Bviti 

inije 

liti. 

duut i ljeta, 

> od svijeta 
doba; 
i draga 
i scijene, 
2. 8M. poTMti] jedan: 



ne iteđ«ći snage i blag« 
u potrebe svoje obćene. 

Sad kada se {ubav ova 
B vaiom vjerom Titenie)i, 
biće draaijeh rad sinova 
vele draži prijatefi. 

Kra| Kmnoelav sa avom kućom 
drian ti se joi nahodi, 
er kripostim tvom mogućom 
zla ga teika oslobodi, 

kad ^nbica, tvoje |abi 
draga sestra i }ubjeiia, 
ognenomn imaj a ia zaln 
bi po tebi ugrabjena; 

nnajn onems, ki pri žalii> 
naie o& ko vidjeie, 
djevojćioa tiho i maln 
la proždrijet je popo bjeSe, 

i plijaći iAom sred osti 
na tvrd Markan srda plaba, 
ti se za Aom plovom pDsti 
bez krsmsća i bez straha. 

Bo)iiijem kopfem n đesnid 
zvijer otrovan smrtno rani, 
i mlađahnoj djevojčici 
tedjem djelom život shrani. 

Dno morske se zaln rode 
rai^en drokon usioni, 
a ti smione pun slobode 
živn dikln na kraj đoni. 

Ke radosti, ka vese|a, 
uživaAe ke je bilo 
6e jobjenijeh rodite|a, 
kad mi vrati dijete milo. 

BonoaiAv: 
Junačke je od desnice 
i krajevske od pameti 

tim] Antgi: kriposti. 



OAPTIBLATA. 

branit lijepe đjevoj^ce 

od protiva m)eh na Bvijeti. 

Soli krat sam ja se adr'to 
strahovitijeiii a gigaDtima, 
i AihoTu čas branio, 
i saJiuvo život dima ! 

Đokli budem u životu, 
ne ću Steđjet moje trude, 
Ktitit rajska Mh ljepota 
od protive svake bude. 

Vrba brijega na visoka 
jedan od vas brio uzidi, 
je da jedrit iz istoka 
nafe bojne plavi vidi. 

Ne mnim prije da one dođi 
priko morske neka vođe 
mn kra|ica i gospoda 
u kn4evitvo moje vode. 

A krajevim svijem aam pisc 
proB kijeb imam proć države, 
ovu moju želju i miso 
i krafevgke moje sprave ; 

jedno, neka djelom time 
nijedan ne Im prosam^o, 
drugo, |ubko da me prime, 
ako bib se gdje svratio. 

Mi se ostali, družbo izbrani 
naie a dvore uklonimo, 
za pimoga srećna dana 
sve potrebe da spravimo. 



Lijepo je tva svijes nanuslil 
nai mili gospodine ; 
kriposna se Čine dila 
vazda od stavne tve visine. 

970. đmgi: Btnhovi^em gifpmtiiiu, Hi: b sbahov 
idi] jedan: iiidi. SSI. mnim] drugi: mlim. 381. kraje' 
iIm mJcopit nema itihova 877 — 104, drugi stihova ! 
b—tM. 



OUniLATA. 

Kad godi u tebi Egodi 
B tvojom ]a\n odijeliti, 
i po Buha i po Todi 
mi ćemo te mid d^editi. 

SKAZAŠK TBEĆB. 



Za to, vrijedni Gradiinire, 405 

drag rodjače moj lubjeni, 
ne itedi se tre nemire 
na tizdann odkrit meni. 

Tebe ugrski kra} ćestiti, 
mene od Ceha kra] porodi, 410 

vitezovi glasoviti 
igdi zora bio dan vodi. 
Oni braća, a mi prvi 
medn nam smo brataCeđi, 

jedne knće, jedne krvi, 415 

prijate|i i anaiedi. 

U slobodni grad nas ovi 
jedna miso, rnnim, donese, 
gdje najboji vitezovi 
8 KruDOslavom liAhofle ae, 420 

a to n^a osmaožimo 
(as imena iiim naiega, 
i a načinom nauJEimo 
vladat rodne .Bem}e od &ega. 

Eomn mošefi odkrit bo|e 425 

n(^ meni toga tvoju, 
ka te mori, ka te kole 
u ta5 gariai n^tokojo. 

Mađeoema aaaj djeteta 
ni sva majka rasomije, 430 

plam potajiui rađa itetn, 
ekrovnoj rani lijeka nije. 

Ne srami se, ne okni veće, 
plemeniti kra^evićn, 

1: isvodi. 418. braća] dmgi: bra^a. 126, nego] jedan: tua ii> 



OAPTiaLATA. 

bit lijepe vjerenice 
je i dika Slovinima; 
EO se Hvijetli ^aa prostira 
sve strane i dr^ve 
sina ma Vladimira 
i kćerce Captislave; 
:o slijedeći čas istinu 
po svijeta dikla znana; 
srbskoga kra(a sina 
mlađahna obećana; 
z oiiina dvora kako 
Se se i ti jur dijelio, 
jelajuć bojno i jako 
koviti glas dobio, 
^a to se i ja nahodeći 
oiladosti a prolitja, 
oružjem želeć steći 
I stidno momu bitju, 
la kriposDO djelovati, 
' na ito me ma zaveza, 
Ćaćka se upisati 
ih Q broj od viteza, 
ivega roda ter krijući 
Ine ostavih moje dvore, 
1 umora probijaći 
e i strane, po)a i gore, 
nd s jnaadm glasovitijem 
ići se i rateti, 
i ■ zvijerima strahovitijem 
i g gigantim boj Ćineći. 

LAuB: 
Fko kripoano ne djeluje, 
BBca od slave ne dobiva; 
Aeći se napreduje, 
Hla je taman, tko podiva. 



Tako hodeć u noći, a d 
bojnijeh tntda a pot)flru, 
po Kftpađu, po polađne, 
po ietokn, po ^everb, 

zgodi mi se jeflUbrn doći 
cijelo ljeto nije od Uda, 
malo prije tamn« nd£i 
Smeđ«roTa 'Uizu 'građa. 

Po jezicijeh od Bvijflli {n 
tu £ali ku'fit djela plaha 
zadojeoa u illoj ćađi 
aerjemoga 'VnCiAnd». 

On hitn^ sin 'Vukmui 
i himbene KtInOVice, 
smederoTskij^fa lljepiieh str 
koji bjehu ^glaVice, 

oteo bjeie ipnn nestšjene 
Hnproo pravSi, puta, i redu 
Inbi knoEti dd Ptizrene, 
knmn, drugo, i nidjedn, 
koji, bivii -Abnemogd 
8 teSkfl zleđl i žestoke, 
i leće^ daća mnogo 
a poBteli kros te tlsrtike ; 

zli Vučistltth hnnoriti, 
kažnčl se 'tnaGan doMa, 
dođe Aega pohoditi 
ko prijat^ -avt^ i gosta. 

I tako ga 'jtohoddć!, 
pod prilikom od {ubavi 
plahi mladac i grabeći 
na izdaje -se kleto «tB«i : 

silnom rokom isred đvon 
Zorku {ubi agmbi mn, 

501. n noći, n dae] jedan; n aodi i d ilue, dva: i 
noć n đ&e. 608. Smeđerovk] drugi: Smeđereva. 51( 
tvorit. 615. nDeđeroTskijeh] Afugi: smedarenk^eli. 



CAFTULATA. 

Ijepia nego zora, 
od oH intsL bi mu. 

i bi mu ČOB i slava 
djevo] ku ugrabio, 
olnćaj bojnijeh Slava, 

jijeh se on rodio ; 

udane grabit tene 

n načinom sasma ludim, 

e su ne trpjene 
bogom i prid {udim- 



nevjerstvo smota ovo, 
šbom plačne tej gospođe 
jer no Smeđ ero vo 
;eni gusar dođe, 
pisati čini otole 
ima svi) em od svijeta 
te knige ohole 

bvaste, s malo svjeta: 
degova Zorka mila, 
1 srce zanijela je, 
jeh kralic, od svijeb vita, 
lođa najljepSa je; 
na polu posred rati 

Bpravan pod oklopjem 

tinu uzdržati, 

oa koDu, a mačem, s kopjem. 



la djela i hvastava, 
ed mnoge n nemu, 
iinena sva neprava 
1 svijetu branit svemi 



Čavede glasa toga, 
doba kad preteče, 
: unotci. 562. hvute) jtdan: hvMti. 



CAPTI8LATA. 

nahođeć ae ja bijeloga 
Smederova dan daleče ; 

za gve da jur noć pokojna 
pomi)aSe crno Ćelo, 
hrlo uzjahah koća bojna 
za peđepsst hado djelo. 

Svu noć jezdih n pospjehu, 
ni malalino ne počine, 
i jer proSle joi ne bjehn 
prid zorome noćne tmine, 

BJeđoh pod bor pod zeleni, 
a dobroga kona nza se 
pustih ravne vrh zeleni 
da mekahnu travu paae; 

i od pokoja bivSi brijeme, 
a ja B duga puta trodao, 
Đ« istom mjeatu pritiSte me 
avijem nmomim san u)udan. 

Omžaua djevojčica 
u Bnn mi te tom prikaza, 
zlatna prama, svijetla lica, 
Bunce noseć sred obraza. 

Štit a prilikom ne sunčanom 
u desnici svoj držaše, 
ter ponosna b riječim znanom 
ovako mi govoraSe : 

Sto lotrujei, ter ne tećel 
da OBvetil žensku diku, 
da oholu glavu odsiječei 
nevjernomu nečasniku ? 

Vjerenica ja sam tvoja; 
blagodamo nebo milo 
nakon vele truda i znoja 
za tvoju me odredilo. 

Pri velikoi tvoj potrebi 
brzo me će£ upaziti, 
ti Čas našu, a ja tebi 
gredem život sahraniti. 

U toliko sliku moju 
vrh ovega Itita nosi, 



Duo^ Mim ČM, koju 
!& doile dobio •!. 
it uza me lijepi itavi, 
«8]eđe ove izrete, 
djem djelom ter me oetavi, 
)Ii M tja daleđe. 
. otvorili on Ču tade 
ida Bna alobođene, 
ajerili iz nenode 
ireani poUk mene. 
tko živom u plamenu 
)eno mi arce planu, 
i eliku božanstvenu 
tega. ađjelanul 
tom, pramom, licem, Činom, 
I vidjet ista vila, 
indnijem ka načinom 
D mi se objavila I 

LA.n6: 
li, ki u zori Daa pohode, 

sa veće krati, 
to u iih svoje zgode 
ik bnde ugledati. 



ja poznah toj očito, 

ohodne »reče moje 630 

idjene zlamenito 
li viSni odkrio je, 
■ svanulo bivii veće, 
ih se bez krzmana 

le trage i grabeče 635 

»edeps&t djelovana. 
>DeBe me kon do vrata 
ijeloga Smederova, 
8 slovima svijetla zlata 
A ohola vidjeh ova: 640 

&9. jedan: > poisadoh Ud oEito. 636. drugi: spravo 
<] đntgi: na. 



CAFTIBLAVA. 

o vitezi, putnici, 
nova inda. ki želite, 
Zorki, od lijepijeh avijeh kr 
sniženi ae poklonite. 

Ko Be gube eve svjetlosti, 
gdi prisvijetlo sunce siva, 
tako izvrsnom svom lijeposti 
ona lijepe sve dobiva. 

Tko drugako rijeti smije, 
na junačko po|e hodi, 
H oružjem se da mu odkrije 
ko se varan zlo nahodi. 

Steći taite aej besjede, 
silna upazih Vučistrafaa. 
gdje put nprav mene grede 
vrhu kona crna i plalia. 

Vas oklopim gvozdenima 
on oružan stralno sjaBe, 
Tufja kapa nad očima 
kacigu mu pokrivaSe. 

Na štitu se gledaie mu 
noMt ovcu Tok srditi, 
s ovijem pismom, sličnijem 
tko mi će je ugrabiti ? 

On, ko iziđe izvan grada, 
i na vratijeh vidje mene, 
ove izusti riječi tada 
s mnogom hvastom sađruže 

ko god ti si, ki ovdje doi 
poklon' mi se i zapiŠi, 
da je ures me gospođe 
od ljepota svijeh najviSi; 

i da nitko, neg ja, koji 
sunce svijeh sam hrabrenosl 
uživati ne dostoji 
suncu slične ne lijeposti. 

Ijjepijeh] drugi: lijepijeh. 652. zlo) drugi 
. hvutom] drugi: hvasti. 



CAPTUUVA. 

Ne diči ae s te ljepote, 
nerjenuče, ja rijeh, tmasti, 
i9 sa dike tve aramot«, 
Ae uresi tve nećasti. 

Od osvetne me desnice 
sataiisan sad ćei znati, 
Ito t' je tuđe ^erenice 
na primani otimati. 

8 tijem na po]e izidoBmo, 
on ponosit, ja pun g^va, 
ter se s kopjem zatekosmo 
jedan drugom suprotiva. 

iNegovo se kopje slomi 
na mom ititu s bijeda tega; 
ja s udarcom teSkijem veomi 
na tle ravno vi^oh ćega. 

Sjahak s koi^ tijem boJD4^, 
ne hteć s srećom pridobiti, 
i vrh po{a junačkoga 
počesmo se pjeSke biti. 

Sad na mače, sad na mke 
rvasmo se snažno dosta, 
dokle 8 mnogo jada i muke 
zli nevjernik mrtav osta. 

Ja mu odsjekoh silnu glavu, 
i ito že|ah bivii ateko, 
gustu pođoh u dubravu 
od Smedera ne daleko. 

Zategnulo tnj bivSi me 
vmće sunce od poludne, 
sjahah, tere snom teSkime 
stignut zažeh oči trudne. 

Tvrdo i jako speci toli, 
skup zlotvora dođe na me, 
i s velikom mojom boli 
stisnu iz nenad i sveza me. 

Vučistrahov otac budi, 
B svjetom druge vuhovite 

jsraiiae] drugi: )iiboTmce. 686. ponosit] drugi: podne 
ađjeb. 



poalo bjeie ove )ndi, 
na privara da me nhite; 

i birSi me naiU speci, 
bez milosti, bes obiira, 
Tflđahn me za nžeći 
amederovskijeb bliza mira. 

S nevjernicom svojom Jubi 
tu himbeni Vokman Btafie, 
i da mladca mu pof^bi 
nemilosni skup nnkale. 

Joi doveli bjehu i Zorka, 
ngrabjenn idh naukom, 
djeneć da će boles gorka 
raeladiti mojom mukom. 

Hotijahn me vrći veće 
u plam ogiien |uti, kleti ; 
ne bez tefike moje smeće 
videći se tako umrijeti, 

kad ae jezdit vidje a prijeka 
jedan vitez treakoviti, 
ki pazeći djela prijeka, 
poče ovako govoriti: 

uatav'te ae, natavite, 
nemiloani zli krvnici, 
ako pasti ne želite 
od me ruke svi kolici. 

Jedva iznsti ove glaee, 
a od muče brži og&ene 
a sab)om golom nmijeSa se 
melo )adi ne smijene, 

ter kako no trijes a nebesa, 
a Čaa jedan Sto ae steče, 
jedne obori, jedne splesa, 
jedne is^era, jedne iaiječe. 



Za isto lijepa pomoć ima 
a priteike sej potrebe ; 



^•nuoom) jeian: knnovicom. 728. nsladiti] Arug 



CAPTISI^VA. 



s velitdjem sam nu mulima, 
đokli ihijem, ito bi od tebe. 



U ito viteE taj hrabreni 
zle krvnike hara i aijeće, 

a radoiti mnogoj k meni 755 

lijepa Zorka tad doteče. 

Blagom rijeci dikla znana 
mnkn i boles mu raslsdi, 
i odrijeiena i oružana 
na hrla me ko^ usadi. 760 

8 britkom Bab]om u desnici 
stijeloTito ja zatekoh, 
i ne^emoj kunovici 
i ne Tojnn glavu ođsjekob, 

ter ih činih mrtvijeh tako 765 

u ognene vr£i plame, 
koji od nih prem opako 
priprav^eni bjehu za me. 

Slavni bojnik u toliko 
dovriio harat bjeSe 770 

mnoStvo zli6a sve koliko, 
koji mu se oprijet smjeSe. 

Dođe vas puk nas hvaliti, 
viđeć sirene zle gusare, 

i btijahn nas učiniti 775 

svega grada gospodare. 

Mi im na to zabvaliemo. 
i ko bjeie stvar dostojna, 
za vladaoce nih stavismo 
lijepu Zorku i fie vojna, 7**0 

a to er nam bi rečeno, 
od smederskijeh da knezova 
staro izlazi Aih ko{eno 
i gospodska krv šibova- 

Ja se snižen u toj brime 785 

mojah momu slobodniku, 
»brenij drugi: prihrabreni. 758. raslodi] drugi: nehlodi. 775- ht;- 
kSijihn. 776 cvegk gnula] drtigi; Smederovft. 



da mi odkrije avoje ime, 
đs mi ukaže sva prilika, 

da znam, ko me Bahranio 
od nemile smrti prike, 
neka bih mn držan bio 
Bva m& ljeta, sve me vike. 

On Te)aše : pogoditi 
tvojijem molbam razložno je, 
ime ću ti moje odkriti, 
i ti meni odkrij tvoje. 

Vrijedna krala Krunoslava, 
glasovita po svem svijeti, 
ja eam kćerca Captinlava, 
dosta ti je ovo rijeti. 

S ovom riječim ponosnome 
{ubež)iva i vesela 
za jedno s bojnom kadgome 
tvrdo oklopje dignu b čela. 

Zapa^h se, plam ogneni 
a£ini se moje lice, 
videć ures ne izrefieni 
plemenite zato£nice. 

Taj Čaa pogled Ae sncčani 
srce moje )nto ustrijeli 
i razbludno raspriani 
slatni prami niz vrat bijeli. 

Isti ures, ista dika 
sjaie a licu &e čestitu, 
kakva bjeiie rajska slika 
tidje)ana na mom itita. 

Isti prami i pozori 
i lijeposti vedre hvala, 
koja predćo] bješe o zori 
u snu mi se prikaeala. 

Tim obećah du služiti 
sva kolika ljeta moja, 
ne drug, će rob vjekoviti 
i sred mira, i sred boja. 



dkry] rukopisi: ođkri. 



Ji 8 majkom oiut izhodi, 
at im je mjesto trijebi ; 
ito mi se naprijed zgodi 
mo ćn kaut tebi. 

bkaza^e četvrto. 

ubtblata i oaptiblata. 

^obislata: 

đoja kćerce Captiilava, 
i fiasti ma Čestita, 

sa miio i zabava 
jedna djela plemesita, 
i si bodeć po svem svitu 
lajdraže cv^et mladosti 
kla slavu Tjekovita 
ve jnnađke hrabrenosti; 
lad se Ijepiijem vijenoom knioit 

neumrle spravi scijane, 

eselo vo)n ispunit 

ka i majke tve ]abjene. 



Sapovijeđ«, niajko draga: 
I kolike me sa že{e, 
I ito je jaka moja snaga 
žit moje rođite}6- 
Uo svi vas kraji i bani 
>re 1 svijetla sva gospoda 
itezi izabrani 
vinskoga od naroda; 
[0 vas ne ćn ja dvoriti, 
ia kćerca draga i mila, 
XV za vas mu proliti, 
potreba kad bi bila? 

^.DBIBLATA : 

l'o se od vrijedne kćerce prosi: 
si svijetla slavnijem dili, 
pH cvjjst mladosti. 



da poBlaSna nam iako si, 
koji amo te porodili. 

OAPTIBU.VA: 

Ko se dosloj ni^ko moja, 
za vas mladoB ma d« uzmafe 
nasrtati bez pokoja 
među plame, među niade ; 

i eada B&m spravna tako, 
ne Stedeći moje trude, 
na hrabreno djeto avako, 
koje agodno vami bade. 

I nA domn i na dvoru 
slnžiđu vas sa svom mod, 
i po suhu, i po mom, 
ljeti, zimi, u dne, n noći. 

Na sve svijeta četr strane 
po£ ću za vas bez bojazni 
Bretat vojske oružane, 
atraine wde, i n&k&zni. 

^dbislava: 
Za sad eretat vojske djele 
i nakazni nije potrebe; 
draža i laina etvar je vele, 
ku prosimo mi od tebe. 

Tvoj ti ćaćko rijet pošlo je 
da se mlađos tva gizdava 
spravi a krilo primit svoje 
vjerenika Bojnislava. 

Kad si Inla porođena, 
u najprvom bitjn tvomu, 
ti si od nas narečena 
krajeviću brabrenomn; 
od negovijeh roditeja 
poklisari za to gredu, 
s mnogo slave i veseja 
da te u zemje svoje odvedu. 
869, 6«lir] drugi: četir. 875. l«S6ft] drugi: IjepSa. m 



što se smetai, kćerce moja? 
Što ri lice promijenila? 
Što u pima nepokoja? 
Za Sto si §e zasramila? 

Sve kolike sami&e odreoi, 
i je li ti Bve agodao 
na uzdano kaži meni, 
odkrij majci sve slobodno; 

to li stmi:6ifi, da oe bude 
tko £nt naie razgovore; 
ispimića tve požude : 
n kra]evake bod'mo dvore. 



Gospodovat puke nemnoine, 
i kra}fistva i države 
t bojem <Snit sve podložne, 
djelo je vjedne dike i slave ; 

nn B lubavim tko gospodi, 
i građane sve miluje, 
vlasti nmrle sve nadhodi, 
i viinemu prilikuje. 

Blag s podložnijem pnkom bid, 
gospodstvo je vele jače, 
neg se n vlasti utvrditi 
nzmnožite kroz harače. 

Sto će tvrde građe, ito 6e 
silne vojske omžane, 
kad n kralijeb nije blagoće, 
gđi najveće iah an obrane? 

S blagoćom se grad uzmnaža, 
i svatije dobro raste, 
blagoća je veima straža 
i pat, kijem te mlađi Časte. 

S blagoćom je vele veće 
stoko, nego kroz boj priki, 
mačedonske uzrok sreće, 
Aleksandre car veliki. 

rij] ntkopiti: ođkri. 932. stoko] drugi: svijehi. 



CAPTULATA. 



Kra| iitočni, vrijedni Ciro, 
ime uzvisi svud begovo, 
ne ito zemje jes eatiroj 
Dego ito je liih milovo. 

S blagom pravdom, s ćadi m 
zbiSe pođ sve zapovijedi, 
većma nego s bojnom silom, 
svijet Rim Jani, nafii djedi. 

Lijepo je, da te paci tvoji 
ne rođenijem ćaćkom poju, 
da uzmnožiti avak nastoji 
svom koristim koria tvoju. 

Era} Erunoslav po sve vike 
dostojan je da h slavi, 
ki sve vlada podložnike 
B blagodaretvom i a {ubavi; 

paJEek se je nad sve ine 
kraje od Slava uzviaio, 
mjeite teike Čijem carine 
naS je jezik uzmnožio : 

gospodara Jubeživa, 
prava srca, bla^ ćudi, 
svak poltuje, svak uživa, 
Bvak mu vječno dobro žudi. 



ĆINENJE DRUGO. 

SKAZAlte PEVO. 
^cbislava i kbdnoslav. 

^ubislafa: 
Ja sam s kćereom naSom dra 
svijetli kraju, do sad bila, 
i u besjedom veomi blagom 
za jedno SAome govorila, 
Teleći joj da se spravi, 
ko kra{eveka prosi dika, 



v^etli) dfuffi; 8fij«tU. 



CAPTIBLAVA. 

U dostojnoj primit slavi 
BojoialaTa vjereoika, 

i da ćaćka od ćegova 
poklisari k Dsmi kode, 
priko morskijeh da valova 
nevjestu mu na atan vode. 

Ona nemir mnogi otvori, 
i teiko se tad zasrami, 
ne hoteći da odgovori 
ovijem mojijem besjedsmi. 

Odgovara na ave meni 
s riješim punijem dike i ecijene; 
samo mu2i, kad hrabreni 
vjerenik se i^oj spomene. 

Se znam, Sto će uzrok biti 
od ovega ne nemira, 
i kako će ugoditi 
mladoj dikli ova vira. 

KKDNOSLAV : 

Sto ae kćerca zasramila 
na nenadne riječi tvoje, 
moja }ubi draga i mila, 
stvar i djelo naravno je. 

Mlađahne an djevojčice 
po naravi aramečjire, 
jedno im kaže dika i lice, 
a u arcn im drogo žive. 

Stvar ne moga dražu ćuti, 
nego mlađa vjerenika 
kada Ćuju spomenuti; 
to je nih žeja sva kolika 

I ako se kad zasramK, 
niSta im na to ne zabavi ; 
tijeu svjedoče skrovne plame: 
aram je bijeg od (ubavi. 

Za to za sve Captislava 
u licu se avom izg;ubi, 

pimijem) drugi: s rijeCmi panom. 



<UPTIBLA.TA. 

srcu »cijeni i \a 
što ti ne ođgort 
imennt čuje liega 
đa te miso hara, 
{ice, ci jeca tega. 
je od tve veličini 
i se ne odkriva, 

taai, nad are 
likla Bramežliva. 

^ubisiata: 
je je tako sram, 
oiali BTOje otvori, 
e sinak moj |abj< 
limir i Aom govi 
Aom rođen u ist« 
rcfl, jedna daSa, 
mi medenijeme 
Uklu neka iskuia 

1 bo{e da se odk 
raca sestra mila, 

govorit sram je 
se n jedno poro 



mni su tvoji bv]c 
sinku tim ćeS ri 
e može da nastoj 
]u isvrgid. 

SKAZAJiilB DRUtK 

AV6 I GBADIH! 
n a*nTimi : 

si, moj drag brat 
jca moja mila, 
b vječnom slavon 
i je sahranila, 
pored odbiuiiU. lOJ 



CAPTISLATA. 

Zft tijem pika, putom hode, 
i tijereći po sve kraje 
toSke i»ti, tnidoe zgode, 
ke BpoTJjed&t dijina je, 

ma Čestita slobodnica, 
atječuć Bvak fias veće oreae, 
De umrla, dc^; božica 
mom pogledu Činaše te. 

Ke TJtese, ke junake 
ona dobi u tem putu, 
ke pedepsa |udi opake, 
i poda im smrt prijutu ! 

Ke posij eče i pohara 
od gradova zle ailoike, 
ku množ kleti j eh od gusara, 
koje od puta razbojnike! 

Ja odionik bjeh joj smda 
u junačkom đjelovana, 
er sva bjeSe ma požuda, 
život isti podat za nu, 

moleći ju sve to doba 
molbam veoma podntžnime, 
da za vema svoga roba 
i za slugu Bvu vodi me. 

Nu Sto veća že|a moja 
bjeie joj se poduižiti, 
i sred truda i pokoja 
bez pristanka nu dvoriti ; 

toli veće ona blaga 
milova me i uz vi siva, 
ko sesbica moja draga 
kažuć mi se lubeživa, 

veleći mi: ne ćn, brace, 
rob ! sluga da ei meni, 
neg prijate^, oeg drug pa6e, 
mili bratac ne rođeni. 

S tom blagoćom, s tom (ubavi, 
kroz krajevskfl te načine, 

đngi. )abei}iva. 



CAPTIOLAVA. 

srce moje aveza i atravi, 
da u živom ognu gine. 

Tijem, za sasma ne umriti, 
za jedno Silionie dodob odi 
u grad ori plemeniti, 
gdje se ćaćko ne nahodi; 

i ne moguć drugo ufati, 
bivii ona obećana, 
ailovan sam bolovati 
do akonćanja mojijeh dana. 

LAUft: 

Oudna je za iato ^ubav tvoj 
i ljepota ka te stravi, 
plemenita tva gospoja, 
dostojna je tej |ubavi; 

da reci mi, drugdje i odi 
u koliko i&om ai bio, 
jeii li ee ti kad godi, 
da Ste gorii, Aoj odkrio? 



Tu su muke, tu sn trudi, 
moj ^ubjeni drag rodjaSe, 
ki žestoko svrli svijeb ]udi 
moju mlados more i tta£e; 

er kad bih se ito} odkrio, 
a ona mene ne usliiila, 
oni čas bih mrtav bio 
s odgovora ne nemila. 



Lijepa diklu že{no |ubit, 
a ne odkrit joj svoga plama, 
to je umrijet, to je pogublt 
svojom rukom sebe sama. 

Odkrij joj se, ne izgubi ae, 
kad te ona {ubi tako; 



i; prije vremene mojijeb dana. 1073. ^ag 
rrhj drugi: vrh. 1099. □dkrij] rukopisi: oč 



CAPTIBL&TJL. 

ve junaiftTO svud Blavi ae : 

SAoM kaii sroe jako. 

Krivo joj si adioio, 

tužit se im« vs te, 
to joj došle nijesi odkrio 
roga i^ma, ki har« te. 

Djevojdica želi sraka, 
a je lubiS, da je đvoriS, 
i se srdi na te palca, 
ad joj ]ubaT tvu otvoriS. 

Bježi, a hoće bit ilijeđeoa 
d onega, koga smami, 
rani, a hoće bit <mo|eiia ; 

onda )ubi, kad bo srami. 

Ako £ekai, da se ođkriti 
na tebi prvo bude, 
a uzdano ća tebi riti: 
> sn misli aasma lude. 

Smjenstvo hoće i sloboda 

đjdim se od {ubavi: 
nionijeh slijedi dobra zgoda, 
EO nije smion, vile ostavi 



TJfane bi bilo n tomu, 
& bojnica lijepa od prije 
lojnislavu hrabrenomn 
bećana dijete nije. 

LAud: 

To je đjetioska vjera bila, 
a tema se ne ima stati, 
ez sve riječi lijepa rila 
■je se mogla zavezati; 

a ufaiie mi mnogo daje, 
a noćnoga sred pokoja 
rilika ti 6e rekla je, 
a će biti )nbi tvoja. 



Ona i draga ta prilika, 
koja lijepi tvoj itit reai, 
bez zlamena nije velika 
i bez vo^e od nebesi. 

Ođkrij joj se tijem veselo, 
bodi sa mnom, ne ckni veće; 
na ako smiono ovo djelo 
bude od tvoje svrha smeće. 



Kad je tako, krajeviću, 
ja ćo slijedit svjete tvoje, 
glavnoj dikli odkiiti ću 
iz daleka plame moje; 

sad ih tBJat, aad kazati 
8 podobnom ću bitrinome, 
da ona bude tijem poznati, 
ko ma mlađos mre za nome, 



L 



H irAgiAfr B TBEČE. 

VLADIHIB I 0APT18LAVA. 

Što si tako problijedila, 
jnbjena ma sestrice, 
ito si sliku promijenila 
i kratevsko tvoje lice? 

Ceste 8uze i uzdaei 
i neobično tve mufiaiie 
kažu, veoma bolsa da si, 
i da je gorko tve skončale. 

Utaži se, ab utaži, 
i od bolesti tve žestoke 
tvomu dragom bracu kaži 
na uzdano sve uzroke. 

Forođeni mi u jedno 
od jednijeh Bmo roditeja, 

HSfl. kra]BVi6n} drugi: drago otitću, IIM. Birjete] đntgi: dSeta. 1151. i 
goia] drugi: dngn; kuži] drugi: aktži. 



đnia, srce jedno, 
ih dubIi, jeđnijeh ie(a- 
sto smo se brijeme oba 
u dvora ođhranili, 

se nam podoba, 
krepos naudili. 

nako smo pak po svita, 
naše dugovaAe, 
ibili Tjekovitn 
unaJiko djelovale. 
tb od tebe vik ne krijem, 
glesti ćutim koje, 
no ti neg spovijem 
)like trade moje; 
£a toga i ti odkriti 
»ti se meni sade, 
osmoga samiriti 
3m sTJetom tvoje jade: 
iv ogaili skočio Uh, 
abice draga, za te, 
isti moj podo bih, 
toge tve 8fl skrate. 

CAPTIBLA.VA: 

^ je moja teSka i prijeka, 

braće Vladimire; 

»čina, nije lijeka 

iriti me nemire; 

ja birii toli jako 

ena s tvom dobrotom, 

u doba držim svako 

B g^vom i životom, 

riticu na uzdano 

iliku moja smeću, 

je srce ma skončano, 

1 ti tajit ne ću. 

ko i majka mene koje, 
idu mi Čine stali, 
moje Sto mo voje 
lavu hoć« dati. 



Proć tvoj vo)i i odlud 
tebe vjerat nepravo je ; 
n vlššega krala ruci 
arca i vjere {udske stoje. 

Da kaži mi tvoja dika, 
koga mlaiios tva obira 
za dragoga vjerenika ; 
ie da elavaa Gradimira? 



oaptiblava: 



GonetaS ga, brace mili, 
OBuđe Bu prave tvoje, 
on je, on je, ki ustrili 
zatravjeno srce moje. 

Er ko shrai^eo bi po meni 
od poraza zla smrtnoga, 
i reče mi, da je lubjeni 
porod kra^a ugrakoga ; 

ita i diku ja znajući 
krajevića plemenita, 
ku je steko protječući 
hrabren vitez priko svita, 

i videći, da se ugađa 
B glasom bojne od deanice 
etaa, i riječca meda slađa, 
bip krajevski, vedro lice, 

i da na svom Jltitu nod. 
Sto po čudu bi veliku, 
koju i ti vidio ai 
adjejanu moju aliku, 

veleć, da je nebo milo 
čina onega djevojčicu 
u snu nemu objavilo 
za jubjenu vjerenicu ; 

§ tom jubavi, s cijenom t 
častiti ga počeli mlada, 
da ođredih a mislim jakom, 
ne rastat ae inim nikada. 



^u koliBo većnu Snime 
le kazah lubeživa, 
veće u isto brime 
se meni podniživa, 
ibko i drago veleći mi: 
DBtojna gvacijeb hvala, 
roba me tvoga primi, 
kad mi si život dala; 
Ogovarah ja veiela: 
;n, da si meni sluga, 
oj na te j»imam djela 
bagoga braca i druga. 



ijepo ste se vi Častili 
i^ecanem tijeb besjeda, 
i ljepše zadubili; 
di, fito bi u naprijeda ? 



djelismo se tako n jedno 
iloviDskom BVem jeziku, 
[ činefie trudno i vrijedno 
Lovitu slijedeć đikn. 
išla, Dunav, Sava, Drava, 
ler, Nester, Volga, Tana, 
na, Drina, Prut, Morava, 
arica svud spjevana, 
idjele su i pazile 
na djela neizbrojna 
junačke ruke i sile 
evića svijetla i bojna. 
r raznmne Sjevemice 
ismo se mi joStera, 
ovite vilenice 
a)ice od sjevera, 
'na 8 mnogo dike i slave 
ila nas primi obraza, 

ima, 1253. vidjele] drugii vuljeli. 



i podložne nam države 
i u ĐJh niDOga Čuda ukaza 
mora TJefinoj u strahoći 
mrazDijem ledom orniatia, 
po godiita dan bez iio6i, 
po godišta noć bez dana; 

ribe u načiĐ silnijeh gori 
tu vidjearao putom grede, 
mnoitvo zvijeri straSna stV' 
bijele voke i medvjede; 

a jeđnijem okom posred 
8 jednom nogom divje |uđi 
gora ogAenti, kroz ku prai 
da ae a pako alazi budi. 
Povede nas u krajine, 
gdje Pigmeji, )udi mali, 
nepristavne boje čine 
a letuitijem vrlijem ždrali, 

koji bivii pridobili, 
i u velikoj tad zavadi 
u nebeaa množ ponili 
kratke i drobne tej če]adi 

na krilata kofia mene 
hitra oaadi Sjevemica, 
8 kijem Pigmeje ugrabjen< 
oalobodih od zlijeh ptica. 

Ko čudeaa ova nami 
Čini vidjet mudra vila, 
z jubeživijem besjedami 
odpravi nas blaga i mila, 
Teleći nam: doć će briji 
o lubjeni moji opeta, 
da na piru vidite me 
posred vaSe stran« od svi 

i do sada znao&e moje 
8 nebeskoga prava suda 
vaa mnokrati branilo je 
od poraza smrtna i huda. 
i] imgi: £oj. 1370. pntom] dntgi: putu 



CAPT18LATA. 
TUAIHm: 

Olas veliki snida leti, 
8QQce i mjesec i^je svite, 
od rasiima i pameti 
tej krafice vilovite. 

oaftislata: 

Dogo je brojit bojne sgođe 
i kripoati dmga moga, 
koje ukaza putom bode 
do slobodna grada ovoga. 

Glave ohole on sijekuĆi 
i oreći zem]i nica, 
a snižene podnžićo, 
ja mu smdi bjeb družica. 

Za svoj život ne hajai«, 
ne itedijaie svoje krvi ; 
samo život moj braAaie, 
a pognbi svakoj prvi, 

I ako ja sam jednom krati 
i&emn život sahranila ; 
on ga meni sto krat vrati 
kroz junačka svoja dila. 

Svud u lijepoj bješe odmjeni, 
u dne u noći od evijeb draža, 
plemeniti mladac meni, 
a ja nemn vema straža. 

Tako sa mnom on družeći, 
i a trudu i u pokoju 
dvoreći me i scijeneći 
ko sestricu dragu svojn, 

kroz dobrotu rajsku mnogu 
hotje mene osvojiti, 
nijednijem putom da ue mogu 
van negova ničija biti. 



Lijepa tvoja odluka je 
jubit mlaca plemenita, 
tgi: v«lič&k. 



CAPTIBIATA. 

Ćud negova dostojna: je 
česarice svega svita ; 

da jesi li ti kad godi, 
ma sestrice draga i mila, 
ili a putu ili odi 
tvoje plame demu ođkrils 

CAPTISLATA : 

Ođkriti mu pitana mog 
dragi braJSe, nijesam htjei 
rad poiteAa djevičkoga, 
po kom vladam sva ma ( 

ali brijeme sad doilo ji 
da ili se trijeba odkriti, 
iti teške trude mo)e 
samom smrtim đovrliti. 

Majka i ćaćko moj \n\ 
kijeh Bam Častit ja držan 
mogu život uzet meni, 
i umorit me prije dana; 

nn da uzmem 'vjerenik 
suprotiva srca momu, 
to bit ne će do vik vika, 
ni pomislit mogu o tomu. 

VIiABDOS; 

Ne mudi se i ne smeti 
B naioDijem lijem mislims 
brijeme će nam podat sv 
tko ima brijeme, život in 

n to, draga ma aestric 
s roditejim naiijem hini, 
i ko vrijedne sve diklice 
Čas i posluh cima čini. 

Poslali su za to mene, 
da nastojim po sve pate 
misli azaznat tve skrovene 
i nemire tvoje jute. 

Ka se za to ne mo harat, 
i odreni tvoju smeću, 



CAPTULATA. 

er za sada odgovarat 
ja nideM Aima ne ćn; 

ako li me Sto pitati 
od ovega budu dila, 
rijećn, da sa joS sastati 
nije mi a tobom zgoda bila ; 

da n naprijeda postaviti 
sve £a moje nastojale, 
tve potajne misli odkriti, 
i sve nima dat na znade. 

oaptislata: 

Od teik« si, braće, mak« 
slobodio mene sada; 
spoitavam se troje a rake, 
ti, ko boćei, mnome vlada 

Ja se ne ćn odkrivati 
sa sad moma Ch-adimim, 
Ito ne budem krepko znati, 
kako |ubi moju viru. 



Epidavri nali stari, 
ki kripoenijem i dobrima 
nastojaie vrh svijeh stvari 
utvrdit se zakonima, 

oludaji međn ine 
zabraniSe evijem građanim 
i svijem od sve pokrajine, 
da ne opće s inostranim, 

samneć, da se ne rastruje 
od mladosti nib dobrota, 
kada opazi, kada Čuje 
način druzijeb od života 

Bojni Slavi, Aih susjedi, 
odsndiiie s drage strane, 
da tko isprazan doma sjedi, 
ne zna stvari vrijedne i znane. 

nfi: općn. 1402. ođanđiie] drugi: osadifie. 



0AFTI8LAVA. 



Cijeća toga srad hoditi 
posilahn mlados svoju, 
da u& živjet i trnditi, 
da ne rtoji n pokoja; 

neka ona, vijaći ae, 
i fiae iituć priko svijeta, 
dobrijeb nauk nakupi se, 
jak mod kupi p^ta is cvijeta. 

Ei 86 od ova dva nađna 
većma hva|en ima zvati, 
velika je prem tančina 
i stvar trudna razaznati. 

Za nesvijesna i zloćudna, 
ki ee izgleda u opako, 
nijedna općina nije ujuđua, 
pc^bno je drtiitvo svako; 

a od vjerne je dike i Časti 
mladcu, ki je vrijedne ćudi, 
da daleče žive od lasti, 
da po svijetu grede i trudi; 

er tko vele inje i vidi, 
veće nauči, veće umije, 
trudeći se kripoa alidi, 
bez ke izvrsna dobra nije. 

Tijem Tezeo, tijem AlČide, 

Uli se vitez znani, 
tmaste noći vik ne vide, 

avndijer su pripijevani ; 

tijem Erunoslav kra) hrabn 
Izgled časti Bvijeb na aviti, 
u vječnoj će dići i scijeni 
po jezicijeh svijeh sloviti; 

tijem Gradimir i Aegova 
Captialava droga mila 
dalek rodnijeh od dvorova 
neumrlu je čas dobila: 

vječne slave nije st«ć lasno; 
s kripoatim se ona stječe; 



ii|ndiuj drugi: ugodna. 




OAFnaLAVA. 203 

tko ne trudi vrijedno i časno, 
svijeh je dobar na đaleče. 

ČINENJE TREĆE. 

SEAZAJte FBVO. 

BOJNISLAV, KRAI^, KRA;.IOAy I ^UBIOA. 

BOJKIBLAV: 

Svijetli kra}u i osmnožiti, 1445 

glaa koga se svud prostira, 
koga želim ja častiti 
kako ćaćka Kazimira, 

eto, ko smo svi že)eli, 
podpuno će biti moja 1450 

u čas dobar i veseli 
Captislava kćerca tvoja. 

Vrijedni ćaćko moj |ubjeni 
u vese|u mnogom odi 

ulake je pošlo meni 1455 

i po suhu i po vodi. 

U velikoj on požudi 
za jedno s majkom mom kra}icom 
me došastje čeka i žudi 
8 mojom <f ragom vjerenicom, 1460 

da je skupio cijeća toga 
sve knezove, kra}e i bane, 
od kra|evstva ki srbskoga 
gospoduju bliž^e strane, 

a to neka za jedno Snimi, 1465 

ko dostojno i pravo je, 
mene i dragu moju primi 
u krajevske dvore svoje ; 

da posila plemenite 
u šes plavi poklisare, 1470 

ki za )ubi me čestite 
lijepe i slične nose dare. 

Ulak, koji grede s mora, 
od ovijeh je poslan plavi. 



GAPTIfiLAVA. 



a 1 straža ih e gore otvora, 
kako i aami sad objavi. 

Ufam, da će prije vele 
od đoiastja crne noći 
mirne, zdrave, i vesele 
j žudjenii luku doći; 

sa to neka stoji spravna 
B dobrom družbom blage sre 
da žuđjena dikla slavna 
uputi se sa mnom veće. 

KROKOeLAv: 

Što prosiš, (U bode, 
Bojnislave izbrani, 
tvoje smo požude 
ispunit držani. 

Kazimir ćaćko tvoj 
razumni, hrabreni, 
kako brat dragi moj 
jubi me i scijeni. 

Za jedno smo mi mL 
po svijetu hodili, 
i bojne jtejadi 
bez broja dobili. 

Grigante koje on, 
ke dobi nakazni, 
ponosit i emion 
bez nijedne bojazni ! 

ke mnoštvo pravednij 
obrani, slobodi 
od sila nerednijeh 
pri teikoj nezgodi t 

Uzroka mjeć t^a 
nad krajim svijeta svije 
i |abim ja nega, 
i drago poStujem ; 

igi: poiijft. 1483. i 1484. drugi: 
gi^e iudjeai điUk slavna 
npntdt M ima već«. 

ffi: naroli. 



i oekft međa nam 
vječni je ovi sklad, 1510 

ztt sina uzimam 
dragoga tebe sad. 

Tijem kćerca ma mila, 
vrijednijeh kruna i cvijet, 
junačka ke dila 1515 

pripijeva vaa saj avijet, 

davno sam ja koju 
krajevskom besjedom 
za lubi za tvoju 
obećo ćaćku tvom, 1520 

poBpjeSna, apravna je, 
ko žnđii i ko hoć', 
a rodne tve kraje 
združena b tobom doć. 

Poklisari i plavi, 1526 

da a dobar dođu iaa, 
8 velikom Inbavi 
primjeni biće ođ nas. 

BOJHIfiLAv: 

Hvala ti velika, 
kraju dertiti, 1530 

držan ću do vika 
dobroti tvoj biti. 

Ti i |uln tvoja mila 
ođ sad ćete biti meni 
gospodari u ava dila, 153& 

roditeji ne rođeni, 

^UBIHLAVA : 

Krajevića pun svjetlosti, 
i moj ainko izabrani, 
tvojoj slavnoj hrabrenosti 
svi amo vele mi držani, 1540 

jedno, er dike tvoje bojne, 
i dobrota tve naravi 

.- arijem vr^«dnijem krouft i cvijet. 



zamjeme au i do:4to)ne 
grake časti i [ubavi, 

drugo, er milo naše dijete 
gubicu ai alobodio 
od drokuna erde klete,' 
i Aoj život sahranio. 

Zahvali, kćerce, odi, 
8ve ito mož' najbofe 
mladca, ki slobodi 
teike te aeTo)e. 

^ubica: 

Ne samo sam ja driana, 
kr^eviću plemeniti, 
kako hoće majka znana, 
telH hama zahvaliti; 

neg joStera spravna itoja, 
i to žudim sve me vike, 
krv za tebe prolit moju 
i na službu tvoje dike. 

Sto me gleđai zdrava i iiva, 
uzrok tvoja desnica je, 
nlnom smajn i strašim 
ka moj život otela je. 

Joitw treptim, joiter predam, 
o strahu siun joi ledena, 
{ini mi se joi da gledam 
prid o&ns srdu ognenu. 

Kako braca cijeća toga 
a jednoj te držim scijeni, 
drag ozroće dobra moga, 
alobodniče moj {ubjeni. 



I ja, lijepa djerojčioe, 
dokli budem živ na sviti, 
u mjesto ćn me aestrice 
tebe )nbit i častiti. 

Ab, da joiter tvoja dika, 
prem kako su moje že{e, 



)6e Trijedna vjerenika, 
I bi bUo me vese)e! 

VUbioa: 
Čestita bih ja se zvala, 

je toka Toja od nebi, 
A bi meni sreća dala 
sranika elična k tebi. 
U to po& ćn ja skupiti 
JTOJČice druge moje, 
ice i pjesni za spraviti, 

M pira trom đostoje. 

EBDKOSLAV: 

Nije £asa, nije dana, 
tebi ne Kovori 
jTom Bcijenom dikla Tnlftl^ft^ 
kojom i sad tebe dvori. 



[ ona n srcu sred mi je ; 
la nijeaam te sestricn 

mu )ubi steko ođ prije, 

bih pito vjerenicu. 
&ii n dugu razgovora 

&a veće vas držati; 
inižinom ću poć pri mom 
}ne plavi me (okati. 



Pođi, sinko, a dobrom česti, 
da vijIiU blag i mio 
le ie^ tve provesti, 
im kako si namialio. 



A Mđ, )u1 
pomdu i mii 
s mnogom & 
poklisare da 

Dio nsjbo 
da se nima 
trudni od pi 
u koma će 

Draže i b 
i a raakoSon 
goBtimo ib i 
ko se prosi 

Svaka dv 
koja im se 
i od građani 
i od nas isti 

Odgovora 
joS od sinka 
agodna li, d 
Captiglavi o' 

Ja ne sui 
Sto je vjerei 
neg da joj t 
čini stidit i i 



Svakoja s 
Bramež}iva b 
kad je zvan 
a stvari joj 



Ufam, da 
dragom brai 



nisli otajne i mučeće, 
za ito se zasramila. 



Nu ako je toj smetena, 
ito Be od nas brzo đil), 
>d kijeb toli bi {ubjena, 

ki smo je porodili ? 

KRDNOeLAV: 

Utažiti brzo će se, 
oS da je muka ne velika, 
nlada dikla, kad Dade se 
IZ dragoga vjerenika. 

Tim, pokoju moj jedini, 
le smeta se ne nemirom ; 
sromisli se i pobrini 
»mo srećoijem ovijem pirom, 

sve pripravi. Sto se pita 
sa kra}evBke djevojčice 

za vrijedna i čestita 
tra|evića vjerenice. 

^DBISIAVA : 

Djelo i misli to su moje, 
1 ti, kra)u moj Čestiti, 
lastoj kako dostojno je 
[tokliaare tej primiti. 

SKAZAI^ TBBČE. 

I6TI I 0LA3NIK 8 »ORE. 
KKUNOSLAV : 

Straža bojnik s gore grede 
] velikoj slavi ovamo, 

tpita inmju jo& utrofu: 
Neka brzo vil hrabrena 
ko £s svekar znat (zrum) Sini se 
gdje čekana i žađena 
■ ^erenicoiu odijeli se. 



počekamo, da besjed« 
mi begove poslušamo. 



Svijetli kra|u vrh s 
u luku se približaju 
ies destitijeh korabaja 
ke se od vUstt tve če 

Jak sivi oro brzijeh 
strjelovito svaka leti, 
pod veslim sa mora b 
ljepota je Aib vidjeti. 

Svakoj krma zlatoc 
ponosite u prilike, 
mas crjena ureSiva 
vesla i strane sve koli 

Svi također pomore 
u grimisu odjeveni, 
iste slike uvi stijezi si 
medu bijelijem izređeu 

stijezi od Čiste svile 
kijeh tih vjetrić milo 
ne može se, krala zdi 
stvar upazit gizdavija. 

Sada bubni, sad svi 
sad se trubje u nih £i 
u velikoj ke ae hvali 
među sobom izmjeAuj 

Pripijevaju i bojnici 
i pomorci, ki u nih si 
vaše carstvo svi kolici 
iiih vese|e veliko je. 

Živi lijepa Captislai 
svi klikuju akladue u 
za ničega Bojnialava 
kralevića k« vjera se. 

Na udarane, i na p 
i vesele i'>ih govore 
1^: siv. lti(>6. atrjelovitoj < 
376. Ujeh] drugi: kijem. 



1 gl&B skUdan i uresni 
>dpijeva)u bližše gore. 

Također ec ir. zapada 
)lav uresna jedrit vidi, 
>Dt ovega lijepa grada 
la pospieSno avoj put alidi. 

Pod Brgatom i Lavima 
Lorab|a je ova veće, 
ijep a krmu vjetar ima, 
lugo u putu Btati ne će. 



211 
1695 



Plav je krala ugrskoga, 
z zapada koja hodi, 
cu po sina ima svoga, 
cako Čujem, poelat odi ; 

tijem, moj vemi, pođi gleda, 
lada će se približati, 
I istom pomnom ter ureda 
loteci mi glas podati. 

SKAZAIJE ČETVBTO. 
CAPTI8I.&V& I GRADIHIB. 



Stat U mislijeh ne Ćini mi, 
niti braće Gradimire, 
uj Čestitu vil odkrij mi, 
sa kom mlados tvoja umire. 

Rako braca pri dragoga 
«be )ubim ja na sviti, 

ako se može od toga 
reća jubav zamisliti; 

a ti ne ćeS, mo] |ubjem, 
to da ne znaS Žeju moju, 
la uzdano odknt meni 
loli slavnu tvu gospoju. 

'u^: n&misUti. 



CiPTISLAVA. 



Moja lijepa Blobođnice, 
lijepa kruno svijeh ljepota, 
ma gospođe, i krajice 
moga srca i života, 

nije potrebe, da ti odkrijen: 
dragu, ka mi arce otima ; 
loS AtL ti ju ne povijem, 
aama je vidiS tvijem oi^ima. 



Ja ne vidim drugu vila, 
kra}eviću dragi, uza ae, 
neg tuj sliku tebi milu, 
ka u a Štitu tvom gleda se. 



Kad od tebe ova gleda 
prilika se, ma gospoje, 
ne iSti veće u napnjeda ; 
ona je drago srce moje ; 

ona ie moja Česarica, 
ona |ubi moja izbrana, 
ona moja vjerenica 
s nebesa mi obećana 

Noj robovat, ću dvoriti 
Bva određih moja ljeta, 
i ne sluga vjekoviti 
slijediti ju priko svijeta; 

i ako nijednom po razlogu, 
slatki raju moj žudjeni, 
tebe ostavit ja ne mogu, 
koja život vrati meni, 

neg te u svako molim doba 
sa svijem srcem i pameti, 
da za vema slugu i roba 
tva me milos hoće uzeti : 

ko da vilu, s koje tužim, 
neraadionu s tvom ljepotom, 




sveđ ne dvorim, sveđ ne Blniim 
■a svom snagom i životom? 



Ne ću meni da robujei, 
vemi druže mojijeh truda; 
Aa ti drugijem gospodujei 
ma je že)a i požuda. 

Nu pokli je omilila 
toli ugodno Brcn tvomu 
ta, ko)a se pazi vila 
na tvom fititu junačkomu, 

i pokli ju za tvu |ubi 
blagodaran viiiU odredi, 
zgode i sreće ne izgubi, 
puitavuD te, pođ' ju slijedi. 



I sada ju slijedom slidim, 
i sada je ona uza me, 
i sve ito je bliže vidim, 
toli veće ćutim plame; 

mraz ledeni nn me obtječe, 
i bo)ezan tro nemila, 
er se s drazijem tja daleče 
poć od mene pripravila. 

Ako bude toj slijediti, 
nije života meni ve<ie; 
samom smrti prikratiti 
priteike ću me nesreće. 
captiblava: 

Ne moj gubit tvoga ofa^&a, 
odkrij joj se, kad ju )ubiS, 
B neprilična da mučana 
i 6 u i tebe ne izgubii. 

ORADIHIB : 

Odkrit joj se ja ne smijem, 
toliko jn žejno )ubim, 
I drugi: vrat«. 1779. đncijein] drugi: dnuijem. 



er Bc stranim, kad ne odkrijem, 
đs jn BSama ne izgubim. 

Nu ko bo|e da se otvorim? 
Očito ae sad odkrivam, 
ako i sada Snom govorim, 
ako i sada AAom pribivam 



I ja vidim, da ai ićome, 
kad je nza t« i^e prilika, 
i da nije nad tobome 
vjernijega {ubovnika. 

Tijem kaži mi, brače, sada, 
ali ti je taj gospoja, 
koja tobom lijepa vlada, 
ali draža }ubav moja? 



Stvar jedna si ti i ona, 
jedni vaSi rajski nresi, 
ona 9 tobom nerazdiona, 
□erazdiona ti Sćom jesi; 

i ko nije među vami 
razlučena nijednoga, 
razlnčeni tako plami 
nijegn ognena ere« moga. 



Mladcu tako alavna imena 
grijeh je od jedne |ub)t veće ; 
slaba je ]ubav razdvojena, 
dijela i družbe ona ne će. 



Ko na nebu sunce jedno, 
tako je jedna moja vila, 
lijepa i vrijedna koja u jeđni 
život mi je zatravila. 



Sada kažeS, sada binii, 
sad pokrivaš |nbav tvoju. 



OAPTl SLAVA. 



uzela bih, da mi EiniJ 
živu vidjet tvu gospoju ; 

ali ako Živa nije, 
ćemu (ubii mrtvu sliku, 
koja toli draga ti je, 
da JQ ostavit ne mož' viku. 



Kako dika tva gizdava 
nahodi se u životu, 
tako je živa, tako je zdrava 
vi], ke dvorim ja ljepotu. 



U gooetkab ne drži me 
i D tanSinah, ke nahodii; 
tve mi vile epovjed ime, 
ako hoćeB da mi ugodiS. 



Živu ti ću, ma Inbjena, 
me gospođe sliku odkriti ; 
da mi malo ti bremena, 
smirena ćel brzo biti 



Pođi, pođi B dobrom Cesti, 
moj drag bra£e i {ubjeni, 
ja tve žeje ne ću smesti, 
nn se brzo vrati k meni. 

SKAZAl^E PETO. 

CAPTI8LAVA : 

O mo) dragi Gradimire, 
Oradimire dušo moja, 
da znai kako za te umire 
Captislava vema tvoja, 

žalio bi vele veće 
muku i boles ne mu6eću, 



CAPTIBLiVA. 

ne^ žalii tvoje smeće 
i očitu tm nesreću. 

Poznam, poznam |ubav tvoju 
sa sve er hinim ja b tobome, 
moi čestiti drag pokoju, 
ki s' doBtojao vladat mnome. 

Ah, ma slanom pala česti, 
ah, zakona prika i huđa, 
mene u vjeru h^et uvesti, 
od koje me nije požuđal 

Dragi ćaćko, majko mila, 
(nepravijeh vas zvat ne mogu, 
er bih teško sakrivila 
suproć ludim, suproć bogu) 

tko vam poda te nauke, 
tko vam poda take svjete, 
bez me vo{e i odluke 
mene vjerat malo dijete? 

Ja aam vazda ozmnažala 
s bojnijem trudom vaša slavu, 
i sto krat sam podtagala 
za vas na smrt moju glavu; 

vi za moju čas i diku 
ni za život ne hajast«, 
čim neobičnu vjerenikn 
neskladno me obećaste. 

Kad ste mene vi puStali 
it po svijetu ko viteza, 
od vjere mi sijeste imaU, 
koga ne ću, stavjat veza. 

Sabjom naSijem svi j em vitez ii 
djevojku je steći dika; 
i ja vitez putom težim 
mogob steći vjerenika. 

Ako vam ću pogoditi, 
vrijedna kćerca ko je držana, 
sila je mladoj meni umriti 
prije bremena mojijeb dana; 



, moicoh stoci] drugi: dobiU s 



CAPTIBLATA. 



217 



ako li Tam ne pogodim, 
ter UBlijeđim moje že)ey 
proć zakonim svijeta hođim, 
vrijeđam drage rođitefe. 

Umri, umri tažna, prije 
ćaćka i majku neg ražali, 
kijeh ne slušat časti nije, 
koji su ti život dali. 

Ali tvojoj u pogubi 
moriš tvoga Gradimira, 
ko dušu te koji )ubi, 
i za tobom že}no umira« 

Da živjeti tnjeba je tebi, 
ako hoće^ Aega živa, 
sakrivit je druzijem trijebi, 
za ne biti Aemu kriva. 

Pođ' od mene, Bojnislave, 
dala sam se ja drugomu; 
za sve er tebi nije zabave, 
nijesi ugodan srcu momu; 
Gradimir je me mladosti 
prava miso, slatka žefa, 
bez nega mi nije radosti, 
bez Aega mi nije vese|a. 

Sve mi je puno svijetla uresa, 
kad se on nađe blizu mene, 
sja mi sunce zgar s nebesa, 
livada mi cvijetjem žene. 

Kad uza me tebe vidim, 
sve mi je žalos, sve mi je tmina, 
ginem, gasnem, treptim, blidim, 
nije mi mirnoj bit načina. 

JoStera ću pridržati 
Gradimira u besjedi, 
pri ovoj zgodi za kušati, 
kako |ubit mene slijedi. 



1890 



1895 



1900 



1905 



1910 






'i 



•o 



■h 



1915 



1920 



1917 me] đ/rvgi: se. 



OAPTISLATA. 



Nije na svijeti stvari jafie, 
{udskijem smećam ka se opire 
i ustavja bo)ne maCe, 
neg krajevske ženbe i vire. 

onim sasjedi puci žiru 
u prijate}stvu i u {ubavi, 
mjesta nije Štetnom gnivn, 
mirne danke svak boravi. 

Ženbe raeljet pncim dine, 
i kra|evBtva puna uzdrže; 
ienbe uzrok au jadske opčine 
da se druitvo ne razvrže. 

Da Rimjani bojni i mladt 
u najprva svoja lita, 
kad Romulo Rim safpradi^ 
carsku glava svega) svita, 

ne ngrabiie vjerenica, 
pak branenijeh s mnogom krv 
iab bi slava zem)i nica 
u početak pala prvi . 

I za sve se među Slavim, 
ko bi običaj Sparte grada, 
silnom grabSom i b {ubavim 
stječe dikla lijepa i mlada, 

cijeneć če{ad snažna i bojni 
i u vit«Stvu zadojena, 
veće časti da je dostojna 
{ubav silom ugrabjena; 

Krunoslava kraja vrijedna 
nad slovinske kra)e ostale 
mudra pamet i naredna 
dostojnija jes od hvale. 

Kazimiru kraju dobra 
on želeći etavna i duga, 
koga u svoju mladoB obra 
pobratima, kuma, i druga, 



sobe] drugi: žembe. 



CAPTT8LAVA. 



210 



nega sinu Bojnislavn 
pohya|enijem hotje svjetom 
lijepa kćercu Captislavu 
Dareć mlađijem jar djetetom, 

da 8 vjerenijem sinovima 
nih se )ubav ateme|i, 
i da živa među nima 
vjekoviti prijate|i. 

Srećna vjera i od velike 
časti za puk bojnijeh Slava: 
mlad Bojnislav i pun dike, 
lijepa i mlada Captislava! 

Ko god želi, da se vjeri, 
rajskom ćudi svijetlu i dičnu 
vjerenicu izaberi, 
i na bitje sve priličnu. 



1965 



1970 



1975 



ČnJENJE ČETVRTO. 

SKAZATte PBVO. 

KSAVy KBA^ICA NA PBISTO^U, BOJNISLAV, POKLISARI, I ^UBIGA. 

KBA^: 

Poklisari vrijedni i znani, 
ki s vese)em velidjeme 
žudjeni ste i čekani 
naše od kuće dugo brijeme, 1980 

i vi vele dobri došli, 
i čestite vaše plavi ! 
Eo ste u putu mirno prošli, 
ko veseli, ko ste zdravi? 

Moga od draga prijate)a 1985 

Kazimira kra^ što je? 
Kakva je zdrav}a i vese]a, 
ko boravi brijeme svoje? 



POKLISARI : 



Svijetli kraju plemeniti, 
koga krepos prihrabrena 



1990 



974. drugi: vr^jeđiiijein djelim svijetlu i dičnu. 1981. vele] drugi: veće 



0APTI81ATA. 

spjevana )e po svem sviti, 
i od jezika svijeh hva|ena, 

tve vedrine srećom mi sm 
veoma lijepo putovali, 
svi veseli, svi zdravi smo 
i mi, i naši drnzi ostali. 

Kra} Kazimir slavni, ki ji 
tebi ko brat drag i mio, 
zdrav je i Čestit ko i prije, 
za sve da je ostario. 

8 mnogom žejom djeca t< 
želi vidjet a svom mjestu 
jnbjeDoga sinka svoga 
i hrabrenu avu. nevjestu, 

neka u avoje bnde rake 
za čestitost sva podpunu 
od nih primit drage unuke, 
kijem će ostavit svoju krunu 

U krajevsko Drenopoje, 
grad uzmnožni vrh svijeh gr 
u kom drži on pristoje, 
i podložne puke vlsđa, 

svi susjedi, kraji, i bani, 
i koezovi, i vojevode, 
na čestiti pir đozvani 
8 veličanstvom mnozijem ho< 

Tu česara Kunstantina 
plemeniti sin doSo je, 
vrhu grčkijeh pokrajina, 
koji drži carstvo svoje. 
Od Grecije vitezovi 
i despoti svi ga slijede, 
hitrom svijesti svaki slove, 
med iz usta nima grede. 

Sve Što je bana i knezovi 
podunavske krajevine, 
od Dobniče, od Trnova, 
Ntkopoja i Plovdine, 



OAFTISLAVA. 221 

1 oatala sva f^ospoda, 
u okolo ki stoluju, 2030 

i sloTuiskijeh od naroda 
bojne zem}e gospoduju, 

gredu rodnijeh iz država, 
pirnu gozbu da proslave 

tvoga zeta Bojnislava 2035 

i tve kćerce Captislave. 

Za ukazat im srce hamO; 
u velikoj svijeh radosti 
)ubež|ivo^ blagodarno 
kra) Kazimir čita i gosti 2040 

Niita drugo ne hoće se 
ovoj pimoj spravi i dići, 
neg, prem od svijeh ki žude se, 
plemeniti vjerenici. 

Za jedno s kćercom Captislavom 2045 

svijeh vas na pir joSte zove, 
s običajnijem ter pozdravom 
kra}evske vam d)e darove. 

Za te i (ubi tve hva^ene, 
kra)u, zlatne dvije krune, 2050 

sve biserom nakićene, 
i kamena drazijeh pune, 

neka i^ima naresite 
vaSa čela plemenita, 

vrhu kojijeh dostojite 2055 

nosit krunu svega svita. 

Za vašega sina draga 
dvanaes kona poslat Čini 
od arapske zem}e i traga, 
sličnijeh vjetrim u brzini, 2060 

er viteza nije bo|ega 
sred slovinske zem|e naše, 
8 većom dikom koji od nega 
junačkoga kona jaše. 

Uzde i sedla za ures bojni 2065 

sva su zlatom nim pobijena; 



2030. ki] drugi: ka. 



đaii i doatojni 
laka tač hrabrens 
, ruha pribogata, 
i, uii ureite, 
1 zglobi suha zlai 
i obli rese, 
lenitoj Captislavi 
tkrra ^e kra}ica, 

|ubaT đa napravi 
trna se djevojčica 
jicam se ne draž 
lerni ovi uresi, 
i druga oeka din 
aježani vrat uresi 
rkine će i dvorni 
enu Čs£u imati, 
« u zdravle svi 1 

krune napijati. 
: dare s dobre vo 
istvo va£e primi, 
je vele draže i b 
'olno srce SAimi. 
la sve ino vas mt 
rjeatu nami date, 
veće a nam vodii 
iSta ne krzmate. 



imira kraja scijec 
liti pokLsari, 
e draga i primjei 
eće nego dari ; 
azijem srcem sa 
)avi velikome 
ivam ja na svemi 
carstvo me sa mu 
li bismo s vam h 
udadbu du častii 
ufiie =^ rese iU: u5 



OAFTISLAVA. 



223 



er je u svakoj vidjet sreći 
i u đobrijeh svijeh želimo; 
nu se staros n&mi opira^ 
i brani nam Sto smo spravni; 
poslaćemo Vladimira 
naše u mjesto na pir slavni. 

^ubislava: 

O ljubice kćeree^ hrani 
Captislavi ove urese; 
i darovi, ki poslani 
prem ne dići dostoje se, 

ti vrhu nih pomAu ima, 
koja u svemu pomna jesi, 
u vesefu dokli fdma 
sestrica se tva uresi. 



21()5 



2110 



2115 



^UBICA : 

Ja ću ispunit tvoje odluke, 
samo ću uzet, majko mila, 
dar, mlađahne za Teuke 
i meni se ki posila. 

Eji^evski su ovo dari, 
časti su ovo bez procjene, 
kijem, Čestiti poklisari, 
vaši kra|i časte mene. 

Ja im drago zabva|ivam 
i na ljubav i na scijenu, 
i snižno se nim darivam 
za nih kćercu ne rođenu; 

ja nih sinka vrijedna i znana 
za braca sam moga obrala, 
bivši on slatka moja obrana, 
moj štit, ma čas, moja hvala; 

tijem je že|a moja ognena 
kra|evića plemenita 
upaziti uzvišena 
vrh kra)eva svijeh od svita. 



2120 



2125 



2130 



2135 



2112. dići] drugi: licu. 



B0JN18LAV: 

I ja tako tebe želim, 
o kra^erska djevojčice, 
da nađvisifi Brećnijem djelim 
vedre od avijeta sve kratice. 

Poznam, sinko Bojnislave, 
i stvar nova meni nije, 
da napredak nafie slave 
i čas naSa draga ti je. 

I ja ko mož' ti poznati, 
želim svaku tvoju sreću, 
nu te ovdi već držati 
8 poklisarim tvojijem ne ću. 

RazgOTorit u pokoju 
pođite se vaSe u stane 
o kra|estvu, zdrav|u, i goju 
vrijedna ćaćka, majke znane 

ja ću Činit u toliko 
pripraviti bez krzmana 
ito je potrebno sve koliko 
za arećaoga pirovana, 

neka, ko je miso i že^a 
onijeh ki su rodili te, 
ideS na stan pun vesela 
a družbom )ubi tve čestite. 

A i ti pođi, o gubice, 
ovi oepremit dar uresni, 
i za pira tve sestrice 
spravi lijepe tance i pjesni. 

SKAZA^ DBVOO. 

KBA^ I KRATICA. 



Sad, kr4ice lijepa moja, 
moja diko, ma gospoje, 
vesela sam pun pokoja, 
sada srce me mirno je. 



CAPTlflLATA, 

Đs a &M dobar i Sestiti 
DTA rađoB nami bude, 
OTD vjeru prije svrSiti 
8ve Bu bile moje požude, 

Deka i sinka Vladimira 
mi možemo vjerit veće, 
koga Breća, koga vira 
me su že)e od svijeli veće. 

Kra) Vtadislav, s maogijem mirom 
zemjfl ngrake ki gospodi, 
za brabrenijem Gradimirom 
Bisemicu kćerca rodi. 

Sred slovinakijeh svijeb zema)a 
od većega glaaa i sdjene 
nije drugoga cara i krala 
nad Ae ćaiikom, izvan mene; 

i ne bivii gizdavija 
od de nijedna drag« vila, 
ne bi vjera najsrećnija 
8 Vladimirom nacijom bila. 

k&avica: 

Sve to lijepo i srećno je, 
gospodaru moj jubjeni; 
sve Sto želi srce tvoje, 
iste žele jesu i meni. 

Nu Vladimir zaboravi, 
ili odgovor dat nam ne ie, 
je li reko Captislavi, 
da se pirn spravi veće. 

Žudim znati, je li ođkrio, 
Sto Ae srce hoće i želi, 
i diklici bojnoj je U 
mlad Bojnislav drag i mio- 

Ne mogu se neg Čuditi 
na Aegovo ja krzmade, 
bivii Bvako nale fatjeiie 
on pospjeSan isponiti. 



Ne mnči ae i ne gnbi, 
ni ae brini a tega djela, 
izabrana moja }ubi, 
pa£fl u sveinu bud' vesela. 

Da li ugodan Captislavi 
mlad Bojnisar ne će biti, 
koga scijenom i {ubavi 
ifoa se ona Bvuđ dičili! 

Ako se je zasramila, 
toj veliko čudo nije: 
ona je sramna vazda bila, 
Ae sram i stid djevički je. 

Lijepa dikla i hrabrena, 
dobar dio naie slave, 
biće 8 bracem zabavjena 
u vesele pirne sprave. 

Od kada se, kra}n, od n 
Toja tvoja 6oj navijesti, 
i đoSle su pripravjene 
srbske plavi ću odvesti, 

fieito mi se zaaramila 
izvan svoje običaji, 
raakonSala, problijedila, 
ko da gorku boles taji. 

Što je slike zamiS|ene, 
promijenila što je lice, 
od jubavi s&ama ognene 
to 8u djela, ma kratice. 

Nu da mlađa djevojčica 
misli ostavi, ke ju trude, 
jednu od nalijeh dvorkićica 
poš}i, da ju zvat nam bude, 

i neka joj reče ona, 
da najbrže k nami grede; 



OAFTIBLATA. 

poslnSna će i priklona 
bit, kad čnje me besjede. 

BZAZAliE TBE^. 

OBAĐIHIB, 0APTI8LATA I DTOBElAlOA. 



Eto, lijepa ma goipoje, 
slatka utjebo mojijeb tnga, 
vo)a ispunit Itu đoio je 
tvoj rob i tvoj verni sluga. 

Ja sam najo dva načina, 
za odkrit (ubav mn veliku, 
i da vidii, ma jedina, 
drage moje pravu sUkn. 

No bih uzo znat od prije 
rad pokoja moga i mira, 
je li ngodna, ali nije 
s Bojnialavom tebi vira. 
oaptiblata: 

Biće znati od me vire 

tvoja mladoB malo ntiiti, 

za to, dragi Gradimire, 

tega od mene ti ne Uti. 

oraduor: 

Utiiti me vele veće, 
ueg ti ecijeniS, vjera tvoja; 
tn stanuju sve me sreće, 
tu je život, tn smrt moja. 

captiblava: 
Neka Btoji toj na strani, 
Ito tva nije, nego ma sreća ; 
u toliko, brafie izbrani, 
ukazi mi, ito mi obeća. 



Za lice ti božanstveno 
rajske ukazat me gospoje, 



CAPTISLATA. 

pm je nftSin : izrađeno 
rastvoriti srce moje. 

Nigdje bo]e ne c' Tiđjeti 
neg sred nega udje|anii, 
koja meni &m mrijed, 
rajske vile slika izbranu. 

'Sok' da pni moje otvorim 
mojijem mačem sad ovdijera, 
da znai kako za nom gorim, 
i kakva je moja vjera? 

oaptiblava: 
Tvoga od srca rastvorena, 
brace, meni nije potrebe, 
ja ni mrtva ni ranena, 
nego živa hoću tebe ; 

ko braca te er {ubeći 
za tebe bih život dala, 
kad bih Intoj tvojoj smeći 
Ljek iznaii tezijem znala. 



Da kad ne ćeS srca moga 
za zrcalo me (ubavi, 
sred izgleda pazi ovoga, 
ko me sveza i zatravi. 

Ne mož' sa mnom sad hin 
da ne poznaš moje pUme, 
sad ću poznat i odkriti, 
bi li život dala za me. 

OAPnSLAVA : 

Od veće je plaho i smiono, 
krajevićn, tve žejene, 
htjet kuiati bezakono 
tijem zrcalom moje htjene. 

Znai da ja sam narečena 
kijem razlogom .... Ali gr 

i: k^et ili: tjet. 



'orkinjca ma {ubjena ; 
jeba je prisjeo me besjede. 



Ma gospođe Captislava, 
ćko i majka zovu tebe, 
ma ti se dini sprava, 
teike si nim potrebe. 

CAPTISLATA : 

Ka potreba to će biti 
ćko i majka što me zovu? 
ijeba nii je pogoditi, 
ću voju proć niboTU. 

SBlAZAlirE ČETVBTO. 



Ah nesrećo teika moja! 

irdi se, pođe, uteče 

BojnislaTu ma gospoja; 

ije ufaile dragi steče. 

U ki upadoh jad i tngn t 

ko izgubib s huda dila 

ju obranu, moju drugu, 
braca me ka {ubila 1 

3rdi si, LauSu, druže smioni? 

[' da vidiS moje muke 

LOJ čemer usioni, 

i trpim b tre nauke t 

i*odi, lijepa Captislava, 

ti, drago sunce moje, 

mžbom troga Bojnislava 

Teseje, na pokoje; 

\ ja vječnoj a tamnosti, 
spomene vjekovita, 
rajske ću tve lijeposti 

Ein živjet moja lita. 

jesa živjet, kad zahodi 

Čana mi tva ljepota? 



CAPTISLATA. 



velik bi sram uzrok tema 
i djeridko ne poSteće. 



Na isti na^n j đema je 
sram TeliČak azrok bio, 
i čas kojom iia poituje, 
da se nije noj odkrio. 



S te Inbavi mnoge i scijene, 
i 8 i&egove rajske Ćudi, 
ona za nim sabne i vene 
u gomStoj ta£ požudi, 

da je poila ćaćku rijeti, 
kako voli umrijet prije, 
Đojnislava neg ožeti, 
đoj ugodan koji nije. 

Ja je nanSib, ako tada 
ćaćko i majka noj se oprijeti, 
na bojnomu koćn mlada 
da pobjegne tja daleče, 

za sve bivSi već primjeni 
od ćaćka mu poklisari, 
i ke nami ije hrabreni 
kra) Kazimir lijepi dari, 

i bivli se on spravio, 
p^je neg sjutra bude proći, 
ko mu je ćaćko porućio, 
za jedno Snome k dvorim poći. 

Veliki su ikripi ovdi, 
iz kojib nije moć iziti, 
ako nebom ki gospodi, 
ne bude nas sloboditi. 

LAoS: 
Mudro velii, Vladimire: 
cijeć te zgode ne nađane 

i| drugi: iw dom. 



telke smeće i uemire 

ja prividim b ob|e etrane; 

nu dotiče božija ruka, 
alabi )udi gdje ne mogu, 
umrla je taita odluka, 
koja ugodna nije bogu. 



Je da viini stvar provede 
bo|e uego mi mislimo; 
nu dvorkina k nami grede, 
B tijem besjedam pristanimo. 

Sto je novo, dvorkiiUce? 
ke su zgode? koji glasi? 
Sto dreselo kažei lice? 
za Sto tako žalosna si? 

DVOBKtlilCA : 

Eako ne ću bit žalosna, 
kra}eviću plemeniti, 
gdje smrt uze nemilosna, 
komu slike nije na sviti, 

ne nadane gdje se smeće 
događaju među nama, 
ke razmrsit nitko ne će, 
van desnica božja sama! 

Ne mo cknjeti, reci Sto je' 
ne drži nas veće u vaju : 
ka smrt, ki jađ, smeće koje 
među nam se događaju? 

DVORBiftiOA : 

Bivii rekli Captislavi, 
ka ja dozvah ođ iah strane, 
ćaćko i majka, da se spravi 
Bojnislavu poć na stane, 

tijem kako su nih požude 
i kra)ev8ka prosi dika, 



veselo primit bude 
{nislava vjerenika; 
i slobodi mnogoj nima 
[Dvor je ona dala, 

tu miao ni aad ne ima 
je od prije viku imala, 

da Toli prije umrijeti 
oilosuom smrti prikom, 
;o z&Kvat i useti 
jninlava rjerenikom. 
?ak potajno đozva mene, 

se vo|i iiih opriječi, 

uzdano ter akrovene 

Japta mi ove riječi : 

eci, re<a Gradimiru 

je od strane: dnio moja, 

[>tislava za to nmiru, 

1 ti moj si, a ja troja. 

djiogo hitra ja trčeći 

njestiti ovu sriću, 

estite glase reći 

.brenoma krajeviću, 

[amjerib ga s mnogom bolim 

nesrećo teika i Juta!) 
lesnici s mačem golim 
eda, mrtva, protegnula. 
Ta ga zovem, ja ga budim, 

neDsđno pazeć djelo ; 

vajmeli, zamau trudim, 

vajmeh, mrtvo je tijelo. 
Jrem glas ovi kralu dati 
eerećnoj Captislavi. 
, kakn ćei platu imati, 

gospode, tvoj )abavi! 



^a sam reko, Vladimire, 
ora zgoda slijedit ima; 



: priiftvla. 2445. mnogo hitrt] drugi: s tom hitrinom. 



OAPTIBLATA. 

ah, nesreĆDi Ctrađimire 
aad svijem inij^a nesrećnin 



Ovo je djelo bes izgleda, 
zgode sn ovo teike i hude; 
hod'mo, hod'mo vidjet je da 
a života joite bude. 

sbazaAb Šesto. 

KBA^ I KBA^ICA. 

Meni rijeti CaptIsUva, 
meni, ćaćka avom dragomu 
da ne će uzet Bojnislava, 
i oprijet Be htjeću moma! 

Tko bi nado vik se ovei 
|nbjemi ma krajice, 
od poslufine uami u svemu 
i kriposne djevojžice? 

Sto da sada učinimo ? 
ki da ae od nae način kult 
koje pute da držimo, 
naSa kćerca da nas slufia? 

Ja do B&da s Kazimirom 
ko brata ga aved ]ul>eći, 
Deraatavnijem živjeh mirom 
ne bih iiame vik u smeći; 

nemu obećah iz djeteta, 
na riječi ga dugo hranih, 
i sina mu kako zeta 
u našemu dvoru ođhranih; 

primili s plavi pokliaare, 
nevjestu bi ki poveli, 
primih pozdrav, primih dar 
i pripravih pir veseli; 

a da sve se sad razvtže, 
i narodi svijeh jezika 
■i: rijai^jeh. 



Ina od kra)a đa me drže 
imbena nevjernika? 

prikori biće moji, 
rem Bvijeti kad se naliči, 
junoslav kra| ne stoji 
ra|eyskoj svojoj n&, 

nestavan on se kaže, 
izumjet kraljim dava, 
TJeru da najdraže 
te)e BTOje izdava! 

) jada ae i ne ijedi, 
u; pasti smeće hude: 
« je naSe zapovijedi 
ipuuit kćerca bude, 
na svrhu doć od vire, 
miru koja obeća. 

SEAZA^ SEDICO. 

LAUfi: 

nesrećni Gradimire, 
i ti je tva nesrećal 



id grefi, Lauin? ke nemilo 
Umiru zlo se zgodi? 

LAuS: 
ro ma sam naio tilo, 
nam po koj teSkoj zgodi 1 
rhu zemje prostirt leži 
s duha u svom stanu, 
mi stine, pram se ježi 
lamjeru ne nađana. 

KRA^: 

e ga hudo zlo pogubi, 
n umori zla nesreća? 



i] jtđan: rfl{«-rijeii. 2520. namjera} đrtigi: nemira. 



OAPnSLAVA. 



237 



i sagradi poraz |nti 
Amfiaran Erifila. 

Stvar je duga prem ea vifie 
luđijeh žena broj izreći, 
ke sve drage pogubiše, 
nih otajna ne tajeći. 

Na se iznađu veće krati 
madre i stavne dikle, koje 
bo)e od (udi potajati 
skrovne umiju misli svoje, 

a najliSe kad (uveni 
mlađahne ih plami more, 
trud se hoće ne izrečeni, 
da ti (ubav svoju otvore. 

Žena je (ubit priklonija 
od čovjeka vele veće, 
nu je od nega umetnija 
držat že)e sve mnčeće: 

(ubav scijenit malo kaže, 
i srči se u besjedi, 
a stvari joj nije draže, 
neg da ko god za nom blijedi. 

Ženska srca razlika su, 
razabrat su teške muke, 
ka že)ena nihova su, 
kakve misli, kakve odluke. 

Pod (ubavim kriju omrazu, 
pod omrazom (ubav taje, 
jedno im vidiš na obrazu, 
skrovna miso nih druga je. 

Hoće i ne će drage biti, 
kriju i kažu svoje plame, 
uzele bi sad se odkriti, 
sada hine, sad se srame, 

tač da če(ad najsvijesniju 
nekrepčinom svom pogube, 
čijem poznati ne umiju, 
ali mrze, ali (ube. 

Cijeća tega čudo nije, 
da i hrabrena Captislava, 



2560 



2565 



2570 



2575 



2580 



2585 



2590 



2595 



L 



koja vitez hTs|ena je 
i slovinakijeh das državo, 

Čim s hitrinom mnogom hin 
i Sto hoće, i Sto ne će, 
u krajevskom dvoru Čini 
i uzro6i teike smeće. 

Poklisari srbaki ako se 
bez nevjeste na stan vrate, 
}ati nemir sobom nose 
i og&ene boje i rate. 

Kra]a od neba, u kojega 
i mir i boj stoje u rud, 
i sve vojske svijeta sveffa, 
i krafevske kmne i pnci! 

tvoja pamet vjekovita 
sva kolika ova upravi, 
gdi svijes judska oe dohita 
slaba viđa i naravi. 



ČINENJE PETO. 
SEAZAl^ PRTO. 
ĐVOBKntioA : 
Kud otide Captiabva? 
sad ovako zorom gdi je? 
koja će ovo biti sprava? 
vidjeti ju nigdje nije. 

S ozdravjenijem Gradimiroi 
utekla je, ne znam kudi, 
Sto mi Čini stat s nemirom, 
Bto me gorko smeta i trudi. 

Oružje su bojno svoje 
oni sobom sve ponili; 
samo, meni sumnna ito je, 
kAiG;u su ovu ostavili. 

Sto već šumnim? Pobjegli 
Eoo ugrske brze plavi t 
)9. neba] drugi: nebi. 2610. atoje] drugi: atoji. 



iđra izradi, bilježi sn 
re od bijega ovo pravit 

Eno na noj Captiglave, 
Qo a LauSom Gradimira; 
h, izdani Bojnislave, 
ode u vjetar tvoja vira I 

Captislava za desnicn 
ilad Glradimir eno uhiti, 
eaeli au oba u licu, 
pravjaju se govoriti. 

Besjeda i govore! 
a ovi ću dnb stati, 

akrovne žamore 
lihove slaiati. 

BEAZAI^ DETTGO, 

ĐIHIB I ĐAFTISLAVA »A OALIJI. 



Sto ovo vide o<!i moje, 
:oje ea ovo Čudne areće, 
la ti lijepa ma gospoje 
lodpuno si moja veće? 

Mrtav, živ li ja sam odi ? 
Idim li, ali san vara me, 
la se život moj nabodi 

sve dobro moje uza me; 

da kra}evaku tvu đeanica 
Iržim mojom desmoome, 
la te stekob ^erenicu 
>rave vjere s prstenome? 

Ne vjerujem samom sebi, 
> kratice moja izbrana, 
) ljepoto đavao s oebi 
nom života obećana. 

oaptislava: 
Vjeruj, braže moj lubjeni, 
TJeruj, dragi jubovniče, 
i: dr»g moj. 



CAFTISLAVA. 

božije od roke određeni 
moj čestiti TJereniSe, 

evo venie troje uza te, 
evo, davno fabit koja 
ga Bvijem srcem obrala te, 
pođpuno je veće tvoja; 

djeviČkoga nu poitena 
doale Aoj sram branio je, 
da ti odkrije eva žejeda 
i rađeno srce avoje. 



Velika ti bnđi hvala, 
drag pokoju moj žađeni, 
moja obrano, ka podala 
dva krat život jesi meni: 

jednom kad me priđ Smi 
od smrti si bude otela; 
drugo, Sto me s ovom vje: 
sad si opet oživjela. 

Jur bjeh umro, jur spra 
bjehote me ukopati; 
kad me sama na dan bili, 
glatka daio, ti povrati, 

od smrtnoga ter poraza 
ne ozdravi me ni£ije znsćt 
neg rajskoga tvoga obraza 
vilovito pogledane; 

i u fias, kada ne nadah s 
nego saema mrtav biti, 
i živ i zdrav ugledah ae, 
i vjerenik tvoj čestiti. 

Za ove dare ta£ velike 
pravo je, da ti eveđ dugoj 
da te dvorim sve me vike, 
da & sve dni me robujem. 

captislava: 
Ne ti meni, neg držana 
ja sam tebi, dragi brače, 



CAPTI8LATA. 


241 


lože draže i jafie, 


2700 


goćom zavezana, 




aše prije umrijeti 




mu nepokoju, 




oćito spoviđjeti 




lobav čistu tvoju. 




j amrti, moj životu, 


2701 


ila dužna i kriva, 




ih tva dobrotu, 




DO Br&mež)iva, 




maše |abeć tebe, 




jubav tvu vidjela, 


2710 


tobom bez potrebe 




te bjeh doveU ; 




ti se vemfl }nbi 




10 srce odkrito, 




pozno po 6emu bi, 


2715 


hini , a ne đilo. 




želii ja sam tvoja, 




ćeS ti me vodi, 




ika, duio moja, 




krajuj i gospodi. 


2720 


aaADDfiB-. 








1 sve žalosti. 




1 strane naSe rodne. 




ice, ma radosti. 






2725 


tdislav plemeniti, 




)j će tebe scijeni 




«rcii prigrliti. 




ugrski svijetli bani 




te krunit mladu 


2730 


krunom, ka se brani 




mu Biogradu. 




dobrijem tu ćeS svima 




i čestita 




:oga sred Budima 


2735 


i tvoja lita. 





CAPTIBLAVA. 

Podunavske sve gospoji 
kijeh nadsiva sunce lice. 
biće verne sluge troje 
i snižene đvorkićice. 

Nu moj rajn ne izreCei 
lijep«, kojoj slike nije, 
ja tvoj sluga i di-ug Tječi 
služitću te najvjernije. 

Sve koliko Fodunavje 
kroz vesele tance i pjesni 
pripijevatće sve Podsavje 
tve kriposti glas uresni. 

Svud će slovit Čas i srii 
od junačke od desnice 
krajevića Ugričića 
i dunavske zatočnice. 

Ali tihi vjetrić blagi 
na žuđjeni put zove me, 
hod'mo, uresu moj pridra^ 
kad je ugodno nami brije 

oaptiblava: 

S bogom, ćaćko moj {u 
8 bogom, mila porodice. 
8 bogom, brace moj brabi 
8 bogom drage dvije sestr 

Vjera i ljubav jaka i u 
čini mi vas ostaviti, 
sa ja ne umrijet, i za mo 
Gradimira ne umoriti. 

S^iim sam davno za|abj 
i po vo]i vječnoj a nebi 
za jedno l^iime zavjerena : 
slijediti je nega trijebi. 

S bogom i ti Bojnislave 
ako mene sad izgubi, 
od ne mane dike i slave 
kralevaku ćeS na^ jubi. 



1738. drugi: k^eh odsiva suncu lice. 



CAPTI8LAVA. 

j» s« Bftđ đii«; đvorkićioft ■ kr^k: 

Đijeliie se, pobjegofie ! 
h nesrećni BojnisUTe, 
:e t« tuge sađ snađoie 
DJeSto pirne gozbe i sprave . . . 

ali od onud b kr&leTima 
Tijedoa mUdca vidim ići ; 
ve 3to vi^eb i duh, Urnu 
lotanko ću poć odkriti. 

SEAZAI^ TREĆE. 

BA^IOA, BOJHISLAV, I DTO&KIfttOA. 



Ja ktijah, sinko Bojnislave, 
rije večera b mnogom slavom 
odne uputit n države 
ibe s tvojom Captislavom, 

er bih tvoga rodite|a 
ipunio tezijem voju, 
i te čeka pun veaeja 

kraleTflkom I>renopo)u; 

nn cijeć tužna Gradimira, 
ližu gotov ki je umriti, 
ijebi je spravn -tvoga pira 
a dan ki god prodiljiti. 

Zbit ne mogu srca in<^a, 
a viteikijem svijetla dilim 
Fgričića kra|ev8koga 
e prosnzim, ne procvilim. 

KRA^OA : 

S teSke smo ti mi nesreće 
ibe mlada izgubiti, 
»jenim da si umro veće, 
rradimire sinko mili I 

: Mjah. 2791. tnjebi] đrvgi: tr^eba. 3794. 
drugi: ■ te&ke ti amo mi nesreć«. 



česa 
mlad k: 
vrhn br 
B Captii 



Eo ai 
kako dj 
Sve nai 
sad DO)] 



Ko b 
BTijedi '. 
glas nei 
od 6egc 

poletj 
u tužno 
za Tidj€ 
tej oesr 

i bivi 
malo a 
i ljekar< 
da mu i: 

8 nid! 
ne mogi 
ni pojai 
žalosnog 



i) drugi: tar. S 
bjehORte. 2815- 



CAPTI8LAVA. 245 

tijem dozvaste CaptislaTti, 
'eomi gorko ka cvi|a&e 2830 

'A veliku |uImt pravu, 
rijeđnu mladcu ku nosale, 

je da pjesnim vilij&iioa 
Da bi ga pojavila, 

Lo je od vjeite liječim sviia« 2835 

iljevemice naučila. 

Lijepa dikla, ka proliti 

krv svoju bjeie spravna, 
a na život povratiti 
:ra)evića mlada i slavna, 7840 

Čini na dvor peć svakomu, 
a žamorit riječi otajne, 
. zakonu vilinskomu 
:o su stvari obi^jne; 

i bivii se cijeća tega 2845 

[klonila i ja strane, 
tupi tiko polak liega, 
a početi Ujeke znane. 

Toj roneći grozne suze, 
Či svoje u n upriječi, 2850 

lak mu ruku stiite i uze 
•esjediti ove riječi: 

gdje si, dragi Građimire, 
lojijeb toga druže vrijedni, 
d }ubavi prave i vire 2855 

jepi izglede neizgledni? 

Evo uza te tvoje verne, 
robudi se, ah probudi, 
e nesreće tač Čemerne, 
i te more teSki trudi? 2860 

Ako ja sam kriva bila 
rojoj smeći, drag pokoju, 
r ti nijesam sasma odkrila 
jeru i {ubav čistu moju: 

da ne žive, da plati se 2865 

lojom smrti moj grijeh ovi; 

•] drugi: veoma grroao. 2637. đikla] drugi: vila. 2646. 
nne. 2847. polakj drugi: blisu. 



tilatka duSo, raz 
osovi se braJ!«] 

Skrovne iapt 
sa besjedam o^ 
dokli mn se du 
dokli otvori SVI 

Pojavi se, pr 
i da oživjet saj 
|nbav mu ona 
i goruSte sve p 

Re^e : volim 
mlađahnu me 1 
neg drugoga vj 
izvan tebe steć 

Sto da refieu 
Oba kažuć ved 
]nbež|ivijeh ere 
Badnižiše sve i 

On sa utvrdi 
□a ruku joj pr 
i u slatkom joj 
vemi celov od 

Ali bivii sta' 
da ja mogu tti] 
Capti slava fiini 
k Vladimiru o( 

Nakon vele 
hodeć k nima 
ni jednoga, ni 
ne samjerih u 

Mlad Gradin 
sve oružje svoj 
s £esa obujmi 
moje srce nepo 

Mjeite oražji 
sred prazna se 
tebi, kraju, kć: 
i krajici ka je 

Po svem dvo 
puna smeće i i 



i uigđje De n&hotiim 
ne, ni Snom Gradimira 
NajpoBlije me ma namjera 
i kraj mora donije ovdi, 
«m kad zora zvijezde tjera, 
reeeli dan izvodi. 
Taj nenadnom vidjeh spravom 
Ije u letoitoj svojoj plavi 
radimir ee b Captislavom 
I Lauiom na bijeg stavi. 
Put ugrske zemje obilne 
li 8U se poć spravili; 
ro, kr4ot pl&vi silne, 
iprv sa se odijelili! 



Eno ih, brzi ko etrijel bježe! 
io bi mogo Čekat viku, 
. nevjerstva ova leže 
hrabrena tač bojniku! 

BOJNISLAV: 

Bježe! i trpi, Bojnialave, 

A junačka bojna sila 

j sramote tač neprave, 

a izdavna kleta dila? 

Ne, ne, ne, da se izgubi 

ijem krajevstvom život prije, 

g da osvojit tvoju Jobi 

Di gusar može i smije I 

Kuda bježii a lijepijem plijenom, 

silnice? Amo bodi, 

mi glavota nepoštenom 
I privaru pladi odi. 
Na poju se junačkomu 
lan drugom suprotiva, 

po bijegu sramotnomu 
,va i vječna Čas dobiva 



CAPTISLAVA. 

Nu ai vitez, ni ograkoga 
glavDa kraja ti sin jesi ; 
od poroda kralerakoga 
ne izhode taki grijesi! 

Tuđu |ubi ugrabiti, 
i Da vjeru goste svoje 
tafi izđavBO privariti, 
toj izdavstvo pak]eDo je 1 

Neć' se vratit, neo' se oz 
o nećasti svijeb izglede? 
Bojniilave, već ne trati 
ovdi zaman tve besjede. 

S tvojijem plavim zla gu 
etigoi, ki 8 tvom |abi bježi, 
ter ga isijeci, ter pohara, 
satariSi, sprži i ždeži. 

Da pobjegne na kraj svil 
da se skrije u dno pakla, 
vlas ga moja tijeskovita 
svud posiječe, zbi i zakla! 

SKAZAliE ČETVRTO. 
kra;,, kra;,ica, i vladi 

KBAI,: 

Pravedno se sađ rasrđi 
vrijedni mladac i hrabreni, 
na osvetu pravo trči, 
pravi je negov gnev ogneni. 

On ges ima brzijeh plavi ; 
ako za iiim u potjeru 
B junacim se svojim stavi, 
platit mu će svu nevjeru. 

Koja će se krv proliti 
u nemiru priku i budu, 
s obje sbrane kad se udriti 
raarčeni oni budu! 

KRAVICA : 

Tko bi reko, sprava od 
ovu svrhu da će imati i 



OAPTISLAVA. 

nije pod nebom krepka mira^ 
nije na svijeti dobra ufati. 

Na Vladimir grede k nami, 
i on smeten vaa u lice ; 
pođi 8 tvojijem družicami 
ti za sada, dvorkinice. 

Sto se oyO| Vladimire^ 
od sestrice tvoje zgodi? 
Ka bi svrha od ne vire, 
koji prikor meni rodi! 

S Gradimirom pobjegla je, 
samo knigu ovu ostavi; 
u kakve me tuge i vaje 
s neposluha ne postavi! 

VLADTMm: 

Ja ne ne znam skrovne vo|e, 
nu gonetam ke god dilo \ 
taj će kniga kazat bo|e, 
što je i^e srce namislilo. 

Uzmi sinko, ter ju otvori, 
i prosti ju ovdi sada, 
da čujemo, što govori 
na svu obranu plaha i mlada. 

Vladimir šti k£igiu Eiiiga 8 dvora 

Čestitomu vrh svijeh kra]a 
i dragomu ćaćku momu, 
od slovinakijeh svijeh zema]a 
caru i kra]u velikomu. 

Kniga unntra: 

Vrijedni ćaćko, majko znana, 
ne moj vaša svijes sumniti, 
da ja, ka sam vas držana 
]ubit, dvorit i častiti, 

8. ne postavi] drugi: svoga stavi. 



249 
2975 



2980 



2985 



2990 



2995 



3000 



utekla sam e Gradimiron 
za prikomo đat vam ime; 
B temejitom, Čiitom virom 
združena sam za jedno Ići 

Ja viteza plemenita 
stekoh B mačem u desnici, 
vofa je božja stanovita, 
da bademo vjerenici. 

Ili je trijeba Aega bilo 
za dragoga moga useti, 
ili za jedno iAim nemilo 
u nebrijeme meni umrijeti. 

S bogom, dragi rodite|i, 
nebeski vas kra] smirio, 
i Q svakoj vaAoj že)i 
u naprijeda pogodio. 

Ah, nesrećni Krunoslave, 
kad si mogo promisliti, 
da ođ poalaSne Captislave 
ovako ćei smeten biti? 

Ah, smioni Gradimlre, 
ah, ma kćerce plaha od ve 
u ke boje i nemire, 
u ke upadofa za te smeće ! 

SEAZA^ PETO. 

[, 1 SJBVBRMIOA lE aOBI, 



Sto ovo oći moje paze, 
ke se čudo zgađa nami, 
ke nakazni ovo izlaze, 
koji su ovo strajni plami? 



Ne budite tijem smeteni : 
viMe je ke god dilo ; 



u moja se mladoti meni 
dosta ov^a dogodilo. 

Pogledamo, Sto će biti ; 
vidjele ovo prcm neskladno 
brzo će se obratiti 
u vese|e ke nenadno. 

U gori pjeTAJtt: 

O umrli, Btapat hrli 
auproć zvijezdam ne budite. 
bo£je o ruke vaSe odluke 
i požude Bve pustite. 

Frigizdava Capti'tlavn, 
kojoj slijina nije ureaa, 
krajevića UgriČića 
slijedi 8 vojom od nebesa. 

Kad dva draga (ubav blaga 
rento bude sjediniti, 
nijedna sila, ničja snaga 
ne mogu ih rastaviti. 



Koje se ovo udarane 
od medeoijeh žica Čuje. 
koje skladno pripijevane, 
moju kćercu ko klikaje? 

Koja je ovo JSuđna vila, 
ka iz onega brijega izhodi, 
ke je stvari namislila, 
koju (e\tiA sobom vodi? 

astvar« gora, i iihođi Sjeveri 
i maiioi Pigmeji). 

Sumću ostav'te, krap znani, 
koja u vaSoj svijesti usrastje, 
□e grem ovdi ja zamani, 
srećno je vami me dolastje. 

Ja sam vjeSta Sjevemica, 
ke čas svijetla sja svudijera, 
glasovita vilenica 
i krajioa od sjevera. 



Poda mnom je 2eiD|a nova 
že]eznoga podno kola, 
od nebeskijeh gdje dvorova 
obraća se grsđa ohola. 

Zlatna baba tn se Štuje, 
gore u moru tu sa od leda, 
taj divjažni puk stanuje 
nesmotmijeli Samojeđa. 

Od Pigmea ja gospodim 
drobne puke sve kolike, 
kijeb vam pleme na dar vodim, 
da vidite nih prilike. 

Vaia kćerca Captislava, 
ka sam vazda ja Jubila, 
sred mojijeh je jar država 
8 Gradimirom vrijednijem bila; 

H Gradimirom aamijem, komu 
vrijedna dikla i himbena 
po suda je nebeskomu 
vjerenica namijenena. 

Sreću i ures de dohodoi 
po zvijezđah sam ja poznala, 
i SAe slikom itit ugodni 
mladcu bojnom u snu dala. 

I po htjenu nebeskomu 
ja aam ona ista bila, 
koja u licu će rajskomu 
Aemu Bam se obećaU, 

kad himbenijem prid Smeđeron 
u dubravi gustoj speci, 
birii uhićen zlom nevjerom 
i prid očim smrt videći, 

od Štete ga smrtne i hude 
ote bojna djevojčica, 
hoteć y\Sia, da mu bude 
draga i mita vjerenica 

Među Taiijem Slovenima 
8 bojnijem mačem sred desnice 
čas je vrijednijem vltezima 
grabit mlade vjerenice. 



I on», ku ste vi puetUl 
it po iTijetu ko bojnika, 
po zakonoj ovoj sili 
đoI»la je vjeroDika. 

8 istijem ateko jes zakonom 
mlađ Bojnislav rlerenicu, 
ka je oteo zmaja sioDom, 
vaSu mlađu k^r gubica. 

Za hega je priličnija 
vele veće ova vjera, 
oeg sestrica će starija, 
boja slijedi Oradimira- 

Ovo je viiiće htjeAe atavno, 
ke ne može bit smeteno, 
ovako je gori davno 
na nebesijeh određeno. 

Ja, ka Inbim vaše pleme, 
svijet alovinski kijem se resi, 
vrijeđnijem rodom i carskijeme 
uzviSeno do nebesi, 

ne nadane ove sreće 
gredem vam i navijesUti, 
i utažit vaie smeće, 
i na piru s vanu biti. 



O kripoana Sjevemice, 
ka svi znani Časte i poju, 
o ponosna raznmnice, 
ko da ne zna kripos tvoju? 

Primamo te svi veselo, 
i DO može Ijepie i draže 
momu carstvu biti djelo, 
ueg da se ove smeće utaže. 

Ali bivii kćerca moja 
B Gradimirom dijelila se, 
ki naćini, pomAa koja 
ovi plamen da pogase? 



tvom će zaaAu Trh irijeh lađi 
naia koća bit drian«. 



Da Be Trijeme već ne gubi 
ja 6n poći s dobrom Jeati 
8 plemeoitom svojom ]abi 
Gradimira sad dovesti, 

a ti pođi, krajeviću, 
BojnisUva gnivna utaži, 
i određenu čes i iriću 
8 blagom riječi nemu kaži- 

Đovedi ga, sinko, k meni, 
to ti ne će, mnim, kratiti, 
ia ća Aegov gićiiv ogAeni 
u lijep način utažiti. 



Vi Pigmeji ostanite, 
ter B vesejem pimijem odi 
Captislavii proslavite, 
koja od ždrala vas slobodi. 

Pripijevate pjesni one, 
ke DaniSste jur od mene, 
i slovinske Amasone 
ponovite dike i scijene 

BK&ZAirE dSSTO. 
piflMBJi IZ avaak olasa po 
Protlavimo, 
počastimo 

a dostojnoj dići i hvali 
nain slavu 
Captislavn 
o Pigmeji |nđi mali. 



fie desnica 

zlijeh ptica 
ijerernoj mraznoj 

perjatom, 

krilatom 

DU narod nsA obi 
Bjebu žđrali 
s popali, 
lonijeli tja visoko, 

potlače, 

naa bađe 

kameno tle nizol 
kad bojnica 
cmnčica 

letufita koiia uzj 
I visine 
doline 

gna jata vrla i p 
Slobođeni 
ibraAeni 

[ledasmo mi se ta 
otivnice 
je ptice 
e rastjera đikla i 



Proslavimo, 
počastimo 
n dostojnoj d: 
naiu slavu 
Captislavn, 
o Pigmeii ]u< 



Ugrifiiću 
kraleviću, 
Gradimire pl< 



) dikle čanke 
tve ce ugarske 
Eeni|e vječnu čaa dobiti. 

Ti hrabreni 
Uarte <^eni 
rodjenoga bićeS kraja; 
Amazona 
davna ona 
\mjoe Save i Dnoaja. 



Proslavimo, 
počastimo 

II dostojnoj dići i hvali 
uin elava 



i Pigmeji {nđi mali. 

tući: 
Pripravite, 
] čestite 

Badimkide lijepe vile, 
Ea kra|ice 
EatoČnice 
igre, tance, pjesni mile. 

Sretite ju, 
Sastite jn, 

»pjite joj cvijećem pute, 
pristupajte, 
:»livajte 
ae haline svijetle skote 

kok: 
Proslavimo, 
počastimo 

n dostojnj dići i hvali 
[laiu slavu 
Captislavn 
> Pigmeji }ndi mali. 



CAPT13LAVA. 



I vi ostale 
pune hvale 
Podunavke plemenite, 
kroz pjesance 
i kroz tance 
lijepu diklu proslavite. 

Od junaka 
vrsta svaka 
veselo joj kaži lice, 
i u radosti 
slavnoj dosti 
Aoj napija počasnice. 

kob: 
Proslavimo 
počastimo i. t. d. 

Fsn: 

I ti pjesni, 
grade uresai, 
Epidavre, spravi aade, 
ter proslavi 
u jubavi 
vjerenike lijepe i mlade. 

Silim velikn 
spjeva diko 

Kninoslava vrijedna kraja, 
gospodara 
svijetla i cara 
od alovinekijeb svijeli zemaja. 

IVa sloboda, 
tva gospoda, 
ko sinove kijeh on grli, 
s ovom virom, 
8 ovijem pirom, 
ures stječu neumrli. 

kob: 
Proslavimo 
počastimo i. t d. 



CJlPTI8L*VA. 






itifllava 

o ti će podat im«, 

in captiti, 

m slariti 

ovit ćei po 8ve brime. 

kor: 
'roslaTimu, 
utimo i. t. d. 



[vale troje, 
oepoje, 

prosipa BTnđ po aviti, 
bojnice 

•li«, 

ko ti, Di ^ biti. 

kob: 
'rosUvimo, 
»atimo i. t. d. 



rklon'mo se, družbo, strane, 

adna je neka sila 

le vojske oružane 3325 

onuda naripila. 

SKAZAT^B SEDMO. 

EVOĐAH OD PLAVI, F0KLI8ABI, VLAĐIHIB. 
JBDAN VOJETODA: 

^ raje viču plemeniti, 
će biti sada spravno, 
čas tvoju osvetiti, 
pedepsat djelo izdavno. 3330 

* mak puta: proiiMtimo. 



Fospjeino ae btI koIi< 
zarad grabie nedostojne 
kupe TOBci i bojnici 
na korable tvoje bojne. 

Sada ćemo dostignuti 
nevjernoga Gradimira, 
i ukazat mu na« gfliv }i 
ko Be ckvmi tuđa vira. 

Sad će kuSat gunar h 
avojom i tetom ne izreče 
ito je hrabrene vrijeđst 
nerazložnijem ailnijem p 

Ne Štedi ae, ne U8tru< 
nijedan od nas za te on 
avrij edena samo da se 
veličina tvoja osveti. 



Što Kazimir kra) će 
kada Čuje tuj aramotu? 
Neacijena će ova udriti 
tužna starca po životu. 

Vidim puke sve podle 
nzmnožitoj arbakoj krui 
radi grabSe nerazložne 
a ogjienoj vrit nabuni. 

Vidim, gdi ae rijeke < 
8 obje strane proljevaju. 
gdje neizbrojna vojaka ' 
s» svijeh strana po Đun. 

medu kra]im alovinaki 
gdje su rati vjekovite, 
gdje ae tužni j em građo v 
Štete i raapi vječni prite 



Da se naia glava izg 
o nai mili gospodine, 
a da lijepa tvoja )ubi 
u ZO način ne pegine, 



za biegućom onom plavi 
sam zaplivat ja ću plovom, 
hadi silnik da se ostavi 
B fotom Štetom sad negovom. 
BonnaLAT: 

Sad ćn, družbo ma hrabrena, 
ja vidjeti vaia viru 
i viteika srca ognena 
proč iz davnom Gradimiru. 

Da nevjeru zla Aegovu 
u ZO način pedepSemo. 
nedostojnu sramotu ovu 
8 nafie krune da dignemo. 

Đa 86 šatre i pogubi 
silni gusar i nemili, 
ki prihvata tuđe )ubi, 
ki vjerene dikle sili. 

Prije neg s mojom vjerenicom 
svoju ispuni že|u priku 
arce izvadit mom desnicom 
huđomu ću nevjerniku, 

i negovu hudu glavu 
za izgled zlobnijeb svijeh na svijeti 
a rođenu mu državu 
na će mjesto ćaćku odnijeti. 



Era|eviću Bojnislave, 
smiri gnevno tvoje lice, 
VTzi smeće tja neprave, 
ustav' plahos tve desnice, 

na pogubni boj ne teti, 
dokle ćaćko mo) ^ubjeni 
dvije riječi ne reče ti, 
er te veoma gleda i scijeni. 

BOJNISLAV ; 

Sto da čekam, s kojom soijei 
dokle gusar zU daleče 

ni Biiie^ tJK krvave ili: sti& smeće s 



CAFTIHLAVA. 

priko mora * lijepijem plijeoi 
oHmakae ne i ute^? 

ĐoBta Taiijeh sreii dvorovi 
do aada sam izdan bio; 
je d& izdajntva ti nih nova 
joiS mi je ko gel pripravio ? 

VLADiHm: 
Pusti ogAenu tru odlaku, 
i htjej malo počekati, 
8 Captialavom dokle u luku 
Gratiimir se bojni vrati. 

Ja ti đavam vjeru moju, 
sada će oba ovdi biti, 
nemilom budom boju 
nije potreba već misliti 

BonnsLAv: 
Ds se ona ima vratit odi, 
ne vjerujem ja to dilo ; 
pri uenadno) ovoj zgodi 
Du bi mi se toj hotilo, 

da pod bojnijem sam oklof 
ovu osvetim bezakoAu 
ili 8 mačem, ili s kopjem, 
ili pjeike, il' na konu, 

neka od bojne me desnice 
zaklan pozna u svom vaju 
kako tuđe vjerenice 
8 privarom se otimaju. 



Doć će, 8 tobom oe da t 
sve junaHtvo bojno kaže, 
neg za s tobom pirovati, 
Sto je od boja vele <lraže 



BOJNISLAV: 



S djevojčicom krajevskome 
da sam nemu )a na piru, 
3414. potreba] drugi: potnbo. 



CAMIBLAVA. 



ramotom mom Tjoćnomfl 
degoTu slavim vira? 

VI.AAIHIR: 

3 krajevakom će« djevojčicom 3435 

na pim nemu i tebi, 
gizdavom vjerenicom, 
ti odredi viiAi s nebi. 



Ta pirovat b Captislavom, 
a je moja huda vila, 
8 nevjerom tač nepravom 
in se je zavjerila? 
:ojoj prsten on pođo je, 
a sa Bvim ne poznana 
prikore vječne moje 
Aega je celovana? 



fegova je Captislava, 

Ja je tvoja zvijezde ne će ; 

1^ je tebi zgar zabava, 

;e ti 8U spravne iireće. 

tna, ka se sad ružila 

Dom zgodom za jedno inime, 

1 emrti ga slobodila 

Smederom nevjernime, 
inogo doba pak po nviti 
1 pntujuć bez pokoja 
Djom Častim aada biti 

nikako mogla tvoja. 

kako Bu viSiie odluke, 
ivit je kijem zamani, 
>slobođen od iie ruke 
enik joj bude izbraui ; 
tko nebom ki goepodt 

odredi vjereiiicu, 

: esliTnna. S419. igar] drugi: sdđ. 



CAPTULATA. 



silna od zmaja ku slobodi, 
mlađu sestru mu gubicu. 

S teme)itom erećnom viri 
po viteSkom đugovaAu, 
Captislava s Gradimirom, 
ti se TJerit imaS Ka nu. 

I ko ie)no gleda i )ubl 
CaptialaTa Gradimira, 
koga malo ne pogabi 
iAom scijeAena tvoja vira ; 

tako tebe tra gubica 
Bcijeni, )ubi, gleda i žudi, 
vrijedila i lijepa djevojčica, 
medne riječi, rajske ćudi. 

Ona B majkom odbraneni 
posred dvora kra^evskoga, 
draga tebi namijeAena 
B dobročinstva vrijedna tro 

od bojne je Capti slave 
vele za te priličnija, 
mnoge strane i države 
tuka<^ se koja izvija, 

ter viteSkoj u potjeri 
8 Gradimirom brabrenijeme 
na koga ju ion namjo^ . 
iivje i opći dugo vrijeme. 

Da iah vjera daTno slidi 
sTJedo^bu ti kaže očitu 
ne prilika, ka se vidi 
na negoTu bojnom ititu. 

Tim, ko ugodno jes viii 
od ćaćka će vrijedna i zna 
Captislava biti 6emu, 
a ^ubiea tebi dana, 

ter s podanom srećom s 
na Čestitom danas piru 



S467. > temefitom] dmgi: tema|itoin 34S6. takt 
5100. Ulje] drugi: live. 3492. avjado^bn] drugi: ai 



CAPTISLAVA. JbO 

mUđ Oradimir biće tebi, 
a ti slaTiiom Oradimiru, 

Drage Ijepie joi razloge 
od moga ćei ćaćka £uti, 

kijem će pristat sr^be mnoge 3505 

i nemiri troji |uti. 

POKLUABi: 

Koju bo)u će« i eriću, 
koju Ijepiu vil na sviti 
može, svijetli kra]eviću, 
veličina tva želiti? 3510 

Era} Eranoslav vrijedni i snani 
vele dobra nam u6ini, 
u vijeke smo mi držani 
Aega svijetloj veličini. 

Kad n bojn on pridobi 3515 

sla silnika StraSimira, 
u nepravoj koji zlobi 
naSe zem^e sve zatira, 

bez harača nijednoga 
a mnogom scijenom i )ubavi 352') 

Kazimira ćaćka tvoga 
za naiega kra|a stavi. 

Slovinski amo jezik tada 
mi od Aega naačili, 

a države naie vlada, 3525 

ko da nam je ćaćko mili. 

Era} Eranoslav cijeća t^a 
kako sinka tebe }nbi; 
kad te zove, pođi n n^a, 
prijat6|a ne izgubi. 3530 

On, krajevske ki je riječi, 
srca u Bvem plemenita, 
čijem ponosi, čijem se diči 
vrb krajeva svijeh od svita, 

Sto se smete, on kriv nije, 3535 

a Captislavom tvoja vira, 
i] dngi: mlađom, S506, u^be] drugi: smei« MU. drugi; ^ax 
i. 3638. diJMii] drugi: kijem 



kćei 
ite, 
iva, 



ujet 



lete, 
bit 



idilo 
iU; 



za {nbovcu i zabava 

B mnosijein mirom jur podana 

VaJoj ^eri nije se htjelo, 
Tjećne od £a«ti svijetu ka je, 
neg* da nurno i veselo 
i krajevaki dospjela je. 



O razamna Sjevernioe, 3575 

oetom tebe apazismo, 
oba naie srce i lice 
n vese)u nuvedrismo- 

Ti, k& jubia vrijedna djela 
i krajevsko naie pleme, 3580 

nijesi mogla neg' vesela 
k nami doći u ovo vrijeme. 

U tvom mjesta kad smo bili, 
nain vječnu aa spomenu 

od dobrote tve primili ^585 

mi amo jubav svaku i sdjenn; 

ali jubav ova i dika, 
ka primamo sada od tebe, 
aamjema je i velika, 
i od mnoge nam potrebe. 35'M) 

Cijećs toga ođ nas oba 
kako majka ne rođena 
ti ćeS biti svako u doba 
i držana i scijenena. 

BJKVICaKIGA : 

Ja sam, vrijedni Građimire, 3595 

bivii ti joi n povoju, 

ovu slavnu izvao mire 

prividjela vjeru tvoju. 
Cijeća toga u snu tebi 

donijeh alikn tu čeatitii, 3600 

ku B naredbom viidijeb s aebi 

nosii a tvom bojnom ititu. 
o] drugi: mojijem, 3576. apuismo] drugi: camjarumu. Sb'Jf) 
inoga nam potr«b«. 



CAPTISLATA. 

Velike mi joSte stvari 
od vae zvijezde prorokuju: 
vedri kraji, svijetli čari, 
vaie pleme gdi pontuju ; 

svijet vas kolik gdi vas { 
gdje se od vas porađaju 
ato kra{ioa i krajeva, 
ki poreda a suncem sjaju ; 

od svakoga kllkovani 
slavni unuci gdi su vaii 
Earli, Lauii i Stjepani, 
Vladialavi, Matijaii; 

ali nad sve kra]e ine, 
ki će se od vas poroditi, 
letjeti ć« n visine 
Ferdinandi glasoviti ; 

vidim, gdje ćih Čas i slav: 
vik zapada ne nahodi; 
lav se od bojna rada lava, 
od sokola soko izhodi. 



Od bistroga tvoga znana, 
krajice glasovita, 
ne mogu se neg' pjevana 
čut vesela i čestita . . . 

ali od onuđ k nami hode 
ćaćko i majka ma krajica, 
i za ruku ki se vode, 
mlad Bojnislav i ]|<ubica. 

Eno B bracom Vladimironi 
Teuke, drage me sestrice, 
Bvi stupaju B mnozijem miro 
svi veselo kaŽu lice. 

Hvajen budi, kraju od nel 
koji naSom kućom vlada, 
kako nijesmo mogli u sebi 
promisliti mi nikada. 



SJIVIBNIOA : 



Sve je lijepo, sve smireDo 
prem ko u arcu mi žudimo, 
tijem veselo i sniženo 
svijetle kra)fl susretimo. 

SEAZAI^ DETISTO. 



ukvkkhioa: 

Svijetli kra]a i kra|ice, 
teike miBli tja vrzite, 
i kra]ev8ko vaie lice 
a (as dobar razvedrite. 

Ko sn vaša srca htjela, 
)vo ja sam a mnogom dikom 
[Japtislavu k vam dovela 
1 neba dsnijem vjeremkom. 

Ocijenim, da ate vi smirili 
Bojoiskva hrabrenoga, 

viSnu mu voju odkrili, 
cu 8 dolsstja iueto moga. 

Lijepa i vrijedna vil ]|iabiCA, 
I kom će on rodit pleme slavno, 
idređeoa vjerenica 
I nebesa je nema davno, 

a Ae ruci bivSi dari 
kra^evske sve naprave, 
£« donijeie poklisari 
sa hrabrene Captislave, 

i bivSi ju slobodio 
nlad Bojnislav malo dijete 
ti droknna, ki nemio 
>njeti)aSe joj smrtne Itete. 

Bijezi su prem oćitj, 
co vidite svi kolici, 

ovo, 3666. prijetijai«] drugi: prijeĆaie. 



d& su im&li oni biti 
lEabrani vjerenici. 

Tako ima sto bi]ega 
mlad Gradimir s atraae svoj 
Captislavu da za iiega 
kra| nebeaki nareko je. 

Tim Bvak ovdi veseli se 
pun radosti draga i mira, 
i uživa i diči se 
rad Čeatitijeh ovijeb vira. 



Prvo viinem kra)u od ne1 
razumnice vrijedna i znana, 
vrh svijeh |adi paka tebi 
carska je kuća ma držana. 

Od teSke si misli od veće 
ti me danas slobodila, 
i nenadne moje smeće 
prem ko žuđah samirila. 

Lijepa je kripoa i ponosn 
kom te viS^i zgar nadari; 
od razumna i kripoana 
kriposne se Čine stvari. 

O ničemu da se veće 
Sto bi doale ne besjedi, 
8vak uživaj avoje sreće, 
ke mu višni blag odredi. 



VidiS, sinko Bojnislave, 
ko ai od kraja čuo nada, 
drugo misle Judake glave, 
drugo nebom koji vlada. 

ViSni, koji ktje da stiedi 
8 tvom gubicom tvoja vira, 
vjerenika isti odredi 
Captislavi Oradimira. 



CAPTItlLATA. 
SOJKIBLAV: 

Svijetli kraju i Čestiti, 
i krajice puna oreaa, 
nije BB meni protiviti 
Buproć vo|i ođ nebesa. 

Pokli sklopi, ko f&m vidim 
bog » gubicom moju viru, 
Captislavu ne zavidim 
ne dragomu Gradimiru. 

Primam valu ćas i scijenn, 
■ uzimam dana ovega 
za sestricu nu jubjenu, 
za dragoga brata nega. 
GRADiMiR : 

I ti nami, krajeviću, 
bićeS bratac, i držimo 
za veliku nalu sriću, 
er te mirna sad vidimo. 

I ja i lijepa Captislava, 
£ijem budemo u životu, 
i sva ugrska a nam država 
glasiti će tvu dobrota; 

a i ti ćeS, o gubice, 
ko vjerenik tvoj )ubjem, 
draga i u mjesto me sestrice 
■ve dni moje biti meni. 

captisl&va: 
O sestrice, tvoja zgoda 
samjerng je i velika, 
ka za druga tebi poda 
tvoga draga slobodnika. 
Da sve zemlje svijeta ovega 
sve grade hoć' obaći, 
'jerenika vrjednijega 
lijesi mogla za te naći. 
^ubiga: 
Hvala i tebi, ma sestrice, 
tvom vrijeduom Gradimim, 



ki kažete vedro lice 
na čestita moja viru. 

Tako se i ja B vam Teškim 
u svijem Brcem i pameti, 
i Bvako vam dobro želim, 
ke ee može steć na Bvijeti. 



U veseja ova i vire 
8 tvojom srećom ho^ i ti, 
hrabreni Vladimire, 
da se bndefi veseliti. 

Moju sestra Bisernicu, 
sličnu licem suncu od nebi, 
ea {ubjenu vjerenicu 
i {ubovcu dftvam tebi; 

jedno, er želim ja ovako, 
drago, er ćaćko moj (ubjeni, 
lijepa dikla da svakako 
EB te TJerim, piie meni. 



To smo vrijedni Oradimire, 
svi žejeli davno prije, 
Vladimiru ođ te vire 
i nam stvari draže nije; 

za to, Bve Sto bo|e znamo, 
i tvom ćaćku hrabrenomu 
sada i tebi zaIiva)amo 
na čestitu daru tomu. 

TIiADDflK : 

Saama si nas već dobio, 
kra{eviću plemeniti, 
i zamjenom lijepom htio 
mu sestricu zamijeniti. 

Cijeć jtmačke ćudi znane 
bi drag prijate| došle meni; 
sad ćefi biti po dvije strane 
mili bratac i (abjeni. 



KJKVKUIKU : 

Da ispunite po načinu, 
svijetli kra|n, božju odlnkn, 
boemskoga kra(a sinu 
Lanin joSte da Teuku. 

Posred zem]e sve kolike 
alovinakoga ođ jezika 
ne možete aa ne dike 
nać bo)ega vjerenika. 



Kad ovako vrijedna i znai 
Bvjetuje me Sjevemica, 
Laniu, tvoja izbrana 
Teuka badi vjerenica. 

Caćka tvoga Branivoja 
leti kripoB po sve kraje, 
koću vrijedna kćerca moja 
da mn draga nevjesta je. 

Trećega 6e& mješte sina 
ti rod A^^v meni biti, 
moja će se veličina 
a tvojom vjerom ozvisiti. 



Vdika je tva dobrota 
vrkn meae, kra)it znani, 
do svrhe smo od života 
i ja i ćaćko ioj držani. 

Nij« ti dosta, da si mene 
o tvom dvora odhranio, 
i kriposti ne izrečene 
sve kra}evske naučio; 

aeg' za sina {ubjenoga 
još me hotje prigrliti: 
veličanstvu carstva tvoga 
ke ću bare ja vratili? 



rzmi tvogA TJerenika 
deanicu, kćerce nula, 
ia je tvoja prem velika, 
te iftime sadražila. 

tkoka: 
)obro veliS, majko draga, 
ka je moja dika, 
a ovako vrijedna i blaga 
Et mi je vjerenika. 
'ja uzviiene vaie knme 
ću molit Bveđ viinega, 
vam sreće da podpune, 
se isprosit mogu od Aega. 
^pOBna je draga imati 
idoj dikli vjerna scijeaa, 
»šijem se ima zvati 
>i JSestita, sveđ blažena. 



Vrijedno je tvoje govorene, 
renice moja izbrana, 
i<^o je meni azviSeAe 
ia toli lijepa i znana. 



Etobinica ja sam tvoja, 
ljevicu plemeniti, 
;a i miso ti ćei moja 
tzviiene moje bitL 
Vesela ae većma čajem, 
I sam tebe stekla sada, 
g* da vas svijet posjedujem 
istoka do zapada. 

FOKLIftAKI : 

Na vese)e mi smo jedno, 
ijetli kra}u, đoć siMJenili ; 
, srećne smo sad se u jedno 
tr vjere namjerili. 



UFTIBLAVA. 

OVO neugledne, 
igftT dariva; 

bUge i vrijedne 

i UEviiiva. 

poni: 
ika ]obavi, 
latravi 
imenite 
čestite, 
nam rijeti, 
a Bvijeti 
ireĆDije 
be vjernije, 
rjerenici, 
davnoj dići 
nikada 
kpada, 
ni rastite, 
ojnožite 
iko pleme 
Slovinime. 



rijetli i blaženi 

kolid, 

lurabreni, 

jerenici. 

'e, krajn znani, 

i čestit da u, 

razprDBtrani, 
tva čas gtan. 

iiim atovinsko 
i proBtri)e n jedno : 
[>, na hvalinsko, 
crno i leđno; 
BH tve pameti 
idnijeh od pjesnika 

rukopisi msuvu. 



po zemlah će svijeh letjeti 
slovinskog« od jezika. 

I ti u vijeke đestit budi, 
Epidavro rimski grade, 
koji si se namjerio 
na ove slavne vjere sade. 

Vidim gdje se svud pripiji 
po jeziku slovinskomu, 
plemenidjeh ko krajeva 
cvijet u skutu capti tvoma; 

vidim B mnogom tvojom s< 
dalmatinske gdje države 
uresnijem te kovu imenom 
od hrabrene Captislave; 

gdje tvoj narod plemeniti 
prinijetiće božja ruka 
u Dubrovnik grad čestiti, 
stan slobodna vrijedna puka 

grad koji će čas i kruna 
svijeh slovinskijeh bit država 
neka u nemu sved podpuna 
slavnijeh Slava capU slava. 



Što su ovako teike smeće 
samirene dana ovoga, 
i veseje sinu veće 
iza oblaka strafiivoga: 

i^i učini vjeita i hitra 
Sjevemica svom pameti, 
koja ugasit br^ od vitra 
ovi bojni plam doleti ; 

ali mudra kra[a ovo je 
Kmnoslava Čas i dika, 
za tri kćerce ki naSo je 
tri kra^evska vjerenika; 

ali svijesDom Građimiru 
dat se od hvale ima dio, 
danainemu bivSi mim 
i OD dobar azrok bio; 



CAPTULATA. 



ftU BTijezđe itzrofiiie 
ove srećne vjere i zgode, 
iz kijeh ko god varan piie, 
da are {adske areće ishode? 



Ne, ne, ova 6nda otvori 
avenu^ćatvo boiij« svijeati, 
ka a nebeaim zvijezde stvori, 
koja dijeli {adske česti. 

Boži)a ruka, ka ae stere 
po Bve svijeta straDe i kraje, 
četr arećne ove vjere 
sania danas sklopila je. 

Mudra i znana Sjevemica, 
sve pod koje rake slijedi, 
bi poklisar i glasnica 
od nebeske zapovijedi. 

ViS6i gospod, vječno dobro, 
pravi je uzrok avijeh dobara; 
ko je iuako sudit obro, 
n sndu se svomu vara. 

Umrli se zaman muči 
djelom vriit ave požude, 
kad nebeski kraj odlufii, 
đa dmg&ko slijedit bude. 

Eo god želi, đa sve odluke 
dobrom svrhom budu iziti, 
u božje se spusti ruke, 
pođpnno će miran biti, 

.- po. 



BISRRNICA. 



tran Đora F»lmotiĆB, Tlutelin« dnbro^ačkoga, pri- 



izijeb, koji ulaEe 

prolog. 

av, kr&) od zem)« nj 
lir, AegoT sin. 
ica, Aeg07a kći. 
:a, ii.9 dvorkiAica. 
ava, Tjerenica Oradi 
ir, Ae brat. 
Lav, krit{eTić Brbski. 
08, tatorlun. 

I ćegova bratja 

laj, rilenik, svjet 

iegov slnga. 
k. 

ida ođ Ugridića. 
nica, krajica ođ novi 

rakovica i Ugridi 



đu»ju i sav^ rubcb. 
duhu: 

Sava, lijepa ma gospoje, 
koja puca mira i sklada 
sa mnom družii vode tvoje 
kod bijeloga Bi<^rada, 

da se n skladne pjesni sli^a 
od najbo]ijeli svijeh pjesnika 
dražba i j^bav na$a draga 
i zamjema čas i dika, 

ter da rijeka veća od slave 
sred slovinskijeb nije kraja 
nego bistre rijeke Save, 
n^o droga de Donaja; 

ali ako došle bismo 
mi mi glasn i u scijeni, 
od kada se sjeđinismo 
mein nami zajnbjeni : 

od sada će naŠe vode 
po sve svijeta četr strane, 
igdi timrli (ndi hode, 
vele veće bit pjevane. 

Za to sa mnom ako si se 
igda od prije veselila, 
sad podpnno veseli se, 
Inbovnioe moj« mila. 



Vjerenice moj Donajo, 
trijeba da stvar Aidna koja 
Kgodila se n ovem kraja, 
kad je taka rados tvoja? 



A i ja ćutim Aeko u eebi 
Dživai&e milo i slavno, 
i veseje, kakvo do bi 
o mojemu srcu davno. 

Za to, dmte moj |ulf)«ni, 
izabrana ma radosti, 
prave azroke ođkrij meni 
od ovake čestitosti. 



Uzroci sa prem velid, 
od kijeh veći bit ne mogu, 
da ni draži [nbovnici 
ukažemo rad os mnogu. 

Ne vidii li bijele mire 
budimskoga bijela građa, 
kijeh se uzmnožna 6as prostire 
od istoka do zapada? 

Ne vidu li s lijeva i s desna 
oko dega zemfe ravne, 
i Čestita sela nresna, 
i visoke zgrade slavne ; 

sela i grade, gdi gospode 
glosoviti silni bani, 
i vitezi, i vojevode, 
po svem svijetu klikovani; 

gdi ljepotom rajskom dićne 
plemenite stoje vile, 
vedrijem okom snnca slične, 
blaga srca, riječi mile, 

ter kako su zlatne zvižde 
ures lijepi od nebesa, 
tako su one svake od gizde 
i od vječnoga meni uresa, 

u slovinskom da jeziku 
pokrajine nije, koja 
ne pripijevft čas i dikn 
podunavskijeh od gospoja? 

i. ođkrij] rukop.: odkri. 57. rrizđ«] rutop.: sv^eida. 



BIBERNICA. 

Vrh ponosne zen}« ore, 
< nui, drid sve vUđaće 
»I VlAđislaT, ki avud bIoto 
os Titoiko đjeloraAe. 
Vrh jnnačke joS desmee 
6k Aemn Sas lEvira 
dnge kćeroe Bisernice, 
iTDK sinka G^ndimira. 
Nn će prostrijet na daleko 
I Bvem evijeta svoja slavu, 

nevjestu ito je steko 
Bpa i bojna Captialavn. 
Ona, ore« kace carske, 
ređena nam kratica, 
nazona aein)Q ugarske, 
idnnavska satofinica, 
s Oradimirom vjerenikom 
>ila je na nai kraj žestiti, 
li primjena s mnoffom dikom 
1 svekra 6e svoga biti. 
Vladimir je bratac ićome, 
erenica komu je iabrana 
mjenome krafevskome 
Isemica obećana; 
Bisemica, ka tolikom 
ipotom se mlada resi, 
i se gnbi prid Ae slikom 
o sanoe od nebesi. 
Ova dikla glasovita, 
ili siva arak simJiaoi 
ave i kra)e mnoge od svita 
t lijeposti glasom zani, 
da su od Aib sa svom snagom 
bstojali nekolid, 
i bi mogli s testim blagom 
t joj đrszi vjerenici. 
Od svijeh ve6e ćuti rane 
ieć rajskoga ie nresa 

: JDBsft«. 



Brce kra|a kremske strane 
tatarhana Oritrijeaa, 

koga. za sve naglo vele 
za svojega zeta steći 
BTi tatarski kra)i žele, 
bivši od iah kra] najveći; 

on oholo pan požude, 
ko proć putu i razlogu 
silni kra^i mnokrat žude 
stvari, koje im bit ue moga, 

na junačku svu desnicu 
zakleo se, da na avijeti 
ne 06 drugu vjerenicu 
izvan same ne uzeti. 

S Vilozmajem vilenikom 
u ove kraje tijem će doći, 
nastojeći silom prikom 
svoje ispunit žeje moći. 

Na zlijeb jadi vrle muke 
8 6ib će Štetom bit za ludu, 
er je trijeba viiie odluke 
da imat svoju svrhu budu, 

i da nitko ne osvoji 
lijepu vilu, slavnu dosti, 
van Vladimir, ki dostAJi 
sam zamjeme ne lijeposti, 

er danaska puna slave 
negova se vrSi vira 
s pirom lijepe Captislave 
i bojnoga Gradimira. 

bava: 
Čas i sreća da vdika, 

moj gizdavi (ubovniće; 

razložno je, da do vika 

zemje ugrske dim se diče. 
Ki kraj, koja strana od svita 

ka država nahodi se, 



130. wSi) ndcof.: nrii. 



gđi Oradimir i čestita 
CaptisUva ne slavi s«? 

Tko je, da ae zna i ae časti, 
igđi sančan zrak dopira, 
vrijedna djela, bojne v)a§ti 
hrabrenoga Vladimira? 

Plemenita Bisernica 
većma §e ima difit nime, 
neg' da svijetla fes carica 
BTijem narođim umrlime 



Za počaslit ove vire, 
podnosite nad sve ine, 
i da se od nih glas prostire 
po sve svijeta pokrajine, 

n budimski grad doSli su 
od Evrope sva gospoda, 
a najlile glave ki sa 
slovinskijeh od naroda. 

]^nbež}ivijem pomkami 
smjeli Vtađislav kra| dozvo je, 
B bojnijem djelim i s igrami 
da proslave ime svoje. 

Nastojaće od ćih svaki, 
Ijepie i bo|e sve Sto umije, 
da se nkaže vitez jaki, 
i da vječnn čas dobije. 

Ali uz romon glasoviti 
bojne tmb}e bio dan poja; 
hod'mo se i mi veseliti 
u ovijeh igrah, moj pokoju. 

Nu prije neg' se upntimo' 
slavn pazit dana blaga, 
za poplivat za jedno nplimo 
bistre vode, moja draga. 

nUcop. vrh ittto: Cavtialava. 156. najlile] rukop.: 



ĆINENJE PRVO. 
SKAZA^ PBVO. 

ZRAJf TLADISLAV, GKADIHIR, OAPTIBLA 



Moj drag sinko Građimire, 
moja diko, moja časti, 
po komu 86 BTud prostire 
veličina nade vlasti, 

ti si doio dobar vele 
s dragom dražbom u grad 01 
gdi doiastje vaše žele 
svi alovinski vitezovi- 

Od kad si ae odijelio 
i« lirabrene Ugarije, 
svaki dan sam ja brojio, 
da se vratii k meni prije. 

Koliko t' se srce moje 
n bolesti |atoj smete, 
kad pogube začuh, koje 
ti po patu mlad sosrete ; 

kolike mi muke zada 
kleto izdajstvo i nevjera, 
ka te snađe polak grada 
himbenoga od Smedera! 

Nesreća bi one zgode 
sama život meni oteU, 
da mi glase tve slobode 
Sjevemica nije douijels. 

Ali opeta ke veseje 
ja oćutjeh s druge strane 
nad sve srećne rodite}e, 
ki rađaju sinke znane, 

kada meni doglaiena 
bi junačka tvoja slava, 
i da je druga tva hrabrena 
carska ćerca Captislava ! 

Er da druge nam svjedoka 
ti doveo, sinko, nijesi 



BU3BRMICA. 287 

od kriposti tve vLsoke, 
kom krajevsko pleme uresi, 

vjerenica tač dostojna 
sama bi nam avjedok bila 210 

od junaštva tvoga bojna, 
od hrabrenijeh tvojijeh dila. 

Kroz Čestitu viru vašu 
veća je moja dika i slava, 
neg' što vladam sve sto pašu 215 

Visla, Dunaj, Sava, Drava. 

Vrhu svega meni vi ste 
uzrok vječne slave i mira, 
što mi zeta doveli ste 
hrabrenoga Vladimira. 220 

Tim vas primam srca draga, 
i višnemu davam hvale, 
ki me ovega dana blaga 
smiri nad sve krale ostale. 

oraduor: 

Sjra)u i ćaćko moj }ub]eni, 225 

kijem se dičim vele veće, 
neg^ podložna da su meni 
sva kra)estva |udske sreće, 

i ja i moja vjerenica, 
i Vladimir naš zet slavni, 230 

svi vesela srca i lica 
došli smo te služit spravni, 

ter neizbrojne i podpune 
hvale tebi podavamo, 

od krajevske tvoje krune 235 

pokli ovaku čas primamo. 

I ja, tvoj snižni rod najliše . 
držan ti se vas vijek čujem, 
da te dvorim od svijeh više, 
da te služim i poštujem. 240 

Bivši od tebe naučio 
sve od časti pute istine, 
kojijem sam se objavio 
sin dostojan tve vedrine, 



plemeniti bojni bndi, 
ke ti u mladoB troja pod 
od viteStva meni Bvnđi 
izgledi su bili ugodni. 

Ciječ krajevskijeh tvoji 
i za tebe doć služiti, 
Captislava jes botiU 
vjerenica moja biti. 

Kroz kriposti ona carsl 
kijem je uresna i Čestita, 
pokrajine naie ugarske 
6as će biti vjekovita. 



To ja Čekam ođ ne dJl 
i diklica tač brabrenn 
primam alave prem veliki 
za mu ćercu ne rođjenu. 

Bivši tebe smrti }ute 
prid Sroederom slobođila, 
biće i nami po sve pute 
i naiemn puku mila. 



Vedri kr«)u i hrabreni 
vrh : inijeb svijeh kralevt 
koga slave glas poSteni 
po svemu se svijetu pje^ 

ja sam tvoja službenici 
na zapovijed tvoju budi 
moja snaga, ma desnica, 
moja djela, moji trudi. 

Pokli ođ tebe s takom 
za ćercu sam izabrana, 
ko ti ne ću sa svom vlasti 
za jedno a bracom bit držana, 

koga odkle si ti nareko 
za dragoga tvoga zeta, 



251. holila] ntkop.: ho^elL 



BISEBKICA. 



289 



tiiem se diči, ko da le steko 
1..V. i kr«.. ^^ .vij«.. 

kba;.: 

Tako se i ja dičim nime^ 
i neizmjerna ma je hvala, 
što čes blaga u ovo vrime 
nega mi je zeta dala. 

Uzmi, uzmi za desnicu, 
o kra)ev8ki mladce izbrani, 
tvoju dragu vjerenicu, 
ku dobrota tvoja zani. 

Pokli u dobar čas čestiti 
snom se svrši tvoja vira, 
ne mane ćeš drag mi biti 
moga od sina Gradimira. 

VLADima: 

Svijetli kra|u, sve što mogu 
zahva}am ti ja najdraže 
na veliku |ubav nmogu, 
ku mi tvoja milos kaže. 

S tvojom ćercom, koje dike 
gospoduju srce meni, 
ja ću biti sve me vike 
sin i sluga tvoj sniženi. 

Od mene će bit scijenena 
tva kralevska svijetla slava, 
kako scijenim i }ubjena 
moga ćaćka Erunoslava. 

Bisemice, drag pokoju 
i požudo srca moga, 
desnicu mi podaj tvoju, 
ko je vo}a ćaćka tvoga. 

Ti si slatko moje dobro, 
ti moj ures, ti ma dika, 
ti, koju sam slijedit obro, 
moja rados sva kolika. 



•5 



280 



285 



• • i 

4 
,1 



290 






295 



300 



305 



310 



kaj. zn. 



19 



BIBERNIOA. 



Ja sam, sUvni krajeviću, 
robinica tva lio vika, 
i za muo^ držim Kriću, 
Sto te ste k uh vjereuika 

l'i si moja čas i slava, 
ti Čestitos ma na aviii, 
ti posuda, ti zabava, 
ti sva miso me pameti. 

A ead, moje svijetle dike, 
Ugričići draži moji, 
alav'te srećne vjerenike, 
ko se nresu Aih pristoji. 

Ki Bu nai pir poi^titi 
kra)evići doSli odi, 
i vi tezi plemeniti, 
kijeh Evropa bojna rodi, 

na junačko k ^ma po(e 
i mi ćemo brzo poći, 
za ^hove laSAe i bo]e 
igre bojne gledat moći. 

8KA2A^ DBUOO. 

BISBRHIGA I DCNAJKA. 



Nu jesi li, ma krajice, 
ti podpuno sad vesela, 
ponosito čim si lice 
tvoga draga jur vidjela, 

Čim brat mili vjerenicom 
doSo ti je u ove kraje, 
koja B licem i a desnicom 
ko nebeska božica je? 

Ko Grailimir sama sebe 
ne c^trskome smiri dikom, 
na isti način hotje i tebe 
smirit carskijem vjerenikom. 



BISBRNICA. 

Zamjena se među vami 
veoma lijepa učinila, 
medu svijetlijem ka krunami 
davno ljepša nije bila. 

Od visoka bit plemena, 
rajske ćudi, rajske slike, 
čas i sreća ne izrečena 
i hvale su tve velike; 

nu sad ničija slava druga 
tvoga uresa ne pritječe, 
čim kreposna toli druga 
i nevjestu vrijednu steče. 

E^ako je slavna Captislava, 
slavan bratac ne tako je, 
tim, ako igda, rađos prava 
sad gospodi srce tvoje. 

biskbmioa: 

Razlog se je veseliti, 
o Dunavka moja draga, 
pokli ovako meni biti 
hotjela je sreća blaga. 

Cestitos je moja mnoga 
i vese)e veoma slavno, 
vidjet braca (ubjenoga, 
ne vidjena ovdi davno; 

i toliko veće, koli 
kroz Činenja plemenita 
nega slave glas okoli 
priko svega leti svita, 

i sto bojnu vjerenicu 
steko je svojom hrabrenosti, 
koja nosi sunce u licu, 
raj u srcu svijeh kriposti. 

Ko je ugodna ona meni 
po viteštvu svom slavnomu, 
tako i bratac ne (ubjeni 
ugodan je srcu momu. 

Nad sve dikle tijem poglavne 
čas je i slava ma vdika 



291 
345 



350 



365 



'1 



360 



365 



370 



375 



380 



■V. 



v\ 



cić nevjeste čanke i slavne, 
cić slavnoga vjerenikai 

nn san, noćas ki sam enjeli 
emeta i trudi moju mlados, 
da ne mogu, ku bih htjela, 
ne ziiam kako, ćutjet rados. 



Kroz mišjenje neu)udDo 
blagu danu zla ne sluti, 
pače, ako ti nije trudno, 
učini mi taj bob Čuti. 



Jur prid zorom bješe uteko 
crne noći dio veći, 
a od misli svijeb daleko 
ja san tihi slatko speci, 

medu cvijetjem snjeh da sb 
sva vesela, ava gizdava, 
u naSemu perivoju 
polak rijeke od Dunava. 

Tu razlidjeh jato ptica 
žubereći slatke pjesni 
bijela i sida golubica 
slušat žuber nib uresni. 

Ka snježanijem do čim kril 
po granicam dubja oblijeta, 
ke mirisnijem cvijećem milim 
n razbludan način cvjetaj 

grda ptica s gar visine 
zalet] e se iz nenade, 
ka sve odagna ptice ine, 
aamo tužnu nu popade. 

I sterući brza pera, 
da je bude tja ponijeti, 
8 lijeve strane od sjevera 
jedan oro k noj doleti. 

On pravednu golubicu 
iz nokata zlijeh izbavi, 



a grabeću šiba pticu 
amrtnijem ranam iskrraTi. 

Za tijem . . Ali đvorkinice 
k nami su se uputile, 
ter reeelo kažu lice, 
pri pravdaju tance mile. 

Da i mi a licem veselijeme 
igre lijepe nih pazimo, 
a neslične u ovo vrijeme 
sne lažire tja vrzimo ! 

SKAZAI^E TREĆE. 

r»Tl I BKUP DVORKIlilCA, KOJB PJRVAJU PAK I 
DVORKIfllCA 1- ; 

O ilružice 
ilvorkiiiice, 

8 tancim, s pjesnim puuijem dike 
plemenite 
i ćestite 
pripijeTamo vjerenike. 

Svaka slavi 
u jubavi 

s Captislavom Gradimira, 
Bvaka Čaeti 
sa flvom vlaati 
s Bisemicom Vladimira. 

DVORKIt^OA a- : 

Grradimire, 
B tvoje vire 

lijepa i bojna Captislava 
zanesena, 
zatravjena 
srdašc« ti BVoj_e dava. 

DVORKnilCA 3. : 

S TJdjenoga 
lica tvoga, 
Vladimire carski sinu, 



BJBeniici, 
vjerenici 
tvojo) dragoj sunce sinu. 

ĐVOBKt^IOA *■ : 
O gizdava 
Captislava, 

ke 86 hvale evađ prostiru 
tvoja lijepos, 
tvoja \aepOB 
duia otima Gradimirn. 

DVOBKI^OA t. : 

Bisemice, 
tvoje lice, 

i zamjerna tva dobrota, 
trom dragomu, 
tvom veraomu, 
draža je svoga od života 

DvOKKiiiioA *■: 
O hvaleni, 
o hrabreni, 

zemje ugrske zatoSoid, 
Ugričića 
kr4e^ća 
proslavite svi koHci. 

DVOBKDilCA i.: 

O neizbrojni 
Slavi bojni, 

tec'te, niSta ne krzmajte, 
ter carskoga, 
ter vrijednoga 
slavna mladca pripijevajte 



O pjevane 
po sve strane 
Podunavke plemenite, 



BISKRNIGA. 295 

Captislavi 4gQ 

vašoj slavi 

sniženo se poklonite. 

DVORKIl^CA 8. : 

O điklice 
Slovinčice, 

u veseja sve podpunu 435 

k nam hođite, 
da dvorite 
Bisernicu vaSu krunu. 

DVORED^ICA 4.: 

Obje blage, 
obje drage, 49O 

obje pune svijetla uresa, 
obje dične, 
obje slične 
svijetlom suncu od nebesa 

DVORKINIGA 6. : 

Radujte se, 495 

slavite se, 
plemeniti kra|evići: 
8 tač poglavnijeh 
vila slavnijeh 
nije prilike vašoj srići 500 

DVORKINIGA 6. : 

Srećna vjera 
i namjera 

lijepe dikle i kriposue 
vrijedne }udi 

čini svudi 505 

glasovite i ponosne. 



46^1. BiflemicnJ rukop.: Bisemice. 4^. s] rukop,: i. 500. vadojj rukop.: našoj 



DVOREI^OA I' : 

fovdi vode t»ii»o.) 
O vjerenid, 
ki}eli r&jskoj dići 
nije prilike, 
da Hve kolike 
zem)e na sviti 
hoćei obiti, 
kijeh se isa pjeva 
vrh Bvijeh krajeva 1 

DVOREDllCA ■■: 
Sprav'te se veće 
na rj^jske sreće 
i os vesela 
bva)eiia djela, 
da Dam vodite 
k«4e čestite, 
kijeh će bit slava 
rodnijeh država. 



I ti s nebesa 
puna uresa 
sidi |nbavi, 
tere sastavi 
u svem kriposne 
mladce podnosne, 
da svu požuda 
ispunit budu. 

DVORKIlilCA f. : 

S tobom dovedi 
slatko blago, 
vesele drago 
neka ih slijedi, 
i sve kolike 
8 pnnijem dobrima 
najdraže dike 
neka su i^ima. 



DTORKIHICA S. : 

Svud cvijet] e ženi, 
z» ias miliju 540 

neka se vija 
vijenci selenij 
i ponosite 
Dresne kite, 

kijem će pati 545 

Inti poiuti. 

DVOBKIlilOA t. : 
Doiiaj veseli 
Savom združeni, 
flprav" se ploditi 

koral romeni, 550 

za 1^ resiti 
gizdava lica 
naiijel) krajica- 

DVOBKI^OA 7.: 

Nu mi dmžice, 
Mh dvorkinice, 655 

draže nad svima 
spravimo liima 
vesele tance, 
skladne pjesance, 

da ih hvalimo 660 

da ih častimo. 



Nih neizbrojne 
krajevske dike 
i slavne dosti 
<!ndĐe kriposti 
n sve jezike 
jesu dostojne 
po svemu sviti 
spjevane biti. 



31NKN. 
SKA2 

lORIĆiĆA 
VC 

ojfl drnžb 
. ai se poi 

ugrskijel; 
se {ube v) 
li v;teBlioi 
reoi se si 

maču i 1 

dobiti £s 
Ije junaci 
li se bojni 
oz Časno 
ijeh tmdij 
zdit kone 
9U mlađije 

uzlazit 1 
livati plab 
iček iste ^ 
labje se si 
ežno rans 
'ospoja pt 
i kolici d 
£ki se pri 
tla kra)a 
lislava pri 
k se časti 
'am bojnij 
evića Gra 
ke ćerce ( 
L se lijep« 
a u pjesni 
i ugarska 
slovi nske 
e je srećs 
iidimira v 



ki )e ođ bnja trijem i vječna 
avijeh SloviDa čas i dika. 

Tim bi razlog, avi kolici 
ovđi danas da skupe ae 
^soviti zatočnici, 
ki Blovineku zemju reoe, 

kraleviće plemenite 
neka budu proslaviti, 
i jubovce nih čestit«, 
kijem prilike nije na aviti. 

UGRifiić I. : 

Ke liojnike, ke sinoTe 
svijetlijeb kr&la, Tedrijeh bana, 
ke će vidjet vitezove 
slavni Budim aegaj dana! 

Vidjeli ste. ko bu spravni 
doiti rodni j eh iz država 
mlad Bojnialav, LauS slavni, 
zeti cara Erunoslava; 

ko]a slijedi nih družina, 
plemenite cvijet Če)adi, 
kijem se srbeka pokrajina 
i bosanski rese gradi. 

Nih bo je že|a ne izrečena, 
proslaviti »ve rodjake, 
pleme i kripos kijeh zamjema 
dostojna je Časti svake. 

S kojom družbom vitezova 
do neba se diže i bani 
od bijeloga Smederova 
Lazar despot izabrani. 



Vidjeli ste bojnu spravn 
od Vasija bana mlada. 
koga ćaćko svu državu 
motike i ntike zem]e vlada, 



ali lijepu i junačku 
mladog, ku vas Bvi)et poštuje, 
Jagelonft, ki po{ačku 
kra|eviDU gospođuje. 

Ke TO jare izabrane 
junačkoga stasa i roda 
ugrovlaike vodi od strtine 
i bogdauski vojevoda. 

Ke Grecija, zemja carska, 
gospodjene S)e viteze, 
koje Rdejaka, ke Bugarska 
vojevode, bane i kneze. 

Ka zatočite pogledat je 
MaČedone dika i lipos, 
vječna rados kijem spjevat je 
LesandroTu silnu kripos. 

Ka mladosti množ kripoane 
s MatijaSom banom bodi 
iz hrvaske zemje i Bosne, 
on i svekar gđi gospodi. 

Ku gospodu plemenitu 
grad česarski Beč pošlo je, 
ki prostire po svem svitu 
veličinu slave svoje. 

Iz pomorske Dalmacije 
ki su doSti zatočnici, 
kijeh kriposti slike nije 
i viteSko) bojnoj dići. 

noRičić 3- : 
Nije grada, nije države 
slovinskoga od jezika, 
odkle danas že|na alave 
ovdi ne će bit bojnika. 

Po svoj rijeci od Dunaja 
neizbrojne se plavi vrte, 
a ravnine bližnijeli kraja 
Satorim su sve prostrte. 



641. DgTovlMke] Tukof.! op^ToSke. 



DB^i HU svud bi|ezi 
Buhu i po vodi : 
, kopj'a, koni, stijezi, 
)TB doilijeh odi. 
to se i ini meda i&itna 
mo vitezovi, 
igrami junačkima 
tvimo 3vi dan ovi. 
ka vidi u radosti 
stava lijepa i bojna, 
viteza, ke mladosti 
a će bit dostojna, 
n pozna zemja Bvaka 
izrečenom naSom dikom, 
Jega nije junaka 
Jgrinom zatočnikom. 

SEAZAliEE ĐBnOO. 



ta cknite, družbo bojna ; 
vidjet dana ovega 

djela, ka dostojna 

eu svijeta svega. 
:aam kako dovedena 
!>unaja doSla je rike 
tvrđa i gvozdena, 
izrijet nije prilike, 
se miri svud okolo 
lalo svijetli paze, 
li i oboli 
ilami odkle izlaze. 

Bviroke, trubje sada 
. se pjet sluSaju, 
'omonom punijem sklad« 
Hm se ugađaju, 
□uskoga su tatarhana 
esa ovo sprave, 



ki tatarskijeh vlada ođ strana 
mnoge grade i države. 

Kegova se djela evudi, 
ko svi znate, glase i poju, 
vrle i silne da je ćudi, 
a ogiieai trijes u boju, 
U sjeveru i da svemu 
zatočnika tega nije, 
ki se oružan oprijet nemu 
na junačkom po|u smije. 
Grabisluv je strahoviti 
i Stralimir bratja riiiime, 
bojnijem đjeliui glasoviti, 
ailni stasim junačkime. 

Iz gvozdene oni zgrade 
B viteiikom ae baiiit dikom 
izišli su svi trt sade 
8 družbom lijepom i velikom. 

Stara za jedno Snim nevjera 
Vilozmaj su zli nabođi, 
ki ae u gorah od sjevera 
sred Lapona đivljeb rodi. 

Da pod nebom hoć' obaći 
grade i mjesta sva kolika, 
ne bi od šega mogo naći 
hitrijega vilcnika ; 

vilenika, ki velika 
i zamjema čuda tvori, 
kad pjevanja vilenička 
skrovno iapće i govori. 

ter žamorom silnijem more 
mrtvu tijelu riječ podati, 
kamenite krenut gore, 
rijeke nazad obraćati. 

Svi, koji au SAime, glase, 
neka je svijetu stvar očita, 
da od nega zgradila se 
ova tvrđa vilovita. 

}p.: uJKkM. 



Poslan od avijeh vitesova, 
e mnogom bitilom ja odkriti 
kraju gredem čuda ova ; 
pođite ih vi paziti 



S pripravome kad tolikom 
glasoviti Tatar vrli 
8 Vilo zmaj om vile ni kom 
u naš ovi kraj dohrli, 

ufam danas ja velika 
vidjet čuda koja godi 
na ČSA srećnijeh vjerenika 
i naSega kra}a odi. 

skazaAe TKEČB. 



T i,*nmiB ' 

raekošo me mladosti, 
vierenice ma jnbjeiia, 
razbludo, o radosti 
moga srca zanesena, 

koje ime prem zamjemo 
ko s biserom sliku ima, 
tako i srce jes biserno 
prem krajevskijem krepostima! 

sad 8fl blažen mogu riti, 
sad je sreća ma čestita, 
sad se imam uzvisiti 
nad krajeve sve od svita, 

sam pokli se ja nahođn 
uz krajevstvo moje drago, 
uz žudjenu mu gospoju, 
uz me dobro, uz me blago. 

Da ako glas me s prva zant 
ne i)^ rečene tve ljepote, 
paka pogled tvoj sunčani, 
ki mi sasma duSu ote; 



BISBRNtCA. 



razgovorom uzdanime 
joS me uzviBJ tvoja dika, 
dokl) (lode srećno vrime 
da si moja ava kolika. 



Uzmnožna ti budi hvala, 
moj lubjeni vjerenice, 
kijem se nad sva blaga osta 
že{e i misli moje diče. 

TvQ junaštvo, ke se slavi 
po jezicijeh svijeh naroda, 
srce moje aveza i atravi, 
u dar tebi đa se poda; 

nu besjede tve medene 
|ubež|iva moć i sila 
mlađahnu je aada mene 
veće saama zarobila. 

Po govoru tvom mudromu 
|ubav mi ae vema odkriva, 
u krajevskom srcu tvomu 
vrbu mene ka pribiva. 



Sdjenu i )ubav ne izrečen 
kn ti nosi srce moje, 
i u djelijeh ćei iapunenu 
brzo vidjet, ma gospoje. 

U slovinske me države 
kad ae uputiS aa mnom mlai 
put dostojna svake slave 
Epidavra lijepa grada, 

kolika će tva bit slava 
kod doiastja srećna tvoga 
moga ćaćka Krunoslava, 
svijetla cara slovinskoga! 

Ko će puna bit pokoja 
cijeć nevjeste tać hvajene 

tnoina ti] ruiop.: oaiimaiati. 790. beqed«] 



BIBBBJnOA. 



305 



}ubež|iva majka moja 
i sestrice me {nbjene! 

Tu slovinske sve kra)ioe; 
ko je dostojno tvojoj dići, 
bitće tvoje dvorkinice 
a kra}evi svi dvornici; 

tu gospoda i f^spoje, 
kijem slobodni grad se resi, 
ljepote će slavit tvoje 
i uzvisit do nebesi; 

nu, kra}ice srca moga, 
nad sve ostale dvorbe i scijene 
imati ćeš za vječnoga 
slugu i druga tvoga mene. 

BISBBNIOA : 

Gospodar ćeš vjekoviti, 
a ne sluga biti meni, 
moj pokoju drag čestiti, 
slatki raju moj žudjeni. 

Nu prije nego s dobrom česti 
u slovinske tve države 
ti me budeš mladu odvesti 
na pripravne dike i slave, 

i ti uživa igre bojne, 
ke moj ćaćko drag i mio 
za sestrice tve dostojne 
i za te je pripravio. 



815 



820 



825 



830 



835 



Vladimir: 

Neizmjerne su dike i Časti 
svijeda kralja caćka tvoga, 
od negove ke su vlasti 
nam pripravne dana ovoga; 

tim ja ću ih uživati, 
i u vese]u današnemu 
joSter djelom ukazati, 
zet dostojan da sam nemu. 

Tvoj zatočnik bocu biti 
i pod sjenom tvoga imena 

kig. XII. 



840 



845 



20 



r 



306 • BISERNIOA. 






U igrah te proslaviti 

svijeh viteškijeh, ma |ubjena 

Ti mi bi}eg daj ki.*godi, 850 

neka badem poznan Snime 
za viteza tvoga odi 
meda zborom junačkime. 

BISEBNIGA : 

Ne izre<5ene me }ubavi. 
kojom sam te zajubila, 855 

me je srce bi(eg pravi, 
ma radosti blaga i mila; 

nu pođpuno miran da si, 
cvijet biserni ovi primi, 
kijem se rese moje vlasi 860 

nad uresim n^jdražimi; 

to ti bijeg budi istini, 
da napredak tvoje slave, 
uresu moj jedini, 
na vrh moje držim glave. 865 

vladuor: 

Većma si me uresila, 
moja diko, s dara ovega, 
neg da me si učinila 
gospodarom svijeta svega; 

tim ga primam s drage vo(e 870 

i na glavu stav)am moju, 
vrhu koje vele bo|e 
držim tebe, mu gospoju; 

nim urešen sadružiti 
poć ću slavna ćaćka tvoga, 875 

ki će na dvor sad iziti, 
za igre pazit dana ovoga. 

bisbrnica: 

Pođi, pođi dobre u Čaše, 
moja dušo mila i draga, 

u svijeh djelijeh združila se 880 

8 tvom mladosti sreća blaga; 



BIBBRMIOA. 307 

i 

a kra}eyBke perivoje | 

8 dnijicaini ja ću poći, i 

za viteike dike tvoje | 

laSne od iole gledat moći. 885 1 

V 

■ '» 

skazaAb čbtvbto. 1 

TATABHAN ORITRIJBS I VILOZMAJ l^BOOV BVJBTNIK. ^ 



obitrubb: 

I ovako je Bisernica, 
Vilozmaje, druzijem dana, 
i viteika ma desnica 
jo8 miroje segaj dana; 

i mogo ie na svem sviti 890 

ne ljepote ne izrečene 
prid ugrskijem kra)em biti 
dostojniji drugi od mene; 

i vjera se nih svrSena 
za moj prikor jur nahodi, 895 

i dostojstva ma hrabrena 
ne imaju mjesta odi! 

Tatarhana Oritrijesa 
vjerenikom ne uzeti, 

koga ime puno uresa 900 

po svem svijetu svijetlo leti; 

tatarhana, koga žude 
sve tatarskiieh kra}a kćeri, 
da |ubovnik nima bude, 
za nih mladijeh da se ^eri; 905 

tatarhana, ki carice 
dostojan je svijeta ovoga, 
a neg jedne djevojčice, 
kćere kra)a ugrskoga! 

Ne, ne, da se svijet pogubi, 910 

da se zemja satarise, 
a da stečem lijepu \\ihi, 
za ku srce me uzdiše! 

Da se kruna šatre ugarska, 
da od Ae traga ne ostane, 915 



1 



da se sila sva tatarska 
bude svesti u ove strai 

vojskam pjejfac i koi 
sve da se ovo tle pokr 
da se n krvi Đunaj ril 
sva zamuti, sva poplije 

Sto cknim s taStijem 
Same bojne me kripost 
jedna je aabja moja sa: 
za steć dragu vil za d( 

I oca i ne vjereoika 
i sve zem^e na sramoti 
hoću osvojit punu dika 
izabranu ne ljepotu. 

Sam ja danas bez ik 
svega puka prid očima 
posred grada budimskog 
oteću ju silom Aima. 



Svijetli kraju nad eva iun( 
koga slava uzmnožita 
prostira se vele daje 
nego sunčan zrak dofaita, 

sr^bu ustavi srca ognena ; 
nije oružje od potrebe, 
za Činiti da žudjena 
Bisemica jubi tebe. 

Plemenitu diklu jubit, 
a kroz prike smeće i boje 
ćaćka i pleme ne pogubit, 
djelo u sebi protivno je. 

Ne podnosi jubav silu, 
trijeba je molit, ne prijetiti, 
ko god hoće lijepu vilu, 
koju žudi, osvojiti. 

Da si kra|u ugrskomu 
tvoje misli Činio znati, 
da ti ugodnu srcu tvomu 
svoju kćercu bude dati, 



B drage bi se, scijenim, To|e 
od čega ti pogodilo, 955 

i ugrsko da priitto^e 
B tre bi vjere srećno bilo. 

OKITBIJSS: 

Ja se anižit, ja moUti, 
kra) i vitez take od scijene, 
ki od avijeb kra{a imam biti 9^ 

mo^eo da azmu zeta mine! 

Od je meni na kojena 
sa Bvijem rodom imo pa^ti, 
da negova kći primjena 
za lubovcu me je od vlasti 0t>6 

Ma desnica treskovita, 
vas ud ke se »jever boji, 
ito ja želim, da mi pita, 
me botjeiije u doj stoji: 

s mojom častim, a mojom scijenom 970 

ona mene danas ima 
sadmžiti s vil |ubjenom 
u istom gradu od Budima. 

Za Bteć diklu glasovitu, 
s kojom srce me pribiva, 975 

imam jak 08 svemu svitu 
uhitit se suprotiva. 

tilozmaj: 

Sam se uhitit svijem svijetom, 
jednu diklu za osvojiti, 

to ne može nego Štetom 980 

i s pogubom tvojom biti. 

Za sve ti si vitez prvi 
nad viteze sve sjeverac, 
junačkoga stasa i krvi, 
i kriposti pun zamjerne; 965 

i Ugrini su ćudi vrle, 
i bIo vinski zatočnici 

ukop.: moj«. 969. lai] rukop.: me. 



nad riteze avt umrle 
glasoviti i relici. 

Svak i&B bojne glas desnice 
po svijeti ae veći Sira 
brata lijepe Bisemice, 
brabrenoga Građimira, 

a nije mjesta, gđi ne slaTe 
Ae silnoga vjerenika, 
brata ohola CaptiaUve, 
za prvoga zatočnika. 

S Mma danas vrhu tega, 
da dibove vjere nrese, 
svi najbo{i svijeta svega 
vitezovi nabođe se. 

Nib nvrijedit, kijem nije broja, 
viđ od mudre je li svijesti, 
i može li že|a tvoja 
svrha BvoJD tako sresti; 

i toliko veće, kada 
po viUAoj mojoj moći 
8 malo tmda dikla mlada 
mo£e u ruke tvoje doći? 

Na mognće moje pjesni 
oholi se pako stresa, 
mrJS sončan srak urssni, 
svijezde lete a gar s nebesa, 

troškovima zamne oblaci, 
aahne dabje, cvijetje, i trava, 
zem^u tnku gradi jau, 
tvrdi mramor omehiava. 

Vjei odkrivat ja sam jndem 
sve dohodnfl sreće i zgode, 
usaznati netom budem 
dan £as i hip, kad se rode. 

Za to bivii odbranio 
malo i mlado tebe dijete, 
i svu sreću prividio, 
ku ti ovdi zvijesde prijete, 

ne bih uzeo s tve plahosti 
ova prijetna đa se ispuni, 



i da bojoe tve mUdoiti 
n nevrijeme cvijet se otnini. 



Jft zvijezdami se vjemjem; 
ova je sabla zvijezda meni, 
Aoj Be samoj držan JSnjem, 
prida nuiom je ona u BcijenL 



Bitće vrijeme, kad viteika 
tva će Bab|a ukazati, 
da hrabrena djela teika 
ti umijei djelovati. 

Cin' da je prvo n tvoj vlasti 
lijepa dikla, ka te rani; 
pak pun bojne oholasti 
pro£ svemn je svijetu brani. 

I brata i Ae ^erenikn, 
jonafiki se s ]&imi rveći, 
Sini poznat, da Ae diku 
ti dostojan aam bi šteti, 

i da ugrski svi junaci 
i Slovinci plemeniti 
iz tve roke nijeeu jaci 
draga plijenu sloboditi. 

A sada bi svak cijenio, 
da ti molii u jedno i prijetifi, 
tim nstegni gAev nemio, 
er Aom sprave moje JStetiS. 



Za kratk« ću vrijeme ustavit 
ogAevitn moju silu, 
neka vidim, ko ćei stavit 
moje u ruke lijepu vilu; 

i od tebe ako mi se 
prije sutra ne pogodi, 
rodne n gore tja dijeli se, 
ni mi na oči već dohodi. 



SKAZAl^E PETO. 
viLOZHAJ sam : 

Ab, ohola mladc& od veće, 
nu nesrećna u Jubavi, 
ke sam sebi građi imeće, 
na koje se djelo stavit 

Žudjet jednu stvar nepravu, 
ka mu mučao može biti, 
i ugnku Bvu državu 
i slovinsku razdražid ; 

Mm krajevsku đjevojđicii 
i nevjestu carsku ktjeti 
silom za svu TJereoicu 
na oči svijeta svega oteti; 

moć tisuću {ubovnica, 
ke mu ^ubav nose, steći, 
BvijetUjeh kra)ic i carica 
od kijeh ie dio veći: 

i ne Činit od Mh scijene, 
neg zamislit u svoj svijesti 
nerazložne grabie i plijene, 
oćit poraz kojim će sresti ! 

Ah, naravi plaha umrla, 
ko si talta, ko nezrela, 
ko nestavna, kako hrla, 
zabranena že|et djela. 

Ah, nesvijesni Oritrijese, 
za ove li ja sam sprave 
itko svake tvoje urese 
i napredak tvoje slave? 

Da li u gorah od sjevera, 
Rabeći te ko sam aebe, 
mozgom vrlijeh od pant«ra 
i međjeda branih tebe; 

da li silnijeh istijeh zvijeri 
ne dorasla joi djeteta 
ja te nanćib u potjeri 
provoditi tvoja ljeta, 



dos tva Titefika 

1, BDijega i leda, 

trnđna i teika 110() 

i proć naprijeđa: 

djeloTai&a 
i da ae aputi, 
la pUhovaiia 

poginnti? 1105 

>, nastoj sada, 
m raElozi, 
ranit mlada, 
1 trn pomozi. 
im putom, s kijem svjetom 1 1 Id 

imai odi, 
m |utom Štetom 
I zlo ne zgodi? 
i lijepe vile 

jesi jaU, 1115 

I TiiAe Bile, 
kad je taki. 

je tiijeba u ruke 
djem načinom, 
khe odluke 1120 

trom krivinom. 



svak pomaga; 

r uJ^J&ena, 

bit mila i drag.> 1135 

I bitja i g^ave 

LOga )ubiS, 

bit zabave, 

S izgubiš. 

ibaT za veliku, 1 130 

ene on gleda »e, 

lojnu sliku 

Bvit na se. 

lu tako licu, 

e dvome i mlade, 1135 

»HJtšto: odhranu? IIUS. lijep] rakop : liep 



kra)evBku ću djevojSicu 
silom sgrabit iz nensđe. 

A prem ae ong gpravja poči 
u kra}evBke perivoje, 
u komu ću mjestu moći 
laiAe ispunit že|e moje. 

On će lijepos ne giedaTU 
jedva vidjet, mogu rijeti, 
a u kremsko ću iu država 
vrh og&enijeh kola odnijeti. 

Oho junak taj čas mene 
slijediti će tad leteći, 
i od smrti sg&r prijećene 
teiki udarac tako uteći. 



ĆINENJE TREĆE. 
SKAZAlilE PBVO. 

OAPTIBLAVA I aRADIMIR. 



Jes vidjela, lijepa moja, 
srca moga drag pokoja, 
koje se igre mirne od boja 
nčiniie na Ćas tvojn; 

ko veseli u svom licu 
podunavski zatočnici 
tebe, svijetlu svu krajicu, 
primili bu svi kolid; 

ki cvijet alavnijeh kra}evića, 
ka gospoda plemenita 
dođe tvoje slave cica 
iz razlidjeh strana svita; 

ka čestitoB, koja bvala 
a veae}u viteikomu 
od nih se je prikazala 
pri đoiastvu slavnom tvomu; 

ko kriposti tve čestite 
veličinu klikovafie, 



BmRNICA. 



uda u trab|e glasovite, 
o janažke sada glaae ; 

glase, kijem mlađoB dićna 
pjevale m sa avijeh strana: 
žiri ngrska gospodična 
Amazona od Đunaja; 

ke vesele nzrailo je, 
glaseći se srećna vira 
Biseroice sestra moje, 
tvoga braca Vladimira? 



Troga ćađka to sn hvale, 
TJereniče moj )ab)eni, 
ki blag nad sve kraje ostale 
a onakoj nas primi scijeni. 

Oba dva smo za to n vike 
tiema i tebi mi tlržani, 
od krajevske vaie dike 
ta£ krajevaki dočekani. 

Vesele ae đestitije 
i od vas i od sve zemje nami 
akazati moglo nije, 
B jnnačkijema nego igrami. 

Koja kripos ha jadati 
sred po]sne lijepe i ravne : 
na konijeh se zatjecati 
vitezove mlade i slavne, 

i gvozdenijeh posred ltita> 
kojijeh svjetloB suncu ođsiva, 
za kriiti kopja vita, 
jedan drugom suprotiva; 

sad potjeram vitefikijema, 
iski^ili bivii kopja, 
ailnijem ma£em i teikijema 
razlnjati tvrda oklopja; 

lutati se sad na ruke, 
dim se mirni boj prodi|a, 
ko srdite puni odluke 
da se hoće Int nazbi[a! 



^ 



316 



BISBBNIOA. 

Činilo se oku momu^ 
čim današna pazih dila, 
kako da sam u pravomu 
zatjecaAu s tobom bila. 

graddur: 

Uživa li sve Ugrine, 
ki stoluju po Dunavu, 
koju rađos nami čine, 
ke vese|e, koju slavu. 

Egra, Ostragon, Biograd stojni, 
i Kaniža gradi kitni, 
lijepi Požun, Seget bojni, 
i Navarin nedobitni, 

grad tvrdoga Segedina, 
i od Zagabita zgrade silne, 
Temišvara, Varadina, 
Kasovije svijem obilne, 

i pet s crkva ponositi j eh 
dični Pečuh i veseli, 
i bojnika glasovitijeh 
rodno mjesto Biograd bijeli, 

Kvatan, Tilek I Lipova, 
davni Vesprun grad poglavni, 
s mnogo lijepijeh još gradova, 
ke moj vlada ćaćko slavni: 

sve viteze, bane i glave 
u Budim su grad poslali, 
u dostojnoj neka hvali 
ženbd i vjere naše slave. 

Vitezi oni; ki udriSe 
na dva kona ko snijeg bijela, 
pak se u jedno namjeriše, 
ko dospješe bojna djela, 

ter na štitijeh bjehu objema 
po dvije ruke sjedinene, 
ko s načinim da su istijema 
srca i misli nih združene: 



1210 



1215 



1220 



1225 



1230 



1235 



1240 



1223. Pefcuh] rt4kop.: Pe6an. 



BISSRMtCA. 



317 



Janko 1 Šišman smloDi su 
vojevođe od Bdela, 
pod ugrskom krunom ki su 
strah Bvijeh našijeh neprijate|a. 

Ko svi našu krunu carsku 
časte i dižu do nebesi| 
krajevinu koja ugarsku 
vjeram srećnijem toli uresi; 

ko klikuju čas i diku 
ćaćka moga Vlađislava, 
kra} od koga bo}i viku 
ne bi ugrski jeb vrh država ; 

ko smo Često pripijevani 
ja i ti, slavna ma kra}ica, 
ko Vladimir bojni i znani 
ko gizdava Bisernica! 



1246 



1250 



1265 



gaptislava: 

Ja sam veomi uživala, 
verni druže moje sriće, 
bojnu mlados punu hvala, 
plemenite Ugričiće: 

ko na konijeh brži od tigre 
sad po na se, sad jedini, 
ponosite Činiše igre, 
tekuć ravnoj po širini; 

ko kopjače, ko gvozdene 
šestoperce sve vladahu, 
s kona dalek ke vržene 
na istijeh konijeh pak stizahu; 

ko se s hvalom svi viteškom 
ukazaše u dan ovi 

s kopjem, s mačem, s tijekom, skokom, 
prvi od svijeta vitezovi. 

S junacim bih ovakijeme, 
moj drag, moja kruno mila, 
s tobom vas svijet kratko u vrijeme 
pod vlas moju podložila 



1260 



1265 



1270 



1275 



1247. nebesij rukap.: nebesa. 



i 



OBUtlMDt: 



Da vidje li, moj uresu, 
kraleviće plemenite, 
kijem države Blgvinske su 
i ava Evropa glasovite? 



Vidjela sam, ke radosti, 
za počastit naie vjere. 
ke junačke brabrenosti 
prikazaSe, ke potjere. 

Ki vitezi dana ovoga 
Čimie se nam vidjeti 
Laui, kra|a sin 2esko)^ 
i Bojnislav, nali zeti. 

Eako uresnijeh vrhu kola 
oba dva su doili odi, 
kijeh poilatna čina ohola 
po iea koDa bojnijeb vodi; 

kako u mirnom InjeAu paka 
ukazate s mnogom Časti, 
da drugoga nije junak« 
nad fiihoTom bojnom vlasti. 

Ke grčkima sin Česara, 
hitri Leou, igre učini, 
ke rimskima vedra cara 
mlad Gvozdislav rod jedini, 

čim u isto vrijeme i doba 
poni carske veličine 
dođoie nas čaatit oba 
vrhu silne dvije baline. 

Koja mlađos neizbrojna, 
ko prid tnjeskom iz nenada, 
od dva mladca ova bojna 
oborena na tJe pade! 

Nitko im se ne izjednači, 
ko godijer se nim opira, 
razmi tvoj mač od avijeh jači, 
i naiega Vladimira. 



BI8BRMI0A. % 319 



građimir: 



Vrijedni su ovo vitezovi; 
po razlogu i prosi se, 1315 

veđrijeh cara đa sinovi 
u viteštvu svijeh nadvise. 

Đa vidje li bugarskoga 
kra}evića bojnu sliku, 

ku 8 igrami junačkoga 1320 

danas dobi čas i diku; 

koju vitez jnlad pripravi 
i učini nami slavu, 
u zlaćenoj bivši plavi 
ovdi doSo po Dunavu, 1325 

ter kad na kraj stavi nogu 
s bojnijem skupom, ki ga dvori, 
i u veselu slavnu i mnogu 
taj čas zlatna plav izgori? 

Ku nam rados učiniše 1330 

Dan, Svek, i 6ot^ kra}evići, 
kijeb pripravu od svijeb viie 
nitko nije mogo prići; 

kako s trema korab)ami, 
sličnijem trema silnijem zmajim, 1335 

činiše se vidjet nami 
prid dunavskijem lijepijem krajim ; 

iz plovućijeb ovijeh zmaja 
koja iziđe ogan sila, 

ko da rijeka od Dunaja 1340 

sva se u plame obratila. 



GAPTIBLAVA : 



I od Po)aka i Vandala 
bojna kra}a i velika 
nami se je ukazala 
prem krajevska čas i dika. 1345 

Kako dođe dana ovega 
u bodećoj k nami gori^ 
ka na očim puka svega 
raspuknu se i rastvori, 



ter jak silni ko& drveni, 
ki bi Troji od poraza, 
vitezova zbor hrabreni 
iz nenadke nami ukaza. 

Silne ptice Bijelazore 
ko svi nese na tfvom ititn, 
ke pogledi samo more 
ptice ostale sve na svitu. 

Eoja oBtalH b nim gospod 
igre lijepe prikazaSe 
ugrskoga od naroda 
i alovinske zemje Daie, 

Aeki ogAenoj na Kimeri, 
na Elefantu neki oholom, 
iieki na lavu i panteri, 
n oblaoijeh neki s kolom. 



Nad Bve ine podnosila 
i camjerna puna uresa 
i ona građa vilovita 
tatarhana Ori trijesa. 

CAPTISLAVA : 

Ja se fudim, kako nega 
B bojnom braćom od svijeb 
Bređ vesela danaSćega 
medu nami bilo nije? 



ijajenim veće od svakoga 
on je igre pripravio, 
tim na rados dana ovoga 
doći se je ustavio. 

VjeSta družba bivSi Snime 
vilenika Vilozmaja, 
glasovito koga ime 
sred sjevernijeh svud je kra 

bit ne može, neg da ukazi 
za uzmnožit našu slavu, 



IpoaleđAii, nn iujđrk£n 
1 Bve kra|« ^dno spravu. 
&Ii prianja brzijeh krila 
irijeka JSnjem od ODođa; 
ja će ovo biti dila, 
ja će se sgođit £ada? 

SKAZAJkK DBnOO. 

IBTI I SJBVISMIOA. 



lamo koAa krilatoga 
^te mi dvorkinice; 
adimira evo moga 
lo vinske zatoćnice. 
Sreća blaga i vesela, 
un ko botijaK meni ugodi, 
ije drage da sam srela, 
eh najveće {nbim odL 
Viidi goapod, mili moji, 
ititijem vas vijencem kruni, 
kako ae vam pristoji, 
) ielenje vafie isponi. 
8 vaiijem zdrožit ma desnicu 
inice iqi dajte meni; 
poznate Sjevemico, 
sve sinke ka vaa scijeni? 
Nove iz zen4e me rodjene, 
kli i prije, dođob k vami, 
loga jubav opet mene 
di k vaiijem državami, 
da ja, koja vaiijeh vira 
lik dio bjeh dekada, 
vaiega srećna pira 
ionica budem sada. 



O razumna Sjevemice, 

Aa majko ne rodjeoa, 1415 

21 



o goapođe, o kra}ioe, 
svud pjevana, svud IiTa|ena 

kako da mi ne poznamo 
uzrok nalijeb Bvijeh radost 
od ke na arak Čas primam 
sve {ubavi, sve milosti? 

Ti si naSe doSla a dvore 
a Čas dobar i fiestid 
doiastje nam tve ne more 
uego veomi srećno biti. 

Tim na na piru da si m' 
mjeSte majke me rodjene, 
i mom ćaćku i svakomu 
od velike bitćeS scijene 

časti, lijepa Capttalava, 
razumnicu znann, časti, 
B ke junačka tvoja slava 
i tva kripos veća uzrasti. 



Kako ne ću ja častiti, 
moja diko izabrana, 
ku sam gledat i |ubiti 
pored B majkom mom drža 

Velika je |ubav tvoja, 
kratice plemenita, 
^to se ovako priko svita 
doći na naS kraj dostoja 

U svako je naie dilo 
i od vesela i od smeče 
tve doiastje muni bilo 
ođ velike vazda sreće. 



Je da i sada Brećno bud< 
draga ćerce ma {ubjena, 
er nijesu ino me požude, 
neg vaiega čas plemena. 

I da posnaj, da si meni 
B Gradimirom tvojijem mili 



čađDOin moti nadareni 
pnten sam ti ja đonila. 

Dragi kami, n nem ki je, 
sva viliAa djela uueta, 
odoljet ma jako nije 
vileniitTo svega svijeta. 

Na deanid tvo) driati 
u (nbav ga hotje) moja, 
m ako ti pomoć kojn 
OD kad godi bude dati. 

Jofi vam noum tri oklopja, 
po tom zvijesdam sagrađjeni, 
od nijednoga maču i kopja 
da ne moga bit proNjeni. 

Jedno tebi, o bojnice, 
drogo tvoma Gradimim, 
treće lijepe Bisemioe 
vjerenikn Vladimiru. 

Hoću oklope bojne ove 
svi tri sjntra da obučete, 
nu ako ke god (asti nove 
iz nenadke e 6im atečete. 

Broja istoga s iam sa i maci, 
kijeb kripos vilovita 
svako gvozdje siječe i tlači, 
i tvrdine, ke dobita. 

Na bojna ih vaiu bedra 
i junačka pripaSite, 
ter kralevsku kacu vedru 
vrijednijem djelim ozvisit«. 

Lijepa dikla Bisemica 
za dobrota svu podpima 
slika imena io i lica, 
biserna će imat Imina. 

CAPTIBUtVA: 

Lijepijem darim izvan mjere, 
razamnioe mađra i znana, 

N rktopuH jasno mapistmo. 



ti si naiie do&tk v^en 
počastiti seg&i dana- 



Nam korisna i čestita 
vazda je bila tra namjera, 
vilenice glasovita, 
i krajice od sjevera, 

i od dobrote mi smo tvoj( 
počaatjeni mnokrat bili, 
nu najveća čas ovo je, 
koju jesmo sad primili. 

Tim se ćaćku Vladislavu 
i kra]evim javit hodi, 
ki nam Čine mirnu spravu 
od igara bojnijeh odi. 

I za ave je dio veći 
iah dovrien, joit« imaja 
strelovite plavi t«ći 
i utjecat se po Đnnaja. 

ZatoĆna će joS potjera, 
za sve igre u^viti, 
lava, medvjed, i pantera, 
i ostalijeh zvijeri biti. 
sntvmunoA: 

Uresi su ti velici 
i krajevske sasma sprave, 
ali taki vjerenici 
dostojni su svake slave. 

SKAZA^ TBEĆE. 

VILOZMAJ I BISEBHIC: 

vniOzuAJ: 
čuo si, kra|u plemeniti, 

razlog, za ki nije trijebi 

oružanom rukom tebi 

Bisemicu osvojiti. 

Sada sluSsj, s kom Mtrosti 

pod bojnome tvom prilikom 



6tt iinit B trojom dikom 
si gOBpur Ae liposti. 
8ti obraz, iate kose, 

oklope tn gvosdene, 
tebe M koji nosa, 
rese te) zlaćene, 
ilovita kroz nadine 
Torit^ na me i stavit, 
rajerske tre vedrine 
irarom se lion objavit; 
sr kada se spravi otiti 
Tajevske perivoje, 
rkiAice vodeć svoje, 
igre bojne s iam paziti, 
tu junačke obolasti 
s obraćen ja ća tade 
pu dikin iz nenade 
tn đnigam &e popasti, 
red ogAenijeh tere kola 
ijetćn je tvoje n roke, 
{uvene smiriS mnke 
am tvoga srca ohola. 
Ivak će scijeoit, da je oteta 
viteike tve desnice, 
1 kojome gredu niče 

junaštva svega svijeta. 
^a£ ne samo steći ti ćeS 
nn lijepOB i {j^zdavu, 
Q joSte veću slavu 
jem djelom dobiti ćei. 
'o svijeh zem{ah pjevaće se, 
ti tvojom sam desnicom 
tu vojskom neizbrojnom 
jene si steko urese. 
r boj među vitezove 
'ojom bratjom ti ne izlazi, 

a visoke tvrđe pazi 
im hitrine moje ove. 
vu bi spravu iitetio, 
se vladat hoć' inako, 



bit 

mAi 
)Ion 
ivot 
d n 
rok 
điU 
e B 

1|M 

iem 
j n 
tko 






jeh 



po 
it,i 
eka 



nSi 
Ori 



pod ke aame zapovijedi 
are podlagam moje areće. 



Sjutra, tom d&n zabijeli se, 
bitće s tobom dikla mlada, 
i đs počnem moju sada 
apravn, odovle odijeli se. 



Poć ću, DU ti opet Telim : 
kolik )nbiS moje dike, 
vili^ima tezijem djelim 
ne obntži me prilike. 

SKAZAilR ČETTBTO. 

TILOZMAJ I MBMAtfl PAKVIKl 
TILOmAJ: 

Sad pođpnno da ga dužim, 
riječ kako sam podo 6emu, 
na prostranom mjestu ovemu 
stresam prutom, zem)u kružim. 

A prem tamna noć prilična 
na žamore me vili ne 
crna iz krila, meni obifina, 
svad prosipa mrake sine. 

O nemani tmaste i noćne, 
po zemji ae ke vrtite, 
na me riječi ailne i moćne 
nreda se osovite, 

Sto Činite, Sto krsmate, 
ter vas čuti joite nije, 
ali od sile me čekate 
pisma i riječi mogućije? 

Sad, sad, veče počeb, ako 
hrlo mi se ne ozovete, 
ime izricat atrafino i jako, 
od koga ae svi tresete! 



r-' 



328 BISBBNIOA. 




Ovdi nemani iilaie, i pjevaju: 

čujemo, čujemo, 
ustavi gAevni ijeđ, 
svi hrli tečemo 
na tvoju zapovijed. 

Tvoja je riječ jedna 1630 

moguća i vrijedna 
B viliAom vlasti 
vas svijet pripasti. 

Sjutra netom noć žestoku 
uklonit se tja vidite, 1635 

a rumenom u istoku 
somi pogled upazite, 

s d^ema zmajim kola ognena 
jedni ćete pripravitii 

u kojijeh će ugrabjena 1640 

Bisemica lijepa biti; 

jedni pute sve zasjesti, 
kuda godje obraća se, 
i ko god je bude sresti, 
donesi mi hrle glase; 1645 

vilovite putom pjesni 
jedan dio pjet spravi se, 
neka na glas Aih uresni 
lijepa dikla zatravi se. 

Nu nastojte svom pameti^ 1650 

nitko ugrskijeh od bojnika 
ova djela naSa prika 
da ne bude oćuljeti. 



NBMAlSi: 



Ne može oprijeti 
tvojoj se besjedi, 1656 

ispunit svak leti, 
sve Sto nam naredi. 

Mi srde paklene 
hlepimo najveće 

16a8. kola] rukop.: kofta. 1651. ugrskijeh] rukop.i ugirskijeh. 



na grabSe, na plijene, 
na boje, na smeće. 

viLOziuj: 

Počekate, dosta da ste 
moju miso osaznali; 
tom po noii prođe tmaste, 
složiti me svak navali. 

A sad, da anam kako i^udno 
poslušni mi bit želite, 
na moju ovdi čas raabludno 
jedno kolo iivedite, 

i raaUude veie dća 
na se nzmite slike i lioa, 
dio najdraiijeh od mladića, 
dio najljepiijeh djevojčica. 

Ovdi nemani kolo Sine pod trab}a. 



329 
1660 



1665 



1670 



ĆINENJE ČETVRTO. 

SKAZA]^ t'BVO. 

KRA^ VLADISLAV, KRA^BVIĆI, I BJBVBBNIOA. 

KRA^: 

Kra^evići plemeniti, 
bojna Evropa kijem dići se, 1675 

kijeh viteitva glas Čestiti 
po narodijeh svijeh slavi se, 

sinka i ćerce piru moje 
početak ste lijep podali; 

jačera&e igre i boje 1680 

vi ste slavu lijepu imali. 

Od kra|evskijeh od sinova 
i hrabrene tač mladosti 
u veselu ja sam ova 
čeko take zamjemosti. 1685 

Plemenito srce gđi je, 
sve se imaju dike u£Giti, 
vrijedan vites ne umije 
nego vrijjedno djelovati. 



Oro uvi po iu6«iim 
većina izvrsnos svu ne kaže, 
n^ za ito je gledat ienui 
a snučam zrak najdraže. 

Tim kako ste vi pojeli 
za tSeetitOB ma podpuan 
ČaBtit blagi i veseli 
moj drag porod, moju krunu, 

ariano vas ja svijeh molu, 
da i tako zaglavite, 
Dgrekoma er pristo^u 
tim neumrla Sas (Unite. 

Od plavi 6e danaa hrlijeb 
bit potjera po Đonaju, 
za kojijeme zvijeri vrlijeh 
igre alijeđit pak imaju. 

Ves^ ova dostojte se 
za jedno sa moom doć paziti, 
vječne ćete iiim urese 
pazeći ih priložiti. 

EBA^OVlCi: 

Vedri kraju " hvajeni 
nad sve od svijeta kra)e ine, 
mi smo tako po£astjeni 
od krajevske tve vedrine, 

da će se od nas glaait svu 
vaSe ozmnožne kuće hvala 
i blagoća tvoje ćudi, 
koja nas je zavezala ; 

tim smo spravni svi dvori! 
vrijedna i slavna tako kra|a, 
i od zvijeri moć paziti 
igre i brzijeh korabala, 

a najlile gdi želimo 
svi kolid segaj dana 
Sto god lijepa da vidimo 
i od bojnoga tatarbana, 

i gdi s nami glasovita 
Sjevemica nahodi se, 



koj« r&sam sv^a od svita 
hvali, pjeva, i i&aii se. 

Sjevernica vazda je bila 
od velika uami uresa, 
i sa naJn Čaa tvorila 
mnoga djela i ćndeea, 

ea to i sada n mjesta ova 
na kra}ev8ki nai pir doći 
nije ktjela bez darova 
od velike scijene i moii. 

Ne bi bUo pone slave 
bez doiaatja Ae srećnoga; 
u&m da će pirne sprave 
ona iiEmnožit dana ovoga 



Svijetli kra|D i čestiti! 
sve ito je znaAe moje jako 
držana sam ja služiti 
gospodara blaga tako. 

Uzmnožito vaie pleme, 
pripijevano po svem avijeti, 
u svako je doba i vrijeme 
meni bilo na pameti. 

Je đa i naprijed vifiAi poda 
kazati mi barnijem djelim, 
đa vaiega Čas poroda 
i napredak svaki želim- 



To svi od tebe mi čekamo, 
kra]ice mudra i znana, 
tim hodimo đa gledamo 
igre ovega blaga dana 



332 



BisBaunoA. 



SKAZA^ DBUGO. 

bisbbnioa, dunajka i dvobki^icb. 

bisbbnioa: 

O Inbjene me družice, 
ke gledane jeste od mene, 
kako drage me sesatrice, 
jedne od majke porođjene, 

eto je veće ukazala 
zora svijetu lijepos svoju 
B vijencem rusa, ke je ubrala 
u rajskomu perivoju« 

Za glasnicom svojom eto 
poče i žarko sunce sjati, 
da kroz pogled drag i svijeto 
nebo i zemju svu pozlati. 

Tim se veće put našega 
perivoja uputimo, 
ponosita dana ovega 
igre lijepe da pazimo. 

Od korabal i od zvijeri 
kad potjera dospjet bude, 
i vi lijepoj u potjeri 
sprav'te tančac pun razblude, 

neka lijepa Captislava 
bude i dragi moj vidjeti, 
ko nihova nami slava 
najveće je na pameti. 



1760 



1765 



1770 



1775 



1780 



dunajka: 

Razložno je, o kra}ice, 
da častimo dana ovoga 
mi tve drage dvorkinice, 
tvoga draga |ubjenoga, 

i da veću neg sve ostale 
ukažemo čas i slavu^ 
pjevajući tvoje hvale 
i hrabrenu Captislavu. 

Za tač slavnijeh vjerenica, 
kijeh je hvala svud velika, 



1785 



1790 




USBHmOA. 3^ 



na razblude, na celove, 
na luvene ćeatitoBti. 

dunajka: 

Ali do čim putom gremo 1826 

u perivoj naš oresni, 









ođ bnđiniBkijeh Bvijeh điklica | 

neizmjerna se prosi dika. I 

Ne za drago zora bijela 
lijepa ovako hotje iziti, I795 

i doSastje tač vesela 

dana nami objaviti, ^ 

nego da vas dvije kralioe, % 

dvije zema|ske zore nživa, i 

kijeh ponosno svijetlo lice 1800 '^ 

i ljepota suncu odsiva, | 

navlastito tve lijeposti, | 

gospode naia izbrana, 
gdi sve rajske izvrsnosti 
združila je narav znana. 1805 

U bisernoj Kamenici 
vedre kuće ti hraAena, 
ko si biser u prilici, 

biserna si tako imena. ^1 

Nu, Sto ti je ures vječni, 1810 M 

pridobivaš biser pravi 
kroz drag biser ne izrečeni 
dobrostive tve naravi. 

Tim od tvoga Vladimira i 

a {ubjena veomi jesi, I815 

koga srećna tvoja vira 
uzdigla je do nebesi. | 

[OTdi 8e 6uje glas viliAi, gdje pjeva ovu stanou, koja slijedi. 

Hodi, bodi 
u slobodi, 

draga, gdi tvoj drag te zove, 1820 

na vesela 
slatka djela. 



•i 

i 

•V 

4 



ii 



N 



1 



1 

•■i 






■■i 



..1 



334 



vasgsmoA^ 



koje 8U ovo ke čujemo 
pune ureaa alatke pjesni? 

GUb vili£i slijedi: 

Lijepo ti je, 
drago ti je, 

kad dva mlada Ba|abjeni 
sva čestita 
vode lita 

u veselu sjediženi, 
u raskoSah, u radosti. 

Čestita je, 
blažena je, 

i dostoji vječnu diku, 
ona vila, 
ka je mila 
kra[evskomn |abovnika, 

ki je stravjen s Ae lijeposti. 
Hodi, hodi 

u slobodi, 

draga, gdi tvoj drag te aove 

na vesela 

slatka djela, 

na razblude, na celove, 

na |uvene čestitosti. 

Zanijele su sasma mene 
ove pjesni ponosite, 
sa slušat ih, me lubjene, 
ovdi tančac izvodite. 

Gvdi tanac vodi se; glas viliAi. 

Hodi hodi 
u slobodi i. t. d« 

vile čestite, 
gizdavom na licu 
ke rusu nosite 
i bijelu ružicu, 

ne mojte dni gubit, 
ne mojte bit lijene 



^ 



1830 



1835 



1840 



1845 



1850 



1855 



1860 



8 druzijem ee Ba|obit, 
od kijflh ate (objene. 

^labiti je stvar pi»v», 
i nije od vile, 
srce vam tko d«ya, 
tko sa vas ozđiie. 

Zvijer se inu zvati 
ne (ndske naravi, 
ka ne će da vrati 
na ]abav labavi. 

Hođi, hođi 
D alobođi Ltd. 

A ka je spoznana 
blaga diklica, • 

đoBtoji Int Evana 
nebeska božica. 

Da bude ave steći 
labavi, ke žadi, 
Bve danke vodeti 
u vjefinoj nusblnđi, 

uživat se ne kaj 
ka može na Bvitn: 
|aveni slatki raj 
n bitja Ćestita. 

čas, kripos, poitenje, 
taita sa imena; 
najljepie živjenje 
rados je lavena. 

Hodi, bodi 
a slobodi i. t- d. 



Pakjene sa ovo svijesti; 
strah me, da ovdi varka nije; 
aklonimo se, nije nam cknjeti, 
od skrovene cvijetjem zmije. 

Ali koja od onada 
ala nakazan k m ^mi teče? 



mftop.: IM k^j M niivit. 



tatariian j« gma hnđm, 
bježao, dražbo, Ijs daleke. 

DVOBKOtlOi; 

N» kn]icii nain stavi 
dbie rako gaur kleti; 
gdi ste Ugrif gđi ste Slavi? 
tedte je Aemn oteti. 



Tec'mo nreda t«£ke i prike 
ove zgode kra)a riti, 
neka vodi sve bojnike, 

da HilnBr^t kIa uhiti. 

Ko će U gćera bit ogAenn, 
kad začuje glas nemio, 
da ma je kćercn ob|abjena 
kadi Oritrijea ugrabio. 

SKAZAI^ TSEĆB. 

VILOIHA? U PBILIOI 



Vajmeb, tko me ovo uhiti, 
koji gusar atraSni ovo je? 
Ne mojte me ostaviti, 
ne đ^te me, drage moje. 



Ne etraii se, djevojčice, 
moja že^o uzdisana, 
moguće si ared desnice 
Orijetresa tatarhaoa. 



Ne drži me, ali gusare, 
vajmeh meni, ne drži me 
Sto paklene kroz privare 
tve viteiko rožli ime? 



' To li je kripoa trojs bojnm, 
to junačke tvoje moti, 
la OTako nedostojna 
djela a naie strane doći? 

To li je rokom tjet hrabrenom 
bit glasovit po avem sviti, 
blaga gosta pod imenom 
tađu ^nbi osvojiti? 

(}di ai, ćaćko moj |nbjeni. 
gdi si, braće, (}radimire, 
gdi, najveće ucvijeni 
vjerenice Vladimire? 

Gdi ate ngrski zatočnici? 
Što avi tijekom ne tečete, 
nepravednoj da desnici 
mlađahna me, jaoh, otmete? 

Gdi si, bojna i hvajeoa 
CaptisUva ma sestrice, 
gdi si, majko ne rodjena, 
rnadr« i znana Sjevernice? 

Sto trpite, da himbeni 
Tatar tužnu tja vodi me? 
Ne drži me, vajmeh meni, 
ili gnaare, ne drži me. 

Kud ateče, ito me oatavi, 
Donajko, drogo mila; 
ovo je oni aan nezdravi, 
ki sam jačer tebi odkrila. 

Ja sam ona golubica, 
sad me poznam toge i vaje, 
ka grabeća grda ptica 
iz nenadke zgrabila je. 

Ali, vajmeh, s nijednijeh strana 
na pomoć mi joi ne hodi 
nijedan vitez, nijedna obrami, 
da me tažna oslobodi. 

Ee će od moga ćaćka dare 
steći, ko god obrani me! 



i S, otmete) ntifeop.: otete. 

■ IM bn. k^ S3L 



Ne drii m^ zli goflare, 
Tsjmeh meni, ne drži me- 



Utaii se, ma gospođe, 
ja te }nbuD ko sam sebe; 
đa Taa saj srijet na me dođe, 
nije mi jaki otet tebe. 



Troja lobav bit mi ugodna, 
zli krvnice, ne će vijeka; 
za od tebe bit slobodna, 
Q Dimaj ću skočit rijeka. 

Volim oetat sred dubina 
dnnaTskijeli ukopana, 
neg grdoga Tatarina 
|nbovnica bit nazvana. 

TILOZMAJ: 

Ne ćei toga govoriti, 
ni rasrdna bit na mene, 
kada bndefi apazid, 
od kakve sam ja kraj saiene. 

Odkle u crno Volga, i Tana 
u favalinsko teku more, 
svi do leđna oceana 
tatarski me kra)i dvore. 

Tako i tebe dvoriti će 
mu |nbovcu dragu i milu; 
ne ođriđi se od tve sriće, 
koju držiš u tvom krilu. 



Nisi ti kra), zli tamnjaće, 
ni svijetloga porod ktaja, 
neg potišten gusar pače, 
rug u prikor evijeh Eema)a; 

malo velim, dob pakleni 
pod hipom si ti ^udskime 



Y'^' ~- 



BisflBinoA. 339 

ne drži me, vajmeh meni, 

zU gusare, ne drži me. 1995 

OTđi 80 Tilosmaj saletlTa pnt nebesa n kolijeh ogi&enitijeh 



1 



I 



ČINENJE PETO. 
seazajAb pbvo. 

KRA^ TLADISLAV, ORADIMIB, VLADIMIR, KRA](.BVl6l, 

I VOJSKA UORIČIĆA. 

KBA](.: 

Kad otide gusar kleti, 
zli nevjernik kad se odijeli, 
ki smje ćercn mu oteti, 
ki pod staros mene acvijeli ? 

S vilenićkijem hitrinami 2000 

naSe a Bem)e doć ovako, 
i učinit danas nami 
bezakoAe toli opako I 

Skoč'te za lUm, moji mili, 
pedepSite glavu priku, 2005 

ako ste igda vi skočili 
za čas moju, za mu diku. 

I po kopnu i po moru 
slijedite ga slijedom svudi, 
teiku a pravu da pokoru 2010 

bude podnijet za grgeh budi. 

Ah, {ubjeno moje dijete, 
pod zlom ti se zvijezdom rodi, 
buda ti te sreća srete, 
teiko ti se zlo dogodi I 2015 

ORAnTUIR ; 

Smiri, ćaćko, boli bude; 
da bimbeni gusar Juti 
u pako se sakrit bude, 
Bvudijer ga ću ja stignuti. 

L999. pod staros] rukop.: postsros. 2013. podj rukop.: po. 



Ne ću priitat istući ga 
po državah svega svijeta, 
dokle obijesti sve ne izriga 
pod mom 8ab)om gu^a kleta, 

dokli oholoj ^vi bojna 
ne ukaže moja sabja, 
a ka upada zla neiEbrojna, 
tko kra|evBke kćeri ugrab^a. 



Od meue ee taj osveta 
i od desnice moje prosi, 
komu je draga ^uba oteta, 
ka eU Tatar dalek nosi. 

Sam Ba Aime ja ću poti 
D tatarske pokrajine, 
nigdje ni u dne, ni u noći 
ni malahno ne počine, 

dokle bojnom mom desnicom 
sve me toge ne raaladim, 
i 8 otetom vjerenicom 
ioS mu sroe ne izvadim; 

dokle kremske sve gradove 
ne požežem, ne popalim, 
i negove zle dvorove 
sa svijam zidom ne razvalim. 



U naioj si zem{i uvrijedjen 
sa jedno s nami ; tim od mene 
ima gnaar zli bit slijedjen, 
i od vojske me brabrene. 

Moji vitesi, pripravite, 
da osvetom ue krzmamo, 
koAe i plavi strelovite, 
sla gusara da tjeramo. 

I po sobu i po vodi 
sve mu pute obtedmo, 
je da kako nam se zgodi, 
da ga B plijenom obitimo. 



BISBRMIOA. 341 



UGB1616 : 



Sjra}eviću bojni i daTni, 
De jeđa se i ne smeta; 
mi smo s tobom doći spravni 
za zlom gasom na kraj svijeta. 

Svi sa koAi oseđlani, 2060 

sve korab)e oružane, 
da se Tatar ne poznani 
slijedi po sve kraje i strane; 

koga gdi god sustignemo, 
8 Aegovome |atom štetom 2065 

poznati mu činićemo 
koga uvrijedi s grabSom kletom. 

I mi ćemo s vami bojne 
sjediniti naše moći, 

i gusare nedostojne 2070 

s vam pedepsat za jedno doći. 

Era}evići gdi su ovaci, 
pripijevani po svem svijeti, 
svi Tatari nijesu jaci 
našoj vlasti odoljeti. 2075 

Družina nas ne izbrojena 
na ravnini bojnoj čeka, 
slijedit, tjerat pripravjena 
Tatarina huda i prijeka. 

Od kopja bi našijeh teškijeh 2080 

uzdržano nebo bilo, 
kada bi se vrh viteSkijeh 
našijeh glava oborilo; 

a neg vrha tatarskomu 
jednom kra}u doć ne ćemo, 2085 

kad na po|u junačkomu 
junački se s nim udremo. 

graduob: 

Velika vam hvala budi, 
plemeniti krajevići, 



ki družite mene avađi, 
i a veseja i a nesrići . . . 

ali, moji Terni, gdi je 
CaptisUva ma |abjeiia; 
đa i ona joiter nije 
s hnđe varke ngrabjena? 

uja HiU, JEija desnica 
dn Ih oteti bila jaka, 
ka je prva satočnica 
vrh iiajbo)ijeh arijeh junaka? 



Nije mjesta hrabrenoati, 
gdi viliAa robi ula, 
ka je mnoge svom hitrosti 
vitezove privarila. 

Da im nijesu primamili 
a Eid oni viloviti. 
Hm se bojna dikla sili 
Bisemica sloboditi? 



Vrb braećijeh ko^ ogAenijeh 
odnesena je Bisemica, 
ko smo 6nli ođ lubjenijeh 
Ae žalosnijeh dvorkiAica, 

ke, pogledom sve dokli sa 
liu slijediti jake tnle, 
od otete dikle nisu 
ofi evojijeh odvratile. 



S tijem načinom ako bude 
Captislava joSte oteta, 
u koje smo pali trude, 
ko je teSka naša iteta ! 

Ah, nesrećni Vladislave, 
nad svijem inijem nesrećnima, 
ovo li sa pime sprave, 
koje spravi tvojijem dražima? 



u komu BI i^aJhi i cvilu? 
kad si mogo pronualiti, 
da 8 nerjestoin ćerca milD 
ovako ćei izgabiti? 

Tko ćfl drage moje oteti 
trada od kra}a i nemila, 
ako ne ima, sa letjeti 
moć sa lUme, laka krila? 

Ah, }abiefle 6erce moje, 
ah, izbrani naii uresi, 
n kakve nas nepokoje, 
nvalifie tetki ude« I 

BKAZAim DBUOO. 
sjavasMiOA a koAom sbilatiibh, 

0APTI8LAVA I ISTI. 



Sto ste srca tač nemirna, 
vedri krafn, Sto tužite, 
ter veae)a slavna i pima, 
kako došle, ne slijedite? 

Evo vaie Bisemice, 
ka vas drži nepokojne, 
i io drage slobodnioe, 
Captislave lijepe i bojne. 

Naila su se brza krila, 
ka, za smirit vaie smeće, 
lijepu vil su izbavila 
silne od ruke i grabeće- 

Hotjela je vifiAa osuda, 
da pravednijem bio dan svane, 
a nepravda kleta i huda 
tamna i mžaa da ostane. 

Pokloni se ćaćku milu, 
Bisemice Ujepa i znana, 
ki bi a gorkom s tebe cvilu 
a družim svopjem segaj dana. 



Driim li -na )& sa raku, 
ali taite vi ste sjene, 
me điklice ob|nbjene, 
ke mi đaste gorku muku? 

Kako, kćerce, zgoda prika 
ne nadane tvoje itete, 
ćaćka i braca tvoga smete 
i dragoga vjerenika! 



Dragi ćaćko, s me nesreće 
ja Be ne bih toli smela, 
kolik ito sam vaie smeće 
aređ me tuge proviđjela. 

Hvala viSAem kra}tt od nebi 
i razumnoj Sjevernici, 
i, koja me vraća tebi, 
Captislavi moj sestrici ; 

da me ona silne od ruke 
nije na vrijeme slobodila, 
od bolesti teSke i mnke 
do brzo bih mrtva bila. 

Neka moje slobodnice 
spovjeđe vam, kako mene 
otele su ođ desnice 
nemilosue i lumbene. 



I prije Bu ođ pokoja 
bile nami ne nadana 
Sjevemica mndra i moja 
Capti^va izabrana; 

tim nam pomoć dat botjeSe 
i u danadAem one tradu, 
JEim mlađahna tebe oteSe 
tatarhann silna i hudn. 



2177. spovjede] rukop.: Bpoy]ođa. 



a ono bio, 
m prika, 

koji n alika 
Torio, 

ir zli gor«ći 
le lijepe, 

pohlepe 
om šteti, 

hitri u i6^ 

n ter nasrnu' 

uia orega. 

>j, najbiie 

Japlisl&Tu, 

ida Bpr&vu 

2vrie. 

1 Aoj đonijelft 

iloTiti, 

na BTiti 

L djela, 

ma zatočnice, 

i je vrieme, 

užit Aime, 

liaemice- 

I, kako će 

1 i kleta 

otete, 

t aloće, 

sjahati 

B moga, 

iloga 

gre tjerati, 
m tad zaleti, 
bU i stigla, 
jenu digU, 
OTiđjeti. 
pa ma gospo 
[&ži nami, 



CtV 



El 



■ ♦ 



^ 



346 BionunoiL. 

ko tva kripoB vrha dođe 
pak}emjema hitrinami. 

GAFTOBLiVA: 

Eo me rjeita Sjevermca 

na krilata koAa stavi, 

brz poda mnom kako ptica 2230 

on 80 u nebo taj čaa savi; 
česa ptica, od sjevera 

i od muAe brži ogAene 

vilenika zla zatjera, 

i odnese prida i. mene. 2235 

Ja leteći fiega okolo 

od letnštijeh činih zmaja 

ogAenito svrnut kolo 

više rijeke od Dunaja. 
Pripasti me on cijeneći 2240 

tatarhana bojna slikom, 

snproć meni sta leteći 

B oholastim prem velikom. 
Vrzi, ja rijeh, zli tamAaie, 
I vrzi obličje tuđa lica, 2245 

nesreća te tva potate, 

da te šatre ma desnica. 
f' I da ne imah miso veću 

(; za slobodu dikle mlade, 

i silnom gusaru i grabeću 2250 

^ osjekla bik glavu tade. 

t Tim hitrinom po nauku 

i Sjevemice, dike naie, 

uzeh lijepu vil za ruku, 



da mladjana za me uzjaSe, 2255 

pak prstenom vilovitijem 
tegoh zloga Vilozmaja, 
da s kolima ogi^evitijem 
pade u rijeku od Dunaja. 

Ne k^eh uzet život nemu, 2260 

videći ga sijeda i stara; 
pri očitu zlu svojemu 
sam neka se šatre i škara. 



toDuSe a đno rijeke 
kola i straživa, 
krajne žale meke 

om daiotn on ispliva. 



ji posta rng i vika 
iđeći, koja dava, 
-a|eva i bojnika, 
bjelia vrh Danava. 

korabjah trab|e alavne 
« bojni zapjevaje, 
sveci 6aB poglavne 
levske koće nade. 

ko ie tad zasrami 
Oritrijea na toj djelo, 

da se hitrinami 
rijema odoljelo, 
kakvoj ee nalo ameći 
ie svoje vilovite, 
tjom svojom on pazeći 

svoje Bvijom očite, 
ko huka, kako žali 
tijem gluaim oholima, 

nebo žeže i pali 
litijem nadasima! 



Ie za naa ti ačini, 
miče modra i znana, 
jevemoj pokrajini, 

naiijeb ovijeh strana ; 
slobodo, ka je imala 
om znaAn moja vila, 
ja je tvoja ostala 
.olika nadvisila, 
ve dobrote mi iivemo, 
^amo zrak sunčani; 

iivi nzbudemo 
10 ti Bveđ držani 



Zahvftjam ti ja veomi, 
o kralice glasovita, 
koja ovako varke slomi 
vilenika vnhovita. 

8 tve madroBti ainka m 
Captislava bojna i mlada 
jar izbavi kU smrtnoga, 
a ćerca mi vrati sada. 

NeiBmjeme oživamo 
mi po tebi dare i sreće; 
nput'mo a^ ne krzmamo, 
na obilne gozbe veće. 

Jedan od vas, moje dike 
moji draži vitezovi, 
naie goste sve kolike 
pođ* na srećni pir dozovi. 

SKAZA^ TREĆE. 

0BITBIJE8, OKASISLAV, ST. 



Ovako se tuđe n ruke, 
tatarbane, ti spustiti, 
i stvar, koju s malo muke 
sam si mogo izvriiti! 

Na ovi DA&a slavnu i b< 
dat uzeti tvoju sliku 
potiitenn, nedostojnu, 
i sramotna vilenika, 

da na oSm svega svijeta 
ovi ti se mg dogodi, 
da pod ime tvoje oteta 
đtklica se oslobodi. 

Ah, himbeni VUozmaje, 
pse od nijedne rake i vire, 
ka te zla £ee potakla je 
graditi mi sej nemire? 



349 



Podat meni razumjeti, 
da zDaS tuđe sgođe i sreće, 
a ne umjet priviđjeti 
tvoga ruga, moje smeće. 

Ugrabjenu đjevojčieu 
ta] čas meni ne podati, 
kroz junačku mu desnicu 
da )e budem ja čuvati, 

nego nijednu la potrebu 
ktjet, zlostari tamna opaka, 
s Aom letjeti pak po nebu, 
a ne moć je branit paka. 

Za Sto me si uzhranio, 
po svem svijetu da se slavim, 
kad si ovako sad smotrio, 
ovijem rugom da zaglavim ? 

Ne bio vitez ja hrabreni, 
poznan svemu po sjeveru, 
ako s tvojijem teškijem meni 
zlom ne platifi tvu nevjeru. 

Za vrat ga ću psa stisnuti, 
da mi u rukah duiu izriga, 
pak u nebo Aim metnuti, 
da svijet veće ne vidi ga. 

Gdi su sluge moji vemi, 
da mi ureda dovedu ga? 
Ah, prikore moj čemerni, 
ah, sramote moje i ruga I 



2335 



234D 



2345 



2350 



2355 



aBABISLAV: 

Ne smeta se, naš drag brate, 
ne mo ćutjet gorka vaja, 
rug ne može pasti na te 
obružena Vilozmaja. 

Neka tamni vilenici 
Čine otrovne čari svoje ; 
mi hrabreni zatočnici 
čin'mo, što nam dostojno je. 

Nafia će ti silna ruka 
u Budimu danas gradu 



2360 



2365 



na oj^ma ar^s poks 
Bteći opeta diklu nlađn. 

Gđi sa nali maJ^ smioii 
naie bojso sroe gdi je, 
tko da nam se ne poklon 
tko da se oprijet nsmi bh 
frrtt^DfiB: 

Jedan malijeh od djetići 
gre s velikom hitftom ođi 
pOBlaiajmo pomoo, ciča 
a koje stvari k nami hođi 

SKAZ&lte ČBTTB.TO 

I8TI I ITAHIK ĐJITl 



Doio nam je ^^i da e 
ono, kra)«, vites bio, 
Vilozmaju hitrom ki je 
Bisemica ugrabio; 

pod odjećom od bojniki 
Captislava mlada je Ula, 
ka je obola vilenika 
u toj slid obružila. 



Jedna žena obrožiti 
moć viteSka moju sliku, 
jedna žena postaviti 
smjet se na stvar onoliku 

Zakopaj ae, Oritrijese, 
a dno zemle iiv najbrže, 
ako ureda s tve glave se 
ovi tamni mg ne svrže. 

Jedan od vas, vemi mo 
bez krzmafia teci sada 
k nedostojnom kra|a, koji 
sem}e ugrske ove vlada. 



8877. UtAom] nkop.: hiiiom. 



»ja; 
ija 

liiti 
km 
nđi 



pfiei 

S«Se 
|em 



liko 



i ta 
inta 
nije 



znaj 
lobi 
no I 
sn^ 
la r 
! pi 



It, ] 
IO [ 

loć 
Mtii 
e tn 
>riti 
I n 
A n 



ae ] 



pnvare 
irca hrsnii' 
poznat me 
T ktjej poED 
[rijehe i tio& 

•TlilOID pUt 
>ij» Oritrijt 
^n giae i pa 
će vazda pa 
k.0 se Tlađa, 
, B oholasti. 



86, OrabisU 
brat) u tvoju- 
oje glave 
i ti boju. 
ti, da odoli 
raioj straži; 
10 mi oholi 
ijem vazda I 



le, pogrditi 
1 rije£ ne m< 
brat He uhiti 
i i razlogu. 
e mene zlatt 
}ubi draga, 
I će platu 
itedjet bhiga. 



no plate ine, 
ias u rati, 
okrajine 
tad hoć' vra] 
im i telesa 
tvoje odnesi. 



od pnna je luu 
6to nas jačijeh 



Dobrota je, 
vrhu mene tva 
nom se amđa 
i držan vam b 

Nos'te, elugc 
mrtve kraje k 
i ustavite platS 
nije lijeka smr 

Oni, što svei 
kazali su čim 
puni dike bojn 
i dni umrle 8V< 

Naia tvrđa 
grob će ukopn 
ovake bu slave 
i zahvale i dol 



A sad pokli 
i oholi protivni 
kako viiiia pn 
satrem su svi 

vi hrabreni 
na pir slavu! b 
da krajevskoj 
B nam se u je< 

A vi trubje 
i ko Bvaki razi 
kraju od neba 
ki tre krivijeh, 



366 



IPSIPUiB. 



toli vrlo rasrčene 

na sve muške jesu glave, 
da odkli su svi kolid 

poklani u nih |udi bili, 

božanstvenoj tvojoj đici 

ki se ni jesu poklonili, 

smislit u glavi ne mogu' čovika, 
ni muške |ubavi, gdi je ženska sva dika; 
i netom pri kraju pomorca upaze, 
8 oružjem stupaju sve, da ga porase. 



90 



95 



vbioibb: 

Vrlinu ću tu nihovu 
i nemilos ja sniziti, 
i goruštu |ubav novu 
u nih srca postaviti, 

da koja je najgAevnija 
i najvrlije sad pameti, 
ta će biti najmilija, 
i u {ubavi sva gorjeti 

Za to slavnijeh vitezova 
odi grede skup izbrani, 
da se po nim zem}a ova 
(udskijem rodom sva nastani. 

Zgradili su oni od skora 
plav, koja se Argo zove, 
da plahoga budu mora 
silne ukrotit nom valove. 

Putim prije ne poznanim 
ona morske vale brodi, 
k državami inostranim, 
gdi se zlatni run nahodi. 

Vojevoda je zbora ovoga 
vrijedni Jazon plemeniti, 
ki Pelije dunda svoga 
gre zapovijed ispuniti. 

Ee protive, koje trude 
B družim svojijem izbranima 
prije neg sreću tu dobude, 
mlad kra|ević podnijet ima! 



100 



105 



lio 



115 



120 



ab ko 
1 mon 
ići, sa 
jfe mi 
ijom I 
ntko 



mu 1 
Imijei 
ei in 
IM bi 



rjE 

>BAD 

uor: 
: ođ n 
lijepi 
kripc 
sgp« 
»đbo| 

BTij«4 

od Ti 

V^ 
ter h' 
ijedn^ 

I Tlđjl 

gradit 



ititi 
nndo 
jem n 



tk oti 
inije, 



at plemenito 195 

jže i nniije — 

>kolo silno more 

n vjetrim punijem gitira 

iiže gore 

vam protiva, goo 

>rske neka stijene, 
Dom moru pliju, 

se BJedinene, 
naSu plav razbiju; 

Iroknn ogneviti 205 

in tuj zlaćenu 
itraboriti, 

paru og^enn; 
em|e, posijane 

na zmaja, budu 210 

đat oružane, 

nas u truda: 
repos temejita 
ime zgar pomoći 

n svega svita 215 

e vrba doći. 

ASOOKACn : 
roda nai Jazone, 

arce vrijedno 

1 i smione 

bi žeje a jedno, 220 

lebo prvo poda 
otit morske vode, 

svijetla sva gospoda 
e 8 tobom bode. 

t^u zlatna runa 225 

je na pameti 
iti draža kruna, 
rijetu sveđ živjeti. 
liS, ko nakazni 

oti straSne i grde: 230 

Inu strofa, kojq} se u ruiop. »ačmialo od prvoga 

od treiega pleme, ođ četvrtoga vrijedan. 

24 



ero Erkala, ki bojazni 

ne ima ođ nijedne vrle srde. 

To li na boj zatjecad 
viteze bi iiotio silne, 
i razbijat i tjerati 
BUprotivne vojske obilne : 

zato^d 8 nam kreposni 
Telamon je i Feleo, 
i Bvom snagom svud ponosni 
Meleagro i Tideo, 

Euridamant, trijes od boja, 
Anveo, svake pun dobrote, 
i u mlada ljeta svoja 
naučan trudit Euribote. 

To li slatko ko besjedi 
družba mlados tvoja prosi: 
razumni te Nestor slijedi, 
posred usta ki med nosi. 

Izabrane ako iStemo 
naučiteje i pjesnike, 
da u pjevanu nih slovemo 
glasoviti po sve vike: 

evo vrijedna s nam Hirona 
koji krepos zna svakoju, 
i Orfea i Anfiona, 
ki junačka djela poju. 

To li bi nas ie\& bila, 
da dohodne stvari znamo, 
ka djelovat trudna dila, 
ke susreetit zgode imamo : 

Idmon, kruna svijeh prorol 
i Momso je s nami uresni, 
koji otajstva sva visoka 
odkrivKJu znanom pjesni. 

Ako 'li nam jes potreba, 
EDat žestoko vjetre vrle 
i godine plahe s neba, 
is nenadi ke zaprle: 

8 nam au dika sve družine 
Argo i Tifi, ki su iz mlađa 



nančili sve naSne, 

kijem le obijesno more vUđs. 

S izbranom bi družbom ovom 
na nebesa mogo uziti, 
a neg vrha do6 valovom, 
i ka žndiS 2as dobiti. 



Poznam, družbo moja slavna, 
poznam, krune me viteike, 
vaia srca žefna i apravna 
pridobivat trude teSke, 

i da druzijeb nije bojnika 
{udska majka porodila, 
kijem je draža fias i dika 
i hrabrena svijetla dila. 

časno i vrijedno tko djeluje, 
taj uzho^ na nebesa, 
B krepostim se napreduje, 
bes ke slavna nije nresa; 

nn pokli je gfievaa more 
nas izvTglo na ove žale, 
i naprijed se poć ne more 
kroz nadmene morske vale : 

za mudro se moć vladati, 
dokle morski val pristane, 
potreba je uzaznad, 
koja su ovo mjesta i strane. 

Uprav tvrda grada onega, 
ki smo iz mora mi vidjeli, 
sred zelena gdje se brijega 
^a za gorom ovom bijeli, 

Nestore plemeniti 
B Elkionom mudrijem hodi 
pomno iskat i odkriti, 
ka atanuja če|ad odi. 

Od masline b grani čami 
prikaž'te se mjesta glavi, 
da đeanicu združi s nami, 
strah i samiiu đa ostavi. 



IzvrBsa je ta požuda, 
i cijeć toga ne itedimo 
nače sile, snage i truda, 
uprav da se poslužimo. 



Ida i Brute ua odu goro 
za stražane uzidite, 
i po suhu i po morn 
B pomnijem okom svud pazite, 

a mi ostali, družbo izbrana, 
da zamani uestojimo, 
među nam se segaj dana 
s bojnijem trudim natjefiimo. 

A prem je ovo dan Čestiti, 
kad Grecija puoa dike 
glasovite po svem sviti 
igre (Sini Olimpike; 

i mi odi s n&Se strane, 
za ne imati od Uh Že^a, 
sred ravne ih ke po|ane 
ponovimo u vese|n. 

O Orfeo svud hvajeni, 
o poznani svud Ifito, 
ki ste iz mlađa naučeni 
djelovati plemenito ; 

Kaatore glasoviti, 
po spartanskom poju ravnu 
ki si obiko sveđ jezditi 
na Cilaru konu slavnu ; 

i vi ostali vitezovi, 
ki na konim boj Činite, 
običajnu na dan ovi 
igru od kona učinite, 

od morskoga puta neka 
budu odalinut ko^i izbrani, 
da za boja i za tijeka 
pak su bo)e razabrani. 



Bojna igrana viteSkoga 
tko dobitnik bade oBtati, ' 
Zelenka ću kona moga 
nemu i kopje darovati. 

kastorb: 
O vojevoda nai izbrani, 
za dan ori počastiti, 
KO ti hoćej, mi smo Bpravni 
tebe i družbu veseliti. 

Izpraznos je sla janacim, 
ki neumrla elani žude; 
za bit BTijeto đjelim jačim 
trijeba je tjerat teSke trude. 

JAzott: 

Ti Poluče i Ceneo, 
n-ijedni nađ sve zatočnike, 
Polifeme i Oileo, 
^ijem a snazi nije Blike, 

i vi, že|ni dike istine, 
inažni Akasto. jaki Admeto, 

Neptunov sin Ergine, 
ilemenitijem djelim svijeto, 

ponositijeh od desnica 
vite se snažnom vlasti ; 
u dobitnik, ki će nica 
moj zemji vržen pasti, 

sabla zlatom okovana 
a dostojnu Čas i diku 
d mene će bit podana 
laso vi tom dobitniku 



Nam, vojevoda, dar najveći 
punit je tvoje botene, 
I želimo hvalu steći 
udno i bojno kroz činene ; 

vitezu je plemenitu 
is neumrla veća plata, 



374 ipsiPiliB. 



neg da svoji na svem svitu 

more od srebra, gore od zlata. 380 



jazom: 



Periklene, ki je mio 
razumnoga brat Nestora, 
Deukalion, Nauplio, 
čas našega svega zbora, 

Asterion, Tatao, PUja, 385 

i dva sina Sjeverova, 
kijeh hrlina izvrsnija 
vrh inijeh je vitezova, 

širokoj će na ravnini 
iz daleka pješke teći, 39® 

kažuć, ko će u brzini 
čas i pravu slavu steći. 

S ogr^ajom suha zlata 
hrt, od vjetar brži ki je, 

viteška će čas i plata 3^5 

bit onomu, tko dobije. 

fbrikubnb: 

Čas i naša brzina je 
za sretati zgode trudne, 
i junačke tve stupaj e 
dijedom slijedit u noć i u dne. 400 

Dostojan je vječne časti, 
u kreposnijeh tko se izgleda 
i ležećoj tamnoj lasti 
u svom srcu mjesta ne da. 

jazom: 

O Klimene, o Talete, 405 

o kriposni Filoktete, 
o Linčeo, koji do mjere 
vješto iz luka potežete, 

odredjena put biljega 
redom ćete vi svi strijelit, 410 

stnjelovca ću najbo|ega 
lijepijem darom obeselit : 



luk će imati ćaćka moga, 
ki ie u mlađoa on noaio, 
i kijem je nemiloga 
kraja od Srba} pridobio. 
nLOKTvrs: 

Biljeg, koji mi želimo 
vrijednijem djelim dosegnuti^ 
vječna je slava, ku alijedimo, 
i od kreposti pravi puti. 

Pat kreposti tko se Btrije|a, 
z« uhititi će orese, 
taj đoti<!e do temeja, 
i neumrlu čas ponese. 
jazom: 

hrabreni Eufete, 
nai vrijedni druže Ifiklo, 
kijem je iz truda, za kijem grete, 
vjekovito ime izniklo; 

o kreposni Palemone, 
Menecijo, Lede oko, 
hrabrenosti kijeh smione 
urea leti svud visoko ; 

ako hvalom dostojnome 
pohvajeni bit želite, 
jakom stijenom tegotnome 
medu vam se umećite; 

ki dobitnik od vas bude, 
oklope će tvrde imati, 
da na bojne može trude 
boje u naprijed nastojati 

Tvoji oklopi, tvoji dari, 
dra« nam će veoma biti; 
nn vitezu tvrđe stvari 
bojne od Časti nije na sviti. 
jazor: 

Snažni Eurito i Anfidama, 
u veseju svim općenn 



rvite se među vama 

kroz junačku pes gvozdenu, 

i neka vas joite sliđe 
Euiicioa, vaSa dika, 
slavni vitez Etulide, 
ki je Bunce svijeb bojnika. 

Kaciga će lijepa, koju 
akova Vukan djedu moma, 
biti plata, tko u boju 
izvrsniji bude ovomu. 

I vi ostali zatočnici, 
tmđ vitelki kijem je mio, 
družite se svi kolici 
fl ovijeni, kijeh sam pribrojio, 

er ne samo dobitnike 
ja sam spravao počastiti, 
neg viteze sve kolike, 
u ovijeh igrah ki 6e biti. 



Ereposno je tve nukane, 
svaki od nas da ga slijedi, 
jnnačko je dugovale, 
vrijedne vrSit zapovijedi. 



Sve Sto igara sred Gredje 
na dan ovi mi činimo, 
za stat odi veselije, 
draga družbo, ponovimo. 

Erkule 6e vitez znani, 
ki ove igre iziiaSo je, 
sa mnom sudac bit izbrani, 
kako u slavno djelo svoje. 



Sve je lijepo, nu čim poje 
lire i ljepše nać budemo, 
da prikazat laSne i boje 
igre naSe tu budemo. 



Ti Orfeo s Anfionom, 
kijem is nsta med izbodi, 
sUtkijem glasom i romonom 
lijep početak nim đa odi. 

Vi pjevajte prvi, a paka 
razamni će Hiron pjeti, 
komu slaToiieh od junaka 
8ved su djela na pameti. 

Tri juiia(<ke zlatne čafie 
ja ću Tami na dar dati, 
na Ćas Arga, plavi naSe, 
kojijem ćete napijati. 
Anfion i Orfeo pjevajn na iBm, 
ahtion: 
Vilni Jove, 
koj bogove 

i vas ovi avijet gospodi, 
ozdigo je 
pjesni moje, 
da za nima svak zahodi 

ORFIO: 

Bog Apolo, 
koji okolo 

svega svijeta svijeteć grede, 
poda meni 
glas medeni, 

stijene i đubja da me slijede. 
Aimott: 
Iste stijene, 
zanesena 

glasom slatke moje Ure, 
sa mnom ifile 
pak iziile 
na tebanske jesu mire. 

OBFEO: 

Ako B tebe 
grad od Tebe 
bi sazidan slatkom lirom; 



divje }udi 
Trle ćndi 
ja naa^ živjet a mirom. 



Ja mojima 
građanima 

pat nkazah, b kijem se u sklada 
bez BurntUve 
Bmeće Žive 
u rodnomn lijepu građu. 



IsTrsmji 
i numiji 

građanskoga od života 
ki vesela 
živu sela, 
gđi Btoji prava svud dobrota. 



Tvrdi gradi 
od če)adi 

vladani su puni znaAa. 
a neznanijeh 
u selanijeb 
nije kreposna djelovaAa. 



Smeća i zloba 
svako u doba 
združena je b gr&dovima; 
Bred dubrava 
blaga i prava 
svoje stane dejad ima. 



Sred gradova 
nije vukova 
ni nemile srde druge; 



K pastijen 

od slij eh Bvijeri 

sve primftjn jad« i tDg& 

OBno: 
^udi Štetni 
i nenmjetni, 
JSeito grade ki TUdAJn, 
are oajgore 
zvijeri od gore 
avom naravi dobivaju. 

AMFIOH : 

lijepe i nule 
gradske vile 
BUDČanoga pane uresa, 
svom dobrotom, 
svom ljepotom 
božice su od nebesa. 



LijepoB draga 
i ćud blaga 

od mlađabne pastijerice 
pridobiva 
i nad siva 

često gradske sve diklice, 
akfion: 

Posred grada 
lijepa i mlada 
rodila se moja vila, 
ka krepostim, 
ka mudroatim 
Paladu je pridobila^ 

Ae su o£i 
od istoči 

ponosite dvije danice, 
svijetlo čelo 
i veselo 
dvor nebeski, sunce lice. 



380 IP8IPILB. 

OBFBO: 



u dubravi 
dni boravi 

Euridiče ma izbrana, 

gizdavija 580 

1 muija 
od ke lijepa nije Dijana; 

svijetlo zlato 
i bogato 

ne 8u izvrsne rude kosi, 585 

čisto krilo 
mliko bilo, 
posred usta rusu nosi. 

Hiron pjeva pod arpu: 

Ni gradovi, ni dubrave, 
ni hva|ena jesu sela, -^^iK) 

gdi mladosti nije zabave 
na kreposna vrijedna djela. 

Nastoj živjet časno iz mlada, 
od isprazne dalek lasti, 

porodnoga mjesta i grada 595 

želi uživat prave časti. 

Nijedna bo|e stvar ne nuka 
plemenito na činene, 
vrijedna i dobra ko nauka 
i kreposno odhraAene. 600 

Zaludu je svoje stare 
duzijem redom na svem svijeti 
brojit svijetle gospodare, 
a nevrijedno pak živjeti. 

Vas, vitezi plemeniti, 605 

ki čim s plavim lijepom grete, 
za zlaćeni run dobiti, 
svijetla od zlata Čas ištete; 

ne toliko slavnijeh djela 
krv krajevska svud spjevana 610 

u viteštvu S)e naprijeda, 
plemenita koli odbrana. 



Q radosti 
sve vike 
jeh kreposti 
like; 
ilav hrabreDs, 



i gdi einovi 
I bani 



iEive i radi, 
drag flvakomn, 
gradi 
Ijenomn. 



hva|eii veoma 
rfeo, 



Ajifiooe, 

nebesi, 

ikone 

»i. 

jedno svoje 

3, 

lacim poje, 
govane. 
dobio, 
Bvnijeh vika 

snika. 

m vez o^, 

m 86 vUda, 



382 



IPSIPILE. 



odkud sela i gradovi 
na svijetu bi bili sada? 

Od kakve bi čovjek cijene 
bes sve |ubi mogo biti^ 650 

bez pomoći^ bez odmjene, 
bez razblude sve na sviti? 

Kakva li bi mlados bila 
lijepe dikle, koja uza se 

ne ima svoga draga i mila, 655 

s kijem mlađahna zabav|a se ; 

ki je miso Ae izbrana 
i požuda slatka i prava^ 
pokoj, rados; štit, obrana^ 
ures, dika; čas, i slava? 660 

JoS da 

samo da se medu Aima 
mlad i mlada ne ugađaju 
krepke vjere zakonima. 

Bez jedinstva, bez |ubavi, 665 

što bi bili, boga djeca, 
neg li suh pan u dubravi, 
ali ugasla jedna svijeća? 

Kako je žednu voda hladna, 
kako je trudnu sanak zorni, 670 

kako je žemba mirna i skladna 
|udem pokoj razgovorni, 

od vječne je pače slave 
rajski život i blaženi, 

dva mlađahna ki borave 675 

vjernijem srcem za|ubjeni. 

Među onijem, ki uzroci 
od kreposnijeh djela jesu, 
i dobara iznaSaoci, 
od koristi ka "^ečna su, 680 

u neumrloj živjet hvali 
i mi ćemo po svem svitu, 
ki smo prvi sazidali 
plav od Arga glasovitu, 

666. boga cijeća] u rukopisu aa svijem jasno: boga rjecba iU treba: toga 
cijeća? 



u naiu krepos more 
KTod JBgleđati, 
i Bine more 
ii]e odkrirati. 



^ENJE DRUGO. 

>, POLirSO, ĐIKLIOI. 



lice plemenite, 
Uklam avim od svita 
B sTtiđ slovite 
3nja glaaovita ; 
laJTeće jes vesele 
rudno djelovati, 
igle i kadje|e 
ejki nutd vladati, 
)udskoj oholasti, 
£e i hrabrene 
ja i za vlasti 
su vjeite i žene — 
[0 gnev valoviti 
> danaa odi 
Ea plemeniti, 
atni Bteći hođi ; 
lago, kako milo 
nam posUše, 
nam drago bilo, 
lice združit nafe, 
remu da otoku 
bi dan postali, 
bn Bva žeetokn 
mire vali. 
i misli ne imi^n, 
im odi sila, 
Da, Ito pitaju, 
o[e dopustila 
la je srca djelo 
letom vje£ae od dike, 



lnbei|iTO i veselo 

primat na stan htoj putnike. 

Vaiu že|u i ćutjeAe 
izrecite sad slobodno, 
ako moje govorene 
nije vam drago ni ugodno. 

O PolipBo mudra i znana, 
u sTijeh tvojijeh svjetijeh koja 
od svake si nas sluSana, 
reci, ka je miso tvoja? 



O kra|ice Ipsipile, 
gospođe naSa draga, 
hvalim, fto si ćudi mile 
i naravim tiha i blaga; 

nu primiti na sve stane 
gosta, od tebe veći ki je, 
od Če|adi mudre i enane 
i pametne djelo nije. 

Mladijem diklam navlastito 
s plasijem mlacim govorene, 
to je i\h prikor, to je očito 
nih poiteda izgubjeiie. 

Djevojčica, ka je rađa 
da sramotan glaa ne steče, 
od čovjeka plaha i mlađa 
uklaša se tja ddeče. 

Kakvu družba međa &ima 
plam i suha slama imaju, 
tač B mladićim obijesnima 
mlađe dikle Štetne ostaju. 

Himbeni au ovo |udi, 
jedno misle, dmgo iSne; 
pod prilikom blage ćudi, 
strah me, da nas ne prihine. 

Unosi od nih rodite]«, 
ili oteli s varkom, ili 
pod imenom prijate)a 
BTe su }ubi primamili. 



I družbi hnđi i kleti 
1 sjevera 
prem pameti, 
Sto je TJera. 
age grabie i plijene, 
bi nemio 
^a od Atene 

I, Sto Kaetore, 
kaf himbeni, 
mislit more, 
čas zaplijeni? 
le nahodite 
lOm, koji 



h naatoji? 

rcijeh nije pođpnne, 

zemje rodne, 

nabnne 775 

eđ ugodne, 
amirit ne će, 
t odi damo, 
U smo veće, 

vUdamo. 780 

more brode, 

Ago tađe, 

e oslobode 

lijena linđe? 

ai poklasmo 786 

ih nesramne, 

1 nzaznasmo, 

a tamne; 

iem da gtuarim 

desnice, 790 

^spodarim 
»niče? 
o potištena 
i ne će biti, 

roga imena 795 

)m pocrniti. 



I- 



386 



IPSIPIIiS. 



»u. 



Jedan krat smo mi kušale, 
što je gospodit i vladati; 
vik ne mojmo ove hvale 
već iz ruka ispuštati. 

Kako uzdrže vrstu svoju 
plemenite Amazone, 
tako u rati i u goju 
oslužujmo mi zakone. 

One buđuć sve mužove 
izgubile posred boja, 
i ne hteći mlade udove 
tamne izgubit ljeta svoja, 

na djela se plemenita 
i viteška postaviše, 
treći dio ter od svita 
lijepu Aziju podložiše, 

sred ke i sada slavne dosti 
drže svijetlo svoje pristoje, 
kažuć, u sve da kreposti 
od )udi su žene bo)e. 

Plemenitu i hrabrenu 
i mi krepos Aih slijedimo, 
i neumrlu čas i cijenu 
8 bojnijem djelim dostignimo, 

ter ukaž'mo svemu svijetu 
sa svi j em znanem, sa svom moći, 
da ni u znanu ni u svjetu 
ne mogu nas }udi proći, 

i da bo|e za vladane 
diklice su mudre i vrijedne, 
nego pune vuhovana 
muške glave nepravedne. 

Tijem pospješno od nas svaka 
oruža se i oklopi, 
ova od }udi vrsta opaka 
da se isiječe, da se utopi; 

s kopjem, s mačim, i strijelami, 
sve satrimo pleme priko; 
ne će odoljet moći nami, 
da ih je sto krat onoliko. 



800 



805 



810 



815 



820 



825 



830 



835 



oražftne 
pobit nije, 
va B obje strane 
ne prolije. 

HA OD diklioa: 
krvi teka rike; 

ču dobiti, ' 
huđe i prike 

1 pogubiti, 

imo iirot dima, 

čas imale, 
m mužoTima 
im rt podale? 

Dun, krajice, 

njiinila, 
iz đeBDice 
spnatila. 



lobar iuii na sviti, 
log nije bio, 
I krv proliti, 

porodio ; 

im bila onada 

tom đilu, 

iko i sada 

t)lagn i mila; 

edna vas ne cijeni, 

m ja od straha, 

trnđ općeni, 

sam sT^ko a vrime, 

u jedno, 
m junačkim e 

bojno i vrijedno, 
rio pripravimo, 
I ire kolike, 



■ej TiteEe da gonimo 
ko najgore protivnike. 

U toliko, TI jubjene 
đvorkiAice me Jieatite, 
ko st« iz mlada naačeoe, 
■ada tančac ačinite; 

dvije najmlađe na izmjei 
čim OBtale bodu igrati, 
iensku ćete Caa i cijenu 
skladnom pjesni pripijevati. 
vđi ae Sini t*n6«o a prilio 

DTORElAlOA 1. : 

O kreposne, 
o ponosne 

dikle od Lemna lirabren<^ 
^im hudima 
možovima 
vlas is ruka ugrabiste. 



DoBle žene 
Bvnd cijeAene 
izvrsnije bjeha ai ]uđi 
svom dragočom 
svom blagoćom 
dobrostive mile ćudi; 

vi kažete, 
^m slovete 

vrijednijem djelim punijem atai 
da i znadem 
i vladai^em 
nadhodite mufike glave. 



Ako mila 
je stvorila 900 ■ 

narav ženu i Čovika, 



87B. ko} mkop.: ke. 



nživsjn, 

ladni amria sva kolika; 
kako biti 
mr na sviti 
lie prava i razložna, 
naredna 
lU vrijedna 
ia vojna ju podloina? 

ĐVOBCAlOA *■: 

Oko deano 

e nreeno, 

i lijevoga oka nije; 

veselo 

Isko tijelo, 

ne ima ruke dvije : 
tad ne mo^ 

razlogu 

fava^ena {udska djela, 
i brabrena 
iđra iena 

ima prava svoga dijela. 

DVORUAlOA ■- : 

Unosi od }udi 

I sa ćudi, 

lesTijesne i bimbene 

a Bu mile 

rke i sile, 

eće, ubojstva, grabie, i plijeni 

Tijeb vrlina, 

lb krivina 

lo je ženskoj u n^avi, 

tišinom, 

milinom 
jveće se gtzda i slavi. 



Hade i prike 
sve bojnike, 

priko morske koji vode 
gusuiti 
i plijeniti 
i nai pokoj smetat hode, 

sve aatrimo, 
Bve pofilimo 

pod junačka naSo Bab}t], 
i grabeću 
i mrzeću 
uže£imo nih korab|a. 



Dosta je veće, drage moj 
lijepi tanac nst&vite, 
ter na prava djela i boje 
Bve B6 hrlo pospješite. 

Gvozdjem i ogAem oruža 
na plav Argo svaka hrli, 
da ae ie naSijeb goni strani 
ovi od ludi narod vrli. 

Ipolite vrijedna moja, 
ka vrh inijeh svijah diklica 
i sred mira i sred boja 
Jubjena ai ma družica, 

poklisarom Jaz on ovim 
od moje ćeS strane riti, 
da mu priđ svim vitezovim 
ovo budu navijestiti: 

ko god a tobom od juna 
mač na bedri za Čaa paSe, 
i djeluje djefk jaka, 
i bojnoga koAa jaie, 

kra]ica vas Ipaipile 
n» viteškom semu kraju 



&e druge bojne i mile 

. rat smrtni pozivaju, 

ter 8 oružjem sve spravne su 

mi danas ukazati, 

ijedne dikle da dobre su 

podobne Bvijet vladati, 

pa6e od vete da je cijene 

ina žena svijesne ćadi, 

g pameti potiJitene 

) zločestijeb tamnijeh {udi ; 

tim ili se inima bijte, 

puni svi prikora 
le lE zem|e tja bježite 
raiijem Argom priko mora. 
A mi, smiona družbo, veće 
ižat se pospjeiimo, 
) i dika naia ne će, 

krzmamo i da cknimo. 



Undro veliS, o kra}ice, 
I si STemn puka mila; 
krsjerske djevojćice 
i}evska se prose dila. 



Pravedno je, da se avudi 
BTijeh zemjah, priko mora, 

M) u jedno nafiijeh }udi 

livina i pokora; 

Ja zloćudni juboTnici 

me nauke vjekovite, 

kakvoj se drže dići 

ipe dikle plemenite, 
da jedna, ka je tebi 

e svoje darovala, 

razijem te jes na nebi 

ipodarom izabrala, 

bi te dvori, ka te uživa 
najdraže sve veseje, 



392 



IP8IPIL1B. 



iia uzdano ka ti odkriva 
sve potajne svoje žeje^ 

sve TJemosti na uzdarje 
ne ima biti pogrđjena, 
i, Sto teška prem nekar je, 
nemilosno privarena. 

Čovjek, ki bit hvajen |ubi, 
i živjeti bez zabave, 
razložno je, da bvu Jubi 
vjernu drži na vrh glave. 

Kakav svijeća da sunčana 
ures po|u nebeskomu, 
tako je druga lijepa i znana 
od uresa drugu svomu. 
U }udskomu nosi licu 
sroe slično bijesnoj srdi, 
zaručenu svu dro žicu 
i gospoju ko pogrdi; 

za Sto kako muž nebami 
da pedepsan zlo ne bude, 
ki hotinstvom "vjeru ckvmi 
i nečiste ^era blude? 

Mudra dikla u svom drugu, 
ki je sva |ubav ne na svitu, 
zloću i nesvijes svaku drugu 
može trpjet i podniti, 

u rasr^bi nu je ogiienoj, 
iz pameti pače izlazi, 
na bludnici potištenoj 
promijenena kad se upazi. 

Tijem s našega neka izgleda 
vjerenici plemeniti 
uzmu nauk u naprijeda, 
vjernijem |ubi vjerni biti; 
pače neka dikla svaka 
tvrdo gleda ka se vjeri: 
koga pekne zmija opaka, 
i mane se boji zvijeri. 



1005 



1010 



1015 



1020 



1025 



1030 



1035 



1040 



rREC£. 

OD ĐOBITJA I OD ISABA. 



ilavili. 




lala 




;»g^ 




h hT>l> 




it.«.. 


1050 


:> cijei« 




le obeća, 




mene. 




lite, 


1066 


rojo, 




^IG 




»)n. 




Iiedjeni 




e, 


1060 


cijeni 




ivedno, 




jeril. 




Tijedno 


1065 


Gnika. 




tore 




mo; 




re 




no. 


1070 


rAZON 1 DBOtlMA, 


IRSOL 


.rimiJi, 




»ka. 




dili 




lika. 





Mjesto se ovo Lenmo zove, 
ogdenoga stati Vulkana, 
sa nebeske gđi bogove 
omžja sa salcovana. 

Ni sred grada, ni rnsaga, 
kako znamo da bi prije, 
mnike a demu glave i traga 
ni za čudo vidjet nije, 

od osvetiujeh za što Žena 
cijeć zlotinstva i zle ćudi 
}udska vrsta sva pobijena 
u način je veomi budi. 

Lijepa kćerca Toantova, 
Ipsipile dikla mlada, 
kra)ica je sad Miova 
i mudro ih veomi vlada. 

Ona u gAivu općenomu 
tiha srca i pameti 
sama dragom ćaćku svomu 
nije život b^ela uzeti ; 

cijeća toga blt^ i mila 
koliko se bo]e more 
i nas jutros jes primila 
u kra|evake svoje dvore, 

i hoteći za jedno s nami, 
ki Želimo, mir sklopiti, 
8 ostalijem se drožicami 
nije mogla pogoditi. 

Sve kolike tim spravjaju 
viteiki se oružane, 
da odovle nas tjeraju, 
i da zemju svoju brane. 

Samovo^ne, plahe, ohtjesne, 
diklice su sej hrabrene, 
ali zdrakom slike uresne 
(nveno ti srce plijene ; 

nn krajica Ipsipild 
jak božica od nebesi 
dragoćom se krvi mile 
nad sve ine gizda i resi. 



1 licu rase i lire, 
lata ima koii, 
Dj med izTirfl, 
1 sonce nosi. 
ita zatodnica, 

riječi )ubež|iTa, 
om bojnijefa od điklica 

■mrtni rat poziva; 
li se odijelimo 
ra I nafiom plavi, 
tripravimo 
) diklam boj krvavi. 

<Att OD AKO(»iAtrrA: 
un, ka je £aa i dika, 
oji Bvnđ slovemo 
[ijeb cvijet bojnika, 
m diklam boj bijemo? 
i rnke a Ailiovn 
LQ ne okrravit, 
e zem]u ova 
Jata nam ostavit. 

na plav uklonimo, 
ći Bej n eh vale, 
jeme izprefimo, 
>rodit morske v^e. 



I na plav ukloniti 
rago mi bndemo, 
}ran po svem sviti 
jegom dobitćemo, 
ki amo svnd držani 
e isatočnike, 

i nemani 
vrle i prike, 
oijeli mnoi junaka 
D i posjekli, 
tdijeh djevojaka 

smo da utekli 



396 



IPSIPILB. 



Cijeć potjere pače ore 
one bi se sveđ hvalile, 
da najbo)e vitezove 
na boju su pridobilo. 

Tim nikako nim ne damo, 
da se diče ovoj časti, 
neg ih odi dočekamo, 
za u prikor ne upasti. 

Nu ako nas že]a nije, 
da se naSijeh od desnica 
na tle rusa krv prolije 
od mlađahnijeh zatočnica; 

kad im poznat učinimo, 
da u junaitvu mi smo prvi, 
nazad ruke Aim svežimo 
bez ubojstva i bez krvi, 

ter svezanijeh tač rukami 
priko morske vode sine 
naSijema ih |ubovcami 
odvedimo za robije. 

Većoj ćemo bit u cijeni, 
kad ovako Aih stečemo, 
neg li kada run zlaćeni 
Eti silnom kra|u otmemo. 

Nu stražani s gore gredu 
ito god novo nam kazati, 
čujmo nih glas i besjedu, 
za bo}e se moć vladati. 



1155 



1160 



1165 



1170 



1175 



ISTI I GLASNIK S OORB. 



glasnik: 

S mačem, s kopjem, i strijelami, 
o vitezi. silna i jaka 
grede v^jdc suproć Bami 
oružanijeh djevojaka. 

U glas jedan sve vikaju : 
da pobije, da se isiječe, 
braAenomu naiem kraju 
nemir nosit tko dotječe. 



1180 



1185 



I 80 ita«s jnnačkogs, 
rabrane, nigđa prije 
riđjet ovakt^ 

86 meni nije. 
brijegom sn jedne 

1 na ovom mjesta biti, 
K>)ijemA ko vitezim 
mo se iiUma nđriti. 
ne gAevne i nemila 
»rab^ naie slavne 

am Bu se uputile 
je brte i apravne. 
>rem evo ođ onuda 
glasnik s plavi grede, 
ći jedva od tmda, 
krvav, slike blijede. 

ĐKĐOI ai.UKIK 8 MOBA! 

jeme Eaman Sto trajete? 

at smo svi gotovi; 

>rem vitezovi, 

1 luka svi tedte. 

očnica bojnijeb sila 

:ijem gvozdjem, Stetnijem plami, 

it je naripila 

i Arga n&mi. 

sorci sn jedva ntekli 

lova prika gževa, 

ni B kraja odsjekli 

ilike veze od drijeva. 

jedne Aih srdite, 

nije izrijet mo^ 

viče skaču i prite 

po moru plovom doći. 

ralile jedne s kraja 

listanka strijejat jesa; 

a plavi nije Btupaja, 
{ strijele neizbrojne sn. 

ns vrijeme ki se bio 
n s družbom sahraniti, 



ovi sasDUi gl>B nemio 
đoteko sam vami riti, 

i bježeći priko brijega 
bjeh od oitre raćen strile, 
đk ne dođem bez biljeg 
od vrline nih nemile. 



Hod'mo na plav, družbo, ureda 
pedepaati dikle smione; 
ali ohole pnn« ijeda 
B brijega gredu na nas one- 

Sri se »trane uklonite, 1235 

da Čujemo Sto 6e riti, 
Tit«Ski se pak spravito 
od Mh sile osretiti. 

IPaiFILB 8 TOJSKOK On DIKLIOA, JAZOM 1 nSUilHA. 
JBDNA niKLICA: 

Tužni mlaci, ka žestoka 
£es i sre&i vas donije 1240 

vrh naiega šega otoka, 
gdi čovieku stana nije? 

Ke znate li, da sred Aega 
mi poklasmo bez zabave 

od djeteta najmaAega 1245 

do najsjeđe muške glave? 

Tako i ruse glave vaSe, 
za sve oklopjem utvrđjene, 
od ruke će bojne nale 
pastit e trupom razdije|ene. 1250 

Tim za ne bit svi pobijem, 
na tle oružja sva vrzite, 
ter odovle podniženi 
B vaiijem Argom tja bježite. 

Vafie ćemo mače i kopja 1255 

posred crkve objesiti, 
i ograbjena vami oklopja 
ovijem pismom naresiti : 



'& kopja, ove mace, 
Jopima bojnijein ovim, 
i oteie od sTijeli jače 
jaćema vitezoTim. 

PJBTA sz: 
užni mlaci, ka žestoka 
i sreća i t. d. 

JIDAM OD BOJTMIEA: 

a nepamet vas potače 
oklopjem svijetlo lice, 
ulati kopje i mače, 
zbludne zatočnlce. 
ajte ornžje ritezima, 
jem Broa eanosite, 
&am se ureenima 
erim naresite. 
nono ruho mjeite oktopja 
biti vaSa že]a, 
mjesto mača i kopja 
a igla i kudje)a. 
u za Bve ste prei bijele 
razloga bez nijednoga 
jem grozdjem nareaile 
a oklopja junačkoga, 
jedna ne moj posnmiliii, 
romisli n pameti, 
e obijena od nas biti 
naiega mača umrijeti; 
ezatćemo nazad vami 
, kom vas dobudemo, 
as nolijem jubovcami 
lice povedemo. 

p»VA bb: 
i nepamet vas potače i t. d. 



ije će naiu svu koUku 
2em[a krv popiti. 



400 



IPSIPILE. 



nego ćemo suzne viku 
i robiAe vaSe biti. 

Ali u koma jada i trađu 
bitće vaSe majke i )ubi| 
usaznati kada bado, 
da vaa ženski mač pogabi. 

JoS da vi nas dobndete, 
kako ste se zahvalili 
malu slavu tijem steć ćete. 
Sto ste žene pridobili; 

a mi kad vas dobijemo, 
po sve svijeta detr strane 
pohva|ene biti ćemo, 
i od svakoga pripijevane; 

glasit će se po sva lita, 
ko na]bo|ijeh množ junaka 
bi sramotno pridobita 
od mlađahnijeh djevojaka. 

pjBVA sb: 
Tužni mlad i t. d. 

DRUGI VITBZ: 

Vi ljepotom svijetla lica 
nas možete pridobiti, 
a u junaStvu od desnica 
sve se nami pokloniti. 

Nafiom rukom pridobita 
svaka se od vas srećna zovi, 
er najbo|i svega svita 
dobitće vas vitezovi. 

Ali Sto će taSle riječi? 
Pomagate vi se Aima; 
krepostan se vitez diči 
bojnijem djelim, ne riječima. 

pjBVA sb: 
Ka nepamet vas potače i t d. 

tbx6a dikijoa: 
Od vas mi se ne straSimo 
ni u riječih, ni u dilu; 



1295 



1300 



1305 



1310 



1315 



1320 



1325 



da BO nđrimo, 
'aln sila. 



oj^a ne adamno; 
aeđu muni 
>et, ki ge imamo 
lijeh udrit eami. 



»pravni, ko hoćete 
B Tami nđriti, 
vi ne ćete 
im pohvaliti, 
oa ' Ipolite, 
Dejiđamija, 
laaoviie 
arpelija, 

inom dražbom smionom. 
I ea mnom ima 
Buijem bit Jazonom 
em vitezima; 
tko ikada, 
vade lice 
budu gada 
degnice. 



ni Telamone, 

Pdeo, 
>tm smione 
id Tideo, 
1 ćete diklicami 
lom vi ge ndriti; 
rogo Tami 

begjediti. 
Tijeh krajica, 

deanice, 
Eato^nica ; 
&e družice. 



Drago je nami Bvijem kolit 
i mnoge gu o&ie sreće 
boj bit a takijem zato^niciiii ; 
ua jniia^a djela veće. 
Odi fiinn mađn Aima mor«SkD ■ 



O kra|ic« plemenita, 
ja neumrle slave radi 
u razlicijem stranam svita 
a nebrojnom se bih teladi, 

nu takoga satoćnika 
nesamjerih nigda prije, 
ko viteBka troja dika 
iunački se siječe i bije ; 

za to, ako posred rati 
blage molbe mjesta imaja, 
i glavni se veće krati 
neprijateji omajaju : 

i ti nam se đostoj odi, 
i hrabrene tve družice, 
)nbež|ivoj a slobodi 
odkrit svijetlo vaše lice, 

neka oćito svi gledamo, 
Čije od mke, ili umrita 
na viteikom po)n imamo, 
ili koga pridobiti ; 

a mi odkrijmo, družbo mo 
naie obraze toga prije, 
strah i šumna da nikoja 
diklicami vrijednijem nije. 

JEDNA DIKUCA: 

Ne samo smo mi spravjen 
tvrdo oklopje dignut s JSela, 
neg naprave ave gvozdene, 
kijem se svaka nas odjela, 

ter nijednoga bez oklopja 
kad budete naa poznati. 



n* kopja 

vam rvati; 
a nije jedao, 
m straiiva, 
lalo vrijedan 
lu protiva, 
Bfi na svakoju 
četvorica, 
naia n boja 
n đeBnioa 



1 ostavuno, 

družice, 

ae Bme^ odkrijmo 

icim naie lice. 

se ja najprva, 

neniti, 

I kijem se rva, 

paziti. 



> svjetloB rađa 

tvojijeh oči, 

raža i slađa 

»d istoči? 

>gla tva deanica. 

« i mila, 
tvoga lica, 

OH mu dobila, 
tve ne branim, 
mača moga; 

le istoga. 
Isijeci mi, 
.točnice, 



404 



IP8IPILR. 



nraiPiuB: 




Da ođsiječem glavu tebi 
u bojnomu prikom ijeđu? 
Ne bješe je kazat trijebi, 1430 

drag viteže, mom pogledu. 

Obraz i riječ tva medena 
većma me je pridobila, 
neg junačka i hrabrena 
bez izgleda tvoja sila. 1435 

Tim ne samo boja ovoga 
podavam ti ja dobitje, 
neg krajestvo srca moga 
i sve ostalo moje bitje. 

Gospodar si ti }ubjem 1440 

moje glave i života, 
zapovijedaj ito hoć' meni, 
svezala me tva dobrota. 

O bojnice plemenite, 
izabrana družbo moja, 1445 

na tle oružje tja vrzite, 
odi veće nije boja; 

jedovito srce opako 
za jedno sa mnom svaka ostavi, 
ter viteze lijepe ovako 1450 

\ubi, dvori, hvali, slavi. 

DiELioA prva: 

Mudro veliš, o kra)ice, 
djelo tvoje sve slijedimo, 
misli naSe i desnice 
8 vrijednijem mlacim sadružimo, 1455 

koji ako se nam dostoje 
bit |ubjeni vjerenici. 
Čas najveća naša to je, 
pače u vječnoj mi smo dići. 

JEDAN OD ABGONAUTA: 

Tko je od tvrda gvozdja i stijene, 1460 

o gizdave zatočnice, 



) sa Inbjene 
jerenice? 
licem i dobrotom 
m pridobiti, 
»m i životom 
T«8 {ubiti. 



rako svijeh odluka 

e zapovijedi, 

ja ruka, 

i odredi; 

te odlndili, 

atočnici, 

ii mili 

"enici, 

Etipno zAhTa)amo 

em i pameti, 

Eimamo 

. Bern BTijeti- 

ilemenite, 

I Da« Že)«, 

Dspoditfl, 

irijeh vesela. 

lijepa i zoaua, 

pa moja, 

lit izbnuia 

gospoja, 

roje mile 

erenice 

, kijeli bile 

tto^ce. 

Un moja i tvoju, 

li dopađe, 

lokojn 

mlariim dlkle mlade. 



406 IFUFIUB. 



iPSiPiLi: 

Eo želite ave će biti 
u podpunu miru i skladu, 
vjere ćemo tej svrSiti 
brzo u Lemnu lijepu gradu. 

Jedna od mladijeh dvorkinica 1500 

pod^ nai ovi mir objavi 
družbi ostalijeh zatočnica, 
ke boj biju 8 Argom plavi, 

ter im reci da ustave 
jedovite misli prike, 1505 

i dvoriti da se sprave 
lijepe i mlade vjerenike. 

jazon: 

Također će, družbo moja, 
na plav jedan vas otiti, 

i naiega svrhu boja 1510 

svijem pomorcem navijestiti, 

da se smire, da ne imaju 
od nićesa sum&e i straha, 
i da samo plav čuvaju 
od silnoga mora plaha. 1515 

A i mi ćemo brzo k nima, 
čijem će sasma mirni ostati, 
s vjerenicam }ubjenima 
na korab|u doSetati. 

A vi ostali, družbo, sada 1520 

i nas i vas proslavite, 
i za biljeg mira i sklada 
B diklam tanac izvedite. 

Ti Hirone, i Orfeo, 
i Anfione glasoviti, 1525 

kroz glas meden i veseo 
nastojte nas veseliti. 

Našu sreću i namjeru 
slav'te sve što bo}e znate, 
i vitešku našu vjeru 1530 

skladnijem pjesni pripijevate. 



moje izbrane, 
ie pjesni, 
<s s obje strane 
'fiBni- 1535 

« tftii6*o i pjoT«jii a» iimjsnii. 
BaoHAun: 



:oiD dikom, 

1 i prilikom, 

LUa ovoga 

junačkoga ; 
ivi 

be vaš svakoja 
boja. 



sunce svita, 
'lasti 



408 IP81P1LB. 



sada svaki 
kroz vez jaki 
naše vjere ternepte 
u radosti 

i u dragosti 1570 

svezani se bit spravite. 

ABOONAm: 

Tihoća je, 
dragoia je, 

i ljepota va8a mila, ^ 

naiu družbu 1576 

vam na službu, 
lijepe dikle, ulovila; 

B ne izrečenom 
za to scijenom 

ostaćete slavne svudi, 1580 

er junake 
jeste ovake 
pridobilo tihom ćudi. 

dikligb: 

I vi blagom 
slikom dragom 1585 

i besjedom vaiom milom 
nas dobili 
i smirili, 
ne junačkom jeste silom. 

Medu ostale 1590 

vaie hvale 

ni ova mala ne će biti, 
Sto s milinom 
i tiSifLom 
biste jaci nas dobiti. , 1595 

n JBDNO ABOONAun I ducligb: 

Stvari slade 
ne iznađe 
majka narav na sem svitu 



Čelađ, koja ulaze n ovo CiAenje. 

Sre^a. 

Ubalđo. 

Karto. 

Rinalđo. 

Armiđa. 

Sknp vila. 

Sirene. 

Nakazni pak}ene. 



mf 

E« 

ue 

» . 

TM 

ije] 

H 

(Tik 
itei 



hva 



iida 



414 ARMroA. 



Plemenita na Sirena 
kon Eafrate rijeke rodi, 

koja od kn4a bi }ab]ena, 35 

ki Damaskom ]ur gospodi. 

Sirena ova rajskom dikom 
svoga glasa i ljepote 
srca nmozijem }abovnikom 
sanosaSe i živote^ 40 

a nada sve mogućega 
toga kra|a smami i stravi, 
ki goraie djeca tega 
vas ažežen o |ttbavi. 

Tako ima svoju že}u, 45 

čijem je dvori i ii&e uzdiše, 
ter združeni u vese}u 
lijepu Armiđu porodiie. 

Cajko umrijO; a vik koja 
suncu odsiva svom lipotom, 50 

sve hitrosti znat nastoja 
pod svojijem dundom Idraotom, 

od kojega bi poslana, 
da kroz mile svoje urese 

vjernu vojsku od krstjana 55 

rani, ustrijeli, i zanese 

Tu se učini smeća mnoga 
kroz Činena ne himbena, 
od Rinalda nu slavnoga 
osta i ona zanesena. 60 

S prva idaše na i nemila, 
da ga smrti zlom pogubi, 
nu }uvena zlatna strila 
usili je, da ga }ubi. 

Tim da je ne tre strah usioni 65 

da od ne bojnik drag ne uteče, 
u otok ga ovi đoni 
od viteza svijeh daleče, 

gdi sagradi zid veseli 
vrh visoke strme gore, 70 



50. svom] rukop, n^esto: sv postojano ima: «£ 



Eraj lijepoga penTOJa 
vir izvire bistre vođe, 
nsređ amijeha i pokoja 
smrtni plači gdi le plode. 

Ovđi vila lijepa i huđa 
a đrazijem avojijem, koga stravi 
■red raskoJla, sred razbinđa, 
sred celova dni boravi. 

Ali p&kln grad {ubjeni 
viJAi oteti hoće sgara, 
i lUnaldo đa hrabreni 
sve pak]eDe sprave shara; 

čini da ja strjelovita 
priko mora badem doći 
po bojnika plemenita 
B dvjema đrazijem nmoge močL 

TJbaldo se jedan zove, 
ki je obiio segaj svijeta 
mnoga mjesta i gradove, 
pun mudrosti svake i svjeta ; 

drugi je Karlo bojna imena, 
ki Rinaldn slavnom nosi 
od vojevode svoga abijena 
mač, ki osvetu lijepu prosi. 

Znani starac i pravedni 
do je načine lijepe iima, 
da slobodit vitez vrijedni 
iz ruka se sitnijeh ima. 

Ko će dobit sve kolike 
plahe zvijeri, hude otrovi, 
po naredbi vile prike 
ke ČDvaja otok ovi, 

priđragoga fitit kamena 
podo im je i prut zlatni, 
i lis, ki će kroz smetena 
mjesta iduu put kazati. 

Jučer noćno dmzi mili 
sahodnoga put zatvora 
la jedno su se uputili, 
ja ih čekam na kraj mora. 



s blagom £e«ti 
t pomno sada, 
t cijde svijesti, 
e Teze upada; 
ma pa6ek štitu 
se svak ogleda, 
ti svak na evitn, 
ti "Te naprijeda. 



INJE PRVO. 
:azanb pevo. 

DO I KARLO. 
UBAIJ>0: 

se )ubaT slijepa 

zore zbora, 
I koga cijepa, 
Bti ni razbora, 
da, ki Bvuđ slove 
i sve visoke, 

u ove 
ne sasma otoke, 
i plemeniti, 
Dl] eh rođen truda, 
i ovdi bluda 
1 živ nn sviU. 
0, da hrabreno 
svijeh bojnika 

zatravjeno 
boJDijeh dika? 



I, koja mora, 

druže mili, 
d tabora 
i smo pribrodili I 
> nitko ini, 
vojom česti 



.valovitoj po pufiioi 
u ove strane nas dovesti. 

Me se srce vik ne nada 
stavit na ove tle stupaje; 
Čini mi se gledat sada 
od novoga svijeta kraje. 



Ovijeh strana joite onamo 
glas među nam ne prolijeta; 
Karlo, jedva mi sad snamo 
treći dio svega svijeta. 

Nq si Cuo, da 6e vrijeme 
doć kreposnijeh )ndi obilno, 
ki će ■ plavim hrabrenijeme 
o<!ean brodit more silno. 

S Aim u družbi sreća mila, 
pleiuć morske sve valove, 
otvoriće jedra bila, 
za nahodit svijete nove, 

da će jedva moć uprijeti 
bistri pogled svoj za ^ma 
glas pun oči, koji teti 
B neizbrojnijem sveđ krilima. 



Srećna mjesta, koja dati 
viteze će 8vi)etu take, 
uz kriposne kijefa Će zrake 
stara kripos pomrćati. 

Tko da Erkula tad proslavi, 
ki a Širokom moro plije, 
svrhu od puta tijesnu stavi, 
da se naprijed proć ne smije? 



Druga kripoH, druga znaoa, 
ukazaće tad pravedno, 
stat sred kratka da se znana 
ne miruje srce vrijedno. 



iko krepka i jaka 

srećua toli 
»red snka 
liit svijet okoli; 
a naia Bveta, 

Bvak pokloni, 
ieit4e svijeta 
. sakotii. 



, da zabjeni 
1 po sve vike 
. ki stvoreni 
»u dike, 
a, ki se rodi 
jna dila, 
sad provodi 
le usred krila. 



, silna sloba 
ide vlasti 
ovo doba 
I upasti, 

la trudne muke, 
id prisveti 
ajae rake 
Elijem oteti. 



paj poapjeiimo 
:te ziđe, 
»odimo 
litre Armide. 



rijeri prike 
:ii gaja? 
nih prilike 
, vrlijek zmaja! 



Hude vojske! Skupa grda 
plasijeb lava i medvjeda! 
Strahovitijeh toli srda 
vik me oko ne ogleda. 

KARLO: 

O Ubaldo, prema tebi 
gredu zvijeri sej nemile ; 
mač poderi, da te ne bi 
za jedno sa mnom razdrpile. 
ubaldo: 
U nožnicu britke mače 
postavimo; vojska juta 
od tega će uteć pruta, 
za sve ohola na nas skaJ!e. 
KARLO : 
Ko pobjegnu? Čudne moći! 
Kaž'mo srce krepko i jako, 
ne nio/.e nam vrba doći, 
protiv nami da je vas pako. 

DBALĐO: 

Vrijedni starac mudri i znaoi 
na dijel^nu nami ne da 
ovi zlatni pmt zamani ; 
hod'mo, druJEe moj, nsprijeda 

EARLO: 

Koja se ono družba nula 
iz onoga vira otvori? 
Slatke zgode, lijepijeb vila; 
draži ti sa iiih pozori! 

TJklou'mo se, druže, strane, 
ne udi nam ovdi stati, 
prilike su nih BUnMne, 
milo ih je pogledati. 
ubaldo: 
Oto 8U vode one od smijeha him 
gdi na zlo priklone stanuju Siren 



422 



ABIODA. 



hladne ispijat oye vođe, 
tance izvodit, pjevat pjesni. 



vili: 

Ovdi vječno prima}eće 
B jesenim se vječnom resi, 
u jedno raste plod i cvijeće, 
dar obilan od nebesi. 

Svačijem darim blage sreće 
srećna se ova po]a diče: 
na jednoj grani vojka niče, 
a na dragoj zrela je veće. 

Zem]a gvozdjem ne tegnuta, 
u vese|u, a radosti, 
iz plodnoga svoga skuta, 
dava sitne obilnosti. 

Mlijekom teku slatke rike, 
medom rone divji hrasti, 
bez pomoći puna dike 
loza rada svoje slasti. 

Ovdi blaži sveđ vjetrid 
bio dan zovu, zoru bude, 
medni u dubju Čim slavici 
poju žubor pun razblude. 

Sve Uo narav mila i blaga 
za raskoše |udskc stvori, 
sred pokoja tiha i draga 
u ovemu se mjeatu zori. 

sisbne: 

Hod'te, hod'te, sred slobode, 
hod'te, u miru i u |avezni 
hladne ispijat ove vode, 
tance izvodit, pjevat pjesni. 

vile: 

Tvrde štite, mače klete, 
ke ste dovle vi nosili, 
već slobodno vrć možete, 
o bojnici Trijeđni i mili, 



310 



315 



320 



325 



330 



335 



340 



lijepoB, ku Bu prije |ubil«, 
ko priličnu svojoj did, 
prigizdave lijepe vile 
i mlađ&hDi ]ubDTmci. 

Tako i život naiS umrli 
Bftd prolit&n, ziman sada, 
na BkonJ^e svoje hrli, 
sahne, vene, i opada; 

i za sve se primaliće 
drugo vra^ Bvijetn opeta, 
ne moŠe se |udako biće 
vik na prva vratit ljeta, 

Ber'mo ranu ruBU ie rana, 
uživamo u radosti, 
dokle je jutro naiijek dana, 
ki u j!aa gubi sve Bvitlosti. 

Ber'mo rusu od }ubavi, 
i }ubimo som na sviti, 
ko je Jabovnik vemi i pravi, 
Jubeć može }iibjen biti. 



Hod'te, hod'te, sred slobode, 
bođ'te, u miru i u (uvezni 
hladne ispijat ove vode, 
tance izvodit, pjevat pjesni. 



Vir, vile, Sirene, Armida zla vila 
za naSe općene Štete je spravila; 
no višni u pomoć u družbi snm oanu 
hrzo će vrha doć kimbenijem spravami. 



Dijeliie se lijepe vile, 
videć da mi ne marimo 
tance i pjesni iih primile; 
ve6e se i mi odijelimo. 

] M nikopitu nv'e ta riječ ra mm jamo napitaita. 



N« viiemu lijepa vila 
sjedi, a vites a pokoja 
sred mekahna Aeje kriU 
naslonio glavu svoja. 



Nu ti prama mđijeb kom, 
ke ona plete Byjet|e od zlata, 
snježanoga oko vrata 
bludni vjetrić fioj raznosi. 

Zrcalo joj vites drži, 
gdi ona ogleda svoje lice; 
ah, himbene vilenice, 
ko ga travi, ko ga prži, 

ko s vedroga ie pozora 
on DO smeće svoje o6i, 
ona je i&emn svijetla zora, 
ona eance od isto^Si. 
Nu ko mu medene celove podava, 
i Čini da veo« s ie lica gizdava! 



Pazimo ih, draže mili, 
iza đnbja skrovna ovoga, 
od bojnika stravjenoga 
je da se ona brzo odili. 

Uinićemo ovdi nemu, 

kad sam bude, đa se ogleda 

u svijetlomu Štitu ovemu, 

ka vlas nime zapovijeda- 

(Ovdi auauA pftđa i kantAJn ovo iai 

Uživate o gisđavi 
mlaci u cvijet mladih lita, 
uživate od jubavi 
slatka, dobra, i Čestita, 
dokli vami posred lica 
žene trator i ružica. 

Slatko ti je {ubjen biti 
ođ prilijepe suncu vile, 



428 



▲BMIDA. 



abmida: 



Ne mO) brace, da te tradi 
me lubavi aunuia prika, 
tebe srce moje žudi, 
ti s' ma že|a sva kolika. 

Ah, čestite saama strijele, 
kojijem ures tvoj me ustrili, 
raju dufie me vesele, 
lubovniče drag i mili, 

ti si pokoj moj žuđeni, 
srce i život ti mi ote, 
zrcalo je pravo meni 
ures svijetle tve ljepote. 




505 



510 



BINALDO: 

Raj obraza vedra tvoga, 
gdi se pazi sunce sjati, 
sred maiahna skla ovoga 
ne može se uzdržati; 

sva je u tebi rajska gizda 
i ljepota sva od nebi, 
ogleda se posred zvizda, 
to je zrcalo pravo tebi. 



515 



520 



▲rioda: 

O Rinaldo, slika tvoja^ 
ka me vječnijem plamom sprži, 
ovega je perivoja 
cvijet najljepši i najdraži; 

po tebi je moje biće 
srećno u srećnoj ovoj strani, 
ti si drago me proliće, 
ti perivoj moj izbrani. 



525 



BINAJUCK): 



Ja sam sluga dike tvoje, 
meni je draža na svem sviti 



530 



590. svsm] Uiko i druffi rukopisi mjesto: sem često imeiiu. 



Koja me ovo vUs doveU 
u ovo mjesto ne poznano? 
gđj Hte, boju« mojs đjelm, 
gdi si oklopje me ishrano? 



O-ori Evropa sva kolika 
i Bve Aflije straoe a boja; 
a iih vrijedna nije bojnika, 
ki pribiva u pokojn. 

Tko god vje£na bUtu žudi, 
ili je vitea vjere prave, 
pod oružjem teSkijem trudi 
palestinske sred države; 

ti Bertolda sinn izbrani, 
juna^oga izvan zbora 
sam dni trajeS tve zamani 
razbludnoga sred zatvora; 

ti sam na boj vemi, općeni, 
kratiš snaine troje eile, 
ponosni, o hrabreni 
zatoćnite bludne vile. 

Ej san, ka zled, sila koja, 
ovdi tebe doć nsili; 
gdi je vrijedna kripos tvoja, 
ka svud slove slavnijem đtli? 

PnsH, posti semje ove, 
vojska i GTofred tebe pita, 
sreća i dobit tebe zove 
na rvaAa plemenita. 

Hod', bojniJSe vemi, dobi 
prijeke, uđesne, bojne trude, 
da boj, počet 8 tobom fco bi, 
po tebi se svrSit bode. 

Huđa vjera i himbena, 
kojom kripos tvoja krenu, 
neka bude sasma strena 
po>' tvu ssbju pribrabrenu. 



n 



ma ovako poplesa ? 
gledati nebesa. 
, oaprave nemile, 
rte azrok sve bile. 
ej zem)e himbene, 
loje hrabrene. 



«ikoga, 



ce moga 
izbrana. 



poriđjeti, 
poiil«; 
^e cknjeti, 
a vila. 



0, IZ OTSga 

i«, 

a Annida 
ijega. 

I TBEČE. 



i^a moga; 
i nije 

toh, nikoga ; 
eh, gđi je? 
3go je, 
bi|ega; 
Qoje, 

od Aega? 
liti, 



432 



P 






P * 



ABMIDA. 

ovđi samu ostuTiti, 

da moje b nega srce vene? 

Ne će biti to nikada; 
mojom vlasti, 8 ke svijet tme, 
učinića hrlo sada, 
da stupaje natrag svme. 

Mene sila sva goruća 
paklenoga jaza dvori, 
učinit sam ja moguća, 
mrtvo tijelo da govori; 

ja 8 usionijem zakletvami 
mogu činit kroz vlas priku, 
svijestan čovjek da se smami, 
i promijeni ludsku sliku; 

kada hoću ja, nebeska 
žarka svjetlos sva pomrči, 
daždi, sijeva, grmi, trjeska, 
nadmeno se more srči, 

plam ne viđen zemju hara, 
grad obilan po}e tuče, 
trijes iz vedra Qeba udara, 
od svud silni vjetri buče, 

rasrdne se kažu slike 
zvijezde i mjesec sred nebesa, 
nazad teku plahe rike, 
zabijena se zem|a stresa; 

ja kroz moju silu mnogu 
suproć putu od naravi 
sunce u istok vratit mogu, 
s neba dozvat daž krvavi : 

znaće svojom zgodom |utom 
ko ga izvede moga iz stana! 
Razdriješena, raspršana, 
zen4u kružim, stresam prutom » 

tri krat na istok, tri krat gledam 
na zapadne mrkle dvore, 
strahovitijem ter besjedam 
sione izričem sad žamore : 

pak|ene straine sjeni, 
prijeke sile, lavi vrli. 



625 



630 



635 



640 



645 



650 



655 



660 



ognea 

rU. 

kolik* 

leti, 

ka 

smeti. 

ni pal 

:0Tara 

>iM 
»? 

[lete 

dvore 
ra lite 
>? 

cknit 
posne, 



d ured 
vriime 



asti. 
lOJa đi 



'}eni 



OlNENJE TRE( 
PRIKAZA^ PEVO 

A, RIHALDO, KARLO, 



Bježimo, družbo ma, bjeiimi 
a himbenijem vilama Hobro nam 

Pospjei'mo se, cijeća \ 
ne mni prije mlađos moji 
izit zida is ovoga 
n kom stoje zla svakoja, 

da desnica ma hrabren 
ovijem mačem slavnijem 
vojevodu tvoga ubijena 
bude osvetit, slamni Earl 



O ki odnese veći dio 
srca moga, ki zatravi, 
vrati, vrati. Sto Si odnio, 
ustavi se, jaoh, ustavi. 

Duh mladosti tužne mi 
toli priko i neredno 
ne razdjeluj, jaoh, na dv4 
poda objema smrt u jedi 

Kapokone samo odnesi 
me besjede, me celove, 
na Aib tebe pod nebesi 
dostojnija druga zove 

Vrat* se, vrati, o himbe 
nevjemiSe : Sto si u smeć 
Sve zabranit možeS meni. 
kad si od mene mogo uti 

SINAUK): 

Žalostan čujem glas ; ka će ovo s 
Armida gre put nas. hoĆA nan sli« 



,-'. 



ARMIDA. 435 



KABLO: 



Puna plača^ puna smeće, 
vilenica hitra grede; 
Rinaldo, razlog ne će, 
da ne čuješ ne besjede. 730 

Ko je od tebe jači i veći 
pod nebesim, kad Sirene, 
nih slušajuć i pazeći, 
budu od tebe pridobijene ? 
Bez muke, bez truda s ovijem načini 735 

od {udskijefa požuda razlog se kra| Čini. 

ARMIDA : 

Ah, ne čekaj, mlače oholi, 
da ja tebe molim sada 
ko drag draga svoga moli ; 
taki bjesmo, jaoh, nekada. 740 

Sad ako su te spomene 
srcu tvomu već mrzeće, 
ko neprijate} sluša mene, 
ter se smiluj na me smeće. 

Neprijate! veće krati 745 

neprijate|a svoga prima, 
i čuje se posred rati 
drag razgovor među nima. 

Ne utječi moga uzdaha, 
nije Sto pitam mučno vele, 750 

mož' mi podat to bez straha, 
a omraze držat cijele. 

Ako mrziš na me, i koju 
rados ćutiš cijeća toga, 

ne ću smetat srca tvoga, 755 

u to izvrši voju tvoju. 

Mrzi, mrzi na ma dila, 
i ja na te s moje strane 
mrzjeh prijeka i nemila 
i na ostale sve krstjane. 760 

768. i] rukapr. a. 759. mrijeh] rukop.: mrzjet 



436 ARMIDA. 




Poganka se joSter rodih, 
i za hude vaše itete 
izmiS|ivah, iznahodih 
mnoga oružja, mnoge osvete. 

Tebe ćerah, tebe ulutih, 765 

i odvedoh tja daleko 
od viteza glasovitih 
u ovo mjesto pusto i prijeko. 

Još priloži mlados moja 
stvar, ku držim da je najveća 770 

ma privara, zloba tvoja, 
tva sramota, moja smeća: 

privarih te prem himbeno, 
i učinih da te stravi 

moje srce zamam}eno 775 

cijeć gorušte tve |ubavi. 

Hude varke, djela prika! 
Svoje časti, djevstva svoga 
gospodara i silnika 
učinih te, jaoh, dragoga, 780 

i novomu }ubovniku 
s draži j em sroem na dar da ti 
sve lipote svijetlu diku, 
ku množ starijeh žele imati. 

Ma privara i ovo budi, 785 

i stavi se među ine, 
kako srce tvoje žudi, 
moje varke i krivine. 

Odijeli se, ah, odijeli, 
neharniče, kad ti nije 790 

ovi običan stan veseli, 
ki toliko }ubi prije. 

Pođi, brodi morske vale, 
trudi, vojuj u nemiru, 

stiži, stječi bojne hvale, 795 

i poharaj moju viru; 

ah, ne moju: sad pod nebi 
tebe dvorim ja samoga, 
samomu sam vema tebi, 
hudi bože srca ovoga ; 800 



Nu bojnika ne će biti 
ta£ tvrđega tvrde stijene, 
ki će tebe ktjet raniti, 
za ne ranit prvo mene. 

Troje glave i života 
protiv uli BVijefa bojnika 
fitit će biti ma ljepota, 
kakva godi ie je dika. 

Tužna; joiter segaj dana 
iStem, meni da pomože 
ma ljepota narugana, 
ka ee umolit, jaoh, ne može ! 

Ne mo, da ovdi oataT|ena 
moja mlados tužna plače, 
padam ti ovo na kojena, 
ne ostavi me, dragi brade. 



Mnogu, Armida, muku ćutim 
cijeća tebe. Ah, da mogu 
glavu slomit že|am |utim, 
ke te more proć raslogn, 

poznala bi sve poraze 
i tru plabos tebi krivu, 
er me ovo nijes' omraze, 
na t« u prikom nijesam g^ivn- 

Ni ću osvete, ni spomene, 
da me uvrijedit bi tva žeja, 
nisi sluga ti, ni mene 
drži tvoga neprijate}a. 

Za isto si sakrivila 
ti proć pntn od naravi, 
kažuć blaga i nemila 
sad omraze, sad {ubavi ; 

nu su )uđske to krivine, 
i krivine to su od svijeta, 
u ke upađat tebi čine 
rodni zakon, ženstva ljeta. 

Moj Bakrivib i ja dio, 
i ako se sebi žudim 



1 



440 ARIODA. 



tebe zače gluho more, 
tebe povi stijena tvrđa, 
i pnstošne poaređ gore 
zađoji te plaha srđa. 920 

Što prikrivam moj gniv veće? 
Huđi krvnik pun poraza 
jedan bijeg ne ukaza 
blage svijesti na me smeće. 

Je da sliku svu promijeni; 925 

je da ku god suzu proli; 
je da uzdah podrije ogAeni 
na pri|ute moje boli? 

Ah; pameti prem himbene, 
ah, silnika prem neprava: 930 

bojnik mi se obećava, 
a utječe prijek od mene. 

Kako da je pridobio 
neprijateja svoga sada, 

ne vraća se od zavada, U35 

tere prašta grijeh nemio. 

ćuj; ko svjete sve ne Štedi, 
slišaj, sliSaj, cijeća boga, 
Zenokrata poStenoga, 
od }ubavi gdi besjedi. 940 

O nebesa, o bogovi, 
Sto krvnike sveđ trpite, 
a silnijema pak treskovi 
zgrade i crkve va^e oriteo 

Pođ', silnice moj nepravi, 945 

odijeli se s tvom nevjerom, 
pođi, pođi; s onijem mirom, 
koji tužnoj meni ostavi. 

Za tobom ćeš mene imati 
plahu srdu, straSnu sjenu, 950 

ka tvom srcu neBmi|enu 
živa mira ne će dati. 

Kroz otrovne moje zmije, 
kroz tjerane moje priko 

strasiću te ja toliko, 955 

koliko te |ubih prije; 



^ 



442 ARHIDA. 



ku svi vjetri dvore, i svako 985 

teško brijeme iioj je lako. 

BDVALDO: 

žestok vaj me cijepa i srce prihodi, 
gdi vila prilijepa ostaje sama odi. 

UBALDO: 

O viteže, tvoja kripos 
ne dostoji, đa se smami, 990 

pobjeguću slidit lipos 
medu tancem i vilami. 

Na visokoj strmoj gori 
sred sjevera i sred leda 

od kriposti stoje dvori^ 995 

iz kijeb ona vas svijet gleda. 

Tko ne trudi i ne muči, 
i svom srcu ne odoliva, 
dvora se ovijeh vik ne kuci, 
slave vijeku ne dobiva. 1000 

Đa li ti ćeš usred ove 
tamne zem|e ležat tmina, 
zaboravjen od visina, 
krepka kripos gdi te zove? 

Tebi narav za tve hvale 1005 

glavu dignu put nebesa, 
i poda ti nad sve ostale 
duh plemenit pun uresa, 

neka uzgori gledaš, neka 
kroz hrabrena djela slavna 1010 

glas dobiješ, s kijem do vijeka 
tva će slava živjet stavna. 

Još ti poda brze i hrle 
sr^be, ne ti da se nima 

kroz zavade služiš vrle 1015 

s pobunami krstjanskima, 

i da tebi budu one 
nerazborna uzrok gniva, 



987. ŽMtok vi^] rukcp.: ŽMtoki me. 



ne pokrti ni Čas jedan, 
ni mi kratko pomoć ođi 
ktje dat kmiik nepravedan 
n pri^utoj mojoj zgodi ; 

i ja joite jubim nega, 
ucTifena plačna stoju 
sred pustoSna mjesta ovega, 
ter osvetu ne iStem moju! 

Dto već suzim, Sto veo cvilj; 
Da li ne imam, da me osvete 
prou neharnijem budijem ditim 
druga oružja, dru^ osvet«? 

Progoiien će biti od mene 
budi izdavnik, da se skrije 
sred propasti zle pak)ene ; 
I to m' mjesto skrovno nije. 

Već ga stiže, već ga hita 
gnevna i snažna moja sila, 
i srce mu vrlovita 
raskiđiva na sto dila, 

neka je silni i nepravi 
krvnik, uzrok moga vaja, 
svim nevjernim izgled pravi . , 
Nn Sto velim? gdi sam sada? 

Tužna Armida! onda imaie 
satrt buda nebamika, 
kad ga robom tvojijem držaie 
Fad si docna vrla i prika. 

Nu ako lijepos i svijes znai 
Sto god može na svem svijetli 
Na brijeme sam, ab, izdana 
ma ljepoto, ti se osveti ! 

Moja lijepos, ka je od slata 
izvrsnije dike i slave, 
podobna će biti plata 
dobitniku krvne glave. 

^ubovnici slavni moji, 
oto se od vas veće prosi 
djelo, ke tnid aobom nosi, 
ali slavnu čas dostoji. 



Gelađ, koja govore u ovemu prikazai^a. 

Eoea, rojeroda trojanski. 

Si bila, proročica. 

EaroDte, brodar pakleni. 

Đ i do ne, krajica od Kartagine- 

Skup od duha pak}enijeh. 

Skup od duha blaženijeh. 

Hektore, ritez trojanski. 

Ankize, otac Eaejin. 

Cesare, Rim^aiiii). 

Pompeo, Rim]anin. 

Bruto, Riin]amn. 

Lukrecija, Itimki&a. 

Sipiuo, Afrikan. 

KatoD, Riin}aiun. 

Herkurijo, navijeanik od bogova. 



DO&ABTJB OĐ EMEE K AHEIZU DEGOTU OCU. 

STud fiapati, sTuđ žamori 
razliki ne čnju i broje, 
kako kad ee čige mufie, 
gdi iz daleka Tali buče. 

Iz dvora ovijeh Htrelovito 
doletio Bam brzijem krili 
n OTO mjesto plemenito, 
nepodložno ijednoj sili, 
gdi slobodom mir stanuje 
i gospođi i kr&}uje ; 

a Ito je meni draže od mira, 
ito mi je draže od slobode, 
{ijem se slava svud prostira 
ter sa mnome dike hode, 
da po meni budu strti 
smiona oblas bude smrti. 

S prva im&te vi vidjeti 
strahoviti jaz pakleni, 
gdi zli za svoj grijeh prokleti 
vazda stoje osuđeni, 
gdi u družbi hudijeh zala 
nemilos je stan obrala; 

paka 6a vam na pozore 
donijet strane tej blažene, 
gdi uređene cvijećem gore, 
gdi se žive kako i odi 
a pokoju i slobodi, 

da slijediti svi budete 
od kripodti prave izglede 
i od vrijednijeh |udi svjete, 
ki u pokoju vječnom sjede, 
er tko kripos slidi pravu, 
steć đostoji vječnu slavu. 

Vitez oni, ki iz Troje 
na ramenu oca iznese 
i bogove kućne svoje, 
iStuć SAima boje udese, 
koga imena dike i hvale 
sloviti će nad sve ostale, 



■OOTU OOD. 



vlađ». 
O. 



doSaotjs od sura; k ansizu t^saoTu ocu. 

Ti, kad hoćeš, djevo sveta, 
mož' ujesti n ove strane; 
kroz put izit tmiiBti opeta, 
tebi dadu, dnizijem braoe. 

Reci meni miloat tvoja, 
na komu smo dijelu od puta, 
paklenoga gdi bez broja 
zlijeh nakazni stoji unož )uta? 



Sinu Ankiza, od bogova 
viSnijeh slavni o porode, 
vidii BtraSna mjesta ova 
i pakjene mutne vode? 

Na rijeci smo onoj veće, 
gdi Karonte glasoviti 
na kraj drugi duSe izmeće, 
kijem je vrijeme prihoditi. 



O djevice, htjej mi rijett, 
je da ono vode one su, 
i rijeka ona, kom zakleti 
bogovi se isti tresu? 



Jes, ovo Je, o viteže, 
rijeka ona, ka bogove 
t6nie|itom kletvom veže, 
kom se kune isti Jove. 



Nu djevice, sve kolike 
ka znaS stvari vječne noći; 
koje dule priko rike 
na onu stranu mogu proći? 



Slavni Enea^ imai znati, 
đa onijeh, ki su ukopani, 

Anikw.l ndtop.: Ankiin. 134. privaiati] rviop.' privaaaia. 



: ANEizn iAboovu oou. 

i onoj Btrani; 
:ijeh na »viti 
imaju, 
i voziti, 
red skitaču, 
rad milosti 
iie od |udi, 
sem)om kosti, 
žudi. 

iva: 

1 poduSeni 

)topa, 

;j žudeni 

ukopa? 



.ved vrte se 

a ovoga, 
pak prinese 
žuđeuoga. 



i sad nahodi 
trakovi ti, 
oj vodi ; 
će biti? 

bila: 

^ bit onamo 
:raj rike, 
lekamo ; 
mu vike. 
Bvijeta svrga, 
ike kupi 
asta ovega 
ranu stupi. 



454 



DO&ASTJB OD BNBB K ANKIZU iJ^rBOCVU OOU. 



seazaiSte dbugo. 



KABONTB, 8IBILA I HNBA. 



kabontb: 

Ko god ti si, koji oružan 
u ove Btrane smiješ doći^ 
gdi se vodi život tužan 
posred mraka vječne noći, 

red, Sto te odi vodi 
i stupaje svmi ohole. 
Ve|u t\ naprijed nu ne hodi! 
Nijes' me čuo? Bjež' otole! 

ImaS znati, da čovjeku 
dopušteno živu nije, 
da na drugi on kraj rijeku 
pribroditi ovu smije. 

Malo sam se prije radovo, 
Herkula sam što privezo 
i Tezea u mjesto ovo, 
svojijem drugom ki je 8|ezo. 

Staviše se ovi siti 
puni smjenstva ohologa, 
da po8te|u ockvmiti 
budu kra)a pak|enoga; 

oni dobi strašnijeh vrata 
stražanina sile vrle, 
i svezana za tri vrata 
posmuca ga prid umrle. 

sebila: 

Pusti sr^bu, i ustavi, 
molimo te, gniv srditi, 
ne uklanaj s kraja plavi, 
o brodaru ponositi. 

Nijesmo došli mi smetati 
mir kra|estvu pak|enomu, 
nije, ni se mož' bojati, 
sile oružju u ovomu. 

Neka oholi pas pak}eni 
zavijajuć kroz tri glave 



165 



170 



175 



180 



185 



190 



195 



DObASriK OD 8MBB K ANKIZU AZOOVU 

Plačna li je vidjet lica, 
žalostiva nad sve ine . . . 
Didone je, jaoh, kra|lca 
od visoke Kartagine. 

To li istini dođe k meni 
^as, neerećna o Didone, 
da na oitri mać gvozdeni 
ti probode prsi smione? 

seazai^ tbećb. 
knba, điđoite, 81b1la, karonte, i bk 
đidonb: 

I ovdi li nehamiče 
na tnge ai đošo moje? 
I ovdi li, nevierniče, 
uemilosti gledam tvoje ^ 

Je da iz mjesta pak|enoga 
joi me hoćei izagnati, 
cić tizroka, jaoh, gđi tvoga 
aailena jesam stati? 

Je da i ovdje hoće siti, 
jaoh, nemilos hnđa tvoja 
moj nepokoj nzmaoiiiti 
sred vječnoga nepokoja? 

Evo, evo, ki mi ostavi, 
nevjernice, dara tvoga; 
evo, evo, tve {ubavi: 
sred srca je nosim moga. 

Evo tvoje, evo osvete, 
o Sikeo moj žuđeni, 
evo onoga, koji smete 
tebi dalu, pokoj meni ! 

Evo vajmeb, evo odi, 
vjerenice moj izdani, 
evo, evo s', jaoh, nahodi 
moj izđavnik u ovoj strani. 

Ah, srećiia ti ja bih bila, 
đa trojanske bude plavi 



doAa>tjx od snbb k ANEizn rinoorn ■ 



za Ito brodar, gdi mi cknimo, 
ovđi B Dami stati ne će. 



PoteŽte se, er posala 
i potreba imjun vele, 
Bveđ onamo polak žala 
Deizbrojne me đuSe žele; 

oko ove se rijeke vrti 
aveđ ođ ejena množ i sila, 
er je velik plijen od smrti, 
Đft kraj ovi ki posila. 



O brodara poDOsiti, 
ki n straSnoj stojifi vođi, 



Akeronte k nami bodi; 

molbe poslnia 

fialosnijeh od duia, 

privezi nam sjene 

na kraje žaieoe. 

bnba: 

Izidimo, o djevice, 
pokli vrijeme hoće, iz plavi ; 
samiri se, o kratice, 
i tvoj gorki jad ustavi. 
didonb: 

Pođi, ki me joSte smesti 
sred vječne si noći htio, 
pođi, pođi, a onom česti, 
kn si meni ostavio. 

Odijeli se, veće odili, 
i n paklu se diči i slavi, 
izdavniče moj nemili 
ockvrAene me jnbavi. 
snba: 

Ustavi se, ne ntječi 
tsprid moga sad pozora, 



460 



DOdASTJB OD ENBB K ANKIZU llhBOOVU OCU. 



gđi troglavi pas zavijeva^ 
da ti srce strah obiđe; 

gđi s nemoći strah pribiva 
sred sanliva crna jaza, 
i 8 bljedilom smrt straši va 
i strah smrtna od poraza; 

gđi s ha|inom smeća huda 
stoji razđrtom na dvije strane^ 
ku neugođaj đružeć svuda 
sliđom slidi, gđi god stane, 

i zavidoB, koja ije 
u zlu svomu sebe sama, 
huđa od srda, kojijem zmije 
na glavi su mješte prama; 

gđi sve ostale zlobe klete 
stanom stoje i zla svaka, 
lakomosti, raspi, štete, 
gniv srditi, sr^ba opaka; 

gđi je na vrati j eh po sve vike 
Tisifone strahovita; 
gđi se od hudijeh čuju vike 
posred plama ognenita. 



365 



370 



375 



380 



en2a: 



O djevice, ki od }udi, 
er straSive čujem buke, 
za koji li grijeh prihudi 
tej imaju Jute muke? 



385 



sibila: 

Od huđijeh je množ velika, 
o viteže plemeniti; 
da ja imam sto jezika, 
ne bi ti ih mogla vik izriti. 

Tu od zemje rod oholi 
i Titana nemiloga 
istrjeskani leže doli 
posred plama ogiienoga; 

tu nemili Salmoneo 
u žalosti plače i huka, 



390 



395 



i>oiA9rjB OD ssas k ankizc i^bgoi 

Onudar se obraća)!! 
gvd u muci i u truda, 
i u ruci AeSto imaju 
jak prilično iup^u Buđn. 



Djevojčice to bu one 
DanaoTO kćeri prike, 
na poste]] ke smione 
STOJe ubiie vjerenike, 

a to otac nih, u ova 
i on osuđen mjesta stati, 
bivii čuo od bogova, 
da 6e od seta Bmrt imati, 

naredi im s bude odluke, 
da učine krvno đilo, 
i oni im isti mač u ruke 
stavi, i smjenstvo da nemilo. 

Vjekovitom ove OBudom 
svoj nemili grijeb plaćaju, 
vodu crepja iupjijem sudom, 
i Bud iupa] najevaju; 

voda kroz dno teče, a Aimi 
maka je ista, isti trudi ; 
svak dostojnu platu ima, 
o djevice, za grijeh budi. 

SKUP OD FOBIJA '. 

O nevjerne, o nemile, 
vjerenike ke ste izdale, 

koje 

nijeste vjere uzdržale, 

sveđ pri jezeru 

nekrepku nevjera 

kaž'te i budu 

nemilos u trudu. 



Ua je li se nađla koja 
među Aima, ka s milosti 



K AKKUU tilOOTU OCU. 



pokoja 
mu prosti? 



, među ostale 

fias dobiti, 
ike i hvale 
1 sem sviti. 
Dna hode 
vjerooga, 

vjerna bude, 
ini svoga. 
) nemu, ustani, 
«n ne sh&ra, 
hnda brani 

sestara, 
sle lavice, 
krvi opoje 
veice, 

svoje 

hoću biti, 

lobjeni, 

raniti, 
a meni. 
■m: veže ruke, 

vjerenikn, 
e muke, 
rgbu priku. 

jmai noć n družbu 
ibavi; 

pk groba tužbu 
pak mi stavi. 



I Tječne slave 
hrabrena ; 
ed države 



464 



DOdASTJE OD BNEE K ANEIZU li^rBOOVU OCU. 



sibila: 

u srećnoj se strani^ u koju 
mi idemo, sad nahođi, 
i u veseju i pokoja 
sve vesele vijeke vodi. 

Ali se i mi uputimo, 
o viteže plemeniti, 
srećna po)a da vidimo, 
za što nije trijebi ckniti. 

bnba: 

Dijelimo se, djevo znana, 
i odovle hod'mo veće, 
put onezijeh hod'mo strana, 
gdi stanuju dobre sreće. 



500 



505 



ĆINENJE DRUGO. 

SKAZAlte PEVO. 

bnba i sibila. 

bnba: 

Nu molim te, proročice, 
er me že)a drži mnoga 
u pokoju svijetlo lice 
vidjet ćaćka žuđenoga, 

jesu li nam veće blizu 
po|a ona pričestita, 
gdi pokoji vječni, gdi su 
svaka dobra vjekovita. 

sibila: 

Razložne su že]e tvoje, 
o viteže slavna imena, 
vidjet ćaćka, koga iz Troje 
ti iznese vrh ramena. 

Tko je od }udi igda bio, 
i našo se jes na svitu, 
da je djelo učinio 
i stvar tako plemenitu? 



510 



515 



■oAajbtjb od KNEB K ANKUEU t)BO 

gdi staonju dobre areće, 
i sja u Tik« dan bez noći, 

gdi vesele dni provodi 
tvoj rodite) ob|abjeDi, 
u pokoju i slobodi 
ntirajuć mir blaženi. 



Ah, jesam li u života 
veseliji igda bio? 
Veliku sam tru dobrota 
sad na meni oćatio. 

A da vidi srce moje 
prije mjesto odlučno, 
kojijem hralam ime tvoje 
biće od mene proslavjenol 

SEAZAI^ DBUGO. 

t, SIBILA, I SKUP DUŠA Bt 
JBDNA OD DUdA: 

Date blažene, 
ke ste skupjene 
usred gizdave 
ove države ! 
skladate pjesni 
s dragom {avezni, 
svaka s radosti 
slavi kriposti, 

SKUP vas: 
Svaka s radosti 
slavi kriposti, 
s kojijem se prava 
dobiva slava; 
tim svak od judi 
s poStenem trudi, 
slidi na svitu 
kripos čestitu. 



Gđi rađoa 
a vjernijem 
gđi goji crit 
vjflfino proti' 
gdi po Bve 
puD aUvne 
^Tot se pnt 
po ovoj dat 

Život ae ] 
po ovoj đul 
nreien svim 
vječnim đob 
gdi sa svih 
dražba izbr 
tance izvodi 
pri bistroj i 

PriliJSno ie, d» 
k blažoni svi n 
I se pravi mir i 
li se ovake pjej 

JEDNA 01 

Tance iz^ 
pri bistroj ' 
ekup slavni 
kijeli kripna 
na svitu go 
^atoću dvoi 
nz romon i 
pjesni priđr 

Uz romo 
pjesni pridr 



pniT je obru, & 
FrijamoTa sina 1 

On je isti. Ve 
ter »fl idem prol 
i npitam ga rije 
ito je a mjesta 

Hektore, k< 
ni ođolje grCka 
trojanak<^ pola 
ni mognjstvo lil 

snam velike t 
i lumnožne dik« 
▼jekovitijeli ared 
pribivati da đoBt 

ali koja Čes t 
izvan mjesta bla 
ovdi te je sad i 
da Eneu sretei i 



Glas, Enea, t 
ki \e slaTan po 
u vesela k nam 
u ova mjesta sv 

da velike dć 
koja ćaćko nosij 
priko pakla ti s< 
doći k sreten ni 

Za sve od pal 
mučni, tmasti, bi 
ali kripoB kad p 
ikakvoj se može 



Krepos, kad j 
vele veće svjet}a 
kako soDce, kad 
zrak ma obujm< 



itnenite 
Huke, 
te 

e i mul 
iteče 
iei biti, 
Doi nde, 
isiti, 
DO že]a 
teće, 
tela 
Teće. 

Hektor 
In dati, 
litkore 

imatL 

T«lika, 
ijeh ob 

me pr 
stnuii, 

ovaku 

los B go 

n taka 

govora. 

hrabren 

raga m 

I blažei 

aoga? 

bb: 

a pokoj 

radosti, 

iBtoje 

>o^- 

ki dobij 
1 čestiti 



BlavDijem djeli £im eloviSe, 
kada bjeha na sem sviti; 

za obranu rodna grada 
ki hrabreno vojevaje, 
i nemili mač ikada 
ne čini im, da ae strale ; 

pače avijetlijem pod oklo] 
neprijateje satjecati 
sve ho^eie, s vitijem kopje 
želeći se SAima rvati. 

Td su oni, svom kriposti 
ki sloreći nad sve ostale, 
daie svijeta dobra dosti, 
a neumrle sebi kvale. 

I oni, aiavoa kijeh spomt 
ostala je sveđ na sviti, 
er £e}aha pohva}ena 
dobra dmzijem sved j^ti. 

I oni, ki sn provodili 
u čistoći sve dni svoje, 
užiraja pokoj mili 
i vesele, ke dostoje. 

G-di ja obodim }adi one, 
ki blaženstvo nživaju 
sa korisne iah zakone, 
8 kijeh omrli dobro imajn ? 



Sada poznam ja istino, 
Hektore moj hrabreni, 
da mognstvo tve jedino 
Bteć dostoja raj blaženi. 

A koja je strana od sviti 
ka kriposti ne zna tvoje, 
i tva djela glasovita, 
ka prid mirim kaza od Tro 

Jofi kad eila od sjevera, 
prijeteći mi smrtne vaje, 
izvrže me i dotjera 
od Libije na zle kraje. 



474 



DO&ASTJS OD BNSB K ANKIZU l^rBOOVn OCU. 



fito je živOy do nebesa 
odletjeće 8 brzijem krili. 

Od Troje će nžežene 
Đaia slava sinut veća, 
Časti i dike pohva)ene 
veće će nam dati sreća. 

Još će doći tako vrime, 
da i grčka sva gospoda 
pod vlastim će svojom svime 
trojanskoga bit poroda. 

8IBILA: 

Ostavite razgovore, 
o junaci slavni, veće, 
er je i vrijemei da se otvore 
poja, gdje su vječne sreće: 

nu sunčana kola hrle 
skrit u more zrake Svoje, 
nukajući trudne umrle 
tihe i slatke na pokoje. 



830 



835 



840 



hektore: 

Ja ću poći od vas prije 
dat Ankizu srećne glase, 
i rijet ću mu : došo ti je 
sin, od tebe ki čeka se, 

da vas blizu ovdi srete, 
ko negova jes. požuda, 
kada unutra ujezete 
iz da)ega od onuda. 



845 



850 



sibila: 



Podij Hektore slavni, pođi, 
k Ankizu se veće odijeli, 
rec' mu: vidjet sina dođi, 
ki te žudi, ki te želi. 



856 



enba: 



Hod'mo, hod'mo, djevo znana, 
s dobrom srećom sadruženi| 



tijem odlniih, k tebi ovak 
priko puta T)e£ne noći, 
vas proiaTJi budi pako, 
n JEestite strane doti. 



n kojoj driSari družba m na 
tvoja sad, tve plavi kojoj aa a 



Družba u plavijeb, plavi I 
stoje redom privezane 
kon latinske lijepe strane, 
ter veselo uživaju. 

Daj mi ruku, rodite^n 
moj {ubjeni, i ne krati 
pustit obraz celivati, 
neka ispunim srca že}n. 

Gdi je ]ubav, ćaćko tvoja' 
Sto mi utjeCefi zagr|aja? 
Ne drži me joi a vajn 
blaženoga sred pokoja. 



Ne moiei Sto pitafi, sinko moj, 
&m vjetar obhitai, nag sjen, dnb 

Samo sad razgleda blaženske li] 
i mudri jeh besjeda slutej iStom kri 



Lijepa je ovo ava država, 
lijepe b' ove, ćaiko, strane. 
Koga b' ono dubja grane, 
koja će ono bit dnbrava, 

kojom vjetar tib razmeće, 
ter vidjeno a potjeri 
soiii^om SEviidi i žubori 
kitno listje, S.m trepeće ? 

SUdak ti 86 romon Čuje ! 
Tko je ćaćko, tko boravi? 



To li ae, ćaćko, ima fldjei 
da od oTuđa duie izhođe, 
ke pod nebom dni provode, 
i da će ori stan promijenit? 

Koja ili je zeta buđa, 
povratit se u telesa 
na protive ztijeb udesa 
i na život vae pnn truda? 



Uzrok je voda ova, da žele opt 
vratit Be u nova telesa od svijeta. 

Netom se napije tko godi, ave ■ 
ta tako zabije, ni život zna stari. 

Hodimo put brijega viiega onai 
da mnoitvo naiega poroda gledam 
Svijeb ćemo vidjet moć, ki godi 
budući na vrh doć niz poja put v< 
Sto hoć' znat upraia, Bnea, on 
nnt de}ad sve naša, puk nove od 
bnsa: 
Lijepa mnoStval A ja vej 
kad će s' ovo narediti, 
veliko će vrijeme iziti ; 
Sto ti velti, roditeju? 



Nu vrijeme krila ima, kijem Čašo 
vjećnijem je očima dan jedan sto 

časom ave prohodi, i Časom na 
postanu narodi, i budu dospjeti. 

Gasom će prosiaut u Rimu nai 
narod, Čaa poginut, i postat puk i 

Sto ne će moć bojno oružje sal 
koje će neizbrojno sej mnoitvo dat 



Komu li će, Ćaćko, biti 
nemilijema toli udeaim 



[ K AMKIZn itSOOTO OCU. 



iteno pod nebeoim 
arod pogubiti? 



i, na Bvijeti nad rimakom bit vlasti ; 

dospjeti, BTOjom će sam pasti. 

od Debi po BTomu nemiru 

)bi, rasip|a i stini. 

1 gradskima, kad šatre svakoga, 

oć ima vlaa puka rimskoga. 

i Bvijet vas nengođaj dovesti 
isti (as, kad bude red smesti, 
e botjeti, mjesec za noć i dan 
i svijeti bez sunca noć i dan, 
1 rasrči, snucu iđuć protiva, 
mrči velika od g^iva, 
a zrakami gorućijem nsprijeti 
lijem zvijezdami, i narav raSteti, 

oboli najviie strane ođe, 
iB doli B plamenim svojim dođe. 



žei li mi ukazati, 
drap, vojevode, 
kv)ene na te zgode 

i buđijem rati? 



dva sama za jedno ki hode, 
ikama, vrli oba vojevodt;, 
vojevoatvu u svomu rvati 
gospodstvu građanskom a rati. 
se strane one, a s ovo dovesti 
sione na bojne na Česti. 
1 sve Česti IjetAega zapada 
skupile rodnoga put grada, 
m narodi istoka jasnoga, 
ke vodi zet svekra or svoga, 



480 doAastji od snmb k ankizu rinoorn ( 

vidim gđi dospijevft tUb rimska alol: 
i gđi ae proljevft krv mnoge gospode. 

Cezar je prvi ono, nu slui&, ito će 
kog« ime smiono £utiće vas ea) svit. 

BEAZA^ ĐBUOO. 

dSZARS, AMKIZE, INKA, BIBILA, SKUP OD DU 

Ko god brani orožaou, 
koji s vojskom napreduje, 
stvar pravedno zapitanu, 
taj sve ito ima dopuftuje. 

Kad se <!ine vojvodami 
krivosilne zapovijedi, 
sile upravit proć silami 
koji razlog, ki se uvrijedi? 

Frarda omžje, boj sud ISm, 
boj će razlog razabrati, 
ostoće oni u krivini, 
koji dobit bude ostotL 

Orade rodni, prosti uli 
prosti oružju oko mira; 
kriv je svojim, kriv je đili, 
ko god je uzrok od nemira 

Prosti svomu grođaninn, 
prosti svomu vojevodi, 
ki ne stoji n na^u 
od zakona, koje pribodi. 

Naravni je zakon oni, 
taj vas saj svit obslužnje 
nad inijema svijem zakoni, 
koji obranu đopuituje. 

Kriv je oni, ki počina, 
a ne, ki se sili opire; 
nije moć držat nije naiina, 
kod se omžje pak podire. 

Sto godi ae na sem svijeti 
bude oplijenit, bude orobit, 
1021. koji] rukop.: koji je? 1036. omA] nitop.: kad. 



điki 

aln. 



vlai 



ele: 
kp 
ma 



refi« 
»Se 



SKUP OD ĐCfiA : 

Sto godi se eilom atj 
silom opet i dospijeva, 
ko se reče: 
sila sili odolijeva. 
Vik miran nije. 
ko god mir razbije 
rodnomu gradu 
kroz huda zavadu. 



Pompea nu gleda, koji 
&n ide naprijeda, vjetoa 



POMPBO, 8KUF OD ĐO&A, AMEI 
FOKPBO: 

Tko neumrlu na sen 
svomu imenu slavu žui 
slidi kripos plemenitu, 
koju i slava slidi svudi 

Bazlog prosi u onen 
koji vojskam zapovijec 
da je izvrstan on n sv 
ako hoće proć naprijed 

neka umije sam poz 
Sto mu ndi, što poma^ 
i načine sveđ imati, 
da mu bude sreća bla^ 

Za Indu je, tko u b 
neprijate)e pridobije, 
ako ukazat kripoa svt 
po dobitju ne umije, 

er se nmokrat zgodi 
koji dobitnik scijeni oi 
da se sreća protiv nen 
iz nenadke pak obrati 



oać nafiina, 
bro slnži, 
rina, 
>otuži. 
i i slava 
ih veća, 
veđe prava 
blas, Breća ; 
BToje trude 
oj istini, 
požude 

razčini; 
rom, ki B kin 
ljeti, 

mudroBti 
idjeti ; 
iti 

lije sreća, 
biti, 

ijeh veću. 
može reći, 
e alavi, 
■ne plea, 
}ća oBtavi; 
veličini 
i, 

u-epćini 
vidi. 

• dđSa: 

ra slava žudi 



idom Blide; 



đoSaotje od bnkb k aneizu Aboovu ocu. 



Ne iDOJte, o dike, ne mojte, o moj« 
rodjenje, tolike ačit se n& boje- 

Tako se satira aroja ista vlas, djeti, 115 

i rodnijeh od mira ori zid na svijeti. 

Tko ne će za brata brata, on će primiti 
tuđina kroz vrata, koga će služiti. 

Kad bude u nici cvasci osta rimska vlas, 
koj će se svi puci priknpjat na svak Čas, 115 

lasno će i tuđi kroz bojno rvaAe 
na saj svijet najhuđi odmat vlađane. 

bkazaAe ČBTVKTO. 

A, AHKIZS, 8IBILA, I BKDP DUSA BLAŽBMIJBH. 

ekea: 

Caćko mili i (ubjeni, 
kad ee rimski puk pobije, 
ter dovrii i dospije ; ll6l 

tko će nastat? reci meni. 

Kako će ae lapuniti 
obećanje oca Jova, 
koje udesna vjećna u slova 
hotio je postaviti? 116 



Ki budu gradjani pak, biće isti oni 
istini Rimnani obćenijem zakoni, 

kijeh je tea, kijeb sreća, jak vifini čestitom 
besjedom obeća, da sude svijem svitom 

Koja god čestita čejad pak nastane, H^O 

vladaće od svita u vijeke sve strane; 

ne dadu nebesa, da ja znam sva dila 
otajmjeh Čuđeaa, koja zna Sibiln. 



Proročice, htjej mi reći, 
ito nebesa ćaćku taje, 1175 

164. evasci oata] rukop.: cvbsei obu, to je može biti pokvareno od: ni« 
vt Hi: oarsd ostat. 



486 



D06A8TJB od BNSB K A17KIZU l^EGOVU OCU. 



bibila: 

Srećna zem|0; blaženomu 
ti djeteta blaga budi, 
spravi dare kra|u tvomu, 
prospi cvijetje oda svudi, 
on će pokoj, on slobodu 
umrlomu donijet rodu. 

DUdE : 

Zem)o, u slavi 
dar pripravi, 
počasti tvoga 
kra}a vječnoga; 
on će slobodu 
umrlom rodu * 

donijet i svoje 
vječne pokoje. 

bnba: 

Nu hoće li još ka proći 
sjena našega od poroda, 
ka će u Rimu svojom moći 
najprva se zvat gospoda? 

ankizb: 

Proći će još sjeni, nu ih ovdi čekamo, 
sinko moj Jubjeni, da ih svijeh gledamo. 



1210 



1215 



1220 



1225 



ČINENJE ČETVRTO. 
skazaiSte prvo. 

bnba, ankizb, kra^bvi. 

bnba: 

Koja je ono, ćaćko mili, 
veomi jasnoj u svjetlosti 
družba vidjet vrijednijem djeli 
mnoge moći i kriposti? 



1226. koja je] ruhop, : koja. 



•p< 

noj 
<U 



ob 






488 



DOŠASTJB OD BNKB K AlOazU ^nSOOVU OOU. 



Prvi će saziđat grad, o kom govorim, 
i gradu ime dat čestito, zvano Rim, 

koji će očima umrlijem izginut, 
i B junacim svojima, časom bit, čas minut, 

kako neprijate}e bude sve dobio, 
i tvrde temeje naredbam stavio. 

Rimjani ovoga podobnijem načinom 
uzeće za boga, i zvati Evirinom. 

Drugi će zakonim utvrdit, a treti 
uresit sionim oružjem stan sveti; 

ostali četiri hrabreni ne će cknit 
i vlastim i miri Rim velik učinit 

Numa kra| dni svoje mimo će svršiti, 
i u ove pokoje opet se vratiti; 

ona dva za nime paka će na svijeti 
život svoj u vrime naravno dospjeti, 

a tri će najzadAa, ki redom sad sjede, 
kroz djela nenadna zamjeme oć izglede 

nekrepke od sreće, svrhu svijeh ka jača, 
na svijetu najveće krajeve potlača. 



1270 



1275 



1280 



1285 



BinsA: 



Sve je podložno slaboj sreći, 
ka nekrepka sveđ se obraća, 
čim nemila sad će uteći, 
sad se opet blaga vraća. 



ankizb: 



Anko će dva sina po smrti svojoj oć, 1290 

pristo}a očina ki ne će imat moć, 

koje će dat Tarkvinu prišocu u nauk 
veoma zao ne sinu kra}evu milijem puk, 

ter će bit vidjeno mjesto isto za smećom 
u krvi cr}eno koliko odjećom. 1295 

Nut gdi kra| sred svoga dvora udren umira 
nađakom jednoga smiona pastira. 



1291. pristoja] riikop.: ■ pristo}a. 1293* krajeva] rtikop.: kza)iva. 



E E ASKizn Asaovc 



Eoji b' ono dva, pogleda 
plemenito, ki k livadi 
izvan ine sve čejadi 
8 brijega gredu priko reda? 

Jedan gleda zeni)i nica, 
kako u glavi da rszbira 
mnoge nuali boja i mira, 
junačkoga stasa i lica; 

komu dnigt prilikuje, 
i pogledom svrće svuda, 
i on hrabronijeh pun požuda 
Bvoga druga nasljeduje. 



Bruti i" ono oba. kijeh krepos bn 
u slavno liih doba bitće svud hvajec 

Prvi se ufiinit ludjakom hoće, i mi 
himbenstvo pribinit i na vrh misli d< 

steći će za malo od zvijeri sramn( 
ostavit na ostalo slavleno svoje vrim 

ko bude skroveuo zlato u dar pri( 
drven Btap cijeneno, i odgovor imati, 

ter pozna obćenn za mater ua svi 
sam zoĐi}u, ne ženu hitrome pameti. 

skazane dbugo. 

bruto, bnka, sibila, ankiz 

bruto: 

Ako s' ima ka ćestita 
stvar držati na sem sviti, 
sloboda se plemenita 
najćestitija ima riti. 

čovjek žive u slobodi, 
ko mu narav zapovijeda, 
i vrh sebe sam gospodi, 
a opacijem se vlad:U ne da; 



492 DOdASTJB OD KNEE K AKKJZU i^SOOVU OCU. 



SKUP OD duša: 



Nije stvari na sem sviti 1400 

izvrsnrje od slobode; 
Snom gospode 
kripos, pravda, mir čestiti; 
a oni prave 

dostojan jes slave, 1405 

koji žudi, 
s poiteAem steć tradi. 



bnea: 



Ja ne mogu nego dike, 
ćaćko, onomu vječne dati, 

ki kriposti sve velike 1410 

na vrijeme će ukazati, 

za Sto kripoB slavna onađa 
čestita se rijeti može, 
iz nenadke gradu kada 
u potrebi svom pomože. 1415 

Nije druga pomoć bo|a, 
neg li svoje mjesto rodno 
od svijeh tuga i nevo}a 
učiniti da je slobodno. 

sibila: 

Dostojan je veće časti, 1420 

rodna iz grada ki izvadi 
zla vladaoca silne vlasti, 
nego oni, ki ga zgradi. 

ankizb: 

I oni za obranu hrabrene slobode 
staviće na stranu najbo}e prigode, 1425 

i djelim svojime ukazat na sviti, 
prvoga da ime dostoji nositi. 

Ali čes slobodnik blagu ne će imati, 
(a tko se može vik s udesim rvati) ; 

viSAa je odluka, da veće od tada 1430 

jedan sam vrh puka gospodi i vlada. 



[ ANKIZD liBGOVU OCU. 
IB TRŠĆE. 



]i slatkoj {nbi 

ik vika, 

gubi, 

lika. 

edna nije junaka, 

:oii daje, 

it paka 

DJi nastaje; 

UD ne avoji, 

ilne vlasti; 

doBtoji 

} i Časti. 

tama že|a, 

na Bviti, 
ri)ate)a 
robiti, 
!iko s' inia, 
ki siluje 

i građekiina 
^pođuje. 
đna građa 

69, 

sam vlada, 

t' se reče. 

te biti svud i, 

ož' živjeti, 

inik budi 

oljeti. 

;a vele veći, 

man ki je, 

mučeći 

: odkrije. 

lan svijetu objavi 

jelovane, 

vijek postavi 

govane. 



•OŠABTJE OD SNBI K AKK 

Razložno se aloboc 
opak zakon svaki dii 
kijem se služi sileoik 
najIalnijemB joi na£i 

a veoma grubo bu 
bit priđobit od onog« 
ki ne može zle }>ožu 
pridobiti srca svoga 

Izvrsna an djela o 
kijem korisno zao p< 
a praveđnijeb sred z 
oslobođjen grad poi& 

SKDP OD DUJ 

O vi, koji ni 
sloboditi mjesto 
da je slobodno, 
samosilje pogat 

Čestit na svii 
može se riti 
oni, ki priku 
ne služi silniku 



Ovi ne će od prvi 
slobodnika bit izrodi 
vidjeti je, grada od 
da će i on bit sloboi 

Vrijedni a' oba, ki 
dižu hvalam do nebe 
dva jednako vrijedne 
u jodnomu, lijepa ur 



Vas vijek zdrži la 
ćad i narav, s kom 
s kome silu i vrlina 
zvijeri ostalijeb svije) 



NIB K ANKIZU SKGOVU OOU. 



je, Ite djela poštena 
bit vazda hva)eDa. 
;odu otete Čistoće 
1 osvojit Bim hoće. 
sti kraljević savidjet, 
unčane sej vidjet, 
.0, ne Čisto srce Ae 
lo silno zle na prijetne. 
ti za jedno inom roba, 
ubijena naga oba, 
me smrti ona bojala, 
le, kad bi tim ostala, 
itu svoju odkrit, i sama 
u skratit svojim rukama, 
n, neka ostat ne bude 
:u za pUhe požude. 

lZA^ ČBTVBTO. 

< đoAa, bksa, sibila, i 

ldkrbcija: 
epia nad zvijezde ine 
ojim sja danica, 
ke sred visine 
kaže lica, 
la tako svaka 
lijepa dosti, 
jvijetla zraka, 
is od kriposti. 
ures, Što te resi, 
Ito je poiteno, 

pod nebesi 
bro svud kva|eno. 

je uresiti 
>m, zlatom prame, 
}a usti odkriti ; 
ake sve zamame. 
W6. tilo] rukop.: silio. 



DOiASTJK OD BMBE K AKKIKtI Al 

ćud je dobra dar zlaćeni 
& čistoća biser bijeli, 
rumen kora)) ^■'^»i poiteni 
ovi orea svaka želi. 

Kad s nresom jes oa ar 
ovijem lijepoa sadružena, 
djevojčica svaka rijeti 
tad se moče prem blažeoi 

ćas pod nebi ovo je pni 
istina je ovo dika, 
neumrla ovo je slavai 
koja žive do vik vika. 

Ova avjetloB potamniti 
ne može ti s hađa oblaka, 
ovu lijepoB usiliti 
ne može ti sila opaka. 

Ovo je ures pun slobode 
podložne su stvari umrle 
strahovite na prigode 
i na sile prijeke i vrle. 

čas je veća smrt brabre 
sebi istoj sama dati, 
neg li živjet nepoiteno, 
usijena neg se zvati. 

SKUP OĐ dij6a: 
čistoćo draga i mila, 
od svijet boji o uresa, 
dike tve su 
bje)e, neg li zora bila ; 
pun Čestitosti 
zrak tvoje svjetlosti 
sunce nađbodi, 
ki bio dan vodi. 



U istinu srećan đosti 
i čestit se moć će riti 
Rim, ovake od kriposti 
koga će ures naresiti. 



D BHEB K AHRIZn 



Titeie, đa beajeds 
mudro Brce objavi ; 
B dvora tko se gleda, 
!i se taki pravi. 



nega, ki blago najveće 
ivega pogrdit evei htjeće, 
ostale moć će se bc^t rit, 
ale vječne će on đobit- 
tće ime Fabricijo na sviti, 
Čnime svak će ga poititi. 

SEAZAI^B PETO. 



le naglo prem na svijeU 
te, zlato žudi, 
jata kad živjeti 
-i mogli ludi? 
t se oni ne ima zvati, 
bog od kriposd, 
aman nema imati 
n Hvijeati blaga dosti. 
tstvo je pravo ono, 
može izginuti, 
gusar bezakono 
moćan vik điganti. 
vele zapitaju, 
a se koće vele, 
IO veće imaja, 
ko veće žele; 
li veće mnoStvo 
ena rast« blaga, 
16 veće uboStvo 
gatstva iim prilaga. 



lOkABOt OD mSSM K AMKISn ilK 

IzTTanoH je, moć živjeti 
fi nutlijem; malo oarav pro 
vele bude ćud žudjeti, 
že)e Bobom nauk nosi. 

Ceetitoa je, zapovijeđat 
onijem, koji bla^o imaju, 
ne bogastro že|QO gledat, 
ko)i i obilnijem zlatom sja 

Ko god voli zlato imati, 
dobro u blagu sve držeći, 
neg kriposno djelovati, 
slobodan ae ne ima reći, 

podložnik je vazda zlatu 
pače sluga, pače suzan, 
i djelujuć sve za platu 
život vodi grub i tužan. 

Sto je korisno eteć se ii 
ito je časno korisno Je, 
od onoga £ovjek prima, 
čas s kripostim ito steko j 

EripOB ima svak aliditi, 
8 kom se istina slava Btjećt 
za ludu se je bogat riti 
D bogastvu, koje utječe. 

S kripostim se može rij 
čovjek bogat nada sve in< 
za obagatit i za umjeti 
može druge svak načine. 

SKUP OD d{j6a: 
Neka brode žitko more, 
kijem za zlato srce gine, 
neka more 
valovite sej pučine ; 
kripoa istina 
nad dobra sva ina 
rados je prava, 
iaa, dika i slava. 



AHCmj Dbootu ood. 



, ono svoje, 
!, ne ima rid, 
o steko je, 

izgubiti. 
B za se obro 

uretu 

ovdi dobro, 
>vit do nebesa- 



inom dato iSti, 
način stavi; 
pri koristi 

da ostavi. 



ini nad sve ostale 
jes vidjeti? 
tćko, hvale 
spovidjeti. 



okazat na evita 
eva kripoB čestitu, 
stane složiće pod svu vlas, 
dobitće a taj Čas. 
£e dat, n boja da ki je 
sebe umije. 

I proć, za svrnut vojevodu 
;, da ckvrni slobodu, 
li obranit grad, 
ijeti službu i jad. 
irabreno i bit zvan 
menom Airikan, 
>aka će biti puk 
d' OTo svijem nauk, 
I, trijebi je haran bit 
»ja čas dobit. 



500 



D06A8TJ1S OD BNEB K ilNKIZU l^SOOVU OCU. 



soipiun: 

Ne toliko može hudi 
neprijate} nauditi, 
kad oružan oda avudi 
smrtni poraz gradu priti, 

kako mladu plahe žeje, 
ke dobiti tko umije, 
on i Bvoje neprijate|e 
SMm vojujuć pridobije. 

čas je veća, veća je dika, 
pridobiti sebe istoga, 
nego na tle zatočnika 
oboriti ohologa. 

Tim nastojat trijebi je svima, 
čas istinu koji }ube, 
da im sva s kripostima 
zla. 8 jednoga ne đogrube. 

Ako svionoj kad se vidi 
jedna ghusos na ha}ini, 
ljepota joj sva problidi, 
sva se gnusna očim Čini: 

kako ne će potamniti 
zla 8 jednoga slavna djela, 
i sve dike pogrubiti, 
ke ti kripos jes donijela? 

Ako, na tle ka je ostala, 
od velike uzrok štete 
bude od ogi^a iskra mala, 
kad Stf godi suho srete; 

ako 8 vjetra tiha i blaga 
često uzavri }.uto more, 
kad, podižuć s svijeh strana ga, 
valovi se strašni otvore; 

ako s mala često oblaka 
naoblači nebo sve se, 
i sunčanijeh ne da zraka 
svijetu vidjet, ki ga rese : 

za što jedno zlo za dosti, 
huđe i gore nad sve ostale 



1670 



1675 



1680 



1685 



1690 



1695 



1700 



OD ENKI K AHKUn ABOOTtl OOd. 

BmeBti Bve kriposti 
kriposti dike i hvale? 

ludu se je pohvaliti, 
I dobit je« u boju, 
le mož' pridobiti 

samu že)u tvoju, 
n svak drži slavu veću, 
biti plahe že)e, 

kada ima sreću, 

httde Qeprijate]e, 
ca umiju svi pozuati, 
li od sebe dobit nije, 
oaćin može imati, 
Uhovu da dobije. 

8EUT OD DlA&: 

Plahe že}e ustegnite, 
ozmnožite vaie dike, 
ki žudite 

pohvajeni biti a vike; 
tako dobiti 
glas ćete čestiti, 
ki kripoB slavna 
dati vam jea spravna. 



emu se, ćaćko, dike 
B imaju n svijeb dati, 

srca že]e prike 
I će uzdržati; 
Sto srce plemenito 
itinu steći žudi, 
Ipnno to je čestito, 
I Cisto oda svudi. 



ino je vedrijeh sred nebesa 
zvijezde ugledati, 
red srca puna uresa 
riposti zrak poznati. 



DOdAfTTJK OD ENSB K AMKIZn ))l 

Na gleda Katona starijega, i 
od mudrijeh zakona, modroga ' 

ODO je, ki strane s vrlijema ] 
obrv« epnitane drži; čuj, besjec 

seazai^ sedho. 
ton, skup od dd&a, inia, 811 
katom: 

Đa u kući Eakon stavi 
svak raskoiam svoje žene, 
ne bi one svud eknplene 
besjedile o napravi; 

lafii&e bi se suproć sTin 
Eakon m(^ ufiiniti, 
i naprave zabraniti 
laiAe bi se mogle &ima. 

Ne znam, ali je ista gc 
stvar, ali u gnus se izglet: 
vrhu sebe vlas spuStati 
jednoj ženi bez razbora. 

Cić nijedne grad ne moi 
izginuti stvari prije, 
□eg <»ć žena, kad im nije 
način starjen na raskoSe. 

Da gradovim žensko zn 
kako ludako čiui, ozvlada, 
otiSIo bi vele grada 
za Ailiovo zlo vladanje. 

Zvijer je veomi plaha i 
žena, mučno je privmuti, 
ali i bijesna ustegunti, 
kad plahuje, koua je trije 

Tko načine, tko zakone 
ženskom smjenatvn stavit 
usilovan pak vidjeće, 
postavile da ih su one. 



1749. mog^J rutop.: mogo. 



Bez naprave lir pribije 
lijep je vidjet pod nebest 
ljepotom se svojom resi 
od ružice evijet veseli. 

SKUP OD dv&a: 
Svijetli ures, lijepos pr 
hva^ena je svad Da svijet 
bez naprava . 

kada lijepa jea vidjeti 
kripoe Čestita, 
tnđ nres ne pita; 
msa po đbbi 
lijepa je pođ nebi. 



Ovi se će vitez riti, 
ćaćko, mndar nad sve in 
ki će onako utvrditi 
Bve sakone i načine. 



Nije na svito stvari bo 
o viteže, od načina; 
gdi je način, ta priBto|e 
kripos drži i dobra ina. 

BEAZA^ OSHO. 

AKKIZB, BHBA, 8IBILA, I PO 



Nu gpleđaj onamo unuke osti 
s kijeh i mi imamo neumrle si 

Ono su sve sjeni, kijeb nije 
vitezi brabreni, trjeskovi od boj 

po nJTn će dobiti svu zemfu 
a slavu prostrijeti k visocijem 

Načinom neka ioijem nastoji 
imenom da vječnijem vas saj i 
ISSI. BieAi] mkop.: steć. 



:n OĐ Bmm k askizo ^eoovv ocu. 

jte, ti nastoj narode vladati, 
it ures tvoj, i mir svud startati, 
j, pod tru vlas koji ae pođniže, 
oholas slomit, ki ee uzdiže. 



Ja ćn od sada sred blažene 
n radosti, ćaćko, biti. 
Idi Tidjeb eve hrabrene 
Se nooke, rod čestiti; 
Dvezijem ćn azdignnti 
e slavne oa požude, . 
pod nebi ne oćuti 
idne boje, bojne trude. 



[a, ainko moj, da badeS joS veće 1 Si 

,t nad pokoj čestite pun sreće, 

ti ukazat, fito Čine blaženi, 

ki su stat sred ove zeleni 
iiod'mo onamo, put one dubrave, 
ras gledamo atan vječne pun slave. 18i 

ĆINENJE PETO. 
skazaAb PBTO. 

A, BIBILA, SKUP OD DDSA BLAŽIHIJBH. 

knba: 
Nu reci mi, milos tvoja, 
diteju moj jubjeni, 
oružju sred pokoja 
je s' ono slavne sjeni? 



i sa na sviti hrabreni u boju 
9ad čestiti u vječnom pokoju, 
veće fijh dike a oružjem ietaju, 
ilavni u vike pod nebi ostaju. 



506 DO&AflTJB OD SNm K AIlKIZn tEOOVV OCU. 

BEnsA: 

A da hoće ukazati 
svoje hrabrenstvo ovđi aado; 1865 

kijem dostojni jesu stati 
sred blažene sej livade. 

sibila: 

O duše čestite, 
sred strane sej mile 

kriposti kažite, 1870 

kijem ste raj dobile; 
kažite u slavi 
vaS ures gizdavi. 

pjBVA PBVA du&a: 

Duše slavne i čestite, 
vječnom slavom nareSene, 1875 

vašu kripos ukažite 
sred livade sej blažene. 

DudA s. : 

Udrite se, jak na sviti 
hrabreno se udiraste, 

čim za vječni glas dobiti 1880 

umrijeti se ne hajaste. 

DUdA <•: 

Vaia gori čas hrabrena 
žarkom suncu oči upira, 
Čin'te i ovdi da je hva}ena 
blaženoga posred mira. 1885 

DU&A 4. : 

Udrite se sa svijeh strana ; 
dubrave se sej raduju, 
u potjeri kitnijeh grana 
gdi vese}e vaše čuju. 

DUfiA 1.: 

Vaša kripos plemenita 1890 

slove u hvalah pod nebesi. 



nm K Aimzn trna 

rđi da čestita 

m se hTal&m resi. 

»DftA 1. : 
se, neka i ova 
po)« znajn, 
BlsTmjek vitaioTa 
katu ludriaja. 

DU&A (.; 

»Se ođ Trijednosti, 
i T«fo hvale, 
i sa gori ostale 
vne na kriposti. 

đo6a «-: 
se sad hrabreno, 
la tko trađi, 
) OD poSteno, 
IsTan svađi. 

ĐOŠA. 1.: 

Boa slavna to ie, 
to sa dike, 
i kijem dostoje 
i biti a vike. 

ddAa >.: 
86, od junaka 
jfl, ukazati 
)jom dobra svaka 
ui jes imati- 

DOfeA >. : 
rafiega oreš grada, 
jeh čas onoka, 
iste vi &ekada 
Dga vrha puka. 



se, puna uresa 
tecijem slava, 



508 ĐOdAflTJB OD BNEB K ANKIZU i^lBOOVU OCU. 

sveđ leteći put nebesa, 1920 

sveđ slijedeći kripos pravu. 

du6a 1. : 

Na visoku brijegu stavi 
slava istina krepke ziđe, 
čestit u svem taj se pravi, 
tko u trudu k noj uzide. 1925 

Uđrite se u prilici 
od nemilijeh neprijate}a, 
i ovdi se zatočnici 
ukažite sred vese|a. 

DU&A 8.: 

Pod nebi ste s bojnijem trudom 1930 

silne vojske razbijali, 
slavnom želeć sveđ požudom 
vas svijet da vas slavi i hvali. 

DUdA 4.: 

■ 

Neka inijem steć načinom 
vječnu slavu druži žele, 1935 

i pameti svoje bistrinom 
ua svijetu se slavni vele. 

DudA 1.: 

Najljepše je slava steći 
po viteškom djeloaranu, 

i odoljet sionoj sreći 1940 

po hrabrenom dobivanu. 

DUŠA 2.: 

Neka s' iskat zlato sprav)a 
valovitijeh priko voda, 
za koristi ki se 8tav|a 
na protive trudnijeh zgoda. 1945 

DUŠA 8. : 

Vaša koriš čas je bila, 
ku slijedeći vazda spravno, 



[ AKKiKcr Aaooi 



tko na srijetu tradi Sasno, 
u sUvi Be taj ponosi. 



Sve dostojan dika ima, 
a najveće bojna kripos, 
koje slove nada svima 
među uresim vječnijem lipos. 



Privedrijema svojijem zraci 
ka svjetlosti sve nadhodi, 
Čim hrabrenijem u juncim 
viteiki se vriježi i plodi. 



Ona uživat mir đostoji 
sred pokoja blaženoga, 
iječna rados g'li sved stoji 
posred slavna mjesta ovoga. 



Nasljednike svoje ona 
sred nadari vjeĆDom jSaata, 
djeć da im smrt smiona 
ne naadi silnom vlasti. 

bkazaSe DBUGO i NAJPOSUE 
»bbkijsiio, bhba, 8ibila, ankisb, skttp o 
mbbktibuo: 
Zapovijedim kra)a onoga, 
ki sve vlada, slazim s nebi, 
slavni Enea, i ovđi k tebi 
opet radi posla tvoga. 

Ti ckniS, krzmaS, i zastaje 
ter prodi|al sreću tvoju, 
jnr zaliSno u pokoju 
blaženomu vrijeme traj^ 
9000. laliiiu)] rtttop.: (oJKlisno. 



nJK OD KKBB K AMKIZIT ihBOOVtT OCU. 

Velike je razniu scijene. 
ristoji ae {uđem znanje, 
i samo r«zmiS|aaje 
usvi božanstrene. 2< 

Umrlijem bo pođ nebeai 
■ndna djeta od potrebe, 
> koja sa harao tebe 
'oji obrali davći udesi. 

Nije vnjeme od beajeda, 2t 

i od slatkoga razgovora, 
ir je blizu bijela zora, 
ibe dmžba tvoja izgleda. 

FospjeSi se, ne moj stati, 
li svako cknenje kasno, 2t 

rli, krli, nije Usno 
niski narod sazidati. 

Ođi Ankiza sej pokoje, 

viteže, i stan ovi, 

ram nebeski i dvorovi 2( 

rbu zvijezda tebi stoje. 

Tebe zvanju trudnom prose 
oji latinski strahoviti, 
obra judaka sva na sviti 
roje sobom trude nose. 2i 

Vrhu {udskijeh svijeh visina 
rijednijem djeli prvo uzide 
avni Bako, pak Alčide, 
sk dva brata Elenina 

Tebi spravja otac Jove 21 

riko umrlijeb sijeh požuda 
A Čas slavnijeb svojijeb truda 
jećne plate i darove. 

Oda sna su vrata tamo, 
ud vi na svijet proć imate, 21 

il uz goru pogledate, 
jekoviti dan je ovamo. 

Visoko je lice i Čelo 
)vje2ega lijepa uresa 

a. 2021. tebi] « rukop. nv> jiuno: tebi đt tebe. 



uprav] eno pat nebesa, 
na nebeeki đmm i djelo. 

Na nebesijeh Avrha imaju 
že]e nagle judske svijesti, 
gdi Be izvrsne rajske Česti, 
vječna dobra uživaju. 



Merkurijo, oca Jova 
sinu istini, besjedniče, 
slatki i hitri od bogova 
izabrani navijesniće, 

pod nebeskom zapovijedi 2050 

tto ne stoji, tko ne daje 
posluh bogu, da ne slijedi 
tve besjede, tve stupaje? 

Ti najprve }udi izvede 
iz pustina i dubrava 2055 

mudre i hitre na besjede, 
i postavi sred država. 

Trudi i boji pod nebesim 
ne će biti meni novi, 

ke god stoje meni udesim 2060 

mojijem plate i darovi. 

Može s' u trud, može u moju 
kripos družba izgledati, 
• ako i bude sreću koj u 
bo]n u drnzijeh pogledati. 2065 

Ja te slidim, ili uz gore, 
ke najviSe budeS hodit, 
ili hoćeS, da opet more 
valovito budem brodit. 

Ja ću proći bez bojazni 2070 

priko morske sve pucine, 
kroz pusti&e, kroz nakazni 
najvrlije na krajine, 

pogrđujuć sve zamahe 
i sve udarce na sem svijeti, 2075 

2044. iimne] nkop.: iivrsno. 204G. dobra] nJeop.: dobro. 2060. meni] m- 
kop.: moiib. 



I« I 
«!< 

dn 



loi 
zgc 
hl« 
bi ■ 
h 
irđj 



đik 



Dža 
boi 



1 



Viteže slavni, 
tebi BU aprftvDi 
vječni uresi 
posred uebesi. 



Vjefini aresi 
posred nebesi 
onijem se daju, 
ki dobivaju 
Pođi Da sviti 
glas pričestiti 
dobi i pravu 
B kripostim slava. 



GLAS. 

(Spjevanje ga. Đona Dore Palmota.) 

Ja sam vrijedni glas Čestiti, 
koga moći krepos stavna 
ne da ležat u zabiti 
slavnijeh {udi djela slavna. 

Eto k tebi, Dubrovniče, 
vodim svijetle care i bane, 
i kra|eve, kim se diJ!e 
sve slovinake ove strane, 

da na djela i ti vrijedna 
budel dignut miso tvoju, 
znajuć, da je krepos jedna, 
ka dobiva stvar svakoju. 

Ovi uresom slave svojo, 
u mom dvoru ka je velika, 



«.]Ba» 


6ij.. 7 


8. Ban. 


se £iim 


đ[Se 








ve strane 


10 


Ban: 


digunt 


bađeS TO 


SO BVOJU. 


U. 12. 


Ban: 


Kir 


ći krepoBt jedna 






va stvar 


svakoja. 


14 


Ban: 


koja a 


»bi Bj* 


velika. 



steć neumrlu ča? dostoje 
vrhu inijeh svijeh bojnika, 

er nihovft krepos mnoga 
i Eamjerna pod nebeai 
od jezika alovinskoga 
Bve kolike zemjo uresi. 

Lijepe družbe, vrijedna broja, 
kijem ae ova kola slave; 
treskovi su ovo od boja, 
od kreposti zvijezde prave. 

Vi dvorkide moje drage, 
ime od Hvala ke nosite, 
bojnijeb |udi .... 
vječnom pjesnim proslavite. 



Tve čestite zapovijedi 
obslužlti sve smo spravne; 
pravedno je da sved slijedi 
vječna slava |udi slavne. 

Oni, u bojnoj koga slici 
sja viteštvom obraz vedri, 
trijes mu gori u desnici, 
stoji mu britki mač na bedri, 

Lesandro je, car veliki, 
pridobitnik svega svita ; 
bt mu uzrok, da je toliki, 
krepos, ka je vjekovita. 



Ono je Filip za jedno sinom, 
ki dobitje ; 

Bon: nenmrln čas doatoje 

TTh ittieb avib bojaifaa. 

Ban: jer ujiLova dika mnoga, 

jakno sunce sa nebeai, 
zemlje rođ« slovinakoga 
svojom, tajnosti oreBi. 

bova nema kod Bana 27. 28. Ban: 
zateguite zlatne žice, 
i ujili pjeanom nvie^ite. 

.. 42. Filip ono je pred ainom, 

Ito vei ve^e oantvo muvk. 



ili Brećom. il' s hitrlDom, 
samo da ae pridobiva. 

Nije temu 8vjet)a slav 
Sto Lesandra sina rodi, 
neg da je tesar Bvijeli đ 
ke svijoteći sunce obliodi 

Gledajte uza ii Pira k 
gdi jol kaže, da ležeći 
miran rodoijeli ered zem< 
Čo^ek ne može slave stt 

On krepoatim bojne n 
rimske vojske dobi silu, 
mnoge tijereć slavne odli 
za ne ležat u tamnilu. 



Krata Pira i Filipa 
tko da od znanijeb ne z 
Lesandrova djela lipa 
svjetja od sunca sjaju 8< 

Nu ne samo aamijem 
slovinska se zem]a bvali 
kaž'te ne rod, care od I 
ki su vas taj svijet vlad 



Oni Sesar stasa ohola, 
ki se u carskoj družbi | 
kako mjesec posred koli 
izabranijeb svijetlijeh zv 

Dioklecijan car je znc 
poznan igdi sunce grije, 
u slovinskoj rodjen atrai 
sred hrabrene Dalmacije 

Gas begova protiv zlo 
ne takom se slavom tvr 
ito B junaitvom krunu < 
kolik ito ju pak pogrdi. 

66. ležat] aa itraite ima rukopis korekturu: I 



L 



HVAIA »-: 

Grelimire, kudi ostaje 
srca tvoga velidina, 
ki pridobit reče, da je 
slava od svijeta sve tal 

Oovjeku je ures veći 
i Čaa veća na sem sviti 
ne izgubit se n nesreći, 
neg 8 oružjem pridobiti 

Svijetlo BUDce svete 
Šestopelek prvi grli; 
tvo) Bvet život, Vladim 
dobrotom je neumrli. 

Kraj Dobroslav vječi 
8 Krešimirom slavnijen 
Čim tre jedan, drugi sr 
hitre Grke, bojne Nijei 

Svi bi ovi svijetli do 

nad sunčaoijem zrakon 

da BU n doba sve imali 

ko će hvalit nih krepoi 

HVALA «■: 

Tri brata ona pleme 
kijeh čas svak Čas leti 
tri naroda slavna od s' 
avojim imenom uresiSe. 

Ceh naseli svojim ju 
Boemiju, zeiD)u novu, 

Poslije stiha .112 ruJcop. : Hvala 5, fatjejeiapr 
Stihom 121 počima velika raElikn meitn n 
ismije^enim tekstom za atihom 120 Hvala 3 f 
4 stihove 121—124; Hvala 1 »tibove 125—13 
Hvala 4 stihove 149 — 152: la tijam aa do( 
moje, vaSim gulašom međenime ; jedan vitez , 
avim ime. Za tijem Hvala 3 govori stihove 157- 
186—192; Hvila 2 stihove 165-180; Glas stil 
193—200; Hvala 4 »tihove 221—228; Hvala 
Hvala 2 stihove 237—248; Hvala 3 stihove i 
265—281; jedan junak stihove 297—300, 28! 
stihove 301-320; tređ junak stihove 325—33; 
Poslije Hiha 132 rukop.: Hta)a 6, Jcqje je ti 



Vječna aUva am 
Petar vitez izabran 
6im zatjeran cio di 
veleć; dovle o Rafi 

Slovio bi pozne 
i Hrvoje baa od S 
da mu nije bojne i 
potamnila gmba oi 



Doata Bte ih spe 
»ada kaž*!« krepoB 
Dijeti )uđi slavnije 
ki se očima vidjet 



Oni je junak Či 
Kobilović MiloS vr 
koga odluci podat 
ne mogoSe trudi n 

Za nkazat on I 
čas i vjera ko se 
iivot uze turskom 
plemenitoj u pogu 

Nuti Đuiđa Sk< 
ki njekada malo i 
mjesečnoga silu st 
kijem se diču ture 

pače Aema on i 
da se u BBb|i moć 
junačkoga od port 
neg u ruci, ka ju 

HVALA 

Slavni Janko v< 
tve se slave svud 
vas na oružje čin 
za braniti svetu v 

Fotlije BUha 184 ruJeop.: HvaU. 



Sin Uatijaš s tobom za jedno, 
kra) agrski, od djeteta 
kroz čineAe bojno i vrijedno 
slavan leti priko svijeta 

Kolik krati vode čiste, 
kijem romoni Dunaj rika, 
crnom krvi zamutiste 
isježenijeh nevjernika ! 

Kral Ludovik bvu do vika 
pridobitnn kaže slavu, 
da ne može sila prika 
pridobiti krepos pravu. 

Era) Siimnndo svudi slovi, 
ki bo) bijuć a turskijem carom 
razbijen dođe u grad ovi, 
ter ga uresi lijepijem darom. 



Ko Sekula sestrifiića 
da zabnde ime slavno, 
i Mihajla Svilojevića 
na sve trude src« spravno? 

Vuk je deepot za jedno fiAima, 
svojijem junaStvom neumrli, 
vrijednijem djelim i bojnima 
■!im na slavu vjernu hrli. 

Svak ŠiSmunda zua Batora 
i Mihajla vojevodu, 
ki slovijaSe vrijedno skora 
nad hrabrenu avn gospodu. 

A kako bi srećni bili, 
ko počeHe da su paka 
takom svrhom dovrSili ; 
svrhom hvali stvar se svaka. 



Ne cijenite, lijepe vile, 
da n narodu slavnu ovemu 



> SOMO: Hv»lft. SSS. ( 



joS se nijesu nabođile 

i bojnice vrijedne u sTemii. 

Amszone plemenite 
od ovijeb au strana svijeta, 
među kojijem svijetle svite 
vrijedne druge Visna i Teta; 

Visns od vojske vladalica 
gospodstvom se )oš podnosi, 
vrijedna Teta ne družica 
stijeg u ruci bojni nosi 

Erajica je 6nim Teuka, 
ka krajine ove vUda; 
od rimskoga sile puka 
niSta se ona n« pripada. 

Kud kreposti tve izbrane 
vjerni jezik moj obodi, 
maćednska o Ciuane, 
ka brabrene vojake vodi. 

Pribroj zvijezde od neboBS, 
ko slovinske brojit želi 
vitezove pune uresa, 
ki su dikom svom slovjeli. 

Vječne slave ko Je žedan, 
izgledaj se u nih djela; 
s trudom stječe Čovjek vrijedan 
slavnu kranu oko Čela. 



KOR BOJNIKA : 



Mi amo družba plemenita, 
plod slovinske lijepe strane, 
priko Bvega alavni svita 
kroz kreposti nale izbrane. 

Nam su od slave uzrok bile 
bistra pamet, bojna ruka, 
vedra pomoć sreile mile, 
vrijedno srce, krepka odluka, 

a nad sve ino glas neumrli, 
ki Čovjeka vrijedna čini, 
da hrabrenom miali hrli, 
gdi nije stana noćnoj tmini. 



GLAS. 



523 



Kroz junačko bojno rvane 
mi slijedimo krepos pravu, 
a kreposno đjelovaike 
nami donije vječnu slavu. 280 

Vedrom krunom glas primili 
svijetle časti nas nadari -, 
kolici su od nas bili 
vedri kra)i, svijetli čari! 

BOJNIK 1.: 

£r se krepos naša ukaza 285 

u oružju od svijeh jača, 
ne hajuć se od poraza 
oStrijeh saba], silnijeh mača. 

Nijedne od sile, nijedne od vlasti 
ne imasmo viku straha, 290 

ni nas može vik pripasti 
tafita sreća, ni smrt plaha; 

er ko vječnu želi diku, 
čas neumrlu ko god |ubi, 
ne izgubi srca viku 295 

u najvećoj u pogubi. 

BOJKIK 9. : 

Mi^ za istina slavu steći, 
ne Sted jesmo naše krvi, 
krepci u boju, znani u smeći, 
na sve trude vazda prvi 300 

' Tim se pravo diči i resi 
nam slovinska zem|a rodna, 
ka bi 3 nami pod nebesi 
mirna, slavna, i slobodna. 

Sad ju plešu lavi i zmije 305 

otrovnoga puni ijeda, 
i čovjeka u noj nije, 
da se u krepos našu izgleda, 

Ovi samo grad slobodan, 
gdi robuju svi ostali; ' 310 



Bukopis za stihom 284 nema: bojnik 1. 



drag kralevim, neba agodui 
slobodom se vječnom hrali ; 

koju ko god ckvrnit hoće 
silnijetn prijetnam hitre sviji 
najpoalije sred sve zloće 
sam će sebe }ato smesti, 

er slobodna srca obira 
jiinit, trpjet trudna đila 
za grad rodni i za vira, 
ka je svakomu draga i mila 



Cijeć kreposti dobra opće: 
i za viku ne umriti, 
bojna djela i hrabrena 
slijede |udi plemeniti ; 

nu neumrlo dobit ime 
fiovjek ne moče, ki ne tnidi 
slava s trudom hrabrenime, 
a trud s slavom grede svudi 

Ko god hoće da pod nebi 
pleSfl tminu od zabitja, 
na strmo se pe^at trijebi, 
ne ležati posred cvitja. 



KOLOMBO 

po gu. Đonii Palmota. 

KOLOMBO, DBtrŽBA. 



O Kolombo prihrabreni, 
komu yje£ai glas pao dike 
vije vijenac sveđ zeleni 
ođ neumrle lovorike ; 

o nai vrijedni vojevoda, 
komu dava viiiti zgara, 
bijes ukrotit morakijeh voda, 
Bilu dobit zlijeh vjetara — 

krepku i jaku eto družba, 
koja u trudu sve dni traje, 
priveo ei na tvu službu, 
i da slijedi tve stupaje. 

Svijetla iz vrsno B tvoga znanja, 
plemeniti o viteže, 
na kreposna djelovanja 
|nbko srce svijeh priteže. 



Moja družbo vrijedna i znana, 
ka, za dobit vječne hvale, 
sa mnom brodit jesi spravna 
oceanskoga mora vale ! 

Vrijedni Erkole, koga dika 
pored žarkijem suncem sviti, 
koga izvrsnu Čas do vika 
ne će tamna noć prikriti, 



bivii mnoitro prije oholo 25 

dobio vrlijeh zlijeb oakazni, 
i Bva mora naSa okolo 
pribrodio bez bojazni, 

u ocean stnionom plavi 
Brce uljesIJ i^emu ne da, 30 

tim bijege mora stavi, 
da ae ne emije proć naprijeda. 

Nu farabrenoj velidioi 
naie svijesti, ka je evijeb viia, 
sasma kratak krug ae čini 35 

tijesna ovega okoliSa. 

Slavna krepos i čestita, 
koj nije mučno djelo nijedno, 
iz razlicijeh strana svita 
združila je naa u jedno, 40 

da pridemo s blagom Česti 
Erkulova stupe pata, 
da spleSemo s krepkom svijesti 
silili ocean mora ]uta, 

Zemje ispanske i latinske 46 

vitezi su ovdi izbrani, 
i države cvijet sloviDske, 
slavni u svemu Dubrovčani, 

Ova mladoa, vojaka ova, 
8 bistrijem znanjem, s bojnom moći, 50 

sili gnevnijeh avijeb volova 
moguća je vrha doći. 

Vidim, vidim, družbo mila, 
gdi nenmrli glas po svitu 

glasi vrijedna nala dila, 55 

na^u kripos plemenitu ; 

svaki od nas gdi naziva 
stare grfike vitezove, 
i nahodi i odkriva 
nove zemje, avijete nove; 60 

gdi kratjanaka sveta vira 
amionijem djelom naše vlaati 
blagom] mkopU ima ienajprije: a bragom, koje je itprat^eno: a đim- 
mdi »tih 82, po }i(^emv nema sumti« da treba: ■ blagom. 




KOLOMBO. 527 

svega svijeta kraje obstira 
i obkružuje s mnogom časti. 

Prid Bvjetlostim našom veće 65 

tamna zloba čezne i blijedi ; 
nitko se od nas kajat ne će 
da Eolombov stupaj slijedi. 

Ovo djelo puno uresa, 
prednu krepos ke nadhodi, 70 

u vese|u do nebesa 
uzdizatće svi narodi, 

er od zlata že|a huda, 
ko vitezom starijem prije, 
od našega uzrok truda, 75 

i od našega puta nije: 

za uzvišenje vjere prave 
svaki od nas naglo hrli 
nove iskati sad države, 
ocean brodit plahi i vrli. 80 

Tim se veće, družbo izbrana^ 
s blagom česti uputimo 
put neznanijeh svijeta strana, 
i čas vječnu pridobimo. 

Hod'mo na plav^ sreća blaga 85 

druži naše sve požude; 
nebo onezijeh sved pomaga, 
ki pravedno misle i trude. 

DRUŽBA : 

Naš vojevođa vrijedni u svemu! 
tva je zapovijed draga dosti 90 

junačkomu zboru ovemu, 
komu su izgled tve kreposti. 

Kako hoće vrijednos tvoja 
nafiijem srcem vlada svuđi, 
bez pristanka, bez pokoja 95 

svaki te od nas služit žudi; 

pače nijedan ne ima straha 
od valova zlijeh poraznijeh, 
ni nas smeta sila plaha 
vlažnijeh juga^ vihar mraznijeh. 100 



528 KOLOMBO. 



Neka silni Tjetri upiru 
suproć nami plahos prijeku; 
za čas pravu i za viru 
Dišta trudno nije čovjeku. 

Bojna srca i viteška 105 

na nijedan se trud ne štede; 
Aim su laka djela teSka, 
Aih strah ne tre smrti bb'jede. 

JoSter s vječnom hvalom ima 
priko kraja i država 110 

pored s kolim sunčanima 
svijetla letjet naša slava. 

Teške muke, trud pri}uti, 
slatko i milo bitće paka 

nami u skupu spomenuti 115 

drage družbe i rodjaka. 

Svaki se od nas uzda i nada, 
sve |ubjene |ubi u krilu 
spomenivat, ko njekada 
splesa i dobi morsku silu, 120 

i veselo raabirati, 
da nije slađa stvar na svijeti^ 
slatke usti celivati^ 
nego slavan svud sloviti. 



I