(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



SUa/ ^101. ?5 



I 



1 



i 



1 
1 




THE GIPT OF 



m 

i 



Harvard CoUege g 
Library 1 



i 



1 
1 
i 



1 
i 



i 



Archibald Cai7Cooliđge,Ph.D.l 

Clau 0/1887 ^ 



PROFE8SOR OF HISTOHT 



m 



S^m^i^inn^iiumi^ippi 



^ 



cl < 



>\ 



/ / 



A 



'STifiOllfiT 




PR 




im 

ULI 



M. 



GLASILO 



HRVATSKOGA STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



UREDNIK JOJ 
FRANO RAjDlĆ 

UCITEW STRUKOVNOG TECAJA U KORČUU. 



GODINA IV. 




U KNINU 1898. 

NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DKUŽTVA. 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



^JLo^AT 'TI I * T^ MA»YARO COUMI LlilMIf 



.^ 



AII€HtiAL» CARY COtLIMI 



Suradnici „Starohrvatske Prosvjete" 

kroz godinu 1SQ8. 



1. Kaer pop Petar, župnik u Kaprijam kod »Šibenika. . 

2. Marun 0. Luigj, Franovac u Kninu. 

3. Prerigidović pl. Dušan, zapovjednik korvete u Pulju. 

4. Radić Frano, učitelj strukovnog tečaja za brodogradjenje i kamenarstvo u 

Korčuli. 

5. Rossi Antun, ravnajući učitelj pučke škole u Skaljarim kod Kolora. 

6. Vukićević 0. Andrija, bivši lektor i gvardijan samostana u Kninu. 

7. Vuletić-Vukasović Vid, nadučitelj kod c. kr. ženskog učiteljišta u Du- 

brovniku. 




iW^if„IV^^' 



Sadržaj „Starohrvatske Prosvjete" 

GUisila Hrvatskog'a starina rskog^a družtva u Kninu. 

God. IV. — 1898. 



Br. I. 



Hr. II. 



8h*aiia 

1. Hojna koplja i topuzi ili buzdohani ^Pj*vo«;a muzika hrvatskih spomenika^ 

u Kninu. (Sa slikama.) F. Uadić . . . . . .'5 

2. Nadpis koji spominje Pribiniira, nainjestnika kralja Zvonimira. (Ha slikama.) 
Uredništvo 12 

H. Dobronji hrvatsko-bizaiitinskom velikašu. Dušan pl. Preradović ... 16 

4. Pločaste nadstupine sa srednjih stuprića dvostrukih prozora (bifora) staro- 
hrvatskih zvonika. fSa slikama.) F. Uadie 21 

5. stećeima. Piše Pop Petar Kaer . .27 

6. Kitnjast akroterij sa razvalina starohrvatske bazilike S. Marije u Biskupiji 
kod Knina. (Sa slikom.) F. Radić 34 

7. Izvješće o radu „Hrvatskoga starinarskoga družtva" u Kninu u obće, a 
napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u 
Dahnaciji, osim Solina, Bosni-IIercv^govini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 
(Nastavak.) F. Radić H7 

8. Razne viesti. Uredništvo . .43 

9. Bibliografija. Uredništvo 40 

10. Izvještaj Upravitelj stva ^Hrvatskog sUirinarskog družtva'^ u Kninu o drnž- 

tvenom radu i napredku kroz zadnje poljeće 40 

Treći tip staro-hrvatskih mamuza. (Sa slikom.) F. Rjidić 57 

Par ostruga iz Bratiškovaca kod Skradina. F. Radić . 50 

Ulomak staro hrvatske ploće u crkvi Sv. Klare u Kotoru. (Sa slikom.) A. 

Rossi ^0 

stećeima. Piše Pop Petar Kaer 62 

Ulomak staro-hrvatskog crkvenog uresa u Tivtu u IJoki Kotorskoj. (Sa 

slikom.) A. Rossi .... . . . 00 

0. Sredovječne crkve u Stonu. (Sa slikama.) F. Radić 70 

7. Dvie najstarije sačuvane crkve u Du!)rovniku. (Sa slikama.) F. Riidić . 82 

8. Izvješće o radu ..Hrvatskoga starinarskoga družtva" u Kninu u obće, a 



1. 
2. 

3. 

4. 
5. 



objelodanjenim u 
Slavoniji i Istri. 



napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i 
Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, 

(Nastavak.) F. Radić 80 

0. Razne viesti. Uredništvo 00 

10. Bibliografija. Uredništvo 100 

11. Izvještaj Upraviteljstva .^Hrvatskog starinarskoga družtva" o družtvenom 
radu i napredku kroz zadnje poljeće . 104 

Br. III — IV. 1. (Graditeljski uresni i nadpisni ulomci hrvatsko-bizantinskoga sloga sa crkve 

BI. Gospe u drniškom Gradcu. (Sa slikama.) F. Radić 107 

2. najznamenitijim starohrvatskim grobovima na groblju odkriveno biskupske 
bazilike S. Marije u Biskujuji kod Knina. (Sa slikama.) O. Luigj Marun 11 !» 

3. Tobožnji Subićev grb u Šibeniku. F. lUdić 110 

4. Moći S. Stjepana kralja ugarskoga u Dubrovniku. (Sa slikom.) Vid Vu- 
letiO-Vukasović 127 

* 



. :^vi 



1 



Straiui 

5. Nekoliko kovinskih uresa s pojasnih kajiša, ostružnog remenja i dragih 
podveza u nošnji starih Hrvata. (Sa slikama.) F. Radić ...... 130 

6. stećcima. Piše Pop Petar Kaer 135 

7. Sredovječne crkve u Stonu. (Konac.) (Sa slikama.) F. Radić 140 

8. Crkva S. Jurja u Žestinju i starohrvatsko pleme Crnota. (Sa slikom.) Piše 
Pop Petar Kaer . 146 

9. Crkvica S. Jurja u Ponikvama na poluotoku Pelješcu. (Sa slikama.) P. 
Radić . . 152 

10. Obla crkva BI. Gospo od Planice na otoka Visa. (Sa slikama.) F. Radić 154 
^ 11. Izvješće radu „Hrvatskoga stari narskoga družtva'* u Kninu u obće, a 

?■ napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u 

r Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 

P: (Konac.) F. Radić 157 

{\ 12. Razne viesti. Uredništvo .175 

r/ 13. Bibliografija. Uredništvo 176 

»^. 14. Izvješće XI. glavno skupštine „Hrvatskog starinarskoga družtva" u Kninu 182 

t': 15. Imenik članova „Hrvatskog starinarskoga družtva'^ u Kninu kroz godinu 

;:2 1898.* 189 



» Na molbu tolilcih učenjaka dodajemo ovdje i prevod sadržaja IV. god „ Starohrvatske Prosvjete" 
ua francuzki, njemački i talijanski jezik. Uredništvo. 




J 



Sommaire 

da IV. Annfee de la „Starohrvatska Prosvjeta*'. 



Page 
No. I. I, I.fts fances ct les massaes du „Premier mu8ee des monumonts croates^ k 

Knin. (Avoc illastr.) F. liadić 3 

2, liifipription (jue fait meutiou do Pribirair, vicjiire du roi croate Zvonimir. 
(Avci- illastr.) La Hedaction . . . . . . 12 

3, Sur Uobronja, princo bisantiuc-croate. Dušan do Proradović 16 

4, t'liapitoaux plats dos eolonnottes du milieu dos feuetres doubles des andens 
elmluTS croatos. (Avec illustr.) F. Radić 21 

fj. Sur l«s anciens monuraents 86pulcrales croates appollees stećci. Par 1' abbć 
Piert-*^ Kaer 27 

6. Pipion fleuronno d'entro los dobris do rancienn© ba8ilique croate do 8. 
Mari*" a Biskupija pres de Knin. (Avec illustr.) F. Radić ... . . 34 

7. Kapport sur l'activite de la „SocitH^ ariheolo^ique croate" de Knin en 
^*^nt'Tal, et en particulier sur les antiquitćs chretiennos jusqu' a prćsent 
decouvertes et publićes en Dalraatie (moins colles de Salona), en Bosnie- 
Her/egovina, en Croatie, Slavonie et dans l'Istrie. F. Radić . . . . 37 

8. NotOB diverses. La Rt^daction 43 

9. Biblif>g:raphi€w La Redaction 46 

10. Rupport de la Direction de la „Societć arcbćolog:ique croate" de Knin sur 

Tartivite et lo progres de la societć pendant le semestre deruier .... 49 
No. n. 1. Un troisiemo type des ćperons ancien-croate^^. (Avec illustr.) F. Radić . 57 

2. Une paire d'^perons de Bratiškovci pr^s de Scardona. F. Radić .... 59 

3. Frug-ment d' un carreau ancien-croate dans l'eglise de Sainte Claire a Kotor. 
(Avee illustr.) A. Rossi . . . 60 

4. 8ur los anciens monumonts sepulcrales croates appollees stećci. Par Tabbć 
Pinrre Kaer . . 62 

5. Fr^igTtient d' un ornament d* eglise k Tivat dans les Bouches de Kotor. 
(Avei- illustr.) A. Rossi 69 

6. Kfj^liaos de moyen-age a Ston. (Avec plnsieurs figures.) F. Radić . . 70 
7* Lc8 deux plus ancionnes conservćes ćglises k Dubrovnik. (Avec plusieurs 

figitns). F. Radić 82 

8. Kiipport sur l'activite de la „Societe arcbeologique croate" de Knin en 
g^^neral, et en particulier sur les autiquites chrćtiennes jusqu' k prćsent 
d(>rmivertes et publićes en Dalmatie (moins celle de Salona), en Bosnie- 
HcrKe^ovine, en Croatio, Slavonie et dans 1' Istrie. F. Radić 86 

9. Notes diverses. La Rćdaction 96 

10. Bibliograpbie. La Redaction 100 

11. Rapport de la Direction de la „Societe arcbeologiciue croate" de Knin 

sur 1' activit© et le progres de la societe pendant le semestre dernier . 104 

^o_ jjl iV. 1. Fragments ornamentales architectoniques et epigraphiques du stile croate- 

bizantine de Tćglise de la Sainte- Vierge k Građaz prčs de Drniš. (Avec 

plusieurs illustr.) F. Radić . . 107 

2. Sur les plus interessants sepulcres anciens-croates dans le cimetifere đe la 
basilique de S. Mario dćja decouverte a Biskupija pres de Knin. (Avec 
plusieurs illustr.) Par le P. Louis Marun • . 113 



y 



1 



B. Los presomptifs arnios Šubit* ji Šibenik. F. Utulić .119 

4, ReliilUlaros do Saint-Etieune roi dlloDjj^rio a Dubrovnik (Uaguso). (^Avee 

illustr. I Par Vid Vulctić-Vukasović ... 127 

5- (iiii'lt^iics oniomcnts inctalli(|U('s dos cdnlurcs, dcs fourroios des rporons 

i' des nutrcs lions dcs habillomonts chez It^s ancicns Croates (Avec plusieurs 

iIluHtr.) F. Riđić 1:M) 

0, Siif les ancicns monunicnts sćpulcralcs croates appeilćcs stoćci. Par Tabbe 

Vmvi' Kacr . 135 

7. liliJi^Uses de moyen ago a Ston. (Avcc phisicurs li.2:uros.) (Fin.) F. Hadić . . 140 

8. LTf^liso de S. George ii Žesti nj ct la famiile anciennc-croato Crnota. 
\A\o\' illustr.) Par l'abbe IMene Kacr 1*40 

9. l/trlise de S. Goor^e a l*onikvo sur la pre.S(|u'iie de Pelješac (Sabbion- 
tiHlo.} (Avoc illustr.) F. Radić 152 

lo. IJdt^ruif dc la Saiiilo Vierge do Planitsa sur T ilc Lissa. (Avec illustr.) 

K. lE^ttiić . " . ... 154 

IL l!a}>pui-t sur Tuctivitć do la ^Societe archeologi(|uo croato" de Knin on 
^'■enrial, et on particulier sur los antiquites chretiennes jusiju' a prosoat 
il^Hii u vortes et publićos on Dalmatio (nioins cello do Salona), on Bosnio- 
Uc!7.e^ovina, on Croatlo, Slavo:;io et dans Tlstrio. (Fin.) F. Riidić . . . 157 

12- Noti'h (livorsos. La Redactiou . . . . 175 

K^ Uiltlinn^raphio. La Iledaction ... . . . 176 

l-t. lt:i|>|KMt sur ronzieino sćanco genćralo de la „Societe archćologi(|UC croato^ 

ih/ Kiiia ' ..... 182 

ii\ IJstr des mombres do la „Sofićt^ arcbeolo<ri(|ue croate" do Knin pendant 

V aiiiiOe 1898 189 




Ik 



I n ti a 1 t 

des IV. iivhrganges der Zeitschrift „Starohrvatska Pros?jota*\ 



HeUv 



No. I. 1. Laiizonsj)itz('n und Kric^skolbeii des ^Erstou Musoums kroatischi^r Altrr 

tliiinKM"^ zu Knin. (^Mit Fi^urcn.) F. Iladić 3 

2. Inselirilt wolche den Fribiniorius, Statthalter des kroatischeu KiVaii^^si Zvo- 
nimir erwnhnt. (Mit Fi^uren.) Dio lledai-tion 1:? 

3. Uohor Dohronja, cineni kroatiseh-bizantinischem Prinzcn. Dušan von Pi-c- 
radović Hl 

4. Plattonformiffc Kapitale aus don MittelsiUilen von den DoppoIftmiitcrD der 
alt-kroatisehen Gioekonthtirme. (Mit Figuren.) F. Radić 21 

5. Ueber die stećci genanuten ait-kroatischen Grabplatten. Voni Frieij^tiU' 
Peter Kaer . 21 

G. IJlumenstrauss-ilhnlicho Stein-Akiotorie aus don Ruinen dor alt-kroatisi ht*n 
Basilika dor Muttor Gottes zu Biskupija bei Knin. (Mit Figur.) F. Radit* -14 

7. Roricht tiber die Thiltigkeit dos ^Kroatischen Alterthum-Voreins^ /u Knin 
im Allgemoinen, und insbesondcre tiber die bisher eutdeckten und v^t- 
oftentliehten christliehen Altherthliraer in Dahnatien (ausser Salona), IJo^nien 
Ilerzogovina, Kroation, Slavonien und Istrien. (Fortsetzung.) F. Iladić . . 31 

8. Vorsi'hiedeno Nachricbteu. Dio Redaction 4Z 

9. Bibliographie. Die Redaction , , 4'* 

10. Bericbt der Direction des ^Kroatischen Altorthumvereins za Kniti^ UU'r 

dio Vereiustbiitigkeit und die Fortschritto vvflhreud des letzton HnlhiahiTB, li* 
No. n. 1. Dritto Art der alt-kroatisehen Sporen. (Mit Figur.) F. Radić ... 57 

2. Ein l*aar Sporen aus Bratiškovri bei Seardona. F. Radić 51^ 

3. Brucbstuck einos alt kroatiseben IMuteus-Platte in der Kirfche d<'r llfil. 
Klara zu Kotor. (Mit Figur.) A. Rossi . . . . , Oi» 

4. Uebor die stećci genanuten alt-kroatischeu Grabplatton. Vom IViufcittT 
Peter Kaer 62 

5. Bruchstiick eines alt-kroatisehen kirchliehen Steinornameutos zu Ti vat 
(Teodo) in dor Boka-Kotorska. (Mit Figur.) A. Rossi OU 

6. Mittelalterlicho Kirchen zu Ston. (Mit Figuren.) ¥. Radić 70 

7. Die illtesten zwei orhaltenon Kirehen in Ragusa. (Mit Figuren.) F. Uuilić 82 

8. Bericht Uber die Thatigkeit des „Kroatisehon Alterthumvereins" zii Knin 
im Allgemoinen, und insbosondere tiber die bisher entdeckten und vi^r- 
ofieutliehten christliehen Altherthiimer in Dalmatien (Salona ausgest'hlosHn)^ 
Bosnien-Horzegoviua, Kroatien, Slavonien und Istrien. (Fortsetzuujr. ) F, 
Radić ... .86 

9. Verschiedene Nachriehten. Dio Redaction 96 

10. Bibliographie. Die Redaction lUO 

11. Bericht der Direktion des „Kroatiseben Altorthumvereins" zu Knin UlKr 

die Vereinsthatigkeit und don Fortschritt wahrend des lotzten HallijaUira U^ 
No. III— IV. 1. Architektonische nnd epigraphische Bruchstticke im kroatisch-byzantitiisi'hrn 
Style aus der Mutter Gottos-Kircho za Gradaz boi Drniš. (Mit Fi;jruron.) 

F. Radić 1^»7 

2. Ueber die interessantosten alt-kroatisehen Graber auf der GrabstiilLe der 
schon entdeckten bischuflichen Basilika der Heiligen Mario zu Biskupijni \m 
Knin. (Mit Figuren.) Pater Alois Marun <., 113 



1 



eeite 

3. Das ▼ermeiotliche Wappen đer Herzogsfamilie Subić £u Šibenik. F. Radić 119 

4. R6liqaieDh&lter đes ungarischen heiligea Konigs Btephan za Dubrovnik 
(Ragnsa). (Mit 1 Figur.) Vid Vuletić-Vakasović 127 

5. Einige Sttlcke von Mettalsehmnek, ans den Gilrteln^ Bporen-Riemen und 
anđeren der alt-kroatischen Traeht gehorigen Leđor- nnđ Leinb&ndern. 
(Mit Figuren.) F. Radić . . .130 

6. Ueber die stećci genannten alt-kroatischen Grabplatten. Vom Priester 
Peter Kaer ...... 135 

7. Mittolalterliche Kircben zu Ston. (Ende.) (Mit Figuren.) F. Ritdić .... 140 

8. Die Kircbe đes heiligen Georg zu Zestioje and das alt-kroatiscbe Geschlecht 
Omota. (Mit 1 AbbildUng.) Gescbr. vom Prioster Pet. Kaer 146 

9. Die Kircbe des heiligen Georg zn Ponikve auf đor Halbinsel Pelješac 
(Sabbioncello.) (Mit Abbildungen.) F. Radić 152 | 

10. Die runde Mutter Gottcs-Kirche von Plani tsa auf der Insel Lissa (Mit I 
Abbildungen.) F. Radić 154 

11. Bericht ttber die Tbatigkeit des ^Kroatischen Altertbninvereins^ zu Knin 
im Allgemeinen, und insbesondere liber die bisber entdeckten und ver- , 
offcntUchten christlichen Althorthtimer in Dalinatien (nusscr 8alona), Bosnien- 
Horzegovina, Kroatieu, Slavonien und Istrien (Ende.) F. Radić . . . .157 

12. Verschiodene Nachrichten. Dio Redaction 175 

13. Bibiographie. Die Redaction . . .• 176 

14. Bericht Uber dio XI. Hauptvorsaraminng des ^Kroatischen Alterthumvereins'* 
zu Knin ... . 182 

15. Verzeichniss der Mitglieder des „Kroatischeu Alterthumvereins" zu Knin 
wahrend des Jahrgauges 1898 189 




\ 



I n d i c e 

(lel contenato đeir Annata IV. del periodico „Starohrvatska Prosvjeta' 



PagfuR 
Na L L Lo lancie e le mazze del ^Primo mnsco di antichit^ croato^ a Knin. 

(Con figure.) F. Radić 3 

2, Iscriziono chc ricorda Pribimiro vicario dol re croato Zvonimiro. (Gon illu- 
fttrazioni.) La Ređaziono 12 

3. Alcuni ccnni intoroo a Dobronja principe bisantino-croato. Dnsan do Prc- 
radović # . . 16 

K Capitelli plastriformi delle colonnotte mediane delle biforo di antichi cam- 
panili croati. (Con figure.) F. Riidić 21 

5* Dogli antichi inassi sepoicrali croati đenominati stećci. Per I'abbate 
Pietro Kaer 27 

fi. Acroterio pineiforme ritrovato tra lo rovine dell*antica bsisiliea croata di 
S. Mana in Biskupija presso Knin. (Con figura.) F. Radić 34 

7. liClazione sull'attivitži dolla „SocietA archeologica croata di Knin" in ge- 
nerale^ ed in particolare detlo anticbit^ cristiane šino ad ora scoperte e 
^)ubblicata in Đalmazia (eccettuata Balona), Bosnia-Erzegovina, Croazia, 
Slavonia e neir Istria. F. Radić 37 

S. Notizie varie. La Redazione ... 43 

0. Hibliografia. La Redazione 46 

10. lielazione della Direzione della „SocietA archeologica croata di Knin" snl- 
rattivitk ed il progresso della societk durante Tultimo semestre .... 49 
Xd. il L TIn terzo tipo di speroni antico-croati. (Con figura.) F. Radić ... 57 

2» Un pajo di speroni da Bratiškovci prosso Beardona. F. Radić 50 

3, Frammento d'un pluteo appartenente a cancelli presbiteriali d'un'antica 
rbiesa croata, rinvenuto nella chiesa di Banta Chiara a Cattaro. (Con 
illustr.) A. Rossi 60 

4, Degli antichi massi sepoicrali croati đenominati ste ć ci. Per Tabbate 
Pietro Kaer 62 

5* Frammento d'un pilastrino appartemente a cancelli presbitenali d^un'antica 

r*hies.i croata a Teodo nelle Bocche di Cattaro. (Con illustr.) A. Rossi . 69 
fi. f^hiese medioevali a Btagno. (Con diverse figure.) F. Radić 70 

7. Le due chiese piu antiche tuttora conservate a Ragusa. (Con diverse figure.) 

F. Radić . . . . . . 82 

8. Kelazione suir attivit^ della „SocietA archeologica croata" di Knin in ge- 
tjerale, ed in particolare delle antichitlt cristiane šino ad ora scoperte e 
pubblicate in Đalmazia (eccettuata Salona), Bosnia-Erzegovina, Croazia, 
8lavonia e neir Istria. F. Radić 86 

9. Notizie varie. La Redazione 96 

10. Bibliografia. La Redazione 100 

IL Relazione della Direzione della „Societ^ archeologica croata" di Knin 

suU'attivita ed il progresso della societa stessa durante Tultimo semestre 104 
No. JII— IV. L Frammenti ornamentali architettonici ed epigrafici di stile croato-bisantino 
dalla chiesa della Beata Vergine di Gradaz presso Drniš. (Con diverse 

figure.) F. Radić 107 

2. Dei pili interessanti sepolcri antichi croati nel cimitero della basilica di 
8. Mana gik scoperta a Biskupija presso Knin. (Con diverse figure.) 
P. Luigi Marun 113 



Pagina 

3. II presunto 8temma đi easa Šubić a Sebenico. F. Radić 119 

4. Rel]quiart di 8. Stefano re d'Ungheria a Ragusa. (Con figura.) Vid Vuletić- 
Vukasović ... 127 

5. Alcuni ornamenti inetallici dj cintoi-e, di eorroggic di speroni c di altri 
legacci dei vestiinenti degli antichi Croati. (Con diverse figure.) F. Radić 130 

6. Degli antichi massi sepolcrali croati denoniinati stećci. Per l'abbate Pietro 
Kaer 185 

7. Chiese medioevali a Ktagno. (Con divorse tigun\) (Fine.) F. Radić . . .140 

8. La chicsa di S. Giorgio a Zastinj presso Castel-Vecchio o l*aiiti<a faniiglia 
croata Crnota. Per Tabbate Pietro Kaer. (Con tac-similo) 146 

0. La chiesa di 8. Giorgio a Ponikve sulla penisola di Sabbioncello. (^Con 
figure.) F. Radić 152 

10. Chiesa jotonjdac della Beata Vergine di Planizza suU' isoia di Lissa. 
(Con figure.) F. Radić 154 

11. ReLizione suirattivitš della „Socicta archeologica" di Knin in generale, 
cd in particolare dclle antichita cristiane šino ad ora scoperte e pubbli- 
cate in Dalmazia.(ad eccezione di Salona), Bosnia-Erzegovina, Croazia, 
Slavonia cd in Istria. (Fine.) F. Radić 157 

12. Notizie varie. La Redazione . 175 

13. Hibliografia. La Redazione . 17(5 

14. RelaziDne dell' XL Congresso generale della „Hocieti\ archoologica^ di Knin. 182 

15. Elenco dei raembri della ,,Sopiet{\ archeologica'^ di Knin nell' anuata 1898. 189 




r 




'■):«. '^^^^ 



'U'-^i^^j 



i>'>*>v,v: 



Uži 




GLASILO 

HRVATSKOGA STABINARSKOG 



U KNINU 



UREDNIK JOJ 



FRANO RADIĆ 
ni<>Ei»rt<Mt (TfttTKu sntDKoviioo ntcm o K4»<>t(u. 

God. JV. Br. t. 



uu HMmiin>^ nit 



SADRŽAJ. 

(Sommalre.) 



]» fiojrui Ipptjn i l<i|)ci'4 ili I^iiiEdoftftm ,,Frvofc» mtuitjja lirvnlikth cpt>m#fitkti*' u Kninu, {i^ nU' 






Štit l^tihrotijn^ pfincA ■ 






Ku KnilfH Avuinriim* i^;i i* li kuma,! 
a. D. f»l Pr^ra*irtrić, 

4. Plo^flsre tittditupme aa »rr?rliijih Mup^Ćn dviMlTukih jir»xorit iljiforA) KUrivbrmUkih zvonik«. 

(Ha nUkuttiJi) F, Rftdk*. 

r/i/i^rtfi'Utt.r p/afj* dcn t'{AmiettfJ> ilii iiiit«ri* r/*»* frnrtreH thmhl€» de$ untieiiš tlitehert Cfimieš, 

(Attt CHttMrJ F Hatlt^ 
U n Ht#;<''<jiintt. Piši* [ioyt Petar Rfi^-'r 

*i. Kitiya>ti akrcpt€rij «« ni/vHi 
klikom.) F, B)i(Ji<!. 

jfrkt dt Knin. f Jiv-r iittixtr,j M Radul ,....» . . , , . t ' 

7. t?.vje»4^e n milu Hrvntjck<>(r utiirifirr i/tvM u Knin ti u obćt*. a napose n kr' 

TiuiĐii do mtida odkrivt^mni I u[» iiiia u DulmiLciJi, ^Aim t^oltnji. Hoi^ii 

HiTaiakoj, Slavoniji i litri, (Najiu*vak,i h\ Badić, 

mr les anUffmtiš chrHimn^M ju$(j*(*ti prrMent fUcQurert4* rl puhhm en Dahrmttf frmtt%¥ relUnt 
'idontijt rn liaimif'-JJrriiffmitm, rn Crt^aUr, Slartmiđ ft dam tUint. F Hudtć 

1). Kl hlio grafija, 

HiUiijpra^ihie ,....*.♦ . ... 

10. kvje4taj Upravliefitlvn Urvnukog ntHhEUimkog društva u Kuinu o ilrkiit većom rad u I iiaprntlkn 
krivifi jRadi^e polječe. 

Happoft dc In Ihrtvtifm dt la ^Souitr urvhMotfUji^t croaU 4t fCntn* iri»r tmriimtr. it h pm^fh 
dt /ti narittr pcndant t^ ^tmtstrt dtrmer . . _ _ , , . . ^ 



U 



U\ 



S>1 



sr? 



u 



37 



48 



41* 




TiOlf fflA PiSfm 



GLASILO 



HRVATSKOGA STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



UREDNIK JOJ 
FRANO RADIĆ 

TEORETICNI UCITELJ strukovnog TBOAJA u KORČULI, 



GODINA III. 




u KNINU 1897. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



1 



Suradnici časopisa „Starohrvatska Prosvjeta'* 

kro^ god. 1897. 



1. Marun 0. Luigj, Franovac u Kninu. 

2. Radić Frano, uCitelj tehničkog tečaja u Korčuli. 

3. Vuletić-Vukasović Vid, privremeni nadučitelj c. kr. ženskog uCiteljiSta u 

Dubrovniku. 

4. t Zlatović 0. Sijepan, Franovac, exprovincijal. 




o 

I 

00 
00 



I 

00 
PO 



s 

T3 

o 

£ 



o 



C 



Jk 5 

S 3 



;=! 



eo 9 
H 5 



O 



S7 

o 

Oi 

■^ 

Ti 

o 

5S 



s 

s 



08 



od 

"E 



o 








13 

■5* 

p« 



»9 



3 



O 

B 



o 
c. 

pr 

o 



I s- 


o 

B 






■a 
o 

CA 



Q 

o 
p* 






CO 

I 



CO 
00 



C3 



Sadržaj „Starohrvatske Prosvjete" 

Glasila Hrvatskog-a starinarskog-a družtva u Kninu. 

God. III. - 1897. 

Strana 

Br, L L Dvte nadpisne uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru. Sa slikama. 

Fr. Luigj Marun 3 

2. Topograflčke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji. Nastavak. 

Ik ostavštine 0. Stjepana Zlatovića 9 

3. Bazvaline crkve 8. Stjepana u Dubrovniku. Sa slikama. Frano Radić . 14 

4. Sredovječni natpisi. Vid Vuletić-Vukasovid 28 

5. Mrtvački ostanci iz triju starohrvatskih grobova uz ruševine biskupske 
bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Sa slikama. Frano Radić . 31 

6. Izvješće o radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u obće, a napose o 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
osim Solina, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. Nastavak. 
Frano Radić '. 39 

7. Razne viesti. Uredništvo 41 

8. Bibliografija. Uredništvo 44 

9. Izvještaj upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o 
dniztvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Upraviteljstvo . . 48 

Br. IL L Ulomci s jedanaest tegurija otarskih ciborija i jednog vratnog okvira 
starohrvatske bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Sa slikama. 
Frano Radić 51 

2. Topograflčke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji. Nastavak. 

Iz ostavštine 0. Stjepana Zlatovića ... 60 

3. benediktinskomu samostanu i crkvi SS Kuzme i Damjana u Tkonu 

na otoku Pašmanu. Sa slikama. F. Radić 64 

4. Sretlovječni natpisi. Vid Vuletić-Vukasović 74 

5. Arkeologički prilozi o religiji poganskih Hrvata. Sa slikama. Fr. Luigj 
Marun 78 

6. Izvji^šće radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u obće, a napose o 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
Oisirn Solina, Bosni- Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. Nastavak. 

F. Radić 84 

7. Razne viesti. Uredništvo 88 

8. Bibliografija. Uredništvo 92 

9. Izvještaj upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o 
društvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Upraviteljstvo ... 95 

Br. in. ilV. 1. Mrtvački prilozi nadjeni u starohrvatskim grobovima u Koljanim kod 

Vrlike. Sa slikama. Fr. Radić 99 

2. Topograflčke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji. Svršetak. 

Iz ostavštine 0. Stjepana Zlatovića 110 

3. Vrhovi starohrvatskih strjelica u „Prvom Muzeju hrvatskih spomenika" 

u Kninu. Sa 22 slike. Fr. Radić 114 

4. Starohrvatske bojne sjekire „Prvoga Muzeja hrvatskih spomenika" u 
Kninu. Sa slikama. Fr. Radić 124 



Strana. 



5. Sredovječni natpisi. Vid Vuletić-Vukasović 132 

6. Crkva Sv. Klimenta u Sitnomu n bivšoj poljičkoj kneževini. Sa 5 slik&. 

Fr. Badi(5 138 

7. Arkeologiiki prilozi o religiji poganskih Hrvata. Sa slikama. Fr. Luigj 
Manin^ 141 

8. Izvješće o radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu u obde, a 
napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim a 
Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini. Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 
Nastavak. F. Badić 146 

9. Bazne viesti. Uredništvo 152 

10. Bibliografija. Uredništvo 157 

11. IzvjeŠ^j upravitelj stva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o 
družtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Upraviteljstvo . . 163 

12. Lsvješće X. glavne skupštine Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu. 
Upraviteljstvo 166 ' 

13. Imenik članova Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu kroz g. 1897. . 181 



^ U tom Bu članku pogrešno poredane slike. Na str. 141 slika stavljena pod C. „Sevid Vaćuiaki*' 
ide pod D. „Satvid Živogofitski" i to na str. 143. 




•V 

=1 



STlTOf 




D 




im 
uti 



ri 



GLASILO 



HRVATSKOCA STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



UREDNIK JOJ 
FRANO RADIĆ 

TEORETIĆNI UCITELJ STRUKOVNOG TECAJA U KORCUU. 



GOD. IV. Br. 1. 




U KNINU 1898. 

NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



< 



Bojna koplja i topuzi ili buzdohani ,,Prvoga muzeja hrvatskih 

spomenilca'^ u Kninu. 

(Sa slikama.) 

opija i buzdohani, što no se sad čuvaju u ^prvom muzeju hrvatskih 
spomenika'' u Kninu, a nadjeni su kroz ovo zadnjih osam godinS, 
^ niesu na žalost svi izkopani na poznatim nalazištima, niti je ijedan 
nadjen u grobovima, iz kojih bi se, po ostalim predmetima, moglo većom 
točnosti odrediti iyihovo doba, nego jih većina potiče sa nepoznatih nala- 
zišta kninske i skradinske krajine. Koplja su svakolika gvozdena, a takova 
su i dva buzdohana; ostali su buzdohami bronzani. 





S' 



- 4 - 

Koplja. 

Br. 7J Ukupna dubina 46*9 cm. Tulac do vrata dug 11 cm., ušće 
mu je u premjeru široko 3 cm. Najveća širina oštrice 6-5 cm. Sve je po- 
kvareno debelom hrdjom, te mu je i vrh prelomljen. Radi hrdje ne može 
se razabrati kakva bijaše površina oštrice. U tulcu su iztrunuti ostanci dr- 
venog kop^išta. Oblikom se približuje kopljima iz rimskoga doba. 

Br. 2. Ukupna du\jina 39-5 cm. Najveća širina oštrice 8 cm. Nadjeno 
je u blatu, u rieci Krki, niže Knina. Hrdja ga je posve pokvarila, tako da 
mu je površina pokrivena ne samo hrdjom nego i zemljom pomiešanom 
s hrdjom. Dobro mu je oskočeno rebro po sriedi svake strane oštrice. U 
tulcu je, osjem debele hrdje, još i iztrunuti kraj kopljišta. I ovo je koplje 
po svoj prilici iz prvih kršćanskih doba. 

Sliedećih šest kopala i jedna sulica (Br. 9.) su slučajno nacyeni. Svojim 
oblikom naliće kopcima i sulicama ili džilitima iz XI. i Xn. vieka, izko- 
panim sa gomila južnoga Priladožja i petrogradske gubernye u Rusiji.^ 

Br. 3. Ukupna dubina 32*5 cm. Tulac dug 10-8 cm. Dubok 9 cm. 
Vrh okrnut. Tulac je pri ušću razkrečen i okrnut, a imao je šup^jeg otvora 
3 cm. u prenyeru. S gornje i dolnje strane tulca, 7 mm. daleko od ušća, po 
rupa za klince za utvr^jivanje na "kopljištu. Premjer u vratu kopija 2 cm., 
širina pri dnu oštrice 5-7 cm. S jedne i druge strane je zatupljeno sječivo 
oštrice. Hrdja mu je tek malo zahvatila površinu. 

Br. 4. Ukupna duljina 50-6 cm. Šiljak mu je zeru odkinut Tulac dug 
10-9 cm., dubok 9*7 cm. Premjer šupljeg ušća tulca 3 cm., debljina stranS 
15 — 2 mm. Presjek oštrice ima oblik produljene kose četvorine. Širina pri 
dnu oštrice 51 cm., debljina po sriedi 1*5 cm. Sječiva upravna. Hrdja ga 
je malo pokvarila. S pobočnih strana tulca su rupe od 4 mm. u prenyeru 
za klince za pritvrdjivanje na kopljištu, i to ne daleko od ušća. To je naj- 
veće sredovječno koplje našega muzeja, te je iste veličine kao i velika spo- 
menuta koplja nacfjena u Rusiji. 

Br. 5. Ukupna dubina 31*8 cm. Čunjasti tulac dug 11-5 cm., dubok 
8-7 cm. Ušće u otvoru široko 16 cm., debelo 1-5 mm. Ne ima udebljana 
rebra, pa ni tupa brida na sredini oštrice, nego je ona samo zaob^eno 
deblja po sriedi, te ima presjek u obliku leće. Najveća širina bodke 4-5 cm. 
Vrh je ponešto udebljan i pretvoren u dugoljast četverostran šiljnik. Tulac 
je u sredini svoje duljine hrdjom tako žestoko pokvaren, da ga se je komad 
okmulo. Oštrica nije mnogo pokvarena. Od dobra je svietla čelika. Pri ušću 
je jedna sama rupica za klinčić. Pri dnu završile oštrica zavyenim crtama. 



' BrojeTi, pod kojima se opisnju pojedini predmeti, jesu oni isti, koji se* nalaze kod dotičnih slika. 

' H. E. £paH;^eu67pri» — nKypraBi>i K)»CHaro Ilpajiaf^oniba" m „MaTepna^u no apseoju Poccift** H. 

18. T«6. XI. cji. 6, 7, H „KjpraBU C.-neTep6ypcKoii ry6epHiH" h „MaT. no apxeo.«. Pocc." H. 20. Ta6. XVIII. 



— 6 — 

Br. 7- Ukupna duljina 33. cm. Tulac dug 10-2 cm., dubok 8-3 cm. 
Otvor ušća ima 1-5 cm. u premjeru. 8 gornje strane tulca 11 mm. daleko 
od ruba je rupica za klinac za utvrdjenje na kopljištu. Udarcem je oštrica 
nešto zavijena. Ima s jedne i s druge strane po poluvaljkasto iztaknuto rebro 
3 mm. široko. Najveća širina oštrice 36 cm. Hrdjom je dosta pokvareno. 

Br. 8. Ukupna duljina 28-6 cm. Tulac sada prituCen bit će bio istih 
protega kao i opisana koplja br. 5 i 7, samo što je u vratu pačetvoma pre- 
geka duga 15 mm., šir. 7 mm. Tulca ostaje 75 cm duljine. Najveća ši- 
rina oštrice iznosi 4 cm. Tup brid s obgu strana oštrice. Vrh je završivao u 
čvrst četverostran ši^ak. Hr^ja ga je ponešto pokvarila, ali još više poraba. 

Br. 9. Džilit. Ukupna duljina 16-1 cm. Tulac dug 7 6 cm., čunjast. 
Ušće u otvoru ima premjer od 2-6 cm., strane mu debele 1 mm., dubok 
6'5 cm., čunjasto-šupalj. Oštrica od dna do kraja svuda izrazito koso-če- 
tvorna presjeka; najveća joj širina 1*7 cm. Sjedne strane na tulcu rupica 
za klinac za utvrdjivanje na kopljištu. Veoma je pokvaren hrdjom, a tulac 
dapače probiven i sgnječen. 

Br. 10. Ukupna duljina 20 cm. Mjesto tulca ima draču za nasadjivanje 
na kopljište. Oštrica je s jedne strane ravna, s druge na tup brid poput 
spljoštena krova, tako da u presjeku prikazuje tupokutan istokračan trokut. 
Drača ili nasad je dug 6*2 cm. Najveća širina oštrice 27 cm. Površina mu 
je hrdjom dosta pokvarena. — Lašnje je da ovo oru^e bude striela sa 
dračom za nasadjivanje, kakvih je više nadjeno u gomilama petrogradske 
gubernije u Rusgi,^ nego li koplje. 

Br. 12. Ukupna duljina 18*8 cm. Izmedju oštrice i tulca stoji spljo- 
šleno puce šir. 2a cm. Tulac dug 6-1 cm., dubok 5 cm., premjer ušća mu 
1*4 cm. Rub tulčeva ušća udarcima unutra zavraćen i razdrt hrdjom i 
udarcima. Oštrica je bolje sačuvana: najveća joj širina 2*7 cm. 

Dr, Rački^ broji izmedju oru^a starih Hrvata i koplje (lancea), koje 
je spomenuto u staro -hrvatskim izpravama prije XII. stoljeća. Broji ga i 
prof. Smičiklas^ skupa sa sulicom. 

Stari sjeverni Slaveni pri obalama baltičkoga mora bijahu takodjer 
naoružani kopljem,* Isti naziv koplje zajednički svim Slavenima dokazuje, 
da gu Slaveni još u svojoj pradomovini poznavali i rabili to oružje. Koplje 
se često nahodi urezano u ruci konjanika na staro-hrvatskim stećcima. Ono 
je od davnih doba bilo kod Hrvata idealnim mjerilom, po kojemu se je 
kazivalo a još se kaže, da je sunce od iztoka poskočilo za jedno ili za dva 
koplja. Ime koplje za držak barjaka dolazi otuda, što su koplja od XI. do 
XIII. vieka bila izpođ oštrice obskrbljena zastavicom, kao što se vidi ure- 



k 



1 Sp. dj, Tab. XYin. br. 1, 4, 5 i 23. 

» ^Natrnje aUmje Hmteke" str. 49. 

^ PoTJest Hrvatske L «tr. 122. 

« F. A. K. V. Specht Geechichte der WAfren Bd. L str. 808. 



— 6 — 

zano i na jednom stećku na staro-hrvatskora groblju oko crkve S. Luke 
ua Uzdolju do Kosova polja kod Knina. 

Može se dakle najvećom vjerojatnosti uztvrditi^ da su koplja opisana i 
naslikana pod brojevima 3, 4, 5, 7 i 12 starohrvatska. 

Topuzi, bati ili bazdohanL 
a) ud tuči. 

BroDzaui buzdohaoi našega muzeja su uobće slični sploitenoj, šupljoj* 
provrćenoj krugljij kojoj su na površini u tri reda nanizane tupe, masivne 
šiljaste bodl,jike. 

Br~ 14* Visok 6 cm. Rupa za držalo sjedne strane ima u premjeru 
2-5 cm., s druge 2-3 cm. Ima vrat uz jednu i drugu rupu : jedan je visok 
5 mm., drugi 4 mm. Debljina vratne cievi iznosi na jednom vratu 4 mm,, 
na drugom 6 mm. Najveći premjer buzdohana je 8 cm- Ima po 8 bodljika 
u svakom redu. Srednjega su reda bodljike, visoke po 8 mm,, imaju oblik 
fietverostranih šiljnika sa koso četvornom osnovicom, kojoj su stranice 
duge po 16 cm. Osnovice bodljika razstavljene su medju sobom šatri ure- 
zana, prugasta, uzporedna žljebića. Manje su bodljike u druga dva reda. 
Njihove su osnovice trokuti jednaki polovici osnovica velikih bodljika; dulji 
njihov pobočni brid, koji izlazi iz sredine visine buzdohana, istosmjeran je sa 
osovinom istoga, a druga dva kraća brida stoje okomito ua površinu kruglje. 
Premjer buzdohatia izrpjeren na duljim bridovima malih bodljika iznosi 6^8 
cm. Buzduuan leži 0-48 kg. 

Br. 16. Sačuvana ru ga dva ulomka: na jednomu {br. 16.) je jedua tre- 
ćina uz jednu rupu, a na drugom, manjem, ostale su tek dvie male bodljike 
pri istoj rupi i istom vratu kao na većem ulomku. Istoga je tipa i izradbe 
kao i br, 14, uz tu samu razliku, što ima u svakom redu 7 mjesto 8 bod- 
Ijikž, i što su male izvanjske pobočne strane malih bod^jika istosmjerne 
s osovinom topuza, a ne okomite na njegovu kmgljastu površinu. Premjer 
rupe za držalo 2' 3 cm. Debljina valjasta vrata 2 nam., visina 9 mm. Teži 
12 dkg. Pocrnio je od dima. Nadjen je u Bjelini. 

Bt, 17. Ulomak jednakog tipa, izradbe, poredanja i broja hodnika kao i 
br. 14. Ima ga sačuvana Vs- Tek je zeru manji od br. 14, ali mu je l^ 
ulomak puno boluje sačuvan, jer je primio sviellu zelenu patinu, dok je br. 
14 vrlo nagrizen hrd[oni. Sačuvana su mu po tri Šiljka svakoga reda. Jedan 
je vrat posve okrnut, a drugoga je preostala četvrtina, te je oblika kuso- 
ćuiijasta. Po tomu ulomku se najbolje razpozniye nutrnja šuplja okruglost 
svih opisanih buzdohana. Stiene su mu debele od 2 do 3 mm. Teži 13 
dkg. Nadjen je u Bratiškovcima skradinske obćine. 

Br. 18. Sačuvana ga je četvrtina. Imao je na površini tri reda bodljika, 
u svakom redu njih po 4. Bodljike srednjega reda jesu upravni četvero« 




— 7 — 

strani šiljaici, malo pri vrhu zalupljeni, visoki po 2 cm., kojima je osnovica 
četvorina sa stranicom dugom 22 cm. Dvokutnica te Četvorine duga je 2-8 
cm. i zahvaća skoro svu visinu jabuke. Bod\jike dolnjega i gornjega reda 
su trostrani silnici, takove vrsti, da su jim vanjske strane odsječene oko- 
mito prama osovini buzdohana, a pričinjaju se kao polovice velikih hod- 
nika, premda su ponešto niže od njih. Sačuvan je ulomak jednoga vrata visok 
6 mm., valjkasta oblika. Šuplja nutrinja je bila tako^jer krugljasta. Visok je 
4-4 cm. Teži 10 dkg. 

b) Gvozdeni. 

Br. 15. Spljošteno krugljast, te, poredapjem bodljika, veličinom i nu- 
tinjom krugljastom šupljinom, sličan prije opisanim od tuči. I on je, poput 
njih, trebalo da ima drveno držalo. Ima po pet bod|jikA u svakom redu. 
Srednje imaju oblik četverostranih, porabom zalupljenih i zakrivljenih, kuso- 
štljnika. Mapje hodnike, gornjega i dolnjega reda, su iste visine kao i velike, 
pa su zato oštrije, prema vrhu su pak čunjasto zaobljene. Visok je 4*6 cm. 
Npjveći premjer 69 cm Šupalj je i tanak. Ne ima niti je imao vrata pri 
rapi za držalo, koja je u pren\jeru široka 2 6 cm. Teži 27 dkg. Sačinjava 
kao prvi prelazni stupanj sa tucanih na gvozdene buzdohane. 

Br* 13. Ovaj je i vremenom i oblikom i savršenom tehničkom izradbom 
daleko odmaknuo od prijašnjega, i zato treba pomisliti da je medju njima 
čitav niz drugih prelaznih oblika. 

Poput opisanih naših bronzanih ima sličnih buzdohana (Streitkolben) tek 
sedam komada u sviem mnogobrojnim njemačkim muzejima,^ pa i od tih rek* 
bi da su dva komada nadjena u Italiji, a ostali u Njemačkoj. njima Lin- 
denschmit kaže, da se broje medju riedke komade oru^a i, premda ništa 
pobliže ne kaže o njihovoj dobi, rek' bi da jih pripisuje starim Germanima. 
Po imenu topuz, koje bi imalo poticati od istoga koriena staroslavenskoga 
kao češki i ruski topor (sjekira), hrvatsko toporiŠte i češki topurko (držalo, 
toporište), razumne se, da je topuz takodjer oružje i starih Slavena, koje 
su Hrvati donieli u novu svoju južnu postojbinu. Znano je, da su ga po- 
znavali i baltički Slaveni. ^ Prelazom k gvozdenoj kulturi preobrazio se topuz 
i kod Hrvata u gvozdeni, koji je malo a malo mienjao svoj oblik, dok nye 
postigao onaj stepen usavršivanja, kako ga vidimo na našem topuzu br. 13. 
Na pjemu je topuz i držalo od jednog samog komada kovana gvoždja. 
Držalo je valjaste, a topuz ima oblik debele kruške ili kapule. Da se umanji 
težina, a da bude omžje ipak dosta veliko i uporavljivo, držak je proSupljen, 
a topuzova kruška je piljkom jedanaest puta radijalno naokolo klinasto na- 
rezana do valjaste srčike, tako da se prikazuje kao sastavljena od iste sr- 



' Dr* L. LiadetiBchmit. Die Alterthumer unserer heidniachen Vorzeit. I. Bd. Heft. VIII. Taf. 2. 
No- 1-L 

« F- A. E, T, Spechi. Nav. dj. I. str. 808. 



— 8 — 

eike, spojene sa jedanaest Čvrstih klinastih pera, pri vanjskoj strani debelih 
po 6 mm,, pri korienu po 3 mm. Pri gornjem i đolnjem kraju kruške je 
po vienac ukusnih zubaca izcj^jelanih na krajevima pojedinih pera. Ukupna 
duljina ovog buzdnhana iznosi 40 cm., držak je dug 27-6 cm. ; šupljina u 
iijemu dopire do 357 cm., a to znači, da je i srCika kruške probivena do 
2*5 em- da\jine od dna. Premjer držka pri kraju 36 cm., pri kruški 3 cm* 
Debljina stiena držka 1*5 mm. Prenyer kruške 12 cm. Držak je uzduž raz- 
ciepan, a pri ušću mu je rupa, kroz koju je prolazio klinac za utvrdjivanje 
na drugi drveni držak, ili za vješanje, kako nam kaže narodna pjesma: 

„On buzdovan o unkašu nosi**. 

Teži 1'6 kg. Nadjen je medju starim domaćim gvožđjušinaraa u pri- 
vatnoj kući u Kninu. Pošto će medju ovakovim gvozdenim buzdohanima 
bit bili kod Srba i Hrvata najobičniji oni sa šest perft, zato nam se je u 
narodnoj pjesmi sačuvao njihov naziv šestoperac. Po sličnosti bi se naš 
buzdohan imao zvati jedanaestopercem. U ,,Riečniku** jugosL akad. nahodim 
(ad v.), da rieč buzdohan dolazi „od turskoga hozdogan od XVII, vijeka". 
Na istom je mjestu iznesena narodna izreka: „Ja mi njemu ostavljam šesto- 
pera buzdohana", pa iz narodne pjesme stih : 

„Potegoše peme buzdohane". 

Da je naš buzdohan kruški sličan potvrdjuje i narodui naziv ,buzdO' 
hanlija'*^ za ^neku krupnu krušku, koja se zove i batvaća'* po rieči bat 
za topuz. 

Kukuljević u razpravi „Naši vladaoci i njihove krune *^ piše; „župan 
maćehar s velikim kraljevskim mačem krstašem*", po čemu se razumije, da 
je on tako tumačio rieč „maceccharius*", kao da bi značila mačehar, po 
njegovu shvaćaiiju župan, koji je nosio vladaočev mač. 

Nu u Mučimirovoj izpravi izdanoj na Biaču dne 28. rujna 892. god. 
podpisaui su prije „Prisna maccechario iupano (testis)", a niže „Zelidrago, 
maccechario comitissae (testis). ^ Sad „Maxuca*, „mazuca** znači toljaga, bat* 
i buzdovan i topuz, te je rieč maccecharitis u sredovječnoj latinšlini zauiie- 
nila daviger (batonoša) onda kad se je clava = toljaga pretvorila u mazza 
= topuz, dočim nahodimo na istoj spom. izpravi još armiger naziv za šti- 
tonošu, nyesto poznijega ićitnik, šćitoioša, scutariuSj scutobaitihis u izpra- 
vama U. v'eka iste hrvatske narodne dinastije. Dr. Rački u kiyizi „Nu- 
tarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća*' (str. 170.), gdje nabrega razne 
vrati oru^a starih Hrvata piše, da se „u hrvatskih spomeuicih do XIL vieka 



* Nav. rieČmk a, v. 

" „Rad** jugoaL akad. knj. LVIIL atr. 49. 
^ RaiSkJ : Doč, Vlf. str. 16. 

* D. H. Ott«: Archftol. W6rterbuch IL Auflg. str. 128. 



— 9 — 

napomii^u: „scutum (scutarius, scutobaiulus, hrv. ščitnik, ščitonoša), ensis, 
armiger, lancea, mazecha*, te na str. 320. istoga djela kaže: oru^e, koje 
se spominje u lisLinah, imenito štit, buzdovan, predmnieva i obrtnike te 
vrsti'. A pošto se osamljena rieč „mazecha" nigdje ne nahodi u starim 
hrvatskim listinama, stalno je, da ju je dr. Rački izveo iz imenice „macce 
charius" sa navedenog mjesta i da ju je pravo tumačio, doćim vidimo da 
se je Kukuljević nehotice prevario. Maccecharius je dakle hrvatski batonoša, 
koji se je možda i topuzarom zvao. Njega prof. Smičiklas zove „buzdovanar* 
t- j. župan s kraljevim buzdovanom"*.^ I on se dakle slaže s drom. Račkiem 
u tumačenju rieči ^maccecharius**. Na tom mjestu dodaje prof. Smič. o 
buzdovanu: ,0vo je bilo oružje obično vitežko i nge bilo jedan od kraljevskih 
uresa. Čast pokazuje, da su kraljevi bili ljudi ratoborni, kako je i vrieme nji- 
hovo sa sobom donosilo*. 

Ovdje je mjesto da se ustavimo i da izpitujemo značenje visoke časti 
na kraljevskomu dvoru hrvatskomu, koja se je u XI. vieku nazivala imenom 
tq>6ija- Taj naziv dolazi u izpravama iz doba hrvatskih kraljeva narodne 
dinastije od god, !059. do 1089., od Petra Krešimira do Stjepana II. 

Kukuljević o navedenoj razpravi* piše: »Župan tepac i tepčica, kojega 
atributi nisu poznali*. Dr. Rački^ kaže, da je „iupanus palatinus* u listi- 
aama IX. vieka kašnje ,,comes curialis" (hrv. tepči). tome palatinu ovako 
tumači proL Smičiklas:* „Njega usudjujemo se smatrati glavom svega dvora- 
ničtva Kada god. 892. prviput dolazi ime i čast njegova, vidjamo ga izmed 
svih na prvom mjestu. On iznad svih nosi častni naslov: »župan dvora 
kraljeva" (Gomes curiae regiae). Njega smatramo za zamjenika kraljeva u 
najvažnijih poslovih uprave kraljevstva, kako to pokazuje i sam naslov, da 
je najme „župan kraljeve kurije**, a kurija znamenuje i sabor prvaka kraljevstva 
i sabrani kraljev dvor i kra^evo sudište* • tepćiji pak piše prof. Smičiklas:^ 
, Napokon : tko je bio taj „tepčija'% častnik veoma ugledan na dvoru i ka- 
kovu službu mogao je on obavljati, toga neznamo. Poslije nalazimo ovoga 
naziva dvoranika i na dvoru bosanskom, medju prvimi vojvodami i knezovi 
u pratnji kraljevoj*. 

Dr. Rački, na gori navedenom mjestu, odgovara Kukuljeviću i Smiči- 
klasu na pitanje tko je bio taj tepčija? On kaže naime, da je bio »iupanus 
palaUnus* u listinama IX. vieka ^kašnje »comes curialis* (hrv. tepči)*. 

Nastojat ču da dalje razvijam ovo tumačenje naših slavnih povjestni- 
Cara. Kažem li od prve, da je „tepdi/a" u listinama XI. vieka ono, što je 
hio ^maccecharius^ u izpravi IX., odmah će ovo pitanje primiti novu svjetlost, 

* PoTJ. Hrv. I. stj. i73. 

> „Ead'^ knj. LVIII. str. 49. 

* Kutr St Hrv atr. 84. 

* Ntv. dj, 272. 

* Nftf. dj, 274 



— 10 — 

koja će ga razjasniti, ali će mnogi i posumnjati u moju tvrdnju, pa me evo 
na potanje obrazloženje. U Mučimirpvoj izpravi je palatin prva dvorska čast^ 
te ju obnosi župan Budimir, dofiim čast topuzara (maccecharius) obnaša 
druga osoba t. j. župan Prizna. Tu je i Zeliđrag župan kneginjin. Prot Srni- 
čiklas, dakle, koji kaže da je buzdovanar (maccecharius) „t. j. župan s kra- 
IjevijB buzdovanom*, a nezna koju je čast obnašao tepčija, nije točno kazao 
^s kraljevim*, jer je Mutimir dux i. j. vojvoda ili knez, a ne kralj, pa se 
takova čast, po njegovu shvaćanju, nebi snyela protezati i na kraljeve hr- 
vatske, jer u poznatim njihovim izpravama nigdje ne dolazi naziv „macce- 
charius ;*' dočim je točno njegovo kazivapje kad se uzme, kako ja razumijem, 
da je tepčija kra^evskih izprava ono isto, što i topuzar ili buzdovanar (mac- 
cecl^arius) Mučimirove. Kao što je u Mučimirovoj izpravi spomenut topuzar 
vojvodin i topuzar kneginjin, tako se nahodi u izpravi kralja Stjepana IL 
god, 1088.— 89.) izdatoj kod Šibenika,^ podpisan kao svjedok pred sviem 
županima Ljubomir tepčija, a nakon župana »Tolemir tepki<ja" ili tepćica, 
pa ništa lašnje nego da su Ljubomir kraljev, a Tolemir kra^ičin topuzar, 
kao' što su oni na Mučimu-ovoj izpravi. Rieč tepčija pak lako da bude bio 
prvobitan oblik današiye moguće kovanice topuzar, ili kakve njoj slične p Mislim 
takodjer, da je topuz bio posve lako jedan od kraljevskih uresa, baš zato» 
što je obstojala čast topuzara i što su ondašnji vladaoci nosili u boj topuz. 
Ratoborni friulski, vojvoda Ratkis (g. 738.) u bitci sa Slovencima u Kranjskoj 
iznenada obkoljen od neprijatelja, ne imajuć kada dohvatit se koplja u ko- 
pljonoše, udari topuzom prvoga koji mu do^je na susret i sastavi ga crnom 
zemljom (eum qui primus ei occurrit clava, quam manu gestabat percutiens 
ejuš vitam extinxit.2 

Naša narodna pjesma daje Kraljeviću Marku vazda u ruke buzdovan, 
kao njegovo poglavito oružje, te pjeva n. p. u pjesmi o Marku i viU : 

„Kad se vila vidje u nevolji, 
Prnu jadna nebu pod oblake. 
Poteže se buzdovanom Marko, 
Belu vilu med pleći udari. 
Obori je na zemljicu čarnu. 
Pak je stade biti buzdohanom 
Prevrće je s desne na lievu 
Pak je bye šestoperom zlatnim"* ^ 

Još mi je opaziti, da se dostojanstvo palatina spominje jedino u 
Mučimirovoj izpravi, dok je u kraljevskim izpravama to dostojanstvo pre- 
tvoreno u ono „župana dvora kraljeva **, kao što je to bio Boleslav, koji se 

» Raćki: Doc. VII. str. 149. 

* Paulus DiacoDus VI. 51. 

8 Po prof. Smič. Povj. Hrv. I. atr. 124. 



— 11 — 

ZQ kralja Petra Krešimira u isto doba zove i tepčija,^ pa se može zak^učiti, 
da je u to viieme dostojanstvo kraljevskog topuzara bilo spojeno s onim žu- 
pana dvora kraljevskoga u jednu te istu osobu, koja je obnašala iza kralja 
i prvu sudaCku ćast. Tako vidimo Dominika tepčiju, gcye u vrieme kralja Zvo- 
nimira, u gradu Ninu* i pred samim kraljem kao svjedokom, izdaje osudu 
protiv bribirskog župana Strežinje. 

Korčuli, SS. Ćirilu i Metodu 1898. 
^^_^__ F. Radić. 

» Raiki : Doc. VIL str. 62. 
* Eadki: Doc VU. str. 164. 





Nadpis koji spominje Pribimira, namjestnika kralja Zvonimira. 

(Sa slikom.) 

adi njihove znamenitosti, đonaSamo ovdje, po fotografskom snimku, viernu slikn 
dvaju ulomaka nadpisa, koji spominje Hribimira, urezana na dva ulomka 
ploče s doinje strane obrubljene Stapom. Prvi je ulomak izkopan blizu ruše- 
vina starohrvatske bazilike S. Bartula na Kapitulu kod Knina 25 m. daleko 
od procesa dne 6/VIIL 1886., drugi na istom mjestu kašnje Prvi je ulomak dug 38 cm., 
drugi 27 cm., prvi širok 29 cm., drugi 33 cm., obadva su debela po 13 cm. prvom 
je ulomku (sa slikom) pisao prag. prof. Bulić u kiyizi »Hrvatski spomenici« (str. 30—32.) 
misleć da se nadpis odnosi na kakva Pribinu ovako: 

Težko je opredieliti dobu ovoga ulomka po paleografičnim sudilim, koji barem za 
nas niesu toliko izvjestni, a nikakve kronologifine oznake ne ima, po kojoj bi se mogli 
ravnati. Dvojimo, to jest, spada li ulomak devetomu ili jedanaestomu vieku. 

Evo za što nam se čini, da bi mogao ulomak stati u devetom vieku. Većina pi- 
smena nosi jako pravilni tip, pa i dotjerano izradjen, karlovinžke kapitale, bez primjese 
skoro ikakvog uncijalnog oblika. Razgodak je na dva mjesta sasma pravilno stavljen, po 
sredini redka, premda na jednom mjestu, gdje bi morao stati, izostavljen. Oblik pismena 
7^, čiji se okomiti krakovi ne sastaju, nego su spojeni vodoravnom crtom, pojavlji^u se 
najkaSnje u desetom vieku, i to baš iznimno.* 

Paleografična sudila, koja nas pak nagone da zaključimo, ^ da radje ulomak spada 
u jedanesti, nego li u deveti viek, jesu tri. Prvo, nerazmjerje pismena; drugo, mjeSanje 
kapitalnoga tipa sa minuskulom, dokaz nam minuskulno pisme b u drugoj rieči na prvoj 
crti, što se redovito ne opaža za devetoga vieka,^ i više uncijalnoga ili minuskulnoga 
oblika pismena h na početku prvoga redka ; treće, izticarije kiaroskura^ t j. simetrični i 
pravilni prelaz crta s debljine u tanjinu i na dočetku, što odaje refleksivnu umjetnost 
koja se u jedanestom vieku pojavljuje. 

Kojega spomenika jest čest naš ulomak? Ni u tom niesmo na izvjestnu; možda 
je čest nadgrobne ploče, a možda i koje sgrade, pripadajuće nutrini koje crkve, na p. 
pregrade pjevališta ili presbiterium-a, žrtvenika ili ambona, jer po debljini sudeći, mora 
da je bila obložna ploča. 

Pismena su razgovjetna, te jasno čitanje, tim više, sto nema kratica; razgodak 
pravilan na dva mjesta po sredini drugoga redka, a u prvom iza prve rieči fali. 

Prva rieč po sebi je ciela HVNC. 

Druga nije ciela, razgovietno se čita PRIF>I i još se naziru dva kraka petoga 
pismena N, te sigurno imamo PRIbIN. 

Prva rieč u drugom redku jasna ANNOS. 
, Druga rieč u drugom redku s razgodkora spreda i otrag • POST • Za to razgo- 
vietan sav ulomak: 



» Deux Religieux etc., o. c. T. II. PI. XXI. 
2 Du Vaine8-Bonettyt o. c. L, p. 613 8q. 



r 



— 13 — 

.... HVNC PRffilN . 
• ANNOS • POST • 

A popuniT drugu rieC prvoga ređka: 

HVNC PRIBIN^a; 

• ANNOS • POST • 



Kad nam paleografićna sudila ne pomažu da izvjestno pogodimo dobu ulomka, rek 
bi da ime Prtbina imalo bi nam pružiti Štogod svjetla. 

Nu tko bi mogao biti taj PHbina? 

Od početka develoga do konca jedanestoga vieka,' u nadoj poviesti i listinama po- 
javlja se osam različilih ličnosti, kojima svima to ime : 

L Prii€ina ili Priuuina, comes in Pannonia; spominje se od 838 — 896l?) godine.* 

2. Bribina, suvremenik bana Trpimira; spominje se 850 — 896(?) godine* i po svoj 
prilici različita ličnost od panonskoga Pritoine. 

3. Prihyna ili Ilpi^iouvta, ban biele Hrvatske za Krešimira I, ubojica sina mu Mi- 
roslava pak kralj ; spominje se u razdoblju od 940 — 970(?). • 

4. /Vi£ina, oslobodjenik priora zadarskoga Andrije; spomii^je se 918 godine.* 
5 Prtbina cetinjski župan; spominje se 1076-— 86. godine.* 

6. Pribinnn, Kalenin brat; spominje se 1070 — 78. godine.* 

7. Pfihinna, Borojin sin; spominje se 1085—96 godine.' 

8. Pfibinnck, Tolimirov brat; spominje se 1085 — 96. godine.® 

Od ovih osam Pribina, nevjerojatnim nam se čini, da prvi, četvrti, peti, šesti, sedmi 
i osmi mogao bi biti is^tovjetnim sa Pribinom na našem ulomku, jer ili stališa jako nizka, 
ili u zemljama dalekim od Kapitula, gcU'eno je odkrit naš ulomak. 

drugom Pribini, suvremeniku bana Trpimira, ne znamo ino, no samo ime, a 
neznamo bal čisto i je li različita ličnost od panonskoga Priijoine, Dakle najvjerojatn^e, 
sto bi mogli nagovieštati, jest da Pribina našega ulomka n^je drugi no Pribyna ili 
llpi^o'jvtx, kako ga PoHirogenit po grčku piše, ban biele Hrvatske za Krešimira I, štono 
amaknuv Kresimirova sina Miroslava, dočepa se sum priestolja* oko polovine desetoga 
Weka. Po paleografičnim sudilim, kako već spomenusmo, ne možemo naš ulomak staviti 
ni u deveti ni u jedanaesti viek, ne preostaje nam, nego da ga stavimo u deseti ; baš u 
dobu bana, pak kralja Pribine. Time si jedino možemo raztumačiti, za što naš ulomak 
nofli obilje^a, po kojim bi spadao devetomu i jedanestomu vieku. 

Predpostaviv, dakle, da je naš ulomak iz polovine desetoga vieka i da nosi ime 
Pribine bana pak kralja, nastaje pitai\je, na koji se dogodjaj odnosi nadpis, od koga 
imamo samo ovaf mali ulomak? 

Smisao je ulomka tako nepodpun, bez glavnijih elemenata, t. j. bez objekta i tran- 
sitivnog glagolja, da po njemu ne možemo razabrati. Sto je imao spominjati nadpis. Po 
obliku ulomka razabiremo, da je sasvim lako moguće, da je čest nadgrobne ploče. Po 



1 Docum. p. 337, 388. 

' Bocum. p, 388, 

» Doi^m. p. 62, m%i Smičiklas, o. c. I. p. 227 s. 

* Docum. p, 19. 

* Docum. p. 106, 117, 127. 

* Docuntr^ p. 166. 
^ Doćum. p. 17L 

* Docum, p, 174 

* Uonvt. Ftrrfyri De adin. imp. c. 151; iJocum. p. 398. 



— 14 — 

ćem nsudjajemo s^ staviti ipotezu, da bi ta nadgrobna ploča mogla biti sa grobnice 
kralja Miroslava, koga Pribina smače, i na koga bi se prva rieč ulomka t j. HVNC 
odnosila. Po toj ipotezi, koja vazda ostaje pukom ipotezom, usudili bi se ovako po pri- 
lici i dielomice popuniti ulomak : . . . 

(? Miroadaum) HVNC PRIbIN(^a; ...(..? interfecU) .... 

(? Quattmr) ANNOS • POST • (? quam ? regnaverat ili ? regnum tenuerai). 

Po naSoj ipotezi popunjiguć, stavismo da je Miroslava, potla četiri godine kralje- 
vanja smakao Pribina, Jer nam tako Pofirogenit na već navedenom m^jestu pripovieda: 

» Kpx<JY)[j!ipYi xa)cfitvou [xfiv T&X£'jTT^(TavTo;, ToO Se 'jioO aOroO lVItpo<ydXa^ou ap^ovro^ ŠTJn 

T£Gr<yapa xat utto toO Optfiouvia ^oeavou dcvaipe^evro; ... (1. c.) 

Ova,i dragocjeni ulomak naJSast na Kapitulu skupa sa ostalim opisanim, Čest spo- 
menika, po naSoj ipotezi, grobnice ki*alja Miroslava, koji je morao biti u savezu po po- 
ložaju s crkvom S. Marije ili koje druge, čiji obstanak na Kapitulu za devetoga ili de- 
setoga vieka najkaši^'e, sudeći po ornamentalnom slogu ulomaka, koji je u skladu i sa 
paleografičnim sudilim, evo doistinismo*'. 

Prigodom izleta nekolicine članova »Prvoga kongresa kršćanskih arheologa u Spljetu- 
Solinu«, obdržavanog kroz jesenske praznike 1894 god., vidio je prof. Bulić i drugi na- 
djeni ulomak, te je sam u »Vodji po Spljetu i Solinu« izpravio čitanje nadpisa ovako: 
»Hune Pribi(m€)riu8 pre . . . annos post (sejptem di(es) . . .< 

Mi smo tima ulomcima pisali u bibliogratičnim viestima ovog časopisa (God. I., 
Br. 1, str. 57 — 58), pa ovdje nebi mogli drugo dodati, nego da se u vrh drugog ulomka 
jod razabire i slovo S, te sliedeće Sto je pokojni naš slavni dr. Rački napisao o Pribi- 
miru, namjestniku kralja Zvonimira, na kojega je sva prilika da se odnosi naš nadpis, 
jer po paleografičnim znakovima najbo^e pristaje u drugu polovinu XL vieka. Dr. Rački 
ovako piše u svojoj knjizi »Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća« (str. 151 — 152): 





„Još se u jednoj izpravi nalazi jedan naslov, koji bi se mogao dovesti u svezu ^ sa 
zamjeničtvom u vršenju vrhovne državne vlasti U listini (Doc. pag. 144) naime Petra 
Crnoga od god. 1086 čita se na kraju: »Et ego Dabrona hoc breve scripsi iussu Pri- 
bimiri uicarii regis«, se. domini Svinimiri, koji se u uvodu spominje. Što rieč »vicariusc 



r 



-15- 



u obće znači, dobi-o je t)oznato, namjestnika naime, koji zastupa drugoga. U Njemačkoj 
car si imenovao namjestnika u odaljenih zemljah, spojenih s carevinom, tako napose 
u Ital^i, pak je taj nan^estnik nosio naslov »vicarius«. Ondje je renski »pfalzgraf«, koji 
se ubrajao u prve državne knezove, bio » vicarius c kralja za izpražnjena priestolja (Du 
Cange: gJoss. a. h, v. Raumer: Geschichte der Hohenstaufen V., 45). Samo se kaže, 
da se zvanje namjestnika može ograničiti na čin i na vrieme. Takav »vicariusc kralja 
Svinimira bijaSe po mojem shvaćai^ja Pribimir. jer nigdje ne ima u naSih izpravah traga 
takovoj stalnoj službi. Potvrda darovnica redovom na sva vremena visila je o dozvolji 
i pri volji kruna U svrhu dakle takove potvrda darovnice izdane samostanu sv. Petra 
Petrom Crnim i njegovom suprugom Anom bijade Pribimir ovladten kraljem Svinimirom, 
kojega je za tay čin bio »vicarius«, Sto pisac darovnice izrazuje formulom : >Hoc breve 
scripsi iussu Pribirairi, uicarii, regis«. 

Uredništvo. 




Dobronji hrvatsko-bizantinskom dostojanstvenika XL y. 




Svfila neumornom a i uspješnom radu nafiih povjestnika, počam od Lučića pa 
sve do *Račkijevog viekac, temelji su hrvatske povjesti ljudski utvrdnuti, a 
I ijovrh njih pomalja se dostojna sgrada — povjest naSe prošlosti. 

Nu sgrada ta ni izdaleka nije dogotovljena, manjka joj možda i komad krova, 
tu koj zid, tamo triem, množina stupova još fali, a na ures sgrade nije se ni pomi- 
slilo jošte. 

Majstori-graditelji naši revni ostavili na nas izvedenje radnje u podrobnostima, do 
kojih nisu možda abog većega i prešnijega posla dospjeli, a tako tu valja rieć pjesnikova: 

. . . Weiin die Konige bau'n, haben die Karrner zu thun (Schiller : Xemen). 

Dosta je rada, dosta posla, a svaki koji nas, bio stručnjakom ili ne, nacUe pulem 
naučnog istraživanja slučajno kamičak, koji bi doprinio k dogotovljenju naše sgrade, 
neka se nežaca priključit ga gradivu već spremljenu za gradnju. 

I ja sam posredno naišao na takav kamičak, te ga rado pred^em graditeljem, 
neka ga svojski uporabe. 

Veoma znamenita i zanimiva knjiga čuvenog ruskoga učenjaka V. Vasiljevakoga : 
»Savjeti i pripovjesLi bizantinskoga boijarina Xf. vieka«; (Petrograd 1881*)) jedva da je 
poznata u naSoj domovini, pošto se ni u književnih obznana naše Akademije, ni u kojoj 
drugoj publikaciji hrvatskoj nenahodi koja ocjena o toj naročito po povjest balkanskih ze- 
malja i naroda X. i XI. v. toli znamenitoj knjizi. Mukom ju mimoiđe i prerevni naš historik- 
prvak, on koji je, da iztaknem samo jedan primjer, u svojoj pronicavoj razpravi »Scriptores 
rerum cbroaticarum« (»Rad« LI. g. 1880.) sve skupljao, što se je god piaalo historio- 
graflčno o Hrvalih od VI. XII. vieka, a ne samo to, nego je on po vlastitim njegovim 

riečima „ne samo htjeo navesti pisce, koji spominju Hrvatsku i hrvatski narod, 

nego i onim ulaziti u trag, koji jih nespominju, ali koji su u položaju bili doznati, što 
biva u susjednoj Hrvatskoj ; pa koji bi bili zabilježili takove dogodjaje, da su zavrieđili 
predani biti potomstvu«. (Str. 207.) Pri tolikoj tačnosti i savjestnosti moramo se čuditi, 
što pok. Rački nespomenu te knjige. Istina, knjiga je Vasjijevskijeva izišla godinu dana 
kaSnje nakon Račkijeve razprave, ali se je on ipak mogao naknadno na nju osvrnuti. 
Pomisliti je jedino, ali veoma težko, da Rački te ki\jige poznavao nije. Vjerojatno je, 
da i poznavajući ju, nije imao volje ni prilike, predočiti ju javnosti sa svog povjest- 
ničkog stanovišta.^ 

U bogatoj moskovskoj sinodalnoj knjižnici čuva se rukopisni sbornik, koji mec^'u 
inim dragocjenim književnim sredovječnim blagom raznih struka» sadržaje i dva pomanja 
u jednu cjelinu svedena grčka rukopisa različitih pisaca. Veći (omašniji) se rukopis pri- 
pisuje dostojanstveniku bizantinskomu XI. v. Kekaumenu, te se s toga i nazivlje »Ce- 
caumeni strategicon* (Kexau[JLevov £TpaT7iYt3tov), dočim drugo djelce, kojemu se sastavitelj 

' Jfl mm istom po stranom jednom profesoru doznao za nju, a po^jmio mi ju već opetovaiio 
presrj. gosp. prof. V. Jagić, na čemu mu ovdje budi izražena iskrena moja zahvala. 



— 17 — 

nije mogao sasvini točno opredieliti/ radi »0 dužnostih -carevih« (Incerti scriptoris : »De 
ofBciia regiis libellos« ['Av<ovu(jlou : »Nou^eT)riTtx6; Tupo? ^x<jikix^]). 

Zanimivo je po povjest tih dvaju rukopisa to, što je, akopretn se nalaze, kako već 
rekoh, u važnom mnogokrat već popisanom i tumačenom, a još viSe uporabljenom 
zborniku, oaučenjački sviet mimo njih prošao, nesluteć na njihovu znamenitost ili nepri- 
pisqiQć jim tolike važnosti, kolika jih zaista ide. 

Prot V. Vaailjevskoga ide istom zaslužena slava, Sto je posveti v se dubokom pro- 
učavanje tih rukopisa, proniknuo do njihove prave neprocienjive vriednosti. 

Prepuštajući vjefitijemu i pozvanijemu, da izviesti toli o »Stratigici« koli o »Duž- 
nostih« podrobno i znanstveno, govorit mi je, prije nego li predjem da razpravljam 
»Dobroiyi<, sa nekoliko samo rieči ob obliku i sadržaju »Strategika«. 

Pod strategikom ili taktikom predstavljat nam si je priručnicu knjigu za porabu 
bizantinskih vojskovo^ja i častnika, te koja sadržava ili imala je sadržavati cielo voj- 
ničko znanje onoga doba. Takovih knjiga pisahu Arian, Polien, carevi Mauricije i Lav 
mudri i drugi 

Djelo se Kekaumenovo takodjer nazivlje »Strategikon«, te zaslužuje zaista par 
exceIleDce to ime, poSto se bavi sa zadaćami i svrhami vojničkoga i ratnoga zanimanja, 
udieljige savjete i donaša vlastita i tudja izkustva na tom polju. 

Nu povrh toga imade Kekaumenova »Strategika« tu dragocjenu vlastitost. Sto su 
i^ezina razlaganja na osebigan upravo način kao protkane sa filozofičkimi, pravdo- 
zoanskimi i gospodarstvenimi podukami — čak kako ti je kućom i obitelju ravnati, 
djecu odgajati — nemanjkaju ni podučavanja, kako ti se je ponaSati po svietu, kako 
na dvc^o svietloga cara itd. 

Veoma je živahan taj način poduke, jer nam se pripoviedajući, i to u obliku bi- 
zantinskoj književnosti neriedkom, t j. u obliku priobćivanja sa strane otca sinu ili 
4jeđa unuku, predočenu i donašaju mnogovrstna izkustva autorova ili njegovih predja u 
prvom redu kao vojskovodjft, s čega se i po visokom i upltvnom položaju Kekaumenovu 
u iztočnom carstvo, koji mu omogući, da mnogo tog znade i saznade, nudja u Strategici 
zaDimivo, znamenito i veoma vjerodostojno povjestno gradivo, dielom novo, dielom takovo, 
6jm se vetS poznalo znatno razsvietljtge ili pako potvrdjuje. 

Imade tu podrobnosti u prvom redu važnih za iztočno carstvo samo, a i za one 
letnlja i narode, s kojima se carstvo doticalo. Susrećamo se veoma često sa Bugarskom 
i sa carem nesretnim SamuilonL Čujemo o Dubrovniku, o zetskom knezu Stjepanu Voj- 
slavu, o Pečenezih, te o Varjazih i Rusih, jezgri tadai^je bizantinske vojske, o Armeniji 
i južno-itaL^kih Normanih. Otvaraju nam se novi vidici za proučavanje zamršene po- 
vjeati tesalskib Vlaha itd. NaSe se pak uže prošlosti tiče poglavje 220, koje slovi: >0 
tom, sto ne valja cara oblagivat«. 

Ja ću podpunosti radi, taj do nas dopirući glas iz davnine najprije priobćiti u ma- 
ticit a zatim priključit slobodan prevod. 

xatt Sć3ip!X iP aOrou TCOpR^sffS'ai ; ou Y*p 0Lyx^6y <rot oLizo^idz^TLi. etTuo) ^ip ^oi Tuept evo; TOizif/oKt 
TI žiratds^ rtfi^ 7toXXou? 7rotfe<5ć(ja;. 

^ Autor n ^ĐaŽDOBtih carerih*' de jednom se mjestu sam nnzivlje unukom (a valja po otcu) gla- 
MTitog nekoć bizantinskog glavnog namjestnika u Helađi za cara Vasilja II. Bugarina Nikulice. Potonj 
pako tnjaše po tankoj krri u rodu sa Kekaumenom, djedom pisca „Strategika"*. 



- 18 — 

fip(i)va; Tt; (ppćvtao; >cal Uxvci)txto;. tj ^iXTr)<T2 Ss xot£ i^O-stv >txi Trpo^A^jv^j^L t^v fixx.t^iT7/i 
fia<nXea yOp 'Po);xav6v tov *'ApYupov, 6 Se ift^OTiaT^'iaTO aurov Stpjpot; xxl Tia^t; /_al otrs^u^E 
ste Ta l&a [/.STa ^^o'iTOu xoXXoO. r^Suvvidel; oiv Tat^ eOepY£<yiatc lxo£r,<T£ Tofiro x«l a5^, ^iti 
Tua^tv ytXoTt|jt,7)^ek, ou^ to; to TupoTepov aXXa <77ravio):, ux£*5(wp*/i<j£ t£>eijTTj'?avT'>< Se toO toivjtov 
fia(TtX£(i); ž^xa{X£u«7£v 6 tAaxaptT7); fix<TiX£u; xOp Mf/arA 6 Oa^^i-j^ojv^ xxi 7;i>.iv r.>L^iv. ev t^ 
7u6>.£i, (JuvTi^d'r,^ Sž Y£^'^!J''£'^Q? xaT£'ppovy,dyi. u7uo*/(i>pfJ(yxt Si xtT7)<T«a£vo; o'jjt Ti^uij&t; TouTtJu K^i 
>.u77Yi^£l; vip^aTO •^offi'^tv^. |i.x^ovT£; O'jv "^o^^fit^zi^ auTOv ol Ta to^ 7ux>.xTtoLi StotJtoOvTt^ ii^r 
v£V3cav T<ti [ia<TtX£t, xat ž^x£v];avTO ^ouXy;v TOtaur/iv (o;. oc'jtov tx£v tS'/; £v "^Eo^rlv £p-/ovT£; tt^v 
y(a>pav atjToO S£<T7:6'JO)a£v, jy/r<S£vd; avd-tiTaj^ivou. o xal Y£yov£. -/t^i KXi*Eip;avT£; iv t'o 0'j^X3tr. 

TOU TrpatTCOptO'J TOV tOlO'JTOV TT.V )J<i)pXV XUTO'J aTCOVCO; KaT^T^OV. TT<V Xe YUVX&CXV a^'TOV XXL TfW 
ulov |;.£TOtx((TaVT£; 'f^^^^O^ AOLl aOtOU: £t; TO 7rpXtT(iptOV '/.oCl 6lZziXinTJ St7rxVTX TOV T7^; ^tiJ*^: 

xuT(Sv yp6vov £v 9'jXx)t'?[ >txt x7:£8'xvov £X£t žxl ToO jixTtX£Ci); ToO Hovoax"^ou OTE Ao^ipovat; xxt 
7) YiiV7) auToO žv T(3 TupaiTcopito, 6 ^i "jIo; auToO xaTX'ppov7)d'£l; z.xt ivT-o^iSsvg^ >.0Yml>el; ul^^i; 
•/iSuvvi^Tl a7roSpxaxt. x,xl TaOTa aiv 7r£pl auTcov. 

§ 220. O tom Sto ne valja cara oblagivat. 

»U koliko si razuman (čovjek), okani se oblagivat cara i obinapjivat njega lako 
riečima prividno istinitimi, da si lime darove stečeš, jer se lo po tebe nebi dobro svr- 
šilo. Pripoviedat ću ti, mimoiSav mnogo drugih, o nekom topa rku. 

Zadar i Solin gradovi su Dalmacije; bio je u njima upraviteljem i loparkom neki 
Dobronja, čovjek razuman i valjan. 

Jednom poželi dospjeti i pokloniti se blagopokojnomu caru gospodaru Romanu 
Argiru. Ovaj ga blagohotno primi, te ga (obspe) darovi i visoko ga počasti i odpusti 
ga domu svome velikim bogatstvom. S toga on, obodren takovi mi (tolikimi) dobročinstvi, 
poduze to iznova, i opet našav blagonakloni primitak, akoprem ne takav kao što prije, 
već manji, povrati se (kući). Umrvši pako taj vladar, a zavlada v blage uspomene car 
gospodar Mihalj Paflagonjanin, i opet se pojavi (topark) u prestolnici, im gradeći se 
(pri dvoru) već običajnim (gostom), bude susretan prezirno; umoliv s toga dopust da se 
smije udaljiti, i nedobiv ga, ozlovoljen poče tužiti se. Doznav, Žto se on potuži, dvorja 
nici, oni o tom javiše caru i dadoSe istomu savjet: pošto se on (topark) pani nalazi 
u našim rukama, možemo obvladati njegovom zemljom bez ikakova odpora. \ zatvori v 
ga u tamnicu pretorije, njegovu zemlju bez truda zauzeše, te ženu i sina mu preseliSe 
i smjestiše u pretoriju i ostaviše jib za cieli njihov život u uzi. Za vrieme vladavine 
cara Monomaha, umre Dobronja u pretoriji, a njegovu sinu prezrenu i malouvaženomu, 
akoprem težko, uspje fpak spasiti se biegom«. 

Pošto podatci Kekaumenovi zaslužuju nesumnjivu vjerodostojnost^ kako no to 
razlaže i dokazuje prof. Vasiljevski, neima uzroka, da se to povjerenje neproteže u 
bitnosti i na § 220., koji se bavi s Dobronjom, te nam je s toga stanovišta promatrali 
tu viest iz naše prošlosti. 

Dakako, ponavljam »u bitnosti« samo, jer od nepobitne jezgre pripovjesti, t. j, 
osobe i imena tužnog junaka, njegovih čestih posjeta u priestolnicu, njegove konačne 
sudbine i nastalih iz nje političkih posljedica itd., valja odbiti naivan, rekbi podmetnut 
uzrok trokratno'g posjećivanja carskog dvora, koje je po svoj prilici imalo drugi važniji 
smier, nego li taj, da topark, visoki dostojanstvenik, sigurno prevejan diplomat bizan- 
tinske škole, upućen u sve finoće i tankoće sklizavog tla Carigradskog dvora^ prevali po 
tri krat za ono vrieme koli po kopnu toli po moru opasno putovanje u Bizanciju sanio 
zato, da si možda, oblagivajući i obmanjujući cara, steče što više blaga i bogatstva. 



- 19 — 

Ako će nam i te o^^nove za vazda valjda ostati nepoznatimi, to smijemo a i mo- 
žemo svakako aazrievati, da je Dobronju za stalno sasvim nešto dragoga neodoljivo u 
Carigrad vuklo i vodilo, nego ono sto nam Kekaumen (prividno?) dobrodušno pri- 
povieda. 

Doba dogodjaja, koji nam se predočuje, dosta je točno označeno. 

Prva dva putovanja Dobronje u Carigrad padanju u vladavina cara Romana III. 
Argira (g. 1028. — 1034) odnosno hrvatskoga kralja Kriesimira II.; treće se putovanje pa 
i kob vrši za cara Mibigla IV. Paflagonjanina (g. 1034. — 1041.), odnosno za hrvatskih 
kraljeva Kriesimira II. i Stjepana I. Smrt snadje Dobronju u tamnici carigradske preto- 
rije za cara Konstantina IX. Monomaha (g. 1042. — 1055.). Naš kralj dakle Stjepan I. 
(g. 1035 — 1058.) doživio i preživio je Dobronjinu nesreću i kobnu svrhu. 

Ime skroz slavensko, hrvatsko »Dobronja« daje nam punim pravom tvrditi, da 
mu je i nositelj Hrvat bio.^ I u domaćim listinam pojavi ja se to ime, kako ćemo to 
kasnije vidjeti. Kekaumen zove ga »ap^tov )cai T07rap7Yi;<. 

Po prof. Vasiljevskomu pod toparkom razumievalo se u terminologiji bizantinskoj, 
vazalni ali neodvisni od Bizanca namjestnik ili upravitelj, koji formalno priznavade 
cara, nu inače sasma slobodan bio ili drugoj kojoj vlasti pripadao (u ovom slučaju 
državi Hrvatskoj). 

Takav odnošaj, predpostaviv toparka slabijega značaja ili čovjeka slavohlepnoga 
te i nenarodnoga, nije mogao uroditi po manju te slabiju državu (u tom slučaju Hr- 
vatsku) dobrim plodom, pošto će vazal takav uviek nastojati, da se rieSi slabijeg gospodara, 
te da stupa u Sto tješnju svezu sa moćnijom vlasti. 

Jezikoslovje priznaje imenu »Dobronja«, kako vidjesmo, slavenstvo, odnosno hr- 
vatstvo. Na poznade li politička naSa povjest ličnost tog imena? »Documenta« Račkijeva 
i tu Će nara biti vjernim vodjom. 

Na dva mjesta naći ćemo ime »Dobronja« zabilježeno i to 1) br. 15 str. 20.: 

Cresimir rex cognato suo Madio et filio eius Dobrone, donat terram Tocchinia (g. 
940. — 956.), — U bilježci pako stoji: Charta deperdita, cuius fit mentio in litteris do- 
nationalibtis Petri Cresimiri. Vide actum nr. 52. 

Gledamo dakle tamo. 

2) br, 52, str. 67 i 68: Anno dominice incarnacionis millesimo LXVI. Ego Cresimir, 

rex Chroacie et Dalmacie ob remedium anime mee monasterio 

sancto Mariae monialium rogatu sororis mee . Cich§, dono terram in Tochinia 

quam anus meus C(resimir) dedit cognato suo Madio et filio eius Dobrone 

etc. eto. eto, {g. 1066.) 

Jedini nama dakle dosele poznati povjestnički »Dobronja« naše prošlosti prije XIL 
vieka živio je u X. vieku, s čega ga nemožemo presaditi iz X. v. u treći decenij XI. v. 
uzprkos autoritetu Smičiklasa,* a ni po onom Vasiljevskoga, koji bi rieč »avus« htjeli 
protegnuti na Kriesimira II. (god. 1009 — 1035.) namjesto na Kriesimira I. (oko g. 930 
do 946.)- Raćki je to pitanje, u tom smislu, da se ima pod »djedom« Petra I. Kriesi- 
mira jedino razumjevat Kriesimir I., u svojoj oštroumnoj razpravi »Dopunjci i izpravci 
za hr- povjest** konačno rieSio. 

Po lome nam Kekaumen kao prvi donaša viest, o nekom Dobronji, visokom 
hrvatsko-bizantinskom dostojanstveniku XI. v. 

Vasilijevski trudi se u komentaru ka Kekaumenovoj pripovjetki dokazati, k6 da su 
Dobropja topark zadarski i Grgur prior i prokonsul zadarski (pa takodjer protospatar i 

^ 3ry. MikloiiĆL Die Bildung der slav. Penoaeanamen Nro. 114. 

' Povjeit brtatika 1., 240. 

■ Rad XIX, 66. « 



strateg dalmatinski), koji su si sbilja bili ne samo vpšojaci, nego koji s^n \ istodobno u 
istoj zemlji (gradu) obnašali visoko državno dostojanstvo, jedna te ista osoba. | 

Dokaz VasUJevskijev za tu svoju tvrdnju sastoji izim već spomenutog očitog vr^j 
njačtva obijuh muževa, te i u oči upadajuće jednakosti njihovog političkoga položaja za- * 
uzetog u Zadru u isto doba, jod u tom, (tu se daje Vasiijevski na krivo po našem 
mnenju razlaganje) Sto on, kako već rekosmo, Djbronju iz doba kralja Kriesimira I, 
prenaša u vrieme Kriesimira 11, le i nadalje u tom, što se je slučajno otac Dobronje s^ 
i taj Grgura zvao Madije (ime prečesto onih vremena); iz tih argumenta staplja te dnjt 
ličnosti istovjetujuč ih u jednu osobu. 

Pošto stojimo na osnovi mnenja Račkijevog, da Petar Kriesimir pod »auus* misi: 
na djeda svoga Kriesimira I. (g. 930—946.), nemožemo pristat uz istovjetnost Dobronjr 
Kekaumenovog sa onim iz listine X vieka. Nu rado priznajemo, da bi bez toga bitu 
predpostava Vasiljevskijeva dosta vjerojatnom, akoprem i činjenica, sto Kekaumeo r 
svojoj Strategici nesretnog toparka nazivlje imenom za Bizantinca varvarakim Dobroiijlil 
kada mu je bilo pri ruci skladno grčko ime (irgur za istu osobu — ne vojuje odttV: 
u prilog profesorova mnenja. . 

Svakako jest i ostaje, dokle nas nauka neće bolje uputiti, ličnost Dobronjina jo5l( 
sasvim tamnom, rekbi zagonetnom. 

Za povjestnika zanimiv je odnoSaj dalmatinskih gradova naprama Carigradu, koji 
nam se evo u dosada nepoznatom svietlu prikazuje, a donekle i čudnovato osvojenjp 
toparkove »zemlje« po Bizantincih. 

Tako se kobnom sudbinom Hrvata Dobronje na novo pomnaža veliki već. hi^ 
naših nesretnih povjestnih individualiteta. 

Nadajmo se pako, da naša povjest, koja sigurno joSte u svom krila skriva mru 
toga iz naše prošlosti, te koja nam je do sada pokazala skoro samo jednu t j. tužoiji 
stranu kolajne, obiluje i takovim gradivom, koje će jednom povjestnik ili arkeolog nlj 
radost svjuh nas odkrivat. 



Sa Kvarnera, na Josipovo 1898. 



D. Preradović, 




r 




Pločaste nadstnpine sa srednjih stupčića dvostrukih prozora 
(bifora) staro-hrvatskih zvonika. 

(8a slik&ma.) 

na^em ^ Prvom muzeju hrvatskih spomenika* u Kninu, pohranjeno 
je četrnaest komada plosnatih nadstupina sa srednjih stupčića dvo- 
H strukih prozora starohrvatskih zvonika. Od tih je osam komada 
nadjene medju razvalinama bazilike Sv. Marije u Biskupiji, dva komada 
medju razvalinama bazilike Sv. Bartula na Kapilulu kod Knina, jedna na 
Prijićevoj oranici i jedna kod Katića bajama u Biskupiji ; jedna je bila uzi- 
dana u apsidi crkve BI. Gospe u Gradcu drniškom, a jedna je izkopana iz 
groba pokraj crkve Sv. Duha u Podgradju (Asseria rim.) kod Benkovca. 

Fleury je dokazao po pisanim spomenicima, da su već u VI. vieku 
tonoge crkve kršćanske bile obskrbljene zvonicima. To potvrdjuju nekoliki 
moici u Raveni, a Gattaneo* je dokazao, da četverostrani zvonik Sv. Sa- 
ira u Milanu potiče iz IX. vieka. Gornja dva sprata toga zvonika imaju sa 
ake strane po dvostruki prozor (biforu) razdieljen stupčićem, koji nosi plo- 
malu široku nadstupinu. 

Takove nadstupine vidjamo na dvostrukim prozorima trećeg sprata na 
i?omku bivše stolne crkve u Rabu,^ starije od početka XIII. vieka, te na 
ffvnm, drugom i trećem spratu zvonika crkve S. Marije u Zadru. Taj zvonik 
ma na prvom i drugom tavanu po dva dvostruka prozora sa svake strane, 
a na trećem, najgornjem, tavanu po četverostruk prozor Svi su ti prozori 
^dieljeni stupčićima sa širokim plosnatim nadstupinama, a zvonik se je 
KJčeo graditi 1105, godine.® Trobrodna bazilika na Stupovima u Biskupiji 
mala je na sred pročelja jedan zvonik, a biskupska bazilika S. Marije, kako 
razabire po njezinom tlorisu, imala je u pročelju s jedne i druge strane 
w četverostran zvonik. Pošto su te crkve iz VIII. i IX. vieka, to su njihovi 
ITonici najstariji do sad poznati u Dalmaciji. 

Sve nadstupine, koje ćemo niže opisati, kao što i one na još obsto- 
ećim spomenutim zvonicima u Raveni, Milanu, Rabu i Zadru, zato su odre- 
đene, da pritisak debela zida prenesu na tanko deblo stupčića; te imaju 
obiCno dubinu abakusa, koja je odgovarala debljini zida doličnog tavana 



' Uarchit. in It. čul Bec. VI. al Mille circa, str. 218. 

» T, G. Jackson — The Dalm. Quar. a. Istr. Vol. I. Plat. VIII. str. 300. 

^ E. Eitelboger. Đie mitteL Euiutdenkm. Dal. Taf. IV. 



zvonika, oko tri puta veću od debljine, koja se opet vazda umanjile put 
dolnje sirane; pobočne kose uzke njihove strane izpod abakusa, jesu ravne 
ili su izkopane na luk, koji može biti i jedva osjetljiv i doseći do četvrtine 
kruga, te su kadgod tek malo ali mogu biti i do %, debije s gornje nego 
li s dolnje strane: imaju kadgod neposredno izpod abakusa štapić, koji 
podsieća na zavojice korintske nadstupine. Dva glavna lica nadstupinS, imaju 
izpod abakusa oblik istokračna inosmjernjaka, kojemu je dolnja istosmjerna 
stranica 2V2 ^^ preko 4 puta kraća od gornje, dočim su mu kraci kako je 
gori spomenuto upravni ili na luk savijeni. Dolnja strana tih nadslupina je 
najobičnije Četvorinasta, koja je kadgod, odkresanjem uglova, pretvorena u 
osmerokut za primanje osmerostranog debla stupčića (kakvih je u ulomcima 
množija nadjena u Biskupiji, te se čuvaju u „Prvom muzeju hrvatskih 
spomenika*), ali jekadgod i pačetvorinasta, pa treba u tom sluč^'u uzetih 
da su izpod njih mjesto stupčića bili pašesterasti pilastrići. 

Opis nadstnpiM. 

I. Nadstupine iz Biskupije. 

a) 8a rn6evin& biskupske baziliKe S. 3Iarfje. 

1. Visina 316 cm., duljina 59 cm., debljina na gori^oj strani 2P2 
cm., na dolnjoj 20 cm. Dolnja je strana četvorinasta. Kose uzke strane su 
izkopane na plitak luk, na kojemu je s jedne strane urezan latinski križ tro- 
kutastih, širokih krajeva. Abakus je visok 6 cm. 

2. Visina 3t cm., duljina 57 cm., visina abakusa 5 cm,, debljina na 
gornjoj strani 19 cm., na dolnjoj 17-3 cm., a širina !6'5 cm. Sve su Joj 
strane ravne i bez ikakva uresa. (Vidi sliku 2.) 

3. Duljina 578 cm., visina 30 5 cm., visina abakusa 48 cm,, debljina 
pri gornjoj strani 18-5 cm., pri dnu 15-5 cm. Uzke su joj strane izkopatie 
u plitke lukove. Pri dnu joj je na obadva glavna lica za 1 cm. debljine 
izkopan uzak komad, koji s gornje strane završuje plitkim lukom* To je iz- 
kopanje imalo možda svrhom otanjenje dna, radi debla podložena stupčića. 

4. Duljina 55 cm , visina 32 cm , vis. abakusa 5 cm,, debljina s gornje 
strane 15-8 cm., s dolnje 125 cm., dočim je dolnja istosmjerna stranica 
inosmjernjaka duga 15 cm., te je dno pačetvorno. Uzke su strane plitkim 
lukom izkopane, a završigu izpod abakusa debeUni štapom. 

Opisane četiri nadstupine uložene su u „Prvom muzeju hrvatskih spo- 
menika* kao nožice, na kojima je postavljen veliki sarkofag, nadjen u tlu 
iste bazilike S. Marije, a u kojemu je bio zakopan velikaš hrvatski, vjero- 
jatno knez Branimir.^ 



' Vidi u ovom čaaopiau God. II. br. 2. str. 71—86. moj Članak „Grobna raka is starobjT, bisk- 
bazil. S. Marije u Biskupiji kod Koina, i u njoj nadjeni mrtvački oatand'' (la tUkim«^ 



r 



— 23 

5. Damina 39*6 cm., visina 36 cm., debljina pri gornjoj strani 15 5 cm., 
pri dolnjoj 9"5 cm,, abakus visok 3 cm., a na užim stranama pod njim 
štap debeo 9*5 cm. Uže su strane plitkim lukom izkopane. Dolnja je strana 
osmerokut, na kojemu je urezano slovo V. (Vidi si. 5.) 

6. Duljina 42 cm., visina 40 cm., debljina pri gornjoj strani 14 cm., 
pri dolnjoj 10 5 cm., abakus visok 5 cm., ima na užim stranama pod sobom 
štap debeo 7 cm* Uzke su strane izkopane u vrlo plitak luk. Dno završuje 
kao u br 5 u pravilan osmerokut. (Vidi si. 6.) 

7. Visoka 25 "5 cm. Okrnut je pri jednom i drugom kraju abakusa, ali 
je ostalo 43-2 cm, duljine. Uzke su strane bile izkopane u četvrtkrugove. 
Debljina pri gornjoj strani 18*3 cm. Dno je četvorina, kojoj je stranica 
duga 17 cm. Obe su uzke na luk zavijene strane urešene plohorezbom. Na 
jednoj je u 15 cm. duboko zarezanoj pačetvorini izdjelana osmerozraka 
zviezda, kojoj četiri dulje zrake odgovaraju dvokutnicama, a četiri kraće 
sredinama stranica pačetvorine. Sredina je označena kolcem oko pupice. Na 
drugoj je strani u četvorini zarezana u starohrvatskoj plohorezbi običajna 
mnogolatična ruža savijenih latica; a četiri su kuta izpunjena prostim 
li^auima. 

8. To je bila velika nadstupina, koja je prelom^ena na jednom kraju 
abakusa i s dol nje strane. Od uzkih strana, koje su bile na luk izkopane, 
ostalo je ponešto. Ipak je taj ulomak nadstupine dug 56 cm., visok 18 cm., 
deb. s gori:ye strane 27*8 cm., put dna se sužuje jače od drugih opisanih 
nadstupina, Abakus sastoji od ploče, pločice i žljebne letve. Na jednom i 
drugom velikom licu ima po sriedi urezan okomit pravokutan žlieb 23 cm. 
dubok, 6 cm. širok, koji je zar primao kakvu sponu. Na bolje sačuvanoj 
užoj savijenoj strani ostaju tri kraja gornjih krakova i prekrižje točno i 
viešto urezana latinskog križa trokutno razširenih krajeva. Pošto se s dolnje 
strane nadstupina jako sužige, te su stranice uzkih strana raznosmjerne, to 
su, istosmjerno s njima koso povučene i osnovice trokutastih krajeva po- 
priednice križa. (Vidi si. 8.) 

b) Sa Prijićeve oranice. 

9. Dubina G3"2 cm. visina 31*5 cm., visina abakusa 4 cm., debljina 
s gornje strane 16*5 cm., s dolnje 14-5 cm. Sve su strane ravne. Dolnja 
istosmjerna stranica glavnih lica je duga 15 2 cm., te je dno pačetvo- 
rinasto, Obedvie kose strane, koje imaju, kao obično, takodjer oblik isto- 
kračnih inosngernjaka, urešene su plohorezbom. Na svakoj su od njih po 
dva istokračna inosnyernjaka u svakomu, od kojih je urezan po splet od 
dvaju zatvorenih lečasto svijenih troprutastih trakova položenih smierom 
dvokutnica. (Vidi si. 9.) 



— 24 — 

c^ 8a zemljišta kod Katićevih bajama, t J. na Kraljekim luirinama. 

10. Duljina 50 cm., visina 16 cm., abakus visok 3 cm,, debljiria pri 
gornjoj strani 246 cm., pri dolnjoj 12 cm., sužnje se dakle preko polovine. 
Kao i br. 8 ima na jednom i na drugom glavnom licu urezan po sriedi 
okomit širok pravokutan žlieb. Na jednoj joj je užoj strani pravilno i točno 
urezan latinski križ trokutasto razširenih krajeva, kao na nadstupinama br. 
1 i 8. Na površini gornje strane ostali su tragovi urezanih ljusaka, po ko- 
jima se razumije, da je bila izdjelana od razlupana poklopca rioii^kog sai- 
kofaga. Nadjena je uza apsidu crkvice, kojoj su tejne^i u zadnje doba od- 
kriveni, spojeni sa temeljima druge poveće sgradje, o kojoj se slobodno 
može nagadjati, da je čest kraljskog dvorca (villa regalis) spomenuta u Zvo- 
nimirovoj listini.^ (Vidi si. 10.) 

II. Nadstupine sa Kaprtula. ^ 

U. Duljina 53-2 cm., visina 25-5 cm., debljina pri gort^oj strani 14 5 
cm, pri dolnjoj četvornoj 14 cm., visina abakusa 4 cm, Uzkesujoj strane 
lagano izkopane na spljošten luk. (Vidi si. U.) 

12. Duljina 473 cm., nisina 205 cm., abakus visok 3 cm. Bila je 
dulja i viša, ali je okrnuta pri jednom kraju i s dolnje strane. Sve su joj 
strane ravne. Na jednoj užoj kosoj strani urezana joj je troputasta trostruka 
pletenica, a opažaju se tragovi slične pletenice i na drugoj njoj simetričnoj, 
a maiye sačuvanoj strani. (Vidi si. 12.) 

III. Nadstupina iz Drniškog Gradca. 

13. Nije sačuvana ukupna duljina ni debljina, jer joj je odlomljen jedan 
kraj i odkresano jedno lice. Preostala dubina iznosi 61 '3 cm,, visina 25 
cm., debljina 165 cm., abakus je visok 6 cm. Na njegovom je licu urezana 
vijugavica (vodica = zick-zack crta), a na uzkoj sačuvanoj strani vide se 
ostanci uzlovita pletera troprutastih trakova. Po svoj prilici će ova nadstu- 
pina pripadati bivšoj crkvi S. Petra Apostola, od koje je urešeni vratni 
okvir takodjer još uzidan u sadašnjoj crkvi BI. Gospe, a toliki drugi uresni 
graditeljski ulomci hrvatsko-bizantinskoga sloga, koji su bili skupa s ovom 
nadstupinom uzidani u istoj crkvi, već su preneseni u naš »Prvi muzej 
hrvatskih spomenika", te će se napose objelodaniti. (Vidi si. 13.) 

IV. Nadstupina iz Podgradja. 

14. Odlomljena je pri jednom kraju abakusa. Preoštaje duljina od 40 
cm., visoka je 21*3 cm., abakus je visok 52 cm., debela je pri gornjoj strani 
15 cm., pri dnu 11*5 cm. Kose su strane izdjelane na šup^e Četvrtkružne 
lukove. Na licu abakusa je uzporedo s rubom izkopana pačetvorina, a na 



» RačM: Doc. VH. str. 113. 




jednoj užoj savijenoj strani latinski križ istog oblika kao na opisanim nad- 
siupioama br. 1, 8 i 10. Dolnja stranica glavnog lica je duga 12 cm.^ a 
na dolnjoj strani nadstupine izkopana je počamši od jednog kraja i za- 
hvaĆEyuć trećinu debljine rupa duga 10 cm., duboka 5'2 cm., koja je zar 
služila za utvrdjenje na stupčiću. (Vidi si. 14.) 

Toliko po nalazištima, koliko po obliku krstova i plohorezba na njima 
urezanima, nye sumnje, da sve opisane nadstupine potiću sa zvonika iz 
crkava hrvatsko-bizantinskoga sloga iz VIII. do XI. vieka. 

U Korćuli, Ilginštaku 1898. 

F. Radić. 



''^mM^-^i*'-^ 



^^K 




stećcima. 

Pifte t 

Pop Petar Kaer. 

(Nutavak. Vidi Ood. H. br. 2. str. 91-99.) 

rije nego li procienimo subjektivne dedukcije g. Kapitza o srbskim 
stećcima, red nam je izcrpiti njegovo izvješće, o kojemu smo se 
bavili u zadi^^i^^ našemu članku.^ 

Na temelju svojih iztraživanja g. K. dolazi do zaključka: da planine, 
koje zatvaraju s iztoka Drinsku dolinu, mogu se smatrati uajiztočnijom. gra- 
nicom tih spomenika u Srbyi. Tako, veli on, ostaje riešeno i to pitanje do 
sada toliko prepomo. 

Bilo bi ipak netočno, nastavlja isti g. K., kad bi se htjelo po tomu 
zaključiti, da se je sekta Bogumili pružald i na desnu obalu Drine, hotio 
sam samo tačno označiti mec^jaš, dokle dopiru ti spomenici, koji se pripi- 
si^u Bogumilima, bez tim zaključiti, da su se pod stećcio^a ukopavali iz- 
kijučivo bogumilski sljedbenici. — Kod grobnih spomenika katolika i pro- 
testanata opažaju se često jednaki oblici, i ista simbolika, premda se oni 
razlikuju u vjeroizpoviedanju. 

,Dok je lasno nalaziti kod rimskih spomenika pralik (prototip) po ko- 
jemu, većom ili manjom vještinom, izveli su se oblici i ornamentika bogu- 
milskih stećaka, toliko je mučnije označiti pralik nekih grobnih ploča, koje 
sam našao god. 1860. kod Ihra, a opet god. 1888. kod Oruže. 

Ti su spomenici važni, ne samo s toga, što karakterisuju (označigu) 
izvornim načinom stališ pokojnikov, već i s toga, što po osobitomu teh- 
ničkomu načinu približigu se više dsiro-egjipskomu reljefu, nego li rim- 
skomu. 

Najveća od triju nadgrobnih ploča, u pločniku Crkve u Pavlici, pred- 
stavlja sveštenika ; buduć da izpod brade vidi mu se Epitrajiil (ili biskupski 
Omophorion) — Glava mu je bez sumnje pokrivena kalu^jerskom kami- 

I druga ploča, sva je prilika, da se odnaša posvećenoj osobi. - Lice 
golo (mučno je kazati, da li je od djakona, jali od duvne) nosi na čelu križ (?), 
a drugi mu o vratu visi.® 

• Vidi „Starohrv. Proivj." God. II. br. 2. ntr. 91—99. 

* Vidi .Star. ProiT." Gk)d. II. br. 2 Ttb. III. sL 4. 
« Vidi ^S1*r, ProiT.« God. IL br. 2. Ttb. III, 8l. 5. 



— 28 — 

Treća je ploća stavljena na vječnu uspomenu nekog vojnika, kako se 
razabire po dugim brkovima, koji podaju obrazu junačko obilježje, k tomu 
pod njim koi\j od megdana, a nad njim vojnički mač. 

U ova tri spomenika rubovi su izvedeni velikom pomnjom, a u okviru 
istih odskaču, u reljefu, ornamentalne česti. 

Doba, kojoj pripadaju ovi spomenici, što se nalaze razsijani tamo amo 
na jugo-zapadu Srbije i na Gruži. a osobito onih, koji su skoro bili odkri- 
veni u Radmilovaćkom gaju i u Bećevici, lako je od prilike ustanoviti. 

Nadgrobni kamen neko^f vojnika, našast kod razvalina Bečevske crkve, 
nosi sljedeći nadpis: ^Ovdje počiva Ivan Miloševic iz Bratonozic u CrnoJ- 
Gori, umro /6V57-" Druge pak ploče nose nadpis sa godinom 1630. — 
Moram dakle pripisati važnim nadgrobnim pločam Pavtice starinu od 250 
do 300 godina. 

Odakle tehnika, koja se opaža ns^ tim pločama? Rek bi da je jednaka onoj, 
koja je nastala od nazad desetak godina u središtu kraljevine, i koja se u 
brzo razširila u zapadnim stranama iste. ^ 

Putiuući desnom obalom Boljskovske reke^ uzlazi se jedno 500 M" do 
Hana Nekučani. 

Tu sam našao kamenolom, iz kojega neki kamenar bio je od premio 
više stotina nadgrobnica, ukrašenih vojničkim likovima. — Bolje nego li 
ikakvo opisivanje, vriedi gledati na pridružene slike-^ 

One ploče, namienjene od rodbine mrtvim vojnicima u dalekim stranama, 
predstavljaju toli primitivnu izradbu, da se ne razlikuju od ar kaj ičkih ploho ^ 
rezaba. 

Kao u spomenicima asirsko-egjipskim, i na njima su liko vani vojnici, 
pješaci i konjanici u naravnoj veličini u basreljefu, te obratno glavi i gor- 
njemu dielu trupa, koji su predstavljeni en face, noge su en profil baš kako 
u egjipskim skulpturami. 

U njekim predjelima Užičkog okružja kod Mehane Raćamkog mana- 
stira u gaju Tare, našao sam drugu sličnu radionicu, u kojoj sara vidio 
nadgrobnih ploča izklesanih u najzadnje vrieme, na uspomenu prostih te- 
žaka tako, da primitivni način, po kojemu su te ploče izrađjene i koje sli- 
kama i bojama bolje odgovaraju srbskomu ukusu, kroz kratko vrieme pro- 
širili će se i u iztočnim predjelim kraljevine *". 

Dovle prespomenuti gosp. Kanitz. Tko je pomnjivo i neprett^nuto pratio 
ovu našu razpravu i sam će se uvjeriti, da je g. K,, ako ništa, a ono, re- 
cimo, prebrzio, kad je cienio da je s njegovim iztrativanjem došao do važna 
rezultata, t. j* do konačnog riešenja najvažnijega i najprepornijega pitanja glede 
ovih spomenika, t. j. dokle se oni prostiru. 

^ Mi ćemo ovdje lumo navesti broj al. t j. 215—216. 



— 29 — 

Po njemu nebi jih bilo preko planina, koje oraec^jašnju na iztoku Drinsku 
dolinu, dapače, to bi bila njihova najizt(Očnija granica. 

Taj zaključak g. K. kad bi se mogao uvažiti, doveo bi nas do susljednog 
naroda, da, t. j. grobni spomenici, o kojim se bavimo, potekli su s jugo- 
zapada. 

Da je tvrdnja gosp. K netemeljita, i po tomu da preporno pitanje nije 
još konačno riešeno, najbolji i najodlučniji dokaz je u tomu, §ta smo mi, 
na temelju srbskih izvora razabrali, da se steSci u Srbyi prostiru preko 
Drinske doline, te dopiru i do jugo-iztočne granice srbske kraljevine.* 

G. K. nije prvi koji cieni, da pralik oblika, kao i onaj figura i orna- 
mentike na stećcima, treba tražiti, i lako jih je nači u rimskim grobnim 
spomenicima (sarkofazima). 

Da sad povedemo razpravu o tomu, bilo bi preuranjeno^ pošto srao 
sebi stavili kao prvo pitanje: ^geografično razprostiranje tih grobnih spo- 
menika*. Imamo ipak dosta temeljitih razloga, po kojima, u svoje vrieme, 
bit ćemo u stanju, da našim stecdma t)ripišemo nepodčinjenu osebujnost, 

G. Kanitz, kako se razabire iz njegovog izvješća, dva je puta proputovao 
Srbijom u znanstvene svrhe, i to god. 1860. i god. 1888. 

Premda se njegovo izvješće poglavito bavi o stećcima u podrinjskomu 
i užičkomu okružju, ipak iz istoga se vidi, da je on obašao i predjele preko 
Drinske doline. 

Da grobni spomenici u Kragujevačkomu^ i u Rudničkomu okružju,^ kao 
i ona skupina od preko pedeset kamenova na desnu obalu rječice Banjske,^ 
jesu pravi stećcij očito se razabire iz opisa istih; kako je pak da jih g. 
K. mukom mimoilazi, nemožemo drugčije tumačiti nego s uzroka, što su mu 
isti morali kvariti iqavljeno riešenge prepomog pitanja. 

Da bude g. K. izpitao rad srbskih iztraživatelja na povjestno-slarinar- 
skomu po^u, premda dosta ograničen u ovom pitanju, bio bi saznao, da, 
osim u Podripju i u Užici, imade stećaka i u Vračarskomu srezu, te čak u 
Knjaževačkomu okrujyu, dakle na samoj iztočnoj granici Srbije. 

Tu prazninu, koju nam je on ostavio, i koja duboko zasieca u geo- 
grafično razprostiranje tih spomenika, mi ćemo nadopuniti iz „Topo^rafićnog 
Rječnika Vračarskog Sreza* g. A. V. Bogića.^ 

Gradište — brdovito mjesto izmedju sela Mirgeva i Slanaca, — Niže 
ovog n^jesta bilo je neko groblje, koje su zvali Magjarsko^ i imalo je ve- 

» Vidi: Miličević „KneŽeTina Srbija" str. 181., 526.-587. „Starinar Srpskog Arheol DruStva*', j 

God. I. br. 2. God. IV. br. 2 str. 62. — br. 4. str. 123 133. — God. Vm. br. 8. str, au. — , Staro- 
hrvataka Prosvjeta" God. I. br. 4. str. 218 223. — God II. br. 1. str. 18—24. — Br. '. str- 91-^9«. 

• Vidi „Starinar" God. 1887. br. 4. str. 133. - „StarohrvaUka Prosvjeta" God L bn i. str. 
221-222. 

' ^Starinar' God. IX. br. 1. — „Starohrv. Prosvj." God. I. br. 4. str. 222—223 

* „Starinar S. A. D." God. I. br. 2. — „Starohr. Prosvj." God. L br. 4. str. 221- 
» Vidi „GUsnik Srp. Ućenog Druftt." Knj. II. Sv. XIX. str. 87-264. 



I 



i 



- *) - 

likog kamenja, na kojemu nge bilo potpisa, pa je sve raznieto, te uzidano 
u razne građjevine (str. 140). 

Devojački Grob — malo mjesto u ataru sela Ruinja kod Straie; ima 
grob i po njemu polčške velika ploča, a bio je i veliki kamen uzpravo 
pored groba, pa ga je prebio jedan Kumodražac prije dvie godine, na dva 
mjesta, nego komadje i sad stoji ondje. Pripovieda se, da'je tu kurjak zaklao 
ili grom ubio) jednu djevojku, koja je on(3|je ukopana (143). 

Magjarsko Groblje — prazno mjesto za dan oranja u srek sela Rušiija. 
Bilo je neko groblje, od kojega i sada ima kamei^a, ploča prostijeh, ali ni 
na jednoj nema potpisa. To je kamenje kao i po ostalom srpskom grobnu. 
Kažu da ga je bilo mnogo, pa je raznijeto, kad su pravljene po selu česme 
i ćuprije, a najviše ga je odr^jeto u Topčider, kad je zidana crkva. 

Rušanjci pripoviedaju, da je neko kazivao^ kad su se oni doselili ov^je, 
da su ondje bili prije njih Magjari, te oni s toga prozovu tako to groblje, 
a neki ga zovu i ivapsko grobne (str. 195). 

Stara česma — izvor niže sela Kumodraža na ovoj strani pošav Bio- 
gradu. — Oko ovog izvora bilo je neko groblje, koje se zvalo magjarsko, 
i imalo je mnogo kamenja, koje je bilo kao i ostalo kamenje po srpskom 
groblju, ali je odnjeto u Topčider kad je pravljena crkva, pa, sad nema ni 
jednog kamena, nego je čista zem^a, koja se ore i kosi, i sadi se vinograd 
na njoj« (str. 237). 

Dovlen iz Rječnika g. Bogića. 

Sva je prilika, da je sve to kamenje bilo i da jegu pravi stećd, a pošto 
izvjestitelj izričito kaže, da pa večini od njih nye bilo nadpisa, cienimo da 
isti spadaju starijoj dobi tih grobnih spomenika. 

U tom mnenju nas potvrdjuje i sam naziv „magjarsko groblje**, s kojim 
tamošnji narod zove te spomenike, po kojemu se vidi, da je moralo proči 
dosta vjekova kroz koje mal' a malo u narodu prvobitna predaja pretočila 
s? u kašnje nagadjapje. Da su pak ti spomenici upravo narodni a ne tudji, 
razabire se i iz toga, što g. Bogič, koji ih je svojim očima vidio, ponovno 
kaže: »kao i ostalo kamenje po srpskom groblju", dakle njihova tehnička 
izradba ili odgovara starim srbskim grobnim spomenicima^ ili su običajne 
n&dgrobnice, oponašanje onih starih. 

G. Bogić nije opisao tih spomenika, te je samo upozorio čitate^a, daje 
to kapienje kao i ostalo nadgrobno kamenje u Srbiji. To po našem mnenju 
znači, da kad je on ono pisao (1866.) bilo je dosta, recimo tako, magjarskih 
groblja, ili škorijih imitacija istih, po kojima čitatelji mogli su shvaćati oblik 
onizih, koje on samo topografično bilježi. 



' . . po „srpskom groblju" može se dvojako razumjeti, t. j. ili staro groblje (skupina 8te6Un) 
ili običajno moderno grobište. • 



mr^ 



— 31 ~ 



žaliti je, da se je to kamei^e izrazbijalo i raznašalo; stvar je to u 
ostalom ne riedka i. po drugim stranama ; sreća da jih je opet na n^jestima 
ostalo, ako jih nije kroz ovo 32 godine sasvim nestalo. 

Na temelju srbskih izvora doznajemo dakle, da ima stecaka i u Šuma- 
diji. PotvrdUi smo donekle dokazima ono, što je Vuk Karadžić pri svrsi 
rieči 3te6ak prinyetio: »Čitao sam negdje u Biogradskijem novinama, da je 
neko i u Srbiji nalazio ovakoga kamenja i čini mi se u Radjevini u selu 
Dvorskoj i negdje u Sumadiji'^; prem da izvori Vuku i nami ngesu jednaki.^ 

Da je g. K. nastojao, da se malo bolje obavi^ti o srbskim stećcima, 
uvažio bi bio izvješće gosp. Stevana Mačaija r^opis okružija Knjaieoačkoga^^ 
tiskano u njizi II. svesku XiX. , Glasnika Srpskog Učenog Društva *". Pišući 
on o starinama u onomu okružju, izme^ju ostaloga na str. 341 — 342. kaže 
i ovo: »Od s^yu starina najvažnge su one u takonazvanoj Baranjici. D ovim 
razvalinama liadjena su tri kamena. 

Treći kamen, koji se kod crkvenog zapisa sv. Jeremije nalazi, od pre- 
krasnog je tesanog mermera i predstavlja duguljastu četverougalnu ploču 
tri stope dugačku, a dvie i p6 široku. Na njemu su s lica izrezani u relifu 
šare sastojeće se iz jedne ruže na sredi i 4 lista u ćoškovima, a s naličija 
stoji krst. Šteta je, nadodaje g. Mačaj, što je ova starina preko sredine pre- 
lomljena; ali opet boye bi joj mesto bilo u narodnom muzeju nego ovde, 
gđe će najzad propasti*. 

Izvjestitelj donaša i sliku te ploče, ali opis je prama slici nepodpun, 
pak i satna slika nije dobro izvedena, jer onaj križ, koji bi imao stati s na- 
li<^a iste ploče, nacrtan je napose. Ploča, kako je predstavljena, zaokvirena 
je na licu prostim upravnim uzetom; u tomu okviru, drugi je nešto raz- 
maknut od prvoga prama sredini. Na sred plohe okrugli je vienac na tor- 
sađu, a u sred vienca šesterolatična ruža ; u svakom uglu unutrašcgeg okvira 
je po jedan list djeteline (trolista). Križ je latinskog oblika te je nasadjen 
ha đvostručnomu stocu, ovako : 

Ako dimenzije ove nadgrobne ploče ne od- 
govaraju običaj (loj veličini stecaka, ipak komu 
su poznati različiti oblici tih grobnih spomenika, 
neće ni za čas posumnjati, da je kamen u Ba- 
ranfici pravi. stećak^ za kojega je kao karakte- 
ristično obilje^e^ oblik križa i ornamentika. 

: G. K. govori dalje o nekim nadgrobnim 
pločama u pločniku crkve u Pavlici i donaša jim 
slike. Po iyemu tehnička izradba onih ploča pribli- 
žuje se više asiroregjipskomu nego li rimskomu 
reliftu 



JU 



' Vidi ito smo o toma opaziU i priporudili u br. 4. God. I. „Prosvjete*' str. 218. . 



L 



— 32 — 

Izvjestitelj izostavio je zabilježiti veličinu tih plo6a, te pošto su iste u 
pločniku, ništa nam nekaže, jesu li one upotrebljene kao pločnik ili su nad- 
grobnice. 

U prvomu slučaju mogle su one bit onamo donesene, u drugomu pri- 
lika je, da su suvremene istoj crkvi. 

Jesu li te ploče steccij iz izvješća g., K. mi nemamo nikakvoga temelja, 
da zaključimo. 

Čudno nam je i to, što je g. K. pošao tražiti pralik onih izradba kod 
siro-egjipskih spomenika, kad je mogao, poznavajući holje ornamentiku Jugo- 
slavjana, slične motive naći na stećcima izobilja-^ 

Još g. K. nije nam u svojem izvješću kazao, u kojoj je erkvi te ploče 
vidio.2 

G. K. penjao se na Rudničko ogorje, i tu je našao kamenara, koji je 
klesao na stotine nadgrobnica, koje se znatno približi^ju u tehničkoj izradbi 
našim stećcima; izvjestitelj i u tim izradbama traži pralik kod Asiro- Egip- 
ćana, a samo možda zato, da neoprovrgne ono, što je malo prije rekao bio, 
t. j. da preko Drinske doline, na iztoku Srbije nestaje stecaka. Da je g. K, 
mario znati za stećke po drugim predjelima Srbije, njje mu do potrebe bilo 
tražiti proto tip6' Čak u Egiptu. 

Osim navedenih primjera, iz kojih se dade zaključiti, da pitanje o geo- 
g)-afičkomu razprostiranju tih spomenika nije još konačno riešeno, isto ka- 
zivanje g. K., koji da je vidio u Nekućanim i kod Mehane Raćamkog ma- 
nastira modernih radionica nadgrobnih spomenika, koji oponašaju oblik i 
više manje izradbe starinskih stećaka, najbolji je dokaz, da su to domaći 
spomenici, omiljeli Slavenima, od kojih ni vjekovi jih nisu mogli razstaviti, 
već i dandanas obstoje kao prototip, po kojemu samouci klesari srbski, 
ugadjajuć narodnomu ukusu, više privredjuju, nego U tamošpji klesari aka- 
demički naobraženi. 

Prikupivši ono što smo dosad pisali, možemo sa zadovoljstvom pri- 
mjetiti, da naša slutnja glede geograflčnog razprostiranja stećaka nije nas 
izdala. Na temelju samih srbskih izvora možemo danas da zabilježimo Četiri 
poglavite tačke, i to s istoka Knjaževačko, sa zapada Podrinjsko, sa sjevera 
Beogradsko, a sa podneva Užičko i Prokupsko okrune, u granicama kojih 
našli smo stećaka. Ako po drugim predjelima kraljevine niesmo se namjerili 
nego na sporadično prikazivanje tih spomenika, neima se zato i ne može se 
zaključiti da ih neima i u većem broju. — Ta nedostatnost tumači se tim, 
što su se srbski književnici i arkeolozi malo bavili tom vrstom spomenika; 

» Vidi „Starohrvatska Prosvjeto" God. I. br. 3. tob. IV. br 10, i 13. 

* Crkva Pavlice. - Na desnoj strani Ibra, s4t i po od Rade na sever idodi, ima jedoa mala 
crkvica, već gotovo razvaljena, za koju se ništo nezna. kad je kidana, i ko joj je bio ktitar. A malo 
iza nje velika je Crki^a Pavlica^ za koju se drži, da J3 delo Nemanjića. — Srav. Miličeivić B^neŽevins 
Srbija" str. 718. 



-. 33 - 

što je veliki broj istih izčeznuo sasvim, jer razlupani i kojekuda raznešeni, 
te Dapokon i s toga, što nama niesu bili pristupni oni izvori, iz kojih smo 
mogli izcrpiti obiljnije gradivo za naša iztraživanja. 

Mi smo ipak zadovoljni, jer smo stavili srbskim učenjacima rodoljubnu 
zadaću, da oni sada razviju bo\je to pitanje, da skopčaju te raztrgnute ka- 
rike, da nadopunjaju praznine, jer smo tvrdo uvjereni, da su stećci: grobni 
spomenici raznih doba, ali nepretrgnutog običaja jednog istog naroda^ te 
zato zajednički svim Slavenima. 

Ako u našoj razpravi upotreb^ujemo izraze »bosanski, hercegovački, 
dalmatinski^ srbski, crnogorski* stećci itd., moramo kazati, da po tomu na- 
zivu ne mislimo nikako njima pripisati osobito porieklo, već jih tako tek 
topografično razlikujemo. 

(NastaTit će se.) 




d 




Ritnjast akroterij sa razvalini starohrvatske bazilike S. Marije 

u Biskupiji kod Knina. 

(Sa slikom.) 

|edju ruševinama starohrvatske bazilike S. Marije na katoličkom 
probiju u Biskupiji kod Knina nadjen je prošaste zime krasap 
kamenit akroterij, što ga vierno prikazuje priložena slika, izradjena 
po svjetlopisnom snimku. Visok je 
67-5 cm. Sastavljen je od tri reda u 
kilBp pri dnu, uz debelu osovinu, vezana 
lišća. Naj dol njih dviju kita se lišće 
vrhovima zavija na polje u luku od 
četvrtine kruga, a ono gornje kite se 
žilavije uzpiuje i mapje se savija. Nad 
gornjom kitom izviruju 7 cm. visoka, 
11*5 cm. u premjeru debela osovina, 
koje zavrSige sa 4 cm. visokim plo- 
snatim čunjem, u vrh kojega je provr- 
ćena ovjesna rupa za kovinski svornjak. 
Prva je kila visoka 21 5 cm., dolnji 
joj premjer iznosi 18-5 cm., gornji 
39 cm, ; druga je visoka 16'5 cm., 
dolnji joj premjer iznosi 15.7 cm., gorryi 
35*5 cm, ; treća je visoka 18 cm., 
dolnji joj premjer iznosi 13'5 cm., 
gornji 29 3 cm. Lišće najdolnje kite 
bilo je kao povezano s 2 cm. debelim, 
3 cm- visokim prstenom. 

U svakoj je kiti po 7 listova po- 
redanih poput akantusova lišća ko- 
rintske nadslupine, t. j. tako, da svaki list f^^oriijih kita izviruje izmedju dva 
lista neposredno dolnje kite. Dolnja je kita složena od paomova lišća Svaki I 
list sastoji od srednje žile ili badrljice, iz koje izlazi osamnaest do devet:iaest 
para prugas=^tih izperaka. Badrljice i izperci iztesani .^u kan pravokutni bri- 
dovi Sedam prostora izmedju vrhova sedam paomovih listova izpunjeno je sa 
sedam mnogolistnih ruža sa uvijenim laticama. Gornja površina svake kile je 
gladka, po sriedi malo izdignuta i probivena sa sedam skoro okomitih širokih 




— 36 — 

rupa, koje se s dolpje strane otvaraju izme^ju lišča ; u najđoliyoj kiti ođgo- 
varajute rape sredini šupljih trokuta medju lišćem i ružama. Vrhovi pao- 
movib listova i izvanjske strane ruž& sačinjavaju sedam oštrih i sedam oblih 
na izn^ence poredanih zubaca na gornjoj površini kite. Gornje dvie kite 
su sastav^ene na isti način i od slična lišća, kao što je bilo lišće na 
mnogobrojnim slomljenim nadstupinama nadjenih mecyu ruševinama iste 
bazilike.^ Dapače nam ovaj dobro sačuvani akroterg još bo^je razjašnjuje 
oblik .gornjih krčeva toga lišća. U srediyoj kiti su petlje razstavljene od 
piojka listova s jednim popriečnim bridom, a u gornjoj sa dva. Dva i dva 
susjedna lista sdružtgu se u obedvie gornje kite tako, da sačirgavjgu go- 
tičke lukove obrubljene troprutastim trakom. Sredine listovnih piojka sredrye 
kite naznačene su sredi^jira prutkom, a u gornjoj produljenim bademom. 
Do prutka u plojkama srednje kite nanizano je sjedne i druge strane po 
pet do šest zrna groždja. Sredine listova i vrhovi oštrih lukova sačipjavaju 
na rubu gon\jih površina dviju gornjih kita po četrnaest naizngence većih 
i manjih zubaca. Lukovi sačinjavaju veće od tih zubaca. 

Gorice dvie kite lišća na našem akrotergu, koje imaju istu kompozi- 
ciju i izradbu spomenutih nadstupina, svjedoče nam zato, da je ona njima 
suvremena i da skupa s njima pripada starohi-vatskoj bazilici S. Marije, a 
paomovo lišće i ruže savijenih latica na dolryoj kiti, potvrc^jigu nam misao, 
da bi ovaj akroterij mogao poticati iz doba od VIII. do X. vieka. 

Sad da odgovorimo na pitaiye, kojoj li je česti bazilike mogao pripa- 
dati opisani akroterij 1 Najvjerojatnije je, da je pripadao najgornjem vrhu 
jednoga od tolikih ciborija otarft,* što jih je imala bazilika Sv. Marge. 

Od vajkada su male okružne ili višekutne gra^jevine bile na najgornjem 
vrhu nakićene velikom složenom kitom lišća ili cvieća, koja se je u staro 
grčko doba zvala akroterijem, poput triju uresa na tri vrha ftontona grčkoga 
hrama, a pinijom kad je taj ures primio oblik pinije u zadnjim vjekovima 
srednjega doba i u vrieme renesancs. Naš akroterg baš nam dozivlje u 
pamet prekrasan listnati akroterij davnog okražnog Lizikratovog spomenika 
(334. prije I. Kr.) u Atini.* Na tom je spomeniku velik akroterij služio pod- 
logom za posvećeni tronog, pobjedni dar korovodje Lizikrata Tako je rupa 
u vrh našeg akrolerga po svoj prilici služila, da bude na njem nasa^jen 
kovinski križ, znak Isusove pobjede nad smrti. Od sačuvanih ciborija na 
našim stranama vidimo takodjer listnati, i ako okrupniji, akrotery u vrh 
ciboijja sad župne, a negdašnje stolne crkve u Rabu.* U vrh pročelja bivše 



1 Vlđi OTom Časop. moj f^lanak „Hrvatsko-bizantdnske nadstupine Prvoga muzeja hrvatskih 
apomeluka^ God. L br. 4. str, 206—210. 

* Vidi u mojem čluiku „ Ulomci s jedanaest tegurija otarskih ciborija itd. starohrvatske bazilike 
8t. Marije u Bisknpjji kod Knina " a ovom časopisu Ood. III. Br. 2. str. 52. 

' W. Lubke — GniDdriBa der Knnstgeschichte I. str. 122. 

* E. Eltelb^gei* v. Edelberg: Die mittelalt Kunstdenk. Dalm. Taf. I. Izd. 1884. god. 



— 36 — 

stolni, a sad sborne crkve S. Marka u Korčuli iz XnL vieka, nalazi se pre- 
krasan velik listnasti akroterij, koji je već primio oblik pinije. Taj se je 
ornamentalni graditeljski oblik uzdržao i razvijao na hrvatskom tlu od VIII. 
do XnL vieka. Najgornji vrh frontona nad monumentalnim portalom tro- 
girske bivše stolne crkve iz prve polovine XIIL vieka, ^ urešen je takodjer 
prostim povišim akroterijem, koji je, poput ovog kninskoga, sastavljen od 
tri kite liSća. Kako naš akroterij nije osnovan bio pomoću usavršenog orudja 
romaničkog razdoblja, tako su mu gornje dvie kite malko nagnute na stranu. 
Gradivo je bieli gusti vapnenjak. 

U Korčuli, na dan Sv. Bonaventure 1898. 

F. Radić. 



R Eiteiberger. Nrt. dj. Taf. XV. 




r 



IzTJesće 

radu Hiratskoga starinarskoga drnžtra n Kninn n obće, a napose o 

kršćanskim starinama do sada odkriTenim i objelodanjenim n Đaliiuu iji, 

osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri 

Sastavio ga 

Frano Radić, 

izTJestitelj znaDStvenoga odbora hrvattkoga starinarskoga đružtva u Kniou i zastupnik istoga dru£l?a 
na prvom Kongresu krfićanskih starinara u Spljetu-Solinu za isti Kongres. 

(Nastavak.) 

II. Hercegovina. 

BosDi i Hercegovini je c. k. vlada po predlozima muzealnog osoblja, a navla- 
stito nastojanjem g. savjetnika K. H(')rmanna, stala da iztražuje sa svakog znanslvenug 
pogleda dvije zapremljene pokrajine, pa je odkrila i nekoliko staro-krSćanskih spome- 
nika. U koliko su objelodanjeni u »Glasniku zemaljskog muzeja« sarajevskoga, pod 
uredničlvom sp. gosp. savj. Hormanna, ja ću jih ovdje iztaknuti. 

43. Vitina. U selu Borasi, 4 km. od Vitine, naSao je g. dr. Ćiro Truhelka temelje 
staro-krSćanske crkve na jednu la^ju sa apsidom iznutra polukružnom izvanka obko- 
Ijenom stranicama osmerokuta. Crkva je duga 8*20 m., široka 5-70 m. Na mjestu gdje 
je bio otar, nadjena je pačetvorna ploča, kojoj je gornja strana imala četiri <5etvorne 
rope u čoškama, a jednu po srijedi. U te su rupe zar ulazile podstupine stupci ć;-^ ci- 
borija, kakav je jedan i nadjen od jednog komada sa vijugastom crtom i dvije palmete 
na jednom licu nadstupine. Oko cijele apside je kamenita klupa. Druga je četvorinasLa 
ploča nadjena pred apsidom (»Glasnik« God. V., sv. 4., str. 676 — 677 sa Uorisom i 

; slikom stupčića). 

44. Vidoitak kod Sl6ca. Dr. Truhelka naSao je kod VidoStaka temelje pačet voning 
hrama 7'6 ul duga, 3*8 m. široka sa četvorinastom apsidom u p6d koje našla ^e \c fi 

\ sredini uložena ploča, kao podnožje otara. Ostanci graditeljski bili su kojekuda razne- 
; šeni, ar se našao jedan ulomak bizantinskog reljefa bogorodičinog, koji svjedoči^ »da je 
to zdaiye u srednjem vijeku služilo za crkvu«. 

III. Bosna. 

46. VaroŠluk. Isti gosp. dr. Ćiro Truhelka u družtvu sa drom. Karlom V^UiAi 
odkopao je u Varošluku staro-krSćansku baziliku na jedan brod sa narteksom, alrijom, 
jednom apsidom i tolikim drugim s crkvom sdruženim prostorijama, met^ju kojima je i 
jedna s njom uporedo stojeća bazilikula sa polukružnom apsidom. Ciela je sgrada duu^a 
oko 30 m., široka oko 16-65 m. (»Glasnik« God. V., knj. IV. str. 696—698 sa tlurisojii 
i devet slik^.) LacUa crkve je duga 14*3 m., 8*4 m. široka. Uz crkvu nat^joše mramornu 
ploču, kojoj misle, da je bila otarska trpeza. Trpeza je stajala na 4 stupčića, od kojili 



— 38 — 

je našast jedan, prosto izradjen i od jednog komada. U crkvi nadjoSe joS svjetiljku od 
crvene zemlje, staklenu čašu za žižak, nekoliko željeznih klinaca, ključ gvozdac maloga 
i velikoga noža. 

46. Majdan kod Varcar- Vakufa.. Tamo je g. rudarski satnik V, Radimsky (Glasnik 
God. V*, sv, 2, str. 332—341 sa Uorisom, dva presjeka i 9 slikd) odkopao temelje če- 
tverokutne sgradje duge 18 6 m., Sir. 16 m. Ona je tako razdieljena, da ima kao jednu 
glavnu srediyu ladju, dvie pobočne i popriečnu dugu kolika je ukupna Širina svih triju 
ladja, koja sa srednjom sačinjava kao slovo T. Na sred začelja popriečne ladje je apsida 
u tri četvrtine kruga. Srednja ladja je popriečnim zidom razdieljena u predvorje i ladju, 
a pobočne u jednu sprednju, dulju i jednu stražnju, kraću prostoriju : u sve dakle Šest 
odieljenih prostorija. U predvorju su ulazna vrata, te vrata za u pobočne prednje pro- 
storije i u glavnu srednju prostoriju. S popriečne ladje se ulazilo u stražnje pobočne 
prostorije Zidovi su debeli po 60 cm. ; zid apside samo 35 cm. Po tragovima na smrv- 
ljenom opalom liepu sudi g. Radimsky, da je sgra^ja bila živopisana. Hod je bio pom- 
njivo poUracan i nabijen, te obliepljen 18 cm. debelim slojem. Tlo predvorja i apside 
bijaSe malo više od ostalih. Pred apsidom je četvorinasL prostor 44 m. širok, 3 m. dug, 
okružen kamenitim stepenom. Pred tim četvorinastim prostorom bila je opet neka gra- 
djevina 2-7 m. duga, 2 m. široka, koja je sastojala od izmjenitih slojeva (strati) seđrinih 
ploča i opeka. S jedne i druge strane te gradjevine, koja je bila u sredini glavne ladje 
stajahu dva podstavka za stupove (septum), te su u ruševini nadjena i debla i nadstu- 
pine njihove. Na nutmjem zidu apside održali su se ostanci Tresko-slikanje. U jednoj 
od pobočnih prostorija nadjena je okrugla zidina u premjeru 19 m., a visoka 0-7 m. 
Na Četiri mjesta periferye vide se udubine, a u jednoj je uzidan 8 cm. debeo stupčič, 
a nalaze se ulomci i ostalih troje. Nadstupina jim sastoji od prosta četiri lista sa četvo- 
rinastim abakom. PoSto g. Radimsky misli, da su to ostanci rimskoga stana, to ori 
kaže, da je ta okrugla gradjevina služila za grijaiye prostorijA zimi, a ja, pošto cienim, 
da je ta f^gra^ja kršćanska bazilika, držim, da je to moglo biti mjesto, gdje se gorilo u 
kandilu ulje pred konfesijom, a neizključcu^in ipak vjerojatnost, da je sgrada mogla biti 
i rimska kuća, pa i bazilika pretvorena pak u crkvu od prvih kršćana. G, Radimsky 
pise, da se je tu našlo »vrlo mnogo komada obradjenog kamerya, kao glavice, pod- 
loge, [raginenti stabala, okvirene ploče (možda pluteji) i tomu slične stvari*, ali je Šteta, 
što jih nije svih naslikao. Nego po obliku nadstupine jednoga od onih dvoje velikih 
stupova, koja sastoji od gladka četiri lista koji šiljasto zavrSuju, po spom. malim nad- 
stupinama istoga oblika, po maloj lezeni ograde svetišta spojenoj sa podno^em stupčića 
više nje, po običaju drugih staro -kršćanskih crkava u Dalmaciji odkrivenim, te po žljebu 
izkopanu u debljini lezene na način onih, koji su imali primiti pluteje ograde svetišta 
ili otara, sudit mi je, da nije sumnje, da je ova sgrada služila za staro-kršćansku crkvu 
baš u prvo doba kršćanstva u Bosni. Nue se čuditi, da se je u sgradi našlo i čisto 
rimskih nadpisa i drugih ostanaka, jer se taj pojav opetuje po svim hrvatskim kraje- 
vima i u svim staro-hrvatskim crkvama, koje su se skoro vazda gradile na položaju 
rimskih naselbina. 

47, dipovo u okolici Jajca. Tu je na lievoj obali rieke Plive, na briegu zvanu 
Crkvine, dr. Ćiro Truhelka našao (»Glasnik«. God. IV., sv. 4., str. 318—319 sa slikom) 
ostanke staro- kršćanskog mramornog spomenika sa liepim sikuLpturnim oslancim, o ko- 
jemu sudi, da je iz IV. vieka. Na njemu je nadpis: 

FFL APOLLINARI ET HONORIO FILIIS CARISSlrmisJ 
ET FRONTINO FRATRI ET MAX1ME MATRI 




— 39 - 

48, Zenica, (»Glasniks God. IV., kej. 4, str. 340—342). Dr. Truhelka odkrio 
je u Zenici dvostruku bazilika sa zajedničkim narteksom i tri pridružene nuzgredne 
poboćne prostorije. Sgrada je horizontovana iztok zapad. Nuzgredne prostorije su na 
južnoj strani sgrade. Obe bazilike imaju na iztočnoj strani po polukružnu produljenu 
apsidu. Medju obedvije apside umetnuta je treća poput ćelije memorije, u koju se ula- 
zUo sjedne i druge bazilike. Narteks je iznutra dug 16 8 m., dirok 410 m. Bazilike su 
iznutra bez apeide duge po 12*65 m., sa apsidom 16 m., široke su po 8*20 m. Sdvornja 
duljina ciele sgrade je 24*1 m„ a širina u pročelju 21*9 m. Do ulaza u narteks sači- 
njavala su dva pobočna zidića vestibul. Svaka je bazilika imala u narteksu posebna 
vrata 1:5 m. široka. Iz južne bazilike ulazilo se u iztočnu pobočnu prostoriju, s ove u 
srednjn, a s nje u zapadnii. Radi nagnuća zemljišta južna bazilika ima tlo 0*5 m. dublje 
od sjeverne. Pod jim je bio naliven. Po osnovi, opekama i mnogim tu nadjenim rimskim 
oadpisima} dr. Truhelka cieni, da su tu sgradu podigli Rimljani, ali kaže, nadjeno je i 
takih stvari po kojima nema sumnje, »da je to zdanje i u prvo doba srednjega vieka 
djelomice preudešeno služilo za crkvu«. Gornja je bazilika bila preudešena za crkvu. 
Prostor 2 75 m. Širok pn?d apsidom razdieljen je bio od crkve redom stupova, i tako 

Mj^ta svetište. Tu se još nahodi kamenit direk sa izdubljenim rupama, u kojima su po- 
čivali stupovi. U apsidi nadjena je četvorna ploča, koja je služila kao. temelj otaru, a 
arnvona za evangjdje zapremala je sjevernu stranu svetišta, na kojoj su ostanci dvaju 
stepena. Stupovi, koji su dielili svetište (presbiterium) nadjeni su u narteksu. U obiem 
bazilikama i u narteksu nadjeni su grobovi i u njima nekoliko Iješin^. 

Dr. Truhelka piže, da je zdanje najpotla propalo od vatre, te uresni ulomci, koji 
su od miljevine (tal. marna) pretrpješe mnogo, ali dodaje, da »u mnogome podsjeća vaju 
kninske spomenike \z prvog slavenskog doba«. Na objelodanjenim ulomcima nadpisa 
vide se tragovi upotrebi jenja rimskih ploča za crkvu, jer je na debelini jedne ploče 
trag hrv.-biz. uresa, a na debelini druge vidi se izdubak za sdruživanje pluteja ograde 
svetišta. 

49, DabraTina u kotaru Visočkom. Po bogatstvu ornamentalnih ulomaka najzla- 
menjtija u Bosoi do sad odkrivena staro -kršćanska criva jest ona, koju je u Dabravini 
odkrio te u ' Glasniku r (God. IV., knj. 4., str. 372 — 387 sa nacrtom, tlorisom, presjekom 
i d2 slike) objelodanio dr. Truhelka. Tloris te crkve prikazige baziliku na tri broda 
sa narteksom preko ciele širine. I narteks je pregradjen na tri diela. Sama sjeverna ladja 
imala je polukružnu produljenu apsidu, a glavna ladja imala je pačetvornu apsidu sa 
kriptom posvodjenom. Južna ladja bila je na dvoje pregradjena. Ukupna duljina sgrade 
iznosi 142 m., širina 1280 m. Srednja je ladja iznutra široka 5*10 m., pobočne po 
2'65 m 3 a duge su po 7 5 m. Na trećem dielu duljine, brojeć od apside, srednja je ladja 
imala pregradu (septum), koja je dielila prezbiterij od prostora za viernike. Iz prezbite- 
ri ja se ulazilo u pobočne ladje, a iz narteksa u sve tri. I u ovim se je ruševinama našlo 
tragova^ po kojima je suditi, da je sgradja propala od požara. P6d crkve je liepom i na- 
bijenim kamenjem bio pomno ugladjen. U prezbiteriju nadjeno je mnogo uresnih ulo- 
niakEf po kojima se može zaključiti, da je bio ogradjen uresnim plutejima i lezenama, 
le stapčićima više njih. Nekih su stupčića i debla bila urešena vijugastim lozama sa 
grozdovima i lišćem le sa paJmetama. Nadjeno je pet malih nadstupina, urešenih sa 
ovnovim, zečjim, bikovim, pasjim i jelenjim glavama, te ljudskim poprsjima i' pticama. 
f-Hie su nadstupine visoke po 41 cm., široke 215 cm., a premjer njihova debla ima 
18 cm^ treća je visoka 29*5 cm., široka 21 cm. Neka su debla stupova sa oštrim a 
neka sa oblim uvijenim žljebovima. Na jednom je pluteju viditi starokršćanski križ, 
kojemu su u gornjim kutima golubice sa raztvorenim krilima, a u jednom doljnjemu se 



— 40 — 

razabire bikova glava Evangjeliste Luke nimbom obkoljena. Na jednom je ulomku plu- 
teja vidjeti doljuji dio jagnjeta. Ima pak množtvo ulomaka sa prostorima, koji .su za- 
okvireni nizovima bisera, Sesterotrakim mjerstvenim zviezđama u krugovima^ palmetama, 
vijugastini lozama, sa djetelinastim liSćem sa viticama itd. Na jednom je mjestu riba 
Uresi su krasno izradjeni te odavaju vieštu ruku vriednih klesara, premda ne pokazuju 
doba mladje od VIII. vieka. 

50. Šiprag. Tu je g. V. Radimsky odkrio (»Glasnike God. IV., knj. L, str. 75 — 78) 
i objelodanio temelje pravokutne sgrade, duge 18*42 m., široka 14'2 m,, orientovane 
malo da ne smjerom iztok-zapad. Sa zapadne strane joj je narteks, koji je zahvaćao 
cielu širinu sgrade, na južnoj bazilika sa polukružnom apsidom, a na sjevernoj prosto- 
rija Široka koliko i narteks (4-09 m.). Bazilika je duga 12*38 m., Široka 8'3 m. Iz nar- 
teksa su dvoja vrata vodila, jedna u baziliku a druga u sjevernu prostoriju. Svi su zidovi 
debeli po 65 cm. Sve su prostorije popodjene čvrstim liepom, Nadjeno je mnogo 
criepa, kojim je crkva bila pokrivena. Ulaz u apsidu je prepriečan liepo izradjenira ka- 
menitim stepenom u p5d uzidanim, a oko apside je kamenita klupa visoka 60 cnL, Ši- 
roka 34 cm. U apsidi je nadjena četverostrana piramidalna nadatupina od stupčića 
prozora^ koja ima na jednoj užoj kosoj strani urezan križ na kopljiSlu^ a na drugoj Šestero* 
Iraku geometričnu zviezdu u krugu. Posto je tu nadjeno i dosta ulomaka iz rimskog 
doba, kao cievi, ulomaka žpvanja, staklenica,, čavala s kvakastim glavicama i criepova, 
razumije se, da je tu najpr^e bila rimska sgradja, kašrye u crkvu pretvorena, 

51. Limo (Ad Libros). Povjerenik kninskog starinarskog družtva ot Stjepan Krešo 
piie predsjedniku naSega družtva 0. Marunu (»Viestnik« God. XU., Br. 2, str. 72): 
* Ovoga puta nekoliko nacrta Vam Šaljem: Prvi Vam je čest nad vratnika crkve Sv. 
Petra Apostola u Rapovinam kod Livna. Ova crkva po pučkoj predaji jest starodavna 
i obstojala je sve do god. 1683 — 84., do posljednjega Bečkoga rata, kad ju je iz topova 
srušio PaSa Alagič. Mislim, da je ta crkva izmedju najdrevnijih, za koje se amo znade, 
i da zasieca u doba narodne hrvatske samovladavine, a to će Vam potvrditi i priloženi 
na nacrt nadpisa, koji odaje VIII.— X. viek« : 

FERRE ID6NATU3 ESTAT MNORE BEATiPETRI APL -P REMEĐO ANIME SVE* 

TR i ME dva krat u svezi. 

Nadpis se čita: ferre dignatus est ad honorem beati Petri ap(osto}U p(ro) remedio 
anim(a)e su(a)e. 

JoS piSe o. KreSo, da je u ruševinama starinske crkve u Lipi * nazad tri godine 
naSao . .* »jedan krasno navezen sarkofag sa mnogim krSćanskim znakovima, osobito 
uklesanim ribam* . . . »Vidit je tu joS kapitela i druge orjiameatike, U ovom nuestu 
za Jedan dan izvodio sam pokuSaj, te sam nažao dvi liepe ploče, ako nisu pobočni pra* 
govi crkvenih vrata* . . . »koHko selo Lipa, toliko čitava Livanjska okolica prepuna je 
neobretenim ruševinama iz starokršćanske i hrvatske dobe«. 

U »Viestniku* (God. XIL. Br. 3., str. 111) opet će naS predsjednik : »I vriedni naš 
povjerenik u Livnu ot Krešo dao je takodjer kopati u selu Lipi u Livanjskom polju i 
dobrim dielom odkrio jednu crkvu na tri broda«. 

52. BUiać. Gosp. Radimsky priobćio je u »Glasniku« (God. V., knj. 1., str. 58 sa 
slikom) ulomak ploče, nadjene u zemlji kod bivšeg franovačkog samostana S. Antuna 
u Bihaću, koji predstavlja ugao nekog pluteja, u kojemu se vidi urezan liljan i ruža, a 
po rubu ostanak nadpisa 

m 



— 41 - 



IV. Slavonija. 

53. HitroTica (Sirmlum). U »Viestniku« (God. V., Br. 1., str. 19) urednik mu 
prof. Šime ljubio javlja, da je naSao u dvorištu, g Save Simatkovića jedan sarkofag i 
jedna ploču »oba komada sa prevažnim! nadpisi do tada nepoznatimi koji nam spominju 
ondjeStyu baziliku ad beatum Synerotim ili ađ đominum Spnerotem". Prof. Ljubić je bio 
naomio kopali na tom tujestu, ali ga je pretekao gosp. H7trek. Nadpise je prof. Ljubić 
orako objelodanio: 



• t b) 

ego aur EUA AMINIA PO 
sui TITVLVM VIRO MEO 
L SANCTO EX NlOV • PRTEC 
BENEMERITVS QV1 VIX1T 
ANN . PL M . L OVI EST DEFVNC 
TVS CIVIT AQVILRIA TITULVM 
POSVn* AD BEATV SYNERQTIM A 
RTVRE ET [LFANE FILIAM 
SVAM NOMINE URSICINA 
QVI VIXrr ANNIS N III 



A i to 

E(iO ARTEMIDORA FE 
CIVIVA MEMORI 
AM» AD DOMINVM 
SYNEROTEM « INTE 
RANTEM AD DEXTE 
RAM INTER FORTVNA 
TANEM ET DESIDERIVM 
A * i * to 



Isti g. prof. ljubić objelodanio je u »Viestnikuc (God. VII., Br. I., str. 11—18) 

ulomke nadpis;\ primljene za zagrebački Muzej od povjerenika opata i župnika Paje 

Mitera iz Mitrovice, a izkopane u bazilici sv. Synerote. Medju njima su sliedeći kr- 
šćanski : 



Jedna pločica sa krstom. 
Ulomak sa nadpisom ; 



I ' CVNE' 
lE SIRM 



Najednom se ulomku vidi u krugu 
urezan križ. 

Ulomak nadpisa: 



njemn piSe g. Ljubić, da je jasno u 
prvom redku riec ^cuneus*, i to u smislu 
konjaničke Čete rimske, »a u drugom SIRM . . . 
RiečpakSIEM hez dvojbe znači „Sirmium''. 
Meni se 6ini da se u drugoj i trećoj brazdi 
može citati: (ecrksM S\i{M(iens)\S C . . . 

nlomku sa nadpisom : 




EST KALO 
ET DIMISIT 
ELLAM SAE 
SSIME 

gosp. Ljubić čita ovako: prvi redak (depo- 
sita) est kal(endas) o(ctobris). > Drugi redak 
je sasvim jasan et dimisit', treći (pu)ellam 
a ob ulomku četvrtoga pita: -odgovara li 
(sancti)ssifne?€ 



^^ T T S M 

piSe g. Ljjubić: »Drugi redak hic poiita, a 
u trećem ono M po svoj prilici znači me- 
moria^, a ja bih jos u trećoj brazdi dodao 
(nep}atis pred m(€mor%am) 



Ulomak nadpisa : 



U) 



OCJ/^S^ 
NILLE" EST 



popunja prof. Lj. ovako: 

A i U) (hic l)ocus — (Petro)nille est. 



k 



42 — 



Ulomak nadpisa: 

OC LOCO P 
NOCENS I 

kaže prof. Lj., da se možda čita: 

(in h)oe loeo p(o»ii%8) . . . ('n)nocem i . 

Ulomak 



Ulomak podpun samo lievo : 



ITA EST 



ORIA 



D 
AVRELIA V 

CIT MEM 
ITO AVR 
VETRA 
ANOS 



G. I.j. ga je pročitao: 
Đ(iis) Mfanihus) 
Aurelia v(iva fe) 

cit mem(oriam mar) 
ito Avir(elio) . . . 
vet(e)ra(no) 
anos. 



čita prof. Ljnbić: ita est (mem)oria i kaže, 
da ga je izdao Mommsen C. I L. III p. 
1040, n. 6448. 

Ulomak podpun samo gori i liero u 
dva komada razstavljen: 

IN PACER- 
ILLAE V1RQ 
XII (»ETAVLMA 
Q VIX1T AMGETA 
'riNA SOROR Q 
HANC MEMOR 
Ulomak lievo manjkav. — Izdao ga 
Mommsen 1. c. III. p. 1040 n. 6449. 
A REQVIESCIT 



Ulomak sve naokolo mai^jkav: 
Ptica A i LJ 
M'IVVINIAI 

coNSTANTIAN 

S-VIXIT ANN- 

SIT IN PACe 



Poprsje 
mnžko 



Popnje 
iensko 



DM-MAX1MINA ANNOS VIX1T 
XXVII • 60R60NIVS MEMORI 
AM POSVrr COMPARI SVE 
CARISSIME DE PROVINCIA 
DALMATIA DEFVNCTA PENVS 
COLONIA SIKMI MANIBVS 
POSITA MKMORIA 



OT 0ARIVS 

Drugi nadpis izdan u God. V. (Br. I, str. 19) »Viestnika« popravlja ovdje g. prof. 
Ljubič po Mommsenovu izdanju 1. c. III. p. 1040 br. 6441, tako da mu je: 
na četvrtoj brazdi sada DOMNVM mjesto DOMINVM; 
a u osmoj DISIDERIVM mjesto DESIDERIDM. 
Izprav^a i prvi nadpis ondje izdan, tako da mu je ovdje : 

u drugoj brazdi medju riečima AVRELIA AMINIA piknja; 
. trećoj . sui <1TVLVM mjesto TITVLVM; 

» Šestoj » ML • mjesto ML; 

» sedmoj • CIVIT • AQVILEIA • mjesto CIVIT AQV!LE!A; 
. osmoj » SVNEROE MA . SYNEROTIM A ; 

» devetoj > INIANE . ILFANK. 

Prof. Ljubič se je u »Viestniku« God. VIII., Br. 4, str. i)7 — 105) opet navratio, da 
piše o bazilici bi. ili sv. Sinerota u Mitrovici prigodom kad je slavni I. K. com. de 
Rossi u svojem 'BulletUno di arch. cristiana* (IV., sv. IV. razreda 1885. god.) izvjesilo 
sastanku rimskoga družtva njegovatelja kršćanske arheolo^'ijg dneva 26 tr. 1885., na 
kojem je opat Hytrek govorio o svojem izkapai^u u Mitrovici staromu Sirinium. Prof. 
Ljul^ić vindicira sebi prvenstvo odkrića n^esta izkapanja i onih dvaju znamenitih nad- 
pisa od njega objelodanjenih joS 1883 god. Tu donaša i članak slavu lija Dd Ro-ssia u 
cjelini: >II cimitero id S. Sinerote martire in Sirmioc. (Nast»Wt će se.) 



•'"~?(3?"'^ 



fjazne viesti- 



,,V$3tnfk slovansk^ch staroŽEtnostt — Indicataur dei travaux reUtifs k rftDtiquit6 de 
li DfltJOD SUve^« — Đileko poznati Čeaki učenjak Dr. Lubor Niederle, HplBfttelj omafinog djela „Lidstvo 
T dob^ pfedbistoricke" (Ljudsfro u predpovjeBtno doba), koje je Ijeto» već izašlo i u ruskom prevodu 
od Th- Volkova, a doDekle preradj^DO od samoga pisca, kao ft to i tnjigp „O pftvodu Slovanftv, Studie 
k ib?»Dakym sUrožitnoitim — Praha 1896" {O postanku Slavenft, Btudga k ilavenskim atarinama), te 
mnogobrojnih razprata n „Mittheilungen* bečkog antrop družtva i u drugim ćasopisima, koji je radi 
svojih udiaga atečenih Da starinankom polju Ijetoa bio imenovan izvanrednim profesorom starioarstva na 
6flskom Bveučililtu u Pragu, javlja nam^ da je nakanio još tečajem ove godine isdaTati ^V^tnlk*' kao 
pravi repertorinm radovi na polju alavenikog starinAratva. On će ti Vhiniku podavati pregled radnjft i 
UA^ehk suvremenog istraživanja na polju »lavenake arheologije, etnologije, povjesti, lingvistike itd. u 
koliko to istraživanje prinosi evietloati u tanine odno^nje najstarijega razvitka slavenskoga naroda. Dr. 
Niederie bi želio, da bi njegov „ V^stnlk*' služio svima onima koji rade i ouima koji bi tek htjeli da se 
upoznadu $ njima. »V^tnik'' €e medjutim dooai^ti kritički pregled glavnih radnja i bibliografični 
pogled; is njega će biti izkljnčena svaka samostalna razprava. Biti će izdavan na češkom jeziku sa 
francuikim aadržigem, ali će donaiati referate i na drugim slavenskim i svjetskim jezicima. Izhodit će 
zt sada dvakrat na godinu n sveskama najmanje od 4 — 6 araka u formatu velike 8-ine. Ovako Dr. 
Niederle opmvdAva dva nova uveđenja „Viestnikova'' : „U prvom smieru nVćstnik'* nastupa novu kod 
nas neobi^jnu stazu. Hoće naime da donaia referate i u glavnim jezicima svjetskim i slavenskim. 
Pobližeg obrazlaganja toga smiera, mislim, ne treba. Ko hoće danas da znanstveno radi u poznavanju 
rasvoja evropejakih naroda, ne može da bude bez primjerena znanja glavnih evropskih'jezika, a ko radi 
alavanakom svietu, bez primjerena znanja slavenskih jezika. PoUglotski oblik dakle neće biti od 
Espreke; radije će biti za napredak „Vćstnika'', jer se nadam, da će tako nVćstnik** lašnje naći puta 
i preko granice ćeske nego li pod Češkom firmom"*. Bez sumnje je Dr. Niederle čovjek zato, da uspjefino 
izvede svoj kraani i po svakog slavenskog starinara davno ćućeni i potrebiti podbvat. Mi smo odmah 
pribvatiLi n^udno i Ijubezno nam ponudjenu zamjenu časopisa, te jedva očekujemo pojavu „Včstnika''. 

ĐrastoL Veleučeni gosp, prof. Dr. Hranilović, suplenat geografske stolice na kr. sveučilištu 
Frana Jomp^ L u Zagrebu, nas moli, da bi za njegovu potrebu, a na korist razvitka povjesti domaćeg 
zemljopisa tivrstiU pitanje: 

Gdje je u Dalmaciji bio ^Brastol*< ? 

On kaže, da je to mjesto bilo gospodski dvorac ili seoska naselbina sa nekom kulom, te spada 
a novi vijek. JoS kaže, da je nafiao samo u Fortisevu putopisu ime „Berestolac^ (n II. sv. str. 139. 
Djem. izdanja)* 

Ako 16 u Dalmaciji nadje, tko bi znao da odgovori na gornje pitanje, neka pofialje odgovor na 
^Mj da ga objelodanimo u Idućem broju, ili, ako mu je milije, može to učiniti i na adresu gosp. prof. 
HrtniloTića (Zagreb, Satančićeva ulica 4). 

ZadocnJIvanJe ,, Starohrvatske Prosvjete". Mnogi će se čuditi i pitati, kako je to 
da nSiarokrtfaiska t'roapjcta'^ neuredno izlazi, pa sve to vifte zakaSnjuje? Mi bi sami najviSe želili, kad 
bi to moguće bilo, da nam svaki broj „St Pr."* izađje u pravo doba. Ali poSto je našem časopisu 
zadaća, da kr^ ^mlji&te, koje je do sad tek mjestimice i na prekide obradjeno bilo, svak se može 
lako domisliti, koliko je to mučan i nezahvalan posao I Lako je beletrističnim i p 3 itičkim listovima. 
Njinu nije potreba odveć razbijati glave. Izloži stvar ovako ili onako, samo da si s nno oblik, pa 
iinpiied. Ali je u znanosti to posve drukčije. Amo treba da kažeš samo ono, Što jest i kak: jest, da 
mj^til svi^q {ieć^ da imaš pred očima napredak drugih naroda u dotičnom predmetu, da prolistaš 
oitiogobfojne IpU^S^i ^^ ^^^ s^® Sto se je o tom predmetu napisalo i izdalo u našoj književnosti, itd. 
^^l bi posao tiikao lainje^ da ima većeg broja suradnik^. Ali eto, kako se prijazni čitaoci mogu sami 
uperiti} naJTeći dio rada oko nažeg časopisa pada na samog urednika, koji, i u podpunom zdravlju, 
kod vn^ £vanidROg posla, jedva može da odoli tolikoj navalici radnje. Kad kažemo pak, da je 



— 44 — 

uiedoik l]eU>4 pretrpio veoma težku bolest, od koje je i jedva prebolio i radi koje se za Čitavih pet 
mjeseci monio klODuti svakog ozbiljnog rada, onda će ivakomu bita jasDo, salio je ^Starohrvsuka 
ProflvjeU" oroliko odocoila. Molimo zato svu p. d. gg. članove starinarnkog družtvai kao 6to i aak 
cletijene predb rojnike, da nas uzmu u obzir, te da se izvole uztrpiti, ako Jim i uiiaprieda dok se druž- 
tvene okolnosti iie protnjene, ako Bog da, u bolje, časopis bude stizati ka^aja od opredieljenog roka. 
Tsašln pak „Starohrvatska Prosvjeta^ prije ili kafinje, njezino je gradivo vazda novo. 

Skupština čeških arheologa I muzejalnih družtava u Kutnoj Hori. Dvadeaet 

i pet^mca odltČDib ^ei^klh arheologa, pozivom dneva 19. svibnja t. g. na sva tuuzejaloa druži va i da 
prijatelj© starina Reskih, upriličiSe za dneve 27. i 28. kolovoza t. g. skupkmu ^e»kib arheologa i muze- 
jalnih družtava u starodavnoj Kutnojgori. Kafinje bi razposlan sliedeči program skupltine: 

U subotu dne tf7. kolovoza u večer: Oko 8 sati prijateljska večer u Gradjauskoj čitaonici. 

U nedjelju dne 2H. kolovoza prije podneva: Od 7'/,— 10 sati pregledanje gradftkih zlangenitoni 
^hrama Majke Božje na Trgu, visoke crkve S. Jakova, Talijanskog dvoral 

(.^ko 10 sati rad^^vita sjednica 9 ovim programom : 

1. ĐobrodD&liea, izbor funkcionari, formalnosti. 

2. „0 domoznanstvenoj djelatnosti u zemljama krune češke"". Referent JUDr. K- V, Adđjnek 
iz Hlmaka. 

3. „Čuvanje nuSib graditeljskih spomenika^. Izvjestitelj vdp. P. K. Vorlf^ek, predsjednik arheo- 
logićnog sbora „Vocel" u Kutnojgori. 

4* „Muzejalni savjet". Izvjestitelj g. Kl, Čermak, c. kr. konservalor u Caslavi. 

5. ,, Organizacija muzejalnih družtava česko-slovanskih" Izvjestitelj g. Vacl VI. JeniČek^ tajnik 
i arhivar muzeja u Ćaslavi. 

6. „Nazivoalovje u r^eskoj arheologiji**. Izvjestitelj gosp. Klim. rarmak, c. kr. konservator u 
ćaslavi. 

Nakon izcrpljenja programa pregledanje crkve Sv, Barbare i Tvrdjave, Kamenite kaSne i kame- 
nitog domaj — dnižtveni objed u Lorci; — pregledanje starinskih spomen" ka u Sedlci fcrkve, kostur- 
nice i starijeg diela dnhanske tvornice); — odlazak s glavnog kolodvora ''. 

Na^ je urednik počafičen bio pozivom na tu zlamenitu skupštinu, pa, u nemogućnosti da joj 
prisustvuje, poslao je sMedeči brzojavni pozdrav: 

^Sjezd čeikych archaeologft a spolkfi musejnjeh 

Kutna Hora, 

žaled Sto ne tnogn liČno, duhom prisustvujem dičnomu sjezdu veleučenih arheolog/i slavnog 
naroda češkoga. Srdačno želim, da sastanak bude na korist izučavanja slavenskog staHnarstva i Oeske 
IKivjesli u duhu velikog učitelja Palackoga. Šaljem bratsko pozdravlje u ime avoje i kumskog hrvatekog 
starinarskog družtva. Živili! 

Frano Radić 
Urednik „Starohrvatske Prosvjete**. 

Veliki histoHćki zemljovid Hrvatske. Veleučeni gosp. sveuć. prof. Vjekoslav Klaič^ 
poznati povjestnič^r hrvatski, uz pomoč svojeg negdašnjeg učenika na sveučilištu, revna povjeatničara i 
vratna rifinča, g. Antuna JirouSeka, nastavio je veliki historiČki zemljovid Hrvatske u mjerilu od 1:400.000, 
dug 150 cm.j širok 135 cm.^ sastavljen na Šest listova, koji če biti priliepljeni na platnu. Čestita je bita 
njisao gOi*p. prof., po kojt^j je okvir svojega zemljovida od svojega pomagai^a dao narii^ati „po staro- 
hrvatskim ornamentima, rmdjenim u Kninu u Dalmaciji". Taj če okvir do^ta pripomo^'i sca raSireoje 
poznavanja »tarohrvatakogrt uresnog sloga, a potaknut če i druge, da ga prou<?avaja na temelju publi- 
kacija naSega družtva i da ga upotrebljuju koliko u graditeljstvu, u slikarstvu i u umjetnim obrtima, 
koliko i u dramatičnoj umjetnosti. Dapače nam ovom prigodom budi slobodno preporučiti gosp. inten* 
dautu narodnog kazaliSta ?^grebaČkoga, da bi za prikazivanje dramatičnih komada iz doba narodne 
hrvatske samostalnosti dao izraditi potrebito oružje po uzoru onoga, Što je ve^ objelodanjeno u ovom 
časopisu, a t«ko i s!gradje i pokućstvo za pozornicu, da bi dao slikati i izdjelati ui takove prigode 
prema ukuau starohrvatski li gradjevina. To bi mnogo doprinielo k tomu, da ao u narodu probudi i 
u/.gojl ljubav prema svojem starinskom slogn, i da se medju obrtnicima uvedu i ra^cSire staro-hrvataki 
uresni oblici, koji bi, radi uvoje originalnosti, ljepote i raznoliČuosti, budili u hrvatskom občinstvu naj- 
življe zanimanje prema trn rodnomu slogu. Kako u tolikim stvsrima, ugledajmo se i u tomu u Nlemce 
i Francuze^ nebi li i a ote strane pripomogli pravom osvješćivanju narodnomu. Taj liepi zemljovid 
obsiie n prvom redu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, zatim Bosnu s Hercegovinom. Radi zaokruženja 
izpunjen je zemljovid susjednim zemljama: Srbijom do Biograda, dielom Stare Srbije (Raia) a Novim 
Pazaromi cielom Omom Gorom, jugozapadnom Ugarskom od Blatnoga jezera do Drave, Istrom i Qa- 



- 46- 

ncom i TritDm, Kranjskom ^ te juŽDom Štajerskom i Korafikom. Na tom se zemljovidu ogleda po- 
vjestnica adh napomeDutlb zemalja od vremena rimskoga vladanja do danas. Rimska mjesta i oblasti ozna- 
hut 9D GTveni>ii] bojom ^ sve ^to spada na srednji viek od g. 500 — 1500, prikazano je zelenom bojom; a 
moderna mjesta i sadašnje političko razdieljenje iztiće se crnom bojom. Planin& ne ima, da zemljovid 
ne bude prenatrpan ; rJeke, m<)re i jezera bojadisani su modrom bojom. Kod svih znamenitijih mjesta 
abilježeoa je u kratko sitiiiirt »lovima takodjer povjestnica njihova. Taj će zemljovid biti poučan i pre- 
gledan ne MUHO za stru crnjaka, nego za svakog iole izobraženog Hrvata, kojemu ima biti mila prošlost 
svoje brvat^ke domovine. Gosp. prof. Klaič rieSio se, da dade u tisak svoj zemljovid i ako nije naSao 
dovoljno odziva na »voj poziv na predbrojbu, gdje je kazivao, da bi za predbrojnike mogao zapasti po 
V} (d^etl forintš. Had kad izadje, nadati se je, da će sva hrvatska inteligencija, sve obćine, škole, 
druiiva naručiti taj poučan zemljovid, ne bi li po njemu stekli prekrasan ures za svoje dvorane i udoban 
pogled u profiloat svoje mile domovine. 



1 



I 




Bibliografija. 



Bullettino di archeologia e storia dalmata pabblfcato per cmn đi Fr. prof. Bolid 
Anno XX. No. 12. Sadržaj: Neobjelodanjeoi nađpisi: Solin. — Nadpiai već objelodanjeni u G. L L. 
III., a DAbavljeni ljetos od Mnzeja. — Tri nova ulomka grćkih nadpiaa iz Dalmacije. — Imena i pe- 
čati tvornica na glinenim predmetim, nabavljenim god. 1897. od Muzeja. — Tri kamena nahogjaja n 
Dalmaciji. - Povlastice plemića u Kaitelim. ~ Eristofor Nigro de Đalistis. — Putne arheoloike 
bilježke. — Starinarska iznafiaSća u Solinu. — Nekrolog prof. D. Jakova Boglića. — Bibliografija. — 
ArchAeologorum Christianorum Congressug alterius Indictio. — NaSi spomenici u c kr. Sredifinjemu 
Povjerenstvu za umjetničke i povjestne spomenike. — Popravak zvonika Stolne Crkve u Spletu. — 
Popis umjetnina nabavljenih g. 1897. od c. k. Muzeja. — Kazalo. — Aimm XXL No, 1. Sadržaj: Ne- 
objelodanjeni nadpisi. — Drago kamenje u c. k. Muzeju u Spljetu nabavljeno god. 1897. — Pred- 
historička mjedena sjekira u Muzeju u Spljetu. — Novi prebistoriČki nahogjaji iz Orabovca. — Opo- 
ruka Jelene Vuka Bana Bosanskoga i udovice Vuka Hranića — Bažtinik Trogirskoga Biskupa Kriato- 
fora od Nigris i njegova dva prva nasljednika na Biskupskoj stolici. - Starinska iznažaića na otoku 
Sćedru pokraj Hvara. — Starinaraka iznafiaSća na otoki^ Mljetu. — Bibliografija. — Nafii spomenici a 
Srediinjemu Povjerenstvu za umjetničke i povjcstniČke spomenike. - L Supplemento. L' antiduarimo 
Acquedotto di Žara. O. Alacevich. = No. 2 - 3. Sadržaj : Izkopine u starokričanskom groblju u Mana- 
stirinam u Solinu. — Izkopine u 8tarokrd6inskom groblju u Marusincu u Solinu. — Objelodanjeni 
nadpisi u Solinu. — Starinska iznafiaića u Podstrani Poljica. — II. Kongres kršćanskih arheologa 
u Raveni. — Bibliografija. — Privremeni Statut Austrijskog Arheoložkog Zavoda u Beču. 

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Heroegovini. Urednik Košta Hdrmann. X. 
1898. 1. Sadržaj: Franjo Fiala. (Sa 1 slikom u teksta.) Uredništvo. — Vjekoslav Celestin: Opis nddh 
bosanskih novaca. (Sa 16 slika u tekstu.) Str. 103 114. Ovaj svezak „Glasnika" posvećen je poglavito 
antropologiji i prirodopisnim odnoSajima Bosne i Hercegovine, te, osjem nekrologa jaoh prerano pre- 
minulog kustosa bos.-herc. zemaljskog muzeja Franje Fiala, od urednifitva, i prof. Celestinova priloga o 
bosanskim novcima, ne ima u njemu ništa povjestnićkoga ni arheologijskoga sadržaja. 

Vjekoslav Klalć: Bribirski knezovi od plemens^ Šubić do god. 1347, IzdaU 
„Matica Hrvatska". Zagreb 1897. Str. 176 u 8-ni. Sa „Rodoslovjem bribirskih knezova"* u priloga. U 
toj krasnoj monografiji prikazao je velevriedni iztraživalac i poznavatelj hrvatske povjesti prof. Vjdc 
Klaić svojemu narodu u preglednoj slici razvitak moći i velićine slavnog Šubićevog plemena, kao što 
i njegovo propadanje do pada tvrde Ostrovice, kad se je knez Juraj HL preselio u Zrin, od koj^a je 
pleme dobilo ime Zrinskih. Vriedno je da, mjesto izvadka, iznesemo ovdje obšimije kazalo te novije 
knjižice neumornog prof. Klaića, koji je, kako Čujemo, već dao u tisak i obSimiju cjelovitu »PoTJest 
Hrvatske": 

I. Poprište Bribirskih knezova. — Tijek rijeke Krke od Knina do Skradina. — Gradine i gradovi 
uz Krku : Rog i Kamićak ; Kijućice, Skradin. — Šibenski zaton i Šibenik. — Cesta od Skradina prema 
Benkovcu i Zadru. — Podori gradova Bribira i Ostrovice; povjestnica njihova. Str. 3. 

II. Bribirska župa i njezini župani. — Položaj i obseg Bribirske Župe; znatniji gradovi. — 
Pleme Šubića i hiže njegove. — Bribirski župani do konca 12. stoljeća: Budić (1062-1069.), Stresinja 
(1078—1089.), Mrmonja (1102.), Bogdanac (1160.\ Miroslav UIBO— 1184.), Gregorije (1184). — Bribirslra 
Župa postaje nasljednim knežtvom. Str. 13. 

III. Gregorije I, prvi knez od Bribira (1200—1234.). — Borbe s knezom Dom^dom (1290—1223.). 
— Gregorije svladao svoga strica, kneza ViSana (1223.). - Gregorije postaje knezom grada Spleta. — 
On se bori s humskim knezom Petrom, te pomaže hercega Kolomana. — Ponovn^ borbe a knezom 
Domaldom (1229.). Gregorijev sin Marko, knez spljetski. — Gregorijev brat Stjepan i sinovi 8^e- 
panovi. Str. 22. 

IV. StjepkOf knez od Bribira i Trogira (1239 -1274.). — Stjepko kao knez Trogira pomaže Tro- 
girane proti Spljetu i ostalim neprijateljima kralja Bele IV. — Poveljom od 23. studenoga 1251. po- 



— 47 — 

tTTdio je kiElj Eelfl IV. kneKOTimm Stjepku i Jakovu žnpa Bribirska. — Knez Stjepko postao pote- 
»taiom q Šibeniku. — 8mrt knem Stj«pka (6. kolovoza 1274.). Str. 34. 

V. Ban Patao L (1272^13121) i njegova bra6a Jwraj I. i Mladin L — Parao I. kao knez 
Bpljeta i Trogira, i primonki ban. ^ Bribirski knezovi bore se za OmiS. Andrija HI. i Karlo liartel 
do godine 1295. — Nove borbe za Omii; knez Juraj 1. postao „knezom primorskih gradova" godine 
1S94. - Bribirski knezovi rade za Karla Boberta. — Ban Pavao postaje gospodar Bosne. — Bribirski 
knezovi dovedoie Knrla Roberta u Hrvatska. — Ban Pavao kao starjeHna Bribirskih knezova godine 
laC'O— 1B05. ~ Ban Pavao dobivs Bag i dariva Rab. - Borbe s Trogirom god. 1808. — Ban Pavao 
obladao Zadrom god. 1311. — Smrt bana Pavla g. 1812. Str. 44. 

VI Ban Mladin U. Banii (1312—1322,). - Prvo vrijeme banovanja. — Borbe s Mletcima radi 
Zadra god, 1313—1313. — Mladin IL postige gradjanin mletački god. 1814. — Bazmirice s Trogirom 
god. 1315. — Baa Mladin IL prema hrvatskim knezovima 1816—1817. — Ban Mladin prema Bosni i 
.Srbiji 1313^1320. ~ Borba he Šibenikom god. 1319-1820. — Savez izmedju Trogira i Šibenika, 24. 
aijećnja g. 1322. ^ Šibenik i Trogir se odmetnuie god. 1822. — Knez Pavao IL diže se na brata 
Mladina IL — Kratj Karlo Hobert zarobio Mladina IL — Sad o banu Mladina. Sir. 99. 

VII. Juraj IL Bani6, kntz Klisa i Omiša (1322—1330,) i brat njegov Pavao U. Banić, knez 
0$fTovice (13^S-134tk). — Juraj IL Banić (f god. 1830.). — Pavao II. Banić (t god. 1846.). — Knez 
Pavso JL pomafe Mletke proti Zadru i kralju Ljudevitu L, god. 1845—1846. — Oporuka kneza Pavla 
n. god. 1346. Str. 139. 

VI II. Juraj III. Banić, prm knez Zrinski (l'i47.). — Mletci i knez Oregorije II. otimlju se za 
JoTJa III. — Koez JnraJ IIL dobio grad 2irin god. 1347. — Bribirski knezovi u Hrvatskoj nakon pada 
Otftroviee (1347—1466.). Str. 159. 

Opazke. Str. 170. 

Prilog" R odo Uo vije Bribirikih knezova. 

Stjepana hrvatatosta bana za kralja Bele IV. zove prof. T. Smičiklas (Pov. Hrv. L str. 865-^358) 
Stjepanom i Stjepkom Aubićem Sad pomoću prof. Klaićeve knjižice iztiće, da je prof. Smićiklas za- 
mjeni o Stjepan fl banft đa Stjepkoni Š u bićem knezom bribirskim i trogirskim. God. 1262. pifte profesor 
Smi^klas, da ne ima viie ii životn Stjepana Šnbića, doćim je knez S^epko Subić 1268. god. bio pote- 
statom šibenskim, a umro je dne 6. kolovoza 1274. Da je prof. SmiĆiklaaa zavela suvremenost triju 
istoimenih hrvatskih velika&a razumije se i po tomu, Ito u izpravi od god. 1249. Stjepan ban primorski 
i knez triju polja i kapetan Stajerake povjerava izvidjenje medjašft izmedju baštinft kneza Slavogoeta 
od Fosedaija i plemena Mogorovića knezovima bribirskim Stjepku i Jakova. Stjepko ^ jedini tad iivaći 
toga imena od roda bribirskih ki^m^a Šubiča, je dakle posve različita osoba od Stjepana, koji se sove 
banom primorskim I knezom triju polja, kojega je kralj Bela pridjdio bio banu Stjepanu za pomoćnika 
(Klaić, Brib. koez. atr, 40), kao što i od Stjepana bana hrvatskoga, o kojemu prof. Klaić, pifie da je 
njeki Stjepan^ koji Be n apomenicimn zove „svijetli i slavni ban i herceg čitave Slovinske zemlje" 
(N. d. Btr. 40^. U to doba je nai knez Stjepko Šubić kao gradski knez boravio u Trogira (1246—1249.). 
Žalo nije Subi^eva roda, kako misli prof. Smićiklas (N. d. I. str. 868) ni onaj Nikola ban hrvatski, 
koji je 1275. god. nasJiedio, od kralja Ladislava Kumanca skinutoga, bana Pavla Šubića, jer je taj bio 
sinom ^alavnoga bana Stjepana n vrijeme Bele IV (Klaić, N. d. str. 48). U to doba, u rodoslovju 
Šubićeva plemena tu ti ne nabodimo nikakva Nikole« 

Gosp. prof. Klaić nije spomenuo, da je ban Pavao I. Šubić imao i kći, o kojoj pok. profesor 
LjuMć* piše, da ne spomlt^e kod Fejeia (VII. II. 77). U rukopisnoj knjizi o rodoslovju zlamenite tro- 
girske plemenite porodice De Bufalin pod naslovom: ^Geneologia de Bufalis e suoi privilegi"", koja se 
nabodi u starinskoj obiteljskoj knjižnici izumrle porodice Vitnića, sada kod nasliednika joj po ženskoj 
iozi gosp. Jnija plam. Ivellio u Boln na Braću, na str. 14. zabilježeno je: „Dali' accenata Michaela ebbe 
i) medeaimo puro un ud[i:o maschio nato li 2 Oenaro 1277 cui pose il nome Dojmo, quale del 1294 
»poso Prmdia figUuola del Bano Paolo de Subich Conte di Bribir di famiglia molto celebre e potente"" 
itd. To potvrdjnje Ljubice va viest, da je ban Pavao imao kći, a iznova doznajemo, da se zvala Pra- 
dijom^, te da se je 12B4. god. uflala za 17-godiSi^'ega plemića Trogiranina Dujma de Bufalis. Te su Tiesti 
potiTrdjene i lazjaSnjene u dragoj velikoj rkp. knjizi in folio u istoj spom. knjižnici pod naslovom: 
..Memone e Oeneoloia della Nobil fanilglia de Bufialis nella Citt^ di TraCl raccolta, e Bidota in Ghiaro 
da me Girolanio de Buffalis qm. Sig. Qio. Fran.co vero disedente della medesima e ci6 come entro 
ch^aramente rimilta 1768'^ na str. IL gdje piše: ^11 predetto Dujmus (de Bufialis) nato li 2 Oenaro 
1277j che Ju civilmente educato e nel crescer de suoi anni riusci giovane avvenente e di pur troppo 



Opis jngosL novaoa str. SOL 



- 48 - 

apirito e coraggio amante della Militar disciplioa il di cui padre per eaaer© Figliuln Udico al qut]e 
voleva tutto il suo bene fece che di teneri anni prenda Moglie appnreDtaudolo con la Nobile, e Potente 
Famiglia de Subich, e Conti di Bribir. Ora il suddetto Duymu8 apOH5 rredi^ figlia Domini Bani Panli 
de Subich Gom. Bribirensi TanDo 1294'' itd. 

Te nam viesti joS bolje opravdavaju letimično izraženo uagadjaoje gosp- prof. Klaića (str. 61), 
koji piSe, „da se je god. 1289 ženio ban Pavao valjda drugi puV\ Kad Je god, 1294 imao kći, koja se 
je te godine mogla udati, naravski je, da mu je imala poticati od prt^s ient, kojoj joite ai^mo dosnali 
za ime. Ursa je dakle bila druga Pavlova Žena. U po vješti slavnog Šublćevog roda otvaraju se dakle 
sada sliedeča pitanja: a) kada se je Pavao I. oženio prvi put? b) koja mu je bila prva žeoa? e) koja 
su mu se djeca, osjem Pradije rodila od prve, koja li od druge žeae? d) kad mu je timrb prva žena? 

Čitajuć prezanimivu ovu prof. Klaićevu knjigu, zapelo nam je oko i o uanlov -,comitjbuB trhiipo 
camporum Hlivne et de Cetina", što se nalazi u povelji izdanoj od bana Pavk u t^kradluu 3. velja^ 
1301, a nose ga Pavlovi sinovi Mladin, Juraj, Pavao i Grgur. U opazd 14-oj (atr^ \T6) aam prof, Khd^ 
ovako tumači taj naslov: „Što je to ^tnum camporum comes""? Ood. 1249^1263 Čitamo ^Štephanaa, 
banus maritimus et comes trium camporum" koji ima posebnoga r^KeneK comitem nostrum trium cam- 
porum** (Bullettino di arch. e st. dalm. IV. 70 i XIV. 93—95). Ban dakle primoT»ki Stjepan bio je 
1249—1263. knez „triju polja**. God. 1277 opet „Perchino, comea trium Camporum" (Starine jug. akad, 
XXVII. str. 151 — 152), a god. 1277 i 1278. „Petrus comes trium oamporum" (Acta extera akademije 
ugarske, I. 54 i 56). Vidi jofi Fejera Oodex diplomat. V. 2. pag. 424—425. Čini ae, da au ta tri polja 
bila: „Cetinsko (Sinjsko), Hlivanjsko (Lijevanjsko) i Duvanjsko (Dimno, Dumno), a možda i druga 
polja na medji Hrvatske, Bosne i Huma, koja su mienjala svoje gospodare''. U aamom tekstu pak 
(str. 57) pripovieda prof. Elaić, kako je Karlo II, otac Karla Martela izdao dne 19. kolovoza 129^. po- 
velju knezovima od Bribira u kojoj, izmedju ostaloga, piSe: „Usttupamo nadalje i dajemo rečenoj braČi 
(Pavlu, Juiju i Mladinu Šubiću) i njihovim baStinicima od Hrvatake i Dalmacije toliko koliko se (one! 
steru od medja župe Hlivanjske ili Lijevanjske (a finibus comitatu.^ de Cbelum) sve do Senja, Gacke 
i Modrufia** itd. Cetinsko, lijevanjsko i duvanjsko polje prilično au euvisla te sačinjavaju semlJiStnn 
cjelinu odieljenu od Huma TrebiŽatskom dolinom, Gabelom i Neretvom, tako da se Cli^lum, kako je 
preveo ovdje i prof. Elaič, po smislu ne može da uzme nego za Lijevuo, a nikako ^ Hum ili Zahumlje, 
kojemu se pak znade, da je u to doba ležalo u području srbnke države, i'udit se je zato, Ito isd 
prof. Klaić na str. 81 svoje knjige piše, da je 1304. god. „Mladin K. knez triju polja i čitave Humske 
zemlje*^, na str. 82 opetuje dva puta, da je isti Mladin „bio kne^ Hntrut''^ a na str. 83, da se je bmmi 
Pavlu pokoravala „i Humska zemlja''. — I prof Smičiklas* pile, prevadjajuč Oielum za Hum, da j« 
kraljevski dvor anžuvinaca Šubičem dao „veći dio banovine Hrvatske od medje Huma pa sve do gatake 
i modrufike župe**, pa bi i tu trebalo izpraviti i kazati „od medjaša Lijevanjske županije** . 

Poito mislimo, da nije još jasno pitanje o grbu Šubičeva plemena, žalimo Ito ga ae g. prof. Klmć 
nije dotaknuo, i, temeljitošču kojom se odlikuje, stalno odsjekao, koji li se ima smatrati atarijim, koji 
li kafinjim grbom slavnog toga plemena bribirskih knezova. 

Narod hrvatski treba da od srca zahvali prof. Elaiču kao Sto i izdavateljicl „Matici Hrvatskoj", 
Što su mu darovali knjižicu trajne vriednosti pod naslovom „Bribirski knezovi/", u kojoj je razsvietljen 
dobar dio hrvatske povjesti XIII.-oga i prve polovine XIV.-oga vieka. Neka Bog požive prof Klaića, 
pa ima tvrde nade, da će on, kako u predgovoru ove knjige kaže da bi „htio", dovesti knezove Bri- 
birske npred Čitatelje na pozorištu u Zrinju i u Medjumurju". 

Ljetopis jugoslavenske akademije znanosti \ umjetnosti za grodinu 1S97. 
Xn. svezak. Zagreb 1898. Str. 316-XXIX. u 8-ni. Evo muliadržaja: Pokrovitelj* - I. Uprava, odbon, 
članovi. Str. 5—15. 

U. Bazredne i odborske sjednice. Str. 16—29. 
IH. Skupne sjednic«. Str. 30-^44. 

IV. Glavna skupština. Str. 45—47. 

V. Svečana sjednica. 1. Svečana besjeda predsjednika J. Torbara. Str, 40—62. 2. Izvjeltaj tajnika 
Dra. Fr. Vrbaniča o gospodarstvenim prilikama akademije god. 1897. Str. 63^—74. 3. IzvjeStaj ^jnika 
Dra. Fr. Markoviča o književnom radu akademije g. 1897. Str. 74—106, 4. Čitanje rasprave dra. MUj- 
voja Šrepela o humanistu Šižgoriču. Str. 106—107. 

VL Zaglavni računi za god. 1897. Str. 108—119. 

Vn. Nekrolozi: 1. Život i djelovanje Ljudevita Vukotinovi^a. Od J. Torbara, Str. 120— 149- 
2. Život i djela Šime Ljubica. (Sa slikom.) Od T. Smičiklasa. Str. 160-243. 3. Dr, Ivan Čmčić. Ođ T, 



Nav. č). I. Btr. 869. 



— 49 — 

SmifiklaiE, 6tr:S44^2ti2. 4, 0. Euzebije Fermendžin. Od T. Smičiklasa. Str. 262—269. 5. Uspomeni 
Matije Valjavca. Od dra. A. Musića. Str. 270 292. 

VILI. Kojižnica jugoi^lavenske akademije znaDOSti i umjetnosti (Sto je primila g. 1897) Str. 293—309. 

IX. Hasprave i knjige akademijske izašle tiekom g. 1897. Str. 310—312. 

S. Pred p tat ni ci na publikacije akademijske za godinu 1897. Str. 313—316. 
Dodatak : Izrauredna svečana sjednica o svećeničkoj šestdesetgodišnjici pokrovitelja jugoslavenske 
iibdemije preuzvi^noga gosp. biskupa J. J. Strossmayera : 1. Pozdravna besjeda J. Torbara. Str. 
in-Vn- 2. Svečani govor Dra. A. Bauera. Str. VIII XXI. 3. Sonetni vienac. Od dra. Fr. Markovića. 
8tT- XXII-XX1X. 

Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena. Na svijet izdaje Jugoslavenska 
liademija znaoosti i umjetnosti. Svezak II. Uredio Dr. Ant. Radić. U Zagrebu 1897. Cijena tor. 2*50, 
str. 515 u S-ni. Sadržaj: lUzprave: Radić A. Dr. Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom 
igrohi, str. 1—88. 

Građa: Lovreti*? Joaip (i Jurić Bartol): Otok. Narodni život i običaji, str. 91 — 459. 

Vjesnik : Radi^ A. Dr. Književne novosti str. 462—509. Od Uredništva, str. 510—515. - Svezak III., 
pn^piovrna. (S 27 »Ukal Uredio Dr. Ant. Radić. Zagreb 1898. Str. 166 u 8-ni. Cijena for. 1-25. Sa- 
dii^j: Razprave: Kuba Ljudevit: Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, str. 1—16. Sitniji prilozi. 
(Žive starine atr, 17. — Semantika u službi narodoznanstva 18) str. 17—23. 

Grada: Lovretić Josip: Otok. Narodni život i običaji (Smrt). Str. 26—54. Janjčerova Kata: Tre- 
btrjevo. Narodni život i običaji (Priroda 55. Životne potrepštine 98). Str. 55—139. Kulinović Muhamed 
F^Ei beg: Mnhajnedanska ženidba u Bosni, str. 140— 149. Zovko Ivan: Hrvatstvo u narodnoj uspomeni 
Hercegovaca, 8tr.a50-160. 

Vjesnik: Od uredniStva, str. 161—166. 

Izveetja muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. Letnik VIII. 
rfiei I Satiržaj : 1. A. Globočnik pl. Sorodolski : K pedesetletnici slovenske narodne zavednosti. 2. Fr. 
Smid- Drobii iz admontakega arkiva. 3. J. Vrbovec: Rožnik in cerkev na Rožniku. Mali zapiski: J. 
VihoTuikL Marijina znamenja med Ljubljano in Poljem. == Seš: II. Sadržaj: M. Slekovec: 1. Doneski 
I Zfodonni cerkv^ in farA na Kranjskom. 2. Valvazorjeva knjiga grbov. 8. Jos. Benkovič: Kranjski 
bogMlovd y Rimu. Mali zapiski: 1. K. Ćrnologar: Slovenska Lutrova postila iz 1. 1595. 2. P. B. : 
OđktMi ime HorjulT 3. M. S.: Prazgodovinska in rimska gradišča v šentjurski župniji im v okolici. 
i M. S.: Nekaj'o nničenju gotskih oken v naših starih cerkvah. 5. M. S.: Stara gotska soha sv. Šte- 
dna. = &eL III. Sadržaj: 1. Dr. Fr. Kos: Iz zgodo vine Jugoslovanov v Sestem stoletju po Kr. 2. P. pl. 
Bidics: Tri zgodovinake pesmi v slovenskom jeziku. Mali zapiski: 1. Fr. K.: Rodovina Blagajeva- 
t. S. E.; Prazgo do vinske iskopine pri Toplicah na Dolenjskem. 8. J. Vrhovnik: Janez Debevec in 
jwjemwm. L Kunšič : Vžatnik slovanskjrch starožitnosti. 5. Fr. K. : Slovenska mesečna imena iz 
L \m. G. S, R.; Odkod ime Hoijul? 7. V. Steska: Have have Natesia! — Radovat nam se je braći 
^OTeocima kako njihovo glasilo muzejskoga druStva za Kranjsku očevidno napreduje i okuplja oko 
Hebe vrlo vriedue i marljive radnike na polju po vješti i starinarstva. 

Vfistnfk Ceskoslovansk^ch musei a spolku archaelogickjch. Rediguje a"vyd^vA 
Kbment Cermak. Dfl III. Ois. 2. Obsah: Radosti a žalosti zkonmatelovy. Nekropole na ČAslavsku. 
BmčfrBj V Ćijsla^i ze;XlV. až XVL včku. Ndlezy a zprAvy. Literatura. = Čis. 3. Obsah: Českym 
iichaelDg^m a alav, spolkdm musejnim. Zprdva o mčstskćm historickćm museu v Kradci Krdl. za 
t\\m. V^oČnf zprivft, pfed8edyrmusejniko spolku „Včela ČaslavskA" za r. 1897—98. Nejstarši oby- 
!W^e Ćeck^Artikule kflni literackčho v Poličce. ČeskA predhistorie ve sbirkach c. k. dvor. musea ve 
^Sdni. Zpravj a nileKy. Literatura. Inserat. Veleučeni g. Čermak i u ovom broju svojeg časopisa po- 
IfBĆTije ua5oj ^StarohrvatAkoj Prosvjeti" iskrene i prijateljske rieči pohvale, bodrenja i priznanja na- 
a uredniku, predsjedniku Mafunu i Vidu Vuletić-Vukasoviću. Pri kraju kaže: .Izvješće o djelat- 
D«wti arheoložkoga družtva u Kninu napunjuje nas radosti, da se Hrvati ćute jednim narodom i da 
goje koristile doticaje. Hrvati u Zagrebu veoma prijateljski agituju za razvitak bodroga društva u Dal- 
maciji, Bogate recenzije" i popis članova dopunjuju podeblji svezak dobre ilustracije. Živio!" Čis. 4. 
'^^'^: Muaejn! spolek v Pardubicich. Zpr^va o okresnim musejnim spolku v Mnichove Hradišti. Nej- 
--^rSi obyvatel^ Oech. Vfpia z7pamčtnl knihy Jaromčrskć z. r. 1791. Diluvialni nAno8y lidoll Volyfiky. 
ZprlvT a n4le2y. Literatura, 

Časopis společnostl pfdtel starožitnosti česk^ch v Praze. Redaktor Dr. J. V. 
lik, Roč, VT. Ćia, 1, Obsah: 

Afit Hajn^: Pole popelnicovA u Jikve v Nymbursku. (Se 2 vyobrazenimi.) 

Matom Vdda^ek: Hra sv. Tri krilA na Mor. ValaSsku. 

4 



— 60 — 

Dr. ./, \\ ^^Itauk: Z Frydlantgka. (S 1 vyobrazenim.) 

Prisp^vktf rodopisne. II. J. ĆermAk: Šlechtickć a erbovoi rodinj velvftrsk^ v XVL ft XVIL tI^tj 

V(\j(. Krdi r Dobre Vody: O 8trdovdkych pečetocli* (PokTft^ovini.) (Be 6 rfobrazenimi,) 

Ludpik Snajdr: Byl-li Sobealav (Malinsk^) z rodu Piemyslovaf 

P. Fr, Šii^drf: Charvdtec v okresu libochovsk^m. (S 11 vrobrazeoimij 

Rftzne Eprfivv. 

Literatura. 

Ptilnba zQakov6 (kresli a popisuje Vojtžch KM. TVt. % Dobr^ Vodj) : Zuak pinft z HoitTnr. 
?,e Btar^ n z Pardubic, znak pilnu z Kvzemburka a aaak p4ofi Hodžj^ivsks'ch z Hodcjova {3 lištv ziiati 
3 H^y popiBil), Znak kral. veuneho mesta Chrudime, znak m^sta Doma&ina (2 lieitv znak V 2 \i-' 
popiaftj* 

Čialo n. U ovom broju kaže, da je ovaj godi^ojak rukopisa posvedcn uepomeui Ftana F.^ ■ 
koga* Obaah: 

Frant Klima: František Palackv. 

AnL ŠoUu: N6pi8y na kamenn^ch tabulich nAhrobnlch na hFbitovech chrudimskvch. ^ '^ 
vvobrazeuiDii.j 

^1*^. iSfdlaiek: O vŽdeck^m pusobeni M. KolAf-e. iS podobiznou.) 

Bedt. iikrbek: Hora Kun^tickd. (Se zvldštni obraz* ivi>ii pHlohou a 4 vjobrazenioiiO 

F. Ft. »'!Y/tiri/ u Charviltec v okresu litochovskem. (I*i>kra<i(>v^iii.) (^Se 3 vjobrazenum*) 

Bftzn^ Kprdvj. 

Literatura, 

Ze Spalet^no.Mti prdtel starožitnosti Česk^-ch v Pnize. 

Časopis Musedlnej slovenske] spoloćnostL Redigtije A. B^ikollk^ tajomaik. Ročaii 
L Oisio L Tur^ianHky Sv. Martin. 1898. Obsah: MS uknL — Muiefilna fiiloveDskfi spolo^nost'. 8. — 
Niekol' ko alov kn rttati o tej naSej starine. Kozar. — Kontrakt c*?cby Šev<Xivskej v Piicboi^e z r* ITit 
Prispevok k dejiuiim remesiel v6bec a k dejin&m mejjsta PuchOTa zvlaSte. Sd^r uje Joref ĆU mar. - 
Dopi3y, — Zprfivv. — Soznam darcov, ktori behom uie^iaca j anulira 18^8. prispeli ka sbierkani M 
aeiilnej slovcnskej iipoloČnosti. — Soznam členovsk^cb pmpevkuv na Musedlnu slovensku apoloću' - 
V r. 1898, »platcnjtjh po 31. janudr 1898. — Soznam lit^rarn^^ch pnapevkov, doSlf^d) po 31. janail^ 
1898, Muz. alov. spol. — Odbornć časopi8y a kDiby. — Upozornenie, — Oznamenie. = Či&. 9. Obaali; 
Cerovsk^ starožitnosti. Piše Stanislav Zoch. — Ku tej naSej r^tarfne. Emil Kolttit/i. — Dopisy. ^ 
Poverjr Tildu, Sderuje A. IlalaŠa. — K ndzvosloviu 5ilovenf*k5'ch vySiviek* Po diva A. H. — BozlicD-^rti; 

— Soznam: ilarcov, literAm;^ch prispevkov, Členovskj^ch prfipevkov. — Odbora^ tSaaopisv a knibv - 

— Pozvani e, — Prosba. — Upozomenie. — Oznamenie. = Vh. »1 Oljaah : Uerovjjk^ jrtarožituoati. PiS 
Stanislav Zoch, (DokonČenie.) Z cirkevn^hu archivu, Mirodav KriiatK — Dopis. — Poverj Vwl^ 
Sderuje A. Haiasa. — ZApisnica 2. vj^'borov^ho za.^adrnitia Mus. alov. spol, — Soznam: darcov, liUv 
rfimycb i illtnovskvch prispevkov. — Odbornć ^asopisv a knih}. A. U. — Pozvauie. — Prosba. 

Sbornik musedlnej slovenske] spoloćnostL Uf>t\ II Svez. IL Tari^ianakv S*^ 
Martm. 1897. 

Panndtky archaeologickć a m Istopiš nć, organ Archaeologickž komlse prf Cesk^ Aka* 
demil ciflaie Franti.^ka Joaefa pro vrdy, slovesnost a umt^ni a Archaeolegick^ho s*boru Musea kr^lov^tvl 
Cesk^ho. Kedaklor: Dr. Josef Lad. Pič. Dilu XVIL »eSit IV. Roku 1896. Ob^ali: 

Nđ.l(;zy Lalt neskć ze severozapadnich Cecb. Popisuje Dr, Jindncb Matiegka* [H 2 vyobr,> Tak 
XXIX. až XXXI. Arcbaeologickv vyzkum „Udoh' Svatojii^k^ho" a okoli. PiSe Vaciav Schirildt, :^ 
vyobr.) Tab. XXXII. až XXXIV.' 

Pfedhiatorickš v^zkumy v jihov<xhodnib rediath z r. 1895. Pt^e J. N* WoldH(5h. (Dokonce^iLJ 
iS 19 vyobr,) 

Zbytek đula Jarošova. Piše J. Koula. (S 2 vyobr.) 

Nndobt a niucha kostelu kutnohorsk^ch r. 1516, Napi^al Kard B. MM* 

Piispiivek k stavbč Lounskćbo koatela. Podriva Theodor Anti. 

Nilez ĆiHt^vesk^. Kapsal Eduard Fiala. (Po kratio vani,) Tab. XXXV. 

Nalez miDct v LibiSanech. PiŠe Josef Smolik. 

Materialie k dćjinto umcni, umeleck^ho prftml^hi a podobnim, PodiivA i^rajtit MareS. {Foki 

Zprdvy & drobnosti: Arcbaeologickv komise pri Cesk^ AkademiL — Art^baeologiekv Si 
Mnsea krAl. Ce^k^ho. — Zpriiva o zkoumdni v mobyl^ch HAntivak^^b. Do date k k žilrovfm hrob^l 
u Bt'sufu (S vjobrazen.) Legenda o 10.000 rytirJch. — Kamenna krititebu(^e v Predni Kopanlnc 
[Jteratura. 



r 



— 51 — 



I Na Tab. XXXV. uza slike ćeskib novaca iz X. i XI. vieka tiskano je 13 slikA tolikih ulomaka 

[ staro-alaTenskih naučnica od osam različitih tipova, koji su veoma dobro zastupani u sbirci staro- 
hrvatskih naoSnica naSega ,,Prvoga muzeja hrvatskih spomenika", nadjenih u starohivatskim giobovima. 
Oosp. Edaard Fiala, koji je tablicu XXXV. pridružio svojemu članku o ćistjeveskom nalazu staro- 
Čeških novaca, nije u tekstu kazao ni rieČi o tim ulomcim naušnica, ali je sva prilika da če biti nadjene 
uz Dovce kako i njihov slog kazuje. Po njima doznajemo, da su i kod starih Čeha bili upotrebljavani 
iiti obHd naušnica kao i icod starih Hrvata pa i kod Rusa, te ue ima više sumnje, da takove naušnice 
oe bi bile staroslavenske, t. j. proizvodom visokog stepena umjetno-obrtniČkog razvitka starih Slavena 
n obndjiviDJi] kcmoa. 

Sešit V. Roku 1897. Obsah: Archaeologick^ vjzkum ve stfednich Čechiich 1895—1896. Piše dr 
J. L Pič, (S 8 vyobr.) (Tab. XXXVI -XLIX.) 

Archaeologick^ vCzkiim „Ć^doli Svatojifsk^ho" a okoli. Piše Vaclav Schmidt. (S vyobr.) Tab. L., 
LI. Zborenj- kostel sv. Jaiia na Zabradli v Praze. Napsal Karei B. MAdl. (8 3 vyobr.) 

Patena klAitera Brevnovskčho. Sdčluji Ed. Šittler a dr. A. Podlaha. (8 2 vjrobr.) - K rodopisu 
pMri^TCii. Napsal dr. Kflrel Chytil. — Zvonarove z Cimperka. Nov^ zprAvy o nich vyp8al Z. Winter. 

— Nale« rninci v Podhiire. Piše Josef SmolSk. Pamćti o školstvi tumovskćm v XVI. a XVII. stoleti. 
PbcHe ifi^hivnich zpriv napsal dr. J. V. Šimdk. (PokračovAni.) - Bkrc^n^ kostry ve 8tradonScich u 

I LouiL Piše Frantifttt Kučera. (8 vyobr.) — Materialfe k dčjindm umčni, umčleckčho pr(imyslu a po- 
dobnim. Podiivš Frantj Mareš. (Pokrač.) — ZprAvy a drobnosti: Nekrolog. — ArchaeologickA komise 
pn ('esk4 Akadenilf — Hromadn^ nalez bronzA. (S vyobr.) - Archaeologick^ nAlezy. — O raženi 
tmace. — Literatura. 

SeSit VI— VIL Roku 1897. Obsah: Archaeologick^^ vvzkum ve »trednich Čechach 1895—18%. Piše 
^. J. L Pič (S vjobr.) fTab. LII. až LXX.) Archaeologick^ vyzkum ^l!jdoli Svatojirsk^ho" a okoli. Piše J. 
Fdflnan a Vdcl, Schmidt. (S vyobr.) (Tab. LXXIII.) — Renaissančnl archa v kestele nejsv. Trojice v Rych- 
uav^ nad Ko^nou- PiŠe dr. Čenčk Langer. (8 Vyohr.) — Nalezištč u BrozAnek pod Mčlnikem. Piše dr. 
X Mutiegka, (S vrobr ) (Tab. LXXIV— LXXVI). — 8tarob5'la mesni roucha na KarlStejn^. Pod^vaji 
'đr. A Podlaha a Ed. .šittler. (S vyobr.) (Tab. LXXVTI. až LXXIX.) — PHspčvek k vyvoji cechov- 
nictvi V Jiinieb CechAch. PodfivA Theodor Anti. — Fami kostel sv. Bartolomeje v KunČticich u Pardubic. 
M* dr. Bahumil M«t<>jka. fS vyobr.) — NAdobi a roucha kostelA kutnohorskych r. 1516. Napsal Karei 
B. Midi tDokončeni.J - Pamčti o školstvi turnovskčm v XVI. a XVII. stoleti. Podle archivnich 
q»riiT napiiai dr. J, V. i^iniAk. (DokonČeni ) — Nalez miud v Hartmaniclch. Piše Josef 8molik. — 
Hohviv MilaveĆskš a Uhrastavick^. Prozkoumal v letech 1888., 1889., 1891. a 1892. Frantašek Lang, 
rwar (8 Tjobr.) — Nt'kolik listA Albrechta z Valdštyna. Sdčluje J. LiSka. - Materialie k dSjinAm 
mrfni, um^leck^o pnimislu a podbbnvm. PodAvil Frant. MareS. (Pokrač.) — Zprfivy a drobnosti: 
Nitfolog. — Arcbaeologickl komise pfi Ćeskč Akademil — Arcbaeologick^ sbor musea krAlovstvi 
.teik^j. -^ Zdoben<^ tllomek lidsk^ lebky ze Stradonickčho hradište nad Beronkou. - Zbytek dčla 
itro^ova — Literatura. 

Se^t Vrn. Roku 1897. Obsah: Archeologicky v<'zkum ve stfednich ČechAch 1895—18%. 
j^S TTobr.^ (Tab. LXXX -LXXXI.) — Hromadn^ n^ez bronzu u Jenšovic. Piše dr. J, L. Pič. (Tab. 
^LXXXIl4 — PHapevkv ku zvonafstvi z okresA Blatenskčho a Bfežnickčho. Pod^vfi Jos. Siblik. — 
^vfttofika obra^rna Podi&vd J. Salaba. O zanikl^^ch osadAch Čejkdch a Malkovu v Mladoboleslavsku. 
Sfi^Iuje V. Schmidt. — Neco o zAduši na Pardubicku. Piše Vacsl. DivtŠ-Ćisteck^. — O ust^leni branič 
{cikfch a DolnorakouBk^ch v krajine Ohlumeck<^ a Novoby8tnckč. Napsal L. DomeČka. — Materialie 
;td?jinini um^-oi, umtMeck^ho prAmysiu a podobnim. Pod^vA Frant. Mareš. (Pokrač.) — Zprdvy a 
đi&bnoati: ArchaeologickA komise pri Českč Akademil. - Archaeologickv sbor musea krAlovstvi Ćes- 
1^ — Štitek ze vrat „Cervenćho domu''. (Tab. LXXXfII.) — iCamenu^ portc41ek v ziimku Pardu- 
hkkim FTab. LXXXIVj — Torso terrakotovć (S vyobr.) — Pohrebište mezi Dobr. Vodami u Hofic. 

- Paiaatky arcbaeologick*^ a mistopisnć. — Literatura. 

Dih'xVIIL seiit I IL Roku 1898. Obsah: Mohyly Bechyii8kć II. Piše dr. J. L. Pič. (Tab. 

1 V) -S vvobr.) — ArchaeologickJ vvzkum „Udoli Svatojifskčho" a okoli. Pfedsevzat^ J. Felcraanem. 

iThK VI-VIIL) (Se 7 vyobr. Pokrač.) — Matoušovi Rambouskovi, domnč4čm maliri. Napsal dr. 

irel Chjtil — Loretđn«ky poklad v Praze na Hradčanech. Popisnji Ed. Šittler a dr. A. Podlaha. 

I'iab. IX-XI.) iS 2 vjobr) — . Brdnv a veže Kutnoborak^. Napsal Josef Šimek. (S 8 vyobr.) — Dalši 
l»n«p^fek k cechovmctvi -v jižnich ĆechAch. PodAvfi Theodor Anti. — Će.sk^ tišU^n^ obrazek z XV. 
^Uii^. PiSe Fr. A. Bomv9ky. (8 vyobr.) — NAboženskji reformaci na NAchodsku po r. 1650. Dle 
Archlvaich a jin^cb pnuneD»i napsal J. K. Hraše. — Ziizeni mestskć v Litomyšli. PoddvA Antoniu 



L 



~ 52 — 

Tomićek. — Mladice jinak Klementice. PodAvA J. Nedoma. Pohf-ebiŠt^ na Hdjku u Drhoric. Piše 
Martin Ko\6!t. (S vyobr.) — Materialie k dšjin^m umčnf, umšleck^bo prfimvslu a podobnim, PodA?^ 
Frant. MareS. (Pokrač.) — Jana Suda z Semanina. Pamšt o žalosti v^ dvoji EkAze mesta Nyniburka 
PoddvA Jan Emler. — ZprAvy a drobnosti: Z Archaeologickš komi^ić Česk*^ Akademie. — Archaeolo- 
gicky sbor muaea krAlovstvi Česk^ho. — Mohyla v Bfezovci u RAtaj. (S Tvobr.) — ŽirovĆ mnhvlv 
na Bezink&ch u Bechyn6. — Novć pfedhistorick^ ndlezy v severovvchodnScb CcchAch. — N^hrobDi 
kameny. — RelikviAf z druh^ polovice XIV. stoleti, — Kde stAval filjAlnJ klSSter „Te«Uiwk^f** bene- 
diktinft Ostrovskjch. — Literatura. 

Wiadomošci numlzmatyczno-archeoIogiczne. Rofc',dj:iewi^ty. 189T. Nr. 1 i 2, Treš^: 
Michal Rawicz Witanow8ki. Oltarzyk kamienny w košciele kolskim. — Dr, Fr. PiekoBiliaki. Kilka uwap 
o denaracb Bole8lawa Chrobrega (dokoAczenie). - Feliks Kopera. .Monetv zĐiileaiooe we W8i Mnlazkacb 
pod L^czycfi (dokonczenie). — W. Kostrz^baki. Mennictwo w Polatie (Dal^zj d^g artykiilu: «, Bludne 
drogi w zbieraniu numizmat6w polskich") (dokohcz.). — K. Bolsimoivski. Zoaki piect^tne na ol:owia 
(plomby) znalezione w Lubowie przy Starej Raziani i na wy8pie Kamienoivatv. — Ludwik Zyty6akl 
Zabitki epoki kamiennej na Wolyniu. — Sprawozdania. — Đzlela iiDiuwione w itiĐycb qzftaopjamadi. 

— Muzea Nasze. — W8pomnienia o zmarlych. — Kronika. — Wydawnictwa majfce zwifzek z niimii^ 
matykfi, archeologi^ i histori^. sztuki. — Dary. 

Uz Članak goap. F. Kopera „Monety" itd., na str. 197 — 198, utjeaDUta je »tika, koja predatavtj« 
31 ulomak srebmib naušnica iz XI. vieka, izkopanih u Poljskoj, medju kojima ima devet komadn 
oblikom i izradbom aličnib naušnicama našeg „Prvog Muzeja brvatđkih spomenika^^ Go^p.- Kopera na- 
vodi rieči prof. dra. Friedl&ndera, koji je 1848. g." pisao o sličnim nauŽDicama, da ga je prof. Pietrt- 
8zewski uvjeravao, da slične urese nose felah-ove žene u Sirskoj i u Egiptu. Dakako da srebrni i 
zlatni ures u filigrani i sa pupicama potiče sa Iztoka, ali treba u tom ureeu razlikovati elemeute sli- 
venskog porietla od drugib. Zato rieči prof. Pietra8zewskoga imaju damo obćenito zlamenovanje. Nae 
nalazišta poljaČka, slična ruskima, češkima i hrvatskima, uvjeravaju »ve to više, da je takav ures staro- 
slavenski. 

Nr. 3. Trešć: Kostrz^bski W. Niektore wiadomošci o mennicacb koraunych za Jana Kazimien^. 

— Kostrz^bski W. Uwagi nad wykopali8kami monet z X. i pocz^tku XI. w., znajdovvanvch w Polace 

— Chmiel A. MateryaJy 8fragistyczne. — Dr. Koehler. Groty z skrzydel katni, — Kopera Felika. Mooetv 
rzymskie zualezione na naszych ziemiach. — Kopera Feliks. Nieznany medal z napoleonakicb CKasow 

— Dokumenta mennicze. — Sprawozdania. — Dziela om6wione w intjycb czasop. — Muzea Naaze. — 
VVspomnienia o zmarlych. — Kronika. — Wydawnictwa majice zwip.!5ek z Dumizmatyk^. arcbeologi^ i 
bistori?, sztuki. — Dary. 

Nt. 4, Trešć: Chmiel A. Piecz^ć s^-du komisarskiego szešclu miost. — Koatra^baki W. Uwagi 
nad wykopaliskami monet z X. i pocz^^tku XI. wieku, znajdowanyeh w Polace. (c. d.) — Kopera Feliki, 
Monety rzym8kie znalezione na na8zych ziemiach (dok.) — Koi>erft FeJika. Niezniina autobiografi« 
Oypryana Norwida. — Cercha St«ni8law. Glowa šw. Jana Cbrzciciela imiuiatura z r, 15*34,}. — Doku- 
menta mennicze. - Sprawozdania. — Dzie^a om6wione w innych czasop. — Ws4pomnienia o zmarlvch. 

— Kronika. — Wydawnictwa maJ9-ce zwifLzek z numizmatyk^, archoologip. i hiat()ry\jt sztuki. — Dary. 
Tomu je broju „Wiadomošcih" priključena zlamenita monografija dra. Franii Piekofliimkoga ^ Wijb6r 
znak&iv wodnych z XV. stulecia". W Kjakowie. 1896. 

Rok dziewi9,ty 1898. Nr, 1, Trešč: Feliks Kopera. Portrety czJonk6w rodzin kr<Jlewflkich panu- 
j^cych w Polsce w Germanskiem Muzeum Norymbergi. — Kostrz^bski W. Uwagi oad wykopaliakaiiii 
monet z X. i pocz^tku XI. wieku, znajdowanych w Polsce (c. d.). — P. U. i li, W. Medal ofiaro^^sDv 
Wlodzimierzowi hr. Dzieduszyckiemu za urz^dzenie w r. 1877. \ve Lvcovie wyatnwy rolnicKO przeniyslowej. 
Jozef Zielinski. O medalu Zygmunta IV. i Anuy Austryaczki. — Jozef Zieiinski. Rzadki dnik polski 
w XVI. wieku. — Kazimierz Przybu3taw8ki. Skarb 8rebmy znaleziouv we wBi Bialopoie w powiecie 
hrubie8zow8kim. — J. I. Kra8zew8ki. Kilka Ii8t6w z korespodencyi l^arola Beyera. — SprawozdaQia, — 
Muzea Nasze. — Dziela om6wione w innycb czasop. — Wspomnienia o zmarlych pracOTvnikach na 
polu numizmatyki, archeologii i sztuki polskiej. — Kronika. — ;WydawDictwa majice zwi^zek z numiz- 
matika., archeologi^. i hi8tory9< sztuki. 

Lud. Organ Towarzystwa ludoznavvczego we Lwowle. Pod redakcvf dra. Anto- 
uiego Kaliny. Tom IV. Z. 1. We Lwowie. 1898. Str. 118 u 8-ni. 1 re^ć; J, VVi torti Zaryiy prawa zwt- 
czajowega ludu litew8kiego (Ci^-g dalozy;. — St. Zdzlarski: Pienviaiitek ludowy w poezyi A. Mickiewieij*. 

— Dr. K. J. Gorzycki: Antropologia rasowa. — S. Udziela: Bajki i opowiadania ludu krakow9tiego. 

1 Der Fund von Obrzycko. Berlin 1848. 



— 63 — 

- Fr. Rft^t«pGawro6ikd: 8ic:edr6wki z Tanmwy. — W. 8hižew8ki: Powin8zowanie na nowy rok w 
BĐeeaccu. — RozbSory i iprawi^zdaiiia. — 8prawy Towarzy8twa. 

Dr. Oscar Hovorka Edler von Zderas: Dle SteinhUgel (Gomilen) von Ja- 
njfna. (Mit 10 Text-l]luHiratiotieD.) Izvjefitaj je to objelodanjen u nSitzungsberichte'' antropol. bečk. 
dmttra la mjesece iiećanj i veljača (str. [8]— [14]). Oosp. dr. Hovorka opisuje vanjsko lice četrnaest 
gomili u okolici Janjitie □& poluotoku PeljeScu, ali nijedne nije razkopao, pa nije u staoju kazati iz 
kojega sn doba. Ve^^ina jih je na vrhancima briegova, a tri četiri su u ravnici. Mi smo toga mnenja, da 
SD to gomile predhiitončke. Goap. dr. Hovorka obečaje, da će jih razkopati podporom beč. antropol. 
dmžtvA, I to veseljem očekujemo. 

Dr. Oscar Hovorka Edler von Zderas: Dle weibliche Trachtvon Meleda. 

Uit einer Text41]u8tratioDj. — Taj Članak gori spomenutog pisca je tiskan u istom časopisu kao i 
prvi Članak, te nam u njem vieSto i viemo opisuje mljetsku žensku nošnju. 



Uredništvo. 




^■■^ 



Izvještaj 

UpraTiteljstva Hrvatskoga starinarskoga drožtva u Kninn o rtrnžtvenom 
radn i napredku kroz zadnje polugodište. 

u zadojemu prosincu čobani Kmševa filučajno ae namjerile pri zapadnomu okrugu starinske 
f^radine „Cvijin-^rad*' na mufižiju rimikib srebrnih novaci), koje razjagmi^e^ Budiit!^ župnik Kru^va 
OE. GueriiS o tomu odmah obznanio naSega predsjodnika, ovaj je tamo pobitio, i, prem su nalaznici prije 
njegova dolaska veći dio novaca rase prodali ti Zadru, Benkovcu i ObiHivcUp ipak pofilo mu je ea rukom ot- 
kupiti 34 srebrna novca dobro sačuvana , medju kojima odvei^ dobro «a£uvau Auguatov, veoma riedak 
»rebro i novac, sa nadpisora: Signis rartkis Devictis. 

Dva srebrna novca iz istoga nala^iSia odkupio je vrijedoi učitelj Kolnago, te jlh dnižtvii poklonio. 

Na istom položaju našaste su i dvie željezne sjekire, koje je takodjer predsjednik nabavio. 

Na vruću želju zadarskog c. kr. konservalora g. Glavini^ai nafi predfjedmk je i novce i sjekire 
predao istom n gospodinu na pro u zvanje, reservirajuć se kasnije odlufiiti^ Ho da se sa tim novcima učini, 

KaSnje polio je za rukom gosp, Obivinidu odkupiti ^to od nalaznika, ^to od prof^ g. Modrica £& 
^adar^ki muzej preko 150 komada raznih srebrnih novaca. 

Na vieat toga nala^i^ta iztaknuta je sumnja, da bi ti novci mog U pot jecati od okradeue zbirke 
nekog Omčikuaa u Obrovcu; Sto bi potvrdjjvala i okolovfitioa na istomu mjestu naSaste jedoe male 
srebrne Skropioniee za blagosovljenu vodu, koja je iz najkaSujeg doba 

Sa zapadne strane tik Skradina u morskoj uvalu zvanoj RokovaJa, Sto se od mora lagano prama 
jednoj i drugoj strani brdašca uzdiže^ na napadnoj strani oranice Luke Bubala iz Skradina, oznat^ena 
KJi zem. čeaticatn 32, 44, 45, 46 i 48 vla^tnik je u siečnju o- g^ poi^adio nešto vinograda. Sadei^ lozje, 
vlastnik Damjerlo se na nekoliko grobova a paljevinom i prilozima aaatojećim iz raznih posuda Kemljanib, 
staklenih i od raznih kovinskih predmeta. 

Družlveni predsjednik, tom prigodom dedvši se u ir^kradinUf polao je na lice mjesta, te je dao 
uelto kopati. Kroz jedno«itno kopanje namjerilo se odmah na ostanke paljevine. Paljevina je bila ogra* 
djena prostim, netasanim kamenjem. Oko paljevine bilo je položeno vifte zemljanih malih plitica, 
zdjelica, svietiljaka i staklenih ^afea, 5 to je sve naSasto u malim fragmentima zdrobljeno. Grobovi su 
iz dobe rimske. 

Tom je prigodom konstatovano^ da je čitavo zemljište, t«d usjeviraa posijano, prepuno sličnih 
^-^ robova, Sreilom Ito vlaatnik aadei^ lojftje, nije redovito duboko posijao u tlo, te je većina grobova 
ojitala netaknuta, dok se je slufiajno samo na neke namjerio I priložene predmete, nedajnĆ jim nika« 
kove važnosti, nemamo dielom razbio, a dielom ostavi n zakopane na mjestu na*aS^a- 

Koga bi naročito zanimali ti grobovi, vnedilo bi da na ne7-asadjeuim česticama provede izkopine- 

Buditć se. Ka 2(N> metara u iztek od starohrvatskoga groblja u Biskupiji, upravo u baSt^i Joaipa 
i Mihe Bradi t'^ P^^ <3'ifi godine slučajno naiSlo na starinske grobove, družtvo je početkom ove godine 
fitavu baAdu pretražilo. Tom prilikom oaišlo hp na grobove sn prilozima kovinskim i zemljanim, posve 
srodnim s prilozima, Sto se nalaze po grobovima na gore j^pomenuiom starohrvatukom groblju u Btaku- 
piji, tom samo razlikom, Sto se tik istih naišlo na ostanke spaljenih žrtava. 

Računaju^ da ti grobovi nebi imali biti omamljeni, poseglo se kopati i sa podnevne strane na 
susjednim oranicama istih vlast oika, te se naiSlo na posve ali f ne grobove. Opet za HT^ metara dalje u 
jugo-iztok, u takozvanoj ,,vinogradJni'' istih vlastnika, naillo se na dvaestak istodobnih grobova, 

Đraća Nikola i Filip Tatomir takodjer obzaaniše, da u njihovoj baŠĆi daleko 40 met. od staro- 
hrvatskog groblja u Biskupija i i na sličnih grobova, te su i tu pokušaji izvedeni, Konstatovalo se, da 
su i ti grobovi srodni s prvima, te da se as, svih strana spomenutoga starohrvatskoga groblja prostiru. 
Nema sumnje, da se tu radi o mnogobrojnim, na sve strane raz^^ijaoiin grobovima, koji »u, kako na- 
hrcismo^ srodni sa grobovima na starohrvatskomu groblju, tom razli kotn, Sto ovi nose oznake krft'^anstva, 
dok oni ^'erojatno odnoaiU bi ao na predkr&ćansko hrvatsko doba. 



— 55 - 

OHAm grobovima na svoje će se vrieme potanko pisati, kao fito će se dalje u potragu za 
njima ićL 

Dražtvo je, pri južnom kraju spomenutoga starohrvatskoga groblja u Biskupiji, radi potrebitih 
naaada, nešto kopalo, te se namjerilo na jedan krasni akroterij, o komu potanje na drugomu mjestu 
u današnjemu broju. Tom prigodom takodjer našasta je krasna, pticami i groždjem iskićena nadstupina 
odnoseća se na ondjefinju baziliku. 

Druitvo je takodjer nastavilo izkopine rufievin& kod Katića bajama u Biskupiji, te je odkriio 
dobar dio temelja iztočnoira krila ondješnjih sgrads. — Seljani u Otonu kod Knina slućajno se namje 
riše u takozvanoj Tomićevoj ogradi na grobove iz rimdkog doba. Predmeti po grobovima na$asti od* 
kapljeni su za na£ muzej. Buduć da se radi o obsežnom i veoma važnom groblju, neukim seljanima 
zabranjeno je dalje pljačkanje tih grobova. 

Marko Vrbatović iz KijakA, prekrčuju^ neku grudinu uz svoju oranicu u Bal inoj-gla vici (Muni- 
cipium Magnum), namjerio se na starinske zidove a medju njima na vifte ulomaka raznih rimskih nad- 
pisa. Na petorici od njih susreta se uaslov OOS, skraćena rieć od „ConaiU't a do te rieči priieže razni 
brojevi odnosni na dobu konsularstva. Bez sumnje ti ulomci odnose se na imperatore rimske. Za to 
vriedilo bi da oni, koji se specijalno zanimaju tim spomenicima, položaj na&afića sustavno pretraže, 

Nadjeni ulomci svi su sačuvani u naiemn muzeju. 

Na prvoj ogradi u Šupljaji, 5tQ se, iduć iz Knina u Kistanje, susreta s lijeve strane državne 
ceste, vlastnici iste Gjuro, Jakov i Arsenija RaSi<^', prekrćujuć zemljifite, namjeriše se na kamenu žapu 
ogromna lava, na jedno bedro drugog osrednjeg lava, na sedam ulomaka debelih stupova i na jedan 
nadgrobni nadpis nekog vetetana. 

I ti su predmeti dobavljeni za naS muzej. 

Sava Ćuruvija, prekrćujuć neku ledinu sa podnevne strane gradine u Topolju kod Knina, na- 
mjerio se u jednom grobu ua razne bronzane narukvice, spiralne fibule i dvotoke. To je bilo povodom, 
da se je odmah za tim sa sjeverue strane iste gradine naišlo na obsežno groblje iz doba rimskog, koje 
je, uz dosta malašan trošak, odmah bilo i dielom pretraženo. Našasta je množija svako vrstnih fibuU, 
noževa, kosiera, kopalja. radničkog orudja, zemljanih i staklenih posuda, rimskih novaca i drugih raznih 
predmeta. ~ Najvažnijim odkrićem kroz ovo zadnje razdoblje smatramo, što Nikola GrČić iz Budela 
<^1učajno se namjerio u Šupljaji (Burnumu) na jedan grob iz najdavoijeg hrvatskog doba. Strane toga 
groba sastojale su iz dvaju velikih rimskih nadgrobnih nadpisa. Uz mrtvaca naŠast je par krasnih sre- 
brnih naušnica, kakovih se nahodi po ostalim starohrvatskim grobovima. 

Đružtvo je u dogovoru s vlastnikom započelo, da sistematično pretražuje zemljište. I zbilja na- 
daste je triestak starohrvatskih grobova, nutrnjost kojih bila je izgradjena sa materialom srušenih 
rimskih zgrada i iz ulomaka rimskih nadpisa. Uz mrtvace našasti su najobiČajniji prilozi naušnici, pr- 
Hlenova, srnećih i jelenskih rogova. 

Izpod tih grobova našle su se i dvie kamene rimske urne sa spaljenim mrtvačkim kostima, a 
medjn njima jedan krasoi prsten sa Ženskom glavom od jantara, drugi prsten zlatni sa gemom, sre- 
brna fibula sa pancierom, razne staklene i zemljane posude i svietiljke i drugi kovinski predmeti. 
Suviše velik kameni utez. 

Buduć da se ti starohrvatski grobovi tope u državnu cestu i u prostu veliku gromilu, a buduć 
prispjelo doba usjeva, nastavak pretraživanja odgodjen je na pogodnije vrieme. Po tomu u srdcu 
drevnoga Bnmuma, stari Hrvati, vjerojatoo u najdavnijim svojim dnevima, osnovaŠe svoje groblje. O 
tomu će se u svoje doba objelodaniti potanki opisi sa slikama. 

Malo podalje u sjever od toga nalazišta braća Stupari, oruć, namjeriše se na rimski grob i u 
njemu dva mrtvaca. Nad grobom ležaše povaljen rimski nadgrobni nadpis odnosni na nekog Aquilifera 
legije nU. I taj je nadpis sad u našem muzeju. 

Vriedni župnik Đrašnici, u Makarskom primorju, ot. Viče Sisarić poslao je družtvu na saču- 
vanje kameni nadpisni spomenik odnosni na Hercega Stjepana. 

Braća Jovo i Ojuro Pokrajac u Razvadju Prominskomu pokloniše našemu muzeju bronzanu 
krasnu grupu, sastojeću od dvaju tigara, te jedne sredovječne komoštre i jedan sredovječni mač iz 
Vasfiijeg doba. 

Ot. Stanjco Gjirlić, ži^pnik u Danilu kod Šibenika, poslao je na poklon našemu muzeju rimski 
bronzani utez, bronzanu rimsku fibulu, tri srebrna i triestak bakrenih rimskih novaca, našastih u 
istomu selu. 

Veledušnim đarovate^l^ima izrazujemo ovdje nadu najdublju zahvaluost. 

Vladimir Ardalić u Gjevrskama nabavio je za naše družtvo par sredovječnih, željeznih, zlame- 
nitih ostruga. 



1 



— 56 - 



Nfl*e dražtvo ftklopilo je pogodbu 9& vlastDikom stemljiSta ^CrkvinA" u Koljanima, Petrom Ž«- 
keloiB, ZA aaMtavak Izkopinar Mo jih je tu pred oekoUko god ma Da trolkove dru^tra bio 7Jipočeo dniž* 
tveni povjerenik Petar pop Stanić. Pokle je bilježnička pogodbu aa^tavljeoa, vUstnik, neraogu«^ obai- 
dgtf zĐatiželJDO^tj stao je ntt pogodjenom KamljiStu iieito rovati, te je naimao na dva rimska DadpisB. 
a u jednom grobu uz mrtvaca namjeri n ae na par željeznih ostruga, ie prvog doba aredojega vieka. 

Od početka tek. god. priitupiSe novi članovi u na&e družtvo rau^i manjem Petra pl. Aka^ča : 
Dr Mate Drinković, lieĆnikj Vodice. -^ Lovro Matas, trgovac, Bplit» — Radoilav Rilov, bogoslov, Z&dur. 
Zaudmanjem Luke Đorovca: Kr. doniob. daatmĆka knjižnica, Siaak. — ZauzimaDJem Nike popa Širo t- 
kovića: Ante pop Bujačić, Župnik, Poljica, kod Nina. — Zauzimanjem dr Josipa Pliverida: Ivan PU- 
verić, knnonikj - Ivan Hangi, kanonik — Antun Star^, prebendar^ — Lovro Radičevid, prebendar. 
Ivan Jurkovič, vlastelin. Bvi n iiagrebu. 

Neposredno atupiSe: Dr. Oskar pl. Hovorka, lie^nik, Janjina. — Ravnateljstvo kr* gimnazije^ 
Vinkovci, Svi redoviti. 

Prva Lit5ka Štedionica, Gospić. — Hrvatska Komercijalna Banka, Zagreb. — Grada ka obćina, 
Karlovac. Svi utemeljitelji. 

Od poiJetka tek» god. poslale milodare naSemu družtvu; Dr, Gjuro Perrii sudbeni pristav u Vr- 
gorcu, na uspomenu blagopokojnoga dr. Lovre Moatia for. 2'50. — Spaaoje Merto, audac u Biograd , 
na uipomenu dr. Lovre Montia for, 1., a na uspomenu poL Lovre Gambinisi'a for 1. — Tome Bra- 
danrivić u Pisagui - Chite I Amerika), da počasti uspomenu svojih blagopokojnih roditelja for. 5<X — 
Goispodjica Miroslava Dolenc u Puli for, 6, — Jedna visoka vojnička lit^nost pod pseudonouimora Ler- 
njaujit^ for. 50. — Svim veleduSnim datovateljima izričemo ovdje na§u najdublju zahvalnost. 




Ispravak t Kod ispravljanja pogrie^ka pregledao je slagar ove krupnije pogriefike* koje ni. 
fitovani čitalac ispravi i 

Na fttr. 5.J red. 20. odo7gor, kod rieCi Najveća širina oStricc „2-7" cm., čitaj „3-7" cm. 

Ka str. *23., red. Jh odožgor, mjesto ^Okrnuf*, (5itaj „Okrnuta". 

Na str. 2% red. 4, odoKgnr, mjesto „naroda, daj t. j.", Čitaj .»navoda, da, su t j."; u ist< 
redku na kraju mjeatn „potekli bu a jugo-^ treba da je ^potekli a jugo-'*. 

Na str. 34.. redak 10, odozgor, mjesto „Najdolnjih"^ čitaj „Dolnjih"; na istoj strani redak 
odojigor treba umetnuti pred rieč „žilavije'* neči „slobodnije i žilavije", a u 6. red* odosdol mj, „Dolnj 
ima gtaiati „Najdolnja". 

Na Htr. 35*, red. 2*J. odozgor, mjesto ,,renaiaancs" čit^ „renaisanse". 

Na str, 42., red. 26. odoidol, L stupac, u ulomku mj. ,,AMGETA" čitaj „ANGETA". 



n»,r-K'.v'-M - '^f- *!H družlvem povjerenici, da naj^tnje sto bolje „Staro- 
-iriU, te i^lo više dnižlfti sakupili članova. Sa dosa- 
prBdpliUaiiiii i ćlaiiariiiatna tek ^e mogu iiodrairiti potrošci oko dmž- 
iMjf glasila. Sa evenlualno oovira predpiatama iliCliiriariuama družtvo bi 
Jo, da tiastavl od tri jfodine obustavljene izkopine. koje sa svih sirana 
* "^kliii nr= ''^- : L Toni nanyerooi rnogfu 8e slobodno svakom 
-, .nulu pi .;ali, da onako nezmitnim godiSnjim dopritiosoiu 
^ obrel najdavnyih i najslavnijih narodnih spomenika, a težko da će 
1 igli sviestan rodoljub, koji bi lt\i preznameniti podhvat prezreo. 
li m gg* danovi i predptatDici. da nekasne ovogodišnji prinos 
1 poslati* kao Sto da -vaku lieurednosi u pritnanju ^jlaj^ila ili slnči^ine 
ne u adresama izvole odmah družIverjoiTui upraviteljslvii u Kninu 
1. Ona pak gospoda, koja su lani redovito j, Starohrvatsku Prosvjetu'* 
lala a nisu još lanjski prinos podmirila* neka to što skorije učine ili 
' i?lvu primljene brojeve povrate. 

L, IL i UK tečaj , Starohrvatske Prosvjete" može se joS kod družtvenog 
ivitetjstTa u Kninu dobili. 

Svoj u6eroj hrvatskoj mladeži t)iti će , Starohrvatska Prosvjeta** ustuplji* 
la za pola ciene, a pućkim ućite^jima, koji obećaju poslati družlvu tekom 
Ime po dva izvjc5liya o starinama svo»je okolico, ^Starohrvatska Prosvjeta* 
le se badava. 

Upraviteljstvo* 



Isplatiše člaiiarinu za tek. goiliaii: 

fjo^spofla: Dr. FelaJ Mariaiinvić, hlmajiovcj, — l'raujii 
Staro Čiće. Krnto Pavlelić. Mitroviiii. — ^ RavtiHtelj.stvo (crtni: - 
kof cu — Božidar pl. Kuku|jević, Ivanec. — Dr, Oskar pL Ho?orka, 
Malo Miletić, šestino. ^ Ivan Milčetić, Varaždin. — Dr. Vtadimiv 
Osiek. Ivan Polić, Crikvenica. Makso 'ruSkaiu Kadaver. 
Fiitrp^T, Zoniun. ~ Dr. Dragu lin Masek, Zagreb, — Mihovil Me 
povac* — Dr. Franjo Artiold, Zagreb. - Mate Glavaii, SuS^ik. - 
TadiO, Korćula. — Dr. Anle Pavelir. Zajjnjlu — li Sutet*»ir W 
Centralno katoličko istjemenl^Le, Zadai*. — Melropolilanska ki 
Franjo Vid, Trpanj. — Ivmi kan- Vidović^ Šibenik. — Anlun pl. f 
Ivan SipuS, Sisak, Pltvi^rić Ivan, Hangi Ivan, Šturih Anlun. 

Lovro. Jnrković Ivan, Bt^/Jik (ijuro, Lenitci Milan, *' vic* dr, "^' 
verić dr. Josip. Pliverić Stjepan, Prenms! dr. Dinko, „i... dr* Jos^s 
dr Nikola, svi u Zaprobu. Milan Karlovac, Kotor Vilim pl. FW 
Petri(ya- — hrn^ pop Slojkovićt Podgora, 

Posla&e pnMliilatii za tek. gdclinii: 

P. N. Narodna ftitaouica. Klanjac — Senjska Slediona, Senj. 
nioHtan 0- 0, Franjevaca, Mostar. — Slavljanska dtaoiiiai. Pufa. 
djaćko liler flruživo „Javor^, Osiek. 



Vajuljudnije iimoljavaju se sva gospoda Clmiavi drii^lva i pređ| 
^S. P**, da bi m požurili sa odnosnim isplalama^ jer ako k 
hvata glavni je uvjet uspjeha tinanrijalna strana, lo oa5 p^ ' 
doku/aije, kako njegov ruijsjojuu' uspjeh spriećava se m^ ..,. . 
niićnib sredstava- Neznatne su naše članarine i izplale, te sru 
čestitim rodo^jtilHnia tako neznatne žrtve ne mogu hiU od kakovih poli 




"U 




te' 



V" ^'^ 




I 





GLASILO 

HR? nTsiioGii i\mm^ 

ITEEDNIK JUJ 

FRANO RADlC 
God- IV. Bn 2. 






U KNINU 1808. 



SADRŽAJ. 

(Sommaire.) 



Ktr. 

1. Treći tip 8t«ro-hryat«kih mamuzd. (Sa slikom.) F. Radić. 

Un troisiihne t///>e den eperons ancien-croateM. (Ante ilhintr.) F. Radić 57 

2. Par ostruga iz Brati^kovaca kod Skradina. F. Radić. 

Une paire d' eperons rf« BruH^kovci prrs de Scard-onu, F. Radić 59 

B Ulomak staro-hrvatske ploće u crkvi Sv. Klare u Kotom. (Sa slikom.) A. Rossi. 

Fragment d' ftn curreau anden-croate dans V e gline de Sainte Claire a Kotor » (Avec illustr.) 
A, Rossi . ...... . 60 

4. O atećcima. Pifie pop Petar Kaer. 

, Sur les anciens monuments sepulcrales croafes aj^pelUes stećci. Par Vahhe Pierre Kaer .... 62 

5. Ulomak staro-hrtatakog crkvenog uresa u Tivtu u Boki Kotorskoj. (Sa slikom.) A. Boaai. 
Fragment d' un omement d' Sglise d Tivat dans les Bouches de Kotor, (Avec Ulustr.J A» Rossi 69 

6. SredoTJećne crkre u Stonu. (Sa slikama.) F. Radić. 

Žglises de moyen'dge d Ston, (Avec phisieurs figures,) F. Radić 70 

7. Dvie najstarije sačuvane crkve u Dubrovniku. (Sa slikama.) F. Radić. 

Les deux phis anciennes co^iaervees eglises d Dubrovnik. (Avec phmetMrs figures,) F. Radić , 82 

8. Izvješće o radu Hrvatskog starinarskog družtva u Kninu u obće, a napose o kršćanskim stari- 
nama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini, 
HrvaUkoj, Slavoniji i Istri. (Nastavak.) F. Radić. 

Rapport 9ur Vacti^vite de la „Societć archeologique croate de Knin** en generdlf et en particulier 
tur les antiquitis chretiennes jiisqu'd present decouvertes et publiees en Daimatie (tnoins celles 
de Salona), en Bosnic-Hersigovina, en Croatie, Slavonie et dans Vlstrie. F. Radić 86 

9. Razne Tiesti. Urednifitvo. 

Notes diverses, Le Redaeteur ..*.... 96 

10. Bibliografija. Uredništvo. 

Bibliographie. Le Redaeteur 100 

11. Izvještaj Upravitelj stva Hrvatskog starinarskog družtva u Kninu o družtveoom radu i napredku 
kroz zadnje poljeće. 

Rapport de la Directiofi de la „Societe archeologique croate de Knin** sur Vactivite et le progres 

de la societe pendant le semestre dernier 104 




im 



lOlfiT 




D 




pm 

ULI 



n. 



GLASILO 



HRVATSKOGA STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



UREDNIK JOJ 
FRANO RADIĆ 

UOlTBU 8TSUKOVHOO TBOAJA U KOBCITU. 



' 



GODINA IV. BR. 2. 




U KININU 1898. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA, 



k . 



DIONIČKA TISKARA U ZAGRBBU. 



i 



v 



Treći tip starohrvatsicih mainuza. 

(8a slikom.) 




esl para mamuza iz staro-hrvatskih p^robova, koje smo do sad objelo- 
danili u ovom časopisu J izvornošću svojih oblika, ljepotom i dobrim 
svojim stanjem sačuvanosti, nisu kasnile privući na sebe pozornost 
učenih kragova u Njemačkoj. Skupljeno na jednoj velikoj tablici i prerisane 
po našim ilustracijama, gosp. Richard Zschille, koji je 1891. god. bio tiskao 
naročitu monografiju „Ob ostrugi i njezinom razvitku kroz stoljeća**, objelo- 
danit će jih skorih dana u svojem novom prilogu o istom predmetu. 

Naš „Prvi muzej hrvatskih spomenika* posjeduje još nekoliko para staro- 
hrvatskih ostruga, od kojih hoćemo ovdje da objelodanimo dva, koja poka- 
zuju tip donekle različit od onih, što smo jih do sad priobćili. Na str. 60. priložena 
slika prikazuje nam ostrugu nadjenu u staro-hrvatskom grobu u Varivodam 
skradinske obćiiie, — Ta je ostruga u svim svojim čestima od kovana željeza. 

Ukupna joj duljina iznosi 18d cm., od kojih samomu šiljku pripada 6 
cm. Luk je ostruge istog oblika i ustroja kao u već opisanima. Izmedju njih i 
ove bitna je razlika u obliku razširenih krajeva krakova, koji joj opredieljuje 
mjesto u novu tipu mamuzž. Ti su krajevi izdjelani poput okruglastih žličicft 
i^upljenih s nulrnje strane, ili još bolje poput nekih vrsti primorskih čupakd 
ili lupara (Patella), je jim vanjska, izbočena strana nije gladka, nego je prama 
sredini urešena sa šesnaest naskočenih zrakastih rebara, od kojih osam sa- 
činjavaju u Četiri para bizantinski križ, a ostalih osam, takodjer u četiri para, 
dijagonalne zrake koje izlaze iz kutova križa. Kroz sredinu svakog žličastog 
kraja zahiven je razmjerno podeblji klinac, koji je, prošavši kroz kraj remena, 
bjo iznutra zavraćen na tankoj gvozdenoj pločici. Čupke imaju u premjeru 
i'8 cm., a sa strane vidjene predstavljaju čunj visok 1 cm. Otvor medju 
Cupkama iznosi 8 cm. Kraci su visoki po 9 mm.,. široki iliti debeli po 7 mm. 
Premjer petiijaka za temelj šiljka iznosi 1*7 cm. Temelj je šiljka visok 2 
cm., a urešen je tako, da mu je sredina jajasto izpupčena, a ograničena je 
pri petnjaku s jednim, pri šiljku su dva obručića. Šiljak je dug i lagano se 
otanjuje prama tupom vrhu. Ostruga teži 15 dkg. Druga ostruga nije nadjena 
u grobu. 

Uz opisanu ostrugu nadjene su u grobu dvie gvozdene proste okružne 
spone, hrdjom jedna na drugu tvrdo priliepljene, da dotičnim pločicama za 

' GckL II, Br L str. 5—9; God. II. Br. 2. str. 77; God. II. Br. 3. str. 144; God. m. Br. 1. str. 
35; Ofld. m, Br. 1. str. dS, i God. III. Br. 3—4 str. 103. 



- 60 — 

pritvrdjiTanie remenja sa po jednim 
klincem. Pieii^jer spoiid iznosi 2*3 
cm. Pločice su duge po 26 cm., 
iiroke pri kopči 16 cm., pri kraju 
2^cm. Uz kopče bi hi je i žujica 
ili jezičac za kraj remena. To je 
nok tašto, užlieb^ena pločica sa kra- 
jem polukružnim, izradjenim poput 
polovice krajeva opisane ostruge. 
Pri vratu jezičca je širok gvozden 
klinac za pritvrdjivanje remena i 
tanka pločica, na kojoj je bio za- 
vraćen klinac. Jezičac je dug 3 cm., 
širok 1-8 cm-, debeo 2 mm. 

Par ostrugd iz Biskupije. U 
predvorju bivše bazilike Sv. Ma- 
rije u Biskupiji nadjene su u grobu 
dvie gvozdene ostruge slične opi- 
sanoj iz Varivoda. Samo su bisku- 
pinske ponešto krače od one iz 
Varivoda, te su debelom brcfjom 
puno više pokvarene od nje. Otvor 
med ju krajevima krakova je iste 
širine kao na vari vod skoj. Ukupna 
im duljina iznosi 14" 9 cm., od 
kojih i^S'cTn^odpadaju na šiljak. 
Žličasto šuplji krajevi krakova su 
dugoljasti, dugi 2'6 cm-, šir. 2 cm., 

a s dvornje strane su, kao na varivodskoj, takodjer na križ narebreni. Nad 
sredinom te sdvornje strane iztiče se visoka, luka glavica klinca za utvrdji- 
vanje remena. Bez te su glavice žličice visoke 8 mm., s njom L4 cm. Te su 
glavice klinaca sačuvane na obadva kraja jedne ostruge, a na drugoj nisu. 
Temelj šiljka ostruga visok je 1*5 cm. Po sriedi mu je kratka obla grivna, 
obm bijena s gornje i dol nje strane sa po dva prste niči ča. Sami su šiljci, i^k 
bi, posve va^asli. Do ostruga je nadjena u grobu sačuvana jedna gvozdena 
sponska petljica sa pačetvornim provieslom, dugim 21 cm., šir. 1'4 cm. 
Pločica je plitko čunjasta, koso-četvorna oblika^ slična donekle krajevim 
ostruga, al samo ne izkopana s dolnje strane, debela 6 mm. poput njih 

je i uarebrena na križ s gornje strane. 

F- Radić, 





Par ostruga iz Bratiškovaca kod Skradina. 

nekom grobu u Bratiškovcima kod Skradina nacfjen je par gvozdeuili 
ostruga istoga tipa, kao što su one već opisane iz Koljauft kod 
Vrlike,^ t. j. sa krajevima krakova pretvorenim u spone ili kopče. 
U svemu su sa koljanskim jednake vjeiićine, samo se bratiškovačke razlikuju 
od koljanskih u protegama šiljka. Na koljanskim je šiljak mnogo dulji od 
temelja svojega, dočim je na bratiškovačkim temelj visok 2*5 cm., a šiljak 
lek 2-1 cm. I na bratiškovaćkim je temelj omotan tucanom pločicom; sre- 
dina mu je jajasto izbočena te je gori i doli zarubljena prstenom, dočim je 
na koljanskima prstem samo pri doljnoj strani. I na bratiškovačkima je 
srednji, jajasti dio temelja urešen zarezanom vodicom, koja zatvara isto- 
kračne trokute naizmjence pomnjivo nacrtane istosmjernim gustim zarezanim 
crtama, po staroslavenskom ukusu. Ove je ostruge hrdja silno pokvarila, te 
m na sponama nUn sačuvale ni igle, ni pločice za remenje. Jedna od tih 
ostruga teži 17 dg, 

F. Radić. 




fe^ 



' Vidi u ovom Časiopisu God. III. Br. 3-4, str. 103. 




IJloinak starohrvatske ploče u crkvi sv. Klare u Kotoru. 

(8a slikom.) 

samostanskoj crkvi sv. Klare u Kotoru ove godine se je promje- 
njivao pločnik, te ru lom prigodom bile uklonjene iz crkve nad 
grobne ploče sa grobova, što su se u crkvi nalazili, i smještene 
prevremeno u oboru uz vrt samostanski. 

Nađgi'obne ploče u obče s povjestnog gledištu nemaju za nas neke 
znamenitosti, pošlo ne zasiecaju u davnije doba* Nego niedju njima nalad 
se ulomak ploče iz starohrvatskog doba, što ga namjeravam opisati, te se 
vidi predstavljen na priloženom nacrtu. 

Ta ploča od bijela mramora bila je u 
' *i'- > zadnje doba upotrebijena na nekoj grobnici 

I kao prosto gradivu, to je, izvraćena, m 
^ druge komade pločSj služila poklopuicom 
grobnice, pa je u tu svrhu istom prigodoiu 
pri kraju zaruhljena, kao što se vidi na 
; gornjem rubu nacrta, a da bolje na grobu 
I pristane. 

* Ulomak je dug na gornjem rubu 45 

cm., na donjem 58 cm., a pri dnu preko 

ploče 64 cm. Visitia mu iznosi sa udubenim 

rubom 62 cm., debljina kojih 8 cm. Prema 

: ulomku pak lako bi se dala opredijeliti i 

cijela visina ploče, te bi ona imala iznašati 

oko 90 cm., kad ne bi imala kakva ruba 

s drugim kojim nakitom poput sličnih ploča, što su služile u našim starim 

crkvama za plutej presbiterija, u koju je svrhu jamačno i ova ploča služila. 

Ures ulomka ploče sastoji od dvije veče kružinee iz Iroprutasta traka, 

spojene uvojem jedna s drugom. U sredini većih kružnica nalaze se dvije 

mai>jej takodjer sastavljene iz ti-opru tasta* traka, nn poklo su ohedvije oknvute, 

neda se uztvrdili, da U su le kružnice posve a sebi ili su možda bile 

upletene s većim kružnicama, poput onih na pluteju u crkvici sv, Stjepana 

u Poljicim, što ga je veleć, g. P. Kaer opisao u dodatku 1. broja „Buliel- 

tino di Archeologia e Storia Dalmata* god. 1890. Kroz kružnicu provlače 

se kosimice po dva dijagonalna traka takodjer trn pru tašto urezana. Samo 

pri donjem kraju na lijevo započimlje i treći trak, o kojem se neda točno 




r 



— 63 — 



kazati, kufl se Je morao provlačiti, jer ga se vidi da dopire tek do oboda 
vanjske kružnice. 

Ova ploča sa starohrvatskim pleterom potječe iz polovice IX. ili naj- 
dalje iz poče I ka X. vijeka, te po dobi nije mogla biti radjena za crkvu sv. 
Klare, a nili u njoj rabljena u svrhu, za koju je načinjena, naime za plutej ; 
pošto nam je pozu uto, da se pluteji u našim crkvama nijesu upotrebljavali 
iza Xl[. vijeka; dačini crkva sv. Klare sa samostanom mogli bi obstojati 
najdalje od XV, ili XVI. vijeka. Ploča je bila dakle u crkvu sv. Klare do- 
jjLŠtNia, i tu sa ruševina kakve starije crkve Kotorske, kojih je nekada bilo 
u ovorn gnulu u velikom broju, kao što su: sv. Roka, sv. Homobona, sv. 
Mkole, sv. Lazara, tlvie crkve sv. Pavla, nekoliko jih bi. Gospe i t. d.; nu 
iz koje je od ovih crkava bila donesena, to se nebi dalo točno naznačiti. 
Vrijedno je svakako iztaknuti, da je i ova ploča dokazom, da su starije 
f crkve u Kotoru bile urešene hrvatskobizantinskim nakitima. 

U Škaljarim, 15. srpiya 1898. 

I Antun Rossi, učitelj. 





stećcima. 

Pifie 

Pop Petar Kaer. 

(Nastavak. Vidi God. IV, br. 1. atr. 27-SS.J 

ibiiografija Cmegore dosta je ograničena. Što se tiče proučavanja 
iste, s arkeologičnog pogleda, može se donekle kazati, da je još 
terra incognita; obzirom na crnogorske stecke^ ne imamo niti 
jednog izvješća, na temelju kojega bi mogli što ozbiljna pisati. 

Niesmo proputovali kroz tu zemlju, pa nemožemo da iznesemo na 
ogled čitateljstvu naše osobite opaske i iznašašća, zato če dosta biti za sad 
da dokažemo: da i u Crnojgori imade grobnih spomenika, srodnih onizim 
u Bosni-Hrcegovini, u Dalmaciji i u Srbiji, o kojim smo dosad pisali, zvali 
se oni tamo stećcima ili drugčije. 

Osim domaćih spisatelja,* bilo je i stranih učenjaka, a medju njima 
i arkeologa, koji su pisali o Crnojgori i proputovali one strane u znanstvene 
svrhe^; i prem da smo prolistali i pročitali veći dio tih radnja, niesmo 

* Vanilije Petrocić „Istorija o Oernojgori" Moskva 1754. — Simeon Milufinović „Istorija Crne- 
Gkire od iskona do novijega vremeDa" Beograd 1835. — Dimit Milakovi^^ „Grlioe*" CrDOgoriki koledari 
CetiDJe 1835-38. Vuk Stef. Karadžič ,.MoDtenegro u. d. MoDtenegriner^ Leiptig 1^1. — Para SUi- 
maioviv ^Srpska PČela" u Segedinu 1841. — Stiegliiz Hein. .,Ein BesEcb auf Montenegro'* Stuttgard 
Cottfl 1841. — ^Kazivanje starih TrebjeSana i arhiva serdara Mališe i kapetana Bo^ka Bučića-Nikgiču'' 
u Heogradu 1842. — Paić „Cmugora" Agram 1846. — Milorad Medaković „PovjestDica Crnegore"* u 
Bemlimi 1850. — Andrić Alexander „Geschichte des Furstenthums Monteoegro vod der alteaten Zdt 
bis zum Jahre 1852" WieĐ 1858. — Dimitrije Milanovič „Istorija Crne Gore'' u Zadni 1856, — Arh. 
y. Ihtčiv „Croagora — BiljeŽke*' Beograd 18 . — Spiridion GopčeHć .MonteaegrD und die Monte- 
negriner"* Leipzig 1877. - Giacomo Cav. Chiuđina ^Storia del Montenero (Crnagora)'- Spalato 1882. 

— V. P^tričeiH^ „Dukljanske starine" Ofr. Bullettino di Arch. e Stor. Dalmata Anno 1890 str. 99-105, 
118—119. 

' Dupre „Memoire sur le Montenegro" Pariš 1811. — Viola de Sommiers „Vojage hiatoriqu6 et 
politične »Đ Montenegro" etc. Pariš 1820. — Weld^n „Skizzen aua Albanieu uod Montenegro" u 
Wiener Zeitschrift itlr Kunst etc. Wien 1831. — Petter Franz „Montenegro** a Geographisches Ta»cheri- 
Inioh von Prof. Bommer, Prag 1832. — Bictsoletto Br. Bartol „Relazione del viaggio fatto laella prima- 
vera delFanuo 1B38 dalla Maestli, del Re Federico Aug. di Sassonia neiristria^ Đalmazia e Montenegro^ 
Trieste, Weiei 1841. — Ismail Sreznjew8ky „o Černogori" u Časopisu Češkoga Muzeuma, 1842. Sv. II 

— Edd IVilhelm „Zw5lf Tage auf Montenegro" Eonigsberg 1842. — Fedoromitsvh M. „Die Slawea der 
Ttirkei, oder die Montenegriner, Serbien, Bosniaken, Albanesen und Bulgarea** etc. Dre«den 1644. — 
Roltert Cfiprian „Die Geschicbte Crnagora^s" u Jahrb. ftlr slav. Literatnr, Wien 1844. — MMer Jr 
„Albaoient Roumelien, u. d. k. k. dsterreicb-montenegrin. Milit&rgranze" Prag 1844. — Fnjhlich B. A 
, Montenegro u. d. Montenegriner" prevedeno i dopunjeno po M. Popovidu u Glasnika Dr, Sr Slov 
Beograd 1847. — Alex, Popow „Putešestvie v Černogoriju** St. Peterab. 1847. — Sir J. G. Wilkinmn 
„Dalmatia aod Montenegro" London 1848. — Lamhl Dr. Wilh. „Sprava o Uerne Hore a o Cerno- 
horcih'' u ^Oaaop. Česk. Museuma" Pragi 1851. — J. L. Ne^gebaur „Montenegro" Lelpzig 1851. — 
J, G. Kohl „Reise nach Istrien, Dalmatien u. Montenegro "^ Dresden 1851. — Marmier „Lettre^ sur 
l*Adriatique et le Montenegro*" Pariš 1854. — A, F. Brachelli „Flirstenthum Montenegro** u. a, w- 



— 66 — 

oažli, da se je ma tko od spomenutih auktora bavio opisivanjem crnogorskih 
ikcaka. 

U tolikoj neizvjestnosti naravno je, da su neki odlučno tvrdili: da u 
Ornojgori nema stscaka ^ Ta tvrdnja se ipak ne može da uvaži, tim manje 
što je ista i^avljena poslije i proti dokazim gosp. H. Sternecka, koji je koju 
godinu prye u znanstvene svrhe proputovao Bosnom-Hercegovinom i sjevernim 
dielom Grnegore. 

Sterneck je našao stećaka i u Crnojgori; opisao jih i nacrtao. Iza 
njega i drugi su spomenuli crnogorske stećke,^ a mi smo privatno bili oba- 
vješteni od gosp. Valtrovića, o crnogorskim stećcima u Jezerima i u Drob- 

Djacima.^ 

Ne možemo nikako da mimoidjemo Sterneckovo izvješće, ne samo o 
onom što se tii^e crnogorskih stećaka, već i u onom, što je on u obće 
pisao o tim spomenicima, jer se njegovi nazori u mnogo čem ne sudaraju 
s našima- 

^Zalazeć mnogo puta u Hercegovinu i u susjedne krajeve Bosne, na- 
Idjoh, uz mnogobrojne ostanke rimskih gradjevina, na osobito nadgrobno 
kamenje- koje rae je veoma zanimalo. 

Koliko sam saznao, ovoga kamenja niti je tko od strukovnjaka ocienio, 
niti je tko \g^e opisao,* te nemogu propustiti, da nesvratim pozornost na 
ove nadgrobne spomenike; oni će nam za povjest i geografiju mnogu tajnu 
odgaUti ; mnijem bo, da su nastali samo u ono doba, kad je zemlja bila još 
kulturna, i takva da je mogla hraniti veće i radino stanovničtvo. Ti spo- 
menici dakle prikazu^ju nam i razjašnjuju one velike promjene, koje su krajevi 
oni pretipili.* 

Gosp- Sterneck sliedi opisivanjem tih spomenika, što ćemo mi izostaviti, 
pošto su oam slećci već podrobno opisani, i poznati u različitim oblicima. 

, Pismena ne mogoh nigdje naći niti sam mogao pojedine crte pismom 
smatrat, prem da me je g. Vrčević austrijski konzul u Trebinju uvjeravao, 
da i takva kamenja ima.^ Isto tako ne nađjoh nigdje nikakva znamena vjere. ^* 

Letpzig 1858. — G. Lejean „Voyage en Albaoie, au Montenegro" etc. Paris 1859. — H. Delanie „Le 
MoĐtenegro*" Pam 1862 — ./. Koicalewskif ,.retyre mesjaca v ("^'ernogori" St. Petra. 1872. — Jirećek 
-Die Haodelstrasaea u. Bergwerke Serbiene im Mittelalter'^ Prag 1879. K tomu „Revue Archćologique" 
Pari^ 1879. i 1882. - Carlo Triart „il Montenegro« Milano Treves 1878. 

* Prof. Šim. Milinović „o Ste^-cima** u Viencu god. 1878. Br. 34. i 35. 

= JohaoD voii AabćtJi „Bosnien nnd die Herzegovina" I. Abtheilung pag. 98. — Dr. Moriz 
Uoemcs ^Diniritcb*? Waiid(^rungen" p. 344. ~ Evan.s „Antiquarian Researches in Illiricum p. 

' Br. Starohr. Prosv. God. I. Sv. IV. atr. 221. 

' Sterneck proputovao je Bosnom-Hrcegovinom i Crnomgorom god. 1871.-2.-3., a »voje je djelo 
objelodanio god 1877. Njemu niesu bile poznate radnje Otca Nedića 1857 ni ona 0. Bakule 1867., koje 
se bave opisivanjem bosanskih i hercegovačkih stećaka. 

Vidi glede iiadpiaa radnje g. V. V. Vukasovića u ^Viestniku hrv. ark. družtva" zagrebačkoga, 
te faime njegove i druge članke u aarajevakom „Glasniku", pa Starohrv. Prosv. kroz sve IV. godine i 
mA I ćlimak Bt. P. G. 1. Br. 1. str. 31. 

" Vid! Idaroh. Ptomv. God. I. br. 1. str. 31. i dotične tablice u 1. i 3. broju iste godine, gdje pe 
utiaA&jii iii£ooiTgmj obUd križevft. 



- 66 -- 

„Naeiti koji se nalaze na IV. tabli, izvadjeni šu iz moje knjige bilježaka, 
pak je primjetiti, da kroz moje putovanje moitio sam se ograničiti na jediio- 
slavno risanje prilika i nakita.**^ 

^Kamenje je to skruz od fjusta vapiienjaka, od kojega sastoje pećino 
onih predjela,^ većinom je samo malo oštećeno, a pojedino ima jošte vrlo 
oštre bridove i urese; kod drugoga je opel ures prilično već izglodan. Mnogo 
je kamenje veoma sti*adalo od nepogoda vremena ^ tako, da je samo s oae 
sirane dobio saću va no, s koje ^a. je štitilo priležeće tlo.** 

^ Mnoge se hrpe takova kamenja za čudo nalaze na visokim ravnicam, 
koje sastoje od naslagana kamenja, ili koje je uzdub naprama donjem dielu 
razkolio i razoiio, jer neimaju zemljana pokrova, tako, da je gotovo ne- 
moguće iz tih pećina izklesati trupac kanif^na u toliku objamu ; po tomu 
bismo mogli pravom zakljućili, da je tn kami^nje tamo dovučeno ili {u 
razkoljenim pećinama) izdjr^lano u ono doba, kad je pećina više kompaktna 
bila pod štitom zemljana pokrova. 

Riedko kada stoji to kamenje izpravno, većinom je koso i nagnuto, kad- 
što u zemlju upalo ili nabranom zemljom do polak zasuto, ili stoji nepra- 
vilno na golnj nei'avnoj pećini, te nam se tako čini, kano da je tla, na 
kojem je kamenje prvobitno stojalo. s vi^emenom nestalo, tako, da je tek 
kašnje kamenje spalo na čvrstu pećinu.* 

„Često stoji osamljeno takovo kamenje na zemljanim humeinii za koje 
možemo mislili, da su ostanci prijašnjega obćega pokrova zemljanoga, što 
no su ostali pod zaštitom kamenja. 

Promatrajuć takav položaj, gotovo uviek nam se čini, kano da je na 
zemaljskoj površini bilo velikili promjena od onda, odkada su postavljeni ti 
spomenici-^ 

Kamenje ovo svugdje smatraju grobovljem, a stanovnici govore, da su 
u njima našli kosti, ali nikada oružja ni novaca 

^^Osvjedočili se i sam kod mnogoga prevaljenoga kamenja, da pod njim. 
bar kako sada stoji, nije moglo biti groba,* jer stoji neposredno na pećini, 
a niti je u njoj niti n karnet m samu ikakve izdubine. Medjutim to ne smeta 
mnienju, da to kamenje označuje ipak grobnice, kad promislimo, da je to 
kamenje prvobitno stojalo na naslagi zemlje, što je pokrivala pećinu, te da 

' Nft IV, Iftbliei Sternecknva iljela nacrtani su: KHbat i popHećni presjek jednog atfldkA kod 
Ujur;;yevi&i; pnbof^Đo lice Htećksi kod (t ralu wice; dva zabatu 1 tri pobočna licA triju stećuka ua visoravni 
»vesiuja; j^-dau nakit i ilvie figuralne prcdstJive iz stećaka u dolini Trebiiata; AteiJak poput nasadjena 
križa aa tigur^imt na putu od XikSiĆH k Mokru oa i/.toČooiiau podnožju brda Vojnik; dva stećka rta 
lukovima oa patu od KoBJt?rova k Ntk^it'^u na zapadu brda Kita kod Trubljana; tri fotografična snioika. 
t^ j, dvie nekropole i jedan osamljeni slei-sik u blizini Krbline Zviezde u Ooani 

' iDui jiJi i od dru^e vr**ti kammija, kao lapora, pjeSi^eajabi i t d., navlaS u Fiosid. Op. ur. 

' VodUt vjetar, aastjivini! uz'luba i promjene topliut' iKVode, kako je posnatrO, kro:s Molje<?a skoro 
nevjerojatoe proiujene na žurnal jskoj površini. Op. ur. 

*■ Diik«kO| ako je voda od plavi Ih aenrlju s grobom i koi^iima nkupa. Op. iir. 



— 67 — 

se je ono spustilo na pećinu tek iza kako je sve po malo nestalo one na- 
slage zemlje, što je pri onakoj formaciji vrlo lako moguće. 

U drinskoj dolini, na srbskom zemljištu, našao je moj brat god. 1874. 
takav nadgrobni kamen, koji je po svoj prilici do onda ostao nepomaknut ; 
on ga odvali, te tiadje čovječju okostnicu pod njim u dubljini od 1 metra, 
— desna ruka ležaše na donjem tielu, lieva bijašie naslonjena na ustim, lice 
malko na desno okrenuto. — Okostnica je ležala u žutoj kredi, koja bijaše 
okolo kostiju na V g do V:* crne boje ; kosti same bijahu čvrste, a ista zdjelica 
(Beckenknochen) dobro sačuvana. Liesu, oružju ili novcu nebijaše ni traga. 
Kako mi ondješnji poslenici rekoše, ima izpod onoga kamenja često po koja 
okostnica, al' neima nikada oružja ni drugih predmeta. *" 

Što se tiče prostornog razdieljenja, opaža sliedeće: 

„Kamenje se to nalazi, kako već spomenuh, gotovo uviek u hrpam od 50 
do 100 zajedno, iv. je kadšto veoma blizu jedno do drugoga. U hrpi je 
kamenje jedno od drugoga razmaknuto i — 2 metra, a ne riedko poredano 
je u nekoj istomjernici ; kamenje jedne te iste hrpe različita je objama i 
razno urešeno; ?esto medju tim kamenjem ima i drugoga, koje je mnogo 
manje, a vidjeti f?a je od prilike onako, kano što na našim grobljima dječje 
grobove medju Immcima. 

Predjel, na kojemu se takovo kamenje nalazi, nije baš velik. Najsjevernije, 
a zajedno i najzapadnije, nadjoh pojedince kod Jezera blizu Jajca, najiztočnije 
leži u hrpam u dotitii drinskoj ; prama jugu proteže se to kamenje sve do 
Crne Gore"*. 

Kašnja iztraživanja Blau-a, Luschana, Hoernesa, Asbotha i drugih, naša 
osobuH iztraživanja, te izvještaji srbskih spisatelja od nas navedeni u ovoj raz- 
pravi, uobtašćuju nas proširiti medjaše prostornog razširenja tih spomenika, 
pak zato nepripisujemo nego subjektivnu vriednost onomu, što Sterneck 
u tomu pitanju datje piše, to jest, da u sjevernoj Arbaniji (oko Skadra), 
u Raši (pašaluku Novopazarskom), u iztočnoj Srbiji, zatim u turskoj Srbiji 
na Kosovu polju, kao što i u sjevernoj Bosni nema tih spomenika. 

„Od sjevera, veli on dalje, prama jugu znatno se množi broj toga 
kamenja, najviše ga ima u porječju Neretve i u sjevernoj Crnoj-Gori, gdje 
sam često puta našao više hrpa od 80—100 komada na posve uzku pro- 
storu.*^ 

„Kano što je stalna i točna granica predjela (?), kuda se proteže to 
kamenje, isto je tako zanimivo njihovo poredjenje na tom prostoru, jer ne 
leže samo u dolinum, nego često i na strminam i visokim ravnicama. ** 

Sterneck je našao i zabilježio stećaka na 1100, 1148, 1158, 1270, 1309 
i 1337 metara nad morskom površinom.' 

,Akoprem Je takva kamenja pokadšto blizu sela i gradova, to nipošto 

* Vtdi Tftb. IL r III. u Sterneckovu djelu. 



— S8 — 

neslieđi, da se ono izključivo nalazi uz ota mjesta ili u obće uz predjele, 
u kojim se danas može stanovati, jer ga ima, kako rekosmo, često ua višim, 
zapuštenim i posve golim visočinam, dakle u krajevim, kojim već odavna i 
preko uspomene sadanjega stanovničtva manjka^ju uvjeti^ uz koje bi mogle 
živjeti makar samo skitalice. 

Težko je, a meni po gotovo nebijaše moguće, da o tom kamenju sa- 
berem povjestničkih podataka, pače niti pričA niti drugoga razjašnjenja ne- 
mogoh se domoći. Sama velika starost toga kamenja, zatim mnogi državni i 
socialni prevrati u onim krajevima, a nada sve nehaj sivo samoga pučanstva, 
čini se, da je zametnulo svaki trag takvim podatci ma, 0^?im toga meni na 
putovanju prečim ciljem bijahu geodetične radnje, a samo miinogred mogoh 
poslužiti i drugim ciljevom, pa uz težke tjelesne napore sužuje se svako iz- 
traživanje.^ Moradoh se dakle zadovoljiti s onim, šio mi je moguće bilo sa- 
znati od turskih vojnika, — moje pratnje — ili od kojega konjara ; a toga 
je, kako će se vidjeti, dosta malo. 

Svugdje misle, da to kamenje označuje grobišta, te ga radi toga po- 
svuda nazivaju grobljem. 

Današnji stanovnici gotovo posvuda vele, da to kamenje potiče od 
Grka, u Srbiji označuju takovu jednu hrpu kamenja na Ovčinskoj rieci kao 
magjarsko groblje. 

Na pojedinim mjestim pripoviedaju se o tom kamenju osobite, doista 
skroz nevjerojatne priče. Tako mi o jednoj takovoj hrpi kamenja, što leži 
u Morini planini, 1328 metara nad morem, te se zove djevojačkim grobljem, 
pripoviedahu, da su se tu susreli dvoji svatovi, te se o djevojku zavadili, a 
kad su se zatim pobili, da su jedni svatovi posve izginuli, pak da jim se to 
kamenje stavilo na uspomenu smrti. 

Da bih objasnio tu priču spominjem, da na toj visočini ima još mnogo 
drugih hrpa toga kamenja, koje je samo dielomice pokriveno travom, a 
inače sastoji od divljih gorskih prodora, u kojim se sada samo ljeti pastiri, 
tako zvani Humljaci, zadržavaju; zatim da su bližnja mjesta Ulog u dolini 
Neretve i Kifino selo na Nevesinjskom polju od toga kamenja udaljena do 
2 milje. 

Što su mi osim toga o tom kamenju pripoviedali, ubraja se međju iz- 
mišljotine te ne ima nikakove znamenitosti. 

Pri takovim manjkavim podatcima dvostruko je teško o tom kamenju 
postaviti ikakve hypothese. 

Mnienje, da to kamenje označuje grobove ljudi, koji su u boju izginuli, 
težko da će se moći potvrditi, akoprem je na njem mnogo rezbarija, koje 
prikazuju ljude u borbi; jer na mnogom kamenju ima i ženskih likova, a 
drugo kao da označuje dječije grobove. 

* Po tomu razumijemo povr&nost Sterneckovih razmatranja o stećcimal Opn ur. 



— 66 — 

Poslie boja trebalo je, da se Iješine namah zakopaju, jer to doista za- 
tiHeva i podneblje i vjera, osim toga divlje bi zvieri izjele nezakopane 
mrtvace, kako se u onim krajevim još i sada dogadja, kad je groblje zlo 
zaštićeno, 

Iz^jelavanje i dopremanje toga kamenja moralo je tako dugo trajati, 
da se nevjerojatno čini, da su kašnje tražili i pokrivali pojedine grobove, 
nego se mora uzeti, da su za sve, koji su u boju pali, zajednički spomenik 
podignuli. Prema tomu čini se dakle, da to kamenje označuje groblje samoga 
stanovničtva. 

K6 što nisam pravo mogao saznati, tko je to kamenje postavio, tako se 
nezna ni kada je podignuto, jer stanovnici u tom obziru ne mogahu ništa 
reći. Radi toga, što nitko ništa nezna, današnje stanovničtvo ni ne štuje 
loga kamenja onako kao druga groblja, uza sve to, što nitko ga nedira, jer 
aarod onaj u obće groblje štuje, a drugo vidjeli smo da se baš nikakvu 
dobitku ne ima nadati, ako ga odvali. 

Da bih od klonio svako nesporazumljenje, spominjem na koncu, da tu 
ne ima govora o mnogobrojnim oslancim rimskih naselbina. Kako je poznato, 
ima u lim krajevima dosta rimskih gradjevnih spomenika, ali oni nisu nikad 
pomlesani sa spomenutim kamenjem; posve su drugačije vrsti, te se u obće 
neimaju zamijeniti s tim kamenjem. 

Od rimskih gradjevina još i danas rabe mostovi u Mostaru, Sarajevu, 
Višegradu' itd*; osim toga na mnogim mjestim ima pojedinih lQkova, osta- 
naka od stupova, rimskih cesta i drugih gradjevina. Svi su ti ostanci do 
malih iznimaka mnogo manje oštećeni od vremena nego li slaro ono kamenje, 
a još jasijo pokazuje tragove tomu da su nekoč olašteni bili.^ 

Ostanci rimskih gradjevina samo se na takvim mjestim vidjaju, na 
kojim se danas stanige ili bar može stanovati, dočim se staro nadgrobno 
kamenje, kako već spomenusmo, često i na takvim mjestim ili visinam nalazi, 
koje visiae nisu sgodne za stan čovjeka.^ 

Prema tomu cienim, da je to kamenje mnogo starije dobe nego li su 
ostanci rimski."* 

Gosp. Sterneck prelazi zatim govoriti o gomilah. Strukovnjacima je već 
poznata ta vrsta spomenika, pak bi bilo suvišno ovdje o njima se baviti ; 
k tomu prelazilo bi preko mejaša naše zadaće. 

Tvrdnja, da se gomile nalaze »točno u okolišu spomenutog kamenja 
(stećaka), te da ih nema osim u tom okolišu i nigdje drugdje; nije temeljita,^ 

' To on mostovi iz turskog, a ne iz rimskog doba! Op. ur. 

■ To ne stoji, jer avak može razumjeti, da će se monolitni komadi bolje držati od gradjevina 

saetavljenih od toliko »druženih komada. Op. ur. 

* To se ifito mote da kaže i o tolikim rimskim ruSevinama. Ima pak mnogo nekropola stećaka i 
n posve pitomim okolicam. Op. ur. 

* Poito ^u predpost&Yke neosnovane, pada i taj zaključak. Op. ur. 

* V idili ama u ob^e, da gosp. Bterneck nije pouzdan u svojem izvjefiću. Op. ur. 



— 70 — 

jer kako što iraade osamljen i li stećaka, tako, i u većemu broju, imade osam- 
^enih gomila. Slutnja, da su gomile istovremene stećcima, nije opravdana 
već samo za takove na kojima je vidjeti stećaka. 

Eto napokon kako g, Sterneck zaključuje svoje izvješće o stećcima. 

„Neznam, veli on, da li ću pravo pogodili, ali ću u kratko navesti 
misli koje su se u ineai nehotice porodile, kad sam promatrao te stare 
spomenike. 

Nadgrobno kamenje pokazuje, dn je u onom kraju, što je danaf^ tako 
slabo napučen, nekoč ImIo vrlo mnogo slano vničtv.i. da je bilo vilo mnogo 
bojeva, da su nekadanji stanovnici bili mnogo marljiviji i vještiji, buduć da 
prema današnjim radnjaiu ono staro kamenje pokazuje neku vrst umjetnoga 
osjećanja i dosta vještine, nadalje svjedoči to kamenje, da je tu bilo cestn, 
na kojim su se dopremali toli ogromni komadi, doćim sada u zemlji ne 
ima nikakve sgodne komunikacije. 

Čini se napokon, da je to kamenje starije od ostanaka rimskih gmdje- 
vina, i da za vneme njihova postanka nije običa^jno bilo symbolički upo- 
trebljivali križ.^ 

Što se liče fizikalnih odnošaja tih krajeva, jasno je po tom, da je današnja 
pusta, bezvodna, neplodna i gotovo nenapučena zemlja u vrieme postanka 
I ih spomenika bila pokrivena tlom, da je imala šuma i dosta vode, te da 
je bila plodna i dobro napučena.* U razmjerno dakle kratku vremenu, od- 
kad to kamenje postoji, posve se je u toj zemlji promienilo podneblje, izgled 
i stanovničtvo, a taj se je žalostni proces svršio prije nego li je kamer^je 
ovo od nepogoda oštećeno. 

Ako je zanimivo znati, tko i kada je to kamenje podigao, to je ne 
manje znamenito saznati zaključke, koji se otuda izvode glede sudbine onih 
krajeva/^ 

J £?ft9vim prorivuol Kako potvrcTjuje gornji navod g. Kaera, nun clapa^ na HteMraa mnogo 
križevfl! Nego je Uko Dftzrieti rmmjeni g. Sternecka, da on hoće Slavenima prije turskog doba n priori 
da zanieče Rvaku s^posobnoKt i svaku kulturu, zato da upada u amie^ne 7.akljui!^ke. Op, nr. 

= Gosp. SLerneck rise ovaj koutrast tako Živim i pretjeranim liojama. ne miskiS da iSe ae ko 
gdft domisliti, da au »tec^ke podizali na^i hrvatski pradjedovi! Ali se je težko prevario! Op. ur 

^ Ileiurich Sterneck: ^Geografisi'he Verh&ltnisse, Communicationen und das Reisen in Bof*Dien, 
Jer Heraegovinft und Montenegm.'' Aus elgener Anschauong geachildert Wien 1877. pag. 45— 5t). Vjenac 
god. 1871. Br, 3Ar-m. 




r 




rioiimk starolirvHtskog crkvenog uresa u Tivtu u Foki Kotorskoj. 

(Sa Blikom.) 

aj^ Tivlu, jednom ođ najubavijih položaja Boke Kotorske, nizalo se je 
r« jiekada uzduž sinjega mora, a i podalje od njega, mnoštvo perivoja, 
JP' bivSili Ijetnika vlasteoskih porodica Kotorskih. Ti su perivoji prešli 
kašnje u posjed imućnijih porodica Dobrotskih i Prčanjskih, a ostala vla- 
steoska imanja najvećim dielom odkupili su tekom vremena seljani, neka- 
danji vlasleoski kmetovi. Tivat, tako okićen krasnim perivojima, podpunim 
pravom mogaže se nazvati, kao što se je i nazivao, „perivojem Boke ko- 
torske'^. 

Perivoji se u Tivtu dielom i sada nalaze, ako i ne u prijašnjem sjaju. 
Znamenito je pak, što se je u dojednom perivoju uzdizala obiteljska crkvica, 
od kojih se je po koja i do danas sačuvala, te se u njima obavlja služba 
božja; nu najvećim dielom su pretvorene u ruševine. Crkvice su bile u 
obte prosto gradjetic, ali kojagod nam i danas svjedoči o nekadanjem 
sTojem sjaju i o tadanjem stanju dotične vlasteoske porodice. 

Da je u starohrvatsko doba bilo u Tivtu i veličan- 
slvenijih sgrada i sjajnije gradjenih crkava, jasno svjedoče 
i ulomci ploča, koji se danas nalaze uloženi većinom kao 
prosto gradivo u nekim crkvama, a i u kućama. tomu 
namjeravam s vremenom pisati, a sad navadjam samo 
kao primjer ulomak nakita iz toga doba, što je uzidan kao prosto gradivo 
11 zidu skladišta kneza Ivanovića, u kojem danas obitelj Živac drži proda- 
vaonicu, a piikazuje ga priložena slika. 

Uloniiik je dn^ 25 cm., širok oko 15 cm., na krajevima je okrnut, te 
mu je po i=riedi sačuvana plohorezana troprutasta trostruka starohrvatska 
pletenica. On je po svoj prilici pripadao lezeni medju plulejima ograde 
sveLišla. 

U Š k a I j a r i m, na 6. kolovoza 1898. 

Antun Rossi, učitelj. 





Sredovječne crkve u Stona. 

(Sa sliluma.) 




Z2^ 



nogobrojiii kršćanski spomenici iz prve polovine srf^dnjega vieka, koji se na- 
hode u slonskoni polju i okolo njega, kako (^emo razabrati po njihovom 
opisu, glasno nam i pouzdano svjedoče, da su na Lom mjestu naSi pradjedovi, 
-^^ odmah nakon prvoga stoljeća iza svojeg doseljenja, primili kršćansku vjera 
i ulemeljili cvatuću i jaku kršćansku obćinu. Po pisanim spomenicima sudi učeni Far- 
lati,^ da je na diivanj^kom saboru oko g. 877. 
zasnovana u Stonu bif^kupija, Svakako je ob- 
slojala oko god, 926. — 927 , kad se u spisima 
tadanjeg sptjetskog pokrajinskog crkvenog sa- 
bora broji med ju biskupijama, koje su na Iztoku 
pripadale spljelskoj mitropoliji/^ Po pismu pape 
Henedikta VIIL dn, 27. rujna lOSJiJ. nadbiskupu 
dubrovačkomu Vilalu, razumijt^ se, da je stonska 
biskupija bila tada podr^^djena dubrovačkoj prvo- 
stolnici.^ Gavril biskup stonski dariva 1044. g. 
lokrumskim benediktincima crkvu Sv. Pankra- 
cija na otoku Mljela* Papa Kalikst IL, u pismu 
dn, 28, rujna 1120, pisanu na Geralda nadbi- 
skupa dubrovačkoga, spominje biskupsku crkvu 
Irebinjsku I Mahuwsku^^ a spominje jih i u 
drugom pismu upravljenom na biskupe gornje 
Dalmacije -ili Dioklijc^ Bula pape Celestina III. 
(ll^L— 1198.) upravljena na Petra nadbiskupa 
spljetskoga broji stonsku biskupiju međju pod- 
redjenima spljetskoj,' 

Izmedju tolikih najzlamenitije, kao najsla- 
rije, crkve stonske jesu crkva BI. Gospe u Lu- 
šinama i ona Sv. Mihajla kod bieiih duvana. 

1, Orkra BI. Gospe u Lužinam. U sred polja ston^^koga, oko 200 m, daleko od 
morsske obale, podiže se dobro saćuvana, a u zadnje doba popravljana, crkva BI. tiospe 
u Lužinama. Hat^toji od jedne ladje iznutra 8 ra. duge, 5-48 ni, široke, posvodjene bač- 
vastim svodom, su dva para lezen^ razdieljene na tri razdiela. Lezene imaju po dvie 
nadslupinei d6nje, manje, koje sastoje od ploče i četvrtobruča, označuju uporište sliepih 
lukova na obadva platna, gornje. ve<5e, koje sastoje od ploče, uvlake izmedju dvte pio- 

^'~m. Sacr. T. VI. p. 825, 
> EaŠki Doc. VU, str. 195, 
3 Fari, Nav, dj. VI. atr. 326. 
' F&tL Na oav. mj. 

* Fari. VL 60, 

* Fwrl. Nav. dj. VL itr. 63. 

^ Fari, Nav. dj. IH. 5225—^526. 




Pročelje 
crkve BL Goipe u Lolioaina, 



— 73 - 

cice i oble gi'ivue, označuju uporište pojasi, koji idu preko svoda kao nastavci lezen^ Sa 
zapadne sirane pridruženo je crkvi niže, a debljim zidovima ogradjeno i bačvasto po- 
svodjeno, predvorje dugo 214 m., šir. 504 m. Lukom 3*83 m. širokim, otvorenim u zidu 
izmedju ladje i predvorja, omogućeno je obćenje medju njima. Na sred pročelja pred- 
vorja je glavni ulaz 1*4-^ m. širok, a polukružno završen. Nad sredinom predvorja, koje 
mu služi temeljem, sagradjen je četverostran zvonik, pokriven prostim kubetom. Prilikom 
popravljanja bilo je podignuto predvorje do krova crkve. Na slici je prekinutim crtama 
zabilježen položaj staroga krova predvorja. 







^^^ 



>///y////A 



^^^^5^^^ 




v//////////// 



noRis 



M|erilo-1iOO 



S izt6čne strane zavi'šuje crkva polukružnom apsidom, posred koje je otarska 
trpeza. S nutrnje strane obuhvaća apsida više od polukruga. 

U srednjem odielu broda su, jedan prama drugomu, dva uzka i visoka prozora, 
koji gori završuju polukružno, .ledan je prozor i na sred apside. U prvom odielu ladje 
s južne strane, tik uz predvorje, su pobočna vrata, široka 1*15 m. Ona su pačetvorna, ali 
imaju nad gornjim pragom polukružan timpan. Uglovi pod nadvratnikom izpunjeni su 
malim krasnim zubovima romaničkog ukusa. Oko sjeverozapadnog ugla predvorja je 
izvanjska stepenica na dvie grane, kojom se uzlazi na zvonik. Dva su stepena i preko 
crkvene ladje, i to medju lezenama prvoga odiela do apside. Desno od ulaza s nutrnje 
strane pročeonog zida uzidana je mala polukrugljasta kropionica, urešena naokolo su tri 
reda plohorezanih polukružnih ljusaka, zarubljena pri vrhu pilastim zubićima, a pri dnu 
uzetom. Sprieda joj je urezan bizantinski križ posve razširenih kraljeva. 



HfcsćLi 



-U'- 

Ćrk?a sa plokatorri pred njom uzdiže se za 1 m, visine nad okolnom ravnfcom Sa 
sjeverne strane opažaju se uz crkvu ostanci nekakve pobočne zgradje, s^ar bivSe riznice 
a do jugozapadnog ugla plokate ima više starinskih ;^gradja dielom razorenih, dielom po- 
pravljenih za sadašnju porabu. Do plokate, u susjednim ogradama \ u sainoj plokati ima, 
čielih i razlomljenih, množina velikih, debelih nadgrobnih ploča, bivših stećaka, koji svje- 
doče zalOj da je oko crkve, po staro- hrvatskom običaju^ obstojalo grobne sa steccima, 
kao oko staro hrvatske biskupske bazilike Sv. Marije li Biskupiji oko kaptolske crkve 
Sv. Banula kod Knina, oko starinske crkve u Vreiu Otme itd. Na nekim od tih ploča 
su izlizani ostanci nadpis^ iz XIV., XV. pa f XV J. vieka, od kojih mogoh razabrali 

sliedeče : 

1. 

. . . SA CEU . . . Čita se: , . . Sać€(r) ili Sace(Uum) 
lOBILlB) > ... (n)oHlib(us) 

. . . lR/\ » ... ara(m) ilf fratrum 



S ■ DE RADOVAN 
PRIBIGNICH CALl 
tiAH - CVM ERE 
DIBVS SVIS 



B DtICXIA 

ce Meoca 

VI R6DIBV 
S SVIS 

V i A u svezi 

V i M u svezi 



2. 
Čita Pr: 



%a 



(m) redibu 

^ BUtS 



3. 



što se čita: S(epidiura) ^ de Radovan 
Frihiijnich cali- 
gar - čum ere- 
dibus sifis 



4. 



S • I) • KUDOa čita se: >^(epuUura) ' de ■ Radon- 

HU ChaffiOhO an Ckumcho- 

aiaii • C^HR • OSH vich ' cum • 07n- 

RlBđS-SaiS nibHs' Buis 

Ovaj je nadpis na mramornoj ploči, dočim su ostale ploče od gusla vapnet\jaka. 



•SP DE RADIVOI • 
VVCETICH • DITO 
COS • CV EREDIBVS 
• SVIS • 



5. 
Ćita se: S(e)p(vltura) de Radivoi 
Vuretich ■ dtto 
Cos % cu(m) Bredibm 
" suis ' 



\ 



Oko crkve i u čestima okvira prozora na apsidi nahode se ulomci, pače i cleli 1 
kameniti nresni komadi hrvatsko-bizantinskoga sloga, koji sn pripadali ogradi svetišta, 
u uklonjeni su bili sa svojeg prvobitnog mjesta prigodom neke pripogradnje i prenre- j 
djenja crkve. T\ komadi jesu : j 

t. PMi^j Bielo-mramorna ploča duga 89 cm., žiroka 71 cm., uzidana n lio počJ- I 
valiSta pri zaokretaju spomenute izvanjske stepenice. Najbolie je sačuvana do sada, ali 
če u sadašnjem položaju počet najviše trpjeli Lirešena je sa !ri reda plohorezanih. . 
8 mm. naskočenih, troprutastih, u doticalištim;( medju sobom isauzlanih, točno nanrtanib 
krugova; u svakom jih redu po četiri, dakle u sve dvanaf*^. Šest krivocrtnih četvorinf«. 



r 



— 75 — 



§to ostaju medju krugovima, izpunjeno je malin petero- i sedmerolistnim palmetama, 
od kojih je jedna ležeća, a ostale su stojeće. Trokutići, što ostaju medju krugovima i 
uzkim rubom ploče, izpunjeni su trolistnim krinima, a ona četiri pri kutima ploče dvo- 
listićima. Nutriqost krugovft je pak izpunjena krasnim osmerolatičnim ružama. 

Prozor na sred apside ureden je s vanjske strane sa sedam kamenitih uresnih ko- 
mada, od kojih dva sačinjavaju doprozornike, dva su zub ići ili mensole, koje podupiru 
pođprozornik, a dva su kao podstupine doprozornike Polukružni luk nije urešen, ali je 
uži od doprozornika. Od svih tih samo su tri nrešena hrvatsko-bizantinskim nakitnim 
motivima, a to su doprozornici i južni zubić, dočim od nadstupinSi jedna ima presjek (profil), 
koji sastoji od ploče i oble grivne, druga od ploče, uvlake medju dvie pločice, oble grivne i 
pločice, a obadva zubića imaju širinu doprozornika, s dolnje strane su lagano koso izkopani, 
a pri vrhu imaju ploču i oblu grivnu. Pođprozornik ima u presjeku ploču, a pod njom 
žljebnu letvu (gola rovescia). Opisani komadi oko prozora odavaju romaničku profilaciju. 

2. Južni jnAić je u romaničko doba izdjelan od hrvatsko-bizantinskog uresnog 
ulomka. Od uresa mu je na licu ostala trobridna vitica vijugaste loze, koja nosi pri 
kraju četverolatičan cviet 

3. Dva doprozornika, duga od prilike po 80 cm., jesu dobro sačuvane lezene sa 
bivše ograde svetišta. Njihova su lica urešena tropnitastim krugovima, medju sobom 
zauzlanim u doticalistima. Pet podpunih krugova stoji jedan više drugoga te zahvaćaju 
svu širinu, uzkom pločicom zaokvirena polja ; dočim pet para polukrugova istog polu- 
ngera, sa središtima na stranicama duljine okvira, imaju zauzlana doticališta uprav u 
središtima cielih krugova. Krajevi polukrugova se mediju sobom stječu, te su prikazani 
kao da su česti prelomljenih krugova. 

4. U stepenima pred južnim pobočnim vratima crkve uzidana je kao gradivo jedna 
treća hzena^ koja je u svoje doba služila za učvršćivanje plutejd. ograde svetišta, koji 
su mažkićem bih uglavljeni u žliebu izkopanu u njezinoj debljini. Ta je lezena duga 
81 cm.. Sir. 22 cm., debela 16 cm. Lice joj je zaokvireno sve unaokolo uzkom pločicom, 
a polje krasno urešeno sa tri simetrična para majstorskom vještinom na njoj ploho- 
rezanih, jedan više drugoga poredanih i medju sobora svezanih, troprutastih, poput slova 
S savijenih viticaj kojih se obadva kraja završuju u razSiren list na dva oštra zuba i 
jednu kmgljicu. Trobridne vodoravne sponice vežu parove viticA medju sobom pri od- 
nosBim dodirnim točkama. Iste takve, ali okomite, sponice vežu gornje sa dolnjim viti- 
cama. Pošto treći par vitica ne dosiže do dna polja lezene, tako se iz svake od njih 
izvya protivnim smjerom zamotana kuka, koja jednako završuje kao i krajevi vitica. 

To je prvi pui, da ovaj motiv uresa nahodimo na staro-hrvatskim spomenicima. 
Sličan, alt surovijeg izvršenja, obslojao je na lezeni, spojenoj sa ulomkom pluteja po- 
rušene crkve svetog Augustina u Mletcima iz VIII. vieka.^ 

Opisani ulomci hrvatsko-bizantinskoga sloga, kao što i mala kropionica, dokazom 
su nara, da je crkva BI. Gospe u Lužinama bila sagradjena već u IX. vieku, t j. uprav 
a doba, kad je u Stonu bila zasnovana biskupija. Romanička sadašnja crkvena južna 
vrala, kao šio i pojedini opisani komadi prozora na apsidi pak svjedoče nam, da su ta vrata 
i taj prozor bili iznova probiveni na crkvi u doba razvijenog hrvatsko-romaničkog sloga, 
t j. u XII. ili u XUI. vieku, a da je tada bila uklonjena iz crkve hrvatsko-bizantinska 
ograda svetišta. Moguće je dakle, da se ta preuredba crkve izvela u doba obstanka za- 
humske srbske eparhije, kojoj je Ston pripadao od vremena Sv. Save, utemeljitelja 
srbeke auiokefa.lne crkve, do god. 1333., kad je Ston sa Stonskim Ratom kupovštinom 

: L'arcb. m Italia đel secolo IV. al MUle circa — str. 99. 



— 76 ^ 

prešao pod oblasl dubrovačke republike. U prepornom pitanju mecJju ^rbs^kiiii i lirvaUkiiii 
povjestnićarima, po kojem oni pristaju uz mneoje, da je Sv. Sava postavio bio sieio 
humske eparhije u Stonu u nianasliru Sv. Hogorodiee/ a ovi da jf^ sielo le eprskopije 
bilo u iHtoimenom mana^tijeru pod brdom Zalomom u NevesinJHkom i>odmĆju, u Her- 
cegovini,- kao sto hi bio sklon misliti i učeni E. tiolubinski/^ na Lemelju viesti ironoškoji 
srpskog jjelopisa,* po koj<*.j bi Sv. Sava podigao bio biijkupiju 'Ku .t^iu* iiptcu. Kiirof^o- 
AHi|€ £»:€ II Himt 3r|>iiTi. ct fio^h rof^Rio, 2^0K(tiinK» ^A^ouh Rh HeKeniincKouii KA^HJiaKor«. po- 
datci sto <\\x jih ovdje iztaknutf znatno će doprinieti k povećanju vjerojatnosti prvoga 
tnnenja. (iori opisana crkva Hv. Bogorodice obstojala je u Stonu u doba utemeljenja 
stonske eparhije. U to doba, nakon smrti zadnjeg katoličkog u Stonu slolujućeg biskupa 
Donata (f 1211, g, na Lokrumu po l^astiću. Mon. Kag. Scripl. u Mon. speci. IuhL Slav. Mer 
XXV. str. 67.) nije više stolovao nijedan katolički biskup, le je sva pri]ika, kako smo opazili 
govoreć o istodobnoj pregradnji crkve BI. Gospe u Lužinama, da su grčko iztočni humski 
biskupi zauzeli tu crkvu i preuredili ju prama običajima iztočaog obreda* Tom prilikom 
biti će uklonili ogradu svetišta, koja je mogla biti na drugom od .spom, stepena med ju 
prvim iezenaina do apside, a na njezino mjesto podigli ikonostas. S imenom crkve slaže 
se i viest drugog srpskog ljetopisa/ koji kaže: iiocnKAiieTk ciiK.v eiiiicKoiia sh ^^ikUCKDH 
:tcu\ii ov cTONt Kh \?:\IA% UnCK. GOrOPO^IIl|C<. Da je pak uz crkvu sv, Bogorodice 
u Stonu mogao biti samostan, dapače, da je tu i bio, pokazuju prostrani spomenuti 
ostanci gradjevina s jugozapadne strane crkve, kao Što i pisani dubrovac^ki spomenici 
XJV, vieka. D jednomu od tih kaže:'^ 

*Die XXn, augusti 1335. In rainori consilio cap tu m . - . . ijuod in Stagno debeai 
eligi unuH presbiter qui leneatur celebrare divina officia in episcopattt Stagni, cum uno 
elericello* . , . 

Nakon prelaza Slona u ruke dubrovačke republike, razumije se po navedenoj bilježci, 
da se je ona pobrinulaj da namjesti jednog svećenika sa djakom, koji će vr&iti nlužbu 
božju »ftt G/nscopatu Stagnu, to jest u biskupskom sielu ili u biskupskoj crkvi, 

U drugom spomeniku^ pii5e : 

>Die XII1L augusti 1346. In consilio roga toru jn captum fuit tjuod presbiter , . . , arba- 
nensis pro isto presenti anno habere debeat a coinmuni ^p. XX.5 et teneatur officiare 
continue ecclesiam monmterii Stagni; et ab isto anno in antea, nihil habere ilebeat a 
communi nisi usnmfructum vinee communis, que est apud dictum monasterium* , , , 

Otuda iztiće, da je god 134B, neki arbanaSki pop bio namješten uz dužnost, da 
vrši službu u crkvi samostana .slonskoga, sa ()laćom od 2U perpera za onu godinu, a 
unaprieda uz prihod obćinskog vinograda, u blizini i^log samo.stana. 

Po trećoj i četvrtoj viesti dubrovačkih relbrnjacija dn, IL listopada iste 1346, g/ 
i 22. veljače 1847.^ doznajerno, da se je arbanaški pop zvim Nikola, a da se je crkva 
samostana ston^koga zvala M Marija, te da je on stanovao u samostanu. (!od, 13^8 

* Danici^ I^chhhk hs lahiruv* ut, III, erp. 177, Hiihn-r-iip 4yiiTh Hctojjiija cpncKe npannr^aB, [^pKiie 

' Crkra katoUt^ka i vjemizpuvijedaoje iztočno u Hoki Kotonkoj. Zagreb 1875, »Ir 32. — Mur- 
kOTi^: Gli Slavi ed i papi IL str. :h34, 

* OHCpKTi iicTopiH iipaBtKvtaEtiiij?[ii [;epK8eH cTp> ytS2. 

* VAUcnftK €pii, y^. Ap' V* r;7. 

" Šafarik; Krdtk^^ letopii>y ^rbak*^ Mr. 69. 

* Mon. RAg. Lib. BetV JL »tr. mi u Mon. ^p. liint. SI, Mer. V. XIIL 
" Mon. llflg. Lib, Eef. I. str. 239, u Mon. sp. hist. 81. Mer. V. X. 

» Nav. knj, MoĐumenla T, X. str. 245. 
^ Nav. kflj, :&loDmneQta T. X. Btn "Jb^, 



r 



^_ ... .., 



— 77 — 



I bio je u istom samostanu pop Petar Arbanas, te je pjevao u istoj crkvi službu božju 
I i činio obradjivati spom. vinograd, uz pripomo<5 republike.* 

I U toliko niesu bili naprečac posve protjerani iz Stona svi svećenici iztočnog obreda, 

: jer dne 1.2. svibnja 1347. dopudta vieće umoljenih, da se popovi Bratoslav i Ilija 
»Slavic-^ mogu povratiti u Ston. a dne 1. kolov. iste godine dopušta isto vieće Brato- 
slavn »presbiter slavonescus de Stagno«, da se može povratiti u Ston i pribivati u 
Djemu, uz njegovo obećanje da se neće odalećivati iz Stona bez izričite dozvole stonskoga 
kneza.' 

Srbski povjestničar Nićifor Dučić piše,* da je oko god. 1252. kralj Uroš I. pri- 
ložio »i manastijeru Sv. Bogorodice u Stonu gdje je bio episkop Sava (II.) na eparhiji, 
zemlje i vinograde u Humu i »Drevu« (sadašnja (iabela i Dubrave) « 

Po tomu je dakle vrlo vjerojatno, da je crkva BI Gospe u Lužinama u stonskom 
polja bila: 1. od IX. do XIII vieka stolnom crkvom katoličkom: 2. od XIII. vieka do 
god. 1333. Rielom grčko-iztočnih vladika, a 1335. god. da je opet otvorena katoličkoj 
slnžbi božjoj. Posvećena je Uznesenju BI. Gospe. 

2. Orkra Sv. Mihajla kod bielih duvana trećoredkinja Sv. Dominika. Pošto je 
moj vapaj za sačuvanje te prekrasne prastare crkve '^ ostao glasom vapijućega u pustinji, 
a u dnu srdca, kao ljubitelj umjetničkih starina i kao rodoljub, žalim za njezinim 
udesom i drhćem nad njezinim obstankom, jer se od časa do časa, uslied najmanjega 
potresa može da surva u gomilu pustih ruševina, ne mogu odoliti srcu, da ovdje ne 
opetujem moje lanjske rieči: 

»Dapače je onkraj polja stonskoga, s južne strane, na obronku briega stojeća, u 

članku u dubrovačkoj crkvi sv. Stjepana napomenuta,* starinska crkvica sv. Mihajla 

iz VIIL vieka, tako zlamenita svojim graditeljskim ustrojstvom, mnogobrojnim i razno- 

vrstnim ostancima uresnih kamenitih ulomaka pregrade svetišta, ciborija i ulaznili vrati, 

kao što i sačuvanim transennama prozori i dragocjenim ostancima bizantinske fresco- 

i dikarije na zidovima, da bez sumnje pripada k najljepšim i svake pomnje i sačuvanja 

n£ydostojnijim dalmatinskim spomenicima. Stražn^ji dio crkve jošte se drži cjelokupan, 

ali mu je uslied prorovanih temelja i učinkom najzadnje trešnje, u ovom vieku razpukao 

: smierom duljine glavni svod tako, da se je bojati, da se taj prezlameniti maU spomenik 

ne surva u gomilu, na žalost ljubitelja i iztraživatelji umjetničkih spomenika, a na 

;- sramotu našeg prosvietljenog doba. Zato nam se čini, da nam je sveta dužnost upozoriti 

^ na tu crkvu brigu, c. k. bečkog središnjeg povjerenstva i njegovog konservatora g. Gjelčića, 

.i moliti jih najusrdnije, da se što prije izvole zauzeti za njezino sačuvanje od skorašnje 

' inače neizbježive propasti. Crkva pripada ubožnim duvnam III. reda Sv. Dominika, koje 

I imaju drugu noviju crkvicu, a niesu u stanju, da poprave ni krov svojeg siromašnog 

^.slana, kamo li da bi što uložile za popravak propadajuće stare crkve, pa se zato i one 

otjeću milosrdju i blagodarnosti dobrih kršćana, da bi jim pomogli sačuvati starinsku 

j: crkvu kojom se diče«. 

Stara crkva Sv. Mihajla nadomještena je novom, neznatnom, koja stoji neposredno 
pred njom. S nove se kroz posebna vrata u začelju i ulazi u rušeću se staru. Pročelje 

' MoD. T. XIIL atr. 86, 54, 
» „ „ X. „ 216. 

' n n „ . 270. 

* Nav. Dj. L str. 128. 

* ^Starohrvatska Prosvjeta' God. III. Br. 1. Str. 42. 
« Vidi u God. III. Br. U „St. Prosvj.** str. 14—27. 



L. 



— 78 — 

stare crkve je možda bilo i navlas porušeno prilikom gradjei^ja nove, kojoj se 
glavnoni ulazu nahodi ulazni vratni okvir Mare. 

Crkva sv. Mihajla .skromnih je protega. Preostala ]0J duljina iznutra izoosi samo 
4*38 m. Moguće da je to bila svakolika njezina nutrnia duljina, Jer joj lloris, u koliko 
je sačuvana, posve naliči podpiinoj preostaloj polovici tlorisa razvaljene bivše crkve S, 
Tome u Kulinia u Boki Kotorskoj.* ftirina joj medju podpornjaeima iznosi 117 ra & 
medju platnima *2*bl ul 




Sjeverna i^TRĐJaku tirana orkre 8y. Mihajla, 




Traiis«oDft n 
sjevernoga proEora. 





Presjek MN 




nuRiS 



y\i,iuoV\oc 



Tmnseatia i* 
ju£DQga prossore. 



Tloris Qf\\\<} sastoji od pat^etvorne ladje sa dodatom kratkom, izvana paceivoro 
iznutra polukružnom apsidom. Sa po metra debelim, H7 cm. na dvor pruženim pudi 
aiai'ima razdieljena je crkvena ladja na tri ndiela, svaki sa svojim parom q d€ 
crkvenim platnima izkopanih ekzedara ili konka, koje imaju po 63 cm. premjera, 
dvie konke (4U cm. u pi'emj.) stoje u zai^eonom zidu, jedna desno a druga lievo^ 
apsida Na apsidi je širok prodor gori polukružno zavi^en, koji.ie sad zazidan sve 
uresnini kamenitim ulomeima lirvatsko-bizanli uskoga sloga, koji su pripadali raa 

' Gjorgje StratimiroTić — prošlosti i neimarstva Boke Kotorske, Tab. II. 



E čestima ciborija, pregrade svetišta i nekog vratnog okvira. (Moguće, da je i ova 
I crkvica biia preuredjena u doba srbskog vladanja u Stonu, isto kao i crkva BI. 
W Gospe u Lužinama, pa da joj je u to doba i bio zazidan prozor na apsidi sa 
I ulomcim porušene pregrade svetišta i ciborija.) P6 uzahan, puškarici sličan, visok pro- 
m zorčić bio je probiven na sredini svake od četiriju većih konka bližih apsidi. Prozorčići 

■ na srednjim konkama su sad naprosto zazidani, a oni na konkama a i h (Vidi u tlo- 
m risa) zatvoreni su još sačuvanim tankim transennama prošupljenim na način, kako se 
I razabire na dotičnim priloženim slikama. Jedna, b, zaprema cieli otvor prozora, te je 
I razdieljena od vrha do dna na četiri kruga, koja su rešetkasto izprobijana, a oko njih su 
I nastali kuti takodjer trokutasto prošupljeni. I na stolnoj crkvi u Građo obstoji iz VI. 

■ vieka tako prošupljena transenna drugčijeg nacrta. ^ Druga a je pakružna, kraća od prve, 
B i prošupljena okruglim rupama skupljenim u dva kruga, i dvie medju krugovima. 
B Transenne se jasno razabiru samo s vanjske strane crkve. Kako je do sjeverne strane 

■ crkvice dogradjen stan trećoredic^ tako se transenna n, kao i sva sjeverna strana 

■ crkvenog platna nahode u njemu. S dvora su platna crkvena sve naokolo urešena 

■ lezenama, koje se pod strehom sastaju u sliepe lukove po načinu ravenatsko-bizan- 
B tinskomu, prisvojenu od hrvatsko -bizantinskog sloga. Na sjevernom i južnom platnu 
B obstoji još po pet lezena, a šesta ima bit odpala s pročeljem, jer je takova obstojala 
B na jednako urec^jenoj gori spom. razvaljenoj crkvi Sv. Tome u Kutima. Na tlorisu 
B crkve u Kutima ima isti broj i isto poredanje i razmjerje lezena nutrnjih i vanjskih, i 
B isti broj konk^ samo su kraće nutrnje lezene. A i sama crkva S. Tome je tek nešto 

■ malo veća od crkvice S. Mihajla. Ladja je crkvena posvodjena bačvastim svodom na 

■ troje razdieljenim pasovima nastavljenih podpornjaka. Na začelju su po dvie uzke lezene 
H sa svake strane apside, a na apsidi su dvie. 

H| Površina nutrnjih zidova bila je pomi^jivo obliepljena, te su na liepu bili naslikani 
Vs?etitelj.ski likovi a fresco u bizantinskom slogu, skoro u naravskoj veličini. Od tih se 
B slika jošte opažaju tragovi, koje, radi kratkoće vremena, niesam mogao da potanko 

■ izpitam. 

Opis uresnih kamenitih komada crkve S. Mihajla: 
I I Vratni okvir. Vrata su u šupljini visoka 1*99 m., široka 089 m. Pragovi su 

B Široki u licu 14 cm. debeli 24*5 cm. Cielo je vanjsko lice okvira vratnoga urešeno 
I piohorezanom LroprutasLom, vijugastom lozom, koja u svakom valu ima po vitičasto 
I navijen, iznutra Čelverozuban list. Iz pazušaca lišća izlaze trolatični krinovi. Pod pazuš- 
^cima su listovi privezani uz lozu popriečnim troprutastim sponama. I same pločice, koje 
^larubljuju lica pragova, urešene su vodicom (na cik-cak slom^enom crtom), koja je 
pbhorezana tako, da su trokutići, što joj ostaju s jedne i druge strane, izkopani na 
plitke trostrane šiljnike. Gornje lice dolnjega praga i dolrye nadvratnika takodjer imaju 
po piohoresanu Iropmtastu vijugastu lozu, sa prostim viticama u pojedinim valovima. 
Vitiee su takodjer vezane uz lozu sponama. 

Prozor na apsidi zazidan je sa 12 ulomaka krasnih uresnih lezena, sa ograde 
svetišta, pragova nadvrntnika itd., koji imaju uresnu stranu na dvor stavljenu, i ako 
cesto preokrenutu. 

II Od tih £iu najljepša tri komada vratnoga karniza. Lice toga karniža malo je 

nagnuto i Izkopanu u plitku luku. Jedan je komad dug 74 cm., vis. 17 cm., drugi je dug 

34 em,, treći iiO cm. Najdulji komad ima na izkopanoj površini simetričan, plohorezan 

i. U sriedi je palmeta, koja naliči sličnim dviema palmetama na nadvratniku hrv.-biz. 

> Oim&«o, N«v. dj. Btr. 51. 



- 80 — 

Bioga u Trogiru^ iz VIII. ili IX. vieka. Palmeta je poduprta dvieuia IrofirutasUjii vilicama 
klasična ukusa, iz kojih se s jedne i druge strane razvijaju dvaput vijugaste okružno za- 
vijene grane pamnova lišća. Donekle su ovim granama slične vijugaste loze urezane oko 
luka ciborija krstionice u Cividale,* iz prve polovine VliL vieka: kažem donekle, jer se 
na našem spomeniku zaperci poput vrtloga svi savijaju oko zajedničkog središta, doćim 
su na spom. luku ciborija uzporedni. Puno sličnije su granama naSeg .spomenika one 
na dolnjoj strani fpontispicija sa crkve Sv. Marije in Valle, ii isloin gradu Cividate, iz 
druge polovice VJII. vieka. ^ Razlika je medju njima samo u tomu, »to su u sredini 
zavojicft našeg spom. tek prosti krugovi, dočim su na onom u Givldale na tom mjestu 
ružice na tankim držcima, koji izlaze iz krajeva listova — i Sto na ovum zadnjem^ po 
tri popHeSno poredane pupice zastupaju mjesto spone izpod pazu^aca listovii Isiog je 
ukusa i izradbe vijugasta loza oko luka ciborija, što so nahodi na irgn Sv. Dominika u 
BoloDJi iz VUL vieka.* U glavnomu je ovaj karniž sličan u prolilu karnižu nad ulai&orii 
crkve Sv. Đartula u Dubrovniku.'' 

Ilf. Ćetiri ulomka dugih komada urešenih plohorescborn na dva suf^jedna licEj koji 
su. mogli služiti kao vratni okrir ili poklopnica pluteju na otjradi .^retišta. Dva su dtJga 
po 91 era., dva po 1*08 m. a široki su svi po 10 cni, [debljinu jim niesam mogno 
izmjeriti, jer su zazidani. Na obadva lica urešeni su vijugastom, tcoprutastoni luzom. 
koja u svakom zavoju nosi po četverozuban list, sličan onouiu na lozama opis. vratnog 
okvira. PazuSca lišća su jim podvezana troprutastim sponama, a Iz njih izlaze prosti 
pupoljci. 

IV. Ulomak tratnog harniža, profila sličnog opisanima^ aU je visok IHb cm, dug 
24 cm. Na njemu je ostatak plohorezane dvoprutaste vijugaste loze, vrlo slične spome- 
nutoj na fronlispiciju u crkvi S. Marije in Valle u Cividale u Friulu, jer ima u sred 
zavojica i šesLerolatične ružice na jednakim držcima, kao šio jih ima cividaUki spomenik. 
Ima i drugi manji ulomak istoga oralnog karniSa. 

V. Ulomak pravokutnog kraja luka ciborija ili zar i ulam u scetišif^, Zarubljen 
je, uza stranice pravoga kuta i oko luka, pojasima, koji su ne samo iste širine kao šuj 
ju imaju pragovi opisani pod III., nego su dapače i urešeni leiinakom vijugaslom Iozoul 
Zato se može pomisliti, da su oni pragovi mogli biti do vratnicima, a ovaj ulomak uglom 
jedne strane luka na okviru ulaza u svetište. Kut izmedju luka i i»ojasa stranica pravof^a 
kuta izpunjen je dvjema golubicama, koje se penju nogama na amforu po sriedi po- 
stavljenu i nagibaju glave nada nju, kao da će iz nje piti. Krila im niesu napose na- 
risana, nego je tielo pokriveno Ijuskastim perjem. Iz posude niče krin. 

Had kratkoće vremena zaboravio sam, dok sam bio na mjestu, da opižem jošte 
dva komada sa prozora na apsidi. 

VL D pločniku iste crkve nahodi se ulomak lezene, koja je dietila piuteje svetišta. 
Dug je 33 em., a 15 cm. širok. Urešen je hrvatsko bizantinskom plohorezanorn tro- 
prutastom, četverostrukom pletenicom, sastavljenom od poredanih^ u doticaliStima medju 
sobom udovima vezanih krugova, kroz koje se provlače dva na vodicu (cik-cak) sime- 
trično izprelaraana prutca, koji se medju sobom križaju u središtima krugovž- 

' Vidi moj članak u „Viestniku hrv. ark. dr.'' God. XIV. Br. 1. ^tr lfi-17. 
f OftttaneG. N. dj. str. 86. 

* CattflDeo. N. dj. str. 96. 

* Cfittaneo. N. dj. atr. 111. 

' Vidi u mojem Članku „Razvaline crkve S. Stjepana u Dubrovnika", u ovom časopisu Grod. III. 
Br. 1, atj, 35-, gdjf^ je i slika dotičnih vrata. 



^FTT^ 



— 81 — 



VIL Nh vrtttima samostana, neposredno uz npsidu crkve, služi kao nadvratnik 
ulomak tiMa stupčića dug i"2{) m, sa premjerom od 15 em.: a drugi iste veličine služi 
kao po(ivratoik n^ vraLiina u dvorištu. To su mogli bili stupčići ciborija. 

V[il. U i^stomu dvorištu uzidani su: Uii:ao male toskanske podstupine pilastra i 

IX. dva ulomka pluivja Jedan je duu -0 t'"» r žir. 165 em. Na nienm su sliedeće 
plohorezbe: latinski križ razžirenili krajeva, obrubljen zarezanom crtom; iza njega je 
kolobar izmedju dva okomita traka, koji se nad njim simetrično zavijaju u kuke. Toliko 
kolobar koliko i traci do njega urešeni su plohorezanotn vodicom. U kolobaru su opet 
susredištno urezana druga dva. Pri kra)u je treći trak, simetričan .sa susjednim mu, jed- 
nako u vrhu savijen i jednako urešen kao i prva (Jva. Izmedju drugog i trećeg traka 
podiže se iz dna dvoprutasta vijugava loza sa tri vitice. Na drugom susjednom licu 
loga komada plohorezana su stojeća dva paomova lista sa 4 para vodoravno savijenih 
izperaka. Izmedju njih je okomit troprutast trak 

X. Drugi ulomak pluteja. Predstavlja dno pluteja. Na njemu je dolnji kraj križa, 
koji završuje u dvie uzgor zavijene kuke. S lieve strane stupa k njenm nespretno na- 
crtana paun-ptica. Tielo joj je mrežasto nacrtano bez naznačenih krila. l<ep je na dvoje 
razdieljen srednjom prugom, na kojoj su dva za paunov rep karakteristična oka, izra- 
djeiia na način, kao što se opaža na spomenicima V[|[. vieka. ' Na|)adaju je dvie zmije, 
jedna sprieda ju je već ujela za prsi, a druga .se straga libi, da ju ujede za nogu. To 
je prvi primjer zmija predstavljenih na spomenicima hrvatsko -bizantinskoga sloga. 
One imaju biti na tom mjestu prilikom (simbolom; napasti griešnih, koje vrebaju oko 
ljudske duše. 

Moguće da je ova crkva ona j^ecclesia sancfi Michaelis^, 
u kojoj kaže pop Milogoj, da je napisao izpravu, po kojoj 
Dda, veliki župan zahumski, dariva samostanu sv. henedikta 
na Lokrumu crkvu sv. Pankracija na Mljetu, sa svim zem- 
ljama u Babinompolju. 

S. Crkvica Sv. Martina. Na jugu od crkve Hl. (iospe 
u Lužinama, baš pri kraju pol)a slonskoga, 7 tlo 8 m. nad 
poljem, stoji porušena mala crkvica Sv. Martina. Duga je 
iznutra 408 m., široka 2*22 m. Sjeverna joj je strana sva 
razvaijena, a ostaje još sačuvano pročelje sa pokvarenim 
ulazom, koji je 84 cm. širok a 2 5 m. visok Okvica je. po 
starohrvatskom običaju, sa dva para lezena bila razdieljena 
Tia iri odiela, -a završavala je s iztočne strane polukružnom 
apsidom. Nad vratima je uzahan i puškarici sličan, pače 
u^orau prozonMd Nad pročeljem je bio, sad razvaljen, pro- 
Ltoni zvonik. Može da bude najkašnje iz XII. vieka. 
(Nastavit će se ) 



Pročelje 




.ML 



•i PLORIS 





I ' Cftttaiieo. Nav, dj, str. 103.: Na ulomku na tiinvona stolne crkve u Građo. Str. 110. i 111. na 

I platejo u ?veuć, dvoriSttt u Ferrari i na spom. luku ciborija u liolonji. Str. 12i). iia grobnici TeodotinoJ 
I a PaTiji. 




Dvie najstarije sačuvane crkve grada Uubravnika. 

(8a slikauia.) 

!a str, 15. svojega djelca „Dello sviluppo civile di Ragusa*" piše prof* 
G. Gelcich : „Altrl moaumeali di queir epoca che chianiei erao bisan- 
tina, dair impero a cui Ragusa allora obbediva subendoiie neces- 
sariamerite Tinfluenza anche nella coltura, sarebbero pure la chiesa di 
San Giacorno alla salvia (na Pelinara), di cui negli atti dal secolo XnL e 
memoria come di antichissima (Suir arrivo dei Domenicani a Ragusa, v. 

Goleti), quella di Sa a Nicol6 di Prijeko ** Navedene prof. Gelcich-eve 

rieči potaknule su me, da proučim te dvie crkve, što sam i učinio, kad sam 
posjetio Dubrovnik prigodom pokladnih praznika 1897. godine- 

Svetl Nikola u Priekoin. Ta se crkva nahodi ne daleko doaiini- 
kanskog samostana, a iza carinare (Sponze).^ Sadašnje pročelje preporodnog 
sloga podignuto 1607 god., kako svjedoči na njemu urezan nadpis,^ ne 
daje dakako sluliti na kakvu veliku starinu. I nutrnjost crkve je bila u to 
doba promienjena i razširena, dodatkom pri zapadnom kraju i prigradnjom 
nova broda sa sjeverne strane. Starodrevnost razpoznaje se tek po saču- 
vanom posvodjenju jedinog izvornog broda, od kojega je sastojala davna 
crkva. Nutrnjost stare crkve duga je sa pačetvornom absidom 9 m., široka 
3-4 m. 

Brod je crkveni su tri lezene (Vidi na priloženom tlorisu i uzdužnom 
pregeku) razdieljen na četiri odiela, a posvodjen je polukružnim bačvastim 
svodom, preko kajega se, kao pojasi, nastavljaju i lezeae. Nad sredinom 
bačvastog svoda drugog odiela, brojeć od abside, podiže se sitno bizan- 
tinsko kube na pendantife, koji niču izmedju sliepih lukova, udjelanih u 
ćetirr zidića, podignuta nad bačvastim svodom, mjesto običnih lukova ua 
četiri pilova. Moguće je, da su sliepi lukovi bili otvoreni u doba prije nado- 
gradjenja crkve, te da je kube bilo obskrbljeno krovom na četiri vode, po- 
popul onoga na staro -hrvatskoj crkvi Sv. Petra u Omišu. ^ 

Crkva je razmjerno nizoka. Lezene su joj (Vidi sL A) na sjevernom 
platnu bile dvie odsječene, otvorenim u njemu lukovima prilikom dogradnje 
novoga liroda, a srednja odstranjena. Po graditeljskom ustrojstvu, u koliko 
je sačuvano, odaje crkva IX. ili X. viek kao doba svojega postanka. Po- 

* u izpravi dne a?. l\A. 1356. piše: „a muro Sponziae inversas S. Nicholaum". Gelcich N. dj.str. 78. 

^ Geldcb. Nav. dj. str. 15. 

^ Vidi Starohrvatska Prosvjeta God. II. Br. 4. str. 227. ' 



— 83 — 

\ijestnički se može takođjer dokazati, da je ta crkva hrvatsko-bizantinskog sloga 
starija od XIL vieka. Rastić u svojoj kronaci nam pripovieda,^ da se je za 
njegova života (u prvoj trećini XVin. vieka) u Dubrovniku jošte čuvao običaj 
ustanovtjen oko god. 1106., da je na uspomenu zauzeća Bodinova kaštila 
pred iztočnom stranom grada, na dan uskrsa knez sa viećem, stupaj uć iza 
svećenstva pjevajućega molitve Gospodinove, posjećivao crkvu S. Nikole, za- 
hvatjiguć Bogu za primljeno dobročinstvo. Na istom mjestu pripovieda Rastić, 
da je malo nakon toga dogodjaja bio sdružen stari sa novim gradom, obu- 
hvativši u grad i predgradje S. Nikole. Imamo pak više svjedočanstva zato, 




Uzdužni presjek 






i^ž^B 









R-oris 



B 



I — 
I /' 
1/ 



\ I 

M 

I 



I 

i 



Mjerilo n:100 ^^^^^ 

da se je od početka XIV. vieka onaj dio grada oko crkve S. Nikole u 
Pryekom zvao ieMinom (sesterium) S. Nikole.^ Po svemu se dakle razumije, 
da je crkva Sv. Nikole dosta starija od početka XII., a da bi mogla postojati 
čak od \X. ili X, vieka, kako se razabire po graditeljskim motivima. Kratko 
vrieme mojega boravka u Dubrovniku nije mi dopuštalo, da izpitujem sgradje 
u blizini crkve, nebi li u njima odkrio kakav uresni ulomak hrvatsko-bizan- 
tmskoga sloga, koji bi mogao poticati sa njezine ograde svetišta ili davnog 
otara ili ciborija, ali mi je moj časni prijatelj Vid Vuletić -Vukasović kazao, 
da se jedan takav ulomak nahodi uzidan u nekoj kući posve blizu crkve 

' Monam, specL hiat. Slav. Mer. Vol. XXV. Srip. Vol. II. Chr. Rag. str., 4«. 
' Hod. Bp. hisL SL Mer. V. X. Mon. Rag. Lib, Ref. T. I. str. 153., 226. 



U. 



— 84 — 



Sii iztočiie slnuie. Taj bi ulomak imao jače utvrđjivali muenje o postanku 
crkve u doba od IX, do XI. vieka. 

Crkva S. JbkoVft u Pelinam. Na sjever crkve S. Nikole, baš pri 
vrhu strme ulice do samih gradskih bedema, obstoji još posve iiepovrledjena 
crkvica S. Jakova u Pelinam. Da su obedvie te crkve preživjele tolike 
žestoke potrese, kojima su, osjem crkve S. Stjepana i starinske stolne crkve, 




.-^TTTT 




^^<.J ^^đ'^.-^c^^^ 



MjeriloHHOO 

podlegle tolik«* druge sjajne ^^radjevine, ima se pripisati čvrstim njihovim te- 
meljima na stancu kamenu, skromnim protegama, debelim zidovima i čvrstu 
posvodienju. Crkvici S. Jakova su zidovi debeli l*:il m., a široka je iznutra 
tek 3 7 m., duga je pak 6* 16 m. 

Ona je posvodjeiia unakrstnim svodovljem, sa dva para lezenS, raz- 
dieljenini na tri odiela (travee-a). Krajni su odieli dn^i po 1-91 cm,, srednji 
1^35 m. Lt?zene su široke po 47 cm. Jednobrodna crkvica zavrsuje se polu- 
kružnom absidom s iztočne strane. Na sred pročelja su uzka (0647 m. 



f 



-^ 85 — 

široka) vratašca, koja crkvicu sdružuju sa susjednom kućicom sa zapadue 
strane, a pravi (M m. šir.) je ulaz s južne strane lišćac uz pročelje. Na 
pročelju je i pačetvoran prozor s kojega, se iz pridružene kuće može da 
prisustvuje službi božjoj. Drugi je prozor u crkvi, a jedini po kojemu prima 
svjetlost, na sjevernoj sirani u odielu do abside I na sred abside je bio 
prozor, koji je bio otvoren, dok je otar bio daleko od zida. ali je sad za- 
zidan, jer je otar naslonjen na zidu absidi?. Lezeuo su okrunjene glavicama, 
koje sastoje od ploče i okrupna čelvrtobruča, a pružaju se daleko preko 
širine lezenu na strani daljih odiela, zato da dopru do uporišta sliepih lu- 
kova, koji su. jednake veličine na platnim svih triju odiela. Pod strehom 
apside i sjevernog platna crkovnoga poredani su romanički lukići sa 41 
cm. premjera, a 9 cm. odskoka uprti na zubiće. Sjeverno ptatno ima 1 1 
takovih lukića; oko apside jih je 7. Crkva je dakle gradjena u rano-ro- 
raaničkom slogu, te bi mogla poticati najdavnije iz druge polovine XI. 
vieka. Ako ju izprave XIII. vieka zuvu prastarom,^ te su kod nje god. 1225. 
bili prevremeno zadržani prvi Dominikanci, koji su hili stigli u Dubrovnik, 
poslati od bi. Jordana,^ to se po opisanom graditeljskom ustrojstvu crkve, 
ipak nemože dopustili, da se pod tim izrazom uzme njezino doba postanka 
da|je od druge polovine XI. vieka, a mogla bi pristati i do sredine XJI. 
Svakako je ona vrlo zlamenit dobro sačuvan spomenik za poviest razvitka 
graditeljskog romaničnog sloga kod Hrvata, i zato zaslužuje osobitu pažn^ju. 
God. 1360. spominju reformac\je medju gradskim utvrdama kulu S. Jakova,^ 
a to je ona odmah iza crkve sa sjeverne strane. 

Malašna vrata na pročelju crkve pokazuju da su bila odredjena samo 
za obćenje izmedju crkve i pridružene joj kuće, u kojoj su po svoj prilici sta- 
novali spomenuti prvi Dominikanci prispjeli u Dubrovnik, a mislim takodjer, 
da bi sadašnja kuća mogla biti ona starinska iz XI. ili XII. vieka, dakle 
možda najstarija sačuvana kuća u Dubrovniku. 

U Korčuli na Martinje 1898. 

F. Radić. 




* početku ovog članka Dav. mj. knjige prof. Gelcich-a Dello aviluppo civ. di Ragusa. 

' Pfof G«lcjch. Nav. Hj\ str. 17. 

^ AIoDumeiito «p. bbl. ^lav. mer. V. X. str. 113. 



L 



Izvješće 

radu Hrvatskoga stariaarskoga dražtva u Kninu u obće, a napose o 

kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim a Dalmaciji, 

osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri- 

Sastavio ga 

Frano Radić, 

izijeatitelj Enaiiatveaoga odbora hrvatskoga starinarskoga družtvji u Kuiuu i z&atupnik Uto^ druitri 
na prvom Kongresu krš^^anskih starinara u Spljetu -Solinu ca isti Kongres, 

(Nastavak.) 

V. Hrvatska. 

r>4. Bisak (Siscia). U Sisku je, kako kažu, bilo odkriveno closla staro- kršćanskih 
predmeta, ali j*- većina njih bila kojekuda raznešena i u topljena u Kupu i Savu, U za- 
grebački muzej došla su dva takova ulomka. Na jednomu je početak osmerostruke ple- 
tenice tropruta3Uh trakova, a na drugom ulomku tegurija ciborija na luk sa kukama je 
oko luka ostatak natpisa: 

. . . . AN FRA V X0 

VI. Istra. 

55. Trst (Tergeste - Trieste). starinskoj stolnoj crkvi Sv. Jttsia piše Jackson 
(op. cit V. m. str. 353—368) po Dru. Kandleru (Dr. P. Kandler, »II duomo di Trieste* 
u časopisu lArcheografo Triestino Vol. I. 1829 pag. 131). To je po Kandlepovu moenjii 
sdružer^je dviju bazilika., t j. jedne bizantinske na križ sa kubelon^ na tri broda i si 
(ri apside, i druge staro - kršćanske sa konfesijom na tri broda sa jednom apsidom, 
držeć da je druga iz četvrtoga ili petoga, a prva iz šestoga stoljeća. Jackson je donio 
tloris sadaSaje crkve i Kandlerovu idealnu rekonstrukciju starih bazilika. Još dooosi 
Jackson narise dviju nadstupina, jednu iz jedne, drugu iz druge stare bazilike, obe sa 
biz, pulvinom, 1 Caltaneo (op. cit. str 178—179), ne obziruć se na stolnu crkvu, piše o 
bizantinskim ostancima grada Trsta, koji se nahode u Muzeju Winkelmann ne daleko od 
stolne crkve. Tu on, po svojem shvaćanju, kaže, da »izmedju malo oslanaka barbarsko- 
bizantinskih radnja VIII. vijeka, ima i nekoliko vajari^ja ilalo-bizanlinskih IX. vieka*. 
To su takovog sloga, što* ga ja zovem hrvatsko-bizantin^kiuL »Ulomci su to pluteja po- 
krivenih krstojiosnim vijugavicama (girate); komad malog pilastra urešena pleterovini 
od sitine (giunchi); nekoliko nakita (fregi) urešenih re>!bariioin lukićA i poluružA, ili na 
pletenice i vilice; najpotla stupčić sa ograde svetišta sa sdruženom nadstupinom sa su- 
rovim lišćem i prostim spužnicama*. 

56. Mug^a vecchia. Cattaneo (op. cit. str. 179) piše po Jacksonu: ^Crkva S. Ma- 
rija je bazilika sa jednom samom apsidom a na tri broda, razlučena golim pilovima m 
mjesto stupovi Ograda svetišta je bez sumnje iz \\. ili X. vijeka. Pilastriči i pluteji 
urešeni su širokim pojasima izrezanim na pleterove od sitine po načinu nnda uolnć^e- 
nomu. 



- 87 — 

Jackson (op. ciL IIL str. 372—376 sa tlorisom i slikom propovjedaonice te jednog 
pluteja) ie o toj crkvi pisao po Cav. Dr. Pulgher (»SuU' antica chiesa di S. Maria de 
Castro Mugtaet sa tlorisom i presjekom u »Atti della Societ^ d' Ingegneri ed Architetti 
in Trieste 1844 An. VL Fasc. IV.). 

57. Poreč (Parenzo). Porečku stolnu crkvu je opisao Dr. Kandler (»Cenni al fo- 
restiero che visita Parenzo« Trieste 1845.), te Eitelberger (Mittelalterliche Kunstdenkmaie 
des 6sL Kaiserstaates, Stuttgart 1858. ). F. Kugler (Geschichte der Baukunst II. str. 36—37 
sa tlorisom) te i g. Jackson (Op. cit. V. III. str. 310—329. sa tlorisom i 4 tablice per- 
spektivnih slika). To je bazilika na tri broda na stupove ravenatsko- rimske i ravenatsko- 
bizantinske, njih 9 pAra, a zavrSuje sa srednjom apsidom iznutra produljeno polu- 
kružnom s dvora Šesterokutnom. Pobočni brodovi završuju konkami kao mala bazilika 
S. Barbare u Trogiru. Stupovima odgovaraju na vanjskoj strani zidova podpornjacima 
slične lezene. Crkva je sprijeda sdružena sa četverokutnim predvorjem sa trijemom 
na arkadama, koji opet spaja baziliku sa osmerokutnom pred njom u istoj osovini sto- 
jećom krstionicom. U apsidi je ciborij na 4 stupa iz Xin. stoljeća. Apsida je iznutra 
obložena uresnim mozajicima, od kojih su, po Kugleru, dolnji iz X., gornji iz XIII. sto- 
ljeća. Po .lacksonu (str. 314.) ima u crkvi veoma krasnih ravenatsko-bizantinskih nad- 
stnpina, koje 'pripadaju svakako VI. vijeku. Nego je crkva bila porušena, kako kronika 
pripovijeda, u X. vijeku, te zatim odmah pripogradjena, i od tada će biti današnja u 
glavnoj razporedbi. 

Malo podalje Poreča je crkva S, Lovra in PasencUico. Takodjer po Kandleru (Op. 
cit) i Jacksonu (Op. cit ili. str. 333 — 339 sa tlorisom, uzdužnim presjekom i slikom 
jednoga slupa i jednog hrv. biz. prozora), to je bazilika stupovima razdijeljena na tri 
broda, koji završuju u tri polukružne apside. Nadstupine su hrv.- bizantinske, ali je crkva 
dva puta prrpogmrijivana bila. Obadva izvjestitelja kažu, da potječe zar iz IV. vijeka, ali 
56 toga neopaža u današnjoj razporedbi. Zlamenit je sa^^uvan prozor (transenna) izpunjen sa 
spletenim krugovima prošup^jenim na kamenitoj ploči. 

58. Hovlgrad (Cittanuova), sjeverno od Poreča imađijaše osmerokutnu krstionicu 
na lilnpove sa lukovima, usred koje bijaše krstiona raka, ali bi uništena 1780. god. Kod 
D Agincourta (parL J. Pl. LXnL si. 13 i 14) kako pise Jackson (Op cit. III. pag. 340) 
sačuvane 8u slike tlorisa i presjeka mu. 

59. Pi4] i Pola, Pletas .Julia, Colonia Julia, Pollentia, Herculanea). puljskoj stolnoj 
crkti pisali su: Pulgher (»Relazione ed illustrazione di alcuni cimeli ritrovati negli scavi del 
Daoino di Pola* u »Atti e memorie della Societ^ Istriana di Archeologia e Storia Patria« a. 
1H84 ). Kandler (Istria 1847.), D. Giov. Can. Cleva (Notizie storiche del Duomo di Pola« u Atti 
e Memorie eca a. 1884.), Jackson (Op. cit. IH.) a po njima i Cattaneo (Op. cit. str. 179 
do 183', Prvobitna crkva treba da je postala u VI. vijeku i da je naličila porečkoj 
i ravenatskim hazilikama. Jasno o tom svjedoče neke bizantinske nadstupine njezinih 
stupova, neki ostanci mozajičnog poda sa nadpisima darovatelja, koji su bili nadjeni pri 
zadnjem popravljapju crkve, zajedno sa nekim plutejima, neki od kojih sa geometričnim 
prošupljeniein, nekt urešeni plohorezbama, koje predstavljaju monogram Isukrstov medju 
vijencima i krsloviina i medju paunovima. Takav je jedan na sred današnjeg crkvenog 
r»'oćnika dug 1'97 m., Širok 0*78 m. Ima jih i sa lozovim prutovima, koji izlaze iz posude, 
ili Ma ^olubicama sa maslinovim grančicama u kljunu, ili križevima medju janjcima. 

Bazilika, apsida joj i za njom kapela bjehu u IX. vijeku korenito popravljene. 
Uništena je puijf^ka krstionica. Dizala se je izpred pročelja stolne crkve i neSto 
jHKlaleko od njen tako da bi se moglo pomisliti, da ju s njom sdruživaše, kao u Poreču 



— HS — 

i dl ug<jvil|i*, i^flveroslraii Irijuiii. Imala jo oiilik bi/.aiitinskog kisLa, ki^je^^a Hn'di?iM)i [>nj:^tui 
bijaše iipredijeljen od tri luka u svakoj stranici, poduprla stupovima, koji ga raxsla?- 
IJahu od krakova križa. Nad lukovima podizala se je četvorna sgradja razsvjetljena' od 
malo prozora i pokrivena kao i kraci prostim drvenim krovom. 

Stupovi bijahu od draj^ocjenih vrsli mramora, ali iztn^šeni: podstupine atičke; nad- 
sLupine poput korintskih sa surovim lišćem zabilježenim samim crtama, bez ikakove 
rezbarije. Ovaj nam opis navješc^uje takovu prostotu oblika i takovo siromaštvo i !^urovost 
u pojedmostima, da bi mogli lahko posumnjati, da potiče upravo l-^ IK, vijeka, kako ^ 
čini Caltaneu, i da su joj nadstupine sestre onib surovih u prezbiteriju stolne crke. Ta 
sumnja prelazi pak u izvjestnost kad se pogleda na ostanke te^unja, koji pokriva^^e krsliofiu 
raku, o kojoj Kandler piše, da je bila šesterokutna, sastavljena od mramornih lukova, 
naslonjenih na stupovima. Jedan od tih lukova većim- dijelom joSte sačuvan sadrži, po 
riječima istoi^ Kandlera, monogram od slova A i E, ali jki onomu, Sto od njega ostaje, 
misli Cattaneo, da su bila tri slova, i to A NK. »Kandler. k^iji nije in^ao [jojina o slo^u 
IX. vijeka, promisli da se monogram odnosi na Anton ius rpisvopu^\ koji v Jadale u prvoj 
polovini VI vijeka; ali očitom pogreškom, jer očitujući IX. vijek lukovi u lijepim knm- 
plikovanim i vješto složenim pleterovima, kojima su posve pokriveni^ mono^Tani treba 
da se odnosi na biskupa iz toga vremena, a možda poznatoga Andegiza^ jedino ime. 
koje razbija prostranu prazninu u nizu puljskih biskupa devetoga vijeka*. (Calt Op. 
ciL str. 181—182). 

*Bogat je rezbarijama talij.- bizantinskoga (t. j. hrv.-biz/^ sloga takodjer puljski 
Musej, ustanovljen u i okolo glasovitog hrama Augustova. bna nadstupin^ stupova raz- 
ličitih mjera i vrijednosti, ali vazda spominjući korintsku: neke sa krutim i nezgrapnim 
lišćem i sa barbarskim kukama na vijugavicu (zig-zag); druge dobra i-azmjerja i po- 
mnjiva dlijeta, sa redom ukusna lišća, na žalost veoma p(jkvarena, I sa zavojieama 
vilicft razstavljenim od nekih okomitih gajtana odlučenih od tijela nadstupine. Osjem tih 
nadstupina ima velik broj pojasi sa prostim pletenicama, nadpisima i kukama, medin 
kojima jedan za ćošku sa podstavljenim grlićem (guscia). krasno obogaćenim sa na- 
dignutom šahovicom (scacchiera), a najpotla plutej četvorni urešen spletenim krugovima 
sa pravcima :hasurast pleter) i golubicama. koji je posve sličan jednomu, koji se nahodi 
u krstionici u Concordia, a zato vjerojatno oi iste ruke«. (Cattaneo Op. cit str. 182). 
Jacksoii (0. cit. Vol. Jll. str. 298—300) opisuje po Kandleru (Arte Gristiana in Istria) 
crkvu S^ Mihovila in Monie kao ostanke benediktinske crkve kod Pulja. To je 
bazilika na tri broda sa stupovima, koja završuje u tri polukružne apside iz vana 
okružene stranicama osmerokuta. Druga uza nju nema stupova i završuje na iste tri 
takove apside kao i prva. Jackson kaže, da je jedna iz Vll. a drujja iz XI vijeka. Ja 
iujenim, sudeć po broju apsida, da ni prva ne će bili starija od IX. vijeka. 

Tako izvješćuje g. Jackson (0[). cit. 111. str. 301— 3^'2) i ob ostancima bizantinske 
benediktinske crkve Sv. Marije Trstenicc (in Canneto' u Pul.ju, koja da je bila posvećena 
546 god. i to je bila sjajna bogato urešena bazilika. Jakson donosi i sliku jednog plu- 
teja iz te crkve sa krstom, dvije palmete i četiri trostrana uzla od troprutasta traka, 
koja će biti iz Vili. vijeka. 

Po D'Agincourt'u (Architecture Pl. XXVI. lig. 8) spominje Jackson (0. c. 111. str. 
300) i crkvu S. Katarine kod Pulja, koja da se u osnovi približuje bizantinskim crkvama 
u Ninu, 

60. Osor (Apsarus). Staro-kršćanska bazilika na sjever sadašnje bazilike bila je 
na tri broda sa stupovima i jednom glavnom polukružnom apsidom. Nadstupine su bile 




~ S9 - 

dignate sa rimskih zgradja. U sadadnjoj crkvi čuva se stara biskupska stolica mramoriist, 
koje sa podbočila (bracciooli) urešena poput pluteja hrv.-biz. sloga sa pleterovima i 
ražama (Cattaneo str. 183 po Jacksonu). Na naslonu stolice je viSe sjedala četveronožna 
životinja glavom k repu okrenutom, a nad njom dva uzpravljena simetrično položensl pauna 
lako, da se k^unovima ljube (Jackson Op. cit Dl. str. 105 fig. 83.). 

61. Batka nora na otoku Krku. U crkvi negda benediktinskoj svete Lucije nahodi 
se staro-hrvatski glago^ački nadpis iz vremena kralja Svinimira, koji je bio pročitan od 
pok. Dr. Rački-a. Gornji rub ploče ureSen je urezanom vijugastom lozom sa paomovim 
listovima u svakomu valu, koji sačiiyavaju jedno obilježje hrv.- biz. sloga X. i IX. vijeka 
(Dr. Rački — Staro-hrvatski glagolski nadpis na Krku. — Starine knj. VII. s tablicom 
str. 130-163.). 



Postanak, razvitak i rad Hrvatskog kninskog starinarskog dražtva. 

Knin je danas varoS u srcu zagorske Dalmacije , pri kraju krnjaste željeznice 
Spljet-Knin. 5 sati vožn^je daleko od Spljeta, na desnoj obali rijeke Krke, pri podanku 

I južne strane brda Sv. Spasa, u prekrasnoj okolici izkićenoj poljim i livadama, šumovitim 
brežuljcima i mnogobrojnim potocima, koji se svi izlijevaju u Krku. 

Porfirogenil (De adm. imp. c. 30 pag. 145. ed. Bonn. Monumenta spect. hist. Slav. 
Mer. voL VII, pag* 4D0) nam prvi napominje hrvatsku Kninsku županiju i zove ju n 
In^T, a glavni joj grad revviv. Crkveni sabor spljetski, obdržavan oko god. 1046. zove 
Knin ^astrum Tiniense*, (Mon. VII. pag. 200). Tri izprave kralja Svinimira iz god. 
1076-78-1087.) zovu ga »in Teneno«, >Tenenum. (Mon. VII. str. 113, 118, 145). Spo- 
meooti crkveni sabor ostavio je napisano: »Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi 
specialem habere pon ti licem, posueruntque sedem eius in campo in ecclesia sanctae 
Hariae Virginl^ iuxla castrum Tiniense«. (Spom. mj. u M. VII.) Naddjakon Toma, pisac 
XTIl vijeka (His^toHa SaJonitana cap. XV.), prepisuje skoro doslovce riječi spom. sabora, 
te pi^ ; »Voluerunt etiani Chroatorum reges, quasi specialem habere pontificem, petie- 
funiqu€ ab Archiepiscopo SpaicUensi et fecerunt episcopum qui chrocUensis (ippellabatt4r, 
iUfrunLqiie sedem eius in Campo »in ecclesia Sancte Mariae Virginis iuxta castrum 
Iniense,* TomaSević, Ijetopisac XVL vijeka (Arkiv za povj. jugosl. IX. s^r. 12) piSuč o 
rti i pokopu kralja Svinimira kaže: in capitulo thinigensi in ecclesia sancti Bartho- 
temei ante alLare raagnmn«. Farlati pak (IH. sacr. IV. pag. 281) na mjestu, gdje govori ob 
tmnovanju kninske biskupye, piše: »Idem Cresimirus (kralj hrvatski, koji je utemeljio 
biiiisku biskupiju) collegium Canonicorum inslituit ac domicilium illis et Episcopo satis 

amplum et comniodum paravit iuxta aedem cathedralem S. Mariae Extra urbem 

trnn aedes Mariana. tum domicilia Canonicorum sita erant in Campo ul docet Archi- 
diaconus; id est (juadam planitiae, quae haud longe ab coUe, cui Tinninum inaedificatum 
tst longe lateqae ad meriđiem explicatur et Campus vulgo appellari solet. Prope ripam 
Titii fturainis adhuc visuntur ingentes tectorum ruinae, e quibus templi calhedralis, item- 
nm aedificiorum eldem annexorum descriptio et magnitudo argui potest; hunc locum 
idigenae, veteri vocabulo retento, Capitulum vocant. Eodem fere modo S. Ladislaus 
T>^\ Hangariae, eum Episcopatum Zagrabiensem fundavit, seorsum ab urbe, proxime 
iamen, aedem ealhedralem, palatium episcopale, domos canonicorum aliaque sacra aedi- 
ijfia construxit, quae loca nunc appellantur Civitas CapituU*, 

(iod 1746, kninski župnik Fra Gaspar Vinjalič piše, u rukopisu, koji se čuva u 

i fraiiovačkom arkivu sr, Lovra u Šibeniku, po izvadku, Sto ga je učinio pok. Otac Stjepan 




— 90 — 

Zlato vić (»Vieslnik« god. 1886. Br. i> str. 78 — 81): »Se si riguardano le mura delle 
fabriche antiche al insu del fiatne (Krka) uii miglio in circa distante dalla fortem 
(Kninske), v' e una gran muracea col nome di Capitolo ; qai si rede esser stata una 
abitazion di Religiosi. La Chiesa aveva un volto di tufi, la qaal era quasi intatta, goando . 
li nostri presero qaesta piazza alli Turchi (1688); poi per quel mi vien detto li nostri 
Religiosi furono li primi a portar via materiali da quel luogo, ed a esempio loro il Pu- 
blico fece lo stesso nella gran fabrica del quartier đella cavalleria essendo, come dicono 
quelli, che videro quel luogo, a principio le mura tutto air intorno qaasi intatte, e nel 
mezzo si vedono le vestigie d'un gran Convento abbraciato dal fuoco. Vogliono pem 
alcuni, che questa fosse 1' abitazione del vescovo. il quale stesse assieme con li canonizi, 
come s'usa in alcuni luoghi di Germania .... Piu al insii verso oštro vi e la villa detta 
Hiscupia lontana circa tre miglia a dritta linea dalla fortezza, perch^ se si va a cercar 
li ponti, ve ne sono piu di sette; qui vi sono tre ruine di fabriche, la piu vicina e la piii 
intatta, questa e una rotonda oltangolare, par che sia stata chiesa alPantica. Dalla 
parte di levante d'essa si vedono le vestigie d' una fabrica; per queUo io potei rilevare 
^ stato il palazzo di delicie deT vescovo.. La seconda ^ una fabrica bislunga, vien chia- 
mata al presente chiesa di S. Luča, questa bisogna che fosse parochia, perche alf intorno 
ha un gran cimitero con pietre di straordinaria grandezza sopra le sepolture. Fra queste 
due pili in di sotto verso tramontana vi sono le vestigia đ' un altra chiesa ora cimitero 
di Scismatici.« 

Otac Stjepan Zlatović je 1883. god. u članku »Stare narodne zadužbine hrvatskih 
kralja u Dalmaciji c objelodanjenu u »Viestniku« (God. V. Br. 2. str. 62—55) iznio bi- 
Iježku trogirskoga biskupa Ivana Vidovića god. 1690., koja se nahođi na koricama stare 
knjige darovane ki\jižnici franovaca sv. Lovre u i^ibeniku, koja glasi: »Dum peragebam 
in civitate Tiniensi sive Kninensi, quando dicta civitas erat in potestate seu dominio 
serenissimae reipublicae Venetiarum, ego abbas Joannes Vidovich ministerium missio* 
narii Apostolici, tune supra portam ecclesiae, quae appellabatur Capitulum, et est extra 
civitatem, inveni cum reverendo curato Hieronymo Cvitnich Sibinicense, et legi hec 
verba inscripta, scilicet: 

Anno ab incarnatione Dni. nri. Jesu Christi 1203 
Regnante Rege Emerico aedificata est ecclesia ista 
a Venerabili Praeposito Đobroslavi filii Prodantii 
Comitis Tiniensis nepotis Pradoslavi Gomitis 
ad honorem Domini et S. B. et Sctae M. et Sancti P. 
pro redemptione aniraae suae et suorum. 

Mrtvački upisnici kninski, sada u kninskom župničkom arkivu, pod godinom 1688 
nose: »sepultus est in coemeterio villae Capitulo . . . . in ecclesia capitulari de Knin«, 
te »in ecclesia episcopali extra urbem .... intra muros antiquae Ecclesiae iam destructae 
rure Capitulo«. Oni od 1679 — 1710: »Coemeterio s. Lucae in Biskupia . . . inter mura 
anti(|uae Ecclesiae Episcopalis jam destructae rure Biskupia .... Goemetrio S. Lucae in ' 
Cossovo«. 

Vjekoslav Klaić u knjizi »Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati«, Zagreb 1881. 
(II. St. 55) piše po kojemgod od spom. izvora: »Stolica biskupova ne stojaše u gradu, 
nego na jugu grada u krasnu predjelu. I sada se istim imenom naziva: »Biskupija«, g^e 
su nekad bili biskupski dvori, kojih se ostatci razabiru .... Stan kanonički bijaSe me4ju | 
gradom i biskupovimi dvori, blizu crkve Sv Marije, na jednom poluotoku uz rieku Krku i 



r 



— 91 — 



U sredini loga ogromnoga slana u/.dizala se je kaplolska crkva posvećena sv. Barlulu. 
HuSevine ogromne kaptolske zgrade i crkve vide se još dobro, te ih puk još i danas 
zove kaptol.« 

Spomenuti pokojni Franovac 0. Stj. Zlatović, odličan poznavaoc povjesti i topo- 
grafije ^Slare Hrvatske, u spom. članku u »Viestniku« (God. 1883.) piše o stolnoj crkvi 
Sv. Marije u Kninu, >kod koje stara hrvatska kronika misli, da je dobri kralj Zvonimir 
držao veliki narodni Sabor »t? petih crkvah v Kosovi*. On kaže po Vinjaliću (Spom. 
rkp.): >Ova zlamenita bazilika bijaše prvi put razrušena oko god. 1415, kadno u 
gradjanskoin ralu i^med; Tvrdka i Ostoje u Bosni vojvoda Hrvoja prizva Turke u pomoć, 
s kojima i-azprba vnji^ku kralja Sigismunda, i Turci porobiše hrvatske predjele. Jedan 
i'diel preko krahova svali ^e u kninsku županiju, oplieni sela i zapali biskupsku crkvu, 
koja ^e možda nije više nti popravila, i ako biskup Ivan III. bjjaSe uoblaSćen pridržati 
Fi prihode opatije Ćazmanske god. 1428 »propter destructionem ecclesiae Tinniensisc 

I (Fart, IIK Sacr. IV. 295) *, Na tom mjestu se 0. Zlatović izrazuje, da je na groblju 

I Sv. Luke u Biskupiji bila bazilika Sv. Marije, a na Kaptolu kaptolska crkva Svetoga 

i Hartula. 

U članku »FromLna<, sadržanu u »Bullettino di archeologia e storia dalmata« ((lod. 
1886, Br 1 sir. 12—18), prilikom objelodanjenja nekolikih rimskih starina, nadjenih na 
položaju stare Promone, pri krčenju puta za željeznicu Siverić-Knin, pri svršetku 1885. 
godine, prag. Bulić, kao i Zlatović, iztiče: »Spominje se u poviesli, da su biskupova 
lobra ležala na jugu grada, u dandanas zvanoj Biskupiji, da uz biskupske dvore bijaše 
vrlo krafna crkva, posvećena Sv. Mariji (ecclesia sanctae Mariae), da je uz crkvu bio i 
laoonički 5bor sa iivojim stanovima, na jednom poluotoku uz rieku Krku; da se je u 
»dini toga ogromnoga stana podizala Kaptolska crkva posvećena Sv. Bartulu, ruševine 
kcfje se poznaju i ?ada na Lako zvanom Kapituiu*. Još tu izrazuje uvjerenje: »da u Kninu 
i okolii i bilo je svakojakih spomenika iz raznih doba, te da ti spomenici leže dandanas 
tii u zapuštenim ruševinam ili pod zemljom«. Un se tada nije još nadao, da će željez- 
ničke raduje iznieli na vidjelo čitave hrvatske graditeljske spomenike, ali da će se naći 
ki^eSta, Sto bi starinare moglo uvesti u trag za »sistematično iztraživaiye, bilo rimskih bilo 
hrvatskih spomenika«. 

Pošto je prugd željeznička imala proći preko Kapitula, još je u tom članku pisao 
prag- Hulić: *Na ovoj pruzi lako, da se naidje na starine, koje mogu dati ključ za dalje 
istraživanje. < Uz to je pi^ag. Bulić zabilježio i sliedeće, što je vriedno za povjest kninskih 
-^poinpnika: »Visoki dahnatiski Sabor svrnuo je svoju pozornost u prošlom mjesecu (pros. 
1^5.) na ove izkoplne. »Visoka dalmatinska vlada pobrinula se je, da na lice mjesta 
f>oSalje veieue. Konservaiora (ilavinića, u djelokrugu kojega nalaze se ove radnje; sva 
?fosipoda inžiniri r poduzetnici zanimaju se za stvar, dapače vodi se posebni uredovni 
»bevnik o starinskim predmetim izkopanim; MM. PP. Franjevci u Promini i Kninu 
ćojem da su išli veoma na ruku vladi glede ustupljenja njekojih njihovih zemalja, koje 
ima nova pruga prosjeci; svi razumni patriote u Drnišu i Kninu podupiru ovako pod- 
metje i do fKitrebe bili bi voljni i novcem priskočiti, da se odkriju spomenici njihovih 

■Maviilh pradjedova*- 

U mjesecu siečnju lB8i). ondašnji župnik Kninski a sadašnji zaslužni predsjednik 
našega družlva, 0. Luigj Marun, htijuć sagraditi crkvicu na groblju Sv. Luke u Biskupiji, 
Ofikri 'odugu razmjerno uzku crkvicu sa pobočnim vratima, punu grobova, u kojim 
mrtvačkih ostanakat , koju jo prag. Bulić obašao dne 21. veljače iste god. te je »na temelju 
[lovjpstničkih podataka*, priobćenih u spom. članku 0. Zlatovića te »privatnih*, koje mu 



k 



- 62 - 

je isti otac priobćio, došao do uTJereoja, »da je izkopana crkvica ona Sv, Luke, koje se 
u prostom vieku vidjahu joS ruSevlne, sagradjena po vifstim 0. Vinjalića na istom 
brežuljku, na kojem ležale i drugih zgrada, medju ovim zlamenita stolna biskupska 
crkva Sv, Marije*. U članku »Starinske izkopine u Biskupiji (pokraj Knina) s priobćena u 
»RulL di arch. e si, dal* Oiodine 1886 Hr. 3 str. p^jž— 56), u kojemu prag, Bulie iz- 
vješćuje o tome iznašaSću, dodaje, da se je s njiin doSlo u trag > znamenitoj crkvi ^r. 
Marije, koja je ležala pokra^j prve^ zidovi koje biti t^e po svoj prilici oni izpriaćani kla- 
čarni zemljom nada sraženi, koji se na ovom brežuljku opaža^jn, kako je to dobro p- 
godio poštovani Zlalović u gori navođenom članku*. U prilog lomu mnenju kaže dalie 
prag. Hulić', da su -ulomci nadpii=^a i uresa urezanih na pločam nasasti u Biskupiji^ii 
nahodili su se onda sahranjeni u dvorištu oo. Franovaca u Kninu. Dalje će u tomu 
članku prag. Bullč: »Veći dio uresa urezanih na kamenu proiztičc iz X. ili XL vieka, 
Sieća^ju naime oni posve na urese urezane na krstionici u Spljetu, u crkvi Sv. Ivana 
(jednom hramu Dioklecijanove Palače), o kojim Je progovorio učeni 1, Kukuljevič-Sak- 
cinski i za koje je učenjak lulelberger dokazao da proiztiču iz IX— XL vieka*. Tom 
je prigodom prag. Hulič objelodanio prve ulomke nadpisa iz Biskupije i jpsu : 

1. MARE ■ NEC • N • ET fŠCI * STCP M 

^^.. . . . . . .. -^ . . 

L 1: Mar(ia)e nee non et s(an)c(t)i 8tef(an%) m(artyTig). 

slovima Loga ulomka kaže: »veoma su nepravilna kano i ona svih sliedečih ula- 

niaka, i jesu onaka, kakva su se rabila u XI. ili X1L vieku*. 

2. TIS oBRVCT 3. . 3 • M E B 4, E G R E 

. . . [oonjQr(um) meorfum) .... ... egre , . _ 

»Na ovom ulomku urezana je ptica (orao?) stojeći sprieda, sa raztvorenini kriiiui 
Nema gornjeg diela i desnog krila * 

Taj je članak prag. Hulić zaključio ovim riječima: 

»PoSLo ovim izkopinamj za koje je zaslužan post. 0, Marun, bezdvojbeno se u 
u trag crkvi Sv. Marije, bila bi prava grjehota za pnvjest i umjetnost, da se djelo započeti^! 
ne nastavi sistematično. S loga radi se o tomu, da se u Kninu ustroji Odbor za s^a-.J 
kupi janje dobrovoljnih prinosaka z^ ove izkopine Da se ne bi valjda mislilo, da se je 
na temelju ne uprav čvrstih dokaza, valjda lakoumno, pokucalo na rodoljublje nan 
da priskoči u pomoč, i otme zaboravi spomenike svoje slavne prošlosti, počekat! će 2 
još koje vrieme, dok radnje željezničke na *Kap{tulu< pokraj Knina otvore trag takodji 
nedvojbenim starinani iz hrvatske dobe. to če se tada Odbor oglasiti. To sloji, da starini 
več do sad u Biskupiji izkopane zaslužuju veliku pažnju*. 

»Ove izkopine biti če vod^jene pod nadziranjem mojim, i Štovanog mog kolege 11 
Zadru Konservatora Glaviniča, u djelokrug kojega spadaju ova mjesta; dapače mi snio 
več, iza medjusobnog sporazuniljenia, stupili u dopisivanje i dogovaranje sa odličnim 
osobam u Kninu za ustrojenje Odbora i oživotvorenje ove plemenite nakane.« 

»Na svoje vri^jenie o svemu čcmo obaviestiLi točno naSe čitatelje*. 

Pok. O. Stjep, Zlatovič u .Viestniku« (God. VIIL Br. 3 str. 78—81) javlja Ddkrit^a, 
učinjena u fjiskupiji na groblju sv. Luke, te kaže da gg. tilavinič i Bulić *ohadjo^e ovi 
razvaline i obodrile pomenutoga župnika (0. Mar u na) na rad, istinitom nadom, da bi ? 
pronašlo dosta dragocienih starina slavne dobi narodnih vladara; i savjetovale da sasla 
Odbor rodoljubaj koji bi novčanom pomoći posao olakotili*. 



r 



— 93 — 



»Viestniku* (God, IX. Br. 1. str. 4—9) od 1. siečnja 1887. pisao, je neumorni 
pok. Zlatović članak pod naslovom »Nešto o slogu u gradjevinah i ornatih starih 
Hrvala«, n kojim, razmatrajuć oblike uresA na izkopinama iz Biskupije, nazire u njima 
i naslućuje osobiti narodni hrvatski slog graditeljstva. On se, nepoznavajuć risanja, po- 
mučio da nariše devet različitih komada izkopanih u Biskupiji (Tab U.), i pripovjedio je, 
da su zemljište na Kapitulu, potrebito za prosjek željeznice, Franovci kninski ustupili 
' željezničkom poduzeću i s njim utvrdili nagodbu, »da svi arkeologički i starinski pred- 
meti budu predani Franovcem, koji jamče za njihovo uzdržanje.« Pošto su tad radnje 
već započimale, tuži se 0. Zlatović u tomu članku: »Do sada je nadjeno ungarskih 
novaca, ključa i kojekakvih kovnih predmeta, ali na žalost nema tko ib sabira i nad- 
gleda, nego nevidno prolaze u tudjinske ruke; samo kamenja dolaze u samostan«. Još 
tu pripovijeda o izkopinam u Biskupiji >izvadiše iz ruševina do petdeset komada finoga 
Vimena narisana i liepo navezena, ter sve donesoSe u dvor kninskoga samostana.« 

U siečnju 1S>^7. sastavio se Odbor, vlada odobrila »Pravilnik kninskog starinarskog 
dmžtva«, i promicatelj ni odbor razaslao na narod oduševljen poziv za sakupljanje čla- 
nova, takovim uspjehom, da je mlado družtvo dne 3. srpnja iste godine moglo obdržavati 
u Kainu svoju prvu glavnu skupštinu !<a 51 članom. Predsjednikom bi izabran 0. Marun. 
bti Mama i prag. Bulić izrekoše tada oduševljene prigodne govore (Izvješće Starinarskoga 
kninskoga družtva o prvoj glavnoj skupštini 3. srpnja 1887. i drugoj 30. rujna 1888., 
Zadar 1888). U tom prvom pravilniku cilj je družtvu bio samo »iztraživanje, izkapanje 
i sačuvanje starinskih predmeta i spomenika iz hrvatske dobe u Kninskom političkom 
kataru«, a o sbirci je bilo u §. 4. : »Družtvo ima se pobrinuti da nadje u Kninu pri- 
lično Tnjesto, gdje da se pomnjivo čuva ono, što je jur našasto, i što će se unapreda naći, 
i U) ako ne bude zgodnije, ostaviti starinske predmete ondje gdje su našasti, ili činiti jih 
preoieli u muzej Split5kiy gdje bi sačinjavali posebni odsjek pod posebnim naslovom«. 

U n^esecu siečnju 1888. izašao je u »Viestniku* (God. X. Br. 1. str. 8 — 13.) novi 
ihmk 0. Zlatovića pod naslovom »Hrvatske starine u Kninu«, kojim želi da upozori 
»učenjake našega naroda, da što bolje svrnu pogled na ovaj kraj hrvatske domovine, 
gttje se je razvila na^jveća slava narodnih kralja, koja bi bila zasvjedočena sa spomenici 
onih doba*. Tu se tuj^i kako je novo đruMvo našlo malo odaiva ie Hrvatske, jer se moida 
iumnjalo »o doftrom uspjthu iatraiivanja u Kninu i iekaio se, što će iintieti vrieme na 
vidjdo.M Pripovijeda još^ kt^ko se na željezničkom prosjeku na Kapitulu »otvorilo shra- 
niate kamenitih spomenika iz doba narodne dinastije« i pozivlje braću u Hrvatskoj, da stu- 
paju u družtvo i da ga pripomagaju. Tu izrazuje mnenje, da bi na glavici na Stupovi 
mogli se naći tragovi crkve S. Marije, jer da je tu dosta ruševina, i iztiče ostanke nekih 
gradjevina u vrh Lopuške glavice, izmedju Stupova i Knina. 

Medjutim su prof. Bezić, obćinski mjernik u Spljetu i mladi umjetnik Gilardi iz 
Šibenika, na risali 89 komada kamena nadjena na Kapitulu i u Biskupiji, a prag. Bulić, 
uz suradjivanje nećaka mu, onda doktoranda Luke Jelića, napisao je tekst za knjigu 
»Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne 
hrvaUke dinastije. Svezak I«, koju je pak imala o svojem trošku da objelodani »Jugo- 
Blavenska Akademija znanosti i umjetnosti«. 

U rujnu mjesecu 1888. slavni arheolog hrvatski, prof. Dn. Simeon Ljubić, obaSao 
je izkopaue predmete i same izkopine na Kaptolu i u Biskupiji kod Knina, te se je vrlo 
lasbvo izrazio o postignutim uspjesima (»Viestnik« 1888. Br. 4. str. 105 — 106) i osvje- 
dočio se je, kako se je »pomnjivo i saviestno do sada radilo«, te je osokolio družtvo 
tia rad oko nastavka izkopavanja. U tomu je broju »Viestnika« (str. 102—105) 0« 



— 94 — 

Zlato vk'; napisao nov članak * Hrvatske starine u Kninu*, Tu je ob Ui^pjehu druži ve 
noga rada ovako izvjestio : 

L >(>dkopani su temelji i razćiSćeno tlo crkve ^v. Hartula na Kapitalu, kao i 
Jednoga diela sgrade dvorova kanonika okolo tirkve. Ova sborna crkva bijaSe na tn 
broda sa tri apside, razdieljene na zidane ćetvrtaate stubo ve, po četiri sa svake slraiu- 

Tu je nadjerm dosta komada navezendi mrajiiornih i>loča i penganih afreska 

na klačardt: komada nadpi^a i ornamentike davnili vremena; nekoliko novaca i prel- 
meta različitih kovina: sve preneseno u samostan Franovaca. 

2. Odkriveni su temelji druge liepe i oveće trkve u Biskupi ii na mjestu Stuprn 
I ta je crkva bila na \v\ broda^ sa tri abside, ali s dvora ukradena sa polukružnirm ^i\h 
bovi, ležene, zidanim i, s jedne i s druge Istrane, nalik starodavne crkve sv. SpsjLsu u 
vrelu Cetine, Ovt^j© Lakodjer nadjeno je komada ornamentike starodavnih doba, 

3. Nadjeni su temelji zidova veli&instvene ^jirade u Biskupiji u zemlji gusp, Bulafa 
Pod Puicm. Odugi zidovi i česte pregrade dokazuju znamenilost stare sgrade. 

4. U starodavnom grobištu Sv. Luke u Hiskupiji razčiscene su ruševine veliki K 

sgrada, kojim je s iztočno Južne sirane stajala oveća crkva, i ova na tri broda 

U ruševinah ove crkve nadjeno je veće no u drugih: kamenja narisana i mramornih plova 
izvezenili, komada nadpisA i različite ornamentike dobe narodnih kra^a, sve sahraiijemk 
u Kninu kod Fran ovaca. 

a KokuSano je iztraživanje na Lopuškoj glavici pod Biskupijom, gdje se našli temelj" 
sgrada, komadi onamentike, sedre i cijL^lo. 

(>. Kako je na Kapilulu najveća radnja učinjena i najznamenitiji arkeologični pred- 
meti nadjeni, nadpisi bana Pribine i kralja I Držislava: tako fie se na tnm nijestu radnja 
prosliediti i dovrSiti, jer svi bilježi dokazuju, da će se na tom mjestu dosta va^na i 
znamenita pronaćL 

7. Kevni predsjednik ljetos je obadao svu kninsku okolicu i proučavao mjesta, giie 
se koje drevne starine nalaze. Njegovo Je putovanje spretno bilo jer je našao : 

a) Kod Kosovačfcoga klanca, na sjevero- zapadu od gradine Pt^trovac, ntarinskii 
hrvatsko f^roblje sa znakovi na grobnieah i ruševitm crkve sa komadi narisa izvezenih 
na kamenju, ko Sto su oni po starih kninskih crkvah. 

b) Nangerio se Je u Mokrom polju prama Kej^lieviča gradini na starodavno gi^r^blje, 
i u njem crkva, kao i na konovačkom klancu. 

c) NaSao je u Orliču ruševine stare tjrkve sa narisi i uresi, i^ doba narod[ie dinastije. 
Tako po drugih mjestrh dusta starodavni!) ruSevina. 

d) Uzduž sela Ihskupije opazio je na veće mjesta ruževine zidova, gromile zidnoga 
kamenja, sedre, klačarde i opeke.* 

Otac Zlatović pisao je gorinavedeno is^vJeSče dne i?^>., a dne 30, nijna \^%'>^^ 
obdržavalo je knmsko starinarsko družtvo u Knimi svoju drugu glavnu skupštinu (Navedeno 
izvješće str. H2 — 54). U toj skupštini je tajnik* blagajnik pok, učitelj DoMč, osjem u 
Zlatovićevom naved. izvješću sadrža'fl rada, izvjestio, da su >U svrhe družtvene pregle- 
dane .... okolica Benkovačka, Biogradska, Drnižka. Šibenska, Trogirska, Kaštelanska i 
Skradin ska i proučeni svi razni položaji, gdje bi se moglo naći kakve na^ starine*, i 
da je družtvo ^zamolilo visoku a kr, zemaljsku vladu za iinajmljerye njezine u ovoj varoši i 
zatvorene kuće, gdje bi moglo starine pristojno čuvati, ali joS nije dobilo nikakva ud- i 
govora*. Navjestio je još tada tajnik -blagajni kj da će do malo izaći irn svjetlost *prvi 
svezak naših izkopina.* i 



r 



- 96 — 



Dražtvo ni lađa nue brojilo nego 50 članova. Ono je najveću novčanu pripomoć 
primilo od zema^'skoga Sabora dalmatinskoga, koji mu je udijelio po 500 for. na godinu. 

Na toj je skupštini primljen pređiog prag. Bulića: »buduč da objelodai\jivai\je iz- 
kopina mnogo zahtieva troSkova, buduć družtvena pjeneznica dosta mršava, da jedva 
zadovoUava najprečnijim družtvenim potrodcim, buduć Jugoslavenska Akademija u 2^- 
grebu jur na svoje troškove dotiskala prvi svezak ilustriranih izkopina i tako znatno 
droitvu olakotila rad, neka bi se opet zamolilo slavno predstojničtvo Akademije, da bi 
predu2selo tiskanje i drugoga svezka, za koji jur ima pripravna dostatno gradiva«. 

Još je na toj skapštini preinačen družtveni pravilnik i razširem djelokrug družtve- 
Doga rađa, tako da mu je od tada cilj: »iztraživanje, izkapanje i sačuvan je starinskih 
predmeta i spomenika iz hrvatske dobe u kraUevini Dalmaciji«. 

Početkom 1889. godine izašla je na svjetlost spom. knjiga »Kninski spomenidni itd., 
pisana od prag. Bolića, in folio na 44 strane sa XVIII tablica. 

Ja sam tu knjigu ocyenio u »Viestniku« (God. XI. Br. 2 str. 50 — 66, Br. 3. str. 
82-85, Br. 4. str. 115—119. God. XII. Br. I. str. J2— 24, Br. 2. str, 45—54. Br. 3. str. 
90—95, Br. 4. str. 122 — 134.). U toj ocjeni sadržan je i prikaz knjige Raffaele CaUaneo 
Uarekitetimra in Italia dal secolo VI. al Mtlle circa^, koja je izašla 1889. god., te 
dongela veliku svjeilos^t za proučavanje i hrvatskih suvremenih spomenika. (»Viestnik« 
God. Xn. Br. 1. str. 22—24, Br. 2. str. 46—64 i Br. 3. str. »0—92.), Knjiga »Kninski 
spomenici c razdijeljena je na dva poglavja A i B. Poglavlje A. Kninski spomenici (str. 
3—^), B. Pregled dalmatinskih ornamentalnih spomenika po dobi ili slogu srodnih 
hrvatskim spomenicima u kninskoj okolici (str. 34 — 44). spomenicima, opisanim n po- 
glavju B), kojima je pridruženo 5 zadnjih tablica (XIV — XXVIII), imao sam prigode 
gOTOriti u prvom dijelu ovoga izvješća, a obazrio sam se na njih u mojoj ocjeni (»Viestnik« 
(M. Xn. Br. 4. str. 125-134). 

(NaataTit 6e se.) 




L. 



^azne viesti. 



Briga oko uništavanja starinskih spomenika. Oko tri metra daleko od sjevera- 
iztočiiog ugla obći uskog K:roblja grada Korčule obstojali su do proSa^toga ljeta oataod sredovjeĆM 
trkvue Sv. Luket po kojoj ae i groblje nazivlje. Ta se crkvica apouninje o glavi V65. statuta korSuUD- 
rtkoga {,.a punta furcanim vs^ue ad paruum borach, V8que ad Sartetum Litcuni. per omnes moatei'* . . J' 
h god 1^2L4| pa možemo uzeti da je poticala joŠ iz XII. vieka. Od nje je do zadojeg €asa ostajali 
3 izttične strane »ačuTana polukružna apsida sa svojim polukubaatim svodom. Zid je apaide bio ri^ok 
2'41 m, del)eo 055 m, imala je 2'64 m Mrine, 2'13 m dubine. Pred njom su bili do raži zemlje saća- 
vani 0'55 m debeli temelji jednobrodne crkve, široke iznutra 8 55 m. Sjevernoga zida temelj prostirao 
m: je od apside do 5 m duljine, jer je ostali dio bio već razkopao, temelj južuoi^u zld& prostire se do 
prorelja aadaSnje itirtvačnice. Prigodom Ijetošnjeg proširivanja groblja polakomili ^e ljudi za nevoljnini 
gradtvoDi starodrevne apside, te ju sorili do temelja. Kad smo opazili taj varvarski ^in, mi smo oa lica 
mjesta, u prUutaosti jedoog bivSeg c. k* konservatora, požalili i ožigosalv nečuveni vandalizam. Pa, koliko 
su prudile uafie riedi, i malj amo se prigode osvjedočiti proSastf>g mjeseca studenoga. Kad ni ci, nadgle- 
dani od jednog profesora i jednog c, k. konservatora, imali su smionost razkopati do zadnjeg kamea- 
di^a gori opi^aue temelje, i u podpunom smislu rieći sbrisati sa lica zemlje najzad nje trajfove crktCi 
od koje imamo, medju svim crkvama grada Korčule i njegove najbliže okolice, mijstariju pisanu uspo- 
menu ! 1 to biva u prosvietljenoj državi pri koncu tobože prosvietljenog XIX, vieka! 

Slavonsko arheološko družtvo. „Visoka vlada nije obnaSla predložiti !»^jegova Vdi- 
L^anstvu na odobrenje pravila privremenog odbora u Osieku, koji je htio osnovati pod gornjim naslovom 
društvo Zli anbiranje povje^itnib stariua u Slavoniji sa sjedištem u Osieku, dofira se tomu protive p<h 
Hlojeći zflkonflki propisi i previSnje odluke, oaročito što već postoji u Zagrebu „brv, arheoloSko d^u^tv^o^ 
koje obnhva(^a podru f je kraljevina Hrvatske i Slavonije. Da »e u Osiekn osnuje družlvo kao podrui- 
[jicft onoga u Zagrebu^ proti tomu ne postoje zaprieke". (Iz „Obzora" od o. g. Br. 229.)' 

1) iuteresu razvitka arheoloŽkag f)roučavaDJa u Slavoniji mi se nadamo, da osiečki privr. odbor 

Be4e oklievati, da se tamo čim prije osnuje podružnica „hrv. arh. družtva" zagrebačkoga. 
I 

Poziv na pređplatu. 

Uftlied visokoga naloga preuzv, gosp. bana od 26. studenoga t. g. br. 5625 Pr. izda vat će pod- 
pisano ravnateljstvo kr. zem, arkiva pot^^evši od prvog sieČnja 1899. časopis za hrvatsku poviest pod 
uredini^tvom kr. zem. arklvara dra. Ivana pl. Bojničiča i to pod naslovom: ,,Viestnik kralj. 
hrv,-slav.-dalm. zemaljskog arkiva". U ovom časopisu priobćivat će se u prvom redu bisto 
rički podatci h kr. zem. arkiva, nadaije iz ostalih arkiva naSe zemlje, a i iz stranih arkiva, u koliko 
^& tiču domaće po vi ei) ti. Priobif^ivati će se nadalje izvorne razprave historičkog, paleograftčkog, genea- 
loškog, heraldičkog i sfragi^tićkog Hadr^Jija, recenzije domaćih historičkih djela i djela stranih litera- 
tura, u koliko se odnose na poviest iužaih Slavena itd. Osobita pažnja će se posvetiti poviesti domaćeg 
prava, zemaljske uprave i hrvatske kulture. 

„Viefttnik" izaći će u Četvrtgodišnjih svezcih od 4 štampana arka u sjajnoj opremi, a ciena biti 
će mu 3 for, na godinu. 

Predplate primaju Hve knjižare r kr zem. tiskara. 

U Zagrebu, 1. prosinca 1893. 

Ravnateljstvo kr, zem, arkiva. 

PoSto nama nije stigao, vadimo ovaj poziv iz „Obzora^ (Br. 279 od o. g.). Hvale dostojan je 
nalog preuzv. gosp. bana, uslied kojega će se počet izdavati „Viestnik" zem. arkiva, jer se pod tim 
razumije, da će taj časopis uživati i podporu hrv. zem. vlade, bez koje nam se čini da bi se teiko 
mogli podmirivati troškovi izdavanja. Mi se veselimo, što će tako naŠa književnost steći još jedan novi 

« MOD. hlai. jor, Slav. Mer. Para I. Vol. I. str. 61. 



— 97 — 

ftuuftni časopis, po kojem a će i poTJettoidarima, koji su yanka 2^reba, biti pružena prigoda za svoja 
iitraživaDjat <i& pĐĆmu crpiti na bogatom povjestničkom vrela zem. arkiva. 

t Mihovio Glavi n I ć, c. k. pokrajinski nadzornik za srednje Škole u Dalmaciji, umro je u 
Z»4ra a noĆi izuiedju 21 I '22 kolovoza t. g., joS krepak i cio u punoj snazi života. 

Hodjen na 14. oktobra 1888. u Makarskoj, izuĆiv gimnaziju u Dubrovniku i u Spljetu, a filozofski 
fakultet u Padovi, uđposobi se još mlad kao učitelj grĆko^:, latinskog i talijanskog jezika za gimna- 
nje, te već početkom ikokke godine 1868—59. bi imenovan suplentom kod c. k. višeg gimnazija u 
Spljetu, gdje nakon osam godina postade pravim učiteljem, a nakon dvadeset upraviteljem istog zavoda. 
Ka tom se položaju iztakoe svojim vrlim, pametnim, uzornim ponašanjem, uz zadovoljstvo svojih starje- 
IldS) stekavli ljubav^ štovanje i pouzdanje onog učiteljskog .^bora i školske mladeži. God. 1883. bi 
{Mjzfan na jedno od najodli^nijih mjesta u školskoj upravi, na uzvisito mjesto zemaljskog nadzornika 
xa urednje zavode a Dalmaciji, gdje je sve do mjesec dana prije smrti vršio svoju težku službu. 

^Tagdanji pogled na rimske spomenike u Spljetu i izvrstno poznavanje latinskih pisaca bijahu 
pobudili u Glavini<!u jo4 u mlade dane strastvenu ljubav za arheologiju. Nalazeći se u Spljetu kao 
piofeser ktaiRićne filotogije na onoj gimnaziji, dobije od c. k. ministarstva nastave stipendiju, da bi se 
unvršio u onoj znanosti, kuja mu toliko omilila bijaše. Podje zato u Njemačku, gdje je u ono doba 
1 1871 —72. god.) arheoložka nauka razvijenija bila nego drugdje. U Berlinu je slušao predavanja gla- 
flovitog T. Monunsena, koji se zaljubi u simpatičnu ličnost i veselu ćud nsšeg Dalmatinca. Tamo se 
upozna sa Gnrtius-om Hirschfeldom, Kekul^-om, Kiepert-om Michaelis-om, Gonze-om i Benndorfom. 
Veliki ga se je Mommsen i potla uviek rado sjećao, pa ga više puta u svojim spisima spominjao i 
nazivao dragim prijateljem; na isti mu je način rado dolazio u pomoć, kad se radilo, da mu svojim 
vanrednim znanjem razjasni koji nečitljiv nadpis iz naših krajeva. 

God. 1872. nasliedi dra. F. Lanza-u kao upravitelj spljetskog arheološkog muzeja, a 1875. god. 
kao koDservator starinskih spomenika, te započme sistematično pretraživanje zemljišta okolo kršćanske 
bazilike u Solinu. Gdmah u početku dade izkopati krasni mramorni sarkofag sa reliefom Hipolita i 
Fedre; te odkri glasoviti sarkofag sa reljefom Dobroga Pastira, koji je i danas najznamenitiji predmet 
sbirke starokršćanskih spomenika spljetskog muzeja. Pod njegovom se upravom odkrio veći dio solinske 
Ba9ilica major, mala bazilika svetoga Anastazija sa ostalim susjednim, pa ostatci torculariu-md, i, što 
je za ono starinsko groblje od najveće zlamenitosti, nadpis Peregrina Domniooa, po kojemu je groblje 
Dszvato legis sanctae christianae; i, da ne spominjemo manjih i sitnijih starinskih predmeta što su kroz 
ODO vrieme pronadjeni dok je Glavinić bio konservatorom, i preneseni u muzej, jer jih nebi lako mogli 
nabrojiti. 

God, 1878. utemeljio je u Spljetu zajedno sa gosp. savjetnikom J. Alačevićem poznati „Bullet- 
tino di Archeologia e Storia Dalmata'', te mu postao prvim ureduikom. 

Program tog novog Časopisa napisao je Glavinić još dneva 30. novembra 1877., to jest kad se 
naTrŠlo Šestdeseti rodj^ndan Teodora Mommsena, njegova prijatelja i učitelja. Mommsena bijaše ta de- 
likatna namisaii vrlo ganula, te u pismu na Glavinića, što je potla donesen bio u prvom broju Bul- 
lettiaa, čestitao i želio novome Časopisu svu onu sreću i zlameoitost, koju je Bulelin s vremenom zbilja 
i poitigao. Tim je Glavinić odista u velike zaslužan, jer je Buletin postao vezom izmedju naše zemlje 
i znanatvenili »redi^ta ostale Evrope; a da su stranci, osobito pomoću tog Buletina, upoznali zlamenitost 
nak Dalmacije na arbeoložkom polju, o tomu amo se uvjerili, kad smo jih gledali, gdje sa svih strana 
Avieta dolaze u Spljet nn prvi kongres kršćanskih arheologa. 

Kad je god. 1883. pokojnik imenovan pokrajinskim školskim nadzornikom, dodje u Zadar, 
nastavi tivoj rad kao konzervator i upravitelj muzeja Sv. Donata za rimski dio. Zadarski kotar nije 
(>aako obilato mogao /udovoljavati arheologa kao što je spljetski; ali opet je Glavinić umio da obrati 
pažnju mlDi^taratva rta ru.^evine starinske Asserije (Podgradja kod Benkovca) i dobio dopust i podporu 
di pretraži odo zemlJiMe. Tom je prigodom odkrio njekoliko nadpisa i arhitektoničnih komada, a što 
je poglavito, odkrio je gradski zid, vrata i utvrdio položaj, gdje se dizala arx starinskoga grada. Da 
je TTiedno bilo da se nastave izkopine, dokazao je ove godine puki slučaj, kad su se našli kod tamošnje 
<3-kvice ogromni ulomci nadpisa i izvrstno izradjeni arhitektonični komadi. Na poziv našega Glavinića 
^otrčaše iz Beča arheolozi Benndorf i Niemann, te odmah pri poznaše važnost zamašnijeg pretraživanja 
toga kraja. ?r> njihovu predlogu ministarstvo doznači pokojniku obilatu pripomoć, da još ove godine 
izvede novo pretraživanje, ali na žalost prerana smrt pomete te liepe planove. 

Njegovi prijateljski odnošaji sa najvidjenijim ličnostima na arheološkom polju u Beču bili su od 
pogtarite koristi zsl zadarski muzej, koji je tako dobio stalnu godišnju pripomoć, te se mogao razvijati 
po oačeltma arheolfi^koj; ;£nanja. Tim je putem pok. Glavinić postigao, da mala sbirka starinskih pred- 

i numizmatička sbirka, koje su se nahodile u zadarskoj gimnaziji bez ikakve javne koristi, budu 




preDeSeoe u lanzej 8t. Dotiata, gdje dotle putnik nije naUzio nego neSto tnnlo niiidfiifta i a4-hitekt«- 
ijićuih Lilotuuka. Oko te male i^bir^e, n u kratkom roku od i\ f^odina, uAnmla je ona velika nbirka 
rimakili TJredmetaT ^to su većinom nadjeni u Kninu. 

Pokojnik nije n^^tavio nikakve oveile književne raduje. Kuo konzervator i upravitelj gLimuuije, 
a potla bto .^kuli^ki nadzornik, nije mu zato preostajalo vremena; ali opet velik je broj dopi« i izvje- 
štaja o izkiipinKDia, ^to jib ja izdavao n f^ve/.kama centra i ne k u milije. 

Ali poglavitH ljubav nii&eg Glavinića bijaSe za proučava uje i kla.'^ i ti kova nje atarinakib novaca u 
abirci zadarskoga muzeja. 

Đa£ u ovo zadnje doba iiijaAe naumio, da privede kriiju knulog nmakili predmeta i numlEma- 

tidtie zbirke vsadar^kog muzeja, a zato bija^ odlučio, da iiastajuće godine pita mirovianJ Vječni 

mu pamjati 

Izkopine kod Sv. Marije od Otoka u Solinu- Iz ,,Obzorft'' br. ~I2ii i 240 od ove go- 

dine preo&^amo ovdje aliedeća dva izvještaja prag. prof. Dr. Fraua Bulina: 

j^lmjdh Franjt Bitliiu podana jugoslavenskoj aku*kmiji o nndpi/tu u atriju t:fkvti .Sr, Marije 

ih Siilofta**. 

,, Odnosno na moja brzojavna izvješća dneva 26. kolovoza i 2. tekućega, rujna, ča^t mi [e dosta- 
viti Toj Slavnoj Akademiji olmak nadpiaa našasta u atriju crkve Sv. Marije rfe Sttlotm ili d£ Oift^ 
nz dotif'iio čitanje, - O^^aj uadpis, naiast dosad u 77 komada, od koji li došle iiastavljeno je u poje- 
dine skupine 5!^ kouiada» nije jol bio dopunjen ni pročitan u avim potankostima, jer im^ nade da ^e 
ae pronfići joS koji koniadlr, — O njemu pridržavani se to<^nije izvie>4titi kada bude pod pu nije proćitanr 
bolje sastavljen, fikairnn i fotografiran^ Za ^^iida može se iz nadpitia m nekom AiguruoSću ovo drtatiL 

[In hoi! liie]o i^uli^escit Helena ta (mula Dei?) . , , , 

uxĐr .Mihaeli regi materq(ue) St(»[fani| .... 

regni Vni . , . an(Do) ab incarfnatione , . . , 

DUCi;CLXXVI . , . . luna ;?) cnrrente VI iuta 

ieoa(?) fu[gieQHj fugit?] . . . regn[ol mater ht [mpiOonuua) 

. . , v!dnftr(um) . . . (h)icque .... [1) aspiDie(us) 

anime dic mi&erere Deus. 
Ihlt^ii, povjesti do»ad nfp07,nata, valjda žena hrvatskoga kralja .}fihttjhtj kaže sedajemajkH 
Stjepana, U opreci sa maferiftu: može se vjerojatno popoiiiij ftotr Ih nfnitu: — Ouo Stt ne bi moglo 
drugo biti Đcgo Sh'jphmiij, {^ ujoj ne kuže, da poĆiva jm hm tarjo fjultscii.i. j, u sarkofagu atrij » 
erkve tSv, ilarije. — Da je ova dosad prokopana crkva, m atrijem^ nu tri broda, ra^dleljena pilovini i 
a bridom, fCfltfiia S, Ma Hat; de (tu) Salon a ^ de Otoch im^lU spomenika iRačkJ, Do u. p. 486—7. Kn ku- 
lje vi ć, Ood. Dipl. IL p. Iti6 de Atago;, to je sigurno, jerjoS dan danas^ u rieloj dalmatinskoj Zagon 
i u bliiinjim selima »ovu !*ad:*srjjii podiupsku crkvu Solinu (io^pu ud (Hola, kako nam «e mogao odavna 
1 u vi^e prigodu uvjeriti, osobito na blagdan Male Gospe, due 8, Rujna^ kad no se na Mljade naroda 
iz okolice spbva na sajam u Solin.* t.>va pak crkva leži upravo ua jednom otoku, žto ga obto^nju dva 
rukava rieke Jadra. Sadaftuju fiolinskii crkvu leži tik uz stivru orieutiruoe obje prema irtoku. 

Mivhtit't i^j:^ rtio se u nadpisu spominje, ima biti MtiuHltif^ kralj Kouatantina Porlirogeuet« (Doc. 
p, 3^8 , kako to k^že i Farlati po mletačkim piscima o?*obito po Dandulu Cbnin. 1. VIIL ^Sr. Farlati 
1. p, aiU, "i; 334, 2; — Hil (r); III. p. M, S6, 87). Ovo ae dade lako vjerovati i s razloga ^io se znade, 
da su naši vladari no«iU obićno uz uarodno ime i svetačku, grfko ili latinsko, ua pr. : DeniHrutjn m* 
ffttfitfirntn St'tnimir; lhhi\a — Lepa itd. — Miroslav jii- pakn nin Krešimira (Doi:. p. 398|. 

Snhf'Uito puko u svojim Derht na str. XXVI. spoiuinje za ovo doba u Dalmatuji nekoga kralja 
^Mfbajla „certo Mtcbiel regulo in DaJmatijr, I Lučić (r|e Regno Dalmutiue . . . pag. .jS—^Si navadja 
nekog Mihajla bana u Hrva tak oj od god. »12—932. Za doba mletačkoga du/^da Ursa Badoera, te kaie 
da je ovaj MihnjL ain Krešimira ili Mutimira, po Konstantinu forfirogenetu Miroslav, a frraeeiM }w- 
mitut mat are t^oliti'^, Mhiiaekm tmcatitm. 

Iza vile pokušaja to^no je utanačena godina ovog nadpisa, ualme 976, koja se Iiepo alaie ^a 
gori navedenim imenima. 

Zadnji dio ovoga uadpina odna^a se s velikom vjerojatno^t5u na koji znameniti dogadjaj u 
životu Helene. 

Kaže se naime da ona inattr fd iminilorum et vitlutirum. Ovaj ftt predpontavlja ili zabtieva, da 
je ona neSto u nekom drugom svojstvu bila. Bila je žena kralja i majka kralja, a sada je majka airoia 
i udovica. Onaj rtgnfoj blizu podupiralo bi ovo tumačenje. Ona je valjda iztjerana bila iz kralj© vstvii 
fugiens ili t^ijiuhu n-tpijol u ono burno doba naSe nar<xlne dlnajljje, kad se je u istoj tragičnih doga- 

' Polag j.Smotre Dalmatinake'^ Br* Btt od o. g. 

- I sami tioUnjani zovu ovu crkvu {iof<2>e od Otoku osobito kada se kunu : ,,tako mi one u Otoku*^ 



r 



— 99 — 



dinju »bivalo, l^ada je PribiDa ubio joj muža Miroslava (Doc. p. 378. Kuinski apoin. p. 31^32). Na 
ovo miMjeoje uvla^'uje uas i liepi čuvstveni zaključak nadpisa, valjda apostrofa inotriocu aspiciens... 
tmimc dic mišererc Deuif, 

SvAkjiko i^Tridr^^vani se izviestiti joli točnije i obzirnije ob ovomu krasnomu spomeniku iz doba 
narodne dioa^ije, koji če sigurno razsvietliti ono tamno doba hrvatske po vješti u drugoj polovici X.-og 
vieka, — a to kad bude sve bolje prokopano i nadpi« bolje popunjen, a ja mirniji od nzhičenja, u komu 
plivam od nekoliko dana. 

Split 3. IX. 1898. — Od Upraviteljstva ,,BibaČa** hrvat, družtva za iztraživanje domare povjesti". 

F. Bulić. 
D rugi izvjej(taj. 

„Odnosno na moje izvješće 3. prošloga mjeseca Br. 18. Bihać, Čast mi je javiti Toj Slavnoj Aka- 
demiji, da su ovo dana preuzete opet izkopin? okolo crkve šv. Marije de Salona ili de Otok, iza kako 
su bile oboatavljene za nekoliko dana sbog jamstve u Solinskom Polju. 

Još prvih dana mjeseca rujna počele su se od ka pati sgrade na zapadu gori rečene crkve, pa im 
jogu i jugozapadu, sve okolo sadašnje po<lžupske crkve Blažene Djevice Marije. Odkapanje ovih zidova 
sada se nastavlja. Nije još jasna razporedba ovih sgrada, jer ima tu još muogo rada, ali je vjerojatno, 
dt ave te sgrade naokolo pripadaju više manje samostanu, koji je po Tomi Arcidiakonu (Hist. Salonit, 
cap. 17) tu obatojao: „(ecclesiae S. Stephani et 3. Mariae de Salona) . . . quae ob reverentiam rega- 
iinm sepulchrorum concessae fuerunt quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum 
ministeria exercebant''. Nego dalje izkopine to će bolje razjasniti. 

Uzprkos najtočnijemu izlraživanju nebilo moguće dosad pronaći ostale manjkajuće ulomke nad- 
piša kraljice Helene. A niti ikakve kosti nenašlo se blizu ulomaka polupanoga i razdrobljenoga sar- 
kofaga. Svakako pošlo za rukom sastaviti još nekoliko važnijih komadića nadpisa u pojedine skupine. 
Po ovomu sastavijenju ima se popuniti in hoc t/umulo, a ne in hoc loc/o.^ Pred Mihaeli regi našao 
se ulomak uxor, a Ste popunio se sa Stc/ani r/ciji^/f po Čemu se obistinile u zadnjemu izvješću po- 
stavljene hipoteze, da je ova Helena bila u.v/o/r Mihaeli regi matcr(i[He) Stefani rfegisj. Popunio se 
još jedan datum, naime. . regni VIII, idus m(en8is) (hi / obris/ t. j. da se je ovog dana sbilo nešto 
Tuamenita n njezinu životu, i još nekoje potankosti. Ovim su se dobili malne svi poglaviti podatci ovog 
M na>ii pi>vjest važnog nadpisa, koji u glavnini točkam sada ovako gla.si: in hoc tjumulo qn(i)escit 
Hdrmi fafmidu Dfi?j^ j'f ^ftiae fnijt nj:lo/r Mihaeli regi mater(que) Stefani r/egis/ . . . /(/uae deli- 
His'f rjenuit retfAi VflJ. iditx mfensisj Oetfohris/ . . , an(no) ah incar/natione Domini/ DC(JC(JLXXV[... 
hndicttomt'l SVH... Innfa) V. , . . rurrente VI., ista / ...? ren/uens fu/git'^l regn/a/^ mater fit 
}mpilU/rfum) t^i h*ft?/ imlmtrinm). (H)ictiue asfjicie/ns . . ./ ir anime dic miserere Dens. 

Patankti^tl glede tudikcije, mjeseca i dana, na svoje će se vrieme bolje popuniti 

Kako se vitli ovnj uadpis jest nepobitan povje^tni dokumenat, prema komu treba razjasni vati 
sitam povjest, « ne tumanti ga po pisiinim našim povjestnicam. 

L)a je Mihttih kralj Miroslar po Konstantinu Porfirogenitu, sto nam i stari povjestničari potvr- 
djuju, to aam već i u prijoSnjemu izvješću rekao. Po najnovijemu popunjenju Stjepan sin Miroslavov, 
jest takodjer kralj* Va mnjitmu ninenju jest baš onaj, koga Lučić (de Kegno Dalmatiae et Chroatiae 
atr, 78j Q genealogiji hrvitUkib bana i kraljeva stavlja kao sina Krešimirova, odnosno otca Petra Kre- 
^mira, (Doc. p. TIJ 

Ovaj spomenik, popnnjeo ipak u glavnim dielovima, pruža nam liepoga materijala za prouča- 
va je puvjeaii hrvatske narodne dinastije u drugoj polovici X. vieka, a još više za popunjenje i razja- 
ren je samih dokumenata nepodpunih i nejasnih glede ovog razdoblja. To će na svoje vrieme biti i 
utanjeno. 

Prilazem na papiru Jedan otisak nadpisa složena, kako je gori bio čitan". 

F. Bulić, 

Uredništvo. 




Po epigratičoim pravilim zatvara se u kutne zaporke ono, što je imalo ob<*tojati, doćim \\ oble 



Ito {«« popunjaje ca lakše čitanje 



Bibliografija. 



Bullettfno di archeologla e storia dalmata pubblicftto per cura di Fr. prof BuM 
Ati, XXL Nro. 4 — 5-*^. Sadržaj: S Aoastasio martire di Salona. Di L Dduhaift S. I. iTradotto Jul 
franceae Cfd ucnisenao de!l' autore dal T. XVI. fasc. IV. degli Analttta Baltuudumu 1897. p. 488— MIX1 

— S2. II mnsaico deir o rat orio latemtiense di Snu VeĐan/iu. ^l Le rečen ti stroperte di Salona relative ai 
marliri raptpreseDt^ili nel musaieo des^rltto. e primieramente i ve.icovi San nomnione (coi compagni) e ^an 
VenanziOn 84, II veseo vo Ban Mauro sul musaico latemiieuse e aulF iiicfi^.ione tro vata a PareoEO* 85, Gli 
icavi a Salona ed i mnrtiri Anaatttsio, Settimo e Asterio del musaico. Di fl. Grisar S. I. (RipLibblicalo 
col conaenso deir autore dalla .Civil U Cattolica" a. 181>8. Qiiademo .1142 p. 211 -323.} - L. Mić. 
S. Aiiastatio Fulloue e S. An»sia«io 1 'nrniculario, martiri salomtaoi. — Fr. Bnh^l lacrizione di un nuovo 
Saoto Veacovo dl ftalooa di nome Synii'eriu8. — Fi\ Bulie, Oaservajiooi su alcvine i»<^TizioDi di veseo?! e 
martiri di Salona 0k }nibh\U:Me. /'V. Bulin. Ritrovanienti rlaguardanti il Cneroeterium legia suncUc 
(jbmtianae a Manastiri ne- /'V fifdi'l Kitrovamenti riaguardanti ii PalaKzo di DiocleEiaDO a SpaUin, 

— Fr. Buli^. Ritrf>vamenti antichi a Uittavecchia di Leaioa (Pharia). — /). A. /^anfllti. Ritrovaraenti 
uiitichi a Liaaa (Isaai. Fr. Buiiv Le Gemu e delP i r. Mnae^i in Spalato acquiatate oell' a. 1807. — 
Snpplemento ai NN 4, A e t^; 86 GH antichi abiti sacii e profani. Osaervaiioni jrenerali aulk loro 
mpprei^eniJi/Miue uel mu^aino dell* oratorio di S. Veuajizio. ^T Tunica, pallio^ clamide, — 88. 
Planeta (paenula, nusuia) — W^. Dalmatica. — 90. II ventito liturgijo dej vescovi e dei papi di H. Grisar 
S. L (Eatratto dalla riidU) Otihilka a. 1898. Quaderno 1146 p. 717 -733.1 ^ Nro. 7 8 a i^adriaj: 
Fr. Buhć. I ^^8 Ana?* Halo e Dojino martiri Salonitani. ~ Dr, L 1\ Kirsch, prof. uW Unti). đi Fri- 
hurgg (Si^MzeraK II aarcofago di I. Aurelia Hilara nd muieo di Spalato. — Fr Btdu^. lacrizioni ine- 
dite (Salona}, - Fr. Jinllfl Le Gernma deil' i. r. Muaeo in Spalato acquifitato nell' a. 1897. — Tean 
liniU\ Prebi a to riđ no groblje u Pintranja Imotskoga — Fr, BaUć. Ritrovamenti aotšcbi riaguardanti la 
topografift urbana dell' antica Saliina. — Fi\ Bulić, Ritrovamenti ri^^guardanti la topografia !=iuburbftaa di 
Saloua, — Fr. Bulič. Ritrovamenti riaguardanti la topografia medioevale deir antica Salona. ^ Nm. 
10—11, Sadržaj: Fr, Bftli4. lacrizioui inedite. Ager Saliniianus. tCliafta, Klis). — Fr Bulić. I^e Gemnie 
deir i. r. Mufleo i ja Spalato iit:quistiite nell' a. 1897. — Fr. Bulit\ De«cHaiooe delle lucerne fittiti che 
farouo acqiiiatate dalF i. r, Muaeo m Spalato nell' a. 1H97- — L, Ifau^ser^ I^apidi sepolcrali nella Cbie?a 
del Convento delle Faludi pr^aso Spalato. (Con trt^ Ta vol« IX. X, XI,}^ — Fr. Btdic. lacritioni 
d' epoca veneta. — G. Afuhfir Lo «temma del regiio dl Dalnia7Ja, -- Ginseppt Alaf^evie. Alcune uo» 
tizie inedite iu Daniele Bocatio Veaenvo Dalmaniense. — Fr. Biilty^. Stnnuarska ianaSaSća na otoku 
Šolti (SoleĐtia). La Dalniatie de 17U7 a 1815. Epiaode dea conquetea Mapol^ ^niđoue par V abb^ Paul 
Piaani, Pari*, Picard, 18^*3, 8* p*vg, XXXVI, 490, PL X. - G. Alavemć. t Michele Glavini*?. — No- 
ti^e ftDtiquane. — Ritrovamenti antichi a Cittavecchia (Pbaria^ di Loaina. 

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni I Hercegovini, Urednik Koata Hortnaon. X, 
2 i I Sadržaj : 

I^of\ l)r. L. Jd^f}: Najatariji knrtografuki spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji. (Sa 5 tabli i 
1 slikom u tekfltuj Str. 227-1^46. — Karlo Fatsvh: Japodi. (Sa 84 slike u tekstu.) Sir. :i35-364. 
Karlo PuUch: Rimska nalazišta n kotaru novljanskom, (Sa 7 s^ilika u tekatu.) Str, 493 — 502. I ovaj je 
broj „Glaanika'" pret/*žnim dielm zapremljen prirod opisnim gradivom. 

Po vješt Hrvata ad nujnintijih vremena do svršetku XIX, stoljeću Nupisuo jtt Vjekogtat 
KlaiCf javfii rtftov. profe'njr fjhoe pifijfstnive na kr. mreuHli^iu Franje Josipa L Svestah Prpi. Prt-tf 
di*ha: Vladanje kiresovn i kraljem hrratske krvi {('U^lW:ij thugo doha: Vltidanjt kraijtm Ar- 
padijvi^a. Sa Ul ilnstr arijom tW^t. Tisak i naklada knjižare Lav. HarUnana (Kugli i Deutsch) 
7iatjrtih. fj vd. H^i, sir. [X 'Us. Ciena broš. knj. for. 3.—, vezanoj for. 4.—. Od ove povjesti jo5 će 
izići dalnja tri «^ezka. 

' Prevedeno iz >Uttbeilunga der k. k. Centralcommission fiir Erforschung und Erhaltang der 
Kunei- und hiatoriaclieD Denkmale 1897, p, 16, 



— 101 — 

Pnro je io [krntrovaDo djelo o cjelokupnoj naSoj domaćoj povjesti. Zato ga mi veseljem pozdrav - 
ljamo i preporudamf> ^o. »vakomu Hrvata, koji hoće, kao izobražen čovjek, pomoću ugodna Štiva, da Re 
nputi u poznavanje povj^^sti svojega naroda. Ovaj je prvi svezak razdieljen na sliedeća poglavja: 

Predgovor. Čestitomu Štiocu. Uvod. Glavna djela o hrvatskoj povjestnici. Hrvatska zemlja. Đal- 
EDicija i Panonija. Slaveni i Hrvati. Hrvatske oblasti. 

PRVO DOBA. 

Vladanje knezova i kraljeva hrvatske knn. 

Borbe d Fraocmia. Biela Hrvatska za knezova Ladislava i M»j slava. Knezovi Trpimir i Domagoj. 
KaezoTi Sede**Jav, Branimir i Mutimir. Tomislav, prvi kralj hrvatski. Borba za hrvatska narodnu crkvu. 
KfeSimirovići. Petar KreSimir Veliki. Hlavić i Dimitrija Zvonimir. Petar Svaćić, posljednji kralj hrvatske 
krvi. Hrvatska za narodne dinastije. 

DRUGO DOBA. 
Vladanje kraljeva Arpadovića. 

Koloman i Stjepan IH. Bela I. (H.) Slijepi i Boris Kolomanović. Gejza I. i byzantski car Ema- 
Boel Eomnenac. Bjzantsko vladanje u Hrvatskoj i Dalmaciji i Bela II. (III.) Emerik i sin njegov 
Udislav. Andrija I. (U.) Bela HI. (IV.) Stjepan VI. (V.) Ladislav III. (IV.) Kumanac. Andrija II. (III.) 
MleĆanin. Elrvatska za Arpadovića. 

Prilog I. 

Izvori i pomagala za povjest Hrvata do konca XIII. stoljeća. — I. Prvo doba. Vladanje knezova i 
kraljeva hrvatske krvi. — Drugo doba. Vladanje kraljeva Arpadovića. 

Prilog II. 
Transkripcija izprav^. 

'Ilustracije prikazuju sliedeće spomenike iz staro-hrvatskog doba: 20 izprav&, 12 pečata, 22 
komada novaca, 18 vladaoca, tri starinska grada, 4 pogleda crkava, 5 povjestnih lica i dogadjaja, 17 ka- 
menitih uresnih spomenika, Biograd na moru i 3 nadpisa. Ima uz to i 16 ilustracija rimskih spomenika 
i grčkih nadpisa. 

U prilogu I. „Izvori i pomagala za povjest Hrvata do konca XIII. vieka'' dostojao se je vele- 
ućeni g. pisac, i ako u zaporkama, spomenuti i „Starohrvatsku Prosvjetu". On piSe naime, da Sto je 
brvaiiHh STedovje^aih jitarina nadjeno nakon 1888. god., da je to „objavljeno u starinarskira časopi- 
sima -kao Sto je primjerice „Starohrvatska prosvjeta" itd.)*', dočim da je Fran Bulić u djelu Hrvatski 
^pommiei u Kninskoj okahei uz ostale suvretnene dalmaiir^ke iz dobe narodne dinastije. Svezak I. 
[tdalft J ugasla venska akademija znanosti i umjetnosti. U 2^grebu 1888.", prikazao i objasnio „sve Sto 
je do godine 1888, izkopaoo*'. Nije toČno kazano, da je prag. savj. Bulić prikazao i objasnio sve, Sto 
je izkopano do 18i^< god.^ jer je u knjizi „Hrv. spom." prikazan ;ek malen dio spomenika, Sto jih je 
kmu^ko ^tarin. druitvo bilo već izkopalo do 1888. godine, a i to je samo malen dio kamenitih spome- 
nika, dok i^u kovinski u njoj bili tek napomenuti. U ovom časopisu objelodanjuju se pak spomenici 
i^opani i od krive ni i prije i potla 1888. god. Dapače, da se velenč. gosp. prof. Klaić, kao Sto nije, bude 
hotio obazriti na akroiDAn rad hrvatskog kninskog starinarskog družtva nakon 1888. god. i na njegovo 
glasilo „Starohrvatsku prosvjetu'*, mogao je ovaj prvi dio svoje „Povjesti Hrvata" uresiti puno većim 
brojem ra^novrstnth ^Uta starohrvatskih spomenika, po kojima bi mu knjiga pružsla daleko bolji i zaoi- 
laiviji prikast kulture starih Hrvata. Da bude samo izostavio ono 22 puta dosadno opetovanih slika 
petero kamenitih uresnih ulomaka, a na njihovo mjesto pitao od naSega družtva 22 komada clichće-a, 
koji održavaju <ilike razUćitih spomenika, mogao je uz isti troSak, svojim čitaocima prikazati sve do 
sad poinai.- vrsti starohrvatskog oružja t. j. mačeve sa dotičnim okovim koric&, bojne sjekire, strjelice, 
koplja i buzdchane. prekrasne i riedke vitežke mamuze sa dotičnim saponima, petljama i žujicama, tlo- 
nse »a presjecim i vanjskim pogledima crkava i samostana, nadstupine, kamenite krstove, transenne, 
areiene lezene i pluteje sa ograd4 svetiSta, tegurije nadotamih cibor^ja, ureSene ulazne okvire, starinske 
gradoTC, Btećke groblja itcL To je ono. Sto s naSe strane imadosmo iskreno da opazimo, kao Sto zamie- 
rtmo oskudnost i kratkoću dviju kulturnih slika, koje su, nakon dr. Bački-eva djela „Nutarnje stanje 
Hrvatske prije Xn, stoljeća", nakon tolikih starinarskih iznaSaSća objelodanjenih u zadnje doba, mogle 



— 102 — 

/jiJHtudjii/.lJinInii kud i kfliiio obzirnije i podpuni je; d(M''im eto takoilaleko zai.i^tnju wi i>niiii«t Mo jilijcjo^otrii^' 
1(> godirtft ^i^tuvtiv t>rof. Tade SmiĆiklan u I. dielu svoje ,,Povie8ti Hrvatske'. Toliko moiemo da kiiž*ini) 
tiakoD Jt^timična pregleda priiićuo omahne knjige, jer ne imamo slobodiiH vremena^ dft ju izpitiimo n 
potAiiboatima. IM^to je odavna izcrpljeno I. izdanje prof. Smičiklasove ,*Povjeiti Hrvatske'*, a obećaoo 
i željno očekivano U izdanje nije još gotovo za tisflk, prof. Klaićeva ..Pavje^t Hrvatd". doU/i hi^ u 
ugodan ^Bt), da tj'tpuiii bolno 09ie6inu štetnu prazninu u našoj hv'vat^boj književnosti 

Izvestja muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. Letnik VtIL 8e- 
Sitek IV. Vaehina: 1. />r. Fr. Kos: Iz zgodovine Jugosiovanov v šesteai ^toletja po Kr. —2, f\ Kova^ie; 
llimiki romnrji \z slovenskih dežel. — S. Janko Barle : Iz Schonlebuovih zHpiskov o krauJHkem plemstvvi, 
— 4, A Kohhtri Uegav je Žumberk ? — Mali zapiski. 1. K.: Krat Turkov^ v Ljubljaui. — 2. K.: Rimsto 
grobište v Ljubljani — 3. K. : Emona- Ljubljana. — 4. V. 8.: Filrfttbi'ichijf Martin Breaner. — 5. \\.\ 
Vt^ttnik aliivanfikyi^b starožitnoati. — 6. Fr. K. : J. E. Bohmer, regesta impeni \'l. — Prilozi: Podoba 
žuroberSkeifa gradti b iloriaora po narisih Pieronijevih iz leta 1639. 

VŠstnik ćeskoslovansk^ch musei a spolku archaetogickych. liadiguje a fr- 
diivi Kliment rernL^ik. — Dil HL Ćis. 5. Obsab: Nekrolog (Pjesma hrvatska Vida V'uletič-Vukaaovići 
prigodom nemile smrti N. C. K. Velič. Carice Elizabete). — Palackćbo rjjejEd *^e*kykh flrchaeologS a 
^tpolkii musejiiit'b dne 27. a 28. srpoa 1898. na Hor&ch Kutn^ch. — Vf pis z pametni kiiihy Jaro- 
int^f-ikrf^ 7. r. 1791. — Vznik flvobodniki\ ve Studeni a Lhotce. — ZprAvy. — Literatura- — loient. 

Časopis společnostl pfdtel starožitnosti česk^ch v Praze. Eedaktcr Dr, J. V. 
I^tJtjAk. — Ro<*, VL Čie. 3. — Obsab: A. B. Ćerny : Pam^tce Dra, Em. Koviire iS podobiznou). — 
B^df. Slrhth- : Hora Kunžtickfi (S 1. vyobr) Dokonć. — L. Bomevka: K ddjiuam ZJat^ stezk^. — 
PHspi^vkv herflldick(' I — Th Anil: Dva erbovni listv ze 16 stoleta. ^ PHsp^^^vkv raistopisn^ IV, 
Josef Sihlik^ t3ou9tavoy prehled privilegii, vy8ad a svobod mesta Blatni. — Vddar Dim-ĆisUckii: 
Vyznfinf v pn^int' ji^rt^ho viđeni r 1763. — Jun Ha jek: Instrukce koat^lnikfim a ^kapelniku" v Jeni- 
&ov)eicb, dttDfi od vrchnosti r 1782. - P. Fr Stidri) : Oharviitec v okretu libocbovakćm. (Se 2. vyobr.) 
DokooČ — Sjezd ('■eskych archaeologu a spolki'i musejnich na HorAch £utn<ch. — V. Krnl s Dobrr 
Vodif: O HtredovćkJ^ch pečetech. (S 6 vvobraz.) — Ant. Tomiček: DMiČn^ rychy na panstvi Polen- 
i^kfm i\ PnbyslflV9kcm r 1636 — Ri'iznć zprAvv. — Literatura — Ze společnoati pfdtel ^tarožitno«tf 
^esk^oli V Pra^e — Znakovi piiloha : Kresli a popisuje V Kr^»l z Dobr^ Vodv . 

Vdstnik slovansk^^ch starožitnosti. Indicateur des travenuK relatifs h Tanti^uit^ ^Uve. 
VvdjSvii Dr. Lubor Niederle m. profesor českć univerrtity v Praze. — Bva/.ek L Praha 1893. str \$i 
u 8-ni^ K ovom j^vezku suradjivali su: Alex. Briickner u Berlinu, K. BurlUela u Pragu, J, T. Gajfiler 
u Var-^avi, Fr Oroli u Pragu, M. N. Choruzin u Moskvi, K Jireček u Uet^'u, K, F. KaindS *i Ocrao- 
vjcam, A. Kmet* u Prenćovi, J. Kochanowski u Varšavi, Iv. Krušic u Pragu, J. J. Mlkkota u Hel- 
mngfor^u^ V. Levec u Ljubljani, H. Mochal u Pragu, J. Matiegka u Pnuru, J Polivka u Pragu, VI 
L Sizov u Moskvi, M. N. Speranskij u Nežine, L. Stieda u Kraljevru, Iv ^^iSmannv u SoHjij Th. 
Vol kov u Parizu i J. Zubat^ u Pragu. Taj je prvi broj „Vieatnika** napisan na nvini slavenskim jed- 
cima, te njemai^ki i francezki. U njemu je u kratko iznesen pregled 18! Kj. i 1H9T. jza.^lih djelA i t«z- 
prava na polju ulavenskog starinarstva, narodopisa, jezikoslovja i stare povje^ti. Prikazan je plod i/tra- 
stivanja -2'^ ^piaateljfi. Medju njima ocienjeni su radovi sliedećih Hrvatji; UrunSuiida il razpravaj 
Celestina (1 razprj, T Dragićevića (2 razpr.), Fiale (3 razpr ) V Jaariću \:L razpr;;, L. Jelića U ra^pM. 
P. Kaera li razpr;), V. Klaida (1 razpr), Markovića Iv. (1 djelo), Muruna [1 razpr.), K Patacha (1 
raapr-l, F Rjidića 1 4 razprave), pok Zlato vica (1 razpr ). — Pregled i rmjene rr\zprava i djela baSlih na 
hrvatskom jej'jku denimo da bi u „Vestniku" bio podpuniji, da mu se Inide pridružio i koji hrvatski 
aunidnik, kako bi bi to željeti na korist naše knjige, da mu se prijavi ve<? za li- i Kvezak, koji i'e tzići u 
bpoju mjesecu IHt^iV i sadržavat će pregled rada u godini 181)8. — „Vrs^tnik'' ne namiguje kod knjiiare 
Bursik i Kobout u Pragu, a zapada godišnje for. 1 60 - Mi ga najtoplije preporućamo svakom na- 
obraženom Hrvatu, 

Časopis museš.lnej slovenskej spoločnosti. Rediguje: A, !5oko!ik, tajomnik, BoČ. I. 
Oi«. 4 — Obaali: Naše valn^ shromaždenie. — Ćesk^' zamiećaci ilstav liotAnickv v f^rabe — Andrej 
Kmet, — K nS^zvoslovin Pudov^bo kroja a slovenskvch vvSiviek. PodiivM ><lfftiti Sptvita. — Prislovla a 
porekadla. Podfiva .1, Halaša. — Z&pisnice 3. a 4. vyborov^ho zasade utia MuseAlnej ftloveti^tkej i^po* 
loćnosti. — Rozlićnusti. — Zpravv. — Soznam darcov. — iSoznam ČlenovnkvL'h pritipevkov. - OdborD^ 
6aaopbu a kuihu. A H. 

Sbornik museilnej slovenskej spo očnostL Roč. III, 8v. 1 Turč. Sv, Martin 18t»H 
Vrfiatsk^ Podbradie. PodAvA Vršatsky. — Slovenske nAzvy obci a mtest. Podd.va Pftdfairnnšk^. —* 
^ii«kto^^ slov^akć miestopisnć n^vy vo Spisi. SdePuje St, 31išik Zvyky a oby£aje v doline 8ut'oTik«J. 



— io:5 — 

VodAvn K L\ Knžun. — Ndzvoslovie ko.stolfi:(n»k^ Podova I). U ud. Lsćnv. — Pneinvsel a obchod 
na Slovensku Napisal ^Jgmoad Pauliny-Tnth. — Pravek Slovanov. PiSe Fr. V. Susinek: Nemoce a 
ich liečenfe u po^poUteho Tuđu. Podava H.hor (Jram-Podtatransh). — Nemožno každćmu vvhoviet'. 
N'iirer^im Hpisskym podiiva Jan KovuUik. Katalog numiflinatickej sbierkv Mase^lnej Spoloćnosti v 

Turf, Sv Miirtioe. — Zo 8bierky „pt'sničiek**, ktor^ »a v Državi pri k«>lidani a uspavani deti apievajil. 
PodAva dr. Kota^tk^ — Spievaiiie Jura Podova Emil Jesenski/. — Archiv. 

W1adomodCi numizmaticzno-archeologiczne. Tom. III. Nr. 2. i 3. 1898. — Trefić: 
Klemenft Koeliler: Uerh m. Košciana na pieczeciach wyobra>:ony, a znak na plombi c ochroDoej, nadanej 
jakieanikom tegož mlA»ia. — Koatrzt'beki W. Uwagi nad wykopali8kami raonet z X. i pocziitku XI. 
ffiehi, iiiftjdowaBych w Polsce (dok.). — Wl. Lu!izczkiewi(*z. Labir\Qt kat€dry w Wloc!awkii nad Wi8h^. 
= W. Kostr7.t;bati Niekture wiadone8ci o mennicach koronnych za Jana ICazimierza. — St J. Czar- 
Domki. Wykop«li8ko monet w jaskini „Okopy" wielkiej nad Pri^dnikiern Ojcowa. — Feliks Kopera 
Medal z popierriem Zygmanta Augusta z r. 155l* ze zbioni Siemaszki w Par>'/u. — W. K. Dokumenta 
meoDicze. — Jozef Zielif^ski. O medalu St. Wieru8z-Kowalikiego. — Wyjatki z kor spoadeiicvi Karola 
Be^rera. — Spravozdania. - - Dziela om6wione w innvch czasopiflmach. - W8pomnieDia o zmanlych 
pracovrnikfu^h na polu Qumizmatyki. archeologii i nztuki polskiej. — Muzea na»ze. — Kronika. — Wy- 
djiwiiictwa majace zwiqzek z numizm., arcbeologia i hi8toryii sztuki. — Darv. 

Sprawozdania komi8yi do badania Hi8toryl Sztuki w Polsce, Tom VI. : Ze8zyt 
U. i IIL WydawDictwo akademii umiej^toošci w Krakowie. Trešć : 

Wlađf/slaw Luszczkievoicz: Košciolek šw. Jana w Siewierzu nad Przem^za, zabitek z XII. w. 

Marian Sokolmcski: Z dziej6w kultury i sztuki, Jakob z Sienna, arcyb. gnie^.n. Jakob i Bartlo- 
miej z S^cza. 

Wfadifftfatr lAiszcBkievncz: Kapitularz w Opactwie Jedrzejow8kiem) jego Ornamentacva i Poli- 
cbromia. 

Fdibi Kopern: Dary z Polski dla Erazma z Kotterdamu w hi8torycznem muzeum >v Bazvlei. 

Ltidurik IVtre/r Oltarz 6w. Jana Ghrzciciela w ko.šciele šw. Floryana w Krakowie. 

Martfan Sokohirski : Zagadko\vy nagrobek kat€dry gniežniefiskiej, \Vit JStwo8Z i marmury na- 
mvtk pomnikiHv z XV. i XVI. w. 

Fdiks Kopern: Kuinv zamku miasta Ra\vy. 

Franrtszek Piekosin^U : Pieczpcie polskie wiek6w sjrednich. 

Tadeti^z Luhjmir!^ki: Regestra skarbca ksiažjit Ostrog-jkic-b w Dubnie. 

Jcr^j Mlfcietfiki i Adnm Chmiel: Sprawozdania z po9iodzer\ Komisvi historvi sztuki za czas od 
1 "tvt'inia do 'd\ gfudnia 18i*6 r. i od 1 8tycznia do 31 grudnia 1897 r. 

Z ^Iti figurami w tek^cie, z kt6rych 2 koloro\vane. VV Krakowie 1898. 




\ 



Izvještaj 

Upravitfiljstva Hrvatskoga stari narskoga drnžtva u Kninu o družtTenoi 
radu i napredkii kroz zadnji tromjesec. 

Družtro je u /jidnjeni tromjei^ecu nai^elo nove i/kopioe da orao i ci A^iina Prijii^a u Biskupiji. 
ae je nfil^Lo na temelje ddova prmtraniU sgrarla. Med ju rtiSevmam nn^fita je velika pleterima isv^ienA^ 
nadatupina od prozora^ rauiiovrstuo bojadisaiia, klačna liepa, ra^nov ratno ornamentiranih ulomaka Iourca, 
jedan broniaoi praporak t nekoliko ulomaka /rvaaja i dvie arebroe, dobro sačuvane uau^nice. KroK 
lxkop]De opalilo s^e, da je prije* u oeizvjei^tiio doba, kao suat^vno ^ve prekopano i pretraženo. 

Buduć !ie ove ac^rade gube po druj^im prjle£e<:^im oraiucam^ ia na.«4tavak ovih izkopina trebati 
t^ odkupljivati novog zemljiSla, 

Drnžtvo je dokončalo iskopine u KoljatiJma kod Vrlike, koje je bilo zapoĆeb preko avo^a povje- 
renika g. Petra Stanica g. l!^i>L>. Tamo %\\ evtnitraDO odgaijeni temelji trobrodoe bazilike, u atriju koje 
namjerilo «e je na dva groba^ te u avakom, mrtvacu kod nogu, po par željeKoih ostruga, jedan is X 
dnigi iz XI IL vieka. Sa podnevne atrane ba/ilike obretena je množija jfTobova, a n istima naSlo »e 
»rebrnib nau^nica^ kakove ae nalnze po oatalim ^tarnbrvat^kim gmbljima. U ovim grobovima t&kodjer 
na§lo §e^ kao gradivo uloženo nekoliko rimskih nad piša, koji ^u la atalno doneseni sa ondje^njik 
rimskih ni^evma. 

Poznati rodoljub g. Niko vit Dapar, načelnik ii Benkovcu, dojarlo je družtvu, da au se »eljani 
u Benkovačkoj Poladi, prigodom i^ldauja nekog aeoj^ko^ bunara, alui^ajno namjerili na neke nad pisni.- 
i arbit©ktoo!L^ke ulomke, te je 3yimoli<i, da bi družtveni predajednik mjesto naSašća pregledao, i, ter bi 
starine za.sjecale \\ b rva tako doba, nu^dno ra^položio, 8 koro poalie mjeaeti dana, buduć prije zapoalen 
bio, predfljednik je pnriaii na lice injeata i uvjerio ae, da uadpisDi ulomci odnose ae na rimsko doba, 
i da Jiu tu dospjeli kao gradivo poznijib agrada, dok arbitektonifki, i ako se nebi mogli odnositi na 
starobrvatsb) doba, (pak da sa tom dobom imaju velike srodnof^ti i sveze. Predajednik oe misleć da 
bi rufievine bile ni nbsttžne ni važne, poslužio ^e naklomjŠću mjestiiog pučkog učitelja g. ^larka Zri- 
lića* te mu dao naputke, kako da, mv dru^Avt-Ti*.- troSkove^ na mjefltu nulaziSta neke pokuSaje proved**, 
(f. ućitelj je to najvećom aprnv nosivu on malom proatora i izveo te o tomu drnžtvu izvje§i'*e podnEii. 
Taj (»pravdani i plemeniti čin nekako s4c zamjerio nekom c, k, poglavaru ib tonaervatoru ii^adaT^kot"- 
okružja, te ae. da ae tako iKrazlmo^ u potjeru za družtvom odtisnuo. 

1 laujrtke godine, kad au Malugom na.^ega družtva odkrivem' u Aaeriji veoma važni rimaki i 
hrvaiski spomenici, pa je to bilo provodom, da 6^ se u Aaeriji na^^taviti siHtemati^oe izkopine \\ naj- 
većem obaegu, javljalo ae kroz bet^ke i pokrajinrtke novine, da su izkopiue nalaznicima zabranjen«! 
dok u iatinu neob^tojaSe nikakva zabrana, koja bi dnižtvu bila službeno poasnata. To ae ustnaeaa 
činilo, da se klipovi družtvu atavljaju i da ne aa društvom konflikt i^JiSeove. Tu rdjavu namjeru potrr-l 
djuje i alučaj Poinčkib i/kopiDR, pa rek bi, da je dniiivu namienjeno, da kao rukom opipa ono, Stoj© i 
pred deset godina kobilo i rad fega se u družtvu neki konflikt izazvao, naime da £e c. k. konaerva- 
tori ometati druŽtveni podbvat, dok sami u takovom Rvojstvu nisu rn^ta do sada ita hrvatske starine učinili. 

Vriedni župnik Prominj^ki, o. Krato Maretiis p<mlao je druztvenomu muzejn na poklon sedam 
raznib staklenih i jednu zemljanu poaudu, ulomke dviju zemljanih lucerna i dvie brontane rimske tibule, , 
fllnčajno naša ste uz mrtvarke spaljene ostanke u Mratovu, prigodom popravka seoskog puta. 

Pfisttjpi^e u na Se druJf.tvo Jtau cimanjem povjerenika Petra pl Akaf^ida: Milan Neki^, „„ ac, 
Uoapi^ i Ivan Pnaant^, kr. poSt. i brzojavni činovnik, Karlovac. Nadalje neposredno: Grgur Urli^, in. 
profesor, Zadar; dr. Ivan Kržanič, ginui. profesor Kotor; Grlimir Petkovii^, seljak,^ Budak, Svf lo- 
viti, — JSumsko-gotipodarstveDa brodaka imovna obdina a Vinkovcih kao utemeljitelj. 

Poslale milodare družtvu : Tilo pl. Feinetii^'p Zagreb kr. 6. Juro Dobrović, Jelša kr, 
AlfoDSo pl. Pavič Pfanenthalsfcii Zadar kr lt>* Veledu*nim darovateljima srdačno zahvaljujemo! 



lz|]littisr (liiiiariuii Zii tekiiea gurliiiu: 

^ (ii>s|indri: l)r. Kazimir viL Abelić% Zadar* — Mjiria >^ 

— Dr. Arltir .šuliay. Puta. — (X Miho Kutleša, l.jubuniHi*. — 0. 
6tph — Špiro ?iU Puuvić, Trugir ~ Saniustiin g. Miliuvilu, 2 ^ 
iMiletić. Staokovci. — O. Krelo Mareti* i o. Sinuin Slarica, Promina 
yiL Pavi<^jf\ Splil- ^ Jogip Sintić. Zagreb, — Rajo Lcbcr, Z^ 
Ratktivi^, tJoHpi<;. — O. Blaž Jt^rković, DriuovcL — Vrua > 
Krslu St.n»ići<\ Tival. — (>. Josip Tonrn?;, Nt-veKt. — Dr. Josip -u*- 

— O. Pelai Ramijak, Uuešić. ^ Jultj Biibniiović, 7.u\fTtAi Fr;ni I: 

— Dr, Ivan Kukolić* Zagreb. — Mal<?j lližević* Li( 

Trugira. - Ivau pop Mirić. Tipsno, — Ivan Babar, Osjii^k. — Havn. 
kr. rtfaliie ije, O^^iek. Ra% ualeljfilvo kr. vel ginHiazye, • 

prof. Nekic. Aiuiar, — Crlimir Pelk4>viĆ, Budak. — Irau 1 
-- Gjuro Crnadak, Zagreb. — Jasip Šafran, Grdj«?EC. — i.. 
ouica, Otofmc, — [)r. Andrija Peržić, Gjurnjuvac. ^ Armiii Hn 

— Dr Fran Kuct>Ii<*, Milrovica. — Pi-tar pop Škaricra, Oitn 

pop Perič. Bogaina^e. — Vale Vouk, Gos*pi Dr Ivan iai 

Vinkovci* Ivan pop Zaochi, Seget. — Grgf> pioU Urlić, Zadar. 
Milati Reijc; Bjelovar. " Dr. Virgil Devd<^ y ...r..u AiM-in -»^ '^ 

novii^, Zagreb, ~ Hrvatska r.nlrtička zadruga, i i k Vi . . 

PrfloSćica. Mitjo Majiiarit, Topolovac. ~ Aulun pop Kirmći<\ Dol 
Milan Turkovid, Zapreb. — Dr, Vladimir Mažuranić, Zagreb, 
kovic, Zagrel*. 

Za zitih ISiKK: O. MaU' Simić, Zaiislrog. — Dubravko Tadii, 

— flrvalska radnička zadrugu^ Dubrovnik- ^ Pf?iar Pop Gabri<!5» — j 
kan. Babić* Djakovn. 



PoKlase priMlplalu za tekuiii j^imIiiiu: 

P, N* Gi*55pfida: Dr. Milan Nemidić, Karlovac. -- Jakin pop ^T-.ft.i1^ 
Jezera, — Hrvatska tilaonica, Jijisa, — Samoi^lao fomjevaćki. T 
Okružna uftib^ljska knjlžmca, Milrovka. — Pa%*ao Miler, Mitrovica. i i| 
grof Drašković. Mali Bukovce, Marijan Varešanin, MosUir. 

Na^juljudriue umoijavi^u m sva gospoda čJanovi družlra t predpl 
pS* P***- da hi $e požmli m odnui^nin! izplatama, jer aku kod 
podbvala glavni je uvjet unpjeba Hoancijalna >§trana, lo ua^ pi 
rjetitije dokaziye, kako njegov najs^jijunrji uspjeh spriečava se n 
itkonomičnih --^^ ' va. Neznatne gy naže članarine i =-'•'- * 
da ćesLitim r m.i t:\ko neznatne irtvi' tw ninoi 

ležkiii^a. 



f^r 



u (^ l^^ll^^U%» /Ml i^ r* * 4 |f A M < ; »I *• ' > % • * |»< C § ' * I'!* 



'1^*<^-^Jr±= 



^ 




GLASILO 

BRVATSKOGA STABINABSKOG DRDMA 

U KNINU. 

UKEDNIK J<JJ 

FRANO RADIĆ 
"iOd. IV. Br. 3. i 4. 




u monorkiJJ I^d^*^! h kruiia^ a u Ino 



U KNINU 1803. 

KAKLADOM imVATgKOiM 8TAHlNABšKOa t>Ur?/rVA 



k.. 



itltiiijClU TitiltJUlA r t**4Jiri|n. 



^^LJr^ ^ A* 



'i:^^^. 



-»_ .*''% - 







SADRŽA T. 



(Sommairt 



EU grobi^Tidui oa griiliija otl 



/q.. 






I M 



*» l^»tH«TitH (mjl^- 



1* rcmMi. 






• tirir/lr« l/» < iirrf/N* 



f}£ Vftmt' 



' nnsi iitr 1^4, , .-ijif Kai&t. 



Pmr hth( 



♦ f4t^r^r¥3if«icti |>li'tiii» ilruou 



F Hfidir , / . - . . , 

Hl. Oblu crkva Hl Ooape M plmiins ti« <ttokii Vim, (Bn «likamii) F IU»l**' 

IhihmtU df Ikš Smtfh Vifr^r th J'hitulu« m4t t'tk Li49ti. (Aittc iHmir ) F, Hudtii 

ilci lAfU udkrivenim i fibjesiociunjfnmi u Dfilmjiciji, OJtjrm ^aUrin, Bfiinl^ H« 
.SUvnnilj i Utri. (Kotine } F lUdić 

fi/ Šut* maj t rrt Homit-Hf-f ^tf^n^titif rn ' '>itt: f\ ti\*^r^ I i 

(2. Eii'^nr* viejiti Tiref|TM*TVir 

Vk Bibliogmfijji UrrduiStvr*. 

tUhitnffmphi^t^ Li( H^dsivhmi . , . . , . . . _ . 

14. kvje^lre XI. glavne HkuuftliiR* HrvAlakog utaHnAtsikiiga druživn m Kninti 

Jiapptn^t itvr V^tmihur *mnrt itr^vrah dr lu „SmH/ir nr4'fUf4o<ft.qm 
\h, Immik Manovu Hrvatskog« »tAnnnniikogji dnižtvu n Ktiiuti kroi g, 1 . , 



,j^ 



j^m 



TiillfiT 




D 




im 

Uli 



n. 



GLASILO 



HRVATSKOGA STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



UREDNIK JO,I 
FRANO RADIĆ 

I^ČITEU STEUKOVKOO TBĆAJA V KOUCriM. 



GODINA IV. BR. 3. i 4. 




U KNINU 1898. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 



ĐIOlfl^^KA TISKARA U ZAORBBU. 



r 



\ 




Graditeljski nresni i nađpisni nlomci hrvatsko-bizantinskoga 
sloga sa crkve BI. Gospe u drniškom Oradcu. 

(Sa slikama.) 

ri sjevero-iztočnom kraju Petrova polja, na ohlušastoj <rlavi**i, koja mar a nml^^ 
prelazi u visoravan brda Svilaje, ol^stoji staro-hrvatsko gnifiljp m stotinjak ii 
sjevernoj Dalmaciji običajnih stei-aka. To groblje služi i dandanas kut> irroblj^^ 
župe gradacke. 

f 1. Veliki prijatelj našega družtva, pokojni 0. Petar Caeic, župnik 11 iirarlctj ilrni^koniii 
[na Petrovom polju, našao je bio pri rušenju abside onamošnje crkve Kl. Oos[i^, koja s*^ 
riahodi na spomenutom groblju, ulomak praga nadvratnika dug 2*d crn-, širok 21 'S cm., 
ileip, 12 cm. i poslao ga u naš muzej. Širina praga (vidi si. 2.) razdieljer.ia jp na tri aadužna 
\^<i}M\i. Gornji je poja.^ urešen kukama, koje teku jedna za drugrmi i zavijaju s;e put 
^If-ne Kirane : srednji dvostrukom mješovitocrtnom pletenicom tropruta^tili trakova sastav- 
Ijefiih od pnitaka i polukrugova; docMm je na najdolnjemu urezan nađpis karidinžskiiu kapi- 
Uiluiiu slovima, kako sliedi: 



cSPpTi/S-CvIL TRV u svezi 



4 ffto se . , . (San)€(ti4)s Petrus ' cui d(atae), . . ^^' '^^ 

Kainje je dmžtvtmo Upravi teljstvo dalo dovesti u družtveni Muz^j sliedece nhnike 

roji potiču sa iste crkve. 

2. Drugi komad istog nadvratnika, kojemu jf pripadao i opisani 
ulomak. Ima dakle kao i on istu širinu i debljinu, a \hv^ je tek ir> 
eru. Na ovomu su kuke okrenute put lieve strane, te si^ raznnnje, postim 
one stoje simetrično prama kukama prije opisanoit nh-itika. da ovaj 
drugi pripada drugoj polovini nadvratnika. Taj je komad uadjen kao 
UKglavnica na nekom seoskom grobu. Na njemu ostaje' i >iliedeui ulomak 
nad piša: (V. si. 3.): 





ti 3. 



S REGNI CrI 



RE u svezi 



»to gaja hitani r (sunt daoe)s regni ('(o)e(lorum) ; tako da bi, po svoj prilici, rinli nadfjis 
nad^TBtnika glasio: (San)€(t)us Petrus mii d(atae sunt ili: Dominus tradidU chvejn regni 

Taj je nadvratnik, skupa sa ostalim ovdje opisanim ulomcima, prlpHdjM> Mim\\ ur-koj 
f-flnri, koja ife bit stojala aa mjestu, gdje je sagradjena sadašnja crkva RI. His^fic. kuja 
j*^, kako svjedoci uadpis nad pročeljnim vratima, 1771 godine bila iKspruvljeint. Sjara 
ta ^Tkva, kako nadpis svjedoči, po svoj prilici je bila posvećena S. Pelin Apostolu, tv h«- 



^TiP" 



108 — 



1 



l>o njoj zar i pmzvalo Petrovo polje. Suđed po obliku slovA, |in uknsii i izradbi uresa 
fivili ulomaka, koji su pripadali tom spomeniku, stalno je da nem hit atariji od YIII,, aH 
ni mlariji od IX, vioka. Ta staru crkvu S. Petra treba ubrojiti s onima u Zadiru,* n Rap<>- 
vinam kod Livna,^ u Omišu,' u Klobučcu,* u Stonu/ na Osoru/ na Rabu/ kod Solina,^ 
u Neumu,* u Pagu^^ k onim mnogobrojnima, što su jih naši pradjedovi podigli na i-ast 
svojemu osobitomu zaštitniku S. Petru Apostolu. Obadva nlomkii nad vratnika 8ii od bi% 
glista vapnenjaka. 

3. Ulomak pjuteja sa ograde svetišta ili otara. Urešen je k raspni m tropriitastim tiilu- 
vitira pleterom u krugovima. Dug je 42'5 em., šir. 27 fun., deb. 11 era. (V. sL 1,) 

Nadjen je na groblju oko crkve BI. Gospe kao uz^lavnica npkog grolia. Od biela je 
zrnata vapnenca, 






81. 1. 



81. 4. 



BI. 5. 



4. (V. si. 5.) Ulomak timpana otarskog ciborija ili vjerojatnija^ s nad ulaza u sveti&te. 
Nadjen je 1897, g. prigodom pregradjivanja abside. Urešen je istom razpoređbom i isdie 
motivima^ kao i opisana dva ulomka nadvratnika. Pletenica sr stiska u kutu^ a pod njom 
na pocfttku luka, Ka polovicu okrnuta, ostaje od nadpiaa: 

TESČEL 

Sto ja čitam: . . . te S(an)c(t)e (? Petre). 

Dug je 26 cm., širok od 17 cm. do 20 cm., debeo kao i dva ulomka nadvratnika. 

5. (81. 4,) Ulomak lezene za utvrdjenje pluteja sa ograde svetišta. Taj je komad 
bio uzidan a nadjt^n j(^ 1897. g. prigodom pregradjivanja abside. Visok 37 cm., širok 27 
era., debeo 12 cm. Urešen je na licu uzlovitom tropnitastom pletenicom na krugove. Od 
biela je mramora. 

6. (SK 6,} Oieia je to i prekrasna lezena za utvrdjenje plutejft u ogradi svetišta. * 
Od biela je mramora kao i predjašnji ulomak. Visoka 99 cm., šir. 35*5 cm., deb. 12 cm. 
UreAnna je sprieda liepo izvedenom dvostrukom troprutastom pletenicom na uzlove tdcn 
Izložene, da Jiklapaju tri krasne urešene kružnice. Nadjen je kao i si. 4. 

7* (SI. 7.) Ulomak s donjeg lievog kuta plutejine ploče debele 9 em. Jedna \^ 
zatezicii (kateta) duga 48 cm., druga 51*5 cm. Okomica spuštena iz vrha pravoga kuta 
na podpona (hipotemizu) duga je 46 cm. Ploča je bila obrubljena troprutastim trakom. 



i ^Stftrohrv. Frofivj." God. I. Br. 8. str. 190. 

< „Vieatnik hrv. arh. dr." God. XII Br. 2 , str. 72. i „Starohrv. Prosvj. 

" ^Starohrv. Prosvj." God. II. Br. 4. str. 225—231. 

* Vidi IL i III. Izvješće družtva „Bihaća". 

* Vidi u ovoj ivezci ovog ćasop. u čl. „Sredovječne crkve u Stonu". 

* Iv. Kukiiljević Sflkc. ^Priorat Vrauski- str. 57. 
' Iv. Kukulj, Sak, Nav. dj. str. 57. 



God. IV. Br. 1. str. 4a 



10 



57. 
57. 
57. 



— 1(M) 



Kij! ^ na krugov*^ splirt^ sa takodjer troprutastim četvorinairia, kojima je urešeno polje. 
ivaue su tri takove €iele fetvorine. Ona pri vrhu kuta sadrži kolobar izpunjen unakrstnim 
Jom dvopnit&sta traka, sastavljenim od četiri polukruga. Kutići uzla izpunjeni su pupoljcima 
[cieli- je uzao obkoljen krugom. U jednoj je pobočnoj četvorini šesterolatična ruža, u 
lugoj obsrdčast list izpunjen zrnjem na način grozda shvaćena i izradjena kao na tolikim 

znatim spomf^niPima VllL vieka.^ Ovaj je ulomak bio uzidan u vanjskoj strani abside 

U^iij*- crkve- 



/^^**' 





Si 6. 



SI. 7. 



i SI, Kl). Nad pobočnim vratima crkve BI. Gospe uzidan je ulomak pluteja što 

ye priložt^jia slika. Veličina Je poput ulomka br. 7. a i polje mu je na isti način 

»IJHio ua inedju sobom svezane plohorezaue urešene četvorine iste veličine, pa je zato 

ili da m oliadva ulomci istoga pluteja, ili da su bar ulomci dvaju pluteja iste ograde 

Kuko .^e razumije po položaju grozda u jednoj četvorini, ovaj ulomak pripada gornjoj 

iLni srt'<liQe pluteja. Na njemu su tri ciele četvorine i ostanci dnigih pet do njih. U prvoj 

eiforbij od tropnitasla fraka spleteno Salamunsko slovo (Pentalpha ili Pentagram). U 

oj do nje je Četverokrak uzao dvoprutasta traka sa pupcima u krugu, kakav se nalazi 

ulomku br. 7. Treće se Setvorine prvoga reda vidi polovica, a visi u njoj pola grozda 



^ Na ulomku uzidaDu ti vanjskoj strani stolne crkve u Atini iz VIII. v. (Cattaneo L' arch. in Italia 

VI. al M. circa'' Ait, 73). u crkvi 8. Sabine u Rimu, gdje je takav grozd takodjer upotrebljen za ures 

^tvorinA, tift koje je razdioljen plutej iz prve polovine IX. v. (Catt. N. dj. str. 156.), u crkvi 

isvan Kima iz VII1< v. (Catt N. dj. str. 161.), na ciboriju S Eleukadija u S. Apolinaru kod 

ise iz poč. IX. V. (Cftttt N, dj. str. 171.), na ulomku krstioničkog ciborija u Poli iz IX. v. (Catt. N. dj. 

2.), r^a dovrauiiku velikih vrati crkve S. Ambroza u Milanu iz IX. v. (Catt. N. dj. str. 196.), koji 

Ijer razdieljen na Četvorine, pa ne u njima, uz druge urese, nahode i takvi grozdovi i unakrst 

plutej u latog ^. Ambroza u Milanu iz IX v. (Catt. N. dj. str. 201) 



- 111 — 

iina onomu na br. 7., samo što mu je strana manje zaobljena. Od prve četvorine drugoga 

|eda ne ostaje nego goruji desni kut. U drugoj je plohorezan dijagonalno, poput križa Sv. 

3, postavljen, liljanasti križ takodjer troprutast, sličan onima velikima, što su ploho- 

na prednjoj strani grobnice nadbiskupa Ivana Ravenjanina u krstionici S. Ivana 

Spljetu iz Vn. vieka. U trećoj viri po sriedi vodoravan desni krak rek' bi istokraclia 

razširenih krajeva. U preostatcim dviju četvorina trećega reda ne može da se 

nizabere Sto je bilo urezano, ali bi rek', da je u prvoj bila ruža. Ovaj ulomak, 

izrailbi i po motivima uresa, svjedoči zato, da su i svi ostali opisani komadi, pa 

sama stara crkva S, Petra najvjerojatnije iz Vili. vieka. 





,SL lU. 



9. (SI, H,) Najzlumenitiji ostanak gradačke starohrvatske crkve S. Petra jest krasni 

okvir, stt» ga predstavlja priložena slika (SI. 8.). Taj je okvir uzidan i zazidan u 

sadašnje x«pne crkve BI. Gospe. Od njega su tri praga urešena plohorezbom, samo 

nij*:*- Ures? pragovi sastoji u dvoprutnoj vijugalici, koja u svakom valu ima po svijenu 

cn, a izuiedju peteljke i loze po paunpticu poput ribje kosti razčihana repa i natrag 

tclave. Paunovi s lieve strane pragova dovratniktl i dolnje nadvratnika, hvataju se 

kupljenim nogama kraja peteljke i tako su s njom nekako spojeni. Oni mirno sjede 

idifie samo glavom natrag, ko i drugi, dočim oni s druge strane pragova stupaju 

lUjt-iiHii nugaiiia na sred valova, ali, spremni na let, podižu krila. Razstavljeni su od 



112 — 



pripadiijuL'ih jiiii petetjaku, koje se odkiaute savijaju nad njihovim ledjiiua. Puzusca petelj^ika 
uaglaSfiia au pvipoljcirna. Na gornjem je pragu devet paunova, na lievom do vratniku brojimo 
Vd cielih, na desnuui dovratniku ima takodjer 13 eielih paunova, kao što je eiela i viju- 
gastn loza. Ta loza niče iz kaležu slične posude (graste) sa dvie kukasto-zavijene ru&ice. 
Ori tog fjraga nestalo jte komadić doinjega kraja, jer je okrnuto podnožje posude, kao što 
su okrnut! i Joinji krajevi dviju paomica, koje se vide izpod amforinih ručica. Gornji je 
prag dug 1'30 m., dovratnici po 1.8H, nadvratnik je širok 15 cm., desni dovratnik 15.6 cm.. 
lievi 11 era., debelina rek' bi da je jednaka debljini zida. Nadvratnik i desni dovratnik su 
m\ Inela zrnata vapnenjaka, lievi dovratnik od fina biela mramora. Desni je dovratnik pre- 
lomljen na dva mjesta, lievi na jedno. 

Oieli taj okvir, ka^ što i ulomak pluteja br. 10., bili su silno zaliepljeni klakom, pa 
jih je zatri na« predajiidnik najprije očistio, pa jih je svjetlopisao. Paunovi niesu nezgrapno 
riat^rf-ani, v^'^^ pokazuju nešto pokreta i života, pa i ako svi okreću glavu k plećima, ipak 
imanju u drugim potankostima slobodne, ne vezane položaje, svjedoče o nekoj naravnosti i 
uinjerniukorn shvac^anju, koji odaje svezu sa tradicijama staro-rimske umjetnosti, tako da i 
f»o izradbi i po koinpoziL'iji ne mogu da budu iz doba kašnjega od svršetka VII. ili početka 
VIII. viekft. 

Po sanivaiiirji t^Msanim ostaneima razabire se, da je crkva 8. Petra u Gradcu hih 
kra.sm» urušena, i da je morala imati još mnogo više urešenih pluteja i dotičnih lezeua u 
Hgradi svetišta, kao što i ostale česti ciborija i otara. Nadat se je dakle, da će bolja i ponj- 
ujivija iztraživaiija oko crkve BI. Gospe, u istoj crkvi i pod njom iznieti na vidjelo bar po 
štogod od iiebtalili kuiuaila uresa i nadpisa. 

F. Radić, 



i 







|0 tiajziiameiiitijiiii 8tarohrvat8kim gr(itMnim«i na grohlju oflkri- 
vene biskupske bazilike S. Marije u liinkiiitlji kod Knina. 



/jijf^đju toliko t^totitift ^tarolirvutskib grobova, hin jili je nma ^iruztvo odkrilo uh 
rimokaL groblju u Bisknpiji, osobitu va/imA imaju oiii, što bijahu položeni izvaiu* 
sa putliieviu^ strnni' imEtlike; zatim uiii u atriju i tuirleksu, ijedan u i^amoj initr- 
njosti tiazilike. Od svih tih oflliiuio.^i^u jM>lo3',iyai vrstiioroiri izraiUm i predmeta u 
natefttiina, &«tiri sii uaj važnija. Jedan sastoji u sarboragu u uarteksu sa strane evan- 
fi^lijti; dnigi u sarkofaj^ru u narteksii m strane (-pish>h-: tre<'i* u i^toj ovoj «tmni narteksa, 
sarkofaga, u pniKt^^j žemlji, a ^f^tvrli, lieiHJ ozidan, u brodu bazilikn m sitran** e}>i^fcole* 






i^šSlJ 



■--r K 




prvomu^ i dnigorjiu* izcrpljivo pisano je u ovomu glasilu, dok pri opiau trećega,' 
|)tj Kila priložena slika groba ni ulomka nadgrobne ploui^i koja bi, po našem nagadjanjUt 
Bogla imati oduošaja sa ovim grobom; dok o četvrtomu tek j*^ nežto uahrceno. 

Da sve to bolje nadopunimo opis preznamenite ove Imzilike sa njezinim takodjer pre- 
unitim grobljem« đonakmo alikn i drugog sarkofaga sa nešto podrobnijim opisotn istoga. 



» ,8. P - god. n., br, i., iU, 71—86, 

* ,8. P.* god. in,, br. t, str. Bl~3^. 

• .8. P.' god. lU br. 1., <tr, 5-9. 



- - 114 - 

Nego, da naše dedukcije, odnosne na ova,] sarkofag, budu nešto jasnije, vriedno je 
takodjer, da donesemo ovdje i sliku groba odkrivena u brodu bazilike sa strane epistole, o 
kojemu je pisano, kako prije iztakosrao. 

Taj grob položen je na sredini upravo izmedj' prvog i drugog pilova, što pobočni 
brod diele od srednjega. Grob je ozidan jednako kao i bazilika, od gromače, što se na 
istomu mjestu vadila. Temelji toga groba, mislimo, da su uzporedni sa temeljima bazilike. 
Grob je dug 2.50 m., širok 1.20 m., visok 1.40 m. Bio je posvodjen i svod je ostajao nešto 
izpod tla (pločnika) bazilike. Vidljiva otvora nije bilo opaziti, za to pri njegovom odkriću, 
da 'se pretraži, probijen je sa strane zapadne, da se u nj' može sgodno unići, kako nam 




^e^Mii^^ 



r:^' 



>y^>^^— 



taj otvor i priložena slika predočuje. Mrtvac je bio položen uz jugo-zapadni migao, valjda 
namjerom, da se kraj istoga uzmogne i drugi mrtvac staviti. Grob je veoma prostran, tako, 
da bi se u njemu sgodno mogla položiti dva, a valjda i više mrtvaca. 

Izvan svake sumnje, u njemu je l>io položen samo jedan mrtvac i to neki mladić. 
Daje mladić ))io, potvrdjuju nam okolovštiue: što se mrtvac posve u sgoljni humus pre- 
tvorio, što običajno biva od mladih mrtvaca; što humus, koji nam pokazivao duljinu 
mrtvaca, bio je dug 150 m., a širok 70 centimetara; to nam potvrdjuje takodjer objem 
ostrugu, koje bez drugih dokaza svjedoče, da su imale prii)adati nejaku čeljadetu. Te su 
ostruge medju iiajkrasiiijim kovinskim predmetima družtvenoga muzeja, a, u koliko nara 
je poznato, takovih ostruga, iz istog (iol»a, neiuia nijedan druai muzej. 



— 115 — 

Vriedno je ovdje donieti takodjer i sliku triju ulomaka jedne nadgrobne ploče, o kojoj 
bi se moglo nagadjati, da se odnosi na gornji grob. 

Prvi i najve(-i ulomak, gornji je nugao ploče: dug 0.3H m., širok 0.32 ra., debeo 
0.12 m. Skrajni obrub ploče izradjen je dvovrstnim načinom od palmeta i razdieljeu od 
nutnijeg okvira dvjema uparanim crtama. Polje okvira bilo je izpunjeno nadpisom. Na ovomu 
ulomku najprije vidimo istokračan križ razsirenih krajeva; za tim je sliedio nadpis. Od po- 
četka nadpisa vidi se samo krak nekog slova, najvjerojatnije krak slova H, počeiak zaimena 




Hic (jaeet = ovdje opočiva), kako je to najol)ičajuiji početak nadpisa kršćanskih na(igrol)nili 
ploča. Za tim je imalo sliediti ime dotičnog mrtvaca, kojeg žalibože ne imamo ni traga. 

Za 8 cent. niže prvoga redka dolaze slova drugoga, u kojima, premda su okrnjena, 
jasno razabiremo četiri slova: FILI(us), čime se izticale daljnje rodoslovne oznake pokojnikove. 

Taj ulomak je našast u istom brodu bazilike, malo podalje gore opisanoga groba. 

Drugi ulomak: dug 0.20, širok 0.20 m., a debeo jednako kako i prvi. U prvomu 
redku na njemu susretamo donji krak, obzirom na razmak, najvjerojatnije slova T, za tim 
jasno ICI, te donji krak 8(1018).^ 



L 



* Pošto je Da prvom mjestu svakako zadnji kraj slova R, a nikako T, mislimo, da taj ulomak 
nadpisa treba Čitati (R)ICIS, koje bi se zar moglo nadopuniti sa (genitr)icis. Po visini vrha gornjeg 
kuta tog ulomka razumije se, da ne pripada prvoj, kako je oa slici, nego kojoj god od srednjih 
brazda nadpisa. Op. Uredništva. 






— 116 — 

Drugi redak u razmaku je od prvoga za 9 cent., daklt^ za 1 cent. viSe iitjgu rmmtV 
nnlaka ua iiloDiku br. 1, zato, ovaj ulomak ne pripada prvim dvaiua red(^ima ovog iiadpjsn, 
U drugomu redku, i ako ošte(fena, jasno se razabiru slova PRE(*[/, za tim gornji krak iKi 
A = PfiECLA^, a početak pridjeva PRECLARVS i!i PRECLARISSIMVS. Slifan pridjev 
imamo i na nndpisjnim ulomcima Pribimeria hrvatskoga vla^laoca ili bana.* 

IVedi je olomak nakit vanjskog obruba, koji sastoji od vijugaste loze sa palmetama : 
dug OMi m., širok 0.20 m., deb. kao i prva dva. 

Ova dva zadnja ulomka nadjena su kao prosto gradivo u grobovima izvan bazilike. 
Sva tri ulomka su od biela zrnata vapnenca, kakova se n okolid ne niihodi. 

Odnosno na ove ulomke spomenuto je u „Viestnikn hrv. arkeolog. dniJtva"* u Zagrebu, 
god. Xin„ bn 3., str. 91.: ^ ' 

U mojim biljfižkam „kroz starinarske izkopine u Kninskoj okolid od god. 1885 — ^1890' 
piSe: ^U dnigoj (ćeliji) našast je liepo položen sarkoiag he?. poklopcja, a sarkofiig sav ud 
„vatre izpucao i u njem mrtvac u običajnoj poziciji položen i pokriven salefijenom zemljom. 
„Uz noge mrtvaca našasta je jedna od najvećih naušniea, što jili do sada nadjosmo, o kojoj 
^se može nagadjati, da je tu sa zemljom svaljena lašnje, nego da \n m odn«»sila na ovoga 
„mrtvacsi. Poklopca ne nadjosmno, valjda jer je u kakvoj prigodi snimljen i položen u bli- 
„zini na grob kažnjeg mrtvaca. Naravno se sudi, da su sarkofa^!' i mrtvac suvremeni bazi- 
„lici. Obzirom na to, što je ovo najvažniji grob, što do ,sad nadjosmo u najvećoj bazilici, 
^ko Što je ova, buduć da je prije našast nego onaj u narteksu sa strane tivangelija, i to ua 
„vrlo prikladnu i uglednu mjestu postavljen, slobodno nam je nagadjati, da je ovo grob 
„kojega brvatjskoga velmože, pa možda i kralja. Tu svoju tvrdnju, imamo nade, da bi 
„mogli kroz daljnje razkapanje ili kakvim drugim povjestnii^kim podatcima potvrditi. Na^ 
„vodi diikljanske kronike mogli bi se liepo sa ovom bazilikom sudarati. U nadi, da ce tse, 
„kad li tad li, što o tomu izvjestna ustanoviti, cienili sjrto unijestnim, pomnjivo iz satetljene 
„zemlje poaakupiti kosti i u malom drvenom liesu sahraniti u našoj starinarskoj zbirei, 
„Za veću opreznost, te kosti svojom rukom naš je predsjednik pomnjivo posakupio, ali 
„žalibože, jako su truhle bile, te je nešto i u prah sasulo se."* 

U daljnjim bilježkami odnosno na taj sarkofag nahodimo objelodanjeno: „U našim 
„bilježkam prije iztakli smo, kako je u podnevnoj kapeli našast jedan sarkofag bez po- 
^klopca, od požara jako oštećen, i u njemu kostur jednog mrtvaca. Taj kostur mi smo 
„sačuvali u nadi, da bi se vremenom moglo što izvjestna saznati o znamenitosti mrtvaca. 
„Ali obzirom, što je sarkofag jako od požara postradao, dočim na kosturu, izim nešto 
„pepela, koji je drugim uzrokom mogao u sarkofag dospjeti, niesmo opazili nikakova traga 
„ogarini; kasnije nadošla nam je sumnja, da taj kostur mogao bi biti kog drugog mrtvaca, 
„Jto no smo sprva mislili, i, tom sumnjom vodjeni, odmakosmo sarkofag, da izpod njega 
„dublje prokopamo. U našemu nagadjanju nismo se prevarili ; jer upravo izpod sarkofaga, 
„u maloj rupici, nadjosmo sasute i od vatre jako smrvljene ostanke drugog mrtvaca, i ti 
„mislimo, da su upravo onoga mrtvaca, za kojega je sarkofag tu smješćen."^ 

U našim bilježkam, koje ne dospjesmo još objelodaniti, nahodimo, da smo godine 
1802 našli malo podalje od ovoga sarkofaga, uza zid bazilike, u prostoj zemlji, dnigu 
naušnicu, sasvim sličnu onoj, što nadjosmo uz noge poznijem mrtvacu u sarkolagu. Primje- 
ći^jemo, da srao opazili, koli na jednoj toli na drugoj naušnici, jakih tragova ogarine, pa 
nas i to utvrdjuje u mnienju, da su obe naušnice pripadale jednom te istom mrtvacu i obe 
da su valjda jednom te istom prilikom od vatre ogarene ostale. 

' „8, P.^ god. IV., br. 1., str. 12—15. 

* „Vreatnik hrv. ark. družtva** god. XII., br. 4., str. 144. 

» ^Vieatoik hrv. ark, družtva'* god. XIU., br. 3., str. 93-94, 



r 



117 - 



Sarkotag je bio stnjeSćen duljinom tik uza podnevni zid, upravo prama vratima kapele. 
U položaju, u kojemu ga mi nadjosmo, morao je stajati nad pločnikom. Dug je 2.30 m., 
širok 0.73 ra., visok 0.68 m. Donji dio je obrubljen. Izradjen je od krupno-zrnata ofikalcita, 
koji je vatrom ^ilno raztrošen. Na našoj slici jasno se razabire, kako je sarkofag silno 
postradao od požara. Po.^to niti jednog ulomka od poklopca ne nadjosmo, ostajemo pri 
uvjerenju, da je ili sasvim od požara postradao ili vjerojatnije, daje, kao i veći dio gradiva, 
odnosna na baziliktu odn^^šen i uporabljen u druge, poznije svrhe. 

Mrtvac, Što ga u toom sarkofagu nadjosmo, bio je netaknut i pripada odraslu mužkarcu. 

Naušnica, što ju nadjosmo kod nogu mrtvaca u sarkofagu, najvjerojatnije, da je pri 
v^jenju prvog rortvacn i polaganju drugog, sa zemljom ostala u sarkofagu, dok druga, 
sa zemljom izbačena, na^sla se osamita blizu sarkofaga. Svakako sasvim su slične medju 
^bom i imale sti jednakf^ znakove ogarine. Te ogarine sa jabučici,, radi boljeg sačuvanja 
i radi jasnijeg razpoznanja izradbe, pomnjivo očistismo ; ali se one joS po nešto razabini 
na karikama. 




Tekom dtigotr&jnili naših izkopina, nigdje ne nadjosmo, da bi naušnice kod nogu bile po- 
larne, izim kojeg riedkog sličnog slučaja, negosvedjer na njihovom položaju, pri sljepočicama. 

Priložena slika predstavlja te naušnice u njihovoj naravnoj veličini. Od srebra su i 
zlatom na ognju pozlaćene, ali je pozlata, vjerojatno u požaru, ve<5inom propala. Svaka teži 
17 Vs grama. Sastoje iz karike, koja se pri zapinjanju uvlačila i šuplje jabučice. Pupoljak (ili 
jabnciea) je sastavljen nd dviju sliepljenih polovica, kojih su rubovi označeni iztaknutim 
jiujasom preko sriede zrna. Probiveni stožeri zrna, kroz koje prolazi karika, urešeni su 
pnpicama ili zrncima tiesno zbivenim, zviezdasto poredanim u tri trokuta oko kruga. Svaka 
pola zrna ima uz srednji pojas, pričvršćena od jednako zbivenih zrnaca, po tri velika i 
^t raalih trokutii'^a, sastavljenih od zbijenih pupic&. Izmedju svakog stožera i sredine zrna 
ima po tri četverotrake zviezdice, kojih su kraci takodjer trokutici od zbijenih pupica. 
Izmedju više stotina naušnica, što jih nadjosmo na istomu groblju, jedan jedini par je 
Vfitfi od ovih, i to onaj, ^to je izkopan odmah pred atrijem bazilike.^ 

Uvažimo li okolovštine, da je sarkofag od požara postradao, a kostur, što ga u njemu 
nadjosmo. pripadao je mužkarcu i na sebi nije imao ni najneznatnije ogarine; dok pod 



Vidi „VieitDik hrv, ark. družtva" god. XIII., br. 7., atr. 



— 118 — 

sarkofagom nad^josrao na prosto sasute ostanke drugog spaljenog mrtvaca; da kod aogu 
poziiijeg mrtvaca, u zemlji zamjetnu, nađjosmo jednu ogarenu nauSnicu, a drugu, opet ii 
zemlji zamješanu, sa.svim sličnu, jednako ogarenu, iilizu sarkofaga, U\ na^ ovlašćuje ua 
nagadjanje, da prvobitnn bijaše u sarkofagu položena ženskinja^ kojoj ovako krasne i velike 
naušnice pripadahu i da su ujezine one kosti pod sarkofagom. 

PrinajemoT da amo, od tolike rniiožije otvorenih grobova, u veoma malom broju našli, 
da i 8u muškarci nosili ninisnice, pa smo na jedan takov slučaj naiSli u jednom groba 
IZ Vin. vieka. gdje iHlliCan mužkarac, uz krasne, ali slabo sačuvane OHtruge na nogama, 
imadjaSe u lievom uhu elegantnu malu naušnicu.^ U svim slaf^evima, kod mužkaraca na- 
šaste m malaine nau^nie.e, u dokaz, da ovaj nakit ne bijaše toliko uvažen kod mužkaraca.* 

U atriju je bilo više sarkofaga, koji su takodjer od požara postradali, dok u svakuj 
strani narteksft nađjosmo po jedan sarkofag : u onoj, sa strane evangelija, sa kosturom 
mužkarea, u ouoj od epistole, kako nagadjamo. ženskinje: više koje, jednako sa stnin*- 
epistole, grob sa oi^taneiina mladk^a; u dnu sarkofaga, sa strane epistole, u prostu grolni, 
ostanke dmgog mladica, kojega odjeća bijaše Hrmom protkana, a ostruge spadaju medjii 
]iaj|,jep!^e do sad nadjene. Tako su tri groba sa strane epistole: 3:enskinje i dvaju mladi^^a; 
sa strane evangelija mužkarca; dakle u sve četiri groba, na najodličnijem mjestu, sa pred- 
metima, koji se svojom Ijei^tom toliko odlikuju, da im nije para, iz tog doba, nigdje na 
svietu, te je najvjerojatnije, da sn imali pripadati vla^larskoj porodici. 

Mislimo dakle, da sa strann evatigelija imamo u sarkofagu pokopana mužkare^ otcii. 
sa strane epistole u sarkofagu ?.dnskinJH — mati,* više nje u bazilici, i u liepo ozidanouj 
^robu mladića, starijeg sina, — pri dua sarkofaga drugog mladi <'a, mladjeg sina. 

Po izvrštini grobova i predmeta u njima nadjenim, mi bi za najodličnijeg smatrali 
onoga muf.karea u sarkofagu sa strane evangelija, pa onu zenskinju u sarkofagu sa strann 
epistole, za tim onoga mladica n brodu bazilike, sa stidne epistole, u ozidanom grobu, 
napokon ndadiea izpod sarkofaga om» ženskinje. 

Ako li je vjerojatno nagjuljanjf, kako je U\ raz[)ravy^ao na drugomu mjestu našega 
glasila* i kojemu se mi podpuno pridnižujemo, tad bi u sarkofagu, sa strane evangelija, 
mogao l>iti hrvatski vladaoe Bmmmir; u sarkofagu, sa strane epistole, mogla je biti ukopana 
njegova žena Maruša, a mladić, u brodu bazilike, stariji sin — priestolonasljednik, — dok 
mladji sin ukopan bi bio nim sarkofaga, toliko puta spomenute ženskinje. 

Istina, izprave na&e n^ simminju, da je Branimir imao sinovft, nu to jih nebi ipak 
izkljn^ivalo, poftto izprave iz dolje hrvatske samostalnosti toliko su riedke, da često ni 
glavni jih momenata hrvatske po vješti ne spominju, a upravo arkeologija je pozvana, da te 
praznine popuni, kao što jih, opipnim dokazima, radom našega družtva, popunjava. 

Fra Luigri Marun. 



' „Vieatnik hrv. ark, družtva^ god. XV., br. 4., atr. 126. 

> JoS do dana^DJeg doba obetoji u mnogim kn^jevima dalmatinskog primorja, a navlafi po oto- 
cima^ običaj^ da. mužkarci no&e po jednu naušnicu. Tog običaja nestaje, ali je do nazad tridesetak 
godini bio u velike raz^iren. Op, Uredništva. 

' Što bi potvrdjiTalfl i rieć gmiiricis u navedenom odlomku uadpisa, koji je mogao po svoj 
prilici kazivati, da je sin pokopan do si^voje roditeljice. Op, Uredništva, 

+ ^P, S." god. IL, br. 2., atr 71-8B. 





Tobožnji Šnbićev grb n SibeDikn. 

I nađvratnom gotičkom timpanu ulaza kuće Ivana Rossini, s gornje 
strane glavne ulice nutrnjega grada, a prama sjevero-iztoku samo 
nekoliko koračaja daleko od stolne crkve S. Jakova u Šibeniku, 
upravo je vještački plohorezan u kamenu krasan vitežki grb. Obrubljeni štit 
nagnut je na desnu stranu, te ima oblik četverostrane targe sa uvgenim 
stranicama i za zarezom za koplje neposredno pod vrhom desnog gornjega 
kuta. Na štitu je urezan lav u propanj okrenut na desno preko kojega rek 
bi kao da prolazi dijagonalni pravac, koji razpolovljuje polje štita. Na štitu 
je šljem (žarkula)' prosječene oštrljate Čeonice (Stechhelm), na kojemu je 
za čdenku nasadjena prednja polovica tiela razkriljena orla. Glava orlova, 
sa raztvorenim kljunom na rajjmjerno vitku vratu, okrenuta je na desno 
i okruiyena uresnom Četverovrhom krunom, sastavljenom od akantusova 
lišća. — Medju orlom i šljemom je uvit ili spara (tal. cercine, njem. Wulst 
ili Bauschen), izpod koje pada preko zadnjeg diela šljema i iza štita dra- 
perija pretvorena u veliku kitu dugačka akantusova lišća, koje se razpršeno 
valovito uvija i obkoljuje štit, uprav poput nojevih perjanica laganim 
povjetarcem porazbacanih po junačkim plećim i po ramenima sredovječna 
viteza. Po obliku štita, naturalističnoj izvedbi lava, po oblika šljema i dra- 
perije, kao što i po cieloj izradbi i kompoziciji, te po umjetničkom ukusu, 
taj vitežki grb pripada bez sumnje sredini ili drugoj polovici XV. stoljeća. 
Taj krasni grb povukao je bio na sebe pažnju baruna Natanijela Rot- 
schilda, koji je 1894. godine pohodio Šibenik. On ga je hotio i kupiti te 
preuieti u Beč, ali, posredovanjem vlasti i gradjan& bi zapriečeno, da se to 
umjetničko djelo odseli iz Dalmacije. Tom prigodom je gosp. I. Bulić st. 
priobćio u spljetskom „BuUettino di arch. e st. dalm." (God. XVn. Br. 6) 
ćlanak o tomu grbu pod naslovom „Grb obitelji Šubića, knezova bribirskih, 
Šibeniku*', sa fotolitografskim snimkom. On dakle pripisuje taj grb kne- 
zovima Šubićima- Pošto je mnenje gosp. Bulića prihvaćeno u našem ob- 
ćinstvuj te se sad u obće za stalno di'ži, da je to zbilja Šubićev grb, što 



^ Goap, Stojau Kovaković (u razpravi „Kepa^AH'iKH o6HHajn y Cp6a" priobćeDOJ u „ToAH^Ittll^H 
H .^jmiHa^, Kn,. VL na crp. 32) nezna „pravog značenja ni porekla" rieči zarkula, kojom stara narodna 
pjesma nazivlje gljem ili kacigu. Na otoku Korčuli zove narod arkul-om amfori sličnu zemljanu po- 
mida, pa jg očevidno, da je i rieČ zarhda označivala po8udasti oblik sredovječnog šljema (njem. Topf- 



L 



— 120 — 

nikako ne stoji, ćini nam se truda vrieđno da izpitamo razloge i eiiyenice. 
na kojima se osniva krivo Bulićevo mnenje. 

Bulić napominje najprije knezove Šubiće, koji su bili knezovima (na- 
čelnicima) grada Šibenika u XIII. i XIV. vieku do 1348, g., te nastavlja: 
,Kao takovi bit će imali i svoj grb u istomu gradu i nije nevjerojatno, da 
je on^ isti grb, što je na Rossini-evoj kući» mogao dali izraditi i uzidati 
bilo na vlastitoj kući, bilo na kneževoj ili načelu ikovoj jedan od onih, koji 
su prvi upravljali gradom, ili ga je pak knez Bogdan, o kom će niže biti 
spomena, donio sa sobom iz Bribira, kad je došao na stanje u Šibenik*. 

Kako smo vidili, opisani je grb iz XV. vieka, te nije nipošto vjero- 
jatno, da ga je koji od spomenutih Šubića, kao šibenskih knezova, dao 
izraditi, jer su oni tamo kneževali samo do polovine XIV. vieka. Ne može 
ga bit postavio ni knez Bogdan, jer se je eto i on preselio bio u Šibenik 
1370, godine. Nego sve da i nye nepobitno dokazano po stilistićnira obli- 
cima tog grba, da ne može da bude stariji od XV. vieka, težko bi bilo 
vjerovati da potiče iz XnL ili XrV. predstavljen u kamenu kao ures vratnog 
timpana ; dok znademo da su uprav preriedke kuće saćuvane iz toga doba. 
jer su se tek svršetkom XIIL vieka počele kod nas graditi u kamenu pri- 
vatni stanovi. Do tada su se gradili od drva i pletera zaliepljena vapnenim 
ili glinenim zamazom, a u kamenu su se gradile tek crkve, samostani, 
kraljski dvorovi i utvrdjeni gradovi. 

Gospodin Iv. Bulić ovako opisige grb nad vratima Rossini-eve kuće: 
»razkrijjen orao s krunom na glavi, koja je obrnuta na desno i otvorenim 
kljunom; pod orlom je na desnu stranu nakrivljen SUt, a u štitu lav u 
propapj, komu se je iz lijevog stražnjeg buta pružilo orlovo krilo." Takovim 
nepodpunim opisom pokazuje, da ne poznaje ni temeljnih načela heraldike, 
jer eto iztiCe čelenku, nuzgređnu Čest grba, a niti ne razabire jasno ure- 
zana Šljema, bitne česti grba. 

Gosp. B. pak nije ni dosliedan u svojem razlagaryu. On najprye kaže, 
da ,,nije nevjerojatno*' t, j* da je vjerojatno, da je opisani grb pripadao Su- 
bićima, a nakon nepodpuna opisa uzin4je vjerojatnost za stalnost, te pro- 
sliedjuje : ^Nego osim ovoga grba Subići su imali i drugih grbova, koji su 
se u koječem razlikovali, ali za to svi su više manje česti ovog opisanog*. 

Sam g. B. je vidio na grbu nad vratima Rossinieve kuće, da se je 
lavu ,,iz lijevog stražnjeg buta pružilo orlovo krilo''. Toga ja niesam vidio, 
ali nije vidio ni F. Galvani, koji ga je opisao u svojemu djelu ^ o šibenskim 
grbovima, i pribrojio ga k grbovima njemu nepoznate pripadnosti. 6. B. 
vidi dakle i ono, što drugi ne vide, a oslanjajuć se možda na to orlovo 
krilo, koje on sam vidi, tvrdi, da su Subići imali više grbova, koji da su 



F. Gahani. n re d^ armi di Sebenico II. atr. 20* Tab. XVXI1. 



r 



— 121 — 



svi maoje više »česti ovog opisanog*. Sad ako izključimo to orlovo krilo iz 
ovog grba, ostaje u njemu kao heraldički lik jedini lav, dočim i sam gosp, 
I B. na svim drugim nesumnjivim, poznatim Šubićevim grbovima iz g. t3S2. 
i i 1335. nahodi „razkriljena orla sa krunom na glavi" ili , orlovo krilo u 
[stilu*, pa se samo o njima može kazati, da su svi manje više česti istog 
[lika naime »orla*. Ako se pak na grbu Rossinievih vrati nahođi orao po- 
stavljen za čelenku, to ništa ne odlučuje o bitnosti grba, jer je, kako iztak- 
inusmo, čelenka nuzgredna Čest grba; pa je tek slučaj, da je na tom grbu 
ista čelenka kao na nekim Subićevima, na kojima orao ili orlovo krilo ili 
obadva krila nigda ne izostaju iz štita, kao pravi heraldični lik. Nego eto 
odkuda je g. B. doznao, da su Subići bar jednom upotrebili lava za heral- 
dički lik svojega grba, zabacivši pradjedovskog orla, kako on sam piše : „U 
grbovniku pak g. I. M. Seve^jevića, načelnika u Makarskoj, što no je Maka- 
ranin Grubišić god. 1748. u Dubrovniku precrtao iz grbovnika Junija kano- 
nika đe Sorgo, koji je — Grubišić tvrdi — autentičan (?!) preris onoga 
I glasovitoga iz Fojnice, ima pod br. 46 Šubičev grb, ali u njem ne nalazimo 
I ni orla ni krila, već lava u propanj.* Isti g. B., postavivši u zaporke upitni 
ii uzklični znak, sumnja u autentičnost prerisa onog dubrovačkog grbovnika, 
Ikojega je makarski preris; a što bi on rekao, da znade, kako je i fojnički 
^grbovnik takocyer tek »kopya iz prve polovine XVII. vieka, sa originala koji 
[je iz XIV. vieka" ^ i koji je već propao! Dakle uprav čorbine čorbe čorba! 
[A ko zna, po kojoj li su pometnji prerisivači nacrtali Šubičev, poput Bu- 
^farskog ili Branko vićevog grba. Šubićev grb se nalazi i u beof^radskom 
sborniku^ koji se u koječem razilazi od fojničkoga, pa ne znamo da li je 
i tarno lav na štitu kao u makarskomu, niti znamo kako je u fojničkomu, 
jer nam na žalost niesu pri ruci nikakvi potanji opisi ni jednoga ni drugoga. 
Za nas ipak mnogo više vriedi izvorni otisak pečata Pavla I. bribirskoga u 
povelji od god. 1307-, gdje, dok zove sebe « banom Hrvata i gospodinom 
Bos7w, ima na štitu „orlovo krilo •'^, nego li kojigod od sumnjivih prerisa 
bosanskog grbovnika, jer nam taj pečat kaže, da je ban Pavao L Šubić i 
liao gospodar Bosne zadržao svoj starinski grb- Pavao II. ima god. 1322, 
na stilu u pečatu još orlovo krilo, a eto po pečatu Budislava Ugrinića Šu- 
biia iz god. 1335. doznajemo, da su u to doba Šubići umjesto krila orlova 
očeli upotrebijavati Čitavog razkriljenog orla. 

Zaslužuje pažnje ono, što g. B. piše o grbu Sudićevu fojničkog sbor- 

On naime piše: »Pod br. 127 u istom grbovniku (bit će to u Še- 

jjevićevu, jer u fojničkom dolazi pod br. 106) imade grb, knji ninoi^o 

ti Šubićevu, ali se veU, da je Sudićev. Nije li se ovdje sluča^jno ^.amije- 



■ jAbrbuch des h^rAldiich-genealogiacheD Vereines Adler m WieD VIII. 1881. str. M. 

* No¥AkoTić Stojan. Nav. razpr. str. 98. 

' \ j. Kifiić, BribiTRhi knezovi od pl. Šubić do god. 1347. str. 85. 

j 



— 122 — 

nilo slovo b sa d, a grb pripadao takođjer jednomu od dvaju spomenutih 
banaf Grb je ovakov: razkriljen orao s krunom na glavi, koja je obrnula 
na desno, a u štitu, razdije^ena križem Sv. Andrije u četiri dijela, glava 
orlova s krunom na glavi u gornjemu i donjem dijelu, a u onima sa strane 
po orlovo krilo \ Uzpoređimo li sada ovaj grb s onim Pavla IL, sina bo- 
sanskoga bana Pavla I., nalazimo u obama razkriljena orla s krunom m 
glavi, obrnutoj na desno", (t. j. polu-orla, a trebalo je dodati: za čelenku) 
^a u štitu tobožnjeg Sudićeva grba dvije orlove glave i dva orlova krila, 
đoćim u onomu Pavla II. samo jedno ori ovo krilo." Sudićev grb donosi i 
Dn Bojničić^, po Koijenić-Neorićevom sborniku kr. sveuč. knjižnice u Za- 
grebu iz god. 1595., ali on kaže da je, kao što se vidi na slici, polje štita 
koso razčetvoreno su dvie žice, koje se medju sobom križaju, te neima na 
njemu kriia S. Andrije^ kako netočno kaže g. B. — G, Dr* Bojničić opi- 
suje taj grb kako ga nalazi u sborniku, ali mi držimo, da je prerisačeva 
pogreška to, što su sva četiri diela polja srebrna, t j. jedne boje, dočim bi 
po heraldičkom pravilu dva unakrst stojeća trebalo da budu kovinska, a 
druga dva bojadisana kakvom heraldičkom bojom, dakle n, pr. gornje i 
dolnje srebrno, desno i lievo crveno. Tada ni krila ni glave orlove nebi 
smjele biti sve crvene, kako se nahode, nego krila jedne, a glave druge 
boje oskačuće od po\ja, dakle n. p. jedna crna, druge srebrne. — I mi 
mislimo, da bi mogla u fojničkom sborniku i dotičnim prerisiraa bit nastala 
pogreška^ ali tako da su izmienjena irnena Šubić i Sudič. Tad bi onaj sa 
Sudićevira imenom mogao biti lako Šubičev, jer su na njemu i Česti oria 
i Šubičeva Čelenka. Ali pošto boje nimalo ne odgovaraju Šubićevima, koji 
su držali na svojem grbu samo crnog orla i njegove Česti, a na tom pod 
Sudičevim imenom su česti crljenog oria, a opet i na čelenci Šubičevoj je 
crn orao, a na tom Sudićevom bio, to se sve ovo razlaganje ima držati 
samo za vjerojatno nagadjanje, koje opet ne ide u prilog Bulićevom miier^u^ 
kako on misli, nego mu se baš protivi, 

Gosp. B. misli, da ga u njegovom ninenju podupire sastav Zavorovi- 
ćeva grba, porodice, koja se je doselila u Šibenik iz Bribira, te ^ubraja medju 
svoje predje Bogdana Šubića". toj porodici kaže g. B,, da je , imala dva 
grba; u jednom je lav u propanj, a u drugomu, razdijeljenu na četvero, 
a) orao razkriljen s krunom na glavi, b) mladica loze sa 3 lista, c) tri lavo- 
risove glave i najzad d) lav u propanj kao u prvom grbu*. Tu je očito, 
da je onaj s lavom stariji grb Zavorovićev, a onaj sastavljen, da je postao, 
nakon što se je Dominik Zavorović u pr-voj polovini XVL vieka oženio s Ni* 



* I Petrovići bribirski imaju grb sličan Sudićevii. Sravni: Gal vani. ^U re d' armi di Sebenico 
Tbt. XJ., te „Bribirski nekrolog" u knjizi XXI. Starina pag, 85. Opanka Iv. Hulića. 

■ Ber Adel von Kroatien u. Slavonien. Heft S, « J. Siebinacher's AVappenburii str, 178, Tah. I2i». 



r 



- 123 



kolicom Štafilićevora\ od koje je porodice primio u grbu mladim loze sa 

tri lisla. U razkriyeaom orlu drugog Zavorovićevog grba pripoznaje Galvani^ 

Šubićev grb. Zadržavši dakle svojega lava, primila je Zavorovićeva obitelj 

Šubićevog orla, ali pošto je Šubićeva porodica bio odličniji rod od Zavoro- 

vićeg, to su Zavorovići, po heraldičkim pravilima, u sastavljen grb morali 

podati prvo, odlično, mjesto Šubićevom heraldičkom znaku t. j, orlu. Ta 

čipjenica dakle ne samo što ne podupire Bulićevog mnenja, nego mu se 

f dapače izravno protivi te ga uprav obara. — I zato grh nad vratima 

\ Rossini'eve hice je lako da pripada Zavor ovicevima, a nipošto ne moie da 

i bude> Šubićev. 

[ Po Galvani-evom šibenskom grbovniku^ doznajemo, da su u Šibeniku 
; druga tri grba sa lavom u propanj na štitu. Jedan je u stolnoj crkvi nad 
trećim lukom s lieve strane, i taj bi imao pripadati Mihovilu Roff:iću.* — 
Drugi je u izdubku na pobočnom pročelju crkve s. Barbare.^ Samo je na 
ovomu uz lava i desno u vis šestero tračna zviezda. Treći je na proćelju 
kuće Galvani-Fosco k Dobriću u vis.^ Zadnjim dvama nije Galvani mogao 
da dozna pripadnost. 

Po Fridriku Heyeru^ ovako Galvani^ opisuje grb Šubića bribirskih : 

^ 5 Štit pola polukružan i nagnut. Pojas na kose četvorine u dva vodoravna 

^ reda, naizmjence crljene i srebrne, na zlatu. Nad pojasom, jednoglav orao, 

T okrenut na desno, sa zlatnom krunom, sa raztvorenim krilima, crn, sa piii- 

ženim pandžama crljenim. Pod pojasom krilo, vodoravno položeno, s kre- 

Ijutiraa na desno okrenutima, crno. Šljem u profilu, sa zlatnom krunom, 

ima za čelenku jednoglava orla, stojećeg, a raztvorenim krilima, crna sa 

krunom i kljunom zlatnim, jezikom crljenim. Lepršaji, desno crni, Uevo 

crljeoi i srebrni." {Tab. XXV.) Isti Galvani piše o grbu nad velikim vratima 

šibenske stolne crkve, kojemu je u štitu jednoglav orao desno okrenut, sa 

krilima i pandžama raztvorenim, da ga neki drže za grb Subicev, ondje 

postavljen na uspomenu kneza Jurja bribirskoga, koji je u velike sudjelovao 

kod pape Bonifaca VIIL, da bude u Šibeniku podignuta biskupska stolica. 

Dakako da je taj grb iz XV. vieka, pa nije suvremen spom. Jurju, i zato 

ima čitavog orla. a ne samo krilo, koje je bilo na starijem grbu Šubićevom, 

Pouzdaniji od onih fojničkog sbornika i prerisa njegovih prerisa, može 

da bude grb sadržan u sbornicim, koji su postali na zemljištu užc^cr i triij- 



i 



» F, F, Galvani, Nap- dj. I. str. 228. 

* F. F. GalTaui. Nap. dj. I. atr. 228. 

^ Galvaoi. II re d'armi di Sebenico. 2. sv. 

* N'av. dj, IL str b. Tav, XV. (2.) 
» Nav. dj. IL m. >*. Tav. XV. 

* Nav. dj. IL atr, 17. Tav. XVIL 
■ VVappeobuch- 

" K. dj. ri- str. 101, 



— 124 - 






nijeg djelovanja Šubićeva plemena, kao što su trogirskL Nama su poznata 
tri takova sbornika. pJedan je poznati ^Libro d' oro*' knezova Fanfouja u 
Trogiru, a druga su dva, po nasliedstvu izumrle bolske porodice Vitnico- 
Vitnić — alias Žitnić, prenesena iz Trogira na Bol, te se sad nalaze kod 
gosp, Jurja plem^ degF Iveliio (Iveljića) na Bolu, U Fanfoi^jinom sborniku 
je Šubićev grb u glavnomu jednak Heyerovu opisu, samo što ob orlovom 
krilu u donjem polju kaže, da je to starinski grb kuće Šubićeve, knezova 
bribirskih^. Čelenka u Fanfonjinom sborniku nije jednoglav nego dvoglav 
orao okrunjenih glava. Obadva bolska sbornika pripadaju porodici trogirskoj 
De Bn fališ, ali sadrže grbove tolikih drugih, s kojima je ona kroz vjekove 
stupala u rodbinsku svezu. Jedan se zove ..Oeneohgia de Biifališ e suoi j 
privilegi*', a drugi ^Memorie e Oeneohia della Nobil famiglia de bujfah " 
nella Citta di Trait racolta, e Ridota in Chiaro da me Oirolamo de Buf 
fališ q,^ SigS Gio. FranJ^ vero disMente della medenima, e cio com 
entro chiaramente risulta — 1763^. — Obadva bolska sbornika gotovo 
istim riećima opisuju Šubićev grb kao što čini Fanfon^jin sbomik i doda- 
vaju, da je krilo orlovo stari Šubićev grb. Još je u drugom naznačeno, da 
je štit obrubljen modrim obrubom. Obadva pak još dodavaju, da je š^eni 
urešen plastom šatorastim (padiglionato) modrim crljeno obloženim^ sa re- 
sama i kitama zlatnim. I 

Toliko su Šubići držali do svojega orla i orlova krila na štitu svojega 
grba, toliko su bili vierni heraldičkim pravilima, da i ona grana, koja Je 
prešla u preko velebitsku Hrvatsku prozvavši se Zrinjski od grada Zrinja, 
darovana joj od kralja Ljudevita, u svoj novi sastavljeni grb zadržala je 
dvoja orlova krila*, pa kad se je i ona dalje razgranala u Perauske i ovi 
su zadržali u grbu dvoja crna orlova krila.*^ 

G- Bulič je i sam osjećao, da su klimavi temelji njegovog mnenja, da 
je na Rossini-evoj kući Šubićev grb, te je jedva dočekao prigodu, da se 
može da povrati na pitanje i da iztakne nove razloge za ukriepjjenje nje- 
govo. Ta mu se je prigoda ponudila kad je u »Novom Vieku* 1898. god. 
(Br. 8- &t 492 — 99.) prikazao Klaićevu knjigu „Bribirski knezovi od ple- 
mena Šubić**, — Tu se on uhvatio Klaićeve tvrdnje, „da je grb Pavla (I. 
Šubića) bio H\t s orlovim krilom i kacigom^ ^ i da su »Bribirski knezovi 
imali u svome grbu orlovo krilo"' (str. 67), i dalje razpreo svoje novo ne- 
temeljito razlaganje o Aubićevom grbu. Tu on opet pokazuje svoje heral- 
dičko neznanje, jer opisujuć grb Pavla II. opet kaže : „štit, u njemu orlovo 
krilo j na štitu nizkrilin se orao" itd., kao da bi čelenka mogla stati nepo- 
sredno na štitu; te jošte zan\jera gosp. Klaiću i kaže: „Ni u jednoj ni u 
drugoj (listini) nema kacige (šljema), koju g. Klaić spominje, valjda je um 

' GMlvaoL ¥. l\ Nav, dj. str, IBJi. 
* Dr, W. Bojnićić-, Nav. dj. 



— 125 — 

listinama Pavla I, ali nasuprot u obima ima kruna''. Ima kacige (šljema) 
[ i ter kako, jer je kaciga bitni dio vitežkog grba, dočim je uresna kruna na 
orlovoj glavi posve nuzgredna stvar, koja ne označuje stupnja plemenštine, 
kako se čini g. Buliću. 

Pravo ima g. B. što zamjera povjestničaru Lučiću, da je uzeo Papa- 
lićev grb na nekoj kući u Spljetu za Šubićev, ali neka ne misli, da se može 
zato odmah kazati, da ni sam Lučić »nije pouzdan izvor* »za odredjenje 
\ Subićeva grba". Lučiću će bit bio dobro poznat Šubićev grb sastojeći i od 
dva orlova krila, kao što je onaj na pečatu Pavla IL kneza trogirskoga, 
koji se čuva u arhivu jugosl. akademije^ pa je vrlo lako mogao uzeti za 
' Šubićev onaj Papalićev, koji se od njega jedino razlikige po zviezdi gori u 
štitu medju krilima. Kao dokaz zato, da je Šubićev bosanski pečat mogao 
biti različit od staroga pečata, iztiče g. B. Klaićev navod iz povelje Mladena L, 
izdane u Otuči 1302. g. »pošto naš bosanski pečat još nye dogotovljen, lo 
smo ovo pismo (podkrepili) starim našim peČatom" (str. 78). Mi smo 
već dokazali, kako je Pavao L kao gospodar Bosne 1307. godine imao u 
pečatu na štitu orlovo krilo, pa se po tomu razumije, da ni novi pečat brata 
mu Mladina L, kao bosanskoga bana, neće bit bio đrugčiji. Sam gosp. B. 
piše, da nezna, je li razlika izmedju starog i bosanskog Mladinovog pečata 
bila jedino u nadpisu ili u grbu, ali drži »da je u obima*, ne zna se na 
kojem temelju; te nastavlja: „Kad je tako", to jest kao da je stalno ono 
što on sam prije samo drži, »i kad nalazimo u Bosni, biva u fojaičkom 
grbovniku Šubićev grb s lavom u propanj, onda nam je pitati, kako je u 
tomu grbu lav, a nema orlova krila?* pa odgovara: »Dvoje može da bude: 
ili je i u prvotnome grbu bio lav i orlovo krilo, pa Mladen L iz njega uzeo, 
kad je u Bosnu prešao, lava, ili je Mladenov grb bio sveosve nov, neod- 
visan od staroga. Fakt je, da kašnje u grbu Pavla IL nalazimo orlovo krilo, 
a u Mladena L ili u Mladena IL morao je biti lav, ako nam je vjerovali 
fojmčkome grbovniku, a razloga nema da mu ne vjengemo". Prvo ne može 
da bude, jer nam je dovoljno poznato, da je stari Šubićev grb nosio na štitu 
samo orlovo krilo i ništa drugo ; a drugo* takodjer ne, jer niti je bio heral- 
dički običaj, da se ko posve odreče svojeg porodičnog grba, preuzimaj uć 
upra\n nad novom zemljom, niti je bilo drugog kakvog rodbinskog razloga, 
đa se Mladin L odreče porodičnog grba, a mjesto njega da prihvati lava 
tim više, što je on u Bosni vladao u ime brata Pavla I. O Šubićevu 
^bu pak fojničkog sbornika imali bi da opazimo joS i sliedeće. Nakon 
grbova pojedinih jugoslavenskih država dolaze redom u fojnićkom sbor- 
nikli grbovi raznih vladalačkih kuća bosanskih, hercegovačkih, srbskih, 
arbanaških i zetskih t. j.: Kotromanovića, Nemanjića, Mrnjavčića, Tvrdko- 
vića, Grebeljanovića, Branko vica. Krstića, Kastriotića, Grnojevića, Baošića i 

« Bojničić, Na?, dj. itr- 176. 



— 126 - 

Kosačica, Medju iijiina, gdje bi mu pravo mjesto bilo, iieijua grba Subićii, 
koji su takodjer vladali u Bosni, nego se Šubićev gib uahodi na listu 1(4* 
me^jii onima ostalih prostih bosanskih plemića. Moguće je dakle, da je iz 
oiiog sbornika, bilo naumice, bilo nehotice, izostavljen grb Šubića bribirskih, 
koji nisu bili ni bosanski ni srbski plemići, a Šabićev grb na L 104, da 
je grb druge neke bosanske porodice, ne Subićeve nego Subićeve, koja će 
zbilja bit imala na štitu heraldičkog lava, koji je eto zaveo g. Bulića. da 
ga dopita Mladinu I. Šubiću, premda nam mnogobrojna navedena svjedo- 
čanstva potvidjuju, da su bribirski Šubići imali u ^titu vazda orlovo krilo. 
orla, ili oba orlova krila. 

F. F- Galvani, koji se je ex-professo bavio šibenskim grbovima, ni&tsi 
itezna o „predaji", o kojoj g. B. piše, da je u Šibeniku, da je grb nad 
vratima Rossini-eve kuće ,,pripadao plemenu Sul)ić*, dočim smo vidili, kako 
Galvani piže o grbu sa orlom nad glavnim vratima stolne crkve Sv. Jakova. 

Takodjer smo vidili, da se dosta dobro može odrediti, iz kojega je doba 
grb nad vratima Rossini-eve kuće, pa da nije nipošto moguće ,da ga je i 
Bogdan donio sa sobom iz Bribira, kad je bio došao na stanje u Šibenik S 
nili „je moguće, da je god. 1521., 1522., za turskih navala na Bribir sa 
Subićevih dvora dignut i donesen,** kako bi hotio g. B. i 

Vara se dakle g. B. kad kaže, da misli da je u , Novom Vieku'' mm 
i f?uviše temeljitih dokaza", da podkriepi svoju „tvrdnju, iztaknutu jnš 1S94, 
u splilakome ^BuUettinu**, da je grb u Šibeniku'' „pravi stari grb Bribir- 
skih knezova" ; jer je dapače svojim novijim razlaganjem donio novih do- 
kaza protiv svoje tvrdnje i pokazao još više njezinu netemeljitost. to je^l, 
da „grb u Šibeniku "* nije ni „pravi** ni „stari grl> Bribirskih knezova«, 

Dr. Iv. Bojničić u sborniku grbovd Hrvatske i Slavonije'^ što ga piše 
na njemačkom jeziku za Siebmacher-ov veliki „Wappenbuch", opisuje i 
grbove plemena Šubića, Šubića bribirskih i Šubića peranskih. Njemu nije 
poznat Suhićev grb sa cielim orlom na štitu, niti su mu poznati spomenuti 
trogirski sborniei ni Heyer-ov, u kojima se nahodi kašnji sastavljeni grh 
ftuhića, već navodi za cielo pleme grb sa vodoravnim orlovim krilom, kojemu 
krcljuti smieraju okomito; čelenka; pet nojevih pera. Za Šubiće bribirske : u 
štitu dvoja orlova krila; za čelenku, probijajući, okrunjen na let spravau orau. 

Dr- Bojničić je Bulićevo pisanje u kratko ovako osudio: ,,Ono, što Ivau 
Bulić piše o grbu Subićevu u spljetskom „BuUettino**, a iznova u , Novom 
Viekn", podpnno je neizpravno (falsch) i osniva se na pukom neznaiyu 
heraldičkih pravila. Da predusretnemo dalnja obmanjivanja, cienimo nuždnim, 
da to osobito iztaknemo**. Gornje naše izpitivanje pokazuje, da se i mi pod- 
puno slažemo sa Drom. Bojničićem. 
- ^ F. Radić. 

* i^L Nuvakavić. Nav. dj. str. 82. 
^ Nav. dj. str. 176—178. 



I 




Moći sv. Stjepana, kralja ugarskoga, u Dubrovniku. 

(Sa Blikom.) 

Priopćio 

Vid Vuletić-Vukasović. 

j|d pamtivijeka su se Čuvale sv. moći u crkvi sv. Stjepana, na Pu- 
stjerni, u Dubrovniku, dapače se spominje odluka maloga Vijeća 
od 19. januara 1314., kako su svetogrdno oskvrnjene sv. moći, 
te pokradeno srebro s moći u moćniku spomenute crkve. U to su se doba 
i popravile moći, te je u velike zlamenita ova zgoda, a ovako je napominje 
odluka Cons. et Reform.^ »Die 19. januarii 1314. In majori Cons. Et ut in- 
veniri possit et puniri tam enorme et inauditum et abbominabiJe sacrilegium 
quod factum fuit de inhonesta tractatione et dilaniatione Reliquiarum San- 

ctorum corporum quae sunt in Ecclesia s. Slephani et de furto 

earunidem, captum fuit et quod quicumque qui accusaverit illum vel illos 
qui dictum furtum et sacrilegium commiserunt, si per ejus accusationem 
veritas inveniri possit, habeat a Comune ypp. 200 et teneatur in credentia. 
Item quod ob reverentiam Dei et B. Mariae et omnium sanctorum prae- 
dictae ReUquiae sanctorum corporum quae sunt in Ecclesia s. Stephani 
debeant relormari, et ornari, et aptari sicut prius erant, vel melius, ad ex- 
pensas Comunis.< 

Po loj ispravi ispada, da su se preinačili oklopi na sv. moćima, a 
neke su istanova u srebro okovane, to sve u XIV. v., kad se počela u 
velike razvijati i mof grada Dubrovnika. — 

Ovdje mi je opisati dvije srebrne teke {H'/.r, = kutije, oklopnice), te su 
a njima, kako je to u običaju, oklopljene moći sv. Stjepana, kralja ugar- 
skoga. Jedna je teka, gdje je uklopljen svetiteljev kosijer, u moćniku stolne 
cfkve, u Dubrovniku, a druga je, gdje je uklopljena čestica svetiteljeve 
lubanje, u riznici (moćniku) Mp. Oo. Dominikanaca, isto u Dubrovniku. 

Osobito je zanimiva teka,^ gdje je okovan svečev kosijer, te je svakako 
radnja XIL v,, a popravljena je XIV. v. Duljina je kosijera, onako okovana, 
22 cm*, vis. o cm- Toka je poput svijetnjaka, te ima na srijedi oko drška 
krugljicu, koja je urešena na žlijebove, biva pernata je krugljica^ Podstavak 

' V, Moinik itoloe crkve Dubrovačke. Stj. kan. Skuria, u Dubrovnika 1868. — 8tr. 31—32. 
' To nije Ula {L j. kutija), već moćnik (relikvijar) sastavljen od dvije česti: stalka naime (gesta- 
lotiiimj, na kojemu je koater svečev, i s njim spojena filakterija u oblika kipića svečeva- Op. ured. 
^ PopuL jabučice (oodun, pomellum) starokršćanskih i sredovječnih kaleŽa. Op. ur. 



- t2R 



je poput romaničkoga poclstavka ostemorija. Srebro je oko kosijera oazuh 
Ijeno, a kosijer je utvrgjen srebrnom žicom, U dno srebrne ploCice je ušic 

o koju je obješen srebrni kipić, 
predstavlja kraljevskog svetitelja sklop 
Ijenijeh ruku, u dugoj haljini (tunifc 
s rukavima), a kruna mu na giav| 
Posred kipića je otvor, a da pomo 
Ijuju (vide se) moći. S druge je stran 
kipiću, ispod krune, straga, odulji perčin 
Teka* je visoka s postavka 25 Vg ce 
a srebrni kipić sanio 14 cm* Srebro^ 
pozlaćeno na vatri, te je za ures ii 
kuckano. 

Na podstavku je natpis redovnii 
kijem gotskijem pismom (Monchschrifljj 
te izgleda svršetkom X1L v. : 

Uz kosijer je, unutra, odignut gi 
— slit, te rek' bi po prećagama, da^ 
republike Dubrovačke. Bio je grb ni 
išaran, al' je emml opao, pa se 
vide samo podignute Cesti Ovo je m 
kako kaSnja ragja, te nagovjeSla on 
doba, kad su se popravili relikvijs 

Moćnik je zabilježen u zadnj 
doba brojem XLII.^ a u navedenoi 
djelu Si, Skurle na str. 22, pod 3p( 
menutijem brojem piše: Mamila am 
iipmi, pod br. XXXVI1L je Mmil 
đ. Apollomae virg,, a pod br. 
MaxUla s. Apolloniae^ Fo popisu »Sacrae Reliquiae guae in Ecclesia Cj 
thedrali Rhacusina s?ervantur sedulo recensitae anno Domini MDCGCXL1V*| 
— ne ispada navedeni relikvijar, te bi bilo Čudnovato, da je smatr 
kao Mamila amuym% dočim je svakako sv. Stjepana, kao što jasno 
natpis; a da je sv. Stjepana kralja, to nam dokazuje kraljevska kruni 
Zaključiti je po obliku ki^une i cjelosli kipa, da je ovo ragja XI. v*» ni 
dalje s početka Xil, v. Svakako je Dubrovčanima do velike Časti, da 
tako brzo dobavili mošti utemeljitelja ugarske države i prosvjetitelja ___ 
gjarskoga naroda. — Od ove je vilice izvadio Cesticu blagopok. biskup Mal 




' T, j. gestatorium, (V. gomju opaiku.) 



Op. #r- 




— 129 — 

Vodopić, te je činio krasno zakovati u teku i darovao je Nj. Visosti Nad- 
vojvodkinji nasljednici Prijestolja Stefaniji. 

U Oo. Domenikanaca pomnjivo se čuva teka, u kojoj je čest glave 
Sv. Stjepana Kralja, biva gornji dio lubanje. Teka je nareSena skopčanijem 
granama u dva reda, a naokolo nema nikakva natpisa. Teka je od srebra, 
te je u obliku pakruglje. U opsegu je 59 cm. Svete ^e moSti vide kroz pa- 
kružno caklo (kristal), kojemu je veća osovina duga 8 cm., manja 7V, cm. 
Ovo je djelo u velikoj cijeni uz svete moći, pa mu se dive putnici. Meni 
je do skromnoga mnenja, da su ove moći kaSnje okovane, oko XVII. v., 
al' svakako su sv. Stjepana kralja, jer nam to i tradicija u Dubrovniku 
polvrgjuje. 

Ovako piSe o predmetu cijenjeni Jakob Goleti:^ — »S. Stephani Uri- 
gariae Regis cranium fere integrum argento coopertum, licet antiquius 
videatur, ab anno 1618 in catalogo commemoratum reperitur. Ejusdem 
manus dextera, quae resoluto corpore, ob eleemosynas ab Apostolico Rege 
large profusus, incorrupta meruit cum carne et unguibus septem saeculis 
super esse, in articulos adhuc velut stipem porrigens inclinata, in Pyxide 
graphice fusa, cum Crystallis asservatur. Primo ut reperi, anno 1614, in 
Catalogo recensetur. Caeterum antiquior est ; nam ex capitulo congregationis 
a- 1590 a Fr. Timotheo Pasquali theca argentea primo inclusa fuit. — 
Sed dextera D. Stephani manus hine adempta jussu Ragusini Senatus, et 
nuperrime ad Mariam Theresiam Augustam dono missa nunc Budae ser- 
vatur, et honorifice cohtur: qua super re Georgius Grayus erudituiti com- 
mentariolum scripsit« — Za sada mi nijesu pristupne magjarske rasprave 
predmetu^ al' ako mi to pogje za rukom, povratit ću se na ovaj zlame- 
niti predmet, 5lo zasjeca u dubrovačku povjest. 

U Dubrovniku, o Vlasićima 1899. 



Eccleifia Eaguuua — Dan. Farlati — Jacobi Goleti — Venetiia 1800 — pag. 31. 






Nekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajiša, ostružnog remenja 
i drugih podveza u nošnji starih Hrvata. 

. (8a slikama.) 

vekoIlkR do sad objelodanjene prezlamenite starohrvatske ostruge^ našeg „prujg 
nmzeja [irvatskib spomenika" sa svojim* saponim, petljama i žujieama, oćilo 
pokazuju, da i^u jih istari Hrvati na obui'U pritvrdjivali kožnatim remenjem. 
Humen j*- imao na jednom kraju sapon, na drugom žujicu ili jezićae, kojL 
prožavši kroz sapon, provlačio bi se još kroz petlju, koja je stojala malo iza sapona, tt« jt 
branila^ da se ovaj iiebi odkop6ao po sebi. 

Treba mi ovdje iztaknuti na osobiti način, da kao što nigdje na svietu nije nadjene 
toliko i tako umjetnički Iz^adjenih i bogato nakićenih ostruga, kao što su nadjene u našim 
sLarolirvatskira grobovima, isto tako nije drugovdje nadjena niti cigla jedna ostruga iz prve 
polovine srednjega vieka, koja bi bila poput naših obskrbljena ne samo tako krasnim i 
prikladnim suponima, je^ičf^ma i petljama, nego nit ikakovim ma i najprostijim kovinskim 
uresom takove vrsti. 

Učeni, napredni i btjgati Niemci, koji odavna rade po svim zemljama, gdje njihov 
narod žive, oko pretraži viiu ja sredovječnih pokopališta, kako bi se do najzadnjih potankosti , 
mogli upoznati sa nošnjama, oružjem, orudjem i uresnim predmetima starih (iermana. 
j^vojili pratijedova, da tako sebi predstave što podpuniju sliku njihovog kulturnog stanja, 
iznieli hu na vidjelo delo množtvo kovinskih pojasnih sapona i dotičnih jezičaea i drugih 
plocitm za ures pojasa i ntvrdjivanje sapona pri kraju kajiša,* ali nije znati, da se je do j 
sad igdje u staro-germaii^kim grobovima, uz jezičac i sapon, našla takodjer i kovinska 
petlja. i 

Mi smo teke na početku pretraživanja starohrvatskih grobova, a, vee se možemo da ' 
pohvalimo nečuvenim uspjesima. Uz čitavo blago još neobjelodanjenih kovinskih, pretežito . 
riresnih predmeta, malo suio došle izkopali pojasnih sapona i dnigih pojasu pripadajućih 
kovinskih predmeta. Do sad je objelodanjen tek jedan pojasni sapon sa dotičnim jezičcera, ( 
ti kojima m stalno znajuo, da su nadjeni u grobu u Koljanim kod Vrlike.' Kako srao iztiik- ^ 
nuli u dotičnom opisu, taj je sapon polukružan i urešen urezanim debelim ljuskama; jezičac ^ 
dugo pačetvoran pri kraju polukružan 105 mm. dug »W mm. širok, debeo po sriedi 5 mm. 
Holuja mu je strana izkofiana sa uzdužnim rebarcem po sriedi. Za pritvrdjenje na kaji^u 
ima pri zadnjem kraju širinom od 7 mm. izkopan zarez, na kojemu je probi veno 5 rupici 
za pet klinaca okruglaste glavice, od kojih su dva sačuvana. Još smo na dotičnom mjestu 
naglasili, da su takovi jezičci njemačkih grobova iz merovinžkog doba bili obično utvrdji- , 
vani na kajisu samo m dva ili najviše tri klinca. Taj je naš jezičac 3 mm. širji od najširih j 
njemačkih iz spora. doba. 1 



' „ŠStarohrv. Proevj." god. II., br. 1., str. 5-9; II., 2., str. 77.; II., 3., str. 144.; III. 1., str. 35. 
i sa — S.— 4. fttr. 103.; IV., 2., str. 60. 

'^ Lindenschmit — Hfiti<Ibuch der deutschen Alterlhumskundo. I., str. 365—381. 
» „Starohrv. Frosvj.** god. III., br. 3. i 4., str. 99-109. 



— 131 — 

U tom istom grobu u Koljanim uadjen je, osjem pojasnoga, još drugi malo mauji 
sapon sa dotičnom petljom i žujicom. Taj sapoii ima bit pripadao ili pravomu pojasu (jer 
onaj veliki sapou ima bit pripadao kf^išu za vješanje ma^), ili drugom kajišu, koji se je 
možda nosio unakrst preko prsiju za vješanje luka ili tnica za striele ili česa drugoga, 
Jezičac toga sapona ima četiri klinca za pritvrdjivanje kajiša. 

1. Preliepi bronzani, s obiju strana cfzelovani i pozlaćeni jezičac, što ga prikazuje 
naša slika 1/1 i 1/2 na priloženoj tablici, nadjen je u prostoj zemlji, u vinogradu brace 
Jovana i Save Lapčica, pri medjašu tik vinograda Lake Vrankovića u selu Smrdeljima 
obćine skrađinske, a čuva se u našem muzeju. Ima ukupnu duljinu od 111 mm., svud 
jednaku širinu od 27 mm., a pri donjem (vanjskom) kraju je tupo zaobljen. Krasna je i 




osobita na njemu uredba za pritvrdjivanje kajiša. U 6 mm. debelom zadnjem kraju izko- 
pana je 22 mm. duga, 2 mm. široka, 17 mm. duboka rupa, u kojoj je bio udjeven kraj 
kajiša. Nad rupom su pak od istog jezičca iztaknuta dva ušea, koja su razplaćena za 
prolaz kajiša i probivena za prodiranje dvaju klinaca, od kojih je jedan sačuvan, a drugi 
je odpao, te se po njima jezičac pričvršcivao na kajiišu. Kao što je cio jezičac prelomljen 
preko pola, tako se odlomio kraj s rupom jedne strane razplacenog ušea s kojeg je odpao 
klinac. Donji kraj jezičca debeo je 4 mm., sredina 5 mm. Jedna strana jezičca urešena je 
živinskim, druga bilinskim motivima. Urešena polja stoje 1 mm. dublje od zaobljena, 1 mm. 
široka, obruba; a dno oko plohorezanih uresa opet je za 1 mm. do 15 mm. dublje od 
njih, tako, da je pločica na više mjesta jedva 1 mm. debela, pa se je zato i prelomila. 
S jedne strane (si. 1/1) sva je duljina polja zapremljeua trima nepravilnim kolobarima, koji 



— 132 — 

i 

m im pravljeni 1'5 mm. širokim naskočeuim, uarovaŠeuim pnitkom. Kutići me(^u kololiarima 
izpufljeui su jednostavnim trolistima. Kako je omjetnik mmištjjii} jmiHc obješen niz btdru 
vitezovu, tako je u svakom kolobani prikazao, u takova polo^j^ jeziSea stupajucu^ ptii-a. 
Ptice (zar sokolovi ili jastrebovi) imaju glave untrag uzgor okrenute i kao da ,sr£u ii 
nt^kcg nad njima lebdećeg, pri kraju u viticu završena, predmeta, valjda roga oViilaosti. 
One su bez repa i u obce slabo stilizovane. Krihi sii jim naznačena s Jednom poprieCnom 
i sa četiri uzdužne uzporedne crte, noge nasadjeiir na grudima. Pred j> vatom ptieora Idi 
troperast paomov list. Druga strana (si. 1/2) jezičca razrHeljena je popriecnim, ponešto kosira. 
prutkom na dva polja: gornje malašno i jeđnofitniko zarubljeno, koje visinom odgovara 
dubini rnpe izdubljene na tom kraju jezičca. U njemu je izdjelaoa u inosmjernom polju 
sikucena poput dvostruke kuke* (povaljena obrnuta H) smotana grana, kojii pri jednom i 
dnigom kr^u završuje trolistnim palmetama. Pri kutima inosmjernog polja nosi gmm 
s vanjske strane savijene zalistke. Dolnje veliko polje je, poput onoga na protivnoj strani 
jeziCca, takodjer, ali samo jasnije, zaokvireno najprije prostim prutkom, te iznutra srpicima.* 
Na polju je urezano pet para jedan poviše drugoga ^iJtietri^no položenih listova na savijeDoj 
peteljci sa zalistkom, tako da doinji par ima peteljke po sriedi, drugi plojke po sriedi, jia 
sve naizmjence. U ona dva para, gdje su plojke po sriedi, njihovi se zavijeni vrhovi sastaju. 
Izpod najdonjeg para lišda je izpravljen djetelinasti listi*- po sriedi. Dna svih tih e*-zelo- 
vanih uresa, s jedne i druge strane jezičca, izkucana su okružnim šiljastim vrhom tvrda 
orudja, tako, da se prikazuju kao posuta jednakim malira kruži Lima, Laptici za usca kli- 
natja izradjeni m na oblik prostih palmetica. 

PoSto jih Lindenschmit ne spominje u svojem djelu o igemaćkim starinama,* možt^mcj 
slobodno kazati, da starim Niemeima nije bio poanat ovakav nnUu pritvrdjivaoja jezifca 
na kajišu, kako ga opažamo na ovom našemu iz Smrdflja, 

Ptice urezane na opisanom našem jezičcu spominju nam nesgrapne oblike i glave ^ 
natrag okrenute, kakvi se opažaju na spomenicima od VI, do VIIL vieka. 

Jezičac br. 19 (si. 19) nadjen je u prostnj zemlji niedju ruševinama kod Katita 
bajama (na Kraljskim mirinama) u Biskupiji kod Knina, Od tuci je, a prikazan je, km i 
svi ostali ovdje opisani predmeti, u veličini tek zeru manjoj od uaravske. Sastoji od tauktj 
pločice, duge 45 mm., široke 29 mm., koja je na prednjem kraju debela tek V^ mm., a 
pri zadnjem 4 mm. Debelinom zadnjega kraja jezifa*^ je ra^ptacen u dubini od 11 mm. 
na dva tanka lapta, medju kojima ima mjesta H} primanje ki-aja 2 mm. debela kajisa. 
Kroz te lapte probiveno je šest rupica od 2*5 mm. u premjeru, kroz kojn su prolazili do- 
tični khncif tafcođjer od tuči, za pritvrdjivanje jezičca na kaji^u. Prednje dvie rupe su pn 
samim nibovima jezičca, druge dvie su po sriedi, a treći par je pri radujem rubu, t« su 
malo više razmaknute od srednjih. Prema prednjim i zadnjim rupicama udeŠeno je i na- 
zu bčanje ruba zadnjeg kraja jezičca. Prednja i stražnja površina su gfadke i mvne, te sa 
na objema za ures izdubljeni kolutići sa središnjim jajiiicam, poredani tako, da s jalne i 
druge strane prikazuju po latinski križ. Okomiti kraci križa prednje strane imaju po tri 
kolutića, vodoravni po dva, dok je na str^^njoj straui JKlan koluti i5 u križalištu, po dva u 
okomitim, a po jedan u vodoravnim kracima. Ni ovakova načina utvrdjivanja kraja kajiša 
na jezičcu ne poznaje Lindenschmit medju njemačkim spomenicima. 

Na istom mjestu u Smrdeljima, kao i jezičac br. 1, nadjene su jezičaste na Supljf 
(a jour) izradjene pločice si. 2., 3. i 4., koje su tako istovjetne, da je sva prilika, da su 



' Vid Vuletić-Vukasović — „Srpski narodni vezovi" u Ciio«en«Ky VIII. cpTicKc iep&,&uBcue lutn- 
A©Miije, tab. IL, al 26. Ti su vezovi Hrvatima i Srbima aiRJednieki, 
^ Vid Vuletić-Vukasović. N. dj., tab. I., si. 22. 
> Handbucb der deutschen Alterthumskunde L, str* 370—371, 



i 



— 133 — 



TzliTeiu^ sve tri po ifitomu kalupu. Mislim, da su po svoj prilici i one služile kao jezičci 

taji8&. Od tuči su i pozlac-ene s gornje strane, duge su po 35 mm., a po 34 mm. široke, 
ebele pri zadnjem užem kraju 3 mm. Sprieda prikazuju pri rubu istu debljinu kao i zada, 
li su sa dolnje strane za 1'/« ram. izkopane. One su sastavljene priličnim umjetničkim 
nhisoiji. IV^dnji jiiii dio iiačinjavaju dva na polukrug svijena paomova lista sa dobro nasko- 
' nom !?re<lujom ziloni, koji medju svojim krajevima podupiru krug sa nipicom za klinac. 
UpHieljke tih lisrova izlazp iz srednje jednostavne palmetice, koja ima takodjer po sriedi 




\\ncn za klinac, h gornjeg diela te palmete izlazi još drugi simetričan par, u profilu 

'^ZHjjih, li.stova slienih imima na jezičcu broj 1. Srednja palmetica naslonjena je na 

^tfavnora vrnloraniom pmtku, koji je s prednje strane narovašen na srpiee. Krajevi tog 

utka imaju po okomit na dvor savijen krak, o kojega se opire savijena peteljka paomova 

i^ta, Pnitak je pak priiHršćen na okomitim kracima kratka proviesla. Na jednom je od 

Mlf ji^zi^ica (^l 4.) prelomljen prednji kraj, druga su dva dobro sačuvana. Jedan od njih 

u '^.) ima još sačuvjina i dva klinca, a na jednom (si. 2.) je joste samo jedan klinac. 

lioei fiii takodjer od tuGi, imaju sprieda spljoštenu široku okružnu glavicu, straga su bili 

rraceni na tanku listiću od tuči, od kojega su se tragovi sačuvali na dva klinca. Kraj 

ijisa bio je dakle utvrdjen na ovim jezičcima tako, da je pokrivao svu dolnju njihovu 

ranu, na kojoj je bio prikovan pomoću dvaju klinaca na srednjoj crti. Klinci su pak bili 

^ivra^ženi na listiću od tuči na protivnoj strani kajiša. 



— 134 — 

Ovi sn naši jeziCci vrlo zanimivi i svojim krasnim timjetni^kim oblikom i svoioin 
riedkosti. Sličnih ne spominje Lindenschmit da je nadjene u njemačkim groboriraa. 

Novmi &Mn\ okružni medaljoni (si. 5. i 6.) nadjeni su nn istom mjestu sa jeziceima 
si, 1., 2., H. i 4., bakreni su, a radjeni istom tehnikom kao i jezičac l>r, 1, U dvostruku 
okviru prikazuje poprsje junaka sa glavom u profilu i na njoj cunjai>tom kacigom. Poprsje 
atoji izmedju dviu paomovre grane. Obadva su izlivena istovRtnim ako ne istim kal upora, 
samo je onaj prikazan pod br. 6 jošte donekle dotjeran i cfzelovanjem te je i pozlat^en, 
Oljrubna im j** vanjska ploha kusočunjasta 4V:i mm. visoka, S protivne ^n strane 2 mm. 
duboko izkopani. Iznad i izpod poprsja imaju po jednu rupicu za klinee, Saćuvan je jedan 
0(1 tih klinaca od bakra na br. 5. Na prednjoj strani ima polukrugljastu glavicu, a syny 
tivne je bio zavraćen ua tankom bakrenom listiću, od kojega je parče saeuvauo. Oni mogu 
bit sačinjavali jedan od onih mnogovrstnih uresa, kojima sn bili okovani starohrvatski 
kožnati pojasi. I oni su iz VI. ili VII. vieka. 

Svi gori opisani kovinski predmeti, osjem jezičca br. \\\ nose trn selii obilježje i^iog 
sloga, iste izradbe, istog povjestničkog razdoblja, t. j. zadnjeg dobii seobe narodi Pred- 
meti iste K-'^ti, izradjeuih na isti način, nije do sad nigdje nadjeno, nego eto kcni nas n 
Smrdeljimn obeine sknidinske, na zemljištu, drugom poloviwm VL v, naseljenu Slavenima, 
a početkom VII. v. uprav od starih Hrvata; ništa lašnje i vjerojatnije dakle, nego da budu 
njima pripadali, jer kad bi to bili ostanci kulture starih Rota, koji no su u VI. vieku 
za neko doba pribivali u Dalmaciji, onda bi se sličnih predmeta jos mnogo vise inmlo 
nalaziti i po ostalim krajevima Evrope, gdje su stari Germani mnogo duije boravili nego 
li u Dalmaciji, Nu pošto mi u IX. vieku kod starih Hrvata u Dalmaciji nalazimo isti slojp: 
i istu zlatarsku tehniku samo usavršene, kao što dokazuju uavlaž prekrasne, pozlaćene 
bronzane cezelovane ostruge sa pripadajućim jezičcim, saponim i petljama, nadjene u 
sarkofagu po svoj prilici Brani mirovom,^ kao što i male srebrne pozlai^ene eezelovane 
ostruge sa pripadajućirji jezičcim, saponim i petljama, nadjene n grobti u istoj bazilici 
S, iMarije u Hiskupiji* iz VIH. ili IX. vieka. 

'^'"''•' F. Radić. 



< Vidi u „8t Pr." god. II., br. 2., str. 71—86. moj Članak pod tiaalovora „Oobun rakn iz ntam- 
hrvntisire biskupske liREilike i^. Marije u Biskupiji kod Knina, i u njt>j njidJeTii mrtvački o^tancL 

» Vidi o tome u ,Star* Prosvj." god. II., br. 1., str. 5—9. moj ćlaoak ^Srebrne ontrugc" itd. 




stećcima. 

Pifie 

Pop Petar Kaer^ 

(Nastavak. Vidi God. IV. br. 2. str. 64-70.) 



terneck je bio prvi, koji je izvjestio, da i u Crnojcjori imade stećaka, 
i ilielomice jih opisao. 

Prije njega niko, u koliko nam je poznato, na njih se nije 

. obzirao. Sterneckovo izvješće je dakle u toliko važno, u koliko nam isto 

, nadopLiDJa jednu prazninu u pogledu geografiCnog razprostiranja tih spome- 

^ Eika, te nadovezuje lanac, koji bi bio ostao pretrgnut bez te spone izmedju 

jiiijuizloCnih i sjeverozapadnih stećaka. 

Kad je Sterneck javio, da je u Crnojgori vidio stećaka, tada i oni, koji 
su s naCela niekali njihov obstanak u tim stranama, trebalo je da pristanu 
m tu Činjenicu, ali se niko nije zauzeo da jih prouči i opiše. 

Jedini uvaženi arkeolog englezki, gosp. A. J. Evans, putujući u znan- 
stvene svrhe sjeverozapadnim dielom Crnegore, svrne oko i na stećke 
iiik^ićkoi] polja, te o njima veli: »Arkeologički iztraživatelj nikšićkog polja 
ostaje upravo zaCudjeu i.porad množtva sredovječnih grobišta, koja se na 
njemu susretaju sa svih strana, i porad veličanstva grobnica, na kojima 
su skulpture izvedene ukusnijom izradbom, nego li ma u ijednomu dru- 
gomu kraju. 

Ti starosrbski spomenici, toliko rad svojih obćih crta, koliko rad oso- 
bitih uresa, medju kojima najobičnije dolaze oblik spiralni i lozove grane, 
btiču iz rimskih pralikova. Vrstnoća izradbe na nikšićkim stećcima, dostatnim 
,ie dokazom, da oni, koji su ih izveli, imali su pred očima rimske uzore. 

Na jednomu stećku, nadjenu kod Nikšića, starosrbski klesar izvede ne- 
zgrapnu preradbu simboličkog genija sa izvrnutom bakljom, predstavu toliko 
običajnu na rimskim grobnim spomenicima«.^ 

Nemože se kazati, da g. Evans tako uzhitno piše o Nikšićkim stećcima 
to^ što mu niesu bili poznati drugi slični spomenici iz Bosne, Hercegovine 
iz Dalmacije, jer iz njegovog djela razabiremo, da jih je on dobro po- 
ttiavao- Dapače u jednoj bilježci na str. 33. o njima piše: ». . . . megalitička 
feredovjeCna grobišta, od kojih mislim nešto pisati drugom prigodom, razstr- 



' 



ArtbiiT John ETaos: ^AntiquariaD Refiearches Id nijricum'*, We6tmiD8ter 1883. Parts IL p. 86—87. 




— 136 — 

kana su u velikomu obsegu po pokrajinama Hercegovini, Bosni, sjevernoj 
Crnoj gori i u njekini okružjim Dalmacije, te su zajednički toliko srbskim 
koli rumunjskim (Rouman) predjelima. Stoga po sebi neimadu etnograflCne 
važnosti. Ako je na njima nadpisa, to ru uviek srbski sa čirilicom, poSio 
lek' bi da »Vlasi« niesu imali pismenog jezika- Ipak dvojezično vlaško ob- 
Cinstvo, moglo je dati urezati srbske nad piše, jer je taj jezik njima bio i 
crkovni i državni 



-r. 



Gosp. Evans bio je dapače glavom na grobištu S. Spasa kod vrela Ce- 
tine, te istomu piše: »Razgledavajući jedan od tih (stečaka) u grobištu 
okolo ruševina crkve S, Spasa snadje me znatiželjnost, da pitam mojega 
vrličkoga provodića, ^to on misli, kada i po komu su portali oni spomenici? 
a on mi odvrati: da su jih podignuli stari žitelji, lako zvani Golo-RimljaDi 
ili Rimljano-Goti, koji su stanovali u onim stranam prije, nego su se tu na* 
selili njegovi predji (Srbi). 

Odgovor, veli gosp. Evans, bijaše za zbilja čudnovat, jer tu mjestnu 
predaju o Gotima nije mogao izcrpiti iz proučavanja knjiga. Ostrogotsko 
vladanje u Dalmaciji iztir:e se osobitim blagostanjem u po vješti one poki-a- 
jine. Na dalmatinskomu zemljištu obilno se izkopavaju novci Teodorikovi 
Alarikovi, kao Sto i zadnjih povjestnih vladara Viti ga i Totile, a Prokopio 
nas uvjerava, da je u Dalmaciji živjelo u susjedstvu sa pokrajinskim Rimlja- 
nima neko ustanovljeno pučanstvo Gota (a settled Gothic popu lat ion). Nije 
dakle začudno, ^\o je ime Gota još živo u mjestnomu »folke-loru«, kad 
uvažimo veliku ulogu, koju oni zauzimaju u najstarijim slavenskim pričama, 
sakupljenim po najstarijemu dalmatinskomu povjestničaru, popu Dukljaninu.^ 

Gosp, Evans još na dva mjesta, u svomu djelu, osvrće se na te spo- 
menike, a na jednomu piSe: »Izpadak iiskopina poduzetih po g. Lusehann 
i po meni u sredovječnim grobištima Konavlja, sudeć po obliku lubanja, 
dokazuje, da je tu živjelo u XIII. i XIV- vieku neko pleme ne slovensko. 
jasno slično plemenu ilirskomu i arbanaSkorau, U tom pogledu opazit mi je. 
da veliki broj lubanja, na kojima se temelji taj dokaz, bio je izkopan u 
sredovječnomu grobištu više Mrcina, sela poznata u dubrovačkim spome- 
nicima, kao središte Vlaha ili Rumunja (Vlach or Rouman) sve do XV. vieka-^ 

■ u bojasDi da niamo praTO preveli iH shvatiti mieao g, Evanst, pridodajemo ovdje tekat u cjetini: 

HBImilftT medice val megalithic cemetenes, of whicb I hope to anj aomethiĐ^ ou flnother occasion, 
are flcattered over a large part of what i* aow Herzegovina^ BoaDia, Norihera Montenegro, nnd certain 
diHtricta of Dalmattaj and are common to both old aerbiaĐ and old Eouman dietricti. They are there- 
fore not by themaelves of ethDOgrapbical vabie. The inifiiptiouB ivben fouod are alwayB Serbian, and 
in CynUiftn cbaractersj tbe f.Vlacha*' do not seem to bave bad a wr]ttei3 laoguage, A ricb „Vlacb"* 
howeveT, being biliogual, migbt put up an inacnptiOD i a Serbian, vfhi<ih waa to bim the language of 
Cbarch and State", (Nav. djel str. 83 -4.) 

* Nav, dj. str, U. 

^ Idem ibid. str. 83. 



— 137 — 

A iia drugom mjestu veli: »Ogromno kamenje sa čudnovatim prikazam 
i nakitima, koje pokriva grobnice u Mrcinam^ dokazuje, da oni koji su ga 
podizali, imali su na razpoloženje ogromna sredstva. U srednjem vieku za 
stalno ti potomci pokrajinskih Iliro-Rimljana (these descendants of the Illyro- 
Roman) bili su kiridžije i trgovci životinja po poluotoku. U nutrnjosti Bal- 
kana bili su pro vodiči dubrovačke trgovine. Njihova skitalačka poduzeća 
proaadje trgovačke puteve, te rek' bi da su prokrčili stare rimske ceste, 
njima samima poznate. 

Na trgovačkomu putu koji s te postaje Vlaha vodi u Trebinjsku dolinu, 
druga je postaja iste naravi, zanimiva danas samo radi starinskih grobova 
i spomenika, i jer je sačuvala karakterističko rumunjsko ime Turmente (but 
which still hears the distinciivelp Rouman name of Turmente) ^^ 

Citajuć kratko ali zanimivo izvješće gosp. Evans-a o stećcima, što jili 
je on vidio u nikšićkom polju, probudila se je u nama živa želja, da nam 
je dobaviti iz onih krajeva Sto točnijih podataka, i po mogućnosti kojugod 
foloijraflju oniti nekropola i najukusnijih stećaka. 

Nastojao je oko loga naš vriedni prijatelj gosp. M. Crnogorčević, ali 

. žalibože nije uspjeo, te sžm žaleći piše nam: »Ja sam ipak doznao jedino to, 

kako u Nikšićkoj nahiji, u Bananima, Drobnacima, Sarancima, Jezerima i Pivi, 

iina stećaka sa figuraina i šarama, koje je zub vremena od česti već utrao«.^ 

U tolikoj oskudici i površna viest gosp. Crnogorčevića vriedi za naša 

iztraživanja^ pa neka mu je zato naša iskrena hvala. 

VeleuC. arhimandrita N. Dučić u svojoj knjizi »Putovanje kroz Crnu- 
{joni g. 1865,« veli, da u Pošcenju oko crkve Uspenija Bogorodičina ima 
mnogo rimskoga groblja.^ Lako se razumije, da je tu govora o stećcima, 
ali začudno je, da jih uvaženi srbski starinar gosp. Dučić tim imenom na- 
zivlje. Ili je i on baS uvjeren bio, da su naši stećci rimski grobni spomenici, 
ili jih on tako nazva po pučku. Bilo bi od velike koristi po arkeologiju, da 
bi se naSao kogod i u Crnojgori, ko bi se zauzeo oko opisivanja tamošnjih 
Blećaka, o kojinia ?e je malo ko dosad bavio, a i ono malo samo mjestimice, 
nuzgredno i površno. A sada da se povratimo na izvješće gosp. Evansa. 
Po njemu su stećci u obće megalitički sredovječni spomenici (Medieval 
Megalithic Monuments); a po porieklu: Iliro-Rimskij Gotićkij Srbski, na- 
pokon ne Slavenski (non Slavonic). Po teknici, preradbe rimskih uzora (had 
Roman models). 

Nećemo se zaustavljati da pretresamo te čudnovate nazive, jer iskreno 
ispoviedamo, da naš razum nedosiže do tog arkeologičkog eklektizma, uslied 
kojega bi stećci mogli biti istodobno srbski i ne slovenski, goto-rimski itd. 



^ Nit. dj. fltr 33-4, 

< Pieroo duevft 7 veljače 1899. 

' Nik. Dudit Arbim Kojiga 3. U Beogradu 1893. str. 830. 

10 



I 



— 138 — 

Nu, Sto nas je najviše zamislilo u izvješću ^oi^p. Evansa, bila je ona 
toOka, II kojoj veli: ,,da su stecci znjednićki toli srbskim koli ru7minjskhn 
predjvUma, te s toga da neimaju po sebi etnografićne važnosti"- 

Da pofl >raiTiunjskim predjelima« g. E. ne razumije »dubrovačko Ku- 
navije«, rjdje je osobito u Mrcinama viditi stemka? Inare nebi znali da uf^hi- 
novimo tu zajednicu grobnih spomenika izmeiiju Rumunja i Srba, jer flo 
danas ne znatno za rumunjske stećke. Možda jili ima, možda seje o njiuia 
štogod i pisalo, ali smo žalibože u takovim prilikama, da sada ne možemo 
lomu ni ^ame rieCi da kažemo. 

U prvomu broju naše »Starohrvatske Prosvjete c, u kojem smo najzad 
četiri godine počeli da objelodanjujemo ovu našu rtizpravu, rekli smo bih 
>Rlećaka imade takodjer u Crnojgori, u Srbiji, u Bugarskoj itd,«^ Sto f^e tiiV 
Srbije i Crnegore, mi smo, u koliko su nam srectstva poslužila, našu Ivnliijii 
podkriepili dostatnim dokazima, na temelju kojih može se kazati, da se olh 
slanak tih spomenika ne prikazuje sporadično, već kao <lomaća i nain-in;! 
stvar, pak je nadati se, da će spremnije sile, vrieme i znanstveno zanzi- - 
manje sve to bolje utvrditi to naše mnienje, m 

Kako sada da podkriepimo našu tvrdnju o bugarskim stećcima? 

Citajuć nazad više godina uvaženu bugarsku povjest veleuć. gosp. proi 
Jos, Jirećeka, namjerili smo se na sliedeće izvješće, koje u izvoru navodimo: 

*Im J. 1858 fanden die Reisenden Hahn und Zach auf dern seluver 
zugHnglichen Burgfelsen von Prilep, dem beriihnden Scidosse des Markn 
Kraljević, rohe und unbeholfene Zeichnungen von Reitern mit eingelcglen 
Eanzen, von (»chsen, Hirschen und versciuedene hieroglvpluschc Zu;je, 
vvelche in die Wande mehrerer Felsgrotten tMngemeissell \varen- 

Aehniicben Steinzeichnungen begegnete Uilkinson an vieleu Orlen titr 
Hercegovina. ■ 

Es5 ist kein Zvveifel, dass diese rohen Denkmale iu Makedonien, in der 
Hercegovina, in Balkan und in der Rhodope von den altesten Be\volnjoih 
dieser LandtT herriihren ; sie sind jedenfalls aller als die Zeil der liumer- 
lierrschah oder als die slavische Colonisation und gehoren uberhaupl der 
vorchrisiliclien l^^poche an«.2 I 

Čitanje log izvješća vriednoga prof. Jirećeka. dovelo nas je do uvjerenjn. 
da i u Bugarski ►j imade grobnih spomenika slićnili hercegovaćkim stećcima. 

Stali smo znatiželjno izpilivati književni rad te, u ostalom malo pro* 
učene zemlje, izmedju ostaloga uvaženo djelo gosp. F< Kanilza,^ ali nena- 
djosmo ništa, čim bi mogli da nadopunimo izvješće gosp. Jirećeka na temelju 
kasnijih arheologičnih podataka. Medjutim nevjerojatno nam se je ćinilo, da 



' Vidi 8t Vf. God. I. br. 1. str. 27. 

^ CDĐst. Joa, Jireček: „Geschichte der Bulgaren". Pmg IHTi)- utr. 62—^)3. 

^ F. Kattitz; „Jionau, Bulgarien u. d. Balkan. Hist.-geogr -etliuogr. Kei?ieHtiic!jei5 a, U. J, 1800—1879." 
% Auli. 3 Bde. m* ^ Karten, 30 Taf. u. 90 Holzschn. im Text.. Leipdg lti82. 



I 



— 139 - 






hi vriedni spisatelj bugarske »Po vješti« bio sravnio bugarske spomenike sa 
"hercegovačkim stećcima, da ne bude dobro poznavao jedne i druge, tim 
(Tiše ako se uzme u obzir, da je kao austrijski konsuo u onim stranama, 
^oz više godina imao prigode, da se upozna s bugarskim spomenicima i 
p.to se odvažismo, da piSemo veleuC. gosp. Jirečeku i da ga zamolimo, da 
jiiam sam iztumači, na temelju kakvih je podataka bio ono napisao. 

Veleuč. prof. zadovoljio je našoj želji u sliedećem pismu: 

>0no Sto sam pre 20 godina u mojoj bugarskoj poviesti spomenuo za 
najstarije spomenike ovih zemalja, pisano je na osnovi vrlo nepodpunih i 
toaglovitih podataka, što su onda pri ruci bili ; n. pr. o nadpisih na stećcih 
k Hercegovini i Bosni jedva se onda što znalo. 

U Bugarskoj nadgrobnih spomenika, sličnih onim u Hercegovini, nema. 
plike konjanika s nadpisima grčkim i latinskim, svake veličine od malih 
bblica do velikih basso-rilieva na živoj skali, jesu djelo starih Thraka. Od 
mih su, po nadjenim stvarima većim dielom i mogile, o kojima već Herodot 
piše ; da li ima mogila od Slovena i Bugara prije kršćanstva, nije razjašnjeno. 

U Sborniku bugarskoga ministarstva su opisani thrački i rimski spo- 
pienici (skulpture, statue, nadpisi), megalitični spomenici iztočne Bugarske 
^romni kameni, postavljeni u redovima) i pećine (špilje) sa ostatcima svako- 
^h vremena, najposlje i od kršćanskih monahž srednjega vieka. 

Nadgrobni spomenici srednjega vieka su ploče sa slavenskim nadpisim, 
fepo i redovno utišanim ili na zid crtanim, kao kod Grka bizantinskih. 
I spomenicima u Rodopima mogu samo to kazati, da štogod se našlo 
jK)U2danog, je radnja vremena thračkih i rimskih (konjanici, nadpisi itd.). 
\ starinama Makedonije je pisano vrlo malo, jer su te zemlje od 
l877,/8, manje pristupne nego prije ; o skulpturama starog grada u Prilepu 
i. pn neznain je li tko šio spomenuo posije Hahna. 

r Slećci su 5<peciaInost Dalmacije, Hercegovine, Bosne, možda i Srbije; 
iztofnom i južnom dielu poluotoka svuda se vidi više ili manje upliv 
mjetoosti starogrčke ili bizantinske c. 

To nas je pismo uprav razočaralo, te uzdrmalo naše tvrdo uvjerenje, 
kojemu smo se nadali naći stećaka u svim onim zemljama, u kojima su 
i starine pribivali Slaveni. 

Nego naše razočaranje ponešto se ublažilo, kad smo kašnje pročitali 
Eijigti; »Materijali po Arheologijata na B-^lgarija, otT> V. Dobruski-a«, o kojoj 
ano da izviestimo u dojdućem broju. (SHedi.) 



»^ 




Sredovječne crkve u Stonu. 

[8a, glikamfl.) 

(Naatevak. V. l)r. 2. od »■ g-> 

4 Crkva Svetoga Petra. - Pri po(i.v,/,iu Ur^luVM ua kojemu j.^ opisana crtn' 

S. Mihajla, t. j. pri južnom kraju Stonskog i^olj., «iirav .io n.kog poljskoga puta, t>,«j. 

« o..*m-i razvlljeu. crk.e S. Petra. Sačuvani su joj .Hu.lji polukn.žu. aps.i. . n. . U 

.i.lova «a jugo-zaimdn« i sjevero-zapadue straue. kako j. šrahraujom na^a.*no «a K''<- 

knoni tlorisn. 

Razvalijui su sve zarasle 
gustim tnij^-m i kupjeriom, 
te su pri kraju vinograda. 
Da se potanje izpitaju tre- 
balo bi, u dogovoru f*a viast- 
nikoin zemijista, izgori ti draču 
i prekopati zemlju u sredini 
1 s južne titraue razvalina. 
Apsida je okrenula prema 
Bjevero-iztoku i svojom ši- 
rinom rek' bi da je odgova- 
rala širini srednjega broda 
firkve, kuja je bila razdie- 
Ijena na tri vrlo kratka broda, 
te je bila ^irja nego dulja, 
poput crkve S. Petni od Klo- 
buka u KaStt'lanskoru polju.' 
Sude*; po sa^nivnnoui osam- 
ljenom zapatlnom uglu a zida 

pred pročeljem crkve, rek' bi 

da je bila obskrbljenu nar- 

teksom p^>put ulvorena Iriema. 

Sačuvani zidovi debeli su od 

47 do 65 cm. f^rednji brod, 

kojega se tluris vrlo pribli 




TLORtS CRKVE 
S.PtTRAKOD.STONA 

M 



—Jhr::::::r-^y. 

MJERILO 1 : ^OO 



koiesra se tluris vrlo pribli- j- ^ .. „^ 

3-.U e eetvoriui. niog,jče da bu.le bio pokriv.u knbeto.n, a. se t,m nagadjauKm « 
iala d..K,liua zidova, već uzan^ši da su hili podvostrur-.ni na sl.H.nm lukovima, ^ 
daju povoda misliti sačuvane lezene u dva u^^la «j.vero-«ap^iuog broda. Na tom ^m 
Ijinju osniva ovdje predložena restauracija tlorisa nazuać-Hiia prekmut.m crtama. Kak«!? 



. Dnipo izvjeJ^e .Bihaća" hrvatekog druž. at iMr. dota. pov. Tab. 11. si 1. 



i 



— 141 — 

bifo. \m ovim .sa^riu'aiiim ostaiicima nama se (•ini, da će ova crkva bit postala naj- 
kašnje u doba izniedju VIIL i IX. vieka, jer nam u plavnom razmjerjn i razporedanjii 
[prostorija napominje neke poznate crkve iz toga doba, kao n. pr. onu S. Teuterije u Veroni 
iz VIIL V.,* onu S. Eustorgija u Milanu iz IX. ili X. v.,* začelje crkve S. Praksede u 
Rimu iz IX. v.,' baziliku u Dabravini u Bosni* iz VIIL ili IX. vieka, kao što i onu u Ze- 
nici iz starijih kršćanskih doba.* 

Na sjevero-zapad Velikog Stona, pri sjevero-iztoenom rubu polja, uz put koji vodi u 
susjedno selo ćesvinicu, je crkvica BI. Gospe Blagoviesti t. zv. Nuncijata. Pred crkvom 
je šatorast cetvorau triem naslonjen na četiri pilova. U južnoj strani jugo-zapadnog pilova 
uzidana je, na 2 m. visine od puta, 63 cm. visoka, 45 cm. široka ploča, na kojoj je ploho- 
rezano poprsje S, Petra Apostola sprieda vidjena (en face). Svetac je odjeven u dolami 
s rukavima ftunica raanicata) izpod koje proviruje ovratnik košulje. Dolama je u pasu steg- 
nuta debelim konopcem, Najizbočeniji dio plohorezbe je na donjem dielu glave, koji naskace 
f>T> mu nad ravninom piorn. Brada je svecu obla i opuna, pomnjivo očešljana, uši malašne, 
lokniglastH, usta malaSna, nos širok, velike bajamaste oči, čelo široko, razmjerno nizko, tjeme 
Ii^nJavo. Oko glave je narodnim hrvatskim uresnim motivima pirlitan kotur svetinje, na 
pki)je[[Ui su osobito iztakriute gornja, desna i lieva strana na način križa. Dolnja strana kotura, 
I izfMKi sv*^,č^vih ušiju, nije pirlitana, nego je na njoj urezan najveći dio nadpisa. Ruke su 
ptJVjjt^ne na gnidima. Desna Je podlaktica malko pridignuta, a svi prsti ruke pruženi smierom 
]mt iirvoga ramena, Lieva je ruka'uprav do pojasa, te drži debelu knjigu zakona, na kojoj je 
urrMn istokraeau križ razširenih krajeva, a njemu u doinjim kutima druga dva mala križića. 
Freku zajtešća lieve nike prel)ačeu je lančić iz kojega vise ključevi niz lievi bok, njih u 
svif tri; dva ^tprledii, a treći sa strane, te se ne vidi na slici. Eučice ključeva su najednom 
po(>at otvorene kuke, a na druga dva na prstenast kolutić. Dva sprednja ključa imaju po 
tri u2tKDredoa zubića na brku, treći samo dva. Iza sveca, izpod pojasa proviruje vodoravna 
pre^-aga, na koju se je naslonio laktima, pa treba pomisliti da ga je umjetnik hotio pred- 
.suviti kai> da sjedi na stoči<^u sa vodoravnim, polukružnim naslonom, kakve naš narod i 
dan danas gradi od bukovine na tri nožice. 

Moj častni prijatelj Vid Vuletić Vukasović dva puta je pisao o toj plohorezbi Sv. 
P'tra: otrag četrnaest godiua u „Viestniku hrv. ark. družtva"^ i lani u „Dubrovniku" ka- 
maru za god. 1898.^ Prvi put unio je opis tog spomenika u članak pod naslovom „Staro- 
W^iiskj nadpifii u Ktonu", drugiput je članak o njenui nazvao: „Starosrpski spomenik u 
Stonu, u Dubrovačkom (Izv-idak iz djela pod štampom)". D „Viestniku", mjesto slike, 
đonio je dva j^usrediŠtna kruga, mjesto glave svečeve i dotičnog kotura svetinje, a uz njili 
i'^^i^ti nadpisa^ što ga je posve pogrešno čitao ovako : „ Jesus Hristos f jeromonah Epifan 
atioi iora^' obrazu svetogo Petra zafalan rab sie"". Da čitatelji uzmoć budu prispodol)iti 
Sitaoj*! tog nadpisa, donašam ovdje nacrt, sto sam ga izveo na licu mjesta. V. V. Vuka- 
I mm iznio je u koledaru ^Dubrovniku" sliku po fotografiji, koja je slabo uspjela, jer je 
Tizeta mh?At\ a ne sprieda, te prikazuje lik skraćen i nagrdjen. Drugi put čitao je V. V. V. 
taj nadpis ovako : 



L 



' Cjittaneo. N. dj. str. 105. 

* Gfttt. N, dj. str, 226. 

* UatL N. dj. atr 1&2. 

^ Glasnik zem. muz. ii Bo«. i Herc. IV. 4. str. 375. 

* Gl. lem. muE. u Bos. i Herc. IV. 4. str. 341. 

* Ood. VU, Br, a str, 72-73. 
'Str- 16a- 171, 



— 142 — 



„IO = Jesus XC = Hristos 
Učini i koruna obraza s(ve)togo Petra (v) B(oga) 
Hfrista) (Blagovjerni) Štipan za(pisa) rob 
Ne(manja)*^, 
Pri rieei KOPO^CH* opaža, da su u svezi slovri 
Oifll, doćim je vidjeti, da sa n svezi slova OH. pa 
se dotična rieč ima dakle čitati korona, a ne lu- 
runa, Izpod slovA 10 vidjeti je na ploči dobar tiiu 
latinskog križićii, što ga je V. V. V. bio iztakrmo 
prvi put, a ovog drugoga je izostavio. Koliko ji^ 
jasno urezan i lako čitati onaj dio nadpisa stu j^ 
urezan na koturu svetinje, toliko je težko čitani^ 
onog diela, što je urezan u dva kutića inedju ko- 
turom i svečevim ramenima. To i jest razlog zaslu- 
ga je V. V. V. prvi put čitao na jedan, a driiL'i 
put na posve drugčiji način. Tu stoji urezano: 




KX 


?A 


CTII 


PAR 


F.A 


ll€ 


li 





Kratica BX je kratica jedne same rieči, jer ima samo jedan znak skraćenja, <1akl«f S6 
ne smije da čita „(v) B(oya) I{(rista)*^, a još manj«d da dod^e fioitnati pridjevak ^Um^ 
vjerni), kad mu neima u nadpisu nikakova traga, Dniga je kratica Jsastavijena od i>lov4 
;5A» a w<^ '"ože drugo da se uzme za A, jer je to slovo pet puta opetovano u nadpi.sii, i 
to vazda u svojem normalnom obliku. Ta kratica ne inože dakle da j^e r!ita ni ^mdi'mir oi 
„2a(falan)'* . Druga, treća i četvrta brazda nadpisa uz svečevo desno rame ne mof*e da m 
čita CTIIIIi!\ll, prije svega jer je zadnje slovo ja^uo urezano II a ne II, kako g^ donasa V. V^. 
V., a drugo zato, što je lašnje da prvo slovo treće i^raz^de bude P, ni^go li II, koje je u riefii 
ll6TPi\ posve normalno urezano. Kad bi taj nadpis imao apojiiifijati kralja Stjc[iaua No^ 
manju, nebi ga zvao Štipan, jer se tako ne zove ni na novcima rti na nijednoj saciivamtj 
listini ni sam Nemanja, nit ijedan drugi srbski vladar, negu obično Stefan ili kadgod Stapan. 
Treća brazda nadpisa uz lievo rame ne može da su čita Xe(manja), kako bi htjeo V. Yl 
V., jer tu neima slova H, nego je čisto urezano IL Ja se ne ujsudjujem predlagati drugog 
čitanja ovog diela nadpisa, nego sam teke hotio da ]>ukažem kako je Viiletie-Vukasovićevii 
čitanje netemeljito. — Ob onom dielu nadpisa, šio Je u koturu ireba još opaziti: L da mu 
slovo U u rieči učini nije urezano ni normalno, ni (H\ niti y, kao na nt^kini bosanskim 
stedcima, nego ^K, to jest poput grčkoga 2>si. — 2. \'l\^v^tA rieči koronu joŠ Je i sluvo €, i 
ne II, kako donosi V. V. V. u svojem drugom Mlaiijii, pa mjesto i koruna treba da 
skorona, ili s(e) korona, ili s(ja) korona ili što dru^o Još. 

Cirilovska slova ovoga nadpisa, a navlas T, Y. i^, (I i K posve su slična ablikoi 
onima na nadvratniku benediktinske crkve S. Ivana u Povljiina na Braču, iz svršetka X 
vieka, koji se sad čuva u sbirci družtva „Bihaća' u Spljetu.^ Nailpis Jh dakle svakako isj 
svršetka XII. ili početka XIII. vieka, t. j. iz ^loba SiJ^pana Nevnanje, i ako njega 
spominje. 



' Vidi moj članak „Starohrvatski čirilicom pi.^ani mid[}'\ii iz Pomalja na otoku Bm^ii, a 
časop. God. I. Br. 2. str. 102—108. 



— 143 — 



r 

I liku svt'fevu pinao jt^ V. V. V. prvi put, da „j*^ naslonjen kao na stolu, te se vidi 
iza stola p*>tez im niR^iii Ci/marskoga noža razito položena", a drugi put takodjer da „je 
naslonjen na stolu" i da „se vidi iza stola kao razito položena tura, to kako na srpskijeni 
najstarijim novcima KIH, vit^ka". Na spomeniku nije vidjeti poteza poput „eižmarskoga 
liožir, a jt>s miii\y* razito puložeu«^ ture. Na starim srbskim novcima^ jastuk na Spasiteljevoj 
katnlri predstavljanje dui^ta tia narin ture ili užeta; ali, medju tim jastukom na sjedalu 
i iiasloijoiti stolčića na našoj plohorezM ima ognmina razlika i u obliku i u položaju. 
Na>ion na našoj plolion*zhr dosiže do lakata, pa se predstavljeni S. Petar uprav i naslanja 
laktima na njf^a, nr^'srn je okomitim u|»ravnim zarezanim crtama i svud je jednake deb- 
Jjiui'i ilm-Un jastuci iia kojima sjedi Spasitelj starili srbskih novaca prikazani su često kosim 
ttviJHuini crtama, kao što s** vide na konopcima, a otanjeni su prama krajevima, koji su jini, 
nijt*?>to kila, Mres**ui sa ^ri piknjf. Jos cu kazati, da na nijednom srbskom novcu neima 
^(K*rra [M*p(it onoga Jja riastjj stonskoj jiloliorezbi. Na tim novcima predstavljen je Spasitelj 
s]A^i im stuHei visoka nasltnia, koji do|)ire do vr.ita, a vladaoci, gdje su predstavljeni sje- 
tim, j^JHte tia ^toMcn jtu¥j*'lici) bez ikakva naslona. 

V. V\ V. bt;/.h*incljno tvrdi, da je plohorezba Sv. Petra u Stonu starosrbski spo- 
tut-nik, 

Cirilovsko pismo npntrrifljavaliu, kako vidinu) po sponi, bračkomu nadpisu, katolički 
Ij^^ii-diktinci. kulikogud i kalndjeri iztocn*.* crkve. U Stonu istomu pak rabili su katolici 
nriluvsko pismo jos naknu ^od. 1;U9., kako svjedoci listina koju je izdao sam V. \'. V. 
n siHHn, claukn ^Vieslnika^, premda ju on zove staro-hosanskom. Ta listina pripada nekoj 
kilulickoj bratovštini, nvk' lii livcega reda S. Frana. — Ćirilo^ski nadpis dakle nije dovoljan 
razina, da s*^ aos spometiik proglasi srbskim. 

! Ktijiga Evangjulja, koju Spasitelj predstavljen sjedeći na })riestolju na starim srbskim 
^aovdma nosi u skutu, obilno je urešena sa pet pikanja, četiri u kutima, a jedna po sriedi, 
i ni^da križt^tn ; dok knjiga Evangjelja na stonskoj plohorezlu u lievoj ruci S. Petra ure- 
^iena je sa tri križića. 

Priznatu je n krsćatiskoj ikonografiji kako se sam Spasitelj predstavlja sa krstonosnim 
liimUmi. ili kotui^urn svetinji* oko glave. Kotur svetinje stonskog plosnorezanog S. Petra 
irtitan je, kako vidjesnni, tjarodnim uresom, ali ipak tako, da su mu gornja, desna i lieva 
Iram. daklv ona mjesta, gdjit na Spasiteljevu nimbu dolaze krajevi križa, osobito iztaknute 
Ulopljf-rnm kn kuma. Pa ništa lasnje nt^go da je umjetnik s tim uresnim križem hotio 
fprav da ofdljt^ži S. Petra kao pravog namjestnika Isukrstova, kao vidljivog poglavara 
ve na zemlji ; sto nebi zaisto bio uradio da bude spravljao lik S. Petra za Iztočnjake, 
ijjj liaž m* priznavaju prvenstva ]\4rove stolice. 

Sponu^nik ]jak satJi Hubom, tim što je rezani lik, dosta visoka plohorezba, ili polukip, 
tljfK-aje mogućnost, da bi mogao pripadati grčko-iztočnoj crkvi, koja od kipoborskih doba 
Smia drugih prilika m^go slikanih. 

Siujerricmist i ukočenost lica prikazana sprieda, koje odavaju slog bizantinski, odgova- 
^JB vremenu puijtnnja spomenika, kad se kiparstvo u našim krajevima još nije bilo toliko 
vilo, da seje moglo posve da odreče načina prikazivanja crpljena iz bizantinskog slikarstva. 
Ako je spomenik postao, kao što je sva prilika, svršetkom XII. ili početkom XIIL v., 
tada se i tiii] dukazuj** njegnvo katoličko porieklo. Kad je oko god. 1220. — 24. obstojala 
Htimu katolička rrkva Svetoga Nikole,*-^ koju je kralj Stefan Prvo\^enčani darovao bio 
nljt;Eskim benediktincima, onda je mogla prije toga doba još lašnje biti u rukama kato- 



' Ljabić: Opis jugosL novaca Tab. III— VI. 
'- MikloMć : Mon. lerb. p* S. 



— 144 



lika i apisiiim crkva Sv. Petra, kojoj je vrlo vjerojatno pripadala naša plohorezhft. Zadaji 
katolički stt>ijski biskup Donat, proćeran sa svojeg siela tui knezu Miroslava, Ntnnanjina *>raU, 
živio je na ijoknirau do 1211. god./ a mogao se je i povratiti ii Ston malo prij*^ snirti 
da Dubrovčani budu lu'^eli platiti za njega humskomu knezu Petru traženih 3W) j>er]>era.* 
Rvf^ti je Sava nsnovao u Stonu biskupiju grčko-iztoenu tek izniedjn 121iK— 1220, god.,* i 
to kod obstojei^e do tada katoličke biskupske crkve H. Bogorodica, kako smo vidili, Dakk 
jp jasno, da i ako su u to doba katolici u Stonu bili donekl*i progonjeni, a stoiLski 
crkva ohuđovljena, da su oni mogli ipak slobodno vršiti svoje crkvene obrede, pa i haš n 
to doba postaviti na crkvu S. Petra plohorezani svefev lik, jer m u ta<lanjoj stisci trel*o- 
vati njegovo pokroviteljstvo, pa su mu se i najviše utjecali, nehi li jini od Boga izprosio 
oslobodjenje biskupa od progonstva. 

5. Cfrkra Sv. Ivana. I ta je crkva, premda joS cjelokujma, davno zapuštena i pretvo- 
rena u staju. Nfahodi se u sred polja stonskoga na položaju zvanu ZamHnje. Dugaeka je 
to i nizka, polukružnim bačvastim svodom posvodjena, jeilnohrodna crkva sa polnknizuom 
apsidom s iztocne strane. (Vidi priložene slike.) Bez apside duga jt? iznutra 7*10 ni., široka 
8'74 m, rzdnma platna urešena su iznutra svaka sa pet stiepih arkada meilju prostim \M} 
40 cm. širokim 24 cm. iztaknutim lezenama. Krov ap^side je jednake visine sa krovoin 
crkvene ladje, a sama apsida, premda je iznutra u5^ od ladje, ima tako debele zidove ^ 
ju s vanjske strane presomićuje. Ulaz je širok 1*03 in. Nad njim jt* na i>rocelju još na svnj 
crkvi jedini njali okrugli prozorčić. Na južnoj strani crkve su dva trokutna podpomjaka, 
a jednomu se je sačuvao trag na sjeveroiztočnoj strani apside. Po nutmjim lezenama. 
izvanjskim podpornjacima i veličini apside ova je crkva najviše srodna onoj poniženoj S, 
Luke Jia rzdolju u Kosovu polju kod Knina* iz svršetka IX. vit^ka, ti> po i*voj prilici 
suvremenoj joj benediktinskoj S. Silvestra na otoku HiŠevu.^ 

Crkve sv. Luke i S. Silvestra imaju 



po tri nulrnje lezene, a ova stonska jih 
ima po četiri, i niža je nego li biševska. 
Ove se tri crkve donekle približuju i u 
protegama. Zato cienimo, da i stonska crkva 
S. Ivana po svoj prilici nije mladja od X. 
ni starija od IX. vieka. 

6. Crkva Mandalijena na Gorici. 
Goriea je brežuljak u Stonskom polju na 
zapad crkve Bi. Gospe u Lužini, a sjevero- 
zapadno S. Ivana. Na njemu su razvaline 
najveće od svih opisanih crkava stonske 
okolice, koju narod zoye Manđalijenom, 
jer ee crkva bit bila posvećena Sv, Mariji 
MamlaUJBni. Kako obično, orientovana je 
apsidom na iztočnoj strani. Crkva je bila 
jednobrodna, iznutra 8-47 m. široka, a dulja 
od 19"4 UL bez apside, jer je toliko dugo 
sjeverno platno, ali je bilo još dulje, te je 



OSNOVA CRKVE S. IVANA U POUIT filViKSKajrU. 



" Eesti Cron. Bag. u Mon. spect. higt. SI. Mer. T. XXV. Scriptores IL »tr. 75. 

« Furl. ni. Sacr. VI. p. 326-327. 

< G. Mftrković: Gli Slavi ed i papi II. str. 333—334. 

* Vidi „Starohrvatska Prosvj.« God. I. Br. 2. str. 74—78, i God, II. Br. 3. itr. 160. 

' Vidi ovog časopisu God. II. Br. 3. sr. 158—159. 




a 00 n«*^*'*! 



— 145 — 

porušeno i razuešeno, a temelji se ne vide, jer je crkva bila sagradjena na živoj hridi. 
Uzdužna platna su debela tek 47 rm., pa treba [lomisliti da crkvena ladja nije bila i>osvo- 
djena. Polukružna u dnu, a sprieda za ViM) ni. produljena, apsida široka je 4'W iii., 
duboka 4*15 m. Njezin je zid debeo 72 cm. a bio je još poduprt sa četiri podpornjaka. 
Jugo-iztofcni ugao crkvene ladje imao je odug podpornjak u dijagonalnom položaju, zato 
sto je 8 ote strane zemljište nagnuto, a sjevero-iztočni dva kratka podpornjaka smierom 
produženih zidova. Zid sjevernog platna još je sačuvan za 5*7 m. visine, onaj južnoga za 
515 m. duljine a 6*5 m. visine. Na sjevernom i južnom platnu opažaju se blizu ajKside 
tragovi vratašaca u t' i ^. (Vidi u priloženom tlorisu). U m \ n su u zidu prozori polukružno 



v////////////////////^^^^^ 



TL0R1S PORUŠENE CRKVE MANDAUJENE NA GORICI KO0.STONA 



I 




ozgor završeni. Zidovi su sagradjeni ponajviše sitnim nepravilnim kršjem mjestnog gustog 
vapoenjaka. Samo treba iztaknuti nekoliko tankih slojeva crijenih opeka u zidu apsidr. Ni 
ta crkva, suđed po sačuvanim oblicima, i po veličini nebi imala biti mladja od XII. vitka, 
niti starija od XI. U doba srbskoga vladanja progonjeni katolici niesu mogli da sagrad«* 
tako veliku crkvu, a u dobrovačko doba pak, kad su se stonski stanovnici potegli u današnji 
položaj graila, te su se za obranu od neprijatelja s kopna i s mora, stale podizati zidinr* 
grradske, o|je moguće pomisliti, da bi bili sagradili tako veliku crkvu toliko daleko od 
^da, niti da nam nebi ustala bila uspomena njezina gradjenja, kao što je ostala od svih 
dragih stonskih gradjevina iz tog novijega doba. Prečastni i veleučeni dubrovački kanonik 
fla Antun Liepopili, koji je do nedavna župnikovao u Stonu, te je sabrao sve stoje narodfia 
predaja sačuvala o stonskim spomenicima i što se po domaćim izpravama može znati o 
nmmjoj povjesti toga grada, znat će po svoj prilici da kaže štogod i ob ovoj crkvi, kad 
bude objelodanjivali svoju bilježke o povjesti Stona, u koje meni nije dopustio da zavirim. 

F. Radić. 




Sveti Juraj u Žestinju i staro-hrvatsko p\mw Crn»ia. 

Piše 

Pop Petar Kaer. 

(Sa slikom.) 

% I. 

=511. 



. Radić pulujuć u znanstvene svrhe, holio je, uz ostalu izUaživaTija. 

da se osobno obaviesli o kršćanskim slarinam, do ^aU odkrivenim i 

objelodanjenim u Dalmaciji, pa je u tu svrim obašao i Biaćkti okoliciL 

Na crkvici sv. Nikole, koja se nahodi medju vinotj radinu blizu željt^z- 

nićke postaje Staroga Kaštela, našao je uzidan poviše koiniža južnilj \rd\iu 

nadpis, što ga je on točno snimio na licu mjesta, i objelodanio u osobihij 

razpravici.* (Vidi sliku na sliedećoj strani.) 

Taj nadpis glasi: 

* HE E KVIiKS HE PORTKS CGIil : filC RESSIS REQVI( SflIiVS(^ KtrliU 
TiS:HIC SCeiiVS ntLICTH PVRGailTVR tT CRIMIIIT^ (^\ru( TH^ 
QVflH eCO liVBIIIIRO TtPy COIIDIDIT DOMVM-.fll) lIOlIURt^^ VH>t IjI 
CfcT IHVICTiSSIHOR SCOROR-PETRI ŠWlI:niKOIimCOUF: la GK(> 

Isti Radić čita: f Hec e(st) aulas hec portas ćeli: Hic fes^^^is requie(^il 
salusq(ue): egrotis hic scelus delicta purgantur et crimina cuncia. Qiiani 
ego Lubimiro Tepksi condidit domum : ad honore(m) videiicel invicti^- 
simor(um) s(ancl)or(um) Petri sum{m)i : Nicolai confi'(ssons) : et Geor;)ii 
Mar(tyris). 

Najprvi ga je objelodanio bio naš slavni povjeslniCar Lučio i lo ovako: 

Hec aula, et porta Sacelli, liic fessis requies, salu^q: Egrolii? 

Ilic scelus delicta purgantur, et crimina čunci a 

Quam ego TAibimiro Tepsi condidi ad honorem videiicel inviclit^ 

c;gorum p^j^.j suHimi Nicolai Confessoris, et Georgii JMartvris,^ 

Pokojni Kukuljević, putujuć god. 185(). kroz .Dalmaciju nije se na- 
vratio u Kaštela, pak u svojim »Putnim uspomenam« ne spominje Biaćkih 
hivatskih starina, pa niti crkvice sv. Nikole, niti one sv* Jurja.^ Kašnje ph- 

• Ćetiri staro-hrvatske bogomolje u Primorskoj županiji (Parathalas^lji' u „Vjeatniku Hrvaiaktiga 
Arkeol. Družt." Zagreb, god. XIII. str. 20 45. 

^ Giov. Lučio „Memorie Istoriche dl Tragurio ora detto Trati" Venctia lt>73. Btr, 4t?5. 

* Iv. Kukuljević Sak. „Putne uspomene iz Hrvatske, Dalm., Arba,, Krfa i Italije" u Zagrebtt 
1873. 8tr. 61 62. 






I 



— 147 



/ I 



. .1 



/ U 



J 



^ 



! ! [■ 



■ :• ^ 




I 



kupljajuć u »Diplomatičkom sborniku« nad- 
pise sačuvane iz vremena samostalnih vla- 
dara hrvatskih, donaša točno prepisano iz 
Lucijevih »Memorie« nadpis sa crkvice sv. 
Nikole. ' 

Velezaslužni pok. Dr. Rački navadja taj 
nadpis u »Documenta« sa sljedećim vari- 
jantama: ćeli mjesto Sacelli; Lubomiro 
mjesto Lubimiro; Tepzi mjesto Tepsi; na- 
dodavajuć još iza rieči siimmi kao popunjak 
(apostoli).^ 

Preč. Ot. Milinović, sadašnji presvietli 
barski prabiskup, pišuć o crkvi sv. Jurja u 
2estinju, filirana ili Prosjeke veli: »Već iz 
latinskoga nadpisa što mu je(?) na gornjem 
pragu vrata i koji preveden donosimo,^ zna- 
demo, da je crkva svakako prije konca 
jedanaestoga vieka sagradjena « 

A malo niže: »Kad sam prošle godine 
(1885.) navratio se vidjeli u kaštelanskom 
groblju obnovljenu crkvu sv. Nikole, koja 
je blizu sv. Jurja, čini mi se(?) da sam 
na pobočnim vratima opazio laj prag sa 
nadpisom prenesen i posadjen na crkvi 
sv. Nikole«. — Svakako ne bi već bio na 
svom mjestu.* 

Sravnivši izdanje g. Radića s onim 
pok. Kukuljevića i Račkoga, i sa provodom 
preč. Alilinovića, možemo zaključiti da ni- 
jedan od njih nije ga prepisao s originala, 



' Idem. Codex Diplom. Begui Croat. Slav. Dalrn. 
Zagrab. 1874. Dio I, str. 219. 

* Dr. Fr. RaČki „DocumeDtA Historiae Chroaticae 
periodum aDtiquum illuatrantia". Zagrab. 1877. str. 460. 

^ Ovdje je ilror i vrata nebeska; umorenim ovdje 
pokoj i opočitak. Bolestntkom je ovdje ozdravljenje, grieha 
i svih zloća očišćenje, koju safjradih ja Ljiiloiuir Tepdzija 
na čast nep^/bjedljivih svetaca, Petra velikoga apostolu, 
Nikole ispovjednika i Jurja mučenika. 

* Ot. Š. Milinović, „Biać starodavna prestoluica u 
Kaštelim". U Zadru 1886. str. 34-35. 



— 14« - 

već kako opaža isti gosp. Iladić obadva (sva tri) su se pouzdala u Lucija 
primivši sve njegove neločnosli^ 

Smjelo bi bilo tvrdili, da (ja niti sami Izučio nije vidio, već da ya je 
po tudjemu prepisu objelodanio, i lo ako uvažimo rieči poslie kojih ga navadja. 
„Delle Chiese, veli on, che sono nel territorio si trovano Vinfrascritte im- 
„morie, sopra In porta della Chiesa dl S. Giorgio di Zestigno, o vero di 
„Mirano e scolpita tale inscrittione''^. 

Na temelju te izjave pok. Kukuljević donaša nadpis pod naslovom: 

Oko god. 1089. 
»Nad vrati crkve sv. Jurja u 2estinju ili Mii'anu«^ 

Dr. Fr. HaCki: 

C. a. 1088 9. 
Inseriptio supra portam ecclesiae S. Georgii in 2estinje sive Mirano 

in traguriensi territorio*. 

Napokon preč. Milinović kaže. da mu se čini da ga je vidio posadjena 
na crkvi sv. Nikole, ali veli : da svakako nebi već bio na svom mjestu^ 

Radić u nemogućnosti da izpita Lucijeve »Memorie«, premda je nagadjao 
po riečima K. i M. da je Lučio na^ao bio prag sa nadpisom upravo nad 
vratima crkve sv. Jurja, pak da je kašnje bio prenesen i uzidan poviše 
korniža južnih vrati spomenute crkve sv. Nikole, veli da je to slabo vje- 
rojatno, i to s uzroka da su i jedna i druga vrata crkve sv. Jurja sačuvana 
sada u svojemu prvobitnom obliku, pak da nije prilika da je (prag s nad- 
pisom) mogao sačinjavati čest okvira ni jednijeh ni drugijeh^ 

Dr. Rački u zadnjemu svojem sastavku »Nutarnje stanje Hrvatske prije 
Xn. stoljeća« izpravlja nadpis po čitanju gosp. Radića, te ob istomu veli: 
. . . »po^to su ovdje (sv. Jurju) sačuvani stari nadvratnici, bit će vjerojatnije, 
da onaj Ljubomirov nadvratnik drugamo spada oc.*^ I veleč. predsjednik našega 
družtva, u svojim privatnim opazkama, istoga je mnenja, te bilježi: »Doista 
ovaj nadpis odnosi se na drugu crkvu, koja je razrovata kroz željezničke 
radnje god. 187(). Od te razorene crkvice sačuvan je nacrt u našemu sta- 
rinarskomu muzeju«. 

U »Arkeologičnoj karti Solina i okolice« (Carta archeologica di Salona 
e dei dintorni) pridruženoj »Vodji po Spljetu i Solinu« jedno tri kilometra 
po mjerilu, daleko od željezničke postaje Starog Kaštela, na sjevero zapadu, 

» Fr. Radić „Četiri staro-hrvatske bogomolje u Primorskoj županiji Parathalassiji** u Vieato. Hrv- 
Arkeol. Družtva u Zagrebu god. XIII. str. 47—50. 

* Lučio „Memorie" str 495. 

« Kukuljević Codex Dip. C8D. I. str. 219. 

* Dr. Fr. Raćki „Documenta^' str- 460. 

^ O. Š. Milinović „Biać" itd. str. 34-35. 

* Radić Oetiri staro-hrvatske bogomolje itd. 

7 Cfr. „Rad" jugoslav. akad. knj, CXVI. str. 197—198. 



— 149 — 



nalazimo kao arkeologiCku toćku oznaCenu crkvicu pod naslovom Su- Juraj 
Zastinj, pak opet na istoku crkvice sv. Nikole na kojoj je natl|jis, zabi- 
lježena je druga arkeologička točka pod naslovom Sv. Juraj, ali I u nemsi 
oznake kao da bi bila kakva crkvica niti kakvi ostanci starinske sgradje. 

Po navedenim izvještajim rek bi da nadpis neima nikakva odnoi^aja 
sa današnjom crkvicom sv. Jurja u 2estinju, kao niti sa onom sv. Nikole^ 
već da pripada nekoj trećoj crkvi od koje danas nema uspomene. Gosp, 
Radić veli da će možda povjest crkve sv. Nikole, kad izadje na svjellosl, 
razjasniti pitanje o prvobitnom položaju toga praga. ^ 

Ako je prag pripadao onoj crkvi koja je bila razorena, kako veli Otac 
Marun, prigodom radnje željezničke pruge kroz Biačku okolicu, tada će se 
pitanje lako riešiti, jer pošto nije odavna bilo (god. 1876.), valjda ć€* bili još 
živućih svjedoka, koji će se spominjali kako su ga prenieli i uzidali više 
korniža pobočnih vrati sv. Nikole. 

Ako je pak to sliedilo prije nego li je ta crkva bila razorena, lađa 
opet dolazimo do neizvjestna nagadjanja, na temelju kojih pitanje ne inože 
da bude riešeno. 

Mnenje gosp. Radića, kojemu se pridruži i Dr. Rački, da spomenuli 

[prag s nadpisom nije mogao sačinjavati čest okvira ni jednijeh ni drugijeli 

t vrata, crkve sv. Jurja, bit će dosljedno gradjevnim uslovima, ali nije do- 

ssljedno povjestnim dokazima, po kojima znademo, da taj nadpis, ukusno ili 

neukusno, stajao je više vrata sv. Jurja u 2estinju i to sve do god. 1(573. 

kad je Lučio dao na vidjelo svoje »Memorie« u kojima izričito kažt^: ..sopra 

la porta della Chiesa di S. Oiorgio di Zestigno". Pošto pak znademo da 

je Lučio bio marljiv i točan u sabiranju gradiva, ne možemo siunnjali o 

njegovomu svjedočanstvu, te nam je vjerovati, da ga je ako ne svojim 

očima vidio, i prepisao na licu mjesta, a to barem da. je primio jirepis od 

vjerodostojne osobe. ^ 

Ali osim Lucieva svjedočanstva, i pisani spomenici crkve sv. Jurja 
potvrdjuju, da se je taj nadpis nalazio na njoj sve do god. 13f>(>.. kako 
ćemo to odmah dokazati.^ 



■ Eaćxč Četiri gtaro-hrv. bogomolje itd. 

* Svakako pitanje ostnje još nerazbiatreno, jer ae jo§ pravo ne zoa koja li je prava orkva 
ftv. Jurja II Zasttiiiju. ^elićeva karta zove takovom onu u zapad od željezničke postaje, docim onu na 
ijeferoiziok zove s. Nikolom i 8. Jurjera, a onu na jugozapad od postaje niti ne nazivlje. Aleiii mi ljudi 
a Ka^ielim kazali, daje a. Juraj u Zastinju ona koju sam kao takovu izpitao i objelodanio. Trebalo 
bi dakle točno ustanoviti mjestno nazivlje i ubikaciju svih tih susjednih crkava. Meoi se pak ju^ <^iui, 
poSto je u nadpiMu na prvom mjestu spomenut S. Petar y da bi se taj ualpis najlašnje mogno iidnui^iti 
aa razorenu crkvu a. Pelra od Klobuka, i da je s nje bio prenesen na sadašnje mjesto jo^ davin^ prije 
Lui'ija I tako bi nastala joS jedna nova hipoteza o prvobitnom mjestu nadpisa. 

Opazka Urednikova. 

* Ti ipomenifi ne potvrdjuju nego samo doba postavka nadpisa i obstojanja Ljuboniira le]>cije, 
ili Qe ivjedo^e rdSta o tomu na kojoj li je baŠ crkvi prvobitno bio postavljen nadpis. 

Opazka Urednikova* 



— 150 — 



1 



Lučio, da razjasni ime utemeljitelja te I>o*joinnlj(\ dnnai^n pnvIaFticu 
hrvatskoga kralja Stjepana nasljednika Zvonimirova, koludricam sv. Hainerija 
u Spljetu, u kojoj se spominje : . . . Jacobi Morstici ubomiri. Epzi Steztgne 
BreberisticV . 

Te opet donaša dva druga odlomka starih izprava, u prvomu od kojih 
dolazi . . . nobUhim Jupanorum Stressmne Berberistich et Jacobi Teuzonis^ 
... a u drugomu . . . dato iudicio a Tepizone Dominico eodem Berberistkh 
volente . . . nobilibus te^tibus . . . et Jacobo Tepizone etfratribus eius^ et Lu- 
bomir Juppano^. 

Pak sliedi ovako tumaCenje navoda: »Si deve avvertire primia, che 
nel Privilegio del Re Stefano sono state dal tempo abolite le due prime 
lettere del nome e cognome de Lubomiri Tepzi; poiche neir altre memorie, 
benche si trovino alcune diversita di lettere nelli nomi, e cognomi ivi 
espressi, non sono pero tali, che alterino Tesentiale della pronuntia: onde 
quelIo, che nell' una e Jacobi Teuzonis, deve esser lo stesso, che neir altra 
Jacobo Tepizone^ e quel Lubimiro Tepzi che fabrico la sopradetta Chiesa 
di S. Giorgio, puo esser stato fratello del predetto Giacomo e forsi(lo) stesso 
Lubimiro Juppaiio nell' ultuno luoco nominato, e se fu quello, fu anco 
al tempo delli predetti Zuonimiro, e Stefano Re di Dalmatia e Croatia, e di 
San Giovanni Vescovo di Trau col quale viene nominato nel sopradolto 
Privilegio del Re Stefano*. — Onde si puo dire, che questa Chiesa sia ptaLi 
fabricata avanti il 1100, e che sia la piu antica memoria di fondatione di 
Chiesa fatta da Croati che si travi scolpita in pietra, e forsi in luUa la 
riviera di Dalmatia non ve n'e altra di tanta antichita^ e si come daUa so- 
pradetta hiscrittione appar il fondator d'essa Chiesa, cosi nelli tempi po- 
steriori spettava il juspatronato d'essa alla famiglia Barbanich, eho deve 
esser stata atthiente ad esso fondatore; del che appar memoria rn^ir in- 



* Kod Kukuljevi(^a: Jacobi morstici. (Lu)bomiri (te)pzi. ^Slresigna breberstici Cod. Dip. C-SD. 
I. atr. 182. Kod KaĆkoga: (Lu)bomiri (t)epyi Stresigna breberistici". Docum. str. 149. 

* Po Kukuljeviću: nobiliuin iuppanornm StressiDne Berberistich et Jacobi tepzonis. C. D. CSD. 
I. str. 167. Po Radki: nobiliuin iuppanorum: Stressinne berberistich et Jacobi tepi9onis. Documenta 
str. 162. 

' Po K . . . dato iudicio a tepizone Dominico, eodem Berberistich, volente et colaudante rege 
Suunimir, suisgue nobilibus. Testibus his . . . et tepizone Jacobo et fratribus eius et Lubomir ivjppanft. 
Ibid. str. 157. Po R . . . dato iudicio a tepi9one Dominico, eodem berberistich uolente et coilaudBut« 
rege 8uunimir suisque nobilibus; testibus his . . . et Jacobo tepi9one cum fratribus eius, et Lnbomir 
iuppano. Documenta str. 164. 

* Dr. RaČki potvrdjuje mnenje Lucievo siiede<5om opazkom : „Conditorem ecclesiae fuisse eundem 
Lubomirum, qui donationibus regis Stephani a 1088/9 testis adstitit, dubitandum eo minus est, (]uod 
officii „tepji" sequiori aetate in Chroatia vestigium minime reperiatur". Docum. str. 460. 

' U koliko je bilo poznato do Lucievog doba. Najnovija iztraživanja su pokazala, da su u Dal- 
maciji mnogobrojne crkve starije od XI. vieka. Liep jih je broj već obielodanjen i u ovom ^^af^opisiu. 

Op. urednikova. 



r 



- 151 



stanza falta da Andrea di Marin Andreis per nome ?uo, et fratelli Mnltio 
ikCirnota Vescovo di Sibenico, et altri discendenti della fainiglia iJor/^^/zi/r// 
fomlatori d'essa Chiesa li 27 Giugno 1366, avanti il Vescovo Nicolo Casulti. 
che non fu admessa, attesoche conslava, che per piu d' 80 anni eni slala 
conferita essa Chiesa dalli Vescovi preccssori a chi grera parso, e si' him 
!a sentenza fu appellata al Metropolita, noii c'e pero memoria di (lUellt) 
seguisse«^ 



^ Gbv- Lcjeio „HeioDiie'' Ud. atr 495 -4% 



I 




Crkvica S. Jurja u Ponikvania na poluot(»ku Pelješcu. 



(8a slikftitifi.) 



CRKVA S. JURJA u ponikvama 




MJEWLO =^1:100 



POPRICČMI F*flESJ£KCD 



U selu Ponikvama na pulu iztnerlju Slonii i Janjine na poluotoku 
Pelješcu, i to uprav nad pulom, nalazi se zapuštena, premda cjilovito 
sačuvana, crkvica aS Jurja, koju prikazuju priložene slike. Duga je s dvora 
5-40 m., šir. 353, iznutra 4* 38 m., i 2*6 m., po srieđi visoka samo 1 
3 m. Ona je posvodjena spljoštenim polupakružnim bačvastlm svodom, ^ 
Sa dva para lezenž, poput tolikih drugiii oai^ih crkava hrvatsko-bizan- 
tinskoga sloga, razdieljena je na troje. Lezene se i oko svoda nastav- 
ljaju u pojase, kao i na crkvici S. Mihovila u Stonu.' I ova se crkvica 
u začelju iznutra završuje u tri konke (izdubke) (,,cum tricoro" ili ^tres 
apsidas")^ u tlorisu nešto dublje od polukruga. Srednja je konka široka 



' Vidi u br. 2. ovog ^.asop. od ove godine str. 77— Hl. 
« F. X. Krau8-Real-Encycl. d. chr. Alt. II. »tr. bi5L i^^a. 



r 



— 153 



75 cm., pobočne po 47 cm. ; srednja je viša od pobočnih. S vanjske strane 
začelja, na položaju konkd ukazuju se dva pravokutno stupnjevana zida. Na 
pobočnim platnima su iznutra medju lezenama sliepi lukovi bez prozora i 
bez konka. — Na pročelju su pobočna platna produžena u dvie lezene, 
koje napominju ante starogrčkih hramova. Na sred pročelja su pačetvorna 
vrata, a nad njim je dozidan pročeoni zvonik sa gori polukružno završenim 
prozorom za namješterye zvona. Krova je nestalo, ali je dobro sačuvan 
svod. U toj se otvorenoj crkvici sada čuva seoski mrtvački lies. — Malo 
dalje od nje izpod puta, put jugoiztoka je seoska župna crkva, a nešto 
dalje na iztoku, pripovjedili su mi seljaci, da se nahodi poveća crkva S. 
Filipa, sagradjena poput one S. Jurja. Niesam imao vremena da ju pre- 
gledam. Po svojem graditeljskom ustrojstvu crkva S. Jurja u Ponikvama 
mislim da potiče najkašnje iz XII. vieka, a lahko da bude i iz XI. t. j. iz 
doba prelaza iz hi^vatsko-bizantinskoga u hrvatsko-romanički slog. 

F- Radić. 




11 



Obla crkva BI. Gospe od Planice na otoku Visu. 

(Sa slikama.) 




a vi^očini otoka Visa sa sjeverne strane puta, koji vodi m Vis^a u 
Koinižu, a nešto manje od kilometra daleko od crkvice S. Mihoviki^ 
iiaii Komižom put sjevero-iztoka, stoji nkru?.na crkvica, koja pri- 

paila Koniiži, a narod ju nazivlje BI. Gospom od Planice, Nju prikazi iju 

priložene slike u okomitom uzmetu, tlorisu i presjeku 



Okomiti 



Ikmel 



OSNOVA CRKVE 

BU.GOSP& OD Planice 

NA OTOKU Vl^U 




Haiibtov 



jL narvci. 

200 



Nutrnji joj promjer iznosi 5*27 m., a debljina zida 0-70 m. Posvodjona je 
podpuno polukruijljastim kubetom, a pokrivena čunjastim krovom, kojetnu je u 
vrhu lanterni sličan valjasti završetak, pokriven takodjer Cunjaslim pokrovcem. 
Kut izmedju priIir:no duge strehe i zida izpunjen je kosom površinom, u 
kojoj su u klaCardi usadjeni criepovi u tri reda na način, da sačinjavaju 

' Vidi „Star, ProHTJ." God. II. Br. 3. str. 157—158. 



HpnP^r 



— 155 — 



tri criepasto-valovile crte, mjesto uresa tako sastavljenog >denca ili glavnog 
kvira. Jednak je vienac i izpod krovca na valjku u vrh krova. Vrata su 
crkve sa zapadne strane, a sa iztoCne je apsida iznutra polukružna sa pre- 
mjerom od 2-14 m., s dvora pačetvorinasta. Do vrat! su dva nizka pačetvorna 
prozora, a na po visine ukupne sgradje, ima naokolo pet okružnih prozor- 
čiča: četiri jednaka, u jednakoj medjusobnoj daljini tako, da dva dolaze 
s iztoCne, a dva sa zapadne strane crkve, a jedan malo poveći uprav nad 
vratima. Ona su četiri otvorena, a ovaj je sprieda zatvoren pločom, u kojoj 
je prosječen četverozrakast otvor, poput križa S. Andrije. Pri početku ku- 
beta i polukubeta nad apsidom stoji, naokolo mjesto kvira, doli podsječena 
ploča. 

Crkvica je vrlo dobro sačuvana. U njoj se još uzdrže tri svietnjaka od 
tuči po 47 cm. visoka, a četiri po 41 cm., koji bogatom svojom i ukusnom 
Clankovitošću i vitkošću odavaju prvi viek talijanskog preporoda umjetnosti. 
Vratni okvir i pačetvorni prozorčići potiču ilajdalje iz XVI. vieka, a nipošto 
se ne slažu s ostalom sgradjom, koja potiče iz polovice srednjega vieka. 

U po vješti staro-hrvatskog graditeljstva do sad su nam poznata bila 
tek četiri primjera okružnih sgrada: crkva S. Donata u Zadru \ zadarska 
krstionica^ bivša crkva S. Ursule^ u Zadru i pola-razrušena crkva presv. 
Trojstva u spljetskom polju kod Poljuda > Ovdje opisana komižka crkvica peti 
je primjer, i to uprav najpodpunije sačuvan. Veličinom u velike se približuje 
zadarskoj sv. Ursuli i spljetskoj crkvici presv. Trojstva. Ob ovima se nagadja, 
da mogu bit bile posvodjene kubetom, dočim nam crkvica BI. Gospe od 
Planice pokazuje svoje neoštećeno kube, čunjasti krov, lanternu više njega, 
originalni glavni kvir i svoje okružne prozore. Crkva S. Donata ima tri 
polukružne apside, one S. Ursule i presv. Trojstva po šest njih, dočim je 
na komižkoj okružnoj crkvici BI. Gospe tek jedna apsida s iztočne strane. 

r I U tom se komižka crkvica razlikuje od ostalih spomenutih, što joj apsida 

' nije ogradjena polukružnim nego pačetvornim zidom, pokrivenim sa tro- 
stranim šiljastim krovom. 

Komižka crkvica BI. Gospe od Planice najviše je nalična onim češkim 
oblim crkvicama, o kojima Otte*^ piše, da su mnogobrojne i osamljene po 

;. selima i o kojima da se ima razloga pomisliti, da su prevremeno služile kao 
župničke. -zlamenitoj obloj crkvi u Scheiblingkirchen-u kod Bečkog Novog- 

; mjesta kaže, da je sagradjena 1160. god. i da je listinama dokazano njezino 
prvobitno opredieljenje za župničku crkvu. On kaže, da se posve prostim 



» Eitelberger. Die mittelalt. Kunstdeukm. Dalm. str. 98—132. 

* Eitelberger. Nav. dj. str. 141 

» Eitelberger. Nav. dj. str. 130-137. 

* Vidi moju razpravicu „Četiri 8taro-hrv. bogomolje- u „Viest. hrv. arh dr." G. XIII. Br. 1. 
«tr. 20-2^2. 

^ Handbuch der kirchl. Kunst. I. str. 19— '20. 



L 



— 156 — 

i bez uresa izvedenim češkim oblim kapelama bez dokaza rado pripi^uie 
velika starost. Dvie takove kapele prostofj češkog oblika u Groilzsch-u kod 
Pegau-a a i na Petrovoj gori kod Halle, jedini piimjerci takovih crkava u 
Saskoj i dalje k zapadu, da pripadaju XL vieku i tla se imaju i)0 svoj pri- 
lici tumačili svezama sa Ceskom. Istoga tipa da su i kapele u Altcnfuvla 
kod Niirnberga i u Vilshofenu u južnoj Bavarskoj na Dunavu, Otte naj- 
potla dodaje na sp. mjestu, da stilizovane i čestimice preukusne oble sgmdje 
u ostalim austrijskim zemljama ne dopiru u toliko ni^ta kašnje preko puIo 
vine XIL vieka, a one koje potiču iz XII L — W. vieka, da imaju višekutaa 
oblik. 

Po tomu dakle i po prispodobi sa ostalim spomenu Um dalinatin^kini 
oblim crkvama, proiztiče, da ni komižka obla crkva ne može nikako da bude 
postala kajanje od XI. vieka. 

F. Radić, 




Izvješće 

ntdu Qr?atskoga ntarinarskoga dražtva u Knina n obće, a napose o 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim n Dalmaciji, 
osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 

Sastavio ga 

Frano Radić, 

izvjestitelj znanstvenoga odbora hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu i zastupnik istoga družtva 
na prvom Kongresu kršćanskih starinara u Spljetu-Solinu za isti Kongres. 

(Hvršetak.) 

• f*oglavje A razlueeno je na četiri odsjeka. U I odsjeku (str. 3—13) spisatelj raz- 

j pravlja o povjesti spomenika, koji su obstojali u Biskupiji i na Kapitulu kod Knina, 
j gdje se je prosjekom željezničke pruge 1886. god. našla većina ulomaka. On je, u 
[ prkos vlastitom mnenju dvaput prije izraženu na gori spom. mjestima »IJuUettina«, 

u prkos povjestnim gori iztaknutim svjedočanstvima, u prkos mnenju 0. Ziatovic^a, 0. 

Maruna, Vj. Klaiča i pučke predaje, uvjeren u toj knjizi, »da je najvjerojatnije, premda 

se nije još javilo nepobitnih dokaza, da je na Kapitulu bila biskupska crkva s, Marije 
^ s liUkupskim i s kanonićkiin dvorovima, a u Biskupiji nagoviešta da je po svoj prilici 

bio dvorac upravitelja biskupskih dobara«, premda je pak dodao, >da je najbolje ne- 

rMglJivati s podnijenaina i uztrpiti se, dok nam izkapanja pruže izvjestnih podataka.« 
Od sfiomenule moje ocjene pisana je polovica prije nego li sam na licu mjesta pro- 
učio i;5kopine, a polovica potla. U prvoj polovini sam na temelju navedenih podataka 
crkvenoga sabora spljetskoga 1045. god., nac^jakona Tome i Farlati-a, pobijao mnenje 
prag. flulicji, da je crkva sv. Marije, »sazidana devetoga ili najkaSnje desetoga vieka«, 
te sam dokazi vao^ da je vjerojatnije da bude iz početka XI. U tom me utvrdjivalo 
IQnetye prag. liuUča. da su ornamentalni ulomci nadjeni na Kapitulu slični onima »na 
nadglavnike, abake, i^iupove pročeljnih vrata crkve S. Ambroza u Milanu, S. Mihovila u 
J*avijij na palrijarsku stolicu u (irado, na crkvu Notre-Dame du Port u Clermont-u«, o 

injima on kaže da su nastali »tekom devetoga v.«, dočim sam ja po Kugleru (Gesch. 

kr Raukunst i), jitr. 35-36), Schnaase-u (Gesch. d. bil. Ki'mste IV. str. 464), Liibke-u 

Gruudms der Kunstgesch. J. str. 344), Burckhardtu (Cicerone str. 77) i Rumohru (Ital. 

fer^chuogen IIL str. 183) osvjedočen bio, da je jedina patrijarska stolica u Građo 

^Ma iz devetoga vieka, a svi ostali napom. spomenici da su iz XI. i XII. vieka. Ja 
lam jogte na tom mjestu dokazivao, da je na Kapitulu obstojala crkva sv. Bartula na- 

H>3e, a ona sv. Marije napose. 

U drugom dielu (»Viestnik« God. XII. Br. 1 str. 14—20) opozvao sam prije iz- 

»knuto svoje krivo mnenje, na koje sam bio zaveden netačnim prispodobama prag. 

MiC^, da je irkva sv. Manje mogla biti iz XI. vieka, a o ubikacijama crkava sam 
4(>kazivaG, da je ba2iiika sv. Marije imala biti svakako u Biskupiji, a crkva sv. Bartula 






pakako na Kapitulu. 

, Nego sam joS jasnijim razlozima dokazao, da je crkva sv. Bartula bila na Kapi- 
Iloiu, a ona sv, Marije na groblju sv. Luke u Biskupiji u prvom dielu govora, što sam 



— 158 — 



^ 



ga lani na Rartulov dan izrekao na Kapitalu prigodom svečanosti otvorenja »Prvoga 
Muzeja hrvatskih spomenika« u Kninu, koji će do malo biti objelodanjen u prvom broja , 
»Slaro-hrvatske Prosvjete«, glasila hrvatskog starinarskog družtva u Kninu. 

U drugom odsjeku prvoga poglavja svoje ki\jige piše prag. Bulić najprije ob orna- 
mentalnim slogovima »za razdoblja od VII. -X. vieka«. Kaže, da su glavniji slogovi le 
dobe: rimsko-kršćanski ili latinski, bizantinski, te čedo ovih dvaju romanski«, kao da 
bi roditelji i njihovo čedo mogli istodobno da vladaju, da budu u muževnoj snazi, i da 
jih svekolike zastupa sjeverna Italija; da je longobardska Škola uvela mistični moliv 
t j. »ornamentalni motiv, u kojemu se na razne načine prepliću, križaju i uzlaju jedno- 
struci ili višestruci pravci i krivulje, bilo u obliku četverokuta i kružnice, bilo nu 
slomljene i uzlovite crte i lukove.« Ja sam u prvom dielu svoje ocjene nastojao, dn 
pokušam dovesti do nekog sustava i do neke razredbe tog motiva po njegovim vrstljiia, 
koje se nahode na ulomcima, koji su naslikani u Bulićevoj knjizi, te sam izpravlo m-kj 
njegova mner^a o njihovom njemačkom i francuzkom nazivlju. Prag. Hulić mi^ll« da 
se je taj motiv iz sjeverne Italije razS'u'io na zapad, te u Istru i u Dalmaogu, dočim st 
meni čini, da se je obrnuto dogodilo, da se je t. j. sa iztoka pa i iz svih hrvaukiii 
zemalja širio u Italiju i po ostaloj Evropi, Sto je lako razumiti po množtvu spomt^uika 
sa takovim uresom, Sto se je u malo godina našlo u hrvatskim zemljama. 

U drugom dielu svoje ocjene iztaknuo sam, da ono Sto prag. Bulić piše ob orna- 
mentalnira slogovima »crpljeno je iz Darteinova i Garrucci-eva djela, o kojima sam pri- 
obćio Cattaneov nepovoljan sud, te iz drugih djela, koja su, razumije se, svakoiika ^ 
zadahnuta starim predsudama o postanku romaničkoga sloga«. Zatim opisuje prag. \ 
Bulič 39 komada kninskih uresnih ulomaka, i opet se na koncu tog odsjeka navraća. 
da utvrdjuje svoje mnenje o povjesti spomenika u Biskupiji i na Kapitulu. Ja sam a, i 
drugom dielu svoje ocjene učinio nekoliko opazaka o Buličevom načinu opisivanja p«- | 
jedinih uresa te o njihovoj dobi, tako da sam više od jednoga osvojio za VIII viok. 
Slog kninskih spomenika je dakle po prag. Buliću longobardski ili lombardski, t, j, rama- \ 
nički. U drugomdielu spom. svojega govora (koji sam pak preveo na tal. jezik i objelo- i 
danio u listu »Diritlo croato^ u Pu^ju i otolen otjesnuo u posebnu broSuru, dočim je u 
izvoru štampan u »Nar. Listu«, »Hrvatskoj« zagrebačkoj i »Obzoru«, le u »Spomen-knjizi ^ 
otvora Prvog muzeja hrvatskih spomenika« — Zagreb. 1894.) nastojao sam da dokažem, 
da je krivo i slabo osnovano Bulićevo mnenje o slogu kninskih i ostalih jim suvremenih 
hrvatskih spomenika, a da pripadaju bizantinskomu, koji, po tolikim inačicam prlmljemin' 
kod starih Hrvata, a navlaS po posebnoj vrsti nadstupina ima pravo, da bude prozvan 
hrvatskO'bijsantinskim. 

U 111. odsjeku prvoga diela svoje knjige (str. 23-32) proučava prag. Bulić ulomke 
nadpisa našaste u Biskupiji, koje sam prije iztaknuo, te neke na Kapitulu i jesa pc» 
njegovu čitanju: Iz Biskupije: 

1. (Ego N. N. aedificavi hane ecclesiam ad honorem ili Hciec ecclesia aedificata e$i 

od honorem Sandae ili Snndissimae MAR(ia) E • NEC • Non • ET( • ) SanCfl • STEFanf 

2. (Hic sepuUus est ili reguiescit) EGREGfiMS miles? dux?). 

3. (? sagifJTlS 0BRVCT(u8). 

4. (? PeccatJOnum MEORwm ili 
(? Propinqu)ORum MEORwm. 

Na Kapitulu: 

1. (Uanc ecclesiam (?) ili memoriam (?) ili Hoc aitnre (?) (Ego) 
STaPCVS • ABBAS • FIER(^i ? jussi, ili feci) 
ORATE- ?R(o? me...) 



— 159 — 

2. ( Tr )pmm ■ SO 

3. (Srutns)CLaV DVX HKOATORum IN TKmP(?ore; D 
/; IHZISCr.aVC?i; DVC(?i8) MA(\N(?ih 

4 (^ Mirosdauus) HVNC PRIMN('a) 

(interfecit) 

(? gaattmr) ANNOS POST • (? quam? rgnaverat ili regnum tenuerut?} 
5, , (Annh) Dom*NICIS • Mt7LE • mCEnY(is) ... 

(Af\\)ue ^ CRESCAT • EG^i^ 0) 

(Nk)OLAVS • HANC • Que ' D(rX(avi) 

(/ Tum Sancti Petr)l ' TVM • SanC« 
Ylk\\TWO(lomae%) 
Iz Golubića kod Ktiiaa: 

(Ad h norem Sanda ili Sanctissima)E MARlaP] 

U IV. dJelu prvoga poglavlja (sir. 33.) javlja prag. Rulić, da se je u Kninu odkrilo 
»joS i inih starinskih predmeta: novaca iz kasnije sredovječne dobe, većinom ugarskih; 
oakitnih uLomaka iz kovine i kosti, s ornamentalnom rezbarijom, koja odaje mnogo 
n^rnijno naSe motive. Nu jer je tih predmeta relativno još malo, i jer su većinom jako 
nepodpuni ulomci, a taktjdjer bez osobitoga kronologičnoga sudila, scienili smo, da je 
bolje počekati da nam izkapanja iznesu bolju zalihu takovih predmeta, pa onda da ib 
objebdanimo sve skupa*. K tomu dodaje u zaključku, da su »Kninska odkrića ... po- 
Lakla _ . . toliko i toliko pitanja i na poviestnom, i na umjetničkom, i na paleografično- 

epigrafičnoui polju* koja da su većinom ostala »nerjeSena radi nestašice izvjestnih 

podataka*, te dodaje: »Riešenje tih pitanja zasieca duboko u umjetničke i kulturne pri- 
like naže domovine za prvih vjekova doselenja praotaca nam na jug; umjetničke i kul- 
turne prilike to, koje smo evo počeli tek iz daleka nazirati po kninskim ulomcim, i koje 
su fiam, do njihova sretnoga odkrića, bile pukim otajstvom. Za riešenjem tih pitanja mora 
svakoga rodoljuba srce stezati; svaki rodoljub dakle mora ne samo želiti, nego čim 
livlje pripomoći, da uskori izvjestan odgovor tim prezanimivim i prezamašitim pitanjim 
la povjestne, umjelničke i kulturne odnošaje naše domovine, i to za još malo poznate 
Dam dobe, 2a prvih viekova narodne dinastije. — Nu ta pitanja ne zasiecaju samo u 
hrvatska umjetnost i kulturu; ona zasiecaju još, i ter kako, u obćenitu umjetnost i 
lljudbn, premda se na to ni ne pomišlja na prvi pogled neznatnih ulomaka, koja su ta 
pitanja živo potakla. Deveti i deseti viek, i po inim evropejskim zemljama, s tih gledišta, 
još niesu dovoljno proučeni, jer znanost nije još dobila dosta gradiva iz te dobe; dobe, 
koja po sebi oe byaše plodna umjetnim proizvodima. Za riešenjem tih pitanja ne samo 
lia vapije svaki Hrvat, jer velevažno po prošlost njegove narodnosti, nego i svaki lju- 
bitelj ljudskoga roda, jer to rieSenje ima zadaću, da barem dielomice napuni prazninu, 
koja još obćenita znanost osjeća.« 

»Rješenja na ta pitanja, i to izvjestna i dovoljna rieSenja, naše je mnenje, nitko 
nam ne može pružiti^ nego sama odkrića, kojim dojakošnja niesu ino no sretan doista, 
tli \ek slučajni prvi početak. Nužda je dakle, i to prieka nužda, da se zadovolji zahtje- 
vima ne samo znanosti specijalne naše narodnosti, nego i zahtjevima obćenite znanosti, 
da se povedu sustavna iztraživanja, nastavak načetih slučajnih odkrića.« 

*Tu radostnu, ali, doista, i težku brigu, stavilo je sebi na glavu novoustrojeno 
Kninsko ;*tarinarsko družtvo. Da ju što prije ostvari, pozvalo je to družtvo rodoljube, 
da svaki prinese po svoje zrnce na sveti žrtvenik narodne nam poviesti. I bilo prilična 
(Kidva na taj poziv. Dojakoši\ji prinesci, prema gospodarstvenim prilikama naroda 



— 160 — 

našega ipak iiješto, niesu dostatni za glavnicu, koja bi zajamčila poduzeće sustavnih 
is^kapanja. Jot novčanih sredstava, koja da nam osiguraju povoljan uspjeh nuždnih 
radnja, nadamo se, da će brzo nadoći požrtvovnošću onoga naroda, koji dičeć se svojom 
prošlošću, svojima žulj ima iznaša ju na vidjelo sebi, a svekoliko učenomu svietu na 
ogled; a najskoli brigom I nastojanjem onih njegovatelja naših starožitnosti, §tono za 
kratkoga razdoblja našega preporoda, preporodiše i pomnožaše našu povjestnu književ- 
nost i izvore joj.« 

Dne 3. studenoga 1889. bila je treća glavna družtvena skupština, na kojoj je bilo 
od Upraviteljstva podastrto »izvješće o dogotovljenom gradivu za II. svezak „Hrvatskih 
Spomenika''*. I^to je upraviteljstvo prikazalo narise tlorisft bazilike na Kaptolu i od- 
nosnih sgrada, bazilike na Stupovima i one na rimo- katoličkom groblju u Biskupiji i 
odnosnih sgrada, crkve na grčko-iztočnom groblju u Uzdolju, crkve kod Bukorovića i 
one na I.opuskoj tJ^lavici, napokon crkve Sv. Spasa pod kninskom tvrdjavom, orii«:iivi 
talni 51 komad, epigralif^iiih 20, nadgrobnih ploča 25, nadpisi iz dobe Šubića i jedou^^LL 
krsta iz Proinine, fotograliranu sliku crkve sv. Križa i poklopac sarkofaga sa uklesanim 
vitezom u narodnoj nošnji u Ninu - šestdeset komada naušnica, prstenja, navezeuih 
jelenskih rogova i još njekih drugih predmeta u kosti i korici. Napokon dva na novo 
isiradjena narisa o krstionici u Mlecima, objelodanjena u »Arkivu za jugoslavensku 
povjest«, i na novo u jednoj šestini narisana Branimirova spomenika, objelodanjena a 
»Iladu* X.^\ni.. uz opazku, da i ova dva zadnja velevažna spomenika budu u II. ili u 
\\l svezku pri klj učena, SuviSe sa strane upraviteljstva opaža se, da je preostalo jo^ 
mnogu arhilektoničkih komada, koji će biti narisani za III. svezak.« Na toj je skupšliiii 
prag, Hulić izvjestio sa znanstvenog gledišta, da je družtvo dalo kopati: >u Kninskoin- 
polju na Kapituln i pod kninskom tvrdjavom, u Kosovom polju: na groblju sela Bisku- 
pije, na Stupovima, na Bulatovoj oranici, na Lopuškoj glavici i u selu Biskupiji; a oma- 
njih pokušaja učinilo je na glavici Ceceli kod Drniša i još drugda«, a napose ovako: 

»Na Kapilulu, Od 1886. do 1888. na Kapitulu našlo se je više ornamentalnih ulo- 
maka i njekoliko nadpisnih, medju kojima najvažniji do sada odkriveni objelodanjeni 
su u izvjestileljevoj razpravi.« 

»Glavne sgrade, kojih čitav tloris pružaju odkopani zidovi, jesu crkva i sgrada, iii 
skup sgrada, po raspoloženju sudeći, opredieljenih za stanovanje. Crkva ostaje na i«*- ; 
točnoj strani glavice, na najiznositijem dielu, okružena sa sjeverne i iztočne strane, 5?# 
do rieke, fierimetralnlm zidom, tako da površina, na kojoj leže ostanci crkve i njoj 
spojenih sgrada, obuhvaća više stotina četvornih metara. 

Sredinu te površine zapremaju ostanci zidova crkve. Temeljna osnova crkve bijaše 
čisti bazilikalni lik na \n broda i na tri abside, dug oko 30 metara, a širok 16 met^ 
orientovan ab^idama prema iztoku, a vratima prema zapadu. 

Uz sjeverni bok bazilike dozidana je pogrebna kapela, u njoj devet grobova, koji 
po razporedbi sudeći pripadahu odličnim pokojnicima. U samoj crkvi i okolišu našlo se 
dosta grobova, pokrivenih velikim pločama, stećeima, koji su nadošli poslie porušenja 
crkve. Pobočna dva broda bazilike bila su odieljena od srednjega pilovima četvorna 
proreza; abside bile su svedene na polukrug, a pred jedinima glavnima vratima na 
pročelju četverokutno predvorje« 

»Pod dosele odki'ilim ostancima ima podrtina i još starijih sgrada: valjda rimski^ 
dobe.« I 

Na koncu izvjestitelj zaključuje svojim mncnjem, da odkrita crkva i njoj pripojene 
sgrade, najvjerojatnge je, da su povjestna biskupska crkva sv. Marije ili sv. Bartula, te 
biskupski dvori s kanoničkima, podkrepljujuć svoje mnenje podatcima dobe po zidahu 



r 



— 161 — 



i razporedbi crkve ; po okolnosti, da je crkva na tri broda, sa tri abside, što bi slutilo, 
da je imala tri žrtvenika, od kojih srednji posvećen sv. Mariji, a dva pobočna sv. Petru 

i sv. Bartolu Tirae misli izvjestitelj, da je doriešeno i pitanje o dvostrukom 

imenu crkve, te da je jedna te ista crkva sv. Marije ili sv. Bartula.« Kako sam već 
napomenuo u prvom dielu spom. svojeg govora, pobio sam to mnenje prag. Bulića. 
Sliedi njegovo izvješće: 

»Pod kninskom tvrđjom kopalo se i odkrilo ostanke bogomolje Sr. Spasa, koja je 
duga 17 met a široka 8 raet Osnovni lik crkve jest na jedan brod i sa jednom okruglom 
absidom. (iradja je srednjega vieka a bogomolja je bila za kasnije dobe grobljem; te 
u njoj naSasto osam grobova, a oko nje opet osam« 

>Na groblju sela Biskupije odkrili se ostanci crkve na tri broda sa jednom absidom, 
koje ukupna dužina iznosi 32.65 met., a širina 1325 meL Srednji brod je odieljen od 
pobočnih pilovima četvornastoga proreza. 

Crkva s istočnog boka bila je spojena s velikom sgradom, čiji se temelji tek 
gdjegdje naziru, pošto se radi- raznih neprilika iztraživanje nije moglo podpuno izvesti. 

Grobovi pokriveni velikim pločama, gdjegdje urešenim po kojim znakom običnim na 
stećcima, prekrivaju većom stranom tlo crkve. Ovi grobovi su većinom kasnije dobe 
dobe nakon razorenja crkve. 

»Rek bi da je ova crkva sazidana na temeljim starije, koja propade s požaru 
Starijoj crkvi pripadao bi sarkofag od biela kamena, ali bez uresa i nadpisu, Sto no bi 
napast u pobočnoj pogrebnoj izbi u predvorju, jer je kamen sav spržen i pocrnio od 
ognja. 

Množina ornamentalnih i nadpisnih ulomaka, koji svi bijahu našasti uzidani u 

[ kasnije grobnice sa stećcima, po slogu odaju, da je prva ili druga crkva bivala za 

[ IX.— XI. vieka. Dapače može se slutiti, da je prva i još starije dobe, jer se je u drugoj 

našlo uzidanih ulomaka, nadpisa i sarkofaga starohrišćanskih spomenika IV— VI. vieka. 

Starija crkva po izvjestitelje vom mnenju bila bi baš ona, na koju se odnosi ulomak 
i nadpisa, već u početku iztraživanja našast na ovom groblju (Hrvatski spomenici I. Tab. 
llf. br. iy Po tom ulomku sudeć, crkva je bila posvećena sv. Mariji i sv. Stjepanu. 

»Izvjestitelj se nada, da će, čira se dogotovi i ostali dio narisa, i ovo odkriće biti 
ilaslrovano, te pokaza prisutnima tloris odkrivene sgrade. 

Kakovih sto melara na sjeveroiztok groblju, a na Bulatovoj oranici, odkrit je jedan 
iiu temelja sgrade, koja po svim biljezima je onaj »palazzo di delizie« kninskih biskupa, 
čije je ostanke vidjeo još Vinjalić. Sgrada je bila velika, a i ukusno izradjena, jer med 
ortkopanom zemljom naBlo se silu radjenih prizmatičnih komadića biela kamena, Sto no 
su sačinjavali mozaikom obloženo tlo. Misli izvjestitelj, da ob ostancima ovoga spomenika 
nei-mijc potanje govoriti, dokle se izkapanja ne privedu kraju. Svakako topografično 
ime »Biskupija«, o kom je on obširnije nagadjao u svojoj razpravi, blizina crkve i 
sgrada dieiom odkritih i u kratko opisanih pod br. 2., blizina ostalih četiriju crkava, 
položaj gdje se držao sabor »v petih crikvah v Kosovi«, zajamčuje povjestni i arkeo- 
logični interes i ovira ostancima«. 

Pošto sam ja u h dielu spom. svojega govora dokazao, da je u Biskupiji bila 
birtkupska crkva sv, Marije i da u Zvonimirovom regestu, izdanu u Kninu god. 1076-78. 
(Docum. str. 112 113) piše: »Actum est hoc in villa regali quo in loco iam dicLa 
eedesia sanctae Mariae (sita uidetur his)« . . . tako cienim, da bi najpriličnije bilo za 
sada uzeti, da su ti ostanci pripadali kraljevskomu dvorcu (villae regali), a to tim više, 
fiio se to mjesto po pučkom nazivu imenuje, kako nam je zabilježeno ostavio pokojni 
0. S. Zlaigvić, »kra^ske mirine«. 



1 



\ 



— 162 — 

Sliedi ovako izvjese prag. Bulića. 

• liivjesslilelj se nada, da će se družtvo pobrinuli, da čim prije svlada sve potežkoće, 
da posvema odkrije ostanke ovoga zanimivoga spomenika, i tim pospješiti, da Sto skorije 
opis s namima izadje u sviet«. 

»3. Nedaleko, a izlocno ovim ruševinama, na glavici „Stupovi", štono se diže na 
južnom rubu kosovske ravnice, odkrita je druga od „petih crikvah v Kosovi", koja po 
llorisnoj o?novi, koti po ornamentalnim ulomcim za izkapanja naSastim, spada u dobu 
sgrada odkrivenih na groblju. 

Obnova tlorisa ove crkve jest trobrodna bazilika na jednu glavnu apsidu i na 
dvie male pobočne za protheze; po pet pilova osmokutna proreza dieli srednji brod od 
pobočnih; nutnijt nartex ima sprieda još i predvorje. 

Crkvi uz lievr brod dozidana je bogomolja na jednu absidu, po svoj prilici pogrebna 
kappia. Zidovn bazilike izvana učvršćeni su polukruglim podpornjacima. Ostanke ove 
\i\ž\\e s arhUektoničnoga gledišta crkve izvjestitelj se nad» da će moći čim prije potanje 
iluslrovati. Već izradjeni lloris pokazuje prisutnicima«. 

Na to mi je opaziti: U bazilici na groblju Biskupije našlo se dosta uresnih i epl- 
grafičnih ulomaka, kqji nose na sebi obilježje VIII. vijeka. Pilo vi podpornjaci na 
vanjskoj sirani zidova bazilike na Stupovim ne dopuštaju nam, po dosad poznatim 
spomrnicinia u zapadnoj Evropi, da pomislimo, da bi ta crkva mogla biti starija od 
XI. vieka. Ne mož*i dakle *po tlorisnoj osnovi«, kako se je izrazio prag. Bulić, ova 
crkva da ispada u doba sgrada odkrivenih na groblju«. Sliedi izvješće: 

*4. Iztočno glavici »Stupovi«, jedno po sata, na rubu kosovske ravnice, diže se 
zagajrna Lopuška glavica; i na njoj je družtvo takodjer dalo kopati i odkrilo omanju 
crkvu. To bi bila treća od »petih crikvah v Kosovu«. 

»5. Na obroncima brda, na kome su razasute kuće sela Biskupije, ne daleko od 
žup^^ke crkve sv. Trojice, družtvo je odkrilo ostanke male crkve na jednu absidu sa 
nekoliko grobova, od kojih je jadan sarkofag od mekoga domaćega. kamena. 

Oiomci rezbarija tu nadjeni, kao i oni uzidani u obližnjim kućama, svjedoče, da 
je postanak i ove crkvice iz doba IX. — XI. vieka, te da je crkvica jedna od pet po- 
vjestnih crkava u Kosovu polju. 

6, Na obronku istoga brda baš pod župskom crkvom svete Trojice i okolo stojećega 
groblja družtvo je dalo iztražiti ruševine, prekrivene poznijim sgradama i grobovima. 
Vide išB tri zida, od kojih svaki po prilici ima u dužini 11 m., po kojima rek bi da je 
crkva bila osmokutna llorisa, što bi se sudaralo sa viešću Vinjalića, koji ju nazivlje 
»rotonda oltangolai^*. 

Vidjeti je tu i omašan sarkofag, odlomina stupova i ostalih ulomaka, kojih nije 
dosele bilo moguće pobliže iztraživati, što sve više potvrdjuje, da su to ostanci pete od 
> petih crikvah v Kosovi«. 



I 



»Družtvo je pokušalo započeti iztraživanje i u Petrovom polju i u Benkovačkom 
kolaru. U l*etrovom polju, na Ceceli kod Drniša, radnja je tek u začetku, isto tako i j 
u Mribiru Ilenkovaćkoga kolara« 

*Ud manjih predmeta našastih pri izkapanju toli u Kninskom, koli u Kosovom 
polju, narasla je sbirka na vise stotina komada, što se privremeno čuva u samostanu 
00. Franovaca u Kninu«. 



i 



r 



— 168 — 



i 



>Shirka se sastoji od preko stotine nakitnih komada kamena i mramora, urešena 
raznim rezburijaina IX, — XI. vieka, a nješto ih i sa ulomcima nadpisa; pak od arhiteto- 
riietiih ulomaka iste dobe; onda od ulomaka rimske i još starije kršćanske dobe; na- 
pokon od preko pedeset predmeta na kovini i drugim stvarima, Sto sve čim prije bili 
će narisano, opisano i objelodanjeno«. 

Na toj skupštini bi odlučeno : ustrojenje družtvene strukovne arkeologične i povjestne 
knjižnice; da »Viestnik hrv. ark. družtva zagrebačkoga« bude družtvenim glasilom. Do 
le skupštine narasao je broj družtvenih članova na 121. 

U »Vie^liiiku* ((lOd. XII Br. 4. str. 113 — 116) objelodanio sam sa tablicom slika 
upis četrnaest komada uresnih ulomaka iz Kapitula i groblja Biskupije, što ih je pred- 
.^jednik našega družtva darovao zagrebačkomu arheol. Muzeju, u ime harnosti prema 
zagrebačkomu arheol. družlvu. 

Početkom 1890. god. postaje »Viestnik« glasilom Kninskoga starin. družtva u 
rubrici »(Jlasnik starinarskoga družtva u Kninu«. U njemu družtveni predsjednik 0. L. 
Marun objelodanjuje družtveno Izvješće (God. XII. Br. 1. str. 30—32, Br. 2. sir. 68—72. 
lir. ^y sir. 110—112, Br. 4. str. 139—141; God. Xm. Br. 2. str. 66-72, Br. 3. sir. 
^lO 92, Br 4 str. 123-126; God. XIV. Br. 1. str. 26— 2t), Br. 2. str. 03 64, Br. 3. 
92—95, Br. 4. str. 125-128), kao što i potanke »Bilježke kroz starinarske izkopine u 
Kninskoj okolici od god. 1885—1890.« (»Viestnik« God. XII. Br. 2. str. 60—68, Br. 4. 
str. 141-144; God. XUJ. Br. 2. str. 62-64, Bv, 3. str. 93—96, Br. 4. str. 127 -128; 
God. XIV. Br. 1. str. 29—32, Br. 3. str. 95—96), u kojima vierno tumači, kako se je 
cloilo do obrela hrvatskih starina, do ustrojenja družtva i o razvoju njegova radii, 
s kojima je dopro do početka god 1888. To će izvješće gosp. predsjednik po svoj 
prilici nadopuniti u novom družtvenom glasilu, koje će do malo počet izlaziti pod 
imenom *Staro-hrvatska Prosvjeta«. U tromjesečnim spom. izvještajima nahodi se u 
glavnim crtama izložen uspjeh družtvenoga rada od jeseni 1889. god. do svršetka srpnja 
rajeeeea 18^2. 

Nakon \\L družtvene skupštine nastavilo je družtvo kopanje oko bazilike na rimo- 
katoličk(^m ^aobiju u Biskupiji, te su »svestrano pročišćene sgradje«. Tu su još nadjenu 
dva epigralićna ulomka: 

/// M • SED NĆ MV . . . . i 

AEVANGELISTA 

te je oadjeno množlvo uresnih kovinskih i mramornih ulomaka, medju kojima je osobito 

zkmenit onaj. koji s obiju strana ima istu figuralnu predstavu, rek bi Spasitelja na 

priestolju, gdje blagoslivlje pred njim stoječu osobu. 

»Našasto je nekoliko komada raznih u srebru pozlaćenih naušnica .... U jednom 
groba oko glave mrtvaca našasto je 15 tankih u srebru pozlaćenih pločica od veličine 

002 m lapat zlatom protkana raspleta .... nekoliko komada prstenja .... jedna J 

gvozdena Štipala i tri gvozdene ostruge (na jednoj viditi je traga posrebrenih), jedna 
gvozdena sjekira, ulomak u kovini nekog nakita u oružju« (»Viestnik« (Jod. XII. Br. 1.^ 

U *Viestniku* God. XII. Br. 2. javlja predsjednik, da se opet nešto kopalo oko 
bazilike na groblju u Bii^kupiji, te seje načelo razkapanje sa iztočne strane bazilike .... 
>Da&asta je jedna od najvećih naušnica u srebru pozlaćena. Teži 20 cgr. Takodjer i 
jedan zlatni prsten sa izviezenim dvoprutnim pleterom, poput pletera na ostalim iz naše 
dobe rezbarijam - . , . mnogo komada razno bojadisana klačnog liepa .... Takodjur 
izmed ruševina na groblju i onih na Bulatovoj oranici, Špiro Katić u svom vinogradu 
odkrio je tragova starinskim zidovim, koji moraju biti istodobni sgradjam na Bulatovoj 
oranici* . , , , 



" B^PM %t^mw^^m^' ^^m^ ww- m w ^ .' m m ^^ ■ 



164 



^ 



.... Na sjever Kapitiilu u Vrhpolju pod glavice jn Mala Vijola upravitelj sivo je 
priiizvelo pokušsg od desetak nadničara, da za sad samo obi Ritini, kojoj dobi pripada jo 
ondjeSnje ruševhiej i odkrilo jednu četverokutnu sgradju iz dobe narodne samo- 
vkidavine . . . , 

Novom godinom (1890.) počeo je znatno rasti broj dpužLvenih članovaj što nam 
je oeitirn dokazom, da se već počela uvidjati važnost naših atarina. Od mnogo rodoljuba 
došlo je na dar družtvenoj knjižnici raznih strukovnih knjiga. 

Uprav ileljstvo je proučilo način, kako da iz samostanskih tamnih hodnika m 

di>ličnije mjesto starine smjesti. Franovački samostan, koji za naSe starine toliko žrtava 

duprinosi, veledu^no je u ovu svrhu ustupio najljepšu prostranu prizemnu dvoranu — 

Najveće brigu upravite I jstvo sada vodi, kako da družtveni rad tako naputi, kako 

će briga za naše starine biti trajna«. 

U »Viestniku* (rod. XII. Br. 3. od 1. srpnja 1890 je izvještaj upravileljstva, u 
kojem oijo javlja, koliko se oko toga mora brinuti, da sastavi družtvenu zakladu novoanu 
za dalji rad, te da će se tada ograničiti »na najprečije radje, u koje spada raskapanje 
oko bazihke na rimokaL groblju u Biskupiji.« 

U »Viestniku* od 1. listopada 1890. ((lod. XII. Br. 4) izvješće priobćuje, da »kroz 

i* zadnji tromjesečni rok nije družtvo nikakva proizvelo kopanja rad već poznatih uzroka 

oko družtvene zaklade i sgrade gdi da smjesti svoje izkopine .... Damis k tomu može 

se nadovezati, da je već gotova po dr. Sladi i osnova sa nacrtom t odnosnim Irebovnikotn 

^ * za družtvenu sgradu gdi hi se starine položile«. 

I U »Vieslniku« (God. XIII. Br. 2.) dneva 1. travnja 1891. upravitcljstvo javlja: 

4 ^Kedovito tromjesečno izvješće, koje nam je za 1. broj ovogodišnjega ^Viestnika^ zao- 

^ stalo nadoknadjeno je sa godišnjim izvješćem, koje je bilo dostavljeno slavnomu ured- 

ničtvu »Obzora« i »Hrvalske« u Zagrebu za objelodanjenje,« 

Pulag izvješća te skupštine (»Bad kninskog hrvatskog starioarskotJ družtva godine 
IHLU).) imalo je druS^tvo kroz 1890 god. prihoda 2^U)2d i'ov., rashoda !;:il5o4. Hrvat^^ki 
sabori zagrebački i zadarski poduprli su družtvo svaki svotom od 500 for. 

Dr. Slade opisao je u kratko osnovu družtvene sgrade »Što se kani podignut za 
sac u van je hrvati^kih sporne Jiika u Kninu .... Zapremati će 170Q m. imati će tri 
prosloHjes naime ulaz i dvie dvorane. Dvorana s lieve sirane ulaza imati će površinu 
od 64D ra., dočim ona sa desne 54D m., a ulaz 15*60Q m. . . Visina svake dvorane 
biti će 4 m. 

Prag. Frano Hulić izvješćuje »o segodišnjem usfijehu i navodi neke nepredvidjene 
pLJiežkoće, s kojih nije, po obećanju, još dotiskan II. .svezak »Hrvatski Spomenici«, alt 
nada se, da će to kroz nastajuću god. 1891. Čita pismo slavne Jugoslavenske akademije ' 
u Zagrebu odnosno na tiskanje spomenutoga svezka, što skupština zadovoljstvom pnma 
na znanje.* 

Na toj je skupštmi bio primljen predlog upraviteljslva *o ustrojenju znanstvenoga 
oflbora, koji bi glavno družtveno upravitcljstvo podupirao u svim znanstvenim poslinm, 
utanačivao važnije starinarske pozicije, sastavljao plan kopanja i pisao razprave za 
j ti gosla vensku akademiju u Zagrebu« .... 

. . , , »Jednoglasno bi imenovan glavnim izvjesliteljem akademik Frano Bulić u 
Splitu, suodbornici: Dr. Luka Jelić, absolvirani profesor za ^rkeologiju u Splitu, Ol 
Stjepan Zlatović, exprovincial u Šibeniku, 0. Petar Milošević, prolesor povjesli u Sinju, 
Dr. Dragutin Čeh. blagajnik arkeologičkog družtva u Za;Trebu, elanom zamjenikom 
Ivan Tonković, ravnatelj izkopina Ecjuuma i gimnazijalni prolesor u Sinju.* Na toj je 
skupštini prikazana i osnova promjenjenog družtv. pravilnika. Pri svršetku 1890. god 



i 



— 165 — 

bilo je u dnižlvu 7 počastnih članova, 33 utemeljitelja, 80 redovitih i 31 povjerenik, \\ 
sve dakle 161 član. 

Ovako nastavlja upraviteljstvo svoje izvješće u sp. Br. »Viest.«: 

^Nastavljena je radja na groblju sv. Luke u Biskupiji, te opet je naSasto do 
stotinjak komada nauSoiea i prstenova, nekoji opet sa novim variantim u izradbi; jedan 
oveliki nož, dvie ostruge, nekoliko nakitnih komada u srebru, što su. ženske oko glave 
nosile, nekoliko takodjer arhitektoničnih ulomaka u kamenu i mramoru i sliedeći epi- 
grafi^iii ulomci: 

L OHS EVAN(iELIS . . . TEVS EVANCiELlS 

2. AICIS 3 Y. M. DE 

PRECI u bielom mramoru. 

»Dne 6, ožujka L g. buduć napućeni radnici, da potražuju najdonji sloj zemlji^^la 
]j predvorju i mrtvaćnicam, namjeriše se u onoj sjevernoj na jedan sarkofag. Okrenu! 
je uzduž kapele, nešto malo navinut prama sredini bazilike. Dug je 220 m. poklopac 
na brid 2*30 m. i istesan je od bieloga vapnenca. Pročelje u relievu predstavlja dva 
morska konja, jedan prama drugomu zievajuć. Na poklopcu urizan je krst. Donji dio 
sarkofaga sa ornamentalnog pogleda nije u skladu sa poklopcem, pa se razložito mo/e 
tvrditi, da su česti dvaju sarkofaga. To je izvjestno, da je sarkofag iz dobe rimske, a 
kasnije da je krst na poklopcu urizan .... Mrtvac (u tom sarkofagu) nauznačice po- 
ložen, glavom uprtom u zapad a pogledom na iztok, spruženih uza iielo rukuh, bio ic 
zaodjeven sitnom tkaninom, koja se još u laptim nešto slabo sačuvala. Na glavi nije 
imao ništa, a na noguh sudeć po slabih ostancih neke lagane cipele, uz koje su bile 
spojene težke ostruge od tuča pozlaćene. Ostruge su liepo izradjene sa križićim i drugim 
arabeškam, i sastojale su od četiri komada: ostruga, sapon, srednja petlja i žujica. Sve 
je bilo pozlaćeno dobrim zlatom. Vrh glave našasta su dva mala skudelata, srebrna 
novca, jedan: Ario-Dux (god. 1178—1192.); drugi Emericus (1196—1204). Uz lievu 
mku naSast je zlatni novac. Kod lievoga ramena našasto je jedno puce jajaste forme 
od agate sa trojim odzgora prama dolje fildegranim obručem opasano, i teži 17*75 gr. 
Bezdvojbeno je služilo za sponu, koja je gornju haljinu pod vratom sapinjala. Na sve 
krajeve oko mrlca našaslo je sitne crljene zemlje, koja je unutra kroz koju pukotinu 
dospjela Lubanja se najgore srušila, od koje u pepelu preostaje samo po koji frag- 
^npfiat .... konstatiralo se, da je mrtvac bio visoka stasa .... Radja se nastavlja 
u atriju,* 

IzvjeSće u *Viestniku< Br. 3. god XIII. (1. srpnja 1891.) javlja, daje opisani sarkofag 
prenesen u Knin . . . , »još se konstatiralo, da je mrtvac na glavi imao svilenu kapu 
ili kalpak .... Kod desne ruke našlo se sitnih fragmenata nekakova štapa, a kod 
bokova sapone od pojasa.* 

'Opet dne 19. ožujka (1891.) roveć radnici dublje u podnevnom brodu bazilike 
Da groblju u Biskupiji namjeriše se na drugo važno odkriće. Medju prostorom prvog i 
dnigog pilova odkopase nekakav zid, poput bazisa od pilova, dug 3*20 m., širok 1*90. 
visok 170. Odjeka radnikova maškhna već nam na prvo označila, da je to grob. Ne- 
imajući taj grob s nrjedoog kraja označena otvora, kroz koga su mrtca unutra položili, 
trebalo je s jednog kraja grobnicu prosjeci i zgodan ulaz otvoriti. To je bila prostrana 
di^bro zidana i posvodjena grobnica, unutri duga 2*50 m., široka 1 00, visoka 1*40. 
Konstrukcija grobnice jednaka je konstrukciji zidova bazilike, a i dubljina je ista sa 
dubinom temelja bazilike. Svojom površinom izravnjivala se tlu bazilike. Predsjednik je 
prvj nnutfa saSao i konstatirao, da se je mrtac .sasma u crnjelo-smedjasti humus preo- 
bratio, da tnu nigdje traga kakvoj koštici ili zubu. Humus je zapremao jugozapadni, za 



- 166 — 

jtim centimetar debeli prostor groba. Ipak moglo se nameti iiljepljene tragove odieć^^ 
siHie tkanine i drvenog liei=a, a oko pojasa i uoguh malfh fraginenaLa pozlate. Mri var 
je bio okrenut od zapada pogledom u i^tok i dug je bio I "50 m. Kod nogu naSaste su 
dvie iz bronza, srebrenom korom ovijene a dobrim zlatom pozlatSene ostruge, sa od- 
nosnim saponinij sivdnjom petljom i dvjema iujkanta. Na sred pasa naSasta su dv;i 
siipona sa lakodjer dvjema žujicama, Rad ja u zviezdicama ovih predmeta je iz vrstna. 
a predmeti su dobro .sačuvani. Mi srao odmah po mjeri mrtvaca i po objerau ostnigf^ 
prosudili, da je tu bio pokopan neki golobradi mladić, NaSim nagadjanjem po^gli smo. 
da je nu'tvac iz prve davnine dobe bazilikOj da su ostruge jednolične oštru gam naSastim 
u sarkotagii, da je mogao imati nad grobom sa nadpisoui ploču, koja da je u tlebu 
crkve nad grobom lež^ila, paće ji^dan fragmejiat takove nadgrobne ploiSe, koji je to blizu 
našast sa hepom ornamentikom i oznakom: f FlLl(us), mislili smo, da bi se upravo 
na ovaj grob mogao odnositi. Kasnije .smo opet naSli nekoliko odnosnih slova, pa opet 
dva ulomka odnosne ornamentike 

Dne 24. travnja u seoskom putu, što presieca zgradje, našasto je nekoliko fragme- 
nata transeiia, predstavi ja juć jednog orla i neku drugu kimenčnu živinu. Isti dan ki 
bazilici u glavnoj absidi našasta je jedna bronzana i liepo izrad^jena mala peUja r 
žujica od ostruga, i jedno puce, slično pucetu našastu u sarkofagu, ali manje od ovoga 
i odlomljeno od svog okvira. 

Dne 9, svibnja opet u spomenutom putu nasast je jedim kipić u kamenu, kuji 
predstavlja fiovjeka sa maiiejn o pojasu, a rukom na balčaku. Ovaj kipi<5 važan je m\ 
izradbe njegove odjeće. SuviSe u istom putu dne II*. svibnja našlo se ko gradivo uzidinj*> 
Jedan ulomak praga, ispleten lozom, pticam i križićim, i sliedeći ulomci nadplsa: 

1. VP TEMI^ORV VOT\^M 4 TEPLV TIBI DICATO 

2, TIHI ALMIFICO DOGL 5, EKIGVVS V 
a IS Kr (lAllRJ B 6. AGENS 

Dne 25. svibnja radja je na ovom grobištu obustavljena, a prešlo se malo da!je, 
oko 50 metara u sjevero- zapad na oranicu bra(5e Zdriliča. Ovdje odmah prvi dan ođ- 
krivena je jedna velika absida, koje zidovi prelaze u vinograd bra(5e KaLića. Ova ahsida 
sa zgradjami, koje će m naći u spomenutom vinogradu i sa zgradjami prije odkopanim 
na oranici BulaLovoj, sa*Mnjava dio velikib ruševina. Napred se radja nije mogla pro- 
sljeditij dok se ne sklopi poi^odba rad vinograda i sa braćom Katića«. 

U .Viestniku« 1. listopada 1891. ((Jod. X!H. Hr. 4.) upravileljsLvo javlja, da je 
dalo »na rimokat. groblju u lUskupiji sagraditi dvanaest novih grobnica za eventualne 
[jotrebe, kad dodje nared, da se nas^Uni raskspanje, koje je sada rad opravdanih uzroka 
jiiekiimto. l^ri ovoj radji radnici slučajno se namjerise ua jedan starinski grob sa po- 
dnevne strane bazilike. fJrob je bio za 3 raet pod zemljom i slabo u suhozid ozidan* 
U drvenom JLesu, koji je sasma istrunio, ležao je običajnom pozicijom, vis«>ka sta^a i 
be>s svih prednjih zubi, pa zaLo mislimo vremenit mrtvac, Uzanj o lievom boku našas* 
je prilično saćuvan u drvenim koricam iz IX,— X. vicka mač, koga je pokojnik ljevicom 
pritiskivao. Uz mač naSaste su i (ibuie pojasa i druge, što su mač sa pojasom vezivala 
I IZ noge naSaste su liepo izradjene al slabo sačuvene ostruge, i nekoliko komada gvoz* 
denih poput rebara savijenih Šibika, koje su valjda oko nogu ko oklop bile savijene. 

Nastavljena je radJa za jednu 100 metara u zapad daleko od rimokat. groblja u 
liiskupiji, kod Hulatove oranice^ i u već najavljenoj absidi »naSast je jedan kapitel* . , , , 

'Opet se pokušalo kopali na Cecoli kod Drniša sa iztoene strane glavice, i m se 
udkrila jedna čedna crkviea okrenuta u iztok. Oko crkvice I u njoj pootvarano je ne^' 
koliko pj'ostih grobova iz kasnije dobe. Našlo se tri ulomka transena, dva komadića 



I 



■P> 



— 167 — 



bieloga kararskoga mramora. Sa pokušajim izvedenim god. 1890., kad se sa zapadne 
strane odkrila oveća crkva i nadao jedan ulomak nadpisa iz X. vieka, i ovim zadnjim 
pokušajem zađosta je konstatirano, da su onđješnje ogromne ruševine, za koje se do 
sada nije gotovo nidta znalo, iz dobe narodne samovlada vine.« 

U ovom izvješću izrazuje Upravitelj stvo svoju odluku, da neće nikako privoljeti, da 
hrvatske starine »bilo gdje budu stati pod istim krovom sa rimskim starinam« 

Predsjednik je bio u Zagrebu »i lićno predao slavnoj jugoslavenskoj akademiji 
»Hrvatski Spomenici svezak IL, koji nadamo se, da će biti dotiskan do poćetka nastajuće 
godine. 

>Predsjednik na povratku iz Hrvatske na Lloydovom parobrodu pred Zadrom 
ki-atkim govorom potaknuo je prisutne dalmatinske hodoćastnike, koji se takodjer sa 
izložbe iz Hrvatske vraćali, prema hrvatskim starinam tako, da jih se mahom do šest- 
doset odličnih rodoljuba našemu družtvu predbrojilo.« 

U izvješću u »Viestniku« God. XIV. Br. 1. upraviteljstvo javlja, se nada, da ćo 
počet kopati u Kaštelima sredovječne ruševine sv. Petra od Klobučcaj »Absida crkvt^ 
dobro se razpoznaje i okrenuta je od sjevera u jugo prema moru. Nasip ruSevina je 
velik preko četiri metra.« 

»Viestniku« dneva 1. travnja 1802. ((iod. XIV. Br. 2.) upraviteljstvo iz- 
vješćuje, da: 

>Dne 28. prosinca 1891. bje obdržavana u Kninu peta glavna skupština. 

Predsjednik ju otvori poduljim govorom u kom iztaknu .... kako se i prava 
naša narodna iliti hrvatska arkeologija počela pomaljati od nedavna u Hrvatskoj 
glavno putem starinarskoga družtva kninskoga, komu je cilj dvojakim načinom obra- 
(Jjivati ju, izkapanjem i sačuvanjem hrvatskih spomenika. Uvjerava, da se je već do 
sada toga blaga i dobrano sakupilo. Pita, kamo će se s njim? U Zagreb, Zadar, SpljetV 
Ne, odvraća, tu bi uz sjaj drugih spomenika tudjih naši pomrčali. Nastoji, da dokaže 
potrebu samostalnoga središnjega arkeol. hrvatskoga muzeje. Veli, da zato nije još 
dakako obradjeno sve koliko treba, te da dosta za sada graditi hrvatskim starinam pri- 
vremeni hram u Kninu, a medjutim udesiti priprave za svečani u onom mjestu, koje 
će se kao sgodnije prikazati. 

Poslie predsjednika izviesti družtveni tajnik dr. Miho Šimetin. Uprava nastojala je 
1 nadalje putem izkapanja množiti sbirku. a proučavanjem zemljišta opredieliti mjesta 
i sve plodnija za rad. 

Družtveni pako blagajnik Josip Lovrić orisa pregled ekonomičnoga družtvenoga 
slanja. Imalo se na razpolaganje 1551 for. 80 novč., a izdalo se 1474, te je ostalo 75 for 
^l* novč. osim glavnice 1500 for. 

.... pravilnik preinačen stupi u krepost .... 

U znanstveni odbor bjehu izabrani: »glavnim književnim izvjestiteljem veleučeni 
gosp. Franjo Bulić«, te članovima: »Sime Ljubić, Dr. MU. Šrepel, Dr. Luka Jelić, 0. 
Petar Milošević, a članom zamjenikom Frano Radić.« 

Pretresalo se je nadalje: 

a) Gdje da se nastajuće godine 18i)2. obdrži godišnja glavna skupština. Primljeno 
'da ova bude u Kninu, a god. 1893. na Solinu. 

b) Bje imenovan Virgil Perić počastnim članom. 

c) Dala se povlast upraviteljstvu, da razpolaže družtvenim imetkom, kad bi to 
trebalo zato, da se dogotovi sgrada muzeja.« 

Još su primljeni drugi zaključci odnosnih na sačuvanje nekoliko staro- hrvatskih 
^KHnenika. 



— \m — 



»DružLvo imalo je do konca g. 18!J1. banova uKiinetiitelja 3i\ počaslnih 8, redo- 
vitih 137, povjerenika 17, u sve 198. 

U »Viestniktit God. XIV, Hr. 3. (L srpnja 1892.) upravileljstvo javlja: daje dnevnik 
• Hrvatska* objelodanio izvješće radnje druži vene skupštine i veledusno družLvu poklonin 
500 potrebnih iztisaka. 

•Jugoslavenska Akademija poslala je dnižtvu 130 fon, što je izvadjenn iz razpro- 
danih knjiga »Hrvatski Rpomenif^i« svezak L- 

» Upravileljstvo poslalo je podporu vriednornu družtvenojnu povjereniku Petra 
Stanicu u Vrlici«, kako .sam to već izvjestio u prvomu dielu. za izkopine u Koljanima - 
! u Polraviju. 

Na Kapituhi poolvarano je deset grobova pred bazilikom, te 9u na dva mrtva^^a 
nadjena dva para ostruga, po obliku kojih će se moć ustanoviti doba. 

Predsjednik obažavži ruševine Sustjepana n Sućurcu kod Solina, izkljiifiio je svakO'1 
vjerojatnOHt, da bi se ondje moglo naći Što zlamenila. 

»Upravileljstvo nastavilo je jos neke radje na ritnokat. groblja u Biskupiji, lekorn 
koji li našast je jedan relief na ciboriju, predstavljaj uć poprsje Bogorodice, Slika je donta 
dobro izradjena, ali je u tri ulomka prebijena. Ovo je joS jedan važan podatak o pi- 
ianju nbikacijc raznib bazilika u Kninskoj okolici. NaSast je takodjer jedan epigndlr^ni 
ulomak sa velikim slovima; XPO i Još nekoliko ornamentalnih ulomaka odnosnifi na j 
ondješnju velevažnu baziliku. Suviše naSast je velik broj raznovrstnih naušnica, pi^tenjal 
i drugih nakita u kovini. Ali najvažnije odkriće sastoji u šest grobova, koji pripadahu 
hrvatskim velikaSim, \1 dubini skoro od r> m., a toliko daleko od podnevnoga broda 
bazilike, upravo uspon/d zida kapele našasi je prvi grob dne 28, svibnja t. g. Mrtvac 
jf5 bio n drvenom liesu ukopan, običajnom pozicijom prama izloku položen, u ,šain(ij 
zemlji, bez ikakove gradje groba, ili barem sliena bedrenjača ili poklopnica, a nvakoviinl 
načinom biSe i ostala ćeliri groba, o kojima ćemo dalje spomenuti. Pokojnik visoka 
stasa držao je u lievoj veliki dvosjećni mać sa odnosnim liepo izradjenim i dolini sa* 
čuvanim fibulam, a u desnici imao je Lakodjer jedan nožić dug 0'20 m. Na nogub imao 
je liepo izradjene i dobrim zlatom pozlaćene ostruge sa odnosnim fibulam. dobro sačuvane- 
U usLijuh našasl je zlatni bizantinski novac sa slikom odnosnoga cara Konstantioa^ 
Kopronima i Lava IV, njegova sina (751 — 7750 g^re okrenulinn. Jedan pedalj dalje odj 
lieve noge našasta je dobro sačuvana iz mjeda nekako va posuda poput naših lava, aKj 
kratkom ručicom i oblikom posebnim, a tik ove druga posuda ,"ilabo sačuvana, nali 
na današnje vodene >bardake,* Iz nutra je bila drvena a iz vanka dvojakim obručii 
dvovrslne kovine okovana, (ivozdena kovina služili su ko običajni obruči, dočim obr 
od kositera bili su nanizani i za nakit metnuti. Ova posuda rad trošnosti nije se mt 
čitava sačuvati. 

Vise ovog groba i mrtca za 2 m, istim pravcem našasl je istovjetan grob prvoi 
ali samo inrlcu u desnici nožić, kod nogu islruhnule ostruge a u ustiju zlatni bizanlif 
novac sa slikom cara kako gori, gore okrenutom. 

Sutradan dne 29. istoga uz Hevi bok prvomu grobu našast je treći grob i mr 
uz noge slabo sačuvane ostruge, na prsima fibula od pojasa, a u i^stiju zlatni bizantins 
nuvaCj slikom cara kako gori. Dne 30, istoga u podnevnoj kapeli odkriven je ćeli 
grob, koji je glavom upirao u zid donji kapele, a širinom položen na sredini iste. Mrt\i 
je bio sav istruhnio i u sgo)jni humus pretvoren. Na humusu opažalo se tankih 
odjeće dobrim zlatom protkane. Kod lieve ruke našasl je jedan veliki nož dug l> 
širok O^Oo. Kod nogu našasle su dvie ostruge sa odnosnim (ibulam dobro sačuvan 
naresni dio li bula i ostruga dobrim zlatom pozlaćen, a ostalo bilo je od neke ptisel 



— iGii - 



[>vme» za koju m hrdja nije mogla hvalati , , , , Dne 31. istoj^a odkriven j« peti grob 
i tok ^vohii dni^omit p^re o|ii;5anoinii, tiz :>aini izvanjski zid bazilika Mrtcu u desnoj 
Ili n;iža.st je knilki nozi*;, a u ustijuh jedna sitnu zlalua naučnica i Jedan drugi zlalni 
iosnat! oares od površine jednog centimetra 

Dne 3. lipnja adkrtven je Šesti gnib istim praveem lea 3 met. daleko od drugoga 
ptsano^m groba* Uz lievu mrtcu našali je dvosje^ni mać sa vrlo krafsnim i dobrim 
atom pozla<^enim fibulam. Fibule su bile s^aodjevene navlakom od tkanine, koje sa se 
)š dielom i-ačuvale. Na nogtih našaste su ostruge, ali stabo satluvane, U nsLijuh itašast 
\ alatni novac 8a slikom cara kao gori, dolje k zemlji okrenntoni, doćiin druga sUka 

prednlavlja dvie okrunjene glave» gore je bifa okrenuta. Jedan pedalj vi^e glave 
isasta jedna posuda, koju mi kod prvoga opisanoga groba nazvasmo po pnćku bar- 
j^nm. Posuda je loi5e ?a^uvana, ali ipak dali će se odnosno slika sastavili, 

Radja uz podnevni brod bazilike u velikoj dubini, što je skopčano sa velikim 
oškom, nastavlja se, o čemo ćemo u nastajućemu broju »Viestnika^ izvjeBLiti.t 

rViestnik* (iod. XIV. fir 4 (1, listopada 1^92,): 

»Nastavljeno je raskapanje na rimokatoličkom groblju u Biskupiji .... 

Gotovo u svim važnijim grobovim ue baziliku odkriveinm, ne^to blissu mrtca, naSlo 
i se lončanfh krtjelaka, koji »u bili od icžine nasute ssemlie smrvljeni, pa je vjerointno 

1 su obićavali i lonce krai mrtvaca polagati. Hvakako uz bardake i tove nalazilo .se 
► i lonaca . . : * 

Dne 18. (lipnja) deset metara daleko prama trećim pilovima u jugu od bazilike 
"' * je za jedan metar pod zemljom jedan mrivac i u ustima ?^rebreni novac. Novac 

iHga kraja ima sliku raskriljena jcdnnglavog orla, a s dnige birane grb i u njemu 
tego 12 desnog kuta prama lievom dolje dva reda kocaka,«^ Tu uredništvo »Viestnika« 
fara ovu bilježku:' »Vecma je slabo sat^uvaa lako d^ pismu jedva traga. Ovo je 
r^ako goiićko, te novac veoma naliči oglejskim iz XII i. stoljeća. Stariji nije jamačno. f 

•Dne 19. istoga prama četvrtim pilovima -daleko od bazilike 4 m. u istoj dubini, 

>^^i važniji grobovi prije spomenuti, nasast je mrlac na zlatnim bizantinskim 
^. v.m prije opisanog cara, sa .slikom gore okrenutom. Lieva ruka mrtvaca bila je niz 
Ao oprutena, dočim desnom privitom na pojas prsiima je prihvaćao srebrenu libulu 
1 pojasa, o komu nije našast mač» Kod nogu našasle su ostruge sa odnosnim tibulam 
' ' -e sačuvane. Ostruge su bile veoma liepo sa srebrenim arabeškama izvezene i 

iurn navlfikam providjene i spadaju med ukusnije, jSto ib se je du sad na ovom 
robijo nažlo. Mrtvac je u običajnom položaju u drvenom liesu bio položen. 

Dne 22. istoga prama prezbiteri ju u jednakoj dubini uz 2id bazilike našast je 
dao mrtvac i uz glavu mu jedna pozlaćena ukupna naušnicaj a kod nogu ostruge 
abo sačuvane. 

Dne 24. istoga jednako prama prczbiteriju deset metara daleko od bazilike u 
utaum grobu oko glave mrtvaca uašasto je ^edam srebrenih kockastih predmeta, koji 
I fta glavi sprida za nakit nošeni. Opet u drugom blizu ovoga našasto je toliko pozla- 
zvieždica; takodjer u tredem grobu nekoliko pozlaćenih pločica, na uekini urezane 
.. /.iicc^ na dragim razkrlljeni orlovi, na drugi jern lavovi, a na nekim pako nekakav 
mp znak poput liei-a, kakovih se opaža na hrvatskim stećcima. 

Kopalo se dublje u bazilici u srednjem brodu i u jednom grobu naiao se je 
bmak rimskoga nadpisa, od koga je prije vedi ulomak, 3 kilometra u jugoistok u 
riiću kod kuče Kekiča, našast i obielodanjen u Hulleltino u Splilu godine 1887. 
laoa 115. U prezbitergu kopalo se je duboko 5 metara, al sa nikako vi m uspjehom. 

Dne 30. istoga radnja je obustavljena* .... 

12 



— 170 — 

>Dne Ž5. arpnja t g. podpredsjednik e. k, Datmatinskoga namjesiiistva* presvielli 
Pavić^ bio je u Kninu i največum pomnjom i zanimanjem pregledao je sbirku, pak 
sutradan pošao na pojeđme položaje mkopina, g^i© ae je točno o svetnti obavješlio I 
na,ipnhvalnije o uspjehu više se puta issjavio. Ovaj posjet nadamo se, da će dobrim 
plodom za družtvo uroditi, pošto se dulje vremena izgledala susretljivost Visoke Vlade 
prama lirvatskim j^pomenicim.« 

Predsjednik je uSao kroz to doba u trag novim staro- hrvatskim ostancima na 
groblju Sv, Trojice u Biskupiji i obadao je Nin, 

*Družtveno upraviieljslvo, pošlo \e iscrpio sve načine kako da bi m na pokrajinske 
troškove sagradio ii Kninu prevremeni muzej za hrvatske spomenike, u smislu /.nklju^ka 
dvijuh zadnjiii druži venih skupžhna a savtrzu sa ćastnim otcim Franovciin u Kninfi, 
počelo je graditi taj muzeja koji će, valjda prije nego ovaj broj »Vie^stnika« Imde u 
sviet odposlan, biti dogradjen i na obću radost i zadovoljstvo ko nova kullurna steče- 
vina brvatskora narodu biti predan.* Od listopada \WJ'2. godine neiina drugog dniž- 
štampanog izvještaja zb. sliedeću godinu dana, jer le usljed umirovljenja siagrebaekog " 
muzejalnog ravnatelja prof. Dn, Simeona ljubica i njegova pi^seljenja u Slanj^rad n^ 
otoku Hvaru, prestao izlaziti »Vieslnik.« 

Dne 24. kolovoza 1893. na Hartulov dan, baA kao narodna hrvatska ^vin-muvsi, 
obdržavann je u Kninu svečano otvorenje i blagoslov »Prvog Muzeja hrvatskih Sptuue- 
nikas kojemu je prisustvovalo nekoliko stotina odličnih ljudi iz raznih strana Dal macijtv 
U isti dan se je izveo impozantan korporativan iztet na rzkopine u Biskupiji, gdje su 
ispjevane zadušnice pokojnicima ondje zakopanim na starodirvatskom jeziku, te na 
Kapitulu, gdje sam izrekao spomenuti govor o uhikaciji biskupske crkve S. Marije i 
kaptolske Sv- fiartula, te o povjestno-umjetniftkoj zlameoilosti staro-hrvatskih spomemka. 
Nakon otvorenja Muzeja bila je šesta glavna družtvena skupština^ na kojoj je predsjednik 
govorio svečano slovo, a tajnik je u kratko izvjesilo o drtižtvenom radu i o gradnji Muzeja. 

Na toj skupštini, radi nesuglasja sa Predsjednikom a poslima^ koji §e tieabtt 
nntrnje družtvene uprave, gosp. prof. Dr. f.uka Jelić i prag. prof. Frano Bulić odrekli 
su se časti članova ^u^ristvenoga odbora, a ćetiri dana kašnje sa petorieoni drugi! 
gospode iz Spljeta najavile pismeno svoj izstup iz družtva. Skupština nije bila hcćelB 
primili odreku prag, Buliča, nego ga je molila da ostane. Kadi prerane oplakane srnrli 
prof. Cl Milosevića nastupio je na njegovo mjesto člana znanstvenoga odbora Fmno 
lladia Članom zamjenikom bi imenovan Vid Vutetić-Vukasoviti, učitelj na gradjanskoi 
učionici u Korčuli. Na mjesto izstupivSega Dra. Jeliča bje izabran preeastni Đn. Petar 
Kaer, župnik u Zrnovnici kod Spljeta, 

Na istoj skupštini bi primljena ogromnom večinom glasova promjena družtvenog 
imena te se od tad zove ^ Hrvatsko Slarinarsko Družtvo*« 

Po predlogu R Radića bi zaključeno, da upraviteljstvo nastoji, da dobavlja svak<J 
godine za družtvenu knjižnicu po nekoliko strukovnih knjiga v/. j-aznih grana arheologije, 
premda se je predlogu bio prije izstupa protivio prag. Bulić, »polio da nbslctii već 
znanstveni odbor.« 

Suviše, ako se nebi moglo da nastavi izdavanje »Viestnika*, zaključenu je, da 
družtveno upraviteljstvo izradi posebnu osnovu za posebni drnžtvem organ: 

L da ugovori sa suradnicima, koji bi obradjtvali ta,i organ; 

2. prouči sredstva, iz kojih bi se troškovi namirivali; 

3. da za tako važan predlog sazove do svrhe ove giidine posebnu tiruživeuti 
skupštinu, koja će pretresti n pravi teljst vene predloge kako bi početkom nastajuće gudino 
taj organ počeo izlazili.* 



g^^ll^ 



— 111 — 

vao gost pfisusUovao je akopšLim prof. Polihrooije AgapijeviĆ SyrkoTu, profesor * 

;radskog sveučilišta. 

Uz opis sveeaiioHti otvorenja Muzeja, raznih prigodnih govora, te izvještaja izva- 
\z raznih hrvatskih novina, tiskalo je upraviteljstvo izvještaj Šeste skupštine u 
pod naslovom: *Spornen-Knjiga otvora prvoga Muzeja hrvatskih spomenika* itd. 

> 1894, sir 210 u 8« su četiri tablice. 

Prigodom otvorenja Muzeja primi kninsko družlvo milodara u ukupnoj svoti od 

)nnta. 

Dne 15* svibnja t g, obdržavana je u Kninu sedma glavna družtvena skupština 

[i dnevnim redom: 

L (fovor predsjednika. 

i. izvješće tajnika, 

5. Izvješće blagajnika, 

L Obnovljenje upravi teljstva. 

\ Obnovljenje znanstvenoga odbora. 

3, Izbor trojice pregledatelja družtvenih raduna. 

h Konkretni predloži uprav iteljslva o izdavanju družlvenoga organa prema zaključku 

^ družtvene skupštine. 

3, proširenju »l'rvoga muzeja hrvatskih spomenika i o kupovšlini zato pri- 
kuca 

9. izbor izaslanika na medjunarodni slaro-kršćanski kongres* što se namjerava u 
obdržavati, koji bi družtvo zastupali i o hrvatskim starinama kongresiste oba- 

10. Odlučiti, koje stanovište da družtvo a:auzme prania U7.trajajućemu se starinar- 
1 družtvu iBihact u Splitu, 

IL Slučajni predloži, koji treba da budu upravitelj i^t\^ dva dana prije skupštine 

li 

L Predsjednik je u poduljem govoru dokazao poli^bu, da za čuvanje i njegovanje 

ikih starina budu osnovani posebni muzeji, u koje da se ne budu primati starine 

vrsti. 
U, Tajnik je izvjfstjo, da je »Spomen-knjiga* bila tiskana u 1000 primjeraka i 

je eist dobitak namienjeu obretu »gi^obova naših domaćih vladaoca*, koji će biti 
Ijen na dva jednaka diela* »Jedan dopasti će onoga, koji bi za godinu dana na- 
najbolju raj^pravu o ubikaciji tih grobova, a drugi za pokuSaj izkopania istih, 
Družtvo je upravilo molbu na Sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonijo u 
Iju, prosec podporu za izkopinej koju je fiiianc, ndbor sproveo vladi sa preporukom 
fako su upravljene dvie molbe na sabor kraljevine Dalmacije u Zadru, proseć 
ra za izkopinej i izvanrednu podporu za kupovštinu priiežeće kuće uz muzej, 
je osbdnna i družtvu je doznačeno 50(J lbr> pod pore, a diniga uvjetno. 
Upravljena je molba i na zemaljski odbor, proseć njegovo posredovanje, da sve 
i, šio budu naSaste pod Kninom, kroz uredjeuje rieke Krke budu družtvu na saću- 
ustupljene. Zemaljski odbor jo tu molbu sproveo sa preporukom na dalmatinsko 
slništvo. 

Upravila se je molba i na visoko ministarstvo za bogoStovje i nastavu u Beču za 
m od HXX) for. godišnjih. 

DjTiga je molba potlnešena visokom ministarstvu za trgovinu u Beču, da bi blago- 
đM družtveni muzej u saobda^ju .^a članovima od poštarske biljegovme oslo- 



^ — 172 — 

Dvie je niotbe društveno Upravi ieljstvo upravilo na hrvatski) arkeologii^fio družtvo 
u Zagrebu, jednu, da budu družlvu izdane ssaosUile kamaLe na ?ta kladu grobnic^ktiga 

polja, a drugu, da bi 5ipomenuLa sva zaklada bila družtvu uslupliena 2a kupovsUu-i pri- 
ležne kućo uz muzo] 

Od zadnje skupštine prirasao je hmj druži veiiih članova i poklano je družtvu vj^e 
milodara. 

Upravo zadnjih dana dobiveno je nekoliko hrval'^kih spomenika, kiiji si vtjotn > 
zlanioniti radi nadpisa i uresa, koji su na njima. Naišlo se pod l*elrovceni kod Droi- 
na jedno slarohrvabko groblje m srušenom crkvom, koje će se na-^lojati odkopati netoi:: 
sredslva dozvole. 

Prigodom smrti družtv. poča^stnoga člana Dra. Frana RaČkoga izvjelena je n.i 
muz. sgradi crna zastava, poslane su sažalne brzojavke u Zagreb, a društvo se je (hi ml' 
za^^tupati na sprovodu po Ćlanti prof. Dru. Franu Markoviću, a na 30. dan poda - 
obdržavane su u Kninu uz sudjelovanJG mjestne hrvatske čilaoniee sve*>ane zćLdij> 
U znak žalosti sva je skupština ustala na noge na poziv g. tajnika. 

III. Po blagB^jnikovu lzvješ(!'U sliedi, da je liružtveni prihod za doba od 22. kol 
voza 1893. do 14 svibnja L g. iznosio for. 10:J9r»0, razdod for HHO'ŽO, te da .je vtšk 
ostalo for. 150.30. 

IV. Aklamacijom bi predsjednikom potvrdjen dosadanji pi^ajednik 0> Luig] Marui 
Takodjer aklamacijom bjehu odabrani suodbornicima prof, Dn. Šime Ljubić, Di 

Mibo Šimelin, prof. Stjepan Buzolić i Jozip Lovrid 

Budući se gosp. J, Lovrić odrekao časti radi nastavSih nekih svojih dom, okolov- 
Alina skupština mu izriče zahvalnoj^t za dof^adanje njegovo zaslužno djelovanje na kori- 
družtva, te bi na njegovo mjoMo izabran velepoj^jednik gosp. Dragutin Tomi<5. 

Zanvjenicima bjehu izabrani gg. Miho Cović Plenkovid i Josip (lavrić. Članovi Upra 
viteljstva odabraše medju sobom prof. S. Ljubica podpred^^jednikom, Dr. Mibu Šimetiii; 
lajnikom, Dragutina Tomića blagajnikom a prof, Dn. Stjepana Huzolića suod borni kotv 

V< Pri obnovljenju znanstvenoga odbora bjehu jednoglasno izabrani: Frano Hadi 
glavnim izvjestiteljem, suodbornicima Petar pop Kaer, Vid Vuletič'-Vukasović, ot Andn';- 
Vukičević i Grgur Urlić-Ivanović, a zamjenikom Petar Opara. 

VL Pregledateljima računa bjehu izabrunj doBad*inji odbornici gg, Ivan Matkovi- 
Josi[) Barić i Ivan Draćar. 

VIL Obzirom na potrebu izdavanja družtvenoga glasila bjehu jednoglasno prini 
Ijeni sljedeći predloži Upravi teljslva: 

L Da družtveni znanstveni odbor poćme odmah izdavati tromje^Ćni družtvei 
organ pod imenom: »Slarohrvalska Prosvjeta', organ hrvatskoga starinarskoga družtv;j 

2. Urednikom »Prosvjete^ biva glavni izvjestitelj znanstvenoga odbora, a red^mri 
suradnici osiali suodbornici istoga ddbora, a kao dopisujući ćlanovi novi družtvei i 
povjerenici, 

3. »Prosvjeta« uz strukovne razprave donositi će sve ilustracije hrvatskih spoiiiv 
nika, i time pripravljali gradivo m obsežnije radnje, koje će biti nastavljeno kod |uji- 
slavenske akademije. 

4< Troškove »Prosvjete« namiruje uprava dražtva iz svojih redovitih prihoda. [xui 
pora i predbrojba na istu * Prosvjetu*. 

5. -Prosvjetu* mukte dobivaju svi dru?4veni članovi. Književnim i ssnanstveinm 
dru?ivima daje se u zamjenu, a ostali za for, 3 godiSnje. 

6. Prvi broj »Prosvjete* izlazi po mogućnosti u koluvozii o. g., a drugi, kada v** 
sakupi stotina predbrojnika ili novih družtvenih ćlanova. 




^ 



— 173 — 

\ Opredieljiije m glavnumii izvjestitelju znaiislvenoga odbora dosljedoo uredniku 
,'jete* za jedan puL ibr 15U u iivrliu, da u^uiogne proučiti arkeglogifinu književnost 
žiiicam H-4>a i Moiiakova, 

\fU]. Obzirom na proširenje 'Prvoga Muzeja hrv, .sporiionika* na lemelju ubsežoa 
ia Dra. Simolina i^kujišLina prima ovo zakliućke 

1. Skupština ovlaftćuje Upraviteljstvo, da kupi Funtataua kuću, koja leži U2 Mu-^ej, 
inaćonu ctenu nd Tor. 15SIHJ, 

t U svrbu kupovati ne ovlašćuje se Upraviieljslvo, da može pridignuLi glavnicu, ^io 
1 samostana sv. Ante na vjeresiju čuva i da preinacli V, tueku na^jmovnuga ugo- 
IS ir. iyt»3 br, 8BU() bilj, Vujatnvića tako, da društva odifada bude obvezano samo- 
plairati utanačenu najmovinu svakog tromjaseca. 

J- U istu avt*hu ovlažcuje ^e U|)raviteljstvo, da može kod g. Kate HradaS ud, Hrailo 
Li zajam od for 22(M\ izplativib u viSe ^(Hltnu, sa kamatama od 5%. 
1. Jednako 2*e ovlašćuje sklopiti zajam /a tur. 2401) kud žcm. dalin. odbora u 
u smislu HaktjuC^ka dalm. ^sabora od 17. veljaC-e o. g, 

>. Naredjuje se ll(»ravile!jstvn, da ža redovito i/.placivanje m5*ryei»ili dugtjva kup- 
kuća prMsbcdi biti davana kao i sada na kiruu, te \z čista prihoda budu ti dugovi 
vani, kao što i ostali družlveni pi^liiei neka se u istu svrhu ulažu. 
X Nai'edjuje se dnižtv. Upravilelji<tvu, da odmah sastavi strukovni nacrt ssa radi- 
pojimvak kueV, kako će rnoći biti u tiu^nu ef^tetiLmom skladu sa sadanjim musscjem, 
m bude kuća J2f4adena, da bb te preinake i/.vcdu, zamolivši u tu svrbu visoku 
u fieću za udnoiiol potroSak. 

J L' smislu ovih zaključaka svaki ugovor di obvei^a, učinjena sa sirane upravi- 
j, ima svn zakonitu jakost, be^ da lo oj>et skup5tiua odobrava, 
IX- Na temelju izvješća gosp. blag. Lovrića o svrsi I med. kongr. krsć. arheologa u 
i-8obnu. skupština na predhig upraviteljstva pristaje, da članovi znanstvenoga od- 
gg. Fnin(r Radić i pop l*etar Kaer za;?tupaju tia kongresu družtvo i da kongres 
^le a družtv. rafla Suvi.^e, da njihovi izvještaji ui kongres budu na družtvene tro- 
na vrieme tiskani, da se u vrienic kongresa uzmoć budu-porazdieliti kongresistima. 
^ Obzimm na astrtijajuće se družtvo Ihhać, koje su osnovali članovi, koji su lani 
li 13! naSega družtva, predsjednik je proći tao obsežan izvještaj, koji sadrži dosta 
Imti istina, te je sukpćtina, nakon što ga jo najvećom poninjom saslušala, odlu- 
a ne bude ohjelodanjenj nego da bude saćuvan medju družtvenim spisima. Suviše 
!Hla je, da naše družtvo prosliedi svuj rad prema sebi predpostavljenoui cilju i 
do sad ućinjenim osnovami. Ako bi šlučaino nastale kakove prepirke o jednom 
goni dru^.lvu, da se naše u tomu po^^ve pasivno ponaSa. 

(1 l'ri toćki o dućajnim predluzima upraviteljstvo predlaže, da budu imenovana 
nim članovima sliedeća gospoda: 
L Profesor Tadija Smićklas u Zagrebu, 

2. Dn Košta Hormann u Sarajevu 

3. UL Urban Tali ja u Dubrovniku. 

4 Kan. fCdmund Henseos u Sovaru. 

5. Bavn* V, Dobru^ky u Sofiji* 

6. ProC Dr Josip Slr2ygovski u (I racu. 

7. Dr. St. Tomkowiez u Krakovu. 

8. Dr .f- Valtrović a F5eogradu 

9. Proi: Dr. J. E. Pić u Pragu, 

10. Di\ Iv. Krstitelj de Rossi u Rimu. 



— 174 — 

U. Kan. prof, J. Duehesne u Parizu. 

12. Pmf. Dn R X, KrauH u Friburgu. 

13. Prof, Dr. N. KondakofT u Pelrogradu. 

14. Pmf. Dr. W. A. Neumann u Beču. 

15* Dr, T- G, Jackson u Londonu, kojima 6e se čim prije oz dotičnu diplomu do 
zimDJa staviti ovo naimenovanje. 

Skupština prima i prediog tajuikov, da oni družLveni redoviU Olanovi, knji su d^ 
sada izplatili for, 40, ili oni, koji tekom nasta^jut^ih godina toliku svolu izplale, budu 
uvršteni tnc^^ju članove utonieljiletje. 

Na prediog g. ^Jos, popa Malkovića bi zaklju^.eno, da se ove ili nastajuće j^odini^ 
prema uvidjavnosti upravileljslva, obdrži jedna glavna skupSt-na u Šibeniku. 

Napokon na prediog g. Ivana viteza Karabaića xakljn<\uio je, da se druži vo opel 
praglasoin obrati na narod radi uslpojenja družtvene glavnice, te du se imenuju u 
svakom važnijem mj*stn druži veni povjerenici, pa bi zato bilo najshodnije zamoliti ^jo- 
vjertnike ^Matice Hrvatske*, da se te ČasLne zadaće prime; a po predlogu .(osipa popa 
Matkovića, da se za to xatnole i povjerenici druži va sv. J ero I i ma 

Pri svrgi je član znanstvenoga odbora Frano Raditi čitao obsiran nekrolog poč. 
člana Dr, Frana Rački-a, koji će biti tiskan u ovogodišnjem druži v. izvjeSlaju. 




Razne viesti. 



red ni kov! fzletf. <>«J diit^vn VX do 21. vlOjui'^c t, g* pfjhodlo je nal urednik otok Lastovo, 
Uli njemu jcA neke Minrms^t* orkifice. kojo fjij«* bi*) ilopru pregledati uii prijaStijein i«Ietu, Naj- 
A i tmjstjirfjn od erkviuu pr^gtedjiiiib tom prigodom je*l mulnStia kapelicu Se. Oipri^itn^i na 
rani nioka, rmd lukom zvanom Porto Roa§o. Ona ^e bili apisaiia « ovom 6aiopisu »kupa 

fJrtidai IjiHtovgkim crkvama iz dfu^e polovine srednjega vieka. U a Un uskoj f^upuoj C5rkiri 
ne i io j(? i nacrtao krnuori »tarin^ko kolo »a zvoući(?ima fcireuhtš nolarum}, 

\ jcA •• \ u koliko nam je donad poriiato, po crkvama kr^ke, «pljeti4ke i dubro- 

Vu|^jc* I ono će biti opijano n ovom *^Rflopiiu, h» kako «e naftemu uredniku bude prui*-ila 
s pobliir i«pita i drngA »pomami ta srodna zvooL^atita kola, te da lb u<5iiii predmetom osobite 

lignje uskrsne pra/nike npofrebio je uns urednik u ^s^vrbii, da izpUnje at^rmiike spomenike 
L Si'jtiflkngR rjilft lili ti pHjrj^kogu poluntokji) od Pjavi^ina i brda ĆuĆma do TrpRJa Na 
I iiir»giiO še je » »svj I' d otpili, kako na tom predjelu m* imu nad površinom xemt)e sa<fuvanih 
iiih spomenika attir(jih od XIL vieka. N*t4ao je fjiarobrvatakih stećaka u velikom broju nii 
>ela Potomnja oko crkve 8. Petra^ Bamo na »te^ku do^u ^*l m., ^ir, IV 74 mi, deb. 0*12 m. 
n }v trokotan fitil itavijenlb »tranica* h m njim velika paloftina sa kmgljaitom jabukom i 
pApiiec5tdra balĆAkom^ knji odavaju XI L viek Nji jednoj t^mkoj plo(5i, ^smailjeĐoj 6elo opkog 
crkve, ureisan je Jflttit^ki križ rn^^Mrenih krnje vii. Svi %u Otitnli a te/ ci bež i kakove rez bari je. 
Vi>m Sv. Stjepan?! u Gaju kod ^ela Prij^dritin po t'etiri groba pokiiveuft stet^clma, dvft kod 
Y- Vida u polju^ u^ grariicu iicmedju mU\ Poiomoja i Pjavii^ioRp a dva joi i uz iuptiu crkvu 
t* — Po tom do35o»jemo m novo područje raspro citiranja »tarobrvatekih ate<?aka. 
Vid Vuleti^-Vukaaorić jd pisao p« kn^ivanju, da je „Spilja na brdu ĆućiuUi povrh Tratemka 
gdje je ukrefjuna u stancu kajttetiu imun trapera za svete tajae. Na trapesrj je ćinUeom ime 
tL* i dra^i nreA*-'. B« ae ouvjfdoiM o tomu* iiai ne j»? urednik us&peo na brdo Cu<5m, poSav^i iic 
Pjjirinna. Spiljt* ne ima u vrb brda, nego je pod brdom u strani, a gori na brdu> odkuda 
vidik na Jaujiuu, Žuljao u, Klek i Neretvu »jedne, a nn Mljet, La slovo i Kor^uin & druge 
mo jft goli krS, iimedju kojega r««te fiibikftata ja^ieĐova gora. Na pove*5oj Dagootaj. od narav! 
iglai!jeT*oi, litici neko je Čavlom plitko kapamo tri četiri poteisa^ a do njih vei&ana alova \\ 
^tla se H'n»t[a^ a u onim pote/ima pred njom mo^'la bi se oagadjati rezatl^eva mimjeni, da 
»va |{||^ To j^ nekako po sred litice. Pri jediiom kraj« litice je kašnje neko zaparao križić, a pri 
aiiu^ku M' '^^l '^^'^ ^^ podaleko jedmi od drugog«. Spilju će nal urednik« ako Bog da, drugom 
pfihoditi m Trateuika. To je sve od on^*gn. §to ljudi pripoviedaju o tobožnjoj ^astnoj traperi! 
finijoj Vrućici kod Trprija ob^tojule su ^tariotke crkvice S, Pa>4kabL i 8. Jurja, ali je ova 
ri|Higradjena natrag tridesetu k godina, a prva ae baS aada pripogradjuje^ Starim crkvicama 
e avaki trag, 

danaestf arkoologrfčki kongres u Kievu. Od drtna 1 -20, kolovoza, po staromu, ob* 
e se u Klevn, kako doanAJemo po pozivu^ primljenom od moskovskog prirediteljoog odbora, 
ujedanjem grofice Prasko vije Sergijevne Uvarov, a poi}a«tuim predsjedimjem velikog kneza Serglja 
rovi^i, veliki arbeobh^ki aastimak (ijesEd«.). Sastanak ^e se razdijeliti na 11 odsjeka, U Vili. 
raspravljat će se o starinama južrih i zapadni li Slavena. Taj de odsjek pretresat 11 radnih 
kao. T. D. FIorinMkij — Oovori makedonskib Slavena, Rezultati arbeologičkog izpitivanja u 
' Ili iu\ vretueiia auj^trijsikog KHposjednuća. Uspjesi arheoiogićkog iztrazivanja u Bu- 

si a veu*^ boga bii^a u bugarskib pomaka i arbsfcih poturčenjaka. Tragovi bogomilske 
-vnuHi, umjetoo»ti i tiarodnoj pjesmi južnib Slavena. Crte sličnosti i razl^ćaosti i^medju 
.; trpkog epoAfi l/vor jugiis!avenake narodne pjesme. JoS će prof. T. D* Flarioskj razprav* 
tanju Pregled >u cjelini i u i^Cfitimai pitanja o razseljenju Slaveni i o prosvjeti slavenakib 
i na temelju najnovijih posljedaka bistorijske etnografije i djjalektologije. Uredništvo 



Bibliografija. 



Butletiino di archeologia e storia dalmata pubblicatcj f»er cura di Fr. prof. Buli^ 
A[j. X\L Nro. 12. Sadr/-Hj: bcrisioni riieiUte; balona, Janjiua. — Le Gemiae deir i. r. Museo ia 
Spalttto ftcuiiistate nell' a. 18J)8. — Nomi e raarche di fabbrica mi legoli acquisUti dal Museo durnnte 
r a, 1898. — Una chlerna romana a BaloDa. — Urna nneraria di alabastro ne\V i. r. Miiaeo aruheo- 
In^ico in Spalato. — Eitrovamenti autiiihi iieir Ager SalonittmiiH, Andetnum e Biliibiiim, — II ristauro 
del campanitu dc^I Diiomo di Spalato- — 8ul riMtauro del nostro Duomo e canjpanile, — 11 nuovc 
Mnaeo ardieokigico a It^palato. — l^a Dalmatie de 1' a. IVM k 1815. — Kitn>vameaii a a ti eh i nagu« 
danti i I PalazEO di Dli^deziatio. — Kitrovanienti antjchi in Almissa. — C. K. Sredifiuje PovjereDstvc 
xa umjetničke i jiovjealne apomeuite. — EleDCO degli oggetti d' arte ac<iuiatati nell' a. 1898 dali' i. r 
Museo iQ Spalato. — Indici. Hupplemento ^ lDdex Epigraphicufj BuUettiui a. 1898. ^^ An, XXII 
Nro. 1—2, Sadržaj: li^crjiiioni Iiicdite- Epetium. Soleiitia, Ager Balonitaiius, Salona, Ager Spalatinm. —U 
gemme dell' i. r. Museo in Hpalato ac(juistate uelF a. \WM. — Notizie m Narona desunte dalle epigral 
antiche. — ReceDsione deli* opera La Dalmalie de 1' a. ITJ! h 1B15, — Spomenik komu eubaristićui 
značenje nije joS utvrgjeno. — 8 1 rade romane in Dalmazia. — Ritrovamenti risguardants la topografe 
anburbaua dell' aiitica Salona. — Bibliogralia. — Notizie antiiiuarie. 

Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva. Nove serije sveska III. 1808. Uredail 
Dr, Josip Brunnmid- Zagreb. 1898/9SJ. Str. 251 u vel. 4-ni. Sa 115 rtlika u tek^^tu. .Sadržaj: 

BojnićU Kninski Dr, Ivan: Antiperidij atoln© crkve /.agrebačke. 

Brummid Dr. Joaip^ Aibeolo&ke bilješke iz Dalmac^ije i Panonije. IL 

— Grčki nadgrobni napiii Ik Kavadarca u Macedoniji. 

— Grčki napisi iz .^vetiSta božice Ma u Vodeuii (Edeasai u Macedoniji. 

— Groblje na urnama u Krupačama kod Krašića u Hrvatskoj. 

— Rimaki vojnički diplom iz Krnje.^evaca. 

Bulić Fran: Nadgrobni napis brvauke kralj i (le Helene u Solinu, 

Hocorka pL Zdems Dr. Oskitr: O važnosti i značenje dalmatinskih gomila* 

Icanćan Ljudevit: Iskapanje u rimskom groblju u Stenjevcu. 

Jelić Br. Luka: Po vjestno- topografske ortice o biogradskom primorju. 

Khiii} Vjekosluv: Rodoalovje knezova Nelipi(?a od plemena Bvačić. Genealogijska atudlja. 

Laszoivski Emilij: Prilog rodo pisti hercega av. Save. Hrvatska grana hercega av. Save, 

TkaUić Ivanv Imenik zaređenih u zagrebačkoj biskupiji i^ red i u om XIV. vijeka. 

IzvjeUaj četvrte glavne skiipi^tint „Bihaća*' hrvatskoga družtva za iztraživanje domače po vješt 
držane u Spljetii SO. prosinca 1897. 

Izvjesi taj i vtuteji^kih povjfTefnka i prijatelja: 1. V. Škarpa u Biogradu u Dalmaciji. 2. Juraj Bc 
žičević iz ŠuSnjeva sela. 3—5. Ov. Vurster u Otočcu. 6, K. Arsenič u Iloku. 7 Josip Biuički u Nikic 
cima. 8. L. Oosić u Bizovcu. U. L. Fichtner u Valpovu. 10. F. Hefele u Sisku. IL Josip Horvat 
Valisselu. 12—15. Ignjat Jung u Mitrovici. 16—19. MiLan Turkovič u Kutjevu. 2J. Malo Vohalaki 
Hrtkovcima. 

Sitne vijesti: Dvije važne naredbe kr. zemaljske vlade. Iskopali se zlatni novci. Staro groblj 
D& Velikom vrhu kod JalSavea, Stari napis na itijeni kod Senja, Iz arheološkog muzeja, f Mijo (.Ui 
vinić. t Franjo Fiala. 

Knjihvne vijesti: Vjeatnik kr. hrvat ako -slavonsko -dalmatinskog zemaljskog arkiva. Die neoUti^cl 
Staliou von Butmir. J. BrunSmid. Die Insehriften und iliinzen der gHechischen Stjidte Dalniatien 
Spomenici prethistorijskoga i ranijega historijskoga vremena iz austro-ugarake monarkije od Dra, I 
Macha. Hrvatsko izdanje. Hoernea. Urgeschichte der bildenden Ktinst. 



— 177 - 

Inhatt dea ^Vjesnik"* der krDatidcheii ardie*jlogiftclKjii UeaellrtchafL iti Agrftiu. N*iii© Bene. B«nd 

VerseidiDifi der Abbildungen. 

Vjestnik kr. hrvatsko-slavan&ko-dalmatlnskog zemaljskog arkiva. Unsdiuje 
^an Bojtii^ić-Knmeki, kr. setii«1jstE] arkivar. God« I. Sv. L ^^agreb iWX Utr. B4 u 4>iii. Sn 9 

» fotoUtognirftItib aliktL. 

Đ. NaSji £fida£at 

ICfHtltj Lm^utrski. Kr. hrv.^ilav.-diilin. »era. mrklv, 

Vjekmhv Ktmc. Poneki o batiikc £jtiii u Hrv&U. 

B. Prilog povjteiti hrvatskog pletiitilvji* 

t'mtlij LamotrnkL Diubtte abiOnSJn« ualaiiuve u plem* obćtni ttiropoljskoj. 

B. Uftljoe XIL vii^ka u zem, arkiva. 

EmtUj Luišiow»ki. [zvadei turskih i/.prava, odnose^ih «e na friilkogorake maiiaHiir« u BrieiDti. 

fmn TknhA*L O« u u tak župe «v, Klare u Zaprudju g<id. IM^. 

StHJtire: V Klaii^, Itprftvak krunici Ivana Turt^tiakuga, — Mirko H|jori^ić. Dvie bvorne poFelJe 
Peini ml |ileii)(3ija Subii.t — Fl La»ž(>waki, TuropolJHki iiiilauak g. 15f»lX ^ E Ija^zinvaki, Banukl 
od ji«4. ir>lHi. — E, La9£owaki, Viasl o hrvalakim isipravaina ii arkivii grofova ErdOda g 1777- 
rko Špor^i^j Istvonio pisinu cara Jof^ipa tL - M. 8», Eecepl XV. vieka proti kugL 

Vjc^tDtk kr. lirv^ «ilAV.*claltii. ^ns, arklira idiusi u ćetvrtgodlltijim ive^cima po 4 Uskatia arka. tJiaua 
< 3 for. tm godinu. FredplAle lu ^Iju kr. xein. tiskari u Zagrebu. Rukopisi ee Šalju kr. mm* arktvu 

Hym, 2, Badriaj: 

VJ^todav Kiaić, Hrvatski bani jea narodne dinastije. 

Ivan TkalHć. lllstorjji^kr podatci f4i vjckopia i djelovanje bi AuguaUna Ka^otlja bi^^kupa m* 
lakoga* 

B. Jakov Bribiraki od plemena Šubić. 
EmiUj Las£(^uwki, Isradd turakib Izprava^ odnoae^ih se sa frulkogorsku manastire u '^rieuiii. 

EmtUj La9X0w$ku Dva priloga k potjeati progona vjeitioa u Hrvatikoj. 

J/r, Gavfa Mano jh vic, UK om ci k si rak i piManc ,. Crkvene po vješti** Joannetsa Efeskoga, koji m 
^lavena, Avara I grada Sirmija. 

SvuAiir^: B., Neki hrvaUki župani »klapaju mir *a Rabljanim, — Km, Las«., Pećiit Bigiatuuiida 
vćićii. Janko Barlt^, Plemićki dvorovi u arUidjakonalu goričkom god. IB83. — E. l-aaK,, Urb 

Pelrovaradino. 

Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Koata Hormann, X, 
1. Sadržaj: 

Frof. Dr. h^ Jelić, Najstariji kartc^grafakl apomenik o rimakoj pokrajini Dalmaciji. (Sa pet tablica 
lom ali kom.) {Kooac.) 

Z>f, (-iTo l^uhdkUj Natpia Kuli na bana, (Sa 2 slike u tekatu.) 

Prof. Vjekoslav Celestin, Rimska sUklenicaj aadjena u blizini Osijeka. (Sa 1 ili kom u teksiu.) 

Vtjsil Curtif^^ Ravna grobifita Japoda u Eibiću kod Biliaća. (8a 3 tabla I 43 slika u lekstu.) 

XL l«m L Sadržaj] 

Teodor Tpptn, Stare crkvene ruSefine u Albaniji (8a 9 ali ka u tekatu.) 

Dr. Karlo Patsch^ Arbeololko*epigraf»ka istraživanja. (Sa 1 nacrtom i 42 sbke u tekstuO U tom 
4Đku allededa poglavjai I, Dolina gornje Cetine u rimako doba (Kie^o, VeUka, Clvljani, Koaorei 
ila i Čitluk, Vuković, Crkvena ruševina Sv. Spasitelja kod vrela Getinej Knežević^ Balek, Laatve^ 
fe, Jeiević, llatkovine, Koljani gornji, Dragovi<^, Oiiii<5, Stražioe, Podosoje, Šuinjar, Kukar i Ma- 
th — If. Nadgrobni nadpia \% Ae^numa. — III. Dva Miihrasova reliefa. — IV. Rtmaka noseobiuu 
aboTU.^ 

Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knj. CXXXIV. Razred 
gijako-hiHtorijski i tilozoftjako-juridičkl XL1X. Zagreb lB9ft, Hadržaji 

£>r, Milan HeSttar, Primorski lektionari XV, vieka* 

Kj, Klaiit Bodoalorje knezova Krbavakib od plemena Guaić. 



— 17H — 

Kfij. CXXXVL U Sndriaj: 

/ir. Pdar ^fafkopii■, Putovauja |h> lialkau^koDi [loluotokii XVI viek* 

Df. M/i«fi Mtkiar^ Pnnioriki lekciotiAn XV. vijeka. iKuuac.) 

Vj. KlaU^ bert!egu Andriji. 

Starine* Ka aviet izdaje Jugoslaveotka akademija jcuanaati i umjetuoHtL Kaj. XXIX. Sttjriaj : 

Emihj LuR^oimki, ATkivi po žiij^mijt Bnemakoj. 

h'miltj La8suwfikit Izvještaji Ivana Pieroriijn n hrvatakini knijt&kim gra4<>vima i tnjeatima god ICđSl. 

iVo/l «fr. X, ./diid, Krgestum lUteraruiiL aađar»koga uadbHkui>a M«feja Vallare«™ (1449 <iii 
I4l!ti. gt>d-). 

Đuro I^livka, Srednjebugarsko jevandeljo Srećko dćeva i njegov odnoiaj pretua oataltm irrkveno- 
Hloverirtkim verzijama jevaodelja. 

Monumenta historico-Juridica Slavorum MerldionaHum. Voi. VI llrvnt^^kt ^pi>- 
ttmmi {Acta Croaticaj. Bveika L tOd god. n<Xi. . 11H9) Zagr. 181*8. «Lr 500 u 8', Zbirku L Ktiktilj«- 
vica i E. I^fipaŠit^a popunio f tm ihnk prfrciiivK rfr. />r(r^/ Sur min, 

Izvestja muzejskega društva za Kranjsko, Urt-juju AuLuh Ktdilar. l.etuik VIU. Se- 
5itek V. V Ljubljftai imS, Vstbina: 

/. J«^ pi (ilohoćnik, ZgridoviDf^ki spouiinfk iz Medjioiurja. 

pS?. £>r. A'r A"«*, r^ žgodovinti Jugcmiovanov v j^ei^tein i*toletju po Kr. iDnljt^ 

3. X Kohkir, Cegnv je Zumberk? : Ralje,) 

Mđii zapUki: 1. K., Sttk\d menlhi. — 2 /C, Poplav Ljubljansfccga barja 1 1515. - 3, V. S.,BiM 
alovetrnki oagrobDi napi-«, 4. Blovatvo. 

VŠstnIk českoslovanskyGh musel a spolku archaeologickjch. Kt-diguie w vv^ 
davA Kliment Term/ik. OM JII Oia K — Ubmh- Muaea i inladel — l*nni5nS kniltovim pum-jul - 
Koatel a tiaada v LoMcb u CMa.xi\ — l.iteraUira it^t'^opiM Musea kr4L Oeskebo W.^\y nK\ l»X\ni 
svft^ek L — Vt^atmk. KoKhledy hittoriek^, topografickil?, atatistiek^, n/irodopistj^ pro l*i>drbrad*ki* — 

foiogriififcb m<'«ce, - B^mlml fecki? a rimiik^. — PrzewcHlnik bibliogmftc/.ny ¥ydAvaj)y \m\ rMlhnu 
Akademik Jagiellotiak^ y Krakovt*^ redakci dra. Wlad. Wyrt[uckeho — StarobrviiHkn l^ro*vjeia. E^^ćuik 
IV. /!. 2. — Eiba^^grafirnij Zbirnik. -- Lml — Vjeanik brvat. arh. cirnžtva.), 

Ća^opfs společnosti •piAtel starožitnosti českvch v Praze. Redaktor dr J. V. 
SinaJ^k. — Rfjć. VJ. (:h L Obaab Jarosluv Jfanri*/, Obt'C, Z41e«^i oa Kai''iliku iobolo aloli-ti L, Bit' 
fticcka, K dpjin^ Zlate itCEkj*. iDokonč.) — Pi1ap^vky rodopisne. IH. H Ikrmm, ^**^iambucb" MirkA 
ze J5o!opi!ik. (S 1 vyobr1 — Vratislav Votrubcc^, Stare vyzdoby koateln av. Vavihico ve V>^okom Mj'ti"* 

1 Se 4 ¥yobrazeaimj,) 

//r. J. F. Šimak, Ncklcre zprAvv a bospoddratvf patisker« v kuiže^tvi Frvdljintak^m 

RfižB^ zpravj. Uteratura (Materyaly antbnipi^logiczne i etudgrafic^'.ne. — Ćteatje v imporatorakom 

obićCiilvš iatorij i drt'vriotitvj rt>aaljwkkb pri moakovakoiu univenrmti'. \WM. God* t ^ Vjeanlfc brv. 

arh, druitva. — StarobrvaUka IVosvjeta IIL 3-4. - Pamcii krdl hornibiv mi!ata Jiloviibo a jebo 

zlati' cb dolii.). — Ze apoiećunsti pfđU?! atarožilnosti ćeskvcb v IVaKe. — Titul, ukaKaloI a obaali VI 

rocaiku, 

Časopis museatnej slovenskej spoločnosti, Redigaje A, BokoHk. lU*^* I* Vh. f> 
Uoč. II Ći». 1 

Sbornik musealnaj slovenske] spoločnostL Ua^. U\. Sv. 11. Ob.^ab: 

Drieviifl meat^krt admini^triieia v Kreraoiui a v iriC* h MlubiMbiveh krdlovsk/tli nieslActi, Pik^ Ptifri 
Križko, 

Tiaovec. Nilkres mie«topianJ l'odava JuUuh JitUii/. 

Zpr^va o „Hradisk*k>b", prt^dbiaionukej veli kej ttaade pri zemnnakoiu Podpradi v Trefićianskn. 
Pmlftva •his. Lud, Hfdiihif. 

Predaednicka reč. 

Kntalog uumiauiatickej 9bierky Muaedluej alovenakej apcdođuosti v TurČ, B\\ Martine. i/r. J, l\ 

Arcbiv. 

Lud. Organ towarKyitwa ludozuavressego we Lvt*fjwie. Pod redakcyiL dr«, Antom^gf^ Kulin^- 
Tom. \\ Zoazvt 1. VVe IiWowie. lHin> 

Wiadomošcl numlzmatvczno-archeoiogiczne. Tom, 111. Kok dde^i^ttj l^m Ti«š6; 
VK l4mEezhkit.ncz. Fragtneota rzežbJODc laploydaw wlciakieL 2 ZygmuiUowškich c«ašow. — W. Kmtr. 



tfuai 



O uftpi^ch ot0ko^^ ' h legendach na moiieiaeh iredniowieczĐidi poi»lich » X. i poczfttkacb 

ieku. — Dr Fr /. .■, Deniir)* FaKAlyifii 8ieciecha. — Bpra^OEdania. j)7.iela ooi<5wioDe w 

r 11411*1 II b IH JiK^t^ Hiiiiepfiiii|irKAra i.\ llfti'pfi^prcKaro > ii]iii<''f»ciiirTii H-r« «1>hi|iimii 

ll;i»rl»vTii iKiitirrrii^i ji|>\4-iiJoriti ii ifrTo|iiii n|iri lnllll*[laTtlt^tK«l)l KattniirKttn >ifii- 
TrrR Tom* XIV. «mii. 4, it »mm. 5. 1^9,^, 

Der Sporn In aeiner Formentwicklungi Von It Zschilk u. R. Fofr^r. Zm^iier Thm\ 
I Tafeln und 1«8 AbbildungeiL Jicriin, VerL v. PauI Betttt 183'J. 15 »tr u Polio fiurnatu. Ta je 
nad*.tpunjjik rasprave dvnjuh apisiitelja pod tiJi^laviim „Reitersporen a us Evuadg Jahfliii»derten'\ 
raft eogeiKihichlt it.'be Btiidie. 

Vriedna dva itjemafka iKtra^^ivaoca potrudila m m, da u t5j Vn'jhi podadti pregled razvitkfi vt- 
ostruge kro« d?Adeiel »toljeca : od IIL vieka prije do XVII. vieka po faukrstu. Oni su tTtpiUdi 
glavite muzeje u Njemačkoj, J^vedHkoj, mUoj UH^narbijt i Italiji^ te au na *J tablica prika^^ali pt*- 
olilite ostrugA, kako su h© fiiEUjali kroz vjekove- Mi Hrrali imamo biti Dajvjle zahvalni gospodi 
i yMo^ Sto njlbovo djelce osvjetljuje pravom svjetlosti dragocjen jeiie Rta rob rvat nike ostruge nalega 
;a Mujseja hrvatskih ?*|K>nieiiika'*, te pokazuje pred clelim »vietom U krupna i bjelodana svjedo- 
i u ra^mjei-ĐO vJsi*koni kulturoom i^ieperiti, na kojem su ae nabodili ^Un Hrvati u doba svoje dr* 
lamostnbastE od VJJI, do »vrMka XL vjeka, naprama avim ostalim evropejskim uarodimB. Fooptttm 
iia. crpljenim \z prijslijjiii brojeva ovog Casopina, u kojima jk bilo predstavljeno ^eit paril oitriigilt 
je nane iiarinarsko druitvo naAlo u startj hrvatskim grobovima, priredili su pHci naročitu tahlicti 
L} tvojega djelca. Na toj su tablici naslikaui^ osjem starohrvatskih ostruga, jo5 i kovionki aaponi* 
i petlje, pripadajući njihovom remonjo ta utvrdjivanje oko vitežke pete^ te je prikazao i način 
e je to remenje obavijalo oko stopala i gležanj a. Pogledavši na tim labltcama Pilike ostruga sta- 
i starohrvatskih, pa 1 onih kainjih ive do XIII. vieka, avakl će, pa i najalroiiji i uajbezprisira- 
dritdj na prvi mah suditi, da starobrvstsk?, svojom dvrstoćom, prikladnošt^u oblika, finim ukusom, 
no.Wu i ljepotom uresa, dotjeranom tebnj^kom izradbom » kao 5to najpaće izvornom spretno ure- 
I fajEnolikofeću oprave za njihovo prićvrš<^ivauje, u velike nadkriljujn sve ostale, tako da tablica 
vai-^kih ostruga ia^irijava najljepši ures X«chiMe-Sporrerove kojige. Jo5 ae jaano rastabire po toj 
da au nale starohrvatske ostruge Čiito pokapate naćiii, kako su se one pri fivr^Ći vale tia ol>u<"u 
od Vili. do XI- vieka, te da su uniele novu svjetlost u to isrtaostveno pitanje; da su u povjesti 
A oatruge u ohće izpuntle do sad zievajućo prazTiinn obzirom na spomenuto razdoblje ; da su 

tTib do sad pofoatih ostruga jedine, o kojima se izviestno zna, da su izkopane iz grobova 
ao poEnaiim mjestima, da su bile zakopane skupa sa dotičulm vitezovima, koji au jih nosili ta 
i da 8u to bili uprav hrvataki vitezovi; doćim se sve to ne mo£e da kaže o avim u tom 
»pisanim oatrugama ix drugih krajeva Evrope^ o kojima nije toćno poznato pravo nalazište, pa ae 
e da opredieli ni toćng doba njihova postanka, ni narodnost vitezovA, kojima su pripadale. I upravo 
^lika je i neopravdana krivnja, Sto ju gg. pisci nanose naiem hrvatskomu narodu, kad ne de da 
tnaju tu njegovu neaumojivu ivojinu, ne^o ju na neki način pripisuju Franci ma^ nazivaj u ć nale 
i meropinikim Ui karlavinzkim, a ne staro- hrvatskim, kako jim m pravo pristoji i kako će 
isoati Čiata i neumitna jsoanost, u isto doba, dok aq aami izrazuju, kako ae iz dotičnog vremena 
edko ludae« ostruge ^u franačkim i merovinžkim grobovima Njemačke, francezke itd, ', do^im 
fle ^ni, da u tom prave iznimku navlas izto^no polovne narodnosti, jer da su se u datmatiniikim 
mm grobovima kod Knina nalli u mužkim grobovima ostruge sa pripadajućim saponima i uresnim 
La, a ti grobovi da au iz Vili. i IX. vieka. Što je dakte nego krivnja i nepravica prama Hrva- 
Asivati merovinžkim i kartovinžkim ono, Alo je aamo i nesumnjivo hrvatsko? Ml mislimo, da ne 
a^na^ nego da Će se i aamim triezuim Nebrvallma svima ucHniti smie^nim taj neprirodan, ;.elo> 

nepraveda nativ I To bi nam bila od strane učenoga svieta bal li epa nagrada 1 Ml da se mućimo 
^aii, sahranjivati i objelodanjivati ilnatrovane spomenike na^ih djedova, i to takove apomenike, 
punjavaju davoo oejefann prazninu u povjesti evropejske kulture kroz najmanje poznato doba 
^a viekat a tjevero^zapadni nali susjedi, da bnfiu ime naŠih djedova sa tih spomenika, Mo jim 
»orno pri padaj u, a mjesto njegft da pilu na njima tme dalekih Franaka i Germana^ kojima au 
spomenhu I jedva poznati bilL Mi naprosto cienimo, da ta nebi bio nikakav znanstveni rad ni 
ak, već prava falzifikacija znanosti. 

Uredništvo- 



~ 180 — 

„Poviest Hrvata** i Dalmacija. Sa jezikoalovoogA glediSia meni je prama spisatelju 
^Povjeejti HrviilH", da obrUDim Dalmaciju, jer ona Đaime ulje ovčiji akol, nego rodit«ljica hrabre 
djece, kako je to dakozauo u br. 1. ..S. Pr.^ g. L' 

Nije htiDa da od dtle = ovca rnože poatati ddtntiar^ OTČar (1), Ovdje je na terau (kl prgtuamvBO 
tiad uveza nje platnena ih; m, n itd. augaieuat su vtšebroja, h kota dck mienja osnovu, jer akdko d 
prelazi u tvrdo, a / u t J ; jednobr. dde,^ viiebr dhvn,^ f>o Ćem za ovt^ara dolazilo bi dhtntuar ili 
kontraklno dhentitr. I ovo, pretn jirarntno izvedeno, jedva da bi koji Arbanas razumio, kao što ni đhS 
Jiarod nezua za ovćara u drugom ammlii, nego Sto i za junjif^arH, koko.^ara, ptičara (orla). Tako 
jeiinobn mil\ prijatelj, nij© osnova za izvadjanje, već njegov viSebr, vU6 ^ prijateljstvo kaže se mičnia; 
vln, brat, viSebr /;?a-ž» — brati mstvo vlacnkt; diaV^ diete^ višebr. didm* uiladost. Dtdmnia'^: sVi^un 
divus, dinnm, diihiitaš . . , od dii, a ne od dem. O iznimkaui toga pravila neću govoriti, jer dovode 
do sablazni: kuko ne^ kad i*e o i-nergutneau reče: diidhosun od ificiZ/i jednobr., a ne od djemn viSebr" . . . 
O dfienturu i prt-m prmilnfj izvedenu, rekoh^ da bi jedva Arbanas razumio Sto je to, jer mu je 
čoban ^ pastor btui^ od bar trava (eto na^ib bura: gdje nemože da drugo bude do SEime trave), a ne 
a pojatu TTT kulot (eto KolaSina, a tatno jiu i Kuri spotuea Cretm^ Hrvatske — kuc crven). ^P. H.% 
rek bi, vdiku sebi važnost usvaja u aliederirn pritnjurini, dok tu točku razja^iajige sa Skadrom, LittUfM 
i Durdunijtttiij'^ Skadar je ArbanaHiui fSkuthr, a to net;e reći brieg k'jdra; inaČe od kud otio S^ 
Kad Skotter Jiebi zasnovali Srordiari, pu arbaaaSku dolazio bi od .^ko-derdu ^= hajde izlij se, jer se pod 
iSkailroni izlitva je>^i;ro kroi^ J^ojaiiu, kojom ide n more, - Litn reći će rieka, kad se i pretvori u 
u him ; tako i JJrin postjije od Dmn — drvo , , . Je h to dobro? Nego Lim (lm -^ luka, prisUnui^te; 
Rr. lirnan t)puzenski) budi nam prilikom velikoga domiSljaja za etnografiju. Lnma je višebroj iumcn, 
§to nije drngo, vec f) Imuni: aijftr ili mi lumcmt Jiubiltms odgovara lat suptr flumina liabf/hnkj" 
K in salicihus,*^ n' ili tni Jidiet; cantate no bis de cantitiis Sion/^ na ke udu ni prči kunka^ s/uns ; qui 
captivoa dnxeruut uoa," ći na ^klavr^stt. Ove zasebiŠne navode ne bi li lahko romanski narodi rastumjeli? 
Što Sli onda Arbanasi ako U ne rtmjesa elruAko-keltskaV . . — Dardanija može biti zemlja kruilaka, alt 
isto tako tno/.e biii i zemlja lozja Dh'uvdi, i zemlja Ardiejaca, i radiev voda, kojib jedne idu s Kosova 
polja u Dunav, a druge na protivnu stranu u more* Prilićnjje je Dardanija od dherdun, nego od 
dhardkj jer bi ovo davalo Dardi ju; ali je najvjerojatnije, da se tu javlja spomen Ardiejaca^ ko u Tari 
Autarijata, u Tiburustt Ili raca (pače cetinska Gubaviai — od gubiti se — puki je arbanaSki prevod 
htt}iun^ po totn valjda i Ilt/ppus; tako ni Titius (Krkaj ne zaostaje daleko arbauaskom Tthithun piid 
(vodo-) -' bftk-bilati) — Klia (Khis) obronak i Burnum (\f burom obrana. 

O, A» Vukićević. 

K nazivu Jader, Jadra* U najstarijem kartograf :ikom aponieniku o rimskoj Dabnadji veleuč. 
prof. Jeli^ razpravljajuć o etnografiji Dalmacije dolazi na Adrijope, te jih izvodi iz Jladra-e, grada u 
liukovici, koji bi po arcižakonu ztiat'io kamtin, i koje^.'i bi korjeua bio Jadra i Zadar), Jadrentum iJa- 
dertovac) tako po obitoli de Andreis nazvao — kod Šibenika, solinski ladar, Jadar velebitska^ glavica, 
Jadra (kod Sali;, Jadrija (Vodice), te ostrvi^ zadarski Jadro, — Glasnik. 18i*8. «tr. 551 -- "2. 

Jader to vac rad navedenoga razloga ne ulazi u pitanje; Vodice najvjerojatnije odgovaraju i-Jtup 
u grčkomu, od koga imamo i vidricu ko i vodu od hihita, Bada ostaje grad, osirv, glavica i rieka 
da se označe prirodom (kamenoin) i svodu da joj u istinu odgovaraju, dok je to i*a svim neinoguĆno, 
Onda treba^ da jim ne gledaju slike i oblici, te Sto jeilno odgovara bićem, da drvigo potvrdi oblikom. U 
mojem dnevniku 27*/VlII. IBLI5. zabilježio sam, dn jti solinski Jader, kojemu sam inače prije dopitovavao ko 
i Vodicam vđiiiQt arbanaaka rieč Ja dota ruka, rukavac, zaltev morski ko i CW^,^ nanuiis^ te dok grčki 



1 Str, 42. 

' ,R H.'^ s. I, str, 15. 

^ Mat. 12:11: H Vk€t nji dtU, koji bt i mo jednu ovcu. 

* Iv. iJi 15: lifti iempidit tdhe dhent . . . , iz templa i ovce , . - 
" Lnk. 'J: 28; e ama i tba: IJial . . . 

*i JVlat. 2:lfj: Dif:hnt ći iSin . . . 

■^ Prt. CllL Ti: Dieimnia jote . . . porsi ^ćipes. — 1*3. 1<XXXIX. 45. iSkurtovc . . . didtnnt:} ^ . . 

^' VL Mat- IX. 32-33. 

* Iv. 10: 11 Burin i mir . . . papin. 
'^ „R H.' ib. 

u \t 1% H Pa. GXXXVL 1, 2, 3, 4, (ECako su razumljivi ovi navodi, tpko ima cielih izreka jol 
razumljivijih. Izgovor se približava, a ima nekih rieči Ći^ito francuskih . . , . Čudno, kako je Arbana-jini 
iuimicus, anmik fr. ennemi; gallina, pv^i, fr. poule , .. Imadu : ^n fn ii fr,; a dh. Ihj ih, grd. itd. sve 
mui^noati prastarih jezika.) 



— 181 — 

prIjjM> gradu, iUr?iki pođo ii^ vodu. — TvM» je luhlco i>c*gDditi, da je Trmgurmm prokop, EptUum 
iiiftte brofjova, Oneum Žmovica f ml inih kitJfo »e vcnHiioin naSe neke oaKivljii, pa i Omla ceretiin 
iljevHk. Viš .itifđ^^ yj!«ok iUi^ pa kako je Ijumo pronaći grćke nftiive, tako je i ilirsko, 1 Jadera 
da Bvnj rukavac> poAto je tako i morem ohkotjeua i ko m% nikiiv€it ti eha ladi^nut; tomu VHljda 
cwtrYi<* JadfO i glavica Jadar. Nego m Hadnuii ii Bukovici, koji ima I inačicu Heddmi, po ćcni 
biti i ito dnigat^ija n, pr. Uudra I/joU, prem i oa pofoAajein odgovara nici Apružetioj od iztoka 
ytkdu , . , Kti on je jamai^no poiic-kla ilirskoga, ko i Kinj Nadin, A^i^eria, littrtium itd.« odgovnriijiići 
vpu» Protom, nori igradn Braniftdti itd* Ova ive okolnosti au u prilog* da j6 Jadra* Jader . , . 
u% pa i ua ttiduč«*vu mom ilVukljiinu imamo dvie Hokovat'^^i jednu tik 8krad)im, a iJrtigu udaljtj, 
je uego đavolji [*revod Jadt^re. 

A. V. 




£ 



Izvješće XL glavne skupštine 

Hrvati^lcoga starinarslcoga družtva u Kninu. 

Zapisnik 

jeikuaeKte glnvoe akupititie Hrvatakoga stari anr^kf^ga *iružtva. obdriavane u Kumu u .tPrvoinit mu^u 

brvatukib »poinfiiikft'" dne 2. prosi oca IBfKS. u U (Miti prijfi podtie^i pml preci Bje ri ni ć tvom ot, Luigja 

Mjirunn^ ttz audjetoviinje O^^kam baruna IM6&, društvenoga tajnika, Joi^lpa Lovri(5a, bLagajuika, I oiam- 

ai*eđtorice dru&tTenfb Čiannva, m sliede6im dnevnim redoiiK 

L Ivještaj (rpraviteljstvu: a) govor predsjtiiiniksi; b) izvještaj tajuika: c) itvjehtaj 

IL Sliinijni prt*dlo?j, koji, 11 smiHlii §. 4. alovo b) dnižtveriih pravila, treba lia Umin 
Imrorii \n danii prije skupštine dnižtiveuomu upraviteljstvu pismeno dostavljeni. 
L l*n^sjedaik toeno u U sati otvara skupštinu sa ,slieflei.nm govorom: 
Velr^štrivana gospodo^ slavrnt s^kiipštino! 

Preijtda He ne može izviestuo dokazati, da se jv. aaš hrvatski narod daselio Da jiig, 
predvo(1j»^n ]^et^>ri('om bracie I dviemain stii^traiii, kao što nam prijiovieda narodna priea, vjero- 
jahio je ipak, ila ]<* nj^^gov dula^-ak sliinlrn pnil vodstvom Hedmorice ili os^morire plenu-n- 
skiti po<rlaviea, kojih bi pt*ii^ro Unmi* moglo liiti voditeljem najglav njega plemena i biljegom 
narodnog jedinstva. 

Nnjdavnije izprave spomrnjn nam n Posavini Ljudevita, Ratiniira, Mulimira, Bra^ilava, 
a u priniorj^kini stranain Bornu, Ladishiva, Mojslava, Trpimira, Domoj^cja, Branimirai 8ede- 
slava i Muitinira, kao vladauee u lu"vaiski»j državi. Oni do X, vit^ka nose na-slovi ^Dax 
Chrofttorum''. Taj naslov >^a poveeanjem vlasti, po uzoru franactkoga vladaoca Karla, pre- 
olrenui je n ^ Kralj", kad se ne bi oljaziralr na filološka razglalianja o i'^*rovoru stamsloven- 
sjkoga r- br (liregs-knig'- kralj) psi: ..[hur Chrofdorttm'* I „7fe: Chroatorum^ izmj^^nuli 
šu se onim redo?n km 1 drugamo, 

Vladalacka moc nakon bolje drmvfn^ nredbe iMistala j^- nasliednom, kako nam npo- 
rneinri dovoljnili pru/aju dokaza. Ali isfo tako jasnih dokaza iniaino za ta» da je nan»d 
ilt^ pri*žod<- izltorno pravo sam vrnio, kako se razabire pn izboru Zvuniinirovu. 

Izumreeni hrvatske narodne drnaf^tije nije iznmrlo hrvatsko pravo u l>inanju svojih 
vlndani, [mm moe narodne volje joS jaea odsjevnu, kad ona dopita krunu Zvorrimirovn 
*''ovj<4u ludje krvi, koji je iiio pimndio 8vojbinu llrvatiMni. Predslavniei dvanaesf hrvatskili 
[detnena, izabrani u Krizeveini, izabrale Koloniana svojim kraljem godine 1102, a ovaj jim, 
kao nekad Tomislav ili Zvonimir zavjetova saria teeiaf/ne riirtcfa što se tiee prava, naroda 
i kraljevstva, 

Dva vieka nakon toga, jiri izboni Karla Roherta, obnovi se i»ti izborni red. To <ie 
pravo nije nigda utrnulo Po smrti Ijjuflevita U., kad ugarski izbor Ferdinanda nije bio do- 
voljan za kraljevino Hrvatsku, pa ga je ova žalo od svoje ntrane izabrala u t-etinu, te jf 
hrvatsko odaslanstvo ponosno moglo da izjavi kralju: Veli^Anstvo! smmosvojna i neodvisna 
Hrvatska obrala Vas je svojim kraljem!" A prošloga vieka kad mužkoga odvjetka porjestalo 
u kraljskoni domu, pa trebalo prenieti nasljedstvo na žensku lozu » Hrvatska je opet 
posebnim primanjem pnigmalicke sankei^fe, ovržila staro svoje pravo. 



— 1 8 'i - 

I t*-4ui-*^iu vu?kvi llrviit jf i^\Q} iMidpis i «¥oj ptjćat udurio u xiutk potvrde j^vojih ne- 
iHljpjiih I Df?Jtatu(nlieriili prava. 

KjwI msjeo na pnesitolje ivlttviio vladajiK^i kralj Krarijo Jcmip I., trebala je hrvatskili 
iga i [ir!rata n fiotvnlu Jifahli pmva» puk Vam je pi^Kiiato kako se j« lievala brvatska 
[IO piAjajiam sirokt* Ugarske. Vn^lm tri vtekji trt^lialn jd Hrvatu na taj na^^in izborni 
Uli titiržat! f»rnti [»revraUiirJrujL Onda, kt\ i daiias Hrvat ima pravu, da ne Vf*.s*-Ii i da 

pedt^sttt^aiiižniit^n kraljeva vladanja! I mladi onda kralj nam je to slutio, kiul yi im 
jtsa Jia naroda prvim svojim vladftlarkim rimmi oznafio vojskovodjom hrabrog iiain 
bia, po*li*.div ijhi Nanijf-strMctvo sviiji^ ii l^abnanijit neka tako Trojedna, po nj*^jrm nje- 
na bude jačom oliranom urinkti svojib prava. 

Kad nismo mogli sodjidovati ii obrani knim^ iidadoga knJjii godin^ i^'^% snHni f^mo 
mas ic^diiif- IXUH. sakupljeni u dru/httnoj ^ktipStitii pozdravimo f^vojug fitežkog kralja, 
|t» 5i)-{rodiAnjt! otčioske [Laprfdiit' vladavino procva xriafljti i urajt'uje, Na^ poxtkav i 
kn izrazujomo u tVdmi cimi yb<lr/.avafija lj*^tošiiji* glavne druitvurn^ ^kiipMitie u danjisnji 
jedinom »vrhom* da dadtiuo uduška najdiililjitti podaiiii-kim fnivsitvjma i tim hp pri- 
me eielamu lirvat^komii narodu, koji naše druilvo zastupa u iij^gtjvoj koljevei, i3^d,ra- 
ji'in davnintf i Kasuovanji^ni ^l^rvoga Muzeja hrvatskih spomenika''. 

Mi. poput Rimljana i Hizanrinac^a, našf^mii cesititormi vladaru ne podižemo materijalni* 
ove, m pridievam** UCsU' naslove, Divus> Aeiernus; ntfgo kao krst-ani zidamo svoji'iim 
ra hramove ljubavi i odanosti, nazivtjemo »^a svojim ot^em , kao sto i odgovara 
vim »lavnirrj djidima i kao žlo je milije od svih starih praznih fraza. 
Aki* Sli .»ijtari liimljatn ididarili Tiberija zvuenim naslovom nLadtiiia gmeris humatn^, 
ojekakvih vrlina i pobjeda, koje mi ljudstvo tamanile, koliko li viie razlogu ne imamo mi 
H vladant nazovemo ra'^koijern tsvoje MonarbiJE?» kad ju, daje bilo moguće, nebi bio 

|..'.Lrapao krvlju svojiji podanika? Puno veeim razlogom možemo mi našega vlaiJara 
ti v&seljem (la^iitiaj puka svoga i mirotvornim earem (Itesc pacificus). Takova slava 
lili jamaeno slavu Aleksandra Velikoga, Julija Cemra, Hanibala i Napoleona prvoga, 
^ ko^e u ratohornoHti, a ne u miroLvornosti. 
hrvat.Hki narod mo^ze još većim zanosom da ^'^lavi Jubilej svojeg mudrog vladaoca, 
* jie za Njegova vladanja nakon toliko st4>ljei% prilično okupio pod njegovom knmom, 
e i nije onako uji.'dinio, kao Sto bijtt>ie uji'dinjen firije osam sto godina, kad je IVtar 
Ilir Vt'iiki bio preoteo Bugariin Sriem i ujcitinio ga ssajedno sa dielom Bosne i ts Humom 
teri z*nuyi. To se je okupljenje nažega hrvatskoga naroda dogodilo zaposjednueeni 
f i Hi^rcegovine, gdje je vladarevoj kruni i opet Hrvat, lianin Fitlpovic, najviži' na 

bio. Te kako Krežimirov nasliediiik Zvonimir nadje Hrvate i Hrvatsku ujedinjenu, 
) nadu, da ce ju tako i nasljednik julnlurnooja našega Kralja ujedinjenu naći , , . 
Tama vee i naže dmžtvo uprte drli svoje oti, te, dok svojih banova, knezova i 
va grobnice otvara, vapaj upravlja k priestolju svojega preja.^nog Hvečara, placue 6to 
^ iiftjhciljoj volji ne možn sj^okojuo prab i pepeo Njegovih predSastnika na hrvat^^kom 
i lirfat^tkoj krunovini pod Njegovom sjenom i zaštitom na vidjelo da iznosi, Oh da 
-i kruni poznato na koliko je klanaca jadikovaca naSe mlado drnžtvo udarilo, 
Hg! nebi to tako lulo! . . . , . 
Ni*e družtvo, od kri vajne najmilije uspomene svojega naroda, uprte ima o6i u svog 
;og Vladara, fe mu id^rar-a ovaj usklik: Sjene predteea Tvoji li u ovoj zendji zakotmnih 
ntk" do itreviAnjega Tvojega [>riestolja, da danas skupa m milijunima ostalih Tvojih 
b (lodariika, Tebi preodiino uzkliknemo: Bog čuvao, sahranio i po^iivio N. V, hrvatskoga 

Franju Josipa L Živio! Živio! Živio! Vjvat Rex ! 
Dnritlveni tajnik »Nkar barun Laiic čila sliedeei izvještaj: 




Izvješće XI. glavne skupštine 

Hrvatskoga starinarskoga družtva u K 

Zapisnik 



runu. 



Ir « rr 8'»™«.'''"P* '"« "'•''•'*l"'«« «t*rin«r*kog« druftv«, oMriavne „ K«im. u .,Prvo.n« muzeju 

Maruua, „. .,djel,.v,mje O.kam baru.a l..W., .Jn.«ven.g« fjnit«. J.«ipa [...ni.. bl,^p,j„||« i oZ' 
Dneatorioe dmitvenili ćtBDOv«, «i g1fe(|<^im dnevnim redom: 

blaffajnika^'*''' "'*'*'''''''''"" ' "* ^''"'' P'-e'l«J*"«"ik«: b) izvještaj tajuika; et izvještaj 

II. Sliirajui predloKi. koji. „ smisli. §. 4. slovo b) dnižtrenilj pravila. Ireba .la l,.,.in 
baruni tn ,lanii ,,ri|. skujiStirie .IniŽfveuomu .ipraviteljstvu pismeno dostarUetii. 
I. rrMsi«(loik to(>no u H saLi otv-ara sIcupAtinu sa *iiedpdiin govorom: 

Veležtovana gospodo, slavna skupštino! 

Premda se ne može izvie.tno dokazati, da se je naš hrvatski narod dondio na jne 

.mlvod.|,.n jK-toncom brau. i dm.nam s««.ran>. kao što nam pripovieda narod«, priča, vjtro^ 

.mm j,. ipak, da j. np-ov dolazak slinlfo pol vodstvom sedmorice ili osmorice pk.m..n- 

8k,h p,..|ay,ca, k,„li bi p.,.ro bnu!. n.oglo biti voditelj.iu najglavnjega plemena i biljegom 

)j II rudnog jedinstva, ■< p r .t^o"'" 

Najdavnije izprav,- spominju „ai„ „ 1'o.avini I,j«devila. Ratimim. Mutimira, Bra.lava 

Ina M,,l„nira, kao vladaore « li.v-at.boj državi. Uni .1« X. vi.ka nose aaslov: Z)«^ 
rAm««r.m- laj naslov sa povfMmujem vlasti, po uzoru franaf-koga vladaoca Kurla\r^ 
ukn.,mt jH u kralj , kad ..e nn bi obazirali na filoložka raz^^labanja o i^fr.,voru starosloven- 
sko,.a r- l„. fl,,..s-kra,- kralj) par ,/>„.. CHroatorun.^ i\lie. Ckroaioru.n^ \^Z\ 
su St- onuii rwtt.in kmi i drugamo, '*mj«nnii 

Vljidalaćka nioc nakn,, bolj. držav,,. nredb« postala j. n..slie<lun,„. kako nam «,.... 
mHM,,-, dmnlimb pn,.aju dokaz«. Ali isto tako jasnih doka/,a imamo z,a to, da jV na od 
do prijrode izborno pravo sam vršio, kako se razabire p« izl,.,ru Zv.uiimirovu 

lz„,or<-em hrvatske nnrodn. dinastije nije izumrlo hrvatsko pravo « biranju svojih 
O^uarapaee .,,0. narodne volje još ja.^a odsjevn,., k,d o,.a dopita krnnu Zvonimira 
e nj.k„ ludje krvi, koj. j. \m ponudio ..vojbinu Hrvatin.a. I'redstavniei dva..aest hrvat.skih 
nl.n,ei,«, sa nam u Ivr.zevemi, izabraš, Kolomana svojim kraljem godine 1102. a ovaj iim 

i 'knll.ltt.va.'""' ' ■" "''^'"'' ''"'" '"'"'^'*' '"'"•■"• ''' ^« "^« '"•«^'^' "»'-'- 

Dva vieka nakon toga, pri izboru Karla Boberta. obnovi se i«li izborni red. To se 

.avo n.je mg a utrnulo, l'o smrti Ljudevita II., kad ugarski izbor Ferdinanda nije bio do! 

aUo oda.sans vo pono..no moglo da izjavi kralj«: Veličanstvo! samosvojna i neodvisi 

u kmlj.sk<i,u do,m,, pa tr.balo preniet. nasljedstvo na žensku lozn. Hrvatska j,- „m 
poset,n,m pnuianjera pragraatifk« sankdje, ovržila staro svoje pravo. ^ 



— 183 - 



^ i I 



I irkm'eitj vji^kii Hrvat y- svoj )KKlpis i uvoj pe&at oflario u Eiiiilc potiTtie .^vojili iie- 
ilJHuih i nezatofnljiiiiih |irava, 

Kmi m-^jtKJ na priantulji^ slavno vladajitt-i kmlj Fmiijo Josi|j L, trebalo j*^ hrvut>ikili 
m i ptriita II (iofvrihi starih pra^a, jmk Vam \v pi>/jjiifi» kako %t- jf* lit*vala brvalska 
> poljdiMUii iimkr llgar?fki*. Poslie tri vieku trvbalf* je llrvatu na taj tiaein izhomi 
fl iMlr/«ati proti liri^vratnloinia. Hada, ko i <lauas, llrval ijim pravo* da se veseli i da 
|itHlL*sel*fOfliK£ijieii kraljevu vladunja! I mladi onda kralj sam je to slutio, kail je i?;a 
sa na uanKlp prvim svojim vladalarkini <>ii){im oznaviu vojsko vofljom lirahmg nam 
fa, (^odiidiv mu Namjt'fttnictvo Kvojt^ u Dalmaciji^ in-ka tiikn '!>o)t:dnLi, po nj*^imi ujt- 
a badft jatom obranom ntinkn svojih prava. 

Ka<l ninmM mnjli siidjeluvati n obrani krun+^ mtaduga kralja godimo 48-<', ^jriilni smo 
las liTiidinr' iKi^H, Hiiknpljerii u dniJitv^moj skupštini jjoitilraviino Hvojf»g vite^.kog kraljju 
I 5(l-godiAnj»* ot^*inwk«; napreilnH vladavine procva Kuatijt* i nmjenje* Naš pozilrav i 
n i7Taztijt*mo u (Vdnu i'iiin olidr?*avanja tjetošnjo glavne đružht^D*^ skupštine u daj nižu j i 
edinom ^ul>i»in» da da^jemo odu^ka n;jjdi]bljini podaničkim čuvstvima i lim Ke prt- 
jo cielomu brvatskouru naroilu* koji iiiti*«:^ drnMvo zastn[m u njegovoj koljevei, iztra- 
•m davnine i msnovanjeni ^Prvoga Muzeja hrvatskih spomenika**. 
Mi, poput Rimljana i Bimntinat*ft, našemu ^Vstitomu vladam tn^ podi/emo materijaln** 
ve, ne pridievamo \\^hU- naslovet Duuis, ArterHu$: nego kao kršaiiii aidamo Kvoji*mij 
a hramove ljubavi i odanosti, ua^ivljemo ga svojini oteein , kao sto i odgovara 
im .slavnim dji^lima i kao što je milije od >fvib starib praznih fraza. 
Vk*» su stairi Itimljani obdarili Tiherija zvuenim naslovom ^iMatUia (feneris hunumi-', 
jekakvili vrlina i pobjeda, koje m Ijmktvo tamanile, koliko li viSe razloga ne imamo ini 
vladara nazovemo rai?ko§jiim svoje Monarhije, kad ju, daje lulo moguće, nebi bio 

I .rapao krvlju svojili podanika'^ Puno većim razlogom možemo mi nažega vhniara 

i Ti*8**Ijein (hcHtia) puka svoga i mirotvornim earem (fhćsc jmrificm), Takova .slava 
d jmnmm slavu Aleksandra Velikoga, dulija Oe^ira, Ifaniliala i Napoleona prvoga, 

utekoše u ratobornoisti, a ne u miroivornosti, 
*fa£ hrvat^^ki narod može jož većim zariosiom da ^lavi Jubilej svojeg ranđrog vladaoca, 
JK zsk Njegova vladanja nakon toliko stoljeća priiii^no okupio pod njegovom krunom, 

i nije onako ujedinio, kfm Mo bijaše ujedinjen (jrije osam sto ^idina, kad je Pi*tar 
dr Vidiki bio preoteo Bugarim Srieni i ujedinio ga zajedno sa dieloor Bosne i j^ Humom 
fri aenilji. To se je okupljenje našega hrvatskoga narmla dogodilo zaposjednućrm 
i Heiregovine, gdje je vladarevoj kruni i opet Hrvat, barun Filipovi<% najviše na 
bii>. Te kako KreSimirov naslicduik Zvonimir nadje Hrvattt i Hrvatsku uji'dinjenu, 

nadu, da će ju tako i mvsljeftnik julularnoga naAega Kralja ujedinjenu naći . * , 
l'^nio već i naže dnižtvo nprte dr>/i svoje oei, te, dok svojih banova, knezova i 
a grof>njee otvara, vaj^aj upravlja k prtestolju svojega pn^jasnog Svećara, plarue sto 

najbuljoj volji ne inoie spokojno ]irah i pepeo Njegovih predŠastnika na lirvatskom 

hrvatskoj krunovini pod Njegovom sjenom i ^ažtito^^ na vidjelo da iznosi. Ob da 
etioj kruni poznato na koliko je klanaca Jadikovaea naie mlado družtvo udarilo, 

lk»g! nebi b tako liilot . . . , , 
Jaše druitvo, odkrivajuć najmilije uspomene svojega naroda, nprte ima oći u svog 
»g Vladara, te mu »ibraf^a ovaj usklik: Sjene pred teea Tvojih u ovoj zemlji zakopanih 
ia8 do previAnjega Tvojega pneijtolja, da danai^ skupa sa milijiinuna ostalih Tvojih 

[»idanika, Ti?h! preodano uzkliknemo: Bog Cnivao, nahranio i po5;ivio N. V, hrvatskoga 
Kraujii Josipa L Živio! /Jvio! Živio! Vivat Rex[ 
>rnžlveni lajnik »^skar harnu Lalie &ita ^liedeći izvještaj: 



1H4 



Veti^Hovaiia tio«podo» shvna HkiipStiiiut 

Badujeiii se, sto \m^ je mpala t'i^sf., *ia ii (iarici.^iiji»j skupštini, m prvi pui [nitiri«*seiii 
izvje^tH:' ra<lu i aapredku uasvga drtiztva kroz raždobljti /adnjili 14 mji^seci. Moj izvje^tAJ 
i ako Vas neće rziienaditi neftn?enitn prozlamenitim fKlkrirrrna izkopiri&, ili orija^kioi rast- 
vojeni u >/tTOtu našega dnižtva, ipak ce Vam ii kmtko rrauiziiti ri*:^kuliko znalnfli znansfventh 
ii8}ptia, koji ffe jasno zasvjedočiti, ila jf* uanB dnižtvo i u ijajaadnjeiii ra2ilo))ijri radili* i 
napmiovalo. Prvi uspjeh od zadnje skiip&tine Hastoji n tomu, Sto družtreni ir^kopavanja 
vt'cira dieloni iznieia su na svjetlost prednif^e h ono^; razdoblja, koje, dok proste Ijuhopit* 
nike manje zanima, učenjaku olakocuje i razblstruje pogled u naže hrvatsko najdavnlje 
doba, Dnigom prilikom s naše strano kazano je da mi VIIL pa VIL a valjda i Vi viek, 
ndnosno na hrvatsku povjest^ za naSe p4>vjestnu*are i starinare smatrani Idli poput nekili 
Keraklovih stupova, do kojih ili mimo koj.* nije sfi do najzaiinjeg doba m pomišljalo. A 
i puk uasa zadnja izkopavaiija okninj^na su liepim ustjjesrnia, upravo odnosno na to razdobljt?. 
i zato se mogu smatrati, u pravom smisla alamenitim odkrieima. Grobovi što so pretraiivaiii 
po Rra^icevim i Tatomirovim oranieam u Biskupiji, ibidoše nam znatan broj mrtvačkih 
priloga iz predkržranskog lirvatskog dol}a, sastiijećih, u nanšnicam, prstenovima, oružju i 
lom^ima. Pri tim izkopinam doznalo se je kod naSih predja za dielomienu paljevinu oirtviict 
i mrtva?' kih žrtava. 

Poznato }i\ da su Slaveni rlielomieno spaljivali mrtvace, ali za Hrvat*?, to do Kada 
nije sa iskopinam »lokazano* Naše izkopine n zadnoj svojoj perijodi to potvrdjnju i za naše 
pradjedove. 

Te izkopine i grobovi stoje u tie^noj sve^i sa onima, ^to je naše družtvo gdjftgdjt* 
prije izkopavalo u Gjevrskam po Ležajit^a (ilavi(*i, u Ardabea liasei u Gjevrskam i 8mrdeljima 
olK*ine Rkradinsk*% Nu kroz zadnje izkopine naše je dnižtvo bolje i izvjestnije napućeno 
jo& na jedan novi ned ogled ni pravac, kojim da gvaj rad uprili^'uje i razvija, na koriat svojeg 
znanstvenog cilja, a to je prava prevelika znanstvena steeevina. 

Drugi važan uspjeh postignut a zadnjem razdoblja sastoji takorljer n odkrirhi staro 
brvatj^kili predkržeanskib grobova u srdcu ilirsko- rimskoga grada Burnuma. Nesumnjivo je, 
da Sli Hrvati nepoBredni naseljeniei diela rimske Panonije i Ualmaelje, ali se jok nije do- 
voljno dokazalo niti izkopiiiam potvrdilo, da Hrvati odmah, nakon svojega doseljenja, 
smjestiSe se u same rimske gradove; dok eto u srdeu toga građa naše je druŽtvo zadnjeg 
doba naižlo i na starohrvatske grobove. 

Družtvo je prama prilikam i sredstvima dalje nastavljalo izkopavanje na rimokat. 
groblju i kod Katicevib bajama u Biskupiji. 

Ni^elo je novo izkopavanja na Acima Priji ea oranici u Oisku|iijj. Početak tog izko- 
pavunja dokazao je, da se na tom novom nalazištu kriju temi^lji obseznih sgrada, Za na- 
stavak tog izkopavanja trebati re odkupljivati skupe oranice, te ce ga družtvo tako udesavati, 
i nastavljati kako bude mzpolagalo potrebitim sredstvima. 

Družtvo je takodjer prilit^nim uspjehom dokončalo izkopine u Koljanim kod Vrlike. 

Zadnje godine družtvo je posaglo i za rimskim izkojiinam, u koliko su se te izkopiue 
u neposrednoj blizini Knina slutajno odkrile. Naše družtvo nije moglo da jih pn^pusii 
nemilosti neukih seljana, koji jih odkriše, te je samo, uz upravo neznatne žrtve, izkopavanje 
provelo i velikog uspjelia postiglo. I ako to izkopavanje ne spada u eilj uažega druztva, ti* 
je ono svedjer stajalo uz načelo, da, pošto su naši spomenici do sad biti silno zanemareni. 
to vecma zaslužuju, da jim svu brigu i sve snage posveti; ipak smatralo se umjestninu kad 
se vidilo da ee se tisa male ?.rtve veliki uspjesi p<>stiei, da se nešto uradi i na tom polju. 

Kroz mdnje razdoblje daleko vera briga od istih izkopina druitvo je zaokupljala. Kadi 
rije je ono nekako moralo za čas odklanjati svaki drugi |>osatJ i jKisvetiti sve svoje nasto- 



- 1^5 



ku prttvi/Iiktif' i (ureziiatiiaiitoir t*iiia, oko otkupa najdaviiijeur i riaji^lavnijf^g hrvatskoga 
IJKkoj^ sptviiiL»iiika, kriiimkof^: Htamg utvrdjpiiog grada. 

ttidiir, drt jt* 11 ilru^tv^noni Ziulatku iw ttamo izkapanj^^ da (i i čuvauj« Htarin>*kih 
[ih s).irifiipijtku; U' aku h** dru/Jvi) pulivrdoo briii*' oku T^nktiptjunju tiaJHitriijih /,dro})|j*'iiiU 
lika, kf>)i m stt^riiljoiu %miTi\^ joS s\m mora da m fKibrinf% da »*amiva takav vt^liki 
lik* Mm naru j*^ imA Kt'rnljoni; koji sv*»join ziiaiii*^ivit(^Arii nadiimMiijp rrino^*^ dni^** 
:e j?|)oriH;nikt*. Ako su slavni i lU'iziJijprrui vahii Hai)rarti w|joiiif>nici, ^to jih n uaHeimi 
žiivamo, kao ria^liji^ni spuiiiL^tJifi hrvuLskih vladara Trj*iiniriL Mutimira, IViliine, Svuto- 
>riij^iiivrt i SCvonirnim: ako jp svnt iH^pr-o sa grobrioni rakom hrvatskome velrnože, poHvt^ 
jiii kneza Hnuiimira: ako su uzorni i vnoniu riHdki na^i kovinski predmeti: naiižiiife, 
ri po/Ja<f(mi i srt^lirui, mnogohrojno 0Htni|te i razno bojno ornvije: po njišeui uvje- 
rtte i^iidnu po hrvati«kt narod iiHinia takove važnosti, kao što je ima kninski utvrdjeni 
rad, n Mjernu, m ijštalo je ohilježji' negda slavne i sloboihie hrvatske države! 
\xi\h\ mi je, shivna skiif^stinii, svn niivahi rod<»ljnl>nili i znansfvenih 0KJ<3(:aja, te jili 
i ^tail mimoilazim, da pokufeani ne bi li bar i prt^dltjeina oznai-io i ocienio važnojit, tog 
og spouiHiika. Dru/ivo nijt^ srnjido, :i da m iw (>*rrieHi o svoju saniosvleKl, da n** 
da tako reeem, i^daji^tvo prarna ."^ivojeruu narodu, nij«' smjeh> dopu-^tiri da t:y kjio- 
lujde rnt bulmrij jModan i da doypye bud u eije ruke; a to je tim inaDJe smjelo 
sti, što rnedju uvjetium dni/.be ne bijaš*? stavljeno, da se tiij spomenik, irna saeuvali 
t?u, Me<]ju uvjetima .Htajiilu je sanio^ da ^^e u (vrdjavi imaju mt^nvati ml**ta&ki lavovi 
bcki nadpisi, a ostalo je jin^puštisno liilo milogti i nemilosti, dra/.benog kupea! . * . 
* skromno uvjen^nji', da je po kakovoj ntisree.i drnztvo ImIo titavljeno pred alternativu: 
sakupljene s^ionienike u muzeju pregorieti, ili kninsku tvrdjavu pustiti da predje n 
irdne ruke, da budi^ mal' a mal' Krus**na, da m o toj prie«to|niei hrvatske države 
loglo kazati : „da u vfieme hrvatskog prepi>rodyenja na xiJoj neostade kamena na 
r, radje Ili iniato sve prije pregorieti, ji iaj špiunenik f^aeuvati, Sreeom nije bilo i>oM'ebe 
ce Jj"tve. Priznivjem ila je znatna i golema žrtva za maleno naše đniztvo bila naprtiti 
iko ogromno breme, kao Sto je odkup i saeuvaaje tolikog spomenika; ali cista i velika 
ma du'žnosf. uarnefcmila se je družtvu, i prisilila ga je, da na sve poteŽkoee zaboravi, 
i<|MUuenik svojem narodu spasi, n stalnosti^ da <'e hrvatski narod, premda osironuisen, 
m naeina, (»a lulo da i f»d svojih zalogaja odkim!, da družlvu pad[K>niogne nado- 
oilkupninn i namirivati mu IroSkove oko daln^jeg saenvanja, 

i to «am radostiiu i upravo iizhic*ent što. kad prvi put, kao druztveni tujnik, oba- 
m slavnu skupštinu o dnr/tvenoui radu u najzadnjem dru'Mvenoni razdoblju, umgu 
tako radostnu viest. Sa mnom jednako je rarlostno \ uzbieeno fiit^vo dru?.tveno 
i*ljstvo. što danas; preko skupštine i oitavoniu hrvatskom uaroihi možemo javiti, da 
. studenoga 1^1)8*^ i»ez maea i krvava juriša; [losli^ skoro pet stoljt^ća nf*go je taj 
dji spomenik iz jednog u drugo gospodstvo prelazio, opot so ove godine povmea 
narodu* koji ga je isuzitlao, branio i potoeima krvi natopio! Radostni smo, i s ti^ga, 
adostjio i liiHtorieku vinst mo^.emo da objavimo svojemu lirvatskomu narodu upravo 
m dan vladalaekog jubileja hrvatskoga kralja Prana Joi^ipa I ! 
otanji' o louju spomeniku pod eventnalijania raspravljati ee se, 
ako su sva naša rodoljubna i znanstvena druztva K;idnjeg vremena osjetila neki nazadak 
ori i oduševljenju naroda prama svojim zadatcima, tako je na žalost i naAe drnžtvo 
jo jednako opazilo. Broj na&ih društvenih ('-lanova znatno se je umanjio. Glavni 
i'lj znanstvenog odbora i urednik našega glasila, g. Uudic-, za vifte mjeseci je bolovao, 
/.ato ii\Kk- glasili*, koje je i ]*rije nešto neuredno, pranni opredieljeuom vremenu, 
ove godine sjiluo zakasnilo, l'o zakašnjenje &ira puldika nije unijela ili bjela shvatiti. 



— im — 

Hlavua skupštino! Težak je i prete5iak naš podhvat; svaki korak napred treba skujKi 
uapiatiti, pa pri takvoj težini, ako narod za ovako vn imšu »vetu stvar stane nialaksavati u 
o<inŠevljenju, ori kud onda da mi crpimo voljf^, snage i postujanosti ? Srera da na^ podhv:it 
toliko je plemenit i prezlanienit, da pojimo Čvrstu natln, da će na^^e đnižtvo luipredovafi, 
jei" nije moguf-e da ne nadje naslona kod svojegu naroda. Naš je zadiitak takov, da um 
rieee i ne Hiniju oskudievati najpotreimija sredstva. U takovoj nadi završujem svoje izvje^t-e. 

Za tiein družtveni l^ltigajnik podnaža sliedein bla^rajineki i/AJestaj: 

Račun 

od 22. rujna 1897. do t. prosinca 1898. 
Prihod: 

1. Prošlogodišnji i>reoatatak . , , . , for. 140'— 

2, Olanarina utemeljitelji < . . , „ 420' — 

X Ulanarina red tt vi tih dlanova , . , . „ 1893"7o 

4, Pretplate na „Slaroiirvatsku Prosvjetu"* , „ 2^*'^" — 

5. Podpora Visokog c. k. MinislarRtva „ fjKM-— 

G. Podpora zemaljskog Odbora • „ TiUO' — 

.7. Milodari ,../.. 128-71 

ITknimo [iriboda , , . Tor mmm 

Razhod: 

L Najmovina za muzej . for. 3,^)-— 

2. Pudvorniku , . • . „ 78-— 

3. (jorivo ..,,..., •..,,., „ 25-GO 

4. J^isarija i risarija , . , . , * ^ » 84"70 

5. Fotografični potrošei .*,--,... „ 95';14 

6. Poštarina, brzojavi i oprema knjigfl . . , „ 17D'45 

7. Nabava knjigd . . - .,..,,. „ 74,o(J 

H- Nabava zemljišta od Joziee F^ei^en-Hulatove „ llO— 

9, Troškovi izkopavanja „ 7^6'Bri 

1(X Pre vozarina izvadjenih starinskih preduieta , . , , „ W'~ 

11. Putni tnvSkovi Upravi ieljstva „ I75*l() 

12. Nabava starini „ llHrlT) 

1:1. Tiskanje „Rtarahrvat.^ke IVosvjete** „ . . . „ 81H-50 

14. Podpora uredniku „ 200^^ — 

ir*. Kazne parniee , . , . . . „ 25373 

U>. Ilazni uuzgredni troškovi , . . - ^ - __" J2tSlH) 

Ukupno razhoda , , . . for, 3r)lHV32 

Ukupno pri li oda fi»r. 3K30*4(i 

Ukii|mo ruzhoik . „ 359032 

Preostalak for. 240 14 

Račun ciružtvene Uuće 

od 33. rujna 1897. do 1. prosinca i8g8. 

Prihod: 

1. ProMogodiSnji preoatatak , for. 169"49 

2. Najn lovina . , . . * , * „ 750' — 

Ukupno . , - . lor^ 925^ 



^ 187 — 

Razhod : 

L Svota povra^-ena Znm. odlmni .....< for, 200*— 

?. TalcH** . , . . - , . • „ 9110 

k Vii^k , 100 - 

L Pilkgi^ma[ . . . .............. ^ 178 71 

>. Potrosiri xa |H»|irsivke .,..*.* „ 77^^10 

K Za iiHi^iiranje j»rf>li j*f*žani , . . . . _^ ^77 

llkiipTia razli oda , . . ♦ far. 655'B8 

IJkiipiio prihoila ..•.,* for. 925-49 

tJku|>tio rashoda .*......,., ^ Of>f>'HH 

IVeostutjik .lon~~2min 

t Imi blagajnik (*ii^ t^Vrnl^fi yindimmk pru*?hHlal()ljil im^mll: 
Slavnom Upravi t**IJ8tviJ 

„Hrvatskoga stari ruirskogii dntžlva" 

n 

Knin u. 

)dpiKani izjavljuju, <1a sii pomnjivn |rrf^gledali firii?iv**UH racuTie za raxdoldje od dana 
a 1H97, rio L prosinca IH9H, te iste u priinilkn i izdatku sravnili. NaSavši sve u pod- 
rt'do, predla3^n, dn fvndnea ureriina j^lavna sknpAHna, koja s*^ kani olMlržnvati <Inf 
nm IH1*H, fr|agi»izviili <lni?Jvr;-no ii[n-avilt*IJ8tvi> i} i*huH, a i^lagajnikii fiaj.K)8ej glf^de 
jlih raeaiia ri(i^iti svak*^ diitnje odgovornosti* To su podpii^aui i u dfiiztveon knjigu 
npisatt i vlastonumo podpisali. 

Kninu dne 1. prosinca 1898* 

Daniel Bpero. Ivan I) rat'* a r. IVan Mlinar. 

tupfetiaa Ih*z prinijolbe odotn-ava dru^lvent^ racinit^ i daje dniStvennoni n pravite I jstvu 

>rij. 

, Rlufeajni predloži. 

rodFsjeđnik javlja, da je druztvpuo npravitf^ljf^tvo pred nekoliko dana sklopilo sa e. k. 

jem pogodbu oh odknpn kninsko tvrdjave, te hnduc ovo pitanje voonia važno, a 

nv ^kupihnt^ redovito Jednom na ;trodinu .se obdržavaju, te da bi iTilo sti-tiio čekali 

1 pitanjem do hndue^ skupštine, nslied čega stavlja ga danas na pretresanje* 

nižtveni tajnik barun Labe ^ita o tomu sliedeei izvještaj: 

oiSito je g. 1H78. zaposjt^ilnueeiii brvat^kiti pokrajina Bosne i Hercegovine kninska 
L izgubila svoju strategieuo vafjiost, koju od poretka turskog gospodstva na ovim 
na imaiijaSe; {mSto ju je vojnička n|irava god. IHHO razonižala i ustupila finaneijainoui 
[jstvn na daljnju upravu, te, kako seje tekom godina i c. k, floancijalno ravnateljstvo 
, da nzdiiavanje ujozino nedona^a drSiavnoin eraru ni kakove koristi, dok mu je na- 
)d znatne brige i troika: te poM.o danomice pada i materijalna vrieduost njezina, 
bilo odredjeno, da se taj hrvatski najtlavniji i najslavniji spomenik javnom dražbom 
IJU nntiioeu prodađe. Kako u draS'.benomu oglasu od 26. travnja 181*4,, br. 95G. 
kti nikako vih uvjeta o sa^^uvauju loga spomenika, nego se isti ostavljaše kupeu, 
riec, na milost i nemiloBi: kako se srećom pri prvoj dražbi nitko nije nažao 
vrdjavu kupio, odmah je društvo ]meh sa dr/.avnom vlašeu ugovarati o njezinom 
- Zra tim niJ'.H dokaz m dokamiu sve hin jt- dniiitveno upraviteljstvo ncinilo, dok je 
lo inuogovrstne jHite^knee, koje danomice izbijahu, za odkup tvrdjave i dok je sreeom 



— \m — 

11. studenoga u. g. bila sklopljtma furmaJna po^j^otlba ob oiikii[ni. Potanko žita sadržaj po- 
godbe, koja Rtu pa u krepost pokle bude mkoiiodavuim puLt^in odobrena. 

Skupština pokle je suvjestnn pretresla tofhi po to6ku fiogodbe IL studenoga 1898. 
jednoglasno je prilivatila sliedec^^ zakljaiike : 

1. Odobrava se ugovor ol) odkiipnini kninske tvrdjav*^ tzniedjri e. kn Hiiitn^^ijrdriHir: 
ravnateljstva u Zadru i Upravitcljstva Hrvutsko^ra ntaririarskoga di-oKtva sklojilji^n u Kiiiiii 
dne U. studenoga 1898. uz odkupninu od 4tMK^ Ibr. 

2. Ov laže uje se družtveno Upravitelj Jitvo da u svrhu odkupnine mo?.o sklopiti tajnu 
ad 4000 ibr 

3. Neka m dnažtveno Upraviteljsvo, netouj dru?.tvt> stupi n nmterijabii posjed tvrdjavn 
progia^ouj olirati na hrvatski narod, da ^i^edstvonl niilcidara omoguei izplatu ueinjeiin^ 
zajma. 

4. N«ka dniltveno Upraviteljstvo u sgodno dol »a <ibjeb Klani stn izerpljivijn povj**.s 
kninske tvnijave m slikama znamenitijih rijezinih ^esli i sa topografijutri iste, \m sve izpnivi 
odnosne mt njezinu odkupninu, kao žfo, da u istoj ovjekovji'iM imena svib rodoljuba, kuj 
budu na koji god naiMn sudjelovali njnziing odknpnini. 

Pokh* je ovim izerpljen dnf*viii red, a nitko daije nestiivlja kakvib pred loga, \tTt^ti 
sjednik pozvavši skupštinu da iizklikiir^ trokmtni: Živio N. V. brvatskumu kr:dju hVanj 
Josipu I., razpusta skupstiini. 




IMENIK ČLANOVA 
RVATSKO(JA .starinarsko(;a družtva 



GODINE 1898. 



A. Upravjteljstvo. 



•rlnik: Marun oL Luigj. imrijcjvne. 

lUjttlaik: Perić Virgilijo* gimn. pnvr, 

,<}astni kiim>nik» zastupnik narnfla na 
iknijimkr^mu snboru i carL^vin.skumu 
ecu, Zadar. 

: LaiUch banjB Oakar, vojnički Castnik 

prkHjvL Knin. 

nik: Lovrić Josip, fr^n>\-it^ Knin, 
jfnik: dimetin <lr. Mibo, liixVmk- Sjilit. 
Ilici : Ćović Plenković Miho, vdti|io- 
cdnik, |iosji'dnik zljtlnoga križa »a za- 
uge, Drniš. 

asldcvić - Cikara Pcroalav. priatav 
>nnii^ktvtr^njvačke komore, ZHLTtib. 



B. Znanstveni odbor, 

izvjestitelj : Badić Prano, ućik^Ij »tru- 
>%»noga tećaja i u redni k družtvonojra 

U ^% I^^ Kurouhi. 

, i: VbIovIć Srećko, f^imnazijalni 
>»k*$ur, zaćastni kiinr»nik. Kotor. 
aer [ujf> Petar, župnik, Kaprije. Zlarin. 
ulerić Vakasović Vid, nadućitelj kod 

k, (ircparandije. l>ubrovnik* 
rlić-Iranodć Grgur, ravnajući učitelja 

Ekićevii i»t- Andrija, lektor crkovne 
:iv]astt. gvardijan. Knin* 

C. Počast ni ćlancvi, 

rmak Kliment, urednik ^ ViL-stnikaOesko- 
►vaoskvch Qiu3ei a sprJku archeolo^nV 
ph'*» Oiislava. 

it^iUi Gjuro* gradski senator* Zagreb. 
' ■ <Akx V . , ravnatelj arkeologićkoga 
. bofijft* 



4 llurniann Košta, dvonski savjetnik urednik 
^fjliisntka*, ravn* zi^maljako^a muzeja itd. 

Sarajevo, 

5 Konrtakoff dr. N., prof svt3U<5ili8ta. IV 
truf^rad. 

6 Marojčid dr. Ambroz, barun, c. kr. na- 
mje^tnički savjetnik. Zadar. 

7 Neuinann dr. W. A,, svt'ućrližtni pr^jfeBor, 
povjerenik za Dahnaciju tjredišnje^^a po- 
vjereništva za sa^iuvanje stari nakib i 
umjetnih gpomeBika. Beč. 



H PtTie VirgiliJ, gimn. proi'., zaćastui ka- 
nonik, zastupnik naroda na pokrajinskom 
saboru i carevinskom vieću. Zadar. 

9 Slade dr. Josip, mjernik, c. kr namjest- 
nićki savjetnik u m, Trogir, 

10 Smičiklas Tađija, sveu^iUštni profesor, 
predsjednik « Matice Hrvatske" , zastupnik 
naroda itd. Zagreb. 

11 St roBsmajer Josip Juraj, biskup. Ujakova. 

12 T:ilija ot. Urban, exprcjvincijal i hrvatski 
književnik, Dubrovnik. 

13 Tomkowiez dr, Stanijilav, sveućilištni pro- 
fesor. Krakov, 

14 Valtrovie Milan, prof- i urednik «Stari- 
nara*^. Biograd, Srbija, 

D* Počastni članovi koji su umrli. 

1 Ue Rossi dr* Ivan, iztraživaoc staro- 
krAeanskih starina, Rim* t l^^Sd, 

2 Ljubić Simej gimnazijalni profesor, Stari- 
grad, t 1^96. 

3 Kukuljević Ivan pl. Sakcinski, predsjednik 
„ Hrvatskoga arkeologićkoga dr užtva" , 
predsjednik ^Matice Hrvatske", Zagreb, 
t 1889, 

4 Hački dr. Franjo, biv&i predsjednik Jugo- 
slavenske akademije. Zagreb, t 1B94, 

5 Zlatovi<S ot Stjepan, exprovincijal, Šibenik, 
t 18U1. 



— UN> — 



E. Utemeljitelji. 

1 Alaupovid dr. Tugoinir, giiDnaz* ueittilj. 
Sarrtjevo* 

2 AmruS Hr. Mtlan, iianjdm zastupnik. 

Zagreb. 

3 Balog pl* Dragutin, kr, kot. predatojnik. 
Varaždin. 

4 Byli Ivan, podžupan, Varaždin* 

5 BreaztjenBzki pK 8andor dr,, zastupnik na* 
roda, Zagreb. 

6 Butat dr. Gajo, predsjednik eabora. Split. 

7 BidatMiliOj velopoajednik. Biskupija, Knin* 

8 Banja vči^ dr Ivan, odvjetnik i narudni 
zastupnik. Karlovac. 

9 Breyer dr. Mirko, tidvjetnjk, Varaždin. 
10 Carić Juraj, prof. bogt^slovja. Zadar, 

!l Cavlina Nikola^ obdinski tajnik. Promina* 

Oklaje* 
1^ ()ovie-Plenkovi(S Miho, velopoajed. DrniS* 

13 Damaska dr* Ante, odvjetnik. Ludbreg. 

14 Deželi6 Ojuro, grad.^ki senator, Zagreb. 

15 Dapar Niko, načelnik, nar* zastupnik. 
Benkovac 

16 Dionička štedionica. Križevci* 

17 Drrjhobeczkj JuHjo^ biskup. Križevac* 

18 Dvorana hrv. Čitaonice, Varaždin. 

19 Egersdorfer Žiga, kr. inžinir. Varaždin, 

20 Erdodv grof Rudolf, c. i kr tajni sa- 
vjetnik. Novi-Marof, 

21 Erhartić dr. Franjo, odvjetnik- Varaždin* 

22 Folnegovid Fran^ posjednik. Zagreb. 

23 Franki dr* Ante, sveuč* prof. u miru* 
Zagreb. 

24 Galiri pop Petar Slavko, župnik. DivuSa. 
Volinja. 

25 Gradska obdioa. Karlovac. 

W Gjureković Vladimir, inag. pharra, Gospić* 

27 Gugler Pavao, biskup Omiški, prior 
Vranski, Zagreb. 

28 Heinz dr, Antun, kr, svcućilištni pro- 
fesor, Zagreb, 

29 Hrvatsko akademičko družtvo „Hrvatska", 
Gradac, Štajerska. 

30 Hrvatsko akad. literarno-zabavno družtvo 
^Zastava'', Zagreb. 

31 Hrvatska komercijalna banka, Zagreb. 

32 Jagić Dragutin, kr. vlad, tajnik, Zagreb. 

33 Jurinac dr. Ljudevit, odvjetnik* Varaždin* 

34 Kacr đon Petar, župnik Kaprije, Zlarin* 

35 Kartć Pave, podpukovnik u m. Zagreb* 

36 Karaman dr. Srećko, odvjetnik. Split. 
3T Kosiček Baldo, župnik. KonjSčina. 

38 KraSkovid dr. Ljudevit, odvjetnik. Vu- 
kovar. 

39 Ehuen-Hedervarv grof Dragutin, ban Hr- 
vatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb. 



40 Kiss pL Dragutin, vlastelin n ŠaulovciL. 
Varaždin. 

41 Krftnjavi dr. Izidor, vladin prodstojitth 
u miru* Zagreb. 

42 Lovrić Josipj trgovac. Knin. 

43 Marjanović dr. Luka, kr. sveuć. profesctf. 
Zagreb. 

44 Marković flr. pl, Franjo, kr. sveufiiližtiii 
profesor. Zagreb* 

45 Marčeltć dr, Josij), biskup. Dubrovnik* 

46 Marun ot. Luigj, franjevac, Knin. 

47 Masovćić dr. Augui^tin, odvjetnik. Sinj. 

48 Mikačić Dujam,^obćinski blagajnik, ^^plit 

49 Milinović fra Himun» nadbiskup. Bar. 
(Crnagora). 

50 Miletić pl dr Stjepan, hrv. književnik 
Zagreb. 

51 ModruMn Gustav, zastupnik narcida» lje- 
karnik, Karlovac. 

52 Nakić Marko, načelnik* Drni^ 

53 Nakić Filip, biskup- Split. ^ 

54 Neuman dr. Dragutin, odvjetnik. iMiek. 

55 Neureutter Maruša-Pavla, velepo^^judnim. 
Prag* 

56 Nikolić-Podrtnski pU dr. Vladimir, kr. 
veL župan. Ogulin. 

57 Normann-Ehrenfelski grof Uudolfo* vU- 
slelin. Valpovo. 

58 Nossan Milan, veletržac. Zagrob. 

59 Novotny Vjekoslav, profesor. Varaidiii^ 

60 Obćina Korčula, Dalmacija. 

61 ObiUna Selca. Brač 

62 Obćina riplit, 

63 Obćina Sućurac. Kaštel Stari, 

64 Petrović Ivan Nep*. posjednik* Varaždin. 

65 Pisačić pl. Mirko, gimnazijalac. Zairreb* 

66 Poparić pop Ante, aveućili^tar. Beć. Uni- 
versitet. 

67 Poglavarstvo slob. i kr, glavnoga gmdtt 
Zagreb* 

68 Preradović pL Dušan, c. 
korvete na brodu N. V. 
Terezija"* Pola* 

69 Prva licka i^tedionica. Gospić* 

70 Povsilović dr. Juraj, nadbiskup. Zagrab. 

71 Rauer Aurelij, gimnazijalac Bedekovdi 
Zagorje. 

72 Reiner dr, Vatroalav, odvjetnik. Karloina 

73 Reisner Adam, veletržac* Osiek (gtjmj 
grad). 

74 Samac o, Jure, gvardijan. VisciTno« 
Skradin. 

75 Smičiklas Tade, kr. sveuč. profe;f<»r i 
narodni zastupnik. Zagreb. 

76 Smoiver Dragutin, trgovaćki činovnik. 
Karlobag. 

77 Scstak Josip, kanonik, Djakovo. 



kr. zapovjednik 
„Carica Marija 



— 191 — 



letin dr, Mihoi Itećoik. Split, 
itibuk dr* Ivolu. liećnik. JeUa. 

nm. Koitajniča. 

. gospodarstveni! imovnu i»bdinu, 

asko - gospodarstvena brods^ka imovna 

ina* Vinkovei. 

jssig Gustav, vlastelin. Ivanec. Va* 

Ivan, katekt*ta. Rieka. 
jc Micika, Ivanec. 
ezić dr* Dinko, odvjiHnlk. Krk* 
laoi Eugen, trgovac. Z?i*^^feb. 
itiu n dr, Draf^utin ^ i id vjelnik, V araždin , 
janid dr. Fran, kr. sveućiliMni pro- 
>r i ^a^tupnik narcida. Zagreb, 
kljao Mato/ kr. kat, pristav. Varaždin, 
kidcvić o. Andrija, gvardijan, Knin. 
jlec Josip, c. k. satnik u miru. Gjup- 
rae. 

'javid dr. Juraj, župnik i zastupnik 
tida. Marija Bistrica. 

Utemeljitelji, koji su umrli. 

ftćić ot* Marko, župnik, Uradac Urni^* 
arabaić vit. Ivo, c kr kutarski po- 
avar. Knin. ^ 

jubić prof, 8imc. Starigrad. 
■ 'itvić Josipt nadbiskup i stožornik. 

kruLat? opat Ilija, župnik. Fetrovaradin. 

i*j-i>vić barun Mctt4, tajni savjetnik. 

i^' 

Eihm Slavoljub, začastni kanonik, Za- 

Utemeljitelji radi zasluga. 

.kaćić pl. Petar, Split. 

rdali«^ Vladimir, posjodnik. Gjevi^ke- 

ribir-Mostine. 

einenic pl. Tito» sudbeni viednik, dodie- 

t-n kr banskom atnlu, Zagreb. 

askiević Cikara Pero^lav, pristav trg,- 

t)rtnt(5ke komore, Zagreb. 

H. Povjerenici. 

taćić pl Petar. Split. 

dalić Vladimir, poajednik. (ijevrđkc- 

iribir-Muitine. 

»rovac Luka. trgovac. Sisak, 

fliiago Antun, učitelj, ilbruvae. 

inielov Damljun, e. k^ mjerač. Imaeki. 

^im^ Vinko, trgovac, Skradin. 

ieljć Luka, KljacL Drniš, 



8 Paskiević Oikara Jurofilav, posjednik, Ši- 

benik* 

9 Porković ot. Petar Krst., gimnadjalni 

jubilarni učiti.*lj. Sinj. 
10 Potoćnjak Ivan, veliki prt^po^t. Novi. 

Vinodol. 
U Rosifi Antun, ućitelj. Skaljari. Kot^ir. 
ii Sirtitkovic pop Niko, »upnifiki pomoćnik. 

Pag. 

13 Sokol Joaip» pristav dioničke štedumice. 
|Crii€Vci. 

14 Sašel Dragan, pravnik. Zagreb. 

15 Škarpa Franju, ravnaj uei učitelj. Biograd. 
\{\ Vučenoviri Pava**, rav. učitelj. Trogir. 
17 Zrilić Marko, učitelj. Polača. Benkovac. 

L Redoviti. 

1 iVbelič vit. dr. Kazimir* Zitdar. 

2 Alzirh Antun, trgovac. Pola. 

3 Aralica Ivan, trgovac. Umi«. 

4 Aralica Miho, posjednik, Knin. 

5 Arneri dr. Blaž, občinski liečnik. ( Jrebič. 

6 Arneri Rafael, bilježnik i veleposjednik. 
Korčula, 

7 Arnold Franjo, kr. javni notar- Zagreb. 

8 ASner Gejza, gimnaKijalni učitelj. Osiek. 

9 Antolkovie dr. Mirko, odvjetnik, križevci. 
10 Abjanovid Antun, upr- župe u Martinakoj- 

vesi. 
U Babarović braća^ pofijednici i trgovci. 
Perast 

12 Babie Gavro^ kanonik. Djakovo. 

13 BaČič pop Antun, župnik. Pli>čiee. Gruda. 

14 Badovinac Gjuro, veliki predstavnik kap- 
tola. Križevci. 

15 Bajič fra Martin, nadžup. Visoka. K. Stari. 

16 Banje& Josip, župnik. Gjurgjevac. 

17 Banorič Ante, trgovac. Dol. Tuzla. 

IH Barač Milutin, ravnatelj tvornice petroleja. 

Rieka. 
19 Barač pl. Vladimir, gradski viečnik. 

Zagreb, 
m Barbid ot. Ivan, župnik. Vrlika. 

21 Baričevič Bono, župnik. Piramatovci, 
Bribirske Mostine, 

22 Baron dr. Gustav, kanonik. Zagreb- 

23 Bartulović ot Jakov, župnik. Grab. 
Trilj. . 

24 Batić Franjo, župnik. Star© Ci(ie, Vel. 
Gorica, 

25 Beck Vilim, učenik trg. škole. Zagreb, 

26 Belamarić ot Kr^to, franjevac. Drniš. 

27 Belas Ivan, trgovac. Trogir, 

'2B Bezuk Gjuro* uprav, nadbiskup, dobara. 

Zagreb. 
29 Bendoni dr* Josip, obć. liečnik. Cavtat 



192 — 



30 Benkoviri Ivaa, gradski a^nator u miru. 

31 Biankini dr, Antt^, liećnik. New-York. 

32 Biankini Juraj, urednik „Nar. Lista" i 
hrvatiiki za^stupnik. Zadar. 

33 Bibicii dr. Baldo, licčnik. Vela Luka. 

34 Bilid ot. Nikola, gvardijan sv. Križa. 
ZivogoSte. 

35 BiloDić ot Ante, nadžupnik. Šibenik. 

36 Jiinieki Fran, bogoslov. Senj, 

37 Biskupsko sjemenili;«. Split. 

38 Biz PVani stud. jur. Zagreb. 

39 Bjelovučić Ante, post. opremati. DrniS. 

40 Bojanić pop Ivan, župnik Korniža. 

41 Botani ot. Bono, dub. pomoćnik. Drniš. 

42 Borčić Lovro, narodni zastupnik. Split. 

43 Btirić ot. Stanko, franjevac. Borovci- 
Metković. 

44 Boro&a dr. Stjepan, župnik. Za^^reb. 

45 Božici Ivan, župnik. Mokošiea, Gruž- 
Dubrovnik 

46 Brajnović ot. Evangelista. Sustjepan, 
Hieka Dubrovačka 

47 Brainović Ivo, posjednik. Gruda. Kuna. 

48 Brajković Tomo, giinn. ravnatelj. Zadar. 

49 Brbid ot Toma, župnik, Pasičina. Opuzen. 

50 Brčić Antun, predsjednik priaiv. suda u 
miru. Zadar, 

51 Brever Mirko, trgovac Krize vac. 

52 Brever dr. Vilim, odvjetnik. Križevci. 

53 Brkljača Ante, trgovac. Knin. 

54 Bronid ot. Miho, župnik. Miljevei. Drniš. 

55 Erunšmid dr. Joaip, sveuć profesor, * rav- 
natelj arkeolo^. muzeja. Zagreb. 

56 Bubanovie Julijo, veliki župan u miru. 
Zagreb- 

57 Bučar Franjo, profesor. Zagreb, 

58 Buid dr, Ivan, odvjetnik. DrniS* 

59 Ruić dr. Juraj, lit^nik, Split. 

60 Bujačić pop Aote, župnik. Poljica kod 
Nina. 

61 Bušelić ot Simun, nadžupnik. Metković. 

62 Butkovie pop Niko, nadueit^lj. Kastav. 

63 Bntora Stjepan, izpovjednik. Zagreb. 

64 Carić Ante, obć, tajnik. Metković. 

66 Carić pop Juraj, župnik. Dol. Starigrad. 

66 C. kr. velika realka. Split. 

67 Cettolo Bonifaeij, inžinir. Petrinja. 

68 Onadak Gjuro, ravnatelj „Croatie". 
Zagreb. 

69 Crnadak dr. Vladimir, odvjetnik. Sisak. 

70 Curić ot. fra Angjeo, provincijal. Sarajevo. 

71 Cvitanovie fra Angjeo, župnik. Baška- 
voda. Makarska. 

72 Cavkić Ivan, franjevac, Knin, 

73 Ćurić ot. Josip, župnik. Podmilacja. Jajce. 



74 (Jubretuvić Stjepan, profesor na pomorska 
akademiji. Trst 

75 Oulić ot. Petar, župnik. Kozica. Vrgorat 

76 Danko Ivan, vojni kapelan. Petruvaradii 

77 Demarchi Josip Ante, trgovac, Split. 

78 Derenein dr. Josip, lio^nik. Križevci. 

79 Derenčin dr, Mirko, od\'jetnik. Zlatar. 
(SO Devčie dr. Virgil, odvjetnik, Zagrt?b. 

81 Didulie braća, veleposjed nic i. Selca. Bra< 

82 Didolić Tomo, posjednik. Selca. Brač. 

83 DolaćkiAleksa, župnik Mrežnica. Dugt 
rcrta. 

84 Domin pb Imbro, uprav, suda. Grubi.sDi 
polje. 

85 Dominić pl. Franjo, kr. sudbeni priđta\ 
Varaždin. 

8B l)r»rwaid Mi lan, mag. pharm. Belo var, 

87 Dračar Vjekoslav, posjednik, Knin. 

88 Dražetić ot fra Bija, župnik, lirajković 
Travnik, 

89 Drinković dr. Mate, liećnik. Vodice. 

90 Družtvo „Hrvatski Sktjp**. Tiesno, 

91 Dubokovie vit Niku niK-elnik. Jel^. 

92 Dubravčić pop Mibo, župnik. Srinjiu« 
Split. 

93 Dukat Vladnje, gimn. profesor. CMiek. 

94 Dvoržak Rafael, kut. šumar. Križevci. 

95 Egersdorfer tlr. Aleksander, kr, svem 
profi^or i narodni zastupnik- Zagn>b 

96 f^rgovae Pavao, trgovac. Staji lić-Star 

97 Erler Gjuro, odvjetnik. Novi, Vinodu 

9!^ Ferri Tumo pok. Martina, posjednil 

Trpanj, 
99 Filipović pl, Vilim, ponizni oficijal. P« 

trinja. 

100 Firinger Josip, župnik- O.siek, 

101 Flego Petar, kanonik, Trst. 

102 Foretić Ivo Dinko v, posjednik. Korčuli 

103 Franjevačka niža gimnazija, (iučjagon 
Travnik. 

104 l>ankić ot, Angjeo, župnik, Ztivojam 
Kozica. 

105 Friš monsignor Andrija, kanonik sv. Ji 
runima Rim. Via Hi pet ta 108. 

106 Fllgger pl. Nikola, stud, jur. Zemun, 

107 Gabrić pop Petar, župnik u miru. Me 
ković 

108 Garaulin pop Nikola, župn. pomoćail 
Supetar. Brač. 

10l> Garić ot. Josip, kapelan. Zenica. 

110 GavranĆić dr. Mi lan, odvjetnik. Vin 
vitica. 

111 Gavranie dr. Pero, odvjetnik i narij*li 
zastupnik. Zagreb. 



^ \m — 



e AnUu £upnik, TiuHijl Atakurtikii. 
r»kt Angjcl, ćinovnik Kr. ug. žcljt^ifi- 

kii, 

flki Anton, kapelan* Sv. Križ'Zndre<Se. 

van Mate, inžinir. Sušak* 

\i.^ fra Matit, žu|mik. Imotski 55. p. 

tntnjp. 

;ik AnitfT iranjtsvHC. Sinj. 

iLsclmlk fir. Fninj*>. Iiečnik. iUk'k. 
ibiivai-r |>o(i Josi JI* župnik Komin 
ul»ki mii2i.g. O^it'k 
ihor Sijeptifi, v*!U'iniluslrij:tlae. Zagreb. 
rić dr. Eduard» udvjetnik* Split, 
jber dr Ojum, udvjetnik. Vaniidin. 
\}\(^n oL Vicko, župnik. Suhidniae* 

ir pop Matijtt, župnik i prisji*dtiik 
u stida L\!?iće-i>lueku, (J^ulin. 
Hić ilr Nikulu, c. kr. ^topski lioi^nik, 
&tar. 

ndriitn dr. Fran^n gradski H/.ik. Kri- 
ci 

Dzdaatjvić Antun, e kr. pukovnik u 
u Zagreb. 
L'rićot. IvtK iupnik. Kruievo Obrovac. 

r*keoschiiii*nl llanurt* akad. slikar* 

biao Ivan, župnik. VoUkIit. Mi>- 

v'ina. 

iiidi Armin. tapnik. (tora. 

l[H5r^Sigt?tski -lulijo, vit^cSnik banskog 

la. Zagreb. 

agi Ivan, kannnik. Zagreb. 

ntiA Jik^ip. ravnatelj banke ^Slavjjti**, 

greb. 

Tazirn dr, Luju, kr. kt>L liečnik. Slunj. 

rschuiann Hinko, 8tud. jur. Sisak, 

motarić dr, Vjekodlav, župnik. Tuhelj, 

Tvat dr. Hudulfj proftisor. O^iek. 

rvat Stjepan, župnik. Šv, Gjuragj. 

dbreg. 

►vorka dr. t)skar, liećnik. Zagreb. 

aiivić pl Ovido, kapetan auditor. 
_. ■'■ 

vatsko akad. Lit, družtvo „Zastiiva**. 
^reb* 

Lrvauka čitaonica'** Uupjselo. 
Irvatsika (čitaonica*. Novi. Vinodt*!, 
IrvLitska tlilaunica"*- Pa*?, 
Irvai^ka i^Araonica". Požej^ra. 
irvjit'^ka čitaonica" - Stanar rad, Hvar. 
Irviitska ćitaomca"* Ston. 
Irvatska radnička zadruga". Dn- 
ovnik, 

-vataki „Sokor. Kumiža. 
Hrvatsko družtvo biciklista. Zagreb. 



153 lluduvski Adolfu, *:rad8ki senator. Zrt- 
^rcb, 

154 Hfžid Antun, profesor reaUie jrimnazije. 
Zagreb, 

155 Uurban Vluditnir, irvangjclički župnik. 
Stara Pasjova. 

156 llimivic Matej, kapelan* Lipovljani. 
Banovajaruj^a. Slavonija 

157 Ivandić ot Mibo, župnik. Pi»travlje- Sinj. 

158 Ivantftevid pop Franju, župnik. Jesen icc. 
Split. 

159 Ivaiiiievid pl, Lavoalav, kanomk. Split 

160 Ivaniževi^d ot Matu, franjevac Vukovar 

161 Ivanku Sitnnn, porei^ni vinovnik. Troj^ir 

162 Ivankfiviti Simnn, trgovac, Ervenik. 

163 Ivanuvić Ivan, župnik. Preko Zadar, 

164 Iveković ("ira, arhitekt, vladin auvjetnik 
kod Da lm. Namjejjtni<itva, Zadnr. 

165 Ivekovie Oton, prof kr, roalke i hrvat. 
glikar. Zagreb. 

166 Jiruri dr. Bo^oslav, aveuč. profesor. Prag. 

167 Jaku vije vic Petar pok Stjepana, tr^ov. 
putnik* brvataki radnik. Za«:reb, 

H>8 Jančiković dr. Ivan, odvjetnik, Vinkovci 
169 Janićek dr. Gustav, kr s*veue, profeaor 

Zagreb. 
17U Jankov Mate, trgovac. Split, 
171 Jozić Mtbovilp ob^An^ki bilježnik, (lorjune. 
17Ž Junakovic Antun, ljekarnik. Šibenik. 
17B Jurakiivić dr, Mate. ubein.'iki lie<?nik. 

Makarska. 

174 Jušić Ivan. trgovac, Drnii^. 

175 Kaći(i-Peko Ivan, župnik. S. Martin. 
Brač. 

176 Kamler dr, Lujo vitez, c, kr. pol. ko- 
mesar. Zadar. 

177 Karduni ut, Mate, lektor bogoalovja, Ši- 
benik. 

178 Kaštelan don ,Jnmp, župnik. ZrnoviGa. 
Split. 

179 Katalinid Vinko, veleposjednik. Split 

180 Katnid dr. Niko, odvjetnik i nar. za- 
stupnik. Šibenik. 

181 Kiepach Milan, vlaBtelin- Balokovo, Sa- 
mobor. 

1K2 Kindl dr. Josip, kr, kot. liećnik. Irig, 

183 Kisic Vlaho, načelnik- Gruž, 

1H4 Klaić Ivan^ veleposjednik. Popovići, 

Gruda. 
185 Klarić ot. Dane, exprovineijal Viaovac. 

Skradin. 
18ti Knjižnica 00, Franjevaca, Ljubljana. 
187 KOnig Dragutin, župnik, Siaak. 
IH^ KogauAek Aleksa, u b<jlnici milosrdnih 

sestara* Zagreb. 



— 194 — 



IH9 

Uto 
191 

Ui2 

im 

194 
\W 

lllT 
IU8 
199 
200 
201 
'M2 
203 

204 
203 

201 
20H 
201* 
210 
211 
212 

213 

214 
215 

2in 

217 

218 

219 
220 
221 
222 

22^ 

224 
225 
226 

227 

229 

230 

2H1 



Kogl Anti:, ljekarnik, Zagrub. 

Kopriniskv Kobert, g^imn. pnif, Htižnk. 

Kornicer *( >jikar, odvjetnik. Zagrob. 

Kotants «>t Mibo, župnik, Kievu. Vrlika. 

KovaČovi<5 Gjura, odvjetnik. L>jakovo. 

Kovadevid dr Vladimir, odvjetnik* Usick 

Kiiiulj pup Franjo, župnik u miru. Pag* 

Knigiž pop dr- Pcttir. mitronosni opat i 

župnik. Skradin« 

Kr, gimnazija. Vinkovci. 

Kr. vt-lika gimnaisija. Zagrub* 

Kr, vc-Iika gimnazija. Sušak. 

Kr- riv^lna-gininazija. Osiek. 

Kr. vulika gimnazija. Otsiek. 

Kr. dora. e^utnićka knjižnica. Sisak. 

Kresnik Franjo, ravnatelj gimnaziju. 

SuSak, 

Krešić Stjepan, župnik. (.Hniovei-Kupn-s 

Križ Lacko, ravnatelj Istarsko viiuir^^ke 

zadruge. Pola. 

Krizman Antun, učitelj. Kuna. 

Kronfeld Rikard, trgovac. Zagreb* 

Kr.snik Edo, stud, inr. Zagreb. 

Kržanić dr. Ivan, ginan. prut". Kotor* 

Kuc*.diti dr, Frano, odvjt^tnik* Miinivica, 

Kukie llijaj c. i kr. niaj(»r. Ljubljana, 

Kukolić dr* Ivan, tajnik kod tinanc, 

ravnateljstva, Zagreb* 

Kukuljević pl* Šakcins^ki dr Božidar, 

vlastelin, Ivanec kod Varaždina. 

Kukynga Ferdn^ stud* phil* Zagreb* 

Kulier ot fra Radoslav, učittslj* Gudja- 

gura. Travnik. 

Kulmer grof Mirtjslav, vlastelin. 8eBtint\ 

Zagreb. 

Kumićić Eogen, hrvatski književnik. 

Zagreb* 

KutleSa ot. Mijo. Ljubinci kod Livna. 

Laeo ot Marko, župnik* Kljaka Drniš. 

Ladavec Jakob, župnik. Buje* 

Lallich barun »Jakar* Knin. 

Liizarie Mirko, učitelj. Lev* VaroS. Dja- 

kuvo, 

Leber Pajo^ kanonik. Zagreb. 

Lebpamer Josip, kanonik, Varaždin 

Lenuci Mi lan, gr* nad mjernik. Zagreb, 

Levacić Ivan, c. k* kapetan. I!ei5, Landea- 

beschreib. Corpacomniandogebiiude. 

Lisac Stjepan, profesor. Gospić. 

Ljtibie-Dubronić Ivka. Split. 

Lobmajer August, župnik. Erdevik* Mi- 

trovie^. 

Lončarek Vladoj, župnik u miru* lir- 

(lovec kraj Zagreba, 

Lovrić ot. Marijan, župnik. BrežtuViska. 

Kiseljak, 



232 Lubin pop Ivan, župnik. Sućurnc, Ka 
stel Stari* 

233 Luxio pop lvun» biBkupp tajnik. Hvar 

2M MagdiA Franjo, profesor* Zagreb* 
235 iMagdić dr. Petar, odvjet. kandidat- Va- 
raždin* 
23G Malie pup Ilija, župnik Vrlika* 
237 Malvić Franjo, kralj- kot* predstojnik, 

Zagreb. 
TS& Manastir sv. Mihovila. Zadar. 
23',) Marotić ot* Kr^sUr, župnik Prumina 
Oklaje* 

240 Mangjer dr* Ivan, odvjetnik i nar. za- 
stupnik* Split* 

241 Madirazza Ant-e, c» kr. mjerać, Korčula 

242 Marijaricvić pL Pavao, preds^^^dnik sudli 
stola U^ick. 

243 Marte ot. Andrija* žujmik. Stankovci.^ 

244 Jlarjanovii" dr. Petar, ubc, liećnik. t^i 
inanovci* Pazua 

245 Markulin Matija, linanctalni činovnik, 
Zagreb 

246 Marun Ivan, posjednik* Skradin. 

247 Maruiie ut. Stanki^, župnik. Gradae 
Makar;*ktt primorje* 

248 Ma^ek dr. Dragutin, vitez BmnadoUk^ 
prim liećnik n bolnici milosrd. sestara. 
Zagreb 

249 Matas Nikola^ župnik. Ogorje* Mud 

250 Matas Lovre, trgovac, Split. 

251 Matk(*vid pop Josip, župnik u m, Knin 

252 Maurovid Milivoj dr., sveudili^tni profoscvr 
Zagreb. 

253 Maznari6 Miho, bilježnik. Topolo%'ae 
Sisak, 

254 Mažuranić Vladiinir, podprodsjednik kr* 
ban. stola. Zagreb. 

255 Medo vid pop Celcstin, hrvatski slikar. 
Zagreb 

256 Meiebi^ner dn Eugenij, odvjetnički kan- 
didat, t^ibenik ^ 

257 Mendjužie ot. t^iiuun, nadžu|>nik. Kiun 

258 Mestrović Mibovil, župnik* Lipovac. At«- 
rovie* Slavonija, 

259 Metropolitanaka knjižnica* Zagreb. 

260 Mihaljević Franjo, pristav hip* bapkr 
Zžigreb. 

261 Mihaljević dr< Vicko, odvjetnik* Split. 

262 Mihoković Franjo, kapelan. Velika G1.1- 
rica. 

2(3£J Mikula Frann, purez. čintivnik. Budu^^ 

264 Miletic Matija, župnik, ♦Šestine* Zagnd> 

265 Mil^etić prof. Ivan* Varaždin. 

266 Miletic Marko, poštarski odpr^mnik 
Stankovci- 

267 Mi li no vid ot* Jakov, župnik. Drvenik 
Gradac, 



— Utfi * 



ivjt*tnik. 'Aii^rvh. 

iarin Miolin, oačdnik. Sueurac, Kadlc;! 

[iric }K)|> Ivo, natlžiipiiik* Ticboop 

irič cil. MetcKl, clfirninikunae. Šibenik, 

irkuvić pl. Ju»i|i, Pa^^ 

[i»i>tić dr. Rt>ko, liećnik. Ihibnjvnik. 

Ijidiouv dr Ante, liiićnik. S*lta. 

ladinov dr Josip, liet^uik. Vodice, 

linar Ivan. irgcivae, Knin, 

ii)dric Jfisip, prof.j velepoBJcdnik. B«n- 

[oretti dr, Lujii, odvjetnik. Tro^nr 
o»tjihinic Antun, gradj, mJitrI j. Kt*n5ula^ 
ocnaj dr. AdolT Sisak. 

fazor df, Ivan, Hećnik. Supetar Orao. 
edved Ante, župnik, Ste-fna Huje 
ekic pop Ivan, svoeenik u m* Je^senice* 
bmvac. 

Mi lan. Irg^ovac- Gospić. 
pup Josip, župnik, Jei?eaictv 
brovac. 

ekid don MatL% pruf. inoSkng ućitelji&ta. 
rbanasi. Zadar. 
emec Julij, župnik* Novigrad, Kar- 

ikulažević Marijan, ravn. bi^k dobara. 

a^>b. 

ikžić JoBtp. trg:ovae. GoapiiS, 

ovaković braća, trgovci. Sv. Martin. 

rad. 

ovaković Josip, profesor Zagreb. 

uvakovie pl* Mibuvtl e* i kr. nriaj(»r. 

eč, Alleegasse 21. 

^bćina Makarska, 

iK'ina Metkovid, 

bdina Nov^ska, Stari Kait^l, 

bćina St<jn, 

rhanović Mato, posjednik. Pod(ibut>e. 

^una. 

r Jaraj. župnik. Sela kod Si^ka, 
uj tSimun, Hudb. pisar. Trojrir. 

'Bine dr. ( >gnjan, odvjetnik i kr. jav, 

ilježnik. Križevci, 

irić Higin, pomor kapetan. Rieka, 
id Josip, prof, i urednik ,, Obzora". 

agreb. 

iii?arić Ivan» kr. poSt činovnik, Kar- 

>vac 

avelić dr. Ante, zubar, Zagnjb. 

avelid Jcrko^ ravnajući ućitelj, Lefide* 

le Luvre i sin, velctržci, Ciospić. 



Nikok posjednik i trgovac. 

Kotor, 

Sime, iupnik^ Pregeka Kri- 



iJ07 Pavi(>ie Ivo, podžupnik- Bip^vunulje Hvar. 
30H l*avi(5ie Petan luOki kapelan. Split 
30y Pavletie Kr,Hto, protescjr. Milnivicn. 

310 Pazinan dr, Jonip, »veucili^tni profesor. 
Zacfrcb, 

311 Pejaćević grof I'avao, vlastelin, Pmlpjraii 

312 Pelicarić Torno, trgovac* l^'ibp-.lakov 
kod Biofjrada 

313 Perić pop Andrija, župnik* Gdinj, Bo- 
^nimoljc. 

3H Peridić dr. Bozo, ravn. bolnitic, Ziular. 
315 Perjftić ot Pavao, gvardijan* Karto. 

Sniilćić* 
3 1 Perkuvić ot Šimun, župnik, (1 radae-Drn \L 
317 Peklid Mettl, odvjetnik Jaska. 
3ls Periić dr, Andrija, .odvjetnik. Ujur- 

j^evac. 
3P,> PcruSić Andre, trgovac. Rieka, 
3-iO Petković Grliinir Budak. Stunkuvi'i 

321 Pervan Tomo Gjurov, c. kr. *^runt<>v- 
nićar, Vrgorac. 

322 Petrić Ante, narodni zastupnik, Kinuiža. 

323 Petrić pop Juraj, iupnik. Brus je. flvaf* 

324 Pctrović Mirko, kapelan Ivanci, Va- 
raždin 

325 Petrov ić 
Skalj/tri, 

326 Petrovie 
ževac, 

327 Pilar Martin, arhitokt, Zagreb, 

328 Pinterovtd dr. Ante, odvjetnik, ( »siek, 
32y Planeio pop Ivan, župnićki pomt>cnik* 

Slarigrad, 

330 Pla7*onić Drago, trgovac, Benkovac. 

331 Plcpel ot- Petar, iupnik. Leeevica, 

332 Pliverid Ivan, kanonik. Zagreb. 

333 Pliverić dr. Jakša, špirit oaL Ujakovo, 

334 Pl iverici dr. Josip, sveućilištni pmtmvr i 
zastupnik naroda. Zagreb. 

335 Pliverić Stjepan, sudbeni viećnik Zagreb* 
3:ifi PHvelid Stjepan, vjeroučitelj, Križevci. 
337 Pobor Josip, sudbeni pristav, (Uiek. 

3 ^^8 Polić Ivan, ljekarnik, Crikvenica, 

339 Polić jTop Matija, kapelan. Bakar. 

340 Ptdjanić Ivo, posjednik, Pijavidino-Kunu, 

341 Porg€iS Berthold^ koncipient. Koprivnica. 

342 Pos4?del dr Josip, gitnnazijalni profesor. 
Dubrovnik. 

343 Pospisilm Ivan, farmaceut Križevci, 

344 Potućnjak Arditjc, bilježnik. Novi, Vi* 
nodoL 

345 PotoCnjak Ivan, veliki preponi. Novi. 
Vinodol. 

346 Požar Paško, trgovac. Knin, 

347 Predojevid dr. Albcrt^ odvjetnik. Zagreb. 

348 Preradović Radovan, činovnik L hrv. 
itedionice. Zagreb, 



VJVy - 



349 Piinvie ^\\\tik liaci'luik i veli*puwjet1aik. 
35U Puratii- ut Starali n, žmmik, Đtidina. 

351 Puste Vinku, kr midbcni priiitav^ Novi- 

Marrif, 
H52 PromuS dr Dinko» naflblakupski tiijnik. 

Zagreb. 

ilbi\ Rabar Ivan, ravnatelj giimiaKijii. Osi A, 

354 lladeljak Ivan^ |iri8jednik. Vis. 

3;y5 Kas.it(>evit^ Lovni, pnbrndar. Za*^^rL'b 

35() Kadirairi Ivan, k^nii.nik Kuiar. 

357 R:t(lkuvic Puvar*, pnsjt'dnik. Otv*ćau. 

35H il^ido di% Eyp?n, »u bar Za^rub- 

35 'J Kadoćaj FraDJci^ dumobiv mid|N>ručBik, 

Sisak. 
3U0 Ktiku ut, Ante, narlžujmik. Inioeki. 
3t>l Rukiivie [lup Miliuviu. Dre^nik 
302 Handjak ut l'etar, žufinik, Utic-ie, 

Drniš. 
3(>3 Ratkr>vic Antun, puuki učitelj. Iz lani. 

rirt'ki (Nuvij^rail) 
304 Uutkijvic Bo'/Ah tr^Mvac. Tintipiii* 
3<iib HavJiu ut. Franjo, župnik. Lovn-d. 
3tM> \lv\']i% L. I*., trjL,^*»vac. Arbanasi kini 

Zatlra. 

307 Kditarii' Matu, vojnički ktirat. Zagrub. 

308 Rilnv Raduislav, bo*^uiili»v. Zadur. 

309 U(*jc Jlilan udvjitnik Ik^uvar. 
3iU Rusie i'iril, nudžupnik Hudua 

371 Rus^ii r.jufkfvit, kr. dnnujbrauski satnik. 

Karluvac. 
37"J Hulielb Franju, tajnik vrhuvmifj sudišta. 

Beč. 

373 Rubi^noni dr. Vjukodav, bilje^nfćki 
*£ a ni j K* n i k . 1 *rug i r. 

374 Rukavina Ivan, nutjur tntant. Rci::imL*nt 
l*ranx FcnOnand Nr. Ul Kianoran. 
U|/arška. 

375 Rukavina Ivan, župnik* Krap. TopIiei\ 
370 Rukavina Martin, trgtivac, (lii^pid. 

-i7T Riimira dt^n Pt-tur, župnik. Povijanu. 
Pag. 

378 Kunjić ot, Jcru, župnik. Konje vrata. 
hibt^nik. 

379 Ruže vid dr Petar* udvjetnik. Stangrad, 

38fi Sabbicincello Mibuvil. poejudnik. Trpanj. 

381 Sabo Titu, gradski vieenik, Varaždin. 

382 Samostan ss. Petra i Pavla. Liv no. 

383 Samoetan i)0. Franjevaea. l)tok> Korćula. 
3i'^4 Samui^tan oo. Franjevaca. Sinj. 

385 Sektinina Josijj, trgovaeki pualovcidja* 

Knin. 
3h6 8t;nji Igranju, einovnik kud kr. stola 

scdini^rier. Zagreb. 
387 Sigur Matu, trgovac. Sisak, 



388 Sintid imi\h ^* kr. pukuvnik. Zagreb. 

389 Sisane ut. Viče župnik, Dražnice. Igranf*. 

390 Škarpa Vicko^Juraj, župnik. Zaton. t?j* 
benik. 

3'Jl Skradić ot Ante, župnik. ZInpolja. Miid. 

392 Slaviea ot Sitnim, duh. pumuenik. Oklaje 

393 Sbivid Marko, trgu var. Knin. 

394 Smrekar Milan, tajnik zem, vlade Zagriib. 

395 Sniodlaka dr. Josipa odvjetnik. 8plJ€t 
3*j6 Spin^id Vjekoslav^ narodni s^astuptiik. 

tjpatija. 

397 Središnje katol. bogoslovno Sjemenile. 
Zadar. 

398 Srkulj dr. Stjef^an. profesor. Požega. 

399 Stalir* Pttar, e, kr, bilježnik. OmU, 

400 Staliuljnk dr, Avelin, odvjetiiitiki pcro- 
vndja. Vtjlika tiorica. 

401 Stanid pop Petar, župnik. Mrzloprdp* 
Zumberak. 

402 Stani <5ić Krsto, posjednik i trgtivao. Ti vat, 

403 Staree Antun » firebendar. Zagrt^b. 

404 Stipetić pop Vicko, župnik. Slivniea ktnl 
Vinjenm. 

405 Stnjkuviti Josip, župnik. Pudgura. Ma- 
karska. 

40^* Strižie dr. Miruslav, jav. notar i advLikar. 
Belovar. 

407 Strmie LauR'Jit Frano, župnik. Drvenik, 
Trogir- 

408 Htrukan ot. Petar, župnik. Tiarice. Sini 

409 8tunkovi(* Mato, rai5unarski savjetniR. 
Zagreb. 

410 Stiliaj dr. Artur, vojni pomoćni lieC^nik. 
Pola, 

411 Suk dr. Febkii, kanonik. Zagreb. 

412 Svalba dr. Gajo, obćinski be^nik. Kuna 

413 Šafran pop JiiHip, župnik. Or|yevae. 

414 riandri pi-p Jernihu. župnik, Viniiće 
Trogir. 

415 Hari(5 Ivan, profesor, Zagreb, 

416 tSaric Mate^ velepo^jetlnik. Opušten. 

417 8imota Pavao, veletržac. Kastel-Slari. 

418 8iniid ut. Mate, expruvineial. Zau:sirug» 
Oradae, 

419 Himit? pl Vladimir, ravnatelj titcdioĐiee. 
Krapina. 

420 Hitnondie Gjuru, župnik* Uradee. IVlnvar. 
i2l Simunie Ujuro, porezni prijamnik u nu 

Knin. 

422 Šimunković pop Ivo, župnik u miru. 
Potumnje, Kunu* 

423 8imunuvić t>t, Ivan, e.^provincial i bi*- 
tajnik Šibenik, 

424 ^ipul Ivan. veletržac. Sisak. 

425 Sifui^ Nikola, veletržac. Sisak. 

420 ŠirnuT Ivan, župnik. Bueje Opiovac. 
427 8ega Hudollu, kr. prul". Križevci* 



ii^Mtt 



- IStV — 



1 t 



caricA pyj» Peliin iufinik y di. Pod- 

fkćević Ivan, poj^jinlnik, Dolnja Tir/Jn. 

itvrn L>ant% trgu var. Knin. 

nkii ot. Anti:% župnik. Sinj. 

x*piJ ilr* Alilivoj, kr. hv*»uC\ proftmor. 

anek Franjn, c. i kr prunnrHki inžinir* i 

aDger dr Andrija, tKh'jetnik i načelnik, 
altjsko, 

ilentic B. N'uvi, Urj*^Tm* 

iptrina dr, Ik-njamin, odvjetnik. Siwit 



abajin tlun Mark«i, župnik. Smokvica. 

orrula, 

Eidić Dtibravko, c, kr rariniirski 

iiili^dnik n miru. Split, 

^hiMi Josip. in^Jtelj. Vinjerae. Nuvi- 

\mk tStjf'pan* trgovac i posjednik, 
rižane* VinodoL 

M Ivan Krst., obćindci tajnik. Sinj 
imm ot Josip, /.upnik. Ntvc.st Drniš. 
L>inmas6tj dr Leoniirdu, ndvjctnik. Split 
rjinmast'o dr. Nikola, lieiSnik. Split. 
>iiiariic dr, Nikola, kr. svt^nć profesor, 
istup ni k naroda, Zajf^reb. 
im\6 Dragutin, veleposjednik, Knin. 
>nkovid dr Franjo, odvjetnik. Zlatar, 
mković ot Franjo, župnik. Vrgorac, 
ravica Dane, profesor, Gogpid, 
n^vi.^ani Franjo, trgovac. Trst. Via 
' ria Nr 19.* 
jsti«^ dr. Dinko, i^lvjetnik i načelnik. 

rumbie dr, Ante, odvjetnik i zastupnik 
m>da. Split. 

tirkovie Ivan. vlastftlin. Zaf^rt^b, 
Lirkovie Dragutin » vek^po^judBik. Ža- 
re b. 

uškan Grga. zastupnik naroda. Sisak, 
lickan Ivan, sudac. Zlatar. 
tiskan Mak^ji stnd. med. Karltn'ac. 

Ijski zbor gitnna^ije. Pnžt^pK 
tfrguFt gimn, profesor. Zadar. 
2um pop Franjo. Kotor, 
šalj Koko, župnik. Vrsi kud Nina, 

anićek Milan, činovnik hipotek. banke. 
'« 'n*b. 

i braća, tot^>graK. Zagreb. 

k Ivan, sudac. Inuieki. 

iDJe JL»«ip. kurat, .luršići, Vodnjan^ 



4G7 Veriina dr. Adam. obe. beenik Kotor, 
468 Verti*vt?t7. Antun« pomor kaprtan. Po|a. 
409 Vid Franjo» pimjednik. 1V[>anj. 
470 Viduvie Ivan, krmonik Sibi'mk- 
17J Vlabovid Kotenda [jok. Petru, posjednik 
Pijavici no. Kuna 

472 Vlaiiti Kade, prisjednik ^aiSast duliov, 
st^ola. Prezid- 

473 Vouk Vale. ljekarnik. iJospid 

474 Vranye?.iiny-L>obr!rHJvie barun Ljutlevit 
veleposjednik. Zagreb. 

476 Vrtinj'cs&anv barun Juraj, veleposjednik. 
Rieka. 

476 Vranknvić vitez dr, Ivan, t^^^^j^-J^'l^ 
dalmal inskoga atemalj. odbora, narodn i 
7.a.stupuik. Zadar. 

477 Vratriri(? Franjo, ćinovnik b,'rnkL' ^ 81a vije** 
Zagreb. 

478 V^fčetic pop Ku^.ina. kur* vikar. Hvar. 
47k> Vukelie Fraujo, trgovac. (lošpid* 

4.^0 Vukelit^- Ivan, udit^'lj. Vrata Fužine. 
481 V^ukuši(? ot. Marinko^ exdetinitor i župnik. 

Runovie. Injoeki, 
4K2 Vulovid Sn*ćko, profesor, »ač. kanonik, 

Kiiton 

483 Vusio pop E. M,, upc*dnik „La Patrta 
IlluKtrata^ Bed. Wabrin^er (Jlirtcl 79, 

484 Vui^ie dr. Jomp, odvjetnik. Križevci* 

485 Wittasek Josip, ravnatelj tiakare. Za- 
greb. 

4h(i ZaH'ron Ivan, po.^jednik. Konzula, 

4h7 Zaft'ron dr. Josip, (Klvjetnik i nanjdni 

sagtupnik. Korćula. 
488 Zapjda A<lolfo, protesi/r. Varaždin. 
4H9 Zanebi pop Ivan. žu[>nik. Segct. Tropr, 
4tH) Zanella di»n Polde, zai^aatni kanonik* 

Vi^. 
491 Zanini Amoa, trj2:ovoc. Konzula. 
4iJ2 Zlatar p<ip Petar, žnpnik. Donji Ilvnnac 

kod Nereži&ća, Brati. 

493 Žugćić Stjepan, profesor. Karlovac. 

J- Predplatnrci „Starohrvatske 
Prosvjete". 

1 Ambrinac Vjekoslav. župnik. Sarajevo, 

2 Babogredac Mato, upravitelj župe. Hrfc- 
kovci, Mitrnvica. 

5 Bartulid dr. Josip, kot. Itečnik. Udbina. 

4 I^irić ot. llafu, župnik. BrivSt. Gradac. 

5 Busendorfer Joaip^ stud, phil Zagreb* 

l> Brlić dr. Vatroslav, advokat. Brod na 

Sa\ri. 
7 Bunjik Sisman, župnik. Klakanje, Brod 




— 19« ^ 



8 C. k, muftko ndik'IjiMe Arbanasii kod 

Zadra. 

9 Citaanica, Klrtnjac, Zagorje. 

10 Oitaonica plemićkog kfmvita. Zagn*b 

1 1 (^ritat^niea. Ogulin, 

12 (Jitafmi<*a. Pola, 

13 Cvek pop Jure, župnik. Bela. Varaždin. 
ManiSevac. 

14 Drasković f,^rof Dionis TrakoSiianski* Mali 
Bukuvec. Ludbn% 

I Ti DragiiSevjc Tomo, e. kr. nružnički atraž* 
mf3Mar. Žppče, Bobuh. 

iti Gimnazijalna biblioteka. Kotor. 

17 (iratlska učiteljska knjižni^'a. Jlilruvica. 

IH Grclonić Uraf^utin, posjednik. Križi'vac. 

Uf Hrvatska ^itaoBica, Jelsa. 

20 Hrvatska čitaonica, Korčula. 

21 IIrvat.ska čitaoBica. Makarj^ka. 

22 Hrvatska čitaonica, Trsat. 

23 Urv. dja^kn druitvo ,. Javor", t>^iek, 

24 Kait* Ante, veleposjednik i trgovac Livno, 

25 Karadžole Vinko, zaeastni kanonik. Si* 
bonlk. 

26 Katarinid Milan, ravnatelj itedionice. 
Bakar. 

27 Kendjelid dr. Martin, sarjetnik vrhov. 
^udi^ta. Sarajevo. 

2S KeSer Antun, odvjetnik. Križ. 

29 Kirinč.ić pop Antun, duhovni pomotinik. 
Dobrinj. Malin.^ka, 

30 Kr, vel. gimnazija. Zagreb. 

31 Laneve pop Jure, župnik. Trpanj. 

52 Literarno tlruStvo „Plug" sluBatelja gospo- 
darskog i šumarskog očiteljižta. Križevci. 

33 Mar^Selić dr, Ivan, lie^nik. Zadar, 

34 Matunci dr. Martin, kanonik. Zagreb. 

85 Melada pop Jtjakiin, župnik. Jezera. TiesDO, 

36 Mila.A dr. ^Nikndem. doktor liogriBlovije, 
pravoslavni episkop dieGeze dalmatinsko- 
istarske. Zadar. 

37 Miler Pavao, opat. Mitrovica. 

88 Milić Vicko, predsjednik okruž suda i 
7.astnpnik naroda. Dubrovnik 

39 Nadbiskupsko sjenieni.He. Travnik, 

40 Nemićić dr. Milan, gradski ti^ik. Karlovac. 

41 Nikolanfii pop Petar, dubovnik katoličkug 
bogoslovja. Zadar. 

42 tJbćina Slano. 

43 Obeina Vis. 



44 IJbeina Šibenik. 

45 Okružna učiteljska knpžnica. Mitro vi^a 

46 Orlić dr, Antun, kanonik i župnik. Krk 

47 PavlinoTić Miho, kanonik i ravnatelj lii- 
skupskog sjemeništa. Split 

48 Plemić dr. Rikard, advokat. Ruma. 

49 Poiei Fran, ingenicur. Goapić. 

50 Premuda pop Vinko, duhovni pomodnik, 
Krk. 

51 RivnaĆ© Fran, knjižar. Prag. 

52 Samostan oo. Franjevaca, Fojnica, 

53 Samostan oo. Franjevaca. Ilumae. Lju- 
bui^ki. 

54 Saraostan oo. Franjevaca. Karlovac, 

55 Samostan oo. Franjevaca. Mostar. 

56 Samostan oo. Franjevaca, Trsat. 

57 Senjska Stediona. Senj. 

58 Smetiško Mijo, kanonik. Zagreb. 

59 Simek Ivan, flnbsidiar. Krapina. 

60 Tkalčić Ivan. pmbendar. Zagreb* 

61 Ui^iteljska knjižnica kotara Voloakoj 
Kastav. 

62 Valenko dr. Vladoje, državni odvjetnik. 
Varaždin. 

63 VareSanin Marijan od Vare^, c. i kr, 
Feldmarschalt-lieutenant Mostar, 

iJ4 Vina djačka pucka škola. Sisak, 

65 VorAak dr. An^co, biskup, pomodnik* 
Djakovo, 

66 Vranyczany barun Vladimir, vlastelin. 
Laduč. Savski'Marof. 

67 Ženski licej. Zagreb. 

K, Znanstvena družtva, časopisi I 

politićki listovi, kojinna se „S. P.'* 

u zamjenu šalje. 

1 Accademia Romana. Bucare.nt. 

2 Acaderaie d' arcbćologie, Anvers, Belpen* 
8 Academie il' arcb«ologie de Belgique, Bifii- 

xellcs, 

4 Alterthumsgeaellschaft. Instcrburg- AHi^ 
magne* 

5 Alterthumsgesellechaft. Prusaia. Kdnigsbei|r, 
AUemagne. 

6 BeTgenS'Museum. Bergen. Norvregen. 

7 Bulletin d' hiatorie eccl^s Lasti que et %X ar- 
cbeologie religieuse. Romana, Franee. 



— im - 



imiaaioĐ dm anticftiitrn IVijmrteinent 

La Cote iy or Dtjon. Fninee. 

3pi8^ spolednosti sUirtJxiinostf feskvch* 

•vnićarki vieatnik^ Zai^rub. 

^t%'n Sumadija* Fra^. 

Uah i' Schlrsi^' if^' Uolsteiti-Lau^jn- 
,, . ae Gesehichte, Ktpl. 
r:hichts' u ud aU<Ttluimsfbrtiehi*ii(UT 
ein, Eisenberg. Alli^maijni*. 
Dhiclits- uud Alhn*thum8-Vort*in von 
gerbauseo und Umi^egiiinl Lan^t^r 
»en, AUemogne. 
igow Archeologieal Stjcietv* (Jla6guw. 

sshersfio^l ieht* b^d tgehe Uni versitats- 

I h-rtDiit|Utiri,sche (ieiiid Iseli« ft von 
iibiinilen. rbur Suisst^. 
ori3ch-antiqQariscber VcTein- Hchiiff- 

orischer Vcrein thr ftliif Orte: Lu- 
\, Uri. Schwya£, Untcrwalrkn und Zufr« 
eni. Suisfle. 

orrscber Verein der (>ber|>tkb iind 
RegeDsbur^. Regensiburff. 
orisclier VereiD. Glafup. Snisse. 
ati^ki Radoik. Zagreb. 
eratorska akademija nauk. St PeteJ*s- 
r. 

eratori*ky UniveraitL^t 8t. Pute^sbur^^ 
St ja MujeeJBkega družtva %i\ Kranjskn. 
bljana. 

osla venska akademija. Zagreb. 
iniversitć Itovale cte Norvoge* Ohri- 

nafelder-Blatter. Mittheilung fh^ Ver- 
* Ilir Gcschiehte umi Alk'rtbUraer 
lirafaehaft MaBo^jfeld zu Eislebt^n. 
louri bistorical aodetv* St. Louis, 
ed States of Amerika. 
beiluĐgen der k. k, Central-Comrais- 
fUr Kunst- und Histor. Dcnkinale. 
n. 

heilungen im mnhriflchen Gewcrbe- 
t^ums in Brtln* 

heiitingen de-s Muse^lvereines I Krain. 
^ach. 

vi Lbt**. Trst, 
rbeseiBcher UeBdiiebt^verein* Gieasen. 

EDagDO. 

v€rein ftlr Gesehichte und Alter* 

fiskiinde* Braun*^chweig. WoHenbtlttel. 

magne. 

f*st.vo za Arheologiju, Historiju i 

^gniliju pri Im[^ifratt>rsknm kazan- 

i\ IJniveramj-tu. Kazan. RuBiJa. 



37 
38 

39 

40 

41 
42 
43 

44 

45 

4G 

47 
4S 

49 
50 
51 

52 

53 
54 
55 
56 

57 
5H 
59 
60 
61 
62 
63 
64 
66 
6^i 
67 
UH 
69 
70 
11 

72 

73 



74 
75 
76 

77 



Rom.'germ* (JentraUMuseum. Mainz. 
Rijyal arcbcologifial institute of Great 
Bntain and Irland. Ltmdon, 
Slovanako muzcsalno društvo u TurĆ, 
S, Martin u. Ugarska* • 
Socit't/* di.*.s artes H de-^ 8C.ienoe8. t*ar- 
caa^o n n e- F nm er . 

Siiciela di Arcbeologia e belle arti. Turimu 
Socićtć areln^iliigi(jue de Sens. Sens. 
Soci^Ut" Natiomiie Acadcmirjuu. Cbt^rboiirg. 
Socj^tti Savotsiene 4' liiiturie ot d' arcb*"- 
ulogie. Chambrrv. TVance. 
'rhllringisch-saehsiseher Verein fllr Erfor^ 
schung der vaterblnd. Alterthtlmer, llalle- 
Troms Mascums* AarsbLTctning Tromiju* 
(G. KjeMsetba Bogtr,)* 
UrednitHvo „Bošnjak''. Sarajevo. 
Urt^duićtvo „Bniakovo KoUi". Karlovci* 
Un^dni^tvo „Bullettiuo Arehefjlngiccj". Split 
Urodnlčtvii „Dalmatien". Bi'c. 
Uredničtvo „ Glasnik Franjevaca^, Sara- 
jevo. 

Uredništvo „Glasnik zemalj. muzeja ssa 
Bosnu i Hercegonnu**. Sarajevo. 
Uredničtvo „Jedinstvo", Split 

„Hrvat"*. Gospie* 

f, Hrvat Domovina**. Zagreb* 

,, Hrvatska Kruna". Zadar. 

„Hrvatsko Pravo*. Zagreb. 

^Hrvatska (Croatia)". Zadar, 

„La Patria Illustrata''. Beč. 

fl Narodne Novine**. Zagreb. 



Uredničtvo 

Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvii 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Ure4niČtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 
Uredničtvo 



,Naga Sloga**. Trst 
,Nova Doba". Prag. 



„Novi Viek". Split 

^Obzora** Zagreb. 

„Slovanski Svet**. Trst. 

^Srpski Glas", Zadar 

„Subotičke Novine". Subotrea. 

„Vienae"* Zagreb. 

^Učiteljski Glas**. Split. 

„Vrhbosna". Sarajevo. 
Verein flir das Museuin seldesisclier Alter- 
thliiner. Breshui. Allemagne- 
Verein ftlr die Geschicbte der Stadt 
Meissen. 

Verein fllr Meklenburgisehe Geschiehte 
und Alterthunaskunde. Schwerin. AUe- 
magne. 

Verein fllr We5tfiili3che Geschicbte und 
Alterthumskunde. MUnster. AUemagne, 
Vestuik česko-slovanskyeh miizci a spolkfi 
areheolngickvch v (J/islavi. Ceaka. 
Vie^stnik hrvat. - arheologičkoga družtva. 
Zagreb. 

Vie^tnik kr. brvatskt>-slavon9ko-dalniatin- 
skoga zem. arkiva. Zagreb, 



Att^ 



- 200 ^ 



78 V^ftstnik ulovttDskjch štamžitnosti, (Dr» 
Lubnr Niederle). Prag. 

L. Kojima se „S* P" na poklon 
šaije* 

1 Franjevačka ^immv/.\JB.. Sinj, 

2 Harfac*,h ilr* t^rmCIvan, pretl^jednik dražlva 
za promicanje blagostanja u Dalmaciji. 

3 Utv at.^k o - si i I V f m sko vete r i na rflki> dtuM vo 
^'rfimisi.iv". B(^r. 

4 Kal lav |il Brnjanirn. miaintar. Buda|ii*2^t. 



5 Knjižnioa dalmatinskoga namjestm^Jtva* | 
Zadar* 

6 Nardt>lli Nikula. r, i kr, ilvornki savjetnik, j 
Zadar. 

7 Patjjeli dr. Karlo, gimnazij:dni priifc2*«>r, 
»Sarajevo, 

8 Favić Pfanenthat AlfanRL>, predsj. namjestj 
Zadar. 

1* [itiinecke Paul dr phil. Mainz. Njemačka. I 

10 lihoufeld pl David, ptjdniarial i kra- 
ljevski nanijef^tmk, Zadar, 

11 T*imaKi6 ot Viekii^ franjevac. Zadar^ 
IjJ *Zb(ir didirivnc tnl-ideži*** Pt^ihih. 





^ 



n « 



Izplatisc (lanarinii za tekuću ^uilinn: 

H* N. Gogpoda : A. Doiuarclii, Split I. Bonutić, Br§taiiovo, — 

L pop Matkovfć, Kuto. — N. ^ >vu:, 4tii.s,i. — I. Lulnu, Sućiirac, ^ 

^ T ...j Tsj..,.. ^ j^ ^,_ . Kajri^ _ V. Spineić. Opatija, - 

A> Vis. — A. Hrfir^. Varaždin* — 

sinrodnii Ailaonica, Požega. vakovii^, Zagreli. ! Oiliier, -^In 

cciil Siuka. — R. ICroufeId, Zagreb. — Binkupsk iiiišle, Spn 

3. CeUoIo. P' — 0. A- C^ kavoila. — 0, S. M^uiić, 

Sradac. — h ha-^im , Zagreb. — J. i •im', i* !u>ji-. — O, A. Mari«^, SUnkovci* 

— I, Vrbaiiić, K^rt^vnr — I. K. TfUć. Sloj. - Dr P Čr^nr ^nt;t ^ 
f>r. M. B-wnrnr. ?i- V. Kiiobloch. D Miholjav 

t Zallron, Korćula* — Dr. P, Ružević, S(ari«rai|. — O. 
3. Knin. — T* Brajkovi^. Zadar i. Velikani ići, — 

h Ncmtc. ,^i ' ^' * ' - J. Banju,^, tijur^ievac. — j. au- hynka» 

PclDice. — Hl. .,. .. ^Merkur", Zat?n !* ±V. VVingi^r Zajireb. — 

[)r. B, pl. Jimž. t C. k- v«! realka, : : - M. Bellin, Trpa^j. — 

PekHć, Jaska BavlitS Luvreć. — T, KalaUnič. Split. -- P. 

ti, Omiž. O. M. Knlnmš^ Kiev Lelipamer, Varaždin* — A. 

- - ;^ _ 0. M. Mine, .suiciiiK. — O, I. Kafii<^-Peko, 2ivo- 

. |M,../, Bakar. - h\ Malvić. Zagreb. — Dr A, Biaitkiiii, 

0. M, Hnjec, Proložac. — Dr. A* Tnmtbit^ Splil. — L h- 

iintikniić. Potonii 0, V. Sigarič» Dražniw- — »jak. Sini, — 

fvauk, Bmd — U KempC Jaska- — A. Pelric, Komiža. — L* Rossl, 

^ Dr, M. Stiižić, Belovar. — T. Didolić, Selca^ — Braća DidoliiJ, 

-nris - M. Slavii?, Knin M Knzmid, Split. — Hr-v, ćlfaonica, OLočac. 

— V, pK Barać, Zagri'i». — M. Aruiica, Knin. — S. Žugčić. Kai Invnc. — 
\. Pantić. Povije. — M. Riblarić, Zagreb — O, P Plepel, T.-ećevica. — 

P Čullć, Kozica. — P, Šimeita, Stari — Dr. D vilez Mažek, Zagreb. 

— V. Piemuda, Krk. — 0* A. Alać. Makarska. — Dr J. Bendnni, Cavtat 

— Dr- H. MiSolit^ Dubrovnik — Dr. M. GavriinCić, Vjroviliea. — Dr, V, 
Valenkr« B. I^^var, — J, Kiringer, Osiek. — D, Gudek (za t»7. i 98), Da- 
ruvar, fiovaćki sanioe^itan (za 1^7, i 98.), Siixi. — Dr. S. Hrkiilj, Pnžega, 

— Frar^evački samobitan, Livnn. ^ fi. Pelrovjć, Preseka- — Dr. A* Pinte- 
rović, (teiek, — N. ZlovcCera. Kli^f^vo. — I. Božić, MokovSica. .1- Nikšić, 
Go^pi«'', ^ M. Tabain, Smnkvica. — O. I, Dražetić, Brajkovit'n. — 0. J. 




ir?etiiR, — 



I 






Sinmr, Hu^je. — D. GnJenić, Križevci. — Dr 
J, Pobm% OBiek. — 0* S. KreSić, Kupres* — Bra6i NV ,, 

— V, Rubjgnom. Trogir, — O. G, Kulier, 0, Angiel Fmnjić, Franj^N 
sjemenište, Gu6ja-gora, — P. VrkUaii, Varaždin. — Dr, A, Šlanger, Vri I 

— V. Garaulin, Jelža. — š. Bunjik, Klakaije. — A. Bi{\mi, Nova K 

— Obćina, Pag. — h Iskra, Vratnik- - O. D. Klarić, Visovac* — Gr 
mujiej, O^iek. — I)r, V. AMihaliević* <Jr, L- Tommaseo, rlr. Buić, L. M. . . 
Mt Dvornik, M. Janko?, Split — G. ASner, Vinkovci. — Dr. M, Šrepel - 
A- Ratkovi«, Islam Gr. — N. fttok, MUni. — 0, R Malas (za 97. i 98,k 
Ggorje. — O. 1\ Brbić, Plina. — T. Pervan, Vrgorac, — S. Kos, Varužilin. 
^^ O- Xi Laco, Kljaci. — C. RoSič, Split. — i, Ilalpt^j' SiKeti^ki, Zagreb. 

— O. A. Skra<!ić, Ztopo^e. — Dr. A. Slahu^ak, Velika Gorica. — Pr T 
Bnin^rrid, Zagreb. — A* Lobmayer, Enievik. — O §. BuSetić, Aletr. 

A, Hako, ImotskL — Samostan oo. konventualaca (za 97^ i 98.) 
Šibenik. — Narodna čitaonica, Novi Vinodol* — V. Hurlmn, Stara Pa 

— F. Bućar, Zagreb. — A. DoUa^ki (za 97. i 98.), Mrežnica* A. ua- 
Dović, Dol. Tijzlo. — Franjevački samostan. Otok Korčula, — H. Koprinakv, 
Sušak. — O. M. Kardum Ua 97. i 1 for. za 98.). — P. Požar, Knin. — 
A. Brkljača, Knin. - A. Friš (za 98. i 1 for. za 99j, Rim* ~ P. Walt» r 
šmid, Adraont. — Dr. L Pazman, Zagreb* ~ A. Hudovski, Zagreb 

V. pl. PaSi*^. Varaždin. 



Isplatile predplalu za tekuću godinu: 

P. N. Gospoda: M. Pavlinovič, Split — R. Rilov, Zadar. — V Ka 
radjole, Aibenik. — Franjevački samostan (za 97. i 98.), Humac-Ljubufeki 
— Hrvat^^ka čitaonica (za 97. i n^j, Trsat 



Poslane isplate 
nasljednom broju. 



članarina i predplate za %. 1899. biti će oglai^ 



\?*S^ 



ir ff^r 



idfc^^^lb^SbđMd 




GLASILO 

MUmm STABINARSKOG 



1! I 



, I 



c 




FRANO RADIĆ 
Cod. '' ^V, h 





U KNtNt^ 



B 



kš^j^ 



.^ 



SADRŽAJ. 

(Sommaire.) 

str. 

1. Hrvatsko-hi/^ntinski slog. F. Radić. 

Le stile croate-hizantine. F. Kadić . 3 

2. Nekoliko kovin8kih uresa s pojasnih kajiša, ontniŽDog reiueuja i drugih podveza u Dofinji starih 
Hrvata. (Sa slikama). (Bvrha.) F. Hadi<5. 

Qitelqnes orfiements metalUques dea ceintures^ rfes* courroies des ćperons e des autres lien.9 des 
hahillemenfs chez les anciens Croates. (Avec phisieurs ilhistr.) (Fine.) F. Badić 87 

3. Popis nauSnicfi (okosnica, miugjuša) „Prvoga muzeja hrv. spomenika" u Kninu. (Sa slikama.) 
Fra L. Marun. 

Tnventaire des houcles d' orille du ,^Pre/nier musee des monuments croates'' a Knin. Par le P. 
L^mis Marun. (Avec ilsustr.J .... 40 

4. Izvještaj Upraviteljstva „Hrvatskog starinarskog družtva" o družtvenom radu i napredku kroz 
god. 1899. 

Cum})t€s rendus de la Direction de la „Societe archeologi^ue croate'* de Knin sur Y activite et 

le progres de la societe elle nieme pendani V ann^e 1899. 4S 

5. Bibliografija. Uredništvo. 

Bihliographi-e, La Kedaction 5<1 




IMATSIA PROmA. 



GLASILO 



1RVATSK06A STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



OBEDNIK JOJ 
FRANO RADIĆ 

rClTElJ STBUKOVJTOO TKCAJA l\ KOHĆUU. 



GODINA V. SV, 




U KNINU leoo. 
Nakladom hrvatskoga starinarskog družtva. 



DtOKlĆKA TISKAKA tJ £AQRBBir. 



Hrvat8ko4)ijcaatinski nlag. 

ad f^am na Bartulovo 1893. god., priijodora sveCanosti otvorenja 
> Prvog muzeja hrvatskih spomenika« u Kninu, nad ruševinama 
?taro-!irvaiHke rrkve Sv, Barlula na Kapiluhi izrekao ;|nvor o >po- 
)-umjetniCkoj i arheologičkoj znannuiito8li< knin?^kih izkopiria, te sam 
LO, da je opravdan na^iv hroatsko-bizantinski, $to gam ga predložio xa 
ra'ljedovHkih nara gradi! eljskih spomenika od VIU do XI. vieka, Sto 
ih naše kninsko slarinarskn druživo na svjetlost iznaša iz Knin«^ke 
' t svud po tirvat^kim zemljama, izradio saru bio nadu, da će ne naSi 
jaci, kojih se glas i na daleko ("^uje, pobrinuti, da siranomu svietu do- 
koliko je u povjesti innjetno^li opravdano i potrebihi, tla st* prihvati 
vi na^iv za novo odkrivenu vrst sipoiiienikđ.,* Sliedeće godine nakon 
i Irancuzkom izvadku prof. Bulićeve knjige »Hrvatski spomenici u 
:oj okolicii itd.,^ premučalo se je spisateljevo razlaganjt* o sltjgu staro- 
kili spomenika i njegovo naginjanje k mnenju, da je romansko-loin- 
:i,=^ te se je reklo, da se jo^ ne mnže * ništa tvrditi o dobi ni u slogiu. 
j »Ephemenis BihaCensis* pak u članku »I monumenti medioevati di 
prof< G. Smirieh nazivlje zadarske uresne ulomke iz VIIL i IX\ vieka 
ardskim i italo-bhmHimkim" Prot dr. Luka Jelić u *Vodji po Spljetu 
1U€, izdanom lakodjer prigodom L kongresa krSć. arlieologa u Spljetu 
g,. nayjvlje *lon(iobarihkim< (str. 120) slog, kojim su ureSene ploče 
lice za ki^tenje u krstioniri spljelskoj, a potiču iz X, vieka. LI najzadnje 
pak povjestniCor prof. G. Geldch, u knjizi Aa\ Zedda* 1899^ na str. 
e^ne ulomke istoga sloga, koji se nadjoSe kod crkve S. Mihovila na 
ki u BokiKol Drskoj zove * ulomci m hizantinsko-hiigohardskog kiparstva* ! ! 
lio sam po tom, da se domaći stručnjaci niesu udostojali obazirati se na 
redlog, premda se niesu potrudili, da pobijaju razloge, kojima je poduprt* 
moje mnenje imalo pristupa kod inostranih učenjaka, preveo sam 
oj gore spomenuti govor na talijanski^ i poslao ga mnogima, ali ipak 
iljena uspjeha. Mnogobrojni staro-hrvalski spomenici sa slikama obje- 
eni u dosadaJ^nja četiri godišnjaka ovoga časopisa, sami bi po sebi 
»voljni, da svakoga uvjere ob opravdanosti predloženog naziva za slog 

Vfcdj u .^Spomen-knjiii otvofa Prvoga mmseja hrviitairih spomenika" HtL Zagreb 1894,, str. 1*5* 

EpEiememfl ĐibaSeusiii etr< 13. 

HiT* spom, etr. 16. 

Nav, djeU, utr, 17, 

PrpURkaao \%M. g. iz podJbtka OaMLipiHU ,11 Piritlo Craato'" pod naslovom: , Importanza atorieo* 

ed aii:heobgica ilegli scavi huI campo di Koiwvđ presHO Kntu in OaJiuHziu* 



- 4 — 

kojemu pripadaju : ali. poi^to vidim, da ma«jla raznih starih pred^^uda i novili 
nepravda praina svemu i^to je lirvatsko. sprečava jošte kod miioijih pmiii 
ran je svjetlosti, koja tu opravdanosti obasjava ja^no kao sunce, neće hit 
s gorega, da iznova uzmem pitan jo u potanje pretresaDJe, i da, obori\- 
krive nazore protivnika, pokušam da jim razpršim mai)lu izpred oCiju. t)ii 
boko uvjeren^ da, Ijraneć isitaknuto svoje muenje, vi*^ijn rodoljubnu dužno^i 
a vojujuć za pobjedu isline doprinosim nu|jredku znano^li. neću .^e oba>: 
rati na prigovore onih, koji mi budu zjimjerati, da je ovaj saslavak ndvi^ 
polemične naravi. Čuvat ću se, da na znanstvene ne sadjem do osobne p«> 
lemike, ali. kako uieBam nigda, tako ni u ovoj prigodi, radi obzira prafu 
osobama, neću se bojati da iznesem na sriedu ^ve dokazane činjeniee, mak: 
one ne bile svakomu ugodni:, jirr mi ničija milost ni tz daleka ne vri* i 
toliko, koliko vriedi istina, te Casi i dika mojeg naloga naroda, prama oiim 
staroj : Amicm Cicero^ amkus Hakt, md inagis amlca veriki^* 

Gosp. prot. i\}\ \V. Neumann, ovogodišnji rektor beCkoy ^sveučilišta, i^i 
Castni član naSeg starinarskog družtva, prijatelj i poznavatelj iJalmacije, j^ 
ju je, u znanstvene svrhe, protiutovan već vi^e puta kao pouzdanik e. ^ 
središnjeg povjerenstva za proučavanje i uzdržjivanje povjestnih i um^ 
niCkih spomenika u Beču, objelodanio je u XX V\ svesku, 2. sveščiću »Mu 
theilungenc istog povjerenstva, svoj i2vje§laj dneva 7. listopada 1897 
putovanju po Dalmaciji, našem nmzeju i o starinama u njemu sačuvani i 
pisao je u istom izvještaju izrnedju ostaloga i ovo: >Kninski niuzej, koji^j 
je predstojnikom <>. il/«r/(/i, ioia zlamenitosti, navlas za hrvatsku umjetnosi 
Doduše niesam ja sklon, da zovem hrvatskima, surove proizvode urerii 
umjetnosti, koja bjelodano pokazuje tkalački iztoCaj, kao što se često n. 
hode oko Adrije Q)očam5i od Pavije duboko do u Kranjsku, dt) Sarajeva 
daleko preko Itotora, ali i u Hunu i po Umbriji): mogli bi jih istim, dapin 
većim pravom zvati longnbjirdskim, jer su nekada longobardski gnidd*'. 
(kao dandanas l'riulski zemljedjelci i zidari) podižućirn se narodima \\i' 
manskog, franačkog i slavenskog poriekla, naravski uz dobru nagradu, / 
dali njihove crkve, kraljevske dvorove, tvrdjave i gradske bedeme, dok - 
ovi bili u stanju^ da inostrane graditelje zamiene domaćim silann* \^ • 

Veleučeni gosp, profesor dakle najprije tvrdi, da je naš muzej zlamen 
za hrvatsku umjetnost, pa odmah zatim istu tvrdnju poriče, kad hoće Lou^i" 
bardima da pripiše umjetnost bizantinsku i tirvatsko-bizantinsku. 

Pod tim longobardskim graditeljima razmnieva dr, Neumann po sv 
prilici u povjesti graditeljevi va poznate »magistri Cornacini«, jer ne bih zn j 
o kojima bi drugima mogao misliti, AH ti »magistri Cornacini c, ako su 

■ Nek& se prispcMiobi „Starohn^atska Prosvjeta", Kmn, 1895.^ str. 205, gdje wt^ naliode slikit tirt 
^longobardHkih ' i ronmničkib bimeniiib ulomaka isfi muisejii s uavedeajera. ualazi&ti a okolici Kn' - 
Potra^lja, Koljaua, bazilike na StupoTima ttd. Ćto ae tamo zove biseanCiiiskim, zove t^e kod na^ romaiiTi 



— 5 — 



i mdili medju Lont] oba n lima i u loiigobardskomu kraljeslvu, niesu bili 
[obardi, nego slarast*^(iioci Rirnljani, Laiinu stanTijuči u okolici koiuskoga 
li. Po nedkirii i tieznatalm ostancima sgradja, 5lo jih * magistri Coma- 
mojjii bit pa^idali xa longolmrdskc kraljeve suditi je,' da su bile rim- 
a. sloga. To su ostanri pnbica knUjico T^^odoliodi* i kralja Berbiri u 
i, te one kralja Luilptunda u iHooL^ l^eiistMis^ pi^e, da j^u majstori 
teini bili viSe prosti zanatlije, nego li uinjettiid, te navodi o njmia slie- 

rieči Uarlein-ove:* 
»Pripisivao ^e je viSe puta niaj^^torima comucini zlamenit upliv na raz- 

i preobli^enjr talijaTi^koga g radit t^ljstva, To predpostavlja kao da su se 

neke promjene u tom graditeljstvu u longobardsko doba : promjene, koje 
tada imale primioniti djelovanju talijanskih umjetnika, obzirom na nesta.^icu 
IniCkog odgoja kod osvajaCft. Ali nije nimalo dokazano, da se je u to doba 
ila kakva obrrova dostojna obzira; a proučavanje, kojim se ovdje bavimo, 
^^o će pokazati, da od Alboina do Dezidera talijansko je graditeljstvo nasta- 
la malo promjene da gazi sliu^om prijašnjeg doba. Promislimo li napose 
ffistri cmnachti navlas lako zvanima, ob onim, koji su poticali iz komske 
le, to je vrlo malo vjerojalno, da bi oni igda bili vrSili osjetljiva umjet- 
>g upliva na graditeljstvo, pa bilo i u doba, kad su ti coimicini po- 
)m niogli možda imati pretežito djelovanje u sjevernoj Italiji. Jer je 
doba ono prvih vrc^mena longobanlskog osvojenja, doba neplodno ob- 
1 na umjetnički napredak, i u koje se komski zanatlije niesu mogli 
ovati nekim relativnim preticanjcm, nego u prostu vrSenju zidarskog 
la. Svjedoćanstvo s^jradja podignulih od tili zanatlija na njihovom vla- 
n zemljištu dokazuje u ostalom, da se niesu odlikovali u umjetnostima 
kakvo doba poznato u povjesti radi duha promicanja i izumljivanja«. 

Niemac Schnaase^ ovako piše o Longobardima : > Najezdom divljih 
ja Albomovih, uslied pustoSećih ratova, u kojima Lon^ohardi postadoše 
udarima nesreću e zemlje (Italije), joS više narasite nevolja, očaj i po- 
ja, a u iBto doba bi prekinuta sveza sa Bizantom , , . . Sami Longo- 

niesu vrSili nikakva upliva na talijanska graditeljstvo. Suroviji i od 

manje prislupni prosvjeti upoznadose se tek polagano odličjem sta- 
e prosvjete i ć vrsta graditeljstva u zemlji, pa i tada niesu marili za 
u vla:«lilu osebnost, nego su se bez okolišanja posluživali domaćim 
torima graditeljima, kojih se je bio sačuvao cetiovski ustav, koji je 
ao iz rimskog doba, te su jim prava bila oCuvana i uredjena naredbama 

* Dr* Q. 8c*hiwuwc : Cttmb, d. bild. K(jĐ»te. HIm str. 517—518. 
' Pr Vt. ¥. Iteber- Kunstg'esehkihti' d. iMiUelftlterfi, str. 183* 

* ftlf^ment* d' mr«h^logie ebreti**tiDe, l^ouviiin 1885. 1, 

* Tvtiifir ffiir rmvhittHJturo lomUnnle. T- partie, p. 8T, 



— 6 — 

lnrv)nbarskih ki-aljevii. Giudilt^lji bc u Um naredbama nazivlju Vtizda upadnim 
iiiuMiom >Magwtn Comachii* itd. * Magistri Comacinif dakle prije svetja 
niesu bili Longohardi, mesu bili germanskog plemena^ a drugo opet mem 
ni I i bili umjetnici, nego prosti radnici zidari, pa se po njima nije mogao 
niz^invali ^log gratfiteljske nuijetnonti za iongobardskog vladanja. Nije do- 
kazano, da su nili niaiiistin comaeini, a }oPy manje longobardski graditelji 
i^podižućim ^^e narodima« ^^slavenskog poriekla* »zidali crkve«, ni >kra- 
(jevske dvorovec. Zidari i tes^ari, Što jih je 819. god. painjarh Gradski poslao 
knezu Ljudevitu posavskomu, da mu, u doba borba sa Francima, grade 
kubr i branii^la i ila mu ulvrdjuju glavni grad Sii=;ak, biJi h\i lakodjer prošli 
graditelji vojenih uivrda, a nikakvi umjetnici; a da su i bili umjetnici kle- 
sari, na sam i ni utvrdama ne bi bili imali prigode, da upotrebljuju svoju umjet- 
ničku vještinu, jer se nigda, a još manje u prvo doba srednjega vieka, 
utvrde niesu nigdje u resi vale umjetničkom klesarijom. Tadašnja graditeljska 
i klesarska umjetnost razvijala se je samo na crkvama. Frial Je u VIIL i 
IX, vieku bio napuc^en Slovencima, kojih jog ostaje liop broj na ^jevero- 
iiilocnnj talijanskoj granici:^ nije dakle izključena mogućnost, da su spome- 
nuti majslori poslati od gradskog patrijarke u Slavoniju bili slovenskoga 
plemena, a to Um laSnje, Sto je vjerojatnije, da budu bili 2a tu svrhu iza- 
brani takovi, nego li Talijanci, slavenskom jeziku nevjesti majstori. Ne na- 
liudimo pak u jjovjet^lnim spomenicima iz toga doba drugog primjera, po 
kojem bi se moglo dokazali, da su talijanski graditelji dolazili u Istru, l)al- 
uiaciju, Bosnu i Hercegovinu, dočim i Bosna i Dalmacija i Istra pokazuju 
i na pretek spomenika i do stotine godina slarijil) od jedinog spomenutog 
slučaja, na kojima se nahode očiti tragovi upliva i obBtanka bizantinske 
umjetnosti u hrvatskun zendjama. 

Nego nije prol: dn Neumann prvi. koji bi starim Hrvatima tiolio da 
zanieče svaki upliv na postanak i razvitak ukusa graditeljske i klesarske 
umjetnosti, koja se je kod njili udomaćila bila, te su ju brižno njegovali o^i 
VIIL do XL vieka, dakle kroz prilično dugo razdoblje od punih 400 godina. 
Ima i drugih, koji su prije njega pisali, a on je samo njihove misli usvojio 
To su Cattaneo* prof. dn J. Strzygowski^^ i Frano Ksaver Kraus,* ova dva 
zadnja lakodjer počast ni članovi našeg starinar skog družtva. da ne spominjem 
druge, koji se jednomu ili drugomu od ovih manje ili više približuju. 

Prol'- dr* Strzygowski uprav izravno i odlučno nieCe staro-hrvatskmi 
graditeljskim spomenicima ne samo hrvatsko obličje, dali jošle i bizantinsko 



• Vidi 11 lalijaiiBkom kujiieTnom lifitli „TagiDe Friulaue^' dneva 21. rujna 1893, ćl»iiftk pod nn- 
i^lDvcm: Ml\ Bloveiii del Ffioli'** Udme — Domenico del Bianco. 

^- Nftv. dj. 

^ .JMm tmhe imd d^ bobe Mitleklter^ člaun^k u ujijsi rrKuuHtgi^m^hicbtllelie ChArakt^rbUder mm 
\lL^ttterrt*k-lj'Utvgiiro^ WieTi F. 'ri>mpf?(ky, imil, Htr. a-H9, 

* ntitm^liidito di»r dinsUidien Kiui»C"i L Bd. 2, Abtlg- Frtsiborg ioj Urciiigau I SOS., «tr. 5£>i— 6U0. 



— 7 — 

lo, pa hoću (ia ovdje na prvom mje.^lu prolresem njerjove rajslot|e, kao 
id\lvMe[] i najotvorenijeg protivnika. On će došlo vc^e, nastavljajuć cjovor 
ra-*|enfiaiiBkiiii uresaim ziatar?^kiiii |irednielinm : 

► Osjeni lih slučajno učinjenih na>^a??ća hlaga 155 doba seobe germanskih 
mu, iniaiTJO neol>iČno veliku množinu *^ačuvanih uresnih predmeta od 
i i od hiCi, koji su nadjeni u fpoboviina. a pokriveni m sa veoma 
im ni;snovr?*tiiim nakilimu. k;in mrežirama, vodicama, ko^'im fetvori- 
• rešetkama i pli^terima, te iznijendn m utniSljenim ži vinskim likovima, 
nino^.iiie mnliva uziniuio jedan jeriini, te ga nliedimo u tijegovoin rax- 
ratiju i u načinu kako je dalje 2ivio u ka^njem razvitku umjetnosti. 
1 oni Iraka^ti zaplviaju koji mi biii npoirebljavam toliko kao urem 
fi hto ih i pourš^ind, te ku primili Bvoj najbogatiji nizvitak u minija- 
la irskili, angloHaskih, rranat''kih 1 lomjobardskili rukopisa. Taj ^^e ures 
It već u poganska iloha u alematiskiin pokopnim humcima, te ga već 
Boriifac i Bernard zovu uekr^^ća^«kim i nepristojnim za kuće božje. 
Im tim oe^lade čvrsto nkorenjen u narodu netaknut promjenom vi^eg 
ničkog razvitka, a to je dokaj^om njegovog narodnog i prastarog izvora«* 
tost tih prepleirmh trakoviu a koliko hitniju pfmtif^no rabljeni jest, 
' trku rtami. tiego md redovima pikari;j(h Md ali većinom a dmi ili 
'pornina pruthL Tako obskrbljenih mednih |>n'dmeta nahodimo u po- 
1 niiAe monarhije IbIo tako kao i u Njemačkoj. Franeuzkoj, Italiji, Svaj- 
:>], Engležkoj i Skandinaviji, gdje se je laj ures sačuvao do diieva 
njega na norvežkini ih'venim crkvama. Na taj način treba da sebi 
limo Atilinu |)olaCii vjerojatno sagradjenu od podložeuih Gota, kako 
vidio god. 448. bii5an^ul^^ki fioskinik Priskus u sjevernoj Ugarskoj iz- 
i Dunava i Tise: koja je sastojala od točno jedna u drugu odjenutih 
rezharijoni obskrblji'oili dasaka i greda* Anglosaska Beo\vulfova pjesma 
ije valjda le Irakaslo urese crvastim likovima*. 

Nije dakle nij^ta naravnije, nego da su germanski narodi, lamo gdje 
ilazili u doticaj sa visoko razvijenim gradileljslvom u kamen, te su po 
i i sami bili (»olaknuli na gradjenje u kamen, prenieli na isto, svoj 
nr ures* To se pokaisuje posve jasno u nekim motivima već na nad* 
om spomeniku Teodorikovom u Ravenni. Za tim osamljenim slučajem 
tičkog doba sliedi u Italiji eielo veliko raisdoblje, koje počimlje preko- 
njom umjctnos^ti nakon longobard^kog osvojenja 5H8. god*, u 8. i 9. 
ima ^voj procvat, a tek u 11. vieku preuzimlje nove oblike- Taj je 
a sliep za starinsku umjetničku predaju, te podlaže skoro eieiu Italiju 
rskora ukusu Germana. Težka je, samo nepoznavanjem bizantinske 
nosi i raztumačiva pogreška, ^io s^e je pojava tog uresa htjela da do- 
li savez sa bizantinskim uplivom. Ta eno i sam u fr? Jednako široka 




— 8 — 

prutka prepleteni ti^akasti ures prodire u Orćhii tek po Germanima od 
noHuo po SlaTenimti, koji su a tom bili zaTlgiil od njih«. 

Motiv prepletenih trakova imalo bi dakle po prof, Strzygowski-emu 
da bude najbitnijim obilježjem germanskog ukusa na svim gradjevinama \i 
doba od VUl. do XL vieka, na kojima se on pojavljuje od Grčke do sjevero 
zapadne Italije, Baš u tom mnienju nahodim Ahilovu petu, branitelja longo 
bardskog naziva Ea graditeljski slog staro-hrvatskih i njima sličnih suvre 
menik spomenika n Italiji, pa hoću da se s njim nešto obzirnije zabavim 
Evo što o tom motivu kaže dr. C. Schnaase:* 

»Individualnosl ubiroda razvija se poput one kod pojedinaca, tek pc 
lag;ino. Prvi početci umjetnosti jednaki au posvuda u stanovitu stupnji 
Ljudski duh počiirilje b^vuda tim, da nauči poznavati sama sebe, svoje zy 
litjeve, da radi iz sebe; a njegovo prvo umjetničko djelo jest, da sebi pn 
dočuje počela (elemente) oblika, opreke i simetrične odnošaje. On se p 
tom rado prislanja uz pojave, što ih je proizveo kod svojih prvih tehnički 
radnja, koje, jer naj]irostije, obično su isfe, a sastoje poglavito u obradj 
van ju drva i u pletivu. Nije dakle čudo, da skoro posvuda, pa i kod silu 
udaljenih i na najnižem stupnju naobrazbe stojećih naroda, nailazimo na pc 
teze, koji su srodni sa ornamentacijom onih germanskih predmeta uress 
Napokon kod divljaka na otocima Južnog Oceana pojavljuju se na Chu 
cima, oružju, orudju itd. uresi sa istosmjernim redovima upravnih i krivi 
poteza, pleterovi kao užeta ih kao hasure, smiono okrenuti potezi, krugo^ 
i zavojice, u toliko ini a počela i u posve sličnhn sastavima kao na ge 
manskim predmetima uresa. Čudnovato je, da to već kod tih surovih ni 
roda vodi do posve ukusnih poredanja. Slični motivi nahode se i u rar 
doba kulturnih naroda. Već stup u Atrejevoj riznici u Mikeni, taj osamlje 
neprocjenivi ostanak najranije starine grčke, urešen je na svojem deb 
sa (rakovim na vodicu (cik-cak) izvedenim, a iznutra istih sa kukama (s[ 
ralama) medju sobom nanizanim, dakle načinom, koji dolazi vrlo blizu ge 
manskomu. Pa i rnotiv pletera trakovd nije nipošto izkljućivo n^emać 
izum. Na asirskim spomenicima može se to dokazati. U doba cvatnje grči 
umjetnosti je to obljubljen ures oble grivne (torus) na podstupini, koj 
podaje izraz nabrekla, elastična, pomoću tih trakova pritjesnuta gradiva. 
kao označenje vodoravnih članaka ili ohuhvaćajućega dolazi već na grčki 
spomenicima, a osobito često na rimskim mozajicima, gdje je hodio u prilt 
lehnici. Ne treba pri tom misliti na prenos ; bijaše upravo jednostavan obli 
na koji su bili upućeni razna doba i narodi*. 

Ne treba se dakle meiu mučiti, kad je eto već davno prije SchnaaA 
laj slavni njemački učenjak, njemačkom lemeljitošću pobio Strzpgoviskie 



Nav dj. m. ita-. 600. 



_ 9 — 

je. da mi trakasti zapletaji proizmd hkfpiSm fjermamknu nkma. Taj 
r>l!Y, kako vidimo, zajednički «vim narofliina na nizku >^lt'[H?nu na- 
ibe, dakle isto tako starim Gennaiiiitia kao i stari tii A^irdiiia, Grcima i 
janima* hnati su ga zato i svi Ktari Slaveni, pa i ntari Hrvali, kod kojih 
*osvjeta razvijala istim redom i preko jeilnakili stepena kao i kod ?vili 
h pli*raena roda Ijud^kofja. Sumo st* no da zastrti dlanom, pa ^e ne 
zabašuriti krasan [ločetak na[irednor] kulturnog razvitka starih Hrvata u 
njihove narodne samoslalnoi^h, jer eto za njega gliipno i jai^no sv je- 
li zadnje doba od na^secj kninskori hrvatskog ^^tarinarskorj družtva od- 
ni mnogobrojni i ras^novrstni j^pomenici, koje ne smije vi^e nikako da 
>idje nijedan ozbiljni povje^triiCar, ni ohCe prosvjete ni umjetnosli, iz 
polovice i^rednjega vit^ka, a da se ne ogrie^i o ćiHtu. bezslrai^lvenu i 
ivinisliCku znans^lvenu objektivnost, kao ^to su se već toliki ogrie^ili. 
Uz ono sto sam naveo po lien!?ens-u. Oarlein-ii i Suhnaastvu n ni* 
mn uplivu fjongobarda na razvitak nnijetnoHti, kazat te nam sada 
,neo koliko Je tenudjila pnd'. Slrzygowski-rvii tvrdnja, da je zemar! od 
god. do XI. vieka, to jest nakon longobardskog osvojenja Italijt* skoro 
tu zemlju podložio >l)arbarskojii ukusu (iermana-. Qit lanen' nam pri- 
\^% a i sam dokazuje po riertko safuvanim talijanskhn spomenicima m 
Eemana. kako je Talijan jk Čordern di Siin Quintino u knjizi u Bre^i 
ioj jo^ 1829. g.- dokojsao- da »LongobanH jo?^te surovi kiid za[>nsjednu^c 
rnti lUiliju niesn ningli irnatl ni graditeljstva ni graditelja svojih : da 
nam stari neki ljetopise! tvrde, da su te i te crkve, koje jo?^ olistoje. 
Je za longobardskog vladanja, nije sila sliepo vjerovali, da su uve da- 
je baš one iste isti'ate onda jiodigunlt*; da od polovice Vn, do polo- 
VIIL stoljeća nije u Ilaliji bilo drugog graditeljskog j?Ioga do latinskoga 
V. vieka, samo pokvarena nevje^itinom graditeljii^ 
Cattaneo zove graditeljski slog u Ilaliji za longoluirdskog vladanja, o 
nu je na više govora, latinsko-hirharskim. otiaj VI I L \ieka hl- 
iffsko-barbarskim, a onaj IX, i X. talrlamko bizantmskim* bizantinsko- 
arskom slogu ovako pi^e:* 

»Taj slog, koji premda nije ni savršen ni liep. ipak nas tje^i nakon 
ndjesmo prediduće nevolje, ii)ak se nije ograničio na jedan sami kraj, 
na samu Padsku dolinu, kau ^lo bojažljivo reCe iJartein, krsteć ga longo- 
^kitn, uego se Je ivrogirio po rielom I^oluotoku, kao što izpada po Ira- 
na, Sto sam mu Jih našao na više mjesta*^. U toliko, pri opisivanju titj 
lenika* pribraja jim suvremene i srodne nadjene i vauka lalijanskoga 



' Nav, aj. Air. 12. 

• Nft?. 4i» '♦^'f *^^ 



— 10 — 

poliiotdka u slovenskim i hrvatskim krajevima, to je?t u Cividale, Gratlo. 
Tr^lu. Pulju, te napokon u Ninu n Dalinaciji! 

Navesti mi je satt doslovce fallaneovo rajslaijanje, po kojemu proizliCtj, 
da je taj f'log u Vili vieku bio preiu^^en u Italiju m GrCke i lo po samim 
tjrekini umjetnirirjia. 

*I|)ak mi so ne da vjerovati, kako seje vjerovalo do sada, da bi njeyovi 
lF*iil**IJ' (t- j' bizantinsko-l)arbaj'skntj slo;jal bili tiarorini, promigljajuć, da ^^ 
pojavljuje već yolov izniedju talijanskog varvarsiva, i da tja nakon Tuala 
viSe od pu vieka nestaje, ostaviv.^i ipak lalijanskii umjetnost maf da ne u 
prvaftnjeni varvarstvn. Ima li razlot|a boljtitja od tornja da se dokaže, da je 
lo bio slog uneSen Ofl mnlo njih, koji kad su nmi'li. njeya je liaravski m^ 
stalo?« 

Ne može da se |)rilivati Cattaneovo mnenje, kao da je u Italiji tako 
na|>reCae prestao ujdiv Inzantinskili umjelnika, niti li je po spomeniemiau 
f^(o jili on opisuje u svojoj knjiisi, Iako opajsiti tako oštre razlike medju 
spomenicima VIII. i onili iz svri^etka VII I. i IX. vieka, da bi se mmjio po- 
vjerovali u taj tako nayli početak (ako zvanog talijansko-bizantinskog slnya 
Ne da se dodn^^e tajiti, da se poraba nekih Lmijelniekih oblika taje u kazuje 
doba ojp'amcila, a nekili i zabonivila: ali sn zaliha i znajuenovanje oblikž 
koji se u llaliji iz nova pojavljuju u IX. vieku lako neznatni, da se meni 
čini. da Catlaneo nije dovoljno dokazao potrebu naziva tulijansko-hmiH' 
tmshHja radi neznatnili promjena barbarsko-bizantinskoija sloga, Pisae na- 
stavi ja dalje : 

»Ono i>efleset ili šesldes^el yodina njerjove ( barbarsko-bizant i uskoga slo<j5i) 
prisutnosti u Italiji ne bi se zar reklo kao da pokazuje da su naravski ob- 
slojali li doseljenici? Oni, kojima m bude Činili, da to moje nagadjanje nije 
prilivatljivo, zaisto t'^e imati mnogo muke da, na drugi razlicil i lojiifniji 
način dovt^du u sklad te činj^mire. Ja se u toliko nadam, da niesam na 
stranpulici, tim vis^e, Sto mi se Crni, da sliedeća riizmi^Ijauja podupiru moje 
nagadjanje«. 

»Prvo i najnaravskije pitanje žito će mi ga l^tioc postaviti je lo: Ako 
je taj slog unos inostranih umjetnika, oilkuda su doSli? I bez da mu po- 
ilrobno iz[»itnjemo obilježja, razum nam odmab [»riSapćuje, da nam niesu 
mogli fjoći sa Sjevera, jer onamo varvarskiji od nas. imaJi su cesto potrebe 
od nas: ne s podneva, |er Arapi jošte žedni kr:^ćan.^ke krvi i pnsvajanja, lue^u 
umjetnosti bili dali vremena da propupa u kući njiliovoj ; dakle nam niesu 
mogli doći nego iz Grčke. Sama Určka usred obćenitog varvarstva i siro- 
maštva bila se uzdržala dovoljno prosvielljena i bogata, i gdje umjetnost 
urezivanja, m-a koliko spala, nije se nikad dostala dna poniženja kao kod 
nas. Samo nam je Grčka u loj prigodi mogla dati one mnjetnike, ona je 
siuna mogla biti učiteljicom Italiji«- 



— 11 — 



Me ćo biti ^ rj^^rejja da ria[)nTninifirn ftvrije, kako Cattancn nije ni5ta 
iSljao o t^tiKHjnilifiuin nknlnosliuui. u kojima si^ j«* nalnMlila Grčka u 
vieku. Slavens^ka pleme'na* koja su veft pod konac VI. vieka počela 
irodirali u ijrčkc krajeve nn\ iin provalama u VII i ii VIII. vieku lako 
! bita ijgnjezdila u Grčkoj, da je mm carf^ki 5pi?atolj Konstautin PorPiro- 
osla vio zahilježeno, da se je u to rinlm sva ;frCka zemlja liila po^la- 
i, * Ako je kazuje kulturno »jrCko pleme anirnilovalo slaverK^ko, lako da 
Lvenskoga jezika nestalf> u (irčkoj vcč u Xni. vieku, znak je, tla Sla- 
niesu živjeli odieljeni od Grkft. i da ovi nic?*u z*Lzirali oil njih, nego 
I se hrzo počeli mie^ali i inedjii ?5obom sklapali ženitbe. Slaveni ho 
ili frar)a u Grčkoj u lolikim nečima, ?lo jih je od njih primio novo- 
jezik i u tolikim mjesUnm nazivitua. Na r^vojem oružju, orudju i svojoj 
iloj noSnji vjerojahio je. da ^u Slaveni j>nnbi:Ui grčkim tuiijetnieiuia 
Hiu zalihu primilivuili motiva uresa, glo jih hizautinska umjet iio?^l nije 
>a.^tiuila od s^taro-klasiCne umjelnosli i koji se lm^^ u to doba počindju 
je pojavljivali. — Ihilje če Catlaneo: 

>Akn li |>ak ustupimo razsudu iz|)ilivanju ouili spomenika, la nas ne 
č upnivno vodi k i^lim zakljurciina. Gua |)reoljili(ost silnih uresa, ono 
:anje dražesth šio se iz ujih piozira i ijipod surova dlieta, ono obilje 
1, hii^erja. pleteuiea i ružii. oni kr?lovi ^n dragim kamenjem, a nada 
ne nadslupine maF da ne va^da kompozilne i sa linčem koi^tnča>?to i 
[} Barezuekanim, sve su lo prečista obilježja bizantinskog sloga. Fpoznao 

na njima i Dai leiu, a ovoga ptita se ja s njim slažem^ ^^^ ^1** rekao 
tierK koji< lioteč namjerice da svuda vidi slog latinski, uapirao se je, 
mieCe pečat Čislo grčki. š\o ga imaju le rabote*. 
'Ali čujem gdje mi se na uho f^apće ovaj prigovor: kazal če mi se: 
) je, neka te radje nose s^lobodno pečat Ijizanlinskoga sloga; neka: 
slobodno njiliova ne bezeleganlna urcSenja ne budu nedoslojnn grčkiti 
nika; ali kako če se igda moči pripustifi, *la bi mogli biti mi^l\ iz 
tih ruku prcsurovi likovi životinja, a joS gori ljudski? Kako je grčka 
nosi mogla loliko da spadne?^ 
^Toj je objekciji korien poglavito u jiredsudi, da je dosad bio običaj. 

te radje, pa i neSlo drugo boljega, [lokajsuju Icao vrimnac varvarsUa 
jauskoj umjetn<»sti. te se je mislilo, da bi se u (Jrčkoj imalo bilo znnti, 
Ijela štogod mnogo boljega: dočim je .^tvar bila posve drugCija, Neka 
! dopusti pogled ua nekoliko izvorniii bfzauUnskih radja tih vjekova, 
jih ^e nadam da ću izvesti dovoljno svjetlosti da rascprSim Uninu u 
letut. 



T. Mi. 



ri'lii- Šlsivi'Tii li «iuVllUli» rttJ. 42. 



— 12 — 

»Umjetnost je najvjernije zrcalo prosvjete: ona joj odsieva sve pro 
Uljene ; provaljuje joj istosmjerno sve staze i s njom se podižo, raste, po 
staje orijaškom, ili opada, strmoglavi] nje ili se »povarvaruje ; tako da povjes 
ptika ili HiiToda, kad ne bi bila po>snata po pismima, mogla bi se pogadjal 
kroz spomejiike i djela umjelnoslij — Šesti viek, a osobito Justinijanovi 
vladanje, zabilježilo je vrlmnac bizantinske moći: i vidimo, gdje grčki 
umjetnost podaje dokaza hrabrosti i smjelosti nigda prije ne pokušanih, ti 
da je dosegla vršak sjajnosti. Ali nakon Justinijana umjetnost je careviu 
naglo okrenida pleća. Njezini posjedi u Italiji silno se umanjiše; Pert;ijanc 
joj oteše dobar dio Azije, a ovi i var vari sa sjevera zadrža?^e ju bez pre 
stanka zabavljenu u nesretnim i često malo častnim ratovima. Niti joj j^ 
VU. viek priuštio [.»rimirja, već je dapaCe vjetar iz pustinje potjesnuo biesn* 
muhamedance, da joj dodijavaju viSe nego igda'i da ju lišavaju skoro svil 
zemalja u Aziji i Africi. Sad možemo stalno uztvrditi, da za tog burnom 
razilobljii grčka umjetuost nije mogla ni da cvate, niti da se uzdrži na vi 
sini, na kojoj se bijaše podigla. Tomu je bez sumnje imalo sliediti propa 
(tanje: uvjerava nas iskustvo, sada da vidimo lioće li nam da posvjedoč 
i spomenici«. 

Sad Cattaneo (str- 65—88) iz tiče neke pluteje u crkvi S. Marka 
Mlecima, o kojima sudi. da su bili preneseni iz Grčke, mramornu stolici 
darovanu oil cara Heraklija patrijarki u Građo oko y, H30; onda tri plobc 
rezane ploče, koje su uzidane na vanjskoj strani zidova starinske stoin 
crkve u samoj A I ini. — On žali fito sam nije proputovao kroz zemlje nerj 
dašnje bizantinske carevine, a kaže da je u knjigama malo naći da s 
se spisatelji obazirali na onamošnje spomenike od Vt. do X. vieka. Na sli 
K9 nastavlja: 

*Najizrazitije uresno obilježje rabota VIII. vieka jesu bez sumnje pk 
teri. Pa dobro; ako jim u predjašnjim vjekovima nahodimo primjerS, to j 
upravo u radnjama bizantinskih umjetnika, kao Što su mnoge nadstupin^ 
mnogi pluteji crkava VI. vieka navla?: u Ravenni i u Rimu, Stanemo 
pak da pogledamo spomenike VK i VIK vieka u srediSnjoj Siriji, Sto jih j 
vriedai Vogiie lako dobro iluslrovao, naliodimo na njima bez muke n;L 
raznovrstnije pleter ove, a uz to polukružue lukiće, tako spletene, da iz nj i 
proiztiču zaoštreni, ružice na zviezdu i na vrtenjaču, veliko obUje biserji 
želudct gajtana, krize v a, liljana i osamljenih listova ^ sve značajne sastc 
vint' taliJMuskih radja, i koje veoma iz bliza ćute upliv ne daleke Perzije 

»Neka se pogleda n, pr. jedan sarkofag tako zvanih Judinih grobov 
u Jeruzolimu, neka se vidi vjcnčaniui nad vrat u a kuće u Moudjeleji i drug 
u Serdjilli ; neka se pogleda sarkofag u Kokauavi, a nada sve neka f 

' Te Cattaiieavt^ i-ieći uahofle ujnav sjafnu potvrdu u siarim tirvaukitn i*i)omei]ieimft| koji piu 
bolje roaavietijuju pro»TJetu starih Hrvata, nego li Orikudni piaani ipcrm^iiici. -F, M 



— 18 — 



i potjlefl na rezharije tiadvratne \ jenčanire crkve u Behiolio i na onim 
p Kharbel-t*l-Bei(l;i (bieh« ruševine) n nkoli(*i Safe. Vofjiie, koji izpovieda 

bilo je posve na ni vi hi — da nije sliCnili na^ao medju ostalim ruše- 
na od III do VI \ieka, priiioznaje n njima slog, koji premda pokazuje 
jo dodirnih laćaka e=a slaroin bizarilin^koTn uiiijelnoi^ti, ipak sadrži neko 

pofelo, koje bjelodano nčilaje a/ajal^ki upliv. Pa dobro; le vajarije, li 
i, ti krugovi koji ukljuOujri životinje bojažljiva odskoka, li krstovi. te 

to biserje, ti žainrštfni i vje^tački pletcrovi, tako su sliCm onomu sto 
I dn malo vidjeti u Uatiji. da Hi^ nt^ može sumnjati o krvnoj srodnosti 
,* * 

To ^e sve na dlaku može da kaže i o srodnim spomenicima hrvalskib ze- 
i. Svekoliko sUedeće dalje Callaneovo raKlayanje jednako se može da pri- 
i i ^tiiroiirvatr^kim spomenicima, pa je mi uhar i danjefia ovdje prenesem. 
>Sirske (str. 73) ra;^ val i ne, kako svak znade, ne dopiru dalje od VIL 
L, razdoblja ru^ileljnog osvojenja saracinsknga, knje je [»rostrlo pustinju 
, gdje su prije ležali cvatući gradovi i varoir^i* 

^Ali sasvim lim Sirija će se činili odveć udaljenim i izloćnim krajem, da 
ogla u svojim spomeniiiina da prettstavlja čisti bizantinski slog VIK 
i. i za lo će se od nienr zatilievali kakav drugi primjer izvadJBn iz 
j Grčke. I eto ga« : 

* Premda su |iublikacije koje se tiču bizantinske Grčke posve neobskr- 
e klesarskim rabotama, koje bi se mogle da pripitu VIl, i VIU. vieku, 

ne sumnjam, da jih mnogo ostaje u Bizantu i u raznim gradovima 
m ; a to zaključujem po prostoj fotografiji što ju posjedujem od jednog 
elja starinske stolne erkve u Atini, gdje skupa s ouLm prije prikazanim 
sriniiiL opažam druge, u kojima je očit slog talijanskih rabota Vlll. 
u Takove su dva ulomka uakiča na spletene krugove^ koji sadrže velike 

Sesierolatične, a navIaS onaj široki pojas postavljen pod timpanom, u 
li liijaiiu usječeni lukiči sredi^^nje bi fore. Tu nam treba pripoznati, ništa 
je nego li na sirskim oslajicima, isto bojažljivo diieto, istu ćud ure^i- 
a, išle lamačne i ra^rie^ene motive i iste krivocrlne i mjeSovitocrtne 
rove, ^to ćemo ih vidjeti u Italiji t, a ja dodajem: a n većem broju u 

i Dalmaciji, 

»Ali prije (str, 74 — 75) nego stanemo iistraživati te rabote (talijanske 

vieka) nije bezkorisino da izpilamo, koji li uzroci mogu bit u VIIL 
u nagnali tolike grčke umjetnike da predju u Italiju. Jesu li to bila bez- 
taiia napredovanja Arapa u Siriji, Armeniji i Africi, koja su u bieg na- 
la narode i umjetnike? Ili su bile poboljšane političke okolnosti Italije 
Ikom VIIL vieka, koje no su obrabrile neke grčke umjetnike, da se 
) nastane, u nadi, da će naći radnje i dobitka? Hi su zar bili sami 
anci, koji progledavSi napokon i vidjevši nevoljno i nedostojno slanje 



do kojega je bila ^pala iiinielnnst u Italiji, pof^tidiSe m i ndlučiSe da đo- 
zovu yrčke usiijelnike, ili da jih povedu sobom na povratku sa kakvog 
svoje;] putovanja po Cirt^koj? Svaki od tib uzroka, ali navlH:^ ovaj zadoji. 
iiio<|U da budu *ioprinitdi k tomu: ali se već u krilu same Grčke spravljale 
premoyuć iizrok. koji je. i bez poziva Talijanaca. bio po ^ebi predovoljao da 
UHpjeSnn potakne lu vt^liku ^^eobu jjriMdli uirijolnika, o kojoj nam svjedoče 
preniuorji talijanski spomeniii tojj Vili vit^ka«. 

*Svak poznaje yroznn (»rorjout^tvo ikonoboracž ^apoCelo po caru Liavn 
IIL IzauričkonnK koji je 72(k »jodine |>rot)lasio naredbu protiv Štovanja 
Fvetilt prilika* a 728. jih je pnsve s^idjranio. I^izuato je kako ta borba nije 
bila |>roslom vjerskom zadjeviinm, nili ^e je ograničivala na prepiranje, 
nego da je proizvadjahi ozbiljne nerede i bune u Grfkoj i u Italiji, narodne 
prevrate i do iiapnkon nlmj^tva. utajnničivanja i izvršenja samrtnih osncLi* 
Možemo hc domisliti kolikih li je otuda [iretrpjeln jadna umjetoot^l grCka 
radi takovih a ne kratkih borba, i koliko je to nlabo prudilo umjetnicima. 
l{eli*jijoznji umjetnost, jedina koja je u to doba obstojala. bija?^e ba?^ mnogo 
tjojena u t^amostaninni : a po^to je to procjoiislvo ^mieralo takodjer na lo. 
da o^lalii oblast kaludjerstva, onda premnyuf ega, vjerovali je, da se je onda 
mnoyo umjetnika kidudjerci, kao što i umjetnika ^svjetovnjaka zaklonilo li 
Italiju. <jdje su ne nadali ne r^anio da <-*e nai'i utoCi?^ta i zaštite kod Pape i 
Liutjiranda, koji hh se skupa bili postavili na Ćelo oporbe protiv cara, nego 
i radnje : i nadjoSe zbilja i jedno i drugo, kao Sto mogti da dokažu sliedeCe 
rabote <• 

Poznala je i^lvar, da hu se stari tTrvati u VII, vieku lionačnn preselili 
u danaSnju svoju domovinu dogovorno sa carem bizantinskim, a nije po- 
znalo, da bi ni u VI L ni u VllL vieku bili joS osnovali svoju sanioslalnn 
i uezavisnu državu. Oni su u to doba, o kojemu nam poviest za eielih sto 
godina ne zna niSla izviestna da kaže, mogli da budu jedino u političkoj, 
a po toni i kulturnoj zavisnosti od Bizanta. Spomenici iz druge polovuje 
VIK vieka u Spijetu, kao Sto su južna vrata stolne crkve sv. Dujma.* kro- 
pionica u istoj crkvi^ i grobnica prvoga spljelskoga nadbiskupa Ivana Ha- 
venjanma, koja se sad čuva u crkvi S. Ivana/* pokazuju na sebi rezbarije 
bizantinskoga sloga, sa motivima, koje na navedenom mjestu iztiCe Cailaneo. 
Saui prag. don Frano Bulić priznaje, da je izradba uresa okvira spomenutiti 
vrati stolne crkve */f/ia / povrinfi kao ona u bizantimka-ravemkoj umjel- 
nosti«^,* i ako se u svojoj knjizi za slog ostalih srodnih spomenika u Dal- 
maciji ne drži tog imena nego upotrebljuje neizviestan naziv i kaže, da sti 

' Vidi Bliku u Eit^^lberger: Die mittelaJt. Kuustdenkm. Dalm,, Wien. 1884. str. 967. ^g. 12. 

* Eitelb, N. dj. str. 257. fig, 73, 

^ \\ Buli<?; Sarkofazi Umu RaveiijaniDa i Lovre Dalmatinca apljetakib mid biskupa, Zadar. 1884 

« Hrvataki spomenici, Htr. 35* 



reiikifrfovinzke dohe*^ V Trogiru, Kotoru, Stonu, Janjini na PeljeScu, 
1^ NovitjrrnJu, Ninu, Kjiinn, Livnu i dru^jovtije po hrvatskim zemljama, 
inio tlanfiuims^ muožtvo spomenika m Vili vieka, koji num ylasno po- 
u i/ravau upliv bizantinske umjotnosti kod Hrvala. A i narave^ki je. 
^e iVtitji djelovanja hizantiriškili umjehiika možt^ da nadje u Kimu, Ha- 
L Bre^l Faviji, u <irado i u Cividule, nrl krrjili cjraduva neki jesu, a 
nicsu bili i^aviMu rni Carigrada u VI IL vieku ; kako da ne laj tray ne 

n tirvat:^kim zemljama, koje bu bile na [lUlu ijsmedju Cariyrada i 
, koje m pci sv<>j prilici zavii^ile nd Carijp^ada i koje sn u j>nkršći?nju 
I novdi !^tarinvnika imale živu pulrebu od umjelnikž, koji bi jirn ipu- 
•kve po gradovima i po i^elima, jer su oni sami, a prije ojih Avari, 
i drmji barbari pri seobi naroda nuorili bili «ve tnamove starih kr- 
? Da odakle su Hrvati imali tražiti vjeStih uinjtdnika u to doba, ako 
od susjedne Grt''Jut, iz knje su st* [lak isti umjetniei i sami selili s ij^liii 
|a. f^to jili izliCi^ Callaneo za Italiju? Da riodju pak u hrvatske krajeve 
tm s<t Irebaio izlagati lolikiin pogibeljima |>ulovaiija |)0 moru, pa je 
razumjeti, da se mrujlo \iSe njih zailržati u Bosni, Hercegovini, Dal- 
i, Istri, Hrvatskoj i Slavoniji, nego li jiti je prosliedjivahi piilovanjc tlo da- 
liUije. 1 samo lako može da se prolumači ra^mj(*nio veliki brnj bizan- 
li spomenika VII. i VI I L vieka, ^tn su nadjeni i nahode se u hrvalskim 
ima, a ne pn ruajstorim mmacinh o kojima smo vitljeli Sto i ko su 

koliko su mogli da iiplivaju na rascvoj umjetnosti na svojoj kući, 
Lmo b u hrvalskim krajevima. Da je vjerojatno ono Sto nagadja i 

za stalno uzimlje [)rnt\ dr. Strzygo\vski, ^tia su germanski narodi, 
gdje su ilolazili u ilolicaj sa visoko razvijenim graditeljstvom u ka- 
, te su po njem i sami bili |)otaknuli na gradjenje u kamen, [irenieli 
to, svoj narodni ures^, onda bi ijermanski narodi mnoc|0 lašnje, udob- 
naravnije i viernjatnije taj svoj narodni ures premeli bili na svoje u 
n gradjene spomenike u Bavarskoj. Galliji i na bogatim obalama Kajne, * 
gn skoro isto iako obilovale u kamen yradjenim spomenicima visoko 
eno»j graditeljstva, kao i na?ie iirvatskc zemlje, dočim nije njemu, ni 
loniu drugomu povjestniCaru umjetnosti poznalo, da bi iljen koliko spo- 
la varvarsko-bizan Unskoga sloga sa rezbarijama u kamenu igdje od- 
m bilo tamo, ydje su se Germani, Bogu hvala od nikoga ne smetani, stalno 
li. Nije ilakle ni Italija, kako on pis^^ nili su hrvatske zemlje bile 
žene barbarskom ukusu Clerrnaua* nego su grčki umjetnici preuašali 
• i VI JI. vieku svoj bizantinski slog, obogaćen slavenskim motivima 
, u Hrvatsku i u Italiju; nili li je pogreSka, ako sa pojava pleterovd 
;i uplivom bizantinske umjelnosli ; nego je neoprostiva, dakako samo 
' »nepoznavanjem bizantinske umjetnosti raztuniačiva pogre§ka< uje- 

kad ono tvrdi, da je po Germanima prodrO u Grčku lu tri jednako 



— 16 — 

široka prilika (ireplelcni IrakaRti ureB». Nego je i sam na tom mjestu cm?uHo 
ila se ]*.! žestokn porazan, iirom^liv^i da hu to jedino Slaveni, kako ^e ra- 
zabira po onom ^to hiuo na viSe spomenuli, koji su mogli J^vojom dugo 
\jekoiii prisulnosli u GrCkoj, da U|>livaju na oboijarenje bizantinske umjel- 
iio^li uresniui niolivima. pa je ono doilan da »odnosno po Slavenima, koji 
su u tom bili zavisni od njihvJ Eto (tokle može Sovinizam da natjera i oz- 
biljna rijecjovalelja scnanosti! Slaveni u Vll. i VIU. vieku^ da su a umjet- 
ničkom ukusu zavisili od Germana, le da su. kao nekakvi današnji nj<e 
mački KuMurlrayeri, čak u Grt'iku i^li unaSali u umjetnost germanski narod qi 
rriotiv, ^\o ga pak sami Germani niesu znali da uvedu u stalno naseljenu 
svoju novu postojbinu! Dlf}}cUe eist satrt am mm scribere! moram ovdje 
uzkliknuti, te ću dovesti dra. C. Schnaasr, neka on profesoru dru, Strz-u. 
kaže, kolika i kakva li je bila »nnjetnićka darovitost starih Germana u yra* 
diteljstvu* 

i(U 5, vieku Goli u Ilaiiji) poslužili su se domaćim majstorima i pu- 
st iJ i su im tako veoma slobodne ruke, da se niti na sgradjama odredjenim 
za germanske vladaoce ne opaža ni traga njemačkog upliva«.^ 

Naveo j^am na vi§e. što je Schnaase kazao o umjelniCkoj sposobnosti 
Longobarda. 

^0 vlastitu klesarskom slogu, ?^to bi ga Germani bili sobom domeJi 
pri svojem preseljenju u rimske pokrajine, može se joS manje govoriti, nego 
li vlastitu graditeljstvu«.® 

Nakon iztaknule vrlo Čudnovate, ali ničim nedokazane, premda nigda 
prije ni potla nečuvene tvrdnje^ cieni prof, Strzvg . da mu ne treba nikakva 
napinjanja, da izvrSi sliedeći skok u dokazivanju: 

»Ne će nas dakle začuditi, ako austrijske obale jadranskoga mora (samo 
da ne bi rekao: firvatskih pokr^fjina aifstrijskih! Op. Ur, »St. Pr<), koje, 
kako smo vidili, u rano kršćansko doba bijalui visoko razvijene u kame- 
narskom graditetjsivu, nadjema poplavljene ulomeima kamenarske ornamen- 
tike u germanskom ukusu«. Na protivi Mislim dapače, da će se ne maJo 
zaCuditi svaki iole naobražen čovjek, koji ijna nešto pojma o povjesti seobe 
naroda u Kvropi, kad pročita lu presntjelu Ivrdnju. Kako i odkuda to'r^ 
Zašto se gosp* prof. tir. Strz. nije hotio malo potruditi, da nam dokaže 
razloge, zaSto se ne bi imali Čuditi, kad bi u tirvatskoj zemlji, već od VIL 
\ieka Hrvatima naseljenoj, i u kojoj, nakon seobe naroda, nije nigda bilo 
nikako vib Gennana, već samo, u nekoliko građo v ft pri obalamaj ne&to pri- 
bjeglib tratina, našli svu i=ilu »ulomaka kamenarske ornamentike u yer- 



* Nal slavni pok, dr. Rački ti knjizi ^Nutaroje staoje Hrvatske prije XIL »ioljeAi^ (atr. Slil) 
8traTgowBkoniti ufl. lo mmo pnraj©<?ujo : .*A đokass?" 

* Nftv. dj. lU, m. 511. 

* Nav* dj. III, Mtr. 562, 



— 17 — 



skom likiis^u« m VIl. Vllf. i IX. vieka, kad nam je stalno poznato, da 
ve »kainenarskc ornamentike u gennanskoni uku^u« nije nigdje naći u 
i onim zeinljamii, koje su Gcnnani naselili jo^ prije VIL vieka, pa su 
) i ostali du dneva današnjega V Ja biti dapače pitao gosp* prof. dra, 
, Sto može da bude čudnovatije od toga? Kako je mogao German dru- 
L da dieJi ono česa ni sam nije nigda posjedovao? 
iVIi se prot dr, Strz. na lo ne zaustavlja, (iazeč napried pobjedonof?iin, 
da se nalazi na čvrsto nal>ijenaj cesti, u>^udjuje se jo5 p inati : 

* Treći datovani primjer takove vr^^ti uresa naliodi se u riznici stolne 
e u Kotoru, koja je utemeljena 701K god. »Pa i o lomu još dodaje, da 
Lztije »pod puno nizvijen germamki $kg^^ 

Napominje pak napried ulomke bizanlinskdga sloija. koji ne nahndi* u 
ju. Gradu, Trsfu. Poreču, Kabu, Novigradu. Zadru, Spljelu i Dubrovniku, 
njih pribraja lobožnjetii gernianskomu slogu : ali, kad mu je suditi o 
alnoj kompoziriji, koja. praćena uresima istoga sloga, iiabodi se na plo- 
i Eadarskoga muzeja ft. Donata, ne može mu se ipak na ino, da ne 
^jedi, da je meetii nz (nzimtinskt umjet no$ti^ koja u to doba najvećeg 
ovraćenja zapadnjačke prosvjete postavlja posvuda svoje strogo izvedene 
e«. Nego da mu i tu ostane nv^ta tijemačkoga. kaže, da >je naproliv 
tćki reliel tako iiirazilo izveden u germanskom ukusu <, a ne spominje 
ia je to od svakoga priznata tebnika biisantinskih umjetnika toga doba, 
kojib su bili viSe iisgubljeni i smisao i predaja 2a izvadjauje visokog reljefa* 

su jim sve klesarije jcdnakoplitko izvedene bez svakoga propupa. 
Da pobijem pror. dr* Strzv-eva nagadjanja, da »je razumljivo, da je 
mijetuiCki ukus, od t^ongobardS razširen po svoj Italiji^ tećajem vremena. 
yatno već oko god. 800. bio zajeduičkim dobrom svih onda od Bizanta 
visBih zemalja, te da je bio naSao pristupa i kod Negermana^, Ireba 
e samo pozvati na ono^ Sto sam već naveo o Longnbardima i o rna- 
i €4^macim^ Svakomu je pak jasno protuslovlje u koje upada prof. dr. 

kad kaže, da je taj umjetnički ukus oko god, 800. bio zajedničkim 
om svib onda od Bizanta neodvisnih zemalja, dok. uprav jjo spomeni- 

doznajemo^ da se je taj slog prostirao baS najviše i najpoglavitije po 
jatiia zavumm od Bizanta, kao što su bila hrvatske i one talijanske, u 
la je u Italiji najbolje, zastupan. Slog je to dapače, koji ba?^ i nije 
pristupa kod Germana, nego su ga Bizantinci razširili i posijali po 
jama, koje su jim bile zavisne, a otuda se je pak prostro i po njima 
jdnim drugim talijanskim zemljama. Tomu ukusu nije pak trebalo Ce- 
god. 800, da se razSiri po tirvatskim i talijanskim zemljama, jer je 
traju Vn. vieka. kako smo v idili, dobrano bio uhvatio korjena u l^lr- 
coj, a eto ga i sam prof dr. S, naliodi u Kotoru 709, dodine. Spome- 
spljetski spomenici i ovaj kotorski dokazuju nam, da se je bizantinski 

2 



— 18 — 



hIocj pojavio u llivalBkoj mrioya prije, tM*go li a Italiji, jer t io i slavni F. 
\. Kraiis,! prislana, ako i ne baS tako orllučni kao Strz., nuienja o longo- 
barrl^^koj, jjerinanskoj aiiijetiiosti, ua^laiijoć se na Ziininerniarina,* o kojeuiii 
kaže, da je * podao do nad tiajbolju kritiku o ukupiioin gradivu i iiajbbtnji 
potjled u razviliik Ioiiyobardske uinji'tnosii«,^ tvrdi, da >prvi pojav ?^amo- 
slalne longoban^ke uinjetnosti treba tražili tek pri H\Ti?etku loiigobardskoij 
vladanja,* pa i to lek »u Friiilu u najii^točnije |)oloženoj longobard^koj voj- 
vofliid,« gdje je oko god 74-0, bi^ikup Kali^^tu poditjao poznatu Maiu kr^^lin- 
iiietK pleterima |)ak kaže. da ne n llJtliJi prvi piil pojavljuju u kamenu 
iiEdjelaiii ua ciboriju crkve S. Jurja u Valpolicella kod Verone. Sami [lakle 
sporneniei oCutuju ruvravHki put, kojiin se je ra^širivao m Grčke bizantinski 
ir^log : ]>reko Hrvatske prešao je u Kaliju, Na tomu piUu pak nije inoguče po- 
misliti, da nije na njega uplivao ukus naroda, preko koji*ga se je razvij;i«i 
t. j. lu'vatskogii. Tako se jedino i može da tinnaCi pojav brvatskili kuka na 
eiboriju n Vali)olieelhi* i na mraniornim vratnicama S, Marije in Vaile u 
Cividele^ i umetaka na ulomku pluteja S. Marije in Valle u Cividale,* 

sfaro-lu'vatskim špnmenieima Inzanlinskoga i' lirvaUkn l)izanlin?kogii 
j?loga dalmatinskog zagorja ovako će prol. dr. Slr^vgovvski: 

»Ivad bi nas dakle pitali, da li su se u dalmatinskom Zagorju vlaria- 
Jnći Hrvati priključili bdi l>izautinskom ili gernian^kom umjetničkom nacn*u, 
lo Ili odluka bila vrlo jeibiostavna. jer Hrvali mesu pri|)adali grCkoj, nego 
rimskoj crkvi, isalo su svoje graditelje ili doliavljali iz Italije, ili u slučaju da 
^u domaći bili, činili su ih radili |io ladašnjetn slogu rimske crkve. I doista 
je tako, Naga?;ća uCinjena od god. 188H. u blizini Knina, na kojima nailpist 
spominju imena hrvatskih knezova, i Brauimirov spmncnik od 888. gvnL 
iz Muca, sad u muzeju u Zagrebu^ posve se priključuju germanskom »la- 
ciim urezivanju sa troijrutastim trakastim zapletajima. Trag toga uresa iva- 
tiodi se preko Siska na viSe sve do Pečutia*. 

2ao mi je ovdje što sam prisiljen gosfi. pro(. dru. S-u. prigovorih, da 
mu je zaisto slabo poznat sredovjeCui zemljopis Ualmaeije, kad misli da su 
stari Hrvati vladali samo u Zagorju, te nezua, da su se oni odmah u Vit 
vieku prostrli do obala Jadranskoga mora, ostavivši Latimma samo Zadm\ 
Trogir, Sp^jet, Dubrovnik i rimske otoke. Ta eno nam povjesi kaže, da hil 
hrvatski vladaoci stolovali u BtaCu ijsrnedju Trogira i Spljeta, u Ninu. 
Biogradu nn moru i u Šibeniku. Zato su Hrvati odmah nakon svojeg ilo- 
seljenja i bdi u najbližem i najužem doticaju sa Zadrom, Trogirom, Spljeloiii 

' K&y. dj\ L BT* 2. diOj str. 5D4. 

* Die Spuren der Longobarden m der italieoiBcheu Plustik de» J. Jslirtanuends. AUg, Ztg. l^M,. 
Reil. zu Nr 232 u, 23a. 

* Nav, dj, L, 2, »tr. 593. 
^ €&itmm N. dj. Btr 80. 

* Gait^Deo N, dj, Rtr, 94, 
"" C&ttaneo N, dj. str, 95. 



— 19 — 

>rovDikom, tini bujnim ra^F^adnicima bizarttm.ske prof^vjele. A oni jesu 
^reko tih {] radova priiiiili i bizantinski slog graditeljski, jedini koji je 

rla vlaila u njima u VII. i VIIL vicku. GrieSi ijosp* prol di\ S,, kad 
inje u b» ttoba grf kn crkvu, jer Cari;|nul ako Je i imao svojih osobilili 
a i o?obilili crkvenih obit^'aja, nije ipak jos^ sarinjavao i>nsebniL od Uima 
enu crkvu. Ako su Hrvati primili od I4ima kr^ićannkn vjL^ru. niesu moijii 
ti Gtl njega poselmog nlntja, jer su se u istom liimu trkve gradile samo u 

bizantiuHkomn, jer u to doba i nije bilo drugog sloga; a cienim da 
već dovoljno dokazao, da germanski gradi b*ljski slog i ukus VIL i VIII. 

nije ništa drugo nego fantom današnjeg ^ovinii^Mm talijanskoga i nje- 
oga, LT ti» doba Hrvali niesu mogli da dobavljaju graditelje iz Italije. 

1 je* i sama Italija, s ne^ta?ice dom:it':ih, morida dobavljali, kako nam 
ć Callaneo dol<azao, iz (IrCke. tUuda su iti dobavljali i Hrvali, pa jim 
ida i unesen bizantinski slog. Uz grčke dakako ila će se kroz VUK 
biti odgojila pokoljenja domaćih tirvatskih umjetnika, koji su kako ću 
e pokMzati, tuko otiogatili liizantinski slog novim elementima uresa, da 
ilja zaslužili, da se nazove hriHiUko-hizmiimskim^ ^log kojim su uresi\iile 
ske crkve od VIU. do XL vijeka. 

[Jniga je stvar ako ćemo da izpUujemo Uorisnu osnovu, gradjcvni roz- 
l, ili nulrnju razdiobu, horizontalni razvitak, tip starn-hrvalskih crkava, 
ć napomenu lom svojem govoru evo ^io sam bio o tom kazao. ^ 
j Stupi vši u kolo krr^ćanslcih naroda primili su Hrvali kao i drugi iz 

oblik hrama kršćanskoga, latinsku baziliku, kakva se vidi dobro saću- 
na tri broda u S. Barbari u Trogiru, u Starom Sv. Petru u Zadru i 
; su otrda mogli opažati jasne tragove na nizorenoj bazilici mučenika 
linu«. 

'Nego po^lo onda nije vi?e bilo vječitih latinskih majstora, već su se 
^eijui kr^^ćanskomu s\ietu {»ovlaćili bizantinski umjetnici, lako su oni 
lita prenieli i bizantinski slog graditeljstva u VIL i VIII. vieku; pa su 
E> uoieli i medju Hrvate, preniev?^i u njih i crkve na osnovi krsla sa 
om i okrugle sa apsidama. Nego se vidi da su ove kaSnje primljene 
a. to za kratko doba, samo niz Primorje i to dok Je tamo prevladjivao 
iski živalj, dočim su cisti Hrvati, kako se oćito vidi po ostaneima 

i manji' I crkava u kninskoj okolici, le onih odkrivenih u zadnje dolia 
mi ponosnoj kod Dabravine u kotaru visoćkom i kod Zenice, prionuli 
alik l>azilikalui«. Prije toga sam bio kazao u istom govoru:^ »Prevario 
, ko bi holio bizantinski graditeljski slog da ograniči na same crkve 
na ili poiigonatna tlortsa i onoga na osnovi bizanlinskog krsta. Bizan- 

NiiT, spo m eri- knjiga nir. 9^—93. 
Xav, Sp* Iraj, Nir 91, 



- 20 — 

linskn fjraditeljflvo primilo je, kao i latinsko-kršćanHko \z kojerja je posla- 
tiuln, 11 svoj obsejj i pralik bi\zilikalni. Neka ?^u nam za to sjajriini dokn^oiii 
Kavenatske crkve H. Apoliuar in Classe i S, Apolinar Novi, te porečka Molm 
crkva i crkva S. Uitnitrija u Solunu«, Novo odkrivene i prouCene starc*- 
lirvati^ke crkve ii Vrelu Cetine, u Zažviću kod Bribir?^kili Moslina, u Škripu 
lia olokii Hraču. ii Knnijži, na otoku Bišcvu, te n Hlouu i Dal>rovniku sut 
su saino bazilike na tri broda, a tnnnžtvn Jiij je manjih odkriveno i proućeiHi 
u obliku malih pravokutniti bazilika sa platnima Lire§enini polnkružnii«| 
b^dubcima ili sliepiin lukovima, 

Opeioval mi \v ovdje ?^lu sam Jot^ slicniHu prujiHlrtm i/Jaknuo:' >Ua pal 
na ra;5vilak i u^^tanovljenje jjraditelj^^kih t^logova ne upliva nimalo nutrnjis 
ra^sporedjenje gradjevme u llnri?^aj kao Sto mnorii miFle, a s njima i pragj 
Bulić,* koji piše o baisilikalnoui lipu (kao Hloyu), okruj)Inm li]>u i bapti?!*! 
rijalnom tipu, te o posredniku *»mcdju Hlrojjim staro-kr^antikim i podpuna 
razvijenim romanskim tipdm dvanaeslocja vieka*« -»pod osnljjliiJi nazivom 
iz perijode formacije jxjmarisko(ja, a radi pomjesinih oiiilje^ja lombard^kruj 
šlof)a'«, bizantinskomu (ipu >>na osnovi jjrt^koija kr^?t.a«<, luiću da iznesi^ui 
^to je u lom smislu pi^ao glasoviti njemački ureujak Ose. Molhes:-^ i -»Prije 
Fvega treba mi ovilje pokazati na poyre?^ku, koja je prividno samo nezna»n^ 
doCim je ipak prilično znamenita, koju su nt'inili mnogi spisatelji o umjttt-' 
nosti pri obradjivanjn oa^egn predmeta- Oni su naime Često ^ovoril ^ 
bazilikalnom slogii. Ali nema Mikak\oy bazilika Inog sloga. Kao 5to se |»n 
razmatranju grčkoga hraina ne može <la govori o dugo-bramiiom ili o okruglfv 
ln'a?nnom ^lorpi, ili pri razmatninju rimskih gradjevina o pozorišlnom si »ju 
ili o sJogu slavoluka, tako se i u krsčanskoj umjetnos^li ne mo^e da govoii 
o bazilikalnom ili baptisterijalnom slngtL Hieč sIod odnosi se vise na estf- 
liCno uobličenje gradileljskog oblika, koji je u glavnim poLeziina proiza^^iif 
iz potrebe i stanovišta tehnike, dakle m* na niz pored jeuje i ustrojstvo'« 
j^*Ja sam za to u čitavom iztraživanju (o obliku bazilika starokrščant^kiHl 
ostavio na strani* prave stilistićne oblike, tiadstuphte, lukove, podstupmr 
kvire, razmjerjec itd. 

Cesto navedeni Heusens pak ovako piše razlik;j)Uć tlorišui oblik od 
uresa:* *Crkve S, Vitala, u Haveimi, i S. Marka, u Mlecima, bizanlin-k«*_ 
su po osnovi i po uresu ; one Sv. Apolinara in Classe i Sv. Apolinara id 
ciita, u Havenni, latinske su po svojoj osnovi, a bizantinske po svojem^ 
uresu«. 

Činjenica, da se ures troprulastib prepletenili trakova prostire po s\mi 
hrvatskim zeudjama od Kolora preko Siska do I^ečutia. miaJajegosp, iimL 



' Vidi ^Stftrohrr. Prosvj/ G*od. II. Br. I, str, 13. 
» Nav. dj. fttr. 23. 

' Die BHailikenfcinii, Leipžig 1866. str, SKJ. 
* NaT* dj. I, str. aOO. 




Ir. upokorili na [irotuslovje ii kojem se nahotli, kjul hot^e na j^ilu rla. 
[jerman^iki^n* ure? n kojemu i sam vidi. fla sit na kaim^nitim gradi- 
u f*poiueniciina o^i VII. do X. viekn fii;|d]ti ne rialiodi po nJemaL*kiirj 
ima. jer da st! budi' ijdjerjod na^nn, bili bi ga znali ]irQj]lasiti uje* 
ru^enjaei. 

ocjeni* flrii;jo*) svftzka prol, F, X, KraiiHova djela JJesehteJde der 
iehen Kumt'' IH9B. ovako mm se bio izradio o njerjovom pi.sanj[i o 
nškoj umjetnosti : 

Gretmla je, Slo takovu učenjaku i plocbiu piscu, kao Slo je veleučeni 
X, Kraus, niesu jog iioznati uspjesi jm^ega :^tarinarskof|a druživa, te 
* na njih obazirao, premda je o njima pis^auo u >Viuslniku hrvatskotj 
3*jiCko(j dm^^lva*: premda je nakladom hmme Juyo^s^ akademije tiskana 
I a posebna knjirja pod naslovom .JJnmtski spomenici u knhiskij/ oko- 
' ostale mviemene dalmfitlmke h duhe hrvatske narodne dmasti^e'* . 
ć napisao sam dopisujući član jugosl. akademije i u velikom uCenoui 
poznati naS arkeotou pioi. don trmio Bulić i premda se o njima l»oz- 
no |ii?;e u j^Starohrvatitkoj Prijsv/eti''. koju, u zamjenu za iijiliove jjn- 
je. primaju Hva pofjlavita evropejska. a navla?? njem<ačka arheologioka 
:?slrHčarska <iružtva ; premda je o njima bilo još pisano na rrancuzkom 

te su jim i nlike prioheene, u knjizi ^l^phemeris BitiaCensiH*, izaSloj 
oia K kongresa kri^t-anskih Hrlieolnja n Rpljelu-Solinu 1894* jjodine 

Članku ^Le^ monumenU da Muimi-dffe de Knin'\ Nepoznavanje ili 

liotimiCno iynoriianje obilja proizvoda brvalskun duhom prožete bijsan- 
umjetnosti, koji se pojavljuju, sad možemo odluCno kazati, u najvećem 
od nefjda posve slovenskot] Friula do skrajnjiti ijrauica zemalja, u 

je naseljen tirvatski narod od [irve ]Kjloviue Vll. vieka do dneva 
ijej)a, L j. u Istri. Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i IlerceDoviuu a naj- 
u Uaimaciji. uzrokom t*'t da ji!, i u ovom novom nauCnom djelu o 
ti kr?^eanske umjetnosti^ učinjena velika nepraviea znanosti, Hrvatima 
V jeti starolirvatskoj Da nije te krivice, posve drugčije bi y, Ivraus bio 
dva por)lavja svojega djela, koja nas izravno zanimaju, t. j ono o 
mskoj HmjelMOSti i o prvirn poćetchna nmjetniisti htd sjet^^^ naroda. 
Ttjuč aljsolutno sve, ^^to su Slovenci, Hrvali i Srbi do sada izlražili i 
li početcima innjetnosti kod njih, veleuč, gosp. Kraus, koji inače 
retno polemizuje sa prof. Strzy(]o\vski-em (str. &44 — 550.) u pitanju 
a izmedjri starokršćanske i bizardinske umjetnosti, te |)obija novu 

ovofja zadnjega, da bi početke bi^santinske umjetnosti trebalo pre- 
lo u doba Ivonslantinovo i Teodozijevo, (irislaje inače uza nj i sla?:<* 
ijiiiL kad je zaboravljati na djela i obs tanak starih Slavena na jugu. 



,Sur4ftirv*iltk/i t'iiJr<vjiHH 



*;uil Hl Br 2 Nlr l>:i 



^^ 



— 22 



i djela siavens^kog jjenija |iripisivati Geriiianiina. Zar će dakh* i u ziiano:5lT 
krin u politici, iriiidju Nieitirjuia vlatlali duh i^roinsla venski, pa će i naj- 
ozbiljniji njemaćki učenjnk ftopimllti. da mu protUHlaveii^ka f^tm^t iiomriii 
bistar pOfjlod u pres^udjivanjii neoborivih i'^injenira na ^teiu ziian^^l\ennt| 
naprerlkaV Ovaj žalostni pojav Iveba da nam služi poukom, a potinilotu 
hrvatskim arheolozima, kako bi uznastojali svim silama, da naše starine pn- 
kažu tudjem sviehi na ludjem Ivojem kidlurnom, zar franciizkoin ili hiJi- 
janskom jeziku, 4'da w njeki njemački uCenjari ne budu iao;jIi LzpričavalL 
da jim nije pristupno ono, što se piše na jczdcu lirvatskomuc, 

Iztakjuio sam ve<'^ što je Kraus ka^sao o prvim početcima tobožnjea 
lo n (jobart 1 s ko j sloga, 

glavnim spainenieima srednje Gornje Italije, naročito ob onim n BreSi 
i Veronr sam Kraus po Zimmcrmannu izpovieda da su bizantinski. 

:^To sn^. kaže, Meleljepan prsabran stepenice nckofj amvona u S. 
Spasu u Bre?i sa sjajniui paunom, i, u polaci Malaspina u Taviji saf-uvane, 
prednje strane sarkolarja, navlas onorja 720. *jod. umrle Teodote,* Z\m- 
mennann drži taj sarkofag za točno oponašanje bizanlinske ^krinjiue od 
slonovine i |Hogla?^u]e sva ta glavna djela za bizantinska«. Tu a ostalom 
sliedi Zimjueniianii (latVani'o-a* koji je |)rvi iznio te spomenike i kazao je da 
[jotiCu od grčkili umjetnika ne samo, nego da su srodni onuma u Cividale, o 
kojima je pak, kako smo vidjeli, Kraus po istom Zimmermanna kaj^ao. da 
se na njima vidi prvi pojav tobožnje »samostalne longobardske umjetnosti !*^ 

I*remda je prije u bilje^^ci^ kazao, da je pravo opazio Slrzytjowski, tla 
Ili Caltaneo j* mnogo bolje mocpio bio da nazove svoju knjigu po imenu 
longnbardskih dobitnika, koje on vazda niimoilazic i da isti Caltaneo »zovt* 
na jirosto bizjjtinskim ono ^\o nije sadržano u zalilii oblika starinske unijet- 
nosU llalijcv ipak se kaSnje-* ne žaca da izpovjedi: *Provirivantc bizan- 
tinskih elemenata u to što se misli da se smije nazivati >^longobardskoai 
umjetnosti* € ne valja nipoSto zaniekati. Bilo bi čudnovato, kad bi ostali bili 
bez svakog umjetničkog upliva na Italiju Bizantinci, koji su posjedovali sve 
obale poluotoka«- Nego dok tako priznaje i sam upliv bizantinske umjet- 
nosti na Italiju u doba Longobarda, nastoji opet da oslabi veličinu i do* 
nia^aj toga upliva, te kaže: >Nego ne treba zaboraviti, da je posvojenje 
llalijc po Belizaru i Narsetu nastalo tek kad je umjetnost u Bizantu hli/M 
loga bila da prevali svoju najvišu ločku: da vjekovi u kojima je longo* 
baniska umjetnost mogla biti pod izravnim uplivom bizanlinske |»adaju n 
doba propadanja ove zadnje, te u doba ikouoborslva; fla je u to doba r;iz- 
položenje Italije prema Carigradu bilo jjosve ogorčeno, i da se svi biiui 



' 8tr. 593. 
■ Btr. 596. 



— 23 — 



:vant bizanlinski uplivi tUnlu izvesti iz Bavt^nno. Tako navlaf^ riapome- 
djela u Paviji i Bre>ii, koja ?toje u iiajužero odiioSajii ^roJno^ti sa 
lat^kim sarkotaitima, n ne obsloji razloga, da se preko njih ide dalje, 
ne budi ni^la tcfCono protiv por^lanka (alijaiiriko-hi^antinskoija s!o()a u 
je doba«. Ovdje *j. ICraUH zaboravlja, da je sam kazao, da ne lonfjo- 
^ka innjf^lnoi^t pojavlja tek pri svršetku lotujobuniskor] vladanja i to n 
LI na najistočnijoj cp^anici kraljcvt?tvar Ja sam ()ak dovoljno dokazao, 
j friul^ki -^[)oinr*niri bizanlinski, pa da niepu lomjobardj^ki. Ne zna se 
L ijdje li je l.o la tobožnja longnbardska umjelnosl motjla da budi* [jod 
om biisantinj^ke. Vidili smo pak po Catlaneo-u, kako seje uprav >ti doba 
>borHtva ^ nioijla najliotje da raz^iruje biKantinska umjetnost po Hr- 
:oj i i>o ttjUiji. A i Srlioaaso, kojega autoritet zai^^to ne5to vriitdi i pred 
TCraušom, ovako o tom pii^c:* *Samti nakoti njegovoy do]>a (Teodo* 
og)* kad je Itavenna fjo Ju^tinijariovim sretnim ratovima poslala j^je- 
m carskog namjej^tnika, ekzarlia, dospio je tamo slog iztoCnog carstva 
roslrane uporal>e. Aino i lamo po Italiji moguće je da su t^e priključili 
iiu, navla>^ pri izlot'noj obali, grljt* saobraćaj sa i/JnCuo-rimskim carstvom 
L nije bio posve preslao<. j^Amo i lamo po Ilaliji*, pisao je Schnaa^e. 
reba znali, da je lo bilo mnogo godi!>a prije, nego su izašla na svjetlost 
obna Cattaneo-va izpitivanja. koja su dokiizala, da je u VIIL vieku 
itinski slog bio rassšireri po svoj Italiji. Vimcl pak o vremenu Karla 
ioga, kaže Srbnaase,^ da se je u Italiji >bila sačuvala umjetnička [ire- 
š >a upravo kroz to doba je bila o?JvHa po grčkim katudjerima 
ranim u doba ikonoborstva*. Dakako ba?^ radi ikonoborsiva uioraii su 
rCki umjetnici selili iz domovint* a lo je koristovalo, kako smo vidili, 
rivanju bizantinske umjetnosti po Hrvatskoj i po Italiji. Bitnosti pitanja 
ne smeta, ako se dobar dio bizantinskog upliva na nmjetnost Italije 
izvesti iz Havcnne, jer je on svakako ipak ostao bizantinski. 

Ako se ima pribvatiti u rX. vieku postanak talijansko-bizanlinskog 
u kako ga uzimlje Cattanco |>o Cordero-u i po Labarte-u, a pribvaća 
to i prot* Ivraus, onda se ne nizuinije ^to misli ovaj, kad se ono ogm- 
, da gornjim navodom nije ni^ta rekao protiv postanka takovog sloga, 
te može da misli popul Cattaneo-a, da se je taj slog razvio iz bizan- 
oga, riiz?^irenog po Italiji u VIIL vieku, jer priznaje, da je u to doba 
posvuda vladao tobožnji lonnioVKi niski slog. Bilo bi dakle veoma za- 
en dozniiti, kako In misli g. Kraus, da se je u Italiji izobrazio laj 
nska-hizantinski slog. jer nn do sada, u koliko mi je poznato, nije log 
!ya nnicnja objelodanin. 






- 24 - 



Veleuč. tjuHp. F, X. Kraus pi^e/ da ^po CaUaneovi>iii (sti\ 182^ Qa- 
gadJHnju, od polovine 8. do polovine 12, vieka prostire se longohardski 
upliv po zapadnim obalama jadranskog mora pa i u samom Rimu«. Na 
sir. 142j a ne na 182., evo kako o tom piše Cattaneo: 

*U VIL i početkom VIII, vicka, prije novog upliva grčke umjetnosti. 
niešino vidili, da bi u Ilaliji bilo pravog sloga, nili da su bile istog obličja 
nevoljict! koje su se u njoj izradjivale. Ali prama koncu VIIl \ieka i u 
sliedećemii stvar je bila posve dmgCija; jer oni isti načini urezivanja, koji 
se vide u Kimu, pojavljuju se i u Napulju, u Markama, u Umbriji. Toskam 
u Kavenni. Lombardiji, Mletačkoj, a do napokon u Istri i u Dalmaciji, ostavci 
ugašeni ili zatomljeni stari domači načini A ta se jednoličnost tumači samo 
us5ev?5i, da je u jednom samom stanovitom kraju Italije započeo i povet^iio 
se onaj novi ^log, i da se je ix njega po njegovim uuijetnicima prosuo po 
uielninu poluotoku, pa i vanka njega*. 

>A koji li je kraj mnc|ao da bude kolievkom i učiteljem tog novog 
sloga? Vjerojatno bi morao biti onaj, koji od njega pokaifiuje mnogobrojnije 
lirimjere: ali takav putokaz, premda teoretično posve opravdan, ne može 
da se održi u praksi u tom slučaju, jer je nestalo skoro sviti kolikih mdja 
izvršenih onim sustavom, a njihovo obstojanje u jednom kraju vi§e nego 
u drugom, može da bude posljedicom uzroka, koji su izvan našega pred- 
meta, da i ne kažemo, da slučajno odkriće ili pomnjiva protraživanja, po- 
[>nivak ili izkopavanje, mogu kraj, rlaiias najsiromašniji u toj vrsti ostanaka« 
učinili sutra najbogatijim na Poluotoku »^^ 

* Treba nam daklij tražiti naslon stalnijega vodje, koji po mojem shva- 
ćanju ne može da bude nego veća dugotrajnost istoga sloga, koji poput 
raslline Ireba da buiie protjerao dublji korien u rodnom tlu< nego li na 
liidjem. gdje je možda bila umjetno presadjena, 1 doSav^i oduiah k primjeni 
ne kusni se vidjeti, da dok se taj slog posve gasi da u Kimu ustupi mjesto 
nnvo-iatinskomu, na podnevu arabsko-sikulskonm, u Toskani latinsko4om- 
bardskonui, a u Mletačkom novo-bi^santinskomu, u Lombardiji nasuprot uzimlje 
?irji razvitak i preobličuje se postepeno u lombardski ili romanički, u kojem, 
medju drugim biljezima dobranjuje do XII. vieka onaj posve izrazit kom- 
plikovanih pletera«. 

>LJ Loudjardiji dakle, koja nam se i u Povjesti pokazuje najdjelatnijiin 
umjetničkim ognjištem, ^to ga je bilo u Italiji n ovim vjekovmia oko god. 
Tisuće, treba da je imao početak ona] novi sustav ure^ivanja^ koji je odsjev 
grčkih načina une^enib nam u VIIl, vieku. A nagadjaTije se odieva većom 
vjerojatnosti, kad se iiromisli, da huduri u Lombardiji najživahnije srediSle 
longobardskog kratjestva, lamo takodjer Ireba u VI IL vieku, da bude bilo 

* N dj , aU 5n7. 



— 25 ^ 



ivije fljrlo\anje liizantin^^kih umjetnika, i žalo laAiija pn^joda, da ^e 
liUilu mor|Ii oilijnjili u njili<rvnj ^koli<. 

Fo se Callamovn innslo iiayadjariji' iiiedjiitini ni* ndnosi na tobožnji 
bardskl iiejjo na onaj tfdipimko-hlzmittmkl slog, o kojemu sam jirije 
:azao, da mu Cattaneo niti nije dovoljno dokazao put ml > u novo*] na- 

radi nf znatnih [>romj(»na liarl»arskn-l>izard insko;|a sloga VUK vieka. 

ćemo kašnjč koliko je osnovano i takovo najjailjauje. 
LT toliko Cattaneo ne nove laj slofj longol>ardskini, kako ga je krivo 
io gosp. Krau^, nego kaj?.e, da t^e |)o?^lepeno prcobličuje u hmbardski ili ro~ 
ćkh '1 kojem da do XI L \ieka dohmnjuje posvi* izrazit biljeg kompli- 
lih }iletera* a to je oe^lo ?^asvim drugo, te ne može više g. Krausu 
uži louieljt!oi za razvitak njegove teorije, da je to onaj »uresni kle- 
i nlog, koji predstavlja oplemonjeiije i poljep^anje onoga longoburdskoga 
^^ je ponajprije i)ojavio u Frintuc Dakako da je laj talijansko-bizan- 
i slog ni^ta drugo, nego nastavak i opleinenjonje onoga, koji se u Vili, 

pojavljuje prije u llrvalj^koj, pa u Friulu i u Italiji ; ali, kako nam doktiisao 

laj slog Imo bizantinski, a ne nikakav tirngi, i da je uneSen bio iz 
3, tako stiedi narav^ki i ovdjr. da se slog talijanskiti spomenika IX, 

može jo§ manje da zo\** longobardskim, kad je tada bitu već davno 
lo longobardskoc] kraljeslva. a narod je longnbardski kao takav, po- 
tn sa premoćuijun, jer knllurnijim i brojnijim, latinskuii, lađa već na 
jd Izćezavao i lonun u moru latinskomu, oslavivt^i mu u l)a>itinu dosta 
i obićaja. ali po^ve malo ili rumalo novib ebmenala za ra^irvdak gra- 
ške umjetnosti, za koju. kako smo vidili, ni u naj[>ovoljnijim prilikama 
vog života, nije imao ni d^ra, m smirila, ni sposobnosti. 
N^ije li vajde tajali ni okolišati. To moramo danas već svi priznati, da 
frei u |>rvnj polovini srednjiiga vieka. makar kako, fo ipak sačuvati 
Inif'ke [iredaje klasićnilj dr^ba i predali jilh kan klice novog potta^nJL?g 
tka, svim iz nova u Evropu naseljenim narodima, a naročito Germa- 

i Slavenima. Medju ovim zadnjima, Hrvati su se našli u najsgodnijim 
lostnua, da mogu prvi. najlašnje, jei- njihovi najbliži susjedi, da prime 
njetniCke predaje: a spomenici nam potvrdjnju, da su jih bili zaisto i 
li i da su jili Čuvali i njegovati. To je ono, sto nije t»iIo dobro poznalo 
neo-u, kad jr svoju knjigu pisao, a greliola ^t.o je prerano umro; jer 
irUi živio jošte ilesetak godin<l i upoznao se s najnovijim otikrićima 
-lir\^a[>kih spomenika, bio bi sam ]>osve drugr^ije sudio i promjenio 

zaključke u navedeimui tiagndjanju, 

f\li prije nego se upustim u pretresanje tog Callaneovog nagadjanja o 
iL odakle bi se imao bit raz^ino po ostaloj Italiji, te čak po Islriji i 
aciji laj lalijansko-l>izantinski slog, treba .svakako da navedem karakie- 
u, koju mu on podaje* 



* Rekao sam na više, kako najrječitiji (lokax. tla m spomenici, sl^mo 
jih malo jivije proučili (slot)a barharsko-Ijizantinskoga) ni^ta driujo već djela 
tlo^eljenih uinjelnika. stoji u iznenadnom njihovom pojavu i izfeznuću kroz 
kratki zeman od malo viSe od po vieka; ostavivši talijanskn umjeliiof^t 
Hkoro u istom varvarstvu, u kojem ju bijahu naMi^, Nego i sam je C. ra- 
zumio, da je neJ^to pretjerao u ovim zadnjim riečima, pa da jim ublaži miiis^ao. 
dodaje : 

^Ne treba ipak mislili, da taj posjet grCkili umjetnika u Italiji ni^ta ne 
bude Kasnio domaćima; nerjo je njmia dapače bio od velike poiiket. C 
nije svoje čitatelje ničim uvjerio, da SiX grčki umjetnici djelovali u ftaliji 
tvarno kro^ ^e^desetak jjodinS u VI fL vieku, pa da jih je iznenada nestalo* 
a novi da nienu opel i kazuje dolazili kroz ka>^nja i dva i tri vieka. Heu^?ens^ 
nn protiv pi^e . >\ doisto do toga doba (X. vieka). umjetnici Zapada wlga- 
jali m ne skoro izključivo pod uplivom Grčke i Izloka. Prama Bizanlu i 
pramjK umjetnicima njegove ?^kole obraćali su svoje poglede pape Hadnjan 1,, 
Lav III. i Karlo ViHiki. kad su pri svršetku VUK vieka. ti veliki vladaoci 
nastojali oko jirocvala liepih umjetnosti u svojim državama; prama Grčkoj 
su se obraćali u istoj namisli Otoni u X. vieku, pnzivljuć u Njemačku grčke 
umjetnike^ kojih se rahole mogu i dan danas rki vide, a upliv (U kon- 
statuje«. 

Kako je dakle moguće, da se je u lo nevoljno doba po umjet aost 
mogao u sjevernoj Italiji ila razvija nov slog. kad su ba? tada zaptidrio- 
evropejski vladaoci radi gradjevina, koje su podizali, usilovani bili da dobav- 
ljaju umjehiike iz Grčke i iz Bizanta'^ Da bude bilo lako vještih i posvojnu 
djelima razgla,^enilt majstora u Lombardiji, kako bi neobhodno potrebito 
liiln da jih bude bilo, kad bi zaistn u to doba bile tamo podignute one 
crkve o kojima je i sam C. pomogao dokazivati da su me<ljutim postale u 
XL i XIL vieku ; ne bi li zar naravnije bilo, da njih iz susjedne zemlje budu 
zvali i sveli oci pape. i Karlo Velikih i njemački Otoni? Iz sliedećih Caltaneo-vih 
rečenica sama se po sebi iztiče misao, kako je spisatelj na velikoj umci da 
podupre sgradju, koja se ruSi pod vlastitim graditeljevim rukama: »1 premda 
niesu nigda stigli do onog shvaćanja dražesti, koja je bila prirodjena Gr- 
fima. i Irebalo je da prodje viSe vjekova, dok su doSli do toga da uzmoć 
budu izklesali nadslupina u vriednosli jednakih onim Krstionice u Cividale. 
ili paiuiova sličnih onornu S, Spasa u Breši. ipak je primjer grčki li djela 
vriedio, da ne bude drugo, da [irobudi u ua^^ima ljubav k bogatstvu, ohil* 
unsli i raznoličnosti uresa, |)a je s toga razloga u ujilmvim novim radnjama 
bar nestalo onog ukočenog siroma?^tva uresa, koja je čiiiita očevidnijim i 
dosadnijim stare nakaznosti«. 



Niiv dj I Htf 309* 



— 27 — 



*i)m su i\nk\v nas!njjili d;i n[H>na^ajn rjrčke klosarije. ali ne Itikn pa- 
la flii iztneHjii jedne i druge §knle ne bi obi^Sojalo izrai^ilih različiiosti. 
fi je, da oni daleko od tocja, da m naljeCu s Grcima u preplodnoj inatili, 
nađoše jHidiiiiio^ito utrmožih nhiluii opreniu iiresriih niotiva od njih ba- 
^u. riejjn ju dapače sknfige iia lako ograničen broj. da su opadali u 
I jednnlii^no^t, koju su njihovi učitelji znali lako divno izhlefjavati ; nu 
sasvim tim njiliove ?e rabote odlikuju nekom !?^irinom kompo;cidje i 
L, koja je mogla da potiče i s njihove gurovo^ii, ali koja pred oCima 
jili može da odgovara Ćudi i namisli graditeljskoj vi?^e, nego li grCke 
riječ, 

^Bijahu oprezni izlijogavajuC iskovo vazda ljudske predstave, i rabeć naj- 
m štednjom ^i vinske likove, knji iz njiliovib djelinjskili dlieta niesu mogli 
laže ne;)o preriakazrn. Medju uresima izostavile slova S S suprolslavljena 
um i proevalena, jajca, svezane zavojice, koje kao da trCe jedna za 
5m* brfiljan, dracasti akafitus, stupfiCe i [ulastriće rabeskovane. Kiedko 
polrehili produljene željutle, spletene lukove, lozino pruCe; a čudno je. 
*i d\a naCina rabljena od (Irkil u predslavljanju grozdovA, na.^i su volili 
nipniji i konveneionalniji, onaj ti> jest po kojemu su zrnea zatvorena 
^m savijenom poput srca. Hili- sn jim obične palme, križevi, ruže zra- 
* i savijenih latica, vijugaste loze sa liSčem. biserje, kuke; ali nakil 
ri najnmiijeniji bijahu pleteri krivoerlni i mjeSovilocrtni, kojima su dali 
razvilak i rrporabu tako prostranu, da jili moramo smatrali vladajučom 
m u uresnom klesarstvu toga razdoblja. (Jni su bili u njima odkrili 
Mhio. lahko, sgoilno načelo urezivanja, koje je moglo da prihvaća 
I raznolicno^t i bogatstvo, a da ne zahlieva mnogo od uma i dlieta 
rinikova, u kojemu je dostajalo samo malo darovitosti i mara. A on! 
jemu pripustile sa svim sieem, blaženi što su Cesto mogli da postignu 
toliko zamršene zapletaje, koji siluju oko gledaoCevo, da jim radozna- 
i sheili -samovoljne zavoje, koliko eiue zaluditi ouoqa. koji ide da jih 
?uje . 

Tu nije dakit* iiači ni^ta nova: nikakvih motiva kakvih ne bi bilo u 
itinskoj umjetnosti Vili. vieka, pa niti nove kakve izradbe. Mnogi su 
vi prija.'^njega vieka zaboravljeni, ljudski i živin^ki likovi zanemareni, 
t^ki uresi ograničenu a smisao za ures štrukli vnih česti sgradja tako 
Ijen. da se je hnlilo *vi^e vjekova dok su (talijanski umjeiniri) do^li 
oga da uzmoć budu izklesati uadstupina u vriednosti jednakih onim 
lonice u Ci viđale . Ako su pleteri u lo doba u Italiji postigli u mesu 
Iraniju uporabu i bogatiji razvilak nego u VI I L vieku, to se ne može 
^malni nikakvim napredkom ni razvitkom graditeljskog ni klesarskog 
u negr* dapar** nazadkom u ^smislu onoga .>to sam o pleterim kod svih 
itu nib naroda naveo po Schaaase-u. 



Takovo opadanje bizantinsko-barbarskog sloga ne zaslužuje dakle poil- 
ni|)nlito da inu se u povjef^ti uinjctnosti odredi novu ime i da m poi^tavi 
o bnk poznalbn grodittdjr^kim sInyoviiria, dok neiina nikakvog izra^itijer] 
obilježja, po kojemu bi m moglo lako da razlikuje od biKantinsko-varvarskoga. 

Cattaneo nije bio sebi do^liedan kad je u I. pogL svoje knjige (f^tr. 17.) 
pi^ao ila je umjelnost spavala kroz i^ve doba longobardskog vladanja, i taj 
i?an da seje protegao do eietog (X. vieka, a ovamo opet »da u Lombardiji uzimlje 
Sir ji razvitak c laj od njega prozvani lalijan^ko-bizan Unski slog »i preoblikuje 
sa postepeno u lombard>^ki ili romanički*. Preobličuje se doista ali to lek 
polagano i postepeno letVl^^m IX. i X. vieka, a ne posve u IX., kako to i 
snm kai^njp piSe u isto i knjizi. Ne znam kako mo2e ovdje kazati da u tiOiii- 
Imrdiji *lrel)a u VUL vieku da bude bilo marljivije djelovanje bizantinskiii 
umjetnika«, a prije (str, 16—17/) pita odkuda su se Talijanci mogli nadali 
jiomo^'i i okriepljenju. tla se brzo oporave, te odgovara: »Zar od onib Lon- 
gobarda, koji su svoje vladanje započeli medju ubojstvima, požarima i rušenjem* 
a iMJahu sebi prokrčili put plieneć mjesta, pokradjujuć crkve i koljiić svećenike 'r^ 
od onib Lonrjoburda, koji za vlade Kleli-a i vojvoda svti brigu uložiše oko 
ubijanja bogatala, ili tjeranja u progonstvo nebi li jim pojagmili dobra, od 
onih Longnbarda, koji bezprestano prelazeC granice svojega kraljestva, da se 
[lasu plienoin i okrutnostima po okolo stojećim krajevima, bijahu izazivali 
na :5tetu nesretnoy poluotoka, gnjev i osvete Grka, Franaka i Slavena ?f 

Kad l)i pak t^ombardija imala bili sredif^tem i izvorom talijansko-bijean' 
finskoga sloga, to bi ona imala prikazivati najbrojnije spomenike toga sloga, 
kako se ćini i samomu Cattane-u; pa videći, da to u istinu ni^je. poteže se 
natrag tim razlogom i kaže da su nestale skoro svekolike rabote loga stoga 
i da obstojanje njihovo u jednom kraju viSe nego li u drugom^ može ila 
bufle posljedicom uzroka, koji su izvan naSega predmeta, dok u toliko kaže 
da :slućajno oilkriće ili pomnjiva pretraživanja^ itd. »mogu od kraja danas 
najsiromašnijega u toj vrsti ostanaka, ućiniti sutra najbogatijim na Poluotoku. <r 
Da; ali baš u tom hramlju razlaganje Caltaneovo. U znanosti treba računati 
na temelju odkriveniti, pozitivnih podataka. Ona napreduje i razvijaše, kako se 
razvijaju i najireduju rezultati iztraživanja. V koliko je do sad poznato. Lom- 
liardija ne [josjeduje takovog obilja spomenika l>izantinskog stoga [X. vieka, 
da bi ju |)o njima mogli mirne duše da proglasimo središtem i knli^vkom 
toga sloga. 

Nego dapače mislim, da. [loi^io preko nje k sjeveru i zapadu pa i jugo- 
zapadu, dakle ni u Švajcarskoj, ni u Pjemonlu ni u Francuzkoj, ni u Li9uriji, 
ne ijiia nego vrlo malo srodnih spomenika, to Lombardiju treba uprav 
smatrati krajnjom sjeverozapadnom granici->m ntzprostiranja bizantinskog 
sloga IX. vieka. 

Na str. IH6 svoje knjigt pisuc o pluteju u crkvi iy. Alana degh Anyc!i 



- 29 - 



m^i ovako kwle C, : *Fltniry kaže tla je u IX. vieku medju Rimom 
ilama Jadninskotja mora bila velika zajedri iia slo;ja, koja da Fe nada 
tumač! papinskim vljulanjem u Markama i KkzarkaliL On tFk^urv) u 
om ne razjaJ^njuje misli, da li je u IX. vi<jku l{im upHvao umjelnički na 
? Jadran^^kocja mora, ili ^u ove na njega. Ali kakogod bilo. ja mi?^liin <la je 
f> na Kim, koliko na zapailne obale Ja<ha!iskoijii Jiiora, izravno i izkljueivo 
a!a Lombardija od tiruge polovine VI II. vieka do fjreko godine Tisuće«. 
Trebalo bi da ne bude svega onoga ^to je saui C. pisao o sudjelovanju 
h umjetnika pri mzPirivanju bizantinskog ,«Ioga u Italiji u Vili, vieku; 
lio bi. ^tn nije inognće. pomisliti da jjrtki uuijelnici u IX, vieku niesn 
ilolazili M Italiju; trebalo bi Haiioknn pomislili, ne samo da Cattaneo-ri 
[ bila poznala |>rva otlkriča na>^ey kninskog brvalskog starinarskoga 
Iva do 1889, godme, niti ona nCinjena u ovom zadnjem deselgodiStu, 
i «lapače. da ne buile ni onih istarskilj Jii dalmatinskdi spomenika iz 
viek;L koje sam C. opisuje u svojoj knjizi; trebalo bi |>omisliti da Ka- 
la ne imde l>ila u VIK ni u VtlL vieku onim nizRailnikom i ognjištem 
itmskc^ umjetnosti, kojt^ga se je upliv ?inn ne samo po llaliji. nego i po 
Iskint ol^alania jadranskoga mora: trebalo hi najpolla jo§ |)omisliti, da 

Uavenni, pn kakvom slraSnom, ali jii^ nepoznatom, dogadjaju pri kraju 

vieka, bude ])rekinu!a svaka umjelniCka preclaja iz nnjbli?.eg mu vremena, 
i Ikrili val i Catlaneovo nagafijanje, da bi Lombardija mogla hitio na zemlja, 
jje je Italija u IX. vieku primala poliraj za ?=irenje bizantinskoga sloga* 
»Veća dugotrajnost isloga sloga* u Lombardiji, ne može da služi kao 
iji vodja, da se po njemu ta zemlja uslanovi kolievkom njegovom, jer 
$e spomen ili n ah ode isto lako u Mleeima kao i u Lombardiji od VI I L 
L vieka, a natiodinio jib i na hrvatskim obalama jadranskoga mora, 
f se je pak u Lombardiji bizantinski slog malo a malo preobličio u 
nnkki koji se kao ogranak ronuuii^^kog sloga, ne smije, kao što mnogi 

brkati sa bizantinsko-varvarskim, koji je, kako sam dokazao, krivo na- 
i longobardsldm : tako se je isti slog, pod rukama lirvatskib umjetnika, 

a malo preobličio u hnmtHfd^ t, j. takoiljer poseban ogranak romaničkoga. 
Callaneo se je u lom svojem nagadjanju bez sumnje pustio zavesti 
redsiide onib istih spisatelja, koje sam pobija, kad u početku svoje 
le i u razpra vijanju o imlane;.koj crkvi S. Ambroza dokazuje, da su 
Z XL i XIL vieka tolike crkve i dielovi erkava, o kojima su oni po- 
10 držali da su iz tX. i X. 

Bizantinski je slog dakle u VI IL i IX, vieku primila Italija ne?^to izravno 
rčke i Bizanta, ne^to preko Havenne, a nešto pak i preko tlrvatske, 
! iz Lombardije* 

Spomenici bizantinske uoijetnosti VIIL, IX. i X. vieka, tako su mno- 
ojui i tako gusto posijani u Dalmaciji, da ne ima do sad nijednoga 



— 30 — 



predjela Italije, koji bi se mogao s njom da takmi u lom obziriL kako ^e 
razabire po sadržaju Fvih pro^aj^tih »jodi^njaka >Slarohrvatske Prosvjete«, a 
iriože ^e reći uprav daiiouiit'e raste u njoj broj odkrića takovih Hijoinemka, 
Oni s^u u Dalnjaniji innnf|obrnjno j^R^^lupani i u Vlll. i u IX. i u X, vieku. 
a pot'iiiiiju se javljali u njoj, kako smo vidili. već pri svršetku VIL vieka. 
Ona m dakle odlikuje ne samo ninoijobrojuoSću s{)omeuika, nego i flug<v 
trajnošću tojja ^lorja. Ni njefjovorj postepeno;) razvitka u Istii i Dahoadji 
nije se kroz preko Iri vieka nigda prekinula, a lo je s?nak da se je im 
brvatskoui tlu bio stalno udomaćio i ulnatio duboko korienje u naroda 
[n'vatskomiK Isključena je zato Jo-^ vi^e nego li za razne prediele llalije, 
jer bez ikakva naslona, vjerojalnosL da bi iJalinaeiJa i Istra u IX. vieku 
mogle bil primale iz Lonibardije umjetnike, koji bi jim bili gradili crkve il. 
tako zvanom ialijanskO"bi/.antinskom slogu, Doćun je Baproliv vrlo lahko 
vjerojatno, pošto je Italija i u IX. vieku primala timjelnike sa kloka, da 
je medju njima mo;|an biti i liep broj Hrvata i iz Isire i \z Dalmacije, a 
kojima zemljanu^ zaislo nije bilo oskudice majstora klesara i graditelja, kaJ 
nam se je iz toga doba sačuvala takova množija manje ili više uzdržanih 
crkava i njUiovih uresuib uloouika. LI br. 4. L god. i br. 1. lb god. 
ovog časopisa objelodanio sam slike i opis 40 ulomaka nadstupini, 12 
okolice kninske, iz Kotjana. kod Vrlike i iz Pntravlja kod Sinja: iu*edsjednik 
našega družtva O. L. iMarun objt'lodanio je pak ulomke celvero nadslupina 
potičućib sa starobrvatske bazilike u 2ažviću kod Bribira,^ a opet sam ja 
priobćio opis sa slikama četrnaestorice komaria pk^castili nadstupum «i 
srednjih stupCića dvostrukih [»rozora staro-hrvatskih zvonika \z Biskupije i 
Kapilula kod Ivuijia, te iz Drniškog (Iradca i Podgradja kod Benkovca.* 
Spomenute nadsiupine razdielio sam bio na šest sky])ina, te sam o njima 
ovako pisao i-"* *Nadstupine od drugu do V. skupine jesu one, o kojiuia sau) 
u svojem govoru kod razvalina S, Bartula na Kapitulu, izrečenomu prigodom 
narodne svečanosti otvorenja naSega Muzeja rtne 24. kolovoza 1893,^ rekao, 
da su jih *» klesali sami na?^i pradjedovi za svoje crkve» koje no su sa 
svim žarom bogoljubnog srca svojega nastojali, da uresuju Sto god su ljepše 
mogli i znali^r, a znali su kao i naj|irosvjetljeniji jim suvremenici, te da 
nam davaju pravo, da v>slog pradjedovskih graditeljskih spomenika od VII t. 
do X!. vieka«« nazivljemo hnmtsko-lHzanthtskhri . . .*^ j* Hrvali pak, kuji 

* ^St- Pr- God, U. Br. (. str U. i IsJ, 

* Kav- Spom* kuj. str. 87—95. 

' -St. Pr/' God. II, Br. 2. ntr. l*il, 

' „St. Vr. God. IV. Br, 1, «tr, 21—36. 

^ „Obzirom na to moje tvrdo uvj*»r€iije evo Žto iiu je m Zagrebu dne J) XL 181IL bio ptsiio N(*««*ir 
Urvatekih arheologa alsivui nnfi prof. don S, Ljubi (^^ ,..Xt<^ Vi kuhit^ o bizuntinHko-}irrut<ikomi* okititi n 
lUimh spimenieihj io je hezdrojlmno. i držite «■ umek foff nahla] A dnigo i ne može biti Solin Iiijii4# 
na§ ce«trum, predgrudje carigradfiko, saevim pocarigriidjerno, Lfitfdmrdi hijaftu van ruke i ftei drAicanja 
PimiU du drugi lutahu po volji, a Vi riite le hrabro na braniku^^ 



— 31 — 

poriredjenosti Bvojoj hiziinlii)?komu car^^lvu. ii VIIL viekii bili već do- 
lOjili motiva (jrjiditfljskoj iimjttnopli, kakvi ^^u n. pr, oblici nade^lupina 
, skupine, posetjo^t^ i rlalje u ifojdnća tri vieka, to ostavci i lađa po- 
cima raz^^irivanjii Ijizantinskojja ^lo*.ja sa iistoka piil zapada Evropu, 
^e saiBOHtaliie i izvorne inaCite oblikri, kakve se eto ri- pr. opa- 
I riad.^tupinatria 4 a. i 0. skupinr. Takovih mfd^tuphia nije naći 
je. nego kod na^, tr tmm dohodila davaju pravo^ v a živa ti slo{/ naših 
nika od VUK da XI. vieka hrViltsko-M/slTltlll^klllK — Našima 
neue nadstupirie u llaliji ili su sliepo u[*ona.^aii(e koriiit^ke,* ili su ska- 
le slučajnim i nikako dosljednim, posve dvui|čijini uresom od na^ih®, 
>movim li:¥em*, kakvih una i u lirvatskitn krajevima* (U KorCuli i na 

kod Korčule). U iNjeinat^koj, Jedino na nadstupinama male kapelice 
larlula u Paderbnrnu^ u Vestlalskoj. nabode se zavojice. koje su mo- 
me na isti način kao one na nii^lin natistupinama 4. 5, i 6. sku- 
(iocMm je na njima ostali ures drujjaeiji, ali ni one niesu djelo nje- 
b rtiku. jer |ii>i^ F. Kuyler^ da su izvršene bilr od grčkih radnika 
iOžO (jod.i Na islom mjeslu, na teinelju [)rije navedene Mothesove 
e, zaključio sam: >Nadslupine sii dakle t>''vi i (jlavni stilistični oblik« 
»jemu se odredjnje (jradibdjski slo;|.^ 

iledju ru^^evumma, *jradivnin i uri!sima najbogalije dosad poznale, slaro- 
-ske liiskupske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina nadjen je kroz zunu 

god* prekrasan kilnjast akrotenj sastavljen od Iri reda liSča," Gornja 
efia liSča slilizovana su i ^^ložena na isti način kako i na spomenutim 
upinama sa iste bazilike i Jia dvie iz Koljana, koje su na spomenutom 
u ovoy časopisa naslikam; pod brojevima 2. 3, 4, n, 6 — 13. IH, 2H, 2ii, 
J i -^8. Nego, pof^io su li ulomn lako silno osnkaeeni i ignakaradjeni, da 
nijedan po sebi ne može da [iredstavi prvobitnog eielokupnot] oblika 
asndi nadsiupina, to po navedenom dosta dobro sačuvanom akroteriju 
10 nizfjovjeian pojam ob obliku do I nj ey a njiliovocj diela. 
} nadstnpinama več napomenntotj eiborija crkve B. Jurja u Val|)oI- 

kod Verone, piSe proL Kraus:^ >Na lom eiboriju susrelamo posve 
o ustrojstvo midslupine, koje svakako pokazuje daleko oponašanje 
Iske nadslupine, ali ipak predstavlja ne^lo posve nova i samostalna*. 
Lborij K, do naša po Cattaneo-u.-' koji takodjer kaže da je na njetjovoj 

Otmneo. N. d. tilike 32, 59, IjS, 91, 107 i 10^* 

( ^attAtieo. >i, a. d. 7ii, 77, 

Ciittiiiieo, X, <i, il. 126, 137. 

Vidi ino> ^J&nkp u .Vip^iuibi hrv. arh. dnižtva- God. XIL br. 3, s*tr. 81—83. ^ God XIJJ. 

V\ Ltibke: IHe mitellalterHche Kuii«t. io We3t|.ihiileii str. h8, 
GesohicUte I). Baukimsl IL etr 424, 

Vidi u .,St. Pf,** God. IV. Br. I, str, U - m. moj opis m slikom. 
K, dj. St/. 595. 




— 32 — 



iiadstupini >o(*ila namjera da se iz daleka nasliedaje korintska*< Um nad 
slupinaina kaže još u ostalom G. : »Nad>«itiJpine tih nlUfiCića nie^u zai^^t 
najlJe|)Sa ^^Ivai" na ciborijiL I^remda pravilnili ra>:mjeija, f^astavka m pn?v 
šitirova i nemarna dlirla. Mo*pi bc označiti kiio kwke odsjećeniti doljnj** 
bridova sa dupljastim otupljenjem; tamaCne narcbrene izbočine pore^^lan 
su okolo toga i hoće zar da napominju nalit^ja listovS koji niesu niti na 
značeni. Svaka otupina prikazujt^ urezan jjaomov list, a svako lice kri2, ili 
kruy koji uklapa zviezdu. izmedju dvie mršave vilice sa dvostrukim kukama 
U vis narpbrena izbofina, na uspomenu cvieta i pretanak abakusc Te .^u 
nadslupine postale 712. ;]nd. za vladanja bizantinsko-barbarskog sloga u 
Italiji. Kolika razlika tnetlju njuna t nadima gori iztaknutima! Na^e IY. sku- 
pine, i ako u Inliko napominju korintsku nadstupinu, u koliko ,sasloje pr 
dolnjem dielu od dva reda iiii izmjeuee (»ostavljena liSća. ti istom brojn 
kao i na korintskoj, to se od nje l>ilnn razlikuju modelacijom. oblikom 
iziudboiii, raznijerjem i medjusolmim orlno^ajein U^Ca i vilica. Dok na k^^ 
rinlskoj nadstupini iz zajedničkof] koriena niču dva reda akanlusova li?šr 
sa širokom, zaj<»dnii^kom pmlirmm, od kojili svaki zavr?^uje u?jra zaohljenii i 
1 svinulim krajem, na naf^oj su poj tuđini listovi posve rirugčijeg oblika. Svaki 
lislak ima svoju uzku okomitu [)<llju, koja ili je uređena okomitim uspM- 
rednim prutcima, koji su pri gorjijem kraju poprieko zavezani (kao na bi 
2, 4% 33, 37 i HH) ili kosim nizbrdo okrenutim prugama naJik ribjoj kosli 
(kao na br. H, 12. 13 i 23). histak je malo nagnut i svija se na polje 
iako, da uui yornji rub posliže vodoravan smier. Plojka je Usta Široka, p" 
f-riedi Irokutasiim izkopanim [jazu^eem, razciepana na dvie kr|>e» koje <>■ 
dotiCu krajevima: svakoj je krpi (>ak gornji rub izrezan na tri zubića. Medjn 
petljama listova ostaju izkopani žliebovi koji se s gornje strane, na mjestii 
gdje se dotiču susjedni listovi, zatvaraju na način sliepih lukova. Tak^^ 
obadva reda liSća sačinjavaju zatvorene kite popu) gtitaca, na način, da 
niti mogu gornji listovi pokazivati svojeg srednjeg rebra i^medju dva su- 
sjedna lista dolnjega reda, kao na kori niskoj nadstupini, niti oni imajn 
srednjega rebra, niti mogu vilice da se organički izvijaju iz listnata busa. 
Nad gornjom kitom lišča stoje na svakom licu po dvie dvostruke vitic^ 
koje se ne dotiču medju sobom ni \m sriedi lica, ni na uglovima nadstupin* 
nego su na obadva mjesta razslavljene okomitim komadima uzela. Krasn« 
su i druge vrsti staro- tirvatskiti nadstupin;i, koje sam opisao na navedenom 
mjestu u ostalih pet skupina, te svjedoče o plodnosti mašte, dobro odgo 
jenom ukusu, sloboili i originalnosti starih lirvatskiti umjetnika. 

Svih glavnih navedenih gest vrsti staro-hrvatskih nadslupina pokaznju 
neku srodnost i postepeni razvitak jedne iz druge. Osjem pete vrsti» sv< 
kolike imaju svoju dražest i bolje ^u i sastavom i izradbom od svih ki* 



- 33 — 

ili i ne koinpozilnih talijanskih. Slo jili je objelocIaniG C. u svojoj 

IZ ilnl>a od VU, do korira X. vieka. 
ipeioval mi je dakle orio, ?lo ^am otmy ^e^l i(oclinž kričao u viSe 

svojem govoru: *;iko Jo sami oblik nad^tui^in** davao do sad |>ravn 
ji*^'li fpadileifs^tva ita posehao naiiinmovirnji' Inlikiin >^loyovima» koji 
r^^tali u mnt)j]n pro^vietljt^iiije doba, iieijo ti je ono od VlIl. do Xt. 

ko hi nam Hrvalinui zaniekao isto pravo, obzirom na diCne nam i 
* l>radje(h>vske spomenike, koji no hu stvoreni u varvarskifii vjoko- 



Jcgo ako sn spomi^nule nadstupiiie (jlavnim, niesn ipak jedinim obi- 
IX hrvalsko-hizantmskotja sfoija, C» ii svojoj knjissi iznosi jedan jedini 
r trnknluoij obhjćno;j teynnja cihorija ili vrali. i lo iz Kavennc iz 
eka, ' ka*o. ila je lo >znanieriita rabota lalijaoško-liizantinskotja sloga v, 
tje, da je to ^^pralik onih gornjih uresa eiboriJA ili vralija, koji sn 
LI longubard^kom sfotjn, :i pollii u (jnlirkom imali preširoku uporabu 
Uak . 

lisli on naime, <la su nil iih leginija postale ^lotičke o^tre lastavice 
]ii*heln). Takovi Iroknlni oblnf^ni legnriji obiCna sn slvar bila nad vra- 
^vetit^la staro-hrvalskih crkava, kao ^to je onaj, koji se je joS na 
n nijeslu saruvao u crkvici S. iMarlina u [»eriinetrainom zidu Diokleci- 
e palače kod Porta Aurea u Spljeln,^ i onaj sa sruk^ne crkve S. Luke 
cdolju kod Knina/^ Imamo Jib pak nuiožtvo ulomaka sa otarskili cibo- 
sao n. pr. od jedanaest legurija samo iz biskupske bazilike S. Ma- 

Biskupiji kod Knina,* jedan sa starinske sruSene crkvice S, Todora 
u,* jedan u crkvi sv- Petra na (^učcn u Spljetu,*^ jedan sa crkve n 
rama kod Solina^, a ima jib }o^ toliko neobjelodanjenih ulomaka u -^ Prvom 
u iirvalskih spomenika ^ n Kninu. Svi su ti starohrvatski teguriji pak 

ukusniji od spomen u tof^) tz Kavenne i plolvorezbama su krasno nre- 
I prostranom trokuhioni liinpaim nad lukom, a išli j*' limpan pak 

liepo zaokviren. l'zak i luznatan je limpan ravenalskog legurija, le 

prosto ureSen križt^ui u vrhu i troslrukom Iropuhislom pletenicom 
le i s druge sirane. Vanjski kosi rubovi lastavica su vazda uređeni 
^im Be kukama. Samo jedan od poznalili nagih starolirvalskili tro- 
I legurija ima ii timpanu krasno ploliorezano Gospino poprsje,*^ ostali 

po sriedi križ nre:^en dvostrukom Iroprulaslom pletenicom, a oko 

N. cij,, str. 17H. 

-8t Pr." Ood, 1. Or. 2., nit. Hl 
,SL Pr.- God. m, Br %. sir. 51—57. 

\lf>l opiK Ml slikam ti pVieiiitniku hrv, ftrh. dr/' iloiL XI, Br- ,'i., i^ir. (u^j -6i*, 
Fr, Ijiilrr : HrvalBki Hpomenk'i, »tr 4^Ž— 43. Tab. XVL 
ii , Orugo i7jvj*^će* Tab, V., sL 3. 
Moj oi^in. (Jk K** Oo(L I* br. IJ 



— 34 ~ 

njeijii s (lolnje strane dva pauna k njriiui okrenula, sa r|rozdoiii u kljuni 
H gornje ctvie ruže. Izpod tili tiiniiana luk je vazda obrubljen na našim spi 
inenicima ]iojas^oni, koji Je ili urt^^^en ploliorezbam, ili, obiCnije, nosi urezai 
nadpis- Osim trnkutnili ima ntedj u starohrvatskim spomenicima takodjer veli 
broj razno vrst no plohorezbom un^senili pačetvornili oblučnili te;jurija. ka 
^\u jiti ima i u Kaliji, liazumije ^e dakle, da hm trokutu i orobila vlastitom 
starolirvatskoji fjraditeljstva. Medju dalmatinskini spomenicima od VUK cl 
X. vieka nahodivno takodjer u iiadru,^ Ninu,^ Kninu, ^ Drniškom Gradcu 
Trogiru.^ Slnuu'^ i Dubrovniku' uprav liepu zbirku plohorezanim vijugastii 
lozaijui, palu lei ama, pletenicama, kukama itd, urešenih vratu ili okvira i sami 
nad vratnika, kakvih takodjer nije C. naSao nigdje u Italiji. Jedan taka 
okvir iiua jo?^ neobjelodanjen u našem * Prvom muzeju hrvatskih sponu 
nika, C. ne S])ominje nigdje uresa lezena medju plutejima na ogradam sv» 
tišta sa talijanski li crkava. Izradjenih zajedno sa plutejima, pa i naposi 
medju ruševinama starohrvatskili crkava od VII 1. do X. vieka, nadjena i 
sila takovih, ure^^tniih sa ploliorezaniin najraznovrstnijim pleterima, pleten 
čama, spletenim krugovima itd., od kojih su samo neki objelodanjeni^, ^ 
samo dakle po svojim osobitim nadstupinama, nego Još i po trokutnim U 
gurljima^ po vratnim okvirima i po urešenim lezenama, na kojima su bi 
uglavljeni plate j i na pregradama svetišta starohrvatskih crkava, zashdi 
su fiaši pradjedovi ti IX. i X. viekti, da se slog njihovih graditeljski 
spomenika nazivlje lirvatHko^bizautillHkim, nego je to t^ikodjer i prat 
potreba u povjesti imijetnosti, da se uzmoc budu razlihivati od drugih jh 
suvremenih novo odkriveni hrvatski graditeljski i klesarski spomenicu ko^ 
nose na sebi tolika vlastita obilježja, koja niesu do sad poznata iz drugi 
krajeva, po kojima se je od VIIL do XL vieka prostirao upliv bizantiti 
skoga sloga. 



Slavni na? pokojni dr. Rat'ki. koji je na žalosl ])rerano tnnro, da 1 
mogao bio skroz da prouči novo-odkrivene slarolu'vnlske graditeljske spt 
menike. premda se žalo nije mogao da otrese još viadajucih }>redsuda 
umjelničkoj sposobnosti Lougobarda, ipak je nasiućivao, da su sla 



■ Eitfllberger N. <3j., str. 133-^134 

^ Eitelberger: N. dj., str. 167* 

^ Moj cliiuak u ,8t. Pr- God. I- Br. 3., str. 171—172, ea slikom. 

* MciJ t-liiDak u ,8tr. Pr,- God. IV. Br. 3—4., str. lia 

* Moj e-kDak u .VieHtnikti hrv. arh. dr.- God. XIV. 13r. 1 atr. iG-l7 I God. Xm. Bn m.» «l 
81^8g, ■ ^ ^ 

« Moj članak u ,.8t. Pr/' God. TV. Br. 2., !^tr. 7d. 
' Moj članak ii „8t. Pr.'* God. III. Br. 1., »tr. 25. 

» Vidi ^Stur. ProsTJ.^^ God. L I3r. 2, str. 73. — Br. 3,, sir, IGG, — God. IV. Br. %, f*ir. 7L - 
Br. 3^-4., Rtr. 108. 



-- 36 — 

i primili ^nulileljski slog iz Bb^anta i da niesu inofjli da o?ftanu bnz 

na razvitak Joj) sloga u svojoj jsenilji. Da se to uvidi, navest ću ne- 

njecjoviti misli iz rasprave *0 umjetnosti i umjetnom obrlur u na- 

om njegovom djelu, koje će 5?Iužiti podporom issloženom mojemu raz- 

u: 

Činjenica, da ornamentika, koju nalazimo na napadu, dolazi na f^po- 
ih u pokrajinati bizanlin^ke carevine mnorjo ranije,* za lim, da je bi- 
ska umjetnost uplivala na tunjetnost napada, imenito Italije, obara ili 
??labljuje mnienje o germanskoni porjellu^ one ornamentike. Za obratan 
t. j, da bi iztok onu ornamentiku poprimio bio od zapada, nt^ ima 
a<,» A dalje: 

I na tvori nah domaćeg obrta kod filovjena, bilo na vezivib, bilo u 
ijah na drvu, služi ijsnovom gi ometrijska, osobito četvorna crta; nu 
LI dolaze i zavijeni nalik na arabeske, pak i slikami iz bitinstva i ži- 
stva nadopunjeni nakiti. Ovakova je ornamentika kod svih slovjenskili 
na od pamti vieka tako niz prostra njena, da se može punim pravom 
Eiti njihovom tekovinom; pa ne ima razloga sumnjati o tom, da su 
)vjeni, koji su zaposjeli nekadašnje bizanhnske pokrajine, ovamo do- 
jz ostale naroilne ohičaje i zanimanja thievnoga ?jvijenja^, 
Nije li dakle bizantinska umjetnost zanemarivši, davnu kJasičku orna- 
Itu, usvojila i obradila motive ornamentike mladih naroda, koji su za- 
i mnoge pokrajine iztočne rimske carevine? takovu slučaju bili bi 
inski umjetnici, graditelji i kipari, razširitelji po zapadu nove orna- 
ke upravo tako, kano i^to bijahu bizantinske arhitekture* Tako se jedni)- 
je tumači pojav, što se jedna srodna ornanientika |>očam od VI. do 
ieka očituje na gradjevnih spomenicili u Siriji, l^alestini, maloj Aziji, 
adu. GrCkoj, Italiji, Mauretaniji, Tiem se ipak ne ijsključuje, da je ta 
lička ornamentika bivala nadopunjena i preinaCena posebnimi narod- 
L plemenskimi motivi u pojedinili [iredjelili, nu obće glavno obilježje 
i joj netaknuto«. 

fa tom je rsizlogu i osnovan naziv hrvatsko-bizanUnskoga sloga za staro- 
^ke spomenike, koji^ uz obće glavno bizantinsko obilježje, posjeduju joi^ 
sbne gori iztaknute hrvatske motive* 

z sličnosti starotirvatskih bizantinskih spomenika sa suvremenim tali- 
m, ovako zaktjučuje pok. dr. RaCki: ^^Da je u Dalmaciji i u Hrvatskoj 
eljska umjeća plovila onom strujom, Icojom je plovila u ostalom kr- 
iom svietu, ponapose u susjednoj Italiji, tečajem VII. do XL stoljeća. 
gradjevnih spomenika hrvatskomu su se ukusu svidjali tim viSe, što 

To je nTJerenje bio fltelcao po navedenom r&zlagaoju GattaoeoTU. 

OvdJ€* misli o mDienju prof, dru. 8trzygowflki-a, koje je i sam naveo a ivojoj m^pravL 

Nav. dj,. str. 310, 



S 




Fii II vt^likniii niilik bili niiiiiL knjinii sv \v služio \\ tt(>!n;i(''riii obriri. ij;i 
drvu I pliilnu. Ima li u tih nakilili njeSto posebna, kakav izključiv narndni 
moliv, 55a r^ada. čini nii t^v, {HTioalo je cjraHje saku|)ljiMio. a fla bi se iz- 
vjesi no lizlvniiti moglo«. 

ZiMlara ovih r^idaka bila je uprav da se dokaže, da na nakiltm ?:tarn- 
brvalj^kih sftoinenika iiria ba?^ iie^lo posebna, da ima i;^kljuiiV(^ narodrriti 
lirval>kili inolna i da je vee do sada sakupljeno dtjvoljno gradiva, rla s<e 
ii» izvjesliio iizlvrdi. Koliko li sairi uspjeo suditi je pravednim, be^pri^tvariim 
rilateljima, 

I* KtH'riilL o 8v. Andriji A|)oslrjln IHfHh 

Frano Radić. 




ekuliko knviiiskili urena sa pojasnih kaji^a, ostružnog 
iTnienja i s ilnigih podveza u nošnji starih Hrvata. 

l8*i »ilikAma, >JMUvttk V* Ood. iV;, Br. o— 4, str, 13*1—134) 

lukrugljai^to bakreno, iznutra Šuplje i merldijanskim duguljastim rupama, na 

šestero ra^dieljeiio dugme prikamno u .slici 7, (God. IV., Br 3 — 4, str. 131 

ovog časop.), slično je bakrenom pozlaćenomu dugmetu prikazanu u si. 8, 

^1 kakva joft i dandanas n^š narod nosi srebrna na svojim kroMima u gusle 

prišivena- Uugme m1. H ima naokolo pet okružnih rupica, a Jednu po snedi, Le 

Mq spijo^teno i idizano. 

ugme si 7 ima u premjeru 2^6 rnm., a visoko je 13 mm. Tako je ureSeno, da 
ivnog prstena niće šest naskočenib dugoljastih pupoljaka^ koji u vrhu shiže pod- 
pr^tenćiću od 7 mm. u premjeru. Sa njegove sredine rek bi kao da se je okrnula 
pupica. I na njemu se irmedju hrdje opažaju tragovi pozlate. 
badva opisana dugmeta nadjena so skupa sa predmetima sL 1. do 6. u vinogradu 
Jovana i Save Lapeića tik vinograda Lake Vrankovića u Smrdeljima obćine 
iske, Sbirka nažega muzeja, osjem opiKanib, posjeduje još njima i oblikom i veli- 
|rf)sve slično dugme na petero razdieljeno poput onoga sL 8. samo što je od iučij 
f deblje i uprav polukrugtjasto. 

Klnostavan je sapon od tuči si. 9. Debeo je 2 mm. Igla mu sastoji od prosto 

ovine savijene lu6ane žice. Oko osovine sagnuta tanka pločica ima gornji lapat 

fiirji od dolnjega. Remen .se je medju laptima pločice pHlvrdjivao su dva prosta 

tjevima malo udebljana klinca, Nadjen je u prošloj zemlji na rimo-katoličkom 

u lliskupiji kod Knina. Mogao je pripadali pod vezi obuče. 

lalašm tucani sapon (si. 14) ne može bit čemu drugomu pripadao nego podvezi 

i. Oblikom naliči sapon u sL 9, ali je raznxierno kraćih a deblji na predrvjoj strani 

>siem žljebića za kraj igle, na luku ima usporedo s njimi s jedne i druge strane 

1 po četiri žljebića za ures. Od tucane žice napravljena igla lako je namještena 

ovine sapona. da ubuhvača i pretanku pločicu^ koja pokriva svu osovinu. Na 

je već opisanim saponima \z našega muzeja pločica na mjestu igle proparana, 

vom je samo probi vena kroz obadva lapta za prolaz iglene ušice, Laptovi pločice 

iiesu okivali svu pod vezu, svakako sn daleko dosizati, jer je od gornjega sačuvan 

dug 43 mm., od dolnjega tek 12 mm. Medju njtma sačuvan je 42 ram. dug 

krasno satkane tkanice od debela lanena konca, kao i pločice, 12 mm. Široke. 

od kojega je tkanica satkana, sastavljen je od dvostruke llepo upredene žice. 

na dva lica: gornje je na uzdužne redove, doinje sastoji od popriečnih redova 

dvoje a dvoje protkanih pri obadva ruba, i gdjegod na jednom gdjegod na dva 

po *<riedi. Gornji lapat pločice urešen je izkucanim uresom, koji sastoji od reda 

pri rubovima, a po sriedi od vijugaste visoko naskočene loze sa zavijenim listi- 

svakom valu. Dolnji je lapat pločice gladak, posve neureSen, Kao i na slikama 

iigih ovdje opisanih predmeta, tako je i na slici ovoga slabo razpoznali urese, 

sve ove slike posve Inso urezane. — I ovaj je mpon nadjen u prostoj zemljii na 

auestu kao i sK 9. 



^ 38 - 

Mali pođvezni jezičac sL 13. slična je oblika, jednako je izkopaa pri mdajeEii] 
kraju, te ima dvie razciepane i klincima obskrbljene ušice za primanje podveznog remena, | 
kao i opisani veliki pojasni jezičac br. U 1 on je od tuči. Dug je 41 mm., Širok Eadaj 
14 mm , sprieda 13 mm., te ima polukružno zaobljen kraj. Debeo je straga 4 mm., 
sprieda 1 mm. (iornja mu je strana cizelovanjem urešena i razdieljena na dva polja. I 
Zadnje, krače polje ima u paćetvorno narezanu okviru prostim crtama, smierom širine 
jezičea, prikazano kralj^ko poprsje u profilu, sa glavom sprieda okrenutom. Sprednje, 
poduže polje je dvaput zarubljeno, kao i jednako položeno polje jeričca br. 1 (sL Vi)* 
Na tom je polju predstavljeno lakodjer kraljsko poprsje u profilu sa podignutim rukama. 
Dolnji dio tog poprsja pret^^oren je u pasju glavu s gubicom nizbrdo okrenutom. — 
Kraljevske krtme su na glavama obujuh likova u obliku prosta vienea. Izradba odgovara 
tehnici VI. ili VII vieka Nadjen je u pretraženoj zemlji u predvorju bivše bazUiie Sv. 
Marije na rimo-kat. groblju u lii^kupiji kod Knina* 

U prošloj zemlji na rimo-kat groblju u Biskupiji k. Kn, nadjen je predmet od 
tuči si. la Rek bi da je to ploOi*!a, koja je služila za primanje osovine sapona i m 
pritvrdjivanje remena kojekakve pod veze. Osovina je prolazila kroz dvte debele ulice 
na prednjem kraju ploče. Pločica je s dolnje strane izkopana, s gornje je areiena na 
način kao da je sastavljena od četiri polumjesečasta komada, od kojih opet svaki 
nosi na svojoj površini damaSirani liljan. Pri zadiyem traju je s dotnje strane ostatak 
klinca, s kojim se je pločica utvrdjivala na remen. 

Hr. 20 je slika podvezna jezičca bakrena, nadjena u prostoj zemlji medju izlrtr 
ženim ruševinama kod Katića bajama u Biskupiji. Bio je pokriven pretankom tu(^nom 
navlakom. Sastoji od dvie sukladne pločice, koje su sprieda prikovane, straga raz3tav|iene 
na prociep za primanje remena, koji se je utvrdjivao su dva klinca od tuči polukrugljastih 
glavica s gornje sirane. Te glavice počivaju na obručićim od upredene dvostruke bakrene, 
tucanom navlakom pokrivene, žice. Od takove je žice i obrub prednjeg, kesi sličnog, diela 
je^ičca^ kao što i dvie preko njega unakrst pritvrdjf^ne pruge. Dolina je strana jezičca gladka. 

Predmeti predstavljeni slikama 10 i 11 jesu petlja i dotični pođvezni jezičac od 
tuči, te su i osobite čvrstoće i izradbe. Jezičac (si. 11) je dug 23 mm*, debeo na prednjem 
kraju 6 mm., na stražnjem 4 mm., Širok 16 5 mm. masivan sprieda, a samo straga 
izkopan za 1 mm. dubine za naslon remena. Prednji je kraj produljeno zaobljen sa ču- 
njastim narebrenim obrubom, (lornja mu je površina urešena sa četiri uredna kolobarića 
tako poredana, kao da su u vrbovim kutova kose četvorine. Pri zadnjem utegnutom 
kraju ima dva po 2 mm, naskočena, a po I mm. debela narovašena popriečna pojasa^ 
raedju kojima ostaje 3 mm, širok vrat. Kroz sredinu vrata prolazi podeblji klinac 2a 
utvrt^jivanje remena, a za vraćen je s protivne strane na tankoj pločici. Remenje mogao 
imati oko 2*5 ram. debljine. 

Petlja (si. IO) ima na licu istu izradbu kao i pripadajuči joj jezičac; sastoji to 
jest kao od dva u vratu spojena opisana jezičca. Duga je 25 mm,, šir, 12 mm., debela 
pri krajevima 5 mm. Provieslo joj je pačetvorno. Obadva ta predmeta su nadjena u 
pretraženoj zemlji u absidi bivse bisL bazilike Sv< Marije na rimo-kat. groblju u Bisku- 
piji kod Knina. 

SI J2 prikazuje gvozdenu petlju sa nepravilno pakružnim licem dugim 20 ram-, 
širokim 14 mm- Ćunjaste povrSine rubova su narebrene poput onih na prije opisana 
dva predmeta (si. 10 i 11). Lice ima po sriedi drugu 1 mm, visoko naskočenu pakruž- 
niču, u kojoj se nahodi smierom duljine pet naskočenih pupica. Niz takovih pupioi 
okružuje pak tu srednju, pakružnu nadizinu. I ta petlja ima pačetvorno provieslo. Na- 
djena je kao br* 9, 



— 89 — 



SI 16 predstavlja krajni krnjatak oduljeg frri*dmela, knji je mogao biti padveztiim 
em. Bakran je, bio je osobito viešio skovan, a hrdja ga Jf^ silno |»okvanla. Sastoji 
m posve istovelna komada pločiinice met^ii mhom »liepljena* Svaki od tih komada 
{tavljeo od obrubna debele pločice, koja obohva<*a krasnu na polukru>;nve vijugasta 
sa liepim zavijenin) listićima ii svakom navoju. Hadnja je bila «krn/ prosu pljena 
ušcitna i u sredinama zavijenih listića Nadjen je kao br. Ul 
Predmeti, S!o jih predstavljaju slike 17, 18> 25, 26 i 27 jesu Oi! luOaniU trnkutnih ili 
častih tankih plofiica sastavljeni prosti podvf^jii jejtičci. Jozićac si 17 je bez ijrexa i 
djivao seje remen pomoću klinca na sprednjeni kraju i jednog* pri sredini slmžiijes^trane. 
Jezičac si. 18 utvrdjivao se je kao si 17. 0!»adv;t mi tiebdorn hnljivm pokrivena. 
ni su kao bn 16. Bili su vjerojatno uz paljevinu. 

Slični sa medjn osobom mali jezićci sL 25 i 26 : te su bili ulvrdjeni nn remen 
iu Iri klinca u tH svoja vrha. UreSeni su na sroriijoj površini prostim, *^nnetricrio 
lim, crtama, koje podavaju Sematičnu sliku krina. Nadjeni su medju paljtninom u 
radu Lake Vrankovića, nedaleko od nalazišta pred mela ovdje opisanih pod broje- 
l — ^8 a Smrdeljima obćine skradinske, 

Jeztćac si 27 ulvrdjivao se je na remen lakodjer sa tri na trokut razdtfljrma 
i, ali je U2 to bio urešen sa šest rupa i s nekoliko zarezi, ko|i su ga prikazivali u 
i liljana. 1 on je nadjen skupa sa jeziCcima si 25 i 2& 

I a Njemačkoj je nadjeno pod veznih jezrčaca iz rncrovmžkog doba,* koji m u 
>iii slični ovim zadnjim opisanim petero starohrvatskim. 

Predmeti, prikazani shkama 21, 22, 23 i 24, mogli bi t^kodjer bit služili kao pod vezni 
i u nošnji starih Hrvata. I oni su od tuči. 

Predmet si. 24 sastoji od dva komada^ koji su šarnirom medju Hohoni sv^^zani. 
dulji komad ima dvie ušice, drugi jednu srednju za prolaz osovine šar- 
Mali je komad u sriedi probi ven, a naokolo s gornje strane narovaSen. Daljemu je 
Iu sredina 2 mm, duboko iskopana, a 2 mm. širok obrub mu je takodjer s gornje 
j narovaSen. Doinja mu je strana za '/■ ^^ ižduhljenaj te ima naokolo drugu po 
eira izdubljen zarez. Taj se je komad pričvršćivao na remen pomoću dvajuh klinaca 
ima gornje izdutine. Dulji je komad oko 4 mm. debeo, kraći je nešto malo tanji, 
, .mci si 22 i 23 sačinjavahu komad poput dnijega na prije opisanom predmetu 
t), samo §to je bio dulji od njega. Pritvrdjivao se je na remen sa tri klinca, 
le^idae sL 21 naliči u glavnim crtama i u s^astavu opisanomu si 24, samo je 
(j80 od na pola taryih pločica, koje su naokolo nazubljene, te je kraća urešena 
a para^ a veća sa četiri para okružnih ru|)ica, te neimaju visoko naskočenih, 
bs narovašenih rubova, Dulja ima uz to još pri sredini jednog i drugoga kraja 
piću za klinac, kojim se je utvrdjivala na remcu. Taj je predmet pokriven tiepom, 
>m zelenom patinom. 1 ovi su zadnji o%'dje opisani predmeti nadjeni na istom 
I kao i oni pod brojevima 25, 26 i 27, Ni ovako vth podveznih jezičaca, kao što 
ft tri zadnja opisana, ne spominje Lindent^cbmit nigdje u navedenom svojem djelu 
načkim starinama. Svi ovdje opisani predmeti čuvaju se sada u »Prvom muzeju 
klh spomenika« u Kninu, 



id^Đsdimit Nav* dj, str, 349. 

D Korčuli, Nikoljudne 1899. 



F, Radić, 



>«e^ 



Popis 



riaušnicA (okosnica, mingjuSa) „Prvoga mn7.eja hrv. spomenika** u Knina. 

Od svih slarinarskih prediiielii, Sto su sačuvani u »Prvomu muzeja hrvatskih ^po- 
tnenika-^ u Kitiim. riinogobnjnoat'u, razmjcrouij raznovrstnoSću oblika i kovina nabolje 
zastupane su naučnici*, da podpunini pravom možeo]o uztvrditi, da je lo ne samo naj- 
linija zbirka toga muzeja, nego i najbogatija do sada u obće te vrste poznata, 

Huduć da se ponaosob kod arkeologičke znanosti sgadja, što i kod ostalUi znanosti 
da se ^esto danas nešto kao i^vjestna dokazuje, dok sutra, pri novim odkrićimaj dola/ 
St* do sasina prolivnih zaključaka, pa nije isključena vjerojatnost da i glede nauSoicu 
njihova poriftkla, uiujetnk'^kiijtit razvoja i pripadnosti, ako u obće ima izvjeslnih mfienjct. 
da ta lakodjer danas sutra niogta bi biti jačim dokazima sasma oprovrgnnta. Za ta 
mislimo da ćemo arkeolugičkoj znanosti i hrvatskomu ponosu najbolje posložiti ako za 
H;id, n Što boljim slikam, — koje će gladnije govoriti no što bi ponajbolji opisi — 
objelodanimo inventar te naše bogate zbirke^ omačujuč težinu, objem i okolovštine na* 
kišćM pojedine naučnice, kod izvjestnosti, da če na obilnosti takovih podataka, učeat 
krugovi moći podrobniji sud o istima izreći. 

Progresivni slomljeni brojevi znače, da su predmeti naiasii u jednom le istom 
grobu. Premalo je slučajeva, da bi u jednom grobu našU po vi^e mrtvaca* i uza oje 
lakovih predmeta, pa za to se mora razumjevati, da se jedan ili vi^e predmeta naSlo 
samo u pojedinom grobu uz pojedinog mrtvaca, a da to u inventaru netreba spominjat r 
l/.nimke pako pri spomeni takovih predmeta naznači t ćemo. 

Na priloženim tablama svaki broj predstavlja odnosnu sUku, te je suvišno a opisu 
jHizivati se na te slike. Kasnije, kad budemo donositi samo slike variantaih naušnica 
ii[K)Zorivati ćemo na broj odnosne slike. 

Na koncu ovoga inventara nadodati ćemo nekoliko naših obćenih opazaka. 
H[\ ]. Mjedena žica, pri jednom kraju karičice odlomJjena, od 0.43 mm. prenyerat 
3.15 mg. težine, nas^aata na rim. groblju u Biskupiji 
2,1. Mjedena žica, pri jednom kraju karićice odloraljena a drugi svrgava sa ^avoj eto 

slova S*, od 0.40 mm. premje/'a, 4.05 mg. težine, naSasta gdje i predjašna* 
2X Srebrena žica dobro sačuvana, od (122 mm. pren^era, 0,64 mg, težine^ naSasla 

gdje i predjaSne. 
3. Srebrena žica sa privjesom probušenog iz staklene pašte zrnca, dobro sačuvami 
od 0.15 mm. premjera, 0.53 mg. težine, našasta g4je i predjašne. 

4.1. Mjedena žica na rubove, završujuća pri karičici u spodobo slova S, dobro sa- 
čuvantj od 27 mm. premjera, 2.40 mg. težine, naišasta gdje i predfjašr^e. 

4,2* Jednaka predjašnoj, od 0.27 mm. premjera, 2.75 mg. težine, naSasta gdje i 

predjašpje. 
6^1. Mjedena žica završujuča pri karičici u spodobu slova S, dobro sačuvana, od 

0.26 mm premjera, 1.40 mg težine, naSasta gdje i predjafine, 

5.2. Jednaka onoj pod br. 57, K (vidi tab. 01 slika 13 u redu). 

* Kod tnbluh ovogft ćlankn podkralti »u se Beke pogrielke^ koje uekm štovani Čitatelj o^ttko 
lzpm\i : Na tabli si 1. mjesto br. 5^ ^-itaj 5?; na tabli si 3. mje&to br, 5G čitaj 53, mjesto br. 53 BtMi 

Vf, najealo br, 58j, čita] m, mjesto l>r. 40 čitaj 33. 



' • I 



— ti- 




si 1. 



» 42 — 

6jL Jednaka pred jasno], od 0.26 mm. premjera, 1.40 mg, ležinej naSasla gdjc i 

precIjaSne, 
6|2, Jednaka pred jasnoj, od 0.26 mm, premjera, 210 mg. težine, iiaMsta gtlj» i 

predjašne. 
7,1^ Jednaka predjažnnj, od 0,26 mm. premjera, 160 mg. težine, nafiasia gdje i 

predja^ne. 
7,2. Mjedena žica na rubovej sa karifiicom^ premjerom, težinom i nalazištem kao i 

predjašna, 
8^1. Mjedena žica, završujuda pri karičici u spodobu slova S, od 0,23 mm. premjera, 

1,20 mg. težine, našasta gdje i predja^ne. 
8,2, Srebrena žica, iiiradbom, premjerom, nalaziitem jednaka predjašnoj, dok ima 

100 mg, težine. 
9. Jednaka n sve predjasnoj, od 0.40 mm. premjera, 420 mg. težine, 
la Srebrena žica, pri karičitn običajni zavojak nalik .slova S odlornijen, od 0-^7 

mm. premjera, 3.25 mg. težine, našasta gdje i predjašne, 

11. Mjedena žica, pri tanjem kraju karicice odlomljena, od 0.23 mm. premjejna, 
1.5a mg. težine, našasLa gdje i predjaSne. 

12. Na mjedenoj žici nalaknut od dvie pole pupoljak, jedna je pola pupoljka pro- 
pala, jedan krak svršavao je u karižicu spodobe slova S, od 0.23 mm. premjifrii 
2.30 mg. težine, našasta slučajno u grobu jedne prehistoridke (?) gomile pod pre- 
bislariekom gradinom Rudeć, što je na Protninskoj visoravi povi^ seta Ozdolja ti 
kninskoj krajini 

13,1 Mjedena žica u dva jednaka kraka na na5in užeta spletena, pri jednom krakn 
karicice odlomljena^ od 36 mm. promjera, 3J0 mg. težine, naSasta na rirnok 
groblju u Biskupiji. 

13,2* Jednaka predjaSnoj, ali su joj oba kraka karicice odlomljena a ima 3*15 
mg. težine. 

14.1, Jednaka pred^jaSnoj, kantice se na način spone zaspanjale, od 0.40 mm. pre- 
mjera. 4.75 mg. težine. naSasta gdje i predjaSne. 

14.2. Jednaka predjalnoj. 

1,5. Jednaka predjašnoj, od 0.40 mm. premjera, 5 25 mg. težine, na§a.*?ta t?dje i 

predjažne. 
16,L Jednaka predjašnoj, karačice odlomi jene, od 0*25 mm. premjera, \.{M mg* 

težine, našasta gdje i predjaine. 
16,2. Jednaka usve predjašnoj a 1.45 mg. težine, 
17, L Jednaka pređjašnjo], jednostavne karitMce, od 0.22 mm premjera, IJJb mg. 

težine, 
17,2. Usve jednake predjašnoj. 

18.1. Jednaka predjašnoj, krak karicice na kukac nešto odlomljen, dok di*ugi na 
Bponu čitav je, od 022 mm. premjeraj 2.35 mg* težine, našasta g^e i pre- 
djašne, 

18.2. Jednaka predjaSnoj, ali mjesto karičica ima jednostrani od jednake žice kolinac 
te naliči na spletenu viticu, od 0.22 mm. premjera, 2.90 mg. težine a naSasta, 
gdje i predjašne. 

19jL Mjedena tropiiitna spletena žica, sa jednostavnim karičicam^ koje se lagano 
sljubljuju, od 0.22 rani. premjera, 2.55 mg, težine, nadaste gdje i prve, 

19,2. Mjedena troprotna spletena žica oko koje kao stopljena priplide se treća laaka 
srebrena žica^ 0,22 ^mm. premjera, 2,05 mg, težine, narasta gc^e i predjašne. 



— 43 - 




ai 2. 




^ 44 — 



20. Srebrena Lropnitna spletena žica^ s odlomljenim kari^icatn, od 0.15 mm. pri?- 

mjera, 1K95 mg. te^ne^ naSesta g^e i predjaSne. 
21,1. Mjpilena žica, preko koje od osam namota iz tanke žke pletena dfa kolinca, 

0(1 0.26 mm. premjera. L40 mg. težine, našasta, gdje i predja^ne, 
2L2- Hasma jednaka predjašnoj. 

22.1. Jednaka predjašnoj, ali ima po tri kolinca, od 0.22 mm. premjenij 150 nig. 
težine, našasta. gdje i predjaSne. 

22 2. .lednaka predjaSnoj od L3o mg, ledine, 

2^1,1 Srebrena žica sa tri kolinca ispletena nd dva lanka preden a prutka, po pet 
piila nrnotfjna, od 0.20 mm. premjera, 1.20 mg. težine^ naSasta gdje i predjaiine. 
23^2. Sa?^ma jednaka predjašnoj. 

24. Mjedena žica sa dva od osam omota kofinca, 0,38 mm. prenyera, 3.90 rag, 
Ip^ioe, našaj^ta gdje i predjašne, 

25. Ha.^ma sHćna onima br. 23, od 0.30 mra premjera, 2.75 mg. težine, na^a^^la 
gdje i pre^iašne. 

2iiJ. Srebrena žica providjnna ^a tri kolinca iz u vjenac naslaganiti u fildegran 
Finaca i pokrnj svakog sa nbe strane koltnca iss žice, od OJiO mm. prejujera, 
2.7.'« mg. težine, našasta gdje i predjašne, 

26.2. Sasnva slična predjaSnoj. 

27, L Jednaka predJaSijoj^ ali oko kolinaca nema p^am od žice, od 0,21 ram, pre- 
mjera, 1.45 mg. težine, našaste gdje i predjašne. 
2T.2. Sa.<3ma jednaka pred jalnoj, od 1.30 mg. težine. 
2HJ, Sastna jednaka predjašnoj, od 1,43 mg. težine. 
28,2. Sasma j*-^dnaka predjašnoj, 

29.1. Srebrena žiea sa tri fildegranjena kolinca, a sa svake strane kolinaca dvoprulna 
s}>lf!ena žica, od OJ 8 mm. premjera, L90 mg. težine^ našasta gdje i predjašoe. 

29.2. Satima jednaka predjašnoj od 2 00 mg. težine. 

30. Srebrena žica sa jednim fildegranjenim kolincera, pri karičici odlomljena, od 0.18 

mm. f>remjera, 1.35 mg. težine, našasta gdje i predjaSne. 
iU .Sasma jednaka onima pod br. 29, od 0.22 mm. premjera, 1*95 mg. težine, 

našasla gdje i predjašne. 
3^. Jednaka predjaštioj, ali su joj dva kolinca oilećena, od 0.18 mm. premjera, 

0.92 mg. težine, naSasta gdje i predjaSne. 
33 Srebrena ^ica, jako oštećena, imala je spodobu onib opisanih pod br. 52» 

od 0.18 mm. premjera, 075 mg, težine, našasta gdje i predjašne. Vidi lablu 

III slika IL 
34. Srebrena žica sa tri fildegranjena kolinca, prestavljajuća petolračnu jsvjezdicu, 

sa svake strane kolinca prepletena dvoprutna žiea, od OJ 8 mm. premifra, 

1.00 mg. težine, natasta gdje i predratne. 
35J. Sasma jednaka predjašnoj, od 0.15 mm. premjera. 1.25 mg. težine, na.sa.Hta 

gdje i predjažne. 
35,2. Sasma jednaka predjaSnoj, od 1.60 mg. težine. 
3(7. Sasma jednaka predjagnoj, od 0.13 mm. premjera, 

gdje i predjaSne. 
37 J. Sasma jednaka predjaSnoj, od 0.13 mm, premjera, 

gdje i predjašne. 
^1^2, Sasma jednaka predjaŠnoj, od 0.75 mg. težina 



2J0 mg. težine, narasla 
IJO rag, težine j nadasta 



^^^ 



— 4ft — 




HL 3. 



— 46 — 



38,1, 

38,2. 
39,1. 

39,2. 
40,1. 

40.2. 
41,1. 

41,2. 
42. 

43,L 

43,2. 
44. 



45,1. 

45^. 
46, L 

46.2, 
47,L 

47,2, 

48,1. 

48,2. 
49. 

50,L 

50,2. 
51. 

52,L 

52^2. 
53. 

54,1. 



Sasma jednaka predjašnoj od 0.13 mm. premjera, 0.70 mg. iežiae, DaSasta 
gdje i predjalne. 

Sasjna jednaka onima pod br, 28, od 0.13 mm, premjera, 0.65 mg. težine, 
Sasma jednaka onima pod br. 35* od 0.20 mm. premjera, 3.50 mg. težioa, 
nasaata gdje i predjažne. 

Pozlaćeno srebro, izradbom jednaka predjaSnoj, od 3.60 mg. težine. 
Sasma jednaka predjašnoj, od 0.21 mm. premjera, 410 mg. težine, naSasta 
gdje i predjašne* 

Sasma jednaka predja^noj od 3J0 mg težine. 

Jednaka onima pod br. 35, od 0.20 mm, pren^era, 1.85 mg. težine, naSasta 
gdje i predjašne. 

Jednaka predjašnoj, od 0.18 mm. premjera, t95 mg. težine. 
Srebrena žica sa tri ođskoćena kotinca, od 0.22 mm. premjera, L40 mg, te- 
žine, naSasta gdje i predjašne. 

Jednaka onima pod br. 35, od 0.22 mm. prei^jera, 2.60 mg. težine, naSasLa 
gdje i predjađne. 
Jednaka predjašnoj- 

Jednaka onima pod br. 39, samo što kod jednog kotinca ima iz dvoprutne 
prepletene žice Šest puta ovit preko karičice omot, od 0.20 mm, premjera, 
3.10 mg. težine, naSasta gdje i predjaSne. 

Jednaka onima pod br. 35, od 018 mm. premjera, 1.45 mg. težine, naSašts 
gdje i predjašne. 

Jednaka predjašnoj od 1.30 mg. težine. 

Jednaka predjašnoj, od 0.14 mm. premjera, 1,05 mg. težine, na&asta gdje i 
predjašne. 

Jednaka precjjašnoj, od 125 mg. težine. 

Jednaka pret^jašnoj, od 0.18 mm. premjera, 2.35 mg. težine^ našasta gdie i 
predjašne. 

Jednaka predjašnoj, od 2.45 mg težine. 

Jednaka predjašnoj, od 0.16 mm. premjera, 1.60 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

Jednaka predjašnoj^ od 1.45 mg. težine. 

Jednaka predjašnoj, od 0.14 mm. premjera, 1.15 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

Jednaka predjašnoj, od 0.16 mm. premjera, 1.30 mg. težine, našasla gdje i 
predjašne. 

Jednaka predjašnoj od 1,35 mg. težine. 

Jednaka predjašnoj, od 0.12 mm. premjera, 1.15 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

Srebrena Žica sa tri kolinca svaki od sedam puta motane petolra^ne z^ezdice 
0.16 mm. pren^jera, 0.95 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 
Jednaka predjašnoj, od 0,85 mg. težine. 

Jednaka onima pod broj 35, od 0.18 mno. pren^jera, 2.25 mg. težine, našasta 
gdje i predjašne. 

Mjed pozlaćen, donja polovina karićice, ispunjena je sa tri kotinca od 13 uzko 
zbivenih klinaca, oko svakog kolinca po šest puta omotaje se žica. i^medj 
svakog kolinca redaju se u Ćetiri redka po 12 zbivenih klinaca, svaki takov 
redak sastavljen je od dvoprutne spletene žice. Ima 0.40 mm. premjera, T.66 
mg. težine, našaste gdje i predjašne. 



i,2. 

a. 



X 



,2. 



i. 



Jednaka predja^tioj, od 0,40 iiun, premjera, 4,66 mg. težiae. 

Jednaka prediašnoj, od 7,70 mg. težine^ narasta gdje i predjalne. 

Srebrena, jednaka predjašnoj od 0.28 tnm. premjera, 2Mb mg. težiae, naSaBt^i 

gdje i predjain^. 

Jednaka predjaSnoj, od 3.20 mg težine. 

Jeiinaka predja^noj, od 0J4 min. premjera, 2.50 mg. težine, nalasta gdje i 

prHja^oe (Odnosnu sUfcu vidi na tab. I* slika deveta u reda). 

Jednaka predja.^noj, od 3,10 mg. težine. 

Jednaka predjaSnoj, od 2.30 ledine, naSasta gdje i predjaStie. 

Jednaka predia^noj od 2*50 mg* Letine, 

Jednaka predja^tnoj. od 0*15 niia premjera, LIK) mg, težine, narasta gdje i 

predjaine. 

Jednaka predjašnoj, od 1.95 mg. težine. 

.lednaia predjašnoj, od 17 mm. premjera, 3.90 mg. težine, narasta gdje i 

predjašne* 

Jednaka predja^noj, od 28 mm, pi'einjera, 2,95 mg, težine, naSasta gdfje i 

predjažne. 

Jednaka predjasnoj, od 2.70 rag. težine. 

Jednaka predjašnoj, od 0.32 mm. pretnjera, 5.80 mg, težine, našasta gdje i prve. 

Jednaka predjainoj, od 0.21 mm. premjera, 3.00 mg. težine, našasta gc^je i 

pre^jaSne. 

Pozlaćeno »rebro, izradbom jednaka pređjaSnoj, od 0.19 mm, premjera, 3*70 

mg. težine, našasta g^je i predjaSne. 

Jednaka predjaSnoj, od 0.18 mm. premjera, 2,66 mg, težine, našasta gdje i 

i predjaSne* 

Jednaka predjašnol, od 0-20 mm. premjera, 3.50 mg, težine, naSasta gdje i 

predjaŠne, 

Jednaka predjaSnoj. 

Jednaka predjaSnoj, od 0.22 mm, premjera, 2,15 mg* težinej našasta gdje i 

pre4jasne. 

Jednaka predjaSnoj, od 0.18 mm. premjera, L80 mg. težine, naSasta gđjo i 

predjaSne* 

Jednaka predja^noj» od 0.20 mm, premjera, 1J5 mg. težine, na^Sasta gdje i 

predjaSne* 

Jednaka predjašnoj* od 1,80 mg. težine, našasta gdje i predja^ne. 

Srebrena* izradbom jednaka predjaSnoj, od OJ 4 mm. premjera, L60 mg. težine. 

narasta gdje i predjaSna 

Pozla<Seno srebro, izradbom jednako onima pod br, 35, od 0.22 mm. premjera, 

3.75 rag. težine, na^^asta gdje i predjaŠne, 

Jednaka pre^jaSnoj, od 4.25 mg. težine, 

(Biti Ćt nastavljeno.) 



Fra V. Marun. 




Izvještaj 

Tt!ravitpljs?tvii Ilrvalskojia starhiurskosa družtva o družt venom radu i 

TI a lire d kn kroz god, 1899. 

gtultjiir, »-oMrfjno Ji' u ^ukupljnujii flolirovoljiiih f^rilopa tm odknti i u iiri»djivauji* «t:irodtivuoj^i tum^bug 
licvnt*ktt^ »*[ji>mHtitkjij kinit<kt^ tvrdjiivt*, 

Niji* Mkon» bilo rlim«, a ih\ oko toga ni' mi bili* upriLvih^IJ»<tvu puu-* nik'5 j^m»«Im^ im ^u jf t?l(^ri 
fiviljf' j«Kl*'ol)rto naUntJHl^ nf^pt je doj^tu niiglii'^ili. dn kad ihn/Av^im nprHviieljptvn kmt li» ^odtrm i 
Ili Ktlri nirttJi dnigo a/'iiiilii ni po^^tiglo o^jvm U>^tt. IhIo Im nvoju /lubicii ixvr^rlo Uđ «adovc>lj»<t.vo cie- 
Uign dnižlvn. Pi-itniti pod povoju upravu i odgovoroo^i Uiko o>!:roiumt jL!:nidjtniiiii, kojujo i!e«**r prepimih 
vjckcivtt gmdilo i (iogradjimlt*^ n nesmiljonr* i bt'zrdissirn* ruk?« hu ju npi:^t Iffnr. puna dvii denet^diKla 
vnudjtlHki rti^ilt* i kvarile*, ti' tdi br/ti rnkii ^aiiftaviti hurajtul postupak njezinog brisaitifa aa lica suniljd 
ogrciuiafi je i nt*harau posao, kq]>;j:a uspjeli *arao cić*^vidcima mogu dii budu justii, 

Nf'gn dfužtveno iipravittiljs-tvo uhignlo je m-nto vremi^iuiT priimn rajfpola^JvoHti tiovt'auth ^tredstuvH 
tf iiijt' Kapu^tido ni lut&ih ij^kopioa. I uvt^ godim* voijila su »e i/lras^Jvmija, ua glavnoiau aiajdjitiu MU^rd- 
lu'vtttj^kili Hpflmenika, du riinokAt. groblju u Biskupiji, Tu se, uk tolike ktiviiii^k« predraetej umio i nMu^ 
arldt^ekiouirkib i epigrafiit^^kih ulonnak(t. Od prvih, ijsmedj ontidoga, niikmt je jedan ulomak iir*^*ni 
meitndrnm, a završen IjiRkkoni glavom. Ud drttgib ua'UHt jf ulomak oduosiil tegurtju Sv. MafijV, « 
kojomu je ra/pravljano u .S. pj' g, I89{ij ibr L etr 7—0), Na tom ulomku i'ita »e: SALVM Ovim 
popuuja «e nadpptf odaoHDi oa Sv. Marijm SAl.VE IIIC SANGTA VlRiiO. To je tr**<5i uadpia nadjiMi 
na istomu cajep^tu, knji st- odnosi ua Sv Mariju. Nadalje je nai^a-Mta |jUva kipi(?u predfrtafljaju^emtt nekt»| 
vtte^a^ o kojemu jt* pimiuo u ovomu glasi tu. tGod. I. Br. 4, iiU\ 2AG,\ 

PromiAljttju/, da jt* pri odkopavauju bazilike na Stupovima u Biskupiji premalo nai^ii&to od no?o ili 
nrhitt^ktouflkib i epigralb'kih apom^tiika, tako da se ne možc^ da odgoneta til ime pokrovUt^ljii, 
kojeusu ta biizjlika bijiL^e po^većrna. nagadjalo s^<^ j**, da bi TOi'>glo biti tih tpom^nika razu^t!Do pri 
♦ ibližujim orauirauiju a owibito tikiženo u groblju »!& proMog BtoljiM'ii» koje se s\er^ sa poduevtit 
>«trijne bazilike. Za to se je odlurilo^ uz doHia jualue troškove i uza sumnjiv usipjc'h, tlati m u poinv' 
živaiije tjiknvih spomc-iuka. Tomu se jfi siad prui^.ihi li epa /-goda u koliko je jedna oranica sriajt'ikj 
bazilici u radnje doba preSJa u posjed dru/,tveuoga i^lana goHp. VJekoalava Draćara iž Kaina, koji jtJ 
ie u spomenutu f^vrhu veledu-iOo driiKtvu stavio uu razpoloženje- Neke rad je, što su na lom lemljiMu u 
tu t4vrhii ^jidnje gudme i^vedeut?, doduše uiet^u dale ^udjeuog uspjeha, alt su ipak (ii^kako ktakutito 
luigsidjauje podkrie^iilei te (^e f^e istraživanje nastaviti naHtajudnm god i no ru. 

iilavue isikopine* Uo ftu \i% sudjelovanje na<egji družtva bvedeue zadnje godiae, jesu one u Asw*ry 
trodgradju) kod Benkovca. Te izkopiae pred dvie godine naže je društvo ntiCtdu — kako je o tomu bil« 
ijfjvle&teuo u ovomu glasilu — ali j** njihov nn^tiLvak druitvo prepustilo uz neke uvjete Driavi. Ta 
u zadnjemu kolo vuku |H>d porom od for. 151MJ izaulala pvoje vje&lakn gradjevnog imvjetTiika ('ira I 
iz Zadra, i proti dr, Silcotti-a tz Trjila^ f!a dalJBj*> pokušaje tu izvedu, Tiru izkopinam od stniue nali 
družtva prisustvovao j^ družtveuS predsjednik n, Vjekoslav Mamu i urednik ovoga glasila got^p. Fru 
Kaili^v koji HU we brinu! i kroz %'rieme i?;kopavjinja, da *<vi predmeti, što bi ne odnoiiili ml hrvatsku pro§! 
budu pomnjivo sabrani i u družtveni muxej preneseni* Tom prilikom miknpljena je laafa zbirka 
devedeset komada kovinskih predmeta h ka^njeg pirednjeg i novijeg dobu, medjii kojima itim liej 
naužoieit, vitiea. ključeva, pntporaea i nekoliko komada kameuitih «tupf'ir*« \ nadstupina ii dohL* m 
ro dne 1*0. w o«tid n o Kt i . 

Krrrz te izkopiue postigniii je u ob^e jaeoeekivano tyajan uspjeh, o eemu Će iia svoje rrieme* » i 
na.ieuiu glanilu i u drugim tit»*opTrtima bili potanko govora. Sjajan uspjeh dot^ad postignut, i Alo Ce i" 
tinapred bez f-umiije postiri, na luieviuani Af^Hrrije, u prvom redu icasluga je naiega drtiŽt\iu 



— w — 

■ ' ii rnjtr i/Kt-pinr MMljotio II As«enjj» Mrljani ir. bližnjih Lifiana slutHj^f* *^ 

viiMf* I'jmtVvih kijc^n na i"tnrink*^ /Movr. NeU>m je o tom hvo fibavjeltm 

yi ^.1 , [Kni^iti* ie tiA mjerio i uvjmo B*^ ji?, dii tu It^it' /^ivalj**!!! ostaoni neke »tiirohrvntake 

I- ]f> 1 I *iii Hi' tnnHjilo i li ontaiirT jjretrAilt\ llrtljed toga iidkrivetji s*« temelji ^eiin« t*?kvi«e, 

ijJiiD iM>»lpornjfl^Mniji, ijrc*iliit4?rjjein i t^tiautimn iiUrski* trpi*?!i% riedkog kod um »titiuvauog 

La. h X — Xir vickji. t^ko urk^"«? imu )«tartUNk:ib grobova u nivuc*« ali u ono mato, $to jili ]i< lom 

m ptmimtnnitf m}^ nanfii^t iil cigti [jredmei. |>i» kojt^uiu b» »v miigto tla iiHUinovi ujibovo dobu. 

^n« LuT Ij I' DO j t* pred jui* lii j * ' f:uuu e /a | u i > ; ; < 1 1 vm tj ♦> *- ta jri I irvn t »ki iga groblja na t »rat* i r* i N i kol o 

>! Brt-riitrnu, tni budtir lo i/k"i*|niK* | utjirt^ka ohhiAl n Itrnkovfu, UHUod t^pleisika dni- 

;i, *f»H]Mt%Yijii >;i riđani obn^Uivdji i /^ibmtdii^ društvo no n|*mvitelJ8lvo ]** |inmomtio 

ibonu j>rntivii uikovoni mmovfdjnom p<»*^tnf>kii ftponumuti^ piiliti^kt* vlasti, du »e ult^i**' 

nu Namji*i*ttiiM%ni u Z^adni, od koj(*ga j« didnlo iK^kivami jsadovciljMiijin pft <5f tu- uuupried 

b*-ji IkAkovf »ttpri*k« mtH'H da inuitavi^ 

^ JI irucil>4!na purnu'ii, lito ju ji< ilružtvtf primonitin bilo tzdri'^ivuti proti va iiagovoreiitm »e^ljaiiinin 
pognuti b lamofiiijtb »)^V<»jiniH, |>re#ndom \rbovDoga KudiAtH u IWi u, sretno j« dokon iSann, 
i I -jfodno vrii^Hit* ino«:^i da uaMtavf iskopini*, 
^ko B** i**k<)m mitinle godihr* iiiji> ij^vrlo dniffih obMi>JinIjib Izkiipina, ipak j«"^ drnitveno upravi- 
poiitiijivo pratilo *vako siluiSijno »Ijirinar^ko odkri<^e, i\o bi »e \i okolici ttćinilo, pa jv i titu 
p<^)^tiglo lenaliilh u^jrha Hnbirajm'i i odkupljajiit! Laka nudjene gtarjofike prtidmettv 
.' kninskoj ivrdjiivi fllurajno tmSn^m eu, kao proato izradi vo ti pri;:idiim uložena, dva ulomku 
vatJ«Vib i4nborf*/bi>ni nn^Ji'iiih phit*'ja, iz didit* brvutnkt* siimoiriiiltioi^ti, a u itdu biv&t^ »vojnii'kr* 
' u ti^toj tvnJjjivi tilrmmk |jila>»tni koji pripada pozojilom ulomku piliistra n Đa^coi ranEPJu sji 
ui: ?iTKFAT»lN- (Vidi ovaj t^m, < nid. K Br. L ntr. 2li -^3 i Kr. ^i, *itr, J^i^*!.! 
Jmitvo j^ pro^^lt* godinr pnmllo od vmokoga e, k, miaiE»tiin^tva «ea l>ogo6lovjf i nik^tjivu ut obi* 
M>dpiini *vd for. 5iKi i dnigu i)i van rednu (id for, iMJ(>* 
initi liiko primlio je od N. V. Cam i Kralja Fraim Jo«ipa I,, i^ Nj<>gove privatne blagajne, pod- 

.df*lji ^Štar^evieevft doma'*, u ime dione odplate legata, Sto ga je druAuu namieiiio blago- 
dt- Ante Startne vi ^t i^tplalib nn dru/ Ivo HXJ for, 
iriMc pnižlu godinu pritiiuptže tiepijMreilno kao tianovt naS<*ga družrva; 

I*. 11, gg: Ivau Kft^L Bemoti, ob^in, »rimar, Muć; Ljudevit Sova» kn kot. sudac, Samobor; 

jd AnwTi, nnrVlnikp K<^n'ub\; Nikola fllavaiip |:K>«jednik^ Podvižica — ŠuAak; dr* Ivo Tironj, 

pria^tHV, Knin. Nik*« Aif/iju, «udbt*Di pimr, Viktor ilivbica, »udbeni prtMav^ Roko Btojanov, 

i r>rni§iij Mvi redoviti; Fenlo HeiTler, giui* vjeroučitelj, Rriževei, utemeljitelj, Zauzi- 

loga povjerenika g. Ft^m pL Akaei6i priatupt^r p* a* ggi t^tjepan Haramia^ velelriac^ 

Filomeiia ^epwidd, trAkinja. Otoi^ae, utemeljitelji: dr. Ivo Krstelj, odvjetnik, Hibenik; dr. f^ime 

t-lujk, Pazin : l.ujo JSiniAt, mng- pbaima€me» Eieka s t?ianko BortVi^, trgovae, dr. Vladimir 

, Nikola Mnteljan, ponjednik, Jof*ip f>inokovina, trgovac, Miro(*lav Akurtn trg, Činovmkj 
. . ' i!i ,/.rtovi/% pliarmaeeul, Nikola Terkovi^^^ trgovac, dr. I>raguLin Otto, lie/"nik» Dragomir 
.%:. . ,ri .,uik^ Bizji ?avleti*S Marko Fmni^ii^, trg. einovnik, J. Pavlov it% trgovac, svi na Eieei; 
[it«ie, trgovac, Joi-ip l^oljak^ kr. kotjunki tuži ni r, Ante Ba^i*"-, trgovac, Ani^e Fran^'^i^kovic, trg. pom.,, 
Mikulcići trgovacj Frauo Smokovinu, trgovac, Alfcmso Hteinert trgovae, Tomo l'ukaliil, trgovat'j 
l>&rti]] Ziiiaji<?, kr, kot, pris^tav I. rasereda, MaSek i drug, tnedjunarodini ageticija putnika, Fran 
medjimarodni ineŠeUtr, ivi mi Hn&aku ; Ivau Kolakovit^^ kape^lau, iirobuik; dn Konrad Janeliil, 
ik, Voloskor Jr*. .^tjgli<*, imsjeduikp SeĐJ: Kr»to Bro/4jvi(5» pos^jednik, Kostrena — ^v. Lneija; dr. 
t liui^, odvjeliuk, Trati; Uiago Vlahovif', trgovae^ Lambert Krinko vii?* trgovac, Vladimir t^li- 
rgovac, Senj; Ivaii Oobribii žnpnik. Lokve, »vi redoviti. Zauzimanjem dmžtvenoga povjerenika 
ke Siroikonća; Nikola [iL Mirkovit^ pobjednik, Pag. Zauzimanjem društvenoga povjerenika o. 
Vrkovićaj dr. Ivan MaMvi<^, odvjetnik. Sinj. Zau/J manjem družtvenoga povjerenika Luke Borovea: 
Xim Laua, odvjetnik, dr, Dragutlu Barkovit-, lie(5oik, Hiajik. Zaiueinianjeni družtvenoga <51ana 
''r/anića: Auguntin Dobrilovi^, upravitelj ginmazije, Ileurik MasoviSi<^, [mrežni pristtav, dr. 

' , p. k, pri*<lu^nik, Kotor. ZauKifoanjeai drui^tveuogji i^lana dr, Josipa Pliveri6i: dr. Lujo 
t^t uveo^ibsttii profe^r, Zagreb, bvi redoviti. 



Bibliografija. 



BuUettino di archeoiogffa e storia dalmata publtUeato p«r cura di Fr. pr<if, 
Anno XXII. Nm. 3, h?adrwij: NeobjiHoiiaiijeni oadpJHii: Saliii. — (\\m ^V(*>tiljaksi glinenih nabivvlii^nnr 
god, IH*M- od c% k. Muzeju u J^pljftu. — Ofjecm ^Ijeb *.La Dalmafie de T lu ni>7 ?i 1H15. — Namnn <VuJ 
1 mar&kl salie^ Nafone!. — ^ Nw>t 4* HadrAaj: NeMijelodaajetii iiad|)isi: fvo^eviii, Vid Neretva, Mi- 
Žmuvuica, 8o1in, — Karona-Vid Neretve i morki mlrev Nuroue. — Oejeoii djda .,La r»iilmtttio d« !» 
nOT li LHi5. — Nra 5—6. Hadržaj: l^kopiu*^ « šturo krš6ui«b>m groblju u ibru^incu u Holiim go*!- 
IKf^B, — Iznaša J^rt odriOF*t*ća m na MtarokrS^au^ku groblje u Manai^tiriuam u Hiilmu. — N»*objf)t»tkMJ?«i 
nadpTsi: Vrba-FoaUiije pokraj Mvi(%, Ka&teliiovi, KaSti^l-^Ufiltj^ Trogiru, 8<jiin, HUifigrad Hvam, — K«J^ti» 
iVidj i mljev Karoiie. — Ocjena djela: ^ijt Lhilmatipe de V a. 17^*7 k 1815.** — Tri ririiska Mirkofag* 
u selu Vranjjeu pod povrćem mora. — Pupiii upravitelja grada HpljetA pod tnletaćkom vlailoai od ^l 
14^^17117, — DnigT medjunarodai kotigreR krš^anKkih Arheologa. — Polača Omklecijaiiova m Spljda. 
— Novi Arbeoložki MiJJ!ej u Spljetu, — Stannake vief^ti. — Biblto^alia. Ovomu em sve*ku pi(loži*fle 
ćetiri tidjliče, od kojih prva satfrži tbnsi ftt^oVrš(^En«ke baifiiHke na tri broda na irroblju u Munižincu 
druge tri douose perf^pektivne etike kraanih luozaiika, kojima m polaracani lievi limd i proteza i-^ti' )^ 
Kilike* Kao oa mnogim starorimskim mozajieirna, nahodimo i na moKajik« lievog broda mariiNn»i<?k<- bn- 
sriltke *yetvero8truku pletenifa kao Sto 1 dvo»tnike pletenice koje spajaju zjiuzbine krugove i ćetvuriin' 
na koje Je rajedieljeno polje mo;«ajika ^ Nro. £». 8aiiržaj: Neobjelodanjeui nadpiei: 8olin» 8tol»re6- - 
Neobjelodanj*!ui nadpiši Muzeja Pv. Donata u Zadru h Podpmdja pokraj B^ukoYcu> k Nadiiai. - 
Ocjena djela ^Ij« Dalmatre da V a. 17t>7 h 1H15.'' — Nekoji dokuuienti o bivfeim p!em**fvitrm nbi^taam Hr, 
i Nma, — Naši i^pomi^uitu u c- k. Hredihojeni PovjereuRtvu za umjetoi<*'ke i povjeiiiiue Hpumeiiike* — Nr. i 
SadrAaj: Neobjelodanjeni nadpisi: KUsh t^rd u, Hnujine, Poljica^ Ruuovii^ Imots^koga. ^^ Smriuski uafli 



■'ipanu. 



„Oratio^* ž^tTpana Poaiđar&koga — *.>cjeua djek ,Xft Djdmatie de V tk. 1127 ^ lt*l5^ 



Nekoje ias prave o bivžim pjeniitfkim Ob(5iuam Raba I Nina, — Huiriai^kit hnnhtdCn odnogjjji na topografiju 
starogii t^olina, — Iijuedju popila darov4 koje u ovom broju ..Bullettifia" javlja Ravnateljstvo c, k 
ftpljetfikoga Muzeja da jih je primilo (ni j^oap. Petra iJidoltća iz Ho!ura im Brai^u, dužjii f4mo da oTiiji* 
preoeftemo zlataenttu z^ nf^ vient, koju [iriob^^uje i^to ravnateljstvo, do je špom. g^>8p, r,<bt(ova*» ju^* 
vje»luo-aibeolo?tkouiu druBtvu .Jlibaru" ii Hpljetu nekoliko naiiSnici^ tz X— Kl viekji ^ želudom na tili- 
gnmn VI uarocbiiig hrvatskog doba, koje ..da mi nadjene u stariustkim gro Ilovima kod Selaca. ** 

Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovrni, Urednik Komita llOnnaiiii. X^ 
mm. 2 i 3. Sadržaj: 

Dr. l*\ M.: Dukljanska kiaijevina. 

itr, Unkar HoiHirku pL Ztkras: Uvh rtint*ka uadgrobua uadpiaa iz Janjiue u Dabaac^i iSct 1 
Hi i kom n tek»tu) 

lh\ i'ln} Tfuhdku: I>va |»reiii«torijaka nalaza iz Gorice (Ijubu&kog kotarul (Sti 2 tnbln i \tl 
ulike u teksStuK 

Dr, Karlo Paf'tch: Nove tekovine muzeja u Kninu (Sa (i5 ali ka u tekstu). 

Franjo Otnihe: Ronajaei u vojniStvu stranih država, (Sa 4 table ti b<tjama.) 

Ttuthr Ipprn: Hutre erkve po MJev<*ruoj Albaniji. {Hn ^ž wHkr* n tekstu). 

Vjestnjk hrvatsko-slavonsko-dalmatrnskoga zemaljskog arkiva* Unsijujo dr* 
Iviiii Rojniku ć- K TU aski, kr, zemalj. arkivar. God. T. Bv, 3* Zagreb 181*9, Sadr^jy : 

Kiai6 Vjckosim: lln^at&*ki bani za Arpadovi^ra (1102— UiOl) 1. Bau Behie tll44— U^^s r lITJb 

J>r. Luka Jdi6i Zadarski bilježnički arkiv, L 

Mutfdič Mih: Regeata TaŽnijih i znamenitijih izprava senjakih arkiva. L 

ŠiAi^ Ferih: Bartolu kaezu modruikouiu, Priiog genealogiji kriJkth knK^aeovju 

SmiMm.' Dr. Iv, pb Bojnićid Jofi je^lau prilog za povjeat banovra Jakova od plemena hubić. — 
Dr. Fr, Kos. Opanka k aaatavku dr, Gavre 5huiojlovi6a „Ls »irski pisane crkvene povjeđii Joaijn«^ 
Efeskoga", — Laszowflki EmiliJ. Vieat o haranju Hej^e t?aracena po okolišu Rače r MedjurjeK^iL — - 
lja8Zow8ki K, Tri šajamaka privilegija XIV, vieka, — L, E. Zadnja vie^st o banu Ivanu ViUivctL — 



— r>i — 



L. K. EpiUifij biuitt Potm EM^ci*, — HporfiiiS MLrku. Frflog j>ovje*^ti 



ftovjistfii opatije Topuako. 
u Dmganiću« 

L kmJjcvine. 
irvat'^ki hmi uv Arpiwlovi<*.H (110^—1301). 2. Bum prije i priulije BetuMK da 
!&. 

r**# Jfa^*(f. Iirgt**tii važnijih i /.miuit'ilit u ib ižtpnivH Henjukih arkiva IL Ki^g^ta k«pU>bkogii arkivft, 
>f* hmka JtUi 7m\n^k\ lnljt*#,uit^ki arkiv. 11. EegisUr Kfu^e de TamUo g. IWX do gisd. 1290, 
/*ir KUuć. Durovurm kralj« P^ae III. ilVj krikiin knezovima m Henj jeal ^Mlvortna. 
' ' V Klai**, Capiti iu>(*tra Kavica (?). — K liS^Jiovv^ki, Dvn saja!iwkft pfivik^gija XV. vieka 
^ f^ii -;m:i, IJinki rMarijj istuinrlu pirea na*e faune. 
■ /r.-r, !'r..lj,iije Matn Hi*glif*r, 

Jetopis jUKOBlavenske akademije znanosti I umjetnosti m g»d. ISfiH, Xin ^v. 
u ^toi. nsji-m obii'AJtnh vir*iil o Matiju akark-mijt*, «i fijeduicajiiii i BikupAitnama obdržiivmiim 
^*i. im^ u* kne&trtjji i mt'uuu, mMA ava svesiku ukiui* Ijetopi«* rasspmvu Dra. Mil. t^rppek: 
noeit", Le i£VJfM(?r o jiriniMtu kiijiiuice, popis akad**mijuiih fftzpni^ik i knjigd 
jiiipie pretiilatnika nii abuJ. publikacije 5^a g:od. IH^b* 
rvestja muzejskega društva za Kranjsko, Utejuje Aniou Koblar Let. ix S^S- 
iDa: 

. Simitn HuttMf: Rimska ijeatji „Ai]uiltMa-8bci&^' iDa^je), 
, Ir. \ 'rht rn ik : O VjiI f nt i ti u V*i 1 1 J [i i k ii , 
. Frtđoitn f^vrić: Zfmmenilt Sltiveiici (Dalje}. 
fuli £api>iki 

. L Vrh/imik: Vnmtuak^ feiiitvif v [jjubljani* 
> A A^k^n-: Hl4j¥t*ue<ki priHegi i» IjublJanKkega ii4wUujga arhiva. 
' ^'rfwrn*k; Sluvt'fi»ka pesem pri vstiijecju pred d vesto \vih 
i rhuvmki Fraućik^k Juliani. 
*i^ li, V^eliina; 

. A Vrhm^jK' Ilem^Tiiiniki v dobovskih faniih matii^fth, 
. Jmilfi fiurif: Sio¥0od 4aho%niiki v zagr^bl^ki SkofiJ'u 
iaii lupisf^i 
. /. F, ; Kobf lice podč*fdna nadtoga. 

* ' ' i'T&t^k Jakob barun pl. BcIimidthLiliV'ru 
i prisegii* 

. A. Ktthlar: Blovcnicii. 

. Ur, Fr. Koh: Qtm»r Amult koi vladar po alovouskih pokmjijiah. 

feiii mjftMki, 

. A. K- Starinske uj^dbe im Krargflketo, 

, /, VrhfirHtk-' Rimo na Robi^-a zbirka mubov 2 L 1871. 

/^stnik ćeskoslovanskych musef a spoika archaeologickjch. Eediguje a vy* 

liiĐi-m r.irniak. l>il III. l'm^ il OUhuU: KmVtl a osada y Loftkh u rMavi, — V^roCiiI zprAva 

y muMTJdbo spolku „V*''da ('^\r ea r. imn—d. LlU^raUira. 

'isilo IL Obsaii: V^roi^ni aEprifcva o okr, mus. spolku v Mu. Hradifeu za r. 180B. — V^let do 

JI. — 5tttx<>lit0oell VI* ^lijihrtcb oivttj niradnf. — Muaejiil ^polek v Pardubidcli. Kmhy a 

T niiHttuit*k^ sTi laici »taro d Avne. — Zprdvj'. — Literatura. 

U. Obrtah: Muti*^jjit spolt^ihjoftt v Uh. Bfodt'. — S^tamžitnoeli ve i^bižb^cb 0Bvety Dirodnf. 

-IKdt*k Parfitjbifk\ — Koihv a obrazj v m^'^^fanak^ ^viOiici &ta^od^vn^^ — IJteratura. 
/6stnik slova nskych starožitnosil. yyddvii Pr. Lubor Niederk. ^v. U. Praha 18^»i 
• -vHitak pregleda gmliAnje^; rada na palju alaveosikog atarinarilva, koji obsiže atr. 144 u 8-u, 

AadrAaj; 
. ^luvaiu* a j*^jich aiithr. v»taby k jin}"^!«! u^irodftm EJvropy. 
L Etbaolugick;^ vjvoj a jK>ćatky dL-jiu »loviiD^kjclL 
L Zivtkvf o aiUezecb arcbeologit^kj^ch. 
i. Prđce o rilKD|iih oborecb ktdtoij ataj-oslovaoakć. 
h Fnce rizu povšticiiodba. 



— 52 — 



6. Dodatkj. 

7- lndvx 6ipiar*vatelv\. 

Pfiloha T. Beznam <?artOpit4u* 

Piiloha U. L. Niederle, Zur Fmge ftber deD iTrapmug der Hlađen, 

Od hrvatskih pirnt-a nalftKimo u tcjj gvezci popiniiDe aamp neke radcj^e Ikfjuiif^ićiL IJruiiitiitdn 
rureića^ Hovorke^ Jelt^^a, KIftiiHi. Radi(^ i Biai<^iklii^. 

Pam4tky archaeologick^ a mlstopisn^. li*?dakU)r T>r. Jo^. Lnd Pić, IHla XVltL *?•- 
V. f. imB. Obaaii: 

LoretAnekj poklad v tVaJ.e aa HmdĆauedj. PopiHiiJl Ed. }?^ittJer a dr, A. Podkha* iTalj. XX 
XXa, XXX.-XXXXI.t (S vvohr.) 

Pra<?liUloricki^ lebky v (ethach. t5pra(x»val Dr, Bok. Heilicb. 

Ndlea mind z Xm, it-fd. v Strmi lovć. (Tab. XXXIL) Napaal Josef 8m(ilik. 

Mourttrjuace sedleekfi, {Tab. XXXm) Napt^I dr. K C'bjtil 

Pealterium t roku 1515. Popisuje Fr, A. Barovsk^ (Tah. XXXiy., XXXV.) 

Zjiravy ik drobiiOBti: OznAiueui umrli. Z Archacfilogicki^ komiiie t'esik^ Akademitt, 

Ku ćlAnku Dr. B. UelHcha ..Piedhistroicki: lebky v recliach\ — Literntura. 

Časopfs spolećnostl ptMel starožitnosti českjch v Praze. RiitV Mi »"* 
R**dattor Ut. J. Y, PinidL Ob?aii: Jo^. A. J\ra: VV^kam Jfpoiei'DOSti v r. imi. ttž lS*)ist, t:?^bi n ^ 
IVJattje. 8e 2 tabl4 — Rud. .laiiovakv: Boupii ssvanu v okr, bejtroaĐi^tvi Holeftov^k^ia. iS 5 ol»f,) 
Joa. Salaba: K dC-jmdm poddiinstsri 17. a 18, stoleij t rediAeh. — Vajt. ryt JCrAl « [»fibn« Vodt: ' 
fitJedovi^k^ch pe('!etech* (8e 2 obriu!*) — Jor. lermak: Dodatak kii članku ,.!^'U'ehtiek<J u erhonn rodu 
vflvarsk^" — Pavel Papiii^ek: Jedeudctv iirfbae<>ltjgit;ky tijef.d v Kyjevt\ — V'ojt. ryt, Krdd r. i 
Vodv: otiflkov^Đi u odlivđim pećetl. — Literatura. — Ru^ne zprAvj. — Ze spolet^no^ti pn* - 
rttžiluoati t^ei^k^cb t Pra:cp. — ZiiakovA pHloba, 

WiadomOBCi numizmatye2no-arch©ologfcznep Rok jedemifit). I8yy. Kedaktor Wl. 
Bartynow2*kL — Nro. 1. Treftt?: WaL Dag. t>awQe giafki ptdftkie. — Adam UbmieL ,\lat«»ryaly «fti- 
gi8tyczDe. — Jozel' ZielinMti. llaDUSifi Trjdnert miticraitilr^ tnenaicv wil«n3kii?j» Elotiiik i pieotiUtri J. 
K- M, Zygmutita IIL — Miebal Ranica WitatiOwski, U'ykopaii«ko pr^pilhistunTjRDe n. pow- koUlcim* 

— Michal Rawic5! WiLan{>wftkr, Nagrobek w ('hi^dowie. — VViilerv Koslrje-^baki. Kolekcy(>ao\v: 
uniniiGtiiaty€S!Dyi!b i ich kaialogow>uiie. — Wyj§ilki z korespoudencvi Karula B*?yi>rtt, - i^p 

— Kremi ka. — Kore*<pondencye ltedakcyj, 

Nro. 2 i H. Tre^i?; J<5Eef ZieliJiftki. Rvs historvcznv medalter&tHa w iNiluce w XVI i XYII wi*k 

— Adam CbmieL PiecK^cie židovvtfkit*, — Z, Zakržtnviiku PrAy tv;ynek do /.iiajtnno^Ji Polid*m' lk4e4jM,.. 
Chrobr«?gij, — W. B. Dwa Dieopit^^ue talarv 7, rok ti 1050'' i IfiCl. — Arbim Obrnii?!. Tfciiv mu« 
KmiamtTM. — Liidwik ŽytyjfmkL O kurbauaeh i niogilaeb na V\^olyniu* — J. R^ieljt?l. Wyj\*lkj i ' 
reBpoDdencyi ivarola Beyera. — r^prawDzdauia. — DstJcbi oru(Swioae w iiinyi*h n^tm^immU'U* — Wapf> 
iimiciDia o 2inftrlych prttfOWDikafh 11a polu Dumiziniityki, arcb^logii i iztuki pobkiej- — KroĐika. - 
Wydawi]ictwa majice ^wi^zek t numhmnijk^, nnih^oinpi}. i bistorvu. »ninku — Korc^jpoiidcocjc K« 
dakcy!, — l)ary, 

SwiatowIt, rocssnik po4wivcoiiy archeologii pfK(*dd3iieiowej i badarnom pter^otnej kiihiirj [»^Iskir 
i «lgwiaAakiej, wydawaoy wtanuiif^ra Erazma Majewaktego lom I. Warrt/jiwa. — E. \\"e«d(? i Sp. lOT 
u 8" »tr, VI i 210 m 57 nliku u tekstu i 11 Ublicu, Cieim I nib, 8*! kp, 

Possnati poljski starinar i folkloiieta, Era^mm Majm-Hkh po^eo je tt Varsavi da i«dajr 
menit sborDik iKsavpĆeii izučavanju poljaćkvb t u obće Blavt?riakih Htarloa. Zato 6e mu biti 
bvalan evaki koji m *auitua ^laveu^^kom Jžturioom. liogiUi Hiidržty prvoga Hvezka ne omcdja^tijt* «* 
na kvorae radnje^ nogo pruža i krasan kiijižu'irni pregled i ^kiip i^aniniivrb vii-sti o arbf»ol<>gi"**noj tiji 
latDosti kod Blavenl Novomti u>m slavenskomu Hboiiiiku upnivljsvuio uažu ^^rdll<^Tm dobmdoib<ja, 

06oap^Hid npetrOAaBajdfl Hayic^ wb HMnepaTOpCKOM-b C,-neTepeyprcKOBo- jHHBepeBTi^ 
Hft očisaaae n iiceetniee Mu.iyniy\«ii 1^99e— 1900 rc*,\s. Iz tog bogatog programa oaukA, koji* Će ^* V 
tekviiSu uč. god. predavati na petrogradakom tt\eućili5iu^ izuiet «^emo ^amo om* M^ <5e na atolici 
veufike filologije predavati redoviti profesor V. I, lAtmututki, na§ prija t**lj privatni d#*^euat F'olibr. A 
Sirkou^ t privatni docenat A, L, Ffjifudin, da uaSi i^itatclji uvide, koliko ae ruaki u*^cajai!i Aauun , 
naSim eiarinama i tiašom knjiieTDOHti i koliko nu kod iijib nvalena djela ria^ib UnmtAkib u^imjakA 
knjiđ^evnika. 

Prol". Laman »kl : 

U jejienskoiri polugodištu, Izmedju ostaloga: 



Ulj 



- Ki — 



'i«ka-bnmUkii kujiŽin'iiOKl u Uitluiiifiji i u IhibrovHikd, nftobita ud XV tlo XVfII vi*^ka. 2 

uo, FoMniL'iitt iljt*hfc : Had Jti^ru'tt \ Ljuhi<'ji na |*cdju pnvji*«ti n,Ait. ktijiAovnoati lJ:igir^tfVA 

;u ./ ' 11 »V-^koj l^if^jMinvoj ffii*ikloE**'diji, i LjiiHit^evo ihih^HUt knjiicmit p'^pje^th Jurfu- 

ikti i> ' L-pravH [,jiiliii'a i Ftui kogji i dr. w Hmia jtiifo-iltivrnisk** ttbidrtitiije i u Jii^trevii 

^h), — i^hirkH dtibf<jvTiAkili i nob^r ditlmntiiifkih sipiiittleljti n uplujmn *ivi>Ujpmiiiiii — Stan jdivt 

' "^d. Jtigoi^L A kad. 

U)i3 |toll|)£odtP^|r : 

j ^ ' ' ukn knji/fViu>;Mi (.NiLstuviikK 

M*»di .j: H*uglAhutijt* m*kib im/Aim I rjMkuiuinjiiU »z -»iMjnuka H»iekfjg% Df/mmcnta hi 

*^roantAr fHfiottum aHtuftutttt iHtifirunitu, 
i*riv tjnc. P, A. Sirko**^ 

1. £^)u>rtie^ko stiifiii**. 2 HiHl^, -* >fedj« u-ntaltrn |»f»mfn'iii«j iljtdijiiiu Mjir**lir, Starem u thtent^M. U 

iti lim^, 

2. ^': »dirv;it>^ko. hJ.vv<*n!*ko i <*!?«ktj: fduinika i fxuirfi)|agij» — 2 HHtru 
4. !* i^khn niirjf^rJTfnji : 

)** irkjstr*vu srbniTJ-hrviitakib ^itarih i iirnih — Ž 'miIh. 

1* 8ttiV4!tiiik«-- «tm-ia!i (NasiHvakj. 

*S, Blmemkm ©arj^jii fNasiiimkt 

Priv- doc. A. L. I"ogyiliii. 

I, ?4avenHk»^ Hii\riiit'. 1 mi, 

± Po vj 1^1 d nbro v ti i'k i . k \ tj i ^ « ■ vnost i — I ^hL Poino^iirt k nj Iga ; i ^ u rt » ^« nni ii. I *o vj ei*t kuj iž« v nutiM 

kl* I t^^^eik^, mm. 

La ZedJa © I a dinastra dei 6a I Sidi. Stud! sitonei dt>emm*titttti di;l prof. fUmcftpv 
h. i^pljc*t. Ti|iogr. i^^c. Spaluiioa Hi. L^ghi) lHf»9. i^tr 335 u J*-ni, i tri geneHlugit'5nt* tiihliee, 

«i>m Kftf/ht kiftliiomju** »e tui Hoplii'i i Uahn u x«Vi* prof. Ittdrirh biv^u i?r^w> dimH^pju Onm* 

uiji* iiijeiiU* iiiLi imiimiJ nLCpoluiivn vrt'fiii*uii d^t podmliDO ispituji^raM Hridržiij onui^ut« t>vi? 

, koju je pišiUKi Uli irintdju mnogulirojnili f;ivoni, nego tVmo sitmo du [K>priiviirit* neke ne* 

.>jii Ku »<4 j^. G* piidkndp un mjestu gdjt? pij«? fib odtifj^jtjti Jurjii 11 Stracimim Balftit'a «m 

n KofLTuIrmi. 511 aino »e i^mtjljilo biivili \\m m^dMjimi ptjvj^tt korćtilftiinke, pa «mo mogli be» 

muke da (fpaiciioo ^pomemit«' prof. Oir-lclrli^evi* nedctpilalkt?, 

N« jf-rlnom roir*tu »»-tr. liw>< uvoje knjige piii' g. iJ. da j** Juraj II* Siriicimir BaLIić »df^-Ho niui 

j***t r/*af ittoka tri gi-utjno, iu ji-jit kmr. cielti I3i*9-u. ućinivAi ih (ipfHvIjnti mjerio sebi- npm- 

ma i Diimjt'i*tDir'.im!4, a na ^Irugum t^tr '3l5^2ifi) opet iirt je nj^ivao dobrot'iuuivo kui^lfjf Kaf'^ule, 

lY1 i II rum, i da jih j(u otmjeni kratka prekida od svtl»MJa df* krdovozst 14fHX oustavici rairatj umivati 

rni.^^n fJana žiivolii, to jont d(* prvili dana prumuljeća 140.3 giid. Ni jedna di drujra oil tih tvrdnju 

iii» y*<^tm; jtT eptun, Ikl^ić mji? oUtki* KftnhtH i Hvar držaf» niti same tri gudine, niti h^ pti 

, r-iiicinia nii>h* dobi^jili tlu jih je dr^aci upravo do i^mni^ to jest preko *^edam pi- 

i i/priiVH konHdiiD.^ka/i koju apominjo Hal^i^i kao knev^a. jest oiia od \.K srpnja 14<)3. 

' ^auiini > fHid god, 14(>3» daje lad^ bio kunHdnnf^ktm upraviteljem mjei^if-Hniti LnkAa t^m* 

da jp »*%'nju uj<]»onH.'Oi( ot^tavio u izpvavi dnevu l:^ veljat^L- ih te ^ocl ali nam i»e kaAe n ^^ije 

r upravljao. Zoareio a trf>liki»., da je BfilM** u *voje doba bio fism knezom, pa je u Korčuli uijf^to 

Iffjvo immje^liiiket koji ac* n sivim poastiaiim nam i>.pravanin kovu njpgovim nkarima^ \m kad 

ti Sinkovi^a tove opraviltdjeni (r^ttore) t. j, knexom, ti'pba svakako razumjeti, da u to doba 

' tiij** vi; I- bio ktn*/,om kort uljinskitu, tia lio tim upokoje i tadnl^nja promjena vlade. Prlpovieda 

^ Jjieir'lj fla trn m. grudo vf^ Ziirliir, Trogir i l^ibeDik, od kojib je prvi dneva 21 kolovoEu, drugi 

id., tr*"ći '15 !!ilud, 1402 ^od., pdzuali kralja Lmli^ilrtva impulj^ktiga m gospodara, te ^u jHieeti pi- 

n^ LatiiKlavovo injesilo ^iSauiuovu, priMtati i gradovi otoka, a iiiedju lima treba rarumjeti Korcitlm 

LT, J\i*4cj ji^ pfik BalSj^ bio primfo kueiiju otoka Hvara i Korćule od sSiimana, a n veljači 1403. 

limo Kl Korftult fkn^opi kn<*m, Irelta nam pomisli ti, ćm je ovaj upravljao ti ime l^dislavovo i to 

i ttuitijih daaa 14112. godiue, jei- ji« BalSić h\wj aa Kofćulu mje>^to svhv frvoje vikare, 

.<^e.hioht*'n GHedietjlandt* tm Mittelalter ^U ErscU i Uruberovoj Enciklopediji. Sv, 85 [I] i 



*J Antonio Paulini -— Uaudogo di*i LV»iiti ecc. di i'uinioliL kdao V. \'uletiĆ-Vu kasovi^ sitr* ^'2. 

*r Kav. dj, «tr. 3t. 

*} MtMU. di Tr. str. 37ti. 



— 54 — 



Ne xuii ^i' mi ii-melju b?jth podataka p\he iir*«f, th, iJu jo BnlSt^^ovo kiirit^vnnje nn Kur^iili ijfp* 
ktuuiu liiio <>*] >*vil>i!jtt ilo kokivoxji njjrR»vjt l4tXV) jer nv imvadja jsji to izrorL Možt* »e jtHimo d»- 
^adjaii» ih\ je ou porarnlin nu taj |n'i*kid nt' naliodc*'' u DavtMleuom. mjUr* kriti«5iiom i hvK ikakve kritik** 
tJftdaDCiai djelu Paiilii\i-a iKUknutih i^pmvn od i!neTf)i 14 ožujka do 14 ko), Um, Sto nebi bilo ni naj- 
mnujt. omovmo, jer iiomanjkiinje h]mivk u «t(iu(>v*tt>g riiždoUlpi ne iriože dii bude duks^om prfkinu^ 
i^tjinovite vliidnvirin kito/, lo niisiiloblje. l'uuljpi u tom prekidtinjii oi^U um pi^v^ ut^go kaio i»tr. 51 a. d.», 
da Kfirs^tilftoi niean prizuavali HalSii% ^h kuL^zii* uili iijt'g«nog t^imje^iaika, koje »Ia bu bili skitiidi knto» 
Bp Rizumijf^ po i /.prav i liut 2S, kukI 14<iL dot-iio f*ti pnzijati u onoj doc 1. ruj. i», god, kpmvu fv<! 
*iy Htud. 1401 objHodmiio je Lneii^J* To jo od|fnvar nudaca i vie^jiikji k€>r<*nljmakih mnlclmai vivćnictiiiJ 
»^pljtft^kitiitt, gdj»* Av pravdrtjiJ da un^m ui&m kamli pmliv fcipljft'ium, nego da »u morsk«:iniu /.«jh> 
vjt^dniku rekli, da mćv dit priumjii Bit]*it'iwn vikjira i da t\i*ft* da piiznaju kMt*xa, nego BAiDogst ktulj* 
ugarskoga* u di\ m ajihovti kut^žijti M'iU htmi\ <Vtvorica; BalAić, kralj bo^s^iiiski th Tojvoilu Hem>jf, 
Filip lieor^Hi i ^^pljel^ka go^ioda. — Tuj je pn^kid inijiio do 12 truvBJH 14*>2, u uiožda i mmijf^. jpj ^*' n 
istpravi to|?ft djiTiii pri/nujt* Biil5i(? ka«*xo»n. Nnhodim u toliko ieprjivi* dne 3, o*. 140?, koju kuinmik 
Jakov Arueri doiiawi u prt-pisJii, wU u njoj <iqk t*i* pri^tuijr BalM<5 kiii^aom ijsUče i^^? kao Tspniiiijefio 
injp-*<lo fijogovog \ikflra: ^ I ae<mfr Uudeu ri«4r*</" . , . MogiK^e je dakle, da su ae Korćulaui ir priimjt- 
ljt?^ti Udil g. liiinirili » BalSit^iera, a da uiesu htnill uikako da prinse vilf njegovog vikara. 

tMatijajut^ ¥t» Da PauJitii'«. piii« prof O.^ da ^e uaboile popisnu! mIi^hIh?! BalSi^evi vibui m 
Kort'idi; 

a I ythAa j^ifjlcamfh , , , 1397—1308. 

b) Martno Mirttsm dtHlo po i Miroši-viti di AnlivaH . , IStri*— li(1ll 

cj Miirtioo Ci^utivalia di Anti vari tbir Agtn*tr» » , . . I4i)l— llOtJ. 

d) Lucsa Senkovic dal (ienuaiti alP Aprili* , , . U(B. 

Oi^jem Kitoh: Ki(jkfnifa, Kort^ulauimi, koji može bit Mi-r;ivlj;M> IvoiV'MldUii Kul> viknr Balnbrr. 
a Tie kiKi reklor, kao lito po^r**iiuo navodi l*au|jiii. od poi^etka I3tJT, pjdiae do nekib dobu 13£Hm ur 
aahodiru da jf« do MiromHm bilo ikakvili drugih Bttlsii^\*vjh vikam ita KorOuli — MiroAević pak mjr 
u ispravama n^avao Mifmf<i, kako bi ga lioliti potiilijau^ili g, prof, G.^ kojf-jo?! ka*e t»lr. l*1HVj ,.eui 
po\ difiMt^po *i|avicamotJlr Miro^evi^'^ nejfo upnvv J/^ro^rv^f^f^A ili mmm-^uvh. hprave pak aip f|M>iniiiju 
nikada nijednog Mjirtiua kojega g. O- broji od g. UOI — I4i)2. Mit^lm pak dm je Mtitinee M%ra*i^%mh 
i Ment;« Hi .l/fi^Wnrf' (*t*niiHaUc ft ve jedna te *«Ui onoba; prije »vega, jer m. oba imena ^tr»ji» da »*u */<? 
untiharo, a drugt^ JL*r ruje iHlica da «e u ispravama javlja prije jedarj pa ib-agi, kako to rrda g. p. il * 
nego se ta dva imena c^i*Hto iKriijenjujn «*ve od god. 1?IJ^8 do 14<U. i^va je pri Tika, da ^e je taj vikar it 
Hara iivao M^uin^' Miro^evit^, a du mu je plemeniti pridjevak bio tf*^ (Vtititialit' i oiAta dnig«*. Vei^ Msam 
prijt^ tiokaifiao da Lukša Siukovi^, a ne 8enkovi(5 nije mogao da bude Balfiit!eVTm vikarom na Koi»'*uli. 
Medju Balili (*eve vikare »»tHvIja pogreSoo PaiiJim (»tr. iW) za god, IM) joS i MihorUa Mmf'iitićti, Im- 
brovranina, pa st riuUai da ga ulje pnbrojto i g. pr O. Taj je Meui'fetić bio dotf^ta kncxom KotV^uK 
ali u tloba kad su Dubrovr-jiTu upravljali Kotr^dom. i to uprav god. 1433* 

Xe niij/,c.' se niruu dokazati da je Jnntj 11 8tra«'i(nirov JMKu' ui kut Ave^itvo olokii Hvara i Korčuli! 
juiniit; u leno od kralja ^lEŽuiiiiia jo^ i ono oloka Hfio'a, kako to im dva mj<*i*ta svoje knjige (mIt. VJ^, 
2if}) piH*.* goRp, Gekicbj jer je u «v»m pOifnatim i/.pravamiL, od god. 1SI^7 pa do I4ij3, Jtifaj Slmeitair 
doHiiedno nazvan f^amo ,^Ct>niea In^ularum ( -urzubie, el Le**iuai^", a Brad ti se njima nikako oe wtiOnunj*\ 
Mi enio jos u dragib isEVornih Ae^l ne<ibjelodauj<iuib domar^Ib isf^prava, koj«? ae nabode knd bra/^e Araiiri 
pok. Ilafa i u obitelji Kapor u Kon uli, naišli isti n*uiv ukodjt^r bejt usfHjraene ob otoku Brarit, koji 
re krost to doba bi I liio puil kakvim drugTui knezom. 

Pošlo je Juraj 11 Straciuiir BalAJi^ na .1 siieenja V4in h\o na prolazko kroz Dubrovnik u prip^dl 
kad je putovao put Koriade, da Uimo primi poklons^lvo uovib i-vojib podlo^tdka, odakle je opet na 21 
iBtoga mjei«eea prtdaKio na povratku mimo Dubrovnik, kako na temelj ti iapravA pine gosp. O, (»t/* 19*»ii 
a ouamo nabodhno o neobjrJodaojenoj dom. rzpravi &pom. obitelji Arueri, da ji* jok dnti Ž4 prn^ 1:*9<1 
kralJevHki adnnral Filip th fkttrtfijs tk Jadra držao kn^žev^tvo Kon-ule (dok je bilo i^pndnjenij mje>io 
njegovog numji^Kinibu; treba nagadJHti, ita jft kralj ir^iSmati kuežiju korrulan.^ku prenio trn UalMt^ji ra- 
«*OJijiju<^ od [ wii'Aaja i'lDT, jer i% do tog doba bit tekla njegova obveza *ta tspomrmttim Filipom. 

I X. dj. i^ir. nb. 

'} >irm. dt Tr, htr ^77 UrednJštvo, 



i^ 



P. N, Gospodine! 

^o \7A*lHinjhnn n mdn našega tlružlva, kcrji nu viSe pula bili objeltidaniprn u 
M ovfj dvanaest ^udnia riji^g^jvoga nbatanka, svak mp je mogao lahko da uvj*^ri o 
=^ ležini i ražgraiijeoosti posala, n trudu uložen« od podpisanih oko promicanja 
^eridi probilakct, na kori-l nauke u ob(*e, a napo,-^e na nhar Širenja narodne 
|i*Le i ijtvriliivaoja brvfihkog narodnog ponosa i riaroilnfi s^vie^ti Dragt Hog 
at) se le bla^'osluviti njihove napore okmnivsi jih lako sjajnim uspjesima, da se 
ic draživo. kao iislanova ixmkla iz prave polrebe na anto narodnom i znan^^tvon vm 
izda razvijalo i da ^e bez prt^*tanka razvija, le zabtiova, svidjiTno rastm^e našlo 
okn njii;]jijvogii uzdržanja i nnapredjivanja* Družlvena upravna i računi, dopisivanje, 
Ulja radi izlraživanjti starini nadziranje i vodjenje iskopavanja ^spomenika, uredba 
mje drti^lvpoe kia-e, dru^tven/ig muzfja i krjjiinict*, u(>rava i urLuljivanje družtVf*aog 
isa, i^ pribavljanje sliki^ i cliclK'^-ja za isti, y, i^lo u ovo zadnje doba I odkup slavne 
hrvatske tvrdjave kninske i briga oko skupljanja milodara, oko uzdržavanja i sto 
ukoriš<^ivanja loj,' olisežnog prnMora g^jern obkoljena a puna utvrdtji i ku^a, pro- 
I j-kladiNti^, vrtovft i rudnij'i, ^udrivaju ti»iiko rada, da m živo nameće potreba na- 
snja nagradjenog osoblja barem »:a društvenu pisarnien i za službu i čuvanje spo- 
(L Uza silinu zaokupijentK^L i napor &Lo ga je o^^im obilnih neprekinutih posala 
I ove godijie imalo Upraviteljstvo oko odkupa i popravljanja kninske tvrdjave, mje 
ikako bdo moguće, da sv brine i oko izdavanja družtvenog t^asopi^a »Slarobrvatske 
jetet, nego je jedva uzaioglo da pripravi slike za 3* i 4. i broj lanjske godine, 
u bili toliko zakasnili S druge sirane pak ni urednik ća^opisa, koji mo^e da piSe 
[le znanstvene rasprave samo kro5£ .nlobcidno vrieme Sto mu preostaje nakon sa- 
ixvi'Sene svoje udileljske službe, nije ove godine, ni oz najbolju volju, mogao da 
ivi gradivo m dva lanjska opravdano zakaSnjena broja i ^a četiri IjetoSr^a, Zato 
dio kud kamo, nego da se za ovu godinu obu^lavi i^davai^je i*asopii5a, a da m 
)ljaju snage i Hrerlslva kako bi se redovilo nastavilo početkom godine 19U0, Nebi 
[> 7,apelo izdavanje družtvenog glas^ifa^ kad bi ono uz svojeg urednika moglo imati 
r^lalue suradnike. Ali na takove iii\ič ;«a i^ada računati, dok družlvo^ b uesLaSice 
nih sredstava, ne bude u stanju da nagratiiuje književni rad, kao ^lo to čini naša 
uska Akademija*, »Matica Hrvatska % »Dražtvo S, Jerolima^ »Glasnik sa- 
».. ei Muzeja*, iViCi^lnik lirvalskog arkeol dr. zagrebačkog*, »Vie^lnik Zemalj. arkiva 
n^bns i t d. Zato, dok se druži veno ekonomično slanje ne poboljša^ ostat će ležko 
• uredjivanja »Slarohrvatske Prosvjete* naprćooo na samog urednika i na malieu 
voljnih priegornib .sui-adnika, koji m ga i do i^ad po štogod potpomagali, a Upra- 
Ivo je d*:» voljno opravdano pred družlvenun članovima, žto je njezino izdavanje 
ivilo za ovu godinu još osobitim obzirom na to, §lo je a proiastim njezinim go- 
einia objelodanjiMio mnogo vi^e liskandi anika, nego ti je bilo u dužnosti, 

(io.^poda družtveni članovi i^ivolit će blagobotno da uvaže iztaknute okolnosti, 
iše, Sto jib je njihovo rodoljublje potaknulo da pristupe u druživo poglavito zato« 
dupiru glavnu družtvenu svrhu, koja sastoji u izLraživanju^ izkapanjn, sabiranju I 
JU slarih hrvatskih spomenika navlaS iz vremena vladaoca narodne krvi. »Staro- 
$ku Prosvjetu«, kao družtveno glasilo, primaju članovi na dar. 

I p. II. goi^poda predplatnici društvenoga glasila moljena su^ da bi se udoi^lojala 
u nbjiir nabrojene potežkoče u njegovom izdavanju, i da, ako su voljna, IjetoSnju 



— m - 



predbrojnu dmu, poklone družtvii u svrhu odkupa kninske tvrdjave, l^redpIaUiici pak 
koji ne bi hćeli da poklane spomenula predbrojbu, neka lie ixvolfi pnjMvili UpraviMisfvTi 
m ždjom da jim bude urai:unaiia za iduću god. VM>^1 

Najveća i najot^j^filjivija potc^žkoća pri rukovodjenju draži venih posala i fnn mt" 
vijanju druži venog djelovanja sloji svakako u neda&talku novčanih sred=iUva. Uza 'i' 
napiranje LTpriivih^Ijslva i dni?lv^f^nih zaiizelnijih (tovjer^nika, okn nakupljanja mili ' 
m, odkup kninske ivrdjave, do »sad nije žalibože s^akupljena prra puloiiai poir^hHr 
a i od te 'p prve polovice polovinu trebalo ve^ uložili oko najnu^jlnijili popravaka -^ilmi 
ofitec?enoi; log spomernka. Podpisani ^^ žalo vrućom ruolSnm obraćaju na >*v*^^ 
družtveae Manove, pozivajuć m na proktiSaiio mifjot'o rodoljubi je-, da hi m k*^d 
pniatelja, znanaia i čuvenih (»odupiralolja narodnih ustanova, s'.fnizeli uko sabirajija 
prinosjl potrebitih toliko za odkup ?5lavne Ivrdjave knius^ke, knliko i za namir 
oslalih društvenih nciobhodmh lrošk^»vfi. pa jim u lu svrhu žalju sabirni arak. (r 
pak Cn-rslu nadu, da će se t^ospuda itlanovi B/ojaki zauzeli oko loga rodoljubnoga , 
te Sto prijp popunjene salnrne arke, uz prikupljene makar i manje svote, doj^iaviti pnd- 
pinanoinu Opraviteljsivu. t)ne pak koji su zaostali sa i^pl^lom r^lanarinc, podpHaoi mi'^' 
najuljudidje, da m požure dostaviti jim dotirane svote, koje su za pojedince upravo r 
znatne, doćim po velikom broju poiraifliiva^a, sačinjavaju za, družtvo takav m\m, k»' 
bi inu u velike pomagao, kad bi se podpuno mogao uMerati. 

rodpisani nas^toje svim silama da promitni probitke druMvene. dobrovoljno vr^pc 
urnt^i^obrojne i težke svoje dužnosLi^ ali bez pomoći svih družtvenih članova, njihov raii 
ne može nego da zapinje. 

Oi}3tanak »Starohrvat'^ke Prosvjete* samoj upravi pa i cielom družtvo net)l4^ '*J^^^' 
le poirebd^ jer se po njoj uprav uzdrži živ *saobra<!aj i utvr-ljuje ?*e sveza izmedju I 
i družtvenih članova iznašaju se na javnost uspjesi družtvenog upravnog i znant^tviiU' 
rada, prikazuju se hrvatskomu narodu i znanstvenim krugoviin ostalih naroda pn^^^ 
kulture na&ih pradjedova, a time sf* podiže narodni ponos i sliCte se štovanje hrs 
proSlo.*-ti kod osialih naroda. U iulikom i tako ub^žnam radu naravska je sivar. dn 
Ireba da bude nedoi-tataka i pogrešaka, i da će biti mnogo čemu zr mjerili* X 
je rad našega dnižlva javan i odknvtu, tako bi mu upmv mnogo korislilo, • 
na to pozvani rodoljubi i učenjaci podvrgti strogoj bez?traštvenuj ali javnoj kritici, a* ; 
li ga doveli k pravoj stazi* ako se po ćemu nahodi na stranputici. Tako ,te n p. ći 
gdje neki tvrde^ da je suvišno izdavanje »Starohrvatj^ke Prosvjete« i da je skopeario 
velikim troškovima, a ne uzimlje se u obzir znamenita ćinjenica, da je to jfla^tUo nili 
doprinelo samom obstanku dnižtva, pomnoži vSi rau broj družtvenih članova, i da ga 
tako omoi*iieilo k postizavanju t^lavnih družtvenih ciljeva, pa da bi se težko i Šteton^^'^ 
oćuLio njegov gubitak Prigovori po zakutciiii nabacivani ne imaju nikakove nie; 
nego nanose druži vu o^?jelljivu štelu, a pravi prijatelii družtva imali bi Upravjlelji?lvii u 
javnosti pokazali drugi na^io objelodanjivanja odkrrveuih starih brvaUkib i^pomenika, 
bez nP;trbu družtvenih ekonomičnih probitaka i brvatsktig slarinarstva, 

Upraviteljstvo upravo željno očekuje ozbilnju javnu kritiku i praktit^no izve- 
di ve savjete, . 

U Kninu dne M. rujna 1899. 



Zh UpravitBlj^bvo [Irvatskoga sbapiDBrsI^oga ini%n\ 

Za znanstveni odbor: 

Fra u a Radić 

Urednik „Stanibn-atske Prouvjfte** 



Predsjednik : 

Fm Liii^J II aru 11 



Izplatl^ (^lanarinn za godinu 18!)8— i)9. 

Badimiri, Kotor i ». 1. Ora2«tić, U»'ajko\'ići. — 
tbain. Smokvica. — 0- S. Pctrović, Preseka. — Fr<ai»jevaCk i samostan, 
' — Dr. U. vitez Ma*ck, Zagreb. — "' "reniiida. Krk. v. pl. 

L. ,t, V:'-''"''"i. — J. Lelipanier. V '*'=•( — v>. A. Hoko, (■' : • 

r. I. ftl Trogir. — Dr. M. Di ■, Vodice. — A. D«> ,,„ ,. .... 

Mrežni. \. M. Erier fza iUJ., 97. i 98., t for. za 91»,)- 

Za godino ismt.: 

vić, Lipovljani. — Dr, S* BoroSa, 2a'jreb. ~ F* Aniald, Zagreb. 

Or, V. liubigiioni, Trorjir, — N. vitez Daboknvić, Jc^lša. — Dr. 1. KržaniC, 

olor. — CafstfU'*^ » -' "i>nH::a. Si<ak. — Dr G* Raron, Zayreb. — Dr, F. 

ik, Zagriib, — % VarailclirL — Kol. uCilelj. knjižnica, Korčula. 

- Dr* Keiidjcdić, Sarajeva* — Ur, F. KuccliiJ, MilravK'a, — L Rukavina, 
OBzeg. — J* Madrić, Benkovac. — G. Crnailak, Zayreb. — Dr* V* DevCić, 

•b. — T. T' vit, 2ej>ie. — M. pK NuvakoviC, BeC, — Kr, gorujo 

<TVi-ka gimnaz ireb. — F. Batić, Velikn <lnrira, — M Pilar, Zajjreb. 

- KoU nriif'li , tca* Kastav* — Dr* A, Preduević, Zagreb. — Dr, A* 
iveli^, — B. Sulentić^ Novi. — J. Bubariović, Zagreb. — V. škarpa, 
\Km x\ franjevački, Trsat. — K Vidovič, Šibenik, A. Kaić, 

u — lir. U. TrinajstiC, Pazin. — P* Zlatar, donji Himiac. — L Polić, 

iks^enic^a. — Dr* Podu je. A. Dobrilović, P. Macanović, F. Uzum, Kotor, — 

r. K, vitex Abelit", Zadan — 1. Kukić, Ljubljana, — 1. Ivanović, Preko. — 

MZ Brčić pl Zadar. — 1. K, Bcnzon, Mik^ — Lj. Sova, Samobor, — 

Havlić, l^\Teć- — P Ergovm, Stari. — F, Bnijković, Zadar. — 

lliflvo 2eni?korj liceja, Zajjreb. — 0. R Plepel, Lećevica. — Dr, R< 

irsat* — 1. Toškan, Varaždin. — M, Nekić, Zadar. — 0. V, Gruicaj 

^^., Ini?*. ^ I, Ljubić-lJobnnić. Split. — I, Zanchi, Segeta. — Ur. VL 

laž, Dr, 1. Marović, Sinj. — A. Lobrnayer, Erdevik. — J- Petrić^ 

ruBje* — Dr. J. Pliverić, Osiek, Dr, J. Pliverić, J. Bessuk, VI Mažuranićj 

r. M. Maurovi^, Dr. J. iSilović, L Turković, Dr, N, pK TomaSić. S. Pliverić, 

Rji-T Dr. D* Premus, A, Starec, I. Piiverić, M. Lenuci, Dr. L, Andrassy, 

' •: #:iUMn;bu, — Hr c^itaonica, Jeha, — 0. L Šimunović, Šibenik. «- 



r 



V TSni'jr TittirtAi 



Uv n |I[Ih*:i 



Ui. A. 



fh ! 



krtM(*, 



">ra* 



lp pu|» 




Za tpknfii s-odinn; 



I , r <^ aru 

Uf r ...t, .Im! 

Biiko\ 

H^val3ki Sokol. Ivorniža lulij Bubanov 

Ijubljaiia. Dr Mate Jurakovii:, Makarska- — ii, Al 
\)r. Fmti Kutehć, Mitronca (xa Uvo |>nl.j 



feiii^ Pii 




i " 




r,i A<;iLO 

mmmu mmmm winn 

u K N I X t J. 



.^1 



t'HKDNIi; JOJ 

FRANO RADiĆ 



God. V. SV. 2. 




, Starohrvatska f*ro^vf©f5i'* ril*a| /^^Krt j^titn u« goiHfm r,*,'TTinn)« im 
I Icruua ili .<, knjfijtt' 1 lli»tiivl fnlju «>^ lvu 



U KNINU 1900. 

9fAKLAP(>M HBVATStKUOA «TARJNAItSKO« DteU^lTA. 



IP i|r V '»r ^^'MF ^r ^tir 




^* *iF'^iF» ^1^ 1 ^^'»p^"^*^^- ^r 1 \^ W ^ pl^ri^ 



*» 



SADRŽAJ. 

(Sommaire.) 



str. 

1. Nova svjetlost na pitanje o „Admiralima ratne mornarice hrvat!<ke godine 1358 — 1418^* 
Nouvelle lumikre sur la guestion ,fdes amirauc de la marine de guerre croaUj de V annte 
1358 ,jusqu' a 1413"'. F. Badić 59 

2. Popis naušnici (ukosnica, mingjužS,) „Prvoga muzeja hrvatskih spomenika" u Kninu. (Sa sli- 
kama). O. L. Marun. 

Inventaire des houcUs d' oreilles du „Pronier musre des monuments croatea^^ a Knin. Par le 

P. Louis Marun. (Avec. illustr.) 67 

3. Izvješće o II. Medjunarodnom Kongresu Kršćanskih Arheologa u Rimu. F. Radić. 

Comptea rendus du II. Congres d' Archeologie chretienne. F. Radić 70 

4. Izvješće Xn. glavne skupštine „Hrvatskog starinarskog druŽtva" u Kninu. 

Kapport sur la XII seance generale de la ..Societe archeologique croate'' de Knin ..... 91 

5. Bibliografija. Uredništvo. 

Bibliographie. La RMaction ^5 

G. Razne viesti. Uredništvo. 

Notices diverses. La Bedaction 101 




li ^^ Si«. II 



imTsii pi 




GLASILO 



RVATSKOGA STARINARSK06 DRUZTVA U KNINU. 



(?l ! 



UREDNIK JOJ 



FRANO RADIĆ 

UČITEU STEUKOVNOO TECAJA U KORCULI. 



GODINA V. SV, 2. 




U KNINU 1900. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARTNARSKOG DRUŽTVA. 

DIONIČKA TIBKAHA U ZAUEEBU. 



1 



li 



1 




^ova svjetlost na pitanje a „Adiiitralima ratne mornarice 
hrvatslie" godine 11558—1413/ 

leučeni hrvatski povjoj^tničar sveuč. prof. Vjekoslav Klaić napisao 
je za »Vjeslnik kr, Ijrvatsko-slavonskn-dalmalinskofj zi'inaljskor| 
urkiva« vrlo znameuit prilog sca povjesl tirvalnke ratne moiiiaiLce 

naslovoiJi : 'Admirali ratne inornarice hrvatske gotline 1358, -1 il3<. l^rt 

se je poslužio ovim izvorima i pomoćnim knjiyama: 

1, Starine juyo^L akad, knj, XIIL i XXVL 

2, Ljubić. Lisline. Knj. IV. i V. 

3, Rački. Documenla- 

4, Bullettino di mrh, e ^L dalm. A. IV. 

5, Gelcich. Diplomatarmm Rag. 

6, Fejer. Cod, DipI, knj, IX. i X, 

7, Thom, A^dd. Hisloria SaL 

8, Lucius Ue regno Dalm. et Croal. 

9; Fessler-Klein. Gescliichte v. Lfngarn. IL 

Iz tih je izvora doznao za imena sedmorice, pravo rekuć samo peto- 
admirala hrvatske ratne mornarice u spomenutom razdoblju, kao Ho 
nekoliko crtica iz njihova života i njihovili obite!j:^kih odnošaja. Nego, 
I je na laj način (j. spisatelj imao prilike tla dozna lakodjer kako je 
a lih admirala uživala tloliotlke knežija triju otoka Brača, Hvara i Kor- 
io je mogao da se pobliže obaviesti o lokahioj povjes^ti lih otoka kroz 
10 razdoblje, bar u toliko u koliko je pristupna po već objelodanjenim 
aiiu monofjralijama; nebi li u njima, kako se je mogao stalno nadati, 
nego li drugovdje, našao novih podataka, kojima bi donekle bio i na- 
nio i razbistrio mrr^ave vie^^ti o hrvatski m admiralima, — Ovim je 
lama ^vrlia, da se u ovako znamenitu predmetu, nadopuni ono Što je 
a VIO g< prot IClaić. 

Otrag osanmaest godina objelodanio je moj Castni prijatelj VifI Vu- 
Viikasović u zborniku ^Biblioteca storica detla Dalmazia« rukopis Dra. 
Faulini-a »Calalogo dei Gonti, Vicari e Rettori che si suucedettero nel 
rno di Cnrzola dal 998 ali' anno li50< ; velovriednu knjižicu, koja, 
&VU veliku manu Sto je izdana beis nuždnib joj povjestno-kritiCnili opa- 



' Oo(i. a, Bv. 1. fttr, B2^m. 



— 60 — 

zaka, Radrži ipak floF^la drar|nqenjena kronolOi|iena gradiva. Na temelju i?- 
pravS, njenuJ najbolJH poziintili. jer }\\\ je sam priliirao, pokojni naš t^lavni 
prof, Dn* Sinieon Ljuliu': ;^asfavio je sličan popii^ kiiezovd otoka Hvara, te 
ija je kao prilog dodao ftladttu hvarskomu J I ou ?;e je 5£a nadopnujenje 
toy popisa okorjir^lio spomentiti^n Paiilini-t^vim Kataloijom, jer sli kroz raz- 
doblje ugarskn-hrvatskog vladanja od 13.^8. — 1 130. god, kao 5lo i spom. 
admirali tako i mnogi rinigi knezovi bili zajednički svim trima spom. olo- 
cima. Izprave \z domaćih arhiva plemonitili obitelji spom. triju otokS^ mogle 
bi, kad bi bile ol)jeIodanjene, da pruže jot^ vi^e podataka za popunjavanje 
ovog prof, Klaićevog priloga, Icao Sto se već ovdje vidi, da je meni u Inm 
obziru na nhar poSlo gradivu crpljeno u arhivima korčulanskih obitelji 
Arneri, Kapor i IJimitri. 

Nije ločno šio pj^e prol* Klaić u spom. člsinku, da ^U prvoj |>olovid 

j X1V\ stoljeća oblaila^e MletCani čitavim primorjem i otoCjem hrvatskn- 

I datmalinskim oil Raba i Nina do Korčule na jugu*, jer je obitelj mletačka 

Zorzi ili Giorgi dr;^ala u leno knežiju korčulansku još oil god. 1234-.* do 

I IHiiH, dakle još od druge polovine XIIL vieka, a knezovi obitelji Zorzi ua- 

zivlju se svi ^Gomen Corzulae et Melitae«. pa je dakle u to doba nilelačk:i 
iiblaf^t sizala lu^vatsko-dalmatm^kim otočjem ča do otoka Mljela, 

\ Kad je kralj Ljudevit 1358, god. Mž^abrao glavnim pristaništem svoje 

ratne mornarice« vode »izmedjo Trogira, Visa i Hvara«, *pak je s loga 
svojemu admiralu podijelio čast kneževsku na otocima Braču i Hvaru, ko- 
jima je poslije pridao joS i otok Korčulu*, te je admiral Jakov de Cesanis 
>kao knez tih otoka< mogao i * prikupili pod svoju zapovijed i najvješlije 
i najsmjelije mornare hrvalsko-dalinalinškoga prlnurja i otočja*; ne mislim 
da je od tih ti'iju oioka moglo njegovo ratno In-odovlje da ima velike p*> 
moči; jer malo jirije Ljudevitove vtado, dok hu otu bili pod mlelačkom, u 
vrieme od 1328 rio 1350, ne samo Sto niesu imali svojega ratnoga broda, 
kojim bi vodili knezove n Mletke i iz Mletaka/'^ niti da podjn do Dubrov- 
nika ili do Pulje [>o pšenicu i ostalo žito potrebno za hranu/ ili kojima da 
se brane od gosarskili sicilijanskih brodova,^ ili da iz vjerske revnosti podju 
na sveti pul protiv Turaka,*^ pa sn brodove za takove svrhe vazda prosili 
od Dubrovnika ili od mlclačke vlade; nego i onda kad su Hvarani skupu 
s Bračanima imali 134(i, god. da naoružaju galiju na službu ndetačke re- 
publike u zadarskom ralu, trebalo je^ da jim vlada republike uzajmi oprem- 
ljenu galiju, samo bez oružja, iz svoje mletačke brodarniGe.' Kako je ra- 

' Monum. hi»L*jur, 81 Mer. R L vol. lU, sir. 487,-495. 
■ (tio¥. Lučio. MeiiioriP lalarit-ilie i\\ Tragiirin str. 107. 

* Ljubit, LiHiiuB n, ^tr 141, HW, 211. Hl ntr. 512. 
' Alorj. A\imi l»Mt. SlrtV. Mer. VM, \. sir 17^ ii^i, 

* iMivD, sfteft hi^t. ^l»v. Mer, Val XXIX. «cr 'i.jO, 
•* Ljubić. Listi tie n 8if. i*4a 
' LjubK^ LisliDe. U. str. dm. 



- 61 -- 



ijeli po ortodobnifti iziiravaina, imali su trula otoi":aiii dasla *^vt)|ili lryo- 
kih brodova, a baš siato i vrlo vje^lili i ^rnjelili mornara, tili niesu rado 
ali ljude ui brodove m ratna svrhe. Žalo hu 1350. cjud. KorCuIani Famo 
on težkih prietnja i ukora od strane inlel. vlade, ponndili jedva 30 ljudi 
potreba ralne niornariceJ 

ailuiiralu Jakomi de Cessani prni, je Klaić naf^ao u spouieniriiiui 
10 fn, da se Hpotntnje u imvelji kraljn Ljudrvila od 10. veljače 1358,^ 
kojoj j?e doKnaje, da Je »bio fjradjarrin isadar^ki, da je ^kupa sa sucjra- 
lima Oatnjelom Varika^^ićem i Onjurom Pavlovim do Giorgio* molio kralja 
polvrdi ijrada Zadru stara privile*jija, da je *bio vdez (mi les) kraljev- 
ga rlvora^, da je kao knez držao ^samo dva oloka^ naime Brač i Hvar, 
k Korčula bio je lađa još u vlasti Mletčaiia i njiliova kneza hana 
injio^. Medjutim se po korčulanskim spomenicinia doiSJiaje, da je Jakov 
Cessani dne 13, lipnja 13B4* bio jo^te adnairalom hrvatske ratne inor- 
icc, od dneva 8. sieč. 13*i2. do 13, lip. 13H4. knei^oin otoka Korčule, 
ira i Brača, iločim ^e tlne 13. Ii|>nja 13(i4. zovt^ hmiiio knezom otoka 
čule. Njtjjovi su nainjeslnici u Korčuli dne S. sieč. rJH2. Joannes de 
čina de Jajra*, dne 13. lij). 1301'. Nikola de Lucaris Spljećanin. Ncyo 
ovaj Kadnji nahodi kao knežev namjeFlnik u Korčuli joS i |mje Ivana 
Calcina, to je^t tlne It), k<vL 13H1.* Paulini nije u doliC. izpravi na^ao 
menula kneza, ali |)o^to je arluiirjil Jakov de Cessani |)0znal kao knez 
ira i Brača jo.^ od g. 13o8, a Nikoki de IjUearis kao kagnji njeijov na- 
'Sr^lnik. nije ni^la kL^nje neyo da i lađa bude, bio, a Jakov od tada ili od 
lo prije knezom svih Iriju oloka. K'ažem vutlti /^WM jer je dne 22. pro- 
:a bio knezom korčulanskim vitez j^StepItatiHS ser Franeisci de Jndrat, 
Tjerjovim naTnjestnikoin, prommeSt uiob. el safK vir Unus Grisogonus 
Stamulo de Jadra*,* 

Prof, Klaič kaže o Baldnmra de Sorfju, da se nakon 13H9. yod. no 
ininje više kao admiral, d oči in Paulini"^ pi^e, da se joS 1370- godine po- 
puje ne samo kao admiral i knez Iriju otoka, ne*jo i Come^ Castri 
nkii 

* Ljubi^S. Listine, JU. »U. a*m. 

* Vidi Hp. Ciiltilogo rttr 17 i rkjk. kf>d g*^^{*. Vk-kn l'itnilri piid iiasl ,,Vtfm!*JVftUV'. UhIrIoj^o 
\^ gml VM\A. A fkp. ^Vt'stav> l,4H3. U f>vom /.Jidnjem imticuli ae prept?« ciele iitjjrave, a u prvnui 

i l*vjidflk ^ itftslaviina, i kaže da joj je n:itJnt*vAk \H li|>. UJ<i4. »»Ve.^uovnto'* stavlja n«dnt*viik 
, mIi a« pcj|!ri edenom iDiJikcijoin stpiimn mjesto pritna^ koja toj gtFdifli pri pad«. Dan kaže ,1H. 
m Jidij- PoMto te n^sSovi i dan inje-«eca »lažu, a Inko da je Jttlij prepisano pngre^o mjeBtti 
j, r^k hi ri» se tu radi o pt^gneleoim pn^idaiiua jedue te iste ii^prave. Da u „Calakigo' tiij© Ito- 
jeiia mdikcijii, on bi nnm možda najbolje ka?.no, da li je godioa 1363. ili l^j'lL Nego poSto u ii- 
l ktio oamtrojoi kaže, da knežev namjestoik Nikola de Lucarh SpljcĆAmn pHma ^tperperon du- 
im tri^nta denariorut«" u tme plat*e petnindi imni'^ n scnatoo da je god. 1H62. bio drugi na- 
taik, to je vjerojatnije daje godina 1:164, kako piSe t'anUnl, koji je pouzdaniji od Dimitria. 

* Oatalogo atr. 16. 

* Catnlogii i(tf. 16 ♦ 

* Catalogo str. 18, 



— 62 — 

Admiral Simun de Auria de Janua, kaže prof. IL, da se za prvi pi 
t^pominje dne 5. rujna 1374., a u korčul. spomenicima^ dolazi već dne^ 
8. siečnja 1372. kao »Regis Hungarie Admiratus et Comes Insulanim refj 
de mandato«. Bio je tad dakle admiralom i knezom ne samo otoka Brat 
i Hvara nego i Korčule Namjestnikom u Korčuli bio mu je. srodnik Tom 
de Auria. — Nego je već dne 19. rujna 1372. <j, drugi knez i drugi in 
namjestnik u Korčuli^. A Šimun Dorija nalazi se opet od 1375, do 188 
kao knt^z svih triju otoka^ God. 1375. do 1376. opot mu je namjestnikoj 
u Korčuli srodnik Toma*, 137(). KrSevan de Geortjiol a o<t god, 1379. d 
1384, Ivan de Fumatis Zadranin.^ 

Od god. 1383. do 1401. prof. K. nije u spoitK^niiima naSao traga ti 
iednoinu admiralu hrvatske ralne mornarice. Vidili huio već, kako Je Siinu 
Dorija obnašao tu čast jošte i 1384. god.. Prof. Kl., premda loga izričii 
ne napominje nijedna njemu poznata izprava, broji medju hrvatskim adm 
ralima oil god. 1385.— 1397. Malija Petraćica, Spljećanina. Ram kaže: >2 
burnili godina poslije 1383. nijesmo ni u jednooi spomeniku na^^li arlm 
rala«, a onamo nagadja, da je Matija Petračić bio Mjerojatno i admiral 
samo zato što se u izpravi od god. 1385. izdanoj na otoka Braču nazivi 
knezom Brača, Hvara i Korčule. Istina je, da je većina poznatih nam h 
vatskib admirala obnašala u isto doba i čast kneževa triju otoka, ali . 
obrnuto pak bilo množtvo kneževa triju otoka, koji istodobno nijemu bi 
hrvatskim admiralima; pa se ne može da pripusti vjtilojatnost, da bi km 
triju otoka Mato Petračić mogao bit bio admiralom, kad to nije iztaknui 
u nijednom spomeniku, a nije moguće pomisliti da bi mu ondašnji obćinsi 
bilježnici bili sustavno izostavljali tako sjajan naslov. Na korčulanskim b 
IježniCkim izpravama ovako se Mato nazivlje: Dne 1- ožujka 1385. >Nol 
Vir. Matlicus gm Nicolai de Petrachis de Spalalo Comes Corzule^ dne 20. sli 
donoga 1384.: >Regnante Serenissima Principissa Domina Nostra Nalura 
Dna Maria Dei Gratia Ungarie, Polonie et Croatie Rege, temporeque Nob. > 
egregij viri dni Matthei de Petrachi honorandi Comitis Insularum Corzul 
Farre et Bracie, gratia reginali«^ dne 23. svibnja 1386,: »Nos Comi 
Mattheus de Petrachis de Spalato comes Insularum Corzule, Farre, Brace 
etc.,^ dne 24. svibnja 1386.: »Regnante serenissima principissa et dna ni 
naturali dna Maria dei gra Vngarie polonie dalm. ac Croalie Rege temporeqi 

« Calalogo 8tr. 19. 

• „ „ 30. 
» . . 21. 

• . « 21. 

,. 21. 

• V n 21. 
' w n 22. 

* r r 22. 

n n ^O, 



— 63 — 



li^ vin fini matlhei <le [lelraehis i!e Spalato comilis insularuin corzule 

lH brachie * . * .*, dne ti.K lipnja ISRH.^ kao na onaj dm* 24. svibnja, 
K]djo nije naći naslova AdminitUH; odkuda slietli, dn Inkovim nije ni 

liamm kroz razdoblje od 1384. do 1386, god. 

Bez snmnje su u U) doba Spljećani PetraCići biti ugledna i moguća 
Hlira, jer osjein Mata nabodimo medjn knezovima korčulanskim još 
1 god Nikolu Malijina Petrači<?,a, koji se nazivlje »Comes Almissi el 
ilarum Farn, Bracbie et Corzole^ Namjestnik krčkoga naddjakona Slje- 
Lf kraljskog komornika, pokrovitelja i upravitelja i primaoca svih prava 
iih se N, V, u Korčuli i okolici »Nicolaus ner Malhei de Spalato«* dne 
lis^lopada 137t. po svoj prilici je taj Isti Nikola Petračić Matov, A i 
i ^JacohiiE Nlhde de Spalato, naiajestnik Mateja de Cesanin kneza korč,, 

je prilika da bude bio rodjak log Nikole Pelračiča.^ Kao namjeHinike 
^ulani^kiii knezova nala^simo 1106, giid. Nikolu«, liOH.^ i 1407.^ MaMjaSa 
«.' i 1412.'" Frana Petračića, Spljećane. Ali o nijednom od tih mogućih 
aćićž nije naći da je bio admiralom. 

IzkljuCivSi Barnabu, podadmirala, gosp. prol Klaić nije dakle ^vojtui 
iživanjeni našao sedam, već samo pet admirala hrvatske ratne morna- 

od 1358,-1413, god. 

Nijedan pak od tih pet admirala ne ima drugog pridievka nego ; Admi- 
\8 nostet mariti muB generalig, regius mi les et Admiratmj Regis Ilun- 
le Admiratus, admiraius noster (kraljev) inaritimits, regius Admiratm^ 
mratus et comdiaritis regius, admiratiis regiiis^ regius miles admtrattts^ 
iiratus in regimine mariš i pro regia majestate Hangarie in par ti bus 
bnatiae adtniratus constitutus, nijedan se uprav čisto ne nazivlje admi- 
m hrvatskoga kraljestva. Da se go^p. prot. Kl. bude maSio i korčulanskih 
^nih Bpomenika^ bio bi našao, kako dr. I^aulini iztiCe pod god. 1388. — 
0. medjn korč. knezovima i drugog admirala Člana zadarske porodice de 
ani, i to Matejai,** kao šestA}g kraljskog admirala hrvalske ratne mor- 
ice, ba§ u doba, kad je^ bez korč, spomenika, morao nagadjati^ da je 
tda * čitava organiiiacija ratne inornariee u ono vrieme zapelac.'^ Dr. 
ilmi navodi devet raznih izprava. na kojima da je sačuvana uspomena 



kpmva Kap, dom, arh, 
IxpmTa Aro eri dom, arh, 
Ofttalogo «ln 18-19, 

!4 ibid, 

Ir.prava u rkp. •Vesuov^tio'* dui' 17. travujti WJih 
Čatalogo str 33. 
Iiprava u dom. arh, ol>. Kapor. 
^ n „ t, Arueri- 






Mjileja ele Ceniini kralj, admirala, ali rriu naslove doaa.^a samo iz onih ili 
18. lisiopaHa 1388. i 2, veljače 1390. Na prvoj spominje se pogrebno iva 
»Reijnanle liOdovicoc (?!) mjesto *Sigisinundo<, ali treba uzeti, da lo ni. 
ni^ta driujo nego prosti lapsui dra. l^aulinia, koji je go^^n, V. V. Vnkasov 
mo<jao pri is^davauju da popravi* Ualje Bli-Nli u loj izj)ravi : Jemporeq^ Ih 
Midthet de Čekana de Jadra pro ipsa Re/fi*( Maesfate Adaiimti"' . . , N 
drugoj sloji naslov ovako: ^L'J!/0. [nd* Vi! U die 2. m. Fefjrtairii Refpnu 
idtus Serenissimis Pnnciplhue et Dnir^ tto.itris iHituralUHi^i dno iSh/ismami 
et Dna Maria soa felicmima mttsorte Det gratm lllm. Rege et Hegh 
fhigarie D a lm a ti e et Croatie - , * . ternporihu^ • . . . ac magrnjici ti puteid 
viri Dni Mattha de Cesanh de Jadni liegd Admirali et demraii fUinit 
Iftstdarum Brachie Htarre et fjorzale^ .... Ja se uie^^am namjerio i 
i;^vornik nijedne od sjioinenutih devel izprava, ali sam zato o rkp. »Vena 
valo<* na?^ao navedenu izpravu dneva 17. Iravnja 1390., gilje se Miil 
admiral ovako najživlje: >mag7ii/ici domhti domini Maiihel de f'aestnds i 
Jadra Ali III im ti K^^iioriini Daliiiafiae ot Ci'oatlae Lmilantrn Curzufi 
!.e8imte. et Jiraehhte (Jnmlfii^^ hutorandl ej-istrnte prn eo uiofrm ht fJarzft^ 
anhde viro ser Jarof/o Ntcole de iSpidato.^ Prva je \o dakle pn/nata pr 
l^inana izprava, na kojoj f^e admiral lirvalske mornarice tiprav čif^lo takovi 
Diiisivlje. I to je znak onofj vremena, katl no se svienl hrvat.^kog jedinsi' 
i samoslalnosli bila živo probudila u brvalskom plemstvu. Izvortiu izpra^ 
na k\irru, koja nam pnlvi'djuji^ laj naslov, naivan sam u ilom. arhivu por 
diče Kapor* Ona je dne 2L lislopada 1389.; ^Hegaante serenhshntt prit 
cipe dim nro dno Shji'^mundo dl grn Vng d(dm Croatk etc Jiege ineli 
tuenon marchioiie bramlihargij. Tempureipie magn/fici et potetttis dni d 
Mfiihel de Cemnis de Jadra pro Ipm regia Maje^tate Adlfiiratl l'eja;ni 
rilill Ihilllliltie et Cronlie Instdarnm^ue Ctirzule lešine et Brachie e 
mitis eiecti et d ep ti ta ti. Etistente pro eo ]^icario in (Jurznfa nofdle et s 
piente vij^o dno Jacoho nieole de Spidato^ - , • Sunuijivo je, kako dr, Pauli 
u Inliko izprava o admiral« Matejti de Cesanis nije naiSao na ktjjujjnd 
ovakovim naslovom, dočiin sam ja već. i na drugoj i^ivoruoj dne 1£>, v 
IjaCe 1389, koja se na(»ndi u dom, arh. poroflii^e Arneri pok. Uafa |»okv 
rena mjesta mogao nadopuniti islim naslovom kao Što je na Kapnrovi 
ovako: , , . • * Regnan te i^eTertissimo principe et dno nro dno Sigismnndo 
gra Vng daha Oroat etc* Rege mcUto nec mn marckione brandihuri 
(7hnporeque) magnifici et potentis uiri damini (Muthei) de Cesanis 
Jadra (pro ipsa Regia Majestate Admirati regnorum Dalmatie et Croat 
(te Insularmn fCurzule) lesne (et) brački e Comitis electi et deputati. F 
cante eis Vicario » . , .< U burno doba nakon 1383. goiline obstojala 

^ Kiio vrlo i^enio u ^( 'nUdaj^o^, tiikit je i ovdje pogrie&DO proćiianu bdtkdja kao VUL iiij, XI 
* L'uva se kpd goap. V Dimim-a u Kor^^uli« 



m^^M 



- m - 



e hrvatska ratna mornarica, ne samo, nego hc elo virli, «la se je baS 

i to tH89* god, mogla ponositi iintniom čislo hrvatske kraljevske mor- 
ce, lo jest samo regnorum Dafmatie et Croatie. 

Ne stoji dakle više ni ono, ?lo Jh napisan veleuč* gos|>. prol, SiniCiklas 
. Hrv% I, str* 448), da kad su se modju sohom takmili kraljevi Sigmund 
jepan Tvrdko *tko će od njih steći pomoći i savessa« u Veneciji, da jini 
epuhlika poslanike odpustila ^ladkimi rieCmi, jer *Mletčanom nies^u bile 
^-ijatne j^mutnje u Dalmaciji dok bu ostale na koj)nu. a nije nade bilo, tla 
Iju na more, jer mi ofja kralja hi (a hez brodovlja*, jer eto vidiirio, da 
ralj Sigmuiid imao i tada, bar od 1388, — 1390. svoje, 1389, yod. za 
10 samo hrvafskim zvano, brodovlja 

Iv onomu, Sto prof. Klaie i/JiCe 2a dokaas, da Je zadarska porod ii^a 
m-ffii*, kojoj je pripadao adnnral Filip, l>ila svakako vrlo ny leđna i u 
ru i po svoj Dalmaciji, Irelja joS ilodali, kako je n Korfuli KrJ^evan de 
r;]ii bio kneževim namjestniktjm 1372, i 137B. god. A i onaj *f^le- 
iius serFrancisci de Jarlra« ^egregius el sapiens milet^^, koji je 1358, g. 

knezom u KorCuli, mogao je lako biti sinom onog *Kmnciscas de 
njio, regius milesc, koji je od 1358,-1373. bio knezom u Trogiru, pa je 
3. poslao »generalis refjiae maje^^tatis«. (Kl. članak u >Vjes1niku< sir 38). 
>?ievaii de Slumulo de Jadra, Sljepanov namjestnik u Korčuli, lako 
LIVU je bio rodjakoni, i onaj išli kažtiji dvokralni knežev nHinje^inik u 
tuli KrP^evan de Georgio. 

Prof. K, pi^e, da se Filip de Georgiis spundnje *prvi put kao admiral 

linl?., dočim gaja u iiepravi Arnerieva arhiva dne 24. pros. i39G, 
fiduii spomennla ^(emporef/ae magnipri et putetdi^^ uiri dni phUipi de 
yijs de Jadra Regtj admirati ac comitis (Jo^zule suo vacante Vi- 
io* . • . 

iJr. t*aulini ga slavlja medju knezove korčulanske od god. 1395. do 
B,, ali navotli samo izpravu thieva 2 i, prosinca 1395,, na knjnj zavr- 
\ naslov sa >sun vacante vicario*, a pošto ima išli dan i uijesec sa 
e navedenom, cienini, da In nije nego ista izprava, sa pogrešno prepi- 
om god. 1395. mjesto 139H., te da nije dr, l^aulini tom izpravom do- 
ao, da je Filip kneževao u KorCuH i 1395 godine. 

ProF, Kl, piSe (sir. 40 n. m.) da > Posljednja dva admirala (Filip de 
»rgiis i Ugolin Doria) nijesu vi^e držali otoka Brača, Hvara i Korčule, 
je njima vladao bosanski veliki vojvoda i spljelski herceg tlrvoje Vukčić*, 
se sad ima u toliko izpraviti, da se kaže, da je Filip de Georgiis 139d. g. 
^lo f»hria5ao čast kneza otoka KorCuIe 

Ono §lo je prof, Klaić pisao >da su od sedam poznatih admirala u 
cuie od 1358 — 1413. bila tri Genoveza, dva Zadranina i jedan Splje- 
tio«, treba sad ovako preinačiti: Poznato nam je šest pravih admirala 



— 66 — 

hrvatske ratne mornarice u doba od 1358.— 1413. godine. Od I ih su ti 
Genoveza i tri Zadranina. Sedmog admirala ne ima, jer je 1370. rjod. Bai 
naba ^bio samo podadmiral, o čijem »rodu i zavičaju*: >ne znamo ni^tai 
kako sam g. prof. Klaić kaže. U njegovo je doba bio jo^ po svoj prilii 
admiralom Baldasar de Sorba. 

U koliko je dosad poznat, kronologičan redoslied admirala hrvatsk 
ratne mornarice od god 1358.— 1413., kako ga je postavio pror. V. Klan 
nakon predstojećih dometaka i opazaka, frel>a ovako ])opraYiti: 

1. Jakov de Cessani, Zadranin, ne samo 1358, nego 1358— 13fi4. (jo( 

2. Bcddamr de Sorba, Genovez, ne samo i3H5, — 1369., nego 13fi[ 
do 1370 god. 

3. Simun Dorija^ Genovez, ne samo 1374*^ — 1383,, nego 1372.^138 
godine. 

Mato de Petrachis (Petračić), Spljećanin. ne samo gto nije bio adm 
ralom od god 1385. — 1397., nego uobće nije ničim dokazano, da je o 
igda bio admiralom. Kroz to doba, od god 1388. — 1390. bio je admiraloi 
hrvatske ratne mornarice. 

4. Mfito de Ces8aniy Zadranin, koji se kroz 1389. god. uprav nazivlj 
u pravom smislu rieči, samo admiralom kraljevina Hrvat :^ke i Dalmacije. 

5. Filip Georgiiy Zadranin, ne samo od 1401. — 1411., nego 1396. d 
1411. godine. 

6. Ugolin Dorija, Genovez, od 1312. — J413. godine. 

U KORČULI, na Cistu sriedu 1900. 

Frano Radić. 




Po p 1 s 
nimt (ukosiiicn, miiipjnftH) „Prvoga muzeja Iirv. spomenika" n Kuinii. 

,H/L Mjrd*'na, pozJarf^rift jM'i knijii knni'ie*^'. ml ihi^ |in|t\ jiasv^^ ravri*^, šiipun inifialjak* 

hobro siU'uvaiui, 4r^ rniTi. it |KV(iijeni, 2.50 ;:r. ^^^zirM^ Na^sasta gdjn i pre^^jti^uje. 
8/2* Jf^diiaka [ir^^diiiSiijoj. sniiir* stii ^*oli.^ (Ki[*i»|jka sj*>dii]ji^ju sf u oflšknmt ijtt*^tiivak. 

lin!»ro sarm'aim, ^13 irini. ti |in^mjfTn. 3.n(l <rr. Ik/jti**. Nasiusta gdj*^ i predjaHiij^. 
4. Mjedena, osrKlnjf* ^Jarnivatia. i^H inm, a |jn>nij»Tu. -iiXf ^r. leSine. N^šaRtu ^djft 

i [irfidjjisijj*^. 
5/1, Sri^hrnn. izmdfioiii jed«mlcii onaj pod Ur. 7*V1* oHrediijts HuAuvauii, 27 mm* u prn- 

mjeru, 2.H^ jrr. Ipi^ine, NiiHtt^ta ^dj*^ i pri^djsjšnjp. 
5/2. Jednaksi prndjažnjoj, i)^rHdnj*^ s&cuvana, .'W) mtiL n pn.'irijenj, 2,70 ^rr. te^iim*. 

Naxaj?ta gdjp i pmljiisijjp, 
Hfl 8r«>i»nja. od dvie poln, [insv*- ravne. sii|jao, jiijasl, k ofijr slraii*:* sa vjeti<'i<,**'ni iz 

žiiH' gvi^Aiijuci piipuljak. ibrediiji^ j^aAiivaria *H5 riiiih « pretnjoru. 1,H5 iir. t^*^/.\\u\ 

Nasastti ^dje i pr^djasnJA. 
G/2. Jeduiikii ptvdjiišujoj, samo ^ta mintavke poloviiiH f^npcdjka ^paj^a fivo|ininn» s[»l^*- 

tt?ua iiea. Dobro saruvanaf H^ mm. u prnTujeni, 2.40 ^r. ie'ilun, Naksla gtlji* I 

predjasnje. 
i, Jednaka |irfdja.^iijoj, ^amo sa.st.avkf* polovina spaja prosta /ara* Orednjf' snc^u- 

vana, 26 mm* ti prf^mj^ni, 2,2<> jrr, t*^/.ine* Ntisjtsta j^djv i predjaSnje** 

it^dnakii prcd^jiisnjoj, Šh\m sačuvana, nO mm, n prvmjern, 6,Hf» ^r težine. Na- 
kita gdje i pr*:^tljastye. 

Jnltiaka predja^njoj. samo sU> polovino pupoljka spajaju dvie dvoprutiio spli*tenp 

35N*e* OsnHtnje sai*uvana, 40 mm, n premjeiii, 3.r»n i^r. težine. Njisastn *zdje i 

[iredjasnje. 

MjedemL Polovino jajiLSia pupoljka ^^paja prosta ?Jea. Slabo sačuvana^ 55 miu. u 

prHfnjt?nK 2,45 gr; težine. Nusiusta ^dje i prerljašiije, 

Srt*brna, jednaka onoj pod i>r. 7B/2, Osrednje saćnvana, 42 miii. n pn^tJijenL 

2.50 gr, težine. Nai^asta ^dj*^ i predjasnje* 

Mjedena posrebrt^na. Jajasti pnpoljei pri kari^iieam svmvajn n viAelatiene t-vie* 

tove. Lo,V sačuvana, 3B mm. ii (treinjeru, 23b gr. težine. NaAasla gdje r pre- 



s. 



9. 



3. 



Srebrna, jednaka onoj pod \m\ 70. Dobro sat'uvana, 42 mm, u premjeni, 2,90 irr. 
ležiue. Na.%4^la gdj*^ i prndpLsiiji'. 

Srebrna, jednaka omij pod br. 7B/2. Slabo 8ai*iivana, ^M) mm. u premjeru, 2,40 gr. 
težine, NaŠasta ^rdje i predjašnje. 

Mjedena, od dvie polr*, posve ravan * snpao pn poljak. Dobro sačuvana, 25 mm, 
n premjeni, 0.60 gr, težine* Našasta gdje i pređjaŠnje, 

Srebrna. Ravne pole pupoljka spaja prepletena žica, te opet svaku polu pupoljka 
jednako dieli na dvoje prepletena žica. Loše sačuvana, 53 mm, u premjeru, 
6.80 gr težine, NaŠasta gdje i pri^d^jasnje* 
*7/K Srebrna, laradjeu pnpoijak u tiligranu k sitnih, jedan ua drugog tiesno zliijeuih 
zrnj^ića, predfitftviJHJueili praraa sredini prelomljene, jedan pramu dnigom aps^ja- 




SI. 4. 



— 6fl — 



jaee. listie*?: a h svake kari6iee na ptipoljak svijpn trolatir-an evietak, jednako 
u filj^grraiiu hr^ijm. Osmlrijt^ sarnvaria, 43 mrru n prejujVni, 4.t)() ^n h^žine* 
NaUsta g4jp i pft*dinftni*'. 

1/2- Jednaka |jr«<ljii^iijoi. Ošr^^duj*^ HatMivaiia, 42 mrn. ii premji.^m» 4.50 gr, težirip, 
Na.^iKta gdje i fjr»'djasiijp. 

^/I. Jfdtiaka iprddjasfijoj, rai^likom, kIo (iligranom j^radjeiii, prhilrmiljeni listr**! prama 
fifedinj pupoljka, jf^dan prainn drugom iipraii^o ne npiru, nego se tek njihovi 
krajevi pn^ko priiHtt* llv^, «t(* pupoljke spaja, dotićn. l>ohra sačuvana, fi** mm. u 
premjeru, 7.B0 gr, te^.ine. Nasa^ta gdjp i prfdjaAnjo. 

</2- Jednaka pr**flja^^iiji>j, 58 mm. u pr**mjeru, 7.2*> gr* težine. NaSasta g^je i pre- 
djtSnje. 

J/L Poxlaeeno srt^bro. Jednaka predjašojoj, razlikom, *ito na prostoru izmecyu listići 
na pupoljku ima po Jedna u filigrani izradjena kocka. OHreflaje sačuvana, 45 mm< 
u premjeru, 4,25 gr. teiine. Našimta gdje i predjasnje. 

'V^. Ša**ivim jednaka prndj^i-snjojt 45 mm, u prenijt-ru, 4 JU gr, težine. Na.sasta gdje 
i predJHKnje, 

\ji, i'ozhvrnu srebro. Ho četiri prepolovljena u liligrani ianidjena ove^fa, jedan u 
drugog pr.4'0 prepletene >jre, upiruca listića na ?^rediiiu pupoljka. Bii^mak h- 
me^ju ovećih listića izpunjen je jednako jedan u drugog upirueim se munjini 
listii^ima, a sa svake stmne karičiee svodi se na pupoljak po četverohttifcm cvmtak. 
Dobro sacnvana, 52 umu n premjerui 6.90 gr. težine. NaSasta gdje i predjašnje. 

}/2, &tsvim jednaka predjaAnjoj. 7.M5 gr teiine. Na^asfa gdje i predjasnje. 

1 Srebro pozlaćeno, Od dvie pole nupao pupoljak u sredini spaja se sa dva pojasa 
ud prepletene žice, a svaka pola pupoljka ispunjena je Bedmerotati^nim cvietkom 
od prepletene žice. Živi kraj karicice pričvrAceu je m pupoljak sa dva pojaua 
prepletene žice. Osreduje sačuvana, 55 mm. u premjeru, 5.30 gr. težine. Na- 
Sasta gdje i predjašnje. 

?/l Srebro pozlaćeno. Od dvie pole sastavljen ^upao pupoljak sastaje se sa dva po- 
jasa prepletene žice, Srerlinom pupoljak ukra&en sa {četiri oveda i jednakim brojem 
omanjih, slomljenih, jedan u drugog upirueim listićima. Svaka pola pu|ioljka ima 
po c'etiri ovede i fietiri omanje glavice klinčića, ovijenih prepleteiujni žicom* 
Osrednje saSuvana, 35 mm* u premjeru, 6.95 gr. težine, NaSasta gdje i predja,snje. 

!/2. Sjii?vim jednaka predjasojoj, 5,50 gr. težine. Našasta gdje i predjasnje. 

1. Hrebrna. Pupoljak predstavlja krastavac razdieljeii na pet po^a sa prepletenom 
žieom. Osrednje sačuvana, liO mm. u premjeru, 1.85 gr. težine, NaŠasta giije i 
predja^nje, 

L Srebrna, h dvie pole šupao pupoljak u sredini sastavljen je sa dva pojasa od 
(»repletene žife- a na svakoj poli pupoljka ima po deset malih vjenžića savijenih 
oil prepletene žice. Pupoljak je pri karičicam pričvrnć^n sa višeputa ovijenom 
rankom Žicom. Dobro sačuvana, 55 mm. u premjeru, 7.70 gr* težine, Nasasta 
g*lje i predjašnje. 

ri/L Brebro pozlaćeno. Vanjsko lice šuplja pupoljka, bez sastavla, izpunjaju glaviee 
b<*2brojniti klinčića oviji^nili tankom žicom pri karičicam zavrsujnc sa viencem 
pr**pletene žice. Dobro sačuvana, 4r) mm. u premjeru. 7.40 gr. težine. Našasta 
gdje i predjasnje., 

5/2. Sft.^vim jednaka predjof^njoj- 7.55 gr. težine. Nažasta gdje i predjasnje. 

(Biti će nastavljeno.) 

Fra V. Marun. 



Izvješće 

II. Međjunarodiiom Kongresu KrSćanske Arheologije, obdržavanomu 
B Rimu ođ dneva 17. do 25. travnja 1900. god. 

Piše F. Radić. 

Kongres je sazvan i priredjen po Promicateljnom odboru, koji je bio ovako s 
stavljen : 

Predsjednik: PoSt. Pop Duchesne Vjekoslav. 

Vlanovi: Po&t. Prof. O, Bonavenia Josip D. I. — Prag. Crostarosa Petar, — Pra] 
Dii Waal Antun. — Prag. Farabulini David. — PoAt. 0. Grisar Hartman D I. —_ Gos 
Pror, Ualti Josip. — Gosp. Prof. Kanzler barun Rudolf. — Gosp. Prof. Marucchi (Jracij 
— Gosp, Prnf, Profumo Atilije. — Post. Prof. Stornaiolo Kuzma, — Pra^. Wilpcrt Jnsi| 

Tajnik: Gosp. Bevignani Avgust. 

Rad Kongresa razvijao se je po sliedećem programa* 



Program 

Travanj 190(1 Sati prije podneva: 
lU. Pouedjeljnik: 

17. Utoraik: 9-30. Pripravna skupStina i 

izbur časti- 

18. Srieda: 9. OdBJečne skupštine. 

19. Četvrtak: 9. Isto 



20. Petak: 9. Isto. 

21. Subota: 9. Isto. 

Itž, Nedjelja: 9. Posjet Grobišta Priscille 
na via Salaria (sa misama odčitanim 
za udobnost Kongre^iđta) i posjet, na 
[povratku Villa i Museo Albani na 
istomu putUn 

2B. Ponedjeljnik : 9. Obda skupština za odo- 
brenja^ od&jećnih zaključaka. 



24- Utornik: 8-30—3 pot. pod. Svečanost, 
što ju je Promicateljni odbor ponudio 
Kongresistima u (t robiju Domitille sa 
svečanim Pon ti tik a lom u papinskom 
obredu u bazilici Svete Petronile. 

25, Srieda: 9*30. Posjet k izkopinama na 
Foru Kimakomu i k zadnjim poprav- 
cima .Svete Marije u Oosmedin. 

26- Četvrtak: 9. Izlet u via Latina, ili 
k drugomu, koji de se ustanoviti. 



Kongresa. 

Sati potla podnam : 
7 — 9. Sastanak predstavljivanja. 
4. Otvorna skupStina 

4. Obća skupština. 

4. Isto. 

8*30 Obiteljska zabava ponudjena kon^ 

sistima u polači Altemps (trg S. A pol 
nara, 8) od Kolegija Cultores Mart^ru% 

4 Ob.-a akupština. 

4. Isto. 

3. Posjet k Svetim Pećinama vatikanskin 
razsvietljenim na čast Kongresistii f 
post. Crko vinarstvu S Petra. 



Zatvf>rna sknpStina Kongresa i opredi^ 
ljenje sjedišta i nadoevka IIL medji 
narodnog Kongresa. 
Objed Kongresist^ (unapried će se pr 
javiti mjesto sastanka i iznos doprinosa 
Oprostno primanje, što ga Promicatelji 
odbor nudja u Kršćanskom Muzeju 
Late ra uskoj polači. 



5. Sjednica Pontifikalne rimske Akadeoiij 
arheolnt^ije n najvećoj Ovorani u Polac 
Kancelarije na čast Kongresistima* 

4*30. Sveč:jna Akademija Dan te -ova, pon u 
djena KongresJAtima po želji N, S o 
odbora književnika pod predsjedanjer 
Preuzor. stožernika Parocchia, pođUuc 
celara S. K, C, n gori spomenutoj naj 
većoj dvorani. 



- 7n- 



STeJfan<^št u nimntk dne 84, trartija ti Orobljn Domltllle, 

prikazana Korigredarima t)d lVoruieiiU-^yiiag odbora. 

pr. p. Otvor Groblja Kongresistima. 

Arhe<^>lo^čiia krinfereueija na fraDCiizkmn jeziku. 
^ *S vezana Misa po papinskom obredu pnntifikovana od jednog Preazor. 
stiižernika u Baatilici SŠ. Petronille, Nen?ja i Abileja^ m homilijom 
i muzikom, i «udjf lovaDJem predšUvnika ktiUA -iztoćnjadkili obreda. 
^ ( Mkrice nadpisa, Uo ga Kongrea oa uspomenu svojega sastanka u Rimu 
postavlja kao pokltm uspomeni Bosio-a^ Marchi-a i De Rosei-a. 
1 pn. [i. Zuanatveni pohod, na ekupioe, Groblja Domitille i navitiš (u kraju 
blixu Ampliata) kripte SS. Marka i Marcelijana i eu>sjednih galerija 
najnovijeg i /.kopa vama, naročito dti vrsnog od Povjerenstva Crkvene 
Arheologije na ćast Kongresistima. 
4-HO ^ Zatvor Katakomba. 

Pi>. St-etnnosi je ukljuHm priretljeHa sa Kon^reskie. 



8-30 
9 
W 

na* 



Prirediteljni odbor je nekoliko dana prije otvora kongreaa sastavio i u Br* 3. Bu- 
tt Kongrt^i^H, kojemu je nadjenuo sgodan naslov: ^Conventus alter de art-haeologia 
stiana Rumae habendus commentarius authenticua", objelodanio na talijanskom i fran- 
Lum jeziku za ravnanje K*mgreaial& krasan Pravilnik, kojega ovdje donosimo hrvatski 
od 

PRAVILNIK 

11. Medj u narodnoga Kongresa Kršćanske Arheologije- 

PoglavjG I. 

Obćenitl propisi. 

L Ureden je u Rimu Medjunarodni Kongres Kršćanske Arheologije, koji 6e. se ob- 
vali od dneva 17. do 24. travnja 1900. Taj je Kongres drugi u nizu* 

2. Iz Kongresa, koji se ne bavi nego izučavanjem Kr^can^fce Arheolugije u širtjkom 
In rieči, posve 3U izkljut^ene sve raz prave dogmati<?kog priepira 

r> nijednoj stvari, koja ne bi imaia izravna doticaja sa rečenim izučavanjem, ili 
ne bi bila u granicama upredieljenim po ovomu Pravilniku, na Kongresu se ne će 
ti ništa iz ticati. 

3. U Kongres ae mogu upijati svi oni, koji se bave ili barem ljube arheologična 
tTrnDJa^ ili ona srodnih znamTsti. Njegove akiipštine nisu javne, nego' ograničene na 
grmište. 

4* Prisustvu) ud Kongresu, Kongresist prima ovaj Pravilnik i obvezuje se, da će ga 
' vito držati, i da će u smislu istt^ga pripoznavati oblast Predsjedništva u svemu 
clninii na razvitak Kongresa. 

5. U granicama i pn propisima ovog Pravilnika i pod netipozivim sudom Predsjed- 
ra Kongre.^i.itima je zajam<5ena pod puna sloboda na polju nauka. 

6. Sjedišta Kongresa, po blagodarurjj ponudi S Oca Pape, jeat u polazi R Sjeme- 
i Rimskoga, 



ii.UIlci IC 4in iriitiijcTua LJLJupuiJti onpuu^cn ut* 

Kongresa, po blagodaruoj ponudi S 
koje se nahodi na trgu b* Apc>Uinara. 



Poglavje ir 
Ustrojstvo hongreBa. 

7. KongreR(»m ravna i upravlja Predsjednički Ured, koji ie biti izabran u pripravnoj 
ii, koja će se obdržavacJi na dan otvorenja, ali svakako prije avećane otvorne 

8, Obći Predsjeilnićki ^Ured <Se se brinuti i upravljati de cielim znanstvenim tečajem 
igresfi od dneva 17. travnja do njegovog službenog zatvora. 



— 72 — 

9. Posvt? i i^kljaćiTo pripada obdemu Predsjedoidtvu zapt i aadzimiije Konjsrresa, 
toliko pri skupštinama kolikfi na izletfma, ili 6to drugo, Sto bi ee moglo ući niti skupno 
ili na ime Kongresa* 

la članovi Predajednićkog Ureda, stanujut^i u Rimu, ostat 6e u službi do djievt 
11. ETibnja ssa sve ono, sto bi raogio služiti na korist Kongreaistai koji bi hotili, uz uslore 
talijanskih popusta za željeznici; i za plovitbU| da m okoriste polakšicama kojemndrafi^o 
vrsti njima podieljenima. 

11. Jedino obćemu Pn^dsjedni^tvu naraicnjeno je tumačenje ovog pravilnika, i odluka 
u svakom sludaju tisućem ae Kongret^a, koji ne bi bio predvidjen u ovim propisimit 

12. Promicateljni Odbor Kongresa de postojati još nez^avisnim životom preko i nakon 
razvitka istog Kongreaa* 

Njemu su povjerena sva iinancijalna i ekonomična pitanja, koja su pretekla, koja 
prate i koja sliede iza Kongresa. 

13. Promicateljni Odbor će ae takodjer baviti odjelotvorenjem izleti, ekskuriiji i 
avečaooBtl za Kungresiate, uza sgodno sporazumljenje i dogovor ia obćim Predsjedništvom 
za dane i ^ate. 

14. Ni KongrosJBti, bilo skupno^ bilo pojedince, niti obće Predajodniltvo ne imaju 
nikakva upliva na Promicateljni Odbor, budud da je njihovo djelovanje odveć različito 
po naravi, trajanju i zavrženju. 

16. Predsjednički Ured ne ćo smjeti uCinit zaključiti nikakvog znanstvenog predloga 
ili druge naravi, koji bi nanoiio kakvumudrago potežkoću Promicateljnomu Odbora. 

Poglavje m, 
radnjama Kongresa* 

16. Kao kronolo^nćna granica ukupnu;^ razdublja izučavanja, &to ga obuhvadii 
Kongres krž^ini^ke arheologije, odredjujc ae XIL viek, dopužtajuc iznimku za ona litra- 
živanja i proučavanja, koja, sHedeć razvijanje neke misli ili nekog čina, bila bi pn- 
nuždena da ju prekorače. Nasuprot ta se granica sicie na sav VI. viek za prttučavaiiji 
o književnosti u odnošaju sa kršćanskim starinama. 

i 7. Službeni jezici Kongresa odredjuju se u broju od šost^ to jest: latinski, Iran- 
cu^kt, englezki, talijanski, španjolski i njemački. 

IH, Kongres čc se razvijati u svečanom i skupnom obliku ^>hah »hupšiinaf i u 
posebnom OdBJekđ. 

19 Odsjecima če upravljati posebni Predsjednički Uredi, koji <5e biti izabrani u ialoj 
pripravnoj skupštini u kojoj bude izabrtino občc Predsjedništvo, 

SJO. Predsjednički Uredi Odisjekil po načelu sliediti če za razvitak znanstvenog rada 
Bmjer, «to im ga pokaže ubće PredsjedniMvo, i na njega če se obračati za sve Sto izlafti 
iz njihovih posebnih pripadnosti* 

21. Kongresiati če m modi upis^ati u kolikogod Odsjeka budu hočeti. 

Poglavje IV, 
[irlobčiMiJlmft. 

22. Kojemudrago priobčenje, koje Kongreaisti budu htjeli prikazati toliko u obtnm 
Skupštinama, koliko u ( kisjecima, trebovat če da bude pismem> prikazano obcemu Pred- 
sjedništvu bilo u cjelini bilo u izvadku, barem 4H sati prije. 

Ono de neopozivo odlučiti* 

L da li odgovara propisima ustanovljenim u ovomu Pravilniku; 

2. da li je dostojno da se prikaže Kongresu ili nije; 

3. da li se ima pridržati za občenit** Skupštine ili priposlati na sjednice Odejekii 

23. Samim priobčenjima pismeno prikazanima, bilo u cjelosti ili u izvadku, ik* 
kašĐJe od jutra ponedjeljnika 16. travnja, ali samo ako budu od obče^ Predsjedništva 
odobrena u amislu predstoječcg članka, pripada prvenstvo u razvijanju* 

24. Jutrom petka 20. travnja prestaje mogućnost da se priobćenja Kongresa prika* 
znju občem Predsjedništvu radi predbodnog odobrenja. 



85, K-^jiimodrago priobdenje^ bila jea abdenitu Skupštinu, bilo za ^kupžtimt OđsjekA, 
sujeti da bude prika/.ano» pn^čitanu ili razvijano ud Koogrosiale kroz vrieme dulje 

'^^ '-itiu E*red*ijedni^tvu ostajo pričuvana oblaat (pulai? bnja iViob&ojtt, ili rad oaubitL* 
sti knji-i^'a^od ud njih, ill ^ drugih razloga) da poveća ili umanji rečeno vrieme, 

26. Za oaobitii prinb&njft m pokaieivunjem bitnih predmeta, svjeUostnini pn^jekci- 
iul , obee Fredsjjeduištvo ili onn pojedinog Odsjeka moći će u njihovoj posebnoj 
im^tl dopustiti narcjćitu, isključivu ili ne, obcenitu Skupštinu, ili lavatirednu (>dBJe(?nu, 
, većer, bilo u jutroj prema potrobi priobeeaja i nu^^dama Kongresa. 

27. Zapisnici Skupština, bilo obćenitih, bilo odsječni li, treba da budu ridobreni u 
k>j skupMmi U zaključnoj sjeilnici Pre<kjednik prije ne^o proglasi skupštinu asa- 
lom, trebat <!•« da dade pročitati i odobriti zapisnik iste skupiti ne. 

Zapisnici Skupština, bilo obćenitih bilo odsjtsčnih, trebat će da budu podpisam od 
Predsjedaičkog Ureda, koji m nadje prisutan pri zaključku skupštine. 
'iS. Naki«n žto dotična skupština odobri zapisnik, njegov je tekst jedini, kojega će 
svakog pogleda, treboval da drži Kongres, i kao takav će ae objelodaniti, ako 
mciguće, u izvještajima i alulbtmim djelima. 

Poglavje V. 

Oli Oflijeeliua. 

Ž9. Kongres će se podieliti na e^dam Od^^eka, samo ako Enanstveine potrebe ne 

itahtievaie razdiobu pogdjekojt^g «>(li^jeka na dva Pododfijeka, u mimlu sliedećih 

ta. 

3U* Rečeni OdBJeei je#u: 

1. Prvobitne krićanake starine i odnosna umjetnost 

i. Sredovječne zapadnjačke kršeani^ke atarints i odnosna umjetnoi^t. 

1 ^Sredovječne iztočne krSćan^ke starine i odnosne umjetnosti* 

4, Liturgija. 

&. Epigratija* 

3. Književnost prvib vjekova u odnoSaju sa starinama krlćanskim* 

t, Didaktična i praktična arlieulogija (Obučavanje, razproatranjivanje, iskopavanja 

eji). 

JL Prvi Odsjek ubnhvaća izučavanja, iztraživanja, viestij starinarska, jiovjestnička 

ansko-umjetnička naSašća prvih pet vjekovA- 

32, Drugi i treei Udsjek obuhvaćat će svaki izučavanja, istraži vanja^ vieati, stari* 

if povjestnička i kršćjinsko-umjctnička na^aSća otl VI- do XIL vieka. 

J3. Prvi i drugi Odsjek ^ kad bi radi mnogih priobćenja ili s^adataka bili odviše ob- 

ai poslom, — ili kad bi rad mnogobrojna pristupa gojitelja strukovnjaka umjetnostij 

rom umjetničkom značenju, pokazala ^e korist, da bi se izučavanja i razpra vijanja 

jća 8G na kršćanske umjetnosti onih doba razvila u prikladnu ambijentu — dva bi 

sjeka mogla da pociepaju, svaki u dva Pododsjeka, jedan zsk Starine uprav tako- 

, drugi za kršćansku Umjetnost istoga razdoblja. 

H- Treći Odsjek će se obzirati tfiliko na starinarstvoj po vješt i umjetnost bizantinsku, 

io i na onu istočnih kršćanskih crkava upravo zvanih, to jest birske, Egipćanska, 

iske itd. i on će se moći razdieliti u dva Pododsjeka: jedan upravo za razdoblje 

insko i skvesško; drugi za cieU flkup iztočnih crkava liturgičnib jezika, koji niesu 

u, grčki, ili kojigod od slavenskih. 

55. Četvrtomu je svrha veoma znamenita, a to je izučavanje najdavnijih liturgija 
itnih crkAva. On će obuhvaćati sve krajeve i obrede kršćanske prvih vjekova, 

da m znanstveno neda pociepati ono^ iSto potiče sa jedinog čoktita. 

56, O trećem Odsjeku ne treba nijrieči dodavati. Biti će mu osobitom brigom da 
; i potiče velike skupne radove i prispodobne nauke* 

B7* 8€4itomn su Odsjeku zadaćom povjestnička istraživanja, koja se osnivajn na knji- 
u izprAvama ml I. do eielog VI. vieka, toliko crkvenim koliko svjetskim, koja iztra- 
ja duEHiaju novu svjetlost na dogadjaje ili Čimbenike povjesti Kršćanstva, takodjer i 

a 



— 74 — 



obzirom na odnosna krivovjerja. Kad bi se prikazivala nužda i korist, ovaj 6e se mo 
padteiitt na dva Pododijeka. 

38. Sedmi se *.)dajek pođpunim pravom može da zove Odsjekom znanstvene prop 
gande. Trebovat &^ da mu je svrhom: 1. da proširi i njeguje pouku Kršćanskog Stai 
narBtva, da se ta znanost učini pristupnom svakoj naobraženoj o^iobi ; 2, da poućavaĐJe 
i razprostranjivanjem pripravi čitateljstvo sposobno da sliedi razvitak Kršćanskog Sm^ 
narstva, i zato sposobne) da gojiteljima i odnosnima publikacijama podava onu mutali 
i materijalnu podporu, koja sačinjava prvi uvjet za uspjeh znanstvenih izučavanja; 3. t 
nacrta občenite propise za iztraživanja i izkopavanja starinarska, i za očuvanje bilo sp 
menikđ^ bilo riedkib predmeta starinskih. 

Taj Odsjek, ako. budu zahtievati znanstvene potrebe, moći će biti razdieljen na d' 
Pododsjeka: jedan didaktički i za raz prosti ranje ; drugi za upravu i očuvanje spomenik 
za izkopavanja i muzeje. 

39. Kongreaisti, kao u čl. 21., mogu da se upišu u koliko hoće Odsjeka. Upisivan 
u Odsjeke biti će otvoreno na pripravnoj sjednici u utornik dne 17. travnja, a trajati 
do svršetka Kongresa. 

40. Predsjednički Ured svakog Odsjeka, koji se bira na pripravnoj Skupštini 
utornik dneva 17. travnja, sastavljen je od pet članova. 

41. Kad bi se koji^rod Odsjek imao razstaviti na dva Pododsjeka, biti će od o 
nosnog Predsjedničkog Ureda odaslan jedan ili više Podpredsjednika i Podtajnik, da ra 
naju ea jednim Pododsjekom. Podpređsjedništvima, koja upravljaju sa Pododajecima, pi 
padaju iste oblasti kao i Predsjedništvima Odsjeka, samo što treba da budu u dogovo 
i neposrednu odnošaju sa Predsjedničkim Uredom kojemu pripadaju. 

Upisaniei u Odsjeku jesu članovi obajuh Pododsjeka. Pet članova izabranih k Pre 
sjcdničkom Uredu svakog Odsjeka izabrati će izmedju sebe Predsjednikaj dva Podpre 
Bjeđnika, Tajnika i Podtajnika, priobćivši učinjene izbore obćemu Predsjedništvu. 

Predsjednik upravlja sa Odsječnim skupštinama, u njegovoj odsutnosti stariji Po 
predsjednik. 

42. Nakon Sto bude skupStini izloženo priobćenje bilo uatmeno, bilo pismeno (bi 
da bude učinjeno po Kongresisti, koliko po drugomu na njegovo ime) onaj, koji predsjed 
otvorit će razpravu ob istomu. Kad se ta izcrpi, preći će se na novo priobćenje, 

43. Odsjeci neće moći da oglase nikakova zaključka o školam, teorijami znanstveni 
nagadjanjinia. 

44. Kad Odsjeci budu izložili kakav zaključak o stanovitu predmetu, samo da i 
upada u odredbu predidnueg članka, on će, saslušavši obće Predsjedništvo, biti najavi j^ 
skupštini i postavljen u dnevni red za skupštinu sliedećega dana: trebat će uz to « 
bude pribiven na izvanjsku tablicu sa nadnevkom razpravljanja, neka svaki Kongresi 
bude o njemu obaviefiten, 

Ako je Odsjek razdieljen na dva Pododsjeka, glasovanje će trebovat da bude ai 
čeno i izvršeno na račun eieloga Odsjeka. 

45. U Odsjecima se glasuje podizanjem i posiedanjem. Ali će Predsjedništvo mt 
da dopusti glasovanje pt? razdiobi. 

4i3. Zaključci Odsjeka treba da budu priobćeni obćoj SkupStini, a ova da ih odob 
da budu imati vriednositi i da se uzmoć budu obielodaniti i iznieti u Izvještajima 
elužbenim Djelima. 

47. U Odsjecima, buduć da se treba obzirati na najprostranije razpravljanje, prem 
ostaju i za njih ustanovljeni službeni jezici Kongresa, preporuča se Kongresisti ma nd 
se radije budti služiti jezikom latinskim, ili francuzkim, ili talijanskim. 

48, PredsjcdniOki I 'red odmah nakon zatvorene skupintine, dostavit će prepia z 
piknika obćemu Tajništvu. Kad taj zapisnik bude odobren ili preinačen u idućoj sjedni 
o tomu odobrenju ili o prenesenim izpravcima biti će neposredno obaviežteno rečeno Tj 
ništvo. 

49, U skladu ^r čL 2. nijedan predmet izvan granica ovog pravilnika neće nika 
moći da se primi u ziipisnike, izvještaje ili djela, pa niti u stanju predloga. 

50. Zapt, red i razvitak svake stvari, koja se tiče Odsjeka, ostaju povjereni dot 
nomu Predsjedničkomu Uredu. 

Sve ono, što izlazi iz djelokruga Odsjeka, trebat će da bude priobćeno i dostavi je 
obćama Predsjedništvu. 



— 75 — 



Ob ob<^enltlm Skupstloania. 

iL Ob«ii Predsjeflnićki Ured Kongresa bira m u pripravnoj Skup^titii a utornik dne 
ivDJa po svim pri>iitnitD Kongre^ii^titna, i tbavljat ć<> m napoat* izbor avake ćasti, 
i dovršenih gia.^nvanja Predsjedništvo će neposredno zauzeli ćast i ođmab de raz- 

skiipMinu* U svet'anoj otvomoj Skap^tini ono će ući u službu i primat ee kon- 
a i jpoitvanike 
iŽ, Obći I^redajednićki IJre^I upravlja m avim Kongru^om, bilo u obćim Skupsti- 

bilo u Odsjecima, kao kUt pri svakom i izvanjski »m djelu izvr^onoma skupno, u 

Bvega ovoga Pravilnika. Predj^JL-da pak obćim Skupštinama* 
Sastavljeno je od jednog l^red^jL^dnika i viAe PodpredajedoikA^ od jednog Tajnika i 
d tajni ka* 

^a obćim SkupStinatna ravna Predsjednik; o njegovoj odsutnosti najstariji Pod- 
&dnik> 

>3. Valjane au obće Skupštine kad broj prisiulnih nije manji od BO. 
>4, Obće Predajedniiitvo, u smi^lia ćlanka 22*. odr*:diti će pnobćenjii, koja se imaju 
ati u obćim Skupt^tinama. iKsiiibitim tiaćinom će se tmo zauzeti za ona, koja bi 
ob<Se znamemtosti za jetlnu ili vim* povje^^^Huti znanosti, ili koja bi obuhvaćala dva 
Odsjeka, navlas ako »u raz&la vijena, ili koja bi razvijala nove sustave ili iztraži- 

ili koja bi e kojegagod bilo razloga zasluživala nozornoat svega Kongreaa- 
>6» U iibćim SkupMinama neće moe biti nikakovin razpra vijanja« 
)6. Kad m dovrii jedino priobćenje i prije* nego zapodme sfiedeće, kojimndrago će 
esista (ki*ji želi da se o njemu razvije znanstveno razpra vijanje) moći zapitati, da 
njeno priobćenje opetnje u Odsjeku, koji bi mu bio prikladan, ili koji bi mu 

1 odrediti Predsjedništvo* 

>7- Ubć?i ?!^kupHitina neće mnći da primi nikakva drugog zaključka osjem onih, koji 
bili već glasovani u kakvu (Kkjeku. 

>8, Odsječne će zakljuC^ke u zadnjoj obćoj Skupštini izložiti predsjednik Odsjeka, i 
Ij ili izvjestitelj akfj budu mr*guće, nakon predtećnog pribivenja na naročitoj 
t^iblici. Predsjedništvo, nakon kratka izvadka već dovrSene razprave, otvoriti 
pravtjanje, 

tad to dovrši, trebat će sakupiti povoljne gl&aove dviju trećina od prisutnika, koji 
mjeti da budu u broju manjem od ^esdei^t, da bude odobren i da tako postane 
nim zakljućkom Medjunar(jdnoi; Kongresa, 

UK Prije, nego se razpusti Konf^res, obće Predsjednii&tvo trebat će da zapita obće- 
kupatiuu da li želi^ da se fibdrži IM, Medjunarodni Kongres, da mu se izabere 

2 i približno doba. 

iU. Prije 11* svibnja t g, trebat će da obće Predgjcdniatvo imenuje i objelodani 
barem trojice ćlanova Promicatcljnog Odbora III* Kongresa, koji da budu stanovati 
ranom sjeđižtu, 

U* Glasovanja obde Skupštine sliediti će na onaj kojimudrago naćin, koji obće 
eđniStvo bude cieniti najprikladnijim. 

Poglavje Vir 

Kongreslstiuia. 

>2- Upisanici Kongresa uživati će sve polaksie^ svake vrati njima podieljene od 
lit i inozemnih oBlasti, i primiti će redovito osobnu teskeru u pisanja, željeznićke 
i gluibeni Buletin. 

>3, Prisu sitvo van jem na Kongresu upisanik prima i obvezuje ee, kako je već odre- 
po čL 4., da će podpuno izvrći vati ovaj l^avilnik, i da će u smislu istoga pripo- 
1 oblast obćega Predsjedništva i onu Odsječnih Predsjedništava n svemn Sto se tiče 
mja Kongresa. 

>b vezuje se nadalje, da će preko Kongresa štovati vjerska i politička ranenja 
Kl 'I i, da neće na nikakav način podizati pitanja tudja izučavanjima i raz- 

aa «'| aima po ovomu Pravilniku, da će svoja priobćenja dragovoljno podvrći 

ežnom odobrenju obćega Predsjedništva, 



A 



— 76 — 

64. Spomenice ili darovi, što ih budu dostaviti Promi^iateljni Odbor^ ili kakav]E 
gresist, ili osobe izvan Kongresa, biti će razdieljeni medju samim Kongresistima, 1 
budu bili prisutni barem na jednoj obdoj Skupštini, i koji se budu upisali u jednom ^ 
Bjeku, ali vazda prama želji darovateljevoj. 

65. Kongresisti će moći učestvovati svim službama, izletima, pozivima ili žto df 
priredjena i ponudjena od Promicatelj noga Odbora. I u tim si odaje vima i sa kojeg 
dragog u^roKa ili razloga Kongresist će biti dužao da vrsi ono »to bude odredilo o 
Predsjedništvo, kojemu ostaje vazda povjerena skrb oko dostojanstva i reda Kongr 

06. Pri svim službama, izletima, pozivima ili sto drugo, nijedan KungresiJ^t i 
smjeti da uzme rieć, nego preko dogovora i izričita uoblašćenja obdeg Predsjedništva 

67, Kongresisti će uživati sve polakšice, što su ili udielile razne oblasti za bezplja 
pristup k Spomenicima, Izkopinama, Galerijama, Kabinetima, Sbirkama, i sve drug 
granicama opredieljenim po dotičnim oblastima, koje će granice KongreaLatima biti vu 
dojavljene, 

68- Tajništvo Kongresa vazda će Kongresisti ma biti otvoreno, od jutra do v^ 
svakoga dana, da im bude moglo davati svaku vrst naputaka ili razjašnjenja, ne ^ 
odnosno na Kongres, dali nuždna i koristna strancima. 8 iatim razdobnikom, za njiii 
udobnost, ostat će otvorena u Polači S. ApoUinara dvorane Kongresa za pisanje i ćita 

69. Pontifikalna Biblioteka Piana, koja se nahodi u istoj PolaĆi S. ApoUinara, sta 
m na razpoloženje Kongresista od jutra do po sata prije sudca zahoda. 

Poglavje VIU. 
Publikacije Kongresa. 

70. Izdavanje Đuletina sliedit će preko Kongresna, Un će sadržavati kratka izvjt 
skupština i kratke izvadke razprava i priobćenja. Kako je već kazano, dielit će se 
dovito svim upisanicima. 

71. Za objelodanjenje Izvještaja i Djela Kongresa Promicateljni Odbor će. prika 
prije zatvora Kongresa dotično izvješće, dogovoriv^i se prije sa obćim Predsjednici v 
To će izvješće trebovat da obuhvaća i ekonomičnu stranu takova izdanja, 

Poglavje IX. 
Predmeti i knjige dostavljene Ktmgresu. 

72. Predmeti, otisci, tablice, fotografije dostavljene Kongresu biti će izložene u ] 
storijama 8. ApoUinara. 

73. Oni predmeti, koji budu darovani Kongresu, ilt ne dignuti prije dneva 
svibnja tekuće godine, obće Predsjedništvo će darovati Lateranskomu Muzeju kršćam 
starina. 

74* Nije dopušteno uzimati otisaka, nacrti ili futografija rečenih predmeta bez 
pusta vlastnikova i uoblašćenja obćeg Predsjedništva. 

75. Knjige, knjižice, smotre ili dnevnici, koji budu pri poslati Kongresu u jedi 
ili malo iztisaka, ostat će na porabu Kongresisti u dvoranam za čitanje pripadaju 
Kongresu, a potla, ako bnde moguće, darovati će se Pont, Akademiji Arheologije, 

76. U svim darovima ili pošiljkama učinjenim K.ngreau, bili to predmeti, nacrt 
što slična, bile knjige, smotre ili dnevnici, objelodanit ee so točan popir* u zadnjem bi 
Bullettina s imenom darovateljevim ili vlastnikovim . 



Kongres je sjajno uspio toli mnogobrojnošću učestnika, zastupnika svih naobražt 
naroda, koliko obiljem prikazanih i pretresanih znanstvenih razprava i primljenih zak 
<-aka. Na njemu su vladali uzoran red, neprisiljena stega, prava bratska kršćanska Iju 
.^vih naroda i čisto znanstvena susretljivost, iskrenost i otvorenost On je svojim ozbiljr 
obsežnim radom pokazao, koliko je kršćanska arheologija, koristna, znamenita, te 
Ijita, prostrana i razgranjena mlada nauka, i kako se ona danomice učvršćuje i 
širu je na uhar napredka i razvitka kršćanskih načela, kršćanske po vješti i kržean 
umjetnosti, pa i cjelokupne naobrazbe roda ljudskoga. 



— 77 — 

Prvi je to raf»djiiiiafti4ni fiastanak, na knjernti je hilo zastupano naie clnižtvo, U* je 
ikazan iijc^^rjv Tvl i niHo^tvi u^pji.*^« ; jri nam je »Mtn neizbj^živ^a dužnost. Ha u 
rrlaaila, na temetju fllulhenili p vi ataka UUvru Knn^^rRsa, y Airnkim putczima prika- 
svofemu hrvaUknratj oiroflu har obdeaitu »lik u rada Kon otresa* na kojmnu m je 
dokaualn, kakT> ah stari Hrvati u avaknj utruci krSrfanuke pm^vjete koracaj li mpt^ 
m najnapn?dnijim €?vniptn^k!m narodima; i kakn danami Hrvati, uzprkoa svim 
cKiaina, u uspie^nom na«itajanju «ikf> anapr^jivanja kr^tian&ko arhecjlngije, takodjor 
t^taja sa drug^im viiK»ka oaobralcnitn i Minostalnim narodima. 



prttmivita Hkupstfna u prćdpiidnrvitii doba u utorntk dtirva 17, Inivnjsi 1900* 

Slikon 0tvnn?no skupit ine u 10 sati prije pndne prof«snr Dupheftne, Prtirlajednik 
itrljnn^ fMbora, T5Evjei*f"uie o djelovaniii isto^: Odbnra nkn priprava za IL Mc^dju- 
li Knnirffi^ Kr^ranake Arhpf»lo*riJR> Zatim daj« ried prnf, Manicelii, kuji tumaći smisao 
nika Knnjrresa i red »jedoicA, tt>Hko iiWfh koliko odsječnih* 

■^nd Predsjednik projT-lašuje za čhh izrrplT<*nom i^adac^ii Odbcira i pozivlje Monsi- 
OroMarnaa. neka s^anzm^ privr^mono pri*d,'«ji'dnižtvn. da bi se pre^^lo na izbor časti 
*>sa. Mon^ Hrostam^ia, zauzi^v^i PrediijtHhiiHtvii* pn življe da mu pripomu^fnu ha- 
?adolfa Kanzbra i dra, Pija Franchi do* Oavalieri i, zajodno ^ njima .malušavSf 
f» dropib KnnsrresiMa. nastavi p*ipi** imenft prfHiloženih k rarnim Bhi^bama. koji bi 
m i pljeskanjem odobren od prifliitnih, 

Cjt tili način ostadoAć izabrani od t^kapStine: obdim Predjijod nikom Kongresa pnif. 
*lav Ducbcsne. ravnatelj franeuzke učioničke arbeitlocrijti u Rimu; oh(!im Podpn^d- 
!inia I^on.«^, Antun de Waab rrktar t^ntonakoir f^ostfnjca, Mons. Frann Bulic^, ra- 
I Rpljet*iko£: M(J55eia* pfof. Nikola Mull^r, profesor krAt^anake arhcologrijc na «va- 
] u Berlinu, pmf* .bWp (latti. profc^ior rimako*fa prava y pov]t\stno'juridit*koj Aka- 
n Rimu; nb<?im Tajnikom prnf. kom. Onicije Marucebi, profesor kr^eanske arhec*- 
n ,Siem(*niHtu Rimskomu: ob6im Podtnjnifima prof, AtlHie Prctfumo. podarhivist 
kalnili I5nwa, e. Aufruat Itevijjnani* nadzornik Povjerenstva Crkvene Arbeolo^ijp. Iza 
>jebu propitana imena onih, koji će saditi* vi jati Predsjedniiitvo pojedinih Odsjeka : 



Prrrlsjrd niAtV(»: Prt*i Nikola Mtillen Mons. Josip Wilpert, Mttns. Gjenar Aa- 
fialante. prof Pet-ir Kirscb, prof. Josip Bilezewski. 

IL Odajeh 

[^ r * d ?i i t' d n i & t V o : ih A rtman G risar, inž. T v. Kr* Giovenale, < >. Frann Khrle, 
\dolf Venturi, doktur knos-. A. Mlan^icn di Candida. 

JU. Odsjeh 
Preda jedniltvi>: Prof. Tjrnjaeije Guidi, piTif. (X Pulkran Vi^uaroux, pruf, (). 
Scbeil, prof. D. Umberto Beni^ni, dr. O. Vjekoslav Petit, 

/K Odsjeh 
Predsjedništvo: O, D. German Morin, O. D. Ambroz Amelli. prof. Hinko 
da, O, D. Lovro Jann^ns, Mons, Dragutin Respighi, 

r Odsjel:. 
Predsjedništvo: Prof. Josip Gatti» Dr* Vjekoslav Boraari, Mofla- Frano Bulić, 
L. Deiattre* prof. Eugen Bormann, 

VL OdsjcJa. 
P r**dfl jedni. 5 tvor Prof. Albert Ehrhard, prof Vtlira Neumann^ doktur Pijo 
hi ile' Cavalierli dr. D* Ivan Mereatii prof Lejay. 

VII OfUjeh. 
Predsjedništvo: Mons. Petar Croatarosai prof. Barun Kanzler, prof. 0. Joaip 
eoia, Mons. Pavao Baumgarten, prof. Josip Botti. 



— 78 - 

DovriivSi šv^aki ixbor iscinndju pljeska nj si, iiuvo ProflajiMlnišlvn r^aus&o matom 
rajetit^j, a PreJsjV-dnik prof Duchcsiie zahvali vs^i »udrugoviin nn pnvjiTeriu mu ć.ast 
kakva li će se smjera držati pri upravljanju Kongresa, toplu preporučivši svima, <l ; 
tiertno drže znanstvenufj zemljiMii, a da ne zastranjuju u ina pitanja i koja bi bila i/ 
pripadnoeti Konn^refia* Iza toga nakoa nekih pripomenii javljenih po Tajnika za tloj^l 
popodnevnu skupdti&u, bi razpu&teoa sjednica. 

Popodiievnii oMa skupStiiia n utoriiik dne 17* travnjii. 
Sve6ano otvorettje Kongresa. 

U 4 sata potla podneva otvara sjednicu Prnuzoriti Stožemik Lucido Marija PanK> 
pokrovitelj Kongresa, u prisu tDoati eielof^a r>cibnra, Predsjedništva iatog:* Kongresa i vd 
broja KongreBistA, medju kojima su ae odlikovali dvanaest Preuzoritih Stožeroifcfi: *' 
del Drago, Ciasca, Cretoni, Ferrata, tiotti. Maćehi, Majiella, Mathieu^ SatolU, S 
Vannutelli Vincen2!o, Vives y Tato; po^^lanici, diplomati, biskupi, prelati i đru^ri s=^la 
muževi. Njegova Uzoritost otvorio je š^jednieu elegantnim latinskim *£ovorom, Eadahrui 
visokim i plemenitim mislima, kojemu je odgovorio na francuzkom jeziku Obdi FVcdsj 
prof. Ducnesne, pokazuju^ na veliku zlamenitoat i korist Kongresa znanstvenih* / 
je Obći Tajnik prof. Marueehi započeo prizivanjem one gospode Kongređi&ta, koji su 
nalog da prikažu Kongresu pozdrav ili pristajanje kakva dru^,tva ili zavoda ^nau^j 
noga, a tada su ovdje pobilježeni pristupali jedan za drugim Čitaj uć svaki po krt 
govor poklonstva i priklonosti. 

Oastni O, Ehrle, za Vatikanisku Knjižnicu: Mons* Cmstarosa, za Povjerenstvo Crk'V 
Arheologije; prtjf Qatti» za Papinsku Akademiju Arheologije^ Kom, Azzurri, za Aki 
miju S. Luke i »a Arheologićno Ohćinfiko Povjerenstvo Rimsko; prof. Peterseo sa Cai 
Njemački Arheološki Zavod ; prr^f. Wiekhotf za Sveučilište Bečko; prof. Duchesne za Ari 
logičku Učionicu Francuzku; Mnns Bulič, za Jugoslavensku Akademiju Znanosti i [• 
nosli i za Arheologički Muxej u Zagrebu^ te za c, kr Arheologički Muzej i za Posjesti 
Družtvo Eihač u Spljetn; 0. Delattre, za Mons. Nadbiskupa u Kartagini; 0. Jann^ons. 
Kolegij Benediktinaca S. An^elma; prof. Vigouroux, za Zavod S, Sulpieija; Mon**, de W 
za Kolegij Cultorum Martirum; prt»f Marucchi, za Družtvo KonfereneijA Kršćanske Ari 
logije; prof, Mullerj za Družtvo GnjiteljA Kršćanske Arheologije kod Sveučilišta u 1 
Itnu; Mons, Talamo, za Katoličko Talijansko Družtvo za Znanstvena iztraživanja; 
Giovenale, za Družtvo Gojiteljn U rad i te I j siva: Frano Radić, za Hrvatsko Starinai 
Društvo u Kninu u Dalmaciji; 0. Petit, za Družtvo za Bizantinske Nauke u Kalcf 
niji: Mons. Respighi, za Kolegij Papinskih CeremonijerA, 

Nakon nabrojenih govora <'>bči je Tajnik priobćio ostala pristajanja » koja su 
apjela Kongresu, tf> jest Ruskog Arheoložkog Zavoda u Carigrad u^ Arheoložkog Urui 
Južne Francuzke, predstavljena po Mr, Oraillotu, Papinske Akademije Novih Lfnc 
predstavljene po vit. Augustu Statuti, Ravnateljstva Starin;! i Umjetnost! u Vnadanju 
liižkom, predstavljena po prof. Gauclileru ; Akademije- u Tortoni i Reda Olivetanđk* 
predstavljenih po Otcu Lugano; a osjem toga profesora Krumbahera iz Monakova, 1 
tdngera iz Hanovera. Kurtha iz Liegi, Muntza iz Pariza, Battifok iz Pariza, Fuehi 
12 Bamberga* Najpotla je isti Tajnik pročitao brzojavku tad poslatu od Preuzon . 
lemika Respighia, Občeg Nam jest nika N. S.^ i drugu' Prag. Filipa Nakit^a, biskupa Spi 
Bkoga. Izcrpiv^l itivenje tih zadnjih pristajanja, Preuzor. Stožernik Pokrovitelj iz 
sgodnim riečinia čustva harnosti eielog Kongresa prama Svetomu Ocu Papi, koji je 
likom blagodarnošću priporaogaji našemu djelu, pa nas je ugostio u ovom svojem Sjje 
niStu, te nam je blagohotno otvorio povjeBtniČku Laternnsku Polačn* 

Predloži zatim da bi se N. S. upravila brzojavka ptjklonstva i harnosti, kq|i 
odmah Tajnik |>ročitao, đočim se je ciela Skupština bila podigla na noge u znak pok 
stva. Sadržaj spomenute brzojavke je sliedeči: 

„Njegova Svetost Lav Xin. — Vatikan. 

„II, Kongres Kršćanske Arheologije, gost vaAe Svetosti u vašem ŠjemeĐiitu k A 

linaru, ku^ajuć od sada pokroviteljstvo i blagodarnost Najvišeg Mecene dobrili ilai: 

prikazuje vam najvruee zahvale, prosed na svoje radnje upravljene k raz^^irenju pr 

znanosti, vaš očinski blagoslov. ' Stožer* ParoecliL 



Rim bi bez sumnje bio našim treditn bnra% iStem. Poatao je đrogim. Eto nm n nhfmu 
prije ne^ro li smo se nadali. Dolazimo k njemu posred naloge iza^svane uskrsnim blft^- 
danima i povratkom jubilarne godine. Ali je rimska goatolfubnost tako plodna pomi^a- 
lima, da se mi nala^.ima posTc dobro ukonadeni. 
Štii dolasiimo da radimo ovamo? 

Ima, Gospodo, nekoliko godinjt da se Kongresi množe takovom brzinom, koju neki 
smatraju uznemirućom. LT priiai^nje doba nije bivalo drtjgib nec^o eamo Kongrej^it diplo- 
mata, pa au i oni bili baS riedki. U naše doba ne ima znanosti, ne ima rada, obrtnoati, 
koja svakog pramaljeda ili ^vake jeseni ne daje mjesta medj u narodnim skupAtioafna, 
Pariška de jih izložba viditi više ducetA. Zaliti je nesretnike? kojib položaj ili iztraiivai\ia 
označuju revnosti prireditelja. I zato, neka je što mogu<!c vi&e praznikA. Treba ti ae pn- 
koriti nuždi da se skitač od Kongresa do Kongresa, s jednoga kraja Kvrope na đm^* 
ivačuć svoje gov^ire i svoja priobćenja, obsjednut tugaljivim razmatranjima o koristi 
njibovog premještanja. Kad bi jih čovjek ntio da glasno izrazi, bio bi stalno po<lu|>rt 
sborom skeptićara vazda spravnih da užimlju ramenima, kad m uz njih hode Itogod 
ozbiljna da radi i da reku: Kakva korist? 

Za stalno. Gospodo, stroj svieta mogao bi da m vrti i bez nas, a znanstveni na- 
predak vršio bi se po ved posvećenim pute%doia, po gkolama, akademijama, knjigama, 
povremenim časopisima. Ali i kongresi imaju takodjer svoju korist Oni okupljaju i sta- 
vljaju u neposredni saobraeaj ne samo radnje, dali još i osobe Ljudi se medju snboni 
vide, medju sobom zapoznaju i, zamierna stvar, uznapreduju tuda u štovanju i ljubavi 
niedjasobnoj> Bit 6e možda to, da kongresi malo traju- Ali ima ta dublje-g razlofra. U6?- 
njaci iu skoro vazda vrlo vriedni ljudi, koji dobivaju tim ato se zapoznavajn* Ja se pf>* 
življem na izkustvo svih kongresista ozbiljnih i djeluj ućih, Eto. što se tnene tiče. i^ 
sada, kad je Kongres tek otvoren, ja pred vid jam da će mi dobaviti vISe novih prijatelj- 
stava i utvrdjenje vifee prijateljstava starijeg doba- 

Cesto se govori o našim prepirkama, Dogadja nam se doisto, da se u mnenfn rat • 
likujemo. Nu niesmo u tomu sami- Ništa manje od drugih ne izmičemo se pogibeljt dn. 
pustimo da se prepori mnenja pretvore u prepirke protivnik^.. I Bog znade koliko ti su 
t-6 prepirke za znanost bezkoristne, a da i ne govorim o Šteti što ju one dona^fu mirn 
i ljubavi- 

Govorilo se negda o rtdms llieolotjorum. To je zato Ito je tad u bogoslov] u bi! 
po prilici avakakolika znanosL Druge su se nauke iz nie kašnje razvile i razvipiju - 
svakim danom uza nju. Je li to po kreposti baStinstva ili susjedstva? Čin je da si> n 
njima nij<* ništa manje gorljivim. U kimu što se nas iz bližega tiče. mi dmeri starinari, 
u tom obzira podajemo česta uznemirivanja. Ne bi se trebalo penjati ndved vi«oko. ni 
tražiti odve<i daleko, da ae nadje takovih zlamenitih slučajeva ralms arehacolofjorHm. 

Protiv te bolesti ne ima uspješnijega lieka do Kongresa. Mi nroŽivenif) skupa neko- 
liko danfi, vidimo na kraju konca koja li gmo vriedna Čeljad, i unaprieda, ako {mam<i 
da se prepiremo, raspravljamo bez oStrine, kao bračka, a ne kao neprijatelji. Tzbjeeaval 
femo ogorčene predmete, prikazat ćemo se spravni da se pre4ademo mnenju mudrijih 
U jednu rieč od naftih kratkih sastanaka mi čemo iznieti čnstva slična onima kakvih h 
jadno ljudstvo hčelo da vidi izneseno po svojim učiteljima sa kongresa gdje avvI 
kuju mir* 

Drugi obdi izpađak naših sastanaka, u tomu je, §to približujuč se jedni dnigim: 
dopuštaju nam da bolje očutimo odnošaj izmedju naše individualne znanosti i one na- 
znanstvenog svieta, medju radnjama, od kojih smo mi ut^inili na.^u osobitost {specijaln**-! 
i cjelinom ljudskih poznavanja, 

Vae soli I kaže Sveto Pismo, koje ovdje nahndi divnu uporabu. Jaoh ti se učenjak i 
koji se osami, zanemari druge i ne brine se da vidi što li oni rado. Jaoh ti se njemu 
jer de avr&iti tim, da 6e se divit aam sebi, i to će mu hiti pedepsom. Imat če Sta đa s 
razmatra i da se štuje. Njegovo de razmatranje ostati bezplodno* 

Bezplodno de ostati i štovanje koje starinari budu izkazivati njihovoj znanosti razma 
trajuč ju svedjer u njoj istnj, a ne hrineč se za njezine odnoSaje sa susjednim znanostiiDfl 

Kršćanska je Arheologija, Gospndo, za pravo redi, mlada znanost. 

Pripovjedili su mi, da je 1861* god, Th* Mommsen došao u Arheologički Zavod a 
velikim in — folio izpođ pazuha. Postavio ga je na stOj iztnmačio mu je oanovti i m 



— gl — 



ij j zaključio JG ovim rip^ima: «Dt* <;ada je kršćanska arhenloiirija biht s^abavom 
t^tjH: onim knp^om ona pfHtmjii ^naatAću." Ta je knjij^a bila prvi svrs&ak /w- 
»ftnn^^ fhrisfmnae urhis liomae Iv, Krstitelja de Rossi. 

Taj mA, kao toliki obtH sudovi nonio je pečat n*'kotr prptjerivanja. Ne bi trebo- 

vjer»>vati da nijt- niijta znanstvr-n?* u predjašnjim radovima: mi (?emo vas do rualo 

uti na poave^ienje tiadpfga odn^djena da 6a va UHpomenu Bosija i Marcbia, predSat^t- 

* lednaij v<^nma dftleko^^ dni<Xi>^ veoma bližeg na^Pi^ alavno^ i prozaljena^ učitelja* 

ira tim i ako se oaobihi promatra područje ppi»rrafije ne de m tnndi zaniekatif da je 

n imao pravo. A nadprsi, to se ne mole zaniekati, jesu, izmedju svih spomenika, 

i i naistalniji. 

Podići nam se je dakle, osim nekih predSastnikiu dn ^nanitvene djelatnosti Iv, Kr- 
ia De R*iss*i, to jejt od pHHke za pn vieka. Ne tn^ba miabti da bi m epicTrafija i. 
ce, kifti^iil^na arheoln^ja mu^la pripisati vele starijoj dobi* I u tom području vladunje 
Lva bilo je predhodjeriu dtjjj^im razdobljem diletanti/ma, a konae ovoifa nije i>dve(5 
co od isas; neki od nas Dossnali im mTi zadnje predstavnike* Može biti takndjer, da 
I bili nefio predzadnji. 

Osobita bri^a oko starini i njihovo znan;3tveno i/fraživanje potiču* ii,^knp, iz pro- 
enja p*>vje^tnićkih nauka, koje so je tako zamjerno doirndilo u vieku koji se eto 
iijje. Povje^t, prenaiSojo«^ svoj pc i^Ied na prn«lo**t. izazivala je izmedju drut^ih atarib 
iva, on TI yj(*rozflkonskc precbije na kojoj sad živu naff^di gospodari svieta. Mi »mo, 
lalim sredstvima* zabavljeni njezinim iztraživanjem. T tako se naše rfidnje nadove- 

k velikom i Čustnom naporu Sto ^ra sad Čini Čovječanstvo da upozna sebe, a navluA, 
e obftviesti o tomu što jo ono nei^da bilo. 

Prilog Mn L'a ono od nas čeka, nije. treba to ispovjediti, tako zlanienit, kan onaj, 
sra prima od klasične arb**nlo^'ije. VjertJzakijn kržeanski je daleko bolje poznat o<l 
ikih pi^java, koji &u pn^tekli nj<'irov dolazak. On je ponajprijt? živud, i možemo ila 
»roučavamo d^ risu. i ne treba n/im ira pripnjrradjivati, kao Sto ovi vjeAti ctrndit^lji, 
rjo^radjuju starinski bram sa kakvim ulomkom stiifia i frredja* Iz početka nam sp on 
ajEtije s poave<ienom knjigom u kojtd m nahodi sve t^to jti bitno da sit znade u nje- 
>i povjfl^ti i njegovim izvorima. Knjigu Svetotra Pi^ma sliedi bogata književnost, koje 
■Vk po flvojem nizu besi prekida, razjaSnjuju sve zlamenite ranmente erkvenosr 

A i sT^^ca je, da je tako, jer su kršean.ški spomeniri prvib vremena posve riedki i 
I jasni, r^to nam ostaje, za prva tri vii-ka nfiše^r brojpnja. u svemu Iztoku kr^ean- 
nu, do napokon u prastaroj i^rkvi jeruzobmskoj, antijobenskoj j 'aleksandrinikoj ? 

u Kimu sačuvali su se znameniti tragovi, epigrafični i drugi, krščanskog života u 
davnim ^-^jekovima, 

Joft nfesu nego posve slabe znameni to'^ti za obdenitu povjpst kr^ir^anstva. Maleni 
tu na brzu ruku naertani pri ulazima podzemnih grobniea. prikazuju bibličke prizore 
oznatije vjernieinia, običajna otajstva, one krštenja i evharistije, konačna uh van ja 
điroboličnim oblieima. 

Znamo o tomu mnogo više |>o knjigama. Nadpisi* s druge strane, su užasno lakonični. 
m »e nalazi, izvan imena pokojnika, kakov zaziv, kakvo očitovanje vjere iH ub%^anja. 

Daleko budi od mene mi*iao ob om alo važenju tragovA. prvobitne starine. Mi jih 
a ne susretamo bez ganuea. Knjige 8U prelazile iz ruku tt ruke, s prepisivački do 
»iiivačA; ako mi izravno obeimo s misSlju piščevom, ima ipak posredovatelja izmedju 

1 njegove osobe. Ali ovdje, u mračnim hodnicima groblja Priseillina, čitamo ista slova 
ana na mramoru, ili crveno naertnna na }iok!ope.ima lornli-a. Tu. iza te tanke pre^Tadt^ 
•i^iftnei krjidana rimskih, kojima je Hermas čitao knjigu Pastiera, koji su živjeli sa 

Mm Telesforom, s bii^kopima Fijotn. Anieetom, Elenterijem, koji vidješe moždi i 
la filozofa, i gnostične naučitplje Valentina i M^rčijona, i Polikarpa, starog bi- 
na Azije, i siriikog putnika Hegezipa. Oni, koji su se namjestili u tim grobovima i 
koji su njih zatvorili, imali su u i^rcu isitu vjersku misao, iste nade, koje joj sada 
hranjuju u naa livot kršćanski. Tu su doisto očevi naSi u %'jeri. 

Ali ako nas njihovi tragovi u srce diraju, ako r*dkrice njihovih spomenika budi u 
eom veliko vjersko zanimanje, ne može se kazati, da <jno u velike umnaža naže po- 
Fanj© starina kr&danake. 



— 82 — 



Rekao sam starine krš<'an3ke, krManstva u obde. Stvar |b posve flruf^Čija, ako i 
rHS!:matra mjestna povjeat. Ovdje spomenici, ma kakvi bili, nahnde znamenitu važnos 
Na primjer, kakva li nije zanimanja na po vješt crkve rimt^ke da se znade ^dje su t 
nahodila* njezina mjesta bngoat^vja i pokopišta, koji su joj bili početci, kako H je bil 
upravljana, knjih li se porodici imena pojavljuju međju najstarijim vjernicima, na kojei 
li su mjestu bili pokopani njezini mučenici, njezini biskupi? 

U oatalom prva vremena ne obuhvaćaju, koliko treba, svekoliko iztrazivanje kr^clansl 
arhe^^Io^ije, Sa IV< viekom podimlje duba gdje obiluju spomenici, pdjc ae sa svih atran 
podižu prostrane bazilike, krstionica mauzoleji, kašnje samostani i drug^ vjerske frradi^ 
vine. koje izazivlju nakit, potiću graditelje, slikare, kipare, mozajiciste. Polje izučavan^ 
se proviruje, žetva spomen ikA se obogaćuje. Mjestna zanimivost se vazda uzdrži, i fet 
na prvom mjestu; ali ima dosta ćina i izprav^ da bude povoda prispodobama, klasifib 
cijama, sintezama manje ili više obuhvaćaj ućima. 

Zaisto« i manje nego igda, monumentalna arheologija nije tad pozvana da nadt 
m jesti književnost* Ta je uza nju evala i drži nas obavje^fene o stvarima nauke. Ali f 
je umjetnost krSdanska razcvala ; njezina povjest počimlje i razgranjuje se. Otvara i 
cielo razdoblje, koje je jož kršćanskom starinom i koje se medjutim nadovezuje s tii 
drugim stupnjevima razvitka, koje označujemo sa ponešto tamnim izrazom srednjega viek 

Ako H mi dakle ne možemo starim kršćanskim spomenicima da pitamo svjetlo« 
slične onoj, Št-o su jih davna keramika i kiparstvo bacili na vjersku povjest Grćke; ai 
je naSa epigratija vrlo daleko od onog bogatstva, koje je dragima dopustilo da po na^ 
pisima uzpoatave obćenito ustrojstvo rjirstva rimskoga i velike crte njegove pokrajinFil 
pov jesti, ostaje nam ipak da izvr&imo koristan zadatak. Da ne izadjemo iz .■^rheolr^iri 
pravo nazvane, stalni smo, savjestno radeći, da ćemo velikih usluga učiniti povjes 
vjerozakona i po vješti umjetnosti* 

Ali arheologiji pravo zvanoj predstavljenoj po prva Četiri Odsjeka Kongresa, duž 
smo bili da priključimo dva dodatka, liturgiju i starinsku književnost. 

Liturgija je područje osobito posvećeno, težko pristupno onima, koji iztraživan 
starin^^kih stvari ne pridružuju vježbu sadašnjih običaja. Erudikcija XVTI. i XVni. viel 
s njom se je mnogo bavila: ali je tek malo vremena, da je rad stroge analize naslied 
ovdje iztraživanje i objelodanjivanje izprava. Ostaje još mnogo da se uradi ob ov 
zadnjoj tački, pa i u samim bitnim stvarima. 

Kako bi arheologija mogla da se zanima za takova izučavanja? Zaista je mnog 
kad se uzpostavljaju starinske crkve, iz vremena Konstantinova ili Ju^tinijanova. Ali kt 
jim se budu naznačili tloris, zidovi, razdiobe, uresi, ne će biti učinjeno sve. Te počitai 
sgradje bijahu žive, mnoge od njih još živu. Bijahu sagradjene da uzimlju u zakK 
bogoštovne skupštine. Do toga nam je, da znamo kakva li su se otajstva u njima sv* 
kovala, po kojim obredima, kojima formulama. Bez sumnje bila su ista otajstva kao 
sada; ali ako je jezgra stvari ostaln sama sebi identičnom, u oblicima se je proizv 
neki razvitak dosta velik da ne bude vazda udobno da sebi predstavimo običaj starin:^! 
da u njemu bude gradiva za trudna iztraživanja. 

Činilo nam se \e takodjer, da u našim iztraživanjima ostavimo mjesta i starinsk 
književnosti kršćanskoj. 

Ima nekoliko ^rodina Ha su ta izučavanja primila nova maha i podala znamenit 
zaključaka. Ovdje je takodjer erudicija dvaju zadnjih vjekova, navlas ona francuzk 
henediktinaea bila zabilježila znatan napredak. Tekstovi glavni jih medjn Ociraa Crkve b 
su izrlani i pripnizdani oiiobitom pomnjom. Zamjeran napor njemačke erudicije pokaz. 
se je i na ovoj strani, kao na tolikim drugima. 

U Beču i u Berlinu započelo se je izdavanjem novih sbiraka crkvenih spisatel 
latinski!) i grčkih. Niz grčkih spisalelia, pripoizdanih brigom berlinske akademije ne 
proei Evzehija; onaj latinskih spisatelja, izdan pod zaštitom Carske Akademije u Be^ 
produžit će se za koji viek dalje. V jednoj ili u drugoj od tih granica ne ima književn 
djela, koje bi bilo bez znnmenitosti za starinare. I ako se malo proširi pojam arheolog! 
uzamši tu rieč u njezinom prvobitnom značenju, ako ju se učini istovjetnom sa znanoS 
starina kr?ičanskih, jasno je, da knjiži^vna povjest starih kršćanskih doba treba da prec 
u prvi red naSih težnja. Mi ne moži^mo da se ograničimo na starinarstvo crkavJi i gi 
bovi; DaSi su napori upravljeni takodjer na starinarstvo knjižnici. 



^ m — 

l tako> ^ita^iHtthh m\ siim ^kupljeni^ da vrHimo korislno iljcln, t\n hinimo napredo- 

m^u znanc/st i da išeh*č i»te ućmiRKi ^posobEtjim da ju ilobru služi mt>. Drujr*^ mi 
ri ne tražimo, 

Mi znamo da mztikujemis tu rekiih jutros, na pripravnom »aatanku, i hodu da 
ujrm pred ovom skupštinom mnn^*ibrojnij(*m i uoblak^enijom* izmedjn stvari, koje se 
titSo i onih, koje ae nm nimalo ne tiću. 

Ovdje De<Se btti ni itrairno oi neizravno nikakvih^ pa ni najmanjih oditovaDJa ik>- 
cog;i smisla. Ovdje ne će biti vjerskih polemika, pa ni apolo^'etiijnih, niti u najboljoj 
jeri. Ovdje se neće raspravljati o crkvenim reformama, kao da du nas ne bi bilo 
ga, ko bi se imao da bavi takovim stvarima. Nama se je baviti najdaljom pniSloaou 
aDAtva: mi tražimo, da ju bulje uptiznamo \ da ju bolje tSinimo upoznati. Drugi sti, 
s mi, zauzt^tj oko njeg<^vih sadašnjih |»rabitaka i za njegovu budminost. 

Mi Lk^mo da oalanemn u na^oj ulozi* u na*oj ulozi ljudi od nauke. Mnn^i od nm 
i€ h velike daljine, u^.dajuć se u prt>j^^ram» što snio jim ga nacrtali i kojemu ćemo 
A viemi. Iz Berlina ili iz Egipta, iz Pariza ili iz Carigrada, iz Beća ili i% Afrike, 
e «ino m nakupili u toj podpunnj .^taluusti, »n-tni da se susretamo pod suneem drage 
je i na (»vora rimskom zemljihtu, gdje šu sudovi krManske povjesti dublji nego igdje, 
li, sto smo tako dobro primljeni ud učenjaka ove plemenite zemlje, koji su prvi 
rili i ntistavili znanstvenu staau, kojom stupamo s njima zajedno. 
Oiispodo ! 

Kon^^d ne okuplja sva lica, koja bi željeli da u njemn vidimo. Ctodine, zdravlje, 
>vi, mnoge su zadržali, pa i takovih, koji m mnogo ne boje putovanja. Med ju ud- 
ima, liep nam je broj poslao pisunih razprava, svjedočanstva dobre volje, koju vi- 

cienimo. i k- ja ee donekle umanjiti nazu žalost, st*> jim ne pcjsjedujemo saeinitelja. 
^i su se opravdali [»oslanieama punih simpatije* Svi su s nama duhom i srcem* 

Ali ima odsutnikA, koje žalimo bez utjehe. To su oni, koji su na« atalno ostavili, 
fndj«, polag formule kršćanskog uhvanja, na mjesto pokoja, svjetlosti i mira. Na 
Lšoji dan nakon kongresa u Spljetu. ugasila se na gori Albanskoj, ta velika svjetlo.st 
1 nauka, Iv, Krat de Uossi. Otiri godine kaSnje nestalo je Edraonda Le Blant-a, 
tfa uspomenu izazivljem o^^obitim ganućem* Bijahu to starješine i uiSifelji arheologije 
\n.^ktK Ne<*u ovdje da namještam popis gubitaka, žfo su jih naia iztraživanja pre- 
!la ovih zadnjih g(jdina; ali, uz ta dva velika imena, bit 6e mi ipak dopufiteno da 
etnem ono Hinka Stevenson*a, tako dostojnog uf^enika I>e Roasi-eva, kojega je smrt 
bila uprav po sriedi njegove znanstvene staze. 

I doisto. Gospodo, to »u oni, koji de predsjedati ovomu Kongresu Niesam ja, starinar 
ik više nego li Rpi^menikA, sobice vize nego li puna zraka, koji bi bio uspnsobljen 
aTBam sa razpravama kao što su vaše. Bili bi možda dobro uradili, da budemo osta- 
prazno mjesto stalnog predsjednika, kao u Subiaco^ Mo ostaje prazna stolica opatova. 
BIO, niko se ne usu dj uje da zasjedne na mjesto svetog Benedikta; ovdje ko bi hotio 
laskati da nadomješta De Rosai-a? 

sasvim tim stlit dn se da budem upravljati vašim radnjama, sliedeć onaj duhj što 
B on Ainio vladati: duhom toćnoati i znanstvene iskrenosti^ štovanja pra ma poditanim 
rima, kojih se tifiu naša izmiavanja, ljubavi popustljive prama osobama i prama 
Qjima. 

I biti du u tomu pomagan po sudrugovima, koje ste mi daU, koji su svi zadahnuti 
I mislima: Pragospoda De Waat i Bnlie, veterani kršćanske arheologije i utemeljitelji 
i Kongresa, gi»ap. profesor Nikola Mltller. taj ži%^ući UKor znanstvene vjernosti i srdać- 
\ Gospoda pn^fesori Gatti i Marucebi, koji su vi§e od ikoga živjeti s učiteljima i 
stavljaju nam, svojom marljivom djelatno&eu i svojom Ijubežljivom susreti] i vožću, 
liltje i najdragocjenije predaje. 

Med ju mnagim pristajanjim po pismu ili po brzojavki dostojna je da se priobiSi ono 
izor. gosp. stožerni ka Petra Respighi-a, Obe-, Namjestnika Njegove Svetosti: 

^ Ferrara, 24. travnja 19(X). 

^/aleć, dto osobno ne mogu da prisustvujem Kongresu Kršćanske Arheologije, odo- 
nnjem pristajem, čestitam sretan uspjeh.*' 

Stožernik Kespighi* 



A 



— 84 - 

DnnaSanio i brzojavku pristajanja Presvietlog i prepošt. Pra^. Filipa FVana Nakica 
binkupa spljetsko^a i raakarskofra, bivšega Pokrovitelja I. Medjuoarodnoga Kongresa 
Kršćanske Arheologije: 

Spljet, 16/4. — 10./5. \mi 
^Rfiverenter in Ohristo salutat et ut Deo ađjuvante inspirante doctrina desideratia 
ftimi magistri De Roasi studia ct>naiUa omnia in emolumentum scientiae vcritatis^ue cbri 
stianae ac fipleiidorem aaternae urbis evadant ex intimo corđe vota depromit adbacrKDs,' 

Philippus, EpiBcopus Spalatenais. 



01n?eiilta skupština u srlcdu dne 18. trarnja 1900. 

TJ7. prisustvovanje Njegove U^oritosti Stožernika Pokrovitelja bi otvorena sjednicj 
u 4 sata potla podneva; i nakon proštivenog zapisnika Tajnik priobdi druga pristajanji 
prispjela na Kon^rea. 

Zatim Predsjednik udieli riefi prof. Swobođi, koji prikaza osobita poklonstva bečkoj 
Bveužilifita. Nakon t^tjra isti Predsjednik naviesti, da je Preuz. Stožernik Rampo||a» Država 
Tajnik Njegove Svetosti poslao dvie razprave: jednu vrhu starinskog kazala kršćanski! 
grnbiž^ta rimskih, drngti o izpravi» koja se odnosi na Svetu Melaniju. 

Tajnik je propitan prvu od tih razprava, koja se bavi kodeksom petnaestog vieku 
koji midrži kaz.alo ^robiAtA, o kojr^mu je razpravljatelj učinio znamenitih i oStroumnil 
opazaka kritičnih i topografičnih. Dokazao je davninu te izprave, dragocjene za topn 
grafiju podzemnog Rima i ustanovio mu je doba u prvoj polovini četvrtoga vieka. Učen 
povor Preuzoritotr VelikfiSa, koji bi primljen preživahnim pljeskanjem, biti će u cjelin 
objelodanjen u Djelima Konfrresa. 

Drugo priob(5enje iste Njeprove Uzoritosti o S. Melaniji, takodjer velike znameni 
UM\, biti če pročitano u poaebnrim Odsjeku za staru književnost krSćanskti, 

Tad Predsjednik ndieli rieč O. Delattre-u, afrikanskih poslanika, koji poinži poni 
niiv<j izvjeSče ob uspjelim ti zadnje doba postignutim izkopavanjem u Kartaginr, t^4ik 
obzirom na i*tarine poganske, koliko i na kršćanske, obšimije razlaz uč ob ovim zadnjima 

Iza t^ga prof. kom. Botti, ravnatelj muzeja u Aleksandriji u Egiptu, iza govora ■ 
znamenitosti tofr pf>vjestničko^ ^ada, prikaza Kongresu ulomak papira ^rčko^^a, nadjeno 
kod Arsinoe i koji se odnosi na jednu svećenicu boga Pefesuchos (oblik bo^a Horus-a 
koja pita svjedočbu, da je tomu bogu prikazala žrtvu. Naglasi, da je papir iz trt^ćejr 
vieka kr^^danskn£r brojenja i da mnogo naliči drugomu u berlinskom muzeju, u kojem 
je rieč o kri^ćaninii odmetniku za Decijeva progonstva. Reče zatim, da bi se novi papi 
mngao odnositi tomu razdttblju i predloži nagadjanje, da se ta svećenica bude najprij 
odrekla ki poklonstva pt>stane fcr^ćankom, a da se pak bude opet odmetnula za strašno 
Decijevog progonstva. 

Prof. je Benigni govorio o misticizmu i verizmu u Marijanskom kruga hizantin.^k 
ikonofrrafije. Iz pita ra'ifine prizore mističnog ili verističnog utiska, koje se tiČu navieMenjj 
Božića, propeća i skinuća s križa, 

Najpotla Prasr^ de Waal prikaza Kongresu pozdrav i poklon teutonskocr go^tinjc 
Campo Ranto u Vatikanu i dar knjige sastavljene udruženim djelom raznih arheologični 
članaka pisanih od njega i od nje^rovih kapelana. 

IzerpivM se tako priobćenja i buduć u taj čas stigao odgovor na poklonstven 
brzfsjavku jučer upravljenu na Svotog Oca. Preuzoriti Stožernik Pokrovitelj ga naviesti 
zamoli Tajnika da ga pročita, te bi sasluSan stojećke od svekolike Skupštine. Evo m 
sadržaja: 

„Sveti Otac, koji sliedeć fetope svojih predšaatnika, vazda se je zanimao za umni 
žanje plemenitih nauka krsićanske arheologije, nasladjuje se dobro započetu radu I 
Mcdjunarodnnfra Kongresa, i izraz ujuć čuvstva ugodnosti na počitano poklonstvo i žel 
za (čestit tispjdi preduzetih radnja, šalje iz srca zaprošeni apostolski blagoslov, 

M. Stož. Rampo U a.' 

To čitanje bi primljeno jednodušnim pljeskom, a Predsjednik zaključi sjednicu 
6Yjj sati poalie podneva. 



I*rve »kut»Stiiic Od^eM. 

L Udsjek. 

ShipSHna dnem 18. iratnja irntK 

1, Ur* JltUler wihvaljujo prag. Wilpertu aa ojegove radnja oki* slikari ja u kata- 
bain« i obznanjuje o djolu ki*ji će isiv do malo ubjt^lodauiti — ali ne pripusta tu ma« 
? pnig. NVilperta, mlnudnu na sliku o trgu i u blagovanju, Uovornik Ltjćt^ ilu tu 
pribor nezavisan u pogrebnoj gos&bi, leettaternium — on ty ne vidi nego prtzor 
daojc^ života* 

a. Kom. Bazilije Magni, profesor povjesti kod K. Zavoda Liepih Umjetnosti u Rimu, 
irto je latinski : De ^iyfa artis chrisiianae, 

Ookazau je, da krManske slikari je Katakombi diisižu<i do U. vieka imaju sva 
eija propadanja, jer je to bila umjetnost koja je u ono doba vladala. Jer da budu 
ima slikali urajtjtnici bolJ€sg doba, bili bi one dike bez sumnje ućiuili liepe i ubave, 
se ona Burovuat umjetnost! ne valja da upiže u grieh novoj Vjeri, nego obćenitom 
iu, u kojemu m je umjetnost nahodila toliko za predmeto poganske, koliko 2a kr- 
ake predmete. Zato se nabode a težkoj zabludi oni koji jo^ i dandanas boce da su 
amke samo one sljkarije koje opona^jn starinskef te izključuju napredak t ljepotu 
^tnosti u svetim prilikama, kao da bi se vjera nasladjivala u gruboći. Zakljući da 
r^ćaoaka umjetnost mora da takovom zove obzirom na gradivo, ali ne na oblik, 
je u3£naprcdovao sa tfiottom, sa Beato Angelicoj te se je dovinula vrhunca s Gospom 
og Ksiata u Draidjanim, i sa Ralaelovim Preobratenjem u Vatikanu. 1 to je umjet- 
, koju treba danaa nasliedovati u svetim slikarijam, uz ljepotu crtanja, kjaroskura i 
, pridriavfei od atare kradanske umjetnosti tek ei^to<!u misli i onu otajstvenu neoa- 
ijenoiit, koja upravo odiše sa prave umjetnosti ^'jerake, 

Goep- Predsjednik zahvaljuje govorniku za besjedu {>osve mladenačke gorućnosti. 

3. IVHli;. M. Mowata. 
Kumtzmatička eivjedoiJanatva. Kako je govornik do toga doSao da pomisli na to. 

Kliment Aleke, preporučuje svojim Kriićanima da urezavaju £)fSO; na svojim pećatima. 

U Himu je bila mnogobrojna naseobina Aleksandrinska. 

Sv. Avgustin piSe o akrostihu, ali mu je nepoznat akrogram naveden po8trabonu. 

Dakle najprije riei^ zaiim sUhirija^ simbol Aluzija sv. Avgnatina na simbolizam 
a 27, 

Oblik *j(p£WTo; — a sa 7.pwrTfi;. Ali u Abksandriji au obadva oblika jednako upo- 
Ijavana, 

Formula je obris apostolskog simbola. 

Sastav furmule: 

Sveza sa egzergom rimsktli novaca. 

Trostruka razdioba u svezi sa trostrukim imenom Rimljana. 

Izvor u Aleksandriji kao prosvjed protiv cara Domicijana (^6). Ne bi u tomu bilo 
I začudna kad bi mu sv* Ivan bio ssaćetnikom; ako li ne Aviliug, učenik 8. Ivana. \ 

Prisp*^idoba 6* nad pišam a Autunu. Mnenje da treba čitati Pietorius» a ne Pectorius ' ' 

i čitati Aleksandar. 

4, DeganL — Kršćansko groblje u Concordia — pročitano od dra, Mullera. 
Geografkki položaj rimske Naseobine Concordia. 

Opis grada, razdioba u 9 prediela, 

Uradjanska i vjerska uprava Naselbine. 

Hranjen vjerski upliv te naselbine, ali joj prvi tragovi ne potiču nego iz V* i VL 
:&. 1873. u veljači: odkriče groba, 840 kamenitih raka sa kipovima i stupovima, 
le sve nalične, od kamenja m AlpA Friulanskih* Pogdjekuji Konstantinijan^ki mt*no- 
00* Preporuka groba i pokojnika nadživjelima« 8veza sa domovinom Hutina Turra- 
, o kojoj se u Concordia nahode tragovi* 

Prikaz knjižice o S. Publiju od M, Mrzzi-a- 

6. Iha grobna spomenih^ u Tipma. Grandidier, 



i I 




— 86 — 

Povjest izkopinA: 

1. Grob 8V. Salse. Opis ostanaka rotonde — posve u potankostima. Zaključak: Mai 
Kolej je sastavljen od atrija i kompl uvija. 

Nagadjanja: Kršćanska poriekla iz dobra doba (IV). Vr^t grobnn^ panteona. 
Sgode i nesgode spomenika. Groblje kasnje od bizantinskog doba. 

II. Odsjek. 

Sjednica dneva 18. travnja 1900. 

Od Predsjedničkog su Ureda prisutni kom. A. Venturi, iniinir vit. L K. Giovena 
i dr. Filangieri di Candida Venturi biva izabran predsjednikom, (jiovenale podpred^je* 
nikom, a Filangieri tajnikom. 

1. PoSt. 0. Toma Rodriguez govori Španjolski o llaziliei sv. Ivana de Banos c 
Oerrato (Espana-Palencia). On hoće da dokaže da glavni dio Bazilike potiče tak 
god. ()61. 

Bazilika sv. Ivana de Banos de Cerrato (Espana-Palencia), — Đuduć da nein 
sumnje ob istinitosti Becesvintova nadpisa, to je stalno da glavni dio Bazilike, to je 
slavoluk potiče iz dobe posvjedočene po nadpisu, iz godine 661, To predpostavlj*?n 
postavlja se i riešava pitanje da li je luk u obliku konjske podkove uveden bio 
Evropu po Arapima, ili se ima pripisati umjetnicima latinsko-bizantinskima, kako svjeđc 
ret^ena bazilika: Jesu li Arapi primili luk na oblik podkove od latinsko-bizantinf^k 
umjetnika, upotrebivSi ga pak u tolikoj obilnosti, da je postao razlikuj udim biljego 
njihovog graditeljstva? 

Kip sv. Ivana je bez sumnje starinski, a po sudu akademijo lieplh Umjetnosti sv 
toga Ferdinanda iz doba vrlo davnoga, ali nije lako opredieliti viek u kojem je h 
izdjelan. 

Giovenale opaža, da je luk u obliku konjske podkove graditeljski oblik pozniji ( 
VII, vieka. Nasuprot Venturi opaža, da se u minijaturama ^ir^koga kodeksa koludi 
Rabule, djela iz svršetka VI. vieka, već opaža taj oolik luka. 

Obzirom na kip sv. Ivana opaža Venturi, da realizam u crtama glave svečei 
nošnja kipa, izradba kipa u svoj oblini nose da se ustanovi iz doba u velike kašnje 
od doznačenog mu. Dr. Diego Sant' Ambrogio primjećuje, da lik sv, Ivana s janjci 
nije neobičan, kao što se čini predgovorniku. A Venturi opaža da sv. Ivao na stol 
Maksimijanovoj drži janje u rukama. Obzirom na polihromiju pritike, na koju se pn 
govornik naslanja, da joj opredieli davnu starinu, opaža Venturij da je polihromija svi 
stvena svim spomenicima sredovječnog kiparstva. 

2. Dr. Diego Sant' Ambrogio (talijanski) prikazuje, pomoću nekoliko fottrgrafi 
svoje zaključke o tomu, da je otar u Carpiano izvorni Vchki otar Ceriose u Pamti. 

Poticanje tog spomenika sa glasovite Certoze dokazano je tira, Štc* se je pri \ 
sjetu njegove nutrnjosti dne 1. listopada 1896. našao unutra nadpis sa posudom s ulj* 
i vinom, Sto ga je postavio čettrti kartuzijanski župnih Ivan Krstitelj Verano, kako 
zabilježeno u nekom rukopisu istoga sačuvanom u Državnoj Pismohrani u Milanu, i si 
dećeg sadržaja : 

F. G RJVNO QVS 
CAR. PP. MDLXVII 

Treba k tomu dodati, da u sadašnjem otaru Certoze, započetu tek 1567, god. (k 
prvobitni otar g. 1396. bi odnesen u Carpiano) a posvećenu lr»76,, Biskup Bruzzi 
uključio u njegovu nutrnjost (kako po nadpisu, koji se nahodl u Certozi) istih smh 
moći što jih je vStožernik Bernardin di Carvajol bio uključio 1497. god. u prvobitn 
Otaru hrama, sad u Carpiano. 

Dr. Sant' Ambrogio, uz naslon na tolika druga razmatranja, koja se tiču amj 
ničkog sloga radnje, ikonografije osmero plohorezaba, velikih protega otara^ sve u I 
rarskom mramoru i u 2*60 duljine, na širinu od 1*30 a visinu od l'OO metra, dokazuje 
sve doprinosi da treba pomisliti da je onaj u Carpiano prvi i dragoejenjcni veliki o 
Certoze i obavješćuje kako je otisak toga otara postavljen kao da je sa Certoze u Gn 
flkom Muzeja o Turinu, kako će drugi otisak biti ovih dana prenesen u Certozu 



— B7 — 



i^ gdje 6e njezini mnogobrojni posjetioci imati iako pod okom taj spomenik prve 
^nitosti, knjt J« i po ućenorau spi^iitejju ob umjf^tnosti Eng^na Mllotzu prozvan u 
des ariš dnevii 15, prosinca iH9i).^ dostojnim zanimanja i dvijenja. 
Isjednik hvali razglai^nje svojeg odkrica^ učinjeno po Diegu Sant' Ambrogio, 
a^a da nekoliko argumenata ne silaži da podkriepe njegove hipoteEe, navlad onaj, 
le odnosi na predstave izvadjene Iz apokrifnili vangjeljA, urtjzane na otaro^ jer eu 
ile već zaje^lniiike avojkolikuj kr^dan^koj umjetnuau. Jož opaža da neki ikonogralidni 
;ii, koje gospodin Diego Sant' Ambrogio drži aa stalne, vjerojatno oieso takovima. 
B. Kom. K F Sail ina immiyifikom jeziku) izravno dokazuje očitovanje lombard- 
aiuga u iitivlnoj crkvi u Tournai. Stolna crkva n Toarnal, djelo U. vieka, izravno 
anje lombardskog sloga. 

Duvoljno je poznato kako m je graditeljstvo lombardđko prostrlo po svoj Evropi 
uSujiid m stiedom raznih okolnosti pod kojima je bio npotrebljen u raznim kraje- 
ali je čudnovato da se može ustanoviti da je na sjevern, u Tournai, na daljini 
erno vrlo velikoj od svoga poriekia proizvelo znamenit spomenik, koji mu pri- 
cjelovito. 

Povjestni^jke izpravo potvrdjuju lombardako porieklo Stolne Crkve Notre Dame u 
lai* sagradjene 1U70. godine., a graditeljsko izpitivanje spomenika slaže se u svemu 
ivemu sa tim porieklom, O.'inovB brodovii i raspored apsidA podignutih na pobod- 
»rođovima, srediMni avjetionik (lanterna), apside popriećnog broda, nestašica absi- 
)kolo pjevnice, itd* je^u obilježja lombardske umjetnosti* 

Čudna je stvar, da ae u raznim crkvama u Milanu nahode karakteristidne sasta- 
lUAno crkve u Tournaiu : tv. Ambrozu osnova brodova i apsidi ; u sv, Nazariju 
produžen absidama popriećnog broda i nadvijen središnjim svjetionikom; u av. 
i nutrnja galerije i spratovi absida; a tako i ćetiri tornja u kutima kriza. 

lU. Odsjek 
Sjednica dnet^ 18. travnja VJOO. 

Predsjedništvo : Vigouroux. 

Prisutni: Vigouroux, Guidi, Petit, Benigni* MariK[uin Osorio i nekoliko članovi 
La, 

Predsjednik javlja dnevni red, koji sastoji u hitanju viSe priobćenja. 
Ouspenakj. iMkopine u Aboba. — Tursko selo Aboba (Ak-Baba)^ u Bugarsko}; 
> je razvalinama koje na prvi pogled nameću misao na rimski tabor ili na bizantiniki 
tn kuji zauzet Bugari u njihovom -^aposjednu^^u u VIL vicku. Zna se, da Bugari 
nego U su ustanovili svoj glavni grad u Prealavl^ imali su naravski drugo poli- 
sredi^te izmedju Dunava i Balkana. Razvaline u Aboba potakle su izvjestitelja na 
, da je tu možda bilo takovo srediste. Tako on dade uputiti iskopavanja na raznim 
ma u seln; u Šaraj- Ycry nadjoSe se ostanci gradjcvinsl od kamena i opeku, sa nad- 
i latinskima i grčkima iz rimskog doba (M. Aurolija). Zabilježiti je opeke sa uti- 
prsta, pa^je sape, kozjih papaka, podkove itd* U Khsse-Yerj% nadjen je stup sa 
m Omortag-ovimj drugi jo^ sa gr(Skim nadpisima; uz to ulomci kovinski i opeka 
ikim slovmia i drugim znakovima, koji napominju slavensku azbuku. Izkopavanja 
stavljaju. 

Beoigni. „Thcoriae Sanctorum^ jesu obbodi, svfte, redovi likovA, koji pređstavljajn 
le i svece. U umjetnosti nahode se poglavito pri ure^u zidova bizantinskih crkava, 
to 6u izrićito naznačene a slikarskom djelu Dioniza iz Furne, koji je utvrdio ata- 
i umjetničku predaju, U kujiievnosti nahode se poglavito u legendama svetaca^ 
Ćeaće kao poćastna svita da prime dufiu umirudeg sveca. Primjer prvih imamo u 
potinaru u Ravenni (teurija djevica sa sv. Agnezom); drugih, u etiopskom životu 
t Krestos, objelodanjenu po Budgeu, teorija angjela i svetaca, zanimiva koUkoćom 
:vock)m» kao žto i po minijaturama, Mo ju ilustriraju- „Theoriae SS.** pokazuju se 
iripomoć kr>ju ne valja zanemariti u agiografiji, eortologijt, itd., kao takove koje 
aju znamenite potankosti o legendi, bogoštovju, simbolima, itd. raznih svetaca. 
Labu u rt. Kekolihi razjašnjenja vrhu dme mamešiUe toche iš poviesH igtovt^ 
Crkve: Maruiova Djela Mmmika; utmlenje He^torijoniBma u P^rmju. (francuzki) 



— 88 — 









— L Sbirka djeU, izdana po Asđemaniu i Bedjanu nije, u svojem aadašnjem obliki 
djelo MarutOj biskupa Maipburkatskog ; nego je nasuprot kompilacija rassnib spiMtdj 
Beodvrknih medju suboiri^ ali poli^ucili sa zajedničkog izvora, kojem a se muže da nad 
trag u prevodu Sozomenos^u i u liturgičnim adaptacijama Sinassarievim. — Fo Šimui 
iz Beth-Arsama i njegovu tzdavatt.^lju Assemaniu, misli se u obće da je nestorijaniza: 
bio uveden u Perziju po Barsaumi, luetropolitu Nisibskomu i po njegovim sudrugovi 
iz Edesse (izmedju god, 4 i U, i 46b,), Dočun je g. Braun već opazio da Barđanmo^ 
borbe niesu imale konteaijonalmjg oblićja. Treba dodati da „izločni" nestorija^iizam ni 
bad Nestori je va nauka, nego radije autijohensko pravoslavje Toodoretovo, to jest naul 
nada sve pruttvna munotizui^mu Sevcra Antijokljanina. 6amo tećajem vremeoa, prot 
severijani^ka borba stjesoula je »ve to vide iztočne sirijance i nestorijance, a da u mi 
lom oni niesu poprimili nestori jauakih stavaka osudjenih u iliezu* 

Predsjednik priubćuje piamo prof. P. N. Papageorgiu iz Solunaj koji se izvinjuj 
uslied bolesti da nije mogao pusi ati obećano priobćenje o naredbi Juatinijana IL nakoti 
bazilike sv, Dimitnja u Solunu, 

U. Vanutelli pnobćuje da su se uputile znamenite izkopine pod svetom Stepemeot 
od kojib se je nadati dragocjenim odkrićima o blagu svetili moći ondje sakupljenon 
oil Lava HL 

iV. Odsjek. 

Sjednica dneva 18. travnja 1900. 

Udsjek IV, pridružuje se VI. u dvorani ovog zadnjega. 

Predlažu se Ćasti kuje podizanjem ruke i pljeskanjem^ ustanovljuju se ovak< 
Predsjednik, U. Ambroz Amelii; Podpredsjednik, P. Morin; Tajnici: Respighi i Fabei 

Predsjednik zahvaljuje i ćita naslove raznih priobćenja vee pridošlih, pozivljuć r 
dura prisutne 1 O* Morina, U. Latila i post. Tolstoja, da jih razvijaju; nego oni mole, < 
se njihovo ćj tanje odgodi za drugu sjednicu. 

U. Janssens predlaže da se svaki dan predlažu i obznanjuju priobćenja za sliedeći di 
eda svak bude mogao biti obaviesteii o njima. Misli zatim sa jednog njegovog osobni 
ćina, da će biti koristno da se podigne k znamenitoj i koristnoj upazki obćenitog znada 
o radnjama Odsjeka^ naglasujuć da će se ovaj baviti liturgićnim naukama i starinskj 
obredima, ali naćinom absoluino znanstvenima da ne prelazi na polje nauke crkuvi 
Makon toga zavrauje se sjednica, 

V. Odsjek. 

Sjvdnka dneva 18. travnja 1900. 

Aklamacijom biran je Predsjednikom sveučiHštni profesor Bormann, Podpredsje 
nicima 0. Uelattre, pruiesor l.iattij profesor Borsari, a Tajnikom prag, Bulić. 

Uziinlju se na znanje prikazana priobćenja, medju kojima je jedno nadpis iz Kc 
ćule Vulelie*Vuka;dovića, koji pak iztumači Bulić. 0. Delattre prikazuje propise nekoli! 
nadpisnih spomenika iz Afnke i iz Kartaga i tumači jih. O. Cellini ukazuje jed 
kr^ieanski pecat. 

VI. Odsjek. 
Sjednica dneva 18. travnja 1900. 

Sjednica bi otvorena u 97* ^'^^^ 

Prelazi se na sastavljanje Predsjedništva, koje seje ovako ustanovilo: 

A. Erhard, predsjednik; K Klostermann, 0. Lejay, Podpredsjcdnici, P, Franchi c 
Cavalierij J. Mercati, Tajnici. 

Predsjednik otvara radnje sgudnom besjedom, u kojoj — nacrtavši po vješt izu< 
van ja kršćanske knjižovnusii s humanizma unapried i prikazavši jim sadašnje stanje 
javlja neke od glavnih potreba, na koje želi da bi se radije zaustavila pozornost skupi 
nara. /It^lje će unapriuda bili prcdlužene na pretresanje idućih dana. 

Mercati čita biljužku o nekim idumcima „neke protuhe I tonske apologije pod oblike 
mućenieLva% kuji sl^ nahude u Vat. Kod. gr. 1^53., palimpsest IX. vieka^ ostatak Mer 
logija za Kujan. Mućenićtvo — u obliku razgovora medju predsjednikom (imena je i 
stalo J i nekim mućenikom TroHmom — razlikuje se posve od vulgatne legende. 



namenit je, jer je raakolik protkan izvadcima Iz pjesnika i mudraca po^anskili : 
Epikarma, Didla. Piodara* rlatoaa (Gonfija, Zakoni)^ koji su zazivani ua dokaz 
loati i providno.4ti jedinog pravoga Boga. Isti izvadci, y%$jem homeric5iiih, nahode se " 
?f u Kiimentu Alek^a. Strom, VL, Evzebiju Cez. de praepfw. evan^eL, i Teodoretu 
ecarum aftect. curaiiom: ali red iiavcKlaka i uvodne rieči jasno pokazujij tiesnu 
it medju Teodotetora i Mućenifitvom. 

eloztvii razna moguća nagadjanja, izvjestitelj naginje k mneaju, da niti Teodopet 
m od spisatelja Mudenidtva, đi obratno, već obadva od jedina izvora — neke iz- 
i^ apologijet kojoj vjemjatno da se mogu navratiti svi ili najvide izvadaka i misli, 
Teodoret nije crpio od Klimenta, Evsebija ili drugog poznatog spisatelja. Izvje- 
ie neosudjaje nagadjati, ko U bi mogao da bude saćiniteljem apologije. 

'-tjednik je tad napomenuo tolika znamenitih djela alićna oblika Apolonijeva, i 

abu u apologiji AriBtidovoj ii romanu o Barla^imu i Jozafatu. Isto tako Baum* 

jokazavši na tu izpravu n kojoj m upotrebljuje Deka neaačuvana apologija gr6ka i 

i možda mogla biti ona ista npetrebljena od Teodoreta i gd spisatelja Trofimovii 

ćiva, nagadja da bi mogla biti apologija Quadratova, 



VIL Odajek 
Sjednica dneva 18. tratmja 1900, 

retkjednikom bi izabran : Pta^. Crostarosa (odsutan). Podpredsjednici : Prag. Baum- 

O* fionavenia, kom* Botti. 

azm predloži u listovima, koje je pročitao prag, Baumgarten: 
. Pragospodina Ricciardi di Nardo, koji se tiče zabrane prodavanja ili predrugo- 
ja crkovnog uresa bez dopiiSteuja nijeroda\Tiih osoba* 

sa tog predloga isti je prag, Baumgarten rekao, da je već u Njemaćkoj^ navlas 
irskoj, bilo izdano zakoni protiv trgovanja sa crkvenim stvarima starinskima, 
tma^ itd* U Italiji, kako je opazio 0. Bonavenia, crkvene starjedioe se o tome mnogo 
e ; pa je zato veoma razložit predlog prag- Ricciardi istoj se nepodobfitini tuži 
Kanzler; ali ipak u biskupijama pavijakoj i mletačkoj bila au izdana pastirska 
koja pogadjaju izobćenjem one, koji prodaju crkvene predmete umjetničke vried- 
larun Kanzler predlaže skupStinarima, da se objelodani knjižica^ koja bi zanima- 
pokazivala neke naputke o Čuvanju crkvenih predmeta. Baumgarten predlaže da 
i Otac obnovio starinske zakone Tridentinske ob ovom predmetu. Kongres će se 
j razpačavanju takove knjižice. Ta će ae želja predložiti u zadnjoj sjednici, 
om. Botti prepornča, da se tomu čuvanju pridruže i starinski rukopisi. 
Požt. Prag, Mengbinij Papinskog Cereraonijera, koji želi da bi se popularizovala 
ka arheologijaj to jest da bi se podučavala u nižim nčionicamaj u gimnazijama 
im učionicama itd., pročitao 0. Bonavenia. 
rag, Baumgarten opaža, da je prodlog vrlo težko da se izvrši u javnim učioni- 

ne »pada k naSemu Kongresu. 

Dsp. kom. Petru Pacelli-u veoma se dopada ovaj predlog. 

dlučnje se govoriti o tomn predmetu idućeg dana, kad Dn. Joa» Maielli u svojem 

bode predlagati želju odnoaeću se na ovu točku. Ipak se predlog Menghini-ev 
i konačnom razlaganju^ požto je veoma obsežan. 

ita sToj govor gosp, knez Daugnon, gdje predlaže Medjunarodno đruMvo kr,^ćamk€ 
fijef sa glavmm sjedištem u Kimu, kojega bi se izdanja tiskala n Parizu ; zatim 
svoju misao. 

tag, Baumgarten predlaže, da bi knez Daugnon u malo rieči uobličio svoju želju- 
ita se zatim predlog gosp» markiza Eroli-a obzirom na nov riečnik arheologije, 
atira ae o tomu raapravlja skupa sa predlogom kneza Daugnon, odobrivši isto- 
izdanje takova riečnika, ali po mogućnosti u jeziku svima zajedničkom i n ne 
izviŠena alogn. 
L Bf»navenia navraća se na Riečnik, želju već izraženu od pok. De Rossi-aj prepo- 

oajtoptije Kongresu, 

I 



— 90 — 

Gosp. Mizzi je darovao knnžicu : L'abitazione di campagna tli San Puhlto (Po 
atan Svetog Publija) (otok Malta). , 

A darovi kneza Daugnon jesu : 

1. Projet d'enregistrement des livres. (Osnova o ubilježivanju knjig4.) 

2. Les Tdbleaux inconnus. (Nepoznate slike.) 

3. Hi^h Life nel 1879. (High Life kroz 1879.1 

4. Teatro Gentilizio^ ecc. (Plemensko kazalište, ittL), n kojoj ima tek 100 izlia 
Darovani broj jest br. 70. 

Sjednica je zatvorena ali sati. 

(Nastavit će se.) 




Izvješće 

II. glavne skupštine JIrvatskog starinarskog tlružtva^ u Kninu 
obdržavauo dne 28. sieinja 1900. 

Zapisnik 

lesU* ^hmv skupstitje „Hrvatsko*! siuniiHr^>ko|jrii tinjztvu" abdržant) u Kninu u ^ Prvom 
jti lirvaLskili s]inm<*nika" dno 2H. j^ii'c^uja HKK). u 11 sati prije |iodnevii, pod ])rp«i- 
jMv«m (>. Vjt!koslava Marnna, uz ?iitdj^'lovanj»^ *^uš|j. Osk^im bamna I/ivli^'a druMvenoga 
tajnika i aakouitn broja dnižtvt^nib *:lanonk sa Mieitenni dnt^viiirn redom: 

1. Izvješlaj tipra?iteljs?vii u dnrMviiotii radu i riapn'dkii krm iriinalu /rodinu* 

2. Ot>novljt^njtj družtvpnoga uf^nivittiUKtva, s^tiansLveiioga odbora i prt!gltMiatt?Ija racuim* 
;L Slti^ajtii predlozL 

[•red.^j**dnik totno ii 11 sati prya podneva otvara skiipštitiu m tM>zdravaim govorom 
rlj#*nini gg. skupštitKiriiaa. 

Zi\fwi tajnik čila potanki ii&vjestaj o druiitvetiomti nuhi i naprodkfi od ?.udni<' škiipHtint^. 
Sknpstinii prima .^a zadovoljsTvoni ovaj izvj^^ištaj na zijanjt^ 
Isti, u odmlno^ii blagajnika« podna^a sliedeci bbigajnieki izvještaj, koji u tzvadku ^lanl : 

L 
Rafun o upravi driistvi*iie ku^r <kI dneva 3,/lt!. 189H. do 38./1. 1900. 

aj Prihod. 

(h] Dajmovim:' ntp^rano , . Ki'. l'AA. — 

b) Razhod. 

t'rumi^Hua sv(»ta Zemaljskom dalmaUn^koni ndburu . Kr, 4(*0.— 

Ibdiit iz|il;»H*na K. Hraili ^ 22^1 — 

l'orez ,,.,,* „ i}22M 

IVipravri . , . 123.72 

Za o-sjt^guranje «,.*..,,, ^ .,,.. . « 17*54 

Za Hvel - . , „ 3.15 

l2H7.n9 
Preostftfak . , , Kr. 220.91 



^1 



Raf UQ družtTKiioira muzrjii, l/^koplnil, žhiiiiirliia, „S. P.^* I iiiaiilpubfljt* 

u!4lHlih (Iružtveulh posala: 
a> Prihod. 
PriiblogotliHnji prt^osltitak ...,.,,*.-*. Kr. 4R0.2H 

(članarina utHsiiiuijiiHljfi .,..*.* « 440.— 

rianariiNi refiovidli (dlanova ...,•,-•..- « 1H1J8.15 

l'rHiplata na pStaniluv, ProHvjetu" • . . „ 253,K0 

Mihiibri , . , „ 40.^ 

FcjrlpoT'a N. V. tirana JusJpa I .,..•, 1000,— 

PiHl|M>ra visokog i\ kr* Miuistamtva n 1600. — 

FiMijHjni Zeirmljski>ii: *lalriiatinf;kog odliom * • . . . m H-M)0. — 

Lt^gal *lra. Au\^ Hlan'evi<*a .,.,., „ 200.^ 

Miloilivr lirv*-»lav. t^m. hifMitHkame Imiik^ 100.— 

Niizgrnliii pri li od i , . . , . n 40. — 

6962.^. 

b) Razhod. 

kkopiiif^ iia nrnt>kfttolii''k<nji groblju u Biskupiji , . . Kr, 409.20 

hkopine na Stupoviin n 46.80 

Mopine u Buriujniij, ARseriji i Liaatunia „ 295*00 

Putni troškovi upraviteljstva i ^^naiislveitog o*U»ora * * „ ,')0fh3«i 

Hnkimje i raza^iljaiijn ^StarolirvaUki^ i*roavjel*=*" - - „ If'iHaiUt 

Podpora uredniku , , „ 2t.K>. — 

Folograficne gprav«^ . , , , , „ 109,30 

Nabava knjiga .,,.*... „ 1HL04 

FoAtariua, brzojavka* i opreiua knjiga n 27^.32 

Najmovi na aa niuxej . , . - „ 220.— 

Najuiovina pođvornikit .>.<....*.,*. n 132*-- 

Pisarija i ri^arija • „ 93.9(5 

Nabava starini ...*.-. . , ^ lOHjJO 

Tiskanice ,,......• „ 4^).24 

Razni nu^grt-^ini troSkovi . . _ , - „ 309 i>H 

Ponijesf^e , 431.— 

Gorivo i ra'Asvjeta ,..._. , > „ SOJO 

Kazne parnit*e . » - . • ^ 2f>7.28 

Skupa kr. 52r>5.13 

Ukupno prilioa:i Kr, 09(>2,23 

Ukupno razhoda . , . . . . ■ ^ 5255,13 
Preostatka Kr. 1707.10 

U preostatku sraimnane mi dvte biljttžni^ke oliveznice» glasere na Tođora i Andriju 
Biinir'a iz Plavna u Hpisirna baruna Laiira dne 2-/8. 1897, broj 6J>34 za 124 kr. B2 lit^l* 
i na Tomu (ijuri^'a p. Stevana iz Plavna u istoga lianma Lalića dneva 25./0. i^W \i\\\^ 
rA\ kr. 80.—. 




- 1»3 — 

HL 

a) Prihod, 

MilodarA i/^ uu^o r^j- 

NiiJTiiovfnii i liniji priljodi , , . , , l»9njt4 

UkilpiJii prihada , , kr. U84H.r)0 

bj Razhod. 

rrediPrjje -aia . _ K, I, ^^4 

Klaćtne iifmljVne i klak pogažen, , , , 406 06 

Pupr*i;ik kud« br. 24 ...[[] 285^74 

Kiik^tije kmf* br. 1 . . . * . , 94 80 

Popravak kii<^e br. 12 ..,.,..,. ^ , * ] '' 13^*^ 

Poprairuk kute br. 17 ' ] "^ u^j4 86 

Popravak kuće l»n la, ^išreijJK^ zdenum i neki drugi 

Tr»anji pojiravei ••,.,.,.. „ nm JB 

Popravak kure bn 5 ..*...,,...'"" 3l\5H 

Popravak kuee h\\ 21 , , . . " 24 4H 

Por*^?, i mjeraCioa ..•,.,.. " 0476 

Kamata od 14./*^ 1898. do 21.1. 1900* na po^^ ' ^ ^ 

Kajmljf^iiu svotu od Kr. 800(L-~ , , ^fu 

liskiitij«3 nOOO proglasa, njihovo raKasiijaiije i 

Najara poslu:(5inku , , I54 

Bazno orudj*^ i pcunjećce ..,-.,, J 56 — 

Na^sadi .»..-.. 100 

Nu%reatti troškovi * \ ...... . ^ 4124K 

Ukupno raxhoda , , . Kr. 5204.U6 

Hkupoi pri bod Kn 9848.50 

Hkiifuji tiiiMi.yd , na04 .tK> 

Ost^ie akHva , Kn 4*^3.ii4 

Svofa po7.ajjnlJHUa u privninika zu od kup fvrdjave . „ 80(K;k— 

l'ovraei^nii . . , . . ■ . , 464.*i 5^ 

Ostaje još platiti duga , , , Kr 3356,46 

idaljt* čita »liederi izvještaj prfgledatelja drožtveuili ntnina: 

Slavno upravi toljsUo Hrvat.skopi .starinarskogtt dni/iva u Kuimi ! 
rKlpi^atii izjavljuju, da gu pomnjivo pregledali dniSitvene račune m razdoblje od daua 
ncalH9K., do 27, sieSoja IRK),, te iste « primitku i izdatku sravnili. NasavSi sve 
uiom redu, pr*^dia'^u da buduća ur*^Sena glavu« skupština, koja m kani obdržavati 

sit^nja UMIO. blagoizvoli dru'Mveno iipraviteljstvo iibee, a blagajnika pred,sj<^d< 
\\ j*^ «v^t račune vodio napo,^e, glede spomenutih ra^^uua riešiti uvake daljnje odgo- 
. To HM podpisani i društvenu knjigu računa upisali i vlantonicno podpisali. 

Knin 11 dm 21. sii^žuja 190(1 

Danici ^2>ćro. han Mlinar. Imn Đramr, 



— t)4 — 

Skupština j*jdno<rlasiio odobrava sve druztvt^iie raf'une i riesuva upraviteljstvc 
istiii rarmm. svakih tlaljnje odgovornosti i diiji; mu pudpiini aljsoliilorij. 

2. locka tlnevno^^a reda: 
aj kbor prt^dtijednika. 

Ji^dnoglasino bi izabran dosadauji predsjednik U, Vjekoslav Munin. 

b) l'/Jjur pHtorii^e suodbornika i dvojice njibuvib Kanijeiiika. 

Jednoglasno bijahn izabrani, prof. Josip \'iri£ilij l'eri*^^ podprtfdsjednikoiri : rir R 
Hurii', tajiiikoiii; dr. Ivo Tironi, blagajnikom, a \'jt*k<>slav Dnu^ar, iipniviU4J4jm tvrd 
Milio Uovic-lleiiković u Drnišu, Peroslav Pa-skiitvie-Cikiini u Zagn^bu samjenieiina. 

c) Izbor trojice pregledatelja računa. 

Jedno*jlasn(j bijaliu izabrani : Dragutin Tomic, Daniel Špero i Ivan Mlinar 

d) izbor sestori(*K članova znanstvenog odbora. 

Jednoglasno bijahu izabrani: Frano Kadid u Korčuli glavnini fzvjestiteljeui i 
nikom „Starohrvatske Prosvjete", a suodbornii*ima: |)rof. Srt^ćko Vulovif^ u Perastu: 
Sijnun L^rlir u Zadru; Vid Vuletić Vukasovie, u^jitelj preparandije u Dubrovniku; 
pop Kaer, /upuik u Kaprijam i ot. Andrija Vuklčevic, bivsi kktor crkovue povj*^iti i t 
u Dubravieam, 

3. Slurajni predloži. 

Društveni predsjednik na ime upravitLdjstva naknadno podnaSa skupštini ph'd 
pruvidjenjn na^radjenog muzealnog pristava. 

Predsjednik navodi razloge s kojih bi tr<?fialti imati sposobna nagradjena prista 
muzeju, te stavlja u izgled člana znanstvenoga odbora, preC\ don Petra Kaera, s 
da se je već a tomu dogovorab. — Poslie nego je taj predlog pomnjivo pretresan, j 
glasno je prihvaćen sliedeći zaključak: Ovla^^uiije se družtveno upraviteljstvo, da, 
ob('e pomnožena rada đružtvenoga, napose oui^ga u družtvenom muzeju, [irovidi spo; 
osoJmi, koja bi bila redovito na podporu društvenomu upravitelJHtvu u dni/.tvene svr 
osobito radi družtvem^ga muzeja. - 

U tu svrhu o^'lašćeno je družtveno upravitfljstvo, da bez daljnje skupštinske pi 
za tri godiEie, iz dnižtvenih prihoda takovu pristavu pruža godišnju nagradu od krun 
i stan u naravi u družtvenoj kuci br. 12 u Kninskoj tvrdjavi* 

To mjesto pristava neka se najprije ponudi prer. don lVt.ru Ka*irn, a karl bi ■ 
ponudu odbio, neka tomu providi na drugi, po svojoj nvidjavn >sti, najsgoduiji način, 

l^okle je ovim izcrpljen dnevni red, a nitko dalje nestavlja kakvih predlojira, 
sjediiik pozvavši skupštinu da uzklikne trokratni: Živio N. \\ hrvut^komn kralju 1 
Josipu 1., razpušta skupštinu. 




Bibliografija. 



ĐulfetUno dl archeolo^ia e storia dalmata pahtilirnto [mv i'nr& d\ Pr. prot Bulić. 

I XXII. HfO. ti -12* Saftr^ajt Nf*n!>in|i>!jfctij©iii niv!jrtj<i; Riinf>vic^. PmlhahJB, Snltn, l'mlafcranH, 
PA, — 8tarokrM\'Ui?ika rrPvft pol i^oinilotu DikovaM li Zmijavinui žiipn Po'!bahf» Iinotif^kogit. — 
iltrSi^ivtitko groblje pritmj nb^ra Sa!c»ne. — Nailgrobni na^lpb Helftrin, lir^'atHkni kr«!jice, na^^t u 
a^ — Dokitinenat predajp Municipijn. Špljetflkoffa ropublici 10otat*ko,i god* M32. — Novi poktiSaj 
ljenja 1 »i<iklecijiMiovo palar on Spi jetu. — Popravi jenje starinske crkvice« Sv. Martitia u Spljpto, — 1^- 
i6a od misna aa Dioklecijanovu palac u n Spi jotu. — Starioaka iznaS&a n Kafitel-Oomilicl. — Starinska 
n.M*a Tia fifcoku Solfci. — Starinski spomenici Spljeta i 8oUna a državnom prfjraenmi sna ^<k!. 1900. ^- 
[»j*r»tlja- Ij©a r^lation^ d*i la ttalmatio efc do la Hongrio dti Klfi au Xirr6 ^m\^ par H, Mar* 

— Nqv( Vod ja po lialnj5M?tji. — Naši ipomenici n SrotHInjem Povjerons^tvu za um jetnitko i iKivjoshim 
pniko. — Popra vljunj*^ Zvonika Stolne Orkv© u Spljotti, — Ij^naSa^tki odnos&a na topo^^rafiju 
^ š^liDa. — Popis iifnj(?tnina nabavljeoih god. 1899. od t-. k. Mujsoja u Spljetu. — Ka«al&. — 
i ji^ svezku priloženo 6 UihticA slikA,. N'm taj ivtiKak osobito »anitna, jer &q u njomtt tri stanka, 
m^^ecM^Ju u kra;: iia>iih ia^traživanja: onaj o »Sfcaro»krsćan>5koj <^rkvj pod ^milom „ Dikovfi^om** 
'(O Župo Po4Uiat>ja Imotskoga («a Tablom br. VITI— IX— X.) O. Ivana ToJikovi^-a, di-ngi o nai- 
'■« Jel<wno pmt Rulina, provetlen na tal. sa izvornog lz »tViestnika hrv. ari*, dnižtva u 55a- 
;• 1 tret'*! prof. dn. Fr. Bulica o rtT*"pi*aT?ljenju »tarinske crkvit*« 8v, Martina u Spljotu**. Po 
1 dozna je ino £a ostanke t^tar okraća nako crkve u okolicL Imotskoj. X ta je crkva bita ^^agradjena 
ijn o^l^^aka ^radjovinli rimakih, kako svji>doJSe of^tanci rimskih nadpis% koji su »Itdtili ka^i 
vo K»i. lidovo crkve* OHtanei temeljfl. pokažu jn da je tn bila crkva sa dvie polnkrttlne apsido 
orjetn i ilriij^im auKgroflnim prostorijama. U jalnoj ap^jrli ^e raz poznaj u ostanci ntupova o barsko;^ 
ijft. Modju ružeTiimma na<ljono je nekoliko uresnih plohoreeanih ntaraka, po kojima poSt. pinac 

ita Ili crkva mogla poticali po prilici iz IX. Ti©ka. Samo sa dva ulomka (hr. I i 18) pii?4tftjc 
g, piJini?^ da bi mogli biti srtersji od IX* fieka. Ulomak br* 1 je gornjeg ugla kori utuke nad- 
w a ua cieli .kapitel", kako pile poSt* O. T* On ga srnvujtije sa nadstiipinamii m YtIL vioka^ 
li dona^a Caittine*! fL* arohit. in Italia dal sec. VI* al Mille uirca p. ilS\ ali ao nama ćini, u koliko 
»že po išarao j slici sddifci^ da je on finije i ntarije izradbe« to tla bi mogao pripadati V. ili VI, 
, jer »u 1*0 CatfcaneoMi ixonš*in0 na'li^tupiiie veoma surovije izradba nego li je taj ulomak. 
ittv'uom ulomku br* 18j koji pr-oditavlja gornji dio tiela ljudskoga odio vena ne aamo ^n tunici'*, 
u tunici 1 u paliju sa. kopljem u lii^voj rmu, drži takodjer poSt. pi»ac, da „bi mogao biti ue^to žita- 
i DL v."* do^im m po aliei može odlučno kazati^ da je ©tariji i od VII. PosL O. Tonković »ai^to 
slabo imjitUkuje uresu^i oblike, kad je ure^^ne ulomke br, 3 i 8 Kmijava^ke bazilike luo^ao naA i 
> «a ontiD naSa^tim druj2:T[je po naltnac*iji, koje on isstiče ^la pet različitih i^likfi. objelwlanjeuih na 
B mjfv«tima ovog ća30pi?4a» Po njetutt iKtakuuti uredni motivi i^ drugih mjeati* u Dalmaciji 
mjn sa navede niTn motivom na ssmijavaSkun ulomcima a ma bal nikalrve ftlicnonti, jer prvi 
e (i valovito vijugastim lozama sa pticama^ palmetama ili raznovratuim lišćem u Kavijuti*ima, 
i EAilnje i^pomenuti ;^ašf.oji od vorlire (cik-rak rrUi) t. j, na kute ^prelamana traka, kojomu is 
is, kittova izlaze, rastpolovljujtn^ jibp nsporedne stapke, koje savršuju n simetrlfno razdvojarie vi tiče 
ti» »vaka «a četiri listina. Po obadva idomka niKumije se. da je ta uresna vodira ttačiiyavalft okvir 

imako^ kao što se ^mU^ s^a prof*tim kukama u kutiJviina nahodi na starolirvatakim stedcimat t© 
linta lainje nego da to bude uprav starohrvatski motiv urena^ i baS prvi put i^retno nadjeni pri- 
k. Poznati nadpi^ « kralja Zvonimira u crkvi S* Lucije pokraj Baške** nije „iz XIII. " nego po 
i od god. nm. 

UlomiH br. H, %, B, 10, 11, 15 i IB rok bi kao da pripadaju stećku ili drugoj kakovoj 3taro- 
fikoj njwlgrobnoj pločit a to sa nlledecib razloga: h vodioi, koje se ostanoi »ahode na iilomcitna 
i 10 vi>c &mo kalali kako je motiv če^^to upofcrobljen jsa okvir Btoro-hrvaiskih stoćaka* 2. Ostanci 
LnjA na ulomoima S, 9, II i 15, kao ^to i oružaiui 5ovjeka sa kučkom preda se na br* 15^ jasno 
gp^ore Aa je na plo^i bio predstavljen priaor lova^ kao što sd često nalui na ataro-hrvatskim 



MfiiiAM 



- 96 - 

fitoćcima 3* Čovjek, kojeisra jo ionji dio sačuvan na br. 15, ima na ;*obi uprav hrvatsku nose 
4» Čovjek, kosoga je eornji dio sačuvan na ulomku 16 stoji u položaja kao što se Često nahofli u i 
Kanim pređatovatuft mrtv^^oi; kola na staro-hrvatskim stećoima. — Ulomak br, 6. nc^si aa sebi Ukot 
motiv vrlo obljubljen na starijim i novijim brvatskim stećcima. 

O g-lavi i prednjim no^ma životinje urezane u profilu na polju ulomka br. 12.^ o ^i^j<^j F 
0. T. nagmdja <la je vepar, voljeli bi uzeti da je lav. 

PoSUjvani pi^ao nije svoju pažnju obratio na prekrasni zaokvirujiii^i motiv uresa, što se nal 
na ulomtima br. 12 i 13. Posve sličan, a upotrebljen kao ures okvira crkvenih pluteja ia ogr 
preubiterija, nahodi m iia ulomcim staro-kršćanske crkve u Pabravini kod Podlugova na. ol 
Stavnje u Botuni. Stu ju je objelodanio pokojni velezaslužni V. Radim.sky,^ Ta t^rkva, kako ae po droj 
blijedima može suditi^ potiče iz. VI. ili VII. vieka. Osjem ulomka br. 11 sa ^lubinom i križem prr 
Eareeanim, koji pristaju i u IV* viek, ima u toj bazilici i ulomaka Iz VI, ili VII, vieka. Svakakc 
to vrlo isriameoita crkva, oko koje bi vriedilo da se nastavi i dovrSi kkopavanj©, aebi li se došlo 
joS zanimivijih odkrlča. 

A. XXin. Nro, 1 — 2- Sadržaj: Neobjelodanjeni na<ipisi: Kistanje, Garduiu Čitluk, Solin.— Im 
i pečati tvornice Tia opekam tiabavljenim od c. k. muzeja god. 189S* — Starinjika iznat^aS^a na ot< 
Braču odnosno na Dioklecijanovu polaču u Spljetu. — Kamenolomi polače Dioklecijanove. — Staria 
izna^a^ra u Bobovižl^ii na oUikn BraČu. Skordapia u Frigiji. — Salvia u riniako] Dalmaciji. 
Opazke k raspravi Xn. ođnosiio na Mozaik rimski Solinskih Mučenika. — S, Menas. ^ Iznaša 
odnosna na topo^afiju staroga Solina. — Nekoji dokumenti o bivSim plemfluitim Oblinama Ral 
Nina. — Ofjena knjig« „Ij^ Dalmatie de 1797. a 1815. — Preistorička istraživanja Oilnoano na 1 
maciju i pogranične zemlje. — Naši spomenici u c. k. Povjerenstvu za star^ 1=^pomenlke. — Tomq 
Hvezku priključen© tri tablice slikfi,. 

Mro. 3—4. Sadi-žaj: Neobjelodanjeni nadpLsi: Srinjine Poljioa, Žrnovnica, Solin^ Turjaci pol 
danluna. — Dt'ago kamonje ii f^ k. Arheoložkomu Muzeju u Spljetu nabavljeno ff04l. 1899. — 0?j 
knjigfl ,,La Dalmatie de 17^7* u 1815." — Nekoje izprave o bivšim plemenitim Obćinam Raba i Jf 
— Preistorička istraživanja odnosno na Dalmaciju i pogranične zemlje. — H^-i MedjunanKlni Kon^ 
krSćanakih Arheologa u Eimu. — Biblio^afija. — Naši spomeni^ci u g. k. Povjerenstvu za s' 
spomenike. 

Glaanik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Urednik Kt^ta Hormi 

XI, 189tK Sv. L Sadržaj: 
S Dr. F. M.: Dukljannka kraljevina, III. dio. 

I Dr. Karlo PaUck: Natpis iz Timočke doline u Srbiji. 

Teodar Ippen: Prehiatorička i rimska nalazišta u okolici Skarlra u Albaniji. (Sa 9 slik 
tekstu), 

Konstantin Gemjannisi Postaja „ad Dianam" u Epirusu. (Sa 4 slike u tokatu). 

XIL 1900. Sv, 1. Sadržaj : 

Dr. F. i!/.; Dukljauska kraljevina. (Svršetak). 
J 7'eod(tr Ippen: Staro crkvene ruševine u Albaniji. (Sa 15 slika u tekstu), 

k Bejf^u^r %y^mtfi : V\tii,\v\uA ma apcjij PaMe, uposopcKor Korapa. (Ca \\ Tnri.iii u ,^'1 ciitua y ti,*kc 

^ UrtdniHiiO] Jedanaesti arheološki kongres u Kijevu. 

¥ Iz tog kratkog izvještaja o kijevskom kongresu, kojemu su ui^o?4Lvovali, kao izanlanici narajevs 

i muzeja, presvietli g- »avj. Kost^i Hormann i kustos Dr. Ciro Trukolka, vadimo .^lieđeće: 

.,2./I L an^sta (18K1.) otpočele su sjednice pojedinih grupa, a kao prvi j?i*vornici (u kojoj gru 
situ piše na tribinu izarilanici bosansko-hercegovačkog muzeja u Šaraj eviu dvor-^ki savjetnik K 
Horinann i mTiKfljski kustos Dr. Ciro Truhelka. U tome što je pored toliko (130) učesnika oi 
kongresa na naročito zahtijevanje ruskih Članova upravo naše izaslanike zapala čast, tla isvojim t 
ratima inauguriraju znaTi^ti eno rasprave kongresa, ne ćemo nazirati izraas ličnog poštovanja, već ji 
dokaz zivrjg interesa, kojim ruski učenjački krugovi prate sve pojave u Bosni i Hercegovini i i] 
njihovog priznanja za ono, što j^e u ovo malo godina kod nas polučilo na polju znanosti, 

Eetlorat njuz6j.ski>g direktora Hurmanna o našim sredovječnim ^spomenicima, o stećcima i njiho 
iiatpLsLma^ ha rr^konip jeziku, u velike je zanimao slušatelje, izazvao je jednodušno simpatično po 
djivanje, to je ponukao ^o^poilu profesore N. V. Pokrovskog i A. .L Harkevića, da upokore na i 
spomenike u Rusiji, koji poka^ujii stanovitu sličnost sa našim stećcima. 

Nakon loga referirao je kustos dr. Truhelka na francuzkom jeziku o naSim prohiatorič 
sipomenicima („Les document^ prćhistoriques de la Bosnie-Hercegovin«"), 

' Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini god. IV. br. IV. str. 382 i 384 31. 1'^ i 2. 



— 97 — 



KAr^tso^ rUitA pro5£borio jo dvopski ^iLvjebTiik Htinoftn na naročitu želju gti«pt>djo ^rofi^ts 0vft- 
pl o ritankome titvrdjetiotiie logoru n Mogorulu kr»j Mostara. 

Ovi r^isTAti c^ivijeUjenl Nti obilnim nkom Alik& nn^ih nAJtii&rkuito^Di f^pomiMiikA dotii^nih epolia. 

Sav fnaj ntikovni materijal prodan je imporatorskom arhoalo&kom društvu u Mof^kvi kao dur 
C mujsejav ua r^ern j<* K^lja- ^ofira Uvarova u ^jednini i^sjavila u ime ovog đruKtvit a^^rdnu Hago- 
»tp Mafiju (Hanove koDgrr©^ raadijeljani ^n pak albumi ni^Enaiaenitijih prehi^torjjiikilj spoioouika' 
slikoTititih kmjava iz Bosne i H^ri^^gioviiie''^ 

Slavno uredništvo .Gla-^nika" iijvJR^^uje. da „od nertiskili Slavena" bijahu na kongresu „tri 

dva Poljaka, tri Bugara i dtstt sttittapmka na^ttj mtUffa'' (Za« to nije ka/,alo kojega li a u slaveu- 
i plemena sca^tupniii fln.rajovHkojr muzeja?)* 

Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva. Nove serije avMka TV. 1899/1900. Urednik 
Q«)ip Brunbmid. Sadržaj t 

BrurUmid dr. Josip: Arheološke biljf:*«te iz Dalmacije i Pacnonij© HL — Colonia Aelia Mursa. 
railin^ na, Taki hta^đn ^uHrA i Uabo&a, ^ Na^elbina bronaano^ doba kod Hovoga grada na 

— Nekoliko nasaS^^a novaca na ^kupu u llrvar^koj i Slavoniji, V, VI II — XL — Pretbl«^toriJ3*ke 
Ine ia nimake okrilire. — Pi-flthiHturiJHkt predmeti Mježno;?a doba i« ^arengra*la u srijemsko; 
liji, — Stari novei U potoka Mcuhosraka ii Zagrebu, 

Hovorka pl. Zd^rmt dr, (kknr : Niirtwlne pHi^e o životinjama w&> poluotoku Peljelcu u Dalmac^i, 
inia^ i tmroiiua m^lic^iua u iMlBoa^dji, ' 

JUi^ dr. Luka: i^pomenici ^rada Nina, 

KlaU Vjekoštftv: Ime i porijeklo Frau kapana, — O knezu Novaku (186*^), 

Kolamkr ZhUki}: ,,Z% libm" «ann*ebaAkoga H«ikupa Aleksauilra Alagovića, 

Lošimmki EmUij: PtMljeljt^nje plemstva po banu Nikoti g. 1346, — Še^jt bilješka ix listina 

Tioka. 

fkierman Stjepan: Paleolitifiki /^ovjek i njegovi *jnv remen vc i iz diluvit'a u Krapini u Hrvatskoj- 

Puric Josip: Iskapanje u rimskom groblju u l^t^njevcu. 

Tttrkovi^ ilftVan : Nft^4*'*a o^tanaka prothiHtorijskoga doba u Ktitjevačkoj okolit^i. Skupno naria^<:6 
^rnkib novai-a XV* i XVr, vijeka* 

IrvjeMaji mu^fjnkih po^itirenika i pHSatatjat 1. Josip Binifeki u Ni kine ima. 2. .Tur, Božiievi^ n 
levom s€*lu, 3. h, Cosi<^- u BiRovcu. 4. IL Davila u Karlovcu, 5,-10, M, Fakundini u Novim 
veima. 1 1, F, Kefele n Sisk«, 12. Lj. Ivan^an n Stenjeveu. 13* Ig. Juag u Mi tro vici, 11. O, 8* 
[ivić u Sarengradu. lii, — iti M, Motav/^i^ u Dubici, 17* — IB. Tv. Lončarić Papić ml, u Seku — 
loL — Fn ^^aban u Ogulinu« 30» O. Vuri*t©r u Otodcn, 

Inhali dea ^Vjesnik" der kroati«tcrhen archeologistdien Oenell^^eliaft in Agram. Neue Sode. Baud 
^t*iv.eioLinis?i <ler Abbildun^en. 

Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva* lTrwljuje 
van Bojtiifti6 Knina ki. — God. Ft. Sv. 1. Sadržaj: 

K. L<iSiOwakii Podatci o Koprivnif^i u s^rednjem vijeku. 

J>r, £(4jfa J^Ut: Zadarski biljeSSnicki arkiv. II. -^ Registar Kraste d© Tarallo g. 1989. do g, 1290, 
avak), 

MU€ MagdU: Reg«ista nekoj Lli isprava XIV, vijeka, koj« je prepisao Franjevac Folice Bartoll 

Df, M. Notmk: R©gTila4?ija lukua u Županiji požeškoj god. 17H9, 

Vjekmlav Klaic: A ^1 mi rali ratne mornar ii'O hrvaUke go<l. 1858.^-1413, 

Miir. Magdii: Deset izvornib iz prav a, koje se čuvaju u arkivu tr^at^koga loanaslira. 

B.i Parnica proti krivotvoritelji- plemirkih povelja. 

Spaitice : E. L a ^ x o w s k i ; Kada je umro knes^ Friderik I, Krčki, ^ E* L as a o w s k i : Beveajudi. 
tL C^tin^k;, Oatrofeinski i Skrail^ki. — Lj. I v a u £ a n : Prilog k progonu vještica n Hrvat^^koj- — 
lai6: Povelja kralja Stjepana Dabiše, izdana Hrvoju Vukčmii. -- M. Magdić: Zanimiva trnkom 

ne i«dana izvorna isprava. — E, Laflsfowski: Slika grada Ge^argrada Ik XVIIL vijeka. — 
vine kr* eem* arkiva tečajem god. 1899. 

God, IL Sv. 2, Sadržaj: 

Dr. Franjn Bttiar: Širenje reformacije u Hrvat-^koj u XVI. stoljeću. 

M^e Magdič: i^tatnt kralja Ferdinanda lU. od god. 16-WK za graii Senj* 

Vjekošlfit) K laici Crtice o Vukovakoj županiji i Il^jakovu u »red nj em vijeka. 

Mile Ma^dic: Tri ^jam^ka privilegija za grad Secj. 

I>r Lukii Jeli^: Za^larskl bilježnički arkiv. U. -- Registar Kreste de Tarallo g. I2m. do g. 1290. 
.a%ak). 



— 98 — 



I 



Svakicc: Dr. I. pl. B.; Dodatak ka Klaidovom 6ianku „Bani j>0!*li,ie Bela-^a do g, 122fj*'*. - 
La8zowHki: Važna iz prava od god. 1550. — M. Magdić: Povelja, kojom je kralj Fordinand 
(hie 23. vrvljafie 1652. uvrstio grad Senj u broj kraljevskih i slobodnih gradova. — - Dr* L pL 
Prilog k povjosti patvorenja plemićkih listova. 

Književnost. 

tz Datmacije. Piše Iso KrSnjavi, Zagreb. 1900. Str. 60 u Petvrtini na finoj liartijl P 
jzložf^ u toj knjizi utiske primljene i razmišljanja u6injena prigodom svojega putovanja po Datmi 
kroz Ijoto 1H99. g. Brošura je razdieljena na ova poglavja: 

1. DoĐ Frane Bulić i njegov Tusculum. 2. Solin. 3. Toma arcidjakoii i JlrvatL 4* Toma a 
djakon i glagoljaši. 5. Knin. — Starinsko družtvo. — Fra Marun. 6* Za^onotke u lirvat^koj povj 
— Smrt Zvouimira. 6. More. — Egoizam i altruizam. — Ljubić. 7. BiSovo, — Razgovor o povje^t 
Korfiula, 8. Dtibrovnik. — Pozvuci iz prošlosti. 9. Crkve i palače u Dubrovniku. Lokrum, 10. Ribolov, 
u Kolor. — Hoka Kotorska. — Stare gradjevine. 11. Trogir. — Štovanja zaslužnib muŽt^va. — Povra 

Pre,ST?iotli g. pisac sam kaže (str. 46 47): „O Dalmaciji pi^^&lo s© ohI L;uića aroo mnoi 
liepo. a njen© starine izdavali su tudjinci, Englezi, Francezi i Niemci. «aiuo .m ht^vat^ko sitrann 
nije utrinjonc) niSta, da se i našemu obćinstvu Dalmacija u cielosti svojoj prikaže litflramo 1 umjfitni^ 
Kad nije i ako nije do sad učinjeno ništa^ onda ie on, kao povjestnirai- kultiire i umjotnoHfrL inj 
što je rfvojtt knjiga napunio polemičnim digresijama, fantastičnim klikama i omalovažava oj om n 
Uvlh i lortvili povjestničara, mogao, nakon preglednog putovanja po Dalmac-iji, nacrtati bar ti veli 
pr>tozima valjanu osnovu „za liepa veliku publikaciju, koja ne bi bila bas niivisna ni j^a turEji štviet . 
do<''im ne isamo što nije takove osnove u obće nacrtao, niti nam je opi^^ao rtpotneniki^ bar koj<*g oma 
dalmatinskoga grada, kao što bi bili n. pr. Hvar ili Korčula, nego u njegovoj knjizi nije na*' i o 
a ma baS nikakvog dalmatinskog ni literarnog ni umjetničkog spomenika. Pa baA kad čovjek ilo 
Dr. KrHOJavi-ovu knjižicu, treba da sebe zapita: kojoj li se koristi može lirvat^ka književno.-^ t na 
od ovakovo knjige? Po naslovu i po spisatelju nadao bi se, da ćeš u njoj nai'i nosto nova o dal 
tinskim npomfmicima, a kad tamo, osjem slavospjeva Dn. Frann Bulić u, napUana nanio ^la bolje oik 
omalovažavanje Hački-a, Ljubica, Smičiklasa i svih svećenika — povjositaii-ara, jer da su tobože vea 
pa na mogu da budu objektivni, sve je ostalo napisano tako, kako je to mogao svaki obični touj 
napijati. 

IztičuČ mržnju Tome arcidjakona na Hrvate, hoće pLsac da buil« bolji patriot od Račkoj 
drugi li hrvatskih historičara — svećenik^,, pa kaže, da jim je Tomo simpatirjiii radi njegove nailtit 
da i „oni osjećaju jednako kao i on, pa drže da su oni os oko koje se vrti sva sreća i ?^av naprt 
naroda". 

RaČkomn, ovamo kaže da je „inaČe vrlo pouzdan i iskren Ijistoričar"*, a onamo da s Tot 
ff blago postupa što iz kolegialiteta kao znamenit historičar i kao svećenik, 5to iz pijeteta jer dri 
Tomi imamo zahvaliti viest o paktu Hrvata sa Kolomanom**. 

Kao bivši član hrvatske vlade i jedan od stupova sadašnjeg političkog ^ui^tava a Hri-at^ 
aludiraju [' na EaČkoga i Smičiklasa, ironično piše: „opozicija je dopnshina samo proti postojocinj 
flama, u ilavnoj prošlosti sve su vlade bile uzorne, dapače politički protlvnir i ptjstaju neka vrdt. sveta 

Pisac nebi hotio da se historičari prte u politiku, kao što je činio pok, REi^ki, te kaKe, ostidji 
Lako ISmičikla^^a: „može li u obće političar koji sred borbe dnevno stoji, biti objaktivan lii?<torič^ 
pa odgovara: 

„Držim da ne može!" To bi mnenje donekle moglo vriediti za suvremenu povjest, ali inače nin 

Kako bi pokazao, da drugi naši historičari i starinari niesu pravi nrenjaoit pi^ac kuje u avi. 
naSog Dn. Frana Bulića, te kaže n. pr., da je on pravi učenjak „kojtiinu je znanost i duh i srca 
svietlila. On ^e raduje svakomu, tko se za njegovu struku zanima, ta aamo se učenja^ki zanatlije : 
udružuju u rehove, pa se bore proti svakomu, za koga se boje, da bi jim mogao uzdrmati njil 
malo, teŽko stečenu glavnicu znanja i ono malo nezaslužene slavice". Na tu mu zadnju ili^^resiju i 
ni isti l>n. Frano povladjivati, jer se vidi, daje tek izliev nekog piščevo^i^ jala protiv nekih hrvat 
učeujaka živih i mrtvih; a i sam Dn. Frano zna o sebi, da nije pos^e be^. manei ni kao učenjak, . 
đtt to tok prosta laskanja. 

Kad je prvi povjestničar umjetnosti na hrvatskom sveučilištu j>oliodio naS ^Prvi muzej hrvat 
spomenika**, mi smo očekivali, da će on naše starine stručnjački ocieniti sa povjestnn-umjetni< 
gledišta, dočim se on na njih u svojoj knjizi puno manje osvrće nego li to Čin© prosti touristi. 

Presvietli pisac, nišaneć na našeg urednika, piŠe: „Ima radnja, 7,a koje mi je milo. da su hrva 
pisane^ jer in camera charitatls možemo napokon podnieti dokazivanje, da je biKantska umjetno^: 
pravo bila hrvatska, pošto je car Justinijan bio Slaven, pa, se zvao Upravda*** 



— 119 — 



S tom se jo tupom 9tt*i@lom hotlo Dr. K* tla i>j4VQti no^bni urcHltiikri ^aUi, ftbo ji> u ovum riL^opinti 
krologti pijkuj. Ljiihli^a kiu&no, da mu im jn J^aii od mno^broJniU noprijfit^ljft ^iDtpov^i im nti 
u ^t<^icii i iiomiJM n-ivotio**. Nfts uroiliitk ittjo dt>tt<^-iitka bio iainm>viio* niti ja pre.'^viollo^ po^iviio 
poirtf»dip da i*« iu o njemu ic^vori, kii^ Sto u toj svojoj knjisrJ i«poi?i(xU. 0\raj jo f-AMopis samo 
3ki pikati . £ato Što je u pr^oni redu riamieTijeii svoj em lirvf^tffkomu ntirođu, koji je odartia i^ivtt 
hn osjećao, dft fi^je nešto potanjeg o kulturnom životu svojih pradjtidovtv is doba hrvpiL^ko 
iMnoeti i iz vjekova prije mletftSkogai i turskog rob^tva. Hi^vatski je pifaD, jer Je u brvatiskom 
lUf kao samoniklo drvo, isnikaoT brvatak* *■* je narCMi prigrlio, uMi*xi pi i podupire; a pisao bi 
n4 drugom kojem siapa^lnjačkom jesiku^ radi ta*l]e>g ti^etio;gr »^ieta, samo da kninsko starinarsko 
TO uua za to dovoljno novčanih srsilsbava. Na& aredolk iiije rti^da kazao glupost, Sbo mu ju 
ietli podmećo^ «,da je biiiantfika umjetnost ^a pravo bila hrvatska po^bo je a^t Juatinijan bio 
iPt pa le «vao tJpravda'\ 

K^ka nam oprosti pr^v ietli j^^podin^ ali nas ovdje sili da. mu kaiemo, da to nije ništ^ lio po 
[ega. Ima već preko đenet i^odiim da nag urednik proučava atarti-hrt-atake umjetničke apometiiko, 
I je duboko uvjeriop da su stari Hnrati primili grad i tel jak i slog od Grkii, pa da i^e je taj ^lo^ 
njih taku rajvio, »la je malo a malo primio »tiinovito ^-raditeljske uredne oblike, kojim nam 
lU pravo, da ga od VtlL do XII. vieka Kovemo hrmtljikti-btjsantttiskimt kako ^ je »sa iX. viok u 
i Oattatieo proirao itaio^bi-Aant!»kitu. To je svoje urne nje najprife izjavio u ljetu 18^9. godine, 
dom svtJ^anosti otvorenja „Prvoga mujseja hrvačkih ipomenika" u Kninu, U prvom ovoifod, 

ovonj- časopisa obšimo £ra je Isložio, t© ^a je n^pjebom prikazao na taL jeisiku ua ovog. II. 
r*^n krs^* arheologa u Kimu, gdje ga je podupro i i^sam prof. Dn. Fr* BuliA. To je dakle aa^ivim 
drugti nego kazatit ^da je bizantinska umjetnost bfla za pravo hrvatska*'! LT ovom časopisu (tjod. 11. 
I str. H), na^ urednik, velik Štovatelj sbvno^i pok. Iv, Kukuljovića, naveo jo bio nje^^ove rifiči Iz 
Tiika umjetnika jugoalavenjikih** (8v. Iir. str. 20i), ^je kaže, da se slogu bizantinskomu po*Unak 
ntiik moiSre pripimtti ^mčom biranom duhu slavenf^komu'*. — Ono feto m pide u „StaroUrvtitiikoj 
rjeti" pomnjivo prate, pa i odobravaju češki, p'iijački, ruski i ontali «laveni?ki učenjaoi, pa nijft 

^in oarapru ebaritalii*", t« !^e prefvi«>tli u kvojoj plemenito-^ti ne ima čomu ve.^oliti. Gori -np^^m. 
siva hrvJttsko-bizantTUHkomii "^logii ^to ju jft ua^ arednik priobcio na rimskom kungienu bili 
»kana u Djelitmi kongresa, te An biM pristupna svemu učenomu svif*to^ boK obzira na. to, da li 
■e^ivietlenumu pi^scu nbiti milo" ili ne. 

Kako ato u obćo uasoj književnosti nijf^ trebovalo knjigtj »Ls Dalmacije'*, 6»ko bi i aam presviotH 

u pi.«iie naipamt^bnije ii6iuto bio, da n njoj ne bude ni spomenuo pok. prof. L>n. Si mu ona Ljubiea« 

Rale pre^vietli, da „ima ljudi, koji nikoga ne m<»gtT pohvTiliM, a <ia ki'aj tuga kn^fa ne opsuju'S 

1 je I 4um poveo za takovim ljudima, knd }^ mipi^ao avuju kujigu, u kojoj naumice hvali Dn. Fr* 
% kako bi što dublpi u p^jzadiik putiHnuOf liački-a, Ljubica, Tkalčića i Smiolklo^t. 

Nil. tom mjentu opi^t presvietli ninani na ufiieg urednika, nu spominjuČ po Imenu njega ni ovog 
)ka. 

Duboko amo uvjereni, da ^alika^ koju je ,.pok* Du- Sime*' .,0 samom sebi'^ ostavio u duši pre- 
loga pisca „ne ć^ ae promJeniLi nikakovim nekrologom ni učenih ni poluučouiU ljudi", pa toga 
trebao ka£atl, jer nije nikomu do toga stalo. — Što pretsvietli g. prof. Dr. Kr. piše protiv pok. 
ic*, koji se aad ix groba ne može da brani, to je ispod ^ivake kritike. Iseostavljauje imena našeg 
iiw u piščevoj brošuri, gdje kaže ,.Lr nekom stručnom listu pisalo se** ifcd., ne^e nimalo smetati 
btkođiti njegovu ra«širenju i njegovu ugledu. 

Nama je sam pak. Ljubić kasao bio, da mu se je jedan, ^UKpevSi se na visoku stolicu, i nemilo 
io". Presvietli |e sad ijsvolio ispovjediti, da je to on glavom i da mu se je obilja osvetio, jor 
: i^Ako ^am m Ljubina jčim itstnilo^ a io sam tnu »e radi toli kili za muzej nabavljenih falsifikata 
ip^pnoati OM^tio time, 4to dva limena viteza nisam htio za arbeologijaki mu/-ej primiti". Nadaljo 
kale, da je tog velikog učenjaka hrvata kogaj koji ne ima samo ^literarnih'^ ve6 neosporno 
Ih ftnaiiatvenih zasluga, ^poslao u mtV^, ne obzirud se na njegove velike zasluge sa narodni 
slogijakj mujeej, m jugoada vensku numizmatiku« za arheologiju i za historiografiju, u i ua njegove 
f godine; pn i ne kuže ni toga, kako je alavni pokojnik bio i novčajio oglobljeu, jer mu je od 

mirovinet po kojekakvom ojepidlatonjo, bilo odbijano 85 mjesečnih forinta I Dakle Ljubicu „tom 
kom" mesu «sve želje izpunjene bile'', kako tvrdi preav. g. pisac. 

Ovoliko sAio denili uuždnim i;s taknuti, da se naši čitatelji uvjere^ koliko li jo pre^vietli imao 
i^ Hjftti ««♦ da ga je nm urednik uviiedio sa ono par twU n Ljubićevom uekrologu, i zvati jih 



— 100 — 

Ne inamo od kada je presvietli crpio viest, da je „u Eorćuli nmšlo mnoj^ Grkk utočiii^ hti 
kako su Turci Carigrad osvojili**, i da se „njima ima zahvaliti da j(» bas na Korčuli duševni pokro^ 
bio tako živ^'. Korčulanski domaći kroničari Paalini, Dimi tri i Hiceputi za takove Grke nl^ta nt 
EĐaju, a nije na njihove tragove nai&ao ni nad urednik, koji već mno^o godini prebire po povješitnin 
];>;vĐriDia grada Korčule. 

Kao ni ob ostalim mjestima, tako ni o Dubrovniku, Kotoru, u i o Troj^tru nije pbac k&z&t 
riiSta nova. Ne ina se na temelju česa presv. pisao kaže, da je bas l lik a 8v-. Tri tuna u Kotoru i 
aadainjf'm liepom obliku gradjena u XI. vieku, kad znamo da je mladja. Tu bi olako izrečenu tvrdnji 
trebalo najprije dokazati kao što bi trebalo dokazati takodjer, da jci c;.rkva S, Barbare u Trogin 
, gradjena koncem 9. ili 10. vieka", a ne u VIII. 

Bare Poparić. O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagret 
Izdanje ^Matico Hrvatske**. 1899. Str. VIII. — 140 u 8'. Sa slikom rimskf^ liburne. 

Znamenita ta znanstvena razprava o »pomorskoj sili Hrvata" napisana jo taKo, da ma£a ^loiit 
kao uvod i početak povjesti brodograditeljstva kod Hrvat4. Ima u njoj joŽ nekoliko nagudjanja^ kojima vii 
pnta no dostaje čvrste podloge, ali je u obće pisac, u nedo^^tatku pozitivnih vie^ti, pomoću srodni] 
komparacija Često doiao do krasnih zaključalLa. Osobito proučeno ]o povjestno krttično izpibivaiij 
u j>oglayju o mletačkom đankUf pri kraju kojega je pisac mogao mirno dune konačnu zaključiti : ^najboli 
dokaZy da Hrvatska bijaše za dugo vremena moćnom pomorskom vlasti, upram je Jiepobitrta ćii^^mico 
da sa im MUičani morali plaćati danak za slobodnu plovitbu po jadranskom mora"*. 

Ako nam vrieme bude dopuStati, mi ćemo se drugom prigodom obŠLrniJe pozabaviti prednjetoi 
koji se pretresa u Poparićevoj knjizi. Za sada budi nam dopuStena jedna opazka. 

O mjestu koje se zvalo „sancti Martini curtis", gdje je god. 889. mlet. dužd Petar Tradonih 
doSavfii sa jakim brodovljem protiv hrvatskoga bana Mojislava, s njim nklapio mir prije bitk«, pba 
u opatici kaže: „Koji bi položaj danas odgovarao ondafinjemu „„sanctt Martini cnrtiH'"^, no moguće j 
i pt-iblJ/,no ustanoviti". U na§oj poduljoj bilježci k Zlatovićevoj županiji Paratlialas^iji. (Ovoga ća^ 
god. IT. Br. 4. str. 218—219.) mi smo iztaknuli nekoliko naišli o lirvatš^kim momkim iupanitna. pa 
o „cnrtis S. Martini*", na koje se pisac nijo ni najmanje osvrnuo. Uprav o toj ,,ourtU S. Martini" tt 
smo ovako pisali: „Porfirogenit nam dvakrat pripovieda, da su u njfl^:ivo doba otoci Mljet^ KorČuh 
Hvar i Brač pripadali Neretvanima, t. j. županiji Paganiji (Rački Doc. VII, str. 406. i 410.), a Ivai 
mlptački kroničar, pod god. 839. pripovieda, da je dužd Petar (Trailonik) te j^jo^lino sklopio mir s 
lir\atakim vladarom Mojislavom u mjestu, koje se zove „sancti Martini cnrtis'', t. j. dvor s. Marti g; 
te pr^SavSi k neretvanskim otocima, da je sklopio savez s Đružkom (Drosaieo), vojvodom „ Mariam)rum 
Dvoru 8. Martina piše dr. Rački (Doc. VII. str. 336.) da mu je to mjesto nepoznata položaja, a 
svakako da ima biti u Hrvatskoj pokraj mora. Prama otoku Braču, na poljičkoj morskoj obali, ispo 
Hflla Podstrane, je na generalštabnoj karti zabilježena pokraj mors\ crkvicia 8. Miirtina, kojoj je in 
dr. Jelić na arheologičnoj karti Solina i okolice podcrtao crljenom bojom, u znak« da je ^sredovječni 
Mislim svakako ob istoj crkvici „sancti Martini, que est sita in monte grasso"* je Ušipomena u opis 
(g. 1080) zemaljft što jih je Petar Crne darovao samostanu sv. Petra, u Salu {Doc, VIL str. 133), ji 
je rt Motogras-Montegrasso put jugoiztoka tek 1*5 km. udaljen od crkvice S. Martina od Podstran 
Zato bi dobro, bilo da se pomnjom izpita rečena zlamenita crkvica i njezina okolica. S toga mjeata , 
mletački dužd najbolje mogao ^pertransire"* „ad Narentanas insuln^i". Sad t<iinu dodajemo, da jo i 
sklapanje mira duždevo brodovlje moglo biti zaklonjeno u stobrečkuj hiei, koja J6 otl S. Martina p' 
>^jever< »napada udaljena tek 3'5 km. Q. pisac imao se je svakako osvrnuti na naše nagadjanje, te ^ 
ili poduprieti, ili pobijati, ali ga nije smio posve ignorirati. Knjiga nadrži sliedtića poglavja: 

Fripomenak. — O rimskim libumama: 1. Iliri, Dalmate i Libnrni. IL Oblik i oprema riiask 
liburna. III. Vojska na liburnama. 

O pomoi*skoj sili Hrvata: I. Za vlade hrvatskih banova. II. Od kralja Tomislava do Držislav 
IIL O mletačkom danku. IV. Od Držislava do Stjepana II. — Zaglavak. 

Uredništvo. 



>#^ 



Razne viesti. 



Najnoviji hrvatski narodni dobrotvor. 

p Narod isamo koj' ^i o^rtve »tuje^ 
Na pro^losU burlaiSiiost si snuje." 

Uvjereno nb islinitosti i veliknj znamenito^^ti suda, ^fadržana u navedena 
j^liha iiadahDula;j narodnoij nje^nika, kninsko »tirvatsko «?taiinarBko 
voc već u svojem postanku uzelo je sebi zadac^otn, da, prolražujuć 
ke živola svojih pradjedova. uzyaja u narodu svojemu, umnaža i širi 
K ! ,^tovanji^ prama slai ini narodnoj : pa je kroz cieli tečaj svojeg Iri- 
r)odi§ajerj obstanka ostalo vierno rečenoj zadaći. Divan, ulješljiv, bla^o- 
i i obćenil odseiv, što fja je naše druži vo bsa^valo u svojemu narodu 
^oj poziv oko sabiranja prinosi za odkup starodavne hrvatske tvrdjave 
fke^ sjajnim je i očitim dokazom, da ono postiže svoju plemenitu svrhu, 
' njegov rad oko i;ckopavunja, saldiranja, čuvanja i tumačenja starina 
Iskili kadar, da uzgaja, da podiže, da kriepi i do zamjerne rodoljubne 
vovnosii uzvisuje pK*menito štovanje narodne starine hrvatske, Mnogo- 
11, i, obzirom na razmjerno siromaštvo naSeg hrvatskoga naroda, |)ri- 
obilali prinosi, koji su ovom prigodom pritekli našemu družtvu iz svih 
^a, od seljačkoga do velikaškoga; živo su i djelotvorno pokazali, da je 
danas narod hrvatski lako zagrijan plemenitim čustvorn uzorita .štovanja 
la rarlviin svojima i prama svakom, pa i najneznalnijem, ostanku, koji 
fuva uspomenu njihovog neumornog djelovanja na polju sveobče na- 
e i)rosvJBte i napredka. da se već po tom samom štovanju može. prema 
i pjesnikovim riečima, tvrditi, da on sebi^ na temelju prošlosti, ujamčuje 
ičnost i da je dostojan, da se i danas broji medju prosvjetljenim nart> 
i onako, kako su mu slavni pradjedovi na prosvjetnom polju od važno 
ali bok najnaprednijim narodima- 

Ali najljepši, najveći dar, Sto ga je naše družtvo igda primilo u svrhu 
Hcanja svojeg plemenitog i rodoljubnog cilja, došao mu je u zadnje 
i iz blagodarne ruke presvietlog gospodina klie/Jl Petra Duilltdlća, 
in l^oljičanina, sad nastanjena u Zagrebu, Gosporlin knez Dorničić, ko- 
i se je dragi Bog udostojao blagosloviti mnogogodišnje trudno i oe- 
iSivo naslojanje oko izrrpljivanja prirodnog rudnog bogatstva hrvatske 
5ne mu grude, iioHo je da uprav velikaškim darom ugodno iznenadi i 
*seli svoj mili narod, poklonivši našemu druživu znamenitu svotu od 
rl hiljade kruilil u obveznicama! IJpraviteljstvo našega družtva pozu- 



1 1 



— 102 — 



H 



rilo se je odmah, da privatnim načinom dostojno zahvali vehkom družtven 
i narodnom dobrotvoru na velikodušnom daru; ali nam je ipak neizbjež 
dužnost, da mu, u ime družtva i naroda, i ovim javnim putem izjavi 
zahvalnost i nezaboravnu harnost. Vaskolik hrvatski narod treba da upo5 
svojeg dobročinitelja, novog svojega Mecenata. 

Plemeniti, blagodarni, rodoljubni kneže DuniiCićn, Bog Te poživio! 
si, poput našeg velikog Strossmayera, razumio narodne potrebe i pohitio 
da jim doskočiš. Upamtit će hrvatski narod dobročinstvo Tvoje i čuvat 
Tvoju uspomenu od koljena do koljena, a Bog će Ti za njega sloj=iri 
naplatiti. Ugledali se u Tebe svi ostali hrvatski velikii^i i raogućnici, i p 
žili, da Bog da, poput Tebe, svoje blagodarne dL^siiice, narodu u pomoć. 
pohiti čim žurnije prosvjetom k slobodi, a sebi na diku i neizbrisivu slai 

Izkopavanja u KistanjskoJ okolici. Zaokupljeno veliiim i noodoljivim poslom, i 
društveno Upraviteljstvo nije prispjelo da sastavi za ovaj broj obično Hvoje iJzvje&de'' o dni^tre 
radu kroz zadnje doba. Mjesto toga, mi ćemo u kratko, da objavimo neke vieati o društvenom r 
za koje smo doznali iz dopisivanja sa velezaslužnim našim g. dražtvBnim predsjednikom 0, Luij^ 
Marunom. 

^ Na družtvene troškove izvedena su izkopavanja nad razvalinama ataro^riiiiskoga grada u ] 
numu i to na položaju staro -hrvatskoga groblja smierom put iztoka. Opaženo je, da ae grobovi 
stavljaju izpod državne ceste prama sjeveru na oranici Špire Ni kolica iz Kude 14. Pri tim pokušaj 
isEkopavanjima nadjen je samo ulomak rimskog velikog nadpisa^ koji je čest ulomka^ obielodiinjc 
po Dru. Patschu u Sarajevskom „GUasniku" g. 1895. (str. 379—422, br. 26), Da se nastavi daliij( 
traživanje tog staro-hrvatskog groblja, trebalo bi najprije stupiti u pregovore sa državnom vlašću : 
prekopa vanja javne ceste. Lašnje 6e poći za rukom nastavak izkopavanja na spomenutom Nikoli6e' 
zom\jištu. 

Nastavak izkopavanja u Podgfradju (Asseriji) kod Benkovca. Kao na mm 
drugim mjestima, tako su se i u Podgradju kod Benkovca stari Hrvati bili naselili na razvaliu; 
starog rimskoga grada. Starinska crkvica S. Duba bila je sagradjena na velikim ulomcima peri; 
sa razorenog rimskog foruma. Oko crkve pak nizali su se stari hrvatski grobovi od najstarijih 
inena nakon seobe Hrvata, pa do dneva današnjega. Uz temeljo re£ene crkvice u najdolnjim gr 
vima nadjena su dva kositrena kaleža, koji mogu poticati čak i« VIII. ili IX. vieka. Lani je zapoČel 
Asseriji sustavno izkopavanje na račun c. k. arbeoložkog zavoda bečkoga, pod upravom gosp. . 
djevnog savjetnika Cirila Ivekovića, uz strukovnu pripomoć gosp. profe^^ura Dr, Petra Stieotti im Ti 
Ukopavanja su se vodila u dogovor sa našim družtvom, koje je prvo naiilo £ upozorilo na prezla 
nite ostanke rimskog foruma, te je bilo zastupano po svojem predsjedniku i po glavnom izvjestit 
znanstvenoga odbora. Da se dodje do tla foruma i susjednih terma, trebalo je najprije prekapati 
hrvatske kulture, odalečiti starije i mladje hrvatske grobove. Ništa naravaijega dakle nego da na 
mjestu budu pri izkopavanju dogovorno prisutni odaslanici kninskog hr^atifikog sbarinarakog drui 
koji da se brinu za sabiranje i pohranjivanje starina hrvatskih, i izaslanici e. k. bečkog arh. zavi 
koji se više zanima starinama rimskim. Osjem hrvatskih grobova, pri lanjskom izkopavanja^ naillo i 
medju ruševinama i na ostanke rano sredovječnih dakle hrvatskih zidova pred Trajan^ kim grada 
vratima izvan gradskih bedema, a, medju ruševinama za crkvicom 1S. Duha, nadjene su takodjer i 
staro-hrvatske nadstupinice i ulomci prizmatičnih debla stupčić&, po kojima se je moglo nagadjati, d 
se naići i na dalje ostanke staro-hrvatske crkve. Gornji tanki zidići malenih zgradja, koji se krl 
sa temeljima prostoriji rimskog kupališta na zapad staro-hrvatskog groblja, ne mogu takodjer 
budu nego staro-hrvatski. Može se dakle slobodno kazati, da su na cielom obsegu asnerijatske gla 
Podgradja, rimske starine pokrivene hrvatskima, te da se, u či-^bo ananstvenomj ^Jtu^^tavnom prott 
vanju, rimske starine ne smiju nipošto izkopavati bez obzira na hrvat^ike. I tako se je lani radilo 
je naše družtvo sabralo skromnu i malašnu, ali ipak znamenitu abirku staro -hrvat^^k ih predmetj 
Podgradja. Ove godine, — dužnost nam je na žalost zabilježiti, — kad su se u Podgradju (As.se 
nastavila izkopavanja, po nalogu istog bečkog c. k. ark. zavoda, pod upravom istog gosip. ^rađjev 
savjetnika Ivekovića, naše družtvo nije bilo na vrieme obavieštent>, niti 3e je iko drugi pobrinuo 



- 103 — 



kkopavanjn budu ^^liiraiie i sazvan© hrvatelie ^ifcartno. 55a taj na^^tavak Je upmvite!J!itvo nalega 
živa 4o2Ti&\o teko (}0 noTiofikitn vie^tima, d^^ot dana txa kako ^n bila već započeta. Izkojmvanjti <rti 
m.<tvoTala i dva b«f ka starinara. Kopalo sm je, kako je nafie upravitelj^tTo kazuje dosrialop i oko 
jaD:»kih vrati i na forumu, s iito^a© ^^trane crkvice Sv, Duha, na ^iaro*lLrvat.MkoExi groblju. Nala- 
I a« je i prekopavala do*«ia hrvatskih grobova, a da ^e na njih nije Or< vinula nikakva *lrqga [jocanja 
»m ^labiranja mrtvačkih ko^^tiju. Niko nije gro bor ii pretraživao, n'itl bilježio ^to o njihovu položaju, 
aVT], voliSiiti m mrtvai^kim dodatcima. Bilo je ^amo onako nobćti preporučeno radmcima, da, ako 
^tnmno natfili na koJ^av predm^t^ da ^ predadu na pohranu seljaku, koji je u Um dobii služio 

|.K>dYoTOik. Na*l^le4at<5lji ir^kopinu niwsu ^& postarsli da kakvom pamfitnijem seljaku povjere po^«o 
injivijeg pnaraživatjja grobovfi, koji bi nft^j^ne predmeta sahranjivao. Kros ono malo ftasovfl., što 
ca^nj«^ mogao da pri-^u^tvuje iikopinama rmk đru^^tveni pred^-jednlk, otvoren« sti tri groba, koja su 
ia na imamom pl'jl'nikii rimskog foruma, pa, badu6 da radi neodgodivih po^la nije mogao tamo 
« đa ostane, odpravio je na mje«to iskopavanja t^vojeg uvježbanog ra^lnika, da nam protraJSuje otvo- 
1 grohov^r dok bi i*o on povratio. Ali za kratko je nastavljeno Ukopavanje na groblju, jer je prof. 
ndorf, nakon svojeg poajeta itkojtmii cdredio, dn aq ^va radnja u^radoto^i oko Trajans^kih vratL 
k je nai radnik u ono troje — četvero pred ujim otvorenih grobova na^o i sabrao nekoliko 
i>>hrv]Lt{4kih predtneia, 

Nad je predsjednik uz ostalo opazio, da je Šteta što sie pri iskopiavanjo na forumu iivadjenom 
jjom aasipava pro«tor obronka glavice, koji se pros-tir© h jui^ne •strane iavan perimetralnih grad. 
ama, jer se j*?, im njegovom uiuenjia, s ote T^traue imao mUajjiti jedan dio riuHke na^elbine i sredo- 
mn hrvatt^ko Fodgradje. Tamo u blieini jod se vide ostani; i župntčko kuče, koja jr) j:apu3tena bila 

u ppofelom vieku. Da je ^ naSim dntžtvom bilo iijen kakva dogovora, ono bi bilo svjetovalo, da 
»ad ne laaiplje ono, gto će trebat opet prekopavati. 

Ulomak sredovjećnogr nadpisa. Prigodom popravljanja kuće br, 21 u kninskoj tvrdjavl, 
iTitelJHtTo naSoga drultva odkril^i je ulomak ^^redovje&no^ nadpisa, nresana »a krasnim gott6kim 
flma. Nadat a« je, da će i on požtogoii doprinieti k raz^vietijenju povjesli tog narodnog drago* 
nog s|romenikii. U ?^voje doba biti ce priobeen u ovom ča^opi^iu. 

Sredovječne crkvice na jugo-iztočnom dielu otoka Brača. Preko josem^kih šk. 

tnika lanjske godine naS je urednik obišao gostoljnbna Selca na rodnom mu otoku Braču. Po ro- 
I uh noj flfUsretljivosti odlifene gospode Didolic4 i Štambuk&, kao što i onog -^vieitnog ob6iu-skog upra- 
»Iji^tva, koje m je riedkom požrtvovnošću *a njega sauBelo^ mogao je krosfi kratko doba da razgleda 
Iju sobom udaljene 5etiri starln^^ke \t1o slamenite erkvice, sagradjene po "^taro - hrvatskom obilju 
v'rbuneim visokih briegova. Te će crkvice blU čim prije opijane i ilustrovane u ovom čaat^jpisu. 

tpRIvista per r arto med i ©vale"* Pod tim imenoiu počet će ovih dana da izlazi u Rimu 
romjef^ećne >veKke smotra zsl cjelokupnu sredovječnu umjetnost, pod nredniStvom velenč. stročnjaka 
k. Pavla Fontana. Predbrojbena ciena &e joj biti ea Italiju L. 5., sa zemlje pofit. izveze L. Vi. Ured- 
ova j« adresat Borna ^ Pi&zza di Pietra No. 40 p. p. Zamoljen od r^amog Đra, Fontana, naa 6& 
đnik, a koliko mu bude mogu^, u kratko izvješćivati n toj i*motri o hrvatskim starinama. 

Sabor kralja Tomislava držan u Spljetu g. 925. Slika Cele^tina Medovića. — Za- 
iljujemo upravi „Obaora", koja nam je poklala brošuru pod na^slovoms „0/;i« stikf Sabor kralja To- 
lava držan u i^pljetu god> 925. Nasbkao Celenitin Medović, Opi.^o Ch, Šegvić. „Ovu je slifcii*^ piše 
L Št^gvić, „Medović ieradio za hrvatsjku zemaljsku vladu, da resi njezinu dvoranu za bogoltovlje i 
lavu", te dodaje : „Nakon što je bila dovršena, poslao ju je, um neke druge svoje krasne radnje, 
umjetnička izložbu n Kopenbagen. Strani svijet: Danci, Englezi, Franeeei i Nijeme! divili f$u ie 
govoj vještini, bilo &to ae tifie koncepcije bilo izradbe u slikanju. Đauitke i englezke novine đoni- 
> su opuirnu biogi'aflju umjetnika pa strukovnu kritiku o niegovim slikama u opće, a nahoru 
ifja Ihmistava ikapme. Žalimo, Sto nam nije dato pokupiti sve to, a to au ućeni stranci o njemu 
Ji, i donijeti ^a popratnicu ovog kratkoga naputka^'. 

I mi žalimo, žto ne možemo da propitamo ave što au strantii rekli o slici „iabor kralja Tomi- 
va"^ jer tako ne mamo, Sto je strana kritika u njoj pohvalila i jeli baš sve samo hvalila, I ako je, 
au je naSla da prigovori. Mi ^like niesmo vidili, nego ju moramo suditi jedino po foto^aftBnom 
uiku, priloženu spomenutoj broB urici. Slika dakle može da bude vrlo liepa po harmoniji kolori U, 
i »to je vrlo dobra po sretnu osvjetljenju i rasporedu sjena i svjetlosti, po točnoj perspektivi, po 
inat V u i energičnom £ivotu kompodcije. Sve nam to kaže, da je slika izvedena od vješta i nadah- 
ta nmjeimka, od kojega «e mlado hrvati^ko slikarstvo moŽe nadati krasnim plodovima, uprav na 
iftnotu, ali zato harnom polja povjestničkog slikarstva. I baš zato, na koriat racvitka darovitog našeg 
h pn>«lavljenog slikara, hoćemo po^ve iskreno da očitujemo ntiiaki što ga je na naa proiaveo pogled 
tu njegovu sliku. 



mai 



1 1 



S- 




— 104 — 



Goflp. Šn^vi^ pi^f i!ft ^e naŠ proslaTljeni MedoTi<^ bavi tfOsobitim marom I bal oe«6b«iij6kto 
odaSe vijanjem oko narodne povje^ti", ft to nam j&^no odaje i ot& njegtJTa »lika, i u f<»aiu st» j« rad«rriki 

hrvatskoj umjetnosti: a.li ave to ipak aije dovoljno, Povjostnifkonui j© ^^lika^1lp tia imrrulnt* p 
učiti jogt© i povjest umJetnoBti i povjeet raEvitka iiaradnog i 1 i turg-ifinog^ odiBlu, pfjkur*^tvn i 
V«1i poSt« t%agvićf da kad bi gitn napomenuto tiEDJ^tiiikoTo ^i^rko ija-^tojanjo nailo odriva I poilpoti 
narodu^ osobito u bogiiitijim § lojevima našega druittva, bea dvojbe bi d jelovo na^tojanj^ urodi to j 
obiliiijim plodom^ te bi se pra«! i^traTiim svittdai lOiogli jiodičiti, da imadenig no smmo lijepti povj«>^t, 
ni&go i kfasnu umjemi^ku ilufttracijn t« pof^esti, da imadomo domaju bistorij^ku ninj^tnoKt'V Istina 
jo, dakakop da hu upadne svekoliko utajotnikove spo^obnoi^tt i ^ve je nj«?j^vo na^Uijanje aaaltidnii* tn 
)*Htu&. li on narudaba ta erkv#i družtva i go»pod»ke velikaške dvorove; alj ni najve^, iit oajiibitnga 
jiarodtia |K>rlpMra nebi rnĐjernika UHavr4JLa, ako ^ tiebi u toiu pomogla itikrena, otvornrmt uuiptitiAL:! 
kritika. Niti oem« tui po MorloTiću igda imati .^kraj^n© umjetniftke'V i«tiuite „iluntrncije'* nas^ i)aro<lTii' 
povJBHti, ne (^emo imati prave f^doma^'e bintOTijKke umjetnoi^ti'*, ako mu 6i9to ne kaiemo, nekri «e oi- 
biljno prihvati učenja povje^ti umjefcnoeli, povjenti nojlnja, pokućstva i oniija, jer je alikom mhot 
krtiija TomiMiara pokaaao, da nije dovoljno ufeio n^ pi>vje*sti gradi t^lj^tva* ni slikarstva, ni liturz ' 
tii gradjan^iko^ odieta, da se je b oto strane bio slabo ^praviot kad je sliku sastavljao, Rcio an 
svojoj dlic-i iiabrao je crkvu Sv. Dujma u Spljptn. U pocadkn slike vidi aa uprav ono, de^a ti 
nije bilo £a vrieme sabora, a to se na prosto zove net^pretnim anahronicmom. Otvor nad srni < 
velikim otarom pirobiven je tek početkom 17. vieka, a desni obar ^La gotićkim ciborijem izveden je u 
XY, vieku* Za vremena Tominlftvova notrnjost crkve bila je posve dragčija. Nas je nmjstnik ?tteo « 
pocadak aliei fotografiju »adainje nutrnjosti hrama Hv. Dnjma ^ danagnjiin kandilima i velikim Ti^viat* 
njakom, dočim je to ave morao preudeaiti prama staro - hrvatskomu slogu X. vieka, koji je, Bni: 
hvala, nakon odkrida iavedenih po na^mu druitvu, ve6 dobla dobro poenat i prilično ilu^trovaii. Tak 
ni »va liturgična odiela ni pokućstvo na slici ni najmanje se ne pribli?.nju odielima t pokućstvu X, viaka, 
nego onima i» posve kašnjeg doba, — Svikolici nali umjetnici, koji hoće da pred^tovljajn prad* 
mete i« staro -hrvatskoga doba, ako hoc« da se približtyu btini i da prikaKttjn pravi Mvot starih ili^ 
vata, treba da se po^lu/e publikacijama našega društva napof^, a uob^e da dobro pron&o pavje«t 
umjetnosti, nolnjfi. i oslaht^, kako tjmo gori na pomnu uli — iimče ^\g boisu-'^pjelno lutali u mraku n^ 
ijtvjeafcnoi^ti i neiatii^e. 



Uredništvo. 




Izplatise clanariim za godinu 18911 

P. H. Go^nmlit * Miin Majruiiii^, ToiKiIaviic. — Vladimir pl Barac, Zagreb, 
rniin II — Josip Lehi>aiin^i*j Varaždin. — Dr. Edvani Orjić, 

— Franjo l>ariko, Omek {z& g. 1898, i 1899.)^ — O, Milm Kolaraft, 
ki. — ih. Josifi Btmdoni, Gruda. — U. Vicko Sii*anć. Ura^nice, — 

^ >nadak, 2ajjrub. — Or. Pt^ro Magdić, Varaždin. — Andrija PerSić, 



Za tekuću godinu: 

liUč, B> Novi. Ur. Andrija Per?ić, GjQryjevac, — 0, Milio 

iue, ' ' i. — Ljudevit Piossi^ Karlovai:. — Ivan Milčelić, Vara^.diii. 

^^ ^ r larOTlav, Oalicija. — Ivan TuSkan, Varaždin* — Franjo 

Dr, Kazimir VheJič, Zadar, — Antun pL lirCić, Zadrir. — 

a C. Drlić, ZaiJar. — Pavao Leber, Zagreb. — Ivan Polii^, Crikvenica. 

«p Zlatar, U Ilumac, Kr. gimnazija, Vinkovfi. — Kr, gimiia' 

— Vicko Škarpa, Zaton, Kn realna giinnazija, 0?iek, — 

;. ^**''nljani. — Or. Alberl Pr(nl«)jcivić, Zagreb (/.a pA gftdim*). 

rnn :i, Vanavice, Moravska (za po godine), — Dr. Dragi din 

eh (s^eledu^no iisplaćuje dvostruki iznof! ; hvata mu!)- Mnruša 

L Neureiloi% Prag (vcItiduSno poklanja godišnje po Kr. 60; *^lava joj!)* 

Izplutise iiredtiiatu za ft^kuću godinu: 

C, k. gimnazija, Kotor — Petar pop Nicoianzi, Zadar (i za g. I81H»,). 

mca GjurgjevaCj Hrvat?jka. — Uprava kot. učiteljske knji;irure u 

Hl, — AvjpLstin Dofirduvić, c. k. upravitelj gimnazije, Kotor, — l)r. Miho 

je^ i*, k. prislu^^nik, Kotor. — Petar Macanovii^ girnn, liritelj, Kotor. — 

n vnp Ujmni, Dubrovnik. — Ivan Kr^t HeTizou, Šumar, Muč. — Stjepan 

VHL gimnazijalac, Varai^,din, — Ljudevit Sova, kr, kol, sudaCj 

»bor kod Zagreba. — Kref^imir Dcvrić. VlIl. (jimna/jjalac, Varaždin. — 

) Htjftler, ijinin, vjerouCittrlj, Križevci, — Or. Ivn Krstelj, odvjetnik, Si- 

*'- '-^" Kurdić, načelnik, Paziiu li^lra. — Stjepan Haramija, 

l^ujo fiinmt, ma(j. pharm., tlieka, — Stanko Borčić, 

— I)r. \nadimir Blaž, lirčnik, Rieka, — Nikola Mateljaii, 

s Kmka« ^ Ivan Kolaković, kapelan. Grobnik z. p. Čavle (Hrvatska). 

ft- Ivan PošCićj Volovske, Islra. — Ur. Konrad Janeži(^ odvjetnik, Vn* 

! - Bozo Bačič, tr(|ovai% Sužak Jopip Smnkovina, trgovac, 






Hiekn. — lit. Eii{)ei! t *..i -i-^-i.^n^^ ^^^^i- Tu t^* — ituiii. 

SusAk. - I>r. Ivan 

?ušak. ite Ba« i Ur, Fi-ar 

; Koin. " Ante FinitOJ^kuvić, Inj. iHHii. 

Hu5alt. — r V AkuHL Irg. Cm. k^ 

'^ ' ' • ui, Uirka ^ 

. - i , ika (kod T* 

Koeilri^Da S, Ludja, k. f>. Sii«ak, — Franjo Smokovin;^ 
Alfoijs ?Mner, Iniuv i Trmio Onkuli 

^ (uUcH Fminera). — Viiik' 
1 lazrviii, ^ij-uK. — Drajoniir ZimiC, Irij. 
.-,. .: Lmić. odvjeUak, TrsaU — IkBt^o Vlahovi** ^ 
Kri?^ko\ić, Ugovac, S^i^nj. — Vlaflirnir Olivier^ ti . 
EIza Pavletić, Hkka. — Rlarko Franei(\ lry. Cinovn* 
Irgovac, Fliek. Ma^ek i «lruy, int?i Iju narodna 

- Fraujo Iviuzic. liHidJunarodni meSelar 7/d opreiuii 
Cn ii _ \y.^^ Dalmh, žUjniik. I.okve iHrval?ka), - : 
iiicii, Olo<^ai:, — Dr. Hokn Arneii, itaCetnik. Korćula, 
pobjednik, roilvfžift, Su^ak, \U\ Ivo Tiroui, **. k- f?udli. 

— Niko Z, A(l2ija* dnevniCar, UniL'*. — Viklor Or- 
UriiiS* — Roko i^lojanavi c, k, f^uHlh {iri^stav, l>rni>. — JJi- Uii«» A^ 
t^veyt'iiLfi|ni proJctsor, Zmjidh ~ Hrvalnka Citarmica. I)<il ^'-^ 
PeDH\ ža[itiik, Hupt\ — O. Frana Mii^iar, župnik, Vr; 
Kisii*, pOHJedniki liuhravice koci SkraHina. - Franjo Aki 
iiQvii*e, Moravska. 



5lufc 



■^.r((PM'!^Wv*j 









' ^^ 



GLASILO 

HBVmUflRUTlilllNIimOGDRIimi 



Firiiv!!-: .T''.f 



u 



God, V. SV. 3. i 4. 




.^. 



I 



_ ^Ti%t»lt-irv.iT'- r^ 



V KM 



Kj:-: 



-^ v^-U*'-^' Vi^--^ .^-w-w 




SADI \T. 

(Sommait 



r^i 



i iT 



im 



) 



mmmu mmn. 



GLASILO 



HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUZTVA D KNIND. 



UKEDNIK JOJ 



FRANO RADIĆ 

U01TEU »TRUKOVKOa TBĆAJA U KOeCULI. 



GODINA VL SV. 3. i 4. 




U KNINU 1900. 

NAKLADOM HRVATSKOHA STARINARSKOG DRUŽTVA. 



DtONlČSM^ TIIKAHA U ZAOBMBV^ 



sci Htarinske crkve i groblja u (iurnjiin Koljaniiun kod Vrlike. 

(8a HlikivmaJ. 

o proslriinu.^ti ruševini i po zlH^inernlnsti iiadjt^tiih tijulpisa, rek bi, 
(la su (inmji Knljani iiolo:?;nj ijHje m^ je u rimsko doba niihodiln 
M| | fiajzualnije nije>ilo vrlK^kt);| područja u dolini gornjt^ Cetine'. Gornji 
uljani selo ne daleko od lieve obale Celiiie. V tom t^elu izmedju rieke 
cunovih, Btidrožićevdi i Kaliuitevih kui'a, je kainenil brežuljak [mhI 
nn Crkvimu Podporoni lui^nga dru:?:Iva» po^l. g. I^ular Stanić, oniUir^Tiji 
i unijatski žuftnik, prekopavao je tu crkvinu u dva riavrala. t, j. (Ine 
i- i 15 listopada 1890 i fine 7, 8 i 9 travnja 1891. On je na tom 
u zbilja ndkrio bio o^^tanke temelja ^^titriiip^kt* bazilike na tri broda, 
*ljene pilovima, uz znatan \mV\ graditcijt^kilK urei^nib i nadpisniti ulo- 
sredovječnib i staro-rinijskib, te je ob u^pjebu svojega rada polo^.io 
k lEvješlaj- bez slika. Nadjeni ure?ni i nad|)isni komadi dopremljeni :^u 
lalo a malo u >Prvi niuzej brvalskih sponienika^r, tjdje se natiode u 
mi B lieve strane ulaza. Dosta je ulomaka nadjeno n samoj erkvi, a 
jili 1)0 susjednom zemlji^^tu navla^^ sa jufjozapadne strane. 



T 1 o r i s 
temelja porušene starinske crkve u 
y GornJ irn Koljanim kod Vrlike. 









Priložena slika prikaznje lloris crkve. IzcHani dielovi prikazuju ostanke 
ja zidova u koliko i kako su Inli jo§ sačuvani do dana 7. rujna t899, 
;ani ja (lohodio ruševine. 

' I>r. fCario P&l^'li u ..Glasuilcu žei«. itiu^seja u Bosni i Hercegovini" XI* 1* str. 74. 
f Vie«iauk hrr. ark* dr. u Zai^t^bu god, XR\ Br. B. str. 75— Tfk 



n "r^i 



— 108 



I 



» <^ 



Toliko i)ul;i iHjnovljenim prekopavanjem, U}, tjbj'adjivaajein zemljižla 
iiasadjena vinogradom, poru.^eni su pilovi i možda mnoye ftesti zidovi 

Od sjevernof] [ilatna bazilike sačuvano je Iži-iim., mi južtioya 12'8f 
Širina bazilike iznosi iznutra 5-77 m. Predvorja' je široko 2 08 nu, a lo 
je od prilike bila i^irina srednjega broda bazilike. V'anj^ki krajevi zid 
predvorja hu razrušeni, pa se ne može znati koliko je l>iIo dugo, nu 
Čuvano je u duljini od 4-4'2 m. Sjeverni zid predvorja je debeo 1 08 
jušni irini , pa m može nagadjati, da se je nad njim potlizao zvonik, 
pred bazilikom na Slupovim u Biskupiji ko I Knina i na bolje safuvr 
ruševini crkve S. Sjiasa kod Vrela-Celine. Ostali su zidovi debeli \}0 Rl 
Uz južnu stranu predvorja bile su prislonjene neke nuzgredne sgiailje, 
knjifi je sačuvan pocelak jednoga zida, koji sa zidom predvorja sklapa oglar 

Grailiteljski uresni i nadpisni ulomci nadjeni su dielom iznutra baziJ 
dielom pred njom s južne strane. 

Opis kaiiieiiitih ulomaka pripadajućih Koljanskoj bazilici. 

Kako m to opaža u obilatoj mjeri medju rui^evinarna staro-hrvals 
bazilika Sv. Bartula na Kapitulu, Sv. Marije u Biskupiji kod Knina i 
Spasa kod Vrela Cetine, tako se i medju ruševinama bazilike u Koljan 
nahnde nuiogobrojni ulomci starorimskih graditeljskih i nadpisnih spo 
nika: a nuiogi su rimski graditeljski komadi uzeti kao gradivo bazilike. 

\^) Prag dovialnik 189 m. dug, 19*7 cm. ^irok, 49 cm. debeo. Udsjt 
je ud komada rimskog arbilrava od 49 cm. visine, kojemu je ostalo 
Čuvano liee. iJoruji je kraj praga izdjelan na zub visok 4-5 cm., koji 
zahvaćao u dolični zarez nadvratnika (si. 2). l'rednja sirana praga ure^ 
je plohon*zanom troprutastom četverostrukom krivoerliiom pletenicom 
pacetvornoin polju, koje je od gornjeg ruba udaljeno U-.j cm., od dol; 
IhFicnK, od desnug i lievog po 3 cm. Pletenica je razdieljena na Četiri 
jednake skupine, od kojih je prva ozdo duga 61 cm. a gornje tri 33 i 
37 <vin, i 34 cul Dva se traka provlače kroz sve četiri skupine, dočim 
druga dva u svakoj od dviju srednjih skupina zastupana posebnim za 
reiiini h^iikom. Nulrnja, pobočna strana praga, nakon lU*ocm. debljine, 
kopuna je zarezom 3*9 cm. dubokim za naslon vratnice. Na vanjskoj si 
|jragu netaknui je prolil rimskog arhitrava, koji sastoji od pločice vi? 
ti cin., zljebtH^ lelve v. 0*7 cm. i tri ploče od 13 cm., 13 cm. i 11 cm. vi^ 
razslavljene odskorima od 8 mm. i 5 mm. 

2. Nadvralriik koji je pripadao okviru istih vrati kao i opisani dovral 
Uug jv 1*42 m., ^ir. 22 cm. po sricdi, pri krajevima po 17'2cm., jer je 
obadva kraja zarezan za 4*8 cm. visine s desne strane u duljini od 3r) 
s lieve |)0 prilici 2 i cm. Ima istu debljinu kao i opisani dovialnik. Na 

*) Rednim brojrviiua opisanili komada odgovaraju brojevi (kvtit'Dib jim ^likL 



— Idll — 



li 




— 110 — 



^ 



11 5 om. debeline ima zarez za vratnicu, koji je udubljen f> cm. pri lievc 
kraju; ali pri desnom, počamši od sredine, ide i)raiiia kraju sve to dul 
žHeb k izvrtanoj rupi, koja odgovara zarezu za nulnije lice dovratnika. 
je rupa služila za primanje vratničkog stožera ; duboka je 9 em , a ima 
premjeru 6*5 cm. I pri lievom kraju zareza ima rupa duboka 9 cm. 8a 8 c 
u premjeru. I ona je služila za stožer vratnice. Po tomu nam je suditi, 
^u te vratnice bile na dva krila, premda su vrala bila prilično mala^na. 1 
u svjetlosti visoka samo 1845 m. a široka tek 083 m. Nego to niesu I 
glavna nego pobočna, južna vrata bazilike, jer su lamo nadjena opisa 
dva praga. Poput ovih pragova izdjelani su pragovi na glavnom ulazu 
kvice S. Barbare u Trogiru (VIII. v.), ostanci pragova od prabilne trk 
R. Marte na Bihaću (IX. v.), koji su sada u ogradi susjedna vinogiatlii, i do 
prag jednih vrata u pobočnoj sgradji kod bazilike S. Marije u Biskupiji 1^ 
Kriin^i (VIII.— IX. v.). 

[jce tog nadvratnika narešeno je plohorezbom. koja zaprema pačelvoi 
polje udaljeno od gornjega ruba 2*5 cm., od doliijega o cm. do o 5 i 
S desne je strane prag odkrnut te se nezna dokle je ures dopirao, a 
lievog je ruba udaljen 16 cm. Na obadva kraja nadvratnika urezan je 
latinski križ malo razširenih krajeva (croix patU'rO. Lievi je urezati 
ravnom licu praga, vanka okvira uresa, desni na kraju uređenog polja. H 
ličite su veličine. Lievi je visok 13 cm., a ima prečagu dugu lOo c 
desni je visok 12 cm., a prečaga mu je duga tek 7 cm. L^res j)olja sa^ 
od H trakastih troprutastih polukrugova, kojima su središta na dolnjoj s 
riici pačetvornog okvira. Polukrugovi su nepravilni i nejednaki, a lakn 
poredani i prepleteni, da krajevi jednoga dopiru do sredi^^ta ilvaju susjed 
Samo krajevi dvaju polukrugova, koji se stiču na sreti praga, n*' dotiču 
nego ostavljaju medju sobom 4 cm. prostora za latinski križ u sred u 
pijlukrugu, koji je naskočen kao i polukrugovi. Na povr^^ini loga križa 
urezan je po sriedi drugi latinski križ, sličan onima na kraje\iina prt 
koji tako ima na sebi tri križa. U praznom i>olju lieve polovice kraj 
lievog polukruga urezan je naskočen krin. 

Pri izvanjoj strani desnog kraja nadvratnika odrezan je na 2t 
debljine komad u dubini usporedno sa dubljinom i širinom. 

Tri ulomka drugog nadvratnika ili vjerojatnije gretle (trabes) nad 
grarlom svetišta, kao što se opaža u crkvici S. Marlina kod Porta ai 
u Spljetu, sa nadpisom. Široki su u licu 23 cm., debeli su po 12 cm 
dugi su prvi 32 cm., drugi 66 cm., treći 40 cm. Površina lica razdiel 
jiin je na tri diela. Dolnji veći dio zauzimlje nadpis, drugi je prazan ra 
a na trećem^, gornjem najužem, teče niz plohorezanih kuka, koje su dv; 
oko sebe smotane, te se dotiču medju sobom. Na prvom i drugom kon 
zavijaju se kuke put lieve strane, a na trećem put desne; pa, pošte 



— Ili — 



^ na sredovječnim i^pnjntmit ima sm^A simetrično poredane, polovica jrh 
jedm^ polovira. \\\\\ driijut slrjum, In.^ba u^^eti, da od desni^ polovice {\\^A\\ 
X joS intžili bar jo& koniail od 58 (in. duljim', 

3. Na prvom su komadu čeliri kuke, a na njemu [jreostaje okrnuU 
nad piša 

DSAPOT ^ 

bi ^e mofjao Čitali: D (omi na). i Apol(l)'onimJ. 

4. Na dru;]oin je koma<tu os^am kuka Jednako port^dariih kao tui pr- 

iL Nad sve^eom slova MA i slovom R pri desijoin kraju ulomka va- 

i rupa duboki! 15 cm. dokida i ooruji dio sveze. Na lom je ulomku 

flio nadpisa : 

OSCONSTRlETC^NFIRMAKtr MA H Hv.^zi. 

tr svoj duljini nije opimii] piknje za razsla vijanje riečf, ili poknilice. jer 

rvr.«ina kamena dosta ijslrošena. Ja bih se usudio predložiti ovo čUanje : 

. . . . c*jf €omtr(uH et confirmari c . , , . 

5. Na Irećem su komadu četiri zadnje viLice na tlešnom kraju grede. 
Na njemu je ovaj dio nadpisa sa dvie pokratice. 

NVTERAPBSA. AL ii ^vm. 

bih ja od prilike čitao: 

( . . . . er)imt er(g)a p(res}b(}ftero)H Alfe.mndnim et N^*). 
Ik Plulej sa orjrade sveliSta, kojega su sačuvana četiri suvisla ulomka, 
njima se može da nadopuni deh plohorezani ures. Nestalo je povećeg 
ka s gornjeg lievog kuta. drugog s obruba gornjeg desnog kuta i trećeg 
ilnog pri dolnjoj lievoj strani. Bio je izdjelan skupa sa gornjim obrubnim 
':em. Nakiče je i^iroko 17 cm,, naskočeno 2 cm. nad licem pluteja, Sva 
Sina nakića, osjem po 2 cm* ruba s gornje i doinje strane, urešena je 
jrezanom tropru lastom, dvostrukom, uzlovitom pletenicom na dva reda 
kružnih uzlova, Cieli plutej skupa sa obrubnim nakićem, dug je 1 485 cm. 
i 94 5 cm., pri doinjem dielu je debeo 12 5 cm., a pri nakiču za 2 cm. 
i, Ciela dolnja površina pluleja, do 2 cm. daleko od doljnjega^ 4 cm. od 
oga, a 2 2 cm. o^l lievoga ruba, pokiivena je plitkinu plohorezaoim 
>m sastavljenim od geomelričnih, bihnskih i životinjskih elemenata, 
lioba je polja geonietriCna. U njemu su Iri reda krugova, u svakom 
jih (IO 5est. koji se dotiču medju sobom i tiču se stramca pačetvornog 
. (Jbruh polja, kao ?to i krugovi sami, sastavljeni su od zatvorenih 
u sobom sklopljenih komada tro|}rutastih trakova, ovako. Celiri su kuta 
d vijena od čeliri pravoktitna mješovitocrlna trokuta, kojih je hipolenuza 
ra svijena na četvrtinu kruga. Gornju i dolnju stranicu pačetvornog 
omedjaSuju osnovice po pet, a desnu i lievu po dvajuh mješovito- 
h istok raCnih trokuta, kojima su kraci unutra svijeni na četvrtinu kruga. 
Uli trokutima sklopljena su u nutrnjosli dva reda, na kut obješenih 



- 112 — 



krivocrtnilu čelvoiina, u svakom redu jih po pet, kojima su ^^tranice Celv 
line ki'Ui|OvćU — Dakako da su, oe^jem vrhovi ueliri prava kuta [»ravokutii 
trokula u kulirna pluteja, 8vi ostali vrhovi kutova opisanih trokula i ^etv 
rioa zalupljeni u male polukrugove, koji, prebaCeni preko polukrugova « 
sjeilnili elemenata, sastavljaju sk topljene kružne pnluu^ilove, oblik, kojil* 
bizantinska umjelnost baštinila od rimskili klasičnih mozajika, Nutrnjrii 
rsvib Celmaesl i^tokračnih trokuUi^ desel Četvorina i osaninae?^! ni«:*dju njiii 
posliilih krugova izpunjeni su svaki liotiCnom liku prikladnim uresom : tr 
kuti manje razvijenimj Četvorine bolje razvijenim krinovima. Još su krinc 
u trokutima vjenCićem okrenuti put stranict paCetvornog polja, a oni u C 



r ^ 





^ 7 



»' r"*s. ^ 



t.>. 







tvorinama'^su uslobočeni. Nadopunivžsi dva izijubljena trokutna ulomka pl 
h?ja s gornje i doinje sirane, izpada, da je n 7 krugova bila urezana | 
leteća golubica sa grozdom u kljunu, u 6 po sedmero- ili OBinorolali& 
ruža. a u 5 po Irakasl, Iroprutan križni splet. Osjem prvog lievog okomita 
niza krugova, gdje je ruža medju dvie golubice, u svim se ostalim riizoviM 
ta Iri motiva medju sobom izmjenjuju ovako: 2, ruža, golubica, križ; 3. gol 
bića, križ, ruža; 4. ruža, golubica, križ; 5. golubica, križ, ruža; 6. ruž 
križ, golubica* — Golubice su manje viSe svekolike prikazane u isto 
položaju okrenute na desno. Napominju životinje utkane u krugovima 1 
zanfinskih tkanina (Imnfitimu aquifatain a možda jih je bilo i mhm^Httnm i\ 
Krila su jim rastvorena, samo da budu mogle bolje pristajati u krugnvii*' 
Nego kako su se u doba gradnje naše bazilike golubice riedko predsl 



— UH -. 

:' U it'UH ( rn položajn, pa je rezač bio nevje^t zr tiikovti prpdBtavu, tako 
one ovdjo predFlavljene kako obično kod .^lupivjiH'^ili (»)r;nlantns) n^^ih 
ior('xanih golubica VIII. i IX. vieka, t j. u profilu h\ HkfopIjeTiim krilima, 
tvorcna su krila pak posve uespreliio pridjevena jedno nad ledjima a 
()n izpod prsiju. I otvorena i zatvoreno krilo ohradjena su poput pao- 
^a HSća, saino Sto ^u otvorena jo?^ obrubljena prutkom kod svili golu- 
i, o^^jem one u petom redu. Ivan nbii^no knd svili golubica na staro- 
atskim špomonirima. i kod ovib zaprema oko hvu glavu. U kljunu drže 
duf)olja?t ue obrubljen *jrozd. Kao obiOno nesrjrapno isfradjene, norje t^u 
iru laste sa popriečnoin troprutai^lom pod vezom vi^e prstima, I repovi 
predstavljeni kao komadi Iroprutastri Iraka* F^uže imaju po sriedi velik 
i\ sa naskoCenom probisenniri pupicom u sreHi??tu, Krinnvi imaju i latirc 
eleljku IrojjrutaFfe. 

Obrub i razdioba ovorj krasnog piufeja izvedene su na isti način kao 
pKinom pluteju na kojemu je 8 krugova u dva vodoravna reda u rrkvi 
Marije in Trasicvcre u Hitnu iz 827. c|nd.V Krugovi su na rimskom plu- 
[ svi ure^^rni samo 7mero i 8mero letieuim ružfiiiia, tri četvorine krugo- 
la u jednomu od kojih je ruis^a savijenili laliea, u drugom Irokutni krivo- 
ki uzao a u trećem po|iUl zinije smotana crta. Ramn [>et iFtokračnib Iro- 
^ izpuiijeno je krinovima jednako upravljenih i izradjenih kao na naSem 
leju. S lieve sirane ima u debljini izdjelan mužkić Ka spojenje sa leze,nom. 

Kao i svi ostali u to ine i 
Koljanski^ iKi^siiike, i ovaj }v. 
]^\u\v'} od hiela gn^la vapne- 
ujaka, 

7. Ulomak drugog plu* 
teja sa ograde svetišta* Dug 
je ukup. fi7i:m., Sir. BI 5 cm., 
deh. 1 1 B cm. Kao ^lo ima 
skoro i^lu flebljiuUj sva je 
|trilika da bude imao i ostale 
dvieprolege kao i plutej br. (i,, 
kojenui može bili sačinjavao 
[lendatil na prednjoj strani 
ograde svetišta* 

Racu van mu je gornji 
lievi Ugao. Ima, kao i br. B.^ 
obrulmo nakiće izdjelano od 
[jloCe, ali naskoceno nail njum H cm., a široko IH cm, I^ačetvorno polje 
nakića. na 2 cm* daljine od gornjeg i dolujeg, a H-5 cm. s lieve strane, 

' (kiliuieo ^L^Hrch. in It chil žiec VL a] ^!Ule^ str. 156. 




^g^^ 




~ 114 — 

ispunjeno je Četverostrukom troprutastom pletenicom na skupine sa^^tavljem 
poput one na opijanom Povratniku br, 1 Dolnje je veliko polje plul 
svekoliko urešeno raje^^inilocrlnim liaj^uraHtim plt^lerom u glavnom sast; 
Ijeniiii pa])Ul ono«) prekrasnoga na plnleju od l>iela mramora nadien< 

ineHju lH)r)atini ruševinama starohrvalski.^ biskupske ba;cilike Sv. Marije 
Biskupiji kod Knina.* Na bi^kupinskom pluteju daje se Ures nadopuniti 
oBamnaei^l dvostrukih Iroprutastili Busredi?^lnib krugova poredanih u ^ 
okomitili redova, koji su ispn^pleleni sa dvostrukim dijagonalnim pra' 
crtaiin Iroprulastim trakovima, koji ^e unakrst križaju, svaki put sa Ct^ 
križaliAla. toliko u sredini krugova, koliko i u snulini desetorice krivocrl 
Četvornih elemenata, koji pomaZu sastavljati velike krugove, na isti na 
kao što saslavljaju krugove i na opisanom pluteju br, ti. Četiri srednja m 
kruga srednjega reda su zatvorena i samostalna, dočim je svih ostalo 
naokolo pluleja nastavljeno od jednog jedinog traka, koji ide oko cielog p{ 
pluteja, pa se lako uvija i izverugava, da, u isto doba sastavlja i male k 
gove i izvanjske polovice okuhuli velikih 14 krugova. Na koljanskom 
pluteju sve isto kao na biskupinskom, nanio je manje komplikovan po ioniu 
na njernu ne i ma malih krugova. Na biskupinskom se pluteju restaurovJ 
pravocrtna basurasta mreža |>okazuje sastavljena od Četiri zatvorena, ( 
manja a dva veća komada, sinietricnn pravokutno izprekrižana, koji st 
pregibima, pri si ranicama polja, krivotTluo uvijaju, izbjegavajuć tako ku 
prelome. Sudeć po sačuvanom komadu, na koljanskom je pluteju hasurs 
mreža bila jednako sastavljena, kan i na biskupinskom. 

H. Ulomak praga nadn 
^ nika tlug 43 em., Sir, 25 c 

^^^ deb. 13ncm. Na trećini $ii 

ima naskočenu ploCicu del^ 
i visoku po 3 5 cm. Gornja 
strana praga otanjuje prs 
rubu, te je koso odsječena, 
toj kosoj plohi plohorezan 
niz oduljih kuka, nagnutih 
desne strane ; pet njih na br 
l*reil prvom kukom s lii^ve strane ima o cm. širok okomilo stojeći za 
praga, koji svjeiloči^ daje ulomku s lievt^ strane odkrnut tek pomanji kor 
praga. Na dohijem flieln ulomka Itn-e ulomak nadpisa bez razstavnih pika 
i sa jednim samim pokratnim znakom: 

ONSkISE k O^NFiRMARI C^( TRVl, ET, NFI i MAR il 5 

Sethno slovo rek bi da sadrži svi^zu CG. Ja bih ovaj nadpis, u 
jeuui je sattržaj pojtut uni>ga na uIoMdxii 4, čitao od prilike: . , • . chn^ 

' Vrtif Thni Fr. BulU': Hiviitski ^jmuiriiici* ThVi. XIII. 




— T15 — 




. ft eo}ifirnmrt corfomdem) - , * . eorotm ima ibIo značenje kao fasttfpnm^ 
ten. fiakle uobče 2avi*^elak, vienae kakv<» sijradje. 

9. Ulomak kao des^nofj dol- 
njef| kraja tegririja clhorija, Diuj 
je 4^^ 5 crn., i^in najviše 20 cm*, 
deb, 11 5 cm. Ima pri jjomjem 
rubiL a lo je bio pri desnoj konoj 
f^trani lecjurija, Četiri ciele i komad 
jjpte penjnće se kuke. *)d polu- 
kružnog dolnjef] poja??a .=?a nad- 

tn ra^s^lavljala je kuke sad izkre^ana na^kočena pločica, obiCajna na 

)hrvat^^kira tegurijima, a saCuvana je i na opisanom ulomku praya br. R. 

fiak nadpisa sa*?loji od dva diela: ilolnjega, i obrnutog yornjefja. Na 

jem komadu piSe: 

= OBOLELOS GAN — - * ohoklioa e(iH(?) IO iJ svezi; 

lornjem E/los = . . . evos. 
Pokratic^i je nad slovima BO. 

10. Ulomak nadvratnika poput opisanih br, *i, 4 i o i poput br* H, 

20 cm., šir. 21-5 cm., deb., bez srednje okrnute naskoCene pločice, 

it one u br, H, 12 em* S (jornje mu je strane od niza kuka sačuvana 

a ciela i polovice od flruije dvie. Od nadpisa ostaju gornji dielovi 

i: •PE'' lo jest pefm . . ..; 

1L Ugao nekog komada. Deb- 12 cnu Ima u debljini s lieve birane 

dubok 2*8 cm., Sir. 4-5 cm,, kao ?^to ga imaju lezene ograde prezbite- 
rad ulvrdjivanja sa plutejima, a, na sred dol nje i sa stražnje strane, po 

od 2 cm. u premjeru a duboke fi-5 cm. i 5*5 cm., koje se medju sobom 
Lju i probivene su za primanje kakv** kovinske spone. Okrnula nasko- 

ploCica pn sred lica ulomka, kao da se je uvijala oko kuta na čctvr I- 
. Nad njom je ostanak jedne obrubne kuke. l^od pločicom je. oko kula 
lak nadpisa, 

MERIN CN 

fTrepi) — ili (Brani) merin cn 

12, Tanki krojalak, kao nadvratnika ili nakića pluteja* Dug 22 cm , .^ir. 
ai., deb, 3 cm. Na njemu je plohorezan početak pletenice ili plelcrri, ;t 
craju su mu ostanci gornjeg i lievog kraka urezana križa. 
13.* Ulomak pluteja, deb. 11 cm., dug 29 cm.. Sir. 125 cm. Na nje- 
ij su pnvr?^ini ostanci urezana tiletera troprutastib trakova. 
Ik Ulomak lezene izrnedju pluteja ograde svetišta, Sir. 22-8 cm., deb. 
era., vis. 49 cm. S desne je stmne ravno iztesana, s lieve ima žlieb 

* Km «iici Je pod lim brojem pogrešno doluo neki ulomak aUro-riizmki, mjesto ovdje opisanog 
rviiUkogii. 



— 116 — 

za primanje plutejeva mužkića, šir. 5*5 cm., dubok 3 cm. P doinje je sinu 
cjelovilo sačuvana. Na licu je ozdO ravna ploha ^isoka 10-7 cm. Nad njo 
poCimlje ures. Plohorezano paCetvorno polje zaokvireno je trakom ^ ci 
?irokiin. Na tom je traku plohorezano uže medju dvie ploCice. Polje je i 
punjeno čelveroHtrukom troprutastom pletenicom, sastav Ijenom na nači 
da se niz u dodirnim točkama zauzlanih krugova spliće sa dvie vodice, kr 
se medju sobom križaju u središtima krugovi. 

15. Trokutni pravokutni ulomak ugla pluteja debelog lOS cm. Jedi 
je zafezica duga 37 cm., druga 22 cm. Pri kraćoj joj je kateti n deblji 
ostatak mužkića za utvrdjenje pluteja s lezenom, debeo 4'2 cm. visok 2'8 ci 
U debljini sa sirane druge katete opažaju se ostanci odkresana akantii^^o 
li^ća sa kakva starorimskog nakića, od kojeg je plutej bio izdjelan. Na lic 
daleko od jedne katete 2 cm, od druge 2*5 cm., ploborezan je tropnitči 
pleler, rek' bi onako sastavljen, kao i na pluteju opisanom pod br. 7.. kojega 
i mngao dabude dolnjim desnim kutom, kad se tomu nebi protivila nešto mai 
debljina ovo;] ulomka i manja širina uresnih trakova nego li na pluteju br. 

16. Ulomak možda trokutnog tegurija cibnrija, od kojeg se saCuva 
12 cm, debljine skupa sa naskoCenom pločicom. U debljini ima s jerli 
slmne kao mužkić za utvrdjenje sa susjednim komadom, a s druge sfrai 
prelomljenu rupu za primanje svornjaka. Pri rubu lica mu je plohorezi 
početak troprutaste dvostruke pletenice, a do nje, na žliebi(^u urezanu nn n 
skočenoj pločici, urezani su početci spojenih lukiča na troputastim pilani 
cima, kao na istom mjestu poznatog bolskog legurija S. Todora. 

17. momčić kao od lezene izmedju pluteja, od vapnenog mačka (lu 
calcarc). Dug je 9 cm., šir. 7 cm., deb. 2*5 cm. Na njegovoj se povr^i 
opaža oko kuta obrub uresa sa dvostrukom dvoprulaslom pletenicom, a 
polju kao komad glave sa kosom 1 cm. naskočenom i okn nje kao dvopr 
taštim koturom svetinje. 

18. Nečesov ulomak vis. 10 cm. U debljini klinasto napravljen, p 
Heve strane sve (o tanji, dug 15*5 cm. Na prednjem su mu licu urezar 
jedna do druge dvie kuke. 

19. Krnjafak ploče debele 9-5 cm., dug Ifi cm,, šir. 7%^ cm. Uz kraj n 
je urezana zarubna pločica, široka 2 cm., a pod njom ^e opažaju oštar 
troprulasla pletera, 

20. Krnjatak ploče, na kojoj je bila plohorezana tropru tasta hasuras 
picicnica. Dug je 15 cm., šir. 8 cm., deb. 5 cm. 

Ulomci br. 21, 22, 23, 24, 25, 26 i 27 su ulomci gornjih uglova mal 
nadshipinn. Prva tri imaju po dvie volutice (zavojice), koje se sastaju pod pi 
tankim abakiisnm, a imaju medju sobom za starohrvatske nadstupine k 
rakierističan okomiti svitak. Br. 24, osjem dviju kutnih zavojica, od koj 
jedna pripadni jednom, druga susjednom licu nailstupine, ima još s jed 



— 117 — 

fine i firugu ^cavojiru koja se f^imetriCno razjiranjuje od one pri uglu. 

25 ima lik krnjatke u;|lenih zavnjica. Tako i 2fi Na 27 Je ^^aCiivan 
lak pod ahakusom sa jodne f^redine Hea, a uz njej|a nlnnu:i siinelriCno 

njecja dopirućih srednjih zavnjica. 

Sl^ 28a. Ulomak (5 5 nii, tJurj, Ha cm. visok je odlomljen 

kraj srednjerj diela nlnuika nadt^tupine br, W', koji je visok 
^ 15 CHL, a ima u premjeiu s jjornje sirane 20 cm, s doinje 
*^ 7' 18 t:m. Pod tim pristaje jo^ ii^i knijatak lir. 2S'\ na ko- 
iiil jemu je ulomak dna nads1u[>ine s;i poCetnoia idočicom i 
mjL rupom zfL eiviju u sredini dolnje strane, kojoj premjer iz- 
- ^^ nosi oko 13 cm. Taj je krnjalak visok 8 cm,, a ima naokolo 
urezane [lot^etke Iriju pettljaka liBtova. od kojih je srednja 
obrubljena, te ima po sriedi [lenjnće se usporedne crte. 
puput riblje kosli, a dvie joj susjeflne su usporedno jedna 
tro-, drujja četveroprutasta Najveći ulomak te nadstupitie 
28^, pokazuje da je imala riva reda li^^ća, u svakom po 
8 komada, tako da su lislovi ynrnje;)a reda izlazili izmedju 
flva dnlnja. kao akanlusovo liš('*e korintske nadstnpine. Pv- 
leljke yornjeq reda li?ća su sve obrubljene, dvakrat pod veza ne 
izpod plojke, te zavrSuju u šiljak iznutra izrezan na željud. 
Brojevi 29, 30. 3t su takodjer krnjalci dolnjib dielova 
nadstupina sliCnih onoj 28, sa rupom po sriedi dolnje sirane 
za čiviju koja je uhrdjivala nad stup i ne na debla stupčića, 
Br. 32 je ynrnji riin lakove uailslui>ine, i to od otupljena 
1. :-a dvie zavojice i svitkom medju njima iJeb- je lOncm,. duij Hi cul, 
I2'5cnh. ^\o po prilici odtjovara njeijovoiu polumjeru. 
33. To je rlolnji dio nailslupinice, sa ru|>icom za čivijn u flnlnjnj sli;rni. 
>j je 12 8 cm. u premjeru. Naokolo dolnje*! diela sačuvana su !ii nd H 
hkn medju dvostrukim ploficama koji s gornje strane završi uju u polu- 
žne luki^e ituboko iskopane u 45« na dvor nagnu toj površini. I obrubi 
ča su tlvoprutasrL Medju lukovima su ureziini naskoc^eni ]inpnljri. Nad 
lui lukova je lećasto izborena dvoprutna pločica, nad kojom je mo^da 
izio red lif^ča. 

H4. ["^lornak gornjeji diela natistnpinice poput prije opisiinih. Na njemu 
vide dvie zavojice razslavljcnc svilkuin. koji jt^ ijfidupil krajevima flvjijub 
njim stojećih lislovfi. Svitak je ozada osandjen ru[*om, Lislovi pod 
kom bit će imati plojku razdieljenu na tri zubića, sa žel judom po sriedi, 
lOd njim dvosiruku vodoravnu podvezu. Sredinji je okrnula, a s druge se 
me vidi kraj još jedne zavojice- Dug je lO'ocm., vi?^* l^'i <'ixi,, deb. do ii cm. 
35, I 'oveći ulomak sličan opisanomu pod hr, Ifi., samo f^to mu je 
uvana sva debljina od 14 cm. sa naskočenom pločicom, l)uy je ISocul, 



^^k 



— 118 — 



4 



širine mu je saCiivano 21 cm. Na vanjsknm rubu širokom 88 cm. urezai 
je Iroprutasla cK o^trukn plcleriica, za kojoni dolazi žlieb 3 cm. široke n 
Hkočene [)ločicL\ urei^cri pmsUni lukic'-ima, S druge strane ploCice je te 
naf]nuUi ploha, iia kojoj ^^u osUuit'i Iriju zaruhnih kuka. 

36. (Vidi sliku). Sredi 
dio na sva tri kraja o\ 
nuta trokutna tegur 
ciborija sa polukružni 
lukom s dolnje strar 
Visok je 52 cm., na n; 
širem mjestu širok 52 ce 
debeo, sa svom nask 
čenom izkrnutom pio 
com, koja je niz obed> 
kose stranice dielila ti 
pan tegurija od vanjsk 
obruba, 15 cm. Kut 
vrhu iznosio je 58^ 1 
obedvie kose izvanjs 
strane tegurija teče r 
velikih dvakrat zavijeii 
kuka na kratkoj stap 
Na sred timpana, kao 
mungitn ihuijiin nlarohrvalkiin Irnkuluini locjurijima, je latinski križ te 
raz^irtMiih krajeva, koji završuju u dvifi, u VIII i IX vieku običajne, ku 
razlieile \elicinr. Vai? je križ zarubljen u/Miu] rubom, te mu je površii 
uređena nepravilno plohorezaiiorn lro|jruhiHloiti. dvostrukom pletenicom, k( 
ima tri [>rekrižja u fjonijeni kraku, Celiri a dolnjem dva u desnom, ajed 
u lievoni kraku. Srediua je prazna. Na krajevima krakova križa pleteni 
za vrbuje iia kule. S^ desno i lievc ilolnje sirani^ križa stoji po golubica prai 
njemu okrenuta, držet^ rjrozd u kljuun, ali ne vi^eć, nego ukočeno uprav 
produženoiM smjeru kljuna. Oko je kao na golulncama pluteja br. 6. Krat 
vrat ima srednju [>ru;)u, od koje desno i lievo izlaze popriečne pruge. Lis 
sličan tru[> je ilvakrat uzporediio olaiibljen, le ima uzdužno rebarce. R 
sastavljaju hi n/.|joredMa j^rulka. Norje su napravljene kao na golubicai 
sp;], pluteja. Od dt^sut^ f)nlubiei' ue ima uv[\n prednja polovina i kraj jed 
noge u j:avojiei kriza. Muh oko luka tegurija r^irnk je 7*5 cm. Na njemu piS 

T i:t Cvm omi 
lo jest: . . . . ( ft rjun imiiiuhus) .... 

;^7. Krujatak kao praga. Cesa li, du() I2eau. vis. pri kraju 10-5 cm., d< 
H n ein. Ima na sebi kao svršetak nadpisa sa iuienoni i IRzar {Trpi- ili Branim) 




119 — 



38. Krnjatak neke ploče debele 9 2 cm., dujj 13*2 em,, ^irok najviše 
cm. Na njemu je plohorezan ostatak kao dvostruke, Iroprulaste plete- 
i, te užeta i komad troprutasla traka. 

39. Malašan 12 cm. dug, 3o cm. šir. krnjatak neke uzlovite troprutaste 
enice, debele najviSe 3*8 cm. 

4-0. Ulomak zar gornjeg ruba pluteja, dug 24 cm, širok najviše 27 cm, 
d debljine saCuvano je najviše 8 cm. Ima s jedne uiiduzne ><lrane uza 
brid ploče porub ^irok 3*5 cm. Na licu je plohorezan ostatak četvero- 
ike, troprutaste pletenice. Taj je komad vas posmedjio jer je bio čuvan 
dje u kući. 

41. (Vidi sliku iz početka uz br. 1.) Ulomak ploCe debele 14 cm., dug 
i cm., Šir, 17 5 vm. Dolnja mu je strana ciela. Na licu joj je urezan 
Uak pravog prosto-iiasurasta pletera, kojega su se s dolrije strane sačuvali 
lomi troprutastih trakova, koji se pravokutno križaju. Nego po^to je 
'a s druge strane izdjelana kao blazina proste jonske nadstupine sa 
stim oko bla^ine urezanim usporednim (istosmjenu^ sa duljinom, žliebo- 
a (kaneluTama), lo se vidi, da je malo okrnuta i od gornje sirane, le da 
liorezani ures nije upravo pleter nego komad prave Si^Hieroslruke pletenice. 

42. (Slika uz onu br. 41 i 1). Kek bi ulomak kraja jiraga nad vratnika, 
emu je na 8 cm. iza lica urezana slomljena rupa, koja je imala u pre- 
;ru S'b cm. U koliko je sačuvan, visok je 16 cm., dug od ?Jvog kraja 
5 cm., žirok 24 cm. Pri kraju mu je na licu nepravilno urezan latinski 
?,, a do njega počimlje zarubljen okvir, u kojemu je početak neke, zar 
ver oštru ke, troprutaste pletenice. 

43. (Slika mu je uz br. 28). Dobar dio visoke nadstupinice ciborija, 
;ne onima kojih su ulomci opisani pod br. 28. Ovdje je gornji dio iiad- 
pine. S gornje sirane, ali ne upravo po sriedi, je rupa duboka 7 cm. 
'uvani komad je visok 27 cm. Na sred jednoga je lica svitak inedju dvie 
;ojice, koje su se pak simetrično spajale, s onima koje su liodile prama 
lovima nadstupinice. Od gornje površine nadstupine, do gornjeg ruba 
rnjega reda li^ća ima 9-5 cm. visine, aC taj je red liSča visok lOo cm, 
leljke su listova široke po 4 cm., a medjuprostori iiiedju njima po 2 cm. 
TOJi široki kraj plojka listova naginje skoro vodoravno na dvor. Susjedne 

plojke listovi sastaju izpod svitka, i tvore rek bi naokolo nadstupine 
lovit kotač, a na dolnjoj su strani trozubno narezane; doCim su skroz 
>zubni rubovi plojka dolnjega reda lišća nadstupiui, kojega je sačuvan 
niji dio svili osam listova naokolo. Premjer nadstu[>ine pri sredini visine 
»rnjeg reda lišća iznosi 18 cm. Iza svitaka i medju gornjim krajevima li- 
3va je prošupljeno. 

44. Krnjatak gornjeg kraja debla obla stupčića sa rupom kroza sredinu 
i Čiviju, s kojom se je utvrdjivala nadstupina. Visok 8 cm. Polumjer 



I \ 



H 



— 120 — 




cm,. 



fjonijeg Innjetj kraja Cn\m. Plui^ica, koja ga obrnbljuje, viBoka je 1*9 cm,, 
pružena je ihb vuu 

io. IJioniak kao pliMeja, ili lezerie iziTieilju plnlejft. diuj 30 cm,, i 
10 5 cm„ debeo najvi^se U) cm* Na licu do ruba Široka 2 cm. opa?.aju 
plobnri^i^ani o^lauri nekakve ])le!enice. 

M\ Ulomak jednog kraja lejseiie izmedju plul€ 

Vmok 2fi cm., ^irok 28-7 (ra. deben 15 rm. ^ jeci 

strane, u debljini, On cm. daleko od kraja, ima počel 

žlićba .široka Hini., didjuka -i cm. za primanje mu :?:k 

[>luleja, U rjlavi pak ima prama sirani i)dje je ^ipoo 

nuli žlieb, narezan po sriecli žlieb do kraja, chig 9*5 c; 

Mi\ 27 cm., dubok I -5 cm. sa rupom pri kraju flubnki 

za [irimanje kovinske spone. Pri drurjom kraju i 

(jlave, na H cm, daleko od kraja* probivena je rupa za tiv 

kuja je možda ulvrdjivala. na lezeui Htojeći sUipCie. Ta je n 

duboka 2 5 cm. 

Lice je log ulomka lezene !^ve unaokolo /.aruldjeno obrul) 
širokim 3*5 cm., koji, medju dvie uzabne ploCice, ima pio 
rezano uže. I*olje je urci^eno pleteraslom plelenicoin ^až^lav^jen 
od parova susredištnili troprutaslib na četiri mjesta medjn sob 
zauzlanili kruyova, kroz koje se provlače četiri u sredii^hin 1 
.suraslo križajuča se lakodjer Iropru lasta Iraka 

Pet ulomaka valjaslih, pri, dnu debljib, gon olarijii|Ućih 
debla stupčićš,: 

47 i 48, (Vidi priL sliku) su ulomci 8 dolnjih krajeva dv 
stupčića. Premjer jim u dnu iznosi 14 5 cm- do IH cm. jer obi 
nije posve sav r Bena, Pri donjem su kraju opasani troprulasl 
pojasom, širokim 3, cm., a izpod njejja je još nešto bilo. ' 
pojas, obično kod ovakovib stupčića, zastupa podstupinu. Br, 
je dug 52 cm., 48, 37 cm* Na bn 48 je s jedne strane lagji 
uparan latinski križ dobro raz^irenih krajeva, 

49. Ulomak stupčića iste debljine, kao dva gori opisa 
Potiče sa sredine debla^ a dug je 48 cm. 

Ulomci stupčića br. 60 i 51 potiču sa gornji li krajeva de 
i nose ostanke pločice. Br. 50 ima joS u glavi sačuvanu Cetve 
''^ stranu bridnjastu gvozdenu čiviju, olovom obilato zalivenu, k 

strSi na dvor za 4 cm., a stranice su joj šir. 12 mm, i U mm. Uslied r 
piranja čivije glava je debla s jedne strane razpukla. Taj je ulomak t 
2H cm. Premjer mu s gornje sirane iznosi sa pločicoui oko 14 cm* IHoć 
je visoka 2 cm. a strSi na dvor nad deblom 2a 7 mm. Br. 51 je na krn 






— 121 - 



i ijlaM- r-iičuvao rupu za dviju duboku 55 cm. Njemu je sva ploCica iz- 
ijtiiia, a tlu;| je 2ii cm, 

52. ITIoFiKik ploCe dug H(> cm., šir, 4f8 cm,, deh, 8*8 ciil S ijonijo je 
aue isaokvirni plnčom Sivokom 5 t in.j le plosnalim oStrubriduim trakom 
jkim li inu Pfilje je duboko 8 mm. Otraga ima 9 cm* daleko od kraja 
viMuu udidinu ,^a Flrauicum od t7ijn, i 18 cm,, duboka 2'7cm, 

hll. Cjelovit i tek malo pri jednom 
Ujjlu i u žlk'bri oknint pilastrić (le^cena) 
medju plulejima f?a oyrade t^velišlii. 
IHkj je 11 m-, ^^irok 31 cm,, deb, 15ciil 
Ima u debljini s jedne strane žiieb 
11 cm. ilaleko od jednog kraja, ^Irok 
\\ rili., dubok i'B cm,^ koji ima pri 
jednom kraju rupu duboku (r5 cm,, a 
!^iroku u pi'cmjeru koliko je sva širina 
;žlieba, !?am(i 5tn u dnu zavrž^uje Šuplje 
jajasto. S jednog mu je kraja ua liiU 
rub širok 7 cm. a s drugih strana i>o 
IS'O cuL Kao oa ulomku pilantra bn 4ti, 
obrui) urešenog polja i^astoji od plotio- 
rezana užeta medju dvie uzke pločice. 
I\dje je urešeno krasnom, jetlinoin le 
vrs^ii na do sad pozna lim graditelj skiin 
spomenicima, uzlovitorn troprulaHlum 
pletenicom^ poput one ua opisanom 
obrubnom nakiću pluteja br. H, ^anio 
Sto jivjos po Hriedi preko pravokutnih 
križali^ta trakova još isprepletena dru- 
gim zatvorenim Irnpru taštim Irakom, 
koji se svija preko sebe tako da sklapa 

Jaui krugova oko sedam spomenutih križališta. Krugovi idu usporedo i 

jiju iste polumjere kao i polukružni uzlovi. 

M. Lemm sa pregrade svetišta pri ulazu u prezbiterij, sdni?xma sa 
I njim dielom stupčii'a s kojim je bila monolitno izdj elana. Sama Itizena 
^ka je l^iSm.. a ulomak stupCića nad njezinim lievim gornjim kutom 
ugili 29 cm. 11 dnu ima 12 cm. ravna ruba, a s desne i Heve sirane po 
cm. S gornje strane stoji rub koso, lako da je pri jednom kraju širok 
mu. [ni drugom 5 cm, f^dje je urešeno ploliorezanom 1 cm. naskočenom 
l|l^lda^t^nL krasnc»m, uzlovitom tako saslavljenuni ptelenicom, da se polu- 
nžni uzlovi h jedne i druge strane medju sobom prepliću. Uprav takove 




- 122 — 



pletenice nahodimo na obrubnom nakiću dvajuh pluteja starohrvatske crk 
S. Stjepana u Jesenicam u Poljici^ kao što i na jednom pluteju iz X, vi 
u spljetskoj Krstionici^. Vanka hrvatskih zemalja takovih pletenica nije j< 
nadjeno. 

Stupčić nad lezenom ima 14o cm. u premjeru, l^ri dnu su mu mji 
podstupine dvie koso zarezane pločice po 1*5 cm, Široke, 0*5 cm. naskoft 
te ravan pojas od 2-5 cm. širine, a nad njim troprutast pojas' 32 cm. šii 

Zada i s lieve strane je površina lezene fjladka, a s desne, 12 
niže (jornjeg ruba, ima rupu okomito usječenu, 4 cm. široku, 12"5cm. di 
Li duboku 5 cm. za utvrdjenje s odnosnim mužkičem susje<lnoy pluteja. 

55. Ulomak praga širok 215 cm., dug 16 < *m. ; debeo, bez nasko^ 
filnCice, samo 14 cm. (Vidi sliku uz br. 1.) I on ima, kao ulomci br. 3 
Ti, 8, 9, 10 i 11, s gornje strane jednu cielu i utarke dvijuh kuka, a s do 
ostatak nadpisa: PEA 

56. Malahan ulomak 10 cm. dug, 8 cm. širok, a najviše 7 cm. de' 
Do obruba 2 cm. široka, ima početak nekakva plohorezana troprut 
pli^tera. 

Sudeć po izradbi i po motivima urepa, kao i po paleografiji slova 
opisanim ulomcim Koljanske bazilike, može se reci da ona police iz svi-ši 
Vili, ili, što je najvjerojatnije, iz IX vieka. (Nastavit će «). 



' D. Petar Kaer. PriDOsak k spomenicim iz dobe hrvatske narodne dlnaKtije. 
%m). ,,Bullettino dt arch. e Rt. dalm^ Blike br. 1 i br. 4. 
« Prof. Dii. Fr. Bulić. Nav. dj. Tab. XV. »l. 44. 



Prilog br. 1. 




Jos hrvat8ko*bizantiiiskoni slogu. 

^Stimmm mms man unlgen, nicht zđhlen*, rekao je proslavljeni nje- 
'ki pjesnik I^e^siutjt ^i pridru^Jijem Be i ja lom njeyovorn pravednom 
E^vjedu protiv zabavu rivanju i?^Hne i pravice, ne logifnim razlaganjem i 
obitnim svjedoCans^tvima, nego množinom Jednakih, vazda istim nedo- 
đnostima, istim protuslovljima, istim doskočicama poduprtih glasova, 
mci su velik^ slobodan, boijal i prosvietljen n^irod, koji ima miiofjobrojne 
je zastupnike pri svakoj grani i ogranku znanosti : pa jili ima lako i u 
inarstvu i u povjesti umjetno?^!], koliko u obče, toliko i za pp^jedina raz- 
Ija. Koliko li ne ima j^amo njemačkili radnika, zaposlenih na polju po- 
sti sredovječne umjetnosti! Neka se samo otvori jedno novo pitanje na 

području, pa da vidi? tu sitesiju Niemaca, koji će se zauzeti oko nje- 
a pretresivauja i rieSavanja! Jedno je od takovih pitanja i ono, da li 
Longobardi — germansko pleme, kuje jt^ vliidalo u sjevernoj Italiji od rli'ugo 
jvine Šestoga do prama svršetku VIII. vieka — zaCetnici graditeljskoga 
parskog sloga, koji je svoje, sad češće, sad rjedje tragove ostavio po 
3gim zemljama, koje se protežu od Kavkaza i od Sirije pa preko Ital- 
skoga i apeninskoga poluotoka sve tamo do oliala allanskoga Oceana, 
otiče iz vremena od VII do XI vieka* U svezi s tim glavnim pitanjem 
i drugo, takodjer prezlamenito. uavlag za po vješt prosvjetnog razvitka 
ili Hrvata, koji su u to doba naseUli bili sjeverozapadni dio balkanskoga 
lotoka i tamo osnovali hiti svoju kršćansku kraljevinu, jesu li i oni, i u 
ko, sudjelovali u razvitku tog umjetničkoga sloga. Prvo i glavno pitanje 
starije, te ima preko sedamdeset godina da se pretresa i razvija, tako 
se je njemo skupila <lo sad posebna k^jiže^'nost, a nije i|)ak još 
lo doba konačnog njegovog riešenja* Urugo je pitanje nastalo povodom 
mh uspjeha, što jih je postiglo naše kninsko starinarsko družtvo kroz 
I malo godina svojega obstanka. — Niemci su navlas ovili zadnjih go- 
I uprli svu snagu oko riešenja prvoga pitanja u smislu, da jesu baS lA>ngo- 
ili začelnici njima suvremenog sloga, koji da se dakle može i nazivati longo- 
iskini. Neki su od njili već počeli da se obaziru i na naše starohrvatske 
menike, pa, radi njihove srodnosti i suvremenosti sa tobožnjim longo- 
dskim, hoće i njih da nazivlju tim imenom. Ja sam se do sad u Javnosti 
ri puta bavio pitanjem o slogu starih hrvatskih spomenika: najprije u 
iesluiku lu'vatskog arkeologičkoga družtva u Zagrebu* u ocjeni knjige 

9 



- 124 — 



prol* Uri. Frana Bnljća > Hrvatski ?spoinenirir : ssatim u govoru izreCenoni i 
r|ndnin olvoivnja j|*rvrH| niuzoja lirvalskili sj)nmenika< u Kninu, na Bari u In 
ij. 1893, : trrći put ob^^irnije, u ovn;|Drl, 1. broju ovoy Časopisa: a č*4\tU f 
l^ak »jovorio ^am lalijan^ki o \A\\\\\ [irtHlmetu na ovogodiž^njem lU meii 
iiiirotlnoTn kontjriisii krs?ićnriškili arlu^nlnija n Himn, i to ba^ na H, sjednici I 
ofJt^jeka, kiu! sam prika/.?io novo odkiiN mu i^lćiro-brvntskn baziliku u K^^ljan 
kod Vrlike. (Isjem [irefisjtMinika prof. nuuli-n. te prof. VvX\\, Befu^pii. Marrofjn 
Usorio i hilikib dnMjib članova odsjeka, bili hu pritr^iitni na innjeni izlagat 
jo^ [>rut DiL Frann BnJić, prof. ri^klnr bečko;] ^veufilif^ta Ur, W. A, Netnna 
i prof. Miluline. Ilndi kratkoće vremena, pitanje n slogu na^ih ?|)omenika ii 
He nioglo ob^^nno (»retresati. Svakako je prof- Rrjlič podupro inoje mii*3iij 
prof, Milutine je i>ni\idio. da se ?rodni spomenici nahode r na Kavkai^ii: 
i drnf. Neuiiiaiui je izlaknuo, da jili nrodnib ima i u Siriji. dapaCe i na br 
Siriaju. Ostali ^n i^riputni Članovi odsjeka, a naroCito [jrofej^ori Guidi i Beni; 
povladjivali mojem razlaganju, n znak da jnistajn uz inoje uitiienje, rla 
ima lougobardskoga slojia, da se sloj na^ib spomenika može zvati hrvat^i 
hizrnđinskim, a onaj suvremenili jini talijiuiskili ;tff/6-6i;3an(#>i5A#w. 

Sad, nakon kongresa, i ne spnniinjiić mojega (»reLlavaida, juemdn 
je slupao i razumio, u ovotjudi^iijo} fV ^vezi'i »Miltlieilungen der K. 
('.enhal'CoimniHsion fiir Krforscliiuif) nm I |j|mllung der Kun^t- und his 
lis^rben Denkmales '^ u članku pod naslovom »Bericbl iiber itie uti Jal 
I8U9. ausgelufirle Iteise in Dalmalien*, lioču u doslovnom prevudu 
]aika.?;tmi na^im čitar>cima Što isti jirolesor Dr, \\\ A, Neuinann pl^e o Kni 
i o slarolirvatskim spomenicima (str. 2UIJ— 2UIJ: 

Knin. 

»Ako je lijen koja tof^ka u ludrnjosti IJahnaciji^ prikladna zn boravi 
nnib koji boluju na živcima ili kao klimatit^no lječilište, to je kninska t 
djnva, du čije se visine lako dopire u ugodnu drvoredu, prilično 5irnk 
pideni, Ne h\ bilo |e?,ko da se preurede za slano vanje nekolike medju sob^ 
razslavljene sgradje. Franovci^ su postavili čuvara, i rek' bi da če lako 1 
zapriečeno daljnje raznaSanje fjradiva. Xa najvi?^6m inje^^Uu tjdje bi se niO( 
pomisliti, da je bio lirvatski kraljevski ;|rad. jo^ su sačiivani iluboko u li' 
usječeni bodiiiri. l)!\bri pojjled doli na ravnicMJ. kroii koju leče ovdje 
mlada Krka. 

Kniu, koji je spomenut već od Koustantina IN^rlirogenita (y5H) i 
imenom -o Ievć/, dobiva pri svrSelku hrvatskoj kraljestva zlamenitost pi 
slolnire u državnom i crkvenom obziru. Već pri svršetku II. stoljeća, kr 
je Fetar Kre^unir III. (vlatk 1052 — 1074) prenio bio prava i^punomoći ko 
je do tada bio nosiocem biskup ninski, na biskupiju kninsku, pa Knin nn: 
tako da se smatra sjedištem brvatskoga prvostolnika (|Hisp. Farlati L li 

* Jhi^u Fmuavei, nago ,.Iirvai^kii ntHfiuarako družtvo', i lp. prt»v<Kiia6t*¥t 



— 125 — 



§ tvrdjave, IV, 280: Episcopi Tiiiaien=^es ; i Rtjep. ZlaloviĆ u *Starohrv. 
svjeti* 189fi, 9U\ 148 i si.), (pak je biskup, kao dvorski du^^obri^^jiik 
iscopu£= regiu9, Palatiriu?, Croatensi«?). koji Jo istodobno bio kancelarom 
ivarom pečata, taorao r dvorom da putuje po kraljevini, lako Farlati 
3j* str, 28L Sada kralj n(jar??ki |>odieljuje taj bi^^kiipski naslov jednomu 
>čkoniu kanoniku. 

Imamo li kraljevski gradac (jori na brdu R. Spa^ta (Spas), onda starinsku 
nu crkvu S. Marije Irebji tražiti doli na de^^noj obali Krko, 1 km dal tko 
danaSnjetj yrada. ;)dje su 1885 ijod. pri (jradnji želJBicnice na Iki, koji 
i joS dmm^ Kapitulom nazivlje, odkriveni temelji Irobrodue bazilike, 
va je pOHlojaia joS 1688 jj. kad je Knin bio preotet Turcima. 

Ime Kapittil najjovie^la na u temeljenje ?^lolno() Kaptola » koji je po8Je- 
an ^voj Hlan na brežuljku uza stolnu erkvii. Farlali n. mj, str. 281, 
ori jo^ voliCaiisIvenim rug^cviuiuna Od 120';{ ;j. poprimi ona jo?^ jedno« j 
lovnog sveta, S. Bartula, uz i^jlaviui pokroviteljicu, svelu Djevicu Mariju, 

Ma žalost ne mogu da se okori^^lim sa po ^^vakom izgledu vrlo poučnim 
[avkom u >Starolirv, Prosvjeti« 1896, sir. 35, gdje w nahodi mnogo 
j o optitiuui j^amo^tana S. Bartula u Kninu, jer ne razumijem hrvalski. 
k napućujem na njega. Hulić pripovii*tla u Kpliemeris Bihačeuf^is. str. 13. 
krun^ka biskn[jska stolica nije vi?e bila pokrivena izu kako m MleCici 
8. zaposjeli tvrdjavu, nego da ^u dapaCe i zidovi crkve upotrcbljeni 

kameni^te. Čudnovate ?^udbine! Zidovi crkve, od koje izkopani ostanci 

hu preneseni u muzej u Knin, sastojali su dielom od kamenitog gradiva. 

ga je naimar bio jednostavno dignuo sa rim^rkog mjesta Burnunu Vidi 

Ipise ii-lili (većinom slećci za vojnike XI legije) u U'issensctiattliehc Mil- 

lungen tur Bosnien V (1897), str. 195 sL 

Sa Kapilula odvezosmn se na l>režuljak 8 kin daleko od Knina, Uii 

kojega se nabode izkopine koje se zovu Biskupijom. Pravoslavnim 
ima napučeno selo, koje se naliodi na briegu lievo, niesmo poliodili. 
lolju, ilo kojega se dovezosmo, luocju se joS ruzpoznati tragovi baziJike, 
toj Mariji pusvet'iene. i neke njoj prikljQČ(*ne sgradje, 1 tu izadjoSe na 
elo mnogi ulomci rimski b nadpisa, koi^ji bijaliu preneseni u kninski tnujsej. 
an fid tili komada sadržavaSe na stražnjoj strani sredovječan nadpis. 
ive osol>ito liepi su ulomci sarkofaga, koji bijaluj nadjeni u luševinama 
ilike. (dava jednog vojnika, koji boreiM se stoji pred svojiui konjem, sa 
omu pripadajućom konjskom glavom: pak kacigom pokrivena glava 
gog vojnika. Drugi ulouici istog sarkolaga pokazuju, ila bijaše predstavljena 
ta sa Amazonkama. 

Dru;|a mramorna vajarija pokazuje ostanke nekog prizora \z kruga 
nis-ovih predstava. (Slike i oi)is u >\Vissensclmniiche Miltlieilinigcn aus 
^nien . V str. 2U7 sL) sredovjeCnim komadima iitzpravlja Hadic u 



— 126 ~ 



»Ptarolirv, Prosvjeti« 1895, 1896. proizvodima umjetnor] obrlii, koji 
ti priličnoj množini bili nadjeni u grobovima uz biiziliku, narisao je Ka 
u (jofi ^^pom^^nutom časopisu 1896, str. 144 ostrujjn riedke ljepote. 

Sredovječni uresi, koji su sa crkve S. Marije do^li u kninski mu; 
pokaznju ono od tri žice spletene nacrte, koji su na sredovječnim ograde 
Ilalije bili spoznati kao obilježje longobardskog doba. Moram izpov jediti, 
uili u llorisii (trobrodna bazilika) niti u uresima tib ])0 lirvatskom vladar^k 
dotnu pokrenutili, možda i posve sagradjenih crkava, ni§ta ne nahodim, 
hi spominjalo o kakvom posebnom hrvatsko-bizantinskom slogu. Sve, p 
latinski nadpisi, pokazuje na suvislost posve zanatlijskih ne umjelniCkih 
jarija sa radnjama počindjućega do Hima dosižućega roman ičkog sloga. 1 
nonici i ujunasi, koji su napućivali samostanske zavode niesu za stalno 
dozvani iz grCke, nego iz latinske patrijaršije — bilo to iz Oglaja ili iz rim: 
— te su možda odmah sobom doveli svoje naimare, ako se amo i tam 
sami knkidri niesu bavili gradjenjem. Da su postarije crkve središnje sgra 
kao one u Ninu, ne treba meni toga tek priznavali, lo je oC^evidrio* Tu 
dakako |>okazali svoju vriednost bizantinski uplivi, koje Ireba predposta 
za ono doha, u koje je zemlja stojala u političkoj svezi sa Bizantom, 
se (o tloha ndredjuje po jednoj razpravi Duchesne-ovoj u *Byzantinis( 
ZeiischrilU i, 531 i d. Ali obzirom na hrvatsko-bizantinski slog, bilo bi ] 
željno da huile barem učinjena pristupnom njemačkoj |>ublici razprava p 
resora liadiča, koju je on dao tiskati u »Starohrv. Prosvjeti« 1900, pa b 
lo i u falijanskoj ili u francuzkoj odjeci. 

Kakogo(i se mislilo o srodnosti medju takozvanim longobarsktm sg 
(ljama u Italiji (i njihovom posve primitivnom vajarskoin uresu) i sgradjai 
koje se nabode u Dalmaciji, ipak će bili samo od koristi obširnije, osvi 
ljenje dalmatinskih ostanaka, iztaknuče slučajnih karakterisličnih razlika, 
inedjulim izpuviedam, da moje oči niesu još našle takovih nizlika. Naum 
s<' ne pozivljem na postojeću literaturu, koja je uprav u zadnje doba iza 
na svjetlost o longobardskom graditeljstvu. Langobardsku umjetnost ob 
djuje Kraus, »Geschichte der cbristlichen Kunst«, I, str. 513. Stariju lite 
turu navodi on VI, str. 108. On od svoje sirane naglašuje upliv rede 
koji su i u Dalmaciji častan spomenik sebi postavili u dielomice još pos 
ječim sgradj[)iria: Benediktinci a kašnje Cisterciti, kojima su pripadali Te 
plarci, koji sr bijahu nastanili i u Dalmaciji. Novije posebne radnje o »Ioni 
bardskoj - inujetnosti jesu Malvezzi 1882; Mella 1885: Catlaneo »L'arc 
leUura tn Italia dal sec. VI al mille circa« ; Zinmiermano 1894, 18S 
Slickellierg 4Jie longobardische Plastik«, 1896. 

I Merzai'ia, I Maestri Comacini 1893 pripada ovamo. Ovdje se n 
imalo obzini na razpravljanje o tim pitanjima u občim povjestbiia uiiij 
nosli i u 1)0 vjestno- umjetničkim časopisima. Napomenuli je ovdje saj 



— 127 - 

^zygow8ki-a, koji ?^e pravom u bizantinskoj povjesti umjetnosti može 
broji medjii prvima, i to kao suradnik djela: »Kunstgoschirhllirhe Clia- 
:terbiider« 1893, Hir. 53 si. i časopisa »Byzantinischo ZeitscIinlU L str. fil, 
e on krilii^uje stanje povjesti bizantinske umjetnosti u nasir doba. Pojmio 
i] poznavaoi\ u kojerja je osobito lino ćućenje za bizantinsku uinjctnosl, 
ias?tavtirii lukova, koji su uzidani u južnom platnu stoln^^ crkve u Nu- 
Tiu ((allaiuiova) u Islri razpoznaje (jermanski ukus, i to iz svršetka 8, 
Ijec^a, treba da se vrlo poželjno ukazuje, da dalmatinska umjetnička pi- 
ja torja doba tjudu jednom obširno pretresana od kakvo<j uCeno^j juyo- 
vena u iJalijintiji, Hrvatskoj i Slavoniji, naravski na jeziku nama Niem- 
la prislupjiu*. 

G- proL Neumann ne zna da sam ja u ovogodišnjem br. 1. ovog čašo* 
h pobio njega, te proi* Strzygo\vski-a i Zimmermanna, jer kako kaže. ne 
iiiidje hrvatski, a ovamo bi želio da čuje od kakvog učenog rfugoslavena 
nrno [irelresanje o i]almatinskim umjetničkim spomenicima, ali naravski 
jeziku njima Niemcima pristupnu, pa bi takodjer želio, da čita njemački, 
icuzkj ili talijanski prevod spomenute moje razprave o slogu slarib lir- 
skili spmnenika. To bi sve dobro i lako bilo, kad bi se još koji goti učeni 
loslaven holio i mogao da odazove njegovoj želji, da se ba\i oviiu [>i- 
jem, ili da barem prevadja moje hrvatske razprave. Ali '1o je ono, ^lo 
ležko ići. Kod nas Hrvata vrlo riedki su radnici na polju starinarstva u 
'% a još rii^dji na [području povjesti umjetnosti. Meni, kao sliižbujučem 
lelju, jedva dostaje vremena, da se, u slol)odnim časovima, kao urednik 
ig časopisa bavim obielodanjivanjem novo odkrivenih prezlainiMiilih slaro- 
atskih spomenika za In-vatsku publiku, |)a zato pojedine svezke ovog 
opisa n(^ samo što ne mogu da redovito izlaze, nego treba dapače da 
ovito zakašnjuju. — Ne ostaje mi dakle nikako materijalna vremena, da 

mogao svoje razprave prevadjnti na koji drugi jezik. Polje je ovo kod 

koje se sve to viši^ razširuje. a radnici se ne umnožavaju, pa nije mn- 
e odolievati navalici pritičućeg gradiva. Ja ću medjutim i na dalje kao 
sad nastojali da izradim u ovom časopisu toliko koliko god mi bude mo- 
e u ležkim okolnostima u kojima se nahodim. Promjene li se le oknl- 
ti na bolje, onda ču moći, ako Bog da, i da prevadjam svoje radnje na 
. drugi jezik, da me budu mogli bolje razumjeti i Niemci, samo ako budu 
li dobre volje i iskrenosti, ter se ne budu protivili očitoj i poznatoj 
li. 

Osjem Slrzygowskoga, još su u glavnomu samo dva njemačka uče- 
ka. koji u zadnje vrieme odlučno vojuju za mnienje, da su Longobardi 
.jli biti i da sa bili začetnicima osobitog umjetničkog sloga. Svi ostali 
10 ajima sliepo vjeruju i uz njih se prislanjaju i ne izpilavši potanko 
iko li su labavi i plitki temelji, na kojima se osniva svakoiika njiliova 



— 128 — 



sgradja o lobožnjem longobardskorn slogu. Prostor ovog broja na^^eg Cas 
pif^a ne ftopušta mi, da se obazirem na Zimmermannovu i Stickelbergo 
knjižicu, ali ?e nadam u idućem broju, da ću mot'* i;^nieii na rešeto hlad 
kritike jednu i drugu, i da ću prikazati još i brošuru nekog talijanskoga sin 
njaka, u kojoj je takodjer iztaknuta netemeljitost i/iaganja obadvaju spo 
Nieuiaca. Glasovi ostalih njihovih sunarodnjaka u ov oin pilanju ostati će on 
II obćo prazni i lagani kao pljeva, te će jiJi prvi povjetarac raznieii I 
traga. 

Po riei^ima prof. Neumanna >0 proizvodima umjetnog obrla^^koji 
u priličnoj množini bili nadjeni u grobovima uz baziliku, narisao je Ra' 
u gori s|)omonutom časopisu 1896, str. 144 ostrugu riedke ljepote*, tre 
da ćilatelji >^[iltheilungen-a«, kojima ovaj časopis nije pri ruci^ pomi? 
kao da od prilične množine predmeta umjetnog obrla, koji sa bili nadj^ 
u grobovima uz baziliku Sv. Marije u Biskupiji, ništa drugo nije bilo n 
sauo, nego jeflino da je bila nacrtana ostruga, koje se slika nahodi na t 
vedenoj strani, i da je to najljepša ostruga od onih, koje su bile nadje 
u spomenutim grobovima; dočim sam ja u istom naved. godišnjaku ov 
časopisa sa slikama objelodanio, osjem navedenog para, još druga cJva pu 
ljepša i bolje sačuvana (Vidi Tablicu na 1. listu Br. J. God. II. i sir. 77 u i 
2), a u Br. 1, God. III. (1897 str. 35 i 38) druga dva para ostruga sa is 
grobova. Niesu pak obielodanjene bile u ovom časopisu ni li same prelie] 
preriedke i prezlamenite ostruge iz Biskupije, nego još toliki drugi predjn 
umjetnog obrta; a tko hoće da se potrudi prolistati ovogodišnje broj€ 
ovog časopisa, te nadje pet punih tablica slika samih naušnica ili sliepoCri 
[>rstenja nadjenog u starim hrvatskim grobovima, i to ponajviše u onim 
Biskupiji, zaislo će jim se bakreno diviti, ali će se u isto doba i čuditi, ka 
je dr. Neiunann u svojem zadnjem izvještaju mogao da preuuiči te kras 
i dragocjenjone znanstvene stečevine postignute, nastojanjem mladog, 
revnog, zanemarenog i prezrenog, ali ipak poduzetnog i bujno cvatut 
našeg starinarskoga družtva. 

>Iije točno ni ono što izvješćuje dr. Neumann, da o sredovječnim I 
madinia vajarije odkrivenih izmedju ruševina iste bazilike Sv, Marije u 
skuplji *raz])ravlja Radić u »»Starohrvatskoj Prosvjeti*« 1895, 189ti;u€ 
Ivvhii kazati, da je Hadić sa slikama opisao mnogo tako vili komada i u ; 
dimnjacima ^^Starohrv. Prosvjete* 1897 (Br. 2. sir. 51—59) i 1898 (Br, 
-Ir. 21— :3ii. str. 34—36). 

Ja sam još u br. 3 i 4, IV. God. ovog časopisa (str. 179) imao | 
likt^ da istaknem neiskrenost njemačkih spisatelja U. Zschille-a i 11. F 
]vs-'A. koji su, prenašajuć sa slikama u svoje djelo (Der Sporn in seii 
FnrnientvvickliHig U. Theil. Berlin, 1899.) opis starolu^vatskih ostrt 
ohjrlodanji'nili u ovom časopisu, premda se nigdjt\ nego u starohrvatsk 



— I2fl — 



t|ji*\ifjm nije na?^!o njitiKi ^ličnih, linlili ipak ila ili naznvu mernvin^^kim 
ka»lo\irj?kiui, a ne »tiirohrViitHkillU Sad elu i ijosp. prnl". Nruinaniia. 
ij prcjinla J4' vi?^e pula |>oliudio na^ *Vtx\ muzej lirvfitt^kih .spomenika«, 
iinHa su iim poznale n ovom Ca^opisn po nu^ni nri|>ose *^ji bIi kanui nbieio- 
ijene naH^iupini^ (Goik I. Bi% 4, hIi\ 200—211 i God. 11. Br. 1, ^U\ 10—18) 
rn-hrvalskih i rkava, koje saf-injavaju pt*(]lavihi ja>^iin karakteristiku 
*al>ko-bizanhn<kofja Hkaja, a ne ima jun ^^liCnili a ma ba^^ na)tlje izvau 
atskili zemalja, premda je u nvom Casopi^^n uioyao da opazi iie samo 
Ui nego i viSe tlorisa Btaio-lirvatj^kili trkavaj »Slar. F^o^^vj.* trruL K Br, 3, 

18B; God. L Bi. i hIi. 240; God. II. Bi% 2. sir 1(J7; God. \l Bi. 3, 

158, 159; Goit, 11. lir t, sir, 22i} ; God- III. Br. 3—4, str. 139; 
J. IV- Br. 2. ^t^, 73, 78, 81, 83, God. IV, IJr, 3—4, sir. 140. 144), 
i Badržavaju tolike osobilosU, po kojima ?^e očito i jasno razlikuju od 
'riminnili jiiii llnrif?a rrkava ^Y\h ostalih >irana kršćanskoga svieta, može 
k da H€ us?udi uzivrditi, da mora izptrvjediti, da »niti u llorisu (Irobrodna 
:ilikak niti u uresima lili po brvalskom vladarskom domu pokrenulih, možda 
osve sarjradjenih crkava, niita ne uakodi, Alo bi spominjalo o kakvom 
rebiiom tirvalsko-bizarrlinskom slojju!: ^in bi daklu koristilo dru. Neu- 
miu» sve i kad bi proritao njemački prevod moje ra;s|)rave o lirvatsko- 
iiitinskoiii sln<]iL kad zna i itiože hladnokrvno izpoviedali, da ne naliodi 
>ya, Slo bi mofiao naći svaki čovjek, u korja su dva ždravn oka u glavi? 
dike i karakterislike. slo ih ja izliCem, izpovjeda dr. NiMimann, da nje()Ove 
1 niesu još naišle*. Neka se izvoli ohazrit^li na jjori navedem^ slike na?iib 
itm*nika, pa će razlike naći. Ako mu nije ni to dosta, neka mi se izvoli 
ih jjri [»rvom svojem [>osjelu kninskoij muzeja preko jes^enskdi praznika, 
i ću mu posve dragovoljno pokazati svekolike nadstU[>iue, koje nam, 
biluSću svojih uresnih oI>Uka, davaju podpunu |jravo, tla slog starohrvatskih 
ilileljskih spomenika nazivljt^rno Ari;^/teA7i-//;^ri«(m,9A/m. Drage volje sam 
HKljer spravan proputovali thrhiuuiju u dru^.tvu s veleuč. rjosp. [irof. dr. 
UnaiHiom, ako nas dragi Bog ^aCuva u zdravlju, da mu na licu mjesla 
azujem osobitosti tlorisa nniogobrojnili starobrvatskili crkava i objeln- 
jenih u navedenim brojevima ovog časopisa i još neobjetodanjenitr, 

Ja se gn«p. prof. dru. Neumarniu samo čudim, kad o sgradjama, koje 
iču \z IX i VIII vieka mo?:c kazali, da imaju suvislosti sa >[>očimljućim 
lluiia ilosižui'im romanickirji slogom !ir Ta poznalo je, da se prvi poCehi 
lanirkiHj sloga javljaju tek u drugoj |)olo\iri X. vieka. 

Kad bi se uresi slarohrvatskih crkava u kamenu izdjelani i mogli ila 
zovu ^pos^je zanatUjskrm ne luujelnickim vajarijama*, kako jdi izvolieva 
;ivati prof. (tr. Neiunann* (a ^io se ne može nikako dopustili, jer i ako 
slabe izrailbe, poput svili sinremenih jim bizanhnskih klesarija, sadrža- 
li ipak veliko obilje i raznolićnosl vrlo dosliedno stilizovanih moliva, Sfjndno 



— 130 — 

s^ii iipolrebljeni prama tehničkim funkcijama pojedinih Ce^^ti pgrada u potai 
kostima, a skupa sastavljeni sačinjavaju vazda blagom harmonijom pr 
clahnute cjeline, kojuna nijedan savjestan povjestničar umjelnosti ne bi 2 
niekao bitnih obilježja pravih umotvorina); trebalo bi onda, da se jednal 
prozovu i svi ostali proizvodi vajarske umjetnosti od VIII do XI vieka. g 
meiljulim nije još nitko učinio, jer bi otuda sliedilo posvemašnje izključen 
vajarske umjetnosti iz toga razdoblja ; trebalo bi dokazati, da je kroz to dol 
bilo posve nestalo vajarske umjetnosti, da ne ima sveze i^medju p^oizvo^ 
viijarskc umjetnosti VII i XI vieka, da se je u to doba prekinula bila pr 
daja vajarskih oblika, i što ti ja znam još kakve druge nee^misli i ]iroluslo\\; 
Ipak, obzirom na središnje sgradje, priznaje dr.Neumann, da su bizantins 
uplivi pokazali svoju vriednost u Dalmaciji »u ono doba. u koje je zem! 
stojala u političkoj svezi sa Bizantom!« A to i jest taCka, od koje se trel 
npuliti, da se razpravlja o razvitku umjetničkih oblika u Dalmaciji, !iak< 
doseljenja Hrvata. Nego gosp. dr. Neumann nije stalan u tom osvjedočenj 
i zato napominje u isto doba i romaničku i tobožnju longobardsku umjetno: 
le, naslanjaj Qć se na mnienje prof. Strzygowski-a, opetuje krilatu rieC 
gennariskoin ukusu na spomenicim 8. stoljeća u Istri. (N^ataTit 6e le. 

F. Radić. 




Po pi s 

angmcii (ukosnicft, mingjnSft) „Prvoga muzeja hrv. spomenika'' u Knino. 

(Sa glikama. Nastavak). 

Hr. 96, Srebro pozlaćeno. Od dvie pole šiipao želud jedooKtavuo sastavljen. Na svakoj 
poli želuda iuia po nekoliko sa oblom glavicom odskoi-enih klinčića. Želud je 
pri Kivoj karicici pričvršćen sa više puta ovijenom (aiikoni žicom. Loše i)a<^uvana, 
25 mm. u premjeru, 2*70 gr. težine. Našasta gdje i ju-edjašnje. 

„ 97/1. Srebro poxlai'eno. Od dvie pole šupao želud u sredini sastavljen sa pojasom pre- 
pletene Jj{*<% A svaka pola želuda ima na sebi po dva trolatiena evieta iz ne- 
pravilno zbijenih klinčića sa oblim giavicaro, obrubljenih splet^-^aom /amtiL 
Dobro sačuvana, 64 mm. premjera, 24*25 gr. fežine. Na^j^ta gdje i pre- 
djaHuje, s lieve strane pred pročeljem bazilike. 

^ 07/2. Sasvim jednaka pređjašnjoj, 24*50 gr. težine. 

^ 08/1. Srebro pozlaćeno. Vanjsko lice šuplja želuda, bez sastavka, krase pri karit*ici 
po četiri glavice klinčića a šest ih pravilno te^-e sredinom želuda. Osrednje 
sačuvana, 24 mm. premjera, 1*80 gr. težine. Našastu gdje i predjašoje. 
08/2. Sasvim jednaka pređjašnjoj, 2*05 gr. težine. 

„ 09/1, Mjedena. Od dva šuplja jednostavno sastavljena >.elQda, karičiea nije se zapi- 
njala nego naprosto se sljubljivala. Osrednje sačuvsiria. ^n:i mm. firemjera, 4"CK) i^r. 
težine. Nasasta gdje i pređjašnje. 

^ 99/2. Sasvim jednaka pređjašnjoj, 3'95 gr. težine. 

^ UK). Srebrna. Na karicici dva jajasta šuplja želuda, u sndini sastavljena sa pojasom 
prepletene žice. Dobro sačuvana, 34 mm. premjeru, 2^6f* gr. težine. Našasta 
slučajno u ravnu grobu u Golubiću kod Knina. 

p 101. Mjedena, posrebrena. Šupao želud na četiri križke pninm knričioani razdieljen. 
Svaka križka ima na sriedi po kolutić oko prošle žire poredanih klinčića, sa 
svake strane prama karicici od proste žice po jedati manji vienčić, te izmedju 
ovih vienčića sa svake strane razkriženih polja upire po jedan listić sastavljen 
od redova sbijenih klinčića. Želud pri krajevim izvršavao je vienčićem od proste 
Kiee. Dobro sačuvana, 60 mm. premjera, 10*8n gr. težine, slučajno našasta 
negdje na Otonu kod Knina. 

„ 1*)2/L Supao na dvie pole prama karičicam razkrižen zeliid, na sriedi svakog polja 
od dva reda sbijenih klinčića stoji po jedan viencić, a sa svake strane vien- 
čića upirać u razkriženo polje opet po jedan listić od sbijenih klinčića. Zelud 
pri krajevima svršavao je trolatičnim prama želndii okrenutim i od sbijenih 
klinčića sastavljenim cvietom. Dobro sačuvana, r^O mm. premjera, *)*0U gr. te- 
žine. Našasta u ravnu grobu na oranici Koje Vujinovića na Otonu kod Knina. 

^ 102/2. Sasvim jednaka predjašiyoj, 610 gr. težine. 

„ 103/1. 103/2. Vidi opis u „Starohrvatska Prosvjeta", goiL IV. I>r. 5-4 str, 11:^^1 18. 

^ 104. Srebrna. Tri šuplja zrna od šest parova dvoprutno spletene xiee. Prostor medju 
zrnima i on^ pri krajevima vanjskih zrna takodjer je ispunjen naviteima 



l4 






1 »V 



t 





— 132 — 



Br. 



10*;. 

107/1 

107/2. 
lOK 



liO/1. 



1 lU/2. 
IM/l. 
111/2. 
112/1. 
112/2. 
113/1. 



1.18/2. 
lU/1. 
114/2. 

iir>, 

116/1. 



116/2. 
117. 



od dvopnitne spletene žice. Osrednje sačuvana, 4n mm, premjera, 6'10 pr. 
zimi. Našasta na rimokat. groblju u Biskupiji. 

Jednaka predja&iijoj, dobro sačuvana, 30 nirn. premjera, 4'20 gr, t^ine. 
šasta gdje i predjašnja. 

Jednaka pn^djašnjoj, sa razlikom što prostor kMrit''*ioe rmulju zrnima i t 
do njih nije nikako urešen. Osrednje sninivami, 2,') rum. premjtirii, 1^15 
težine. Našasta gdje i predjašnje. 
, Srebrna. Na prostoj žici nepravilno od jeilnostavne žice omotano zrno, pri k 
cici pričvršćeno probiveno biserovo zrno. Losi- sačuvana. 2lJ mio. prenij 
0'70 gr. težine. Na.šasta gdje i predjašnje. 
Jednaka prf^djašnjoj, 20 mm. premjera, 1 in gr, težine. 
Mjedena. Kao i dvie predjašnje, samo kio nema biserova zrnja. Slabo m 
vana, 25 mm. premjera, 0.65 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Mjedena. Na sriedi karičice šuplje zrno bex sastavka, natrpano od tanke i 
sitnim vjenčidim. S obiju strana tog zrna omotana je na kari&ici tanka i 
Pri krajevima karičice po omanje zrnu od dva reda sbiJHuih kliti^ 
Osrednje sačuvana, 35 mm. premjera, 4"4(.) gr. težine. Našasta u ra 
grobu starinskog groblja u vinogradu Save Vranjkovića U Smrdi*ljiiii 
Skradina. 

Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri jabucastA luplja sredinom i^astavlj 
zrna. Na svakoj poli zrna ima po četiri u iiligranu izradjeria prepolavlj 
listića, upiruća u tanku žicu što na sredini nastavlja polutke. Mf^djuovimlif^tit-i 
ima po jedna u filigranu izradjena šestotiarna zvieKtlica. a sa svakt- str 
zrna svodi se po cetverolatičan cvietak. U razmaku medju zrnima karieicu 
omotana tankom žicom na kojoj je nanizam) pet redovi pupictl. Dobro sa 
vana, 45 mm. premjera, 12'40 gr. težine. Nasa.^ta gdje i predjašnje. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 14*55 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 7*75 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 7'40 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 9'20 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj. 

Jednaka predjašnjoj, s razlikom, što izmedjii prt^lomlj*^nilj un zrnu \ht\vh, mje 
jedne šestotračne stoje po tri trotracne z^iezdice. Doliro suruvana, 4(J ni 
premjera, 520 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj. 

Sasvim jednaka onima pod br. 110, 5o0 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 5*70 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 50 mm. premjera, 7liO gr. težina. 
Jednaka onima pod br. 110, s razlikom, što sredinom zrna teku dva prui 
prepletene žice, u koje upiru jedan pram;i dru trom filigrani listići, a me( 
ovima pričvršćen je po jedan privjesak nd dvopnitno spletene žice. Dol 
sačuvana, 25 mm. premjera, 4*45 gr. težim '. Nasašta gdje i predjašnje. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 4*60 gr. težine. 

Jednaka onima pod br. 110, s razlikom sto sreiHnom zrna teku ilva pni! 
prepletene žice a medju liligranim listićima nema nikakovili 7Aiezdica. Doi 
sačuvana, 20 mm. premjera, 2*15 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 




SI. 5. 



— 134 — 



i< 



\l-} 



ffi 



Br. llH/1, Jednaka onima pod br. 110, s razlikom, što izmedju triju velikih zrna j^ 

druga dva manja od samih tankih žica koncentrii^no pnima sredini sveden 

Osrednje sa&uvaua, 53 mm. premjera, 9* 10 gr. težine. Kašasta gdjt 

predjašnje. 
„ 118/2* Sasvim jednaka predjašnjoj, 7 40 gr. težine. 
„ 119/1. Sasvim ^j^dnuka predjašnjoj, 55 mm. premjera, 8" TD gr tnžinp. Našasia gd j 

predjasnje. 
„ U9/2» Sasvim jednaka predjašnjoj, 7*75 gr. težine. Narasta gdje i predjasnje* 
„ 12^1/1. Sasvim jednaka predjašnjoj, 35 mm. premjera, 6^25 gr. težine, Našasla gdj« 

pri^djašnjt^. 
„ 120/2. Sasvim jeiinaka predjašnjoj, 5-75 gr. težine. Našasta gdje i prKljašnje. 
„ 121/L Srebrna. Jnlnaka predjašnoj, s razlikom štu <» privjesima na sredini ar 

pričvršćenih provučen je pancier od tanke žit^t: na krajevima svrsivaji 

vilicom. Dobro sačuvana, 52 mm. premjera, 13'50 gr težine. Nažasta gdji 

predjai*nje. 
„ 121/2. Sasvim jednaka predjašnjim, s razlikom, što je odnosni paruvier pmpao, 10'il5j 

težine. NuSasta gdje i predjašnje. 
^ 122/1. Srebru pozlaćeno. Sasvim jednaka predjašnjim, ali best odnosnog paneie 

Dobro Kacuvana, 50 mm. premjera, 7*55 gr. težine. NaŠasta a:dje i predjažn 
„ 122/2. Sasvim jednaka predjašnjim, 43 mm. ])remjera, 8'UO gr, težine, Našasta gdj 

predjašnje. 
„ 123/L Sasvim jeilnaka predjašnjim, 50 mm. premjera^ 1 1'55 gr, težine. NaŠasta gdj 

predjašrijr. 
„ 123/2. Sasvim jednaka predjašnjim, 10*50 gr. težine. Xašasta gdje i predjašnje. 
„ 124/1. *lednaka preiljašnjim, s razlikom daje i u nakrst razkrižena dvostrukim j.K)jasii 

od tanke prepletene žice, uz koju su provijeno .sbijeni klineiei. Pojedina po 

ra^ktiženib zrna krase po tri trotračne zviezdiee od klin^icL Prostor raet 

/.rnima urešen je prepletenim prutovima žit^e i sbijenim klineieima. Dol 

sačuvana, 4t) mm. premjera, 10*80 gr. težine. Nasasta gdje i predjašnje, 
^ 124/2. Sasvim jednaka predjašnjim, 11 15 gr. težine. Xasasta gdje i predjašnje. 
„ 125/L Srebrna. Sasvim jednaka onoj pod br. IIG. Dubro sačuvana, 40 mm. preaijei 

\^'iiyi\ gr ležine. Našasta gdje i predjašnje. 
^ 125/2, Sa.'^vim jednaka predjašnjim, 7*85 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
„ 126/t, Srebro pozlaćeno. Sasvim slična predjašnjim. Dobro sačuvana, 40 inm. pi 

tiijera, Iri^O gr. težine. Našasta gdje i predjasnj**. 
„ l2*i/2. Sasvim jednaka predjašnjim, 45 mm. premjera, 5-t>5 gr. težine. Našasta gdj^ 

predjašnje. 
127/1. Sa^^vim jednaka predjašnjim. Dobro sačuvana, 32 mm. premjera, 4*65 gr> t^žii 

Našasta gr^e i predjašnje. 
,, 127/2. Sasvim jednaka predjašnjim, 28 mm. premjera, 3'40 gr* težine, Našasta gdj< 

predjašnje. 
^ 128. Srebi'o jNizlaćeno. Tri šuplja zrna, od kojih jedan sasraa propao. Svako zr, 

ukrasejio je sa petolatičnim cvietkom ničućim iz zaobljena odskočila klinci 

dvoprutiu- žice okrenutim prama površini zrna. Osrednje sačuvana. 25 ni' 

premjfira, I "90 gr. težine. Našasta gdje i pred^jašnje. 
„ 12^1, Srebro pozlaćeno. Sasvim jednaka onoj pod br. lliJ. Dobro sačuvana, 30 m: 

]rrernjera, 2*30 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 



— 135 — 

KjH/L Sr*?brna. JniDaka oiiiniu pod br. 119. r razlikom, što je svako od vH-ih zrna 
ukrašeno sa osam vieiiric'a od dvoprutrie spletene žice ; svaki opit vierjiMc* 
u sjiodobi trokutu na|Miiijeii je sa tri manja vienčica, kao Što i vanjski prostor ^ ' i 

medjii vet^ima izpunjt^ii sa (-etiri manja vienčica. Dobro saeuviina, 6n mm. pre- 
iijjt?rii, IKHi'j ^r. t*'žini'. Našasta gdje i predjasnje. 

nK)/2. Sasvim jednaka prnlJBAnjoj, 18*30 gr. .težine. Našasta gdje i predJaSiijn. 

t3I/L Srebro ^H*Kiaceiio. Stinviin jednaka onima pod br. 124.. s razlikom, sto iit^ima 
lirivjf%SHka, a riijt^sto i riju tiligranih trotracnih zvie?,dit'a na sredini svakog 
jK>lja stoji po sitna šestotračna tiligrana zviezdiea. hoUvo sa^^nvana, 30 mm, 
preruj*?ra, 4"<H) ir|-. 1^:^7,111*-, Našasta gdje i predjašnje. 

131/2- Sasvim j^^dnaka prt-djasnjoj, 4*30 gr. težine. Našasta ;^nijt- [ preiijašnja. 

132, Srebro pozlacpJio. Po tri šuplja zrna nresena dva šestolatična dvopnitnaprejili-tenom 
žlirorn olirubijeiia sa viennnma sp^iajuea se cvieta. Sredina svaki^lidire pnj^upljeiia 
je. Prostor karift<'e iznu^dj zrna izpunjen je četirima obrubima iroprutne |)re- 
pleieiie iu-i\ Uobro sačuvana, i)*28 mm. premjera, 3*15 gr tt^žine. Nasutu gdje 
I predjašnje. 

(Biti će nastavljeno.) ; 

Fra V- Marun. 




Izvješće 

IL Medjiinarodnom Kongresa Kršćanske Arheologije, obdržavaiioi] 
Rimu od dneva 17. do 25. travnja 1900, god. 

(Nastavak.) 

Piše F. Radić. 
Oltća sjednica dnera 19« travnja 1900. 

Sjednica se otvara u 4 sata potla podneva u prisutnosti Prauzor. Stožernika Pc 
vitcija; a Tajnik nakoo proćitanja zapisnika prikazuje dvie knjige poBlate na dar ! 
gresu ud Njegova Blaženstva Cirila 11., Patrijarke Katoličkih Kopta i pismo priata^ 
Njegove Preuzvi&enostl Prag. Sogaro, nadbiskapa u Amidi i izvanrednog izaslaDika 
gove Svetosti kod Kopta, »kupa sa kratkom bilježkom o Školi Aleksandrije u Egipi 

Zatim odmah prihvati rieć prag. Crostarosa, tajnik povjerenstva Crkv<^ne Arheoli 
ta izvieati o izkopiuama^ Sto jih je izvelo isto povjerenstvo u Rimskim Katakombama 
posliednjih godina, nakon smrti De Rossi-a; i napomenu znamenita odkrića ućinje 
grobljim S. Ernit'tt% Cirijake, SS. Petra i Marcelina i Domitille, Napomenu takodje: 
atavne radnje od red je nt* od istog Povjerenstva u Katakombama, u svrhu, da bi se i 
vali rrdkrivetii spomenici i da bi bili pristupni i kori^^tni uSenjacima. I reće, da i 
takova sustavna uredji^nja izvršila navlas u grobljima Cirijake. S. Ipolita i Dom 
Navie^&ta objelodanjt'nje knjige Roma sotterranea, koja se je već pofiela tiskati- 

Tad uze rieć O. (jrisar D. L, razpravljajuć o udesu nekih rimskih spomenika n 
pada Carstva^ to jest o Adrijanovom mauzoleju, o Panteonu, i o starinskoj Sena 
Kuriji. 

LT koliko se ti(5e (.barskog Mauzoleja, napomenu prastaru crkvu posvećenu S. 
angjelu Mihovilu na njegovom vrhu iztaknutu po Luitprandii u X. vieku, pod ozn^ 
imiue ad eoehs, te zvanu takodjer S. Angjelom ifUer nubes; govori o legendi prika: 
Angjela na vrhu ti^ gradjevine, te ju postavi u odnoSaj s drugim sličnima, koje p 
daju razdoblju u bje su se upravo Angjelima posvećivali visoki vrbovi planini, 
na primjer na brdu i^argano. Tom prigodom napomenu takodjer najstariju crkvu An 
u okolici rimjikfjij mi KaŠtilu Jubileju. 

Prešavši pak na Kuriju Senatovu, reče da je ona bila pretvorena u crkvu u 
vieku ptj (Jnoriju 1., k(Ji je na taj način zaposjeo i posvetio bogoštovju najpoii 
s[Himenik, 't^fstavivsi ga netaknuta. Nahrci o uaesu tog spomenika, o njegovim tuč 
vratima, md u Lateranit, i o najnovijim odkrićima, koja su nam učinila da opet vi 
prvobitnu pristupnu stepenicu i različite uravnje podizanja ngradje. Napomenu tak 
Kršćansko (JrEiblje undjf* upotrebljeno u Srednjem Vieku. 

Opetova u kratku povjest Agrippova Panteona, iztićnd Chedraune-ov zaključa! 
je £>krugKi tielo djelo Adrijanovo, a da je zato iz tog istoga tloba takodjer trieni sa A 
ptn'ira nadpisum, koji bi po njegovu mnienju imao tek hiti prepisom. Govori o p 
ćenju tog spomenika u crkvu kršćansku, izvedenu po Bonifaciju IV., i pobija legen 
prenosu 42 kola kostiju Mučenika, potičućih sa Katakomba. Opisa joate živahno i 
sredovjt^cne legende o Panteonu. 

Prof. Duchesne, <jbći Predsjednik, pročita razpravu o crkvi p sad razorenoj S 
zari ja in Palatio. Pokaza po raznim tekstovima, da je ta crkva, kojoj legenda pr 
]>oatanak u V. viek, zaisto obstojala u VI. i da je bila nasliedila Lararij oarski ka 
mace svetište na Pala! inu. On joj nacrta po vješt u bizantinsko doba, kad joj je zn 
nifot^t bila prevelika i it prva doba svjetske papinske vlasti, kad je kao i sama p 
izgubila tu znamenit^fst na korist Laterana; pak u kašnja vremena, kad se u prvom 
ukazuje mr dju RimskiTn Opatijama. Zaključi, želeć, da bi nam joj Činile upoznati \ 
mjesto izkopine u Villa Mills. 



^ 137 — 



Pmt Nikola MuIIer m Berlin wko^ Sveučilišta riiEpravljao je o tucanom kipiću, knji 
lahodi II mti^ejii into^ia Lfra^in, upišun jfa je a potankostima i dokazan je, da je rmao 
Istavljati apostiila S. Petra prikEuanii m\ znakom križa uinmi^^raTnatiĆnoga; upretiieli 
dotia iz BvrSetka, pn prrliei IV. vieka, te. prlspnrlohivSi ga sa nekim broncom 
atii^kiii; muzeja Vatikans^ke Knjižnice* pretlkiži na-t^adJHBJe, da bi berlinski kipić mo^ao 
bio dielom atarinf^ke jivjpffljke, pa mrt, kako m- |iristoji, iztaknu veliku riedknst i 
nenitušt. 

Napokon priii* Viola, narlznnnk ntarinu u larantu« izvieeti ob odkrićn nekili Kalu- 
■ikih lavra i o nekim kriplHma Kržeanškim u Tarautu. Jedna ckI til» kripta čuva 
imenu dolazka S. Petra u one krajeve, i neke ftbkarije. inedju knjiraa znamenitu 
kn Odkupiteljevu. Opisa te kripte, koje imaju <jblik malib Bazilika, i ^akljii^i, izra- 
i lelju. da bi se sve ta vise raz^^irivala istraživanja starina Kržćatiskih u onim kra- 
Ba. 

Nakon nekih priob&nja. Sto jih je Tajnik javio kon«:rfesiatima, zaključena je ajednica 
'/i €att potla podneva. 

Druide sku)iStlne OiUJekA. 

I (Jdsjek. 

Si-upitina dnmm ItK trarnja 1900. 

Uoap. Kirseh orovori o Ditoheju Prudentiaa-ovom. Jeli autentičan? 
tf)ma se predmetu mo^'u da pnstave tri pitanja: 

1. Jeli taj pjesnički sastav pM svojem Haatnvitelju tidredjen bio da bude postavljen 
Eakvu bibličku slikanju V G. Kirseb odgovara jestno, 

2. Možemo li vjerovati, da je u prvim pidinama V. vieka mo*rao da bude izveden 
n eiklo.^ sliki? Da: }vt sarnr^ 8 od slikA starot^a zavjeta ne imaju izravne sličnosti 
n razdobljem, ali one niesa bile nimalo te/e razumjeti ni izvesti od drn^ib. Za ncm 
et usLmo jih o ne ima izravne sličnosti: ali jih .^e mi*irlf> predi^taviti, pa i one o muoi 
pod»m>vo]\ 

3. Je*HU li svi prizori bili predst^ivlj^ni ? Ništa ne smeta da to povjerujemo. 
Dakle ti predmeti mo^ii da budu pn)>bani p< ►četku V, vieka; ništa ne ima protiv 

ive autentičnosti; ti f^tihovi bili su namienjeni da budu ptjstavljeni na slikanje vje- 
mo u kakvoj bazilici i, najpotla. one mo^u du budu bile svekolike izvršene, 

G. prof Mtlller iz Berlina govori o kipiću, o knjem se je pogrebno mislilo, da je 
ar Pastir; O. de Kossi bio je o njemu vec govorio u ivtijem Bullettino 1887. god., 
lije ^nao jrdje li se nabodi, Gusp. Mtlller je naAao taj mali kip u muzeja u Born-u 
tftkoj ranjekoj). Nakon pomnjiva izpitivanja *j, Mtlller je zaključio, da ne predstavlja 
rog Pastira, nego trhono^H nnsećega vreeu. 
Cl, kanonik Chabas gnvi>n zatim o mozajiku, nadjenu 1878, god. na krAčanskom 
u IV. v^iekii, i koji ga je ejelovito pokrivao. 

Kanonik (Apanjol^^ki) govuri o poklopeu nekog groba, pokrivena riedkim mozajikom 

rneanakira nadpisom. Izt umaci njegovu davninu f[V. %Ht^k) i njegove formule, koje 

ijamčufu kao jednog od najznamenitijih i najstarijih u Hpanjolskoj, Iztražujud Sevt- 

iii obitelj, ondje zakopanu, iznese drugi nadpis, ietoj posve<!en u Saguntu po oporuci 

Cft yyj Severe, iz koje proiztiče za obojicu i:^to doba Severinino. Zabilježi drugi od- 

aadpis. posveeen po istoj Deniji i^vofem zaručniku F. Korneliju Placidu. Upozori 

'-nju sliku, držec ju za primjerak ludu.^ bitruneulorum ili druge kakve igra 

Nađpis i mozajik nad grobom: SEVERINA 

VIXIT AN 
NOS XXXX 
DErESSlT IN 
PAOE TERTI 
V IDVS FEBR. 
w. Kirseh kaže, da takova vrst ne mniv da dolazi s Italije, nego s Afrike, 
O- Marup^bi navje^čuje skoraSuje izdanje 4. svezka Hama soHerranea, povjerenog 
Marue/^hi. tlatti, Kanzler, Wflpert i Croatarosa, koji de obuhvadati opis oieloga 
»Ija Domttille. On prikazuje program loga svezka. 



— 138 



0. Delattre priobćuje više slikd, križa, nađjenih u Aturmu, bilo na eiponiemcini 
iranskim, bilo na Rpomenicima rimskim, koji sa ili poganski ili kršćanaki. Ti krii 
jesu li pečati tvornice? 0. Delattre i G. Kirsch naginiu fc tomu mišljenju. 

On ukazuje pravi križ, nadjen u Tybaris-u; snabdjeven je držkom. Nebi li to 
križ za blagoslivljanje? Zatim prikazuje urezanu sliku po^^latu od G. Aleksandra Papii 
i koja predstavlja neku vrst orante (moleće ženskinje) na go^tarici, nadjenoj u Ilai 
JoS pokazuje nekoliko opekA, na kojima je zabilježeno nekoliko X, da se uzmoi^ b 
ussdržati na sadri, a kadgod iznad X nahodi se i jedno i. Je li to faukrstov monogn 

Upravivši nekoliko čestitanja i osokolenja 0. Delattre-u, g. predsjedoik diže sjedn 

II. Odsjek. 

Sjednica đneva 19. travnja 1900. 

Od Predsjedničkog su Ureda prisutni kom. Venturi, inž. Giovenale i dr. A. 
langieri di Canđida, 

1. Fridrik Hermanin. Predstava jelena na pročelju crkve S\ Petra u Spol 
i)d izraza p^lnm XLI., u kojem se žedan jelen prispodablja vjerniku, koji je že 
Boga, jelen nije nikad prestao da učestvuje u živinskoj simbolo^^iji. Jelena su pak krJ« 
smatrali sad ttimb<jlom Isusa, sad simbolom Kr^nina, koji tezi k vodi spasenja, I 
protiče iz I^usa Spasitelja. U katakombama nahodi se predstavljen u času, kad se 
paja na 4 rieke, koje iztiču iz kamena Crlcve^ na kojem stoji uzpravljen simbol 
Jaganjac, 

Legenda se razairuje izradbom Phf^siologus-a prije, a BesUarijd ka&nje. Zmija^ 1 
starinski prirodopisei opisuju u krvnom neprijateljstvu s jelenom, ulazi da sačinjava I: 
dio predstavljanja kao simbol duha zla. Jelen (Isus) traži zmijn (Djavla) i iz vuka vž 
iz rupe. ubija ju. Kadgod se legenda preobličuje dodatkom prerazličitih osobitosti (S. 
degarda) Zaniraivije je pak izpitivanje legende u