Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

See other formats



(Google 





This 1s a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before 1t was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 


It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book 1s one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book 1s in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 


Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 


Usage guidelines 


Google 1s proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 


We also ask that you: 


+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 


+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text 1s helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 


+ Maintain attribution The Google “watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove 1f. 


+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book 1s in the public domain for users in the United States, that the work 1s also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book 1s still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book 1s allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means 1t can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 


About Google Book Search 


Google's mission 1s to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 


aUhttp://books.google.com/ 





CPavV. 2101.%5 


Harvard College 
Library 





2) 
THE GIFT OF 
Archibald Cary Coolidge, Ph.D. 
Class of 1887 
PROFESSOR OF HISTORY 














Ez A 5 i # . = a 
\ S \ . 
rai | 


STAROKRVATSKA PROSNJETA, 


GLASILO 


HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


* i 


UREDNIK JOJ Ki 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA |V. 





U KNINU 1898. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 


GIFT oF 
ARCMIBALD CARY COSLIBEE 
AV 72 1078 


S Kon TL. TS NAKVARO COLLEGE LIBRASY 
4 ; 


Suradnici ,Starohrvatske Prosvjete“ 


kroz godinu 188. 


1. Kaer pop Petar, župnik u Kaprijam kod Šibenika. 

2. Marun 0. Luigj, Franovac u Kninu. 

3. Preradović pl. Dušan, zapovjednik korvete u Pulju. 

4. Radić Frano, učitelj strukovnog tečaja za brodogradjenje i kamenarstvo u 


Korčuli. 





5. Rossi Antun, ravnajući učitelj pučke škole u Škaljarim kod Kotora. 
6. Vukićević O. Andrija, bivši lektor i gvardijan samostana u Kninu. 


7. Vuletić-Vukasović Vid, nadučitelj kod c. kr. ženskog učiteljišta u Du- 


brovniku. 











Br. I. 


Br. II. 


Br. III — IV. 


Strana 
1. Bojna koplja i topuzi ili buzdohani »Prvoga muzeja hrvatskih spomenika“ 
u Kninu. (Sa slikama.) F. Radić . . ; LE 
2. Nadpis koji spominje Pribimira, namjestnika kralj ja Zvonimira. (Sa slikama. ) 
Uredništvo . . . Pao a o 2 
3. O Dobronji hrvatsko- bizantinskom velikašu. Dušan pi. Preradović Dia 16 
4. Pločaste nadstupine sa srednjih stupčića dvostrukih prozora (biforA) staro- 
hrvatskih zvonika. (Sa slikama.) F. Radić. . . . rar ane nk | 
5. O stečcima. Piše op Petar Kaer_ . z 21 
6. Kitnjast akroterij sa razvalinA starohrvatske bazilike S . Marije u 1 Biskupiji 
kod Knina. (Sa slikom.) F. Radić . NE: Era 34 
1. Izvješće o radu ,Hrvatskoga starinarskoga družtva“ u "Kninu u obće, a 
napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u 
Dalmaciji, osim Solina, HBosni-Hereegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 
(Nastavak:) Fe Radić: se je boja ala. 4 Go i i De ode 
8. Razne viesti. Uredništvo. . >. ao a o de kare a Gle 
9. Bibliografija. Uredništvo 2, aiod: a AD 
10. Izvještaj Upraviteljstva , Hrvatskog starin: arskog družtva“ u Kninu o druž- 
tvenom radu i napredku kroz zadnje poljeće A kle Si 49 
1. Treći tip staro-hrvatskih mamuza. (Sa slikom.) F. Radić ža du A DT 
2. Par ostrugi iz Bratiškovaca kod Skradina. F. Radić . : 50 
3. Ulomak staro-hrvatske ploče u erkvi Sv. Klare u Kotoru. (Ka slikom.) A. 
Rossi . . . : : . ša ho 60 
4. O steccima. Piše Pop Petar Kaer X 62 
5. Ulomak staro-hrvatskog erkvenog uresa u Tivtu u Boki Kotorskoj. Ba 
slikom.) A. Rossi : mm . 69 
6. Sredovječne erkve u Stonu. (Sa slikama.) F. Radić re A 10 
7. Dvie najstarije sačuvane crkve u Dubrovniku. (Sa Pima. F. “Radić 82 
8. 


10. 
11. 


«' 


+. 


. Moći S. Stjepana kralja ugarskoga u Dubrovniku. (8 a slikom.) Vid Vu- 


Sadržaj ,Starohrvatske .Prosvjete“ 


Glasila Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu. 


God. IV. — 1898. 


Izvješće o radu .IIrvatskoga starinarskoga družtva“ u Kninu u obće, a 
napose o kršćanskim  starinuma do sada odkrivenim i objelodanjenim u 
Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini, Irvatskoj, Slavoniji i Istri. 
(Nastavak.) E Radić 4.2086 25 ke god a 8. i la 
. Razne viesti. Uredništvo. . . . mg mn e megre g eg vao 
Bibliografija. Uredništvo. . . na Ke do 
Izvještaj Upraviteljstva Hrvatskog sturinarskoga družtva“ o družtvenom 
radu i napredku kroz zadnje poljeće . A . 


. Graditeljski uresni i nadpisni ulomci hrvatsko- bizantinskoga sloga sa crkve 
. 107 


2. (€ najznamenitijim starohrvatskim grobovima na groblju odkrivene biskupske 


BI. Gospe u drniškom Gradecu. (Sa slikama.) F. Radić... 


bazilike 5. Marije u Biskupiji kod Knina. (Sa no) 0. Luigj Marun 
Tobožnji Subićev grb u Sibeniku. F. Radić. : 


leti6- Vukasović Paga Me gas dni BS | A ala I A Ai i ad 


* 





104 


119 
;H0 


sei 


= 


N * a* 
a sasak. = 


Strana 
5. Nekoliko kovinskih uresa s pojasnih kajiša, ostružnog remenja i drugih 
podveza u nošnji starih Hrvata. (Sa slikama.) F. Radić... ....1830 
6. O stećcima. Piše Pop Petar Kaer . +... .185 
7. Sredovječne crkve u Stonu. (Konac.) (Sa. slikama.) Pp. Radić , +. . 140 
8. Crkva S. Jurja u Žestinju i starohrvatsko plome Crnota. (Ba slikom.) Piše 


Pop Petar Kaer . - 146 | 
9. Crkvica _ S. Jurja u Ponikvama. na poluotoku Pelješcu. (Ba slikama.) F. | 
Radić. . . 152 


10. Obla crkva BI. Gospe od Planice na otoku Visu. (Sa slikama.) F. Radić 154 
11. Izvješće o radu ,Hrvatskoga starinarskoga družtva“ u Kninu u obće, a | 
napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u | 
Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. | 
(Konac.) F. Radić . . 4.4 2. 4.157 | 
| 


12. Razne viesti. Uredništvo. . . 4... 4.4. e . 175 
13. Bibliografija. Uredništvo . . . 176 


14. Izvješće XI. glavno skupštine Hrvatskog starinarskoga druživa“ u | Kninu 182 
15. Imenik članova ,Hrvatskog starinarskoga družtva“ u Kninu kroz godinu | 
1898.1... 2 ua 4.4. 189 | 


—— 





! Na molbu tolikih učenjaka dodajemo ovdje i prevod sadržaja IV. god. ,Starobrvatske Prosvjete “ 
na: francuzki, njemački i talijanski jezik. Uredništvo. 





No. I, 1. 1 


No. I11—1IV. 


Sommaire 
du IV. Annče de la ,,Staronrvatska Prosvjeta“. 


ses Iances et les massues du ,Premier musće des monuments eroates“ a 
Knin. (Avoe illustr.) F. Radić . 


. Inseription que fait mention do Pribimir, vicaire dur roi “eroate Zvonimir. 


(Avec illastr.) La Redaction . . A 


. Nur Dobronja, prince bisantinc-eroate. Dušan de Preradović . 
. Chapiteaux plata des colonnettes du milieu des fenćtres doubles des anciens 


elochers eroates. (Avec illustr.) F. Radić , 


. Sur les anciens monuments sepulerales croates appelićes stećci. Par M abbć 


Pierre Kaer 


. Pignon fleuronnd d'entre lea dćbris do Vancienne “basilique eroate do. B. 


Marie a Biskupija pres de Knin. (Avec illustr.) F. Radić . 


. Rapport sur lVaetivite de la ,Socićt€ arehćologique eroate“ de Knin en 


ećnćrnl, et en particulier sur les antiquitćs ehrčtiennes jusqu" a prćsent 
dčeouvertes et publićes en Dalmatie (moins celles de Salona), en Bosnie- 
Herzčgovina, en Croatie, Slavonie et dans VIstrie. F. Radić 


. Notes diverses. La Redaetion 
. Bibliographie, La Redaction . 


tapport de la Direction de la ,Socićtć arehćologique croate“ de Knin sur 
Vactivitć et lo progrćs de la socićtć pendant le semestre dernier . 


. Un troisičmo type des eperons ancien-eroates. (Avec illustr.) F. Radić . 
. Une paire d'&ćperons de Bratiškovci pres de Scardona. F. Radić 
. Fragment d' un carreau ancien-eroate dans Veglise de Sainte Claire A Kotor. 


(Avece illustr.) A. Rossi . 


. Dur les anceiens monuments sćpuleraleg. eroates. appellćes. stečci, Par I abbć 


Pierre Kaer 


. Fragment d'un ornament ad &glise A Tivat dans les Bouches de Kotor. 


(Avee illustr.) A. Rossi . 


). Petfaga de moyen-Age a Ston. (Avee. plusiours figures.) F. Radić 


Les deux plus anciennes conservćes ćglises a Dubrovnik. (Avee plusieurs 
ligures). F. Radić 


. Rapport sur Vactivitć de la »vocićtć archćologique croate“ de Knin en 


general, et en particulier sur "Jes antiquitćs ehrćtiennes jusqu' a prćsent 
dćeouvertes et publićes en Dalmatie (moins celle de Salona), en Bosnie- 
Herzćgovine, en Croatie, Slavonie et dans I'Istrie. F. Radić. . . . .. 


. Notes diverses. La Redaction . . . 4.4.4 e 
. Bibliographie. La Redaetion . Ž s 
. Rapport de la Direction de la 1800 i6t6 arehćologique eroate“ de Knin 


gur I activit6 et le progres de la“ gocićtć pendant le semestre dernier , 


1. Fragments ornamentales architectoniques et epigraphiques du stile croate- 


bizantine de I'6glise de la sana A Građaz prčs de Drniš. (Avec 
plusieurs illustr.) F. Radić i : 


. Sur les plus interessants sepuleres anciens- g-croates dans le cimetičre de la 


basilique de S. Marie dćja decouverte a Biskupija pres de Knin. (Avec 
plusieurs illustr.) Par le P. Louis Marun. . . . 0 e 


113 


sz o. ZR 


ia 
"Ja 


h. 


Li, 





Les presomptifs armes Šubić a Šibenik. F. Radić . . ... . 
Reliquiares do Saint-Etienne roi d'Ilongrie a Dubrovnik Raguse). (Avee 
illustr,) Par Vid Vuletić-Vukasović . . . . : jole 6 g kosi 
()uclques oruements metalliques dos ceintures, des eourroies des eperons 
ć des autres liens des habillements chez les anciens Uroates (Avece plusieurs 
illustr.) KF. Radić... .. 0. boo a Si Boo o i E S 


i. Sur les anciens monuments sćpulerales eroates appellćes stećci. Par Vabbe 


Pierre Kaer , x Ao di o >. 8. dok : ko ooo 
Ielises de moyen-ago a Ston. (Avec plusicurs lizures.) (Fin.) F. Nadie . . 
| čelise de S. George A Žestinj et la famille ancienne-erouto Crnota. 
Avec iHustr.) Par Vabbć Pierre Kaer . . 4.4.4 E 
|čelise de S. Goorge a Ponikve sur la presquwile de Pelješac (Sabbion- 
celo.) (Avec ilustr.) P2IRUdIO, Sea kg 44 koba E“ 
Iotonde de la Sninte Vierge de Planitsa_ sur Vile Lissa. (Avec illustr.) 
M: Mandić 4 oo a 4 s $ me ha sa: ja a i. 08 ž hoda g 
\tapport sur Vactivitć do la ,Socičtć archćologique eroate* de Knin en 
ečnčral, et en_puticulier_ sur les antiquitćs chrćtioennes jusiju' a presont 
decouvortea et publićes en Dalmatic (moins celle do Salona), en Bosnic- 
IIcrzčegovina, en Croatie, Slavosnie et dans VIstrie. (Fin.) F. Radić . 


Notes diverses. La Redaction . . E : : oda a s 
Bibliographie. La Redaction , . . .. o DE os 
itapport sur Vonzieme sćnnec genčralo de la _Socićte arehćologique eroate“ 
ilo Knin e e S * e CJ e s CJ . . a e e . e a» «€ e . e o * CI e e 


Liste des membres do la ,Socićte arehćologique eroate“ de Knin pondant 
no i. 








Inhalt 


des IV. Jahrganges der Zeitsehrift ,,Starohrvatska Prosvjeta“. 


9. 
10. 
11. 


No. III—I1V. 


---— <. 


. Lanzenspitzen und Kricgskolben des ,Ersten Museums kroatiseher Alter 


thiimer* zu Knin. (Mit Figuren.) F. Radić : 


. luschrift welehe den Pribimorius, Statthalter deu kroatišeheni Ki nits pA vo- 


nimir_erwihnt. (Mit Figuren.) Die Redaecetion 


. Ueber_Dobronja, einem kroatiseh-bizantinischem Prinzen. Dušan von Pre- 


radovic 


. Plattenformige Kapitlo aus don Mittolsiulen 1 von i den Doppolfensteri rm der 


alt- kroatischen Gloekenthiirme. (Mit Figuren.) F. Radić . . 


. Uceber die stećci genannten alt-kroatischen Grabplatten. Vom Priester 
p 


Peter Kaer 


: IBlumenstrauss-Ahnlic ho Stein- Akr Storia aus don Ritaća doe alt- krči tise ho 11 


Basilika der Mutter Gottes zu Biskupija bei Knin. (Mit Figur.) F. Itudić 


. Boricht tiber die Thitigkeit des ,Kroatischen Alterthum-Vereins“ zu Knin 
im Allgemcinen, und insbesondere liber die bisher entdeekten und ver 


oftentlichten christlichen Altherthlimer in Dalmatien (ausser Salona), Bosnien 
Herzegovina, Kroatien, Slavonien und Istrien. (Fortsetzung.) F. Madić . 


. Verschiedene Nachrichten. Dio Redaection  . sai S 


. Bibliographie. Die Redaetion  . . : boa 
. Bericht der Direction des ,Kroatischen A iterthumvetćina za Knin“ diber 


die Vereinsthitigkcit und die Fortschritto_ wiihrend des letzten Hallijulires. 


. Dritte_ Art der alt-kroatisehen Sporen. (Mit Figur.) F. Radić 
. Ein Paar Sporen aus Bratiškovci bei Seardona. F. Radić . Sla 
. Bruchstiick eines alt-kroatisehen Pluteus-Platte in der Kirehe der IIcil. 


Klara zu Kotor. (Mit Figur.) A. Rossi 


. Uebor die stećci genannten alt-krontisehen Grabplatton. Von Priester 


Peter _ Kaer 


. Bruchstiick eines alt. kridtiseken kirehlieheti iSteintrnamićnića zu Tivat 


(Teodo) in der Boka-Kotorska. (Mit Figur.) A. Rossi 


. Mittelalterliche Kirehen zu Ston. (Mit Figuren.) F. Radić . "rv 
. Die diltesten zwei erhaltenon Kirehen in Ragusa. (Mit Figuren.) F. Itulic 
. Bericht iiber die Thitigkeit des ,Kroatischen Alterthumvercins“ zu Kuiu 
im Allgemeinen, und insbesondere iiber die bisher entdeekten und ver 
dffentlichten christlichen Altherthiimer in Dalmatien (Salona ausgesehlossen ), 


Bosnien-Herzegovina, Kroatien, Slavonien und Istrien. (Fortsetzuns.) F. 
Radić . . . | 
Versehiedene Nashirieht&i; Dio Redaction. 

Bibliographie. Die Redaetion 


Bericht der Direktion des ,Kroatise fiča Alien anisirćinat zu Knin iilicr 


die Vereinsthitigkeit und den Fortsehritt wihrend des letzten Hnllbjalires 


1. Architektonische nnd epigraphische Bruchstiieke im kroatiseh-byzantiniselen 


Style aus der Mutter Gottes-Kirche za Gradaz boi Drniš. (Mit Fisuren 
F. Radić 


schon entdeckten bisehiflichen Basilika der Heiligen Marie zu Biskupija vi 
Knin. (Mit Figuren.) Pater Alois Marun . ho Dje Tr 


IB 


NI 


ol100 


Li4 


z ' liti 
. Ueber die interegdartestehi SiEERGttan Griiber auf der: Grabstille ler 


113 


. Das vermeintliche Wappen đer Herzogsfamilie Subić zu Šibenik. F. Radić 
. Reliquienhalter des ungarischen heiligen Kčniga Stephan zu Dubrovnik 
. 1217 
. Einige Stuieke von Mettalschmuck, aus den Giirteln, Sporen-Riemen und 


(Ragusa). (Mit 1 Figur.) Vid Vuletić-Vukasović . 


anderen der alt-kroatisehen Tracht gehčrigen Leđer- und Leinbandern. 


Boite 
119 





(Mit Figuren.) F. Radić. . . 130 
. Veber die stećci genannten alt kroatischen. Grabplatten. Vom Priester | 
Peter Ka&er—————. a e e . . . 135 | 
. Mittelalterliche Kirchen zu Ston. (Ende.) (Mit. F iguren.) F. Radić . . . . 140 | 
. Die Kirche des heiligen Georg zu Žestinje und das alt-kroatisehe Gesehlecht | 
Crnota. (Mit 1 Abbildfing.) Geschr. vom Priester Pet. Kaer. . . .. 146 | 
. Die Kirehe des heiligen Georg zu Ponikve auf der Halbinsel Pelješac | 
(Sabbioncello.) (Mit Abbildungen.) F. Radić. . . . 152 | 
. Die runde Mutter Gottes-Kirehe von Planitsa auf der Insel Lissa (Mit | 
Abbildungen.) F. Radić. . .. . 154 | 
. Bericht iiber die Thatigkeit des Kr oatisehen Alterthumvereins“ zu Knin 
im Allgemeinen, und insbegondere tiber_ die bisher entdeckten und ver- , 
« offentlichten christlichen Altherthiimer in Dalmatien (aussor Salona), Bosnien- 
Horzegovina, Kroatien, Slavonien und Istrien (Ende.) F. Radić . 157 
2. Verschicdene Nachrichten. Dio Redaction o . . 175 
. Bibiographie. Die Redaetion . . .. 176 
. Bericht tiber dio XI. Hauptversammlung “des ,Kroatigehen Alterthumvereins“ 
zu Knin... . 182 
. Verzeichniss der: Mitglieder des ,Kroatisehen  Alterthumvereins“ zu Knin 
wšhrend des Jahrganges 1898. 189 





Indice 


del contenuto dell' Annata IV. del periodico ,,Starohrvatska Prosvjeta“. 


No. I. 1. 


No. IL 


No. HI—IV. 1. 


Pagina 
Le lancie e le mazze del ,Primo musco di antichita croato“ a Knin. 
(Con figure.) F. Radić . . .. MEA 


2, Iseriziono che ricorda Pribimiro vicario dol re 'eroato Zvonimiro. (Con illu- 


strazioni.) La Redazione . . s 42 


. Aleuni cenni intorno a Dobronja principe bisantino- croato. Dušan do Pro- 


radovič . . . . 16 


. Capitelli piastriformi delle colonnette mediane delle bifore di 'antichi. cam- 


panili eroati. (Con figure.) F. Radić... 21 


. Dogli antichi massi sepolerali eroati denominati stećci. Per Vabbate 


Pietro Kaer . .. 21 


. Aeroterio pineiforme ritrovato tra le rovine > doll! antica basilica croata. di 


S. Maria in Biskupija presso Kovin. (Con figura.) F. Radić. . . 34 


. Relazione sull'attivita della ,Societa archeologica croata di Knin“ in go- 


nerale, ed in particolare dello antichita cristiane sino ad ora scoperte e 
pubblicata in Dalmazia (eecettuata Salona), Bosnia-Erzegovina, Croazia, 
Slavonia e nell' Istria. F. Radić , . ,. . 2 4 a. 37 


. Notizie varie. La Redazione . . . 214 4. 483 
. Bibliografia. La Redazione_. . . 46 
. Nelazione della Direzione della ,Societa archeologica croata di Knin“ sul- 


Vattivita ed il progresso della gocieta durante V'ultimo semestre . . . . 49 


. Un terzo tipo di speroni antico-eroati. (Con figura.) F. Radić .  . . DT 
. Un pajo di speroni da Bratiškovci presso Scardona. F. Radić . . . . 59 
. Frammento d'un pluteo appartenente a cancelli presbiteriali d'un' antica 


chiesa croata, rinvenuto nella chiesa di Santa Chiara a Cattaro. (Con 
ilustr.) A. Rossi narnara s. A Gi: 5 "60 


. Degli antiehi massi sepolerali eroati denominati stećci. Per Vabbate 


Pietro Kaer_ . .. 62 


. Frammento d'un pilastrino appartemente : a cancelli presbiteriali d'un! antica 


chiesa croata a Teodo nelle Bocche di Cattaro. (Con illustr.) A. Rossi . 69 


. Chiese međioevali a Stagno. (Con diverse figure.) F. Radic . . 70 


Le due chiese pil antiche tuttora conservato a Ragusa. ja diverse sure.) 
F. Radić. . . 82 


. Relazione sull' attivita della _Boeieta archeologica croata“ di Knin in ge- 


nerale, ed in particolare delle untichita cristiane sino ad ora scoperte e 
pubblicate in Dalmazia (eecettuata Salona), Bosnia-Erzegovina, Croazia, 
Slavonia e nel! Istria. F. Radić . . . . 4 444... 86 


. Notizie varie. La Redazione . . . . 44. 96 
. Bibliografia. La Redazione . . 4.4204. <. . 100 
. Relazione della Direzione della ,Societa archeologica croata“ di Knin 


sull'attivita ed il progresso della societa stessa durante V'ultimo semestre 104 
Frammenti ornamentali architettonici ed epigrafici di stile croato-bisantino 
dalla chiesa della Beata Vergine di Gradaz presso Drniš. (Con diverse 
figure.) F. Radić... . 107 


. Dei pit interessanti sepoleri antichi croati nel cimitero della basilica. di 


8. Maria gia scoperta a obije presso Knin. (Con diverse figure.) 
P. Luigi Marun. ... kb Bu. bo MJE diodio 06. 2, E. Gare BB 


=» 


JI presunto stemma di casa Šubić a Sebenico. F. Radić 


. Reliquiari di S. Stefano re d'Ungheria a Ragusa. (on figura. ) vi Vid Vuletić- 


Vukasović... 


. Aleuni ornamenti metallici di cinture, di correggie di speroni e di altri 


legacci dei vestimenti degli antichi Uroati. (Con diverse figure.) F. Radić 


. Degli antichi massi sepolerali eroati denominati stećci. Per Vabbate Pietro 


Kaer 


. Chiese međioevali a \ Stagno. (Con divorse figure.) Fine.) F, Radić 
. La chiosa di S. Giorgio a Zastinj presso Castel-Vecehio e Vantica famiglia 


croata Crnota. Per Vabbate Pietro Kaer. (Con fac-simile) . 


. La chiesa di S. Giorgio a Ponikve sulla penisola di Sabbioncello. (Con 


figure.) F. Radić 


. Chiesa rotonda. della Beata. Vergine di Planizza. sul igola di Lissa. 


. (Con figure.) F. Radić. 


bi 
te 
e 


. Relazione sull'attivita della ,Nocieta areheologica“ di Knin in generale, 


cd in particolare delle antichita eristiane sino ad ora scoperte e pubbli- 
cate in Dalmazia. (ad eccezione di Salona),. Bosnia-Erzegovina, Croazia, 
Slavonia ed in Istria. (Fine.) F. Radić . . 


. Notizie varie. La Redazione 
. Bibliografia. La Redazione 


Relazione doll' XI. Congresso generale della. Bocieta archeologica“ di Knin. 
. Elenco dei membri della ,Societa are heologica“ di Knin nel" anuata 1898. 





. 157 


175 
176 
182 
189 














SADRŽAJ. 
(Sommaire.) 
Boj pa nai vra od bero. opise“ 
af nn Taoa asa pab veca oba slog (Aa o 


| 


nadatupine sa srednjih stupčića dvostrukih prozora (bifori) starohrvatskih zvonika, 
“a stikama). F Radić. 
pemon moa. vora Ze rosna te osa Sa EE 
illustr.j Bo Rudić 3 
stućeima. Piše pop Petar Kaer. 


sa razvalina starohrvatske bazilike 8. Marije a Biskupiji kod Knina. (Be 


i 
dg 
ia 
E 
la 
za 
di 


 enjre lex dibri de Vancienne basliujue croate da S. Marie a Biskujriju 
ilustr.) F. Radić. sia 
tukog. starinarakog druživa u Kninu m obće, a vapose 0 kršćanskim: Bdbik 
wnim | objelođanjenim u Dalmaciji, osim Bolina, Bosni-Hercegovini, 
ki Istri, (Nastavak; F. Radić, 
aoliviić de la ,\ocićtć archeologique oroute de Knin“ en general, el en particulier 
mitćs chrćtiennes juspča prenent dćcouverte“ et publićes en Dulmatie fmorns čelleš 
en Bomie+Herićgovinu, en Oroutie, Slarome et dana VPIstrie. Fo Hadić 2 


a 


Sur les 
>. Kitnjast 
slikom.) 
e 


Hi H 

g 

ji 
mI 


hi 


lih Izvještaj Dpntshadfita Hrvatskog starinarakog dražtva u Kninu o dražtvenom radu i napredku 


tle la Direction de lu ,Socićtć archčologigue croate de Knin“ sur Vastivite et le prep 
de la nocičtć pendant la semestre dernier 





Di AnUANNA TOKA PDtobIA, 


GLASILO 





HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽIVA U KNINU 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


TEORETIČNI UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA III. 





U KNINU 1897. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 


Suradnici časopisa ,Starohrvatska Prosvjeta“ 
kroz god. 1897. 


1. Marun 0. Luigj, Franovac u Kninu. 
2, Radić Frano, učitelj tehničkog tečaja u Korčuli. 


3. Vuletić-Vukasović Vid, privremeni nadučitelj c. kr. ženskog učiteljišta u 


Dubrovniku. 


4, + Zlatović O. Sljepan, Franovac, exprovincijal. 





s sni A emo PATETIKE > -— o -—- rm 














“ NUJAOZOUN foxgifrod fogala n nuowis n sjueuira "S BAJ4O“ NJUeiIg spudjad #foy 
“ETAPI, 


051687 '2148 "$—€ "a8 “III POĐ ,MefASOgda (OXSTEAJUOKIS“ N IČUSISNI 


Tablica, 
Koja pripada članku ,,Crkva S. Klimenta u Sitnomu u bivšoj poljičkoj kneževini“, tiskanom u ,,Starohrvatskoj Prosvjeti“ God. III, Br. 8—4, ste. 188—149, 


=== m Sr 
= = - - 


——— = xa 








_ = . re = M sija “a a > a o ee sm “. Auta i 4000000500. 9 ll ij 





Badržaj ,starohrvatske Prosvjete“ 


Glasila Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu. 


God. lil. — 1897. 


Strana 
Br, 1. 1. Dvie nadpisne uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru. Sa slikama. 
Fr.Duig) Marun. . <a a a6 a a a a aaa 
2. Topografičke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji. Nastavak. 
Iz ostavštine O. Stjepana Zlatovića . . . (0... 
3. Razvaline crkve 8. Stjepana u Dubrovniku. Sa slikama. Frano Radić . 14 
4. Sredovječni natpisi. Vid Vuletić-Vukagović . .... 28 
9. Mrtvački ostanci iz triju starohrvatskih grobova uz ruševine biskupske 
bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Sa slikama. Frano Radić. 31 
6. Izvješće o radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u obće. a napose 0 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
osim Solina, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. Nastavak. 
Frano Radić. . .. 4.0... MA de dve AT S m re 39 
7. Razne viesti. Uredništvo . . . 1.0. 41 
8. Bibliografija. Uredništvo . . . .. 44 
J. Izvještaj upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o 
družtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Upraviteljstvo 48 
Br. IL. 1. Ulomci s jedanaest tegurija otarskih ciborija i jednog vratnog okvira 
starohrvatske bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Sa slikama. 
NEENO. Badići 06) i a ar Ta S E e dO e E o i A, BA 51 
2. Topografičke crtice o starohrvatskim žapanijama u Dalmaciji. Nastavak. 
Iz ostavštine O. Stjepana Zlatovića . . . 60 
3. O benediktinskomu samostanu i crkvi SS. Kuzme i Damjana u Tkonu 
na otoku Pašmanu. Sa slikama. F. Radić . —. 0.0 64 
4. Sredovječni natpisi. Vid Vuletić- Vukasović . . . 4... 14 
Đ. Arkeologički prilozi o religiji poganskih Hrvata. Sa slikama. Fr. Lug) 
| (o sj a a e e 18 
G. Izvješće o radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u obće, a “napose o 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
. Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. Nastavak. 
11 (Vue sm ra kem ar mn re rr e 84 
(16 kino vesti“. Uredništvo: a dlaka o 6 od oi ia O A E 88 
8. Bibliografija. Uredništvo . . . .. 44.4. 92 
9. Izvještaj upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o 
družtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Upraviteljstvo . 95 
Br. ILilV. 1. Mrtvački prilozi nadjeni u starohrvatskim grobovima u Koljanim kod 
Vrlike. Sa slikama. Fr. Radić. . . 99 
2. Topografičke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji. Svršetak. 
Iz ostavštine O. Stjepana Zlatovića . . . 40.40. . 110 
3. Vrhovi starohrvatskih strjelica u ,Prvom Muzeju hrvatskih o 
u Kninu. Sa 22 slike. Fr. Radić. . . 1.0.0... . 114 
4. Starohrvatske bojne sjekire ,Prvoga Muzeja hrvatskih spomenika“ u 
Kninu. Sa slikama. Fr. Radić... .. m... . .1l24 


5. Sredovječni natpisi. Vid Vuletić- Vukasović 
6. Crkva Sv. Klimenta u Sitnomu a bivšoj poljičkoj kneževini. Sa 5 slika. 
Fr. Radić nn: 138 
1. Arkeologički prilozi o religiji poganskih Hrvata. Sa slikama. Fr. Luigj 
Marun! . . . 141 
8. Izvješće o radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu u obće, a 
napose o kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u 
Dalmaciji, osim Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 
Nastavak. F. Radić . . . . 4. 145 
9. Razne viesti. Uredništvo . —. . 1. 152 
10. Bibliografija. Uredništvo . . . . +... 157 
11. Izvještaj upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o 
družtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec. Upraviteljstvo . . 163 
12. Izvješće X. glavne skupštine Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu. 
Upraviteljstvo . . . 0.0. 166. 
13. Imenik članova Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu kroz g. 1897. . 181 


1 U tom su članku pogrešno poredane slike. Na str. 141 slika stavljena pod C. ,,Sevid Vaćanski“ 
ide pod D. ,Sutvid Živogoštski“ i to Da str. 142. 








DANORVA ONA PRUONUGIA 


GLASILO 


HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


TEORETIČNI UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GOD. IV. Br. I. 





U KNINU 1898. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 


DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 





Bojna koplja i topuzi ili buzdohani ,,Prvoga muzeja hrvatskih 
spomenika“ u Kninu. 


(Sa slikama.) 


KI spomenika“ u Kninu, a nadjeni su kroz ovo zadnjih osam godinii, 
fat “S niesu na žalost svi izkopani na poznatim nalazištima, niti je ijedan 
> u grobovima, iz kojih bi se, po ostalim predmetima, moglo većom 
točnosti odrediti njihovo doba, nego jih većina potiče sa nepoznatih nala- 
zišta kninske i skradinske krajine. Koplja su svakolika gvozdena, a takova 
su i dva buzdohana ; ostali su buzdohami bronzani. 








_ 4 — 


Koplja. 


Br. 1.! Ukupna duljina 46:9 em. Tulac do vrata dug 11 cm., ušće 
mu je u premjeru široko 3 cm. Najveća širina oštrice 6'5 cm. Sve je po- 
kvareno debelom hrdjom, te mu je i vrh prelomljen. Radi hrdje ne može 
se razabrati kakva bijaše površina oštrice. U tulcu su iztrunuti ostanci dr- 
venog kopljišta. Oblikom se približuje kopljima iz rimskoga doba. 

Br. 2. Ukupna duljina 39:5 em. Najveća širina oštrice 8 cm. Nadjeno 
je u blatu, u rieci Krki, niže Knina. Hrdja ga je posve pokvarila, tako da 
mu je površina pokrivena ne samo hrdjom nego i zemljom pomiešanom 
s hrdjom. Dobro mu je oskočeno rebro po sriedi svake strane oštrice. U 
tulcu je, osjem debele hrdje, još i iztrunuti kraj kopljišta. I ovo je koplje 
po svoj prilici iz prvih kršćanskih doba. 

Sliedećih šest kopalja i jedna sulica (Br. 9.) su slučajno nadjeni. Svojim 
oblikom naliče kopljima i sulicama ili džilitima iz XI. i XII. vieka, izko- 
panim sa gomila južnoga Priladožja i petrogradske gubernije u Rusiji.? 

Br. 3. Ukupna duljina 32:5 cm. Tulac dug 10:8 em. Dubok 9 cm. 
Vrh okrnut. Tulac je pri ušću razkrečen i okrnut, a imao je šupljeg otvora 
3 cm. u premjeru. S gornje i dolnje strane tulca, 7 mm. daleko od ušća, po 
rupa za klince za utvrdjivanje na kopljištu. Premjer u vratu koplja 2 em., 
širina pri dnu oštrice 56'7 cm. S jedne i druge strane je zatupljeno sječivo 
oštrice. Hrdja mu je tek malo zahvatila površinu. 


Br. 4. Ukupna duljina 50:6 em. Šiljak mu je zeru odkinut 'Tulac dug 
10:9 cm., dubok 9:7 em. Premjer šupljeg ušća tulca 3 em., debljina strana 
15—2 mm. Presjek oštrice ima oblik produljene kose četvorine. Širina pri 
dnu oštrice 5:1 em., debljina po sriedi 1:5 cm. Sječiva upravna. Hrdja ga 
je malo pokvarila. S pobočnih strana tulca su rupe od 4 mm. u premjeru 
za klince za pritvrdjivanje na kopljištu, i to ne daleko od ušća. To je naj- 
veće sredovječno koplje našega muzeja, te je iste veličine kao i velika spo- 
menuta koplja nadjena u Rusiji. 


Br. 5. Ukupna duljina 31:8 cm. Čunjasti tulac dug 11:5 cm., dubok 
8'7 cm. Ušće u otvoru široko 16 cm., debelo 1:5 mm. Ne ima udebljana 
rebra, pa ni tupa brida na sredini oštrice, nego je ona samo zaobljeno 
deblja po sriedi, te ima presjek u obliku leće. Najveća širina bodke 4:5 em. 
Vrh je ponešto udebljan i pretvoren u dugoljast četverostran šiljnik. Tulac 
je u sredini svoje duljine hrdjom tako žestoko pokvaren, da ga se je komad 
okrnulo. Oštrica nije mnogo pokvarena. Od dobra je svietla čelika. Pri ušću 
je jedna sama rupica za klinčić. Pri dnu završuje oštrica zavijenim crtama. 





! Brojevi, pod kojima se opisuju pojedini predmeti, jesu oni isti, koji se nalaze kod dotičnih slika. 
* H. E. Bpaugeu6yprk — ,Kyprašsi wwiaro IIpssapgomes“ u ,Marepnaser uo apxreoa. Poccii“ H. 
18. Ta6. XI. ca. 6, 7, s ,Kyprasu C.-Ilerep6ypekoii ryćepnin“ m , Mar, no apxeoa. Poce.“ H. 20. Ta6. XVIII. 





nj Li a 


--- a = >> > — 


Nj an 


Br. 7. Ukupna duljina 33. cm. Tulac dug 10:2 cm., dubok 8:3 em. 
Otvor ušća ima 1:5 cm. u premjeru. S gornje strane tulca 11 mm. daleko 
od ruba je rupica za klinac za utvrdjenje na kopljištu. Udarcem je oštrica 
nešto zavijena. Ima s jedne i s druge strane po poluvaljkasto iztaknuto rebro 
3 mm. široko. Najveća širina oštrice 3:6 em. Hrdjom je dosta pokvareno. 

Br. 8. Ukupna duljina 28:6 em. Tulac sada pritučen bit će bio istih 
protega kao i opisana koplja br. 5 i 7, samo što je u vratu pačetvorna pre- 
sjeka duga 15 mm., šir. 7 mm. Tulca ostaje 7:5 em. duljine. Najveća ši- 
rina oštrice iznosi 4 cm. Tup brid s obiju strana oštrice. Vrh je završivao u 
čvrst četverostran šiljak. Hrdja ga je ponešto pokvarila, ali još više poraba. 

Br. 9. Dalit. Ukupna duljina 16:1 em. Tulac dug 7:6 cm., čunjast. 
Ušće u otvoru ima premjer od 2:6 cm., strane mu debele 1 mm., dubok 


65 em., čunjasto-šupalj. Oštrica od dna do kraja svuda izrazito koso-če- 


omar —— s —— gr e 


tvorna presjeka; najveća joj širina 1:7 cm. S jedne strane na tulcu rupica 
za klinac za utvrdjivanje na kopljištu. Veoma je pokvaren hrdjom, a tulac 
dapače probiven i sgnječen. 

Br. 10. Ukupna duljina 20 em. Mjesto tulca ima draču za nasadjivanje 
na kopljište. Oštrica je s jedne strane ravna, s druge na tup brid poput 
spljoštena krova, tako da u presjeku prikazuje tupokutan istokračan trokut. 
Drača ili nasad je dug 6:2 cm. Najveća širina oštrice 2:7 cm. Površina mu 
je hrdjom dosta pokvarena. — Lašnje je da ovo oružje bude striela sa 
dračom za nasadjivanje, kakvih je više nadjeno u gomilama petrogradske 
gubernije u Rusiji,! nego li koplje. 

Br. 12. Ukupna duljina 18:8 em. Izmedju oštrice i tulca stoji spljo- 
šleno puce šir. 2:2 em. Tulac dug 6:1 cm., dubok 5 cm., premjer ušća mu 
14 cm. Rub tulčeva ušća udarcima unutra zavraćen i razdrt hrdjom i 
udarcima. Oštrica je bolje sačuvana: najveća joj širina 2:7 em. 

Dr. Rački? broji izmedju oružja starih Hrvata i koplje (lancea), koje 
je spomenuto u staro-hrvatskim izpravama prije XII. stoljeća. Broji ga i 
prof. Smičiklas“ skupa sa sulicom. 

Stari sjeverni Slaveni pri obalama baltičkoga movra bijahu takodjer 
naoružani kopljem.“ Isti naziv koplje zajednički svim Slavenima dokazuje, 
da su Slaveni još u svojoj pradomovini poznavali i rabili to oružje. Koplje 
se često nahodi urezano u ruci konjanika na staro-hrvatskim stećcima. Ono 
je od davnih doba bilo kod Hrvata idealnim mjerilom, po kojemu se je 
kazivalo a još se kaže, da je sunce od iztoka poskočilo za jedno ili za dva 
koplja. Ime koplje za držak barjaka dolazi otuda, što su koplja od XI. do 
XIII. vieka bila izpod oštrice obskrbljena zastavicom, kao što se vidi ure- 
=: Sp. dj. Tab. XVIII. br. 1, 4, 5 i 28. 

1 Nutrnje stanje Hrvatske“ str. 49. 


* Povjest Hrvatske I. str. 122. 
(F.A. K. v. Specht. Geschichte der Waffen Bd. I. str. 808. 


a“ mje 


zano i na jednom stećku na staro-hrvatskom groblju oko crkve S. Luke 
na Uzdolju do Kosova polja kod Knina. 

Može se dakle najvećom vjerojatnosti uztvrditi, da su koplja opisana i 
naslikana pod brojevima 3, 4, 5, 7 i 12 starohrvatska. 


Topuzi, bati ili buzdohani. 
a) ud tuči. 


Bronzani buzdohani našega muzeja su uobće slični sploštenoj, šupljoj, 
provrćenoj kruglji, kojoj su na površini u tri reda nanizane tupe, masivne 
šiljaste bodljike. 

Br. 14. Visok 6 cm. Rupa za držalo sjedne strane ima u premjeru 
2:6 cm. s druge 2:3 em. Ima vrat uz jednu i drugu rupu: jedan je visok 
2 mm., drugi 4 mm. Debljina vratne cievi iznosi na jednom vratu 4 mm. 
na drugom 6 mm. Najveći premjer buzdohana je 8 cm. Ima po 8 bodljika 
u svakom redu. Srednjega su reda bodljike, visoke po 8 mm,, imaju oblik 
četverostranih šiljnika sa koso četvornom osnovicom, kojoj su stranice 
duge po 1:6 em. Osnovice bodljika razstavljene su medju sobom sa tri ure- 
zana, prugasta, uzporedna žljebića. Manje su bodljike u druga dva reda. 
Njihove su osnovice trokuti jednaki polovici osnovici velikih bodljika; dulji 
njihov pobočni brid, koji izlazi iz sredine visine buzdohana, istosmjeran je sa 
osovinom istoga, a druga dva kraća brida stoje okomito na površinu kruglje. 
Premjer buzdohana izmjeren na duljim bridovima malih bodljika iznosi 6:8 
cm. Buzdvnan teži 0:48 kg. 

Br. 16. Sačuvana su ga dva ulomka: na jednomu (br. 16.) je jedna tre- 
čina uz jednu rupu, a na drugom, manjem, ostale su tek dvie male bodljike 
pri istoj rupi i istom vratu kao na većem ulomku. Istoga je tipa i izradbe 
kao i br. 14, uz tu samu razliku, što ima u svakom redu 7 mjesto 8 bod- 
lika, 1 što su male izvanjske pobočne strane malih bodljika istosmjerne 
s osovinom topuza, a ne okomite na njegovu krugljastu površinu. Premjer 
rupe za držalo 2:3 em. Debljina valjasta vrata 2 mm., visina 9 mm. Teži 
12 dkg. Pocrnio je od dima. Nadjen je u Bjelini. 

By. 1/. Ulomak jednakog tipa, izradbe, poredanja i broja bodljika kao i 
br. 14. Ima ga sačuvana 2/,. Tek je zeru manji od br. 14, ali mu je taj 
ulomak puno bolje sačuvan, jer je primio svietlu zelenu patinu, dok je br. 
14 vrlo nagrizen hrdjom. Sačuvana su mu po tri šiljka svakoga reda. Jedan 
je vrat posve okrnut, a drugoga je preostala četvrtina, te je oblika kuso- 
čunjasta, Po tomu ulomku se najbolje razpoznaje nutrnja šuplja okruglost 
svih opisanih buzduhana. Stiene su mu debele od 2 do 3 mm. Teži 13 
dkg. Nadjen je u Bratiškovcima skradinske obćine. 

Br. 15. Sačuvana ga je četvrtina. Imao je na površini tri reda bodljika, 
u svakom redu njih po &. Bodljike srednjega reda jesu upravni četvero- 





_1_ 


strani šiljnici, malo pri vrhu zatupljeni, visoki po 2 em., kojima je osnovica 
četvorina sa stranicom dugom 2:2 em. Dvokutnica te četvorine duga je 2:8 
cm. i zahvaća skoro svu visinu jabuke. Bodljike dolnjega i gornjega reda 
su trostrani šiljnici, takove vrsti, da su jim vanjske strane odsječene oko- 
mito prama osovini buzdohana, a pričinjaju se kao polovice velikih bod- 
ljika, premđa su ponešto niže od njih. Sačuvan je ulomak jednoga vrata visok 
6 mm., valjkasta oblika. Šuplja nutrinja je bila takodjer krugljasta. Visok je 
44 cm. Teži 10 dkg. 


b) Gvozđeni. 


Br. 15. Spljošteno krugljast, te, poredanjem bodljika, veličinom i nu- 
trnjom krugljastom šupljinom, sličan prije opisanim od tuči. I on je, poput 
njih, trebalo da ima drveno držalo. Ima po pet bodljika u svakom redu. 
Srednje imaju oblik četverostranih, porabom zatupljenih i zakrivljenih, kuso- 
šiljnika. Manje bodljike, gornjega i dolnjega reda, su iste visine kao i velike, 
pa su zato oštrije, prema vrhu su pak čunjasto zaobljene. Visok je 46 cm. 
Najveći premjer 6'9 cm. Šupalj je i tanak. Ne ima niti je imao vrata pri 
rupi za držalo, koja je u premjeru široka 26 cm. Teži 27 dkg. Sačinjava 
kao prvi prelazni stupanj sa tučanih na gvozdene buzdohane. 

Br. 13. Ovaj je i vremenom i oblikom i savršenom tehničkom izradbom 
daleko odmaknuo od prijašnjegu, i zato treba pomisliti da je medju njima 
čitav niz drugih prelaznih oblika. 

Poput opisanih naših bronzanih ima sličnih buzdohana (Streitkolben) tek 
sedam komada u sviem mnogobrojnim njemačkim muzejima,! pa i od tih rek! 
bi da su dva komada nadjena u Italiji, a ostali u Njemačkoj. O njima Lin- 
denschmit kaže, da se broje medju riedke komade oružja i, premda ništa 
pobliže ne kaže o njihovoj dobi, rek' bi da jih pripisuje starim Germanima. 
Po imenu topuz, koje bi imalo poticati od istoga koriena staroslavenskoga 
kao česki i ruski topor (sjekira), hrvatsko toporiste i česki topitrko (držalo, 
toporište), razumije se, da je topuz takodjer oružje i starih Slavena, koje 
su Hrvati donieli u novu svoju južnu postojbinu. Znano je, da su ga po- 
znavali i baltički Slaveni.? Prelazom k gvozdenoj kulturi preobrazio se topuz 
i kod Hrvata u gvozdeni, koji je malo a malo mienjao svoj oblik, dok nije 
postigao onaj stepen usavršivanja, kako ga vidimo na našem topuzu br. 13. 
Na njemu je topuz i držalo od jednog samog komada kovana gvoždja. 
Držalo je valjasto, a topuz ima oblik debele kruške ili kapule. Da se umanji 
težina, a da bude oružje ipak dosta veliko i uporavljivo, držak je prošupljen, 
a topuzova kruška je piljkom jedanaest puta radijalno naokolo klinasto na- 
rezana do valjaste srčike, tako da se prikazuje kao sastavljena od iste sr- 


i Dr. L. Lindenschmit. Die Alterthiimer unserer heidnischen Vorzeit. 1. Bd. Heft. VIII. Taf. 2. 
No. 1-1. 
*F. A. K. v. Spechi. Nav. dj. I. str. 808. 


22/18) e 


čike, spojene sa jedanaest čvrstih klinastih pera, pri vanjskoj strani debelih 
po 6 mm., pri korienu po 3 mm. Pri gornjem i dolnjem kraju kruške je 
po vienac ukusnih zubaca izdjelanih na krajevima pojedinih pera. Ukupna 
duljina ovog buzdohana iznosi 40 cm., držak je dug 27:6 em. ; šupljina u 
njemu dopire do 35:7 em., a to znači, da je i srčika kruške probivena do 
2:5 em. daljine od dna. Premjer držka pri kraju 3:6 em., pri kruški 3 cm. 
Debljina stienA držka 1:5 mm. Premjer kruške 12 cm. Držak je uzduž raz- 
ciepan, a pri ušću mu je rupa, kroz koju je prolazio klinac za utvrdjivanje 
na drugi drveni držak, ili za vješanje, kako nam kaže narodna pjesma: 


»On buzdovan o unkašu nosi“. 


Teži 1'6 kg. Nadjen je medju starim domaćim gvoždjušinama u pri- 
vatnoj kući u Kninu. Pošto će medju ovakovim gvozdenim buzdohanima 
bit bili kod Srba i Hrvata najobičniji oni sa šest pera, zato nam se je u 
narodnoj pjesmi sačuvao njihov naziv sestoperac. Po sličnosti bi se naš 
buzdohan imao zvati jedanaestopercem. U ,,Riečniku“ jugosl. akad. nahodim 
(ad v.), da rieč buzdohan, dolazi ,od turskoga bozdogan od XVII. vijeka“. 
Na istom je mjestu iznešena narodna izreka: ,Ja mi njemu ostavljam šesto- 
pera buzdohana“, pa iz narodne pjesme stih : 


»Potegoše perne buzdohane“. 


Da je naš buzdohan kruški sličan potvrdjuje i narodui naziv ,buzdo- 
hanlija“' za ,neku krupnu krušku, koja se zove i batvaća“ po rieči bat 
za topuz. 

Kukuljević u razpravi ,Naši vladaoci i njihove krune“* piše: ,župan 
maćehar s velikim kraljevskim mačem krstašem“, po čemu se razumije, da 
je on tako tumačio rieč ,maceccharius“, kao da bi značila mačehar, po 
njegovu shvaćanju župan, koji je nosio vladaočev mač. 

Nu u Mučimirovoj izpravi izdanoj na Biaču dne 28. rujna 892. god. 
podpisani su prije ,Prisna maccechario iupano (testis)“, a niže ,Zelidrago, 
maccechario comitissae (testis).* Sad ,Maxuca“, ,mazuca“ znači toljaga, bat* 
i buzdovan i topuz, te je rieč maccecharius u sredovječnoj latinštini zamie - 
nila elaviger (batonoša) onda kad se je clava = toljaga pretvorila u mazz 
= topuz, dočim nahodimo na istoj spom. izpravi još armiger naziv za šti- 
tonošu, mjesto poznijega sćitnik, sćitonoša, scutarius, scutobaiulus u izpra- 
vama 11, v'eka iste hrvatske narodne dinastije. Dr. Rački u knjizi ,Nu- 
larnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća“ (str. 170.), gdje nabraja razne 
vrsti oružja starih Hrvata piše, da se ,u hrvatskih spomenicih do XII. vieka 


! Nav. riečnik a. v. 

“ Bad“ jugosl, akad. knj. LVIII. str. 49. 

* Rački: Doc. VII. str. 16. 

iD,. H, Oite: Archiol. Wodrterbuch IL Ausg. str. 128. 





Na, ESSE 


napominju: ,scutum (scutarius, scutobaiulus, hrv. ščitnik, ščitonoša), ensis, 
armiger, lancea, mazecha“, te na str. 320. istoga djela kaže: .oružje, koje 
se spominje u listinah, imenito štit, buzdovan, predmnieva i obrinike te 
vrsti“, A pošto se osamljena rieč ,mazecha“ nigdje ne nahodi u starim 
hrvatskim listinama, stalno je, da ju je dr. Rački izveo iz imenice ,macce 
charius“ sa navedenog mjesta i da ju je pravo tumačio, dočim vidimo da 
se je Kukuljević nehotice prevario. Maccecharius je dakle hrvatski batonoša, 
koji se je možda i fopuzarom zvao. Njega prof. Smičiklas zove ,buzdovanar“ 
t. j. župan s kraljevim buzdovanom“.! I on se dakle slaže s drom. Račkiem 
u tumačenju rieči ,maccecharius“. Na tom mjestu dodaje prof. Smič. o 
buzdovanu: ,Ovo je bilo oružje obično vitežko i nije bilo jedan od kraljevskih 
uresa. Čast pokazuje, da su kraljevi bili ljudi ratoborni, kako je i vrieme nji- 
hovo sa sobom donosilo“. 

Ovdje je mjesto da se ustavimo i da izpitujemo značenje visoke časti 
na kraljevskomu dvoru hrvatskomu, koja se je u XI. vieku nazivala imenom 
tepćija. Taj naziv dolazi u izpravama iz doba hrvatskih kraljeva narodne 
dinastije od god. 1059. do 1089., od Petra Krešimira do Stjepana II. 

Kukuljević u navedenoj razpravi? piše: ,Župan tepac i tepčica, kojega 
atributi nisu poznati“. Dr. Rački? kaže, da je ,iupanus palatinus“ u listi- 
nama IX. vieka kašnje ,,comes curialis“ (hrv. tepči). O tome palatinu ovako 
tumači prof. Smičiklas:* ,Njega usudjujemo se smatrati glavom svega dvora- 
ničtva Kada god. 892. prviput dolazi ime i čast njegova, vidjamo ga izmed 
svih na prvom mjestu. On iznad svih nosi častni naslov: ,župan dvora 
kraljeva“ (Comes curiae regiae). Njega smatramo za zamjenika kraljeva u 
najvažnijih poslovih uprave kraljevstva, kako to pokazuje i sam naslov, da 
je najme ,župan kraljeve kurije“, a kurija znamenuje i sabor prvaka kraljevstva 
i sabrani kraljev dvor i kraljevo sudište“. O tepćiji pak piše prof. Smičiklas :? 
»Napokon: tko je bio taj ,tepćija“, častnik veoma ugledan na dvoru i ka- 
kovu službu mogao je on obavljati, toga neznamo. Poslije nalazimo ovoga 
naziva dvoranika i na dvoru bosanskom, medju prvimi vojvodami i knezovi 
u pratnji kraljevoj“. 

Dr. Rački, na gori navedenom mjestu, odgovara Kukuljeviću i Smiči- 
klasu na pitanje tko je bio taj tepčija?t On kaže naime, da je bio ,iupanus 
palatinus“ u listinama IX. vieka ,kašnje ,comes curialis“ (hrv. tepči)“. 

Nastojat ću da dalje razvijam ovo tumačenje naših slavnih povjestni- 
čara. Kažem li od prve, da je ,tepćija“ u listinama XI. vieka ono, što je 
bio .,maccecharius“ u izpravi IX., odmah će ovo pitanje primiti novu svjetlost, 





! Povj. Hrv. I. str. 273. 

1 Rad“ knj. LVIII. str. 49. 
š* Nutr. st. Hrv. str. B4. 

€ Nav. dj. 272. 

* Nav. dj. 274. 


ae 


koja će ga razjasniti, ali će mnogi i posumnjati u moju tvrdnju, pa me evo 
na potanje obrazloženje. U Mučimirovoj izpravi je palatin prva dvorska čast, 
te ju obnosi župan Budimir, dočim čast topuzara (maccecharius) obnaša 
druga osoba t. j. župan Prizna. Tu je i Zeliđrag župan kneginjin. Prof. Smi- 
čiklas, dakle, koji kaže da je buzdovanar (maccecharius) ,t. j. župan s kra- 
ljevim buzdovanom“, a nezna koju je čast obnašao tepčija, nije točno kazao 
»S kraljevim“, jer je Mutimir _duz t. j. vojvoda ili knez, a ne kralj, pa se 
takova čast, po njegovu shvaćanju, nebi smjela protezati i na kraljeve hr- 
vatske, jer u poznatim njihovim izpravama nigdje ne dolazi naziv ,macce- 
charius;“ dočim je točno njegovo kazivanje kad se uzme, kako ja razumijem, 
da je tepćija kraljevskih izprava ono isto, što i topuzar ili buzdovanar (mac- 
cecharius) Mučimirove. Kao što je u Mučimirovoj izpravi spomenut topuzar 
vojvodin i topuzar kneginjin, tako se nahodi u izpravi kralja Stjepana II. 
god, 1088.—89.) izdatoj kod Šibenika,! podpisan kao svjedok pred sviem 
županima Ljubomir tepčija, a nakon župan4 ,Tolemir tepkica“ ili tepčica, 
pa ništa lašnje nego da su Ljubomir kraljev, a Tolemir kraljičin topuzar, 
kao što su oni na Mučimirovoj izpravi. Rieč tepčija pak lako da bude bio 
prvobitan oblik današnje moguće kovanice topuzar, ili kakve njoj slične. Mislim 
takodjer, da je topuz bio posve lako jedan od kraljevskih uresa, baš zato, 
što je obstojala čast topuzara i što su ondašnji vladaoci nosili u boj topuz. 
Ratoborni friulski, vojvoda Ratkis (g. 738.) u bitci sa Slovencima u Kranjskoj 
iznenada obkoljen od neprijatelja, ne imajuć kada dohvatit se koplja u ko- 
pljonoše, udari topuzom prvoga koji mu dodje na susret i sastavi ga crnom 
zemljom (eum qui primus ei occurrit clav4, quam manu gestabat percutiens 
ejus vitam extinxit.? 

Naša narodna pjesma daje Kraljeviću Marku vazda u ruke buzdovan, 
kao njegovo poglavito oružje, te pjeva n, p. u pjesmi o Marku i vili: 


»Kad se vila vidje u nevolji, 
Prnu jadna nebu pod oblake, 
Poteže se buzdovanom Marko, 
Belu vilu med pleći udari, 

Obori je na zemljicu čarnu, 

Pak je stade biti buzdohanom 
Prevrće je s desne na lievu 

Pak je bije šestoperom zlatnim“ 5 


Još mi je opaziti, da se dostojanstvo palatna spominje jedino u 
Mučimirovoj izpravi, dok je u kraljevskim izpravama to dostojanstvo  pre- 
tvoreno u ono ,župana dvora kraljeva“, kao što je to bio Boleslav, koji se 


! Rački: Doc. VII. str. 149. 
8 Paulus Diaconus VI. bi. 
3 Po prof. Bmič. Povj. Hrv. I. str. 124. 





<. dt. 


za kralja Petra Krešimira u isto doba zove i tepčija,! pa se može zaključiti, 
da je u to vrieme dostojanstvo kraljevskog topuzara bilo spojeno s onim žu- 
pana dvora kraljevskoga u jednu te istu osobu, koja je obnašala iza kralja 
i prvu sudačku čast. Tako vidimo Dominika tepčiju, gdje u vrieme kralja Zvo- 
nimira, u gradu Ninu* i pred samim kraljem kao svjedokom, izdaje osudu 
protiv bribirskog župana Strežinje. 

U Korčuli, o SS. Ćirilu i Metodu 1898. 


F. Radić. 


! Rački: Doc. VII, str. 62. 
2 Rački: Doc. VII. str. 164. 





Nadpis koji spominje Pribimira, namjestnika kralja Zvonimira. 
(Sa slikom.) 


adi njihove znamenitosti, donašamo ovdje, po fotografskom snimku, viernu slikn 
dvaju ulomaka nadpisa, koji spominje Pribimira, urezana na dva ulomka 
ploče s dolnje strane obrubljene štapom. Prvi je ulomak izkopan blizu ruše- 
vina starohrvatske bazilike S. Bartula na Kapitulu kod Knina 25 m. daleko 
od pročelja dne 6/VIIL. 1886., drugi na istom mjestu kašnje Prvi je ulomak dug 38 cm., 
drugi 27 cm., prvi širok 29 em., drugi 33 em., obadva su debela po 13 em. O prvom 
je ulomku (sa slikom) pisao prag. prof. Bulić u knjizi »Hrvatski spomenici« (str. 30 —32.) 
misleć da se nadpis odnosi na kakva Pribinu ovako: 

Težko je opredieliti dobu ovoga ulomka po paleografičnim sudilim, koji barem za 
nas niesu toliko izvjestni, a nikakve kronologične oznake ne ima, po kojoj bi se mogli 
ravnati. Dvojimo, to jest, spada li ulomak devetomu ili jedanaestomu vieku. 


Evo za što nam se čini, da bi mogao ulomak stati u devetom vieku. Većina pi- 
smena nosi jako pravilni tip, pa i dotjerano izradjen, karlovinžke kapitale, bez primjese 
skoro ikakvog uncijalnog oblika. Razgodak je na dva mjesta sasma pravilno stavljen, po 
sredini redka, premda na jednom mjestu, gdje bi morao stati, izostavljen. Oblik pismena 
A, čiji se okomiti krakovi ne sastaju, nego su spojeni vodoravnom crtom, pojavljuju se 
najkašnje u desetom vieku, i to baš iznimno.! 

Paleografična sudila, koja nas pak nagone da zaključimo, -da radje ulomak spada 
u jedanesti, nego li u deveti viek, jesu tri. Prvo, nerazmjerje pismena ; drugo, mješanje 
kapitalnoga tipa sa minuskulom, dokaz nam minuskulno pisme 6.u drugoj rieči na prvoj 
crti, što se redovitn ne opaža za devetoga vieka,? i više uncijalnoga ili minuskulnoga 
oblika pismena h na početku prvoga redka ; treće, izticanje kiaroskura, t. |. simetrični i 
pravilni prelaz crta s debljine u tanjinu i na dočetku, što odaje refleksivnu umjetnost 
koja se u jedanestom vieku pojavljuje. 

Kojega spomenika jest čest naš ulomak? Ni u tom niesmo na izvjestnu; možda 
je čest nadgrobne ploče, a možda i koje sgrade, pripadajuće nutrini koje crkve, na p. 
pregrade pjevališta ili presbiterium-a, žrtvenika ili ambona, jer po debljini sudeći, mora 
da je bila obložna ploča. 

Pismena su razgovjetna, te jasno čitanje, tim više, što nema kratica; razgodak 
pravilan na dva mjesta po sredini drugoga redka, a u prvom iza prve rieči fali. 

Prva rieč po sebi je ciela HVNC. 

Druga nije ciela, razgovietno se čita PRIbI i još se naziru dva kraka petoga 
pismena N, te sigurno imamo PRIbIN. 

Prva rieč u drugom redku jasna ANNOS. 

. Druga rieč u drugom redku s razgodkom spreda i otrag * POST *> Za to razgo- 
vietan sav ulomak: 





! Deux Religieux etc., 0. 6. T. II. PL. XXI. 
2 Du Vaines-Bonetty, 0. 6. I., p. 6183 sq. 





zd i 
. HVNC PRIBIN .... 


ano * ANNOS *: POST *..... 
A popuniv drugu rieč prvoga redka: 

Rani HVNC PRIBIN(a)...... 

esa * ANNOS *: POST :...... 


Kad nam paleografična sudila ne pomažu da izvjestno pogodimo dobu ulomka, rek 
bi da ime Pribina imalo bi nam pružiti štogod svjetla. 

Nu iko bi mogao biti taj Pribina ? 

Od početka devetoga do konca jedanestoga vieka, u našoj poviesti i listinama po- 
javlja se osam različitih ličnosti, kojima svima to ime: 

1. Priwina ili Priuuina, comes in Pannonia ; spominje se od 838—896(?) zGdine: : 

2. Bribina, suvremenik bana Trpimira; spominje se 850—896(?) godine* i po svoj 
prilici različita ličnost od panonskoga Priwine. 

3. Pribyna ili IIp2ouvtx, ban biele Hrvatske za Kresimira [, ubojica sina mu Mi- 
roslava pak kralj; spominje se u razdoblju od 940—970(?).? 

4. Pribina, oslobodjenik priora zadarskoga Andrije; spominje se 918 godine.“ 
Pribina cetinjski župan; spominje se 1076—86. godine." 

Pribinna, Kalenin brat; spominje se 1070—78. godine. 
Pribinna, Borojin sin; spominje se 1085—95 godine.? 
Pribinna, Tolimirov brat; spominje se 1085—95. godine.# 

Od ovih osam Pribina, nevjerojatnim nam se čini, da prvi, četvrti, peti, šesti, sedmi 
i osmi mogao bi biti istovjetnim sa Pribinom na našem ulomku, jer ili stališa jako nizka, 
ili u zemljama dalekim od Kapitula, gdjeno je odkrit naš ulomak. 

O drugom Pribini, suvremeniku bana Trpimira, ne znamo ino, no samo ime, a 
neznamo baš čisto i je li različita ličnost od panonskoga Priwine. Dakle najvjerojatnije, 
što bi mogli nagovieštati, jest da Pribina našega ulomka nije drugi no Pribyna ili 
lIaćosma, kako ga Porfirogenit po grčku piše, ban biele Hrvatske za Kresimira I, štono 
smaknuv Kresimirova sina Miroslava, dočepa se sem priestolja* oko polovine desetoga 
vieka. Po paleografičnim sudilim, kako već spomenusmo, ne možemo naš ulomak staviti 
ni u deveti ni u jedanaesti viek, ne preostaje nam, nego da ga stavimo u deseti; baš u 
dobu bana, pak kralja Pribine. Time si jedino možemo raztumačiti, za što naš ulomak 
nosi obilježja, po kojim bi spadao devetomu i jedanestomu vieku. 

Predpostaviv, dakle, da je naš ulomak iz polovine desetoga vieka i da nosi ime 
Pribine bana pak kralja, nastaje pitanje, na koji se dogodjaj odnosi nadpis, od Koga 
imamo samo ovaj mali ulomak? 

Smisao je ulomka tako nepodpun, bez glavnijih elemenata, t. j. bez objekta i tran- 
sitivnog glagolja, da po njemu ne možemo razabrati, što je imao spominjati nadpis. Po 
obliku ulomka razabiremo, da je sasvim lako moguće, da je čest nadgrobne ploče. Po 


=1 a TT 


o 


' Docum. p. 331, 888. 

" Docum. p. 385. 

" Docum. p. 62, 898; Smičiklas, 0. c. 1. p. 227 s. 
“ Docum. p. 19. 

* Docum. -p. 106, 117, 127. 

“ Docum. p. 165. 

7 Docum. p. 171. 

* Docum. p. 174 


* Const. Porfyr: De adm. imp. c. 151; lVocum. p. 398. 


_u— 


čem usudjujemo se staviti ipotezu, da bi ta nadgrobna ploča mogla biti sa grobnice 
kralja Miroslava, koga Pribina smače, i na koga bi se prva rieč ulomka t. . HVNC 
odnosila. Po toj ipotezi, koja vazda ostaje pukom ipotezom, usudili bi se ovako po pri- 
lici i dielomice popuniti ulomak: . .. 


.... (? Mirosclauus) ..... HVNC PRIbiIN(a) ...(..? snterfecit) .... 
ooo (? Quattuor) ANNOS *: POST * (? quam ? regnaverat ili ? regnum tenuerat). 


Po našoj ipotezi popunjujuć, stavismo da je Miroslava, potla četiri godine kralje- 
vanja smakao Pribina, jer nam tako Pofirogenit na već navedenom mjestu pripovieda : 
dada Kozanpćpn xdxsivov ev TeMeguTijGavrog, roU BE vloG aurog MrposdlaBov đpyovroc šrn 
rEoGapx xai Uno rod [IpPouvia Bosžvov kvapeđevrog . . . (1. c.) 

Ovaj dragocjeni ulomak našast na Kapitulu skupa sa ostalim opisanim, čest spo- 
menika, po našoj ipotezi, grobnice kralja Miroslava, koji je morao biti u savezu po po- 
ložaju s crkvom S. Marije ili koje druge, čiji obstanak na Kapitulu za devetoga ili de- 
setoga vieka najkašnje, sudeći po ornamentalnom slogu ulomaka, koji je u skladu i sa 
paleografičnim sudilim, evo doistinismo“. 

Prigodom izleta nekoličine članova »Prvoga kongresa kršćanskih arheologa u Spljetu- 
Solinu«, obdržavanog kroz jesenske praznike 1894. god., vidio je prof. Bulić i drugi na- 
djeni ulomak, te je sam u »Vodji po Spljetu i Solinu« izpravio čitanje nadpisa ovako: 

»Hunc Pribi(me)rius pre... annos post (se)ptem di(e3) . . .« 

Mi smo o tima ulomcima pisali u bibliografičnim viestima ovog časopisa (God. I, 
Br. 1, str. 57—58), pa ovdje nebi mogli drugo dodati, nego da se u vrh drugog ulomka 
još razabire i slovo S, te sliedeće što je pokojni naš slavni dr. Rački napisao o Pribi- 
miru, namjestniku kralja Zvonimira, na kojega je sva prilika da se odnosi naš nadpis, 
jer po paleografičnim znakovima najbolje pristaje u drugu polovinu XL vieka. Dr. Rački 
ovako piše u svojoj knjizi »Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća« (str. 151—12): 





»JOoš se u jednoj izpravi nalazi jedan naslov, koji bi se mogao dovesti u svezu ,sa 
zamjeničtvom u vršenju vrhovne državne vlasti. U listini (Doc. pag. 144) naime Petra 
Crnoga od god. 1086 čita se na kraju: »Et ego Dabrona hoc breve scripsi iussu Pri- 
bimiri uicarii regis«, sc. domini Svinimiri, koji se u uvodu spominje. Što rieč »vicarius« 





ma gm 


u obće znači, dobro je poznato, namjestnika naime, koji zastupa drugoga. U Njemačkoj 
car si imenovao namjestnike u odaljenih zemljah, spojenih s carevinom, tako napose 
u Italiji, pak je taj namjestnik nosio naslov »vicarius«. Ondje je renski »pfalzgraf«, koji 
se ubrajao u prve državne knezove, bio »vicarius« kralja za izpražnjena priestolja (Du 
Cange: gloss. a. h. v. Raumer: Geschichte der Hohenstaufen V., 45), Samo se kaže, 
da se zvanje namjestnika može ograničiti na čin i na vrieme. Takav >»vicarius« kralja 
Svinimira bijaše po mojem shvaćanju Pribimir. jer nigdje ne ima u naših izpravah traga 
takovoj stalnoj službi. Potvrda darovnica redovom na sva vremena visila je o dozvolji 
i privolji krune. U svrhu dakle takove potvrde darovnice izdane samostanu sv. Petra 
Petrom Črnim i njegovom suprugom Anom bijaše Pribimir ovlašten kraljem Svinimirom, 
kojega je za taj čin bio »vicarius«, što pisac darovnice izrazuje formulom : »Hoc breve 
seripsi iussu Pribimiri, uicarii, regis«. 


Uredništvo. 





O Dobronji hrvatsko-bizantinskom dostojanstveniku XI. v 


UA Bilvala neumornom a i uspješnom radu naših povjestnika, počam od Lučića pa 
d Pili sve do »Račkijevog vieka«, temelji su hrvatske povjesti ljudski utvrdnuti, a 
ši povrh njih pomalja se dostojna sgrada — povjest naše prošlosti. 

Nu sgrada ta ni izdaleka nije dogotovljena, manjka joj možda i komad krova, 
tu koj zid, tamo triem, množina stupova još fali, a na ures sgrade nije se ni pomi- 
slilo jošte. 

Majstori-graditelji naši revni ostavili na nas izvedenje radnje u podrobnostima, do 
kojih nisu možda sbog većega i prešnijega posla dospjeli, a tako tu valja rieč pjesnikova : 





. Wenn die Kčnige bau'n, haben die Karrner zu thun (Schiller: Xenien). 


Dosta je rada, dosta posla, a svaki koji nas, bio stručnjakom ili ne, nadje putem 
naučnog iztraživanja slučajno kamičak, koji bi doprinio k dogotovljenju naše sgrade, 
neka se nežaca priključit ga gradivu već spremljenu za gradnju. 

I ja sam posredno naišao na takav kamičak, te ga rado predajem graditeljem, 
neka ga svojski uporabe. 

Veoma znamenita i zanimiva kia čuvenog ruskega učenjaka V. Vasiljevskoga : 
»Savjeti i pripovjesti bizantinskoga boljarina XI. vieka«;.(Petrograd 1881.), jedva da je 
poznata u našoj domovini, pošto se. ni u književnih obznana naše Akademije, ni u kojoj 
drugoj publikaciji hrvatskoj nenahodi koja ocjena o toj naročito po povjest balkanskih ze- 
malja i naroda X. i XI. v. toli znamenitoj knjizi. Mukom ju mimoide i prerevni naš historik- 
prvak, on koji je, da iztaknem samo jedan primjer, u svojoj pronicavoj razpravi »Scriptores 
rerum chroaticarum« (»Rad« LI. g. 1880.) sve skupljao, što se je god pisalo historio- 
grafično o Hrvatih od VI. - XII. vieka, a ne samo to, nego je on po vlastitim njegovim 
riečima...... pne samo htjeo navesti pisce, koji spominju Hrvatsku i hrvatski narod, 
nego i onim ulaziti u trag, koji jih nespominju, ali koji su u položaju bili doznati, što 
biva u susjednoj Hrvatskoj ; pa koji bi bili zabilježili takove dogodjaje, da su zavriedili 
predani biti potomstvu«. (Str. 207.) Pri tolikoj tačnosti i savjestnosti moramo se čuditi, 
što pok. Rački nespomenu te knjige. Istina, knjiga je Vasiljevskijeva izišla godinu dana 
kašnje nakon Račkijeve razprave, ali se je on ipak mogao naknadno na nju osvrnuti. 
Pomisliti je jedino, ali veoma težko, da Rački te knjige poznavao nije. Vjerojatno je, 
da i poznavajući ju, nije imao volje ni prilike, predočiti ju javnosti sa svog povjest- 
ničkog stanovišta. ! 

U bogatoj moskovskoj sinodalnoj knjižnici čuva se rukopisni sbornik, koji medju 
inim dragocjenim književnim sredovječnim blagom raznih struka, sadržaje i dva pomanja 
u jednu cjelinu svedena grčka rukopisa različitih pisaca. Veći (omašniji) se rukopis pri- 
pisuje dostojanstveniku bizantinskomu XI. v. Kekaumenu, te se stoga i nazivlje »Ce- 
caumeni strategicon« (Kexxuuevov žrozrnywov), dočim drugo djelce, kojemu se sastavitelj 


! Ja sam istom po stranom jednom profesoru doznao za nju, a pozajmio mi ju već opetovano 
presvj. gosp. prof. V. Jagić, na čemu mu ovdje budi izražena iskrena moja zahvala. 





«&-17 = 


nije mogao sasvim točno opredieliti,! radi »O dužnostih carevih« (Ineerti seriptoris: »De 
oficiis regiis libellus« | Avwevunou: »NovBernriuoc Tpos Baguća« ]). 

Zanimivo je po povjest tih dvaju rukopisa to, što je, akoprem se nalaze, kako već 
rekoh, u važnom mnogokrat već popisanom i tumačenom, a još više uporabljenom 
sborniku, naučenjački sviet mimo njih prošao, nesluteć na njihovu znamenitost ili nepri- 
pisujuć jim tolike važnosti, kolika jih zaista ide. 

Prot V. Vasiljevskoga ide istom zaslužena slava, što je posvetiv se dubokom pro- 
učavanju tih rukopisa, proniknuo do njihove prave neprocienjive vriednosti. 

Prepuštajući vještijemu i pozvanijemu, da izviesti toli o »Stratigici« koli o »Duž- 
nostih« podrobno i znanstveno, govorit mi je, prije nego li predjem da razpravljam 
o »Dobronji«, sa nekoliko samo rieči ob obliku i sadržaju »Strategika«. 

Pod strategikom ili taktikom predstavljat nam si je priručnicu knjigu za porabu 
bizantinskih vojskovodja i častnika, te koja sadržava ili imala je sadržavati cielo voj- 
ničko znanje onoga doba. Takovih knjiga pisahu Arian, Polien, carevi Mauricije i Lav 
mudri i drugi. 

Djelo se Kekaumenovo takodjer nazivlje »Strategikon«, te zaslužuje zaista par 
excellence to ime, pošto se bavi sa zadaćami i svrhami vojničkoga i ratnoga zanimanja, 
udieljuje savjete i donaša vlastita i tudja izkustva na tom polju. 

Nu povrh toga imade Kekaumenova >»Strategika« tu dragocienu vlastitost, što su 
njezina razlaganja na osebujan upravo način kao protkane sa filozofičkimi, pravdo- 
znanskimi i gospodarstvenimi podukami — čak kako ti je kućom i obitelju ravnati, 
djecu odgajati — nemanjkaju ni podučavanja, kako ti se je ponašati po svietu, kako 
na dvoru svietloga cara itd. 

Veoma je živahan taj način poduke, jer nam se pripoviedajući, i to u obliku bi- 
zantinskoj književnosti neriedkom, t. j. u obliku priobćivanja sa strane otca sinu ili 
djeda unuku, predočuju i donašaju mnogovrstna izkustva autorova ili njegovih predja u 
prvom redu kao vojskovodja, s čega se i po visokom i uplivnom položaju Kekaumenovu 
u iztočnom carstvu, koji mu omogući, da mnogo tog znade i saznade, nudja u Strategici 
zanimivo, znamenito i veoma vjerodostojno povjestno gradivo, dielom novo, dielom takovo, 
čim se već poznato znatno razsvietljuje ili pako potvrdjuje. 

Imade tu podrobnosti u prvom redu važnih za iztočno carstvo samo, a i za one 
zemlje i narode, s kojima se carstvo doticalo. Susrećamo se veoma često sa Bugarskom 
i sa carem nesretnim Samuilom. Čujemo o Dubrovniku, o zetskom knezu Stjepanu Voj- 
slavu, o Pečenezih, te o Varjazih i Rusih, jezgri tadanje bizantinske vojske, o Armeniji 
i o južno-italskih Normanih. Otvaraju nam se novi vidici za proučavanje zamršene po- 
vjesti tesalskih Vlaha itd. Naše se pak uže prošlosti tiče poglavje 220, koje slovi: >»0 
tom, što ne valja cara oblagivat«. 

Ja ću podpunosti radi, taj do nas dopirući glas iz davnine najprije priobćiti u ma- 
ici, a zatim priključit slobodan prevod. 


x. lepi rod un Vevdšćađxr zpdc Bagrlća. 


K2i ei podvunoc zi, pj elionc TG Bands xzt Mo muzvoiz vopižins, UTORNETTELV ZUTOV 
T 


Kai dapa & adrod ropilesda; 00 Yap zyadov got kmoBvcerzu ciro y2p dot Tepi čvog TOTApKOV 
zi čnaije, TOG Trolhoug TapeZoa:. 


! Autor u ,Dužnostih carevih“ na jednom se mjestu sam nazivlje unukom (a valja po otcu) gla- 
sovitog nekoć bizantinskog glavnog namjestnika u Heladi za cara Vasilja II. Bugarina Nikulice. Potonj 
pako bijaše po tankoj krvi u rodu sa Kekaumenom, djedom pisca ,Strategika“. 

2 


= 


'lzdapa zi Lov rolag ein Tie Axluxrizo. Tv GE kv zorž dojov zelo vozžopne do 
Bpovšo rig ppovuog zat Lazvorarog. Ah dexngs dz mora diđeiv o xazi TOOGAVNTTZL TOY UHANALTTI 
Bagića xup Pouzvov rov "Apyupov, 6 Aš EDOAOTULASRTO  RUTOV Oe»201e A2 O TULZIZ ZAO GrmelusE 
gi ra Ida META niodrov moXloG. “Auvngek ov raic evepyegla čmolnge rodeo zi zoihe. za 
omraMv puoruniekc, 00y 6; TO Tpdrepov ZAAX Gmxvloc, UTEVOpNJE TENEUTNGZVTOG DE TOJ. TOLUTOJ 
Bzadews žBzgllevsev 6 uaxzpirne Bxadeb; x09 Migana 6 Ilaplxyov, zai mz nadiv. iv 7? 
zoka, suvišno dE yevisvoc žarepoovrsm. unogopfozi de zirnođuevog oda AčuoĐm zovrov xa 
Jurnjeg foćaro Yoyyoćew. uzdivre ov Yoyyućav zurov ol TZ Toj mzlariu Motaočvre: žvi- 
veyxzv "g PBzadei, zali čozčbazvro BovXiv TOXUTNV O: ZOTOV pivo Zdn Evo geogiv čpyovrec Thy 
SGpxv aorod degmosanev, undevo; Zviusrzuevov. 5 xxL yćyove. zzi xzdenčavre; žvo Tž polazi 
LOU TPAUTOPLOV TOY TOLMITOV TAV KOpPZV O ZITOG ZOV; KATESNOV. TIV da VUVZIAZV ZUTOD KZL Tdv 
ulov verowicavrez Ayayov zali «Utod; eiz TO Tpziropov. xxl deretlesav Rmavra rov Tž: češ: 
ZUTrGv yebvov €y ouAaxii xxi zmebavov čxel Emi zoo pamdeo; rov Mowuzyou ore Aosouvžz xa 
O YLVN RUTOJ čv TG TOTOPV, O BE vioc xdToJ Xxarapoovnjet; za žvr odvAevoc Moyusijeig 6; 
Nuwišn kTrodoža, XZL TAOTX IEV TEL RUTI, 


8 220. O tom što ne valja cara oblagivat. 


»U koliko si razuman (čovjek), okani se oblagivat cara i obmanjivat njega tako 
riečima prividno istinitimi, da si time darove stečeš, jer se lo po tebe nebi dobro svr- 
šilo. Pripoviedat ću ti, mimoišav mnogo drugih, o nekom. toparku. 

Zadar i Solin gradovi su Dalmacije; bio je u njima upraviteljem i toparkom neki 
Dobronja, čovjek razuman i valjan. | i 

Jednom poželi dospjeti i pokloniti se blagopokojnomu caru gospodaru Homanu 
Argiru. Ovaj ga blagohotno primi, te ga (obspe) darovi i visoko ga poćasti i odpusti 
ga domu svome velikim bogatstvom. S toga on, obodren takovimi (tolikimi) dobročinstvi, 
poduze to iznova, i opet našav blagonakloni primitak, akoprem ne takav kao što prije, 
već manji, povrati se (kući). Umrvši pako taj vladar, a zavladav blage uspomene car 
gospodar Mihalj Paflagonjanin, i opet se pojavi (topark) u prestolnici, nu gradeći se 
(pri dvoru) već običajnim (gostom), bude susretan prezirno; umoliv s toga dopust da se 
smije udaljiti, i nedobiv ga, ozlovoljen poče tužiti se. Doznav, što se on potuži, dvorja- 
nici, oni o tom javiše caru i dadoše istomu savjet: pošto se on (lopark) sam nalazi 
u našim rukama, možemo obvladati njegovom zemljom bez ikakova odpora. I zatvoriv 
ga u tamnicu pretorije, njegovu zemlju bez truda zauzeše, te ženu i sina mu preseliše 
i smjestiše u pretoriju i ostaviše jih za cieli njihov život u uzi. Za vrieme vladavine 
cara Monomaha, umre Dobrenja u pretoriji, a njegovu sinu prezrenu i malouvaženomu, 
akoprem težko, uspje ipak spasiti se biegom«. | 

Pošto podatci Kekaumenovi zaslužuju nesumnjivu vjerodostojnost, kako no to 
razlaže i dokazuje prof. Vasiljevski, neima uzroka, da se to povjerenje neproteže u 
bitnosti i na S 220., koji se bavi s Dobronjom, te nam je stoga stanovišta promatrati 
tu viest iz naše prošlosti. 

Dakako, ponavljam >»u bitnosti« samo, jer od nepobitne jezgre pripovjesti, t. j. 
osobe i imena tužnog junaka, njegovih čestih posjeta u priestolnicu, njegove konačne 
sudbine i nastalih iz nje političkih posljedica itd., valja odbiti naivan, rekbi podmetnut 
uzrok trokratnog posjećivanja carskog dvora, koje je po svoj prilici imalo drugi važniji 
smier, nego li taj, da topark, visoki dostojanstvenik, sigurno prevejan diplomat bizan- 
linske škole, upućen u sve finoće i tankoće sklizavog tla Carigradskog dvora, prevali po 
tri krat za ono vrieme koli po kopnu toli po moru opasno putovanje u Bizanciju samo 
zato, da si možda, oblagivajući i obmanjujući cara, steče što više blaga i bogatstva. 








m -. "ro am ra nai 


— 19 — 


Ako će nam i te osnove za vazda valjda ostati nepoznatimi, to smijemo a i mo- 
žemo svakako nazrievati, da je Dobronju za stalno sasvim nešto drugoga neodoljivo u 
Carigrad vuklo i vodilo, nego ono što nam Kekaumen (prividno ?) dobrodušno pri- 
povieda. 

Doba dogodjaja, koji nam se predočuje, dosta je točno označeno. 

Prva dva putovanja Dobronje u Carigrad padaju u vladavinu cara Romana III. 
Argira (g. 1028.—1034.) odnosno hrvatskoga kralja Kriesimira II.; treće se putovanje pa 
i kob vrši za cara Mihajla IV. Paflagonjanina (g. 1034.—1041.), odnosno za hrvatskih 
kraljeva Kriesimira II. i Stjepana [. Smrt snadje Dobronju u tamnici carigradske preto- 
rije za cara Konstantina IX. Monomaha (g. 1042.—1055.). Naš kralj dakle Stjepan I. 
(g. 1035 —1058.) doživio i preživio je Dobronjinu nesreću i kobnu svrhu. | 

Ime skroz slavensko, hrvatsko »Dobronja« daje nam punim pravom tvrditi, da 
mu je i nositelj Hrvat bio.! I u domaćim listinam pojavlja se io ime, kako ćemo to 
kasnije vidjeti. Kekaumen zove ga »žpyov za! Torzpymns«. 

Po prof. Vasiljevskomu pod toparkom razumievalo se u terminologiji bizantinskoj, 
vazalni ali neodvisni od Bizanca namjestnik ili upravitelj, koji formalno priznavaše 
cara, nu inače sasma slobodan bio ili drugoj kojoj vlasti pripadao (u ovom slučaju 
državi Hrvatskoj). 

Takav odnošaj, predpostaviv toparka slabijega značaja ili čovjeka slavohlepnoga 
te i nenarodnoga, nije mogao uroditi po manju te slabiju državu (u tom slučaju Hr- 
vatsku) dobrim plodom, pošto će vazal takav uviek nastojati, da se rieši slabijeg gospodara, 
te da stupa u što lješnju svezu sa moćnijom vlasti. 

Jezikoslovje priznaje imenu »Dobronja«, kako vidjesmo, slavenstvo, odnosno hr- 
vatstvo. Nu poznade li politička naša povjest ličnost tog imena? »Documenta« Račkijeva 
i ta će nam biti vjernim vodjom. 

Na dva mjesta naći ćemo ime »Dobronja« zabilježeno i to 1) br. 15 str. 20.: 

Cresimir rex cognato suo Madio et filio eius Dodrone, donat terram Tocchinia (g. 
940.—956.). — U bilježci pako stoji: Charta deperdita, cuius fit mentio in litteris do- 
nationalibus Petri Cresimiri. Vide actum nr. 52. 

Gledajmo dakle tamo. 

2) br. 02, str. 67 i 68: Anno dominice incarnacionis millesimo LXVI. Ego Cresimir, 
rex Chroacie et Dalmacie ob remedium anime mee........ 0.4... monasterio 
saneto Mariae monialium rogatu sororis mee........ Giche, dono terram in Tochinia 
........ quam auus meug C(resimir) dedit cognato suo Madio et filio eius Dabrone 
ete. etc. etc. (g. 1066.) 

Jedini nama dakle dosele poznati povjestnički »Dobronja« naše prošlosti prije XIL 
vieka živio je u X. vieku, s čega ga nemožemo presaditi iz X. v. u treći decenij XI. v. 
uzprkos autoritetu Smičiklasa,)* a ni po onom Vasiljevskoga, koji bi rieč >»avus« hljeli 
protegnuti na Kriesimira II. (god. 1009—1035.) namjesto na Kriesimira I. (oko g. 930 
do 946.). Rački je to pitanje, u tom smislu, da se ima pod »djedom« Petra I. Kriesi- 
mira jedino razumjevat Kriesimir 1., u svojoj oštroumnoj razpravi »Dopunjci i izpravci 
za hr. povjest«* konačno riešio. 

Po tome nam Kekaumen kao prvi donaša viest, o nekom Dobronji, visokom 
hrvatsko-bizantinskom dostojanstveniku XI. v. 

Vasilijevski trudi se u komentaru ka Kekaumenovoj pripovjetki dokazati, ko da su 
Dobronja topark zadarski i Grgur prior i prokonsu! zadarski (pa takodjer protospatar i 
. ' Srv. Miklošić: Die Bildung der slav. Personennamen Nro. 114. 

* Povjest hrvatska 1., 240. 

' Rad XIX, 66. * 








— 92% — 


















strateg dalmatinski), koji su si sbilja bili ne samo vršnjaci, nego koji su i istodobno u 
istoj zemlji (gradu) obnašali visoko državno dostojanstvo, jedna te ista osoba. 

Dokaz Vasiljevskijev za tu svoju tvrdnju sastoji izim već spomenutog očitog vrš. 
njačtva obijuh muževa, te i u oči upadajuće jednakosti njihovog političkoga položaja za- 
uzetog u Zadru u isto doba, još u tom, (tu se daje Vasiljevski na krivo po našeli 
mnenju razlaganje) što on, kako već rekosmo, Dobronju iz doba kralja Kriesimira 1 
prenaša u vrieme Kriesimira IL, te i nadalje u tom, što se je slučajno otac Dobronje g 
i taj Grgura zvao Madije (ime prečesto onih vremena); iz tih argumenta staplja te dvije 
ličnosti istovjetujuć ih u jednu osobu. 

Pošto stojimo na osnovi mnenja Račkijevog, da Petar Kriesimir pod »auus« misli 
na djeda svoga Kriesimira I. (g. 930 —946.), nemožemo pristat uz istovjetnost Dobronje 
Kekaumenovog sa onim iz listine X_vieka. Nu rado priznajemo, da bi bez toga bi 
predpostava Vasiljevskijeva dosta vjerojatnom, akoprem i činjenica, što Kekaumen 
svojoj Strategici nesretnog toparka nazivlje imenom za Bizantinca varvarskim Dobrorij 
kada mu je bilo pri ruci skladno grčko ime Grgur za istu osobu — ne vojuje odr 
u prilog profesorova mnenja. 

Svakako jest i ostaje, dokle nas nauka neće bolje uputiti, ličnost Dobronjina jošte 
sasvim tamnom, rekbi zagonetnom. 

Za povjestnika zanimiv je odnošaj dalmatinskih gradova naprama Carigradu, koji 
nam se evo u dosada nepoznatom svietlu prikazuje, a donekle i čudnovato osvojenje 
toparkove »zemlje« po Bizantincih. 

Tako se kobnom sudbinom Hrvata Dobronje na novo pomnaža veliki već bru 
naših nesretnih povjestnih individualiteta. 

Nadajmo se pako, da naša povjest, koja sigurno jošte u svom krilu skriva mu 
toga iz naše prošlosti, te koja nam je do sada pokazala skoro samo jednu t. j. tužniji 
stranu kolajne, obiluje i takovim gradivom, koje će jednom povjestnik ili arkeolog ni 
radost svjuh nas odkrivat. 


Sa Kvarnera, na Josipovo 1898. 


D. Preradović. + 





| 


| Pločaste nadstupine sa srednjih stupčića dvostrukih prozora 
(bifora) staro-hrvatskih zvonika. 
(Ba slikama.) 


i Ofe nji našem ,Prvom muzeju hrvatskih spomenika“ u Kninu, pohranjeno 
išli je četrnaest komada plosnatih nadstupina sa srednjih stupčića dvo- 
lt strukih prozora starohrvatskih zvonika. Od tih je osam komada 
nadjeno medju razvalinama bazilike Sv. Marije u Biskupiji, dva komada 
medju razvalinama bazilike Sv. Bartula na Kapitulu kod Knina, jedna na 
Prijičevoj oranici i jedna kod Katića bajama u Biskupiji; jedna je bila uzi- 
dana u apsidi crkve Bl. Gospe u Gradcu drniškom, a jedna je izkopana iz 
groba pokraj crkve Sv. Duha u Podgradju (Asseria rim.) kod Benkovca. 

Fleury je dokazao po pisanim spomenicima, da su već u VI. vieku 
mnoge crkve kršćanske bile obskrbljene zvonicima. To potvrdjuju nekoliki 
zvonici u Raveni, a Cattaneo! je dokazao, da četverostrani zvonik Sv. Sa- 
lira u Milanu potiče iz IX. vieka. Gornja dva sprata toga zvonika imaju sa 
svake strane po dvostruki prozor (biforu) razdieljen stupčićem, koji nosi plo- 
snatu široku nadstupinu. 

Takove nadstupine vidjamo na dvostrukim prozorima trećeg sprata na 
zvoniku bivše stolne crkve u Rabu,? starije od početka XIII. vieka, te na 
prvom, drugom i trećem spratu zvonika crkve S. Marije u Zadru. Taj zvonik 
ina na prvom i drugom tavanu po dva dvostruka prozora sa svake strane, 
a na trećem, najgornjem, tavanu po četverostruk prozor Svi su ti prozori 
razdieljeni stupčićima sa širokim plosnatim nadstupinama, a zvonik se je 
počeo graditi 1105. godine.? Trobrodna bazilika na Stupovima u Biskupiji 
imala je na sred pročelja jedan zvonik, a biskupska bazilika S. Marije, kako 
se razabire po njezinom tlorisu, imala je u pročelju s jedne i druge strane 
po četverostran zvonik. Pošto su te crkve iz VIII. i IX. vieka, to su njihovi 
Zvonici najstariji do sad poznati u Dalmaciji. 

Sve nadstupine, koje ćemo niže opisati, kao što i one na još obsto- 
jećim spomenutim zvonicima u Raveni, Milanu, Rabu i Zadru, zato su odre- 

djene, da pritisak debela zida prenesu na tanko deblo stupčića; te imaju 
obično duljinu abakusa, koja je odgovarala debljini zida doličnog tavana 


= 






! Larchit. in It. dal sec. VI. al Mille circa, str. 218. 
*T. G. Jackson — The Dalm. Quar. a. Istr. Vol. I. Plat. VIII. str. 300. 
"E. Eitelberger. Die mittel. Kunstdenkm. Dal. Taf. IV. 


ha 


— 29 _— 


zvonika, oko tri puta veću od debljine, koja se opet vazda umanjuje put 
dolnje strane; pobočne kose uzke njihove strane izpod abakusa, jesu ravne 
ili su izkopane na luk, koji može biti i jedva osjetljiv i doseći do četvrtine 
kruga, te su kadgod tek malo ali mogu biti i do '/,, deblje s gornje nego 
li s dolnje strane: imaju kadgod neposredno izpod abakusa štapić, koji 
podsieća na zavojice korintske nadstupine. Dva glavna lica nadstupin imaju 
izpod abakusa oblik istokračna inosmjernjaka, kojemu je dolnja istosmjerna 
stranica 21!/, do preko 4 puta kraća od gornje, dočim su mu kraci kako je 
gori spomenuto upravni ili na luk savijeni. Dolnja strana tih nadstupina je 
najobičnije četvorinasta, koja je kadgod, odkresanjem uglova, pretvorena u 
osmerokut za primanje osmerostranog debla stupčića (kakvih je u ulomcima 
množija nadjena u Biskupiji, te se čuvaju u ,Prvom muzeju hrvatskih 
spomenika“), ali jekadgod i pačetvorinasta, pa treba u tom slučaju uzeti, 
da su izpod njih mjesto stupčića bili pašesterasti pilastrići. 


Opis nadstupini. 
I. Nadstupine iz Biskupije. 
a) Sa ruševin4 biskupske bazilixe S. Marije. 


1. Visina 31:6 em., duljina 59 em., debljina na gornjoj strani 21:2 
cm., na dolnjoj 20 em. Dolnja je strana četvorinasta. Kose uzke strane su 
izkopane na plitak luk, na kojemu je s jedne strane urezan latinski križ tro- 
kutastih, širokih krajeva. Abakus je visok 6 em. 

2. Visina 31 cm., duljina 57 em., visina abakusa $ em., debljina na 
gornjoj strani 19 cm., na dolnjoj 17:3 em., a širina 16:5 cem. Sve su joj 
strane ravne i bez ikakva uresa. (Vidi sliku 2.) 

3. Duljina 57:8 em., visina 30:5 em., visina abakusa 4'8 cm., debljina 
pri gornjoj strani 18:5 em., pri dnu 15:5 em. Uzke su joj strane izkopane 
u plitke lukove. Pri dnu joj je na obadva glavna lica za 1 em. debljine 
izkopan uzak komad, koji s gornje strane završuje plitkim lukom. To je iz- 
kopanje imalo možda svrhom otanjenje dna, radi debla podložena stupčića. 

A. Duljina 55 em, visina 32 em, vis. abakusa 5 cm., debljina s gornje 
strane 15:8 em., s dolnje 12:5 _ em., dočim je dolnja istosmjerna stranica 
inosmjernjaka duga 15 cm., te je dno pačetvorno. Uzke su strane plitkim 
lukom izkopane, a završuju izpod abakusa debelim štapom. 

Opisane četiri nadstupine uložene su u ,Prvom muzeju hrvatskih spo- 
imenika“ kao nožice, na kojima je postavljen veliki sarkofag, nadjen u tlu 
iste bazilike S. Marije, a u kojemu je bio zakopan velikaš hrvatski, vjero- 
jatno knez Branimir.' 


a 





! Vidi u ovom časopisu God. IL br. 2. str. 71—86. moj članak ,Grobna raka iz starohrv. bisk. 
bazil. 5. Marije u Biskupiji kod _Koina, i u njoj nadjeni mrtvački ostanci“ (sa slikama). 





9. Duljina 39:6 em., visina 36 cm., debljina pri gornjoj strani 155 em., 
pri dolnjoj 9'5 em., abakus visok 3 ecm., a na užim stranama pod njim 
štap debeo 9:3 em. Uže su strane plitkim lukom izkopane. Dolnja je strana 
osmerokut, na kojemu je urezano slovo V. (Vidi sl. 5.) 

6. Duljina 42 em., visina 40 em., debljina _ pri gornjoj strani 14 em, 
pri dolnjoj 10:5 em., abakus visok 5 cm., ima na užim stranama pod sobom 
štap debeo 7 cm. Uzke su strane izkopane u vrlo plitak luk. Dno završuje 
kao u br. 5 u pravilan osmerokut. (Vidi sl. 6.) 


1. Visoka 25:5 em. Okrnut je pri jednom i drugom kraju abakusa, ali 
je ostalo 42:2 em. duljine. Uzke su strane bile izkopane u četvrtkrugove. 
Debljina pri gornjoj strani 18:3 em. Dno je četvorina, kojoj je stranica 
duga 17 cm. Obe su uzke na luk zavijene strane urešene plohorezbom. Na 
jednoj je u 15 em. duboko zarezanoj pačetvorini izdjelana osmerozraka 
zviezda, kojoj četiri dulje zrake odgovaraju dvokutnicama, a četiri kraće 
sredinama stranica pačetvorine. Sredina je označena kolcem oko pupice. Na 
drugoj je strani u četvorini zarezana u starohrvatskoj plohorezbi običajna 
mnogolatična ruža savijenih latica; a četiri su kuta izpunjena prostim 
liljanima. 

8. To je bila velika nadstupina, koja je prelomljena na jednom kraju 
abakusa i s dolnje strane. Od uzkih strana, koje su bile na luk izkopane, 
ostalo je ponešto. Ipak je taj ulomak nadstupine dug 56 cm., visok 18 cm, 
deb. s gornje strane 27:8 cm., put dna se sužuje jače od drugih opisanih 
nadstupina. Abakus sastoji od ploče, pločice i žljebne letve. Na jednom i 
drugom velikom licu ima po sriedi urezan okomit pravokutan žlieb 2:3 em. 
dubok, 6 em. širok, koji je zar primao kakvu sponu. Na bolje sačuvanoj 
užoj savijenoj strani ostaju tri kraja gornjih krakova i prekrižje točno i 
viešto urezana latinskog križa trokutno razširenih krajeva. Pošto se s dolnje 
strane nadstupina jako sužuje, te su stranice uzkih strana raznosmjerne, to 
su, istosmjerno s njima koso povučene i osnovice trokutastih krajeva po- 
priečnice križa. (Vidi sl. 8.) 


b) Sa Prijićeve oranice. 


9. Duljina 63:2 em. visina 31:5 em., visina abakusa 4 cm., debljina 
s gornje strane 16:5 cm., s dolnje 14:5 em. Sve su strane ravne. Dolnja 
istosmjerna stranica glavnih lica je duga 152 cm., te je dno pačetvo- 
rinasto. Obedvie kose strane, koje imaju, kao obično, takodjer oblik isto- 
kračnih inosmjernjaka, urešene su plohorezbom. Na svakoj su od njih po 
dva istokračna inosmjernjaka u svakomu, od kojih je urezan po splet od 
dvaju zatvorenih lečasto svijenih troprutastih trakova položenih smierom 
dvokutnica. (Vidi sl. 9.) 





—_— A — 
c) Sa zemljišta kod Katićevih bajama, t j. na Kraljskim mirinama. 


10. Duljiva ĐO em., visina 16 cm., abakus visok 3 em., debljina pri 
gornjoj strani 24:6 cm., pri dolnjoj 12 cm., sužnje se dakle preko polovine. 
Kao i br. 8 ima na jednom i na drugom glavnom licu urezan po sriedi 
okomit širok pravokutan žlieb. Na jednoj joj je užoj strani pravilno i točno 
urezan latinski križ trokutasto razširenih krajeva, kao na nadstupinama br. 
1 18. Na površini gornje strane ostali su tragovi urezanih ljusaka, po ko- 
Jima se razumije, da je bila izdjelana od razlupana poklopca rimskog sar: 
kofaga. Nadjena je uza apsidu crkvice, kojoj su temelji u zadnje doba od- 
kriveni, spojeni sa temeljima druge poveće sgradje, o kojoj se slobodno 
može nagadjati, da je čest kraljskog dvorca (villa regalis) spomenuta u Zvo- 
nimijrovoj listini.! (Vidi sl. 10.) 

II. Nadstupine sa Kapitula. 

11. Duljina 53:2 em., visina 25:5 cm., debljina pri gornjoj strani 145 
cm , pri dolnjoj četvornoj 14 em, visina abakusa 4 em. Uzke su joj strane 
lagano izkopane na spljošten luk. (Vidi sl. 11.) 

12. Duljina 47:3 em., nisina 20:5 em., abakus visok 3 em. Bila je 
dulja i viša, ali je okrnuta pri jednom kraju i s dolnje strane. Sve su joj 
strane ravne. Na jednoj užoj kosoj strani urezana joj je troputasta trostruka 
pletenica, a opažaju se tragovi slične pletenice i na drugoj njoj simetričnoj, 
a manje sačuvanoj strani. (Vidi sl. 12.) 


Ill. Nadstupina iz Drniškog Gradca. 


13. Nije sačuvana ukupna duljina ni debljina, jer joj je odlomljen jedan 
kraj i odkresano jedno lice. Preostala duljina iznosi 61:3 cm., visina 25 
cm., debljina 16:5 cm., abakus je visok 6 cm. Na njegovom je licu urezana 
vijugavica (vodica = zick-zack crta), a na uzkoj sačuvanoj strani vide se 
ostanci uzlovita pletera troprutastih trakova. Po svoj prilici će ova nadstu- 
pina pripadati bivšoj crkvi S. Petra Apostola, od koje je urešeni vratni 
okvir takodjer još uzidan u sadašnjoj crkvi Bl. Gospe, a toliki drugi uresni 
graditeljski ulomci hrvatsko-bizantinskoga sloga, koji su bili skupa s ovom 
nadstupinom uzidani u istoj crkvi, već su prenešeni u naš ,Prvi muzej 
hrvatskih spomenika“, te će se napose objelodaniti. (Vidi sl. 13.) 


IV. Nadstupina iz Podgradja. 

14. Odlomljena je pri jednom kraju abakusa. Preostaje duljina od 40 
cm., visoka je 21:3 em., abakus je visok 5:2 cm., debela je pri gornjoj strani 
15 cm., pri dnu 11:5 em. Kose su strane izdjelane na šuplje četvrtkružne 
lukove. Na licu abakusa je uzporedo s rubom izkopana pačetvorina, a na 


! Rački: Doc. VII. str. 113. 











__9.— 


jednoj užoj savijenoj strani latinski križ istog oblika kao na opisanim nad- 
stupinama br. 1, 8 i 10. Dolnja stranica glavnog lica je duga 12 cm, a 
na dolnjoj strani nadstupine izkopana je počamši od jednog kraja i za- 
hvaćajuć trećinu debljine rupa duga 10 cm., duboka 5'2 em., koja je zar 
služila za utvrdjenje na stupčiću. (Vidi sl. 14.) 

Toliko po nalazištima, koliko po obliku krstova i plohorezba na njima 
urezanima, nije sumnje, da sve opisane nadstupine potiču sa zvonika iZ 
crkava hrvatsko-bizantinskoga sloga iz VIII. do XI. vieka. 


U Korčuli, o Ilijinštaku 1898. 


F. Radić. 


LJ Praia = 


j NG Ta 5 


sa 


2% 








0 stećcima. 
Piše z 
Pop Petar Kaer. 
(Nastavak. Vidi God. IL br. 2. str. 91— 99.) 





| stećcima, red nam je izcrpiti njegovo izvješće, o kojemu smo se 
| bavili u zadnjemu našemu članku.! 

Na temelju svojih iztraživanja g. K. dolazi do zaključka: da planine, 
koje zatvaraju s iztoka Drinsku dolinu, mogu se. smatrati najiztočnijom. gra- 
nicom tih spomenika u Srbiji. Tako, veli on, ostaje riešeno i to pitanje do 
sada toliko preporno. 

Bilo bi ipak netočno, nastavlja isti g. K., kad bi se htjelo po tomu 
zaključiti, da se je sekta Bogumila pružala i na desnu obalu Drine, hotio 
sam samo tačno označiti medjaš, dokle dopiru ti spomenici, koji se pripi: 
suju Bogumilima, bez tim zaključiti, da su se pod stećcima ukopavali iz- 
ključivo bogumilski sljedbenici. — Kod grobnih spomenika katolika i pro- 
testanata opažaju se često jednaki oblici, i ista simbolika, premda se oni 
razlikuju u vjeroizpovieđanju. 

»Dok je lasno nalaziti kod rimskih spomenika pralik (prototip) po ko- 
jemu, većom ili manjom vještinom, izveli su se oblici i ornamentika bogu- | 
milskih stećaka, toliko je mučnije označiti pralik nekih grobnih ploča, koje 
sam našao god. 1860. kod /bra, a opet god. 1888. kod (ruže. 

Ti su spomenici važni, ne samo s toga, što karakterisuju (označuju) 
izvornim načinom stališ pokojnikov, već i s toga, što po osobitomu teh- 
ničkomu načinu približuju se više gswo-egjipskomu reljefu, nego li rium- 
skomu. 

Najveća od triju nadgrobnih ploča, u pločniku Crkve u Pavlici, pred- 
stavlja sveštenika; buduć da izpod brade vidi mu se Epitrahil (ili biskupski 


Omophorion) — Glava mu je bez sumnje pokrivena kaludjerskom kami- 
lavkom.? 
I druga ploča, sva je prilika, da se odnaša posvećenoj osobi. — Lice 


golo (mučno je kazati, da li je od djakona, jali od duvne) nosi na . čelu križ (7), 
n drugi mu o vratu visi.5 


! Vidi ,Starohrv. Prosvj.“ God. II. br. 2. str. 91—99. 
' Vidi ,Star. Prosv.“ God. IL. br. 2 Tab. III. sl 4. 
" Vidi Star. Prosv.“ God. IL br. 2. Tab. III. sl. 5. 


— 2% — 


Treća je ploča stavljena na vječnu uspomenu nekog vojnika, kako se 
razabire po dugim brkovima, koji podaju obrazu junačko obilježje, k tomu 
pod njim konj od megdana, a nad njim vojnički mač. 

U ova tri spomenika rubovi su izvedeni velikom pomnjom, a u okviru 
istih odskaču, u reljefu, ornamentalne česti. 

Doba, kojoj pripadaju ovi spomenici, što se nalaze razsijani tamo amo 
na jugo-zapadu Srbije i na Gruži. a osobito onih, koji su skoro bili odkri- 
veni u Radmilovačkom gaju i u Beđevici, \ako je od prilike ustanoviti. 

Nadgrobni kamen nekog vojnika, našast kod razvalina Bečevske crkve, 
nosi sljedeći nadpis: ,Ovdje počiva Ivan Milosevic iz Bratonožič u Crnoj- 
Gori, umro 1657.“ Druge pak ploče nose nadpis sa godinom 1630. — 
Moram dakle pripisati važnim nadgrobnim pločam Pavlice starinu od 250 
do 300 godina. 

Odakle tehnika, koja se opaža na tim pločama? Rek bi da je jednaka onoj, 
koja je nastala od nazad desetak godina u središtu kraljevine, i koja se u 
brzo razširila u zapadnim stranama iste. - 

Putujući desnom obalom Boljskovske reke, uzlazi se jedno 500 M" do 
Hana Nekućani. 

Tu sam našao kamenolom, iz kojega neki kamenar bio je odpremio 
više stotina nadgrobnica, ukrašenih vojničkim likovima. — Bolje nego li 
ikakvo opisivanje, vriedi gledati na pridružene slike. ' 

One ploče, namienjene od rodbine mrtvim vojnicima u dalekim stranama, 
predstavljaju toli primitivnu izradbu, da se ne razlikuju od arkajičkih ploho- 
rezaba. 

Kao u spomenicima asirsko-egjipskim, i na njima su likovani vojnici, 
pješaci i konjanici u naravnoj veličini u basreljefu, te obratno glavi i gor- 
njemu dielu trupa, koji su predstavljeni en face, noge su en profil baš kako 
u egjipskim skulpturami. 

U njekim predjelima Uzičkog okružja kod Mehane Raćanskog mana- 
stira u gaju Tare, našao sam drugu sličnu radionicu, u kojoj sam vidio 
nadgrobnih ploča izklesanih u najzadnje vrieme, na uspomenu prostih te- 
žaka tako, da primitivni način. po kojemu su te ploče izradjene i koje sli- 
kama i bojama bolje odgovaraju srbskomu ukusu, kroz kratko vrieme pro- 
širili će se i u iztočnim predjelim kraljevine“. 

Dovle prespomenuti gosp. Kanitz. Tko je pomnjivo i nepretrgnuto pratio 
ovu našu razpravu i sam će se uvjeriti, da je g. K., ako ništa, a ono, re- 
cimo, prebrzio, kad je cienio da je s njegovim iztraživanjem došao do važna 
rezultata, t. j. do konačnog riešenja najvažnijega i najprepornijega pitanja glede 
ovih spomenika, t. j. dokle se oni prostiru. 





' Mi ćemo ovdje samo navesti broj al. t. j. 215—216. 





= 99. 


Po njemu nebi jih bilo preko planina, koje omedjašuju na iztoku Drinsku 
dolinu, dapače, to bi bila njihova najiztočnija granica. 

Taj zaključak g. K. kad bi se mogao uvažiti, doveo bi nas do susljednog 
naroda, da, t. j. grobni spomenici, o kojim se bavimo, potekli su s jugo- 
zapada. 

Da je tvrdnja gosp. K netemeljita, i po tomu da preporno pitanje nije 
još konačno riešeno, najbolji i najodlučniji dokaz je u tomu, što smo mi, 
na temelju srbskih izvora razabrali, da se stećci u Srbiji prostiru preko 
Drinske doline, te dopiru i do jugo-iztočne granice srbske kraljevine.! 

G. K. nije prvi koji cieni, da pralik oblika, kao i onaj figura i orna- 
mentike na stećcima, treba tražiti, i lako jih je naći u rimskim grobnim 
spomenicima (sarkofazima). 

Da sad povedemo razpravu o tomu, bilo bi preuranjeno, pošto smo 
sebi stavili kao prvo pitanje: ,geografično razprostiranje tih grobnih spo- 
menika“. Imamo ipak dosta temeljitih razloga, po kojima, u svoje vrieme, 
bit ćemo u stanju, da našim stećcima pripišemo nepodčinjenu osebujnost. 

G. Kanitz, kako se razabire iz njegovog izvješća, dva je puta proputovao 
Srbijom u znanstvene svrhe, i to god. 1860. i god. 1888. 

Premda se njegovo izvješće poglavito bavi o stečcima u podrinjskomu 
i užičkomu okružju, ipak iz istoga se vidi, da je on obašao i predjele preko 
Drinske doline. 

Da grobni spomenici u Kragujevačkomu? i u Rudničkomu okružju,“ kao 
i ona skupina od preko pedeset kamenova na desnu obalu rječice Banjske,“ 
jesu pravi stećci, očito se razabire iz opisa istih; kako je pak da jih g. 
K. mukom mimoilazi, nemožemo drugčije tumačiti nego s uzroka, što su mu 
isti morali kvariti izjavljeno riešenje prepornog pitanja. 

Da bude g. K. izpitao rad srbskih iztraživatelja na povjestno-starinar- 
skomu polju, premda dosta ograničen u ovom pitanju, bio bi saznao, da, 
osim u Podrinju i u Užici, imade stećaka i u Vračarskomu srezu, te čak u 
Knjaževačkomu okružju, dakle na samoj iztočnoj granici Srbije. 

Tu prazninu, koju nam je on ostavio, i koja duboko zasieca u geo- 
grafično razprostiranje tih spomenika, mi ćemo nadopuniti iz ,Topografičnog 
Rječnika Vračarskog Sreza“ g. A. V. Bogića. 

Gradište — brdovito mjesto izmedju sela Mirijeva i Slanaca. — Niže 
ovog mjesta bilo je neko groblje, koje su zvali Magyarsko, i imalo je ve- 





! Vidi: Miličević ,Kneževina Srbija“ str. 181., 526.—587. ,Starinar Srpskog Arheol. Društva“, 


God. I. br. 2. God. IV. br. 2 str. 62. — br. 4. str. 123 138. — God. VIII. br. 8. str. 80. — ,Staro- 
hrvatska Prosvjeta“ God. I. br. 4. str. 218 - 228. — God II. br. 1. str. 18—24. — Br. ). str. 91—98. 

2 Vidi ,,Starinar“ God. 1887. br. 4. str. 138. — Starohrvatska Prosvjeta“ God. 1 br. 4. str. 
221 — 222. 


* ,Btarinar“ God. IX. br. 1. — ,Starohrv. Prosvj.“ God. I. br. 4. str. 222—223 
1, Starinar S. A. D.“ God. I. br. 2. — ,Btarohr. Prosvj.“ God. I. br. 4. str. 221. 
* Vidi ,Glasnik Srp. Učenog Društ.“ Knj. II. Sv. XIX. str. 87 - 264. 





— %) — 


likog kamenja, na kojemu nije bilo potpisa, pa je sve raznieto, te uzidano 
u razne gradjevine (str. 140). 


Devojački Grob — malo mjesto u ataru sela Rusšnja kod Straže; ima 
grob i po njemu pološke velika ploča, a bio je i veliki kamen uzpravo 
pored groba, pa ga je prebio jedan Kumodražac prije dvie godine, na dva 
mjesta, nego komadje i sad stoji ondje. Pripovieda se, da?je tu kurjak zaklao 
ili grom ubio) jednu djevojku, koja je ondje ukopana (143). 

Magjarsko Groblje — prazno mjesto za dan oranja u srek sela Rušnja. 
Bilo je neko groblje, od kojega i sada ima kamenja, ploča prostijeh, ali ni 
na jednoj: nema potpisa. To je kamenje kao i po ostalom srpskom groblju. 
Kažu da ga je bilo mnogo, pa je raznijeto, kad su pravljene po selu česme 
i ćuprije, a najviše ga je odnjeto u Topčider, kad je zidana crkva. 


Rušanjci pripoviedaju, da je neko kazivao, kad su se oni doselili ovdje, 
da su ondje bili prije njih Magjari, te oni s toga prozovu tako to groblje, 
a neki ga zovu i $vapsko groblje (str. 195). | 

 .Stara Česma — izvor niže sela Kumodraža na ovoj strani .pošav Bio- 
gradu. —- Oko ovog izvora bilo je neko groblje,. koje se zvalo magjarsko, 
i imalo. je mnogo kamenja, koje je bilo kao i ostalo kamenje po srpskom 
groblju, ali je odnjeto u Topčider kad je pravljena crkva, pa sad nema ni 
jednog kamena, nego je čista zemlja, koja se ore i kosi, i sadi se vinograd 
na njoj“ (str. 237). 

Dovlen iz Rječnika g. Bogića. 

Sva je prilika, da je sve to kamenje bilo i da jesu pravi stećci, a pošto 
izvjestitelj izričito kaže, da na većini od njih nije bilo DaUpršii: cienimo da 
isti spadaju starijoj dobi tih grobnih spomenika. 


U tom mnenju nas potvrdjuje i sam naziv ,magjarsko groblje“, s kojim 
tamošnji narod žove te spomenike; po kojemu se vidi, da je moralo proći 
dosta vjekova kroz koje mal' a malo u narodu prvobitna predaja pretočila 
se u kašnje nagadjanje. Da su pak ti spomenici upravo narodni a ne tudji, 
razabire se i iz toga, što g. Bogić, koji ih je svojim očima vidio, ponovno 
kaže: ,kao i ostalo kamenje po srpskem groblju“, dakle njihova tehnička 
izradba ili odgovara starim srbskim grobnim spomenicima! ili su običajne 
nadgrobnice, oponašanje onih starih. | 

G. Bogić nije opisao tih spomenika, te je samo upozorio čitatelja, da je 
to kamenje kao i ostalo nadgrobno kamenje u Srbiji. To po našem mnenju 
označi, da kad je on ono pisao (1866.) bilo je dosta, recimo tako, magjarskih 
groblja, . ili skorijih imitacija istih, po kojima čitatelji mogli su shvaćati oblik 
onizih, koje on samo topografično bilježi. 


!, .po komi groblju“ može se dvojako razumjeti, t. j. ili staro JER (skupina stećaka) 


ili običajno moderno grobište. * 
' N. 





BB 7 moĐYT Em 
. bJ 
ši . 
» 


o ________ EDO __am i ŽNL LL 


—81 — 


.Žaliti je, da se je to kamenje izrazbijalo i raznašalo; stvar je to u 
ostalom ne riedka i. po drugim stranama; sreća da jih je opet na mjestima 
ostalo, ako jih nije kroz ovo 32 godine sasvim nestalo. 

Na temelju srbskih izvora doznajemo dakle, da ima stećaka i u Šuma- 
diji. Potvrdili smo donekle dokazima ono, što je Vuk Karadžić pri svrsi 
rieči stećak primjetio: ,Čitao sam negdje u Biogradskijem novinama, da je 
neko i u Srbiji nalazio, ovakoga kamenja i čini mi se u Radjevini u selu 
Dvorskoj i negdje u Šumadiji“ ; prem da izvori Vuku i nami nijesu jednaki.! 

Da je g. K. nastojao, da se malo bolje obaviesti o srbskim stećcima, 
uvažio bi bio izvješće gosp. Stevana Mačaija ,opis okružija Knjaževačkoga“, 
tiskano u njizi II. svesku XIX. ,Glasnika Srpskog Učenog Društva“. Pišući 
on o starinama u onomu okružju, izmedju ostaloga na str. 341—342. kaže 
i ovo: ,Od sgiju starina najvažnije su one u takonazvanoj Baranjici. U ovim 


razvalinama nadjena su tri kamena. 


Treći kamen, koji se kod crkvenog zapisa sv. Jeremije nalazi, od pre- 
krasnog je tesanog mermera i predstavlja duguljastu četverougalnu ploču 
tri stope dugačku, a dvie i pć široku. Na njemu su s lica izrezani u relifu 


šare sastojeće se iz jedne ruže na sredi i & lista u ćoškovima, a s naličija 


stoji krst. Šteta je, nadodaje g. Mačaj, što je ova starina preko sredine pre- 


lomljena ; ali opet bolje bi joj mesto bilo u narodnom imuzeju nego ovde, 
gde će najzad propasti“. 


Izvjestitelj donaša i sliku te ploče, ali opis je prama slici nepodpun, 
pak i sama slika nije dobro izvedena, jer onaj križ, koji bi imao stati s na- 
ličija iste ploče, nacrtan je napose. Ploča, kako je predstavljena, zaokvirena 
je na licu prostim upravnim užetom; u tomu okviru, drugi je nešto raz- 
maknut od prvoga prama sredini. Na sred plohe okrugli je vienac na tor- 
sadu, a u sred vienca šesterolatična ruža; u svakom uglu unutrašnjeg okvira 
je po jedan list djeteline (trolista). Križ je latinskog oblika te je nasadjen 
na dvostručnomu stocu, ovako : 

Ako dimenzije ove nadgrobne ploče ne od- 
govaraju običajnoj veličini stećaka, ipak komu 
su- poznati različiti oblici tih grobnih spomenika, 
neće ni za: čas posumnjati, da je kamen u Ba- 
fanjici pravi stećak, za kojega je kao karakte- 


ristično obilježje; oblik križa i ornamentika. 


G. K. govori dalje o nekim nadgrobnim 


pličazna u pločniku: crkve u Pavlici i donaša jim 


slike. Po njemu tehnička izradba onih ploča pribli- 
žuje se više : a5ir0-egjipskomu nego li rimskomu 


relifu. - 


! Vidi što smo o tomu opazili i priporučili u br. 4. God. I. ,Prosvjete“ str. 218... 





NEKE Kani: 
Zhlinik \ 


i . . . . .. Pe + a +4 die 
; Ga nan IKOG FE ORE NJISERESVIe rar E o A Sri jo S PALK 
KRONIKE TV rr ej PR i I a m ah e BS 


— 32 — 


Izvjestitelj izostavio je zabilježiti veličinu tih ploča, te pošto su iste u 
pločniku, ništa nam nekaže, jesu li one upotrebljene kao pločnik ili su nad- 
grobnice. 

. U prvomu slučaju mogle su one bit onamo donešene, u drugomu pri- 
lika je, da su suvremene istoj crkvi. 

Jesu li te ploče stecci, iz izvješća g., K. mi nemamo nikakvoga temelja. 
da zaključimo. 

Čudno nam je i to, što je g. K. pošao tražiti pralik onih izradba kod 
$1r0-egjipskih spomenika, kad je mogao, poznavajući bolje ornamentiku Jugo- 
slavjana, slične motive naći na stećcima izobilja.! 

Još g. K. nije nam u svojem izvješću kazao, u kojoj je crkvi te ploče 
vidio.? | 

G. K. penjao se na Rudničko ogorje, i tu je našao kamenara, koji je 
klesao na stotine nadgrobnic4, koje se znatno približuju u tehničkoj izradbi 
našim stećcima ; izvjestitelj i u tim izradbama traži pralik kod Agiro- Egip- 
ćana, a samo možda zato, da neoprovrgne ono, što je malo prije rekao bio, 
t.j. da preko Drinske doline, na iztoku Srbije nestaje stećaka. Da je g. XK. 
mario znati za stećke po drugim predjelima Srbije, nije mu do potrebe bilo 
tražiti prototipć čak u Egiptu. 

Osim navedenih primjera, iz kojih se dade zaključiti, da pitanje o geo- 
grafičkomu razprostiranju tih spomenika nije još konačno riešeno, isto ka- 
zivanje g. K., koji da je vidio u Vekućanim i kod Mehane Raćanskog ma- 
nastira modernih radionica nadgrobnih spomenika, koji oponašaju oblik i 
više manje izradbe starinskih stećaka, najbolji je dokaz, da su to domaći 
spomenici, omiljeli Slavenima, od kojih ni vjekovi jih nisu mogli razstaviti, 
već i dandanas obstoje kao prototip, po kojemu samouci klesari srbski, 
ugadjajuć narodnomu ukusu, više privredjuju, nego li tamošnji klesari aka- 
demički naobraženi. 

Prikupivši ono što smo dosad pisali, možemo sa zadovoljstvom pri- 
mjetiti, da naša slutnja glede geografičnog razprostiranja stećaka nije nas 
izdala. Na temelju samih srbskih izvora možemo danas da zabilježimo četiri 
poglavite tačke, i to s istoka Knjaževačko, sa zapada Podrinjsko, sa sjevera 
Beogradsko, a sa podneva Užičko i Prokupsko okružje, u granicama kojih 
našli smo stećaka. Ako po drugim predjelima kraljevine niesmo se namjerili 
nego na sporadično prikazivanje tih spomenika, neima se zato i ne može se 
zaključiti da ih neima i u većem broju. — Ta nedostatnost tumači se tim, 
što su se srbski književnici i arkeolozi malo bavili tom vrstom spomenika ; 





! Vidi , Starohrvatska Prosvjeta“ God. I. br. 3. tab. IV. br. 10. i 13. 

* Crkva Pavlice. - Na desnoj strani Ibra, s4t i po od Raše na sever idući, ima jedna mala 
crkvica, već gotovo razvaljena, za koju se ništa nezna, kad je zidana, i ko joj je bio ktitor. A malo 
iza nje velika je Crkva Pavlica, za koju se drži, da ja delo Nemanjića. — Srav. Miličević , Kneževina 


Srbija“ str. 718. 


_ 383 — 


što je veliki broj istih izčeznuo sasvim, jer razlupani i kojekuda raznešeni, 
te napokon i s toga, što nama niesu bili pristupni oni izvori, iz kojih smo 
mogli izerpiti obiljnije gradivo za naša iztraživanja. 

Mi smo ipak zadovoljni, jer smo stavili srbskim učenjacima rodoljubnu 
zadaću, da oni sada razviju bolje to pitanje, da skopčaju te raztrgnute ka- 
rike, da nadopunjaju praznine, jer smo tvrdo uvjereni, da su stećci: grobni 
spomenici raznih doba, ali nepretrgnutog običaja jednog istog naroda, te 
zato zajednički svim Slavenima. 

Ako u našoj razpravi upotrebljujemo izraze ,bosanski, hercegovački, 
dalmatinski, srbski, crnogorski“ stećci itd., moramo kazati, da po tomu na- 
zivu ne mislimo nikako njima pripisati osobito porieklo, već jih tako tek 
topografično razlikujemo. 


(Nastavit će se.) 








Kitnjast akroterij sa razvalina starohrvatske bazilike S. Marije 
u Biskupiji kod Knina. 


(Sa slikom.) 


id: TI = 
š : 
W 


Bledju ruševinama starohrvatske bazilike S. Marije na katoličkom 





La kamenit akroterij, što ga vierno prikazuje priložena slika, izradjena 
po svjetlopisnom snimku. Visok je 

67:5 em. Sastavljen je od tri reda u 
kite, pri dnu, uz debelu osovinu, vezana 
lišća. Najdolnjih dviju kita se lišće 
vrhovima zavija na polje u luku od 
četvrtine kruga, a ono gornje kite se 
žilavije uzpinje i manje se savija. Nad 
gornjom kitom izviruju 7 em. visoka, 
11:5 cm. u premjeru debela osovina, 
koje završuje sa 4 cm. visokim plo- 
snatim čunjem, u vrh kojega je provr- 
ćena ovjesna rupa za kovinski svornjak. 
Prva je kita visoka 21:5 _ cm., dolnji 
joj premjer iznosi 18:5 cm., gornji 
39 em.; druga je visoka 16:5 cm., 
dolnji joj premjer iznosi 15.7 cm., gornji 
39'0 em.; treća je visoka 18 cm, 
dolnji joj premjer iznosi 135 em,, 
gornji 29:3 em. Lišće najdolnje kite 
bilo je kao povezano s 2 cm. debelim, 
3 em. visokim prstenom. 

U svakoj je kii po 7 listova po- 
redanih poput akantusova lišća ko- 
rintske nadstupine, t. j. tako, da svaki list eorujih kita izviruje izmedju dva 
lista neposredno dolnje kite. Dolnja je kita složena od paomova lišća _ Svaki 
list sastoji od srednje žile ili badrljice, iz koje izlazi osamnaest do devet1aesi 
para prugastih izperaka. Badrljice i izperci iztesani su kao pravokutni bri- 
dovi. Sedam prostora izmedju vrhova sedam paomovih listova izpunjeno je sa 
sedam mnogolistnih ruža sa uvijenim laticama. Gornja površina svake kite je 
gladka, po sriedi malo izdignuta i probivena sa sedam skoro okomitih širokih 





27085. zo 


rupa, koje se s dolnje strane otvaraju izmedju lišča; u najdolnjoj kiti odgo- 
varajute rupe sredini šupljih trokuta medju lišćem i ružama. Vrhovi pao- 
movih listova i izvanjske strane ruža sačinjavaju sedam oštrih i sedam oblih 
na izmjence poredanih zubaca na gornjoj površini kite. Gornje dvie kite 
su sastavljene na isti način i od slična lišća, kao što je bilo lišće na 
mnogobrojnim slomljenim nadstupinama nadjenih medju ruševinama iste 
bazilike.! Dapače nam ovaj dobro sačuvani akroterij još bolje razjašnjuje 
oblik .gornjih krajeva toga lišća. U srednjoj kiti su petlje razstavljene od 
plojka listova s jednim popriečnim bridom, a u gornjoj sa dva. Dva i dva 
susjedna lista sdružuju se u obedvie gornje kite tako, da sačinjavaju go- 
tičke lukove obrubljene troprutastim trakom. Sredine listovnih plojka srednje 
kite naznačene su srednjim prutkom, a u gornjoj produljenim bademom. 
Do pruika u plojkama srednje kite nanizano je sjedne i druge strane po 
pet do šest zrna groždja. Sredine listova i vrhovi oštrih lukova sačinjavaju 
na rubu gornjih površina dviju gornjih kita po četrnaest naizmjence većih 
i manjih zubaca. Lukovi sačinjavaju veće od tih zubaca. 

Gornje dvie kite lišća na našem akroteriju, koje imaju istu kompozi- 
ciju i izradbu spomenutih nadstupina, svjedoče nam zato, da je ona njima 
suvremena i da skupa s njima pripada starohrvatskoj bazilici S. Marije, a 
paomovo lišće i ruže savijenih latica na dolnjoj kiti, potvrdjuju nam misao, 
da bi ovaj akroterij mogao poticati iz doba od VIII. do X. vieka. 

Sad da odgovorimo na pitanje, kojoj li je česti bazilike mogao pripa- 
dati opisani akroterij? Najvjerojatnije je, da je pripadao najgornjem vrhu 
jednoga od tolikih ciborija otar4,? što jih je imala bazilika Sv. Marije. 

Od vajkada su male okružne ili višekutne gradjevine bile na najgornjem 
vrhu nakićene velikom složenom kitom lišća ili cvieća, koja se je u staro 
grčko doba zvala akroterijem, poput triju uresa na tri vrha frontona grčkoga 
hrama, a minyjom kad je taj ures primio oblik pinije u zadnjim vjekovima 
srednjega doba i u vrieme renesancs. Naš akroterij baš nam dozivlje u 
pamet prekrasan listnati akroterij davnog okružnog Lizikratovog spomenika 
(334. prije I. Kr.) u Atini." Na tom je spomeniku velik akroterij služio pod- 
logom za posvećeni tronog, pobjedni dar korovodje Lizikrata Tako je rupa 
u vrh našeg akroterija po svoj prilici služila, da bude na njem nasadjen 
kovinski križ, znak Isusove pobjede nad smrti. Od sačuvanih ciborija na 
našim stranama vidimo takodjer listnati, i ako okrupniji, akroterij u vrh 
ciborjja sad župne, a negdašnje stolne crkve u Rabu.“ U vrh pročelja bivše 


! Vidi u ovom časop, moj članak ,Hrvatsko-bizantinske nadstupine Prvoga muzeja hrvatskih 
spomenika“. God. 1. br. 4. str. 205—210. 

2 Vidi u mojem članku ,, Ulomci s jedanaest tegurija otarskih ciborija itd. starohrvatske bazilike 
Sv. Marije u Biskupiji kod Knina“ u ovom časopisu God. III. Br. 2. str. 52. 

! W. Libke — Grundrisa der Kunstgeschichte I. str. 122. 

* E. KEitelberger v. Edelberg: Die mittelalt. Kunstdenk. Dalm. Taf. I. Izd. 1884. god. 


Bik iu 


8 = 






stolne, a sad sborne crkve S. Marka u Korčuli iz XIII. vieka, nalazi se pre- | 
krasan velik listnasti akroterij, koji je već primio oblik pinije. Taj se je | 
ornamentalni građiteljski oblik uzdržao i razvijao na hrvatskom tlu od VIII. 
do XIII. vieka. Najgornji vrh frontona nad monumentalnim portalom tro- | 
girske bivše stolne crkve iz prve polovine XIII. vieka,' urešen je takodjer | 
prostim povišim akroterijem, koji je, poput ovog kninskoga, sastavljen od 
tri kite lišća. Kako naš akroterij nije osnovan bio pomoću usavršenog orudja 
romaničkog razdoblja, tako su mu gornje dvie kite malko nagnute na stranu. 
Gradivo je bieli gusti vapnenjak. 


U Korčuli, na dan Sv. Bonaventure 1898. 


F. Radić. 


' R. Eitelberger. Nav. dj. Taf. XV. 








Izvješće 
0 radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu u obće, a napose 0 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 
Sastavio ga 


L Frano Radić, 


. izvjestitelj znanstvenoga odbora hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu i zastupnik istoga (lružtva 
| na prvom Kongresu kršćanskih starinara u Spljetu-Bolinu za isti Kongres. 


m (Nastavak.) 


ll. Hercegovina. 


U Bosni i Hercegovini je c. k. vlada po predlozima muzealnog osoblja, a navla- 
L . 2 ž . a 2 . š 

: stito nastojanjem g. savjetnika K. Hč&rmanna, stala da iztražuje sa svakog znanstvenog 
pogleda dvije zapremljene pokrajine, pa je odkrila i nekoliko staro-kršćanskih spomo- 





nika. U koliko su objelodanjeni u »Glasniku zemaljskog muzeja« sarajevskogu. pod 
uredničtvom sp. gosp. savj. H&rmanna, ja ću jih ovdje iztaknuti. 

43. Vitina. U selu Borasi, 4 km. od Vitine, našao je g. dr. Ćiro Truhelka temelje 
staro-kršćanske crkve na jednu ladju sa apsidom iznutra polukružnom izvanka obko- 
ljenom stranicama osmerokuta. Crkva je duga 8:20 m., široka 5:70 m. Na mjestu gdje 
je bio otar, nadjena je pačetvorna ploča, kojoj je gornja strana imala četiri četvorne 
rupe u ćoškama, a jednu po srijedi. U te su rupe zar ulazile podstupine stupčići ci- 
borija, kakav je jedan i nadjen od jednog komada sa vijugastom crtom i dvije palmete 
na jednom licu nadstupine. Oko cijele apside je kamenita klupa. Druga je četvorinasla 
ploča nadjena pred apsidom (»Glasnik« God. V., sv. 4., str. 676—677 sa tlorisom i 
slikom stupčića). 

44, Vidoštak kod Stoca. Dr. Truhelka našao je kod Vidoštaka temelje pačelvornog 
brama 7:6 m. duga, 38 m. široka sa četvorinastom apsidom u pdd koje našla se je u 
sredini uložena ploča, kao podnožje otara. Ostanci graditeljski bili su kojekuda razne- 
šeni, al' se našao jedan ulomak bizantinskog reljefa bogorodičinog, koji svjedoči, +da je 
to zdanje u srednjem vijeku služilo za crkvu«. 















Ill. Bosna. 


45. Varošluk. Isti gosp. dr. Ćiro Truhelka u družtivu sa drom. Karlom |alsch 
odkopao je u Varošluku staro-kršćansku baziliku na jedan brod sa narteksom, alrijom 
. jednom apsidom i tolikim drugim s crkvom sdruženim prostorijama, medju kojiniu j/ 
jedna s njom uporedo stojeća bazilikula sa polukružnom apsidom. Ciela je sgradu (uza 
oko 80 m., široka oko 16:65 m. (»Glasnik« God. V., knj. IV. str. 696—698 sa |lorisoli 
i devet slik4.) Ladja crkve je duga 14:3 m., 8:4 m. široka. Uz crkvu nadjoše mraniorniu 
ploču, o kojoj misle, da je bila otarska trpeza. Trpeza je stajala na 4 stupčića, ou koji 


_ 38 — 


je našast jedan, prosto izradjen i od jednog komada. U crkvi nadjoše još svjetiljku od 
crvene zemlje, staklenu čašu za žižak, nekoliko željeznih klinaca, ključ gvozdac maloga 
i velikoga noža. 


46. Majdan kod Varcar-Vakufa.. Tamo je g. rudarski satnik V. Radimsky (Glasnik 
God. V., sv. 2, str. 332—341 sa tlorisom, dva presjeka i 9 slika) odkopao temelje če: 
tverokutne sgradje duge 186 m,, šir. 16 m. Ona je tako razdieljena, da ima kao jednu 
glavnu srednju ladju, dvie pobočne i popriečnu dugu kolika je ukupna širina svih triju 
ladja, koja sa srednjom sačinjava kao slovo T. Na sred začelja popriečne ladje je apsida | 
u tri četvrtine kruga. Srednja ladja je popriečnim zidom razdieljena u predvorje i ladju, | 
a pobočne u jednu sprednju, dulju i jednu stražnju, kraću prostoriju: u sve dakle šest | 
odieljenih prostorija. U predvorju su ulazna vrata, te vrata za u pobočne prednje pro- 
storije i u glavnu srednju prostoriju. S popriečne ladje se ulazilo u stražnje pobočne 
prostorije. Zidovi su debeli po 60 em.; zid apside samo 35 cm. Po tragovima na smrv- 
ljenom opalom liepu sudi g. Radimsky, da je sgradja bila živopisana. Pod je bio pom- 
njivo potaracan i nabijen, te obliepljen 18 cm. debelim slojem. Tlo predvorja i apside 
bijaše malo više od ostalih. Pred apsidom je četvorinast prostor 4:4 m. širok, 3 m. dug, 
okružen kamenitim stepenom. Pred tim četvorinastim prostorom bila je opet neka gra- 
djevina 2:7 m. duga, 2 m. široka, koja je sastojala od izmjenitih slojeva (strati) sedrinih 
ploča i opeka. S jedne i druge strane te gradjevine, koja je bila u sredini glavne ladje 
stajahu dva podstavka za stupove (septum), te su u ruševini nadjena i debla i nadstu- 
pine njihove. Na nutrnjem zidu apside održali su se ostanci fresko-slikarije. U jednoj 
od pobočnih prostorija nadjena je okrugla zidina u premjeru 1:9 m., a visoka 07 m. 
Na četiri mjesta periferije vide se udubine, a u jednoj je uzidan 8 cm. debeo stupčić, 
a nalaze se ulomci i ostalih troje. Nadstupina jim sastoji od prosta četiri lista sa četvo- 
rinastin abakom. Pošto g. Radimsky misli, da su to ostanci rimskoga stana, to on 
kaže, da je ta okrugla gradjevina služila za grijanje prostorija zimi, a ja, pošto cienim, 
da je ta sgradja kršćanska bazilika, držim, da je to moglo biti mjesto, gdje se gorilo u 
kandilu ulje pred konfesijom, a neizključujem ipak vjerojatgost, da je sgrada mogla biti 
i rimska kuća, pa i bazilika pretvorena pak u crkvu od prvih kršćana. G. Radimsky 
piše, da se je tu našlo »vrlo mnogo komada obradjenog kamenja, kao glavice, pod- 
loge, fragmenti stabala, okvirene ploče (možda pluteji) i tomu slične stvari«, ali je šteta, 
što jih nije svih naslikao. Nego po obliku nadstupine jednoga od onih dvoje velikih 
stupova, koja sastoji od gladka četiri lista koji šiljasto završuju, po spom. malim nad- 
stupinama istoga oblika, po maloj lezeni ograde svetišta spojenoj sa podnožjem stupčića 
više nje, po običaju drugih staro-kršćanskih crkava u Dalmaciji odkrivenim, te po žljebu 
izkopanu u debljini lezene na način onih, koji su imali primiti pluteje ograde svetišta 
ili otara, sudit mi je, da nije sumnje, da je ova sgrada služila za staro-kršćansku crkvu 
baš u prvo doba kršćanstva u Bosni. Nije se čuditi, da se je u sgradi našlo i čisto 
rimskih nadpisa i drugih ostanaka, jer se taj pojav opetuje po svim hrvatskim kraje- 
vima i u svim staro-hrvatskim crkvama, koje su se skoro vazda gradile na položaju 
rimskih naselbina. 











47. Šipovo u okolici Jajca. Tu je na lievoj obali rieke Plive, na briegu zvanu 
Crkvine, dr. Ciro Truhelka našao (»Glasnik«. God. IV., sv. 4., str. 318—319 sa slikom) 
ostanke staro-kršćanskog mramornog spomenika sa liepim skulpturnim ostancim, o ko- 
jemu sudi, da je iz IV. vieka. Na njemu je nadpis: 


FFL APOLLINARI ET HONORIO FILIIS CARISSKmis) 
ET FRONTINO FRATRI ET MAXIME MATRI 


' 


—_ 39 — 


48. Zenica. (»Glasnik«, God. IV., knj. 4., str. 340—342). Dr. Truhelka odkrio 
je u Zenici dvostruku baziliku sa zajedničkim narteksom i tri pridružene nuzgredne 
pobočne prostorije. Sgrada je horizontovana iztok zapad. Nuzgredne prostorije su na 
južnoj strani sgrade. Obe bazilike imaju na iztočnoj strani po polukružnu produljenu 
apsidu. Medju obedvije apside umetnuta je treća poput ćelije memorije, u koju se ula- 
zilo s jedne i druge bazilike. Narteks je iznutra dug 168 m., širok 4:10 m. Bazilike su 
iznutra bez apside duge po 12:65 m., sa apsidom 16 m,, široke su po 8:20 m. Sdvornja 
duljina ciele sgrade je 24:1 m,, a širina u pročelju 219 m. Do ulaza u narteks sači- 
njavala su dva pobočna zidića vestibul. Svaka je bazilika imala u narteksu posebna 
vrata 1'D m. široka. Iz južne bazilike ulazilo se u iztočnu pobočnu prostoriju, s ove u 
srednju, a s nje u zapadnu. Radi nagnuća zemljišta južna bazilika ima tlo 05 m. dublje 
od sjeverne. Pod jim je bio naliven. Po osnovi, opekama i mnogim tu nadjenim rimskim 
nadpisima, dr. Truhelka cieni, da su tu sgradu podigli Rimljani, ali kaže, nadjeno je i 
takih stvari po kojima nema sumnje, »da je to zdanje i u prvo doba srednjega vieka 
djelomice preudešeno služilo za crkvu«. Gornja je bazilika bila preudešena za crkvu. 
Prostor 2:15 m. širok pred apsidom razdieljen je bio od crkve redom stupova, i tako 
posta svetište. Tu se još nahodi kamenit direk sa izdubljenim rupama, u kojima su po- 
čivali stupovi. U apsidi nadjena je četvorna ploča, koja je služila kao. temelj otaru, a 
amvona za evangjelje zapremala je sjevernu stranu svetišta, na kojoj su ostanci dvaju 
stepena. Stupovi, koji su dielili svetište (presbiterium) nadjeni su u narteksu. U obiem 
bazilikama i u narteksu nadjeni su grobovi i u njima nekoliko lješina. 

Dr. Truhelka piše, da je zdanje najpotla propalo od vatre, te uresni ulomci, koji 
su od miljevine (tal. marna) pretrpješe mnogo, ali dodaje, da »u mnogome podsjećavaju 
kninske spomenike iz prvog slavenskog doba«. Na objelodanjenim ulomcima nadpisa 
vide se tragovi upotrebljenja rimskih ploča za crkvu, jer je na debelini jedne ploče 
trag hrv.-biz. uresa, a na debelini druge vidi se izdubak za sdruživanje pluteja ograde 
svetišta. 

49. Dabravina u kotaru Visočkom. Po bogatstvu ornamentalnih ulomaka najzla- 
menitija u Bosni do sad odkrivena staro-kršćanska crkva jest ona, koju je u Dabravini 
odkrio te u »Glasniku« (God. IV., knj. 4., str. 312—381 sa nacrtom, tlorisom, presjekom 
i 32 slike) objelodanio dr. Truhelka. Tloris te crkve prikazuje baziliku na tri broda 
sa narteksom preko ciele širine. T narteks je pregradjen na tri diela. Sama sjeverna ladja 
imala je polukružnu produljenu apsidu, a glavna ladja imala je pačetvornu apsidu sa 
kriptom posvodjenom. Južna ladja bila je na dvoje pregradjena. Ukupna duljina sgrade 
iznosi 14:2 m., širina 1280 m. Srednja je ladja iznutra široka 5:10 m., pobočne po 
265 m, a duge su po 7'5 m. Na trećem dielu duljine, brojeć od apside, srednja je ladja 
imala pregradu (septum), koja je dielila prezbiterij od prostora za viernike. Iz prezbite- 
rija se ulazilo u pobočne ladje, a iz narteksa u sve tri. I u ovim se je ruševinama našlo 
tragova, po kojima je suditi, da je sgradja propala od požara. Pod crkve je liepom i na- 
bijenim kamenjem bio pomno ugladjen. U prezbiteriju nadjeno je mnogo uresnih ulo- 
naka, po kojima se može zaključiti, da je bio ogradjen uresnim plutejima i lezenama, 
le stapčićima više njih. Nekih su stupčića i debla bila urešena vijugastim lozama sa 
grozdovima i lišćem te sa palmetama. Nadjeno je pet malih nadstupina, urešenih sa 
ovnovim, zečjim, bikovim, pasjim i jelenjim glavama, te ljudskim poprsjima i: pticama. 
Dvie su nadstupine visoke po 41 _cm., široke 21:5 _cm., a premjer njihova debla ima 
i8 cm, treća je visoka 29:5 em., široka 21 cm. Neka su debla stupova sa oštrim a 
neka sa oblim uvijenim žljebovima. Na jednom je pluteju viditi starokršćanski križ, 
kojemu su u gornjim kutima golubice sa raztvorenim krilima, a u jednom doljnjemu se 


_s 


NET, 


razabire bikova glava Evangjeliste Luke nimbom obkoljena. Na jednom je ulomku plu- 
teja vidjeti doljnji dio jagnjeta. Ima pak množtvo ulomaka sa prostorima, koji su za- 
okvireni nizovima bisera, šesterotrakim mjerstvenim zviezdama u krugovima, palmetama, 
vijugastim lozama, sa djetelinastim lišćem sa viticama itd. Na jednom je mjestu riba. 
Uresi su krasno izradjeni te odavaju vieštu ruku vriednih klesara, premda ne pokazuju 
doba mladje od VIII. vieka. 

50. Šiprag. Tu je g. V. Radimsky odkrio (»Glasnik« God. IV., knj. 1, str. 175—78) 
i objelodanio temelje pravokutne sgrade, duge 18:42 m., široka 142 m. orientovane 
malo da ne smjerom iztok-zapad. Sa zapadne strane joj je narteks, koji je zahvaćao 
cielu širinu sgrade, na južnoj bazilika sa polukružnom apsidom, a na sjevernoj prosto- 
rija široka koliko i narteks (4:09 m.). Bazilika je duga 12:38 m., široka 8:3 m. Iz nar- 
teksa su dvoja vrata vodila, jedna u baziliku a druga u sjevernu prostoriju. Svi su zidovi 
debeli po 65 em. Sve su prostorije popodjene čvrstim liepom. Nadjeno je mnogo 
criepa, kojim je crkva bila pokrivena. Ulaz u apsidu je prepriečan liepo izradjenim ka- 
menitim stepenom u pčd uzidanim, a oko apside je kamenita klupa visoka 60 cm, ši- 
roka 34 em. U apsidi je nadjena četverostrana piramidalna nadstupina od stupčića 
prozora, koja ima na jednoj užoj kosoj strani urezan križ na kopljištu, a na drugoj šestero- 
traku geometričnu zviezdu u krugu. Pošto je tu nadjeno i dosta ulomaka iz rimskog 
doba, kao cievi, ulomaka žrvanja, staklenica, čavala s kvakastim glavicama i criepova, 
razumije se, da je tu najprije bila rimska sgradja, kašnje u crkvu pretvorena. 

Đl. Livno (Ad Libros). Povjerenik kninskog starinarskog družtva ot. Stjepan Krešo 
piše predsjedniku našega druživa O. Marunu (»Viestnik«_ God. XII., Br. 2, str. 72): 
»Ovoga puta nekoliko nacrta Vam šaljem: Prvi Vam je čest nadvratnika crkve Sv. 
Petra Apostola u Fapovinam kod Livna. Ova crkva po pučkoj predaji jest starodavna 
i obstojala je sve do god. 1683—84., do posljednjega Bečkoga rata, kad ju je iz topova 
srušio Paša Alagić. Mislim, da je ta crkva izmedju najdrevnijih, za koje se amo znade, 
i da zasieca u doba narodne hrvatske samovladavine, a to će Vam potvrditi i priloženi 
na nacrt nadpisa, koji odaje VII.—X. viek«: 


FERRE PGNATUS EST : AT IINORE BEAT : PETRI APL_P * REMEĐO ANIME SVE: 
TR i ME dva krat u svezi. 


Nadpis se čita: ferre dignatus est ad honorem beati Petri ap(osto)li p(ro) remedio 
anim(a)e su(aje. 

Još piše 0. Krešo, da je u ruševinama starinske crkve u Lipi »nazad tri godine 
našao . .« »jedan krasno navezen sarkofag sa mnogim kršćanskim znakovima, osobito 


uklesanim ribam« ... »Vidit je tu još kapitela i druge oruamentike. U ovom mjestu 
za jedan dan izvodio sam pokušaj, te sam našao dvi liepe ploče, ako nisu pobočni pra- 
govi crkvenih vrata« ... »koliko selo Lipa, toliko čitava Livanjska okolica prepuna je 


neobretenim ruševinama iz starokršćanske i hrvatske dobe«. 

U »Viestniku« (God. XII.. Br. 3., str. 111) opet će naš predsjednik: »I vriedni naš 
povjerenik u Livnu ot. Krešo dao je takodjer kopati u selu Lipi u Livanjskom polju i 
dobrim dielom odkrio jednu crkvu na tri broda«. 

b2. Bihać. (dosp. Radimsky priobćio je u »Glasniku« (God. V., knj. 1., str. 58 sa 
slikom) ulomak ploče, nadjene u zemlji kod bivšeg franovačkog samostana S. Antuna 
u Bihaću, koji predstavlja ugao nekog pluteja, u kojemu se vidi urezan liljan i ruža, a 
po rubu ostanak nadpisa 

(eccljESI€ 
(TI 





41 


IV. Slavonija. 


D3. Mitrovica (Sirmium). U >»Viestniku« (God. V., Br. 1., str. 19) urednik mu 
prof. Šime ljubić javlja, da je našao u dvorištu, g Save Simatkovića jedan sarkofag i 
jednu ploču »oba komada sa prevažnimi nadpisi do tada nepoznatimi koji nam spominju 
ondješnju baziliku ad beatum Synerotim ili ad dominum Synerotem“. Prof. Ljubić je bio 
naumio kopati na tom mjestu, ali ga je pretekao gosp. Hytrek. Nadpise je prof. Ljubić 


ovako objelodanio: 


a X U 

ego aur ELIA AMINIA PO 
sui TITVLVM VIRO MEO 
L SANCTO EX NIOV . PRTEC 
BENEMERITVS OVI VIXIT 
ANN .:PL-.M.L QVI EST DEFVNC 
TVS CIVIT AOVILEIA TITULVM 
POSVIT AD BEATV SYNERQTIM A 
RTVRE ET ILFANE FILIAM 

SVAM NOMINE URSICINA 

OVI VIXIT ANNIS N_ III 


A X U 

EGO ARTEMIDORA FE 
CIVIVA MEMORI 
AMs AD DOMINVM 
SYNEROTEM s INTE . | 
RANTEM AD DEXTE 
RAM INTER FORTVNA 
TANEM ET DESIDERIVM 

A +. Ww 


Isti g. prof. Ljubić objelodanio je u >»Viestniku« (God. VII., Br. [., str. 11—18) 
ulomke nadpisi primljene za zagrebački Muzej od povjerenika opata i župnika Paje 
Milera iz Mitrovice, a izkopane u bazilici sv. Synerote. Medju njima su sliedeći kr- 


šćanski : 


Jedna pločica sa krstom. 
Ulomak sa nadpisom : 


! CVNEVST 
IE SIRM 
\ I5C 


O njemu piše g. Ljubić, da je jasno u 
prvom redku rieč ,cuneus«, i to u smislu 
konjaničke čete rimske, »a u drugom SIRM... 
Rieč pak SIRM bez dvojbe znači , Sirmium“. 
Meni se čini da se u drugoj i trećoj brazdi 
može čitati: (eceles)lE SIRM(ieng)IS C ... 

O ulomku sa nadpisom : 











piše g. Ljubić: »Drugi redak hic posita, a 
u trećem ono M po svoj prilici znači me- 
moria«, a ja bih još u trećoj brazdi dodao 
(nep)otis pred m(emorian) 


I im 


Na.jednom se ulomku vidi u krugu 


urezan križ. 


Ulomak nadpisa : 


EST KALO 
ET DIMISIT 
ELLAM SAE 
SSIME 


gosp. Ljubić čita ovako: prvi redak (depo- 
sita) est kal(endas) o(ctobris). »Drugi redak 
je sasvim jasan et dimisit«, treći (pujellam 
a ob ulomku četvrtoga pita: «odgovara li 
(gancti)ssime ? « 


Ulomak nadpisa : 
 NILLE EST. 


popunja prof. Lj. ovako: 
A X Ww (hic lJocus — (Petro)nille est. 


_ 42 — 


Ulomak nadpisa : Ulomak podpun samo lievo : 
OC LOCO P G. LJ. ga je pročitao: 
NOCENS I D D(tis) M(anihus) 


kaže prof. Lj., da se možda čita: AVRELIA V = Aurehia viva fe) 


(in h)oc loco p(ositis)... (in)nocena +.. CIT MEM cit memoriam mar) 
Ulomak ITO AVR ito Aur(elio) . . . 


VETRA vet(e)ra(no) 
ITA EST EST ANOS anos. 
RA ORIA Ulomak sve naokolo manjkav: 

Da Ptica A X Ww 

M *IVVINIAI 

čita prof. Ljubić: ita est (mem)oria i kaže, coNSTANTIAN 
da ga je izdao Mommsen C. I L.IlI p. q:VIXIT ANN: 
1040, n. 6448. SIT IN PACe 


Ulomak podpun samo gori i lievo u 


dva komada razstavljen : "daa = 
| oprsje | oprsje | 

jd IN PACER' mužko | žensko 
ILLAE VIRQ e oj 





| XII s#ETAVLMA DM:MAXIMINA ANNOS VIXIT 
Q VIXIT AMGETA XXVII : GORGONIVS MEMORI 
TINA SOROR Q AM POSVIT COMPARI SVE 
HANC MEMOR CARISSIME DE PROVINCIA 
Ulomak lievo manjkav. — Izdao ga DALMATIA DEFVNCTA PENVS 
Mommsen 1. e. III. p. 1040 n. 6449. COLONIA SIRMI MANIBVS 
A REQVIESCIT POSITA MEMORIA 
OT GARIVS 








Drugi nadpis izdan u God. V. (Br. 1, str. 19) »Viestnika« popravlja ovdje g. prof. 
Ljubić po Mommsenovu izdanju 1. c. II. p. 1040 br. 6441, iako da mu je: | 
na četvrtoj brazdi sada DOMNVM mjesto DOMINVM ; | 
a u osmoj DISIDERIVM mjesto DESIDERIUM. | 
Izpravlja i prvi nadpis ondje izdan, tako da mu je ovdje: 
u drugoj brazdi medju riečima AVRELIA AMINIA piknja; 
» trećoj > sui ETVLVM mjesto TITVLVM ; 
» šestoj >» ML: mjesto M 'L; 
>» sedmoj >» — CIVIT AQVILEIA : mjesto CIVIT AQVILEIA : 
» osmoj >» — SYNEBOE MA >»  —SYNEROTIM A: 
» devetoj > —INIANE » —ILFANE. 
Prof. Ljubić se je u »Viestniku« God. VIIL, Br. 4, str. 97—105) opet navratio, da 
piše o bazilici bl. ili sv. Sinerota u Mitrovici prigodom kad je slavni I. K. com. de 
Rossi u svojem >»Bullettino di arch. cristiana« ([V., sv. IV. razreda 1885. god.) izvjestio 
o sastanku rimskoga družtva njegovatelja kršćanske arheologije dneva 26 tr. 1885., na 
kojem je opat Hytrek govorio o svojem izkapanju u Mitrovici staromu Sirmium. Prof. 
Ljubić vindicira sebi prvenstvo odkrića mjesta izkapanja i onih dvaju znamenitih nad- 
pisa od njega objelodanjenih još 1883 god. Tu donaša i članak slavnoga Da Bossia u 
cjelini: »IL cimitero id S. Sinerote martire in Sirmioe«. (Nastavit će se.) 


“AR * 


Razne viesti. 


»,Všestnik slovanskych starožitnosti — Indicateur des travaux relatifs A LPantiquitć de 
la nation Slave“, — Daleko poznati česki učenjak Dr. Lubor Niederle, spisatelj omašnog djela ,Lidstvo 
y dobč predhistoricke“ (Ljudstvo u predpovjestno doba), koje je ljetos već izašlo i u ruskom prevodu 
od Th. Volkova, a donekle preradjeno od samoga pisca, kao što i knjige ,O pfivodu Slovaniiy, Studie 
k slovanskm starožitnostim — Praha 1896“ (O postanku Slaveni, Studija k slavenskim starinama), te 
mnogobrojnih razprava u ,Mittheilungen“ bečkog antrop. družtva i u drugim časopisima, koji je radi 
svojih zasluga stečenih na starinarskom polju ljetos bio imenovan izvanrednim profesorom starinarstva na 
českom sveučilištu u Pragu, javlja nam, da je nakanio još tečajem ove godine izdavati , Včstnik“ kao 
pravi repertorium radovi na polju slavenskog starinarstva. On će u Včstniku podavati pregled radnja i 
uspjehA suvremenog iztraživanja na polju slavenske arheologije, etnologije, povjesti, lingvistike itd. u 
koliko to iztraživanje prinosi svjetlosti u tamne odnošaje najstarijega razvitka slavenskoga naroda. Dr. 
Niederie bi želio, da bi njegov , Včstnik“ služio svima onima koji rade i onima koji bi tek htjeli da se 
upoznadu š njima. ,Včstnik“ će medjutim donašati kritički pregled glavnih radnja i bibliografični 
pogled; iz njega će biti izključena svaka samostalna razprava. Biti će izdavan na českom jeziku sa 
francuskim sadržajem, ali će donašati referate i na drugim slavenskim +# svjetskim jesicima. Izhodit će 
za sada dvakrat na godinu u svezkama najmanje od 4—5 araka u formatu velike 8-ine. (vako Dr. 
Niederle opravdava dva nova uvedenja ,Viestnikova“: ,U prvom smieru ,Včstnik“ nastupa novu kod 
nas neobičajnu stazu. Hoće naime da donaša referate i u glavnim jezicima svjetskim i slavenskim. 
Pobližeg obrazlaganja toga smiera, mislim, ne treba. Ko hoće danas da znanstveno radi u poznavanju 
razvoja evropejskih naroda, ne može da bude bez primjerena znanja glavnih evropskih jezika, a ko radi 
u slavenskom svietu, bez primjerena znanja slavenskih jezika. Poliglotski oblik dakle neće biti od 
zapreke; radije će biti za napredak ,, Včstnika“, jer se nadam, da će tako ,Včstnik“ lašnje naći puta 
i preko granice česke nego li pod českom firmom“. Bez sumnje je Dr. Niederle čovjek zato, da uspješno 
izvede svoj krasni i po svakog slavenskog starinara davno ćućeni i potrebiti podhvat. Mi smo odmah 
prihvatili uljudno i ljubezno nam ponudjenu zamjenu časopisa, te jedva očekujemo pojavu ,Včstnika“. 

Brastol. Veleučeni gosp, prof. Dr. Hranilović, suplenat geografske stolice na kr. sveučilištu 
Frana Josipa 1. u Zagrebu, nas moli, da bi za njegovu potrebu, a na korist razvitka povjesti domaćeg 
zemljopisa uvrstili pitanje: 

Gdje je u Dalmaciji bio , Brastol« ? 

On kaže, da je to mjesto bilo gospodski dvorac ili seoska pasalbina sa nekom kulom, te spada 
u novi vijek. Još kaže, da je našao samo u Fortisevu putopisu ime ,Berestolac“ (u II: sv. str. 139. 
njem. izdanja). 

Ako se u Dalmaciji nadje, tko bi znao da odgovori na gornje pitanje, neka pošalje odgovor na 
nas, da ga objelodanimo u iđućem broju, ili, ako mu je milije, može to učiniti i na adresu gosp. prof. 
Hranilovića (Zagreb, Katančićeva ulica 4). : 

Zadocnjivanje ,,Starohrvatske Prosvjete“'. Mnogi će se čuditi i pitati, kako je to 
da »Starokrvatska |'rosvjeta“ neuredno izlazi, pa sve to više zakašnjuje? Mi bi sami najviše želili, kad 
bi to moguće bilo, da nam svaki broj ,St. Pr.“ izadje u pravo doba. Ali pošto je našem časopisu 
zadaća, da krči zemljište, koje je do sad tek mjestimice i na prekide obradjeno bilo, svak se može 
lako domisliti, koliko je to mučan i nezahvalan posao! Lako je beletrističnim i p) itičkim listovima. 
Njima nije potreba odveć razbijati glave. Izloži stvar ovako ili onako, samo da si s nsio oblik, pa 
tapried. Ali je u znanosti to posve drukčije. Amo treba da kažeš samo ono, što jest i kak; jest, da 
mjeriš svaku rieč, da imaš pred očima napredak drugih naroda u dotičnom predmetu, da prolistaš 
mnogobrojne kujige, da znaš sve što se je o tom predmetu napisalo i izdalo u vašoj književnosti, itd. 
Još bi posao tekao lašnje, da ima većeg broja suradnika. Ali eto, kako se prijagni čitaoci mogu sami 
uvjeriti, najveći dio rada oko našeg časopisa pada na samog urednika, koji, i u podpunom zdravlju, 
kod svojeg zvaničnog posla, jedva može da odoli tolikoj navalici radnje. Kad kažemv pak, da je 





a AA 


urednik ljetos pretrpio veoma težku bolest, od koje je i jedva prebolio i radi koje se za čitavih pet 
mjeseci morao klonuti svakog ozbiljnog rada, onda će svakomu biti jasno, zašto je ,Starohrvatska 
Prosvjeta“ ovoliko odocnila. Molimo zato svu p. n. gg. članove starinarskog druživa, kao što i naše 
cienjene predbrojnike, da nas uzmu u obzir, te da se izvole uztrpiti, ako jim i unaprieda dok se druž- 
tvene okolnosti ne promjene, ako Bog da, u bolje, časopis bude stizati kašnje od opredieljenog roka. 
Izašla pak ,Starohrvatska Prosvjeta“ prije ili kašnje, njezino je gradivo vazda novo. 


Skupština českih arheologa i muzejalnih družtava u Kutnoj Hori. Dvadeset 
i petorica odličnih českih arheologa, pozivom dneva 19. svibnja t. g. na sva muzejalna družtva i na 
prijatelje starina českih, upriličiše za dneve 27. i 28. kolovoza t. g. skupštinu českih arheologa i muze- 
jalnih družtava u starodavnoj Kutnojgori. Kašnje bi razposlan sliedeći program skupštine: 

U subotu dne 27. kolovoza u večer: Oko 8 sati prijateljska večer u (iradjanskoj čitaonici. 

U nedjelju dne 28. kolovoza prije podneva: Od 7'/g—10 sati pregledanje gradskih zlamenitosti 
(hrama Majke Božje na Trgu, visoke crkve S. Jakova, Talijanskog dvora). 

Oko 10 sati redovita sjednica s ovim programom : 

1. Dobrodošlica, izbor funkcionarA, formalnosti. 

2. ,O domoznanstvenoj djelatnosti u zemljama krune česke“. Referent JUDr. K. V. Adamek 
iz Hlinska. 

3. Čuvanje naših graditeljskih spomenika“. Izvjestitelj vdp. P. K. Vorliček, predsjednik arheo- 
logičnog sbora ,Vocel“ u Kutnojgori. 

4. ,Muzejalni savjet“. Izvjestitelj g. K!. Čermak, c. kr. konservator u Časlavi. 

9. Organizacija muzejalnih družtava česko-slovanskih“ Izvjestitelj g. VacL VI. Jeniček, tajnik 
i arhivar muzeja u Časlavi. 

6. ,Nazivoslovje u českoj arheologiji“. Izvjestitelj gosp. Klim. Čermak, e. kr. konservator u 
Časlavi. ž 

Nakon izerpljenja programa pregledanje crkve Sv. Barbare i Tvrdjave, Kamenite kašne i kame- 
nitog doma; — družtveni objed u Lorci; — pregledanje starinskih apomen'ka u Sedlci (crkve, koštur- 
nice i starijeg diela duhanske tvornice); — odlazak s glavnog kolodvora“. 

Naš je urednik počašćen bio pozivom na tu zlamenitu skupštinu, pa, u nemogućnosti da joj 
prisustvuje, poslao je sliedeći brzojavni pozdrav: 


»Sjezd českych archaeologii a spolk& musejnyeh 
Kutna Hora. 

Žaleć što ne mogu lično, duhom prisustvujem dičnomu sjezdu veleučenih arheologa slavnog 
naroda českoga, Srdačno želim, da sastanak bude na korist izučavanja slavenskog starinarstva i česke 
povjesti u duhu velikog učitelja Palackoga. Šaljem bratsko pozdravlje u ime svoje i kninskog hrvatskog 
starinarskog družtva. Živili! 

Frano Radić 

Urednik ,5Btarohrvatske Prosvjete“. 

Veliki historički zemljovid Hrvatske. Veleučeni gosp. sveuč. prof. Vjekoslav Klaić, 
poznati povjestničar hrvatski, uz pomoć svojeg negdašnjeg učenika na sveučilištu, revna povjestničara i 
vrstna risača, g. Antuna Jiroušeka, sastavio je veliki historički zemljovid Hrvatske u mjerilu od 1: 400.000, 
dug 150 em., širok 135 cm., sastavljeu na šest listova, koji će biti priliepljeni na platnu. Čestita je bila 
misao gosp. prof., po kojoj je okvir svojega zemljovida od svojega pomagača dao narisati ,po staro- 
hrvatskim ornamentima, nadjenim u Kninu u Dalmaciji“. Taj će okvir dosta pripomoći za raširenje 
poznavanja starohrvatskoga uresnog sloga, a potaknut će i druge, da ga proučavaju na temelju publi- 
kaciji našega družtva i da ga upotrebljuju koliko u graditeljstvu, u slikarstvu i u umjetnim obrtima, 
koliko i u dramatičnoj umjetnosti. Dapače nam ovom prigodom budi slobodno preporučiti gosp. inten- 
dantu narodnog kazališta zagrebačkoga, da bi za prikazivanje dramatičnih komada iz doba narodne 
hrvatske samostalnosti dao izraditi potrebito oružje po uzoru onoga, što je već objelodanjeno u ovom 
časopisu, a tako i zgradje i pokućstvo za pozornicu, da bi dao slikati i izdjelati za takove prigode 
prema ukusu starohrvatskih gradjevina. To bi mnogo doprinielo k tomu, da se u narodu probudi i 
uzgoji ljubav prema svojem starinskom slogu, i da se medju obrtnicima uvedu i razšire staro-hrvatski 
uresni oblici, koji bi, radi svoje originalnosti, ljepote i raznoličnosti, budili u hrvatskom obćinstvu naj- 
življe zanimanje prema narodnomu slogu. Kako u tolikim stvarima, ugledajmo se i u tomu u Niemece 
i Francuze, nebi li i s ote strane pripomogli pravom osvješćivanju narodnomu. Taj liepi zemljovid 
obsiže u prvom redu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, zatim Bosnu s Hercegovinom. Radi zaokruženja 
izpunjen je zemljovid susjednim zemljama: Srbijom do Biograda, dielom Stare Srbije (Raša) s Novim 
Pazarom, cielom Crnom (Gorom, jugozapadnom Ugarskom od Blatnoga jezera do Drave, Istrom i. QGo- 





_ 46 — 


ricom i Trstom, Kranjskom, te južnom Štajerskom i Koruškom. Na tom se zemljovidu ogleda po- 
vjestnica svih napomenutih zemalja od vremena rimskoga vladanja do danas. Rimska mjesta i oblasti ozna- 
čene su crvenom bojom; sve što spada na srednji viek od g. 500—1500, prikazano je zelenom bojom ; a 
moderna mjesta i sadašnje političko razdieljenje iztiče se crnom bojom. Planina ne ima, da zemljovid 
ne bude prenatrpan; rieke, more i jezera bojadisani su modrom bojom. Kod svih znamenitijih mjesta 
zabilježena je u kratko sitnim slovima takodjer povjestnica njihova. Taj će zemljovid biti poučan i pre- 
gledan ne samo za stručnjaka, nego za svakog iole izobraženog Hrvata, kojemu ima biti mila prošlost 
svoje hrvatske domovine. (Gosp. prof. Klaić riešio se, da dade u tisak svoj zemljovid i ako nije našao 
dovoljno odziva na svoj poziv na predbrojbu, gdje je kazivao, da bi za predbrojnike mogao zapasti po 
10 (deset) forinti. Bad kad izadje, nadati se je, da će sva hrvatska inteligencija, sve obćine, škole, 
družtva naručiti taj poučan zemljovid, ne bili po njemu stekli prekrasan ures za svoje dvorane i udoban 
pogled u prošlost svoje mile domovine. 





o o— 


Bibliografija. 





Bullettino di archeologia e storia dalmata pubblicato per cura di Fr. prof. Bulić. 
Anno XX. No. 12. Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Solin. -- Nadpisi već objelodanjeni u C. I. L. 
III., a nabavljeni ljetos od Muzeja. — Tri nova ulomka grčkih nadpisa iz Dalmacije. — Imena i pe- 
čati tvornica na glinenim predmetim, nabavljenim god. 1897. od Muzeja. — Tri kamena nahogjaja u 
Dalmaciji. — Povlastice plemića u Kaštelim. — Kristofor Nigro de Balistis. — Putne arheoložke 
bilježke. — Starinarska iznačašća u Solinu. -- Nekrolog prof. D. Jakova Boglića. — Bibliografija. — 
Archaeologorum Christianorum Congressus alterius Indictio. — Naši spomenici u c. kr. Sredičšnjemu 
Povjerenstvu za umjetničke i povjestne spomenike. — Popravak zvonika Stolne Crkve u Spljetu. — 
Popis umjetnina nabavljenih g. 1897. od c. k. Muzeja. — Kazalo. — Anno XXI. No. 1. Sadržaj: Ne- 
objelodanjeni nadpisi. — Drago kamenje u c. k. Muzeju u Spljetu nabavljeno god. 1897. — Pred- 
historička mjedena sjekira u Muzeju u Spljetu. — Novi prebistorički nahogjaji iz Grabovca. — Opo- 
ruka Jelene Vuka Bana Bosanskoga i udovice Vuka Hranića — Baštinik Trogirskoga Biskupa Kristo- 
fora od Nigris i njegova dva prva nasljednika na Biskupskoj stolici. — Starinska iznačašća na otoku 
Sćedru pokraj Hvara. — starinarska iznašašća na otoku Mljetu. — Bibliografija. — Naši spomenici u 
Središnjemu Povjerenstvu za umjetničke i povjestničke spomenike. — 1. Bupplemento. L/ antichissimo 
Acquedotto di Zara. G. Alacevich. == No. 2 - 3. Sadržaj: Izkopine u starokršćanskom groblju u Mana- 
stirinam u Solinu. — Izkopine u starokršćanskom groblju u Marusincu u Solinu. — Objelodanjeni 
nadpisi u Solinu. — Starinska iznašašća u Podstrani Poljica. — II. Kongres kršćanskih arheologa 
u Raveni. — Bibliografija. — Privremeni Štatut Austrijskog Arheoložkog Zavoda u Beču. 


Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Heraegovini. Urednik Kosta Hčrmann. X. 
1898. 1. Sadržaj: Franjo Fiala. (Ba 1 slikom u tekstu.) Uredništvo. — Vjekoslav Celestin: Opis nekih 
bosanskih novaca. (Sa 16 slika u tekstu.) Str. 103 114. Ovaj svezak ,Glasnika“ posvećen je poglavito 
antropologiji i prirodopisnim odnošajima Bosne i Hercegovine, te, osjem nekrologa jaoh prerano pre- 
minulog kustosa bos.-herc. zemaljskog muzeja Franje Fiala, od uredništva, i prof. Celestinova priloga o 
bosanskim novcima, ne ima u njemu ništa povjestničkoga ni arheologijskoga sadržaja. 


Vjekoslav Klaić: Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Izdala 
»Matica Hrvatska“. Zagreb 1897. Str. 176 u 8-ni. Sa ,Rodoslovjem bribirskih knezova“ u prilogu. U 
toj krasnoj monografiji prikazao je velevriedni iztraživalac i poznavatelj hrvatske povjesti prof. Vjek 
Klaić svojemu narodu u preglednoj alici razvitak moći i veličine slavnog Šubićevog plemena, kao što 
i njegovo propadanje do pada tvrde Ostrovice, kad se je knez Juraj III. preselio u Zrin, od kojega je 
pleme dobilo ime Zrinskih. Vriedno je da, mjesto izvadka, iznesemo ovdje obširnije kazalo te novije 
knjižice neumornog prof. Klaića, koji je, kako čujemo, već dao u tisak i obširniju cjelovitu ,Povjest 
Hrvatske“: 

I. Poprište Bribirskih knezova. — Tijek rijeke Krke od Knina do Skradina. — Gradine i gradovi 
uz Krku: Rog i Kamičak; Ključice, Skradin. — Šibenski zaton i Šibenik. — Cesta od Skradina prema 
Benkovcu i Zadru. — Podori gradova Bribira i Ostrovice; povjestnica njihova. Str. 8. 

II. Bribirska župa # njezini župani. — Položaj i obseg Bribirske župe; znatniji gradovi. — 
Pleme Šubića i hiže njegove. — Bribirski župani do konca 12. stoljeća: Budić (1062 —1069.), Strezinja 
(1078—1089.), Mrmonja (1102.), Bogdanac (1160.), Miroslav (1180—1184.), Gregorije (1184.). — Bribirska 
župa postaje nasljednim knežtvom. Str. 13. 

III. Gregorije I., prvi kneg od Bribira (1200—1234.). — Borbe s knezom Domaldom (1220—1228.). 
— Gregorije svladao svoga strica, kneza Višana (1223.). — Gregorije postaje knezom grada Spljeta. — 
On se bori s humskim knezom Petrom, te pomaže hercega Kolomana. — Ponovne borbe s knezom 
Domaldom (1229.). Gregorijev sin Marko, knez spljetski. — Gregorijev brat Stjepan i sinovi Btje- 
panovi. Str. 22. 

IV. Stjepko, knez od Bribira # Trogira (1289 —1274.). — Stjepko kao knez Trogira pomaže Tro- 
girane proti Spljetu i ostalim neprijateljima kralja Bele IV. — Poveljom od 28. studenoga 1251. po- 





= 47 = 


tvrdio je kralj Bela IV. knezovima Stjepku i Jakovu župu Bribirsku. — Knez Stjepko postao pote- 
statom u Šibeniku. — Smrt kneza Stjepka (6. kolovoza 1274.). Str. 34. 

V. Ban Pavao 1. (1272—1312.) # njegova braća Juraj I. i Mladin I. — Pavao I. kao knez 
Spljeta i Trogira, i primorski ban. — Bribirski knezovi bore se za Omiš. Andrija III. i Karlo Martel 
do godine 1295. — Nove borbe za Omiš; knez Juraj I. postao ,knezom primorskih gradova“ godine 
1294. — Bribirski knezovi rade za Karla Roberta. — Ban Pavao postaje gospodar Bosne. — Bribirski 
knezovi dovedoše Karla Roberta u Hrvatsku. — Ban Pavao kao starješina Bribirskih knezova godine 
1300—1808. — Ban Pavao dobiva Bag i dariva Rab. — Borbe s Trogirom god. 1308. — Ban Pavao 
obladso Zadrom god. 1311. — Smrt bana Pavla g. 1812. Str. 44. 

VL. Ban Mladin II. Banić (1312—1322.). — Prvo vrijeme banovanja. — Borbe s Mletcima radi 
Zadra god. 1812—1318. — Mladin II. postaje gradjanin mletački god. 1814. — Razmirice s Trogirom 
god. 1515. — Ban Mladin II. prema hrvatskim knezovima 1316—1817. — Ban Mladin prema Bosni i 
Srbiji 1819—1320. — Borba sa Šibenikom god. 1819 - 1820. — Savez izmedju Trogira i Šibenika, 24. 
siječnja g. 1322. — Šibenik i Trogir se odmetnuše god. 1822. — Knez Pavao II. diže se na brata 
Mladina If. — Kralj Karlo Robert zarobio Mladina II. — Sud o banu Mladinu. Str. 99. 

VII. Juraj 1. Banić, knez Klisu i Omisa (1322—1330.) # brat njegov Pavao II. Banić, knez 
Ostrovice (1322 — 1346.). — Juraj II. Banić (t god. 18830.). — Pavao II. Banić (T god. 1346.). — Knez 
Pavao 11. pomaže Mletke proti Zadru i kralju Ljudevitu I., god. 1845—1846. — Oporuka kneza Pavla 
II. god. 1346. Str. 139. | 

VIII. Juraj III. Banić, prvi knez Zrinski (1347.). — Mletci i knez Gregorije II. otimlju se za 
Jurja 1I1. — Knez Juraj III. dobio grad Zrin god. 1347. — Bribirski knezovi u Hrvatskoj nakon pada 
Ostrovice (1847—1456.). Str. 159. | 

Opazke. Str. 170. 

Prilog: Rodoslovlje Bribirskih knezova. 

Stjepana hrvatskoga bana za kralja Bele IV. zove prof. T. Smičiklas (Pov. Hrv. I. str. 8565-—8358) 
Stjepanom i Stjepkom Šubićem Sad pomoću prof. Klaićeve knjižice iztiče, da je prof. Smičiklas za- 
mjenio Stjepana bana aa Stjepkom Šubićem knezom bribirskim i trogirskim. God. 1262. piše profesor 
Smičiklas, da ne ima više u životu Stjepana Šubića, dočim je knez Stjepko Šubić 1268. god. bio pote- 
statom šibenskim, a umro je dne 6. kolovoza 1274. Da je prof. Bmičiklasa zavela suvremenost triju 
istoimenih hrvatskih velikaša razumije se i po tomu, što u izpravi od god. 1249. Stjepan ban primorski 
i knez triju polja i kapetan Štajerske povjerava izvidjenje medjaš& izmedju baštinA kneza Slavogosta 
od Posedarja i plemena Mogorovića knezovima bribirskim Stjepku i Jakovu. Stjepko, jedini tad živući 
toga imena od roda bribirskih knezova Šubića, je dakle posve različita osoba od Stjepana, koji se zove 
banom primorskim i knezom triju polja, kojega je kralj Bela pridjelio bio banu Stjepanu za pomoćnika 
(Klaić, Brib. knez. str. 40), kao što i od Stjepana bana hrvatskoga, o kojemu prof. Klaić, piše da je 
njeki Stjepan, koji se u spomenicimn zove ,svijetli i slavni ban i herceg čitave Blovins&ke zemlje“ 
(N. d. str. 40). U to doba je naš knez Stjepko Šubić kao gradski knez boravio u Trogiru (1246—1949.). 
Zato nije Šubićeva roda, kako misli prof. Smičiklas (N. d. I. str. 868) ni onaj Nikola ban hrvatski, 
koji je 1275. god. nasliedio, od kralja Ladislava Kumanca skinutoga, bana Pavla Šubića, jer je taj bio 
sinom ,slavnoga bana Stjepana u vrijeme Bele IV“ (Klaić, N. d. str. 48). U to doba, u rodoslovju 
Šubićeva plemena viti ne nahodimo nikakva Nikole. 

Gosp. prof. Klaić nije spomenuo, da je ban Pavao I. Šubić imao i kći, o kojoj pok. profesor 
Ljubić! piše, da se spominje kod Fejera (VII. II. 77). U rukopisnoj knjizi o rodoslovju zlamenite tro- 
girske plemenite porodice De Bufalias pod naslovom: ,Geneologia de Bufalis e suoi privilegi“, koja se 
nahodi u starinskoj obiteljskoj knjižnici izumrle porodice Vitnića, sada kod nasliednika joj po ženskoj 
lozi gosp. Jurja plem. Ivellio u Bolu na Braču, na str. 14. zabilježeno je: ,Dall' accenata Michaela ebbe 
il medesimo pure un unico maschio nato li 2 Genaro 1277 cui pose il nome Doymo, quale del 1294 
sposi_ Pradia figliuola del Bano Paolo de Subich Conte di Bribir di famiglia molto celebre e potente“ 
itd. To potvrdjuje Ljubićevu viest, da je ban Pavao imao kći, a iznova doznajemo, da se zvala Pra- 
dijom, te da se je 1294. god. udala za 17-godišnjega plemića Trogiranina Dujma de Bufalis. Te su viesti 
potvrdjene i razjašnjene u drugoj velikoj rkp. knjizi in folio u istoj spom. knjižnici pod naslovom: 
.Memorie e Geneoloia della Nobil famiglia de Buffalis nella Citta di Trail raccolta, e Ridota in Chiaro 
da me Girolamo de Buflalis qm. Sig. Gio. Fran.co vero disedente della medesima e cio come entro 
chiaramente risulta 1768“ na str. 11. gdje piše: ,I! predetto Duymus (de Buffalis) nato li 2 Genaro 
1277, che fu civilmente educato e nel crescer de suoi anni riusci giovane avvenente e di pur troppo 


' Opis jugosl. novaca str. 201. 


_ 48 — 


spirito e coraggio amante della Militar disciplina il di cui padre per essere Figliulo Unico al quale 
voleva tutto il suo bene fece che di teneri anni prenda Moglie apparentandolo con la Nobile, e Potente 
Famiglia de Subich, e Conti di Bribir. Ora il suddetto Duymus sposd Predie figlia Domini Bani Pauli 
de Subich Com. Bribirensi anno 1294“ itd. 

Te nam viesti još bolje opravdavaju letimično izraženo nagadjanje gosp. prof. Klaića (str. 61), 
koji piše, ,da se je god. 1289 ženio ban Pavao valjda drugi put“. Kad je god. 1294 imao kći, koja se 
je te godine mogla udati, naravski je, da mu je imala poticati od prve šene, kojoj jošte niesmo doznali 
za ime. Ursa je dakle bila druga Pavlova žena. U povjesti slavnog Šubićevog roda otvaraju se dakle 
sada sliedeća pitanja: a) kada se je Pavao I. oženio prvi put? b) koja mu je bila prva žena? c) koja 
su mu se djeca, osjem Pradije rodila od prve, koja li od druge žene! d) kad mu je umrla prva žena! 

itajuć prezanimivu ovu prof. Klaićevu knjigu, zapelo nam je oko i o naslov .comitibus trium 
camporum Hlivne et de Cetina“, što se nalazi u povelji izdanoj od bana Pavla u Skradinu 2. veljače 
1301, a nose ga Pavlovi sinovi Mladin, Juraj, Pavao i Grgur. U opazci 14-oj (str. 173) sam prof. Klaić 
ovako tumači taj naslov: ,Što je to ,trium camporum comes“? God. 1249—1263 čitamo ,,Stephanns, 
banus maritimus et comes trium camporum“ koji ima posebnoga ,Renez comitem nostrum trium cam- 
porum“ (Bullettino di arch. e st. dalm. IV. 70 i XIV. 98—95). Ban dakle primorski Stjepan bio je 
1249—1263. knez ,triju polja“. God. 1277 opet ,Perchino, comes trium Uamporum“ (Starine jug. akad. 


XXVII. str. 161—152), a god. 1277 i 1278. ,,Petrus comes trium camporum“ (Acta extera akademije 


ugarske, 1. 54 i 56). Vidi još Fejera Codex diplomat. V. 2. pag. 424—425. Čini se, da su ta tri polja 
bila: ,,Cetinsko (Sinjsko), Hlivanjsko (Lijevanjsko) i Duvanjsko (Dilmno, Dumno), a možda i druga 
polja na medji Hrvatske, Bosne i Huma, koja su mienjala svoje gospodare“. U samom tekstu pak 
(str. 57) pripovieda prof. Klaić, kako je Karlo II, otac Karla Martela izdao dne 19. kolovoza 1292. po- 
velju knezovima od Bribira u kojoj, izmedju ostaloga, piše: ,Ustupamo nadalje i dajemo rečenoj braći 
(Pavlu, Jurju i Mladinu Šubiću) i njihovim baštinicima od Hrvatske i Dalmacije toliko koliko se (one) 
steru od medja župe Hlivanjske ili Lijevanjske (a finibus comitatus de Chelum) sve do Senja, Gačke 
i Modruša“ itd. Cetinsko, lijevanjsko i duvanjsko polje prilično su suvisla te sačinjavaju zemljištnu 
cjelinu odieljenu od Huma Trebižatskom dolinom, Gabelom i Neretvom, tako da se Chelum, kako je 
preveo ovdje i prof. Klaić, po smislu ne može da uzme nego za Lijevno, a nikako za Hum ili Zahumlje, 
o kojemu se pak znade, da je u to doba ležalo u području srbske države. Čudit se je zato, što isti 
prof. Klaić na str. 81 svoje knjige piše, da je 1304. god. ,Mladin II. knez triju polja i čitave Humske 
zemlje“, na str, 82 opetuje dva puta, da je isti Mladin ,bio kneć Huma“, a na str. 88, da se je banu 
Pavlu pokoravala ,i Humska zemlja“. — I prof. Smičiklas! piše, prevadjajuć Chelum za Hum, da je 
kraljevski dvor anžuvinaca Šubićem dao ,veći dio banovine Hrvatske od medje Huma pa sve do gatske 
i modruške župe“, pa bi i tu trebalo izpraviti i kazati ,od medjaša Lijevanjske županije“. 

Pošto mislimo, da nije još jasno pitanje o grbu Šubićeva plemena, žalimo što ga se g. prof. Klaić 
nije dotaknuo, i, temeljitošću kojom se odlikuje, stalno odsjekao, koji li se ima smatrati starijim, koji 
li kašnjim grbom slavnog toga plemena bribirskih knezova. 

Narod hrvatski treba da od srca zahvali prof. Klaiću kao što i izdavateljici ,Matici Hrvatskoj“, 
što su mu darovali knjižicu trajne vriednosti pod naslovom ,Bribirski knezovi“, u kojoj je razsvietljen 
dobar dio hrvatske povjesti XIII.-oga i prve polovine XIV.-oga vieka. Neka Bog požive prof. Klaića, 
pa ima tvrde nade, da će on, kako u predgovoru ove knjige kaže da bi ,htio“, dovesti knezove Bri- 
birske ,pred čitatelje na pozorištu u Zrinju i u Medjumurju“. 


Ljetopis jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1897. 
XII. svezak. Zagreb 1898. Str. 316— XXIX. u 8-ni. Evo mu %adržaja: Pokrovitelj. — I. Uprava, odbori, 
članovi. Str. b6—15. i 

II. Razredne i odborske sjednice. Str. 16—29. 

III. Skupne sjednice. Str. 30—44. 

IV. Glavna skupština. Str. 45—41. 

V. Svečana sjednica. 1. Svečana besjeda predsjednika J. Torbara. Str. 40—62. 2. Izvještaj tajnika 
Dra. Fr. Vrbanića o gospodarstvenim prilikama akademije god. 1897. Str. 68—14. 8. Izvještaj tajnika 
Dra. Fr. Markovića o književnom radu akademije g. 1897. Str. 74—105. 4. Čitanje razprave dra. Mili- 
voja Šrepela o humanistu Šižgoriću. Str. 106—107. 

VI. Zaglavni računi za god. 1897. Str. 108—119. 

VII. Nekrolozi: 1. Život i djelovanje Ljudevita Vukotinovića. Od J. Torbara. Str. 120—149. 


2, Život i djela Šime Ljubića. (Sa slikom.) Od T. Smičiklasa. Str. 150—248. 3. Dr. Ivan Črnčić. Od _T. 


1 Nav. dj. I. str. 869. 


— 49 — 


>mičiklasa. Str. 244—262. 4. O. Euzebije Fermendžin. Od T. Smičiklasa. Str. 262—269. 5. Uspomeni 
Matije Valjavca. Od dra. A. Musića. Str. 270 292. 

VIII. Knjižnica jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (što je primila g. 1897) Str. 298—309. 

IX. Hazprave i knjige akademijske izašle tiekom g. 1897. Str. 310—312. 

X. Predplatnici na publikacije akademijske za godinu 1897. Str. 313—316. 

Dodatak: Izvanredna svečana sjednica o svećeničkoj šestdesetgodišnjici pokrovitelja jugoslavenske 
skademije preuzvišenoga gosp. biskupa J. J. Strossmayera: 1. Pozdravna besjeda J. Torbara. Str. 
IlI—VII. 2. Svečani govor Dra. A. Bauera. Str. VIII XXI. 3. Sonetni vienac. Od dra. Fr. Markovića. 
Str. XKII— XXIX. 

Zbornik za narodni život | običaje južnih Slavena. Na svijet izdaje Jugoslavenska 
ukademija znanosti i umjetnosti. Svezak II. Uredio Dr. Ant. Radić. U Zagrebu 1897. Cijena tor. 2:50, 
str. 515 u 8-ni. Sadržaj: Razprave: Radić A. Dr. Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom 
životu, str. 1—89. 

Građa: Lovretić Josip (i Jurić Bartol): Otok. Narodni život i običaji, str. 91—459. 

Vjesnik: Radić A. Dr. Književne novosti str. 462—509. Od Uredništva, str. 810—515. - Svezak III., 
prva, polovina. (S 27 slika). Uredio Dr. Ant. Radić. Zagreb 1898. Str. 166 u 8-ni. Cijena for. 1:25. Ba- 
držaj: Razprave: Kuba Ljudevit: Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, str. 1—16. Sitniji prilozi. 
(Žive starine str. 17. — Semantika u službi narodoznanstva 18) str. 17.—23. 

Građa: Lovretić Josip: Otok. Nsrodni život i običaji (Smrt). Str. 26—54. Janjčerova Kata: Tre- 
barjevo. Narodni život i običaji (Priroda 55. Životne potrepštine 98). Str. 55—1839. Kulinović Muhamed 
Fejzi beg: Muhamedanska ženidba u Borsni, str. 140—149. Zovko Ivan: Hrvatatvo u narodnoj uspomeni 
Hercegovaca, str./150—160. 

Vjesnik: Od uredništva, str. 161—166. 

Izvestja muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. Letnik VIII. 
šaš. L Sadržaj: 1. A. Globočnik pl. Sorodolski: K pedesetletnici slovenske narodne zavednosti. 2. Fr. 
Šmid: Drobiž iz admontskega arkiva. 8. J. Vrhovec: Rožnik in cerkev na Rožniku. Mali zapiski: J. 
Vrhovnik: Marijina znamenja med Ljubljano in Poljem. == Seš: II. Sadržaj: M. Slekovec: 1. Doneski 
k zgodovini cerkvA in far na Kranjskem. 2. Valvazorjeva knjiga grbov. B. Jos. Benkovič: Kranjski 
bogoslovei v Rimu. Mali zapiski: 1. K. Črnologar: Slovenska Lutrova postila iz l. 1595. 2. P. B.: 
Odkod ime Horjul? 8. M. B.: Prazgodovinska in rimska gradišča v šentjurski župniji im v okolici. 
&. M. S.: Nekaj "o uničenju gotskih oken v naših starih cerkvah. 5. M. S.: Stara gotska soha sv. Šte- 
fina. = Šeš. III. Sadržaj: 1. Dr. Fr. Kos: Iz zgodovine Jugoslovanov v šestem stoletju po Kr. 2. P. pl. 
Badies: Tri zgodovinske pesmi v slovenskem jeziku. Mali zapiski: 1. Fr. K.: Rodovina Blagajeva- 
2. S R.: Prazgodovinske izkopine pri Toplicah na Dolenjskem. 8B. J. Vrhovnik: Janez Debevec in 
janzenizem. 4. Kunšič: Včstnik slovanskych starožitnosti. 5. Fr. K.: Slovenska mesečna imena iz 
L 1466. 6. S. R.: Odkod ime Horjul? 7. V. Steska: Have have Natesia! — Radovat nam se je braći 
Slovencima kako njihovo glasilo muzejskoga društva za Kranjsku očevidno napreduje i okuplja oko 
be vrlo vriedne i marljive radnike na polju povjesti i starinarstva. 

Všstnik českoslovanskych musei a spolki archaelogickych. Rediguje a vydavi 
Kliment Čermak. Dil III. Čis. 2. Obsah: Radosti a žalosti zkoumatelovy. Nekropole na C4slavsku. 
Hručirny v Č4slavi zeZ XIV, až XVI. včku. Ndlezy a zpr4vy. Literatura. = Čis. 8. Obsah: Českym 


 srehaeloglim a slav. spolkim musejnim. Zpriva o mčsts«kćm historičkćm museu v Hradci Krfl. za 
11897. Vyročni zpriva, pfedsedy_musejniko spolku ,Včela Časlavskf“ za r. 1897—98. Nejstarši oby- 


tatele Čech,JArtikule kdru literackćho v Poličce. Česk4 predhistorie ve sbirkach c. k. dvor. musea ve 
Vidni. Zpravy a ndlezy. Literatura. Ingerat. Veleučeni g. Čermak i u ovom broju svojeg časopisa po- 
svećuje našoj ,Starohrvatskoj Prosvjeti“ iskrene i prijateljske rieči pohvale, bodrenja i priznanja na- 


 šemu uredniku, predsjedniku Matunu i Vidu Vuletić-Vukasoviću. Pri kraju kaže: ,Izvješće o djelat- 
 Nosti arheoložkoga družtva u Kninu napunjuje nas radosti, da se Hrvati ćute jednim narodom i da 


zoje koristne doticaje. Hrvati u Zagrebu veoma prijateljski agituju za razvitak bodroga društva u Dal- 
maciji, Bogate recenzije'i popis članova dopunjuju podeblji svezak dobre ilustracije. Živio!“ Čis. 4. 


 Obsah: Musejni spolek v Pardubicich. Zprva o okresnim musejnim spolku v Mnichovč Hradišti. Nej- 
| starši obyvatelć Čech. Vfpis z"pamčtni knihy Jaromčiskć z. r. 1791. Diluvialni nfnosy idoli Volyfky. 
Čprtvy a nflezy. Literatura. 


Časopis společnosti prate! starožitnosti českych v Praze. Redaktor Dr. J. V. 
Šimik, Roč. VI. Čis. 1. Obsah: 

Ant. Hajny: Pole popelnicov4 u Jikve v Nymbursku. (Se 2 vyobrazenimi.) 

Matouš Vaclarek: Hra sv. Tri kr4li na Mor. Valašsku. 


_— 60 — 





Dr. Ji V. Šimak: Z Frydlantska. (S 1 vyobrazenim.) 

Prispčvky rodopisnć. II. J. Čerm&k: Šlechtickć a erbovni rodiny velvarskć v XVI. a X VIL včku 

Vojt. Krdl z Dobre Vody: O strdovčkych pečetechui. (Pokračovini.) (Se 6 vvobrazenimi.) 

Ludeik Snajdr: Byl-li Sobčelav (Malinsk$) z rodu Piemyslova? 

P. Fr. Štčdr$: Charvftec v okresu libochovskćm. (S 11 vyobrazenimi.) 

Riizne zprfvy. ' 

Literatura. 

Piiloha znakovA (kresli a popisuje Vojtčch Kril. rvt. z Dobrć Vody): Znak pini z Hostyne. | 
zo Starć a z Pardubic, znak p4ni z Ryzemburka a znak pini Hodčjovskjch z Hodčjova (3 listy znaki 
3 listy popisu). Znuk kral. včnneho mčsta Chrudimč, znak mčsta Domašina (2 listy znaki1, 2 lih 
popisi). | 

Čislo IL. U ovom broju kaže, da je ovaj godišnjak časopisa posvećen uspomeui Frana Pali / 
koga. Obsah : 

IF'rant Klima: František Palacky. 

Ant. Solta: N&pisy na kamennfch tabulich n/ihrobnich na hibitoveeh ehrudimskćeh. (S 4 
vrobrazenimi.) 

Aug. Sedlaćek: O včdeckćm pisobeni M. Kolife. |5 podobiznou.) 

Bedr. Skrbek: Hora Kunčtickć. (Se zvl&štni obrazovou prilohou a 4 vyobrazenimi.) 

P. Fr. Štidryj: Charvftec v okresu litochovskćm. (Pokračovini.) (Se 3 vyobrazenimi.) 

Riznć zprivy, 

Literatura. 

Ze Společnosti pi&tel starožitnosti česk$ch v Pruze. 

Časopis Museadlnej slovenskej spoločnosti. Rediguje A. Sokolik, tajomnik. Bočnik 
I. Cislo 1. Turčiansky Sv. Martin. 1898. Obsah: NAč dikol, — Musefilna slovenski spoločnost. 8. — | 
Niekol'ko slov ku stati o tej našej starine. Kožar. — Kontrakt ceehy ševcovskej v Piichove z r. 17/2. 
Prispevok k: dejinfim remesiel vobec a k dejin4m mestu Puchova zvlašte. Sdeluje Jozef Čižmaf. — 
Dopisy. — Zprfivy. — Soznam darcov, ktori behom mesiaca januira 1898. prispeli ka sbierkam Mu- 
sefilnej slovenskej spoločnosti. — Soznam členovsk$ch prispevkov na Museflnu slovenski spoločnost 
vr. 1898. splatenfch po 31. janufr 1898. — Soznam literarnfeh prispevkov, došlfeh po 31. janust 
1395. Muz. slov. spol — Odbornć časopisy a knihy. — Upozornenie. — Oznamenie. = Čis. 2. Obsah: 
Cerovskć starožitnosti. Piše Stanislav Zoch. — Ku tej našej starine. Emil Kolenyi. — Dopisy. — 
Povery l'udu. Sdel'uje 4. Halaša. — K nfzvosloviu slovensk$eh vjšiviek. Podiva A. H. — Rozličnosti | 
— Soznam: darcov, literfrnfch prispevkov, členovskćeh prispevkov. — Odbornć časopisy a knihr — 
— Pozvanie. — Prosba. — Upozornenie. — Oznamenie. = (is. 3. Obsauh : Uerovskć starožitnosti. Piš« 
Stanislav Zoch. (Dokončenie.) Z cirkevnćhu archivu. Miroslav Križan. — Dopis. — Povery Padu 
Sdel'uje A4. Halašu. — ZApisnica 2. vfborovćho zasadnutia Mus. slov. spol. — Soznam: darcov, lite 
rirnyeh i členovskfeh prispevkov. — Odbornć časopisy a knihy. A. 11. — Pozvanie. — Prosba, 

Sbornik musealnej slovenskej spoločnosti. Roč. IL Svez. II. Turčiansky Sv 
Martin, 1897. 





Pamatky archaeologicke a mistopisne, organ Arehaeologickć komise pii Českć Aks 
demii cisare Františka Josefa pro včdy, slovesnost a umčni a Archaeolegickćho sboru Musea kr4lovstvi 
(eskćho. Redaktor: Dr. Josef Lad. Pič. Dilu XVII. sešit IV. Roku 1896. Obsah: 

Ndlezy Latčnesk6 ze severozapadnich Čech. Popisuje Dr, Jindfich Matiegka. (S 2 vyobr.) Tak 
XXIX. až XXXI. Archaeologicky v;zkum »Udoli Sratojirskćho“ a okoli. Piše Vaclav. Schmidt. (S 
vyobr.) Tab. XXXII. až XXXIV. 

Predhistorick€ v$zkumy v jihovfehodnih Čechuch z r. 1895. Piše J. N. Woldhich. (Dokončeni/ 
(5 19 vyobr.) ' 

Zbytek dela Jarošova. Piše J. Koula. (S 2 vyobr.) 

Niadobi a roucha kostela kutnohorskch r. 1516. Napsal Karel B. Mddl. 

Piispčvek k stavbč Lounskćho kostela. Pod&vi Theodor Anil. 

Niilez Cistčveskf$. Napsal Eduard Fiala. (Pokračovani.) Tab. XXXV. 

Nalez minci v Libišanech. Piše Josef Smolik. 

Materialie k dčjinAm umčni, umčleckćho pramislu a podobnfm. Podivi krant. Mareš. ( Pokrać 

Zprivy a drobnosti: Archaeologick komise pii Českć Akademii, — Arehneologicky She 
Musea krfl. Českćho. — Zpr&va o zkoum&ni v mohylćich Hinovskfeh, Dodatek k žirovićm hrobiu 
tt Bćsna. (S vyobrazen.) Legenda o 10.000 rytifich. — Kamenna ktititelnice v Predni Kopanin“. — 
Literatura. 


_ 51 — 


Na Tab. XXXV. uza slike českih novaca iz X. i XI. vieka tiskano je 13 slikA tolikih ulomaka 
| aro-dlavenskih naušnica od osam različitih tipova, koji su veoma dobro zastupani u sbirci staro- 
hrvatskih naušnica našega ,,Prvoga muzeja hrvatskih spomenika“, nadjenih u starohrvatskim grobovima. 
Gosp. Eduard Fiala, koji je tablicu XXXV. pridružio svojemu članku o čistjeveskom nalazu staro- 
českih novaca, nije u tekstu kazao ni rieči o tim ulomcim naušnica, ali je sva prilika da će biti nadjene 
uz novce kako i njihov slog kazuje. Po njima doznajemo, da su i kod starih Čeha bili upotrebljavani 
isti oblici naušnica kao i kod starih Hrvata pa i kod Rusa, te ne ima više sumnje, da takove naušnice 
ne bi bile staroslavenske, t. j. proizvodom visokog stepena umjetno-obrtničkog razvitka starih Slavena 
"u obrađjivanju kovina. 

Bešit V.. Roku 1897. Obsah: Archaeologick$ v$zkum ve strednich Čech4ch 1895—1896. Piše dr. 
LJ. L Pič. (3 8 vyobr.) (Tab. XXXVI -XLIX.) 

Archaeologick“ vćzkum ,Udoli Svatojifskćho“ a okoli. Piše Vaclav Schmidt. (S vyobr.) Tab. L., 

LI. Zbočenf kostel sv. Jana na Zabradli v Praze. Napsal Karel B. MA4dl. (S 3 vyobr.) 

Patena klištera Brevnovskćho. Sdčluji Ed. Šittler a dr. A. Podlaha. (S 2 vyobr.) — K rodopisu 
Parlćtoved. Napsal dr. Karel Chytil. — Zvonarove z Cimperka. Novć zprfvy o nich vypsal Z. Winter. 
— Nalez minci v Podhiire. Piše Josef Smolik. Pamćti o školstvi turnovskćm v XVI. a XVII. stoleti. 
Podle archivnich zpriv napsal dr. J. V. Šimik. (Pokračov4ni.) — Skrečnć kostry ve Stradonicich u 
Loun. Piše František Kučera. (B vyobr.) — Materialie k dčjinim umčni, umčleckćho primyslu a po- 
dobnfm. Podiv4 Frant; Mareš. (Pokrač.) — Zprfvy a drobnosti: Nekrolog. — Archaeologick4 komise 
pri Českć Akadeniif. — Hromadn$ nalez bronzfi. (S vyobr.) - Archaeologickć nflezy. — O raženi 
minće. — Literatura. | 

Selit VI—VII. Roku 1897. Obsah: Archaeologickf vfzkum ve stirednich Čechach 1895—1896. Piše 
dr, JL. Pič. (S vyobr.) (Tab. LII. až LXX.) Archaeologicky vfzkum ,,Udoli Svatojitskćho“ a okoli. Piše J. 
Feleman a Vel. Schmidt. (S vyobr.) (Tab. LXXIII.) — Renaissančni archa v kestele nejsv. Trojice v Rych- 
novč nad Knčžnou. Piše dr. Čenčk Langer. (S 'vyohr.) — Nalezištč u Brozfinek pod Mčlnikem. Piše dr. 
J. Matiegka. (5 vyobr) (Tab. LXXIV—LXXVI). — Starobfla mešni roucha na Karlištejnč. Podfvaji 

odroA. Podlaha a Ed. Šittler. (S vyobr.) (Tab. LXXVII. až LXXIX.) — Prispčvek k vjvoji cechov- 
onietvi v Jižnich Čechficeh, Podfv4 Theodor Antl. — Farni kostel sv. Bartolomčje v Kunčticich u Pardubic. 
oLiše dr. Bohumil Matčjka. (S vyobr.) — Nfidobi a roucha kosteli kutnohorskych r. 1516. Napsal Karel 
0B. Midi. (Dokončeni.) — Pamčti o školstvi turnovskćm v XVI. a XVII. stoleti. Podle archivnich 
. priv napsal dr. J. V. Šimfk. (Dokončeni) — Nalez minci v Hartmanicich. Piše Josef Smolik. — 
 Mohsly Milavečskć a Chrastavickć. Prozkoumal v:letech 1888., 1889., 1891. a 1892. František Lang, 
ofaraš (S vyobr.) — Nčkolik listi Albrechta z Valdštfna. Sdčluje J. Liška. — Materialie k dčjinm 
 umčni, umčleckćho primislu a podobnym. Podfv& Frant. Mareš. (Pokrač.) — Zpr&vy a drobnosti: 
' Nekrolog. — Archaeologicki komise pfi Česk€ AkademiL — Archaeologickf$ sbor musea krflovstvi 
okeskćh). — Zdobenf tilomek lidskć lebky ze Stradonickćho hradištč nad Beronkou. .- Zbytek dčla 
oJarošova — Literatura. | 

Sešit VIII. Roku 1897. Obsah: Archeologicky v$zkum ve strednich Čechfich 1895—1896. 
S ryobr.) (Tab. LXXX -LXXXI) — Hromadng nslez bronzi u Jenšovic. Piše dr. J, L. Pič. (Tab. 
OLAXXILj — Prispčvky ku zvonafstvi z okresii Blatenskćho a Bfežnickćho. Pod&v4 Jos. Siblik. — 
o Slaratovska obrazirna. Podiiv J. Salaba. O zaniklfch osadAch Čejkfch a Malkovu v Mladoboleslavsku. 
i Sičluje V. Schmidt. — Nčeo o zduši na Pardubicku. Piše Vacsl. Divtš-Čistecky. — O ustgleni hranic 
oCakfeh a Dolnorakouskfeh v krajinč Chlumeckć a Novobystrickć. Napsal L. Domečka. — Materialie 

k dčjintm umčni, umčleckćho primyslu a podobnfm. Podfv4 Frant. Mareš. (Pokrač.) — Zprvy a 
lrobnosti: Arehaeologick komise pri Českć Akademii. -- Archaeologickć sbor musea krAlovstvi Čes- 
okčho. — Štitek ze vrat ,Červenćho domu“. (Tab. LXXXIII.) — Kamenny port4lek v zamku Pardu- 
 biekćm. (Tab. LXX XIV. — Torso terrakotovć (S vyobr.) — Pohrebištć mezi Dobr. Vodami u Horic. 
— Pamatky archaeologickć a mistopisnć. — Literatura. ' | 

Dilu XVIIL sečit T—II. Roku 1898. Obsah: Mohyly Bechynskć II. Piše dr. J. L. Pič. (Tab. 
1 -V) S vyobr.) — Arehneologick$ vfzkum »Udoli Svatojitskćho“ a okoli. Predsevzaty J. Felemanem. 
(lab. VI— VIII.) (Se 7 vyobr. Pokrač.) — O Matoušovi Rambouskovi, domnčlćm maliri. Napsal dr. 
Karel Chytil. — Loretfinsky poklad v Praze na Hradčanech. Popisuji Ed. Šittler: a dr. A. Podlaha. 
(Tab. IX— XL.) (S 2 vyobr.) — Br&ny a včže Kutnohorskć. Napsal Josef Šimek. (S 8 vyobr.) — Dalši 
imupčvek k cechovnietvi v jižnich Čech4ch. Pod4v4 Theodor Antl. — Česky tištčnf obrazek z XV. 
“ole. Pile Fr. A. Borovsk$. (S vyobr.) — Nfboženski reformaci na NfAchodsku po r. 1650. Dle 


arebivnieh a jinfeh pramenii napsal J. K. Hraše. — Ziizeni mčstskć v Litomysli. Pod4v&_ Antonin 
=. 4 * 








—— —————— —-— 








ta BO 


Tomiček. — Mladice jinak Klementice. Pod&v& J. Nedoma. Pohrebištč na Hijku u Drhovic. Piše 
Martin Kol4r. (S vyobr.) — Materialie k dčjinim umčni, umčleckćho primyslu a podobnfm. Podivi 
Frant. Mareš. (Pokrač.) — Jana Šuda z Semanina. Pamčt o žalostivć dvoji zkize mčsta Nymburka, 
Pod4vi Jan Emler. — Zpr&vy a drobnosti: Z Archaeologickć komise Ceskć Akademie. — Archaeolo- 
gicky sbor musea kr&lovstvi Českćho. — Mohyla v Brezovci u Ratanj. (S vyobr.) — ŽArovć mohyly 
na Bezink4ch u Bechynč. — Novć pfedhistorickć nflezy v severovychodnich Uechfeh, — Nihrobni 
kameny. — Relikvi z druhć polovice XIV. stoleti. — Kde staval filiilni klišter ,,Teslinsky“ bene- 
diktini Ostrovsk$ch. — Literatura. 


Wiadomos$ci numizmatyczno-archeologiczne. Rok! dziewiaty. 1597. Nr. 112. Trešć: 
Michal Rawicz Witanowski. Oltarzyk kamienny w kosciele kolskim. — Dr. Fr. Piekosifiski. Kilka uwag 
o denarach Bolestawa Chrobrega (dokoficzenie). — Feliks Kopera. Monety znalezione we wsi Mniszkach 
pod Leczyca (dokoncezenie). — W. Kostrzebski. Mennictwo w Polsce (Dalszy 'ciag artykulu: ,,Bledne 
drogi w zbieraniu numizmatćw polskich“) (dokoncz.). — K. Bolsunowski. Znaki pieczetne na olowiu 
(plomby) znalezione w Lubowie przy Starej Raziani i na wyspie Kamienowaty. — Ludwik Žyvtyliski. 
Zabitki epoki kamiennej na _ Wolyniu. — Sprawozdania. — Dziela omćwione w innyceh czasopismach. 
— Muzea Nasze. — Wspomnienia o zmarlych. — Kronika. — Wydawnictwa majace zwiazek z numiz- 
matyka, archeologia i historia sztuki. — Dary. 

Uz članak gosp. F. Kopera ,,Monety“ itd., na str. 197—198, utjesnuta je slika, koja predstavlja 
31 ulomak srebrnih naušnica iz XI. vieka, izkopanih u Poljskoj, medju kojima ima devet komadi 
oblikom i izradbom sličnih naušnicama našeg ,,Prvog Muzeja hrvatskih spomenika“, Gosp.;Kopera na- 
vodi rieči prof. dra. Friedliindera, koji je 1848. g.' pisao o sličnim naušnicama, da ga je prof. Pietra- 
szewski uvjeravao, da slične urese nose felah-ove žene u Sirskoj i u Egiptu. Dakako da srebrni i 
zlatni ures u filigrani i sa pupicama potiče sa Iztoka, ali treba u tom uresu razlikovati elemente sla- 
venskog porietla od drugih. Zato rieči prof. Pietraszewskoga imaju samo obćenito zlamenovanje. Nas 
nalazišta poljačka, slična ruskima, českima i hrvatskima, uvjeravaju sve to više, da je takav ures staro 
slavenski. 

Nr. 3. Trešć: Kostrzebski W. Niektore wiadomošci o mennicach koronnych za Jana Kazimierz: 
— Kostrzebski W. Uwagi nad wykopaliskami monet z X. i poczaiku XI. w., znajdowanych w Polsce. 
— Chmiel A. Materyaly sfragistyczne. — Dr. Koehler. Groty z skrzydelkami. — Kopera Felika. Monety 


rzymskie znalezione na naszych ziemiach. — Kopera Feliks. Nieznany medal z napoleonskich czasćw. 
— Dokumenta mennicze. — Sprawozdania. — Dziela omćwione w innych czasop. — Muzea Nasze. — 
Wspomnienia o zmarlych. — Kronika. — Wydawnictwa majace zwiazek z numizmatyka. archeologia i 


historia sztuki. — Dary. 

Nr. 4. Tresšć: Chmiel A. Pieczeć sadu komisarskiego sze$ciu miast, — Kostrzebski W. Uwagi 
nad wykopaliskami monet z X. i poczatku XI. wieku, znajdowanychi_w Polsce. (e. d.) — Kopera Felika. 
Monety rzymskie znalezione na naszych ziemiach (dok.) — Kopera Feliksa. Nieznana autobiografia 
žypryana Norwida. — Cercha Stanislaw. Glowa sw. Jana Chrzciciela (miniatura z r. 1534.) — Doku- 
menta mennicze. — Sprawozdania. -— Dziela om6ćwione w innych czasop. — Wspomnienia o zmarliyeh. 
— Kronika. — Wydawnictwa majace zwiazek z numizmatyka, archeologia i historya sztuki. — Darv. 
Tomu je broju ,Wiadomoscih“ priključena zlamenita monografija dra. Frana Piekosihskoga , Wybdr 
znak6w wodnych z XV. stulecia“. W Krakowie. 1896. 

Rok dziewiaty 1898. Nr. 1. Treš$ć: Feliks Kopera. Portrety czlonkćw rodzin krćlewskich panu- 
jacych w Polsce w Germanskiem Muzeum Norymbergi. — Kostrzebski W. Uwagi nad wykopaliskami 
monet z X. i poczatku XI. wieku, znajdowanych w Polsce (c. d.). — P. U. i B. W. Medal ofiarowany 
Wlodzimierzowi hr. Dzieduszyekiemu za urzadzenie w r. 1877. we Lwovie wystawy rolniczo przemyslowej. 
Jozef Zielinski. O medalu Zygmunta IV. i Anny Austryaczki. — Jozef Zieliiski. Rzadki druk polski 


w XVI. wieku. — Kazimierz Przybustawski. Skarb srebrny znaleziony we wasi Bialopole w powiecie 
hrubieszowskim. — J. I. Kraszewski. Kilka list6w z korespodencyi Karola Beyera. — Sprawozdania, — 
Muzea Nasze. — Dziela omćwione w innych czasop. — Wspomnienia o zmarlych pracownikach na 
polu numizmatyki, archeologii i sztuki polskiej. — Kronika. — Wydawnictwa majace zwiazek z numiz- 


matika, archeologia i historya sztuki. 


Lud. Organ Towarzystwa ludoznawczego we Lwowie. Pod redakcya dra. Anto- 
niego Kaliny. Tom IV. Z. 1. We Lwowie. 1898. Str. 118 u 8-ni. Trešć: J, Witort: Zarysy prawa zwy- 
vzajowega ludu litewskiego (Ciag dalozy). — St. Zdziarski: Pierwiastek ludowy w poezyi A. Mickiewieza. 
— Dr. K. J. Gorzycki: Antropologia rasowa. — S. Udziela: Bajki i opowiadania ludu krakowskiego. 





! Der Fund von Obrzycko. Berlin 1848. 








BRE > ram 
— Fr. Rawita-Gawroiski: Szcedrćwki z Tarnawy. — W. BStužewski: Powinszowanie na nowy rok w 
Buczaczu. — Rozbiory i sprawozdania. — Sprawy Towarzystwa. 

Dr. Oscar Hovorka Edler von Zderas: Die Steinhuigel (Gomilen) von Ja- 
njina. (Mit 10 Text-Illustrationen.) Izvještaj je to objelodanjen u ,Bitzungsberichte“ avtropol. bečk. 
družtva za mjesece siečanj i veljaču (str. [8])—[14]). Gosp. dr. Hovorka opisuje vanjsko lice četrnaest 
gomili u okolici Janjine na poluotoku Pelješcu, ali nijedne nije razkopao, pa nije u stanju kazati iz 
kojega su doba. Većina jih je na vrhuncima briegova, a tri četiri su u ravnici. Mi smo toga mnenja, da 
su to gomile predhistoričke. (Gosp. dr. Hovorka obećaje, da će jih razkopati podporom beč. antropol. 
družtva, što veseljem očekujemo. 

Dr. Oscar Hovorka Edler von Zderas: Die weibliche Tracht von Meleda. 
(Mit einer Text-Illustration). — Taj članak gori spomenutog pisca je tiskan u istom časopisu kao i 
prvi članak, te nam u njem viešto i vierno opisuje mljetsku žensku nošnju. 


Uredništvo. 





Izvještaj 


Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o družtvenom 
radu i napredku kroz zadnje polugodište. 


U zadnjemu prosincu čobani Kruševa slučajno se namjeriše pri zapadnomu okrugu starinske 
gradine ,Cvijin-grad“ na množiju rimskih srebrnih novaca, koje razjagmiše. Buduć župnik Kruševa 
ot. Guerić o tomu odmah obznanio našega predsjednika, ovaj je tamo pohitio, i, prem su nalaznici prije 
njegova dolazka veći dio novaca razprodali u Zadru, Benkovcu i Obrovcu, ipak pošlo mu je za rukom od- 
kupiti 34 srebrna novca dobro sačuvana, medju kojima odveć dobro sačuvan Augustov, veoma riedak 
srebrni novac, sa nadpisom: Signis Farticis IDevictis. 

Dva srebrna novca iz istoga nalazišta odkupio je vrijedni učitelj Kolnago, te jih družtvu poklonio. 

Na istom položaju našaste su i dvie željezne sjekire, koje je takodjer predsjednik nabavio. 

Na vruću želju zadarskog c. kr. konservatora g. Glavinića, naš predsjednik je i novce i sjekire 
predao istomu gospodinu na proučavanje, reservirajuć se kasnije odlučiti, što da se sa tim novcima učini. 

Kašnje pošlo je za rukom gosp. Glaviniću odkupiti što od nalazniki, što od prof. g. Modrića za 
zadarski muzej preko 150 komada raznih srebrnih novaca. 

Na viest toga nalazišta iztaknuta je sumnja, da bi ti novci mogli potjecati od okradene zbirke 
nekog Omčikusa u Obrovcu; što bi potvrdjivala i okolovštiva na istomu mjestu našaste jedne male 
srebrne škropionice za blagosovljenu vodu, koja je iz najkašnjeg doba. 

Ba zapadne strane tik Skradina u morskoj uvali, zvanoj Rokovača, što se od mora lagano prama 
jednoj i drugoj strani brdašca uzdiže, na zapadnoj strani oranice Luke Bubala iz Skradina, označena 
sa zem. česticam 32, 44, 45, 46 i 48 vlastnik je u siečnju 0. g. posadio nešto vinograda. Sadeć lozje, 
vlastnik namjerio se na nekoliko grobovi s paljevinom i prilozima sastojećim iz raznih posuda zemljanih, 
staklenih i od raznih kovinskih predmeta. 

Družtveni predsjednik, tom prigodom desivši se u Skradinu, pošao je na lice mjesta, te je dao 
nešto kopati. Kroz jednosatno kopanje namjerilo se odmah na ostanke paljevine. Paljevina je bila ogra- 
djena prostim, netesanim kamenjem. Oko paljevine bilo je položeno više zemljanih malih plitica, 
zdjelica, svietiljaka i staklenih čaša, što je sve našasto u malim fragmentima zdrobljeno. Grobovi su 
iz dobe rimske. 

Tom je prigodom konstatovano, da je čitavo zemljište, tad usjevima posijano, prepuno sličnih 
grobova. Srećom što vlastnik sadeć lozje, nije redovito duboko posizao u tlo, te je većina grobova 
ostala netaknuta, dok se je slučajno samo na neke namjerio i priložene predmete, nedajuć jim nika- 
kove važnosti, nemarno dielom razbio, a dielom ostavio zakopane na mjestu našašća, 

Koga bi naročito zanimali ti grobovi, vriedilo bi da na nezasadjenim česticama provede izkopine. 

Buduć se, za 200 metara u iztok od starohrvatskoga groblja u Biskupiji. upravo u bašći Josipa 
i Mihe Bračića pred dvie godine slučajno naišlo na starinske grobove, družtvo je početkom ove godine 
čitavu bašću pretražilo. Tom prilikom naišlo se na grobove sa prilozima kovinskim i zemljanim, posve 
srodnim s prilozima, što se nalaze po grobovima na gore spomenutom starohrvatskom groblju u Bisku+ 
piji, tom samo razlikom, što se tik istih naišlo na ostanke spaljenih žrtava. 

Računajuć da ti grobovi nebi imali biti osamljeni, poseglo se kopati i sa podnevne strane na 
susjednim oranicama istih vlastnika, te se naišlo na posve slične grobove. Opet za B0 metara dalje u 
jugo-iztok, u takozvanoj ,vinogradini“ istih vlastnika, naišlo se na dvaestak istodobnih grobova. 

Braća Nikola i Filip Tatomir takodjer obznaniše, da u njihovoj bašći daleko 40 met. od staro- 
hrvatskog groblja u Biskupiji, ima sličnih grobova, te su i tu pokušaji izvedeni. Konstatovalo se, da 
su i ti grobovi srodni s prvima, te da se sa svih strana spomenutoga starohrvatskoga groblja prostiru. 
Nema sumnje, da se tu radi o mnogobrojnim, na sve strane razsijanim grobovima, koji su, kako na- 
hrcismo, srodni sa grobovima na starohrvatskomu groblju, tom razlikom, što ovi nose oznake kršćanstva, 
dok oni vjerojatno odnosili bi se na predkršćansko hrvatsko doba. 





_ &5 — 


O kim grobovima na svoje će se vrieme potanko pisati, kao što će se dalje u potragu za 
njima ići 

Dražtvo je, pri južnom kraju spomenutoga starohrvatskoga groblja u Biskupiji, radi potrebitih 
nasada, nešto kopalo, te se namjerilo na jedan krasni akroterij, o komu potanje na drugomu mjestu 
u današnjemu broju. Tom prigodom takodjer našasta je krasna, pticami i groždjem izkićena nadstupina 
odnoseća se na ondješnju baziliku. 

Družtvo je takodjer nastavilo izkopine ruševina kod Katića bajama u Biskupiji, te je odkrilo 
dobar dio temelja iztočnoga krila ondješnjih sgrads. — Seljani u Otonu kod Knina slučajno se namje 
riše u takozvanoj Tomićevoj ogradi na grobove iz rimskog doba. Predmeti po grobovima našasti od- 
kapljeni su za naš muzej. Buduć da se radi o obsežnom i veoma važnom groblju, neukim seljanima 
zabranjeno je dalje pljačkanje tih grobova. 

Marko Vrbatović iz KljakA, prekrčujuć neku grudinu uz svoju oranicu u Balinoj-glavici (Muni- 
cipium Magnum), namjerio se na starinske zidove a medju njima na više ulomaka raznih rimskih nad - 
pisa. Na petorici od njih susreta se vaslov OOB, skraćena rieč od ,Consul“, a do te rieči prileže razni 
brojevi odnosni na dobu konsularstva. Bez sumoje ti ulomci odnose se na imperatore rimske. Za to 
vriedilo bi da oni, koji se specijalno zanimaju tim spomenicima, položaj našašća sustavno. pretraže, 

Nadjeni ulomci svi su sačuvani u našemu muzeju. 

Na prvoj ogradi u Šupljaji, što se, iduć iz Knina u Kistanje, susreta s lijeve strane državne 
ceste, vlastnici iste Gjuro, Jakov i Arsenija Rašić, prekrčujuć zemljište, namjeriše se na kamenu šapu 
ogromna lava, na jedno bedro drugog osrednjeg lava, na sedam ulomaka debelih stupova i na jedan 
nadgrobni nadpis nekog veterana. 

I ti su predmeti dobavljeni za naš muzej. 

Bava Ćuruvija, prekrčujuć neku ledinu sa podnevne strane gradine u Topolju kod Knina, na- 
mjerio se u jednom grobu na razne bronzane narukvice, spiralne fibule i dvotoke. To je bilo povodom, 
da se je odmah za tim sa sjeverne strane iste gradine naišlo na obsežno groblje iz doba rimskog, koje 
je, uz dosta malašan trošak, odmah bilo i dielom pretraženo. Našasta je množija svakovrstnih fibula, 
noževa, kosiera, kopalja. radničkog orudja, zemljanih i staklenih posuda, rimskih novaca i drugih raznih 
predmeta. — Najvažnijim odkrićem kroz ovo zadnje razdoblje smatramo, što Nikola Grčić iz Rudela 
slučajno se namjerio u Šupljaji (Burnumu) na jedan grob iz najdavnijeg hrvatskog doba. Strane toga 
groba sastojale su iz dvaju velikih rimskih nadgrobnih nadpisa. Uz mrtvaca našast je par krasnih sre- 
brnih naušnica, kakovih se nahodi po ostalim starohrvatskim grobovima. 

Družtvo je u dogovoru s vlastnikom započelo, da sistematično pretražuje zemljište. I zbilja na- 
Sasto je triestak starohrvatskih grobova, nutrnjost kojih bila je izgradjena sa materialom srušenih 
rimskih zgrada i iz ulomaka rimskih nadpisa. Uz mrtvace našasti su najobičajniji prilozi naušnic4, pr- 
stenova, srnećih i jelenskih rogova. 

Izpod tih grobova našle su se i dvie kamene rimske urne sa spaljenim mrtvačkim kostima, a 
medju njima jedan krasni prsten sa ženskom glavom od jantara, drugi prsten zlatni sa gemom, sre- 
brna fibula sa pancierom, razne staklene i zemljane posude i svietiljke i drugi kovinski predmeti. 
Suviše velik kameni utez. 

Buduć da se ti starohrvatski grobovi tope u državnu cestu i u prostu veliku gromilu, a buduć 
prispjelo doba usjeva, nastavak pretraživanja odgodjen je na pogodnije vrieme. Po tomu u srdcu 
drevnoga Burnuma, stari Hrvati, vjerojatvo u najdavnijim svojim dnevima, osnovaše svoje groblje. O 
tomu će se u svoje doba objelodaniti potanki opisi sa slikama. 

Malo podalje u sjever od toga nalazišta braća Stupari, oruć, namjeriše se na rimski grob i u 
njemu dva mrtvaca. Nad grobom ležaše povaljen rimski nadgrobni nadpis odnosni na nekog Aquilifera 
legije IIII. I taj je nadpis sad u našem muzeju. 

Vriedni župnik Drašnic4, u Makarskom primorju, ot. Vice Sisarić poslao je druživu na saču- 
vanje kameni nadpisni spomenik odnosni na Hercega Stjepana. 

Braća Jovo i Gjuro Pokrajac u Razvadju Prominskomu pokloniše našemu muzeju bronzanu 
krasnu grupu, sastojeću od dvaju tigara, te jedne sredovječne komoštre i jedan sredovječni mač iz 
kasnijeg doba. 

Ot. Stanko Gjirlić, župnik u Danilu kod Šibenika, poslao je na poklon našemu muzeju rimski 
bronzani utez, bronzanu rimsku fibulu, tri srebrna i triestak bakrenih rimskih novaca, našastih u 
istomu selu. 

V eledušnim darovateljima izrazujemo ovdje našu najdublju zahvalnost. 

Vladimir Ardalić u: Gjevrskama nabavio je za naše družtvo par sredovječnih, željeznih, zlame- 
nitih ostruga. 





ka 


Naše družtvo sklopilo je pogodbu sa vlastnikom zemljišta ,Crkvin4“ u Koljanima, Petrom Žu- 
kelom, za nastavak izkopini, što jih je tu pred nekoliko godina na troškove družtva bio započeo druž- 
tveni povjerenik Petar pop Stanić. Pokle je bilježnička pogodba sastavljena, vlastuik, nemoguć obuz- 
dati znatiželjnost, stao je na pogodjenom zemljištu nešto rovati, te je naišao na dva rimska nadpisa, 
a u jednom grobu uz mrtvaca namjeri? se na par željeznih ostruga, iz prvog doba srednjega vieka. 

Od početka tek. god. pristupiše novi članovi u naše družtvo zauzimanjem Petra pl. Akačića: 
Dr. Mate Drinković, liečnik, Vodice. — Lovro Matas, trgovac, Split. — Radoslav Rilov, bogoslov, Zadar. 
Zauzimanjem Luke Borovca: Kr. domob. častnička knjižvica, Sisak. — Zauzimanjem Nike popa Sirot- 
kovića: Ante pop Bujačić, župnik, Poljica, kod Nina. — Zauzimanjem dr. Josipa Pliverića: Ivan Pli- 
verić, kanonik, — Ivan Hangi, kanonik — Antun Starć, prebendar, — Lovro Radičević, prebendar. 
Ivan Jurković, vlastelin. Svi u Zagrebu. : 

Neposredno stupiše: Dr. Oskar pl. Hovorka, liečnik, Janjina. — Ravnateljstvo kr. gimnazije, 
Viukovci. Svi redoviti. 

Prva Lička Štedionica, Gospić. — Hrvatska Komercijalna Banka, Zagreb. — Gradska obćina, 
Karlovac. Svi utemeljitelji. 

Od početka tek. god. poslaše milodare našemu družtvu: Dr. Gjuro Ferri, sudbeni pristav u Vr- 
gorcu, na uspomenu blagopokojnoga dr. Lovre Montia for. 250. — Spasoje Merlo, sudac u Biograd, 
na uspomenu dr. Lovre Montia for, 1., a na uspomenu pok. Lovre Gambirasi-a for. 1. — Tome Bra- 
dlanović u Pisagui — Chile (Amerika), da počasti uspomenu svojih blagopokojnih roditelja for. 50. — 
Gospodjica Miroslava Dolenec u Puli for. 6. — Jedna visoka vojnička ličnost pod pseudononimom Ler- 
njanjić for. 60, — Svim veledušnim darovateljima izričemo ovdje našu najdublju zahvalnost, 





Izpravak: Kod izpravljanja pogriešaka pregledao je slagar ove krupnije pogrieške, koje n. 
štovani čitalac izpravi: i 

Na str. 5., red. 20. odozgor, kod rieči Najveća širina oštrice ,2'7“ em., čitaj ,35 1“ cm. 

Na str. 28., red. 9. odozgor, mjesto ,Okrnut“, čitaj ,Okrnuta“, 

Na str. 29., red. 4. odozgor, mjesto ,naroda, da, t. j.“, čitaj ,navoda, da, su t. j.“; u ist 
redku na kraju mjesto ,potekli su s jugo-“, treba da je .potekli s jugo-“. « 

Na str. 84., redak 10. odozgor, mjesto ,,Najdolnjih“, čitaj ,,Dolnjih“; na istoj strani redak | 
odozgor treba umetnuti pred rieč ,žilavije“ rieči ,,slobodnije i žilavije“, a u 6. red. odozdol mj. ,Dolnj 
ima stajati ,,Najdolnja“. 

Na str. 38., red. 29. odozgor, mjesto ,,renaisancs“ čitaj ,,renaisanse“. 

Na str. 42., red. 26. odozdol, I. stupac, u ulomku mj. ,AMGETA“ čitaj ,ANGETA“. 











Be oijetnja se Šo druživeni povjerenici, da nastoje što bolje ,Staro- 
u Prosvjetu* razširiti, te što više družtvu sakupiti članova. Sa dosa- 
| i članarinama tek se mogu podmiriti potrošci oko druž- 
glasila Sa eventualno novim predplatama ili“ članarinama družtvo bi 
i oda nastavi od tri godine obustavljene izkopine, koje sa svih strana 
i mašklin očekivaju. Tom namjerom mogu se slobodno svakom 
Hrvatu predstaviti, da onako neznatnim godišnjim doprinosom 
čjubtet najdavnijih i najslavnijih unarodnih spomenika, a ltežko da će 
di cigli sviestan rodoljub, koji bi taj preznameniti podhvat prezreo. 
su gg. članovi i predplatnici, da nekasne ovogodišnji prinos 
“u poslati, kao što da svaku neurednost u primanju glasila ili slučajne 
mjene u adresama izvole odmah druživenomu upraviteljstvu u Kninu 
ii. Ona pak gospoda, koja su lani redovito ,Starohrvatsku Prosvjetu“ 
imal a a nisu još lanjski prinos podmirila, neka to što skorije učine ili 
\ brojeve povrate. 
lečaj ,Starohrvatske Prosvjele“ može se još kod druživenog 
u Kninu dobiti. 
ad učećoj hrvatskoj mladeži biti će ,Starohrvatska Prosvjeta“ ustuplji- 
prdi ciene, a pučkim učiteljima, koji obećaju poslati družtvu tekom 
ne po | dva izvještaja 0 starinama svoje okolice, Starohrvatska Prosvjeta“ 


s 
" 










hu 








0) i 









L mi 


hn 
Tar elj iv 

















=. “e 








Upraviteljstvo. 





: SADRŽAJ. 


(Sommaire.) 


1. Treći tip staro-hrvatskih mamuza4. (Sa slikom.) F. Radić. 
Un troimneme type des ćperons ancien-croates. (Avec itllustr.) F. Radić... 0.4... 
2. Par ostruga iz Bratiškovaca kod Skradina. F. Radić. 
Une patre d eperons de Bratiškovci prera de Scardona. F. Radić... 
3 Ulomak staro-hrvatske ploče u crkvi Sv. Klare u Kotoru, (Sa slikom.) A. Rosi. 
Fragment d'un carreau ancien-croate dana Veglise de Sainte Claire a Kotor. (Avec ilustr.) 
A. Ro088i 2.4 
4. O stećcima. Piše pop Petar Kaer. 
, Sur les anciens monuments sćpulerales croutes appelićes stećci. Par Vabbe Pierre Kaer. . .. 
5. Ulomak staro-hrvatskog crkvenog uresa u Tivtu u Boki Kotorskoj. (Sa slikom.) A. Rossi. 
Fragment dun ornement d'ćglise a Tirat duns les Bouches de Kotor. (Avec illustr.) A. Rossi 
6. Sredovječne crkve u Stonu. (Sa slikama.) F. Radić. 
Eglises de moyen-ige a Ston. (Avec plusieurs figures.) F. Radić . . 2.0... 0.00. 
7. Dvie najstarije sačuvane crkve u Dubrovniku. (Sa slikama.) F. Radić. 
Les deur plus anciennes conservćes ćglises & Dubrovnik. (Avec plusieurs figures.) F. Radić 
8. Izvješće o radu Hrvatskog starinarskog družtva u Kninu u obće, a napose o kršćanskim stari- 
nama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, osim Bolina, Bosni-Hercegovini, 
Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. (Nastavak.) F. Radić. 
Rapport sur Pactivite de la ,Socićtć archeologique croate de Knin“ en gćnćral, et en particulier 
sur les antiquitćs chrćtiennes jusqwa present dćcouvertes et publićes en Dalmati (moins celles 


de Salona), en Bosnie-Herzigovina, en Croatie, Slavonie et dans PIstrie. F. Radić ..... 
9. Razne viesti. Uredništvo. 

Notes diverses. Le Redavteur . 2%. a 
10. Bibliografija. Uredništvo. 

Bibliographie. Le Redacteur . 0... 2 


11. Izvještaj Upraviteljstva Hrvatskog starinarskog družtva u | Kninu 0 družtvenom radu i i napredku 


kroz zadnje poljeće. 
Rapport de la Direction de la ,Soci6tć archeologique croate de Knin“ sur Pactivite et le progres 


69 


10 


100 


de la socičtć pendant le semestre dermier_. 2.42 a 20 ee i. 104 


rr 


JAnOAVA TOKA PRODUKTA. — 


GLASILO 


HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


| FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA IV. BR. 2. 





U KNINU 1898. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA, 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 








——-—— s m o - 


Treći tip starohrvatskih mamuzi. 
(Sa slikom.) 





games! para mamuza iz staro-hrvatskih grobova, koje smo do sad objelo- 

h&l danili u ovom časopisu,! izvornošću svojih oblika, ljepotom i dobrim 
| SšH svojim stanjem sačuvanosti, nisu kasnile privući na sebe pozornost 
učenih krugova u Njemačkoj. Skupljene na jednoj velikoj tablici i prerisane 
po našim ilustracijama, gosp. Richard _Zschille, koji je 1891. god. bio tiskao 
naročilu monografiju ,Ob ostrugi i njezinom razvitku kroz stoljeća“, objelo- 
danit će jih skorih dana u svojem novom prilogu o istom predmetu. 

Naš ,Prvi muzej hrvatskih spomenika“ posjeduje još nekoliko para staro- 
hrvatskih ostruga, od kojih hoćemo ovdje da objelodanimo dva, koja poka- 
zuju tip donekle različit od onih, što smo jih do sad priobćili. Na str. 60. priložena 
slika prikazuje nam ostrugu nadjenu u staro-hrvatskom grobu u Varivodam 
skradinske obćine. —- Ta je ostruga u svim svojim čestima od kovana željeza. 

Ukupna joj duljina iznosi 18:5 em., od kojih samomu šiljku pripada 6 
cm. Luk je ostruge istog oblika i ustroja kao u već opisanima. Izmedju njih i 
ove bitna je razlika u obliku razširenih krajeva krakovi, koji joj opredieljuje 
mjesto u novu tipu mamuza. Ti su krajevi izdjelani poput okruglastih žličica | 
izšupljenih s nutrnje strane, ili još bolje poput nekih vrsti primorskih čupaka 
ili lapara (Patella), je jim vanjska, izbočena strana nije gladka, nego je prama 
sredini urešena sa šesnaest naskočenih zrakastih rebara, od kojih osam sa- 
činjavaju u četiri para bizantinski križ, a ostalih osam, takodjer u četiri para, 
dijagonalne zrake koje izlaze iz kutova križa. Kroz sredinu svakog žličastog 
kraja zabiven je razmjerno podeblji klinac, koji je, prošavši kroz kraj remena, 
bjo iznutra zavraćen na tankoj gvozdenoj pločici. Čupke imaju u premjeru 
28 em., a sa strane vidjene predstavljaju čunj visok 1 cm. Otvor medju 
čupkama iznosi 8 em. Kraci su visoki po 9 mm.,.široki iliti debeli po 7 mm. 
Premjer petnjaka za temelj šiljka iznosi 1:7 cm. Temelj je šiljka visok 2 
em., a urešen je tako, da mu je sredina jajasto izpupčena, a ograničena je 
pri petnjaku s jednim, pri šiljku su dva obručića. Šiljak je dug i lagano se 
otanjuje prama tupom vrhu. Ostruga teži 15 dkg. Druga ostruga nije nadjena 
u grobu. 

Uz opisanu ostrugu nadjene su u grobu dvie gvozdene proste okružne 
spone, hrdjom jedna na drugu tvrdo priliepljene, da dotičnim pločicama za 

' God. II. Br. 1. str. 56—9; God. IL Br. 2. str. 177; God. IL. Br. 3. str. 144; God. III. Br. 1. str. 


8; God. III. Br. 1. str. 88, i God. III. Br. 8—4 str. 108. 
od 


_ 8 — 


pritvrdjivanje remenja sa po jednim 
klincem. Premjer spona iznosi 2:3 
cm. Pločice su duge po 2:6 em,, 
široke pri kopči 1:6 em., pri kraju 
2Zem. Uz kopče bila je i žujica 
ili jezičac za kraj remena. To je 
noktasto, užliebljena pločica sa kra- 
jem polukružnim, izradjenim poput 
polovice krajeva opisane ostruge. 
Pri vratu jezičca je širok gvozden 
klinac za pritvrdjivanje remena i 
tanka pločica, na kojoj je bio za- 
vraćen klinac. Jezičac je dug 3 cm., 
širok 1:8 cm., debeo 2 mm. 

Par ostrugd iz Biskupije. U 
predvorju bivše bazilike Sv. Ma- 
rije u Biskupiji nadjene su u grobu 
dvie gvozđene ostruge slične opi- 
sanoj iz Varivod4. Samo su bisku- 
pinske ponešto kraće od one iz 
Varivodi, te su debelom hrdjom 
puno više pokvarene od nje. Otvor 
medju krajevima krakova je iste 
širine kao na varivodskoj. Ukupna 
im duljina iznosi 14:9 em., od 
kojih 48 em. odpadaju na šiljak. 
Žličasto šuplji krajevi krakov& su 
dugoljasti, dugi 2:6 em., šir. 2 em., 
a s dvornje strane su, kao na varivodskoj, takodjer na križ narebreni. Nad 
sredinom te sdvornje strane iztiče se visoka, uzka glavica klinca za utvrdji- 
vanje remena. Bez te su glavice žličice visoke 8 mm., s njom 1.4 em. Te su 
glavice klinaca sačuvane na obadva kraja jedne ostruge, a na drugoj nisu. 
Temelj šiljka ostruga visok je 1:5 cm. Po sriedi mu je kratka obla grivna, 
obrubljena s gornje i dolnje strane sa po dva prsteničića. Sami su šiljci, rek 
bi, posve valjasti. Do ostruga je nadjena u grobu sačuvana jedna gvozdena 
sponska petljica sa pačetvornim provieslom, dugim 21 em., šir. 1:4 em. 
Pločica je plitko čunjasta, koso-četvorna oblika, slična donekle krajevim 
ostruga, al samo ne izkopana s dolnje strane, debela 6 mm. poput njih 
je i narebrena na križ s gornje strane. 





F. Radić. 








Par ostruga iz Bratiškovaca kod Skradina. 


nekom grobu u Bratiškovcima kod Skradina nadjen je par gvozdenih 
ostruga istoga tipa, kao što su one već opisane iz Koljana kod 
Vrlike,! t. j. sa krajevima krakova pretvorenim u spone ili kopče. 
U svemu su sa koljanskim jednake veličine, samo se bratiškovačke razlikuju 
od koljanskih u protegama šiljka. Na koljanskim je šiljak mnogo dulji od 
temelja svojega, dočim je na bratiškovačkim temelj visok 2:5 cm., a šiljak 
tek 2:1 cm. I na bratiškovačkim je temelj omotan tučanom pločicom ; sre- 
dina mu je jajasto izbočena te je gori i doli zarubljena prstenom, dočim je 
na_koljanskima prstem samo pri doljnoj strani. I na bratiškovačkima je 
srednji, jajasti dio temelja urešen zarezanom vodicom, koja zatvara isto- 
kračne trokute naizmjence pomnjivo nacrtane istosmjernim gustim zarezanim 
crtama, po staroslavenskom ukusu. Ove je ostruge hrdja silno pokvarila, te 
se na sponama nisu sačuvale ni igle, ni pločice za remenje. Jedna od tih 
ostruga teži 17 dg. 





F. Radić. 





\ Vidi u ovom časopisu God. III. Br. 3 —4, str. 108. 


Ulomak starohrvatske ploče u crkvi sv. Klare u Kotoru. 
(Sa slikom.) 


samostanskoj crkvi sv. Klare u Kotoru ove godine se je promje- 





[EA 4 | grobne ploče sa grobova, što su se u crkvi nalazili, i smještene 
prevremeno u oboru uz vrt samostanski. 

Nadgrobne ploče u obće s povjestnog gledišta nemaju za nas neke 
znamenitosti, pošto ne zasiecaju u davnije doba. Nego medju njima nalazi 
se ulomak ploče iz starohrvatskog doba, što ga namjeravam opisati, te se 
vidi predstavljen na priloženom nacrtu. 
Ta ploča od bijela mramora bila je u 
zadnje doba upotrebljena na nekoj grobnici 
kao prosto gradivo, le je, izvraćena, uz 
druge komade ploča, služila poklopnicom 
grobnice, pa je u tu svrhu istom prigodom 
pri kraju zarubljena, kao što se vidi na 
gornjem rubu nacrta, a da bolje na grobu 
pristane. 

Ulomak je dug na gornjem rubu 49 
cm., na donjem 58 em., a pri dnu preko 
ploče 64 cm. Visina mu iznosi sa udubenim 
rubom 62 cm., debljina kojih 8 cm. Prema 
ulomku pak lako bi se dala opredijeliti i 
cijela visina ploče, te bi ona imala iznašali 
oko 90 em., kad ne bi imala kakva ruba 
s drugim kojim nakitom poput sličnih ploča, što su služile u našim starim 
crkvama za plutej presbiterija, u koju je svrhu jamačno i ova ploča služila. 

Ures ulomka ploče sastoji od dvije veće kružnice iz troprutasta traka, 
spojene uvojem jedna s drugom. U sredini većih kružnica nalaze se dvije 
manje, takodjer sastavljene iz troprutasta' traka, nu pošto su obedvije okrnute, 
neda se uztvrdili, da li su te kružnice posve o sebi it su možda bile 
upletene s većim kružnicama, poput onih na pluteju u crkvici sv, Stjepana 
u Poljicim, što ga je veleč. g. P. Kaer opisao u dodatku 1. broja ,bBullet- 
tino di Archeologia e Storia Dalmata“ god. 1890. Kroz kružnicu provlače 
se kosimice po dva dijagonalna traka takodjer troprutasto urezana. Samo 
pri donjem kraju na lijevo započimlje i treći trak, o kojem se neda točna 


jaf cr 











_ 63 — 


kazali, kud se je morao provlačiti, jer ga se vidi da dopire tek do oboda 
vanjske kružnice. 

Ova ploča sa starohrvatskim pleterom potječe iz polovice IX. ili naj- 
dalje iz počelka X. vijeka, te po dobi nije mogla biti radjena za crkvu sv. 
Klare, a nili u njoj rabljena u svrhu, za koju je načinjena, naime za plutej ; 
pošto nam je poznato, da se pluteji u našim crkvama nijesu upotrebljavali 
iza XII. vijeka; dočim crkva sv. Klare sa samostanom mogli bi obstojati 
najdalje od_ XV. ili XVI. vijeka. Ploča je bila dakle u crkvu sv. Klare do- 
nešena, i to sa ruševina kakve starije crkve Kotorske, kojih je nekada bilo 
u ovom gradu u velikom broju, kao što su: sv. Roka, sv. Homobona, sv. 
Nikole, sv. Lazara, dvie crkve sv. Pavla, nekoliko jih bl. Gospe i t. d.; nu 
iz koje je od ovih crkava bila donešena, to se nebi dalo točno naznačiti. 
Vrijedno je svakako iztaknuti, da je i ova ploča dokazom, da su starije 
crkve u Kotoru bile urešene hrvatsko-bizantinskim nakitima. 


U Škaljarim, 15. srpnja 1898. 


Antun Rossi, učitelj. 





0 stećcima. 
Piše 
Pop Petar Kaer. 
(Nastavak. Vidi God. IV. br. 1. str. 271 —353.) 


sa ibliografija Crnegore dosta je ograničena. Što se tiče proučavanja 
sl iste, s arkeologičnog pogleda, može se donekle kazati, da je još 
terra incognita; obzirom na crnogorske stečke, ne imamo niti 
rr izvješća, na temelju kojega bi mogli što ozbiljna pisati. 

Niesmo proputovali kroz tu zemlju, pa nemožemo da iznesemo na 
ogled čitateljstvu naše osobite opaske i iznašašća, zato će dosta biti za sad 
da dokažemo: da i u Crnojgori imade grobnih spomenika, srodnih onizim 
u Bosni-Hrcegovini, u Dalmaciji i u Srbiji, o kojim smo dosad pisali, zvali 
se oni tamo stečcima ili drugčije. 

Osim domaćih spisatelja,' bilo je i stranih učenjaka, a medju njima 
i arkeologa, koji su pisali o Crnojgori i proputovali one strane u znanstvene 
svrhe*; i prem da smo prolistali i pročitali veći dio tih radnja, niesmo 





| Vasilije Petrornić ,Istorija o Cernojgori“ Moskva 1754. — Simeon Milutinović ,Istorija Crne- 
Gore od iskona do novijega vremena“ Beograd 1835. — Dimit. Milaković , Grlice“ Crnogorski koledari 
Cetiuje 15885 —838. Vuk Stef. Karadžić , Montenegro u. d. Montenegriner“ Leipzig 1837. — Pava Šta- 
matović ,Srpska Pčela“ u Segedinu 1841. — Stireglitz Hein. Ein Besuch auf Montenegro“ Stuitgard 
Cotta 1841. — ,Kazivanje starih Trebješana i arhiva serdara Mališe i kapetana Boška Bućića- Nikšića“ 
u Beogradu 1542. — Paitć ,Crnagora“ Agram 1846. — Milorad Medaković ,Povjestnica Crnegore“ u 
Bemlinu 1850. — Andrić Alexander ,,Geschichte des Fiirslenthums Montenegro von der iiltesten Zeit 
bis zum Jahre 1852“ Wien 1858. — IDimatrije Mslanović ,Istorija Crne Gore“ u Zadru 1856. — Arh 
N. Dučić ,Crnagora — Bilježke“ Beograd 18 . — Spiridon Gopčević ,Montenegro und die Monte- 
negriner“ Leipzig 1877. — Giacomo Cav. Uhiudina ,Storia del Montenero (Urnagora)“ Spalato 1882. 
— V. Petričević ,Dukljanske starine“ Cfr. Bullettino di Arch. e Stor. Dalmata Anno 1890 str. 39—105, 
113—119. 
* Duprč ,Memoire sur le Montenegro“ Paris 1811. — Viala de Sommiers , Voyage historique et 
politique au Montenegro“ etc. Paris 1820. — Welden ,,Skizzen aus Albanieu und Montenegro“ u 
Wiener Zeitschrift fir Kunst etc. Wien 1831. — Petter Franz , Montenegro“ u Geographisches Taschen- 
buch von Prof. Sommer, Prag 1832. — Biasoletto Dr. Bartol ,Relazione del viaggio fatto nella prima- 
vera del! anno 1838 dalla Maesta del Re E Sderico Aug. di Sassonia nell' [stria, Dalmazia e Montenegro“ 
Trieste, Weiss 1841. — [smail Sreznjewsky ,o Černogori“ u Časopisu Českoga Muzeuma, 1842. Sv. II 
— del Wilhelm ,Zwčif Tage auf Montenegro“ Kčnigsberg 1842. — Fedorowitsch M, ,Die Slawen der 
Tiirkei, oder die Montenegriner, Serbien, Bosniaken, Albanesen und Bulgaren“ etc. Dresden 1844. — 
Robert Cyuprian ,Die Geschichte Crnagora's“ u Jahrb. fir slav. Literatur, Wien 1844. — Muller 1. 
rAlbavien, Roumelien, u. d. k. k. čsterreich-montenegrin. Milit&rgrinze“ Prag 1344. — Frohlich R. A 
«Montenegro u. d. Montenegriner“ prevedeno i dopunjeno po M. Popoviću u Glasniku Dr. Sr. Slov 
Keograd 1847. — Alex. Popow ,Putešestvie v Černogoriju“ St. Petersb. 1547. — Sir J. GH ikinson 
»Dalmatia and Montenegro“ London 1848. — Lambl Dr. Wilh. ,Spriva o Černe Hore a o Černo- 
horcih“ u ,Časop. Česk. Museuma“ Pragi 1851. — J. L. Neigebaur ,Montenegro“ Leipzig 1851. 
J, 6. Kohl ,Reise nach Istrien, Dalmatien u. Montenegro“ Dresden 1861. — Marmier ,Lettrea sur 
VAdriatique et le Montenegro“ Paris 1854. — A. F. Brachell: ,Fiirstenthum Montenegro“ u. s. w. 





= GB 


našli, da se je ma tko od spomenutih auktora bavio opisivanjem crnogorskih 
stećaka. 

U tolikoj neizvjestnosti naravno je, da su neki odlučno tvrdili: da u 
Ornojgori nema stećaka.' Ta tvrdnja se ipak ne može da uvaži, tim manje 
što je ista izjavljena poslije i proti dokazim gosp. H. Sternecka, koji je koju 
godinu prije u znanstvene svrhe proputovao Bosnom-Hercegovinom i sjevernim 
dielom Crnegore. 

Sterneck je našao stećaka i u Crnojgori; opisao jih i nacrtao. Iza 
njega i drugi su spomenuli crnogorske stećke,* a mi smo privatno bili oba- 
vješteni od gosp. Valtrovića, o crnogorskim steććima u Jezerima i u Drob- 
njacima. 

Ne možemo nikako da _mimoidjemo Sterneckovo izvješće, ne samo o 
onom što se tiče crnogorskih stećaka, već i u onom, što je on u obće 
pisao o tim spomenicima, jer se njegovi nazori u mnogo čem ne sudaraju 
s našima. | 

»Zalazeć mnogo puta u Hercegovinu i u susjedne krajeve Bosne, na- 
idjoh, uz mnogobrojne ostanke rimskih gradjevina, na osobito nadgrobno 
kamenje. koje me je veoma zanimalo. 

Koliko sam saznao, ovoga kamenja niti je tko od strukovnjaka ocienio, 
niti je iko igdje opisao,“ te nemogu propustiti, da nesvratim pozornost na 
ove nadgrobne spomenike ; oni će nam za povjest i geografiju mnogu tajnu 
odgaliti; mnijem bo, da su nastali samo u ono doba, kad je zemlja bila još 
kulturna, i takva da je mogla hraniti veće i radino stanovničtvo. Ti spo- 
menici dakle prikazuju nam i razjašnjuju one velike promjene, koje su krajevi 
oni pretrpili.“ 

Gosp. Sterneck sliedi opisivanjem tih spomenika, što ćemo mi izostaviti. 
pošto su nam slećci već podrobno opisani, i poznati u različitim oblicima. 

»Pismena ne mogoh nigdje naći niti sam mogao pojedine crte pismon! 
smatrat, prem da me je g. Vrčević austrijski konzul u Trebinju uvjeravao, 
da i takva kamenja ima.5 Isto tako ne nadjoh nigdje nikakva znamena vjere. * 
Leipzig 1858. — G. Lejean ,Voyage en Albanie, au Montenegro“ etc. Paris 1859. — H. Delurue ,Le 
Montenegro“ Paris 1862. — J. Kowalewsky ,Četyre mesjaca v Černogori“ St. Petra. 1872. — Jireček 
Die Handelstrassen u. Bergwerke Serbiens im Mittelalter“ Prag 1879. K tomu .Revue Archćologique“ 
Paris 1879. i 1882. — (Carlo Yriart ,il Montenegro“ Milano Treves 1878. 

! Prof. Šim. Milinović ,o Stećcima“ u Viencu god. 1878. Br. 34. i 35. 

* Johann von Asbćth ,Bosnien und die Herzegovina“ 1. Abtheilung pag. 98. — Dr. Moriz 
Hoernes ,Dinarische Wanderungen“ p. 344. — Evans ,Antiquarian Researches in [iliricum p. 

'* Sr, Starohr. Prosv. God. I. Sv. IV. str. 221. 

“* Sterneck proputovao je Bosnom-Hrcegovinom i Crnomgorom god. 1871.-2.-8., a svoje je djelo 
objelodanio god 1877. Njemu niesu bile poznate radnje Otca Nedića 1857 ni ona O. Bakule 18671., koje 
“e bave opisivanjem bosanskih i hercegovačkih stećaka. 

Vidi glede nadpisa radnje g. V. V. Vukasovića u ,Viestniku hrv. ark. družtva“ zagrebačkoga. 
te razne njegove i druge članke u sarajevskom ,Glasniku“, pa Starohrv. Prosv. kroz sve IV. godine i 
naš 1 članak St. P. G. I. Br. 1. str. 81. 


Vidi Baroh. Prosv. God. I. br. 1. str. 31. i dotične tablice u 1. i 83. broju iste godine, gdje se 
iznašaju raznovrstni oblici križeva. 


_ 66 — 


»Nacrti koji se nalaze na IV. tabli, izvadjeni su iz moje knjige bilježaka, 
pak je primjetili, da kroz moje putovanje morao sam se ograničiti na jedno- 
slavno risanje prilika i nakita.“! 

.Kamenje je to skroz od gusta vapnenjaka, od kojega sastoje pećine 
onih predjela,“ većinom je samo malo oštećeno, a pojedino ima jošte vrlo 
oštre bridove i urese; kod drugoga je opel ures prilično već izglodan. Mnogo 
je kamenje veoma stradalo od nepogoda vremena, tako, da je samo s one 
strane dobro sačuvano, s koje ga je štitilo priležeće tlo.“ 

,»Mnoge se hrpe takova kamenja za čudo nalaze na visokim ravnicam, 
koje sastoje od naslagana kamenja, ili koje je uzduh naprama donjem dielu 
razkolio i razorio, jer neimaju zemljana pokrova, tako, da je gotovo ne- 
moguće iz tih pećina izklesati trupac kamena u toliku objamu; po tomu 
bismo mogli pravom zaključiti, da je to kamenje tamo dovučeno ili (u 
razkoljenim pećinama) izdjelano u ono doba, kad je pećina više kompaktna 
bila pod štitom zemljana pokrova. 

Riedko kada stoji to kamenje izpravno, većinom je koso i nagnuto, kad- 
što u zemlju upalo ili nabranom zemljom do polak zasuto. ili stoji nepra- 
vilno na goloj neravnoj pećini, te naim se tako čini, kano da je tla, na 
kojem je kamenje prvobitno stojalo. s vremenom nestalo, tako, da je tek 
kašnje kamenje spalo na čvrstu pećinu.“ 

.Često stoji osamljeno takovo kamenje na zemljanim humcim, za koje 
možemo mislili, da su ostanci prijašnjega obćega pokrova zemljanoga, što 
no su ostali pod zaštitom kamenja. 


Promatrajuć takav položaj, gotovo uviek nam se čini, kano da je na 


zemaljskoj površini bilo velikih promjena od onda, odkada su postavljeni ti 
spomenici. 

Kamenje ovo svugdje smatraju grobovljem, a stanovnici govore, da su 
u njima našli kosti, ali nikada oružja ni novaca . .. 4444. 

»Osvjedočih se i sam kod mnogoga prevaljenoga kamenja, da pod njim, 
bar kako sada stoji, nije moglo biti groba,* jer stoji neposredno na pećini, 
a niti je u njoj niti u kamenu samu ikakve izdubine. Medjulim to ne smeta 
mnienju, da to kamenje označuje ipak grobnice, kad promislimo, da je to 
kamenje prvobitno stojalo na naslagi zemlje, što je pokrivala pećinu, te da 


' Na IV. tablici Sterneckova djela vacrtani su: zabat i popriečni presjek jednog stećka kod 
(zjurgjevićn; pobočno lice stećka kod Grabovice; dva zabata i tri pobočna lica triju stećaka na visoravni 
Nevesinja; jedan nakit i dvie figuralne predstave iz stećaka u dolini Tre bižata; stećak poput nasadjena 
križa sa figurumi na putu od Nikšića k Mokru na iztočnomu podnožju brda Vojnik; dva stećka sa 
lukovima na putu od Kosjerova k Nikšiću na zapadu brda Kita kod Trubljana; tri fotografična snimka, 
t.j. dvie nekropole i jedan osamljeni stećak u blizini Krbline Zviezde u Bosni. 

* Ima jih i od druge vrsti kamenja, kao lapora, pješćenjakn i t. d., navlaš u Bosni. — Op. ur. 

* Voda, vjetar, sastavine uzduha i promjene topline izvode, kako je poznato, kroz stoljeća skoro 
nevjerojatne promjene na zemaljskoj površini. Op. ur. 

* Dakako, ako je voda odplavila zemlju s grobom i kostima skupa. Op. ur. 





NERN m 


se je ono spustilo na pećinu tek iza kako je sve po malo nestalo one na- 
slage zemlje, što je pri onakoj formaciji vrlo lako moguće. 

U drinskoj dolini, na srbskom zemljištu, našao je moj brat god. 1874. 
takav nadgrobni kamen, koji je po svoj prilici do <onda ostao nepomaknu!t ; 
on ga odvali, te nadje čovječju okostnicu pod njim u dubljini od 1 metra, 
— desna ruka ležaše na donjem tielu, lieva bijaše naslonjena na ustim, lice 
malko na desno okrenuto. — Okostnica je ležala u žutoj kredi, koja bijaše 
okolo kostiju na !/, do !/, crne boje; kosti same bijahu čvrste, a ista zdjelica 
(Beckenknochen) dobro sačuvana. Liesu, oružju ili novcu nebijaše ni traga. 
Kako mi ondješnji poslenici rekoše, ima izpod onoga kamenja često po koja 
okosinica, al' neima nikada oružja ni drugih predmeta.“ 

Što se tiče prostornog razdieljenja, opaža sliedeće: 

»Kamenje se to nalazi, kako već spomenuh, gotovo uviek u hrpam od 50 
do 100 zajedno, te je kadšto veoma blizu jedno do drugoga. U hrpi je 
kamenje jedno od drugoga razmaknuto 1—2 metra, a ne riedko poredano 
je u nekoj istomjernici; kamenje jedne te iste hrpe različita je objama i 
razno urešeno; često medju tim kamenjem ima i drugoga, koje je mnogo 
manje, a vidjeti ga je od prilike onako, kano što na našim grobljima dječje 
grobove medju humcima. ' 

Predjel, na kojemu se takovo kamenje nalazi, nije baš velik. Najsjevernije, 
a zajedno i najzapadnije, nadjoh pojedince kod Jezera blizu Jajca, najiztočnije 
leži u hrpam u dolini drinskoj; prama jugu proteže se to kamenje sve do 
Crne Gore“. 

Kašnja iztraživanja Blau-a, Luschana, Hoernesa, Asbotha i drugih, naša 
osobna iztraživanja, te izvještaji srbskib spisatelja od nas navedeni u ovoj raz- 
pravi, uoblašćuju nas proširiti medjaše prostornog razširenja tih spomenika, 
pak zato nepripisujemo nego subjektivnu vriednost onomu, što Sterneck 
u tomu pitanju dalje piše, to jest, da u sjevernoj Arbaniji (oko Skadra), 
u Haši (pašaluku Novopazarskom), u iztočnoj Srbiji, zatim u turskoj Srbiji 
na Kosovu polju, kao što i u sjevernoj Bosni nema tih spomenika. 

»Jd sjevera, veli on dalje, prama jugu znatno se množi broj toga 
kamenja, najviše ga ima u porječju Neretve i u sjevernoj Crnoj-QGori, gdje 
san često puta našao više hrpa od 80—100 komada na posve uzku pro- 
storu.“ 

»Kano što je stalna i točna granica predjela(?), kuda se proteže to 
kamenje, isto je tako zanimivo njihovo poredjenje na tom prostoru, jer ne 
leže samo u dolinam, nego često i na strminam i visokim ravnicama.“ 

Sterneck je našao i zabilježio stećaka na 1100, 1148, 1158, 1270, 1309 
1 1337 metara nad morskom površinom.! 

»Akoprem je takva kamenja pokadšto bližu sela i gradova, to nipošto 


' Vidi Tab. IL. i III. u Sterneckovu djelu. 


= 


2 08 


nesliedi, da se ono izključivo nalazi uz ota mjesta ili u obće uz predjele, 
u kojim se danas može stanovati, jer ga ima, kako rekosmo, često na višim, 
zapuštenim i posve golim visočinam, dakle u krajevim, kojim već odavna i 
preko uspomene sadanjega stanovničtva manjkaju uvjeti, uz koje bi mogle 
živjeti makar samo skitalice. 

Težko je, a meni po gotovo nebijaše moguće, da o tom kamenju sa- 
berem povjestničkih podataka, pače niti pričA niti drugoga razjašnjenja ne- 
mogoh se domoći. Sama velika starost toga kamenja, zatim mnogi državni i 
socialni prevrati u onim krajevima, a nada sve nehajstvo samoga pučanstva, 
čini se, da je zametnulo svaki trag takvim podanicima. Osim toga meni na 
putovanju prečim ciljem bijahu geodetične radnje, a samo mimogred mogoh 
poslužiti i drugim ciljevom, pa uz težke tjelesne napore sužuje se svako iz- 
traživanje.! Moradoh se dakle zadovoljiti s onim, što mi je moguće bilo sa- 
znati od turskih vojnika, — moje pratnje — ili od kojega konjara ; a toga 
je, kako će se vidjeti, dosta malo. 

Svugdje misle, da to kamenje označuje grobišta, te ga radi toga po- 
svuda nazivaju grobljem. 

Današnji stanovnici gotovo posvuda vele, da to kamenje potiče od 
Grka, u Srbiji označuju takovu jednu hrpu kamenja na Ovčinskoj rieci kao 
magjarsko groblje. 

Na pojedinim mjestim pripoviedaju se o tom kamenju osobite, doista 
skroz nevjerojatne priče. Tako mi o jednoj takovoj hrpi kamenja, što leži 
u Morini planini, 1328 metara nad morem, te se zove djevojačkim grobljem, 
pripoviedahu, da su se tu susreli dvoji svatovi, te se o djevojku zavadili, a 
kad su se zatim pobili, da su jedni svatovi posve izginuli, pak da jim se to 
kamenje stavilo na uspomenu smrti. 

Da bih objasnio tu priču spominjem, da na toj visočini ima još mnogo 
drugih hrpa toga kamenja, koje je samo dielomice pokriveno travom, a 
inače sastoji od divljih gorskih prodora, u kojim se sada samo ljeti pastiri, 
tako zvani Humljaci, zadržavaju; zatim da su bližnja mjesta Ulog u dolini 
Neretve i Kifino selo na _Nevesinjskom polju od toga kamenja udaljena do 
2 milje. 

Što su mi osim toga o tom kamenju pripoviedali, ubraja se medju iz- 
mišljotine te ne ima nikakove znamenitosti. 

Pri takovim manjkavim podatcima dvostruko je teško o tom kamenju 
postaviti ikakve hypothese. 

Mnienje, da to kamenje označuje grobove ljudi, koji su u boju izginuli, 
težko da će se moći potvrditi, akoprem je na njem mnogo rezbariji, koje 
prikazuju ljude u borbi; jer na mnogom kamenju ima i ženskih likova, a 
drugo kao da označuje dječije grobove. 


! Po tomu razumijemo površnost Sterneckovih razmatranja o stećcima |! Op. ur. 








+. 
m 69 =a 


Poslie boja trebalo je, da se lješine namah zakopaju, jer to doista za- 
htieva i podneblje i vjera, osim toga divlje bi zvieri izjele nezakopane 
mrtvace, kako se u onim krajevi još i sada dogadja, kad je groblje zlo 
zaštićeno. 

Izdjelavanje i dopremanje toga kamenja moralo je tako dugo trajati, 
da se nevjerojatno čini, da su kašnje tražili i pokrivali pojedine grobove, 
nego se mora uzeti, da su za sve, koji su u boju pali, zajednički spomenik 
podignuli. Prema tomu čini se dakle, da to kamenje označuje groblje samoga 
stanovničtva. 

Ko što nisam pravo mogao saznati, tko je to kamenje postavio, tako se 
nezna ni kada je podignuto, jer stanovnici u tom obziru ne mogahu ništa 
reći. Radi toga, što nitko ništa nezna, današnje stanovničtvo ni ne štuje 
loga kamenja onako kao druga groblja, uza sve to, što nitko ga nedira, jer 
narod onaj u obće groblje štuje, a drugo vidjeli smo da se baš nikakvu 
dobitku ne ima nadati, ako ga odvali. 

Da bih odklonio svako nesporazumljenje, spominjem na koncu, da tu 
ne ima govora o mnogobrojnim ostancim rimskih naselbina. Kako je poznato, 
ima u tim krajevima dosta rimskih gradjevnih spomenika, ali oni nisu nikad 
pomiešani sa spomenutim kamenjem; posve su drugačije vrsti, te se u obće 
neimaju zamijeniti s tim kamenjem. 

Od rimskih gradjevina još i danas rabe mostovi u Mostaru, Sarajevu, 
Višegradu! itd.; osim toga na mnogim mjestim ima pojedinih lakova, osta- 
naka od stupova, rimskih cesta i drugih gradjevina. Svi su ti ostanci do 
malih iznimaka mnogo manje oštećeni od vremena nego li staro ono kamenje, 
a još jasno pokazuje tragove tomu da su nekoč olašteni bili.? 

Ostanci rimskih gradjevina samo se na takvim mjestim vidjaju, na 
kojim se danas stanuje ili bar može stanovati, dočim se staro nadgrobno 
kamenje, kako već spomenusmo, često i na takvim mjestim ili visinam nalazi, 
koje visine nisu sgodne za stan čovjeka. 

Prema tomu cienim, da je to kamenje mnogo starije dobe nego li su 
ostanci rimski.“ 

Gosp. Sterneck prelazi zatim govoriti o gomilah. Strukovnjacima je već 
poznata ta vrsta spomenika, pak bi bilo suvišno ovdje o njima se baviti; 
k tomu prelazilo bi preko mejaša naše zadaće. : 

Tvrdnja, da se gomile nalaze ,točno u okolišu spomenutog kamenja 
(stećaka), te da ih nema osim u tom okolišu i nigdje drugdje; nije temeljita,5 


' To su mostovi iz turskog, a ne iz rimskog doba! Op. ur. 

! To ne stoji, jer svak može razumjeti, da će se monolitni komadi bolje držati od gradjevina 
sastavljenih od toliko sdruženih komada. Op. ur. 

* To se isto može da kaže i o tolikim rimskim ruševinama. Ima pak mnogo nekropola stećaka i 
u posve pitomim okolicam. Op. ur. 

' Pošto su predpostavke neosnovane, pada i taj zaključak. Op. ur. 


* Vidili smo u obće, da gosp. Sterneck nije pouzdan u svojem izvješću. Op. ur. 


_ 10 — 


jer kako što imade osamljenih stećaka, tako, i u većemu broju, imade osam- 
ljenih gomila. Slutnja, da su gomile istovremene stećcima, nije opravdana 
već samo za takove na kojima je vidjeti stećaka. 

Eto napokon kako g. Sterneck zaključuje svoje izvješće o stećcima. 

.Neznam, veli on, da li ću pravo pogoditi, ali ću u kratko navesti 
misli, koje su se u meni nehotice porodile, kad sam promatrao te stare 
spomenike. 

Nadgrobno kamenje pokazuje, da je u onom kraju, što je danas tako 
slabo napučen, nekoč hilo vrlo mnogo stanovničtva. da je bilo vrlo mnogo 
bojeva, da su nekadanji stanovnici bili mnogo marljiviji i vještiji, buduć da 
prema današnjim radnjam ono staro kamenje pokazuje neku vrst umjetnoga 
osjećanja i dosta vještine, nadalje svjedoči to kamenje, da je tu bilo cesta, 
na kojim su se dopremali toli ogromni komadi, dočim sada u zemlji ne 
ima nikakve sgodne komunikacije. 

Čini se napokon, da je to kamenje starije od ostanaka rimskih gradje- 
vina, i da za vrieme njihova postanka nije običajno bilo symbolički upo- 
trebljivati križ.! 

Što se tiče fizikalnih odnošaja tih krajeva, jasno je po tom, da je današnja 
pusta, bezvodna, neplodna i gotovo nenapučena zemlja u vrieme postanka 
lih spomenika bila pokrivena tlom, da je imala šuma i dosta vode, te da 
je bila plodna i dobro napučena.* U razmjerno dakle kratku vremenu, od- 
kad to kamenje postoji, posve se je u toj zemlji promienilo podneblje, izgled 
i stanovničtvo, a taj se je žalostni proces svršio prije nego li je kamenje 
ovo od nepogodi oštećeno. 

Ako je zanimivo znati, iko i kada je to kamenje podigao, to je ne 
manje znamenito saznali zaključke, koji se otuda izvode glede sudbine onih 
krajeva. 

' Sasvim protivno! Kako potvrdjuje gornji navod g. Kaera, ima dapače na stećcima mnogo 
križeva! Nego je lako nazrieti namjeru g. Sternecka, da on hoće Slavenima prije turskog doba a priori 


da zanieče svaku sposobnost i svaku kulturu, zato da upada u smiešne zaključke. Op. ur. 
* Gosp. Sterneck riše ovaj kontrast tako živim i pretjeranim bojama, ne misleć, da će se ko 
gda domisliti, da su stećke podizali naši hrvatski pradjedovi! Ali se je težko prevario! Op. ur, 


' Heinrich Sterneck: ,Geografische Verhšltnisse, Communicationen und das Reisen in Bosnien, 
der Herzegovina und Montenegro.“ Aus eigener Anschauong geschildert. Wien 1877. pag. 45.—56. Vienac 
god. 1877. Br. 34—89. 








Ulomak starohrvatskog crkvenog uresa u Tivtu u Boki Kotorskoj. 
(Sa slikom.) 


Tivtu, jednom od najubavijih položaja Boke Kotorske, nizalo se je 
nekada uzduž sinjega mora, a i podalje od njega, mnoštvo perivoja, 
MP bivših ljetnika vlasteoskih porodica Kotorskih. Ti su perivoji prešli 
kašnje u posjed imućnijih porodica Dobrotskih i Prčanjskih, a ostala vla- 
steoska imanja najvećim dielom odkupili su tekom vremena seljani, neka- 
danji vlasteoski kmetovi. Tivat, tako okićen krasnim perivojima, podpunim 
pravom mogaše se nazvati, kao što se je i nazivao, ,perivojem Boke ko- 
lorske“. 

Perivoji se u Tivtu dielom i sada nalaze, ako i ne u prijašnjem sjaju. 
Znamenito je pak, što se je u dojednom perivoju uzdizala obiteljska crkvica, 
od kojih se je po koja i do danas sačuvala, te se u njima obavlja služba 
božia: nu najvećim dielom su pretvorene u ruševine. Crkvice su bile u 
obće prosto gradjene, ali kojagod nam i danas svjedoči o nekadanjeni 
svojem sjaju i o tadanjem stanju dotične vlasteoske porodice. 

Da je u starohrvatsko doba bilo u Tivtu i veličan- 
stvenijih sgrada i sjajmije gradjenih crkava, jasno svjedoče 
i ulomci ploča, koji se danas nalaze uloženi većinom kao 
prosto gradivo u nekim crkvama, a i u kućama. O tomu 
namjeravam s vremenom pisati, a sad navadjam samo 
kao primjer ulomak nakita iz toga doba, što je uzidan kao prosto gradivo 
u zidu skladišta kneza Ivanovića, u kojem danas obitelj Živac drži proda- 
vaonicu, a prikazuje ga priložena slika. 

Ulomak je dug 25 em., širok oko 15 em., na krajevima je akrnut, te 
mu je po sriedi sačuvana plohorezani Peprdianio trostruka starohrvatska 
Pletenica. On je po svoj prilici pripalao lezeni medju plutejima ograde 
svelišta. 









U Škaljarim, na 6. kolovoza 1898. 


Antun Rossi, učitelj. 





Tv. 


Sredovječne crkve u Stonu. 
(Sa slikama.) 







srRlnogobrojni kršćanski spomenici iz prve polovine srednjega vieka, koji se na- 
OVA Bl hode u stonskom polju i okolo njega, kako ćemo razabrati po njihovom 
il opisu, glasno nam i pouzdano svjedoče, da su na tom mjestu naši pradjedovi, 
odmah nakon prvoga stoljeća iza svojeg doseljenja, primili kršćansku vjeru 
i utemeljili cvatuću i jaku kršćansku obćinu. Po pisanim spomenicima sudi učeni Far- 
lati,' da je na duvanjskom saboru oko g. 811. | 
zasnovana u Stonu biskupija. Svakako je ob- 
stojala oko god. 926.—927. kad se u spisima 
tadanjeg spljetskog pokrajinskog erkvenog sa- 
bora broji medju biskupijama, koje su na Iztoku 
pripadale spljetskoj mitropoliji.“ Po pismu pape 
Benedikta VIII. dn. 27. rujna 1022. nadbiskupu 
dubrovačkomu Vitalu, razumije se, da je stonska 
biskupija bila tada podredjena dubrovačkoj prvo- 
stolnici." Gavril biskup stonski dariva 1044. g. 
lokrumskim benediktincima crkvu Sv. Pankra- 
cija na otoku Mljetu.“ Papa Kalikst 1I., u pismu 
dn. 28. rujna 1120. pisanu na Geralda nadbi- 
skupa dubrovačkoga, spominje biskupsku crkvu 
lrebinjsku i zahumsku," a spominje jih i u 
drugom pismu upravljenom na biskupe gornje 
Dalmacije sili Dioklije«.5 Bula pape Celestina III. 
(1141.—1198.) upravljena na Petra nadbiskupa 
spljetskoga broji stonsku biskupiju medju pod- 
redjenima spljetskoj." 

Izmedju tolikih najslamenitije, kao najsla- 
rije, crkve stonske jesu crkva Bl. Gospe u Lu- crkve Bl. Gospe u Lužinama. 
žinama i ona Sv. Mihajla kod bielih duvana. 

1. Crkva Bl. Gospe u Lužinam. U sred polja stonskoga, oko 200 m. daleko od 
morske obale, podiže se dobro sačuvana, a u zadnje doba popravljana, crkva BI. Gospe 
u Lužinama. Sastoji od jedne ladje iznutra 8 m. duge, 5:45 m. široke, posvodjene bač- 
vastim svodom, su dva para lezena razdieljene na tri razdiela. Lezene imaju po dvie 
nadstupine: donje, manje, koje sastoje od ploče i četvrtobruča, označuju uporište sliepih 
lukova na obadva platna, gornje, veće, koje sastoje od ploče, uvlake izmedju dvie plo- 

' 1. Sacr. T. VI. p. 825. 

Rački Doc. VII. str. 195. 
Farl. Nav, dj. VI. str. 326. 


2 

“ Farl. Na nav. mj. 
5 Farl. VL 60. 
i 
T 





Pročelje 


Farl. Nav. dj. VL str. 62. 
Farl. Nav. dj. III. 225—226. 





_ 13 — 






čice i oble grivne, označuju uporište pojasa, koji idu preko svoda kao nastavci lezena. Sa . 
zapadne strane pridruženo je crkvi niže, a debljim zidovima ogradjeno i bačvasto po- 
svodjeno, predvorje dugo 2:14 m., šir. D'04 m. Lukom 3:83 m. širokim, otvorenim u zidu 
izmedju ladje i predvorja, omogućeno je obćenje medju njima. Na sred pročelja pred- 



















vorja je glavni ulaz 1'43 m. širok, a polukružno završen. Nad sredinom predvorja, koje s 
mu služi temeljem, sagradjen je četverostran zvonik, pokriven prostim kubetom. Prilikom a 
popravljanja bilo ie podignuto predvorje do krova crkve. Na slici je prekinutim crtama S 
zabilježen položaj staroga krova predvorja. zad 
o «i 
ja 
Ez ' a "u 
2) Presjek R5 m. 
M >, ok a 
bj ŽENA SELA Za 74 
7 = E == ME: 
E M Ž Ke 
= Da ZA E. 
PVA bp da 2 " 
Lo ' M i | xs 
L LA — 52 ' g 
i 44 -——— 2 kou iki 
5 u naa ii a Bk 
i k1 7) As 
t i , Ki 
I 2 Žh. 
' Ž \4 
4 ra 
ZOVI Z VVOIVJV U Br 
KL 
III : 
E 
s. a 
cg 
s 


Mjerilo : 1:100 











5 izločne strane završuje crkva polukružnom apsidom, posred koje je otarska 
trpeza. S nutrnje strane obuhvaća apsida više od polukruga. 

U srednjem odielu broda su, jedan prama drugomu, dva uzka i visoka prozora, 
Koji gori završuju polukružno. Jedan je prozor i na sred apside. U prvom odielu ladje 
S južne strane, tik uz predvorje, su pobočna vrata, široka 1:15 m. Ona su pačetvorna, ali 
imaju nad gornjim pragom polukružan timpan. Uglovi pod nadvratnikom izpunjeni su 
malim krasnim zubovima romaničkog ukusa. Oko sjeverozapadnog ugla predvorja je 
izvanjska stepenica na dvie grane, kojom se uzlazi na zvonik. Dva su stepena i preko 
crkvene ladje, i to medju lezenama prvoga odiela do apside. Desno od ulaza s nutrnje 
Strane pročeonog zida uzidana je mala polukrugljasta kropionica, urešena naokolo su tri 
reda plohorezanih polukružnih ljusaka, zarubljena pri vrhu pilastim zubićima, a pri dnu 
užetom. Sprieda joj je urezan bizantinski križ posve razširenih krajeva. 


: . u z NEAL ' zah * 
i 23 o rat LN zA ŠUM ard ZALA 


6 


ka lam “i 7 


— 4 — 


Crkva sa plokatom pred njom uzdiže se za 1 m. visine nad okolnom ravnicom. Sa 
sjeverne strane opažaju se uz crkvu ostanci nekakve pobočne zgradje. zar bivše riznice: 
a do jugozapadnog ugla plokate ima više starinskih zgradja dielom razorenih, dielom po- 
pravljenih za sadašnju porabu. Do plokate, u susjednim ogradama i u samoj plokati ima, 
cielih i razlomljenih, množina velikih, debelih nadgrobnih ploča, bivših stećaka, koji svje- 
doče zato, da je oko crkve, po staro-hrvatskom običaju, obstojalo groblje sa stećcima, 
kao oko staro hrvatske biskupske bazilike Sv. Marije u Biskupiji oko kaptolske erkve 
Sv. Bartula kod Knina, oko starinske crkve u Vrelu Cetine itd. Na nekim od tih ploča 
su izlizani ostanci nadpisa iz XIV. XV. pa i XVI. vieka, od kojih mogoh razabrati 
sliedeće ; 


: 1. 
... SACELh... Čita se:... Sace(r) ili Sace(llum) 
1OBILIB) >»... (njobilib(us) 
IRA » ... ara(m) ili fratrum 
2. 
b DEICXIA Čita NBEGG Zala. ia 
C€ MEOCA e... cu 
M REDIBV (m) redibu 
> SVIS S SiS 
8. 
S* DE RADOVAN Vi A u svezi što se čita: Sepultura) ' de Radovan 
PRIBIGNICH CALI Pribiqnich cali- 
GAR + GVM ERE V i M u svezi gar * cum ere- 
DIBVS SVIS dibus suis 
4. 
S*D:RZDOA Čita se: Sepultura) * de * Radov- 
HN CRASMANO an Chwneho- 
AIG * GEM * OSI vich * cum * om- 
RIBAS * SAIS nibus * suis 
Ovaj je nadpis na mramornoj ploči, dočim su ostale ploče od gusla vapnenjaka. 
D. 
*SP DE RADIVOI * Čita se: Sre)prvitura) de Radivoi 
VVCETICH >: DITO Vuretich * dito 
COS * GV_EREDIRBVS (og *. cu(m) eredibus 
* SVIS * * SuiS * 


Oko crkve i u čestima okvira prozora na apsidi nahode se ulomci, pače i cieli 
kamenili uresni komadi hrvatsko-bizantinskoga sloga, koji su pripadali ogradi svelišta. 
a uklonjeni su bili sa svojeg prvobitnog mjesta prigodom neke pripogradnje i preure- 
djenja crkve. Ti komadi jesu: 

1. Plutej. Rielo-mramorna ploča duga 89 cm., široka 71 em., uzidana u tlo poč 
vališta pri zaokretaju spomenute izvanjske stepenice. Najbolje je sačuvana do sada, ali 
će u sadašnjem položaju počet najviše trpjeli lUrešena je sa lri reda plohorezanili. 
8 mm. naskočenih, troprutastih, u doticalištima medju sobom zauzlanih, točno nacrtanili 
krugova; u svakom jih redu po četiri, dakle u sve dvanae“1. Šest krivocrtnih četvorina, 








što ostaju medju krugovima, izpunjeno je malin petero- i sedmerolistnim palmetama, 
od kojih je jedna ležeća, a ostale su stojeće. Trokutići, što ostaju medju krugovima i 
uzkim rubom ploče, izpunjeni su trolistnim krinima, a ona četiri pri kutima ploče dvo- 
listićima. Nutrnjost krugova je pak izpunjena krasnim osmerolatičnim ružama. 


Prozor na sred apside urešen je s vanjske strane sa sedam kamenitih uresnih ko- 
mada, od kojih dva sačinjavaju doprozornike, dva su zubići ili mensole, koje podupiru 
podprozornik, a dva su kao podstupine doprozornika. Polukružni luk nije urešen, ali je 
uži od doprozornika. Od svih tih samo su tri vrešena hrvatsko-bizantinskim nakitnim 
motivima, a to su doprozornici i južni zubić, dočim od nadstupina jedna ima presjek (profil), 
koji sastoji od ploče i oble grivne, druga od ploče, uvlake medju dvie pločice, oble grivne i 
pločice, a obadva zubića imaju širinu doprozornika, s dolnje strane su lagano koso izkopani, 
a pri vrhu imaju ploču i oblu grivnu. Podprozornik ima u presjeku ploču, a pod njom 
žljebnu letvu (gola rovescia). Opisani komadi oko prozora odavaju romaničku profilaciju. 

2. Južni subić je u romaničko doba izdjelan od hrvatsko-bizantinskog uresnog 
ulomka. Od uresa mu je na licu ostala trobridna vitica vijugaste loze, koja nosi pri 
kraju četverolatičan cviet. 

3. Dva doprozornika, duga od prilike po 80 cm. jesu dobro sačuvane lezene sa 
bivše ograde svetišta. Njihova su lica urešena troprutastim krugovima, medju sobom 
zauzlanim u doticalištima. Pet podpunih krugova stoji jedan više drugoga te zahvaćaju 
svu širinu, uzkom pločicom zaokvirena polja; dočim pet para polukrugova istog polu- 
mjera, sa središtima na stranicama duljine okvira, imaju zauzlana doticališta uprav u 
središtima cielih krugova. Krajevi polukrugova se medju sobom stječu, te su prikazani 
kao da su česti prelomljenih krugova. 

4. U stepenima pred južnim pobočnim vratima crkve uzidana je kao gradivo jedna 
treća legena, koja je u svoje doba služila za učvršćivanje pluteja ograde svetišta, koji 
su mužkićem bili uglavljeni u žliebu izkopanu u njezinoj debljini. Ta je lezena duga 
81 em., šir. 22 cm., debela 16 cm. Lice joj je zaokvireno sve unaokolo uzkom pločicom. 
a polje krasno urešeno sa tri simetrična para majstorskom vještinom na njoj ploho- 
rezanih, jedan više drugoga poredanih i medju sobom svezanih, troprutastih, poput slova 
S savijenih vitica, kojih se obadva kraja završuju u razširen list na dva oštra zuba i 
jednu krugljicu. Trobridne vodoravne sponice vežu parove vitica medju sobom pri od- 
nosnim dodirnim točkama. Iste takve, ali okomite, sponice .vežu gornje sa dolnjim viti- 
cama. Pošto treći par vitica ne dosiže do dna polja lezene, tako se iz svake od njih 
izvija protivnim smjerom zamotana kuka, kvja jednako završuje kao i krajevi viticA. 


To je prvi put, da ovaj motiv uresa nahodimo na staro-hrvatskim spomenicima. 
Sličan, ali surovijeg izvršenja, obstojao je na lezeni, spojenoj sa ulomkom pluteja po- 
rušene crkve svetog Augustina u Mletcima iz VIII. vieka.! 

Opisani ulomci hrvatsko-bizantinskoga sloga, kao što i mala kropionica, dckazom 
su nam, da je crkva Bl. Gospe u Lužinama bila sagradjena već u IX. vieku, t. j. uprav 
u doba, kad je u Stonu bila zasnovana biskupija. Romanička sadašnja crkvena južna 
vrata, kao što i pojedini opisani komadi prozora na apsidi pak svjedoče nam, da su ta vrata 
i taj prozor bili iznova probiveni na crkvi u doba razvijenog hrvatsko-romaničkog sloga, 
Lj. u XII. ili u XIII. vieku, a da je tada bila uklonjena iz crkve hrvatsko-bizantinska 
ograda svetišta. Moguće je dakle, da se ta preuredba crkve izvela u doba obstanka za- 
humske srbske eparhije, kojoj je Ston pripadao od vremena Sv. Save, utemeljitelja 
srbske autokefalne crkve, do god. 1333., kad je Ston sa Stonskim Ratom kupovštinom 





' Cattaneo: L'arch. in Italia del secolo IV. al Mille circa — str. 99. 








_ NM 


prešao pod oblast dubrovačke republike. U prepornom pitanju medju srbskim i hrvatskim 
povjestničarima, po kojem oni pristaju uz mnenje, da je Sv. Sava postavio bio sielo 
humske eparhije u Stonu u manastiru Sv. Kogorodice,' a ovi da je sielo te episkopije 
bilo u istoimenom manastijeru pod brdom Zalomom u Nevesinjskom području, u Her- 
cegovini,* kao što bi bio sklon misliti i učeni E. (tolubinski,* na temeliu viesti tronoškog 
srpskog ljetopisa,* po kojoj bi Sv. Sava podigao bio biskupiju »Hn XpAHE NpECK. KOFOpo- 
AHE EKE HO HNNT ZPRTH CE NOAH O FOPEIO, ZOBOMOMW ZIAOMH BHP NEKECHHCKOMK KAANAOKOV«. DO- 
datci što ću jih ovdje iztaknuti znatno će doprinieti k povećanju vjerojatnosti prvoga 
mnenja. Gori opisana crkva Sv. Bogorodice obstojala je u Stonu u doba utemeljenja 
stonske eparhije. IJ to doba, nakon smrti zadnjeg katoličkog u Stonu stolujućeg biskupa 
Donata (T 1211. g. na Lokrumu po Rastiću. Mon. Rag. Scripl. u Mon. spect. hist. Slav. Mer. 
XXV. str. 67.) nije više stolovao nijedan katolički biskup, te je sva prilika, kako smo opazili 
govoreć o istodobnoj pregradnji crkve Bl. Gospe u Lužinama, da su grčko-iztočni humski 
biskupi zauzeli tu crkvu i preuredili ju prama običajima iztočnog obreda. Tom prilikom 
biti će uklonili ogradu svetišta, koja je mogla biti na drugom od spom. stepena medju 
prvim lezenama do apside, a na njezino mjesto podigli ikonostas, S imenom crkve slaže 
se 1 viest drugog srpskog ljetopisa," koji kaže: NOCTARMA€TK CAK EHWCKONA KL XARMCKON 
seMman ov cron Bh XPAME NPRCE. GOTOPONNIJE«. Da je pak uz crkvu sv. Bogorodice 
u Stonu mogao biti samostan, dapače, da je tu i bio, pokazuju prostrani spomenuti 
ostanci gradjevinA s jugozapadne strane crkve, kao što i pisani dubrovački spomenici 
XIV. vieka. U jednomu od tih kaže:" 

»Die XXII. augusti 1335. In minori consilio captum .... quod in Stagno debeal 
eligi unus presbiter, qui teneatur celebrare divina ollicia in episcopatu ŠStagmi, cum uno 
elericello« . .. 

Nakon prelaza Stona u ruke dubrovačke republike, razumije se po navedenoj bilježe:, 
da se je ona pobrinula, da namjesti jednox svećenika sa djakom, koji će vršiti službu 
božju »tn episcopatu Stagni«, to jest u biskupskom sielu ili u biskupskoj crkvi. 

U drugom spomeniku" piše : 

» Die XIIII. augusti 1546. In consilio rogatorum captum fuit guod presbiter .. . . arba- 
nensis pro isto presenti anno habere debeat a communi ypp. XX, et teneatur ofliciare 
continue ecclesiam monasterii Stagni:; et ab isto anno in antea, nihil habere debeat a ' 
communi nisi usumfructum vinee communis, que est apud dictum monasterium« . . . 

Otuda iztiče, da je god 1346. neki arbanaški pop bio namješten uz dužnost, da 
vrši službu u crkvi samostana stonskoga, sa plaćom od 20 perpera za onu godinu, a 
unaprieda uz prihod obćinskog vinograda, u blizini istog samostana. 

Po trećoj i četvrtoj viesli dubrovačkih reformacija dn. II. listopada isle 1346. g. 

22. veljače 1541." doznajemo, da se je arbanaški pop zvao Nikola, a da se je crkva 
samostana stonskoga zvala 5. Marija, te da je on stanovao u samostanu. (i0d. 13545 


| 


' Daničić, Pjeunux ua umnac. er, III. crp. 177. Huhnaop Llyauk Heropuja cpuecke nmpanmocaas. pkRe 
I. eTp. 91. 

* Crkva katolička i vjeroizpovijedanje iztočno u Boki Kotorskoj. Zagreb 1875. str. 32. — Mar- 
ković: Gli Blavi ed i papi IL str. 334. 

* OGepEE neTopin npaBocaaBnuxE nepkseu cTp. 3582, 

d Faacung cpu. yu. Ap. V. 37. 

* Safafik: Krftkć Ičtopisy arbskć str, 69. 

“ Mon. Rag. Lib. Ref. II. str. 360. u Mon. sp. hist. Sl. Mer. V. XIII. 

* Mon. Rag. Lib, Ref. I, str. #39. u Mon. sp. hist. Sl. Mer. V. X. 

* Nav, knj, Monumenta T. X, str. 245. ' 

" Nav. knj. Monumenta T. X. str. 256, 





bio je u istom samostanu pop Petar Arbanas, te je pjevao u istoj crkvi službu božju 
i činio obradjivati spom. vinograd, uz pripomoć republike. ! 
| U toliko niesu bili naprečac posve protjerani iz Stona svi svećenici iztočnog obreda, 
jer dne 12. svibnja 1847. dopušta vieće umoljenih, da se popovi Bratoslav i Ilija 
| »Slavi«* mogu povratiti u Ston. a dne 1. kolov. iste godine dopušta isto vieće Brato- 
L 


—1— 


slavu »presbiter slavonescus de Stagno«, da se može povratiti u Ston i pribivati u 
njemu, uz njegovo obećanje da se neće odalečivati iz Stona bez izričite dozvole stonskoga 
kneza. š 

Srbski povjestničar Nićifor Dučić piše,“ da je oko god. 1252. kralj Uroš I. pri- 
| ložio »i manastijeru Sv. Bogorodice u Stonu gdje je bio episkop Sava (Il.) na eparhiji, 
zemlje i vinograde u Humu i »Drevu« (sadašnja (zabela i Dubrave) « 
| Po tomu je dakle vrlo vjerojatno, da je crkva BI. Gospe u lužinama u stonskom 
| 





polju bila: 1. od IX. do XIII vieka stolnom crkvoin katoličkom: 2. od XIII. vieka do 
god. 1333. sielom grčko-iztočnih vladika, a 1335. god. da je opet otvorena katoličkoj 
X službi božjoj. Posvećena je Uznešenju Bl. Gospe. 
| 2. Crkva Sv. Mihajla kod bielih duvana trećoredkinja Sv. Dominika. Pošto je 
moj vapaj za sačuvanje te prekrasne prastare crkve" ostao glasom vapijućega u pustinji, 
au dnu srdca, kao ljubitelj umjetničkih starina i kao rodoljub, žalim za njezinim 
| udesom i drhćem nad njezinim obstankom, jer se od časa do časa, uslied najmanjega 
| potresa može da surva u gomilu pustih ruševina, ne mogu odoliti srcu, da ovdje ne 
 opetujem moje lanjske rieči: 
»Dapače je onkraj polja stonskoga, s južne strane, na obronku briega stojeća, u 
članku ov dubrovačkoj crkvi sv. Stjepana napomenuta,“ starinska crkvica sv. Mihajla 
iz VIIL vieka, tako zlamenita svojim graditeljskim ustrojstvom, mnogobrojnim i razno- 
| vrstnim ostancima uresnih kamenitih ulomaka pregrade svetišta, ciborija i ulaznih vrati, 
kao što 'i sačuvanim transennama prozora i dragocjenim ostancima bizantinske fresco- 
; slikarije na zidovima, da bez sumnje pripada k najljepšim i svake _pomnje i sačuvanja 
najdostojnijim dalmatinskim spomenicima. Stražnji dio crkve jošte se drži cjelokupan, 
ali mu je uslied prorovanih temelja i učinkom najzadnje trešnje, u ovom vieku razpukao 
: smierom duljine glavni svod tako, da se je bojati, da se taj prezlameniti mali spomenik 
.ne surva u gomilu, na žalost ljubitelja i iztraživatelja umjetničkih spomenika, a na 
. sramotu našeg prosvietljenog doba. Zato nam se čini, da nam je sveta dužnost upozoriti 
na tu crkvu brigu, c. k. bečkog središnjeg povjerenstva i njegovog konservatora g. Gjelčića, 
) moliti jih najusrdnije, da se što prije izvole zauzeti za njezino sačuvanje od skorašnje 
inače neizbježive propasti. Crkva pripada ubožnim duvnam Ill. reda Sv. Dominika, koje 
: imaju drugu noviju crkvicu. a niesu u stanju, da poprave ni krov svojeg siromašnog 
stana, kamo li da bi što uložile za popravak propadajuće stare crkve, pa se zato i one 
uijeću milosrdju i blagodarnosti dobrih kršćana, da bi jim. pomogli sačuvati starinsku 
erkvu kojom se diče«. 
Stara crkva Sv. Mihajla nadomještena je novom, neznatnom, koja stoji neposredno 
pred njom. S nove se kroz posebna vrata u začelju i ulazi u rušeću se staru. Pročelje 




















---_ 


! Mon. T. XIII. str. 85, 54. 

2 a AX. >, 216. 

: n bej 93 1 210. 

“ Nav. Dj. L str. 128. 

* Starohrvatska Prosvjeta“ God. III. Br. 1. Str. 42. 
* Vidi u God. IIL Br. L ,Št. Prosvj.“ str. 14—27. 









= PV < st i 
= 
a 
= 
> T8 E i 


slare crkve je možda bilo i navlaš porušeno prilikom gradjenja nove, kojoj se na 
glavnom ulazu nahodi ulazni vratni okvir stare. 


Crkva sv. Mihajla skromnih je protega. Preostala joj duljina iznutra iznosi sam o 

Ki 4:38 m. Moguće da je to bila svakolika njezina nutrnja duljina, jer joj tloris, u koliko 
| je sačuvana, posve naliči podpunoj preostaloj polovici tlorisa razvaljene bivše crkve 5. 
Tome u Kutima u Boki Kotorskoj.' Širina joj medju podpornjacima iznosi 177 mt 
medju platnima 251 m. 


GG PG GGE GEL 
F-- Ee = e: 


F fr 
mz. 
: m. = 
bj k 
! 
i ! 
| 
| “i “m a 
5 Ul = 
k: a 
| 
si 





























Transenna « 
sjevernoga prozora. 









tad pe 
e [o : 
zd KE 
pi Pao 





sja e 2 





TLORIS Mjerilo 1: 103. 


Transenna 
južnoga prozora. 


Tloris crkve sastoji od pačetvorne ladje sa dodatom kratkom, izvana pačet orno 
iznutra polukružnom apsidom. Sa pć metra debelim, 37 em. na dvor pruženim podpe 
njacima razdieljena je crkvena ladja na tri odiela, svaki sa svojim parom u debel 
crkvenim platnima izkopanih ekzedara ili konka, koje imaju po 683 em. premjera. U 
dvie konke (40 cm. u premj.) stoje u začeonom zidu, jedna desno a druga lievo t 
apside. Na apsidi je širok prozor gori polukružno završen, koji je sad zazidan sve sami 
uresnim kamenitim ulomcima hrvatsko-bizantinskoga sloga, koji su pripadali razm 


' Gjorgje Stratimirović — O prošlosti i neimarstvu Boke Kotorske. Tab. IL. 


"m ui 










pe = rr ore 


2120 1 


čestima ciborija, pregrade svetišta i nekog vratnog okvira. (Moguće, da je i ova 
crkvica bila preuredjena u doba srbskog vladanja u Stonu, isto kao i crkva BI. 
Gospe u Lužinama, pa da joj je u to doba i bio zazidan prozor na apsidi sa 
ulomcim porušene pregrade svetišta i ciborija.) Po uzahan, puškarici sličan, visok pro- 
zorčić bio je probiven na sredini svake od četiriju većih konka bližih apsidi. Prozorčići 
na srednjim konkama su sad naprosto zazidani, a oni na konkama a i b_ (Vidi u tlo- 
rizu) zatvoreni su još sačuvanim tankim transennama prošupljenim na način, kako se 
razabire na dotičnim priloženim slikama. Jedna, b, zaprema cieli otvor prozora, te je 
razdieljena od vrha do dna na četiri kruga, koja su rešetkasto izprobijana, a oko njih su 
nastali kuti takodjer trokutasto prošupljeni. I na stolnoj crkvi u Grado obstoji iz VI. 
vieka tako prošupljena transenna drugčijeg nacrta.! Druga a je pakružna, kraća od prve, 
i prošupljena okruglim rupama skupljenim u dva kruga, i dvie medju krugovima. 
Transenne se jasno razabiru samo s vanjske strane crkve. Kako je do sjeverne strane 
crkvice dogradjen stan trećoredica, tako se transenna s, kao i sva sjeverna strana 
crkvenog platna nahode u njemu. S dvora su platna crkvena sve naokolo urešena 
lezenama, koje se pod strehom sastaju u sliepe lukove po načinu ravenatsko-bizan- 
tinskomu, prisvojenu od hrvatsko-bizantinskog sloga. Na sjevernom i južnom platnu 


Lo obstoji još po pet lezena, a šesta ima bit odpala s pročeljem, jer je takova obstojala 


na jednako uredjenoj gori spom. razvaljenoj crkvi Sv. Tome u Kutima. Na tlorisu 
crkve u Kutima ima isti broj i isto poredanje i razmjerje lezena nutrnjih i vanjskih, i 
isti broj konka, samo su kraće nutrnje lezene. A i sama crkva S. Tome je tek nešto 
malo veća od crkvice S. Mihajla. Ladja je crkvena posvodjena bačvastim svodom na 
troje razdieljenim pasovima nastavljenih podpornjaka. Na začelju su po dvie uzke lezene 
sa svake strane apside, a na apsidi su dvie. 


Površina nutrnjih zidova bila je pomnjivo obliepljena, te su na liepu bili naslikani 


svetiteljski likovi a fresco u bizantinskom slogu, skoro u naravskoj veličini. Od tih se 


slika jošte opažaju tragovi, koje, radi kratkoće vremena, niesam mogao da potanko 
izpitam. 

Opis uresnih kamenitih komada crkve S. Mihajla: 

l Vratni okvir. Vrata su u šupljini visoka 199 m., široka 0:89 m. Pragovi su 


: široki u licu 14 em. debeli 245 _ cm. Cielo je vanjsko lice okvira vratnoga urešeno 


plohorezanom troprutastom, vijugastom lozom, koja u svakom valu ima po vitičasto 
zavijen, iznutra četverozuban list. Iz pazušaca lišća izlaze trolatični krinovi. Pod pazuš- 
cima su listovi privezani uz lozu popriečnim troprutastim sponama. I same pločice, koje 
zarubljuju lica pragova, urešene su vodicom (na cik-cak slomljenom crtom), koja je 
plohorezana tako, da su trokutići, što joj ostaju s jedne i druge strane, izkopani na 
plitke trostrane šiljnike. Gornje lice dolnjega praga i dolnje nadvratnika takodjer imaju 
po plohorezanu troprutastu vijugastu lozu, sa prostim viticama u pojedinim valovima. 
Vitice su takodjer vezane uz lozu sponama. 

Prozor na apsidi zazidan je sa 12 ulomaka krasnih uresnih lezena, sa ograde 
svetišta, pragova nadvratnika itd., koji imaju uresnu stranu na dvor stavljenu, i ako 
često preokrenutu. 

IL. Od tih su najljepša tri komada vratnoga karniža. Lice toga karniža malo je 
nagnuto i izkopano u plitku luku. Jedan je komad dug 74 em., vis. 17 om., drugi je dug 
“A em., treći 30 cm. Najdulji komad ima na izkopanoj površini simetričan, plohorezan 
ures. U sriedi je palmeta, koja naliči sličnim dviema palmetama na nadvratniku hrv.-biz. 


'* Cattaneo. Nav. dj. str. 61. 


_ 80 — 


sloga u Frogiru' iz VIII. ili IX. vieka. Palmeta je poduprta dviema troprutastim viticamu 
klasična ukusa, iz kojih se s jedne i druge strane razvijaju dvaput vijugasto okružno za- 
vijene grane paomova lišća. Donekle su ovim granama slične vijugaste loze urezane oko 
luka ciborija krstionice u Cividale,* iz prve polovine VIII. vieka; kažem donekle, jer se 
na našem spomeniku zaperci poput vrtloga svi savijaju oko zajedničkog središta, dočim 
su na spom. luku ciborija uzporedni. Puno sličnije su granama našeg spomenika one 
na dolnjoj strani frontispicija sa crkve Sv. Marije in Valle, u istom gradu Cividale, iz 
druge polovice VIII. vieka.* Razlika je medju njima samo u tomu, što su u sredini 
zavojica našeg spom. tek prosti krugovi, dočim su na onom u Cividale na tom mjestu 
ružice na tankim držcima, koji izlaze iz krajeva listova — i što na ovom zadnjem, po 
tri popriečno poredane pupice zastupaju mjesto spone izpod pazušaca listova. Istog je 
ukusa i izradbe vijugasta loza oko luka ciborija, što se nahodi na trgu Sv. Dominika u 
Bolonji iz VIIL vieka.* U glavnomu je ovaj karniž sličan u prolilu karnižu nad ulazom 
crkve Sv. Bartula u Dubrovniku." 

Il. Cetiri ulomka dugih komada urešenih plohorezbom na dva susjedna lica, koji 
su mogli služiti kao vratni okrir ili poklopnica pluteja na ogradi srelišta. Dva su duga 
po 91 cm., dva po 108 m. a široki su svi po 10 cm. Debljinu jim niesam mogao 
izmjeriti, jer su zazidani. Na obadva lica urešeni su vijugastom, troprutastom lozom, 
koja u svakom zavoju nosi po četverozuban list, sličan onomu na lozama opis. vratnog 
okvira. Pazušca lišća su jim podvezana troprutastim sponama, a iz njih izlaze prosti 
pupoljci. 

IV. Ulomak vratnog karmža, profila sličnog opisanima, ali je visok 18:9 cm, dug 
24 cm. Na njemu je ostatak plohorezane dvoprutaste vijugaste loze, vrlo slične spome- 
nutoj na frontispiciju u crkvi S. Marije in Valle u Cividale u Friulu, jer ima u sred 
zavojici i šesterolatične ružice na jednakim držcima, kao šlo jih ima cividalski spomenik. 
Ima i drugi manji ulomak istoga vratnog karniža. 

V. Ulomak pravokutnog kraja luka ciborija ili zar i ulaza u svetište. Zarubljen 
je, uza stranice pravoga kuta i oko luka, pojasima, koji su ne samo iste širine kao slo 
ju imaju pragovi opisani pod III., nego su dapače i urešeni jednakom vijugastom lozom, 
Zato se može pomisliti, da su oni pragovi mogli biti dovratnicima, a ovaj ulomak ugiom 
jedne strane luka na okviru ulaza u svetište. Kut izmedju luka i pojasa stranica pravoga 
kuta izpunjen je dvjema golubicama, koje se penju nogama na amloru po sriedi po- 
stavljenu i nagibaju glave nada nju, kao da će iz nje pili. Krila im niesu napose na- 
risana, nego je tielo pokriveno ljuskastim perjem. 1z posude niče krin. 

Rad kratkoće vremena zaboravio sam, dok sam bio na mjestu, da opišem jošte 
dva komada sa prozora na apsidi. 

VI. U pločniku iste crkve nahodi se ulomak lezene, koja je dielila pluteje svetišta. 
Dug je 383 cm. a 15 em. širok. Urešen je hrvatsko-bizantinskom  plohorezanom  tro- 
prutastom, četverostrukom pletenicom, sastavljenom od poredanih, u doticalištima medju 
sobom uzlovima vezanih krugova, kroz koje se provlače dva na vodicu (cik-cak) sime- 
lrično izprelamana prutca, koji se medju sobom križaju u središtima krugova. 


\ Vidi moj članak u ,Viestniku hrv. ark, dr.“ God. XIV. Br. 1. str. 16—11. 

“ Cattaneo. N, dj. str. 86. 

* Cattaneo. N, dj. str. 96. 

“ Cattaneo. N. dj. str. III. 

* Vidi u mojem članku ,Razvaline crkve S. Stjepana u Dubrovniku“, u ovom časopisu God. III. 
Br. 1, str. 25., gdje je i slika dotičnih vrata. 








=. o 


VIL Na vralima samostana, neposredno uz apsidu crkve, služi kao nadvratnik 
ulomak debla stupčića dug 20 m, sa _premjerom od 15 em.: a drugi iste veličine služi 
kao podvratnik na vratima u dvorištu. To su mogli biti stupčići ciborija. 

VLL U istomu dvorištu uzidani su: ugao male toskanske podstupine pilastra i 

IX. dva ulomka pluteja Jedan je dug 26 cm. šir. 16:5 cm. Na njemu su sliedeće 
plohorezbe: latinski križ razširenih krajeva, obrubljen zarezanom crtom; iza njega je 
kolobar izmedju dva okomita traka, koji se nad njim simetrično zavijaju u kuke. Toliko 
kolobar koliko i traci do njega urešeni su plohorezanom vodicom. U kolobaru su opet 
susredištno urezana druga dva. Pri kraju je treći trak, simetričan sa susjednim mu, jed- 
nako u vrhu savijen i jednako urešen kao i prva dva. Izmedju drugvg i trećeg traka 
podiže se iz dna dvoprulasta vijugava loza sa lri vilice. Na drugom susjednom licu 
loga komada plohorezana su stojeća dva paonmova lista sa 4 para vodoravno savijenih 
izperaka. Izmedju njih je okomit troprutast trak 

X. Drugi ulomak pluteja. Predstavlja dno pluleja. Na njemu je dolnji kraj križa, 
koji završuje u dvie uzgor zavijene kuke. S lieve strane stupa k njemu nespretno na- 
crtana paun-ptica. Tielo joj je mrežasto nacrtano bez naznačenih krila. Hep je na dvoje 
razdieljen srednjom prugom, na kojoj su dva za paunov rep karakteristična oka, izra- 
djena na način, kao što se opaža na spomenicima VII. vieka.! Napadaju je dvie zmije, 
jedna sprieda ju je već ujela za prsi, a druga se straga libi, da ju ujede za nogu. "lo 
je prvi primjer zmija predstavljenih na spomenicima hrvatsko-bizantinskoga sloga. 
Une imaju biti na tom mjestu prilikom (simbolom) napasti griešnih, koje vrebaju oko 
ljudske duše. 

Moguće da je ova crkva ona ,ecelesia sancti. Michaelis“, 
u kojoj kaže pup Milogoj, da je napisao izpravu, po kojoj 
Deša, veliki župan zahumski, dariva samostanu sv. Henedikta 
na Lokrumu crkvu sv. Pankracija na Mljetu, sa svim zemn- 
ljama u Babinompolju. 

3. Crkvica Sv. Martina. Na jugu od crkve Bl. (rospe 
u Lužinama, baš pri kraju polja slonskoga, € do 8 m. nad 
poljem, stoji porušena mala crkvica 5v. Martina. Duga je 
iznutra 4:08 m., Široka 2:22 m. Sjeverna joj Je strana sva 
razvaljena, a ostaje još sačuvano pročelje sa pokvarenim 
ulazom, koji je 84 cm. širok a 22 m. visok Crkvica je. po 
starohrvatskom običaju, sa dva para lezena bila razdieljena 
na tri odiela, .a završavala je s iztočne strane polukružnom 
apsidom. Nad vratima je uzahan i puškarici sličan, pače- 
irorau prozorčić. Nad pročeljem je bio, sad razvaljen, pro- 
čeoni zvonik. Može da bude najkašnje iz XII. vieka. Mjerilo: 1:200 

(Nastavit će se ) ' 


Pročelje 








' Cattaneo. Nav. dj. str. 108.: Na ulomku sa amvona stolne crkve u Grado. Str. 110. i 111. na 
plateju u sveuč, dvorištu u Ferrari i na spom. luku ciborija u Bolonji. Str. 1209. na grobnici Teodotinoj 
u Paviji. 





Dvie najstarije sačuvane crkve grada Dubrovnika. 
(Ba slikama.) 





JI NBJI G. Gelcich: ,Altri monumenti di quell epoca che chiameremo bisan- 

otina, dall'impero a cui Ragusa allora obbediva subendone neces- 
sariamente linfluenza anche nella coltura, sarebbero pure la chiesa di 
San Giacomo alla salvia (na Pelinam), di cui negli atti del secolo XIII. & 
memoria come di antichissima (Sul! arrivo dei Domenicani a Ragusa, v. 
Coleti), quella di San Nicolo di Prijeko“. ...... Navedene prof. Gelcich-eve 
rieči potaknule su me, da proučim te dvie crkve, što sam i učinio, kad sam 
posjetio Dubrovnik prigodom pokladnih praznika 1897. godine. 


Sveti Nikola u Priekom. Ta se crkva nahodi ne daleko domini- 
kanskog samostana, a iza carinare (Sponze).! Sadašnje pročelje preporodnog 
sloga podignuto 1607 god., kako svjedoči na njemu urezan nadpis,* ne 
daje dakako slutiti na kakvu veliku starinu. I nutrnjost crkve je bila u to 
doba promienjena i razširena, dodatkom pri zapadnom kraju i prigradnjom 
nova broda sa sjeverne strane. Starodrevnost razpoznaje se tek po saču- 
vanom posvodjenju jedinog izvornog broda, od kojega je sastojala davna 
crkva. Nutrnjost stare crkve duga je sa pačetvornom absidom 9 m., široka 
34 m. 

Brod je crkveni su tri lezene (Vidi na priloženom tlorisu i uzdužnom 
presjeku) razdieljen na četiri odiela, a posvodjen je polukružnim bačvastim 
svodom, preko kojega se, kao pojasi, nastavljaju i lezene. Nad sredinom 
bačvastog svoda drugog odiela, brojeć od abside, podiže se sitno bizan- 
linsko kube na pendantife, koji niču izmedju sliepih lukova, udjelanih u 
četiri zidića, podignuta nad bačvastim svodom, mjesto običnih lukova na 
četiri pilova. Moguće je, da su sliepi lukovi bili otvoreni u doba prije nado- 
gradjenja crkve, te da je kube bilo obskrbljeno krovom na četiri vode, po- 
poput onoga na staro-hrvatskoj crkvi Sv. Petra u Omišu. 

Crkva je razmjerno nizoka. Lezene su joj (Vidi sl. A) na sjevernom 
platnu bile dvie odsječene, otvorenim u njemu lukovima prilikom dogradnje 
novoga broda, a srednja odstranjena. Po graditeljskom ustrojstvu, u koliko 
je sačuvano, odaje crkva IX. ili X. viek kao doba svojega postanka. Po- 


* U izpravi dne 27. list. 1356. piše: ,a muro Sponziae inversus S. Nicholaum“. Gelcich N. dj. str. 78. 


* Gelcieh. Nav. dj. str. 15. 
* Vidi Starohrvatska Prosvjeta God. II. Br. 4. str. 227. ' 


— a o 


mat pam 


vjestnički se može takodjer dokazati, da je ta crkva hrvatsko-bizantinskog sloga 
starija od XII. vieka. Rastić u svojoj kronaci nam pripovieda,! da se je za 
njegova života (u prvoj trećini XVIII. vieka) u Dubrovniku jošte čuvao običaj 
ustanovljen oko god. 1106., da je na uspomenu zauzeća Bodinova kaštila 
pred iztočnom stranom grada, na dan uskrsa knez sa viećem, stupajuć iza 
svećenstva pjevajućega molitve Gospodinove, posjećivao crkvu S. Nikole, za- 
hvaljujuć Bogu za primljeno dobročinstvo. Na istom mjestu pripovieda Rastić, 
da je malo nakon toga dogodjaja bio sdružen stari sa novim gradom, obu- 
hvativši u grad i predgradje S. Nikole. Imamo pak više svjedočanstva zato, 


/ PLO, 
0 lp 


4% 







#4 
LUPA 
< LS UY M y 






[Loris 


MN 
es soc = ra 










7 pra Mae 
4 vadi ćd .t 


Mjerilo = A :400 


da se je od početka XIV. vieka onaj dio grada oko crkve S. Nikole u 
Prijekom zvao sestinom (sesterium) S. Nikole.ž Po svemu se dakle razumije, 
da je crkva Sv. Nikole dosta starija od početka XII., a da bi mogla postojati 
čak od IX. ili X. vieka, kako se razabire po graditeljskim motivima. Kratko 
vrieme mojega boravka u Dubrovniku nije mi dopuštalo, da izpitujem sgradje 
u blizini crkve, nebi li u njima odkrio kakav uresni ulomak hrvatsko-bizan- 
inskoga sloga, koji bi mogao poticati sa njezine ograde svetišta ili davnog 
otara ili ciborija, ali mi je moj časni prijatelj Vid Vuletić -Vukasović kazao, 
da se jedan takav ulomak nahodi uzidan u nekoj kući posve blizu crkve 


' Monum. spect. hist. Slav. Mer. Vol. XXV. Srip. Vol. II. Chr. Rag. str., 45. 
* Mon. sp. hist. SI. Mer. V. X. Mon. Bag. Lib. Ref. T. I. str. 153., 226. 


k. 


_ 4 — 





sa izločne strane. Taj bi ulomak imao jače utvrdjivali mnenje o postanku 
crkve u doba od IX. do XI. vieka. 

Crkva S. Jakova u Pelinam. Na sjever crkve S. Nikole, baš pri 
vrhu strme ulice do samih gradskih bedema, obstoji još posve nepovriedjena 
crkvica S. Jakova u Pelinam. Da su obedvie te crkve preživjele tolike 
žestoke potrese, kojima su, osjem crkve S. Stjepana i starinske stolne crkve, 


a i 
ze 
Ž J 


FISTS JINITTI : . = 


= S. == a =) 
' 7 4 
Tod šk: \ IN / ( \ 
Z IU 1 č 


— 
= 
js 










B 
ad bI 


U i i = a 
TE Uzdužni presjek 






M 


m 
UJ, 4, 






D) 4 MAJA PL / 
J M 77 1; 


17 
PI 7 M hf 
/ / 7 Ž S) 
NJ A 





Mjerilo = 4:400 


podlegle tolike druge sjajne gradjevine, ima se pripisati čvrstim njihovim te- 
meljima na stancu kamenu, skromnim protegama, debelim zidovima i čvrstu 
posvodienju. Crkvici S. Jakova su zidovi debeli 1:21 m., a široka je iznutra 
tek 2:7 m., duga je pak 6:16 

Ona je posvodjena unakrstnim svodovljem, sa dva para lezen4, raz- 
dieljenim na tri odiela (travće-a). Krajni su odieli dugi po 1:91 em., srednji 
1:39 m. Lezene su široke po 47 cm. Jednobrodna crkvica završuje se polu- 
kružnom absidom s izločne strane. Na sred pročelja su uzka (0:647 m. 


široka) vratašca, koja crkvicu sdružuju sa susjednom kućićom sa zapadne 
strane, a pravi (1:1 m. šir.) je ulaz s južne strane tišćac uz pročelje. Na 
pročelju je i pačetvoran prozor s kojega, se iz pridružene kuće može da 
prisustvuje službi božjoj. Drugi je prozor u crkvi, a jedini po kojemu prima 
svjetlost, na sjevernoj strani u odielu do abside. [ na sred abside je bio 
prozor, koji je bio otvoren, dok je otar bio daleko od zida, ali je sad za- 
zidan, jer je otar naslonjen na zidu abside. Lezene su okrunjene glavicama, 
koje sastoje od ploče i okrupna četvrtobruča, a pružaju se daleko preko 
širine lezena na strani duljih odiela, zato da dopru do uporišta sliepih lu- 
kova, koji su jednake veličine na platnim svih triju odiela. Pod slrehom 
apside i sjevernog platna crkovnoga poredani su romanički lukići sa 41 
cm. premjera, a 9 cm. odskoka uprti na zubiće. Sjeverno ptatno ima 11 
lakovih lukića; oko apside jih je 7. Crkva je dakle gradjena u rano-ro- 
maničkom slogu, te bi mogla poticati najdavnije iz druge polovine XI. 
vika. Ako ju izprave XIII. vieka zuvu prastarom,! te su kod nje god. 1225. 
bili prevremeno zadržani prvi Dominikanci, koji su bili stigli u Dubrovnik, 
poslati od_bl. Jordana,? to se po opisanom graditeljskom ustrojstvu crkve, 
ipak nemože dopustiti, da se pod tim izrazom uzme njezino doba postanka 
dalje od druge polovine XI. vieka, a mogla bi pristati i do sredine XII. 
Svakako je ona vrlo zlamenit dobro sačuvan spomenik za poviest razvitka 
graditeljskog romaničnog sloga kod Hrvati, i zato zaslužuje osobitu pažnju. 
God. 1360. spominju reformacije medju gradskim utvrdama kulu S. Jakova,? 
a to je ona odmah iza crkve sa sjeverne strane. 

Malašna vrata na pročelju crkve pokazuju da su bila odredjena samo 
za obćenje izmedju crkve i pridružene joj kuće, u kojoj su po svoj prilici sta- 
novali spomenuti prvi Dominikanci prispjeli u Dubrovnik, a mislim takodjer, 
da bi sadašnja kuća mogla biti ona starinska iz XI. ili XII. vieka, dakle 
možda najstarija sačuvana kuća u Dubrovniku. 

U Korčuli na Martinje 1898. 

F. Radić. 





U počeiku ovog članka nav. mj. knjige prof. Gelcich-a Dello sviluppo civ. di Ragusa. 
* Prof. Gelcich. Nav. dj. str. 11. 
'* Monumenta sp. hist. Slav. mer. V. X. str. 113. 


Izvješće 


o radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu u obće, a napose 0 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 
Sastavio ga 


Frano Radić, 
izvjestitelj znanstvenoga odbora hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu i zastupnik istoga družtva 
na prvom Kongresu kršćanskih starinara u Spljetu-Solinu za isti Kongres, 


(Nastavak. 


V. Hrvatska. 


ov4. Sisak (Siscia). U Sisku je, kako kažu, bilo odkriveno dosta staro-kršćanskih 
predmeta, ali je većina njih bila kojekuda raznešena i utopljena u Kupu i Savu. U za 
grebački muzej došla su dva takova ulomka. Na jednomu je početak osmerostruke ple- 
tenice troprutastih trakova, a na drugom ulomku tegurija ciborija na luk sa kukama je 
oko luka ostatak natpisa: 
...J AN FRA V XO... 


VI. Istra. 


99. Trst (Tergeste - Trieste). O starinskoj stolnoj crkvi Sv. Justa piše Jackson 
(op. cit. V. II. str. 355—368) po Dru. Kandleru (Dr. P. Kandler, »I! duomo di Trieste« 
u časopisu »Archeografo Triestino Vol. 1. 1829 pag. 131). To je po Kandlerovu mnenju 
sdruženje dviju bazilika, t. j. jedne bizantinske na križ sa kubetom na tri broda i sa 
tri apside, i druge staro-kršćanske sa konfesijom na tri broda sa jednom apsidom, 
držeć da je druga iz četvrtoga ili petoga, a prva iz šestoga stoljeća. Jackson je donio 
lloris sadašaje crkve i Kandlerovu idealnu rekonstrukciju starih bazilika. loš donosi 
Jackson narise dviju nadstupina, jednu iz jedne, drugu iz druge stare bazilike, obe sa 
biz. pulvinom. | Cattaneo (op. cit. str 118—179), ne obziruć se na stolnu crkvu, piše o 
bizantinskim ostancima grada Trsta, koji se nahode u Muzeju Winkelmann ne daleko od 
stolne crkve. Tu on, po svojem shvaćanju, kaže, da »izmedju malo ostanaka barbarsko- 
bizantinskih radnja VIII. vijeka, ima i nekoliko vajarija italo-bizantinskih IX. vieka« 
To su takovog sloga, što" ga ja zovem hrvatsko-bizantinskim. »Ulomci su to pluteja po- 
krivenih krstonosnim vijugavicama (girate); komad malog pilastra urešena pleterovim 
od sitine (giunchi); nekoliko nakita (fregi) urešenih rezbarijom lukića i poluruža, ili na 
pletenice 1 vilice: najpotla stupčić sa ograde svetišta sa sdruženom nadstupinom sa su- 
rovim lišćem i prostim spužnicama«. 

96. Muggia vecchia. Cattaneo (op. cit. str. 179) piše po Jacksonu: »Crkva S. Ma- 
rije je bazilika sa jednom samom apsidom a na tri broda, razlučena golim pilovima na 
mjesto stupova. Ograda svetišta je bez sumnje iz IX. ili X. vijeka. Pilastrići i pluteji 
urešeni su širokim pojasima izrezanim na pleterove od sitine po načinu onda uobičaje- 
nomu. 





= BT 


Jackson (op. cit. IL str. 372—376 sa tlorisom i slikom propovjedaonice te jednog 
pluteja) je o toj crkvi pisao po Cav. Dr. Pulgher (»Sull' antica chiesa di S. Maria de 
Castro Muglae« sa tlorisom i presjekom u >»Atti della Societa d' Ingegneri ed Architetti 
in Trieste 1844 An. VI. Fasc. IV.). 

01. Poreč (Parenzo). Porečku stolnu crkvu je opisao Dr. Kandler (»Cenni al fo- 
restiero che visita Parenzo« Trieste 1849.), te Fitelberger (Mittelalterliche Kunstdenkmale 
des dst. Kaiserstaates, Stuttgart 1858.). F. Kugler (Geschichte der Baukunst II. str. 36—37 
sa tlorisom) te i g. Jackson (Op. cit. V. III. str. 310—329. sa tlorisom i 4 tablice  per- 
spektivnih slika). To je bazilika na tri broda na stupove ravenatsko-rimske i ravenatsko- 
bizantinske, njih 9 para, a završuje sa srednjom apsidom iznutra produljeno polu- 
kružnom s dvora šesterokutnom. Pobočni brodovi završuju konkami kao mala bazilika 
S. Barbare u Trogiru. Stupovima odgovaraju na vanjskoj strani zidova podpornjacima 
slične lezene. Crkva je sprijeda sdružena sa četverokutnim predvorjem sa trijemom 
na arkadama, koji opet spaja baziliku sa osmerokutnom pred njom u istoj osovini sto- 
jećom krstionicom. U apsidi je ciborij na 4 stupa iz XIII. stoljeća. Apsida je iznutra 
obložena uresnim mozajicima, od kojih su, po Kugleru, dolnji iz X., gornji iz XIII. sto- 
ljeća. Po Jacksonu (str. 314.) ima u crkvi veoma krasnih ravenatsko-bizantinskih nad- 
stupina, koje pripadaju svakako VIL vijeku. Nego je crkva bila porušena, kako kronika 
pripovijeda, u X. vijeku, te zatim odmah pripogradjena, i od tada će biti današnja u 
glavnoj razporedbi. 

Malo podalje Poreča je crkva S. Lovra in Pasenatico. Takodjer po Kandleru (Op. 
cit) i Jacksonu (Op. cit. III. str. 333-—339 sa tlorisom, uzdužnim presjekom i slikom 
jednoga stupa i jednog hrv. biz. prozora), to je bazilika stupovima razdijeljena na tri 
broda, koji završuju u tri polukružne apside. Nadstupine su hrv.- bizantinske, ali je crkva 
dva puta pripogradjivana bila. Obadva izvjestitelja kažu, da potječe zar iz IV. vijeka, ali 
se loga neopaža u današnjoj razporedbi. Zlamenit je sačuvan prozor (transenna) izpunjen sa 
spletenim krugovima prošupljenim na kamenitoj ploči. 

98. Novigrad (Cittanuova), sjeverno od Poreča imadđijaše osmerokutnu krstionicu 
na stupove sa lukovima, usred koje bijaše krstiona raka, ali bi uništena 1780. god. Kod 
D Agincourta (part. 1. PI LXIL sl. 13 i 14) kako piše Jackson (Op cit. III. pag. 340) 
sačuvane su slike tWorisa i presjeka mu. 

99. Pulj \Pola, Pietas Julia, Colonia Julia, Pollentia, Herculanea). O puljskoj stolnoj 
erkvi pisali su: Pulgher (»Relazione ed illustrazione di aleuni cimeli ritrovati negli scavi del 
Duomo di Pola« u »Atti e memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria« a. 
1384 ). Kandler (Istria 1847.), D. Giov. Can. Cleva (Notizie storiche del Duomo di Pola« u Atti 
e Memorie ecc. a. 1884.), Jackson (Op. cit. IH.) a po njima i Cattaneo (Op. cit. str. 179 
do 183. Prvobitna crkva treba da je postala u VI. vijeku i da je naličila porečkoj 
| ravenatskim bazilikama. Jasno o tom svjedoče neke bizantinske nadstupine njezinih 
stupova, neki ostanci mozajičnog poda sa nadpisima darovatelja, koji su bili nadjeni pri 
zadnjem popravljanju crkve, zajedno sa nekim plutejima, neki od kojih sa geometričnim 
prošupljenjem, neki urešeni plohorezbama, koje predstavljaju monogram Isukrstov medju 
vijencima i krslovima i medju paunovima. Takav je jedan na sred današnjeg crkvenog 
"ločnika dug 1:97 m., širok 0:78 m. Ima jih i sa lozovim prutovima, koji izlaze iz posude, 
i sa golubicama sa maslinovim grančicama u kljunu, ili križevima medju janjcima. 

Bazilika, apsida joj i za njom kapela bjehu u IX. vijeku korenito popravljene. 

Uništena je puljska krstionica. Dizala se je izpred pročelja stolne crkve i nešto 
podaleko od nje, tako da bi se moglo pomisliti, da ju s njom sdruživaše, kao u Poreču 





Le. MR == 


1 druguvuje, cetverostrau Lrijemu. hinala_ je oblik bizantinskog krsta, kojega središnji prostor 
bijaše opredijeljen od tri luka u svakoj stranici, poduprla stupovima, koji ga razstav- 
ljahu od krakova križa. Nad lukovima podizala se je četvorna sgradja razsvjetljena: od 
malo prozora i pokrivena kao i kraci prostim drvenim krovom. 

Stupovi bijahu od dragocjenih vrsti mramora, ali iztrošeni; podstupine atičke; nad- 
*tupine_ poput korintskih sa surovim lišćem zabilježenim samim crtama, bez ikakove 
rezbarije. Ovaj nam opis navješćuje takovu prostotu oblika i takovo siromaštvo i surovost 
u pojedinostima, da bi mogli lahko posumnjati, da potiče upravo iz IX. vijeka, kako se 
čini Cattaneu, i da su joj nadstupine sestre onih surovih u prezbilerviju stolne erke. Ta 
sumnja prelazi pak u izvjestnost kad se pogleda na ostanke tegurija, koji pokrivaše krstionu 
raku, o kojoj Kandler piše, da je bila šesterokutna, sastavljena od mramornih lukova, 
naslonjenih na stupovima. Jedan od tih lukova većim .dijelom jošte sačuvan sadrži, po 
riječima istog Kandlera, monogram od slova A i E, ali po onomu, što od njega ostaje, 
misli Cattaneo, da su bila tri slova, i to A NE. »Kandler, koji nije imao pojma o slogu 
IX. vijeka, promisli da se monogram odnosi na Antonius episcopus. koji vladaše u prvoj 
polovini VI. vijeka; ali očitom pogreškom, jer očitujući IX. vijek lukovi u lijepim kom- 
plikovanim i vješto složenim pleterovima, kojima su posve pokriveni, monogram treba 
da se odnosi na biskupa iz toga vremena, a možda poznatoga Andegiza, jedino ime, 
koje razbija prostranu prazninu u nizu puljskih biskupa devetoga vijeka«. (Catt Up. 
cit. str. 181—182). 

»Bogat je rezbarijama talij.. bizantinskoga (t.j. hrv.-biz.! sloga Lakodjer  puljski 
Muzej, ustanovljen u i okolo glasovitog hrama Augustova. Ima nadstupina stupova raz- 
ličitih mjera i vrijednosti, ali vazda spominjući korintsku: neke sa krutim i nezgrapnim 
lišćem i sa barbarskim kukama na vijugavicu (zig-zag); druge dobra razmjerja i po- 
mnjiva dlijela, sa redom ukusna lišća, na žalost veoma pokvarena, i sa zavojicama 
vilica razstavljenim od nekih okomitih gajtana odlučenih od tijela nadstupine. Osjem tih 
nadstupina ima velik broj pojasa sa prostim pletenicama, nadpisima i kukama, medju 
kojima jedan za ćošku sa podstavljenim grlićem iguscia). krasno obogaćenim sa na: 
dignutom šahovicom (scacchiera), a najpotla plutej četvorni urešen spletenim krugovima 
“a pravcima (hasurast pleter) i golubicama, koji je posve sličan jednomu, koji se nahodi 
u krstionici u Concordia, a zato vjerojatno ol iste ruke«. (Cattaneo Op. cit. str. 182). 
Jackson (0. cit. Vol. II. str. 298--300) opisuje po Kandleru (Arte Cristiana in Istria) 
crkvu S. Mihovila in Monte kao ostanke benediktinske crkve kod Pulja. To je 
bazilika na tri broda sa stupovima, koja završuje u tri polukružne apside iz vana 
okružene stranicama osmerokuta. Druga uza nju nema stupova i završuje na iste tri 
lakove apside kao i prva. Jackson kaže, da je jedna iz VII. a druga iz XI. vijeka. Ja 
cijenim, sudeć po broju apsida, da ni prva ne će biti starija od IX. vijeka. 

Tako izvješćuje g. Jackson (Op. cit. 1. str. 301—302) i ob ostancima bizantinske 
benediktinske crkve Sv. Marije Irstenice (in Canneto» u Pulju, koja da je bila posvećena 
D46 god. | to je bila sjajna bogato urešena bazilika. Jakson donosi i sliku jednog plu- 
leja iz te crkve sa krstom, dvije palmete i četiri trostrana uzla od troprutasta traka, 
koja će biti iz VIII. vijeka. 

Po IVAgincourtu (Architecture _ Pl. XXVI. fig. 8) spominje Jackson (0. c. IH. str. 
300) 1 crkvu S. Katarine kod Pulja, koja da se u osnovi približuje bizantinskim crkvama 
u Ninu. 

60. Osor (Apsarus). Staro-kršćanska bazilika na sjever sadašnje bazilike bila je 
na tri broda sa stupovima i jednom glavnom polukružnom apsidom. Nadstupine su bile 





_ 8 — 


dinute sa rimskih zgradja. U sadašnjoj erkvi čuva se stara biskupska stolica mramorria, 

koje su podbočila (bracciuoli) uresena poput pluteja hrv.-biz. sloga sa pleterovima i 

ružama (Cattaneo str. 183 po Jacksonu). Na naslonu stolice je više sjedala četveronožna:' 
životinja glavom k repu okrenutom, a nad njom dva uzpravljena simetrično položena pauna 
lako, da se kljunovima ljube (Jackson Op. cit. I]I. str. 105 fig. 83.). 

61. Baška nova na otoku Krku. U crkvi negda benediktinskoj svete Lucije nahodi 
se staro-hrvatski glagoljački nadpis iz vremena kralja Svinimira, koji je bio pročitan od 
pok. Dr. Rački-a. Gornji rub ploče urešen je urezanom vijugastom lozom sa paomovim 
listovima u svakomu valu, koji sačinjavaju jedno obilježje hrv.- biz. sloga X. i IX. vijeka 
(Dr. Rački -- Staro-hrvatski glagolski nadpis na Krku. — Starine knj. VII. s tablicom 


str. 130 —163.). 


Postanak, razvitak i rad Hrvatskog kninskog starinarskog družtva. 


Knin je danas varoš u srcu zagorske Dalmacije, pri kraju krnjaste željeznice 
Spljet-Knin, 5 sati vožnje daleko od Spljeta, na desnoj obali rijeke Krke, pri podanku 
južne strane brda Sv. Spasa, u prekrasnoj okolici izkićenoj poljim i livadama, šumovitim 
brežuljcima i mnogobrojnim potocima, koji se svi izlijevaju u Krku. 

Porfirogenit (De adm. imp. c. 30 pag. 145. ed. Bonn. Monumenta spect. hist. Slav. 
Mer. vol. VII. pag. 400) nam prvi napominje hrvatsku Kninsku županiju i zove ju 4 
Trwr, a glavni joj grad Tevav. Crkveni sabor spljetski, obdržavan oko god. 1045. zove 
Knin »castrum Tiniense«. (Mon. VII. pag. 200). Tri izprave kralja Svinimira iz god. 
1076 —78— 1087.) zovu ga »in Teneno«, »Tenenum« (Mon. VII. str. 113, 118, 145). Spo- 
menati crkveni sabor ostavio je napisano: »Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi 
specialem habere pontificem, posueruntque sedem eius in campo in ecclesia sanctae 
Mariae Virginis iuxta castrum Tiniense«. (Spom. mj. u M. VIL.) Naddjakon Toma, pisac 
XIII. vijeka (Historia Salonitana cap. XV.), prepisuje skoro doslovce riječi spom. sabora, 
le piše: »Voluerunt etiam Chroatorum reges, quasi specialem habere pontificem, petie- 
runique ab Archiepiscopo Spalatensi et fecerunt episcovum qui chroatensig appellabatur, 
posueruntque sedem eius in Campo »in ecclesia Sancte Mariae Virginis iuxta castrum 


= Tiniense.« Tomašević, ljetopisac XVI. vijeka (Arkiv za povj. jugosl. IX. str. 12) pišuć o 


smrti i pokopu kralja Svinimira kaže: in capitulo thinigensi in ecclesia sancti Bartho- 
lomei ante altare magnum«. Farlati pak (Ill. sacr. IV. pag. 281) na mjestu, gdje govori ob 


| osnovanju kninske biskupije, piše: »Idem Cresimirus (kralj hrvatski, koji je utemeljio 


kninsku biskupiju) collegium Canonicorum instituit ac domicilium illis et Episcopo satis 
amplum et commodum paravit iuxta aedem cathedralem S. Mariae...... Extra urbem 
tom aedes Mariana. tum domicilia Canonicorum sita erant in Campo ut docet Archi- 
diaconus; id est quadam planitiae, quae haud longe ab colle, cui Tinninum inaedificatum 
est, longe lateque ad meridiem explicatur et Campus vulgo appellari solet. Prope ripam 
liti uminis adhue visuntur ingentes tectorum ruinae, e quibus templi cathedralis, item- 
que aedificiorum eidem annexorum descriptio et magnitudo argui potest; hunc locum 
indigenae, veteri vocabulo retento, Capitulum vocant. Eodem fere_modo S. Ladislaus 
rex Hungariae, cum Episcopatum Zagrabiensem fundavit, seorsum ab urbe, provime 
iamen, aedem cathedralem, palatium episcopale, domos canonicorum aliaque sacra aedi- 
ia construxit, quae loca nunc appellantur Civitas Capituli«. 

(od. 1746. kninski župnik Fra Gaspar Vinjalić piše, u rukopisu, koji se čuva u 
franovačkom arkivu sv. Lovra u Šibeniku, po izvadku, što ga je učinio pok. Otac Stjepan 

1 











o >< 
. . * 


(Kninske), v'e una gran muracea col nome di Capitolo; qui si vede esser stata una 


— 99 — 


Zlatović (»Viestnik« god. 1886. Br. 5 str. 178—BI): >Se si riguardano le mura delle 
fabriche antiche al insu del fiume (Krka) un miglio in circa distante dalla fortezza 


abitazion di Religiosi. La Chiesa aveva un volto di tufi, la qual era quasi intatta, quando , 
li nostri presero questa piazza alli Turchi (1688); poi per quel mi vien detto li nostri 
Religiosi furono li primi a portar via materiali da quel luogo, ed a esempio loro il Pu- 
blico fece lo stesso nella gran fabrica del quartier della cavalleria essendo, come dicono 
quelli, che videro quel luogo, a principio le mura tutto all'intorno quasi intatte, e nel 
inezzo si vedono le vestigie d'un gran Convento abbruciato dal fuoco. Vogliono pero 
alcuni, che questa fosse l'abitazione del vescovo. il quale stesse assieme con li canonizi, 
come susa in alcuni luoghi di Germania. ... Piu al insu verso ostro vi e la villa detta 
Biscupia lontana circa tre miglia a dritta linea dalla fortezza, perchč se <i va a cercar 
li ponti, ve ne sono piu di sette; qui vi sono tre ruine di fabriche, la piu vicina č la piit 
intatta, questa & una rotonda oltangolare, par che sia stata chiesa all'antica. Dalla 
parte di levante d'essa si vedono le vestigie d' una fabrica; per quello io potei rilevare 
č stato il palazzo di delicie del vescovo. La seconda & una fabrica bislunga, vien chia- 
mata al presente chiesa di S. Luca, questa bisogna che fosse parochia, perchč all' intorno 
ha un gran cimitero con pietre di straordinaria grandezza sopra le sepolture. Fra queste 
due piu in di sotto verso tramontana vi sono le vestigia d' un altra chiesa ora cimitero 
di Scismatici.« 

Otac Stjepan Zlatović je 1883. god. u članku >»Stare narodne zadužbine hrvatskih 
kralja u Dalmaciji« objelodanjenu u »Viestniku« (God. V. Br. 2. str. 62 —55) iznio bi- 
lježku trogirskoga biskupa Ivana Vidovića god. 1690., koja se nahodi na koricama stare 
knjige darovane knjižnici franovaca sv. Lovre u Šibeniku, koja glasi: »Dum peragebam 
in civitate Tiniensi sive Kninensi, quando dicta civitas erat in potestate seu dominio 
serenissimae reipublicae Venetiarum, ego abbas Joannes Vidovich ministerium missio- 
narii Apostolici, tunc supra portam ecelesiae, quae appellabatur Capitulum, et est extra 
civitatem, inveni cum reverendo curato Hieronymo Cvitnich Sibinicense, et legi hec 
verba inacripta, scilicet: 


Anno ab incarnatione Dni. nri. Jesu Christi 1208 
Regnante Rege Emerico aedificata est ecclesia ista 
a Venerabili Praeposito Dobroslavi filii Prodantii 
Comitis Tiniensis nepotis Pradoslavi Comitis 


ad honorem Domini et S. B. et Setae M. et Sancti P. 
pro redemptione animae suae et suorum. 


Mrtvački upisnici kninski, sada u kninskom župničkom arkivu, pod godinom 1688 
nose: »sepultus est in coemeterio villae Capitulo.... in ecclesia capitulari de Knin«, 
te »in ecclesia episcopali extra urbem .... intra muros antiquae Ecclesiae iam destructae 
rure Lapitulo«. Oni od 1679—1710: »Coemeterio s. Lucae in Biskupia ... inter mura 
antiquae Ecclesiae Episcopalis jam destructae rure Biskupia.... Coemetrio S. Lucae in 
Cossovo«. 

Vjekoslav Klaić u knjizi »Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati«, Zagreb 1881. 
(1. st. 50) piše po kojemgod od spom. izvora: »Stolica biskupova ne stojaše u gradu, | 
nego na jugu grada u krasnu predjelu. I sada se istim imenom naziva: »Biskupija«, gdje | 
su nekad bili biskupski dvori, kojih se ostatci razabiru .... Stan kanonički bijaše medju : 
gradom i biskupovimi dvori, blizu crkve Sv Marije, na jednom poluotoku uz rieku Krku : 





_ 


2 “Ok. e 


U sredini toga ogroimnoga slana uzdizala se je kaptolska crkva posvećena sv. Bartulu. 
Ruševine ogromne kaptolske zgrade i crkve vide se još dobro, te ih puk još i danas 
zove kaptol.« 

Spomenuti pokojni _Franovac 0. Stj. Zlatović, odličan poznavaoc povjesti i topo- 
: grafije Stare Hrvatske, u spom. članku u >»Viestniku« (God. 1883.) piše o stolnoj crkvi 
Sv. Marije u Kninu, »kod koje stara hrvatska kronika misli, da je dobri kralj Zvonimir 
držao veliki narodni Sabor >v petih crkvah v Kosovi«. On kaže po Vinjaliću (Spom. 
rkp.): »Ova zlamenita bazilika bijaše prvi put razrušena oko god. 1415, kadno u 
gradjanskom ratu izmedj Tvrdka i Ostoje u Bosni vojvoda Hrvoja prizva Turke u pomoć, 
s kojima razprha vojsku kralja Sigismunda, i Turci porobiše hrvatske predjele. Jedan 
odiel preko Grahova svali se u kninsku županiju, oplieni sela i zapali biskupsku crkvu, 
koja se možda nije više nit popravila, i ako biskup [van III. bijaše uoblašćen pridržati 
si prihode opatije Čazmanske god. 1428 »propter destructionem ecelesiae 'Tinniensis« 
(Karl. 1. Sacr. IV. 299)«. Na tom mjestu se O. Zlatović izrazuje, da je na groblju 
Sv. Luke u Biskupiji bila bazilika Sv. Marije, a na Kaptolu kaptolska crkva Svetoga 
Bartula. 

U članku »Promina«, sadržanu u >Bullettino di archeologia e storia dalmata« ((10d. 
1886, Br. 1 str. 12—18), prilikom objelodanjenja nekolikih rimskih starina, nadjenih na 
položaju stare Promone, pri krčenju puta za željeznicu Siverić-Knin, pri svršetku 18895. 
godine, prag. Bulić, kao i Zlatović, iztiče: »Spominje se u poviesti, da su biskupova 
dobra ležala na jugu grada, u dandanas zvanoj Biskupiji, da uz biskupske dvore bijaše 
vrlo krasna crkva, posvećena Sv. Mariji (ecelesia sanctae Mariae), da je uz crkvu bio i 
kanonički sbor sa svojim slanovima, na jednom poluotoku uz rieku Krku; da se je u 
<redini toga ogromnoga stana podizala Kaptolska crkva posvećena Sv. Bartulu, ruševine 
koje se poznaju i sada na lako zvanom Kapitulu«. Još tu izrazuje uvjerenje: »da u Kninu 
i okolici bilo je svakojakih spomenika iz raznih doba, te da ti spomenici leže dandanas 
ili u zapuštenim ruševinam ili pod zemljom«. On se tada nije još nadao, da će željez- 
ničke radnje iznieti na vidjelo čitave hrvatske graditeljske spomenike, ali da će se nači 
koješta, što bi starinare moglo uvesti u trag za »sistematično iztraživanje, bilo rimskih bilo 
hrvatskih spomenika «. 

Pošto je pruga željeznička imala proći preko Kapitula, još je u tom članku pisao 
prag. Bulić: »Na ovoj pruzi lako, da se naidje na starine, koje mogu dati ključ za dalje 
iztraživanje.« Uz to je prag. Bulić zabilježio i sliedeće, što je vriedno za povjest kninskih 
<pomenika: »Visoki dalmatiski Sabor svrnuo je svoju pozornost u prošlom mjesecu (pros. 
1885.) na ove izkopine. »Visoka dalmatinska vlada pobrinula se je, da na lice mjesta 
pošalje veleuč. Konservatora Glavinića, u djelokrugu kojega nalaze se ove radnje; sva 
"ospoda inžiniri i poduzetnici zanimaju se za stvar, dapače vodi se posebni uredovni 
Inevnik o starinskim predmetim izkopanim; MM. PP. Franjevci u Promini i Kninu 
čajem da su išli veoma na ruku vladi glede ustupljenja njekojih njihovih zemalja, koje 
ima nova pruga prosjeći; svi razumni patriote u Drnišu i Kninu podupiru ovako pod- 
neće i do potrebe bili bi voljni i novcem priskočiti, da se odkriju spomenici njihovih 
slavnih pradjedova«. 

U mjesecu siečnju 1886. ondašnji župnik Kninski a sadašnji zaslužni predsjednik 
našega družtva, O. Luigj Marun, hlijuć sagraditi crkvicu na groblju Sv. Luke u Biskupiji, 
bdkri .odugu razmjerno uzku crkvicu sa pobočnim vratima, punu grobova, u kojim 

X mrtvačkih ostanaka«, koju je prag. Bulić obašao dne 21. veljače iste god. te je »na temelju 
porjestničkih podalaka«, priobćenih u spom. članku O. Zlatovića te »privatnih+, koje mu 
* 


_0%— 





je isti otac priobćio, došao do uvjerenja, »da je izkopana crkvica ona Sv. Luke, koje se 
u prošlom vieku vidjahu još ruševine, sagradjena po viestim 0. Vinjalića na istom 
brežuljku, na kojem ležaše i drugih zgrada, medju ovim zlamenita stolna biskupska 
crkva Sv. Marije«. U članku »Starinske izkopine u Biskupiji (pokraj Knina)«, priobćena u 
»Bull. di arch. e st. dal.« (Godine 1886 Br. 3 str. 92—56), u kojemu prag. Bulić iz. 
vješćuje o tome iznašašću, dodaje, da se je s njim došlo u trag »znamenitoj erkvi Sv, 
Marije, koja je ležala pokraj prve, zidovi koje biti će po svoj prilici oni izpriečani kla-. 
čarni zemljom sada sraženi, koji se na ovom brežuljku opažaju, kako je to dobro po- 
godio poštovani Zlatović u gori navedenom članku«. U prilog tomu mnenju kaže dalje 
prag. Bulić», da su »ulomci nadpisa i uresa urezanih na pločam našasti u Biskupiji«, a 
nahodili su se onda sahranjeni u dvorištu 00. Franovaca u Kninu. Dalje će u tomu 
članku prag. Bulić: »Veći dio uresa urezanih na kamenu proiztiče iz X. ili XI. vieka 
Siećaju naime oni posve na urese urezane na krštionici u Spljetu, u crkvi Sv, Ivana 
(iednom hramu Dioklecijanove Palače), o kojim je progovorio učeni 1. Kukuljević-Sak« 
cinski i za koje je učenjak Fitelberger dokazao da proiztiču iz IX—XI. vieka«. Tom 
je prigodom prag. Bulić objelodanio prve ulomke nadpisa iz Biskupije i jesu: 


1. | MARE :NEG+*N ET SCI * STEF M 


L. j.: Mar(iaje nec non et sćanje(tji Stef(ani) m(artyris). 
O slovima toga ulomka kaže: »veoma su nepravilna kano i ona svih sliedećih ulo« 
maka, i jesu onaka, kakva su se rabila u XI. > XIL vieku«. 


HOBBY 4. OB:ME 0 k 4 EGRE 
. . iš obruct cm oi m 


ta Foiarum) meošiai)h: 096... 

»Na ovom ulomku urezana je ptica (orao?) stojeći. deda sa raztvorenim krilim.. 
Nema gornjeg diela i desnog krila « 

Taj je članak prag. Bulić zaključio ovim riječima : 

»Pošto ovim izkopinam, za koje je zaslužan pošt. 0. Marun, bezdvojbeno se ušlo 
u trag crkvi Sv. Marije, bila bi prava grjehota za pavjest i umjetnost, da se djelo započelo 
ne nastavi sistemalično. 5 toga radi se o tomu, da se u Kninu ustroji Odbor za sa- 
kupljanje dobrovoljnih prinosaka za ove izkopine Da se nebi valjda mislilo, da se je 
na temelju ne uprav čvrstih dokaza, valjda lakoumno, pokucalo na rodoljublje naroda, 
da priskoči u pomoć, i otme zaboravi spomenike svoje slavne prošlosti, počekati će se 
još koje vrieme, dok radnje željezničke na »XKapitulu« pokraj Knina otvore trag takodjer 
nedvojbenim starinam iz hrvatske dobe. to će se tada Odbor oglasiti. To stoji, da starin& 
već do sad u Biskupiji izkopane zaslužuju veliku pažnju«. | 

«Ove izkopine biti će vodjene pod nadziranjem mojim, i štovanog mog kolege u 
Zadru Konservatora Glavinića, u djelokrug kojega spadaju ova mjesta; dapače mi sma 
već, iza medjusobnog sporazumljenja, stupili u dopisivanje i dogovaranje sa odličnint 
osobam u Kninu za usirojenje Odbora i oživotvorenje ove plemenite nakane.« 

»Na svoje vrijeme o svemu ćemo obaviestiti točno naše čitatelje«. 

Pok. O. Stjep. Zlatović u »Viestniku« (God. VIII. Br. 3 str. 78—81) javlja odkrića, 
učinjena u Biskupiji na groblju sv. Luke, te kaže da gg. Glavinić i Bulić »obadjoše ove 
razvaline 1 obodriše pomenutoga župnika (O. Maruna) na rad, istinitom nadom, da bi : 
pronašlo dosla dragocienih starina slavne dobi narodnih vladara; i savjetovaše da sastavi I 
Odbor rodoljuba, koji bi novčanom pomoći posao olakotili«. 





22 08 ze 


U »Viestniku« (God. IX. Br. 1. str. 4—9) od 1. siečnja 1887. pisao. je neumorni 


[ pok. Zlatović članak pod naslovom »Nešto o slogu u gradjevinah i ornatih starih 


| 


Hrvata«, u kojim, razmatrajuć oblike uresa na izkopinama iz Biskupije, nazire u njima 
i naslućuje osobiti narodni hrvatski slog graditeljstva. On se, nepoznavajuć risanja, po- 


o mučio da nariše devet različitih komada izkopanih u Biskupiji (Tab 1I), i pripovjedio je, 
oda su zemljište na Kapitulu. potrebito za prosjek željeznice, Franovci kninski ustupili 
. željezničkom poduzeću i s njim utvrdili nagodbu, »da svi arkeologički i starinski pred- 


meti budu predani Franovcem, koji jamče za njihovo uzdržanje.« Pošto su tad radnje 
već započimale, tuži se O. Zlatović u tomu članku: >»Do sada je nadjeno ungarskih 


novaca, ključa i kojekakvih kovnih predmeta, ali na žalost nema tko ib sabira i nad- 
gleda, nego nevidno prolaze u tudjinske ruke; samo kamenja dolaze u samostan«. Još 


tu pripovijeda o izkopinam u Biskupiji »izvadiše iz ruševina do petdeset komada finoga 
kamena narisana i liepo navezena, ter sve donesoše u dvor kninskoga samostana.« 

U siečnju 1837. sastavio se Odbor, vlada odobrila »Pravilnik kninskog starinarskog 
druživa«, i promicateljni odbor razaslao na narod oduševljen poziv za sakupljanje čla- 
nova, takovim uspjehom, da je mlado družtvo dne 3. srpnja iste godine moglo obdržavati 
u Kninu svoju prvu glavnu skupštinu sa 51 članom. Predsjednikom bi izabran O. Marun. 
isti Marun i prag. Bulić izrekoše tada oduševljene prigodne govore (Izvješće Starinarskoga 
kninskoga družtva o prvoj glavnoj skupštini 3. srpnja 1887. i drugoj 30. rujna 1888. 
Zadar 1888). U tom prvom pravilniku cilj je družtvu bio samo »iztraživanje, izkapanje 
i sačuvanje starinskih predmeta i spomenika iz hrvatske dobe u Kninskom političkom 
kolaru«, a o sbirci je bilo u 8. 4.: »Družtvo ima se pobrinuti da nadje u Kninu pri- 
ično mjesto, gdje da se pomnjivo čuva ono, što je jur našasto, i što će se unapreda naći, 
io ako ne bude zgodnije. ostaviti starinske predmete ondje gdje su našasti, ili činiti jih 
prenieti u muzej Splitski, gdje bi sačinjavali posebni odsjek pod posebnim naslovom«. 

U mjesecu siečnju 1888. izašao je u >»Viestniku» (God. X. Br. 1. str. 8—13.) novi 
čanak O. Zlatovića pod naslovom »Hrvatske starine u Kninu«, kojim želi da upozori 


»učenjake našega naroda, da što bolje svrnu pogled na ovaj kraj hrvatske domovine, | 


gdje se je razvila najveća slava narodnih kralja, koja bi bila zasvjedočena sa spomenici 
onih doba«. Tu se tuži kako je novo društvo našlo malo odsiva 12 Hrvatske, jer se mošda 
sumnjalo »0 dobrom uspjehu istrašivanja u Kninu i čekalo se, što će ismeti vrieme na 
ridjelo.« Pripovijeda još, kako se na željezničkom prosjeku na Kapitulu »otvorilo shra - 
nište kamenitih spomenika iz doba narodne dinastije« i pozivlje braću u Hrvatskoj, da stu- 
paju u družtvo i da ga pripomagaju. Tu izrazuje mnenje, da bi na glavici na Stupovi 
mogli se naći tragovi crkve S. Marije, jer da je tu dosta ruševina, i iztiče ostanke nekih 
gradjevina u vrh Lopuške glavice, izmedju Stupova i Knina. 

Medjutim su prof. Bezić, obćinski mjernik u Spljetu i mladi umjetnik Gilardi iz 
Šibenika, narisali 39 komada kamena nadjena na Kapitulu i u Biskupiji, a prag. Bulić, 
uz suradjivanje nećaka mu, onda doktoranda Luke Jelića, napisao je tekst za knjigu 
»Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne 
hrvatske dinastije. Svezak [.«, koju je pak imala o svojem trošku da objelodani »Jugo- 
slavenska Akademija znanosti i umjetnosti«. 

U rujnu mjesecu 1888. slavni arheolog hrvatski, prof. Dn. Simeon Ljubić, obašao 
je izkopane predmete i same izkopine na Kaptolu i u Biskupiji kod Knina, te se je vrlo 
laskavo izrazio o postignutim uspjesima (»Viestnik« 1888. Br. 4. str. 105—106) i osvje- 
dočio se je, kako se je »pomnjivo i saviestno do sada radilo«, te je osokolio družtvo 
ua rad oko nastavka izkopavanja. U tomu je broju »Viestnika« (str. 102—105) O 


— Bia 


Zlatović napisao nov članak »Hrvatske starine u Kninu«. Vu je ob uspjehu družlve- 
noga rada ovako izvjestio : 


1. »Odkopani su temelji i razčišćeno to crkve sv. Bartula na Kapitulu, kao i 


jednoga diela sgrade dvorova kanonika okolo crkve. Ova sborna crkva bijaše na lri 
broda sa tri apside, razdieljene na zidane četvrtaste stubove, po četiri sa svake slrane 
pižu ii Tu je nadjeno dosta komada navezenih inramornih ploča i penganih afreška 
na klačardi: komada nadpisa i ornamentike davnih vremena; nekoliko novaca 1 pred- 
meta različitih kovina: sve preneseno u samostan Franovaca. 

2. Odkriveni su temelji druge liepe i oveće crkve u Biskupiji na ijestu Stupon. 
| ta je crkva bila na tri broda, sa lri abside, ali s dvora ukrašena sa polukružnimi stu- 
bovi, ležene, zidanimi, s jedne i s druge strane, nalik starodavne crkve sv. Spasa u 
vrelu Cetine. Ovdje takodjer nadjeno je komada ornamentike starodavnih doba. 

3. Nadjeni su temelji zidova veličanstvene sgrade u Biskupiji u zemlji gosp. Bulalu 
Pod Putom. Odugi zidovi i česte pregrade dokazuju znamenitost stare sgrade. 

4. U starodavnom grobišlu Sv. Luke u Biskupiji razčišćene su ruševine velikili 
sgrada, kojim je s iztločno južne strane stajala oveća crkva, i ova na tri broda. .....- 
U ruševinah ove crkve nadjeno je veće no u drugih: kamenja narisana i mramornih ploča 
izvezenih, komada nadpisA i različite ornamenlike dobe narodnih kralja, sve sahranjeno 
u Kninu kod Franovaca. 

D. Pokušano je iztraživanje na Lopuškoj glavici pod Biskupijom, gdje se našli temelji 
sgrada, komadi onamentike, sedre i cigle. 

6, Kako je na Kapitulu najveća radnja učinjena i najznamenitiji arkeologični pred- 
meti nadjeni, nadpisi bana Pribine i kralja Držislava; tako će se na tom mjestu radnja 
prosliediti i dovršiti, jer svi biljezi dokazuju, da će se na lom mjestu dosta važna | 
znamenita pronaći. 

7. Revni predsjednik ljetos je obašao svu kninsku okolicu i proučavao mjesta, gdje 
se koje drevne starine nalaze. Njegovo je pulovanje sretno bilo jer je našao: 

a) Kod Kosovačkoga klanca. na sjevero - zapadu od gradine Petrovac, starinsku 
hrvatsko groblje sa znakovi na grobnicah i ruševinu crkve sa komadi narisa izvezenih 
na kamenju, ko što su oni po starih kninskih erkvah. 

b) Namjerio se je u Mokrompolju prama Kegljevića gradini na starodavno groblje, 
i a njem crkva, kao i na kosovačkom klancu. 

e) Našao je u Orliću ruševine stare crkve sa narisi i uresi, iz doba narodne dinastije. 
Tako po drugih mjestih dosla starodavnih ruševina. 

d) Uzduž sela Biskupije opazio je na veće mjesta ruševine zidova, gromile zidnoga 
kamenja, sedre, klačarde i opeke. « 





Otac Zlatović pisao je gorinavedeno izvješće dne 24... a dne 30. rujna 1584. , 


obdržavalo je kninsko starinarsko družtvo u Kninu svoju drugu glavnu skupštinu (Navedeno 
izvješće str. 32—b4). U toj skupštini je tajnik - blagajnik pok. učitelj Dolić, osjem u 
Zlatovićevom naved. izvješću sadrža:a rada, izvjestio, da su »U svrhe druživene pregle- 
dane .... okolica Benkovačka, Biogradska, Drniška, Šibenska, Trogirska, Kaštelanska i 
Skradinska i proučeni svi razni položaji, gdje bi se moglo naći kakve naše starine«, i 
da je družtvo +zamolilo visoku ce, kr. zemaljsku vladu za unajmljenje njezine u ovoj varoši 
zatvorene kuće, gdje bi moglo starine pristojno čuvati, ali još nije dobilo nikakva od- 
govora«. Navjestio je još tada tajnik -blagajnik, da će do malo izaći na svjetlost +prvi 
svezak naših izkopina.« 


—————— — —— 





_ 9% — 


Družtvo ni tada nije brojilo nego 50 članova. Ono je najveću novčanu pripomoć 
primilo od zemaljskoga Sabora dalmatinskoga, koji mu je udijelio po 500 for. na godinu. 

Na toj je skupštini primljen predlog prag. Bulića: »buduć da objelodanjivanje iz- 
kopina mnogo zahtieva troškova, buduć družtvena pjeneznica dosta mršava, da jedva 
zadovoljava najprečnijim družtvenim potrošcim, buduć Jugoslavenska Akademija u Za- 
grebu jur na svoje troškove dotiskala prvi svezak ilustriranih izkopina i tako znatno 
družtvu olakotila rad, neka bi se opet zamolilo slavno predstojničtvo Akademije, da bi 
preduzelo tiskanje i drugoga svezka, za koji jur ima pripravna dostatno gradiva«. 

Još je na toj skupštini preinačen družtveni pravilnik i razširem djelokrug družtve- 
noga rada, tako da mu je od tada cilj: >»iztraživanje, izkapanje i sačuvanje starinskih 
predmeta i spomenika iz hrvatske dobe u kraljevini Dalmaciji«. 

Početkom 1889. godine izašla je na svjetlost spom. knjiga >» Xninski spomenici« itd., 
pisana od prag. Bulića, in folio na 44 strane sa XVIII tablica. 

Ja sam tu knjigu ocijenio u »Viestniku« (God. XI. Br. 2 str. 60—Db, Br. 3. str. 
82—80, Br. 4. str. 115—119. God. XII. Br. 1. str. 12—24, Br. 2. str. 45—D4. Br. 3. str. 
90—95, Br. 4. str. 122—134.). U toj ocjeni sadržan je i prikaz knjige Raffaele Cattaneo 
L'arcitettura in Italia dal secolo VI. al Mile circa«, koja je izašla 1889. god., te 
donijela veliku svjetlost za proučavanje i hrvatskih suvremenih spomenika. (»Viestnik< 
God. XII. Br. 1. str. 22—24, Br. 2. str. 40—b4_ i Br. 3. str. 00—92.), Knjiga »Kninski 
spomenici« razdijeljena je na dva poglavja A i B. Poglavlje A. Kninski spomenici (str. 
2—33), B. Pregled dalmatinskih ornamentalnih spomenika po dobi ili slogu srodnih 
hrvatskim spomenicima u kninskoj okolici (str. 34—44). O spomenicima, opisanim u po- 
glavju B), kojima je pridruženo 5 zadnjih tablica (XIV —XXVIJI), imao sam prigode 
govoriti u prvom dijelu ovoga izvješća, a obazrio sam se na njih u mojoj ocjeni (»Viestnik« 
God. XII. Br. 4. str. 125— 134). 


(Nastavit će se.) 





Hazne viesti. 


Briga oko uništavanja starinskih spomenika. Oko tri metra daleko od sjevero- 
izločnog ugla obćinskog groblja grada Korčule obstojali su do prošastoga ljeta ostanci sredovječne 
crkvice Sv. Luke, po kojoj se i groblje nazivlje. Ta se crkvica spominje u glavi 1835. štatuta korčulan- 
skoga (,a punta furcarum vsque ad paruum borach, vsque ad Sanctum Lucam per omnes montes“ ...)! 
iz god. 1214, pa možemo uzeti da je poticala još iz XII. vieka. Od nje je do zadnjeg časa ostajnla 
s iztočne strane sačuvana polukružna apsida sa svojim polukubastim svodom. Žid je apside bio visok 
241 m, debeo 055 m, imala je 2:64 m širine, #18 m dubine. Pred njom au bili do razi zemlje saču- 
vani 055 m debeli temelji jednobrodne crkve, široke iznutra 855 m. Sjevernoga zida temelj prostirao 
se je od apside do 5 m duljine, jer je ostali dio bio već razkopan, temelj južnoga zida prostire se do 
pročelja sadašnje mrtvačnice. Prigodom ljetošnjeg proširivanja groblja polakomili se ljudi za nevoljnim 
gradivom starodrevne apside, te ju sorili do temelja. Kad smo opazili taj varvarski čin, mi smo na licu 
mjesta, u prisutnosti jednog bivšeg c. k. konservatora, požalili i ožigosali nečuveni vandalizam. Pa, koliko 
su prudile naše rieči, imali smo se prigode osvjedočiti prošastog mjeseca studenoga. Radnici, nadgle- 
dani od jednog profesora i jednog e. k. konservatora, imali su amionost razkopati do zadnjeg kamen- 
čića gori opisane temelje, i u podpunom smislu rieči sbrisati sa lica zemlje najzadnje tragove crkve, 
od koje imamo, medju svim crkvama grada Korčule i njegove najbliže okolice, najstariju pisanu uspo- 
menu! I to biva u prosvietljenoj državi pri koncu tobože prosvietljenog XIX. vieka! 

Slavonsko arheološko družtvo. ,Visoka vlada nije obnašla predložiti Njegovu Veli. 
čanstvu na odobrenje pravila privremenog odbora u Osieku, koji je htio osnovati pod gornjim naslovom 
dlružtvo za sabiranje povjestnih starina u Slavoniji sa sjedištem u Osieku, dočim se tomu protive po- 
stojeći zakonski propisi i previšnje odluke, naročito što već postoji u Zagrebu ,hrv. arheološko družtvo“, 
koje obuhvaća područje kraljevina Hrvatske i Slavonije. Da se u Osieku osnuje družtvo kuo podruž- 
nica onoga u Zagrebu, proti tomu ne postoje zaprieke“. (Iz ,Obzora“ od o. g. Br. 229.) 

U interesu razvitka arheoložkog proučavanja u Slavoniji mi se nadamo, da osiečki privr. odbor 
neće oklievati, da se tamo čim prije osnuje podružnica ,hrv. arh. družtva“ zagrebačkoga. 


Poziv na predplatu. 


Uslied visokoga naloga preuzv. gosp. bana od 26. studenoga t. g. br. 5625 Pr. izdavat će pod- 
pisano ravnateljstvo kr. zem. arkiva počevši od prvog siečnja 1899. časopis za hrvatsku poviest pod 
uredničtvom kr. zem. arkivara dra. Ivana pl. Bojničića i to pod naslovom: ,,Viestnik kralj. 


hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva“'. U ovom časopisu priobćivat će se u prvom redu histo ' | 


rički podatci iz kr. zem. arkiva, nadalje iz ostalih arkiva naše zemlje, a i iz stranih arkiva, u koliko 
se tiču domaće poviesti. Priobćivati će se nadalje izvorne razprave historičkog, paleografičkog, genea- 
loškog, heraldičkog i sfragističkog sadržaja, recenzije domaćih historičkih djela i djela stranih litera- 
tura, u koliko se odnose na poviest južnih Slavena itd. Osobita pažnja će se posvetiti poviesti domaćeg 
prava, zemaljske uprave i hrvatske kulture. 

» Viestnik“ izaći će u četvrtgodišnjih svezcih od 4 štampana arka u sjajnoj opremi, a ciena biti 
će mu 3 for. na godinu. 

Predplate primaju sve knjižare i kr_zem. tiskara. 

U Zagrebu, 1. prosinca 1895. 

Ravnateljstvo kr. zem. arkitu. 

Pošto nama nije stigao, vadimo ovaj poziv iz ,Obzora“ (Br. 279 od o. g.). Hvale dostojan je 
nalog preuzv. gosp. bana, uslied kojega će se počet izdavati ,,Viestnik“ zem. arkiva, jer se pod tim 
razumije, da će taj časopis uživati i podporu hrv. zem. vlade, bez koje nam se čini da bi se težko 
mogli podmirivati troškovi izdavanja. Mi se veselimo, što će tako naša književnost steći još jedan nori 


* Mon, hist. jur, Slav. Mer. Pars I. Vol. I. str. 61. 


— 1 — 


stručni časopis, po kojemu će i povjestničarima, koji su vanka Zagreba, biti pružena prigoda za svoja 
iztraživanja, da počmu crpiti na bogatom povjestničkom vrelu zem. arkiva. | 

* Mihovio Glavinić, c. k. pokrajinski nadzornik za srednje škole u Dalmaciji, umro je u 
Zadru u noći izmedju 21 i 22 kolovoza t. g., još krepak i cio u punoj snazi života. 

Rodjen na 14. oktobra 1888. u Makarskoj, izučiv gimnaziju u Dubrovniku i u Spljetu, a filozofski 
fakultet u Padovi, usposobi se još mlad kao učitelj grčkog, latinskog i talijanskog jezika za gimna- 
zije, te već početkom školske godine 1858—59. bi imenovan suplentom kod c. k. višeg gimnazija u 
Spljetu, gdje nakon osam godina postade pravim učiteljem, a nakon dvadeset upraviteljem istog zavoda. 
Na tom se položaju iztakne svojim vrlim, pametnim, uzornim ponašanjem, uz zadovoljstvo svojih starje- 
šina, stekavši ljubav, štovanje i pouzdanje onog učiteljskog sbora i školske mladeži. God. 1883. bi 
pozvan na jedno od najodličnijih mjesta u školskoj upravi, na uzvisito mjesto zemaljskog nadzornika 
za srednje zavode u Dalmaciji, gdje je sve do mjesec dana prije smrti vršio svoju težku službu. 

Svagdanji pogled na rimske spomenike u Spljetu i izvrstno poznavanje latiuskih pisaca bijahu 
pobudili u Glaviniću još u mlade dane strastvenu ljubav za arheologiju. Nalazeći se u Spljetu kao 
profeser klasične filologije na onoj gimnaziji, dobije od c. k. ministarstva nastave štipendiju, da bi se 
usavršio u onoj znanosti, koja mu toliko omilila bijaše. Podje zato u Njemačku, gdje je u ono doba 
(IB71—72. god.) arheoložka nauka razvijenija bila nego drugdje. U Berlinu je slušao predavanja gln- 
sovitog T. Mommsena, koji se zaljubi u simpatičnu ličnost i veselu ćud našeg Dalmatinca. Tamo se 
upozna sa Curtius-om Hirschfeldom, Kekula-om, Kiepert-om Michaelis-om, Conze-om i Benndorfom. 
Veliki ga se je Mommsen i potla uviek rado sjećao, pa ga više puta u svojim spisima spominjao i 
Dazivao dragim prijateljem; na isti mu je način rado dolazio u pomoć, kad se radilo, da mu svojim 
vanrednim znanjem razjasni koji nečitljiv nadpis iz naših krajeva. 

God. 1872. nasliedi dra. F. Lanza-u kao upravitelj spljetskog arheološkog muzeja, a 1875. god. 
kao konservator starinskih spomenika, te započme sistematično pretraživanje zemljišta okolo kršćanske 
bazilike u Solinu. Odmah u početku dade izkopati krasni mramorni sarkofag sa reliefom Hipolita i 
Fedre; te odkri glasoviti sarkofag sa reljefom Dobroga Pastira, koji je i danas najznamenitiji predmet 
| sbirke starokršćanskih spomenika spljetskog muzeja. Pod njegovom se upravom odkrio veći dio solinske 
Basilica mujor, mala bazilika svetoga Anastazija sa ostalim susjednim, pa ostatci torculariu-ma i, što 


vr gorje 


je za ono starinsko groblje od najveće zlamenitosti, nadpis Peregrina Domniona, po kojemu je groblje 
nazvato legis sanctae christianae ; i, da ne spominjemo manjih i sitnijih starinskih predmeta što su kroz 
ono vrieme pronadjeni dok je Glavinić bio konservatorom, i prenešeni u muzej, jer jih nebi lako mogli 
nabrojiti. | | 

God. 1878. utemeljio je u Spljetu zajedno sa gosp. savjetnikom J. Alačevićem poznati ,,Bullet- 
tino di Archeologia e Storia Dalmata“, te mu postao prvim urednikom. 

Program tog novog časopisa napisao je Glavinić još dneva 30. novembra 1877., to jest kad se 
navršio šestdeseti rodjendan Teodora Mommsena, njegova ptijatelja i učitelja. Mommsena bijaše ta de- 
likatna namisao vrlo ganula, te u pismu na Glavinića, što je potla donešen bio u prvom broju Bul- 
lettina, čestitao i želio novome časopisu svu onu sreću i zlamenitost, koju je Buletin s vremenom zbilja 
i postigao. Tim je Glavinić odista u velike zaslužan, jer je Buletin postao vezom izmedju naše zemlje 
1 znanstvenih središta ostule Evrope; a da su stranci, osobito pomoću tog Buletina, upoznali zlamenitost 
naše Dalmacije na arheoložkom polju, o tomu smo se uvjerili, kad smo jih gledali, gdje sa svih strana 
svieta dolaze u Spljet na prvi kongres kršćanskih arheologa. 

Kad je god. 1885. pokojnik imenovan pokrajinskim školskim uadzornikom, dodje u Zadar, 
nastavi svoj rad kao konservator i upravitelj muzeja Sv. Donata za rimski dio. Zadarski kotar nije 
onako obilato mogao zadovoljavati arheologa kao što je spljetski; ali opet je Glavinić umio da obrati 
pažnju ministarstva na ruševine starinske Asserije (Podgradja kod Benkovca) i dobio dopust i podporu 
da pretraži ono zemljište. Tom je prigodom odkrio njekoliko nadpisa i arhitektoničnih komada, a što 
je poglavito, odkrio je gradski zid, vrata i utvrdio položaj, gdje se dizala are starinskoga grada. Da 
je vriedno bilo da se nastave izkopine, dokazao je ove godine puki slučaj, kad su se našli kod tamošnje 
crkvice ogromni ulomci nadpisa i izvrstno izradjeni arhitektonični komadi. Na poziv našega Glavinića 
dotrčaše iz Beča arheolozi Benndorf i Niemann, te odmah pripoznaše važnost zamašnijeg pretraživanja 
toga kraja. Po njihovu predlogu ministarstvo doznači pokojniku obilatu pripomoć, da još ove godine 
izvede novo pretraživanje, ali na žalost prerana smrt pomete te liepe planove. 

Njegovi prijateljski odnošaji sa najvidjenijim ličnostima na arheološkom polju u Beču bili su od 
poglavite koristi za zadarski muzej, koji je tako dobio stalnu godišnju pripomoć, te se mogao razvijati 
po načelima arheološkog znanja. Tim je putem pok. Glavinić postigao, da mala sbirka starinskih pred- 
meta i numizmatička sbirka, koje su se nahodile u zadarskoj gimnaziji bez ikakve javne koristi, budu 


_ 


— 98 - 


prenešene u muzej Sv, Donata, gdje dotle putnik nije nalazio nego nešto imalo nadpisa i arhitekto- 
ničnih ulomaka. Oko te male sbirke, a u kratkom roku od G godina, narasla je ona velika sbirka 
rimskih predmeta, što su većinom nadjeni u Kninu. 

Pokojnik nije ostavio nikakve oveće književne radnje. Kao konzervator i upravitelj gimnazije, 
a potla kao školski nadzornik, nije mu zato preostajalo vremena; ali opet velik je broj dopisa i izvje- 
štaja o izkopinama, što jih je izdavao u svezkama centralne komisije. 

Ali poglavita ljubav našeg Glavinića bijaše za proučavanje i klasifikovanje starinskih novaca u 
sbirci zadarskoga muzeja. 

Baš u ovo zadnje doba bijaše naumio, da privede kraju katalog rimskih predmeta i numizma- 
tične sbirke zadarskog muzeja, a zato bijaše odlučio, da nastajuće godine pita mirovinu.! Vječna 
mu pamjat! | 

Izkopine kod Sv. Marije od Otoka u Solinu. Iz ,Obzora“ br, 220 i 240 od ove go 
dine prenašamo ovdje sliedeća dva izvještaja prag. prof. Dr. Frana Bulića : 

nIzvješće Franje Bulića poslano jugoslavenskoj akademiji o nadpisu u atriju crkve Sv. Manje 
tle. Salona“. 

.Odnosno na moja brzojavna izvješća dneva 26. kolovoza i 2. tekućega rujna, čast mi je dosta- 
viti Toj Slavnoj Akademiji otisak nadpisa našasta u atriju crkve Sv. Marije de Salona ili de Otoci 
uz dotično čitanje. — Ovaj nadpis, našast dosad u 77 komada, od kojih dosle sustavljeno je u poje: 
dine skupine 59 komada, nije još bio dopunjen ni pročitan u svim potankostima, jer ima nade da će 
se pronaći još koji komadić. — O njemu pridržavam se točnije izviestiti kada bude podpunije pročitan, 
bolje sastavljen, liksiran i fotografiran. Za suda može se iz nadpisa sa nekom sigurnošću ovo čitati: 

[In hoc loclo gqulijescit Helena fa imula Del?) .... 
uxor Mihueli regi materq(ue) Stelfani] .... 
regni VIII... an(no) ab incar/natione .... 
DUCUCLXXVI.... luna (2) currente VI ista... 
iens(?*) fu|giens, fugit?] ... regnlo] mater fit pupillorium) 
. viduar(um)... (h)icque.. ,. (7) aspicie(us) 
. anime dic miserere Deus. 

Helenu, u povjesti dosad nepoznata, valjda žena hrvatskoga kralja Mihajla, kaže se da je majka 
Stjepuna. U opreci sa muterque može se vjerojatno popuniti wcor ili ronin. — Ono Ste ne bi moglo 
drugo biti nego Ste/phani]. — O ujoj se kuže, da počiva (in hoc loclo quiescit, t. j. u sarkofagu atrija 
crkve Sv, Marije. — Da je ova dosad prokopana crkva, sa atrijem, na tri broda, razdieljena pilovim i 
absidom, ecclesia S. Mariae de (in) Salona, de Otoch naših spomenika (Rački, Doc. p. 486—7, Kuku- 
ljević, Cod. Dipl. IL. p. 166 de Atago), to je sigurno, jer još dan danas u vieloj dalmatinskoj Zagori 
i u bližnjim selima zovu sadušnju podžupsku crkvu Solina (raspa od Otoka, kako snm se mogao odavna 
i u više prigoda uvjeriti, osobito na blagdan Male Gospe, dne 8. Rujna, kadno se na hiljade naroda 
iz okolice spliva na sajam u Solin.“ Ova pak crkva leži upravo na jednom otoku, što ga obtočuju dva 
rukava rieke Jadra. Sadašnja solinska crkva leži tik uz staru orientirane obje prema iztoku. 

Michael rex, što se u nadpisu spominje, ima biti Miroslav kralj Konstantina Porfirogeneta (Doc. 
p. 395, kako to kaže i Farlati po mletačkim piscima osobito po Dandulu Cbron. L VIIL (Sr. Farlati 
I. p. B04, 2: 384, 2; — IHI (r); TIL. op. 4, 86, 87). Ovo se dade lako vjerovati i s razloga što se znade, 
da su naši vladari nosili obično uz varodno ime i svetačko, grčko ili latinsko, na pr.: IJemetrins co- 
grnemento Srinimir; Helena — Lepa itd. — IMiroslav je pako sin Krešimira iDoc. p. 398). 

Sabellićo puko u svojim Deche na str. XXVI. spominje za ovo doba u Dalmaciji uekoga kralja 
Mihajla ,certo Michiel regulo in Dalmatia“. I Lučić (de Regno Dalmatine ... pag. 935—b9) navadja 
nekog Mihajla bana u Hrvatskoj od god. 912—932. Za doba mletačkoga dužda Ursa Badoera, te kaže 
da je ovaj Mihajl, sin Krešimira ili Mutimira, po Konstantinu Porfirogenetu Miroslav, «a Graecis no- 
mina mutare solitis, Michaelem voćatum. 

Iza više pokušaja točno je utanačena godina ovog nadpisa, naime 476, koja se liepo slaže «a 
gori navedenim imenima. 

Zadnji dio ovoga nadpisa odnaša se s velikom vjerojatnošću na koji znameniti dogadjaj u 
životu Helene. 

Kaže se naime da ona muter fit pupillorum et viduarum. Ovaj fit predpostavlja ili zahtieva, da 
je ona nešto u nekom drugom svojstvu bila. Bila je žena kralja i majka kralja, a sada je majka sirota 
i udovica. Onaj regn/o] blizu podupiralo bi ovo tumačenje. Ona je valjda iztjerana bila iz kraljevstva 
jugiens ili ezpulsu regn/o] u ono burno doba naše narodne dinastije, kad se je u istoj tragičnih doga- 


! Polag ,,Smotre Dalmatinske“ Br. 68 od o. g. 
“ | sami Solinjani zovu ovu crkvu frospe od Otoka osobito kada se kunu: ,,tako mi one u Otoku“, 














_ 99 —_ 


djaja sbivalo, kada je Pribina ubio joj muža Miroslava (Doc. p. 378. Kuinski spom. p. 31—32). Na 
ovo mišljenje ovlašćuje nas i liepi čuvstveni zaključak nadpisa, valjda apostrofa motriocu uspicitens... 
anime dic miserere IJeus. 

Svakako pridržavam se izviestiti još točnije i obširnije ob ovomu krasnomu spomeniku iz doba 
narodne dinastije, koji će sigurno razsvietliti ono tamno doba hrvatske povjesti u drugoj polovici X.-og 
vieka, — a to kad bude sve bolje prokopano i nadpis bolje popunjen, a ja mirniji od uzhićenja, u komu 
plivam od nekoliko dana. 

Split 3. IX. 1898. — Od Upraviteljstva ,Bibhača“ Lrvat. družtva za iztraživanje domaće povjesti“. 

F. Bulić. 
Drugi izvještaj. 

, Odnosno na moje izvješće 3. prošloga mjeseca Br. 18. Bihać, čast mi je javiti Toj Slavnoj Aka- 
demiji, da su ovo dana preuzete opet izkopine okolo crkve Sv. Marije de Salona ili de Otok, iza kako 
su bile obustavljene za uekoliko dana sbog jamatve u Solinskom Polju. 

Još prvih dana mjeseca rujna počele su se odkapati sgrade na zapadu gori rečene crkve, pa na 
jegu i jugozapadu, sve okolo sadašnje podžupske crkve Blažene Djevice Marije. Odkapanje ovih zidova 
sada se nastavlja. Nije još jasna razporedba ovih sgrada, jer ima tu još muogo rada, ali je vjerojatno, 
da sve te sgrade naokolo pripadaju više manje samostanu, koji je po Tomi Arcidiakonu (Hist. Salonit. 
cap. 17) tu obstojao: ,(ecclesiae S. Stephani et S. Mariae de Salona)... quae ob reverentiam rega- 
lium sepulehrorum concessae fuerunt quibusdam regularibus ad tempus, qui assidne in eis officicrum 
ministeria exercebant“. Nego dalje izkopine to će bolje razjasniti, 

Uzprkos vajtočnijemu izitraživanju nebilo moguće dosad pronaći ostale manjkajuće ulomke nad- 
pisa kraljice Helene. A niti ikakve kosti nenašlo se blizu ulomaka polupanoga i razdrobljevoga sar- 
kofaga. Svakako pošlo za rukom sastaviti još nekoliko važnijih komadića nadpisa u pojedine skupine. 
Po ovomu sastavljenju ima se popuniti in hoc tJumulo, a ne in hoc loclo.! Pred Mihaeli regi našao 
se ulomak uzor, a Ste popunio se sa Stefani rjegi<], po čemu se obistinile u zadnjemu izvješću po- 
stavljene hipoteze, da je ova Helena bila us/o/r IMihaeli regi mater(que) Stefani v[egis]. Popunio se 
još jedan datum, naime.. regni VIII. idus m(ensis) Octlobris] t. j. da se je ovog dana sbilo nešto 
znamenita u njezinu životu, i još nekoje potankosti. Ovim su se dobili malne svi poglaviti podatci ovog 
za našu povjest važnog nadpisa, koji u glavnim točkam sada ovako glasi: in hoc tlumulo gu(ijescit 
Helena fafmula Dei?], [7 quae fiujt ur[ojr. Mihael regi mater(que) Stefani rlegis] ... [quae deli- 
tus # rjenuit regni VILI. udu« m(ensis) Octfobris/ ... an(no) uab incar[natione Domini] DCUCCIL XXVI... 
imdictione 7] NVIL... lunfa) V.... currente VI, ista [...? rvenJuens fulgit?] regn[o], mater fit 
pupullor(um) et tojt?| viduarfin). (Hjicque aspicie/ns .. .] ir anime dic miserere IJeus. 

Potankosti glede indikcije, mjeseca i dana, na svoje će se vrieme bolje popuniti. 

Kako se vidi ovaj uadpis jest nepobitan povjestni dokumenat, prema komu treba razjasnivati 
staru povjest, a ne tumačiti ga po pisanim našim povjestnicam. 

Da je Mihael, kralj Miroslav po Konstantinu Porfirogenitu, što nam i stari povjestničari potvr- 
djuju, to sam već i u prijašnjemu izvješću rekao. Po najnovijemu popunjenju Stjepun sin Miroslavov, 
Jest takodjer kralj. Po mojemu mnenju jest baš onaj, koga Lučić (de Regno Dalmatiae et Chroatiae 
str. 75) u genealogiji hrvatskib bana i kraljeva stavlja kao sina Krešimirova, odnosno otca Petra Kre- 
simira, (Doe. p. 72.) 

Ovaj spomenik, popunjen ipak u glavnim dielovima, pruža nam liepoga materijala za prouča- 
vanje povjesti hrvatske narodne dinastije u drugoj polovici X. vieka, a još više za popunjenje i razja- 
njenje samih dokumenata nepodpunih i nejasnih glede ovog razdoblja. To će na svoje vrieme biti i 
učinjeno. 

Prilažem na papiru jedan otisak nadpisa «složena, kako je gori bio čitan“. mam 

“ Bulić. 


Uredništvo. 





Po epigrafičnim pravilim zatvara se u kutne zaporke ono, što je imalo obatojati, dočim u oble 
ono, što se popunjuje za lakše čitanje. 


Bibliografija. 


Bullettino di archeologia e storia dalmata pubblicato per cura di Fr. prof. Bulić. 
An, XXI. Nro. 4—5 - 6. Badržaj: S Anastasio martire di Salona. Di [. Delahaye S. 1, \Tradotto du 
francese col consenso dell' autore dal T. XVI. fasc. IV. degli Analecta Bollandiana 1897. p. 488 —50.) 
— 82. I musaico dell! oratorio lateranengse di San Venanzio. 85. Le recenti scoperte di Salona relative ni 
martiri rappresentati nel musaico deseritto, e primieramente i vescovi San Domnione (coi compagni) e San 
Venanzio. 4. Il vescovo San Mauro sul musaico lateranense e sull' iscrizione trovata a Parenzo. 85. Gli 
gcavi a Salona ed i martiri Anastasio, Bettimo e Asterio del musnico. Di H. Grisar S. I (Ripubblicato 
col consenso dell' autore dalla ,Civilta_ Cattolica“ a. 1898. Quaderno .1142 p. 211 -228.) — L. Jelić. 
S. Anastasio Fullone e S. Anastasio Uorniculario, martiri salonitani. — Fr. Bulić. Iscrizione di un nuovo 
Santo Vescovo di Salona di nome Symeerius. — Fr. Bulić. Osservazioni su alcune iscrizioni di vescovi e 
martiri di Salona gia pubblicate. I'r. Bulić. Ritrovamenti risguardanti il Coemeterium legis sanctae 
christianae a Manastirine. — Fr Bulić, Ritrovamenti risguardanti il Palazzo di Diocleziano a Spalato, 
— Fr. Bulić. Ritrovamenti antichi a Uittavecehia di Lesina (Pharia). — 1). A. Zanella. Ritrovamenti 
untichi a Lissa (Issa), Fr. Bulić Le Gemu e dell! i r. Museo in Spalato acquistate nell' a. 1897. — 
Supplemento ai NN 44 e6: 86 Gli antichi abiti sacri e profani. Osservazioni generali sulla loro 
rappresentužione nel musaico dell' oratorio di S. Venanzio. 87. Tunica, pallio, clamide. — 88. 
Planeta (paenula, casula) — 89. Dalmatica. — 90. Il vestito liturgico dei vescovi e dei papi di H. Grisar 
S. [. (Estratto dalla Cimdia Cattolica a. 1898. Quaderno 1146 p. 717 — 135.) — Nro. 7 8 9. Sadržaj: 
Fr, Bulić, I Ss Anastasio e Dojmo martiri Salonitani, — Dr. 1. DP. Kirsch, prof. ul! Univ. di Fre 
hurgo (Srizzera\, I sarcofago di I. Aurelia Hilara nel museo di Spalato, — Fr Bulić, Iacrizioni ine- 
dite (Salona). — Fr, Dulić. Le Gemme dell i. r. Museo in Spalato acquistate nel a. 1897. — Ivan 
Bulić, Prehistorično groblje u Postranju Imotskoga — Fr, Bulić. Ritrovamenti antichi risguardanti la 
topografia urbana dell antica Salona, — Fr, Bulić. Ritrovamenti risguardanti la topografia suburbana di 
Salona. — Fr. Bulić. Ritrovamenti risguardanti la topografia medioevale del!' antica Salona. = Nro. 
10—11. Sadržaj: Fr. Dulić, Iserizioni inedite. Ager Salonitanus. (Clissa, Klis). —— Fv. Bulić. Ipe (demme 
dell' i, r. Museo in Spalato scquistate nel! a. 1897. — Fr. Bulić. Descrizione delle lucerne fittili che 
furono acquistate dall' i. r. Museo in Spalato nell' a. 18597. — 1. Hauser. Lapidi sepolcrali nella Chiesa 
del Convento delle Paludi presso Spalato. (Con tre Tavola IX, X, XL! — Fr. Bulić. Iscrizioni 
d' epoca veneta. — (r. Alačević Lo stemma del regno di Dalmazia. -- (riuseppe Alačerić. Alcune uo- 
tizie inedite su Daniele Bocatio Vescovo Dalmaniense. — Fr. Bulić. Starinarska iznašašća na otoku 
Šolti (Solentia). La Dalmatie de 1797 a 1815. Episode des conqučtes Napolć nićnne par | abbć Paul 
Pisani. Paris, Picard, 1893, 8' pag. XXXVI, 490. PL. X. — (. Alačević. # Michele Glavinić. — No- 
tizie antiquarie. — Ritrovamenti antichi a Cittavecchia (Phariai di Lesina. 

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Kosta Hčrmann. X. 
2 1). Sadržaj: 

Prof. Dr. L. Jelić: Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji. (Sa 5 tabli i 
1 slikom u tekstu.) Str. 227—246. — Karlo _Patsch: Japodi. (Sa 34 slike u tekstu.) Str. 335— 8364. 
Narlo Fatsch: Rimska nalazišta u kotaru novljanskom, (sa 7 slika u tekstu.) Str. 493—602. I ovaj je 
broj Glasnika“ pretežnim dielvm zapremljen prirodopisnim gradivom, 

Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX, stoljeća Napisao ju Vjekoslav 
Klaić, javni redov. profesor olbće porjestnice na kr. sveučilištu Franje Josipa I. Svezak Prvi. Prco 
doba: Vladanje knezova i kraljeva hrvatske krvi (641—1102.) Drugu doba: Vladanje kraljeva Ar- 
podovića. Sa 121 ilustracijom 1899 Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), 
Zagreb, U vel. Seni, stro IX J1S. Cijena broš. knj. for. 3.—, vezanoj for. 4.—. Od ove povjesti još će 
izići dalnja tri svezka. 


* Prevedeno iz Mittheilungu der k, k. Centralcommission fiir Erforschung und Erhaltung der 
Kunst- und historischen Denkmale 1897, p. 16. 





1 
1 
1 
( 
( 


— 101 — 


Prvo je to ilustrovano djelo o cjelokupnoj našoj domaćoj povjesti. Zato ga mi veseljem pozdrav - 
ljamo i preporučamo ga svakomu Hrvatu, koji hoće, kao izobražen čovjek, pomoću ugodna štiva, da se 
uputi u poznavanje povjesti svojega naroda. Ovaj je prvi svezak razdieljen na sliedeća poglavja: 

Predgovor. (Uestitomu štiocu. Uvod. Glavna djela o hrvatskoj povjestnici. Hrvatska zemlja. Dal- 
macija i Panonija. Slaveni i Hrvati. Hrvatske oblasti. 


PRVO DOBA. 
Vladunje knezova + kraljevu hrvatske krvi. 


Borbe s Francima. Biela Hrvatska za knezova Ladislava i Mojslava. Knezovi Trpimir i Domagoj. 
Knezovi Sedeslav, Branimir i Mutimir. Tomislav, prvi kralj hrvatski. Borba za hrvatsku narodnu crkvu. 
Krešimirovići. Petar Krešimir Veliki. Slavić i Dimitrija Zvonimir. Petar Svačić, posljednji kralj hrvatske 
krvi. Hrvatska za narodne dinastije. 


DRUGO DOBA. 


Vladanje kraljeva Arpadovića. 


Koloman i Stjepan III. Bela I. (IL) Slijepi i Boris Kolomanović. Gejza I. i byzantski car Ema- 
nuel Komnenac. Byzantsko vladanje u Hrvatskoj i Dalmaciji i Bela II. (IIL.) Emerik i sin njegov 
Ladislav. Andrija I. (II.) Bela III. (IV.) Stjepan VI. (V.) Ladislav III. (IV.) Kumanac. Andrija II. (III.) 
Mlečanin. Hrvatska za Arpadovića. 


PRILOZI. 
Prilog I. 


Izvori i pomagala za povjest Hrvata do konca XIII. stoljeća. -—— I. Prvo doba. Vladanje knezova i 
kraljeva hrvatske krvi. — Drugo doba. Vladanje kraljeva Arpadovića. 


Prilog II. 

Transkripcija izprava. 

* Dustracije prikazuju sliedeće spomenike iz staro-hrvatskog doba: 20 izprav4, 12 pečata, 22 
komađa novaca, 18 vladaoca, tri starinska grada, 4 pogleda crkava, 5 povjestnih lica i dogadjaja, 17 ka- 
menitih uresnih spomenika, Biograd na moru i 3 nadpisa. Ima uz to i 16 ilustracija rimskih spomenika 
i grčkih nadpisa. 

U prilogu I. ,,Izvori i pomagala za povjest Hrvata do konca XIII. vieka“ dostojao se je vele- 
učeni g. pisac, i ako u zaporkama, spomenuti i ,,Starohrvatsku Prosvjetu“. On piše vaime, da što je 
hrvatskih sredovječnih starina nadjeno nakon 1888. god., da je to ,objavljeno u starinarskim Časopi- 
sima kao što je primjerice ,Starohrvatska prosvjeta“ itd.)“, dočim da je Fran Bulić u djelu Hrvatski 
špomenici u Kninskoj okolice uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne dinastije. Svezak I. 
Izdala jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1888.“, prikazao i objasnio ,,sve što 
je do godine 1888. izkopano“. Nije točno kazano, da je prag. savj. Bulić prikazao i objasnio sve, što 
je izkopano do 1888. god., jer je u knjizi ,,Hrv. spom.“ prikazan (ek malen dio spomenika, što jih je 
kninsko starin. družtvo bilo već izkopalo do 1888. godine, a i to je samo malen dio kamenitih spome- 
nika, dok su kovinski u njoj bili tek napomenuti. U ovom časopisu objelodanjuju se pak spomenici 
izkopani i odkriveni i prije i potla 1888. god. Dapače, da se veleuč. gosp. prof. Klaić, kao što nije, bude 
hotio obazriti na skroman rad hrvatskog kninskog starinarskog družtva nakon 1888. god. i na njegovo 
glasilo ,Starohrvatsku prosvjetu“, mogao je ovaj prvi dio svoje ,,Povjesti Hrvata“ uresiti puno većim 
brojem raznovrstnih slika starohrvatskih spomenika, po kojima bi mu knjiga pružala daleko bolji i zani- 
miviji prikaz kulture starih Hrvata. Da bude samo izostavio ono 22 puta dosadno opetovanih slika 
petero kamenitih uresnih ulomaka, a na njihovo mjesto pitao od našega družtva 22 komada clichće-a, 
koji sadržavaju slike različitih spomenika, mogao je uz isti trošak, svojim čitaocima prikazati sve do 
sad poznat+ vrsti starohrvatskog oružja t. j. mačeve sa dotičnim okovim korici, bojne sjekire, strjelice, 
koplja i buzdohane., prekrasne i riedke vitežke mamuze sa dotičnim saponima, petljama i žujicama, tlo- 
rise sa presjecim i vanjskim pogledima crkava i samostana, nadstupine, kamenite krstove, transenne, 
urešene lezene i pluteje sa ograda svetišta, tegurije nadotarnih ciborija, urešene ulazne okvire, starinske 
gradove, stećke groblja itd. To je ono, što s naše strane imadosmo iskreno da opazimo, kao što zamie- 
tamo oskudnost i kratkoću dviju kulturnih slika, koje su, nakon dr. Rački-eva djela ,,Nutarnje stanje 
Hrvatske prije XII. stoljeća“, nakon tolikih starinarskih iznašašća objelodanjenih u zadnje doba, mogle 


— 102 — 


zastu du izpadnu kud i kamo obširnije i podpunije; dočim eto tako daleko znostaju za onima, što jih je još otraz 
16 godina sastavio prof. Tade Smičiklas u I. dielu svoje ,,Poviesti Hrvatske“. Toliko možemo da kažemo 
nakon letimična pregleda prilično omašne knjige, jer ne imamo slobodna vremena, da ju izpitamo u 
potankostima. Pošto je odavna izcrpljeno I. izdanje prof. Smičiklasove ,,Povjesti Hrvatske“, a obećano 
i željno očekivano II. izdanje nije još gotovo za tisak, prof. Klaićeva Povjest Hrvati“, dolazi baš u 
sgodan čas, da izpuni bolno osiećanu štetnu prazninu u našoj hrvatskoj književnosti 


Izvestja muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. Letnik VIIL Se 
šitek IV. Vaebina: 1. Dr. Fr. Kos: Iz zgodovine Jugoslovanov v šesteni stoletju po Kr. — 2. Fi. Kovačić: 
Itimski romarji iz slovenskih dežel. — 3. Janko Barlč: Iz Schčolebuovih zapiskov o kranjskem plemstvu, 
— 4. A Koblar: Čegav je Žumberk? — Mali zapiski. 1. K.: Krst Turkov v Ljubljani. — 2 K.: Rimsko 
grobišče v Ljubljani. — 8. K.: Emona-Ljubljana. — 4. V. S.: Firstbischof Martin Brenner. — 5. k: 
Včstnik slovansk$eh starožitnosti. — 6. Fr. K.: J. E. Bčhiner, regesta imperii VI. — Prilozi: Podoba 
žumberškega graddi s tlorisom po narisih Pieropijevih iz leta 1639. 


Včstnik českoslovansk$ch musei a spolku archaelogickych. Rediguje a vr- 


divi Kliment Čermik. — Dil III. Čis. 5. Obsah: Nekrolog (Pjesma hrvatska Vida Vuletić- Vukasovića 
prigodom nemile smrti N. C. K. Velič. Carice Elizabete). — Palackćho sjezd česškćkh archaeologi a 
«polku musejnich dne 27. a 28. srpna 1898. na Horfch Kutnfeh. — Vyrpis z pamčlai knihy Jaro- 
inčtskć z r. 1791. — Vznik svobodnikii ve Studenć a Lhotce. — Zprfivy. — Literatura. — Insert. 


Časopis společnosti pžšatel starožitnosti českych v Praze. Redaktor Dr. J. V. 
Šimfk. — Roč. VI. Čis. 8. — Obsah: A. B. Černy: Pamftce Dra. Em. Kovfite (S podobiznou). — 
Bedf. Skrbek : Hora Kunčtick4_ (S 1. vyobr) Dokonč. — L. Domečka: K dčjinim Zlatć stezky. — 
Piispčvky heraldiekć I — Th Antl: Dva erbovni listy ze 16 stoleti. — Prispčvky mistopisnć. IV, 
Jose| Siblik: Soustavny piehled privilegii, vjsad a svobod mčsta Blatnć. — Vdclav Diviš-Čistecky: 
Vyznini v piičinč jistćho videni r 1763. — Jun Hajek: Instrukce kostelnikim a ,kapelniku“ v Jeni- 
šovicich, danć od vrehnosti r 1782. -- P. Fr Štedryj: Charvitec v okresu libochovskćm. (Se 2. vyobr.) 


Dokounč. — Sjezd českych archaeologii a spolki musejnich na Horfich Kutnćeh. — V. Krdl e Dobre 
Vodu: U stredovčkfeh pečetech. (Š 6 vyobraz.) — Ant. Tomićek: Dčdičnć rychy na panstvi Polen- 
ukćm a Piibyslavskćm r 1636 — Riznć zpravy. — Literatura — Ze společnosti pritel starožitnosti 


českfch v Praze. — Znakovi piiloha: Kresli a popisuje V_Krfl z Dobrć Vaody, 

Včstnik slovanskrch starožitnosti. Indicateur des traveaux relatifs A Vantiquitć slave. 
Vvdivi Dr. Lubor Niederle m. profesor českć university v Praze. — Svazek 1. Praha 1895. str. 154 
u 5-ni. K ovom svezku suradjivali su: Alex. Briickner u Berlinu, K. Buchtela u Pragu, J. T. Gajsler 
u Varšavi, Fr. GGroh u Pragu, M. N. Choruzin u Moskvi, K Jireček u Beču, R. F. Kaindl u CČerno- 
vicam, A. Kmet' u Prenčovi, J. Kochanowski u Varšavi, Iv. Krušič u Pragu, J. J. Mikkola u Hel- 
singforsu, V. Levec u Ljubljani, H. Mochal u Pragu, J. Matiegka u Pragu, J. Polivka u Pragu, Vl 
I. Sizov u Moskvi, M. N. Speranskij u Nčžinč, L. Stieda u Kraljevcu, Iv Sišmanov u Sotiji, Th. 
Volkov u Parizu i J. Zubaty u Pragu. Taj je prvi broj ,Viestnika“ napisan na svim slavenskim jezi- 
cima, te njemački i francezki. U njemu je u kratko iznesen pregled 1846. i 1897. izašlih djeli i raz- 
prava na polju slavenskog starinarstva, narodopisa, jezikoslovja i stare povjesti. Prikazan je plod iztra- 
živanja 254 spisatelji. Medju njima ocienjeni su radovi asliedećih Hrvata: Brunšmida (1 razprava) 
Celestina (1 razpr.), T. Dragićevića (2 razpr.), Fiale (8 razpr) Vo Jagića :2 razpr.), li. Jelića (1 razpr ), 
P, Kaera (1 razpr,), V. Klaića (1 razpr), Markovića 1v. (I djelo), Maruna (1 razpr.), KP Patscha (I 
razpr.), FooRadića (4 razprave), pok Zlatovića (1 razpr). — Pregled i ocjene razprava i djela izašlih na 
hrvatskom jeziku cienimo da bi u ,Včstniku“ bio podpuniji, da mu se bude pridružio i koji hrvatski 
suradnik, kako bi bilo željeti na korist naše knjige, da mu se prijavi već za 2-i svezak, koji će izići u 
lipnju mjesecu 1899. i sadržavat će pregled rada u godini 18098. — ,Vcstnik“ se naručuje kod knjižare 
Bursik i Kobout u Pragu, x zapada godišnje for. 160 -- Mi ga najtoplije preporučamo svakom na- 
obraženom Hrvatu. 

Časopis musealnej slovenskej spoločnosti. Rediguje: A. Sokolik, tajomnik, Roč. I. 
('is. 4. — Obaah: Naše valnć shromaždenie. — Česk$ zamiefiaci distav botanickć v Prahe -— Andrej 


Kmet, — K nizvosloviu Pudovćho kroja a slovenskych vyšiviek. Podfiva Stefan Spusta. — Prislovia a 
porekadla. Podfiva 4. Zlalaša. — ZA4pisnice 3. a 4. v$borovćho zasadnutia Museilnej slovenskej spo- 
ločnosti. — Rozličnosti. — Zpravy. — Sozvam darcov. — Soznam členovskveh prispevkov. — Odbornć 


časopisu a knihu. A. H. 

Sbornik musealnej slovenskej spo očnosti. Roč. III. Sv. 1 Tarč. Sv. Martin. 1898 
Vršatskć Podhradie. Pod4v4 Vršatsky. — Slovenske nfizvy obci a miest. Podiva Podtatrinsku. — 
Niektorć slovanskć miestopisnć n4zvy vo Spiši. Sdel'uje St. Mišik Zvyky a obyčaje v doline Sul'ovskej. 


— 105 — 


Podiva #4 £'. Križan. —  Nfizvoslovie kostolfinnskć. Pod4va 2). I'd. Lačnš. — Priemysel a obehod 
na Slovensku. Napisal Žigmond Pauliny- Tdćth. — Pravek Slovanov. Piše /'r. V. Susinek: Nemoce a 
ich liečenie u pospoliteho Pudu. PodAva R.hor Uram-Podtatranskij. —  Nemožno každćmu vyhoviet'. 
Nirečim aspišskćm podiva Jan Kovalčik. Katalog numismatickej sbierky Musefilnej Spoločnosti v 
Turć. Sv Martine. — Zo sbierky ,pesničiek“, ktorć sa v Državi pri kolisani a uspavani deti spievaju. 
Podiva dr. Koraus. — Bpievanie Jura Podfiva Emil .Jesensky. — Archiv. 

Wiadomosšci numizmaticzno-archeologiczne. Tom. III. Nr. 2. i 3. 1898. — Trešć: 
Klemens Koehler: Herb m. Košciana na pieczeciach wyobražony, a znak na plombic ochronnej, nadanej 
sukiennikom tegož miasta. — Kostrzvbski W. Uwagi nad wykopaliskami monet z X. i poczutku XI. 
wieku, znajdowanych w Polsce (dok.). — W!. Luszezkiewicz. Labirvot katedry w Wloclawkun nad Wisla. 
= W, Kostrzebski Niektćre wiadomešci o mennicach koronunych za Jana Kazimierza. — St J. Czar- 
nowski. Wykopalisko monet w jaskini ,Okopy“ wielkiej nad Prgdnikiem Ojcowa. — Feliks Kopera 
Medal z popiersiem Zygmunta Augusta z r. 1552 ze zbioru Siemaszki w Parv/u. — W. K. Dokumenta 
mennicze. — Jozef Zielifiski. O medalu St. Wierusz-Kowalakiego. — Wyvjatki z kor-spondeucvi Karola 


Beyera. — Spravozdania. --- Dziela om6wione_ w innych czasopismach.  - Waspomnienia o zmaniych 
pracownikach na polu numizmatyki. archeologii i sztuki polskiej. — Muzea nasze. — Kronika. — Wy- 
dawnictwa majace zwiazek z numizm., archeologia i historya sztuki. — Dary. 


Sprawozdania komisyi do badania Historyi Sztuki w Polsce, Tom VI.: Zeszyt 
lilIL Wydawnictwo akademii amiejetnošci w Krakowie. Tre$ć: 

Wladyslaw Euszezkiewicz: Košciolek šw. Jana w Siewierzu nad Przemsza, zabitek z XII. w. 

Marian Sokolowski: Z dziej6w kultury i sztuki, Jakćb z Sienna, arcyb. gniežn. Jakob i Bartlo- 
miej z Sacza. ' 

: Wladystaw  Luszcskiewic:: Kapitularz w Opactwie Jedrzejowskiem, jego Ornamentacya i Poli- 

chromia. 

Feliks. Kopera: Dary z Polski dla Erazma z Rotterdamu w historycznem muzeum w Bazylei. 

Ludwik Puszet: Oltarz $w. Jana Chrzciciela w kosciele $w. Floryana w Krakovie. 

Marwan_Sokolowski: Zagadkowy nagrobek katedrv gniežniefiskiej, Wit Stwosz i marmury na- 
stveh pomnikow z XV. i XVI. w. 

Feliks Koperu: Ruiny zamku miasta Rawy. 

Franciszek Piekosiniski: Pieezecie polskie wiek6w srednich. 

Tadeusz Lubomirski: Begestra skarbca ksiažat Ostrogskich w Dubnie. 

Jerzy Mycielski i Adam Chmiel: Sprawozdania z posiodzefi Komisyvi historvi sztuki za ezas od 
1 stveznia do 31 grudnia 1896 r. i od 1 styeznia do 31 grudnia 1897 r. 

4 216 figurami w tekšcie, z ktorych 2 kolorowane. W_ Krakowie 1898. 











Izvještaj 


Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu o družtvenom 
radu i napredku kroz zadnji tromjesec. 


Družtvo je u zadnjem tromjesecu načelo nove izkopine na oranici Aćima Prijića u Biskupiji. Tu 
se je naišlo na temelje zidova prostranih sgrada. Medju ruševinam našasta je velika pleterima izvezena 
nadstupina od prozora, raznovrstno bojadisana, klačna liepa, raznovrstno ornamentiranih ulomaka lonaca, 
jedan bronzani praporak i nekoliko ulomaka žrvanja i dvie srebrne, dobro sačuvane naušnice. Kroz 
izkopine opazilo se, da je prije. u neizvjestno doba, kao sustavno sve prekopano i pretraženo. 

Buduć se ove sgrade gube po drugim priležećim oranicam, za nastavak ovih izkopina trebati 
će odkupljivati novog zemljišta. 

Družtvo je dokončalo izkopine u Koljanima kod Vrlike, koje je bilo započelo preko svoga povje- 
renika g. Petra Stanića g. 1892, Tamo su svestrano odgaljeni temelji trobrodne bazilike, u atriju koje 
namjerilo se je na dva groba, te u svakom, mrtvacu kod nogu, po par željeznih ostruga, jedan iz X. 
drugi iz XIII. vieka. Sa podnevne strane bazilike obretena je množija grobova, a u istima našlo se 
«rebrnih naušnica, kakove se nalaze po ostalim starohrvatskim grobljima. U ovim grobovima takodjer 
našlo se, kao gradivo uloženo nekoliko rimskih nadpisa, koji su za stalno donešeni sa ondješnjih 
rimskih ruševina. 

Poznati rodoljub g. Niko vit. Dapar, načelnik u Benkovcu, dojavio je družtvu, da su se seljani 
u Benkovačkoj Polači, prigodom zidanja nekog seoskog bunara, slučajno namjerili na neke nadpisne 
i arhitektoničke ulomke, te je zamolio, da bi družtveni predsjednik mjesto našašća pregledao, i, ter bi 
starine zasjecale u hrvatsko doba, nuždno razpoložio. Skoro poslie mjesec dana, buduć prije zaposlen 
bio, predsjednik je pošao na lice mjesta i uvjerio se, da nadpisni ulomci odnose se na rimsko doba, 
i da su tu dospjeli kao gradivo poznijih sgrada, dok arhitektonički, i ako se nebi mogli odnositi na 
starohrvatsko doba, ipak da sa tom dobom imaju velike srodnosti i sveze. Predsjednik ne misleć da 
bi ruševine bile ni obsežne ni važne, poslužio se naklonošću mjestnog pučkog učitelja g. Marka Zri- 
lića, te mu dao naputke, kako da, na družtvene troškove, na mjestu nalazišta neke pokušaje provede. 
(3. učitelj je to najvećom spravnošću na malom prostoru i izveo te o tomu družtvu izvješće podnio. 
Taj opravdani i plemeniti čin nekako se zamjerio nekom c. k. poglavaru ili konservatoru zadarskog 
okružja, te se, da se tako izrazimo, u potjeru za družtvom odtisnuo. 

I lanjske godine, kad su zaslugom našega družtva odkriveni u Aseriji veoma važni rimski i 
hrvatski spomenici, pa je to bilo povodom, da će se u Aseriji nastaviti sistematične izkopine u nij- 
većem obsegu, javljalo se kroz bečke i pokrajinske novine, da su izkopine nalaznicima zabranjene, 
dok u istinu neobstojaše nikakva zabrana, koja bi družtvu bila službeno poznata. To se ustmeno 
činilo, da se klipovi družtvu stavljaju i da se sa družtvom konflikt izazove. Tu rdjavu namjeru potvr- 
djuje i slučaj Polačkih izkopina, pa rek bi, da je druživu namienjeno, da kao rukom opipa ono, što je 
pred deset godina kobila i rad čega se u družtvu neki konflikt izazvao, naime da će c. k. konserva- 
tori ometati družtveni podhvat, dok sami u takovom svojstvu nisu ništa do sada za hrvatske starine učinili. 

Vriedni župnik Prominski, 0. Krsto Maretić, poslao je družtvenomu muzeju na poklon sedam 
raznih staklenih i jednu zemljanu posudu, ulomke dviju zemljanih lueerna i dvie bronzane rimske fibule, 
slučajno našaste uz mrtvačke spaljene ostanke u Mratovu, prigodom popravka seoskog puta. 

Pristupiše u naše družtvo zauzimanjem povjerenika Petra pl. Akačića: Milan Nekić, .._ ac, 
(Gospić i Ivan Pasarić, kr. pošt. i brzojavni činovnik, Karlovac. Nadalje neposredno: Grgur Urlić, m. 
profesor, Zadar; dr. Ivan Kržanić, gimn. profesor Kotor; Grlimir Petković, seljak," Budak. Svi lo- 
viti. — Sumsko-gospodarstvena brodska imovna obćina u Vinkovcih kao utemeljitelj. 

Poslaše milodare družtvu: Tito pl. Femenić, Zagreb kr. 6. — Juro Dobrović, Jelša kr. — 
Alfonso pl. Pavić Pfanenthalski, Zadar kr. 16. Veledušnim darovateljima srdačno zahvaljujemo! 





IAnUMANA OKA PRUDoniA 


GLASILO 









HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRIUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA IV. BR. 3. i 4. 





U KNINU 1898. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 





Graditeljski uresni i nadpisni ulomci hrvatsko-bizantinskoga 
sloga sa crkve Bl. Gospe u drniškom Gradcu. 
(Sa slikama.) 


siri sjevero-iztočnom kraju Petrova polja, na oblušastoj glavici, koja mala malo 
| prelazi u visoravan brda Svilaje, ohstoji staro-hrvatsko groblje sa stotinjak u 
| sjevernoj Dalmaciji običajnih stećaka. To groblje služi i dandanas kao eroblje 
i župe gradačke. 

1. Veliki prijatelj našega družtva, pokojni 0. Petar Caćić, župnik u ura drniškomu 
na Petrovom polju, našao je bio pri rušenju abside onamošnje crkve Bl. (Gospe, koja se 
onahodi na spomenutom groblju, ulomak praga nadvratnika dug 28 cm. širok 218 em. 
Šdeh. 12 em. i poslao ga u naš muzej. Širina praga (vidi sl. 2.) razdieljena je na tri uzdužna 
pojasa. (Gornji je pojas urešen kukama, koje teku jedna za drugom i zavijaji se pui 
desne strane : srednji dvostrukom mješovitocrtnom pletenicom troprutastili trakova sastav- 
ljenih od prutaka i polukrugova; dočim je na najdolnjemu urezan nadpi« karolinžskim kapi- 
talnim slovima, kako sliedi: 





1 GSP,R/S-CQvIL = TRV u svezi 





ačita se... (Sanje(tu)s Petrus * cut d(atae). . . 
Kašnje je družtveno Upraviteljstvo dalo dovesti u družtveni Muzej sliadeće ulomke 
koji potiču sa iste erkve, 





2, Drugi komad istog nadvratnika, kojemu je pripadao 1 opisani 


ulomak. Ima dakle kao i on istu širinu i debljinu. «4 (due je tek 15 
cm. Na ovomu su kuke okrenute put lieve strane, te so razumije, pošto 
one stoje simetrično prama kukama prije opisanov nlonika, «la ovaj 


drugi pripada drugoj polovini nadvratnika. "Taj je komad nadjen kao 
uzglavnica na nekom seoskom grobu. Na njemu ostuje i sliedeći ulomak 
nadpisa: (V. sl. 3.): 


ša . S REGNI Crl Jem RE u svezi 


ga ja čitam: (sunt clave)s regni o jadeonje tako da bi, po svoj prilici. edeli nadpi 
vratnika glasio: (Sanje(t)us Petrus cui d(atae sunt ili: Dominus tradidi! olave)s regni 





Taj je nadvratnik, skupa sa ostalim ovdje opisanim me pripadao staroj nekoj 
Tkvi, koja će bit stojala na mjestu, gdje je sagradjena sadašnja crkva 1. (fospo, Koja 
ć, kako svjedoči nadpis nad pročeljnim vratima, 1771 godine bila popravljena. Stara 
Crkva, kako nadpis svjedoči, po svoj prilici je bila posvećena S. Petru A postolu: te se 


#* 








— 108 — 





po njoj zar i prozvalo Petrovo polje. Sudeć po obliku slova, po ukusu i izradbi ures 
svih ulomaka, koji su pripadali tom spomeniku, stalno je da neće hit stariji od VIIL., ali 
ni mladji od IX. vieka. Tu staru crkvu S. Petra treba ubrojiti s onima u Zadru,' u Rapo- 
vinam kod Livna,* u Omišu,* u Klobučeu,* u Stonu,5 na Osoru," na Rabu," kod Solina,* 
u Neumu, u Pagu!%, k onim mnogobrojnima, što su jih naši pradjedovi podigli na čas. 
svojemu osobitomu zaštitniku S. Petru Apostolu. Obadva ulomka nadvratnika su od biela 
gusta vapnenjaka. 

3. Ulomak pluteja sa ograde svetišta ili otara. Urešen je krasnim troprutastim uzlo- 
vitim pleterom u krugovima. Dug je 42:5 em,, šir. 27 em., deb. 11 em. (V. sl. 1.) 

Nadjen je na groblju oko crkve BI. Gospe kao uzglavnica nekog groba. Od biela je 
zrnata vapnenca. 





4. (V. sl. 5.) Ulomak timpana otarskog ciborija ili vjerojatnije s nad ulaza u svetište. | 
Nadjen je 1897. g. prigodom pregradjivanja abside. Urešen je istom razporedbom i istim | 
motivima, kao i opisana dva ulomka nadvratnika. Pletenica se stiska u kutu, a pod njom 
na početku luka, za polovicu okrnuta, ostaje od nadpisa : | 

TESCEI: | 
što ja čitam: ... te S(anje(tje (? Petre). | 

Dug je 26 em., širok od 17 em. do 20 em., debeo kao i dva ulomka nadvratnika. 

9. (SI. 4.) Ulomak lezene za utvrdjenje pluteja sa ograde svetišta. Taj je komad 
bio uzidan a nadjen je 1897. g. prigodom pregradjivanja abside. Visok 37 em., širok 21 
cm., debeo 12 em. Urešen je na licu uzlovitom troprutastom pletenicom na krugove. Od 
biela je mramora. 

6. (Sl. 6.) Ciela je to i prekrasna lezena za utvrdjenje pluteja u ogradi svetišta. 
Ud biela je mramora kao i predjašnji ulomak. Visoka 99 em., šir. 30:5 em., deb. 12 em. 
Urešena je sprieda liepo izvedenom dvostrukom troprutastom pletenicom na uzlove takv 
složene, da sklapaju tri krasne urešene kružnice. Nadjen je kao i sl. 4. 

7. (SL 7.) Ulomak s donjeg lievog kuta plutejine ploče debele 9 em. Jedna je 
zatezica (kateta) duga 48 em., druga 51'6 em. Okomica spuštena iz vrha pravoga kuta 
na podponu (hipotenuzu) duga je 46 em. Ploča je bila obrubljena troprutastim trakom. | 


| »Starohrv. Prosvj.“ God. I. Br. 8. str. 190. 
* Viestnik hrv. arh. dr.“ God. XII _Br. 2. str. 72. i ,Starohrv. Prosvj.“ (od. IV. Br. 1. str. 40 
* .Starohrv. Prosvj.“ God. II. Br. 4. atr. 225 —231. 2 
“Vidi IL i III. Izvješće družtva ,Bihača“. ' 

Vidi u ovoj svezci ovog časop. u čl. ,Sredovječne crkve n Stonu“. 

Iv. Kukuljević Sakc. ,Priorat Vranski“ str. 57. 
7 Iv. Kukulj. Sak. Nav. dj. str. 57. 
53 ii “ " n " n 97. 


M 





— 109 — 


koji se na krugove spliće sa takodjer troprutastim četvorinama, kojima je urešenv polje. 

Sačuvane su tri takove ciele četvorine. Ona pri vrhu kuta sadrži kolobar izpunjen unakrstnim 

iklom dvoprutasta traka, sastavljenim od četiri polukruga. Kutići uzla izpunjeni su pupoljeima 
cieli: je uzao obkoljen krugom. U jednoj je pobočnoj četvorini šesterolatična ruža, u 
rugoj obsrdčast list izpunjen zrnjem na način grozda shvaćena i izradjena kao na tolikim 
znatim spomenicima VIII. vieka.! Ovaj je ulomak bio uzidan u vanjskoj strani abside 
ilašnje erkve. 





SI 6. 









. (SL 10). Nad pobočnim vratima erkve Bl. Gospe uzidan je ulomak pluteja što 
kazuje priložena slika. Veličina je poput ulomka br. 7. a i polje mu je na isti način 
a je no na medju sobom svezane plohorezane urešene četvorine iste veličine, pa je zato 
ogure, ili da su obadva ulomci istoga pluteja, ili da su bar ulomci dvaju pluteja iste ograde 
šta. Kako se razumije po položaju grozda u jednoj četvorini, ovaj ulomak pripada gornjoj 
sni i media pluteja. Na njemu su tri ciele četvorine i ostanci drugih pet do njih. U prvoj 
četvorini od troprutasta traka spleteno Salamunsko slovo (Pentalpha ili Pentagram). U 
goj do nje je četverokrak uzao dvoprutasta traka sa pupcima u krugu, kakav se nalazi 
a ulomku br. 7. Treće.se četvorine prvoga reda vidi polovica, a visi u njoj pola grozda 


' Na ulomku uzidanu u vanjskoj strani stolne crkve u Atini iz VIII. v. (Cattaneo L' arch. in Italia 
1 sec. VI. al M. circa“ str. 75). u crkvi 8. Sabine u Rimu, gdje je takav grozd takodjer upotrebljen za ures 
je od četvorini, na koje je razdicljen plutej iz prve polovine IX. v. (Catt. N. dj. str. 156.), u crkvi 
; meze izvan Rima iz VIII. v. (Catt N. dj. str. 161.), na ciboriju S. Eleukadija u S. Apolinaru kod 
ene iz poč. IX. v. (Catt. N. dj. str. 171.), na ulomku krstioničkog ciborija u Poli iz IX. v. (Catt. N. dj. 
82.), na dovratniku velikih vrati crkve S. Ambroza u Milanu iz IX. v. (Catt. N. dj. str. 196.), koji 
sodjer razdieljen na četvorine, pa se u njima, uz druge urese, nahode i takvi grozdovi i unakrst 
uzlovi, na pluteju istog 5. Ambroza u Milanu iz IX _v. (Catt. N. dj. str. 201.) 










. Ki 


, 
, 
Ž 


pv DE k KE ' 2% X . 3. ; BS Na. . Ka ' š, 
PT E 7 nik i gli KE JE ško) 
: : s 2 fi KJ : 


“ š + 


\ » 
iP 
ra € 


o oak 





Sl. 8. 


— 111 — 








ična onomu na br. 7., samo što mu je strana manje zaobljena. Od prve četvorine drugoga 
leđa ne ostaje nego gornji desni kut. U drugoj je plohorezan dijagonalno, poput križa Sv. 
kndrije, postavljen, liljanasti križ takodjer troprutast, sličan onima velikima, što su ploho- 
»zani na prednjoj strani grobnice nadbiskupa Ivana Ravenjanina u krstionici S. Ivana 
Spljetu iz VII. vieka. U trećoj viri po sriedi vodoravan desni krak rek' bi istokračna 
riža razširenih krajeva. U preostatcim dviju četvorina trećega reda ne može da se 
lobro razabere što je bilo urezano, ali bi rek', da je u prvoj bila ruža. Ovaj ulomak, 
izradbi i po motivima uresa, svjedoči zato, da su i svi ostali opisani komadi, pa 
sama stara crkva S. Petra najvjerojatnije iz VIII. vieka. 













9. (SI. 8.) Najzlamenitiji ostanak gradačke starohrvatske erkve S. Petra jest krasni 
okvir, što ga predstavlja priložena slika (Sl. 8.). Taj je okvir uzidan i zazidan u 
Wu sadašnje župne erkve Bl. Gospe. Od njega su tri praga urešena plohorezbom, samo 
\ nije. Ures pragova sastoji u dvoprutnoj vijugalici, koja u svakom valu ima po svijenu 
Gku, a izmedju peteljke i loze po paunpticu poput ribje kosti razčihana repa i natrag 
glave. Paunovi s lieve strane pragova dovratniki i dolnje nadvratnika, hvataju se 
kupljenim nogama kraja peteljke i tako su s njom nekako spojeni. Oni mirno sjede 
ie samo glavom natrag, kdo i drugi, dočim oni s druge strane pragovi stupaju 
iim nogama na sred valova, ali, spremni na let, podižu krila. Razstavljeni su od 






— 112 — 


pripadajućih jim peteljaka, koje se odkinute savijaju nad njihovim ledjima. Pazušea peteljaka 
naglašena su pupoljeima, Na gornjem je pragu devet paunova, na lievom dovratniku brojimo 
13 cielih, na desnom dovratniku ima takodjer 13 cielih paunova, kao što je ciela i viju- 
gasta loza. Ta loza niče iz kaležu slične posude (graste) sa dvie kukasto-zavijene ručice. 
Od tog praga nestalo je komadić dolnjega kraja, jer je okrnuto podnožje posude, kao što 
su okrnuti i dolnji krajevi dviju paomica, koje se vide izpod amforinih ručica. Gornji je 
prag dug 1:30 m., dovratnici po 1.88, nadvratnik je širok 15 em., desni dovratnik 15.5 em., 
lievi 11 em., debelina rek' bi da je jednaka debljini zida. Nadvratnik i desni dovratnik su 
od biela zrnata vapnenjaka, lievi dovratnik od fina biela mramora. Desni je dovratnik pre- 
lomljen na dva mjesta, lievi na jedno. 

Cieli taj okvir, kao što i ulomak pluteja br. 10., bili su silno zaliepljeni klakom, pa 
jih je zato naš predsjednik najprije očistio, pa jih je svjetlopisao. Paunovi niesu nezgrapno 
nacrtani, već pokazuju nešto pokreta i života, pa i ako svi okreću glavu k plećima, ipuk 
imaju u drugim potankostima slobodne, ne vezane položaje, svjedoče o nekoj naravnosti i 
umjetničkom shvaćanju, koji odaje svezu sa tradicijama staro-rimske umjetnosti, tako da | 
po izradbi i po kompoziciji ne mogu da budu iz doba kašnjega od svršetka VII. ili početka 
VIII. vieka. 

Po sačuvanim opisanim ostancima razabire se, da je crkva S. Petra u Gradeu lili 
krasno urešena, i da je morala imati još mnogo više urešenih pluteja i dotičnih lezena u 
ogradi svetišta, kao što i ostale česti ciborija i otara. Nadat se je dakle, da će bolja i pom- 
njivija iztraživanja oko erkve BI. Gospe, u istoj crkvi i pod njom iznieti na vidjelo bar po 
štogod od nestalih komada uresa i nadpisa. 


F. Radic. 























() najznamenitijim starohrvatskim grobovima na groblju odkri- 
vene biskupske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina. 


(Ba slikama.) 






' slamedju toliko stotina starohrvatskih grobovu, što jih je naše družtvo odkrilo na 
rimokat. groblju u Biskupiji, osobitu važnost imaju oni, što bijahu položeni izvana 
Mi sa podnevne strane bazilike; zatim oni u atriju i narteksu, i jedan u samoj nutr- 










k 
i | 


m njosti bazilike. Od svih tih odličnošću položaja, vrstnoćom izradbe i predmeti u 


našastima, četiri su najvažnija. Jedan sastoji u sarkofagu u narteksu sa strane evan- 
treći, u istoj ovoj strani narteksa, 


TIT 


gelija; drugi u sarkofagu u narteksu sa strane epistole; 
Niže sarkofaga, u prostoj zemlji, a četvrti, liepo ozidan, u brodu bazilike sa strane epistole, 





W prvomu* 1 drugomu? izerpljivo pisano je u ovomu glasilu, dok pri opisu trećega, 
ije Mila priložena slika groba ni ulomka nadgrobne ploče, koja bi, po našem nagadjanju, 

imati odnošaja sa ovim grobom; dok o četvrtomu tek je nešto nahreeno. 

Da sve to bolje nadopunimo opis preznamenite ove bazilike sa njezinim takodjer pre- 
iamenitim grobljem, donašamo sliku i drugog sarkofaga sa nešto podrobnijim opisom istoga, 





tS. P* god. IL, br. 2., str. T1—86. 
E. P.“ god. III, br. 1., str. 87—35, 
S. Pe god. IL, br. 1, str. 5—9. 











ns ME 


Nego, da naše dedukcije, odnosne na ovaj sarkofag, budu nešto jasnije, vriedno je 
takodjer, da donesemo ovdje i sliku groha odkrivena u brodu bazilike sa strane epistole, o 
kojemu je pisano, kako prije iztakosmo. 

Taj grob položen je na sredini upravo izmedj' prvog i drugog pilova, što pobočni 
brod diele od srednjega. Grob je ozidan jednako kao i bazilika, od gromače, što se ma 
istomu mjestu vadila. Temelji toga groba, mislimo, da su uzporedni sa temeljima bazilike. 
Grob je dug 2.50 m., širok 1.20 m., visok 1.40 m. Bio je posvodjen i svod je ostajao nešto 
izpod tla (pločnika) bazilike. Vidljiva otvora nije bilo opaziti, za to pri njegovom odkriću, 
da se pretraži, probijen je sa strane zapadne, da se u nj' može sgodno unići, kako nam 


Fe i. 


»RA a. SP 


oi o 
x. a . pe 


A. # T 





taj otvor i priložena slika predočuje. Mrtvac je bio položen uz jugo-zapadni nugao, valjda 
namjerom, da se kraj istoga uzmogne i drugi mrtvac staviti. Grob je veoma prostran, tako, 
da bi se u njemu sgodno mogla položiti dva, a valjda i više mrtvaca. 

Izvan svake sumnje, u njemu je bio položen samo jedan mrtvac i to neki mladić. 
Da je mladić bio, potvrdjuju nam okolovštine: što se mrtvac posve u sgoljni humus pre- 
tvorio, što običajno biva od mladih mrtvaca: što humus, koji nam pokazivao duljinu 
mrtvaca, bio je dug 150 m., a širok TU centimetara; to nam potvrdjuje takodjer objem 
ostrugi, koje bez drugih dokaza svjedoče, da su imale pripadati nejaku čeljadetu. Te su 
ostruge medju najkrasnijim kovinskim predmetima družtvenoga muzeja, a, u koliko nam 
je poznato, takovih ostruga, iz istog doba, neima nijedan drugi muzej. 


— 115 — 





Vriedno je ovdje donieti takodjer i sliku triju ulomaka jedne nadgrobne ploče, o kojoj ke: 
bi se moglo nagadjati, da se odnosi na gornji grob. Ne 
Prvi i najveći ulomak, gornji je nugao ploče: dug 0.38 m., širok 0.32 m., debeo A9 
0.12 m. Skrajni obrub ploče izradjen je dvovrstnim načinom od palmeta i razdieljen od AN 
nutrnjeg okvira dvjema uparanim ertama. Polje okvira hilo je izpunjeno nadpisom. Na ovomu - 198 
ulomku najprije vidimo istokračan križ razširenih krajeva; za tim je sliedio nadpis. Od po- BK 
četka nadpisa vidi se samo krak nekog slova, najvjerojatnije krak slova H, početak zaimena E 
ka, 
.f ; 
ME. 
E 
9 
KE. 
dake. 
A 
a 
Ba 
za 





Ilic (jacet == ovdje opočiva), kako je to najobičajniji početak nadpisi kršćanskih nadgrobnih 
ploča. Za tim je imalo sliediti ime dotičnog mrtvaca, kojeg žalibože ne imamo ni traga. 
Za 8 cent. niže prvoga redka dolaze slova drugoga, u kojima, premda su okrnjena. 








Jasno razabiremo četiri slova: FILI(us), čime se izticale daljnje rodoslovne oznake pokojnikove. : 
Taj ulomak je našast u istom brodu bazilike, malo podalje gore opisanoga grobu. , 
Drugi ulomak: dug 0.20, širok 0.20 m., a debeo jednako kako i prvi. U prvomu £ 

redku na njemu susretamo donji krak, obzirom na razmak, najvjerojatnije slova "I, za tim E: 

jasno ICI, te donji krak S(ICIS).! 3 
! Pošto je na prvom mjestu svakako zadnji kraj slova R, a nikako T, mislimo, da taj ulomak , 

nadpisa treba čitati (R)ICIS, koje bi se zar moglo nadopuniti ra (genitrjicis. Po visini vrha gornjeg ' 

kuta tog ulomka razumije se, da ne pripada prvoj, kako je na slici, nego kojoj god od srednjih : 


brazda nadpisa. Op. Uredništva. 


bo 


ma 


(*- 


— 116 — 


Drugi redak u razmaku je od prvoga za 9 cent., dakle za 1 cent. više nego razmak 
redaka na ulomku br. 1, zato, ovaj ulomak ne pripada prvim dvama redeima ovog nadpisa. 
U drugomu redku, i ako oštećena, jasno se razabiru slova PRECL, za tim gornji krak od 
A = PRECLA-, a početak pridjeva PRECLARVS ili PRECLARISSIMVS. Sličan pridjev 
imamo i na nadpisnim ulomcima Pribimeria hrvatskoga vladaoca ili bana.! 

Treći je ulomak nakit vanjskog obruba, koji sastoji od vijugaste loze sa palmetama : 
dug 0.13 m., širok 0.20 m., deb. kao i prva dva. 

Ova dva zadnja ulomka nadjena su kao prosto gradivo u grobovima izvan bazilike. 
Sva tri ulomka su od biela zrnata vapnenca, kakova se u okolici ne nahodi. 

Odnosno na ove ulomke spomenuto je u ,Viestniku hrv. arkeolog. družtva“ u Zagrebu, 
vod. XIII., br. 8., str. 91.: . 

U mojim bilježkam kroz starinarske izkopine u Kninskoj okolici od god. 1885—1890“ 
piše: ,U drugoj (ćeliji) našast je liepo položen sarkofag bez poklopca, a sarkofag sav od 
»Vatre izpućao i u njem mrtvac u običajnoj poziciji položen i pokriven saledjenom zemljom. 
»Uz noge mrtvaca našasta je jedna od najvećih naušnica, što jih do sada nadjosmo, o kojoj 
»se može nagadjati, da je tu sa zemljom svaljena lašnje, nego da bi se odnosila na ovoga 
»mrtvaca. Poklopea ne nadjosmno, valjda jer je u kakvoj prigodi snimljen i položen u bli- 
»Zini na grob kašnjeg mrtvaca. Naravno se sudi, da su sarkofag i mrtvac suvremeni bazi- 
»lici, Obzirom ua to, što je ovo najvažniji grob, što do sad nadjosmo u najvećoj bazilici, 
.Ko što je ova, buduć da je prije našast nego onaj u narteksu sa strane evangelija, i to na 
»vrlo prikladnu i uglednu mjestu postavljen, slobodno nam je nagadjati, da je ovo groh 
»kojega hrvatskoga velmože, pa možda i kralja. Tu svoju tvrdnju, imamo nade, da bi 
»mogli kroz daljnje razkapanje ili kakvim drugim povjestničkim podatcima potvrditi. Na- 
»vodi dukljanske kronike mogli bi se liepo sa ovom bazilikom sudarati. U nadi, da će se, 
»kad li tad li, što o tomu izvjestna ustanoviti, cienili smo umjestnim, pomnjivo iz saledjene 
»Zemlje posakupiti kosti i u malom drvenom liesu sahraniti u našoj starinarskoj zbirci. 
»Za veću opreznost, te kosti svojom rukom naš je predsjednik pomnjivo posakupio, ali 
»žalibože, jako su truhle bile, te je nešto i u prah sasulo se.“? 

U daljnjim bilježkami odnosno na taj sarkofag nahodimo objelodanjeno: ,U našim 
»bilježkam prije iztakli smo, kako je u podnevnoj kapeli našast jedan sarkofag bez po- 
»Klopćca, od požara jako oštećen, i u njemu kostur jednog mrtvaca. Taj kostur mi smo 
»sačuvali u nadi, da bi se vremenom moglo što izvjestna saznati o znamenitosti mrtvaca. 
»Ali obzirom, što je sarkofag jako od požara postradao, dočim na kosturu, izim nešto 
,»pepela, koji je drugim uzrokom mogao u sarkofag dospjeti, niesmo opazili nikakova traga 
nogarini; kasnije nadošla nam je sumnja, da taj kostur mogao bi biti kog drugog mrtvaca, 
»što no smo sprva mislili, i, tom sumnjom vodjeni, odmakosmo sarkofag, da izpod njega 
»dublje prokopamo. U našemu nagadjanju nismo se prevarili; jer upravo izpod sarkofaga, 
»u maloj rupići, nadjosmo sasute i od vatre jako smrvljene ostanke drugog mrtvaca, i ti 
»Inislimo, da su upravo onoga mrtvaca, za kojega je sarkofag tu smješćen.“? 

U našim bilježkam, koje ne dospjesmo još objelodaniti, nahodimo, da smo godine 
1802 našli malo podalje od ovoga sarkofaga, uza zid bazilike, u prostoj zemlji, drugu 
naušnicu, sasvim sličnu onoj, što nadjosmo uz noge poznijem mrtvacu u sarkofagu. Primje- 
ćujemo, da smo opazili, koli na jednoj toli na drugoj naušnici, jakih tragova ogarine, pa 
nas i to utvrdjuje u mnienju, da su obe naušnice pripadale jednom te istom mrtvaću i obe 
da su valjda jednom te istom prilikom od vatre ogarene ostale. 





1,8 P.“ god. IV., br. 1., str. 12—15. 
2 Viestnik hrv. ark. družtva“ god. XIL., br. 4., str. 144. 
* oViestnik hrv. ark, družtva“ god. XIII, br. 8., str. 93—94, 








— 117 — 


Sarkofag je bio smješćen duljinom tik uza podnevni zid, upravo prama vratima kapele. 
U položaju, u kojemu ga mi nadjosmo, morao je stajati nad pločnikom. Dug je 2.80 m, 
širok 0.73 m., visok 0.68 m. Donji dio je obrubljen. Izradjen je od krupno-zrnata ofikalcita, 
koji je vatrom silno raztrošen. Na našoj slici jasno se razabire, kako je sarkofag silno 
postradao od požara. Pošto niti jednog ulomka od poklopca ne nadjosmo, ostajemo pri 
uvjerenju, da je ili sasvim od požara postradao ili vjerojatnije, da je, kao i veći dio gradiva, 
odnosna na baziliku, odnešen i uporabljen u druge, poznije svrhe. 

Mrtvac, što ga u tomu sarkofagu nadjosmo, bio je netaknut i pripada odraslu mužkarcu. 

Naušnica, što ju nadjosmo kod nogu mrtvaca u sarkofagu, najvjerojatnije, da je pri 
vadjenju prvog mrtvaca i polaganju drugog, sa zemljom ostala u sarkofagu, dok druga, 
sa zemljom izbacena, našla se osamita blizu sarkofaga. Svakako sasvim su slične medju 
sobom i imale su jednake znakove ogarine. Te ogarine sa jabučicA, radi boljeg sačuvanja 
i radi jasnijeg razpoznanja izradbe, pomnjivo očistismo; ali se one još po nešto razabiru 
na karikama. 





Tekom dugotrajnih naših izkopina, nigdje ne nadjosmo, da bi naušnice kod nogu bile po- 
lagane, izim kojeg riedkog sličnog slučaja, nego svedjer na njihovom položaju, pri sljepočicama. 

Priložena slika predstavlja te naušnice u njihovoj naravnoj veličini. Od srebra su i 
zlatom na ognju pozlaćene, ali je pozlata, vjerojatno u požaru, većinom propala. Svaka teži 
17'/, grama. Sastoje iz karike, koja se pri zapinjanju uvlačila i šuplje jabučice. Pupoljak (ili 
jabučiea) je sastavljen od dviju sliepljenih polovica, kojih su rubovi označeni iztaknutim 
pojasom preko sriede zrna. Probiveni stožeri zrna, kroz koje prolazi karika, urešeni su 
pupicama ili zrneima tiesno zbivenim, zviezdasto poredanim u tri trokuta oko kruga. Svaka 
pola zrna ima uz srednji pojas, pričvršćena od jednako zbivenih zrnaca, po tri velika i 
šest malih trokutića, sastavljenih od zbijenih pupic&. Izmedju svakog stožera i sredine zrna 
ima po tri četverotrake zviezdice, kojih su kraci takodjer trokutići od zbijenih pupica. 
Izmedju više stotina naušnica, što jih nadjosmo na istomu groblju, jedan jedini par je 
veći od ovih, i to onaj, što je izkopan odmah pred atrijem bazilike.! 

Uvažimo li okolovštine, da je sarkofag od požara postradao, a kostur, što ga u njemu 
nadjosmo, pripadao je mužkareu i na sebi nije imao ni najneznatnije ogarine; dok pod 


' Vidi ,Viestnik hrv, ark. družtva“ god. XIII., br. 7., str. 98. 


— 118 — 


sarkofagom nadjosmo na prosto sasute ostanke drugog spaljenog mrtvaca; da kod nogu 
poznijeg mrtvaca, u zemlji zamješanu, nadjosmo jednu ogarenu naušnicu, a drugu, opet u 
zemlji zamješanu, sasvim sličnu, jednako ogarenu, blizu sarkofaga, to nas ovlašćuje na 
nagadjanje, da prvobitno bijaše u sarkofagu položena ženskinja, kojoj ovako krasne i velike 
naušnice pripadahu i da su njezine one kosti pod sarkofagom. 

Prinajemo, da smo, od tolike množije otvorenih grobova, u veoma malom broju našli, 
da i su mužkarci nosili naušnice, pa smo na jedan takov slučaj naišli u jednom grobu 
iz VIII. vieka, gdje odličan mužkarac, uz krasne, ali slabo sačuvane ostruge na nogama. 
imadjaše u lievom uhu elegantnu malu naušnicu.' U svim slačajevima, kod mužkaracća na- 
šaste su malašne naušnice, u dokaz, da ovaj nakit ne bijaše toliko uvažen kod mužkaraca.? 

U atriju je bilo više sarkofaga, koji su takodjer od požara postradali, dok u svakoj 
strani narteksa nadjosmo po jedan sarkofag: u onoj, sa strane evangelija, sa kosturom 
mužkarca, u onoj od epistole, kako nagadjamo, ženskinje; više koje, jednako sa strane 
epistole, grob sa ostaneima mladića; u dnu sarkofaga, sa strane epistole, u prostu grobu, 
ostanke drugog mladića, kojega odjeća bijaše srmom protkana, a ostruge spadaju medju 
najljepše do sad nadjene. Tako su tri groba sa sirane epistole: ženskinje i dvaju mladića: 
sa strane evangelija mužkarca; dakle u sve četiri groba, na najodličnijem mjestu, sa pred- 
metima, koji se svojom ljepotom toliko odlikuju, da im nije para, iz tog doba, nigdje na 
svietu, ta je najvjerojatnije, da su imali pripadati vladarskoj porodici. 

Mislimo dakle, da sa strane evangelija imamo u sarkofagu pokopana mužkarca otea. 
sa strane epistole u sarkofagu ženskinju — mati,* više nje u bazilici, i u liepo ozidanom 
grobu mladića, starijeg sina, — pri dnu sarkofaga drugog mladića, mladjeg sina. 

Po izvrštini grobova i predmeta u njima nadjenim, mi bi za najodličnijeg smatrali 
onoga mužkarca u sarkofagu sa strane evangelija, pa onu ženskinju u sarkofagu sa strane 
epistole, za tim onoga mladića u brodu bazilike, sa strane epistole, u ozidanom grohu, 
napokon mladića izpod sarkofaga one ženskinje. 

Ako li je vjerojatno nagadjanje, kako je to razpravljeno na drugomu mjestu našega 
glasila“ i kojemu se mi podpuno pridružujemo, tad bi u sarkofagu, sa strane evangelija, 
mogao biti hrvatski vladaoć Branimir; u sarkofagu, sa strane epistole, mogla je biti ukopana 
njegova žena Maruša, a mladić, u brodu bazilike, stariji sin — priestolonasljednik, — dok 
mladji sin ukopan bi bio niže sarkofaga, toliko puta spomenute ženskinje. 

Istina, izprave naše ne spominju, da je Branimir imao sinova, nu to jih nebi ipak 
izključivalo, pošto izprave iz dobe hrvatske samostalnosti toliko su riedke, da često ni 
glavnijih momenata hrvatske povjesti ne spominju, a upravo arkeologija je pozvana, da te 
praznine popuni, kao što jih, opipnim dokazima, radom našega družtva, popunjava. 


Fra Luigi Marun. 


! Viestnik hrv. ark. družtva“ god. XV., br. 4., str. 126. 
* Još do današnjeg doba obstoji u mnogim krajevima dalmatinskog primorja, a navlaš po oto- 
cima, običaj, da mužkarci nose po jednu naušnicu. Tog običaja nestaje, ali je do nazad tridesetak 


godinA bio u velike razširen. Op. Uredništva. 
"Što bi potvrdjivala i rieč genitriciš u navedenom odlomku nadpisa, koji je mogao po svoj 
prilici kazivati, da je sin pokopan do svoje roditeljice. Op. Uredništva. 


+ ,P. S.“ god. IL, br. 2., str. TI—86. 











Tobožnji Šubićev grb u Šibeniku. 


TT: ' nadvratnom gotičkom timpanu ulaza kuće Ivana Rossini, s gornje 
iR EGER! strane glavne ulice nutrnjega grada, a prama sjevero-iztoku samo 
| 4 | nekoliko koračaja daleko od stolne crkve S. Jakova u Šibeniku, 
MMRVO je vještački plohorezan u kamenu krasan vitežki grb. Obrubljeni štit 
nagnut je na desnu stranu, te ima oblik četverostrane targe sa uvijenim 
stranicama i za zarezom za koplje neposredno pod vrhom desnog gornjega 
kuta. Na štitu je urezan lav u propanj okrenut na desno preko kojega rek 
bi kao da prolazi dijagonalni pravac, koji razpolovljuje polje štita. Na štitu 

. je šljem (žarkula)' prosječene oštrljate čeonice (Stechhelm), na kojemu je 
za čeleenku nasadjena prednja polovica tiela razkriljena orla. Glava orlova, 
sa raztvorenim kljunom na razmjerno vitku vratu, okrenuta je na desno 

i okrunjena uresnom  četverovrhom krunom, sastavljenom od akantusova 
lišća. — Medju orlom i šljemom je uvit ili spara (tal. cercine, njem. Wulst 
ili Bauschen), izpod koje pada preko zadnjeg diela šljema i iza štita dra- 
perija pretvorena u veliku kitu dugačka akantusova lišća, koje se razpršeno 
valovito_uvija i obkoljuje štit, uprav poput nojevih perjanica laganim 
povjetarcem porazbacanih po junačkim plećim i po ramenima sredovječna 
viteza. Po obliku štita, naturalističnoj izvedbi lava, po obliku šljema i dra- 
Perije, kao što i po cieloj izradbi i kompoziciji, te po umjetničkom ukusu, 
taj vitežki grb pripada bez sumnje sredini ili drugoj polovici XV. stoljeća. 
Taj krasni grb povukao je bio na sebe pažnju baruna Natanijela Rot- 
schilda, koji je 1894. godine pohodio Šibenik. On ga je hotio i kupiti te 
Prenieti u Beč, ali, posredovanjem vlasti i gradjana bi zapriečeno, da se to 
umjetničko djelo odseli iz Dalmacije. Tom prigodom je gosp. I. Bulić st. 
priobćio u spljetskom ,Bullettino di areh. e st. dalm.“ (God. XVII. Br. 6) 
članak o tomu grbu pod naslovom ,Grb obitelji Šubića, knezova bribirskih, 

u Šibeniku“, sa fotolitografskim snimkom. On dakle pripisuje taj grb kne- 
zovima Šubićima. Pošto je mnenje gosp. Bulića prihvaćeno u našem ob- 
ćinstvu, te se sad u obće za stalno drži, da je to zbilja Šubićev grb, što 





' Gosp. Stojan Novaković (u razpravi ,Xepaxaguugu o6auaju y Cp6a“ priobćenoj u ,Fogmmnuu 
H .Tymrka“, ka. VI. na erp. 82) nezna ,pravog značenja ni porekla“ rieči žarkula, kojom stara narodna 
pjesma nazivlje šljem ili kacigu. Na otoku Korčuli zove narod arkul-om amfori sličnu zemljanu po- 
sudu, pa je očevidno, da je i rieč žarkula DEmač ia posudasti oblik sredovječnog šljema (njem. Topf- 
li Kiibelhelm). 


_" 


— 120 — 


nikako ne stoji, čini nam se truda vriedno da izpitamo razloge i činjenice. | 
na kojima se osniva krivo Bulićevo mnenje. 

Bulić napominje najprije knezove Šubiće, koji su bili knezovima (na- | 
čelnicima) grada Šibenika u XIII. i XIV. vieku do 1348. g., te nastavlja: 
»Kao takovi bit će imali i svoj grb u istomu gradu i nije nevjerojatno, da 
je onaj isti grb, što je na Rossini-evoj kući, mogao dati izraditi i uzidati 
bilo na vlastitoj kući, bilo na kneževoj ili načelnikovoj jedan od onih, koji 
su prvi upravljali gradom, ili ga je pak knez Bogdan, o kom će niže biti 
spomena, donio sa sobom iz Bribira, kad je došao na stanje u Šibenik“. 

Kako smo vidili, opisani je grb iz XV. vieka, te nije nipošto vjero- 
jatno, da ga je koji od spomenutih Šubića, kao šibenskih knezova, dao 
izraditi, jer su oni tamo kneževali samo do polovine XIV. vieka. Ne može 
ga bit postavio ni knez Bogdan, jer se je eto i on preselio bio u Šibenik 
1370. godine. Nego sve da i nije nepobitno dokazano po stilističnim obli- 
cima tog grba, da ne može da bude stariji od XV. vieka, težko bi bilo 
vjerovati da potiče iz XIII. ili XIV. predstavljen u kamenu kao ures vratnog 
timpana ; dok znademo da su uprav preriedke kuće sačuvane iz toga doba, 
jer su se tek svršetkom XIII. vieka počele kod nas graditi u kamenu pri- 
vatni stanovi. Do tada su se gradili od drva i pletera zaliepljena vapnenim 
ili glinenim zamazom, a u kamenu su se gradile tek crkve, samostani, 
kraljski dvorovi i utvrdjeni gradovi. 

Gospodin Iv. Bulić ovako opisuje grb nad vratima Rossini-eve kuće: 
»razkriljen orao s krunom na glavi, koja je obrnuta na desno i otvorenim 
kljunom; pod orlom je na desnu stranu nakrivljen štit, a u štitu lav u 
propanj, komu se je iz lijevog stražnjeg buta pružilo orlovo krilo.“ Takovim 
nepodpunim opisom pokazuje, da ne poznaje ni temeljnih načela heraldike, 
jer eto iztiče čelenku, nuzgrednu čest grba, a niti ne razabire jasno ure- 
zana šljema, bitne česti grba. 

Gosp. B. pak nije ni dosliedan u svojem razlaganju. On najprije kaže, 
da ,nije nevjerojatno“ t. j. da je vjerojatno, da je opisani grb pripadao Šu- 
bićima, a nakon nepodpuna opisa uzimlje vjerojatnost za stalnost, te pro- 
sliedjuje: ,Nego osim ovoga grba Šubići su imali i drugih grbova, koji su 
se u koječem razlikovali, ali za to svi su više manje česti ovog opisanog“. 

Sam g. B. je vidio na grbu nad vratima Rossinieve kuće, da se je 
lavu ,iz lijevog stražnjeg buta pružilo orlovo krilo“. Toga ja niesam vidio, 
ali nije vidio ni F. Galvani, koji ga je opisao u svojemu djelu! o šibenskim 
grbovima, i pribrojio ga k grbovima njemu nepoznate pripadnosti. G. B. 
vidi dakle i ono, što drugi ne vide, a oslanjajuć se možda na to orlova 
krilo, koje on sam vidi, tvrdi, da su Šubići imali više grbova, koji da su 


-— mi. 


' F. Galvani. Il re d' armi di Sebenico II. str. 20. Tab. XVIII 








— 121 — 


svi manje više ,česti ovog opisanog“. Sad ako izključimo to orlovo krilo iz 
ovog grba, ostaje u njemu kao heraldički lik jedini lav, dočim i sam gosp. 
B. na svim drugim nesumnjivim, poznatim Šubićevim grbovima iz g. 1322. 
11335. nahodi ,razkriljena orla sa krunom na glavi“ ili ,orlovo krilo u 
štitu“, pa se samo o njima može kazati, da su svi manje više česti istog 
lika naime ,orla“. Ako se pak na grbu Rossinievih vrati nahodi orao po- 
stavljen za čelenku, to ništa ne odlučuje o bitnosti grba, jer je, kako iztak- 
nusmo, čelenka nuzgredna čest grba; pa: je tek slučaj, da je na tom grbu 
ista čelenka kao na nekim Šubićevima, na kojima orao ili orlovo krilo ili 
obadva krila nigda ne izostaju iz štita, kao pravi heraldični lik. Nego elo 
odkuda je g. B. doznao, da su Šubići bar jednom upotrebili lava za heral- 
dički lik svojega grba, zabacivši pradjedovskog orla, kako on sam piše: ,U 
[grbovniku pak g. I. M. Ševeljevića, načelnika u Makarskoj, što no je Maka- 
ranin Grubišić god. 1748. u Dubrovniku precrtao iz grbovnika Junija kano- 
nika de Sorgo, koji je — Grubišić tvrdi — autentičan (3!) preris onoga 
i glasovitoga iz Fojnice, ima pod br. 46 Šubićev grb, ali u njem ne nalazimo 
ini orla ni krila, već lava u propanj.“ Isti g. B., postavivši u zaporke upitni 
iuzklični znak, sumnja u autentičnost prerisa onog dubrovačkog grbovnika, 
i kojega je makarski preris; a što bi on rekao, da znade, kako je i fojnički 
.grbovnik takodjer tek ,kopija iz prve polovine XVII. vieka, sa originala koji 
ije iz XIV. vieka“! i koji je već propao! Dakle uprav čorbine čorbe čorba! 
jA ko zna, po kojoj li su pometnji prerisivači nacrtali Šubićev, poput Bu- 
“garskog ili Brankovićevog grba. Šubićev grb se nalazi i u beogradskom 
sborniku*, koji se u koječem razilazi od fojničkoga, pa ne znamo da li je 
itamo lav na štitu kao u makarskomu, niti znamo kako je u fojničkomu, 
jer nam na žalost niesu pri ruci nikakvi potanji opisi ni jednoga ni drugoga. 
Za nas ipak mnogo više vriedi izvorni otisak pečata Pavla I. bribirskoga u 
povelji od god. 1307., gdje, dok zove sebe ,banom Hrvata i gospodinom 
Bosne, ima na štitu ,orlovo krilo“%, nego li kojigod od sumnjivih prerisa 
bosanskog grbovnika, jer nam taj pečat kaže, da je ban Pavao 1. Šubić i 
kao gospodar Bosne zadržao svoj starinski grb. Pavao II. ima god. 1329. 
na štitu u pečatu još orlovo krilo, a eto po pečatu Budislava Ugrinića Šu- 
bića iz god. 1335. doznajemo, da su u to doba Šubići mjesto krila orlova 
počeli upotrebljavati čitavog razkriljenog orla. 

Zaslužuje pažnje ono, što g. B. piše o grbu Sudićevu fojničkog sbor- 
Nika. On naime piše: ,Pod br. 127 u istom grbovniku (bit će to u Se- 
veljevićevu, jer u fojničkom dolazi pod br. 106) imade grb, koji mnogo 
Bi Šubićevu, ali se veli, da je Sudićev. Nije li se ovdje slučajno zamije- 





- = 





| ' Jahrbuch des heraldisch-genealogischen Vereines Adler in Wien VIII. 1881. str, 35. 


* Novaković Stojan. Nav. razpr. str. 98. 
' Vj. Klaić. Bribirski knezovi od pl. Šubić do god. 1347. str. Bb. 











— 122 — 


nilo slovo b sa d, a grb pripadao takodjer jednomu od dvaju spomenutih 
bana? Grb je ovakov: razkriljen orao s krunom na glavi, koja je obrnuta 
na desno, a u štitu, razdijeljena križem Sv. Andrije u četiri dijela, glava 
orlova s krunom na glavi u gornjemu i donjem dijelu, a u onima sa strane 
po orlovo krilo'. Uzporedimo li sada ovaj grb s onim Pavla II., sina bo- 
sanskoga bana Pavla [., nalazimo u obama razkriljena orla s krunom na 
glavi, obrnutoj na desno“, (t. j. polu-orla, a trebalo je dodati: za čelenku) 
»a u štitu tobožnjeg Sudićeva grba dvije orlove glave i dva orlova krila, 
dočim u onomu Pavla II. samo jedno orlovo krilo.“ Sudićev grb donosi i | 
Dr. Bojničić?, po Korjenić-Neorićevom sborniku kr. sveuč. knjižnice u Za- 
grebu iz god. 1595., ali on kaže da je, kao što se vidi na slici, polje štita 
kogo razćetvoreno su dvie žice, koje se medju sobom križaju, te neima na 
njemu križa S. Andrije, kako netočno kaže g. B. — G. Dr. Bojničić opi- 
suje taj grb kako ga nalazi u sborniku, ali mi držimo, da je prerisačeva 
pogreška to, što su sva četiri diela polja srehrna, t. j. jedne boje, dočim bi 
po heraldičkom pravilu dva unakrst stojeća trebalo da budu kovinska, a 
druga dva bojadisana kakvom hberaldičkom bojom, dakle n. pr. gornje i 
dolnje srebrno, desno i lievo crljeno. Tada ni krila ni glave orlove nebi 
smjele biti sve crljene, kako se nahode, nego krila jedne, a glave druge 
boje oskačuće od polja, dakle n. p. jedna crna, druge srebrne. — I mi 
mislimo, da bi mogla u fojničkom sborniku i dotičnim prerisima bit nastala 
pogreška, ali tako da su izmienjena imena Šubić i Sudić. Tad bi onaj sa 
Sudićevim imenom mogao biti lako Šubićev, jer su na njemu i česti orla 
i Šubićeva čelenka. Ali pošto boje nimalo ne odgovaraju Šubićevima, koji 
su držali na svojem grbu samo crnog orla i njegove česti, a na tom pod 
Sudićevim imenom su česti crijenog orla, a opet i na čelenci Šubićevoj je 
crn orao, a na tom Sudićevom bio, to se sve ovo razlaganje ima držali 
samo za vjerojatno nagadjanje, koje opet ne ide u prilog Bulićevom mnenju, 
kako on misli, nego mu se baš protivi. 

Gosp. B. misli, da ga u njegovom mnenju podupire sastav Zavorovi- 
ćeva grba, porodice, koja se je doselila u Šibenik iz Bribira, te ,ubraja medju 
svoje predje Bogdana Šubića“. O toj porodici kaže g. B., da je ,imula dva 
grba; u jednom je lav u propanj, a u drugomu, razdijeljenu na četvero, 
a) orao razkriljen s krunom na glavi, b) mladica loze sa 3 lista, c) tri lavo- 
risove glave i najzad _d) lav u propanj kao u prvom grbu“. Tu je očilo, 
da je onaj s lavom stariji grb Zavorovićev, a onaj sastavljen, da je postao, 
nakon što se je Dominik Zavorović u prvoj polovini XVI. vieka oženio s Ni- 


' I Petrovići bribirski imaju grb sličan Sudićevu, Sravni: Galvani. ,Il re d'armi di Sebenico. 
Tav. X]., te ,Bribirski nekrolog“ u knjizi XXI. Starina pag. 95. Opazka Iv. Bulića. 
* Der Adel von Kroatien u. Slavonien. Heft 5. u J. Siebmacher's Wappenbuch str. 178. Tah. 1294, 


m 


di 


; 
— 123 — 


: kolicom Štafilićevom!, od koje je porodice primio u grbu mladicu loze sa 

tri lista. U razkriljenom orlu drugog Zavorovićevog grba pripoznaje Galvani? 

| Šubićev grb. Zadržavši dakle svojega lava, primila je Zavorovićeva obitelj 
Šubićevog orla, ali pošto je Šubićeva porodica bio odličniji rod od Zavoro- 
vićeg, to su Zavorovići, po heraldičkim pravilima, u sastavljen grb morali 
podati prvo, odlično, mjesto Šubićevom heraldičkom znaku t. j. orlu. Ta 
činjenica dakle ne samo što ne podupire Bulićevog mnenja, nego mu se 

| dapače. izravno protivi te ga uprav obara. — I zato grb nad vratima 

| Rossini-eve kuće je lako da pripada Zavorovićevima, a nipošto ne može da 

f bude Šubićev. 

| Po Galvani-evom šibenskom grbovniku# doznajemo, da su u Šibeniku 

druga tri grba sa lavom u propanj na štitu. Jedan je u stolnoj crkvi nad 
trećim lukom s lieve strane, i taj bi imao pripadati Mihovilu Rofčiću.“ — 
Drugi je u izdubku na pobočnom pročelju crkve s. Barbare.5 Samo je na 
ovomu uz lava i desno u vis šesterotračna zviezda. Treći je na pročelju 
kuće Galvani-Fosco k Dobriću u vis.“ Zadnjim dvama nije Galvani mogao 
da dozna pripadnost. 

E 


Po Fridriku Heyeru! ovako Galvani“ opisuje grb Šubića bribirskih : 
Štit pola polukružan i nagnut. Pojas na kose četvorine u dva vodoravna 
reda, naizmjence crljene i srebrne, na zlatu. Nad pojasom, jednoglav orao, 
okrenut na desno, sa zlatnom krunom, sa raztvorenim krilima, crn, sa pru- 
ženim pandžama crljenim. Pod pojasom krilo, vodoravno položeno, s kre- 
ljutima na desno okrenutima, crno. Šljem u profilu, sa zlatnom krunom, 
ima za čelenku jednoglava orla, stojećeg, a raztvorenim krilima, crna sa 

krunom i kljunom zlatnim, jezikom crljenim. Lepršaji, desno crni, lievo 
crljeni i srebrni.“ (Tab. XXV.) Isti Galvani piše o grbu nad velikim vratima 
šibenske stolne crkve, kojemu je u štitu jednoglav orao desno okrenut, sa 
krilima i pandžama raztvorenim, da ga neki drže za grb Šubićev, ondje 
postavljen na uspomenu kneza Jurja bribirskoga, koji je u velike sudjelovao 
kod pape Bonifaca VIII, da bude u Šibeniku podignuta biskupska stolica. 
Dakako da je taj grb iz XV. vieka, pa nije suvremen spom. Jurju, i zato 
ima čitavog orla, a ne samo krilo, koje je bilo na starijem grbu Šubićevom. 

Pouzdaniji od onih fojničkog sbornika i prerisa njegovih prerisa, može 

da bude grb sadržan u sbornicim, koji su postali na zemljištu užeg i lraj- 


' F. F. Galvani. Nap. dj. I. str. 228. 
*ž F.F. Galvani. Nap. dj. I. str, 228. 
3 Galvani. Il re d'armi di Sebenico. 2. sv. 
i Nav. dj. II. str. 5. Tav. XV. (2) 
š Nav. dj. II. str. 8. Tav. XV. 
* Nav. dj. IL str. 17. Tav. XVII. 
| * Wappenbuch. 
*N. dj. II. str. 101. 


“ 





— 124 — 


nijeg djelovanja Šubićeva plemena, kao što su trogirski. Nama su poznata 
tri takova sbornika. Jedan je poznati ,Libro d' oro“ knezova Fanfonja u 
Trogiru, a druga su dva, po nasliedstvu izumrle bolske porodice Vilnico- 
Vitnić — alias Žitnić, prenešena iz Trogira na Bol, te se sad nalaze kod 
gosp. Jurja plem. degl' Ivellio (Iveljića) na Bolu. U Fanfonjinom sborniku 
je Šubićev grb u glavnomu jednak Heyerovu opisu, samo što ob orlovom 
krilu u donjem polju kaže, da je to starinski grb kuće Šubićeve, knezova 
bribirskih“. Čelenka u Fanfonjinom sborniku nije jednoglav nego dvoglav 
orao okrunjenih glava. Obadva bolska sbornika pripadaju porodici trogirskoj 
De Bufalis, ali sadrže grbove tolikih drugih, s kojima je ona kroz vjekove 
stupala u rodbinsku svezu. Jedan se zove ,,Gleneologia de Bufalis e suoi 
privilegi“, a drugi , Memorie e Gleneoloia della Nobil famiglia de Bujfalis 
nella Citta di Trau racolia, e Ridota in Cluaro da me Girolamo de Buf- 
falis gq. Sig" Gio. Fran. vero digedente della medesima, e cib come 
entro chiaramente risulta — 17/63“. — Obadva bolska sbornika gotovo 
istim riečima opisuju Šubićev grb kao što čini Fanfonjin sbornik i doda- 
vaju, da je krilo orlovo stari Šubićev grb. Još je u drugom naznačeno, da 
je štit obrubljen modrim obrubom. Obadva pak još dodavaju, da je šljem 
urešen plaštom šatorastim (padiglionato) modrim crljeno obloženim, sa re- 
sama i kitama zlatnim. 

Toliko su Šubići držali do svojega orla i orlova krila na štitu svojega 
grba, toliko su bili vierni heraldičkim pravilima, da i ona grana, koja je 
prešla u prekovelebitsku Hrvatsku prozvavši se Zrinjski od grada: Zrinja, 
darovana joj od kralja Ljudevita, u svoj novi sastavljeni grb zadržala je 
dvoja orlova krila!, pa kad se je i ona dalje razgranala u Peranske i ovi 
su zadržali u grbu dvoja crna orlova krila.? 

G. Bulić je i sam osjećao, da su klimavi temelji njegovog mnenja, da 
je na Rossini-evoj kući Šubićev grb, te je jedva dočekao prigodu, da se 
može da povrati na pitanje i da iztakne nove razloge za ukriepljenje nje- 
govo. Ta mu se je prigoda ponudila kad je u ,Novom Vieku“ 1898. god. 
(Br. 8. st. 492—99.) prikazao Klaićevu knjigu ,Bribirski knezovi od ple- 
mena Šubić“. — Tu se on uhvatio Klaićeve tvrdnje, ,da je grb Pavla (1. 
Šubića) bio stit s orlovim krilom 4 kacigom“, i da su ,Bribirski knezovi 
imali u svome grbu orlovo krilo“ (str. 67), i dalje razpreo svoje novo ne- 
temeljito razlaganje o Šubićevom grbu. Tu on opet pokazuje svoje heral- 
dičko neznanje, jer opisujuć grb Pavla II. opet kaže: ,štit, u njemu orlovo 
krilo, na štitu razkrilin se orao“ itd., kao da bi čelenka mogla stati nepo- 
sredno na štitu; te jošte zamjera gosp. Klaiću i kaže: ,Ni u jednoj ni u 
drugoj (listini) nema kacige (šljema), koju g. Klaić spominje, valjda je na 


' Galvani, F, F. Nav, dj. str. 188. 
* Dr. Iv. Hojničić. Nav. dj. 





d 


— 125 — 


listinama Pavla I, ali nasuprot u obima ima kruna“. Ima kacige (šljema) 
i ter kako, jer je kaciga bitni dio vitežkog grba, dočim je uresna kruna na 
orlovoj glavi posve nuzgredna stvar, koja ne označuje stupnja plemenštine, 
kako se čini g. Buliću. 

Pravo ima g. B. što zamjera povjestničaru Lučiću, da je uzeo Papa- 
lićev grb na nekoj kući u Spljetu za Šubićev, ali neka ne misli, da se može 
zato odmah kazati, da ni sam Lučić ,nije pouzdan izvor“ ,za odredjenje 
Šubićeva grba“. Lučiću će bit bio dobro poznat Šubićev grb sastojeći i od 
dva orlova krila, kao što je onaj na pečatu Pavla II. kneza trogirskoga, 
koji se čuva u arhivu jugosl. akademije!, pa je vrlo lako mogao uzeti za 
Šubićev onaj Papalićev, koji se od njega jedino razlikuje po zviezdi gori u 
štitu medju krilima. Kao dokaz zato, da je Šubićev bosanski pečat mogao 
biti različit od staroga pečata, iztiče g. B. Klaićev navod iz povelje Mladena I., 
izdane u Otuči 1302. g. ,pošto naš bosanski pečat još nije dogotovljen, to 
smo ovo pismo (podkrepili) starim našim pečatom“ (str. 78). Mi smo 
već dokazali, kako je Pavao I. kao gospodar Bosne 1307. godine imao u 
pečatu na štitu orlovo krilo, pa se po tomu razumije, da ni novi pečat brata 
mu Mladina I., kao bosanskoga bana, neće bit bio drugčiji. Sam gosp. B. 
piše, da nezna, je li razlika izmedju starog + bosanskog Mladinovog pečata 
bila jedino u nadpisu ili u grbu, ali drži ,da je u obima“, ne zna se na 
kojem temelju; te nastavlja: ,Kad je tako“, to jest kao da je stalno ono 
što on sam prije samo drži, ,i kad nalazimo u Bosni, biva u fojničkom 
grbovniku Šubićev grb s lavom u propanj, onda nam je pitati, kako je u 
tomu grbu lav, a nema orlova krila?“ pa odgovara: ,Dvoje može da bude: 
ili je i u prvotnome grbu bio lav i orlovo krilo, pa Mladen I. iz njega uzeo, 
kad je u Bosnu prešao, lava, ili je Mladenov grb bio sveosve nov, neod- 
visan od staroga. Fakt je, da kašnje u grbu Pavla II. nalazimo orlovo krilo, 
a u Mladena I. ili u Mladena II. morao je biti lav, ako nam je vjerovati 
fojničkome grbovniku, a razloga nema da mu ne vjerujemo“. Prvo ne može 
da bude, jer nam je dovoljno poznato, da je stari Šubićev grb nosio na štitu 
samo orlovo krilo i ništa drugo; a drugo" takodjer ne, jer niti je bio heral- | 
dički običaj, da se ko posve odreče svojeg porodičnog grba, preuzimajuć | 

| 


=> oo o — 


"> r=Wrw——- pogo pjege grem; rone 





upravu nad novom zemljom, niti je bilo drugog kakvog rodbinskog razloga, 
da se Mladin I. odreče porodičnog grba, a mjesto njega da prihvati lava 
tim više, što je on u Bosni vladao u ime brata Pavla I. O Šubićevu 
grbu pak fojničkog sbornika imali bi da opazimo još i sliedeće. Nakon 
grbova pojedinih jugoslavenskih država dolaze redom u fojničkom  sbor- 
niku grbovi raznih vladalačkih kuća bosanskih, hercegovačkih.  srbskih, 
arbanaških i zetskih t. j.: Kotromanovića, Nemanjića, Mrnjavčića, 1vrdko- 
vića, Grebeljanovića, Brankovića, Krstića, Kastriotića, Crnojevića, Baošića | 


< Bojničić. Nav. dj. str. 176. 


— 126 — 


Kosačića. Medju ujima, gdje bi mu pravo mjesto bilo, neima grba Šubići, 
koji su takodjer vladali u Bosni, nego se Šubićev grb nahodi na listu 104! 
medju onima ostalih prostih bosanskih plemića. Moguće je dakle, da je iz 
onog sbornika, bilo naumice, bilo nehotice, izostavljen grb Šubića bribirskih, 
koji nisu bili ni bosanski ni srbski plemići, a Šubićev grb na 1. 104, da 


je grb druge neke bosanske porodice, ne Šubićeve nego Subićeve, koja će | 


zbilja bit imala na štitu heraldičkog lava, koji je eto zaveo x. Bulića, da 
ga dopita Mladinu I. Šubiću, premda nam mnogobrojna navedena svjedo- 


čanstva potvrdjuju, da su bribirski Šubići imali u štitu vazda orlovo krilo. | 


orla, ili oba orlova krila. 

F. F. Galvani, koji se je ex-professo bavio šibenskim grbovima, ništa 
nezna o ,predaji“, o kojoj g. B. piše, da je u Sibeniku, da je grb nad 
vratima Rossini-eve kuće ,pripadao plemenu Šubić“, dočim smo vidili, kako 
Galvani piše o grbu sa orlom nad glavnim vratima stolne crkve Sv. Jakova. 


Takodjer smo vidili, da se dosta dobro može odrediti, iz kojega je doba | 


grb nad vratima Rossini-eve kuće, pa da nije nipošto moguće ,da ga je i 


Bogdan donio sa sobom iz Bribira, kad je bio došao na stanje u Šibenik“. 
nili ,je moguće, da je god. 1521., 1522., za turskih navala na Bribir si 


Šubićevih dvora dignut i donešen,“ kako bi hotio g. B. 
Vara se dakle g. B. kad kaže, da misli da je u ,Novom Vieku“ iznio 


i suviše temeljitih dokaza“, da podkriepi svoju ,tvrdnju, iztaknutu još 1891. | 
u splitskome ,Bullettinu“, da je grb u Šibeniku“ ,pravi stari grb Bribir- 
skih knezova“ ; jer je dapače svojim novijim razlaganjem donio novih do-| 
kaza protiv svoje tvrdnje i pokazao još više njezinu netemeljitost, to jest. | 


da ,grb u Šibeniku“ nije ni ,pravi“ ni ,stari grb Bribirskih knezova“. 


Dr. Iv. Bojničić u sborniku grbova Hrvatske i Slavonije?, što ga piše! 
na njemačkom jeziku za Siebmacher-ov veliki ,Wappenbuch“, opisuje i| 
grbove plemena Šubića, Šubića bribirskih i Šubića peranskih. Njemu nije 
poznat Subićev grb sa cielim orlom na štitu, niti su mu poznati spomenuti 


trogirski sbornici ni Heyer-ov, u kojima se nahodi kašnji sastavljeni grh 
Šubići, već navodi za cielo pleme grb sa vodoravnim orlovim krilom, kojemu 
kreljuti smieraju okomito; čelenka: pet nojevih pera. Za Šubiće bribirske: u 
šitu dvoja orlova krila ; za čelenku, probijajući, okrunjen na let spravan orao. 

Dr. Bojničić je Bulićevo pisanje u kratko ovako osudio: ,Ono, što Ivan 
Bulić piše o grbu Subićevu u spljetskom ,Bullettino“, a iznova u ,Novon 
Vieku“, podpuno je neizpravno (falsch) i osniva se na pukom neznanju 


heraldičkih pravila. Da predusretnemo dalnja obmanjivanja, cienimo nuždnim,: 


da to osobito iztaknemo“. Gornje naše izpitivanje pokazuje, da se i mi pod- 
puuno slažemo sa Drom. Bojničićem. 
F. Radić. 


(St oNovaković. Nav. dj. str. 82. 
* Nuv. dj. sir. 146 —178. 


— LV REŽU VL e— 





—=- o > - 


—_————— ——————— SE o —— 





Moći sv. Stjepana, kralja ugarskoga, u Dubrovniku. 
(Sa slikom.) 
Priopćio 
Vid Vuletić-Vukasović. 

pamtivijeka su se čuvale sv. moći u crkvi sv. Stjepana, na Pu- 
stjerni, u Dubrovniku, dapače se spominje odluka maloga Vijeća 
od _ 19. januara 1314., kako su svetogrdno oskvrnjene sv. moći, 
te pokradeno srebro s moći u moćniku spomenute crkve. U to su se doba 
1 popravile moći, te je u velike zlamenita ova zgoda, a ovako je napominje 
odluka Cons. et Reform.' »Die 19. januarii 1314. In majori Cons. Ft ut in- 
veniri possit et puniri tam enorme et inauditum et abbominabile sacrilegium 
quod factum fuit de inhonesta tractatione et dilaniatione Reliquiarum San- 
ctorum corporum quae sunt in Ecclesia s. Stephani et de furto..... 
earumdem, captum fuit et quod quicumque qui accusaverit illum vel illos 
qui dictum furtum et sacrilegium commiserunt, si per ejus accusationem 
veritas inveniri possit, habeat a Comune ypp. 200 et teneatur in credentia. 
Item quod ob reverentiam Dei et B. Mariae et omnium sanctorum prae- 
dictae Reliquiae sanctorum corporum quae sunt in Ecclesia s. Stephani 
debeant reformari, et ornari, et aptari sicut prius erant, vel melius, ad ex- 
pensas Comunis. « 

Po toj ispravi ispada, da su se preinačili oklopi na sv. moćima, a 
neke su istanova u srebro okovane, to sve u XIV. v., kad se počela u 
velike razvijati i moć grada Dubrovnika. — 

Ovdje mi je opisati dvije srebrne teke (xx = kutije, oklopnice), te su 
u njima, kako je to u običaju, oklopljene moći sv. Stjepana, kralja ugar- 
skoga. Jedna je teka, gdje je uklopljen svetiteljev kosijer, u moćniku stolne 
crkve, u Dubrovniku, a druga je, gdje je uklopljena čestica svetiteljeve 
lubanje, u riznici (moćniku) Mp. Oo. Dominikanaca, isto u Dubrovniku. 

Osobito je zanimiva teka,* gdje je okovan svečev kosijer, te je svakako 
radnja NIL. v., a popravljena je XIV. v. Duljina je kosijera, onako okovana, 
22 cm., vis. b cm. Teka je poput svijetnjaka, te ima na srijedi oko drška 
krugljicu, koja je urešena na žlijebove, biva pernata je krugljica 8 Podstavak 

i! V. Moćnik stolne crkve Dubrovačke. Stj. kan. Skurla, u Dubrovniku 1868. — str. 31—382. 

* To nije teka (t. j. kutija), već moćnik (relikvijar) sastavljen od dvije Česti: stalka naime (gesta. 


iorum), na kojemu je kosier svečev, i s njim spojena filakterija u obliku kipića svečeva. Op. ured. 
! Poput jabučice (nodus, pomellum) starokršćanskih i sredovječnih kaleža. Op. ur. 





a \ 











s 18 = 


je poput romaničkoga podstavka ostensorija. Srebro je oko kosijera nazuh- 
ljeno, a kosijer je utvrgjen srebrnom žicom. U dno srebrne pločice je ušica, 
o koju je obješen srebrni kipić, te 
predstavlja kraljevskog svetitelja sklon- 
ljenijeh ruku, u dugoj haljini (tuniki 
s rukavima), a kruna mu na glavi 
Posred kipića je otvor, a da pomo- 
ljuju (vide se) moći. S druge je strane 
kipiću, ispod krune, straga, odulji perčin. 
Teka! je visoka s postavka 251/, cm. 
a srebrni kipić samo 14 cm. Srebro je 
pozlaćeno na vatri, te je za ures iz= 
kuckano. 

Na podstavku je natpis redovni 
kijem gotskijem pismom (M&nehsehrili), 
te izgleda svršetkom XII. v.: 

* ZL ONBR+DI SAR.STaFRN 


Uz kosijer je, unutra, odignut grb 
— štit, te rek' bi po prečagama, da je 
republike Dubrovačke. Bio je grb na 
šaran, al' je email opao, pa se suda 
vide samo podignute česti. Ovo je šva- 
kako kašnja ragja, te nagovješta ono 
doba, kad su se popravili relikvijari 

Moćnik je zabilježen u zadnje 
doba brojem XLI., a u navedenom 
djelu St. Skurle na str. 22. pod spo 
menutijem brojem piše: Maxlla ano: 
nymi, pod br. XXXVIII. je Marillu 
s. Apolloniae virg., a pod br. CXIE 
Mazilla s. Apolloniae. Po popisu »Sacrae Reliquiae quae in Ecclesia Ca- 
ihedrali Rhacusina servantur sedulo recensitae anno Domini MDCCCXLIV.+ 
— ne ispada navedeni relikvijar, te bi bilo čudnovato, da je smalran 
kao Magilla anonym dočim je svakako sv. Stjepana, kao što jasno kaže! 
natpis; a da je sv. Stjepana kralja, to nam dokazuje kraljevska kruniti 
Zaključiti je po obliku krune i cjelosti kipa, da je ovo ragja XI. v., naj- 
dalje s početka XII. v. Svakako je Dubrovčanima do velike časti, da SW 
lako brzo dobavili mošti utemeljitelja ugarske države i prosvjetitelja ma= 
gjarskoga naroda. — Od ove je vilice izvadio česticu blagopok. biskup Mate 


> = 





' I. j. gestatorium. (V. gornju opazku.) Op. ur. 





— 129 — 


Vodopić, te je činio krasno zakovati u teku i darovao je Nj. Visosti Nad- 
vojvodkinji nasljednici Prijestolja Stefaniji. 

U Oo. Domenikanaca pomnjivo se čuva teka, u kojoj je čest glave 
Sv. Stjepana Kralja, biva gornji dio lubanje. Teka je narešena skopčanijem 
granama u dva reda, a naokolo nema nikakva natpisa. Teka je od srebra, 
te je u obliku pakruglje. U opsegu je 69 cm. Svete se mošti vide kroz pa- 
kružno caklo (kristal), kojemu je veća osovina duga 8 cm., manja 7!/, cm. 
Ovo je djelo u velikoj cijeni uz svete moći, pa mu se dive putnici. Meni 
je do skromnoga mnenja, da su ove moći kašnje okovane, oko XVII. v., 
al! svakako su sv. Stjepana kralja, jer nam to i tradicija u Dubrovniku 
potvrgjuje. | 

Ovako piše o predmetu cijenjeni Jakob Coleti:! — >»S. Stephani Un- 
gariae_ Regis cranium fere integrum argento coopertum, licet antiquius 
videatur, ab anno 1618 in catalogo commemoratum  reperitur. Ejusdem 
manus dextera, quae resoluto corpore, ob eleemosynas ab Apostolico Rege 
large profusus, incorrupta meruit cum carne et unguibus septem saeculis 
super esse, in articulos adhuc velut stipem porrigens inclinata, in Pyxide 
graphice fusa, cum Crystallis asservatur. Primo ut reperi, anno 1614, in 
Catalogo recensetur. Caeterum antiquior est; nam ex capitulo congregationis 
a. 1590 a Fr. Timotheo Pasquali theca argentea primo inclusa fuit. — 
Sed dextera D. Stephani manus hinc adempta jussu Ragusini Senatus, et 
nuperrime ad Mariam Theresiam Augustam dono missa nunc Budae ser- 
vatur, et honorifice colitur: qua super re Georgius Grayus eruditurmn com- 
mentariolum scripsit.« — Za sada mi nijesu pristupne magjarske rasprave 
9 predmetu, al' ako mi to pogje za rukom, povratit ću se na ovaj zlame- 
niti predmet, što zasjeca u dubrovačku povjest. 


U Dubrovniku, o Vlasićima 1899. 





' Ecclesia Ragusina — Dan. Farlati — Jacobi Coleti — Venetiis 1800 — pag. 31. 





Nekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajiša, ostružnog remenja 
i drugih podveza u nošnji starih Hrvata. 


(Sa slikama.) 


sl vekolike do sad objelodanjene prezlamenite starohrvatske ostruge! našeg , prvu: 
Bl| muzeja hrvatskih spomenika“ sa svojim saponim, petljama i žujicama, očit: 
pokazuju, da su jih stari Hrvati na obuću pritvrdjivali kožnatim remenjem. 
Remen je imao na jednom kraju sapon, na drugom žujicu ili jezičac, koji. 
prošavši kroz sapon, provlačio bi se još kroz petlju, koja je stojala malo iza sapona, te je 
branila, da se ovaj nebi odkopčao po sebi: 

Treba mi ovdje iztaknuti na osobiti način, da kao što nigdje na svietu nije nadjeno 
toliko i tako umjetnički izradjenih i bogato nakićenih ostruga, kao što su nadjene u našim 
starohrvatskim grobovima, isto tako nije drugovdje nadjena niti cigla jedna ostruga iz prve 
polovine srednjega vieka, koja bi bila poput naših obskrbljena ne samo tako krasnim i 
prikladnim saponima, jezičeima i petljama, nego nit ikakovim ma i najprostijim kovinskim 
uresom takove vrsti. | 

Učeni, napredni i bogati Niemci, koji odavna rade po svim zemljama, gdje njihov 
narod žive, oko pretraživanja sredovječnih pokopališta, kako bi se do najzadnjih potankosti 
mogli upoznati sa nošnjama, oružjem, orudjem i uresnim predmetima starih (zermana. 
svojih pradjedova, da tako sebi predstave što podpuniju sliku njihovog kulturnog stanja, 
iznieli su na vidjelo cielo množtvo kovinskih pojasnih sapona i dotičnih jezičaca i drugih 
pločica za ures pojasa i utvrdjivanje sapona pri kraju kajiša,* ali nije znati, da se je do 
sad igdje u staro-germanskim grobovima, uz jezičac i sapon, našla takodjer i kovinska 
petlja. | 

Mi smo teke na početku pretraživanja starohrvatskih grobova, a, već se možemo da 
pohvalimo nečuvenim uspjesima. Uz čitavo blago još neobjelodanjenih kovinskih, pretežito 
uresnih predmeta, malo smo dosle izkopali pojasnih sapona i drugih pojasu pripadajućili 
kovinskih predmeta. Do sad je objelodanjen tek jedan pojasni sapon sa dotičnim jeziče«m 
o kojima za stalno znamo, da su nadjeni u grobu u Koljanim kod Vrlike." Kako smo iztak- 
nuli u dotičnom opisu, taj je sapon polukružan i urešen urezanim debelim ljuskama ; jeziča« 
dugo pačetvoran pri kraju polukružan 105 mm. dug 30 mm. širok, debeo po sriedi 5 mm. 
Doluja mu je strana izkopana sa uzdužnim rebarcem po sriedi. Za pritvrdjenje na kajišu 
ima pri zadnjem kraju širinom od 7 mm. izkopan zarez, na kojemu je probiveno 5 rupicd 
za pet klinaca okruglaste glavice, od kojih su dva sačuvana. Još smo na dotičnom mjestu 
naglasili, da su takovi jezičei njemačkih grobova iz merovinžkog doba bili obično utvrdji- 
vani na kajišu samo sa dva ili najviše tri klinca. Taj je naš jezičac 3 mm. širji od najširih 
njemačkih iz spom. doba. 





! ,Btarohrv. Prosvj.“ god. IL, br. 1., str. 5—9; IL, 2., str. 77.; IL, 8., str. 144.; IIL 1., str. 35. 
i 88. — B.—4. str, 108.; IV., 2., str. 60. 
' > Poemasma — Handbuch der deutschen Alterthumskunde. I., str. 365—381. 
»Btarohrv. Prosvj.“ god. III., br. 3. i 4., str. 99 —109. 


— 131 — 


U tom istom grobu u Koljanim nadjen je, osjemn pojasnoga, još drugi malo manji 
sapon sa dotičnom petljom i žujicom. Taj sapon ima bit pripadao ili pravomu pojasu (jer 
onaj veliki sapon ima bit pripadao kajišu za vješanje mača), ili drugom kajišu, koji se je 
možda nosio unakrst preko prsiju za vješanje luka ili tulca za striele ili česa drugoga, 
Jezičac toga sapona ima četiri klinca za pritvrdjivanje kajiša. 

1. Preliepi bronzani, s obiju strana cezelovani i pozlaćeni jezičac, što ga prikazuje 
naša slika 1/1 i 1/2 na priloženoj tablici, nadjen je u prostoj zemlji, u vinogradu braće 
Jovana i Save Lapčića, pri medjašu tik vinograda Lake Vrankovića u selu Smrdeljima 
obćine skradinske, a čuva se u našem muzeju. Ima ukupnu duljinu od 111 mm., svud 


jednaku širinu od 27 mm., a pri doujem (vanjskom) kraju je tupo zaobljen. Krasna je i 


Nh 


3 Fr dak bu 











i“ 


ac 
AVA 


osobita na njemu uredba za pritvrdjivanje kajiša. U 6 mm. debelom zadnjem kraju izko- 
pana je 22 mm. duga, 2 mm. široka, 17 mm. duboka rupa, u kojoj je bio udjeven kraj 


. kajša. Nad rupom su pak od istog jezičea iztaknuta dva ušća, koja su razplaćena za 


prolaz kajiša i probivena za prodiranje dvaju klinaca, od kojih je jedan sačuvan, a drugi 
je odpao, te se po njima jezičac pričvršćivao na kajišu. Kao što je cio jezičać prelomljen 
preko pola, tako se odlomio kraj s rupom jedne strane razplaćenog ušća s kojeg je odpao 
klinac. Donji kraj jezičea debeo je 4 mm., sredina Đ mm. Jedna strana jezičca urešena je 
živinskim, druga bilinskim motivima. Urešena polja stoje 1 mm. dublje od zaobljena, 1 mm. 
široka, obruba; a dno oko plohorezanih uresa opet je za 1 mm. do 1:5 min. dublje od 
njih, tako, da je pločica na više mjesta jedva 1 mm. debela, pa se je zato i prelomila, 
S jedne strane (sl. 1/1) sva je duljina polja zapremljena trima nepravilnim kolobarima, koji 


— 132 — 


su napravljeni 1'5 mm. širokim naskočenim, narovašenim prutkom. Kutići medju kolobarima 
izpunjeni su jednostavnim trolistima. Kako je umjeinik zamišljao jezičac obješen niz bedru 
vitezovu, tako je u svakom kolobaru prikazao, u takovu položaju jezičea stupajuću, pticu 
Ptice (zar sokolovi ili jastrebovi) imaju glave natrag uzgor okrenute i kao da srču iz 
nekog nad njima lebdećeg, pri kraju u viticu završena, predmeta, valjda roga obilnosti. 
One su bez repa i u obće slabo stilizovane. Krila su jim naznačena s jednom popriečnom 
i sa četiri uzdužne uzporedne crte, noge nasadjene na grudima. Pred svakom pticom lež 
troperast paomov list. Druga strana (sl. 1/2) jezičea razdieljena je popriečnim, ponešto kosim. 
prutkom na dva polja: gornje malašno i jednostruko zarubljeno, koje visinom odgovan 
dubini rupe izdubljene na tom kraju jezičea. U njemu je izdjelana u inosmjernom polju 
skučena poput dvostruke kuke! (povaljena obrnuta S) smotana granu, koja pri jednom i 
drugom kraju završuje trolistnim palmetama. Pri kutima inosmjernog polja nosi grana 
s vanjske strane savijene zalistke. Dolnje veliko polje je, poput onoga na protivnoj strani 
jezičea, takodjer, ali samo jasnije, zaokvireno najprije prostim prutkom, te iznutra srpićima. 
Na polju je urezano pet para jedan poviše drugoga simetrično položenih listova na savijenoj 
peteljei sa zalistkom, tako da dolnji par ima peteljke po sriedi, drugi plojke po sriedi, pa 
sve naizmjenee. U ona dva para, gdje su plojke po sriedi, njihovi se zavijeni vrhovi sastaju. 
Izpod najdonjeg para lišća je izpravljen djetelinasti listić po sriedi. Dna svih tih cezelo- 
vanih uresa, s jedne i druge strane jezičca, izkucana su okružnim šiljastim vrhom tvrda 
orudja, tako, da se prikazuju kao posuta jednakim malim kružićima. Laptići za ušea kli- 
naca izradjeni su na oblik prostih palmetica. 

Pošto jih Lindensehmit ne spominje u svojem djelu o njemačkim starinama, * možemo 
slobodno kazati, da starim Niemcima nije bio poznat ovakav način pritvrdjivanja jezičea 
na kajišu, kako ga opažamo na ovom našemu iz Smrdelji. 


Ptice urezane na opisanom našem jezičeu spominju nam nesgrapne oblike i glave , 


natrag okrenute, kakvi se opažaju na spomenicima od VI. do VIII. viska. 

Jezičac br. 19 (sl. 19) nadjen je u prostoj zemlji medju ruševinama kod Katića 
bajama (na Kraljskim mirinama) u Biskupiji kod Knina. Od tuči je, a prikazan je, kao i 
svi ostali ovdje opisani predmeti, u veličini tek zeru manjoj od naravske. Sastoji od tanke 
pločice, duge 45 mm., široke 29 mm., koja je na prednjem kraju debela tek '/, mm. a 
. pri zadnjem 4 mm. Debelinom zadnjega kraja jezičac je razplaćen u dubini od 11 mm. 
na dva tanka lupta, medju kojima ima mjesta za primanje kraja 2 mm. debela kajiša. 
Kroz te lapte probiveno je šest rupica od 2:5 mm. u premjeru, kroz koje su prolazili do- 
tični klinci, takodjer od tuči, za pritvrdjivanje jezičea na kajišu. Prednje dvie rupe su pr 
samim rubovima jezičea, druge dvie su po sriedi, a treći par je pri zadnjem rubu, te su 
malo više razmaknute od srednjih. Prema prednjim i zadnjim rupicama udešeno je i na- 
zubčanje ruba zadnjeg kraja jezičca. Prednja i stražnja površina su gladke i ravne, te su 
na objema za ures izdubljeni kolutići sa središnjim jamicam, poredani tako, da s jedne i 
druge strane prikazuju po latinski križ. Okomiti kraci križa prednje strane imaju po tri 
kolutića, vodoravni po dva, dok je na stražnjoj strani jedan kolutić u križalištu, po dva u 
okomitim, a po jedan u vodoravnim kracima. Ni ovakova načina utvrdjivanja kraja kajiša 
nu jezičeu ne poznaje Lindensehmit medju njemačkim spomenicima. 

Na istom mjestu u Smrdeljima, kao i jezičac br. 1, nadjene su jezičaste na šuplje 
(a jour) izradjene pločice sl. 2., 3. i 4., koje su tako istovjetne, da je sva prilika, da su 

! Vid Vuletić Vukasović — ,,Srpski narodni vezovi“ u Cuomeuuky VIII. cpuneke KpA.&eBeke aka 


aemuje, tab. IL, al. 26. Ti su vezovi Hrvatima i Srbima zajednički, 
“ Vid Vuletić- Vukasović. N. dj., tab. I., sl. 22. 





“ Handbuch der deutschen Alterthumskunde L., str, 37TU—8TI. š 


pp 


— 133 — 


izlivene sve tri po istomu kalupu. Mislim, da su po svoj prilici i one služile kao jezičci 
ajišA&. Od tuči su i pozlaćene s gornje strane, duge su po 35 mm., a po 34 mm. široke, 
ebele pri zadnjem užem kraju 8 mm. Sprieda prikazuju pri rubu istu debljinu kao i zada, 
li su sa dolnje strane za 1'/, mm. izkopane. One su sastavljene priličnim umjetničkim 
kusom. Prednji jim dio sačinjavaju dva na polukrug svijena paomova lista sa dobro nasko- 
Ženom srednjom žilom, koji medju svojim krajevima podupiru krug sa rupicom za klinac. 
eteljke tih listova izlaze iz srednje jednostavne palmetice, koja ima takodjer po sriedi 










pe 
jE 
Q 
Ko 





fupicu za klinac. Iz gornjeg diela te palmete izlazi još drugi simetričan par, u profilu 
Maloženih. listova sličnih onima na jezičeu broj 1. Srednja palmetica naslonjena je na 
Muravnom vodoravnom prutku, koji je s prednje strane narovašen na srpiće. Krajevi tog 
mika imaju po okomit na dvor savijen krak, o kojega se opire savijena peteljka _paomova 
lista. Prutak je pak pričvršćen na okomitim kracima kratka proviesla. Na jednom je od 
lih jezičaca (sl. 4.) prelomljen prednji kraj, druga su dva dobro sačuvana. Jedan od njih 
šL 3.) ima još sačuvana i dva klinca, a na jednom (sl. 2.) je jošte samo jedan klinac. 
klinci su takodjer od tuči, imaju sprieda spljoštenu široku okružnu glavicu, straga su bili 
Wraćeni na tanku listiću od tuči, od kojega su se tragovi sačuvali na dva klinca. Kraj 
lajiša bio je dakle utvrdjen na ovim jezičcima tako, da je pokrivao svu dolnju njihovu 
ranu, na kojoj je bio prikovan pomoću dvaju klinaca na srednjoj erti. Klinci su pak bili 
ćeni na listiću od tuči na protivnoj strani kajiša. 





Ovi su nasi jezičei vrlo zanimivi i svojim krasnim umjetničkim oblikom i svojom 
riedkosti. Sličnih ne spominje Lindensehmit da je nadjeno un njemačkim grobovima. 

Noveu slični okružni medaljoni (sl. 9. i 6.) nadjeni su na istom mjestu sa jezičeima 
sl. 1., 2., 3. i 4., bakreni su, a radjeni istom tehnikom kao i jezičac br. 1. U dvostruku 
okviru prikazuje poprsje junaka sa glavom u profilu i na njoj čunjastom kacigom. Poprsje 
stoji izmedju dvie paomove grane. Obadva su izlivena istovetnim ako ne istim kalupom. 
samo je onaj prikazan pod br. 6 jošte donekle dotjeran i cezelovanjem te je i pozlaćen. 
Obrubna im je vanjska ploha kusočunjasta 4'/, mm. visoka, S protivne su strane 2 mm. 
duboko izkopani. Iznad i izpod poprsja imaju po jednu rupicu za klince. Sačuvan je jedan 
od tih klinaca od bakra na br. 5. Na prednjoj strani ima polukrugljastu glavicu, a s pro- 
tivne je bio zavraćen na tankom bakrenom listiću, od kojega je parče sačuvano. Oni mogu 
bit sačinjavali jedan od onih mnogovrstnih uresa, kojima su bili okovani starohrvatski 
kožnati pojasi. I oni su iz VI. ili VII. vieka. 

Svi gori opisani kovinski predmeti, osjem jezičea br. 19, nose na sebi obilježje istog 
sloga, iste izradbe, istog povjestničkog razdoblja, t. j). zadnjeg doba seobe naroda. Pred 
meta iste vrsti, izradjenih na isti način, nije do sad nigdje nadjeno, nego eto kod nas u 
Smrdeljima obćine skradinske, na zemljištu, drugom polovicom VI. v. naseljenu Slavenima, 
a početkom VIL. v. uprav od starih Hrvata; ništa lašnje i vjerojatnije dakle, nego da budu 
njima pripadali, jer kad bi to bili ostanci kulture starih (tota, koji no su u VI. vieku 
za neko doba pribivali u Dalmaciji, onda hi se sličnih predmeta još mnogo više imalo 
nalaziti i po ostalim krajevima Evrope, gdje su stari Germani mnogo dulje boravili nego 
li u Dalmaciji. Nu pošto mi u IX. vieku kod starih Hrvata u Dalmaciji nalazimo isti slog 
i istu zlatarsku tehniku samo usavršene, kao što dokazuju navlaš prekrasne, pozlaćene 
bronzane cezelovane ostruge sa pripadajućim jezičeim, saponim i petljama, nadjene u 
sarkofagu po svoj prilici Branimirovom,!' kao što i male srebrne pozlaćene eezelovane 
ostruge sa pripadajućim jezičćim, saponim i petljama, nadjene un grobu u istoj bazilici 
S. Marije u Biskupiji“ iz VIII. ili IX. vieka. 

(Sliedi.) F. Radić. 


! Vidi u ,8t_ Pr“ god. IL, br. 2., str. T1—86. moj članak pod naslovom Grobna raka iz «taro- 
hrvatske biskupske bnzilike S. Marije u Biskupiji kod Knina, i u njoj nadjeni mrtvački ostanci. 
* Vidi o tome u ,Star. Prosvj.“ god. IL, br. 1., str. 5—9. moj članak ,Srebrne ostruge“ itil, 





-—uo- 


0 stećcima. 
Piše 
Pop Petar Kaer. 
(Nastavak. Vidi God. IV. br. 2. str. 64— 70.) 





S lerneck je bio prvi, koji je izvjestio, da i u Crnojgori imade stećaka, 
si 1 dielomice jih opisao. | 

Prije njega niko, u koliko nam je poznato, na njih se nije 
obzirao. Sterneckovo izvješće je dakle u toliko važno, u koliko nam isto 
nadopunja jednu prazninu u pogledu geografičnog razprostiranja tih spome- 
nika, te nadovezuje lanac, koji bi bio ostao pretrgnut bez te spone izmedju 
juvoiztočnih i sjeverozapadnih stećaka. | 

Kad je Sterneck javio, da je u Crnojgori vidio stećaka, tada i oni, koji 
su s načela niekali njihov obstanak u tim stranama, trebalo je da pristanu ' 
na tu činjenicu, ali se niko nije zauzeo da jih prouči i opiše. 

Jedini uvaženi arkeolog englezki, gosp. A. J. Evans, putujući u znan- 
strene svrhe sjeverozapadnim dielom Crnegore, svrne oko i na stećke 
nikšičkog polja, te o njima veli: »Arkeologički iztraživatelj nikšićkog polja 
ostaje upravo začudjen i.porad množtva sredovječnih grobišta, koja se na 
njemu susretaju sa svih strana, i porad veličanstva grobnici, na kojima 
su skulpture izvedene ukusnijom izradbom, nego li ma u ijednomu: dru- 
gomu kraju. 

Ti starosrbski spomenici, toliko rad svojih obćih crta, koliko rad oso- 
bitih uresa, medju kojima najobičnije dolaze oblik spiralni i lozove grane, 
iztiču iz rimskih pralikova. Vrstnoća izradbe na nikšićkim stećcima, dostatnim 
je dokazom, da oni, koji su ih izveli, imali su pred očima rimske uzore. 

Na jednomu stećku, nadjenu kod Nikšića, starosrbski klesar izvede ne- 
zgrapnu preradbu simboličkog genija sa izvrnutom bakljom, predstavu toliko 
običajnu na rimskim grobnim spomenicima «.! 

Nemože se kazati, da g. Evans tako uzhitno piše o Nikšićkim stećcima 
zato, što mu niesu bili poznati drugi slični spomenici iz Bosne, Hercegovine 
\ iz Dalmacije, jer iz njegovog djela razabiremo, da jih je on dobro po-: 
znavao. Dapače u jednoj bilježci na str. 33. o njima piše: ».... megalitička 
stedovječna grobišta, od kojih mislim nešto pisati drugom prigodom, razstr- 


' Arthur John Evana: ,Antiquarian Researches in Illyricum“, Westminster 1853. Parts IL p. 86—87. 


— 156 — 


kana su u velikomu obsegu po pokrajinama Hercegovini, Bosni, sjevernoj 
Crnojgori i u njekim okružjim Dalmacije, te su zajednički toliko srbskim 
koli rumunjskim (Rouman) predjelima. Stoga po sebi neimadu etnogralične 
važnosti. Ako je na njima nadpisa, to su uviek srbski sa ćirilicom, pošto 
rek! bi da »Vlasi« niesu imali pismenog jezika. Ipak dvojezično vlaško ob- 
ćinstvo, moglo je dati urezati srbske nadpise, jer je taj jezik njima bio i 
crkovni i državni«.! 

Gosp. Evans bio je dapače glavom na grobištu S. Spasa kod vrela Ce- 
tine, te o istomu piše: »Razgledavajući jedan od lih (stećaka) u grobištu 
okolo ruševina crkve S. Spasa snadje me znatiželjnost, da pitam mojega 
vrličkoga provodića, što on misli, kada i po komu su postali oni spomenici: 
a on mi odvrati: da su jih podignuli stari žitelji, tako zvani Goto-Rimljani 
ili Rimljano-Goti, koji su stanovali u onim stranam prije, nego su se tu na- 
selili njegovi predji (Srbi). 

Odgovor, veli gosp. Evans, bijaše za zbilja čudnovat, jer tu mjestnu 
predaju o Gotima nije mogao izcrpiti iz proučavanja knjiga. Ostrogotsko 
vladanje u Dalmaciji iztiče se osobitim blagostanjem u povjesti one pokra- 
jine. Na dalmatinskomu zemljištu obilno se izkopavaju novci Teodorikovi 
Alarikovi, kao što i zadnjih povjestnih vladara Vitiga i Totile, a Prokopio 
nas uvjerava, da je u Dalmaciji živjelo u susjedstvu sa pokrajinskim Rimlja- 
nima neko ustanovljeno pučanstvo Goti (a setlled Gothic population). Nije 
dakle začudno, što je ime GotA još živo u mjestnomu »folke-loru«, kad 
uvažimo veliku ulogu, koju oni zauzimaju u najstarijim slavenskim pričama, 
sakupljenim po najstarijemu dalmatinskomu povjestničaru, popu Dukljaninu.? 

Gosp. Evans još na dva mjesta, u svomu djelu, osvrće se na te spo- 
menike, a na jednomu piše: »Izpadak izkopina poduzetih po g. Zuschanu 
i po meni u sredovječnim grobištima Konavlja, sudeć po obliku lubanja. 
dokazuje, da je tu živjelo u XIII. i XIV. vieku neko pleme ne slovensko. 
jasno slično plemenu ilirskomu i arbanaškomu. U tom pogledu opazit mi je, 
da veliki broj lubanja, na kojima se temelji taj dokaz, bio je izkopan u 
sredovječnomu grobištu više Mrcina, sela poznata u dubrovačkim spome- 
nicima, kao središte Vlaha ili Rumunja (Vlach or Rouman) sve do XV. vieka.? 












! U bojazni da nismo pravo preveli ili shvatili misao g. Evansa, pridodajemo ovdje tekst u cjelini : 

nBimilar medioeval megalithic cemeteries, of which I hope to say something on another occasion, 
are scattered over a large part of what is now Herzegovina, Bosnia, Northern Montenegro, and certain 
districta of Dalmatia, and are common to both old Serbian and old Rouman districts. They are there- 
fore not by themselves of ethnographical value. The inacriptions when found are always Serbian, and 
in Cyrillian characters; the ,Vlachs“ do not seem to have had a written language. A rich ,Vlach“ 
however, being bilingual, might put up an inscription in Serbian, which was to him the language of 
Charch and State“. (Nav. djel. str. 88— 4.) 

* Nav. dj. str, 64. 

* Idem ibid. str. 33. 


— 1357 — 


A na drugom mjestu veli: »Ogromno kamenje sa čudnovatim prikazam 
1 nakitima, koje pokriva grobnice u Mrcinam, dokazuje, da oni koji su ga 
podizali, imali su na razpoloženje ogromna sredstva. U srednjem vieku za 
slalno ti potomci pokrajinskih Iliro-Rimljana (these descendants of the Illyro- 
itoman) bili su kiridžije i trgovci životinja po poluotoku. U nutrnjosti Bal- 
kana bili su provodići dubrovačke trgovine. Njihova skitalačka poduzeća 
pronadje trgovačke puteve, te rek' bi da su prokrčili stare rimske ceste, 
lijima samima poznate. 


Na trgovačkomu putu koji s te postaje Vlaha vodi u Trebinjsku dolinu, 
iruga je postaja iste naravi, zanimiva danas samo radi starinskih grobova 
i spomenika, i jer je sačuvala karakterističko rumunjsko ime Turmente (but 
which still bears ihe distinctively Rouman name of Turmente)«.! 

Čitajuć kratko ali zanimivo izvješće gosp. Evans-a o stećcima, što jih 
je on vidio u nikšičkom polju, probudila se je u nama živa želja, da nam 
je dobaviti iz onih krajeva što točnijih podataka, i po mogućnosti kojugod 
lotografiju onih nekropola i najukusnijih stećaka. 

Nastojao je oko toga naš vriedni prijatelj gosp. M. Crnogorčević, ali 
žalibože nije uspjeo, te sam žaleći piše nam: »Ja sam ipak doznao jedino to, 
kako u Nikšićkoj nahiji, u Bananima, Drobnacima, Sarancima, Jezerima i Pivi, 
ima stećaka sa figurama i šarama, koje je zub vremena od česti već utrao«.? 

U tolikoj oskuđici i površna viest gosp. Crnogorčevića vriedi za naša 
iztraživanja, pa neka mu je zato naša iskrena hvala. 

Veleuč. arhimandrita N. Dučić u svojoj knjizi »Putovanje kroz Crnu- 
joru g. 1865.« veli, da u Posćenju oko crkve Uspenija Bogorodičina ima 
mnogo rimskoga groblja." Lako se razumije, da je tu govora o stećcima, 
ali začudno je, da jih uvaženi srbski starinar gosp. Dučić tim imenom na- 
zivlje. Ili je i on baš uvjeren bio, da su naši stećci rimski grobni spomenici, 
ili jih on tako nazva po pučku. Bilo bi od velike koristi po arkeologiju, da 
bi se našao kogod i u Crnojgori, ko bi se zauzeo oko opisivanja tamošnjih 
stećaka, o kojima se je malo ko dosad bavio, a i ono malo samo mjestimice, 
nuzgredno i površno. A sada da se povratimo na izvješće gosp. Evansa. 

Po njemu su stećci u obće megalitički sredovječni spomenici (Medieval 
Megalithic Monuments); a po porieklu: Fliro- Rimski, Gotički, Srbski, na- 
pokon ne Slavenski (non Slavonic). Po teknici, preradbe rimskih uzora (had 
noman models). | 

Nećemo se zaustavljati da pretresamo te čudnovate nazive, jer iskreno 
ispoviedamo, da naš razum nedosiže do tog arkeologičkog eklektizma, uslied 
kojega bi stećci mogli biti istodobno srbski i ne slovenski, goto-rimski itd. 

' Nav. dj. str. 33—4. 

* Pismo dneva 7. veljače 1899. 

* Nik. Dućić Arhim. Knjiga 3. U Beogradu 1893. str. 330. 


aa nemi raba 


10 


_ = 


— 1358 — 


Nu, što nas je najviše zamislilo u izvješću gosp. Evansa, bila je oni 
ločka, u kojoj veli: ,da su stećci znjednički toli srbskim koli rumunjskim 
predjelima, te s toga da neimaju po sebi etnografićne važnosti“. 

Da pod »rumunjskim predjelima« g. E. ne razumije »dubrovačko Ko- 
navlje«. gdje je osobito u Mrcinama viditi stećaka ? Inače nebi znali da usla- 
novimo tu zajednicu grobnih spomenika izmedju Rumunja i Srba. jer do 
danas ne znamo za rumunjske stećke. Možda jih ima, možda se je o njima 
šlogod i pisalo, ali smo žalibože u takovim prilikama, da sada ne možemo 
o lomu ni same rieči da kažemo. 

U prvomu broju naše »Starohrvatske Prosvjete«, u kojem smo nazad 
četiri godine počeli da objelodanjujemo ovu našu razpravu, rekli smo bil: 
»Stećaka imade takodjer u Crnojgori, u Srbiji, u Bugarskoj itd.«! Što se liče 
Srbije i Crnegore, mi smo, u koliko su nam sredstva poslužila, našu tvrdnju 
podkriepili dostatnim dokazima, na temelju kojih može se kazali, da se ob- 
stanak tih spomenika ne prikazuje sporadično, već kao domaća i narodna 
stvar, pak je nadati se, da će spremnije sile, vrieme i znanstveno zanze- 
manje sve to bolje utvrdii to naše mnienje. 

Kako sada da podkriepimo našu tvrdnju o bugarskim stećcima ? 

Čitajuć nazad više godina uvaženu bugarsku povjest veleuč. gosp. prol. 
Jos. Jirečeka, namjerili smo se na sliedeće izvješće, koje u izvoru navodimo: 
 »Im J. 1858 fanden die Reisenden Hahn und Zach auf dem  selhwer 
zuginglichen Burgfelsen von Prilčp, dem beriihmlen Schlosse des Marko 
Kraljević, rohe und unbeholfene Zeichnungen von Reitern mit eingeleglen 
Lanzen, von Ochsen, Hirschen und verschiedene  hieroglvphische  Ziige, 
welche in die Winde mehrerer Felsgrotten eingemeisselt waren. 

Aehnlichen Steinzeichnungen begegnete Wilkinson an vielen Orten de: 
Ilercegovina. 

Es ist kem Zvweifel, dass diese rohen Denkmale in Makedonien. in der 
Hercegovina, in Balkan und in der Rhodope von den iillesten Bewohneru 
dieser liinder herriihren; sie sind jedenfall= iiller als die Zeit der RdGmer- 
herrschaft oder als die_slavische Colonisation und gehčren iiberhaupt der 
vorchristlichen Epoche an«.? 

Čitanje tog izvješća vriednoga prof. Jirečeka, dovelo nas je do uvjerenja. 
da i u Bugarskoj imade grobnih spomenika sličnih hercegovačkim stećcima. 

Stali smo znatiželjno izpitivati književni rad te, u ostalom malo pro- 
učene zemlje, izmedju ostaloga uvaženo djelo gosp. F. Kanilza,š ali nena- 
djosmo ništa, čim bi mogli da nadopunimo izvješće gosp. Jirečeka na temelju 
kasnijih arheologičnih podataka. Medjutim nevjerojatno nam se je činilo, da 


' Vidi St. Pr. God. I. br. 1. str. 27. 

* Const. Jos, Jireček: ,,Geschichte der Bulgaren“. Prag 1876. str. 62—63. 

* F. Kanitz: , Donau, Bulgarien u. d. Balkan. Hist.-geogr -eihnogr. Reisestudien a. d, J. 1860—18T9.“ 
2. Aufl. 8 Bde. m. 2 Karten, 30 Taf. u. 90 Holzschn. im Text. Leipzig 1582. 








— 139 — 


bi vriedni spisatelj bugarske »Povjesti« bio sravnio bugarske spomenike sa 
hercegovačkim stećcima, da ne bude dobro poznavao jedne i druge, tim 
više ako se uzme u obzir, da je kao austrijski konsuo u onim stranama, 
kroz više godina imao prigode, da se upozna s bugarskim spomenicima i 
palo se odvažismo, da pišemo veleuč. gosp. Jirečeku i da ga zamolimo, da 
am sam iztumači, na temelju kakvih je podataka bio ono napisao. 

Veleuč. prof. zadovoljio je našoj želji u sliedećem pismu: 

>Ono što sam pre 20 godina u mojoj bugarskoj poviesti spomenuo za 
najstarije spomenike ovih zemalja, pisano je na osnovi vrlo nepodpunih i 
maglovitih podataka, što su onda pri ruci bili; n. pr. o nadpisih na stećcih 
u Hercegovini i Bosni jedva se onda što znalo. 

U Bugarskoj nadgrobnih spomenika, sličnih onim u Hercegovini, nema. 
Plike konjanika s nadpisima grčkim i latinskim, svake veličine od malih 
lblica do velikih basso-rilieva na živoj skali, jesu djelo starih Thraka. Od 
jih su, po nadjenim stvarima većim dielom i mogile, o kojima već Herodot 
iše ; da li ima mogila od Slovena i Bugara prije kršćanstva, nije razjašnjeno. 
U Sborniku bugarskoga ministarstva su opisani thrački i rimski spo- 
menici (skulpture, statue, nadpisi), megalitični spomenici iztočne Bugarske 
logromni kameni, postavljeni u redovima) i pećine (špilje) sa ostatcima svako- 
&kih vremena, najposlje i od kršćanskih monah& srednjega vieka. 
Nadgrobni spomenici srednjega vieka su ploće sa slavenskim nadpisim, 
bepo i i redovno utisanim ili na zid crtanim, kao kod Grka bizantinskih. 

. O spomenicima u Rodopima mogu samo to kazati, da štogod se našlo 
Muzdanog, je radnja vremena thračkih i rimskih (konjanici, nadpisi itd.). 

| O starinama Makedonije je pisano vrlo malo, jer su te zemlje od 
1877./8. manje pristupne nego prije; o skulpturama starog grada u Prilepu 
1 pr. neznam je li tko što spomenuo poslje Hahna. 

Stećci su specialnost Dalmacije, Hercegovine, Bosne, možda i Srbije ; 
| izločnom i južnom dielu poluotoka svuda se vidi više ili manje upliv 
Imjetnosti starogrčke ili bizantinske«. 

To nas je pismo uprav razočaralo, te uzdrmalo naše tvrdo uvjerenje, 
Wo kojemu smo se nadali naći stećaka u svim onim zemljama, u kojima su 
WI starine pribivali Slaveni. 

Nego naše razočaranje ponešto se ublažilo, kad smo kašnje pročitali 
Mjigu: »Materijali po Arheologijata na Brlgarija, ote V. Dobruski-a«, o kojoj 
emo da izviestimo u dojdućem broju. (Bliedi.) 





o. KE š 
: PA NE DJŠE 
VSE KREDOK Uk agi 


m. 
iro ea 
oli." 4 . KC 
VATA BTPAL palj d 
pana) age 


Bi g 


s Ne 


2 
. > 
PAGA pa 
ME. ("de 
Peče 
k 2 
KI 
» neka 


iL 
Ž 


Ke. 
AAN, 
. :& 


s. OPE 


Psa 





i u 
be 

| E 
"E 
a. 
3 


Sredovječne crkve u Stonu. 


(Sa slikama.) 
(Nastavak. V. Br. 2. od 0. g.) 





4. Crkva Svetoga Petra. — Pri podnožju brežuljka na kojemu je opisana erkra. 
S. Mihajla, t. j. pri južnom kraju Stonskog polja, uprav do nekog poljskoga puta. opažajs 
se ostanci razvaljene crkve S. Petra. Sačuvani su joj temelji polukružne epside 1 nekolike 
zidova sa jugo-zapadne i sjevero-zapadne strane, kako je šrafiranjem naznačeno na prilu= 
ženom  tlorisu. 

Razvaline su sve zarasle | 
gustim trnjem i kupjenom, A 
te su pri kraju vinograda. 
Da se potanje izpitaju tre- 
balo bi, u dogovoru sa vlast- 
nikom zemljišta, izgoriti draču 











i prekopati zemlju u sredini y/ 

i s južne strane razvalina. TLORIS CRKVE 7) 
. . die 

sjevero-iztoku i svojom  ši- // 


rinom rek' bi da je odgova- AVI 
rala  čirini srednjega broda 
crkve, koja je bila razdie- 
ljena na tri vrlo kratka broda, 
te je bila širja nego dulja, 
poput crkve S. Petra od Klo- 
buka u Kaštelanskom polju." 






.+=..e= .==-= === 


do----- == 


Sudeć po sačuvanom  osam- Pe.;s= sadi 
' So i 
ljenom zapadnom uglu a zida u pomo | 

k.d i 


pred pročeljem erkve, rek" bi 
da je bila obskrbljena nar- 
teksom poput otvorena triema. 
Sačuvani zidovi debeli su od 
AT do 65 em. Srednji brod, 
kojega se tloris vrlo pribli- 
uje četvorini, moguće da bude bio pokriven  kubetom, ali se tim nagadjanjem ne 
slagala debelina zidova, već uzamši da su bili. podvostručeni na sliepim lukovima, će 
daju povoda misliti sačuvane lezene u dva ugla sjevero-zapadnog broda. Na tom se na 
dljanju osniva ovdje predložena restauracija tlorisa naznačena prekinntim ertama, Kakog 


i i 

di i 

"oi 

i 

i LJ 

Kk! 
: i | 
Ji | 
..+. = -.- m= S a = i Le=-=>=—==--=T1T ' 
T i i U U j 
sezao zko=s..naoitdo=- === == => 


MJERILO 1: 100 


| Drugo izvješće ,Bihača“ hrvatskog druž. za izir. dom. pov. Tab. II. sl. 1. 


— 141 — 


bilo, po ovim sačuvanim ostancima nama se čini, da će ova crkva bit postala  naj- 
kašnje u doba izmedju VIII. i IX. vieka, jer nam u glavnom razmjerju i razporedanju 
prostorija napominje neke poznate crkve iz toga doba, kao n. pr. onu S. Teuterije u Veroni 
iz VILI. v.,! onu S. Eustorgija u Milanu iz IX. ili X. v.,? začelje crkve S. Praksede u 
Rimu iz IX. v.,5* baziliku u Dabravini u Bosni“ iz VIII. ili IX. vieka, kao što i onu u Ze- 
nici iz starijih kršćanskih doba." 

Na sjevero-zapad Velikog Stona, pri sjevero-iztočnom rubu polja, uz put koji vodi u 
susjedno selo Česvinicu, je crkvica _ BI. Gospe Blagoviesti t. zv. Nuncijata. Pred crkvom 
je šatorast četvoran triem naslonjen na četiri pilova. U južnoj strani jugo-zapadnog pilova 
uzidana je, na 2 m. visine od puta, 63 em. visoka, 45 em. široka ploča, na kojoj je ploho- 
rezano poprsje S. Petra Apostola sprieda vidjena (en face). Svetac je odjeven u dolami 
s rukavima (tunica manicata) izpod koje proviruje ovratnik košulje. Dolama je u pasu steg- 
nuta dehelim konopeem. Najizbočeniji dio plohorezbe je na donjem dielu glave, koji naskače 
OD em. nad ravninom ploče. Brada je svecu obla i opuna, pomnjivo očešljana, uši malašne, 
okruglaste, usta malašna, nos širok, velike bajamaste oči, čelo široko, razmjerno nizko, tjeme 
čelavo. Oko glave je narodnim hrvatskim uresnim motivima pirlitan kotur svetinje, na 
kojemu su osobito iztaknute gornja, desna i lieva strana na način križa. Dolnja strana kotura, 
izpod svečevih ušiju, nije pirlitana, nego je na njoj urezan najveći dio nadpisa. Ruke su 
privijene na grudima. Desna je podlaktica malko pridignuta, a svi prsti ruke pruženi sinieroni 
put lievoga ramena. Lieva je rukačuprav do pojasa, te drži debelu knjigu zakona, na kojoj je 
urezan istokračan križ razširenih krajeva, a njemu u dolnjim kutima druga dva mala križica. 
Preko zapešća lieve ruke prebačen je lančić iz kojega vise ključevi niz lievi bok, njih u 
sve tri; dva sprieda, a treći sa strane, te se ne vidi na slici. Ručice ključeva su na jednom 
poput otvorene kuke, a na druga dva na prstenast kolutić. Dva sprednja ključa imaju po 
tri užporedna zubića na brku, treći samo dva. Iza sveca, izpod pojasa proviruje vodoravna 
prečaga, na koju se je naslonio laktima, pa treba pomisliti da ga je umjetnik hotio pred- 
slaviti kao da sjedi na stočiću sa vodoravnim, polukružnim naslonom, kakve naš narod i 
dan danas gradi od bukovine na tri nožice. 

Moj častni prijatelj Vid Vuletić Vukasović dva puta je pisao o toj plohorezbi Sv. 
"tra: otrag četrnaest godina u ,Viestniku hrv. ark. družtva““, i lani u ,Dubrovniku“ ka- 
lendaru za god. 1898.7 Prvi put unio je opis tog spomenika u članak pod naslovom ,,Staro- 
bosanski nadpisi u Stonu“, drugiput je članak o njemu nazvao: ,Starosrpski spomenik u 
Mtonu, u Dubrovačkom (Izvadak iz djela pod štampom)“. U ,Viestniku“, mjesto slike, 
donio je dva susredištna kruga, mjesto glave svečeve i dotičnog kotura svetinje, a uz njih 
“sti nadpisa, što ga je posve pogrešno čitao ovako: ,Jesus Hristos f jeromonah Epifan 
učini forac obraza svetogo Petra zafalan rab sie“. Da čitatelji uzmoć budu prispodobiti 
čitanje tog nadpisa, donašam ovdje nacrt, što sam ga izveo na licu mjesta. V. V. Vuka- 
šovie iznio je u koledaru Dubrovniku“ sliku po fotografiji, koja je slabo uspjela, jer je 
uzeta odozdo, a ne sprieda, te prikazuje lik skraćen i nagrdjen. Drugi put čitao je V. V. V. 
laj nadpis ovako: 


i Cattaneo. N. dj. str. 105. 

* Catt. N. dj. str. 226. 

* Catt. N. dj. str 152. 

“ Glasnik zem. muz. u Bos. i Here. IV. 4. str. 375. 
* GL zem. muz. u Bos, i Herc. IV. 4. str. 341. 

* God. VII. Br. 38. str. T2— 178. 

" Btr. 168— 171. 



























— 142 E 


IO = Jesus XC == Hristos 
Učini i koruna obraza s(ve)togo Petra (0) B(oga) 
H(rista) (Blagovjerni) Stipan za(pisa) rab 
Ne(manja)“. 
Pri rieči KOPOVNA opaža, da su u svezi slova 
OVH, dočim je vidjeti, da su u svezi slova OH, pa 
se dotična rieč ima dakle čitati korona, a ne ko- 
runa. Izpod slova IC vidjeti je na ploči dobar dio 
latinskog križića, što ga je V. V. V. bio iztaknuo 
prvi put, a ovog drugoga je izostavio. Koliko je 
jasno urezan i lako čitati onaj dio nadpisa što je 
urezan na koturu svetinje, toliko je težko čitanje 
vnog diela, što je urezan u dva kutića medju ko- 
turom i svečevim ramenima. To i jest razlog zašlo 
ga je V. V. V. prvi put čitao na jedan, a drugi 
put na posve drugčiji način. Tu stoji urezano : 


CTI PAR 
FA llc 
ll 


Kratica FX je kratica jedne same rieči, jer ima samo jedan znak skraćenja, dakle 
ne smije da čita ,(v) B(oga) H(rista)“, a još manje da dodaje poznati pridjevak (bli ,la 
vjerni), kad mu neima u nadpisu nikakova traga. Druga je kratica sastavljena od : 
ZA, a ne može drugo da se uzme za A, jer je io slovo pet pula opetovano u nadpi 
to vazda u svojem normalnom obliku. Ta kratica ne može dakle da se čita ni ,za(pis 
»Za(falan)“. Druga, treća i četvrta brazda nadpisa uz svečevo desno rame ne mošti la 
čita CTINIAN, prije svega jer je zadnje slovo jasno urezano Ia ne ll, kako ga donaša \ 
V., a drugo zato, što je lašnje da prvo slovo treće brazde bude P, nego li H, koje je ur 
NETPA posve normalno urezano. Kad bi taj nadpis imao spominjati kralja Stjepat 
manju, nebi ga zvao Stipan, jer se tako ne zove ni na novcima ni na nijednoj s 
listini ni sam Nemanja, nit ijedan drugi srbski vladar, nego obično Stefan ili kadgod & Stepe 
Treća brazda nadpisa uz lievo rame ne može da se čita Ve(manja), kako bi htjeo | v 
V., jer tu neima slova WH, nego je čisto urezano ll. Ja se ne usudjujem predlagati dru 
čitanja ovog diela nadpisa, nego sam teke hotio da pokažem kako je Vuletić-Y ukase rid 


čitanje netemeljito. — Ob onom dielu nadpisa, što je u koturu treba još opaziti: 1. 
slovo U u rieči učine nije urezano ni norma naja ni OV, niti Y. kao na nekim host nski 
steććima, nego 'V, to jest poput grčkoga psi. — > . Izpred rieči korona još je i slovo £ 
ne ll, kako donosi V. V. V. u svojem drugom či snimi: pa mjesto # koruna treba 4 


skorona, ili se) korona, ili s(ja) korona ili što dlruzo još. 

Čirilovska slova ovoga nadpisa, a navlaš 1. Y X 2 01 K posve su slična oblik 
onima na nadvratniku benediktinske erkve S. Ivanu u Positima na Braču, iz svršetka 
vieka, koji se sad čuva u slirci družtva ,Bihača“ u Spljetu.! Nadpis je dakle svakakii 
svršetka XII. ili početka XIII. vieka, t. j. iz doba Stjepana Nemanje, i ako njega. 
spominje. 

! Vidi moj članak ,Starohrvatski ćirilicom pisani nadpis iz Povalja na otoku Braču, u ov 
časop. God. I. Br. 2. str. 102—108. 


— 145 — 


O lika svečevu pisao ju V. V. V. prvi put, da ,je naslonjen kao na stolu, te se vidi 
iza stola potez na način čižmarskoga noža razito položena“, a drugi put takodjer da ,je 
naslonjen na stolu“ i da ,se vidi iza stola kao razito položena tura, to kako na srpskijem 
najstarijim noveima XIII. vieka“. Na spomeniku nije vidjeti poteza poput ,čižmarskoga 
noža“, «a još mauje razito položene ture. Na starim srbskim novćeima! jastuk na Spasiteljevoj 
katedri predstavljen je doista na način ture ili užeta ; ali, medju tim jastukom na sjedalu 
i naslonom  stočića na našoj plohorezbi ima ogromna razlika i u obliku i u položaju. 
Naslon na našoj plohorezbi dosiže do lakata, pa se predstavljeni S. Petar uprav i naslanja 
laktima ua njega, urešen je okomitim upravnim zarezanim crtama i svud je jednake deh- 
ljine: dočini jastuci na kojima sjedi Spasitelj starih srbskih novaca prikazani su često kosim 
zavijenim crtama, kao što se vide na konopeima, a otanjeni su prama krajevima, koji su jim, 
mjesto kita, urešeni sa tri piknje. Još ću kazati, da na nijednom srbskom noveu neima 
stočića poput onoga na našoj stonskoj plohorezbi. Na tim novcima predstavljen je Spasitelj 
sjeleć na stolici visoka uaslona, koji dopire do vrata, a vladaoci, gdje su predstavljeni sje- 
We]. sjede na stočićii (tovjelici) hez ikakva naslona. 

V. OV. OV. beztemeljuo tvrdi, da je plohorezba Sv. Petra u Stonu starosrbski spo- 
Metik. 

Cirilovsko pismo upotrehljavahu, kako vidimo po spom. bračkomu nadpisu, katolički 
begaliktinei. kolikogod 1 kaludjeri iztočne crkve. U Stonu istomu pak rabili su katolici 
Grilovsko nismo još nakon vod. 1349., kako svjedoči listina koju je izdao sam V. V. V. 
u spom. članku , Viestnika“, premda ju on zove staro-bosanskom. "Va listina pripada nekoj 
katoličkoj bratovštini, rek bi Irećega reda S. Frana. — Cirilopski nadpis dakle nije dovoljan 
rizloz, da se naš spomenik proglasi srbskim. 

Knjiga Evangjelja. koju Spasitelj predstavljen sjedeći na priestolju na starim srbskim 
noveima nosi u skutu, obično je urešena sa pet pikanja, četiri u kutima, a jedna po sriedi, 
a nieda križem: dok knjiza Evangjelja na stonskoj plohorezbi u lievoj ruci S. Petra ure- 
šena je sa tri križića. 

Poznato je u kršćanskoj ikonografiji kako se sam Spasitelj predstavlja sa krstonosnim 
imbom, ili koturom svetinje oko glave. Kotur svetinje stonskog plosnorezanog S. Petra 
pirlitan je, kako vidjesmo, narodnim uresom, ali ipak tako, da su mu gornja, desna i lieva 
drana, dakle ona mjesta. edje na Spasiteljevu nimbu dolaze krajevi križa, osobito iztaknute 
šklopljenim kukama. Pa ništa lašnje nego da je umjetnik s tim uresnim križem hotio 
uprav da obilježi S. Petra kao pravog namjestnika Isukrstova, kao vidljivog poglavara 
ćrkre na zemlji: što nebi zaisto bio uradio da bude spravljao lik S. Petra za Iztočnjake, 
koji baš ne priznavaju prvenstva Petrove stolice. 

Spomenik pak sam sobom, tim što je rezani lik, dosta visoka plohorezba, ili polukip, 
ključuje mogućnost, da bi mogao pripadati grčko-iztočnoj erkvi, koja od kipoborskih doba 
eima drugih prilika nego slikanih. 

Simetričnost i ukočenost lica prikazana sprieda, koje odavaju slog hizantinski, odgova- 
taja vremenu postanja spomenika, kad se kiparstvo u našim krajevima još nije bilo toliko 
omazvilo, da se je moglo posve da odreče načina prikazivanja erpljena iz bizantinskog slikarstva. 
Ako je spomenik postao, kao što je sva prilika, svršetkom XII. ili početkom XHL v., 
oda se i tim dokazuje njegovo katoličko porieklo. Kad je oko god. 1220.—24. obstojala 
\ Stona katolička crkva Svetoga Nikole,? koju je kralj Stefan Prvovjenčani darovao bio 
nljetskim benediktincima, onda je mogla prije toga doba još lašnje biti u rukama kato- 


! Ljubić: Opis jugosl. novaca Tab. III—VI. 
* Miklošić: Mon. serb. p. 8. 





— 144 — 





lika i opisana crkva Sv. Petra, kojoj je vrlo vjerojatno pripadala naša plohorezba. Zadnji 
katolički stonski biskup Donat, proćeran sa svojeg siela od kneza Miroslava, Nemanjina brata, 
živio je na Lokrumu do 1211. god.,! a mogao se je i povratiti u Ston malo prije smrt, 
da Dubrovčani budu hćeli platiti za njega humskomu knezu Petru traženih 300 perpera. 
Sveti je Sava osnovao u Stonu biskupiju grčko-iztočnu tek izmedju 1219.—1226. god. i 
to kod obstojeće do tada katoličke biskupske crkve S, Bogorodice, kako smo vidili. Dakle 
je jasno, da i ako su u to doba katolici u Stonu bili donekle progonjeni, a stonska 
crkva obudovljena, da su oni mogli ipak slobodno vršiti svoje crkvene obrede, pa i baš u 
to doba postaviti na erkvu S. Petra plohorezani svečev lik, jer su u tadanjoj stisci treho- 
vali njegovo pokroviteljstvo, pa su mu se i najviše utjecali, nebi li jim od Boga izprosio 
oslobodjenje biskupa od progonstva. 

5. Crkva 8v. Ivana. I ta je crkva, premda još ejelokupna, davno zapuštena i pretvo- 
rena u štaju. Nahodi se u sred polja stonskoga na položaju zvanu Zamlinje. Dugačka je 
to i nizka, polukružnim bačvastim svodom posvodjena, jednobrodna erkva sa polukružnom 
apsidom s iztočne strane. (Vidi priložene slike.) Bez apside duga je iznutra 7'19 m., široka 
374 m. Uzdužna platna urešena su iznutra svaka sa pet sliepih arkada medju prostim po 
40 em. širokim 24 em. iztaknutim lezenama. Krov apside je jednake visine sa krovom 
crkvene ladje, a sama apsida, premda je iznutra uža od ladje, ima tako debele zidove da 
ju s vanjske strane presomićuje. Ulaz je širok 1:03 m. Nad njim je na pročelju još na svoj 
erkvi jedini mali okrugli prozorčić. Na južnoj strani crkve su dva trokutna podpornjaka, 
a jednomu se je sačuvao trag na sSjeveroiztočnoj strani apside. Po nutrnjim lezenama. 
izvanjskim podpornjacima i veličini apside ova je crkva najviše srodna onoj porušenoj S, 
Luke na Uzdolju u Kosovu polju kod Knina“ iz svršetka IX. vieka, te po svoj prilici 
suvremenoj joj benediktinskoj S. Silvestra na otoku Biševu." 

Crkve sv. Luke i S. Silvestra imaju 
po tri nutrnje lezene, a ova stonska jih 
ima po četiri, i niža je nego li biševska. 
Ove se tri crkve donekle približuju i u 
protegama. Zato cienimo, da i stonska erkva 1 EZREZNIJE 
S. Ivana po svoj prilici nije mladja od X. 
ni starija od IX. vieka. 

6. Crkva Mandalijena na Gorici. 
Gorica je brežuljak u Stonskom polju na 
zapad erkve BI. Gospe u Lužini, a sjevero- 
zapadno $S. Ivana. Na njemu su razvaline 
najveće od svih opisanih crkava stonske 
okolice, koju narod zove Mandalijenom, 
jer će erkva bit bila posvećena Sv. Mariji .A 
Mandalijeni. Kako obično, orientovana je | 
apsidom na iztočnoj strani. Crkva je bila 
jednobrodna, iznutra 8:47 m. široka, a dulja 
od 19:4 m. bez apside, jer je toliko dugo > id 
sjeverno platno, ali je bilo još dulje, te je 


OSNOVA ORKVE S. IVANA u POLJU STONSKOMI. 


za 


Pi dada PE Pia ok 
—————" 


PRE 












PIKE VP LI EKE 


SaN: Basne , 






i, A i. VA * > M < M KA 





* Resti Cron. Rag. u Mon. spect. hist. Sl, Mer. T. XXV. Scriptores II. str. 75. 

2 Farl. III. Sacr. VI. p. 326 -—327. 

" G. Marković: Gli Slavi ed i papi II. str. 338—334. 

i Vidi Starohrvatska Prosvj.“ God. J. Br. 2. str. 14—T8, i God, I[. Br. 3. str. 160. 
š Vidi ovog časopisa God. II. Br. 8. sr. 158—159. 


— 145 — 


porušeno i raznešeno, a temelji se ne vide, jer je crkva bila sagradjena na živoj hridi. 
Uzdužna platna su debela tek 47 em., pa treba pomisliti da erkvena ladja nije bila posvo- 
djena. Polukružna u dnu, a sprieda za 1'66 m. produljena, apsida široka je +99 m, 
duboka 4:15 m. Njezin je zid debeo 72 cm. a bio je još poduprt sa četiri podpornjaka. 
Jugo-iztočni ugao erkvene ladje imao je odug podpornjak u dijagonalnom položaju, zato 
što je s ote strane zemljište nagnuto, a sjevero-iztočni dva kratka podpornjaka smierom | 
produženih zidova. Zid sjevernog platna još je sačuvan za D'7 m. visine, onaj južnoga za 
515 m. duljine a 65 m. visine. Na sjevernom i južnom platnu opažaju se blizu apside 


tragovi vratašaca u v i £. (Vidi u priloženom tlorisu). U m i n su u zidu prozori polukružno 








LJ Jema keaaj_anjv“_a—a«vđau Ra ttildi 





4 
ŽŽ 


m 4 


ozgor završeni. Zidovi su sagradjeni ponajviše sitnim nepravilnim kršjem mjestnog gustog 
vapnenjaka. Samo treba iztaknuti nekoliko tankih slojeva erljenih opeka u zidu apside. Ni 
ta erkva, sudeć po sačuvanim oblicima, i po veličini nebi imala biti mladja od NIT. vieka. 
niti starija od XI. U doba srhskoga vladanja progonjeni katolici niesu mogli da sagrale 
tako veliku crkvu, a u dobrovačko doba pak, kad su se stonski stanovnici potegli u današnji 
položaj grada, te su se za obranu od neprijatelja s kopna i s mora, stale podizati zidine 
gradske, nije moguće pomisliti, da bi bili sagradili tako veliku crkvu toliko daleko od 
rada, niti da nam nebi ostala bila uspomena njezina gradjenja, kao što je ostala od svili 
drugih stonskih gradjevina iz tog novijega doba. Prečastni i veleučeni dubrovački kanonik 
dn. Antan Liepopili, koji je do nedavna župnikovao u Stonu, te je sahrao sve što je narodna 
predaja sačuvala o stonskim spomenicima i što se po domaćim izpravama može znali o 
Nutrnjoj povjesti toga grada, znat će po svoj prilici da kaže štogod i ob ovoj crkvi, kad 
bude objelodanjivati svoje bilježke o povjesti Stona, u koje meni nije dopustio da zavirim. 


F. Radić. 





nveti Juraj u Zestinju i staro-hrvatsko pleme Crnota. 
| Piše 
Pop Petar Kaer. 
(Sa slikom.) 


\ I. 
air. Radić pultujuć u znanstvene svrhe, holio je, uz ostala iztraživanja. 
da se osobno obaviesli o kršćanskim slarinam, do sad odkrivenim | 
objelodanjenim u Dalmaciji, pa je u tu svrhu obašao i Biačku okolicu. 





Na crkvici sv. Nikole, koja se nahodi medju vinogradim, blizu željex- 
ničke postaje Staroga Kašlela, našao je uzidan poviše korniža južnih vrata. 
nadpis, što ga je on točno snimio na licu mjesta, i objelodanio u osobiloj 
razpravici.! (Vidi sliku na sliedećoj strani.) 

Taj nadpis glasi: 


* HE E AVLAS HE PORTZS CELI: RIC HKESSIS REQVIĆ SZLVSQ: EGRBG 
TiS : HIC SCELVS DELICTA PVRGANTVR €T CRIDGINIA COVRCTT: 

QVAIJ €GO LVBIKFIRO TEPZI CONDIDIT DOMVII: ZD HONORE VIDELI 
CETIHVICTISSILIOR SCOR :OR:PETRI SVIJI: HIKGLBICONF: ET GEORGITIIJAK 


Isti Radić čita: £ Hec e(st) aulas hec portas celi: Hic fessis requie(=) 
salusq(ue): egrotis hic scelus delicta purgantur et crimina cuncla. Quan 
ego Lubimiro Tepksi condidit domum: ad _honore(m) videlićet invietis- 
simor(um) s(ancl)or(um) Petri sum(m)i: Nicolai confe(ssoris): et Georyli 
Mar(tvris). 

Najprvi ga je objelodanio bio naš slavni povjestničar Lucio 1 to ovako: 

Hec aula, ct porta Sacelli, hic fessis requics, salusq: Egrolis 
Hic scelus delicta purgantur, et crimina cunela 

Quam ego Lubimiro Tepsi condidi ad honorem videlicet invielis 

SS" Petri sunmi ..... Nicolai Confessoris, et Georgii Martyris.? 

Pokojni Kukuljević, putujuć god. 1856. kroz Dalmaciju nije se na 
vratio u Kaštela, pak u svojun »Putnim uspomenam« ne spominje Biačkili 
hivatskih starina, pa niti crkvice sv. Nikole, niti one sv. Jurja.3 Kašnje pri- 


! Četiri staro-hrvatske bogomolje u Primorskoj županiji (Parathalassiji, u . Viestniku Hrvatskoga 
Arkeol. Družt.“ Zagreb, god. XIII. str. 20 - 45. 

2 Giov. Lucio ,Memorie Istoriche di Tragurio ora detto Trali“ Venetia 1673. str. 409. 

* Iv. Kukuljević Sak. ,Putne uspomene iz Hrvatske, Dalm., Arba., Krfa i Italije“ u Zagrebu 
1873. str. 61 62. 











— 147 — 


kupljajuć u »Diplomatičkom sborniku« nad- 
pise sačuvane iz vremena samostalnih vla- 
dara hrvatskih, donaša točno prepisano iz 
Lucijevih »Memorie« nadpis sa crkvice sv. 
Nikole. ' 

V elezaslužni pok. Dr. Rački navadja taj 
nadpis u »Documenta« sa sljedećim vari- 
jantama: celi mjesto Sacelli; Lubomiro 
mjesto Lubimiro; Tepzi mjesto Tepsi; na- 
dodavajuć još iza rieči summi kao popunjak 
(apostoli).? 

Preč. OL. Milinović, sadašnji presvietli 
barski prabiskup, pišuć o crkvi sv. Jurja u 
Žestinju, Mirana ili Prosjeke veli: »Već iz 
latinskoga nadpisa što mu je(?) na gornjem 
pragu vrata i koji preveden donosimo,* zna- 
demo, da je crkva svakako prije konca 
jedanaestoga vieka sagradjena ..... < 


A malo niže: »Kad sam prošle godine 
(1889.) navratio se vidjeti u kaštelanskom 
groblju obnovljenu crkvu sv. Nikole, koja 
je blizu sv. Jurja, čini mi se(?) da sam 
na pobočnim vraima opazio laj prag sa 
nadpisom prenesen 1 posadjen na crkvi 
sv. Nikole«. — Svakako ne bi već bio na 
svom mjestu.* 

Sravnivši izdanje g. Radića s onim 
pok. Kukuljevića i Račkoga, i sa prevodom 
preč. Milinovića, možemo zaključiti da ni- 
jedan od njih nije ga prepisao s originala, 


! Idem. Codex Diplom. Regui Croat. Slav. Dalm. 
Zagrab. 1874. Dio I. str. 219. 


* Dr. Fr. Rački ,Documenta Historiae Chroaticae 
periodum antiquum illustrantia“. Zagrab. 1877. str. 460. 

5 QJrdje je dror + vrata nebeska; umorenim ovdje 
pokoj i opočitak. Bolestnikom je ovdje ozdravljenje, grieha 
# svih zloću očišćenje. koju sagrudih ju Ljuomir Tepdžija 
nu čast nepobjedljivih svetacu, Petru velikoga apoštula, 
Nikole izpovjednika i Jurja mučeniku. 

“ Ot. S. Milinović, ,Biać starodavna prestolnica u 
Kaštelim“. U Zadru 1886. str. 34— 35. 


Rao 


— 148 — 


već kako opaža isli gosp. Radić obadva (sva tri) su se pouzdala u Lucija 
primivši sve njegove netočnosti!. 

Smjelo bi bilo tvrdili, da ga niti sami Lucio nije vidio, već da ga je 
po tudjemu prepisu objelodanio, i lo ako uvažimno rieči poslie kojih ga navadja. 
»Ijelle Chiese, veli on, che sono nel territorio si trovano linfrascritte me- 
»morie, sopra la porta della Chiesa di S. Giorgio di Zestigno, o vero di 
»Mirano č scolpita tale inscrittione“?. 

Na temelju te izjave pok. Kukuljević donaša nadpis pod naslovom: 


Oko god. 1089. 
»Nad vrati crkve sv. Jurja u Žestinju ili Miranu«3 
Dr. Fr. Rački: 
| C. a. 1088, 9. 
Inscriptio supra portun ecclesiae S. Georgii in Žestinje sive Mirano 
in traguriensi territorio*. 
Napokon preč. Milinović kaže. da mu se čini da ga je vidio posadjena 
na crkvi sv. Nikole, ali veli: da svakako nebi već bio na svom mjestu? 
Radić u nemogućnosti da izpita Lucijeve »Memorie«, premda je nagadjao 
po riečima K. i M. da je Lucio našao bio vrag sa nadpisom upravo nad 
vratima crkve sv. Jurja, pak da je kašnje bio prenešen i uzidan poviše 
korniža južnih vrati spomenute crkve sv. Nikole, veli da je to slabo vje- 
rojatno, i to s uzroka da su i jedna i druga vrata crkve sv. Jurja sačuvana 
sada u svojemu prvobitnom obliku, pak da nije prilika da je (prag s nad- 
pisom) mogao sačinjavati čest okvira ni jednijeh ni drugijeh#. 
Dr. Rački u zadnjemu svojem saslavku »Nutarnje stanje Hrvatske pnije 
XII. stoljeća« izpravlja nadpis po čitanju gosp. Radića, te ob istomu veli: 
. »pošto su ovdje (sv. Jurju) sačuvani stari nadvratnici, bit će vjerojatnije, 
da onaj Ljubomirov nadvratnik drugamo spada«.7 I veleč. predsjednik našega 
družtva, u svojim privatnim opazkama, istoga je mnenja, te bilježi: »Doista 
ovaj nadpis odnosi se na drugu crkvu, koja je razrovata kroz željezničke 
radnje god. 1876. Od te razorene crkvice sačuvan je nacrt u našemu sla- 
rinarskomu muzeju «. 


U »Arkeologičnoj karti Solina i okolice« (Carta archeologica di Salona 
e dei dintorni) pridruženoj »Vodji po Spljetu i Solinu« jedno tri kilometra , 
po mjerilu, daleko od željezničke postaje Starog Kaštela, na sjevero zapadu. , 


! Fr. Radić ,Četiri staro-hrvatske bogomolje u Primorskoj županiji Parathalassiji“ u Viestn. Hrv. 
Arkeol. Družtva u Zagrebu god. XIII. str. 47—50. 

2 Lucio ,Memorie“ str. 495. 

5 Kukuljević Codex Dip. CBD. I. str. 219. 

“ Dr. Fr. Rački ,Documenta“ str- 460. 

5 0. Š. Milinović ,Biać“ itd. str. 34 —35. 

€ Radić Četiri staro-hrvatske bogomolje itd. 

7 Cfr. ,Rad“ jugoslav. akad. knj. CXVI. str. 197—198. 











— 149 — 


nalazimo kao arkeologičku toćku označenu crkvicu pod naslovom 39v. Juraj 
Zaštinj, pak opet na istoku crkvice sv. Nikole na kojoj je nadpis, zabi- 
lježena je druga arkeologička točka pod naslovom Sv. Juraj, ali tu nema 
oznake kao da bi bila kakva crkvica niti kakvi ostanci starinske sgradje. 

Po navedenim izvještajim rek bi da nadpis neima nikakva odnošaja 
sa današnjom crkvicom sv. Jurja u Žestinju, kao niti sa onom sv. Nikole, 
već da pripada nekoj trećoj crkvi od koje danas nema uspomene. (Gosp. 
Radić veli da će možda povjest crkve sv. Nikole, kad izadje na svjetlosti, 
razjasniti pitanje o prvobitnom položaju toga praga. ' 

Ako je prag pripadao onoj crkvi koja je bila razorena, kako veli Olac 
Marun, prigodom radnje željezničke pruge kroz Biačku okolicu, tada će se 


: pitanje lako rTiešiti, jer pošto nije odavna bilo (god. 1876.), valjda će bili još 
živućih svjedoka, koji će se spominjati kako su ga prenieli i uzidali više 


korniža pobočnih vrati sv. Nikole. 
Ako je pak to sliedilo prije nego li je ta crkva bila razorena, lada 


| opet dolazimo do neizvjestna nagadjanja, na temelju kojih pitanje ne može 
' da bude riešeno. 


Mnenje gosp. Radića, kojemu se pridruži i Dr. Rački, da spomenuti 


i prag s nadpisom nije mogao sačinjavati čest okvira ni jednijeh ni drugijeh 


vrata, crkve sv. Jurja, bit će dosljedno gradjevnim uslovima, ali nije do- 


;sljedno povjestnim dokazima, po kojima znademo, da taj nadpis, ukusno ili 





[ neukusno, stajao je više vrala sv. Jurja u Žeslinju i to sve do god. 1673, 
: kad je Lucio dao na vidjelo svoje »Memorie« u kojima izričito kaže: ,,sopra 
la porta della Chiesa di S. Giorgio di Zestigno“. Pošto pak znademo da 
'jelucio bio marljiv i točan u sabiranju gradiva, ne možemo sumnjali o 
njegovomu svjedočanstvu, te nam je vjerovati, da ga je ako ne svojim 
očima vidio, i prepisao na licu mjesta, a to barem da.je primio prepis od 
vjerodostojne osobe.? 


Ali osim Lucieva svjedočanstva, i pisani spomenici crkve =sv. Jurja 


.opotvrdjuju, da se je taj nadpis nalazio na njoj sve do god. 1366... kako 


ćemo to odmah dokazati.? 





' Radić Četiri staro-hrv. bogomolje itd. 

* Svakako pitanje ostaje još nerazbistreno, jer se još pravo ne zna koja li je prava crkva 
*v. Jurja u Zastinju. Jelićeva karta zove takovom onu u zapad od željezničke postaje, dočim onu na 
šjeveroiztok zove s. Nikolom i s. Jurjem, a onu na jugozapad od postaje niti ne nazivlje. Meni su ljudi 
u Kaštelim kazali, da je s. Juraj u Zastinju ona koju sam kao takovu izpitao i objelodanio. Trebalo 
bi dakle točno ustanoviti mjestno nazivlje i ubikaciju svih tih susjednih crkava. Meni se pak još čini, 


pošto je u nadpisu na prvom mjestu spomenut S. Petar, da bi se taj ualpis najlašnje mogo odnositi 


na razorenu crkvu s. Petra od Klobuka, i da je s nje biv prenešen na sadašnje mjesto još (davno prije 
Lucija. I tako bi nastala još jedna nova hipoteza o prvobitnom mjestu nadpisa. 
Opazka Urednikova, 
* Ti spomenici ne potvrdjuju nego samo doba postavka nadpisa i obstojanja Ljubomira tepćije 
ali ne svjedoče ništa o tomu na kojoj li je baš crkvi prvobitno bio postavljen nadpis. 
Opazka Urednikova 





— 160 — 


Lucio, da razjasni ime utemeljitelja te bogomolje, donaša povlasticu 
hrvatskoga kralja Sljepana nasljednika Zvonimirova, koludricam sv. Rainerija 
u Spljetu, u kojoj se spominje: . . . Jacobi Morstici. ubomiri. FEpzi Stezigne 
Breberistici'. 

Te opet donaša dva druga odlomka starih izprava, u prvomu od kojih 
dolazi ... nobilium Jupanorum Stressinne Berberistich et Jacobi Teuzonis* 
... a u drugomu... dato tudicio a Tepizone Dominico eodem Berberistich 


volente . . . nobihibus testibus . . . et Jacobo Tepizone et fratribus ewus, et Lu- 
bomir Juppano?. 


Pak sliedi ovako tumačenje navoda: »Si deve avvertire primia, che 
nel Privilegio del Re Stefano sono state dal tempo abolite le due prime 
leltere del nome e cognome de Lubomiri Tepzi; poiche nell' altre memorie, 
benchč si trovino alcune diversita di lettere nelli nomi, e cognomi ivi 
espressi, non sono pero tali, che alterino l'esentiale della _ pronuntia: onde 
quello, che nell' una & Jacobi Teuzonis, deve esser lo stesso, che nell' altra 
Jacobo Tepizone, e quel Lubimiro Tepzi che fabrico la sopradetta Chiesa 
di S. Giorgio, pud esser stato fratello del predetto Giacomo e forsi(lo) stesso 
Lulimiro Juppano nell' ultimo luoco nominato, e se fu quello, fu anco 
al tempo delli predeti Zuonimiro, e Stefano Re di Dalmatia e Croatia, e di 
San Giovanni Vescovo di Trau col quale viene nominato ne! sopradetto 
Privilegio del Re Stefano*. — Onde si puo dire, che questa Chiesa sia stata 
fabricata avanti il 1100, e che sia la piu antica memoria di fondatione di 
Chiesa fatta da Croati che si trovi scolpita in pietra, e forsi in tulla la 
riviera di Dalmatia non ve n'č altra di tanta antichita5, e st come dalla so- 
pradetta ingcrittione_ appar il fondator d'essa Chiesa, cosi nelli tempi po- 
steriori spettava il juspatronato d'essa alla famiglia Barbanich, che deve 
csscr stata attinente ad esso fondatore; del che appar memoria nell' in- 


' Kod Kukuljevića: Jacobi morstici. (Lu)bomiri (te)pzi. ,Stresigna breberstici Cod. Dip. USD. 
1. str. 182. Kod Račkoga: (Lu)bomiri (tjepci Stresigna breberistici“. Docum. str. 149. 
2 Po Kukuljeviću: nobilium iuppanorum Stressinne Berberistich et Jacobi tepzonis. C. D. USD. 


I. str. 167. Po _ Rački: nobilium iuppanorum: Siressinne berberistich et Jacobi tepiconis. Documenta 
str. 162. 


*PoK...dato iudicio a tepizone _ Dominico, eodem Berberistich, volente et colaudante rege 
Suunimir, suisque nobilibus. Testibus his...et tepizone Jacobo et fratribus eius et Lubomir iuppano. 
Ibid. str. 157. Po R... dato iudicio a tepicone Dominico, eodem berberistich uolente et collaudante 
rege Suunimir suisque nobilibus; testibus his...et Jacobo tepicone cum fratribus eius, et Lubomir 
iuppano. Documenta str. 164. 


“ Dr. Rački potvrdjuje mnenje Lucievo sliedećom opazkom: ,Conditorem ecclesiae fuisse eundem 
Lubomirum, qui donationibus regis Stephani a 1088/9 testis adstitit, dubitandum eo minus est, quod 
oflicii ,tepci“ sequiori aetate in Chroatia vestigium minime reperiatur“. Docum. str. 460. 

* U koliko je bilo poznato do Lucievog doba. Najnovija iztraživanja su pokazala, da su u Dal- 
maciji mnogobrojne crkve starije od XI. vieka. Liep jih je broj već obielodanjen i u ovom časopisu. 


Op. urednikova. 





— 11 — 


slanza fatta da Andrea di Marin Andreis per nome suo, et fratelli Mallio 
de Cirnota Vescovo di Sibenico, et altri diseendenti della famiglia Barhanich 
fondatori d'essa Chiesa li 27 Giugno 1366, avanti il Vescovo Nicolo Casolli, 
che non fu admessa, attesoche conslava, che per piu d'80 anni era slala 
eonferita essa Chiesa dalli Veseovi precessori a chi gl'era parso, e =c ben 
la sentenza fu appellata al Metropolita, non c'e pero memoria di quello 
seguisse« 1. 


i Giov. Lucio ,Memorie“ itd. str 495 - 496 














Crkvica S. Jurja u Ponikvama na poluotoku Pelješeu. 


(Ba slikama.) 


GRKVA S.JURJA u PONIKVAMA 






UZDUŽNI PRESJEK AB 





MJERILO s 1 :100 


U selu Ponikvama na pulu izmedju Stona i Janjine na poluotoku 
Pelješcu, i to uprav nad pulom, nalazi se zapuštena, premda cjelovito 
sačuvana, crkvica S. Jurja, koju prikazuju priložene slike. Duga je s dvora 
540 m. šir. 3:53, iznutra 438 m., i 26 m., po sriedi visoka sama 
3 m. Ona je posvodjena spljoštenim polupakružnim bačvastim svodom. , 
Sa dva para lezen4, poput tolikih drugih naših crkava hrvatsko-bizan- | 
tinskoga sloga, razdieljena je na troje. Lezene se i oko svoda nastav- | 
ljaju u pojase, kao i na crkvici S. Mihovila u Stonu.! [I ova se crkvica | 
u začelju iznutra završuje u tri konke (izdubke) (,cum tricoro“ ili tres, 
apsidas“)? u tlorisu nešto dublje od polukruga. Srednja je konka široka , 


s 





! Vidi u br. 2. ovog časop. od ove godine str. 77—31. 
* F. X. Kraus-Real-Encycl. d. chr. Alt. II. str. D581, 922. 


— 153 — 


15 cm., pobočne po 47 cm.; srednja je viša od pobočnih. S vanjske strane 
začelja, na položaju konka ukazuju se dva pravokutno stupnjevana zida. Na 
pobočnim platnima su iznutra medju lezenama sliepi lukovi bez prozora i 
bez konk4. — Na pročelju su pobočna platna produžena u dvie lezene, 
koje napominju ante starogrčkih hramova. Na sred pročelja su pačetvorna 
vrata, a nad njim je dozidan pročeoni zvonik sa gori polukružno završenim 
prozorom za namještenje zvona. Krova je nestalo, ali je dobro sačuvan 
svod. U toj se otvorenoj crkvici sada čuva seoski mrtvački lies. — Malo 
dalje od nje izpod puta, put jugoiztoka je seoska župna crkva, a nešto 
dalje na iztoku, pripovjedili su mi seljaci, da se nahodi poveća crkva S. 
Filipa, sagradjena poput one S. Jurja. Niesam imao vremena da ju pre- 
gledam. Po svojem graditeljskom ustrojstvu crkva S. Jurja u Ponikvama 
mislim da potiče najkašnje iz XII. vieka, a lahko da bude i iz XI. t. j. iz 
doba prelaza iz hrvatsko-bizantinskoga u hrvatsko-romanički slog. 


F. Radić. 

HRS 
i , Fa h. 

LJ sui Ni 
A Nag zno u 
uwFkeTe Ak: 
,VESA=2\ 

LORI 

Za t ) * 
u 
li 


Obla crkva BI. Gospe od Planice na otoku Visu. 
(Sa slikama.) 






. Paole ć : LA > . 

Mala visočini otoka Visa sa sjeverne strane pula, koji vodi iz Visa u 
Ng Komižu, a nešto manje od kilometra daleko od crkvice S. Mihovila! 

JI nad Komižom put sjevero-iztoka, stoji okružna crkvica, koja pri 


bada Komiži. a narod ju nazivlje Bl. Gospom od Planice. Nju prikazuju 
priložene slike u okomitom uzmetu, tlorisu 1 presjeku 








«E E = an jao 
I kiši OSNOVA CRKVE 
Blk.GOSPE ov PLANICE 


NA OTOKU Visu 





Pe . TE ZLA Načalav 
Pe f RADI 
IB Lis 


4_ nar.vel. 


Nutrnji joj premjer iznosi 9:27 m., a debljina zida 0:70 m. Posvodjena je 
podpuno polukrugljastim kubetom, a pokrivena čunjastim krovom, kojemu je u 
vrhu lanterni sličan valjasti završetak, pokriven takodjer čunjastim pokrovcen: 
Kut izmedju prilično duge strehe i zida izpunjen je kosom površinom, u 
kojoj su u klačardi usadjeni criepovi u tri reda na način, da sačinjavaju 


! Vidi ,Star, Prosvj,.“ God. II. Br. 3. str. 157—158. 














— 155 — 


tri criepasto-valovite crte, mjesto uresa tako sastavljenog vienca ili glavnog 
kvira. Jednak je vienac i izpod krovca na valjku u vrh krova. Vrata su 
crkve sa zapadne strane, a sa iztočne je apsida iznutra polukružna sa pre- 
mjerom od 2:14 m., s dvora pačetvorinasta. Do vrati su dva nizka pačetvorna 
prozora, a na po visine ukupne sgradje, ima naokolo pet okružnih prozor- 
čića: četiri jednaka, u jednakoj medjusobnoj daljini tako, da dva dolaze 
s izločne, a dva sa zapadne strane crkve, a jedan malo poveći uprav nad 
vratima. Ona su četiri otvorena, a ovaj. je sprieda zatvoren pločom, u kojoj 
je prosječen četverozrakast otvor, poput križa S. Andrije. Pri početku ku- 
beta i polukubeta nad apsidom stoji, moo mjesto kvira, doli podsječena 
ploča. 

Crkvica je vrlo dobro sačuvana. U njoj se još uzdrže tri svietnjaka od 
tuči po 47 cm. visoka, a četiri po 41 cm., koji bogatom svojom i ukusnom 
člankovitošću i vitkošću odavaju prvi viek talijanskog preporoda umjetnosti. 
Vratni okvir i pačetvorni prozorčići potiču riajdalje iz XVI. vieka, a nipošto 
se ne slažu s ostalom sgradjom, koja potiče iz polovice srednjega vieka. 

U povjesti staro-hrvatskog graditeljstva do sad su nam poznata bila 
tek četiri primjera okružnih sgrada: crkva S. Donata u Zadru!, zadarska 
krstionica?, bivša crkva S. Ursule* u Zadru i pola-razrušena crkva presv. 
Trojstva u spljetskom polju kod Poljuda.“ Ovdje opisana komižka crkvica peti 
je primjer, i to uprav najpodpunije sačuvan. Veličinom u velike se približuje 
zadarskoj sv. Ursuli i spljetskoj crkvici presv. Trojstva. Ob ovima se nagadja, 
da mogu bit bile posvodjene kubetom, dočim nam crkvica BI. Gospe od 
Planice pokazuje svoje neoštećeno kube, čunjasti krov, lanternu više njega, 
originalni glavni kvir i svoje okružne prozore. Crkva S. Donata ima tri 
polukružne apside, one S. Ursule i presv. Trojstva po šest njih, dočim je 
na komižkoj okružnoj crkvici Bl. Gospe tek jedna apsida s izločne strane. 


.Iu tom se komižka crkvica razlikuje od ostalih spomenutih, što joj apsida 
. nije ogradjena polukružnim nego pačetvornim zidom, pokrivenim sa tro- 


stranim šiljastim krovom. 
Komižka crkvica Bl. Gospe od Planice najviše je nalična onim českim 
oblim crkvicama, o kojima Otte* piše, da su mnogobrojne i osamljene po 


: selima i o kojima da se ima razloga pomisliti, da su prevremeno služile kao 


župničke. O :zlamenitoj obloj crkvi u Scheiblingkirchen-u kod Bečkog Novog- 
mjesta kaže, da je sagradjena 1160. god. i da je listinama dokazano njezino 


prvobitno opredieljenje za župničku crkvu. On kaže, da se posve prostim 


! Eitelberger. Die mittelalt. Kunstdeukm. Dalm. str. 98—132. 

2 Eitelberger. Nav. dj. str. 141. 

? Fitelberger. Nav. dj. str. 1395 —137. 

4“ Vidi moju razpravicu nČetiri staro- hrv. bogomolje“ u ,Viest. hrv. arh. dr.“ G. XIII. Br. 1. 
str. M — 22. 
5 Handbuch der kirchl. Kunst. I. str. 19—20. 


. 


— 156 — 


i bez uresa izvedenim českim oblim kapelama bez dokaza rado pripisuje 
velika starost. Dvie takove kapele prostog českog oblika u Groitzsch-u kod 
Pegau-a a i na Petrovoj gori kod Halle, jedini primjerci takovih crkava u 
Saskoj i dalje k zapadu, da pripadaju XI. vieku i da se imaju po svoj pri 
lici tumačiti svezama sa Českom. Istoga tipa da su i kapele u Altenfurtu 
kod Nirnberga i u Vilshofenu u južnoj Bavarskoj na Dunavu. Otte nu 
potla dodaje na sp. mjestu, da stilizovane i česlimice preukusne oble sgradje 
u ostalim austrijskim zemljama ne dopiru u toliko ništa kašnje preko polo 
vine XII. vieka, a one koje potiču iz XIII.—XV. vieka, da imaju višekulan 
oblik. 

Po lomu dakle i po prispodobi sa ostalim spomenutim dalmalinskim 
oblim crkvama, proiztiče, da ni komižka obla crkva ne može nikako da bude 
postala kašnje od XI. vieka. 

F. Radić. 








A $ < NI Ž Zak fa | 
e ane 
GUS) 


pu. 


Izvješće 


0 radu Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu u obće, a napose 0 
kršćanskim starinama do sada odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 
| osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri. 

Sastavio ga 
Frano Radić, 


| izvjestitelj znanstvenoga odbora hrvatskoga starinarskoga družtva u Knivu i zastupnik istoga družtva 
na prvom Kongresu kršćanskih starinara u Spljetu-Bolinu za isti Kongres. 
(Svršetak.) 


Poglavje A razlučeno je na četiri odsjeka. U I. odsjeku (str. 3—13) spisatelj raz- 
 pravlja o povjesti spomenika, koji su obstojali u Biskupiji i na Kapitulu kod Knina, 
gdje se je prosjekom željezničke pruge 1886. god. našla većina ulomaka. On je, u 
da vlastitom mnenju dvaput prije izraženu na gori spom. mjestima »Hullettina«, 
u prkos povjestnim gori iztaknutim svjedočanstvima, u prkos mnenju O. Zlatovića, 0. 
| Maruna, Vj. Klaića i pučke predaje, uvjeren u toj knjizi, »da je najvjerojatnije, premda 
= nije još Javro nepobitnih dokaza, da je na Kapitulu bila biskupska crkva s. Marije 
S biskupskim i s kanoničkim dvorovima, a u Biskupiji nagoviešta da je po svoj prilici 
bio dvorac Gia biskupskih dobara«, premda je pak dodao, »da je najbolje ne- 
Wtenagljivati s podmjenama i uztrpiti se, dok nam izkapanja pruže izvjestnih podataka. < 

Od spomenute moje ocjene pisana je polovica prije nego li sam na licu mjesta pro- 
učio izkopine, a polovica potla. U prvoj polovini sam na temelju navedenih podataka 
črkvenoga sabora spljetskoga 1045. god., nadjakona Tome i Farlati-a, pobijao mnenje 
prag. Bulića, da je crkva sv. Marije, »sazidana devetoga ili najkašnje desetoga vieka«, 
te sam dokazivao, da je vjerojatnije da bude iz početka XI. U tom me utvrdjivalo 
mnenje prag. Bulića, da su ornamentalni ulomci nadjeni na Kapitulu slični onima »na 
nadglavnike, abake, stupove pročeljnih vrata crkve S. Ambroza u Milanu, S. Mihovila u 
Paviji, na palrijarsku stolicu u Grado, na crkvu Notre-Dame du Port u Clermont-u«, o 
njima on kaže da su nastali »tekom devetoga v.«, dočim sam ja po Kugleru (Gesch. 
der Baukunst II. str. 385 —36), Sehnaase-u (Gesch. d. bil. Kiinste IV. str. 464), Lubke-u 
\Grundriss der Kunstgesch. 1. str. 344), Burckhardtu (Cicerone str. 17) i Rumohru (Ital. 
iorschungen JII. str. 183) osvjedočen bio, da je jedina patrijarska stolica u Grado 
možda iz devetoga vieka, a svi ostali napom. spomenici da su iz XL. i XII. vieka. Ja 
sam jošte na tom mjestu dokazivao, da je na Kapitulu obstojala crkva sv. Bartula na- 
DOse, a ona sv. Marije napose. 

U drugom dielu (»Viestnik« God. XII. Br. 1 str. 14— _20) opozvao sam prije iz- 
iaknuto svoje krivo mnenje, na koje sam bio zaveden netačnim prispodobama prag. 
“nlića, da je crkva sv. Marije mogla biti iz XI. vieka, a o ubikacijama crkava sam 
Wokazivao, da je bazilika sv. Marije imala biti svakako u Biskupiji, a crkva sv. Bartula 
Svakako na Kapitulu. 

Nego sam još jasnijim razlozima dokazao, da je crkva sv. Bartula bila na Kapi- 
lulu, a ona sv. Marije na groblju sv. Luke u Biskupiji u prvom dielu govora, što sam 








— 158 — 


ga lani na Bartulov dan izrekao na Kapitulu prigodom svečanosti otvorenja »Prvoga | 


Muzeja hrvatskih spomenika« u Kninu, koji će do malo biti objelodanjen u prvom broju 
»Staro-hrvatske Prosvjete«, glasila hrvatskog starinarskog družtva u Kninu. 


U drugom odsjeku prvoga poglavja svoje knjige piše prag. Bulić najprije ob orna- | 


mentalnim slogovima »za razdoblja od VII. — X. vieka«. Kaže, da su glavniji slogovi le 


dobe: rimsko-kršćanski ili latinski, bizantinski, te čedo ovih dvaju romanski«, kao da 
bi roditelji i njihovo čedo mogli istodobno da vladaju, da budu u muževnoj snazi, i da _- 


Jih svekolike zastupa sjeverna Italija; da je longobardska škola uvela mistični moliv 


tj. »ornamentalni motiv, u kojemu se na razne načine prepliću, križaju i uzlaju jedno- . 


struci ili višestruci pravci i krivulje, bilo u obliku četverokuta i kružnice, bilo na 
slomljene i uzlovite crte i lukove.« Ja sam u prvom dielu svoje ocjene nastojao, da 
pokušam dovesti do nekog sustava i do neke razredbe tog motiva po njegovim vrslirmi, 
koje se nahode na ulomcima, koji su naslikani u Bulićevoj knjizi, te sam izpravio neka 
njegova mnenja o njihovom njemačkom i francuzkom nazivlju. Prag. Bulić misli, da 
se je taj motiv iz sjeverne Italije razširio na zapad, te u Istru i u Dalmaciju, dočim se 
meni čini, da se je obrnuto dogodilo, da se je t. j. sa iztoka pa i iz svih hrvalskih 
zemalja širio u Italiju i po ostaloj Evropi, što je lako razumiti po množtvu spomenika 
sa takovim uresom, što se je u malo godina našlo u hrvatskim zemljama. 

U drugom dielu svoje ocjene iztaknuo sam, da ono što prag. Bulić piše ob ornu- 
mentalnim slogovima »crpljeno je iz Darteinova i Garrucci-eva djela, o kojima sam pri- 
obćio Cattaneov nepovoljan sud, te iz drugih djela, koja su, razumije se, svakolika 
zadahnuta starim predsudama o postanku romaničkoga sloga«. Zatim opisuje  prar. 
Bulić 39 komada kninskih uresnih ulomaka, i opet se na koncu tog odsjeka navraća, 
da utvrdjuje svoje mnenje o povjesti spomenika u Biskupiji i na Kapitulu. Ja sam u 
drugom dielu svoje ocjene učinio nekoliko opazaka o Bulićevom načinu opisivanja pu 
jedinih uresa te o njihovoj dobi, tako da sam više -od jednoga osvojio za VIII. viek. 
Slog kninskih spomenika je dakle po prag. Buliću longobardski ili lombardski, t. j. roma- 
nički. U drugomdielu spom. svojega govora (koji sam pak preveo na tal. jezik i objelo- 
danio u listu »Diritlo croato« u Pulju i otolen otjesnuo u posebnu brošuru, dočim je u 
izvoru štampan u »Nar. Listu«, »Hrvatskoj« zagrebačkoj i »Obzoru«, te u »Spomen-knjizi 
otvora Prvog muzeja hrvatskih spomenika« — Zagreb. 1894.) nastojao sam da dokažem, 
da je krivo i slabo osnovano Bulićevo mnenje o slogu kninskih i ostalih jim suvremenih 
hrvatskih spomenika, a da pripadaju bizantinskomu, koji, po tolikim inačicam primljenim 
kod starih Hrvata, a navlaš po posebnoj vrsti nadstupina ima pravo, da bude prozvan 
hrvatsko-bizantinskim. | | 

U III. odsjeku prvoga diela svoje knjige (str. 23—32) proučava prag. Bulić ulomke 
nadpisa našaste u Biskupiji, koje sam prije iztaknuo, te neke na Kapitulu i jesu po 
njegovu čitanju: Iz Biskupije: 

1. (Ego N. N. aedificavi hanc ecclesiam ad honorem .... ili Hlaec ecclesia aedificata esši 
ad honorem Sanctae ili Sunctissimae MAR(ia) E * NEC * Non * ET( * ) SanCtI * STEFani 

2. (Hic sepultus est ili requiescit) EGREG(4us miles? duz?). 

3. (2 sagi!)TIS OBRVCT(us). 

4. (2 Peccat)OBum MEORum ili 

(? Propinqu)ORum MEORum. 
Na Kapitulu: 
1. (Hanc ecclesiam (?) ili memoriam (?) ili Hoc alt«re (?) (Ego) 
STePCVS * ABBAS * FIER(4 ? jugsi, ili feci) 
ORATE * PRo? me...) 


— 159 — 


CJ 
ke 


> (IVE 50... 


3. (SvratasjULaV_DVX HROATORum IN TEmP(?ore) D 
| IRZISCLaV(? 1) DVC(? 1383) MAGN(? 1). 
Em (2 Mirosclauug) ...... HVNC PRIDIN(a) 
(interfecit) 


(2 QWuattuor) ANNOS POST * (? quam? r.gnaverat ili regnum tenuerut?) 
< (Annis) DomiNICIS * MilLE * DVCEnT(1s) . .. 
zakeig (A)VQue * CRESCAT * EG(? 0) 


cg 


KE ( Nic)OLAVS * HANG. * Que * DOT(avi) 
(2 Tum Sancti Petr)I * TVM * SanCitl 
BARTHO(lomaei) 


Iz Grolubića kod Knina: 

(Ad h norem sancta ili SanctissimajE MARIaE 
'( Java) 

U IV. dielu prvoga poglavlja (str. 33.) javlja prag. Bulić, da se je u Kninu odkrilo 
>Jo$ i inih starinskih predmeta: novaca iz kasnije sredovječne dobe, većinom ugarskih; 
nakitnih ulomaka iz kovine i kosti, s ornamentalnom rezbarijom, koja odaje mnogo 
marudno naše motive. Nu jer je tih predmeta relativno još malo, i jer su većinom jako 
nepodpuni ulomci, a takodjer bez osobitoga kronologičnoga sudila, scienili smo, da je 
bolje počekati da nam izkapanja iznesu bolju zalihu takovih predmeta, pa onda da ih 
objelodanimo sve skupa«. K tomu dodaje u zaključku, da su »Kninska odkrića . .. po- 
lakla . . . toliko i toliko pitanja i na poviestnom, i na umjetničkom, i na paleografično- 
epigrafičnom polju« ..... koja da su većinom ostala »nerješena radi nestašice izvjestnih 
podalaka«, te dodaje: »Riešenje tih pitanja zasieca duboko u umjetničke i kulturne pri- 
ike naše domovine za prvih vjekova doselenja praotaca nam na jug; umjetničke i kul- 
turne prilike to, koje smo evo počeli tek iz daleka nazirati po kninskim ulomcim, i koje 
su nam, do njihova sretnoga odkrića, bile pukim otajstvom. Za riešenjem tih pitanja mora 
svakoga rodoljuba srce stezati; svaki rodoljub dakle mora ne samo želiti, nego čim 
življe pripomoći, da uskori izvjestan odgovor tim prezanimivim i prezamašitim pitanjim 
za povjestne, umjetničke i kulturne odnošaje naše domovine, i to za još malo poznate 
nam dobe, za prvih viekova narodne dinastije. — Nu ta pitanja ne zasiecaju samo u 
hrvatsku umjetnost i kulturu; ona zasiecaju još, i ter kako, u obćenitu umjetnost i 
aljudbu, premda se na to ni ne pomišlja na prvi pogled neznatnih ulomaka, koja su ta 
Pitanja živo potakla, Deveti i deseti viek, i po inim evropejskim zemljama, s tih gledišta, 
loš niesu dovoljno proučeni, jer znanost nije još dobila dosta gradiva iz te dobe; dobe, 
koja po sebi ne bijaše plodna umjetnim proizvodima. Za riešenjem tih pitanja ne samo 
da vapije svaki Hrvat, jer velevažno po prošlost njegove narodnosti, nego i svaki lju- 
bitelj ljudskoga roda, jer to riešenje ima zadaću, da barem dielomice napuni prazninu, 
koju još obćenita znanost osjeća. « 

»Riešenja na ta pitanja, i to izvjestna i dovoljna riešenja, naše je mnenje, nitko 
nam ne može pružiti, nego sama odkrića, kojim dojakošnja niesu ino no sretan doista, 
ali tek slučajni prvi počelak. Nužda je dakle, i to prieka nužda, da se zadovolji zahtje- 
vima ne samo znanosti specijalne naše narodnosti, nego i zahtjevima obćenite znanosti, 
da se povedu sustavna izlraživanja, nastavak načetih slučajnih odkrića. « 

»Tu radostnu, ali, doista, i težku brigu, stavilo je sebi na glavu: novoustrojeno 
Kninsko starinarsko druživo. Da ju što prije ostvari, pozvalo je to družtvo rodoljube,. 
da svaki prinese po svoje zrnce na sveti žrtvenik narodne nam poviesti. I bilo prilična 
odziva na taj poziv. Dojakošnji prinesci, prema gospodarstvenim prilikama naroda 


— 160 — 


našega ipak nješto, niesu dostatni za glavnicu, koja bi zajamčila poduzeće sustavnih 
izkapanja. Još novčanih sredstava, koja da nam osiguraju povoljan uspjeh nuždnih 
radnja, nadamo se, da će brzo nadoći požrtvovnošću onoga naroda, koji dičeć se svojom 
prošlošću, svojima žuljima iznaša ju na vidjelo sebi, a svekoliko učenomu svietu na 
ogled; a najskoli brigom i nastojanjem onih njegovatelja naših starožitnosti, štono za 
kratkoga razdoblja našega preporoda, preporodiše i pomnožaše našu povjestnu književ- 
nost i izvore joj.« 

Dne 3. studenoga 1889. bila je treća glavna družtvena skupština, na kojoj je bilo 
od Upraviteljstva podaslrto »izvješće o dogotovljenom gradivu za II. svezak Hrvatskih 
Spomenika“«. Isto je upraviteljstvo prikazalo narise tlorisa bazilike na Kaptolu i od- 
nosnih sgrada, bazilike na Stupovima i one na rimo-katoličkom groblju u Biskupiji i 
odnosnih sgrada, crkve na grčko-iztočnom groblju u Uzdolju, crkve kod Bukorovića i 
one na Lopuškoj glavici, napokon crkve Sv. Spasa pod kninskom tvrdjavom, ornimer- 
talni 51 komad, epigrafičnih 20, nadgrobnih ploča 25, nadpisi iz dobe Šubića i jednom 
krsta iz Promine, fotograliranu sliku crkve sv. Križa i poklopac sarkofaga sa uklesanim 
vitezom u narodnoj nošnji u Ninu - šestdeset komada naušnica, prstenja, navezenilh 
jelenskih rogova i još njekih drugih predmela u kosti i korici. Napokon dva na novo 
izradjena narisa o krstionici u Mlecima, objelodanjena u »Arkivu za jugoslavensku 
povjest«, i na novo u jednoj šestini narisana Branimirova spomenika, objelodanjena u 
»Radu« XXVIL, uz opazku, da i ova dva zadnja velevažna spomenika budu u Il. ili u 
III. svezku priključena. Suviše sa strane upraviteljstva opaža se, da je preostalo još 
mnogo arhitektoničkih komada, koji će biti narisani za III. svezak.« Na toj je skupštni 
prag. Bulić izvjestio sa znanstvenog gledišta, da je družtvo dalo kopati: »u Kninskom- 
polju na Kapitulu i pod kninskom tvrdjavom, u Kosovom polju: na groblju sela Bisku- 
pije, na Stupovima, na HBulatovoj oranici, na Lopuškoj glavici i u selu Biskupiji; a oma- 
njih pokušaja učinilo je na glavici Ceceli kod Drniša i još drugda«, a napose ovako: 

»Na Kapitulu. Od 1886. do 1888. na Kapitulu našlo se je više ornamentalnih ulo- 


maka i njekoliko nadpisnih, medju kojima najvažniji do sada odkriveni objelodanjeni | 


su u izvjestiteljevoj razpravie ..... 

Glavne sgrade, kojih čitav tWoris pružaju odkopani zidovi, jesu crkva i sgrada, lii 
skup sgrada, po razpoloženju sudeći, opredieljenih za stanovanje. Crkva ostaje na iz- 
točnoj strani glavice, na najiznositijem dielu, okružena sa sjeverne i iztočne strane, sve 
do rieke, perimetralnim zidom, tako da površina, na kojoj leže ostanci crkve i njoj 
spojenih sgrada, obuhvaća više stotina četvornih metara. 

Sredinu te površine zapremaju ostanci zidova crkve. 'Temeljna osnova crkve bijaše 


čisti bazilikalni lik na tri broda i na tri abside, dug oko 30 metara, a širok 16 mel. 


orientovan absidama prema iztoku, a vratima prema zapadu. 

Uz sjeverni bok bazilike dozidana je pogrebna kapela, u njoj devet grobova, koji 
po razporedbi sudeći pripadahu odličnim pokojnicima. U samoj crkvi i okolišu našlo se 
dosta grobova, pokrivenih velikim pločama, stećcima, koji su nadošli poslie porušenja 
crkve. Pobočna dva broda bazilike bila su odieljena od srednjega pilovima četvorni 
proreza; abside bile su svedene na polukrug, a pred jedinima glavnima vratima ni 
pročelju četverokutno predvorje« ..... 

>Pod dosele odkritim ostancima ima podrtina i još starijih sgrada: valjda rimski 
dobe. « 

Na koncu izvjestitelj zaključuje svojim mnenjem, da odkrita erkva i njoj pripojene 
sgrade, najvjerojatnije je, da su povjestna biskupska crkva sv. Marije ili sv. Bartula, le 
biskupski dvori s kanoničkima, podkrepljujuć svoje mnenje podatcima dobe po zidanju 


sh 


ja I i 


— 161 — 


i razporedbi crkve; po okolnosti, da je crkva na tri broda, sa tri abside, što bi slutilo, 
da je imala tri žrtvenika, od kojih srednji posvećen sv. Mariji, a dva pobočna sv. Petru 
i sv. Bartulu...... Time misli izvjestitelj, da je doriešeno i pitanje o dvostrukom 
imenu crkve, te da je jedna te ista crkva sv. Marije ili sv. Bartula.« Kako sam već 
napomenuo u prvom dielu spom. svojeg govora, pobio sam to mnenje prag. Bulića. 
Sliedi njegovo izvješće: 

>Pod kninskom tvrdjom kopalo se i odkrilo ostanke bogoinolje Sv. Spasa, koja je 


duga 17 met. a široka 8 met. Osnovni lik crkve jest na jedan brod i sa jednom okruglom 


-—— ———— ———--—— > < 


absidlom. Gradja je srednjega vieka a bogomolja je bila za kasnije dobe grobljem ; te 
u njoj našasto osam grobova, a oko nje opet osam« ..... 

»Na groblju sela Biskupije odkrili se ostanci crkve na tri broda sa jednom absidom, 
koje ukupna dužina iznosi 32.65 met., a širina 13:25 met. Srednji brod je odieljen od 
pobočnih pilovima četvornastoga proreza. 

Crkva s istočnog boka bila je spojena s velikom sgradom, čiji se temelji tek 
gdjegdje naziru, pošto se rad+ raznih neprilika iztraživanje nije moglo podpuno izvesti. 

Grobovi pokriveni velikim pločama, gdjegdje urešenim po kojim znakom običnim na 
stećcima, prekrivaju većom stranom tlo crkve. Ovi grobovi su većinom kasnije dobe 
dobe nakon razorenja crkve. 

»Rek bi da je ova crkva sazidana na temeljim starije, koja propade s požara 
Starijoj crkvi pripadao bi sarkofag od biela kamena, ali bez uresa i nadpisau, što no bi 
našast u pobočnoj pogrebnoj izbi u predvorju, jer je kamen sav spržen i pocrnio od 
ognja. 

Množina ornamentalnih i nadpisnih ulomaka, koji svi bijahu našasti uzidani u 
kasnije grobnice sa stećcima, po slogu odaju, da je prva ili druga crkva bivala za 
IX.—XI. vieka. Dapače može se slutiti, da je prva i još starije dobe, jer se je u drugoj 
našlo uzidanih ulomaka, nadpisa i sarkofaga starohrišćanskih spomenika IV —VI. vieka. 

Starija crkva po izvjestiteljevom mnenju bila bi baš ona, na koju se odnosi ulomak 
nadpisa, već u početku iztraživanja našast na ovom groblju (Hrvatski spomenici [. Tab. 
ll. br. 1). Po tom ulomku sudeć, crkva je bila posvećena sv. Mariji i sv. Stjepanu. 

»Izvjestitelj se nada, da će, čim se dogotovi i ostali dio narisa, i ovo odkriće biti 
ilustrovano, te pokaza prisutnima tloris odkrivene sgrade. 

Kakovih sto metara na sjeveroiztok groblju, a na Bulatovoj oranici, odkrit je jedan 
div temelja sgrade, koja po svim biljezima je onaj »palazzo di delizie« _kninskih biskupa, 
čije je ostanke vidjeo još Vinjalić. Sgrada je bila velika, a i ukusno izradjena, jer med 
odkopanom zemljom našlo se silu radjenih prizmatičnih komadića biela kamena, što no 
su sačinjavali mozaikom obloženo tlo. Misli izvjestitelj, da ob ostancima ovoga spomenika 
nesmije potanje govoriti, dokle se izkapanja ne privedu kraju. Svakako topografično 
ime »Biskupija«, o kom je on obširnije nagadjao u svojoj razpravi, blizina crkve i 
sgrada dielom odkritih i u kratko opisanih pod br. 2., blizina ostalih četiriju crkava, 
položaj gdje se držao sabor »v petih crikvah v Kosovi«, zajamčuje povjestni i arkeo- 
logični interes i ovim ostancima«. 

Pošto sam ja u I. dielu spom. svojega govora dokazao, da je u Biskupiji bila 
biskupska crkva sv. Marije i da u Zvonimirovom regestu, izdanu u Kninu god. 1076 —78. 
(Docum. str. 112-113) piše: »Actum est hoc in villa regali quo in loco iam dieta 
ecclesia sanctae Mariae (sita uidetur his)« . . . tako cienim, da bi najpriličnije bilo za 
“ada uzeti, da su ti ostanci pripadali kraljevskomu dvorcu (villae regali), a to tim više, 
šlo se to mjesto po pučkom nazivu imenuje, kako nam je zabilježeno ostavio pokojni 
(S. Zlatović, »kraljske mirine«. 


— 162 = 


Sliedi ovako izvješće prag. Bulića. 

»Izvjestitelj se nada, da će se družtvo pobrinuli, da čim prije svlada sve potežkoće, 
da posvema odkrije oslanke ovoga zanimivoga spomenika, i tim pospješiti, da što skorije 
Opis s narisima izadje u sviet«. 

»3. Nedaleko, a izločno ovim ruševinama, na glavici ,Stupovi“, štono se diže na 
južnom rubu kosovske ravnice, odkrita je druga od ,petih crikvah v Kosovi“, koja po 
llorisnoj osnovi, koli po ornamenialnim ulomcim za izkapanja našastim, spada u dobu 
sgrada odkrivenih na groblju. “ 

(snova tlorisa ove crkve jest trobrodna bazilika na jednu glavnu apsidu i na 
dvie male pobočne za protheze; po pet pilova osmokutna proreza dieli srednji brod od 


pobočnih; nutrnji nartex ima sprieda još i predvorje. 

Crkvi uz lievi brod dozidana je bogomolja na jednu absidu, po svoj prilici pogrebna 
kapela. Zidovi bazilike izvana učvršćeni su polukruglim podpornjacima. Ostanke ove 
važne s arhitektoničnoga gledišta crkve izvjestitelj se nada da će moći čim prije potanje 
ilustrovati. Već izradjeni tloris pokazuje prisutnicima«. 

Na to mi je opaziti: U bazilici na groblju Biskupije našlo se dosta uresnih i epi- 
graličnih ulomaka, koji nose na sebi obilježje VIII. vijeka. Pilovi podpornjaci na 
vanjskoj strani zidova bazilike na Stupovim ne dopuštaju nam, po dosad poznatim 
spomenicima u zapadnoj Evropi, da pomislimo, da bi ta crkva mogla biti starija od 
XI. vieka. Ne može dakle »po tQWorisnoj osnovi«, kako se je izrazio prag. Bulić, ova 
crkva da »spada u doba sgrada odkrivenih na groblju«. Sliedi izvješće: 

»4, Izločno glavici »Stupovi«, jedno po sata, na rubu kosovske ravnice, diže se 
zagajena Lopuška glavica; i na njoj je družtvo takodjer dalo kopati i odkrilo omanju 
crkvu. To bi bila treća od »petih crikvah v Kosovu«. 

+D. Na obroncima brda, na kome su razasute kuće sela Biskupije, ne daleko od 
župske crkve sv. Trojice, družtvo je odkrilo ostanke male crkve na jednu absidu sa 
nekoliko grobova, od kojih je jadan sarkofag od mekoga domaćega .kamena. 

Ulomci rezbarija tu nadjeni, kao i oni uzidani u obližnjim kućama, svjedoče, da 
je poslanak i ove crkvice iz doba IX.—XI. vieka, te da je crkvica jedna od pet po- 
vjestnih crkava u Kosovu polju. 

6. Na obronku istoga brda baš pod župskom crkvom svete Trojice i okolo stojećega 
groblja družtvo je dalo iztražiti ruševine, prekrivene poznijim sgradama i grobovima 
Vide se Lri zida, od kojih svaki po prilici ima u dužini 11 m., po kojima rek bi da je 
crkva bila osmokutna tlorisa, što bi se sudaralo sa viešću Vinjalića, koji ju nazivlje 
rotonda oltangolare«. 

Vidjeti je tu.i omašan sarkofag, odlomina stupova i ostalih ulomaka, kojih nije 
dosele bilo moguće pobliže izlraživati, što sve više potvrdjuje, da su to ostanci pete vu 
»petih crikvah v Kosovie«, 

:Druživo je pokušalo započeti iztraživanje i u Petrovom polju i u Benkovačkom 
kotaru. U Petrovom polju, na Ceceli kod Drniša, radnja je tek u začetku, isto tako i 
u Dribiru DBenkovačkoga kotara« ....... 

»0d manjih predmeta našastih pri izkapanju toli u Kninskom, koli u Kosovor: 
polju, narasla je sbirka na više stotina komada, što se privremeno čuva u samostanu 
00. Franovaca u Kninu«. 





— 163 — 





»Dbirka se sastoji od preko stotine nakitnih komada kamena i mramora, urešena 


raznim rezbarijama IX.—XI. vieka, a nješto ih i sa ulomcima nadpisa; pak od arhiteto- > sa 
ničnih ulomaka iste dobe; onda od ulomaka rimske i još starije kršćanske dobe; na- ma. 
pokon od preko pedeset predmeta na kovini i drugim stvarima, što sve čim prije bili Z48 
će narisano, opisano i objelodanjeno«. ba 
Na toj skupštini bi odlučeno: ustrojenje družtvene strukovne arkeologične i povjestne i 
knjižnice; da »Viestnik hrv. ark. družtva zagrebačkoga« bude družtvenim glasilon. Do “3 
te skupštine narasao je broj družtvenih članova na 121. | AR 
U »Viestniku« (God. XI! Br. 4. str. 113—116) objelodanio sam sa tablicom slika . 2 

vpis četrnaest komada uresnih ulomaka iz Kapitula i groblja Biskupije, što ih je pred- 88 
sjednik našega druživa darovao zagrebačkomu arheol. Muzeju, u ime harnosli_prema 00 
zagrebačkomu arheol. družtvu. ou 
Počelkom 1890. god. postaje »Viestnik« glasilom Kninskoga starin. družtva u X: 
rubrici »(alasnik starinarskoga družtva u Kninu«. U njemu družtveni predsjednik 0. 1. R. 
Marun objelodanjuje družtveno Izvješće (God. XII. Br. 1. str. 30—32, Br. 2. str. 68 —72. 38 
Dr. 5. str. 110—112, Br. 4. str. 189—141; God. XIII. Br. 2. str. 66— 72, Br. 3. sir. Ne. 
90 92, Br. 4. str. 123— 126; God. XIV. Br. 1. str. 26—29, Br. 2. sir. 63 64, Br. 3. Be 
92—95, Br. 4. str. 125 - 128), kao što i potanke »Bilježke kroz starinarske izkopine u R: 
Kninskoj okolici od god. 1885—1890.< (»Viestnik« God. XII. Br. 2. str. 60—68, Br. +4. |: o 
str. 141— 144; God. XIII. Br. 2. str. 62— 64, Br. 3. str. 938—96, Br. 4. str. 127 - 128; ' 6 
God. XIV. Br. 1. str. 29—32, Br. 3. str. 95—96), u kojima vierno tumači, kako se je | '. 
došlo do obreta hrvatskih starina, do ustrojenja druživa i o razvoju njegova rada, .. 
s kojima je dopro do počeika god 18858. To će izvješće gosp. predsjednik po svoj B:. 
prilici nadopuniti u novom družtvenom glasilu, koje će do malo počet izlazili pod EE 
imenom »Staro-hrvatska Prosvjela«. U tromjesečnim spom. izvještajima nahodi se u an 
glavnim crtama izložen uspjeh družtvenoga rada od jeseni 1889. god. do svršetka srpnja Zn. 
mjeseca 1892. BE! 
Nakon III. druživene skupštine nastavilo je družtvo kopanje oko bazilike na rimu- 4 
katoličkom groblju u Biskupiji, te su »svestrano pročišćene sgradje«. Vu su još nadjena 2 
dva epigrafična ulomka: A 
In M: SED NC MV ....i pd 

AEVANGELISTA s. 


te je nadjeno množtvo uresnih kovinskih i mramornih ulomaka, medju kojima je osobito 
zlamenit onaj, koji s obiju strana ima istu figuralnu predstavu, rek bi Spasitelja na 
priestolju, gdje blagoslivlje pred njim stojeću osobu. 

» Našasto je nekoliko komada raznih u srebru pozlaćenih naušnica .... U jednom 
grobu oko glave mrtvaca našasto je 15 tankih u srebru pozlaćenih pločica od veličine 
š002m..... lapat zlatom protkana raspleta . ... nekoliko komada prstenja .... jedna 
zvozdena štipala i tri gvozdene ostruge (na jednoj viditi je traga posrebrenih), jedna 
gvozdena sjekira, ulomak u kovini nekog nakita u oružju«.... (»Viestnik« (od. XII. Br. 1.1. 

U »Viestniku« God. XII. Br. 2. javlja predsjednik, da se opet nešto kopalo oko 
bazilike na groblju u Biskupiji, te se je načelo razkapanje sa iztočne strane bazilike . ... 
»našasta je jedna od najvećih naušnica u srebru pozlaćena. Teži 20 cgr. Takodjer i 
jedan zlatni prsten sa izvezenim dvoprutnim pleterom, poput pletera na ostalim iz naše 
dobe rezbarijam . .. . mnogo komada razno bojadisana klačnog liepa . . . . Takodjer 
izmed ruševina na groblju i onih na Bulatovoj oranici, Špiro Katić u svom vinogradu 
odkrio je tragova starinskim zidovim, koji moraju biti istodobni sgradjam na Bulatovoj 
Oranicle .... 


_ -.— “m. —. m 


mas 









-.- 
Pkep 


2 x ia. ii jane idi. i Ad 


> 164. 


... . Na sjever Kapitulu u Vrhpolju pod glavicom Mala Vijola upraviteljstvo je 
proizvelo pokušaj od desetak nadničara, da za sad samo obislini, kojoj dobi pripadaju 
ondješnje ruševine, i odkrilo jednu četverokutnu sgradju iz dobe narodne samo- 
vladavine , . . 

Novom godinom (1890.) počeo je znatno rasti broj družtvenih članova, što nam 
je očitim dokazom, da se već počela uvidjati važnost naših starina. Od mnogo rodoljuba 
došlo je na dar druživenoj knjižnici raznih strukovnih knjiga. 

Upraviteljstvo je proučilo način, kako da iz samostanskih tamnih hodnika na 
doličnije mjesto starine smjesti. Franovački samostan, koji za naše starine toliko žriava 
doprinosi, veledušno je u ovu svrhu ustupio najljepšu prostranu prizemuu dvoranu.... 

Najveće brigu upraviteljstvo sada vodi, kako da druživeni rad tako naputi, kako 
će briga za naše starine biti trajna«. 

U »Viestniku«_ God. XII. Br. 3. od 1. srpnja 1890 je izvještaj upraviteljstva, u 
kojem ono javlja, koliko se oko toga mora brinuli, da saslavi družtvenu zakladu novčanu 
za dalji rad, te da će se tada ograničili »na najprečije radje, u koje spada raskapanje 
oko bazilike na rimokat. groblju u lBiskupiji.« 

U »Viestniku« od 1. listopada 1890. (God. XII. Br. 4) izvješće priobćuje, da »kroz 
zadnji tromjesečni rok nije družtvo nikakva proizvelo kopanja rad već poznatih uzroka 
oko družtvene zaklade i sgrade gdi da smjesti svoje izkopine .... Danas k tomu može 
se nadovezali, da je već gotova po dr. Sladi i osnova sa nacrtom i odnosnim trebovnikom 
za druživenu sgradu gdi bi se starine položile«. 

U >.Viesilniku« (God. XI. Br. 2.) dneva 1. travnja 1891. upraviteljstvo javlja: 
» Redovito tromjesečno izvješće, koje nam je za 1. broj ovogodišnjega »Viestnika« zao- 
slalo nadoknadjeno je sa godišnjim izvješćem, koje je bilo dostavljeno slavnomu ured- 
ničlva »Obzora« i »Hrvalske« u Zagrebu za objelodanjenje.« 

Polag izvješća te skupštine (»Rad kninskog hrvalskog starinarskog druživa godine 
1840.) imalo je družtvo kroz 1890 god. prihoda 2319:23 for., razhoda 1351954. Hrvatski 
sabori zagrebački i zadarski poduprli su družtvo svaki svotom od 500 for. 

Dr. Slade opisao je u kratko osnovu družtvene sgrade »šlo se kani podignut za 
sačuvanje hrvatskih spomenika u Kninu .... Zapremali će 170(] m. Imali će tri 
prostorije, naime ulaz i dvie dvorane. Dvorana s lieve strane ulaza imati će površinu 
od 64[) m., dočim ona sa desne 54([] in., a ulaz 1560L) m. . . Visina svake dvorane 
bili će 4 m. 

Prag. Frano Bulić izvješćuje »o segodišnjem uspjehu i navodi neke nepredvidjene 
poležkoće, s kojih nije, po obećanju, još dotiskan II. svezak >+Hrvatski Spomenici«, ali 
nada se, da će to kroz nastajuću god. 1891. Čita pismo slavne Jugoslavenske akademije 
u Zagrebu odnosno na tiskanje spomenutoga svezka, što skupština zadovoljstvom prima 
na znanje.« 

Na toj je skupštini bio primljen predlog upravileljstva »0 ustrojenju znanstvenoga 
odbora, koji bi glavno druživeno upravileljstvo podupirao u svim znanstvenim poslima, 
utanačivao važnije starinarske pozicije, sastavljao plan kopanja i pisao razprave za 
jugoslavensku akademiju u Zagrebu« 

. . »Jednoglasno bi imenovan glavnim  izvjesliteljem akademik Frano Bulić u 
Splitu, suodbornici: Dr. Luka Jelić, absolvirani profesor za arkeologiju u Splitu, OL 
Stjepan Zlatović, exprovincial u Šibeniku, O. Petar Milošević, profesor povjesti u Sinju, 
Dr. Dragutin Ceh, blagajnik arkeologičkog družtva u Zagrebu, članom zamjenikom 0 
Ivan Tonković, ravnatelj izkopina_ Equuma i gimnazijalni profesor u Sinju.« Na toj je 
skupštini prikazana i osnova promjenjenog družtv. pravilnika. Pri svršetku 1890. god. 





| dii 


— 165 — 


bilo je u družtvu 7 počastnih članova, 33 utemeljitelja, 80 redovitih i 31 povjerenik, u 
sve dakle 151 član. 

Ovako nastavlja upraviteljstvo svoje izvješće u sp. Br. »Viest.«: 

» Nastavljena je radja na groblju sv. Luke u Biskupiji, te opet je našasto do 
slolinjak komada naušnica i prstenova, nekoji opet sa novim variantim u izradbi; jedan 
oveliki nož, dvie ostruge, nekoliko nakitnih komada u srebru, što su. ženske oko glave 
nosile, nekoliko takodjer arhitektoničnih ulomaka u kamenu i mramoru i sliedeći epi- 
grafični ulomci: 


1. OHS EVANGELIS . .. TEVS EVANGELIS 
2. AICIS 3. Y. M. DE 
PRECI u bielom mramoru. 


»Dne 6. ožujka t. g buduć napućeni radnici, da potražuju najdonji sloj zemljišta 
u predvorju i mrtvačnicam, namjeriše se u onoj sjevernoj na jedan sarkofag. Okrenui 
je uzduž kapele, nešto malo navinut prama sredini bazilike. Dug je 2:20 m. poklopac 
na brid 2:30 m. i istesan je od bieloga vapnenca. Pročelje u relievu predstavlja dva 
morska konja, jedan prama drugomu zievajuć. Na poklopcu urizan je krst. Donji dio 
sarkofaga sa ornamentalnog pogleda nije u skladu sa poklopcem, pa se razložito može 
tvrditi. da su česti dvaju sarkofaga. To je izvjestno, da je sarkofag iz dobe rimske, a 
kasnije da je krst na poklopcu urizan .... Mrtvac (u tom sarkofagu) nauznačice po- 
ložen, glavom uprtom u zapad a pogledom na iztok, spruženih uza tielo rukuh, bio je 
zaodjeven sitnom tkaninom, koja se još u laptim nešlo slabo sačuvala. Na glavi nije 
imao ništa, a na noguh sudeć po slabih ostancih neke lagane cipele, uz koje su bile 
spojene težke ostruge od tuča pozlaćene. Ostruge su liepo izradjene sa križićim i drugim 
arabeškam, i sastojale su od četiri komada: ostruga, sapon, srednja petlja i žujica. Sve 
je bilo pozlaćeno dobrim zlatom. Vrh glave našasta su dva mala skudelata, srebrna 
novca, jedan: Ario-Dux (god. 1178—1192.); drugi _ Emericus (1196—1204). Uz lievu 
ruku našast je zlatni novac. Kod lievoga ramena našasto je jedno puce jajaste forme 
od agate sa trojim odzgora prama dolje fildegranim obručem opasano, i teži 17:75 gr. 
Bezdvojbeno je služilo za sponu, koja je gornju haljinu pod vratom sapinjala. Na sve 
krajeve oko mrtea našasto je sitne crljene zemlje, koja je unutra kroz koju pukolinu 
dospjela. Lubanja se najgore srušila, od koje u pepelu preostaje samo po koji frag- 
menat . . . . konslatiralo se, da je mrtvac bio visoka stasa ... . Radja se nastavlja 
u atriju. « 

Izvješće u »Viestniku«_Br. 3. god XIII. (1. srpnja 1891.) javlja, da je opisani sarkofag 
prenesen u Knin... »još se konstatiralo, da je mrtvac na glavi imao svilenu kapu 
ili kalbak ....| Kod desne ruke našlo se sitnih fragmenata nekakova štapa, a kod 
bokova sapone od pojasa.« 

»Opet dne 19. ožujka (1891.) roveć radnici dublje u podnevnom brodu bazilike 
na groblju u Biskupiji namjeriše se na drugo važno odkriće. Medju prostorom prvog i 


drugog pilova odkopaše nekakav zid, poput bazisa od pilova, dug 3:20 m., širok 1:90. 
visok 1:70. Odjeka radnikova mašklina već nam na prvo označila, da je to grob. Ne- 


| 
' 





imajući taj grob s nijednog kraja označena otvora, kroz koga su mrtca unutra položili, 
trebalo je s jednog kraja grobnicu prosjeći i zgodan ulaz otvoriti. To je bila prostrana 
dobro zidana i posvodjena grobnica, unutri duga 250 m., široka 1:00, visoka 1:40. 
Konstrukcija grobnice jednaka je konstrukciji zidova bazilike, a i dubljina je ista sa 
dubinom temelja bazilike. Svojom površinom izravnjivala se tlu bazilike. Predsjednik je 
Prvi unutra sašao i konstatirao, da se je mrtac sasma u crnjelo-smedjasti humus preo- 
bralio, da mu nigdje traga kakvoj koštici ili zubu. Humus je zapremao jugozapadni, za 


— 166 — 




































jedan centimetar debeli prostor groba. Ipak moglo se nazrieti uljepljene tragove odjeće 
sitne tkanine i drvenog liesa, a oko pojasu i noguh malih fragmenata pozlate. Mrivac 
je bio okrenut od zapada pogledom u izlok i dug je bio 1:Đ0 m. Kod nogu našaste su 
dvie iz bronza, srebrenom korom ovijene a dobrim zlatom pozlaćene ostruge, sa od- 
nosnim saponim, srednjom petljom i dvjema žujicana. Na sred pasa našasta su dva 
sapona sa takodjer dvjema žujicama. Radja u zviezdicama ovih predmeta je izvrslna, 
u predmeti su dobro sačuvani. Mi smo odmah po mjeri mrtvaca i po objemu ostruge 
prosudili, da je tu bio pokopan neki golobradi mladić. Našim nagadjanjem posegli smo, 
da je mrtvać iz prve davnine dobe bazilike, da su ostruge jednolične ostrugam našastim 
u sarkofagu, da je mogao imati nad grobom sa nadpisom ploču, koja da je u tlehu 
crkve nad grobom ležala, pače jedan Iragmenat takove nadgrobne ploče, koji je tu blizu 
našast sa liepom ornamentikom i oznakom: % FILI(us), mislili smo, da bi se upravo 
na ovaj grob mogao odnositi. Kasnije smo opet našli nekoliko odnosnih slova, pa opel 
dva ulomka odnosne ornamentike ...... 

Dne 24. travnja u seoskom putu, što presieca zgradje, našasto je nekoliko fragme- 
nata transena, predstavljajuć jednog orla i neku drugu kimeričnu živinu. Isti dan u 
bazilici u glavnoj absidi našasta je jedna bronzana i liepo izradjena mala petlja | 
žujica od ostruga, i jedno puce, slično pucetu našastu u sarkofagu, ali manje od ovoga 
i odlomljeno od svog okvira. 

Dne 9. svibnja opet u spomenutom putu našast je jedan kipić u kamenu, koji 
predstavlja čovjeka sa mačem o pojasu, a rukom na balčaku. Ovaj kipić važan je rad 
izradbe njegove odjeće. Suviše u istom putu dne 19. svibnja našlo se ko gradivo uzidano 
jedan ulomak praga, ispleten lozom, pticam i križićim, i sliedeći ulomci nadpisa: 


1. VI * TEMPORV VOTVM 4. TEPLV TIBI DICATO 
2. TIBI ALMIFICO DOGL D. EXIGVVS V 
3. 1S ET GABRI E: 6. AGENS 


Dne 29. svibnja radja je na ovom grobištu obustavljena, a prešlo se malo dalje. 
oko 50 metara u sjevero-zapad na oranicu braće Zdrilića. Ovdje odmah prvi dan od- 
krivena je jedna velika absida, koje zidovi prelaze u vinograd braće Katića. Ova absida 
sa zgradjumi, koje će se naći u spomenutom vinogradu i sa zgradjami prije odkopanim 
na oranici Bulatovoj, sačinjava dio velikih ruševina. Napred se rudja nije mogla pro- | 
sljediti, dok se ne sklopi pogodba rad vinograda i sa braćom Katića«. 

U »Viestniku« 1. listopada 1591. (God. XIII. Br. 4.) upraviteljstvo javlja, da je 
dalo »na rimokat. groblju u liiskupiji sagraditi dvanaest novih grobnica za eventualne 
potrebe, kad dodje nared, da se nastavi raskapanje, koje je sada rad opravdanih uzroka 
prekinuto. Pri ovoj radji radnici slučajno se namjeriše na jedan starinski grob sa po- 
dnevne strane bazilike. (irob je bio za 3 met. pod zemljom i slabo u suhozid ozidan. | 
Li drvenom liesu, koji je sasma istrunio, ležao je običajnom pozicijom, visoka stasa i 
bez svih prednjih zubi, pa zato mislimo vremenit mrtvac. Uzanj o lievom boku našasl 
je prilično sačuvan u drvenim koricam iz IX.—X. vieka mač, koga je pokojnik ljevicom 
pritiskivao. Uz mač našaste su i fibule pojasa i druge, što su mač sa pojasom vezivale. 
l/z2 noge našaste su liepo izradjene al slabo sačuvene ostruge, i nekoliko komada gvoze- 
denih poput rebara savijenih šibika, koje su valjda oko nogu ko oklop bile savijene. 

Naslavljena je radja za jednu 100 metara u zapad daleko od rimokat. groblja u 
\iskupiji, kod Bulatove oranice« i u već najavljenoj absidi »našast je jedan kapitel« . 

»Opet se pokušalo kopali na Ceceli kod Drniša sa iztočne strane glavice, i tu se. 
udkrila jedna čedna crkvica okrenuta u iztok. Oko crkvice i u njoj pootvarano je na- 
koliko prostih grobova iz kasnije dobe. Našlo se tri ulomka iransena, dva komadića 


— 167 — 


bieloga kararskoga mramora. Sa pokušajim izvedenim god. 1890., kad se sa zapadne 
strane odkrila oveća crkva i našao jedan ulomak nadpisa iz X. vieka, i ovim zadnjim 
pokušajem zadosta je konstatirano, da su ondješnje ogromne ruševine, za koje se do 
sada nije gotovo ništa znalo, iz dobe narodne samovladavine.« 

U ovom izvješću izrazuje Upraviteljstvo svoju odluku, da neće nikako privoljeti, du 
hrvatske starine »bilo gdje budu stati pod istim krovom sa rimskim starinam« ..... 

Predsjednik je bio u Zagrebu >»i lično predao slavnoj jugoslavenskoj akademiji 
»Hrvatski Spomenici svezak II., koji nadamo se, da će bite dotiskan do početka nastajuće 
gndine. 

»Predsjednik na povratku iz Hrvatske na Lloydovom parobrodu pred Zadrom 
kratkim govorom potaknuo je prisutne dalmatinske hodočastnike, koji se takodjer sa 
izložbe iz Hrvatske vraćali, prema hrvatskim starinam tako, da jih se mahom do šest 
deset odličnih rodoljuba našemu družtvu predbrojilo.« 2 

U izvješću u »Viestniku« God. XIV. Br. 1. upravileljstvo javlja, se nada, da će 
počet kopati u Kaštelima sredovječne ruševine sv. Petra od Klobučca, »Absida crkve 
dobro se razpoznaje i okrenuta je od sjevera u jugo prema moru. Nasip ruševina je 
velik preko četiri metra.« | 

U >.Viestniku« dneva 1. travnja 1892. (God. XIV. Br. 2.) upraviteljstvo  iz- 


—— > - > >> 


vješćuje, da: 
»Dne 28. prosinca 1891. bje obdržavana u Kninu peta glavna skupština. 
Predsjednik ju otvori poduljim govorom u kom iztaknu .. .. kako se i prava 


naša narodna iliti hrvatska  arkeologija počela pomaljati od nedavna u Hrvatskoj 
glavno putem starinarskoga družtva kninskoga, komu je cilj dvojakim načinom obra- 
djivati ju, izkapanjem i sačuvanjem hrvatskih spomenika. Uvjerava, da se je već do 
sada toga blaga i dobrano sakupilo. Pita, kamo će se s njim? U Zagreb, Zadar, Spljet? 
Ne, odvraća, tu bi uz sjaj drugih spomenika tudjih naši pomrčali. Naštoji, da dokaže 
potrebu samostalnoga središnjega arkeol. hrvatskoga muzeje. Veli, da zato nije još 
dakako obradjeno sve koliko treba, te da dosta za sada gradili hrvatskim starinam pri- 
: vremeni hram u Kninu, a medjutim udesiti priprave za svečani u onom mjestu, koje 
će se kao sgodnije prikazati. 

Poslie predsjednika izviesti družtveni tajnik dr. Miho Šimetin. Uprava nastojala je 
i nadalje putem izkapanja množiti sbirku, a proučavanjem zemljišta opredieliti mjesta 
sve plodnija za rad. 

Družtveni pako blagajnik Josip Lovrić orisa pregled ekonomičnoga družtvenoga 
stanja. Imalo se na razpolaganje 1551 for. 80 novč., a izdalo se 1474, te je ostalo 15 for. 
.89 novč. osim glavnice 1500 for. 

.. . . pravilnik preinačen stupi u krepost . . . . | 

U znanstveni odbor bjehu izabrani: »glavnim književnim izvjestiteljem veleučeni 
sp. Franjo Bulić«, te članovima: »Sime Ljubić, Dr. Mil. Šrepel, Dr. Luka Jelić, 0. 
Petar Milošević, a članom zamjenikom Frano Radić.« 

Pretresalo se je nadalje: 

a) Gdje da se nastajuće godine 1892. obdrži godišnja glavna skupština. Primljeno 
da ova bude u Kninu, a god. 1893. na Solinu. 

b) Bje imenovan Virgil Perić počastnim članom. 

c) Dala se povlast upraviteljstvu, da razpolaže družtvenim imetkom, kad bi to 
lrebalo zato, da se dogotovi sgrada muzeja.« 

Još su primljeni drugi zaključci odnosnih na sačuvanje nekoliko staro-hrvaltskih 


spomenika. 
















s A = 





»Družtvo imalo je do konca g. 1891. članova utemeljitelja 36, počaslnih 8, redo- 
vitih 1317, povjerenika 17, u sve 198. 

U »Viestniku« God. XIV. Br. 3. (1. srpnja 1892.) upraviteljstvo javlja: da je dnevnik 
»Hrvatska« objelodanio izvješće zadnje dražlvene skupštine i veledušno družtvu poklonio 
DOO posebnih iztisaka. 

» Jugoslavenska Akademija poslala je družtvu 130 for., što je izvadjeno iz razpro- | 
danih knjiga »Hrvatski Spomenici« svezak |1.« 

»Upraviteljstvo poslalo je podporu vriednomu družtvenomu  povjereniku Petru 
Staniću u Vrlici«, kako sam to već izvjestio u prvomu dielu, za izkopine u Koljanima 
i u Potravlju. 

Na Kapitulu pootvarano je deset grobova pred bazilikom, te su na dva mrivaca 
nadjena dva para ostruga, po obliku kojih će se moć ustanoviti doba. 

Predsjednik obašavši ruševine Sustjepana u Sućurcu kod Solina, izključio je svaka 
vjerojatnost, da bi se ondje moglo naći što zlamenita 

» Upraviteljstvo nastavilo je još neke radje na rimokat. groblju u Biskupiji, tekom 
kojih našast je jedan relief na ciboriju, predstavljajuć poprsje Bogorodice. Slika je dosla 
dobro izradjena, ali je u tri ulomka prebijena. Ovo je još jedan važan podatak o pe 
lanju ubikacije raznih bazilika u Kninskoj okolici. Našast je takodjer jedan epigralični 
ulomak sa velikim slovima: XPUO i još nekoliko ornamentalnih ulomaka odnosnih na 
ondješnju velevažnu baziliku. Suviše našast je velik broj raznovrstnih naušnica, prstenja 
i drugih nakita u kovini. Ali najvažnije odkriće sastoji u šest grobova, koji pripadahu 
hrvatskim velikašim. U dubini skoro od 5 m. a toliko daleko od podnevnoga broda 
bazilike, upravo uspored zida kapele našast je prvi grob dne 25. svibnja t. g. Mrtvac 
je bio u drvenom liesu ukopan, običajnom pozicijom prama iztoku položen, u samoj 
zemlji, bez ikakove gradje groba, ili barem stiena bedrenjača ili poklopnica, a ovakovim 
načinom biše i ostala četiri groba, o kojima ćemo dalje spomenuti. Pokojnik visoka 
stasa držuo je u lievoj veliki dvosječni mač sa odnosnim liepo izradjenim i dobro sa- 
čuvanim fibulam, a u desnici imao je takodjer jedan nožić dug 0:20 m. Na noguh imao 
je liepo izradjene i dobrim zlatom pozlaćene ostruge sa odnosnim fibulam, dobro sačuvani 
U ustijuh unašast je zlatni bizantinski novac sa slikom odnosnoga cara Konstantina 
Kopronima i Lava IV. njegova sina (751—775.) gore okrenutim. Jedan pedalj dalje od 
lieve noge našasta je dobro sačuvana iz mjeda nekakova posuda poput naših tava, al 
kratkom ručicom i oblikom posebnim, a tik ove druga posuda slabo sačuvana, naliči 
na današnje vodene »bardake.« Iz nutra je bila drvena a iz vanka dvojakim obručima 
dvovrstne kovine okovana. GGvozdena kovina služili su ko običajni obruči, dočim obruči 
od kositera bili su nanizani i za nakit metnuti. Ova posuda rad trošnosti nije se mogla 
čitava sačuvati. 

Više ovog groba i mrtca za 2 m. istim pravcem našast je istovjetan grob prvomu 
ali samo mrtcu u desnici nožić, kod nogu istruhnule ostruge a u ustiju zlatni bizantinski 
novac sa slikom cara kako gori, gore okrenutom. 

Sutradan dne 29. istoga uz lievi bok prvomu grobu našast je treći grob i mre 
uz noge slabo sačuvane ostruge, na prsima fibula od pojasa, A u vstiju zlatni bizantinski 
novac, slikom cara kako gori. Dne 30. istoga u podnevnoj kapeli odkriven je čelyru 
grob, koji je glavom upirao u zid donji kapele, a širinom položen na sredini iste. Mrtvac 
je bio sav istruhnio i u sgoljni humus pretvoren. Na humusu opažalo se tankih nit 
odjeće dobrim zlalom protkane. Kod lieve ruke našast je jedan veliki nož dug (050 
širok 0:09. Kod nogu našaste su dvie ostruge sa odnosnim fibulam dobro sačuvane; 
naresni dio lfibula i ostruga dobrim zlatom pozlaćen, a ostalo bilo je od neke posebne 


— 169 — 


E Eye sad nije mogla hvatati . . . . Dne 31. istoga odkriven je peti grob 
grobu drugomu gore opisanomu, uz sami izvanjski zid bazilike. Mrteu u desnoj 
di naša je kratki nožić, a u ustijuh jedna sitna zlatna naušnica i jedan drugi zlatni 
i nares od površine jednog centimetra, 
Dne 8. lipnja odkriven je šesti grob istim pravcem za 3 met. daleko od drugoga 
groba. Uz lieva_mrteu našast je dvosječni mač sa vrlo krasnim i dobrim 
m poaaćotim fibulam. Fibule su bile zaodjevene navlakom od tkanine, koje su se 
1 sačuvale. Na noguh našaste su ostruge, ali slabo sačuvane. U ustijuh našast 
i novac sa slikom cara kao gori, dolje k zemlji okrenutom, dočim druga slika 
i dvie okrunjene glave, gore je bila okrenuta. Jedan pedalj više glave 
Piedna posuda, koju mi kod prvoga opisanoga groba nazvasmo po pučku bar- 
kom, Posuda je loše sačuvana, ali ipak dali će se odnosno slika sastaviti. | 

X uz podnevni brod bazilike u velikoj dubini, što je skopčano sa velikim 
kom, nastavlja se, o čemo ćemo u nastajućemu broju »Viestnika« izvjesliti.« 
»Viestnike God. XIV. Br. 4 (1. listopada 1892.): 
4 hh ara 3 je raskapanje na rimokatoličkom groblju u Biskupiji . 
sand ih važnijim grobovim uz baziliku odkrivenim, nešto blizu mrtea, našlo 
, pa, koji su bili od težine nasute zemlje smrvljeni, pa je vjerojatno 


am ča ka lonce kraj mrtvaca polagati. Svakako uz bardake i tave nalazilo se 




































o deset metara daleko prama trećim pilovima u jugu od bazilike 
metar pod zemljom jedan mrivac i u ustima srebreni novac. Novac 
a ima slika raskriljena jednoglavog orla, a s druge strane grb i u njemu 
ge prama lievom dolje dva reda kocaka.«! Tu uredništvo »Viestnika« 
ku:! »sVecma je slabo sačuvan, tako ds pismu jedva traga. Ovo je 
0, te novac veoma naliči oglejskim iz XIII. stoljeća. Stariji nije jamačno.« 
3 prama četvrtim pilovima . daleko od bazilike 4 m. u istoj dubini, 
tij i grobovi prije spomenuli, našast je mrtlac sa zlatnim  bizantinskim 
[ z cara, sa slikom gore okrenutom. Lieva ruka mrtvaca bila je niz 
1 desnom privitom na pojas prstima je prihvaćao srebrenu fibulu 
a našast mač. Kod nogu našaste su oslruge sa odnosnim fibulam 
ne. Darago su bile veoma liepo sa srebrenim arabeškama  izvezene i 
| < došle i spadaju med ukusnije, što ih se je do sad na ovom 
6 je u običajnom položaju u drvenom liesu bio položen. 

X prama prezbiteriju u jednakoj dubini uz zid bazilike našast je 
pie mu jedna pozlaćena ukusna naušnica, a kod nogu ostruge 





a 
ke Kšjie 


, : af ŠA 


jednako prama prezbiteriju deset metara daleko od bazilike u 
vo mrtvaca našasto je sedam srebrenih kockastih predmeta, koji 
Pinakit nošeni. Opet u drugom blizu ovoga našasto je toliko pozla- 
r u trećem grobu nekoliko pozlaćenih pločica, na nekim urezane 
ke irugi im razkriljni orlovi, na drugijem lavovi, a na nekim pako nekakav 
pešakovih se opaža na hrvatskim stećcima. 

Sa. dah ou bazilici u srednjem brodu i u jednom grobu našao se je 
nad idpisa, od koga je prije veći ulomak, 3 kilometra u jugoistok u 

kuće Keh kića našast i obielodanjen u Bulleltino u Splitu godine 1887. 
J prezl Božiboo se je duboko > metara, al sa nikakovim uspjehom. 
ist a a je obustavljena« . 


Fra 
M oni 


12 





— 10 — 


»Dne 25. srpnja t g podpredsjednik e. k. Dalmatinskoga na ništva, pr 
Pavić, bio je u Kninu i najvećom pomnjom i zanimanjem reisa jak 
sutradan pošao na pojedine položaje iskopina, gdje se je točno o svemu < 
najpohvalnije o uspjehu više se pula izjavio. Ovaj posjet nadamo se, dio s 
plodom za družtvo uroditi, pošto se dulje vremena izgledala susretljivost V! 
prama hrvatskim spomenicim.« a 

Predsjednik je ušao kroz to doba u trag novim slaro-hrvatskim  ostanci 
groblju Sv. Trojice u Biskupiji i obašao je Nin. 

»Družtveno upraviteljstvo, pošto je iserplo sve načine kaka da bi se na pokrajir sa 
troškove sagradio u Kninu prevremeni muzej za hrvatske spomenike, u smistata s. 
dvijuh zadnjih družitvenih skupšlina u savezu sa častnim olcim Franovein u Kn ina, 
počelo je graditi taj muzej, koji će, valjda prije nego ovaj broj »Viestnika« božja S 
sviet odposlan, biti dogradjen i na obću radost i zadovoljstvo ko nova kulturna s 
vina hrvatskom narodu biti predan.« Od listopada 1892. godine neima dra pok /K 
štampanog izvještaja za sliedeću godinu dana, jer je usljed umirovljenja ; 
muzejalnog ravnatelja prof. Dn. Simeona Ljubića i njegova preseljenja u Sarunad 1 
otoku Hvaru, prestao izlaziti »Viestnik.« 

Dne 24. kolovoza 1893. na Bartulov dan, baš kao narodna hrvatska : 
obdržavano je u Kninu svečano otvorenje i blagoslov »Prvog Muzeja hrvatskih £ 
nika«, kojemu je prisustvovalo nekoliko stotina odličnih ljudi iz raznih strana Dale naci =: 
U isti dan se je izveo impozantan korporativan izlet na izkopine u Biskupiji, ra 
ispjevane zadušnice pokojnicima ondje zakopanim na staro-hrvatskom jenhKJa 
Kapitulu, gdje sam izrekao spomenuti govor o ubikaciji biskupske crkve 5. Marije ei 
kaptolske Sv. Bartula, te o povjestno-umjetničkoj zlamenilosti staro-hrvatskih pore vika. 
Nakon otvorenja Muzeja bila je šesta: glavna družtvena skupština, na kojoj je p inih 
govorio svečano slovo, a tajnik je u kratko izvjeslio o družtvenom radu i o sradojrd 

Na toj skupštini, radi nesuglasja sa Predsjednikom u poslima, koji se | 
nutrnje družtvene uprave, gosp. prof. Dr. Luka Jelić i prag. prof. Frano Bulić o 
su se časti članova .u-ostvenoga odbora, a četiri dana kašnje sa petoricom i 
gospode iz Spljeta najaviše pismeno svoj izstup iz družtva. Skupština nije bila ho 
primiti odreku prag. Bulića, nego ga je molila da ostane. Radi prerane oplakan i Bal netu 
prof. O. Miloševića nastupio je na njegovo mjesto člana znanstvenoga odbora. Fran no 
Radić. Članom zamjenikom bi imenovan Vid Vulelić-Vukasović, učitelj na pre skoj 
učionici u Korčuli. Na mjesto izstupivšega Dra, Jelića bje izabran prečastni Du. P« 
Kaer, župnik u Zrnovnici kod Spljeta. 

Na istoj skupštini bi primljena ogromnom većinom glasova promjena družtvenog 
imena te se od tad zove »Hrvatsko Starinarsko Druživo.« 

Po predlogu F. Radića bi zaključeno, da upraviteljstvo nastoji, da dobavlja s 
godine za družtvenu knjižnicu po nekoliko strukovnih knjiga iz raznih grana arheo 
premda se je predlogu bio prije izstupa protivio prag. Bulić, »pošto da obstoji A 
znanstveni odbor.« 

Suviše, ako se nebi moglo da nastavi izdavanje »Viestnika«, zaključeno je, da 
družtveno upraviteljstvo izradi posebnu osnovu za posebni družtveni organ: 

1. da ugovori sa suradnicima, koji bi obradjivali taj organ ; 

2. prouči sredstva, iz kojih bi se troškovi namirivali: 

3. da za tako važan predlog sazove do svrhe ove godine posebnu druživem 
skupštinu, koja će pretresli upraviteljstvene predloge kaka bi početkom nastajuće godi 
laj organ počeo izlazili. ' 


























| luzeja , 


ER 














— 11 — 


ćao gost ro je skupštini prof. Polihronije Agapijević Syrkovu, profesor « 

radskog sveučilišta. 

Uz opis svečanosti otvorenja Muzeja, raznih prigodnih govora, te izvještaja izva- 
iz raznih hrvatskih novina, tiskalo je upraviteljstvo izvještaj šeste skupštine u 
pod naslovom: »Spomen-Knjiga otvora prvoga Muzeja hrvatskih spomenika« itd. 

) 1894. str. 210 u 8% su četiri tablice. 

Prigodom otvorenja Muzeja primi kninsko druživo milodara u ukupnoj svoti od 

rinta. 

Dne 15. svibnja t. g. obdržavana je u Kninu sedma glavna druživena skupština 

1 dnevnim redom: 


), Izvješće tajnika. 
t. Obnovljenje upraviteljstva. 

>) Obnovljenje znanstvenoga odbora. 

3. Izbor trojice pregledatelja družtvenih računa. 

1. Konkretni predlozi upraviteljstva o izdavanju družtvenoga organa prema zaključku 
X družtvene skupštine. 

š. O proširenju »Prvoga muzeja hrvatskih spomenika i o kupovštini zato pri- 


kuće. 

9. Izbor izaslanika na medjunarodni staro-kršćanski kongres, što se namjerava u 
 obdržavali, koji bi druživo zastupali i o hrvatskim starinama kongresiste oba- 
i. 

& Odlučiti, koje stanovište da druživo zauzme prama  uztrajajućemu se starinar- 
J »Bihač« u Splitu, 

11. Slučajni predlozi, koji treba da budu upraviteljstvu dva dana prije skupštine 


. Predsjednik je u poduljem govoru dokazao potrebu, da za čuvanje i njegovanje 
“ao budu osnovani posebni muzeji, u koje da se ne budu primali starine 


1. Tajnik je izvjestio, da da je »Spomen-knjiga« bila tiskana u 1000 primjeraka i 
čist dobitak namienjen obreltu »grobova naših domaćih vladaoca«, koji će biti 
ka na dva jednaka diela. +Jedan dopusti će onoga, koji bi za godinu dana na- 
najbolju rašpravu o ubikaciji lih grobova, a drugi za pokušaj izkopanja istih. 
Družtvo je upravilo molbu na Sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u 
jeo podporu za izkopine, koju je finance. odbor sproveo vladi sa preporukom 
Tako su upravljene dvie molbe na sabor kraljevine Dalmacije u Zadru, proseć 
za ea 1 izvanrednu podporu za kupovštinu priležeće kuće uz muzej. 
uslišena i družtvu je doznačeno 500 for, podpore, a druga uvjetno. 
Upravljena je molba i na zemaljski odbor, proseć njegovo posredovanje, da sve 
šo budu našaste pod Kninom, kroz uredjenje rieke Krke budu druživu na saču- 
. Zemaljski odbor je tu molbu sproveo sa preporukom na dalmatinsko 










“=. sm 


“naa se je molba i na visoko ministarstvo za bogoštovje i nastavu u Beču za 
ru od 1000 for. godišnjih. 

oče podnešena visokom ministarstvu za trgovinu u Beču, da bi blago- 
*drožtveni muzej u saobćaju sa članovima od poštarske biljegovine oslo- 





i 














= 172 — 

























Dvie je molbe družtveno Upraviteljstvo upravilo na hrvalsko arkeologi 
u Zagrebu, jednu, da budu druživu izdane zaostale kamale na saka grobniskogi 
polja, a drugu, da bi spomenuta sva zaklada bila druživu ustupljena za kupovštinu pr 
ležne kuće uz muzej 
Od zadnje skupštine prirasao je broj družtvenih članova i poslano je draživu više 
milodara. | 
Upravo zadnjih dana dobiveno je nekoliko hrvatskih spomenika, koji su veoma 
zlameniti radi nadpisa i uresa, koji su na njima. Naišlo se pod Petrovcem kod Drn ša 
na jedno starohrvatsko groblje sa srušenom crkvom, koje će se nastojati odkopati n 
sredstva dozvole. 
Prigodom smrti družtv. počastnoga člana Dra. Frana Račkoga izvješena je m 
muz. sgradi crna zastava, poslane su sažalne brzojavke u Zagreb, a druživo se je čini 
zastupati na sprovodu po članu prof. Dru. Franu Markoviću, a na 80. dan poda 
obdržavane su u Kninu uz sudjelovanje mjestne hrvatske čitaonice svečane zaduš 
U znak žalosti sva je skupština ustala na noge na poziv g. tajnika. 
ll. Po blagajnikovu izvješću sliedi, da je družtveni prihod za doba od 22. kolo- 
voza 1893. do 14. svibnja L g. iznosio for. 103930, razhod for. 88920, te da je viška: 
ostalo for. 150.30. 
IV. Aklamacijom bi predsjednikom potvrdjen dosadanji presjednik O. Laigj A 
Takodjer aklamacijom bjehu odabrani suodbornicima prof. Dn. Šime Ljubić, fi 
Miho Šimetin, prof. Stjepan Buzolić i Jozip Lovrić, 
Budući se gosp. J. Lovrić odrekao časti radi naslavših nekih svojih dom. okolov: 
ština skupština mu izriče zahvalnost za dosadanje njegovo zaslužno djelovanje na korist 
družtva, te bi na njegovo mjesto izabran veleposjednik gosp. Dragutin Tomić. 
Zamjenicima bjehu izabrani gg. Miho Čović-Plenković i Josip Gavrić, Članovi Upra- 
viteljstva odabraše medju sobom prof. $. Ljubića podpredsjednikom, Dr. Mihu Šimetina 
lajnikom, Dragutina Tomića blagajnikom a prof. Dn. Stjepana Buzolića suodbornikomu 
V. Pri obnovljenju znanstvenoga odbora bjehu jednoglasno izabrani: Frano Radić 
glavnim izvjestiteljem, suodbornicima Petar pop Kaer, Vid Vulelić-Vukasović, ok Andrija 
Vukičević i Grgur Urlić-Ivanović, a zamjenikom Petar Opara. 
VI. Pregledateljima računa bjehu izabrani dosadanji odbornici gg. Ivan Matkovi 
Josip Barić i Ivan Dračar, 
VII. Obzirom na potrebu izdavanja družtvenoga glasila bjehu jednoglasno prim 
ljeni sliedeći predlozi Upraviteljstva : “a 
1. Da druživeni znanstveni odbor počme odmah izdavati tromjesečni družtveni 
organ pod imenom: »Slarohrvatska Prosvjela«, organ hrvatskoga starinarskoga e 
2. Urednikom »Prosvjete« biva glavni izvjestitelj znanstvenoga odbora, a redas 
suradnici ostali suodbornici istoga ddbora, a kao dopisujući članovi novi družt 
povjerenici. 
3. »Prosvjeta« uz strukovne razprave donositi će sve ilustracije hrvatskih spome 
nika, i time pripravljali gradivo za obsežnije radnje, koje će biti nastavljene kod jugo 
slavenske akademije. 
4. Troškove »Prosvjete« namiruje uprava družtva iz svojih redovitih prihoda. pod= 
pora i predbrojba na istu »Prosvjetu«. 
D. »Prosvjetu«_ mukte dobivaju svi družitveni članovi. Književnim i znanstvenim 
družtvima daje se u zamjenu, a ostali za for. 3 godišnje. 
6. Prvi broj »Prosvjele« izlazi pa mogućnosti u kolovozu o. g, a drugi, kada s 
sakupi stotina predbrojnika ili novih družtvenih članova. 


yi 


— 175 — 


. Opredieljuje se glavnomu izvjestitelju znanstvenoga odbora dosljedno uredniku 

ijete« za jedan put for, 150 u svrhu, da uzmogne proučiti arkeologičnu književnost 

žnicam Beća i Monakova. 

VII. Obzirom na proširenje »Prvoga Muzeja hrv, spomenika« na temelju obsežna 

a Dra. Šimetina skopština prima ove zaključke : 

1. Skupština ovlašćuje Upraviteljstvo, da kupi Fontaninu kuću, koja leži uz Muzej, 

načenu cienu od for. G800. 

2 U svrhu kupovštine ovlašćuje se Upravileljstvo, da može pridignuti glavnicu, što 

l samostana sv. Ante na vjeresiju čuva i da preinači V. točku najmovnoga ugo- 

13 tr. 1593 br. 8600 bilj. Vujatovića tako, da družtvo odsada bude obvezano samo- 

plaćali utanačenu najmovinu svakog tromjeseca, 

3. U istu svrhu ovlašćuje se Upraviteljstvo, da može kod g. Kale Hradaš ud. Brailo 

i zajam od for. 2200, izplalivih u više godina, sa zik a od 5%,, 

k oJednako se ovlašćuje sklopiti zajam za (or. 2400 kod zem. dalm, odbora u 

u smislu zaključka dalm. sabora od 17. veljače 0, g. 

> Naredjuje se Upraviteljstvu, da za redovito izplaćivanje učinjenih dugova kup- 

kuća prosliedi biti davana kao i sada na kiriju, te iz čista prihoda budu li dugovi 

vani, kao što i ostali druživeni pretičci neka se u istu svrhu ulažu. 

. Naredjuje se družtv. Upraviteljstvu, da odmah sastavi strukovni nacrt za rudi- 

popravak kuće, kako će moći bili u lesnu esteličnom skladu sa sadanjim muzejem, 

m bude kuća izplaćena, da se te preinake izvedu, zamolivši u tu svrhu visoku 

u Beču za odnosni potrošak. 

ft. U smislu ovih zaključaka svaki ugovor ili obveza, učinjena sa strane upravi- 
ima svu zakonitu jakost, bez da to opet skupština odobrava. 

t temelju izvješća gosp. blag. Lovrića o svrsi 1 med. kongr. kršć, arheologa u 

i-5olinu, skupština na predlog upraviteljstva pristaje, da članovi znanstvenoga od- 
Frano Radić i pop Petar Kaer zastupaju na kongresu družtvo i da kongres 

e o druživ. radu. Suviše, da njihovi izvještaji za kongres budu na družtvene tro- 

na vrieme tiskani, da so u vrieme kongresa uzmoć budu porazdieliti kongresistima. 

S“ Obzirom na ustrujajuće se družtvo Bihač, koje su osnovali članovi, koji su lani 

li iz našega družitva, predsjednik je pročilao obsežan izvještaj, koji sadrži dosta 

inih istina, le je sukpšlina, nakon što ga je najvećom pomnjom saslušala, odlu- 

a ne bude objelodanjen, nego da bude sačuvan medju družtvenim spisima. Suviše 

šila_je, da naše družtvo prosliedi svoj rad prema sebi predpostavljenom cilju i 

do sad učinjenim osnovami. Ako bi slučajno nastale kakove prepirke o jednom 

1 družtvu, da se naše u tomu posve pasivno ponaša. 

d točki o slučajnim predlozima upraviteljstvo predlaže, da budu imenovana 

S Sašarina sliedeća gospoda: 

gi Kroc Tadija Smičklas u Zagrebu. 

2, Dr. Kosta Hčrmann u Sarajevu 

3. OL Urban Talija u Dubrovniku. 

š Kan. Edmund Rensens u Sovaru. 

Db. Ravn. V. Dobrusky u Sofiji. 

t Prof. Dr. Josip Strzvgovski u Gracu. 

T. Dr. St. Tomkowicz u Krakovu. 

8 Dr. "Valtrović u Beogradu. 

9. Prof. Dr. d E. Pič u Pragu. 

0. Dr. Iv. Krsutelj de Rossi u Rimu. 





4 4 






















14 = 


11. Kan. prof. I. Duchesne u Parizu. 

12. Prof. Dr. F. X. Kraus u Friburgu. 

13. Prof. Dr. N. Kondakolf u Petrogradu. 

14. Prof. Dr. W. A, Neumann u Beču, 

19. Dr. T. G. Jackson u Londonu, kojima će se čim prije uz dotičnu diplomu do 
znanja staviti ovo naimenovanje. 

Skupština prima i predlog tajnikov, da oni družtveni redoviti članovi, koji su do 
sada izplatili for. 40, ili oni, koji tekom nastajućih godina toliku svolu izplate, budu 
uvršteni medju članove utemeljitelje. 

Na predlog g. Jos. popa Maikovića bi zaključeno, da se ove ili nastajuće godine, 
prema uvidjavnosti upraviteljstva, obdrži jedna glavna skupština u Šibeniku. 

Napokon na predlog g. Ivana viteza Karabaića zaključeno je, da se družtvo opel 
proglasom obrati na narod radi ustrojenja družitvene glavnice, te da se imenuju u 
svakom važnijem mjestu družtveni povjerenici, pa bi zato bilo najshodnije zamoliti po- 
vjerenike »Matice Hrvalske«, da se te častne zadaće prime; a po predlogu Josipa popa 
Matkovića, da se za to zamole i povjerenici druživa sv. Jerolima 

Pri svrsi je član znanstvenoga odbora Frano Radić čitao obširan nekrolog poć. 
člana Dr. Frana Rački-a, koji će biti tiskan u ovogodišnjem družtv. izvještaju. 





no 


Razne viesti. 


rednikovi izleti. Od dneva 1% do 21. veljače t g. pohodio je naš urednik otok Lastovo, 
na njemn još neke starinske crkvice, koje nije bio dopri pregledati na prijašnjem izletu. Naj- 
m 1 najstarija od erkvica pregledanih tom prigodom jest malašna kapelica Sv. Ciprijana, na 
rani otoka, nad lukom zvanom Porto Rosso. Ona će bili opisana u ovom časopisu skupa 
drugim Iastovskim crkvama iz druge polovine srednjega vieka. U starinskoj župnoj crkvi 
ne i Damjana izpitao je i nacrtao krasno starinsko kolo sa zvončićima (cirčulus nolarum), 
još dosta sačuvano, u koliko nam je dosad poznato, po crkvama krčke, spljetske i dubro- 
kupdje. I ono će biti opi«ano u ovom časopisu, iza kako se našemu uredniku bude pružila 
naa izpita i druga spomenuta srodna zvončasta kola, te da ih učini predmetom osobite 


ogodišnje uskrsne praznike upotrebio je naš urednik u svrhu, da izpituje starinske spomenike 
diela Stonskoga rnta (ili ti pelješkoga poluotoka) od Pjavičina i brda Čućina do Trpnja. Na 
i mogno se je osvjedočiti, kako na tom predjelu ne ima nad površinom zemlje sačuvanih 
nih spomenika starijih od XIL vieka. Našao je starohrvatskih stećaka u velikom broju na 
ela Potomnja oko erkve S, Petra. Samo na stećku duga 21 m. šir. 074 m., deb. O12 m. 
u je trokulan štit savijenih stranica, s za njim velika palošina sa krugljastom jabukom i 
popriečnim balčakom, koji odavaju XII. viek. Na jednoj tankoj ploči, zasadjenoj čelo nekog 
grkve, urezan je latinski križ razčirenih krajeva. Svi su ostali stećci bez ikakove rezbarije. 
vom Sv. Stjepana u Gaju kod sela Prizdrine su četiri groba pokrivena stećcima, dva kod 
w. Vida a polju, uz granicu izmedju seli Potomnja i Pjavičinn, a dva još i uz župnu crkvu 
x — Po tom doznajemo zn novo područje razprostiranja starohrvatskih stećaka. 
Vid Vuletić-Vukasović je pisao po kazivanju, dn je ,špilja na brdu Cućinu, povrh Trstenika 
gdje je ukresana u stancu kamenu časna trapeza za svete tajne. Na trapezi je ćirilicom ime 
te i drugi uresi“, Da se osvjedoči o tomu, naš se je urednik uzpeo na brdo Ćućin, pošavši iz 
Pjavičina. Špilje ne ima u vrh brda, nego je pod brdom u strani, a gori na brdu, odkuda 
vidik na Janjinu, Zuljanu, Klek i Neretvu s jedne, a na Mljet, Lastovo i Korčulu s druge 
mo je goli krš, izmedju kojega raste čibikasta jasenova gora, Na povećoj nagnutoj, od naravi 
wladjenoj, litici neko je čavlom plitko zapnrao tri četiri poteza, a do njih vezana slova XA. 
čita se Hrristia, a u onim potezimn pred njom mogla bi se nagadjati rezačeva namjera, da 
xa Wh. To je nekako po sred litice. Pri jednom kraju litice je kašnje neko zaparao križić, a pri 
atinsko M; ali ave to podnleko jedno od drugoga. Špilju će naš urednik, ako Bog da, drugom 
] šu Trstenika. To je sve od onoga, što ljudi pripovieđdaju o tobožnjoj častnoj trapezi! 
ornjoj Vrućici kod Trpuja obstojale su starinske crkvice S. Paskala i 8. Jurja, ali je ova 
ripogradjena natrag tridesetak godini, a prva se baš sada pripogradjuje. Starim crkvicama 
svaki trag. 
danaesti arkeologički kongres u Kievu. Od dana 1—20, kolovoza, po staromu, ob- 
e se u Klevu, kako doznajemo po pozivu, primljenom od moskovskog prirediteljnog odbora, 
i Pruskovije Sergijevne Uvarov, a počastnim predsjedanjem velikog kneza Sergija 
rovića, veliki nrheološki sastanak isjezdi). Bastanak će se razdijeliti na 11 odsjeka. U VIII. 
će g& o starinama južnih i zapadnih Slavena. Taj će odsjek pretresat 11 raznih 
kao: | TD Florinskij — Govori makedonskih Slavena. Rezultati arheologičkog izpitivanja u 
: ini od vremena austrijskog zaposjednuća. Uspjesi arheologičkog iztraživanja u Bu- 
Seta staroslavenskoga bića u bugarskih pomaka i srbskih poturčenjaka, Tragovi bogomilske 
kojiževnosti, umjetnosti i narodnoj pjesmi južnih Slavena. Orte sličnosti i različnosti izmedju 
f an Izvor jugoslavenske narodne pjesme. Još će prof. T. D. Florinski razprav- 
gled (u cjelini i u čestimaj pitanju o razseljenju Slaveni i o prosvjeti slavenskih 
j najnovijih posljedaka historijske etnografije i dijalektologije, Uredništvo. 



















Bibliografija. 


Bullettino di archeologia e storia dalmata pubblicato per cura di Fr. prof. Bulić 
An. XXI. Nro. 12 Sadržaj: lscrizioni Inedite: Salona, Janjina. — Le Gemme dell! i. r. Museo in 
Spalato acquistate nell' a. 1898. — Nomi e marehe di fabbrica su tegoli acquistati dal Museo duranie 
Va. 1898. — Una cisterna romana a Salona. — Urna cineraria di alabastro nel! i. r. Museo archeo- 
logico in Spalato, — Ritrovamenti antichi nell' Ager Salonitanus, Andetrium e Bilubium. — Il ristauro 
del campanile del Duomo di Spalato. — Sul ristauro del nostro Duomo e campanile. — I! nuove 
Museo areheologico a Spalato. — La Dalmatie de 1 a. 1797 a 1815. — KHitrovamenti antichi risguar 
danti il Palazzo di Dioeleziano. — Ritrovamenti antichi in Almissa, — C. K. Središnje Povjerenstvi 
za umjetničke i povjestne spomenike. — Elenco degli oggelti d' arte acquistati nell' a. 1898 dall' i. r 
Museo in Spalato. — Iudici. -—— Supplemento: Index Epigraphicus Bullettini a. 1898. = An. XNII 
Nro. 1—2. Sadržaj : Iscrizioni Inedite* Epetium, Solentia, Ager Salonitanus, Salona, Ager Spalatinus. — L4 
gemme dell! i. r. Museo in Spalato acquistate nell' a. 1898. — Notizie su Narona desunte dalle epigra! 


antiche. — Recensione del! opera La Dalmatie de a. 1797 A 1815. — Spomenik komu euharistični 
značenje nije još utvrgjeno. — Strade romane in Dalmazia. — Ritrovamenti risguardanti la topogra fi: 
suburbana dell' antica Salona. — Bibliografia. — Notizie antiquarie, 


Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva. Nove serije sveska III. 1895. Urednil 
Dr. Josip Brunšmid. Zagreb. 1598/99. Str. 251 u vel. 4-ni. Sa 115 sliki u tekstu. Sadržaj: 

Bojničić Kninski Dr. Ivan: Antipendij stolne crkve zagrebačke, 

Brunšmid Dr. Josip: Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije. II. 

— Grčki nadgrobni napis iz Kavadarca u Macedoniji. 

— Grčki napisi iz svetišta božice Ma u Vodenu (Edessa) u Macedoniji. 

— Groblje sa urnama u Krupačama kod Krašića u Hrvatskoj. 

— Rimski vojnički diplom iz Krnješevaca, 

Bulić Fran: Nadgrobni napis hrvatske kraljice Helene u Solinu. 

Hovorka pl. Zderas Dr. Oskar: O važnosti i značenje dalmatinskih gomila. 

Ivančan Ljudevit: Iskapanje u rimskom groblju u Stenjevcu, 

Jelić Dr. Luka: Povjestno-topografske crtice o biogradskom primorju. 

Klaić Vjekoslav: Rodoslovje knezova Nelipića od plemena Svačić. Genealogijska studija. 

Laszowski Emilij: Prilog rodopisu hercega sv. Save. Hrvatska grana hercega sv. Save. 

Ikalčić Ivan: Imenik zaređenih u zagrebačkoj biskupiji sredinom XIV. vijeka. 

Izvještaj četvrte glavne skupštine ,Bihaća“ hrvatskoga druživa za iztraživanje domaće povjest 
držane u Spljetu 30. prosinca 1897. 

Izvještaji muzejskih povjerenika i prijatelja: 1. V. Škarpa u Biogradu u Dalmaciji. 2. Juraj B« 
žićević iz Šušnjeva sela. 8—5. Cy. Vurster u Otočeu. 6. K. Arsenić u Iloku. 7 Josip Binički u Niki: 
cima. 8. L. Ćosić u Bizovcu. 9. L. Fichtner u Valpovu. 10. F. Hefele u Sisku. 11. Josip Horvat 
Vališselu. 12—19. Ignjat Jung u Mitrovici. 16—19. Milan Turković u Kutjevu. 20. Mato Vohalski 
Hrtkovcima. : 

Sitne vijesti: Dvije važne naredbe kr. zemaljske vlade. Iskopali se zlatni novci. Staro grobl 
na Velikom vrhu kod Jalšavca, Stari napis na stijeni kod Senja. Iz arheološkog muzeja. # Mijo Gli 
vinić. # Franjo Fiala. 

Književne vijesti: Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva. Die neolitisci 
Station von Butmir. J. Brunšmid. Die Inschriften und Miinzen der griechischen Stidte Dalmatien 
Spomenici prethistorijskoga i ranijega historijskoga vremena iz austro-ugarske monarkije od Dra. ) 
Mucha. Hrvatsko izdanje. Hoernes. Urgeschichte der bildenden Kunst. 





nm 


Inhalt des Vjesnik“ der kroatischen aroheologischen (Gesellschaft in Agram. Neue Serie. Band 


zi 


598. 

Verzeichnisa der Abbildungen. 

Vjestnik kr. pao a vomosia ao zemaljskog arkiva. Uredjuje 
van Bojničić-Kninski, kr. zemaljski arkivar. God, 1 Sv, I. Zagreb 1849. Str, 64 u 4-ni. Sa 5 


3 fotolitografskih slika, 


Sadržaj: 

B. Naša zadaća, 

Emilij Laszowski. Kr. hrv.-slav.-dnim. zem. arkiv. 

Vjekoslav Klaić. Porieklo banske čnsti u Hrvata. 

B. Prilog povjesti hrvatskog plemstva, 

Emilij Laszowski. Diobne običajne ustanove u plem. obćini turopoljskoj. 

B. Listine XII. vieka u zem. arkivu. 

Emilij Laszowski. Izvadci turskih izprava, odnosećih se na fruškogorske manastire u Sriemnu. 
Tean Tkalčić. Osnutak župe sv. Klare u Zaprudju god. 1366. 

Svaštice: V. Klaić, Izpravak kronici Ivana Turčanskoga. — Mirko Sporčić, Dvie izvorne povelje 
Petra od plemena Šubić. — E. Laszowski, Turopoljski ustanak g. 1550, — E Laszowski, Banski 
od god. 1596. — E, Laszowski, Viest o hrvatskim izpravama u arkivu grofova Erdčda g 1777. 
rko Bporčić, Izvorno pismo cara Josipa I, — M8, zeka XV. vieka proti kugi, 


Vjestnik ku hrv -slav.-dalm. zem. arkiva izlazi u četvrtgodišnjim svezcima po 4 tiskana arka, Uiena 
(8 for. nn godinu. Predplate se šalju kr. zem. tiskari u Zagrebu. Rukopisi se šalju kr. zem. arkivu 


rebu. 
oBvez. 2. Badržaj: 
Vjetoslav Klaić. Hrvatski bani za narodne dinastije. 
Tean Tkalčić. Historijski podatci za vjekopis i djelovanje bl. Augustina Kazotija biskupa za- 


koga. 
B. Jakov Bribirski od plemena Šubić, 
Emilij Laszowski. Izvndci turskih izprava, odnosećih se na fruškogorske manastire u 'Sriemn. 


Soni Laszowski, Dva priloga k povjesti progona vještica u Hrvatskoj. 

Dr. Gavro Manojlović, Ulomci iz sirski pisane ,Crkvene povjesti“ Joaunesn Efeskoga, koji se 
slavena, Avara i grada Sirmija. 

Svaštice: B., Neki hrvatski župani sklapnju mix sa Rabljanim. — Em. Lasz., Pečat Sigiamundu 
včića. - Janko Barlč, Plemićki dvorovi u arhidjakonatu goričkom god. 1683. — E. Lasz., Grb 


asa 
Kn jiževn 18t 
Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Kosta Hčrmann. X. 
4. Sadržaj: 
Prof. Dr. L. Jelić, Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji. (Sa pet tablica 












) 
) Truhelka, Natpis Kulina bana. (Ba 2 slike u tekstu.) 
Celestin, Rimska stuklenica, nadjena u blizini Osijeka. (Sa 1 slikom u tekstu.) 

sib (ić, Ravna grobišta Japoda u Ribiću kod Bihaća. (Sa 3 table i 46 slika u tekstu.) 
[. "1809. 1. Sadržaj: 
Teo Stare crkvene ruševine u Albaniji. (Sa 9 slika u tekstu.) 
a Karlo Patsch, Arheološko-epigrafska iztraživanja. (Sa 1 nacrtom i 42 slike u tekstu.) U tom 
poglavja: 1. Dolina gornje Cetine u rimsko doba (Kievo, Velika, Civljani, Kosore, 
k, Vuković, Crkvena ruševina Sv. Spasitelja kod vrela Cetine, Knežević, Balek, Lastve, 
Ž ć. Matkovine, Koljani gornji, Dragović, Otišić, Stražine, Podosoje, Šušnjar, Kukar i Ma- 

If 3 remeti nadpis iz Aequuma. — III. Dva Mithrasova reliefa. — IV. Rimska naseobina 


Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knj. OXXXIV. Razred 
ehistorijski i filozofijako-juridički. XLIX. Zagreb 1898. Sadržaj: 
Milan Mešetar, Primorski lekcionari XV. vieka. 
ć, Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gusić. 














— 178 — «* 


Knj. CXXXVI. L. Sadržaj: 

Dr. Petar Matković, Putovanja po Balkauskom poluotoku XVI vieka | Z 

br. Milan HNešetar, Primorski lekcionari XV. vijeka. (Konac.) : BI 

Vj. Klaić, O Morbteh Andriji. 

Starine. Na sviet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetuosti. Kuj. XXIX.  Bađedaji 

Emilij Laszowski, Arkivi po županiji sriemskoj. 

Emilij Laszowski, Izvještaji Ivana Pieronija o hrvatskim krajiškim gradovima i mjestima god 1639, 
ra pa dr. L. Jelić, Regestum  litterarum. zadarskoga nadbiskupa Mafeja Vallaressn (1443. do 

0. god.) 

Duro Polivka, Srednjebugursko jevanđelje Brečkovićevo i njegov odnošaj prema ostalim erkveno- 

slovenskim versijama jevanđeljn. 


Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium. Vol. VI Hrvatski spo- 
menici (Acta Croatica). Sveska I. (Od god. 1100. , 1499.) Zagre. 1898, Sur. 500 u 8'. Zbirku L Kukulje- 
vića i R. Lopašića popunio i za tisak priredio. dr. Đuro Šurmin, 

Izvestja muzejskega društva za Kranjsko, Urejuje Auton Koblar. Letnik VIL. Be 
šitek V. V Ljubljani 1898. Vsebina: 

1. Ant. pl. Gilobočnik, Zgodovinski spominek iz Medjimurja. 

8. Dr. Pr. Kos, Iz zgodovine Jugoslovanov v šestem stoletju po Kr. (Dalje. 

3. A. Koblar, Čeguv je Žumberk? “Dulje.) 

Mali zapiski: 1. K., Stiški menihi. — # X, Poplav Ljubljanskega barja 1 1515. — 8. v.8., Bat 
slovenski nagrobni napi«. 4. Slovstvo, 

Včstnik českoslovanskich musel a spolku archaeologicksch. Kediguje a. ka 
diva Kliment Čermik. Dil III. Čis. 8. — Obsah: Musea i mlidež. — Piiručni knihovna musejui. — 
Kostel a osada v Lošich n Čfialavć, — Literatura (Č asopis Musea krili, Českeho 1899. roč, 
švazek 1. — Včstnik, Rozhledy historickć, topografickć, statistickć, ndrodopisnć pro Podčbradsko. _ 
O folografilch mčsiee. — Biljeslovi feckć a fimskć. — Przewodnik bibliografiezny vydfvan$ pod zdštitou 
Akademie Jagiellodiskć v Krnkovč redakci dra. Wlad. Wyslockćho. — Starohrvatsku Prosvjeta. Ročnik. 
IV. &. 2. — Fthnografičnij Zbirnik. — Lod. — Vjesnik hrvat. arh. družtva.), 


Časopis společnosti piatel starožitnosti českfch v Praze. Reduktor dr a 
Šimfik. — Roč, VI, Čis 4. Obsah Jaroslav Mančal, Obec. Zalesi na začdtku tohoto stoleti. Z. 1 
mečka, K dčjin4m Zlate stezky. (Dokonč.) — Pifspčvky rodopisne. IT. B ZBernan, ,Štambuch“ 
ze Solopisk. (5 1 vyobr.) — Vratislav Votrubeć, Stare vyzdoby kosteln sv. Vaviiuce ve Vysokćm Mjić 
iSe 4 vvobrazenimi. ) al 

Dr. J. V. Šimak, Nčkterć zprivy o hospodfrstvi panskćm v knižectvi Frydlantskćm. 

Riznć zpravy. Literatura (Materyaly anthropologiczne i etnograficzne. — Čtenije v 
obšćestvč istoriji drčvnostčj rossijskich pri moskovskom univenrsitč. 1848. God. 1. — Vje her 
arh. društva. — Starohrvatska Prosvjeta III. 8—4. — Pamčti kril. horniho mčsta eo h 
zlatšeh dolii.). — Ze společnosti pidtel starožituosti českfeh v Druze. — Titul, ukazatol a 
ročniku, 

Časopis musešilnej slovenskej spoločnosti, Rediguje A. Sokolik, Roč. I. ča 6 
Roč, IL Čis. 1. 

Sbornik musealnej slovenskej spoločnosti. Roč. III. Sv. IL Obsah: 

Drievna mesta«k4 administricia v Kremnici a v infeh slobodnfeh krilovskgeh mestich, Piše Puod 
Kriško, 

Tisovec. Niikrea miestopisnf. Podava Julius Botto. 

Zpriva o ,Hradiskieh“, predhistorickej velikej osade pri zemanskom Podpradi v Trenčiansku, 
Podava /oz. Lud. Holuhby. 

Predsednicku reč. 

Kutalog numismatickej sbierky Museiluej slovenskej spoločnosti v Turč. Sv. Martine. br. I. Bi 

Archiv. 


Lud. Orgun towarzystwa  ludoznawezego we Lwowie. Pod redakeya dra, Antontego Kalnta 
Tom. V. Zeszyt 1. We Lwowie. 1599 


Wiadomo$ci numizmatyczno-archeologiczne. Tom. 1Il, Rok dziesigty. 1898. Trešć: 
Vi. Kuseezkiewicz. Fragmenta rzežbione lapicydćw wloskich z Zyemuntowskich ozaćow. — TW. Kostr. 











o ii = 


— 179 — 


O napisach otokowycb czyli legendach na monetach šredniowieeznich polskich a X. i poczgikach 
eku. — Dr, Fr, Pickosifiski. Denary Palatyna Sieciecha. — Sprawozdania. Dziela _ omćwione w 
czasopismah. — Kronika. — Wydawnictva majace zwiazek z numizmatyka, archeologig i historye 
— Dary. 
Logieinunii kre umneparopekaro €, Herepćyprekaro Yumnepenrera N-ro dbećpain 
roga, 
Hanebera odmecrni apreozorin "u oueropiu npu nuameparopekom Kađsanekom yn 
Terh Toma XIV, uuu. 4. u mun. 5. 1593, 
Der Sporn in seiner Formentwicklung. Von Ji, Zschille u. NR. Forrer, Zweiter Theil 
: Tafeln und 1885 Abbildungen. Berlin. Verl. v. Paul Bette. 1899. 15 str. u Folio formatu. Ta je 
nadopunjak razprave dvajuh spisatelja pod naslovom ,Reitersporen nus zwanzig Jahrhunderten“, 
Wiche Studie. 
Vriedna dva njemačka iztraživaoca potrudila su se, da u toj knjizi podadu pregled razvitka vi- 
struge kroz dvadeset stoljeća : od III. vieka prije do XVII vieka po [sukrstu. Oni su izpitali 
glavite muzeje u Njemačkoj, Švedskoj, našoj monarbiji i Italiji, te su na 9 tablici prikazali po- 
oblike ostruga, kako su se razvijali kroz vjekove. Mi Hrvati imamo biti najviše zahvalni gospodi 
L zato, što njihovo djelce osvjetljuje pravom svjetlosti dragocjenjene starohrvatske ostruge našega 
n Muzeja hrvatskih spomenika“, te pokazuje pred cielim svietom ta krasna i bjelodana svjedo- 
ko razmjerno visokom kulturnom stepenu, na kojem su se nahodili stari Hrvati u doba svoje dr- 
nmostalnosti od VIII. do svršetka XL vieka, naprama svim ostulim evropejskim narodima. Po opisim 
na, crpljenim iz prijašujih brojeva ovog časopisa, u kojima je bilo predstavljeno šest pari ostrugi, 
je naše starinarsko družtvo našlo u starohrvatskim grobovima, priredili su pisci naročitu tablicu 
L) svojega djelca. Na toj su tablici naslikani, osjem starohrvniskih ostruga, još i kovinski saponi, 
i petlje, pripadajući njihovom remenju za utvrdjivanje oko vitežke pete, te je prikazan i način 
ga to remenje obavijalo oko stopala i gležanja. Pogledavši na tim tablicama slike ostruga sta- 
] starohrvatskih, pa i onib kašnjih sve do XIII. vieka, svaki će, pa i najstrožiji i najbezpristra- 
ikritelj na prvi mah suditi, da starohrvatske, svojom čvrstoćom, prikladnošću oblika, finim ukusom, 
nošću i ljepotom uresi, dotjeranom tebničkom izradbom, kao što najpače izvornom spretno ure- 
\ raznolikošću sprave za njihovo pričvršćivanje, u velike nadkriljuju sve ostale, tako da tablica 
vats«kih ostruga sačinjava najljepši ures Zachille-Sporrerove knjige. Još se jasno razabire po toj 
da su naše starohrvatske ostruge čisto pokazale način, kuko su se one pričvršćivnle na obuću 
od VILI. do XL. vieka, te da su uniele novu svjetlost u to znanstveno pitanje; da su u povjesti 
 ostruge u obće izpunile do sad zievajuću prazninu obzirom na spomenuto razdoblje; da su 
omrih do sad poznatih ostruga jedine, o kojima se izviestno zna, da su izkopane iz grobova 
Io poznatim mjestima, da su bile zakopane skupa sa dotičnim vitezovima, koji su jih nosili za 
i da su to bili uprav hrvatski vitezovi; dočim se sve to ne može da kaže o svim u tom 
pisanim ostrugama iz drugih krajeva Evrope, o kojima nije točno poznato pravo nalazište, pa se 
e da opredieli ni točno doba njihova postanka, ni narodnost vitezovi, kojima su pripadale. | upravo 
lika j je i neopravdana krivnja, što ju gg. pisci nanose našem hrvatskomu narodu, kad ne će da 
znaju tu njegovu nesumnjivu svojinu, nego ju na neki način pripisuju Francima, nazivajuć naše 
) merovinškim ili karlovinžkim, a ne staro-hrvatskim, kako jim se pravo pristoji i kako će 
znati čista i neumitna znanost, u isto doba, dok se sami izrazuju, kako se iz dotičnog vremena 
edko nulaze ostruge ,u franačkim i merovinžkim grobovima Njemačke, Francezke itd.“, dočim 
se čini, da u tom prave iznimku navlaš iztočno položene narodnosti, jer da su se u dalnaitnskim 
nim grobovima kod Knina našli u mužkim grobovima ostruge sa pripadajućim saponima i uresnim 
a, a ti grobovi da su iz VIII. i IX. viska. Što je dakle nego krivnja i nepravica prama: Hrva- 
uzivati merovinžkim i karlovinžkim ono, što je samo i nesumnjivo hrvatsko? Mi mislimo, da ne 
sama, nego da će se i samim trieznim Nehrvatima svima učiniti smiešnim taj neprirodan, nelo- 
 nepraveda naziv! To bi nam bila od strane učenoga svieta baš liepa nagrada! Mi da se mučimo 
suti, sahranjivati i objelodanjivati ilustrovane spomenike naših djedova, i to takove spomenike, 
punjavaju davno osjećanu prazninu u povjesti evropejske kulture kroz najmanje poznato doba 
ran aapadni naši susjedi, da brišu ime naših djedova sa tih spomenika, što jim 
ip I). & mjesto njega da pišu na ujima ime dalekih Franaka i Germana, kojima su 
i jedva poznati bili. Mi naprosto cienimo, da to nebi bio nikakav znanstveni rad ni 


već prava falzifikacija znanosti. 
' | Uredništvo. 












m o “= TI 
"e 


»Poviest Hrvata“ i Dalmacija. Sa jezikoslovnoga gledišta meni je prama spisatelju 
»Povjesti Hrvata“, da obranim Dalmaciju, jer ona naime nije ovčiji skot, nego roditeljica hrabre 
djece, kako je to dokazano u br. 1. ,5. Pr.“ g. L! 

Nije istina da od dele = ovca može postati delmuar* ovčar(l). Ovdje je ua temu del protnaravno 
nadovezanje pismena m; m, n itd. augmenat su višebroja, u kom dele mienja osnovu, jer sladko d 
prelazi u tvrdo, a 1 u n: jednobr. dele," višebr. dhen,' po čem za ovčara dolazilo bi dhentuar ili 
kontraktno dhentar. I ovo, prem pravilno izvedeno, jedva da bi koji Arbanas razumio, kan što ni naš 
narod nezna za ovćara u drugom smislu, nego što i za janjičara, kokošara, ptičara (orla). Tako 
jednobr. muk, prijatelj, nije osnova za izvadjanje, već njegov višebr. mić — prijateljstvo kaže se mićnia; 
vla, brat, višebr. vlazn — bratimstvo vlaznia; dial> diete, višebr. dielm* — mladost. Dielmnia?: slično 
divus, divinus, dirinitas ... od dii, a ne od deus. O iznimkam toga pravila neću govoriti, jer dovode 
do sablazni: kako ne, kad se o cnergumenu reče: dialkosun od dialh jednobr., a ne od djemn višebr.* ... 
O dhentaru i prem pravilno izvedenu, rekoh, da bi jedva Arbanas razumio što je to, jer mu je 
čoban — pastor bari" od bar trava (eto naših bara: pdje nemože da drugo bude do same trave), a ne 
a puscuis — kulot (eto Kolašina, a tamo su i Auči spomen Crvene Hrvatske — kuč crven). ,P. H.“, 
rek bi, veliku sebi važnost usvaja u sliedećim primjerim, dok tu točku razjašnjuje sa Skadrom, Limom 
i Dardanijom." Skadar je Arbanasim Škoder, a to neće reći brieg kodra; inače od kud ono 57 
Kad Skoder nebi zasnovali Scordisci, po arbanašku dolazio bi od ško-derdu = hajde izlij se, jer se pod 
Skadrom izlieva jezero kroz Bojanu, kojom ide u more. -—- Lim reći će rieka, kad se i pretvori u 
u > lum; tako i Drin postaje od Drun = drvo... Jeli to dobro? Nego Lim (lim — luka, pristanište: 
sr. liman Opuzenski) budi nam prilikom velikoga domišljaja za etnografiju. Luma je višebroj lumen, 
što nije drugo, već f) lumen: siper ili mi lumenet Babilons odgovara lat. super flumina Habylonis,! 
a in salicibus,'* m" ili mu sel'cet; cantate nobis de canticis Sion,'* na kendoni prei kankaš sions; qui 
captivos duxerunt nos,!' ći na šklavosn. Ove zasebične navode ne bi li lahko romanski narodi razumjeli? 
Što su onda Arbanasi ako li ne smjesa etruško-keltska? .. — Dardanija može biti zemlja krušaka, ali 
isto tako može biti i zemlja lozja Dardi, i zemlja Ardiejaca, i razliev voda, kojih jedne idu s Kosova 
polja u Dunav, a druge na protivnu stranu u more. Priličnije je Durdaniju od dherdun, nego od 
dhardh, jer bi ovo davalo Dardija; ali je najvjerojatnije, da se tu javlja spomen Ardiejaca, ko u Turi 
Autarijata, u Tuburusu lliraca (pače cetinska Gubarića — od gubiti se — puki je arbanaški prevod 
hupun, po tom valjda i Hyppus; tako ni Titius (Krka) ne zaostaje daleko arbanaškom Z"thithun pad 
(vodo-) — bfik- hitati) — Klis (Klis) obronak; Burnum (Mburon; obrana. 


— 180 — 


O. A. Vukičevic. 


K nazivu Jader, Jadra. U najstarijem kartografskom spomeniku o rimskoj Dalmaciji veleuč. 
prof. Jelić razpravljajuć o etnografiji Dalmacije dolazi na Adrijope, te jih izvodiiz Hadra-e, grada u 
Bukovici, koji bi po arcižakonu značio kamen, i kojega bi korjena bio Jadra (Zadar), Jadrentum iJa- 
dertovac) tako po obitoli de Andreis nazvan — kod Šibenika, solinski Iadar, Jadar velebitska; glavica, 
Jadra (kod Sali), Jadrija (Vodice), te. ostrvić zadarski Jadro, — Glasnik. 1898. str. DD1 —2. 


Jadertovac rad navedenoga razloga ne ulazi u pitanje; Vodice najvjerojatnije odgovaraju vdwp 
— u grčkomu, od koga imamo i vidricu ko i vodu od #đara. Bada ostaje grad, ostrv, glavica i rieka 
da se označe prirodom (kamenom) i svedu da joj u istinu odgovaraju, dok je to sa svim nemogućno. 
Onda treba, da jim se gledaju slike i oblici, te što jedno odgovara bićem, da drugo potvrdi oblikom. U 
mojem dnevniku 27./VIII. 1895. zabilježio sam, da je solinski Jader, kojemu sam inače prije dopitovavao ko 
i Vodicam dop, arbanaska rieč Ju dora ruka, rukavac, zaliev morski ko i Cožiyv canalis, te dok grčki 


1 Str. 42. 

PH“ ea 1, otr. 15. 

5 Mat. 12:11: ći t'ket nji dele, koji bi imo jednu ovcu. 

“Iv. 2:15: prei tempulit edhe dhent ..., iz templa i ovce... 

5 Luk. 2:28: & ama i tba: Dial... 

6 Mat. 2:16: Diehnt ći išin... : 

1 Pa. CIIL b: Drelmnia jote... porsi šćipes. — Ps. LAXXIX. 45. Skurtove ,.. dielmnis . . . 

5 CF. Mat. IX, 32—33. 

% 1v. 10:11 Bariu i mir... papin. 

% PH ib 

uazisu Pa, CXXXVI. 1, 2, 3, 4. (Kako su razumljivi ovi navodi, tako ima cielih izreka još 
razuimnljivijih. Izgovor se približava, a ima nekih rieči čisto francuzkih .... Cudno, kako je Arbanasini 
inimicus, anmik fr. ennemi; gallina, pul, fr. poule... Imadu: en fr. ii fr.; a dh, Ih, th. grč. itd. sve 
wučnosti prastarih jezika.) 





— 181 — 


grijao pa ilimski pošo uz vodu. — Tako je lahko pogoditi, da je Zragurium prokop, Hpetium 
nište brodova, Oneum Žrnovica (mlini), kuko se većinom naše rieke nazivlju, pa i Omla cerenin 
ljevak: Vis 40005 visok itd., pa kako je lasno pronaći grčke nazive, tako je i ilirske, I Jadera 
la svoj rukavac, pošto je tako i morem obkoljena i ko na rukavcu tleha uzdignut; tomu valjda 
ostrvić Jadro i glavica Jadar. Nego sa Hadrom u Bukovici, koji ima i inačicu Hedrinu, po čem 
biti | i što drugačija n. pr. Hudra Ljuta, prem i on položajem odgovara ruci spružeuoj od iztoka 
sadu . ., Nu on je jamačno poriekla ilirskoga, koi Nin, Nadin, Asserin, Burnum itd., odgovarajući 
vrti, Prozoru, sd igradju Branišću itd. Ove sve okolnosti su u prilog, da jć Jada; Jader . 

te, pa i na subićevu moru (Prukljunu imamo dvie Rokovače, jednu tik Skradina, a drugu udalje; 
je nego davniji prevod Jadore. 

A. V. 














Izvješće XI. glavne skupštine 
Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu. 


Zapisnik 
jedanaeste glavne skupštine Hrvatskoga starinarskoga družtva, obdržavane u Kninu u ,Prvomu muzeju 
hrvatskih spomenika“ dne 2. prosinca 1898. u 11 sati prije podneva, pod predajedničtvom ot. Luigja 
Maruna, uz sudjelovanje Oskara baruna Lalića, družtvenoga tajnika, Josipa Lovrića, blagajnika, i osam- 
naestorice družtvenih članova, sa sliedećim dnevnim redom: 

I. Ivještaj upraviteljstva: a) govor predsjednika; b) izvještaj tajnika; e) izvještaj 
blagajnika. 

II. Slučajni predlozi, koji, u smislu S. 4. slovo b) družtvenih pravila, treba da hadđu 
barem tri dana prije skupštine družtvenomu upraviteljstvu pismeno dostavljeni. 

1. Presjednik točno u 11 sati otvara skupštinu sa sliedećim govorom : 
Veleštovana gospodo, slavna skupštino ! 

Premda se ne može izviestno dokazati, da se je naš hrvatski narod doselio na jug, 
predvodjen petoricom braće i dviemam sestram, kao što nam pripovieda narodna priča, vjero- 
jatno je ipak, da je njegov dolazak sliedio pod vodstvom sedmorice ili osmorice plemen- 
skih poglavica, kojih bi petero braće moglo biti voditeljem najelavnjega plemena i biljezom 
narodnog jedinstva, 

Najdarvnije izprave spominju nam u Posavini Ljudevita, Ratimira, Mutimira, Braslava, 
a u primorskim stranam Bornu, Ladislava, Mojslava, Trpimira, Domogoja, Branimira, Sede- 
slava i Mutimira, kao vladaoce u hrvatskoj državi. Oni do X, vieka nose naslov: . Duz 
Chroatorum“. "Taj naslov sa povećanjem vlasti, po uzoru franačkoga vlađaoća Karla, pre- 
okrenut je u ,Kralj“, kad se ne hi obazirali na filoložka razeglabanja o izgovoru starosloven- 
skoga r- hr (hregs-krag'- kralj) pa: .Dux Chroatorum“ i Rex Chroatorum“ izmjenuli 
au se onim redom kao 1 drugamo. 

Vladalačka moć nakon bolje državne uredbe postala je nasliednom, kako nam  spo- 
' imenici dovoljnih pružaju dokaza. Ali isto tako jasnih dokaza imamo za to, da je narod 

do prigode izborno pravo sam vršio, kako se razabire po izboru Zvonimirovu. 
i Izumrcem hrvatske narodne dinastije nije izumrlo hrvatsko pravo u biranju svojih 
Vladara, pače moć narodne volje još jača odsjevnu, kad ona dopita krunu Zvonimirovu 
| čovjeku tudje krvi, koji je bio ponudio svojbinu Hrvatima. Predstavnici dvanaest hrvatskih 
plemena, sabrani u Križeveim, izabraše Kolomana svojim kraljem godine 1102, a ovaj jim. 
kao nekad Tomislav ili Zvonimir zavjetova sarta tectaque cuncta što se tiče prava, naroda 
| kraljevstva. 
Dra vieka nakon toga, pri izboru Karla Roberta, obnovi se isti izborni red. To se 
pravo nije nigda utrnulo. Po smrti Ljudevita II., kad ugarski izbor Ferdinanda nije bio do- 
voljan za kraljevinu Hrvatsku, pa ga je ova zato od svoje strane izabrala u Cetinu, te je 
hrvatsko odaslanstvo ponosno moglo da izjavi kralju: Veličanstvo! samosvojna i neodvisna 
Hrvatska obrala Vas je svojim kraljem!“ A prošloga vieka kad mužkoga odvjetka ponestalo 
u kraljskom domu, pa trebalo prenieti nasljedstvo na žensku lozu, Hrvatska je opet 
posebnim primanjem pragmatičke sankcije, ovršila staro svoje pravo. 








— 185 — 


U tekućem visku Hrvat je svoj podpis i svoj pečat udario u znak potvrde svojih ne- 
sdjenih i nezatomljenih prava. 

Kad zasjeo na priestolje slavno vladajući kralj Franjo Josip 1., trebalo je hrvatskih 
iga fo pečata u potvrdu starih prava, pak Vam je poznato kako se je lievala brvatska 
wo poljanam široke Ugarske. Poslie tri vieku trebalo je Hrvatu na taj način izborni 
3 održati proti prevratnicima. Onda, ko i danas, Hrvat ima pravo, da se veseli i da 

pedlesetgodišnjicu kraljeva vladanja! £ mladi onda kralj sam je to slutio, kad je iza 
usa na Soda prvim svojim vlađalačkim činom označio vojskovodjom hrabrog nam 
ića, podieliv mu Namjestničtvo svoje u Dalmaciji, neka tako 'Trojedna, po njemu vje 
na bude jučom obranom učinku svojih prava, 

Kad nismo mogli sudjelovati u obrani krone mladoga kralja godine 48-e, sretni sma 
inas godine 1898. sakupljeni u družtvenoj sknpštini pozdravimo svojeg vitežkog kralja, 
e SO-eodišnje olčinske napredne vladavine proevu znanje i umjenje. Naš pozdrav i 
ku izrazujemo u čednu činu obdržavanja ljetošnje glavne družtvene skupštine u današnji 
jedinom svrhom, da dademo oduška najdabljim podaničkim čuvstvima i tim se pri- 
mo eielomu hrvatskomu narodu, koji naše družtvo zastupa u njegovoj koljevci, iztra- 
jem davnine i zasnovanjem Prvoga Muzeja hrvatskih spomenika“. 

Mi, poput Rimljana i Bizantinaca, našemu ćestitomu vladaru ne podižemo materijalne 
owe, ne pridievamo tašte naslove, Divus, Aeternus; nego kao kršćani zidamo svojemu 
ra hramove ljubavi i odanosti, nazivljemo ga svojim otceem, kao što i odgovara 
vim slavnim djelima i kao što je milije od svih starih praznih fraza. 

Ako su stari Rimljani obdarili Tiberija zvučnim naslovom ,Zaetitia generis humani“, 
ojekakvih vrlina i pobjeda, koje su ljudstvo tamanile, koliko li više razloga ne imamo mi 

vladara nazovemo raskošjem svoje Monarhije, kad ju, da je bilo moguće, nebi bio 
 poštrapao krvlju svojih podanika? Puno većim razlogom možemo mi našega vladara 
ti | veseljem (laetitia) puka svoga i mirotvornim earem (Nez pacificus). Takova slava 
zi jamačno slavu Aleksandra Velikoga, Julija Cezara, Hanibala i Napoleona prvoga, 


Nk hrva ratobornosti, a ne u mirotvornosti, 



























ohrvalski narod može još većim zanosom da slavi Jubilej svojeg mudrog vlađaoca, 
| je ga kljerava vladanja nakon toliko stoljeća prilično okupio pod njegovom krunom, 
“ onako ujedinio, kao što bijaše ujedinjen prije osam sto godina, kad je Petar 
ii Veliki bio preoteo Bugarim Sriem i ujedinio ga zajedno sa dielom Bosne i s Humoimn 
ri zemlji. To se je okupljenje našega hrvatskoga naroda dogodilo zaposjednućem 
š  Hereegovine, gdje je vlađarevoj kruni i opet Hrvat, barun Filipović, najviše na 
let LJ kako Krešimirov nasliednik Zvonimir nadje Hrvate i Hrvatsku ujedinjenu, 
da će ju tako i nasljednik jubilarnoga našega Kralja ujedinjenu naći . . 
KA i naše druživo uprte drži svoje oči, te, dok svojih banova, knezova i 
A otvara, vapaj upravlja k priestolju svojega prejasnog Svečara, plačuć što 
ZEN ne može spokojno prah i pepeo Njegovih predšastnika na hrvatskom 
ok kranovini pod Njegovom sjenom i zaštitom na vidjelo da iznosi. Oh da 
koZosnao na koliko je klanaca jadikovaća naše mlado družtvo udarilo, 
Miho! 
družtvo, odkrivajuć najmilije uspomene svojega naroda, uprte ima oči u svog 
Vladar še Ba mu obraća ovaj usklik: Sjene predteča Tvojih u ovoj zemlji zakopanih 
ži J Tvojega priestolja, da danas skupa sa milijunima ostalih Tvojih 
podanik: le NM preodano uzkliknemo: Bos čuvao, sahranio i poživio N, V. hrvatskoga 
anju Ji u Živio! Živio! Živio! Vivat Rex! 


= mi! “ BA ju 
- ko hodi i tajni 
Jružtveni tajnik Oskar barun Lalić čita slieđeći izvještaj: 


























Izvješće XI. glavne skupštine 


Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu. 
Zapisnik 
jedanaeste glavne skupštine Hrvatskoga starinarskoga družtva, obdržavane u Kninu u ,Prvomu muzeju 
hrvatskih spomenika“ dne 2. prosinca 1898. u 11 «ati prije podneva, pod predsjedničtvom ot, Luigja 
Maruna, nz sudjelovanje Oskara baruna Lalića, družtvenoga tajnika, Josipa Lovrića, blagajnika, i osam- 
naestorice družtvenih članova, sa sliedećim dnevnim redom : 

I. Ivještaj upraviteljstva: a) govor predsjednika; b) izvještaj tajnika; e) izvještaj 
blagajnika, | 

l. Slučajni predlozi, koji, u smislu $. 4. slovo b) družtvenih pravila, treba da hndu 
barem tri dana prije skupštine družtvenomu upraviteljstvu pismeno dostavljeni. 

I. Presjednik točno u 11 sati otvara Skupštinu sa sliedećim govorom : 
Veleštovana gospodo, slavna skupštino ! 

Premda se ne može izviestno dokazati, da se je naš hrvatski narod doselio na jug, 
predvodjen petoricom braće i dviemam sestram, kao što nam Pripovieda narodna priča, vjero- 
jatno je ipak, da je njegov dolazak sliedio pod vodstvom sedinorice ili osmorice plemen- 
skih poglavica, kojih bi petero braće moglo biti voditeljem najglavnjega plemena i biljezom 
narodnog jedinstva. 

Najdarnije izprave spominju nam u Posavini Ljudevita, Ratimira, Mutimira, Braslava, 
a u primorskim stranam Bornu, Ladislava, Mojslava, Trpimira, Domogoja, Branimira, Sede- 
slava i Mutimira, kao vladaoce u hrvatskoj državi. Oni do X. vieka nose naslov: Dux 
Chroatorum“, "aj naslov sa povećanjem vlasti, po uzoru franačkoga vladaoea Zarla, pre- 
okrenut jeu ,Kralj“, kad se ne bi obazirali na filoložka razelabanja o izgovoru starosloven- 
skoga r- hr (hregs-krag'- kralj) pa: Dur Chroatorum“ i Rez Chroatorum* izmjenuli 
su se onim redom kuo i dlrugamo. | 

Vladalačka moć nakon bolje državne uredbe postala je nasliednom, kako nam spo- 
menici dovoljnih pružaju dokaza. Ali isto tako jasnih dokaza imamo za to, da je narod 
do prigode izborno pravo sam vršio, kako se razabire po izboru Zvonimirovu. 

Izumrćem hrvatske narodne dinastije nije izumrlo hrvatsko pravo u biranju svojih 
vladara, pače moć narodne volje još jača odsjevnu, kad ona dopita_ krunu Zvonimirovu 
čovjeku tudje krvi, koji je bio ponudio svojbinu Hrvatima. Predstavnici dvanaest hrvatskih 
PMemena, sabrani u Križeveim, izabraše Kolomana svojim kraljem godine 1109, a ovaj jim, 
kao nekad Tomislav ili Zvonimir zavjetova sarta tectaque cuneta što se tiče prava, naroda 
i kraljevstva. 

Dva vieka nakon toga, pri izboru Karla Roberta, obnovi se isti izborni red. To se 
pravo nije nigda utrnulo. Po smrti Ljudevita II., kad ugarski izbor Ferdinanda nije bio do- 
voljan za kraljevinu Hrvatsku, pa ga je ova zato od svoje strane izabrala u Uetinu, te je 
hrvatsko odaslanstvo ponosno moglo da izjavi kralju: Veličanstvo! samosvojna i neodvisna 
Hrvatska obrala Vas je svojim kraljem!“ A prošloga vieka kad mužkoga odvjetka ponestalo 
u kraljskom domu, pa trebalo prenieti nasljedstvo na žensku lozu, Hrvatska je opet 
posebnim primanjem pragmatičke sankcije, ovršila staro svoje pravo. 








S Igvez 


(U tekućem visku Hrvat je svoj podpis i svoj pečat udario u znak potvrde svojih ne- 
djenih i nezatomljenib prava. 
Kal zasjeo na priestolje slavno vladajući kralj Franjo Josip 1., trebalo je hrvatskih 
g i pečata u potvrdu starih prava, pak Vam je poznato kako se je lievala hrvatska 
i poljanam široke Ugarske. Poslie tri vieka trebalo je Hrvatu na taj način izborni 
il održati proti prevratnicima. Onda, ko i danas, Hrvat ima pravo, da se veseli i da 
pedesetgodišnjiću kraljeva vladanja! I mladi onda kralj sam je to slutio, kad je iza 
su na narode prvim svojim vladalačkim činom označio vojskovodjom hrabrog nam 
a, podieliv mu Namjestničtvo svoje u Dalmaciji, neka tako Trojedna, po njemu uje- 
a bade jačom obranom učinku svojih prava. 
Kad nismo mogli sndjelovati u obrani krune mladoga kralja godine 48-e, sretni smo 
nas godine 1898. sakupljeni u družtvenoj skupštini pozdravimo svojeg vitežkog kralja. 
X DO-godišnje otčinske napredne vladavine procva znanje i umjenje. Naš pozdrav i 
u izrazujemo u čednu činu obdržavanja ljetošnje glavne družtvene skupštine u današnji 
edinom. svrhom, da dademo oduška najdubljim podaničkim čuvstvima i tim se pri- 
o cielomu hrvatskomu narodu, koji naše druživo zastupa u njegovoj koljevci, iztra- 
m davnine i zasnovanjem Prvoga Muzeja hrvatskih spomenika“. 
Mi, poput Rimljana i Bizantinaca, našemu čestitomu vladaru ne podižemo materijalnu 
ve, ne pridievamo tašte naslove, Divus, Aeternus; nego kao kršćani zidamo svojemu 
u hramove ljubavi i odanosti, nazivljemo ga svojim oteem, kao što i odgovara 
im slavnim djelima i kao što je milije od svih starih praznih fraza. 
Ako su stari Rimljani obdarili Tiberija zvučnim naslovom , Laetitia generis humani“, 
jekakvih vrlina i pobjeda, koje su ljudstvo tamanile, koliko li više razloga ne imamo mi 
ega vladara nazovemo raskošjem svoje Monarhije, kad ju, da je bilo moguće, nebi bio 
krvlju svojih podanika? Puno većim razlogom možemo mi našega vladara 
veseljem (laetilia) puka svoga i mirotrvornim carem (Rex pacificus). Takova slava 
i jamačno slavu Aleksandra Velikoga, Julija Cezara, Hanibala i Napoleona prvoga, 
u ratobornosti, a ne u mirotvornosti. 
Š hrvatski narod može još većim zanosom da slavi Jubilej svojeg mudrog vladaoca, 
za Njegova vladanja nakon toliko stoljeća prilično okupio pod njegovom krunom, 
onako ujedinio, kao što bijaše ujedinjen prije osam sto godina, kad je Petar 
liki bio preoteo Bugarim Sriem i ujedinio ga zajedno sa dielom Bosne i s Humom 
d zemlji. To se je okupljenje našega hrvatskoga naroda dogodilo zaposjednućem 
< trasi gdje je vlađarevoj kruni 1 opet Hrvat, barun Filipović, najviše na 
0 Te kako Krešimirov nasliednik Zvonimir nadje Hrvate i Hrvatsku uje dinjenu, 
da će ju tako i nasljednik jubilarnoga našega Kralja ujedinjenu naći . 
već i naše druživo uprte drži svoje oči, te, dok svojih banova, knezova i 
lee. otvara, vapaj upravlja k priestolju svojega prejasnog Svečara, plačne što 
volji ne može spokojno prah i pepeo Njegovih predšastnika na hrvatskom 
bh ij: krunovini pod Njegovom sjenom i zaštitom na vidjelo da iznosi. Oh da 
tloj kran i poznato na koliko je klanaca jadikovaca naše mlado družtvo udarilo, 
Bog nebi to tako bilo! 2... 
e iŽ odkrivajuć najmilije uspomene svojega naroda, uprte ima oči u svog 
x Viadar to mu obraća ovaj usklik: Sjene predteča Tvojih u ovoj zemlji zakopanih 
ES Kake osovi! njeg a Tvojega priestolja, da danas skupa sa milijunima ostalih Tvojih 
i ni preodano uzkliknemo: Bog čuvao, sahranio i poživio N. V. hrvatskoga 
BE Živio! Živio! Živio! Vivat Rex! 
k Oskar barun Lalić čita sljedeći izvještaj : 





















rajbolj 














— (si — 


Veleštovana Gospodo, slavna skupštino! 

Radujem se, što me je zapala čast, da u današnjoj skupštini, za prvi put podnesem 
izvješće o radu i napredku našega družtva kroz razdoblje zadnjih 14 mjeseci. Moj izvještaj 
i ako Vas neće iznenaditi nečuvenim prezlamenitim odkrićima izkopinA, ili orijaškim raz= 
vojem u životu našega družtva, ipak će Vam u kratko nanizati nekoliko znatnih znanstvenih 
uspjeha, koji će jasno zasvjedočiti, da je naše družtvo i u najzadnjem razdoblju radila i 
napredovalo. Prvi uspjeh od zadnje skupštine sastoji u tomu, što družtrena izkopavanja 
većim dielom izniela su na svjetlost predmete iz onog razdoblja. koje, dok proste ljubopit- 
nike manje zanima, učenjaku olakoćuje i razbistruje pogled u naše hrvatsko najdavnije 
doba. Drugom prilikom s naše strane kazano je da su VIII. pa VIL a valjda i VI. viek, 
odnosno na hrvatsku povjest, za naše povjestničare i starinare smatrani bili poput nekih 
Heraklovih stupova, do kojih ili mimo koje nije se do najzadnjeg doba ni pomišljalo. A 
ipak naša zadnja izkopavanja okrunjena su liepim uspjesima, upravo odnosno na to razdoblje, 
i zato se mogu smatrati, u pravom smislu zlamenitim odkrićima. (Grobovi što su pretraživani 
po Bračićevim i 'Tatomirovim oranieam u Biskupiji, dadoše nam znatan broj mrtvačkih 
priloga iz predkršćanskog hrvatskog doba, sastojećih, u naušnicam, prstenovima, oružju i 
loncima. Pri tim izkopinam doznalo se je kod naših predja za dielomičnu paljevinu mrtvaca 
i mrtvačkih žrtava. 

Poznato je, da su Slaveni dielomično spaljivali mrtvace, ali za Hrvate, to do sada 
nije su izkopinam dokazano. Naše izkopine u zadnoj svojoj perijodi to potvrdjuju 1 za naše 
pradjedove. 

Te izkopine i grobovi stoje u tiesnoj svezi sa onima, što je naše družtvo gdjegdje 
prije izkopavalo u Gjevrskam po Ležajića Glavici, u Ardalića bašći u Gjevrskam i Smrdeljima 
obćine Skradinske. Nu kroz zadnje izkopine naše je družtvo bolje i izvjestnije napućeno 


još na jedan novi nedogledni pravac, kojim da svoj rad upriličuje i razvija, na korist svojeg 


znanstvenog cilja, a to je prava prevelika znanstvena stečevina, 

Drugi važan uspjeh postignut u zadnjem razdoblju sastoji takodjer u odkriću staro- 
hrvatskih predkršćanskih grobova u srdeu ilirsko-rimskoga grada Burnuma. Nesumnjivo je, 
da su Hrvati neposredni naseljenici diela rimske Panonije i Dalmacije, ali se još nije do- 
voljno dokazalo niti izkopinam potvrdilo, da Hrvati odmah, nakon svojega doseljenja, 
smjestiše se u same rimske gradove; dok eto u srdeu toga grada naše je družtvo zadnjeg 
doba naišlo i na starohrvatske grobove. 

Družtvo je prama prilikam i sredstvima dalje nastavljalo izkopavanje na rimokat. 
groblju i kod Katićevih bajama u Biskupiji. 

Načelo je novo izkopavanja na Aćima Prijića oranici u Biskupiji. Početak tog izko- 
pavanja dokazao je, da se na tom novom nalazištu kriju temelji obsežnih sgrada. Za na= 
stavak tog izkopavanja trebati će odkupljivati skupe oranice, te će ga družtvo tako udešavati, 
i nastavljati kako bude razpolagalo potrebitim sredstvima. 

Družtvo je takodjer priličnim uspjehom dokončalo izkopine u Koljanim kod Vrlike. 

Zadnje godine družtvo je poseglo i za rimskim izkopinam, u koliko su se te izkopine 
u neposrednoj blizini Knina slučajno odkrile. Naše družtvo nije moglo da jih prepusti 
nemilosti neukih seljana, koji jih odkriše, te je samo, uz upravo neznatne žrtve, izkopavanje 
provelo i velikog uspjeha postiglo. I ako to izkopavanje ne spada u cilj našega družtva, to 


je ono svedjer stajalo uz načelo, da, pošto su naši spomenici do sad bili silno zanemareni, 


to većma zaslužuju, da jim svu hrigu i sve snage posveti; ipak smatralo se umjestnim, kad 
se vidilo da će se uz male žrtve veliki uspjesi postići, da se nešto nradi i na tom polju. 

Kroz zadnje razdoblje daleko veća briga od istih izkopina družtvo je zaokupljala. Radi 
nje je ono nekako moralo za čas odklanjati svaki drugi posao i posvetiti sve svoje nasto- 








— = 


ko prevelikog i preznamenitog čina, oko odkupa najdavnijeg i najslavnijeg hrvatskoga 
ljskog spomenika, kninskog starog utvrdjenog grada. 
tuduć, da je u dražtvenom zadatku ne samo izkapanje, da li i čuvanje starinskih 
ih spomenika; ta aka se družtvo polivalno brine oko sakupljanja najsitnijih zdrobljenih 
ika, koji su zemljom zastrti, još više mora da se pobrine, da sačuva takav veliki 
ik, što nam je nad zemljom; koji svojom znamenitošću nadmašuje mnoge druge 
e spomenike. Ako su slavni i neizmjerno važni sabrani spomenici, što jih u našemu 
čuvamo, kao nadpisni spomenici hrvatskih vladara Trpimira, Mutimira, Prihine, Sveto- 
Jržislava 1 Zvonimira : uko je svet pepeo sa grobnom rakom hrvatskog velmože. posve 
no kneza Branimira; ako su uzorni i veoma riedki naši kovinski predmeti: naušnice, 
vi pozlaćeni i srebrni, mnogobrojne ostruge i razno bojno oružje; po našem uvje- 
šve ujedno po hrvatski narod noima takove važnosti, kao što je ima kninski utvrdjeni 
md. U ujemu, uz ostalo je obilježje negda slavne i slobodne hrvatske države! 
uzbit mi je, slavna skupštino, svu navalu rodoljubnih i znanstvenih osjećaja, te jih 
i sad mimoilazim, da pokušam ne bi li bar i predbježno označio i ocienio važnost, tog 
og spomenika. Družtvo nije smjelo, a da se ne ogrieši o svoju samosviest, da ne 
da tako rečem, izdajstvo prama svojemu narodu, nije smjelo dopustiti da taj spo- 
bude na bubanj prodan i da dospije bud u čije ruke: a to je tim manje smjelo 
sti, što medju uvjetima dražbe ne bijaše stavljeno, da se taj spomenik, ima sačuvati 
wu. Medju uvjetima stajalo je samo, da se u tvrdjavi imaju sačuvati mletački lavovi 
čki nadpisi, a ostalo je prepušteno bilo milosti i nemilosti, dražbenog kupea! . . . 
| skromno uvjerenje, da je po kakovoj nesreći družtvo bilo stavljeno pred alternativu: 
sakupljene spomenike n muzeju pregorieti, ili kninsku tvrdjavu pustiti da predje u 
grdne ruke, da bude mal a mal srušena, da se o toj priestolnici hrvatske države 
oglo kazati: ,da u vrieme hrvatskog preporodjenja na njoj neostade kamena na 
*. radje bi imalo sve prije pregoricti, a taj spomenik sačuvati, Srećom nije bilo potrebe 
e žrtve. Priznajem da je znatna i golema žrtva za maleno naše družtvo bila naprtiti 
ko ogromno breme, kao što je odkup i sačuvanje tolikog spomenika; ali čista i velika 
na dožnost nametnula se je družtva, i prisilila ga je, da na sve potežkoće zaboravi, 
spomenik svojem narodnu spasi, u stalnosti, da će hrvatski narod, premda osiromašen, 
ići načina, pa bilo da i od svojih zalogaja odkine, da druživa padpomogne nado- 
odkupninu i namirivati mu troškove oko dalnjeg sačuvanja. 
\ to sam radostan i upravo uzhićen, što, kad prvi put, kao družtveni tajnik, oba- 
m slavnu skupštinu o družtvenom radu u najzadnjem družtvenom razdoblju, mogu 
tako radđostnu viest. Sa mnom jednako je radostuo i uzhićeno čitavo družtveno 
ljstvo. što danas preko skupštine i čitavomu hrvatskom narodu možemo javiti, da 
. studenoga 1598., bez mača i krvava juriša; poslie skoro pet stoljeća nego je taj 
spomenik iz Benog u drugo gospodstvo prelazio, opet se ove godine povraća 
narodu, koji ga ga je sazidao, branio i potocima krvi natopio! Radostni smo, i s toga, 
4 historičku viest možemo da objavimo svojemu hrvatskomu narodu upravo 
do ovladalačkog jubileja hrvatskoga kralja Frana Josipa 1.! 
o tomu spomeniku pod eventualijama razpravljati će se. 
| Sva naša rodoljubna i znanstvena družtva zadnjeg vremena osjetila neki nazadak 
ji i oduševljenju naroda prama svojim zadatcima, tako je na žalost i naše družtvo 
jednako opazilo. Broj naših družtvenih članova znatno se je umanjio. Glavni 
stvenog odbora i urednik našega glasila, g. Radić, za više mjeseci je bolovao, 
» muše glasilo, koje je i prije nešto neuredno, prama opredieljenom vremenu, 
dine silno zakasnilo. To zakašnjenje šira publika nije umjela ili hjela shvatili, 
lo 




















“m 


Slavna skupštino! Težak je i pretežak naš podhvat; svaki korak napred treba skupu 
naplatiti, pa pri takvoj težini, ako narod za ovakovu našu svetu stvar stane malaksavati u 
oduševljenju, odkud onda da mi erpimo volje, snage i postojanosti ? Sreća da naš podhvai 
toliko je plemenit i prezlamenit, da gojimo čvrstu nadu, da će naše družtvo napredovati 
jer nije moguće da ne nadje naslona kod svojega naroda. Naš je zadatak takov, da mu 
neće i ne smiju oskudievati najpotrebnija sredstva. U takovoj nadi završujem svoje izvješće 

Za tiem družtveni blagajnik podnaša sliedeći blagajnički izvještaj: 


RA a 


Račun 
od 22. rujna 1897. do 1. prosinca 1898. 

Prihod: 
LL Prošlogodišnji preostatsk 2 0204 a aa a for. 140 — 
2. Clanarina utemeljitelja. . . . 4 4 4 ž 420 — 
3. Članarina redovitih članova . . ,. 4.4.4440. » 189875 
4. Pretplate na ,Starohrvatsku Prosvjetu“ . . .. PARME 203'— 
Db. Podpora Visokog e. k. Ministarstva. . . . . 4.4.4.» | 500— 
G. Podpora zemaljskog Odbora . . . . M af ča bi Sa : DOO — 
U MUNE 2eavera g aa sa sa S gi Ra ni 12571 
Ukupno prihoda . . . for. 383046 

Razhod: 

1. Najinorija že Medić os ka sea dobara a for. 330— 
Z EVOMEBES, Soba 4 ada A AU E HARA # “ 18'— 
MC va aa ra av va a PE I STE i 2500 
4. Pisarija i risarija . agta hdi ležaja Forte . 84:70 
b. Fotografični potrošći . . . .. +... naš a Rd = Di 
6. Poštarina, brzojavi i oprema knjigi. . . 44.4. : 17045 
I: DEDESKNENNEU, < i 2o8a sh ir Ha Kr idea . 14.50 
8. Nabava zemljišta od Jozice Pesen-Bulatove . . .. X“ 110:— 
9, Troškovi izkopavanja  . ... zla dob ruskih A "  786:35 
10. Prevozarina izvadjenih starinskih predmeta P= 60"— 
li. Putni troškovi Upraviteljstva ; 2.04 aa ao a A 17510 
LA: Nabava SBHMD “ača a sna dužda iša, a5 18:2 Š 19615 
13. Tiskanje ,Starohrvatske Prosvjete“ . . .. 0.0.0... » > 81850 
1&: Poliona! HPGANIKI: : <. voznog rao oke daš oi jače dak A za š 200'— 
19. Razne parnice : ka i GI BRE BOS KL S“ RIA 
16. Razni nuzgredni iroškovi SE. PO di Didi 2 sk 12690 

Ukupno razhoda . . . . for. 809032 
UKtustnio: prihode 4.2.2 di ja o ika for. 585046 
Ukupno razhoda < 2 a 4 aa daa 68 300032 
Preostatak . 4... . for 24014 
Račun družtvene kuće 
od 22. rujna 1597. do 1. prosinca 18985. 
Prihod: 
1. Prošlogodišnji preostatak . . ... RA SAA a for. = 16949 
D, NATOTOVI JE i kon Ji a O A JAČA oj E 106'— 


Ukupno. . . . for. 92549 





' — 187 — 

Razhod: 
|. Svota porraćena Zem. odboru . , 0,4 4 4 4 4 4 fOr. 200'— 
o S Para: av te ke PAKETE 91:10 
a a JA I OJ PR SPREE PRP RO E PRE PD LE 
L. Faksional , PRA A TR I KR ERA S a kai. 
PO RSEREK SE Bokravka:: < 2 224004 i a e ki ei a 17:30 
3. Za osiguranje proti požaru . 4... udo Arted BT7 


Ukupno tebođa , ..< 2 tr. NOEA 
Ukupno prihoda . . . 44.4... .. for. 92549 
Ukupno razhoda . .. 4444 no 665'88 
Preostatak . . 4... for. 25961 
k tim blagajnik čita sliedeći podnesak pregledatelja računi : 
Slavnom Upraviteljstvu 


»Hrvatskoga starinarskoga druživa“ 
u 
Kninu, 

vdpisani izjavljuju, da su pomnjivo pregledali družtvane račane za razdoblje od dana 
a 1897. do 1. prosinca 1898, te iste u primitku i izdatku sravnili. Našavši sve u pod- 
redu, predlažu, da buduća urečena glavna skupština, koja se kani obdržavati dne 
nea 1898. blagoizvoli družtveno upraviteljstvo u obće, a blagajnika napose, glede 
ilih računa riešili svake dalnje odgovornosti. To su podpisani i u druživenu knjigu 
upisali i vlastoručno podpisali. 

Kninu dne 1. prosinca 1898. 

Daniel Špero. Ivan Dračar. Iran Mlinar. 
os bez primjetbe odobrava družtvene račune i daje družtvenomu upraviteljstvu 


. Slučajni predlozi. 

redsjednik javlja, da je družtveno upraviteljstvo pred nekoliko dana sklopilo sa e. k. 
jem pogodbu ob odkupu kninske tvrdjave, te buduć ovo pitanje veoma važno, a 
ne skupštine redovito jednom na godinu se obdržavaju, te da bi Bilo štetno čekali 
. pitanjem do buduće skupštine, uslied čega stavlja ga danas na pretresanje, 
ružtveni tajnik barun Lalić čita o tomu slieđeći izvještaj: 
što je g. 1878. zaposjednućem hrvatskih pokrajina Bosne i Hercegovine kninska 
izgubila svoju strategičnu važnost, koju od početka turskog gospodstva na ovim 
na imadjaše ; pošto ju je vojnička uprava god. 1880 razoružala i ustupila finaneijalnom 
jstvu na daljnju upravu, te, kako se je tekom godina i e. k, finaneijalno ravnateljstvo 
. da uzdržavanje njezino nedonaša državnom eraru nikakove koristi, dok mu je na- 
xd znatne brige i troška: te pošto danomice pada i materijalna vriednost njezina, 
bilo odredjeno, da se taj hrvatski najdavniji i najslavniji spomenik javnom dražbom 
m nudioću prodade. Kako u dražbenomu oglasu od 26. travnja 1894., br. 956. 
še. nikakovih uvjeta o sačuvanju toga spomenika, nego se isti ostavljaše kupeu, 

rićč, na milost i nemilost; kako se srećom pri prvoj dražbi nitko nije našao 
wu kupio, odmah je družtvo počelo sa državnom vlašću ugovarati o njezinom 
' : tim niže tdlokaz za dokazom sve što je družtveno upraviteljstvo učinilo, dok je 


avrstne potežkoće, koje danomice izbijahu, za odkup tvrdjave i dok je srećom 
+ 
















— 188 — 


11. studenoga o. g. bila sklopljena formalna pogodba ob odkupu. Potanko čita sadržaj po 
godbe, koja stupa u krepost pokle bude zakonodavnim putem odobrena. 

Skupština pokle je savjestno pretresla točku po točku pogodbe 11. studenoga 1895. 
jednoglasno je prihvatila sliedeće zaključke : 

1. Odobrava se ugovor oh odkupnini kninske tvrdjave izmedju e. kr. financeijalnom 
ravnateljstva u Zadru i Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga družtva sklopljen u Knin 
dne 11. studenoga 1898. uz odkupninu od 4000 for. 

2, Ovlašćuje se družtveno Upraviteljstvo da u svrhu odkupnine može sklopiti zajam 
nd 4000 for. 

3. Neka se družtveno Upraviteljsvo, netom družtvo stupi u materijalni posjed tvrdjav«e 
proglasom obrati na hrvatski narod, da sredstvom milodara omogući izplatu učinjenog 
zajma. 

4. Neka družtveno Upraviteljstvo u sgodno doba objelodani što izerpljiviju povjes 
kninske tvrdjave sa slikama znamenitijih njezinih česti i sa topografijom iste, uz sve izpravi 
odnosne na njezinu odkupninu, kao što, da nu istoj ovjekovječi imena svih rodoljuba, koj 
budu na koji god način sudjelovali njezinoj odkupnini. 

Pokle_ je ovim izerpljen dnevni red, a nitko dalje nestavlja kakvih predloga, pred 
gjednik pozvavši skupštinu da nzklikne trokratni: Živio N. V. hrvatskomu kralju Kranj 
Josipu 1., razpušta skupštinu. 





IMENIK ČLANOVA 
RVATSKOGA STARINARSKOGA DRUŽTVA 


GODINE 1898. 


A. Upraviteljstvo. 
Baki Maron ot Luigj, franjevne. 


dajednik: Perić Virgilijo, gimn. prof., 
častni kanonik, zastupnik naroda na 
ikrajinskomu saboru i carevinskomu 
eću. ur. 

: Lallich barun Oskar, vojnički čustnik 

: Lovrić 3 K 
Josip, trgovac. Knin. 

rnik: Šimetin dr. Miho. liečnik. Split. 


nici: Čović Pleuković Miho, velepo- 


< sPeegebnik zlatnoga križa za za- 


stkclović- ović-Oikara Peroslav, pristav 
»rtničko-trgovačke komore. Zagreb. 


B. Znanstveni odbor. 


izvjestitelj Radić Frano, učitelj stru- 

ša i urednik 'družtvenoga 

asila 3. P.*. Korčula. 

urniei: Vulović Srećko, gimnazijalni 

že, začastni kanonik. Kotor. 
seač vako pres, župnik. Kaprije. Zlarin. 


ukasović Vid, nadučitelj kod 
ka Krane parovi 
ikićević ot. Berija, | lek crkovne 
jja gvardijan. Kn 
C. Počastni članci. 


pne urednik , Viestnika česko- | 
cYeh musei a spolki archeologie- 












želić Gju . gradski senator. Zagreb. 
russky Vo šarnatelj arkeologičkoga 


BE ravnajući učitelj. | 


€ 


4 


& m 


4 


D 


Hčrmann Kosta, dvorski savjetnik urednik 
»Glasnika“, ravn. zemaljskoga muzeja itd. 
Sarajevo. | 

Kondakoff dr. N., prof. sveučilišta. Pe- 
trograd, 

Marojčić dr. Ambrož, barun, e. kr. na- 
mjestnički savjetnik. Zadar. 

Neumann dr. W.A., sveučilištni profesor, 
povjerenik za Dalmaciju gredišnjega po 
vjereničtva za  sačuvanje starinskih 
umjetnih spomenika. Beč 

Perić Virgilij, gimn. prof, začastni ka- 
nonik, zastupnik naroda na pokrajinskom 
saboru i carevinskom vieću. Zadar. 
Slade dr. Josip, mjernik, e. kr. namjest- 
nički savjetnik u m. Trogir. 

Smičiklas Tadija, sveučilištni profesor, 
predsjednik ,Matice Hrvatske“, zastupnik 
naroda itd. Zagreb. 

Strossmajer Josip Juraj, biskup. Djakovo. 
Talija ot. Urban, exprovincijal i hrvatski 
književnik. Dubrovnik. 

Tomkowicz dr. Stanislav, sveučilištni pro- 
fesor. Krakov. 


Valtrović Milan, prof. i urednik ,Stari- 


nara“. Biograd. Srbija. 
Počastni članovi koji su umrli. 
De Rossi dr. Ivan, iztraživaoc  staro- 


kršćanskih starina. Rim. + 189b. 

Ljubić krk gimnazijalni profesor. Stari- 
grad. 7 1596 

Kukuljević Ivan pl. Sakcinski, predsjednik 
»Hrvatskoga  arkeologičkoga  družtva“, 
predsjednik ,Matice Hrvatske“. Zagreb, 
Y 18589, 

Rački dr. Franjo, bivši predsjednik Jugo- 
slavenske akademije. Zagreb. € 1594. 
Zlatović ot. Stjepan, exprovincijal. Sibenik. 
To 18VI1. 








Ng — inv (a 


"E 








E. Utemeljitelji. 


1 ira sa dr. Tugomir, gimnaz. učitelj. 
jevo. 


2 Amruš dr. Milan, narodni zastupnik. 
Zagreb. 
3 Dalog u Dragutin, kr. kot. predstojnik. 


: li srt župan. Varaždin. 
hy I UP Bešdbe dr., zastupnik na- , 
urana 


asi 
G Bulat dr. Gajo, predsjednik sabora. Split. 
1 Bulat Miho, veleposjednik. Biskupija. Knin, 
B Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik i narodni 
zastupnik. Karlovao. 
e Brey er dr. Mirko, odvjetnik. Varaždin. 
ić Juraj, prof. bogoslovja. Zadar. 
avlina No ola, obćinski tajnik. Promina. 
* Ghlaje 
12 Čović-Plenković Miho, veleposjed. Drniš. 
13 Damaška dr. Ante, odvjetnik. Ludbreg. 
14 Deželić Gjuro, gradski senator. Zagreb. 
15 Dapar Niko, načelnik, nar. zastupnik. 
ovac. 
16 Dionička štedionica. Križevci. 
17 Drohobeezky Julijo, biskup. Križevac. 
18 Dvorana hrv. čitaonice. Varaždin. 


19 Egersdorfer_ Žiga, kr. inžinir. Varaždin. 
20 Erd&dy grof Rudolf, e. i kr. tajni sa- 
jetnik. ovi-Marof. 

21 Erhbartić dr. Franjo, odvjetnik. Varaždin. | 

22 Folnegović Fran, posjednik. Zagreb. 

23 Franki dr. Ante, sveuč. prof. u miru. 
Zagreb. 

24 Galić pop Petar Slavko, župnik. Divuša. 
Volinja. 

25 Gradska obćina. Karlovac. 

26 Gjureković Vladimir, mag. pharm. Gospić. 

27 Gugler_ Pavao, biskup Omiški, prior 
Vranski. Zagreb. 

28 Heinz dr. Antun, kr. sveučilištni pro- 
fesor. Zagreb. 

29 Hrvatsko akademičko družtvo , Hrvatska“. 
Gradac. Štajerska. 

30 Hrvatsko akad. literarno-zabavno družtvo 
»Zastava“. Zagreb. 

31 Hrvatska komercijalna banka. Zagreb. 

382 Jagić Dragutin, kr. vlad. tajnik. Zagreb, 

33 Jurinac dr. Ljudevit, odvjetnik. Varaždin, 

34 Kaer don Petar, župnik. Kaprije. Zlarin. 

3b Karić Pave, podpukovnik u m. Zagreb, 

36 Karaman dr. Srećko, odvjetnik. Split, 

351 Kosiček Baldo, župnik. Konjščina. 

38 Krašković dr. Ljudevit, odvjetnik. Vu- 
kovar. 

39 Khuen-Hedervary grof Dragutin, ban Hr- | 
vatske, Slavonije i Dalmacije. Zagreb. 17 


— 





47 Masovčić dr, Augustin, od 


64 Petrović Ivan Nep., posjednik. Vaz 
(65 Pisačić pl. Mirko, gimnazijalac. | be 






















40 Kiss pl. Dragutin, vlastelin u Šaulov 
Varaždin. 

41 Kršnjavi dr. Izidor, vladin | 
u miru. Zagreb. 


42 Lovrić Josip, uce. Knin. | 
43 Pujanori dr. Luka, kr. sveuč. profe 
Ere si 
44 Marković dr. pl. Franjo, kr. sveučilištni 
profesor. 


greb, 
45 Marčelić dr. Josip, biskup. peke 
46 Marun ot. Luigi, orasi Kala 


48 Mikačić Dujam, obćinski blaga 

49 Milinović fra Šimun, 
(Urnagora). 

60 Sd pl. dr Stjepan, hrv. književnu 
Zag 

DI Modrušan Gustav, zastupnik naroda, 1 
karnik. Karlovac. 

52 Nakić Marko, načelnik. Drniš. 

53 Nakić Filip, biskup. Split. 

54 Neuman dr. Dragutin, odvjetabknn sek, 


had 


| bb ara Maruša-Pavla, veleposjednić ' 
Pra 
56 Nikolić-Podrinski pl. dr. Vladimir, kr. 


vel. župan. Ogulin. 
57 Normann-Ehrenfelski grof Rudolfo, vla 
stelin. Valpovo. 
58 Nossan Milan, veletržac. Zagreb. 
99 Novotny Vjekoslav, profesor. Var 
60 Obćina Korčula. Dalmacija. 
G1 Obćina Selea. Brač 
62 Obćina Split. 
63 Obćina Sućurac. Kaštel Stari. 


66 Poparić pop Ante, sveučilištar. Boč. Ur 
versitet. 
67 Poglavarstvo slob. i kr. glavnoga gradi 
Zagreb. 
68 Preradović pl. Dušan, e. kr. zape 
korvete na brodu N. V, ,Carica | 
Terezija“. Pola. 
69 Prva lička naa ić. 4 
10 Posilović dr. Juraj, nadbiskup. Zagreb. 
71 Rauer Aurelij, gimnazijalac. Ma čina 
Zagorje. 
12 Reiner dr. Vatroslav, odvjetnik. Ka o. 
13 Reisner Adam, veletržac. Osiek Podi i 
grad). 
14 Samac 0. Jure, gvardijan. — Visa 
Skradin. 
Smičiklas "Vade, kr. sveuč. profesor i 
narodni zastupnik. Zagreb. 
Smojver Dragutin, trgovački 
Karlobag. 


7 Šestak Josip, kanonik. Djakovo. 


=Ž 


=] 
> 





1 — 


etin dr. Miho, liečnik. Split. 
mbuk dr. Ivan, liečnik. Jelša, 
dionica. Kostaini 


nsko- gospodarstvena imovna  obćina. 


ČAC, 
> ( 1 brodska imovna 
sig Gustav, vlastelin. Ivanec. Va- 


javić dr. Juraj, župnik i zastupnik 
oda. Marija Bistri P 


Utemeljitelji, koji su umrli. 
Marko, župnik. Gradac. Drniš. 


ačić ot. 
arabaić vit. Ivo, e. kr. kotarski po- | 


avar. Knin. 
. Šime. Starigrad. 
Josip, nadbiskup i stožernik. 


ih Eek ou ie župnik. Petrovaradin. | 


Metel, tajni savjetnik. 
da Slavoljub, začastni kanonik. Za- 


Utemeljitelji radi zasluga. 






kačić pl. Petar. Split. 

rdalić pini, posjednik. Gjevrske- 
emenić pl. Tito, sudbeni viećnik, dodie- 
en kr. stolu. Zagreb. 
uskiević Čikara Peroslav, pristav trg.- 


esisko | komore. Zagreb. 
H. Povjerenici. 


ik. Gjevrske- 





ovac. Sisak. 
Marčan učitelj. Obrovac. 





Skradin. 
i. Drniš. 


23 Bartulović ot. 





Ne kot e. k. mjerač. Imocki. 


B Pasšlović Čikara Juroslav, posjednik. Ši- 

9 Perković ot. Petar Krst., gimnazijalni 
jubilarni učitelj. A 

iki prepošt. "Novi. 


10 Potočnjak Ivan, 
11 Rossi Antun, učitelj. Škaljari. Kotor. 


Vinodol. 


+112 ini pop Niko, župnički pomoćnik. 
13 Soko] Josip, pristav dioničke štedionice. 


riževci, 
14 Sašel Dragan, pra 


vnik. Zagreb. 
015 Skarpa Franjo, ravnajući učitelj. grao: 
| 16 Vučenović Pavao, rav. učitelj. 'T 
17 Zrilić Marko, učitelj. 


sz. : 


Polača. Ben 


I. Redoviti. 


i Abelić vit. dr. Kazimir. Zadar. 
2 Alzich Antun, trgovac. Pola. 

3 Aralica Ivan, trgovac. Drniš. 
4 Aralica Miho, posjednik. Knin. 


D Arneri dr. Blaž, obćinski liečnik. Orebić. 

G Arneri Rafael, bilježnik i veleposjednik. 
Korčula. 

7 Arnold Franjo, kr. javni notar. Zagreb. 

8 Ašner Gejza, gimnazijalni učitelj. Osiek. 

9 Antolković dr. diko odvjetnik. Križevci. 

10 Abjanović Antun, upr. župe u Martinskoj- 
VEešSL 

11 Babarović braća, posjednici i trgovci. 
Perast. 


12 Babić Gavro, kanonik. Djakovo. 

13 Bačić pop Antun, župnik. Pločice. (zruda. 

14 Badovinae Gjuro, veliki predstavnik kap- 
tola. KriževeL 

15 Bajić fra Martin, nadžup. Visoka, K. Stari. 

16 Banješ Josip, župnik. Gjurgjevac. 

17 Banović Ante, trgovac. Dol. Tuzla. 

18 Barač Milutin, ravnatelj tvornice petroleja, 
Rieka. 

19 Barač pl. gradski 
Zagreb. 

%0 Barbić ot. Ivan, župnik. Vrlika. 

21 Baričević Bono, župnik,  Piramatovci, 
Bribirske Mostine. 

22 Baron dr. Gustav, kanonik. Zagreb. 

Jakov, župnik. Grab. 


Vladimir, viećnik. 


Trilj. 

24 Batić Franjo, župnik. Stare Ciće. Vel. 
(Gorica. 

25 Beck Vilim, učenik trg. škole. Zagreb. 

26 Belamarić ot. Krsto, franjevac. Drniš. 

27 Belas Ivan, trgovac. Trogir. 

%8 Bezuk Gjuro, uprav. nadbiskup. dobara. 
Zagreb. 

29 Bendoni dr. Josip, obć. liečnik. Cavtat. 








30 


31 
J2 


JJI 
34 


31) 
06 
BT 
38 
29 
40 
41 
42 
45 


41 
49 


46 


47 
48 


DG 


7 
D8 
59 
60 


61 
62 
63 


— 192 — 


Benković Ivan, gradski senator u miru. 
Zagreb. 

Biankini dr. Ante, liečnik. New-York. 
Biankini Juraj, urednik ,Nar. Lista“ i 
hrvatski zastupnik. Zadar. 
Bibica dr. Baldo, liečnik. Vela Luka. 
Bilić _ ot. Nikola, gvardijan sv. Križa. 
Zivogošte. E 

Bilonić ot. Ante, nadžupnik. Sibenik. 
Binički Fran, bogoslov. Senj. 

Biskupsko sjemenište. Split. 

Biz Fran, stud. jur. Zagreb. 

Bjelovučić Ante, pošt. opremač. Drniš. 
Bojanić pop Ivan, župnik. Komiža. 
Bolani ot. Bono, duh. pomoćnik. Drniš. 
Borčić Lovro, narodni zastupnik. Split. 
Borić ot. Stanko, franjevac.  Borovci- 
Metković. | 
Boroša dr. Stjepan, župnik. Zagreb. 
Božić Ivan, župnik. Mokošica, Gruž- 
Dubrovnik. 

Brajnović ot. Evangjelista. 
Rieka Dubrovačka 
Brainović Ivo, posjednik. Gruda. Kuna. 
Brajković Tomo, gimn. ravnatelj. Zadar. 
Brbić ot. Toma, župnik. Pasičina. Opuzen. 


Sustjepan, 


) Brčić Antun, predsjednik priziv. suda u 


miru. Zadar. 

Breyer Mirko, trgovac. Križevac. 

Breyer dr. Vilim, odvjetnik. Križevci. 
Brkljača Ante, trgovac. Knin. 

Bronić ot. Miho, župnik. Miljevci. Drniš. 
Brunšmid dr. Josip, sveuč profesor, 'rav- 
natelj arkeolog. muzeja. Zagreb. 
Bubanović Julijo, veliki župan u miru. 
Zagreb. 

Bučar Franjo, profesor. Zagreb. 

Buić dr. Ivan, odvjetnik. Drniš. 

Buić dr. Juraj, liečnik, Split. 
Bujačić pop Ante, župnik. Poljica kod 
Nina. . | 
Bušelić ot. Simun, nadžupnik. Metković. 
Butković pop Niko, nadučitelj. Kastav. 
Butura Stjepan, izpovjednik. Zagreb. 


64 Carić Ante, obć. tajnik. Metković. 


6D 
66 
67 
68 


Carić pop Juraj, župnik. Dol. Starigrad. 
C. kr. velika realka. Split. 

Cettolo Bonifacij, inžinir. Petrinja. 
x Gjuro, ravnatelj Croatie“. 
Z 


asrob. 
69 Crnadak dr. Vladimir, odvjetnik. Sisak. 
10 Curić ot. fra Angjeo, provincijal. Sarajevo. 


TI 


Cvitanović fra Angjeo, župnik. Baška- 
voda. Makarska. 


12 Cavkić Ivan, franjevac. Knin. 
13 Čurić ot. Josip, župnik. Podmilacja. Jajce. 


= 


14 Čubretović Stjepan, profesor na pomorske 


19 


9 


U6 
97 


95 


09 


| 100 


101 
102 
103 
104 
105 
106 
107 
108 


104 
110 


lll 


akademiji. "Trst. 
Culić ot. Petar, župnik. Kozica. Vrgora: 


Danko Ivan, vojni kapelan. Petrovaradi: 
Demarchi Josip Ante, trgovac. Split. 
Derenčin dr. o liečnik. Križevci. 
Derenčin dr. Mirko, odvjetnik. Zlatar. 
Devčić dr. Virgil, odvjetnik. Zagreb. 
Didolić braća, veleposjednici. Selea. Bra: 
Didolić Tomo, posjednik. Selca. Brač. 
Dolački Aleksa, župnik. Mrežnica. Dug: 
resa. 

Domin pl. Imbro, uprav. suda. Grubišn: 
polje. 

Dominić pl. Franjo, kr. sudbeni prista» 
Varaždin. 

Dorwald Milan, mag. pharm. Belovar. 
Dračar Vjekoslav, posjednik. Knin. 
Dražetić ot. fra Ilija, župnik. Brajković 
Travnik. 


) Drinković dr. Mate, liečnik. Vodice, 


Družtvo ,Hrvatski Skup“. Tiesno. 
Duboković vit. Niko načelnik. Jelša. 
Dubravčić pop Miho, župnik. Srinjin: 
Split. 

Dukat Vladoje, gimn. profesor. Osiek. 
Dvoržak Rafael, kot. šumar. Križevci. 


Egersdorfer_ dr. Aleksander, kr. sveu: 
profesor i narodni zastupnik. Zagreb. 
Ergovac Pavao, trgovac. Stafilić-Star 
Erler (Gjuro, odvjetnik. Novi. Vinodu 


Ferri Tomo pok. Martina, posjednil 
Trpanj. 

Filipović pl. Vilim, porezni oficijal. P« 
trinja. 

Firinger Josip, župnik. Osiek. 

Flego Petar, kanonik. Trst. 

Foretić Ivo Dinkov, posjednik. Korčul: 
Franjevačka niža gimnazija. Gučjagor: 
Travnik. 

Frankić ot. Angjeo, župnik. Zavojan: 
Kozica. 

Friš monsignor Andrija, kanonik sv. Ji 
ronima._ Rim. Via Ripetta 108. 
Figger pl. Nikola, stud. jur. Zemun. 


Gabrić pop Petar, župnik u miru. Me 
ković 

Gamulin pop Nikola, župn. pomoćni! 
Supetar. Brač. | 

Garić ot. Josip, kapelan. Zenica. 
Gavrančić dr. Milan, odvjetnik. Vir: 
vitica. 

Gavranić dr. Pero, odvjetnik i narod, 
zastupnik. Zagreb. 





ć 
raki Medal Ginovnik rtg ug. ea 


glasna . kapelan, Sv. Križ-Zučreće. 


van inžinir. Sušak. 
eč fra Mate, župnik. Imotski, z. p. 
ak franjevac. Sinj. 


tschalk dr. Pranjo, Sri rav 
Cetna osip. župni onin 
sui. Omek. 
bor n, parada jes Zagreb. 
uard, odvjetnik. Split. 


iber ode Gjuro. odvjetnik. Varaždin. 
6 ot. Vicko, župnik. Suhidolae. 


Poknt Matija, župnik i prisjednik 
Mrle. čase otočko. Ogolin. 

stić dr. Nikola, e. kr. štopski liečnik. 

rev de. Frano, gradski fizik. Kri- 

ci 


ić Antun, e. kr. pukovnik u 


id ot Ted, župnik. Kruševo Obrovne. 
ekensehmied  Hanuš,. akad, 


slikar. 


Ban Ivan, župnik. Voloder. Mo- | 






ledi di Armin. župnik. Gora. 
Iper-Sigetski Julijo, viećnik bunskog 


nE ravnatelj banke. nolavije“. 
razim dr. Lujo, kr. kot. liečnik. Slunj, 
stud. jur. Sisak. 
motarić dr. Vjekoslav, župnik. Tuhelj. 
znaj Rudolf, profesor. (Osiek. 


Stjepan, župnik. Sv. Gjuragj. 


vorka dr. Oskar, liečnik. Zagreb. 


eljanović pl. Gvido, kapetan auditor. 


vatsko akad. lit. družtvo , Zastava“. 


a čitaonica“. Dugoselo. 
čitaonica“. Novi. Vinodol. 







vata Starigrad. Hvar. 
lrvatska čitaonica“. Ston. 
levatska = radnička zadruga“. — Du- 
vatski Sokol“. Komiža. 


a 





rata duštvo biciklista. Zagreb. | 





153 e Adolfu, gradski senator. Za- 
194 kiri Antun, profesor realne gimnazije. 
b. 


Zagre 
195 Hurban Vladimir, evangjelički župnik. 
Stara Pazova. 


156 reka Matej. 
no Slavonija. 
157 Ivandić ot. Miho, župnik. Potravlje. Sinj. 
198 ae pop Franjo, župnik. Jesenice. 
Split 
159 Ivanišević pl. Lavoslav, kanonik. Split. 


kapelan. — Lipovljani. 


| 160 Ivanišević ot Mato, franjevac. Vukovar. 


161 Ivanko Siman, porezni činovnik. Trogir, 
162 Ivanković Simun, trgovac. Ervenik. 


163 Ivanović Ivan, župnik. Preko. Zadar. 


164 Iveković Ciro, arhitekt, vladin savjetnik 
kod Dalm. Namjestničtva. Zadar. 

165 Iveković Oton, prof. kr. realke i hrvat. 
slikar. Zagreb. 


166 Jiruš dr. Bogoslav, sveuč. profesor, Prag. 

167 Jakovljević Petar pok Aa» trgov. 
putnik, hrvatski radnik. Zng 

168 Jančiković dr. Ivan, odvjetnik. Vinkovci. 

169 Janićek dr. Gustav, kr, sveuč. profesor 
Zagreb. 

170 Jankov Mate, trgovac. Split. 

171 Jozić Mihovil, obćinski bilježnik. Gorjune. 

172 Junaković Antun, ljekarnik. Sibenik. 

173 Juraković de. Mate. obćinski  liečnik. 
Makarska. 

174 Jušić Ivan, trgovac. Drniš. 


175 Kačić-Peko Ivan, župnik. 5, Martin. 
Brač. 

176 Kamler dr. Lujo vitez, e. kr. pol. ko- 
mesar. Zadar, 

177 Kardum ot. Mate, lektor bogoslovja. Si- 
benik. 

178 Kastelan don Josip, župnik. Zrnovicća. 
Split. 

174 Katalinić Vinko, veleposjednik. Split 

150 Katnić dr. Niko, odvjetnik i nar. za- 

stupnik. Šibenik. 

Kiepach Milan, vlastelin. Balokovo. Sa- 

mobor. 

Kindl dr. Josip, kr. kot. liečnik. Irig. 

3 Kisić Vlaho, načelnik. (zruž. 


151 


154 Klaić Ivan,  veleposjednik. Popovići. 
(zruda. 

189 Klarić ot. Dane, exprovincijal. Visovac. 
Skradin. 


186 
157 
155 


Knjižnica 00. Franjevaca. Ljubljana. 
K&nig Dragutin, župnik. Sisak. 
Kogaušek Aleksa, u bolnici milosrdnih 
sestara. Zagreb. 














odio 
232 Lubin pop Ivan, župnik. Sućurac. | K 


189 Kogl Ante, krova . Zagreb. 
190 Koprinsky gimn. prof. Sušak. 
181 Kornicer "Oskar, odvjetnik. Zagreb. 


192 Kotaraš ot. Miho, župnik. Kieva, Vrlika. | 


193 Kovačević Gjuro, odvjetnik. Djakovo. 


194 Kovačević dr. Vladimir, odvjetnik. Osiek. | 


195 Kožulj pop Franj G:ŽOpnE u miru. Pag. 

196 Kragić ukr dr. Petar, mitronosni opat i 
župnik. Skradin 

197 Kr. gimnazija. Vinkovci 

198 Kr. velika gimnazija. Zagreb. 

199 Kr. velika gimnazija. Sušak, 

200 Kr. realna-gimnazija, Usiek. 

20! Kr. velika gimnazija. Osiek. 

202 Kr. dom. častnička knjižnica. Sisak. 

203 Kresnik Franjo, ravnatelj gimnazije. 
Sušak. 

204 Krešić Stjepan, župnik. Otmovei-Kupres 

205 Križ Lacko, ravnatelj istarske vinarske 
zadruge. Pola. 

206 Krizman Antun, učitelj. Kuna. 

207 Kronfeld Rikard, trgovac. Zagreb. 

208 Krsnik Edo, stud. iur. Zagreb. 

209 Kržanić dr. Ivan, gimn. prof. Kotor. 

210 Kucelić dr. Frano, odvjetnik. Mitrovica. 

211 Kukić Ilija, e. i kr. major. Ljubljana, 

212 Kukolić dr. Ivan, tajnik kod finane. 
ravnateljstva. Zagreb. 

213 Kukuljević pl. Sakcinski dr Božidar, 
vlastelin. Ivanec kod Varaždina. 

214 Kukynga Ferdo, stud. phil. Zagreb. 

215 Kulier ot. fra Radoslav, učitelj. Gučja- 
ora. Travnik. 

216 Kulmer grof Miroslav, vlastelin. Šestine. 
Zagreb. 

217 Kumičić  Kugen, hrvatski književnik. 
Zagreb. 

ŽIB Kutleša ot. Mijo. Ljubinci kod Livna. 


219 Laco ot. Marko, župnik. Kljake. Drniš. 

220 Ladavee Jakob, župnik. Buje. 

221 Lallieh barun Oskar. Knin. 

222 Lazarić Mirko, učitelj. Lev. Varoš. Dja- 
kovo. 

223 Leber Pajo, kanonik. Zagreb. 

224 Lehpamer Josip. kanonik, Varaždin 


220 Lenaci Milan, gr. nadmjernik. Zagreb. | 
226 Levačić Ivan, e, k. kapetan. Beč, Landes- | 
| 262 Mihoković Franjo, kapelan. Velika G 


besehreib. Corpseommandogebiude. 
221 Lisac Stjepan, profesor. (Gospić. 
2285 Ljubić-Dobronić Ivka. Split. 


229 Lobmajer August, župnik. Erdevik. Mi- | 
| 265 Milčetić prof. Ivan. Varaždin. 
266 Miletić Marko,  poštarski  odpremi 


trovica. 

230 Lončarek Vladoj, župnik u miru. Br- 
dovec kraj Zagreba. 

231 Lovrić ot. Marijan, župnik. Breštovska. 


| 241 Madirazza Ante, e. kr. mjeruč. Korčula. 






































štel Stari. 
233 Luxio pop Ivan, biskup. tajnik. Pesa 


234 Magdić Franjo, profesor. Zagreb. 

235 Magdić dr. ba odvjet. kandidat. Va- 
raždin 

236 Malić pop Ilija, župnik. Mine . a 

237 Malvić Franjo, kralj. kot. sti 
Zagreb. 

238 Manastir sv. Mihovila. Zadar, : 

239 Maretić. ot. Krsto, župnik. Promina. 
Oklaje. 

240 Mangjer dr. Ivan, odvjetnik i nar. za- 
stupnik. Split. 


242 Marijašević pl. Pavao, prodnjednik Sbdia 
stola. Osiek. 

243 Marić ot. Andrija, župnik. Sta 

44 Marjanović dr. Petar, obć. liečnik. & 
manovci. Pazua 

249 Markulin Matija, finaneialni činovnik. 
Zagreb 

246 Marun Ivan, posjednik. Skradin. 

247 Marušić ot. Stanko, župnik. Gradac. 
Makarsko primorje. 

248 Mašek dr. Dragutin, vitez Bosnadolska, 
prim. liečnik u bolnici milosrd. sestara. 
Zagreb. 

249 Matas Nikola, župnik. Ogorje. Muć. 

200 Matas Lovre, trgovac. Split. 

251 Matković pop Josip, župnik u m. Knin. 

252 diri ić Mili ivojdr., sveučilištni profesor. 
Zagre 

253 Maznarić Miho, bilježnik. Topolovac. 
Sisak. 

204 Mažuranić Vladimir, podpredsjednik kr. 
ban. stola. Zagreb. 

2DD Medović pop Celestin, hrvatski kuć 
Zagreb 

296 Meichsner dr. Eugenij, odvjetnički 
didat. Šibenik. _ i 

294. Mendjušić ot. Bimun, nadžupnik. Knin, 

258 Mestrović Mihovil, župnik. Lipovae. Mu- 
rović, Slavonija. 

299 Metropolitanska knjižnica. | 

260 Mihaljević Franjo, pristav ak banke. 
Zagreb. 


261 Mihaljević dr. Vicko, odvjetnik. Ga 
rica. 


283 Mikula Frano, porez. činovnik. Budu. 
264 Miletić Matija, župnik. ine. 


Stankovci, 


267 Milinović ot. Jakov, župnik. Drvenik 


(iradae, 








= = 


o 2 dva so konvikta i odsječ 
sri Miolin, načelnik. Sućurac. Kaštel 
irić pop Ivo, nadžupnik. Tiesno. 

irić ot. Metod, dominikanac. Šibenik. 
irković pl. Josip. Pag. 

išetić dr. Roko, o Hleknik. Dubrovnik. 
ladinov dr. Ante, liečnik. Solta. 
ladinov dr. Josip, liečnik. Vodice. 
linar Ivan, trgovac. Knin. 

Buje sosip, prot., veleposjednik. Ben- | 


Preti dr. Dojo, odvjetnik. Trogir. 
ostahinić Antun, gradj. učitelj. Korčula. 
oenaj dr. Adolf. Eak. 


azor dr. Ivan, liečnik, Supetar. Brač. 
edved Ante, župnik. Sterna Buje. 
ekić pop Ivan, svećenik u m. Jesenice, 
brovac. 


ekić Milan, trgovac. (Gospić. 

ekić pop Josip, župnik. Jesenice. 
brovac. 

ekić don Mate, prof. muškog učiteljišta. 
rbanasi. Zadar. 


=. Julij, župnik. Novigrad. Kar- 
ikolalević Marijan, ravn. bisk. dobara. 


ić godi trgovac. Gospić. 
“roi braća, trgovci. Sv. Martin, 


i 





ek > "Svi < i ke Zagreb. 
vil PRE S I kr. major. 






Ston. 
lani Mato, posjednik. Podabuče. 


jj. župnik. Sela kod Siska. 
un, sudb. pisar. Trogir. 


dr. Ogijan odvjetnik i kr. jav. 


nic Higin, pomor. kapetan. Rieka. 
rof. i urednik ,Obzora“, 


sd kr. pošt činovnik. Kar- 


| velić dr. Ante, zubur. Zagreb. 
avelic Jerko, ravnajući učitelj. 


Lovre i sin, veletržci. (Gospić. 








Lešće, 


(314 


| 329 
| 324 





| 328 


334 


346 
| 847 


307 Pavičić Ivo, podžupnik. Bogomolje. Hvar. 

308 Pavičić Petar, lučki kapetan. Split 

304 Pavletić Krsto, profesor. Mitrovica. 

310 Pazman dr. Josip, sveučilištni profesor. 
Zagreb. 

311 Pejačević grof Pavao, vlastelin. Podgoruč. 

312 Pelicarić Tomo, trgovac.  Filip-Jakov 
kod Biograda 

313 E p Andrija, župnik. Gdinj. Bo- 

mo 

Peričić dr. Božo, ravn. bolnice. Zudar. 

Perišić ot. Pavao, gvardijan. Karin. 

Smilčić. 


s15 


B16 Perković ot. Šimun, župnik. Gradac-Drniš. 

317 Peklić Metel, odvjetnik. Jaska. 

šls Peršić dr. Andrija, , odvjetnik.  (ijur- 
gjevac. 

31) Perušić Andre, trgovac. Rieka, 

320 Petković Grlimir Budak. Stankovci 

521 Pervan Tomo Gjurov, e, kr. gruntov- 


ničar. Vrgorac. 


Petrić Ante, narodni zastupnik. Komiža. 
Petrić pop Juraj, župnik. Brusje. Hvar. 
Petrović Mirko, kapelan. Ivanci. Va- 
raždin 

Petrović Nikola posjednik 1 trgovac, 
Škaljari. Kotor. 

Petrović Mime, Kri- 
ževac. 

Pilar Martin, arhitekt. Zagreb. 
Pinterović dr. Ante, odvjetnik. (Osiek. 
Plančić pop Ivan, župnički pomoćnik. 
Starigrad. 

Plazonić Drago, trgovac. Benkovac, 
Plepel ot. Petar, župnik. Lećevica, 
Pliverić Ivan, kanonik. Zagreb. 
Pliverić dr. Jakša, spiritnal. Djakovo. 
Pliverić dr, Josip, sveučilištni profesor i 
zastupnik naroda. Zagreb. 

Pliverić Stjepan, sudbeni viećnik Zagreb. 
Plivelić Stjepan, vjeroučitelj. Križevci. 
Pobor Josip, sudbeni pristav. Osiek. 
Polić Ivan, ljekarnik. Crikvenica. 

Polić pop Matija, kapelan. Bakar. 
Poljanić Ivo, posjednik. Pijavičino-Kuna. 
Porges Berthold, koncipient. Koprivnica. 
Posedel dr. Josip, gimnazijalni profesor, 
Dubrovnik. 

Pospisilm Ivan, farmaceut. Križevci. 
Potočnjak Ardoje, bilježnik. Novi. 
nodol. 
Potočnjak Ivan, 
Vinodol. 

Požar Paško, trgovac. Knin, 

Predojević dr. Albert, odvjetnik. Zagreb. 
Preradović Radovan, činovnik I. hrv. 
štedionice. Zagreb. 


322 


329 
326 
327 


župnik. Preseka 


324 


DU 
gol 
D932 
SRBI 


339 
396 
BETI 
918 
Jo 
340 
o41l 
o42 


243 
44 Vr- 


JAD veliki _prepošt. Novi. 


348 











349 Pari Špiro, načelnik i veleposjednik. 
300 Parvić ot. Serafin, župnik. Baćina. 
351 Pušić Vinko, kr. sudbeni pristav. Novi- 


Marof. 
452 Premuš dr. Dinko, nadbiskupski tajnik. | 


Zagreb. 


953 Rabar Ivan, ravnatelj 
354 Radeljak Ivan, posjednik. Vis. 

395 Radičević Lovro, prebendar. Zagreb 
806 Radimiri Ivan, kanonik. Kotor. 

B97 Radković Pavao, posjednik. Otočac. 
308 Rado dr. Kugen, zubar Zugreb. 


309 BOJ Franjo, domobr. nadporučnik, | 


Sisak. 
360. Rako ot. Ante, nadžupnik. Imocki. 
961 Raković pop Mihovio. Drežnik 
362 Peek ot. Petar, župnik. Unešić. 


968 Ratković Antun. pučki učitelj. 
Grčki (Novigrad) 

364 Ratković Božo, trgovac. Gospić. 

969 Ravlić ot. Franjo, župnik. Lovreć. 

866 Relja L. P., trgovac. Arbanasi kod 
Zadra. 

961 Rihtarić Mato, vojnički kurat. Zagreb. 

368 Rilov Radoslav, bogoslov. Zadar. 

369 Roje Milan odvjetnik. Belovar. 

10 Rosić Ciril, nadžupnik  Budua. 

TI Rossi Ljudevit, kr, domobranski satnik. 
Karlovac. 

312 “ra Franjo, tajnik vrhovnog sudišta. 


813 Rubignoni dr. 


Vjekoslav, 
zamjenik. Trogir. 


bilježnički 


314 Rukavina Ivan, major infant. Regiment 
Franz Ferdinand. Nr. 19. Komoran. 
Ugurska. 


910 Rukavina Ivan, župnik. Krap. Toplice. 
516 Rukavina Martin, trgovac. Gospić. 


imnazije. Osiek. 


[zlam. 


BT1 Rumira don Petar, župnik, Povljane. 
Pag. 

D178 Runjić ot. Jere, župnik.  Konjevrata. 
Nibenik. 

219 Ružević dr Petar, odvjetnik. Starigrad. | 

380 Sabbioncello Mihovil, posjednik. Trpanj. 

381 Sabo Tito, gradski viećnik. Varaždin. 


992 
UBI 
ed 


Samostan ss. Petra i Pavla. Livno. 
Samostan 00. Franjevaca. Utok, Korčula. 
Samostan 00. Franjevaca. Sinj. 


380 Sekanina Josip, trgovački poslovodja, 
Knin. 
386 Senji Franjo. činovnik kod kr. stola 


sedmorice, Zagreb. 
Sigur Mato, trgovac. Sisak. 


981 


196 — 


























3898 Sintić Josi 
389 


9 Sisarić ot, Vice > pena 
390 enja Vicko. Juraj, žopniko Za 


Skračić ot. Ante, župnik. Zac a ja. 1 
Slavica ot. Šimun, duh. pomoćnik: O 

3 Slavić Marko, trgovac. Kri 
eee zar tajnik zem. vlade Zi; 
Sm u osip, dena | 
Spinčić Vjekoslav. narodni nik. 
Opatija. : 
Središnje katol. e Sjemenište. 
Zadar. 

Srkulj dr. Stjepan, g 
Btalio asa e. kr. 


Staničić Krsto, posjednik i trgo 
Starec Antun, prebendar. Zagreb. 
Stipetić pop Vicko, župnik. Slivnie 


Vinjerca. 

405 Stojković Josip, župnik. Ba Ma- 
karska. 

406. Strižić dr. Miroslav, jav. notar i advokat. | 
Belovar. 

407 Strmić Laurent Frano, župnik. pre 
Trogir. 

408 Ek ača ot. Petar, župnik. 'Tiarice. S 


409 Stunković Mato, računarski savjetnik 


Zagreb. 
Šuhaj dr, Artur, vojni pomoćni liečnik. 
Pola. 

Suk dr. Feliks, kanonik. Zagreb. 
Svalba dr. Gajo, obćinski liečnik. Kuna 


Šafran pop Josip, župnik. Grgjevac. 
Sandri pop Jerolim, župnik. Vinišće. 
Trogir. 
Barić Ivan, profesor. Zagreb. 
Sarić Mate, veleposjednik. Opuzen. | 
Simeta Pavao, veletržac. K 
Simić. ot. Mate, exprovineial. tana 
Gradac. 
Simić pl. Vladimir, ravnatelj štedionic 
Krapina. 
420 Simončić tzjuro, župnik. Gradec. benga 
421 Simunić Gjuro, porezni prijamnik u n 
Knin. 
22 Simunković POP Ivo, župnik u miru. 
Potomnje. Kuna. 
Simunović ot. Ivan, exprovincial 1 bis. 
| tajnik. Sibenik. 
. Sipuš Ivan. veletržac. Sisak. 
) Hipuš Nikola, veletržac. Sisak. 
Dirmer Ivan, župnik. Bučje. Oriovac. 
7 Sega Rudolfo, kr. prof. Križevci, 


410 
411 
412 
4135 
4l4 
4dlo 
416 


417 
415 


419 





. 17 


s A Petar, župnik u m. Pod- 


ikčević Ivan, e Dolnja Tazla. 
jero Dane, trgovac. Knin. 
ika ot. Ante, župnik. Sinj. 
ash dr. Milivoj. kr. sveuč. profesor. 


greb 


sr: Franjo, €. i kr. pomorski inžinir. 


lović dr. Josip, sveuč. prof. Zagreb. 
Bug Andrija, odvjetnik i načelnik. 


ilentić B. Novi. Bosna. 
iperina dr. Benjamin, odvjetnik. Sisak. 


abajin don Marko, župnik. Smokvica. 
orčula. 


adić Dubravko, < kr.  carinarski 
U un miru. Split. 
bal" dop učitelj. Vinjerac. Novi- 


Lu 


ćak Stjepan, trgovac i posjednik. 
Šaane. Vinodol . | 
lić Ivan Krst., obćinski tajnik. Sinj. 


»mas ot. Josip, župnik. Nevest. Drniš. 
»mmaseo dr BSE eardo: odvjetnik. Split. 
ommaseo dr. Nikola, liečnik. Split. 


»mašić dr. Bore. kr. sveuč. profesor, | 


ik naroda. &agre 
| in, veleposjednik. Knin. 
Me rlvojednik, Zlatar. 
nković ot. Franjo, župnik. Vrgorac. 
ravica Dane, profesor. Gospić, 
Bneo Perujo, trgovac. Trst. 
Hota N re 19. 
Dior dr. Dinko, odvjetnik i načelnik. 


mić dr Ante, odvjetnik i zastupnik 


sković Ivan. vlastelin. Zagreb. 
"riba Dragutin, veleposjednik. Za- 


uška: Sre, maća prike naroda. Sisak. 
san Ivan, sudac. Zlatar, 
Makso, stud. med. Karlovac. 





Via 










473 


| 487 


490 
491 





461 Verona dr. Adam. obć, liečnik. Kotor. 

468 Vertovetz Antun, mor. eno Pola. 

469 Vid Franjo, posjednik. T 

470 Vidović Ivan, kanonik. i Ki 

471 Vlahović Kolenda pok. Petra, posjednik. 
Pijavičino. Kuna 

412 Vlašić. Rade, prisjednik začast. duhuv. 

stola. Prezid. 

413 Vouk Vale, ljekarnik. Gospić. 

474 Vranyezany-Dobrinović barun Ljudevit. 
veleposjednik. Zagreb. 

416 VPBayoansy barun Juraj, veleposjednik. 

u, 

416 Vranković vitez dr. Ivan, prisjednik 

dalmatinskoga zemalj. odbora, narodni 

zastupnik. Zadar. 

Vratarić Franjo, činovnik banke ,Slavije“, 

Zagreb. 

Vučetić pop Kuzma, kor. vikar. Hvar. 

47) Vukelić Franjo, trgovac. Gospić. 

4-0 Vukelić Ivan, učitelj. Vrata. Fužine. 

481 Vukušić ot. Marinko, exdefinitor i župnik. 

Runović. Imocki. 

Vulović Srećko, profesor, zač, kanonik, 

Kotor. 

V usio pop E. M., urednik ,Lau Patria 

Ilustrata“. Beč. Wahringer "Otirtel 79. 

Vuščić dr. Josip, odvjetnik. Križevci. 


477 


) Wittasek Josip, ravnatelj tiskare. Za- 
greb. 


Zaffron Ivan, posjednik. Korčula, 
Zaftron dr. Josip, odvjetnik i narodni 
zastupnik. Korčula. 

Zagoda Adolfo, profesor. Varaždin. 
Zanehi pop Ivan, župnik. Seget. Trogir. 
Zanella don Polde, začastni kanonik. 
Vis. 

Zanini Amos, trgovae. Korčula. 

Zlatar pop Petar, župnik. Donji Humac 
kod Nerežišća. Brač. 


486 


455 
489 


492 


493 Žugčić Stjepan, profesor. Karlovac, 
J. Predplatnici ,,Starohrvatske 
Prosvjete“. 


1 Ambrinac Vjekoslav, župnik. Sarajevo. 


2 Babogredac Mato, 
kovci, Mitrovica. 

3 Bartulić dr. Josip, kot. liečnik. Udbina. 

4 Borić ot. Rafo, župnik. Brist. (Gradac, 

5 Bisendorfer Josip, stud. phil. Zagreb. 

G Brlić dr. Vatroslav, advokat. Brod na 


DAVI. 
1 Bunjik Sišman, župnik. Klakanje. Brod 


upravitelj župe. Hrt- 




















> sm E 


8 C. k. muško učiteljište. Arbanasi kod 


9 Citaonica, Klanjac. Zagorje. 

10 Citaonica plemićkog konvita. Zagreb. 

11 Citaonica. Ogulin. 

12 Citaonica. Pola, 

18 Cvek pop Jure, župnik. Bela. Varaždin. 
Maruševae, 


14 Drašković grof Dionis Trakošćanski. Mali | 


Bukovec. Ludbreg. 
15 Dragičević 'Tomo, €. kr. oružnički straž- 
meštar. Žepče. Bosna. 


16 Gimnazijalna biblioteka. Kotor. 
17 Gradska učiteljska knjižnita. Mitrovica. 
18 (GGrdenić Dragutin, posjednik. Križevac. 


19 Hrvatska čitaonica. Jelsa. 

20 Hrvatska čitaonica. Korčula. 

21 Hrvatska čitaonica, Makarska. 

22 Hrvatska čitaonica. Trsat. 

23 Hrv. djačko družtvo ,Javor“. Osiek. 


24 Kaić Ante, veleposjednik i trgovac. Livno. 
95 Karadžole Vinko, začastni kanonik. Si 
banil 


26 Katarinić Milan, ravnatelj štedionice. | 


Bakar. 
Kendjelić dr. Martin, savjetnik  vrhov. 
sudišta. Sarajevo. 


97 


29 Kešer Antun, odvjetnik. Križ. 
29 Kirinčić pop Antun, duhovni pomoćnik. 


Dobrinj. Malinska. 
0 Kr. sd gimnazija. Zagreb. 


31 
32 


Laneve pop Jure, župnik. Trpanj. 
Literarno društvo ,Plug“ slušatelja gospo- 
darskog i šumarskog učiteljišta. Križevci. 


BB 
4 
JO 
36 


Marčelić dr. Ivan, liečnik. Zadar. 
Matunci dr. Martin, kanonik. Zagreb. 
Melada pop Joakim, župnik, Jezera. Tiesno. 
Milaš dr. Nikodem, doktor bogoslovije, 
pravoslavni episkop dieceze dalmatinsko- 
istarske. Zadar. 

31 Miler Pavao, opat. Mitrovica. 
38 
zastupnik naroda. Dubrovnik, 
Nadbiskupsko sjemenište. Travnik. 
Nemičić dr. Milan, gradski fizik. Karlovac. 
Nikolanči pop Petar, duhovnik katoličkog 
bogoslovja. Zadar. 


o9 
40 
41 


(Ibćina Slano. 
Obćina Vis. 


42 
43 





Milić Vicko, predsjednik okruž suda i 











46 Orlić dr. Antun, 


BO Premuda pop Vinko, duhovni 
Krk. 


66 


44 Obćina Šibenik. | N 
45 Okružna učiteljska knjižnica. Mitrovica 


47 Pavlinović Miho, kanonik i ravnatelj bi- 
skupskog sjemeništa. Split. 
48 Plemić dr. Rikard, advokat. Rama. 


49 Poici Fran, ingenieur. Gospić 








DI Rivnače Fran, knjižar. Prag. 

Samostan 00. Franjevaca, Fojnica. 
Samostan oo. Franjevaca. Humac. Lju- 
buški. 

Samostan 00. Franjevaca. Karlovac. 
Samostan 00. Franjevaca. Mostar. 
Samostan 00. Franjevaca. Trsat. 

Senjska štediona. Senj. 

DB Smetiško Mijo, kanonik. Zagreb. 

59 Šimek Ivan, subsidiar. Krapina. 

60 Tkalčić Ivan, prebendar. Zagreb. 

61 


Učiteljska knjižnica kotara Volosko. 
Kastav. 


Valenko dr. Vladoje, državni odvjetnik 
Varaždin. 

Varešanin Marijan od Vareša, €. i kr. 
Feldmarsehall-lieutenant. Mostar. 

Viša djačka pučka škola. Sisak. 


Voršak dr. Angjeo, biskup. pomoćnik. 
Djakovo. BE. 
barun Vladimir, vlastelin. 


Vranyezany 
Laduč. Savski-Marof. 





67 Ženski licej. Zagreb. 


K. Znanstvena družtva, časopisi i 
politički listovi, kojima se ,S. P* 
u zamjenu šalje. 


1 Aecademia Romana. Bucarest. vas 

2 Academie d' arehćologie. Anvers. Belgien, 

8 Academie d arehčologie de Belgique. Bru- 
xelles, 

4 Alterthumsgesellsehaft.  Insterburg. Alle- 
magne. 

b Alterthumsgesellschaft, Prussia. K&nigsbere. 
Allemagne. | 

6 Bergens-Museum. Bergen. N 

1 Bulletin “ historie ecelćsiastique et I ar 
ehćologie religieuse. Romans. France. 





prera Dopartement 
Dijon. France. 
starožitnosti českyYeh. 








Romanus 


olisehaft 
shiehts < Bo askbathanidue 


ein. Fisenberg. Allemag 
“hiohts. und Menhuma-Vereio von | 
ore za Umgegend. Langer- 





x Areheological Society. Glasgow. 


Die badisehe  Universititts- 
e Gesellsehaft von 


ubtinden. Chur. . Suiase 
orislaninaeler Verein. Sehaff- 
okna Verein der fiinf Orte: Lu- 
+ Uri, Schwyz, Unterwalden und Zug. 
rn. Suisse, 

Ka. Kogensbore Oberpfalz und 
orischer Verein. rasom Suisse. 

atski Radnik. Zagreb, 

zoo akademija nauk. St. Peters- 


tiki Universitet. St. Petersburg. 
stja Muzejskega družtva za Kranjsko. 


lavenska akademija. Zagreb. 
div Royale de dd tee Uhri- 


nsfelder-Blitter. Mittheilung« des Ver- 
s fur Geschichte und  Alterthtiimer 
Grafzehaf Mannsfeld zu Eisleben. 

ouri historical society. St. Louis. 
za frog of Amerika. 


ni zika der k. k. Central-Commis- 
fir Kr 


f und Histor. Denkmale. 
m. 











n des mihriachen (dewerbe- 
n Brlin. 
dra Musealvereines f. Krain. 





“dea QGeschichtsverein. (Giessen. 


ro fir Geschichte und Alter- 





askunde. Braunschweig. Wolfenbiittel. 






m.“ za Arheologiju, Historiju 1 
erahiju pri Imperatorskom  kazan- 
kazan. Husija. 


317 
38 
39 
40 
41 
42 


43 
44 


____—————————————————————————————— nd Amman S 


— 199 < 


Rim.-germ. Central-Museum. Mainz. 
Royal archeological institute of Great 
Britain and Irland. London. 

Slovansko  muzealno dražtvo_ u  Turč. 
S. Martinu. Ugarska. » 

Socićtć des artes et des sciences, Car 
cassonne. France. 

Societa di Areheologia e belle arti. Torino. 
Socićtć arehćologique de Sens. Sens. 
Socićtć Nationale Academique. Cherbourg. 
Socićtć Savoisiene ( historie et (“ arehć- 
ologie. Chambćry. France. 
Thiiringisch-sachsiseher Verein fir Erfur- 
schung der vaterlind. Alterthtimer. Halle. 
Troms Museums. Aarsberetning 'Tromaći 
(G. Kjeldseths Bogtr.), 


1 Uredničtvo , Bošnjak“. Sarajevo. 


48 Uredničtvo " Brankovo Kolo“. Karlovci. 

49 Uredničtvo , Bullettino Areheologieo“. Split. 

50 Uredničtvo " Dalmatien“. Beč. 

bl Uredničtvo ,Glasnik Franjevaca“. Sara- 
evo. 

b2 Uredničtvo ,(Glasnik , zemalj. muzeja za 
Bosnu i Hercegovinu“. Sarajevo. 

b3 Uredničtvo ,Jedinstvo“. Split. 

D4 Uredničtvo ,Hrvat“. Gospić. 

DG Uredničtvo Hrvat. Domovina“, Zagreb. 

DG Uredničtvo "Hrvatska Kruna“. Zadar. 

D171 Uredničtvo ,Hrvatsko Pravo“. Zagreb. 

Đ8 Uredničtvo ,Hrvatska (Croatia)“. Zadar, 

59 Uredničtvo ,La Patria Illustrata“. Beč. 

60 Uredničtvo ,Narodne Novine“. Zagreb. 

GI Uredničtvo ,Naša Sloga“. Trst. 

62 Uredničtvo - Nova Doba“. Prag. 

63 Uredničtvo , .Novi Viek“. Split. 

64 Uredničtvo .Obzora“ .. 

65 Uredničtvo ,Slovanski Svet“. Trst. 

66 Uredničtvo ,Srpski (3las*. Zadar 

67 Uredničtvo ,Šubotičke Novine“, Subotica. 

b8- Uredničtvo » Vienae“, Zagreb. 

69 Uredničtvo , Učiteljski (3las“. Split. 

10 Uredničtvo , Vrhbosna“. Sarajevo. 

Ti Verein fir das Museum sehlesischer Alter- 
thiimer. Breslau. Allemagne. 

12 Verein fir die Geschichte der Stadt. 
Meissen. 

13 Verein flir Meklenburgische Geschichte 
und  Alterthumskunde.  Sehwerin. Alle- 
magne. 


Verein fir Westfilisehe Geschichte und 
Alterthumskunde. Miinster. Allemagne. 
Včstnik česko-slovanskych muzei a spolki 
areheologickyeh v Cfslavi. Ceska. 
Viestnik hrvat. - arheologičkoga  družtva. 
Zagreb. 

Viestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatin- 
skoga zem. arkiva. Zagreb, 

















Izplatiše članarinu za tekuću godinu: 


PN. Gospoda: A. Demarchi, Split — O. 1 Benutić, Brštanovo. — 
i. pop Matković, Kuin. — N. Duboković, Telša. — 1. Lubiu, Sućurac. 

V. Lončarek, Brdovec. — 1. Sekanina, Knin. — V, Spinčić, Opalija. 

» M. Vukušić, Runović, — A. Zanella, Vis. — A, Hržić, Varaždin, — 
Narodna čitaonica, Požega, — J. Novaković, Zagreb. — ]. Ortuer, Sela 
tod Siska. — KR. Kronfeld, Zagreb. — Biskupsko sjemenište, Split. — 
% Cettolo, Petrinja. — 0. A. Cvilanović, Baškavođda. — 0. S. Marušić, 
Jradac. — I, Magdić, Zagreb. — ]. Petrić, Brusje. — 0. A. Marić, Stankovci, 
— 1 Vrbanić, Karlovac. — 1. K. Tilić, Siuj. — br. E. Grgić, Split. — 

Dr. M. Bencur, Selca. — V. Knobloch, D. Miholjac, — I. Šintić, Cres. — 
K. ZaMron i dru Jo Zalfran, Korčula: — Dr Pi Ružević, Starigrad. — 0. 
5, Mendjušić, Knin. — T. Brajković. Zadar. — J. Velikanje, Juršići. — 
š oNemec. Novigrad-Netretić. — J. Banješ, Gjurgjevac. — J. Kuchynka, 
Delnice. — Hrv. trg. družtvo ,Merkur“, Zagreb, — A. Winger, Zagreb. — 
Dr. B. pl. Jiruš, Prag. — €. k vel realka, Split. — M. Bellin, Trpanj. — 
M. Peklić, Jaska. — O. J. Ravlić, Lovreć. — V. Katalinić, Split — P. 
stalio, Omiš. — O. M. Koloraš, Kievo. — J. Lehpamer, Varaždin. — A. 
Sladki, S. KrižZačreće. — 0.-M. Mirić, Šibenik. — O. L Kačić-Peko, Živo- 
rašće, — K. Čepulić, Bakar, — F. Malvić, Zagreb. — Dr. A, Biankini, 
Starigrad. — O. M. Gnječ, Proložac. — Dr. A. Trumbić Split. — 1. Ši- 
munković, Potomje. — 0. V. Sisarić, Drašnice. — 0. A. Gojak. Sinj. — 
R. Kauk, Brad. — L. Kempf, Jaska. — A. Petrić, Komiža. — L. Rossi, 
Karlovac. — Dr. M. Strižić, Belovar. — T. Didolić, Selca. — Braća Didolić, 
Šelea. — M. Slavić, Knin. — M. Kuzmić, Split. Hrv. čitaonica, Olačac. 
—/v pl. Barać, Zagreb. — M. Aralica, Knin. — “5. Žugčić. Karlovac. — 
. Pavičić, Povlje. — M Rihtarić, Zugreb 0. P. Plepel, Lećevica, — 
me Čulić, Kozica. — P. Šimelta, Stari — Dr. D. vitez Mašek, Zagreb. 
= V, Premuda, Krk. — 0. A. Alač, Makarska. — Dr. J. Bendoni, Cavtat. 
= Dr BR Mišelić. Dubrovnik. — Dr. M. Gavrančić, Virovilica. — Dr. V, 
Valeuko, (Belovar. — Ji Firinger, Osiek. — D. Gudek (za 97. i 98.), Da- 
uva. — Franovački samostan (za 97, i 93.), Sinj. — Dr. S. Srkulj, Požega, 
— Franjevački samostan, Livno. — S. Petrović. Preseka. — Dr. A. Pinte- 
rović, Oeiek. — N. Zlovećera, Kliševo. — 1. Božić, Mokovšiciu. J, Nikšić, 
1 Vabain, Smokvica. — 0. 1. Dražetić, Brajković — 0. 4 





nn e e i ev nem Mašna pa gne grado ki) VENE 4 Mende 
z PCE 


3 
So aa a: ža) E okagei Pai 
Eli Kaos) BRVNG VSS) e 

—— s : | 








NISKA PROSVJETA 
GLASILO 
NVATSKOGA STARINARSKOG DADŽEVA 


U KNINU. 


pra =." 
Ned 


= 
Fid 


UREDNTE JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELI STRUEOVKIHKI TEČAJA U KOBOULI. 


KA 


4 id 


VE 
g 


God. V. SV. I. 


> ETE I 
' 
i.“ 


GI 


, Starahrvatska Prosvjeta timai deeđiri pnin na gmiiniu najummnje na 
& arka. VFrodbeujba za uedčlaneve u smenarkiji Iznusi 4 kruna. a u ino 
| rima. ili # franaka. Predbeojše knjigu | Metovi šalju z« upravitiljestu 

.Knla, i slarinurske rivali, more s) 4 «tike za ćasujika urudluilka u Karđulo 
s 


U KNINU 1900, 
NAKLADIIH HEVATEKOGA STARINXARBKIIM DiRUŽATVA. 


DIJOSIUKA TISKARA U Zaanmir 


: FT 


. tuš šić Li Nai Me zm mi a dju , DI d jaki ii Nu N# NJI SIRA 





E snasaoba, Kk na a ea Da 
"= me 
o. ra Game samarama ča osma o bena oo. 


&1 


SADRŽAJ. 


(Sommaire.) 


Str. 


(Pag.) 


. Hrvatsko-bizantinski slog. F. Radić. 


Le stile croate-hizantine. F. Radić. 2. 0 0 4 4 4. . mm me nee 


. Nekoliko kovinskih uresa s pojasnih kajiša, Konami remenja i Kdtućih podveza u nošnji starih 


Hrvata. (Sa slikama). (Svrha.) F. Radić. 
(uelques ornements metalliques des ceintures, des courroies des ćperons e des autres hens les 


habillements chez les anciens Croates. (Avec plusieunrs ilustr.) (Fine) F. Radić . 4.4. 2... 


. Popis naušnica (okosnica, mingjuša) ,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u Kninu. (Sa slikama.) 


Fra [.. Marun. 
Inmrentaire des boucleš d'orille du ,, Premier musće des monuments croates“ a Knin. Par le DP. 


Louis Marun. (Avec ilsustr) . . . a 1.2 ae 


. Izvještaj Upraviteljstva ,, Hrvatskog ME ora družtva“ € o draživenota flv i aje kroz 


god. 1899, 
Comptes rendus de la Direction de la ,,Svcićte archćologique croate“ de Knin sur VP activite et 


le progres de la socićte elle meme pendant VP annće 1599... 242 a 00 a 0 a e 


. Bibliografija. Uredništvo. 


Bibliographie. La Redaction 





3 


43 





NNATSKA PROST. 


GLASILO 





RVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA V. SV. I. 





U KNINU 19800. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 


' DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 











ii 


Hrvatsko-bizantinski slog. 







sam na Bartulovo 1893. god.. prigodom svečanosti otvorenja 
»Prvog muzeja hrvatskih spomenika« u Kninu, nad ruševinama 
| staro-hrvalske crkve Sv. Bartula na Kapitulu izrekao govor 9 »po- 
umjetničkoj i arheologičkoj znamenitosti« kninskih izkopina, te sam 
0. da je opravdan naziv hrvatsko-bizantinski, što sam ga predložio za 
radjedovskih nam graditeljskih spomenika od VIII do XI. vieka, što 
h naše kninsko starinarsko druživo na svjetlost iznaša iz Kninske 
i svud po hrvatskim zemljama, izrazio sam bio nadu, da će se naši 
aci, kojih se glas i na daleko čuje, pobrinuli, da stranomu svietu do- 
koliko je u povjesti umjetnosti opravdano 1 potrebito, da se prihvati 
vi naziv za novo odkrivenu vrst spomeniki,! Sliedeće godine nakon 
1 francuzkom izvadku prof. Bulićeve knjige »Hrvatski spomenici u 
oj okolici« itd.,* premučalo se je spisateljevo razlaganje o slogu staro- 
kih spomenika i njegovo naginjanje k mnenju, da je romansko-lom- 
i* te se je reklo, da se još ne može »ništa tvrdili o dobi ni o slogu«. 
j »Ephemenis Bihačensis« pak u članku »I monumenti međioevali di 
prof. G. Smirich nazivlje zadarske uresne ulomke iz VIII. i IX. vieka 
ardskim i italo-bizantinskim." Prof. dr. Luka Jelić u »Vodji po Spljetu 
ie, izdanom takodjer prigodom I. kongresa kršć. arheologa u Spljetu 
g. nazivlje »longobardskim« (str. 120) slog, kojim su urešene ploče 
lice za krštenje u krstionici spljetskoj, a potiču iz X. vieka. U najzadnje 
jak povjestničar prof. G. Gelcich, u knjizi »La Zedda« 1899, na slr. 
esne ulomke istoga sloga, koji se nadjoše kod crkve S. Mihovila na 
kiu Boki Kotorskoj zove »ulomcim bizantinsko-longobardskog kiparstva «1! 
tio sam po tom, da se domaći stručnjaci niesu udostojali obazirati se na 
edlog, premda se niesu potrudili, da pobijaju razloge, kojima je poduprt. 
moje mnenje imalo pristupa kod inostranih učenjaka, preveo sam 
oj gore spomenuti govor na talijanski" i poslao ga mnogima, ali ipak 
sljena uspjeha. Mnogobrojni staro-hrvatski spomenici sa slikama obje- 
eni u dosadašnja četiri godišnjaka ovoga časopisa, sami bi po sebi 
voljni, da svakoga uvjere ob opravdanosti predloženog naziva za slog 
Vidi u ,Spomen-knjizi otvora Prvoga muzeja hrvatskih spomenika“ itd. Zagreb 1894., str. 15. 


Ephemesis Bibačensis, str. 15. 
Hrv. spom , str. 16. 
= sava 







3 184. E. iz iz podlistka časopisa ,ll Diritto Croato“ pod naslovom: ,Importanza storico- 
logica degli scavi sul campo di Kosovo presao Knin in Dalmazia“, 
#* 

















-4— 


kojemu pripadaju: ali, pošto vidim, da magla raznih starih predsuda i novih 
nepravda prama svemu što je hrvatsko, sprečava jošte kod mnogih prodi- 
ranje svjetlosti, koja tu opravdanost obasjava jasno kao sunce, neće biti 
s gorega, da iznova uzmem pitanje u potanje pretresanje, i da, oboriši 
krive nazore protivnika, pokušam da jim razpršim maglu izpred očiju. bu- 
boko uvjeren, da, braneć iztaknuto svoje mnenje, vršim rodoljubnu dužnost, 
a vojujuć za pobjedu istine doprinosim napredku znanosli, neću se oba e 
rati na prigovore onih, koji mi budu zamjerati, da je ovaj sastavak odviše 
polemične naravi. Čuvat ću se, da sa znanstvene ne sadjem do osobne po- 
lemike, ali, kako niesam nigda, tako ni u ovoj prigodi, radi obzira prama 
osobama, neću se bojati da iznesem na sriedu sve dokazine činjenice, makar 
one ne bile svakomu ugodne, jer mi ničija milost ni iz daleka ne vridi 
toliko, koliko vriedi istina, le čast i dika mojeg imiloga naroda. prama onoj 
staroj: Amicus Cicero, amicug Plato, sed magis amica veritas. 
Gosp. prof. dr. W., Neumann, ovogodišnji rektor bečkog sveučilišta, pa 
častni član našeg starinarskog družtva, prijatelj i poznavatelj Dalmacije. jer 
ju je, u znanstvene svrhe, proputovao već više puta kao pona 
središnjeg povjerenstva za proučavanje i uzdržavanje povjestnih i ur Mi 
ničkih spomenika u Beču, objelodanio je u XXV, svesku, 2. svežčiću »M 
theilungen« istog povjerenstva, svoj izvještaj dneva 7. listopada 1897. 1 
putovanju po Dalmaciji. O našem muzeju i o starinama u njemu sačuvanini 
pisao je u istom izvještaju izmedju ostaloga i ovo; »Kninski muzej, 
je predstojnikom (O. Marun, ima zlamenitosti, navlaš za hrvatsku umjetnost! 
Doduše niesam ja sklon, da zovem hrvatskima, surove proizvode urešnie 
umjetnosti, koja bjelodano pokazuje tkalački izločaj, kao što se često ma: 
hode oko Adrije (počamši od Pavije duboko do u Kranjsku. do Sarajev 
daleko preko Kotora, ali i u Rimu i po Umbriji); mogli bi jih istim, 
većim pravom zvati longobardskim, jer su nekada longobardski graditelji 
(kao dandanas friulski zemljedjelci i zidari) podižućim se narodima ijem 
manskog, franačkog i slavenskog poriekla, naravski uz dobru nagradu, ži 
dali njihove crkve, kraljevske dvorove, tvrdjave i gradske bedeme. dok sw 
ovi bili u stanju, da inostrane graditelje zamiene domaćim  sSilami« itd. 
Veleučeni gosp. profesor dakle najprije tvrdi, da je naš muzej zlamenmui: 

za hrvatsku umjetnost, pa odmah zatim istu tvrdnju poriče, kad hoće Lomgo: 
bardima da pripiše umjetnost bizantinsku i hrvatsko-bizantinsku. | 
Pod tim longobardskim graditeljima razumieva dr. Neumann po staj 
prilici u povjesti graditeljstva poznate »magistri Comacini«, jer ne bih znag 
0 ' kojima bi drugima mogao misliti. Ali ti »magistri Comacini«, ako su v 
| Neka se prispodobi ,Starohrvatska Prosvjeta“, Knin, 1595., str. 205, gdje ue nahode slike nek 
«longobardskih“ i romaničkih kamenitih ulomaka iz muzeju s navedenjem nalazišta u čka Knina 
Potravlja, Koljani, bazilike na Stupovima itd. Sto se tamo zove bizantinskim, zove se kod nas m anički. 


. Pilježka dr. W Nanakii 















































. 











hn "TT q Ee >: 


S 


i radili medju Longobardima i u longobardskomu kraljestvu, niesu bili 
obardi. nego starosjedioci Rimljani, Lalini, stanujući u okolici komskoga 
a. Po riedkim i neznatnim ostancima sgradja, što jih »magistri Coma- 
mogu bit sazidali za longobardske kraljeve suditi je,! da su bile rim- 
a sloga. To su ostanci polača kraljice Teodolinde i kralja Bertari u 
i. te one kralja Luitpranda u Uloni." Reusens* piše, da su majstori 
cini bili više prosti asa nego li umjetnici, te navodi o njima slie- 
rieči Darlein-ove :* 
»Pripisivao se je više pula majstorima comacim zlamenit upliv na raz- 
1 preobličenje talijanskoga graditeljstva. To predpostavlja kao da su se 
neke promjene u lom graditeljstvu u longobardsko doba; promjene, koje 
tada imale primieniti djelovanju talijanskih umjetnika, obzirom na nestašicu 
iničkog odgoja kod osvajači. Mi nije nimalo dokazano, da se je u to doba 
ila kakva obnova dostojna obzira ; a proučavanje, kojim se ovdje bavimo, 
Yo će pokazati, da od Alboina do Dezidera talijansko je graditeljstvo nasta- 
sa malo promjene da gazi stazom prijašnjeg doba. Promislimo li napose 
gistri comacini navlaš lako zvanima. ob onim, koji su poticali iz komske 
ne, lo je vrlo malo vjerojatno, da bi oni igda bili vršili osjetljiva umjet- 
g upliva na graditeljstvo, pa bilo i u doba, kad su ti comacini po- 
un mogli možda imati pretežito djelovanje u sjevernoj Italiji. Jer je 
doba ono prvih vremena longobardskog osvojenja, doba neplodno ob- 
i na umjetnički napredak, i u koje se komski zanallije niesu inogli 
ovati nekim relativnim preticanjem, nego u prostu vršenju zidarskog 
la. Svjedočanstvo sgradja podignutih od tih zanallija na njihovom vla- 
u zemljištu dokazuje u ostalom, da se niesu odlikovali u umjetnostima 
kakvo doba poznato u povjesti radi duha promicanja i izumljivanja«. 
Niemac Schnaase* ovako piše o Longobardima : >Najezdom divljih 
ja AMboinovih, uslied pustošećih ratova, u kojima Longobardi postadoše 
ydarima nesrećne zemlje (Italije), još više naraste nevolja, očaj i po- 
ja, a usto doba bi prekinuta sveza sa Bizantom .... Sami Longo- 
 niesu vršili nikakva upliva na talijansko graditeljstvo. Suroviji 1 od 
manje pristupni prosvjeti upoznadoše se tek polagano odličjem  sta- 
e prosvjete i čvrsta graditeljstva u zemlji, pa i tada niesu marili za 
u vlastitu osebnost, nego su se bez okolišanja posluživali domaćim 
lorima graditeljima, kojih se je bio sačuvao cehovski ustav, koji je 
a0 iz rimskog doba, le su jim prava bila očuvana 1 uredjena naredbama 


| Pr 0. Sena QGeach. d. bild. Kdnste, III, str. 517—618. 


. Fr m Reber: Kunstgesehichte d. Mittelalters, str. 185. 
“d' arehćologie ehretienne. Louvain 15595. 1. 


de sur Varchitecture lombarde. T. partie, p. 817 
MI, str. G15—516. 


mr 






















==> === s = —— < — > — — ———  ——_—————————— 
"< = = = = - 


longobarskih kraljeva. Graditelji se u tim naredbama nazivlju vazda upadnim 
imenom: +» Magistri Comacini« itd. »Magistri Comacini« dakle prije svega 
niesu bili Longobardi, niesu bili germanskog plemena, a drugo opet niesu 
niti bili umjetnici, nego prosti radnici zidari, pa se po njima nije m 
razširivati slog graditeljske umjetnosti za longobardskog vladanja. Nije do- 
kazano, da su niti magistri comacini, a još manje longobardski graditelji 
»podižućim se narodinma« »slavenskog poriekla« »zidali crkve«, ni »kr 
ljevske dvorove«. Zidari i tesari, što jih je 819. god. patrijarh Gradski poslao 
knezu Ljudevitu posavskomu, da mu, u doba borbi sa Francima. grade 
kule i braništa i da mu utvrdjuju glavni grad Sisak, bili su takodjer prosti 
graditelji vojenih utvrda, a nikakvi umjetnici; a da su i bili umjetnici kle- 
sari, na samim utvrdama ne bi bili imali prigode, da upotrebljuju svoju umjet 
ničku vještinu, jer se nigda, a još manje u prvo doba srednjega vieka, 
utvrde niesu nigdje uresivale umjetničkom klesarijom. Tadašnja graditeljska 
i klesarska umjetnost razvijala se je samo na crkvama. Friul je u VIL i 
IX. vieku bio napučen Slovencima, kojih još ostaje liep broj na sjevero- 
izločnoj talijanskoj granici;! nije dakle izključena mogućnost, da su spome- 
nuti majstori poslati od gradskog patrijarke u Slavoniju bili slovenskoga 
plemena, a to tim lašnje, što je vjerojatnije, da budu bili za tu svrhu iza- 
brani takovi, nego li Talijanci, slavenskom jeziku nevješti majstori. Ne na- 
hodimo pak u povjestnim spomenicima iz toga doba drugog primjera, pa 
kojem bi se moglo dokazali, da su talijanski graditelji dolazili u Istru, Dal- 
maciju, Bosnu i Hercegovinu, dočim i Bosna i Dalmacija 1 Istra pokazuju 
i na pretek spomenika i do stotine godina starijih od jedinog spomenutog: 
slučaja, na kojima se nahode očiti tragovi upliva i obstanka bizantinske 
umjetnosti u hrvatskun zemljama. 

Nego nije prof. dr. Neumann prvi, koji bi starim Hrvatima hotio da 
zanieče svaki upliv na postanak i razvitak ukusa graditeljske i klesarske 
umjetnosti, koja se je kod njih udomaćila bila, te su ju brižno njegovali od 
VII. do XI. vieka, dakle kroz prilično dugo razdoblje od punih 400 godina. 
Ima i drugih, koji su prije njega pisali, a on je samo njihove misli usvojio. 
To su Cattaneo* prof. dr. J. Strzvgowskiš i Frano Ksaver Kraus,* ova dva 
zadnja takodjer počastni članovi našeg starinarskog družtva, da ne spominjem. 
druge, koji se jednomu ili drugomu od ovih manje ili više približuju. 

Prol. dr. Strzvgowski uprav izravno i odlučno nieče staro-hrvatskium 
graditeljskim spomenicima ne samo hrvatsko obličje, dali jošte i bizantinsko 





! Vidi u talijanskom književnom listu ,Pagine Friulane“ dneva 21. rujna 1893. članak pod na- 
slovom: ,Gli Sloveni del Friuli“, Udine — Domenico del Bianco. 
* Nav, dj. 
"Das friihe und das hohe Mittelalter“ članak u njizi ,Kunstgeschichtliche Charakterhilder aus 
(Jesterreich-Ungnurn“. Wien _F. Tempsky, 1895., str. ra K9. 
i Geschichte der christlichen Kunst“, 1. Bd. 2. Abtulg. Freiburg im Breisgau 1806., str. 504—GU00 


np 


#* 


lo, pa hoću da ovdje na prvom mjestu protresem njegove razloge, kao 
ajžešćeg i najotvorenijeg protivnika. On će doslovce, nastavljajuć govor 
Fo-germanskim uresnim zlatarskim predmetima : 
Osjem tih slučajno učinjenih našašća blaga iz doba seobe germanskih 
na, imamo neobično veliku množinu sačuvanih uresnih predmeta od 
ti od tuči, koji su nadjeni u grobovima, a pokriveni su sa veoma 
im raznovrstnim nakilima, kao mrežicama, vodicama, kosim četvori- 
, rešetkama i pleterima, te izmjenito sa umišljenim živinskim likovima. 
množine moliva uzmimo jedan jedini, le ga sliedimo u njegovom raz- 
ranju i u načinu kako je dalje živio u kašnjem razvitku umjetnosti. 
1 oni frakasti zapletaji, koji su bili upotrebljavani toliko kao uresi 
2 kao što i površind, te su primili svoj najbogatiji razvitak u minija- 
ia irskih. anglosaskih, franačkih i longobardskih rukopisa. Taj se ures 
ll već u pogansko doba u alemanskim pokopnim humcima, te ga već 
Bonilac i Bernard zovu nekršćanskim i nepristojnim za kuće božje. 
im tim ostade čvrsto ukorenjen u narodu netaknut promjenom višeg 
ničkog razvitka, a to je dokazom njegovog narodnog i prastarog izvora«, 
tost tih prepletenih trakova, u koliko bivaju plastićno rabljeni, jest, 
X teku ravni, nego sad redovima pikanjd, sad ali većinom u dva ili 
poredna prutka. Tako obskrbljenih uresnih predmeta nahodimo u po- 
1 naše monarhije isto tako kao i u Njemačkoj, Franeuzkoj, Italiji, Svaj- 
9; Eugležkoj i Skandinaviji, gdje se je taj ures sačuvao do dneva 
njega na norvežkim drvenim crkvama. Na taj način treba da sebi 
limo Atilinu polaču vjerojatno sagradjenu od podloženih Gota, kako 
vidio god. 448. bizantinski poslanik Priskus u sjevernoj Ugarskoj iz- 
. Dunava | 1 Tise: koja je sastojala od točno jedna u drugu udjenutih 
ih rijom obskrbljenih dasaka i greda. Anglosaska Beowulfova pjesma 
je valjda le trakasle urese crvastim likovima «. 
dakle ništa naravnije. nego da su germanski narodi, tamo gdje 
lazili u doticaj sa visoko razvijenim graditeljstvom u kamen, te su po 
ni sami bili potaknuli na gradjenje u kamen, prenieli na isto, svoj 
Hi ures. To se pokazuje posve jasno u nekim motivima već na nad- 
om spomeniku Teodorikovom u Ravenni. Za tim osamljenim slučajem 
ičkog doba sliedi u Italiji cielo veliko razdoblje, koje počimlje preko- 
njem umjetnosti nakon longobardskog osvojenja 568. god., u 8. i 9. 
ima Svoj procvat, a tek u 11. vieku preuzimlje nove oblike. Taj je 
" slep za starinsku umjetničku predaju, te podlaže skoro cielu Italiju 
rskom ukusu Germana, Težka je, samo nepoznavanjem bizantinske 
nosti raztumačiva pogreška, što se je pojava tog uresa hljela da do- 
W savez sa bizantinskim uplivom. Ta eno i sdm u tri jednako široka 















—_ Ba 


prutka prepleteni trakasti ures prodire u Grčku tek po Germanima od 
nosno po Slavenima, koji su u tom bili zavisni od njih«. 

Motiv prepletenih trakova imalo bi dakle po prof. Strzygowski-emu 
da bude najbitnijim obilježjem germanskog ukusa na svim gradjevinama i: 
doba od VIII. do XI. vieka, na kojima se on pojavljuje od Grčke do sjevero 
zapadne Italije. Baš u tom mnienju nahodim Ahilovu petu, branitelja longc 
bardskog naziva za graditeljski slog staro-hrvatskih i njima sličnih suvre 
menik spomenika u Italiji, pa hoću da se snjim nešto obširnije zabavin 
Evo što o tom motivu kaže dr. C. Schnaase :! 

»Individualnost naroda razvija se poput one kod pojedinaca, tek pc 
lagano. Prvi početci umjetnosti jednaki su posvuda u stanovitu stupnji 
Ljudski duh počimlje svuda tim, da nauči poznavati sama sebe, svoje z: 
hljeve, da radi iz sebe; a njegovo prvo umjetničko djelo jest, da sebi pri 
dočuje počela (elemente) oblika, opreke i simetrične odnošaje. On se p 
tom rado prislanja uz pojave, što ih je proizveo kod svojih prvih tehnički 
radnja, koje, jer najprostije, obično su iste, a sastoje poglavito u obradj 
vanju drva i u pletivu. Nije dakle čudo, da skoro posvuda, pa i kod siln 
udaljenih i na najnižem stupnju naobrazbe stojećih naroda, nailazimo na pc 
teze, koji su srodni sa ornamentacijom onih germanskih predmeta ures: 
Napokon kod divljaka na otocima Južnog Oceana pojavljuju se na čan 
čima, oružju, orudju itd. uresi sa istosmjernim redovima upravnih i krivi 
poteza, pleterovi kao užeta ili kao hasure, smiono okrenuti potezi, krugo 
i zavojice, u toliko ista počela i u posve sličnim sastavima kao na ge 
manskim predmetima uresa. Čudnovato je, da to već kod tih surovih ni 
roda vodi do posve ukusnih poredanja. Slični motivi nahode_ se i u rar 
doba kulturnih naroda. Već stup u Atrejevoj riznici u Mikeni, taj osamlje 
neprocjenivi ostanak najranije starine grčke, urešen je na svojem deb 
sa trakovim na vodicu (cik-cak) izvedenim, a iznutra istih sa kukama (sl 
< ralama) medju sobom nanizanim, dakle načinom, koji dolazi vrlo blizu ge 
manskomu. Pa i motiv pletera trakovć nije niposto izključivo njemać 
izum. Na asirskim spomenicima može se to dokazati. U doba cvatnje grči 
umjetnosti je to obljubljen ures oble grivne (torus) na podstupini, koj 
podaje izraz nabrekla, elastična, pomoću tih trakova pritjesnuta gradiva. 
kao označenje vodoravnih članaka ili ohuhvaćajućega dolazi već na grčki 
spomenicima, a osobito često na rimskim mozajicima, gdje je hodio u prilt 
lehnici. Ne treba pri tom misliti na prenos; bijaše upravo jednostavan obli 
na koji su bili upućeni razna doba i narodi«. 

Ne treba se dakle meiu mučiti, kad je eto već davno prije Schnaa: 
taj slavni njemački učenjak, njemačkom temeljitošću pobio Strzygowskie 


! Nav. dj. III. str. 600. 














je. da su trakasti zapletaji proizvod izključivo germanskog ukusa. Taj 
ptiv, kako vidimo. zajednički svim narodima na nizku stepenu na- 
be, dakle isto tako starim Germanima kao i starim Asircima, Grcima i 
anima. Imali su ga zato i svi stari Slaveni, pa i stari Hrvati, kod kojih 
osvjeta razvijala istim redom i preko jednakih stepena kao i kod svih 
h plemena roda ljudskoga. Sunce se ne da zastrti dlanom, pa se ne 
zabašuriti krasan početak naprednog kulturnog razvitka starih Hrvata u 
njihove narodne samostalnosti, jer eto za njega glasno i jasno svje- 
u zadnje doba od našeg kninskog hrvatskog starinarskog družtva od- 
ni mnogobrojni i raznovrstni spomenici, koje ne smije više nikako da 
nidje nijedan ozbiljni povjestničar, ni obće prosvjete ni umjetnosti, iz 
posoviće srednjega vieka, a da se ne ogrieši o čistu, bezstraslvenu i 
ističku znanstvenu objektivnost, kao što su se već toliki ogriešili. 
Uz ono što sam naveo po Hensens-u. Darlein-u i Schnaase-u o ni- 
nm uplivu Longobardi na razvitak umjetnosti, kazat će nam sada 
neo koliko je temeljita prof. Strzygowski-eva tvrdnja, da je zeman od 
god. do XI. vieka, to jest nakon longobardskog osvojenja Italije skoro 
tu zemlju podložio »barbarskom ukusu Germani«. Cattaneo! nam pri- 
da, a i sam dokazuje po riedko sačuvanim talijanskim spomenicima iz 
kako je Talijanac Cordero di San Quintino u knjizi u Breši 
oj još 1829. g.* dokazao, da »Longobarndi jošte surovi kad zaposjednuše 
Maliju niesu mogli imati ni graditeljstva ni graditelja svojil: da 
a stari neki ljetopisci tvrde, da su te i te crkve, koje još obsloje. 
= longobardskog vladanja, nije sila sliepo vjerovati, da su ove da- 
| baš one iste istcate onda podignute; da od polovice VI. do polo- 
L. stoljeća nije u Italiji bilo drugog graditeljskog sloga do latinskoga 
vieka, samo pokvarena nevještinom graditelja «. 
Cattaneo zove graditeljski slog u Italiji za longobardskog vladanja, o 
" je na više govora. /atinsko-barbarskium. onaj VIN. vieka  bi- 
msko-barbarskim, a onaj LX. i X. talijansko bizantinskim. O bizantinsko- 
skon salogu ovako piše:“ 
Taj slog, koji premda nije ni savršen ni liep. ipak nas lješi nakon 
es, o prediduće nevolje, ipak se nije ograničio na jedan sami kraj. 
la samu Padsku dolinu, kao što bojažljivo reče Dartein, krsteć ga longo- 
kim, nego se je proširio po cielom Poluotoku, kao što izpada po tra- 
. što sam mu jih našao na više mjesta«. U toliko, pri opisivanju tih 
ienika pribraja jim suvremene i srodne nadjene i vanka talijanskoga 





















poluotoka u slovenskim i hrvatskim krajevima, to jest u Cividale #E 
Trstu. Pulju, te napokon u Ninu u Dalmaciji! 

Navesti mi je sad doslovce Catlaneovo razlaganje, po kojemu pr 
da je taj slog u VIII. vieku bio prenešen u Italiju iz Grčke 1 lo: po sa 
grčkim umjetnicima. 

»Ipak mi se ne da vjerovati, kako se je vjerovalo do sada, da tio) 
qojitelji (t.j. bizantinsko-barbarskog sloga) bili narodni, promisljajač da 
pojavljuje već gotov izmedju talijanskog varvarstva, i da ga nakoA.g 
više od p6 vieka nestaje, ostavivši ipak talijansku umjetnost mal' da r ca 
prvašnjem varvarstvu. Ima li razloga boljega od toga da se dokaže, d la 
to bio slog unešen od malo njih, koji kad su umrli, njega je naravsk , 
slalo 2« 

Ne može da se prihvati Cattaneovo mnenje, kao da je u Italiji tako 
naprečac prestao upliv bizantinskih umjetnika. niti u je po spomstiil 
što jih on opisuje u svojoj knjizi, lako opaziti tako oštre razlike medju 
spomenicima VIII. i onih iz svršetka VII. i IX. vieka, da bi se moglo po- 
vjerovali u taj tako nagli početak tako zvanog talijansko-bizantinskog slaga 
Ne da se doduše tajiti, da se poraba nekih umjetničkih oblika nije u kaše 
doba ograničila, a nekih i zaboravila: ali su zaliha i znamenovanje oblik ka 
koji se u Italiji iz nova pojavljuju u IX. vieku tako neznatni, da se m 
čini, da Cattaneo nije dovoljno dokazao potrebu naziva talijans obit mk | 
tinskoga vadi neznatnih promjena barbarsko-bizantinskoga sloga. Pisa 
stavlja dalje: 

»Ono pedeset ili šestleset godina njegove (barbarsko-bizantinskoga sloga) 
prisutnosti u Italiji ne bi se zar reklo kao da pokazuje da su naravski o Bh 
stojali ti doseljenici? Oni, kojima se bude činiti, da to moje nagadjanje n le 
prihvatljivo. zaisto će imati mnogo muke da na drugi različit i logičniji 
način dovedu u sklad te činjenice. Ja se u toliko nadam, da ani | 
stranpulici, tim više, što mi se čini, da sliedeća razmišljanja podupiru m 
nagadjanje «. 

»Prvo i najnaravskije pitanje što će mi ga štoc postaviu je to: E. 
je taj slog unos inostranih umjetnika, odkuda su došli? | bez da mu po 
drobno izpitujemo obilježja, razum nam odmah prišapćuje. da nam niesu 
mogli doći =a Sjevera, jer onamo varvarskiji od nas, imali su često potrebe 
od nas; ne s podneva, jer Arapi jošte žedni kršćanske krvi i posvajanja, nies 
timjetnosti bili dali vremena da propupa u kući njihovoj; dakle nam niešu 
mogli doći nego iz Grčke. Sama Grčka usred obćenitog varvarstva i siros 
maštva bila se uzdržala dovoljno prosvietljena i bogata, i gdje pate 
urešivanja, ma koliko spala, nije se nikad dostala dna poniženja kao | 
nas. Samo nam je Grčka u toj prigodi mogla dali one umjetnike. oris ja 
Suna mogla biu učiteljicom Italiji«. 





























= ii b ur 


Ne će biti s gorega_ da napomenem ovdje, kako Cattaneo nije ništa 
iSljao o etnografičnim okolnostima, u kojima se je nahodila Grčka u 
vieku. Slavenska plemena, koja su već pod konac VI. vieka počela 
rodirati u grčke krajeve. novim provalama u VII. i u VIIL vieku tako 
bila ugnjezdila u Grčkoj, da je sam carski spisatelj Konstantin Porfiro- 
ostavio zabilježeno, da se je u to doba sva grčka zemlja bila posla- 
L.!" Ako je kašnje kulturna grčko pleme asimilovalo slavensko, tako da 
wenskoga jezika nestalo u Grčkoj već u XIII. vieku, znak je, da Sla- 
niesu živjeli odieljeni od Grka, i da ovi niesu zazirali od njih, nego 
| se brzo počeli miešali i medju sobom sklapati ženitbe. Slaveni su 
ili traga u Grčkoj u tolikim riečima, što jih je od njih primio novo- 
jezik i u tolikim mjestnim nazivima. Na svojem oružju, orudju 1 svojoj 
itoj nošnji vjerojatno je. da su Slaveni priobćili grčkim umjetnicima 
nu zalihu primitivnih _moliva uresa, šlo jih bizantinska umjetnost nije 
aštinila od staro-klasične umjetnosti i koji se baš u to doba počimlju 
je pojavljivati. — Dalje će Cattaneo: 

Ako li pak ustupimo razsudu izpitivanju onih spomenika, ta nas ne 
* upravno vodi k istim zaključcima. Ona preobilnost sitnih uresa, ono 
anje dražesti, što se iz njih prozira i izpod surova dlieta, ono obilje 
i, biserja, pletenica i ružd, oni krstovi sa dragun kamenjem, a nada 
ne nadstupine mal da ne vazda kompozitne i sa lišćem kostričasto 1 
> narezuckanim, sve su to prečisla obilježja bizanlinskog sloga. Upoznao 
pa njima i Dartein, a ovoga puta se ja s njim slažem, ma što rekao 
ico,. koji, hoteć namjerice da svuda vidi slog latinski, napirao se je, 
mieče pečat čisto grčki, što ga imaju te rabote«. 

Mi čujem gdje mi se na uho šapće ovaj prigovor: kazat će mi se: 
je, neka te radje nose slobodno pečat bizantinskoga sloga: neka: 
Djihova ne bezelegantna urešenja ne budu nedoslojna grčkih 
zali kako će se igda moći pripustiti, da bi mogli bili izašli iz 
ih ia presurovi likovi životinja. a još gori ljudski“ Kako je grčka 


nost mogla toliko da spadne?« 


je objekciji korien poglavito u predsudi. da je dosad bio običaj, 
pa i nešto drugo «boljega, pokazuju kao vrhunac varvarstva 
janska ji umjetnosti, le se je mislilo, da bi se u Grčkoj unulo bilo znali. 
ljela štogod mnogo boljega: dočim je stvar bila posve drugčija. Neka 
dopustu pogled na nekoliko izvornih bizantinskih radja lih vjekova, 
hn ose . nadam da ću izvesti dovoljno svjetlost da razpršim tminu u 












retić: Slaveni u davnini, «tr. 42, 














=a 


»Umjetnost je najvjernije zrcalo prosvjete: ona joj odsieva sve pro 
mjene; provaljuje joj istosmjerno sve staze i snjom se podiže, raste. po 
staje orijaškom, ili opada, strmoglavljuje ili se spovarvaruje ; tako da povjes 
puka ili naroda, kad ne bi bila poznata po pismima, mogla bi se pogadjal 
kroz spomenike i djela umjetnosti! — Šesti viek, a osobito Justinijanov: 
vladanje, zabilježilo je vrhunac bizantinske moći: i vidimo, gdje grčki 
umjetnost podaje dokaza hrabrosti i smjelosti nigda prije ne pokušanih, t 
da je dosegla vršak sjajnosti. Ali nakon Justinijana umjetnost je carevin 
naglo okrenula pleća. Njezini posjedi u Italiji silno se umanjiše; Persijanc 
Joj oteše dobar dio Azije, a ovi i varvari sa sjevera zadržaše ju bez pre 
stanka zabavljenu u nesretnim i često malo častnim ratovima. Niti joj j 
VIL. viek priuštio primirja, već je dapače vjetar iz pustinje potjesnuo biesn 
muhamedance, da joj dodijavaju više nego igda i da ju lišavaju skoro svil 
zemalja u Aziji i Africi. Sad možemo stalno uztvrditi, da za tog burno 
razdoblja grčka umjetnost nije mogla ni da cvate, niti da se uzdrži na vi 
sini, na kojoj se bijaše podigla. Tomu je bez sumnje imalo sliediti propa 
danje; uvjerava nas izkustvo, sada da vidimo hoće li nam da posvjedoč 
i spomenici «. 

Sad Cattaneo (str. 65—68) iztiče neke pluteje u crkvi S. Marka 
Mlecima, o kojima sudi, da su bili prenešeni iz Grčke, mramornu stolic 
darovanu od cara Heraklija patrijarki u Grado oko g. 630; onda tri plohe 
rezane ploče, koje su uzidane na vanjskoj strani zidova starinske stoln 
crkve u samoj Alini. — On žali što sam nije proputovao kroz zemlje nec 
dašnje bizantinske carevine, a kaže da je u knjigama malo naći da s 
se spisatelji obazirali na onamošnje spomenike od VIL. do X. vieka. Na st 
69 nastavlja : 

» Najizrazitije uresno obilježje rabota VIII. vieka jesu bez sumnje ple 
teri. Pa dobro; ako jim u predjašnjim vjekovima nahodimo primjera, to | 
upravo u radnjama bizantinskih umjetnika, kao što su mnoge nadstupini 
mnogi pluteji crkava VI. vieka navlaš u Ravenni i u Rimu. Stanemo 
pak da pogledamo spomenike VI. i VII. vieka u središnjoj Siriji, što jih | 
vriedni Vogiie tako dobro ilustrovao, nahodimo na njima bez muke na 
raznovrstnije pleterove, a uz to polukružne lukiće, tako spletene. da iz nji 
proizliču zaoštreni, ružice na zviezdu i na vrtenjaču, veliko obilje biserj: 
želuda, gajtana, križeva, liljana i osamljenih listova — sve značajne sast: 
vine talijanskih radja, i koje veoma iz bliza ćute upliv ne daleke Perzije 

»Neka se pogleda n. pr. jedan sarkolag tako zvanih Judinih grobov 
u Jeruzolunu, neka se vidi vjenčanica nadvratna kuće u Moudjeleji i drug 
u Serdjili; neka se pogleda sarkofag u Kokanavi, a nada sve neka : 


' Te Cattaneove rieči nahode uprav sjajnu potvrdu u starim hrvatskim spomenicima, koji pui 
bolje razsvietljuju prosvjetu starih Hrvata, nego li oskudni pisani spomenici, FR 





=4t = 


i pogled na rezbarije nadvratne vjenčanice crkve u Behiohu i na onim 
= Kharbel-el-Beida (biele ruševine) u okolici Safe. Vogiie, koji izpovieda 
bilo je posve naravno — da nije sličnih našao medju ostalim ruše- 
na od III. do VI. vieka, pripoznaje u njima slog. koji premda pokazuje 
jo dodirnih tačaka sa starom bizantinskom umjetnosti, ipak sadrži neko 
počelo, koje bjelodano očituje azijatski upliv. Pa dobro: te vajarije, ti 
i, ti krugovi koji uključuju životinje bojažljiva odskoka, ti krstovi, te 
to biserje, ti zamršeni i vještački pleterovi, tako su slični onomu što 
odo malo vidjeti u Italiji, da se ne može sumnjati o krvnoj srodnosti 
€. 
To se sve na dlaku može da kaže i o srodnim spomenicima hrvatskih ze- 
L. Svekoliko sliedeće dalje Cattaneovo razlaganje jednako se može da pri- 
ii starohrvatskim spomenicima, pa je na uhar i danjega ovdje prenesem. 
sSirske (str. 73) razvaline, kako svak znade, ne dopiru dalje od VII. 
\) razdoblja rušiteljnog osvojenja saracinskoga, koje je prostrlo pustinju 
. Gdje su prije ležali cvatući gradovi i varoši, 
»Ali sasvim tim Sirija će se činiti odveć udaljenim i izločnim krajem, da 
ogla u svojim spomenicima da predstavlja čisti bizantinski slog VII. 
L i za to će se od mene zahtievati kakav drugi primjer izvadjen iz 
X Grčke. I elo ga«: 
=Premda su publikacije koje se liču bizantinske Grčke posve neobskr- 
e klesarskim rabotama, koje bi se mogle da pripišu VIL. i VIII vieku, 
ne sumnjam, da jih mnogo ostaje u Bizantu i u raznim gradovima 
m: a to zaključujem po prostoj fotograliji što ju posjedujem od jednog 
slja starinske stolne crkve u Alini, gdje skupa s onim prije prikazanim 
sanim, opažam druge. u kojima je očit slog talijanskih rabota VIII. 
i Takove su dva ulomka nakića na spletene krugove, koji sadrže velike 
Šesterolatične. a navlaš onaj široki pojas postavljen pod timpanom. u 
n bijahu usječeni lukići središnje bilore. Tu nam treba pripoznali, ništa 
e nego li na sirskim ostancima, isto bojažljivo dlieto, islu ćud ureši- 
i iste tamačne i razriešene motive i iste krivocrine i mješovitocrtne 
rove, što ćemo ih vidjeti u Italiji«, a ja dodajem: a u većem broju u 
Č i 
>Ali prije (str. T4—75) nego stanemo iztraživati te rabole (talijanske 
zen) nije bezkoristno da orah koji li uzroci ika bit | u VIII. 






kom VIII, oo koje no su ohirabrile“ KE daa NEOREKSI dai se 
y nastane, u nadi, da će naći radnje i dobitka? Ili su zar bili sami 
anci, koji progledavši napokon i vidjevši nevoljno i nedostojno stanje 














= u 


do kojega je bila spala umietnost u Italiji, postidiše se Pa odluči čiše da d 
zovu grčke umjetnike, ili da jih povedu sobom na povratku 
svojeg putovanja po Grčkoj? Svaki od tih uzroka, ali piva 
mogu da budu doprinieli k tomu; ali se već u krilu same poje 
premoguć uzrok, koji je. i bez poziva Talijanaca, bio po sebi predov 
uspješno potakne tu veliku seobu grčkih umjetnika, o kojoj nam svjede 
premnogi talijanski spomenici tog VIII. vieka«. : 
»Svak poznaje grozno progonstvo ikonoboraca započelo po caru I 
ll. Izauričkomu, koji je 726. godine proglasio naredbu protiv štovanji 
svetih prilika, a 728. jih je posve zabranio. Poznato je kako ta borba ni ije 
bila prostom vjerskom zadjevicom, nili se je ograničivala na vepiranje 
nego da je proizvadjala ozbiljne nerede i bune u Grčkoj i u Italiji, ne 
prevrate i do napokon ubojstva, utamničivanja i izvršenja aint da. 
Možemo se domislii koliko li je otuda pretrpjela jadna umjetnost grčki 
vadi takovih a ne kratkih borba, i koliko je to slabo prudilo umjetnici s 
. Religijozna umjetnost, jedina koja je u to doba obstojala. bijaše baš m | 
Qojena u samostanima; a pošto je to progonstvo smieralo takodjer na do, 
da oslabi oblast kaludjerstva, onda premogućega, vjerovati je, da jas 
mnogo umjetnika kaludjera, kao što i umjetnika svjelovnjak4 z ilo u 
Itatiju, gdje su se nadali ne samo da će naći utočišta i zaštite kod Pape i 
Liutpranda, koji su se skupa bili postavili na čelo oporbe protiv cara, nega 
i radnje: i nadjoše zbilja i jedno i drugo, kao što mogu da dokažu slied oče 
rabote«. đ 
Poznata je stvar, da su se stari Hrvati u VII. vieku konačno preselili 
u današnju svoju domovinu dogovorno sa carem bizantinskim, a nije 
znalo, da bi ni u VIL ni u VI. vieku bili još osnovali svoju samost dnu 
i nezavisnu državu, Oni su u to doba, o kojemu nam poviest za cielih s 
godina ne zna nišla izviestna da kaže, mogli da budu jedino u p političkoj, 
a po tom i kulturnoj zavisnosti od Bizanta. Spomenici iz druge polovu 
VII. vieka u Spljetu, kao što su južna vrala stolne crkve sv. Dujma, kro- 
pionica u istoj erkvi? i grobnica prvoga spljetskoga nadbiskupa Ivana Ra- 
venjanina, koja se sad čuva u crkvi S. Ivana," pokazuju na sebi »zbarij , 
bizantinskoga sloga, sa motivima, koje na navedenom mjestu iztiče Cattaneo: 
Sanu prag. don Frano Bulić priznaje, da je izradba uresa okvira spomen 
vrati stolne crkve »fina + površna kao ona u bizantinsko-ravenskoj umjet- 
nosti«,* i ako se u svojoj knjizi za slog ostalih srodnih spomenika u Dat 
maciji ne drži tog imena nego upotrebljuje neizviestan naziv i kaže, da s m 



























ge 
I 


der. 


ja 


s. 


| Vidi sliku u Eitelberger: Die mittelalt. Kunstdenkm. Dalm., Wien. 1854. str, 257. fig. 72. 

“ Eitelb. N. dj. str. 257. fig. TJ. 

* F. Bulić: Barkofazi Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca spljetskih nadbiskupa, Zadar. 1884 
“ Hrvatski spomenici, «tr. 35. Ž 








| — 15 — 


redkarlovinške dobe«. U Trogiru, Kotoru, Stonu, Janjini na Pelješcu, 
\ Novigradu, Ninu, Kninu, Livnu i drugovdje po hrvatskim zemljama, 
imo dandanas množtvo spomenika iz VIII. vieka, koji nam glasno po- 
u izravan upliv bizantinske umjetnosti kod Hrvala. A i naravski je. 
se trag djelovanja bizantinskih umjetnika može da nadje u Himu, Ra- 
. Breši, Paviji, u Grado i u Cividale, od kojih gradova neki jesu, a 
niesu bili zavisni od Carigrada u VIII. vieku; kako da se laj trag ne 
u hrvatskim zemljama, koje su bile na pulu izmedju Carigrada i 
. koje su po svoj prilici zavisile od Carigrada i koje su u pokršćenju 
i novih stanovnika imale živu potrebu od umjetnik4, koji bi jim gra- 
kve po gradovima i po selima, jer su oni sami, a prije njih Avari, 
| drugi barbari pri seobi naroda razorili bili sve hramove starih kr- 
? Da odakle su Hrvati imali tražili vještih umjetnika u lo doba, ako 
od susjedne Grčke, iz koje su se pak isti umjetnici i sami selili s istih 
ja, što jih izliče Callaneo za Italiju? Da dodju pak u hrvatske krajeve 
um se trebalo izlagati tolikim pogibeljima putovanja po moru, pa je 
razumjeti, da se moglo više njih zadržati u Bosni, Hercegovini, Dal- 
. Istri, Hrvatskoj i Slavoniji, nego li jih je prosliedjivalo putovanje do da- 
talije. I samo tako može da se protumači razmjerno veliki broj bizan- 
u spomenika VIL i VIIL vieka, što su nadjeni i nahode se u hrvatskim 
ima, a ne po majslorim comacini, o kojima smo vidjeli što 1 ko su 
okoliko su mogli da uplivaju na razvoj umjetnosti na svojoj kući, 
imo li u hrvatskim krajevima. Da je vjerojatno ono što nagadja i 
za stalno uzimlje prof. dr. Strzvgowski, »da su germanski narodi, 
gdje su dolazili u doticaj sa visoko razvijenim graditeljstvom u ka- 
olesu po njem i sami bili potaknuti na gradjenje u kamen, prenieli 
ed narodni ures«, onda bi germanski narodi mnogo lašnje, udob- 
naravnije l vjerojatnije taj svoj narodni ures prenieli bii na svoje u 
1 gradjene spomenike u Bavarskoj. Galliji 1 na bogatim obalama Rajne, * 

skoro isto tako obilovale u kamen gradjenim spomenicima visoko 
J graditeljstva, kao i naše hrvatske zemlje, dočim nije njemu, ni 
drugomu povjestničaru umjetnosti poznato, da bi iljen koliko spo- 
 varvarske »bizantinskoga sloga sa rezbarijama u kamenu igdje od- 
io vile tamo, gdje su se Germani, Bogu hvala od nikoga ne smetani, stalno 
i. Nije : dakle ni Ija, kako on pie, niti «u hrvats ske rkaN: bile 











dV ži . vieku svoj bizantinski dog. gata slavansltiu RONA 
|U Hrvatsku i u Italiju; niti li je pogreška, ako se pojava pleterovi 
am bizantinske umjetnosti; nego je neoprostiva, dakako samo 
nepoznavanjem bizantinske umjetnosti razlumačiva pogreška«< nje- 
kad ono tvrdi, da je po Germanima prodro u Grčku »u tri jednako 











= 1 = 























široka pruika prepleleni trakasti ures», Nego je i sam na tom u estu oći tio, 


da se je žestoko porezao, promislivši da su to jedino Slaveni. kako s 
zabire po onom što smo na više spomenuli, koji su naum svojom d 
vjekom prisutnosti u Grčkoj, da uplivaju na obogaćenje hiz: 
nosti uresnim motivima, pa je ono dodao da »odnosno po Slave 
su u tom bili zavisni od njih«.! Eto dokle može šovinizam da natjera i 
biljna njegovatelja znanosti! Slaveni u VIL. i VIII. vieku, da su ua 1 je tb 
ničkom ukusu zavisi od Germana, le da su, kao nekakvi današ nji m nje« 
mački Kullturtrigeri, čak u Grčku išli unašati u umjetnost gormanski m i 
motiv, što ga pak sami Germani niesu znali da uvedu u stalno nas sjeni 1 
svoju novu postojbinu! Difficile est satiram non scribere! radtanšik 
uzkliknuti, te ću dovesti dra. €. Schnaase, neka on profesoru dru. Strz-u 
kaže, kolika i kakva li je bila umjetnička darovitost starih pada... ra 
diteljstvu. , 4 
»(U 8, vieku Goti u Italiji) poslužili su se domaćim rajka 
stii su im tako veoma slobodne ruke, da se niti na sgradjama odredje 
za germanske vladaoce ne opaža ni traga njemačkog upliva«.? 
Naveo sam na više, što je Schnaase kazao o umjetničkoj spe 
Longobarda. 
»O vlastitu klesarskom slogu, što bi ga Germani bili sobom doniel 
pri svojem preseljenju u rimske pokrajine, može se još manje govoriti, ne ] 
li o vlastitu graditeljstvu «.? 
Nakon izlaknute vrlo čudnovate. ali ničim nedokazane, premđa ni 
prije ni potla nečuvene tvrdnje, cieni prof. Strzvg., da mu ne treba r ikakva 
napinjanja, da izvrši sliedeći skok u dokazivanju : “x 
»Ne će nas dakle začudili, ako austrijske obale jadranskoga mora ( ( am 0 
da ne bi rekao: hrvatskih pokrajina austrijskih! Op. Ur. »St. Pr. <), k koj je, 
kako smo vidili, u rano kršćansko doba bijahu visoko razvijene u s: = 
narskom graditeljstvu, nadjemo poplavljene ulomcima kamenarske orn 
like u germanskom ukusu«. Na protiv! Mislim dapače, da će se ne 
začuditi svaki iole naobražen čovjek, koji ima nešto pojma o povjesti se 
naroda u Evropi, kad pročita tu presmjelu tvrdnju. Kako i odkt .s 
Žašlo se gosp. prof. dr. Strz. nije hotio malo potruditi, da nam ba 
razloge, zašto se ne bi imali čuditi, kad bi u hrvatskoj zemlji, već. od V 
vieka Hrvatima naseljenoj, i u kojoj, nakon seobe naroda, nije nigda bi 
nikakovih Germana, već samo, u nekoliko gradova pri obalama, nešto pr 
bjeglih Latina, našli svu silu »ulomaka kamenarske ornamentike u € 





BK 


! Naš slavni pok. dr. Rački u knjizi .Nutarnje stanje Hrvatske prije XIL stoljeća“ (str 1 
Btrzygowskomu na to samo primjećuje: ,A dokaz?“ ' 
* Nav, dj. III. str. DII. 

* Nav. dj. IIl. str. 562. 











FEN 


skom ukusu« iz VII, VIII. i IX. vieka, kad nam je stalno poznato, da 
ve »kamenarske ornamentike u germanskom ukusu« nije nigdje naći u 
i onim zemljama, koje su Germani naselili još prije VII. vieka, pa su 
) i ostali do dneva današnjega? Ja bih dapače pitao gosp. prof. dra. 
. što može da bude čudnovatije od toga? Kako je mogao German dru- 
kt da dieli ono česa ni sam nije nigda posjedovao ? 
Ali se prof. dr. Strz. na lo ne zaustavlja. Gazeć napried pobjedonosno, 
da se nalazi na čvrsto nabijenoj cesti, usudjuje se još pisati: 
»Treći datovani primjer takove vrsti uresa nahodi se u riznici stolne 
e u Kotoru, koja je utemeljena 709. god. »Pa i o tomu još dodaje, da 
zuje »podpuno razvijen germanski slog«. 
Napominje pak napried ulomke bizantinskoga sloga. koji se nahode u 
ju, Grado, Trstu, Poreču, Rabu, Novigradu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, 
njih pribraja tobožnjem germanskomu slogu: ali, kad _ mu je sudili o 
alnoj kompoziciji, koja, praćena uresima istoga sloga, nahodi se na plo- 
L zadarskoga muzeja S. Donata, ne može mu se ipak na ino, da ne 
jedi, da je uzela »iz bizantinske umjetnosti, koja u lo doba najvećeg 
ovraćenja zapadnjačke prosvjete postavlja posvuda svoje strogo izvedene 
ee. Nego da mu i tu ostane nešto njemačkoga. kaže, da »je naprotiv 
ički relief tako izrazito izveden u germanskom ukusu«, a ne spominje 
la je to od svakoga priznata tehnika bizantinskih umjetnika toga doba, 
kojih su bili više izgubljeni i smisao i predaja za izvadjanje visokog reljefa, 
isu jim sve klesarije jednakoplitko izvedene bez svakoga propupa. 
Da pobijem prof. dr. Strzv-eva nagadjanja, da »je razumljivo, da je 
unjetnički ukus, od Longobarda razširen po svoj Italiji, tečajem vremena. 
ijatno već oko god. 800. bio zajedničkim dobrom svih onda od Bizanta 
visnih zemalja, te da je bio našao pristupa i kod Negermana«, treba 
€ samo pozvati na ono, što sam već naveo o Longobardima i 0 ma- 
 comacini. Svakomu je pak jasno protuslovlje u koje upada prof. dr. 
kad kaže, da je taj umjetnički ukus oko god. 800. bio zajedničkim 
m pola sada od Bizanta neodvisnih zemalja, dok. uprav po spomeni- 
doznajemo, da se je taj slog prostirao baš najviše i najpoglavitije po 
jam: arekjn od Bizanta, kao što su bile hrvatske i one talijanske, u 
ia je u Italiji najbolje. zastupan. Slog je to dapače, koji baš i nije 
ristupa kod Germani, nego su ga Bizantinci razširili i posijali po 
jama, koje su jim bile zavisne, a otuda se je pak prostro i po njima 
dnim drugim talijanskim zemljama. Tomu ukusu nije pak trebalo če- 
jod. 800, da se razširi po hrvatskim i talijanskim zemljama, jer je 
raju VI. vieka, kako smo vidili, dobrano bio uhvatio korjena u Hr- 
toj, a elo ga i sam prof dr. S. nahodi u Kotoru 709. dodine. Spome- 
5] ljets i spomenici i ovaj kotorski dokazuju nam, da se je bizantinski 
b 2 




























hrvatski vladaoci stolovali u Biaču izmedju Trogira i Spljeta, u 





a - 



























slog pojavio u Hrvatskoj mnogo prije, nego li a Italiji, jer eto i slavni F. 
X. Kraus,! pristaša, ako i ne baš tako odlučni kao Strz., mnenja o fa (go- 
bardskoj, germanskoj umjetnosti, naslanjuć se na Zimničrtannkia mati 
kaže, da je »podao do sad najbolju kritiku o ge: gradivu i na bistri ji 
pogled u razvitak longobardske umjelnosti«,* tvrdi, da >prvi poj sam no- 
stalne longobarske umjetnosti treba tražili tek pri svršetku | long »b rdekih mI 
vladanja,« pa i to tek »u Friulu u najiztočnije položenoj . ma a 
vodini,« gdje je oko god 740. biskup Kalisto. podigao poznatu nam | Di 
nicu. O pleterina pak kaže, da se u Italiji prvi put pojavljuju u 

izdjelani na ciboriju crkve S. Jurja u Valpolicella kod Verone. Sa 
spomenici očituju naravski put, kojim se je razširivao iz Grčke bizanti mei. 
slog: preko Hrvatske prešao je u ltaljju. Na lomu putu pak nije u M 
misliti, da nije na njega uplivao ukus naroda, preko kojega se jad razvi mo 
Lj. hrvatskoga. Tako se jedino i može da tumači pojav hrvatskih | a na 
ciboriju u Valpolicella* i na mramornim vratnicama S. Marije in | Val | 
Civideleš i umetaka na ulomku pluteja S. Marije in Valle u Cividale.* 


Mu . Pp» 
O staro-hrvatskim spomenicima bizantinskoga. tv hrvatsko bizantinskogu 


Ta 
U 


sloga dalmatinskog zagorja ovako će prof. dr, Strzvgowski: ? : 

»Kad bi nas dakle pitali, da li su se u dalmatinskom Zagorju v dla 
jući Hrvati priključili bili bizantinskom ili germanskom umjetničkom n nu, 
lo bi odluka bila vrlo jednostavna. jer Hrvati mesu pripadali grčkoj m 1 


rimskoj crkvi, zalo su svoje graditelje it dobavljali iz Italije, ili u sluč aju da 
su domaći bili, činili su ih raditi po tadašnjem slogu rimske crkve, I doi se: 
je tako, Našašća učinjena od god. 1886. u blizini Knina, na kojuna nadji isi 
&pominju imena hrvatskih knezova, i Branimirov spomenik od 888. g 
iz Muća, sad u muzeju u Zagrebu, posve se priključuju germanskom | ha 
činu urešivanju sa troprutastim trakastim zapletajima. Trag toga uresa 1 1 
hodi se preko Siska na više sve do Pečuha«. 
Žao mi je ovdje što sam prisiljen gosp. prof. dru. sa ia 


mu je zaisto slabo poznat sredovječni zemljopis Dalmacije, kad nah u Vi 
stari Hrvati vladali samo u Zagorju, le nezna, da su se oni odmah u. 
vieku prostrli do obala Jadranskoga mora, ostavivši Latinima samo ; 


Trogir, Spljet, Dubrovnik i riunske otoke. Ta eno nam povjest Kaži 


Biogradu na moru i u Šibeniku. Zato su Hrvati odmah nakon Nd: 
seljenja 1 bii u najbližem i najužem doticaju sa Zadrom, Trogirom, #$ 


' Nav. dj. 1 sv. 2. dio, str. bI. 

z Die Spuren der Longobarden in der italienischen. Plustik des 1. Jahrtausenda, Alig. .. 
Beil. zu Nr. 232 u. 295. 

5 Nav. dj. I, 2, str. 598. 

i Cattaneo N. dj. str 50. 

* Cattaneo N, dj. str. 94. 

" Cattaneo N. dj. str. 95. 





ES rio = 


rovnikom, tim bujnim razsadnicima bizantinske prosvjete. A oni jesu 
reko tih gradova primili i bizantinski slog graditeljski, jedini koji je 
o da vlada u njima u VIL i VIIL vieku. Grieši gosp. prof dr, S., kad 
inje u to doba grčku crkvu, jer Carigrad ako je i imao svojih osobitih 
a i osobitih crkvenih običaja, nije ipak još sačinjavao posebnu. od Rima 
enu crkvu. Ako su Hrvati primili od Rima kršćansku vjeru, niesu mogli 
li od njega posebnog sloga, jer su se u istom Rimu crkve gradile samo u 
bizantinskomu, jer u to doba i nije bilo drugog sloga; a cienim da 
već dovoljno dokazao, da germanski graditeljski slog i ukus VIL i VIII. 
nije ništa drugo nego fantom današnjeg šovinizma talijanskoga i nje- 
oga. U to doba Hrvati niesu mogli da dobavljaju graditelje iz Italije, 
|D je 4 sama Italija, s nestašice domaćih, morala dobavljati, kako nam 
ć Cattaneo dokazao, iz Grčke. Otuda su ih dobavljali i Hrvati, pa jim 
ila i unešen bizantinski slog. Uz grčke dakako da će se kroz VIII, 
biti odgojila pokoljenja domaćih hrvatskih umjetnika, koji su kako ću 
e pokazali, tako obogatili bizantinski «log novim elementima uresa, da 
ilja zaslužili, da se nazove hrvatsko-bizantinskim, slog kojim su uresivale 
ske crkve od VIII. do XI. vijeka. 
Druga je stvar ako ćemo da izpitujemo tlorisnu osnovu, gradjevni raz- 
. ii nutrnju razdiobu, horizonlalni razvitak, tip staro-hrvatskih crkava. 
Ćć napomenutom svojem govoru evo što sam bio o tom kazao! 
sStupivši u kolo kršćanskih naroda primili su Hrvati kao i drugi iz 
oblik hrama kršćanskoga, latinsku baziliku, kakva se vidi dobro saču- 
na tri broda u S. Barbari u Trogiru, u Starom Sv. Petru u Zadru i 
osu onda mogli opažati jasne tragove na razorenoj bazilici mučenika 


Nego pošto onda nije više bilo vještih latinskih majstora, već su se 
> nu kršćanskomu svietu povlači bizantinski umjetnici, tako su oni 
a prenieli i bizantinski slog graditeljstva u VIL i VIL vieku; pa su 

. unieli i medju Hrvate, prenievši u njih i crkve na osnovi krsta sa 

Bap ekuge sa apsidama. Nego se vidi da su ove kašnje primljene 
pKe raiko doba, samo niz Primorje i to dok je tamo prevladjivao 
sal. dočim su čisti Hrvali, kako se očito vidi po ostancima 
| jih crkava u kninskoj okolici, le onih odkrivenih u zadnje doba 

1 . snoj kod Dabravine u kotaru visočkom i kod Zenice, prionuli 
i o u bot Nie. Prije loga sam bio kazao u istom govoru :* »Prevario 
bi hotio bizantinski graditeljski slog da ograniči na same crkve 

ii poligonalna torisa 1 onoga na osnovi bizanlinskog krsta. Bizan- 




















- A) — 


linsko graditeljstvo primilo je, kao i latinsko-kršćansko iz kojega Ji 
nulo, u svoj obseg i pralik bazilikalni. Neka su nam za to jim 
Havenatske crkve S. Apolinar in Classe i S. Apolinar Novi, te por 
crkva i crkva 5. Dimitrija u Solunu«. Novo odkrivene i proučene s 
hrvatske crkve u Vrelu Cetine, u Žažviću kod Bribirskih Mostina, u Skri 
na otoku Braču, u Komiži, na otoku Biševu. te u Stonu i Dobravakaii (e 
su samo bazilike na tri broda, a množtvo jih je manjih odkriveno i prouč "na 
u obliku malih pravokulnih bazilika sa platnima urešenim polukružnim 
izdubcima ili sliepim lukovima. 
Opetovat mi je ovdje što sam još sličnom prigodom iztaknuo :! >Da pi t 
na razvitak 1 ustanovljenje graditeljskih slogova ne upliva nimalo r 
razporedjenje gradjevine u llorisa, kao što mnogi misle, a s njima i pra. 
Bulić,* koji piše o bazilikalnom lipu (kao slogu), okruglom tipu i baptisti 
rijalnom lipu, te o posredniku #»medju strogim staro-kršćanskim i podpunt 
razvijenim romanskim tipom dvanaestoga vieka«« +»pod osobitim nazivon 
iz perijode formacije romanskoga, a radi pomjestnih obilježja lombardskea 
sloga««, 0 bizanlinskomu lipu »»na osnovi grčkoga krsta««, hoću da iznesti 
što je u tom smislu pisao glasoviti njemački učenjak Ose. Moto Dj ko ri 
svega treba mi ovdje pokazati na pogrešku, koja je prividno samo neznatni 
dočim je ipak prilično znamenita, koju su učinili mnogi spisatelji o omijet 
nosti pri obradjivanju našega predmela. Oni su naime često gove ril o 
bazilikalnom slogu. Ali nema nikakvog bazilikalnog sloga. Kao što ze g 
razmatranju grčkoga hrama ne može da govori o dugo-hramnom ili o okr ugla m 
hramnom slogu. ili pri razmatranju rimskih gradjevina o pozorištnom # 
ili o slogu slavoluki, lako se i u krsćanskoj umjetnosti ne može disati 
o bazilikalnom ili baptisterijalnom slogu. Rieč slog odnosi se više na ća. 
lično uoblićenje graditeljskog oblika, koji je u glavnim potezima proiza 
iz potrebe i stanovišta tehnike, dakle ne na razporedjenje 1 ustrofata SIPA " 
»»>Ja sam za to u čitavom  iztraživanju (o obliku bazilika starokršćanskihi 
ostavio na stranu prave stilistične oblike, nadstupine, lukove. podstupine 
kvire, razmjerje« itd. ja 
Često navedeni Heusens pak ovako piše razlikujuć tlorisni oblik ud 
uresa :+ »Crkve S, Vitala, u Ravenni, i 5. Marka, u Mlecima, izantinske 
su po osnovi i po uresu; one Sv, Apolinara in Classe i Sv. Apolinara i 
cilta, u Ravenni, lalinske su po svojoj osnovi, a bizantinske po svoje 
uresu«. a 
Cinjenica, da se ures troprutastih prepletenih trakova prostire po & 
Rovatakim zemljama od Kolora preko Siska do Pečuha, imala je gosp. | 
«Vidi »Btarohrv. Prosvj.“ God. II, Br. 1, str. 15. 
* Nav. dj. str. 25. 
" Die Basilikenform. Leipzig 1565. str. 93. 
* Nav. dj. I. str. 500. 































=> Vaz 


lr. upozoriti na protuslovje u kojem se nahodi. kad hoće na silu da 
germanskim. ures o kojemu i sam vidi. da se na kamenitim gradi- 
n spomenicima od VII. do X, vieka nigdje ne nahodi po njemačkim 
ima. jer da se bude gdjegod našao, bili bi ga znali proglasiti nje- 
učenjaci. 
ocjeni! drugog svezka prof. F, X. Krausova djela ,,Glesehichte der 
ichen Kunst“ 1896. ovako sam se bio izrazio o njegovom pisanju o 
nskoj umjetnosti : 
Grehola je, šlo takovu učenjaku i plodnu piscu, kao šlo je veleučeni 
o, dg niesu još poznati uspjesi našega starinarskoga družtva, te 
X na njih obazirao, premda je o njima pisano u »Viesiniku hrvatskog 
njičkog druživa«: premda je nakladom same jugosl, akademije tiskana 
E hošebna knjiga pod naslovom ,ZIrvatski spomenici u kninskoj oko- 
ostale savremene dalmatinske iz dobe hrvatske narodne dinastije“. 
* napisao sam dopisujući član jugosl. akademije i u velikom učenom 
poznati naš arkeolog prof. don Frano Bulić i premda se o njima bez- 
no piše u ,Starohrvatskoj Prosvjeti“, koju, u zamjenu za njihove pu- 
je, primaju sva poglavita evropejska, a navlaš njemačka arheologička 
stničars«ka družtva; premda je o njima bilo još pisano na francuzkom 
te su jum i slike priobčene, u knjizi »Ephemeris Bihačensis«, izašloj 
1. kongresa kršćanskih arheologa u Spljetu-Solinu 1894. godine 
miku o.Les monuments du Moyen-dige de Knin“. Nepoznavanje ili 
lično ignoriranje obilja proizvoda hrvatskim duhom prožete bizan- 
umjetnosti, koji se pojavljuju, sad možemo odlučno kazali, u najvećem 
od negda posve slovenskog Friula do skrajnjih granica zemalja, u 
je naseljen hrvatski narod od prve polovine VII. vieka do dneva 
ja ki u istri. Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni 1 Hercegovini, a naj- 
Dalmaciji. uzrokom je, da je. i u ovom novom naučnom djelu o 
ti kršćanske umjetnosti, učinjena velika nepravica znanosti, Hrvatima 
meti starohrvatskoj Da nije te krivice, posve druqgčije bi g. Kraus bio 
iva. poglavja svojega djela, koja nas izravno zanimaju. 1. j. ono o 
koj umjetnosti i o prvim početcima umjetnosti kod sjevernih naroda. 
juć ubsolutno Sve, što su Slovenci, Hrvali i Srbi do sada iztražili 1 
i X. počelcima umjetnosti kod njih, veleuč. gosp. Kraus, koji inače 
tr pmizuje sa prof. Strzvgowski-em (str. D44—900.) u pitanju 
do starokršćanske i bizantinske umjetnosti, le pobija novu 
Olge zad . da bi počelke bizantinske umjetnosti trebalo pre- 
o 1 doba BE tantinovo i feodozijevo, pristaje inače uza nj 1 slaže 
i kad kad je zaboravljati na djela i obstanak starih Slavena na jugu, 
























ka Proavjela“ — God. 11 Br 2 str 95 











=> mE 





i djela slavenskog genija pripisivati Germanima. Zar će dakle: Ti go od 


kao u politici, medju Niemcima vladati duh protuslavenski, ke će i maj 
ozbiljniji njemački učenjak dopustiti, da mu protuslavenska s trast pomuh 
bistar pogled u presudjivanju neoborivih činjenica na štetu znanstvenog 
napredka? Ovaj žalostni pojav treba da nam služi nanos pe 0 uticala " 
hrvatskim arheolozima, kako bi uznastojali svim silama, da naše s ne pri 
kažu tudjem svielu na tudjem kojem kulturnom, zar iraneuzkom i 
janskom jeziku, eda se njeki njemački učenjaci ne budu mogli iz iz ke Ki, 
oda jim nije pristupno ono, što se piše na jeziku hrvatskomu«e. 
Iztaknuo sam već što je Kraus kazao o prvim početcima 1 
longobardskog sloga. 
O glavnim spomenicima srednje Gornje Italije, naročito ob oak u B 
i Veroni sam Kraus po Zimmermannu izpovieda da su ao 3 
»To su«, kaže, »veleljepan prsobran stepenice nekog amvo: 
Spasu u Breši sa sjajnim paunom, i, u polači Malaspina u Paviji si 
prednje strane sarkofaga, navlaš onoga 720, god. umrle Teodote.! Z 
merimann drži taj sarkofag za točno oponašanje bizantinske & m. N: 
slonovine i proglašuje sva ta glavna djela za bizantinska«. Tu u e 
sliedi Zimmermann Cattaneo-a, koji je prvi iznio te spomenika SRH ( 
potiču od grčkih umjetnika ne samo, nego da su srodni onima u zu >, 0 
kojima je pak, kako smo vidjeli, Kraus po istom Zimmermanna kazi a0. 
še na njima vidi prvi pojav tobožnje »samostalne ongobardske umjet sli 1+ 
Premda je prije u bilježci? kazao. da je pravo opazio Strzvgow ski (da 
bi Cattaneo »mnogo bolje mogao bio da nazove svoju knjigu po i 
longobardskih dobitnika, koje on vazda mimoilazi« i da isti Caltaneo 
na prosto bizalinskim ono što nije sadržano u zalihi oblika starinske u mio 
nosti Italije« ipak se kašnje* ne žaca da izpovjedi: +Provirivanje 1 n- 
linskih elemenata u to što se misli da se smije nazivati =» »longobard: skom 
umjetnosli«« ne valja nipošto zaniekati. Bilo bi čudnovato, kad bi osa id 
bez svakog umjetničkog upliva na Italiju Bizantinci, koji su posjedovali s 
obale poluotoka«. Nego dok tako priznaje i sam upliv bizantinske ui 
nosli na llaliju u doba Longobarda, nastoji opet da oslabi veličinu if do- 
mašaj toga upliva, le kaže: »Nego ne treba zaboraviti, da je posvojenje 
Italije po Belizaru i Narsetu nastalo tek kad je umjetnost u Bizantu bliži 
loga bila da prevali svoju najvišu točku; da vjekovi u kojima je lomi 
bardska umjetnost mogla biti pod izravnim uplivom bizantinske padaju“ 
doba propadanja ove zadnje, te u doba ikonoborstva: da je u to doba raz 
položenje Italije prema Carigradu bilo posve ogorčeno, i da se svi bilui 


—= = —_ 






















KE 





' Po Cattaneo-u N. dj, str. 124, al. 66 
4 Str. 598. 
*" Btr. 096. 





vani bizantinski uplivi dadu izvesti iz Ravenne. Tako navlaš napome- 
djela u Paviji i Breši, koja stoje u najužem odnošaju srodnosti sa 
atskim sarkofazima, a ne obstoji razloga, da se preko njih ide dalje. 
ne budi ništa rečeno protiv postanka talijansko-bizantinskoga sloga u 
e doba«. Ovdje g. Kraus zaboravlja, da je sam kazao, da se longo- 
ka jeLupst pojavlja tek pri svršetku longobardskog vladanja i to u 
4 na joj granici kraljevstva. Ja sam pak dovoljno dokazao, 
1 friulski. spomenici bizantinski, pa da niesu longobardski. Ne zna se 
ovdje li je “lo ta tobožnja longobardska umjetnost mogla da bude pod 
om bizantinske. Vidili «mo pak po Catlaneo-u, kako se je uprav »u doba 
bborstva« mogla najbolje da razširuje bizantinska umjetnost po Hr- 
oj i po Italiji. A i Schnaase, kojega autoritet zaisto nesto vriedi i pred 
.Krausom, ovako o tom piše:! »Samo nakon njegovog doba (Teodo- 
og). kad je Ravenna po Justinijanovim sretnim ratovima postala sje- 
n carskog namjestnika, ekzarha, dospio je tamo slog iztočnog carstva 
rostrane uporabe. Amo i tamo po Italiji moguće je da su se priključili 
mu. navlaš pri izločnoj obali, gdje saobraćaj sa izločno-rimskim carstvom 
L.onije bio posve prestao«. »Amo i tamo po Italiji«, pisao je Schnaase, 
teba. znati, da je to bilo mnogo godini prije. nego su izašla na svjetlost 
obna Cattaneo-va izpitivanja, koja su dokazala, da je u VIII. vieku 
itinski slog bio razširen po =voj Italiji. Pišući pak o vremenu Karla 
oga, kaže Schnaase,* da se je u Italiji »bila sačuvala umjetnička pre- 
a upravo kroz to doba je bila oživila po grčkim kaludjerima 
ranim u doba ikonoborstva«. Dakako baš radi ikonoborstva morali su 
ički umjetnici seliti iz domovine, a to je koristovalo, kako smo vidili, 
rivanju bizantinske umjetnosti po Hrvatskoj i po Italiji. Bitnosti pitanja 
e smeta, ako se dobar dio bizantinskog upliva na umjetnost Italije 
iz Ravenne. jer je on svakako ipak ostao bizantinski. 
Ako še ima prihvatiti u IX. vieku postanak talijansko-bizantinskog 
. kako ga uzimlje Cattaneo po Cordero-u i po Labarte-u, a prihvaća 
0i prof. Kraus, onda se ne razumije što misli ovaj, kad se ono ogra- 
oda gornjim navodom nije ništa rekao protiv postanka takovog sloga. 
e može da misli poput Cattaneo-a. da se je taj slog razvio iz bizan- 
a, Tazšitrenog po Italiji u VIII. vieku, jer priznaje, da je u to doba 
posvuda vladao tobožnji lonaobardski slog. Bilo bi dakle veoma za- 
zad kako to misli g. Kraus, da se je u Italiji izobrazio taj 
ns Minski slog. jer on do sada, u koliko mi je poznato, nije log 


m će nja objelodanio. 






























mae 


Veleuč. gosp. F. X. Kraus piše,“ da »po Caltaneovom (str. 182) na- 
gadjanju, od polovine 8. do polovine 12. vieka prostire se longobards 
upliv po zapadnim obalama jadranskog mora pa i u samom Risine Na 
sir. 142, a ne na 182., evo kako o tom piše Cattaneo: 

*U VII. i početkom VIII. vieka, prije novog upliva grčke umjetnosti, 
niesmo vidili, da bi u Italiji bilo pravog sloga, niti da su bile istog obličja 
nevoljice koje su se u njoj izradjivale. Ali prama koncu VIII. vieka i u. 
sliedećemu stvar je bila posve drugčija; jer oni isti načini urešivanja, koji 
se vide u Rimu, pojavljuju se i u Napulju, u Markama, u Umbriji, Toskani. 
u Ravenni, Lombardiji, Mletačkoj, a do napokon u Istri i u Dalmaciji, ostavši 
ugašeni ili zatomljeni stari domaći načini. A ta se jednoličnost tumači samo 
uzevši, da je u jednom samom stanovitom kraju Italije započeo i povećao 

. £e onaj novi slog, i da se je iz njega po njegovim umjetnicima prosuo po 
cielomu poluotoku, pa i vanka njega«. . 

>A koji li je kraj mogao da bude kolievkom i učiteljem tog novog 
sloga? Vjerojatno bi morao biti onaj, koji od njega pokazuje mnogobrojnija. 
primjere: ali takav putokaz, premda teoretično posve opravdan, ne može 
da se održi u praksi u tom slučaju, jer je nestalo skoro svih kolikih radje. 
izvršenih onim sustavom, a njihovo obstojanje u jednom kraju više nega 
u drugom, može da bude posljedicom uzroka, koji su izvan našega pred- 
ineta, da i ne kažemo, da slučajno odkriće ili pomnjiva protraživanja. po- 
pravak ill izkopavanje, mogu kraj, danas najsiromašniji u toj vrsti ostanaka. 
učinili sutra najbogatijim na Poluotoku «. 

» Treba nam dakle tražiti naslon stalnijega vodje, koji po mojem shva-- 
čanju ne može da bude nego veća dugotrajnost istoga sloga, koji poput. 
rastline treba da bude protjerao dublji korien u rodnom Wu, nego li na 
tudjem, gdje je možda bila umjetno presadjena, | došavši odmah k primjeni 
ne kasni se vidjeti, da dok se taj slog posve gasi da u Rimu ustupi mjesto | 
novo-latinskomu, na podnevu arabsko-sikulskomu, u Toskani latinsko-lom- | 
bardskomu, a u Mletačkom novo-bizantinskomu, u Lombardiji nasuprot uzimlje ; 
širji razvitak i preobličuje se postepeno u lombardski ili romanički, ui kojem, 
imedju drugim biljezima dohranjuje do XII. vieka onaj posve izrazit kom- 
plikovanih pletera «. 

»U Lombardiji dakle, koja nam se i u Povjesti pokazuje najdjelatnijim 
umjetničkim ognjištem, što ga je bilo u Italiji u ovim vjekovima oko god.“ 
lisuće, treba da je imao početak onaj novi sustav urešivanja, koji je odsjev 
grčkih načina unešenih nam u VIII vieku. A nagadjanje se odieva većom | 
vjerojatnosti, kad se promisli. da budući u Lombardiji najživahnije središte | 
longobardskog kraljestva, lamo takodjer ltreba u VII. vieku, da bude bila 


* N dj., str 597. 




















— — ea o TT 





duš 


ivije djelovanje bizantinskih umjetnika, i zato lašnja prigoda. da se 
budu mogli odgojiti u njihovoj školi«. 

fo se Callaneovo prosto nagadjanje medjutim ne odnosi na tobožnji 
bardski, nego na onaj talijansko-bizantinski slog, o kojemu sam prije 
azao, da mu Cattaneo niti nije dovoljno dokazao potrebu novog na- 
radi neznatnih promjena barbarsko-bizantinskoga sloga VIII.  vieka. 
ćemo kašnje koliko je osnovano i takovo nagadjanje. 

U toliko Cattaneo ne zove taj slog longobardskim, kako ga je krivo 
io gosp. Kraus, nego kaže, da se postepeno preobličuje u lombardski ili ro- 
čki, u kojem da do XIL vieka dohranjuje posve izrazit biljeg kompli- 
th pletera, a lo je nešlo sasvim drugo, te ne može više g. Krausu 
uži temeljem za razvitak njegove teorije, da je to onaj »uresni kle- 
i slog, koji predstavlja oplemenjenje i poljepšanje onoga longobardskoga 
še je ponajprije pojavio u Friulu«. Dakako da je taj talijansko-bizan- 
slog ništa drugo. nego nastavak i oplemenjenje onoga, koji se u VIII 
pojavljuje prije u Hrvatskoj, pa u Friulu i u Italiji; ali, kako sam dokazao 
taj slog bio bizantinski, a ne nikakav drugi, i da je unešen bio iz 
>, lako sliedi naravski i ovdje. da se slog talijanskih spomenika IA. 
može još manje da zove longobardskim, kad je tada bilo već davno 
lo longobardskog kraljestva. a narod je lonygobardski kao takav, po- 
im sa premoćnijim, jer kulturnijim i brojnijim. latinskim, tada već na 
dd izčezavao i tonuo u moru latinskomu, ostavivši mu u baštinu dosta 
i običaja, ali posve malo ili nimalo novih elemenata za razvilak gra- 
ike_ umjetnosti, za koju, kako smo vidili, ni u najpovoljnijim prilikama 
Života, nije imao ni dara, ni smisla, ni sposobnosti. 

lje hvajde tajati ni okolišali. To moramo danas već svi priznati. da 
rei u prvoj polovini srednjega vieka. makar kako, to ipak sačuvali 
1ič e arta klasičnih doba laje hh kao klice PRgRSo drma 

















ostima da zr prvi, Ma čenje jer njihovi nakit soja A prime 
ljetničke predaje; a spomenici nam potvrdjuju, da su jih bili zaisto 1 
ii da su jih čuvali i njegovali. To je ono, što nije bilo dobro poznato 
nec Lo kad je svoju knjigu pisao, a grehota što je prerano umro; jer 
e zivo o ileselak godini i upoznao se s najnovijim odkričima 
uski! 1 Spomenika, bio bi sam posve drugčije sudio 1 promjenio 
X u navedenom nagadjanju. 
da roda se upustim u pretresanje log Gallaneovog nagadjanja o 
ulakle bi se imao bit razširio po ostaloj Italiji, te čak po Istriji i 
MK izaniinak slog. treba svakako da navedem karakte- 


ME podaje 


. DO 
_ ra Fax iL 
<ral? 
u 


a bd 


Di 
= 








uz 


»Rekao sam na više. kako najrječitiji dokaz, da su spomenici, što šm 
jih malo prije proučili (sloga barbarsko-bizantinskoga) ništa drugo već djela 
doseljenih umjetnika, stoji u iznenadnom njihovom pojavu i Page 2 
kratki zeman od malo više od po vieka; ostavivši talijansku um 
skoro u istom varvarstvu, u kojem ju bijahu našli«, Nego i sam je će 
zumio. da je nešto pretjerao u ovim zadnjim riečima, pa da jim ublaži s 
dodaje : 

*Ne treba ipak misliti, da taj posjet grčkih umjetnika u Italiji ništa n , 
bude hasnio domaćima:; nego je njima dapače bio od velike pouke«. ( 
nije svoje čitatelje ničim uvjerio, da su grčki umjetnici djelovali u Ntaliji 
samo kroz šesdesetak godini u VIII. vieku, pa da jih je iznenada notsi) 
a novi da niesu opet i kašnje dolazili kroz kašnja i dva i tri vieka. Por 
naprotiv piše. »1 doisto do toga doba (X. vieka), umjetnici Zapada 0 
jat su se skoro izključivo pod uplivom Grčke i Iztoka. Prama Bizanta/i 
prama umjetnicima njegove škole obraćali su svoje poglede pape Hodnik 
Lav II. i Karlo Veliki, kad su pri svršetku VIII. vieka. ti veliki vla 
nastojali oko procvata liepih umjetnosti u svojim državama; prama Grč koj 
Su se obraćali u istoj namisli Otoni u X. vieku, pozivljuć u Njemačku grčke 
umjetnike, kojih se rabote mogu i dan danas da vide, a upliy da kon- 
statilje«. . 

Kako je dakle moguće, da se je u to nevoljno doba po mot Ist 


mogao u sjevernoj Italiji da razvija nov slog. kad su baš tada ; a 
evropejski vladaoci radi gradjevinii, koje su podizali. usilovani bili di lob: 
ljaju umjelnike iz Grčke i iz Bizanta“ Da bude bilo tako vještih i po sv 
djelima razglašenih majstora u Lombardiji, kako bi neobhodno potre bi to 
bilo da jih bude bilo, kad bi zaisto u to doba bile tamo podignut In 
crkve o kojima je i sam C. pomogao dokazivati da su medjutim postale u 
Xl i XI. vieku:; ne bi li zar naravnije bilo, da njih iz susjedne zemlje bu lu 
zvali i sveli oci pape, i Karlo Veliki. i njemački Otoni? Iz sliedećih Cattaneo-vih 
rečenica sama se po sebi izliče misao, kako je spisatelj na velikoj muci da“ 
podupre sgradju, koja se ruši pod vlastitim graditeljevim rukama: »1 premda 
niesu nigda stigli do onog shvaćanja dražesti, koja je bila prirodjena &Gt- 
cima, i trebalo je da prodje više vjekova, dok su došli do toga da uzmoć 
budu izklesati nadstupina u vriednosti jednakih onim Krstionice u Cividale.“ 
ii paunova sličnih onomu S, Spasa u Breši, ipak je primjer grčkih djela 
vriedio, da ne bude drugo. da probudi u našima ljubav k bogatstvu. obit 
nosti i raznoličnosti uresa, pa je s toga razloga u njihovim novim radnji na. 
bar nestalo onog ukočenog siromaštva uresa, koja je činila očevidnijim 
dosadnijim stare nakaznosti«. 



























\ Nav. dj. |. stro 309. 











Se 


Oni su dakle nastojali da oponašaju grčke klesarije. ali ne tako po- 
10. da izmedju jedne i druge škole ne bi obstojalo izrazitih različnosti. 
a je. da oni daleko od toga. da se natječu s Grcima u preplodnoj mašti. 
nadoše podnipošto umnožiti obilnu opremu uresnih motiva od njih ba- 
nu, nego ju dapaće skučiše na tako ograničen broj, da su upadali u 
| jednoličnost, koju su njihovi učitelji znali tako divno izbjegavati; nu 
sasvim tim njihove se rabote odlikuju nekom širinom kompozicije i 
t okoja je mogla da potiče i s njihove surovosti, ali koja pred očima 
jih može da odgovara ćudi i namisli graditeljskoj više, nego li grčke 
rije«. 
»Bijahu oprezni izbjegavajuć skoro vazda ljudske predstave, i rabeć naj- 
m štednjom živinske likove, koji iz njihovih djetinjskih dlieta niesu mogli 
laze nego prenakazni. Medju uresima izostaviše slova S S suprotstavljena 
wa i procvatena. jajca, svezane zavojice, koje kao da trče jedna za 
um. bršljan, dračasti akantus, stupčiće i pilastriće rabeskovane. Riedko 
potrebili produljene željude, splelene lukove, lozino pruće; a čudno je. 
d dva načina rabljena od Grka u predstavljanju grozdova, naši su volili 
rapniji i konvencionalniji, onaj to jest po kojemu su zrnca zatvorena 
"m savijenom poput srca. Bile su jim obične palme, križevi, ruže zra- 
X | savijenih latica, vijuguste loze sa lišćem, biserje, kuke; ali nakit 
x najomiljeniji bijahu pleteri krivocrtni i mješovitocrini, kojima su dali 
razvitak i uporabu tako prostranu, da jih moramo smatrali vladajućom 
u uresnom  klesarstvu loga razdoblja. Oni su bili u njima odkrili 
o lahko, sgodno načelo urešivanja, koje je moglo da prihvaća 
_raznoličnost i bogatstvo, a da ne zahlieva mnogo od uma i dlieta 
inikova, u kojemu je dostajalo samo malo darovitosti i mara. A oni 
mu pripustiše sa svim sreem, blaženi što su često mogli da postignu 
oliko zamršene zapletaje, koji siluju oko gledaočevo, da jim radozna- 
odi samovoljne zavoje, koliko čine zaluditi onoga, koji ide da jih 














Tu nije dakle naći ništa nova: nikakvih motiva kakvih ne bi bilo u 
koj umjetnosti VIII. vieka, pa niti nove kakve izradbe. Mnogi su 
wijašnjega vieka zaboravljeni, ljudski i živinški likovi zanemareni, 
i. ures ograničeni, a smisao za ures struktivnih česti sgradja tako 
jen, da se je holilo «više vjekova dok su (talijanski umjetnici) došli 
MJE da uzmoć budu izklesati nadstupina_ u vriednosti jednakih onim 
oni e u Cividale«. Ako su pleteri u to doba u Italiji postigli u uresu 
raniju uporabu i bogatiji razvitak nego u VIII. vieku, to se ne može 
natra nikakvim napredkom ni razvitkom graditeljskog ni klesarskog 
eg Bijće » dazadkom lt smislu dk što sam o pleterim kod svih 




















Takovo opadanje bizantinsko-barbarskog sloga ne zaslužuje d 
nipošto da mu se u povjesti umjetnosti odredi novo ime i da se posai 
O bok poznatim graditeljskim slogovima, dok neima nikakvog izrazit 
obilježja. po kojemu bi se moglo lako da razlikuje od bizantinsko-varyarskoga. 


Cattaneo nije bio sebi dosliedan kad je u 1. pogl. svoje knjige (str. 17.) 
pisao da je umjetnost spavala kroz sve doba longobardskog vladanja, i 
san da se je protegao do cielog IX. vieka, a ovamo opet »da u Lombardiji uzimlje 
širji razvitak« taj od njega prozvani talijansko-bizantinski slog »i preobličuje. 
se postepeno u lombardski ili romanički«. Preobličuje se doista ali to tek. 
polagano i vostepeno lečajem IX. i X. viska, a ne posve u IX., kako to i 
sam kašnje piše u istoj knjizi Ne znam kako može ovdje kazati da u Lom- 
bardiji »treba u VIIL vieku da bude bilo marljivije djelovanje bizantinskih 
umjetnika«, a prije (str. 16—17.) pita odkuda su se Talijanci mogli nadati. 
pomoći i okriepljenju. da se brzo oporave, le odgovara: »Zar od onih Lon 
gobarda, koji su svoje vladanje započeli medju ubojstvima, požarima i rušenjem, 
a bijahu sebi prokrčili put plieneć mjesta, pokradjujuć crkve i koljuć svećenike? 
od onih Longobarda, koji za vlade Kleli-a i vojvoda svu brigu uložiše oko 
ubijanja bogataša, ili tjeranja u progonstvo nebi li jim pojagmili dobra, od: 
onih Longobarda, koji bezprestano prelazeć granice svojega kraljestva, da se 
pasu plienom i okrutnostima po okolo stojećim krajevima, bijahu izazivali 
na štetu nesretnog poluotoka, gnjev i osvete Grka, Franaka 1 Slavena? 

Kad bi pak Lombardija imala biti središtem i izvorom talijansko-bizane 
linskoga sloga, to bi ona imala prikazivati najbrojnije spomenike toga sloga. 
kako se čini 1 samomu Catlane-u; pa videći, da to u istinu nije. poleže se 
natrag tim razlogom i kaže da su nestale skoro svekolike rabote toga sloga 
i da obstojanje njihovo u jednom kraju više nego li u drugom, moše da: 
bude posljedicom uzroki, koji su izvan našega predmeta, dok u toliko 
da sslučajno odkriće ili pomnjiva pretraživanja« itd. »mogu od kraja danas 
najsiromašnijega u toj vrsti ostanaka, učiniti sutra najbogatijim na Poluotok 
Da; ali baš u tom hramlje razlaganje Caltaneovo. U znanosti treba račutski 
na temelju odkrivenih, pozitivnih podataka, Ona napreduje i razvija se, kako se 
razvijaju 1 napreduju rezultati iztraživanja. U koliko je do sad poznato, Lom= 
bardija ne posjeduje takovog obilja spomenika bizantinskog sloga IX. vieka. 
da bi ju po njima mogli mirne duše da proglasimo središtem i kolievkom. 
loga sloga. 


























Nego dapaće mislim, da. pošto preko nje k sjeveru i zapadu pa 1 jugo- 
zapadu, dakle ni u Svajcarskoj, ni u Pjemontu ni u Francuzkoj, ni u Liguriji. 
ne ima nego vrlo malo srodnih spomenika, to Lombardiju treba uprav 
smatrati krajnjom sjeverozapadnom granicom  razprostiranja bizantinskog 
sloga IX. vieka. 


Na str. 166. svoje knjige pišuć o pluleju u crkvi S, Maria degli A 














siti —— = ——-—-_——-———=== TEN -_eoeo"-"To 
sm KI 


sisi ovako kaže C.: »Fleurv kaže da je u IX. vieku medju Rimom 
Wama Jadranskoga mora bila velika zajednica sloga, koja da se nada 
tumači papinskim vladanjem u Markama i Ekzarkatu. On iFleury) u 
om ne razjašnjuje misli, da li je u IX, vieku Rim uplivao umjelnički na 
* Jadranskoga mora, ili su ove na njega. Ali kakogod bilo, ja mislim da je 
) na Rim. koliko na zapadne obale Jadranskoga mora, izravno i izključivo 
ala Lombardija od druge polovine VI, vieka do preko godine Tisuće«. 
Trebalo bi da ne bude svega onoga što je sam (C. pisao o sudjelovanju 
h umjetnika pri razširivanju bizantinskog sloga u Italiji u VIII. vieku; 
lo bi, što nije moguće, pomislili da grčki umjetnici u IX. vieku niesu 
dolazili u Maliju; trebalo bi napokon pomislili, ne samo da Callaneo-u 
1 bila poznala prva odkrića našeg kninskog hrvatskog starinarskoga 
iva do 1884. godine. niti ona učinjena u ovom zadnjem desetgodištu, 
odapače, da ne bude ni onih istarskih mi dalmatinskih spomenika iz 
vieka, koje sam C. opisuje u svojoj knjizi; trebalo bi pomisliti da Ra- 
ia ne bude bila u VII. ni u VIL vieku onim razsadnikom i ogujištem 
itinske umjetnosti, kojega se je upliv širio ne samo po llaliji, nego i po 
ls&kim obalama jadranskoga mora; trebalo bi najpotla još pomisliti, da 
 Kavenni, po kakvom strašnom, ali još nepoznatom. dogadjaju pri kraju 
ovieka, bude prekinula svaka umjetnička predaja iz najbližeg mu vremena, 
> prihvati Cattaneovo nagadjanje. da bi Lombardija mogla bitio na zemlja, 
je je Italija u IX. vieku priunala poticaj za širenje bizantinskoga sloga. 
»Veća dugotrajnost isloga sloga« u Lombardiji, ne može da služi kao 
iji vodja, da se po njemu ta zemlja ustanovi kolievkom njegovom, jer 
še spomenici nahode isto tako u Mlecima kao i u Lombardiji od VIII. 
. vieka, a nahodimo jih i na hrvatskim obalama jadranskoga mora, 
ose je. pak u Lombardiji bizantinski slog malo a malo preobličio u 

okoji se kao ogranak romaničkog sloga, ne smije, kao što mnogi 
MR aufnsko-varvarskim, koji je, kako sam dokazao, krivo na- 
L longobardskim : tako se je isti slog. pod rukama hrvatskih umjetnika, 
5 lo preohličo u hrvatski, t. j. takodjer poseban ogranak romaničkoga. 
nec se je u tom svojem nagadjanju bez sumnje pustio zavesti 
ude onih istih spisatelja, koje sam pobija, kad u početku svoje 
i u razpravljanju o milanežkoj crkvi S. Ambroza dokazuje, da su 
I NI. jeka tolike crkve i dielovi crkava, o kojima su oni po- 










inski je da dakle: u vii i IX. vieku primila Italija nešto izravno 
Bizanta, nešto preko Ravenne, a nešto pak i preko Hrvatske, 


imenici bizantinske umjetnosti VIIL, IX. i X. vieka, tako su mno- 
O gusto posijani u almaciji da ne ima do sad nijednoga 








== 


predjela Italije, koji bi se mogao s njom da takmi u lom ob: 
razabire po sadržaju svih prošastih godišnjaka »Starohrvatske F i, 
može se reći uprav danomice raste u njoj broj odkrića takovi Raše nik : 
Oni su u Dalmaciji mnogobrojno zastupani i u VIIL iu IX iu X ke | sku 
€ počimlju se javljali u njoj, kako smo vidili, već pri svršetku Vi l 
Ona se dakle odlikuje ne samo mnogobrojnošću spomenika, nego i 
trajnosću toga sloga. Ni njegovog postepenog razvitka u Istri i Dah Ime soji či 
nije se kroz preko tri vieka nigda prekinula, a to je znak de dg | 
hrvatskom Wu bio stalno udomaćio i uhvatio duboko korienje u ni 
hrvatskomu. Izključena je zato još više nego li za razne prečice 1 Nalij 
jer bez ikakva naslona, vjerojatnost, da bi Dalmacija i Istra u IX. 
mogle bit primale iz Lombardije umjetnike, koji bi jim bili gradili er 
tako zvanom  talijansko-bizantinskom slogu. Dočim je maproliv vro da 
vjerojatno, pošto je Italija i u IX. vieku primala umjetnike sa Izloka, ad 
je medju njima mogao bili i liep broj Hrvata i iz Istre i iz Dalmacije, 


kr zi 
a. , 


kojima zemljama zaisto nije bilo oskudice majstora klesara i graditelja, oka 
nam se je iz toga doba sačuvala takova množija manje ili više uzdržanik 
crkava i njihovih uresnih ulomaka. U br. 4 1. god. i be 1 I. god. 
ovog časopisa objelodanio sam slike i opis 40 ulomaka meke 
okolice kninske, iz Koljana kod Vrlike i iz Potravlja kod Sinja: predšje e 
našega druživa U, L. Marun objelodanio je pak ulomke četvero nadstu ind 
potičućih sa starohrvatske bazilike u Žažviću kod Bribira,! a opet s 
priobćio opis sa slikama četrnaestorice komada pločastih padekaj da 
srednjih stupčića dvostrukih prozora staro-hrvatskih zvonika iz f | 
Kapitula kod Knina, te iz Drniškog Gradca i Podgradja kod Ben ikovea. - 
Spomenute nadstupine razdielio sam bio na šest skupina, te sam 0 1 
ovako pisao :* »Nadstupine od druge do V, skupine jesu one, o kojima s 
u svojem govoru kod razvalina S, Bartula na Kapitulu, izrečenomu prigoda 
narodne svečanosti otvorenja našega Muzeja dne 24. kolovoza 1893. e 
da su jih »»klesali sami naši pradjedovi za svoje crkve, koje ak sk 


svim žarom bogoljubnog srea svojega nastojali, da uresuju što god s LAJE , 

























Lo 
. EEE 








Emš# «deu 


mogli i znali««, a znali su kao i najprosvjetljeniji jim suvršničnish 
nam davaju pravo, da »»slog pradjedovskih graditeljskih spomenika od \ VI L 
' do XI. vieka«« nazivljemo hrvatsko-bizantinskim . . .«5 »Hrvati pak, koji 


' St. Pr.“ God. II. Br. 1. str. 11, i 12. 
, am Spom. knj. str. 571—95. 
-+5t. Pre God. II. Br. 2. str. 121, d 
n5t. Pr.“ God. IV. Br. 1. str. 21—26. a 
* «Obzirom na to moje tvrdo uvjerenje evo što mi je iz Zagreba dne 9 XI. 1001. bro pret. 
hrvatskih arheologa slavni naš prof. don 5. Ljubić! ,.Što Vi kažete o dmlekostasć:<c 
naših spomenicih, to je bezdcojbeno, # drčite se uviek tog načela] A drugo i ne može biti. £ 
naš centrum, predgradje carigradsko, sasvim pocarigradjeno. Zombardi bijahu ran ruke € mea 
Pustite da drugi lutaju po volji, a Vi ržite se hrabro na braniku.“ 





= te 


podredjenosti svojoj bizanlinskomu carstvu, u VIII. vieku bili već do- 
sojih motiva graditeljskoj umjetnosti, kakvi su n. pr. oblici nadstupina 
. skupine, posegoše i dalje u dojduća tri vieka, te ostavši i tada po- 
ima razširivanja bizantinskoga sloga sa izloka pult zapada Evrope, 
e samostalne i izvorne inačice oblika, kakve se eto nm. pr. opa- 
(|. nadstupinana 4. 5. i 6. skupine. Takovih nadstupind nije naći 
je. nego kod nas, te nam slohodno davaju pravo, nazivati slog naših 
nika od VILI. do NI. viska hrvatsko-bizantinskim. —  Našina 
nene nadstupine u Italiji ili su sliepo oponašanje korintske,' ili su ska- 
e slučajnim i nikako dosljednim, posve drugčijim uresom od naših?, 
imovim lišćem", kakvih ima i u hrvatskim krajevima“ (u Korčuli i na 
kod Korčule). U Njemačkoj, jedino na nadstupinama male kapelice 
artula u Paderbornu* u Vesilalskoj, nahode se zavojice, koje su mo- 
mne na isti način kao one na našim nadstipinama 4. 9. i 6. sku- 
dočim je na njima ostali ures drugačiji, ali ni one niesu djelo nje- 
h ruku, jer piše F. Kugler", da su izvršene bile od grčkih radnika 
020 god.« Na istom mjestu, na temelju prije navedene Mothesove 
e, zaključio sam: »Nadstupine su dakle prvi i glavni stilistični oblik, 
(id se odredjuje graditeljski slog.« 
ledju ruševinama, gradivom i uresina najbogalije dosad poznale, staro- 
ske biskupske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina nadjen je kroz zimu 
god. prekrasan kitnjast akroterij sastavljen od tri reda lišća.“ Gornja 
egla lišća stilizovana su i šložena na isti način kako i na spomenutim 
ipinama sa iste bazilike i na dvie iz Koljani, koje su na spomenutom 
LL ovog časopiša naslikane pod brojevima 2, 3, 4, 0, 6—13, 16, 23, 26, 
I i 38. Nego, pošlo su ti ulomci tako silno osakaćeni i iznakaradjeni, da 
jedan po sebi ne imože da predstavi prvobitnog cjelokupnog oblika 
asnih nadstupina, to po navedenom dosta dobro sačuvanom akroteriju 
razgovjetan pojam ob obliku dolnjega njihovog diela. 
nadstupinama već napomenutog ciborija crkve S. Jurja u Valpol- 
, kod Verone, piše prof. Kraus:* »Na tom ciboriju susretamo posve 
o ustrojstvo nadstupine, koje svakako pokazuje daleko oponašanje 
ske nadstupine, ali ipak predstavlja nešto posve nova i samostalna«. 
borij K. donaša po Cattaneo-u," koji takodjer kaže da je na njegovoj 
neo, N. d. slike 82, 59, 62, 91, 107 i 109. 


dl. al. 76, 77. 
i &. 1), e 137. 







. Bankunst IL. str. 424, 








== > == ————————— 
_—_- - - 


' 
— B2 — < 






























































natstupini »očita namjera da se iz daleka naslieduje korintska«. O tim r 
stupinama kaže još u ostalom C.: »Nadstupine tih stupčića ija . 
najljepša stvar na ciboriju. Premda pravilnih razmjerja, sastavka BU | e 
surova i nemarna dlieta. Mogu se označiti kao koske odsjećer ih doljnjih 
bridova sa dupljastim otupljenjem ; tamačne narebrene izbočine por 
su okolo toga i hoće zar da napominju naličja listova koji niesu nij 
značeni. Svaka otupina prikazuje urezan paomov list, a svako lice Pe i 
krug koji uklapa zviezdu, izmedju dvie mršave vilice sa dvostrukim i I 
U vis narebrena izbočina, na uspomenu cvieta i pretanak abakus«, Te s u 
nadstupine postale 712. god. za vladanja bizantinsko-barbarskog slo ga u 
Wtaliji. Kolika razlika medju njima i našima gori izlaknutima! Naše IV. | 
pine, i ako u toliko napominju korintsku nadstupinu, u koliko stje 
dolnjem dielu od dva reda na izmjence postavljena lišća, u istom br 
kao i na koriniskoj, to se od nje bitno razlikuju modelacijom, oblikom 
izradbom, razmjerjem i medjusobnim odnošajem lišća i vilica. Dok ise Z 
rintskoj nadstupini iz zajedničkog koriena niču dva reda akantusova lišća 
sa širokom, zajedničkom podinom, od kojih svaki završuje užim zaobljenim 
i svinutim krajem, na našoj su pojedini listovi posve druqgčijeg oblika. Svak 
listak ima svoju uzku okomitu petlju, koja ili je urešena okomitim uspo 
br 
rednim pruicima. koji su pri gornjem kraju poprieko zavezani (kao na br 
2, 4, 33, 37 i 38) ili kosim nizbrdo okrenutim prugama nalik ribjoj Ke 
(kao na br. 3, 12, 13 1 23). Listak je malo nagnut i svija se na r 
lako, da mu gornji rub postiže vodoravan smier. Plojka je lista Mai. I 
sriedi trokutastim izkopanim pazušcem, razciepana na dvie krpe, koje s 
dotiču krajevima: svakoj je krpi pak gornji rub izrezan na tri zubića. | 
petljama listova ostaju izkopani žliebovi koji se s gornje strane, na m vjesti 
gdje se dotiču susjedni listovi, zatvaraju na način sliepih lukova. 1 se 
obadva reda lišća sačinjavaju zatvorene kite poput štitaća, na način, € 


niti mogu gornji listovi pokazivati svojeg srednjeg rebra izmedju dva su u 


e 


sjedna lista dolnjega reda, kao na korintskoj nadstupini, niti oni imaju 
srednjega rebra, niti mogu vitice da se organički izvijaju iz listnata busa 
Nad gornjom kitom lišća stoje na svakom licu po dvie dvostruke I 
koje se ne dotiču medju sobom ni po sriedi lica, ni na uglovima nadstupine 
nego su na obadva mjesta razstavljene okomitim komadima užeta. x isni 
su i druge vrsti staro-hrvatskih nadstupina, koje sam opisao na navedengor 
mjestu u ostalih pet skupini, te svjedoče o plodnosti mašte, dobro odg: 
jenom ukusu, slobodi i originalnosti starih hrvatskih umjetnika. 
Svih glavnih navedenih šest vrsti staro-hrvatskih nadstupina p 
neku srodnost i postepeni razvitak jedne iz druge. Osjem pete odtdai 
kolike imaju svoju dražest i bolje su i sastavom i izradbom od svih k 


\ 





mt 


ih t ne kompozitnih talijanskih, što jih je objelodanio C. u svojoj 
iz doba od VIL. do konca X. vieka. 
\petovat mi je dakle ono, što sam otrag šest godina kazao u više 
svojem govoru: +ako je sami oblik nadstupine davao do sad pravo 
jesti graditeljstva na posebno naimenovanje tolikim slogovima, koji 
stali u mnogo prosvietljenije doba, nego li je ono od VII. do XL. 
ko bi nam Hrvatima zaniekao isto pravo, obzirom na dične nam i 
: pradjedovske spomenike, koji no su stvoreni u varvarskim vjeko- 
< 
lego ako su spomenute nadstupine glavnim, niesu ipak jedinim obi- 
a hrvatsko-bizantinskoga sloga. C. u svojoj knjizi iznosi jedan jedini 
r trokulnog oblučnog tegurija ciborija ili vrati. i to iz Ravenne iz 
eka,' kaže, da je lo »znamenila rabota talijansko-bizantinskoga sloga«, 
Pm lo »pralik onih gornjih uresa ciborija ili vratija, koji su 
i longobardskom slogu, a polla u gotičkom imali preširoku uporabu 
itak«. 
lisli on naime, da su od tih tegurija postale gotičke oštre lastavice 
jiebeln). Takovi trokulni oblučni teguriji obična su stvar bila nad vra- 
svetišta staro-hrvatskih crkava, kao što je onaj, koji se je još na 
a mjestu sačuvao u crkvici S. Martina u perimetralnom zidu Diokleci- 
> palače kod Porta Aurea u Spljetu,* i onaj sa srušene crkve S. Luke 
sdolju kod Knina." Imamo jih pak množtvo ulomaka sa otarskih cibo- 
ao n. pr. od jedanaest tegurija samo iz biskupske bazilike S. Ma- 
Biskupiji kod Knina,“ jedan sa starinske srušene crkvice S. Todora 
u,* jedan u crkvi sv. Petra na Lučcu u Spljetu,* jedan sa crkve u 
rama kod Solina", a ima jih još toliko neobjelodanjenih ulomaka u » Prvom 
u hrvatskih spomenika« u Kninu. Svi su ti starohrvatski teguriji pak 
ukusniji od spomenutog iz Havenne i plohorezbama su krasno ure- 
ranom trokuinom limpanu nad lukom, a isu je tlimpan pak 
 zaokviren. Uzak i neznatan je limpan ravenalskog ltegurija, le 
) urešen sem. u vrhu i trostrukom nana duge. 















1 ima u limpanu kExšnio vrhom ezano bina poprsje.“ ostali 
Bon križ urešen dvostrukom  troprutastom  pletenicom, a oko 


Vidi ,Ephemeris Spalatensis“, str. 25., sa slikom, 

S Sr God. 1 Br. 2., str. 16. 

BL God. III. Br. 2., str, bI—DbT. 

i op sa slikom u , Viestniku hrv. arh. dr.“ God. XI. Br. 5. str. 65-—69. 
f. Fr. Bulić : Hrvatski &pomenici, str. 42—45. Tab. AVI. 

4, Drugo Baje Tab. V., al, 3. 





s: 








bis 


njega s dolnje strane dva pauna k njemu okrenuta, sa grozdom u kljuni 
s gornje dvie ruže. Izpod tih timpana luk je vazda obrubljen na našim sp 
menicima pojasom, koji je ili urešen plohorezbam, ili, običnije, nosi urezaj 
nadpis. Osim trokutnilh ima medju starohrvatskim spomenicima takodjer veli 
broj raznovrstno plohorezbom uresenih pačetvornih oblučnih tegurija, ka 
što jih ima 1 u Italiji. Hazumije se dakle, da su trokutni osobita vlastito: 
starohrvatskog graditeljstva. Medju dalmatinskim spomenicima od VIII. d 
A. vieka nahodimo takodjer u Zadru,'! Ninu,?* Kninu, Drniškom Gradcu 
Trogiru." Stonu* i Dubrovniku" uprav liepu sbirku plohorezanim vijugasti 
lozama, palmetama, pletenicama, kukama itd. urešenih vratnih okvira i sami 
nadvratnika, kakvih takodjer nije C. našao nigdje u Italiji. Jedan taka 
okvir ima još neobjelodanjen u našem »Prvom muzeju hrvatskih spomi 
nika. €. ne spominje nigdje uresa lezena medju plutejima na ogradam svi 
lišta sa talijanskih crkava. Izradjenih zajedno sa plutejinma, pa i napos 
medju ruševinama starohrvatskih crkava od VIII. do X. vieka, nadjena , 
sila takovih, urešenih sa plohorezanim najraznovrstnijim pleterima, pleten 
cama, spletenim krugovima itd., od kojih su samo neki objelodanjeni*. 2 
samo dakle po svojim osobitim nadstupinama, nego još i po trokuinim U 
Jurijima, po vratnim okvirima i po urešenim lezenama, na kojima su bi 
uglavljeni pluteji na pregradama svetišta starohrvatskih crkava, zasluži 
su naši pradjedovi u LX. i X. vieku, da se slog njihovih graditeljski 
spomenika nazivlje hrvatsko-bizantinskim, nego je to takodjer i pra: 
potreba u povjesti umjetnosti, da se uzmoć budu razlikovati od drugih ji 
suvremenih novo odkriveni hrvatski graditeljski i klesarski spomenici, ko 
nose na sebi tolika vlastita obilježja, koja niesu do sad poznata iz drugi 
krajeva, po kojima se je od VIII. do XI. vieka prostirao upliv bizantiu 
skoga sloga. 


E 
* * 


Slavni naš pokojni dr. Rački, koji je na žalost prerano unro, da | 
mogao bio skroz da prouči novo-odkrivene starohrvatske graditeljske =p« 
J p J J 
menike. premda se zalo nije mogao da otrese još vladajućih predsuda 
umjetničkoj =posobnosti  Longobarda, ipak je naslučivao. da su sla 
! Eitelberger N. dj., str. 133—134 
* Eitelberger: N. dj., str. 167. 
* Moj članak u ,5t. Pr.“ God. I. Br. 3., str. 171—172, sa slikom. 
* Moj članak u ,Str. Pr.“ God. IV. Br, 8—4., str. 110. | 
# * Moj članak u ,Viestniku hrv. arh. dr.“ God, XIV. Br. 1 atr. 16—17 i God. XIIL Br. II, si 
— 82. i | 
* Moj članak u ,St. Pr.“ God. IV. Br. 2., str. 79. 
* Moj članak u St. Pr.“ God. III. Br. 1., str. 25. 


* Vidi ,Star. Prosvj.“ God, I, Br. 2, str. 13. — Br. d., str. 166. — God. IV. Br. 2., str, TI. - 
Br. 3-1, str. 108. 


ia 





= 


i primili graditeljski slog iz Bizanta i da niesu mogli da ostanu bez 
na razvitak tog sloga u svojoj zemlji. Da se to uvidi, navest ću ne- 
. njegovih misli iz razprave »O umjetnosti i umjetnom obrtu: u na- 
om njegovom djelu, koje će služiti podporom izloženom mojemu raz- 
u: 
Činjenica, da ornamentika, koju nalazimo na zapadu, dolazi na spo- 
ih u pokrajinah bizantinske carevine mnogo ranije,! za tim, da je bi- 
ska umjetnost uplivala na umjetnost zapada, imenito Italije, obara ili 
slabljuje mnienje o germanskom porjellu* one ornamentike. Za obratan 
t.j). da bi iztok onu ornamentiku poprimio bio od zapada, ne ima 
a«.* A dalje: 
I na tvorinah domaćeg obrta kod Slovjena, bilo na vezivih, bilo u 
ijah na drvu, služi osnovom geometrijska, osobito četvorna crta; nu 
a dolaze i zavijeni nalik na arabeske, pak i slikami iz bilinstva i ži- 
stva nadopunjeni nakiti. Ovakova je ornamentika kod svih slovjenskilh 
na od pamtivieka tako razprostranjena, da se može punim pravom 
i njihovom tekovinom; pa ne ima razloga sumnjati o tom, da su 
vjeni, koji su zaposjeli nekadašnje bizantinske pokrajine, ovamo do- 
iz ostale narodne običaje i zanimanja dnevnoga življenja«. 
Nije li dakle bizantinska umjetnost zanemarivši, davnu klasičku orna- 
u, usvojila i obradila molive ornamentike mladih naroda, koji su za- 
| mnoge pokrajine iztočne rimske carevine? U takovu slučaju bili bi 
inski umjetnici, graditelji i kipari, razširitelji po zapadu nove orna- 
ce upravo tako, kano što bijahu bizantinske arhitekture. Tako se jedno- 
je tumači pojav, što se jedna srodna ornamentika počam od VI. do 
ieka očituje na gradjevnih spomenicih u Siriji, Palestini, maloj Aziji, 
adu, Grčkoj, Italiji, Mauretaniji. Tiem se ipak ne izključuje, da je ta 
ička ornamentika bivala nadopunjena i preinačena posebnimi narod- 
; plemenskimi motivi u pojedinih predjelih, nu obće glavno obilježje 
joj netaknuto«. 
la tom je razlogu i osnovan naziv hrvatsko-bizantinskoga sloga za staro- 
ke spomenike, koji, uz obće glavno bizantinsko obilježje, posjeduju još 
bne gori iztaknute hrvatske motive. 
z Sličnosti starohrvatskih bizantinskih spomenika sa suvremenim tali- 
m, ovako zaključuje pok. dr. Rački: »Da je u Dalmaciji iu Hrvatskoj 
eljska umjeća plovila onom strujom, kojom je plovila u ostalom kr- 
com. svietu, ponapose u susjednoj Italiji, tečajem VII. do XI. stoljeća. 
mih spomenika hrvatskomu su se ukusu svidjali tim više, što 








' 
6 e 
- + žu 


i u velikom nalik bili onim, kojimi. se je služio u domaće 


Marsa i platnu. Ima li u tih nakitih nješto posebna, kakav iz izd djačdv -nteni 
m g: za sada, čini mi se, premalo je gradje sakupljeno, ga la bi se iz 


no uztvrdili moglo«. 


7 Zadaća ovih redaka bila je uprav da se dokaže, da: nea si im 
hrvatskih spomenika ima baš nešto posebna, da ima izhk ar: DI 


vatskih motiva i da je već do sada sakupljeno dovoljno jr 
do oizvjestno uztvrdi. Koliko li sam uspjeo suditi je pravednim, be: 
čitateljima. 


= U Korčuli, o Sv. Andriji Apostolu 1899. 


> dm a 
ć t 1 . 
2>riC | 
r "= dh ri 
hk | _ 5 smi 
. 
. >, 








ekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajiša, ostružnog 
remenja i s drugih podveza u nošnji starih Hrvata. 
(Ba slikama. Nastavak V. God. IV., Br, 3—4, str, 130—134.) 


plukrugljasto bakreno, iznutra šuplje i meridijanskim duguljastim rupama, na 
šestero razdieljeno dugme prikazano u slici 7, (God. IV., Br. 3—4, str. 131 
ovog časop.), slično je bakrenom pozlaćenomu dugmetu prikazanu u sl, 8, 
S kakva još i dandanas naš narod nosi srebrna na svojim krožetima u guste 
prišivena. Dugme sl. S ima naokolo pet okružnih rupica, a jednu po sriedi, te 
što spljošteno i izlizano. 

ugme sl. 7 ima u premjeru 238 mm., a visoko je 13 mm. Tako je urešeno, da 
wnog prstena niče šest naskočenih dugoljastih pupoljaka, koji u vrhu služe pod- 
prstenčiću od 7 mm. u premjeru. Sa njegove sredine rek bi kao da se je okrnula 
X pupica. | na njemu se izmedju hrdje opažaju tragovi pozlate. 

badva opisana dugmeta nadjena su skupa sa predmetima sl. 1. do 6. u vinogradu 
Jovana i Save Lapčića tik vinograda Lake Vrankovića u Smrdeljima obćine 
iske. Sbirka našega muzeja, osjem opisanih, posjeduje još njima i oblikom i veli- 
posve slično dugme na petero razdieljeno poput onoga sl. 8, samo što je od tuči, 
K deblje i uprav polukrugljasto. 

xlnostavan je sapon od tuči sl. 9. Debeo je 2 mm. Igla mu sastoji od prosto 
ovine savijene tučane žice. Oko osovine sagnuta tanka pločica ima gornji lapat 
širji od dolnjega. Remen se je medju laptima pločice pritvrdjivao su dva prosta 
jevina malo udebljana klinca. Nadjen je u prostoj zemlji na rimo-katoličkom 
u Biskupiji kod Knina. Mogao je pripadati podvezi obuće. 

lalašni tučani sapon (sl. 14) ne može bit čemu drugomu pripadao nego podvezi 
| Oblikom naliči sapona sl. 9, ali je razmjerno krači, a deblji na prednjoj strani 
isjlem žljebića za kraj igle, na luku ima usporedo s njim, s jedne i druge strane 
i po četiri žljebića za ures. Od tučane žice napravljena igla tako je namještena 
ovine sapona, da obuhvaća i pretanku pločicu, koja pokriva svu osovinu. Na 
je već opisanim saponima iz našega muzeja pločica na mjestu igle proparana, 
vom je samo probivena kroz obadva lapta za prolaz iglene ušice. Laptovi pločice 
llesu okivali svu podvezu, svakako su daleko dosizali, jer je od gornjega sačuvan 
. dug 43 mm. od dolnjega tek 12 mm. Medju njima sačuvan je 42 mm. dug 
krasno salkane tkanice od debela lanena konca, kao i pločice, 12 mm. široke. 
od kojega je tkanica satkana, sastavljen je od dvostruke liepo upredene žice. 
na dva lica: gornje je na uzdužne redove, dolnje sastoji od popriečnih redova 
odvoje a dvoje protkanih pri obadva ruba, i gdjegod na jednom gdjegod na dva 
po sriedi. Gornji lapat pločice urešen je izkucanim uresom, koji sastoji od reda 
pri rubovima, a po sriedi od vijugaste visoko naskočene loze sa zavijenim listi- 
svakom valu. Dolnji je lapat pločice gladak, posve neurešen. Kao i na slikama 
ugih ovdje opisanih predmeta, tako je i na slici ovoga slabo razpoznati urese, 
sve ove slike posve lošo urezane. — I ovaj je sapon nadjen u prostoj zemlji, na 



































Mali podvezni jezičac sl. 13. slična je oblika, jednako je izkopan pri zadnjem 
kraju, te ima dvie razciepane i klincima obskrbljene ušice za primanje podveznog remena, 
kao i opisani veliki pojasni jezičac br. 1. I on je od tuči. Dug je 41 mm. širok zada 
14 mm, sprieda 13 mm., te ima polukružno zaobljen kraj. Debeo je straga 4 mm, 
sprieda 1 mm. Gornja mu je strana cizelovanjem urešena i razdieljena na dva polja. 
Zadnje, kraće polje ima u pačetvorno zarezanu okviru prostim crtama, smierom širine 
jezičea, prikazano kraljsko poprsje u profilu, sa glavom sprieda okrenutom. Sprednje, | 
poduže polje je dvaput zarubljeno, kao i jednako položeno polje jezičea br. 1 (sl ",). 
Na tom je polju predstavljeno takodjer kraljsko poprsje u profilu sa podignutim rukama. | 
Dolnji dio tog poprsja pretvoren je u pasju glavu s gubicom nizbrdo okrenutom. — 
Kraljevske krune su na glavama obujuh likova u oblika prosta vienca. Izradba odgovara | 
tehnici VI. ili VII. vieka. Nadjen je u pretraženoj zemlji u predvorju bivše bazilike Sv. 
Marije na rimo-kat. groblju u Biskupiji kod Knina. 

U prostoj zemlji na rimo-kat. groblju u Biskupiji k. Kn. nadjen je predmet od 
luči sl. 19. Rek bi da je to pločica, koja je služila za primanje osovine sapona i za 
pritvrdjivanje remena kojekakve podveze. Osovina je prolazila kroz dvie debele ušice 
na prednjem kraju ploče. Pločica je s dolnje strane izkopana, s gornje je urešena na 
način kao da je sastavljena od četiri polumjesečasta komada, od kojih opet svaki 
nosi na svojoj površini damaširani liljan. Pri zadnjem kraju je s dolnje strane ostatak 
klinca, s kojim se je pločica utvrdjivala na remen. 

Br. 20 je slika podvezna jezičea bakrena, nadjena u prostoj zemlji medju  iztra- 
ženim ruševinama kod Katića bajama u Biskupiji. Bio je pokriven pretankom tučanom 
navlakom. Sastoji od dvie sukladne pločice, koje su sprieda prikovane, straga razstavljene 
na prociep za primanje remena, koji se je utvrdjivao su dva klinca od tuči polukrugljastih 
glavica s gornje strane. Te glavice počivaju na obručićim od upredene dvostruke bakrene, 
lučanom navlakom pokrivene, žice. Od takove je žice i obrub prednjeg, kesi sličnog, diela 
jezičea, kao što i dvie preko njega unakrst pritvrdjene pruge. Dolnja je strana jezičea gladka. 

Predmeti predstavljeni slikama 10 i 11 jesu petlja i dotični podvezni jezičac od 
luči, te su i osobite čvrstoće i izradbe. Jezičac (sl. 11) je dug 23 mm., debeo na prednjem 
kraju 6 mm., na stražnjem 4 mm., širok 16:5 mm. masivan sprieda, a samo straga 
izkopan za 1 mm. dubine za naslon remena. Prednji je kraj produljeno zaobljen sa ču- 
njastin narebrenim obrubom. Gornja mu je površina urešena sa četiri urezana kolobarića | 
tako poredana, kao da su u vrhovim kutova kose četvorine. Pri zadnjem utegnutom | 
kraju ima dva po 2 mm. naskočena, a po 1 mm. debela narovašena popriečna pojasa, 
medju kojima ostaje 3 mm. širok vrat. Kroz sredinu vrata prolazi podeblji klinae za | 
utvrdjivanje remena, a zavraćen je s protivne strane na tankoj pločici. Remen je mogao 
imati oko 25 mm. debljine. 

Petlja (sl. 10) ima na licu istu izradbu kao i pripadajući joj jezičac; sastoji to | 
jest kao od dva u vratu spojena opisana jezičea. Duga je 25 mm, šir. 12 mm, debela | 
pri krajevima 5 mm. Provieslo joj je pačetvorno. Obadva ta predmeta su nadjena u 
pretraženoj zemlji u absidi bivše bisk. bazilike Sv. Marije na rimo-kat. groblju u Bisku- i 
piji kod Knina. | 

SL 12 prikazuje gvozdenu petlju sa nepravilno pakružnim licem dugim 20 mm. | 
širokim 14 mm. Čunjaste površine rubov& su narebrene poput onih na prije opisana | 
dva predmeta (sl. 10 i 11). Lice ima po sriedi drugu 1 mm. visoko naskočenu pakruž- | 
nicu, u kojoj se nahodi smierom duljine pet naskočenih pupica. Niz takovih pupica | 
okružuje pak tu srednju, pakružnu nadizinu. I ta petlja ima pačetvorno provieslo. Na- | 
djena je kao br. 9. | 








== 


SI. 16 predstavlja krajni krnjatak oduljeg predmeta, koji j je moguo bili podveznim 
em. Bakren je, bio je osobito viešto skovan, a hrdja ga je silno pokvarila. Sastoji 
a posve istovetna komada pločimice medju sobom sliepljena. Svaki od lih komada 
stavljen od obrubne debele pločice, koja obuhvaća krasnu na polukrugove vijugastu 
sa liepim zavijenim listićima u svakom zavoju. Radnja je bila skroz prošupljena 
ušima i u sredinama zavijenih listića. Nadjen je kao br. 13. 
Predmeti, što jih predstavljaju slike 17, 18, 25, 26 i 27 jesu od tučanih trokutnih ili 
častih tankih pločica sastavljeni prosti podvezni jezičci. Jezičac sl. 17 je bez ureza i 
djivao se je remen pomoću klinca na sprednjem kraju i jednog pri sredini stražnje strane, 
Jezičac sl. 18 utvrdjivao se je kao sl. 17. Obadva su debelom hrdjom pokrivena. 
ni su kao br. 16. Bili su vjerojatno uz paljevinu. 
Slični su medju sobom mali jezičci sl. 25 i 26; te su bili utvrdjeni na remen 
ku tri klinca u tri svoja vrha. Urešeni su na gornjoj površini prostim, simetrično 
2 2k ram koje podavaju šematičnu sliku krina. Nadjeni su medju paljevinom u 
du Lake Vrankovića, nedaleko od nalazišta predmelA ovdje opisanih pod broje- 
1—8 u Smrdeljima obćine skradinske. 
Jezičac sl, 27 utvrdjivao se je na remen tukodjer sa tri na trokut razdieljena 
ali je uz to bio urešen sa šest rupa i s nekoliko zareza, koji su ga prikazivali u 
| liljana. | on je nadjen skupa sa jezičcima sl. 25 i 26. 
Ka Pjenačkoj je nadjeno podveznih jezičaca iz merovinžkog doba.! koji su u 
s ja zadnjim opisanim petero starohrvatskim. 

draga slikama 21, 22, 25 i 24, mogli bi tekodjer bit služili kao podvezni 
| und ji starih Hrvata. | oni su od tuči. 
red sa 24 sastoji od dva komada, koji su šarnirom medju sobom svezani. 
od nuli ji komad ima dvie ušice, drugi jednu srednju za prolaz osovine šar- 
rot nI popa u sriedi probiven, a naokolo s gornje strane narovašen. Duljemu je 
a 2 mm. duboko izkopana, a 2 mm. širok obrub mu je takodjer s gornje 
\. Dolnja mu je strana za '/, mm. izdubljena, te ima naokolo drugu po 
: dublje an zarez. Taj se je komad pričvršćivao na remen pomoću dvajuh klinaca 

a gornje izdutine. Dulji je komad oko 4 mm. debeo, kraći je nešto malo tanji. 

Mi sl 22 i 23 sačinjavahu komad poput duljega na prije opisanom predmetu 
no što je bio dulji od njega. Pritvrdjivao se je na remen sa tri klinca. 
s sl 21 naliči u glavnim crtama i u sastavu opisanomu sl. 24, samo je 
za pola tanjih pločica, koje su naokolo nazubljene, te je kraća urešena 
teal pra sa četiri para okružnih rupica, te neimaju visoko naskočenih, 





















£ 





FOT i rubova. Dulja ima uz to još pri sredini jednog i drugoga kraja 
i€ a kl nac kojim so j utvrdjivala na remen. 'Vaj je predmet pokriven liepom, 
m ze I ovi su zadnji ovdje opisani predmeti nadjeni na istom 


oi oni pod Plava 25, 26 i 27. Ni ovakovih podveznih ježičaca, kao što 
opisana, ne spominje Lindensehmit nigdje u navedenom svojem djelu 
m sarma Svi ovdje opisani predmeti čuvaju se sada u »Prvom muzeju 
: a« u Kninu. 


Pai 


ch mit. Nav. dj. str. 349, 


Korčuli, o Nikoljudne 1899. 
SES: F, Radić. 


pe 














































Popis 


naušnica (okosnica, mingjuša) ,,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u 
(Sa slikama.)* , 

Od svih starinarskih predmeta, što su sačuvani u »Prvomu rvozajićiki 
menika« u Kninu, mnogobrojnošću, razmjerom, raznovrstnošću oblika i 
zastupane su naušnice, da podpunim pravom možemo uztvrditi, da je u 
bolja zbirka toga muzeja, nego i najbogatija do sada u obće te vrste [ 

Buduć da se ponaosob kod arkeologičke znanosti sgadja, što i koda : 
ila se često danas nešto kao izvjestna dokazuje, dok sutra, pri novim od kima 
se do sasma prolivnih zaključaka, pa nije izključena vjerojatnost saa. 
Njihova poriekla, umjetničkog razvoja i pripadnosti, ako u obće ima i lr 
da ta takodjer danas sutra mogla bi biti jačim dokazima sasma oprm vrgn 
mislimo da ćemo arkeologičkoj znanosti i hrvatskomu ponosu najbolje 
sud, u što boljim slikam, — koje će glasnije govoriti no što bi p olji Op 
objelodanimo inventar te naše bogate zbirke, označujuć težinu, obid u rolovšt 
Šašća pojedine naušnice, kod izvjestnosti, da će na obilnosti takovih podatak 
krugovi moći podrobniji sud o istima izreći. 

Progresivni slomljeni brojevi znače, da su predmeti našasti u jed 
grobu. Premalo je slučajeva, da bi u jednom grobu našli po više mrtvaca: 
takovih predmeta, pa za to se mora razumjevati, da se jedan ili vile n 
samo u pojedinom grobu uz pojedinog mrtvaca, a da to u inventaru moi. 
Iznimke pako pri spomeni takovih predmeta naznačit ćemo. 

Na priloženim tablama svaki broj predstavlja odnosnu sliku, te je suviši 
pozivati se na te slike. Kasnije, kad budemo donosili samo slike varianjalki 
upozorivati ćemo na broj odnosne slike. 

Na koncu ovoga inventara nadodati ćemo nekoliko naših obćenih c m. 
ii 1.  Mjedena žica, pri jednom kraju karičice odlomljena, od 0.43. mm. | 

3.15 mg. težine, našusta na rim. groblju u Biskupiji 

2,1. Mjedena žica, pri jednom kraju karičice odlomljena a drugi sara ga 

slova S., od 0.40 mm. premjera, 4.05 mg. težine, našasta gdje i pre oak 

2,8. Srehieria žica dobro sačuvana, od 0.22 mm. premjera, 0,64 mg. t 

gdje i predjašne. 

3. Srebrena žica sa privjesom probušenog iz staklene pašte zrnca, dobro sa 

od 0,15 mm. premjera, 0.63 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

4,1. Mjedena žica na rubove, završujuća pri karičici u spodobu slova S, de 

čuvana, od 0.27 mm. premjera, 2.40 mg. težine, našasta gdje i predjaš o 

4,2. Jednaka predjašnoj, od 0.27 mm. premjera, 2.75 mg. težine, našasta. 

predjašnje. 

D,1. Mjedena žica završujuća pri karičici u spodobu slova S, dobro sačuvan 

0.26 mm. premjera, 1.40 mg. težine, našasta gdje i predjašne, 
9,2. Jednaka onoj pod br. 57,1. (vidi tab. III. slika 13 u redu), 

* Kod tablah ovoga članka podkrale su se neke pogrieške, koje neka štovani Čitatelj owa 
izpravi : Na tabli «l, 1, mjesto br. 5, čitaj 57; na tabli al. 3. mjesto br. 56 čitaj 53, mjesto br. 58 čitaj 
36, mjesto br. 55, čitaj 56, mjesto br, 40 čitaj 33. bir 


s. ui 


vir 

vod 

= Gi 4 =a = zi 
ez 

















6, Pa od 0.26 mm. premjera, 1.40 mg. težine, našasta gd 


6,2. 
1,1. 


1,2. 


8,1. 


13,1. 


13,2. 


I41. 


14,2. 
19. 


16,1. 


16,2. 
17,1. 


17,2. 
18.1. 


18,2. 


19,1. 


19,2. 



























(0 


Jednaka predjašnoj, od 0.26 mm. premjera, 210 mg. t 
predjašne. 

Jednaka predjašnoj, od 0.26 mm. premjera, 1.60 mg. | 
predjašne. 

Mjedena žica na rubove, sa karičicom, premjerom, težinom i m 
predjašna. .. 
Mjedena žica, završujuća pri karičici u spodobu slova S, od 0. s" 
1.20 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

Srebrena žica, izradbom, premjerom, nalazištem jednaka pi 
100 mg. težine. 

Jednaka u sve predjašnoj, od 0.40 mm. premjera, 4.20 mg. težine. 

Srebrena žica, pri karičici običajni zavojak nalik slova S od _ 
mm. premjera, 5.25 mg. težine, našasta gdje i predjašne.. 
Mjedena žica, pri tanjem kraju karičice odlomljena, od 023 m 
1.50. mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

Na mjedenoj žici nataknut od dvie pole pupoljak, jedna je po 
pala, jedan krak svršavao je u karičicu spodobe slova 5, od ) 
2.30 mg. težine, našasta slučajno u grobu jedne prehistoričke Gad | 

historičkom gradinom Rudeč, što je na Prominskoj visoravi poviš s se 
kninskoj krajini. 
Mjedena žica u dva jednaka kraka na način užeta spletena, pri | jod 
karičice odlomljena, od 036 mm. promjera, 3.70 mg. težine, našasta 
groblju u Biskupiji. 

Jednaka predjašnoj, ali su joj oba kraka karičice odlom 
mg. ležine. 

Jednaka predjašnoj, karičice se na način spone zaspanjale, od 0. 
mjera, 4.75 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

Jednaka predjašnoj. 

Jednaka predjašnoj, od 0.40 mm. premjera, D25 mg. ležine, naša 
predjašne. 


0: AL 


Jednaka predjašnoj, karačice odlomljene, od 0,25 mm. prem era, 


težine, našasta gdje i predjašne. 

Jednaka usve predjašnoj a 1.45 mg. težine. 
Jednaka predjašnjoj, jednostavne karičice, od 0.22 mm  premjera, 
težine. i 
Usve jednake predjašnoj. 

Jednaka predjašnoj, krak karičice na kukac nešto odlomljen, < 
sponu čitav je, od 022 mm. premjera, 2.35 mg. težine, naši sta | da 
djašne, : 
Jednaka predjašnoj, ali mjesto karičica ima jednostrani od Jed 
le naliči na spletenu viticu, od 0.22 mm. premjera, 2.90 mg. t težine a 
gdje i predjašne. 

Mjedena troprutna splelena žica, sa jednostavnim karičicam, | .. 


sljubljuju, od 0,22 mm. premjera, 2.55 mg. težine, našaste gdje Nes 
Mjedena troprutna spletena žica oko koje kao stopljena pripliće se tre 
srebrena žica, 0.22 mm. premjera, 2.05 mg. težine, našasta gdje ip 








LB 


sg rel 


















20. Srebrena Lroprutna spletena žica, s odlomljenim karičicam, od | 0.15 mm. 
mjera, 0.95 mg. težine, našasta gdje i predjašne. jas - 

21,1. Mjedena žica, preko koje od osam namota iz tanke žice.g dva | 
od 0.26 mm. premjera, 1.40 mg. težine, našasta, gdje i p 

21.2. Sasma jednaka predjašnoj. 

22,1. Jednaka predjašnoj, ali ima po tri kolinca, od 0.22 mm. p 
težine, našasta, gdje i predjašne, 

22 2. Jednaka predjašnoj od 1.35 mg. težine, 

23,1 Srebrena žica sa tri kolinca ispletena od dva tanka predena | 
pula omotana, od 0.20 mm. premjera, 1.20 mg. težine, rasa gd 

29,2. Sasma jednaka predjašnoj. 

24. Mjedena žica sa dva od osam omota kolinca, 0.38 mm. 
ležine, našasta gdje i predjašne. . 

25,  Sasma slična onima br. 28, od 0.30 mm  premjera, 2.75 mg. u 


gdje i predjašne. > 
26,1. Srebrena žica providjena sa tri kolinca iz u vjenae naslaganih 
zrnaca i pokraj svakog sa obe strane kolinca iz žice, od 0.50 n 


2.1 ng. težine, našasta gdje i predjašne. 
26,2. Sasma slična predjašnoj. “ 
27,1. Jednaka predjašuoj, ali oko kolinaca nema pasa od žice, od 0 1 
mjera, 1.45 mg. težine, našaste gdje i predjašne. ! 
21.2. Sasma jednaka predjašnoj, od 1.30 mg. težine. 
28,1. Sasma jednaka predjašnoj, od 1.43 mg. težine. 
25,2. Sasma jednaka predjašnoj. a 
29,1. Srebrena žica sa tri fildegranjena kolinca, a sa svake strane | olina 
spletena žica, od 0,18 mm. premjera, 1.90 mg. težine, našasta g 
29,2. Sasma jednaka predjašnoj od 200 mg. težine. 
30. Srebrena žica sa jednim fildegranjenim kolincem, pri karičici odlor a a 
imnm. premjera, 1.85 mg. težine, našasta gdje i predjašne. : 
31.  Sasma jednaka onima pod br. 29, od 0.22 mm. premjera, 1.95 m 
našasla gdje i predjašne. ; 
32. Jednaka predjašnoj, ali su joj dva kolinca oštećena, od 0.18 n 
0.92 mg. težine, našasta gdje i predjašne. j 
33. Srebrena žica, jako oštećena. imala je spodobu onih pina 
od 0.18 mm. premjera, 075 mg. težine, našaslta gdje i kra“ 
LIL. slika 11. 
34. Srebrena žica sa tri fildegranjena kolinca, prestavljajuća povika m 
sa svake strane kolinca prepletena dvoprutna žica, od 0,18 mm. 
1.UU mg. težine, našasta gdje i predjašne. 
35,1. Sasma jednaka predjašnoj, od 0,15 mm. premjera. 1.25 mg. leži e 
gdje i predjašne. 
30,2. Sasma jednaka predjašnoj, od 1.60 mg. težine. J 
36.  Sasma jednaka predjašnoj, od 0.13 mm. premjera, 2.30 mg. težine, 
gdje 1 predjašne. 
81,1. Sasma jednaka predjašnoj, od 0.15 mm. premjera, 1.10 mg. težine, 
gdje i predjašne. (s 
51,2. Sasma jednaka predjašnoj, od 0.75 mg. težine. 











S S ER 





38,1, Sasma jednaka predjašnoj od 0.13 mm. premjera, 0.70 mg. težine, n 
gdje i predjašne. zi 

38,2. Sasma jednaka onima pod br. 28, od 0.13 mm. premjera, 0.65 mg. težine. 

39,1. Sasma jednaka onima pod br. 35, od 0.20 mm. premjera, 8.50 mg. » 
našasta gdje i predjašne. 

99,2. Pozlaćeno srebro, izradbom jednaka predjašnoj, od 3.60 mg. težine. 

40,1. Sasma jednaka predjašnoj, od 0.21 mm. premjera, 410 mg. težine, našasta 
gdje i predjašne. 

40,2. Sasma jednaka predjašnoj od 3.70 mg težine. 

41,1. Jednaka onima pod br. 35, od 0.20 mm, premjera, 1.85 mg. težine, uašasta 
gdje i predjašne. 

41,2. Jednaka predjašnoj, od 0.18 mm. premjera, 1.95 mg. težine. 

42. Srebrena žica sa tri odskoćena kolinca, od 0.22 mm. premjera, 1.40 mg. . 
žine, našasta gdje i predjašne. 

43,1. Jednaka onima pod br. 35, od 0.22 mm. premjera, 2.60 mg. težine, ša 
gdje i predjašne. : 

43,2. Jednaka predjašnoj. 

44.  Jednaka onima pod br. 39, samo što kod jednog kolinca ima iz utne 
prepletene žice šest puta ovit preko karičice omot, od 0.20 mm. procnjscti 
3.10 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

45,1. Jednaka onima pod br. 35, od 0.18 mm. premjera, 1.45 mg. težine, našasta 
gdje i predjašne. 

45,2. Jednaka predjašnoj od 1.30 mg. težine. 

46,1. Jednaka predjašnoj, od 0.14 mm. premjera, 1.05 mg. težine, našasta gdje 1 
predjašne. : 

46,2. Jednaka predjašnoj, od 125 mg. težine. 

417,1. Jednaka predjašnoj, od 0.18 mm. premjera, 2.35 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

41,2. Jednaka predjašnoj, od 2.45 mg. težine. 

48,1. Jednaka predjašnoj, od 0.16 mm. premjera, 1.60 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

48,2. Jednaka predjašnoj, od 1.45 mg. težine. 

49.  Jednaka predjašnoj, od 0.14 mm. premjera, 1.15 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. | 1 

60,1. Jednaka predjašnoj, od 0.16 mm. premjera, 1.30 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

50,2. Jednaka predjašnoj od 1,35 mg. težine. 

bl. Jednaka predjašnoj, od 0.12 mm. premjera, 1.15 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

52,1. Srebrena žica sa tri kolinca svaki od sedam puta motane petotračne zviezdice 
0.16 mm. premjera, 0.95 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

562,2. Jednaka predjašnoj, od 0.85 mg. težine. 

D3.  Jednaka onima pod broj 35, od 0.18 mm. premjera, 2.25 mg. težine, našasta 
gdje i predjašne. 

54,1. Mjed pozlaćen, donja polovina karičice, ispunjena je sa tri kolinca od 12 uzko 
zbivenih klinaca, oko svakog kolinca po šest puta omotaje se žica, izmedj 
svakog kolinca redaju se u čeliri redka po 12 zbivenih klinaca, svaki takov: 
redak sastavljen je od dvoprutne spletene žice. Ima 0.40 mm. promjenu dt 
mg. težine, našaste gdje i predjašne, 








ln 


2. Jednaka predjašnoj, od 0.40 mm. premjera, 4.65 mg. težine. 

Jednaka predjašnoj, od 7.70 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 

| Srebrena, jednaka predjašnoj od 0.28 mm. premjera, 2.95 mg. težine, našasla 
gdje i predjašne. 

2. Jednaka predjašnoj, od 3.20 mg. težine. 

.h. Jednaka predjašnoj, od 0.24 mm. premjera, 2.50 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne (Odnosnu sliku vidi na tab. I. slika deveta u redu). 

2. Jednaka predjašnoj, od 3.10 mg. težine, 

41. Jednaka predjašnoj, od 2.30 težine, našasta gdje i predjašne, 

2. Jednaka predjašnoj od 2.50 mg. težine. 

LI. Jednaka predjašnoj, od 0.15 mm. premjera, 1.60 mg. težine, našasta gdje j 


predjašne. 
2. Jednaka predjašnoj, od 1.95 mg. težine. 
.  Jednaka predjašnoj, od 017 mm. premjera, 3.90 mg. težine, našasta gdje i 


predjašne. 
.L. Jednaka predjašnoj, od 0.28 mm. premjera, 295 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 


2. Jednaka predjašnoj, od 2.70 mg. težine. 
.  Jednaka predjašnoj, od 0.52 mm. premjera, 5.80 mg. težine, našasta gdje i prve. 
.  Jednaka predjašnoj, od 0.21 mm. premjera, 3.00 mg. težine, našasta gdje i 


.  Pozlaćeno srebro, izradbom jednaka predjašnoj, od 0.19 mm. premjera, 3.70 
mg. težine, našasta gdje i predjašne, 

|.  Jednaka predjašnoj, od 0.18 mm. premjera, 2.65 mg. težine, našasta gdje i 
i predjašne. 

4 oJednaka predjašnoj, od 0.20 mm. premjera, 3.50 mg. težine, našasta gdje i 
predjašne. 

,l. Jednaka predjašnoj. 

\2. Jednaka predjašnoj, od 0.22 mm, premjera, 2.15 mg. težine, našasta gdje i 


. Jednaka predjašnoj, od 0.18 mm. premjera, 1.80 mg. težine, našasta gdje i 
. Jednaka predjašnoj, od 0.20 mm. premjera, 1.75 mg. težine, našasta gdje i 


)  Jednaka predjašnoj, od 1.80 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 
. Srebrena, izradbom jednaka predjašnoj, od 0.14 mm. premjera, 1.60 mg. težine, 
našasta gdje i predjašne. 
Zozlačeno srebro, izradbom jednako onima pod br. 35, od 0.22 mm. premjera, 
3.6 mg. težine, našasta gdje i predjašne. 
Jednaka predjašnoj, od 4.25 mg. težine. 
(Biti će nastavljeno.) 





, Fra V. Marun. 

















Izvještaj | 


Upraviteljstva IIrvatskoga starinarskoga dražtva o družtvenom radu 
napredku kroz god. 1899.  ' 


Glavni predmet, koji je gotovo izerpljivno svu radinost druživenoga upraviteljstra kroz. 
godinu, «astojao je u sukupljanju dobrovoljnih priloga za odkuo i u uredjivanje starodavnoga tm 
hrvatskog spomenika, kninske tvrdjave, 

Nije skoro bilo dana, a da oko toga nisu bile upraviteljstru pune ruk« posla, što ga i 
ovdje podrobno nabrajati, nego je dosta naglasiti, da kad družtveno upraviteljstvo kroz tu godini 
bi bilo ništa drugo učinilo ni postiglo osjem toga, bilo bi svoju zadaću izvršilo na zadovoljstv 
loga družtvn. Primiti pod svoju upravu i odgovornost tako ogromnu gradjevinu, koju je deset ; 
vjekova gradilo i dogradjivalo, a nesmiljene i bezobzime ruke su ju opet kroz puna dva desetgoc 
vandalski rušile 1 kvarile, te na brzu ruku zaustaviti harajući postupak njezinog brisanja sa lica ze 
ogroman je i neharin posto, kojezu uspjesi samo oćevidcima mogu da budu jusni. 

Nego družtveno upraviteljstvo ulagalo je nešto vremenu, prama razpoloživosti so pai odi 
le nije zapuštalo ni načih izkopina. I ove godine vodila «u se iztraživanja, na glavnomu majdanu staro: 
hrvatskih spomenika, na rimokat. groblju u Biskupiji. Tu se, uz tolike kovinske predmete, našlo in 
arhitektoničkih i epigrafiičkih ulomaka. Od prvih, izmedj ostaloga, našnst je jedan ulomak urešen 
imesndrom, u završen ljudskom glavom. Ud drugih načast je ulomuk odnosni tegariju Sv. Marije, € 
kojemu je razpravljano u 8. P.“ g. 1895, (br. L str. T—9). Na tom ulomku čita se: SALVE. Oviu 

popunja se nadpis odnosni na Sv. Mariju: SALVE HIC SANCTA VIRGO. To je treći nadpis nadjen 
na istomu mjestu, koji se odnosi na Sv. Mariju. Nadalje je našasta glava kipiću predstavljajućemu nekoj 
viteza, o kojemu je pisano u ovomu glasilu, (God. I Br. 4, str. 246.) Na. d 

Promišljajuć, da je pri odkopavanju bazilike na Stupovima u Biskupiji premalo našnsto 0 
nrhitektonskih i epigraličkih spomenika, tako da se ne može da odgoneta ui ime 
kojemu ta bazilika bijaše posvećenu, nagadjulo se je, dn bi moglo biti tih spomenika 
obližnjim oranicama, a osobito uloženo u groblju iz prošlog stoljeća, koje se store su o podnevn 
strune bazilike. Za to se je odlučilo, uz dosta znatne troškove 1 uza sumnjiv uspjeh, dati se u m 
ivanje takovih spomenika. Tomu se je sad pružila liopa zgoda u koliko je jedna oranica susjedi 
aga u zadnje doba prešla u posjed družtvenoga člana gosp, Vjekoslava Dračara iz Knina, koji ju 

u spomenutu svrhu veledušno družtvu stavio na razpoloženje. Neke radje, što su na tom zemljištu u 
a oječii zadnje godine izvedene, doduše niesu dule žudjenog uspjeha, ali su ipuk nekuko iztaknuta 
nagadjanje podkriepile, te će se iztraživanje nastaviti nastajućom godinom. 

Glavne izkopine, što su uz sudjelovanje našega družtvu izvedene zadnje godine, jesu one u Aswerij 
(Podgradju) kod Benkoven. Te izkopine pred dvie godine naše je družtvo načelo — kako je o 
izviešteno u ovomu glasilu — ali je njihov nastavak družtvo prepustilo uz neke uvjete Državi. Ta 
u zadnjemu kolovozu podporom od for. 1500 izaslala svoje vještako, pradjevnog savjetniku 
iz Zadra, i prof, dr. Sticotti-a iz Trsta, da daljnje pokušaje tu izvedu, Tim izkopinum od atikb6 našeg 
družtva prisastvovao je družtveni predsjednik O, Vjekoslav Marun i urednik ovoga glasila gosp. Frani 
Radić. koji su se brinuli kroz vrieme izkopavanja, da svi predmeti, što bi se odnosili na hrvatsku prošlosš 
budu pomnjivo sabrani i u družtveni muzej prenešeni. Tom prilikom sakupljena je mala zbirka o 
devedeset komada kovinskih predmetu iz kačujeg «srednjeg i novijeg doba, medju kojima ima liepil 
naušnica, vitica, ključeva, prauporaca i nekoliko komada kamenitih stupčića i vadstupina iz dobe na 
rodne samostalnosti. 

Kroz te izkopine postignut je u obće neočekivano sjajan uspjeh, o čemu će na svoje vrieme, ju 
našemu glasilu i u drugim časopisima biti potanko govora. Sjajan uspjeh dosad postignut, i što ćem 
unapred bez sumnje postići, na ručevinam Asserije, u prvom redu zaslugu je načega družtva. 








- 













= 49 — : 


ps 

stodolne dok su spomenulo izkopine vodjene u Asseriji, seljani iz bližnjih Lišana slučajno se 
še na obronki glavice više Parićevih kuću na starinke zidove, Netom je o tom bio obavješten 
ui predsjednik, pošno je na mjesto i uvjerio se je, da tu leže zavaljeni ostanci neke starohrvatske 
mje odmah dao da se temeljito i ti ostanci pretraže. Usljed toga odkriveni su temelji čedne crkvice, 
jim podpornjačima, prezbiterijem i ostancima otarskć trpeze, riedkog kod nns sačuvanog 
a, iz XXII vicku. ko crkve ima starinskih grobova u ravno, nli u ono malo, što jih je tom 
m pootvarano, nije našast mi cigli predmet, po kojemu bi se moglo da ustanovi njihovo doba. 
Nastavljeno je predzadnje godine započeto pretraživanje starohrvatskoga groblja na oranici Nikole 
u Barnumau, vu buduć te izkopine politička kotarska oblast u Benkovcu, uslied spletaka dru- 
oprotitnika, sted«tvom žandari obustavila i zabranila, družtveno upraviteljstvo je primorano 
rkom  žaobom, protivu takovom samovoljnom postupku spomenute političke vlasti, da se uteče 
nskomu Namjestništvra u Zadru, od kojega je dobila očekivanu zadovoljštinu, pa će se unapried 
bez ikakove zapreke moći da nastave, 

stoka sudbena parnica, što ju je družtvo primoruno bilo izdržavati protiva nagovorenim seljanima 
ii radi poznatih tamošnjih izkopina, presudom vrhovnoga sudičšta u Beču, sretno je dokončann, 

i tamo u sgodno vrieme moći da nastave izkopine, 

o se tekom minnle godine nije izvelo drugih obsežnijih izkopina, ipak je družtveno upravi- 
niskom pratilo svako slučajno starinarsko odkriće. što bi se u okolici učinilo, pa je i tim 
postiglo znatnih uspjeha sabirajuć i odkupljujuć tako nadjene starinske predmete. 

I kninskoj tvrdjavi slučnjno našastu gu, kno prosto gradivo u prizidam uložena, dva ulomka 
Va daj ire urečenih plutejn, iz dobe hrvatske samostalnosti, u u zidu bivše .vojničke 





dstoj tvrdjavi ulomuk pilnstra koji pripada poznntom ulomku pilastra u našem muzeju sa 
STEFATON. (Vidi ovaj ćus. God, 1, Br. 1 «tr. 23—26 1 Br. 2, str, BH—B6.) 
Su tva vo je prošle godine primilo od visokoga e. k. ministarstva za bogoštovje i nastavu uz obi- 
sdporu ad for, BOO i drugu izvanrednu od for. 500. 
sto a pre je od N. V. Cara i Kralja Frana Josipa I, iz Njegove privatne blagajne, pod- 







Ipmvit m «Starčevićeva doma“, u ime dione odplate legata, što ga je družtvu namienio blago- 

de. Ante Starčević, isplatili su društvu 100 for. 

toz prošlu godinu pristupiše neposredno kao članovi našega druživa: 

ŽLos Ivan Krako Benzon, obćin. šamar, Muć; Ljudevit Sova, kr. kot. sudac, Samobor; 
neri, načelnik, Korčula; Nikola (Glavan, posjednik, Podvižica — Šušak: dr. Ivo Tironi, 
itav, Knin; Niko Adžija, sudbeni pisur, Viktor Urebica, sudbeni pristav, Roko Stojanov, 

: pristav "u Drnišu, &vi redoviti; Ferdo Hefiler, gim. Konjska Križevci, utemeljitelj. Zauzi- 
ružtvenoga povjerenika g. Petru pl. Akučiću pristupiše p. u. gg: Btjepan Harumin, veletržac, 

ila Srewald, tržkinja, Otočac, utemeljitelji; dr. Ivo Krmtelj odvjetnik, Šibenik; dr. Šime 

. kačelnik, Pazin; Lujo Simat, mang. phiarmaciae, Bieka; Stanko Borčić, trgovac, dr. Vladimir 

čnik, Nikolu Mnteljun, šonjednik, Josip Smokovina, trgovac, Miroslav Akurti, trg. činovnik, 

Z ade pharmacent, pres ota: trgovac, dr. Gaja (Hto, rike, sa 



















rgovac, , Joslp Doljak, kr, kotarski inžinfr, da Bačić, trgovac, nie Franč isković trg. Pomi; 
1 &, trgovac, Frano Smokovinu, trgovac, Alfonso Steiner, trgovne, Tomo Cukulić, trgovac, 
zNa im Zumajić, km okot, pristav 1. razredna, Mušek i drug, medjunnrodna agencija putniki, Fran 
medj rodni mešetar, svi uu Sušaku : Ivan Kolaković, kapelan, (Grobnik; dr. Konrad Janežić, 
olosko; 8. Bliglić, posjednik, Senj; Krsto Brozović, posjednik, Kosišbi — sv. Luciju; dr. 
| Linić, odvjetnik, Trsat; Drago Vlahović, trgovac, Lambert Krniković, trgovac, Vladimir Oli- 
L sova, se Ivan Dobrila, župnik, Lokve, svi redoviti. Zauzimanjem družtvenoga povjerenika 
stkovića: Nikola pl. Mirković, posjednik, Pag. Zauzimanjem družtvenoga povjerenika 0. 
| ko u: dr. Ivan Marović, odvjetnik. Sinj. Zaužimunjem družtvenoga povjerenika Luke Borovea: 
Lana, odvjetnik, dr. Dragutin Barković, liečnik, Sisuk. Zauzimanjem družtvenoga člana 
nića: Augustin Dobrilović, upravitelj gimnazije, Henrik Masovčić, porezni pristav, dr. 
priulušnik, Kotor. Zauzimanjem družtvenoga člana dr. Josipa Pliverićn: dr. Lujo 
profesor, Zugreb. Svi redoviti. 





























Bibliografija. 


Bullettino di archeologia e storia dalmata pubblicato per onra di Fr. kot 
Anno XXII. Nro. 8, Sadržaj: Neobjelođanjeni nadpisi: Solin, — Opis svjetiljaka glinenih o 
god. 1898. od e. k. Muzeja u Spljetu. — Ocjena djela .La Dalmatie de Pa. 1797. A 1815, — Nan 
i morski zaliev Narone. — Nro, 4, Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Ivoševei, Vid Serra, M 
Žrnovnica, Solin, — Narona-Vid Neretve i morki zaliev Nurone. — Ocjenn djeln ba Dalmatic da 
1797 A 1815. — Nro. 5—6. Sadržaj: Izkopine u starokršćanskom groblju u Marusincu u & Solinu 
1598. — Iznačušća odnoseća se na starokršćansko groblje u Manastirinam u Solinu. — Neobjelolan 
nadpisi: Vrba-Postinje pokraj Muća. Kaštelnovi, Kaštel-Stafilić Trogira, Solin, Starigrad Hvara. — Nane 
(Vid) i zaljev Narone. — (QOejena djela: La Dalmatiee de | a. 1797 A 1515.“ — Tri 
u selu Vranjicu pod površjem mora. — Popis upravitelja grada Spljeta pod mletačkom vladom od g xd 
1420—1797. — Drugi medjunarodni kongres kršćanskih Arheologa. — Polača Dioklecijanova tu Bg 
— Novi Arheoložki Muzej u Spljetu, — Starinske viesti. — Bibliografia. Ovomu su svezku pri 
četiri tablice, od kojih prva sudrži toris starokršćunske bazilike nau tri broda na groblju. u Maruši ia 
druge tri donose perspektivne slike krasnih mozajika, kojima su potaracani lievi brod 1 proti ime 
zilike. Kao na mnogim starorimskim mozajicima, nahodimo i na mozajiku lievog broda marušinučk eje 
zilike četverostruku pletenicu kao što i dvostruke pletenice koje spajaju zauzlane krugove i it 
na koje je razdieljeno polje mozajika — Neo, 9. Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Solin, S sa 
Neobjelođanjeni nadpisi Muzeja Sv. Donata u Zadru iz Podgradja pokraj Benkovcu, iz N din a 
Ocjena djela .La Dalmatie da 1 a. 1797 A 1815.“ — Nekoji dokumenti o bivšim plemenitim Obćinam Ri 
i Nina. — Naši spomenici u e. k. Središnjem Povjerenstvu za umjetničke i povjesne spomenike, —N U 
Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Klis, Sol n, Srinjine, Poljica, Runović Imotskoga. — Svarinski s 
u Šipanu, — ,Oratio“ Stipana Posidarskogn. — Ocjena djela ,La Dulmatie de Pa. 178741 
Nekoje izprave o bivšim plemićkim Obćinam Raba i Nina. — Starinska iznašušća odnostu nu u 
sturogu Solina. — Izmedju popisa darovi koje u ovom broju » Bullettina“ javlja mansnjgAR 8 
spljetakoga Muzeja da jih je primilo od gosp. Petra Didolića iz Selaca na Braču, dužni smo da 0 
prenesemo zlamenitu za nas vie«t, koju priobćuje isto ravnateljstvo, do je spom. gosp. ,darovao 
vjestno-arheološkomu društvu . Bihaću“ u Spljetu nekoliko naušnica iz X—XI. vieka sa želuđom nu! # 
graun iz narodnog hrvatskog doba, koje .da su nadjene u starinskim grobovima kod Selacn.“ 

Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Kosta Hormann. XI 
1599. 2 1 3. Sadržnj: 

Dr. F. M.: Dukljanska kraljevinu. ' 

Dr. Oskar Hovorka pl. Zderas: Dva rimska nadgrobna nadpisa iz Janjine u IDalmaciji (Sax 
ulikom u tekstu). 

Dr. Ciro Truhelka: Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubuškog kotara). (Sa 2 tabla 1 
slike u tekstu). 

Dr. Karlo Patsch: Nove tekovine muzeja u Kninu (Sa 65 slika u tekstu), 

Franjo Genthe: Bošnjaci u vojništvu stranih država. (Sa 4 table u bojama.) 

leodor Ippćn: Stare crkve po sjevernoj Albaniji. (Sa 2 slike u tekstu). 

Vjestnik hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Uredjuje: 
Ivan Rojničić-Kninski, kr. zemalj. arkivar. God. I. Sv. 3. Zagreb 1899. Sadržaj ! 

Klaić Vjekoslav: Hrvatski bani za Arpadovića (1102—1301) 1 Ban Belus LK 

Dr. Luka Jelić: Zadarski biljeznički arkiv. I. 

Magdić Mile: Regesta važnijih i znamenitijih izprava senjskih arkiva. I. 

Bišić Ferdo: O Bartolu knezu modruškomu, Prilog genealogiji krčkih knezova. 

Svaštice: Dr. Iv. pl. Bojničić. Još jedan prilog za povjest banovca Jakova od plemena Šubić. — 
Dr. Fr. Kos. Opazka k sastavku dr. Gavre Manojlovića ,Iz sirski pisnne crkvene povj 
Efeskoga“. — Laszowski Emilij. Viest o haranju Heyze Sarncena po okolišu Ruče i Medjurjećja. — 
Laszowski E. Tri sajamska privilegija XIV. vieka. — I. E, Zadnja viest o banu Ivanu Vitoven : 













Hrvatski bani za Arpadovića (1102—1901). 2. Bani prije i poslije Belusn do 


a Modi: Da aj: znamenitijih izprava senjskih arkiva 11. Regastu kuptolskoga arkiva. 

r. Duka Jelić: Zadarski bilježnički arkiv. II. Registar Kreste de 'Tarullo g. 1289. do god. 1290. 

: Darovnica kralja Bele 111. (IV.) krčkim knezovima za Benj jest patvorina. 

| Čapiti nostro Bavie (?). — E. Laszowski, Dva sajamska privilegija XV. vieka 

L- rezu Iliraki ražanj, izumrla ptica naše faune, 

f. Uredjuje Mato Sogher. 

| roslavenske akademije znanosti i umjetnosti za god. 1595. XIII av. 

u S-ni. (Osjem običajnih viesti o stanju akademije, o sjednicama i skupštinama obdržavanim. 
mae. ša izvještaju i ručunu, sadrži ova svezka ukud. ljetopisa razpravu Dra. Mil, Šrepela: 

“, te izvješće o prirastu knjižnice, popis ukademijinih razpravd i knjiga 

jel okom ev L 106. i popis pretplatnika na ukud. publikacije za god. 1896. 

ves ijskega društva za Kranjsko. Urejuje Auton Koblar. Let. IX. Baš, 






































A; men Ro : Rimska cesta ,Aquilein-Siscia“ (Dalje). 
ka. Pig rimi ik: O Valentinu Vodniku. 
Pa Ketsi: Znameniti Slovenci (Dalje). 


. I Vrha oonik: Francoske ženitve v Ljubljani. 

e: Blovensk sl iz ljubljanskegu mestnogu arhivu. 
Slovenska _pesem pri vstajenju pred dvesto leti. 
k: Prančšek Julian Jaliani. 


i Plemeniniki v dobovskih farnih maticnh. 
i: Slovenci duhovniki v zagrebški škofiji. 


nadloga. 
k Jukob baron pl. Sehmidtholfen. 


e majdbe na Kranjskom. 

: ih * Simom. Robića zbirka mahov z 1. ISTI. 

šeskoslovanskjch musel a spolku archaeologickych. Rediguje a vy- 

Di NHL Čia. 9. Obeuh: Kostel a osuda v Lošich u Cfslavi. — Vyročni zpriva 

Ke Kola Čfel,“ za r. 1898—9, Literatura. 

, i zpriva o okr. mus. spolku v Mn. Hradišti za r. 1898, — Vylet do 
ost ova ulužbćch osvčty nirodni. — Musejni spolek v Pardubicich.  Knihy a 

i starodfvnć. — Zprfvy. — Literatura. 

sejni společnost v Uh. Brodć. — Starožitnosti ve službfich osvčty nirodni. 

ba ubick#. — Knihy a obrazy v mččfanskć svčtnici starodivnć. — Literatura, 

nskych starožitnosti. Vydivi Dr. Lubor Niederle. Sv. II. Praha 18991 

la godišnjeg rada na polju slavenskog starinarstva, koji obsiže str. 144 u 8-u. 


oji ž unthr. vztaky k jinfm nirodim Evropy. 
ek voj a počitky dčjin sloviinsk$eh. 

ech archeologicky ch. 

en kultury staroslovanskć. 


“| povšec 








== 


6. Dodatky. 

7. Index spisovatelit. 
Priloha I. Seznam časopisii. 
Piiloha IL. L. Niederle. Zur Fruge (iber den Ursprung der Slaven, 
Od hrvatskih pisaca nalazimo u toj svezci popisane sumo neke radove Bojničića, E 

Čurčića, Hovorke, Jelića, Klaića, Radića i Smičiklasa. 

Pamatky archaeologicke a mistopisne. Redaktor Dr. Jos. Dad. Pić, pi xvi. 
V. r. 1599. Obsah: 

Loretćnskš poklad v Praze na Hradčanech. Popisuji Ed. Šittler a dr A. Podlaha. (Tab. XI 
XXa, XKX.—XXXXL) (5 vyobr.) 

Pracbistorickć lebky v Čechnch. Spracovnl Dr, Boh. Hellich. 

Ndlez minci z XIII, stol. v Strmilovč. (Tab. XXXIL) Napsal Josef Smolik. 

Moustrance sedlecki, (Tab, XXXIIL) Napsal dr. K Chytil. 

Psalterium z roku 1515. Popisuje Fr. A. Borovskf, (Tab, XXXTV., XXXV.) 

Zpravy u drobnosti: Oznimeni rimrti. Z Archaeologickć komise Českć Akademie. 

Ku člinku Dr. B. Hellicha ,Predhistorickć lebky v Cechach“. — Literatura. 

Časopis společnosti prate! starožitnosti českyjch v Praze. Roč. NuA Ča ki 
Redaktor Dr. J. V, Šimik, Obsah: Jos. A. Tira: Vrfzkum Společnosti y r. 1897. až 1898. "us 
Matčje. Se 2 tabl) — Rud. Janovskf: Soupis zvoni: v okr. hejtmanstvi Holešovskćm. (S 5 obr) - 
Jos. Salaba: K dčjinćm poddunstvi 17. n 18. stoleti s Čechfeh, — Voji. Kril peseki“. 
stredovčkgeh pečetech. (Se 2 obraz.) — Jos. Čermak: Dodatek ku članku ,Slechtickć u erbovni roden 
velvarskć“ — Pavel Papiček: Jedenfictj archaeologicky sjezd v Kyjevč. — Vojt. ryt. Kril z Do bed 
Vody: O otiskovfni u odlivćni pečeti. — Literatura, — Rizne zprivy. — Ze společnosti p : 
rožitnosti českych v Praze. — Znakovi piiloha, 1 

Wiadomošci numizmatyczno-archeologiczne. Rok jedennsty. 1899. u 
Bartynowski. — Nro. 1. Trešć: Wal, Bag. Dawne guziki polskie. — Adam Ubumisl. Muna 
gistyezne. — J6zef Zielinski. Hanusz Trylner, minemistrz menniey wilenskiej, zlotnik i utd 
K. M, Zygmunta Ill. — Michal Rawiez Witanowski. Wykopaulisko preeisokagkj w. + pov olskim 
— Michal Rawiez Witanowski. Nagrobek w Chodowie. — Walery Kostrzebaki. Kolek v sie nis 
numizmatyeznych i ich katalogowanie. — Wyjatki z korespondeneyi Karola noi —  Spra oodinš 
— Kronika. — Korespondencye Redakeyi. . 

Nro. 2 i 8. Trećć: J6zef Zielinaki. Rys historyezny medalierstwa w Polace w XI i XVII v jeku 
— Adam Chmiel. Pieezecie židowskie. — Z. Zakrzewski. Przyezynek do znajomošći soliddw Bolestam 
Chrobrego. — W. B. Dwa nieopistne talary z roku 16507 i 1661. — Adam. Chmiel. Ceehy 1 
Kazimierza, — Ludwik Žytylski. O kurhanach i mogilach na Wolyniu. — 1. Reiehel. Wyjetki | 
respondencyi Karola Beyera. — Sprawozdania. — Dziela omćwione w innyeh ezasopismach. — 
mnienia o zmarlych pracownikach na polu numizmatyki, archeologii i sztuki polskiej. — K ik 
Wydawnictwa _majace zwigzek z numizmatyka, areheologig i bistorya szbuki. — Korespondeneye | 
dakeyi. — Dary. 

Swiatowit, roeznik pošwigecony areheologii przeddziejowej i badaniom pierwaotnej kultury polakit 
i slowiatskiej, wydawany staraniem Erazma Majewskiego tom T. Waraznwu. -— E. Wenđe i Sp. 15 
u 8" str. VI i 210 sa 57 sliki u tekstu i 11 tablici. Cienu 1 rub. BU kp. 

Poznati poljski starinar i folklorista, Zrazmus Muajeeski, počeo je u Varšavi da izdaje 4 
menit sbornik posvećen izučavanju poljačkih 1 u obće slavenskih starina. Zato će mu biti rai 
hvalan svaki koji se zanima slavenskom starinom. Bogati sadržaj prvoga svozka ne oraljažsnkna / 
na izvorne radnje, nego pruža i krasun književni pregled i skup zanimivih vissti o urheolog dj 
latnosti kod Slaven4. Novomu tom slavenskomu sborniku upravljamo našu srdačnu dobrodoš 


Očospknie mpenogasania H&yKB BB HMNICPATOPCKOMB C.-IleTrep6yprekoMm gunBepe 
HA ocennee m peeemiee noayrojasa 1599e—1900 roga. Iz tog bogutog programa nauka, koje će a 
tekuću uč, god. predavati na petrogrudskom sveučilištu, izniet ćemo samo ono što će ma 
venske filologije prednvati redoviti profesor V. I. Lamanski nuš prijatelj privatni decennt Polihr. A 
Sirkou, i privatni docenat A. L. Pogodin, da naši čitatelji uvide, koliko se ruski učenjaci zau 
našim starinama i našom književnosti i koliko su kod njih uvažena djela naših hrvatskih u 
književnika. 

Prof. Lamanski: | 

U jesenskom polugodištu, Izmedju ostaloga: 





































55 — 




























| okujiževnost u Dalmaciji [ a Dubrovniku, osobito vd XV do XVIII vieka. 2 
nu e: Rad Jagića i Ljubića na polju povjesti «hr. književnosti (Jagićeva 
: I českoj Riegerovoj enciklopediji, i ljubićevo Ogledalo Knjiševne povjesti Jugo 
kepo: noge Ljubića | Račkoga i dr. u Nađu jugoslavenske akademije i u Jugićevu 
 dubro io i nobće dalmatinskih spisatelju * njihovim živolopisima — Stari pisci 


Brbsko-hrvatska. književnost (Nastuvnk). 
Medju ostalima: Mazglabanje nekih nazora | dokumenata iz sbornika Račkoga, Documenta hi“ 


 Vhroatiac period. untiguam iilusrantia. 
Drina Birbov. 


Sarina.“ 2 sata, — Medju ostalim pomoćnim djelima, Maretić, Slorem u daonina. U 


a narječja: srbsko-hrvatsko, slovensko i česko: fonetika i morfologija — 2 sata. 
nu vježbe u slavenakim narječjinin : 

# tekstova srbsko-hrvatskih starih i novih — 2 «uta, 

. Izmedju ostaloga: 


= 


Povjes in književnosti — 1 sat, Pomoćna knjiga: Gjuro Sarmin. Povjest književnosti 


la o. la dinastra dei Balšidi. Studi storici docnmentnii del prof. čriuseppe 
Ke Ta Soc. Spulatina 1G. Laghi) 1899. Str. 885 u 8-ni, i tri genenlogične tablice. 

"4 oslanjajuć se na Hopfa') i Hahna zove prof. Gelcich bivšu Zetu, današnju Cron- 
2 vi mjesto niti imamo razpoloživa vremenu da podrobno ispitujemo sadržnj omašne ove 
* pisana na temelju mnogobrojnih izvora, nego ćemo sumo da popravimo neke ne- 
dd G. podkrale na mjestu gdje piše ob odnošnju Jurja 11 Stracimira Balšića sa 
m. Mi smo se temeljito bavili tim razdobljem povjesti korčulanske, pa smo mogli bez 
da pazimo spomenute prof. Gelcich-eve nedostnike. 
rd es (str. 196) svoje knjige piše g. G. da je Jurj I. Stracimir Balšić ,držao ona 
& tri godine, to jest kroz cielu 1399-u, učinivši ih upravljati mjesto sebe upra 

icima, a na drugom istr. 215—216) opet da je uživao dobročinstvo knežije Korčule, 
md da jih je, osjem kruika prekida od svibnja do kolovoza 1400, nustavio mirno uživati 

ina ko to jest do prvih duna pramaljeća 1403 god. Ni jedna ni drugu od tih tvrdnju 
. bočnu s; jer spom. Balšić nije otoke Korčulu i Hvar držao niti same tri godine, niti se pu 
. spomenicima može doknzati du jih je držao upravo do smrti, to jest preko sedam  go- 
ta izgirava korčulanska,*) koja spominje Balšića kao knezn, jest ona od 4. srpnja 1402, 
"1 pod god. 1403, da je tada bio korčulanskim upraviteljem mješćanin Lukša Sin. 
Ko kje uspomenu ostavio u izpravi dneva 12 veljače iste god. ali nam ne kaže u čije 
Em pa it toliko, da je Balšić u svoje doba bio sam knezom, pa je u Korčuli mjesto 
je: koji se u svim poznatim nam  izpravama zovn njegovim vikarima, pu kad 
sA pez ojem (rettore) tj. knezom, treba svakako razumjeti, da u to dobu 
om korčulunskim, na što nas upućuje i tadašnja promjena vlade. Pripoviedđa 
žu gradove Zadar, Trogir i Sibenik, od kojih je prvi dneva 27 kolovoza, drugi 
KOL402 god. priznali kralja Ladislava napuljskoga za gospodaru, te su počeli pi- 
) mje to Sišmanova, pristali i gradovi otoki, a medju tima treba razumjeti Korčulu 
Balšić bio primio knežiju otoka Hvara i Korčule od Sišmana, a u veljaći 1408 
rugoga kneza, treba nam pomisliti, da je ovaj upravljao u ime Ladislavovo i to 
godine, jer je Balšić «lao na Korčulu mjesto sebe svoje vikare, 


henlanda im Mittelalter (U Erach i Gruberovoj Enciklopediji. Sv. 85 [Ii 


limi — Uatalogo det Vonti ecć, di Uurzola, Izdano V. Vuletić- Vukasović str. 32, 





= Vana 


| Ne znu se na temelju kojih podataka piše prof, (., du je Bnlšićevo k 
kinuto bilo od svibnja do kolovoza mjeseca 1400,') jer ne navadja za to dei 
ogadjati, da je on pomislio na taj prekid ne nahodeć u navedenom, malo kritičnom 
izdanom djelu Paulini-a iztaknutih. isprava od dneva 14 ožujka do 14 kol, 1400, 
manje osnovano, jer pomanjkanje izpravi iz stanovitog razdoblja me može da buda de 
> stanovite vladavine kroz to razdoblje. Paulini o tom prekiđanju ništa ne jesan 
da Korčulani niesu priznavali Balšića za kneza, niti njegovog namjestnika, koje da s 
ge razumije po izpravi dne 28, stud, 1401, dočim su prizumti u onoj dne 1, ruj. is. ki 
28 stud. 1401 objelodanio je Lucić.) To je odgovor sudaca i viećnika korčulanskih sudcima 
 «pljetskima, gdje se pravdaju da niesu ništa kazali protiv Spljećana, nego oda st 
ovjedniku rekli, da neće du primaju Bulšićeva vikara i da neće da priznaju kneza, r 
roga, m da su njihovu knežiju želili imati četvorica: Balšić, kralj bosanski. ree jvod 
Filip Georgii i «pljetska gospoda. — Taj je prekid trajao do 12 travnja 1402, a nai | 
izpravi toga dana priznaje Balšić knezom. Nuhodim u toliko izpravu dne 8, 0 of ba a 
o Jukov Arneri donaša u prepisu, ali u njoj dok se priznaje Bulšić knezom  iztiće pr kao  izpražnje! 
mjesto njegovog vikara: , Vacante tamen  Vicariw“ ... Moguće je dakle, da su se k i u pri 
ljeću M402 g. izmirili « Balšićem, a da niesu hotili nikako da prime više njegovog y 
Selsnjajuć se na Paulini-a, piše prof, G., da se nahode popisani sliedući E 




































BE Pola Zigloovieh / Lai o i a ta. daa a ao. a 2 dal klan 
b) Marino Mirossi detto poi Mirošević di Antivari. | 44 aa 
€) Martino Centivalia di Antivari dall' Agosto —, 4000 a a a 
d) Lucsa Senković dal Gennnia nll' Aprile . E sed j 
Osjem Nikole Ziljkovića, Korčulaninn, koji može bit roka viKa Korčulom, leko 
nome kao rektor, kao što pogrešno mavodi Paulini, od početku 1397. godine do nekih 4 
nahodim da je do Miroševića bilo ikakvih drugih Balšićevih vikaru na Korčuli — Miroše 
u izpravamu nažvan Mirossi, kako bi ga hotio potalijančiti g. profi G., koji- još kuže (8. 
poi dissero slavicumente Mirošević“, nego uprav Murosćenieh ili mirođeulh, Izprave puk o: 
nikada nijednog Martina kojega g. Gi. broji od g. 1401—1402. Mislim pak da je Marine 
i Mence ili Marince Centinalie sve jedna te ista osoba; prije svega, jer uz oba imenu : 
untibaro, a drugo jer nije istina da se u ispravama javlja prije jedan pa drugi, kako to.2 jd 
nego se ta «dva imena često izmjenjuju sve od god, 1898 do 1401. Sva je prilika, da: sos j vik 
Bura zvao Marinče Mirošević, a da mu je plemeniti pridjevak bio de Centiualie i ništa drugo. Već imi 
prije dokazao da Lukša Sinković, a ne Fenković nije mogno da bude Balšićevim vikarom ne 3. 
Medju Bnlšićeve vikare stavlja pogrešno Paulini (str. 80) za god. 1400 još i Mihovila | ča, | Na u 
brovčanina, pa se čudim da ga nije pribrojio i g. pre (3. Taj je Menčetić bio doista koesom Ke 
uli u doba kad su Dubrovčani upravljali Korčulom, i to uprav god. 1418. 
Ne može se nićim dokazati da je Juraj II Stracimirov Balšić uz knežvestvo: o LANA L 
primio u leno od kralja Sičmana još i ono otoka Brača, kako to na dva mjesta svoje kujige 
215) piše gosp. Gelcich, jer je u svim poznatim izpravama, od god. 1897 pa do 1402, 1402, Juraj & | 
dosliedno nazvan sumo ,Comes Insularum Curzulae, ot Lesinne“, a Brač u se zi nikako ne s pominje: 
Mi smo još u drugih izvornih čest neobjelodanjenih domaćih izprava, koje se nuhode kod br o oArnerl 
pok. Rafa i u obitelji Kapor u Korčuli, našli isti naziv takodjer bez uspomene oh otoku Be ' 1, kaj 
će kroz to doba bit bio pod kakvim drugim knezom. . 
Pošto .je Juraj 11 Stracimir Balšić na 3 siečnja 1397 bio na prolazku kroz Du 
kad je putovuo put Korčule, da tamo primi poklonstvo novih svojih podložnika, odakle je o ope Pee 
istoga mjeseca proluzio na povratku mimo Dubrovnik, kako na temelju izpravA piše gosp. Ko scie 
u onamo nahodimo u ueobjelodavjenoj dom. izpravi spom. obitelji Arneri, da je još nade. pm: I 
kraljevski admiral Filip de Georgijs de Jadra držao kneževstvo Korčule (dok je bilo i: s. 
njegovog vamjestnika); treba nagndjuti, da je krnlj Sišman knežiju korčulanska grani, ša 
čunajuć od 1 siečnja 1397, jer će do tog doba bit tekla njegova obveza sa «pomenutim Filipom. | 


S 


= 


LU 


mae 


N. dj. str. 213 


POE di Ir. ste BTT. Uredništvo, 


ma 








P.N. Gospodine! 


) izvještajima o radu našega družtva, koji su više puta bili objelodanjeni u 
ovo dvanaest godina njegovoga obstanka, svak sa je mogao lahko da uvjeri o 
E težini | razgranjenosti posala, o trudu uloženu od podpisanih oko promicanja 
enih probitaka, na korist nauke u obće, a napose na uhar širenja narodne 
ele 4 utvrdjivanja hrvatskog narodnog ponosa i narodne sviesti. Dragi Bog 
do se le blagosloviti njihove napore okrunivši jih tako sjajnim uspjesima, da se 
e družtvo, kao ustanova iznikla iz prave potrebe na čisto narodnom i znanstven m 
izda razvijalo i da «e bez prestanka razvija, te zahlieva, svedjerno rastuće nasto 
. njegovoga uzdržunja i unapredjivanja. Druživena uprava i računi, dopisivanje, 
4 radi izlraživanja starina, nadziranje i vodjenje izkopavanja spomenika, uredba 
. droživene kuće, družtvenog muzeja i knjižnice, uprava i uredjivanje družtvenog 
ia, te pribavljanje slika i elichć-ja za isti, a, elo u ovo zadnje doba i odkup slavne 
hrvatske tvrdjave kninske i briga oko skupljanja milodara, oko uzdržavanja i što 
 ukorišćivanja tog obsežnog prostora gajem obkoljena a puna utvrda i kuća, pro- 
i skladista, vrlova i rudina, zadavaju toliko rada, da se živo nameće potreba na- 
nja nagradjenog osoblja barem za družtvenu pisarnicu i za službu i čuvenje spo- 
4. Uza silnu zaokupljenost i napor što ga je osim običnih neprekinutih posala 
>v imalo Upraviteljstvo oko odkupa i popravljanja kninske tvrdjave, nije 
kako | moguće, da se brine i oko izdavanja družtvenog časopisa »Starohrvatske 
tee, eo je jedva uzmoglo da pripravi slike za 3. i 4, i broj lanjske godine, 
bili toliko zakasnili. S druge strane pak ni urednik časopisa, koji može da piše 
je znanstvene razprave samo kroz slobodno vrieme što mu preostaje nakon sa- 
d ordena svoje učiteljske službe, nije ove godine, ni uz najbolju volju, mogao da 
adivo za dva lanjska opravdano zakašnjena broja i za četiri ljetošnja. Zato 
ilo kud kamo, nego da se za ovu godinu obustavi izdavanje časopisa, a da se 
Je naa i sredstva kako bi se redovito nastavilo početkom godine 1900. Nebi 
. izdavanje druživenog glasila, kad bi ono uz svojeg urednika moglo imati 
ine suradnike, Ali na takove nije za sada računali, dok druživo, s neslašice 
Seintiva, ne bude u stanju da nagradjuje književni rad, kao što to čini naša 
a Akademija«, »Matica Hrvatska«, »Druživo S. Jerolima«, »Glasnik sa- 
izeja«, »Viestnik hrvatskog arkeol. dr. zagrebačkog«, » Viestnik Zemalj, arkiva 
dt dd. Zato, dok se druživeno ekonomično stanje ne poboljša, ostat će težko 
aredijvanj »Starohrvatske Prosvjete« naprćeno na samog urednika i na malicu 
inih pri ih suradnika, koji su ga i do sad po štogod potpomagali, a Upra- 
opravdano pred druživenim članovima, što je njezino izdavanje 
<tr raj još osobitim obzirom na to, što je u prošastim njezinim go- 
E a0 Jjelodanjeno mnogo više tiskanih aruka, nego li je bilo u dužnosti, 
jospo da družtveni članovi izvolit će blagohotno da uvaže izlaknute okolnosti, 
šlo , pjeni oo rodoljublje potaknulo da pristupe u druživo poglavito zato, 
I u družtvenu svrhu, koja sastoji u iztraživanju, izkapanju, sabiranju i 
skih spomenika navlaš iz vremena vladaoca narodne krvi. »Staro- 
lue, kao družtveno glasilo, primaju članovi na dar. 
ispoda predplatnici družtvenoga glasila moljena su, da bi se udostojala 
broje s potežkoće u njegovom izdavanju, i da, ako su voljna, ljetošnju 




































— D6 — 
nu cienu, poklone družtva u svrhu odkupa kninske tvrdji ave. P 


Ka 


koji ne bi hćeli da poklone spomenutu predbrojbu, neka se izvole prija iti U prav 
sa željom da jim bude uračunana za iduću god. 1900. ' : $. S 
Najveća i najosjetljivija potežkoća pri rukovodjenju druživenih posala i pri 
vijanju družtvenog djelovanja stoji svakako u nedostatku novčanih s a. Uzi 
napiranje Upraviteljstva i družtvenih zauzetnijih povjerenika, oko s an 
za odkup kninske tvrdjave, do sad nije žalibože sakupljena prsa Podi u ba se 
a oi ood te je prve polovice polovinu trebalo već uložiti oko hem obeeke k 
oštećenog tog spomenika. Podpisani se zalo vrućom molbom obraćaju na svi 
druživene članove, pozivajuć se na prokušano njihovo rodoljublje, da b 
prijatelja, znanaca i čuvenih podupiratelja narodnih ustanova, zed a 
prinosi potrebitih toliko za odkup slavne ivrdjave kninske, koliko i z a m 
ostalih družtvenih neobhodnih troškova, pa jim u ta svrhu šalju sabirni 
pak čvrstu nadu, da će se gospoda članovi svojski zauzeti oka toga rodolj 
le što prije popunjene sabirne arke, uz prikupljene makar i manje svote, dost 
pisanomu Upraviteljstvu. One pak koji su zaostali sa izplatom članarine, od pisđt 
najuljudnije, da se požure dostaviti jim dolične svole, koje su za pojedince upr a 
znatne, dočim po velikom broju potragljivaca, sačinjavaju za druživo takav iznos 
bi mu u velike pomagao, kad bi se podpano mogao uljerati. mn S; 
Podpisani nastoje svim silama da promiču probitke družtvene, dohrovoljim 
mnogobrojne i težke svoje dažnosti, ali bez pomoći svih družtvenih članova, n 
ne može nego da zapinje. 
Obstanak »Starohrvatske Prosvjete« samoj upravi pa i cielom d 
je potrebit, jer se po njoj uprav uzdrži živ saobraćaj i utvrdjuje se sida 
i družtvenih članova iznašaju se na javnost uspjesi druživenog uresa S 
rada, prikazuju se hrvatskomu narodu i znanstvenim krugovim ostalih narod 
kulture naših pradjedova, a lime se podiže narodni ponos i sliče se šlova uje I 
prošlosti kod ostalih naroda. U tolikom i tako obsežnom radu naravska 
treba da bude nedostataka i pogrešaka, i da će bili mnogo čemu zamjeri ij 
je rad našega druživa javan i odkriven, tako bi mu uprav mnogo vana 
na to pozvani rodoljubi i učenjaci podvrgli strogoj bezstrastvenoj ali javnoj ke 
li ga doveli k pravoj stazi, ako se po čemu nahodi na stranputici. Tako je a 
gdje neki tvrde, da je suvišno izdavanje «Starohrvatske Prosvjete« i da je s 
velikim troškovima, a ne uzimlje se u obzir znamenita činjenica, da je ta £ 
doprinelo samom obstanku družtva, pomnoživši mu broj druživenih čl, a, ida 
tako omogućilo k postizavanju glavnih družtvenih ciljeva, pa da bi se težko i šteton 
oćutio njegov gubitak. Prigovori po zakulcim nabacivani ne imaju nikakove vried 
nego nanose druživu osjetljivu štetu, a pravi prijatelji družtva imali bi Upravitet 
javnosti pokazali drugi način objelodanjivanja odkrivenih starih hrv ' 
bez uštrba druživenih ekonomičnih probitaka i hrvatskog starinavstva, 
Upraviteljstvo upravo željno očekuje ozbilnju javnu kritiku i praktične 
dive savjete. 
U Kninu dne 24. rujna 1899. 


Za Upraviteljstvo Hrvatskoga starinarskoga družbva: 





























ura. Gaza 
ži, ' 


Še 
u, FP 


dasii 
as! 


Predsjednik : Za znanstveni odbori: 
Fra Luiej Marun. Frano Rača | 


Urednik ,Starohrvatske i 


Še članarinu za godinu 1898 —99. 


* E oRadimiri, Kotor. — 0. E. o Dražetić, Buajkovići. — 
in, Smokvica. — 0. S, Petrović, Preseka. — Franjevački sar 
— | * r. De vitez Mašek, Zagreb. — V. Premada, Krk. _ Kam 
araždin, — J. Lehpamer, Varaždin. — 0. A. Koko, Im ole ki. — 
Moreti i. Trogir. — Dr. M. Drinković, Vodice. — A. Dolački, | (i za 
I i M. Erler (za 96. 97. i 98., 1 for. za 99.9. 


Za godinu 1599.: 


ević, Lipovljani. — Dr. S. Korosa, Zagreb. — F. Arnold, Za še 

signoni, Trogir. — N. vitez Duhoković, Jelsa. — Dr. L Kea ič 

ička knjižnica, Sisak. — Dr. G. Baron, Zagreb. — Dr. ZF. 

(K Milčetić, Varaždin. — Kot. učitelj, jee Korčula. 
sA . Ki Sarajevo. — Dr. F. Kucelić, Mitrovica. — 1 Rukavina, 
sžeg. — + "Modrje. Benkovac. — G. Crnadak, Zagreb. — Dr. V, Devčić, 
ji T. Dragičević, Žepče. — M. pl. Novaković, Beč. — Kr. gornjo- 
đ j ska gi nnaziju, Zagreb. — F. Balić, Velika Gorica. — M. Pilar, Zagreb, | 
ot. učitelj. knjižnica, Kastav. — Dr. A. Predvević, Zagreb. — Dr. A, 
ivelić, 2 wreb. — B. Sulentić, Novi. — J. Bubanović, Zagreb. — V. Škarpa, 
fot 1 + — Šamosta franjevački, Trsat. — 1. Vidović, Sibenik. — A. Kaić, 
nI D. Trinajstić, Pazin, — P. Zlatar, donji Humac. — I. Polić, 
Em Dr. Poduje. A. Dobrilović, P. Macanović, F. Uzum, Kotor. — 
oAbelić, Zadar. — L Kukić, Ljubljana. — 1. Ivanović, Preko, — 

ić pl. Zadar. — 1. K. Benzon, Muć. — Lj. Sova, Samobor. 
Kavli Pl ovreć — P. Ergovac, Stari. — F. Brajković, Zadar. — 
nateljstv o ženskog liceja, Zagreb. — 0. P. Plepel, Lećevica. — Dr. R. 
Trsat: I. Tuškan, Varaždin, — M. Nekić, Zadar. — 0. V. Gruica, 
(ME I Ljubić-Dobrinić, Split. — 1. Zanchi, Segeta. — Dr. VI. 
ta. — Dr. 1. Marović, Sinj. — A. Lobmayer, Erdevik. — J. Petrić, 
— be ša Pliverić, Osiek. da J. Pliverić, J. Bezuk, VL Mažuranić, 

Dr. J. Silović, 1. Turković, Dr. N. pl. Tomašić, S. Pliverić, 
.D. Premuš, A. kore l. Pliverić, M. Lenuci, Dr. L. Andrassy, 
M — Hr. čitaonica, Jelsa. — 0. IL Šimunović, Šibenik. — 





OANOHAVATSKA PNOSWJETA. 


GLASILO 
KAVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA 


U KNINU. 


UHKEDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITKIJ STRUKOVNROG TEČAJA U KORČULI. 


«starohrvatska Prosvjeta“ tzluzi Celiri puta ua godinu naimanje na 
Sva Hišsna arka. Predbrojba za nčdlanove no immunarkiji iznosi a kruna, a u ina- 
zetieatvu # kruna Ili 5 franaka. Predhrojla, knjige 1 listovi šalju so upravitseljatvu 
društva u Knin, a starinursake vicati, rukopisi i slika za časopis uredniku u Korčulu. 


U KNINU is00. 
NAKLADOM HEVATSKOGA STARIKARSKOG DRUŽIVA 


m 


= 


2% 


ar Šo. 


1 


% o 1.d> 


mu 


Lp 4: 
re . M LI 
ki) t 

«| 4 


H)>aEhI 


<= s ki 
k km 


= 


TRAČ Ea tka PERU 


LA 


= 


Era Tac 
, tu = 


UAA VJ DINO 


F 
=. 
"u 
= 
- 
+ 
sa 
= 
pa 
> 
u" 
= 
st 
= 
> 
p= 
ps 
. 
=> 
i = 
- 
= 
i 


MIRKA 


TI TK] 


—— 


ušknt:« 


iu 


<. 
Šid 


MADA 


1 
Lai] 


š 











= 


SADRŽAJ. 


. Nova svjetlost na pitanje o ,Admiralima ratne mornarice hrvatske godine 1358—1418“ 
Nouvelle lumičre sur la question ,,des amirau.r de la marine de guerre croate, de VP annce 


(Sommaire.) 


1358 jusqw a 1413“. F. Radić. . .... Para 


kama). O. L. Marun. 


. Popis naušnica (ukosnica, mingjuša) ,,Prvoga muzeja hrvatskih spomenika“ u Kninu. (Sa sli- 


Str. 
(Pag.) 


gt 
de) 


Inventaire des boucles d' oreilleg du ,,Premier musće des monumenis croateš“ a Knin. Par le 


P. Louig Marun. (Avec. ilustr.) . 


. Izvješće o II. Medjunarodnom Koherssa Kršćanskih Asheologi u Rimu. F. Radić. 
Comptes rendus du II. Congrčs d' Archeologie chretienne. F. Radić. . . ..... .« 
. Izvješće XII. glavne skupštine ,,Hrvatskog starinarskog družtva“ u Kninu. 


Rapport sur la XII sćance genćrale de la Societe archćologique croate“ de Knin ... 


. Bibliografija. Uredništvo. 
Bibliographie. La Redachion 

. Razne viesti. Uredništvo. 
Notices diverses. La Redaction 





67 





AnUnVA TONA PUoontA. | 


GLASILO 


RVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA V. Sv. 2. 





U KNINU 1800. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGRERBU. 





“e — = E 


| 
ih 
|B 
na 
PM 
|BE 
bike 
Bu 














lova svjetlost na pitanje o ,Admiralima ratne mornarice 
hrvatske“ godine 1358—1413.' 


čeni hrvatski povjestničar sveuč. prof. Vjekoslav Klaić napisao 
oje za »Vjestnik kr, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog 
oarkiva« vrlo znamenit prilog za povjest hrvatske ratne mornarice 
naslovom : »Admirali ratne mornarice hrvatske godine 1358, —1413«. Pri 
se je poslužio ovim izvorima i pomoćnim knjigama : 

1. Starine jugosl. akad. knj. XII i XXVI. 

2. Ljubić. Listine. Knj. IV. i V. 

3. Rački. Documenta. 

&, Bullettino di arch. e st. dalm. A. IV. 

Đ. Gelcich. Diplomatarium Rag. 

6. Fejer. Cod. Dipl. knj. IX. i X. 

1. Thom. Arcid. Historia Sal. 

8. Lucius De regno Dalm. et Croat. 

9. Fessler-Klein. Geschichte v. Ungarn. II. 

Iz tih je izvora doznao za imena sedmorice, pravo rekuć samo peto- 
admirala hrvatske ratne mornarice u spomenutom razdoblju, kao što 
nekoliko crtica iz njihova života i njihovih obiteljskih odnošaja. Nego, 
o je na taj način g. spisatelj imao prilike da dozna takodjer kako je 
a tih adinirala uživala dohodke knežija triju otoka Brača, Hvara i Kor- 
lo je mogao da se pobliže obaviesti o lokalnoj povjesti tih oloka kroz 
io razdoblje, bar u toliko u koliko je pristupna po već objelodanjenim 
nu monografijama: nebi li u njima, kako se je mogao stalno nadati, 
nego ki drugovdje, našao novih podataka, kojima bi donekle bio i na- 








mio i razbistrio mršave viesti o hrvalskim admiralima. — Ovim je 
lama svrlia, da se u ovako znamenitu predmetu, nadopuni ono što je 
avio g. prof. Klać. 





osamnaest godina objelodanio je moj častni prijatelj Vid Vu- 
Vukasović u sborniku »Biblioteca storica della Dalmazia« rukopis Dra, 
Paulini-a »Catalogo dei Conti, Vicari e Rettori che si succedeltero nel 
ne di Curzola dal 998 al' anno 14950«; velevriednu knjižicu, koja, 

eliki manu što je izdana bez nuždnih joj povjestno-kritičnih opa- 



























zaka, sadrži ipak dosta dragocjenjena kronologična gradiva. Na temelju iz- 
prava, njemu najbolje poznalih. jer jih je sam pribirao, pokojni naš slavni 

prof. Dn. Simeon Liubić sastavio je sličan popis knezova otoka Hvara, te 

qa je kao prilog dodao Statutu hvarskomu.! | on se je za nadopunjenje 

log popisa okoristio spomenutim Paulini-ovim Katalogom, jer su kroz raz- 

doblje ugarsko-hrvatskog vladanja od 1355,—1420. gol, kao što 1 spom. 
admirali tako i mnogi drugi knezovi bili zajednički svim trima spom. olo- 
cima. Izprave iz domaćih arhiva plemenitih obitelji spom. triju otoki, mogle 

bi. kad bi bile objelođanjene, da pruže još više podataka za popunjavanje 

ovog prof. Klaićevog priloga, kao što se već ovdje vidi, da je meni u tom 

obziru na uhar pošlo gradivo crpljeno u arhivima korčulanskih obitelji 
Arneri, Kapor i Dimilri, 

Nije točno što piše prof. Klaić u spom. članku, da »U prvoj polovici 
XIV. stoljeća obladaše Mletčani čitavim primorjem i otočjem hrvatsko | 
dalmaltiuskim od Kaba i Nina do Korčule na jugu«, jer je obitelj mletačka | 
Zorzi ili Giorgi držala u leno knežiju korčulansku još od god. 1254.2 (do 
1398, dakle još od druge polovine XIII. vieka, a knezovi obitelji Zorzi na- | 
Zivlju se svi »Comes Corzulae et Melitae«, pa je dakle u to doba mletačka | 
oblast sizala hrvatsko-dalmalinskim otočjem ća do otoka Mljeta. | 

Kad je kralj Ljudevit 1398. god. »izabrao glavnim pristaništem svoje | 
ratne mornarice« vode »izmedju Trogira, Visa i Hvara«, svak je s loga 
svojemu admiralu podijelio čast kneževsku na otocima Braču i Hvaru. ko- 
jima je poslije pridao još i otok Korčulu«, te je admiral Jakov de Cesanis | 
»kao knez tih otoka« mogao i »prikupili pod svoju zapovijed i najvještje: 
i najsmjelije mornare hrvatsko-dalmalinskoga primorja i otočja«; ne mislima 
da je od tih triju otoka moglo njegovo ratno brodovlje da ima velike pa- | 
moći; jer malo prije Ljudevitove vlade, dok su oni bili pod mletačkom, Wu 
vrieme od 1328 do 1350, ne samo što niesu imali svojega ratnoga broda, 
kojim bi vodili knezove u Mletke i iz Mletaka," niti da podju do Dubrov= 
nika ili do Pulje po pšenicu i ostalo žito potrebno za hranu,* ili kojima da | 
se brane od gusarskih sicilijanskih brodova," ili da iz vjerske revnosti podju | 
na sveti put protiv Turaka,“ pa su brodove za takove svrhe vazda prosili 
od Dubrovnika ili od mletačke vlade; nego i onda kad su Hvarani skupa 
s Bračanima imali 1346. god. da naoružaju galiju na službu mletačke Te 
publike u zadarskom ratu, trebalo je, da jim vlada republike uzajmi opreme= 
ljenu galiju, samo bez oružja, iz svoje mletačke brodarnice." Kako je Tra- 





! Monum. hist.-jur. SL Mer. P. IL. vol. III. str. 4857.—495. 
* Giov. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio. str. 107. 

" Ljubić. Listine II. str 141, 165, 211, III str, 22. 

* Mon. speci hist. Slav. Mer, Vol, A, str 172 “bi. 

* Mon, speet hist. =luv, Mer. Vol. XXIX. stro 250. 

“ Ljubić. Listine IL str. 240, 

? ljjubić. Listine. 11. str. 830, 








ge 


jeti po onodobnim izpravama, imali su tada otočani dosta svojih trgo- 
kih brodova, a baš zato i vrlo vještih i smjelih mornara, ali niesu rado 
ali ljude ni brodove za ratne svrhe. Zato su 1350. god. Korčulani samo 
on težkih prietnja i ukora od strane mlet. vlade, ponudili jedva 30 ljudi 
potreba ratne mornarice.! 

O admiralu Jakovu de Cessani prof. je Klaić našao u spomenicima 
Wo to, da se spominje u povelji kralja Ljudevila_ od 10, veljače 1358., 
kojoj se doznaje, da je »bio gradjanin zadarski, da je skupa sa sugra- 
tima Danijelom Varikašićem i Grgurom Pavlovim de Giorgio« molio kralja 
potvrdi gradu Zadru stara privilegija, da je >»bio vitez (miles) kraljev- 
ga dvora«, da je kao knez držao +samo dva oloka, naime Brač i Hvar, 
k Korčula bio je tada još u vlasti Mlelčana i njihova kneza Ivana 
mgio«. Medjutim se po korčulanskim spomenicima doznaje, da je Jakov 
Cessani dne 13. lipnja 1364.% bio jošte admiralom hrvatske ratne mor 
ice, od dneva 8. sieč. 1362. do 13. lip. 1364. knezom otoka Korčule, 
wa i Brača, dočim se dne 13. lipnja 1364. zove sauno knezom oloka 
čule. Njegovi su namjestnici u Korčuli dne 8. sieč. 1362. :Joannes de 
cina de Jagdra«, dne 13. lip. 1364. Nikola de Lucaris Spljećanin. Nego 
ovaj zadnji nahodi kao knežev namjestnik u Korčuli još i prije Ivana 
Calcina, to jest dne 19. kol. 1361.* Paulini nije u dolič. izpravi našao 
menuta kneza, ali pošto je admiral Jakov de Cessani poznat kao knez 
wa i Brača još od g. 1358, a Nikola de Lucaris kao kašnji njegov na- 
stnik, nije ništa lašnje nego da i tada bude, bio, a Jakov od tada ili od 
o prije knezom svih triju oloka. Kažem malo prije, jer je dne 22. pro- 
ta bio knezom korčulanskim vitez ,Stephanus ser Prancigci de Jadra«, 
jegovim namjestnikom, procomes, +»nob, et sap. vir Dnus Grisogonus 
Stamulo de Jadra<«.* 

Prof. Klaić kaže o Baldasaru de Sorba, da se nakon 1369. god. ne 
inje više kao admiral, dočim Paulini" piše, da se još 1570. godine po- 
e ne samo kao admiral i knez triju otoka, nego i Comes Castri 










Ljubić. Listine. III, str. 203. 
* Vidi sp. Catalogo str 17. i rkp. kod gosp. Vicka  Limitri pod naslo. Veseovnto“. Calalogo 

rod. 1364. a rkp. .Vescov.“ 1363. U ovom zndnjem nahodi se prepis ciele izprave, a u prvom 
izvadak sa naslovima, i kaže da joj je nadnevak 13 lip. 1364. ,,Vescovnto“ stavlja nadnevak 
uli sa pogriešenom indikeijom seplima mjesto prima, koja toj godini pripada Dan kaže ,153. 
ija Julij*. Pošto se naslovi i dan mjeseca slažu, a lako da je Julij prepisano pogrešno mjesto 
t bi da se tu radi o pogriešenim prepisima jedne te iste izprave. Da u ,Catalogo* nije izo- 
dikcija, on bi num možda najbolje kazao, da li je godina 1363. ili 1364. Nego pošto u iz- 
šo namirnici kaže, da knežev namjestnik Nikola de Lucaris Spljećanin prima  ,iperperos du- 
triginta denariorum“ u ime plaće .zecundi nnni“, a znamo da je god. 1362. bio a na- 


DD ečjatulje da je godinn 1364, kako piše Paulini, koji je pouzdaniji od Dimitri-a 











— 62 — 


Admiral Šimun de Auria de Janua, kaže prof. K., da se za prvi p 
spominje dne 9. rujna 1374., a u korčul. spomenicima! dolazi već dne: 
8. siečnja 1372. kao »Regis Hungarie Admiratus et Comes Insularum reg 
de mandato«. Bio je tad dakle admiralom i knezom ne samo otoka Brac 
i Hvara nego i Worćule_ Namjestnikom u Korčuli bio mu je srodnik Tom 
de Auria. — Nego je već dne 19. rujna 1372. g. drugi knez i drugi m 
namjestnik u Korčuli?. A Šimun Dorija nalazi se opet od 1375. do 188 
kao knez svih triju otok4%. God. 1375. do 1376. opet mu je namjestniko 
u Korčuli srodnik Toma*, 1376. Krševan de Georgio*, a od god. 1379. d 
1384, Ivan de Fumatis Zadranin. 

Od god. 1383. do 1401. prof. K. nije u spomenicima našao traga r 
jednomu admiralu hrvatske ratne mornarice. Vidili smo već, kako je Šimu 
Dorija obnašao tu čaši jošte i 1384. god., Prof. Kl., premda toga izriči 
ne napominje nijedna njemu poznata izprava, broji medju hrvatskim adm 
ralima od god. 13895.—1397. Matija Petraćica, Spljećanina. Sam kaže: +7 
burnih godina poslije 1383. nijesmo ni u jednom spomeniku našli adm 
rala«, a onamo nagadja, da je Matija Petračić bio »vjerojatno i admiral 
samo zato što se u izpravi od god. 1389. izdanoj na otoku Braču nazivi 
knezom Brača, Hvara i Korčule. Istina je, da je većina poznatih nam h 
vatskih admirala obnašala u isto doba i čast kneževa triju otoka, ali 
obrnuto pak bilo množtvo kneževa triju otoka, koji istodobno nijesu bi 
hrvatskim admiralima; pa se ne može da pripusti vjetojatnost, da bi kn: 
triju otoka Mato Petračić mogao bit bio admiralom, kad to nije iztaknu 
u nijednom spomeniku, a nije moguće pomisliti da bi mu ondašnji obćins 
bilježnici bili sustavno izostavljali tako sjajan naslov. Na korčulanskim h 
lježničkim izpravama ovako se Mato nazivlje: Dne 1. ožujka 1385. »No 
Vir. Matheus gm Nicolai de Petrachis de Spalato Comes Corzule", dne 20. sti 
denoga 1384.: »Regnante Serenissima Principissa Domina Nostra Natur: 
Dna Maria Dei Gratia Ungarie, Polonie et Croatie Rege, temporeque Nob. 
egregij viri dni Matthei de Petrachi honorandi Comitis Insularum Corzul 
Farre et Bracie, gratia reginali«%, dne 23. svibnja 1386.: »Nos Comi 
Mattheus de Petrachis de Spalato comes Insularum Corzule, Farre, Bracc 
etc.,* dne 24. svibnja 1386.: »Regnante serenissima principissa et dna ni 
naturali dna Maria dei gra Vngarie polonie dalm. ac Croatie Rege temporeqi 





! Catalogo str. 19. 
: " » 20. 


i 
312 #3 24 
Na 
hi 








—u= 


lis viri dni matthei de petrachis de Spalato comitis insularum  corzule 
et brachie «...!, dne 10. lipnja 1386.2 kao na onaj dne 24. svibnja, 
gdje nije naći naslova Admiratus; odkuda sliedi, da takovim nije ni 
barem kroz razdoblje od 1384. do 1386. god. 
Bez sumnje su u to doba Spljećani Petračići bili ugledna i moguća 
dića, jer osjem Mata nahodimo medju knezovima korčulanskim još 
3. god. Nikolu Matijina_ Petračića, koji se nazivlje »Comes Almissi et 
ilarum Farri, Brachie et Corzole*. Namjestnik krčkoga naddjakona Slje- 
1, kraljskog komornika, pokrovitelja i upravitelja i primaoca svih prava 
"ih se N. V. u Korčuli i okolici »Nicolaus ser Mathei de Spalato«* dne 
listopada 1371. po svoj prilici je taj isti Nikola Petračić Matov. Ai 
o»Jacobus Nikole de Spalato, namjestnik Mateja de Cesanis kneza korč., 
je prilika da bude bio rodjak tog Nikole Petračića." Kao namjestnike 
ulanskih knezova nalazimo 1406. god, Nikolu#. 1406.7 i 1407." Malijaša 
3" 11412." Frana Petračića, Spljećane. Ali o nijednom od tih mogućih 
ačića nije naći da je bio admiralom. 
Izključivši Barnabu, podadmirala, gosp. prof. Klaić nije dakle svojim 
iživanjem našao sedam, već samo pet admirala hrvatske ratne morna- 
od 1358.—1413. god. 
Nijedan pak od tih pet admirala ne ima drugog pridievka nego: Admi- 
g noster maritimus generalis, regius miles et Admiratus, Regis Hun- 
e ddmiratus. admiratus noster (kraljev) maritimus, regius Admiratus, 
niratus et consiliarius regius, admiratus regius, regius miles admiratus, 
iratus in regimine maris i pro regia majestate Hungarie in partibus 
Imatiae admiratus constitutus, nijedan se uprav čisto ne nazivlje admi- 
m hrvatskoga kraljestva. Da se gosp. prof. Kl. bude mašio i korčulanskih 
inih spomenika, bio bi našao, kako dr. Paulini izliče pod god. 1388.— 
0. medju korč. knezovima i drugog admirala člana zadarske porodice de 
ani, i to Mateja.'' kao sestog kraljskog admirala hrvalske ratne mor- 
ce, baš u doba, kad je, bez korč. spomenika, morao nagadjati, da je 
a »čitava organizacija ratne mornarice u ono vrieme zapela«.!* Dr. 
navodi devet raznih izprava, na kojima da je sačuvana uspomena 





* Isprava u zn «Vescovedo“ dne 17. travnju 1940. 
* Catalogo str. 83. 
BREG boa: ah. ob. Kapor. 


. . " o» Ameri. 











= = — _ — = = —_—_—————————————————— — 
_ =" - = “a = = : . - —a 
' 
P . 


dk 


Mateja de Cesani kralj. admirala, ali mu naslove donaša samo iz onih ul 
18. listopada 1388. i 2. veljače 1390, Na prvoj spominje se pogrešno kg 
»Regnante Lodovico« (2!) mjesto »Sigismundo«, ali treba uzeti, da fo ni 
ništa drugo nego prosti lapsus dra. Paulinia, koji je gosp, V. V. Vukasov 
mogao pri izdavanju da popravi. Dalje sliodi u toj izpravi: ,lemporeq. ID: 
Matthei de Cesana de Jadra pro ipsa Regia Maestate Adinirati“ ... N 
drugoj stoji naslov ovako: ,2390. Ind. VIIL! die 2. m. Februarii. Regni 
tihus Serenissimis Principibus et Dnis nostris naturalibus dno Sigismuu 
et Dna Maria sua felicissima consorte Dei gratia Illm. Rege et Regi 
[Ungarie. Dalmatie et Croatie... . temporibus ... . ac magnifici et potent 
viri Dni Matthei de Cesanis de Jadra Regii Admirati et decorati Coimnit 
Insularum  Brachie. Kharre et Corzule« .... Ja se niesam namjerio 1 
izvornik nijedne od spomenulih devet izprava, ali sam zalo u rkp. » Vase 
valo«* našao navedenu izpravu dneva 17. travnja 1390., gdje se Mal 
adiniral ovako nazivlje: »magnifici domini domini Matthei de Caesants 1 
Jadra Admirati Regnorum Dalmatino et Croatiae Insularum Curzuh 
Lesšinae, et Brachiae Comitis honorandi eristente pro eo vicario tu Ourzu 
nohile viro ser Jacobo Nicole de Spalato.« Prva je lo dakle poznata pu 
pisana izprava, na kojoj se admiral hrvatske mornarice uprav čisto takovi 
nazivlje. I to je znak onog vremena, kad no se sviest hrvatskog jedinst 
i samoslalnosli bila živo probudila u hrvatskom plemstvu, izvornu izpra: 
na kvieru, koja nam potvrdjuje taj naslov, našao sam u dom. arhivu por 
dice Kapor. Ona je dne 21, listopada 1389,: >» Regnante serenissimu pri 
cipe dno nro dno Sigismundo di gra Vng dalm Croatie ete Rege ineh 
neenon marehione brandiburgij. Temporeque magnifici et potentis dmi it 
Mathei de Cesanis de Jadra pro ipsa vegia Majestate Mlmirati regni 
rum Dalmatie et Croatie /nsularwnque Curzule lesine et Bracčhie e 
mitis elect et deputati. Ičristente pro eo Vicario in Curzula nobile et s 
piente vro dno Jacobo nicole de Npalato« . . . Sumnjivo je, kako dr. Paul 
u loliko izprava o admiralu Mateju de Cesanis nije naišao na kojugod 
ovakovim naslovom, dočim sam ja već i na drugoj izvornoj dne 1B. y 
ljače 1389 , koja se nahodi u dom. arh. porodice Arneri pok. Rala poky 
rena mjesta mogao nadopunili istim naslovom kao što je na Kaporovi 
ovako: .... > Regnante serenissimo principe et dno nro dno Sigismunda 
gra Vng dalm Croat ete. Rege inelito nec non marchione brandiburi 
(Temporeque) magnifici et potentis uiri domini (Mathei) de Cesanis 
Jadra (pro ipsa Regia Majestate Admirati regnorum Dalmatie et Croat 
ac Insularum (Curzule) lesne (et) brachie Comitis electi et deputati. V 
cante eis Vicario ....« U burno doba nakon 1383. godine obstojala 


' Kao vrlo često u ,Catalogo“, tako je i ovdje pogriešno pročitana indikeija kao VIII. mj, X 
ž Čuva se kod gosp. V Dimitri-a u Korčuli. 


— li 








— 66 — 


e hrvatska ratna mornarica, ne samo, nego se elo vidi, da se je baš 
ito 1389. god. mogla ponositi imenom čisto hrvatske kraljevske mor- 
ce, lo jest samo regnorum Dalmatie et Croatie. 
Ne stoji dakle više ni ono, što je napisao veleuč. gosp. prof. Smičiklas 
Hrv. [. str. 448), da kad su se medju sobom takmili kraljevi Sigmund 
jepan Tvrdko »tko će od njih steći pomoći i saveza« u Veneciji, da jim 
publika poslanike odpustila sladkimi riečmi, jer »Mletčanom niesu bile 
ijatne smutnje u Dalmaciji dok su ostale na kopnu, a nije nade bilo, da 
ju na more, jer su oba kralja bila bez brodovlja«, jer eto vidimo, da 
ralj Sigmund imao i tada, bar od 1388.—1390. svoje, 1389. god. za 
io samo hrvatskim zvano, brodovlje. 
K onomu, što prof. Klaić izliče ža dokaz, da je zadarska porodica 
orgit«, kojoj je pripadao admiral Filip, bila svakako vrlo ugledna i u 
i po svoj Dalmaciji, treba još dodali, kako je u Korčuli Krševan de 
rgii bio kneževim namjestnikom 18372. i 1376. god. A 1 onaj »Ste- 
nus ser Francisci de Jadra« »egregius et sapiens miles«, koji je 1398. g. 
knezom u Korčuli, mogao je lako biti sinom onog »Franciscus de 
mjio. regius miles«, koji je od 1358. —13738. bio knezom u Trogiru, pa je 
3. postao »generalis regiae majestalis«. (KI. članak u »Vjestniku« str. 38). 
rševan de Stamulo de Jadra, Sljepanov namjestnik u Korčuli, lako 
nu je bio rodjakom, i onaj isti kašnji dvokralni knežev namjestnik u 
šali Krševan de Georgio. 
Prof. K. piše, da se Filip de Georgiis spominje »prvi put kao admiral 
4WI<., dočim ga ja u izpravi Arnerieva arhiva dne 24, pros. 1396. 
i Spomenula »femporeque magnifici et potentis uiri dni philipi de 
de Jadra Regij admirati ae comitis Corzule suo vacante Vi- 
Dr. Paulini ga stavlja medju knezove korčulanske od god, 1395. do 
. ali navodi samo izpravu dneva 24. prosinca 1399., na kojoj zavr- 
naslov sa »suo vacante vicario«, a pošto ima isli dan i mjesec sa 
š navedenom, cienim, da lo nije nego ista izprava, sa pogrešno prepi- 
ia 1395. mjesto 1396., te da nije dr. Paulini tom izpravom do- 
je Filip kneževao u Korčuli i 1395 godine. 
Pro SL Ki Es (str. 40 n. m.) da »Posljednja dva admirala (Filip de 
gis i Ugolin Doria) nijesu više držali otoka Brača, Hvara i Korčule, 
na vladao bosanski veliki vojvoda i spljetski herceg Hrvoje Vukčić«. 
dima u toliko izpraviti, da se kaže, da je Filip de Georgiis 1396. g. 
mašao čast kneza otoka Korčule 
















eme od. 1358— 1413. bila tri Genoveza, dva Zadranina i jedan Splje- 
«, treba sad ovako preinačiti: Poznato nam je šest pravih admirala 











FO = 


hrvatske ratne mornarice u doba od 1398.—1413. godine. Od tih su 1 
GGenoveza i tri Zadranina. Sedmog admirala ne ima, jer je 1370. god. Ba 
naba bio samo podadmiral, o čijem »rodu i zavičaju« »ne znamo ništa 
kako sam g. prof. Klaić kaže. U njegovo je doba bio još po svoj prili 
admiralom Baldasar de Sorba. 

U koliko je dosad poznat, kronologičan redoslied admirala hrvatsk 
ratne mornarice od god 1358.—1413., kako ga je postavio prof. V. Klau 
nakon predstojećih dometaka i opazaka, treba ovako popraviti : 

1. Jakov de Cessani, Zadranin, ne samo 1358 , nego 1358 — 1364. gor 

2. Baldasar de Sorba, Genovez, ne samo 1365.—1369., nego 136: 
do 1370 god. | 

3. Šimun Dorija, Genovez, ne samo 1374.—1383., nego 1372.—138. 
godine. 

Mato de Petrachis (Petračić), Spljećanin, ne samo što nije bio adm 
ralom od god 18385.—1397., nego uobće nije ničim dokazano, da je 0 
igda bio admiralom. Kroz to doba, od god _13588.—1390. bio je admiralol 
hrvatske ratne mornarice. 

4. Muto de Cesgani, Zadranin, koji se kroz 1389. god. uprav nazivlj 
u pravom smislu rieči, samo admiralom kraljevina Hrvatske i Dalmacije. 

5. Filip Georgi, Zadranin, ne samo od 1401.—1411., nego 1396. d 
1411. godine. 

6. Ugolin Dorija, Genovez, od 1312.—1413. godine. 


U KORČULI, na Čistu sriedu 1900. 


Frano Radić. 











Popis 
nica (ukosnici, mingjuši) ,,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u Kninu. 
(Sa slikama. Nastavak). 

8/1. Mjedena, pozlaćena pri kraju karičice, od dvie pole, posve ravne, šupan pupoljak. 
Dobro sačuvana, 40 mm. u premjeru, 2.50 gr, težine, Našasta gdje i predjušnje. 

3/2. Jednaka predjušnjoj, samo što pole pupoljka sjedinjuju se u odskočit nastavak. 
Dobro sačuvana, 33 mim. u premjeru. 3.50 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

4. Mjedena, osrednje sačuvana. #8 mm. u premjeru, 3.00 gr. težine. Našasta gdje 
i prodjašnje. 

D/1. Srebrna, izradbom jednaku onoj pod br. 78/1, osrednje sačuvana, 27 mm. u pre- 
mjeru, 2.35 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

DJa. Jednaka predjašnjoj, osrednje sačuvana, 30 mm. u premjeru, 2.70 gr. težina. 
Našasta gdje i predjašnje. 

6/1. Srebrna, od dvie pole, posve ravne, šupao, jajast, s obje strane sa vjenčićem iz 
Žice svršujući pupoljak. Osrednje sačuvana 35 mm. u premjeru, 1.85 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

G/2. Jednaka predjašnjoj, samo što sastavke polovina pupoljka spaju dvoprutno sple- 
tena žica. Dobro sačuvana; 385 mm. u promjere, 2.40 gr. težine. Našasta gdje i 
predjašnje. 

1. Jednaka predjašnjoj, samo sastavke polovina spaja prosta žica. Osrednje saču- 

vana, 26 mm. u premjern, 2,20 gr. težine. Nušasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana, 50 mm. u premjeru, 6.85 gr. težine. Na- 

šasta gdje i predjašuje. 

sSednaka predjašnjoj, samo što polovine pupoljka spajaju dvie dvoprutno spletene 

lice. pari sačuvana, 40 mm. u premjeru, 3.60 gr. težine. Našasta gdje 1 


= 


0, Mjedena. Pulorino jajasta pupoljka spaja prosta žica. Slabo sačuvana, D5 mm. u 
premjeru, 2.45 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Lo oSrebrna, jednaka onoj pod br. 76/2. Osrednje sačuvana, 42 mm. u premjeru, 
2.50 gr. težine. Našasta "dje I predjašnje. 

2. Mjedena posrebrena. Jajasti pupoljci pri karičicam svršavaju u višelatične evie- 
ove. Loše sačuvana, 36 mm. u premjeru, 2.95 gr. težine. Našasta gdje i pre- 


Srebrna, jednaka onoj pod br. 79. Dobro sačuvana, 42 mm, u premjeru, 2.90 gr. 
težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Srebrna, jednaka onoj pod br. 76/2. Slabo sačuvana, 30 mm. u premjeru, 2.40 gr. 
težine. Načusta gdje i predjašnje. 

Mjedena, od dvie pole, posve ravan, šupao pupoljak. Dobro sačuvana, 25 mm. 
m premjeru, 0.60 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

' Srebrna. Ravne pole pupoljka spaja prepletena žica, te opet svaku polu pupoljka 
jednako dieli na dvoje prepletena žica. Loše sačuvana, 53 mm. u premjeru, 
Ka! 0 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

ij. Srebrna. Izradjen pupoljak u filieranu iz sitnih, jedan uz drugog tiesno zbijenih 
ića, predstavljajućih prama sredini prelomljene, jedan pramu drugom spaja- 















"8 


























juće “listiće; a iz svake karičice na pupoljak svijen trolatičan evietak, jednako 
a Klan izradjen. Osrednje sačuvana, 43 mm. u premjeru, 4.60 gr. težine. 
| Naša "gdje i predjašnje, 

MOJ zao  predjašnjoj. Osrednje sačuvana, 42 mm. a premjeru, 4.50 gr. težine. 
Na ta gdje i predjašnje. | 

a predjašnjoj, razlikom, što Šiva izradjeni, prelomljeni listići prama 
ini papoljka, jedan prama drugom upravo ne upiru, nego se tek njihovi 
gt proste žice, što pupoljke spaja, dotiču. Dobro saćuvana, 50 min. u 
+ 7.60 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje, 

a. predješnjoj 63 mm, u premjeru, 7.20 gr, težine. Našasta gdje i pre- 


. Pozlaćeno srebro. Jednaka predjašnjoj, razlikom, što na prostoru izmedju listića 
pe liku ima po jedna u filigrani izradjena kocka. Osrednje sačuvana, 45 mm. 

429 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

m ona predjašnjoj, 45 mm. u premjeru, 4.10 gr. težine. Našasta gdje 


) srebro. Po četiri prepolovljena u filigrani izradjena oveća, jedan u 
Bea prepletene žice, upiruća listića na sredinu pupoljka. Razmak iz- 
u ovećih listića izpunjen je jednako jedan u drugog upirućim se manjim 
, u sa svake strane karičice svodi se na pupoljak po četverolatičan evietak. 
Sje donna, 52 mm. u premjeru, 6.90 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
2 Be Slav m jednaka prodjašujoj. 7.85 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

S podućano, Od dvie pole šupao pupoljak u sredini spaja se sa dva pojasa 
ir pletene žice, a svaka pola pupoljka izpunjena je sedmerolatičnim evietkom 
od do 9 žice. Živi kraj karičice pričvršćen je uz pupoljak sa dva pojasa 
1 deo Osrednje sačuvana, 55 mm. u premjeru, 5.30 gr. težine. Na- 
Di Zen. 

Od dvie pole sastavljen šupao pupoljak sastaje se sa dva po- 
žice. Sredinom pupoljak ukrašen sa četiri oveća i jednakim brojem 
b, slomljeni jedan u drugog upirućim listićima. Svaka pola pupoljka ima 
| ooveće i četiri omanje glavice klinčića, ovijenih prepletenom žicom, 
uje sčavana 89 mm. u premjeru, 6.95 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
predjašnjoj. 5.00 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

s. Papak predstavlja krastavac -razdieljen na pet polja sa prepletenom 
e sačuvana, 30 mm. u premjeru, 1.85 gr. težine. Našasta gdje i 


ya 


= 
a . 
Kelta ' 


m. du dvie pole šupao pupoljak u sredini sastavljen je sa dva pojasa od 
žice: & na svakoj poli pupoljka ima po deset malih vjenčića savijenih 
pre oŽice. Pupoljak je pri karičicam pričvršćen sa višeputa ovijenom 
Ma Sroa Dobro sačuvana, bĐ mm. u premjeru, 7.70 gr. težine. Našasta 


7 Pasko lice. šuplja pupoljka, bez sastavka, izpunjaju glavice 
. klinčića ovijenih tankom žicom pri karičicam završujuć sa vienecem 
tene Dobro sačuvana, 45 mm. u premjeru, 7.40 gr. težine. Našasta 
 predjašnje. , 
m jedn ka  predjašnjoj. 1.00 gr, težine. Našasta gdje 1 predjašnje. 
(Biti će nastavljeno.) 

Fra V. Marun. 











16. 
li. 


15. 
19. 


20. 


20. 


Izvješće 


o II. Medjunarodnom Kongresu Kršćanske Arheologije, obdržavanomu 
u Rimu od dneva 17. do 25. travnja 1900. god. 


Piše F. Radić. 


Kongres je sazvan i priredjen po Promicateljnom odboru, koji je bio ovako s 
stavljen: 
" Produjedniš: Pošt. Pop Duchesne Vjekoslav. 

Članovi: Pošt. Prof. O. Bonavenia Josip D. 1. — Prag. Crostarosa Petar. — Pra 
De Waal Antun. — Prag. Farabulini David. — Pošt. (). Grisar Hartman D. 1. — Gos 
Prof. Gatti Josip. — Gosp. Prof. Kanzler barun Rudolf. — Gosp. Prof. Marucechi Oracij 
— Gosp. Prof. Profumo Atilije. — Pošt. Prof. Stornaiolo Kuzma. — Prag. Wilpert Josi 


Tajnik: Gosp. Bevignani Avgust. 


Rad Kongresa razvijao se je po sliedećem programu. 


Program Kongresa. 


Travanj 1900. Sati prije podneva: 


Ponedjeljnik : 

Utornik: 9830. Pripravna skupština i 
izbor časti. : 

Srieda: = 9. Odsječne skupštine. 

Četvrtak: 9. Isto 


Petak : 9. Isto. 


. Subota: 9. Isto. 
. Nedjelja: 9. Posjet Grobišta Priscille 


na via Salaria (sa misama odčitanim 
za udobnost KongresistA) i posjet, na 
povratku Villa i Museo Albani na 
istomu putu. 


3. Ponedjeljnik : 9. Obća skupština za odo- 


brenje odsječnih zaključaka. 


Utornik: 8:30—3 pot. pod. Svečanost, 
što ju je Promicateljni odbor ponudio 
Kongresistima u (aroblju Domitille sa 
svečanim Pontifikalom u papinskom 
obredu u bazilici Svete Petronile. 

Srieda: 930. Posjet k izkopinama na 
Foru Rimskomu i k zadnjim poprav- 

. cima Svete Marije u Cosmedin. 

(Cetvrtak: 9. Izlet u via Latina, ili 
k drugomu, koji će se ustanoviti. 


Sati potla podneva : 
1—9. Sastanak predstavljivanja. 
4. Otvorna skupština 


4. Obća skupština. 
4. Isto. 

8:30 Obiteljska zabava ponudjena kongr 
sistima u polači Altemps (trg S. Apol 
nara, 8) od Kolegija Cultores Martyrur 
Ob-a skupština. 

Isto. 

Posjet k Svetim Pećinama vatikanskim 
razsvietljenim na čast Kongresista [| 
pošt. Crkovinarstvu S Petra. 


Do 


4. Zatvorna skupština Kongresa i opredi: 
ljenje sjedišta i nadnevka III. medj: 
narodnog Kongresa. 

8. Objed KongresistA (unapried će se pr 
javiti mjesto sastanka i iznos doprinosa 

9. Oprostno primanje, što ga Promicatelj: 
odbor sudja u Kršćanskom Muzeju 
Laterauskoj polači. 


9. Sjednica Pontifikalne rimske Akademij 
arheologije u najvećoj Dvorani u Pola: 
Kancelarije na čast Kongresistima. 

4:30. Svečana Akademija Dante-ova, ponu 
djena Kongresistima po želji N. S o 
odbora književnika pod predsjedanje: 
Preuzor. stožernika Parocchia, podkar 
celara S. R. C., u gori spomenutoj na: 
većoj dvorani. 


ww 


— 1" 


Svečanost u ntornik dne 24. travnja u Groblju Domitille, 
| prikazana Kongresistima od Promicuteljnog odbora. 
830 pr. p. Otvor Groblja Kongresistima. 
a o Arheologična konferencija na francuzkom jeziku. 


10 » > Svečana Misa po papinskom obredu pontifikovana od jednog Preuzor. 
stožernika u Bazilici SS. Petronille, Nereja i Ahileja, sa _homilijom 
i muzikom, i sudjelovanjem predstavnika katol -iztočnjačkih obreda. 


1130, Odkriće a ra što ga Kongres na uspomenu svojega sastanka u Rimu 
postavlja kao poklon uspomeni _Bosio-a, Marchi-a i De Rossi-a. 


1 po. poZnanstveni pohod, na skupine Svoje Da Domitille i navlaš (u kraju 
blizu Ampliata) kripte 55. Marka i elijana i susjednih galerija 
vijeg izkopavanja, naročito dovršenog od Povjerenstva Crkvene 

Atboolorije na čast zjenice 


430... Zatvor Katakombi. 
PD. Svečanost je isključivo priredjena za Kongresiste, 


poen odbor je nekoliko dana prije otvora kongresa sastavio i u Br. 3. Bu- 


line io kojemu je nadjenuo sgodan naslov: ,Conventus alter de arehaeologia 
habendus commentarius authenticus“, objelodanio na talijanskom i fran- 


om jeziku za ravnanje Kongresisti krasan Pravilnik, kojega ovdje donosimo hrvatski 


od 
PRAVILNIK 
I. Medjunarodnoga Kongresa Kršćanske Arheologije. 


Poglavje I. 
Obćeniti propisi. 
1. Urečen je u Rimu Medjunarodni Kongres Kršćanske Arheologije, koji će se ob- 


vati od dneva 17. e 24. travnja 1900. Taj je Kongres drugi u nizu, 






2. Iz Kongresa rase se ne bavi nego izučavanjem Kršćanske Arheologije u širokom 
peko su izključene sve razprave dogmatičkog priepora. 
Oi pun, koja ne bi imala izravna doticaja sa rečenim izučavanjem, ili 


eri žen granicams opredieljenim po ovomu Pravilniku, na Kongresu se ne će 












U Kongre se mogu upisati svi oni, koji se bave ili barem ljube arheologična 
ili ona srodnih znanosti. Njegove skupštine nisu javne, nego ograničene na 


6 Kongresu, Kongresist prima ovaj Pravilnik i obvezuje se, da će ga 
iti, i da će u smislu istoga pripoznavati oblast Predsjedništva u svemu 
siva razvi Kongresa. 
ama i po propisima ovog Pravilnika i pod neopozivim sudom Predsjed- 
Mije. zajamčena podpuna sloboda na polju nauka. 
po blagodarnoj ponudi S Oca Pape, jest u polači P. Sjeme- 
Ka se nahodi na trgu Š, A pollinara. 


Poglavje II. 
Ustrojstvo Kongresa. 


M ravna i upravlja Predsjednički Ured, koji će biti izabran u pripravnoj 
en» > se obdržavući na dan otvorenja, ali svakako prije svečane otvorne 
i Prodi sdnički Ured će se brinuti i upravljati će cielim znanstvenim tečajem 
dneva 17. travnja do njegovog službenog zatvora. 








= 


9, Posve i izključivo pripada obćemu Predsjedništva zapt i prera drip ečaa 
toliko pri o ima koliko 5 izletima, ili što drugo, što bi se moglo učiniti i 
ili na ime Kongresa. 

10. Članovi Predsjedničkog Ureda, stanujući u Rimu, ostat će u slažbi do dneva 
11. svibnja za sve ono, što bi moglo služiti na Korist Kongresisti, koji bi hotili, uz uslove 
talijanskih popusta za željeznice i za plovitbu, da se okoriste polakšicama kojemudragu 
vrsti njima podieljenima. ph 

11. Jedino obćemu Predsjedništvu namienjeno je tumačenje ovog pravilnika, i odluka 
u svakom slučaju tičućem se Kongresa, koji ne bi bio predvidjen u ovim propisima, 

12. Promicateljni Odbor Kongresa će postojati još nezavisnim životom preko i nakon 
razvitka istog Kongresa. 

Njemu ma povjevena sva financijalna i ekonomična pitanja, koja su pretekla, koja. 
prate i koja sliede iza Kongresa. | 

13. Promicateljni Odbor će se takodjer baviti odjelotvorenjem izleta, ekskursiji i 
svečanosti za Kongresiste, uza sgodno sporazumljenje i dogovor sa obćim Predsjedništvom 
za dane i sate. 

14. Ni Kongresisti, bilo skupno, bilo pojedince, niti obće Predsjedništvo ne imaju 
nikakva upliva > Promicateljni Odbar, buduć da je njihovo djelovanje odveć Sasličko 
po naravi, trajanju i završenju. 

15. Predsjednički Ured ne će smjeti učinit zaključiti nikakvog znanstvenog predloga. 
ili druge naravi, koji bi nanosio kakvumudrago potežkoću Promicateljnomu Odboru. 


Poglavje III. 
0 radnjama Kongresa, 

16. Kao kronologična granica ukupnog razdoblja izučavanja, što ga obuhvaća 
Kongres kršćanske arheologije, odredjuje se XII. viek, dopuštajuć iznimku za ona iztra 
živanja i proučavanja, koja, sliedeć razvijanje neke misli ili nekog čina, bila bi pri“ 
nuždena da ju prekorače. Nasuprot ta se granica steže na sav VI. viek za proučavanja 
o književnosti u odnošaju sa kršćanskim starinama. 

17. Službeni jezici Kongresa odredjuju se u broju od šest, to jest: latinski, fran- 
cuzki, englezki, talijanski, španjolski i njemački. 

14. Kongres će se razvijati u svečanom i skupnom obliku (/bćih skupština, i u 
posebnom Odsjekd. 

19 Odsjecima će upravljati posebni Predsjednički Uredi, koji će biti izabrani u istoj 
pripravnoj skupštini u kojoj bude izabrano obće Predsjedništvo. 

20. Predsjednički Uredi Odsjeka po načelu sliediti će za razvitak znanstvenog rada 
smjer, što im ga pokaže obće Predsjedništvo, i na njega će se obraćati za sve što izlazi 
iz njihovih posebnih pripadnosti, 

21. Kongresisti će se moći upisati u kolikogod Odsjeka budu hoćeti. . 





Poglavje IV. 
0 priobćenjima. 

22. Kojemudrago priobćenje, koje Kongresisti budu hijeli prikazati toliko u o 
Skupštinama, koliko u Odsjecima, trebovat će da bude pismeno prikazano obćemu Pr 
sjedništvu bilo u ejelini bilo u izvadku, barem 48 sati prije. 

Ono će neopozivo odlučiti: 

1. da li odgovara propisima ustanovljenim u ovomu Pravilniku; 

2, da li je dostojno da se prikaže Kongresu ili nije; 5. 

3. da li se ima pridržati za obćenite Skupštine ili priposlati na sjednice Odsjeka 

23. Samim priobćenjima pismeno prikazanima, bilo u ejelosti ili u izvadku, ne 
kašnje od jutra ponedjeljnika 16. travnja, ali samo ako budu od obćeg Predsjedništva 
odobrena u smislu predstojećeg članka, pripada prvenstvo u razvijanju. ' 


24. Jutrom petka 20, travnja prestaje mogućnost da se priobćenja Kongresa ješjk 


zuju obćem Predsjedništvu radi predhodnog odobrenja. 








— 1 . 


25. Kojemudrago priobćenje, bilo za obćenitu Skupštinu, bilo za skupštine Odsjeka, 
smjeti da bude prikazano, pročitano ili Savikaoi ed Kongresiste e vrieme dulje 


Obćemu Predsjedništvu ostaje pričuvana oblast (polag broja Priobćenja, ili rad osobite 
nitosti kojegagod od njih. di s drugih salon Bo ili umanji i rečeno vrieme. 
26. za. va osobita priobćenja sa pokazivnnjem sitnih predmeta, svjetlostnim projekei- 
eia < Predsjedništvo ili ono jedinog Odajeka moći će I njihovoj rosebnoj 
opustiti naročitu, izključivu ili ne, obćenitu jeng ili izvanrednu Odsječnu, 
ou jutro, prema potrebi priobćenja i nuždama Kongresa, 
21. Zayisnici Skupština, bilo obćenitih, bilo odsječnih, treba da budu odobreni u 
oj skupštini. a aklj učnoj sjednici Predsjednik rije nego proglasi skupštinu za- 
om, trebat će da dade pročitati i odobriti ink iste skupštine. 
Zapisnici Skupština, bilo obćenitih bilo odsječnih, trebat će da budu podpisani od 
Predsjedničkog Ureda, koji se nadje prisutan pri zaključku skupštine. 
28. Nakon što dotična skupština odobri zapisnik, njegov je tekst jedini, kojega će 
trebovat da drži Kongres, i kao takav će se objelodaniti, ako 


kigrude, u izvještajima i službenim djelima. 
Poglavje V. 
Ob Odsjecima. 


ngres će se podieliti na sedam Odsjeka, samo ako znanstvene potrebe ne 
vale čaadiobn pogdjekojeg Odsjeka na dva Pododsjeka, u smislu sliedećih 





















I. Prvobitne kršćanske starine i odnosna umjetnost. 
X Sredovječne zapadnj ačke kršćanske starine i odnosna umjetnost. 
sredovječne iztočne kršćanske starine i odnosne umjetnosti, 


ževnost prvih vjekova u odnošaju sa starinama kršćanskim. 
tična i praktićna arheologija S Ok davani razprostranjivanje, izkopavanja 


poroda obuhvaća izučavanja, iztraživanja, viesti, starinarska, povjestnička 
učka našašća prvih pet vjekova. 
2. Drugi i treći Odsjek obuhvaćat će svaki izučavanja, istraživanja, viesti, stari- 
i pvjka nsko-umjetnička našašća od VIL do XII. vieka. 
33. Prvi kon od Odsjek, kad bi radi mnogih priobćenja ili zadataka bili odviše ob- 
1 * deldi kad bi rad mnogobrojna pristupa gojitelja strukovnjaka umjetnosti, 
rom umjetničkom značenju, pokazala se korist, da bi se izučavanja i razpravljanja 
ća se na kršćanske umjetnosti onih doba razvila u prikladnu ambijentu — dva bi 
sjeka mogla da Bi Posepnj u, svaki u dva Pododsjeka, jedan za Starine uprav tako- 
, drogi za kršćans mjetnost istoga razdoblja. 
> Prodi. Odsjek sa se obzirati toliko na starinarstvo, povjest i u mjetnost bizantinsku, 
ni i ma onu iztočnih kršćanskih erkava upravo zvanih, to jest Sirske, Egipćanske, 
ske lon će se moći razdieliti u dva Pododsjeka: jedan upravo za razdoblje 
sko msko:; dru ugi za cieli skup iztočnih crkava liturgičnih jezika, koji niesu 
slavenskih. 













omu je svrba veoma znamenita, a to je izučavanje najdavnijih liturgija 
nih erl će obuhvaćati sve krajeve i obrede kršćanske prvih vjekova, 
da s > znanstveno neda pociepati ono, što potiče sa jedinog čokota. 

: 6 0 Q1 rećem eku ne treba nijrieči dodavati. Biti će mu osobitom brigom da 

aj tii o velike pne radove i prispodobne nauke. 

koliko zadaćom povjestnička iztraživanja, koja se osnivaju na knji- 
o cielog VI. vieka, toliko crkvenim koliko svjetskim, koja iztra- 

u svjetlost na dogadjaje ili čimbenike povjesti Kršćanstva, takodjer i 

b 








» u TA 


obzirom na odnosna krivovjerja. Kad bi se prikazivala nužda i korist, ovaj će se mc 
podieliti na dva Pododsjeka. 

38. Sedmi se Odsjek podpunim pravom može da zove Odsjekom znanstvene proj 
gande. Trebovat će, da mu je svrhom: 1. da proširi i njeguje pouku Kršćanskog Sta 
narstva, da se ta znanost učini pristupnom svakoj naobraženoj osobi; 2. da poučavanje 
i razprostranjivanjem pripravi čitateljstvo sposobno da sliedi razvitak Kršćanskog Sta: 
narstva, i zato sposobno da gojiteljima i odnosnima publikacijama podava onu moral: 
i materijalnu podporu, koja sačinjava prvi uvjet za uspjeh znanstvenih izučavanja ; 3. « 
nacrta obćenite propise za iztraživanja i izkopavanja starinarska, i za očuvanje bilo sp 
meniki, bilo riedkih predmeta starinskih. 

Taj Odsjek, ako. budu zahtievati znanstvene ei moći će biti razdieljen na d 
Pododsjeka: jedan didaktički i za razprostiranje; drugi za upravu i očuvanje spomenik 
za izkopavanja 1 muzeje. 

39. Kongresisti, kao u čl. 21., mogu da se upišu u koliko hoće Odsjek4. Upisivan 
u Odsjeke biti će otvoreno na pripravnoj sjednici u utornik dne 17. travnja, a trajati 
do svršetka Kongresa. 

40. Predsjednički Ured svakog Odsjeka, koji se bira na pripravnoj Skupštini 
utornik dneva 17. travnja, sastavljen je od pet članova. 

41. Kad bi se kojigod Odsjek imao razstaviti na dva Pododsjeka, biti će od o 
nosnog Predsjedničkog Ureda odaslan jedan ili više Podpredsjednika i Podtajnik, da ra 
naju sa jednim Pododsjekom. Bed eole Siništ ue koja upa BVAJAŽA sa Pododsjecima, p 
padaju iste oblasti kao i Predsjedništvima Odsjeka, samo što treba da budu u dogovo 
i neposrednu odnošaju sa Predsjedničkim Uredom kojemu pripadaju. 

Upisanici u Odsjeku jesu članovi obajuh Pododajeka. Pet članova izabranih k Pre 
sjedničkom Uredu svakog Odsjeka izabrati će izmedju sebe Predsjednika, dva Podpre 
sjednika, Tajnika i Podtajnika, priobćivši učinjene izbore obćemu Predsjedništvu. 

Predsjednik upravlja sa Odsječnim skupštinama, u njegovoj odsutnosti stariji Po 
predsjednik. 

42. Nakon što bude skupštini izloženo priobćenje bilo ustmeno, bilo pismeno (bi 
da bude učinjeno po Kongresisti, koliko po drugomu na njegovo ime) onaj, koji predsjed 
otvorit će razpravu ob istomu. Kad se ta izerpi, preći će se na novo priobćenje. 

43. Odsjeci neće moći da oglase nikakova zaključka o školam, teorijam, znanstveni 
nagadjanjima. | 

44. Kad Odsjeci budu izložili kakav zaključak o stanovitu predmetu, samo da | 
upada u odredbu predidućeg članka, on će, saslušavši obće Predsjedništvo, biti najavlji 
skupštini i postavljen u dnevni red za skupštinu sliedećega dana: trebat će uz to | 
bude pribiven na izvanjsku tablicu sa nadnevkom razpravljanja, neka svaki Kongres 
bude o njemu obaviešten. 

Ako je Odsjek razdieljen na dva Pododsjeka, glasovanje će trebovat da bude u 
čeno i izvršeno na račun cieloga Odsjeka. 

40, U Odsjecima se glasuje podizanjem i posiedanjem. Ali će Predsjedništvo mec 
da dopusti glasovanje po razdiobi. 

46. Zaključci Odsjeka treba da budu priobćeni obćoj Skupštini, a ova da ih odob 
da budu imati vriednosti i da se uzmoć budu obielodaniti i iznieti u Izvještajima 
službenim Djelima. 

47. U Odsjecima, buduć da se treba obzirati na najprostranije bg atk niki prem 
ostaju i za njih ustanovljeni službeni jezici Kongresa, preporuča se Kongresistima nel 
se radije budu služiti jezikom latinskim, ili francuzkim, ili talijanskim. 

48. Predsjednički Ured odmah nakon zatvorene skupštine, dostavit će prepis 2 
pisnika obćemu Tajništvu. Kad taj zapisnik bude odobren il reinačen u idućoj sjedni 
o tomu odobrenju ili o prenešenim izpravcima biti će neposredno obaviešteno rečeno 1! 
nistvo. 

49. U skladu sa čl. 2. nijedan predmet izvan granici ovog pravilnika neće nika 
moći da se primi u zapisnike, izvještaje ili djela, pa niti u stanju predloga. 

DU. Zapt. red i razvitak svake stvari, koja se tiče Odsjeki, ostaju povjereni dot 
nomu Predsjedničkomu Uredu. 

Sve ono, što izlazi iz djelokruga Odsjeka, trebat će da bude priobćeno i dostavlje 
obćemu Predsjedništvu. 





ES VG es 


' P oglavje VI. 
Ob obćenitim Skupštinama. 
redsjednički Ured Kongresa bira se u pripravnoj Skupštini u utornik dne 
svim prisutnim Zo oaripra Obavljat će se napose izbor svake časti. 
il peraja Predsjedništvo će neposredno zauzeti čast i odmah će raz- 
u. U svečanoj otvornoj Skupštini ono će ući u službu i primat će kon- 


2. ći Predsjedn edajednički Ured upravlja sa svim Kongresom, bilo u obćim Skupšti- 
ou Udsji kao što = kom i izvanjskom djelu izvršenomu kaja 


ga Pravilnika. Predsjeda pak obćim Skupštinama. 
asta je od jednog Predsjednika i više Podpredsjednik4, od jednog Tajnika i 
ša obćim Skupštinama ravna Predsjednik; u njegovoj odsutnosti najstariji Pod- 
okt 

















Skupštine kad broj prisutnih nije manji od 30. 
ra, u smislu članka 22., odrediti će priobćenja, koja se rai 





iti u obćim Skupštinama. Osobitim načinom će se ono zauzeti za ona, koja bi 
obće znamenitosti za jedna ili više povjestnih znanosti, ili koja bi obuhvaćala dva 
dajeka, navlaš ako su razstavljena, ili koja bi razvijala nove sustave ili iztraži- 
ili koja bi s kojegagod bilo razloga zasluživala pozornost svega Kongresa. 
x U obćim Skupštinama neće moć biti ikakofit razpravljanja. 
Kad se dovrši jedno priobćenje i prije, nego započme sliedeće, kojimudrago će 
ista (koji želi da se o njemu razvije znanstveno razpravljanje) moći zapitati, da 


eno priobćenje opetuje u Odsjeku, koji bi mu bio prikladan, ili koji bi mu 
odrediti Fr xdiništvo, 
T. Obća Skupština neće moći da primi nikakva drugog zaključka osjem onih, koji 


ll već glasovani u kakvu pau 
Odsječne će zaključke u zadnjoj obćoj Skupštini izložiti predsjednik Odsjeka, i 
j di izvjestitelj ako bude moguće, nakon predtečnog pribivenja na naročitoj 


Li tE 
EPK ro \ 
E 
BUG 
mi mE (E 
. KI 


to dovrši, trebat će sakupiti povoljne glasove dviju trećina od prisutniki, koji 
budu u broju munjem od šesdeset, da bude odobren i da tako postane 

| ičkom Medjunarodnog Kongresa. | 

. Prije ki se razpusti Kongres, obće Predsjedništvo trebat će da zapita obće- 












želi, da se obdrži III. Medjunarodni Kongres, da mu se izabere 


Prije 11. svibnja t g. trebat će da obće Predsjedništvo imenuje i objelodani 
, mabaka Pvnicatsljnog Odbora III. Kongresa, koji da budu stanovati 


UG vanj | obće Skupštine sliediti će na onaj kojimudrago način, koji obće 
uštvo e čieniti najprikladnijim. 
) Poglavje VII. 
Q Kongresistima. 
2. Upisanici K m uživati će sve polakšice svake vrsti njima podieljene od 
inozemnih oblasti, i primiti će redovito osobnu teskeru upisanja, željezničke 


. o 
! PL 


E 

Im ITIC 
JE ET 
= Nos barag 





3. Prisustvovanjem na Kongresu upisanik prima i obvezuje se, kako je već odre- 
o čl. 4., da će uno izvršivati ovaj Pravilnik, i da će u smislu istoga pripo- 
j obla: M redsjedništva i onu Odsječnih Predsjedništava u svemu što se tiče 
Mbwesuje so nadalje, da će preko Kongresa štovati vjerska i politička mnenja 
Koneresista, da neće na nikakav način podizati pitanja tudja izučavanjima i raz- 

predieljenima po ovomu Pravilniku, da će svoja priobćenja dragovoljno podvrći 


žnom odobrenju obćega Predsjedništva. 


* 


_— o —_—_— > ==. = — = : — ee — E = < 











22 TG 


64. Spomenice ili darovi, što ih budu dostaviti Promiđateljni Odbor, ili kakavjK 
gresist, ili osobe izvan Kongresa, biti će razdieljeni medju samim Kongresistima, | 
budu bili prisutni barem na jednoj obćoj Skupštini, i koji se budu upisali u jednom | 
sjeku, ali vazda prama želji darovateljevoj. 

65. Kongresisti će moći učestvovati svim službama, izletima, pozivima ili što dr 
priredjena i ponudjena od Promicateljnoga Odbora, I u tim slučajevima i sa kojeg 
dragog uzroka ili razloga Kongresist će biti dužan da vrši ono što bude odredilo c 
Predsjedništvo, kojemu ostaje vazda povjerena skrb oko dostojanstva i reda Kongr 

66. Pri svim službama, izletima, pozivima ili što drugo, nijedan Kongresist I 
smjeti da uzme rieč, nego preko dogovora i izričita uoblašćenja obćeg Predsjedništvi 

67. Kongresisti će uživati sve polakšice, što su ih udielile razne oblasti za bezpl: 
pristup k Spomenicima, Izkopinama, Galerijama, Kabinetima, Sbirkama, i sve drug 
pana opredieljenim po dotičnim oblastima, koje će granice Kongresistima biti va 
dojavljene. 

: 8. Tajništvo Kongresa vazda će Kongresistima biti otvoreno, od jutra do ve 
svakoga dana, da im bude moglo davati svaku vrst naputaka ili razjašnjenja, ne s 
odnosno na Kongres, dali nuždna i koristna strancima. 5 istim razdobnikom, za njih 
udobnost, ostat će otvorena u Polači S. Apollinara dvorane Kongresa za pisanje i čita 


69. Pontifikalna Biblioteka Piana, koja se nahodi u istoj Polači S. Apollinara, sta 
se na razpoloženje Kongresista od jutra do po sata prije sunca zahoda. 


Poglavje VIII. 
Publikacije Kongresa. 


10. Izdavanje Buletina sliedit će preko Kongresa. Un će sadržavati kratka izvji 
skupštini i kratke izvadke razprava i priobćenja. Kako je već kazano, dielit će se 
dovito svim upisanicima. 

11. Za objelodanjenje Izvještaja i Djela Kongresa Promicateljni Odbor će prika 
prije zatvora Kongresa dotično izvješće, dogovorivši se prije sa obćim Predsjedništv 
To će izvješće trebovat da obuhvaća i ekonomičnu stranu takova izdanja. 


Poglavje IX. 
Predmeti i knjige dostavljene Kongresu. 


12. Predmeti, otisci, tablice, fotografije dostavljene Kongresu biti će izložene u | 
storijama S. Apollinara. 

73. Oni predmeti, koji budu darovani Kongresu, ili ne dignuti prije dneva 
svibnja tekuće godine, obće Predsjedništvo će darovati Lateranskomu Muzeju kršćani 
starina. 

14. Nije dopušteno uzimati otisaka, nacrt& ili fotografija rečenih predmeta bez 
pusta vlastnikova i uoblašćenja obćeg Predsjedništva. 

15. Knjige, knjižice, smotre ili dnevnici, koji budu priposlati Kongresu u jedr 
ili malo iztisaka, ostat će na porabu Kongresisti u dvoranam za čitauje eldadija 
Kongresu, a potla, ako bude moguće, darovati će se Pont. Akademiji Arheologije. 

16. O svim darovima ili pošiljkama učinjenim Kongresu, bili to predmeti, nacrt 
što slična, bile knjige, smotre ili dnevnici, objelodanit će se točan popis u zadnjem bi 
Bullettina s imenom darovateljevim ili vlastnikovim. 


Kongres je sjajno s o toli mnogobrojnošću učestnika, zastupnikii svih naobraži 
naroda, koliko obiljem prikazanih i pretresanih znanstvenih razprava i primljenih zak 
čaka. Na njemu su vladali uzoran red, neprisiljena stega, prava bratska kršćanska lju 
svih naroda i čisto znanstvena susretljivost, iskrenost i otvorenost. On je svojim ozbilji 
obsežnim radom pokazao, koliko je kršćanska arheologija, koristna, znamenita, te 
ljita, prostrana i razgranjena mlada nauka, i kako se ona danomice učvršćuje i 
širuje na _uhar napredka i razvitka kršćanskih načela, kršćanske povjesti i kršćan 
umjetnosti, pa i cjelokupne naobrazbe roda ljudskoga. 


























5, ie 


Prvi je to medjunarodni sastanak, na kojemu je bilo zastupano naše družtvo, te je 
ikazan njegov rad i njegovi uspjesi; pa nam je zato neizbježiva dužnost, da u 
oglasila, na temelju službenih podataka istoza_ Kongresa, u širokim potezima prika- 
svojemu hrvatskomu naroda bar obćenita sliku rada Kreka na kojemu se je 







lokazalo, kako su stari Hrvati u svakoj struci krićanske prosvjete koracali uspo- 
Bzasjpodnija evrapejskim aa kako biste ara prajnd eds 

u uspješnom nastojanju oko anapredjivanja kršćanske arheologije, takodjer 
staju za drugim visoko naobraženim i samostalnim narodima. m 


priprarna skapština u prodpodnevno doba u utornik dneva 17. travnja 1900. 

nm otvorene skupštine u 10 sati prije podne profesor Duchesne, Predsjednik 

g izvješćuje o djelovanju istog Odbora oko pripravi za II, Medju- 
res Kršćanske Arheologije. Zatim daje rieđ prof. Marucehi, koji tumači smisao 

Ka i red sjednici, toliko obćih koliko odsječnih. 

Oran. Jok proglašuje za čas izerpljenom zadaću Odbora i pozivlje Monsi- 


neka zauzme privremeno predsjedništvo, da bi se prešlo na izbor časti 








Mons. Crostarosa, zauzevši Predsjedništvo, pozivlje da mu pripomognu ba- 
tadolča Kanzlera i dra. Pija Franchi de' Cavalieri i, zajedno s njima saslušavši 
sastavi popis imenA predloženih k raznim službama, koji bi 


s drugih Kongresista. 
mn i pljeskanjem odobren od prisutnih. 
Va sad način ostadoše izabrani od skupštine: obćim Predsjednikom Kangresa no 
ravnatelj francuzke učionice arheologije u Rimu; obćim Pod 

ada. Mons. Antun de Waal, rektor teutonskog gostinjea. Mons. Frano hšeri gbe 

| spljetskog Muzeja. prof. Nikola Miller. profesor kršćanske arheologije na sve- 
i u Berlinu. prof. Josip Gatti. profesor rimskoga prava u povjestno-juridičkoj Aka- 
" Rimu; obćim Tajnikom prof. kom. Oracije Marucechi, profesor kršćanske arheo- 
1  Rimskamu: obćim  Podtajnicima prof. Atilije Profumo, podarhivist 





calnih Breva, €. August Bevignani, nadzornik Povjerenstva Crkvene Arheologije. Iza 
ijehu pročitana imena onih, koji će sastavljati Predsjedništvo pojedinih Odsjeka : 


I. Odsjek. 
Predsjedništvo: Prof. Nikola Muller, Mons. Josip Wilpert, Mons. Gjenar As- 
Galante, prof. Petar Kirsch, prof. Josip Bilezewski. 
I II. Odsjek. 
Predsjedništva: O. Artman Grisar. inž. Iv. Kr. Giovenale, 0. Frano Ehrle, 
doli“ enturi, doktur knez A. Filangieri di Candida, 
ITI. Odsjek. 
Predsjedništvo: Prof. Tepjacije Guidi, prof. O. Fulkran Vigouroux, prof. U. 
Seheil, prof. D. Umberto Benigni, dr. O. Vjekoslav Petit. 
k IV. Odsjek. 
sjedništvo: O. D. German _Morin, O. D. Ambroz Amelli, prof. Hinko 
O. D. Lovro Jannsens, Mons. Dragutin Respighi. 
V. Odsjek. 
dsjedništvo: Prof. Josip Gatti, Dr. Vjekoslav Borsari, Mons, Frano Bulić, 
. Delattre. prof. Eugen Bormann. 
VI. Odsjek. 
Bamiskajutro: Prof. Albert Ehrhard, prof. Vilim Neumann, doktur Pijo 
mi dr. D. Ivan Mercati, prof. Lejay. 
VII. Odsjek. 
: Mons. Petar Crostarosa, prof. Barun Kanzler, prof. O. Josip 


Baumgarten, prof. Josip Botti. 






















== ih — 


Dovršivši svaki izbor izmedju pljeskanja, novo Predsjedništvo zauze mahom s: 
mjesto, a Predsjednik prof. Duchesne zahvalivši sudrugovim na povjerenu mu čast iz 
kakva li će se smjera držati pri upravljanju Kongresa, toplo preporučivši svima, da 
tiesno drže znanstvenog zemljišta, a da ne zastranjuju u ina pitanja i koja bi bila iz 
pripadnosti Kongresa. Iza toga nakon nekih pripomend javljenih po Tajniku za dojd 
popodnevnu skupštinu, bi razpuštena sjednica. 


Popodnevna obća skupština u utornik dne 17. travnja. 
Svečano otvorenje Kongresa. 


U 4 sata potla podneva otvura azra Preuzoriti Stožernik Lucido Marija Paroo 
pooitaij Kongresa, u prisutnosti cieloga Odbora, Predsjedništva istoga Kongresa i ve 
roja Kongresista, medju kojima su se odlikovali dvanaest Preuzoritih Stožernika: (a 
del Drago, Ciasca, Cretoni, Ferrata, Gotti, Maeehi, Masella, Mathieu, Satolli, Seg 
Vannutelli Vincenzo, Vives y Tuto:; poslanici, diplomati, biskupi. prelati i dopia 
muževi. Njegova Uzoritost otvorio je sjednicu elegantnim latinskim govorom, zadah 
visokim i plemenitim mislima, kojemu je odgovorio na franeuzkom jeziku Obći Pred: 
rof. Duchesne, pokazujuć na veliku zlamenitost i korist Kongresa > Za 
je Obći Tajnik prof. Maruechi započeo prizivanjem one gospode Kongresista, koji su 
nalog da prikažu Kongresu pozdrav ili pristajanje kakva družtva ili zavoda znans 
noga, a tada su ovdje pe pristupali jedan za drugim čitajuć svaki po kra 
govor poklonstva i priklonosti. 
Častni O. Ehrle, za Vatikansku Knjižnicu: Mons. Crostarosa, za Povjerenstvo Crkr 
Arheologije ; prof. Gatti, za Papinsku Akademiju Arheologije; Kom. Azzurri, za Aki 
miju S. Luke i za Arheologično Obćinsko Povjerenstvo Rimsko; prof. Petersen sa Cu 
Njemački Arheološki Zavod ; prof. Wiekhoff za Sveučilište Bečko; prof. Duchesne za Arl 
logičku Učionicu Francuzku:; Mons Bulić, za Jugoslavensku Akademiju Znanosti i Um 
nosti i za Arheologički Muzej u Zagrebu, te za e, kr. Arheologički Muzej i za Povjest 
Družtvo Bihač u Spljetu; O. Delattre, za Mons. Nadbiskupa u Kartagini; O. Jannse: 
Kolegij Benediktinaca S. Anzelma ; prof. Vigouroux, za Zavod S. Sulpicija; Mons. de W 
za Kolegij Cultorum Martirum; prof. Maruechi, za Družtvo Konferencija Kršćanske Arl 
logije; prof. Miller, za Družtvo Gojitelja Kršćanske Arheologije kod Sveučilista u] 
linu; Mons. Talamo, za Katoličko Talijansko Družtvo za Znanstvena iztraživanja: 









Giovenale, za Družtvo Gojitelja Graditeljstva: Frano Radić, za Hrvatsko Starina: 
Društvo u Kninu u Dalmaciji; O. Petit, za Družtvo za Bizantinske Nauke u Kule 
niji: Mons. Respighi, za Kolegij Papinskih Ceremonijerf. 

Nakon nabrojenih govora Obći je Tajnik priobćio ostala pristajanja, koja su 
spjela Kongresu, to jest Ruskog Arheoložkog Zavoda u Carigradu, Arheoložkog Dru: 
Južne Francuzke, predstavljena po Mr. Graillotu, Papinske Akademije Novih Linc 
predstavljene po vit. Augustu Statuti, Ravnateljstva Starina i Umjetnosti u Vlađanju 
nižkom, predstavljena po prof. Gauchleru; Akademije u Tortoni i Reda Olivetansk: 
predstavljenih po Oteu Lugano; a osjem toga profesori Krumbahera iz Monakova, | 
tzingera iz Hanovera, Kurtha iz Liegi, Miintza iz Pariza, Battifola iz Pariza, Fuehi 
iz Bamberga. Najpotla je isti Tajnik pročitao brzojavku tad poslatu od Preuzor. | 
žernika Respighia, Obćeg Namjestnika N. S., i drugu Prag. Filipa Nakića, bjenjkam 
skoga. Izerpivši štivenje tih zadnjih pristajanja, Preuzor. Stožernik Pokrovitelj iz 
sgodnim riečima čustva harnosti cielog Kongresa prama Svetomu Ocu Papi, koji je 
likom blagodarnošću pripomogao našemu djelu. pa nas je ugostio u ovom S ojen Se 
ništu, te nam je blagohotno otvorio povjestničku Lateransku Polaču. 

Predloži zatim da bi se N, S, upravila brzojavka poklonstva i harnosti, k 
odmah Tajnik pročitao, dočim se je ciela Skupština bila podigla na noge u znak pok 
stva. Sadržaj spomenute brzojavke je slieđeći: 

»Njegova Svetost Lav XIII. — Vatikan. 

»1l. Kongres Kršćanske Arheologije, gost vaše Svetosti u vašem Sjemeništu k A 
linaru, kušajuć od sada pokroviteljstvo i blagodarnost Najvišeg Mecene dobrih nar 
prikazuje vam najvruće zahvale, proseć na svoje radnje upravljene k razširenju pr 
znanosti, vaš očinski blagoslov. Stožer, Paroeehi. 


u 






















































































=>, 








Rim bi bez sumnje bio našim trećim boravištem. Postao je drugim. Eto nas u njel 
rije nego li smo se nadali. Dolazimo k njemu posred naloge izazvane uzkrsnim 
dašina i povratkom jubilarne godine. Ali je rimska gostoljubnost tako plodna pomaga- 

lima, da se mi nalazimo posve dobro ukonačeni. 

Što dolazimo da radimo ovamo? | | 

Ima, Gospodo, nekoliko godina, da se Kongresi množe takovom brzinom, 
smatraju uznemirućom. U prijašnje doba nije bivalo drugih nego samo K si diplo- 
mati, pa su i oni bili baš riedki. U naše doba ne ima znanosti, ne ima rada, obrinosti, 
koja svakog pramaljeća ili svake jeseni ne daje mjesta medjunarodnim skupštinama 
Parižka će jih izložba viditi više ducetii. Žaliti je nesretnika kojih položaj ili iztra 
označuju revnosti prireditelji. T zato, neka je što moguće više praznikfi. Treba ti se po 
koriti nuždi da se skitaš od Kongresa do Kongresa, s jednoga kraja Evrope na dragi, 
žvačuć svoje govore i svoja priobćenja, obsjednut tugaljivim razmatranjima o koristi 
njihovog premještanja. Kad bi jih čovjek htio da glasno izrazi. bio bi stalno poduprt 
sborom Krkom kela vazda spravnih da užimlju ramenima, kad se uz njih hoće štogod 
ozbiljna da radi i da reku: Kakva korist? 

Za stalno, Gospodo, stroj svieta mogao bi da se vrti i bez nas, a zn ti mae 

















predak vršio bi se po već posvećenim putevima, po školama, akademijama, knjigama, 
povremenim časopisima. Ali i kongresi imaju takodjer svoju korist. Oni okupljaju i sta- 
vljaju u neposredni saobraćaj ne samo radnje, dali još i osobe Ljudi se medju sokom 
vide, medju sobom zapoznaju i, zamierna stvar, uznapreduju tuda u štovanju i ljuba 

medjusobnoj. Bit će možda to, da kongresi malo traju. Ali ima tu dubljeg razloga. Uče 
njaci su skoro vazda vrlo vriedni ljudi, koji dobivaju tim što se zapoznavaju. Ja se po 





zivljem na izkustvo svih kongresista ozbiljnih i djelujućih. Eto. što se mene ti 
sada, kad je Kongres tek otvoren, ja predvidjam da će mi dobaviti više novih pr 
stava i utvrdjenje više prijateljstava starijeg doba. x 
šesto se govori o našim prepirkama. Dogadja nam se doisto, da se u mnenjnu raz: 
likujemo. Nu niesmo u tomu sami. Ništa manje od drugih ne izmičemo se pogibelji da 
pustimo da se prepori mnenja pretvore u prepirke protivnik4. I Bog znade koliko li su 
Arabo za znanost bezkoristne, a da i ne govorim o šteti što ju one donašaju mira 
i ljubavi. (4 
3 Govorilo se negda o rabies theologorum, 'To je zato što je tad u slovju bila 
po prilici svakakolika znanost. Druge su se nauke iz nje kašnje razvile i mv 
svakim danom uza nju. Je li to po kreposti baštinstva ili susjedstva? Cin je da se m 
njima nije ništa manje gorljivim. U tomu što se nas iz bližega tiče. mi drugi stari Ari, 








u tom obziru podajemo česta uznemirivanja. Ne bi se trebalo penjati odveć visoko. 
tražiti odveć daleko, da se nadje takovih zlamenitih slučajeva rabies arch KI 

Protiv te bolesti ne ima uspječnijega lieka do Kongresi. Mi proživemo skupa neko 
liko dana, vidimo na kraju konca koja li smo vriedna čeljad, i unaprieda, ako imama 
da se prepiremo, razpravljamo bez oštrine, kao braća, a ne kao neprijatelji. Izbjegava! 
ćemo ogorčene predmete, prikazat ćemo se spravni da se predademo mnenju mudrijih 
U jednu rieč od naših kratkih sastanaka mi ćemo iznieti čustva slična onima kakvih 


a 





jadno ljudstvo hćelo da vidi iznešeno po svojim učiteljima sa kongresa gdje svet 
kuju mir. | 
Drugi obći izpadak naših sastanaka, u tomu je, što približujuć se jedni dragim: 
dopuštaju nam da bolje oćutimo odnošaj izmedju naše individualne znanosti i ona naše 
znanstvenog svieta, medju radnjama, od kojih smo mi učinili našu osobitost (specijalnost 
i cjelinom ljudskih poznavanja. x - 
Vae soli! kaže Sveto Pismo, koje ovdje nahodi divnu uporabu. Jaoah ti sa učenjak: 
koji se osami, zanemari druge i ne brine se da vidi što li oni rađe. Jaoh ti se njemu 
jer će svršiti tim, da će se divit sam sebi, i to će mu biti pedepsom. Imat će šta da s 
razmatra i da se štuje. Njegovo će razmatranje ostati bezplodno, ' 
Bezplodno će ostati i štovanje koje starinari budu izkazivati njihovoj znanosti razme 
trajuć ju svedjer u njoj istoj, a ne brineć se za njezine odnošaje sa susjednim znanostim: 
Kršćanska je Arheologija, Gospodo, za pravo reći, mlada znanost. 


Pripovjedili su mi, da je 1861. god. Th. Mommsen došao u Arheologički Zavod & 
Tre 








velikim im — folio izpod pazuha, Postavio ga je na sto, iztumačio mu je osnovu E: 


rm _ — či 





— uo 


ij i zaključio je ovim riečima: ,Do sada je kršćanska arheologija bila zabavom 

telja: ovom knjigom ona postaje znanošću.“ Ta je knjiga bila prvi svezak In- 
diones christianae urbis Romae lv. Krstitelja de Rossi. 

Taj sud, kao toliki obći sudovi nosio je pečat nekog pretjerivanja. Ne bi trebo- 

žen đa nije ništa znanstvena u predjašnjim radavima: mi ćemo vas do malo 

na jadne venu d nadpisa odredjena da čuva uspomenu Bosija i Marehia, predšast- 

« drugog veoma bližeg našez slavnog i prežaljenog učitelja. 

se osobito promatra područje epigrafije ne će se moći zaniekati, da je 

vo. A ni to se ne može zaniekati, jesu, ks svih poje 


























e Ba bavljeni+ njezinim dni haa I ik da Cake sako odbaci! 
velikom i čustnom naporu što ga sad čini čovječanstvo da upozna sebe, a navlaš, 
= oba o tomu što je ano negda bilo. 
što ea ono od nas čeka, nije. treba to izpovjediti, tako zlamenit, kao onaj, 
ra prima od klasične arheologije. Vjerozakon kršćanski je daleko bolje poznat od 
pra koji su pretekli njegov dolazak. On je ponajprije živuć, i možemo da 
de visu, i ne treba nam ga pripogradjivati, kao što ovi vješti graditelji, 
i starinski hram sa kakvim ulomkom stupa i gredja. Iz početka nam se on 
: ećjdannnosh knjigom u kojoj se nahodi sve što je bitno da se znade o nje- 
| povjesti 1 njegovim izvorima. Knjigu Svetoga Pisma sliedi bogata književnost, koje 
li, po svojem nizu bez prekidi, razjašnjuju sve zlamenite momente crkvenog 


Koi sreća je, da je tako, jer su kršćanski spomenici prvih vremena posve riedki i 
Sto nam ostaje, za prva tri vicka našeg brojenja. u svemu Iztoku krda 
| g pjeska u prastaroj erkvi jeruzolimskoj, antijohenskoj i “aleksandrinskoj ? 
| | sačuvali šu se znameniti tragovi, epigrafični i drugi, kršćanskog života u 
ima. 

omiesu nego posve slabe znamenitosti za obćenitu poviest kršćanstva. Maleni 
1, na 1 ruku nacrtani pri ulazima podzemnih grobnica. prikazuju bibličke prizore 
Ka p D J 
oznati » vjernicima, običajna otajstva, one krštenja i evharistije, konačna uhvanja 
Saba “nim oblicima. 

Znamo 0 tomu mnogo više po knjigama. Nadpisi, s druge strane, su užasno lakonični. 
Ka kala, izvan imeni pokojnika, kakov zaziv, kakvo očitovanje vjere ili uhvanja. 


3 budi od mene misno ob omalovaženju tragovi prvobitne starine. Mi jih 
s PE sono bez ganuća. Knjige su prelazile iz rukć u ruke, s prepisivača do 
Pa trose mi izravno abćimo s mišlju piščevom, ima ipak posredovatelja izmedju 
ir iade ovdje, u mračnim hodnicima groblja Priscillina, čitamo ista slova 
ili erveno nacrtana na poklopcima loculi-a. Tu, iza te tanke pregrade 
rimskih. kojima je Hermas čitao knjigu Pastieri, koji su živjeli sa 
ni u Telesforom, s biskupima Pijom. Anicetom, Eleuterijem. koji vidješe možda i 
I mx loza 1 gnostične naučitelja Valentina i Marčijona, i Polikarpa, starog bi- 
1 irskog putnika Hegezipa. Oni, koji su se namjestili u tim grobovima i 
koji an zatvorili. imali su u srcu istu vjersku misao, iste nade, koje još sada 
hrani uju 1 nas život kršćanski. To su doisto očevi nači u vjeri. 
i ako nas njihovi tragovi u srece diraju, ako odkriće njihovih spomenika budi u 
i m. veliko vje sko zanimanje, ne može se kazati, da ono u velike umnaža naše po- 
ršćanske. 


kaša oka 
en“ * 


ir 
mid) 
= 





_ 89 — 


Rekao sam starine kršćanske, kršćanstva u obće. Stvar je posve drugčija, ako : 
razmatra mjestna povjest. Ovdje spomenici, ma kakvi bili, nahode znamenitu važnos 
Na primjer, kakva li nije zanimanja za povjest crkve rimske da se znade gdje su : 
nahodila* njezina mjesta bogoštovja i pokopišta, koji su joj bili početci, kako li je bi 
upravljana, kojih li se porodicA imena pojavljuju medju najstarijim vjernicima, na koje, 
li su mjestu bili pokopani njezini mučenici, njezini biskupi 

U ostalom prva vremena ne obuhvaćaju, koliko treba, svekoliko iztraživanje kršćansk 
arheologije. Sa IV. viekom počimlje doba gdje obiluju spomenici, gdje se sa svih stran 
podižu prostrane bazilike, krstionice, mauzoleji, kašnje samostani i druge vjerske gradje 
vine, koje izazivlju nakit, potiču graditelje, slikare, kipare, mozajiciste. Polje izučavan; 
se proširuje. žetva spomeniki se obogaćuje. Mjestna zanimivost se vazda uzdrži, i česi 
na prvom mjestu; ali ima dosta činA i izprava da bude povoda prispodobama, klasifik: 
cijama, sintezama manje ili više obuhvaćajućima. | | 

Zaisto, i manje nego igda, monumentalna arheologija nije tad pozvana da nadi 
mjesti književnost. Ta je uza nju cvala i drži nas obavještene o stvarima nauke. Ali 
je umjetnost kršćanska razevala; njezina povjest počimlje i razgranjuje se. Otvara : 
cielo razdoblje, koje je još kršćanskom starinom i koje se medjutim nadovezuje s tii 
drugim stupnjevima razvitka, koje označujemo sa ponešto tamnim izrazom srednjega viek 

Ako li mi dakle ne možemo starim kršćanskim spomenicima da pitamo svjetlo: 
slične onoj, što su jih davna keramika i kiparstvo bacili na vjersku povjest Grčke; al 
je naša epigrafija vrlo daleko od onog bogatstva, koje je drugima dopustilo da po na 
pisima uzpostave obćenito ustrojstvo carstva rimskoga i velike crte njegove pokrajinsl 
povjesti, ostaje nam ipak da izvršimo koristan zadatak. Da ne izadjemo iz arheologi 
pravo nazvane, stalni smo, savjestno radeći, da ćemo velikih usluga učiniti povje 
vjerozakona i povjesti umjetnosti. 

Ali arheologiji pravo zvanoj predstavljenoj po prva četiri (dsjeka Kongresa, duž 
smo bili da priključimo dva dodatka. liturgiju i starinsku književnost. 

Liturgija je područje osobito posvećeno. težko pristupno onima, koji iztraživan 
starinskih stvari ne pridružuju vježbu sadašnjih običaja. Erudikcija XVII. i XVIII. viek 
s njom se je mnogo bavila: ali je tek malo vremena, da je rad stroge analize naslied 
ovdje iztraživanje i objelodanjivanje izprav4. Ostaje još mnogo da se uradi ob ov 
zadnjoj tački, pa i u samim bitnim stvarima. 

Kako bi arheologija mogla da se zanima za takova izučavanja? Zaista je mnog 
kad se uzpostavljaju starinske crkve, iz vremena Konstantinova ili Justinijanova. Ali k: 
jim se budu naznačili tloris, zidovi. razdiobe, uresi, ne će biti učinjeno sve. Te počitaj 
sgradje bijahu žive, mnoge od njih još živu. Bijahu sagradjene da uzimlju u zakl 
bogoštovne skupštine. Do toga nam je, da znamo kakva li su se otajstva u njima svi 
kovala, po kojim obredima, kojima formulama. Bez sumnje bila su ista otajstva kac 
sada; ali ako je jezgra stvari ostala sama sebi identičnom, u oblicima se je proizv 
neki razvitak dosta velik da ne bude vazda udobno da sebi predstavimo običaj starinsl 
da u njemu bude gradiva za trudna iztraživanja. 

(Cinilo nam se je takodjer, da u našim iztraživanjima ostavimo mjesta i starinsk 
književnosti kršćanskoj. 

Ima nekoliko godina da su ta izučavanja primila nova maha i podala znamenii 
zaključaka. Ovdje je takodjer erudicija dvaju zadnjih vjekova. navlaš ona francuzk 
benediktinaca bila zabilježila znatan napredak. Tekstovi glavnijih medju Ocima Crkve b 
su izdani i pripoizdani osobitom pomnjom. Zamjeran napor njemačke erudicije pokaz 
se je 1 na ovoj strani. kao na tolikim drugima. 

U Beču i u Berlinu započelo se je izdavanjem novih sbiraka crkvenih spisatel 
latinskih i grčkih. Niz grčkih spisatelja, pripoizdanihb brigom berlinske akademije ne 
proći Evzebija: onaj latinskih spisatelja. izdan pod zaštitom Carske Akademije u Beč 
produžit će se za koji viek dalje. U jednoj ili u drugoj od tih granica ne ima književn 
djela. koje bi bilo bez znamenitosti za starinare. I ako se malo proširi pojam arheologi 
uzamši tu rieč u njezinom prvobitnom značenju, ako ju se učini istovjetnom sa znanoš 
starina kršćanskih, jasno je. da književna povjest starih kršćanskih doba treba da prec 
u prvi red naših težnja. Mi ne možemo da se ograničimo na starinarstvo crkavi i gi 
bova; naši su napori upravljeni takodjer na starinarstvo knjižnici. 








i. JR 


I tako, gospodo, mi smo sakupljeni, da vršimo koristno djelo, da činimo napredo- 
nušu znanost i da sebe iste učinimo sposobnijin da ju dobro služimo. Druge mi 










znamo da razlikujemo, to rekoh jutros, na pripravnom sastanku, i hoću da 
skupštinom mnogobrojnijom i uoblašćenijom, izmedju stvari, koje se 
onih, koje se nas nimalo ne tiču. 
hu * neće biti ni izravno ni neizravno nikakvih, pa ni najmanjih očitovanja po- 
koga smisla. Ovdje ne će biti vjerskih polemika, pa ni spologetičalh, niti u najboljoj 
jeri. Ovdje se neće razpravljati o crkvenim reformama, kao da do nas ne bi bilo 
ga, ko bi se imao da bavi takovim stvarima. Nama se je baviti najdaljom prošlošću 
anstva: mi tražimo, da ju bolje upoznamo i da ju bolje činimo upoznati. Drugi su, 
* mi, zauzeti oko njegovih sadašnjih probitaka i za njegovu budućnost. 

Mi ćemo da ostanemo u našoj ulozi, u našoj ulozi ljudi od nauke. Mnogi od nas 
ze iz velike daljine, uzdajuć se u program, što smo jim ga naertali i kojemu ćemo 
i vierni. Iz Berlina ili iz Egipta, iz Pariza ili iz Carigrada, iz Beča ili iz Afrike, 
e smo se sakupili u toj podpunoj staluosti, sretni da se susretamo pod suncem drage 








po mogo su zadržali pa i takovih, koji se mnoga ne boje putovanja. Medju od- 
ma, lep nam je broj poslao pisanih razprava, svjedočanstva dobre volje, koju vi- 
i koja će donekle umanjiti našu žalost, što jim ne posjedujemo sačimtelja. 
ravdali poslanicama punih simpatije. Svi su s nama duhom i sreem. 


1 nauka, Iv. Krst. de Rossi. Četiri godine kašnje nestalo je Edmonda Le Blant-a, 
uspomenu izazivljem osobitim ganućem. Bijahu to starješine i učitelji arheologije 
Neću ovdje da namještam popis gubitaka, što su jih naša iztraživanja pre- 
zadnjih godina; ali, uz ta dva velika imena, bit će mi ipak dopušteno da 
nem ono Hinka Stevenson-a, tako dostojnog učenika De Rossi-eva, kojega je smrt 
bila uprav po sriedi njegove znanstvene staze. 
I doisto, Gospodo, to su oni, koji će predsjedati ovomu Kongresu Niesam ja, starinar 
A više nego li spomeniki, sobice više nego li puna zraka, koji bi bio usposobljen 
m sa razpravama kao što su vaše. Bili bi možda dobro uradili, da budemo osta- 
o mjesto stalnog predsjednika, kao u Subiaeo, što ostaje prazna stolica opatova. 
no, niko se ne usudjuje da zasjedne na mjesto svetog Benedikta; ovdje ko bi hotio 
laskati da nadomješta De Rossi-a ? 
Sasvim tim silit ću se da budem upravljati vačim radnjama, sliedeć onaj duh, što 
& on činio vladati: duhom točnosti i znanstvene iskrenosti, štovanja prama počitanim 
ima, kojih se tiču naša izučavanja, ljubavi popustljive prama osobama i prama 


















a 
. 
, 
t 


a 
" 
U F LI 
a LJ 
.. 
Lio 


1 biti ću u tomu pomagan po sudrugovima, koje ste mi dali, koji su svi zadahnuti 
o mislima : oda De Waal i Bulić, veterani kršćanske arheologije i utemeljitelji 
Y Kongresa, gosp. profesor Nikola Miller, taj živući uzor znanstvene vjernosti i srdač- 
. Gospoda profesori Gatti i. Maruechi, koji su više od ikoga živjeli s učiteljima i 
stavljaju nam, svojom marljivom djelatnošću i svojom ljubežljivom susretljivošću, 


ije i najdragoejenije predaje. 


Ro - 
x. = 


sgim pristajanjim po pismu ili po brzojavki dostojna je da se priobći ono 
etra Respighi-a, Obć. Namjestnika Njegove Svetosti: 

Ferrara, 24. travnja 1900. 
osobno ne mogu da prisustvujem Kongresu Kršćanske Arheologije, odo- 
am, čestitam sretan uspjeh.“ 


Fea Ak LJ 
m 


+“ a P > 
E sr va ' 
H LE A 


E j da e ) i , 
= maiInAr 
hk si i 


Stožernik Respighi. 








Donašamo i brzojavku pristajanja Presvietlog i prepošt. Prag. Filipa Frana Nakića 
biskupa spljetskoga i makarskoga, bivšega Pokrovitelja 1. Medjunarodnoga Kongres: 
Kršćanske Arheologije: 

Spljet, 16./4. — 10./5. 1900. 

» Reverenter in Christo salutat et ut Deo adjuvante inspirante doetrina desideratis 
simi magistri De Rossi studia consilia omnia in emolumentum scientiae veritatisque ehri 
stianae ac splendorem aeternae urbis evadant ex intimo corde vota depromit adhaerens. 


Philippus, Episcopus Spalatensis. 


Obćenita skupština u sriedu dne 18. travnja 1900. 


Uz prisustvovanje Njegove Uzoritosti Stožernika Pokrovitelja bi otvorena sjednice: 
u 4 sata potla podneva; i nakon proštivenog zapisnika Tajnik priobći druga pristajanji 
prispjela na Kongres. 

Zatim Predsjednik udieli rieč prof. Swobodi, koji prikaza osobita poklonstva bečkoj 
Sveučilišta. Nakon toga isti Predsjednik naviesti, da je Preuz. Stožernik Rampolla, Državn 
Tajnik Njegove Svetosti poslao dvie razprave: jednu vrhu starinskog kazala kršćanski! 
grobišta rimskih. drugu o izpravi, koja se odnosi na Svetu Melaniju. 

Tajnik je pročitao prvu od tih razprava, koja se bavi kodeksom petnaestog vieks 
koji sadrži kazalo grobišta, o kojemu je razpravljatelj učinio znamenitih i oštroumni 
opazaka kritičnih i topografičnih. Dokazao je davninu te izprave, dragocjene za topo 
erafiju podzemnog Rima i ustanovio mu je doba u prvoj polovini četvrtoga vieka. Učen 
govor Preuzoritog Velikaša, koji bi primljen preživahnim pljeskanjem, biti će u cjelir 
objelodanjen u Djelima Kongresa. 

Drugo priobćenje iste Njegove Uzoritosti o S. Melaniji, takodjer velike znameni 
tosti, biti će pročitano u posebnom Odsjeku za staru književnost kršćansku. 

Tad Predsjednik udieli rieč O. Delattre-u, afrikanskih poslanika, koji položi pom 
njivo izvješće ob uspjesim u zadnje doba postignutim izkopavanjem u Kartagini, tolik 
obzirom na starine poganske, koliko i na kršćanske, obširnije razlažuć ob ovim zadnjim: 

Iza toga prof. kom. Botti, ravnatelj muzeja u Aleksandriji u Egiptu, iza govora: 
znamenitosti tog povjestničkog grada. prikaza Kongresu ulomak papira grčkoga, nadjeno 
kod Arsinoe i koji se odnosi na jednu svećenicu boga Petesuchos (oblik boga Horus-a 
koja pita svjedočbu, da je tomu bogu prikazala žrtvu. Naglasi, da je papir iz trećeg 
vieka kršćanskog brojenja i da mnogo naliči drugomu u berlinskom muzeju, u kojem 
je rieč o kršćaninu odmetniku za Decijeva progonstva. Reče zatim, da bi se novi pap 
mogao odnositi tomu razdoblju i predloži nagadjanje, da se ta svećenica bude najpri 
odrekla kipoklonstva postane kršćankom, a da se pak bude opet odmetnula za strašno 
Decijevog progonstva. 

Prof. je Benigni govorio o misticizmu i verizmu u Marijanskom krugu bizantinsk 
ikonografije. Izpita razne prizore mističnog ili verističnog utiska, koje se tiču navieštenj: 
Božića, propeća i skinuća s križa. 

Najpotla Prag. de Waal prikaza Kongresu pozdrav i poklon teutonskog gostinje 
Campo Santo u Vatikanu i dar knjige sastavljene udruženim djelom raznih arheologični 
članaka pisanih od njega i od njegovih kapelana. 

Izerpivči se tako priobćenja i buduć u taj čas stigao odgovor na poklonstven 
brzojavku jučer upravljenu na Svetog Oca. Preuzoriti Stožernik Pokrovitelj ga naviesti 
zamoli Tajnika da ga pročita, te bi saslušan stojećke od svekolike Skupštine. Evo m 
sadržaja : 

«Sveti Otac, koji sliedeć stope svojih predšastnika, vazda se je zanimao za umn 
žanje plemenitih nauka kršćanske arheologije, nasladjuje se dobro započetu radu 1 
Medjunarodnoga Kongresa, i izrazujuć čuvstva ugodnosti na počitano poklonstvo i žel 
za čestit uspjeh preduzetih radnja, šalje iz srca zaprošeni apoštolski blagoslov. 

M. Stož. Rampolla.“ 

To čitanje bi primljeno jednođušnim pljeskom, a Predsjednik zaključi sjednicu 
6'/, sati poslie podneva. 

















Prve skupštine Odsjeka. 


LL. Odsjek. 
Skupština dneva 15. irarnja 1900. 


1 Erosa jje o dje prag. Wilpertu na njegove radnje oko slikariji u kata- 
lu koji će isti do malo objelodaniti — ali ne pripušta tuma- 
ile odnosno na sliku o trgu i o blagovanju. Govornik hoće da tu 
rim deci o pogrebnoj gozbi, lectisternium — on tu ne vidi nego prizor 
jeg ž 


2. Kom. Bazili je Magni, profesor povjesti kod K. Zavoda Liepih Umjetnosti u Rimu, 
rio je latinski: De stylo artis christianae 
Dokazao je, da kršćanske slikarije Katakombi dosižuć do II. vieka imaju sva 
allar ija, jer je to bila umjetnost koja je u ono doba vladala. Jer da budu 
i umjetnici boljeg doba, bili bi one slike bez sumnje učinili liepe i ubave. 
> ona ioroet umjetnosti ne valja da upiše u grieh novoj Vjeri, nega obćenitom 
u, u u se je umjetnost nahodila toli o za predmete poganske, koliko za kr- 
ske Zato se nahode u težkoj zabludi oni koji još i dandanas hoće da su 
anske samo one slikarije koje poslaju starinske, te izključuju napredak i ljepotu 
*tnosti u svetim prilikama, kao da bi se vjera nasladjivala u gruboći. Zaključi da 
ron umjetnost mora da takovom zove obzirom na gradivo, ali ne na oblik, 
vao sa Giottom, sa Beato Angelico, te se je dovinula vrhunca s Gospom 
g Ksisla u Draždjanim, i sa Rafaelovim Preobraženjem u Vatikanu. I to je umjet- 
ju treba danas nasliedovati u svetim slikarijam, uz ljepotu ertanja, kjaroskura i 
vši od stare kršćanske umjetnosti tek čistoću misli i onu otajstvenu neos- 
_ koja upravo odiše sa prave umjetnosti vjerske, 
Predsjednik zahvaljuje govorniku za besjedu posve mladenačke gorućnosti. 
8. IKore. M. Mowata. 
Numizmatička svjedočanstva. Kako je govornik do toga došao da pomisli na to. 
lime | Aleks. preporučuje svojim Kršćanima da urezavaju ty30: na svojim pečatima. 
U Rimu je bila mnogobrojna naseobina Aleksandrinska, 
S « Avgustin piše o akrostihu, ali mu je nepoznat ukrogram naveden po Strabonu, 






de najprije rieč, zatim slikarija, simbol. Aluzija sv. Avgustina na simbolizam 


E pRoe: — a za zaeoro:;. Ali u Aleksandriji su obadva oblika jednako upo- 


Formula je obris apostolskog simbola. 
Sastav formule : 
Sveza sa egzergom rimskih novaca. 













razdioba u svezi sa trostrukim imenom Rimljani. 

i u Aleksandriji kao prosvjed protiv cara Domicijana (96). Ne bi u tomu bilo 

| začudna kad bi mu sv. Ivan bio začetnikom; ako li ne Avilius, učenik S, Ivana. 
Prispodoba s Medion u Autunu. Mnenje da treba čitati Pictorius, a ne Pectorius 


4. Degani. — Kršćansko groblje u Concordia — pročitano od dra. Millera, 
Ogr j) rimske Naseobine Concordia. 

| grada, razdioba u 9 prediela. 

ra i vjerska uprava Naselbine. 

Ur re vjerski upliv te naselbine, ali joj prvi tragovi ne potiču nego iz V, i VI. 
a 187. >. u veljači: odkriće groba. 840 kamenitih raka sa kipovima i stupovima. 
g sven ične, od kamenja sa Alpi Friulanskih. Pogdjekoji Konstantinijanski mono- 
5; koj i pokojnika nadživjelima. Sveza sa domovinom Kufina Turra- 
, o koje Ks u. osmi, nahode tragovi. 

Prikaz o S. Publiju od M. Mizzi-a 


Db. D a g ol > Spomenika u Tipasa. Grandidier. 


FJ 


(G 
“mk 
LJ 
Kk. 





= i a -— — =" 
—— = eo = 


——u 


ji 


_ 86 — 


Povjest izkopina : 

1. Grob sv. Salse. Opis ostanaka rotonde — posve u potankostima. Zaključak : Ma: 
zolej je sastavljen od atrija i kompluvija. 

Nagadjanja: Kršćanska pa la iz dobra doba (IV). Vrst grobnog panteona. 

Sgode i nesgode spomenika. Groblje kasnje od bizantinskog doba. 


II. Odsjek. 
Sjednica dneva 18. travnja 1900. 


Od Predsjedničkog su Ureda prisutni kom. A. Venturi, inžinir vit. 1. K. Giovena 
i dr. Filangieri di Candida Venturi biva izabran predsjednikom, Giovenale podpredsje 
nikom, a Filangieri tajnikom. 
1. Pošt. O. Toma Rodriguez govori španjolski o Bazilici sv. Ivana de Banos ( 
Cerrato (Espana-Palencia). On hoće da dokaže da glavni dio Bazilike potiče čak 
od. 661. 
d Bazilika sv. Ivana de Banos de Cerrato (Espana-Palencia). — Buduć da nein 
sumnje ob istinitosti Recesvintova nadpisa, to je stalno da glavni dio Bazilike, to je 
slavoluk potiče iz dobe posvjedočene po nadpisu, iz godine 661. To predpostavljen 
postavlja se i riešava pitanje da li je luk u obliku konjske podkove uveden bio 
Evropu po Arapima, ili se ima pripisati umjetnicima latinsko-bizantinskima, kako svjede 
rečena bazilika: Jesu li Arapi primili luk na oblik podkove od latinsko-bizantinsk 
umjetnika, upotrebivši ga Sit u tolikoj obilnosti, da je postao razlikujućim biljego 
njihovog graditeljstva ? 
Kip sv. [vana je bez sumnje starinski, a po sudu sačemnije liepih Umjetnosti sv 
toga Ferdinanda iz doba vrlo davnoga, ali nije leko opredieliti viek u kojem je h 
izdjelan. 
Giovenale opaža, da je luk u obliku konjske podkove graditeljski oblik pozniji « 
VII, vieka. Nasuprot Venturi opaža, da se u minijaturama sirskoga kodeksa kolud: 
Rabule, djela iz svršetka VI. vieka, već opaža taj oblik luka. 


Obzirom na kip sv. Ivana opaža Venturi, da realizam u crtama glave sveče 
nošnja kipa, izradba kipa u svoj oblini nose da se ustanovi iz doba u velike kašnje 
od doznačenog mu. Dr. Diego Sant' Ambrogio primjećuje, da lik sv. Ivana s janje: 
nije neobičan, kao što se čini predgovorniku. A Venturi opaža da sv. Ivan na stol 
Maksimijanovoj drži janje u rukama. Obzirom na polihromiju prilike, na koju se pre 
govornik naslanja, da joj opredieli davnu starinu, opaža Venturi, da je polihromija sv 
stvena svim spomenicima sredovječnog kiparstva. 

2. Dr. Diego _ Sant Ambrogio (talijanski) prikazuje, pomoću nekoliko fotografi 
svoje zaključke o tomu, da je otar u Carpiano izvorni Veliki otar_ Certoze u Paviji. 

Poticanje tog spomenika sa glasovite Certoze dokazano je tim, što se je pri | 
sjetu njegove nutrnjosti dne 1. listopada 1896. našao unutra nadpis sa posudom s ulj 
i vinom, što ga je postavio četvrti kartuzijanski župnik Ivan Krstitelj Verano, kako 
zabilježeno u nekom rukopisu istoga sačuvanom u Državnoj Pismohrani u Milanu, i sl 
dećeg sadržaja : 

F. GR WNO QVS 
CAR. PP. MDLXVII 

Treba k tomu dodati, da u sadašnjem otaru Certoze, započetu tek 15617. god. (k 
prvobitni otar g. 1396. bi odnešen u pa dean a posvećenu 19176., Biskup Bruzzi 
uključio u njegovu nutrnjost (kako po nadpisu, koji se nahodi u Certozi) istih sed. 
moći što jih je Stožernik Bernardin di Carvajol bio uključio 1497. god. u prvobitn 
(Otaru hrama, sad u Carpiano. 

Dr. Sant Ambrogio, uz naslon na tolika druga razmatranja, koja se tiču umj 
ničkog sloga radnje, ikonografije osmero plohorezaba, velikih protega otara, sve u | 
rarskom mramoru i u 2:60 duljine, na širinu od 1:30 a visinu od 1:00 metra, dokazuje 
sve doprinosi da treba pomisliti da je onaj u Carpiano prvi i dragocjenjeni veliki o 
Certoze i obavješćuje kako je otisak toga otara postavljen kao da je sa Certoze u Gr: 
skom Muzeju o Turinu, kako će drugi otisak biti ovih dana prenešen u Uertozu 








m 


BE 


, gdje će njezini mnogobrojni posjetioci imati tako okom taj spomenik prve 
Smo koji je i po učenomu I risatolju ob ooroči pj koočam Miintzu pose ka u 
uque des arts dneva 15. prosinca 1899, dostojnim zamimanja + divljenja. 
Predsjednik hvali razglašenje svojeg odkrića, učinjeno po Diegu Sant' Ambrogio, 
uža da nekoliko argumenata ne služi da podkriepe njegove hipoteze, navlaš onaj, 
& odnosi na predstave izvadjene iz apokrifnih vangjelji, urezane na otaru, jer su 
ile već zajedničke svojkolikoj kraćanskoj umjetnosti. Još opaža da neki ikonografični 
"i, koje gospodin Diego Sant Ambrogio drži za stalne, vjerojatno niesu takovima. 
3. Kom. KB. F. Sail (na francuzkom jeziku) izravno dokazuje očitovanje lombard- 
sloga u stolnoj crkvi u Tournai. Stolna crkva u Tournai, djelo 11. vieka, izravno 
anje Mitibsattskog sloga. | 
Dovoljno je poznato kako se je graditeljstvo lombardsko prostrlo po svoj Evropi 
mg se sliedom raznih okolnosti pod kojima je bio upotrebljen u raznim kraje- 
oje čudnovato da se može ustanoviti da je na sjeveru, u Tournai, na daljini 
erno vrlo velikoj od svoga poriekla proizvelo znamenit spomenik, koji mu pri- 


vjestničke izprave potvrdjuju lombardsko porieklo Stolne Crkve Notre Dame u 
ai, sagradjene 1070. godine., a graditeljsko izpitivanje spomenika slaže se u svemu 
ivemu sa era, Osnove brodovi i raspored apsida podignutih na poboče- 
rodovima, ištni svjetionik (lanterna), apside popriečnog broda, nestašica absi- 

. pjevnice, itd. jesu obilježja lombardske umjetnosti. 

dna je stvar, da se u raznim crkvama u Milanu nahode karakteristične sasta- 

itolne erkve u Tournaiu: sv. Ambrozu osnova brodovi i apsida; u sv. Nazariju 
n absidama popriečnog broda i nadvišen središnjim svjetionikom; u sv. 


| nutrnje galerije i spratovi absida; a tako i četiri tornja u kutima križa. 
ILL. Odsjek. 
Sjednica dneva 18. travnja 1900. 


Predsjedništvo: Vigouroux. 
Prisutni: Vigouroux, Guidi, Petit, Benigni, Maroquin Osorio i nekoliko članovi 


- 
s 


A, 

Predsjednik javlja dnevni red, koji sastoji u čitanju više priobćenja. 
Duspensky. Izkopine u Aboba, — Tursko selo Aboba (Ak-Baba), u Bugarskoj, 
x je razvalinama koje na prvi pogled nameća misao na rimski tabor ili na bizantinski 
im koji zauzeše Bugari u njihovom zaposjednuću u VII. vieku. Zna se, da Bagari 
nego li su ustanovili svoj glavni zad u Preslavi, imali su naravski drugo poli- 
edište izmedju Dunava i Balkana. Razvaline u Aboba potakle su izvjestitelja na 
oda je tu možda bilo takovo središte. Tako on dade uputiti izkopavanja na raznim 
ma u sela; u Saraj-Yery nadjoše se ostanci gradjevini od kamena i opeki, sa nad- 
| latinskima i grč a. Kina Ag doba (M. Poena Zabilježiti je opeke sa uti- 
prsta, pasje šape, kozjih papaka, podkove itd. U Klisse-Yery, nadjen je stup sa 
im m kavi, drugi još S grčkim nadpisima; uz to alonset kovinski i opeka 
škim slovima i drugim znakovima, koji napominju slavensku azbuku. Izkopavanja 

| ju. 





Benigni. , Theoriae Sanctorum“ jesu obhodi, svite, redovi likovi, koji predstavljaju 
& i svece. U umjetnosti nahode se poglavito pri uresu zidovi bizantinskih crkava, 
to su izričito naznačene u slikarskom djelu Dioniza iz Farne, koji je utvrdio sta- 
| umjetničku predaju. U književnosti nahode se poglavito u legendama svetaca, 
sce kao počastna svita da prime dušu umirućeg sveca. Primjer prvih imamo u 
linaru u Ravenni (teorija djevica sa sv. Agnezom); drugih, u etiopskom životu 
irestos, objelodanjenu po Budgeu, teorija angjel4 i svetaca, zanimiva kolikoćom 
voćom, kao što i po minijaturama, što ju ilustriraju. ,Theoriae SS.“ pokazuju se 
Iripomoć koju ne valja zanemariti u agiografiji, eortologiji, itd., kao takove koje 
aju zi nenite potankosti o legendi, bogoštovju, simbolima, itd. raznih svetaca. 

Labo ZA Nekolika. razjašnjenja vrhu dvie znamenite točke 12  poviesta istočne 

"m7 











Cr Mučenika ; uvedenje Nestorijonizma u Perziju. (franeuzki) 








s. BA i 


— 1. Sbirka djeli, izdana po Assemaniu i Bedjanu nije, u svojem sadašnjem oblik 
djelo Marute, biskupa Maipherkatskog; nego je nasuprot kompilacija raznih spisatelj 
neodvisnih medju sobom, ali potičućih sa zajedničkog izvora, kojemu se može m nad 
trag u prevodu Sozomenovu 1 u liturgičnin adaptacijama Sinassarievim. — Po Šimu 
iz Beth-,\rsama i njegovu izdavatelju Assemaniu, misli se u obće da je nestorijaniza 
bio uveden u Perziju po Barsaumi, metropolitu Nisibskomu i po njegovim sudrugovi 
iz Bidesse (izmedju god. 4(0. i 4855.) Dočim je g. Braun već opazio da Barsaumo 
borbe niesu imale konfesijonalnog obličja. 'I'reba dodati da ,iztočni“ nestorijanizam ni 
baš Nestorijeva nauka, nego radije antijohensko pravoslavje 'Veodoretovo, to jest naul 
nada sve protivna monotizitizmu Severa Antijokljanina. Samo tečajem vremena, prot 
severijanska borba stjesnula je sve to više iztočne sirijance i nestorijance, a da u ost 
lom oni niesu poprimili nestorijanskih stavaka osudjenih u Efezu. 

Predsjednik priobćuje pismo prof. P. N. Papageorgiu iz Soluna, koji se izvinjuj 
uslied bolesti da nije mogao poslati obećano priobćenje o naredbi Justinijana II. na kor 
bazilike sv. Dimitrija u Solunu. 

(0. Vanutelli priobćuje da su se uputile znamenite izkopine pod svetom Stepenico; 
od kojih se je nadati dragocjenim odkrićima o blagu svetih moći ondje sakupljenon 


od Lava III. 
IV. Odsjek. 
Sjednica dneva 18. travnja 1900. 


Odsjek IV. pridružuje se VIL u dvorani ovog zadnjega. 

Predlažu se časti koje podizanjem ruke i pljeskanjem, ustanovljuju se ovak: 
Predsjednik, D. Ambroz Amelli; Podpredsjednik, P. Morin:; 'Vajnici: Respighi i Faber 

Predsjednik zahvaljuje i čita naslove raznih priobćenja već pridošlih, pozivljuć r 
dom prisutne: U. Morina, U. Latila i pošt. Volstoja, da jih razvijaju; nego oni mole, | 
se. njihovo čitanje odgodi za drugu sjednicu. 

(U. Janssens predlaže da se svaki dan predlažu i obznanjuju priobćenja za sliedeći di 
eda svak bude mogao biti obaviešten o njima. Misli zatim sa jednog njegovog osobni 
čina, da će biti koristno da se podigne k znamenitoj i koristnoj opazki obćenitog znača 
o radnjama (Odsjeka, naglašujuć da će se ovaj baviti liturgičnim naukama i starinski 
obredima, ali načinom absolutno znanstvenima da ne prelazi na polje nauke erkovi 

Nakon toga završuje se sjednica. 


V. Odsjek. 
Njednica dneva 18. travnja 1900. 


Aklamacijom biran je Predsjednikom sveučilištni profesor Bormann, Podpredsje 
nicima (). Delattre, profesor (datti, profesor Borsari, a Tajnikom prag. Bulić. 

Uzimlju se na znanje prikazana priobćenja, medju kojima je jedno nadpis iz Ke 
čule Vuletic- Vukasovića, koji pak iztumači Bulić. O. Delattre prikazuje prepise nekoli 
nadpisnih spomenika iz Alrike i iz Kartaga i tumači jih. 0. Cellini ukazuje jed 
kršćanski pećat. 

VI. Odsjek. 
Njednica dnera 18. travnja 1900. 

Sjednica bi otvorena u 9//, sati. 

Prelazi se na sastavljanje Predsjedništva, koje se je ovako ustanovilo: 

A. krhard, predsjednik; E. Klostermann, 0. Lejay, Podpredsjednici. P. Franchi 1 
Uavalieri, J. Mercati, Najnici. 

Predsjednik otvara radnje sgodnom besjedom, u kojoj — nacrtavši povjest izui 
vanja kršćanske književnosti s humanizma unapried i prikazavši jim sadašnje stanje 
Javlja neke od glavnih potreba, na koje želi da bi se radije zaustavila pozornost skupi 
nara. Zelje će unapricda biti predložene na pretresanje idućih dana. 

Mercati čita bilježku o nekim ulomcima ,neke protuhelenske apologije pod oblik: 
mučeničtva“, koji se nahode u Vat. Kod. gr. 1058., palimpsest IX. vieka, ostatak Mer 
logija za Mujan, Mučeničtvo — u obliku razgovora medju predsjednikom (imena je r 
stalo) 1 nekim mučenikom 'Irolimom — razlikuje se posve od vulgatne legende. 








hm .—" 


g S 


namenit je, jer je vaskolik protkan izvadeima iz pjesnika i mudraca poganskih : 
Epikarma, Difila, Pindara, Platona (Gorgija, Zakoni), koji su zazivani na dokaz 
nosti i | i jedinog pravoga Boga. Isti izvadci, osjem homeričnih, nahode se * 
Fu Aleks. Strom. VL, Evzebiju Cez. de praepar. evangel., i Teodoretu 
ecarum affect. curatione: ali red navodaka i uvodne rieči jasno pokazuju tiesnu 
it medju Teodoretom i Mučeničtvom, 
složivši razna moguća nagadjanja, izvjestitelj naginje k mnenju, da niti Teodoret 
iti od spisatelja Mučeničtva, ni obratno, već obadva od jedina izvora — neke iz- 
e upologije, kojoj vjerojateo da se mogu navratiti svi ili najviče izvadaka i misli, 
Teodoret nije erpio od Klimenta, Kvzebija ili drugog poznatog spisatelja. Izvje- 
se neusudjuje nagadjati, ko li bi mogao da bude sačiniteljem apologije. 

ik je tad napomenuo tolika znamenita djela slična oblika Apolonijeva, i 
orabu u apologiji Aristidovoj u romanu o Barlaamu i Jozafatu. Isto tako Baum- 
kazavši na tu izpravu u kojoj se upotrebljuje neka nesačuvana apologija grčka i 
i možda mogla biti ona ista upetrebljena od 'Teodoreta i od spisatelja Trofimovu 
čtva, nagadja da bi mogla biti apologija QQuadratova. 


VII. Odsjek. 

Sjednica dneva 18. travnja 1900. 
redsjednikom bi izabran: Prag. Crostarosa (odsutan). Podpredsjednici: Prag. Baum- 
0. Bonavenia, kom. Botti. 
azni predlozi u listovima, koje je pročitao prag. Baumgarten : 
Pragospodina Ricciardi di Nardo, koji se tiče zabrane prodavanja ili predrugo- 
srkovnog uresa bez dopuštenja mjerodavnih osoba. 
a tog po ga isti je prag. Baumgarten rekao, da je već u Njemačkoj, navlaš 
pk o izdano zakonA protiv trgovanja sa crkvenim stvarima starinskima, 
ma, itd. U Italiji, kako je opazio O. Bonavenia, crkvene starješine se o tome mnogo 
8; pa je zato veoma razložit predlog prag. Rieciardi O istoj se nepodobštini tuži 
Kanzler; ali ipak u biskupijama pavijskoj i mletačkoj bila su izdana pastirska 

| aju 








koja izobćenjem one, koji prodaju crkvene predmete umjetničke vried- 
el jn i SRZieto skupštinacima. da se objelodani knjižica, Kola bi zanima- 
pra neke naputke o čuvanju crkvenih predmeta. Baumgarten predlaže da 
Otac obnovio starinske zakone Tridentinske ob ovom predmetu. Kongres će se 
) razpačavanju takove knjižice. Ta će se želja predložiti u zadnjoj sjednici. 
om. Botti ča, da se tomu čuvanju pridruže i starinski rukopisi. 
Pošt. Prag. Menghini, Papinskog Ceremonijera, koji želi da bi se popularizavala 
ka arheologija, to jest da bi se podučavala u nižim učionicama, u gimnazijama 
im učionicama itd., pročitao O. Bonavenia. 

zaratio opaža, da je predlog vrlo težko da se izvrši u javnim učioni- 


E om našemu Kongresu. 

osp. . Petru Pacelli-u veoma se dopada ovaj predlog. 

sočnje se govoriti o tomu predmetu idućeg dana, kad Dn. Jos. Maielli u svojem 

bude pred želju odnoseću se na ovu točku. Ipak se predlog Menghini-ev 

| Konačnom razlaganju, pošto je veoma obsežan. 

ita svoj or gosp. knez Daugnon, gdje predlaže Medjunarodno društvo kršćanske 
osa Blevnim sjedištem u Rimu, kojega bi se izdanja tiskala u Parizu; zatim 


tag. Baumgarten predlaže, da bi knez Daugnon u malo rieči uobličio svoju želju. 
& se zatim predlog gosp. markiza Eroli-a obzirom na nov riečnik arheologije. 
stim se o tomu razpravlja skupa sa predlogom kneza Daugnon, odobrivši isto- 

anje takova riečnika, ali po mogućnosti u jeziku svima zajedničkom i u ne 

















javenia navraća se na Niečnik, želju već izraženu od pok. De Rossi-a, prepo- 
ije Kongresu. | 
1 








— 9%0— 


Gosp. Mizzi je darovao knjižicu: L'abitazione di campagna di San Publio (Po 
stan Svetog Publija) (otok Malta), 

A darovi kneza Daugnon jesu : 

1. Projet d'enregistrement des liwres. (Osnova o ubilježivanju knjiga.) 

2. Les Tableaur inconnus. (Nepoznate slike.) 

3. High Life nel 1879. (High Life kroz 1879.) 

4, Teatro Gentilizio, ece. (Plemensko kazalište, itd.), o kojoj ima tek 100 iztis 
Darovani broj jest br. 10. 

Sjednica je zatvorena u 11 sati. 


= 
= 


(Nastavit će se.) 





Izvješće 


li. glavne skupštine ,Hrvatskog starinarskog družtva“ u Kninu 
obdržavane dne 28. siečnja 1900. 


Zapisnik 

este glavne skupštine , Hrvatskog starinarskoga dražtva“ obdržane u Kninu u ,Prvom 
ju hrvatskih spomenika“ dne 28. siečnja 1900. u 11 sati prije podneva, pod pred- 
ičtvom U. Vjekoslava Maruna, uz sudjelovanje gosp. Oškara baruna Lalića družtvenoga 

tajnika i zakonita broja družtvenih članova, sa sliedećim dnevnim redom: 
1. Izvještaj upraviteljstva o družtvenom radu i napredku kroz minulu godinu. 
2. Obnovljenje družtvenoga upraviteljstva, znanstvenoga odbora i pregleđatelji računa. 
3. Slučajni predlozi, 
Predsjednik točno u 11 sati prije podneva otvara skupštinu sa pozdravnim govorom 
dljenim gg. skupštinarima. 
Zatim tajnik čita potanki izvještaj o družtvenomu radu i napredku od zadnje skupštine. 
Skupština prima sa zadovoljstvom ovaj izvještaj na znanje. 
Isti, u odsutnosti blagajnika, podnaša sliedeći blagujnički izvještaj, koji u izvadku glasi : 


1. 
Račun o upravi društvene kuće od dneva 2./12. 1895. do 28./1. 1900. 


a) Prihod. 

Od najmovine utjerano . . . 4 4 4 a » .Krt. 1514.— 
b) Razhod. 

Porraćena svota Zemaljskom dalmatinskom odboru . Kr. 400.— 

* ZENI u ree n  220.— 

Fa AV RA TATE » 9522.68 

2 vrag ra >. (180.14 

i, a ARE EPE : 17.04 

I KRCAT RER REVE : 9.15 

1257.09 


Preostatak 2. . . kr. 220,91 








_ 92 


NI. b 
dA 
Račun družtvenoga muzeja, izkopini, članarina, ,,S. P.“* i manipulacije 
ostalih družtvenih posala: | 
a) Prihod. 
Prošlogodišnji preostatak . . 44 44... .. Kr. 480.28 


















Članarina utemeljitelji... 2 422» 440. 
Jlanarina redovitih članovi, 4 4 4 4 a4 4 4 4 +» 1808.15. 
Predplata na ,Starohrv. aa sosa nos guja 
Milodari' 2 2 sia aa eV a asa 
Podpora N. V. Frana KAOS 4 4 o oš Sobe E PRA RJ 
Podpora visokog e. kr, Ministarstva... <<. «<, 1600.— 
Podpora Zemaljskog dalmatinskog odbora... .. , 1000.— 
Legal dra. Ante Starčevića , . . 4.4 «s. <, 
Milodar hrv.-slav. zem. hipotekarne hanke+i5 La . 100:— 
Nozgredni prihodi . 4.2 2 € 0 0 ae a sija i a DE 
6962.23. 
b) Razhod. 
Izkopine na rimo-katoličkom groblju u Biskupiji. . . Kr. 469.20 
Izkopine na Stupovim . 2. 4 4 a ee a 44 4 2 no .46.80 
Izkopine u Burnumu, Asseriji i Lišanima . . 4... » 295,06 
Putni troškovi upraviteljstva i znanstvenog odbora . . , 305.36 
Tiskanje i razašiljanje ,Starohrvatske Prosvjeta“ » 1685.63 
Podpora uredniku: 2 2 2 e 0 ea a oo jojo i RE 
Fotogralična sprata 2 2 a e aa ala o i E » 169,36 
Nakata 'Enilgš. sos vo od a vea so» šo... za bn 
Poštarina, brzojavke i oprema knjigi a a s a a A 
Najmovina za muzej, . . 4... u... .... <. VS 
Najmovina podvorniku 2.4 4 u a a a a .« n 1B2— 
6 LE E A PRE E , | 9385 
NObava SRNE". se oo ra e TP GITAGE , 108.60 
MARINO: Sala Sr e ai 3% o... 075 7. ni E 
Razni nusgredni troškovi . 2 < 40 4 06 s » 309.58 
POmjenot' s. e de da la 0 58 ....+. s Sna 
Goriro i rezsvjela: s ss 00 0 4 a 0 o i KR IA 
Bigno' parniće < S als es au 6 i i. iam »  2b17.28 
Skupa Kr. 6255.13 
Ukvpno prihoda . 4 4 44 4 . Kr. 6962.23 
[kupno razhoda . . ..... , 5255.13 


Preostatka Kr. 1707.10 


U preostatku sračunane su dvie bilježničke obveznice, glaseće na Todora i A aš iju 
Simića iz Plavua u spisima baruna Lalića dne 2./8. 1897. broj 6.534 za 124 u a! 
i na Tomu Gjurića p. Stevana iz Plavna u istoga baruna Lalića dneva 25./6. 18% 
za kr. 80.—. 


sm 


II. 
Račun o upravi Kninske tvrdjave: 
a) Prihod. 
Najmovina i drugi prihodi . 4... ....... »._ 995,94 
Ukupno prihoda . , Kr. 9848.50 


b) Razhod. 

SOL. rapa ana . > zvačs RAAB 
Klačine upaljene i klak pogašen . . 4... ... » 406.06 
Popravak kuće bi. 24... 4.4.4. 285,14 
Rušenje kuće br, 1...... aan s dai da Sato 
440.0. 5 O e 13.68 
Popravak kuće br. 17... . 4.444... .. ) 120488 
Popravak kuće br. 15, čišćenje zdenaca i neki drugi 

Imanji POpravei . . . 44.44.44... , 890.16 
i I A o AA "31.58 
Popravak kuće br. 21 , , . 0... 4... pjevuiz a AA 
2 S A A A "64.76 
Kamata od 14/2. 1898, do 21.1. 1900. na po- 

zajmljenu svotu od Kr. 8000.— . ,... »  B6B4— 
Tiskanje 5000 proglasa, njihovo razašiljanje i 

i I S AA S "sea java NIZGBE 
Najam poslužniku, 2... .... kod atas akad a NOR 
Razno orudje i pomješće |... 0,4... 56.— 
2 > SA ANE Data ca (OVE 
GL o: 0 A » 412,48 


Ukupno razhoda , . . Kr, 5204.96 


Ukupni prihod . . . . . Kr. 9848,50 
Ukupni razhod . .. 5204.96 
Ostaje aktiva . Kr. 4643.54 
Svota pozajmljena u privatnika za odkup tvrdjave , | 8000.— 
Povraćeno . . 4... . » 4643.54 
Ostaje još platiti duga. . . Kr, 3356.46 


udalje čita sliedeći izvještaj pregledatelja družtvenih računa: 
= Slavno upraviteljstvo Hrvatskoga starinarskoga družtva u Kninu ! 
dpisani izjavljuju, da su pomnjivo pregledali družtvene račune za razdoblje od dana 
u (1898., do 27. siečnja 1900., te iste u primitku i izdatka sravnili. Našavši sve 
nom redu, predlažu da buduća urečena glavna skupština, koja se kani obdržavati 
šiečnja 1900. blagoizvoli družtveno upraviteljstvo u obće, a blagajnika predsjed- 
Je sve račune vodio napose, glede spomenutih računa riešiti svake daljnje odgo- 
To su podpisani i u družtvenu knjigu računa upisali i vlastoručno podpisali. 
an uu dne 27. siečnja 1900, 










lvan Mlinar. Ivan Dračćar. 











— M4 — 


Skupština jednoglasno odobrava sve družtvene račune i riešava upraviteljstvi 
istih računa. svake daljnje odgovornosti i duje mu podpuni absolutorij. 

2. točka dnevnoga reda: 

u) Izbor predsjednika. 

Jednoglasno bi izabran dosadanji predsjednik 0. Vjekoslav Marun. 

b) Izbor petorice suodbornika i dvojice njihovih zamjenika. 

Jednoglasno bijahu izabrani, prof. Josip Virgilij Perić, podpredsjednikom ; dr. R 
Barić, tajnikom; dr. Ivo Tironi, blagajnikom, a Vjekoslav Dračar, upraviteljem tvrd 
Miho Čović-Plenković u Drnišu, Peroslav Paskijević-Cikara u Zagrebu zamjenicima. 

6) Izbor trojice pregledatelja računa, 

Jednoglasno bijahu izabrani: Dragutin Tomić, Daniel Špero i Ivan Mlinar. 

d) Izbor šestorice članova znanstvenog odbora. 

Jednoglasno bijahu izabrani : Frano Radić u Korčuli glavnim  izvjestiteljem 1 
nikom ,Starohrvatske Prosvjete“, a suodbornicima: prof. Srećko Vulović u Perastu: 
Šimun Urlić u Zadru; Vid Vuletić Vukasović, učitelj preparandije u Dubrovniku; 
pop Kaer, župnik u Kaprijam i ot. Andrija Vukičević, bivši lektor erkovne povjesti i ž 
u Dubravicam. 

3. Slučajni predlozi. 

Družtveni predsjednik na ime upraviteljstva naknadno podnaša skupštini pred 
providjenju nagradjenog muzealnog pristava. 

Predsjednik navodi razloge s kojih bi trebalo imati sposobna nagradjena prista 
muzeju, te stavlja u izgled člana znanstvenoga odbora, preč. don Petra Kaera, s 
da se je već o tomu dogovorao. — Poslie nego je taj predlog pomnjivo pretresan, | 
glasno je prihvaćen sliedeći zaključak: Ovlašćuje se družtveno upraviteljstvo, da, | 
obće pomnožena rada družtvenoga, napose onoga u družtvenom muzeju, providi spo 
osobu, koja bi bila redovito na podporu družtvenomu upraviteljstvu u družtvene svr 
osobito radi družtvenoga muzeja. - 

U tu svrhu ovlašćeno je družtveno upraviteljstvo, da bez daljnje skupštinske pi 
za tri godine, iz družtvenih prihoda takovu pristavu pruža godišnju nagradu od krun 
i stan u naravi u družtvenoj kući br. 12 u Kninskoj tvrdjavi. 

To mjesto pristava neka se najprije ponudi preč. don Petru Kaeru, a kad bi 
ponudu odbio, neka tomu providi na drugi, po svojoj uvidjavnosti, najsgodniji način. 

Pokle je ovim izerpljen dnevni red, a nitko dalje nestavlja kakvih predloga, 
sjednik pozvavši skupštinu da uzklikne trokratni: Živio N. V. hrvatskomn kralju | 
Josipu 1., razpušta skupštinu. 
































Bibliografija. 


Bullettino di archeologia e storia dalmata pubblicato per enra di Fr. prof. Bulić. 
i KXXIL Nro. 11-12. Sadržaj: Neobjalođanjeni nadpisi: Runović. Podbabja, Solin, Podstrana 
xu — Starokršćanska crkva pod gomilom Dikovača u Zmijavcim župe Polbabja Imotskoga. — 
kršćansko groblje pokraj stara Salone. — Nadgrobni nadpis Helene, hrvatske kraljice, nučast u 
u. — Dokumenat predaja Municipija Spljetakoga republici Mletačkoj god. 1432. — Novi pokušaj 
ljenja Dioklecijanova palačon Spljetu. — Popravljenje starinske crkvica Sv, Martina u Spljetu, — Iz- 
ća odnosna na Dioklecijanovu palač u u Spljetu. — Starinska iznašća u Kaštel-Gomilici. — Starinska 
ašća na otoku Šolti. — Starinski spomenici Spljeta i Solina u državnom proračunu za god. 1900, — 

ija: Les relations do la Dalmatia st da la Hongrio du XIa au XIIfa sičdo par H. Mar- 

— Novi Vodja po Dalmaciji. — Naši spomenici u Središnjem Povjerenstvu za umjetničke i povjestne 
nike. — Popravljanje Zvonika Stolne Crkva u Spljetu. — Iznašačća odnosnu na topografiju 
za Solina. — Popis umjetnina nabavljenih god. 1899. od e. k. Muzoja u Spljetu. — Kazala. — 
o je svezku priloženo 6 tablica slika, Nus taj svozak osobito zanima, jer su u njemu tri članka, 
zasiocnju u krag naših iztraživanja: onaj o ,Staro-kršćanskoj crkvi pod gomilom ,Dikovačom* 
ijaveim župo Podbabja Imotskoga (sa Tablom br. VIIL—IX—X.) O. Ivana Tonkovića, drugi o nad- 
kraljice Jelena prof. Bulića, preveden na tal. sa izvornog iz ,Viestnika hrv. arh. družtva u Za- 
4 i treći profi dn. Fr. Bulića o ,Popravljenju starinske crkvice Sv. Martina u Spljetu“. Po 
i doznajemo za ostanka starokršćansko crkve u okolici Imotskoj. I ta je crkva bila sagradjena 
ju ostanaka gradjevina rimskih, kako svjedoče ostanci rimskih nadpisa, koji su služili kao 
Wo za zidova crkve. Ostanci temelja pokazuju da je tu bila crkva sa dvie polukružne apside 

i drugim nuzgrednim prostorijama. U jednoj apsidi se razpoznaju ostanci stupova otarskog 
Modju ruševinama nadjeno je nekoliko uresnih plohorezanih utaraka, po kojima pošt. pisne 
da bi crkva mogla poticati po prilici iz IX. viska. Samo za dva ulomka (br. 1 i 18) pristaje 
£ pisao, da bi mogli biti stariji od IX. viska. Ulomak br. 1 je gornjeg ugla korintske nad- 
i a na ciesli ukapitel“, kako piše pošt. O. 'T. On ga sravnjuje sa nadstupinama iz VIII. viska, 
h donača Cattaneo (L'arehit, in Italin dal sec. VL al Mille circa p. 98), ali se nama čini, u koliko 
ka po samoj slici suditi, da je on finije i starije izradbe, te da bi mogao pripadati V, ili VI. 
osu po Cattaneo-u iznešene nadstupine veoma surovije izradbe nego li ja taj ulomuk. O 
nom ulomku br. 19, koji predstavlja gornji dio tiela ljudskoga odievena ne samo ,u tunici“, 
tunici i u paliju sa kopljem u liavoj ruci, drži takodjer pošt. pisac, da ,bi mogao biti nešto sta- 
LIK. dočim sa po slici može odlučno kazati, da je stariji i od VII. Pošt. O. Tonkovič zaisto 
razlikuje uresno oblike, kad je uresne ulomka br. 8 i 8 zmijavačka bazilike mogao nači 
sa onim našastim drugdje po Dalmaciji, koje on iztiča sa pet različitih slikA objelođanjenih na 
u mjestima ovog časopisa. Po njemu iztaknuti uresni motivi iz drugih mjesta u Dalmaciji 
taju sa navedenim motivom na zmijavačkim ulomcima a ma baš nikakve sličnosti, jer prvi 
o m valovito vijugastim lozama sa pticama, palmetama ili raznovrstnim lišćem u zavijutcima, 
“zadnje spomenuti sastoji od vodice (cik-cak crte) t. j. na kute izprelamana traka, kojemu iz 
a kutova izlaze, razpolovljujuć jih, usporedne stapka, koja završuju u simetrično razdvojena vitice 
le svaka sa četiri listića. Po obadva ulomka razumije se, da je ta uresna vodica sačinjavala okvir 
onako, kao što sa često sa prostim kukama u kutovima nahodi na starohrvatskim stačcima, te 
:lašnje nego da to bude uprav starohrvatski motiv uresa, i baš prvi put sretno nadjeni pri- 
nadpiš kralja Zvonimira u crkvi S, Lucije pokraj Baške“ nije ,iz XIII.“ nego po 

i od god. 1100. 
ina. ud B, S, 9, 10, 11, 15 i 16 rek bi kao da pripadaju stačku ili drugoj kakovoj staro- 

. bnoj ploči, a to sa slieđdećih razloga: 1. O vodici, koje se ostanci nahode na ulomcima 
, "e SIMO: okaznli kako je motiv često upotrebljen za okvir staro-hrvatskih stećaka. 2. Ostanci 

& na ulomcimu 8, 9, 11 i 15, kao što i oružana čovjeka sa kučkom preda se na br. 15, jasno 

dx je na ploči bio predstavljen prizor lova, kao što se često nalasi na staro-hrvatskim 





















— 96 — 


stačeima 8. Čovjek, kojega je donji dio sačuvan na br. 15, ima na sebi uprav hrvatsku noši 
4. Čovjek, kojega je gornji dio sačuvan na ulomku 16 stoji u položaju kao što se često nahodi u 1 
zanim predstavama mrtvačkog kola na staro-hrvatskim stećcima. — Ulomak br. 6. nosi na sebi tako: 
motiv vrlo obljubljen na starijim i novijim hrvatskim stećcima. 

O glavi i prednjim nogama životinje urezane u profilu na polju ulomka br. 12., o kojoj p 
O. T. nagadja da je vepar, voljsli bi uzeti da je lav. 

Poštovani pisac nije svoju pažnju obratio na prekrasni zaokvirujući motiv uresa, što se nal 
na ulomcima br. 12 1 185. Posva sličan, a upotrebljen kao ures okvira crkvenih pluteja sa ogr 
prezbiterija, nahodi sa na ulomcim staro-kršćanske crkve u lDabravini kod Podlugova na ol 
Stavnja u Bosni, što ju je objelodanio pokojni velezaslužni V. Radimsky.! Ta crkva, kako se po dru 
biljezima može suditi, potiče iz VI. ili VII. vieka. Osjem ulomka br. 14 sa golubicom i križem pr 
zarezanim, koji pristaju i u IV. viek, ima u toj bazilici i ulomaka iz VL. ili VII. viaka. Svakakc 
to vrlo znamenita crkva, oko koje bi vriedilo da se nastavi i dovrši izkopavanje, nebi li se došlo 
još zanimivijih odkrića. . 

A. XXIII Nro. 1—2. Sadržaj: Neobjelođanjeni nadpisi: Kistanje, Gardun, Citluk, Solin. — Im 
i pečati tvornice na opakam nabavljenim od ec. k. muzeja god. 1899. — Starinska iznašašća na ot 
Braču odnosno na Dioklecijanovu polaču u Spljetu. — Kamenolomi polače Dioklecijanove. — Starin 
iznačašća u Bobovišću na otoku Braču. Skordapia u Frigiji. — Salvia u rimskoj Dalmaciji 
Opazke k razpravi XIL odnosno na Mozaik rimski Solinskih Mučenika. — S. Menas. — Iznaš: 
odnosna na topografiju staroga Solina. — Nekoji dokumenti o bivšim plemenitim Obćinama Ral 
Nina. — Ocjena knjiga ,La Dalmatie de 1797. a 1815. — Preistorička iztraživanja odnosno na ] 
maciju i pogranične zemlja. — Naši spomenici u c. k. Povjerenstvu za stare spomenika. — Tomu 
svezku priključena tri tablice slika. 

Nro. 3—4. Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Srinjine Poljica, Žrnovnica, Solin, Turjaci pol 
Garduna. — Drago kamenje u e. k. Arheoložkomu Muzeju u Spljetu nabavljeno god. 1899. — Oej 
knjige ,La Dalmatiae de 1797. 4 1815.“ — Nekoje izprave o bivšim plemenitim Obćinam Raba i N 


— Preistorička iztraživanja odnosno na Dalmaciju i pogranične zemlje. — IL-i Medjunarodni Kon: 
kršćanskih Arheologa u Rimu — Bibliografija. — Naši spomenici u c. k. Povjerenstvu za s 
spomenike. 


Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Kosta Hočormi 

XI. 1899. Sv. 4. Sadržaj: 

Dr. F. M.: Dukljanska kraljevina. III. dio. 

Dr. Karlo Patsch: Natpis iz Timočke doline u Srbiji. 

Teodor Ippen: Prehistorička i rimska nalazišta u okolici Skadra u Albaniji. (Sa 9 slik 
tekstu). 

Konstantin Gerojannis: Postaja ,ad Dianam“ u Epirusu. (Sa 4 slike u tekstu). 

XIL 1900. Sv. 1. Sadržaj: 

Dr. F. M.: Dukljanska kraljevina. (Svršetak). 

Ieodor Ippen: Stara crkvene ruševine u Albaniji. (Sa 15 slika u tekstu). 

Bejcu.r Bupuufi: Tpanina ua Bpeay Pame, uposopeckor Korapa. (Ca G vala sm Dl) canka y Teke 

Uredništvo: Jedanaesti arheološki kongres u Kijevu. 

Iz tog kratkog izvještaja o kijevskom kongresu, kojemu su učestvovali, kao izaslanici sarajevs 
muzeja, presvietli g. savj. Kosta H&rmann i kustos Dr. Ciro Trukolka, vadimo sliedeće: 

«2/14. augusta (1599. otpočele su sjednice pojedinih grupa, a kao prvi govornici (u kojoj gru 
stupiše na tribinu izaslanici bosansko-hercegovačkog muzeja u Sarajevu, dvorski savjetnik K 
Hermann i murgejski kustos Dr. Ciro Truhelka. U tome što je pored toliko (430) učesnika 01 
kongresa na naročito zalitijevanje ruskih članova upravo naše izaslanike zapala čast, da svojim r 
vratima inauguriraju znanstveno rasprave kongresa, ne ćemo nazirati izraz ličnog poštovanja, već j 
dokaz živog interesa, kojim ruski učenjački krugovi prate sve pojave u Bosni i Hercegovini i i: 
njihovog priznanja za ono, što se u ovo malo godina kod nas polučilo na polju znanosti. 

Raferat rauzejskog direktora H&rmanna o našim sredovječnim spomenicima, o stečcima i njiho 
natpisima, na ruskomae jeziku, u velike je zanimao slušatelje, izazvao je jednodušno simpatično po 
dljivanje, te je ponukao gospodu profesore N. V. Pokrovskog i A. J. Markevića, da upozore na 1 
spomenika u Husiji, koji pokazuju stanovitu sličnost sa našim stećcima. 

Nakon toga referirao je kustos dr. Truhelka na francuzkom jeziku o našim  prehistorič 
spomenicima (,Les documeni= prčhistoriques de la Bosnie-Hercegovine“). 


* Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini god. IV. br. IV. str. 382 i 384 sl. 121 2 





hn . ro ape 


= 


Narednoga dana prozborio ja dvorski savjetnik Hčrman na naročitu želju gospodja grofice Uva- 
još o rimskome utvrdjenome logoru u Mogorelu kraj Mostara. 

Ovi referati osvijetljeni su obilnim nizom slika naših najmarkantnijih spomenika dotičnih epoha. 
Sav taj slikovni materijal predan je imperatorskom arheološkom društvu u Moskvi kao dar 
* muzeja, na čem je gdja. grofica Uvarova u sjednici izjavila u ime ovog društva usrdnu blago- 
st. Medju članove kongresa razdijeljeni su pak albumi najznamenitijih prehistorijskih spomenika ' 
slikovitijih krajeva iz Bosne i Hercegovine“. 

Slavno uredništvo ,Glasnika“ izvješćuje, da ,od neruskih Slavena“ bijahu na kongresu ,tri 
dva Poljaka, tri Bugara i dva zastupnika našeg muzeja“. (Zašto nije kazalo kojega li su slaven- 
X plemena zastupnici sarajevskog muzeja ?). 

Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva. Nove serije sveska IV. 1899/1900, Urednik 
osip Brunšmid. 

Brunšmid dr. Josip: Arheološke bilješke iz Dalmacije i Pannonije III. — Colonia Aelia Mursa, 
sline na Vuki između Nuštra i Gaboša, — Naselbina bronsanoga doba kod Novoga grada na 
— Nekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji, V, VIII—XI. — Prethistorijske 
ine iz rumske okolice. — Prethistorijski predmeti željeznoga doba iz Šarengrada u srijemsko; 
diji. — Stari novci iz potoka Medvešćaka u Zagrebu. 

Hovorka pl. Zderas dr. Oskar: Narodne priče o životinjama na poluotoku Polješeu u Dalmaciji. 
inius i narodna medicina u Dalmaciji. ' 

Jelić dr. Luka: Spomenici grada Nina. 

Klaić Vjekoslav: Ime i porijeklo Frankapana. — O knezu Novaku (1868), 

Kolander Zlatko: ,Ex libris“ zagrebačkoga biskupa Aleksandra Alagovića. 

o do Bmilij: Podjeljenje plemstva po banu Nikoli g. 1846, — Šest bilježaka iz listina 


deda Stjepan: Paleolitički čovjek i njegovi suvremenici iz diluvija u Krapini u Hrvatskoj. 
Purić Josip: Iskapanja u rimskom groblju u Stenjeveu. 
Turković Milan: Našašća ostanaka prothistorijskoga doba u Kutjevačkoj okolici, Skupno našašće 
arskih novaca XV. i XVI. vijeka. 

ji muzejskih povjerenika i prijatelja: 1. Josip Binički u Nikincima. 2. Jur, Božičević u 
eeom sela. 3. I. Cosič u Bizovcu. 4. H. Davila u Karloven. 5.—10. M. Fakundini u Novim 
peima. 11. F. Hefele u Sisku. 12. Lj. Ivančan u Stenjevcu. 1B, Ig. Jung u Mitrovici. 14. O. 5, 
ović u Šarengradu. 15.—18. M. Mutavgjić u Dubici. 17.—18. Iv. Lončarić Papić ml. u Seleu — 
lol. — Fr. Šaban u Ogulinu. 20. Cv. Vurster u Otočcu, 

oviesti. 
Inhalt des Vjesnik“ der kroatischen areheologischen Gesellschaft in Agram. Neues Serie. Band 
'arzeichniss der Abbildungen. 
Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva. Uredjuje 
van Bojničić Kninski. — God. IL Sv, 1. Sadržaj: 
M. Laszowski: Podatci o Koprivnici u srednjem vijeku. 
Dr. Luka Jelić: Zadarski bilježnički arkiv. II. — Registar Kreste da Tarallo g, 1289. do g. 1290. 
















Mile Magdić: Regesta nekojih izprava XIV. vijeka, koje je prepisao Franjevac Felice. Bartoli. 

Dre. M. Novak: Regulacija lukna u županiji požeškoj god. 1769. 

Klaić: Admirali ratne mornarice hrvatske god. 1858.—14138. 

Mile Magdić: Deset izvornih izprava, koje se čuvaju u arkivu trsatskoga manastira. 
Parnica proti krivotvoritelji plemićkih povelja. 

Sraštice: E. Laszowski: Kada je umro knez Friderik I. Krčki. — E. Laszowski: Bevenjudi, 
ci, Cetinski, Ostrožinski i Skradski. — Lj. Ivančan: Prilog k progonu vještica u Hrvatskoj. — 
aiđć: S: Povelja kralja Stjepana Dabiše, izdana Hrvoju Vukčiću. — M. Magdić: Zanimiva tiskom 
one izdana roto prava. — FE. Laszowski: Slika grada OCesargrada iz XVIII. vijeka. — 
God I Sv. 2. Sadržaj: 


nja Bučar: Širenje reformacija u Hrvatskoj u XVI. stoljeću. 


Lom 


fagdić: Statut kralja Ferdinanda III. od god. 1640. za grad Senj. 
jekoslav Klaić: Crtice o Vukovskoj županiji i Djakovu u srednjem vijeku, 

a Magdić: Tri sajamska privilegija za grad Senj. 

mka Jelić: Zadarski bilježnički arkiv. IT. — Registar Kreste de 'Tarallo g. 1280, do g. 1290, 





_ = —— = Pp. = 


— 


ju 





1 
| 
| 
Fi 


|I 
| 


Svaštice: Dr. I. pl. B.: Dodatak ka Klaićevom članku ,Bani poslije Belusa do g. 1225.4. — 
Laszowski: Važna izprava od god. 1550. — M. Magdić: Povelja, kojom je kralj Ferdinand 
dne 28. voljače 1652. uvrstio grad Senj u broj kraljevskih i slobodnih gradova. — Dr. I. pl 
Prilog k povjesti patvorenja plemićkih listova. 

Književnost. 


Iz Dalmacije. Piše Iso Kršnjavi, Zagreb. 1900. Str. 60 u četvrtini na finoj hartiji. P 
izlaže u toj knjizi utiske primljene i razmišljanja učinjena prigodom svojega putovanja po Dalm 
kroz ljeto 1599. g. Brošura je razdieljena na ova poglavja: 

1. Don Frane Bulić i njegov Tusculum. 2. Solin. 8. Toma arcidjakon i Hrvati. 4. Toma : 
dljakon i glagoljaši. 5. Knin. — Starinsko družtvo. — Fra Marun. 6. Zagonetke u hrvatskoj povj 
— Smrt Zvonimira. 6. More. — Egoizam i altruizam. — Ljubić. 7. Biševo. — Razgovor o povjest 
Korčula. S. Dubrovnik. — Pozvuci iz prošlosti. 9. Crkve i palače u Dubrovniku. Lokrum. 10. Ribolov. 
u Kotor. — Boka Kotorska. — Stare gradjevine. 11. Trogir. — Štovanje zaslužnih muževa. — Povr 

Presvietli g. pisac sam kaže (str. 46 47): ,O Dalmaciji pisalo se od Lucića amo mno, 
liopo, a njene starine izdavali su tudjinci, Englezi, Francezi i Niewmci, samo s hrvatske strane 
nije učinjeno ništa, da se i našemu obćinstvu Dalmacija u cielosti svojoj prikaže literarno i umjetnič 
Kad nije i ako nije do sad učinjeno ništa, onda ie on, kao povjestničar kulture i umjetnosti, mj 
što je svoju knjigu napunio polemičnim digresijama, fantastičnim slikama i omalovažavanjem n 
živih i imrtvih povjestničara, mogao, nakon preglednog putovanja po Dalmaciji, nacrtati bar u veli 
potezima valjanu osnovu ,za liepu veliku publikaciju, koja ne bi bila baš suvišna ni za tudji sviet 
dočim ne samo što nije takove osnove u obće nacrtao, niti nam je opisao spomenike bar kojeg oma 
dalmatinskoga grada, kao što bi bili n. pr. Hvar ili Korčula, nego u njegovoj knjizi nije naći o 
a ma baš nikakvog dalmatinskog ni literarnog ni umjetničkog spomenika. Pa baš kad čovjek da 
Dr. Kršnjavi-evu knjižicu, treba da sebe zapita: kojoj li se koristi može hrvatska književnost na 
od ovakove knjige? Po naslovu i po spisatelju nadao bi se, da ćeš u njoj nači nešto nova o dal 
tinskim spomenicima, a kad tamo, osjem slavospjova Dn. Franu Buliću, napisana samo da bolje ods 
omalovažavanje Rački-a, Ljubića, Smičiklasa i svih svećenika — povjestničara, jer da su tobože ve; 
pa ne mogu da budu objektivni, sve je ostalo napisano tako, kako je to mogao svaki obični touj 
napisati. 

Iztičuć mržnju Tome arcidjakona na Hrvate, hoće pisac da bude bolji patriot od Račko; 
drugih hrvatskih historičara — svećenika, pa kaže, da jim je Tomo simpatičan radi njegove nadđut 
da i oni osjećaju jednako kao i on, pa drže da su oni os oko koje sa vrti sva sreća i sav napre 
naroda“. 

O Račkomu, ovamo kaže da je ,inače vrlo pouzdan i iskren historičar“, a onamo da s Tor 
»blago postupa što iz kolegialiteta kao znamenit historičar i kao svećenik, što iz pijeteta jer drž 
Tomi imamo zahvaliti viest o paktu Hrvata sa Kolomanom“. 

Kao bivši član hrvatske vlade i jedan od stupova sadašnjeg političkog sustava u Hrvat: 
aludirajuć na Račkoga i Smičiklasa, ironično piše: ,opozicija je dopuštena samo proti postojećim 
dama, u davnoj prošlosti sve su vlade bile uzorne, dapače politički protivnici postaju neka vrst sveta 

Pisac nebi hotio da se historičari prte u politiku, kao što je činio pok. Rački, te kaže, osudj 
tako Smičiklasa: ,može li u obće političar koji sred borbe dnevno stoji, biti objaktivan historić 
pa odgovara: 

»Držim da ne može!“ To bi mnenje donekle moglo vriediti za suvremenu povjest, ali inače nim 

Kako bi pokazao, da drugi naši historičari i starinari niesu pravi učenjaci, pisac kuje u zvi 
našeg Dn. Frana Bulića, te kaže n. pr., da je on pravi učenjak ,kojemu je znanost i duh i srce 
svietlila. On se raduje svakomu, tko se za njegovu struku zanima, ta samo se učenjački zanatlije | 
udružuju u cehove, pa se bore proti svakomu, za koga se boje, da bi jim mogao uzdrmati nji! 
malu, težko stečenu glavnicu znanja i ono malo nezaslužene slavice“. Na tu mu zadnju digresiju 1 
ni isti Dn. Frano povladjivati, jer se vidi, da je tek izliev nekog piščevog jala protiv nekih hrvat 
učenjaka živih i mrtvih; a i sam Dn. Frano zna o sebi, da nije posve bez mane, ni kao učenjak, 
su to tek prosta laskanja. 

Kad je prvi povjestničar umjetnosti na hrvatskom sveučilištu pohodio naš ,Prvi muzej hrvat 
spomenika“, mi smo očekivali, da će on naše starine stručnjački ocieniti sa povjestno-umjetnii 
gledišta, dočim se on na njih u svojoj knjizi puno manje osvrće nego li to čine prosti touristi. 

Presvietli pisac, nišaneć na našeg urednika, piše: ,Ima radnja, za koje mi je milo, da su hrva 
pisane, jer in camera charitatis možemo napokon podnieti dokazivanje, da je bizantska umjetnos 
pravo bila hrvatska, pošto je car Justinijan bio Slaven, pa se zvao Upravda“, 


ph ' ' s dio Bi 


Do dje 


S tom so je tupom strielom hotio Dr. K. da osveti našam urodnika zato, šta je u ovom časopisu 
krologu pokoj. Ljubića kazno, da mu sa je jedan od mnogobrojnih neprijatelja ,uzpovši se na 
u stolicu i nomilo osvetio“. Naš urednik nije dotičnika bio imenovao, niti ja presvietloga pozivno 
poriedi, da sa tu o njemu govori, kao što u toj svojoj knjizi izpovieda. Ovaj je časopis samo 
ski pisan, zato što je u prvom redu namienjen svojem hrvatskomu narodu, koji je odavna živu 
bu osjećao, da čuje nešto potanjeg o kulturnom životu svojih pradjedova iz doba hrvutske 
stalnosti i iz vjekova prije mletačkoga i turskoga robstva. Hrvatski je pisan, jer je u hrvatskom 
lu, kao samoniklo drvo, iznikao, hrvatski ga je narod prigrlio, uzdrži ga i podupire; a pisao bi 
na dragom kojem zapadnjačkom jeziku, radi tudjeg učenog svieta, samo da kninsko starinarsko 
vo ima za to dovoljno novčanih sredstava. Naš urednik nije nigda kazao glupost, Što mu ju 
jetli podmeće, .da je bizantska umjetnost za pravo bila hrvatska pošto je car Justinijan bio 
mn, pa se zvao Upravda“. 

Neka nam rila presvistli gospodin, ali nas ovdje sili da mu kašemo, da to nija ništa liepo 
ega. Imn već preko deset godina da naš urednik proučava staro-hrvatske umjetničke spomeniko, 
oje duboko u uvjerio, da su stari Hrvati primili graditeljski slog od Grka, pa da sa je taj slog 
njih taku razvio, da je malo a malo primio stanovite graditeljska uresne oblike, kojim nam 
u pravo, da ga od VIIL do XIL viska zovemo hrvatsko-bizantinskim, kako ga je za LX, visk u 
i Cattaneo prozvao italo-bizantskim, To je svoje mnenje najprije izjavio u ljetu 18983. godine, 
dom svečanosti otvorenja ,Prvoga muzeja hrvatskih spomenika“ u Kninu. U prvom ovogo. 
ovog časopisa obširno ga je izložio, te ga je uspjehom prikazao na tal. jeziku na ovog. IL 
resuokršć. arheologa u Rimu, gdje ga je podupro i sam prof. Dn. Fr. Bulić. To ja dakle sasvim 
drugo nego kazati, ,da je bizantinska umjetnost bila za pravo hrvatska“! U ovom časopisu (God. II. 
. str. 11), naš urednik, velik štovatelj slavnoga pok. Iv. Kukuljevića, naveo je bio njegove risči ix 
nika umjetnika jugoslavenskih“ (Sv. TIL str. 204), gdje kaže, da se slogu bizantinskomu postanak 
ritnk može ajn »većom stranom duhu slavenskomu“. — Ono što se piše u ,Starohrvatskoj 
teti“ pomnjivo prate, pa i odobravaju časki, poljački, ruski i ostali slavenski učenjaci, pa nije 
o «in camera charitatis“, te se presvietli u svojoj plemenitosti ne ima čemu vesoliti. Gori spom. 
ava o lhrvatsko-bizantinskomu slogu što ju je naš urednik priobčio na rimskom kongresu biti 
kana m Djelima kongresa, te ća biti pristupna svemu učenomu svietu, bez obzira na to, da li 
savistlenomu piscu ,biti milo“ ili ne. 

zako što ut obće našoj književnosti nije trebovalo knjige »Iz Dalmacija“, tako bi i sam presviotli 
i pisac najpametnije učinio bio, da u njoj ne bude ni spomenuo pok. prof. Dn. Simeona Ljubića. 

Kaže presvistli, da ,ima ljudi, koji nikoga na mogu pohvaliti, a da kraj toga koga ne opsuju“, 
je i sam poveo za takovim ljudima, kad ja napisao svoju knjigu, u kojoj naumice hvali Dn. Fr. 
s, kako bi što dublje u pozadak potisnuo, Rački-a, Ljubića, 'Tkalčiča i Smičiklasa, 

Na tom mjestu opet prosvistli nišani na našeg urednika, ne spominjuć po imenu njegu ni ovog 





Duboko smo uvjereni, da ,slika“ koju je .pok. Dn. Šime“ ,o samom sebi“ ostavio u duši pre- 
loga pisca qbe će se promieniti nikakovim nekrologom ni učenih ni poluučenih ljudi“, pa toga 
kazuti, jer nije nikomu do toga stalo. — Sto presvjetli g. prof. Dr. Kr. piše protiv pok, 
ča, koji se sud iz groba ne može da brani, to je izpod svake kritike. Izostavljanje imena našeg 
isa u piščevoj brošuri, gdje kaže ,U nekom stručnom listu pisalo se“ itd., neće nimalo smotati 
pre jdnova rasširenju i njegovu elida. 
Nama je sam pok. Ljubić kazao bio, da mu se je jedan, ,uzpevši se na visoku stolicu, i nemilo 
. Presvietli je sad izvolio izpovjediti, da je to on glavom i da mu se ja zbilja osvetio, jer 
Ako rje Ljubiću ičim osvelio, a to sam mu se radi tolikih za muzej nabavljeni falgifikata 
mosti osvetio time, što dva limena viteza nisam htio za arheologijski muzej primiti“. Nadalje 
| Ted je tog velikog učenjaka hrvatskoga, koji ne ima samo ,literarnih“, već neosporno 
instvonih zasluga, ,poslao u mir“, ne obziruć se na njegove velika zasluge za narodni 
: dina, za jugoslavensku numizmatiku, za arheologiju i za historiografiju, ni na njegove 
ine; pa i ne kuže ni toga, kako je slavni pokojnik bio i novčano oglobljen, jer mu je od 
ovine, po kojekukvom cjepidlačenju, bilo odbijeno 85 mjesečnih forinta! Dakle Ljubiću ,tom 
u“ niešu ,svo želje izpunjene bile“, kako tvrdi presv. g. pisac. 
















ko smo cienili nuždnim istaknuti, da se naši čitatelji uvjere, koliko li je presvietli imao 
) da ga je naš urednik uvriedio sa ono par rieči u Ljubićevom nekrologu, i zvati jiu 


rum m 





= 


E E ora 


— 100 — 


Ne znamo od kuda je presvietli crpio viest, da je ,u Korčuli našlo mnogo GrkA utočišta iz 
kako su Turci Carigrad osvojili“, i da se ,njima ima zahvaliti da je baš na Korčuli duševni pokra 
bio tako živ“. Korčulanski domaći kroničari Paulini, Dimitri i Riceputi za takove Grke ništa n 
znaju, a nije na njihove tragove naišao ni naš urednik, koji već mnogo godini prebire po povjestnin 
izvorima grada Korčule. 

Kao ni ob ostalim mjestima, tako ni o Dubrovniku, Kotoru, ni o Trogiru nije pisac kaza: 
ništa nova. Ne zna so na temelju česa presv. pisac kaže, da je basilika Sv. Trifuna u Kotoru | 
sadašnjem liepom obliku gradjena u XI. vieku, kad znamo da je mladja. Tu bi olako izrečenu tvrdnji 
trebalo najprije dokazati kao što bi trebalo dokazati takodjer, da je crkva S. Barbare u Trogir 
»Kradjena koncem 9. ili 10. viska“, a ne u VIII. 

Bare Poparić. O _ pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagreb 
Izdanje ,Matico Hrvatske“. 1899. Str. VIII. — 140 u 8'. Sa slikom rimske liburne. 

Znamenita ta znanstvena razprava o ,pomorskoj sili Hrvata“ napisana je tako, da moža služit 
kao uvod i početak povjesti brodograditeljstva kod Hrvata. Ima u njoj još nekoliko nagadjanji, kojima viš 
puta ne dostaje čvrste podloge, ali je u obće pisac, u nedostatku pozitivnih viesti, pomoću sgodni 
komparacija često došao do krasnih zaključaka. Osobito proučeno je povjestno kritično izpitivanj 
u poglavju o mletačkom danku, pri kraju kojega je pisac mogao mirna duše konačno zaključiti: ,najbol, 
dokaz, da Hrvatska bijaše za dugo vremena moćnom pomorskom vlasti, upravo je nepobitna činjenica 
da su im Mletčani morali plaćati danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru“. 

Ako nam vrieme bude dopuštati, mi ćemo se drugom prigodom obširnije pozabaviti predmetor 
koji se pretresa u Poparićevoj knjizi. Za sada budi nam dopuštena jedna opazka. 

O mjestu koje se zvalo ,sancti Martini curtis“, gdje je god. 889. mlet. dužd Petar Tradonih 
došavši sa jakim brodovljem protiv hrvatskoga bana Mojislava, s njim sklopio mir prije bitka, pisa 
u opazci kaže: ,Koji bi položaj danas odgovarao ondašnjemu ,,sancti Martini curtis““, nemoguće j 
i približno ustanoviti“. U našoj poduljoj bilježci k Zlatovićevoj županiji Parathalassiji. (Ovoga ča: 
god. II. Br. 4. str. 218—219.) mi smo iztaknuli nekoliko misli o hrvatskim morskim županima, pa 
O ,curtis S. Martini“, na koje se pisac nije ni najmanje osvrnuo. Uprav o toj ,curtis 8. Martini“ m 
smo ovako pisali: ,Porfirogenit nam dvakrat pripovieda, da su u njegovo doba otoci Mljet, Korčuli: 
Hvar i Brač pripadali Neretvanima, t. j. županiji Paganiji (Rački 1Doc. VII. str. 406. i 410.), a Iva 
mletački kroničar, pod god. 839. pripovieda, da je dužd Petar (Tradonik) te godina sklopio mir s 
hrvatskim vladarom Mojislavom u mjestu, koje se zove ,sancti Martini curtis“, t. j. dvor s. Martin: 
te prešavši k neretvanskim otocima, da je sklopio savez s Družkom (Drosaico), vojvodom , Marianorum 
O Dvoru S. Martina piše dr. Rački (Doc. VII. str. 336.) da mu je to mjesto nepoznata položaja, a 
svakako da ima biti u Hrvatskoj pokraj mora. Prama otoku Braču, na poljičkoj morskoj obali, izpa 
sela Podstrane, je na generalštabnoj karti zabilježena pokraj mora crkvica 5. Martina, kojoj je iu 
dr. Jelić na arheologičnoj karti Solina i okolice podcrtao crljenom bojom, u znak, da je sredovječni 
Mislim svakako ob istoj crkvici ,sancti Martini, que est sita in monte grasso“ je uspomena u opi 
(g. 1080) zemalja što jih je Petar Črne darovao samostanu sv. Petra u Selu (Doc. VIL str. 133), ji 
je rt Mutogras-Montegrasso put jugoiztoka tek 1:5 km. udaljen od crkvice S. Martina od Podstran 
Zato bi dobro, bilo da se pomnjom izpita rečena zlamenita crkvica i njezina okolica. 5 toga mjesta. 
imletački dužd najbolje mogao ,pertransire“ ,ad Narentanas insulas“, Sad tomu dodajemo, da je : 
sklapanje mira duždevo brodovlje moglo biti zaklonjeno u stobrečkoj luci, koja je od 8. Martina p 
sjeverozapada udaljena tek 8'5 km. G. pisac imao se je svakako osvrnuti na naše nagadjanje, te | 
ili poduprieti, ili pobijati, ali ga nije smio posve ignorirati. Knjiga sadrži sliedeća poglavja: 

Pripomenak. — O rimskim liburnama: I. Iliri, Dalmate i Liburni. IL. Oblik i oprema rimsk 
liburna. III. Vojska na liburnama. 

O pomorskoj sili Hrvata: I. Za vlade hrvatskih banova. II. Od kralja Tomislava do Držislav 
IIl. O mletačkom danku. IV. Od Držislava do Stjepana II. — Zaglavuk. 


Uredništvo. 


po 























Razne viesti. 
Najnoviji hrvatski narodni dobrotvor. 


«Narod samo koj! si mrtve štuje, 
Na prošlosti budućnost si snuje.“ 


Uvjereno ob islinitosti i velikoj znamenitosti suda, sadržana u navedena 
stiha nadahnutog narodnog vjesnika, kninsko »hrvatsko starinarsko 
VOe već u svojem postanku uzelo je sebi zadaćom, da, prolražujuć 
ke živola svojih pradjedova. uzgaja u narodu svojemu, umnaža i širi 
Yi štovanje prama starini narodnoj; pa je kroz cieli tečaj svojeg lri- 
qodišnjeg obstanka ostalo vierno rečenoj zadaći. Divan, utješljiv, blago- 
Li obćenit odziv, što ga je naše družtvo izazvalo u svojemu narodu 
Yoj poziv oko sabiranja prinosa za odkup starodavne hrvatske tvrdjave 
ke, sjajnim je i očitim dokazom, da ono postiže svoju plemenitu svrhu, 
X njegov rad oko izkopavanja, sabiranja, čuvanja i tumačenja starina 
skih kadar, da uzgaja, da podiže, da kriepi i do zamjerne rodoljubne 
yovnosti uzvisuje plemenito štovanje narodne starine hrvatske. Mnogo- 
Ia i, obzirom na razmjerno siromaštvo našeg hrvatskoga naroda, pri- 
obilati prinosi, koji su ovom prigodom pritekli našemu družtvu iz svih 
a, od seljačkoga do velikaškoga; živo su i djelotvorno pokazali, da je 
danas narod hrvatski tako zagrijan plemenitim čustvom uzorita štovanja 
a mrtvim svojima i prama svakom, pa i najneznatnijem, ostanku, koji 
uva uspomenu njihovog neumornog djelovanja na polju sveobće na- 
e prosvjete i napredka, da se već po tom samom štovanju može, prema 
' pjesnikovim riečima, tvrditi, da on sebi, na temelju prošlosti, ujamčuje 
ćnost i da je dostojan, da se i danas broji medju prosvjetljenim naro- 
onako, kako su mu slavni pradjedovi na prosvjetnom polju odvažno 
li o bok najnaprednijim narodima. 

najljepši, najveći dar, što ga je naše družtvo igda primilo u svrhu 
ina svojeg plemenitog i rodoljubnog cilja, došao mu je u zadnje 
(iz blagodarne ruke presvietlog gospodina kneza Petra Dumičića, 
m Poljičanina, sad nastanjena u Zagrebu. Gospodin knez Dumičić, ko- 
Lose je dragi Bog udostojao blagosloviti mnogogodišnje trudno i ne- 
išivo nastojanje oko izcrpljivanja prirodnog rudnog bogalstva hrvatske 
*Ie omu grude, hotio je da uprav velikaškim darom ugodno iznenadi i 
seli svoj omili narod, poklonivši našemu druživu znamenitu svotu od 
e kruni u obveznicama! Upraviteljstvo našega družtva požu- 




















— 102 — 


rilo se je odmah, da privatnim načinom dostojno zahvali velikom družtven 
i narodnom dobrotvoru na velikodušnom daru; ali nam je ipak neizbjež 
dužnost, da mu, u ime družtva i naroda, i ovim javnim putem izjavi 
zahvalnost i nezaboravnu harnost. Vaskolik hrvatski narod treba da upo; 
svojeg dobročinitelja, novog svojega Mecenata. 

Plemeniti, blagodarni, rodoljubni kneže Dumičiću, Bog Te poživio! 
si, poput našeg velikog Strossmayera, razumio narodne potrebe i pohitio 
da jim doskočiš. Upamtit će hrvatski narod dobročinstvo Tvoje i čuval 
Tvoju uspomenu od koljena do koljena, a Bog će Ti za njega stostri 
naplatiti. Ugledali se u Tebe svi ostali hrvatski velikaši i mogućnici, 1 p 
žii, da Bog da, poput Tebe, svoje blagodarne desnice, narodu u pomoć, 
pohiti čim žurnije prosvjetom k slobodi, a sebi na diku i neizbrisivu sla: 


Izkopavanja u Kistanjskoj okolici. Zaokupljeno velikim i neodoljivim poslom, | 
društveno Upraviteljstvo nije prispjelo da sastavi za ovaj broj obično svoje ,Izvješće“ o družtve 
radu kroz zadnje doba. Mjesto toga, mi ćemo u kratko, da objavimo neka viesti o družtvenom r 
za koje smo doznali iz dopisivanja sa velezaslužnim našim g. družtvenim predsjednikom O. Luig 
Marunom. 


. Na družtvene troškove izvedena su izkopavanja nad razvalinama staro-rimskoga grada u ] 
numu i to na položaju staro-hrvatskoga groblja smierom put iztoka. Opaženo je, da sa grobovi 
stavljaju izpod državne ceste prama sjeveru na oranici Špire Nikolića iz Rudeld. Pri tim pokušaj 
izkopavanjima nadjen je samo ulomak rimskog velikog nadpisa, koji je čest ulomka, obielođanje 
po Dru. Patschu u Sarajevskom ,,Glasniku“ g. 1895. (str. 379—422, br. 26). Da se nastavi dalnji 
traživanje tog staro-hrvatskog groblja, trebalo bi najprije stupiti u pregovore sa državnom vlašću 
prekopavanja javne ceste. Lašnje će poći za rukom nastavak izkopavanja na spomenutom Nikoliće' 
zemljištu. 

Nastavak izkopavanja u Podgradju (Asseriji) kod Benkovca. Kao na mne 
drugim mjestima, tako su se i u Podgradju kod Benkovca stari Hrvati bili naselili na razvalin 
starog rimskoga grada. Starinska crkvica S. Duha bila je sagradjena na velikim ulomcima peri: 
sa razorenog rimskog foruma. Oko crkve pak nizali su se stari hrvatski grobovi od najstarijih 
mena nakon seobe Hrvata, pa do dneva današnjega. Uz temelje rečena crkvice u najdolnjim gri 
vima nadjena su dva kositrena kaleža, koji mogu poticati čak iz VIIL ili IX. viska. Lani je započe! 
Asseriji sustavno izkopavanje na račun c. k. arheoložkog zavoda bečkoga, pod upravom gosp. 
djevnog savjetnika Čirila Ivekovića, uz strukovnu pripomoć gosp. profesora Dr. Petra Sticotti iz Ti 
Izkopavanja su se vodila u dogovor sa našim družtvom, koje je prvo naišlo i upozorilo na prezla 
nite ostanke rimskog foruma, te je bilo zastupano po svojem predsjedniku i po glavnom izvjesti! 
znanstvenoga odbora. Da se dodje do tla foruma i susjednih terma, trebalo je najprije prekapati 
hrvatske kulture, odalečiti starije i mladje hrvatske grobove. Ništa naravnijega dakle nego da na 
mjesta budu pri izkopavanju dogovorno prisutni odaslanici kninskog hrvatskog starinarskog druž 
koji da se brinu za sabiranje i pohranjivanje starina hrvatskih, i izaslanici c. k. bečkog arh. zav 
koji se više zanima starinama rimskim. Osjem hrvatskih grobova, pri lanjskom izkopavanju, naišlo : 
medju ruševinama i na ostanke rano sredovječnih dakle hrvatskih zidova pred Trajanskim grads 
vratima izvan gradskih bedema, a, medju ruševinama za crkvicom 5. Duha, nadjene su takodjer : 
staro-hrvatske nadstupinice i ulomci prizmatičnih debla stupčića, po kojima se je moglo nagadjati, d 
se naići i na dalje ostanke staro -hrvatske crkve. Gornji tanki zidići malenih zgradja, koji se kri 
sa temeljima prostorija rimskog kupališta na zapad staro-hrvatskog groblja, ne mogu takodjer 
budu nego staro-hrvatski. Može se dakle slobodno kazati, da su na cielom obsegu asserijatske gla 
Podgradja, rimske starine pokrivene hrvatskima, te da se, u čisto znanstvenom, sustavnom protr 
vanju, rimske starine ne smiju nipošto izkopavati bez obzira na hrvatske. I tako se je lani radilo 
je naše družtvo sabralo skromnu i malašnu, ali ipak znamenitu sbirku staro-hrvatskih predmet: 
Podgradja. Ove godine, — dužnost nam je na žalost zabilježiti, — kad su se u Podgradju (Asse 
nastavila izkopavanja, po nalogu istog bečkog c. k. ark, zavoda, pod upravom istog gosp. gradjev 
savjetnika Ivekovića, naše družtvo nije bilo na vrieme obaviešteno, niti se je iko drugi pobrinuo 






























































> = 


izkopavanju buđu sabirans i sačuvane hrvatska starine. Za taj nastavak je upravitaeljstvo našega 
žtva doznalo teke po novinskim viestima, deset dana iza kako su bila već započeta. Izkopavanju su 
mstvovala i dva bečka starinara. Kopalo se je, kako ja naše upraviteljstvo kašnje doznalo, i oko 
janskih vrati i na forumu, s istočne strane crkvice Sv. Duha, na staro -hrvatskom groblju. Nala- 
ose je i prekopavalo dosta hrvatskih grobova, a da se na njih nija osvrnula nikakva druga pomnja 
m sabiranja mrtvačkih kostiju. Niko nije grobovi pretraživao, niti bilježio što o njihovu položaju, 
avu, veličini ni mrtvačkim dodatcima. Bilo je samo onako nobće preporučeno radnicima, da, ako 
dučajno naišli na kakav predmet, da ga predađu na pohranu seljaku, koji je u isto doba služio 
 podvornik. Nadgledatolji izkopina niusu se postarali da kakvom pametnijem seljaku povjere posao 
injivijeg pretraživanja grobova, koji bi nadjene predmete sahranjivao. Kroz ono malo časovi, što 
ašnje moguo da pri«ustvaje izkopinama naš družtveni predsjednik, otvorena su tri groba, koja su 
la na samom pločniku rimskog foruma, pa, buduć da radi neodgodivih posala nije mogao tamo 
a da ostane, odpravio ja na mjesto izkopavanja svojeg uvježbanog radnika, da sam pretražuje otvo- 
š grobove, dok bi se on povratio. Ali za kratko je nastavljeno izkopavanje na groblju, jer je prof. 
ndorf, nakon svojeg posjeta izkopina odredio, da se sva radnja usredotoči oko 'Trajanskih vrati. 
k je naš radnik u ono troje — četvero pred njim otvorenih grobovi našao i sabrao nekoliko 
O-hrvatskih predmeta. 

Naš je predsjednik uz ostalo opazio, da je šteta što se pri izkopavanju na forumu izvadjenom 
ljom zasipava prostor obronka glavice, koji se prostire « južne strana izvan perimetralnih grad. 
sma, jer se ja, po njegovom mnenju, s ote strane imao nalaziti jedan dio rimske naselbine i sredo- 
ino hrvatsko Podgradje. Tamo u blizini još se vide ostanci župnička kuče, koja je zapuštena bila 
u prošlom visku. Da ja s našim družtvom bilo iljen kakva dogovora, ono bi bilo svjetovalo, da 
wd ne zasiplje ono, što će trebat opet prekopavuti. 

.Ulomak sredovječnog nadpisa. Prigodom popravljanja kuće br. 21 u kninskoj tvrdjavi, 

našega družtva odkrilo je ulomak sređovječnog nadpisa, urezana sa krasnim gotičkim 
ima. Nadat se je, da će i on poštogod doprinieti k razsvietljenju povjesti tog narodnog drago- 
nog spomenika. U svoje doba biti će priobćen u ovom časopisu. 

Sredovjećne crkvice na jugo-iztočnom dielu otoka Brača. Preko jesenskih šk. 
nika lanjske godine naš je urednik obišao gostoljubna Selca na rodnom mu otoku Braču. Po ro- 
noj susretljivosti odlična gospode Didolića i ŠtambukA, kao što i onog sviestnog občinskog upra- 
ljstva, koje se je riedkom požrtvovnošću za njega zauzelo, mogao je kroz kratko doba da razgleda 
lju sobom udaljene četiri starinske vrlo zlamenite crkvice, sagradjene po staro-hrvatskom običuju 
vrhuncim visokih briegova. 'Te će crkvica biti čim prije opisane i ilustrovane u nyom časopisu, 
«Rivista per I' arte medievale'*. Pod tim imenom počet če ovih dana da izlazi u Rimu 
svezka smotra za cjelokupnu sredovječnu umjetnost, pod uredništvom veleuč. stručnjaka 
Gledam Fontana. Predbrojbena ciena će joj biti za Italiju L. 5., za zemlje pošt. sveze Li. 6. Ured- 
ova ja adresa: Roma, Piazza di Pietra No. 40 p. p. Zamoljen od samog Dra. Fontana, naš će 
pak a koliko mu bude moguće, u kratko izvješćivati u toj smotri o hrvatskim starinama. 

. Sabor kralja Tomislava držan u Spljetu g. 925. Slika Celestina Medovića. — Za- 
ljujemo upravi ,0 “. koja nam je poslala brošuru pod naslovom: ,Opis slike Babor kralja To- 
Ka držan u Spljetu ša 925, Naslikao Celestin Medović, Opisao Cl, Šegvić. , Ovu je sliku“, piše 
sgvić pMedović izradio za hrvatsku zemaljsku vladu, da resi njezinu dvoranu za bogoštovlje i 
ote apnea »Nakon što je bila dovršena, poslao ju je, uz neke druge svoje krasne radnje, 
: koalsna u Kopenhagen. Strani svijet: Danci, Englezi, Francezi i Nijemci divili su se 
4 Sa , bilo što se tiče koncepcije bilo izradbe u slikanju. Danske i englezke novine doni- 
BS iu opširnu biografiju umjetnika pa strukovnu kritiku o njegovim slikama u opće, a o saboru 
X napose. Žalimo, što nam nije dato pokupiti sva to, što su učeni stranci o njemu 

i donijeti za popratnicu ovog kratkoga naputka“, 
eu što ne možemo da pročitamo sve što su stranci rekli o slici ,sabor kralja Tomi- 
one znamo, što je strana kritika u njoj pohvalila i jeli baš sve samo hvalila, i ako je, 
81 da prigovori. Mi slike niesmo vidili, nego ju moramo suditi jedino po fotografičnom 
| spomenutoj brošurici. Slika dakle može da buda vrlo liepa po harmoniji kolorita, 
M Gag dotra pa sretnu osvietljenju i razporedu sjena i svjetlosti, po točnoj perspektivi, po 
| 1 i energičnom životu kompozicija. Svea nam to kaže, da je slika izvedena od vješta i nadah- 
a tn : od kojega se mlado hrvatsko slikarstvo može nadati krasnim plodovima, uprav na 
ti oma harnom polju povjestničkog slikarstva. I baš zato, na korist razvitka darovitog nušeg 
roslavlj nog pate, hoćemo posve iskreno da očitujemo utisak, što ga je na nas proizveo pogled 


> 
























m2 


=. 



























ZAR = 


Gosp. Šegvić piše, da se naš proslavljeni Medović bavi ,osobitim m rom i M 
enje o o o o a a a, iu ton 


“a 
otum 
: ora 


svojoj DKA imićać ža dožive Bvi Dujeta a Bljea. U predio dhe NG A " česa 
nije bilo za vrieme sabora, a to se na prosto zove oproim todo MJ 
velikim otarom probiven je tek početkom 17. vieka, a desni otar sa gotičkim c 
KV. vieku. Za vremena Tomislavova nutrnjost crkve bila je pove draatija Hoš 
pozadak slici fotografiju sadašnje nutrnjosti hrama Sv, Dujma sa današnjim k 
njakom, dočim je to sve morao preudesiti prama staro «hrvatskomu slogu Ki 
hvala, nakon odkrića izvedonih po našemu družtvu, va da dobra pozna priča 
ni sva litargična odiela ni pokućstvo na slici ni najmanje se ne približuju odielima i pi 
nego onima iz posve kašnjeg doba. — Svikolici naši umjetnici, koji hoće da | 
mete iz staro-hrvatskoga doba, ako hoće da se približuju istini i da prikazuju pariti 
vata, treba da se posluže publikacijama našega družtva naposo, a uobća da 
Sides, zadnji četslogu,. keko ema gori napomenuli — imsi dd ASR pg ra) 
izvjestnosti i neistina, 











Izplatiše članarinu za godinu 1899 

PN, Gospoda: a, Majnarić, Topolovac, — Vladimir Ž Barac, Zagreb. 

Biadi) Gore, — Josip Lehpamet, Varazdin. — Dr. Edvard Grgić, 

Franju Danko, Osićk (za g. 1898, i 1899.). — O. Miho: Kotaraš, 
— Dr. Josip Bendoni, Gruda. — O. Vicko Sisarić, Drašnice. — 

Meada, Zagreb. — Dr. Pero Magdić, Varaždin. — Andrija Peršić, 

jevac. : 


Za tekuću godinu: 


3. Šulentić, B, Novi. < Dr. Andrija Peršić, Gjurgjevac. — 0. Miho 
Imotski, — Ljudevit Hossi, Karlovać. — Ivan Milčelić, Varaždin. 
o Jaroslav, Galicija. — Ivan Tuškan, Varaždin. — Franjo 
d, Zagreb, — Dr. Kažimir Abelić, Zadar, — Autun pl Brčić, Zadar. — 
a G. Urlić, Zadar. — Pavao Leber, Zagreb. — Ivan Polić, Crikvenica. 
čtar_ pop Zlatar, DD. Humac. Kr. gimnazija, Vinkovć1 — Kr. (gimna- 
Sušak. — Vicko Skarpa, Zaton. — Kr. realna gimnazija, Osiek. — 
 (lišević, Lipovljani. — Dr. Albert Predojević, Zagreb (za p6 godine), 

oAkerman, Vanovice, Moravska (za po godine). — Dr. Dragutin 
k. Zagreb (veledušno izplaćuje dvostruki iznos; hvala mu!) — Marušu 
. Neureiler. Prag (veledušno poklanja godišnje po Kr. 50; slava joj!). 

















Izplatiše predplatu za tekuću godinu: 


G. k. gi . Kotor. — Petar pop Nicolanzi, Zadar (i za g. 1899.). 
itao < ša Hrvatska, — Uprava kot. učiteljske knjižnice u 
me i= Avgustin Dohrilović, e. k. upravitelj gimnazije, Kotor. — Dr, Miho 
je, &. k. prislušnik, Kotor. — Petar Macanović, gimn, učitelj, Kotor. — 
0 pop Uzum, Dubrovnik. — Ivan Krst, Benzon, šumar, Muć, — Sljepan 
ročić, VIII. gunnazijalać, Varaždin. — Ljudevit Sova, kr. kol. sudae, 
bor kod Zagreba. — Krešimir Devčić, VIII. gimnazijalac, Varaždin. — 
) Hefller, . Vjeroučitelj, Križevci, — Dr. Ivo Krstelj, odvjetnik, Si- 
= ne. Kurelić, načelnik, Pazin, Istra. — Stjepan Haramija, 
Mae, Rieka. — Lujo Šimat, mag. pharm., Hieka. — Stanko Borčić, 
: Hieka. — Dr. Vladimir Blaž. liečnik, Rieka. — Nikola Mateljan. 
| ul s Rieka. — Ivan Kolaković, kapelan, Grobnik 2. p. Čavle (Hrvatska). 
MIcan Poščić, Volovsko, Istra. — Dr. Konrad Janežić, odvjetnik, Va- 

stra. — Božo Bačić, lrgovac, Sušak. Josip Smokovina, trgovac, 
















h ab 
LJ 
. li . TJ = 
= = i b 
ko 1 * “4 : o 
p: " = = = : 
m i a 
Ž ši i 
k r- o. pi - 
--= S 
. i # 
4 F š“- 
: 1 
-= I 
* 
4 “ - 
i = s 
a | 
i = < 
a 
. " 
| = 
| s = 
si 1 
T 
pu = 
U =“ 
' m. 
pa - 
d 
: 
. 
* = si 
= a o. a 
r _ = 
= . 
= 
L Ša. B 
= —-> - 
J 
“e = 
"T , = “ > 
4 
"i 
i p= 
7 ' = 
= == 
= 
= ri 
= 
I 
=. 
| 
= 
pa __ a - 
= 














x , 
A safe Bi. ra ća 
ri | Ih 1] 1 KATE k Č. k IH ABN 4 »U | pa >= “= 
p: a. “ ' EZ = “i s a ia sd ik . 4 
- + ar ' . . s - 
LJ k tb kJ i = L Pu “a 
dI=rI teni = 1 | k | I la TTF TIK (KOL Keci 1! iz 
. "zlac “> m! kk a “dz = s bg NJE uje ača gr“. _ 
: a Y Fo - _ mn ud -—. f 
E. L) a" _ rs š a = "m = 
AOEITODA >*. LUCI (om «LIS S FTANIO m uWli 
s KE u ta de : "a. ' a 
: " * a 
df mi : u hu s ši. = M a 1 
' "I BU “IME “ri imi JA s = miki la 5x u ra 1 MA |I Nu : 
AJ Č. AP. mn im ka tia a F _— Vinkć 
BTKOVIĆ, Irgovi koga KIKI (u daa ume Ta). — VIA 
w = +# * 


"si & cE a . + 
i : ek Tr 1 "= “ # a. Ši Ti \r: : ni ) Vlah " \\ IČ, T iov, : 


" Ea - a 
NT sa: " = a "is <# on mA a. i 
slav ZI SUŠAK. — Dra (e jomir Ža: nić ori. 
=a ć ' ća 3 a Fa 





s "Nadin : Hen TEN 
—- VE mir Jlivieri, trgova 
saz hu ' 
srko Franc "i 2 
Ma o i Pi 6 9:4 oO smi 


iš lju 









LJ 









ar od na 


in 


| Rička. — Kat 
m 1 Kk 


mu. 
LI užić, 


Š 
* 





FT: I 


. te ba 





aa za 
ve Hrva sk: t. Ji 
1 : Lk 


ačelnik, Korč 
— vo 1 ro, 6 k 
Z . Atis dnevničar, Drnid, = La 
odo oko Stojanov, €, k. sudh. Rao RE 
l jr, Zagreb. — Hrvatska Čitaonic: 
no. __ . Frano poe: oni 








[| 





La L Y 









j KROKAVATSTA PROSVJATA, 


GLASILO 


HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORGULI. 


GODINA VI. SV. 3.i4. 





U KNINU 19800. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 


DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 














ici starinske erkve i groblja u Gornjim Koljanima kod Vrlike. 
(Ba slikamn). 


prostranosti ruševina i po zlamenilosti nadjenih dj rek bi, 

da su Gornji Koljani položaj gdje se je u rimsko doba nahodilo 
s najznatnije mjesto vrličkog područja u dolini gornje Cetine', Gornji 
oljani selo ne daleko od lieve obale Celine, U tom selu izmedju rieke 
tunovih, Bodrožićevih i Kalinićevih kuća, je kamenit brežuljak pod 
mm Crkvina. Podporom našega druživa, pošt. g. Petar Stanić, ondašnji 
š unijatski župnik, prekopavao je tu crkvinu u dva navrata, Lj. dne 
4 i 15 listopada 1890 i dne 7. 8 i 9 travnja 1891. On je na lom 
u zbilja odkrio bio ostanke temelja starinske bazilike na tri broda, 
“ljene_pilovima, uz znatan broj graditeljskih, uresnih i nadpisnih ulo- 
o sredovječnih i staro-rimskih, te je ob uspjehu svojega rada položio 
k izvještaj? bez slika. Nadjeni uresni i nadpisni komadi dopremljeni su 
alo a malo u »Prvi muzej hrvatskih spomenika«, gdje se nahode u 
ni s keve strane ulaza. Dosta je ulomaka nadjeno u samoj crkvi, a 
odih po susjednom zemljištu navlaš sa jugozapadne slrane. 









Floris 
temelja porušene starinske crkve u 
Gornjim Koljanim kod Vrlike. 


E 








Priložena slika prikazuje tloris crkve. Izcrtani dielovi prikazuju ostanke 
ja zidova u koliko i kako su bili još sačuvani do dana 7. rujna 1899, 
am je \pohodio ruševine. 

Dr. Kar Patach u «Glasniku zem. muzeja u Bosni i Hercegovini“ XI, 1, str. 74. 

Ew. ark. dr. u Zagrebu god. XIV. Br. 3. str. T3—T6. 














— 108 — 


Toliko puta ponovljenim prekopavanjem, te obradjivanjem zemljišta 
nasadjena vinogradom, porušeni su pilovi i možda mnoge česti zidova. 

Od sjevernog platna bazilike sačuvano je 12:45 m., od južnoga 12:8£ 
Širina bazilike iznosi iznutra 5:77 m. Predvorje je široko 2:08 m., a to 
je od prilike bila širina srednjega broda bazilike. Vanjski krajevi zid 
predvorja su razrušeni, pa se ne može znati koliko je bilo dugo, nu 
čuvano je u duljini od 4:42 m. Sjeverni zid predvorja je debeo 1:08 
jušni 19mm. pa se može nagadjati, da se je nad njin podizao zvonik, 
pred bazilikom na Stupovim u Biskupiji kol Knina i na bolje sačuv: 
ruševini crkve S. Spasa kod Vrela-Cetine. Ostali su zidovi debeli po 61 
Uz južnu stranu predvorja bile su prislonjene neke nuzgredne sgradje, 
kojih je sačuvan početak jednoga zida, koji sa zidom predvorja sklapa ošlar 

Garaditeljski uresni i nadpisni ulomci nadjeni su dielom iznutra bazi 
dielom pred njom s južne strane. 


Opis kamenitih ulomaka pripadajućih Koljanskoj bazilici. 


kako se to opaža u obilatoj mjeri medju ruševinama staro-hrval 
bazilika Sv. Bartula na Kapitulu, Sv. Marije u Biskupiji kod Knina i 
Spasa kod Vrela Cetine, tako se i medju ruševinama bazilike u Koljan 
nahode mnogobrojni ulomci starorimskih graditeljskih i nadpisnih spo 
nika; a mnogi su rimski graditeljski komadi uzeti kao gradivo bazilike. 

1.*) Prag dovratnik 1:89 m. dug, 19:7 cm. širok, 49 em. debeo. Odsje 
je od komada runskog arhitrava od 49 cm. visine, kojemu je ostalo 
čuvano lice. Goruji je kraj praga izdjelan na zub visok 49 em., koj 
zahvaćao u dolični zarez nadvratnika (sl. 2). Prednja strana praga ureš 
je plohorezanom  troprutastom  četverostrukom krivocrinom  pletenicom 
pačetvornom polju, koje je od gornjeg ruba udaljeno 95 em., od dol 
1:0 cm., od desnog i lievog po 3em. Pletenica je razdieljena na čeliri 
jednake skupine, od kojih je prva ozdo duga 61 em. a gornje tri 35. 
ši cm. 134 cm. Dva se traka provlače kroz sve četiri skupine, dočim 
druga dva u svakoj od dviju srednjih skupina zastupana posebnim za 
venini trakom. Nultrnja, pobočna strana praga, nakon 10:5 cm. debljine. 
kopana je zarezom 3:9 cm. dubokim za naslon vralnice. Na vanjskoj sl 
praga netaknut je profil rimskog arhitrava, koji sastoji od pločice vi: 
bocm., žljebne lelve v. Đ'7 cm. i tri ploče od 15 cm., 13 cm. i11 em. vis 
razstavljene odskocina od 8 mm. i 5. mm. 

2. Nadvralnik koji je pripadao okviru istih vrati kao i opisani dovral 
Dug je L42 m. šir. 22 cm. po sricdi, pri krajevima po 17:2 cm., jer je 
obadva kraja zarezan za 4:8 cm. visine s desne strane u duljini od 395 
S eve po prilici 2% em. Ima istu debljinu kao i opisani dovratnik. Na 


*) o Mednim brojevima opisanih komada odgovaraju brojevi dotičnih jim sliki. 





— NOS S 


— 110 — 


11: cm. debeline ima zarez za vratnicu, koji je udubljen 9 cm. pri lievc 
kraju; ali pri desnom, počamši od sredine, ide prama kraju sve to dul 
žlieb k izvrtanoj rupi, koja odgovara zarezu za nulrnje lice dovratnika. 
je rupa služila za primanje vratničkog stožera; duboka je 9em. a ima 
premjeru 6:5 cm. I pri lievom kraju zareza ima rupa duboka 9 em. sa 8 < 
u premjeru. I ona je služila za stožer vratnice. Po tomu nam je suditi, 
su te vratnice bile na dva krila, premda su vrala bila prilično malašna, l 
u svjetlosti visoka samo 1:845 m. a široka tek 0:83 m. Nego to niesu | 
glavna nego pobočna, južna vrata bazilike, jer su tamo nadjena opise 
dva praga. Poput ovih pragova izdjelani su pragovi na glavnom ulazu 
kvice S. Barbare u Trogiru (VIIL v.), ostanci pragova od probitne crh 
S. Marte na Bihaću (IX. v.), koji su sada u ogradi susjedna vinograda, i de 
prag jednih vrata u pobočnoj sgradji kod bazilike S. Marije u Biskupiji k 
Knina (VIHI.—IA. v.). 

lice tog nadvralnika narešeno je plohorezbom, koja zaprema pačeltvoj 
polje udaljeno od gornjega ruba 2:5 cm., od dolnjega 2 cm. do 99 ( 
S desne je strane prag odkrnut te se nezna dokle je ures dopirao, a 
llevog je ruba udaljen 16 cm. Na obadva kraja nadvratnika urezan je 
latinski križ malo razširenih krajeva (croix_ pallće). Lievi je urezan 
ravnom licu praga, vanka okvira uresa, desni na kraju urešenog polja. h 
ličile su veličine. Lievi je visok 13 cm., a ima prečagu dugu 1095 c 
desni je visok 12 cm., a prečaga mu je duga tek 7 cm. Ures polja sa: 
od 8 trakastih troprutastih polukrugova, kojima su središta na dolnjoj s 
nici pačetvornog okvira. Polukrugovi su nepravilni i nejednaki, a tako 
poredani i prepleteni, da krajevi jednoga dopiru do središta dvaju susjed 
Samo krajevi dvaju polukrugova, koji se stiču na sred praga, ne dotiču 
nego ostavljaju medju sobom & cm. prostora za lalinski križ u sredn 
polukrugu, koji je naskočen kao i polukrugovi. Na površini toga križa 
urezan je po sriedi drugi latinski križ, sličan onima na krajevima pr: 
koji tako ima na sebi tri križa. U praznom polju lieve polovice kraj 
levog polukruga urezan je naskočen krin. 

Pri izvanjoj strani desnog kraja nadvratnika odrezan je na 21 
debljine komad u dubini usporedno sa dubljinom i širinom, 

Tri ulomka drugog nadvralnika ili vjerojatnije grede (trabes) nad 
radom svetišta, kao što se opaža u crkvici S. Martina kod_ Porta a 
u Spljetu, sa nadpisom. Široki su u licu 23 cm., debeli su po 12 cm 
dugi su prvi 32 cm., drugi 66 cm., treći 40 cm. Površina lica razdiel 
jim je na tri diela. Dolnji veći dio zauzimlje nadpis, drugi je prazan ra 
a na trećem, gornjem najužem, teče niz plohorezanih kuka, koje su dvi: 
oko sebe smotane, le se dotiču medju sobom. Na prvom i drugom kon 
zavijaju se kuke put lieve strane, a na trećem put desne; pa, pošto 








— i— 


na sredovječnim spomenicima vazda simetrično poredane, polovica jih 
Mia, polovica put druge strane, treba uzeti, da od desne polovice grede 
L još tražili bar još komad od 58 em. duljine. 

3. Na prvom su komadu četiri kuke, a na njemu preostaje okrnuli 


nadpisa : be | 
DSAPOIT 


bi se mogao čitati: D(ominu)s .tpol(l)'onius). ' 
4. Na drugom je komađu osam kuka jednako poredanih kao na pr- 
U. Nad svezom slova MA i slovom R pri desnom kraju ulomka va- 
\ rupa duboka 45 em. dokida i gornji dlio sveze. Na tom je ulomku 
dio nadpisa ; 
OSCONSTRIETCONFIRMARIC MA u svezi, 
U svoj duljini nije opazili piknje za razstavljanje rieči, ili pokratice, jer 
vršina kamena dosta iztrošena. Ja bih se usudio predložiti ovo čitanje: 
. 08 constr(uhi et confirmari €. 
b, Na Ba su Pašrađa četiri zadnje vitice na deno kraju grede. 
Na njemu je ovaj dio nadpisa sa dvie pokratice. 


NVTERAPBSA AL u svezi, 
ih ja od prilike čitao: 
(....er)unt er(g)a p(res)b(ytero)s Al(erandrum et Nm). 
6.  Plutej sa ograde svetišta, kojega su sačuvana četiri suvisla ulomka, 
se može da nadopuni cieli plohorezani ures. Nestalo je povećeg 
ka s gornjeg lievog kuta, drugog s obruba gornjeg desnog kuta i trećeg 
4 pri dolnjoj lievoj strani. Bio je izdjelan skupa sa gornjim obrubnim 
sm. Nakiće je široko 17 cm., naskočeno 2 cm. nad licem pluleja. Sva 
šina_nakića, osjem po 2 cm. ruba s gornje i dolnje strane, urešena je 
rezanon troprutastom, dvostrukom, uzlovitom pletenicom na dva reda 
ružnih uzlova. Cieli plutej skupa sa obrubnim nakićem, dug je 1:485 cm. 
em. pri dolnjem dielu je debeo 12:5 cm., a pri nakiću za 2 em. 
 Ciela dolnja površina pluteja, do 2 cm. daleko od doljnjega, # cm. od 
wa, a 22 em. od lievoga ruba, pokrivena je plitkim, plohorezanim 
m sastavljenim od geometričnih, bilinskih i životinjskih elemenata. 

















.. Obrub polja, kio što i zdanja sami, ieastovkjohi su Sat zatvorenih 
sobom sklopljenih komada troprutastih trakova, ovako. Četiri su kula 
vljena od četiri pravokutna mješovitocrina trokuta, kojih je hipotenuza 
osvijena na četvrtinu kruga. Gornju i dolnju stranicu pačetvornog 


sljašuju osnovice po pet. a desnu i lievu po dvajuh mješovilo- 
tokračnih trokuta, kojima su kraci unutra svijeni na četvrtinu kruga. 


o utima sklopljena su u nutrnjosti dva reda, na kut obješenih 








krivocrinih, čelvorina, u svakom redu jih po pet, kojima su stranice četyv 
line krugova. — Dakako da su, osjem vrhovi četiri prava kula pravokutn 
lrokuta u kutima pluteja, svi ostali vrhovi kutova opisanih trokuta i čely 
rina zatupljeni u male polukrugove, koji, prebačeni preko polukrugova s 
sjednih elemenata, sastavljaju sklopljene kružne poluuzlove, oblik, kojih 
bizantinska umjetnost baštinila od rimskih klasičnih mozajika. Nutrnjo: 
svih četrnaest istokračnih trokula, deset četvorin4 i osamnaest medju njin 
postalih krugova izpunjeni su svaki dotičnom liku prikladnim uresom : ti 
kuti manje razvijenim, četvorine bolje razvijenim krinovima. Još su krino 
u trokutima vjenčićem okrenuti put stranica pačetvornog polja, a oni u ć 


- ia 








tvorinamaCsu ustobočeni, Nadopunivši dva izgubljena trokutna ulomi 
leja s gornje i dolnje strane, izpada, da je u 7 krugova bila ure »za 
leteća golubica sa grozdom u kljunu, u 6 po sedmero- ili € alič 
ruža. a u 9 po trakast, troprutan križni splet. Osjem prvog jorogid komi it 
niza krugova, gdje je ruža medju dvie golubice, u svim se ostalim miz J 
la tri motiva medju sobom izmjenjuju ovako: 2. ruža, golubica, kri; 8 go 
bića, križ, ruža; 4. ruža, golubica, križ; 5. golubica, križ, ruža: Ša 
križ, golubica. — Golubice su manje više svekolike prikazane i 
položaju okrenute na desno. Napominju životinje utkane u krugovima L 
zantinskih tkanina (leonatum, aquilatum a možda jih je bilo i columhatum € 
Krila su jim raztvorena, samo da budu mogle bolje pristajati u krugovi 
Nego kako su se u doba gradnje naše bazilike golubice wiedko predsta 


< 


— 


* u letećem položaju, pa je rezač bio nevješt za takovu predstavu, tako 
one ovdje predstavljene kako obično kod stupajućih (gradantes) naših 
norezanih golubica VIII. i IX. vieka, t.j. u profilu sa sklopljenim krilima, 
tvorena su krila pak posve nespretno pridjevena jedno nad ledjima a 
go izpod prsiju. I otvorena i zatvoreno krilo obradjena su poput pao- 
va lišća, samo što su zatvorena još obrubljena prutkom kod svih golu- 
Lo Osjem one u petom redu. Kao obično kod svih golubica na staro- 
atskim spomenicima, i kod ovih zaprema oko svu glavu. U kljunu drže 
dugoljast ne obrubljen grozd. Kao obično nesgrapno izradjene, noge su 
wutaste sa popriečnom troprutastom podvezom više prslića. I repovi 
predstavljeni kao komadi troprulasla traka. Ruže imaju po sriedi velik 
tj sa naskočenom probivenom pupicom u središtu, Krinovi imaju i latice 
eteljku troprutaste. 

gi i razdioba ovog krasnog pluteja izvedene su na isti način kao 
| "o pluteju na kojemu je 8 krugova u dva vodoravna reda u crkvi 
šin Trastevere u Rimu iz 827. god.'. Krugovi su na rimskom plu- 
i urešeni samo 7Zmero i Smero letičnim ružama. tri četvorine krugo- 
jednomu od kojih je ruža savijenih latica, u drugom trokulni krivo- 
g £ ou krećem poput zmije smotana crta. Samo pet istokračnih tro- 
unjeno je krinovima jednako upravljenih i izradjenih kao na našem 
S lieve strane ima u debljini izdjelan mužkić za spojenje sa lezenom, 

Kao i svi ostali ulomci 
Koljanske bazilike, i ovaj je 
plutej od biela gusla vapne- 
njaka. 

7. Ulomak drugog plu- 
leja sa ograde svetišta, Dug 
je ukup. 67 cm., šir. 61:5 cm, 
deb. 11Đcm. Kao šlo ima 
skoro istu debljinu, sva je 
prilika da bude imao i oslale 
dvie prolege kao i plutej br. 6., 
kojemu može bili sačinjavao 
pendant na prednjoj strani 










ograde svelišta, 

Sačuvan mu je gornji 
llevi ugao. Ima, kao 1 br. 6 
obrubno nakiće izdjelano od 
ali naskočeno nad njom 3 cin., a široko 16 cm. Pačetvorno polje 
. na 2em. daljine od gornjeg i dolnjeg, a 69 cm. s lieve strane, 
areh. in It. dal sec. VI. al Mille“. str. 158. 








Nes 


izpunjeno je četverostrukom troprulastom pletenicom na skupine sastavljen 
poput one na opisanom dovratniku br, 1. Dolnje je veliko polje plut 
svekoliko urešeno mješovitocrinim  hasurastim pleterom u glavnom sast: 
ljenim poput onog prekrasnoga na pluteju od biela mramora nadjeni 
medju bogatim ruševinama starohrvatske biskupske bazilike Sv. Marije 
Biskupiji kod Knina.! Na biskupinskom pluteju daje se ures nadopunit 
osamnaest dvostrukih troprutastih susredištnih krugova poredanih u š 
okomitih redova, koji su isprepleteni sa dvostrukim dijagonalnim pra 
crtnim troprutastim trakovima. koji se unakrst križaju, svaki put sa če 
križališta, toliko u sredini krugova, koliko i u sredini desetorice krivocr! 
četvornih elemenala, koji pomažu sastavljati velike krugove, na isti na 
kao što sastavljaju krugove i na opisanom pluteju br. 6. Četiri srednja m 
kruga srednjega reda su zatvorena i samostalna, dočim je svih ostalo 
naokolo pluteja sastavljeno od jednog jedinog traka, koji ide oko cielog pc 
pluteja, pa se tako uvija i izverugava, da, u isto doba sastavlja i male k 
gove i izvanjske polovice okolnih velikih 14 krugova. Na koljanskom 
pluteju sve isto kao na biskupinskom, samo je manje komplikovan po tomu 
na njemu ne i ma malih krugova. Na biskupinskom se pluteju restaurov: 
pravoćrina hasurasta mreža pokazuje sastavljena od četiri zatvorena, 1 
manja a dva veća komada, simetrično pravokutno izprekrižana, koji st 
pregibima, pri stranicama polja, krivocrtno uvijaju, izbjegavajuć tako ku 
prelome. Sudeć po sačuvanom komadu, na koljanskom je pluteju hasura 
mreža bila jednako sastavljena. kao i na biskupinskom. 

8. Ulomak praga nadvi 
nika dug 43 cm., šir. 29 c 
deb. 13:5 cm. Na trećini šn 
ima naskočenu pločicu del 
i visoku po 3'Đ cm. Gornja 
strana praga otanjuje pra 
rubu, te je koso odsječena. 
toj kosoj plohi plohorezan 
niz oduljih kuka, nagnutih 

8 desne strane ; pet njih na br 
Pred prvom kukom s lieve strane ima 5em. širok okomito stojeći za 
praga. koji svjedoči, da je ulomku = lieve strane odkrnut tek pomanji kor 
praga. Na dolnjem dielu ulomka leče ulomak nadpisa bez razstavnih pik: 
i sa jednim samim pokratnim znakom : 

ONSRISE # CoNFiRMARI CoĐR(_— TRVIL, ET, NFI i MAR us 

Sedmo slovo rek bi da sadrži svezu CG. Ja bih ovaj nadpis, u 
jemu je sadržaj poput onoga na ulomku 4, čitao od prilike: . .. . clons 





' Prof. Don Fr. Bulić: Hrvatski spomenici, Tab. XIII. 


M. 





— 115 — 


+ et confirmari corćoniđem) . . . . coronis ima isto značenje kao fastigium, 
ten, dakle uoliće žavršetak, vienac kakve sgradje. 

9. Ulomak kao desnog dol- 
njeg kraja tegurija ciborija. Dug 
je 43Bem., šir. najviše 20 em., 
deb. 11:5 cm. Ima pri gornjem 
rubu, a to je bio pri desnoj kosoj 
strani tegurija, četiri ciele i komad 
pete penjuće se kuke. Od polu- 
9. kružnog dolnjeg pojasa sa nad- 
m razstavljala je kuke sad izkresana naskočena pločica, običajna na 
hrvatskim tegurijima, a sačuvana je i na opisanom ulomku praga br. 8, 
nak nadpisa sastoji od dva diela: dolnjega, i obrnulog gornjega. Na 
jem komadu piše: 

| ZSOBOLELOS EAN = . . obolelios ean (7) IO u svezi, 
jornjem EAOS =... evos. 
Pokratica je nad slovima BO. 
10. Ulomak nadvratnika poput opisanih br, 3, 4 i 5 i poput br. 8. 
20 em., šir. 21:5 cm., deb., bez srednje okrnute naskočene pločice, 
it one u br, 8, 12cm. S gornje mu je strane od niza kuka sačuvana 
a ciela i polovice od druge dvie. Od nadpisa ostaju gornji dielovi 
i: "PE" to jest 'pe(m ...) 
11. Ugao nekog komada. Deb. 12 cm. Ima u debljini s lieve strane 
dubok 2:8 em., šir. #5 cm., kao što ga imaju lezene ograde prezbite- 
rad utvrdjivanja sa plutejima, a, na sred dolnje i sa stražnje strane, po 
od 2em. u premjeru a duboke 65 cm. i 5*b em., koje se medju sobom 
ju i probivene su za primanje kakve kovinske spone. Okrnula nasko- 
pločica po sred lica ulomka, kao da se je uvijala oko kula na četvrt- 
. Nad njom je ostanak jedne obrubne kuke. Pod pločicom je oko kuta 
iak nadpisa. 





MERIN LN 

(Tvepi) — ili (Brani) merin en 

12. Tanki krnjatak, kao nadvratnika ili nakića pluteja. Dug 22 em , šir, 
m. deb. 3em. Na njemu je plohorezan početak pletenice ili pletera, a 
taju su mu ostanci gornjeg i lievog kraka urezana križa. 

13.! Ulomak pluteja, deb. 11 cm., dug 29 em., šir. 125 cm. Na nje- 
lj su površini ostanci urezana pletera troprutastih trakova. 

14 Ulomak lezene izmedju pluteji ograde svetišta, šir. 22:8 cm., deb. 
tm. vis. 49em. S desne je strane ravno iztesana, s lieve ima žlieb 







a alici je pod tim brojem pogrešno došno neki ulomak staro-rimski, mjesto ovdje opisanog 








— 116 — 


za primanje plutejeva mužkića, šir. bB'5 cm., dubok 3 cm. S dolnje je strat 
cjelovito sačuvana. Na licu je ozd& ravna ploha visoka 10:7 cm. Nad nja 
počimlje ures. Plohorezano pačetvorno polje zaokvireno je trakom 3 ci 
širokim. Na tom je traku plohorezano uže medju dvie pločice. Polje je | 
punjeno četverostrukom troprutastom pletenicom, sastavljenom na nači 
da se niz u dodirnim točkama zauzlanih krugova spliće sa dvie vodice, kc 
se medju sobom križaju u središtima krugova. 

15. Trokutni pravokutni ulomak ugla pluteja debelog 10:2 cm. Jed 
je zalezica duga 37cm., druga 22 cm. Pri kraćoj joj je kateti u deblj 
ostatak mužkića za utvrdjenje pluteja s lezenom, debeo 4:2 cm. visok 2:8 ci 
U debljini sa strane druge katete opažaju se ostanci odkresana akantuso 
lišća sa kakva starorimskog nakića, od kojeg je plutej bio izdjelan. Na lic 
daleko od jedne katete 2 cm, od druge _ 2:5 cm., plohorezan je troprui: 
pleter, rek! bi onako sastavljen, kao i na pluteju opisanom pod br. 7., kojega 
oimogao da bude dolnjim desnim kutom, kad se tomu nebi protivila nešto mar 
debljina ovog ulomka i manja širina uresnih trakova nego li na pluteju br. 

16. Ulomak možda trokutnog tegurija ciborija, od kojeg se sačuv:o 
12 cm. debljine skupa sa naskočenom pločicom. U debljini ima s jedi 
strane kao mužkić za utvrdjenje sa susjednim komadom, a s druge stra 
prelomljenu rupu za primanje svornjaka. Pri rubu lica mu je plohorez: 
početak troprutaste dvostruke pletenice, a do nje, na žliebiću urezanu na m 
skočenoj pločici, urezani su početci spojenih lukića na troputastim pilas! 
čima, kao na istom mjestu poznatog bolskog tegurija S. Todora. 

17. Ulomčić kao od lezene izmedju pluteji. od vapnenog mačka (tu 
calcare). Dug je 9 cm. šir. 7 cm., deb. 2:5 cm. Na njegovoj se površi 
opaža oko kuta obrub uresa sa dvostrukom dvoprutastom pletenicom, a 
polju kao komad glave sa kosom 1 cm. naskočenom i oko nje kao dvopr 
lastim koturom svetinje. 

18. Nečesov ulomak vis. 10 cm. U debljini klinasto napravljen, p 
lleve_ strane sve to tanji, dug 155 cm. Na prednjem su mu licu urezar 
jedna do druge dvie kuke. 

19. Krnjatak ploče debele 9:5 cm., dug 16 cm., šir. 7: cm. Uz kraj n 
je urezana zarubna pločica, široka Ž2cm., a pod njom e opažaju ostar 
Iroprutasta pletera. 

20. Krnjatak ploče, na kojoj je bila plohorezana troprutasta hasuras 
pletenica. Dug je 18 cm., šir. 8 cm., deb. 5 cm. 

Ulomci br. 21, 22, 23, 24, 25, 26 i 27 su ulomci gornjih uglova ma 
nadstupina. Prva tri imaju po dvie volutice (zavojice), koje se sastaju pod pi 
lankim abakusom, a imaju medju sobom za starohrvatske nadstupine k 
raklerističan_ okomiti svitak. Br. 24, osjem dviju kutnih zavojica, od koj 
jedna pripada jednom, druga susjednom licu nadstupine, ima još s jed 





— 117 — 


ine i drugu zavojicu koja se simetrično razgranjuje od one pri uglu. 
20 ima tek krnjatke uglenih zavojica. Tako i 26. Na 27 je sačuvan 
lak pod abakusom sa jedne sredine lica, a uz njega ulomci simetrično 
njega dopiručih srednjih zavojica. 

28a. Ulomak (6:5 cm. dug, 3:5 em. visok je odlomljen 
kraj srednjeg diela ulomka nadstupine br. 254, koji je visok 
19 cm., a ima u premjeru s gornje strane 20 em., s dolnje 
18 cm. Pod tim pristaje još uži krnjatak br. 28, na ko- 
jemu je ulomak dna nadstupine sa početnom pločicom i 
rupom za čiviju u sredini dolnje strane, kojoj premjer iz- 
nosi oko 13 em. Taj je krnjatak visok $ cm., a ima naokolo 
urezane početke triju peteljaka listova, od kojih je srednja 
obrubljena, te ima po sriedi penjuće se usporedne crte. 
puput riblje kosti, a dvie joj susjedne su usporedno jedna 
tro-, druga četveroprutasta. Najveći ulomak te nadstupine 
28", pokazuje da je imala dva reda lišća. u svakom po 
B komada, tako da su lislovi gornjega reda izlazili izmedju 
dva dolnja, kao akantusovo lišće korintske nadstupine. Pe- 
leljke gornjeg reda lišća su sve obrubljene, dvakrat podvezane 
izpod plojke, te završuju u šiljak iznutra izrezan na željud. 

Brojevi 29, 30, 31 su takodjer krnjalci dolnjih dielova 
nadstupina sličnih onoj 28, sa rupom po sriedi dolnje strane 
za čiviju koja je utvrdjivala nadstupine na debla stupčića. 





E ZB Br. 32 je gornji dio lakove nadstupine. i to od otupljena 
i. sa dvie zavojice i svitkom medju njima Deb. je 105 cm., dug 16 em. 
120 cm., šlo po prilici odgovara njegovom polumjeru. 

83. To je dolnji dio nadstupinice, sa rupicom za čiviju u dolnjoj strani. 
Hoje 128 cm. u premjeru. Naokolo dolnjeg diela sačuvana su tri od 8 
bića medju dvostrukim pločicama koji s gornje strane završuju u polu- 
žne lukiće duboko izkopane u 45% na dvor nagnutoj površini. | obrubi 
ća su dvoprutasti. Medju lukovima su urezani naskočeni pupoljei. Nad 
am lukova je lećasto izbočena dvoprutna pločica, nad kojom je možda 
izio red lišća. 

34. Ulomak gornjeg diela nadstupinice poput prije opisanih. Na njemu 
Vide dvie zavojićce razslavljene svitkom, koji je poduprt krajevima dvajuh 

m ječih listova. Svitak je ozada osamljen rupom. Listovi poc 

x slojećih list Svitak | ] lj | List pod 
(Om b imali plojku razdieljenu na tri zubića, sa željudom po sredi. 
kom bit će imali plojk lielj tri zul željudom po sried 
od njim dvostruku vodoravnu podvezu. Sredina je okrnula, a s druge se 
ime vidi kraj još jedne zavojice. Dug je 195 cm., vis, 15:3 cm., deb. do 6 em. 
Bo. Poveći ulomak sličan opisanomu pod br. 16., samo što mu je 

| ) 
mana sva debljina od 14 cm. sa naskočenom pločicom. Dug je 18:5 cm, 














— 115 — 


Širine mu je sačuvano 21 em. Na vanjskom rubu širokom 8:8 cm. ureza 
je troprulasta_ dvostruka plelenica, za kojom dolazi žlieb 3 cm. široke n 
skočene pločice, urešen prostim lukićima. S druge strane pločice je te 
nagnuta ploha. na kojoj su ostanci triju zarubnih kuka. 

36. (Vidi sliku). Sred: 
dio na sva tri kraja ol 
nuta trokutna tegur 
Ciborija sa polukružni 
lukom s dolnje strar 
Visok je Đ2 cm., na n. 
širem mjestu širok 52 cr 
debeo, sa svom nask 
čenom izkrnutom plo 
com, koja je niz obed: 
kose stranice dielila ti 
pan tegurija od vanjsk 
obruba, 15 cm. Kut 
vrhu iznosio je 58v. | 
obedvie kose izvanjs 
strane tegurija teče r 
velikih dvakrat zavijen 
kuka na kratkoj stap 
Na sred timpana, kao: 
mnogim drugim  starohrvatkim  trokutnim tegurijima, je latinski križ te 
razširenih krajeva, koji završuju u dvie, u VII i IX vieku običajne, ku 
različite veličine. Vas je križ zarubljen uzkim rubom, te mu je površi 
urešena nepravilno plohorezanom troprutastom, dvostrukom pletenicom, ke 
ima tri prekrižja u gornjem kraku, čeliri u dolnjem dva u desnom, a jed 
u lievom kraku. Sredina je prazna. Na krajevima krakova križa pleteni 
završuje na kute. S desne i lieve dolnje strane križa stoji po golubica prar 
njemu okrenuta, držeć grozd u kljunu, alt ne viseć, nego ukočeno uprav 
produženom smjeru kljuna. Oko je kao na golubicama pluteja br. 6. Krat 
vral ima srednju prugu, od koje desno i lievo izlaze popriečne pruge. Lis 
sličan trup je dvakral uzporedno obrubljen, te ima uzdužno rebarce. R 
<aslavljaju tri uzporedna prutka. Noge su napravljene kao na golubicar 
SP. pluteja. Od desne golubice ne ima nego prednja polovina i kraj jed 
noge u zavojici križa. Hub oko luka tegurija širok je 7'5 cm. Na njemu piš 





T ET LVM OMI 
lo jeske + e. E ed cuin OmGnbu8) e. <. 
31. Krnjalak kao praga. česa li, dug 12 cm. vis. pri kraju 10:5 cm., de 
GD can. Ima na sebi kao svršetak nadpisa sa imenom IR zar (Trpt- ili Branim) 


— 119 — 


38. Krnjatak neke ploče debele 9:2 cm., dug 13:2 cm., širok najviše 
cm. Na njemu je plohorezan ostatak kao dvostruke, lroprulaste plete- 
, te užeta i komad troprutasta traka. 

39. Malašan 12 em. dug, 3:5 cm. šir. krnjatak neke uzlovile troprutasle 
enice, debele najviše 3:8 cm. 

40. Ulomak zar gornjeg ruba pluteja, dug 2&em. širok najviše 27 em. 
d debljine sačuvano je najviše 8 cm. Ima s jedne uzdužne strane uza 
brid ploče porub širok 3:5 cm. Na licu je plohorezan oslalak čelvero- 
ke, troprutaste pletenice. Taj je komad vas posmedjio jer je bio čuvan 
dje u kući. 

41. (Vidi sliku iz početka uz br. 1.) Ulomak ploče debele 14 cm. dug 
I em., šir. 179 em. Dolnja mu je strana ciela. Na licu joj je urezan 
tak pravog prosto-hasurasta pletera, kojega su se s dolnje strane sačuvali 
omi troprutastih trakova, koji se pravokutno križaju. Nego pošto je 
a s druge strane izdjelana kao blazina proste jonske nadstupine sa 
slim oko blazine urezanim usporednim (istosijerno sa duljinom, žliebo- 
a (kanelurama), lo se vidi, da je malo okrnuta i od gornje strane, te da 
horezani ures nije upravo pleter nego komad prave šeslerostruke pletenice. 

42, (Slika uz onu br. 41 i 1). Rek bi ulomak kraja praga nadvralnika. 
emu je na 8 cm. iza lica urezana slomljena rupa, koja je imala u pre- 
ru 8:9 cm. U koliko je sačuvan, visok je 16 cm., dug od živog kraja 
Dem., širok 24cm. Pri kraju mu je na licu nepravilno urezan latinski 
;, a do njega počimlje zarubljen okvir, u kojemu je počelak neke, zar 
verostruke, troprutaste pletenice. 

43. (Slika mu je uz br. 28). Dobar dio visoke nadstupinice ciborija, 
ne onima kojih su ulomci opisani pod br. 28. Ovdje je gornji dio nad- 
pine. S gornje strane, ali ne upravo po sriedi, je rupa duboka 7 cm. 
uvani komad je visok 27 cm. Na sred jednoga je lica svitak medju dvie 
Ojice, koje su se pak simetrično spajale, s onima koje su hodile prama 
ovima nadstupinice. Od gornje površine nadstupine, do gornjeg ruba 
mjega reda lišća ima 9:5 cm. visine, £ taj je red lišća visok 10:5 em. 
teljke su listova široke po &cm., a medjuprostori medju njuna po 2 em. 
rnji široki kraj plojka listova naginje skoro vodoravno na dvor. Susjedne 
plojke listova sastaju izpod svitka, i tvore rek bi naokolo nadstupine 
lovit kotač, a na dolnjoj su strani trozubno narezane; dočim su skroz 
zubni rubovi plojka dolnjega reda lišća nadstupine, kojega je sačuvan 
rnji dio svih osam listova naokolo. Premjer nadstupine pri sredini visine 
rnjeg reda lišća iznosi 18 cm. Iza svitaka i medju gornjim krajevima li- 
va je prošupljeno. 

44. Krnjatak gornjeg kraja debla obla stupčića sa rupom kroza sredinu 
\ čiviju, s kojom se je utvrdjivala nadstupina. Visok 8 cm. Polumjer 














qornjeg tanjeg kraja 6 em. Pločica, koja ga obrubljuje, visoka je 1:9 em. 
pružena je 0:5 cm. 


45. Ulomak kao pluteja, ili lezene izmedju plutejd, dug 30 em., 
10:5 cm. debeo najviše 10 cm. Na licu do ruba široka 2 em. vata 
plohorezani ostanci nekakve pletenice. 





žlieba_ široka 6 em., duboka 3 cm. za p 
pluteja. U glavi pak ima prama strani gi ji je ji 
nuti žlieb, zarezan po sriedi žlieb do kraji “ah 





46. Ulomak jednog kraja lezene izmedju plute 
Visok 26 em. širok 28:7 cm... debeo 15 em. S jed 


strane. u debljini, 9:9 cm. daleko od bea zd iče 
f 22 iŽ : 














šir. 2:7 cm., dubok 1:5 em. sa rupom pri kra 
"8 €m.. za primanje kovinske spone. Pri drugom 
glave, na 8 em. daleko od kraja, probivena je rupa 
koja je možda utvrdjivala na lezeni stojeći stupčić. “ 
duboka 2:9 em. 

Lice je tog ulomka lezene sve unaokolo zarublje 
širokim 3:5 em., koji, medju dvie uzahne pločice, 
rezano uže. Polje je urešeno plelerastom pletenicom sa 
od parova susredištnih troprutastih na četiri mjesta u 
zauzlanih krugova, kroz koje se provlače četiri u sr 
suraslo križajuća se takodjer troprutasta traka. ' 

Pet ulomaka valjastih, pri. dnu debljih, gori otan 
debla stupčića : 

47 1 48, (Vidi pril. sliku) su ulomci s dolnjih 
stupčića. Premjer jun u dnu iznosi 14:9 cm. do 16 cm. je 
nije posve savršena. Pri donjem su kraju opasan rop 
pojasom, širokim 3. em., a izpod njega je još nešta h 
pojas, obično kod ovakovih stupčića, zastupa podetia inu, ši. 
je dug 52 cm., 48, 37 cm. Na br. 48 je s jedne SELA lagi 
uparan lalinski križ dobro razširenih krajeva. 

49. Ulomak stupčića iste debljine, kao dva gori opisa 
Poliče sa sredine debla, a dug je 48 cm. 

Ulomci stupčića br. 50 i B1 potiču sa gornjih krajeva de 
i nose ostanke pločice. Br. 50 ima još u glavi sačuvanu četve 
stranu bridnjastu gvozdenu čiviju, olovom obilato zalivenu, k 





«lrši na dvor za &cm., a stranice su joj šir, 12 mm. i 11 mm. Usled r 
piranja čivije glava je debla s jedne strane razpukla. Taj je ulomak < 
26 cm. Premjer mu s gornje strane iznosi sa pločicom oko 14em. Plač 
je visoka 2 em. a strši na dvor nad deblom za 7 mm. Br, »1 je na kry 


ui 


— 121 — 


i glave sačuvao rupu za čiviju duboku b'Đ em. Njemu je sva pločica iz- 
jena, a dug je 26 cm. 


: D2. Ulomak ploče dug 66 cm., šir. 48 cm., deb. 8:8 cm. S gornje je 
ane zaokviren pločom širokom 5 cm., te plosnatun oštrobridnim trakom 
skim 3em. Polje je duboko 8 mm. a ima 9em. daleko od kraja 
vornu udulinu sa stranicom od 17em. i 18 cm., duboku 2:7 cm. 


D3. Cjelovit i tek malo pri jednom 
uglu i u žliebu okrnut pilastrić (ležena) 
medju plulejima sa ograde svelišla, 
Dug je 1:1 m., širok 31 em., deb, 15 cm. 
Ima u debljini s jedne strane žlieb 
l1 cm. daleko od jednog kraja, širok 
GG em., dubok 43 cm. koji ima pri 
jednom kraju rupu duboku 65 cm. a 
široku u premjeru koliko je sva širina 
žlieba, samo što u dnu završuje šuplje 
jajasto, S jednog mu je kraja na licu 
rub širok 7 cm. a s drugih strana po 
šo cm. kao na ulomku pilastra br. 46, 
obrub urešenog polja sastoji od ploho- 
vezana užeta medju dvie uzke pločice. 
Polje je urešeno krasnom, jedinom le 
vrsti na do sad poznatim graditeljskim 
spomenicima, uzlovitom troprutastom 
pletenicom, poput one na opisanom 
obrubnom nakiću pluteja br. 6, samo 
što je još po sriedi preko pravokutnih 
križališta trakova još izprepletena dru- 
gim zatvorenim troprutastim trakom, 





E; 
m! 


53. g koji se svija preko sebe tako da sklapa 
dam krugova oko sedam spomenutih križališta. Krugovi idu usporedo i 
nju iste polumjere kao i polukružni uzlovi. 





BA. Lezena sa pregrade svetišta pri ulazu u prezbiterij, sdružena sa 
Injim dielom stupčića s kojim je bila monolitno izdjelana. Sama lezena 
soka je 143 m.. a ulomak slupčića nad njezinim lievim gornjim kutom 
digi 296m. U dnu ima 12 cm. ravna ruba, a s desne i lieve strane po 
tm. S gornje strane stoji rub koso, tako da je pri jednom kraju širok 
m. pri drugom & cm. Polje je urešeno plohorezanom 1 cm. naskočenom 
sprutaštom, krasnom, uzlovitom tako sastavljenom plelenicom, da se polu- 
meni uzlovi s jedne i druge strane medju sobom prepliću. Uprav takove 











pletenice nahodimo na obrubnom nakiću dvajuh pluteja starohrvatske crk 
S, Stjepana u Jesenicam u Poljici!, kao što i na jednom pluteju iz X. vi 
u spljetskoj Krstionici?. Vanka hrvatskih zemalja takovih pletenica nije ji 
nadjeno. | 

Stupčić nad lezenom ima 145 cm. u premjeru. Pri dnu su mu mj 
podstupine dvie koso zarezane pločice po 1*5 cm. široke, 0:9 cm. naskoči 
le ravan pojas od 2:5 cm. širine, a nad njim troprutast pojas“ 3:2 cm. ši 

Žada i s lieve strane je površina lezene gladka, a s desne, 12 
niže gornjeg ruba, ima rupu okomito usječenu, & cm. široku, 12:5 cm. di 
a duboku 5 cm. za utvrdjenje s odnosnim mužkićem susjednog pluteja. 

99. Ulomak praga širok 21:5 cm., dug 16 em.; debeo, bez naskoč 
pločice, samo 14 cm. (Vidi sliku uz br. 1.) I on ima, kao ulomci br. 3 
D, 8, 9, 10111, s gornje slrane jednu cielu i utarke dvijuh kuka, a s do 
ostatak nadpisa : PEA 

06. Malahan ulomak 10 cm. dug, 8 cm. širok, a najviše 7 cm. de 
Do obruba 2 em. široka, ima početak nekakva plohorezana troprut 
pletera. 

Sudeć po izradbi i po motivima uresa, kao i po paleograliji slova 
opisanim ulomcim Koljanske bazilike, može se reći da ona potiče iz svrš 
VIII, ili, što je najvjerojatnije, iz IX vieka. (Nastavit će se). 





' D. Petar Kaer. Prinosak k spomenicim iz dobe hrvatske narodne dinastije. Prilog br. 1. 
1840. ,,Bullettino di arch. e st. dalm“. Slike br. 1 i br. 4 


2 Prof. Dn. Fr. Bulić. Nav. dj. Tab. XV. ai. 44. 








Još o hrvatsko-bizantinskom slogu. 


»Stimmen muss man wdgen, nicht zdhlen«, rekao je proslavljeni nje- 
ki pjesnik Lessing, a pridružujem se i ja tom njegovom pravednom 
svjedu protiv zabašurivanja istine i pravice, ne logičnim razlaganjem i 
obitnim svjedočanstvima, nego množinom jednakih, vazda istim nedo- 
nostima, istim  protuslovljima, istim  doskočicama poduprtih glasova. 

mci su velik, slobodan, bogat i prosvietljen narod, koji ima mnogobrojne 
je zastupnike pri svakoj grani i ogranku znanosti; pa jih ima tako i u 
inarstvu i u povjesti umjetnosti, koliko u obće, toliko i za pojedina raz- 
lja. Koliko li ne ima samo njemačkih radnika, zaposlenih na polju po- 
ti sredovječne umjetnosti! Neka se samo otvori jedno novo pitanje na 
području, pa da vidiš tu silesiju Niemaca, koji će se zauzeli oko nje- 
a pretresivanja i riešavanja! Jedno je od takovih pitanja 1 ono, da li 
Longobardi — germansko pleme, koje je vlađalo u sjevernoj Italiji od druge 
vine šestoga do prama svršetku VIII. vieka — začetnici graditeljskoga 
parskog sloga, koji je svoje. sad češće, sad rjedje lragove ostavio po 
gim zemljama, koje se protežu od Kavkaza i od Sirije pa preko bal- 
skoga i apeninskoga poluotoka sve lamo do obala atlanskoga Oceana, 
otiče iz vremena od VII do XI vieka. U svezi s tim glavnim pitanjem 
i drugo, takodjer prezlamenito, navlaš za povjest prosvjetnog razvitka 
ih Hrvata, koji su u lo doba naselili bili sjeverozapadni dio balkanskoga 
otoka i tamo osnovali bili svoju kršćansku kraljevinu, jesu li i oni, i u 
ko, sudjelovali u razvitku tog umjetničkoga sloga. Prvo i glavno pitanje 
starije, te ima preko sedamdeset godina da se pretresa i razvija, tako 
se je o njemu skupila do sad posebna književnost, a nije ipak još 
lo doba konačnog njegovog riešenja. Drugo je pitanje nastalo povodom 
nih uspjeha, što jih je postiglo naše kninsko starinarsko družtvo kroz 
malo godina svojega obstanka. — Niemci su navlaš ovih zadnjih go- 
i uprli svu snagu oko riešenja prvoga pitanja u smislu, da jesu baš Longo- 
inici njima suvremenog sloga, koji da se dakle može i nazivati longo- 
iskim. Neki su od njih već počeli da se obaziru i na naše starohrvatske 
nenike, pa, radi njihove srodnosti i suvremenosti sa tobožnjim longo- 
dskim, hoće i njih da nazivlju tim imenom. Ja sam se do sad u javnosti 
i puta bavio pitanjem o slogu starih hrvatskih spomenika: najprije u 
hrvatskog arkeologičkoga družtva u Zagrebu« u ocjeni knjige 








res 




















AE 


prof. Dn. Frana Bulića »Hrvatski spomenici«:; zatim u govoru izrečer 
godom otvorenja » Prvog muzeja hrvatskih spomenika« u Kninu, na Barbi 
g. 1893.: treći put, obširnije, u ovogod. 1. broju ovog časopisa: a četvrli g 
pak govorio «am talijanski o istom predmetu na ovogodišnjem 1. med 
narodnom kongresu kršćanskih arheologa u Rimu, i to baš na 3. sjednici] 
odsjeka, kad sam prikazao novo odkrivenu staro-hrvatsku baziliku u 
kod Vrlike. Osjem predsjednika prof. Guidi-a, te prof. Petit, Benigni; Marroqu 
Osorio i tolikih drugih članova odsjeka, bili su prisutni na mojem | 
još prof. Dn. Frano Bulić, prof. rektor bečkog sveučilišta Dr. W. A. Neuma 
i prof. Milutine. Radi kratkoće vremena, pitanje o slogu naših spomenik: 
se moglo obširno pretresali. Svakako je prof. Bulić podupro inoje mnen 
prof. Milutine je potvrdio, da se srodni spomenici nahode i na Kavkazu: 
i drof. Neumann je izlaknuo, da jih srodnih ima i u Siriji, dapače i na hr 
Sinaju. Ostali su prisutni članovi odsjeka, a naročito profesori Guidi i Beni: 
povladjivali mojem razlaganju. u znak da pristaju uz moje mnienje, da. 
ima longobardskoga sloga, da se slog naših spomenika može zvali hrvatsi 
bizantinskim, a onaj suvremenih jim talijanskih italo-bizantinskim. 

Sad, nakon kongresa, i ne spominjuć mojega predavanja, premda: 
je slušao i razumio, u ovogodišnjoj IV. svezci »Millheitlungen der K. 
Central-Commission fi Erforschung und Erhaltung der Kuust- und his 
rischen Denkmale«, a u članku pod naslovom  »Bericht iiber die im Jal 
1899. ausgeliihrle MHeise in Dalmalien«, hoću u doslovnom prevodu 
prikažem našim čitaocima šlo isti profesor Dr. W, A. Neumann piše o Kni 
i o starohrvatskim spomenicima (str. 200-—201): 








Knin. 

» Ako je iljen koja točka u nutrnjosti Dalmacije prikladna za boravi 
onih koji boluju na živcima ili kao klimatično lječilište, to je kninska t 
djava, do čije se visine lako dopire u ugodnu drvoredu, /prilično širok 
putem, Ne bi bilo težko da se preurede za stanovanje nekolike medju sobi 
razstavljene sgradje. Franovci! su postavili čuvara, i rek' bi da će tako | 
zapriečeno daljnje raznašanje gradiva. Na najvišem mjestu, gdje bi se moj 
pomisliti, da je bio hrvatski kraljevski grad, još su sačuvani duboko u i 
usječeni hodnici. Divan pogled doli na ravnicu, kroz koju teče ovdje“ 
mlada Krka. 

Knin, koji je spomenut već od Konstantina Porlirogenita (956) ; 
imenom 4 Tzv, dobiva pri svršetku hrvatskog kraljestva zlamenitost pi 
stolnice u državnom i crkvenom obziru. Već pri svršetku 11. stoljeća. ki 
je Petar Krešimir II. (vlad. 1052—1074) prenio bio prava i punomoći ke 
je do tada bio nosiocem biskup ninski, na biskupiju kninsku, pa Krim im 
lako da se smalra sjedištem hrvatskoga prvostolnika (prisp. Farlati £ 1: 


“ Niesu Franovci, nego ,Hrvatsko starinarsko družtvo“, Up. prevodiočevi 


i 


— 126 — 


a tvrdjave, IV, 280: Episcopi Tinnienses: i Stjep. Zlatović u »Starohrv. 
svjeti« 1896, str. 148 i sl). Ipak je biskup, kao dvorski dušobrižnik 
iscopus regius, Palatinus, Croatensis), koji je istodobno bio kancelarom 
Wwarom pečata, morao s dvorom da putuje po kraljevini, tako Farlati 
m. str. 281. Sada kralj ugarski podieljuje taj biskupski naslov jednomu 
ičkomu kanoniku. 

Imamo li kraljevski gradac gori na brdu 8. Spasa (Spas). onda starinsku 
nu crkvu S. Marije treba tražili doli na desnoj obali Krke, 1 km daleko 


današnjeg grada, gdje su 1889 god. pri gradnji željeznice na tlu, koji 


[još danas Kapitulom nazivlje, odkriveni temelji trobrodne bazilike. 
va je postojala još 1688 g. kad je Knin bio preotet Turcima. 

Ime Kapitul nagoviešta na utemeljenje stolnog Kaptola, koji je posje- 
ao svoj slan na brežuljku uza stolnu crkvu. Farlali n. mj. str. 281, 
ori još o veličanstvenim ruševinama Od 1203 g. poprimi ona još jednog 
lovnog sveca, S. Bartula, uz glavnu pokroviteljicu, svetu Djevicu Mariju, 
Na žalost ne mogu da se okorisltim sa po svakom izgledu vrlo poučnim 
avkom u »Starohrv. Prosvjeti« 1895, str. 35, gdje se nahodi mnogo 
LL O opatima samostana S. Bartula u Kninu, jer ne razumijem hrvatski. 
k napućujem na njega. Bulić pripovieda u Ephemeris Bihačensis, str. 13, 
kninska biskupska stolica nije više bila pokrivena iza kako su Mlečići 
8. zaposjeli tvrdjavu, nego da su dapače i zidovi crkve upotrebljeni 
 kamenište. Čudnovate sudbine! Zidovi crkve, od koje izkopani ostanvi 
hu prenešeni u muzej u Knin, sastojali su dielom od kamenitog gradiva, 
ta je naimar bio jednostavno dignuo sa rimskog mjesta Burnum. Vidi 
pise istih (većinom stećci za vojnike XI legije) u Wissenschaftliche Mit- 
ungen fir Bosnien V (1897), str. 195 sl. 

Sa ajn odvezosmo se na brežuljak 8 km daleko od Knina, na 
se nahode izkopine koje se zovu Biskupijom. Pravoslavnim 
napučeno selo, koje se nahodi na briegu lievo, niesmo pohodili. 







polju, do kojega se dovezosmo, mogu se još razpoznati tragovi bazilike. 
loj. Mariji posvećene. i neke ujoj priključene sgradje. I tu izadjoše na 
slo mnogi ulomci rimskih nadpisa, koji bijahu prenešeni u kninski muzej. 













od tih komada sadržavaše na stražnjoj strani sredovječan nadpis. 
e osobito hepi su ulomci sarkofaga, koji bijahu nadjeni u ruševinama 

gra jednog vojnika, koji boreći se sloji pred svojim konjem, sa 
u pripadajućom konjskom glavom; pak kacigom pokrivena glava 
|0g vojni l : > Drugi ulomci istog sarkofaga pokazuju, da bijaše predstavljena 
Druga mramorna vajarija pokazuje ostanke nekog prizora iz kruga 
“ovih predstava. (Slike i opis u » Wissenschaftliche_ Miltheilungen aus 
M, V. str. 207 sl.) O sredovječnim komadima razpravlja fadić u 


+ 











— 126 — 


+Slarohrv. Prosvjeti« 1895, 1896. O proizvodima umjetnog obrta, koji 
u priličnoj množini bili nadjeni u grobovima uz baziliku, narisao je Ra 
u gori spomenutom ćasopisu 1896, str. 144 ostrugu riedke ljepote. 

Sredovječni uresi, koji su sa crkve S. Marije došli u kninski mu 
pokazuju one od tri žice spletene nacrte, koji su na sredovječnim sgrad: 
Italije bili spoznati kao obilježje lougobardskog doba. Moram izpovjediti, 
niti u tlorisu (trobrodna bazilika) niti u uresima tih po hrvatskom vladarsk 
domu pokrenutih, možda i posve sagradjenih crkava, ništa ne nahodim, 
bi spominjalo o kakvom posebnom hrvatsko-bizantinskom slogu. Sve, p 
latinski nadpisi, pokazuje na suvislost posve zanatlijskih ne umjetničkih 
jarija sa radnjama počimljućega do Rima dosižućega romaničkog sloga. | 
nonici i monasi, koji su napućivali sanostanske zavode niesu za stalno 
dozvani iz grčke, nego iz latinske patrijaršije — bilo to iz Oglaja ili iz rim 
— le su možda odmah sobom doveli svoje naimare, ako se amo i tam 
sami koludri niesu bavili gradjenjem. Da su poslarije crkve središnje sgra 
kao one u Ninu, ne treba meni toga tek priznavali, to je očevidno. Tu 
dakako pokazali svoju vriednost bizantinski uplivi, koje treba predposta 
za ono doba, u koje je zemlja stojala u političkoj svezi sa Bizantom. 
se to doba odredjuje po jednoj razpravi Duchesne-ovoj u »Byvzantinist 
Zeitschrilt« 1, 581 i d. Ali obziron na hrvatsko-bizantinski slog, bilo bi 
željno da bude barem učinjena pristupnoim njemačkoj publici razprava p 
lesora Nadića, koju je on dao tiskati u »Starohrv. Prosvjeti« 1900, pa lb 
lo 1 u talijanskoj ili u francuzkoj odjeći. 

Kakogod se mislilo o srodnosti medju takozvanim longobarskim sg 
djama u Maliji (1 njihovom posve primitivnom vajarskom uresu) i sgradja: 
koje se nahode u Dalmaciji, ipak će biti samo od koristi obširnije, osvi 
ljenje dalmatinskih ostanaka, iztaknuće slučajnih karakterističnih razlika. 
medjutim izpoviedam, da moje oči niesu još našle takovih razlika. Naum 
Se ne pozivljem na postojeću literaturu, koja je uprav u zadnje doba iza 
na svjetlost o longobardskom graditeljstvu. Lbhangobardsku umjetnost ob 
djuje Araus, » Geschichte der christlichen Kunst«, 1, str. 518. Stariju lite 
luru navodi on VI, str. 108. On od svoje strane naglašuje upliv redo 
koji su i u Dalmaciji častan spomenik sebi postavili u dielomice još pos 
jećim sgradjama: Benediktinci a kašnje Cisterciti, kojuna su pripadali Te 
plavci, koji =e bijahu nastanili i u Dalmaciji. Novije posebne radnje o »loni 
bardskoj“ d«mjetnosti jesu Malvezzi 1882: Mella 1885: Cattaneo >L'arc 
iellura im ltalia dal sec. VI al mille circa«; Zimmermann 1894, 18< 
>lickelberg +Die longobardische Plastik«, 1896. 

| Merzarnia, I Maestri Comacini 1893 pripada ovamo. Ovdje se r 
imalo obzira na razpravljanje o tim pitanjima u obćim povjestima umj 
nosti 1 u povjestno-umjetničkim časopisima. Napomenuti je ovdje sa 


hk 


— 127 — 


zygowski-a, koji se pravom u bizantinskoj povjesti umjetnosti može 
broji medju prvima. i to kao suradnik djela: »Kunstgeschichtliche Cha- 
terbilder« 1893, slr. 583 sl. i časopisa »Byzantinische Zeitselrift« 1, str. 61. 
e on krilizuje stanje povjesti bizanlinske umjetnosli u naše doba. Pošto 
ij poznavaoc, u kojega je osobito lino ćućenje za bizantinsku umjetnost, 
nastavcim lukova, kojt su uzidani u južnom platnu stolne crkve u No- 
nu (Ciltanuova) u Istri razpoznaje germanski ukus, i lo iz svršetka 8. 
ljeća, treba da se vrlo poželjno ukazuje, da dalmatinska umjetnička pi- 
ja toga doba budu jednom obširno pretresana od kakvog učenog jugo- 
vena u Dalmaciji, IIrvatskoj | Slavoniji, naravski na jeziku nama Niem- 
ia pristupnu «. 

(1. prot. Neumann ne zna da sam ja u ovogodišnjem br. 1. ovog časo- 
1 pobio njega, te prof. Strzvjowski-a i Zinmermanna, jer kako kaže. ne 
immuije hrvalski, a ovamo bi želio da čuje od kakvog učenog Jugoslavena 
irno prelresanje o dalmatinskim umjetničkim spomenicima, ali naravski 
jeziku njima Niemcima pristupnu. pa bi takodjer želio, da čita njemački, 
icuzki ili talijanski prevod spomenute moje razprave o slogu starih hr- 
skih spomenika. To bi sve dobro i lako bilo, kad bi se još koji god učeni 
oslaven holio i mogao da odazove njegovoj želji, da se bavi ovim pi- 
jem, ili da barem prevadja moje hrvatske razprave. Ali “to je ono, šlo 
tležko ići. Kod nas Ilrvata vrlo riedki «u radnici na polju slarinarstva u 
e, a još riedji na području povjesti umjetnosti. Meni, kao službujućem 
elju, jedva doslaje vremena, da se, u slobodnim ćasovima, kao urednik 
gq časopisa bavim obielodanjivanjem novo odkrivenih prezlamenilih staro- 
alskih spomenika za hrvalsku publiku, pa zato pojedine svezke ovog 
opisa ne samo što ne mogu da redovito izlaze, nego treba dapače da 
vito zakašnjuju. — Ne ostaje mi dakle nikako materijalna vremena, da 
inogao svoje razprave prevadjati na koji drugi jezik. Polje je ovo kod 
okoje se sve lo više razširuje. a radnici se ne umnožavaju. pa nije mo- 
e odolievali navalici pritičućeg gradiva. Ja ću medjulun i na dalje kao 
sad nastojali da izradim u ovom časopisu toliko koliko god _mi bude ino- 
e u težkim okolnostima u kojima se nahodim. Promjene li se te okol- 
ti na bolje, onda ću moći, ako Bog da, i da prevadjam svoje radnje na 
odragi jezik, da me budu mogli bolje razumjeti i Niemci, samo ako budu 
lit dobre volje i iskrenosti, ter «e ne budu protivili očitoj i poznaloj 
li. 

Osjem Strzvgowskoga, još su u glavnomu samo dva njemačka uče- 
ka, koji u zadnje vrieme odlučno vojuju za mnienje, da su Lonygobardi 
ili biti i da su bili žačetnicima osobitog umjetničkog sloga. Svi ostali 
\0 njima sliepo vjeruju i uz njih se prislanjaju i ne izpilavši polanko 
ko li su labavi i pliiki temelji, na kojina se osniva svakolika njihova 








— 128 — 


sgradja o tobožnjem longobardskom slogu. Prostor ovog broja našeg ča: 
pisa ne dopušta mi, da se obazirem na Žimmermannovu i Stickelbergo 
knjižicu, ali se nadam u idućem broju, da ću moć iznieli na rešeto hlad 
kritike jednu i drugu, i da ću prikazati još i brošuru nekog talijanskoga siri 
njaka, u kojoj je takodjer iztaknuta netemeljitost izlaganja obadvaju spo 
Niemaca. Glasovi ostalih njihovih sunarodnjaka u ovom pitanju ostati će on 
Ul obće prazni i lagani kao pljeva, te će jih prvi povjetarac raznieli | 
Iraga. 

Po riečima prof. Neumanna »O proizvodima umjetnog obrta,? koji 
u priličnoj množini bili nadjeni u grobovima uz baziliku, narisao je Ha 
U gori spomenutom časopisu 1896, str. 144 ostrugu riedke ljepote«, tre 
da čilatelji » Mittheilungen-a«, kojima ovaj časopis nije pri ruci, pomis 
kao da od prilične množine predmeta umjetnog obrla, koji su bili nadji 
u grobovima uz baziliku Sv. Marije u Biskupiji, ništa drugo nije bilo o 
“ano, nego jedino da je bila nacrtana ostruga, koje se slika nahodi na 1 
vedenoj strani, i da je to najljepša ostruga od onih. koje su bile nadje 
il spomenulim grobovima; dočim sam ja u istom naved. godišnjaku ov 
časopisa sa slikama objelodanio, osjem navedenog para, još druga dva pu 
ljepša i bolje sačuvana (Vidi Tablicu na 1. listu Br. 1. God. IL. i str. 77 u | 
2), a u Br. 1, God. III. (1897 str. 395 i 38) druga dva para ostrugi sa is 
grobova. Niesu pak obielodanjene bile u ovom časopisu niti same prelie; 
preriedke i prezlamenite ostruge iz Biskupije, nego još toliki drugi predm 
umjetnog obrta; a tko hoće da se potrudi prolistati ovogodišnje broje 
ovog časopisa, te nadje pet punih tablica slika samih naušnica ili sliepočn 
prstenja nadjenog u starim hrvatskim grobovima, i to ponajviše u onim 
Biskupiji. zaisto će jun se izkreno diviti, ali će se u isto doba i čuditi, ka 
je dr. Neumann u svojem zadnjem izvještaju mogao da premuči te kras 
i dragocjenjene znanstvene stečevine postignute, nastojanjem mladog, 
revnog, zanemarenog i prezrenog, ali ipak poduzetnog i bujno cvalui 
našeg starinarskoga družtva. 

Nije točno ni ono što izvješćuje dr. Neumann, da o sredovječnim | 
madiuna vajarije odkrivenih izmedju ruševina iste bazilike Sv. Marije u 
skuplji »razpravlja Radić u »>»Starohrvalskoj Prosvjeli«« 1895, 1896 ; ne 
reba kazali. da je Radić sa slikama opisao mnogo takovih komada i u 1 
dišnjacima »s>tarohrv. Prosvjele« 1897 (Br. 2. str. D1—59) i 1898 (Br. 
lr. 21-—26, str. 34—306). 

Ja san još u br. 3 i 4, IV. God. ovog časopisa (str. 179) imao | 
like da izlaknem neiskrenost njemačkih spisatelja H. Zschille-a i H. F 
rer-a, koji =u, prenašajuć sa slikama u svoje djelo (Der Sporn in seli: 
Formeniwicklung 1. Theil. Berlin, 1899.) opis starohrvatskih ostri 
objelodanjenii u ovom časopisu, premda se nigdje, nego u starohrvalsk 


: ..>-.>_...;.:-:_._:_:._:—:...a_—_a—a—a—a-oo ..... = > —- 
. ji = — ——=S === —— — 
i "u Na 


-— I = 





bovima nije našlo njima sličnih, hotili ipak da ih nazovu merovinškim 
karlovinškim, a ne starohrvatskim. Sad eto i gosp. prof. Neumanna, 
i premda je više pula pohodio naš »Prvi muzej hrvatskih spomenika«, 
mda su mu poznate u ovom časopisu po meni napose sa slikama objelo- 
ijene nadstupine (God. 1. Br. 4, =lr, 205-—211 i God. 1. Br. 1, str. 10—13) 
ro-hrvatskih crkava, koje sačinjavaju  poglavitu jasnu karakteristiku 
atsko-bizantinskoga sloga, a ne ima jim sličnih a ma baš nigdje izvan 
alskih zemalja, premda je u ovom časopisu mogao da opazi ne samo 
in nego i više tlorisa staro-hrvatskih crkava) »Star. Prosvj.« God. 1. Br. 3, 
186; God. I. Br. 4, str. 240; God. II. Br. 2, str. 107; God. Il. Br. 3 
158, 159; God. II. Br. 4, str, 226; God. IH. Br. 3—4, str. 139: 
kIV. Br. 2, str. 73, 78, 81, 83; God. IV, Br. 3—4, str. 140, 144), 
i sadržavaju tolike osobitosti, po kojima se očilo i jasno razlikuju od 
remenih jim Worisa crkava svih ostalih strana kršćanskoga svieta, može 
k da se usudi uzivrdili, da mora izpovjediti, da »niti u Hlorisu (trobrodna 
ilika), niti u uresima tih po hrvatskom vladarskom domu pokrenulih, možda 
osve sagradjenih crkava, nista ne nahodi, slo bi spominjalo o kakvom 
ebnom brvalsko-bizanlinskom slogu!« Što bi dakle koristilo dru. Neu- 
unu, sve i kad bi pročitao njemački prevod moje razprave o hrvalsko- 
kom slogu, kad zna i može hladnokrvno izpoviedali, da ne nahodi 
šlo bi mogao naći svaki čovjek, u koga su dva zdrava oka u glavi? 
i karakteristike. šlo ih ja izličem, izpovjeda dr. Neumann, da njegove 
i niesu još našle«. Neka se izvoli obazrieti na gori navedene slike naših 
ka. pa će razlike naći. Aka mu nije ni to dosta, neka mi se izvoli 
ri prvom svojem posjetu kninskog muzeja preko jesenskih praznika, 
ću mu posve dragovoljno pokazati svekolike nadstupine, koje nam, 
yi Jšću svojih uresnih oblika, davaju podpuno pravo, da slog starohrvatskih 
liteljskih spomenika nazivljemo hrvatsko-bizantinskim. Drage volje sam 
ivan proputovati Dalmaciju u družtvu s veleuč. gosp. prof. dr. 
im nnom, ako nas dragi Bog sačuva u zdravlju, da mu na licu mjesla 
žujem osobitosti Worisa_ mnogobrojnih starohrvatskih crkava i objelo- 
enih u navedenim brojevima ovog časopisa i još neobjelodanjenih. 
ad se gosp. prot. dru. Neumannu samo čudim, kad o sgradjama, koje 
iz IX 4 VII vieka može kazati, da imaju suvislosli sa »počimljućin 
nume a dosižućim romaničkim slogom !« Ta poznato je, da se prvi počelci 
paso sloge javljaju tek u drugoj polovici X. vieka. 
Va i se uresi starohrvatskih crkava u kamenu izdjelani i mogli da 
* zanatlijskim ne umjetničkim vajarijama«, kako jih izvolieva 
. dr Neumann, (a što se ne može nikako dopustiti, jer i ako 
abe izra raddb a, mg svih suvremenih jim bizantinskih klesarija, sadrža- 
ve bilje i raznoličnost vrlo dosliedno stilizovanih motiva, sgodno 





















EUKO 





— 1350 — 


suu upotrebljeni prama tehničkim funkcijama pojedinih česti sgrada u pota 
kostima, a skupa sastavljeni sačinjavaju vazda blagom harmonijom pr 
dahnute cjeline, kojima nijedan savjestan povjestničar umjetnosti ne bi z 
niekao bitnih obilježja pravih umotvorina); trebalo bi onda, da se jedna! 
prozovu i svi ostali proizvodi vajarske umjetnosti od VIII do XI vieka, š 
medjutim nije još nitko učinio, jer bi otuda sliedilo posvemašnje izključen 
vajarske umjetnosti iz toga razdoblja; trebalo bi dokazati, da je kroz to dol 
bilo posve nestalo vajarske umjetnosti, da ne ima sveze izmedju proizvo 
vajarske umjetnosti VIL i XI vieka, da se je u to doba prekinula bila pi 
daja vajarskih oblika, i što ti ja znam još kakve druge nesmisli i protuslov; 

Ipak, obzirom na središnje sgradje, priznaje dr. Neumann, da su bizantins 
uplivi pokazali svoju vriednost u Dalmaciji »u ono doba, u koje je zem 
stojala u političkoj svezi sa Bizantom !« A to i jest tačka, od koje se tre 
uputiti, da se razpravlja o razvitku umjetničkih oblika u Dalmaciji, nak: 
doseljenja Hrvata. Nego gosp. dr. Neumann nije stalan u tom osvjedočen; 
i zato napominje u isto doba i romaničku i tobožnju longobardsku umjetno: 
le, naslanjajuć se na mnienje prof. Strzygowski-a, opetuje krilatu rieč 
qermanskom ukusu na spomenicim 8. stoljeća u Istri. (Nastavit će se. 


F. Radić. 





Popis 
aušnic& (ukosnica, mingjuši) ,,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u Kninu. 
(Sa slikama. Nastavak). 


Br. 96. Srebro pozlaćeno. Od dvie pole šupao želud jednostavno sastavljen. Na svakoj 
poli želuda ima po nekoliko sa oblom glavicom odskočenih klinčića. Želud je 
pri živoj karičici pričvršćen sa više puta ovijenom tankom žicom. Loše sačuvana, 
25 mm. u premjeru, 2:70 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

no JT/I. Srebro pozlaćeno. Od dvie pole šupao želud u sredini sastavljen sa pojasom pre- 
pletene žice, a svaka pola želuda ima na sebi po dva trolatična evieta iz ne- 
pravilno zbijenih klinčića sa oblim glavicam, obrubljenih spletenom žicom. 
Dobro sačuvana, 64 mm. premjera, 24:25 gr. težine. Našasta gdje i pre- 
djašnje, s lieve strane pred pročeljem bazilike. 

» 97/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 24'50 gr. težine. 

98/1. Srebro pozlaćeno. Vanjsko lice šuplja želuda, bez sastavka, krase pri karičići 
po četiri glavice klinčića a šest ih pravilno teče sredinom želuda. Osrednje 
sačuvana, 24 mm. premjera, 1:80 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

» > 98/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 2:05 gr. težine. 

» o 19/1. Mjedena. Od dva šuplja jednostavno sastavljena želuda, karičića nije se zapi- 
njala nego naprosto se sljubljivala. Osrednje sačuvana, 35 mm. premjera, 4:00 er. 
težine. Našasta gdje i predjašnje. 

» 99/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 3:95 gr. težine. 

» 100. Srebrna. Na karičici dva jajasta šuplja želuda, u sredini sastavljena sa pojasom 
prepletene žice. Dobro sačuvana, 34 mm. premjera, 2/60 er, težine. Našasta 
slučajno u ravnu grobu u Golubiću kod Knina. 

» 101.  Mjedena, posrebrena. Šupao želud na četiri križke prama karičicam razdieljen. 
Svaka križka ima na sriedi po kolutić oko proste žice poredanih klinčića, sa 
svake strane prama karičici od proste žice po jedan manji vlenčić, te izmedju 
ovih vienčića sa svake strane razkriženih polja upire po jedan listić sastavljen 
od redova sbijenih klinčića. Želud pri krajevim svršavao je vienčićem od proste 
žice. Dobro sačuvana, 60 mm. premjera, 10:80 «sr. težine, slučajno našasta 

negdje na Otonu kod Knina. 

102/1. Šupao na dvie pole prama karičicam razkrižen želi, na sriedi svakog polja 
od dva reda sbijenih klinčića stoji po jedan vienčić, a sa svake strane vien- 
čića upiruć u razkriženo polje opet po jedan listić od sbijenih klinčića. Zelud 
pri krajevima svršavao je trolatičnim prama želudu okrenutim i od sbijenih 
klinčića sastavljenim cvietom. Dobro sačuvana, 250 mm. premjera, G00 gr. te- 
žine. Našasta u ravnu grobu na oranici Koje Vujinovićca na Otonu kod Knina. 

>  102/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 6:10 gr. težine. 

103/1. 103/2. Vidi opis u Starohrvatska Prosvjeta“, god. 1V, br. 5-4, str. 115—118. 

104. Srebrna. Tri šuplja zrna od šest parova dvoprutno spletene žice. Prostor medju 
zrnima i onaj pri krajevima vanjskih zrna takodjer je ispunjen naviteima 








Br. 


— 182 — 









5 P 
od dvoprutne spletene žice. Osrednje sačuvana, 45 min. premjera, 510. gr. 
žine. Našasta na rimokat. groblju u Biskupiji. 












109.  Jednaka predjašnjoj, dobro sačuvana, 30 imm. premjeru, £20 gr. težine. 
šasta gdje i predjašnja. 

106.  Jednaka predjašnjoj, sa razlikom što prostor karičice medju zrnima x. 
do njih nije nikako urešen. Osrednje sačuvana, 25 mm. premjera, Id 
težine. Našasta gdje i predjašnje. . 

107/1. Srebrna. Na prostoj žici nepravilno od jednostavne žice omotano zrno, pri 1 
čici pričvršćeno probiveno biserovo zrno. Loše sačuvana, 20 min. pre nj 
0:10 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. | 

107/2. Jednaka predjašnjoj, 20 mm. premjeru, 1:10 gr. težine. 

108. Mjedena. Kao i dvie predjašnje, samo što nema biserova zrnja. Slabo < 
vana, 25 mm. premjera, 0.65 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

LOG, Mjedena. Na sriedi karičice šuplje zrno bez sastavka, natrpano od tank: 
sitnim vjenčićim. S obiju strana tog zrna omotana je na karičici ard 
Pri krajevima karičice po omanje zrno od dva reda sbijenih | 
Osrednje sačuvana, 35 mm. premjera, 440 gr. težine. Našusta u od 
grobu starinskog groblja u vinogradu Save Vranjkovića u Smrđeljim 
Skradina. i 

110/1. Srebro pozlaćeno. Na karičići po tri jabučasta šuplja sredinom _ 
zrna. Na svakoj poli zrna ima po četiri u liligranu izradjena prepola 
listića, upiruća u tanku žicu što na sredini sastavlja polutke. Medju ovim listić 
ima po jedna u filigranu izradjena šestotračna zviezdica, a sa svake st 
zrna svodi se po četverolatićan evietak. U razmaku medju zrnima kariči 
omotana tankom žicom na kojoj je nanizano pet redov& pupied. Dobro : 
vana, 45 nin. premjera, 12:40 gr. težine. Načasta gdje i predjašnje. 

110/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 14:55 gr. težine. 

111/1. Sasvim jednaka predjašujoj, 1:75 gr. težine. 2 

111/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, T'40 gr. težine. P 

112/1. Sasvim jednaka predjašnjoj, 020 gr. težine. a 

112/2. Sasvim jednaka predjašnjoj. 

113/1. Jednaka predjašnjoj, s razlikom, što izmedju prelomljenih na zrnu listića, m 
jedne šestotračne stoje po tri trotračne zviezdice. Dobro sačuvana. 40 
premjera, D'20 gr. težine. 

113/2. Sasvim jednaka predjašnjoj. — 

114/1. Sasvim jednaka onima pod br. 110, 5:80 ur. težine. : 

114/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 5:70 gr. težine. : 

119. Sasvim jednaka predjašnjoj, 50 mm. premjera, 60 gr. težine. i 

116/1. Jednaka onima pod br. 110, s razlikom, što sredinom zrna teku dva pru 
prepletene žice, u koje upiru jedan pramu drugom filigrani listići, a me 
ovima pričvršćen je po jedan privjesak od dvoprutno spletene žice. ID 
sačuvana, 25 mm. premjera, 4:45 gr. težine. Našašta gdje i predjašnje. 

116/2. Sasvim jednaka predjašnjoj, 4:60 gr. težine. 1 


| 1 
id. 







Jednaka onima pod br. 110, s razlikom slo sredinom zrna teku dva pr 
prepletene žice a medju tiligranim listićima nema nikakovil zviezdica. M 
sačuvana, 20 mm. premjera, 2:15 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 











+ 118/1. 


118/82. 
119/1. 


119/2, 
120/1. 


20/2. 
121/1. 


129 


— 184 — 


Jednaka onima pod br. 110, s razlikom, što izmedju triju velikih zrna ji 
druga dva manja od samih tankih žica koncentrično prama sredini sveden 
Osrednje sačuvana, 03 mm. premjera, 910 gr. težine. Našusta gdje 
predjašnje. 

Sasvim jednaka predjašnjoj, 1 40 gr. težine. 

Sasvim jednaka predjašnjoj, 685 mm. premjera, 8:70 gr. težine. Našasta gd, 
predjašnje. 

Sasvim jednaka predjašnjoj, TT) gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Sasvim jednaka predjašnjoj, 385 mm. premjera, 6'25 gr, težine. Našasta gdje 
predjašnje. 

Sasvim jednaka predjašnjoj, 519 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Srebrna. Jednaka predjašnoj, s razlikom što o privjesima na sredini zr 
pričvršćenih provučen je pancier od tanke žice na krajevima svršivaj 
viticom. Dobro sačuvana, 52 mm. premjera, 1500 gr. težine. Našasta gdji: 
predjašnje. 


. Sasvim jednaka predjašnjim, s razlikom, što je odnosni pancier propao, 1045, 


težine. Našasta gdje i predjašnje. 


. Srebro pozlaćeno. Sasvim jednaka predjašnjim, ali bez odnosnog pancie 


Dobro sačuvana, 50 mm. premjera, T'D5 gr. težine. Našasta gdje i predjašn 


2, Sasvim jednaka predjašnjim, 48 mm. premjera, 8:00 gr. težine. Našasta gdj 


predjašnje. 


. Sasvim jednaka predjašnjim, Đ0 min. premjera, 11:55 gr. težine. Našasta gdj 


predjašnje. 


. Sasvim jednaka predjašnjim, 10*R0 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
. Jednaka predjašnjim, s razlikom da je i u nakrst razkrižena dvostrukim pojasij 


od tanke prepletene žice, uz koju su provijeno sbijeni klinčici. Pojedina po 
razkriženii zrna krase po tri trotračne zviezdice od klinčića. Prostor med 
zrnima urešen je prepletenim prutovima žice i sbijenim klinčićima. Dol 
sačuvana, 40 mun. premjera, 10:80 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 


. Sasvim jednaka predjašnjim, 11:15 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
. Srebrna. Sasvim jednaka onoj pod br. 116. Dobro sačuvana, 40 mm. premjel 


WGU zr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 


2, Sasvim jednaka predjašnjim, T'85 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
. Srebro pozlaćeno. Sasvim slična predjašnjim. Dobro sačuvana, 40 mm. pi 


mjera, DOO gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 


. Sasvim jednaka predjašnjim, 49 mun. premjera, DOD gr. težine. Našasta gdje 


predjašnje. 
Sasvim jednaka predjašnjim. Dobro sačuvana, 32 mm. premjera, 4'65 gr. težir 
Našasta gdje i predjašnje. 


(2. Sasvim jednaka predjašnjim, 28 mm. premjeru, 340 gr. težine. Našasta gdji 


predjašnje. 

Srebro pozlaćeno. Tri šuplja zrna, od kojih jedan sasma propao. Svako zr 
ukrašeno je sa petolatičnim evietkom ničućim iz zaobljena odskočita klinči 
dvoprutne žice okrenutim prama površini zrna. Osrednje sačuvana. 25 mi 
premjera, 190 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Srebro pozlaćeno. Sasvim jednaka onoj pod br. 116, Dobro sačuvana, 30 m 
oremjera, 2:30 gr. težine. Našasta gdje | predjašnje. 


120/1. 


10/2. 
131/1. 


131/2. 
132. 


+ 
| 
i 


— 135 — 


Srebrna. Jednaka onima pod br. 119. s razlikom, što je svako od većih zrna 
ukrašeno sa osam  vienčića od dvoprutne spletene žice; svaki opet vienčić 
u spodobi trokuta napunjen je sa tri manja vienčića, kao što i vanjski prostor 
medju većima izpuujen sa četiri manja vienčića. Dobro sačuvana, 60 mm. pre- 
mjera, 18 35 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Sasvim jednaka predjašnjoj, 18:30 gr. težine. Našasta gdje i predjušnja. 
Srebro pozlaćeno. Sasvim jednaka onima pod br. 124., s razlikom, što neima 
privjesaka, a mjesto triju filigranih trotračnih zviezdica na sredini svakog 
polja stoji po sitna šŠestotračna filigrana zviezdica.: Dobro sačuvana, 350 mm. 
premjera, +00 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Sasvim jednaka predjušnjoj, 430 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebro pozlaćeno. Po tri šuplja zrna urešena dva šestolatična dvoprutna prepletenom 
žicom obrubljena sa vienčićima spajajuća se evieta. Sredina svake latice prošupljena 
je. Prostor karičiće izmedj zrna izpunjen je četirima obrubima troprutne pre- 
pletene žice. Dobro sačuvana, 028 mm. premjera, 3:15 gr težine. Našasta gdje 
1! predjašnje. 


(Biti će nastavljeno.) 


Fra V. Marun. 











Izvješće 


o 11. Medjunarodnom Kongresu Kršćanske Arheologije, obdržavanon 
u Rimu od dneva 17. do 25. travnja 1900. god. 


(Nastavak.) 
Piše F. Radić. 


Obća sjednica dneva 19. travnja 1900. 


Sjednica se otvara u 4 sata potla podneva u prisutnosti Preuzor. Stožernika Pc 
vitelja; a Tajnik nakon pročitanja zapisnika prikazuje dvie knjige poslate na dar | 
gresu od Njegova Blaženstva Cirila 11., Patrijarke Katoličkih Kopta i pismo prista 
Njegove Preuzvičenosti Prag. Sogaro, nadbiskupa u Amidi i izvanrednog izaslanika 
gove Svetosti kod Kopti, skupa sa kratkom bilježkom o školi Aleksandrije u Egip 

Zatim odmah prihvati rieč prag. Crostarosa, tajnik povjerenstva Crkvene Arheolc 
te izviesti o izkopinama, što jih je izvelo isto povjerenstvo u Rimskim Katakombama 
posliednjih godina, nakon smrti De Rossi-a; i napomenu znamenita odkrića učinje 
grobljim S. Ermete, Cirijake, SS. Petra i Marcelina i Domitille. Napomenu takodje 
stavne radnje odredjene od istog Povjerenstva u Katakombama, u svrhu, da bi se | 
vali odkriveni spomenici i da bi bili pristupni i koristni učenjacima. I reče, da : 
takova sustavna uredjenja izvršila navlaš u grobljima Cirijake, S. Ipolita i Dom 
Naviešta objelodanjenje knjige Roma sotterranea, koja se je već počela tiskati. 

Tad uze rieć (0. Grisar D. I., razpravljajuć o udesu nekih rimskih spomenika n 
pada Carstva, to jest o Adrijanovom mauzoleju, o Panteonu, i o starinskoj Sena 
Kuriji. 

U koliko se tiče Carskog Mauzoleja. napomenu prastaru crkvu posvećenu 5. 
ungjelu Mihovilu na njegovom vrhu iztaknutu po Luitprandu u X. vieku, pod ozn: 
usque ad coelos, te zvanu takodjer S. Angjelom inter nubes; govori o legendi prika: 
Angjela na vrhu te gradjevine, te ju postavi u odnošaj s drugim sličnima, koje p 
daju razdoblju u koje su se upravo Angjelima posvećivali visoki vrhovi planina, 
na primjer na brdu Gargano. Tom prigodom napomenu takodjer najstariju crkvu An 
u okolici rimskoj na Kaštilu Jubileju. 

Prešavsi pak na Kuriju Senatovu, reče da je ona bila pretvorena u crkvu u 
vieku po Onoriju 1, koji je na taj način zaposjeo i posvetio bogoštovju najpoči 
spomenik, ostavivši ga netaknuta. Nahrci o desi tog spomenika, o njegovim tuč 
vratima, sad u Lateranu, i o najnovijim odkrićima, koja su nam učinila da opet vi 
prvobitnu pristupnu stepenicu i različite uravnje podizanja sgradje. Napomenu tak 
Kršćansko (Groblje ondje upotrebljeno u Srednjem Vieku. 

Opetova u kratko povjest Agrippova Panteona, iztičuć Chedraune-ov zaključa 
je okruglo tielo djelo Adrijanovo, a da je zato iz tog istoga doba takodjer triem sa A 
povim nadpisom, koji bi po njegovu mnienju imao tek biti prepisom. Govori o p 
ćenju tog spomenika u erkvu kršćansku, izvedenu po Bonifaciju IV. i pobija legen 
prenosu 42 kola kostiju Mučenika, potičućih sa Katakombi. Opisa jošte živahno | 
sredovječne legende o Panteonu. 

Prof. Duehesne. obći Predsjednik. pročita razpravu o crkvi, sad razorenoj S 
zavija in Palatio. Pokaza po raznim tekstovima, da je ta crkva, kojoj legenda pr 
postanak u Vi. viek, znisto obstojala u VI. i da je bila nasliedila Lararij carski ka 
imaće svetište na Palatinu. On joj nacrta povjest u bizantinsko doba, kad joj je zn 
nitost bila prevelika i u prva doba svjetske papinske vlasti, kad je kao i sama p 
izgubila tu znamenitost na korist Laterana; pak u kašnja vremena, kad se u prvom 
ukazuje medju Rimskim Opatijama. Zaključi, želeć, da bi nam joj činile upoznati | 
mjesto izkopine u Villa Mills. | 


__.. 















































— 1837 — 


Prof. Nikola Miller sa Berlinskog Sveučilišta razpravljao je o tučanom kipiću, koji 
uhodi u muzeju istoga grada, opisao ga je u potankostima i dokazao je, da je imao 
stavljati apostola S, Petra prikazana sa znakom križa om inengen opredieli 

doba i gd eknaph prilici IV. vieka, te. prispodobivši g sa nekim bronzom 
skog oja nske Knjižnice, predloži nagadjanje, da bi berlinski kipić mogao 

hio dielom Ska svjetiljke, pa mu, kako se pristoji, iztaknu veliku riedkost i 


nenitost. 
a; prof. Viola, nadzornik starini u 'Tarantu, izviesti ob odkriću nekih Kalu- 
skih vra i o nekim kriptama K ršćanskim u Tarantu. Jedna od tih kripta čuva 
ajd sima 5. Petra u one krajeve, i neke slikarije. medju kojima znamenitu 

ljevu. Opisa te kripte, koje imaju oblik malih Bazilika. i zaključi, izra- 
| "ju ja, da bice bi se ave to više razdirivala iztraživanja starina Kršćanskih u onim kra- 


Etika nekih priobčenja, što jih je Tajnik javio kongresistima, zaključena je sjednica 

la sati potla podneva. 
Druge skupštine Odsjeka. 
I. Odsjek. 
Skupština dneva 19. travnja 1900. 

Kirsch govori o Ditoheju Pruđentiustovom. Jeli autentičan? 

se predmetu mogu da postave tri pitanja: 
Arf o ponoć sastav mo svojem sastavitelju odredjen bio da bude postavljen 
bibličku slikariju? G. Kirsch odgovara jestno. 

ako Možemo li vjerovati, da je u prvim godinama V. vieka mogao da bude izveden 

n x clus slika? Da: jer samo 8 od slika staroga zavjeta ne imaju izravne sličnosti 
em, ali one niesu bile nimalo teže razumjeti ni izvesti od drugih. Za novi 
ih 5 ne ima izravne sličnosti: ali jih se moglo predstaviti, pa i one o muci 



















3 A li svi prizori bili predstavljeni ? Ništa ne smeta da to povjerujemo. 

Dakle ti , predmeti mogu da budu pripisani početku V. vieka; ništa ne ima protiv 

Ive autentičnosti; ti stihovi bili su namienjeni da budu postavljeni na slikarije vje- 

no _ bazilici i, najpotla, one mogu da budu bile svekolike izvršene. 

6. . pro i Make iz Berlina govori o kipiću, o kojem se je pogrešno mislilo, da je 
ir: G. de Rossi bio je o njemu već govorio u svojem Bullettino 1887. god., 

wo gdje li se nahodi. Gosp. Muller je našao taj mali kip u muzeju u Born-u 

oj). Nakon pomnjiva izpitivanja g. Muller je zaključio, da ne predstavlja 

Bago trhonošu nosećega vreću, 

Chabas govori zatim o mozajiku, nadjenu 1878, god. na kršćanskom 


i koji ga je cjelovito pokrivao. 
nd govori o poklopeu nekog groba, pokrivena riedkim mozajikom 
pisom. Iztumači njegovu davninu (IV. viek) i njegove formule, koje 


mčoju kao jednog od najznamenitijih i najstarijih u Španjolskoj. Iztražujuć Seve- 
u ob i. ondje zakopanu, iznese drugi nadpis, istoj posvećen u Saguntu po oporuci 
S vere, iz koje proiztiče za obojicu isto doba Severinino. Zabilježi drugi od- 
T < s Kivećen po istoj Deniji svojem zaručniku F. Korneliju Placidu. Upozori 
iju , držeć ju za primjerak ludus latrunculorum ili druge kakve igre. 
is 41 iniosajik nad grobom: SEVERINA 
Sou VIXIT AN 
NOS XXXX 
DECESSIT IN 
PACE TERTI 
V IDVS. FEBR. 
h. kaže, da takova vrst ne može da dolazi s Italije, nego s Afrike. 


set De vgešćuje skorašnje izdanje 4 svezka Roma sotterranea, povjerenog 
I Kanzler, Wilpert i Crostarosa, koji će obuhvaćati opis cieloga 
x On prikazuje program toga svezka. 








— 138 — 


O. Delattre priobćuje više slika križa, nadjenih u Aturmu, bilo na spomenicim 
ganskim, bilo na spomenicima rimskim, koji su ili poganski ili kršćanski. Ti kri 
jesu li pečati tvornice? O. Delattre i G. Kirsch naginju k tomu mišljenju. 

On ukazuje pravi križ, nadjen u Tybaris-u; snabdjeven je držkom. Nebi li to 
križ za blagoslivljanje? Zatim prikazuje urezanu sliku poslatu od G. Aleksandra Papi 
i koja predstavlja neku vrst orante (moleće ženskinje) na gostarici, nadjenoj u Hai 
Još pokazuje nekoliko opekA, na kojima je zabilježeno nekoliko X, da se uzmoć b 
uzdržati na sadri, a kadgod iznad X nahodi se i jedno 4. Je li to [sukrstov monogr: 

Upravivši nekoliko čestitanja i osokolenja O. Delattre-u, g. predsjednik diže sjedn 


II. Odsjek. 
Sjednica dneva 19. travnja 1900. 


Od Predsjedničkog su Ureda prisutni kom. Venturi, inž. Giovenale i dr. A. 
langieri di Candida. 

1. Fridrik Hermanin. Predstava jelena na pročelju crkve S. Petra u Spoj 
(Od izraza psalma XLI., u kojem se žedan jelen prispodablja vjerniku, koji je že 
Boga, jelen nije nikad prestao da učestvuje u živinskoj simbologiji. Jelena su pak krš 
smatrali sad simbolom Isusa, sad simbolom Kršćanina, koji teži k vodi spasenja, h 
protiče iz Isusa Spasitelja. U katakombama nahodi se predstavljen u času, kad se 
paja na 4 rieke, koje iztiču iz kamena Crkve, na kojem stoji uzpravljen simbol 
Jaganjac. 

Legenda se razširuje izradbom Physiologus-a prije, a Bestiarijć kašnje. Zmija, | 
starinski prirodopisci opisuju u krvnom neprijateljstvu s jelenom, ulazi da sačinjava b 
dio predstavljanja kao simbol duha zla. Jelen (Isus) traži zmiju (Djavla) i izvukavš 
iz rupe. ubija ju. Kadgod se legenda preobličuje dodatkom prerazličitih osobitosti (5. 
degarda) Zanimivije je pak izpitivanje legende u pučkim preradbama, kao n. p. u 
stijariju tosko-mletačkomu (izd. Goldstaub i Wendriner). 

Kipar pročelja S. Petra u Spoleto, gdje su predstavljeni jelen i košuta sa zmi 
u ustima, nahode se, može se reći. ponapose ilustrovani u moralizovanom bestijariju 
bričkomu, što ga je Mazzatinti objelodanio u Rendiconti Akademije dei Lincei 1899. , 

Kao u bestijariju_ koji je iz XIV. vieka, tako i u vajarijama, koje potiču od 
mena pripogradnje erkve 1393. god., Jelen je Kršćanin, koji proždire zmiju, koja pi 
stavlja Djavla. 

Prof. Antun Saeeo govori o popravljanju i obnavljanju crkvenih sgrađa. Napom 
popravke. izvedene u raznim krajevima Italije, i ustavivši se na neke, opaža posve 
renit način, kojim su kadgod izvedeni ti popravci: izrazujuć želju, da bi popravke in 
predhoditi duboko proučenje samih spomenika, a da nuždni dodatci budu vodjeni pom 
sgradja suvremenih i sumjestnih sgradji, koja se ima da popravi. 

Predsjednik prof. Venturi opaža pošt. Sacco samo kako se čini da se on su 
uzda u obnavljanje starinskih spomenika, kad su graditelji vješti starinskim slogovi 
Njemu se čini, da je najbolji sustav popravljanja onaj, koji jednostavno uzdrži i pc 
pire starinski spomenik. 

Odgovara pošt. Saeco, da je to odveć malo. 

Inž. Cannizzaro dodaje, da mu se čini pretjeranim mnenje predsjednikovo. 

Na predlog inž. Giovenale, koji opaža da 2. odajek nije prikladno sjedište z: 
razpravu, Predsjednik ju zatvara. 

3. Gosp. Walter Lowrie, iz Sjedinjenih Država amerikanskih, govori (engležki) 
odnošaju medju nacrtima naskočenog vajarstva starijeg srednjeg vieka i tkaninama 
sičnim i iztočnjačkim. 

Zadaća, koja je u naslovu jasno izražena, je dosta jednostavna. Predmet, kojin 
bavimo je dovoljno dobro poznat; pa ako su tkanine, koje su bile uzorom tim nacrti 
manje poznate, dosta je ovdje pozvati se na odkrića zadnjih godina, učinjena u Egi 
i koja se sad nahode razstrkana skoro po svim muzejima Evrope i Amerike. Oni su 
objelodanjeni u raznim djelima doktura R. Forrera. Pitanje ob izvoru tih plohore: 
starijeg srednjeg vieka nije nigda bilo iztaknuto dovoljno točnim izrazom. Najprije ti 
pripoznati, da taj pralik (tip) vajarske umjetnosti bijaše običajan po svemu carstv 
zato nije protumučiv okolnostima lih mjestnima. U drugom redu, da nijedno tumač 

















— 159 — 


triedi jednako za cielo obilježje te umjetnosti. Uprkos zanimanju. koje se je u zadnje 
k pojavilo za taj predmet, do sad nije bilo prikazano nijedno tumačenje, prikladno 
imjetnost, koja se čini da je toliko osamljena. Jednostavan čin, da sam te nacrte u 
orezbi našao posve upotrebivim za crkvene tkanine, koje sam dao napraviti. doveo 
je do razmišljanja o tomu pitanju. Kad i pitanje bilo jednom postavljen, pripoznao 
oda su u za skoro sve te nacrte dale tkanine, nadjene u Egiptu. Neki od tih 
ta su više klasični, drugi potječu sa najdavnijih predaja u Iztoku. Dajem u tekstu 
liko m pokušaja; ali kad se je ta zadaća jednom prikazala, svi učenjaci mogu 
sebi učine pri u, Dokaz tog odnošaja izmedju nacrti vajarstva 1 onih na 
inama, tumači lakim načinom njihovo ostala sa Iztoka. 
4. Ph. Lauer. (Francuzki). (stanci starinske Lateranske Polače u Sancta - Sanc- 
m. Doprinievši k obnovnim radnjama poduzetim po 0. Germano u podzemnim pro- 
jama Santa (Svete Stepenice), mogla su se iz bližega proučiti starinska podzidja 
nskog patriarčhium-a. Tu su se našli ostanci portika koji treba da je bilo izvanjsko 
Ivraće polače i nekoliko pilova, koji valjda potiču iz IX. vieka, odnosećih se na onu 
tija (macrona), koja se je bila činila sagraditi, "Ti su pilovi urešeni slikarijama XII. 
* koje su bile opisane i od kojih su fotografije priobćene Kongresu. Izkopavanje, 
uzeto u podzidju kapele, biti će iznova prihvaćeno i nastavljeno. 
8. Prof. Stornajolo priobćuje izvješće, poslato od Prag. Iv. M. Diamare, biskupa u 
A uri LU tom se svraća pozornost starinara i povjestničara umjetnosti na ke 
ske Katakombe, odkrivene po istom profesoru, i na Stolnu Crkvu, bogatu kiparijama 
etničkim spomenicima XII. vieka 1 kašnjih. Izrazuje se želja, da toliki znameniti 
nici budu popravljeni i povraćeni prvašnjem sjaju. 


II. Odsjek. 
Sjednica dneva 19. travnja 1900. 














 .' 


Predsjedništvo: Vigouroux, 


iz Vigouroux, Guidi, Petit, Benigni, Marroquin, Osorio i mnogi članovi Odsjeka. 





















sjednik preko Tajnika priobćuje tiskane stvari, fotografije itd, prikazane Odsjeku. 

Gospodja markizica Venuti de Dominicis štije svoje priobćenje 9 Svetom krišu u Cor- 
izantinskom diptihu X. vieka (Ničifor Foka). darovanu u Epoli glasovitom fratru 
Kortonjaninu, a od istoga darovanu otačbini. | 
Prag. Bulić izvješćuje o nekim radnjama, učinjenim kod Solina eee po hr- 
tomu Družtvu Bihaću, navlaš obzirom na jedan nadgrobni nadpis Jelene, hrvatske 
jice, 1 na izkapanja kod crkve Bl, Gospe od Otoka. 
Gosp. inž. Viola govori ob odkriću (tu skoro učinjenu u središtu starinskog Taranta) 
X okri etišta bizantinske, posvećene Odkupitelju Scjetlosti Svieta, koja je 
la svetištem Sunca (Apollon Helios), na opreku s kojim je već počitano pogansko 
e od kršćana posvećeno Onomu, koji reče: ja sam svjetlost svieta. Prilika Isusova, 
ntinski afresk po prilici od X. vieka, koji nosi gori rečeni nadpis, te ima uza se 
dne strane Gospu, s druge 5. Ivana, je po sred apside kriptine. Priupitan od raznih, 
| a tumačenja o položaju kripte, itd. 

ranco predlaže zakljućak za prikladna pripravu povjesti kršćanskog hele- 
dij. Dodavaju u tom predmetu neke opazke i očitovanja gospoda inž. Viola, 
fesor Benigni, koji predlaže, neka se poda nalog Predsjedništvu, da uobliči 
log, koji da se uvrsti a sutrašnji dnevni red. Odobren je predlog Benigni-ev. 
Prof M mnutelli obavješćuje o izkopavanju ked Svete Stepenice prosledjenu od jučer 


TIfia 


u 

2 , 

e = 
T 


IV. Odsjek. 
Sjednica dneva 19. travnja 1900. 


š 


Poš ut, De Sunti, nadovezujuć na konačno nagovieštanje predsjednikovo na maestra 

M, posvjedočuje, kako bi se u velikom broju mogla umnožiti sadaranja izmedju 
regorijanskih melodija i onih u Perosi-evim djelima, i kako su u ovim zadnjima 
savrše i podpuno prenešene prve, te donosi nekoliko praktičnih primjera  Za- 
da Gregorijanske melodije dakle niesu pjevanje jednog doba, koje je bilo i stoji 
iustvom moderne glazbe, nego pjevanje živo i takovo, da i za naših 
10 


BAVI 








— 140 — 


dana može da pobudjuje najveće i vierske uspjehe; a to jer je Gregorijansko pjev: 
posta Pjevanje crkveno, a Crkva nije samo od jučer, nego od danas, od sutra i od: 
oga doba. 

Dr. Avgustin Latil, benediktinac sa Monte Cassino, razpravlja zatim o Preko: 
uslersnomu, ili ti Evultet. Pokazuje na postanak obreda blagoslivljanja uskrsne svieće, n: 
djajuć pismo Svetoga Jerolima Djakonu Presidiju, i na mnenje, koje preboše Avgus 
postavlja sačiniteljem Prekonija. Izpituje pomnjivo razne promjene teksta kroz vjek 
i promjenu starinske melodije šestog načina u sadašnjoj, koja susliedno učestvuje u tre 
i u drugom. Prelazi pak na rotob, koji u srednjem zeku navlaš u Benediktinskim ( 
tijama sadržavahu Prekonij ilustrovan sa minijaturama. Govori o raznim rotolima, 
jih je on iznašao i koje objelodanjuje kromolitografijom u istom Monte Cassino, a 
su poslati na parižku izložbu. Izpituje različite minijaturske škole u raznim rotolim: 
kao zaključak izrazuje želju, da toliki rotoli, sad nepoznati i zakopani u ormarima 
kvenih riznica, budu mogli izaći na svjetlost i donieti nov doprincsak k povjesti kršćar 
umjetnosti. 

Predsjednik priobćuje, da je P. O. Grisar, slavni povjestničar, zapriečen da oso 
prisustvuje. poslao dva zaključka, koji da se podvrgnu odobrenju Odsjeka, radi ve 
pomnoženja starinarsko-glazbenih A SN 

Tajnik čita sliedeće zaključke O. Grisar-a. 

1. Razmatrajuć osobitu znamenitost starinarskog proučavanja gregorivjanskog . 
vanja za upoznavanje upliva starinske glazbe latinske i grčke na glazbu srednjega vi 
Kongres preporučuje mnogo takova proučavanja, kao što i ona Benediktinaca u Soles 
u njihovoj velecjenjenoj Palćographie musicale i preporučuje još praktično učenje | 
gorijanskog pjevanja. 

2. Približujuć se svečana stogodišnja uspomena smrti S. Grgura Velikoga (1 € 
slavljenoga ocem crkvenog pjevanja liturgije, Kongres želi da ta prigoda bude pripi 
ljena u Rimu sgodnim izučavanjima i svetkovana dostojnim očitovanjem. 

Pošt. O. Janssens cieni, da bi se imalo propustiti nagovieštanje na djelo Solesmes- 
Benediktinaca, a u tom ga mnenju sliedi O. Amelli, Predsjednik. Drugi nasuprot ci 
da bi se imao ostaviti nepromjenjen zaključak O. Grisara. (0. Morin nije protivan ni 
vieštanju na Palćographie Solesmensku, a barun Kanzler dokazuje, da je to posve shoc 
samo predlaže preinačenja i neke izraze. Drugi žele da se napomenu i proučavanja 
rinske glazbe ZidovaA. 

Predsjednik predlaže, da bi se dva zaključka podvrgla izpitivanju Povjerenstv: 
kojemu da učestvuju 0. Janssens i barun Kapnzler, a u sutrašnjoj sjednici da se pr 
lože i pretresaju popravci i preinačenja, koja se budu činiti nililadnite. 


V. Odsjek. 
Sjedmica dneva 19. travnja 1900. 


Nastavak priobćenja O. Delattre, sa opazkama profesora bečkog Sveučilišta 1 
manna, De Waal-a itd. , 

Seymour de Hieci govori o nadpisima ili novim, ili dosad naopako pročitanim 
protumačenim i podaje istima neke nadodatke, koji pobudjuju pogodovanje prisutnih. 

Uslied izvješća proi. Bormanna pretresa se obširno listovno dopisivanje izme 
Abgara i Spasitelja, prenešeno na starinskom nadpisu u Efezu. Cine se nagadjanja | 
o vremenu, bilo ob uzroku razlika izmedju teksta Evzebijeva i samog nadpisa na! 
po Bormann-u, Baumstarku, Swobodi i Buliću. 

Sordini tumači zagonetku jednog nadpisa u Umbriji, o kojemu se je držalo, da 
napisan slovima dielom grčkim, dielom latinskim, a dielom nepoznatim. 


VI. Odsjek. 
Sjedmca dneva 19. travnja 1900. 


Sjednica bi otvorena u 10!) sati. 
U prvom dielu bijahu naviešteni i pretresani sliedeći zaključci: 
Zaključak I — Drugi Kongres kršćanske Arheologije: 





Žar 


. Uzevai u obzir upliv obstojećih bibliogratija, toliko posebnih koliko uključenih n 
o klasičnih grčkih i rimskih spisatelja, izrazuje želju, da starinska kršćanska 
levnost bude takodjer imati svoju vlustitu bibliografiju obćenitu savršenu“, 

Zaključak IL — Drugi Kongres kršćanske Arheologije: 

«Uzevši u obzir najveću korist takove radnje za prastaru kršćansku književnost, 
uje uk za povješću predaje starinske kršćanske književnosti od vremena mira 
riec dla se uvrste sodoblju« najmanji spisi 1 ne upravo književni i nagadjani, 


prog tomu razdoblj 
aEljuba HI. — Drugi Kodinies kršćanske Arheologije : 
želju, da se objelodane Papui popisi od ,Imitia. Patrum“ toliko grčkih, 
iš rojivši jim i prevode na rečene jezike starije od g. 1500.“ 
Zaključa IV. — Drugi Kongres kršćunske Arheologije: 
«Sviestan i 1 BAšsovan u zahvalnosti učenoga svićta za Bibliothecae Patrum, Ita- 
MHispaniensis potaknute i poduprte od 1. bečke Akademije: 
ilenign želja, da se nastave i prošire slični popisi rukopisi, da se sastave i za 
še proširi izpitivanje na knjižnice manje poznate i na rukopise i novije“, 
Zaključak . Drugi Kongres kršćanske Arheologije: 
aka ije želju, da se izpitaju, identifikuju i da se opišu palimpsesti, o kojima se 
osima kojlšnicd , da se tiču starinske kršćanske književnosti, i da se to započme raditi u 
ATARI u tečaju publikacije“. 
akljčak VI. Drugi Kinert kršćanske Arheologije 
< ivši, da je za velik "dio starinske kršćanske knjiševaosti jedinim prodorom 
takovih. ka putem lanaca i Horilegija, izrazuje želju za kritičko-književno peak 
Fei 0 


























Koa pincija. pebi li jim se upoznali mnogovrstni književni odnošaji“. 
elu meine gospodin W. Croke čita svoju razpravu o najdavnijim iz- 
poj uvedenja kršćanstva u Irsku, te predlaže, da bi se identifikovali Sveci 
iji Odviše kasno doba ne dopusti da se razpravlja ob izvjestiteljevim za- 
sim Sje da se odgodi za sutrašnju sjednicu čitanje drugih triju razprava. 
Odsjek VI. a davnoj kršćanskoj književnosti obdržavat će sutra u petak dne 20. 
a sati svoju treću sjednicu u vlastitoj prostoriji na drugom katu. 


VII. Odsjek. 
Sjedmca dneva 19. travnja 1900. 


edsjeda . Buumgarten, a prisjeda P. O. Bonavenia. 
tvar ica u 9'/, sati. 
Ot e Tadija Oleniezak, Resurekcionista, govori o izučavanju erkvene Arheologije, 


izvodi u Poljskoj, prikazavši u kratko, što se je onamo uradilo na tom polju 
zadnja de išta. Osobito se je bavio djelima Pošt. profesora Bilezewskoga, po- 
pasiva, profesura dogmatike na lavovskom sveučilištu. Pohvali njegovu radnju 
7 Crkvena Arheologija u odnošaju sa crkvenom povjesti i kršćanskom dogmom, 
IJE se u velike cieni u Poljskoj i kojega spisatelj priredjuje drugo izdanje, koje 
a služi uzorom za sastavljanje djela o erkvenoj Arheologiji, što bi jih napi- 
Pana zemalja u svojim jezicima. 
io o drugom djelu Bilezewskoga, duboko znanstvenomu, takodjer na 
iku koje se jedino bavi Evharistijom, ilustrovanom po spomenicima knji- 
] afičnim kršćanske davnine. djelu, koje bi moglo koristovati 
> toliko laicim koliko i crkvenim. 
i neko pokazao o djelatnosti prof. Bilezewskoga, reče, da se on ne ograničuje 
i281 e crkvene arheologije perom, ali od nskotiko godina obdržava o njoj javne 
1 e koz neije u istom Lavovu. 
N n upozori na djelo Prep. Oca Marijana Moravski-ega, D. I. u Krakovu, koji 
jtilet Isusove u Krakovu 1599 god. objelodanio veleučenu razpravu o 
sivu katama Dr radnju dostojnu da bude prevede na na druge jezike, da bude mogla 
| učenim osobama drugih naroda. 
tim prof. kom. Botti, koji govori o katakombama Aleksandrije u Egiptu, 
va izkopavanja navlaš kršćanska, koja se izvadjaju pod njegovim ravnanjem 
pomoću tlorisi i fotografija. 


* 





— 142 — 


Zatim nabraja djela, što jih je darovao Kongresu, i jesu sliedeća : 

1. Muzej u Aleksandriji i izkopavanja 1892 g. 

2. Floris Aleksandrije u doba 'Tolemaičko. 

3. Tloris četvrti Raceotis u doba Rimsko. 

4. Aleksandrinski Buletin Arheologični, b. Ii II. 

Đ. Razprava o stupu zvanom Pompejevom. 

Iza toga Post. Maielli govori o stolicama Arheologije, koje bi se imale zaves 
crkvenim sjemeništima. "Tad čita svoj zaključak, koji će biti izložen javnosti, a z: 
pretresan. 

Gosp. Angjeo Regis, inžinir, pristaje na predlog Maielli-ev, goro o izkop 
njima, koja bi se imala izvesti u Jeruzolimu; najpotla njegov je predlog, da bi se uči 
kršćanske Arheologije dodalo učenje hrama jeruzolimskoga, uzor prama kojemu su 
sagradjene kršćanske bazilike. 

(eu Bonavenia se čini, da ga predlog gospodina Regis ne ulazi mnogo u [| 
kršćanske Arheologije; on radje pripada Bibličkoj Arheologiji. 

Predlaže se, da bi se o tomu sutradan, 20. travnja, obširnije govorilo, kad g 
Angj. Regis bude obširno razvijati svoju osnovu. 

= Knez Daugnon opetuje svoju želju, koju je već jučer izrazio, t. j. da bi se 1 
novio slarinarski medjunarodni enanstveni4 areopag, videć mu sličnost u predlogu 
jelli-evomu i drugim podobnim. 

Sjednica bi zatvorena u 11 sati i četvrt. 





Obća skupština u petak dne 20. travnja 1900. 


Sjednica se je otvorila u 4 sata potla podneva u prisutnosti Preuzoritog Stožer 
Pokrovitelja; a nakon pročitanja zapisnika Tajnik pročita brzojavku pristajanja, up 
ljenu od povjestničke i umjetničke Akademije iz Beča. Zatim Predsjednik udieli 
Prag. Buliću, ravnatelju spljetskoga muzeja, koji izviesti ob odkrićima učinjenim u 
ručju Solina od 1894 g unapried, t. j. od vremena prvog Kongresa kršćanske ar 
logije. Nacrta u kratko viesti o poviesti i znamenitosti kršćanskih spomenika na grc 
u Manastirinama i napomenu jim poglavite nadpise, opisujuć takodjer grobove muče: 
ondje postavljene, i mnogobrojne grobove ovkolo njih skupljene. (Govorio je takodj 
znamenitom nadpisu, koji je dao povoda izkopinama S. Anastazija. Prešao je zatin 
opisivanje izkopina, preduzetim na Marušincu i u drugoj cemeterijalnoj Bazilici, gdj 
našao dragocjene mozajike, tragove protezi Djakonikon-a i Schola cantorum, kao : 
nadpis S. Justina Biskupa solinskoga i grčki o jednom svetom Menas-u, koji je dao 
voda mnogim razprama. Doda viest ob odkriću neke grobnice sa slikanim uresin 
okolici bazilika solinskih. Zaključi nadom, da će se tim izkopavanjem postignuti 
drucsi znameniti uspjesi. Ta će izkopavanja on sada prihvatiti kod gradske solinske 
zilike i njezine Krstionice. 

(Obći Tajnik prof. O. Marucehi govorio je o najnovijem odkriću jedne povji 
kripte u groblju Domitille, što ga je učinilo Povjerenstvo crkvene Arheologije. Opisa 
taj znameniti ipogej, sa dotičnom stepenicom, lucernarijem, tragovima štovanja što jil 
uzdrži. a po izpitu topografičkih izprava zaključi, da je to grobna kripta Svetaca Mi 
| Marcelijana, mučenika Dioklecijanovog progonstva. Izpita slikarije IV vieka ondje 
dljene. pokazujuć njihove fotografije, i pokaza liepo njihovo odgovaranje za povjest 
Svetaca. U jednoj od tih slikarija spozna prizor velike riedkosti, t. j. jednu od o 
imenovanih u djelima pred sudištem sudčevim; i doda da su po stienama kripte i 
biti naslikani, kako se može da nagadja po ostancima slikarija, drugi čini iz istih d 
| iz svega toza izvede razlog na korist povjestne vriednosti, ne ciele pripoviesti | 
eralične. ali njezine bitne česti. Zaključi rekavši, da je izkopanje i uredjenje te k: 
radnja, što ju arheologično Povjerenstvo dovršilo na čast Kongresisti, i prikaza na k 
Predsjedništva prve listove, tiskane brigom gori rečenog Povjerenstva, IV svezka / 
solterranea kojega se tiskanje hćelo da započme uprav prigodom Kongresa. 

Prof Wiekhoff, sa bečkog sveučilišta, govorio je ob uplivu kršćanskih mozajii 
preporednom slikarstvu. pokazavši kako su motivi takovih umjetničkih djela preos 
u absidama Bazilika uplivali na postanak nekih kompozicija odnosnih na Isukrsta 


ko 





— 143 — 


jevicu i na Svece, što jih vidimo na freskama Benozzo-a Gozzoli, Pinturiechioa, Ra- 
jela i drugih velikih slikara. 

Prof. Bormann, sa istog sveučilišta, govorio je o djelatnosti bečke škole u izuča- 
nju starinske epigrafije i kazao je, da ona zaprema jedno od prvih mjesta u iztraži- 
njima Male Azije, te je prikazao nekoliko listova Korpusa nadpisć, što jih je izdao 
i zavod, pokazujuć na neke glavnije medju njima. Prešao je tad na razpravljanje o 
nom grčkom nadpisu, urezanom nad jednim vratima privatne kuće u Efezu, gdje je 
episan jedan dio čuvenog apokrifnog pisma, upravljena od Abgara Spasitelju, sa odgo- 
rom, što bi a po poznatoj predaji imao bit dao isti Krst Kralju. Izvjestitelj se je zu- 
voljio tim, da iztakne činjenicu, naglasivši joj znamenitost, a ne ulazeć u suštinu kri- 


mg pi jošte odveć mutnoga. 

Naj je Prag. Gennaro Galante iznio hitar i zanimiv opis slavnih kršćanskih 
i Kampanije Felice, osvrćuć se na Napulj, Pozzuoli, Kapua i Nolu, Reče, da 
it Rima N se ponosi, da ima znamenita Kršćanska podzemna groblja i dragocjene 
zajike, kao na pr. onaj u Krstionici Svete Restitute u najnovije Kaba bolje odkriven. 

Govorio je takodjer o Cimitile kod Nole sa memorijama Svetog Feliksa i Svetog 
ulina, kojega je slavan lik osvictlio, Zaključio je pokazivajuć nacrte nekih starinskih 
ka, koje predstavljaju Krštenje, tu skoro odkrivenih u Napulju i jošte neizdanih. 

N toga Prada edsjednik naviesti, da će radi obilja priobćenja, osjem ustanovljene 
dnice od subote 21, i u ponedjeljnik 23 u jutro biti obdržavana još jedna obća skup- 
na znanstvenih priobćenja, te je u 6#/, potla podneva proglasio sjednicu zaključenom. 










Obzirom na ograničen prostor ovog časopisa, kao što i na okolnost, da je u našem 
alačkom obćinstvu još razmjerno slabo probodjeno zanimanje za posebna pitanja iz 
dručja kršćanskog starinarstva prvih vjekova, pa su mi toliki izjavili želju, da bih 
izvješće, u koliko je moguće, skratia; to ću drage volje izostaviti izvješće o trećoj 
kvrtc tei pojedinih odsjeka, kao što o dvie obće skupitine i o govorima, izre- 
jučnoj skupštini, o svečanostima, o posjetu katakombi, lateranskog kršćanskog 
| atikanskih kripta, te ću dovršiti nanizavši želje pojedinih odsjeka, koje su pak 
giasno bile primljene i potvrdjene u zaključnoj obćoj skupštini. 


I. Odsjek. 


res želi, da budu ustanovljena izravna iztraživanja, da se posvjedoči obstanak 
oja bi s ruba via Cornelia i s mjesta, što ga danas zaprema kapela del Sal- 
Svetim Pećinama Vatikanskim, silazila k ipogeju. gdje počiva tielo Svetoga 
Je stepenica imala bit zazidana 846, god, da bi se raka sačuvala od ruk& Sa- 
tvrdnje Barnesa, koji kaže. da joj je odkrio tragove u rečenoj Kapeli. 


II. Odsjek. 


1. Kongres izrazuje želju, da bi Najviši Zaštitnik učenja Starinarstva i Umjet- 
1 Kršćanske učinio da bude nemoguće razpršavanje predmeta iz erkava, posvećenih 
: šću djedova i bogoštovjem kojemu bijahu namienjeni. 
ongres usvaja i podupire i drugu želju izraženu od prag. De Waal-a, da uče- 

wu badu otvorene vatikanske Kripte. 

3. Kongres izrazuje želju da bude sastavljena sbirka nadpisa na umjetničkim spo- 
ieima od VI. do XII. vieka, paleografično ilustrovana. 
Zelja je Kongresa, da bude dopušteno pregledati i reprodukovati, prevelik spo- 

kršćanske umjetnosti, stolicu S. Petra, koju su najslavniji učitelji kršćanske arheo- 
O Kongres izrazuje želju, da bi se prikladnim pokušajima, izpod obliepa XVII. 
ojt obieljuje brodove Sveteg Ivana Lateranskog, nastojali iznaći ostanci freski 
4 Gentile de Fabriano i Pisanello-a. 


HI. Odsjek 
= ookebnja Povjesti sredovječnog Helenizma u Italiji. 


ije Lequien'ova ,Oriens Christianus“. 
















sa s. 


LA 
s. rTu 
5 š 
“ —je'. = 
== 








> MMA == 


IV. Odsjek. 


1. Kongres, promišljajuć na osobitu znamenitost arheologičnog proučavanja Gr 
rijanskog Pjevanja, da bi se poznao upliv starinske glazbe židovske, grčke i rimski: 
glazbu Srednjega vieka, u velike preporuča takova proučavanja. 

2. Kongres, približujuć se svečana stoljetna uspomena smrti Svetog (žrgura Veli 
(+ 604), proslavljena. kao oca crkvenog pjevanja i liturgije, izrazuje želju, da bi s 
obljetnica pripravila nuždnim prvučavanjem i svetkovala dostojnim izkazom. 

3. Kongres, promišljajuć na ne riedak udes liturgičnih rukopisa, ne malo kojil 
od neprispodobive vriednosti, izrazuje želju, da bi jim _ mjerodavne oblasti ujamčile s 
vanje, naredivši da se od njih naprave točni popisi i da se najpomnjivije čuvaju. 

4. Kongres, hvaleć objelodanjivanje liturgičnih tekstova upućeno u raznim ki 
vima, izrazuje želje da se istima doda takodjer, u obilatijoj mjeri, objelodanjivanje mn 
brojnih lokalnih tekstova, bar _u koliko bi ovi mogli dovesti k poznavanju obre 
blagdana posebnih. 

5. Kongres, promišljajuć da su talijanski liturgični Kodeksi bili do sad manje 
ivani, od onih drugih krajeva, izrazuje želju, da se od njih objelodanjuju popis 
našašća još ne opisana i da bude obavljeno osobito iztraživanje o liturgičnim melodij 
koje su u njima sačuvane. 

6. Kongres, uvjeren da je duboko proučavanje starinskih liturgija neobhodn 
sticanje pravog liturgičnog čustva i za nuždni dopunjak bogoslovne tvorbe, izra 
želju, da bi se u bogoslovnim Zavodima obdržavali znanstveni tečajevi liturgije sa u 
rednim čitanjem tekstova raznih liturgija. 


V. Odsjek. 


1. Kongres izrazuje želju, da bude čim prije obielodanjen nustavak djela Zns« 
liones ehristianae Urbis Romae, koje sačinjava preznamenit dio od Corpus inseriptio 
latinarum, kojega je talijanska Vlada uzela na sebe zadatak i koji je prof. Josip C 
već pripravio za tisak. 

2. Kongres izrazuje želju, da što prije moguće bude obielodanjen rukovo: 
kršćanske epigrafije navlaš na porabu akademičku, to jest za učioničke zavode. 


VI. Odsjek. 
I. Niz. 


1. Kongres. promišljajuć na nedostatnost postojećih bibliografija, toliko pose 
koliko uvrštenih u bibliografijama klasičnih spisatelja grčkih i rimskih, izrazuje ž 
da starinska kršćanska književnost bude takodjer imala vlastitu podpunu bibliogr: 

2. Kongres, promislivši na najveću korist slične radnje za  prastaru književ 
kršćansku, izrazuje želju za povješću predaje starinske kršćanske književnosti od vrer 
mira unapried, u kojoj neka se uvrste i najmanji spisi i ne uprav književni, i nagad 
sastavljeni, ili pripisivani tomu razdoblju. 

9. Kongres izrazuje želju da se obielodane podpuni popisi fniia_ Patrum t 
grčkih koliko latinskih, obuhvativši u njima prevode na rečene jezike starije od 
dine 1500. 

4, Kongres, sviestan i učestnik zahvalnosti učenog svieta radi Bibliothecae Pat 
ltalica, Britaniea, Hispamensis, potaknutih i poduprtih od 1. Akademije bečke, 
zuje želju, da bi se nastavili i razširili slični popisi rukopisa, da jih se sastavi i za 
grčke i da se razširi iztraživanje na manje poznate i na rukopise iz novijeg vren 

D. Kongres izrazuje želju. da bi se okušali, indentifikovali i opisali palim pse 
kojima se nagadja da bi se mogli odnositi na starinsku kršćansku književnost, 
se to započme raditi u popisim knjižica koji su u tečaju objelodanjivanja. 

6. Kongres, promišljajuć da je za vrlo velik dio starinske književnosti kršća 
jedini put neizravna predaja po verugama i florilegijama, izrazuje želju, da bi se 
tila kritično književna iztraživanja o takovim kompilacijama, e da bi se upoznali mr 
stručni njihovi književni odnošaji i da bi jim se tako omogućila znanstvena porabi 
kritici neobjelodanjenih tekstova, kao što i pri onoj već objelodanjenih. 


— 145 — 


II. Niz. 
rd Kongres, promišljajuć na nerazriešive odnošaje medju raznim starinskim kršćanskim 


su očiglednim postali osobito po najnovijim sretnim odkrićima, izra- 
: želju, da bude upućeno duboko, sustavno iztraživanje iztočnih književnosti, naročito 


nazvanih, a | ij sirske, toliko da jim se bolje upozna izvorna književnost, 

da . u obilatoj njezinoj književnosti prevoda udje u trag grčkim izvornicima 
ima. 

Ragno promotrivši s jedne strane koliko su mnogo dužne Oeima sredovječne 

ra a navlaš bogoslovna, a s druge kolike li tmice vladaju o prostra- 


ti i dubini će upliva, izrazuje želju, da se proučava i da se opredieli u koliko je 
, u posebnim monografijama, koji li su starinski kršćanski spisatelji i 
ili su a spisi sbilja vježbali izravan upliv na umni život i na bogoslovje 


Kongres i izrazuje želju, da bi se izpitali i opredielili sbiljski odnošaji toliko knji- 

mi koliko mudroslovni starinske kršćanske književnosti, sa klasičnim književnostima, 

10. Kongres, promišljajuć na najveću djelatnost što su ju vršili u umnom životu i 

ta manje u javnom vjerskom razni znanstveni smjerovi i razne kršćanske škole sta- 

fa doba, izrazuje želju, da bi se proučavale te razne škole i u nutrnjem ustrojstvu i 
omedjašenju svake pojedine i u njihovim uzajamnim odnošajima. 

zn: Kongres izrazuje želju, da bi se o raznim vrstima starinske kršćanske knji- 

pre boko osobite povjesti, kao neobhodna priprava toliko obćenite knji- 

me povjat surinske kršćanske književnosti, koliko prave povjesti razvitka kršćan- 


III. Niz. 


12. Kongres, uvjeren o najvećoj znamenitosti što ga dandanas ima znanstveno 
ušavanje izvora kršćanstva, izrazuje želju, da bi se toliko na Sveučilištima, a po mo- 
inosti takodjer u biskupskim sjemeništima, osnovale stolice kršćanskih starina, razlu- 
e od stolice crkvene povjesti. kojima da bude pričuvano izučavanje i podučavanje 
enite povjesti Crkve, kršćanske književnosti, dogme i kršćanske eat oro uprav 
O zvane, “še početka kršćanstva do Srednjega Vieka. 

13. Kongres, priznavajuć obilat plod, što se je posegnuo na tolikim sveučilištima 
već ustanovljenih patrističnih tečajeva u pripravi k naukama kritično-povjestno-knji- 
mima, starinarskim i bogoslovnim, izrazuje želju, da bi se takovi tečajevi uveli na 
| Sveučilišta i u sve više crkvene Zavode u svrhu da bi se mladim bogoslovima omo- 
< Kirttanje mnogostručna znanja zahtievana za plodonosan razvitak ovih zname- 





TA. Kongres izrazuje želju, da bi se na gimnazijama i u drugim zavodima srednje 
E. uz klasične spisatelje, poglaviti temelj književnih nauka, čitanjem najboljih spisa 
starine, učinili spoznavati najstariji književni izrazi kršćanske misli. 

1.15. Kongres, zahvalan prama sačiniteljima velikih sbiraka prevoda patrističnih spisa 
ači zoni ij. Norvežkoj i Sjedinjenim Državama, izrazuje želju, da bi se 
ove sbirke ao sastavljati i u drugim zemljama, osobito latinskim i slavenskim, 
M bi se ki. rieni s najstarijim spomenicima vjere i misli kršćanske: i u istoj 
E takodjer želju, da bi se obdržavale sgodne konferencije naobraženim 


VII. Odsjek. 


Se 1. Kongres, uvjeren o najvećoj znamenitosti spomenika katakombi rimskih što Jih 
sm pomnjom iztražuje Povjerenstvo Crkvene Arheologije, i željan da tolike druge 
kripte podzemnog Rima ne budu na dalje ležat zakopane, toplo preporučuje i pod- 
ićom željom poziv što ga je gori rečeno Povjerenstvo već upravilo na učenjake 
lje, eda bi uspjelo k ostvarenju željenih izkopavanja. 
res, promišljajuć da razpršavanje eimeliji i posvećenih predmeta koji se 
zstrkani po crkvama, navlaš u selima i zaselcima. zavisi velikim dielom o tomu 
redmeti niesu pravo cienjeni od onih koji bi jih bili dužni čuvati, izrazuje želju, 
. Lrkvena Oblast zabranila župnicima i upraviteljima erkava prodaju kakvog mu 
: jetničkog djela ili rukopisne izprave pohranjene. a njima povjerene na čuvanje, 

















— 146 — 





bez pristajanja starješina na to odredjenih; i izrazuje takodjer želju, da bi se rečena 
naredba priobćila Biskupima svih biskupija toliko talijanskih koliko inozemnih. 

3. Kongres izrazuje vruću želju, da bi se u Rimu, koljevci i središtu kršćanskih 
starina, podignuo viši Zavod kršćanskih starinarskih i povjestničkih nauka. 

4. Kongres izrazuje živu želju, da bi se izučavanja kršćanskog starinarstva olako- 
tila u Rimu koliko je god moguće; u tu svrhu izrazuje želju, da bi se učenje u kata- 
kombama i u kršćanskim Muzejima ustrojilo na način sličan kako je za izučavanja po- 
vjestnička 1 književna u Arhivu i u Vatikanskoj Knjižnici. Povjerenstva sastavljeno od 
gospode: opata Duchesne, ravnatelja franeuzke škole, Oracija Maruechi, profesora, Prag. 
Wilperta, ustanovljeno je od Kongresa neka se bavi ostvarenjem te želje. 

D. Kongres, pripoznavajuć najveću shodnost da se razprostranjuju Stolice, za obu- 
čavanje znanstvenih spoznaja kršćanskog Starinarstva: cieneć da bi takove spoznaje kako 
treba naučene, pak razširene i u mala središta imale postati dobrom obranom za oču- 
vanje spomenika i cimeliji gdje mu drago obstojećih iz poštovane kršćanske. davnine, 
izrazuje želju, da. budu ustanovljene Stolice kršćanskog Starinarstva kod Sveučilišta nauka, 
u Crkvenim Sjemeništima i u drugim višim učevnim Zavodima. 

6. Kongres izrazuje želju, da bi se predložilo onim Sveučilištima u Evropi i vani, 
kod kojih obstoji stolica Kršćanskog Starinarstva, ili dotičnim Vladama, da budu" uteme- 
ljene podpore za kršćanska starinarska putovanja, takova po prilici kako su ustrojena 
znanstvena putovanja vodjena od Dra. Dorfelda, tajnika Njemačkog Starinarskog Zavoda 
po Grčkoj i po Iztoku, a od prof. Mau po Italiji. 

1. Kongres izrazuje želju, da bi se godimice obielodanjivao buletin koji bi sadržavao 
napomenu svih publikacija tičućih se Krićanskih starina (od postanka do papinstva 
Svetog Grgura Velikoga). 

8. Kongres, da bi se razprostranio duh čuvanja spomenika i posvećenih predmeta, 
predlaže kompilaciju malog rukovodnika, koji bi sadržavao tehnička praktična pravila 
odnoseća se na sačuvanje i reprodukciju i bio bi namienjen porazdieljenju. Odredjuje za 
sastavljenje istoga Naimara Giovenale, baruna Kanzlera, Prag. Wilperta. 

9. Kongres, izrazuje želju, da bi se uputilo obielodanjenje kršćanskih sarkofaga sa 
futografičnim tablieama polag želje već izražene u Spljetu; i preporučuje Profesoru Ni- 
koli Miilleru. berlinskoga sveučilišta, koji je već poduzeo tu radnju, da ju privede kraju 
kroz najkraće moguće doba. 

10. Kongres predlaže zaključak upravljen na to, da bi se potaknula (ako je mo- 
guće putem natječaja) radnja didaktične naravi, u kojoj bi bili sabrani i redomice izlo- 
ženi zaključci stalni, vjerojatmi, nagadjani u predmetu kršćanskog Starinarstva. 'Takovi 
zaključci (pod kojim se imenom razumievaju toliko načela ili kanoni, koliko i njihove 
dedukcije) trebalo bi da budu erpljeni iz Djel4i najvećih učitelja, navlaš Rosio-a, Mar- 
chi-a, Garrucci-a, De-Rossi-a. 

11. Kongres, promatrajuć znanstvenu i starinarsku znamenitost ngvog Bullettino di 
Arheologia eristiana, izrazuje želju, da taj buletin bude razširen po svim Knjižnicama 
javnima i sveučilištnima i da bude služiti kao sredstvo obćenja za veće razširivanje 
krsćanskog Starinarstva po svim stranama gdje se nahode ostanci spomenika, i starinar- 
skih uspomena, osobito prvih jedanaest vjekova Kršćanskog Brojenja. 

12. Kongres izrazuje želju, da bi se izvela izkapanja u katakombama Svetog Vik- 
torina kod Amiterna. 








Bibliografija. 


Bullettino di archeologija e storia dalmata pubblicato per cura di Fr. prof. Bulić. 
Anno XXIII. Nro. 5—6—7. Sadržaj: Svetci Istre i Dalmacija. — Neobjelodanjeni nadpisi: Solin, Šolta, 
Glavica pokraj Sinja, Zadar. — Drago kamenje u e. k. Muzeju u Spljetu nabavljeno godine 1899. — 
Sv, Menas. — Viesti povjestna i agiografske odnosne na Spljet. — Ocjena knjige ,La Dalmatie de 
1797. a 1815. — Nekoje izprava o bivšim plemenitim Obćinama Raba i Nina. — Drugi medjunarodni 
Kongres kršćanske Arheologije u Rimu. — U. K. Konservator starinskih spomenika u Spljetu i Uresno 
Povjerenstvo. — Iznašašća odnosna na topografiju gradsku i predgradsku staroga Solina, na sarkofaga 
rimske pod morem u selu Vranjicu pokraj Solina. — Iznašašća odnosna na topografiju sredovječnu 
Spljeta. — Viesti odnosne na Polaču Dioklecijanovu u Spljetu. — Naši spomenici u c. k. Središnjemu 
Povjerenstvu za stare spomenike. — Supplemento: ,Nella Dalmazia romana“ di C. Dishl prof. a la 
Sorbona. 

Nro. 8—9. Sadržaj: Štovanje božanstva egipatskih u Dalmaciji. — Neobjelodanjeni nadpisi: Pod- 
gradje Benkovca, Nadin, Trogir. — O pečatu Legije IV. Flavia Felix. — Četiri lubanje dalmatinske. 
— Antropoložke opazke, — Katarina žena Ivana Nelipića Kneza Cetine i bana Dalmacije i Hrvatske. 
— Ocjena knjige ,La Dalmatie“ da 1797. a 1815. — Prinosak topografiji Spljeta u XVIII. v. — Ne- 
sreća Dra. Jerolima Fasaneo. — Bibliografija. — Viesti o Dioklecijanovoj Polači u Spljetu i starinarska 
iznašašća. 

Nro. 10 —11. Sadržaj: Izkopine u starokršćanskom groblju u Manastirinam u Solinu god. 15899. 
— Raka moći Sv. Dujma biskupa i mučenika u Stolnoj crkvi u Spljetu i raka Sv. Mučenikć solinskih 
u kapeli Sv. Venancija u Krstionici Lateranskoj u Rimu. — Nadpis jednoga Solinskoga biskupa, vje- 
rojatno Ivana V. — Ocjena knjiga .La Dalmatie“ da 1797. a 1815. — Nesreća Dra. Jerolima Fasanao. 
— Viesti o Dioklecijanovoj Polači u Spljetu. — Ulomak afreška u absidi Stolne Crkve u Kotoru. — 
Bibliografija. — Za gradnju novoga Arhaeoložkoga Muzeja. 

Ovomu svezku Bullettino-a priključena su brošure: ,Nella Dalmazia Romana di Charles Diehl 
rrof. alla Sorbona. Pretiskano iz istog »Bullettino-a“. Str, 42, u Sni — 1 ,Riflessioni sopra l Istoria di 
S. Doimo Primo Vescovo di Salona, e Martire, Patron della Citta di Spalato“. Dalla quale sono for- 
mata le lezioni per il secondo Notturno del suo Offizio A. 7. Maggio. Studio archeologico-storico dal 
Dr Antonio Matiassevich-Caramaneo di Lissa pubblicato per cura del Sac. Apollonio Zanella Can. 
onor. Parroco Arciprete di Lisaa“. Str. XVI—27. u Sni. 

Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva. Uredjuje 
Dr. Ivan pl. Bojničić Kninski. (God, II. Sv. 4. Sadržaj: 

Dr. Matro Wertner: Saracen ,,Heyza“ i njegova obitelj. 

Dr. Franjo Bučar: Širenje reformacije u Hrvatskoj i Slavoniji. (Svršetak.) 

E. Laszowski: Podatci o Koprivnici u srednjem vijeku. (Bvršetak.) 

J. Janković: O seljačkoj buni oko. Križevea i u nekom dijelu generalata varaždinskog g. 1755. 

Vj. Celestin: Parnica proti Anici Pauković, seljakinji i ,vještici“ iz Čepina, 

Svaštice: Mile Magdić: Još dva priloga za povjest plamićke porodice Novakovića. — Josip 
Purić: Dva latinska rukopisa iz god. 1698. u knjižnici grofa Rudolfa Normanna-Ehrenfelskoga u 
Valpovu. — Bogoslav Babić: Proglas cara Karla III. (VI.) na bosansko pučanstvo od god. 1737. 
— Zlatko Kolander: Ženska urota proti samoborskom župniku god. 1771. — B.: Armales porodice 
Završki. 

Književnost: Referat Bogoslava Babića. 

E. Laszowski. Hrvatske povjestne gradjevine. Knj. I. Sv. 1. Suradnici: Dr, M. Šenoa 
i D. Hirc. Sadržaj: Trsat, sa 7 slika. Djelomice po I. Kukuljeviću i Jul. Jankoviću, Perušić, sa 2 
slika, Erdut, sa 3 slike. Kostel, sa slikom. Str. 24. u dni. Djelo izlazi u svescima, kujih 10 će sači- 





— 148 — 





























njavati knjigu. Cijalo djelo obsizat će 8—5 knjiga. Predbrojka se prima na I. knjigu, a predplata je 
za knjigu 15 K., za 5 svezaka K. 7'50. 
Drag. Hirc i Dr. H. pil. Hranilović. Zemljopis Hrvatske. Pristup. Str. 16 u vel 8 sa 
11 slika. 
Prvi hrvatski katolički sastanak obdržavan u Zagrebu dne 8., 4. i 5. rujna god. 190. 
Uredio po želji središnjega odbora Stjepan Korenić, tajnik sr. odb. Zagreb. 1900. Str. 450 u mal. 8". 
Sa 30 fotolit. poprsnih slika poglavitih učestnika kongresa. U toj je knjizi velevriedni gosp. Korenić 
iznio cjelokupan rad tog prezlamenitog T. kongresa hrvatskih katolika. U IV. sekciji kongresa izvjestio 
je veleuč. g. prof. Dr. Luka Jelić o crkvenoj wmjetnosti, te su, nakon kratka pretresanja, primljene u 
sakciji o tom predmetu sliedeće rezolucije: 
»Uvaživ nuždu praktična i teorsetična naobrazbe u kršćanskim starinama i umjetnosti, prvi hr- 
vatski katolički sastanak izrazuje želju: 
a) da se osnuje posebna stolica kršćanskih starina i umjetnosti pri svakoj hrvatskoj bogosloviji. 
opskrbljena sgodnom didaktičnom sbirkom, i da se takodjer u srednjim školama predaje uputa u tu 
znanost ; 
b) da sa po mogučnosti u pojedinim crkvenim zavodima osnuje po jedna stručna škola; na 
primjer: u jednoj bogosloviji škola crkvene glazbe; u jednom koludričkom samostanu škola za crkveno 
odijelo i umjetno vezenje; u jednom redovničkom samostanu jedna slikarska, kiparska i vajarska 
škola itd., te da se umjetnici erkovnjaci financijalno obezbijede, da u takovim školama mogu odgajati 
umjetnički podmladak, 
Uvaživ pak potrebu sačuvanja umjetnih erkvenih spomenika, kao što i nuždu, da nove crkvene 
umjetnine budu u duhu crkvenomn i narodnomu izvadjane, I. hrvatski katolički sastanak želi jošte: 
da crkve budu gradjene kao sgrada, koje imaju odgovarati svojoj svrsi, to jest, da budu hra- 
movi božji; 
da se u svakoj biskupiji povjeri stručnjaku nadzor nad crkvenim umjetninama, te da njegov 
glas buda uvažen, kad se bude radilo o sazdanju, popravljanju, uništenju ili izvlaštenju svakog spo- 
menika ; 
da se crkvene oblasti svojski zauzmu toliko za sačuvanje crkvenih spomenika, davši čim prije 
izraditi dijecezanske našastara; koliko i za istraživanje i proučavanje istih u hrvatskim zemljama; 
napokon, da se pri izradbi novih crkvenih umjetnina bude imao osobiti obzir i uvaženje onih 
umjetničkih oblika, koji su karukteristični na staro-krčćanskim i sredovječnim spomenicima po hrvat- 
skim zemljama i da to bude naglašeno u natječajnim oglasima“. 
Mi se radujemo, što smo u stanju da možemo zabilježiti tu veleutješljivu činjenicu, da su za- 
ključci prvoga i drugoga medjunarodnog kongresa kršćanskih starinara obzirom na starine i umjetnost 
kršćansku našli dostojna odziva i na našem I. kongresu hrvatskih katolika. Zato se i požurismo da ovdje 
iznesemo sadržaj tog glasnog odziva. Daj Bože, da navedene pravedne želje ne ostanu mrtvim slovom, 
nego da se zaslužno hrvatsko rodoljubno svećenstvo, predvodjeno po slavnim i mudrim hrvatskim bi- 
skupima, svojski zauzme, kako bi so one malo po malo izpunjavala na korist procvata i napredka 
hrvatske narodne crkvene umjetnosti napose, a na diku i ponos sadašnje narodne hrvatske prosvjete 
u obća. 
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Kosta Hdčrmann. 
XII. 1900. 8. i 4. Sadržaj: 
Teodor Ippen: Stari spomenici u Albaniji. (Sa 0 slika u tekstu), 
Karlo Patsch: Nahodjaji novaca. (Sa 2 slike u tekstu). 
Dr. Čiro Truhelka: Nešto o bosanskim solanama. 
Književnost: Dr. Ćiro Truhelka: ,Qualites et cum quo pacto deđerunt se Chroates regi 
Hungarine ?“ 
Po viestima i nacrtima gosp. Teodora Ippena drago nam je zabilježiti nekoliko tlorisa crkava 
iz Arbanije, koji pokazuju veliku sličnost sa suvremenim tlorisima staro-hrvatskih crkava u Dalmaciji. 
Izvestja muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. Letnik IX. Se 
šitek 6. Vaebina: 
1. V. Steska: Stara mestna hiša ljubljanska. 
2. J. Novak: Gradovi in gradišča v brezoviški fari, 
3. A. Koblar: Regesti listin boštanjskega arhiva. 
Mali zapiski: 
1. le. Vrhovnik: Vojaški nabor pred tristo leti. 
2. Io. Vrhovnik: Janzenistiški križevi pot. 


— 149 — 


8. A. K.: Jožefinske naredba. 

4. A. K.: Slovstvo. 

Letnik X. Seš. 2. Vsebina: 

1. Viktor Steska: Academia Operosorum. 

2, S. Rutar: Ajdovski zid pri Vrhniki, 

3. M. Sitar: Dva stari cerkvi Sv. Petra na Kranjskom. 

4. A. Koblar: Kopališča v Ljubljani. 

Mali zapiski: 

1. A. Ki: Grofinja Ana Katarina Zrinjska in ljubljanske klarise. 

2. A. A.: Plače kranjskih deželnih uradnikov in uslužbencev 1, 170, 
3. P. Walter-Šmid: Rodovina Paul pl. Nagerschigg. 

Sečitek 83. Vsebina: 

1. Viktor Steska: Academia opsrosorum. (Konac), 

2. Dr. Fr. Kos: O treh tržaških škofih imenovanih Johannes. 

3B. A. Koblar: Dobrotniki negdanjega ljubljanskega jezuitskega kolegija. 
Slovstvo : 

1. A. K.: ,I castelli dalla Val d' Arsa“ sp. U. da Francesehi. 

Sešitek 4, Vsebina: 

1. Viktor Steska: Naši denarji in kranjske spominske svetinje. 

2 A. Koblar: Paberki iz nrkiva cistercijanskega samostana v Dunajskem Novem Mestu. 
3. A. Koblar: Troje slavospevov na zmago pri Sisku. 

4. Viktor Steska: Dolničarjeva .,Bibliotheca Labacensis publica“. 

Mali zapiski: 

1. J. Vrhovnik: Pismo španjolskegu vojaka izpred Gibraltarja z letu 1799. 
2. A. K.: Herrngiilt, Pfundherrngiilt, Giiltbach — kaj je to? 


















Slovstvo: 
1. Zlatninska najdbe v Kranju. — 4. Povjest župa i crkava zagrebačkih. — 3. Primus Trubers 
Briefe, — Rčmische Strassen und Befestigungen in Krain. — 5. Der comitatus Liupoldi und dessen 


Auftheilung in die Landesgerichta des XIX. Jahrhunderts. 


Večstnik českoslovanskych musei a spolki archaeologickych. Hediguja a vy- 
ddvd Kliment Čermik. Dil IV. Čislo 1. Obsah: Jindfich Schliemann. Črta životopisn4. Napsal J. V. 
Želizko. O zaniklych osadich. Uvažuje Frant. Vaclav Perinka. 

Z cest arehaeologa po Slovensku. Pod4vd& Klim. Čermik. 

Zpravy: Archivaiska konference v Dbraždanech. 


Literatura: Vinafstvi v Chrudimi. — Časopis vlastoneckćho spolku musejniho v Olomouci. — 
Proboštsky chrdm sv. Petra a Pavla na Mclnice. — Miniatury. 

Čislo 2. Obsah: Jindčich Sehliemann (Dokončeni). — Valni hromađa musejniho spolku v Par- 
dubicich. — Z cest archaeologa po Slovensku (Pokračaovani). — Okresni museum v Sedičanech. — Po- 
ličskć museuin. — Tri listy z roku 1627. — Prispčvek k dčjindm českćho urtpeni podiva Vaclav Batik. 
Ndlezv: Stredovčkć n4dobi objeveno v Kutnć Hoije. — Pohfebištč z XIIL a XIV. včku. — Na- 
lezanć starć mince, 

Literatura: Bibliogralia česk“ historie. — Za českou osvčtau. — Pamatky po našich pohanskyeh 
predeich v okoli kralovć-hradeck“m. — .Potopa“. — 'Transvaalskć zlatć doly. 

Čislo 3. Obsah: Historicko-arehueologicki vyehizka z Cdslavč do Druhanic. Napsal Klim. 
Čerm4k. — Pohiebištć kosterni pod Hridkem u Čdslavi. Sjedndvd Klim. Cermik. — Popelnicovć 
hroby proti Hridku. Napsal Klim. Čermik. 

Čislo 4. Obsah: Popelnicovć hroby proti Hrdidku. Nap. Kl. Cermik, (Dokončeni) — Mistni pa- 
mitky. Se zfenim k m. Čislavi sjedniivii KI. Cermiik. — Zpriva pfedsedova o činnosti .Včely Ča- 
slavske“ pr. 1899—1900. — Zpriva o okresnim musejnim spolku v Mnichovčć Hradišti za r. 1899. 
Naulezy : Nalezenć starožitnosti na Moravić. 

PiredhistorickY nalez, 

Literatura: Doklad pobvtu diluvialniho človčka v okoli melnickćm, — Starohrvatska Prosvjeta. 
Roč. V. sv. 1. O tom broju našeg časopisa ovako piše veleuč. g. urednik KI. Čermdk: ,Revno 
hrvatsko starinarsko društvo u Kninu u lalmaciji osnovalo ja zanimljiv muzej spomenika rimskih i 
starohrvatskih. Izdaje taj dobri list, koji se otvara urednikovim člankom o hrvatsko-bizantinskom 
slogu. Fr, Radić stupa tu polemički protiv neopravdanog naziva ,bizantinsko-longobardskog ili italo- 
bizantinskog slogu“, i dokazuje, da motivi sloga spomenika u Biskupiji i drugovdje po Dalmaciji jesu 


=> 10. = 


od 8. do 11. stoljaća samo hrvatsko-bizantinski, a da u njima nije longobardskih motiva. Veleštovani 
drug i prijatelj Čermik dopustit će nam ovdje da mu opazimo, da nije podpuno shvatio našega ured- 
nika u gori iztaknutoj razpravi, jer Radić na vojuje protiv naziva ,bizantinsko-longobardski“, kojega 
niko nit ne upotrebljuje, nego protiv naziva ,longobardskog“ za slog graditeljskih i vojarskih spo- 
menika od 8. do 11. stoljeća u hrvatskim i talijanskim zemljama. On dokazuje, da ne ima u obća ni- 
kakovog longobardskog sloga. — Dalje će gosp. Čermak: ,K tomu se odnosi članak Fr. Radića 
gdje se opisuju uresi pojasnih kajiša i ramanja s ostrugii na odjećama starih Hrvata i početak članka 
pošt. fra. Luigja Maruna predsjednika, obskrbljen sa tri tablica o redu naušnica uvijenih na S, pre- 
predenih, grozdovitih, i na dolnjem dielu biserastih a rimskih i slavenskih grobova dalmatinskih. 
Imamo tu još novi dokaz, kako su na S uvijene naušnice rarširene daleko na jug. Drugi dielovi tiču 
sa nutarnjih viesti društva, koje već prima sretan razvitak“. — Skfinč vfstavni musea kril. Českćho 
a umčlecko-priimysl. musea živnostenskć a obchodni komory v Praza. — PfirodnickY časopis Živa“. 
— Pritele Domoviny r. XVI. — Levnć illustrovane  knihovny“. — Obehodni Listy. 

Čislo 5. Obaah: Umčlackć a starodivnć pamitkv a sbirky v Praze. Stanislav Klima. — Mausejni 
společnost v Uh. Brodč. — Pamitky vztahujici sa k osvobozeni Bčlehradu. Napsal Jos, Zd. Raušar. 
— Z cest archaeologa po Slovensku. Piše Klim. Čermak. (Pokračovini). — Valni hromada spolku 
v Pardubicich. (Dokončeni). — Smutnć likazy. Bohumir Kičnig. — Zprivy a ndlezv: Emanuel Miki. 
— Starožitnosti u monastfra Grabovca — Raušar J. Zd. — Literatura: Miloslava Prochizkova: P, 
Ignit Wurm ve svčm životi. — Pfirodnicky časopis Živa“. — Pritel Domoviny“. — Laevnć illustro- 
vanć knihovny“ sv. 17. — Method. ('asopis včnovanf umčni kfesfanskćmu. Majitel a redaktor Ferid. 
J. Lehner. — Časopis musealnej slovenskej spoločnosti v Turč. Sv. Martinč. 

Čislo 6. Obsah: Museum kr4l. hlav. mčsta Prahy. — Jan Kušta a jeho vfzkumi na stanici dilu- 
vialniho človčka v Lubnć. Napsal I. V. Želizko. Kifiž rytife Hynka z Rohatac. Pfispčvek k misto- 
pisnfm pamitkim mčsta Vamberka. (S obrdzkem): (GG. J. Lašek feditel mčši, školy ve Vamberce. — 
Umčleckć a starodivni pamitky a sbirky v Praze. Stanislav Klima. 

Zpravy a ndlezv: Nilez hlinčnyeh nidobak v Žehušicich. — Starožitnć nilezy v Srbsku. — 
Vykopaninv v Carnuntu. 

Literatura: Lista kril. včnnčho mčsta Chrudimi. ,Piitel Domoviny“ r. XVI. sv. 8, a 8. — 
»Levnć illustrovanć knihovny“, sv. 18, — Kfižiici. — Časopis Musealnej slovenskej spoločnosti r. IIL, 
Čč. 9. — Lumir (F. K. šl. Eysymont) i Walka Idej Gwiazda wsehodu. — Album zabvtkćw przedhisto- 
rycesnych wielkiego ksiestwa Poznaliskiego zabranago v Muzeum Towarzystva Przvjacićl Nauk w Po- 
znaniu. Sašit I. s 20i. tabulkami fototypick$mi vydali dr. K1. Koehler a dr. B. Erzepki. V. Poznani 
1895. Stran textu 18 ve valikem foliu. Sašit TL vyđal zdravotni rada dr, K. Kčhler s 21i. tabulkami 
a 47 stran textu v Poznani r. 1900. niklađem Towarzvstwa. 


Mince kralovstvi Českeho za panovilni rodu Habsburskćho od roku 1526. Sešit 7. Mince 
Josefa 1. (1705—1711.), a Karla II. (1711—1740). Sapsal Kliment Čermik c. k. konservator a predseđa 
muzejniho spolku ,,Včela Čislavski“. Hlavni spolupracovnik a redaktor čisti obrazovć Bediich Skrbek 
numismat a kustos mčstskćho musea u Pardubicich. Se 150 obrazy minci. Cena 3 zl. Taj 7. svezak 
prekrasnog djela o novcima kraljevstva českoga za vladanja kuće Habzburžka ne zaostaje za prvima 
— 0 6. smo već progovorili u 8. i 4. broju ovog časopisa III. god. Štivo siše od str. 427. do 522. a 
slike su na tablicama od CIL do CXXI. Mi djalo toplo preporučujemo svakomu tko se bavi numiz- 
matikom zadnjih vjekova. 


Časopis Sspolečnosti prate! starožitnosti českrch v Praze. Roč. VIL čis. 4. 
Redaktor dr. J, V. Šim4k: Obsah: Dr. J. V. Šimik: Turnov do vdlek husitskfeh. — Rud. 
JanovskY: Soupis zvonii v okr. hejtmanstvi Holešovskćm. (S 1. obr.) Jos. Salaba: K dčjinim pod- 
danstvi 17. a 18. stoleti v Čechiich. — Pavel Papiček: Jedendet$ archaeologickf sjezd v Kyjevč. — 
Literatura. — RAiznć zpravy. — Ze Společnosti piitel starožitnosti ceskYeh v Praze. — Titul, obsah 
a rejstiik k ročniku VIL — Pfipojeny tabulky V—VIL b) ku člinku o vf$zkumu Šireckem. Roč. 
VIII. Čis 1. Obsah: F. Zuman: Plafond vćvodski sinč zdmku Dobrovickeho. (Se 2 tabulkami). 
— Jos. Koštal: Pomahači, zaklinači, zažehn4vači v podini prostonirodnim. — Dr. J. V. Novaček: 
Hospodižfska ginstrukce Jenikovska z. r. 1659. — L. Domečka: Boži muka v krajinč Jindficho-hra- 
deckć, (Sa. 14 obr.) — Dr. J. V. Šimik: Turnov do vdlek husits«kYch. IL (Sa 1 obr.) — Cyril 
Merhout: Jenštejn, hrad a mčstečko. (Be 3 obr.) — Jos. Čermik: Štrouchovć z Ohlumku. (S 1 
obr.) — Fr. Teplf: O česk$eh exulantech v Pernč po r. 1621. — Literatura. — Riznć zpravy. 
— Ze společnosti pidtel starožitnosti českfeh v Praze — Čislo 2 a 8. Obsah : Dr. Jindi. 
Matiegka: Tčlesnć ostatky P. J. Šafafika. (Se 2 obr.) — Dr. V. J. Šimik: Turnov do valek 
husitskjoh. (Se 2 piil) — Cyril Merhout: Jenštejn, hrad a mčstečko. — Jaroslav Mančal: Boži 





— 161 — 





muka na Hampolecku. (Se 7 obr.) — Dr. J. V. Noviček: Pamčti Českodubske z let 1584—1611. — Jan 
Hille: Hrabč VaAcl. H. Vratislav, sbčratel erbovnich povčsti. -— Nipisvy na nahrobnicich. — H. 
= Gross: Mezni smlouva obee Sobćnova a Blanskćho z 15. stoleti. — Dr. J. V. Šimik: Zmizelć nipisy 
v chrimu na Kldštere Hradišti. — Jos. Zeman: Archivni pamitky mčsta Smiric nad Labem. — J. 
Kouba: Dvć stara proroctvi česka. — Ant. Tomiček: Primysl na panstvi Polenskćm a Pribyslavskćm 
r. 1686. — Th. Antl. a Vojt. rvt. Kril z Dobrć Vody: O vYvoji znaku knižat za Schwarzenberka. 
(Sa 2 obr.) — Jos. Teply: O českfeh exulantech v Pernč po r. 1621. — F. V. Košta: Nizvy poloh, 
roli, luk a lesd z okoli bfeznickćho a mirovick&ho. — Jos, Brož: Pomistnć ndzvy z Novćho Mčsta na 
Moravč. — Jos. Siblik: Instrukce školni dan mčstu Blatne od vrchnosti r. 1768. — Frant. Jos. 
Hykeš: Stižnost fariče bubovickćho z roku 1658. — Literatura. — Rfiznć zpr4vy. — Ze Spoločnosti. 
Sbornik musealnej slovenskej spoločnosti. — Roč. IV. Sv. 2. Obsah: Pavel 
Križko: Drievna mestski administricia v Kremnici, a v infclh slobodnfeh kralovsk$eh mest4ch. 
(Dokončenie). — Miestopisne uryvky z Gemera. Podava Julius Botto. IL Jelšava, — Fr, V, Sasinek: 
ZAhadnć dejepisnć otazky Slovanski Gothovia. — Dr. J. P. BronzovY hromadnY nilez na Hridku pri 
Istebnom v oravskej stolici. — lr. Jan Petrikovich: Katalog numismatickej sbierky, darovanej Mu- 
sailnej slovenskej spoločnosti Ferdinandom Šdndorfim. — Sv. 8. Obsah: Vfvin keramiky a slovenska 
majolika. Podiva Pavel Sochali. — Julius Botto: Miestopisne nryvky z Gemera. IIL Murdi a 
brad Muran. 

Wiadomošci numizmaticzno-archeologiczne. Rok. XI. — Nr. 4. Trešć: Jozef Zie- 
litski, Ryvs historyczny međalierstwa w Polsce w. XVI. i XVII. wieku (co. d.). — Dr. Z. Zakrzewski: 
Solid Mieczyslawa I-go bez napisu. — Adam Chmiel. Materyaly sfragistyczne. — Feliks Kopera: 
Polskie medale Padovana w zbiorach Estenskich w Modenie. — Ludwik Žytynski: O kurhanach, mo- 
o gilach i wieku kamiennym na Wolyniu. — Sprawozdania. — Dziela omowione w innych czasopismach, 

— Wespomnienia o zmarlych pracownikach na polu uumizmatyki, areheologii e sztuki polskiej. — 
Kronika. — Wydawnictwa majace zwiazek z numizmatyka, archeologia i historya sztuki. — Korespon- 
deneve Redakcyi. — Dary. 

Rok XIL Nro. 1. Trešć: Wladislaw Buszczkiewiez: W sprawie rzežb XIV. wisku w košciele 
P. Maryi w Krakowie i w katedrze gniežnienskiej. — Jozef Zielinski: Jan Engelhardt wilanski i 
Jan Engelhardt wroclawski, međalierzy z XVII-go. wieku. — Jozef Zielinski: Ryvs historyezny meda- 
lirstwa w Polsce w XVI i XVIL wisku (dokonczerie). — Medal ks. Konstantego Wazila Ostrogs- 


kiego. — Sprawozdania. — Dzisla omowione w innyeh czasopismach. — Muzea nasze, — Wspomnienia 
o zmarlych pracownikach na polu numizmatyki, archeologii i sztuki polskiej. — Kronika. — Wydaw- 
nictwa majgce zwiazek z numizmatiku, archeol. i historya sztuki. — Korespondencye Redakcyi. 
— Dary. 


Nro. 3. Trešć: Wladislaw Buszozkiewicz: \W sprawie rzežb XIV, wieku w kosciela P. Maryi 
w Krakowie i w katedrze gniežnienskiej. — Fr. Bujak: Poczatki kartografii w Polsce. — Dr. Z. Zakr- 
zewski: Groby przedhistoryczne w Kleszczawie. — F. Kopera: Monety rzymskie, znalezion&e w naszych 
ziemiach. — Dr. Fr. Piekosilski: Nieznany memoryat Rody, miasta EKrakowa z roku 1489, przedlo- 


i zony krčlowi w sprawie bicia monety. — Sprawozdania. — Dziela omowione w innych ezasopismach. 
Wzajemna informacye naukowae, — Wspomnienia o zmariych pracownikach na polu numizmatyki, ar- 
| cheologii i sztuki polskiej. — Kronika. — Wydawnictwa majuce zwigzek z numizmatika, archeol. i 


historya sztuki. — Dary. 

Nro. 3—4. Trešć: Leonard Lepszy: Wladislaw Luszezkiewicz (wspomnienie pošmiertne). — Dr. 
Fr. Piekosihski: Jana Karola Slepowron Dachnowskiego Sumaryusz Herbarza szlachty prusko-polskiej. 
— Feliks Kopera: Drzeworyty Hansa Baldunga (Hriena w mszale krakowskim z roku 1510. — Jozef 
Zielihski: Uwagi o međalu roboty Dadlera i Hčhna blednie uwažanym za medal pokoju oliwskiego. 
— Fr. dlujak: Najstarszy opis Ziemi šwietej polskiego pochodzenia. — Leonard Lepszy: Kultura 
epoki jagiellonskiej w šwietle_ wystawy zabytkćw w 500 letnia rocznice odrodzenia Uniwersytetu 
Jagielloiskiego. — Walery Kostrzebski: O) denarach Slowian zwanyeh wendyjskiemi. — Bprawozdania. 


— Dziela omćw. w innyeh ezasopismach. -— Wzajemne informacve naukowe. — Wspomnienia o 
zmarlvch pracownikach na polu numizm., archeologii i sztuki polskiej. —- Kronika. — Wydawnictwa 
majice zwiazek z numizmatyka, archeol. i historya sztuki. — Dary. 


Materyaly antropologiczno-archeologiczne i etnograficzne wydawana staraniem 
Komisyi antropologicznej Akađemii umisjetnošci w Krakowie. Tom. IV. Z 4 tablicami i 28 figurami 
w tekšcie. 1900. Str. 285 u 8". Spis rzeczu: 

Talko-Hryncewicz J.: Przyezynek do poznania šwiata kurhanowego Ukrainy. 

Talko- Hryncewicz J.: Materyaly do paleostnologii mogit Azyi wsehodniej. 





— 152 — 


Demetrykiewicz Wt.: Korony bronzowe przedhistoryezne. 

Demetrykiewicz Wt.: Poszukiwania archeologiczne w powiecie trembowelskim. 

Sprawozdania komisyi do badania Historyi Sztuki w Polsca. Tom. VI. Zesrvi 
IV. W Krakowia 1899, Str. 228—B00) +- XCIII—CXXNXIV. in fol. Z 327 figurami w tekscia i 1 tab- 
lica. Trešč: 

Hieronim Lopacinski: Z dziojdw cochu mularskiego i kamieniarskiego w Lublinia, 

Aleksander Jelski: O fabryce szkiel i zwiorciadeol w Urzeczu na Litwia. 

Wrtadistaw Luszezkiewicz: Do historyi architektury košeiolow wiejskich w Polsce šredniowiecznej. 

Franciszek Piekosiriski: Pieczveie polskia wiskow šrednich (cing dalszyv). 

Leonard Lepszy: Hermy w Gabinecia areheologicznym Uniwersytetu Jagiellonskiego, 

Mathias Bersohn: Kilka slćw o dawniejszych božnicach drewnianyeh w Polsca. 

Feliks Kopera: Z zabytkow polskich w Petersburgu, 

Jerzy Wieszkomwski: Z wycicezki do Radomia i Szvdlowea. 

Jerzy Mycielski i Adam Chmiel: Sprawozdania z posiedzan Komisyi historyi sztuki za ezas od 
1, styeznia do 1. grudnia 19805, r, 

Divljenja su dostojna naču braća Poljaci, kako oni na svakom polju znanosti, liepa knjige i 
umjetnosti stalno i čvrsto koracaju putem napredka 1 zamjerna prosvjetnog razvitka. Prekrasna pak 
i sjajna ova izdanja krakovska akademije umjetnosti, koja sadržavaju plodove marljiva i obilna rada 
njezinog velerevnog Povjerenstva za iztraživanje Povjesti umjotnosti u Poljskoj, pokazuju pak, da niu 
toj struci znanstvenoj baš za nikim Poljaci ne zaostaju. Navedeni IV. svezak 1849. godine Izvještaji 
tog povjerenstva tako je bogat velezanimivim gradivom i brojem stručnjak suradnika, da ga ida od- 
lično mjesto medju časopisima iste vrsti kod velikih i naprednih naroda zapadne Evrope. Na tom zla- 
menitom napredku imi srdačno čestitamo braći Poljacima i njihovoj krakovskoj Akademiji. 





Uredništvo. 


Fa 







Razne viesti. 


T Profesor pop Srećko Vulović. U samih šest godina obstanka ovog načeg časopisa, 
eta nam već trećeg suradnika zahvaća neumolna kosa nemila smrti. Nakon O. Stjepana Zlatovića i 
prof. Don Simeona Ljubića, ljetos na 8. studenoga preminu u rodnom mu Perastu vriedni naš su- 
radnik, žarki hrvatski rodoljub, revan svečenik, umirovljeni vjeroučitelj c. k. kotorske gimnazije, prof. 
Don Srećko Vulović, počastni kanonik starodrevne stolne crkva S. 'Trifuna u Kotoru, vitez reda Frana 
Josipa L, dopisnik c. k. Središnjeg Povjerenstva za uzdrž. hist. i umj. spomenika u Beču. 

Rodio sa je u Perastu na 15. kolovoza 1840. god., i tu je izučio početne nauke. Gimnaziju je 
izučio u Dubrovniku a bogoslovje u Zadru. Redjen svećenikom, za 14 godina je vršio dušobrižničku 
službu po selima kotorske biskupija. Vjeroučiteljem na c. k. vel. gimnaziji u Kotoru bio je imenovan 
početkom šk. god. 1878/79. Tu je službu na obće zadovoljstvo obavljao du dnava 381. svibnja 1898., kad 
je otišao na dopust radi bolesti, a kašnje u mirovinu u svoi mili Perast. 

Tekom vjeroučiteljske službe čitavo je svoje slobodno vrieme posvećivao proučavanju poviesti 
Perasta, Kotora i ciela Boka Kotorske, jer ja u žarkoj i iskrenoj ljubavi prama rodjenoj grudi živo 
želio, da mu je izvesti na čistac pitanja o starosjediocima i novim doseljenicima Boke Kotorske, ta o 
razvitku odnošaja medju katoličkom crkvom i iztočnim vjeroizpovjedanjem u istoj Boki. On je plodova 
svojeg marljivog i objektivnog iztraživanja iznio na svjetlost u sliedećim radnjama: 

1. Crkva katolička i vjeroizpoviedanje iztočno u Boki Kotorskoj. (Razsudba članka ,Istorički 
pregled o pravoslavnoj crkvi u Boki Kotorskoj“ od I. II. u Šematizmu pravoslav, eparhije Bokoko- 
torske i Dubrov. za god, 1874). Zagreb 1875. Brz. dion. tisk., str. 89 u 8". podpisano šifrom S. 

2. O dopisivanju izmedju Antona Dra. Bizanti-a, kotorskog plemića i O. Filipa Riceputi-a u 
.Programu“ e. k. drž. vel. gimn. u Kotoru 1587. god. str. 12-—28. 

3. Gospa od Skrpjela. Povjestne crtice o čudotvornoj slici Blaženo Djevice od Škrpjela i njenom 
hramu na otočiću prama Perastu. Zadar. Brz. ,Kat. hrv. Tisk.“ 1887. Str. 154 u mal. 8". 

4. Bove d' oro. Rukopisno djelo benediktinca Kotoranina 0. Timotoja Cisilla. Str. 81 u 8%. U 
Programu c. k. drž. vel. gimn. u Kotoru zan šk. god. 1887/88. Zadar. Brzot. ,Nar. Lista“. 1888. 

5. Pustinjak. Poviestne crtica iz Bokežkog života svršetkom prošloga i početkom našega vieka. 
Prikupio S(račko Vulović) P(eraštanjin. (Po Peraškom narječju). II. izdanje. U Zadru. Brat. Kat. hrv. 
tiskarne 18. Str. 75 u mal. 8". 

6. Nastava u Boki Kotorskoj. Povjestna bilježke. U Programu c. k. drž. gimn. u Kotoru za šk. 
god, 1849/90. Zadar. Brzot. , Nar. Lista“. 1890. Str. 28 u 8", 

7. Tko su bili starogšjedioci Hoke Kotorske. Pismo prijatelju u Americi. Preštampano iz , Vienca“. 
Zagreb. 1892. Str. B1 u mal. &". Pod šifrom S. 

8. Izprave o navali hairadin-paše (Barbarosse) na Kotor godine 1539. Preštampano iz ,Pro- 
grama Vel. Gimnazije u Kotoru za god, 1891/92.“ Zagreb. Dion.vTisk. 1892. Str. 32 u 89%. 

5. Opazke na Gjorgja Stratimirovića monografiju ,O prošlosti s neimarstvu Boke Kotorske“, i to 
pod šifrom S. u ovom časopisu. God. I, Br. 4, str. 248—258. i God. II. Br. 1, str. 51—55. iz g. 1896. 

Mi ga osobno niesmo poznali, već po ljubeznom i čednom njegovom dopisivanju. Zadnjih nam 
se je godina tužio o svojim slabostima i bolesti očiju, a javljao nam je kako je zabavljen pribi- 
ranjem gradiva za neke povjestno-književne razprave, što mu ih je imala obielodaniti ,Jugoslavenska 
akademija“, S druge strane doznajemo, da je bio pripravio za tisak razpravu ,O dominikanskom sa- 
mostanu i crkvi S. Nikola u Kotoru“, 

Odgojen u doba kad je talijanski jezik vladao u našim školama i u našem javnom životu, kasno 
se je odlučio bio da hrvatski piše, i, kako je bio čestit i skroman, dopuštao je, da mu se njegovi sa- 
stavci, po miloj volji preinačuju i dotjeruju prema stilističnim pravilima našega jezika. 

Dobri i umiljati Don Srečko, pokojna ti duša, i lahka ti bila hrvatska zemljica, koju si žarko 
i iskreno ljubio! 


— 154 — 


Prvi nadgrobni stećak iz Hrvatske. Prenašamo iz ,Narodnih Novina“ dne 20. stud. 
1900. sliedeću viest: ,U blizini Plaškoga prigodom uredjenja Dretulje nadjen je prvi nadgrobni spo- i 
menik svoje vrsti. Taj kamen nadgrobni je stećak XIV. ili XV. vieka sa reljefnim crtežima, jedini 
danas u obće posnati spomenik te vrste iz Hrvatske i Slavonije, pa upravo s toga ima svoju važnost, 
što njegova eksistencija dokazuje, da su isti pogrebni, a valjda i drugi običaji, kao u susjednoj Bosni 
i Dalmaciji (gdje tih stećaka veoma mnogo ima), vladali i u ovome dielu Hrvatske. U Bosni drže te 
stećke bogomilskim spomenicima, ali da li bi takova tvrdnja pristajala i ovomu spomeniku iz Plaš- 
koga, najmanje je bar sumnjivo. Svakako je stećak iz Plaškoga narodnome muzeju veoma dobro došao 
kao staro-hrvatski spomenik jedne vrste, koja dosle ovdje nije bila zastupana.“ 

,.Tabularium:'. Čitamo u zadarskom ,Narodnom Listu“ dne 2. veljače 1901.: 

nArhivi u Dalmaciji posjeduju još toliko neobradjena gradiva za domaću povjest, da bi mogli 
zadovoljiti mnogo radnika na povjestnom polju. Učiniti pristupnim što više to domaće blago radni- 
cima znanosti, to je pohvalna svrha novog perijodičnog izdanja . Tabularium“ (Arhiv), što je započeto 
novom godinom u Zadru od umirovljenog savjetnika prizivnog Sudišta, Josipa Alačevića. Mi pozdrav- 
ljamo taj podhvat, ne samo obzirom na obćenitu važnost pobiranja podataka za domaću poviest, koji 
je rad obično teži i neharniji, nego li sintetično izlaganje, već i kao primjer radinosti i marljivosti 
mladjima. U namjeri da se povratimo na predmet, za danas svraćamo samo pažnju zanimanika na to 
izdanje. Izlazi četiri puta na godinu u 4—5 araka. Obično će biti svaki svezak podieljen u četiri od- 
sjeka: obći pregled skupina izprava, posebni opis pojedinih skupina, izprave o ,,Bečkom ratu“, te na- 
pokon popis novoutemeljene namjestničke knjižnice. Ciena je za Zadar: 8 K., za Monarhiju 10 K., a 
za inozemstvo 12 franaka“. 

Novomu časopisu, u rukama tako odlična vještaka, kao što je veleuč. gosp. savjetnik Alačević, 
koji nam je poznat sa učenih svojih radova u spljetskom .Bullettino“, želimo svaku sreću i naj- 
bolji uspjeh! 


. | n Uredništvo. : 





Popravci k članku: ,Ostanci starinske crkve i groblja u Gornjim Koljanima kod Vrlike“. 


Na str. 107 redak 4 ozgor mjesto lieve, popravi desne. 

nn» 108 , 1—2 ozgor. izostari rieči: sad nasadjena vingradom“. 

no» 107, 16 odozdo iza (8l. 2) nadodaj: 

Na gornjoj površini bio mu je urezan rimski nadypis, od kojega još ostaju slova D. M. (Dii 
manibus) 

Na str. 108 red. 5 odozdo iza 5 mm. dodaj: 

Na sadnjoj strani ostaju tragovi akantusova lišća od uresa, kojim je bila nakićena dolnja sirana 
komada kao rimskog arhictrava. 

Na str. 111 u ulomku nadpisa NV TERAPBSA. dodaj tri vodoravna pokratna znaka i to: nad 
slovima VT, nad slovima RA i nad slovima PBS. 


Na str. 118 red. 16 odozdo, iza rioči: vapnenjaka.,. dodaj: ali druge vrsti. 
no» 14, 4 Đ" mjesto rieči: jedem samim itd., popravi: dva sama pokratna zne ka. 


no» IU4 o, 83 n nad slovima: NSR postavi pokratni znak. 
"on 115, 8 iza rieči merin cn, postavi piknju i dodaj: Od muljike. 
na 1197, » lišća, dodaj: Ovaj je ulomak od druge, tamnije vrsti vapnenjeka. 











Nima -. 
ANA?! NA NEMA 
— —> > --— > ' ' pz 


—— -. — 


TI iki 
L r' 


si 


= ra < i € < 
-— BANG O 45 . PNG 
— -— . kh he" ba id 


SEKULA E 
RTU at 


uePutru 


GLASILO 
NTSKOGA STARINARSKOG DRUŽINA: 


UL KNINU. 


ut 


sr 
DI; 


Futnu 


42 : 


it 


"u s 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIC 


UČITELJ STRUKUVNOG FREČAJA U KORČULI 


ir 


NT 
Ti 


#7 LI 
af 


I m: > 
Wer "ru 


ko- 


God. VI. SV. B ' m 


«Starohrvatska Prosvleta'“ lalazi četiri puta na godina najiuanje a 
dra tiskaun arkan. Pralitrajba za gmedlanmri li vuobarkiji iznosi K kruta, a i inu 
ooranašvu kruna Ii # Franaka. PruiToojta, knjige | listovi šalju sc upretitsjstru 

m Knin, a «tarinarske vićsti, rukopisi [ slike za čašopla uređulku tKučtlu. 


"2 JE 
= 


evi 


S 


Krojruti 


U KNINU 19801. 
NARLANDOM URVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA, 


" ZAGRELTU 


7 


= 


e 


NAKO 


_ —K — Fri Te ZR Tar FE: pre TR: risa 
TRA NAN MRTAV ANE IGOO RIONO 


rr. 








DI ANUMAVA OKA PNUDNuNA, 


GLASILO 


HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA VI. SV. 1i 2. 





U KNINU 1901. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 








_— 


Ostanci starinske erkve i groblja u gornjim Koljanima kod Vrlike. 
(Ba slikama.) 
(Nastavak i svršetak. Vidi god. V. Br. 8-4.) 


Kovinski predmeti nadjeni u grobovima pred crkvinom u vino- 
gradu Petra Žukele. 
A. Tri vrsti gvozdenih ostruga, koje su svekolike mnogo oštećene 
hrdjom. 

Dvie ostruge sa kracima u jednoj ravnini i istoga kalupa. 

I. Ostruga br. 1 a. Ukupna joj duljina iznosi 11 cm., otvor medju 
kracima 8:8 cm. Šiljak joj je dug 2:6 cm. skovan od istog komada s cielom 
ostrugom. Pri peti je luk polukružan. Presjek krakova sličan je kružnu od- 
sječku. Krajevi su jim spljošteni u pločice, od kojih se je sačuvala tek po- 
lovica one na lievom kraku. Duga je 1:6 cm., a polovina joj je široka 1 cm. 
Na njoj je sačuvana hrdjom sad pokrivena uzdužna ušica s gornje strane 
kraka. Šiljak ima debelom hrdjom pokriven vrat, te nešto udebljao vrh. 
Visina ostruge u petnjaku 8 mm., pri krajnjim pločicama 6 mm., debljina 
4 mm., dotično 2 mm. 

I. Ostruga br. 4. (Nije naslikana.) Ukupna duljina 125 cm. Otvor 
medju okomitim pločicama, u koje završuju krajevi krakova, / cm., ali će 
bit bio veći, jer je desni krak malo skrivljen put nutrnje strane. Na ovoj, 
kao i na prvo opisanoj ostruzi, šiljak nije podpuno u njezinoj ravnini, nego 
se malko podiže iz nje, a dug je 20 cm. Kraci svršuju na krajevim u pa- 
četvorne pločice duge 2 cm., široke 1:4 cm., debele 1:5 mm. Na tim su 
pločicama probivene dvie usporedne, uzdužne ušice po 1 cm. duge, 1:5 mm. 
široke za pritvrdjenje remena. Luk je polukružan. Vrat šiljka je dug 1 cm, 
za njim sliedi udebljali dio, koji oširo završuje, ali mu debela hrdja skriva 
pravi oblik pobočne površine. Sva je prilika da bude bila piramidalna. Kraci 
su pri pločici visoki 1:2 cm., debeli 8 mm.; u petnjaku je visina ostruge 
Šš mm., debljina 5 mm. 

II. Par ostruga 3a. Kraci su jim savijeni i ovjesnim smierom u luku 
koji se mnogo približuje četvrtini kruga; oni se u petnjaku ne sastaju u 
polukrug, nego sklapaju gotički spljošten luk. Na krajevim krakova je po 
ušica ovjesno probivena kroz vodoravno izradjenu pločicu, dugu 13 mm., 
široku 8 mm. Same ušice su duge 7 mm., široke 2 mm., za prolaz uzka 
remenčića. U kutu petnjaka je ostruga visoka 11 mm., debela b mm. Silna 

















EE 


na ostalim do sad opisanim* ostrugama našeg »Prvog muzeja hrvatskih 
nenika«, istosmjerni, već razkrečeni, raznosmjerni. I oni se, kao na prije 
inom paru ostruga 3a, sastaju na spljošten gotički luk pri petnjaku, 
ice na krajevim krakova su duge i široke po 2:3 em., te imaju po dvie 
žne ušice, koje diele visinu na tri jednaka diela. Presjek krakovi je 


zm deng 


> — EC 


užnica, kojoj je ovjesna velika osovina duga od 8 mm. do 11 mm, 
ošovina od 8 mm. do 8 mm. Ove se ostruge bitno razlikuju od svih 
ad opisanih vrsti starohrvatskih ostruga i po tom, što jim na petnjaku 
nasadjen prost šiljak, nego mjesto njega šlipalica, u kojoj se ovjesno 


Vidi nt Q nrvatska Prosvjeta“ God. IL, Br. 1, str. 4—9: Br. 2, Tab. IL atr. 77: Br. 3, str. 144: 
IE Be 1, str. 85 i 38: Br. 8 i 4, str. 103; God. IV. Br. 2, str. 60 i 6L. 




































































vrti, poput čekrka na bunaru, trakasta zviezdica. Štipalica je nizbrdo. 
gnuta duga 5'6 cm., skupa s vratom koji je dug 14 mm, Nau štipa 
duga 3:2 em., visoka 1 em., široka od 12 mm. pri vratu, do 9 mm. 
kraju. U štipalici se vrti oko vodoravne osovine u jednoj ostruzi šest 
u drugoj sedmerotraka zviezdica od 3 cm. u premjeru, debela oko 3 1 
po sriedi a oštra pri rubu. Traci zviezdica usječeni su poput istostranić 
u šesterotrakoj, a istokračnih trokutića u sedmerotrakoj. Na ovom Se U 
ostruga opažaju obilati tragovi pozlate, te su još urešene urezanim 
barićima sa rupicom u središtu. U tim rupicama bili su mova mane 
kakvi kamenčići, kao granati i slični, ili i kovinske pupice, koje su 
medjutim odpale. 





B. Naušnice ili sljepočno prstenje. 

I. Par br. 59/1 i 69/2 = 38/a. Veliko, dugoljasto, jajeu ili želudu šli 
zrno, udjenuto, smierom svoje duljine, na kariki debeloj 2:2 mm., srebr 
pozlaćenoj. Karika je zavijena u pakružnicu, kojoj je velika osovina d 
na jednom komadu 8 cm., na drugom 7'8 cm., mala osovina 64 ci 
6:7 cm. Zrno je dugo 4 cm., široko 2 cm., sastavljeno od četiri koma 
dvie u sredini medju sobom sliepljene šuplje polutine i dvie kapice na | 
jevima. Sredinom je zrno opasano sa dva pasa od upredene dvostruke ž 
koji se dotiču. Obadva kraja zrna završuju polukrugljastim kapicama : 
pljenim sa želudom. Kapice su duge po 6 mm., a kolobari, u kojima 
sastaju s želudom pokriveni su svaki svojim pasom od dvostruke, upred 
žice. Vrh svake polukrugljice, kroz koji je provučena karika, urešen je ol 
čićem od upredene dvostruke žice, nad kojim je opet utvrdjen oko ka 
kolobar malih kovinskih pupica. S nutrnje strane tih stožernih kolobarića 
upredene dvostruke žice naslanjaju se, u jednakom razmaku, istostranični 
kutići, sastavljeni svaki od 10 pomnjivo nanizanih pupica. Isto takova 
trokutića podižu se i sa kolobara od upredene žice, koji pokriva sljubr 
izmedju kapice i želuda, sa vrhovim okrenutim prama prostorim što os 
medju svaka dva prije opisana trokutića. Površina svakog poluželuda ov 
je urešena: Na jednake razmake na njoj su priljubljena tri velika kolot 
od debele žice, koji s vanjske strane dopiru do kapice, a s nutrnje ne 
sižu do srednjeg pojasa želuda. Ta su tri kolobara iznutra i iz vanka < 
sana nizom pupic& na njih naslonjenih. U sred svakog velikoga je po 1 
susredištan kolobar od isto debele žice, na kojemu je nasadjeno pos 
krugljasto zrno (od 2'5 mm. u premjeru). U tri medjuprostora medju 
likim kolobarima i rubom kapice umetnuta su tri mala kolobarića od 
debele žice, kojih se velikih ne dotiču, a dopiru do ruba kapice. Na sval 
od tih kolobarića naslonjen je u meridijanom smieru želuda prama nutri 
strani po istostraničan trokutić sastavljen od šest pupića. U prostor 


“+ 


uči 


= 7 


lju velikim krugovima i srednjem pojasu želuda, a na ovom naslonjeni, 
ižu se sa svake strane, u jednakim razmacima, po tri istostranična tro- 
a sastavljena od 28 pupic4; a u prostorima medju tim velikim troku- 
a, pojasom i velikom kolobaru, naslonjeni na pojasu, podižu se još i 
i istostranični trokutići sastavljeni svaki od 6 pupica. Ima dakle u sve 
šest takovih trokutića sa svake strane srednjeg pojasa. Po dva takova 
a prama meridijanoj crti simetrično položena trokutića naslonjena su na 
ornjem kolu pupica svakog velikog kolobara, a imaju vrhove okrenute 
ma vrhovima onih velikih središnjih trokuta. 

I. Par br. 60/1 i 60/2 = 39. Ovaj je par takodjer srebrn, ali su mu 
dva zrna pozlaćena, kao i na prije opisanom paru. Karika je od žice 
ele 2 mm., savijena je u pakružnicu, kojoj je velika osovina duga 
cm., mala os. 7:1 em. Na kariki je, smierom duljine, navučeno veliko, 
oljasto jajasto zrno, dugo 35 cm., široko 1:89 cm. Sredina zrna je na- 
čena pojasom nanizanih velikih pupica, koje imaju premjer od 1:2 mm. 
edne i druge strane toga pojasa teku usporedno druga dva od prdste 
>, debele ?/, mm. Tri meridijana (uzdužna) pojasa diele svako poluzrno 
tri jednaka trokutna prostora. Ti uzdužni pojasi sastavljeni su od dvie 
ele usporedne žice, koje su udaljene jedna od druge po 3 mm. U svakom 
kutnom polju je po velik kolobar od debele žice, a u njemu susredištan 
gi. Vanjskomu je kolobaru premjer 11 mm., nutrnjemu 7 mm. Središte 
naglašeno velikom pupicom, a drugih šest manjih izpunjuju preostali 
stor manjega kruga. Mnogobrojne pupice srednje veličine pokrivaju ostale 
cutne prostore izvan velikih krugova. Oko jedne i druge stožerne rupe, 
z koju prodire karika u zrno, pritvrdjen je po kolobar od debele žice, 
a njemu kao vratić od pločice, sa zavraćenim izvanjskim rubom, visok 

mm. 

Obadva opisana para sljepočnog prstenja nadjena su dne 20. travnja 
\9. Na njihovim zrnima je karika dobro utvrdjena, ali je na jednom iako 
šena, da se s jedne strane može izvlačiti i uvlačiti u rupu. 

HI. Par br. 1/ai1/b. Ovaj je par u glavnim crtama sličan prvom 
lje opisanomu. I on je od srebra, a zrna su mu pozlaćena. Nego je ovaj 
prilično izlizan, ne ima trzkutića od pupica, ni polukrugljica pri kra- 
ima. Karike su malo da ne okružne, a imaju po 6 cm. u premjeru. Zrna 
dugoljasto-jajasta, duga 2:6 cm., široka 1:6 cm. Dva polujajca imaju 
ove po sriedi i oko rup&4 obrubljene upredenim dvostrukim žicama, lako 
je srednji popriečni pojas sastavljen od dva upredena konopca. Na po- 
ini svakog polujajca su po tri velika kruga sa malim susredištnim krugom 
»likim na njemu jedrim zrnom. Tri mala kolca od žice niesu pri stožeru, 
jo u prostorima do srednjeg pojasa. Svaki od lih kolaca opasan je s dvora 
necem malih pupica. Karike su debele po 1:9 imm. 








































IV, Par br. 2/a i 2/b. Karike od žice debele 2:5 m 
sa velikom osovinom dugom 6:2 cm., malom 5: 7 em. | 
strane dobro utvrdjena, a s druge završuje u c anjenu 
se prikopčava na okružnu ušicu, kojom završuje < 
ušica napravljena od pločice debele '/, mm., a toda un 
2:5 mm. I karika i zrno su srebrni, poalačenk Žimo ne 
1:6 cm., jajastog oblika, kao obično, sastavljeno od $ jih 4 
I ono ima po kolobarić od upredene žice na obadiKa raji 
koja mu sačinjavaju srednji popriečni pojas. Svaka je po polut 
meridijanska niza kolutića od upredene žice, na s vakomu 


3 - 
"g 


poveća pupica, razdieljena na tri polja. U svakom | idr 
kolutića. Svako je polje urešeno sa dva komada upi i. 
livši se od stožernog kolobarića teku pored niza kolobar 
srednjeg pojasa, te se put sredine polja jedan prama dri 
zakovrčuju svaki u dvie vitice. Zakovrčeni krajevi viticd 
pupicu, a jedan mali kolobarić od upredene žice, koji nami 
vanjski prostor nad viticama nosi takodjer pupica. | 
V. Br. 3. Zrno od velikog sljepočnog prstena. | =. M 
za prikopčavanje poput zrna u paru opisanu pod br. 
oko 2:5 mm. debela karika, Zrno je dugo 2:8 em., Široko bez 
1:3 cm. Oblika je dugoljasto-jajasta, šuplje je kao i 2 1 
i takodjer po svoj prilici sastavljeno od dvie poluinsvj i 
poznavaju sljubnice. Oko jednog i drugog stožera n: 
od žice, obkoljen s nutrnje strane pupicama. Dvostruki 1 
pupica sklapaju preko sriede zrna četiri kose četvorine, k 
tupih kutova sastaju na sredini, a vrhovi oštrih kutova a 
prama stožerima, te su vezani sa stožernim kolobarima i 
vima pupica u smieru meridijanih crta, tako, da pri i ojevitna 
po četiri druga polja u obliku simetričnih peterokuta. U svi 


|. 
ih. X 
zeko 


.\ 


a 


peterokuta umetnut je kolobar od žice, koji se dotiče sto =: 
pupic4, a u njemu omanji susredištni, kao podloga po: oće pi 
vanjskoj obodnici tog kolobarića od žice naslonjen je put sre 
zrna istostraničan trokutić od šest pupica. Na sred koso- otvo 10 
t.j. baš na srednjem dielu zrna, umetnut je po krug nie jek 


Ze 


struke žice, koji obrubljuje sljubnicu polujajaste šuplje k se ] od 
tom mjestu zrna. Na vrhu svakog polujajašća pritvrdjena ps 
obkoljena kolobarićem od žice na kojem se na jednake T£ 
tri istostranična trokutića od šest nanizanih pupica. Iz AKA 
dižu se po njima na jednake razmake druga tri trokutića, s T 2 
nizanih pupica, kojima vrhovi ostaju u prostorim što ostaju medju 

gornja trokutića. Na krugu koji obkoljuje polujajca, izpunjajuć: prosto! 


se a 


= 
> 











=. ute 


medju njega i oštrog vrha svake kose čelvorine, naslanja se na pov 
šini zrna po istostraničan trokutić sastavljen od 6 nanizanih pupića. | o 
je zrno srebrno pozlaćeno. 


VI. Br. 4. Srebrna naušnica. Karika joj kružna pe eo 
Na njoj je udjenuto jajasto zrno sastavljeno od dvie šuplje poluline. Zr 
je dugo 12:5 mm., široko 8 mm. Preko sriede obkoljeno je pojasom | 
proste žice; pri svakom kraju zrna je po kolobar od upredene dvostru 
žice. Karika, debela 2 mm., pritvrdjena je s jedne strane zrna, a na druge 
kraju, pri samom vrhu, zera otanjena, ulazi u rupu zrna. 

VII. Br. 5. Srebrna naušnica na jedno zrno. Karika debela 2:5 mr 
pakružna, sa vel. osov. dugom 3:05 cm., mal. os. 2:8 cm., s jedne stra 
utvrdjena s druge ne, ali i ne otanjena. Ne može se pomisliti, da se 
karika uvlačila u rupu, niti je mogla imati za to potrebite gibkosti pri | 
likoj debelini. Jedro zrno je dugoljasto jajasto, dugo 12 mm., šir. 6 m 
Ima pri jednom i drugom kraju po kolobar od prilično debele žice. Po: 
šina zrna urešena je sa četiri smierom duljine poput naopakog slova S : 
vijena komada žice, koji se medjusobom dotiču u zavojicama. Svaka je 
lica dvakrat savijena. 

VIII Br. 6. Pakružna karika od luči, debela 1:5 mm., ima vel. i 
dugu 3:8 cm., mal. os. 3:7 em. Pri jednom je kraju karike ušica, a dru 
otanjen, završuje u kuku za zakopčavanje. Na njoj su udjenuta dva jaja: 
zrna. Jedno, pri ušici, sastoji od dvie zvonolike šuplje polutine, koje 
medju sobom sliepljene svojim na dvor zavrnutim okrajcima, koji sačinjav: 
srednji pojas. Drugo se je zrno razstavilo na svoje dvie polutine, koje r 
kazuju kako su izdjelane od posve tanke pločice. Na mjestim gdje su zr 
navučena, karika je opasana pretankim tračićem od bronzane pločice. 

IX. Poput br. 6. bila je sastavljena i naušnica br. 7., ali su joj : 
čuvani tek ostanci jednog zrna. 

X. Br. 8. Okružna naušnica, poput vitice. Premjer 2:2 cm. Sastavlje 
je od dvie debele zajedno na konopac upredene žice, poput onih br. 138— 
naslikanih na str. 41 God. V. ovog časopisa, koje su bile nadjene na Timo-k 
groblju u Biskupiji. Takove naušnice imaju ušicu pri kraju, gdje je udvoje 
žica, dočim je na drugom kraju kvaka sastavljena od produženja jedn 
kraja žice, dok je drugi kraći od prvoga za toliko koliko iznosi dulji 
kvake. Ukupna debljina konopca iznosi 2 mm. 

XI. Br. 28. Naušnica srebrna, slična onoj pod br. 8, ali bez kvake 
ušice, pa je zato bolje mogla služiti kao vitica, premda je moguće, da. 
obedvie bile okrnute. Premjer 2:5 cm. Ukupna debljina konopca 2:5 m 

XII. Br. 9. i 10. Par srebrnih naušnica, sastavljenih od žice debi 
1:5 mm. savite u kolo, kojemu je premjer dug 2:38 cm. Urešene su tal 


pe 








=&. 14 


a jim je pri jednom kraju, na strani njemu suprotnoj, kao što i po sriedi 
edju ta dva mjesta, dva do tri puta obavita tanja srebrna žica. 

XIII. Br. 11. Od dvie debele žice. poput naušnica br. 8 i 28, upredeno 
ronzano kolo, pri sastavku krajeva koljenasto sagnuto; pa mu je na tom 
jestu možda prekinut i neki nastavak. Premjer 3:6 cm. 

XIV. Br. 12. i 13. To su na kolo svijene naušnice cd bronzane žice, 
oje su na jednom kraju imale kuku, a ušice nijesu imale na drugom kraju. 

AV. Br. 14—22. su na prosto kolo svijene bronzane naušnice u pre- 
jeru od 2:6 cm. do 3:4 cm., od žice debele od 1:5 mm. do 2:5 mm. 

AVI. Br. 23—27. su male na kolo svijene neke bronzane, neke srebrne 
aušnice. 

XVII. Br. 29. Srebrna, na kolo svijena, naušnica od žice debele 1:5 mm. 
remjer 2:9 cm. 

AVIII. Br. 30. Liepo kolo od crljene pečene zemlje, po svoj prilici 
msko tkalačko motovilo. 

XIA. Br. 31. Gvozdeno sječivo britve za nasadjivanje na držalo. Sje- 
vo dugo 8-1 cm., široko najviše na početku, i to 3:4 cm. Drača za nasa- 
ivanje duga 6:8 cm., debela 2 mm. 

AX. Br. 32. Bronzana naušnica, koja sastoji od same na kolo svijene 
irike. 

XXI. Br. 33. Isto kao br. 32. 

XXII. Br. 34. Pločasta bronzana vitica, široka 8 mm. Premjer 18 mm. 

XXIII. Br. 85. Bronzana vitica pakružna presjeka. Nutrnji premjer 19 mm. 

XXIV. Br. 36. Tanka, pločasta, uzka bronzana vitica, kojoj rek' bi da 
pripadalo polukrugljasto stakleno oko. 

XXV. Br. 37. Mali srebrni praporac bez rupa, ni zareza, koji sastoji 
1 dvie polukrugljaste kapice, sa ušicom za vješanje i kolobarom od tanke 
ce izpod nje. 

F. Radić. 


x“ u: hm a 

* - —_ “Te 
oni —— “= 
zh fa, = a p= 





LA 
Fe i 








Još o hrvatsko-bizantinskom slogu. 


(Nastavak. Vidi broj 8.—4. od pr. £.) 


Papodlicjena razprave M. G. Zimmermanna: »IDie Spuren der Langobardi 
8) M on pa italischen Plastik des orsten Jahrtausends« Leipzig, Commi 
nej sionsverlag von Artur Seemann, 1894 i knjižice E. A. Stiicke 

DENE, Longobardisehe Plastik, Ziich, Druck u. Verlag Ed. Leemann 189 

U koliko su mi bili poznati po Krausovim navodima, ja sam već prij 

pobio krive Zimmermannove nazore o slogu talijanskih graditeljskih i kl 

sarskih spomenika od VIII. do X. vieka, a navlaš netemeljitost naziva lo 
gobardskog sloga za takove spomenike. Nego, pošto sam već dobavio Zin 
mermannovo predavanje, a ono se smalra najboljom obranom mnienja < 
obstanku longobardskog sloga, dužnost mi je da se na njega opet povratir 
le da izpilam i ocjenim u potankostima njegove razloge i njegove zaključk 

Meni je začudno, kako gosp. Zimmermann može da započne svo 
predavanje o tragovim Langobarda u talijanskoj plastici prvog tisučlje: 

čak od Teodorikova mauzoleja, današnje crkve S. Marije Rotonda u R 

venni. Za njega bi taj graditeljski spomenik iz prve polovine VL viel 

(Teodorik je umro 526. god., a nezna se stalno, da li je svoj mauzolej ji 

za života dao sam sebi sagraditi, ili mu ga je dala podignuti sestra Am 

lasunta) imao vriedili kao »jedini narodni spomenik« izločnih Gota; on kaž 
da je »proizlekao iz podpuna stopljenja narodno-gotičkih i starinskih počela 
da je po njem »postalo nešto jedinstveno nova, monumentalna hunska gro 
nica« (1). Bože moj, koliko li se napetosti ljudske mašte hoće, da se uči 
orijaški skok umjetničkog razvitka narodnoga od prostog keltičkog dolmen 
kromleha, ili hunske grobnice, prosta i neotesana kamena vrhu kamena, | 
do okružna mauzoleja u slogu propadajućeg rimskog graditeljstva, 1to upri 
do Teodorikove grobnice u Ravenni! Kad bi izločni Goti imali bili toli 
naučljivosti i toliko umjetničke sposobnosti, koliko jim pripisuje g. Zimme 
mann, je li moguće da bi bili nakon sebe ostavili, kao trag svoje umjetniči 

djelatnosti taj cigli i jedini spomenik? U toliko Zimmermannova tvrdnja 1 

nahodi nikakve potvrde u povjesti iztočnih Gota i njihovog velikog i slavni 

vojvode i kralja Teodorika. Povjest dapače sasvim nešto drugo svjedoči 
tom Supobinom i ratobornom narodu. Teodorik proživio je kao talac pun 











' Vidi ,Btar. Prosvj.“ god. V. sv. 1. str, 15—22. 











-t= 


godina svoje prve mladosti na carskom dvoru u Carigradu. U neprestanu 
ćenju sa prvim i najučenijim ljudima, naučio je on mnogo mudrih nauka, 
mu je ipak bila najmilija zabava mačevanje, jahanje i svakojako drugo 
iničko vježbanje. Po tomu se razumije, kako taj mladi Got u lom učenom 
idu nije naučio ni pisati. Teodorikova je težnja bila, nakon osvojenja Ita- 
. da mu njegovi Goli budu vojnici i vodje u ratu; njihova djeca niesu 
jela ići u školu, jer škola, po njihovu mnenju, škodi duhu junačkomu 1 
onaj, koga je mlatila učiteljska šiba, ne umije nikada dobro kretati 
čem. Teodorik je holio, da njegovi Goli budu vojnička kasta medju Him- 
nima. Neka je posao Gota samo i jedino boj; a Rimljani neka budu 
ari, obrtnici, trgovci, govornici, učenjaci i umjetnici. Zato je potreba, da 
i idu u školu, da u njoj stiču znanja i vještine, što su jim potrebne za 
poslove mira i gradjanskoga zanimanja. Teodorikova je kuća bila uprav 
čište rimskih umjetnika, pisaca i učenjaka, koji su živili za njegova vla- 
nja. Osjem drugih, živili su na njegovom dvoru slavni Boecije, Kasiodor 
awvijski biskup Enodije, sve sami prvi predstavnici tadašnjega znanja rim- 
ua. Za graditelje i kipare dvorske držao je Teodorik rimske umjetnike 
jizija i Daniela, koji su mu izvršivali sve njegove gradileljske i kiparske 
nove; dočim nije spomena u povjesti, da bi kojega od svojih Gola bio 
zvao da se uče kod rimskih majstora graditeljstvu i kiparstvu. 

Ali je same tri godine kašnje isti g. Zimmermann dosta suspregao svoju 
ištu, rekavši, ne više, da je Teodorikov mauzolej »stopljenje narodno-go- 
kih i staririskih počela«, nego da je »umjetnički oblik tog grobnog spo- 
nika uobće uzet iz starinskih grobnih spomenika, a pokrivenje s jednim 
inim kamenom, da napominje na hunske grobove sjevera«.! Još piše g. 
: »Jedan ures na sgradji (Teod. mauzol.) može da se nadje i u sjeverno- 
mmanskoj ornamentici, takozvani ures na kliešta (Zangenornament) na 
jgornjem rubu najgornjeg sprala, lrokuli sa malim krugovima u vrhu.« 
djutim o tom uresu piše Liibke, da »pokazuje jaku ali bezsložnu (styl- 
e) tvorbu, koja se medjutim daje ipak izvesti iz starinskih moliva«.* Reber 
e o lim trokutima sa krugovima na vrhu, da su »tudji rimskim uzor- 
na«, ali jih ne pripisuje germanskoj ornamentici. U ostalom neka znade 
2. da je taj ures isto tako svojstven starim Hrvatima, kao što se na- 

na starinskim kovinskim germanskim predmetima," jer ga mi nahodimo 
otrebljena na starim hrvatskim jelenjim lovačkim rogovima, od kojih jedan 
sjeduje moj kolega g. Vid Vuletić-Vukasović u Dubrovniku, a jedan izkopan 
starohrvatskog groba čuva se u našem »Prvom muzeju hrvatskih spo- 








eine Kunstgeschichte. Bielefeld u. Leipzig. Verl, v. Velhagen & Klasing 1597. Erster 


* Geschichte der Architektur VI. Aull. I. str. 404. 
i Lin: midt, Handbuch der deutschen Alterthumskunde 1 Th., str, 77. al, 4, 











= ua 





menika« u Kninu. O tom se motivu uresa može dakle samo kazati, | 
bio zajednički sa Iztoka doseljenim germanskim i slavenskim narodime 
početku srednjega vieka, ali ne nipošto da je pripadao samim ge 
Kao Zimmermann, i Liibke je lako sklon bez ikakva temelja da pripiše g 
manskom duhu uresni motiv, kojemu ne može čisto da nadje izvor. I zi: 
O viencu lišća od trstike, što je izdjelan oko jedne pogači slične nadstupi 
na nekom stupu na ostancima Teodorikove palače, takodjer u Raven 
piše, da je »motiv koji, pošto se neda izvesli iz sviela stari: 

da ga se smije smatrati germanskim (!). O jednokamenom polako Teoć 
rikova mauzoleja piše pak Liibke samo da potiče pravo čudjenje. O same 
Teodorikovom mauzoleju piše Reber,' da i ako je u njem »za moliv u donje 
spratu uzet Augustov, a u gornjem Adrijanov mauzolej, da ipak potanko 
izvedenja pokazuju, uz obćenito propadanje umjetnosti, nešto osobita i tuć 
rimskoj umjetnosti«. Da što je Teodorikov spomenik, nego svjedok niže 
stupnja propadanja rimskog graditeljstva, nego li je Dioklecijanova palača 
Spljetu, s kojom ima taliko zajedničkih motiva! O nazubljenom klinaste 
kamenju svodova izdubaka, koje da se opetuje i na vodoravnom nadvr 
niku i o kojem kaže, da je riedko na rimskim djelima, treba mi upozo: 
g. Rebera, da je takovo i na nadvratniku željeznih vrata .Dioklecijano 
palače, da nebi njegovi suplemenjaci malo o malo zaključili, da je i to izu 
germanskoga duha. 

Na Teodorikovom mauzoleju u Ravenni ne ima dakle ništa germa 
skoga osim imena, jer su ga gradili rimski majstori, po rimskim uzorcim 
prema postepeno pokvarenoj umjetnosti, kao naravskoj posljedici uslied razn 
uzroka propalog zapadnog rimskog carstva. Mogao je dakle g. Zimmermar 
slobodno i ne spominjati tog spomenika u svojem predavanju o »tragovim 
Langobarda u italskoj plastici prvoga tisućgodišta«. 

Da vidimo sada, gdje li su ti stalni tragovi Langobard&, 

GG. 2. piše (str. 8), da su Langobardi donieli sobom u Italiju »sjevernjači 
umjetnost onoga doba, tako zvani slog iz doba seobe naroda«. Zaludu bi bi 
ovdje iznova dokazivati ono što je već utvrdjeno i priznato, da ne ima vi 
govora o slogu iz doba seobe naroda, jer da takova sloga u obće niti ne im 
Ono što g. Z. zove sjevernjačkom umjetnosti, to su oni motivi uresa z 
jednički svim primitivnim narodima, koje su i Germani i Slaveni donieli soba: 
iz zajedničke im pradomovine Azije, i oni, koje su i jedni i drugi našli vi 
razvijene kod starijih evropejskih naroda, te su jih od njih baštini. M 
slog iz doba seobe naroda predstavlja sebi g. Z. ovako: »Dok sjeverni ni 
rodi ne dodjoše u doticaj s rimskom prosvjetom, ne poznavahu nego sam 
hinearan ures za nakit svojih orudja i pokujstva. Svakako od toga dob 
unašahu se rimski umjetni proizvodi i nasljedovahu se bez razumjevanja 


a Kunstgeschichte des Mittelaltera, str. 181. 














suw= 


što je znamenitije, razvija se uslied oplodjenja po rimskoj prosvjeti, i 
nostalna nova vrst umjetnosti, životinjski ures. Najprije postadoše okon- 
ja na predmetima uobličena poput životinjskih, osobito ptičijih glava. Pri 
1 se živinski oblici samo posve u obće naznačuju, a ne dolazi do pred- 
ve stanovite vrsti životinje. Za seobe naroda, u kojoj Germani razvijaju 
u svoju snagu, dopire germanstvo do izključiva vladanja i u nakitu (orna- 
ntici). Ali živinski ures pokazuje nam se u razplinjavanju, živinska uda 
tavljena su jedna od drugih otrgnuta, pojedine česti posve izostavljene, 
em toga razvija se bogata igra trakova i pletera. Umjetnost dakle pro- 
X Svom snagom k čisto uresnomu. Česti životinja su linearno-uresno tako 
puno preobličene, da jih dielomice može razabrali kao takove jedino 
ežbano oko iztraživaočevo. U tom uresnom sustavu ne pojavljuju se, 
što se prije tvrdilo, likovi zmajeva, a zmija igra tak podredjenu ulogu. 
neljna počela jesu četveronožci i ptice. Ti živinski likovi ne imaju samo- 
na značenja i niesu izrazom stanovitih predstava. »Oni su«, kako piše 
ihus Miller, »čisto uresni molivi, kojih je jedino odredjenje, da razvese- 
u oko. Što su točka i potez bili u kameno doba, zavijena crta, u doba 
i akantusov list u grčkoj umjetnosti, gotičko lišće u kašnjem srednjem 
ku, lo su bili medju sobom razkinuti živinski likovi u umjetničkom slogu 
loba seobe naroda: motivi uresa i ništa dalje.« (Sophus Miiller: Dyre- 
amentiken i norden. Kjčbenhavn 1880. str. 77). 

»Taj sustav uresivanja je u bitnosti jednak kod svih germanskih naroda 
ielom obsegu na sjever Alpa, a isti je uresni sustav na nadjenim longo- 
dskim predmetima u Italiji. Možemo dakle točno da omjerimo umjetničku 
Sobnost, što su ju Longobardi posjedovali pri svojoj provali u Italiju 
ma umjetničkim odnošajima na sjever Alpi.« 

Ono, što g. Z. piše o sjevernim narodima, vriedi još više za Slavene 
o li za Germane i to tim više, što su Slaveni, ostavši za dulje doba u 
icaju s iztočnim rimskim carstvom, i u užoj trgovačkoj svezi s narodima 
dnje i zapadne Azije, primali motive živinskoga uresa najbolje razvijena 
Perziji, Mezopotamiji i Maloj Aziji. 

Rimljani i ako su u svojem uresu posjedovali živinske motive, nije to 
| njih bilo u tako obilatoj mjeri kao kod iztočnih naroda, a dosljedno u 
ko-<izločnoj umjetnosti, iz koje su jih neposredno primali Slaveni sjevera! 
iga, a Skandinavci i ostali Germani najviše uprav preko ruskih Slavena. 
inovija iztraživanja ruskih kurgana i mogila i u njima nadjeno silno blago 
rinskih kovinskih predmeta iz vremena od V, do XI. vieka doniela su 
ju svjetlost u pitanje smjera razprosliranja uresnih motiva i medjusobnog 
turnog upliva medju narodima sjevera i jugoiztoka Evrope i prednje Azije. 

ko je jak bio upliv živinske ornamentike Perzije, Armenske i Sirije na 

3: Tolstoj EN. Kondakov, Pycexua apesnocru, str. 11. i al. 




















= s 





Rusiju, da se u Kievu već u IX. vieku nahode obilni tragovi. K 
nas obaviešćuju arapski spisatelji IX. i X. vieka,! u oi u prijašnje de 
živa je bila trgovina izmedju Rusije i Azije, a i sami ruski. trgovci mu 
su joj doprinašali. Skandinavska pak trgovina preko Visle, Dnjepra i We 
dopirala je do Crnoga i do Kaspijskoga mora. Zato, kao što se medju rusi 
izkopinama nahode predmeti takozvanoga skandinavskoga tipa, navlaš 
sjeverozapadu, tako se medju skandinavskima nahode opet slavenski. Pr 
nost skandinavske arheologije med slavenskom zavisi jedino o tom, što 
je skandinavska ranije proučila i organizovala te objelodanila. Otud je me 
nastati misao, kao da je u ranom srednjem vieku i nekoliko vjekova p 
njega Skandinavska mogla biti kao matica jake prosvjete, koja kao da 
je sa sjevera prostirala na jug put zapada do Francuzke i Englezke, a 
izloka do Kaspijskoga i do Crnoga mora. To pogrešno mišljenje popra 
se i popravit će se konačno sjajnim posliedcima iztraživanja slavenske arh 
logije na sjeveru kod Rusa, Poljaka i Čeha, a na jugu kod nas Hrv 
Ogromno gradivo srebrnih i zlatnih starina iz V.—IX. i X.—NII. stolj 
nagomilano u stokholmskom narodnomu i u drugim skandinavskim mu 
jima trebovat će da bude iznova proučeno i prispodobljeno sa slarina 
slavenskim, pa će se onda jasnije izpostaviti, da nije sve izključivo ska: 
navsko ono što se do sad držalo takovim, a morat će se priznati zna: 
nita uloga, što su ju u ranijem srednjem vieku igrali Slaveni u pila 
kulturnog posredovanja medju Germanima i Iztokom. G, Zimm. Slavene 
zapadnu Aziju niti ne spominje u svojem predavanju, i u tom se velike gri 
Da se bude obazirao na Slavene i na Iztok, ne bi bio došao do krivog 
ključka, da se je »uslied oplodjenja po rimskoj prosvjeti« razvila »samosta 
nova vrst umjetnosti, životinjski ures«, jer bi se bio sjetio, da je takav u 
pod imenom starog grčko-iztočnog sloga i bogata živinskog uresa, navla: 
starinskih rukopisa sirskih, koptičkih i armenskih,“ preko grčko-bizantin 
pismenosti prešao na sjever. Taj slog lako se je primio sjevernih varvata 
s toga, što je nahodio kod njih početke ukusa odgojena uplivom i preda 
sa Iztoka; ali se ne smije 1 ne može kazati ni da je bio samostalan, ni 
je postao izključivo oplodjenjem po rimskoj prosvjeti. Okončanja predn 
»poput životinjskih, osobito ptičjih glava«, nahode se već na bizantins 
uresima primljenim sa Iztoka, pa je i tu vrst uresa naći i kod starih : 
vena* i kod Germana. Još i do dneva današnjega sačuvali su se kod Hr: 
uresni srebrni privjesci dovršujući sa pličijim glavama. Ja sam cieli 


! Ibu=Hordabd; Ibn-=Fadlan; Ibn-Haukal. 

* 1. Tolstoj i N. Kondakov u. dj. str. 18. 

" Vidi starohrvatski bronzani jezičac podveze nadjen u zemlji predvorja bivše bazilike S. X 
u Biskupiji kod Knina, što se čuva u našem ,Prvom muzeju hrvatskih spomenika“, a opisno sai 
u ovom časopisu god. V., sv. 1. str. 88, slika u god. IV, br. 8 i 4 str, 183. — I. Tolstoj 1%. Keij 
Nav, dj. slike: 39, 60, 61, 62, 118, 124, 137, 174, 177, 178, 220, 221, 222 1 228. 


ui 





= 


ovih glava vidio nazad malo godina privješenih na starinskom narodnom 
brnom uresu iz imocke okolice, što ga je prodavao neki zlatar u Spljetu. 
o šlo g. Z. piše, da se za seobe naroda živinski ures pokazuje »u raz- 
njavanju«, da >su živinska uda postavljena jedna od drugih otrgnuta, 
jedine česti posve izostavljene«, a misli kao da je to obilježje izključivo 
mmnanskog ukusa, vrlo dobro pristaje i za staroslavenski pa i posebno 
rohrvatski ures. Ptice, urezane na krasnom starohrvatskom velikom bron- 
nom, s obiju strana cezelovanom i pozlaćenom, jezičcu kajiša, posebna 
a, iz doba od VI. do VIII. vieka, što se čuva u našem »Prvom muzeju 
ratskih spomenika«, a nadjen je u prostoj zemlji u Smrdeljima kod Skra- 
a', imaju krila kao otrgnula, a repa ne imaju, Ako Germani pokazuju 

prvog razdoblja seobe naroda cielu svoju snagu, to isto čine Slaveni u 
igo kašnje doba, pa tada dopire i slavenstvo »do izključiva vladanja i u 
kite u svim zemljama evropejskim od sjeveroiztočnih granica Italije do 
ke Volge, kao što nam u obilatoj mjeri dokazuju kovinski predmeti nadjeni 
taro-hrvatskim grobovima u Dalmaciji, u staro-poljačkim u Galiču i u staro- 
kim kurganima i gomilama. I na njima se opaža vladanje linearnog uresa, 
»bogatoj igri trakova i pletera«, o kojoj g. Z. piše, da se razvija u to 
a izključiva vladanja germanskog ukusa u uresu, treba mi još jedanput 
o naglasiti, da su uresni trakovi i pleteri blago zajedničko svim naro- 
ia u prvo doba svojeg razvitka, pa dakle i Germanima i Slavenima, kao 
to vrlo očito i bistro dokazuju neizbrojni kovinski predmeli nadjeni u 
bovima germanskim i slavenskim, navlaš ruskima?. 

Pošto je u početku navedena Stiickelbergova knjižica osobitim načinom 
svećena izučavanju trakova i uresnih pletera iz vremena Langobarda, a 
vo ta vrst uresa ima veliku i poglavitu uporabu na klesarskim spome- 
ima toliko talijanskim koliko hrvatskim iz doba od VII. do XI. vieka, 
zdno je na ovom mjestu da iznesem u prevodu mjerodavan sud vele- 
nog talijanskog povjestničara umjetnosti gosp. Dra. Pavla Fontana iz 
na o Stiickelbergovoj knjizi. Dr. Fontana napisao je u časopisu »Archivio 
tico lombardo« Anno XXIII. Fase. XII. 1896. razpravu »Sull' origine del- 
te longobarda«, koja je i otjesnuta u posebnoj brošuri. Na str. 18. i sl. 
ovako će Dr. Fontana: 
>Najnoviji spis o predmetu o kojemu razpravljamo potiče od drugog ino- 
nea, (jer je prije pisao o brošuri Zimmermannovoj) g. Stuckelberga; koji 
ni, da niesu bili dovoljno uzeti u obzir umjetnički proizvodi vjekova VI., VII. i 
L, ida su netočni sudovi, koji su bili prije izjavljeni o naravi njihovog sloga. « 
pista dokazati, veli on (str. 10), da su ti proizvodi djelo Longobarda, 
enici, koji su postali za vladanja narodnih kraljeva (6071—774), te 











a štarohrvatska Prosvjeta“ god. IV, br. 3 1 4 str. 151—132. 
UL Tolstoj i N. Kondakov, Nav. dj. slike: 35, 89, 40, 56, 60, 68, 95, 96, 98, 102, 170, 178, 174, 


2 











- 18 — 


imaju na sebi pečat izvorna germanskog sloga »»einen eigenen nation: 
manischen Styl««, U doba longobardskog noga apokrehija 8 
umjetnička sloga: u grčkom carstvu, bizantinski, u Rimu latinski; a u 
dištim longobardskog vladanja slog germanski. Al: u koliko se tiče o 
zadnjega, g. S opaža, da premda ima zajednički temelj sa slogom pu 
(qjermanskih naroda, ipak ima razlikujućih obilježja dobro opredieljenit 
uzimlje na sebe zadaću da izlakne i te razlikosti.! 

I toliko mu je stalna vjera u izvornost longobardskog uresa da, o 
rući se na Sempera, lraži riešenje pitanja: »da li su ovaj ili onaj m 
ovponašanja likova proizličućih iz tkanja ili s kovinskih rabola«.? 

»Najveći dio knjige bavi se onim pleterovima što smo vidili da su 
preobičajni kod naših kamenara u srednjem vieku. Spisatelj polazi sa pi 
postavke, da su pleterovi uresni motiv germanski, ali oni na longobards 
spomenicima razlikuju se po vlaslitu obilježju, tako da jim se izum i. 
širenje ne samo u Italiji nego i preko Alp4 ima pripisali Longobardin 
nikomu drugomu. »»Žlieb (die Falzung) je jedno od poglavitijih obilj 
longobardskog uresa«« kaže spisatelj, na str. 19; a isto opetuje na str. 
Mi ja mogu da navedem nekoliko primjera predmeta drugih naroda | 
manskih posve jednakih. Zaviri u Lindenschmit-ovom djelu »>Die Al 
thiimer«« odj. I, sv. V, tab. 7; sv. IX, tab. 8; sv. X, tab. 8 i tako u Ha 
buch der d. Alterth., i u svakom djelu gdje su naslikane merovinžke kopi 

»Je li pak dozvoljeno pitati, kada li se je dogodio taj čudnovat izu 
U doba, dok su Longobardi bili još s onu strana Alpa, ili nakon njih 
salazka u Italiju ?« 

»Nego iztraživanja o proizvodima, da tako rečem, umjetničkima 
ogranka velikog plemena germanskoga broje se od nazad vrlo kratkog de 
t. ). odkad su odkriveni grobovi Civezzano-a u Friulu i u Testona u | 
montu. U njima je nadjeno gružje posve srodno onomu iz grobova, koj 
običavaju nazivati merovinžkim ; a to je davalo povoda sumnji, da li 


čava izašla knjižica može se smatrati kao nasljednik djela Rafaela Cattaneo, premda ga 
Kod spominje sa malo počitanja, i premda je u dobroj vjeri cienio, da ga je, što no riet, porazio. 
njegovih rieči: ,,Nur als Statistik der Denkmiler, aber textlich unbrauchbar ist R. Cattaneo's ] 
uiber die Arehitektur Italiens_ vom V. bis zum XI, Jahrhunđert““, to jest: .,R. Cattaneova knji 
talijanskom graditeljstvu od V, do XI. vieka može da služi samo kao statistika spomeniki, ali je: 
žajem neupotrebiva““. Iztočni grieh vriednog našeg kritičara bio bi, pred očima tog inostranca, u t 
što nije imao nikakva pojma ob obstanku germanskog uresa. Ali da je to posve nevjerojatno, dove 
dokazuje sud, što ga daje o Mothes-ovu djelu (što ga je g. Stiiekelberg ili ne poznavao, ili zabor 
Vidjeti je pak ono, što na str. 11. u bilježci kaže: .,ali on kao dobar Niemac hoće da su baš 
tamo donieli dobar dio svojih počela““. A na str. 89. podesio 4 sc mnienju, da bi na klesarijar 


Cividale ,,bilo odsjeva maglovitih nauka sjevera donešenih nam .... po Longobardima““ (Selvuti 
sa Fontana-ova. 


.Djelu Gotfrida Sempera, Der Styl in den technischen und tektoniscken Kinsten, 
Pa mojih pohvala; ali u nekim novijim djelima našao sam samovoljnih uporaba njegovih teor 


Bilježka Fontana-ova. 














= 10 


nadaju Longobardima, ili drugom kojem od mnogobrojnih sjevernih na- 
oda, koji su u različito doba sašli k nama.« 

»Jedna jedina vrst predmeta bi predstavljala kao razlikujuće obilježje 
bova talijanskih ; to su križići na zlatnoj pločici, od kojih neki imaju na 
i utjesnute prepletene trakove. Buduć da su se takovi križevi našli u 
ogim grobovima talijanskim izpod oblasti Longobarda, a riedko u grobo- 
ia preko Alpa, zaključilo se je da su longobardski.«! 

»Ako li su longobardski, čini mi se da poraba tog uresa ne bi mogla 

starija od najezde. I zbilja jednoličnost oružja i kopča u najodaljenijim 
manskim narodima predpostavlja izmjenu vrlo čestih trgovačkih odnošaja. 
| kako li su igda križići tako lahke izvršbe i tako sposobni, da budu 
našani u množini mogli da budu iznimkom pravilu ?«? 

» Čitatelj će misliti, da je Stick. podao najveću zlamenitost onoj vrsti 
dmeta, koji se u obće zovu longobardskima, te da je postao ures križići 
X izhodištem svojih iztraživanja o klesarskom uresu Longobarda. Ali nije 
tako; nego su dapače oni posve zanemareni. O čemu se meni čini da 
im razlog u razlici izmedju križića i longobardskih klesarija obzirom na 
se. Postavljeno da su razlikujućim obilježjem longobardskog sloga oni 
ezi ili žiebovi, koji prate trakove po svoj njihovoj duljini, oni zlatarski 
izvodi, odalečujuć se od rečenog načina, imali su kritičara uvesti u ve- 
il zabunu. I ja ne znam kako li bi mogao bio da rieši pitanje, da ga 
le stao izpitivati: ali je volio da ga niti ne napomene. « 

»Ostavimo za sad zlatne križiće i povratimo se na klesarije. GG. Stiickel- 
g smatra kao neku vlastitost Longobard4, da su urezavali trakove složene 
pletenice, s dvostrukim žliebom; nu je li moguće smatrati njihovim izumom 
liv toliko običan prije njih, radi te male razlike? U ostalom je lahko do- 
ati, da niti rad takove potankosti Longobardi niesu trebovali stavljati na 
nja svoj obretni genij. U djelu g. De Vogiić, »»Syrie centrale«« sv. I, 
. 24, neki nakit sastoji od krugova sastavljenih od traka sa dvostrukim 
ezom. Na nadstupinama S. Vitala imaju dvostruk žlieb trakovi, koji se na 
na prepliću. U Rimu, u S. Klimentu, ploče sa ograde imaju čitavo polje 
riveno hasurom sastavljenom od trakova sa dvostrukim žliebom. «? 





' Starinar, koji je najobširnije i najpomnjivije proučio takove predmete, očitovao se je naklo- 
im smatrati jih bizantinskoga izvora“. 

Paolo Orsi, Di due crocette awree nel museo di Bologna e di altre simili (Atti e mem. della 
Jeputazione di Storia patria per la Romagna, sgerie III, vol. V (1887), p. 333—414:. — Istoga je 
nja Campi, Le tombe barbariche di Civezzano, 1887. Maiocchi, nasuprot, Crocette longobarde 
museo di Pavia, 1896, cieni da su longobardski. — Izpor. Wieser, Das longob. Fiirstengrab von 
zzano, učenu i veoma marljiva monografiju. 

* Do sada su toliko riedki križići odkriveni u germanskim grobovima vanka Italije, te se smatraju 
atnim plienom ili darom. Lindenschmit, Die Alterthiumer itd. odio IV, sv. VII (1889), jih po- 
e tek četiri, nadjena u grobovim južne Njemačke. Ugledni starinar cieni, da će križići bit bili u 
bi kod Gota, koji da će se bit u tomu ugledali u Bizantince. Uzp. Handbuch, 1Il. av., str. 414—9, 

* Blika će ge naći u Rohault de Fleury, La messe, sv. II, str. 92, i bolje u djelu Cattaneovom, 

E 











e, 







tada t = 3 


+ 
= 


a : — = = s = 
= ha ' 


= = 4 
koa 
# ka 


— 


-— == 


— rr 


— 
“e 




















-s*= 


»Kršćanska raka, što je u hramiću S. Akvilina u Milanu, ima na: 
prednje strane ures krugovi sastavljen od vrpca, koje ze Pa a 
se opažaju dva žlieba, a s druge strane sličnost sloga sa podobnim 
vima bizantinskih djela ne bi mogla biti veća.«! 

>Ovi bi se primjeri mogli umnožili, kad bi se ponešto protraživalo 
su više nego dovoljni. jer pripadaju različitim spomeničima gradova pr 
lekih medju sobom, i koji imaju obično obličje čista bizantinstva.« 

»Izločni umjetnici bizantinskog doba i rimski mozajičari niesu prvi 
našli uresne oblike, što se tako često opažaju na našim sredovječnim | 
menicima; i ne treba dugih izlraživanja da jim se nadju primjeri na sta 
spomenicima. Naravski, motiv, koji treba smatrati najdavnijim je onaj tr 
koji se svija u nizu kolobara. U veleliepom atlasu Layard-ovom? nahodi 
se loliko primjera na različitim predmetima (na posudam od tuči, predm 
od pečene zemlje, pečatim, dragu kamenju), da mi se čini vrlo vjerojali 
da su oni bili uzorom Grcima o tomu, kako rek' bi da su jim podali pri 
i drugih uresnih počela." Najlogičnija poraba takova uresa jest, kad o 
ljuje i čini se da stiska u kojemgod dielu kakav predmet; kao na jedi 
podnožju od tuči,“ ili na balčaku jednog mača,“ Vazda je razumna nje 
poraba, poput okružna nakita na tasama, pa uprav toga načina ima mi 
primjera u slikama zaslužnog starinara, Na svakoj tasi ima od tri do 
susredištnih kolobara prostih pletenica. « 

»Na arkaičnim grčkim posudama prosta pletenica sačinjava pojase 
vrata i trbuha posude,“ a najstariji dorički graditelji su s njom kitili re 
članke gredovlja, kako se može da vidi u djelu Fengerovu: »Dorische F 
chromie«. Starinski novci nekih grčkih gradova u Italiji imaju mjesto obič 
kruga perlica, prostu veoma razriešenu pletenicu a. posred svakog njezi 
kruga malu jezgru. «7 | 





! Njezin ne posve točan nacrt nahodi se u Rohault de Fleury, Za messe, sv. IV, tab. 
i na tab. 387 Garucci-evoj. Bolje, premda u malašnu mjerilu, na tablici g. J. Kohte, Zeitachrij 
Bawwesen, g. 1890. Cattaneo ne napominje tog prezlamenitog djela, o kojem je prošustog viska 
granza napisao učenu razpravu: Spiegazioni e riflessioni sopra aleuni sacri momumenti antičhi d 
lano, 1757. 

"A. H. Layard, A second series of the monuments of Nineveh, etc. London, 1858. 

Tab. LV, sl. 3 i 6; LVIII, d, e; LX; LXI; LXIII; LXIV: LXY:; LXIX, 12, 35, 38, 44 
Perroti OChipiez, Chaldće et Assyrie, sl, 126—7, 891, 896, 399, sa 415, 443 i tab. XII i XI 

LL. von Sybel, Weltgeschichte der Kunst. Marburg, 1888, str. 82, pločica od slonovine. 

š* Layard, Nineveh and its remains. London, 1845—9, sv. II, ne: 294 kaže, da ures palmet 
izmjence poredanih sa lotusovim cviećem bi unešen u Grčku ili izravno ili neizravno, i utvrdjuje 
mnienje postavivši uz to nekoliko slika. 

“ Layard, Discoveries in the ruins o Nineveh and Babylon. London, 1855. 

* Layard, Nineveh and its remains. London, 1848 - 9, II, 298. 

“ Ne imajuć u ovaj čas na moje razpoloženje bogatijih djela, navest ću sbirku tablic# Tu 
Brunns, Die griechischen Vasen. Leipzig, 1877, tab. VIIL Blimner, Das Kunstgeverbe im . 
thum, 1. Abth. sl. 32. 

T Vidi u sjajnom atlasu De Luines-ovom, Choiz de međailles greeques. Paris, 1840, tab. 
4, 6, 10, 11, 14 i 15; malo da ne sve prenešene u Denkmiiler Baumeister-ovim, Grledstojć MalK 








pp | aa so 


Ri - 


+Na samim grčkim spomenicima nahodim drugi motiv složeniji i mnogo 
jetniji, koji je imao preobilnu uporabu u staro i u nova doba nakon 
poroda. Sastavljen je od dvie proste pletenice, kojih se krugovi diraju 
klapaju. A medju jednim i drugim parom umetnut je češalj urešen poput 
mete." Nahodi se već primjera na pravim grčkim posudama i na starijim 
ičkim spomenicima, ali pošto su i na jednim i na drugim naslikani, na- 
jem k mnienju, da su klesari sliedili primjer slikara, kad nahodimo na 
način urešene kamenite i tučane predmete. Rimljani su više nego li 
i upotrebljavali pletenice u graditeljskom urešivanju, na posudama od 
imora i od tuči, do napokon na pokućnom orudju; najpotla na mozaji- 
a na podu.« 

»Rimski mozajici prvih vjekova imaju vrlo često motive pletenica, koje 
nje ili više sastavljene obkoljuju razna polja ili odielke poda. I opazit 
da, kao što na slikarijam asirskim i onim na grčkim posudama, tako na 
zajicima, trakovi imaju u svoj njihovoj duljini crte, koje sliede njihov 
| dovrlo dobro odgovaraju zarezima uklesanih pletenica. Iztaknut ću po 
god primjer. U starinarskom Muzeju u Milanu ima pletenica na dva i na 
ri traka; na dva traka na mozajiku Rotonde u Breši, a u kršćanskom 
zeju ovoga grada ima preliep primjer. U njemu, osjem prostih pletenica 
zaokviruju razna polja, ima skupina od dva i od četiri pakružna prstena 
edana na križ." U Parmi, u starinarskom Muzeju, dvorana III, na dva 
nka potičuća sa rimskog Kazališta. Na jednom mozajiku Karakallinih 
na, sad u Muzeju lateranskomu, četverostruke pletenice se svezuju na 
vi kut i služe kao okviri raznih slika. Mozajik sa četverostrukim plete- 
ima u Muzeju u Lijonu naslikan je u Martha »Arch. ćtr. et rom.« str. 
. U susjedstvu Constantina-e (Afrika) nadjen je nazad malo godini. mo- 
k, kojemu je okvir od prostih pletenica.* Takodjer u Africi odkriven je 
zdlamenit mozajik 403-e god.“ Svakomu je poznat mozajik S Konstance, 
timu, toliko puta objelodanjen." Maffei, u svojem »Museum veronense«, 
aje nacrt kršćanskog mozajika na str, 208. U Caylus-ovom djelu »Recueil 
monuments« itd. ima drugih zlamenitih primjera iz Francuzke; Lysons 
je velikim marom objelodanio nekoliko vrlo zlamenitih iz Englezke. U 
na je česta i prerazličita poraba pleterova. « 
zla 
li primjeri pletenici, ponajviše prostih, urezane su na etruskičnim zrcalima. Pobilježio sam 
na onim Gerhard-ovih tablica, Etruskische Spiegel. 
rak način, koji nije našao nasljedovanja, sastoji u istosmjernim pletenicama sa češljevim za- 
tim s vanjske strane. Na rimskim mramorovim često se nahodi motiv, kojega ne nahodim na grčkim 
a& to trostruke pletenice za urea kalupa polukružnih na podstavcima, podstupinama, grobnim 

li na dolnjoj strani glavnih greda. 

* Naći ćeš jim dobru sliku u djelu Museo bresciano, sv. I, tab, LIX. 
"Prvi je put objelodanjen u Ann. archćolog. onoga grada, i nahodi se u mnogim potlašnjim 













+ sra ka F0t0., IV, Btr. 661 l tab. 78, 
tti601, nav. dj,, tab. 206. — Na tab. 278 mozajik iz Bolone sličan, 














»Prevelike su zlamenitosti druga dva mozajika, od kojih je jedan. 
nadjen u Nennig-u kod Triera (kojega daje sliku Baumeister a drogom ai 
svojih »Denkmiiler«, str. 1001—2); drugi u grobištu S. Jeline. Na oba 
je, uz klasičan tip pletenice, tip rabljen u srednjem vieku; tako da se: 
malo da ne, kao da umjetnik u ovim mozajicima počimlje sliediti neki 1 
način, ne odalečivši se posve od starinskoga. To se nagadjanje čini u to 
vjerojatnije u koliko je trierski mozajik iz II. vieka. Ali ja čienim, de 
klasični motiv osamljeno trajao za mnogo drugih vjekova, premda je di 
način sve to više postajao obćenito upotrebljavan,' kako mi se čini, da 
dokazom jedan u Valence-i* a jedan u Sv. Mariji Capna Vetere;* u ke 
je polje obrubljeno s jedne strane prostim pletenicama približanim i obsl 
ljenim češljevima, s druge s onim istim pletenicama, ali bez češljev4.« 

»Predaja rimskih mozajika uzdrži se kroz mnoge vjekove; i tako 
samo u hramu u Poreču nahodimo proste pletenice i prekrižane prsteni 
ali u jednom mozajiku god. 705. (Garr. n. dj., 278), opetovane su plete 
S. Konstance, pa i prekrižano prstenje. « 

»Kratak popis, što sam ga složio, dokazuje, kako ona vrst uresiva 
koju danas mnogi nazivlju longobardskom a drugi opet tvrđe, da su je 
izumili, bijaše razprostranjena u doba Rimljana od Afrike do Velike | 
tamije; a opaziti je pak, da kad Longobardi sadjoše u Italiju sličnim mi 
jicima bijahu pokriveni podovi svih crkava, ne samo, da li sa svom vj 
jatnosti i kuća ;* tako, da oni Barbari imadijahu bezprestano pred oč 
ures, što su ga pak za dugo doba klesali njihovi umjetnici. « 

»Druge primjere pleterova, brazdanih ili ne, nahođim u minijatura 
a barem jedan ne bi bio imao izbjeći učenjacima, jer se nahodi prene 
u mnogim rukovodnicima. To je onaj u rukopisu Dioskoridovu #»ex6 
sans aucun doute vers Fannće 500««,5 u kojem se vidi predstavljen Jul 
Anicije medju dva simbolična lika.« 

»Nakon ovoga, što se vidjelo, premda sam se ja zadovoljio tim. 
nahrcim tek dokazni pregled, čini mi se da mogu zaključiti, da plete: 
koji su se upotrebljavali na talijanskim sredovječnim klesarijama, imaju. 
neposredni izvor u djelima rimskog propadanja, a svoj prvi izvor u 
davnijem urešivanju iztočnjačkomu; a što se tiče načina urezavanja, 
treba priključiti predaji bizantinskog doba. « 

»Taj se zaključak prostire, ako se ne varam, i na urese predmeta 
djenih u germanskim grobovima. Na njima se često nahodi, osjem pleter 





Naprotiv u klesarstvu je više pobjedio drugi način. Jedini sredovječan primjer klasičnog mi 
kojega se spominjem, je onaj u Cimitile kod Nola-e -e, kojosnćaa od De Fleury-a, a bolje od Cattar 

* Garrucci, nav, dj., av. IV, tab. 277, al, Mosaico di Valence, 

* Ibid., tab. 277, sl. 1. 

“* Onaj u Muzeju u Breši pripadaše nekoj kući, 

* Kondakoff, Hisioire de Part byzantin, sv. I, str. 19. 




















zute 


iv dvaju prstena pakružnih prekrštenih. Takovih se mogu vidjeti pri- 
ri u Lindensehmitovu djelu »Alterthiimer« i u onom Lindensehmilova 
L »Das germanische Gentral-Museum«, Mainz 1889,« 

Osim u Poreču obstoje obilni ostanci krasnih mozajika rimskih sa ple- 
cama u hrvatskim krajevima još u Solinu i u Sarajevu. U Solinu su: 
zajik poda pobočne lieve ladje starokršćanske bazilike sv. Staša tangara 
Marusincu, gdje je cielo polje opervaženo četverostrukom pletenicom, a 
odini četvorni i okružni razdieli zaokvireni su dvostrukim pletenicama : 
zajik poda u pjevalištu iste bazilike, gdje nahodimo motiv prekrštenih 
nužnih prstena i dvostruke pletenice.! Kod Sarajeva u Bosni, i to kod 
ališta Midže, jesu oslanci mozajika razdieljena na polja zaokvirena dvo- 
ikim i trostrukim pletenicama. Opažamo kod njih i prekrštena dva pa- 
žna prstena u pojedinim poljima i polja izpunjena mrežastim pletero- 
a“. Još ću kazati i o načinu urezavanja sredovječnih pletenica. O njemu 
lim, da može da bude prenesen toliko natrag u staro baš i prastaro 
a, kolikogod i same pletenice. Prošaste zime primio sam na dar od vele- 
nog našeg suradnika g. Dušana pl. Preradovića, fregatnog kapetana c.i 
yojene mornarice, ustrižak hartije sa Meyerovog »Historiseh-geographischer 
enider« od ove godine, na kojemu je sličica pod kojom njemački piše: 
udejska klesarija sa trakastim uresom. Po Henzey-u i de Sarzec-u. Ova 
arija, koja je nadjena u ruševinama Telloha na dolnjem Evfratu (Irak- 
bi), pokazuje podpun grb staro-babilonskog grada Sipurla-Lagaš-a, koji 
io položen nad jednim vratima palače kralja Ur-Ninas-a. Potiče po pri- 
iz doba oko 2500 pr. Is.« Preko ciele dolnje trećine ploče proteže se 
sana plosnorezana uprav troprutasta dvostruka zatvorena pletenica, 
ena na četiri prividna kruga. Razlika izmedju te i sredovječnih pletenica 
jedino u tom, što su pruici sredovječnih trokutna, a na njoj su polu- 
žna presjeka. Na toj kaldejskoj pletenici se očito vidi, da je izradjena po 
ru kovinskih pletenica na tri žice sliepljene jedne uz druge, ili po uzoru 
ca, koje se upotrebljuju za pletenje kočići. Naš »prvi muzej hrvatskih 
menika« posjeduje krasan srebrni prsten, nadjen u starohrvatskom grobu 
| Knina, oko kojega je priliepljena troprutasta trostruka pletenica, na- 
vljena od triju sliepljenih usporednih srebrnih žica. Ja sam pak otrag ne- 
ko godina kupio u nekog zlatara u Spljetu starinski srebrni prsten iz 
lice Imockoga, na kojemu je isto takova troprutasta trostruka pletenica. 
; (Nastavit će ae.) 


o 


2 | Don Fr. Bulić, Po ruševinama staroga Solina, Tab. II i NI k str. 28. 
pat zem, muzeja u Bosni i Hercegovini. God. VII (1895), Br. 2, Tab, III, IV, V, VIL, VIII, 
uz članak Iv. Kellnera , Zimski gradj. ostanci u Ilidžama kod Sarajeva“. 






F. Radić. 











Sredovječna crkvica Sv. Ivana Krstitelja u Bolu na otoku Bra 


(Ba slikama.) 





pa “zato o vrlo dla BSA rado vješta va. Sv. Ivana zadan: Or 
tovana je s pročeljem okrenutim put zapada. Pri nutrnjoj dužini od 4:1£ 
i širini od 2:475 m. ima ona pročeoni zid debeo 60 em., uzdužna pla 






Tloris, uzdužni presjek i pročelje 
Crkvice Sv. Ivana Krst. u Bolu. 


debela po 99 em. Uz to joj je sa sjeverne strane b1:5/07 cm. jak ] 
pornjak, a na pročelju još, s jedne i druge strane ulaza, po podpornjat 
42/46 cm. jakosti, koji, spojeni polukružnim lukom, podupiru pročeoni zve 
u vrh kojega je latinski kameniti križ. U uzdužnim platnima u nutrnj 
crkvice izkopane su po dvie sliepe arkade duboke od 57:5 do 62 cm. Pr 
dva stepena ulazi se iz crkvice u četverostranu polukružnim bačva: 
svodom posvodjenu apsidu, iznutra dugu 2:2 m., široku 2:08 m., u k 
je otar naslonjen na začelju, Apsida prima svjetlost kroz dva uzka (7 
široka) prozorčića. Po jedan vrozorčić 18 cm. širok, u izločnim arkada 
razsvjetljuje prednji dio crkvice. Osjem glavnoga krova nad crkvenim svod 


vj 


— %— 


ah > odi se na crkvi dva pobočna krovca, koji pokrivaju vanjski dio debljine 
a (40 cm.), i mnogo doprinašaju k povišenju estetičnog utiska njezine 
Ba godine 1462., kad je, po sačuvanim domaćim izpravama, započela 
že < nja nove prostranije crkve, ova je crkvica služila kao župna crkva 
o . Ona je dakle svakako starija od XV. vieka, ali bi, po obliku prozora, 
sli iepim arkadama i po pročeonom zvoniku mogla slobodno poticati i iz 


ni li XII. vieka. 


F. Radić. 











Popis 


naušnicd (ukosniei, mingjuši) ,,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u Knii 


Br. 138/1. 


. 183/2. 


zd 
. 135/1. 
.  135/2. 
. 136. 
. 131)L. 
, 1812. 
138. 
NEBU 
. 140)1. 
.  140/2. 
. M4IJ/L. 
. 141)2. 
. 142)1. 
,  142)9. 
.  143J1. 


a 14/2. 
144) 


(Ba slikama. Nastavak), 


Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri jabučasta šuplja, sredinom sastavljena zi 
Na svakom zrnu po tri unutra okrenuta peterolatična ovietka od preplet 
žice. Prostor medju zrncima izpunjen je na rubove omotanom žicom. De 
sačuvana; 26 mm. premjera, 5:13 gr, težine. Našasta gdje i predjačnje. 
Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana: treće zrno sasma postradalo; 24 1 
premjera, 3'34 gr. težine, 

Jednaka predjašnjoj, s tom razlikom, što je prostor izmedju zrnaca ukra 
kako i na onoj pod br. 119. Dobro sačuvana; 30 mm. premjera, 425 gr. 
žine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 133, s razlikom, što u svakom listu Šesterolatična evi 
ima po jedna obla glavica klinčića. Dobro sačuvana; 50 mm. premjera, 10:53 
težine, Našasta gdje i predjašnje, 

Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana; 60 mm. premjera, 11:02 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj, bez klinčići na laticama evietka. Osrednje sačuvana; 42 1 
premjera, 9:60 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 133. Dobro sačuvana; 30 mm. premjera, 3:85 gr. tež 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj ; 26 mm. premjera, 3:32 gr, težine. 

Jednaka onoj pod br. 136. Dobro sačuvana; 25 mm. premjera, +54 gr, tež 
Našasta gdje i predjašnje. : 
Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 21 mm. premjera. 302 gr. težine. | 
šasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 24 mm. premjera, 3:44 gr. težine. Naš 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 26 mm. premjera, 3'15 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana: 24 mm. premjera, &07 gr. težine. Naš 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 26 mm. premjera, 3:15 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 20 mm. premjera, 375 gr. težine. | 
šasta gdje 1 predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj: 22 mm. premjera, 4:32 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 24 mm. premjera, #59 gr. težine. Naš 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 24 mm. premjera, 4:84 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana: jedno zrno postrađalo; 24 mm. premj 
204 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. | 


. Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana: dva zrna sasvim postradala; 29 + 


premjera, 1:47 gr. težine. 


ti 


Br. 


143/1. 


145/2. 
148/1. 


146)2. 
141/14. 


147/2. 
148/1. 


148/92. 
149/1. 


1492. 
150/1. 


150/2. 


191. 


160. 


_%2— 


Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 18 mm. premjera, 3'04 gr. težine. Na- 
šasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 18 mm. premjera, 2:19 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 25 mm. premjera, 2:31 gr. težine. Našasta 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 22 mm. premjera, 2:26 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 21 mm. premjera, 4'01 gr težine. Našasta 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 22 mm. premjera, 3:14 gr. težine. 

Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri šuplja zrna. Svako zrno pokrivaju po tri 
okružna evietka. U kutovima, gdje se ovi evjetci dotiču, smještena su pirami- 
dalno četiri zaobljena klinčića. Osrednje sačuvana; ali jedno zrno je sasvim 
propalo; 24 mm. premjera, 2:94 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 24 mm. premjera, 3'44 gr, težine. 
Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana: dva zrna su sasvim postradala; 20 mm. 
premjera, 0:90 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana: na jednom zrnu oštećena; 185 mm. 
premjera, 1:60 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 19 mm. premjera, 0:80 gr. težine. Našasta 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 18 mm. premjera, 0:900 gr. težine. 

Jednaka onima pod br. 133. Dobro sačuvana ; 21 mm. premjera, 2:73 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 21 mm. premjera, 2:73 gr. težine. Na- 
šasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 110. Slabo sačuvana; 39 mm. premjera, 1:17 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 


. Jednaka onoj pod br. 148. Dobro sačuvana; 18 mm. premjera, 2:19 gr. težine. 


Našasta gdje i predjašnje. 


. Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana: jedno zrno postradalo; 15 mm. pre- 


mjera, 1'06 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana; 20 mm. premjera, 1'D6 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 133. Dobro sačuvana; 20 mm. premjera, 2'49 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 148. Osrednje sačuvana; 18 mm. premjera, 1:25 gr. 
težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 133. Osrednje sačuvana; 18 mm. premjera, 1:39 gr. te- 
žine. Našasta gdje i predjašnje. 

Srebro pozlaćeno. Na karičici tri jabučasta, od dvie pole sastavljena šuplja zrna. 
Na svakoj poli zrna ima po dva nakita u spodobi slova S, od prepletene žice. 
Krajevi tog nakita ukrašeni su glavicom klinčića. Prostor medju zrneima jednak 
je kao na onoj pod br. 58. Dobro sačuvana; 22 mm. premjera, 1:59 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

Srebro pozlaćeno Na karičici jedno zrno: dva druga sasvim su postradala. Su- 
čuvano zrno je jabučasto od dvie pole sastavljeno. Svaka pola ukrašena je sa 
četiri vjenčića od prepletene žice. Prostor medju zrncima je jednak kao i na 





| 





, 168/1. 


. 168]/2. 
»  164/1. 


. 164)2 
. 165. 


, 168/1. 


n  166]2. 


|. 167)1. 


. 167)9. 


.  168/1. 


, 168)2. 


.  169/1. 


, 1692. 
, 10/1. 


» 170)2. 


. 1TI/L. 


. 1T1/2. 
. 172)1. 


. 172)2. 
. 1178/1. 


. 118j2. 








= u" 


a.“ 
a. or 
vi 


onoj pod br. 58. Slabo sačuvana ; 24 mm. premjera, 1: 
gdje i predjašnje 

Jednaka onoj pod br. 133, Slabo sačuvana: dva su 
20 mm. premjera, 1:20 gr. težine. Našasta gdje i 
Jednaka onoj pod br. 160. Slabo sačuvana: dna mi | 
20 mm. premjera, 0:90 gr. težine. Našasta gdje i predji nji 
Srebro pozlaćeno. Na karičici tri i jabučasta skroz io 
zrna. Svaka pola predstavlja razvijen eviet od dva reda la 
četverolatična pri krajevima zaoštrena tenećeta, dočim iz 
od splošnjene zarubljene žice, ukrašen sa osam mobljenih ki 
sljubljuju se kroz prepletenu žicu, preko koje sim: teče e 
obljenih klinčića. Prostor izmedju zrnaca jednak je kao š on .. 
Živi krak karičice sedam puta ovijen je prepletenom ži Do 
44 mm. premjera, 19:30 gr, težine. Našasta gdje i | lja 
Sasvim jednaka predjašnjoj; 40 mm. premjera, 20:84 gr. 
Jednaka predjašnjoj s razlikom, što joj karičića od srletens šk . Pp ro ' 
zrnaca jednak je kao na onoj pod br. 113. Dobro sačuvana; mm. ] 
8'74 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. b, PA 
Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana; 34 mm. premjera, 1 
Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana: 44 mm. premjera, aka gr za 
šasta gdje i predjašnje. . so 
Jednaka predjašnjoj s razlikom, što razmak izmedju zrnaca | am cd 
onoj pod br. 104. Osrednje sačuvana; 36 mm. premjera, Ae 1 
gdje i predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj; 35 mm. premjera, 548 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj s razlikom, što kraj karičice gdje se sapinje 
na onoj pod br. 2. Dobro sačuvana; 34 mm. premjera, 580 gr, be 
gdje i predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj; 34 mm. premjera, 7:44 gr. težine, : 
Jednaka predjašnjoj bez naznačenog varijanta u karičici: 30 mm, pr 
1:00 grama težine. Našasta gdje i predjašnje. < 
Jednaka predjašnjoj; 30 mm. premjera, 5'75 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj sa varijantom u karičici, kako u onoj. pod bi o. 
sačuvana; 30 mm. premjera, T44 gr, težine. Našasta gdje i p odja iŠn je. 
Jednaka predjašnjoj : 30 mm. premjera, D'84 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj bez naznačenog varijanta u karičici. Dobro sačuvan 
premjera, 3'71 gr. težine. Našusta gdje i predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj; 30 mm. premjera, 3'46 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj; Dobro sačuvana; 30 mm. premjera, 3:41 gr. težin 
šasta gdje i predjašnje. j 
Jeduaka predjašnjoj; 30 mm. premjera, 3:90 er. težine. 
Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 28 mm. premjera, 3:40 gr, težine. 1 
gdje i predjašnje: * 
Jednaka predjašnjoj: 24 mm. premjera, 3:42 gr. težine. 
Jednaka predjašujoj. Dobro sačuvana; 26 mm. premjera, #70 gr. težine: N ai 
gdje i predjašnje, 
Jednaka predjašnjoj; 25 mm. premjera, 4:45 gr. težine. 





















a 





_——_— — 


o 


133 


135 





u 
' mae 








1T4JI. 


174/2. 
175. 


176/1. 


176)2. 
17/1. 


171)2. 
178/1. 


178)2. 
179/1. 


179/2. 
180/1. 


180/2. 


181. 


182. 


183. 


184/1. 


184/2. 
185/1. 


18/2. 
. Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri jabučasta šuplja zrna. Svako zrno sast 


= 


180/ 


Jednaka predjašnjoj s razlikom, što razmak izmedju zrnaca izpunjen je zbijen 
glavicam klinčića. Dobro sačuvana; 23 mm, premjera, 8:60 gr. težine, Našu: 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana; 22 mm, premjera, 3:59 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj s razlikom, što su evietovi četverolatični sa jednakim broj 
klinčića. Dobro sačuvana; 25 mm. premjera, 2:60 grama težine, Našasta g 
i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 21 mm, premjera, 2:46 gr. težine. Naša: 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 26 mm. premjera, 177 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 20 mm. premjera, 2:38 gr. težine. Naša 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 20 mm. premjera, 1:52 gr. težine. 
Jednaka onoj pod br. 163 s razlikom, što je izvanjski dio osmerolatična evi: 
od prepletene žice, i što sredinom, gdje se sastaju evietovi nema nikakovih klinči 
Razmak izmedju zrnaca jednak je onoj pod br. 174. Dobro sačuvana: 22 m 
premjera, 3'00 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br, 164 s razlikom, što na sredini, gdje se sastaju eviet 
nema nikakovih klinčića. Osrednje sačuvana; 24 mm. premjera, 2:58 gr, teži 
Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 20 mm. premjera, 2'07 gr. težine. Naša 
gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 20 mm. premjera, 2:00 gr. težine. 

Jednaka predjašujoj. Dobro sačuvana ; 20 mm. premjera, 1:48 gr. težine. Naša: 
gdje 1 predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj; 20 mm. premjera, 158 gr. težine. 

Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri šuplja zrna. Svako zrno sastavljeno je 
dva spajajuća se evietka, Svaki evietak ima po tri reda latied: prvi i dri 
(nutrnji) kako na onoj pod br. 163, treći (vanjski) sastoji od glavice pored 
klinčića. Sredina gdje se evietovi sastaju, ukrašena je sa osam vienčića od zbijer 
klinčića, Prostor izmedju zrnaca jednak je kako i na onoj pod br. 164. Kr 
karičiće, gdje se supinje jednak je kao na onoj pod br. 2. Osrednje sačuvan 
28 mm. premjera, 2:17 grama težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana; 26 mm. premjera, 3:75 gr. teži 
Našasta gdje i predjašnje. ' 
Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana: 24 mm. premjera, 2:10 gr. težine. Nuša: 
gdje i predjašnje. 

Srebrna. Na karičici po tri šuplja zrna. Svako zrno sastavljeno je od dra Sj 
jajuća se osmerolatična evietka. Latice su od dvostruke prepletene žice. Prosi 
izmedju zrnaca jednak je kao na onoj pod br. 104. Dobro sačuvana: 22 m 
premjera, 2'44 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana: jedno joj je zrno sasvim postrađal 
20 mm. premjera, 200 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj sa varijantom u karičici, kako na onoj pod br. 2. Dol 
sačuvana; 22 mm. premjera, 223 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj; 21 mm. premjera, 2:15 gr, težine. 





od dva spajajuća se evietka. Svaki evietak ima po dva reda latie&: nutraji 
od četverolatična tenećeta, a vanjski od osmerolatične prepletene žice. Kraj | 






































ar 


ričiee, gdje se sapinje, jednak je kao na onoj pod br. 2. Prostor izmedju zrnaca 
jednak je kao i na onoj pod br. 124. Dobro sačuvana; 26 mm, premjera, 
DTT gr. težine. Našasta gdje i predjašnje, 

*. 156/2. Jednaka predjašnjoj ; 22 mm. premjera, 5:41 gr. težine. 

187/1. Jednaka onoj pod br. 177. Osrednje sačuvana, ali joj karičica i jedno zrno 
sasvim postradalo; 28 mm. premjera, 2'63 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 

187/2. Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 34 mm. premjera, #20 gr. težine. 

1S8/1. Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 80 mm. premjera, 4'07 gr. težine. Našasta 
gdje i predjašnje. 

188/2. Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana: jedno zrno i karičica su sasvim po- 
stradali; 25 mm, premjera, 341 gr. težine. 

189/1. Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana; 32 mm. premjera. 470 grama težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

189/2. Jednaka predjašnjoj. Osrednje sačuvana; 32 mm. premjera, D835 gr. težine. 

190.  Jednaka onoj pod br. 177. Dobro sačuvana: 20 mm. premjera, 1:38 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašuje. 

191.  Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana: 22 mm. premjera, 2:28 gr. težine. Nušasta 
gdje i predjašnje. 

192/1. Jednaka onoj pod br. 178/2. Dobro sačuvana: 30 mm. premjera, 3:67 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

192/2. Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri šuplja jajasta zrna. Svako zrno sastavljeno 
je od dva spajajuća se evietka. Svaki evietak sastoji od tankog na šest krajeva pro- 
čupljena tenećeta, koji je iz vana pokriven šesterolatičnim evietkom od prepletene 
žice. Na sredini, gdje se evjetovi spajaju, rasporedjene su po tri glavice klinčići. 
Prostor izmedju zrnaca jednak je kao na onoj pod br. 58, dok kraj karičice, 
gdje se sapinje, jednak je kao na onoj pod br. 2. Dobro sačuvana; 26 mm. 
premjera, 3:35 gr. težine. 

198.  Jednaka onoj pod br. 174. Dobro sačuvana; 17 mm. premjera, 3:70 gr, težine, 
Našasta gdje i predjašnje. 

194. Jednaka onoj pod br. 178. Dobro sačuvana; 21 mm. premjera, 5:14 gr, težine, 
Našasta gdje i predjašnje. 

195.  Jednaka onoj pod br. 177. Dobro sačuvana; 22 mm. premjera, 2:00 gr. težine. 
Našasta gdje i predjašnje. 

196. Srebro pozlaćeno. Na karičici po tri jab časta šuplja zrna. Svako zrno je izvana 
| pokriveno sa tri peterolatična evietka od proste žice. Sredina evietka, bolje 
rekuć njegova petlja, sastoji od odskočita za 3 mm. klinčića, pri glavici zarezana, 
Kraj svake latice ukrašen je sa glavicom sitnih klinčića, Prostor izmedju zrnaca 
jednak je kao na onoj pod br. 178. Osrednje sačuvana, ali joj jedno zrno sasvim 
= postradalo; 20 mm, premjera, 1 1:70 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
197. Jako oštećena: ostala joj čitava samo karičica, dok tri zrna, kojima se tragovi 
, razabiru, sasvim su postradali; 24 mm. premjera, 1:37 gr. težine. Našasta na 
> Kapitulu kod Knina. 
198 Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana: 20 mm. premjera, 1:25 gr. težine. Našasta 
pad gdje i predjašnja. 
199. Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana; 16 mm. premjera, 0'65 gr. težine. Našasta 
> pi 

7 < iso groblju u Biskupiji. 
200. srna, Na karičici jedno zrno od prosto savijene žice, kao na onoj pod br. 108, 
ednje sačuvana; 16 mm. premjera, 077 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 





















. 201. 


2082. 


907 a 


208/1. 


208)2. 


209. 


210/1. 


210,2. 





a SEK 


Srebrna. Slabo sačuvana: ostala joj čitava samo karičica, dok su joj tri z 
kojima se tragovi razabiru, sasvim postradala, Prostor izmedju zrnaca jedna 
kao na onoj pod br. 88; 20 ma. premjera, 135 gr. težine. Našasta gi 
predjašnje. 

Srebrna žica sa dva koljenca od proste žice: jedan je omotan samo jeda 
drugi četiri puta; 20 mm, premjera, 0:45 gr. težine. Našasta gdje i predjaš 
Jednaka onoj pod br. 200 s razlikom, što ima na karičići šupalj 
erljene staklene tjestine. Osrednje sačuvana; 36 mm. premjera, 0:88 gr. te 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka onoj pod br. 164. Dobro sačuvana; 30 mm. premjera, 4:30 gr, tel 
Našasta gdje i predjašnje. | 

Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana: 30 mm. premjera, 4:25 gr, težine. Naš 
gdje i predjašnje 








. Na karičici sa svake strane po jabučasto šuplje zrno, a na sredini iste treće jedi 


zrno, iz kojeg vise četiri dugoljasta privjeska, završujuća sa istovjetnim g 
zrnom. Svako zrno s krajevi karičice pokriveno je sa osam vjenčića od 
pletene žice i sa šestnaest glavica od klinčića simetrično rasporedanih. Sre 
poluzrno jednako je ukrašeno vjenčićim i klinčićima, dok četiri dugoljasta 
vjeska medju sobom spojena, prama svojemu donjemu kraju u pačetvora: 
oblika pomalo se razširuju, te se tubasto zavrčuju. Rubovi ovih privje 
ukrašeni su dva prutka od prepletene žice, uz koju se priljubljuju paraleln 
svake strane u šest redova po tri zbijene glavice klinčića. Prutci ovih privje 
završuju sa malom alkom od razplaćene žice, Isto tako ukrašeno je i d 
poluzrno sa vjenčićima i završuje sa jednakom alkom, ali nema na sebi n 
kovih klinčića. I privjesci, ondje gdje se sljubljuju, imaju u razmaku po 
sasvim slične alke. Isto takovu alku ima u vrhu srednje poluzrno, iz k 
opisani privjesci niču. Dobro sačuvana: 24 mm. premjera; 72 gr. te 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj; 24 mm. premjera, 9'15 gr. težine. 

Srebrna. Izradbom slična predjašnjoj, uz neke nazgredne inačice, Osrednje 
čuvana; 30 mm. premjera, 6:30 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Jednska predjašnjoj. Osrednje sačuvana: 28 mm. premjera, T'B8 gr. tež 
Našasta gdje i predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj ; 28 mm. premjera, 5'20 gr, težine. 

Mjedena žica, na kojoj dva koljena od dvadesetčetri puta prosto omotane ? 
Osrednje sačuvana; 32 mm. premjera, 2:80 gr. težine. Našasta gdje i predjaš 
Srebrna. Na karičići dva koljenca od šest puta omotane žice a medj ov 
čunjast privjesak, sa četiri strane, od vrha k dnu ukrašen izvijugunom žicor 
spodobi zmije. Gornji i donji kraj ovog čunjka završuje sa glavicom  klinč 
Ovim kao da se htjelo oponašati kakva zareznika. Dobro sačuvana; 14 1 
premjera, 1:80 gr. težine. Našasta gdje 1 predjašnje. 

Jednaka predjašnjoj s razlikom, što na karičici nema nikakovih koljenaca, d 
wore opisanog privjeska; 14 mm. premjera, 2:25 gr, težine, 

Jednaka predjašnjoj s razlikom, što na čunjastu privjesku rubovi žice upra 
teku. Ovim privjeskom kao da se htjelo oponašati kakva krastavća. Dobro 
čuvana; 14 mm. premjera, 0:85 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 


. Mjedena. Na sredini karičice dvopupast privjesak, Gornjim dielom privjeske 


pr 





213. 








pij 


da se htjelo oponašati borovu češericu, a donjim grozd. Dobro sačuvana: 20 mm. 
premjera, 227 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Jednaka predjašnjoj; 20 mm. premjera, 2:64 gr. težine. 
Srebro pozlaćeno. Sa strani na karičici dva filigranska koljenca, sastojeća iz 
tri reda zbijenih zrnaca. Srednji sastoji od šest većih a dva skrajnja od dvanaest 
manjih u vienae poredanih zrnaca, Na sredini karičiee privjesak takodjer od 
filigranskih zrnaca, sredinom svojom uz karičieu pričvršćen tako, da se prikazuje 
kao dva grozda: jedan okrenut prama gore a drugi dolje. Dobro sačuvana; 
18 mm. premjera, 157 gr. težine. Našasta dne 22. lipnja 1892. u grobu uz 
mrtvaća, s podnevne strane bazilike na rimo-kat. groblju u Biskupiji. Kod nogu 
istomu mrtvacu našaste su željezne ostruge, slabo sačuvane, 
Mjedena žica. Na karičici tri privjeska od prepletene žiee. Dobro sačuvana: 
16 mm. premjera, 052 gr. težine. Našasta gdje i predjašnje. 
Zlatna. Na karičici privjesak predstavljajuć raspolovljen oktaedar, u kojemu 
vjerojatno stajao dragi kamen (,gemma“), ali ovaj postradao. Dobro sačuvana: 
14 mm. premjera, 1:48 gr. težine. Našasta u Golubiću kod Knina. 
Zlatna. Sa strana na karičići dva koljenca od triput opasane žice. Na sredini 
karičiee privjesak od filigranskih sbivenih zrnaca, nalik grozdu. Dobro sačuvana : 
14 mm. premjera, 073 gr. težine. Našasta na starohrvatskom groblju, — na 
zemljištu Nikole (Grčića — u Šupljaji — , Burnum“. 
Zlatna. Na karičici pačetvoran privjesak od zlatna tenečka, Privjesak je bio iz- 
vezen, ali se vez slabo razabire. Osrednje sačuvana; 12 mm. premjera, 087 gr. 
težine. Našasta dne 31. svibnja 1892, u grobu uz mrtvaca s poddnevne slrane 
bazilike na rimo-kat. groblju u Biskupiji. Uz desnu ruku istog mrtvaca našast 
je kratak nožić. Mrtvae je suvremen ostaloj šestorići mrtvaca našustih u šest 
grobova, o kojima je nahreeno u zagrebačkomu , Viestniku“ god. 1892., str. 94. 
(Biti će nastavljeno.) 


Fra V. Marun. 














Bredovječne crkvice oko Selaca na otoku Braču. 


(Sa slikama.) 






jugoiztočnom kraju otoka Brača, oko Selaca, obstoje još do 
sačuvane četiri male sredovječne crkvice skoro jednakih prot 

sMaBij po staroslavenskom običaju sagradjene na vrhuncim četiriju vise 
brežuljaka, koji su po njima i primili naziv Sv. Nikole, Sv. Nedjelje, | 


Kuzme i Damjana i Sv. Tome. Sama imena svetaca kažu, da su to 


"A 4. Fu 
uJEAA aki 
Li nest. i 


jesti 
Pe a, FTA 
PRTA IJ 
i , 





Crkvica Sv. Nikole. 


onih za koje hrvatski narod goji i gojio je osobito počitanje još od prvih di 
svojega pokrštenja: za Sv. Nikolu kao zaštitnika putnik, navlaš pomorsi 
Sv. Nedjelju radi velikog štovanja dana Gospodnjega, te se o njoj pjev 
narodu u toliko inačica krasna pjesma »Kraljević Marko i Sv. Nedjelji 
55. Kuzme i Damjana, kao svete vrače, parce i zaštitnike od svake bole 
Crkvica Sv. Nikole je na brežuljku visoku nad morem 160 m., na gra 


' Hrvatske narodne pjesme“, Skupila i izdala Maticu hrvatsku, Odio prvi. Knj, I. str 1221 





Pes. gm 


edju područja sela Sv. Martina i Selaca, Sv. Martinu prama sjeveroza- 
u, a na iztok i nešto bliže Selaca; dočim su crkvice Sv. Nedjelje, SS. 


zme i Damjana i Sv. Tome daleko na zapad Selaca. Ova druga bliže 


noj obali Brača, na sjeveroiztok luke Hrvatske, blizu granice selačkog, 
ia području Gornjo Humčanskom. Brieg Sv. Nedjelje je visok 383 m., 
j SS. Kuzme i Damjana 449 m. a onaj Sv. Tome 406 m. nad morem. 
Ja sam već javio, da sam te crkvice obašao i obećao, da ću jih ovdje 
sati, pa eto izpunjujem svoje obećanje.! 
I. Crkvica Sv. Nikole. Duga je s dvora 56:25 m., široka 3:06 m., iz- 
ra 408 m. i 1951 m.; ali su joj u debljini zidova izkopane s jedne i 


Presjek AB. Presjek CD. Pročelje. 





Osnova crkvice Sv. Nikole 
u Selcima na otoku Braču. 





Tloris. 


ge strane po tri nejednake sliepe arkade, duboke od 3&4.cm. do 42 em., 
ke: prva do ulaza 68 cm., druga 995 cm., treća 1:13 m., visoke 2:56 m., 
stavljene lezenama širokim od 47 do 61:5 cm. (Vidi na tlorisu.) Na vi- 
i od 2:88 m. od tleha iztiču se nad lezenama naskočeni pojasi, koji polu- 
žno bačvasti svod diele na tri polja (vidi na tlorisu i presjeku AB). Sa 
vicom sdružena je s iztočne strane s dvora pačetvorna, 2:24 m. široka, 
ž m. duga, a iznulra parabolična apsida, sa dotičnim svodom, u kojoj 
uzidan otar (vidi u tlorisu i presjeku AB). Na sredini srednjeg polja svoda 
iže se malo sliepo kube, koje je s dvora naglašeno četverostranom ku- 
m, koja se iztiče nad crkvenim krovom, kao što se razabire iz slika na 
oženoj tablici. To je, samo u vrlo manjoj mjeri, kube poput onoga na 


* U orom časopisu God. V. Sv. 2, str. 108. 


Bee. 




















S SANE 


crkvi Sv. Petra u Priekom kod Omiša,' a mjerom i oblikom vrlo s 
onom na crkvi Sv. Nikole u Priekom u Dubrovniku." Kao što ova € 
potiče po prilici iz XI. vieka, ne može da bude iz kašnjega doba ni crl 
Sv. Nikole kod Selaca, ako nije nešta starija. Paraboličan oblik njezin: 
svodjene apside napominje nam parabolično kube bivše hrvatsko-bizanti 
bazilike Sv. Kufemije u Spljelu# i slično na crkvi Sv, Luke u Kotoru.+ 
neka uspomena predvorja stoji nad ulazom crkvica Sv. Nikole kod S 
naskočen sliepi luk pokriven krovcem sa strehom. Osjem vrali, crkvic 
ima drugog otvora za svjetlost, nego malu pačetvoruu ponaricu nad goj 
pragom ulaza. Visoko pročelje završuje u pročeoni zvonik na šuplji 
kružno završeni prozor za zvono. Kao što i sve tri sliedeće crkvice, 
više njih po Dalmaciji na vrhovim brežuljaka, i ova je crkvica nai 
ogradjena mrtvom ogradom od 1 m. do 1:5 m. visine, 

UH. Crkvica Sv. Nedjelje je oko 6 kilometera daleko od Selaca. 01 
nahodi pri zapadnoj strani liepe i plodne kotline na vidiku crkvice SS. Ki 
i Damjana. Njezin je tWoris u obliku 
smjernjaka, užeg pri pročelju, šire: 
polukružnoj s dvora, paraboličnoj + 
iznutra. Južno joj je platno s dvora 
D985 m., sjeverno 5:23 m.; pročelje 
roko 4 m. Iznutra je crkva do apside 
4:13 m., široka pri ulazu 1:75 m. 
apsidi 2 m. U predebelim joj platnin 
kopane su iznutra po tri sliepe ar 
sve različitih širina od 97 cm. dla 14 
u dubini od 38 cm do 44 em., ko 
razstavljene lezenama širokim koje Bi 
koje 62 cm. Arkade ne dosižu do | 
kao u crkvici Sv. Nikole, nego poč 
na 39 cm. visine, kao u crkvici Sv. | 
Krstitelja na Bolu." Brod crkve je posv 
polukružnim kuso-čunjastim svodom, apsida paraboličnim polukubetam. 
je, kao u crkvici Sv. Nikole, uzidan u svoj širini apsidice, ali ne zaprem: 
njezinu duljinu i ima pred trpezom stepen. U južnoj arkadici do otara 
biven je uzahan prozorčić. Na olaru je uljenom bojom na kamenitoj 
napengana slika. Gori po sriedi Gospa s djetićem u naručaju, drži kr 





Tloris # uzdužni prosjek crkvice 
Sv. Nedjelje kod Selaca na Braču. 


i U ovom časopisu God. II. Br. 4, str. 226 — 221, 

* Vidi moj članak sa sikama: ,Dvije najstarije sačuvane crkve grada Dubrovnika“ u ovor 
pisu God. IV. Br. 2, str. 82—89. 

* Fitelberger, Die mittelalt. Kunstd. Dalmatiens, str. 295—298. 

i Gj. Stratimirović, ,O prošlosti i neimarstvu Boke Kotorske“, str. #1. 

" Vidi u dotičnom mojem opisu u ovoj svezci, str. 24, 





uci. S desne joj Sv. Ivan Krstilelj, s lieve Sv. Josip. Pod njom piše: 
FECIT 
FAR 
SCA Dominica. 

je na olaru i malen drven kipić Sv. Dominika. 

U ogradi pred crkvom su dva prosta groba pokrivena velikim pločama. 
na je duga 2:31 m., široka 1:22 m., debela 11 cm., druga njoj jednaka. 
iga su dva groba sa sjeverne strane crkve: jedan preuzak, zazidan, bez 
če, drugi s pločom dugom 2:26 m., širokom 1:10 m., debelom 11 em. 
stoj crkvenoj ogradi sa južne strane su još dva groba pokrivena takodjer 
kim pločama, od kojih je jedna prebivena po polak. Sve su pl6če od 
naćeg mjestnog gustog bielog vapnenjaka, a svi su grobovi orijentovani 
- SZ. 

III. Crkvica SS. Kuzme i Damjana. Slična je prednjašnjoj, a razlikuje 
od nje tim, što joj je apsida polukružna iznutra i s dvora, što ne ima 
akva prozora i što joj je tloris u obliku pače- 
rine. I u njoj su tri para sliepih arkada nejednake 
ne: južne su prilično jednake, od 1:08 m. do 
O m. široke, a od sjevernih prva do pročelja ši- 
a je 122 m., druga 1:16 m., treća 1:14 m. Južne 
lezene široke po 41 cm., sjeverne po 38 cm. | 
ica je s dvora duga 5:54 m., široka 4:29 m.,  Tloris orkvice SS. Kuzme 
utra 435 m. i 2:34 m. Arkade su kao i u predjašnje Basa ke a 

e crkvice duboke od 35 cm. do 41 em. Vrata su sosa kase 
ka 68 cm. Brod je pokriven polukružnim bačvastim svodom, apsida 
ukubetom. Grehota, što je ova liepa kapelica zapuštena. Neuki i surovi 
tiri već su joj počeli razkopavali zidove i pločnik; izvukli i odnieli su 
eu iz nutrnjosti pročeonog zida, svetogrdno su polomili krasno sredo- 
. bronzano kandilo, kojega neke ulomke nadjoh na oltaru, kao što i 
 sviećnjaka i malog propeća. Po tlima nadjoh ruku u naravskoj ve- 
i urezana na površini ulomka poveće kamenite okružne posude, možda 
. spome ute Broplonice.. Pri Po opazih četvornu ploču od Oemajti 














) zav Brik krakova oko pov eće okružne sredine i rupice u središta. 
: | kruga u kojemu je križ iznosi 34 em. 

Osjem navedenih žalostno propalih umjetnina, sačuvani su u crkvici 
izme i Damjana još i ostanci jednog kiparskog iz preporodnog doba 
nog slikarskog spomenika srednjega vieka. Na olaru je u posebnu slo- 
lo stojećem zidiću uzidana poput kamenita triptiha sliedeća kiparska 
ME seo reljefu. Po sriedi Gospa sjedi na priestolju s djetićem, koji 
na nor Jame na njezinom desnom koljenu. Do njih s desne i s lieve 











- m m = = - == -———- = - > - — — = ———- = a 
= 4 
j : 
- 


= €“ = 


strane stoje sveci Kuzma i Damjan. Sva je površina apsidinog svoda 
slikana a fresco po staro-kršćanskom načinu crljeno-surom zemljom ok 
Nego je većina slika odpala, te ostaju još u jednom redu oko apside še 
liepih kerubina. Nad slavolukom apside, takodjer okrom, je naslikana kr: 
široka, narebrena divot-amfora (Prachl-Amphora). S desne strane aw 
pružajuć se oko luka u sjedećem položaju, sjedi žena u bogato nabi 
haljini. S lieva je bio naslikan isto tako sjedeći lik Spasiteljev, ali m 
sada još jedva razlikuju tragovi lica i pruženih, pallijem pokrivenih, 1 
Uzamši, da je amfora prikazana kao simbol bunara, treba zaključio x 
predstava predočivala Isusa na bunaru sa Samaritankom. U starokršća 
umjetnosti ne ima spomenika, koji bi nam svjedočio, da je taj ori 
Novoga Zavjeta bio igda predstavljen na zidu iznad glavne apside. Na ji 
od ploča od pečene zemlje, kojima je bila obložena iznutra bazilika u 
scheb el-Aiun-u u Africi iz VI. vieka! predstavljen je Isus i Samarit 
stojeći jedan prama drugoj izmedju dva stupa. Obojica su odjeveni u tun 
do košćica. Isus drži lievom križ na dugoj štaci, a desnu pruža k Sa 
tanki. Medju njima je po sriedi bunar, predstavljen kratkim stupom 
kojemu je amfora. Bunar je izmedju dva koca, koji su gori sastavljen 
priečnicom. Na sred iste visi čekrk, oko kojega ide konop od ruku že 
do amlore. Neka je surova izradba plohorezbe na ploči od pečene ze 
ipak jasno izrazuje predstavu. Na našoj slici ostala je od bunara : 
amfora, a likovi na istim stranama, samo sjedeći mjesto stojećke. 

Pred selačkim rodoljubima ja sam duboko požalio zapuštenost cr 
SS. Kuzme i Damjana, koja bi se lako dala popraviti uz malo dobre * 
Selčani bi doisto i dragovoljno pripomogli k popravljenju i sačuvan 
prezlamenite crkvice iz XL. ili XII. vieka, ali se oni ne mogu u nju p 
jer ne pripada njihovoj, nego župi Gornjo-Humčanskoj. Usudjujem se 1 
preporučiti pošt. gosp. župniku Gornjega Humca, da bi se što prije za 
oko toga, da bude popravljen i sačuvan od konačne propasti taj hepi 
menik bogoljubnosti i kulture naših pradjedova, koji, dok je odolio 1 
godama kroz sedam-osam vjekova, bilo bi žalostno i malo dično po naj 
XX. vieka, kad bi se mašio, da ga namjerice poruši, u času kad se u 
braženom svietu troše milijuni oko uzdržavanja starinskih spomenika, : 
bi se crkvica dala dobro uredili sa par stotinica kruna. 

IV. Crkvica Sv. Tome sačinjava uz prediduće dvie sjeveroiztočn 
istokračna trokuta, te je od njih bliža Selcima, a daleka od Sv. Net 
koliko i ova od SS. Kuzme i Damjana. S neke pometnje nije se m 
nikako naći ključ ove crkvice u onaj dan kad sam ju pohodio, pa ne: 
ništa stalna da kažem o njezinom nutrnjem ustrojstvu. Uvjeravali su 





! Le Blant: Sur quelques carreaux de terre cuite nouvellement dććouverts en Tunćsi 


areh. 1895, p. 2738). 





_— 39 — 


\ je iznutra slična opisanim dvjema susjednim crkvicama, ali da ima sa 
ake strane samo po dvie sliepe arkade poput crkvice Sv. Ivana Krstitelja 
Bolu. Na njoj je pročeoni zvonik sličan onomu crkvice Sv. Nikole. Duga 
s dvora 496 m., široka 3:15 m., a završuje s iztočne strane pačetvornom 
silom dugom 1:35 m., širokom 1:90 m. I u tom bi sličila crkvici Sv. Ni- 
le. Na sred nadvratnika urezan joj je latinski križ. Ima jedan uzahan 
Ozorčić pri jugoiztočnom kraju broda, a jedan na pročelju do sjeverne 
rane ulaza. I oko nje je okrugla ograda, u kojoj ima nekoliko grobova, 
ji su pokriveni tankim sad prelomljenim pločama. Crkvica je na brežuljku 
izločne strane spomenute kotline. Sa svake od tih triju crkvica liepo se 
de ostale dvie. 


Ovdje opisane bačvastim svodom posvodjene četiri starohrvatske bračke 
ijomolje urešene i utvrdjene s nutrnje strane svakog uzdužnog platna su 
i prilično duboke sliepe arkade, a kadgod su dvie, četiri ili više njih, ne 
činjavaju osamljen pojav u starohrvatskom graditeljstvu, nego su dapače 
amenitim članom neprekidna niza sličnih sredovječnih crkava u Dalmaciji, 
je naš narod obično zove starim grćkim crkvama, nagovieštajuć time na 
zantinsko porieklo starohrvatskog graditeljskog sloga. Nekoliko od tih cr- 
iwa sam ja već opisao većim dielom u ovom časopisu, druge će biti u 
oje vrieme opisane i ilustrovane. Objelodanjene su: 

1. Ostanci crkvice Sv. Tome u Kutima u Boki Kotorskoj! iz VIII. 
eka, jer posve slićna onoj Sv. Mihajla kod Stona, kojoj se postanak može 
\ ustanovi po množini klesarskih ostanaka. Ima po tri sliepe arkade. 

2, Ostanci starije crkve Sv. Nikole u Priekom u Dubrovniku.“ Imala 

po četiri sliepe arkade. Potiče po svoj prilici iz X. vieka. 

3. Crkva Bl. (zospe u Lužinam u polju stonskomu.* Ima uz narteks 
) tri sllepe arkade. Iz IX. vieka. 

4. Crkvica Sv. Mihajla kod trećoredkinja Sv. Dominika pri strani 
južne strane polja stonskoga.* Ima po tri sliepe arkade. Iz VIII. vieka. 

9. Ruševina crkvice Sv. Martina pri južnom okrajku polja stonskoga. 
na po tri sliepe arkade. Najkašnje iz XII. vieka. 

6. Zapuštena crkva Sv. Ivana u Zamlinju u polju stonskomu.“ Ima po 
*t sliepih arkada. Izmedju IX. 1 X. vieka. 

7. Zapuštena crkvica Sv. Jurja u Ponikvama na Pelješcu." Ima po tri 
lepe arkade. Iz XI. ili XII. vieka. 

! Boplje Crparamuposuh:; O upomaocTa u HeumapcTBy Boke Koropcke. T. 2, 

* Vidi moj opis u ovom časopisu God. IV. Br. 2, str. 83. 

* Ibid. God. IV. Br. 2, str. 738. 

' Ibid. God. IV. Br. 2, str. 78. 

5 Ibid. God. IV. Br. 2, str. 81. 


* Ibid. God. IV. Br. 3 i 4, str. 144. 
Ibid. God. IV. Br, 3 i 4, str. 152. 












































=WmE 


8. Zapuštena crkvica Sv. Luke na otoku Laslouni. Va dana 
dieljena na po tri izdubka bez arkada. Iz X. vieka. 

9. Crkva Sv. Silvestra na otočiću Bisševu. Ima po četiri sliepe ark 
Iz svršetka IX. vieka,? x 

10. Tragovi stare crkve Sv. Nikole u Komiži." Imala je po pet sli 
arkada. Iz god. 890. 

11. Crkvica Sv. Mihovila u vrh brda više Komiže* uz put izm 
Visa i Komiže. Ima tri sliepe arkade tek s južne strane. Obstojala je u 
vieku. 

12. Donji dio broda crkve Sv. Klimenta u Sitnom u Poljici kod Splj 
Ima tri onizke sliepe arkade. Iz XII. ili XIII. vieka. 

13. Crkva Sv. Petra u Priekom kod Omiša. Ima tri šiiepć arkade 
početka X. vieka. 

14. Crkvica Sv. Jurja u Kastel-Staromu," nad željezničkom bosta 
Ima po četiri sllepe arkade. Spomenuta je u nadpisu iz XI. vieka, a 
mogla poticati iz IX. ili X. vieka. 

15, Ruševine crkve Sv. Luke na Uzdolju kod Knina. Imala je po 
lezene, koje su možda završavale u sliepe arkade. Iz svršetka IX. vi 

Od navedenih crkava najstarije, t. j. one iz doba od VIII. do XI. y 
osjem sliepih lukova, medju nutrnjim lezenama, imaju i nad lezenama 
skočene pojase, koji se proležu oko svega svoda crkovnoga, ili počivaj 
posebnim modiljunima (Sv. Juraj u Kaštelu Staromu, Sv. Silvester, Sv 
kola u Komiži, Sv. Juraj u Ponikvama, Sv. Nikola u Priekom u Dubrov! 
Bl. Gospa u Lužinama u St polju i Sv. Nikola u Selcima), ili se 1 
smatrati neprekinutim nastavcima samih lezena (Sv. Mihajlo kod Stona 
Luka na Lastovu). Te crkve imaju još s vanjske strane platna ures sl 
lukova na lezenama (Sv. Juraj u Kaštelu Star., Sv. Mihajlo kod Stona, 
Luka na Lastovu, Sv. Toma u Kulima i još neobjelodanjena crkvica 
Ivana u Podaci u makarskom Primorju), ili vanjske jake podpornjake 
Silvestar, Sv. Luka na Uzdolju), ili više apsidica, ili polukružnih izdul 
osjem glavne apside (Sv. Juraj u Ponikvama, Sv. Mihajlo kod Stona, 
Toma u Kutima, Sv. Juraj u Kašlelu Staromu). Mladje od tih crkava, 
to jest iz razdoblja od XI. do XIV. vieka imaju samo nutarnje sliepe ar 
(Sv. Toma, Sv. Nedjelja i SS. Kuzma i Damjan kod Selaca na Braču, 

i Vidi moj opis u ovom časopisu God. I Br. 4, str. 289 —241. 

* Ibid. God. IL Br. 3, str. 158. 

" Ibid. God. IL Br. 8, str. 157—1069. 

4 Ibid. God. II. “i 8, str. 158. 

5 Tbid. God. III. Br. 3 i 4, str, 139. 

* Ibid. God. II, “a 4, str, 226. 

7 Vidi moj opis u ,Viestniku hrv, arkeol, dr.“ God. XIII. Br. 2, str. 47—50 u članku: 


starohrvatske bogomolje u Primorskoj županiji“. | 
“ Vidi moj opis u ovom časopisu (God. I, Br, 2, str. 14—78 i God. IL Br. 8, str. 159 


uši 





Edi! 


an Krstitelj u Bolu, tolike još neobjelodanjene crkvice u Lastovu, Sv. Mi- 
wil u Komiži, Sv. Ivan u Zamlinju kod Stona, Sv. Marlin kod Stona, 
! Kliment u poljičkom Sitnomu). Navedeni starohrvatski spomenici iz VIII. 
> XI. vieka pripadaju hrvatsko-bizantiskomu slogu, kojemu eto redovito 
ipadaju izključivo i sve navedene struklivne oznake, osjem vanjskih sliepih 
kada, koje je primio iz ravenatsko-bizantinskoga. Staro-hrvatske erkve sa 
mim sliepim nutrnjim arkadama potiču, kako vidimo, iz razdoblja od NI, 
\ XIV. vieka, t. j. hrvatsko-romaničkom slogu, kojemu sliepe arkade po- 
waju posebno obilježje. 

Izlraživanje i sravnjivanje mnogobrojnih još neproučenih starohrvatskih 
kava, manje ili više sačuvanih u Dalmaciji, pružit će nam bez sumnje još 
ći broj stalnijih podataka za potanje označenje neprekinutog samostalnog 
zvitka starohrvatskog graditeljstva, što smo ga ovdje nahrcili u obćenitim 

U KORČULI, o Ivanju dnevu 1901. 


F, Radić. 














Župna crkva Sv. Martina u Pridrazi kod Novigrada. 


(Sa slikama.) 


NSA! mojem »Izvješću o radu hrvatskog star. družtva u Kninu itd. 
MANI napose o kršćanskim starinama do sada (t.j. do g. 1894) od 
kai venim i objelodanjenim u Dalmaciji itd.« na str. 10, pod br. 
ovako pišem o starinama Pridrage: >(selo na jugoizloku Novigrada), 1 
predsjednik izviestio je u »Viestniku« (God, XIII. Br. 4, str. 126): »>ZŽup 
crkva Sv. Martina u romanskom (htjede reći hrvatsko-bizantinskom) sl 
iz X. vieka, sa tri apside i pobočnim izvana i iznutra lezenami. Novij 
vremena bila je korenito popravljana, ali podpuno u prvašnjem štilu. 
pročelju uzidan je starinski ulomak, koji predstavlja pokrovitelja crkve 
konju sa štitom i mačem u desnici. Slika je barbarski izradjena, nešto g 
nego običajne suvremene slike. Takov jedan ulomak s istom slikom | 
prijodom oblazka našast je uz nekoliko drugih ornamentalnih komadi 
jednoj gomili kod iste crkve. Ulomak sa slikom i jedan važniji ornam 
talni, i jedan sa slovima TES.SO prenesen je u Knin. Oko crkve | 
lriestak običajnih starinskih stećaka. «« 

Bianchi! piše o Pridrazi, da se je u staro doba'zvala Dolac. Još 
daje: »Starinska mu je crkva Sv. Martin, kod koje su malobraćani ir 
samostan, kao što izpada iz oporuke dne 23. kolovoza 1472 Ciprijana 
de Giorgi, zadarskog plemića, koji je franovcima u Pridrazi ostavio 50 | 
Nakon srušenja samostana 1590. god. osta na nogama osamljena crkvi 
sred polja, sa susjednim grobištem, udaljena po milje od prvih seoskih kt 
Još se vide ostanci samostana. « 

Ja sam pridražku crkvu S. Martina pregledao i izmjerio kroz jesen 
praznike 1899. god. U novijim popravcima nije više nadogradjen bačvi 
svod, koji je od iskona pokrivao ovu krasnu baziliku, dočim su sačuv: 
polukubeta, kojima su presvodjene tri polukružne apside. Divna je jed 
slavnost razmjerja tlorisa ove crkve. (Vidi sl. 1.) Razstavljena su dva p 
lezena (a, a), nižu se od iztoka put zapada tri savršeno četvorna proste 
kojima je stranica jednaka širini crkve, t. j. 5:60 m. Na tri stranice iztoči 
četvornog prostora prislanjaju se tri polukružne apside, koje tlorisu day 
oblik memskoag križa. Na sredini svake apside je po prozor, a po dva 


' Zara cristiana II. str. 305 — 309. 











=45.— 


: aaa su bila i u svakoj od dviju četvorina, koje sačinjavaju brod 

. Sad su još olvorena dva prozora bliža pročelju, dočim su sliedeća 
S dva zazidana. U koliko je meni poznato, ne ima u cieloj Dalmaciji 
ve tlorisa slična onomu crkve Sv. Martina u Pridrazi. Mala crkvica Sv. 
kole na malom brežuljku neposredno pred gradom Ninom! ima doisto 
rav tako razporedane tri apsidice, ali je ona i vrlo skromnih protega i ne 
a u zapadnom kraku križa, već jedva toliko duljine, da se može reći, da, 
crkvica sagradjena u obliku grčkog križa. I ako se može nagadjati, da je 
jam triju tako poredanih apsida na pridražkom Sv, Martinu crpljen sa sta- 
g ne dalekog Sv. Nikole ninskoga kao svojeg pralika, to se ne smije 
zai za ukupni oblik tlorisa na latinski križ. Ovaj je jedino sličan i može se 
porediti sa tlorisima podzemnih staro-kršćanskih cemeterijalnih oratorija sa- 
wljenih u obliku cella-e trichora-e u rimskim katakombama.* Takovi su: 





itorij Svete Soteris, sagradjen prije Dioklecijanovog progonstva, bazilika 
etih Siksta i Cecilije, i god. 1878 po oplakanom Stevensonu odkrivena 
zilika Sv. Simforoze. Simbolični i, temeljnim otajstvima naše svete vjere 
kako posvećeni, broj tri vlada u svom kolikom izvanjskom graditeljskom 
psu crkvenih zidova pridražkog Sv. Martina sa sliepim, 18 cm. dubokim, 
kadama, koje počivaju na lezenama. Tri takove arkade vidimo na pročelju 
we, dva puta po tri na pobočnim platnima, ili po tri na svakoj vanjskoj 
ani unutrnjeg četvornog prostora; po tri na svakoj apsidi. Svaka srednja 
svake tri arkade ima po sriedi otvor, koji je na pročelju 1:27 em. ši- 
ka crkvena vrata, a na pobočnim platnima i na apsidama 95 cm. širok 
oz0r. Na tri apside završuje i okružna crkva Sv. Donata u Zadru iz 
« vieka?; i njezine dvie pobočne apside urešene su izvanka sa tri sliepe 
\ 7 Eltelberger, Die mitt. Kunstdkm. Dalm. Tab. XIII. al. 4. 


* Labke, Geschichte der Architektur. Bd. I. str. 346. 
rger, n. dj. Tab. VII, tloris, prizemlje i gornja crkva. 








= ———————==-=——— —_———————— = —_ === === = 





i dd ca 


arkade, te imaju u srednjoj prozor. Svaka su tri sliepe arkade, urešene 
i četiri od šestero apsida okružne crkve Sv. Trojstva u Poljudim kod Splje 
iz IX. vieka. Naše domaće graditeljstvo primilo je motiv sliepih arkada 
ravenatsko-bizantinskoga. LU Ravenni pojavljuju se sliepe arkade najprije 
mauzoleju carice Galle-Placidije (oko 450 g.), onda na platnima črkve |! 
Apollinare in Classe (VI. viek). Na našim stranama: vidjamo sliepe lukc 
već na starokršćanskoj velikoj bazilici u Solinu, pa na bazilići u Pon 
(VI. vieka) i na mnogobrojnim porušenim i manje ili više sačuvanim sta 
hrvatskim spomenicima iz doba od VIIL do XI. vieka, kao što su crl 
Sv. Tome u Kulima* u Boki Kotorskoj, crkvica Sv. Mihajla kraj Ston 
Sv. Luke na Lastovu,“ Sv. Ivana u Podaci u makarskom Primorju, | 
Petra u Priekomu kod Omiša,“ gorispom. crkva Sv. Trojstva u spljetsk 
polju," Sv. Jurja iznad željezničke postaje u Kaštelu Staromu, napom. eri 
Sv. Donata u Zadru i ona Sv. Križa u Ninu." Tako je dakle u hrvatsl 
zemljama motiv sliepih arkada bio udomaćen u vrieme od VIII. do XI. s 
ljeća, da se on može uz ostale da smatra obilježjem hrvatsko-bizantinsi 









graditeljskog sloga. 


Ulomci lezend i pluteja sa ograde svetišta, i ulomci pragovi, koji 
nadjeni u okolici crkve Sv. Martina a čuvaju se sad u »Prvom muzeju 
vatskih spomenika«, te su joj svakako morali pripadati prije njezinog 
rušenja i opljačkanja u doba turske najezde, očito dokazuju, da je i 
crkva bila sagradjena u starohrvatsko doba, te da je posjedovala sva < 
lježja staro-kršćanskog hrvatsko-bizantinskog sloga. 

Te su ulomke stanovnici Pridrage posadjivali u zemlju čelo glave grob 
Svojih pokojnika, na groblju oko iste crkve Sv. Martina, pa su jih « 
7./X. 1897. za naš »muzej« darovali našemu predsjedniku: Šime Zult 
pok. Šima, Martin Zubčić pok. Anta, Mate Botur, Marko Čulina i Juraj Kol 
Zadnjih dana doznao je naš g. predsjednik, da ima na tom groblju još 
koliko ulomaka, na kojima da su urezani pleterovi, pa će nastojati da 
takodjer dobavi za isti družtveni muzej. Prilikom pokopavanja sadanjih 
ljana Pridrage dobro bi bilo preporučiti gosp. župniku, da pregledava | 
trnjost grobovi, ne bi li se u njima našlo uresnih ulomaka, kao što jih 
toliko nadjeno na groblju na Kapitulu i u Biskupiji kod Knina. 

\ Vidi moj članak ,Četiri starohrvacke bogomolje u Primorskoj županiji“ u ,Viestniku hrv. 
družtva“, God, XIII. Br. 1, str. 20—22, Br. 2, str. 46. 

* Gjorgje Stratimirović, O prošlosti i neimarstvu Boke KG6torske“, Tab. 2. 

" Vidi moj članak u ovom časopisu (God. IV. Br. 2, str. 78. 

4 Ibid. God. I, Br. 4, str. 239—241. 

* Po fotogr. snimku predsjednika našega družtva. 

5 Vidi moj članak u ovom časopisu (zod. II, Br. 4, str. 226—227. 


7 Vidi nav, članak u , Viestniku“. h 
* Vidi joj fotolitogr. sliku u ovom čusopisu God. I Br. 4, str. 224. 


_ 45 — 


Opis uresnih kamenitih ulomaka. 


I. Ulomak pluteja sa ograde svetišta. (Sl. 2.) 
Dug je 4/7 cm., širok 32 cm., debeo 11. cm. Ploča 
je bila obrubljena troprutastim trakom, koji se po: 
kružnim uzlićima, sa rupom u središtu, spliće sa 
četvorinom ili pačetvorinom od isto takova traka. 
U pačetvornom polju je plohorezan idući lav, simbol 
Sv. Evangjeliste Marka, od kojega ostaje na ulomku 
zadnji veći dio tiela sa gori uzvinutim repom. Od- 
pali su: glava sa prednjim dielom desne prednje 
noge i kraj repa. Na nogama su prikazana po 
četiri prstića. 

II. Ulomak pluteja sa ograde svetišta. (Sl. 3.) 
Dug je 39 cm., širok 22 cm., debeo 10:5 cm. Ploča, kao i predjašnja, bila 
je obrubljena troprutastim trakom, ali se taj na ovom ulomku po jednakim 
kružnim uzlićima spliće s kolobarom od isto. takova 
traka. U kolobaru je plohorezan zadnji dio stojeće 
ptice sa podignutim jednim krilom, predstavljenim 
na način polupalmete. To bi mogao biti orao, simbol 
Sv. Ivana. U trokutnom prostoru, što ostaje izmedju 
kolobara i pravokutnog okvira ploče, urezana je 
osamljena vilica zavijena na obadva kraja poput na- 
opakog S, motiv, koji se često nalazi na spomeni- 
cima iz doba od VIII. do X. vieka. 

III. Jedan ulomak sa iste crkve Sv. Martina sam 
ja već opisao u članku »Starohrvatski ratni mač«,! 
gdje mu je slika, ovako: »Priložena slika predstavlja 
nam iz našega muzeja ulomak pluteja, nadjena dne 19. srpnja 1891. na 
rimokatol. groblju kod župne crkve Sv. Martina u Pridragi kod Karina, u 
području negdašnje ninske županije. Ulomak je dug 40 cm., širok 20 cm. 
U troprutastu kolobaru hrv.-biz. sloga sačuvan je gornji dio plosnorezana 
nagnuta junaka sa malim okruglim štitom u ljevici, a velikim i širokim 
mačem u desnici. O liku bi se moglo pomisliti, da predstavlja Sv. Martina 
biskupa u času kad, još katekumen i rimski konjanik, ide da presieče mačem 
svoju klamidu, i da je polovicu udieli prosjaku Ambijanu, kojemu nije imao 
što drugo da dade. Pred likom vidjeti je i nekakav štap, koji bi mogao pri- 
kazivati koplje, jer naliči koplju u Longinovoj ruci na pilastru našega muzeja 
sa nadpisom >»Stefaton«.? Izvan kolobara je simboličan grozd. Taj ulomak 








! U ovom časopisu God. I. Br. 4, str. 245.—246. 
* Vidi God. 1. Br. 1 i 2, str. 24 i 84—86 ovog časopisa. 


re 











može poticati iz VIII. ili IX. vieka, a zlamenit je i s toga, što nosi svje 
čanstvo i ob obliku starohrvatskoga štita. 

IV. Olomak ploče sa ograde otara. (Sl. 4.) Dug je 36 cm., šir. 23 € 
deb. 13:8 em. Na licu mu je urezan niz uspravljenih predmeta. Po sri 
stoji na vrh kula od troprutasta traka početak paomine grane, od koje 

| sačuvana četiri simetrična, vodoravna, inalo 
vijena, izperka, Desno i lievo do paomine gr: 
podižu se kao dva pilastrića pločicama obrablje 
koji naliče dolnjem dielu križeva urezanih na nel 
starohrvatskim spomenicima iz IX. i X. vieka, 
su unutra poput istih izpunjeni plohorezanom | 
prutastom dvostrukom pletenicom. Pri desnom ki 
opažaju se krajevi izperaka slieđdeće paome, a 
lievom živom kraju stoji okomit trak, na kojemu je takodjer urezana 
prutasta dvostruka pletenica. Slično urešen mramorni ulomak, nadjen me 
ruševinama crkve Sv. Bartula na Kapitulu kod Knina, opisao je prag. p 
Dn. Frano Bulić sa slikom.! O njemu on ovako piše: »Ornamentalni m 
simbolična palma, jako obična u starokršćanskoj umjetnosti; uokvirena me 
dva stupića upletena trostrukim prutićem. Izradba i tipična kompozicija i 
vjetna onim na plutejima pregrade svetišta u Sv. Sabine i Sv. Jurja in 
labro u Rimu iz devetoga vieka, i na pobočnim pločama, kojim je 
obložena mensa žrtvenika. Ulomak je po svoj prilici čest takova plut 
spadajući na žrtvenik ili ambon ili pregradu svetišta crkve Sv. Marije 
Kapitulu.« Pridražki ulomak treba dakle pomisliti da je izgubio gornje č 
pilastrića, na kojima su dolazile njihove nadstupine. 


V. Dva ulomka lezene ili pilasti 
medju plutejima ili dovratnika s ulaz 
svetište. (Sl. 5. 1 6.) Prvi (sl. 5.) je 
48 cm., drugi (sl. 6.) 25:5 cm., prvi je š 
23:0 cm., a to je ukupna širina bivše € 
lezene, drugi 18 cm., debeli su po 12 
Lice je obrubljeno prilično širokim pl 
cama, a sredina mu je urešena dvostrul 
lroprutastom pletenicom spletenom u svakom svojem 
žalištu na šesterostruke uzlove, a to pomoću dvaju 
tvorenih koso pačetvornih krivocrtnih, dvakrat slomlje! 
komada, koji se i medju sobom spliću u dijagonalr 
položaju oko spomenutih križališta, koji tako ostaj 
S). 6. sredini svakog uzla. U koliko je meni poznato, nigdje 





BI. 4. 











! Hrvatski spomenici, str, 19, Tab, VII, al, 15, 


ii 








na takove uzlovite pletenice na kamenitom spomeniku: ni kod nas, ni u 
aliji. | 
VI. Dva ulomka gredd nad pregradom svetišta, ili nadvratnika. (SI. 
18.) SI. 7. je dug 20 cm. sl 8. 38 cm., ši- 
iki su po 18 cm., debeli po 9 em. Na donjem 
iskočenom dielu praga plohorezana je tropru- 
sta dvostruka pletenica sa probivenim okružnim 
pama u svakom središtu prividnih krugova 
etenice. Gornji širi dio urešen je nizom koso 
dloženih osamljenih kuka, kojima su držci tro- SL T 
utasto narezani. Središta zavojica. kuka naglašena su. | 
iakovim rupama, kao i središta krugovi na pletenici, 
uke komada 7 nagnute su desno, zavijene na lievo, 
čim su kuke komada 8 obratno nagnute i zavijene, 
iko je to običajno kod takovih starohrvatskih pra+ 
wa, gdje je red kuka razstavljen na dvie jednake 
metrične polovine. Komad 7 pripada dakle lievoj, a 
mad 8 desnoj polovici praga. 

VIL. Tit ulomka praga nadvratnika. (Sl 9., 10. i 11.) Br. 9. je dug 
š cm., širok 16 cm., debeo od 9 do 10 cm.; br. 10 je dug 17 em., širok 
9 em.; br. 11 je dug 35 cm., a širok kao i br. 10. Sva la tri ulomka 
se na licu s dolnje strane ostanke nadpisa, s gornje šivje osamljene kuke 
L dugim troprutastim držcima, Na ulomku br, 10 su rupe na sred kuka 











BL 9. BL 10. SL 11. 


avilno provrćene, kao i na br. 7. Na ulomku br. 9 je oslatak nadpisa : 
mmm. 80...; 

lt momku br. 10. OYAS = oyas; 

t ulomku br. 11: VM VELO —.....umo vel o.. 

Treba mi ovdje osobitim načinom naglasiti, da mi nije, vanka hrvatskih 
malja, poznat ni cigli spomenik, gdje bi kuke bile upotrebljavane za ures 
Moravnih česti gradjevini, kako je to obćenito i obično bilo na starohr- 
Wekim spomenicima u Dalmaciji. Mi takovih pragova imamo iz Koljani 
MW Vrlike, iz Biskupije, iz Žažvića kod Skradina, iz Zadra, pa eto i iz Pri- 
uje, dočim na talijanskim spomenicima služe kuke samo za ures vanjske 


"m 











strane luka, i kosih vanjskih strana tegurija ciborija. U nas pak ima ta 
kuka i na prostu držku i na držku troprutastu, dočim mi iz Italije 
drugih krajeva nije poznat ni cigli primjer ovih zadnjih. Kuke na vodorc 
ćestima sgradje i kuke na troprutastu držku u obće jesu dakle tak 
vlastitosti i nova obilježja hrvatsko-bizantinskoga sloga. 

VIII. Meopredjeljiv ulomak. (Sl. 12.) Dug je 2 
šir. 14 cm., debeo 10:5 cm. Mogao bi pripadati i ] 
i pluteju, jer su mu pri gornjoj strani počelci tropru 
uresa, Veći dio lica zaprema ostatak nadpisa : AE :1 

SI. 12. što bi se moglo čitati od prilike: (... pro om 
animae mejae hunc..... 

Svi su opisani pridražki ulomci od gusta bielkasto-siva domaćeg 
nenjaka, kakva ima u najbližoj okolici crkve Sv. Martina. 

U ovi članak pomiešao se slučajno ulomak, sl. 13., koji je bio ni 
u Karinu, a sad se čuva u našem »Prvom muzeju hrvatskih spomer 
dakle ne pripada crkvi Sv. Marti 
Pridragi. To je ulomak pluteja sa 0 
svetista. Dug je 43 cm., širok a 
do 31'b cm., debeo 12 cm. Ureš 
mrežastim, ili tkalačkim, ili košara 
pleterom troprutastih trakova, k« 
medju sobom dijagonalno križaju. 
je bilo urešeno srednje polje je 
pluteja starije crkve Sv. Klimen 
| Rimu još iz početka VI. vieka,! s 

ša samo raztikom, da su na pluteju 

Klimenta bile u svim medjuproste 

križališta trakova probivene skroz i skroz okružne rupice, tako da j 
činjavao pravu rešetku. 











' R. Cattaneo: Nav. dj. str, 31. 


U KORČULI, o Antunovu 1901. 


ee 








Starohrvatska crkvica Sv. Petra u Kuli Atlagića. 


(Ba slikom.) 





Jiko čeliri kilometra i po na sjeverozapad od Benkovca, pri sjevero- 
zapadnom kraju krasna polja sa sjevera obrubljena zelenim gaje- 
&šj vima, na onizku brežuljku, vidi ze iz daleka mala crkvica Sv. Petra, 
vana u Kuli, jer su joj u blizini ruševine kule Allagića, uspomene iz 
iana turske najezde. Ja sam tu crkvicu obašao u doba jesenskih praznika 
9. godine. Crkvica je u zadnje doba bila popravljena i pripogradjena, a 
ostaje joj od starine nego južno i iztočno platno i s ovim spojena prayo- 
na, polukružnim bačvastim svodom posvodjena, apsida. Do apside su 
itra u začeonom zidu sačuvana starinska dva izdubka (conchulae) poput 
1 na crkvi Sv. Barbare u Trogiru.! S dolnje strane dopiru do četrdesetak 
limetara nad podom, a s gornje završuju polukružno. Južna strana crkve 
žena je frizom polukružnih naskočenih lukića izpod strehe, razdieljenih u 
kupine, u svakoj po tri lukića, koje su medju sobom spojene sa četiri 
mne, dopiru ća do zemlje, kao na starijim romaničkim crkvama njemačkim 
1 zvonicim ravenatsko-bizanlinskoga sloga. Na crkvi Sv. Petra u Priekom 
Omiša? su takovi lukići na skupine po dva i dva spojeni lezenama. 
Od slarohrvalskog otarnog ciborija, od ograde svetišta, od nadvratnika 
dnog glagolskog nadpisa sačuvani su tek mali ulomci, od kojih su tri 
lana kao gradivo pripogradjenog pročelja i sjevernog platna crkve. 


Opis preostalih ulomaka. 

L Gornji dio pluteja sa ograde svetišta. Dug 55 cm., širok 22:5 cm. 
lan u sjevernom platnu crkve. Nosi na licu ostanke dviju troprutastih 
enica. S gornje strane je počelak čelverostruke pletenice, sastavljene od 
struke, koja se provlači kroz zatvorene komade. Njoj sličan je malo 
kčiji početak druge čelverostruke pletenice, koja se na pravi kut sastaje 
jom pri uglu ploče. Od prosta biela gusta vapnenjaka. 

IL. Clomak nadvratnika. Uzidan na pročelju nad ulaznim vratima, malko 
desne strane. Dug je 40 cm., širok 20 em. Razdieljen je na dva pojasa. 
mji mu je dio urešen kukama nagnutim na desno, svijenim na lievo, 






Vid joj tloris i opis u mojoj razpravi: »Cetiri starohrvacke bogomolje u Primorskoj županiji“ 
ku hr - rk. dr.“ God. XIII. Br. 5, str. 78—83. 
i časopisu God. II. Br. 4, str. 227. 









_ 5 — 
L njih pet na broju; na dolnjem je dielu početak nadpisa: # HIC N. 01 
vapnenjaka. 
HI. Do drugog ulomka uzidan je krnjatak sa ostancim glagoli 
| nadpisa : JEZNNIW Er; 
ugi 
što bi se moglo da čita: crkvom) 


IV. Najznamenitiji je ulomak trokutna tegurija ciborija otarskoga. (\ 
sliku.) Vis. 47 em., šir. 27 em., debeo 11 cm, Lice ovog trokutnog tegurija 
urešeno po ukusu hrvatsko-bizantin 
sloga, plohorezbom razdieljenom o 
po sriedi timpan izpunjen simet 
uresom, s dolnje strane polukruž 
tlegurija_ obrubljen ravnim  pojaso 
nadpis, a desno i lievo simetrične 
stranice naglašene sa trovrstnim 
rednim uresnim elementima. Timj 
izpunjen sa tri, medju sobom okr 
poluuzlovima svezana, kolobara s 
ljena od troprutasta traka, baš kao : 
Presv. Trojstva. Kolobari su izp 
osmerolatičnim  zviezdastim  cvjetc 
kojima su latice obrubljene zarezor 
lih je krugova podpuno sačuvan 
dolnji, oko trećine gornjega i pol 
desnoga. Srednji krivocrtan trokutić 
kolobarima je bio prazan, a izvanj: 
sredini stranic4 izpunjeni su trolat 
u bizantinskoj umjetnosti običajnin 
nima. Trokutni prostor dolnjega li 
vrha timpana izpunjen je trokutnim obsrdčastim, prutkom obrubljenim, | 
kojega je nutrnjost izpunjena zrnjem poput grozda, uresnim &lementor 
čajnim u bizantinskoj umjetnosti od VIII. do X. vieka. Sva je prilika, 
na isli način bil bio urešen i trokutni prostor desnog vrha timpana. Z 
bi bilo nagadjali ob uresu gornjeg vrha timpana, dok nam je ovo jedi 
sad poznali primjer ovako urešena timpana trokutnog tegurija otarski 
borija. Timpanovo polje je desno i lievo obrubljeno tankim tvrdo zasul 
gajtanom. Drugi usporedni elemenat pobočnog obrubnog uresa do ga 
glavni je ures kosih stranica tegurija, jer zauzimlje najveću širinu i 
prilično, i za svoje doba neobično, naskočen nad površinom lica tegurij 
je zato njegovim, sa teklonsko-vajarskog gledišta, najizrazitijim čla: 
































ji, oštrom izmjenom sjene i svjetlosti, najviše doprinaša k estetskom ulisku 
je klesarske kompozicije. Ona se osobitim načinom odlikuje medju svim 
wremenim joj plohorezbama na ravnoj plohi. 

Taj žljeboviti naskočeni članak obično je najviše pretrpio pri rušenju 
omenika, te se nahodi većim dielom izkrnjen i otučen. Najbolje je sa- 
wan, upotrebljen na isti način kao na ovom teguriju, na nekim ulomcim 
jurija sa bazilike na Stupovima u Biskupiji i sa crkvice na Lopuškoj gla- 
ši kod Biskupije, koji će biti do skora objelodanjeni. Površine takovih žlje- 
wa urešene su redovito plohorezanim nizom polukružnih slomljenih polu- 
lova na jedinom troprutastom traku. Tako je na dva ulomka tegurija 
uskog ciborija s bazilike Sv. Marije u Biskupiji,! tako na spomenutim 
meim tegurija i na pragovim s bazilike na Stupovim u Biskupiji, tako na 
kim još neobjelodanjenim ulomcima pragova iste bazilike Sv. Marije u 
skupiji, tako na glasovitom Branimirovom spomeniku.* Ali ima kod nas, 
je spomenutim suvremenih, trokutnih tegurija, na kojima je isti članak 
sšen, ili osamljenim troprutastim prekrižanim polukrugovima, kao na liepom 
juriju Mutimirove crkve Sv. Luke na Uzdolju kod Knina* sa nadpisom, 
kojem je ime kneza Mučimira, i takovih, gdje je isti članak urešen dvo- 
ukom mješovitocrtnom  pletenicom . troprutastih trakova sastavljenih od 
saka i polukrugova, kao na ulomku legurija s crkve Bl. Gospe. negdašnjeg 

. Petra, u Gradcu drniškom.“* Motiv uresa zauzlana troprutasta traka na- 
di se na cigla dva talijanska suvremena spomenika (četverostrana ploča 
lukom ciborija iz Porto kod Rima iz god. 795. do 816.5), te je ipak: 
no jednom upotrebljen za ures ravne plohe oko luka, a žljebovi! članak 
»suje jedino na pluteju stare crkve Sv. Abondija u Como iz IX. vieka," 
čim na svim starohrvatskim gori spomenutim spomenicima služi kao ka- 
derističan i vrlo dobro pristali ures žlieba, pa se i on može, skupa sa 
ličnim graditeljskim člankom na gredama (trabes) nad pregradom (septum) 

. i na tegurijim nad ulazom u svetište i nad otarima, da smatra 
nim od tolikih obilježja, koja, u prkos svojkolikoj neopravdanoj protiv- 
sti, (graditeljskom slogu starohrvatskih spomenika davaju podpuno pravo 
ivlju znanstvenu potrebu naziva hrvatsko-bizantinskoga. — Treći, iz- 
njski, ovjenčavajući i završni red uresa pobočnih kosih strana ovog tegu- 
kjesu i nanizane kuke, kao na svim našim trokutnim tegurijima. 





: POVE moj j članak ,Ulomci a jedanaest tegurija itd. Sv. Marije u Biskupiji kod Knina“ u ovom 
o a str. 55, sl. 17 i 18. 
gaba 1 20 akad, zn. i umj., knj. XXVI. članke pokojnih Prof. Dn. 5. Ljubića i Dra, Fr, 


m "mj danak u ovom časop. God. I Br. 2. str, 76. 


| Poe . Br. 3—4, str. 108, sl. 5. 
* Ca neo: Maje. in Italia dal secolo VI, al Mille circa“, str. 15L 
























Pojas oko luka ima na sebi urezan ostatak nadpisa : VDIMER, s 
čita: ( B)udimer(ius). 

U izpravi hrvatskoga vojvode, ili kako mnogi domaći povjestničari | 
kneza, Mučimira, izdanoj u Biaču dne 28. rujna 892. god., nalazimo 
pisana kao svjedoka odmah iza Mučimirova podpisa : »Budimiro | 
latino«, a niže pak drugog: »Budimiro iupano comitissae«,! t. sn Bud 
dvorskoga župana i Budimira župana kneginjina. Dvorski župan obnaš 
u srednjem vieku iza vladaoca prvu i najvišu čast u državi.* bio je 
cundus a Rege«. A i drugi Budimir iste izprave obnašao je takodjer vi 
čast na vladalačkom dvoru. Naš je ulomak tegurija, sudeć po opisanim 
tivima uresa, svakako iz istog doba iz kojeg je 1 Branimirov mućski 
menik, pa je zato suvremen spomenutim Budimirima, županima na | 
mirovom dvoru; sasvim vjerojatno je dakle, da bude jedan ili drugi oc 
poklonio zadužbinu crkvi Sv. Petra, a zato da jim bude urezana im 
teguriju, koji je stao nad otarom ili nad ulazom u svetište. 

Na starohrvatskim crkvenim spomenicima nadjena su do sad um 
imena hrvatskih vojvoda ili knezova Trpimira i Mučimira, baš na tegur 
s otara ili s ulaza u svetište, Držislava i Svetoslava na plutejina s 0 
svetišta, Branimira sa grede nad pregradom svetišta, kraljice Jelene i 
ljevskog namjesnika Pribimira na posebnim pločama medju crkvenim 
vinama ; najlašnje je dakle vjerovati, da Budimir tog ulomka iz Kule 
uprav Budimir dvorski župan suvremene Mučimirove izprave. Dapače 
njajuć se na Kukuljevićevu dobro obrazloženu slutnju," po kojoj bi Bu 
kralj svetoga puka, hrvatskog ljetopisa XIII. ili XIV, vieka, mogao da 
upravo prvi okrunjeni hrvatski kralj Tomislav, mogao bi se naš spor 
iz svršetka IX. vieka da prenese i u prvu polovinu X. i da še pripiš 
momu kralju Tomislavu, kojemu bi se vrlo dobro pristojalo osnovanje | 
Sv. Pelra. Kukuljević piše, da je Tomislav »mogao promjenili ime pri 
nastupljenja vlade, jer su i bizantski vladaoci ovom prilikom ili pri 
nitbi običavali primali nova imena, v. Reiske u komentarih, dodanih 
Konst. Porph. »De ceremoniis aulae Byz.« cap. XXAVIIL Nota 88.: 
ovo piše Kukuljević: »toliko je istina, da ime Budimira, kao kralja hrva! 
bijaše poznato ne samo njekim starijim zgodopiscem hrvatskim, nego 
i u narodu vazda živilo, o njemu se pričalo, a i danas u predavanju 
i crkve živi, te ga narodna crkva i medju svetce uvrsti«.* A u bilježi 
daje: »Slavi se 17. ožujka. — Dubrovački pisac XVI. vieka Jakov I 
tvrdi, da je Budimir na krstu drugo ime dobio. Od ostalih hrvatski 

; Rački: »Documenta“, VII. atr. 16. 

7 Du Cange-Gloss. Sub. v. 
* U razpravi ,Prvovjenčani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune“, objelod. u 


jugosl. ak. zn. i umj. knj. LVIIIL, str. 33—871. 
“ Kuk. Nav. mj. str, 84—805, 




















= 


estnika spominju Budimira kao svetca: Vitezović, Bedeković (Nat. Solum.), 
iČčić 1 Ratkay, koji je dapače svojoj poviesti banova dodao bakroreznu 
ku Budimirovu. Ovu nalazimo u srebru kovanu i na koricah krasno pi- 
na Misala XVI. vieka, čuvana u blagajni prvostolne crkve zagrebačke, uz 
ke drugih hrvatskih svetih štićenika«. Dalje će Kukuljević: »A taj njeki 
alj hrvatski nije mogao biti drugi nego Tomislav, u kojega vrieme pada 
ćom stranom sve ono, što nam o Svetopiku i Budimiru pripoviedaju naša 
a ljetopisca. Tomislav mogao je dakle ili na krstu primiti ovo svoje drugo 
we što je kod starih kršćanah veoma obično bilo, te mu je prvo ime 
idinir samo kod naroda bolje u spomeni ostalo, dočim se je ime Tomislav 
ložebiti od Sv. Tome) više u pismu rabilo. Ili je pako Tomislav po svom 
Cu nosio ime Budimir i Budimirov, iz česa bi sliedilo, da nije bio sin Mu- 
mira, vel. župana, nego od jednoga njegovih dostojanstvenika«. 1 danas 
re još u kninskoj okolici pravoslavno pleme Budimira, a katoličko u 

O Kukuljevićevoj slutnji ovako se je izrazio prof. Tadija Smičiklas!: 
Ina slutnja hrvatskoga historika, da je on (Tomislav) onaj sveti Budimir 
ulj, kojega su sliku poštovali mnogi odlični Hrvati, potvrdjivala bi se u 
liko, što je on bio prvi poglavica Hrvata, koji je dobio kao kralj sveto 

nazanje, zato su i drugi narodi svoje prve kraljeve radi toga neobičnoga 
wišenja rado svetimi nazivali, a »sveti kralj« znači u srednjem vieku kad- 
dl toliko koliko: »veliki« kralj. To obadvoje prilično pristoji prvomu uje- 
nilelju hrvatskoga naroda. « 

Svakako opisani naš ulomak otarskog tegurija povećava vjerojatnost 
ukuljevićeve slutnje, i tim stiče veliku zlamenitost medju starohrvatskim 
omenicima toliko i sa povjestno-umjetničkoga koliko ga već ima sa po- 
estnog gledišta. Čuva se u »Prvom muzeju hrvatskih spomenika« u Kninu, 
lo bi dakle vrlo potrebno, da se pomnjom protraže gomile i ograde u 
lici črkve Sv. Petra u Kuli, kao što da se pregledaju i sve sgradje u 
selu Korlatu, ne bi li se po sreći našli ostali ulomci nadpisa, 
ji bi nam po svoj prilici potanje označivali dostojanstvo onog Budimira, 
je osnovao zadužbinu u crkvi Sv. Petra, i tako konačno riešio pitanje 
lako mogućoj istovjetnosti osobe Svalopluka, Budimira i Tomislava prvo- 
enčanoga hrvatskoga kralja. 


| Hrvatska povjest I. str. 226. 










F. Radić. 























Bibliografija. 


Bullettino di archeologia e storia dalmata, pubblicato per cura di Fr. prof. | 
Anno XXIII. Nro. 12. Sadržaj: Izkopine u starokršćanskom groblju u Manastirinam u Solinu 
god. 1900. — Sarkofag Primus-a, biskupa, sinovca Domniona mučenika. — Nadpisi sastavljeni | 
seći se na groblje u Manastirinam. — Iznašašća u starokršćanskom groblju u Marusincu god. 
— Imena i počati tvornice na opskam nabavljenim od e. k. Muzeja god. 1900, — Starinska izna 
u polju Spljetskomu. — Starinska iznašašća u selu Gomilici. — Ocjena djela ,La Dalmatia de 
1797. A 1815.“ — Popravak zvonika Stolne Crkva u Spljetu. — Bibliografija, — 1. R. Commi: 
Centrale pei monumenti storici ed artistici. — Popis umjetnina nabavljenih god. 1900. odo. k.A 
ložkog Muzeja u Spljetu. — Kazala. 

I. Supplemento : Apollonio Zanella: Riflessioni sopra 1' istoria di S. Dojmo primo vescovo 
lona o Martire, Patron della citta di Spalato del Dr. A. Mattiassevich-Caramaneo di Lissa. | 

IL Supplemento: Index Epigraphicus ,Bullattini“ 1900. composuit Fr. Bulić. 

Anno XXIV, Nro. 1—2. Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Sućurac, Solin, Klis, Vid Metk: 
— Drago kamenje 6, k. Arheol, Muzeja u Spljetu nabavljeno godine 1900. — Kipić Bakov uu 
Trogiru. — Ocjena djela ,La Dalmatia do 1! a. 1797. A 1815.“ — Dalmatinske stvari u povje« 
arkivu u Jakinu. — Spisi Visća Občine Spljetska godine 1678. — Naši spomenici u e. k. Sredi 
Povjerenstvu za stare spomeniko. — Arheoložke Viesti. — Supplemento: Descrizione dei duse ripo 
di denari della republica romana trovati nella campagna di Sućuraz p. 1—16. inel 

Ovomu svezku je pridružena brošira od 82 str. pod naslovom: Saints d' Istrie et de Dal 
od I. Delehaya D. L, ,t. j. prva dva poglavja te radnje, koja u našem odnosnom prevodu (V. B 
dalm, 1900. str. 97.) bijahu izostavljena, jer su sa pobliže ticala Istre“. 

Nro. 3—4—5. Sadržaj: Starinska iznačašća u Stobreču. — Sv. Feliks mučenik Epetija-Stol 
— Noeobjelodanjeni nadpisi: Solin, Sućurac, Klis. — Pljoskica ulja sv. Mene mučenika, našasta u 
maciji. — Odnošaji Solina sa Egiptom. — Znakovi urezani na rimskim srebrnim novcima. — 
glinenih svjetiljaka nabavljenih od c. k. Muzeja u Spljetu god. 1899. i 1900. — Starinarska izna 
u Trogiru. — Iznašašća novaca starinskih na otoku Kaprije Šibenika. — Ocjena djela ,La Dal 
de !' a 1797. & 1815.“ — Popravak pločnika Crkve Gospa od Milosti u Poljudu i bližje kula kruni 
— Naši spomenici u c, k. Središnjem Povjerenstvu za stara spomenike. — Primjer službena hrvi 
god. 1820, — Supplemento: Gemmo della Collazione di S. Mensghelli a Zara p. 1—& 

Tabularium. Arhivi u Dalmaciji. Dio IL. Sv, 2. Sadržaj: 

IL. E. Bčttner: Arhiv S, Dmitra. Posebni dio Arhiva starinskih spisa kod c. k. dalmatin 
Namjestništva, Str. 11—18. 

Il. J. Alačević: Prva knjiga ,Dukala i Odredaba“, Str. 19—84. 

III. J, Alačevič: Morejski rat od god. 1684—1699. Str. 85—40. 

IV. F. Divnič: Omedjašenje Dalmacije god. 1671, Stari stečaj. Str. 1—B. 

V. J. Alaučevič: Krize grada Makarska. I. God. 1807. 

Izvještaj o petoj i šestoj glavnoj skupštini Bihaća, hrvatskoga društva za iz 
vanje domaće povijesti, držanih u Spljetu 27. prosinca 1898. i 25. prosinca 1599. Izvještaj 0 
Sv, Marije od Otoka i nadgrobnom spomeniku kraljice Jelene. Zapismik sjednice upraviteljstva 
haća“, držane dne 11. prosinca 1900. Preštampano iz , Vjesnika hrv. arheološkoga društva“. No: 
rija. Godina V., 1901, Zagreb. Tiskara i litografija C. Albrechta (Josip Wittasek), str. 42 u: 
13 slika. 

Don Frane Bulić. Po ruševinama staroga Solina. Sa četrnaest slika u slogu i 
sjajnih tablica. Pretiskano iz knjige ,Spomen-cvieće“ ,Matice Hrvatske“. Zagreb. Tisak C. Albi 


(Jos. Wittasek). 1900. Str. 68. u B“, 























mw 


Viestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva. Uredjuje Dr. Ivan pl. 
jničić-K ninski. Godina III. Sv. I. Sadržaj: 

Vj. Klaić: O neupotrebljenom dosad prilogu za hrvatsku povjest na početku XII. stoljeća. 

Dr. Ferdo Šišić: Studije iz historije anžuvinske dinastije, 

Dr. Mavro Wertner: Prinosi k poznavanju hrvatskih banova od godine 1105, do godine 1225. 

E. Laszowski: Stara sloboštine Ivanić-grada. 

Vj. Klaić: Pismo ugarskoga kralja Ladislava opatu montekasinskomu Oderiziju. 

Dr. Luka Jelić: Zadarski bilježnički arkiv. (Nastavak.) 

Mile Magdić: Petnaest izprava, koje se čuvaju u arkivu senjskoga kaptola. 

Dr. Gavro Manojlović: O mletačkim prefektima“ u Dalmaciji za Petra IL. Orseola, 

Svaštice: B.: Pečat kraljevine od godine 1497. — B.: Zagrebački biskup Luka, 1500—1510. — 
Laszowski: Imanja virovitičke županije od vremena oslobodjenja Slavonije do godine 1766. — 

t Pismo grofa Isolana od godine 1688. 

Svezak II. Sadržaj: 

Dr. Dane Gruber: Iz starije hrvatske povjesti. (Svršit ća se.) 

Dr. Gavro Manojlović: O godini »Prijenosa sv, Anastasije u Zadar“, 

Dr. Franjo Bučar: Katarina Zrinska i Klarisa u Ljubljani. 

Vj. Klaić: Tri Sekelja (Zeckol, Szćkely), rodjaci Ivana Hunjada, 

E. Laszowski: Popis crkvenih dragocienosti bivšega pavlinskoga samostana u Lepoglavi. 

Dr. Luka Jelić: Zadarski bilježnički arkiv. (Nastavak.) 

Svaštice: Dr. Gavro Manojlović: Pripomene k III. knjizi, 25. pripovijesti kronike Joannesn 
skoga. — ak Gavro Manojlović: Još nešto o ,mletačkim prefektima“ u Dalmaciji za Petra II. 
soola. — B.: Važan spomenik o utjelovljenju Slavonija. — E, Laszowski: Artis heraldicae no- 
ia brevis. — E. Laszowski: Imanja virovitičko županije od vremena oslobodjenja Slavonije do 
dl. 1766. (Nastavak B.) — Jul. Kempf: Stari pačat kaptola bosanskoga od god. 1874. 

KE. Lasrovski. Hrvatske povjestne gradjevine. Knj. 1. Svez. 4. Str. 81—104. Sadržaj: 
ssargrad sa slikom. (Svršetak). — Otočac sa Sslika. — Slavetić sa slikom. Suradnici: Dr. M. 
noa i D. Hiro. 

Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Kosta H&rmann. XIII. 

01. 1. Sadržaj: 

D Ćiro Truhelka: Rezultati prehistoričkog istraživanja u Bosni i Hercegovini. (Tečajem god. 
00.) 9 tabla i 46 slika u tekstu). 

Mil. M. Vukićević: Iz starih Srbulja. (Sa 21 slikom u tekstu.) 

Dr. Ciro Truhelka : Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka. 

Teodor Ippen: Starine iz Albanije. (Sa 10 slika u tekstu.) 

De F.M.: Kratki prijegled balkanskih duodec-«državica od XIII. do XV, vijeka. 

muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. Letnik X, Bašitek 
tu6. x prilogo. Vsebina: Razprave. 

+ Viktor Steska: Dolničarjeva ,,Bibliotheca Labacensis publica“. (Dalje in konec.) 

Viktor Steska: Herkul v ljubljanskem muzeju. 

3. A. Koblar: Ljubljančani 17. stoletja. 


LJ. Vrhovnik: Nekaj ljubljanskih potresov. 
2 Stari napisi v cerkvi sv. Jočta nad Kranjem. 
požebojk českoslovanskych musei a spolkiu archaeologickych. Rediguje a vy- 
vid A Coondk. Dil IV. Čislo 9. Obsah: 
A h j rjek4 cesta do Dalmacie, na Černou Horu a do Recka r. 1900. Podnikl a popsal Kli- 
u "a a s (Pokrač) — Vyročni zpriva predsedy musejniho spolku ..Včely Odslavskć“ za sprdvni 
LU 1. Kliment Čermiik prfedseda. — Literatura: Pisemnictvi ceskć, Spisy Sienkiewiezovy, 
















va o Museu kralovstvi českćho za rok 1900. Str, 108 u 8% V Praze 1901. 
ky archaeologicke a mistopisne. Organ arehaeologickć komise pfi Českć Aka- 
trantiška Josefa pro včdy, slovesnost u umčni a Archaeologičckćho sboru Musea kri- 
 Geskćho. Redaktor Dr. Josef Lad. Pič. Dilu XVIII. Sešit VI—VII. Roku 1899. Obsah: 

K ša zo mrda typu hradištnćho. Piše Dr. J, L. Pič. (S vyobr.) 
. Ni y sbirek Mausea kril, Českćho. Piša a kresli J. Koula. (S vyobr.) 








| 





.n"= 


Archaeologicka vychdizka do vfehodnich Čech. Piše J4n Feleman. (8 vyobr.) (Tab. XXX 
KXXXYVIII.) 

Mohyly na Chlumu u Podbofe. Piše Dr. J. L. Pič. (Tab. XXXIX—XL) 

Loretdnsk$ poklad v Praze na Hradčanech. Popisuji Ed. Šittler a dr. A Podlaka, (Tab 
do XLVIL) (S vyobr.) 

Prachistorickć lebky v Čechich. Spracoval Dr. Boh. Hellich. 

Tisky dobrovickć v žitavskć knihovnč z fat 1609—1616. Piše F. Bareš. (Tab. XLVIIL) 

ZprAvy o malifich a illuminatorech pražskćeh doby jagellonskć 1471—15268. Pamdtce An 
bičky Skuteckćho pripisuje Dr. J. V. Šimdk. 

Kutnohorskć pšispčvky k dčjinam češkćho obehodu. Napsal Tosef Šimsk. 

Lebky žižicčkč a archaeologickć tfidčni pozdni doby slovanskć. Piše Dr. J. Matiegka. 

Sidlišt& v Reporyjich. Piše Em. Neumann, 

Obraz ,Boj s Turky“ v hr. černinskć obrazdrnč jindiichohradeckć, Piše Dr. J. Novik. 

Prispčvky k selskćmu povstdni na Ndchodsku r. 1775. Dle pramendi zdmeckćho arohivu 
chodč podavii J. K. Hraše. 

Nčkterd stari jmćna v Mladć Boleslavi. (Podla knih svatebnich a gruntovnich v arehivu 
«kćm v Mladć Boleslavi.) Sdčluja F. Bareš, 

Nd&lez minci na vinafickć hofe, Piše Josef Smolik. 

Zprdvy a drobnosti: Z Archaeologickć komise Českć Akademia. — Hromadn ndlez | 
v Pfelouči. — TerracotovY relief Pallady Ath6ny. — Miniaturni relief z pdlenć hliny z r. li 
Mradištć u Ujezda Ostrolova. — Zprdvy o rodinč Matouše Rejska. — Dodatek ka zprivč 6 
Bartolomčji Jelinkovi v Č. Krumlovč. — O berni krdlovski vrbianji v Dobfanech v 1. 1422. 
— Nadlez starožitnosti v Chruđimi. — Zakladačni listina svčdčici klašteru pardubickćmu z r. 1č 
Dalši pfispčvek k dčjinim pražskćho baroka, — Literatura. 

Dilu XVIIL sešit VIII. BR. 1899. Obsah: 

Nčkolik pivodnich ndčrt dvou Pražskfeh zlatniki\ ku pracim zlatnickfm za stoleti XVI 
ddvaji Dr. A. Podlaha a Dr. I. Zahradnik. (Tab. L—LIX.) 

Archaeologick$ vfzkum ,Udoli Bvatojižskćho“ a okoli. Pfedsevzat# nikladem p. J. Fel 
feditele cukrovaru. Piše V. Schmidt. (S vyobr.) 

Praehistorickć lebky v Čechdch, Spracoval Dr, Boh. Hellich. — Dodatek k dvođu. Piša 
Ladislav Pič. 

Zprivy a drobnosti: Arehaoologieky Sbor. — Dva nilezy minci. — Miniaturni relief z 
hliny. — Oprava kiižovć ehodby piri kostele sv. Jana Kit. v Jindfien. Hradci v XV. stol, stol, — 8 
Botldmskć kaple. — SkfinkovY hrob u Mišie. — Literatura, 


Obsah osmnacteho dila ,,Pamatek'*. Dilu XIX, sešit I. Roku 1900, Obsah : 


Kostelik sv. Klimenta ve Starć Boleslavi a romanskć fresky v nčm objevenć. Popis 
Čittler. (Tab. I, IL. S vyobr.) 


Ndlez obrnickf. Pise Jan Feleman, fed. cukrovaru. (S vyobrazenim.) 

Hradištč Zkamončlj zimek u Hlinska. Napsal Vdoslav Adimek. (S 8 vyobrazenimi u 1 pld 

Artikulovč, jimiž se sousedć a všickni obfvatelć nynčjši i buđouci ve vesnici Bitozevsi | 
na časy vččnće fiditi a spravovati maji. Sdčluje Theodor Antl. 

O živlu nčmeckćm v MI. Boleslavi od včku 15, do 19. Napsal František Bareš. 

Dvč neolitick4 sidla v Drobovicich a rozčišeni takovfeh osad v Čechdeh i na Moravč. 
Kliment (ermdk, 

Invent4č dčkanskćho kostela v Čelakovicich n. Labem z r. 1688. Podivd Ed. Šittler. 

Zpravy a drobnosšti: Musejni sbirka archaeologie praehistorickć. — Kalendate v musejni 


mladoboleslavskć, — Žarovištč u Reporyj. — Kostrovć hroby ve Stodfilkdeh. — Artykulovć ; 
nilni. — Literatura. 


Dilu XIX. sašit II. Roku 1900. Obsah: 

Kostelik sv, Klimenta ve Starć Boleslavi a romdnskć fresky v nčm objevenć, Dodđatken 
suje Ed, Šittler. (Tab. IIL a IV. S vyobr.) 

Pamdtky po sv. Vdclavu. Napsali Dr. Ant. Podlaha a Ed. Šittler. (Tab. V—IX) 

Pohrebištč lat&neskć v Dobčicich bliže Libnčvsi. Napsal Jdn Hellich. (Tab. X. a XL S: 

Archa Bydžovska. Napsal J. Honza. 

Mohyly na Husinč. Piše Dr. Karel Hostaš. (Tab. XTL—XV. S vyobr.) 

O cechovnictvi v Tfeboni. Podavi Th. Antl. 

Kterak a co Kralohradečti druhdy kšaftovali. 


: ši 


























sre 


Kulturo-historicky ndčrt v počdtku XVII. stoleti. Poddv4 prof. Bed. Vil, Spiess. 

Zprivy a drobnosti; Z Archaocologickć komise Českć Aka-emie. — Hlidka rukopisni. — Nalezy 
ihistorickć v kraji Krdlovćhradeckćm. — Starobylć sekery z okresu hlineckćho. — Na zkamenč- 
zimku u Hlinska, — Literatura. 

Sešit III. Roku 1900. Obsah: 

Pamdtky po sv. Vdclavu. Napsali Dr. Ant. Podlaha a Ed. Šittler, (Tab. VIL, XVI—XVIIL) 

La Tčnćske ndlezy v Novćm Bydžovč. Piše a obrazy provizi prof. Jindi. Klecanda. (Tab, 
sb... 

z Archaaologick ogick vfzkum uWdoli Svatojifskćho a čkoli. PredsevzatX ndkladem p. J. Felemana, em. 
cukrovaru. Piše J. Feleman. 

Knihotisk v mčstć Boleslava Mladćho. Napsal Fr. Bareš. (Tab. XXIL, XXIIL) 

Kostrovć hroby Latčnućske na Podčbradsku. Popisuje Jan Helheh. 

Rana, osada okresu hlineckćho. Sepsal JU Dr. Karel Viclav Adamek. 

# byvalfch ceehli v Českćm Krumlovč. Sdčluje Hynek Gross. 

Češti bratfi v Chlumci n. Cidlinou. Piše Ed. Mal. 

600-letć vYroči zaraženi pražsk$ch groši. Piše Jos. Smolik. 

Kterak a co Kralobradečti druhdy kčaftovali. Kulturo-historičk# ničrt z počitku XVII. stoletć, 
dvd prof. Bed. Vil. Spiess. 

Zpravy a drobnosti: Arohaeologickj Sbor musea kril. Českćho a jeho cirkevni odbor. — Vo- 
li vozik skythsk$. (S vyobr.) — Stavba školy u Vysokćho kostela v Kutnč hofa. (S vyobr.) — 
bnć zpravy historičkć. — Literatura. 

Sešit IV. a V. Roku 1900. Obsah: 

Pamdtky po Sv. Vdcolavu. Napsali Dr. Ant. Podlaha a Ed. Šittler. (Tab, XXIV.) S vyobrazenim. 

O mineovnč v Budčjovicich Českfoh. Piše Josef Smolik. 

ŽArovč hroby lužickćho typu u Lhinč, Piše Dr. J. Lad. Pič, (Tab. XXV—XXVIL) S vyobraz, 

Knihy v MI. Boleslavi a okoli za časli starjeh. Sdčluje Fr. Bareš, 

Pamčti Ondfeje Kfivolačka? Vydal Otokar Leminger, 

Misto Skuč. Sepsal JU Dr. K. V, Adimek. 

Dfmažski pec k pfimć vyrobč kujnćho železa v dobč pfedhistorickć na Svikovč u Sobčslavi. 
lr. konservator Jindi. Richlf. S vyobrazenim. 

Z bfvaljch cechii v Češkćm Krumlovč, Sdčluje Hynek Gross, 

Erbovnici a šlechtici v Hradci Krdlovć na počatku XVII. stoleti usedli. Poddv4 Bed. Vil. Spiess. 

Spor o dvdr Libnikovice na Opočensku. Sdčluje Josef Zeman. 

Stavitel Linhart z Aldeberka. Piše Fr. Mareš, 

Kalich na Vranćm. Piše Fihnrich. (Tab. XXVIIL) 

Nichod za vilky tricetiletć v letech 1621—1639, Dle archivnich a jinfch prameni sdčluje J. 
Hraše, 

Zprdvy a drobnosti: Z archaeologickć komise piti Českć Akademii. — Sbirka archaeologioe prae- 
loriskć musea kril. Českćho. — Celt bronzov$. — Dvandcte obrazli apoštoldi. — Domnčli zvonažši 
i a Smrčka jsou totožni se zvonafem Sehunkou. — Stavitel J4n Bernard Fischer z Erlachu a kni- 
i dim Eggenberskf. — Zpravy životopisnć: 1. Mistr. Jifik Kezelius Bydzovsky. 2. Kn. Zikmund 
nitus Stilbrsk$, — Zazdčn4 kočka. — V kruhovce Mikulovickć. — Literatura. 

 Wiadomošci numizmatyczno-archeologiczne. Organ Towarzystwa Numizmatyeznego. 
k, XIIL 1901. Nr. 2. Trešć: Dr. Wlodzimierz Demetrykiewicz: Przedhistoryezna ceramika z polksie- 
owemi uchami (ansa lunata vel cornuta) w Polsce. — Fr, Bujak: Geografia kronikarzy polskich 
konezenie). — Dr. Fr. Piekosinski: Jana Karola Slepowron Dachnowskiego Sumaryusz Herbarsa 
kehty prusko-polskiej (c. d.). — Stanislaw Cercha: Kilka sl6ćw o pomniku Zygmunta Starego w ka- 
rze krakowskiej. — Leonard Lepszy: Kultura epoki jagiellonskiej w Šwietle wystawy zabytkćw 
BOO letnig rooznice odrozdenia Uniwersytetu Jagielloiskiego (ciagdalszy). — Feliks Kopera: Druki 
skie w bulgarskiem Muzeum narodowem w Zofi, — Spravozdania. — Kronika. 

Bericht der K. K. Central-Commission fur Erforschung und Erhaltung der 
inst- und historischen Denkmale iiber ihre Thitigkeit im Jahre 1900. Zasammengesetzt 
oAuftrage des Prisidenten von Dr. Mar. Bauer. Wien und Leipzig 1901. Str. LVI—160. u 8% 

Bulletin de la Socićte nationale des antiquaires de France. 1899. Paris (. 
inoksicck, Str. 466. u 8% Medju ostalim stvarima sadržanim u tom broju Bulletina zlamenite su ne- 
logična viesti o nedavno preminulom slavnom francuzkom starinaru Edmondu Le Blantu, kao što 
otanka biblidgrafija njegovih djela. Na str, 215, i 216. donaša gosp. barun J. de Baye opis i slike 













> k g 

dvajuh srebrnih sljapočnih prstena sličnih starohrvatskima sa tri navučena krugljice, jeć m na 
Dagostanu a jedan u Ugarskoj. O prvom kaža da je avarski. On o tomu ovako piše: .had se 
o Dagestana i kad sa radi o tom da sa iztaknu tačke sličnosti ioelje e s Pana 
djela (Krima i Ugarske), napomenimo još neko naušno prstenja srebrno običajno kod Arara. 

ljeni su od debela žice, na kojoj su navučera kruglje, često tri na broju, i utvrdjene na jednak: 
ljinama upredenim žicama, koje im svojom debljinom zapriečuju premještanje. To prstenje na j 
kroz uho, nego je pričvršćeno na dva kraja remena ili kakvemudrago podveza koja prolazi 
glava. Taj oblik uresa nahodi se u starim grobovima u Ugarskoj. Bez da ustanovimo kojemu | 
od doseljenih naroda mogli da pripišu takovi nakiti, njihova prisutnost kod Avari u Dugesta: 
Ugarskoj, u grobovim poznijim onima iztočnih i zapadnih Gota, rek bi da ovlašćuje, da ih sm: 
kao da su pripadali jednomu od barbarskih naroda, koji prije nego li su prešli na zapad, bora 
na Kavkazu. | 

Neki ugarski starinari izrekli su mnenje, da Avari niesu imali nikakove umjetnosti, 1 
moguće, da oni koji su se nekađa presolili iz Kavkaza u Ugarsku, budu u nju unjeli iste nak 
ih danas nose oni, koji još stanuju u Dagestanu“. Kad sa g, da Baye upozna sa sljapočnim prs 
i naušnicama našega muzoja izkopanih sa starohrvatskih grobova i fezndoialen. <, 
sveska ovog časopisa sa onim nadjenim u južnoj Rusiji i u Poljskoj, samo će mu se pa sebi ; 
nuti uvjerenje, da je to prstenje slavensko, jer su i Slaveni u svojem preseljivanju prošli pni 
kaspijskoga mora, od sadašnjeg Dagestana i južne Rusije preko Ugarske na ba ' 
Crnoj Gori i u Bugarskoj običava sa još i dandanas onakovo veliko prstenje na jadnu i na t 
gljice, kakovo se nahodi u starohrvatskim grobovima. Avari su išli skupa sa. Slavenima, bili sa 
viji i manje kulturni od njih, te su bili od njih potučeni i absorbirani. 

Les arts industriels des peuples barbares de la Gaule du V-me au Vl! 
si&čcle. Par M. C. Barričre-Flavy. Toulouse. Paris 1901. Najnovija je to prekrasno i uprav 
mentalno djelo o umjetnoj obrtnosti barbarskih naroda, koji su od V. do VIII. viska nasoljav 
našnju Francezku i Belgiju, zapadnu Njemačku i Švajcarsku, Wizigota, Franaka i Burgundi. 
Lindenschmit uradio i radi u Njemačkoj oko osvjetljenja grobnih ostanaka iz istoka zemana, i 
sličnom razpoređu učinio gosp. Barričre-Flavy za Francuzku u ovom sjajnom so koje obsi 
velika svezka in folio od 498 i 821 stranice i III. svezak iste veličina sa LXXXL tablicom 
izvedenih slika. Prvi je svezak ,,Ftude archćologique, historique et gćograpliqug“: Besta je 
diela sa četiri poglavja u svakomu, 

Poglavja prvoga diela nose ova naslove: 1. Grobovi i pogrebne pokretnina. TI. Oružje. 17 
IV. sadrži: 1. Lončarstvo, 2. Staklarija, 3. Zdjela od tuči, 4. Kablići. V. Konjska oprava, uzda | o 
Poglavja drugoga diela razpravljaju o: 1. Wizigotima, 2. Burgundima, 8. Alamanima, 4. Fra 
Drugomu je svezku naslov: ,Rćpertoire gćnirale des stations barbarea de la Gaula*. Tu su p 
navedeni muzeji i sbirke Francuzka, Njemačke, Belgije, velika vojvodine Luksenburga, Nizoza 
Švajcarske, u kojima se nahode predmeti iz spomenutog doba sa mjestim našašća i obsežnom 
grafijom članaka, monografija i djela ob istim predmetima. Spisatelj se u uvodu tuži, kako sličn 
meti niesu od učenjaka bili još dovoljno uvaženi, te naglašuje njihovu zlamenitost, On kaže da 
se na njima opažaju neoprovrzivi i prevladjujući uplivi iztoka, gotički, bizantinski, arapski, i 
perzijanski, ipak da pokazuju još i jedno nadahnuće, kojemu ja ognjište u sjevernim krajevima I 
nadahnuća koje da se osobito odsieva na komadima posve naravskima, koji se mogu pripisati 
doseljenim narodima. Gosp. Barričre-Flnvy ne spominje upliva slavenskih naroda, a i ta sa mora 
čiti njegovim nepoznavanjem starina slavenskih osobito hrvatskih i ruskih. Po njegovom djelu, 
mogosmo još bolje utvrditi u uvjerenju, da naše starine navlaš kovinski predmeti iz starohr! 
grobova, sakupljani u našem ,Prvom muzeju hrvatskih spomenika“ u Kninu, imaju svoje poseb 
lježje, ta da jasno svjedoča o samostalnoj starohrvatskoj kulturi, koja se velika znamenitost nr 
više niskati ni zapostavljati, jer ju novija izkopavanja sva to više razjašnjuju. Naša starohrvat 
ušnice i sljepočno prstenje, naše starohrvatske ostruge sa komađim koji pripadaju njihovom r' 
za utvrdjivanje, jesu riedka osobitosti, s kojima se ne mogu pohvaliti muzeji velikih naroda 
gosp. Barri&re-Flavy, kojemu je poznato sva blago predmeti izkopano na sjevero-zapadu Evi 
doba od V, do VIII. vieka, nije poznat niti jedan grob u kojemu bi sa bila našle dvie ostruge 
stari hrvatski grobovi od VIIL do X. vieka mogu da pokažu svietu, kako su stari Hrvati prv 
porabu ostruga na obim nogama, i to kao dokaz, du je hrvatsko konjaničtvo bilo u to doba 
prednije i najrazvijenija. 












Uredništ: 





Razne viesti. 


Izkopavanje u Podgradju kod Benkovca (Asseria). U prvoj polovici mjeseca lipnja 
nastavljena su izkopavanja na Podgradju, medju ruševinama rimskog grada Asserije, na račun i 
nalogu c. k. bečkog arheoložkog zavoda, pod ravnanjem veleuč. gosp. gradj. savjetnika Čira Ive- 
ća. Prisustvovala su dva izaslanika arheoložkog zavoda i pošt. gosp. O. L. Marun, kao zastupatelj 
g kninskog hrvatskog starinarskog družtva. Po viestima što smo ih primili od pošt. g. predsjed- 
X. našega družtva, ni obzirom na rimske ni na hrvatske starine nije velik uspjeh ovogodišnjeg iz- 
ivanja, koje u ostalom nije dugo ni trajalo, nego je prekinuto nakon malo dana namjerom, da će 
rihvatiti iduće jeseni. Kopalo se je s iztočne strane foruma, iza sadašnje crkve Sv. Duha, doseg- 
ši do prema sredini sadašnjeg groblja. Na izričitu želju našeg gosp. predsjednika kopalo se i uz 
“nu stranu grada, i odkrilo se je na tom mjestu desetak grobovi. U svakomu se je našlo po ne- 
ko mrtvačkih priloga. Nadjena su dva liepa para velikog sliepočnog prstenja u inačicama kakvih 
ada nije bilo u bogatoj sbirci našeg ,Prvog muzeja hrvatskih spomenika“, Našlo se je nekoliko 
meta i u starijim grobovima sadašnjeg groblja, ali ne u onoj kolikoči, kako se je bilo inače na- 
. Izašao je na svjetlost i jedan češalj, te jedna ostruga iz X. ili XI. viska, 

Našašće starina na Duvanjskom polju. U ,Narodnom Listu“ br. 40, dne 18. svibnja 
. čita se sliedeća viest: ,Pišu nam iz okolice Duvna, da su borčanski seljaci, oreči, naišli na veći 
luk s poklopcem, koji ja ležao medju zidovima. Sanduk je odulji i vrlo liepo izšaran. Povrh san- 
a je bila oveća posuda od kamena takodjer izšarana, a i ona ima poklopac. Sudeći po izradbi, ni- 
D ne može ovo kamenje biti od kakve rimske gradjevine, jer slike, koje se tu nalaza jesu: pao- 
8 grane, ruže loza, a toga svega bijaše za vrieme Tomislavovo u našoj Hrvatskoj. Pošto sa ove 
ri nalaze u našem starom kraju, a narodna predaja i spominje, da je u onoj blizini bila crkva 
iislavova, to bi dobro bilo, kad bi se malo pomnije na ona izkopine obratilo. Starine su svjedoci 
oslave!“ U ,Obzoru“ pak br. 118. dne 17. svibnja t. g. čitamo o istom našašću: ,Izkopi starina“. 
vitu“ javljaju iz Duvna, da je u selu Borčanima jedan seljak kopajući svoju njivu, naišao na ne- 
av zid. Kopajući dalje, izkopao je raznih kamenih sa narodnim uresima providjenih ploča, koje 
, kako se konstatovalo, rimskoga poriekla. Na duvanjskom polju bio je krunjen naš prvi kralj 
tislav, pa nije izključeno, da je taj seljak naišao na zid one crkve na polju kod Duvna, gdje je 
vljena krunidba. Bilo bi od velike važnosti, da se preduzmu tamo daljnja kopanja“. 

Te su viesti pobudile u nama najživlju pozornost, te smo, putem rodoljubnog uredništva mo- 
skog ,Osvita“, primili adresu inteligentne osobe iz duvanjske okolice, na koju smo se odmah obra- 
pitajući od nje, da nam pošalje pouzdane podatke i po mogučnosti slike nadjenih predmeta, da 
oč budemo točno obaviestiti naše čitaoce o tom starinarskom odkriću, koje po mjestu gdje je uči- 
0, treba da silno zanima svakog naobraženog Hrvata. Gori spomenuta osoba najvećom priprav- 
“u odazvala se je našem pozivu, te nam u pismu dneva 21. lipnja t. god. obećaje, da će nam što 
& poslati prepis svojih bilježaka, što je ona učinila malo iza odkrića. Netom primimo obećane nam 
atke, mi ćemo se baviti duvanjskim odkrićem, a u toliko smo preporučili, da bi se nastavilo izko- 
anje, nebi li se odkrili sveukupni temelji sgradje, pa i drugi predmeti koji su joj pripadali. 


Uredništvo. 

















=== 4 + 
EE=YWIa 


laBd. 


KE 


(Bi 


a. 'kK LAIKA. 


OTANOHAVATSKA PROBUJETA, 


GLASILO 
HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUZTVA 


LU IKNINIJ, 


SATE ATE SET REATA 


BE KANI RIT NTNTIT, i 


mr 


SETET, 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIC 


MOIMJ šratikovsog "ElAJA V KORČULI. 


God, VI. SV. 3.14. 


oSturnhrvatska Priouvjata“ (agi Patiri puika tia jedinu aainanji ia 
Ave 1ebksua širka. Voedicaojba ža usisne no oreeaani Kljh čaeesi (s krnau, « S lu 
šiita # krasa |H 0 Maraka Vrelbtuita, kritlies 1 Kirnavi šalju > surayilaljsetvo 
iirušrva u Knim, HN SEATIKNSTEAEHN VIČELI TINA minim T OZIZ Oza TRULE NTTTIMIEMR FI OTE O BRATTTINI TI 


DARE I hat idea 


U KNINU Iso 


SARKIA DUM nuvaTakuosna svaninaAšakou nuErEeErva 


Ru 
ir 


UKINE 


INIM 


—— 
ip 


RG ENO 


Si 


k 
- 








, 


\I 
HI 
Bi". GLASILO 


VATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUEKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA VI. SV. 3.i4. 





U KNINU 1901. 
1 AKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU.  , 















Ustanci starohrvatske bazilike na glavici ,,Stupovi“ u Biskupiji 
kod Knina. 


(Sa slikama.) 






Dad javnosti se je najprije doznalo za odkriće bazilike na glavici »Stu- 
; SAMI povi« po izvješću slavnog pokojnog 0. Stjepana Zlatovića u 
KASĆAlj > Viestniku hrv. ark. dr.« u Zagrebu (g. 1888. Br. 4. str. 102—105) 
gdje kaže: 

»Odkriveni su temelji druge liepe i oveće crkve u Biskupiji na mjestu 
Stupovi. I ta je crkva bila na tri broda, sa tri abside, ali s dvora ukrašena 
sa polukružnimi stubovi, lezene, zidanimi, s jedne i druge strane, nalik 
starodavne crkve S. Spasa u vrelu Cetine. Ovdje takodjer nadjeno je ko- 
mada ornamentike starodavnih doba«. 

U trećoj glavnoj družtvenoj skupštini držanoj dne 3. studenoga 1889 
zvjestio je prag. Don Fr. Bulić o bazilici na Stupovim, ovako: 

»3. Ne daleko, a iztočno ovim ruševinama (bazilike Sv. Marije u Bi- 
škupiji), na glavici »Stupovi«, štono se diže na južnom rubu kosovske 
ravnice, odkrita je druga od »petih crikvah_ v Kosovi«, koja po tlorisnoj 
snovi koli po ornamentalnim ulomcim za izkapanja našastim, spada u doba 
grada odkrivenih na groblju «. 

»Osnova tlorisa ove crkve jest trobrodna bazilika na jednu glavnu 
ipsidu i na dvie male pobočne za protheze; po pet pilova osmokutna pro- 
'eza dieli srednji brod od pobočnih ; nutrnji narteks ima sprieda još i predvorje«. 

»Crkvi uz lievi brod dozidana je bogomolja na jednu apsidu, po svoj 
prilici pogrebna kapela. Židovi bazilike izvana učvršćeni su polukruglim 
odpornjacima«. 

U »Spomen-knjizi otvora prvoga muzeja hrvatskih spomenika« ovako 
niše velem. g. predsjednik našega družtva O. L. Marun (str. 70—71): 

>Izmedju grčko-iztočne crkve sv. Trojice u Biskupiji i spomenute bazi- 
ike (Sv. Marije) na rimo-kat. groblju, sa podnevne strane obćinskog puta 
'to vodi u Topolje, podiže se na sred Kosova lagana i ubava glavica zvana 
stupovi. Ovo ime iz puka uzeto dolazi od ozidanih stupova, ili pravilnije 
ekuć podpornjaka-lezena od bazilike, što su do zadnjeg stoljeća za neko- 
iko metara nad zemljom stršili. Glavica je svestrano zasadjena lozom, i 


' nje pogled prostire se na sve krajeve čarobnog Kosova«. 
* 


_ Tar 






man 


T 
k 
v 
rr. m ee g = 





—— 
hr 7 


š' Ž 
.. = 


u KE —ETa: * “s 
hrioyrre o Ira 


——— 
= 


fd 
i 


== 


»Do početka ovog stoljeća na sred glavice bilo je grčko-iztočno gre 
dok nije preneseno k sv. Trojici, a nad grobljem i bazilikom tak: 


vinograd zasadjen«. »Zemljišle | 088 
bazilika ležala, zad 
vremena bilo je v 
ničtvo_ Petra M: 
movićaiMitra Ivkc 
dok ga nije starina 
družtvo od prvog: 
lježničkim — ugove 
od 11.sieč. 1888 br 
a od drugoga 20, 
1889 br. 450 kup 

U istoj »Spon 
knjizi« tiskan je m 
prilozima i tloris t 
like, koji se i o 
donekle — nadopu 
iznaša radi boljeg 
zumievanja. 

O. Maruna opis 
bazilike na istom 1 
stu ovako sliedi : » 
bazilika duga je 
metara, široka 13 
tara. Sudeć koli 
UWorisnoj osnovi« 
(po navedenom 0] 
prof. Dn. F. Buli 
»Od ove veoma saa 
tektoničkoga gled 
važne bazilike uzn 
se odveć malo o1 
mentalnih i epigra 
nih spomenika, ta 
da se ne usudjuje 
ni spominjati njez 
povjestničke crtice 

Pilovi, kojih tri para diele ovu baziliku na tri broda, svakako ni 
osmokutni, niti »osmokutnog prereza«, što bi značilo u obliku pravili 
osmerokuta, nego su naprosto u obliku križa, što je posve nešto drugo ni 























e 


osmerokut. Prilično sačuvani zidovi starinske porušene crkve Sv. Spasa u 
Vrelu Cetine pokazuju poluoble podpornjake slične ovima na sačuvanoj 
temeljnoj osnovi bazilike na Stupovima. O tim podpornjacima pisano je, po 
mojem savjetu, u dotičnom opisu:! »Iz vana sa svake strane pobočnih 
platna ima po pet poluoblih lezena-podpornjaka (njem. Strebepfeiler), kakvih 
nahodimo u francuzkoj Normandiji na nekim crkvama iz svršetka X. vieka, 
o kojima Redtenbacher (»Leitfaden zum Studium der mittel. Baukunst« 
str. 80—31) piše, da se nahode i na nekim rimskim gradjevinama u Parizu, 
te da su uporabljeni i na crkvi St. Germain de Prčs u istom gradu, sa- 
gradjenoj od 997 do 1031 god. Možda su se i naši pradjedovi ugledali u 
kakve rimske gradjevine. Svakako ova crkva i ona na stupovima u Bisku- 
piji vrlo su znamenite za proučavanje postanka i razvitka podpornjaka«, 
O nagnutim podpornjacima pačetvorna prosjeka crkve Sv, Luke na Uzdolju? 
i one S. Silvestra na otočiću Biševu* pisao sam bio“ prigodom opisa ove 
zadnje: »Pošto se pak crkva S. Silvestra na Biševu i oblikom i veličinom 
i nagnućem podpornjaka, kao što i lezenama i razmjerjem protega u velike 
približuje navedenoj crkvi S. Luke, to je najvjerojatnije, da obedvie budu 
poticati iz istoga zemana. Podpornjaci su graditeljski dometak, kojega je 
prvi izvor u povjesti graditeljstva poznat bio do sad tek na nekojim spo- 
menicina u Normandiji iz druge polovine X. vieka. Mi ovdje iznašamo eto 
drugi primjer starohrvatskih crkava iz druge polovine IX. vieka, na kojima 
se nahode dobro razvijeni podpornjaci četverokutnog presjeka, a u ruševi- 
nama trobrodne bazilike na Stupovima u Biskupiji i u onim S. Spasa u 
vrelu Cetine, možemo dokazati, kako su se podpornjaci u hrvatsko-bizantinskom 
graditeljstvu bili udomaćili tećajem X. vieka i razvili se do oblika poluoblih 
podpornjaka. Drugi nas pak mnogi spomenici upućuju, da su se u isto doba 
rabile kod nas nutrnje i vanjske lezene sdružene arkadama i primljene od 
ravenatsko-bizantinskog sloga, koji je u VII. vieku dao prvi poticaj razvitku 
hrvatsko-bizantinskoga. Može se pak kao stalno uzeti, da su podpornjaci 
ništa drugo, nego dalji stepen razvitka pojačanih lezena, svjetovan od sta- 
razloga čvrstoće, naučenih izkustvom o razpornom djelovanju svo- 
na pobočna crkovna platna«. Dakako da se je sustav podpornjaka 
norac usavršivati i razvitkom sustava posvodjivanja koji je na bazilici na 
Stupovim morao biti osobito razvijen obzirom na pojačanu debljinu zidova 
ina pojačane pilove kako se vide na tolikim navlaš francuzkim crkvama 
ing X. i početka XI. vieka. 











<A ovog časopisa God. I. Br. 3, str. 184, gdje se na str. 185 i 186 nahode slike pogleda sa 
va o Sai B. njeh 




















= == 





# 
=" s 


Druga je sličnost medju osnovama tih dviju crkava u Vrelu Cet 
na Stupovim u tom, što su obedvie imale pred pročeljem narteks, a 
ovim malo predvorje (atrium) uže od crkve, nad kojim. se je podizao zvi 
Kao što je nutrnjost bazilike na Stupovima bila razdieljena na tri bi 
tako joj je i narteks bio razdieljen na tri prostorije, od kojih je južna, s 
po ostancima pregradnog zidića bila zar odredjena, kao jednako ležeća 
storija u bazilici Sv. Marije u Biskupiji za pogrebnu kapelu stanovitih 
ličnjaka. Podpornjaka je sa sjeverne strane bazilike sačuvano osam 
treba da jih je bilo deset, kad se uzme, da su bili razkopani te 
ugaonog podpornjaka na pročelju narteksa i onoga što je imao stojal 
sad praznom prostoru medju drugim i trećim sačuvanim, brojeć od proi 
i kad se promisli, da su sačuvani podpornjaci na izločnom kraju u jedn 
razmacima, Južna strana bazilike pokazuje temelje tek triju podporn 
koji su podupirali narteks i dvaju uz južnu apsidu. Pošto je s ote si 
uz crkvu prigradjena kapelica (basilicula) sa zidovima iste debljine kac 
su i zidovi bazilike, a ona zaprema toliki prostor koliko je bilo dovolji 
tri podpornjaka, to jih je ona zamjenjivala, a druga dva, koja su imala 
pred njom, smatrali su graditelji da mogu izostali, buduć južno platne 
voljno poduprto samom čvrsto gradjenom kapelicom, a opet da bude 
bodniji prostor pred njom. Ta je kapelica, po mnienju prag. Bulića, n 
biti pogrebnom, a po onom velem. našeg gosp. predsjednika krstionom. 
platna bazilike i kapelice, te njihovih apsida, podpornjaci i pregradni z 
imaju znatnu debljinu od 97 cm. do 1:01 m., pa ne ima sumnje, di 
bili odredjeni za dobro razvijen i čvrst sustav svodovlja, koje možda 1 
bilo unakrstno, već u obliku visećih kubeta na pačetvornim osnovama, 
se opaža u bazilici S. Barbare u Trogiru! i u onoj S. Duha u Škrip 
otoku Braču." Da je svodovlje bilo unakrstno, cienim, da bi šsvakaki: 
vanjski podpornjaci odgovarali bili nutrnjoj razdiobi, te bi po jedan de 
sa svake strane prama pilovima, česa nije vidjeti na tlorisu. Tako 
zidovi bazilike na Stupovima gradjeni sitnim i nepravilnim kamenjem, 
što se vidi u bazilici na Vrelu Cetine i na svim starijim hrvatskim gr 
vinama. Trobrodna bazilika Sv Bartula na Kapitulu kod Knina, koja j 
položaju starije iz temelja pripogradjena 1203. god.,* bila je svakako 
svodjena unakrstnim svodovljem, a, osjem narteksa i zvonika, koji | 
bii sdruženi s njom, ima tloris sličan onomu bazilike na Stupovima, : 
bez podpornjaka, koji su u njoj nadomješteni većom debljinom zidova 
je bila posvodjena unakrstnim bačvastim svodovljem zajamčuju nam 


! Vidi u mojem članku ,Četiri starohrvacke bogomolje u Primorskoj županiji“ u »Viestuj 
ark. dr.“ God. XIII. Br. 8. str. 178—79. 

š ,Btar. Prosvj.“ God. LI. Br. 2. str. 106—107. 

* Bulić: , Hrvatski spomenici“ str. 3. 


ii 


























Eu aram 


stali ulomci dijagonalnih rebara svodova i okrugli ružom urešeni ključ sa 
rižališta rebara. Bazilika Sv. Bartula, kako je vidjeti u nekoliko ruka sa- 
uvanih zidova na pročelju. na absidama i na uzdužnim platnima, bila je 
radjena pravilno tesanim pravokutnim kamenjem. Lahko je dakle razumjeti 
ako, uprkos sličnosti osnove, obedvie spomenute bazilike moraju u svojem 
ostanku da budu odieljene dosta dugim razmakom vremena, pa da ona 
a Stupovima mora biti prilično starija od početka XIII. vieka. Ima pak 
sjem iztaknutih još i drugih znakova, po kojima se može dosta približno 
a odredi doba postanka bazilike na Stupovima. 

Pri svršetku članka pod naslovom »Hrvatsko-bizantinske nadstupine 
"*rvoga muzeja hrvatskih spomenika«' kazao sam bio o ulomcima nadstu- 
ina nadjenim medju ruševinama ove bazilike ovako: 

»1 nadstupine ove skupine (VI.) pokazuju u razmjerju i glavnom po- 
edanju uresa reminiscenciju korintske nadstupine. Njihov je gornji dio onako 
nodelovan kao u nadstupinama IV. skupine (t. j. »Zavojice se ne dotiču 
li na sriedi svakog lica nadstupine ni na njezinim uglovima, nego je na 
ibadva mjesta medju njima po okomita karakteristična uvit. Svaki par za- 
ojie& izlazi pak iz okomita brida, naskočena iz tiela nadstupine),* samo što 
lema kadgod uvili medju zavojicama na uglovima. Dva reda lišća su jim 
iiža nego u IV. skupini, imaju takodjer po 8 listova, ali su bez peteljke, 
e su oblušasti i tiču se pobočnim stranama, a u vrhu završuju polukružno, 
jodpuno su ciela okrajka, savijaju se na dvor od prilike za četvrtinu kruga 
nemaju drugih potankosti osjem prosta slabo naskočena obruba. Izpod 
lolnjega reda lišća dolazi još niz malih arkadica, trostruko obrubljenih, koje 
irešuju naskočen pojas nadstupine. Ovakve se arkadice, sad više sad niže, 
pažaju kao ures upotrebljene i na nutrnjem okviru hrvatsko-bizantinskih 
legurija otara iz IX. vieka. (Prof. Fr. Bulić: Hrv. spom. str. 42—48. Tab. 
XVI. — F. Radić: Viestnik hrv. ark. dr. God. XI, Br. 3, str. 65—69). 
izpod arkadica se još nahodi (br. 36) pojas osobito iztaknut urezanom dvo- 
strukom troprutastom pletenicom. Ja bih ovu skupinu nadstupina pripisao 
Kdli XI. vieku, tim više što im najbolje sačuvani ulomci potiču sa bazilike 
la Stupovima, koja bi i po svojim podpornjacima imala pripadati tom zemanu 

sredstavljati jedan od najranijih spomenika  hrvatsko-romaničkoga sloga. 
attaneo u svojem djelu (N. dj. str. 292) donaša sliku jedine jedne nad- 
stupine, i to sa kripte oglajske stolne crkve, dakle iz područja do kojega 
je dopirao upliv slavenske prosvjete, iz god. 1019—1025, na kojoj se na- 
hodi pri dnu zastupan motiv naših sklopljenih lukića«. 

ZT ostali plohorezani uresi na raznim čestima ove bazilike, koje ću niže 
i, pokazuju takovu ustaljenost i odredjenost oblika, takovu odriešitu 









irv. Prosvj.“ God. II. Br. 1, str. 10—11. 
hrv. Prosvj.“ God. I Br. 4, str. 210. 











vještinu u upotrebljavanju i izradjivanju pojedinih motiva, da nas ovla 
na mnienje, da je ova bazilika, toliko po iztaknutom graditeljskom ustroj 
koliko po napredovanoj vještini u izvadjanju raznih motiva plohore: 
uresa, mogla slobodno postati svršetkom X. ili počeikom XI. stoljeća, 





Opis kamenitih uresnih ulomaka. 


Zemlja izkopana izmedju i okolo temeljnih zidova bazilike bila j 
suta na susjedne grobove s južne strane, koji niesu još bili pre I 
našemu družtvu budu to dopuštati financijalne okolnosti, ono će tu z 
sa groblja razgrnuti i s njom zasuti odkrivene temelje bazilike, koji s 
nakon odkrivenja pretrpjeli mnogo štete, što od vjetra, leda, kiše id 
prirodnih rušiteljnih čimbenika, a Sto pak i od ljudske ruke; pa će i 
grobove, te se je nadati, da će se, uloženo kao gradivo, naći u nji: 
dosta kamenitih uresnih ulomaka, po kojima će se moći bolje nege 
iztumačiti negdašnja nutrnja uredba crkve, kao što i oblici, veli 
ustrojstvo pojedinih joj česti. Nu, pošto će se do toga po svoj prilići 
na žalost još dosta dugo čekati, dobro je u toliko, da budu već sada 
danjeni oni i ako malašni ipak preznameniti uresni ulomci, koji su b 
kriveni prigodom odkopavanja temelja bazilike, te se pomnjivo ču 
našem »Prvom muzeju hrvatskih spomenika«. 














I. Ulomci nadstupina. 
Takvih ulomaka imade jedanaest, ponajviše manjih komada. sja 
jednom (br. 12) može da se dozna ukupna visina nadstupina, koja 
26:2 cm.; na tri ulomka (br. 11, 12 i 183) se razabire duljina stranici 
kusove četvorine, koja iznosi 24 cm. “ 
Ulomak br. 12 ima oko '/, debljine nadstupine. Na gornjoj strar 
2:D em. daljine od lica, ima okomitu valjastu rupu za čiviju za utvrdji 
tegurija ciborija, duboku 5:5 cm., široku u premjeru 2 em. S dolnje | 
strane sačuvalo po sred sriede komad rupe istog premjera kao i gi 
koja je duboka 8:5 cm. Red troprutastih lukića na četveroprutastim pil 
ćima ide naokolo na okrug. Ima jih sačuvanih čeliri ciela i dvie po 
na 1/, sačuvana ulomka dna, pa se može računati, da jih je bilo u sv 
Premjer donjega diela ove nadstupine, kao i svih ostalih sačuvanih ulo 
dolnjih dielova (br. 1, 5, 6, 7 i 8) iznosi 125 cm., pa će tolika bit 
debljina debla stupčića ciborija, na kojima su stojale ove nadstupine. 
red lišća je takodjer upisan u krugu. Listovi su tek lagano savijeni 
rubljeni su zarezom tupokutna presjeka. Sačuvana je ciela širina triju hi 
i po */, drugih dvaju. S gornje su strane skoro svi listovi ovoga red: 
nuti, tek polovica jednoga nije posve okrnuta. Po drugom redu lišća g 
kružni dolnji dio nadstupine u četvorinasti gornji, a to tim što se 


ii 





SE BOSE. 


ta naizmjence pružaju i jače savijaju od ostala četiri, tako da njihovi 
thovi sačinjavaju vrhove kutova, a vrhovi ostalih četiri dopiru do sredina 
diriju stranica čelvorine. Vrh svakoga od tih osam listova podupire po 
comilu uvit, t.j. kao deblo spiralno kaneliranog bizantinskog ili u obće 
mskog stupčića ili kao komad užeta, Iz svakog pazušća medju lišćem 
rnjeg reda pruža se u tupokutnu profilu naskočen kos brid, iz kojega se 
šljasto razvijaju dvie dvakrat zamotane spužnice (volute), od kojih jedna 
siže do srednje, druga do ugaone uviti. Gornji kutić medju spužnicama 
ona sredinam stranica izpod abakusa urešen uzbrdo obrnutim pupoljkom. 
nad spužnica je tanak (12 mm.), po sredini debljine žljebićem zasiečen 
akus, koji se na uglovima malko podebljava (2 cm.) savijajuć se nad 
užnicama (br. 9 i 10). Stranice abakusa su u sredini dvakrat malko na- 
wašene, pa tako iz daleka napominju lukove, u koje su svijene stranice, i 
ljelove na njihovoj sredini, na abakusu korintske nadstupine, 





Dva ulomka 9 i 10 sačinjavaju skupa jedno lice i po polak susjednih 
ri gornjem dielu nadstupine jednake veličine kao i br. 12. One su se i 
plikom 1 veličinom dosta dobro sudarale u glavnomu. Na ovoj su nadstu- 
ini srednji listovi gornjega niza bili obrubljeni sa dva usporedna zarezana 
iebića. Ulomak br. 10 je visok 12 cm., imao je s gornje strane rupu kao 
br 12, ima na prednjem licu 15:5 em. širine, na lievom pobočnom 11 em., 









drugih je strana klinasto zaoštren. Ulomak br. 9 je visok 18.5 em. 
M Pdnoge lica 16:0 cm. širine, susjednoga 15 cm. Na obadva ulomka 
je prošupljena rupa u trokutnim prostorima izmedju gornje strane 
a na ćoški naj i njezina držka. 

 Ulomak br. 3 je takodjer od gornjega diela nadstupine, visok 14 em. 
Mo je okrnut navlaš na obadva ugla, ali ima sačuvane uviti i veći dio 
užnica sa sredine triju lica, te gornje krajeve petero listova gornjega reda. 
u je žo cim., širok 14 cm. I na njemu su kao na br. 12 srednji listovi 













































obrubljeni samo jednom zarezanom crtom. Nad jedr 
mu je probivena rupa, kao na ulomcima br. 9 i 10, nad. drugima 
Ulomak br. 11 ima sačuvan tek od gornjega diela sve spužnice 
strane i jedne od druge do nje. Dug je 23 cm., širok hide 
4 cm. do 7:5 cm. Nad jednim ugaonim listom imao je i on rupu. 
Ulomci sa dolnjega diela nadstupina br. 6, 7 i8 pokazuju najprij 
dobro pristajući ovratni pojas ili ogrlicu široku 5:5 em., na kojoj je, | 
dvie obrubne pločice široke po 1 cm., urezana troprutasta dvostruka 
nica, bez rupic4 u središtima prividnih krugova, Nad tim pojasom | 
(br. 7 i 8) tek red svezanih lukića (arkadic4) kao i na br. 12. s razl 
da su ovi lukići visoki 6:5 em., a duboki pri vrhu 2 em., dočim o 
br. 12 imaju tek 4:5. em. visine, a tek najviše po 8 mm. dubine. V 
dakle i po ogrlici i po većim lukićima, da su ovi ulomci pripadali + 
vrsti nadstupina, bar u tom različitoj od onih zastupanih po ulor 
br. 3, 9, 10, 11 i 12. [ovi su lukići kao i na br. 12 jednako. brt 
a na prvom lukiću ulomka br. 8 je kroz vrh probivena okomite 
Kosi vasi kakvih uresa. Na tom je ulomku i na sredini dolnje 
okomita pravilna rupa za čiviju za utvrdjivanje na deblo kao i. na h 
Ulomci br. 1 1 5 pripadaju nekoj trećoj vrsti nadstupina, koje s 
bile sve iste veličine, bar u dolnjem dielu, kao i one kojima pripadaj 
opisani ulomci. U dnu su imale pojas ili ogrlicu kao i ulomci br. 6, 
ali su nad njom bile urezane neke četveronožne životinje, kojih je na u 
br. 1 ostao donji dio jedne noge sa četiri čaporka, prikazana ka 
pilasta zubića. 
Na ulomku br. 5. su ostanci dvijuh nogu naskočenih nad dno 
1:5 em, Na njima su po isto onakova četiri čaporka kao i na ulomku 
Još ima sačuvan krnjatak jednog gornjeg ugla nadstupine (brm. £ 
vrhom ugaonog lista, jednom cielom i jednom polovicom spužnice nad 
i tragom rupe, koja je bila probivena medju listom i spužnicama. 










2, Ulomci tegurija sa otarskih ciborija. 


U osam ponajviše manjih ulomaka imamo ostanke od pet razni 
kutnih tegurija, koji su pri dolnjoj strani završavali na polukrug 
mnogobrojni drugi sa starohrvatskih crkava, koje sam opisao u »Vie 
hrv. ark. družtva«! i u ovom časopisu.“ Trokuti su istostranični. Ka 
razabire po većim ulomcima dvaju sličnih tegurija (br. 25 i 26) ir 
njihov timpan bijaše urešen kao i na starohrvatskim iz Bola, iz U, 
iz Koljana i iz bazilika S. Marije u Biskupiji, križem po srieđi i s: 


' God. XI. Br. 3, str. 05, 69. 
: Star. Prosvj.“ God. [. Br. 1, str. 8. — Br. 2, «tr. 76. — God. IH. Br. 2, str. 51—57. — 


ww. S 14, str. 1185. — (40d. VIL Br. 1—2, str. 50 itd. 






































LE 


lubiće s grozdom u kljunu prama križu simetrično okrenute s jedne i 
uge strane. Obrub timpana sastoji od naskočene letvice iznutra na luk 
copane, a s dvora okomito odsječene. Luk ili žleb letvice urešen je ili 
»prutastim nizom polukružnih slomljenih uzlova na jednom traku (br. 29, 
,271i55), kao na opisanom ulomku tegurija sa biskupske bazilike S. Ma- 
e u istoj Biskupiji,! i na onom sa nadpisom Budimer.. iz crkve S. Petra u 
ili Atlagića kod Benkovca,* ili nizom troprutastih lukića (br, 29 i 34) kao na 
omku bolskog tegurija sa nadpisom adque beati Theodori mart.3 i na onom 
bazilike iz Gornjih Koljana.“ Vanjske kose ravne površine tegurija urešene 
. kao isto mjesto svih starohrvatskih mnogobrojnih trokutnih tegurija, nizom 
njućih se kuka, i to kuka, koje izlaze iz zajedničke podine, kako se vidi 
x. svim ulomcima. Na dva ulomka (27 i 29) vide se oslanci vodoravnih 





ila tegurija pri donjem kraju za naslon na podporu, ili za pridruženje 
Jurija s vodoravnim čestima grede nad pregradom (septum) pri ulazu u 
etište, kad je tegurij s toga mjesta, kao onaj sa crkvice S. Luke na Uz- 
lju, ili kako se vidi u crkvici S. Martina kod Porta Aurea u Spljetu. — 
š jednom od tih ulomaka (br. 27) je s dolnje strane probivena i okomita 
pa za kovinsku čiviju i druga vodoravna malo širja, koja se prvom križa 
avokutno kao za drveni klin. Na ulomku (27) sa letvicom urešenom tro- 
utastim uzlovima nastavljaju se oni i na vodoravnom nastavku, dočim 
na drugom ulomku sa lukićima, ovi ne prosliedjuju na vodoravnom dielu 
ivice. Letvice su različita propupa, od 1:9 cm. na ulomcima sa lukićima 
Ji B4) do 4 cm. (br. 26). Ravna izvanjska obrubna polja tegurija, na 


hE — 
* _Btar. Prosvj.“ God. HI. Br. 2, str. 55. 
2 Star, Prosvj.“ God. VI. Br. I i 2, str. 50. 
š Vidi _Viestnik hrv. ark. dr.“ God, XL. Br. 3, str. 65. 
| * .Btarohrv. Prosvj.“ God. V. 5v. 3 i 4, str. 118. 


li. 

















kojima su plohorezane kuke, široka su od 7 em. (br. 25) do & 
(br. 55). Kuke su sad plitčije (4 mun. na br. 29, 30 1 55) sad dublje (1 
na br. 25 i 26) urezane. Ploče od kojih su izklesani ovi i debe 
bez naskočene letvice, od 7:8 cm, (br. 30155) do 9:5 em. (br. 29). St 
jim je strana ravna i ugladjena. 

Ulomak br. 26 je dug 25 em., širok 20:5 em., debeo s letvicom 12 
Na timpanu mu ostaje desni kraj vodoravne prečage križa, komad nu 
okvira, kojemu je na žliebu urezan jedan cieli troprutasti uzao, na van 
su obrubu urezane četiri kuke. Ostatak križa je naskočen nad ravi 
timpana tek 7 mm. Na ovom su ulomku kuke veće nego na slied 
križ mu je manje naskočen, letva naskočena & cm., a na sliedećem | 
a i uzlovi na žliebiću su mu veći, Zato se može nagadjati, da dva te 
kojima su pripadali ovi ulomci, neće bit poticali sa istoga ciborija, jer 
vrlo slični, niesu bili posve jednaki, 

Ulomak br. 25 je najveći do sad poznati ostatak tegurija sa b 
na Stupovima. Po njemu sam gori mogao da opišem sastav ovih te 
Na njemu su sačuvana sva tri gornja kraka križa na timpanu i dobi 
dolnjega. Krajevi križa završuju u dvie male zavojice, kao na spome 
sličnim tegurijima iz Koljan4! iz bazilike S. Marije u Biskupiji“ i sa U, 
a površina križa je urešena, kao na svim do sad opisanim starohrv: 
legurijima, dvostrukom troprutastom pletenicom, koja se ovdje oblo za 
na sva tri poznala kraja. U središtu križa je naskočeno puce, kao I 
doljanskom ulomku, dok su središta sličnih križeva napomenutih iz $ 
rije u Biskupiji, iz Koljana i na Bolu prazna. Gornji je krak križa d 
vodoravnih, kao i na uzdoljskom i na koljanskom spomeniku. Kraji 
križa preko širine na luk izkopani jače nego na križevima spomenutit 
rija sa Uzdolja i sa biskupske crkve S. Marije u Biskupiji, dok su « 
križu tegurija iz Koljana upravni. Tako su i završne kuke najveće 
zeka na koljanskom spomeniku, manje izrazite na onim sa b 

S. Marije u Biskupiji i sa Uzdolja, a najmanje na onom najmladjem s 
A Od golubica pri dnu križa sačuvani su vratovi i glave sa grozi 
obliku opervažena lista u kljunu. Kljunovi golubica su zavijeni, a gro 
visi okomito do križa, kao na uzdoljskom teguriju, dok su na kolja: 
grozdovi skoro vodoravno pruženi, prkoseć teži Na svakoj lelvici. de 
lievoj, sačuvana su po četiri uzla, a na ravnom izvanjskom obrubu s 
strane pet, s druge šest kuka. 

Ulomak br. 55 je s desnog kuta tegurija, sa ostankom luka s 
strane. Oko luka ide pojas urešen plohorezanom troprutastom dwost 
pletenicom, a, smierom dirke na pojas, podiže se obrubna letvica u 








* N, mj. 
* N.omj. God, III. Br. 2, str. Bk i 66, sl. 8, 101 11. 





uliti 








5B az 


t žliebu nizom uzlovi troprutasta traka, kao na br. 25 i 26. Sačuvani su 
lan cieli i dvie polovine uzla. Letvica je 2:7 em. naskočena nad vanjskim 
adkim obrubnim poljem, na kojemu su urezane tri ciele penjuće se kuke 
ibo naskočene (3 mm. do & mm.). Taj je obrub širok 8'6 cm. Ulomak je 
w 17 cm., širok 20 em., debeo pri luku 8 em., pri obrubnom polju sa 
Bioik 7:8 cm., sa PIR 11 em. 

. Ulomčić br. 30 pristaje uz donji desni kraj ulomka br. 55, te je njegov 
svak i sadrži jednu cielu kuku. Dug je 9 cm., debeo 7:5 cm. 
= Br. 45 je takodjer ulomak vanjske kose, lieve strane nekog tegurija. 
a njemu je jedna ciela i gornji kraj izpod nje stojeće druge kuke. Nasko- 
ne su 6 mm. Dug je 9 em., širok 7 cm., a pripada teguriju, na tom mjestu 
belom 8:5 cm. 

Ulomci br. 29 i 34 pripadaju dvama slično urešenim tegurijima. Na 
ima je sačuvan po komad letvice sa žliebom urešenim na lukiće i komad 
se strane vanjskog obruba sa kukama. Letvica je na br. 34 naskočena 
š cm., na br. 29 1:58 cm. Ravni obrub sa kukama je na br. 29 širok 
2 cm., na drugomu 65 cm. | kuke su bolje naskočene na ul, br. 34, 
i ul. br. 29 je ostatak vodoravnog donjeg diela tegurija pri desnom kutu, 
kojem se vidi, da su sliedile kuke. Na br. 29 sačuvana su tri ciela 1 
ih polovina lukića i dvie ciele sa podancima drugih dviju kuka. Br. 29 
dug 17:5 em., širok 13 cin., debeo na letvici 11 em. Lukići na ul. 
. B4 su dosta širji od onih na br. 29; sačuvani su na njemu jedan cieli 
vie polovine. Tako su na njemu još i jedna ciela, komad druge i po- 
treće kuke. Dug je 18 cm. Od debeline mu ostaje tek 60 cm. 
 Ulomak br. 27 je gori već prilično opisan. Pripadao je lievom dolnjem 
aju tegurija. Sačuvan mu je velik uzao urezan na žliebu kose letvice, a 
ugi, dosta manji, na vodoravnom dielu. Dug je 17:5 em , širok 16:5 em., 
beo 11:b cm. pri letvici, koja naskače 4 cm. nad ravnim obrubom. Sa- 
iwana mu je na kosoj strani zaključna dolnja kuka, po kojoj se daj: 
se kuke niesu nastavljale na vodoravnom dielu kao na ul. br. 29, 
mađ spužnice sliedeće kuke. 




















3. Ulomci praga. 


sačuvana su dva ulomka praga vodoravna, koji je na isti način kao 
pisani ulomci tegurija bio urešen s gozuje strane (br. 48 i 28) nizom 
ka 1: 1:6 em. naskočenih na pojasu širokom 7:2 cm., i naskočenom letvicom 
 žkebom urešenim nizom polukružnih slomljenih uzlova na troprutastu 
u. Letvica teče sredinom praga, široka je 5:2 cm. Ravno lice izpod 
e široko je 7:4 em., te sadrži krnjatak nadpisa 


X—> SCIT F... 











koji se može da čita: (Zlic quie)scit f(amulus ili famula Dei ili što druc 
Po tomu se može suditi, da je prag pripadao kakovu nadgrobnu spon 
ili možda nadvratniku grobne kapele u atriju ili u basiliculi uz južnu : 
bazilike. 

Ulomak br. 48 dug je 34 em., širok 19:8 cm., debeo pri letvici / 
Na njemu je šest kuka i četiri uzla. U malim prostorima medju uzi 
dakle na tri mjesta, su kroz letvicu probivene okomite valjaste rupe 
će možda bit služile za vješanje kakovih svieća ili uresnih privjesaka 
novitim prigodama. Na gornjoj strani ulomka je probivena obla ol 
rupa za čiviju, kojom se je na pragu pritvrdjivala čest, koja je d 
iznad njega. 

Ulomak br. 28 dug je 15:3 cm., Širok 13:5 cm., debeo 13 cu 
njemu su tri kuke zavijene na desno, dočim su one na ul. br. 48 za 
na lievo, pa se razumije, da je br. 48 pripadao lievoj, br. 28 desnoj 


43 


vici praga. Pošto je na ul. br. 28 s desne strane živi kraj praga, | 
i početak niza kuka, vidi se, da on sačinjava upravo desni kraj pra 
letvici mu je jedan i to prvi uzao. U širini mu je odpala čest, gq 
mogao biti kraj nadpisa. I on ima pri gornjem lievom kraju okrnui 
ljastu okomitu rupu za čiviju za utvrdjivanje komada stojećega nad pi 

Br. 43 je ulomak praga nadvratnika, dug 19:5 cm., širok 13: 
od debljine mu ostalo tek 8:5 cm., jer se okrnula. Pri lievom kraju 
s gornje strane preko polovice okrnuta rupa duboka 10 cm., koja je 
3'7 cm. u premjeru, a opredieljena je kao za drvenu čiviju. Lice mu 
urešeno troprutastom dvostrukom  pletenicom sastavljenom od dv: 
polukrugova tako spletenih, da krajevi jednih dopiru u središta sus] 
Središta su jim na zajedničkom vodoraynom pravcu, a krajevi sus 
se polukrugova svezani su kralkim pravocrtnim elementima istoga 
Slična se pletenica nahodi na nadvralniku iz Koljan4,! s razlikom, | 
njemu niesu svezani sustičući se polukrugovi. Polukrugovi su svezai 
na ovom ulomku slično spleteni na dva ulomka praga i na ulom 
gurija sa crkve Bl. Gospe u drniškom Gradcu? i na ulomku praga u 
u ogradi izvanjskog dvorišta pred bivšim benediktinskim, sad dominika: 
samostanom na Lokrumu, itd. 





* Vidi ,Btar. Prosvj.“ God. V. Sv. 8 1 4, str. 109. 
* Vidi ,Star. Prosvj.“ God. IV, Bv. 3 i 4, str. 107 i 108, 














a i 


4, Ulomci pluteja i lezena sa ograde svetišta ili otara. 

Ima trinaest, i sve malih ulomaka sa osam ili devet raznih ogradnih 
oča i medju njima stojećih lezena svetišta ili olar4. Kao što od nastupina, 
gurija i pragova, tako i od ogradnih ploča, sačuvan je tek maličak, a ve- 
a većina uresnog gradiva sa bazilike ili je kojekuda raznešena 1 razstr- 
na, ili se treba pouzdano nadati, da će ga se još mnogo naći, kad se 
idu protraživali sad zatrpani grobovi u blizini crkve. 

Ulomak br. 31 je od pluteja debela 10 cm.; dug je 19 cm., širok 
"& em. Uza sami živi rub ploče teče uzporedno troprutast trak, a do 
ega je od 1:5 cm. do 2 cm. visoko naskočen krivocrlan pleter krugova 
oprutastih trakova, koji, rek bi, da je bio sastavljen poput sličnog na 
inom pluteju u spljetskoj krstionici sv. Ivana! i na jednoj lezeni poti- 
ćoj sa bazilike Sv. Marije u Biskupiji kod Knina.? 

Br. 49 je ulomak sa ugla pluteja, dug 26 em., širok 17 em., debeo 
cm. Uz rub širok 3 em. je ostatak dviju uzporednih uzlovitih slomljenih 





ivocrtnih pletenica, poput sličnih na tolikim našim spomenicima, n. pr. 
Lo krstionici u Spljetu* i na jednoj lezeni sa bazilike u Koljanima.“ Saču- 
ina su dva takova zamkasta uzla. 

Br. 38. Ulomak je to kraja pluteja. Krnjatak je debeo tek 4 cm. jer 
to uprav odlomak sa žlieba, koji je bio udjelan u debljini ploče za utvr- 
enje sa mužkićem susjedne lezene. Uz 13 mm, širok rub je početak 
režolike troprutaste pletenice, poput lakove na zlamenitom pluteju sa Ka- 
tula kod Knina sa nadpisom dur Hroatorum." Dug je 15 cm., širok 6.5 cm. 

Br. 40. Dug je 13 em., širok 135 cm., a debeo pri živom rubu tek 
& cm., na protivnoj strani 4'2 cm., zato što je odlomak ploče s mjesta, 
lje je u debljini imala žlieb kao i ul. br. 38. Na licu, uz rub od 1:5 em. 





š Bulić: .Hrvatski spomenici“, Tab. XVI. sl. 46. 

ž Vidi ,Btar. Prosvj.“ God. I. Br. 3, str. 166 sl, IV. 

* Bulić: Nav. dj. Tab. XV. sl. 44. 

a“ Vidi Star. Prosvj.“ God. V. av. 3 i 4, str. 121. sl. 54. 
š Vidi ,Btar. Prosvj.“ God. II. Br. 1, str. 83. 


"S 
















































— 16 — = 


širine urešen je hasurastom pletenicom poput one na ulomku 
crkve S. Martina u Pridrazi.! 

Br. 35 je krnjatak ogradnog pluteja, na kojem su tropi 
pletera krugova. Dug je 19 cm., sirok 5:8 em., debeo 10 cm., i to 
ciela debljina bivše ploče. 

Br. 51 i 42 su ulomci pluteja, koji je naokolo bio peko dt 
tastim trakom. Polje mu je bilo urešeno četvorinama ili pačetvorina 
istog troprutasta traka, koje su, po okružnim uzlićima, na paket sti 
bile vezane medju sobom i sa pervaznim trakom, poput pačetvorir 
ogradnom pluteju sa crkve sv. Mihovila u Nevidjanima* i poput čet: 
na ulomku pluteja sa crkve Bl. Gospe u Gradcu drniškom,* te na ul 
dovratnika crkve S. Ambroza u Milanu iz IX. vieka. Kako se vidi po 0s 
četvorine na ulomku br. 51 bila je ona po sriedi urešena plohore 
križićem, kojemu je širina bila izpunjena običajnom troprutastom dvostr 
pletenicom. Okrnuti početak takova križića razabire se i na ostatku + 
rine na ulomku br, 42. Taj je ulomak sa ugla pluteja, pa ima u de 
ostatak žlieba duboka 9 mm. za pritvrdjivanje sa mužkićem susjedne l 
kao i ulomci br. 38 i 40. Obadva ulomka (br. Bl i 42) pokazuju s + 
strane ostatke dubokih žliebova za sveživanje sa mužkićem  podst: 
praga. Ulomak br. 42 je dug 20 em., širok 10:5 em., debeo 10:5 
br. b1 dug je 195 em., širok 10 em, debeo D'D em. 

Br. 44 je ulomak ruba pluteja u debljini sižućoj do žlieba ureza 
utvrdjivanje pluteja sa susjednom lezenom 1, j. od 47 em. poput ulc 
38, 40, Bl i 42. Dug je 13 cm., širok 7 em., debeo najviše 4:7 em 
rubljen je na licu pločicom širokom 11 _mm., a opet toliko daleko o 
usporednim troprutastim “trakom, koji je bio okružnim poluuzlićem s 
s krugovima od istog traka. Ta je plohorezba naskočena 6:5 mm. 

Br. 39 je ulomak pluteja sličan predjašnjemu. Od njega se raz 
lim, što obrubni troprutasti trak nije razlučen od jednako široke ob 
pločice i što je plohorezba naskočena 1 cm. Dug je 18 em., širok 
debeo najviše 4b em., jer je i on poput ulomaka 38, 40, 42, 44 151, 
sa žlieba urezana u debljini pluteja. 

Br. 32 je ulomak gornjeg obrubnog 1:7 cm. naskočenog pojasa r 
sa ostatkom mužkića u debelini. Mužkić je debeo 3 cm., naskočen 2' 
Ulomak je debeo 11:5 cm., dug 17 cm., širok 10 cm. Lice obrubnog | 
je bilo urešeno nekom troprutastom pletenicom, od koje ostaje u kul 
oštrokutan pregib traka. 











! Vidi Star. Prosvj.“ God. VI. Br 1 i 2, str. 48. 

“ Vidi u ovom istom broju ovog časop. str. 85, | 

" Vidi ,Star. Prosvj.“ God. IV. Br. 3 i 4, atr. 109 sl. 7 i str. 111. sl. 10. uspor Unu 
str. 196. 








Br. 41 je takodjer ulomak desnog ugla gornjeg kraja lezene. Na jednoj, 
voj strani debeline oslaje zarezani žlieb i okomita rupa za kraj kovinske 
one, s kojom se lezena utvrdjivala uz susjednu čest ili uza zid crkve. 
će lezene bilo je opervaženo troprutastim trakom usporednim sa njezinim 
ranicama na 18 mm. daljine od ruba. Pravi kut obrubna traka razpolovljen 
' početkom dijagonalnog traka s njim stopljena, a ne kao obično spletena. 
omađ je debeo 12 cm., dug 8:3 cm., širok 8:3 em. 

Br. 37 je takodjer ulomak pluteja i to sa ruba do žlieba urezana u 
sbljini ploče na 44 cm. daljine od ruba, kao na opisanim ulomcima 
1. 38, 39, 40, 42, 44 i 51. Na licu, do obrubne pločice 12 mm, široke, 
očunao je rek bi pravocrtan slomljen pleter troprutastih trakova 12 mm. 
askočen. Ulomak je dug 15:5 cm., širok 5 cm. 


5. Ulomci križića. 


Sačuvana su četiri ulomka, zar sa četiri krnja istog kamenitog križića. 
a nlomcim br. 33 i 20 sačuvana je ciela debljina križa, koja iznosi 8'2 cm. 
lomak br. 21 rek bi da sačinjava kraj gornjeg kraka, br. 20 dolnjega, 33 
evoga, a 19 desnog kraka križa. Kraci su se lagano razširivali prama 
raju (eroiz pattće). Desni pak kraj je u širini lagano izkopan na plitak luk, 
: završuje malim kukama, poput gori opisanih plohorezanih križeva na 
urijima, od kojih je gornja sačuvana. Od njegove širine (19) ostalo je, 
sjem kuke 5:3 cm., s kukom 6'5 cm., dug je 6*7 cm,, debeo najviše b:8 cm. 
aj dolnjega kraka (20) je lagano u luku izkopan, ali neima kuka. Pri 
ju je 6:5 cm. širok, pri gornjem slomljenom kraju &'Đ cm. Od kraja 
evog kraka (br. 33) okrnula su se obadva ugla, što se je lako dogodilo 
id. udarca na pruženim kukama, koje su tu imale 
 sudeć po pravilu simetrije, kao na ulomku 
sd kraka (19). Dug je 7 cm., širok pri odlom- 
onoj strani 5"2 cm. Gornji Ka (br. 21) je ozgor 
ino završivao. Visok je 8:5 cm., širok pri gornjem 
vom kraju 6:3 cm., pri dotnjem okrnutom 5:7 cm., od debljine mu se sa- 
malo najviše 5:1 cm. U glavi tog kraja bila je probivena okomita rupa 
| grebe om za prolaz drvene čivije, s kojom je križ s gornje strane bio 
i nečem utvrdjen, dočim se je s dolnje naslanjao na kakav obli predmet. 
io n  plohorezanim križevima na sred timpana starohrvatskih tegurija, 
iko je i na licu ovoga križa bila plohorezana troprutasta dvostruka plete- 
ica, koja je pri krajevima križa završivala na dva kuta. Na ulomku gornjeg 
ija sačuvana su dva i po zavoja, na ulomku dolnjega jedna i jedna 
| rina, na desnom ganlo. više ba neene, na lievom js dvie. 



















koji su obično s njim završivali, na ograđam pjevališta, nad vratima < 
za otarom itd. pisao sam podrobnije prigodom opisa ulomaka proj 
prosta križa potičućih sa ruševin4 bazilike S. Marije takodjer u Bisk 


6. Ulomci kamenite posude. 


Ulomci br. 36 i 46 pripadaju rubu polukrugljaste kamenite pa 
koja je imala od prilike D6 cm. u premjeru, a mogla je imati oko 9 
dubine. Mogla je služiti ili za kropionicu ili za krstionu raku, navi 
krštenje per infusionem. Ulomci su pri rubu debeli 4:2 cm. Taj je ri 
kopan s nutrnje strane na zub visok 6 mm., tako, da je na taj izšu 
dio mogao liepo pristajati kakav poklopac. Posuda je bila gladko i pon 
krugljasto izdubljena, dočim joj je vanjska površina polujajasta, jer je 
imalo biti dosta debelo. Ulomak br. 46 je visok 145 cm., tetiva ga 


ruba duga mu je 143 cm., a pri okrnutom do. 
sa kraju debeo je 6:3 cm. Na vanjskoj površini, 
36 





proste 1:4 cm. široke obrubne pločice dolazi sv 
vršina urešena troprutastim krivocrtnim pletero 
prekrižanim sa dijagonalnim trakovima, rek bi. 
poznate ploče sa Kapitula kod Knina sa nadpisom Dhwrziselu ducem mag 

Ulomak br. 36 ima, kao gornji porub na vanjskoj površini, s 
široku pločicu lagano zaparanom crtom ga 1:5 em. od ruba razdieljer 
dvie. Rek bi dakle, kao da je čest posude kojoj je pripadao ovaj ul 
ostajala na stražnjoj manje vidljivoj strani, pa da joj zato gornji vodo 
trak nije bio troprutasto narezan i ako je vidjeti da se spliće sa o: 
čestina pletera inače iste vrsti kao na ulomku br. 46. Ulomak br. 3f 
je 11:7 cm., visok najviše 8:3 cm., debeo pri okrnutom donjem krajn 5“ 

Opisana dva ulomka predstavljaju prvi kod nas poznati primjer 
rabe pletera troprutastih trakova za ures kropionice ili krstione rake. 





46 





7. Ulomci otarskih trpeza, oblacionarija ili piscina 
(crkvenih umivaonica). 

Medju ulomcim nadjenim u ruševinama starohrvatske bazilike na 
povima vrlo su znameniti oni, koji su pripadali pločama odredjeni 
ostanu u vodoravnu položaju: To su ulomci br. 15 (sastavljen od dva k 
sliepljena ulomka), 17, 13, 16 i 14. Da su ploče kojima su pripad 
ulomci bile odredjene za vodoravuii položaj, zaključuje se: najprije o 
što dva poveća ulomka, od kojih je sastavljen ul. br. 15 sačinjavaju 
kraj ploče, koja ima s jedne strane pomnjivo izkopanu plitku izdutinu, 
je svakako odredjena za primanje kapljevine; onda odatle što izdub 

i Vidi ,Star. Prosvj.“ God. IL Br, 4, str. 214—216. 

" Vidi ,Star. Prosvj.“ God. IL Br. 1, str. 32. 


m 








o. 


protna strana nije tako fino ugladjena kao izdubljena; treće odatle, što 
uresna plohorezba upotrebljena na licu, koje prikazuje debljinu ploče i 
osa triju strana; četvrto najpotla odatle, što je debljinom ploča s dolnje 
rane koso podsječena sa svih triju sačuvanih, pa će tako po svoj prilici 
t bilo i sa četvrte strane, što nas napućuje ne samo na to, da je ploča 
ojala vodoravno, nego da je bila slobodna sa svih četvero strana naokolo, 
oje najvjerojatnije da bude sačinjavala upravo trpezu (mensa) staro- 
šćanskog otara. 

Prije nego predjem na sam opis i dalje razlaganje o našim ulomcima, 
eba mi prije u malo rieči kazati ono, što se znade o glavnim oblicima 
arokršćanskih otara do nastupa druge polovine srednjega vieka. 

U starokršćansko doba imao je otar, osjem oblika grobne rake još i 
lik stola ili trpeze (spžmele). Već Grgur Tour-ski izvješćuje, da je otar 
Petra u vatikanskoj bazilici stojao na četiri stupa,! a Sinezije Cyrenski 
še kriepkim izrazom: »Ja ću obgrliti one svete stupove koji podižu iznad 
mlje čistu i neoskvrnjenu trpezu.*« Povjestničar Rufin nam takodjer pri- 
svieda o Aleksandru, biskupu aleksandrinskom i o svet. Ambrozu, da su 
ni 4 velikoj stisci potražili spas i pomoć pod otarom.* Kad se je moglo 
od otarom stojati, znak je da je pod njim bilo prazno. O tomu nas uvjerava 
pismo pape Vigilija (840—556 g.); jer u tom pismu on pripovieda, da su 
št u Petrovoj bazilici vojnici otrgnuli sa otara i da je bio u pogibelji da 
A pritjesne padajuća otarska trpeza, ali da su tu nesreću zapriečili djaci, 
oji su ju pridržali rukama.“ 

Izvanredno liep otar u obliku stola, što ga je car Justinijan postavio 
o u crkvu S. Sofije u Carigradu oko god. 637., opisuje Pavao Silenciarij." 
a je bilo takovih otara u obliku stola i u kašnje doba, dokazuje nam i 
avao Djakon, koji pripovieda o vojskovodji cara Filipika, da je našao svojeg 
rotivnika Tiberija, kako se je jednom rukom držao otarskog stupa.* Sad se 
k riedko nahode još otari u obliku stola iz tog starokršćanskog doba. Jedan 
X naslikan sa & stupa u S. Giovanni in Fonte u Ravenni na _mozajiku, koji 
uo da potiče iz polovine Đ. vieka. Drugi otar na dva stupa čuva se u 
onjoj crkvi SS. Kuzme i Damjana u Rimu, a predaja izvješćuje, da je na 

(govorio već papa Srečko II. (488. g.)." U Francuzkoj je na- 
e otara u obliku stola, od kojih neki imaju četiri, neki 5 stupova. 


a etiam quatuor in altari“ etc. Greg. s Peka L Le. 28. 
: ,. . Cyren. catast. in bibl. patr. Lugd. VI. p 

*Ruhhe ll o 12 —1 2 e. 16. 
a zaron latere confidimus, quia cum in eadem ecclesia a sancto eius altari tracti pedibus tra- 
tenuimus et super nos etiam ipsa altaris mensa ceciderat, nisi clericorum nostrorum fuisset 
' sustentata“. Vigil. ep. XV ad univ, eccl, Kod Mansi t, IX, p. 52. 
* Paul. Silent. v. 335—337. 
.* Panl. dine. bist. |. XX. u bibl. patr. Lugd. t. 13. p. 802. 

1 Qiampini: Veter. monum. Romae 1747. t. I. tab, XXXVII—LXX, t, IL p. 57. 


5 












— biz 


4 


Dr. Andr. Sehmid u svojem djelu donosi sliku! otarskog stola stojeće 
jednom stupu, koji je bio odkriven u okolici Auriol-a, a opisan od Bai 
i postavljen u Đ. viek. Na njemu ima otarska ploča (mensa) spried 
sriedi u krugu urezan monogram Isusov, a s desne i lieve do njega p 
k njemu idućih golubica. »Znamenito je«, piše Dr. Sehmid? »da po 
otarske ploče, kao ona u Auriolu jesu na gornjoj strani izdubljene, 
sriedi kadgod i probivene. To je bivalo ili da se u većoj kolikoći prol 
vino posvećenja lašnje bude moglo pocrpiti u izdubku, ili kako čieni V 
le- Duc (Dictionnaire de I!" arch. 1. IL p. 19), da se pri čišćenju otara 
sa slučajno odpalim česticam ostije ne pušta teći na tle«. Na jednom 
(calamus) stojala je i otarska trpeza u crkvi Bl. Gospe od Blakerna u 
gradu.“ Ja sam predlani, u doba jesenskih praznika, opazio u selu Liš 
benkovačke obćine dvie starokršćanske otarske trpeze naslonjene na je 
stupu, koje ću u svoje doba potanje opisali. Jedna je koja sačinjavi 
crkve S. Martina na groblju uza sjevernu stranu državne ceste, koja 
iz Benkovca k Bribirskim Mostinama. Stup sastoji od liepo urešena | 
rimskog milijarna valjasta stupa sa nadpisom. Stup završuje pinijon 
vidi se sprieda, jer je u novije doba otar bio ponapravljen i obskrbljen 
mornim antipendijem. U toj je crkvi iznutra uzidan mjesto lezene, s 
strane starorimski kaneliran pilastar sa korintskom nadstupinom, na 
su okrnute volute. U crkvi ima i ostanaka hrvatsko - bizantinskih | 
rezanih plnteja, koji pokazuju da je to starohrvatska crkva, koja je u) 
doba bila preuredjena. Na briegu sa zapadne strane Lišan4, ne dalek 
sela odkriveni su ostanci temelja starinske crkvice u čijoj se apsidi tal 
nahode ostanci otarske terpeze naslonjene na polovici razciepana debla : 
Bez sumnje su se dakle i kod starih Hrvala upotrebljavali otari u : 
trpeze na jednom srednjem stupu. 

U navedenom Migne-ovom djelu vidjaju se slike dvajuh sredov, 
otara: jednoga (str. 1276, fig. Đ) u obliku masivnog pašesterea poki 
pločom, i drugog na kojem je ploča (str. 1288, lig. 16) s jedne stran 
ljinom uzidana, s druge naslonjena na dva stupa. Irpezne ploče s 
obadva ta otara u svojoj debelini jednako podrezane kao što su i naši t 
s bazilike na Stupovima. Najvjerojatnije je dakle, da naši ulomci prij 
otarskim trpezama, i to navlaš manji ulomci, koji niesu s gornje : 
izdubljeni (sl. 13, 14, 16 i 17). 

Osjem oltarske trpeze imale su crkve u starijoj polovici srednjega 
pa i nešto kašnje, još dvie vrsti pokućstva, koje je moglo biti poki 
pločama i to posve lahko ozgor izdubljenima. S jedne strane olara | 


\ «Der christliche Altar und sein Schmuck“. Str. 70, sl. 11. 
' MN. dj. str. TI. 
* Migne: N. dj. I. str. 406, 





i 

















= BIL 


e oblationarium ili prothesis, a to je bio sto za primanje darova viernik4. 
e ima se još pravog pojma ob obliku takvog oblacionara.! — U nekim 
zpravama iz IX. vieka napomenuto je, da su kod otara obstojale dvie piscine 
recimo praonice ili umivaonice), od kojih je jedna bila odredjena za čišćenje 
aleža, druga za pranje ruku poddjakona i drugih nižih službenika u crkvenoj 
lužbi.* Naši ulomci izkopane ploče, osjem što mogahu pripadati otarskoj 
rpezi, moguće je da budu pripadali i oblacionaru ili jednoj ili drugoj od 
pomenutih umivaonica. I ako su oltarske trpeze u starije kršćansko doba 
rimale samo knjigu Evangjelja i svete posude, to se je ipak kašnje počeo 
wadjati običaj, da su se bar pri početku mise polagala na četiri kraja otara 
eliri sviećnjaka, koji bi se uklanjali prije svršetka mise. Cienim da je u 
c vieku laj običaj bio posvuda razširen na kršćanskom zapadu pa i kod 
as, Na ulomcim naše ozgor izkopane ploče, koji sačinjavaju cielu jednu 
lranu ploče, ravan je rub širok tek 3'7 cm.; nije dakle na njoj bilo do- 
tatna ravna mjesta prikladna za primanje sviećnjaka. Zato je najvjerojatnije, 
a je ta ploča sačinjavala tek gornju stranu oblacionarne trpeze, ili pak 
sdlnu ui drugu posudu za umivanje. 





m 


Ulomci br. 15 sačinjavaju cielu jednu stranu ploče, kojoj ciela širina 
nosi 45:4 cm., debljina 7:9 cm., dočim je od duljine sačuvano tek najviše 
2 cim. Smierom duljine teče plitak izdubak širok 37:8 em., koji, počamši 
(dt ciele stranice Širine, ide kosom ravninom, okomito odsječenom u smieru 
uljine, i do ulomljenog kraja dopire do 41 cm. dubine. Bit će izdubak još 
lo niže dopirao, jer bi inače bio oslabio dno ploče. Uza sami dolnji brid 
bso odsječene dolnje strane debljine ploče bila je probivena okomita va- 
usta rupa, o kojoj se po sačuvanom krnjatku nebi moglo stalno kazati, 
a Ji je mogla služiti za čiviju, kojom se je ploča utvrdjivala na podložen 
lupac, ili je išla kroza svu debljinu dna posude i služila za izticanje 
apljevine. Ima u premjeru 1:3 em. Okomit gornji dio lica ploče sa svih 


E strana imao je 46 cm. visine, a samo sprieda i na užoj strani urešen 
= 


- 












































=> Bia 


je plohorezanom dvostrukom troprutastom pletenicom. Takovom plete: 
urešene su i koso podsječene dolnje strane lica sprieda i sa strane. 

Ulomci br. 13, 14, 16 i 17. Čitava debljina sačuvala se je tek n 
madima br. 14 i 16, a iznosi 10:8 cm. Druga dva su ulomci gornjeg 
ploče. Ulomci br. 16 i 17 su živi krajevi ploče okomito odsječene | 
dva mjesta pod kutom od 60% Oni se na tom mjestu mogu da slož 
pravivši kut od 120% t.j. onaj pravilnog šesterokuta. Na obadva ta uli 
na okomitom licu širokom 5'6 cm. je i po kraj uresa plohorezane dvo: 
troprutaste pletenice. 

Ulomak br. 14 širok je 20:4 em., dug 15 em. I na njegovom oko: 
licu sačuvana su dva i po prividna kruga dvostruke troprutaste plet 

Ulomak br. 13 dug je 17 em., širok 7 cm., debeo 9 cm. Na oko: 
licu sačuvana su mu tri prividna kruga pletenice. 

Ulomak br, 17 dug je u licu 15:7 em., te mu je na okomiton 
sačuvano pet prividnih krugova dvostruke pletenice; širok je 8: 
debeo 9:3 em. 

Ulomak br. 16 ima na licu sačuvano 13 cm. duljine, na koso 
čenoj strani 14 cm. Na okomitoj strani lica ima tri i po sačuvana pr 
kruga dvostruke pletenice, 

Ima još jedan mali krnjatak (br. 23), koji je rek bi, po sačuvano 
madiću pletenice, pripadao istoj ploči. 





8. Ulomci debla stupčića. 

Ulomci br. 2, 4, b3i54 jesu od malih bridnjastih osmerostranih str 
koji su mogli služiti podporom opisanim pločama otarskim, umivaon 
oblacionarnim ili i gredi nad prednjim dielom pregrade svetišta. Na 
cima br. 2 i 63 sačuvano je svih osam strana bridnjaka. Stranice o: 

kutnog presjeka su duge po 9 
poi a premjer kruga u kojemu je : 

Ba (B osmerokut dug je 143 cm. 
Ulomak br. 2 dug je najviš 

< , 53 cm., br. 63 najviše 12:6 em. U 
br. & je krnjatak, na kojemu je traga od tri ciele strane i početak č 
Dug je najviše 12:5 cm., debeo 6:5 cm. Ulomak br. 64 ima sačuvanu 
i ponešto od susjedne dvie strane. Dug je 14 cm., debeo & cm. 

Na ulomku br. 63 je s jedne strane u osovini ulomak dna v 
rupe duboke 2:2 cm. sa 2:3 cm. u premjeru. Ona svjedoči da taj t 
potiče s blizu jednog kraja stupčića. Sve strane stupčića bile su po: 
ugladjene. 


po 











9. Tri ulomka pobliže neopredjelivih predmeta. 
Br. 2 je ulomak dug 7 cm., visok 106 cm., debeo 6 cm. To je oko- 
ito odsječen kraj kao praga, koji je možda stojao nad konfesijom, ili je 
o grede na gornjem djelu pregrade svetišta. Dolnji dio lica je okomit i 





u na sebi početak velike dvostruke troprutaste pletenice, koja završuje 
a kutove. Nad tim dielom vidi se kao početak žliebića, koji se pda nad 
rem i nosi početak kao niza polukružnih uzlova na troprutastu traku 

Br. 24 je ulomak nutrnjeg diela ugla 
ekog predmeta, koji se je počimao sa- 
jati na plitak kružan liek. Iza te valjasto fa g 
kopane plohe ima krnjotina polovice vi- 
slo nepravilno izkopane rupe kao za prolaz 
rvene čivije u premjeru od 4 cm. Usporedo s rupom je s dolnje strane 
pet zarez kao za žlieb, koji je imao primati mužkić sliedećeg komada. Sa 
aljaste plohe koso je pak probivena pravilna, valjasta rupa sa premjerom 
d 2em. a s dolnje strane je opet ostatak drugog i to valjastog žlieba za 
lvrdjivanje s ote strane sa susjednim komadom. Ulomak je visok 15 cm., 
tok 14 cm., debeo najviše 8 cm. 


Svi opisani ulomci sa bazilike na Stupovima jesu od liepa biela sitno- 
mala čvrsta vapnenjaka. Na njemu su plohorezbe dobro i čisto sačuvane, 
t su ulomci ležali u pržinastoj zemlji, koja jih nije izkaljala ni kemički 
trošila. Zato su neki ulomci, a navlaš oni tegurija, nadstupina i pragova, 
iko dobro sačuvani kao da su jučer izradjeni pa slomljeni bili. 

U KNINU, o Maloj Gospi 1901. 

Frano Radić. 


Ve>BN3, 
ha 
ka ONU) / 











Ostanci starohrvatske erkvice S. Mihovila u Nev 
na otoku Pašmanu. 
(Ba slikama.) 









lovjerenik našega družtva g. učitelj Frano Skarpa, onda rid 
Gil na moru, javlja god. 1890. (»Viestnik hrv. ark. družt 
E| XII, Br. 2., str. 70.): »Na otoku Pašmanu u u. Pa Nevidj 
izmedju Mrljana i Nevidjana desetak časa daleko od župničke kuće je. 
na jednom malom brežuljku, kraj mora uzdizala se je etkvica s fi 
Kažu, da je tu bio manastir benediktinkah. Pripovidao mi je s ten c 
Lovrić, da je crkvica bila podpuna i ciela još nazad 2—38 € o 
bila naslikana onakom ornamentikom, kakova se vidja že sana | 
» Hrvatski spomenici«. Naše na (di 
kašnje primilo za svoj | 
hrvatskih spomenika«, u ke 
sad sahranjeni, deset Tr 
većih uresnih kapenitikdih 
ulomaka pluteja sa ogr ade see: 
amvona iste staro-hrvat 
Cienim da bi se našlo joe 
ulomaka, kad bi se kika 
crkvice dobro protražile. Ja sam 
menute ulomke bio opisao u s 
»Izvješću o radu hrvatskog starina 
družtva« itd.! U zadnje je doba 
za rukom, da se pet ulomaka s 
u jedan poveći, a dva u manji ui 
pluteja, tako da je sad jasniji : 
uresa pluteja, pa mi jih je ovdje točnije opisati i prikazati uz pomo 
loženih slika. Uz to donosim ovdje i pregledan razpored tlorisa crkve 
zine ograde po nacrtu g. Frana Margetića nadglednika lučkih radnja u T 
Ulomak pluteja za ograde svetišta sastavljen od pet manjih ulc 
(br. 2). Na tom se ulomku vidi s gornje strane početak naskočenog obr 












FJ 


rog) 
) 
4 
E 
A 
| 
[2 





' Vidi ,Btarohrvatska Prosvjeta“, god, IL Br. 3, str, 179—180, i u posebnom otisku 


zi 


nIzvješću“ pod br. 8. 

















-- A5 — 


pojasa poput onoga na tolikim već opisanim starohrvatskim crkvenim  plu- 
tajima.! Ulomak je visok 98 cm., dug je pri donjem rubu 57 cm., debeo 
10 cm., a na obrubnom pojasu 12:5 cm. Sva površina pluteja bila je oper- 
važena pločicom širokom od 2:5 cm. do 3:5 cm, Pored te pločice ide sve 
naokolo pluteja troprutast trak, koji se na poznate kružne uzliće spliće sa tri 
vodoravna reda opel medju sobom, sredstvom jednakih uzlića svezanih 
trakastih troprulastih pačetvorina. Pačetvorine imaju spojne uzliće na sre- 
dinama pojedinih stranica. Gornji i dolnji red pačetvorina široki su po 20 
cm., srednji 17 cm. U najgornjoj lievoj pačetvorini podiže se po ,sriedi na 
pojakražnu podnožju krin na dugoj stapki. Do njega s lieve strane visi 
obsrdčast list istog oblika kao što su listovi trećega 
reda četvornih polja na jednom pluteju crkve 5, 
Sabine u Rimu iz god. 824—827.,* o kojima Cal- 
laneo piše, da je lozovo lišće. S druge strane krina 
sva je prilika da će bit bio simetrično položen jednak 
list. U prvoj srednjoj pačetvorini s lieve strane je 
plohorezana ležeća troprutasta, trakasta dvostruka 
pletenica, poput turice duhana. Prva lieva pačetvo- 
rina dolnjega niza izpunjena je plohorezanom paun- 
pticom, kojoj je, radi kratkoće prostora, rep savijen 
nad ledjima. Na vrh glave 
mu kukma. Na repu se iz- 
tiče oko karakteristično na 
perju paunova repa ; a vas- 
kolik je rep izradjen na 
način jednog jedinog pera, 
poput retorične slike pars 
pro toto, \. j. po sriedi ba- 
drljica, a s jedne i druge 
strane uzporedne ćesice. Staje na sprieda pruženoj desnoj nozi, a lievom je 
uhvatila jabuku i priniela ju do kljuna, kojim u nju kljuva. U početku slie- 
deće pačetvorine dolnjega niza vidi se početak troprutasta traka četverostruke 
ležeće zatvorene pletenice. 

2. Ulomak pluteja (br. 5). Dug je 38 cm., širok 28 cm.,-debeo 18 cm. 
Da nije za 8 cm. deblji od prijašnjega, moglo bi se pomisliti da mu je 
pripadao kad nosi ulomak polja jednako razdieljena troprutastim trakovima 
i jednako složena. Samo je ovdje sačuvano polje ćetvorinasto, moglo bi 
dakle pripadati jednoj te istoj strani pregrade, s koje je i komad br. 2. U 
tom se polju jasno vidi plohorezan splet dvaju spljoštenih troprutastih pa- 
kružnih k komada. U središtu splela je pupica. 


k4 Tri «Starohrv. Prosvj.“ God. V. Sv. 8. i 4, str. 112. al. 6., str, 118, al. 7. 


. “= »L? arch. in Italia“ — str, 106. 


















"> “ 














3. Ulomak pluteja (br. 9). Od prilike istih protega kao i br. 5, | 
možda obadva i pripadala istom komadu pluteja sa ograde svetišta, | 
bit bio zato deblji, jer je imao zar služiti podlogor 
vonu. Na njemu su oko tri četvrtine pačetvornog 
u kojemu je plohorezan pritjesnut splet dviju troprt 
pakružnica, koje se kosije križaju nego one na u 
br. Db, te niesu pri vrhovima sagnute. 

4. Dva ulomka amvona (br. 1 i 7). Ta dva ul 
koji sačinjavaju česti valjasto savijena amvona, | 
su od 10 cm. do 11 cm. Na njima se vidi, da je v: 
površina amvona bila okomitim i vodoravnim pojasima razdieljena na | 
rine, kojih su polja bila urešena plohorezanim plicama u raznim skup 
i položajima. Pojasi su obrubljeni uzkim pločicama i urešeni plohorez 
dvoprutastom pletenicom, sa jednakim valjastim jamicama naročito pr: 
probivenim u svakom središtu prividnih krugova. Ulomak br. 1 vis 
43 cm., širok 39 cm. Na njemu su sač 
jedino križalište pojasnih trakova i početci d 
polja. U gornjem polju sačuvani su rep 
stavljen sa sedam usporednih pera i noge 
ptice po svoj prilici orla ili sokola, jer : 
pod sobom manju pticu, kao svraku, koj: 
položaju trkanja pult lieve strane. U do 
je polju sačuvan gornji dio tiela, glava i 
dio raztvorenih krila leteće plice, zar wol 
glavom okrenutom na lievo. 

Ulomak br. 7 je od živog gornjeg rub: 
je bio opervažen sa onakovim trakom ka 
je razdieljena površina amvona, Na njemu su ostanci dvajuh polja. Na I 
je dobar dio paun-ptice okrenute na desno sa zatvorenim krilima. 
nje se podižu dvie dvoprutaste krajne vitice bilinskog uresa, na koje: 
možda stojala. Ulomak je visok 315 cm., širok 35 em. 

Svi opisani uresni ulomci iz crkve S. Mihovila jesu od gusta 
vapnenjaka. 

Sudeć po gori opisanim ulomcima, ta je erkva bila sagradjena u 
najkašnje u 10. vieku. 


U KNINU dne 16. rujna 1901. 





A 





. Frano Ra 


pse | 


Pp 





Još o hrvatsko-bizantinskom slogu. 
(Nastavak. Vidi br. 3—4 od pr. g. i br. 1—2 od o. g.) 


q\am g. Z. je prisiljen kašnje priznati u svojem predavanju, kako je 
vrlo poučna stvar odkriće, da je uprav isti motiv (troprutasta traka) 
=“48| bio izumljen od drugog naroda na prvobitnom stepenu prosvjete : 
Grka. On pripovieda po M. Collignon-u (Histoire de la sculpture grecque 
- 1. str. 226) da »je u Olimpiji bio izkopan mali reljef od tuči, koji potiče 
sredine 6. v. (pr. 1. K.) kojega su polja sa figuralnim predstavama oper- 
ižena letvama; ove su nakićene uresom od tri spletena traka«. Kako onda, 
po čemu može g. 4. da broji motiv troprutasta traka medju specifično 
rmanskim motivima? On je naprotiv već po tom samom primjeru morao 
iključiti, da glavni uresni motiv klesarstva na kamenitim spomenicima iz 
ba od VIII. do XI. vieka, motiv troprutasta traka nije nipošto izumljen 
| Germana nego da je obstojao od prastarih doba. 

G. Z. (str. 22) kaže, da »je plastičan ures po longobardskom ukusu 
ivlaš tamo bogato zastupan gdje su obstojale jezgre longobardske moći«. 
listo se on ne bi bio tako izrazio, da su mu bili poznati mnogobrojni 
arohrvatski plastični spomenici Istre i Dalmacije, Hrvatske i Bosne, gdje 
: vrlo dobro znade, da nisu obstojala nikakva središta, i dokle nije sizala 
. periferija longobardskog gospodstva. Jesu li Pulj, Cres, Sisak, Zadar, 
in, Knin, Trogir, Spljet, Ston, Dubrovnik, Kotor itd. bili igda, središtim 
ngobardskih vojvodina? Niesu za stalno, jer su već drugom polovicom 

vieka longobardskog vladanja u Italiji sve današnje hrvatske zemlje bile 

»€ naseljene Hrvatima, koji su imali svoje domaće vojvode zavisne od 
'hovne oblasti bizantinskih careva. Do sličnih se neosnovanih zaključaka 
ože doći jedino onda, kad se kojekuda izribanim razlozima hoće pošto 
to, da podupire a priori postavljena tvrdnja, koja inače ne ima nikakvog 
varnog temelja. 

Čudnovata je i ta okolnost, pa i dostojno osobita obzira, kako se dva naj- 
itrenija branitelja, dapače zasnovatelja naziva tobožnjeg longobardskog sloga 
> slažu medju sobom u tumačenju postanka i glavnih obilježja njegovih. 





Pi 


. Zimmermann nahodi vaskolik početak i izvor tog novo-skovanog sloga 
1 plohorezbi jedne ogradne ploče na krstionici biskupa Kalista u Cividale 
Friulu, koju je, na mjesto propale starije, postavio patrijar Siguald iz- 





M] = 
= = a = - Š 
* _ - ———-—-—— pm 


= še. — 
o 
i > 


























a 


ča. 


medju god. 762—776. Naprotiv Stiickelberg, koji je svoju knjižicu ni 
dvie godine nakon Z-ovog predavanja, na tu se ploču baš najman 
zire, a Zimmermannovo predavanje u obće niti ne napominje, po 
treba zaključiti, da ga nije smatrao vriednim nikakva obzira. 

G. Z. sam priznaje (str. 9), da »su Langobardi kroz prvo stoljeće 
jega vladanja u Italiji ostali što su i prije bili više vojska, nego li ni 
priznaje da je posve krivo i netemeljito mišljenje, koje da se je do z 
doba uzdržalo o cvatnji domaće umjetnosti za kraljice Teudolinde ; pr 
da je tu priču Cattaneo posve uništio, onaj isti Cattaneo, o koje 
drugom mjestu kaže, da »mu knjigu u ostalom treba oprezno upot 
vati«; priznaje činom, ako ne izričito, svoje nepoznavanje suvremen 
vatskih spomenika; ali, ako, upoznavši se s njima, kako mu je | 
dužnost bila prije nego se je izložio svojim predavanjem, i sam ope 
čita danas svoje rieči (str, 29), da se dulji obstanak tobožnjeg long: 
skog sloga ne može nigdje dokazati nego u središtu Lombardije, u 
i Milanu, dočim su u hrvatskim zemljama mnogobrojniji, raznoličnij 
dulje doba posvuda razšireni spomenici srodnoga sloga, zaisto će b 
siljen takodjer priznati netemeljitost svojeg mišljenja i zabaciti pred 
terminus technicus“ o »plastičnom načinu urešivanja po longobam 
ukusu «, 

Nego čujmo sada doslovno njegovo razlaganje o uresima spomn 
ploče patrijara Sigualda: On će baš ovako: »Cividale bijaše pribiva 
friulskih vojvoda. Tamo je biskup Kalist oko god. 740 podigao krsti 
Oko osmerokutne rake za uronjivanje stoji osam stupova, koji nose os 
kutan pokrov na način ciborija. Dolje medju stupovima nahode se n: 
strana doprsne ploče, dvie strane ostaju otvorene. Možemo ob uresu g 
česti da učinimo mnogo zlamenitih opazaka, ali se osobito obr: 
k jednoj od doprsnih ploča. Ista je umetnuta kao zamjena prijašnje 
30 godina kašnje. Nosi stalan nadnevak. Polag nadpisa, osnovana 
patrijara Sigualda, koji je biskupsku stolicu zapremao od 762—776 g 
U čeliri kuta te ploče predstavljena su četiri evangelista u četiri o 
napravljena od dva traka spletena poput brojke 8, a urešena lišćem. 
ljavi kraci angjela i životinja imaju najveću sličnost sa živinskim ki 
koji su upotrebljeni u slogu seobe narodi. Krila i glave pokazuju 1 
nacrt, pri kojem se može razpoznati srodnost sa sjevernjačkom orn 
likom. Tjelesa triju živinskih simbola razplinjavaju se u malašan sp 
ures, u čemu se jasno izliče sjevernjački običaj, da se predmeti ko 
ne docrtaju, nego da se uresno razplinu. Svakako je sjevernjački ži 
ures razlrgnuo česti živinskih tjelesa jedne od drugih, te je uresno p 
čivanje lako daleko doljerao, da jih je samo težko razpoznavati. Al 
prije treba li likovi da predstave nešto odredjena, što nije bio Sslu& 





"> ii 








Ima 


jevernjačke ornamentike, a drugo trebalo je ovdje u južnoj zemlji, gdje 
ve teži k odredjenu obliku a ne razplinjuje se kao u sjevernjačkoj magli 
1 neopredieljeno i slikovito, da umjetnost nakon dviesta godini, pod uplivom 
starokršćanske i bizantinske, primi stalne i suvisle oblike. Dalji nam na- 
utak daje još vrst reljefa «. 

»Rezbarije su posve plitke, te se jedva podižu iznad jednako ravna. 
Ina, nekoliko zaparanih poteza nadopunjuje nacrt. Prezrena je svaka vrsi 
nodelacije. Ta posve prvobitna vrst vajarije jedva da se razlikuje od na- 
rta. Ali mi nahodimo sličnu vrst risarskog vajarskog sloga u onomu iz 
loba seobe narodi; on nagoviešta na izvor iz drvorezbarskog uresa. Dakle 
on tehničkoj strani iztiče se sjevernjački elemenat«. 

»Ploča je u obće podpuna uzornica svih upliva i elemenata, koji su 
e tada križali u Friulu i u cieloj longobardskoj kraljevini. Prostor izmedju 
etiri simbola evangelista razdieljen je na dva pojasa, gornji i dolnji. U 
jornjem je križ. Nad njegova dva kraka su dvie ružice, izpod njih dvie 
tvari, koje se prikazuju kao presjek naopako nacrtanih jelovih drveta, 
ojih su dvie najdolnje grane vitičasto zakučene. To su grčke palmele u 
arbarskom shvaćanju, počelo uresa, koje se vrlo često nahodi na takovoj 
vrsti umjetnina, te se svojem starinskom  praliku približuje sad više sad 
manje. S obedvie strane križa stoje dva sviećnjaka. U donjem pojasu raste 
1 sredini drvo, kojega obedvie glavne grane završuju na dvie jedna k drugoj 
ikrenute živinske glave, motiv koji spominje starinske pralikove, s druge 
& strane morao pristojati germanskoj mašti, jer je ona bila naučna na 

ončavanja raznih predmeta u živinske glave. S obedvie strane tog drva 
toje dva grila, a nad njima nahode se dvie ptice koje nose po grozd u 
Imamo dakle na loj ploči starinska po bizantinskoj umjetnosli pre- 
nešena počela i starokršćanske simbole, ali oboje u izvornu shvaćanju, koje 
pos od germanskog duha i tehničkom izvedenju. Nakon dviestogodišnjeg 
jespodstva počelo je germanstvo da se prosvjeltljuje, da u sebe prima pro- 
svjetna počela zaposjednute zemlje. Ali je dosla jako, da utjesne neopro- 
vrzi germanski pećat umjetninama što jih proizvodi i u kojima se pojav- 
juju ta različita počela <. 
| > Dok g. . u svojem obrazlaganju mnogo drži do motiva živinskih 
lava, kojima završuju glavne grane uresnog drveta na Sigualdovoj ploči, 
le nac ašuje kako je to moralo pristojati germanskoj mašti, naučenoj 
u takova okončavanja, onamo njegov sunarodnjak Stiickelberg (N. dj. 
str, 54) čisto kaže, na temelju izpitanih talijanskih spomenika, da »nigdje 
e ima kod longobardskih uresa kamenarske plastike onih fantastičnih 
mijastih likova ni trakova završujućih u živinske glave, koje susretamo na 
i mmeničima sjevernjačke umjetnosti«, U bilježci pak k tomu piše isti 
šilinski uresi, koji završuju u živinske glave jesu kod Longobarda 



















































posve iznimni«. Takovom iznimkom broji svakako slučaj na civid 
ploči. Ali je g. Z. mislio da se može okoristiti tom iznimkom, pa 
protegnuo na svu vrst sličnih spomenika, napravivši od iznimke pi 
dočim se je u svako doba medju pametnim ljudima složno uzimal 
iznimke potyrdjuju pravilo. Ja sam već prije dokazao!, kako g. Z. u 
nikakva prava da svojata izključivo za Germane živinski ures, pa 
treba ovdje opelovati iste razloge, Dodat mi je samo lo, da se nigi 
može opaziti, da je živinski ures, tako obilno upotrebljavan na kovi 
predmetima, a osobito motiv okončavanja prosto linearnog i bilinskog 
u živinske glave, prešao na klesarstvo ili kamenitu vajariju. Dapače 
jak argumenat za pobijanje Zimmermannove teze, kad se promisli, 
Germani u doba od VL.—IX. vieka u umjetnom obrtu pa iu minijat 
rukopisa bili tako objeručke prigrlili taj motiv živinskog uresa, a da. 
upravo taj motiv ne nahodi nigdje primjenjen na suvremeno kles 
onih krajeva, koji su bili ili izključivo naseljeni Germanima, ili baren 
da su oni u kratko doba absorbirali rimsko žiteljstvo. G. Stick se 
o tomu izrazuje (N. d. str. 54): »Samo u malom obrtu Longobardi 
dimo pokušaje, da se sdruže uresi i živinske glave; k lomu bi spadali 
mrtvačke škrinje sa Civezzano, drugi neki nahodjaji u zemlji, na 
stražnja strana bjelokostnog uveza knjige u Monzi, koji je obskrblje 
šupljenim uresima vitic4 i remenja koji završuju glavama. Ali u nika 
slučaju se taj spomenik ne smije smatrati kao proizvod čisto longob 
tehnike«. »Minijature rukopisi« pak, kaže dalje g. Stiick. (str. 65), a 
mije se da govori o longobardskima, »pokazuju nam slične živinske 1 
tvorbe, kao kod Iraca i Franaka, Lj. obće barbarske vlastitosti, k 
izkazuju nikakovih plemenskih obilježja«: — Vidi se dakle, da se o 1 
bardima još ne može dokazati, niti da su u malom obrtu, poput 
sjevernih srodnika, posjedovali tako obće upotrebljen živinski ures, a 
li bi se moglo tvrditi, da bi taj motiv sačinjavao nekakav potez ol 
tobožnjeg longobardskog ukusa u vajarstvu na kamenu! 

Tjelesa triju živinskih simbola na Sigualdovoj ploči ne razplinjax 
u malašan spužolik ures, kako tvrdi g. Z., nego, pošto su od sva 
simbola, pa i evangeliste Mateja, uzeta tek poprsja, to su kod triju živ 
simbola mjesta presjeka urešena kukom, kako su na pr. urešeni k 
krajevi suvremenih uklesanih križeva i dolnje grančice paom&. Ne i 
razplinjavanja ni raztrgnuća živinskih česti, kako sam g. Z., sebe pob 
izpovieda, da je uradio sjevernjački ukus, niti ima uresnog preobli 
tako daleko dotjerana, da bi bilo tek težko razpoznavati pojedine ži 
Svakomu je jasno, na prvi pogled ploče, da su tu predstavljena ; 


' Vidi ov. čas, ove god. Br. 1—2, str. 14—11. 


po 





rr“ 
. , d 
< 


==. ure 


rla, angjela, vola i lava bez ikakva preobličivanja, samo barbarski, plitko 
bez ikakve modelacije, kako nije moglo ni da bude drukčije iz ruku bi- 
antinskih umjetnika ili njihovih prvih još nevještijih učenika u VIII. vieku 
. ). u doba kad je vajarska umjetnost spala bila na najniže grane. O toj 
loči vrlo je dobro rekao Caltaneo': »U toj kompoziciji posve iztočnjačkoj, što 
am napominje one što smo jih vidili na pročelju stolne crkve u Atini, Selva- 
ico je naprotiv vidio odsjev maglovilih nauka Sjevera, donešenih nam preko 
pa od Longobarda!« Sam g 2. kaže, da se na toj ploči sve ne razpli- 
juje, »kao u sjevernjačkoj magli (izraz pozajmljen u Selvatico-a ili u Cat 
aneo-a) u neopredieljeno i slikovito«, ali, pripisujuć radnju longobardskim 
najstorima, opravdava tu silnu razliku tim, da je »umjetnost nakon dviesta 
odina pod uplivom starokršćanske i bizanlinske« trebalo »da primi stalne 
suvisle oblike!« Prije svega treba ovdje da odbijemo prvih sto godina 
ongobardskog gospodstva u Italiji, u koje doba smo vidili, a to nam kaže 
sti g. Z., da su Longobardi ostali što su i prije bili »više vojska nego li 
arod«. Dapače g. ŽZ. tvrdi, da »još početkom 8. vieka, polovicom zadnjega 
ongobardskog vladanja, Longobardi i Rimljani bijahu još dva posve odie- 
jena naroda«. Kad su Longobardi tako kasno počeli da se miešaju sa 
timljanima, i kad se već u IX. vieku ne može ništa da znade »kolika li 
e bila snaga longobardsko-germanskog elementa«, kako piše g. Z. (str. 7—8), 
ego kaže, da će tražiti na to odgovora u sačuvanim umjetninama, lako se 
# dosjetiti, ako je taj narodni elemenat tako brzo utonuo. u rimskćmu, da 
ije imao u sebi dostatne odporne kulturne snage, ni kulturne sposobnosti. 
premda sam g. Z. prije kaže, da su početkom VIII. vieka bili Longobardi 
dieljeni od Rimljana, kašnje hoće opet da iztražuje »koje li je tragove 
stavio longobardski duh u umjetninam, koje su postale u doba cvatnje 
ongobardskog vladanja u Italiji« (!). Na str. 10 pak kaže, da »Ako hoćemo 
la razaberemo tragove longobardskog naroda u umjetninam drugoga sto- 
jeća, tad treba da svoj pogled upremo poglavito na Friul, gdje je postojala 
edna od najmoćnijih vojvodina Longobarda. Ali i tamo pojavljuju se dotične 
umjetnine tek posve pri svršetku njihove vladavine« (!!). Te umjetnine dakle 
liti su postale u doba cvatnje ni u središtu cvatnje longobardskog vladanja! 
ža kako onda, da se one pripišu Longobardima? Gdje su dakle tragovi 
ongobardskog duha u umjetninama koje su postale u doba cvatnje longo- 
ardskog vladanja? Gdje li je taj dviestogodišnji upliv starokršćanske i bi- 
antinske umjetnosti na longobardsku ; gdje je tečaj i razvitak tog upliva? Na 
ojim se spomenicima starijim od Sigualdove ploče nahode očiti tragovi tog 
ipliva, kad jih eto nije razabrati niti na spomeniku iz kraja longobardskog 
ladanja ? Neka g. Z. izvoli odgovoriti na ova pitanja. — Ne ima tu druge već 
iko se prizna, da se je skočimice i preko noći, od danas do sutra bizantinska 


' T/archit in Italia dal secolo VI. al Mille circa str. 89. 














umjetnost pretvorila u tobožnju longobardsku! Ja ne znam ui 
metan mogao pomisliti, da bi varvarski i nasilan narod, koji osvaja 
zemlju i podjarmljuje tudji narod, gospoduje nad njim za dviesta < 
silom oružja, u vrieme sjaja i veličine svojeg vladanja ne ostavlja nil 
traga kakvih svojih narodnih osebina na umjetničkim para 
doba podignutim; da bi taj narod upravo pri kraju zadnj 
malaksajuće snage počeo razvijati nov slog u klesarskoj imjeaakna 
se nije nigda bavio u vrieme svojeg sjaja, bogatstva i veličine; i da t 
suviše taj slog mogao podpuno usavršiu baš nakon konačne propasti : 
gospodovanja, kad se je pod tudjom vladom, kao Longobardi pod 
linžkom, morao u pravim i dužnostima izjednačiti sa kulturno Namu 
moćnijim prijašnjim svojim podložnicima i robovima! Umjetni: 
slogovi, kako nas povjest uči, kao biljeg narodnog sjaja, hesiaot: 
rijalne snage, zadovoljstva i veličine, ne razvijaju se u doba narodn 
bosti, potištenosti i podložnosti jačun narodima, nego u doba narodne | 
stalnosti, sloge i slobode, cvjetanja i nespriečenog prosvjetnog razv 
Ako dakle Longobardi kroz doba svoje slave i moći niesu u Italiji o 
nijednog traga svojih narodnih osebina u tadašnjoj umjetnosti; nie 
mogli ni oni oteti obćem  povjestničkom zakonu i stvoriti nov  umje 
slog, baš u doba svojeg propapanja, i, čisto recimo, uprav narodnog 
zavanja sa lica zemlje, te pozornice svjetske povjesti. Što se ne poi 
ne može se ni dovršiti. Velika poduzeća i nove tvorevine ako čovji 
osnuje i ne dotjera u doba mladosti i zrelosti života, po gotovu ni 
starosti. Isti zakon vlada i nad čilavim narodima, a potvrdjuje ng 
svjetska povjest neizbrojnim primjerima. 

Nikakove vriednosti ne ima niti Z-ovo razlaganje o tehničkom 
denju Siwgualdove ploče, kao sjevernjačkom elementu. Plitka rezbarija, 
sam već prije iztlaknuo, obilježje je bizanlinskog klesarstva već od V 
X. vieka. Takovoj klesariji ne treba tražili izvora i prenosa sa drvor 
skog uresa u VIII. vieku, kad je nahodimo već gotovu u rukama | 
linskih umjetnika u Africi, Siriji, Grčkoj, u Armenskoj, u svim hrv: 
zemljama i u lialiji, dakle na čitavom području bizantinske carevine. 
joj pak i morali tražiti izvor i prenos sa drvorezbarstva, ne bi se | 
ograničiti na same Longobarde, o kojima vidjesmo da niesu imali 
ni vremena, da uplivaju na razvitak umjetnosti, nego radje baš kod 
Slovenaca, stanovnika Friula, i kod Hrvata, kod kojih je drvorezbi 
odkad se spominju u povjesti, vazda u porabi bilo, pa se je i saču 
do današnjeg doba u domaćem obrtu. 

Na Sigualdovoj ploči imamo doisto, kako i g. Z. priznaje +starini 
bizantinskoj umjetnosti prenešena počela i starokršćanske simbole«, 
u jednim ni u drugim ne ima, niti se može da nazgrieva kakva si: 








] 


108. = 


shvaćanja« ni izvornog tehničkog izvedenja, kako sam već na više iztaknuo. 
Dakle su to samo ničim ne dokazane, već samo onako na prosto izjavljene 
tvrdnje, ono što polag pretresanog razlaganja o Sig.-voj ploči piše g. Z., da 
je »germanstvo dosta jako, da utjesne neoprovrziv germanski pečat umjet- 
ninama što jih proizvodi«, jer, niti su to umjetnine proizvedene german- 
stvom, niti ima na njima, kako sam već dokazao »neoprovrziva german- 
skog pečata«, nit ikakvog pa ni najmanjeg očitog traga germanskog upliva. 

O drugim tobože longobardskim spomenicima ne će g. 4. da potanje 
razpravlja, nego kaže (str. 15) da se žalibože mora da »zadovolji s tim 
jednim primjerom iz Cividale«, te da može »u ostalom tek sumarno navesti 
što li nas za 8. viek dalje uče spomenici Friula i s njim srodne iztočne 
Gornje Italije«. Ako mu je, u apriorističnoj namjeri da svakako nadje longo- 
bardske tragove, tako slabo izpao pokušaj izpitivanja na Sigualdovoj ploči 
s jedinim primjerom grana završenih u glave, g. je Z. bio stalno uvjeren, 
kako bi ga još gore sreća poslužila bila na ostalim suvremenim spomeni- 
cima, gdje takovih glava ne ima; i zato je ono rekao žalibože, a premučao 
je razlog te žalosti. Opet on ipak kaže o spomenutim drugim spomenicima : 
»Vazda nahodimo tri elementa: staro-kršćanski, bizantinski i sjevero-ger- 
manski duh, koji obojicu zahvaća i na osobit način preradjuje« (!). Ali nije 
bilo dosta samo kazati, nego je najpače i ponajprije trebovalo da i dokaže, 
kako nas uči velepohvaljena njemačka temeljitost (Griindlichkeit), gdje i, 
putem uporedjivanja na poznatim spomenicima, kako to sjevernjački-ger- 
manski duh zahvaća i na osobiti način, različit od bizantinskoga i staro- 
kršćanskoga, preradjuje starokršćanska i bizantinska počela. 

Medjutim mu se ne može na ino, da prizna ipak, kako u sjevernoj 
Italiji »ima uz to (ali ne "nabraja napose uz koje konkretrie primjere) čisto 
bizantinskih djela, koja ili su bila unešena iz Bizanta, ili su jih na mjestu 
izradili bizantinski umjetnici«. Težko je vjerovati, da bi proste uresne kle- 
sarije na težkim kamenitim pločama mogle biti prenašane čak iz Bizanta u 
ltaliju uz onako težke i mučne saobraćajne prilike, kakve su vladale u 
8. vieku, pa se takovo nagadjanja izključuje. U toliko za nikakav konkretan 
primjer nije g. 2. u stanju da kaže, da je bio izveden od kakva longo- 
bardskog umjetnika. G. 2. izpovieda jošte, da na tim spomenicima, a mogao 
je dodati: sve isto kao i na cividalskim, »starokršćanstvo podaje svoje sim- 
bole, odredjuje dakle sadržaj, bizantinstvo doprinaša mnogo uresnih motiva. 
Ali iza obojice, iza starokršćanskoga i iza bizantinskoga stoji starinsko, po 
kojemu sliedi predaja starinskoga. 

Ovdje bih mogao slobodno da dovršim pretresanje ŽZimmermannovog 
predavanja, jer sam već izložio sva protuslovja, u koja upada i oborio sve 
prividne razloge, što jih on navodi na podporu postavljene teze, da su 
Longobardi ostavili takovih tragova u klesarskoj umjetnosti VIII. i IX. vieka 

7 





Zaim! a 


"> 


=== 
=T. rt g 


--— 
1 


rm E 


zh 


..- L 
>. ; si 


4 es. ——— 


—— , 


s m 








Aa 





E 


u Italiji, da se ta umjetnost može nazivati longobardskom, a ne bizantin 
ili prije barbarsko-bizantinskom (za 8. v.), kašnje italo-bizanti: 
je predložio i prilično temeljito dokazao oplakani Cattaneo, Nego poš 
glavni zastupnici protivničkog mnenja smatraju Zimmermannovo pred: 
najčvršćim uporištem, a ono se u daljnjem tečaju još navraća na pre 
to da mi gospoda Krauss, W., Neumann i Strzygowski i ostali nebi 
prigovoriti, da sam jim ostao dužan analizu preostalih Zimmerman 
razmatranja, i da zato niesam podpuno oborio njegovu tvrdnju; 
smijem da prekinem, već mi ga je sliediti do svrhe. 

On piše (str. 14) da »Za karakteristiku umjetnosti 8. vieka treh 
navlaš iztaknuti nadstupine. Kao primjer neka služi nadstupina već 
menutog ciborija u Sv. Jurju u Valpolicella«. To svakako stoji, ali u : 
da je umjetnost bizantinska, djelujuća na talijanskom tlu. O toj nadsi 
kao što o mnogo ljepšim i izvornijim starohrvatskim nadstupinama, k 
sad čuvaju u našem »Prvom muzeju hrvatskih spomenika« u Kninu 
sam obširnije već u početku ove razprave,! le dokazao, kako bi sam 
bile dostatne, da se slog starohrvatskih graditeljskih i klesarskih spom 
srodnih italo-bizantinskim nazove hrvatsko-bizantinskim, pa sam o tor 
vorio i na II. medjunar, kongresu kršć. arheologa u Rimu, u 3. sj 
UI. odsjeka, kako sam već napomenuo tečajem ove razprave.“ Da su 
stupine, srodne onim u Valpolicella, vladajuće u 8. i 9. vieku u ita 
umjetnosti, kako piše g. Z., to je on čitao u prezrenoj knjizi Cattane 
ali tu ne ima baš ništa longobardskoga, nego je plod mašte talija 
umjetnika, učenika Bizantinaca. 

G. Z. dodaje, da »ne samo nadstupine, već da i druge gradi! 
pojedinosti, kao štapić bisernog zrnja i ures stječućih se valova bivaju : 
stalno shvaćeni i preobličeni« u spomenuto doba umjetnosti u Italij 
preobličenje nije nego plod naravskog propadanja umjetničkog uku: 
vremena najezde varvarskih naroda, i nejasno sačuvane predaje sta 
sičnog uresa bisernog zrnja, koju možemo i mi sliediti preko staro-kršća 
navlaš solinskih spomenika do starohrvatskih ; ali ne ima u njima niki 
izvornog motiva, koji bi mogao služiti osobitim obilježjem novog slog 

Ništa ne podupire Zimmermannovu tvrdnju ono što on kaže (sti 
O plohorezbama na oltaru crkve S. Martina u Cividale: »Ti su reljel 
njegovim riečima, »nespretna i surova oponašanja starokršćanskih i 1 
linskih pločica od slonovine«, ništa drugo dakle nego biljeg nevještiu 
dašnjih bizantinskih klesara. Iste vrsti shvaćanja i izradbe za figuralni 
poj na pročelju sarkofaga u muzeju S, Donata u Zadru, kojega se 





Vai »Bt. Pr.“ God. V. Sv. 1., str. 30—88. 
si V. Bv. 514, str. 124. 





ši 


0 


nahodi u Fitelbergerovoj knjizi,! a potiče takodjer po svoj prilici iz VIII. 
vieka, te ga zaisto niesu izradili Longobardi nego Bizantinci." Nego čudo 
je, kako g. Z. »uprkos posvemašnje nevještine«, kaže »da se razabire ger- 
manski tip, koji je kiparu izpao posve nehotice« (!). Ne znam u čemu je 
gosp. Z. našao taj germanski tip; zaisto nije u »daleko naskoćenim jabučnim 
kostima i razkolačenim očima«! O tim nesgrapnim rezbarijama, na kojima 
nije moguće razabrati osobitog plemenskog obilježja, liepo se izrazuje Cat- 
taneo, kad o njima piše: »Kad surovost vremena (744—749) ne bi oprav- 
davala prisutnost tih nevolja, trebalo bi jih uzeti za ništa drugo nego za 
zdepnaste karikature; takove su to pogreške, da se mogu usporediti samo 
s onim šaranjem što ga često običavaju nesgrapno izvadjati neotesani pučki 
sinovi na zidovima nasih kuća, navlaš ako su svježe obieljeni i popravljeni«. 
I to bi imao biti taj tobožnji germanski tip! 

Još jednom nailazi g. Z. na pojav, koji bi ga bio imao dovesti na pravi 
put, da ne bude preko mjere zaokupljen obljubljenim svojim longobardstvom. 
Spomenika iz 8. v. koje zove da su longobardskog obilježja, nalazi (vazda 
po Cattaneo-vom tragu, a da toga ne napominje) osjem u Frilu u okolici 
Verone, Ferrare, Bolonje i nešto malo jih u Mlecima. Zatima nastavlja : 
»Slika biva posve drukčija obratimo li se sa iztočne Gornje Italije k srednjoj, 
k samim gradovima Veroni, Breši, Milanu i Paviji, gdje je ležala jezgra 
longobardske kraljevine. Nadstupine u Breši i u Veroni imaju zaisto u obće 
oblik poput onoga u Valpolicella, ali su oni vrlo gizdavije nacrtani«. Po 
tomu, da je hladnokrvno mislio, mogao je naravskim načinom zaključiti, da 
gizdaviji oblik tih nadstupina dolazi odatle, što su poglaviti gradovi, u jezgri 
kraljevine mogli tražiti i plaćati najbolje suvremene umjetnike, kao što vazda 
biva. Dalmatinski spomenici iz rimskog doba istog su sloga i ukusa kao i 
oni u gradu Rimu, ali su jim nacrt i izradba toliko suroviji i različitiji, 
kolika je razlika izmedju procjedjene i ugladjene prosvjete glavnog grada 
velike carevine, i njezinog odsjeva u pokrajinama. Sad, pošto i sam g. Ž. 
tvrdi, polag svojeg, i ako nepriznatog, vodje, oštroumnog Cattaneo-a, da su 
»glavni spomenici onih krajeva bizantinska djela«, morao je, po zakonim 
zdrave logike, doći do neizbježivog zaključka, da je slog svihkolikih spo- 
menika 8. vieka u Gornjoj srednjoj i u iztočnoj Italiji varvarsko-bizantinska, 
kako ga je učio po njemu zaniekani mu »maestro e donno« R. Cattaneo. 

Svoje krivo uvjerenje nastoji g. Z. da opravda ovako: »Dakle, kako 
bi se imalo očekivati, nije se tada longobardska umjetnost najsnažnije razvila 
u jezgri kraljevine, u Paviji i kašnjoj Lombardiji, nego u friulskoj vojvodini. 
U glavnom sielu Longobarda prizvaše u pomoć inozemne umjetnike. To 


' Die mitt. Kunstd. Dalm. str. 134—185. 
* Vidi moj opis u članku ,Hrvatske starine Zadru“ u ,Viestniku hrv, arh. dr.“ God. XII. Sv. 2., 
str. 4—38. 
* 





_ "cm 














— 98 — 


nahodi svoje tumačenje svakako u tom, da je Lombardija već u stare 
bila igrala neku ulogu, te je stara predaja bila tamo još živuća. Usliec 
nije bio nigda posve propao umjetnički ukus; uvidilo se, da su bizar 
umjetnici daleko nadkriljivali domaće. I zato jih pozvaše na radnju. 
su oni možda i sami dolazili, jer su se tu u središtu kraljevine nadali 
zaradi. Ali izločna Gornja Italija nije imala velike starinske predaje. 

su tek 810. g. postali glavom naselbina na lagunskim otocima, a Ra 
je imala još dovoljno umjetničkih djela, koja su bila postala do VI. 

Umjetnička djela dokazuju, da se je germanstvo u iztočnoj Gornjoj 
bilo počelo ukorienjivati u zemlji.« Ciela hrpa nesmisli i protuslovlja 
znaje amo predavač, da su bizantinski umjetnici tada djelovali u P 
kašnjoj Lombardiji ; priznaje, kako smo vidili, srodnost nadstupin& na 
suyremenim spomenicima srednje i izločne Gornje Italije: priznaje | 
tinskim sva glavna tadašnja umjetnička djela u jezgri kraljevine; sam 
da bi se imalo očekivati, da se umjetnička djelatnost Longobarda budi 
vila u toj jezgri kraljevine, i konstatuje da nije, a onamo opet, bez i 
temelja, hoće da nazivlje longobardskim, t. j. posebnim imenom, slog 
srodnih jim suvremenih spomenika u Friulu! Kad su glavni gradovi 
ljevine prizivali inozemne umjetnike, neće bit drukčije postupali ni gr 
i sela u provinciji; samo će se ovi bit zadovoljavali i lošijom rabotor 
otud one razlike u shvaćanju i izradbi istih motiva i uresnih i figur 
— O živoj umjetničkoj predaji ne ima govora ni za Lombardiju, ni 2 
jednu drugu pokrajinu, kad je za 8. viek ne ima ni u samom Himu. 
prestani stoljetni ratovi i varvarske najezde bili su pogasili svaku 

umjetničkog zanosa i zatrpali ostanke rimskih i staro-kršćanskih spom 
kako u Milanu tako u Oglaju, pa se baš zato i ćulila potreba inosi 
umjetnika u VIII. vieku, kad su se po Ilaliji, bilo gdje, imale podizati sg 
koje bi se oblikom, trajnošću, čvrstoćom i uresom imale iljen koliko i 
nad prostim drvenim običnih gradjanskih stanova. — Umjetnička pret 
ukus ne može da se uzdrže inače nego medju umjetnicim samima, 
bude bila još živuća takova predaja u Paviji 1 kašnjoj Lombardiji, to 
živući i sami umjetnici, i nebi bila nastala živa potreba tražiti jih 

zemlje, kako su se sbilja tražili. Sto je Ravenna imala dovoljno u 
ničkih djela iz prošastih stoljeća, nebi bio dovoljan razlog protiv pođi 
novih, već uprav obrnuto. U gradovima, gdje je po obstojećim spomen 
već razvijen umjetnički ukus, baš se težko mogu da lrpe bezul 
nove gradjevine; a Ravenna je bio grad u kojem se u VIII. vieku 
bila još utrnula svaka iskra života; a gdje je života, treba da ima i 
vitka na svakom polju, pa makar išao taj razvitak nizbrdičom, ka 
nam očito dokazuju ravenatski spomenici 8. vieka objelodanjeni po 
laneo-u, da se je u to doba dogodilo u Ravenni. Tako ni kronok 


—— - a . LL = =-mrm rm 
po i “ x ' 


= 9 = 


podatak o podignuću Mletaka na položaj glavnog mjesta naselbina lagunskog 
otočja, nije nikakav razlog protiv toga, da bi se kod Mletčana mogla bila 
sačuvati umjetnička predaja kakogod i u Milanu i u Paviji, jer su njezini 
stanovnici bili unuci i praunuci doseljenika negda cvatućeg rimskog grada 
Oglaja, koji je obilovao umjetničkim spomenicima. Nego su okolnosti vre- 
mena izazvane seobom naroda i drugim nevoljama bile uzrokom, da se je 
u svoj Italiji i na svemu području rimske carevine utrnula umjetnička pre- 
daja, te je u jednom kraju bilo malo bolje nego u drugomu. Tek se nešto 
vatre umjetničkog zanosa sačuvalo bilo u Bizantu. 

Nego piše dalje g. Z. (str. 17), da »cieli taj razvitak umjetnosti u Friulu 
i u iztočnoj Gornjoj Italiji nebi za nas ni bio od toliko izrazite zlamenitosti, 
da plastični način urešivanja po longobardskom ukusu, to je terminus technicus, 
što bi hotio da ga za to uvedem — u sliedećem vieku, u devetom kršćanskog 
računanja vremena, ne bude našao nenadano i obzirom na političke odno- 
šaje čudnovato razprostranjenje«. Sto je nenaravno i ne logično, naravski 
da mora biti čudnovato i u početku i u svojem razvitku. Stojalo bi svakako 
to što kaže g.Z., kad bi se moglo da održi njegovo razlaganje o cividalskoj 
ploči. Inače sliedi po sebi, da se je po Bizantincima prenešena umjetnost, 
u Italiji u 9. vieku razvijala djelovanjem na bizantinsku odgojenih domaćih 
umjetnika i razširivala se na sve strane srednje i sjeverne Italije, primivši 
po gdjekoju inačicu, radi koje je Cattaneo predložio, da bi se uresni slog 
tadašnjih talijanskih spomenika nazivao italo-bizantinskim. Moglo bi se da- 


pače protiv mnenja Zimmermannova uztvrditi, da je upravo propast vla- | 


danja Longobarda, Italiji tudjih gospodara, pospješila u njoj razvitak italo- 
bizantinskog sloga. 

Nego ne može ni sam g. Z. posve da zanieče upliv bizantinske umjet- 
nosti u VIII. vieku u Italiji pa kaže (str. 18) o friulskim djelima: »Mi u 
njima ne nahodimo podpuno jedinstvena i stalna sloga, nego se tu za ometu 
i upliv pojavljuju bizantinski elementi«. Da elementi, ali koji izključivo sa- 
činjavaju cjelinu tog varvarskog sloga. »Tek u 9. vieku«, dalje će g. Z.: 
»uobličuje se slog svestrano i dopire do podpune zrelosti«. To je istina, ali 
kao italo-bizantinski, a ne drukčije, jer je tada longobardsko vladanje davno 
već bilo propalo, a longobardskog je naroda posve nestajalo, 

Opisivanje talijanskih spomenika 9. vieka, većim dielom pomoću Cat- 
laneo-ve knjige, koje sad sliedi u Z-ovom predavanju, ne tiče se našeg 
predmeta i zato ga mimoilazim. 

Na str. 20—21 ovako g. Z. kaže da će razsvietliti postanak nekih 
elemenata urešivanja na spomenicim 9. vieka: »Jedan bizantinski ures po- 
kazuje valovito uvijenu granu, koja pri svakom zavoju tjera lišće ili grančice 
sa lišćem. Te pobočne izrasli su tako zavijene, da postaju pojedini jedan 
do drugoga ležeći krugovi. Usred tih krugova leži, kao cviet vitičaste rastline, 


_ 


iš“ 
= > 


RE 


> 


nm === == 


f% 


-_* 


mj g 


- = _ 
= — —- >. - > 
E sa ' A . 


-“ 


- 


= 


ku. e 


I 
\ 
































———————or mW 


== \Bas 


mala ružica. Taj ures po longobardskom ukusu dalje uobličen naho 
n. p. na luku nebnice nad grobom Foscherari na trgu S. Dominika u 
lonji, a potiče još iz 8. vieka«, Slika i odredjenje dobe postanka tog 
menika nahodi u Catt.-u djelu (str. 111). Takav se bizantinski ures, pe 
još sa sirskih spomenika VII. vieka, nahodi u mnogobrojnim odlikam 
hrvatsko-bizantinskim! kao i na talijansko-bizantinskim spomenicima V 
IX. vieka. Težko je pogoditi, kad se govori ob onom uresu na bolonj: 
spomeniku, u čemu g. Z. nahodi to dalje uobličenje po tobožnjem lc 
bardskom ukusu, jer ne ima na njemu ništa nova ni neobična. Sve 
dalje o tomu uresu potanko razbire g. Z., sve se odnosi na spome 
mnogobrojne odlike tog bizantinskog uresa, pa mu je čisto izlubljen 
što otud zaključuje (str. 21): »Umjetnički ukus tog stoljeća uzimlje + 
drugovdje motive i oblike, ali ima snagu, da jih preobličuje u svojem d 
te da jih podpuno usvaja (asimiluje), tako da je slika te vrsti uresa pod 
jedinstvena.« Tad nastavlja: »Ovim nije izcrpljen broj uresnih motiv 
longobardskom ukusu. Ali će navedeni dostojati za karakteristiku.« 1 
sve napried g. Z. gradi svoje kule po zraku. U onom što je naveo, < 
tvrdo uvjeren da je nešto dokazao za svoju tvrdnju, da je postavio U 
gdje temelja ne ima, pa tako nastavlja svoje uzaludno nadogradjivanje 

G. Z. piše (str. 21), da je jedina plastična umjetnost koja je obst 
u 9. vieku bila »ornamentalno dekorativna«, pa koja je to druga, nego u 
bizantinska i njezine kćeri italo-bizantinska i hrvatsko bizantinska? Jc 
kaže: da »se taj ures pojavljuje najprije na sjeveroiztok Italije pod upl 
longobardskog pučanstva«, a nezna da su Grci posjedovali taj ures ge 
dva stoljeća prije toga, i da je bio već razširen medju Hrvatima prij 
nego je nastao cividalski spomenik, u kojem se on utvara da mu ni 
početak, pripisujuć ga uplivu germanstva na bizantinstvo ! 

Misli g. Z., da »se može potvrditi i do stalnosti podignuti« nje 
mnienje »da je germanski narodni elemenat« igrao neku ulogu u stva: 
tog sloga »uzme li se u obzir zemljopisno razprostiranje« njegovo. 
kazuje se«, kaže, »da je navlaš ondje bogato zastupan, gdje su obsi 
jezgre longobardske moći. Najviše i najljepših još danas sačuvanih dje 
vrsti nahode se u Como, u longobardskoj vojvodini Spoleto, u južnoj Et 
i u Rimu.« Ja sam već na više iztaknuo, koliko je prazan taj razlog 2 
kad se promisli kolika li se množina spomenika hrvatsko - bizantins 
sloga, srodna italo-bizantinskomu nahodi u hrvatskim zemljama. 

O Rimu kaže g. Z., da je u njega slog IX. vieka bio svakako un 
Cattaneo je istoga mnenja i kaže da to nije moglo da bude nego iz | 
bardije. Ja sam nasuprot zato, da je najvjerovatnije da je i u Rim, k: 


'* Na stonskoj crkvi Bl. Gospe u Ložinama i na crkvi S, Mihajla. — Vidi Star. Prosvj.“ Gi 
Br. 2., str. 15 i str. 80. 


tii 


- = a > aj m.o= = 7 ==: mv == 73 prve = IB = "u - 
T 7vevi ve nn 
A 4 
. 


= 0 = 


u druge krajeve Italije, unešen bio iz Bizanta već u VIII. vieku, te da se 
je razvio uplivom domaćih po bizantinsku odgojenih umjetnika, pa makar 
i došli neki od njih za pape Adrijana I. iz Lombardije (772—795). 

G. Z. priznaje Cattaneo-u, da je temeljito pobio mnenje, da je sadašnje 
predvorje crkve sv. Ambroza u Milanu ono isto, što ga je bio podignuo 
nadbiskup Anspert, koji je vladao od god. 868—881, pa da bi dakle sa- 
dašnja crkva mogla biti starija. Ali mjesto kazati, kao što kaže, da sam 
dodaje k tomu, da »pokrov ciborija koji se pripisuje vremenu biskupa An- 
gilberta (824—8959), kao što i glasovit srebrni otarski antipendij magistra 
Wolvinija, uprkos nadpisu koji se odnosi na biskupa Angilberta, po svojem 
slogu ne mogu da budu oni izvorni 9. vieka«, mogao je biti nešto skromniji, 
pa otvoreno i to izpovjediti, kako je već prije njega Cattaneo dokazao, da 
današnji ciborij nije onaj iz IX. vieka, osjem stupova i nadstupina. Cattaneo 
je kazao, da pokrov ciborija mora poticati iz vjekova nakon Tisuće, a Ž. 
je samo odredio, da ima biti bez sumnje iz početka XIII. vieka. Tako je 
g. Z. sebi pripisao odkriće, da su iz IX. vieka komadi koji sačinjavaju do- 
vratnike i stupčiće glavnog portala, neke ploče na pročeonom platnu i na 
otaru u kapeli S. Satira uz desni pobočni brod, dočim je sve to doslovce 
naučio od prezrenog svojeg učitelja Cattaneo-a, koji je sve te stvari kazao 
u svojoj knjizi tiskanoj šest godina prije Zimmermannovog predavanja. Može 
se dapače slobodno kazati, da ne samo g. Z. nego ni g. Stiick nebi imali 
bii što ni govoriti ni pisati, da ne budu pocrpili gradivo iz Cattaneo-ve 
knjige, jer je g. Z. n. p. jedino pravo kazao samo ono što nije, posve ne- 
pripravljen i bez svakoga stvarnog temelja, izvrnuo iz Cattaneo-a, misleć 
da može na laku ruku s istim gradivom dokazati obstanak tobožnjeg longo- 
bardskog sloga. 

Kad je govor o S. Ambrozu, napomenut mi je, da je 1897. g. izašla 
u Milanu knjiga Karla Romussi-a pod naslovom >»Sant' Ambrozio, i tempi, 
! uomo, la basilica« — str. 144 u vel. 4-ni sa 20 fototipija i 118 zinko- 
tipja u tekstu. I Romussi, i ako bezuspješno, brani mnenje, da je drago- 
cjenjeni antipendij S. Ambroza onaj izvorni iz IX. vieka. Spisatelj, naslonjen 
na razpravu L. Beltrami-a »Raflaele Cattaneo e la sua opera« (u »Archivio 
storico _dell' arte« — 1890. god.) obara se na Cattaneo-a, koreći ga, kako 
je mogao niekati, da sadašnji ciborij nije onaj izvorni. Ali su njegovi i 
Beltrami-evi razlozi tako slabi i zastarjeli, da ne pomakoše ni za dlaku 
Caltaneo-ve. I o mozaiku apside uzalud kuša Romussi, da ga predobije za 
IX. viek. On donaša liep broj dobrih slika plastičnih uresa sa predvorja 
Crkve S. Ambroza, vrati, ciborija, propoviedaonice itd.; pa uprav te njegove 
slike, koje nam čisto kažu spomenike IX. i one XIL i XIII. vieka, najbolje 
pobijaju njegovo mnenje, da bi predvorje, glavni portal i pokrov ciborija 
mogli biti iz IX. vieka. Propoviedaonica, koja je bila obnovljena od nad- 


_ 


Fi 
. Mi 
L i. 
= 
i. 
. = 


= <p 


tg 


< | 
s 

1 LI \ 
š 


m oI7 


L 
k 
4 


-- 




















“a 100= 


stojnika bazilike Gulielmo de Pomo 1201. god., nosi razvijene lomb: 
rezbarije istoga sloga, ukusa i izradbe kao što su one na gornjim diel 
ulaznih vrati i na nadstupinama predvorja, i kakovih nije nigdje na 
spomenicima IX. vieka. 

Gospodinu Zimmermannu se čini, da je svojim predavanjem pol 
da je IX. viek u italskoj umjetnosti izpunjen germanskim duhom. A 
se sam tomu čudi i pita »kako?« »Nije li to doba ono karolinžkoc 
poroda, kad je veliki cesar probudio na nov. život starinsku umjetn 
ako u njezinom starokršćanskom shvaćanju? Znamenite li protuigre 
sjever Alp4 nastaje starinsko-rimski i u dalnjem redosliedu razvija se 
germansko-romanički slog; na jugu u materi zemlji te umjetnosti, do 
klesarstvu do vladanja germanski ukus, ukus naroda, koji malo pri 
četka toga vieka, bijaše lišen svojeg političkog moćnog položaja u mt 
to uprav po onom cesaru, koji je toliko i toliko pogodovao preporod st 
To je iznenadjujući izpadak našeg iztraživanja« (11!) Eto, kako se i 
g. Z. čudi smiešnim svojim teorijama; kako ostaje iznenadjen svojim | 
slovnim rezultatima; ali se ipak ne domišlja kako su ga krive pt 
dovele do krivih zaključaka, a sve zato, što neće da računa sa obste 
činjenicama, nego se daleko od njih uzvinjuje na krilima svoje ve 
dozom narodnog šovinizma opojene mašte. 

G. Z. nije, kao niti nijedan drugi iztraživalac, nakon svršetka 9. 
našao u Italiji za skoro ciela dva vieka drugih spomenika italo-bizanti: 
tobožnjeg longobardskog, sloga. Naprotiv se je hrvatsko-bizantinski sk 
čuvao i bezprekidno razvijao i kroz X. viek, kako nam dokazuju 
staro-hrvatski spomenici iz toga doba (u Spljetu, Kapitulu kod Knina 
Martinu u Pridragi itd.). Bolje dakle na Hrvatsku nego li na Italiju 
da se primjeni razlog g. Z.: »po dugu trajanju sloga, koje se na nije 
drugom kraju ne može dokazati, imamo pravo da zaključimo, da je « 
ovdje osobito intensivno upotrebljavan «, 

Ovoliko budi za sad dosta o Zimmermannovom predavanju. 54 
preostaje, da uzmem u pretres knjigu g. Stiickelberga, da ju prikažen 
živom svjetlosti staro-hrvatskih spomenika, te da se najpotla obazren 
ostalo velevažno razlaganje g. Dra. Fontana-e. (Nastavit € 





F. Ra 











Dva starokršćanska grobna kositerna kaleža iz Podgradja 


(Asseria) kod Benkovca. 
(Ba slikama.) 


A “izvještaju upraviteljstva našega starinarskoga družtva o družtvenom 

EUSMI radu i napredku kroz zadnji tromjesec 1897. god., koji je objelo- 
ćeš danjen u br. 3. i 4. god. III. ovog časopisa, javljeno je, da je 
zupnik Perušića o. Perišić, kopajuć uz crkvicu S. Duha na glavici Podgradja 
Asseria), uz prezlamenite graditeljske i nadpisne ulomke iz rimskoga doba 
U jednom grobu našao uz mrtvaca kalež, koji je žalibože dosla oštećen, 
ili je od velike vriednosti za našu narodnu umjetnost«. 

Pri naslavku izkopavanja na istom mjestu predsjednik našega družtva, 
pošt. O. Luigj Marun, našao je u zemlji drugi takodjer oštećen kalež. 

Oko crkvice S. Duha je groblje upotrebljavano od najstarijeg hrvatskog 
loba do dneva današnjega, kako se doznaje po uresnim predmetima i po 
ostrugama nadjenim u grobovima. Tečajem izkopavanja nadjena su tri reda 
grobova jedan više drugoga. Najdolnji red grobova leži na pločniku staro- 
'imskih gradjevina. Ti grobovi sadrže sliepočno prstenje i ostruge staro- 
hrvatske, koje sižu do IX. vieka. 

Nepoznati spisatelj Tours-ski opaža u svojem crkvenom ogledalu, da se 
e pri ukopu popu stavljao kalež na grudi.! Marzohl i Schneller_u svojem 
ljeluž kažu, da u njihovoj okolici popovi u grobu drže u rukama voštani 
li drveni kalež, te da još pri odkopanju biskupa Birina Dorchester-skoga, 
nadje se kalež, koji je l&žao kod trbuha pokojnikovog. 

Naša dva kaleža nadjena su neposredno nad pločnikom starorimske 
sgradje. Sva je prilika dakle, da su na tom mjestu bila pokopana u staro 
hrvatsko doba dva svećenika, a da kaleži s njima zakopani pripadaju vrsti 
kaleža, koji se zovu calices sepulchrales ili funerales. 

Obadva kaleža su kositrena, po prilici jednake veličine, oblika i raz- 
mjerja. Samo su debla (stelus) sa uzlom (nodus) jedra, a podnožje (pes) 1 
čaša (cuppa) tanki su (od 1 do 1:5 _ mm.) i šuplji, pa su izhrdjali i postali 
lako krhki, da su se pri izkopavanju i prenašanju razkršii u komadiće, 





zire id smeta — e -— 


=" 
—=- 
' a 


IF 
1 


> = 


' Jos. Marzohl u. Jos. Sehneller — Liturgia sacra — Lucern. 1837. Sv. 3., str. 223. 
* Nav. dj. Sv. 5., str. 1004. 





_ Bai. 


— 10% — 





koji se ipak pomnjom i uztrpljenjem dadu složiti na način, da je meni pošk 


za rukom tipična rekonstrukcija ljepšega od njih, koju iznašam na pri 
loženoj sl. 1. “a 


m _ 
E = —= 


di! 
ai" | 


nije 
kli 


S 


= 





BL 1. Nar. vel. 


I tako skršena, sačinjavaju ta dva kaleža vrlo riedke 1 dragocjenjen 
Cimelije, kojima se naš »Prvi muzej hrvatskih spomenika« može pravo 
ponositi. 

O kositrenim kaležima ovoliko piše Migne:!' »Upotrebljavali su se osjer 
zlatnih i srebrnih kaleža kadgod bakreni, tučani i kositreni«.... »Qdavn 


“* Dictiounaire d' archćologie sacrće — T, L str. DBL 





— 1085 — 


1 zabranjeni kaleži bakreni ili tučani (bronzani), jer se takove tvari lako 
disivajue .. . . »Što se tiče kaleža kositrenih bili su trpljeni u mnogim 
incuzkim biskupijama za siromašne crkve do iza bune 1793. god.«,... 
Jan danas za porabu kositrenih kaleža trebalo bi imati naročito uoblašćenje 
1 strane biskupove. Misal rimski jim dopušta porabu u slučajevim skrajnjeg 
romaštva. « 

Kositer je u prvoj polovini srednjega vieka bio osobito upotrebljavana 
vina, za domaće i crkveno posudje, te u obće razširena po svoj Evropi. 
i dokaz tomu navesti mi je neke uspomene iz IX. i X. vieka crpljene iz 
y. Schlosser-ovog djela »Schriftquellen zur Geschichte der karolingischen 
unst«. U izpravi iz god. 895. spominje se patena pokositrena.! 

Po izpravi iz god. 807—833. doznaje se, da se tada i crkve pokrivahu 
ovom, bakrom (kadgod pozlaćenim) i kositerom.? 

U Lib. trad. Frising. ima iz god. 855. »Breve commemoratorium«, gdje 
ipominje »et alium calicem et patenam stagnatas«. 

U »Gesta Abb. Trudonensis« €. 8. iz god. 870., piše, da je u crkvi 
lo sedam komada kositrenih kandila. 

U životu S. Benedikta Anian. c. 14, od god. 899., piše: » Vasa autem 
| Christi conficiendum corpus nolebat sibi esse argentea; siquidem primum 
fuerunt lignea; sic tandem conscendit ad stannea.«* 

U domaćoj nam izpravi iz god. 999., t. j. u oporuci zadarkinje Agape, 
eri tribuna Dabronje, spominje se »turabolo hereo 1, stagniolo 1.«5 

Jedan je od naših kaleža posve prost i bez ikakva uresa na cieloj 
vršini, doćim je drugomu urešen uzao na nozi i sva površina podnožja, 
spada u vrst slikanih kaleža (calices immaginati). Taj je kalež dostojan 
obite pažnje. Podnožje (vidi sl. 1.) mu sastoji od 23 mm. visoka, lagano 
jnuta, čunjasta diela, koji prelazi u skoro vodoravno pružen obod, kojemu 
> priključuje s vanjske strane 9 mun. visoka takodjer lagano kusočunjasto 
agnuta površina. Kako se razabire po sl. 2. nestalo je oko jedne četvrtine 
njeg diela tog podnožja. Kusočunjast, gornji dio podnožja je urešen figu- 
UUnim, obod bilinskim lagano izpupčenim nakitom. Oko oboda uvija se na 
love vijugasta loza, kojoj u svakom valu izbija u natrag okrenut trozuban 
cantusov listić. Loza sa lišćem prilično je dobro modelovana, i odskače 
l dna oko 1 mm. U svakom pazušcu lišća umetnuta je po slabo na- 
točena pupica. Ubod je s vanjske i nutrnje strane opervažen sa dva para 
rugastih obručića. 


' Schlosser. N, dj. str. 160. 


: n " mn mn 290. 
X nm ri n "a Tb. 
: " . « 188 


5 Bački — Docuinenta VII — str. 27. 








T 
i 


4 





L 





— 105 — 


o ih pred sobom drže medju nogama. Od lava Markova sačuvan je tek 
vrnji dio glave sa ušima, očima, koturom svetinje i dva pera desnoga, tri 
svoga krila. Matej odjeven u tunici sa dugačkim rukavima ima u laklu 
rignutu desnicu pruženu prama knjizi, od koje je sačuvan tek gornji kut. 
lave triju životinja su nešto plosnato naskočene od dna; Matijin pregib 
evog krila, kraj rukava sa naborima i ruka imaju neke početke modelacije, 
iko i orlova lieva noga sa čaporcima. Sve je ostalo tek naznačeno prostim, 
gano naskočenim prutcima, koji su na kalupu bili zaparani, a na odlievku 
1 naskočeni bez dalnjeg obradjivanja. Na prsima se vide zaparane uspo- 
dne crte, s kojima su se hćeli naznačiti izperci. Zadnji dio tiela vola i 
rla nadomješten je sa tri usporedna uzgor srpoliko zavijena pruika. Radnja, 
9 izlaknutim vlastitostima, očituje umjetnika, koji se nešto počimlje otimati 
kočenoj tromosti vajarija 8. i 9. vieka, te je pod dojmom oživljujućeg daha, 
oji je u umjetnosti 10. vieka_pirio za Bizanta pod vladom careva mace- 
onske dinastije. Pokazuje se prilično okretan i stalan u nacrtu i mode- 
ciji gori spomenutih potankosti, kao što i ciele vijugaste loze na obodu 
odnožja. Način predstavljanja evangelista, motiv vijugaste loze, zaparanim 
rostim crtama naznačen naris većine likova, koji spominju starohrvatske 
\ohorezbe 9. i 10. vieka na kamenitim plohorezanim figuralnim spome- 
icima u spljetskoj krstionici S. Ivana i u zadarskom muzeju, sve nas nuka 
a misao, da je ovaj kalež tvorevina domaćeg hrvatskog umjetnog obrtnika, 
2 svoj prilici iz druge polovine AX. vieka. Jabuka za hvatanje je naokolo 
stnaest puta nepravilno narovašena, tako da joj se na licu pokazuje opel 
liko koso četvornih lica (faccette). Svi uresi podnožja čisto pokazuju, da 
lievak nije ni najmanje dotjerivan cezelovanjem, nego da je ostao onako 
ako je odpao iz kalupa. 


U KNINU. na Bartulovo 1901. 
Frano Radić. 


ši 


Našim članovima! 


Godišnji izvještaj našega družtva. Oko polovice mjeseca studenoga 1901. 
razaslali smo svim našim vriednim članovima u posebnoj brošuri naštampani ,Izvještaj 
o djelovanju Hrvatskog starinarskog družtva u Kninu 1900—1901.“. Izvještaj taj sadržaje 
zapisnik o glavnoj skupštini našeg družtva, držanoj u Kninu dne 12. rujna 1901. uz po- 
drobne podatke o družtvenim računima. Svraćamo pozornost naših članova osobito na 
doslovno tamo priobćeni govor našega predsjednika Maruna, kojega su i neki zagrebački 
dnevnici radi njegove važnosti u cielosti priobćili, a tako i na znamenito slovo našeg 
urednika Radića u proslavu 400-godišnjice po Marku Maruliću utemeljene umjetne hrvatske 
književnosti. Družtvo se je naše tim spomen-slovom pridružilo obćoj narodnoj proslavi, a 
nastojalo je napose da se oduži Maruliću, koji je sa tolikim interesom proučavao naše 
starinske spomenike. 


Uplata članarine. Umoljavamo najtoplije poštovane naše družtvene članove, koji 
su u zaostatku sa svojom članarinom za tekuću, a možda i za prošlu godinu, da se požure 
sa svojim uplatama ; jer družtvo uz tekuće ogromne troškove, a čedne prihode, vrlo nuždno 
treba novca, a bez toga sredstva ne može da u pravoj mjeri udovolji svom težkom ali 
uzvišenom patriotskom zadatku. Preporučujemo takodjer članovima, da u svom krugu šire 
interes za naše družtvo, kako bi mu priveli novih članova, kad mnogi ter mnogi umni i 
domoljubni Hrvati, iz vlastite pobude ne osjećaju dužnost, da nas materijalno podupiru. 
Prinosi neka se izvole slati na 


Hrv. starinarsko družtvo u Kninu. 





Imenik članova 
RVATSKOGA STARINARSKOGA DRUŽIVA U KNINU, 


godine 


A. Upraviteljstvo. 
edsjednik: Marun ot. Vjekoslav, fra- 


njevac. Knin. 


dpredsjednik: Perić Virgilijo, gimnaz. | 


profesor, začastni kanonik, zastupnik na- 
roda na pokrajinskomu saboru i care- 
vinskomu vieću. Zadar. 

jnik: Barić dr. Rikard, odvjetnički kan- 
didat. Knin. 


a: Monti Hugo, e. kr. sudbeni pri- | 


slušnik. Knin. 

odbornik: Dračar Vjekoslav, posjednik. 
Knin. 

mjenici: Ćorić Plenković Miho, vele- 
posjednik, posjednik zlatnoga križa za 
zasluge, Drniš. 

— Paskiević - Čikara_Peroslav, pristav 
trgovačko-obrtničke komore, tajnik trgo- 
vačkog doma. Zagreb. 


4 Hčrmann Kosta, dvor. savjetnik, urednik 
»Glasnika“, ravnatelj zemaljskoga muzeja 
itd. Sarajevo. 

) Kundakoff dr. N., profesor sveučilišta. 

Petrograd. 

Marojčić dr. Ambrož, barun, e. kr. na- 

mjestnički savjetnik. Zadar. 

7 Neumann dr. W. A., sveučilištni profesor, 

povjerenik za Dalmaciju središnjega po- 

vjereničtva za  sačuvanje starinskih i 

umjetnih spomenika. Beč. 

Perić Virgilijo, gimn. profesor, začastni 

kanonik, zastupnik naroda na pokrajin- 

skom saboru i carevinskom vieću. Zadar. 

9 Slade dr. Josip, mjernik, e. kr. namjest- 
nički savjetnik u m. Trogir. 


-_ 


2 


10 Smičiklas Tadija, sveučilištni profesor, 


predsjednik , Matice Hrvatske“, zastupnik 
naroda itd. Zagreb. 


= 


11 Strossmayer Josip Juraj, biskup. Djakovo. 
B. Znanstveni odbor. | 12 dia den szprovnisija i hrvatski 
M mjemaneća Tae njiževnik. Dubrovnik. 
avni izvjestitelj: Radić Franjo, učitelj 13 Tomkowiez dr. Stanislav, sveučilištni pro- 
strukovnoga tečaja i urednik družtve- | ik Rakov : 





noga glasila ,5. P.“. Korčula. mad Poe= O u ZEC 
iodbornini : Iveković Ćiro, arhitekt, e. k. 14 kooenika ranom onraa i urednik ,Šta 
savjetnik. Zadar. inara . Biograd, ja. 


— Kaer pop Petar. župnik. Kaprije, Zlarin. | : = 

- Urlić Šimun, Pata; srofdor Zadar. D+ Počastni članovi, koji su umrli. 
— Vuletić-Vukasović Vid, nadučitelj kod | 
e. k. preparandije. Dubrovnik. 

Vukičer ć ot. Andrija, lektor crkovne 
povjesti, župnik. Dubrovice-Skradin. 


ii 


De Rossi dr. Ivan, iztraživaoac  staro- | 
kršćanskih starina. Rim. Y 1895. | 
Ljubić Sime, gimnazijalni profesor. Stari- 
grad. 7 1896. 
Kukuljević Ivan pl. Sakcinski, predsjednik | 
: »Hrvatskoga  arkeologičkoga  družtva“, 
1 Cermak Kliment, urednik ,Viestnika | predsjednik ,Matice Hrvatske“. Zagreb. | 
česko-slovanskYeh musei a spolkii areheo- | + 1859. 
logiekyeh“. Časlava. 4 Rački dr. Franjo, bivši predsjednik Jugo- | 
2 Deželić Gjuro, gradski senator. Zagreb. slavenske akademije. Zagreb. 1 1894. | 
3 Dobrussky V., ravnatelj skoglogiškoge 9 Zlatović ot. Stjepan,: exprovincijal. Si- | 
muzeja. Sofija | benik. Y 1891. 


to 


sis 


C. Počastni članovi. 


— 108 — 


E. Utemeljitelji. 
1 Alaupović dr. Tugomir, gimnaz. učitelj. 


Sarajevo. 

2 Amruš dr. Milan, narodni zastupnik. 
Zagreb. 

3 Brlog pl. Dragutin, kr. kot. predstojnik. 
Varaždin. 


4 Bradanović-Iić Tomo, veletržac. Valpa- 
rais (Chile-America). 

5 Bjankini Juraj, zastupnik naroda. Zadar. 

G Byli Ivan, podžupan. Varaždin. 

T Breeztyenszky pl. Šandor dr., zastupnik 
naroda. Zagreb. 

8 Bulat Miho, veleposjednik. Biskupija. 
Knin. 


9 Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik i narodni > 


zastupnik. Karlovac. 

Breyer dr. Marko, odvjetnik. Varaždin. 
Carić Juraj, prof. bogoslovja. Zadar. 
Čavlina Nikola, obćinski tajnik. Promina. 
Oklaje. 

Cović-Plenković Miho, veleposjed. Drniš. 
IDamaška dr. Ante, odvjetnik. Ludbreg. 


15 Deželić Gjuro, gradski senator. Zagreb. 


16 Dapar Niko, načelnik, nar. zastupnik. | 


Benkovac. 
17 Dionička štedionica. Križevci. 
18 Drohobeezky Julijo, biskup. Križevac. 


19 Dvorana hrv. čitaonice. Varaždin. 
pil 


= 


vjetnik. Novi-Marof. 
21 Erhartić dr. Franjo, odvjetnik. Varaždin. 
22 Folnegović Fran, posjednik. Zagreb. 
23 Franki dr. Ante, sveuč. prof. u miru. 


Istra. 
24. Galić pop Petar Slavko, župnik. Divuša. 
Volinja. 


25 Gradska obćina. Karlovac. 

26 Gjureković Vladimir, mag. pharm. Gospić. 

21 Gugler Pavao, biskup Omiški, prior 
Vranski. Zagreb. 

28 Haramija Stjepan, veletržac. Rieka. 

29 Hefler._ Ferdo, gimn. vjeroučitelj. Kri- 
ževci. 

30 Heinz dr. Antun, kr. sveučilištni pro- 
fesor. Zagreb. 

31 Hrvatsko akademičko družtvo , Hrvatska“ 
Gradac. Štajerska. 

32 Hrvatsko akad. literarno-zabavno družtvo 
nZastava“. Zagreb. 

383 Hrvatska komercijalna banka. Zagreb. 

34 Jagić Dragutin, kr. vlad. tajnik. Zagreb. 

35 Jurinac dr. Ljudevit, odvjetnik. Varaždin. 


Erdidy grof Rudolf, e. i kr. tajni sa- ' 


_- . 


36 Kaer don Petar, župnik. Kaprije. Zlarin. | 


37 Karić Pave, podpukovnik u m. Zagreb. 
38 Karaman dr. Srećko, odvjetnik. Split. 





39 Kčnig Aleksander, veleindustrijalac. Beč, 
I. Schullerstrasse 22. 

40 Kosiček Baldo, župnik. Konjščina. 

41 Krašković dr. Ljudevit, odvjetnik. Vu- 
kovar. 

42 Khuen-Hedervary grof Dragutin, ban 
Hrvatske, Slavonije 1 Dalmacije. Zagreb. 

43 Kiss pl. Dragutin, vlastelin u Šaulovcu. 
Varaždin. 

44 Kršnjavi dr. Izidor, vladin predstojnik 
u miru. Zagreb. 


45 Levačić Ivan, c. kr. kapetan, Corps- 
Commando. Beč. 
46 Lovrić Josip, trgovac. Knin. 


47 Marjanović dr. Luka, kr. sveuč. profesor. 
Zagreb. 

48 Marković pl. Franjo dr., kr. sveučilištni 
rofesor. Zagreb. 

49 Marčelić dr. Josip, biskup. Dubrovnik. 

BO Marun ot. Luigj, franjevac. Knin. —: 

ĐI Masovčić dr. Augustin, odvjetnik. Sinj. 

52 Mikačić Dujam, obćinski blagajnik. Split. 

53 Milinović fra Šimun, nadbiskup. Bar 
(Crnagora). 

54 Miletić pl. Stjepan dr., hrv. književnik. 
Zagreb. 

95 Modrušan Gustav, zastupnik naroda, lje- 
karnik. Karlovac. 


56 Nakić Marko, načelnik. Drniš. 

DT Nakić Filip, biskup. Split. 

58 Neuman dr. Dragutin, odvjetnik. Osiek. 

DY Neureutter-Wodvarka Maruša-Pavla, ve- 
leposjednica. Prag. 

60 Nikolić-Podrinski pl. Vladimir dr., kr. 
vel. župan. Ogulin. 

61 Normann-Ehrenfelski grof Rudolfo, vla- 
stelin, Valpovo. 

62 Nossan Milan, veletržac. Zagreb. 

638 Novotny Vjekoslav, profesor. Varaždin. 


64 Obćina Korčula. Dalmacija. 

69 Obćina Selca. Brač. 

66 Obćina Split. 

67 Obćina Sućurac. Kaštel! Stari. 

68 Petrović Ivan Nep., posjednik. Varaždin. 

69 Pisačić pl. Mirko, gimnazijalac. Zagreb. 

10 Poparić pop Ante, sveučilištar. Beč. 
Universitet. 

11 Poglavarstvo slob. i kr. glavnoga grada 
Zagreba. 

12 Preradović pl. Dušan, e. i kr. fregatski 
kapetan. Pola. 

13 Prva lička štedionica. Gospić. 

14 Posilović dr. Juraj, nadbiskup. Zagreb. 

15 Rauer Aurelij, gimnazijalac. Bedekov- 
čina. Zagorje. 

16 Reiner dr. Vatroslav, odvjetnik. Karlovac. 





= td = 


77 Reisner Adam, tvorničar. Osiek (gornji 
grad). 

13 Samac o. Jure, župnik, Rupe-Skradin. 

19 Seewald Filomena, posjednica. Otočac. 

80 Smičiklas Tade, kr. sveuč. profesor i na- 
rodni zastupnik. Zagreb. 

81 Smojver Dragutin, trgovački činovnik. 
Karlobag. 

82 Srića Nikola, veletržac. Novi-Vinodol. 

83 Šestak Josip, kanonik. Djakovo. 

84 From dr. Miho, liečnik. Split. 

50 Stambuk dr. Ivan, liečnik. Jelsa. 

Z Štedionica. Kostajnica. 


Sumsko-gospodarstvena imovna obćina. . 


Otočac. 

58 orka dn brodska imovna 
obćina. Vinkovci. 

89 Taussig Gustav, vlastelin. Ivanec. Va- 
raždin. 

90 Urlić Šimun, gimnaz. profesor. Zadar. 

91 Valjato Ivan, kateketa. Senj. 


| 
* 
| 


92 Vaniček Milan, činovnik hipotek. banke. | 


Zagreb. 
93 Vavrović Micika. Ivanec. 
"4 Vitezić dr. Dinko, odvjetnik. Krk. 
VW) Volani Eugen, trgovac. Zagreb. 


96 Vračun dr. Dragut., odvjetnik. Varaždin. | 


UT Vrbanić dr. Fran, kr. sveučilištni pro- 
fesor i zastupnik naroda. Zagreb. 
48 Vukičević o. Andrija, gvardijan. Knin. 
99 Zrelec Josip, e. ik. satnik u miru. Gjur- 
jevac. 


00 Žerjavić dr. Juraj, župnik. Marija Bi- 


strica. 


F. Utemeljitelji, koji su umrli. 


VI Bulat dr. Gajo, predsjednik hrv. sabora. | 


Zadar. 


02 Ćaćić ot. Marko, župnik. Gradac. Drniš. | 


05 Karabaić vit. Ivo, e. kr. kotarski po- 
lavar. Knin. 

04 Ljubić prof. Sime. Starigrad. 

05 Masovčić dr. Augustin, odvjetnik. Sinj. 

06 Mihalović Josip, nadbiskup i stožernik. 
Zagreb. 

07 Nakić Marko, načelnik. Drniš. 

08 Okrugić opat Ilija, župnik. Petrovaradin. 

09 Ožegović barun Metel, tajni savjetnik. 
Beč 


10 Suhin Slavoljub, začastni kanonik. Za- 
greb. 
*. G. Utemeljitelji radi zasluga. 


(11 Akačić pl. Petar. Split. 
(12 Ardalić Vladimir posjednik. Gjevrske- 
Bribir-Mostine. | 


= 


113 
114 


= u 
—_ 


bo 


20 


Femenić pl. Tito, sudbeni viećnik, dodie- 
ljen kr. banskom stolu. Zagreb. 
Paskiević-Č 


ikara Peroslav, pristav trg.- 
obrtničke komore. Zagreb. 


H. Povjerenici. 


Akačić pl. Petar. Split. 
Ardalić Vladimir, posjednik. Gjevrske- 
Bribir-Mostine. 
Borovac Luka, trgovac. Sisak. 
Colnago Antun, učitelj. Obrovac. 
Dorbić Vicko, učitelj. Vrhpolje. Knin. 
Matas Vinko, trgovac. Skradin. 
Mikelić Luka. Kljaci. Drniš. . 
Paskiević-Čikara Jurislav, posjednik. Si- 
benik. | 
Perković ot. Petar Krst., gimnazijalni 
jubilarni učitelj. Sinj. 
Potočnjak Ivan, veliki prepošt. Novi- 
Vinodol. 
Rossi Antun, učitelj. Škakljari. Kotor. 
joome pop Niko, župnik. Lijubač- 

in. 
Sokol Josip, pristav dioničke štedionice. 
Križevci. 

karpa Franjo, ravnajući učitelj. Pag. 
Vučenović Pavao, učitelj. Trogir. 


I. Redoviti. 


Abelić vit. dr. Kazimir. Zadar. 
Abjanović Antun, upr. župe u Martin- 
skoj-vesi. 

Alzich Antun, trgovac. Pola. 
Antolković dr. Mirko, odvjetnik. Križevci. 
Aralica Ivan, trgovac. Drniš. 

Aralica Miho, posjednik. Knin. 

Arneri dr. Blaž, obćinski liečnik. Korčula. 
Arneri dr. Roko, načelnik. Korčula. 
Arnold Franjo, kr. javni notar. Zagreb. 
Ašner (Gejza, gimnazijalni učitelj. Osiek. 
Babarović braća, posjednici i trgovci. 
Perast. 

Babić Gavro, kanonik. Djakovo. 

Bačić Ante, trgovac. Sušak. Rieka. 
Bačić pop Antun, župnik. Pločice. Gruda. 
Bačić Božo, trgovac. Sušak. Rieka. 
Badovinac Gjuro, veliki predstavnik kap- 
tola. Križevci. 

Bajić fra Martin, nadžup. Visoka. K. 
Stari. 

Banješ Josip, župnik. Gjurgjevac. 


Banović Ante, trgovac. Dol. Tuzla. 


Barac pl. Vladimir, gradski viećnik. 
Zagreb. 
Barač Milutin, ravnatelj tvornice  petro- 
leja. Rieka. 

8 





td 


— 110 — 


22 Barić dr. Rikard, odvjetnički kandidat. 
Knin. 

23 Baričević Bono, župnik. Knin. 

24; Barković dr. Dragutin, liečnik. Sisak. 

25 Baron dr. Gustav, kanonik. Zagreb. 

26 Batić Franjo, župnik. Staro Čiće. Vel. 
Gorica. 

21 Belamarić ot. Krsto, franjevac. Drniš. 

28 Belas Ivan, trgovac. Trogir. 


29 Bendoni dr. Josip, obć. lečnik. Cavtat. 
80 Benković Ivan, gradski senator u miru. : 


Zagreb. 

31 Benzon Ivan Krst., šumar. Muć. 

32 Bezuk Gjuro, uprav. nadbiskup. dobara. 
Zagreb. 

33 Bibica dr. Baldo, liečnik. Vela Luka. 


34 Bilić ot. Nikola, gvardijan sv. Križa. 


ivogošte. 
35 Bilonić ot. Ante, nadžupnik. Šibenik. 


36 Binički pop Fran, theolog. konvikt. | 


Innsbruck. 
317 Biskupsko sjemenište. Split. 
38 Biz Fran, stud. jur. Zagreb. 


39 Blagaić Kamilo, glavar željezn. postaje. 


Delnice. ' 

40 Blaž dr. Vladimir, liečnik. Rieka. 

41 Bojanić pop Ivan, župnik. Komiža. 

42 Bolani ot. Bono, duh. pomoćnik. Drniš. 

43 Borčić Lovro, narodni zastupnik. Split. 

44. Borčić Stanko, trgovac. Rieka. 

45 Borić ot. Stanko, franjevac. Borovci- 
Metković. 

46 Boroša dr. Stjepan, župnik. Zagreb. 

41 Božić Ivan, župnik. Mokošica, Gruž- 
Dubrovnik. 

48 Brainović Ivo, posjednik. Gruda. Kuna. 

49 Brajković Tomo, gimn. ravnatelj. Zadar. 

50 Brajković Vicko, e. k. sudbeni savjetnik. 
Perast. 

91 Brbić ot. Toma, župnik. Pasičina. Opuzen. 

92 Breyer Mirko, trgovac. Križevac. 

93 Breyer dr. Vilim, odvjetnik. Križevci. 

94 Brkljača Ante, trgovac. Knin. 

99 Bronić ot. Miho, gvardijan. Karin-Smilčic. 

96 Brozović Krsto, posjednik. Kostrena, Sv. 
Lucija z. p. Sušak. 

91 Brunšmid dr. Josip, sveuč. profesor, rav- 
natelj arkeolog. muzeja. Zagreb. 


98 Bubanović Julijo, veliki župan u miru. 
Zagreb. 

99 Bučar dr. Franjo, profesor. Zagreb. 

60 Buić dr. Ivan, odvjetnik. Drniš. 

61 Buić dr. Juraj, liečnik. Split. 


_ LL O... - 
—_- LL) —- m... 


62 Bujačić pop Ante, župnik. Poljica kod | 


Nina. 


63 Butković pop Niko, nadučitelj. Kastav. , 


G4 Carević Ante, obć. tajnik. Metković. 


GI Carić pop Juraj, župnik. Dol. Starigrad. 


66 _C. kr. velika realka. Split. 

67 Cettolo Bonifacij, inžinir. Petrinja. 

68 Crnadak Gjuro, umir. ravnatelj ,, 
Zagreb. 


69 Crnadak dr. Vladimir, odvjetnik. Sisak. 


10 Cukulić Tomo, trgovac. Sušak. 


11 Curić ot. fra Angjeo, provincijal. Sarajevo. 
12 Cvitanović fra Angjeo, župnik. Zaostrog. 


13 Čavkić Ivan, franjevac. Knin. 


14. QCurić ot. Josip, župnik. Podmilacja. Jajee. 
Stjepan, profesor na pomor: 


15 Čubretović 
skoj akademiji. Trst. 


16 Dabović dr. L, liečnik. Kastav. 


11 Danko Ivan, vojni kapelan. Petrovaradin. 


18 Demarchi Josip Ante, trgovac. Split. 

19 Derenčin dr. Josip, liečnik. Križevci. 

80 Derenčin dr. Mirko, odvjetnik. Zlatar. 

81 Devčić dr. Virgil, odvjetnik. Zagreb. 

82 Didolić braća, veleposjednici, Selca. Brač. 

83 Didolić Tomo, posjednik. Selca. Brač. 

84 Dobrila Ivan, župnik. Lokve. (Hrvatska). 

85 Dobrilović Augustin, e. k. upravitelj 
imnazije. Kotor. 

86 Dolački Aleksa, župnik. Mrežnica. Duga- 
resa. 

87 Doljak Josip, kr. kot. inžinir. Sušak- 
Rjeka. 

88 Domazetović pl. Julijo, farmaceut. Rieka. 

89 Domin pl. Imbro, uprav. suda. Grubišno- 
olje. 

90 Dominić pl. Franjo, kr. sudb. pristav. 
Varaždin. 

91 Dračar Vjekoslav, posjednik. Knin. 

92 Drinković dr. Mate, liečnik. Vodice. 

93 Družtvo ,Hrvatski Skup“. Tiesno. 

94 Duboković vit.šNiko, načelnik. Jelsa. 

95 Dubravčić pop Miho, župnik. Ostrvica. 
Omiš. 

96 Dvoržak Rafael, kot. šumar. Križevci. 


97 Ergovac Pavao, trgovac. Stafilić-Stari. 
98 Erler Gjuro, odvjetnik. Crikvenica. 


99 Ferri Tomo pok. Martina, posjednik. 


Trpanj. 
100 Firma Vilhelm  Brauns. Reichenberg. 


ska. 


tie“. 


101 Flego Petar, kanonik. Trst. 

102 Francišković Ante, trg. pomoćnik. Sušak. 

103 Franičić; Marko, trgov. činovnik. Rieka. 

104 Franjevačka niža gimnazija. Gučjagora. 
Travnik. 

105 Frankić ot. Angjeo, župnički pomoćnik. 
Ugljane-Sinj. 








— 111 — 


106 Friš monsignor Andrija, kanonik sv. Je- 
ronima. Rim. Via Ripetta 108. 


107 Gabrić pop Petar, župnik u miru. Met- 
ković. 

108 Gamulin pop Nikola, župn. pomoćnik. 
Supetar. Brač. 

109 Gavrančić dr. Milan, odvjetnik. Viro- 
vitića. 


l 
1 


[10 Gavranić dr. Pero, odvjetnik i narodni , 


zastupnik. Zagreb. 


111 Gilić Ante, župnik. Tučepi. Makarska. , 


112 Gjurski Angjel, činovnik 
Rieka. 

115 Gladki Antun, kapelan. Sv. Križ-Začreće. 
Hrv. Zagorje. 

[14 Glavan Mate, inžinir. Sušak. 

[19 Glavar Nikola, posjednik. Podvežica. 
Sušak. 

[16 Gnječ fra Mate, župnik. Imotski z. p. 
Postranje. 

117 Goldman dr. Dragutin, odvjetnik. Zagreb. 

118 Gottsehalk dr. Franjo, liečnik. Osiek. 

119 Grabovac pop Josip, župnik. Komin. 

120 Gremer Milan, trgovac. Rieka, 

I2I Grgić dr. Eduard, odvjetnik. Split. 

122 Gruber dr. Gjuro, odvjetnik. Varaždin. 

125 Gržetić dr. Nikola, e. i kr. štopski liečnik. 
Zagreb. 


'. ug. željez. 


143 Hrvatski ,Sokol“. Komiža. 

144 1. Hrvatsko družtvo biciklista. Zagreb. 

145 Hurban Vladimir, evangjelički župnik. 
Stara Pazova. 


146 Nišević Matej, kapelan. Pakrac. 

147 Ivanišević pl. Lavoslav, kanonik. Split. 

148 Ivanišević ot. Mato, franjevac. Vukovar. 

149 Ivanko Simun, porezni činovnik. Trogir. 

190 Ivanković kan. Mate, Ervenik. 

151 Ivanović Ivan, župnik. Preko. Zadar. 

152 Iveković Qiro, arhitekt, vladin savjetnik 
kod dalm. namjestničtva. Zadar. 


193 dančiković dr. Ivan, odvjetnik. Vinkovci. 


154 Janiček dr. Gustav, kr. sveuč. profesor. 


Zagreb. 


NT Janežić dr. Konrad, odvjetnik. Volosko. 


Istra. 
166 Jankov Mate, trgovac. Split. 
157 Jozić Mihovil, obćinski bilježnik. Gorjane. 
158 Juraković dr. Mate, obćinski liečhik. 
Makarska. 


: 159 Kačić-Peko Ivan, župnik. Sv. Martin. 


124 Gundrum dr. Frano, gradski fizik. Kri- | 


ževci. 

12) Gvozdanović Antun, c. i kr. pukovnik u 
miru. Zagreb. 

126. Guerić ot. Ivo, župnik. Kruševo. Obrovac. 


127 Habian Ivan, župnik. Voloder. Mosla- | 


vina. 

128 Haladi Armin, župnik. Gora. 

I2U Halper-Sigetski Julijo, viećnik banskog 
stola. Zagreb. 

150 Hanuš Josip, ravnatelj banke ,Slavije“. 
Zagreb. 


I51 Harazim dr. Lujo, kr. kot. liečnik. Slunj. 


132 Homotarić dr. Vjekoslav, župnik. Tuhelj. 

133 Horvat dr. Rudolf, profesor. Zemun. 

154 Horvat Stjepan, župnik. Sv, Gjuragj. 
Ludbrieg. 


Brač, | 

160 Kamler dr. Lujo vitez, e. kr. taj. dal. 
namjestničtva. Zadar. 

161 Karol Stegl, direktor siveričkog uglje- 
nika. Siverić-Drniš. 

162 Kastelan don Josip, župnik. Zrnovica. 
Split. 

163 Katalinić Vinko, veleposjednik. Split. 

164 Kiepach Milan, vlastelin. Balokovo. Sa- 
mobor. 

165 Kirić Mile, posjednik. Dubravice-Skradin. 

166 Kisić Vlaho, načelnik. Gruž. 

167 Klaić Ivan, veleposjed. Popovići4Gruda. 

168 Kolaković Ivan, kapelan. Grobnik Z. P. 
Čavle (Hrvatska). 

16% Kopajtić Stanislav, mesar. Sušak. 

170 Koprinsky Robert, gimn. prof. Sušak. 

171 Kornicer dr. Oskar, odvjetnik. Zagreb. 


172 Kotaraš ot. Miho, gvardijan. Imotski. 


19) Hreljanović pl. Grvido, kr. kapetan-audi- | 


tor. Zagreb. 
136 Hrvatsko akad. lit. družtvo Zastava“. 
reb. 


197 ,Hrvatska čitaonica“. Dol-Stubica. 
138 Hrvatska čitaonica“. Dubrovnik. 

14 Hrvatska čitaonica“. Novi Vinodol. 
\4 Hrvatska čitaonica“. Požega. 

41 IIrvatska čitaonica“. Starigrad. Ivar. 
142 Hrvatska čitaonica“. Ston. 


173 Kovačević Gjuro, odvjetnik. Djakovo. 

114 Kovačević dr. Vladimir, odvjetnik. Osiek. 

175 Kožulj pop Franjo, župnik u miru. Pag. 

176 Kragić pop dr. Petar, mitronosni opati 
župnik. Skradin. 

177 Kr. gimnazija. Vinkovci. 

178 Kr. velika gimnazija. Zagreb. 

179 Kr. velika gimnazija. Sušak. 

180 Kr. realna gimnazija. Osiek. 

181 Kr. velika gimnazija. Osiek. 

182 Kr. domobr. častnička knjižnica. Sisak. 

153 Krešić Stjepan, župnik. Rama. 

194 Križ Lacko, ravnatelj istarske vinarske 
zadruge. Pola. 


di 





— 112 — 


185 Knizman Antun, učitelj. Kuna. 

186 Kronfeld Rikard, trgovac. Zagreb. 

187 Krsnik Edo, stud. iur. Zagreb. 

188 Krstelj dr. Ivo, odvjetnik. Šibenik. 

189 Kružić Frano, medjunarodni mešetar za 
odpremu putnika. Šušak. 

190 Kržanić dr. Ivan, gimn. prof. Split. 

191 Kucelić dr. Frano, odvjetnik. Mitrovica. 

192 Kukić Ilija, e. i kr. major. Bjelovar. 

195 Kukolić dr. Ivan, tajmik kod finance. 
ravnateljstva. Zagreb. 

194 Kukuljević pl. Sakcinski dr. Božidar, 
vlastelin. Ivanec kod Varaždina. 

195 Kukynga Ferdo, stud. phil. Požega. 
196 Kulier ot. fra Radoslav, učitelj. Gučja- 
gora. Travnik. : 

197 Kulmer grof Miroslav, vlastelin. Šestine. 
Zagreb. 

198 Kumičić Eugen, hrvatski književnik. 
Zagreb. : 

199 Kurelić dr. Sime, načelnik. Pazin. Istra. 

200 Kutleša ot. Mijo. Ljubinci kod Livna. 


201 Ladavec Jakob, župnik. Buje. 

202 Laxa dr. Eugen, odvjetnik. Sisak. 

203 Lazarić Mirko, učitelj. Lev. Varoš. Dja- 
OVO. 

204 Leber Pajo, kanonik. Zagreb. 

205 Lehpamer Josip, kanonik. Varaždin. 

206 Lenuci Milan, gr. nadmjernik. Zagreb. 


| 


m —_—_ ZI 


2017 Levačić Ivan, c. ik. kapetan. Beč. Landes- , 


beschreib. Corpscommandogebiude. 

208 Linić dr. Rudolf, odvjetnik. Trsat. 

209 Lisac Stjepan, profesor. Gospić. 

210 Lončarek Vladoj, kapelan. Cazma. 

211 Lovrić ot. Marijan, župnik. Breštovska. 
Kiseljak. 

212 Lubin pop Ivan, župnik. Sućurac. Ka- 
štel Stari. 

213 Luxio pop Ivan, biskup. tajnik. Hvar. 


214 Macanović Petar, gimn. profesor. Zadar. 
216 Malvić Franjo, kralj. kot. predstojnik. 


Zagreb. 
217 Manastir sv. Mihovila. Zadar. 


: 243 Mihoković Franjo, kapelan. Velika Go- 


255 Mladinov dr. Josip, liečnik. Imotski. 


218 Mangjer dr. Ivan, odvjetnik i nar. za- , 


stupnik. Split. 
219 Maretić ot. Krsto, župnik. Promina. 
Oklaje. 


i 257 Monti Ugo, c. k. sudbeni pristav. Knin. 


220 Marijašević pl. Pavao, predsjednik sudb. ' 


stola. Osiek. 
221 Marić ot. Andrija, župnik. Stankovci. 
222 Sa Miolin, načelnik. Sućurac. Kaštel 
tari. 
223 Marjanović dr. Petar, obć. liečnik. Ši- 


manovci. Pazua. 


215 Magdić dr. Petar, odvjetnik. Varaždin. | 252 Mišetić dr. Roko, liečnik. Dubrovnik. 

























224 Markulin Matija, financialni činovnik. 

* Zagreb. 

225 Marović dr. Ivan, odvjetnik. Sinj. 

226 Marun Ivan, posjednik. Skradin. 

221 Mateljan Nikola, posjednik. Rieka. 

228 Mašek dr. Dragutin vitez Bosnodolski, 
prim. liečnik u bolnici milosrd. gestara. 


Zagreb. 
229 Matas Nikola, gvardijan. Knin. 
230 Matas Lovre, trgovac. Split. 
231 Matković pop Josip, župnik u m. Knin. 
232 Maurović dr. Milivoj, sveučilišt., profesor. 


agreb. 
233 Maznarić Miho, bilježnik. Topolovac. 


Sisak. 

234 Mažuranić Vladimir, podpredsjednik kr. 
banskoga stola. Zagreb. 

236 Zledović pop Celestin, hrvatski slikar. 

eb. 

236 Medjunarodna agencija putnika Mašek 
i drug. Sušak. 

237 Meichsner dr. Eugenij, c. kr. pristav 
kod prizivnoga sudišta. Zadar. 

238 Mendjušić ot. Šimuu, duh. pomoćnik. 
Drniš. 

239 Mestrović Mihovil, župnik. Lipovac. Mo- 
rović. Slavonija. 

240 Metropolitanska knjižnica. Zagreb. 

241 Mihaljević Franjo, pristav hipot. banke. 
Zagreb. 

242 Mihaljević dr. Vicko, odvjetnik. Split. 


rica. 
244 Mikula Frano, porez. činovnik. Budva. 
245 Mikulčić Stanko, trgovac. Sušak. 
246 Miletić Matija, župnik. Šestine. Zagreb. 
241 Milčetić prof. Ivan. Varaždin. 
248 Miletić Marko, poštarski odpremnik. 
Stankovci. 
249 Milinović ot. Jakov, gvardijan. Zaostrog. 
250 Mirić pop Ivo, nadžupnik. Tiesno. 
251 Mirić ot. Metod, dominikanac. Šibenik. 


253 Mišica ot Frano, župnik. Vrbpolje-Knin. 
254 Mladinov dr. Ante, liečnik. Solta. | 


206 Modrić Josip, prof., veleposjednik. Ben- 


kovac. 


268 Moretti dr. Lujo, odvjetnik. Trogir. 
259 Moenaj dr. Adolf, Sisak. 


260 Nazor dr. Ivan, liečnik. Supetar. Brač. 

261 Nedved Ante, župnik. Šterna. Buje. 

262 Nekić pop Ivan svećenik u m. Jesenice. 
Obrovac. 

263 Nekić don Mate, prof. mužkog učiteljišta. 
Arbanasi. Zadar. 


— 113 — 


64 Nikšić Josip, trgovac. Gospić. 

6) Novaković braća, trgovci. Sv. Martin. 
Bruč. 

66 Novaković Josip, profesor. Zagreb. 

67 Novaković pl. Mihovil, e. i kr. major. 
Beč. Alleegasse 21. 


5 Obćina Makarska. 

GA Obćina Metković. 

"TO Obćina Novska. Stari Kaštel. 
TI Obćina Stan. 

12 Olivieri Vladimir, trgovne. Senj. 


73 Orebica Viktor, e. k. sudbeni pristav. | 316 Poščić dr. Ivan. Volosko. Istra. 


Metković. 
74 Ortner Juraj, župnik. Sela kod Siska. 
19 Ostojić Simun, sudb. pisar. Trogir. 
16 Oštrić dr. Ognjan, odvjetnik 1 kr. jav. 
bilježnik. Križevci. 


11 Pajkurić Higin, pomor. kapetan. Rieka. 

18 Pasarić Josip, prof., urednik ,Obzora“. 
Zagreb. 

19 Pasarić Ivan, kr. pošt. činovnik. Kar- 
lovac. 

80 Pavelić dr. Ante, zubar. Zagreb. 

1 Pavelić Lovre 1 sin, veletržeci. Gospić. 

82 Pavičić Ivo, podžupnik, Bogomolje. Hvar. 

83 Pavičić Petar, lučki kapetan. Split. 

'B4 Pavletić Elsa, gospodična. Rieka. 

BD Pavletić Krsto, profesor. Senj. 

86 Pazman dr. Josip, sveučilištni profesor. 
Zagreb. 

51 Pejačević grof Pavao, vlustelin. Podgorač. 

SS Peklić Metel, odvjetnik. Jastrebarsko. 

SJ Pelicarić Tomo, trgovac. Drniš. 

90 Penić ot. Ante, župnik. Lišane-Benkovac. 


JI Perić pop Andrija, župnik. Gdinj. Bo- | 


 gomolje. 
92 Peričić dr. Božo, ravn. bolnice. Zadar. 
93 Perišić ot. Pavao, župnik. Vrlika. 


99 Peršić dr. 
gjevac. 

96 Perušić Andre, trgovac. Rieka. 

97 Pervan Tomo Gjurov, e. kr. gruntov- 
ničar. Vrgorac. 

XB Petković Grlimir Budak. Stankovci. 

299 Petrić pop Juraj, župnik. Brusje. Hvar. 

VO Petrović Nikola, posjednik i trgovac. 
Škaljari. Kotor. 

WI Petrović Sime, župnik. Preseka. Kri- 
ževac. 

MUŽ Pijavski Sokol. Pijavičino-Kuna. 

308 Pilar Martin. arhitekt. Zagreb. 

04 Plazonić Drago, trgovac. Benkovac. 

M9 Plepel ot. Petar, župnik. Suhi Dolae. 

= Trogir. 

06 Pliverić Ivan, kanonik. Zagreb. 


Andrija, odvjetnik.  Gjur- 


307 Pliverić dr. Jakša, ravnatelj sjemeništa. 
Osiek. 

308 Pliverić dr. Josip, sveučilištni profesor 1 
zastupnik naroda. Zagreb. 

309 Pliverić Stjepan, sudbeni viećnik. Zagreb. 

310 Plivelić Stjepan, vjeroučitelj. Križevci. 

3811 Pobor Josip, sudbeni pristav. Osiek. 

312 Poduje dr. Miko, e. kr. pristav. Sinj. 

313 Polić Ivan, ljekarnik. Crikvenica. 


314 Porges Bertold, odvj. perovodja. Zagreb. 


315 Posedel dr. Josip, gimnazijalni ravnatelj. 
Dubrovnik. ; 


317 Potočnjak Ardoje, bilježnik. Novi. Vi- 
nodol. 

318 Požar Paško, trgovac. Knin. 

319 Predojević dr. Albert, odvjetnik. Zagreb. 

320 Premuš dr. Dinko, nadbiskupski tajnik. 
Zagreb. 

321 Preradović Radovan, činovnik I. hrv. 
štedionice. Zagreb. 


322 Prpić Dujo, e. i kr. pukovnik. Prag, 





338 Relja LL. P., trgovac. 


Kaprova ulica 4, : 

823 Puratić ot. Serafin, župnik. Zivogošte- 
Iglavi. 

324 Pušić Vinko, kr. sudbeni pristav. Novi 
Marof. 


325 Rabar Ivan, ravnatelj gimnazije. Osiek. 
326 Radeljak Ivan. Zadar. 

3217 Radičević Lovro, prebendar. Zagreb. 
328 Radimiri Ivan, kanonik. Kotor. 

329 Radković Pavao, posjednik Otočac. 
330 Rado dr. Eugen, zubar. Zagreb. 


: 851 Rajmodi Josip, mitronosni opat. Trogir. 


332 Rako ot. Ante. nadžupnik. Imotski. 
333 Raković pop Mihovio. Drežnik. 
334 Ramljak ot. Petar, župnik. Unešić. Drniš. 


3859 Ratković Božo, trgovac. Gospić. 
336 Ratković dr. Ivan, odvjetnik i narodni 
'J4 Perković ot. Šimun, župnik. Gradac-Drniš. > 


zastupnik. Rieka. 
331 Ravlić ot. Franjo, župnik. Lovreć. 
Arbanasi kod 
Zadra. 
3839 Rihtarić Mato, vojnički kurat. Zagreb. 
340 Rilov Radoslav, pomoćnik, Kambelovac. 
K. Stari. 


341 Roje Milan, odvjetnik. Bjelovar. 


342 Rosić Ciril, nadžupnik. Budua. 

343 Rossi Ljudevit, kr. domobranski satnik. 
Karlovuc. 

344 Rubelli Franjo. tajnik vrhovnog sudišta. 
Beč, IX. Lichtensteinstrasse Nr. U, "Th. 26. 

345 Rubignoni dr. Vjekoslav,  bilježnički 
zamjenik. Trogir. ' 

346 Rukavina Ivan. major infant. Regiment 
Franz Ferdinand Nro. 19. Jaroslav. Ga- 
licija. 


347 
48 
249 
350 


3H1 


32 
BOJ 
304 
390 
306 
301 


508 


309 
560 
361 
362 


963 
364 
365 
366 
361 
568 
3609 


KE 


No“ 


31 
312 


— 1l4 — 


Rukavina Ivan, župnik. Krap. Toplice. 
Rukavina Martin, trgovac. Gospić. 
Rumira don Petar, župnik. Povljane. Pag. 


' 388 Šimeta Pavao, veletržac. Kaštel-Stari. 
389 


Runjić ot. Jere, župnik. Konjevrata. | 
Sibenik. 
Ružević dr. Petar, odvjetnik. Starigrad. 


Sabbioncello Mihovil, posjednik. 'Frpanj. 
Sabo “lito, gradski viećnik. Varaždin. 
Samostan ss. Petra i Pavla. Livno. 
Samostan 00. Franjevaca. Otok. Korčula. 
Samostan 00. Franjevaca. Sinj. 
Sekanina Josip, trgovački poslovodja. 
Knin. 


390 
391 


392 


Sonji Franjo, činovnik kod kr. stola | 


sedmorice. Zagreb. 

Sigur Mato, trgovac. Sisak. 

Sintić Josip, c. kr. pukovnik. Zagreb. 
Sisarić ot. Vice, župnik. Vrgorac. 
Skarpa Vicko Juraj, župnik. Zaton. Si- 
benik. 

Skračić ot. Ante, župnik. Zlopolja. Muć. 
Slavica ot. Simun, duh. pomoćnik. Oklaje. 
Slavić Marko, trgovac. Knin. 

Smodlaka dr. Josip, odvjetnik. Spljet. 
Smokovina Frano, trgovac. Sušak. 
Smrekar Milan, savjetnik z. vlade. Zagreb. 
Sova Ljudevit, kr. kot. sudac. Samobor 
kod Zagreba. 

Spinčić Vjekoslav, narodni zastupnik. 
Opatija. 

Središnje katol. bogoslovno Sjemenište. 
Zadar. 


Stahuljak dr. Avelin, odvjetnički pero- 


vodja. Velika Gorica. 


313 Stalio Petar, e. kr. bilježnik. Omiš. 
Stanić pop Petar, župnik. Mrzlopolje. 


Zumberak. 
Starec Antun, prebendar. Zagreb. 


) Stepinac Matija, kanonik. Varaždin. 


311 Stojanov Roko, e. kr. sudb. pristav. 
Drniš. 

518 Stojković Josip, župnik. Podgora. Ma- 
karska. 

319 Strižić dr. Miroslav, javni bilježnik, od- 


981 
382 
983 
354 
B8D 


580 
387 


vjetnik. Bjelovar. 
Strmić Laurent Frano, župnik. Drvenik. 
Trogir. 


Stunković Mato. računarski savjetnik. 
? LI 


: 421 


Zagreb. 
Suk dr. Feliks, kanonik. Zagreb. 
Sehwalba dr. Gajo, obć. liečnik. Oriovac. 


Šafran pop Josip, župnik. Grgjevac. 
Sandri pop Jerolim, župnik. Vinišće. 
Trogir. 

Silović dr. Josip, sveuč. prof. Zagreb. 
Simat Lujo, mag. pharm. Rieka. 


393 
394 
395 


396 
397 


398 
399 


400 


417 
418 


419 
420 


422 


. 423 


i24 
129 
4126 


2 Tommaseo dr. Nikola, 
5 "Vomašić dr. Nikola, kr. sveuč. profesor, 


Nimić ot. Mate, exprovincial. Metković. 
Simić pl. Vladimir, ravnatelj štedionice, 
Krapina. 
Simončić Gjuro, župnik. Gradec. Belovar. 
Simunković pop 1vo, župnik u miru 
Potomnje. Kuna. 

ipuš Ivan, veletržac. Sisak. 
Sipuš Nikola Zveletržac. Sisak. 
Sirmer.Ivan, župnik.*Bučje. Oriovac. 
Sega Rudolfo, kr. prof. Križevci. 
Skarica pop Petar, župnik u m. Pod- 
gradje. Omiš. 
Špero Dane, trgovac. Knin. 
Srepel dr. Milivoj, kr. sveuč. profesor. 
Zagreb. 
Stančk Franjo, e. i kr. pomorski inžinir. 
Pulj. 
Štanger dr. Andrija, odvjetnik i načelnik. 
Volosko. 
Suhaj dr. Artur, vojni pomorski liečnik. 
Pola. 
Šulentić B. Novi. Bosna. 
Superina dr. Benjamin, odvjetnik. Sisak. 


Tadić Dubravko, c. kr. carinarski pri- 

glednik u miru. Split. 

Tebaldi Josip, učitelj. Vinjerac. Novi 

grad. 

Teodor Ippena, ec. kr. generalni konzul. 

Skadar. Albanija. 

Tilić Ivan Krst., obćinski tajnik. Sinj. 

Tironi dr. Ivo, c. kr. sudbeni pristav. 

Trogir. 

Tomas ot. Josip. župnik. Bristivica. Trogir. 

Tommaseo dr. Leonardo, odvjetnik. Split. 
liečnik. Split. 


zastupnik naroda. Zagreb. 

Tomić Dragutin, veleposjednik. Knin. 
Tonković dr. Franjo, odvjetnik. Zlatar. 
Tonković ot. Franjo, župnik. Vrgvrac. 
Travica Dane, profesor. Grospić. 
Trevisani Franjo, trgovac. "Vrst. Via 
Carintia Nr. 19. 

Trinajstić dr. Dinko, odvjetnik i načelnik. 


azin. 
Trumbić dr. Ante, odvjetnik i zastupnik 
naroda. Split. . 
Turković Dragutin, veleposjednik. Za- 
reb. 
Turković Ivan, vlastelin. Rieka. 
Tuškan Grga, zastupnik naroda. Sisak. 
Tuškan Ivan, sudac. Varaždin. 
Tuškan Makgo, stud. med. Karlovac. 
Tvrdka Markotić i Kisić, trgovci. Brod. 
Slavonija. 





e311b.e 


27 Učiteljski zbor gimnazije. Požega. 

25 Urlić Grgur, ginn. profesor. Zadar 
pa Posade EUI. 5 ak p : . a 
29 Ušalj Roko, župnik. Vrsi kod Nina. 


BU Vaniček Milan, činovnik Prve hrvatske 
štedionice. Zagreb. 

Jl Varga braća, e. i kr. dvorski i komorni 
fotograhi. Zagreb. 

32 Velikanje Josip, kurat. Juršići. Vodnjan. | 

33 Verona dr. Adam, obć. liečnik. Kotor. 

A4 Vertovetz Antun, pomor. kapetan. Pola. 

39 Vid Franjo, posjednik. Trpanj. | 

96. Vidović Ivan, kanonik. Sibenik. 

Ji Vlahović Drago, trgovac. Senj. 

35 Vlašić Rade, prisjednik začast. duhov. . 
stola. Prezid. 

3) Vranvezany-Dobrinović barun Ljudevit, 
veleposjednik. Zagreb. | 

l) Vranyezany barun Juraj, veleposjednik. 
Hieka. | 

il Vratarić Franjo, činovnik banke , Slavije“ | 
Zagreb. 

i2 Vučetić pop Kuzma, kor. vikar. Hvar. 

iš Vukelić Franjo, trgovac. Gospić. | 

iH4 Vukelić Ivan, prefekt trg. obrtne škole. 
Zagreb. 

i. Vukušić ot. Marinko, exdefinitor i župnik 
Runović. Imotski. 

i. Vurster Cvjetko, kr. inžinir. Otočac. 

HoVuščić dr. Josip, odvjetnik. Križevci. 


iš. Wittasek Josip, ravnatelj tiskare. Zagreb. 


9 Zaffron Ivan, posjednik. Korčula. 
O Zafiron dr. Josip, odvjetnik i narodni 
zastupnik. Korčula. 
1 Zanchi pop Ivan, župnik. Seget. Trogir. 
2 Zanella don Polde, začastni kanonik. | 
Vis. 
> Zanini Amos, trgovac. Korčula. 
4 Zlatar pop Petar, župnik. Donji Humac | 
kod Nerežišća. Brač. 
o Zmajić barun Vinko, kr. kot. pristav | 
[. reda. Sušak. 
| 
| 


G Žugčić Stjepan, profesor. Karlovac. 


J. Predplatnici ,,Starohrvatske 
Prosvjete“. | 


1 Ambrinac Vjekoslav, župnik. Sarajevo. 

2 Babogredac Mato, upravitelj župe. Hrt- 
kovci, Mitrovica. | 

3 Bartulić dr. Josip, kot. liečnik. Udbina. 

4 Brlić dr. Vatroslav, odvjetnik. Brod na | 
Savi. 

3 C. kr. mužko učiteljište. Arbanasi kod | 
Zadra. | 


6 Čitaonica. Klanjac. Zagorje. 

1 Citaonica plemićkog konvikta. Zagreb. 

Š Citaonica. Županja. Slavonija. 

9 Čitaonica. Pola. 

10 Cvek pop Jure, župnik. Bela. Varaždin. 
Maruševac. 

11 Drašković grof Dionis 'Vrakošćanski. Mali 
Bukovec. TLudbrieg. 

12 Dragičević Tomo, e. i kr. oružnički straž- 
meštar. Žepče. Bosna. 

13 Gimnazijalna biblioteka. Kotor. 

14 Gradska učiteljska knjižnica. Mitrovica. 


15 Hrvatska čitaonica. Jelsa. 

I6 Hrvatska čitaonica. Makarska. 

17 Hrvatska čitaonica. Trsat. 

18 Hrv. djačko družtvo ,Javor“. Osiek. 


19 Kaić _ Ante, 
Livno. : 

20 Karadžole Vinko, začastni kanonik. Ši- 
benik. 

21 Kendjelić dr. Martin, savjetnik vrhov. 
sudišta. Sarajevo. 

22 Kešer Antun, odvjetnik. Križ. 

23 Knjižara E. pl. Schčnfelda. Zadar. 

24 Knjižara L. Hartmana (Kugli i Deutsch). 
Zagreb. 

29 Kotarska učiteljska knjižnica. Korčula. 

26 Kr. vel. gimnazija. Zagreb. 


veleposjednik i trgovac. 


217 Laneve pop Jure, župnik. Trpanj. 

28 Literarno družtvo ,Plug“ slušatelja go- 
spodarskog i šumarskog učiteljišta. Kri- 
ževci. 

29 Marčelić dr. Ivan, liečnik. Zadar. 

30 Melada pop Joakim, župnik. Relina- 
Tiesno. 

31 Miler Pavao, opat. Mitrovica. 

32 Milić Vicko, načelnik, zastupnik naroda. 
Split. 

33 Nadbiskupsko sjemenište. Travnik. 

34. Nemičić dr. Milan, gradski fizik. Karlovac. 


30 Obćina Slano. 

36 Obćina Vis. 

31 Obćina Sibenik. 

38 Orlić dr. Antun, kanonik i župnik. Krk. 


39 Pavlinović Miho, kanonik i ravnatelj 
biskupskog sjemeništa. Split. 

40 Poici Fran, ingenieur. Gospić. 

41 Premuda pop Vinko, duhovni pomoćnik. 
Krk. 


42 Wivnače Fran, knjižar. Prag. 


43 Samostan 00. Franjevaca. Fojnica. 
44 Samostan 00. Franjevaca. Karlovac. 
45 Samostan 00. Franjevaca. Mostar. 
46 Samostan 00. Franjevaca. Trsat. 

41 Senjska štediona. Senj. 


— 116 — 


48 Šimek Ivan, subsidiar. Krapina. 

41 Tkalčić Ivan, prebendar. Zagreb, 

DO Valenko dr. Vladoje, državni odvjetnik. 
Varaždin. 

Dl Varešanin Marijan od Vareša, e. i kr. 
Feldmarsehall-leutenant. Nagy-Szeben. 
Sedmogradska. 

D2 Voršak dr. Angjeo, biskup. pomoćnik. 
Djakovo. 

b3 Vranvezany barun Vladimir, 
Laduč. Savski-Marof. 


D4 Ženski licej. Zagreb. 


vlastelin. 


K. Znanstvena družtva, časopisi i 
politički listovi, kojima se ,,S. P". 
u zamjenu šalje. 


1 Aecademia Romana. Bucarest. 

2 Academie d'archćologie. Anvers. Belgiju. 

3 Academie d' arehćologie de Belgique. 
Bruxelles. 

4 Alterthumsgesellschaft. Insterburg. Alle- 
magne. 

D Alterthumsgesellsehaft. Prussia.  Kinigs- 

berg. Allemagne. Atteneo Veneto. Ve- 

nezia. 

Amministrazione del pr Nuov o Bullettino 

di arheologia eristiana“, presso la libreria 

Spihover. Roma, Piazza di Spagna 

B4—5D, 

1 Bergens-Museum. Bergen. Norvčge. 

8 Bulletin d' historie eeeldsiastique et d' ar- 
ehćologie religieuse. Romans. France. 

9 Commission des antiquitćes Dćpartement 
De La Cote D' or. Dijon. France. 

10 Časopis společnosti starožitnosti českreh. 
Prag. Češka. 

I1 Družtvo Šumadija. Prag. 

12 Gesellschaft f. Schleswig-Holstein-Lauen- 
bergische Geschichte. Kiel. Allemagne. 

13 Geschićhts- und  alterthumsforschender 
Verein. Fisenberg. Allemagne. 

14 Gesehichts- und Alterthums-Verein von 
Langerhausen und Umgegend. Danger- 


6 


= 


hausen. Allemagne. 
1) Glasgow Archeological Societv. Glasgow. 
Eceosse. 


16 Grossherzogliche badische Universitiits- 
bibliothek. Heidelberg. Allemagne. 

14 Historiseh-antiquarisehe Gesellschaft von 
(araubiinden. Chur. Suisse. 

18 Ilistorisch-antiquarischer Verein. Sehaft- 


hausen. Suisse. 
I9 Historiseher Verein der finf Orte: Lu- 
zern, Uri, Sehwyz, Unterwalden und 


Zug. Luzern. Suisse. 


26 


_= 


29 


30 
31 


\ Thiiringisch-siichsiseher Verein fur Erfor- 





Historischer Verein der Oberpfalz und 
von Regensburg. Regensburg. 
Historischer Verein. Glarus. Suisse. 


Hrvatski radnik. Zagreb. 


Imperatorska akademija nauk. St. Peters- 
burg. 

Imperatorska  arheologičeska komisija. 
St. Petersburg. 

Imperatorsky Universitet. St. Petersburg. 
Izvestja Muzejskega društva za Kranjsko. 
Ljubljana. 

Jugoslavenska akademija. Zagreb. 


3 LDL universitć Royale de Norvčge. Chri- 


stiania. 

Mannsfelder-Blitter. Mittheilung des Ver- 
eines filr_ Geschichte und Alterthiimer 
der (irafsehaft Mannsfeld zu Fisleben. 
Missouri historical society. St. Louis. 
United States of Amerika. 

Mittheilungen der k.k. Central-Commis- 
sion fur Kunst- und Histor. Denkmale. 
Wien. 

Mittheilungen des miihrischen Gewerbe- 
Museums, Brno. 

Mittheilungen des Musealvereines f. K rain. 
Ljubljana. 

Met Franciscus Carolineum. 
(berhessischer (Geschichtsverein. Giessen. 
Allemagne. 

Ortsverein fir Geschichte _ und  Alter- 
thumskunde. Braunschweig. Wolfenbiittel. 
Allemagne. 

Obštestvo za Arheologiju, Historiju i 
Etnografiju pri Imperatorskom kazan- 
skom Universitetu. Kazan. Rusija. 
Rom.-germ. Central-Museum. Mainz. 

J Royal archeological institute of Great 
Britain and Irland. London. 

Slovansko muzealno družtvo u Turč. 
S. Martinu. Ugarska. 

Socićtć des artes et des sciences. Car- 
cassonne. France. 

Societa di Archeologia e belle arti. Torino. 
Socićtć arehćologique de Sens. Sens. 
Socićtć Nationale Academique. Cherbourg. 
Socićtć Savoisiene d' historie et d' arehć- 
dia Chambćry. France. 


Linz. 





sehung der vaterlind. Alterthiimer. Halle. 
Troms Museums. Aarsberetning Tromsć. | 


(G., Kjeldsetha_Bogtr.). 


Uredničtvo , Bošnjak“, Sarajevo. 
Uredničtvo _Bullettino Archeologico“. 
Split. 


Uredničtvo , Glasnik MEA muzeja za 
Bosnu i Hercegovinu“. Sarajevo. 





>)1 Uredničtvo pada Pp 

b2 Uredničtvo ,Hrvat“. 

b3 Uredničtvo "Hrv atska“, e agreb 

54 Uredničtvo : Hrvatska Kruna“. Zadar. 

DD Uredničtvo .Hrvatsko Pravo“. Zagreb. 

DG Uredničtvo Hrvatska (Croatia)“. Zadar. 

D7 Uredničtvo , Narodne Novine“. Zagreb. 

DS Uredničtvo ,Naša Sloga“. Trst. 

DO Uredničtvo .Novi List“. Rieka. 

GU Uredničtvo Obzor“. Zagreb. 

61 Uredničtvo "Slovanski Svet“. Trst. 

G2 Uredničtvoa -Srpski Glas“. Zadar. 

63 Uredničtvo . Vienac“. Zagreb. 

G4 Uredničtvo , Znanost“. Split. 

GG Uredničtvo , Vrhbosna“. Sarajevo. 

GG Verein filr das Museum sehlesiseher Alter- | 
thtimer. Breslau. Allemagne. 

GT Verein fur die Geschichte der Stadt. 
Meissen. Allemagne. 

G8 Verein fir Me klenburgisehe Geschichte 
und  Alterthumskunde. Schwerin. Alle- 
magne. 

69 Verein fir. Westfilische Geschichte und 
Alterthumskunde. Minster. Allemagne. 

TO Vestnik česko-slovanskyeh muzei aspolki 
areheologiekyeh v Časlavi. Česka. 

Ti Viestnik hrvat. arheologičkoga družtva. 
Zagreb. 

72 Viestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalma- 
tinskoga zem. arkiva. Zagreb. 

13 Vestnik slovanskyeh starožitnosti. (Dr. 


— 117 — 


Lubor Niederle). Prag. 


L. Kojima se ,,S. P.“ na poklon 


A 


šalje. 


Franjevačka gimnazija. Sinj. 
Harrach dr. grof Ivan, predsjednik 


družtva za promicanje blagostanja u 
Dalmaciji. Beč. 


Kallav pl. Benjamin, ministar. Budapest. 
Klarić ot. Dane, exprovincijal. Visovae. 
Skradin. 

Knjižnica 00. Dominikanaca. Dubrovnik. 
Knjižnica dalmatinskoga namjestničtva. 
Zadar. * 

Kubitschek Wilhelm, profesor universe. 
Beč. IX. Piehlergasse 1. 

Madirazza dr. Frano, c. kr. kot. po- 
glavar. Kotor. 

Nardelli Nikola, e. k. dvorski savjetnik. 
Zadar. 

Patsch dr. Kao 
Sarajevo. 

Pavić Pfanenthal Alfonso, umir. predsj. 
namjest. Zadar. 

Reinecke Paul, dr. phil. Mainz. Njemačka. 
Rhonfeld_ pl. David, podmaršal i kra- 
ljevski namjestnik. Zadar. 

Tomašić ot. Vicko, franjevac. Zadar. 
Tonković ot. Ivan, župnik. Podbablje. 
Imotski. 

»Zbor duhovne mladeži“. 


gimnazijalni profesor. 


Pečuh. 















VROANATSA. PROTI 
< NL d 
GLASILO 

HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVKOG TEČAJA U KOROULI. 


GODINA VII. SV. 1. 





ir 
U KNINU 1908. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 








Novci nagjeni u Žažviću. 
Od dra. Arnolda Luschina pl. Ebengreuth-skoga. 


L 


| dalmatinskome selu Žažviću, koje leži jedno 16 kilometara na zapad od gradića 
Skradina na cesti, koja vodi u Zadar, naišlo se slučajno u siječnju 1896. na 
Pedi skup novaca. Seljaci, koji su tu premetali na površju u razvalinama neke 
“ stare bazilike!, namjeriše se na izgnjili prteni zamotuljak, iz koga ispadoše 
mnogi sitni novci složeni u testetima. Svega se nabrojilo 700 komada, od kojih desetina 
od prilike dopade u ruke nekih Skradinjana, a ostatak bi nabavljen za muzej u Kninu, 
naime 641. Meni se je dobrostivo prepustilo, da te novce objelodanim u numizmatičnom 
'asopisu bečkom i u organu kninskoga muzeja. Svoj gospodi odbornicima muzeja, po- 
imence predsjedniku, velepoštovanom gospodinu Luigju Marunu, ovdje zahvaljujem na 
susretljivosti, kao što i upravitelju arheologičnog odjela narodnoga muzeja u Zagrebu, 
gosp. prof. dr. Josipu Brunšmidu na različitim obznanama i poticajima, pa gospodinu 
vladinu savjetniku Buliću, upravitelju c. k. arheologičnog muzeja u Spljetu, napokon gosp. 
dru. Rikardu Bariću, mojemu negdašnjem učeniku, koji je posredovao oko poslanja te me 
podupirao pri radnji obavijestima. 

Prije nego stanem opisivati nagjene novce, iznijeti mi je nekoliko općenih bilje- 
žaka. Selo je Žažvić ležalo u području starohrvatske županije bribirske, te je prvoč 
imalo biti znamenitije nego je danas, budući da se u njemu nalaze razvaline bazilike 
sagradjene u 8. ili 9. vijeku. Crkvene su i politične veze vezale Žažvić sa Spljelom. On 
je spadao sa župom bribirskom pod biskupa skradinskoga, koji je bio područnik nad- 
biskupa spljetskoga, a nasuprot su bila gospoda bribirska neko vrijeme, naročito pri 
izmaku 13. vijeka, gospodari u Spljetu?. 

Iztaknuti mi je po onomu, šlo mi je dojavljeno o nalazu novaca, da su složeni bili 
na testeta (dvanaestice). Po tomu je svaki smotuljak sadržavao jedan »soldo« ili »šiling« 
te male vrijednosti. To dokazuje, da su se ljudi već u srednjem vijeku služili istim po- 
magalom, kojim se i danas služe blagajnice, kada slagaju stanovitu zalihu sitniša, krune 
i slične novce u smotuljke od 50 komada, da pospješe pribrajanje novčanih iznosa. 

Spoljašnji dojam, što ga je činilo žažvićko novčano blago, bio je posve jednoličan, 
budući da su bila samo dvojaka kova megju novcima, koji su mi bili u rukama, i ako 
su ti utisci bili uz mnogobrojne pečatne razlike. Pripadalo je naime 629 komada ili 
preko 98 postotaka novcima, što su otisnuti kod Ruppa, Numi Hungariae [, tabl. V, 
br. 128—130, koji se obično pripisuju Emeriku kralju ugarskome (1196. do 1204.), a 
jedno teste novaca, koji po svojemu natpisu SPALATINO pripadaju susjednome Spljetu. 
Kad se je novčano blago našlo, imao je biti broj spljetskih fendika veći, budući da je 

, Ispor. »Starohrv. Prosvjete“ god. II, br. 2, str. 116—1253 O. L. Maruna članak: ,Starohrvatska 
bazilika u selu Žažviću u bribirskoj županiji“. (Sa slikama.) Op. Uredn. 

* Ispor. granice biskupije spljetakoga nadbiskupa i područnika njegovih od godine 1185. kod 
Farlati-a, Illyricum sacrum Ill, 214: ,Scardonensis Episcopus habeat Scardonam, Briber“ ...... 
S +himek spominje u svojemu djelu ,QGuschichte des Kčnigreichs Bosnien, 1787“, na strani 46, ne na- 
vodeći izvora neko vojvodstvo spljetsko već pod kraljem Belom III. 





* 





osnovano nagagjanje, da su uprav te novce pokupili oni ljudi, koji su prvi m 
S toga nije puki slučaj, što je u svojem popisu trgovina s novcima Morchio | 
od 1. julija 1901. mogla da nudja malenu zbirku spljetskih utisaka a megju | 
Ovih novaca u osam različitih pečata. 

II. 

Sitni novci, koji se pripisuju Emeriku kralju ugarskomu, a koji su doist 
vali glavni sadržaj novčanog blaga nagjenog u Žažviću, opetuju jedan te isti n 
uz malene promjene. Njegovo iztumačenje nu glavnoj strani nije svakako ta 
stavno. Rupp, koji razlikuje dvije glavne skupine, opisuje ih evo ovako sv. | 

Species VII, A: E litera in centro numi peripheria striata provisi inter : 
sceptra nodosa, supra habens cruculam annulo insistentem, infra vero arcum ci 
cruculae superpositum; ad sceptrorum latera merae striae verticales compa 
quas a sinistris litera quasi V cernitur. 

Species VII, B: Similis fere trpus sed E inter duos conos cuspidatos sei 
obeuntes supra*annulus cruciatus infra lunula et ad latera hine illine tres sti 
siores . ... Vile metallum. 

Novčani lik stražnje strane odgovara običnom utisku ugarskih novaca iz | 
maleni istokraki krst zaprema sredinu polja te ga okružuju sad dva biserna 
sad dva jednostavna kolobara, izmegju kojih se ukazuju mješte natpisa znakov 
pismena, jednostavne crte ili točke. Druge se podloge za diobu dobiju, ako s 
oblik krstića, koji se kadikad krugljasto završuje, a opet druge, ako se to uzm 
da li je polje prazno izmegju krakova krsta, ili je posuto krugljama. Aka se 
sva ta razlikujuća obilježja, te se po njima razluče komadi, dobije se jedanaes 
koje pokazuju kako se je jedan utisak postepeno preobražavao i pogoršavao, 
njemu razpoznavaju mnogobrojne pečatne razlike. Ja ću se prije svega držati, 
moguće, razdiobe Ruppove i njegovih načina izražavanja, te označujem velike 
crte pokraj E po njihovu obličju kao čvorasta žezla ili kao zašiljene štape, pt 
žezlo ili štap što stoji heraldično na desnu brojem 1, drugi s 2, i zovem prst 
na njemu krstić nasagjen, naprosto carskom jabukom. Počimljem s nekojim k 
koji pokazuju kud i kamo brižniju izradbu, ali ne potječu iz žažvićkog nahog 
se otprije nalažahu u hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, kao što i 
zbirci. 

Rupp, Tip A. 

Vrsta A. Prednja strana: Izmegju dva žezla, koja pokazuju po tri jaka či 
E, a povrh njega vilica i krslić o sebi, ispod njega izvrnuto A povrh krslića, 
povrh žezla i ispod njih na obje strane krstića po jedna zašiljena kruglja. | 
žezla 1 heraldično na desnu u tri retka jedno izpod drugoga 1 | 11 | 1. Na sti 
2 isto,tako heraldično na lijevu: IF | V | 1. Crtasti rub. 





Stražnja strana: Prosti krstić izmegju dva biserna obruča, koji mješte 
okružuju ++*1I+*1+1: (sl A). 

U premjeru ima 12 do 13 mm, a fina mu sadržina iznosi po pokušajno 
0.313. Nahodi se u narodnom muzeju u Zagrebu i u mojoj zbirci. 





s 


Vrsta B. Pred. str.: Žezla kao prije, izmegju obaju najprije odozgo Va ispod toga 
E, u dnu izvrnuta carska jabuka; na stranama žezla HJN/NII/A!I1 

Str. str. kao prije. Pohranjen u narod. muzeju u Zagrebu. 

Izmegju nagjenih komada imala je vrsta I, koju ću odmah niže opisati, najkrasniji 
kov. Plojka je odveć tanka, ima u premjeru 13 mm, spoljašnjost je još srebrnaste boje, 
premda već prosijava kod nekojih komada crvenilo. 

| Vrsta. 

Pred. str.: Crtasti rub okružuje dva čvorasta žezla, izmedju kojih se nalazi E, poviše 
njega prsten i krstić, a ispod njega izvrnuto A (bez krstića). Pokraj žezla neki broj 
(3 - 4) okomitih, krupnih I crta, koje su popraćene kadšto tačkama. 





Dir. str.: Prosti krstić sa krugljicama na krajevima i sa jednom krugljicom u 
svakom kutu izmegju krakova. Sve je okruženo sa dva glatka obruča, izmegju kojih 
stoji mješte natpisa šest do osam malenih okomitih crta 1IIIIL Po poregjaju okomitih 
crta na glavnoj strani u polju na stranama žezla razlikuju se evo ove pečalne razlike: 


a) desno 1/1 |1 lijevo NJE |I(SL 1)... +... . 6 komada 
bo» HJ/I |! Ki EK raperom 
cd) >» I/ILI » I[|1 [1 točke u novčanom polju . 1 komad 
d) » IJL I >» tINJI A Ko Ki A-1. 
e) » 1||ilj/i SOJE TJE o a aka i i) oo s ai I KARAJA 
Bio. a, Sl Ba tiđaka: <. za i GG di o ai ja s Bra 


svega _ . 15 komada. 





IL Vrsta (sl. 2.). 

Pr. str.: Novčani lik odgovara u opće vrsti opisanoj pod A, žezla imaju po tri 
krugljasta čvora, toliko kod vitice povrh E koliko kod izvrnutoga A podno E nalaze 
se krstići. Crte su u polju tanke. Crtast rub. 

Str. str.: Jednostavni krstić s malim krstićima u polju izmegju krakova, okružen 
sa dva glatka obruča, koji obuhvataju mješte pisma različite, ponajvećma razite pruge. 

U premjeru ima 12 mm, boja bakrenasta, pećatne razlike prema rasporedu crta u 
polju pokraj žezla. 


a) desno NINI lijevo | H/N (sl 2.) . . . Ž2 komada 
b) >» NHJ/NHJ/1Isurovoga ragjaĆ>» IJE JE i... 2o> 
) >» »=NINIji u FLA DE: 6) ge 5 «o S Komadi 
d) » 1i|nN]ji » IjN/do.... + 2 komada 
e) >» »|/l]i sij RIMETEĆ S ad adi A 


f) skroz surova izradba, položaj je sporednih biljega posve ne- 
jasan, a na stražnjoj strani prostor izmegju obaju obruča, 
poput crtasta ruba, izpunjen je koso položenim crtama _ . . 1 komad 


= a 


svega . 10 komada. 











II. Vrsta. 

Novčani lik pred. str. sliči onomu II. vrste, osim što okomiti srednji redak 
zuje na vrhu V, ispod toga E, a opet niže toga izvrnutu carsku jabuku. Straž. s 
ili II, 1 sam Krstić kao sl. 3. ili IM, 2 s krstićima, koji su često vrlo nejasni, 
sl. 2.) izmegju krakova i pokazuje u oba slučaja crte mješte natpisa. Kadšto I 
nalazi krstić sa krugljastim krajevima, s krugljama izmegju krakova krstića i 
stim krugljama na mjestu natpisa (kao sl. 8.). 

1. Pred. str.: U polju pokraj žezla po 1/1 JA i pos krstića carske jab 
jedna točka . . . ž , naši "bi 
Pomnjiva izradba. dandr. mI 3). 

2. a) Pred. str.; Kao prije, samo nema točaka pokraj krstića carske ja- 


buke — surova ragja, spoljašnjost bakrenasta . a 8. 
2. b) bez točaka, u polju s obje strane I |1I |1, bolja imaj x | 
2. c) posve surova ragja, u polju desno T|I]|f, lijevo TINI 2. 
2. d) skroz surova ragja, u polju na obje strane I|H/1I. 2 
2. e) skroz surova ragja, u polju s obje strane K|H|/1I kao odnji 
redak VILC|O ... 2 
2. f) posve surova ragja, srednji redak kao prije, sa \ Strana desno 1 ( li | ' 
lijevo u luku 1JI|Ro.. 1 
3. a) Pred. str.: nešto uresnija, u u srednjeni retku V, E i “carska jabuka, 
na stranama: desno 1|I|[, ljevo 1 | H/E 2... X 1 
3, b) nešto surovija ragja, desno I|I|1l, lijevo U Ki ar 
3. ce) još surovija ragja, u srednjem retku V | C | O, na obje stranel | 1/1 1 
svega . 14] 





IV. Vrsta. 

Pred. str.: Crtast rub i novčani lik kao kod III. vrste, samo stoji povrh | 
koji se je izgubio kod carske jabuke, pa s toga se ukazuje ona kao vitica. E j 
dini ponajvećma izgubilo srednji krak ili je nacrtano kao široko 1. 

Straž. str. ima ili IV, 1 krst s krstićima izmegju krakova i znakove nalil 
smena izmegju obaju kružnih crta ili IV, 2 krst s krugljama na krajevima i 
megju kružnim crtama. Novci su posve surovo ragjeni. 

1. a) U srednjem retku E, na stranama desno I | NI, lijevo I | ši N, 


i 4). 1 
1. b) u srednjem retku E u podobi 1 na stranim dćano i | 1 I, lijevu 
IjNiN ... l 


1. 6) u srednjem retku ara a jedati krak ga ma a E je izgubilo srednji 
krak. Na stranama u nu desno II ba li I, qa na luk I|1 log l 
(sl. BJ)... ' 1 


2. a) u srednjem retku V i E, na stranama tamo i amo po E|[I[|f. . 1 komad 
2. b) kao prije, ipak ima na desnu I/I|lanalijevu |N]... 1 > 


svega . b komada. 





V. Vrsta. 
Odveć surova ragja. Pred. str.: U srednjem retku počevši odozgo stoji carska ja- 
buka |Eili C/A. Crtast rub. 
Straž. str.: Krst s malim krstićima izmegju krakova, mješte pisma izmegju dviju 
glatkih kružnica pojedine crte. 
a) U sredini E, sa strana desno NHJ|H|/Llijvo 1] AJE (sl 6). . . 1 komad 
b) u sredini C, desno NJ NJ[L lijevona luk 1|I]R. +... 4... 1 > 


svega . 2 komada, 





VI. Vrsta. 

Posve surova ragja. Na prednjoj strani crtast rub, kod V i carske jabuke nema 
ponajvećma krstića, mješte E ukazuje se surovo I. 

Straž. str.: VI, 1. Krst s malim krstićima izmegju krakovi, a mješte okolna natpisa 
crte izmegju dvaju gladkih obruča. VI, 2. Krst sa krugljama na krajevima, mješte 
okolna natpisa krugljice. 

l. a) Na stranama desno H/NHJ/R lijevo 1/ HEJ... . . 1 komad 
: b) u polju na desnu I | HI |1, lijevo 1 | HI | 1, carska jabuka ima “krstić uo 
1. c) u polju desno I|I]1, lijevo linaluk i || 1, kod jeva u pPosa 
Kr8tĆ: 2 6 8 1 » 
2. U polju desno 1 [1 |I, lijevo 11 N11 (sl 1). s aldeta a ei. DE 


svega . 4 komada. 





VIL. Vrsta. s 

Prilično surova izradba. Pred. str.: U srednjem se retku ukazuju V | E | izvrnuta 
carska jabuka. Crtast rub. 

Straž. str.: Krst sa krugljama na krajevima i s krugljama u kutima krsta. Mješte 
okolna natpisa krugljice izmegju dvaju glatkih obruča. 


a) U polju desno dimi |, lijevo uilrli a ade ša sas 60 fan «ai Tate Tb ROTELIH 
b) desno I|H|I, lijevo NINJE. i. a ASP 
CA: Da ORGEDIEE >, BENA, zla aa jed ža bai ku 

Bo oR HRL 2 KILE 0 li2. cod o i gi. Sri i 3. I REOČR 


svega . 10 komada. 








VIII. Vrsta. 

Pred. str.: Gladak rub, izradba nešto marnija, crte u polju krupne, gotovo i 
kutne. U srednjem retku izmegju žezla odozgo dolje: carska jabuka, E, A. 

Straž. str.: Krst sam o sebi s krugljama na krajevima, mješte okolna 
izmegju dvaju glatkih obruča krugljice. Spoljašnjost je bakrenasta. 


a) Na obje strane po LJE|T (sl. 9). . . zi AZ tlak 
b) desno FJ|I/1L, lijevo EFILJE i. pai SPE 
c) kao a) u polju nepravilno podijeljene ločke a do 6 komada) 9. 
svega. KI 
p- Rupp, Tip B. 
IX. Vrsta. ; 


Spoljašnjost bakrenasta, kadšto tanka srebrna povlaka. Pred. str.: Mješte ži 
na obje strane zašiljena štapa, u okomitom srednjem retku odozgo dolje: V, E, 
carska jabuka, ponajvećma bez krstića. Pupčast gladak rub. 





SI. 10. 


Str. str.: Krst sa krugljastim krajevima i s krugljicama mješte okolna nat; 
kod vrste VIII 
a) Carska jabuka s krstićem, na obje strane štapA po tri okomite E 


ORE KINI E (ca a < 8. 
b) isto tako, samo nema krstića “kod drek jaboka a oro. su manje Ko 

tanje. . 3. 
e) kao b) samo su onto: u zaljevi uza \ štapa kruphd i popriječno položene 

PV Lin RL ko ; kona E 0 
d) kao c) ali mnogo grublji nat ski krivotvorioa ' 1. 





svega. 20. 





X. Vrsta. 

Spoljašnost bakrenasta, kadšto tanka srebrna povlaka. Prednja se strana 1 
od IX. vrste samo položajem znakova u srednjem retku okomitom: uspravno | 
carska jabuka, E, A, na obje strane štapa po tri krupna, okomito položena štapa. 
pupčast ravan rub, koji se ukazuje na stražnjoj strani kao iskopani žlijeb. 

Straž. str.: Krst sa krugljama na krajevima i s krugljicama mješte okolna 
kao kod vrste VIII. 

Premjer izmegju 11—12 mm. Novac sl. 11 ima po mjerenju u pokušajnon 
0.090 fine sadržine. Uz neke malene pečatne razlike, koje ne pripuštaju daljne 1 
bilo je komad& ove vrste 409, 


' 
= 
Be. - => = ene: <: 














SI. 12. 


XlI. Vrsta. 

Spoljašnjost bakrenasta, razlikuje se od X. vrste samo tim, što carska jabuka nema 
krsta. Izvrnuto A kadšto nalikuje na mali polumjesec: < ili pače na lagano savitu ertu, 
Crte su sa strane štapa popriječno položene. 


a) Sa A na najdonjem kraju... 4. 19 komada 
b) s polumjesecom (sl 12.) . . 0.4 B6.Ć> 
c) sa lagano svinutom crtom —. 4 . . . 4 komada 


>>. >> 


svega 59 komada. 
Vrsta I—XI svega skupa najmanje . 629 komada. 


Uz ove se je tako zvane Emerikove novce, koji, kao što je već opaženo, sačinja- 
vaju preko 98 po sto od nabavljenog za kninski muzej novčanog blaga, našlo kao drugi 
kov još 12 komada bakrenih fendika jednake veličine (11'/,—13 mm), koji su po svojem 
natpisu kovani u Spljetu. Svi imaju na natpisnoj strani pupčast, gladak rub, koji je na 
protivnoj strani prouzrokovao udubljen žlijeb. Novčani lik stražnje strane ili je A. krst 
načinjen od čeliri trokuta, koji okružuju dva glatka obruča, i sadrži razile crte, ili B. 
je krst sa krugljastim krajevima, koji okružuju dva glatka obruča, izmegju kojih su 
smještene malene četvorine mješte pismenih znakova. Ime grada dolazi uvijek u lali- 
janskom obliku SPALATINO, te je razdijeljeno u tri retka, koja dolaze jedan izpod 
drugoga. Latinskog oblika SPALATINVS, koji se spominje kod Ruppa sv. 1, str. 98, a 
koji je očito mnogo rjegji (kod »Morchio« je zastupan na navedenom mjestu pod 
br. 3733), nema u dielu novčanog žažvićkog blaga, koji mi je u ruci bio. Megju njima 





su bile: 
Kg) Zan 
19% S 
BI. 18. 
SI. 15. BI. 16. 
Vrsta A. 
a) sa SPA | LAT | INO (N naliči gotovo na H), A odozgo široko, sl. 13. 5 komada 
b) sa SPA | LAT | IHO, sl 14... . . . 1 komad 
c) sa VPA | LATI | HO (N naliči na položito H), i 15. Mia zu 3 komada 
Vrsta B. sa SPA | LAT|INO na vrhu je A PA ali mu je 
popriječna crta na kut slomljena, sl. 16. . ... Kai 


svega. . 12 komada. 


Da bolje popunim, navodim takogjer pečatne razlike na glavnoj slrani, koje se 
nahode zabilježene kod »Morchio« na napomenutom mjestu, i to: 





= dO 


Br. 3728: SPA | ILTI | 20 

Br. 8131: SPA | LAT | ING sa pet točaka 
Br. 3133: SPA | LATI | NVS 

Br. 3136 nazada tekući ATS | TAI | ONI 


Hrvatski narodni muzej u Zagrebu posjeduje u svojim sbirkama tih malen 
skih novaca još četiri druge vrsti, koje ovdje navodim ne pazeć na malene 


inačice. 
EPA KITA 
(549) s € 
8l. 17. 
V rsta C. 


Crtast rub na obje strane, vrlo krasna izradba. Krstić sastavljen od četiri 
na straž. strani okružuje jedna nutrnja ravna kružnica i druga nacrtana vanjs 
megju obiju mješte natpisa: 1e« +1+x+1++*+1.**; na pred. strani u tri retka: 

a) “SPA | LATI | NVS: (sl. 17.) 
b) bez točaka SPARK | LATI | HVS 

Ovi SPALATINVS novci sadrže po spoljašnjosti manje bakra nego SPA 

novci. 





SI. 18. 
Vrsta D. 


Ubava izradba. Krstić na straž. strani okružuju dva crtasta kolobara, a 
njih mješte okolna natpisa =+* =» =x=«, Pismo na pred. strani okružuje ci 


a) SPR | LATI | NO (N naliči gotovo na H, sl. 18.). 


b) SPA | LATI | IIO 
ER a 
iŽ _- fQE3)\ 


BI. 19. 


Drukčiji je novčani lik kod vrste E. 
Na obje strane crtast rub. Pred. str. I, ispod toga kovrčica >. S 
ŽES, izpod toga krstić i dvije vitice (sl. 19.). 





Vrsta F. 

Pred. str.: Krst, okolni natpis izmegju dva nacrtana kolobara: *k'C*SPRLA 

Straž. str.: Biskupska glava s desne strane. Okolni natpis izmegju dva 
kolobara +5: DOLIHIVS (sl. 20.). 

Različiti pečati. 


ITI. 


Norvčani komadi, nagjeni u žažvićkom novčanom blagu, pripadaju svi sitnim nov- 
ima zvanim »denarii parvuli, danari piccoli«. Popriječna težina tako zvanih 
imerikovih novaca doseže jedva 0:31 g (489 komada je težilo skupa 150:70 g), težina 
e pak spljetskih novaca neznatno veća 0.33 g (12 komada je težilo 4 g), a njihova je 
ina sadržina još neznatnija. Po pokušajnom trenju iznosi fina sadržina najobičnije vrsti 
ako zvanih Emerikovih novaca od prilike 0.100, a ona spljetskih novaca ponajvećma 
sto tako. Za sigurnost rezultata učinio se pokušaj sa šest komada X vrste Emerikovih 
iovaca u pokušajnom crijepu, pa je njihova popriječna fina sadržina iznosila 90 tisućina 

po tom je proračunana fina težina na 0025 g, ili prema težini bečke marke od 280 g 
koja se dakako nije upotrebljavala u Spljetu) dolazi 10.000 komada na finu sadržinu 
edne marke. 


Tomu rezultatu nasuprot stoji da fina sadržina pod A opisanog tako zvanog Eme- 
"ikova denara (koji ne potječe iz žažvićkog nalaza) iznosi 0.513, a uzme li se ista nov- 
ana plojka, iznosi mu fina težina 0097, te bi po tomu jedno 3000 komada odgovaralo 
inoj sadržini bečke marke. Već ta dva broja, u jednu ruku 10.000 komada, a u drugu 
000,  potkrepljuju nagagjanje, da je izmegju emisije novaca A i onih X vrste proteklo 
lugo vrieme, za koga se je malo po malo smanjivala fina težina tako zvanih Emerikovih 
novaca. Do posve slična rezultata dospijemo takogjer, ako pazimo na razvoj kova no- 
jaca opisanih pod I—XI vrsti. Već opisani komadi pod | i II zaostaju u vrsnoći 
zradbe daleko iza novaca A, koji ne potječu iz ovog nahogjaja. Kasnije vrste pokazuju 
1 obće uvijek sve to veće pogoršanje i odalečuju se u svojoj izradbi sve to više od A, 
lok napokon već odavna krivo shvaćena »žezla« ne poprime obličje zašiljenih štapa 
vrsta IX—XI). Ako se osvrnemo suviše na mnogobrojne pečatne razlike, koje se na- 
node kao podrazredi ovih 11 vrsta megju nagjenim novcima, te bi se lako i povećali 
nogle, kad bi se računalo na broj točaka ili crla na stražnjoj strani, dolazi se i na silu 
lo zaglavka, da se ovdje posla ima s takovom vrsti novaca, koja se nije pogoršavala 
na prečac, bilo što se tiče fine sadržine bilo kova, nego malo po malo. Kad je to utvr- 
jeno, onda nije moguće, da potječu svi ovi različni novci, koji se jedino u Dalmaciji 
nalaze, iz kratkoga vremena, što je kraljevao kralj Emerik, koje jedva obuhvata 8 godina 
1196 do 1204). S toga ih je pravom ispustio dr. Rćthy u svojem novom sastavu ar- 
padskih kovanica za Ugarsku kod novaca kralja Emerika. 

Kamo dakle spadaju ovi tako zvani Emerikovi novci? Gdje im je porijeklo, kad su 
kovani? Nahodišta u Dalmaciji pružaju nam jasan dokaz, gdje nam je tražiti njihov 
zavičaj, a imali bismo u ostalom po opisanom sastavu novčanog blaga iz Žažvića na- 
gagjati, da je sadržavalo samo novac, koji je kolao u ono vrijeme u toj krajini. Tako 
zvani Emerikovi novci bili su dakle jednom novci u Dalmaciji, te ako se pazi na svezu 
postignutu sa SPALATINO-novcima, bilo što se tiče zajedničkog nahogjaja, fine težine i 
novčanog lika na stražnjoj strani, nadaje se neprisiljeno nagagjanje, da su bili predteče 
tih kovanica označenih gradskim imenom. Nu što bi onda imao značili zagonetni nov- 
čani lik na glavnoj strani i kojemu li vremenu pripadaju ovi u Žažviću pohranjeni 
novci ? Pokušajmo da riješimo i ova pitanja. 

Budući da je teško u malo riječi tako zornn opisati novčani lik tako zvanih Eme- 
rikovih novaca, da se mjerodavni biljezi razlikovanja bistro istaknu, prisililo je svakoga , 
koji se dosele njima bavio, na preopširna opisivanja, koja ipak nijesu mogla biti bez 
sika dotičnih novaca. Da se povoljno razjasni, šta li predstavljnju ona dva duga pred- 
meta, što ih Rupp označuje čvorastim žezlima ili zašiljenim štapima, što li znače raz- 





j 





= bs 


strkane crte u polju na desno i lijevo u nestalnu broju i različitu položaju, st 
se tada do toga doći, kad se ne ograniči na novčani lik, kakav nam se da di 
čuvao, nego ako se utvrdi zaključcima unatrag njegov izvorni oblik. Drugim 

novci opisani kao I—XI vrsti ne predočuju nam više izvornog novčanog lika, ni 
iznose pred oči njegov uslijed rgjavog shvatanja preobraženi lik, te se s toga mo 
pravo razjasniti, uzmemo li nekakav od Francuza tako prozvani »type imm 
Dokle li se može odalečiti novčani lik od svoga izvornog uzorka podivljanjem, 
je uzrokom ili krivo shvatanje, ili nemar rezača pečata, neka nas poduči z 
novčani lik na turnosima, koji je nastao iz predstave crkve na karlovinškim | 


un 
Na sličnu su ruku zadnja pismena nalpisa rta na poznatim kolonjskim f 


kasnije preobličena u neku vrst ljestava. Još dalje siže preobličenje, koje nam 
zuje na sjevero-francuskim kovanicama, prozvanim »type chinonais«. Od glave 
na kasnijim karlovinškim kovanicama od Chatean Chinon-a preostao je najposl 
nos, koji se je risao kao veliko okrenuto J, zatim nekoliko neopisivih kovrčic: 
hoće da osvjedoči o točnosti onoga, što rekoh, neka uzme u ruke Dannenberg- 
o njemačkim carskim novcima te neka isporedi svezak I, tabl. 15, br. 342 
s tabl. 58, br. 1296, 1297, 1316, i Engel-Serrure-a Trait& de Numismatique di 
Age, gdje će naći u svesku Il, sl. 643, 723 do 129, 132—736 itd. izobila prir 
onomu, što kazah. U našem je slučaju to zlo, što nam nije poznat dosele nijed: 
koji bismo mogli sigurno označiti pralikom tako zvanih Emerikovih novaca. N 
poznata porijekla, koji je ovdje naslikan pod A pripada bez sumnje radi svoje 
izradbe i trostruko veće fine težine puno davnijemu vremenu nego li novci n 
Žažviću, te je možda za 50 i više godina stariji od njih, ali i sam pokazuje 
zagoneine znakove. Rašta bi i sam imao biti rgjavo shvaćeni preris svoga pra 
bih ipak hotio prerano izgubiti nadu, da će se takav jednom naći. Jer i kolike 
bogati sredovječnim novcima, kad ih usporedimo sa sbirkama iz 18. vijeka, unate 
tomu niko ne će htjeti uztvrditi, da već poznajemo sve kovanice sredovječne, 
izmakle propasti, buduć da bi ga doskora o protivnom mogli poučiti, novi 
nahogjaji, koji nas neprestano iznenagjuju. Za sada smo dakako upućeni samo 
smatranje onoga što ostane na novčanom liku, kad se izluči ono što je pron 
buduć da još nemamo nagagjana pralika. 

Kao stalno prije svega ima se smatrati E, koje uvijek na prvi pogled 
sredinu novčana lika izmegju dva žezla ili pruta. Stalni su nadalje V i carski: 
kojih se puk položaj i oblik ponešto promjenjuju, te su sad smješteni povrh E, | 
njega, sad se ukazuju uspravni, sad izvrnuti, kadgod nemaju krstića, koji ih o 
kad resi itd. Stalan je napokon namještaj kralkih crta, koje su nalik na šindr 
novčanom polju na desno i lijevo od tako zvanih žezla ili štapa. Broj, krupni 
ložaj tih erta se mijenja, ali je jasno da su uvijek poredane u tri retka, koji st 
povrh drugoga, što najbolje odgovara poredbi novčanog lika u sredini. Nema sa 
nikakove sumnje, da je uprav položaj slova E u sredini novčanog lika bio pov 
se ovaj novac pripiše kralju Emeriku, za čije se je početno slovo mislilo, da 
pred sobom, ali se takovo tumačenje ne može nikako pripuštiti Meni je prepi 
lozima. da utvrde, od koga je vremena ime ovoga kralja poprimilo nama dana 
jeni oblik »Emerik«, i kako se njegovo ime izgovaralo u ustima njegovih m 
suvremenika. Dosta je ovdje to ustanoviti, da je kralj službeno činio pisati s 
u obliku HEINRICVS i da ga je u takovom obliku davao kovati na svojim 
Neka se samo usporede kod Ruppa oljesnut novac tabl V, br. 121, i tabl. XI, 


= 19 


oji ima sprijeda ime u tri vrste # FE | NRIC | VS: a ostrag okruženo kolobarom 'B, sa 
tampanim ispravama kraljevim po izvornicima, koje uvijek pokazuju ime Heinricus, 
ok se nahode oblici »Almericus« ili »Emericus« samo u kasnijim prijepisima. Usprkos 
vemu tomu, sva je prilika, da novci sižu u svojem praliku do kralja Frnerika-Henrika, 
a da se upitni novčani lik ima shvatiti samo kao iskrivljeni oblik kraljevog imena. Ona 
ako zvana žezla nijesu dakle ništa drugo nego krivo shvaćeni krakovi velikoga H, na 
ojem je položeno E. Na jednak se način tumače crte nalik na šindre u polju pokraj 
1 kao ostatci pismenih štapa, riječju: zagonetni novčani lik nije drugo nego monogram 
raljeva imena Heinricus!. Kako je bilo obličje monograma na isprvičnim komadima, 





ie znamo; ali se može nagagjati po strogom paralelizmu, koji opstoji u poregjaju poje- 
linih dijelova, da su stala po tri manja pismena u novčanom polju na desno i lijevo 
d velikog H, nadalje da je V sa nasagjenim odozgo krstićem kao kod br. 8 bilo sinje- 
šteno povrh E, a ispod njega pako izvrnuta carska jabuka. Po krakovima sličnim šin- 
irama, koje ja tumačim kao ostatke pismenih krakova, daju se kadikad razaznati N 
li V. ili se oni daju sastaviti u R. Obzirom na sve te prilike osnovani su bili narisi 
nagagjanog pralika te se donose pod B i C. B bi kazivalo već gotovo ispisano kraljevo 
ime i to spleteno HE i uz to na desno INR, a na lijevo IC9, C bi naprotiv kazivalo 
kraćenicu _HEINR *: REX, V bi se imalo u oba slučaja razriješiti u Ungariae, carska bi 
se jabuka imala shvatiti kao obilježje kraljevske časti. 

S ovim se riješenjem podudaraju povjesne vijesti, koje su nam sačuvane o Spljetu 
i njegovoj okolini. Spljet je, kao i drugi primorski gradovi dalmatinski, tijekom sred- 
njega vijeka često mijenjao svoje gospodare. Sve do konca 9. vijeka pod bizantinskom 
vlašću, za tim pod hrvatskom, pokorio se prvi put 998 Mlecima. Od god. 1099 bili su 
opet hrvatski kraljevi gospodari ovoga grada, te tu vlast nad njim ostaviše u baštinstvo 
svojim prvim nasljednicima iz kuće Arpadovića, Kolomanu i Stjepanu II. Godine 1116 
zagospodovaše Mlečani za kratko vrijeme Spljetom, a od 1125—1138 opet nešto dulje 
vremena gospodovahu s njim. Hrvatski je bio grad za arpadskih vladara od 11358—1168, 
istočno rimski nuzgredice 1166, pa opet od 1168—1180. Od godine 1180 do 1327 stao 
je Spljet kao dio Hrvatske pod ugarskim? kraljevima, ali su pak imali, naročito pri iz- 
maku ovoga doba Pavao i Mladen knezovi bribirski iz porodice Šubića gotovo suverenu 
vlast nad sjevernom Dalmacijom, od koje se je Spljet otimao mletačkom pomoći, dok 
Karlo Roberto pobijedi Mladena i povede u Ugarsku. 1327—13517 Spljet je bio mletački, 
zatim do 1390 pod vlašću ugarskom5, pak onda par godina pod vlašću bosanskom, a 
od 1394 opet pod ugarskom*. G. 1403 pretendenat na ugarsko prijestolje" kralj Ladislav 
napuljski dade grad vojvodi Hrvoji, kojega potvrdi u vlasti Sigismund 1408, ali ga opet 
svrgna g. 1413. Malo godina kasnije 1420 zavladaše Mlečani iznova gradom i zadržaše 
ga u napredak u svojim rukama sve do propasti njihovog državnog bića za Napoleona. 





' H zauzimlje i na drugim kovanicama, koje se pripisuju kralju Emeriku-Henriku, n. pr. kod 
Happa, tabl. V, br. 122 —124, 132, 185, znamenito mjesto na novčanom liku, ipak se ukazuje više ili 
manje dodacima promijenjeno. 

* * «+RectiusTugarsko-hrvatskim. — Op. Uredn. 

* Dodaj: hrvatski. — Op. Uredn. j 








-_K= 


Za ovaj povjesni prijegled, iz djela hrvatski napisanog od prof. Klaića, zah 
gospodinu profesoru dr. Brunšmidu u Zagrebu. Pojedini se brojevi godina pe 
podacima u ispravama kod Farlati-a Illyricum sacrum Ill i serijom upravitelja ( 
reggitori di Spalato), spljetskih u »Bullettino di Archeologia e storia dalmata«, 
je bila pri ruci od g. 1273 do 1420 (Bull. IX, sl). Što se tiče medjutim položaj: 

u Spljetu, primjetiti bi bilo, da se po popisima o upraviteljima spljitskim (reg 
Spalato) spominju doista Pavao bribirski od 1273—1277 kao knez spljetski ( 
Spalato) i njegov brat Mladen, od 1277—1301, ali se ne spominje mlagji Mlad 
je Karlo Roberto zasužnjio 13822. U g. 1303--1322 dolazi pače neki Gjuragj | 
kao knez spljetski, 

Čijoj se vladi u Spljetu imaju pripisali kovanice o kojima je sada govor? 
je dosta tim oteščan, što novčano žažvićko blago nije sadržavalo nikakovih d 
koji bi dopuštali točnije odregjenje vremena. 5 toga smo upućeni na novčani 
opći dojam, što ga na nas čini la kovanica. Hoćemo li se uputiti od slova E, | 
u sredini prestave, to bi mogli najprije pomisliti na bizantinskoga cara E 
Komnena, koji je bio gospodarem Spljeta od godine 1168—1180. Protiv takov 
ćenja bilo bi to, što se car zove na svojim novcima Manuel!, a još više to, 
sitni novac ne pripušta nikakova utjecaja bizantinskoga ni po svojem liku ni g 
spodobi ni veličini. U toliko je to tješnje pristajanje uz ugarske kovanice, tal 
se do nedavno ovi sitni novci bez okolišanja držali za ugarske, te su se p 
kralju Emeriku-Henriku. 

Ovaj oslon na ugarske uzorke lako se razjašnjuje kod kovanice, koja je, 
smo vidjeli, ostala nepromijenjena kroz više desetaka godina, jer je Spljet iza sn 
Manojila pripadao gotovo vijek i po k ugarskoj državi. Pa i na novčanom liki 
ćeno sačuvani monogram dopušta, da se zaključi na nekoga Emerika-Henrika, k: 
nika ove kovanice. 

Spljet je, kao sijelo jedne od dalmatinskih nadbiskupija, imao je preko gr 
neposrednoga područja sižuću veliku crkvenu, a za neko vrijeme i političku, znal 
Suviše znamo, da je kralj Emerik bio odveć odan crkvenom knezu Bernhardu, 
pregjašnjemu odgojitelju, kao što je i to poznato, da su njega uprav s toga i 
izabrali 1198 za nadbiskupa, jer su se nadali, da će preko njega postići veliki 
taka za svoj grad*. U istinu je kralj Emerik, kao što javlja nadjakon Toma st: 
pisac grada, uvijek štovao ovoga Bernharda kao oca. »Quidquid ab eo archie 
poposcerat absque aliqua difficultate impetrabat«. 

Sve je to skupa moglo potaknuti kralja Emerika-Henrika, da u Spljeti 
kovnicu novaca, koja je imala kovati novce pod njegovim kraljevskim imenon 
obraćaj u južnoj Dalmaciji. Pri tom ostaje pitanje neriješeno, je li kovnica s 
bila kraljeva ili je odmah prepušteno gradu kovanje, budući da nemamo na 
kovnici novaca u Spljetu nikakovih vijesti u ispravama, pa ni gradski štatuti 
nam nikakove obavijesti o vlastitu kovanju novaca, te smo s toga upućeni 1 
nagagjanja, koja se mogu da izvode iz osobina novaca. Kao što su se u Ital 
bolonjski kovali više vijekova pod imenom cara Henrika Vl, koji je gradu | 
podijelio, ili novci grada Luke sa monogramom cara Otona IIl, tako se je z 


\ Ime Krstovo glasi zaista na novcima cara Ivana Zimisces-a: EMMANOYHA 

* Trebalo je reći hrvatskoj državi. Op, ured. 

"... »elegerunt Bernardum in archiepiscopum suum et quia regi carus erat speraba: 
ipsum civitatis et ecclesiae multa commoda provenire“, To navodi Farlati III. 230 iz Tomi 
kona ,historia Salonitana“. i 








- -rrvrvve 


m. oo 


pljetu, gdje je ostala kovanica novaca dugo vremena nepromijenjena, i ako su se 
radu gospodari mijenjali. Sa starim gradskim biljegom i sa naslovom kralja njemač- 
oga Konrada II kovao je novce na priliku ne samo grad Genua od godine 1139 i 
asnije njegovi vlastiti duždevi, nego takogjer i izvanjski knezovi, koji bi se dokopali 
lasti nad njim, tako milanske vojvode iz porodica Visconti-a i Sforza-e, tako francuski 
raljevi Karlo VI (1396—1409), Ljudevit XII (1499—1513), Franjo 1. (iblb—1D22 i 
527—1528). S toga nije ni Spljet, koji je na neko vrijeme od 11850—1521 više po 
nenu nego u suštini pripadao Ugarskoj, bio prisiljen mijenjati uobičajenu i omiljelu 
ovanicu, tim više, što je grad, koji je znao sačuvati u svako doba veliki dio svoje 
utonoinije, uvijek uzdržao formalno svoju svezu s Ugarskom. Tomu je dokaz, šlo se je 
ne kralja, koji je vladao, uvršćivalo u nadnevku u ispravama i službenim spisima, pače 
u ono vrijeme, kad je neposredna vlast nad gradom bila i u tudjim rukama!. 


Jedno se ipak može sa sigurnošću ustvrditi: novci snabdjeveni monogramom kralja 
merika-Henrika kovali su se ne samo za kraljeva vladanja (1196 do 1204), već još 
mogo decenija kasnije. O tomu raspršavaju svaku sumnju opstanak tolikih pećata i 
elika razlika u finoj sadržini. Malo se je po malo zatrla uspomena izvornom značenju 
ovčanog lika, oponašanje je bivalo sve to nemarnije i gore, pismena su se na obje 
trane H razriješila u štapove bez sveze, popriječna je crta u H izčezla, te nije od nje 
stala već odebela točka u sredini. Budući pako da su se već tada upotrebljavali kod 
zragjivanja pečata maleni čakanci, to bi se napravili krakovi H trojstrukim utiskom 
rugljasta čakanca i dvojstrukim utiskom pravocrtna čakanca, koji bi usput napravio 
dubine za pismene krakove. Na tu su ruku najprije nastala tako zvana »čvorasla 
ezla«, a kasnije »zašiljeni štapi«, dok se napokon nije zapustila slara nerazumljiva 
ovanica i zamijenila gradskim imenom. To se je jedva zbilo prije početka 14. vijeka, 
i po mojemu mišljenju stopro u doba nakon izumrća Arpadovića. 

Grad je Spljet, kako je poznato, sačuvao vjernost Andriji III. kralju ugarskome. 
ćarla su Roberta anžuvinskoga Spljećani, kad se je godine 1300 kao papin pretendanat 
a prijestolje izkrcao u Spljetu, dočekali sa svom počasti, ali ga namah nikako ne pri- 
nadoše za zakonitoga kralja. Grad se je držao neutralno u borbi, koja je brzo nastala, 
a nije ni tada namjeravao otcijepiti se od Ugarske, ali je smatrao kraljevsko prijestolje 
a ispražnjeno, te se odlučio stopro na 22. kolovoza 1303, uslijed papine izjave, za Karla 
Zoberta. Ja bih stavio promjenu gradske novčane kovanice u godine 1301—13U3, za 
ojih datovane isprave spljetske nose zabilježeno: Regno Ungariae sede vacante, 
lok su inače nosile ime kralja ugarskoga. Ta se promjena sastojala u tome, što se je 
spustio već nerazumljivi kraljev monogram  »Heinricus«, te se zamijenio imenom 
SPALATINVS ili SPALATINO, koje je ujedno bilo oznakom novca i porijekla, dok se 
je u ostalom u kovanici stražnje strane sačuvala sveza s prošlošću. 


IV. 


Ako na koncu prikupimo posljedak cijelog istraživanja te umetnemo, što znamo o 
kovanju novaca u Spljetu, to nek bude najprije utvrgjeno, da su tako zvani Emerikovi 
novci spljetska kovanica i da bi se imali uvrstiti u vrijeme od 1196 do 1300 od prilike. 
Što je veća fina sadržina, što je brižnije izragjena novčana kovanica i što se više pri- 

! Za god. 1200—1272 isp. Farlati-a Illyr. sacr. III, s. 233, 234, 270, 219, 250, 284, uz to kra- 
jevske isprave n. n. mj. s. 229, 243, 246, 268, a za vrijeme od 1273: serie dei Regritori di Spalato u 
Bulletino di archeologia e storia Dalmata sv. IX sl. Najviše upada u oči, da se spominje paće u go- 
d nama 1327—1357 najprije ime kralja ugarskoga, a za njim na drugom mjestu ime dužda mletačkoga. 





(E 





i e -_ 
= 


=mw 


miče nagagjanim pralikovim B ili €, to se ima pojedini komad uvrstiti u št 
vrijeme u obće. S toga su novci naprijed opisanih vrsti 1—VIlI za stalno starij 
slijedeći IX—XI, a tim se podudara, što su se samo pojedini komadi našli napr 
menutih novaca I—VIlll vrste (svega 85) usprkos mnogobrojnim pečatnim razlik: 
pokazuju, dok se našla 5634 komada koji spadaju medju zadnje tri vrste IX— 
ćemo posljednje po vremenu kovanja morat staviti posve blizu godine 1300, osc 
X vrste, zastupane sa 455 komada, koji su bez znatnih pečatnih razlika, a poka 
finu sadržinu samo 90 dijela na 1000. Oni bi imali biti zadnji novci kovani s 
»Emerik-Henrik«, te su zamijenjeni sa novcima mladjim po oznaci porijekla. 
vrijeme poslije emisije ove druge vrste novaca, možda u prvoj četvrti 14. vijek: 
vrijeme pristaje čudni talijanski oblik imena SPALATINO, bilo je možda zakop 
malo blago sitnih novaca, kojima smo se ovdje bavili, u razvalinama žažvićke 

Kovanice su sa gradskim imenom, kako je vjerojatno po neobično neznat 
sadržini, nastali po svoj prilici nakon godine 1300. Ovu tvrdnju podkrepljuje 
blago nadjeno g. 1897 u Slatinama na otoku Čiovu, koje Bulić opisuje u Bull: 
archeologia e storia dalmata (sv. XX, s. 125). Izmedju 690 komada sitnih novac 
pisom SPALATINO, koji su se na napomenulom otoku u najužoj blizini Splje 
nahodi se samo jedan s natpisom SPALATINVS. Uza nje su se suviše našla 
datak i dva mletačka piccoli-a dužda Henrika (1192—1205) i Ivana Dandola (128( 
pa je po tom to novčano blago moglo bit zakopano istom nakon godine 128 
misli nakon 1289). Je li se nastavilo kovanje ovih SPALATINO-novaca poslije 
Mlečani grad zaposjeli, pitanje ostaje neriješeno, svakako pada u njihovo vla 
1321—1307 kovanje novaca s krstom i glavom sv, Dujma, koje je regbi puk zvao b 
ako je prosto protegnuti zaglavak vijeća od 25, ožujka 1552 na ove novce (B 
IV, 120: Quod fiat moneta, quae vocatur Basciolini). Kako se je izvršio : 
općega vijeća od 11. listopada 1358, kojim se poticalo uže vijeće, da iznese p 
o krivom novcu (sulla moneta falsa), ne znamo (Bulleltino XV, s. 142), pa su 
tako malo poznate vijesti iz isprava o kovanju novaca iz kasnijega doba. Zadn 
što su se u Spljetu kovali, jesu Hrvojini, što ih je Ljubić otisnuo u Opisu 
venskih novaca, tabl. XVII, br. 19 do 21, pa li novci po vojvodinu naslovu rp 
godine 1405 do 1418. Naprotiv držim za rijelke matapane bana Mladena (Lju 
XVI, 4, 5), da nijesu spljetski proizvod, buduć da se je grad, kao što je spc 
silno opirao njegovoj vlasti. Oni su nastali po mišljenju prof. Brunšmida gd 
sjevernoj Dalmaciji, koja je bila u rukama Šubića, a ne u Bosni, kao šlo tvrdi 
Sto se tiče žuto-mjedenih novaca, zvanih »bagattini«, koji su se kovali poslije 
1420 sa slikom sv. Dujma i s mletačkim lavom, o njima nagagja prof. Brunš 
su se kovali u mletačkoj kovnici za Spljet. 





Sredovječni nadpisi. 


A. Nadpisi dubrovački. 


Priobćuje Vid Vuletić- Vukasović. 
(Nastavak. Vidi Broj 3. i 4. ovog časopisa, QGod. IIL) 
XVII. 
»k_ SAPALT»2R 
“I +: NRDRGETI : DB 
BORDT +: QA: O 
(NRIB2IS 1 SIS E2' 
Na zidu s lieve strane riznice OO. Dominikanaca u Dubrovniku. 
Obični vapnenjak omašten pepeljasto. Duljina okvira 035 m., vis. 20 m Polje 
nadpisa dugo 31:5 em. vis. 16 em. 
XVIII 


"k .S5. DE. MAGIST 
CR :SRIChZ * PETRTIR 
D ZARTIVAR OVI F€ 
CIT.CLAVSTRVISR 
CV OSLNIBJ SVIS? 
Nadpis je u klaustru Male Braće u Dubrovniku. Okvirić je dug 038 m., visok 
)26 m. Ukresan je na pilovu (pilastru) s južne strane, to prama pokrajnijem vratima 
rkve. 
Prof. GG. Gelcich na str. 22. »Dello sviluppo civile di Hagusa ecc.« piše ovo samo: 
.Larlista che eoslrusse il chiostro e [forse anche Video, fu un albanese, certo Michele 


li Antivari, di cui, in uno dei pilastri angolari, si legge \'epilaffio seguenle ...« — U 
' Čita se: + Sepultur 
a: Andrea(e): de 
Bonda : cum : o 


mnibus : suis — 

U Liber Reform. spominje se neki Andrija de Bonda još iz god. 1301. do 1312. kao član vieća 
umoljenih (Mon. spect. hist. Slav. mer, Vol. XXIX. Mon. Rag. Lib. Ref. T. V, str, 8), medju odvjet- 
cima velikog dvora (Nav. dj. str. 39), kao nadglednik brodarnice gradske (Nav. dj. str. 47—48), kao 
amac Ilije de Bonda, solara (Nav. dj. str. 75) i kao zakupnik ribarnice za 280 perpera; ali je vjero- 
atnije, da se nadpis odnosi na drugog Andriju de Bonda, koji je 1428. god. bio konavoskim knezom 
Monum. spect. bist. Slav. mer. Vol. XXV. str. 224). Op. Uredništva. 

* Čita se: To S(epultura) de magist- 

er . Micha . petrar 

d(e) Antiuar(i) qui fe- 
cit . claustrum 

Cum omnib(us) suis 

Ovaj su nadpis objelodanili još i Eitelberger (Die mittelalter. Kunstd, Dalm., str, 342), T. G. 
iackson (Dalm. the Quarnero and Istria, II. vol. str. 378), ali svi netočno, zato ga i ovdje ponovno 
znašamo. Op. Uredn. 

2 

















— 18 — 


Baru se XIV. v. pod Balsićina unapredila_ umjetnost, a to su bili većinom fi 
majstori, kao što su i Balšića bili francuski aventuriste. O majstorima nam najbol 
ime čuvenoga kamenara iz XIV. v. Antonija ig Viene (u Delfinatu), što je razv 
na o. Korčuli za vlade gospode Balšića. 


XIX. 


»k M. Aaa. a 

XVIN.S.D 

a . MAISTR 

O .RAZDVI. 
P4HTRSRO . 
FIOL . Da. BO 
DA&T4 . aV. 
OSRRIBVS . 

SVIS .! 


U prof. G. Gelcicha na str. 22. »Dello sviluppo ecc.« god. je 1418., a ime 
Bogeta, al' je na kamenu Bodeta, što je različito. 

Nadpis je u Male Braće na istomu pilovu (s desne strane). Okvirić je šir. | 
vis. 042 m. — Po svoj prilici ovi su se majstori Arbanasi najprije bili naseli 
Korčulu, a u Dubrovnik su došli samo za poslom, jer se kamenarstvo od pan 
razvijalo na onomu otoku. 


XX. 


S.D. VLZOIRh 
OTA . MILVI 
OVIQ . BAaOhifI 
RO . AVS. OM 
RIB3 . SVIS .* 


Okvirić vis. 0:23 m, šir. 0:31 m. 
Do ovoga je nadpisa otučen okririć, a kod okvira nadpis iz XVI. v. 





! Čita se: ITM.CCCC.X 
XVIII. S(epultura) . d 
e. Matstr- 
o. Radun. 
petraro . 
hol . de . Bo- 
deta . cu(m) . 
omnibus . 
8ut8. 
I ovaj su nadpis objelodanili još i Eitelberger (N. dj. str. 342) i Jackson (N. dj. II. str 
svaki ponešto oskudno, pa ga zato iznašamo i ovdje. Op. 


? Čita se: S(epultura) . d(e). Vlach- 
ota . Milun- 
ovic . becha- 
ro. cum . om- 
nib(u8) . 818 . Op. 


— 19 — 


XXI. 


S.Da.PRI 

BISLIA BO (? B) 
GDANOAIA . 

. MARARGON 

.aOn LI Sal. 

. FRADASLI .! 


Okvirić vis. 0:21 m, šir. 0:22 m. — Izpod okvirića je drugi okvir, te je u njemu 
oskočena targa, a uza nju za ures prekrasna oskočena girlanda. 

Do ovoga je okvira drugi otučen. Uniže je oskočena targa (štit), a preko targe je 
ozgor, s lijeve put desne, ugnuta prečaga. 

Još mi je ovdje spomenuti četiri otučena okvirića. 


XXII. 


S.D RADA (7) 
NARCETARTA 
FILIO D BOIGSLT 
_ ČA OMBAS SA 

IS? 


Okvir na pilovu sa sjeverne strane u klaustru. Okvir je vis. 0:19 m., šir. 030 m. 
— Na istomu je pilovu bio drugi nadpis, sad otučen. 





XXIII. | 


k:S5:D : MILOSLJV 
O NERCATKETE FI 
LIO D' SRILDRAC C23 
OIB' S2IS: 35 


Okvir je vis. 0:24 m,, šir. 086 m — Do ovoga su okvira otučena četiri nadpisa. 





! Čita se: Sepultura) . de . Pri- 
bislau Bo- 
gdanouic . 
. marangon . 
. con li sui 
. fradeli . Op. Uredn. 
š Čita se: S(epultura) . d(e) Rade 
mercatante 
hilio d(e) Boiosla- 
u cu(m) om(nijbus su- 
is Op. Uredn. 
' Čita se: T : Sepultura) : d(e) : Miloslav- 
0 mercata(njte fi- 
lio dfe) Mildrug cu(m) 
o(mnjib(us) suis :* Op. Uredn. 


——-—— —— > —-— bt = ĐĐ 





_%— 


XXIV. 
SG4PALTART 
I) CIVCO FILI — Dživko 
O D RADOSTI! 


Pločica šir. 037 m., vis. 81 m. 


XXV. 
šk S: DCIACO FI — Dživko 
LIO DE RADO 


SCA Co OMI 
BAS S52IS? 


Okvir (kod spomenute pločice) šir. 0:35 m, vis. 0:25 m. 


E 


XXVI. 


5 DE SCALCA = Slanka 


LIGARDAR TILA 

R CAM AXBRI Set 
RADOSLANAZNE CA 
(I OSRRIBAS S 
21183 


Okvir vis. 023 m. šir 092 m. — Ligardar Tilar ličio je i držao 
le je s toga ovaj nadpis dosta znamenit za gradski život u srednje doba. 


Okvir vis. 15 m, šir 030 m. Pločica je od sitnozrna vapnenjaka. 


XXVII 


'—kS.D.BRAICO . FI 
LII. DE STALE 
NO. CAM FRZGI = [rali 
52I. CRALCG .+ — Chalce 


nadpis na suprotnoj strani klaustra, a do njega je drugi otučen. 


i (ita se: 


Fa 
“ (ita ae: 


(ita se: 


i (ita se: 


Sepultura 
dl e) Civco fili- 


d 


=. 


r 
s 


LI 
== 


d(e) Radosta 


* Sfepultura) d(e) Ciuco [fi- 


lio de Rado- 
sta cum ommn- 
bug suis 


/ Sfepultura) de Stanca 


ligardar tila- 

r cum uzori su(aje 
Radoslauae cu- 

m ommbus s- 

18 


* S(epultura) . d(e) . Braico . fi- 


lit. de Stane- 
no .cum frat(r)i (sic!) 
sut. Chalce . 


red 


Op. 


Op. 


Op. 


Op. 


= 


H. Nadpisi šibenski. 
Priobćuje F. Radić. 


ka 

h///a VIRI Citadš:: H.čL. ea piri 
(IO : SNAROAS * co(mes) . Marcus 

(RAaDIOVS medicus 
Da S -IBaniqaao de Sibenico . 
hoda OVPVvS NadiIT hoc opus fecit 

/GRI // SM > SNORITII LI (fijeri i(n) m(e)moriam li 
aT PRO Ranisiona et pro remis(s)ione 
P4da ZITORVIR pec(cjatorum 
(nd402 meo(rum) . 


Na sjevernom platnu crkvice S. Barbare, u glavnoj ulici šibenskoj, nedaleko od 
slolne crkve, oko 3 m. nad pločnikom je mala udubina, u kojoj je u visokom reliefu 
izklesana na vapnenastoj ploči sjedeća BI. Gospa malo nagnula k desnoj strani. Ona 
drži na lievom koljenu djetića Isusa, koji pruženom desnicom blagoslivlja. Pred Gospom 
s lieve strane kleči sklopljenim rukam gologlav knez Marko, liečnik šibenčanin, darivalelj 
spomenika. Nadpis je uklesan nad Markovom glavom, te je prilično oštećen, S druge je 
strane Gospe grb-štit sa penjućim se lavom u polju, poput onoga na umjetnički izkle- 
«anom i urešenom grbu tobož Šubićevom, koji mu je bio u susjedstvu na drugu stranu 
ulice, te je bio prodan barunu Rotschildu i na žalost izgubljen za Šibenik. 


Ž 
Na nadvratniku kuće, sad Todeschini, sa sjeverne strane crkvice S. Grgura, po 
sriedi je trokutan grb-šlit sa trakom u glavi. Oko njega je gotičkim slovima urezan 
nadpis, od kojega je otučena desna polovica. S lieve piše: 


đtaaaavili Čita se:  MCCCCVIII 
DIa XI sansa die, XI, mense 
HGVSTI A(u)gusti . 


S desne strane uz krnjatke slova urezano je još: 
....< RZAGQO * DOMVS * KAGIT 
Kanea rB6PIL. a 
šlo se čita: ... . hac. domus . fecit 
(N)....et epi(scopus 2) 


5. 
Na nadvratniku kuće do riznice crkvice 5. Grgura je s jedne strane nadpis na 
traku : VanITa * POST ma 
PISOATORGHS, 
za tim dolazi plosnat luk na kojem je urezana riba, a na drugoj je polovici traka ure- 
mas 4 7 4 KANE EDE 


a to se čita po teksta Evangjelja Sv. Marka (Gl. 1, st 17.): 
Venite post me, (et ego faciam) vos fie(rji piscatores homintum. 
U blizini ovog nadpisa su ostanci drugog otučenog sa god. 14085. 











C. Nadpis u Lastovu. 
Priobćuje F. Radić. 


"kK NNDO *--- maaa 
LI DOLM + BORA mam 
ORIA4 PRESBITAR MSRIR FI 
LIVS S ? ARVLT GARIVIT 
IA R6QOIT : ISTO ORTOAVLO (sic!) 
ID ORORA D VIRGIRH SRARId (sic!) 
Čita se: "Šk An(no) Do(mini) . MCCC. 
LII Doim(us) . bon(aje mem- 
morwaje presbiter Marin(us) fi- 
lius (quondam) d(ominae) Anula(e) Canivit- 
ic fecit . isto oraculo 
ad (h)onore(m) d(e) Virgine_ Marwaje 
Vidi se, da je nadpis sastavljen od slaba poznavatelja latinštine i po rieči 0: 
(proročište) mjesto ecclesia, i po slovničkim pogreškama. Jasniji bi bio sadržaj, 
se ono Doim čitalo Dominus a ne Doimus. Nadpis je uzidan u timpanu ulazn 
crkve S. Marije usred sela Lastova, na istoimenom otoku. Pod nadpisom, a od i: 
mada izklesan je trokutan grb-štit, preko kojega su povučene dvie prečage kos 
desno put dolnje lieve strane; medju ta dva pasa urezane su dvie ruže osmer 
i liljan. 


D. Nadpisi na Lokrumu. 
Priobćuje F. Radić. 


1. 
U pločniku pod triemom veličanstvenog dvorišta bivšeg benediktinskog, a sai 
nikanskog, samostana Sv. Marije na Lokrumu uložena je nadgrobna mramorni 
duga 53 em., široka 31 cm., na kojoj je urezan sliedeći nadpis iz XI. vieka: 


+ bIC RESLESLIT VI 
TARS AREhIEPS * DO 
MI ThEODORI FILVS 
PIVI: AMA hVMILITP/ AM u svezi 
Čita se: Hic reg(uijescit Vi- 
talis archiep(iscopu)s . Do- 
m(in)i Theodori filuus 
p(ro) cui: a(ni)ma humilit(e)r (ora) 
I ovaj je nadpis objelodanio prof. J. Gelcich!, ali je izostavio križ u početkt 
u četvrtoj brazdi i nije vjerno prenio točke, ni pokratice, i zato ga ovdje opet iz 
Vital je bio nadbiskupom u Dubrovniku od god. 1023.—1047., te je njegovim nast 
utemeljen samostan na Lokrumu. 


' Dello sviluppo civile di Ragusa, str, 15. 











= M 


2, 
\k PRO SE PRO FRVSI REQVI€ PARITERQ: PARERTV SI. 
| HOG VITVS PROCVLI FI€RI FECIT RON VSRTVIN . 


Čita se: o» Pro se pro fr(atr)um requie_pariterq(ue) : parentum . 

> Hoc Vitus Proculi fieri fecit monum(en)tum .. 

U drugoj su brazdi u svezi LI u rieči Proculi i TV u rieči monumentum, 

| ovaj su nadpis već objelodanili: moj prijatelj Vid Vuletić-Vukasović! i prof. Jos. 
Gelcich?, ali obadva nepodpuno. G. Gelcich je izostavio nadbiskupski križ (cruz astata) 
pred nadpisom, pogriešio je interpunkciju, nije naznačio pokraticA, ni sveza, niti kazao 
koja su vrst slova. Vuletić je mjesto nadbiskupskog postavio prost latinski križ, nije 
opazio sveza i izdao ga je čisto gotičkim slovima XIV. vieka, dočim u nadpisu imaju 
gotički oblik tek slova M i N, E su uncijalna a jedanput je kapitalno, inače su sva 
ostala slova kapitalna; pa nadpis pristaje zato najbolje u XII. viek. 

Taj je nadpis urezan na komad grobnog okvira od biela mramora u obliku praga 
duga 1805 m., široka 0405 m., debela 0:1 m. Vanjski rub praga je naskočen i urešen 
kvirom sastavljenim od žlieba i štapa sa tri pločice. Sam je nrdpis dug 068 m., širok 
019 m. Taj je spomenik spremljen, uz tolike druge, u prostoriji do dvorišta samostanskog. 


U istom gori spomenutom pločniku triema, do prvog nadpisa, umetnut je ulomak 
nadgrobne ploče od siva vapnenjaka, dug 0:26 m., širok 0:19 m, sa gotičkim nadpisom : 


šk d DG * PTS Čita se: »k E(3t). de, Pas- 

Q'*D-:SHRV q(ua) . d(e) . Saru- 

BBTI * OV OI: bba . cu(m) . o(ćmnji .- 
B3 * SVIS * b(us) . suis . 


Taj Paško (Pasqua) de Saruba ili Zaruba življaše svršetkom XIII. i u prvoj četvrli 
XIV vieka, te je bio plemić dubrovački. Medju »passatores terrarum et vinearum« biran 
je god. 1303.5 Iste godine je članom velikoga viećat. Na 20. svibnja 1304. »factus fuit 
ambaxiator ad dominum Andronicum Paleologum ad Spinarizam«*. Dne 28. rujna 1322. 
medju častnicima izabranim od kneza Ludviga Morosini-a broje »Jusliciarii: Pasqua de 
Saruba«“ itd. Paškini sinovi »Piznichus«, » Vale« i » Nikola« spominju se: prvi dne 12. 
travnja 1314.7; a druga dva, kao imenovani poručnici trgovačkih brodova, i to Vale dne 


20. travnja 1313. na brodu Martina Korčulanina*, a Nikola dne 10. svibnja 1522. na 
brodu Dživa de Gostiva Dubrovčanina*. Spominje se dne 3. studenoga 1322. i Petar de 
Saruba, dakle njihov rodjak ili brat, takodjer kao poručnik na brodu vrsti »carrida« 
Nikolice »de Martinussio« 

| Orapunap“ rog. VIL «m. 2. erp. 60. 

# Nav. dj. str. 16. 

" Mon. spect. hist. Slav. Mer. XIII. Mon. Rag. Lib. Ref. IL, str. 301, 

* Nav. knj. str. 302, 

BE mn 806. 
“ Mon. spect. hist. Slav, Mer. X. str. 68, 
7 Nav. knj. str. 58. 
: m ri m 25. 
oo » a 5 
a“ m. Th 








_ 4 — 


H. Nadpis s otočića Sv. Andrije kod Dubrovr 
Priobćuje F. Radić. 


Sa otočića Sv. Andrije prenešena su u gradski obćinski muzej dubrovački, 
i sad čuvaju, dva ulomka praga nadvratnika. Ulomci su široki po 16:7 om, di 
155 em.; jedan je dug 38 cm, drugi b4 cn. Gornja širja strana lica urešena j 
rezanoin vijugastom lozom sastavljenom od dva prutka, koja u svakom zavoju 
lro- ili čelverolatičan cvjetak. Na dolnjoj strani lica je urezan sliedeći nadpis Na 


komadu : PORIb2 #P: bASILII+ Q4M : GI, 
na kraćem: GORII * RVMILIS : PORI * S * E 
što se čila: (Tem)porib(us) p(atris) . Basilni . (quondjam . G(re)- 


gorit . humalis . p(ri)oriy(3) . S(ancti) . A(ndreae) 
Po obliku slova i po izradbi uresa nadvratnik potiče iz svršetka XI, ili 
XII. vieka. 


F. Nadpisi iz Splita. 
Priobćuje F. Radić. 


1. 
Na desnom dovratniku, sa strane otvora, velikih starorimskih ulaznih vrati s 
krstionice 5. Ivana u Splitu urezan je ovaj nadpis: 

+ IR PROXISMRO + SLTARI : BAATI : BETOLOSNBI 

QVOD : TORSGORATAM : AST * PAR * D * AND * 

Raa HRANIGPRN : M+: O :O-+O:LXXXXII DIE: 

XII : ROBI : SART +: RAELIQVE * BGATORVSM + BRR : 

- TOLOSMI * RPOSROLI * DOSRNIJ * GER V ASIJ * 
PROTNSSIJ : LUGRARDI : GRATIS * AT : 
LVOIG ::" 


Nadpis ima sliedeće sveze: u prvoj brazdi AL i AR 


» drugoj >» AN 
» trećoj » AR 
» četvrtoj » AR 
» petoj » AP 
» šestoj >» AR. 


Rezač je bez potrebe urezao pokraticu nad slovima fINID-, pogrešno je ure 
mjesto 2I\Iž pri kraju rieči archiep(iscop)um, a u rieči Ba(r)t(h)olom(a)ei na prvo 
izostavio je slovo R Na petoj brazdi u rieči apostoli urezao je R mjesto T. 

Nadpis se čita ovako: 

T In prozimo . altari . beati . Ba(r)t(h)olom(ajei 

quod . consecratum . est . per . D(ominum) . And- 

ream . archiep(iscopjum . M.C.C.C.LXXXXIII.die. 
XII. Feb(ruari)i . sunt . reiqu(iaje . beatorum . Bar- 
t(h)olom(ajei . apostoli . Domnij . Gervasti . 

Prothasij . Leonardi . Agnetis . et. 

Luci(aje : :" 


= 25 = 


Pod triemom dvorišta samostana Sv Frana O0. Konventualaca na kraj mora uzi- 


dani su sliedeći nadpisi: 
2. 
Sa sjeverne strane : 


1. >k TVA MISER €ST €T €RIT I GAVDIA MVNDI VERIT * 
2. RAM SVA DVLCEDO DILABITVR ORDINE F€EDO : 
3. PREBET SVB MELLIS DVLCEDINE POCVLA FELLIS : 
4. CVNTA RELINIVENTVR NEC PLVS hIC INVENIČTVR 
3. NONE VID€S MVNDV MIS€RV €T IN OIBV NVDVM: 
6. OMNIBVS hOC LEO DICO : NE S€ DENT INIMICO “ 
7. NAM SIC VIVENTES FACIT : €T MIS€ROS €T €GE€TES 
8. CORDIS IN AVRE REPONE * ME MORIE€NTE LEONE * 
9 ABIECTOG * FORIS * GENO CARNZLIS AMORIS * 
10. DNS LEO :d*ACGTEF ISTV €LEGIT LOČVY SVE IETIS: 
11. P SE Z SVO FILIO STEPRANO AC SVIS Oli? REREDIB> 
12. IN GVO LOCO €T TLSCIT SE€PVLTVS : KNNO :D : OLCGC * 
13. XG* VI 'MENSE DECEMBRI : DIE * XX > 
U nadpisu su sliedeće sveze: na prvoj brazdi ND, “IV 
» četvrtoj » TV 
> petoj »  NV u rieči nudum. 
Čita se ovako : 

T Qua(m) miser est et erit q(ui) gaudia mundi querit , 

Nam sua dulcedo dilabitur ordine f(o)edo , 

Pr(ajebet sub mellis dulcedine(m) pocula fellis . 

Cun(c)ta relinquentur nec plus hic invenie(n)tur 

Non(nje vides mundu(m) miseru(m) et in o(mnjibu(s) nudum . 

Omnibus hoc Leo dico.ne se dent snimico . 

Nam sic viventes facit.et miseros et ege(n)tes 

Cordis in aure repone . me moriente Leone . 

Abiectog(ue) . foris . geno carnalis amoris . 


D(omi)n(u)s Leo . d(e), Ac(ri)g(en)to f(ilius) istu(m) elegit locu(m) su(aje q(mjetis . 


P(ro) se et suo filio Stephano ac suis o(mn)ib(us) h(ajeredib(us) 
In quo loco et q(uijescit sepultus : Anno . D(omini) . MCO 
XC* VI: mense (sic!) Decembri (sic!) .die' XX" 

Nadpis je dug 475 em. širok 295 em. 


Na južnom platnu triema su uzidana sliedeća dva nadgrobna nadpisa: 


3. 
+ ISTA > SHPVLTVREA * GST * SI 
AGISTRI * MAROVLI * BARBERI 
I * HILIIL : ?DAMR. ZVITARONRIS * S 
ARTORIS ' 4T GLaGIT : dmi * PR 
O Sd * dTSVIS HRADIBAS HTS 


VOAOGSORIBVS * SVIS SVB ZNI 
S + DT 61 + Gaa + nx: DId * PR 
KN MSE *« SAPTASMBRIS x3 














. 26 


Čita se: + Ista. sepultura est .m- 
agistri. Marculi , barberi- 
i. ilii . (quonjdam . Zvitchonis . s- 
0 se.et suis , (hajeredibus . et s- 
ueces(s)oribus . suis sub a(n)ni- 
s. D(omi)ni M+ OCO: LXIII die pr- 
ima m(en)se (sic!) , septembris 

Ploča je duga 49 cm., široka 31 em. 


4. 

+ hda 'asT saPpauL 

TAR * RADIOhI O0 

IIJETIS (JaRGEDAa : QA 

A GLEGIT * PRO Sa - 

OT * SAIS * hARADI 

BAS * ARNO * D+ M: OOaa“ AN u svezi. 

LXAXXaA > DIA * 2 * IALII ., 
Treća je brazda ponešto otučena, pa se sva slova ne mogu čisto da razal 
Čita se: + H(ajec.est sepul- 

tura . Radichi_co- 

(m)itis /!/erge(n)di. qu- 

a(m) elegit . pro se. 

et . suis . h(ajeredi- 

bus . Anno . Domini) . M. CCC, 

LXX XII. die. II. Julii 
Ploča je duga 43 cm, široka 34 em. 











Crkva Sv. Stjepana Prvomučenika u Sustjepanu na 
Rieci dubrovačkoj. 
(Ba slikama.) 


Cc oraveći lipnjom t. g. u gružkoj luci, pruži mi se ugodna prilika, da, 
Sl odazivljuć se u ljubaznom pismu izraženoj želji poštov. gosp. 

| urednika ovoga glasila, uzmognem ne samo razvidjeti drevnu 
crkvicu Sv. Stjepana u Sustjepanu na Rieci dubr., nego i nacrtati a la vue 
lloris i udesiti nekoliko fotografičnih snimaka, te, kao zadužbine hrvatskoga 
kralja, nama osobito mile starine. 

Crkvica sama vanjštine veoma je skromne; debelim slojem vapna je 
pobieljena, a da joj ne možeš ni iz vana ni iz nutra prepoznati traga ka- 
kovoj god rezbariji ili ti kojoj uspomeni njezine povjestnicom bez sumnje 
priznate starodrevnosti. Zvonik, sa tri mala zvona, namješten na lastavici 
crkvenog pročelja, jedini nije pobieljen. Njegov graditeljski pravilan sastav, 
koliko to mogu prosuditi, neće biti veoma star, k6 ni zvonik sam, koji držim 
radije proizvodom zadnjih stoljeća. ! 

Kako mi rekoše ljudi, koje nadjoh na okupu pred crkvom samom, po- 
pravljajuć mreže, što djeca igrajuća se pod granatim murvikom — bijahu 
koli u crkvi, toli i pred njom negda grobovi — nu tomu više ni traga. 
Tlo u crkvi i na ogradjenom dvoriću pred njom, novim je taracom »po- 
ljepšano«. Od starih nadgrobnih ploča nekoje su upotrebljene bile kao gra- 
divo za oniski zid, što no opasuje groblje na desnoj strani crkve (vidi 
sliku 3.), nekoje pak za ogradu maloga dvorića pred crkvom, ili kao klupe. 

Spomenuti mi je od tih preostalih ploča dvije. Jedna što služi kao 
klupa nosi nadpis, a izpod nadpisa uklesano je nešto što bi se dalo svezti 
u sklad ili sa zanatom  pokojnikovim (udica ribareva) ili sa njegovim 
prezimenom. 






S: DEIIVAN 
VDIBAR : CHV 
M +: EREDIBVS 
1477 


Čita se: S(epultura) de Ivan Udičar chum eredibus 1477. 





i Po slici sudeć ne može biti stariji od XVII. v. Uredništvo, 











== 


Druga je ploča na groblju. Položena je na tlu, vidi se na nje 
sana ruka, a vrhu nje luk i striela; nadpisa nema. (Vidi sl. 3.) 


Imade jošte jedno groblje 
na strmom brežuljku iznad 
mjesta, a tamo po prilici 10 
starinskih grobova sa velikimi 
na tlu položenim pločama, 
ali bez čitljiva nadpisa. Ovo 
je groblje napušteno, te služi 
sada samo za pokapanje od 
kužne nemoći umrlih. 

Sto se tiče prošlosti naše 
Crkvice zadovoljit nam se je 
s onim viestima, koje je o 
njoj sakupio pošt. g. urednik 
ovoga glasila u krasnoj svojoj 
radnji »Razvaline crkve Sv. 
Stjepana u Dubrovniku«2. Hr- 
vatski kralj Stjepan I. (1035. 
do 1058.) pritisnut težkom i 
dugom bolešću, zavjetova se, 
da će popraviti i providjeti 
Crkvu Sv. Stjepana u Dubrov- 
niku. A kad Stjepan ozdravi, 
naredi, da se rečena crkva 
popravi, što bi za dvije go- 
dine svršeno. Malo zatim kralj 
Stjepan skupa sa svojom že- 
nom Margaritom dodje u Du- 
brovnik i darova Dubrovča- 
nom, valjda iz zahvalnosti za 
prijateljski doček, Župu, Brgat, 
dio Sumeta, Gruž, Rijeku i 
Zaton. Tom je darovnicom 
bio skopčan uvjet za Dubrov- 
čane, da u svim rečenim mje- 
stima, podignu po jednu crkvu 
na čast Sv. Stjepana. Dubrov- 
čani sagradiše crkve, koje i 





SI 1 


SARA u 


SA 


E m 


Kad 


* 
Ko 











mH(Čvv UNU UUU TV 








2 <: GG GG GG GBE Nk. 1 KK GANA Pia 
Mjerilo = 355- nar veb, 


(#2 


am 
SŠ 


MM, tise 


= ====== = ma 


712 


KOD 





Pointa 





dan danas obstoje, tako u Sustjepanu na Rieci kao i u Zatonu. 


*“ To je dakle starohrvatska nekropola sa stećcima, koje bi trebalo podrobnije opisati. Ured 


1 Starohrvatska Prosvjeta“, III, 


god., broj 1, str. 14—27. 


 — Hi 


— 29 — 


Nećemo dakle pogrješiti, ako gradnju crkvice S. Stjepana u Sustjepanu 
na Rieci stavimo pod konac XI. v. — Nam Hrvatom mora da je crkvica 
S. Stjepana u Sustjepanu na Rieci dubrovačkoj osobito mila i draga, ne 
samo zato, što je nastala iz darežljivosti zahvalnoga hrvatskoga kralja, nego 
i zato, što je darovnica kraljeva obogatila dubrovačku malenu tada republiku 
razmjerno velikim zemljištem hrvatskim sa hrvatskim pučanstvom, predjelom, 


SI. 2. 





koji obuhvativ i gružku luku i Rijeku doista je u velike doprinašao k bujnom 
političkom i trgovačkom procvatu Dubrovnika. 

A to neka zapamte svi oni, kojima bi trebalo da je jedino do logike i 
povjestničke istine! 


U SPLJETU, na Petrovo 1899. BD. Pisridavić 


Dodatak. 
Pošto sam u pramaljeću ove godine imao i ja prigodu, da pohodim ovdje 
opisanu crkvicu, gornjem opisu velevriednog našeg suradnika Preradovića 
dodat mi je sliedeće opazke: 





= M = 


Kako se razabire po priloženom tlorisu (sl. 1.), crkva sastoji oc 
dvorja ili bolje popriečna pačetvorna narteksa (a), koji je niži i ši 
same crkve, crkvene ladje (2), u obliku inosmjernjaka, te svetilišta, kape 
pačetvorna oblika i do nje sa sjeverne strane prizidane riznice (sakrist 
raznosmjernjačkog tlorisa. Po sredini narteksova pročelja jesu ulazna 
prama njima na sred pročelja crkve ulaz u crkvenu ladju, koja je sa 
lištem spojena polukružnim slavolukom. Na začelju kapele je naslonjen : 


BI. D, 


ji 





otar (2) u slogu visoke renesanse sa dva korintska stupa i dotičnim gre 
le slomljenim frontonom. Na začelju crkvene ladje, do sjeverne i južne | 
slavoluka, sa dva pobočna otarića (e e). Do sjevernog otarića sa strane 
gjelja je ulaz u riznicu. U kapeli su dva pobočna pačetvorna prozor 
kojih sjeverni (h) posreduje obćenje izmedju kapele i riznice. Na sredi! 
vernog platna riznice i crkvene ladje je po prozor sa gotičkim lukom (g, 
narteksu do crkvenih vrati je uzidana prosta mala kropionica (4), Neprax 
crkvene ladje i njezina orientacija skupa sa narteksom od JZ k SI, do 


== 


kapela okrenuta k iztoku, može se tumačiti tim, da kapela predstavlja možda 
stariji dio crkve, koja se kašnje istim smierom ne bi bila mogla produžiti, 
jer bi jugozapadni kut crkve bio došao do same obale rječine. 

Ako na toj crkvi ne ima tragova ni starohrvatskim graditeljskim 
oblicima, niti se nahodi, osjem one ruke i luka sa strielom plohorezanih 
na stećku sa starohrvatskog groblja, koji je zaisto iz srednjega vieka, 
nikakovih ostanaka vajarskih uresa, koji bi poticali iz doba osnovanja 
crkve, ipak nam je sačuvan u njoj jedan slikarski spomenik velike zla- 
menitosti za povjest hrvatskog slikarstva. To je otarska tempera — slika 
na daski, retable ili triptih, koja je sad na sjevernom pobočnom otaru, a, 
pošto sadrži i sliku S. Stjepana prvomučenika naslovnika crkve, sva je pri- 
lika, da je ona u starije doba od iskona, pa sve do vremena pripogradjenja 
crkve resila glavni crkveni otar. U doba pripogradjenja crkve, nestalo je 
starinskog otara sa ciborijem, podignuo se novi u preporodnom slogu, pa 
se je morala ukloniti i stara otarska slika, koja za njega nije pristajala. 
Sreća jošte, što je primila, i ako drugoga reda mjesto u istoj crkvi, jer se 
tako sačuvala od neizbježive propasti; a to se ima zahvaliti jedino na- 
slovnom svetitelju, koji je na njoj naslikan.! 

Taj je triptih vrlo riedak slikarski spomenik iz doba hrvatsko-romaničke 
umjetnosti. Daska je duga 1:10 m., a skoro isto toliko visoka. Po slabo 
izpaloj priloženoj slici (sl. 3.), vidi se, kako je sa dva tanka stupca, na ko- 
jima počivaju polukružni lukovi, ciela daska razdieljena na tri polja. Svete 
prilike su na zlatnu dnu. U srednjem polju prikazana je BI. Gospa sjedeća 
sučelice k gledaocu. Ona je u zelenoj tunici, a ogrnuta je ružičastim pa- 
lijem. Sjedi na zlatnoj skamiji, kojoj su jasno iztaknute nožice. Gospi su 
mala usta i tanak nos. Oko glave joj zelena povezača, a pokrivena je ru- 
menkastom koprenom iste boje kao i palij. Nabori na Gospinom paliju na- 
značeni su crnim crtama, po kojima su i osjeni na njemu postignuti. Pod 
nogama joj crljen oblušast jastučić, a obuvena je takodjer crljenim sanda- 
lima zlatom rabeskovanima. Na lievom koljenu Gospinom sjedi djetić Isus 
oblačen u bieloj tunici, a ogrnut zlatnim palijem, kojega mu kraj pada sprieda 
niz lievo rame. Podignutom desnicom blagoslivlje po iztočnu, t.j. sdruživši 
palac i prstenac, a pruživši ostala tri prsta. U prignutoj doli spuštenoj lje- 
vici drži smotan bieli volumen zakona. Gospi i Isusu je oko glave po 
okružan kotur svetinje. Pruženu desnicu naslanja Gospa Isusu na desno 
rame, lievu na lievo, držeći ga izpod palija. Oko Gospine glave stoji desno 
1 evo crljenilom napisano pokraćeno grčko ime Bogorodičino 


Mor 
lo jest Mrrro Cevi, 


* Bit će i bratovština 5. Stjepana, osnovana prije obnovljenja velikog otara (1455 god.) (Prof. G. 
eleich: Dello sviluppo civ. di Ragusa, str, 32) dosta dopriniela k sačuvanju zlamenitog triptiha. 





_ 39 _— 


Na desnom polju (lievom gledaoca) je stojećke naslikan Sv. S 
prvomučenik glavom u tri četvrtine lica okrenut prama Gospi. Odje 
u djakonskoj odeždi, a glava mu postrižena svećeničkom tonsurom — 
je na njemu biela; duga dalmatika modrušasta, rabeskovana sa cr 
Cvjelovima. Obuven je crljenim bječvama i otvorenim zlatnim sand 
Na grudima i više skuta dalmatike Sv. Stjepana su dvie male pačet 
dvaput širje nego više sličice zlatom naslikane. Svaka od njih sadi 
sliku poprsja Sv. Vlaha. Na gornjoj je sveti parac dubrovački u p 
kalnom odielu sa mitrom i okružnim koturom svetinje oko glave. Na 
pruženom desnicom blagoslivlja, a ljevicom drži biskupsku štaku. Sv: 
dolnjem okviriću zlatnomu blagoslivlje takodjer kao Isus na istoj das 
mu je u ljevici grad Dubrovnik predstavljen po samoj jednoj crk: 
kojoj se vidi kube i visok zvonik nad pročeljem, pa je sva prilika d 
predstavlja trešnjom 1667. godine razrušenu staru dubrovačku stolnu 
Na glavi mu biskupski klobuk sa gajtanom vezanim na prsima. Brac 
je duga, a na sličici gornjeg okvirića pokraćena. Na dolnjoj sličici je Sv. 
ogrnut velikim plaštom sa obilatim naborima. Oko glave Sv. Stjep: 
okružni nimbus te do nje s jedne i s druge strane grčki nadpis 


,r ,: E 
IRETE pumo: 


t.j. 9 Zvyrod GTEPZVOG. 


U podignutoj desnici drži gornje krajeve triju lančića srebrnog 
nika okruglasta oblika sa onizkim čunjolikim poklopcem. U ljevici dr 
jenu ladjicu za tamjan, takodjer srebrnu. Preko bila lieve ruke posl 
mu je uzak naručnik (manipulus) biele boje. Na njemu su utkana tr 
križa, a pri dnu svakog kraja vise mu po dvie kratke biele kite. 
svečevim nogama je naslikan jedan kamen, a desno i lievo opet po 
Na lievom polju triptiha je stojećke naslikana prilika Sv. Ivana Evang 
On je okrenut put desne strane prama Gospi. Ima punu bielu 
Oblačen je u zelenoj tunici, bosonog, a ogrnut bliedoružičastim p 
koji mu je prebačen preko lievog ramena i lieve ruke. Obiem rukam 
otvorenu knjigu Evangjelja sa grčkim nadpisom : 

CNAPNII NOFOCY 
HHONOTO: > TOCHHE 
KMONOFOc — HAPXINP 
linnPoc TONIVARN 
TOHKN TALWTG 


OCIINO GTGHETO 





-_ 58 — 


Knjiga ima crljen rez. Svecu do nogu stoji na zemlji simbolički crni 
orao glavom prama njemu okrenutom i sa okružnim nimbom oko nje. Nad 
glavom Sv. Ivana je nadpis : 


očidone ONOr0: 
t.j. o oayos toaves Ozodoyos (Sveti Ivan Bogoslov). 

Kušat ćemo sad da odredimo doba, iz kojega bi mogla poticali opisana 
otarska slika. 

Na slici, koja ipak pokazuje očite tragove borbe izmedju bizantinskog 
slikarstva i novog romaničkog smiera u umjetnosti, opažaju se mnogobrojne 
značajke bizantinske škole. Gospa nosi vas tip bizantinski. Nos njoj uzak, 
poveći joj prostor medju ustima i nosom, usta osobito malašna. Cielo joj 
lice pravilno jajasto, dugo i široko, na tanku, gori užem, vratu. Tunika joj 
zelena, palij ružičast, po običaju bizantinskom. Na bizantinsku je i zlatan 
palij na Isusu, koji i blagoslivlje na bizantinsku složenim prstima. Što se 
liče grčkih nadpisa i zlatnoga dna na slikama, opazit je, da su se i u za- 
padnjačkom slikarstvu sačuvali i do kašnjeg doba. Tako se pomiešani vide 
grčki i latinski nadpisi na mnogim bizantinujućim mozajicima u zemljama 
bivšeg normanskog kraljestva u Siciliji, a osobito u crkvama u Palermu i 
njegovoj okolici iz XII. vieka. Na našoj daski jesu slova i toliki motivi grčki, 
ali je liturgički ornat na slici Sv. Stjepana latinski. Djakoni iztočne crkve ne 
nose naručnika (manipulus, sudarium), niti ga grčka liturgija u obće po- 
znaje ; očito je dakle, da je naša daska naslikana po duhu i obredu svete 
rimske crkve. Naručnik Sv. Stjepana zaslužuje našu osobitu pažnju. Po 
Weissu! ustanovljena je poraba naručnika, kao sastavne česti liturgičnog 
ornata, navučena oko lieve ruke, tek u XII. vieku, dočim da se prije toga, 
od IX. vieka unapried, nahodi na slikama sad na desnoj sad na lievoj ruci. 
Nego čini se, da se je već i u XI. vieku ustanovila bila poraba naručnika, 
jer nahodimo u jednom misalu iz XI. vieka, u kraljskoj dvorskoj knjižnici 
u Monakovu, minijaturnu sliku cara Henrika II., gdje caru podupiru lakte 
dva sveca u misnom odielu, svaki sa naručnikom preko lieve ruke*. Isto 
lako na slici otara u jednom benedikcionalu XI. vieka u kneževskoj Waller- 
stein-ovoj knjižnici u Mayhingenu* biskup i djakon nose po naručnik, oba- 
dvojica preko lieve ruke. Sva ta četiri naručnika su uzka, jednake širine u 
Svoj duljini i narešena su pri dnu tankim rojticama. Onaj u spomenutog 
djakona ima još utkana po tri križića na svakom kraju, kao god i naručnik 
našeg svetog Stjepana, koji je takodjer uzak i jednako širok od jednog do 
drugog kraja. Kašnje-sredovječni naručnici su kralki, le imaju razširene 

' Kosttimkunde, II. Abschn., III. Abthlng., str. 671. 


A. Springer: Handbuch der Kunstgeschichte II., Mittelalter, str. 131. 
br. And. Sehmid: Der christliche Altar, str. 209, sl. 31. 





—_"%_đi 





BA 


krajeve!, kao što se i dan danas običavaju. Sudeć dakle po obliku n: 
nika na našoj daski, ona bi mogla lahko poticati baš iz doba post 
same crkve. 

Kadionik u ruci Sv. Stjepana je pravi anahronizam, jer je kadjer 
kršćanskoj crkvi uvedeno tek u 4. vieku?. Nego se taj anahronizam n: 
| na bizantinujućem mozajiku u crkvi u Monreale kod Palerma? iz XI 
a opeluje se u samom Dubrovniku na srebrnom pozlaćenom krstu s: 
madom sv. drva Križa, koji se čuva u kapeli svetih Moći _ u stolnoj < 
na kojemu je s jedne strane na kraj lievog kraka predstavljen »Sv. Stj 
prvi mučenik, koji nosi kadionik«*. Kadionik na našoj daski ima roma 
oblik, pa bi mogao poticati iz doba od XI. do XIII. vieka. Do XII. viel 
ima traga ladjicama za tamjan5. Do toga doba spremao se je tamj 
malim posudicama okružno ili jajasto valjastim srebrnim, zlatnim ili | 
kostnim, kao što i od riedka kamenja, kao n. pr. od «oniksaš. Po | 
sudeć ne može naša slika da bude starija od XII. vieka. 

Od pravih bizantinskih slika razlikuje se naša daska i po tomu, š 
njoj boje upotrebljene za lica i ruke niesu odveć tamne ni potamnjele, 
prilično svielle; što lik Sv. Stjepana nije posve ukočen, već pokazuje | 
pokreta i života. Ipak slika ne može nikako da pristane u XIV. viel 
rad oblika naručnika, ni kadionika, ni radi pomanjkanja svakog osj 
vlastitog i projektovanog na susjedna tjelesa i na tle. Sve o sve 1 
može ona da pristane najbolje u prvu polovinu XIII. vieka, t. j. u 
borbe medju bizantinskim slikarskim tradicijama i novim duhom, koji 
bio počeo unašali za doba cvatnje romaničkog sloga. 

Kako su u Italiji tekom XII., XIII. i XIV. vieka djelovali toliki grči 
kari, tako je posve lako vjerojatno, da su neki od njih živili i po hrva! 
primorskim gradovima, a navlastito u bogatom Dubrovniku, pa uz nji 
su se, kao 1 u Italiji, odgajali njihovi slikarski nasljedovatelji, koji su 
bizantinsko slikarstvo mal! a malo prilagodjivali zapadnjačkom romani: 
ukusu, a, u crkvenim slikama, i rimskom obredu. 

One opisane dvie sličice poprsja Sv. Vlaha u zlatu na dalmatic 
Stjepana, koje su izvršene posve pravilno po načelima već preporoc 
umjetnosti potiču najdalje iz druge polovine XV. vieka i mogu bit bil 
dalke po naručbi bratovštine Sv. Stjepana. 

U KORČULI, o Svim Svetima 1902. 


' Dr. Hi Otter: Archegl, Wčrterbuch, str. 154. 

* "JE. Wessely: Iconographie Gottes und der Heiligen, str. 375. 
“ 5tj. kan. Skurla: Moćnik stolne crkve dubrovačke, str. DG. 

" Dr. B. Dudik: Neucentdeckte Fresken etc. zu Rom, str. 8. 

" H. Weisa. Nav. dj., II. Abschn., III. Abthig., str. 171. 


F. Rad 


Tragovi crkvice na Lopuškoj glavici u Biskupiji 


kod Knina. 


(Ba slikama.) 


: 1 oš god. 1888 izvješćivao je pokojni O. Stj. Zlatović u »Viestniku 





+4 





M hrv. ark. družtva« u Zagrebu, da je kninsko starinarsko družtvo 
&t“Zslj one godine pokušalo iztraživanje, da je našlo »temelje sgrada, 


komade ornamentike, sedre i cigle«! na Lopuškoj glavici u Biskupiji. Ta se 






movi ve. 


1*100. 


glavica, od rusa željezovitog pješčenika, podiže u sred 
Kosovog polja, a na njezinom vrhu, izmedju ruše- 
vini, izkopani su temelji dugoljaste crkvice završene 
polukružnom apsidom, koje se ovdje vidi tloris. Crkva 
je bez apside iznutra duga 9:8 m., široka 3:1 m, 
polumjer apside iznosi 1:2 m., zidovi su debeli po 
12 m., pa se razumije, da su to sami temelji, a još 
je i po obilnosti sedre razumjeti, da je crkva bila 
posvodjena. 

Kameniti uresni ostanci, nadjeni medju ruševi- 
nama i preneseni u naš »Prvi muzaj hrvatskih spo- 
menika« u Kninu, dokazuju, da je crkva bila ob- 
skrbljena liepom ogradom svetišta i otarom sa ka- 
menitim ciborijem, a sve to da je u slogu hrvatsko- 
bizantinskom bilo urešeno bogatom  plohorezbom. 
Sliedi njihov opis. 


Br. 17.2 Ulomak gornjeg ugla nadstupine, na kojem su sačuvane same 
Ivie volutice (zavojice) i pod njima prost malo savijen list. U mojoj razpravici 
) »hrvatsko bizantinskim nadstupinama Prvoga muzeja hrvatskih spome- 
tika« tiskana je slika ovog ulomka pod br. 30, i ondje nije opisan. Sva- 
ako pripada šestoj ondje opisanoj skupini nadstupina. Visok je 15:5 cm. 

Br. 28. Opisan je taj ulomak nadstupine u gori spomenutoj razpravici 
naslikan pod br. 37. Visok je 24 cm,, šir. 28 cm., a nadjen je dne 17. kolo- 


' Vidi moje ,Izvješće o radu Hrv, star. družtva u Kninu“ itd. str. 41. 
2 Ti se brojevi nahode na slikama dotičnih komada, 
* Vidi ovog časopisa God. I. Br. 4, str. 208. 








suW= 


voza 1888. Pripada četvrtoj ondje postavljenoj skupini nadstupin4 hr 
bizantinskoga sloga. Sačuvan joj je dolnji niz lišća, ili bolje njihovi 
ljaka, koje su šesteroprutno narezane, a plojke im sastoje od tri akar 
zubića. Pruici peteljaka su izpod plojke spojeni vodoravnim prutkom. I 
dolnjeg diela te nadstupine iznosi 17:5 cm., a po sriedi ima ostata 
mito provrćene rupe za čiviju. Taj ulomak nadstupine, kako sam iz 
na navedenom mjestu, spada, sa onim iz bazilike Sv. Marije u Bi 
iz Koljana i iz Kapitula kod 

medju najkarakterističnijim elem 
hrvatsko - bizantinskoga sloga, 

lih jedanaest dragocjenjenih u 
sačinjavaju glavni dio temelja, ne 
se osniva razvitak pojma o hr 
bizantinskom graditeljskom sl 
kojemu učeni svijet nije još 1 
jer se nije još ozbiljno obazrio na njihov stilistično dotjeran i sam 
sustav. 

Opisana dva ulomka pripadaju dakle dvjema različitim nadstup 
jedna je mogla pripadati stupu sa ulaza u svetište na pregradi, a 
jednomu od stupčića ciborija iznad olara. 

Br. 21. Ulomak trokutnog legurija otarskog ciborija. Visok je # 
širok 28:D cm., debeo na naskočenom okviru timpana 11:5 cm. Od 
mu je sredina, pa mu ostaju tek tragovi kosih strana limpanovog 

koji se podiže nad plohom timpana i y 
obruba za 3:5 cm. Taj je okvir profile 
pločicu i četvrtkružan grljak, na kojer 
vrlo plitko plohorezani slomljeni polukru? 
uzlovi kao na mućskom Branimirovom 
niku,' na Budimirovom u Kuli Atlagi 
Benkovca? i na teguriju bazilike na Stu 
u Biskupiji.“ Vrh tegurija je vodoravno o 
le ima po sriedi rupu sa premjerom od | 
duboku 4'9 cm., probivenu za primanje c 
čivlje, s kojom se je imao pričvršćivati ni: 
stojeći križ ili kakav drugi akroterni 
ures, Izvanjski rub je urešen plohorezanim pojedinim kukama, od k 
s jedne strane sačuvane čeliri, s druge tri. 













* Vidi ,Rad“ jug. ak. zn, i umj. knj XXVI članke pok. prof. dn. S. Ljubića i dra. F. 
sa slikom. 
g Vidi 7 mojem članku u ovom časopisu god, VI. sv. l l Ž., atr. U bl. 


* Vidi u mojem članku u ovom časopisu god, VI. Sv. 8 i 4, str. TL. 





=" 


Br. 23. Ulomčić s lieve strane timpana tegurija s otarskog ciborija ili 
ilaza u svetište. Na njemu je sačuvan rep 1 noga pauna, koji je bio ploho- 
ezan na timpanu tegurija s desne strane križa, kao na tolikim staro- 
irvatskim opisanim trokutnim tegurijima.' Taj rep sastojt od srednje badr- 
jice, te simetrično položenih kosih resica. Više repa opažaju se tragovi 
rila. 

Br. 24. Ulomčić s lieve strane timpana drugog tegurija s otarskog ci- 
orija ili ulaza u svetište. I na njemu je sačuvan rep, komad krila i noga 

plohorezana pauna s desne strane križa kao 


i na ulomku br. 25. 

sA Br. 30. Ulomak bridnjasta četverostranu 
pilova (pilastra), širok 31:5 cm., debeo 30 cm, 
visok 32:0 cm. Na tri strane je urešen ploho- 


rezanim uresom u četvornom polju. Na prednjoj 
strani sastoji taj ures od spleta troprutasta kruga sa dva, smjerom dvokul- 
lea četvorine, unakrst spletena zatvorena komada troprutasta traka. Uresi 
na desnoj i lievoj strani su otučeni i izlizani, ali se ipak razabire, po nekim 
sstancima tih uresa, da je i na te dvie strane morao bili po svoj prilici 
jlohorezan ures u četvorini istovjetan sa onim opisanim na prednjoj strani. 
laj je komad, s gornje i dolnje strane okrnjen, mogao služiti i za podlogu 
cropionici, krstionici, križu ili kakvu stupu, pa i stupu za otarsku trpezu. 
_ | Br. 19 i 22 su ulomci pluteja (ploča) sa 
ograde svetišta. Br. 19 je debeo 13 cm., dug 
42 cm., širok 21 cm.; br. 22 je debeo 10'5, 
dug 21 cm., širok 10 cm. Ures plutejnog polja, 
koje je bilo zarubljeno pločicom, vidi se, da je 
sastojao od plohorezana hasurasta pletera dvo- 
jakih, usporednih, troprutastih unakrst postav- 
ljenih trakova, kojih četverostruka  križališta 
stoje u sredini medjusobom okružnim uzlima 
vezanih takodjer troprutastih krugova, 

Brojevi 18, 20 i 26 jesu ulomci triju srodno urešenih pragova zar nad- 
minika sa ulaznih vrati ili grede nad pregradom svetišta. Komadi 18 i 26, 
dide po simetričnom položaju kuka, mogli bi poticati jedan s lievog, drugi 
s desnog kraja istog praga nadvratnika, ili grede s jedne i druge strane ulaza 
u Svelište. Br. 18 širok je 21 cm., debeo 10 cm., dug 21 cm. Lice je ploho- 
rezanim uresom podieljeno na tri pojasa, koji su naskočenim prutcima medju 
sobom razstavljeni. Dolnji je pojas ravan, te je na ostalim dielovima mogao 











i Vidi a mojim člancima“ ,Viestnik hr. ark. dr.“ God. XI. Br. 8. str. 65. — ,Btarohrvatska 
08 God. L Br. 2, str. 76. — God. III. Br. 2, str./5k i str. 65. — God. V. Sv. 3 1 4, str. 118 
— God. VL Bu. 3 i 4, str. TI. 












ŠA, ni 


primiti nadpis. Srednji pojas sastoji od niza troprutastih lukića. Gorn 
koji zaprema preko polovice visine lica, urešen je 40" lievo nagnutim | 
na samostalnim dugim dvoprutastim držcima. Sačuvana je tek jedn 
i dielovi od tri držka. Br. 26 dug je 29 em., širok 21'B cm., debeo 





Dolnja mu je polovina ostrugana i izlizana, pa je mogla po sriedi 
vati i plohorezane naskočene lukiće poput ulomka br. 18, a da 
propali. Gornja je polovina urešena desno nagnutim kukama iste vi 
na br. 18. Sačuvane su četiri kuke. Br. 26 je dug 35:5 em., širok 
debeo 9 cm. Dolnja polovica lica mu je ostrugana i izlizana, pa je 
sadržavala još kakav ures poput ulomka broj 18. Na gornjoj polo 





sačuvan je niz slobodnih dvoprutastih kuka na neobično tankim d 
Ima pet sačuvanih kuka i tragovi drugih dviju. 

Br, 27 i 29 su ulomci velike pozidne lezene ili pilastra. Br. 
visok 31:5 cm., širok spreda 29:5 cm., sa strani 33 cm. Urešen je 
strane kao i ulomak br. 30. Sprieda je bila plohorezana pletenica, 
skoro sva izlizana. Na lievoj i desnoj strani su plohorezane četver 
pletenice troprutastih trakova, koje se prepliću sa slobodnim /tropr 
krugovima. Br. 29 je visok 255 cm. širok 29 cm., debeo 23 
njemu je na licu plohorezan početak iste pletenice kao na obedvie 
ulomka br. 2/7. Izpod toga mu je na ravnu polju urezan krug, | 
njega križ. 

Sudeć po opisanim uresima na sačuvanim ulomcima, crkvica 
puškoj glavici potiče iz IX vieka, 


F. R 


Dva rukopisna evangelijara u Trogiru, 


riznici bivše stolne, a sad sborne, crkve Sv. Ivana u Trogiru ču- 
+. IM vaju se dva rukopisna evangelijara pisana gotičicom na kvieru. 

me avi | Radi kratkoće vremena, ja sam ih tek površno pregledao. Upa- 
doše mi navlaš u oči u jednom i u drugomu evangelijaru iluminovana po- 
četna slova sastavljena od pletenih trakova. 

Jedan je evangelijar vezan u tvrdim koricama, koje su okovane sre- 
brnom pločicom. Dug je 25 cm., širok 18 cm., debeo 2:4 cm. Srebrna plo- 
čica prednje korice urešena je pozlaćenim poprsjima dvanaest apostola raz- 
dieljenih u tri reda; u svakomu po četiri Imena apostola pisana su goličkim 
i kapitalnim majuskulama. U prvom je redu Petar, te 





TNDRE . . OGRO Jakova starijega 
CTKS LOM ime je nečitljivo 
E.. 


4. i. Andreeas (Bar)tholome(us), 
U drugom su redu: 
IORENNES * (RATREVS * OVLETRITS * ThOMN 
t.j. Sohannes * Matheus * Mathias * Thoma. 
U trećem redu su: 
IACOBVS : SIMON * IVDZS * PhILIP 
Lj. Jacobus * Simon * Judas * Philip(pus). 

Pošto je predstavljen Juda i njegov zamjenik Matija, to taj Juda apostol 
nije Juda Iskariot, nego Juda Tadej. 

Svaki apostol ima oko glave kotač svetinje, po dno kojega izlazi prednja 
strana orla sa kotačem svetinje takodjer oko glave, Nabori haljina su dosla 
naravski i neslomljeni, ni ne ukočeni. Sve su glave okrenute u %/, profila. 
Pri svršetku knjige početna slova niesu iluminovana, jer iluminator nije 
bio još dovršio svoj posao. Pismo je crno; samo su neke rieči napisane 
crvenilom. 

Zlameniti su spleteni uresi nekih početnih slova. Prazni prostori medju 
kutima i oko križališti pletenica urešeni su malim kružićima sa piknjom u 
središtu. Osobitom su pomnjom urešena početna I u rieči /n diebus. U 
jednomu je dijagonalno prekršten trak, kojega se čeliri kraja spajaju u jedan 
komad preko četiri poluuzla, poput onih na uzlovitim pletenicama naših 


' 
| 











—im== 


staro-hrvatskih kamenitih spomenika. Drugo I je sastavljeno od jedni 
tvorenog traka, tako da je u dnu uzao, pa dvie strane teku uporedo 
lovice visine, a onda zavrnuvši se na zamke pravi krasnu četverostruk 
tenicu, koja prikazuje tri dvostruke pakružnice. Treće jedno I sastavlj 
od podvostručena traka, koji se lomi i prekrštava na četvorine, a 
križališta spleten je sa slobodnim krugovima. Kraći dolnji kraj traka 
šuje u list djeteline, drugi dulji na zavrnutu ptičiju glavu, koja kl 
obuhvaća isti trak. Četvrto je I rastavljeno takodjer od četverostruke 
nice, od koje se dva traka savijaju valovito i medju sobom križaju, 
se druga simetrična dva s njima spliću, ali su im valovi tako plitki, 
niti ne zahvaćaju po sredini širine pletenice, kako je to na sličnoj 
menu urezanoj troprutastoj pletenici u Staroj Mili (Muggiavecehia) kod ' 
nego se svijaju zahvaćajuć valove prvih dvaju trakova. Ima pak ji 
sastavljeno od zmaja i dva traka, koji se spliću u trostruku pletenicu. 
ptičije glave na dnu trećeg opisanog I svija se zečja glava u dnu u 
pletenice, urezane na licu pilastrića sa starohrvatske bazilike S. M: 
Biskupiji kod Knina.? 

Drugi je evangelijar prosto uvezan, visok 26 cm., širok 16 cm., 
3'6 cm. Na njegovim su stranicama uži rubovi neg na prvomu, i n 
je gotičkim slovima napisan. I u njemu ima nekoliko početnih slov: 
šenih pletenicama, ali su bojadisana modro, zeleno, crljeno i žuto. 
slovo svršuje u dnu Salamunskim slovom (pentagramom), U kutov 
oko križališta pletenica isti su mali kolobarići sa piknjicom u središt 
i na prvo opisanom evangelijaru. 

Ova dva evangelijara potiču od prilike iz XIV vieka. 

Po Guvinovim drvenim vratnicama stolne crkve u Spljetu iz pr: 
lovine XIII vieka, gdje su razni okvirići opervaženi raznovrstnim p 
cama, kao što i po uresnim slovima trogirskih evangelijara, može se 
mjeti koliko je u našem narodu i nakon XI. vieka ostao bio uvriežen 
pletenica. 





'T. G. Jackson. Dalm., the Quarnero and Istria. III. av., str. 378. 
* Vidi sl. VII na tablici na str. 166. ovog časopisa. God. I. Br. 8. i opis na str. 170. 


F. Ra 











Li 


Kropionica u Okrugu. 


llo župne crkve u Okrugu na otoku Čiovu nalazi se stara kropionica, 
kojoj je izdubljeno tijelo ispunjeno kamenom te služi kao sretnjak. 
Prilično je otučena, ali ipak sasma dobro se raspoznaju slova, 


oblik i i svrha, kako to pokazuje slika 1. 





= —-a 


im zire RA je 
int | 


MLJELI 


I ona ot 
"Bahn UNE: 
IRIAN RTI 


van 


im, Pee ora, 
bf 





Kropiona bila je uzidana, kako se to po grubo izradjenom repu vidi, 
koji je 18 cm. uzidan bio. Po svemu sudeć, vjerojatno je, da je ista iz 
stare crkve sv. Teodora, koja se nalazi na obali zaljeva Salbuna, i na kojoj 
su se jošter na prozorima transenne sačuvale, prenešena u novu crkvu. 


Ire, f SORI ElONSN IKA A 





Kropionica imade polukrugljasto izdubljeno tijelo od 17 cm. premjera, 
to kojeg je izvanjski rub osmerokutan. Visoko je 20 em. Pri gornjem 


: 4 2 








ee 


kraju je izvanka obrubljena 5 cm. visokim pojasom, koji 0:5 em. ods 
te je na njemu natpis, kako ga u sl. 2 razvita prikazujemo. 

Prva je polustranica & cm. duga i prilično oštećena, no tačno se 
biru dva slova N i 0. 

Druga stranica 10 cm. duga, vrlo oštećena, nosi tragove slova K 
tačku i slovo S. 

Treća strana, 10 cm. duga, odozgo oštećena. Slova jasna; do pr 
što može biti C ili L, onda RIPE. 

Četvrta strana, 10 cm. duga, odozgo oštećena; prvo i zadnje 
može biti isto C ili L, zatim INI i točka. 

Peta strana, 10 cm. duga, odozgo oštećena, slova jasna 3VPAN 
zadnjeg slova N nalazi se polovica na sestoj polustranici, koja je | 
duga, kao i prva, odozgo oštećena. Slova jasna: polovica N, tačka 

Na četvrtoj strani plohorezana je riba okrenuta na lijevo, a jedv: 
koliko milimetara ispupčana; škrge, oči i peraja naznačene su udubi 
crtama. 

Stranice su na dnu zaokružene te se sastaju. 

Oblik iste jest svakako romanski, nu tačno opredjeljenje vreme 
može se ustanoviti, jer su u našim stranama tako zvani romanski 
vrlo rano počeli, a i vrlo do kasno se sačuvali. 

Natpis bi se mogao čitati: No(va)k . Seripecinic . zupan p(ostavi). 











Popis 


naušnica (ukosnica, mingjuša) ,,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u Kninu. 


Br. 


219/1 


219/92. 
219/3. 
219/4. 


220. 


221/1. 


221/2. 
222. 


(Nastavak. Vidi God. VL 5v. 1—2.) 


Mjedena, jednaka onoj pod br. 212, razlikom, što privjesak na karičici ima 
spodobu križa, a na sredini istoga odskočena je mala pupica; gornji dio ka- 
ričice sasma je postradao. Srednje sačuvan; od 35 mm. premjera, 4:20 gr. 
težine. Našasta gdje i predjašnja Slika joj je pogriešno stavljena pod br. 205, 
na tab. 6. »S. P.« br. 1. i 2., god. 1901. 

Mjedena. Na sredini karičice u nakrst, gore i dolje priljubljen pupak u spo- 
dobi kruške. Isto tako po pupak pri živcu karičice i gdje se zakopčaje. Na 
donjem dijelu karičice, sredinom, vuče se odskočen jednostavan prutak. Lje- 
vena je. Dobro sačuvana, od 55 mm. premjera, 4 gr. težine. Slučajno našasta 
u grobu uz mrtvaca na oranici »Velika«, Obrada Trtice, pod Šešinom kućom 
u Biočinu selu, obćine Kistanjske. 

Sasina jednaka predjašnjoj, od 35 mm  premjera, Dž) gr. težine. 

Mjedena, od proste žice. Dobro sačuvana, od 18 mm. premjera, 0:75 gr. težine. 
Mjedena, jednaka onoj pod br. 4. Dobro sačuvana, od 10 mm. premjera, 
0:85 gr. težine. 

Mjedena, pozlaćena. Jednaka onoj pod br. 101, razlikom, što na sriedi križ- 
kenog polja žice od zbivenih pupicA motaju se poput smotane zmije. Karika 
je sasma propala, ali zrno dobro sačuvano, sada je obješeno na novoj žici. 
Jajasto zrno u duljini ima 30 mm., 12 gr. težine. Slučajno našasta na oranici 
L Čupkovića u Benderu, Kninske obćine. 


Srebrna. Jednaka onoj pod br. 53, razlikom, što svaka pola jajasta zrna opa- 
sana je upredenom žicom. Dobro sačuvana, od 0'70 mm. duljine, 9 gr. težine. 
Našasta u grobu uz mrtvaca na oranici »Jankovićeva Strana« Koje Vujinića 
na Otonu. 

Jednaka predjašnjoj; 950 gr. težine. 

Na karičici od mjedene žice svojom duljinom navučeno je jajasto, od dvie 
pole sastavljeno, zrno Polovine zrna sljubljene su pri užetu od upredene žice. 
Svaka polutina zrna predstavlja, od dviju prostih tankih usporedo tekućih 
žica, trolatičan cvietak, Trokutni prostori izmedju latica izpunjeni su trokutima 
na pojasu želuda naslonjenim i sastavljenim od zbivenih pupicA. — Obadva 
kraja zrna, kroz koji je provučena karika, urešena su obručićem od upredene 
žice. S nutrnje strane tih obručića naslanjaju se u jednakom razmaku isto- 
stranični trokutići sastavljeni od nanizanih pupic4. Zrno je dugo 27 mm., ši- 
roko 18 mm. Pakružna karika od 0 mm. duljine velike osovine, 7 gr. težine. 
— Našasta gdje i predjašnja. 








Br. 


224. 


22. 


226. 


221. 


228/1. 


228/92. 


229. 


230/1 


267/1. 


2672, 
268]1. 


2682. 
2691. 


EAS 


Na pakružnoj kariki od žice, koja je propala i sada d 
smjerom duljine navučeno je jajasto zrno. Sredina zrna m 
od dviju tankih usporedo tekućih žica. Na ovaj o | 
zrna naslonjena su po tri, četiri trokuta od zbivenih pur 
razdijeljeno je pomoću četiri jednaka uzdužna pojasa. 
vršuju obručićem od dviju usporedo tekućih tankih ich, m 
njena po četiri trokutića od zbivenih pupic4. Na svakoj pe 
strane uzdužnih pojasa naslonjen je po jedan trokut td a 
Osrednje sačuvana. Karičica ima 50 mm. duljine velike osovine 
30 mm., debelo 18 mm., ima 7 gr. težine. Slučajno našasta gd 
polju. 
Prosta mjedena žica. Dobro sačuvana, 30 mm. 
šasta na starinskom groblju »Gjuriće u Plavnu. 
Srebrna, pozlaćena. Na pakružnoj karičici, koja je =a 
drugom zamjenjena, navučeno svojom duljinom jajasto z 
opisanomu u »S P.« god. VL, sv. 1. i 2, str. 8, br. 3. - 
Zrno je dugo 30 mm., debelo 20 mm., 8 gr. težine. N ša: ista 
Srebrna. Slična onoj Sod br. 206, razlikom, što joj sora 
lomljena. Osrednje sačuvana. Zrno joj je debelo 18 mm., v 
šasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Slična onoj pod br. 81. Dobro sačuvana. Pakružna ka 
dulje osovine; zrno dugo 18 mm, debelo 10 mm., 3 gr. te 
groblju sv. Jerolima u Lišanih, obćine Benkovačke. 
Srebrna. Na pakružnoj karičici svojom duljinom navučeno ja 
stavljeno je od četiri komada: dvie u sredini medju sobom n sli | 
polutine i dvie kapice sliepljene sa želudom. Vrh svake p 

koju je provučena karika, urešen je obručem od proste žice. Zn 
gdje se sljubljuju šuplje polutine, imalo je u simetričnim m razi 
oveće pupice, koje su nicale iz kolobara proste žice. Isto t 
tri manje pupice resile su svaku polutinu zrna. Osrednje a 
ima 60 mm. premjera, zrno je dugo 30 mm., debelo 20 r 
Našasta gdje i predjašnja. | 
Sasma slična predjašnjoj, i iste težine. Uz navedene naušnice n 
spone ogrlice, obično u Krajini nazvane »majite«, označene br. 
težine), br. 228/4 (3:50 gr. težine) i br. 228/56 (250 gr. t 
Mjedena. Na oštećenoj karičici, svojom širinom visi privjesak, be 
razitle spodobe. Ljevena. Osrednje sačuvana. Privjesak je ' visok 
20 mm., 1750 gr. težine. Našasta na rimo-kat. groblju u Bisku pi 
do 266 uključivo opisane su u >S. P.« god. VL, br. 1. i 2., strat 
Srebrna. Slična onoj pod br. 21. Dobro sačuvana; 32 mm. premj 
težine. Našasta gdje i predjašnje. | 
261/38, 267]4. Srebrne. Od proste žice. Našaste gdje i predjašnj 
Srebrna, pozlaćena. Sasma slična onoj pod br. 133. Dobro sačuvar 
premjera, 3:50 gr. težine. Našasta na rimo-kat. groblju u B 
Sasma slična predjašnjoj; 18 mm. premjera, 2 gr. težine. 
Srebrna, pozlaćena. Sasma slična predjašnjoj. Dobro sačuvana ; 2 
mjera, 320 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 






























z . M = 
Fo 
š* s 
i. 
= 
4 


a 





Fu 
: la - 
a. 











40 


Br. 269/2. Sasma slična predjašnjoj. Jedno zrno propalo; 20 mm. premjera, 1:50 gr. 1 


» 


270/1. 


270)2. 
2Ti/I. 


271/2. 
272/1. 


272/92. 
278/1. 


278)2. 
24. 


215, 
276]1. 


276)9. 
271. 


278. 
279/1. 


279/2. 
280/1. 


280/2. 


281. 
282. 
283. 
284. 
28. 
286/1. 


286/2. 


Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 164. Dobro sačuvana; 22 mm. prel 
5 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 22 mm. premjera, 5 gr. težine. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 50. Dobro sačuvana; 15 mm. prer 
1:20 gr. težine. Našasla gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 15 mm. premjera, 1:15 gr. težine 
Srebrna, pozlaćena. Dobro sačuvana; 20 mm. premjera, 2 gr. težine. Ni 
gdje i predjašnja, 
Sasma slična predjašnjoj; 20 mm premjera, 2 gr. težine. 
Sasma slična predjašnjoj; 20 mm. premjera, 2 gr. težine. Našasta g 
predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 20 mm. premjera, 2:20 gr težine. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 58. Dobro sačuvana; 28 mm. prei 
720 gr. težine Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br, 164. Dobro sačuvana; 25 mm. prei 
3417 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 164. Dobro sačuvana; 25 mm. prer 
4:20 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 25 mm. premjera, 4 gr. težine. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 38. Dobro sačuvana; 13 mm. prer 
15 cgr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 164, ali su joj dva zrna postradala. | 
sačuvana; 20 mm. premjera, 1'50 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 164 Dobro sačuvana; 30 mm. pren 
3 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 50 mm. premjera, 3 gr. težine. 
Srebrna, pozlaćena. Sasma slična onoj pod br. 138. Dobro sačuvana; 22 
premjera, 2 gr. težine. Našasla gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 24. mm. premjera, 250 gr. težine. 
Srebrna, pozlaćena. Sasma slična onoj pod br. 185. Dobro sačuvana; 14 
premjera, 2 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 38. Dobro sačuvana; 15 mm. prer 
1:25 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 6. Dobro sačuvana; 18 mm. prer 
50 egr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br 23. Dobro sačuvana; 25 mm. prei 
2:25 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 6. Dobro sačuvana ; 30 mm. prer 
1:70 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna, pozlaćena. Sasma slična onoj pod br. 185. Dobro sačuvana; 26 
premjera, 1'20 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 16 mm. premjera, 1'25 gr. težine. — Uz nav 
dvie naušnice, u istom grobu, našast mali srebrni škudelati novac: 

Av.: +5'MARCVS+ 

Rev.: + AVR *DVX +, kovan g. 1118. 


mmm 


Br. 28T/1. 


»  281)2. 
» 288. 
» 289. 
»  290/1. 


4 = 


Srebrna, pozlaćena. Sasma slična onoj pod br. 177. Dobro sačuvana ; 28 mm. 
premjera, 3 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Sasma slična predjašnjoj; 18 mm. premjera, 3 gr. težine. 
Srebrna, pozlaćena. Sasma slična onoj pod br. 110. Dobro sačuvana; 238 mm. 
premjera, 3:20 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 
Srebrna. Slična onoj pod br. 1717, razlikom, što su zrnja ukrašena mjesto 
pupicama, savijenim malim alkicama tenećeta. Srednje sačuvana; 30 mm. pre- 
mjera, 3 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. — Uz navedenu naušnicu, u 
istom grobu, našast je mali škudelati srebrni novac: 

Av.: +S:* MARCVS + 

Rev : + P€ : GRA * DVX +, kovan g. 1289—1311. 
Srebrna. Sasma slična onoj pod br. 58. Dobro sačuvana; 22 mm. premjera, 
2 gr. težine. Našasta gdje i predjašnja. 


»  290/2. Sasma slična predjašnjoj; 22 mm. premjera, 1:70 gr. težine. 


(Biti će nastavljeno.) 


O. V. Marun. 














= = 


ZRK 


ie 


— === rebra usro 
== “a : S sm raza = E 


d [4 ZE 
da. 


VREDNIK JJ- 


TRAIŠARAIL : 


VEITELJ: STRVKOVNOG TEČAJA «V+ KOREVLI + 


GOD; VII se SV. 2, 











ZHI 


tu DEI e 


a 


u T= mE 





RAKOM _ 


<a 
E h HvVRa'Ti s Httig 


E gmnRINANSKOd 
g kn 


LETI Nr a 








1 


zi Pope 
| == JAK 
r=sevvah 874 


i Nk 


T 
laid ar) klime = g ći, 











Kosik ć BJE r 
| zVETE i g: i 
M r k5 
ak jE Mik i 
a BSA mre: E 
2. 4#'\Er “m : “I : dd 
o Deh OT uk * < 
“salsa i tatu Li “ # 
Kad Fi! + d u 







F =, 


—sS , li JE 
. E E. I, Mu 
+. | 









a ai Zo ee. i 
“ roka & y n.i_a li g 
M < s ja SEO Fu] : 
uy "s Lo = boa 5 i. 
“oh _ 0B). ri L JE SG z&. on 
== ck "=. gu ae Sregeu 








*. , pi m, ; 2 : 
_ a EA ATE a a 2€ PETER ET DAI NE ZLAC ETE ZEZALI ED ZA PRA TE DJIA 









nn nr an ne none 





E = Eo i ooo sti 


mer ea m evo mon e rem maranao me ppm mnenarsn=n name mome verna ene anamar mmm enom nes sram 


-=- >> 
agr - 


..--- +. 


een 


< = eine m o e mean. 


-.. <... ... 


a _— 


S 


- 


SADRŽAJ. 


(Sommaire.) 


Sredovječni pismeni spomenici u samostanu 00. Konventualaca u Šibeniku. (Sa 18 sliki: 
F. Radić. 

Monunents manuscrits du moyen-ige conserves au.r archives du monastčre des pčres Fra 
ciscains- Conventuels & Sibenik. (Avec 18 figures) F. Radić... ... 

Utarci neumatičnog kodeksa u Dubrovniku. (Sa 2 slike.) Vid Vuletić- Vukasović. 

Deur pages d'un manuscrit avec des notes ncumatigues a Raguse. (Avec 2 figures.) Vid V 
lelic: VUKGBOPIĆ 2 a ova o ke A RG RBE ao fo BLA A Br E 


Može li ne vjerovat u autentičnost Krešimirove biogradske listine privilegiji rabsknj bisk 
piji? F. Radić. 

Peut-on croire a Pauthenticitć du diplome des privileges, dateč a Belgrade. donnč uu čoeće 
d' Arbe par le rot Pierre Krešimir? F. Rudić . 244 2 a 

Sredovječni nadpisi. Vid Vuletić- Vukasović. 

Inscriptions du moyen-dige. Vid Vuletić- Vukasović +. 440 

Popis naušnica (ukosnicA, mingjuša) ,Prvoga muzeja hrvatskih spomenika“ u Kninu. 0. 
Marun. 

Inventaire des boucieg doreilles du , Premier musće de monwuments croates“ a hknn Fi 
le.P. 08 MATU. 2 8 ai. hoz ki vk Jel (a i ĆE oi s i i S KR E 


Bibliografija. Uredništvo. 

Bihliographie. La Nedaction . 2.24 
Razne viesti. Uredništvo. 

Notice diverses. La NidacHon 4. 2 i 





AnUMAVANOKA PRUDlobIA, 


GLASILO 


> HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA VII. SV. 2. 





U KNINU 1903. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. M 











Sredovječni pismeni spomenici u samostanu O. O. 
Konventualac4 u Šibeniku. 
(Ba 18 slikA.) 


Dobrotom poštovanog starješine samostana, dne 4. rujna 1899., pregledao sam u 
Šibeniku u samostanskom arhivu OO. Konventualaca sliedeća četiri kodeksa. 


I 


Knjiga pisana gotičkom minuskulom na kvieru. Duga je 30 em, široka 225 em, 
debela, bez koric4, 4: cm. Korice su zamotane debelom bielom hartijom, te jim na hrbtu 
piše novijim pismom naslov knjige: »Ordo Manualis Ordinis Frat. Min. de anno 1304«, 
uz dodatak »Carte 175«, premda ima 179 listova. 

Na 1. strani su sliedeće nekroložke bilježke bribirskih plemića, dakle pravi Necro- 
logium breberiense. 

Prve su brazde moljcima nagrizene i postrugane, a prvih je pet pisano crljenilom 
(minijem). 

1. brazda. (Anno Domjini Milesimo (Trecen)tesimo (.. . p)rimo (.....) die 
EE. O a va 


br. m LI i md #8 B&--&_-—_& e a ae &e# e ae e e e e e i i š = = ii = i # fra 
dima minorum de breberio cuius anima 


br; (A)ano domini milesimo Trecentesimo quarto (die) XVII 

br. mensis Junii Jnterfecerunt d(ominum) mladinum banum 

br. bosn(e) (patari)ni heretici infideles 

. br. Aano domini Milesimo . CCCC - XI. vicesima (ovdje je kašnja ruka, da razjasni, 
pogrešno ozgor pisala ,vicebana“) (die) Januarij 

. br. obijt nobilis uir comes uladislauus filius quondam nobilis 

. br. uiri comitis mathei comitis marci inclite dominus domine comitis de breberio 

. br. Aano domini MCČC. LXXX V. dle IX mensis marcij obijt ue 

. br. nerabilis uir bone memorie dominus comes grego 

. br. rius de breberio,! 

. br. Aano domini Milesimo Trecentesimo octuagesimo pri 

. br. ma die februarij obijt uenerabilis uir Comes matheus 

. br. miles strenu(u)s de breberio. 

. br. Aano domini Milesimo Trecentesimo Octuagesimo 

. br. sexto. decima die mensis Julij. Interfectus est comes 

. br. nicolaus filius quondam gregorij ugrinith 


. br Aano domini M.CČCIXXX IIIJ . die VI mensis decembris obijt ue 


E ESEJE E 
=a 
a 


= mn o s= = ss m e. = = 
Šoa mE Gi = 


bo 
= 


! Novi podatak za rodoslovje knezova bribirskih. 


o... 





=" === m Er = aci _ sima i“ 





_— 5 — 


22. br. nerabilis uir comes g (ovdje druga pisanju manje viešta ruka dodala »reg 
postrugavši prijašnje ostanke slov) stipanith de breberio quondam domini 
23. br. sit fratribus unam crucem irgenteam et unum calicem pro anima sua et su 
24. br. Aano domini M.CČC. XXXVJ die XIII mensis octubris obijt 
25. br. uenerabilis uir dominus georgius filius domini (iohan)nis de breberio 
26. br. (Aan)o domini MCČCIXXIIIJ prima die mensis novembris obijt 
21. br. (uene)rabilis comes (cv)itehu(s) quondam gregorij slavogostith. 
Na 2. strani, na kojoj su takodjer crljena početna slova: 
1. br. (Ajano domini M CCCIXXXXIX ultima die mensis nouembris 
2. br. Obijt uenerabilis uir egregius dilectus deo et hominibus Comes 
3. br. munit! filius quondam pauli comitis de breberio cuius memori 
dictione 
4. br. Aano domini M CCCX(X)VIIJ .die XV mensis decembris obijt ue 
b. br. nerabilis dominus (Geor)gi(u)s (izgrižena je rieč moljeima, pa ostaju te 
madići pojedinih slova) qui fuit comes dalmacie* 
6. br. Aano domini M CCC. (XXXV]J) (i ovdje su neznatni ostanci pojedinih br 
prima die mensis Junij fuit depo 
7. br. situs comes doymus* filius comitis pauli de banatu 
8. br. Aano domini M CCCCI. die XVI mensis octubris obijt do 
9. br. minus matheus quondam gregorij malhigeuith 
10. br. Aano domini M CCC ILJ . die quinta mensis octubris obijt 
11. br. magnifica domina ursa lnclita crouatorum banissa 
12. br. Aano domini MCCCICCCIJ. die XXINJ mensis marcij obijt 
13. br. uenerabilis domina lucia consors domini marconis quondam domini gre 
14. br, gorij slauogostith cuius anima requiescat in pace Amen 
15. br. Aano domini M CCCIXXVIJ. die mj mensis madij obijt domina pri 
16. br. ba consors domini nicolay uo matris dominorum iohanis et dobruli . 


17. br Aano domini M CC : die XXI mensis Junij obijt uenerabilis domina helena c: 
domini mathei de breberio 


18. br. Aano domini M CCC] XXIIIJ . die XINJ mensis augusti obijt ue 
19. b. nerabilis domina margarita consors domini budislaui de breberio 
20. br. Aano domtni M.CCCIXXV .die IILJ mensis septembris obijt 

21 br. uenerabilis domina katherina consors domini gregorij slauo 

22. br. gosti ac matris iohannis et marci 

23. br. Obitus uenerabilis domine comitisse urse consortis domini comi 
24. br. tis pauli Obijt ILJ die mensis octubris 

25. br. Aano domini M.CCC.1XI. die X. mensis madij obijt uenerabilis 
26. br. dominus nicolaus petrouith 

27. br. Aano domini M CCcČviJ . die XII mensis nouembris Obijt uenera 


28. br. bilis domina paua consors domini petri ac mater comitis iohannis pe 
29. br. trouith de breberio 








* To je u dom. povjesti do sadi nepoznata ličnost. 
“ Inače svi naši povjestničari ciene, da je Juraj II. Šubić umro 1830. god. 
"Ito je u povjesti do sad nepoznata ličnost. 





Na 3. je strani početak koledara (calendarium) pisana crnilom sa crljenim tuma- 
čenjem, Na njezinom gornjem rubu druga je neka ruka crnilom napisala brzopisnom 
gotičicom : 

1. br. »Ano domini M CCCC XXVIIJ . Obijt Venerabilis Vir Comes 
2. br. stoisciza! de genere scubit de breberio qui fuit laudabilis deo 
3. br. et hominibus die secunda mensis Janvarij cuius anima requiescat in pace amen. 

Na 23. brazdi koledara za Januar na istoj 3. strani počimlje pismo sitnijim pra- 

vilnim gotičkim slovima 
br. anno domini Nuendlak. o. 


. comes uuladislauus! filius 
br. quondam nobilis uiri comitis ma 
br... . . (dominorum) comitum de subich. scilicet in festa (sanctoru)m fabiani 
et sebastiani 
Pri dolnjem rubu iste treće strane piše drnga ruka crnilom brzop. got. ovako: 
br. Anno Domini M CCCC XIIIJ . obijt venerabilis Vir Comes 
br. Johanes filius Comitis Petri de Breberio?* qui fuit laudabilis 
br. deo et hominibus die VIII mensis augusti cuius anima requiescat 
br. in pace amen. 
Opet druga ruka pisala je crnilom sitnom brzopisnom gotičicom ovako: 
1. br. Anno domini M CCCČ XIX Obijt venerabilis domina cabetta consors domini co- 
mitisque nicolai ugriniht* ac mater 
2. br. comitis Vgrini Vgriniht* de breberio cuius anima requiescat in pace .. die IX 
mensis Julij 
Na 4. strani (o mjesecu februaru) pri četvrtoj brazdi piše crnilom druga ruka od 
prilike 16. stoljeća : : 
1. obijt domina Brigita comitis mathei militis de breberio sub anno domini M ČČĆ,1 XXX 
Na 6. brazdi koledara mjeseca februara dodata je bilježka == SA. Symeonis con- 
fessoris. 
Na b. strani uz 9, brazdu dodato je: sancti thome ordinis predicatorum 
Prama Idibus koledara dodaje druga ruka crnilom a mješovitim slovima: 
1. Ano Domini MCCCGIII obiit uenerabilis uir dominus 
2. petrus banus cetine die XV mensis marcii 
Tri brazde niže izpod toga druga ruka je dodala: 
1. Obijt bone memorie domini Comitis Gregorij* Vgrinich de 
2. breberio . Anno domini Mill. o CCČI XXXV. die XII mensis martij 
Na 6. strani (kalendar za april) uza zadnji dan mjeseca je kašnje dodato: 
»Sci petri martiris de hordine predicatorum de achino«. 
Na 7. strani je prama sedam zadnjih dana koledara napisano crnilom pravilnom 
gotičicom, a slovima malo manjim od onih u koledaru: 
1. Obiit autem nobilis uir comes 
2. michac sub anno dni M CCCC 


SEE EVE 
Hu 
a 


p Do20. i 


\i*lIto su do sada nepoznati članovi plemena knezova Šubića. 
š do * Novi prilozi za rodoslovje knezova Ugrinića bribirskih. 


= ——-— -——o= = —_————— 
& 


bak! ha 


3. XIX scilicet die XXVJ . mensis martii . filius. 
4. quondam comitis marcii chrisehie qui 
5. (fuit laudabilis deo et hominibus cuius 
6. anima requiescat in pace amen 
Na 8. strani (mjesec jun) dodato je kašnje na 3. juna crnilom i gotičicom: 
»Saneti Johannis pape martiris«. 
Na drugi dan po Sv. Iv. Krstitelju dodato je: 
1. Sanctorum Martyrum Johannis et pauli« 
2. Ladislaui regis ungarie«. 
Na strani 11. (mjesec rujan) uz 9. dan dodato je crnilom: 
1. Dedicario eclesie sancte Marie 
2. de' breberio dicitur officium«. 
Uz dan 24. rujna dodato je istim rukopisom, kojim je zabilježena smrt P 
bana cetinskoga: e; 
1. »Ano domini M CCCCIIIL obiit uenerabilis uir comes ugri 
2. filius condam midonsis (?) ugrinic' qui fuit laudabilis deo et hominib 
Na str. 12. (koledar mj. oktobra) uz 2. dan dodato je ernilom malom goličic 
»Translatio sancte clare de assisio Supra« 
Uz dan 8. oktobra dodato je: 
»Hic incipit indulgentia Jadrensis octo die missarum octubris«. 
Uz 25. dan dodato je k sv. Evaristu koledara još; »demetrij martiris«. 
Na str. 13. (mj. novembar) uz 2. br. dodato je sitnom gotičicom, ernilom: 
»Saneti Justi Martyris de tergesto commemoracio fidelium defunctorum«. 
Uz 4. br. dodato je gotičicom, crnilom: 
1. Ano domini M ČČEĆ XXVIII 
2. die mensis nou 
3. embris : v : obiit uenerabilis uir 
4. bone memorie dominus comes ioanes marcouic subic de breberio? 
Uz dan 8. nov. je dodato k 4 svecim okrunjenim : 
» Translatio sancti ludouici eonfessoris«: 
Uz dan 9. nov. k »Dedicacio basilice saluatoris« ecrljeno napisanim, izplavlje 


crnilom : 4 
»Sancti Theodori martiris«. 


Uz dan 14. nov. dodaje crnilom, malcm goličicom: 
»Sancti Johannis episcopi et confessoris de Tragurio«. 
Uz dan 28. nov. dodato je crnilom, malom gotičicom: 
»Officium pro parentibus«. 
Na dolnjem rubu te stranice piše gotičicom, a izplavljenim crnilom: 
1. Ista die obiit generose nobi 
2, litatis vir egregius dilectus deo et hominibus Comes..... it* filius quoni 
8. Pauli Comitis de breberio cuius memoria sit in benediclione amen 
BE ea ek eia ip....planctu magno.,.. dignatus fuit 
5. Anno (domini M)CCC.1XXXX. VIII 
Na 7. dec. je dodato koledaru: 
»Conceptio virginis gloriose qua fuit concepta sine peccato originali«. 
\ Nov podatak za rodoslovje pl. kn. Ugrinića. 


2 To je do sad nepoznata grana plemena knezova Šubića. 
š I to bi imao biti nov podatak za genealogiju plemena knezova Šubića. 


Ji 





zh 


List što je sliedio odmah iza koledara je odparan. 

Prvo početno slovo manuala minijirano je modro i crljeno. U cieloj su knjizi po- 
četna slova redom sad crljena sa modrim uresima sad modra sa crljenim uresima. 

Treći je list manuala proparan, podšiven i pri dnu pokrpljen. 

Osmi je list odrezan. 

Devetnaesti je list odkinut. 

Na 23. je listu pri dnu izvanjskog ruba pakružna rupa malo veća od novčića. 

53. list je pri dnu malo odparan. 

G4. » »» > » , 

69. je list pri nutrnjem kraju dolnjeg ruba malo odparan. 

Na 72. je listu od sredine vanjskog ruba odstrižen komad u obliku tupokutna trokuta. 

17. list je bio pri vanjskom rubu proparan, te mu je na tom mjestu pliliepljena krpica. 

18. je list pri dnu nutrnjega ruba razparan i nestalo mu je komadića pri donjem rubu. 

Na 84. listu je odrezan komad dolnjega ruba preko sve širine lista. 

87. je list pri vanjskom rubu zera proparan. 

95. » >» > dnu zeru odparan. 

96. » » » >» > 7 proparan. 

Od 98. lista je pri nutrnjem rubu parče odkinuto. 

Na 99. je listu blizu dna mala pakružna rupica i pri sredini vanjskog ruba je 
zeru proparan. 

Od 100. lista je odparano parče nutrnjeg kuta dolnjeg ruba, a dalje je malo pro- 
paran te podšiven. 

Na 108. listu je zeru odkinuto pri dolnjem kraju vanjskoga ruba. 

Na 104. listu je parče odkinuto pri nutrnjem kraju dolnjega ruba. 

Na 107. listu kao i na 104. 

Od 141. lista dobro je proparan nutrnji dolnji rub, a s gornje strane je podšiven 
raspor. 

Na I44. i 145. listu je odkinut po trokutić sa sredine dolnjeg ruba. 

Odkinuto je parče dolnjeg ruba lista 152. 

Dobro je proparan dolnji rub lista 152. 

Dobro je proparan dolnji rub lista 168. 

Zadnji svežčić (nakon lista 168.) odpada od ostale sveze svežčića, kojih ima u sve 15. 

Od lista 170. odparan je ozgor do doli vanjski rub u širini oko jedne četvrtine lista. 

Zadnji (179.) list je nešto malo pokvaren od moljaca. 


NI. 


»Legenda, martyrologium ili passionale«. Knjiga pisana gotičkom minuskulom u 
dva stupca na kvieru o legendi svetaca. Počimlje sa minijem pisanim: »In no(m)i(nj)e 
omi)ni. An(n)o do(mini). M.CČC. VII. Incipiu(n)t lege(n)de s(anet)o(rum), p(er) to- 
tu(m) a(n)nu(m)«, kako se razabire po priloženoj slici 1. 

Knjiga je duga 32:5 cm., široka 23:3 cm., debela bez drvenih u koži zamotanih 
korica 5:4 em. Ima 277 listova. Obrubi oko pisma su široki s gornje strane 2:6 em, 
s vanjske 4 cm., s nutrnje 2:5 em., s dolnje najviše t. j. T'2 em. Knjiga ima 23 sašitka 
(quaternio) od kojih svaki sastoji od 12 listova. Prva dva lista sadržavaju kazalo. Po- 
četak knjige je na trećem listu. 

Prvo početno slovo (U) u pačetvornu okviru skupa sa frontalnim i podnožnim 
uresom prve strane minijirano je bojama: crljenom, modrom, zelenom, žutom i u tri 





D6 
gradacije ružičastom. Na sred okomitog štapa slova nataknuta j je ružičasta jat uka, 
štapa obavijaju se tri narovašena polulista — U siovu je desno okrenuta gori gle 
ptica duga repa. Sva ostala mala početna slova su u cieloj knjizi na bosi 
modra, sad crljena. Frontalno-podnožni ures sastavljen je od anthropomorfično-zo0g 
povorke sliedećeg s 
Pri nutrnjem kra 
njega obruba stu 
lieve strane pro 
fantastična velika 
kratkih nogu, adu 
i repa. Rep joj z 
dvie zmije, koje s se 
sobom smotavaju 
uzla. Glava, vrat 
dolnja strana tiels 
ptice su erljeni se 
pjegama, krila i k 
joj modre. Na ti 
jaše, u crljenoj 
odjeven, čudnova 
sa dugom čunjast 
ljatom kapom ne 
On se je okrenuo 
le hoće uprav da 
desnom rukom tan 
i oštru ubojitu sti 
tetive luka, koji st 
sriedi lievom šak« 
| ' ma ree nasa Ši i hoće da ustrieli la 
deno sooo das rjar duficnw ? je Duće pom rada a kvraca prama nje 
| evra? o ovako Dra quae ptice, na S svijer 
je žut sa crljenor 
turom. Na zadnje 
repa velike  ptic 
mala vrlo vitka 
ptica sa erljenim 
te dugim repom. 
glavu natrag na 
vratu i kao da bljr 
iz kljuna. Vrat veli 
svija se u četvrtin 
oko nutrnjeg dolnjeg kuta obruba lista. Ona raztvara kljun, kojim podupire klin: 
sastavljen od krugljic crljene, žule i zelene boje. Iz spuža izlazi u profilu stojeć 
okrenuta gola ženskinja skupljenih tankih nogu. Ona je jasno pulenaste boje sa e 
konturom i kosom. Desnicu je niz bok spustila a ljevicu podiže nad glavom, gdj 
kraj repa krilata zmaja, koji se uzpinje nad njom. U njega je tielo žuto sa e 
pjegicama, a bliedo ružičastim krilima, Zmaj završuje glavom sa ušima i prod 


xd 
> 


=. 3 rea 





gubicom. On je smotan oko duga, tvrda repa gornje ptice, koji dosiže do spuža nad 
glavom ženskinje. I taj spuž je sastavljen od tri crijene, a dvie zelene krugljice na- 
izmjence poredane. Zmaj ujeda gornju pticu za desnu bedru. Ta se dnga ptica poput 
žune uzpinje uza stranu na kratkim nogama. Glavu na dugu vratu svija se preda se do 
opisanog početnog slova U. Ona je modre boje, a posuta je parovima crljenih pikanja, 
te ima crljene noge i tamno-ružičasta krila. I ona ima uši te izplažen crljen jezik. U 
vrh stranice pri gornjem nutrnjem kutu, uprav nad opisanom gornjom pticom razkoračio 
se sredovječan vitez u zelenoj dolami. U njega su crljene gaće, koje uzko prianjaju uz 
tielo, te oštruljaste crne crevlje. Desnicom preda se pruženom drži ovelik mač krstaš 
podignut do ramena. Desnom je nogom kročio na desno. Preko ramena prebacio je 
crljen ogrtač. Ljevicom drži preda se trokutan štit, koji mu dosiže od ramena do bedara. 
Štit nosi na zlatnom polju deseterozraku crljenu zviezdu. Na palošini je crljen balčak, 
oštrica modrušasto-siva. Čitava je minijatura prekrasna efekta. 

Dolnji rub zadnje strane svakoga od prvih trinaest svežčića knjige urešen je vrlo 
karakterističnom prostim potezima perom nacrtanom slikom (Federzeichnung). 

Na kraju 1. svezka (listu 12.) naslikana je Sveta Stošija vidjena sprieda. Ima prost 
kotur svetinje. Polukrugljasta joj kapica na glavi, koprena oko glave i sva je tiesno 
ogrnuta. Ranjena je u obadva ramena, te joj curi crljena krv. Iz ogrtača joj viri kraj 
desne ruke, a lievom pruža put lieve strane dugoljast list sa prvom rieči sliedećeg 
svežčića: ,,stetii“. 

Pri kraju II. svežčića (na listu XXIIIL) stoji nacrtan Spasitelj, sprieda vidjen, na 
desno malo okrenutom glavom. Crljeno su mu bojadisani rukavi tunike (tunica manicata) 
i komadić košulje, što izviruje izpod vrata. Odjeven je tunikom i ogrnut palijem. Oko 
glave mu krstonosni nimbus. Ima oštruljastu bradu, a rudastu kosu. Desnicom drži od 
zemlje do vrh glave sižući tanki križ potenciran na dvjema prečagama a završen pri 
gornjem kraju osmerozrakom zviezdom. Ljevicu pruža na stranu i s njom drži legendu 
prve slovke sliedećeg lista ,ix“. Visina Isusova lika zaprema svu širinu dolnjeg ruba lista. 

Pri kraju III. svezka (na listu XXXVI.) nacrtan je lik Sv. Agnete, visoka stasa sa 
prostim koturom svetinje. Duge joj (dvostruke) pletenice padaju niz ramena s jedne i 
druge strane, dosižuć do bedara. Okrenuta je ponešto na lievo; odjevena u tunici pod- 
vezanoj o pojasu. Lievom do pojasa prignutom drži mali križ (crux astata) na prsima. 
Desnicu lagano podiže držeć legendu prvih slova idućeg svežčića »ita«. Pod grlom joj 
je zaturen rt kratka široka bodeža, koji dolazi ozgor s desne strane, a iz rane prsnula 
crljena krv. 

Pri kraju IV. svezka (na listu XXXXVIIL) je lik Gospe od Očišćenja (Sviećnica). 
Stoji malko na desno okrenuta sa gorućom sviećom u lievoj ruci malo podignutoj, a do 
nje u desnici drži preda se nešto crljeno kao da je srce. Crne crte su praćene krajem 
kista jasno-rusom bojom. Gospa je odjevena u tunici a ogrnuta palijem, te pokrivena 
koprenom preko glave. Nad čelom joj na kopreni zviezda. Pred njom stoje prve rieči 
sliledećeg svežčića ,ab renunciatione“. 

Pri kraju V. svežčića je lik Sv. Grgura pape. Stoji desnicom pruženom put desne 
strane, a vidjen sprieda u pontifikalnom ornatu. Desnicom drži biskupsku palicu sa za- 
vojicom k sebi okrenutom (ne kao biskup, nego kao opat). Na glavi mu mitra sa viencem 
urešenim nizom bisera i završenom u dva roglja. Iz mitre mu otrag padaju dva traka 
(fanones) koji sižu do ramena i završuju kitama. Misnica mu sprieda zaokruženo za- 
vršuje i dosiže do koljena, a preko nje ide oko ramena križićima urešen palij, kojega 
je okomiti trak sprieda izvezen dvjema vodicama, koje se križaju saštavljajuć kose če- 
tvorine sa piknjom u sred svake od njih i u sred svakog trokutića izvan njih. Izpod 





....o om men m amen e smem “m = 


.e +" a a 


_— 58 — 


misnice vire doli krajevi naplećnjaka (stole), koji sižu do polovice podkoljenica. 
bila lieve ruke prebačen naručnik (manipulus) dosiže malo da ne do ruba misnic 
ravršuje kitama. Pred svecem stoji poduprta Iievom rukom otvorena knjiga, na k 
napisana pokratica sliedeće prve rieči idućeg svežčića ,hec“*. 

Pri kraju VI. svežčića (na listu LXXII.) je nacrtano Propeće sa tielom Is: 
pribivenim sa tri čavla, samim crnilom. Hrbat se prigiblje na drvo križa, a kolji 
prignuta sprieda. Perizonij je shvaćen kao do koljena sižuće platno lepršajućeg 
prostim trakom podvezano opoja su. Glava sa krstonosnim nimbom dobro je nag 


prislonjena na desno rame. Oči zatvorene. Nad glavom je pokratica Lp prve od sli 
rieči ,pro peccatis nostris“ idućeg svežčića. 

Pri kraju VII. svežčića je samim crnilom nacrtana slika Isusa u grobu. G 
shvaćen poput zidana arcosoliuma sa kojega visi zastor, a na polici je prostrtc 
Isusovo sa glavom put lieve strane. Ruke su pružene na trbuh. Odjeven je kao 
nici sa rukavima. Glava obkoljena krstonosnim nimbom naslonjena je na jastul 
zaoštreno završuje na obadva kraja. Na podzidju groba pisano je »a pilato«, št 
prve rieči sliedećeg svežčića. 

Pri kraju VIII. svežčića nacrtan je lik Sv. Petra mučenika. Stoji ogrnut u 
svojega (dominikanskog) reda. Drži objema rukama preda se križ (crux astata) a 
ravno mu je preko glave zasječen mač široka rta, oko kojeg je prsnula krv. Por 
čevim nogama je ploča na kojoj piše: »lani«, kao na sliedećoj prvoj strani idućeg sv 
dolazeći dočetak rieč »mediolani«, gdje je Sv. Petar propoviedao. 

Pri kraju IX. svežčića (na listu CVIIL) nacrtano je poprsje Isusa u slavi 
kružnoj mandorli. Stoji vidjen sprieda odjeven tunikom i palijem. Oko glave mu 
nosan nimbus. Glava je vrlo pomnjivo nacrtana. Ima kratku bradu i nazarensku 
Podignutom desnicom blagoslivlje na latinsku. U lievoj, preko koje mu je prebačen 
drži volumen legis smotan. Iza njega se vide krajevi dviju unakrstnih prečaga, kc 
sižu do mandorle na način križa S. Andrije, i jedne vodoravne preko sredine. Ma 
drže dva angjela u profilu k Isusu okrenuta, oba u tunici i paliju, te su klekn 
jedno koljeno. U živahnom kretu podupira mandorlu obiem rukama, kao da. 
obruč. Izpod slike piše: ,et p?% p XI“. 

Pri kraju X. svezka (na listu CXX.) je krasnim živo karakterističnim crtam 
risan lik stojeće Svete Marine malo okrenute na desno. Palijem zamotanom de: 
podupire do pojasa prignutu lievu, u kojoj drži knjigu. Oko glave joj prost nimbus. U 
je odjevena, a ogrnuta čvrsto privijenim palijem. Ima sandale na nogama. Pod n 
napisana sliedeća prva rieč idućeg svežčića: , Quem“. 

Pri kraju XI. svežčića (na listu CXXXII.) nacrtan je lik Sv. Petra apostola. O 
je u tri četvrtine na desno. Pruža preda se lievu ruku, kojom drži u šaci stjesnu 
ključa, slična onima na stonskoj plohorezbi!. Na jednom su ključu tri brka, na d 
dva, a u ručici vitica. Odjeven je tunikom. Desnicom podupire pred njim stojeću : 
Ima okružni nimbus, oblu bradu i obilatu kosu na zatiljku. Pod njim piše ,hec' 
dećeg svežčića. 

Pri kraju XII. svežčića (lista CXXXXIIII.) nacrtan je lik Svetog Aleksija u putr 
odielu. Stupa put lieve strane, držeć pruženu pred sobom desnicu, u kojoj stisk 
da ne kao čitavo svečevo tielo dug štap sa dvie jabuke, i posebnim pri dnu zaoš 
šiljkom. Na glavi mu čunjast umivalu sličan klobuk. Ne ima kotura svetinje. Prek« 
mu zakopčan kratak ogrtač, koji dosiže do bedara. Tunika mu dosiže do pola gol 


! Vidi u ,Starohrv. Prosvjeti“ god. IV., br. 3. i 4., str. 142. 


np 


2 Ko 


a na nogama je obuo čižme široka ušća, koje mu dosižu do poviše gležanja. Pod njim 
piše rieči ,et ili“. 

Pri kraju XIII. svežčića (lista CLVI.), a pod životopisom svetoga Nazarija ne ima 
svetačkog lika, nego je nacrtana trpeza na podstavku, a na njoj ptica visokih tankih nogu 
i duga repa, koja stupa na desno, a okreće natrag glavu, te drži u kljunu nešto poput 
oka. Na trpezi piše rieč »collo« na sliedećem svežčiću počimljućih rieči: ,collo catena 
constrictum“. 


NI. 


Brevijar iz 1400. god., pisan na kvieru sa drvenim koricama. Dug 24 cm, širok 
18 ecm., debeo bez korica 3 cm. Vrlo je pokvaren pri početku i pri svršetku. 


IV. 


O prezlamenitom i krasnom kodeksu iz XI. vieka, plenarium, koji je sa glasbenog 
gledišta opisao bivši O. Barbić u prvom svezku ovog časopisa (str. 16.—22.) sa fac. 
simile dviju stranica knjige, dodat mi je, da je pisan na kvieru slovima scriptura mi- 
nuscula erecta, koje pismo nosi sva obilježja XI. vieka. Sva njegova početna slova su 
pozlaćena. Najljepša su mu dva slova na str. 38., na početku , ln vigilia natalis domini“. 
(SI. 2.) Sastavljaju pokraticu rieči D(eu)s t. j. D i 5 od početka molitve: , Deus qui nos 
redemptionis nostre“ ete. Slova D i S su po- 
zlaćena, crljeno nacrtana. Polje im je modro 
1 prazninama uresa, a izpod modrog izbija 
gdje i gdje zeleno. Slovo je D visoko b'7 cm., 
široko 57 cm.; S je visoko 5 em., široko 
32 cm. Slovo D je urešeno anthophylloidski', 
i. j. uresom sastavljenim od loze sa lišćem 
i cviećem, S je sastavljeno fantastično orni- 
ihoidski sa bilinskim završetcima, a pokratica 
je ophiomorfična, t. j. sastoji od pružene na 
iri veružice zamotane zmije. Slovo latinsko 
kapitalno D je razdvojeno u stupcu i u trbuhu. 
iz polovice trbuha izvija mu se uzbrdo zavinuta loza, koja se u nutrnjosti slova jedanput 
okreće na zavojicu i završuje u sriedi na kraju zavojice stojećim trolatičnim evjetićem; 
le preko četiri strane slova pušta četiri vitice, koje slovo obuhvaćaju i završuju gornja 
i dolna na troliste, desna i lieva na cvjetiće. Slovo S je shvaćeno kao ptica ušasta na 
visokim pasjim nogama, koja stoji upravljena put lieve strane, ali ima glavu na dugu 
vratu okrenutu put desne, dočim joj se rep zmijasto svija izpod nogu i završuje u dolnji 
kraj slova i trokutan peterozuban list na dugoj peteljci, koja prolazi ptici medju no- 
gama. Iz usti joj mjesto jezika izlazi duga ptici izpod grla svijena peteljka, koja nosi 
list sličan onomu pri kraju repa. Zmija je napjegana kružnim pjegicama, ušasta je i 
izplaženi jezik joj se pretvara u prost listak. Ona plazi sa slova S put slova D. 

Iznašam ovdje i druga dva urešena početna slova: D i CG. U slovu D izlazi na 
nutrnjoj strani sa sredine stupca hrek iz kojega se razgranjuju četiri simetrične vitice, 
od kojih gornja i dolnja nose na kraju po zavijen pupoljak, a dvie srednje se sastaju 





Slika 2. 


' Labarte — ,Les arts industriels“ — III, 83. 


m 




















Blika 5. Slika 4. 


i nose po sriedi trolatičan cvijetak (Sl. 3.). Slovo C urešeno je jednakom 
sredine trbuha ničućom viličastom lozom kao i već opisano slovo D, samo št 
prema položaju trbuha, počimlje s lieve strane, a svija se takodjer uzbrdo (Sl 

Na koricama ove knjige još je jedna kovinska kopča sačuvana, a druga , 
Debela je bez korica 45 cm. 

V, 

Blagopokojni Dr. Rački u zadnjem poglavju velevriednog svojeg djela : 
stanje Hrvatske prije XII. stoljeća« pod naslovom »Umjetnost i umjetni ' 
preglednoj slici uspjehe dotadašnjeg iztraživanja starohrvatskih umjetničkih i 
obrtničkih spomenika. Što se napose tiće ornamentike nazih rukopisa, robi 
taknuli, kako se on doslovce izrazuje (str. 316.—311.): 

»Za sada (1893. god.) mogu se poslužiti samo jednim, koji je bez su 
nas prije XII. vieka pisan. Sada se čuva u nadbiskupskoj knjižnici zagrebačko 
rukopisu već sam progovorio obširnije (Starine VII., 47.). Stariji dio rukopisa, p 
pišan je običnim latinskim pismom u X. vieku ; mladji, psalterij, longobardskim 
početkom XI. vieka po spljetskom djakonu Maju za spljetskoga nadbiskupa Pa 
diela imadu inicijale ornamentirane (V. tablu TIL, gdje se navodi E ornamenti 
se nalaze ukrašena ova slova: A, B, €,E,F,1LM,N,0,P,QR,5S, Tito 
njekoliko puta Ornamentika je geometrijska, sastojeća se iz crta i prutića, € 
različitu pravcu, pa često u lišće ili biljku svršujućih se. Pismo je obično gl 
izpunjeno timi nakiti, osobito kada mu je okrugao ili savijen oblik, ako li ; 
kano u 1, M, T, tada se obraća veća pažnja ukrasi njegovih ravnih česti. Te 
pismenu T srednji ravni stup proširuje, okićuje nizom biserja, a oko njega vi 
koji na jednom kraju nosi grozd. Uzimaju se za nakit motivi takodjer iz bilinstv: 
lišće i ruže, prem redje. Od životinjstva dolazi u starijem djelu samo jednom u 
L fantastična zvier boje žulkaste, iz koje čeljusti izlazi kano strelica sa srcem na 
rtu. U drugom dielu u pismenu A na gornjoj česti vide se dvie zmijske gl: 
koje se rabe jesu crvena, modra, žutkasta, zelenkasta. Ornamentika je čestim 
pravilna i ukusna. [U istoj nadbiskupskoj knjižnici čuva se (col. 46, ser. 11) ri 
kvieru u maloj osmini a sadržavajući missale, pisan littera beneventana po s 
u prvoj polovini XI. vieka. Nezna se, gdje je pisan. Počima sa »Uig(ilia) unius aj 
Na str. 171. i sl. red mise. Inicijali su takodjer ukrašeni; nu i manji i jednost 
onih u navedenom rukopisu; jedino je bogatije nakićeno pisme T u početku ca 
igitur , . . Gornja ravna crta svršava u dvie životinje; inače ornamenti sast 
samih crta i pruga.| Jednaki motivi vraćaju se kod inicijala u slavenskih, ime 
golskih rukopisih sliedećih stoljeća. « 


ii 


SA 


Uz rukopis ovdje opisan pod br. IV. posjeduje samostanski arkiv šibenskih 00. 
konventualaca još i drugi, premda žalibože grozno osakaćen, rukopisni kodeks sa ure- 
enim početnim slovima iz zadnjeg stoljeća hrvatske podpune samostalnosti. To je dakle 
četvrti do sad poznati domaći kodeks iz XI. 
vieka obskrbljen uresnim početnim slovima. 
To je knjiga S. Pisma u folio-formatu duga 
62:5 em,, široka 37.6 em., kojoj je nestalo 
korica, početka i švršetka, te je sad debela 
samo 37 em. Ima još 16 svežčića i 2 lista. 
Knjiga je pisana slovima minuta erecta XI 
v. (v. sl. 17.); imala je mnogo velikih krasno 
minijiranih početnih slova, koja su sva gra- 
bežljivo odstrižena i odparana sa najvećeg 
diela knjige; od njih je ostalo tek nekoliko 
u zadnjem svežčiću i to slovo M rieči »Multi- 
fariae«, pri početku Pavlova lista Židovima, 
i petero P Pavlova imena »Paulus«. U prvom 
dielu knjige ostalo je ipak nekoliko manjih 
samo nacrtanih urešenih početnih slova, Na listu 61. pri dnu prve strane, 
u početku evangjelija S Mateja, najveće je od sačuvanih tek nacrtanih 
slova i jedino te vrsti sačuvano u knjizi je slovo P rieči »Plures«, Vi- 
soko je 16 em. širok 72 em. Ono je posve ukusno narisano, te u 
nutrnjosti štapa i trbuha izpunjeno krasnim i simetrično razporedanim 
četverostrukim i šesterostrukim  pletenicama (franc. lettre en treillis) 
trakova (SL 5.). Zavijeni obli dio slova završuje u trozubni list podvezan 
listnatim prstenom, Za- 
oštreno svršeni dolnji 
kraj štapa zadieva se 
u krin. 

Od manjih urešenih 
početnih slova ostala 
su A, C dva puta, D, 
E, M, N, Si U. Ona 
su sva izpunjena sple- 

Slika 5. tenim phylloidskim t. j. 

granalo -listnatim ure- 
som. Spletene grane urešene su jedno 
L dvostrukim krugljastim pupoljcima i 
šepovima odrezanih ogranaka, te zavr- 
šuja na trokrpno lišće okružnih krpa. 
Gieli pleter zavijenih grana i ogranaka 
izlazi u većini slova iz zajedničkog čo- 
kota, koji se organično izvija sa jednog 
mjesta“ dotičnog slova; samo u slovu M 
uncijalnogloblikalna listu 61. str. 2. u 
teči »Matheus« je splet sastavljen iz 
zavijenih loza, koje simetrično izniču iz | 
nutrnjih strana dviju vanjskih noga slova Slika 6. / 








= 






















Osim tih zajedničkih obilježja, dade se to devet slova razdieliti, po vlasi 
zima u pet različitih vrsti. 

1. Slova A, D, E i S. Njihove erte, osjem malog trokutnog otvora pi 
razširenom kraju slova S i desnom kraju gornje vodoravne česti slova E, ni 
prekidane ni razciepane. Kod njih se i glavna grana uresa i njezini ogranci p: 
puta ovijaju oko česti slov i spliću se medju sobom, ali ipak u dosta jasn 
vima. Preko crta slova A, E i S povučeni su popriečni pojasi na dva mjesta. 
se od njih razlikuje tim, što ne ima takovih | 
Slovo A (SL 6.) je crno narisano, a nalazi se ni 
str. 1., u rieči »Apud«, u »Prologus in libr: 
Slovo D (Sl. 7.) je crljeno nacrtano na str./: 
Slovo E (Sl. 8.) je na str. 2, lista 5, u rieči » 
Slovo S (SI. 9.) je na str. 2., lista 3. 

2. Slovo C (sl. 10.) nahodi se na str. | 
u rieči »Cantate«. Preko njega ide pet ona 
priečnih pojasa, kakovih smo po dva opazi 
vima A, E i S. Uztoje ono pri krajevima i 
sriede trbuha, dakle na tri mjesta prorezanc 
gornji i srednji prorez prolaze krajevi dvaju 
Nijedna grana se ne obavija oko njegovih če: 
se ovo slovo razlikuje od svih ostalih osam. 





Slika 9. 


iii 





_ 63 — 


se grane njegovog uresa izvijaju u četiri dijagonalna smiera sama četiri ogranka, koji 
se medju sobom spliću jedino u središnjem uzlu. 

8. Slova C i U (sl. 11. i 12.) imaju svoju debljinu srednjom crtom svuda na dvoje 
razciepanu, tako da se zavoji ogranaka nutrnjeg uresa provlače kroz razciep i prepliću 
se s dviema polovicama debljine slova. U slovu C je još svaka polovica debljine slova 
obskrbljena sa dva popriečna pojasa, kakvih smo opazili na slovima A, E i S. To slovo 
ima još i tu osobitost, što joj se srednja grana, stigavši pred sredinom trbuha, razgra- 
njuje na tri ogranka, od kojih srednji završuje na pupoljak i dva simetrično položena 
lista, od kojih je gornji iznimno peterokrpan. I kraj najgornjeg ogranka spletenog uresa 
tog slova završuje u dva simetrično položena 
trokrpna lista sa velikim pupoljkom medju 


ra - 2 ma - =" 5 ša 
m" a . ur PL“ g d .. m ' "£ 
=r +. 4 j . m. ti Han «A 


>." 


kme 
Žž. 


R a | ša: Čik Mn. PAN BM 
njima. Ogranci njegovog uresa provlače se  iišinsnm NG I ear _( SWE pora 
Fra s mempesvo mi | 


kroz razciepe slova, ali se samo dva od njih 
ovijaju oko njega, dočim toga ne čine ostalih 
pet. U slovu U, uncijalnog oblika, gdje ogranci 
pet puta prolaze kroz razciep slova, oni se 
svaki put ovijaju oko njega. Pri dolnjem dielu 
okomitog štapa slova provlači se kroz razciep, 
te obuhvaća naizmjence obadva diela širine 
štapa, na viticu zatvoren, osamljen, ogranak 
sa četiri pupoljka i čepom odkinute grane, 
koji prikladno izpunja taj dio granatog ple- 
tera slova. U tom je slovu pleter najgušći i 
najkomplikovaniji. Slovo CG nalazi se na str. 2. 
45. lista u knjizi Tobije u rieči! »Cromatio«! 
Slovo U je na 2. str, 34. lista, gdje je 
»Incipit prefatio in Ezre« u rieči »Utrumque«. 








Blika 10. Slika 12. 





= amo osu oo DJ 





— 64 — 


Ures početnih slova šibenskog kodeksa biblije, koji ovdje opisujem, srodan je 
uncijalnog početnog slova“ E, kodeksa »passionale« zagrebačke nadbiskupske kn 
iz početka XI. vieka!. I to je slov 
ciepano u svojim crtama, te u nui 


INT] PIT P d urešeno lozom sličnom lozama pr 


"> 
k 


. 
. 
. Pos 
, 


E 


slova šibenske biblije. Samo je ta 
prostiji u toliko, u koliko se čokot | 
u početku dieli na dva sama prut: 
svojim dugačkim zavojima obuhv 
krivi dio slova tri puta, srednju pi 
nicu jedan put, i bez gusta splićar 
punjuju slovo. Ta je razlika nastala 
što je inicijala zagrebačkog kodekse 
jirana raznim bojama (crljenom, m 
i žutom), dočim su inicijale šibensk 
deksa tek nacrtane jednom bojom, 
tamo izpunjaju boje, izpunjuje ovar 
stoća pletera. 

4 Slovo M, crno nacrtano, | 
već napomenuto (sl. 13.), ima ur 
stavljen od dvie grane, ali se sam: 
loza uvija, dieli na pet ogranaka, 
i pet puta obavija vanjske a j 
nutrnju nogu slova, dočim se desr 
samo okrene jedan put uzbrdo 
razgranavanja gubi svoj kraj u o 
spletu. 

Đ. Slovo N, (sl. 14.) unc 
oblika, nalazi se pri gornjem kra 
1., lista 61. u rieči »Novum=«, u p 
evangjelja S. Mateja, dakle ne 
stranici, na kojoj je već opisanc 
slovo P u rieči »Plures«. Pošto 
ovom slovu i same njegove cr 
datkom onih pet okružnih pup 
pretvorene u loze, to ono skr 
cielim spletenim uresom sastav 
dinstvenu organičnu rastlinsku < 
Ogranci obuhvaćaju slovo tri pi 
poluuzlove, dva se ogranka u dn 
paju na poluuzao, a glavni sple 
sredini slova. 

Slika 14. Cieli 64. list kodeksa je od 
premalo je ostalo i od T5. lista. 

Gori spomenuta minijirana, u ovom kodeksu još sačuvana, početna slova odli! 
svojom veličinom, prostim uresom, jednostavnom harmonijom i živahnošću bo; 






U 


' Starine“ jug. ak. knj. VII. Tab. III. 


an 


njima ne3ima nego crljene, zelene i žute boje. Velika slova P imaju u svojem oblom 
od */, kruga sastojećem dielu zaključena sliedeća slova (fr. lettres enclavćes) dotične rieči 
ili i drugu rieč. Po priležećim slikama (sl. 15. 16. i 17.) opažaju se u dva od njih 
kapitalna slova AVLVS, a u trećem još i VINETVS sa karolinžkim oblikom slova 
C, koje se opetuje često u cieloj knjizi u naslovima, koji su svi pisani majuskulama. 

Na drugoj strani lista 88. je početno slovo P (sl. 16.) u rieči »Pavlus«, u početku 
pisma PAVLUS ET SILVANVS. Dugo je 30 em., široko 11 em. Crljenim je crtama 


ze dB 


. z S i, 








Sliku 6. 





Slika 15. 





narisano, a žuto sve unaokolo obrubljeno. Polje štapa razdieljeno je na troje žuliml 
popriečnim prugama. Gornji i dolnji komad su tamno-zeleni sa žutim obrisom, srednje 
crljeno. Dolnje je polje izpunjeno vodicom (crtom na cik-cak), koje su kuti opet iz- 
punjeni vodici istosmjernim prugama na kutove; gornje je urešeno trokutnim lepezastim 
šlićem, tako na izmjence poredanim, da sastavlja vodici sličnu crtu; srednje je iz- 
“punjeno dvostrukom pletenicom na prividne krugove. Traci te pletenice su jedan vrpčast 
drugi kao sitna biserna grivna. I polje okružnog diela slova je žutim prugama raz- 
dieljeno na troje: gornje i dolnje je crljeno, srednje tamno -zeleno. Sva su tri diela iz- 


punjena gusto jedan do drugoga nanizanim akantusovim lišćem u kosu položaju, tako, 
b 





u Die. 





- - o o. 
...— 


mapos aore ofo 


Žan e. ma. mae aand. 


h 





> GB a 


da je lišće gornjeg i dolnjeg diela okrenuto koso, desno, uzbrdo; ono srednjega | 
lievo, nizbrdo. Dno štapa je koso odrezano i završuje u produženi na dvor pruženi tr 


Poput opisanoga je iste veličine, oblika, razdiobe i boja i početno slovo | 
listu 90. (sl. 17.). Tu je početak Pavlova pisma Timoteju »Paulus ap(osto)l(u)s Ch: 
Je(sju secundum imperiu(m) d(e)i saluatoris n(ost)ri et Chri(sti) J(e)su spei n(c 
timotheo dilecto filio« etc. Razlika je u tom, što je ovdje na dolnjem dielu štapa pore 
sbijeno akantusovo lišće koso desno nizbrdo okrenuto, po sriedi na izmjence nani 
trokutno lepezasto lišće, a gornje je polje urešeno oblušastim crtarijama. U gornj 

dolnjem dielu okružne strane slova je 
| lievo, nizbrdo okrenuto, sbijeno nani 


VId akantusovo lišće, a u srednjima je niz 
| M kutnog lepezastog lišća. 
*TI 


Na str. 1., lista 91. je takovo P u 

' iHV »Paulus«, samo mu je pri dolnjem 
* štapa zeleni trolist veći i drukčije ok 
pr. 2 . nego u prva dva. U njega polje štapa 
| he j PJISN = razdieljeno, nego je ozgor do doli ur 
| Š Z /Ovi crljenom dvostrukom pletenicom. Okruži 
ha ZA | Ku slova jednako je razdieljen kao u prva 
m u > E“ gornji i dolnji su izpunjeni zelenim, pored 
PERIV uzbrdo na desno nagnutim akantusovim liš 


dirilu HerITAri Sapi ibu nane saća "KI : 2 Ž : 
ua dr rhro dileapf id srednji je dio izpunjen na izmjence naniz 






nt 
“m 
= 


“ aa 











ERNJI 
»kčđt 


Bali. 
komm 2 
—_— 
3 
po 


4 






ni 
= 


Pana de 
LA 


- 
nA 


ti sm 

La] 
> rw ren 
b rm 


_ 









pr DERE ZI = trokutnim crljenim lepezastim lišćem. 

: Na str. 1., lista 92. je početno 
ZO Pamet e qu pilane = rieči »Paulus« dugo 31:3 cm., iste raz 
S BZ Einsrunem precepn ef ceordepu > | obćenitog oblika kao i dva prva opi 


rodlconfaarma bona 4ifidenonfina-Aqb; Samo mu se žuti rub gornjeg, lievog 

gudam aberranazr conucrfifurc inuuwmuloS a] lić ličan korniašu: ko: 

M ovin ulepsreslesrdo daa ova spliće u uzao sličan kornjašu, koj 
t 


zvalo spojka vau . pominje spletove inicijala irskih kaludje 
firmune.Samufaue guubona č-Lex.fiqur rkp. kodeksima od 8. do 10. vieka. Gorr 


ei uraz , nocga ufko Lexnon : ' ' a : 
Bi A potr red mufa Ajnon fubcleuf: mpi polje štapa izpunjeno na izmjence nani? 
U 4/perazoribo: foplereaif a/conramnarif: zelenim trokutnim lepezastim lišćem ; sr 


he kenheajh pl me sd mjedi nizom vodoravno ležećeg akantusovog cr! 


Ho je buf perurnir-alfiaszalud inedoaring lišća ; dolnje je razdieljeno na kose četv 
Perozu quoekređm pugtm gl beandi-gđ .  iizvan njih ostajuće trokutiće kao na gor 
Pri qPa que čforrunapoibudno Ko dielu slova sl. 17. Srednji crljeni dio okr: 


me exifimarure ponenf mminifkerio.Q, diela slova je urešen kao gornji štapa, | 
E ui va j kao gornji štapa, | 
- ma 7 Mbbem, al pfeduzor aicormumelioif dva nanizanim zelenim akantusovim li 


Slika 17. Na str. 2., lista 92. (sl. 15.) je 

zadnje opisanog slovo P u rieči »Pa 
ali mu je ljepši splet ruba na gornjem dielu, nego na predjašnjem slovu. I na | 
su polja i štapa i okružnog diela na troje razdieljena. Gornje i dolnje polje šta 
crljena, srednje je zeleno; obrnuto od štapa su razdieljene boje na okružnom dielu 
Na gornjem polju štapa su poznate kose četvorine i trokuti; na srednjem je niz sbi 
doli desno malo nagnutog akantusovog lišća; dolnje je urešeno nizom istog akantu 
lišća, gori lievo okrenutim. Gornji i dolnji dio okružnog diela su isto tako nap 
sbivenim nizovima akantusovog lišća uzbrdo koso na desno okrenutim, srednje 


kutnim, na izmjence stojećim lepezastim lišćem. To je slovo na početku Pavlova lista 

Filemonu, kako se razabire po naslova: »INCIPIT EPISTOLA AD PHILEMONEM -. 
Najzadnje sačuvano i ne liepo početno urešeno slovo je M (sl. 18.) pri dnu iste 

2. str., lista 92. Ono je crljeno nacrtano i kao sastavljeno od prosta trikrat «agnuta traka. 


_ € — 





Slika 18. 


Visoko je T'5 em, široko 8'4 cm. Sve je unaokolo žuto obrubljeno. Polje prvog i trećeg 
elementa slova je zeleno, drugog i četvrtog crljenkasto. Polje prvog kraka je urešeno 
poznatom dvostrukom pletenicom, drugog sbivenim nizom akantusova lišća uzbrdo koso 
desno okrenutog, treće trokutnim, lepezastim na izmjenice postavljenim lišćem, četvrto 
opet nizom akantusovog lišća okrenuta koso nizbrdo put lieve strane. 


F. Radić. 








Utarci neumatičkoga kodeksa u Dubrovniku. 


USE osp. Josip Onvszkiewicz, pravnik, dobavio je iz ostavštine pok. prof. 

Asi Dum Stijepa Tomaševića, Dubrovčanina, zanimivu knjigu, te joj 
iL | je na drevnomu povezu iznutra udaren s jedne i s druge strane 
Njezebk po list kvira napisan drevnijem neumama. Knjiga je naštampana 
gotičicom, t. j. iza kazala je naslikano krštenje sv. Augustina, uz gotički 
natpis u vrhu: 





Sanctus Augustinus. 

Svetitelj je pred krstionicom sklopljenijeh ruku, te kleči, a nad njim 
sveštenik drži spugvu. Do spugve je slovo F, a iza legja svetitelja kao 
knjiga s natpisom S. AGV/STIN. S desne je strane sv. Augustin, te sjedi 
na stolici u biskupskoj odeždi, a u ruci mu otvorena knjiga. Ispred sveti- 
telja je natpis, isto latinicom: S. AGVS.TINO. Na prvomu je listu gotičicom : 


»Incipiut sermones san- 
cti Augustini ad heremi- 
tas et nonnulli ad sacerdo- 
tes suos, et ad aliquos ali- 
os. Et primo de institu- 
tione regularis vite sermo 
primus. « 
Na svršetku je »sermonis LXIIII.« i »orationis sci Augustini«: 
Finis 
Impressum Venetijs ope- 
ra et impensis Vincentij be- 
nalij. Anno dni. M.CCCCL 
XXXXNIJ. die. XXVJ. Januari. « 
Drugi je dio, isto gotički: 
»Incipit liber pni Joanis 
gerson cacellarij parisiensis. 
De imitatioe Xpi et de cteptu 
oium vanitatu mudi Cap. ] « 





Na listu je 6Đ: 
»Johis Gerson cancelarij 
parisiensis: de coteptu mu 
di libri quatuor vno cum 
tractatu de meditatione 
cordis felici numie finiut. 
Impssu Venetijs impesis 
francisci de madijs. 

M.CCCG.LXXXV]J.« 
Na svršetku trećega dijela na listu je 68. gotički: 
Finis 

Expliciunt meditationes 
devotissime totius vite domi- 
ni nostri Jesu Xpi pm sanetu 
Bonaueturam cardinale or- 
dinis minorum. Impresse 
Papie impensis Jacopi de 
burgo francho. 1490. die. 4. 
martij. « 


Iza ovoga su dva lista stihova, t. j.: 


»Versiculi arboris vite 
Christi. « 


* 
Sad mi je navesti tekst s prvoga utarka kvira sa zlamenitijem neumama : 


(Emitte Spiritum tuum) et creabantur et renouabis faciem terre ale(l)nia 
— Spiritus domini repleuit orbem terrarum et hoc quod co(n)tinet omnia 


scientia habet uocis (alleluja). — Prvi je responsorij, a drugi dio introitusa 
u Dominica Pentecostes. Iza neuma slijedi utarak iz Ivanova evangjelja 
(Joh. 14. c.): 


Sedm Johm. In ilo) (empore). Dix(i)t he | discip(u)lis s(ui)s. Si q(ui)s 
dilig(i)t me s(er)mo | ne(m) meu(m) s(er)uabit. Et p(ate)r m(eu)s diligit eu(m): 
et a(d) deu(m) ueniem(us). | et mansione(m) apud eu(m) faciem(us). Q(ui) 
n(on) dilig(it) me. s(er)mones | meos no(n) s(er)uat. Et s(er)mone(m) que(m) 
audistis n(on) e(st) m(eu)s s(ed) ei(us) q(ui) | (misit me, Patris.)« 

Na drugomu kviru isto počimlju neume s ovijem tekstom : 

»a(lje(D)via habitans in illis a(De(Dvia, a(le(I)via: Exurgat d(eu)s (et 
dissipentur inimici ejus, et fugiant qui oderunt eum — Ps. 67.) — Slijedi 
pokratica, te se običavalo samo navesti glasnice za saeculorum amen, t. j. 
E it. d.« 














J d A | 
| | 5 ai 
: ' 
4 | | | a d . Km D r. 
1 š ' F F .“ . : | . 
f i : >g 
i ] “1 e T | 
đ 
' H T 
BS n i ći 
j m. u = i j . ' 
Er ši T 1 Skiti g. T | 
; T | 
Lj Š | 
F A , | | 
NE ć "LE L 2 





A 5 
Neu anis drone 


S S rs 









a. P nm e s ' ž “= 5 ga : «+, ž 
+ A ii o “ ME a ži : '. Z 
. g kod 4. . 5. A ke Ta ć 
; ka BA ' Kasi Ek. 
pre .. »4 <. t: sa o. e = 
a E iS og u von 
E : sei da dai 
: k. k E ue o Po ri a : 





da VLA A devLi e, vt, NE vurgar o: 


m € čest kind IPE čađe Jata "pedit una e "4 
4 Čeducat proči neue ouafprvćr fi UCITATIE. E si ud ia 


| jaje uE, Stinfi «zra vini VieenaHr Tu. ipo. Ud 


u Cdi: COVE ČELO miša jeh bituč eri TRA TITLE) RARI: 





si TIT Sr di dvo NIS a 


) KI d E Sla 4% g ae. pe M 1] - - 
m o Not U o PISI E EM id ZA 4 £ u 


t 
g 
smeo 
.“ 
se, 
EE 
mn 
s. 
Bac 
s 
Pie 
2 
" 
_ 
E 
1. 
YE = 
ah 
.4 
baj 
xa 
, 
id 
\ 
Li 
f 
+ 
a 
o 
f 
a 
a 
g 
“a 
: 3 
sA . + 7 š. 
" Šk “ Pai 
: na. 
o 
s 
j 
+ 
15 LOADER Dai LA Ke ZIDA Ma O IAA Za. NAR Saki U 


" “< 7 . 
P ' Pos .] i a J 
& "- # LU je ate a < aš a * & J: lj 4 h , C 7 iš 
t pa. 3 13; S po v M g | 
jE. i/la LE. ." [? A £? *a +2 Pana Loa ave 1% E iZ m > I. ._ mre mm : s 
. mo Pat d vadi DP e tpoa dia Jan Vori 
hi (3. : a 
Lo i[unar | sai Ke ' si 2 r , 
»? a ->\4 % oi v x « . > + 1 km 
\ bs * u . > bo) ' ,, : t 
oo $ U 
mr 
Pri ME. Be o I JE u id ba Jaga Ze . i arene sri 


- 


e . a t* 
51 ore i rm Ps ST OV TP PEVO Tr O TZPEPE VP DK gre | oo ENTI o PO PT PVE PTO REM RANA KL UBAB) PES 21 SE NIS 1 ie TE ST TANG 





[rd nja. dhe igre da sode > TERI PLES ah STEKNE TETE SFVnTPTLTTEE E +: ZETE 





Vas svijet kršćanski hlepi za tajinstvenijem melodijama slavnoga Gr- 
gura Velikoga, pa i mi u Dalmaciji, gdje je bilo krasnijeh benediktinskijeh 
samostana, ne možemo ostati prekrštenijeh ruku. Osim šibeničkoga kodeksa, 
kaže se da je sličan i na Visu, pa eto je dobro da se dogje do prispo- 
dabljanja. Dubrovački Benediktinci, osobito oni na Lokrumu, bili su na glasu 
u svijetu, pa možda je navedeni utarak baš s Lokruma, gdje su iz Italije 
došli najčuveniji članovi reda, te je baš s Lokruma prva kultura slavnoga 
Dubrovnika. 


Čuveni paleograf Cezare Paoli, profesor u Florenci,' kaže: >I neumi 
sono figure bizzarre di punti virgole e lineette variamente combinate, deri- 
vati, per quanto generalmente si crede, dagli accenti della scrittura greca, 
sebbene altri li stimi originali d'occidente. Certo & che furono usitatissimi 
in tutti i paesi occidentali, dal secolo VIII al XIII; e sebbene non se ne 
conoscano monumenti paleografici piu antichi, pare molto probabile che 
I uso di essi risalga ai primi tempi della chiesa«. Neumi su prosti i sa- 
stavljeni, t. j. »Le neume composć fondamental, ćtait le signe appelć clivus 
ou cliuis, rćpresentant 4 la fois Velćvation et VPabaissement de la voix«,? 
a to bi bilo u spomenutijem utarcima, t. j. sve se svagja na naglaske oštri, 
teški i zavinuti. 


Znamenite su gvidonianske neume, po spomenutomu Aretincu iz XI. 
vijeka te su uz lineae spissae, o čemu će spomenuti Paoliš: — »In un 
Messale del secolo XI. — sono molti neumi ad altezza proporzionale 
traversati da una linea rossa, e con qualche traccia di rigatura gialla, 
e con le lettere tonali a, c, d, f. — I piu antichi esempi di notazione 
rigata sono del secolo XII; e dello stesso secolo le piu antiche chiavi«. 
Po ovomu mi je zaključiti da su navedene neume barem s početka XI. 
vijeka, a to izpada i po slovu I, te je vazda bez tačke*; a i s tačkom 


* 1. Paleografia latina. CU. Paoli. Firenze. G. U. Sansoni, editore 1888, pug. 54 - 01. 

2 id. 1. e. pag. 54. (av). 

5 Id. 1. c. pag. 56. e av. 

“ Wattenbach (Anleitung zur lateini«chen Palaeographie str. 22) piše o slovu i, da se je u XI. 
vijeka poćelo obskrbljivati naglaskom onda, kad dolazi u dodir sa drugim i i sa u, kao fi, iu, ui. Već u 
XII. vijeka piše isti W., da se nahodi taj potez kadgod i nad osamljenim i, ali se uza to nahode još 
obično uviek i i bez označenja. Ne riedko su u starijim rkp. takovi potezi kašnje postavljeni. Tačku nad 
i našao je Watt. tek u nekoj bečkoj izpravi 1327. god. Na starim hrvatskim izpravama iz XI. vieka ne 
ima tačke na i nego samo u jednom slučaju dvostrukog i u belgradskoj Zvonimirovoj izpravi, o čijoj 
izvornosti se može sumnjati. Inače ne nahodim tačaka na € ni u domaćim poznatim izpravama XII-a 
ni XIII-a vieka. U šibenskom rkp. kodeksu iz god. 1307. ne nahodi se ni pikanja ni naglasaka na i 
Ima u Korčuli privatnih izprava iz XIV i početka X\. vieka, na kojima se još ne pojavljuje piknja 
na i. Ima dapače i bulla papinskih čak iz početka XVI. vieka, gdje ne ima piknje na #. To dakle nije 
nikakvo pouzdano obilježje za doba postanka dubrovačkog utarka. Bolje nas može u tom poslužiti način 
pisanja dvoglasa ae. Na domaćim hrvatskim kraljevskim listinama obično je upotrebljeno takozvano 
repato e mjesto dvoglasa ae, isto tako na šibenskom neumatičnom kodeksu iz X. ili:XI. vieka (Staro- 
hrv, Prosvjeta god. I. Br. 1. str. 17) i na drugom kodeksu šibenskom iz XL vieka. Tog repatog e ne- 
staje već u XIL vieku i piše se prosto e mjesto ae. I Watenbach (0. e. str. 49) piše da ae nestaje u 








== 


istom ga se spominje (kako iznimku) u XII. vijeku u jednomu kartularu iz 
Poitiersa!.* 

Ovo mi je samo navesti kao prost prilog, te bi mi bilo pravo veselje 
kad bi kakva strukovnjaka potakle ove moje crtice, a da raspravlja o 
pitanju u opće tako zlamenitu. 


U Dubrovniku, na 20. februara 1900. 
Vid Vuletić- Vukasović. 


XIL v. u Italiji kao što i zamjenika mu repatog 9. Na dubr. utarku se nahodi prosto e mjesto ae na 
sva tri mjesta gdje dolazi u riečima terre (ae), filie i uestre. Kratka i lievo dobro povaljena crta slova 
d, nahodi se na šibenskom gori spom. rkp. kodeksu iz 1307. god., kao i na dubr. utarku. Na više mjesta 
istog utarka opaža se početak prelievanja samoglasnika sa susjednim suglasnicima, kao što se vidi na 
rkp. XIIL i XIV. vieka. Po svemu tomu sudeći, dubrovački neumatički utarak ne može pristajati u 
XI. viek, nego treba da je po svoj prilici iz svršetka XII ili pače iz početka XIII-oga. 
(Opazka uredništva). 

id. 1. e. pag. 46. e av. 

“ Poglavita potežkoća, koja se protivi pravilnom i konačnom tumačenju neuma izpada, po mnenju 
P. Lacroix-a (Paul Lacroix — Les arta au Moyen-ige et a 1" ćpoque de la Renaissance str. bl4—515.) 
iz njihove bezkrajne raznolikosti; jer su neume kroz prostor od pet vjekova pretrpjele nevjerojatne 
promjene (metamorfoze), po vremenu, po krajevima i po osobitim sastavima raznih glasbenika. Poluz 
Coussemeker-ovog mnenja znakovi u obliku zarezaka, tačaka, poteza ležećih ili horizontalnih, predstav- 
ljahu zvukove; znakovi u obliku kvaka ili poteza zavijenih i vezanih, kakvih ima dosta na dubrovačkom 
utarku, predstavljahu skupine glasova sastavljenih od različitih intervala. Učenjaci niesu složni ni u eti- 
mologiji rieči neuma. Tolikima se čini da potiče od grčke pneuma (rvrčua) što znači duh ili glas. 
Logičnije je, misli Lacroix, da potiče iz latinske nomen, jer je neuma nazivala ili označivala kajdu. 

Notacija s neumam nije bila možda tako ni toliko oskudna, kako se je mislilo kroz dugo doba ; 
ona je nad notacijom slovima imala tu prednost, što je predstavljala stupanj intonacije po visini 
ili nizočini znaka, koji je oko postavljao u odnošaj s onim što je glas imao da izvršuje. Sasvin tim 
bile su česte pogreške, radi nemarnosti i nevještine prepisivači. Neumi su poput tironijanske takigrafije, 
bili osnovom zarezak i tačka, koji su predstavljali naglaske u glasovima, tako kao i u riečima, jer na- 
glasak nije drugo nego upriličenje glasa u tonu i u trajanju. Ali se glasbenici niesu držali prostih neum, 
nego su ih komplikovali na toliko raznih načina množenjem znakova i zamršivanjem ligaturama, da je 
taj sastav notacije postuo najposlije posve samovoljnim i nerazriešivim. Jean Cotton, glazbeni spisatelj 
dvanaestoga vijeku, potvrdio je mračnost neuma ovim riečima: ,Ako je riedko da se tri osobe slože 
oko istog pjevanja, još je teže da bi ih se stotina mogla složiti o vriednosti neuma“. 

(Opazka uredništva). 








Može li se vjerovat u autentičnost Krešimirove 
listine_ privilegija rabskoj biskupiji? , 


inogi su domaći povjestničari izdali Krešimirovu biogradsku listinu 
dB A MI privilegija rabskoj biskupiji i s njom su se bavili;! ali, u koliko 
ej je meni poznato, nije još nijedan od njih posumnjao u njezinu 
vjerodostojnost. Dok sam otrag nekoliko godina u dvorani jugoslavenske 
akademije u Zagrebu razgledao fotografski snimak te listine, u prisutnosti 
sadašnjeg predsjednika akademije i slavnog hrvatskog povjestničara prof. 
Tadije Smičiklasa, sudeć po vanjskim njezinim biljezima, porodila se je u 
meni sumnja o izvornosti njezinoj, pa sam svoju sumnju i izrazio bio 
veleuč. prof. Smičiklasu. On mi je odvratio priobćivši mi, da je takovu 
sumnju začeo bio i jedan tudji povjestničar, ali da se je kašnje osvjedočio, 
da mu je sumnja netemeljita, jer da je listina sbilja izvorna. Mene to nije 
zadovoljilo, nego sam stao listinu pobliže kritično izpitivati i tražiti razloga, 
koji bi moju sumnju razpršili. Ali sam ih malo nahodio protiv sumnje, a 
sve to više i sve to jačih za njezino bolje utvrdjenje; lako da sam na- 
pokon morao odlučiti, da iznesem pred javnost svoje pretresanje gori po- 
stavljenog pitanja, ne bih li, ako je to moguće, potaknuo koga na obranu 
izvornosti Krešimirove listine i na bolje podkriepljenje njezine vjerodostojnosti. 





Ocjena nutrnjih biljega listine. 


Kao ni na Krešimirovoj izvornoj listini od g. 1059. samostanu Sv, 
Ivana u Biogradu,* ne ima ni na toj listini invokacije, nego, kao na onoj, 
stoji krst (chrismon) mjesto nje; pa, kao i na prije spomenutoj, sliedi 
odmah nadnevak sa doslovnom formulom te starije biogradske: »Anno ab 
incarnatione domini nostri Jhesu Christi« itd. Ne ima tu ni inskripcije, ili 
pozdrava, nego odmah iza kraljeva imena dolazi arenga (uvodna formula): 
»iustitia(m) arbensis eccl(esije retinentes, et ea(m) in protectione nostra 
suscipientes«, a za njom ekspozicija i dispozicija, kako sliedi: uolum(us) et 

! J, Lucius De regno Dalm, et Croat. lib. III, e, 12, p. 142. — Farlati Ill. Saer. V., 229. — 
Jura regni Cr. Sl. Dalm. 1., 15. — Kukuljević, Codex diplomaticus C. 8. D. L, 140. — Frano de Do- 
minis bilježnik rabski g. 16783. — Rkp. ARuić Riflessioni storiche sopra la citta e isola di Pago, rkp. u 
knjižnici jugoslavenske akademije u Zagrebu. — Dr. lvan Crnčić Najstarija povjest krčkoj, osorskoj, 


rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. — V. Klaić Povjest Hrvata I, str. 309. 
* Rački Monum, sp. hist. Slav. mer. VII, str. bl. 





jj 


= = 





p(er)petuo iure assentientes firmamus ut dicto eccl(esi)a habeat suas pa- 
rochias silicet. Juppa(m). que fuit sub alpib(us) a castro latine murula uo- 
Citato sclauonice stenice usq(ue) ad flum(en) copriue et eccl(esija(m) s(an)c(t)i 
georgii in rawna; Kissa(m) suis cu(m) p(er)tinentijs, tantum retinentes de 
iure suo paucas uillas . pagi, pecani . murowlani . wlasici . quas et sipro malo 
habet nouo dedimus e(pisco)po nonensi. Juppa(m) licche Jupp(m) bucani el 
bocachi«. Za tim sliedi koroboracija: »Et hoc statutu(m) uolum(us) p(er)petuo 
inuiolabile manere sic(ut) se(m)p(er) a maiorib(us) natu didicim(us) dicte 
ia(m) eccl(esi)e inuiolabile p(er)stitisse. Quicu(m) g(ue) (i)g(itur) n(ost)ris de 
successorib(us) hoc priuilegju(m) p(er)turbare et ei uim infferre aliquo mo- 
limine ate(m)ptauerit n(ost)ro iudicio pellatur a regno . de inferiorib(us) 
sanclimus . co(m) ponere . Centu(m) libras auri Regalj curie medietate(m) et 
(an)cit)e p(re)dicte arbensi eccl(esije .s aliam medietate(m) . ad robore(m) et 
suigore(m) n(ost)req(ue) cartule dationi assentjonisq(ue) iustjtje . mitra(m) no- 
(strjis inpressis ljtteris p(re)libate donamus ecel(esije et n(ost)ri sigilli in- 
pressio(n)e, firmando . roboramus«. Zatim dolazi bez potrebe opetovana in- 
dikcija, Poena temporalis je napose izražena za kraljeve nasljednike, napose 
za manje dostojanstvenike, što se ne nahodi na nijednoj drugoj kraljevskoj ni 
kneževskoj listini iz kancelarije hrvatskih vladaoca, gdje ne ima takova raz- 
likovanja, nego se kazna namienjuje a obće na one, koji bi što poduzeli 
protiv njihove odredbe: si quis, si aliquis, si quilibet meorum successorum, 
ut quicunque mortalium, qui, si aliquis proteruus' itd. Uz to je još čudno- 
vata i nečuvena, neobična i neozbiljna, a možda jedina svoje vrsti kazna, 
kojom u toj izpravi Krešimir prieti svojim nasliednicima u riečima »pellatur 
a regno«, to jest da bude protjeran iz kraljestva«. Kazne odredjene vla- 
darskim prekršiteljima ostalih odredaba sadržanih u izpravama izdanih od 
hrvatskih vladaoca narodne krvi ponajviše sn duhovne (poena spiritualis) 
t.j. proklestva slićna onim, koja su sadržana u izpravama izdanih od cr- 
kovnih dostojanstvenika, kao na pr. u Trpimirovoj povelji: »iram domini 
saluatoris, et sanctorum omnium maledictionem« itd.,? u Mutimirovoj ono | 
strašno: »iram omnipotentis dei coelorum arbitri, saluatoris mundi, incurrat; 
et sanctorum omnium maledictionis uinculo, CCCXYVIII patrum, insolubiliter 
denodetur ; descendatque super eum et domo sua sibique consentientibus 
decem, quae in Egypto habitae sunt plagae; et lepra Naaman Syri ab iis 
nunquam recedat; deglutiat eos terra, sicut Datan et Abyron; et in no- 
vissimo maranatha, litigantibus cum iis sanctorum constantia, cum diabolo 
et eius horribilibus angelis et Juda Iscariotae in gehennae baratro mune- 
rentur, ubi ignis non extinguitur et uermes non moriuntur«*, ili i duhovne i 
i svjetovne ograničene kao u Krešimirovoj beogr. 1059 g. »maiestatis iram 
1 Rački 0. €. str. 4—106. 


Šš Doc. VIL str. 4—95. 
š oa >» Bi 15. 








== 


incurrat superne et nostris sit legibus reus, aurea componens pondera centum>»', 
ninskoj 1062 gq.: »supremi incurrat iudicis iram, et in orrendi examinis die si- 
nistrum possidens locum audiat que sinistris (m)inerentur»?; ninskoj 1069 g.: 
»incurrat iram super iram futuri iudicii, et sit reus in conspectu extremi exa- 
minis, cum Herode, Juda et Simone mago portionem in aeternum habiturus et 
antichristi consortium possessurus ab omnipotente deo sanctisque apostolis et 
a cuncto sanctorum cetu et beatissimo Chrisogono maledictionem accipiat sem- 
piternam, et nostre regali curie, quibuscunque successoribus meis regibus, iu- 
panis, comitibus siue banis componat libras auri. G.et in nostro regno perpetuo 
sit infamis«, drugoj 1069 g.: »iram habeat omnipotentis dei, et (maledictio) 
omnium sanctorum super illum maueat, nec nom et trecentorum decem et 
octo patrum anatematis vinculo inodetur, et nouissimo ac tremendo exa- 
mine cum diabolo suisque ministris ac Juda traditore damnetur et inextin- 
guibilis flamme incendio crucietur«*, trećoj oko g. 1069: »incurrat omnipo- 
lentis dei maledictionem et sanctorum patrum anathema, et cum Juda 
damnetur ad infernum«*5, onoj 1070 g.: »conuenit sibi fortiorem nobis esse 
et amicitiam nostram spernere«*; u Zvonimirovoj 9 list. 1076: »trinum et 
unum deum iratum habeat et malediccionem CCCX et VIII sanctorum patrum 
incurrat et aliorum sanctorum, ac cum Juda proditore in inferno damnetur 
eterno supplicio«'" itd., a to zato, što su u vladarskoj hrvatskoj kancelariji 
pisali sve sami svećenici". Pošto je i Ivan djakon član crkvene hierarhije, 
začudno je, kako u izpravi što je on napisao ne ima spomena nikakve du- 
hovne kazne. Takvoj pak vremenitoj kazni ne ima primjera u nijednoj sredo- 
vječnoj listini. 

Čudna je i neobična takodjer koroboracija kraljevske povlastice sa darom 
mitre, na kojoj su utjesnuta slova kraljevskoga imena. I to je osamljen primjer. 

Izpitaju li se sve hrvatske vladarske listine od kneza Trpimira pa sve 
do Krešimira, nalazi se, da je svaka obskrbljena imenima svjedoka, pred 
kojima je bila izdana; samo ova biogradska sačinjava jedinu iznimku, ter 
ne navodi poimence svjedoke, nego mjesto toga tek u obće kaže: »coram 
comuni curia«*. 

Pok. dr. Rački, u svojoj razpravi o »hrvatskoj dvorskoj kancelariji«* kaže, 


! Rački o. c. str. o b2. 


i i SN. 
»Rad“ jug. ak. zn. i umj. knj. XXXV, str. 19. 
rConradus de Mure“, spisatelj 1275 god., piše, da su prisutni velikaši bili dužni podpisati carske 
privilegije: ,priuilegiis imperialibus subseribere debent principes et magnates qui tune imperiali curice 
presentes fuerint“. (Wattenbach, Das Schriftwesen im Mittelalter str. 270.) 


3 m non n 62. 
: m no non 18. 
: = nono 15. 
. = nona TI. 
“ m no non BU. 
Da goa a GSI: 
LJ 
u 
a 





— TER. = 


da je u njoj za podkrjepu izprave obljubljena bila formula, kojom se kazna 
proti nje povriediteljima izricala, za tiem »»subscriptio testium««, ali ne iztiče 
u oči upadajuću iznimku, što ju medju svim tim izpravama i u tom obziru 
sačinjava ova Krešimirova beogradska izprava. 


Kao pisari hrvatskih kraljevskih listina u doba hrvatske samostalnosli 
navode se vazda kraljevski kapelani, ili baš sami kraljevski kancelari. dok 
jedino na ovoj Krešimirovoj listini dolazi za notara (pisara) taj djakon Ivan. 
Razabiremo pak po ostalim Krešimirovim listinama, da su pisane od dvorskoj 
kapelana Ivana! oko god. 1062, popa Todora? oko g. 1069 i kraljevskog 
kancelara hrvatskog biskupa Anastazija, takodjer g. 1069. Ako je na Mu- 
timirovoj listini iz 892 g. podpisan kao pisar djakon Firmin, on nije samo 
djakon, nego i »capellanus dicti ducis«', što djakon Ivan o sebi ne kaže. 


Ovjerovljenje ove biogradske Kreš. izprave imalo bi sastojati u samom 
imenu Ivana djakona, notara gospodina kralja, koji ne kaže ništa, da mu 
je to kralj naredio riečima: »praecipiente mihi domino meo«, »jussu do- 
mini regise, niti »scripsi« ili drugom kojom običnom formulom, kao n. pr.: 
»audita scripsi et post tradita compleui«, ili »scripsi et confirmaui«, ili 
»scriptor huius decreti«, ili recognoui et subscripsi«, kako je običaj na 
suvremenim listinama, nego samo »Datum est hoc priuilegju(m) aRbensi 
ecel(esije . . . per manu(m) Joh(annis) diaconi et d(omi)ni regis notarij«. 


Osobna zamjenica »Ego« piše Leist", da se pojavlja u listinama pred 
imenom izdavača tek sredinom 13. vieka, i zato da uporaha te zamjenice 
na tom mjestu u ranije doba »čini vrlo sumnjivom dotičnu izpravu«. Kad 
bi se ta tvrdnja dala podkriepiti primjerima iz nesumnjivih izprava hrvatske 
kraljevske kancelarije, mogao bih navesli taj ego ove Krešimirove izprave 
medju znakovima njezine sumnjivosti; ati se on nalazi uprav na nesum- 
njivim Zvonimirovim i Stjepanovoj »Ego Suinimir«* i »Stephanus ego«", 
pa nije nikakovo čudo, da se ponavlja i na toj Krešimirovoj, tim više, što 
tako piše i na drugim njegovim neosporivo izvornim listinamaš. 


Treba iztaknuti, da je ovo jedina hrvatska kraljevska listina, na kojoj 
se »za cielu rieč piše samo prvo joj pisme«, kako opaža i dr. Rački?, i 
to mjesto cielog imena Cresimir jedino pisme C. Upotrebljuje se dakle ne- 


! Rački, Doc. VII, str. 62, 73, 82, 85. 

" " no 9 

a. n n n Tit 

ha 0. a, str. 16. 

5 Leist, Urkundenlehre 124. 

“ Rački 0. c. str. 112, 138, 145. 

: " nono 148. 

goa o TA E 

" Hrv. dv. kanc, u ,Radu“ knj. XXXV, str. 34. 








BE, ea 


obična pokratica za ime kraljevo, dočim se obična! pokratica GC za rieč 
»centum« ne upotrebljuje. 

Ova je jedina izprava iz vremena hrvatske samostalnosti, u kojoj se 
Biograd nazivlje castrum (»in castro belgrado«), inače se on svedjer zove 
urbs* ili ciuitag3, to jest grad a ne samo utvrdjeno mjesto. Dapače se u 
dvie izprave istog Krešimira kralja kaže »in ciuitate Belgrado«, jer je uprav 
u Krešimirovo doba Biograd postignuo bio vrhunac svojeg razvitka grad- 
skoga. U Kolomanovoj izpravi 1102 god. zove se on »urbs regia«*, a nakon 
razorenja po Mlečićima, broji se 1185 tek kao župa skradinske biskupijes. 
U suvremenim izpravama zove se castrum samo Šibenik*, koji je to onda 
i bio. U trogirskoj zakladnoj listini 1064 god'" dobro se razlikuje trogirski 
grad (civitas) od trogirske tvrdjave (castrum), te se kaže u početku: »ciui- 
tatis uero traguriensis regente cathedram Johanne uenerabili episcopo«, a 
dalje pak: »Quod et affirmatum fuit ante notitiam prefati Johannis episcopi 
et Dabrone eiusdem urbis prioris et Mirce Bogoboyse ac Andree, nec non 
nobilium et ignobilium Tragurini castri«. Dakle kad bi se i u Biogradu bio 
imao napose spominjati castrum, bio bi se prozvao »in castro belgradensi« 
ili »belgradi«, ali ne kako u našoj izpravi stoji »in castro belgrado«, što 
je poput onoga, gdje se u Stjepanovoj izpravi iz god. 1088—89 piše »apud 
castrum Sibinico«, koji tada i nije bio drugo nego castrum?. 

Pokojni dr. Rački u navedenoj svojoj razpravi o hrvatskoj dvorskoj 
kancelariji? piše, da »Kada se je htjela izprositi potvrda starije darovnice, 
onda je i dotična listina podastrta, da se tiem svaka sumnja ukloni«. 

U zagrebačkom zemaljskom arkivu čuva se izvorna povelja kralja Ko- 
lomana od god. 11111", kojom je rabskoj biskupiji potvrdio sve župe i 
medje, kako ih bijaše ustanovio kralj Petar Krešimir svojim privilegijem od 
8 srpnja 1071 god. Prigodom izdavanja Kolomanove potvrdnice treba da 
je bila podastrta izvorna Krešimirova povelja, koja je bez sumnje obstojala. 
Nego pošto se župe i medje rabske biskupije kako su navedene u Kolo- 
manovoj potvrdnici podpuno ne sudaraju sa župama i medjama iztaknutim 
u tobožnjoj izvornoj Krešimirovoj povelji od 8 srpnja 1071, koja se takodjer 
čuva u istom zemaljskom arkivu u Zagrebu, već se dapače bitno razlikuju, 
a ima toliko drugih razloga sumnje u izvornost te Krešimirove povelje, na- 





* Rački, Doc. VII, str. 427 i 988 god. 

+0. €. str. bl, iz god. 1059 — str. B4 iz 1070 g. — str. 86 iz 1070 god. 
“ Kukuljević, Cod. dipl. II. str. 5. 

z 3 m Su gali 

5 Rački 0. ce. str. 66, 149, 

: 7 nono 63. 

š“ s» -a a0 JB 

2 Rad XXXV, str. 9. 

i Fotolit. snimak u Vj. Klaića Povj. Hrv. I, str. 145. 





m 


meće se po sebi misao, da je ona u kašnje doba patvorena bila od osoba, 
kojima treba da su makar s kojega razloga bile na uhar u njoj sadržane 
promjene. 

U Kolomanovoj potvrdnici, gdje se kaže: »assentimus et quantum ad 
nos pertinet confirmamus arbensi ecclesie suas parochias,...... sicul 
semper didicimus habuisse per priuilegium cressimiri regis et idoneos testes 
quos paulus eiusdem ecclesie presul induxit« nijesu navedene župe kao na 
sačuvanoj Krešimirovoj. Do rieči »copriue«_ u Kolomanovoj povelji su do- 
slovce navedene župe onako kao na Krešimirovoj, ali na Kolomanovoj ne 
ima onog dodatka: »et ecclesia sancti georgij in rawna« a sliedi na njoj 
pak »cissam«, a ne »Kissam« i >suis cum terminis« a ne »pertinentijs«. 
Ne ima na Kolomanovoj ni onog umetka Krešimirove: »tantum retinentes 
de idre suo paucas uillas . pagi . pecani . murowlani. wlasici . quas et si pro 
malo habet nouo dedimus episcopo nonensi«. Da je tako stojalo na izvornoj 
Krešimirovoj povelji, bilo bi to _prenešeno i na Kolomanovu, u kojoj kaže, 
da se potvrdjuju župe, što ih je rabska biskupija vazda imala polag po- 
velje kralja Krešimira i valjanih svjedoka biskupa Pavla, od kojih su se 
bar stariji mogli dobro spominjati, da li je otrag 40 godina biskupija zbilja 
imala takove župe i takove medje, kako se navode na Kolomanovoj po- 
tvrdnoj povelji. Za svjedoke su pak navedeni: Krešencij nadbiskup splitski, 
Anastazij kninski biskup, Ivan biskup trogirski, Bon biskup biogradski, Marko 
biskup zadarski, Dominik biskup krčki, Petar biskup osorski. Kad nije pre- 
nešeno; to znači, da obstojeća nije ona izvorna Krešimirova povelja, već 
druga patvorena i podmetnuta mjesto nje. Pečat, kojim je obskrbljena ob- 
stojeća rabska listina, mogao je lako biti po otisku snimljen sa pravog 
izvornog pečata i patvoren. 

A nije ni to povjestnički utvrdjeno, da je 1071 g. obstojala ninska biskupija. 
Njezino uzpostavljenje sliedilo je tek na splitskom crkvenom saboru 1070 g.!, 
kako priča Toma arhidjakon. Nego dr. Rački na tu Tominu viest udara opazku, 
da se Toma vara, jer da se je to dogodilo još prije 1070 (rect. 1071) g., kako 
da potvrdjuje biogradska Krešimirova privilegija rabskoj crkvi, i isti Tomo nad- 
djakon, koji na drugom mjestu, pripoviedajuć o saboru splitskom 1045 g., 
kaže, da zadarska crkva nije imala mnogo žup4, radi susjedstva ninske i 
biogradske biskupije. Mnenje dra. Rački-a slabo je osnovano: prvo zato, 
što je spomenuta Krešimirova biogradska listina, kako vidimo, veoma sum- 
njiva, a drugo, što je Tomina viest prije svega tek u obće izražena, a 
ničim nije posvjedočena, a zatim što je ona u očitu protuslovju s onom 
vjerojatnijom gori navedenom ob uzpostavljenju ninske biskupije na splitskom 
saboru 1075 god., i ako dr. Rački misli, da bi moglo biti, da je tada to 
uzpostavljenje samo za prvi put sinodalno potvrdjeno. U vjerodostojnoj 


! Rački, Doc. VII, «tr. 210. 





= Bl) = 


> Bt 


Krešimirovoj listini, izdanoj u Šibeniku 1066 god.! spominje se Rainerius 
»episcopus Croacie«, a to je naslov, što ga je u to doba nosio kninski 
biskup, po istom Tominom izvješću, koji kaže, da u saboru splitskomu 1045 
god.: »Voluerunt etiam Chroatorum reges quasi specialem habere pontificem, 
posueruntque sedem eius in campo in ecclesia sanctae Mariae uirginis iuxta 
castrum Tiniense«*. Dakle biskup Rainerius uveden za svjedoka na prepisu 
iz XII v. izprave iz god. 1060, pod naslovom »nonensis episcopi«*, ne može 
da bude niko drugi nego isti hrvatski kninski biskup toga imena, kojemu 
treba da je naslov bio pogrešno prepisan, kako nam svjedoči i njegovo 
ime na interpolovanoj biogradskoj izpravi iz god. 1059, gdje isti Rainerius 
dolazi kao »chroatino episcopo«*, pa i na sumnjivoj izpravi iz god. 1065". 
Vidi se po tomu, da prije 1075 god. ninska biskupija ne bijaše još uzpo- 
stavljena. — Oko god. 1062 izdaje kralj Petar Krešimir u Ninu potvrdnicu 
napisanu od Adama kaludjera »Chroatie electus episcopus«# I taj bi Adam 
bio dakle izabran hrvatskim biskupom u doba, dok je još živio Rainerius, 
kojega nahodimo u toj časti u izpravama od 1099 do 1066 godine, što si 
ne možemo drukčije predstaviti nego tim, da se je: ili Rainerius bio štogod 
zamjerio dvorskim krugovima i samomu kralju, koji su ga zato želili sba- 
citi sa biskupske stolice i izabrali Adama za novog biskupa, koji medjutim 
nije bio potvrdjen od Svete Stolice ; ili da je ninska izprava, o kojoj je dr. 
Rački cienio da je izdana oko 1062 god., napisana baš početkom 1059, kad 
se možda doznalo, da nije S. Stolica potvrdila Adamov izbor, pa je zar 
tada izabran i potvrdjen Rainerius. Svakako tada još nije bilo biskupije 
ninske. — I kirograf Krešimirov 1069 god. izdan je u Ninu, a napisan je 
po Anastaziju »chrouatensis episcopus«" a ne »nonensis«. Po izpravama 
izdanim u Ninu 1072 god.. gdje se kaže »Stefanoque (a to je zadarski) 
episcopante«* i 1073 god. u kojoj piše, da je izdata za vladanja hrvatskoga 
kralja Krešimira, bana Zvonimira, biskupa zadarskoga Stjepana, a u Ninu 
župana Adamića, može se suditi, da je u to doba Nin pripadao zadarskoj 
biskupiji, jer da bude imao svojega biskupa, bio bi tim izpravama napose 
imenovan. Ako je dakle na spomenutoj izpravi iz god. 1060 Rainerius 
prozvan »nonensis« mjesto »chroatinus«, to je moglo po svoj prilici sliediti 
odatle, što se je kninski biskup, kao kraljev kancelar, nahodio često u Ninu 
sa kraljevom svitom. Najčistije se razumije po spom. Krešimirovom kiro- 
grafu izdanom »in nostro nonensi cenaculo«, gdje je izpod imena kraljeva 


== — 


! Rački, Doc. VII. str. 66. 





d n " 1 " 200. 
5 n " " " 09. 
: " " "n " bd, 
x " " mun.) 
ar. " " "u 63. 
u Tr " an d& 
: mn FT g42, 





iztiče i iz izprave Zvonimirove izdane godinu dana nakon uzpostavljenja 
ninske biskupije (1076), gdje dolaze kao svjedoci i »(Petri) episcopi Chroa- 
tensis« i »Formini episeopi Nonensis«!, Obadva su napose podpisana i na 
Zvonimirovoj g. 1087 u Kninu izdanoj listini?. 

Da vidimo sad kako se ima razumievati onaj izraz »Kissam suis cum 
pertinentijs« Krešimirove povelje, ili »cissam suis cum terminis« dotične 
Kolomanove potvrdnice. U izpravi iz god. 1071, dakle one iste, kad bi 
Krešimir kralj imao bit izdao povelju rabskoj crkvi, zovu se Pažani »Nos.. 
Kessensis comunitas«, a kažu za ustanovljenje doba: »Tempore Cresimiri 
Dalmatinorum ac Chroatorum regis et Dragi arbensis episcopi« ; njihov je 
knez »Mazolino arbensi comite, qui noster est« dakle isti knez rabski, koji 


= Bh= 
prvi podpisan Stjepan biskup zadarski, da tada nije još bilo uzpostavljenog 
biskupa ninskoga, nego da je Nin pripadao zadarskoj biskupiji, a u njemu 
se tad samo nalazio u kraljevoj sviti, kao kancelar, hrvatski (t. j. kninski) 
biskup Anastazij. Da je drugo biskup hrvatski (kninski), a drugo ninski, 


se podpisuje: »f Ego Mazolinus arbensis et kessensis comes«. Tom izpravom 
obćina pažka predaje samostanu benediktinskomu sv. Mihovila na otoku 
Sušaku svoj samostan Sv Petra »de Neumis« sa susjednim vrletcima i sa 
znatnim dohodcima, osjem dohodka pristavštine, koji da pripada rabskomu 
knezu, ali samo uz pridržanje prava rabske crkve, »salua tamen iustitia 
arbensis ecclesje«*, kao što naglasuje i sam rabski biskup Drago kad svo- 
jemu potvrdjujućem podpisu dodaje »saluo iure nostre sedis . . .« »in cuius 
diocesi donante donata sunt«. Na otoku Pagu obstojao je »castrum« t. j. 
utvrdjeni grad Kessa«, o kojemu je dr. Crnčić polag Farlatia-a pisao, da je 
bio milju dalje Paga i da ga razvališe »Zadrani skupa sa Hrvatskim i Dal- 
matinskim banom Andrijem okolo 1200 godina, zašto biaše Benetački. Pak 
Beneičani obzidaše i utvrdiše Pag selo....* ter od tada se i otok zove 
tako«*. Lucić (De regno etc.) piše pri kraju pogl. XII, da su Zadrani 1203 
god. uništili kaštio Kessu. U Kolomanovoj potvrdnici ne ima govora o 
diobi otoka Kese ni o selu Pagu, pa je lahko razumljivo, da do te diobe 
mora bit došlo u poznija vremena. Tek u izpravi god. 1174 počimlje se 
otok zvati i Pagom, a grad na njemu zove se još »castrum Kesse«š5, ali se 
u izpravi 1177 god. otok još zove »insula Kesse«% Prvom spomenutom 
listinom daje mlet. dužd Sebastijan Ziani grad Kessu RHugjeru Maurocenu 
sinu Dominika kneza zadarskoga. I tu kaže: Kesu sa svojim imanjima i 


\ Rački, Doc. VII. str. 106. 

Nis sao o lih 

, * s. 1258; 

4 Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji, Rim 1867, str. 18. 
: * Rutaljsvsij Cod. dipl, II, 92. 


đ 
MH ii #1 m uri i. 





_ 88 — 


pripadnostima sve do lunskoga polja, dakle sjeverni dio otoka »usque ad 
campum Lonis quod est versus Arbes«. U drugoj pak tvrdi Rugjer, da je 
njegovom knežinom otok Kesa počimljuć od stupova »Canulis et Bar. .um, 
ab introitu ve.. Pagum« možda od ulaza u pažku uvalu. U istoj pak 
izpravi s druge strane tvrdiše Rabljani, da su od nazad dviesta godina i 
više posjedovali i obradjivali otok Kessu. Vidi se dakle po tom, da su Rab- 
ljani po Krešimirovoj privilegiji i po Kolomanovoj potvrdnici posjedovali 


cieli otok Pag, odkad ga je rabskomu biskupu podčinio bio kralj Pelar 


Krešimir, na način kako izpada iz onog diela njegove povelje, kojega je 
prepis doslovce prenešen u Kolomanovu potvrdnicu, 


Ocjena vanjskih biljegi. 

Ob upitnoj listini piše dr. Rački: »Osobito je čista i čitava koža rabske 
listine Petra Krešimira, izvana žućkasta a iznutra bjelkasta, liepo ugladjena 
i bez svake pukotine, koja se kadšto uz onakovo priugotavljanje kože nije 
moglo izbjeći«!. Ostale nam dohranjene izprave na kvieru iz vremena pod- 
pune hrvatske samostalnosti sve su manje ili više pohabane, manjkave, 
razdrte, razpucane, moljcima progrizene, zgužvane, izlizane, izmrčene, die- 
lomice iztrunute. Ako se je jedino ta biogradska izprava tako dobro saču- 
vala, da svakomu u oči upada njezina zamjerna cjelovitost, to daje povoda 
sumnjati, da nije toliko stara, nego da potiče iz mladjeg doba, t. j. da nije 
suvremena Petru Krešimiru kralju, pa da se je zato i mogla lahko da bolje 
sačuva. 

I ako je ova izprava poput izvorne Zvonimirove“ i one Stjepana 11.3 
ravnalom nabrazdana, to su na njoj brazde nemarno i krivo potegnute, 
niti su svekolike strogo istosmjerne, kako je to na one druge dvie i na 
svim drugim suvremenim izpravama*, a još bolje na suvremenim rkp. 
knjigama*, te je na njoj neviešti pisar više puta zagazio pismom preko 
brazde. 

Pok. dr. Rački (u nav. razpr. u »Radu«) navodi po Wattenbachu pra- 
vilo, koje je imalo vriediti i vriedilo je i za pisare hrvatske dvorske kan- 
celarije: »scriptura, litere, regulis orthographie observatis, una manu et 
eadem, sine omni vicio rasure in loco suspecto, incausto non discoloriter 
nigro, aliis coloribus exclusis, a primo usque ad ultimum equali formata 
ductu scribatur, lineali grossetur, legibiliter comprimatur, ut nec sit nimium 
sparsa nec nimium compressa, nec deformis, set correcta pleniler et equalis «*, 


1 Hrv. dvorska kancelarija u ,Radu jug. ak.“, knj. XXXV, str. 32. 
2 Vidi snimak u knj. Klaić Povj. Hrv. I, str. 117. 
: n n no» » n n non 121. 


*, snimke , , . » 87, 102, 103, 113. 


5 Starohrv. Prosvj. God. I, sv. 1, str. 17 i God. VII, sv. str. 2. 
* Dr. Rački, Spom. razprava u ,Radu“ XXXV, str. “8. 





>m S 


r 


en SlE 


te dodaje: »I sbilja pismo na listinah hrvatske dvorske kancelarije jest pra- 
vilno, čisto ukusno, da se odanle zaključiti može, koliko se u njoj pazilo 
na spoljašno lice pisma i na vanjštinu njezinih izprava«. To se sve ne 
može da kaže ob upitnoj Krešimirovoj listini. Ona nije pisana onako pom- 
njivo, »pravilno, čisto ukusno«, kao ostale listine hrvatske dvorske kance- 
larije. Ona nije »sine omni vicio rasure iu loco suspecto«, jer je pisar dosta 
nevješt. Na početku treće brazde izpred rieči »arbensis« bio je pogrešno 
pisao neko drugo slovo, te ga je odstrugao, a njegovo mjesto mu je ostalo 
prazno. Na više mjesta ima popravljivanih i ružno napisanih slova, kao na 
6. brazdi u rieći »retinentes«, gdje je prije bilo napisano »retenentes«, pa je 
popravljeno »retenentes«, ali tako, da je ostao trag slova +. Na istoj brazdi 
je nezgrapno pisano slovo o u rieči »suo« i pau u rieći »paucas« ; na 9. 
brazdi su rieči »uim infferre« bliedo i lagano pisane, kao na odstruganom 
mjestu, gdje je prije moglo bit pisano nešto drugo; na predzadnjoj brazdi 
je neobično zamotan gornji, obli dio slova p u pokratici »per«. Slova su 
često sad veća sad manja, a ne »equali formata ductu«. Tako n. pr. na 5. 
brazdi su prve dvie rieči manjim slovima napisane, nego li sliedeće; na 6. 
brazdi su rieči »paucas« i »nouo« pisane većim slovima, a »pagje 1 »et si 
pro malo habet« manjima. Osma je brazda skoro svakolika pisana nešto 
manjim slovima; u 9. je manjim slovima pisana rieč »aliquo«. 

Naša biogradska Krešimirova listina privilegija rabskoj crkvi pisana je 
latinskim slovima, tako zvanim >»scriptura minuta erecta«, kako bi se na 
prvi mah reklo, iz XI vieka. Ali ako se pobliže promotri to pismo i pom- 
njivo sravni sa izpravama i knjigama iz XI vieka, odkrivaju se na njemu 
tolike razlike, da ga tom zemanu nije nikako moguće pripisati; u drugo 
kakvo kašnje doba takodjer po svojem obilježju ne može da pristane, ne 
preostaje dakle drugo, nego proglasiti ga slabo uspjelom patvorinom iz XII 
ili XIII vieka. 

Toliko na svim domaćim izpravam i knjigam pisanim latinskim pismom 
»minuta erecla«!, koliko i na onim pisanim longobardsko-beneventanskim 
pismom? na dnu zadnje noge stov4 a, i, m, n, u, a često i slova h okreće 
se koso uzbrdo tanka crtica, koje na tim slovima nigdje ne ima na upitnoj 
listini. Takovo oskudica je uprav uzrokom, da to njezino pismo prima oso- 
bito neko kusasto i posebno obličje, kojemu ne ima slična u suvremenim 
rukopisima. Svi ostali poznati nam domaći rukopisi XI v. pisani pismom 
»minuscula erecla«, sasvim dosliedno i bez iznimke, upotrebljavaju upravan 
oblik slova d, počim je oblo d, sa štapom nagnulim na lievu stranu, opel 


\ Savinina izprava iz 1034 g. (Snimak u knj. Klaić o. c. I, 95); rkp. zagr. nadb. knjižnice (Snimak 
u knjizi VII Starina“ jug. akad. zn. i umj. Tab. III); dva kodeksa u knjižnici oo. Konventualaca u 
Sibeniku (Snimak u ,Starohrv. Prosvj.“ God. I. br. 1, str. 17 i u ovom broju str. 66). 


* Snimci u knjizi Klaić 0. c. str. 102, 108, 1138. 121. 











za BD 


dosliedno upotrebljavano na svim gori spomenutim domaćim izpravama pi- 
sanim longobardsko-beneventanskim pismom. Upitna izprava odalečuje se 
od toga pravila, te dosliedno i osamljeno upotrebljuje oblo d. Tek u domaćim 
izpravama XII vieka uvedeno je takovo d i na pismu »minuta erecta«!. 
Slovo a na upitnoj izpravi pisano je nedosliedno, na toliko različitih na- 
čina; ali većim dielom sa glavnim potezom nagnutim put lieve strane, više 
puta i prelomljenim, a polukružnom prednjom stranom, koja ponajviše za- 
hvaća svojom širinom veći dio glavne crte. Na ostalim spomenutim ruko- 
pisima stoji glavna crla slova a okomito, a prednja polukružna crta zahvaća 
samo od prilike dolnju polovicu okomite crte. 

Dr. Rački u spomenutoj svojoj razpravi ovako piše o takozvanom re- 
patom slovu e (e), koje zastupa dvoglas ae: »U starijoj listini Kriesimirovoj 
dolazi e u ovih rieči: andree, eccl(esijastico, eccle, hee, nre, abbe que, hec. 
U mladjoj Kriesimirovoj (t. j. o kojoj je govor u ovoj razpravi) listini do- 
lazi samo jednom eccle, inače ga zastupa čisti e i ondje, gdje bi se ae = e 
imalo pisati: rome, eccle, que, dicte, curie, sancte, predicte, nostre cartule. 
iustitile« — te nastavlja: »Prema tomu moglo bi se skoro posumnjati, nije 
li na onom jedinom mjestu rep izpod e kašnje dodan, tč i jest takav, da 
se jedva razabire. Zanimivo je, što i u onoj starijoj listini, gdje se e rado 
piše, pripis druge ruke nad poderanimi riečmi »»sce romane«« izostavlja 
rep pišući »»sce romane««. Taj pripis nalići veoma pismu one druge mladje 
Kriegimirove listine. U onih dvih drugih kraljevskih listinah longob. pisma 
upotrebljava se takodjer e: »»eccle. marie, cenobii, prefate, abbatisse«« itd., 
ali takodjer cenobii«?. Po onoj dr. Rački-evoj rečenici, koju sam navlaš 
podcrtao, doznajemo za dvie stvari: prvo, da je starija Krešimirova listina, 
koje je pisar rado upotrebljavao repato e, već poderana bila, kad je drugom 
rukom pisano ono »sce romane« bez takova e, pa da je moralo proći dosta 
vremena od izvornog pisma do pripisa; drugo, da to pismo naliči veoma 
pismu druge, t. j. prieporne listine. O razlici pisma malo prije se je bio 
dr. Rački izrazio, da su »pismena starije listine viša i okruglija od onih u 
drugoj listini, koju je djakon Ivan pisao«, i da se »iz lica ovoga pisma 
razabire, da su pisane od različitih pisara«. Da bude te opazke blago- 
pokojni dr. Rački doveo u sklad sa sliedećim, a gori već iztaknutim o re- 
patom slovu e, bio bi zaisto morao zaključiti, da su obe listine morale biti 
ne samo pisane od različitih pisara, nego i u različitim vjekovima. — 
Wattenbach piše*. da dvoglasa ae ili njegove zamjenice e nestaje već u 
XII stoljeću u Italiji, u Njemačkoj u XIII. Kao što i formatom i položajem 
i utvrdjenjem' pečata, opetovanjem indikcije i samo donekle jednim dielom 

! Kolomanove potvrdnice snimak u Klaić o. c. str. 145. 


? Nav. razp. u .Radu“ XXXV, str. 84. 
3 Anleit. z. lat. Pal. 49. 





di 


sadržaja, tako se i porabom čistog slova e mjesto dvoglasa ae ili njegove 
zamjenice e, slaže se upitna listina sa dotićnom Kolomanovom potvrdnicom 
1111 god. I na ovoj je ćisto e dosliedno rabljeno mjesto dvoglasa ae. Na 
upitnoj izpravi mjesto veznika et sedam puta je upotrebljena tironijanska 
nota 6, a osmi put na doćetku rieči »habet«. Inače stoji na njoj mjesto 
et četiri puta pokratica &, koja se za Đ. put pojavlja kao dočetak rieči si- 
licet. Ta se tironijanska nota ne nahodi na nijednoj drugoj domaćoj izpravi 
iz XI vieka, dosliedno je upotrebljena na spomenutoj Kolomanovoj potvrd- 
nici, dočim Watteubach! iztiče, da se ona pojavlja u XIII vieku. Njezina 
bi dakle poraba na Krešimirovoj povelji bila preuranjena. Vidi se zato i po 
tomu, da je ona kašnje napisana, a da joj je pisaru bila pred očima Kolo- 
manova potvrdnica. 

Upada u oči na upitnoj listini prečesta poraba nadpisanog slova s pri 
kraju rieči. Ono se tako upotrebljeno nahodi na njoj sedamnaest puta, i 
to ne samo u dočetcim gig ili is kao na spomenutoj Kolomanovoj po- 
tvrdnici, na kojoj se uahodi samo deset puti, i to jedino na podpisim svje- 
doka na dočetcim njihovih naslova: waradensis, collocensis, arbensis, spa- 
latensis itd:, a od ostalih samo u rieči »comitis«. Na toj Krešimirovoj listini 
nahodi se nadpisano s i za dočetke es i as, a, što je uprav zamjerno, premda 
je u njoj osam puta upotrebljena poznata pokratica “ za dočetke mus i bus, 
nahodi se na njoj nadpisano s i za dočetak rieči »firmamus«. Nadpisano 
s ne nahodi se na rukopisnim domaćim spomenutim kodeksima, ni na 
drugim domaćim izpravama iz XI vieka; vrlo je dakle sumnjiva njegova 
obilnost, kao što i uobće sva preobilnost pokratic4 na upitnoj Krešimirovoj 
listini. 

Samo na domaćim izpravama iz XI vieka pisanim longobardsko-bene- 
ventanskim pismom nahodi se uz kratko i često upotrebljeno i ono sa 
krivim produženjem izpod brazde put lieve strane. Takova produžena i ne 
ima na nijednoj domaćoj izpravi ni kodeksu pisanom u XI vieku pismom 
»minuta erecta«, dočim se ono nahodi na upitnoj listini u riečima: indic- 
ljone (dva puta), priuilegjum (dva puta), latjne, pertinentijs, datjonis, assen- 
tjonisque, iustjtje, ljtteris, preljbate, assentjentes, sanctjmus, ljbras, Regalj. 
I to joj je dakle sumnjivim biljegom. 

Slovo h na toj izpravi ne ima stalna oblika. Na prvoj brazdi u rieči 
*ihu« je kratka nožica jače skučena, a dolnji joj je dio podvijen dosižuć 
uprav do brazde. U drugoj brazdi, u rieči »chroatorum« je ta nožica oko- 
mita, tako da h ostaje doli posve otvoreno; dočim na 4. br. u riečima 
»habeat« i »parochias« skučuje se ta nožica i produžuje se izpod brazde, 
kao na nikakovoj drugoj dom. izpravi ni kodeksu XI vieka, gdje je često 


VO ec. str, 4H. 


u. 


do brazde dosižućoj nožici dodana uzbrdo okrenuta tanka crtica, kao što 
sam spomenuo za slova a, 1, u, m, n. O tom produženju nožice slova h 
izpod brazde piše Wattenbach!, da se počimlje javljati tek svršetkom XII 
vieka. I zbilja onakova h kao na upitnoj listini ne ima ni na spomenutoj 
Kolomanovoj potvrdnici, ni na Ladislavovoj povelji, nego ga nahoeimo tek 
na povelji kralja Bele II od god. 1193?%, baš kako piše Wattenbach. 

Ciela ova biogradska listina pisana je nekim u XI vieku neobično de- 
belim i tupim perom, ali su napose slova w u riečima »rawna«, »murow- 
lani« i »wlasigci« upravo i debela i nesgrapna, a u dvie prve rieči još i 
viša od drugih slova. To se slovo tako samim debelim crtama napisano 
nigdje ne nahodi. Na drugim domaćim izpravama i kodeksima XI v. uobće 
ja niesam ni našao toga slova, nego najprije na spom. Kolomanovoj po- 
tvrdnici, pa na spom. Ladislavovoj, ali i to samo u početku, a ne po sre- 
dini rieči, kako na biogradskoj povelji rabskoj crkvi. Na te dvie izprave su 
pak slova w posve liepo pisana i sastavljena na izmjence od crta debelih 
i tankih. Vidi se na tim slovima biogradske izprave, da su pisana nesje- 
gurno i slučajno, jer za njih patvarač nije nalazio uzorka u rukopisim 
XI vieka. 

U rieči »Ego« upitne listine upotrebljen je za veliko E oblik minuskule 
karolinžkog slova € sa jezičcem, dočim svi ostali domaći rukopisi za taj 
slučaj upotrebljuju uncialni oblik slova, t. j. €, 

Sam blagop. dr. Rački opazio je bio, da je na toj biogr. listini rieč 
»priuilegium« na predzadnjoj brazdi imala prije pokraticu p =pri, pa je 
ipak pisan cieli slog »pri«, te je onda posječen znak pokratice +. Treba 
opaziti, da je na češće spomenutoj Kolomanovoj potvrdnici rieč »priui- 
legium« pisana obadva puta sa pokraticom pl, a na ovoj Krešimirovoj 
bez nje. 

Bezpotrebno i nigda drugovdje ne npotrebljeno je i ono drugo nadpi- 
sano e u pokratici rieči pape. 

Ima na toj upitnoj izpravi i neobičnih ortografskih pogrešaka. Tako je 
velikim AR pisana rieč »regali«, što nijesu ni prepisali, ni izlaknuli, ni Ku- 
kuljević, ni Rački, ni Klaić na navedenim mjestima. U rieči »arbensi« slovo 
R je veliko (majuskula), dočim su naveđena tri naša povjestničara prepisala 
tu rieč sa velikim početnim slovom A. To opaža i dr. Rački u navedenoj 
svojoj razpravi, te kaže: »Velika pismena rabe početkom rieči; samo u 
Kriesimirovoj od god. 1071 piše se veliko R na kraju prve slovke u rieči 
arbensi (aRbensi)«. 

Veliko slovo Q je na ostalim domaćim izpravama iz (XI v.) hrvatske 


O. e. str. bl 
ž Klaić o. e. str. 179. 
5 Rad“ XXXV, str. 34. 


== 





kraljevske kancelarije pisano tako, da uz O dolazi s desne strane podulji 
okomit stupac (4), dočim je na biogradskoj napisano kao na Ladislavovoj 
izpravi (1133 g.) t. j. O, ali samo nespretno i nejasno spojenim vodoravnim 
jezičcem. 

U kratko da zaključim, kazat mi je, na temelju navedenih opazaka: 
Ni po vanjskim ni po nutrnjim biljezima ne mogu da vjerujem u auten- 
tičnost Krešimirove biogradske listine privilegija rabskoj biskupiji dneva 8 
srpnja 1071, koja se čuva u zem. arhivu u Zagrebu: nego cienim, da je 
to na temelju drugih Krešimirovih izprava, te Kolomanove potvrdnice iz- 
gubljene izvorne Krešimirove povelje, koja je morala obstojati, svršetkom 
XII ili početkom XIII vieka patvorena izprava. 


U Korčuli, na Spasovo 1903. 
Frano Radić. 








Sredovječni nadpisi. 


A. Nadpisi dubrovački. 
Priobćuje Vid Valetić-Vukasović. 
(Nastavak. Vidi Broj 1. ovog časopisa, God. VIL) 


XXVIII. 
Kk .S.Dd6 GIRO FILI 
O *Dd4 ZLGXIO : Iv 
M OSRNIBAS SA 
IS : MAOALXII : «1 
Vap. okvirić šir. 0,33 m.; vis. 019 m. 
Natpis je u Klaustru Male Braće u Dubrovniku. Ukresan je s južne strane — 
na pločici u oboru. 
Ovdje je, sve jedna do druge, sedam sličnih pločica, ali su natpisi otučeni, te 
se pozna na jednoj da je iz XIV. v. 
U sličnu je okviru velikijem pismenima : 
dti zada 


XXIX. 
S.D.RADIR - 
VISNIĆh * CV 
ORIBVS : SV 
18 .2 
Natpis je na zapadnomu pilovu. 
Vap. okvirić šir. 0,26 m. ; vis 0,18 m. 





! Čita se: S(epultura) de Gino fili- 
0o*de Alevio : cu- 


m omnibus su- 


is: MOCCLXIII:: 
God. 1322, u Lab. Ref. spominje se dominus Matheus de Allerio, a unatpisu je samo prosto ime, 
2 Čita se: Sepultura) . d(e) . Radin. 


Visnich , cu(m) 
O(m)nibus : su- 
ia, 


Poznata je zemlja ,sveti Jakob od Višnice“, biva manastijer 00. sv. Benedikta, (kod Dubrovnika). 


i. | 


-= 
i 


= bl 


XXX. 
"k:S: Da: MAR 
IR : CASRARD 
ER: FILIO: DE 
:DRAGAR: DE u sv. ZM 
: TVPSA : CVSN 
ORNIbVS : SV :15:! 
Okvir vap. nazupčan šir. 0,26 m. ; vis. 0,20. m. 


XXXI. 
.S5.Dd8.BOGDINR * u sv. HN 
LVPOROVIOh 
. QV3 * OSMRIBVS 
. SVIS ? 
Vap. okvirić šir. 0,26 m. ; vis. 0,22 m. 
Dva su natpisa otučena, a na jednomu se pozna, da je iz XV. v. 
Jedan je okvirić bez natpisa, a na ovećoj je ploči zvijezda repatica i golemo slovo B. 
Na postavku je pilova u okviru oskočen pogolem krst 
| 
Malo odalje je u vap. okviru šir. 0,85 m.; vis. 0,20 m. (pogolemijem slovima). 
IHS . XPS 
MARIA 
I ovdje su dva otučena okvirića. 
XXXI 
SD 'PRIBCO SRZRTNR u sv. FI 
GONR ' FILIO D€ RH 
DOI€ : 2% OMP?)BAS 
SaAIS" 
Vap. okvir šir. 0,382 m. ; vis. 0,18 m. 
Sa sjeverne strane obora. 





! Čita ge: + S(epuiltra) : de : Mar- 
in : Camard- 
er : filio : de 
: Dragan : de 
: Tupsa : cum 
o(mjnibus : suis : 
Tušići su selo u Konavlima. — Komardar je kasapin (mesar), Ovo je španjolska riječ. — U 
»Lib. Ref.“ spominje se god. 1924. Andrea de Tupsa. 
1 Čita se: . Sepultura) . de . Bogdan * 
Lupchovich — Ljupković 
. Cum . omnibus 


. SUB 
U ,Lib, Ref.“ nije poznato Bodan, nego Bocdan, t. j. Bogdan, 
* Čita se: Sepultura) . d(e) . Pribco Maran- 


gon . ilio de Ha- 
doie . cu(m) om(nijbus 
Sut8 
U Pribco je P kao u svezi sa T, pa bi se moglo čitati i Tribco. Poznato je Pribislav, a u ,Lib. 
Ref.“ I'ribil, 





— JI — 


XXXIII. 
S: Da : MNAROIA * M u sv. IR 
ZRARGOR FILIO D' u sv. ZIR, IR, D zarezano. 
RADOSLAV PHT u sv. ZV 
RBR CV OB' SAI! 
Vap. okvir šir. 033 m.; vis. 0,18 m. 


XXXIV. 


S.D.BRARGOO FI u sv. In 
LI LEPISTNRE 
BODANR FILI 
O SNILOSLA 
C% OSRBAS SA 
IS? 
Vap. okvirić šir. 0,26 m.; vis. 022 m. 


XXXV. 


S.D.RZICO 
DOBRECISMIR? 


1 | a a 
1 a 


Vap. okv. šir. 0,25 m. ; vis. 0,25 m. 


XXXVI. 


.5.D' SMIQO3J * ST 
OIGOAIC : GA./RA 
TRB4A3 . 4R4OBA3. S21* u sv. TR, 4R 


S druge strane obora. Vap. okv. šir. 0,25 m ; vis. 0,15 m 


! Čita se: Srepultura) : de + Maroie . M- 
arangon filio d e) 
Radoslav prit- 
rer cum o(mni)bfus) sus) 
* Čita se: Sfepultura) . d(e) Branco fi- 
li(o) Lepistne 
Bodan fili- 
o Milosla(vi) 
cum) om(nijbus su- 
is 
5 Čita se: S(epultura . d(e) . Raico 
Dobrečimir // (1/0 
U dnu je okvir teško obljepljen vapnom. 
( Čita se: S(epultura) . d(e) Micoz . St- u ,Lib. Ref.“ 
Vicovic . cum) fra- je Micoch. 
tr i)bus . ered(1)bus . (que) suis 





XXXVII. 
S /[ [ PAVLO . s naopaka Ii 
O /[l/ OGOSKV 
€ //R /// DIBVS 1 
Utorak u kadrmi šir. 0,28 m.; vis. 22 cm. 


XXXVIIIL 


VLCRVM , PBRI 
RI. RADI CVM 
/IBVS SVIS 
LXXVI? 


XXXIX. 
MAaaaX XX Viti ////////11] 
PS. BR. NIGOLTVS [1111/11] 
GT RnOBILES Aaaa ///////l/ 
DII SNATRAVS ///]///11/ 
aT MaRTOLVS //]///1/// 
0 GoOsmISOBJI//EV (?) [/I// 
as TasTasmanTi //////11/ 
O OT: TI/LIS JJI 
GOLI 6B0 // D? [JJI 
Cetiri su crte sasvim isoljene (izlizane) Vap. ploča vis. 0,62 em ; široka 0,48 em. 
Ovaj je natpis na oboru ispred stare farmacije (apoteke) 00. Malobraćana. 





! Čita se: S(epultura) . . (de) . Paulo 

(Ailijo de (B)ogosav 

.... (o)r(e) dibus. 
' Čita se: (Sepjulerum . p(res)b(ite)ri 

...ri. Radi cum 

(omnjibus suis 

(MCCCOILXXKVI 
5 Čita se: MCCCCXXXVIII.... 

P(re)s . bfite)r. Nicolaus .... 

et nobiles aecci(esiae)...... 

d(omijni Matheus 

et Martolus...... 

es testamenti..... 
Martholus i Martoliza spominje se u ,Libri Reformationum“ XIV. v. Spomenuti natpis ovjekovje- 
čuje kakvu nadarbinu, a baš spomenute godine Malobraćapni su primili manastjer, to kako piše Kuzmić :* 

»Per motivi finora non bene chiariti dall' Istoria circa 1' anno 1437 i Conventuali vennero espulsi 
da Ragusa, ed il Convento ritornd ai Minori Osservanti, che iu appresso lo abitarono senza interruzione 
fino al presente“,** 
* Cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa ecc. P. Giovanni Evangelista Cusmich — 

Trieste 1864. pag. 14. 


** La causa di questa espulsione_de' PP. Conventuali da Ragusa la danno le tre teste sotto il 
iedestallo della statua lapidea di S. Biagio sopra la porta grande del ponte di legno, nell' entrare 
lalle Pille nella cittA, e sono una testa in mezzo d'un Padre Conventuale, con altre due di monache, 
li quali tutti e tre come si vedono furono presi nell' Apostasia, e persero iusieme colla liberta ancora 
la vita, e per la memoria dei posteri fu posto quell' obbrobrioso specehio“. Il P. Zechinieb non appoggia 
tale narrazione sovra alcun documento .... Ovo je pučka priča, te zanima folkloristu, jer je spomenuta 
grupa prosto figuralni uresni motiv, a ništa drugo i ne spominje kakvu zgodu iz Dubrovačke historije. 


— 9% — 
XL. 
.S.D'.PRIBISAV HT 
Dd6 . R#DOSTV // VTI 


SađNovIah aa3. 
h4R4DIBV3.5.! 
Vap. okvir šir. 0,44 m.; vis. 0,22 m. Natpis je u oboru ispred stare farmacije. 


XLI. 


SEPVLTURA. 
DE NIXA. 
MILOSEVICI. 

QVN . OMNIBVS /// 
SVIS. MCCGCLXXI? 


Natpis na vap ploči, te je izvagjena iz crkve na Dančama, a sada je prislonjena 
uz vrata grobišta. 


XLII. 


.S DH.RATChO 
. CROSTGLICN . CG [1] 
. OMNIB .C . S. SAI [JJI/ 
OCCCIII : T Not 
Utorak ploče od vapnenjaka na naslonu (uza stup) prama voštarnici u dvorištu. 
Male Braće. To je ulomak nadgrobne ploče dug 049 m, širok 0.49 m. Okvir je izlizan. 
Poznato je prezime Kosarić, ali nije Kosaljić. 





! Čita se: S(epultura) . d(e) . Pribisav . et . 
de . Radosav // Uti- 
scenovich cum . 
heredibus . s(1418) . 
God. 1357. u ,lib. Ref.“ spominje se Mlados Utesenovich, a god. 1847. Bratan Viessenovich 
(malefactor). 


2 Čita se: Sepultura . 
de Niza. 
Milosevici . 
Qun . omnibus 
suis. MCCCCLXXI 


5 U grobištu je u kadrmi utorak pletenice iz XI. v., a sličan je motiv isto u kadrmi ispred 
hospicija iza Tri Crkve (na Boninovu). 


4 Čita ge: . S(epultura) . de . Ratcho 
. Chosaglich . C(um) 
. omnab(48) . c(ari)a (P) . sui(s) (M) 
CCCCLII. 


i .-—p 


m 


U crkvi BI. Gospe od Zdravlja na Dančama. 


== 


S desne je strane olara na Dančama prije ulaza u olarište : 


XLIII. 


DIVA MARIE VIRGINI 
S.C.DECRETO AD PAVPERVM SFPVL . 
EX _AER . PVB. DOTIBVS . 

VIII . IDVS DECEMBRIS . MCCCCLVII . 
SIG: 


Ploča od obična gusta vap. obrubljena. Slova su velika, 
S lijeve je strane obična ploča vap. s natpisom iz spomenutoga doba: 


XLIV. 
QVIA _RESPEXIT . HUMILITATEM 
ANCILL/E SVE 
ECCE ENIM EX HOG BEATAM ME DICENT 
OMNES GENERATIONES . 
Pismena su velika. 





Popis 


naušnica (ukosnic4, mingjuši) ,,Prvoga muzeja hrv. spomenika“ u Kninu. 


Br. 


w u tal JA u | JI 


, wu s 


"ooo 


(Nastavak. Vidi God. VII. Sv. 1.) 


291/1. Srebrna, pozlaćena. Na karičici po tri jabučasta izkićena zrna, sastavljena od 


dvie polutke. Na svakoj poli zrna ima po četiri u filigranu izradjena prepo- 
lovljena listića, upiruća u tanku žicu, što na sredini sastavlja polutke. Medju 
ovim listićima ima po jedna u filigranu izradjena šesterotračna zviezdica, a 
sa svake strane zrna svodi se po četverolatičan cvietak. U razmaku medju 
zrnima karičica je omotana tankom žicom, na kojoj je nanizano pet redova 
pupica. Dobro sačuvana; 28 mm. premjera, 3 gr. težine. — Našasta gdje i 
predjašnje. 


. Sasvim jednaka predjašnjoj, ali joj je odvrnut jedan dio karičice pri saponu, 


263 cgr. težine. 


. Sasvim jednaka onoj pod br. 138, ali od čitave naušnice ostala su samo dva 


zrna i dio razmaka izmedju drugog i trećeg zrna, ostalo je propalo. Dobro 
sačuvana; 1'13 gr. težine. 


. Sasvim jednaka onoj pod br. 158. Dobro sačuvana. 25 mm. premjera, b'b gr. 


težine. 
Sasvim jednaka onoj pod br. 104, s razlikom, da ova ima samo jedno zrno. 
20 mm. premjera, 1 gr. težine. 


. Sasvim jednaka onoj pod br. 184. 19 mm. premjera, 1:5 gr. težine. 
. Jednaka predjašnjoj; 19 mm. premjera, 1'5 gr. težine. 


Jednaka onoj pod br. 186. Dobro sačuvana. 28 mm, premjera, 3:13 gr. težine. 


. Sasvim jednaka predjašnjoj. 28 mm. premjera, 3:13 gr. težine 
. Jednaka onoj pod br. 206. Dobro sačuvana. 34 mm. premjera, 8 gr. težine. 
. Sasvim jednaka predjašnjoj. 


Jednaka onoj pod br. 18. Dobro sačuvana. 25 mm. premjera, 3:5 gr. težine. 


. Jednaka onoj pod br. 291/1. Osrednje sačuvana. 29 mm. premjera, 2:47 gr. 


težine. 


. Jednaka predjašnjoj. 29 mm. premjera, 3 gr. težine. 
.Jednaka onoj pod br. 292/1. Dobro sačuvana. 18 mm. premjera, 1'63 gr. težine. 
, Jednaka predjašnjoj, ali s odvrnutom karičicom, težina 1:50 gr. 


Slična predjašnjoj. Osrednje sačuvana. 18 mm. premjera, 063 gr. težine. 
Jednaka onoj pod br. 178. Osrednje sačuvana. 23 mm. premjera, 1'Đ0 gr. 
težine. 


/1. Jednaka onoj pod br. 164. Dobro sačuvana. 20 mm. premjera, 3 gr. težine. 
). Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana. 

. Jednaka predjašnjoj. Dobro sačuvana. 23 mm. premjera, 3:50 gr. težine. 

), Sasvim jednaka predjašnjoj. 





| 


_— = -—- -. 


rz —_ = 


Br. 304. 


305/1. 
3052. 


306/1. 
306)/2. 


201. 
308. 
309. 
310. 


311. 
312. 


318/1. 
313/2. 


514. 
olb. 


316/1. 
316/2. 


B11/1. 


317/2. 


318. 


319/1. 
319/2. 
320/1. 
20/2. 


921. 


922. 





== 


Jednaka onoj pod br. 3500. Dobro sačuvana. 18 mm. premjera, 1 gr. težine. 
Jednaka onoj pod br. 121, s razlikom, što je kod ove propao pancier. Dobro 
sačuvana. 45 mm. premjera, 7:75 gr. težine. 

Sasvim jednaka predjašnjoj, s razlikom, da je kod ove i dio karičice propao. 
Suviše uz navedene naušnice našast je u istom grobu i mali srebrni novac. 
Jednaka onoj pod br. 110. Dobro sačuvana. 47 mm. premjera, 7 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj. — Uz navedene naušnice našasta su dva od- 
lomka zrna od koje drevge naušnice. Br. 306/3 ima polovicu zrna, a 305)/4 
samo trećinu zrna, i to slabo sačuvano. — Suviše je još našasta u istom 
grobu mjedena vitica br. 306/5. Preko oboda iste vide se dva uzporedna 
prutca. 

Jednaka onoj pod br. 13. 40 mm. premjera, 3 gr. težine. 

Jednaka onoj pod br. 8301. Dobro sačuvana. 20 mun. premjera, 1'7) gr. težine. 
Jednaka onoj pod br 138. Dobro sačuvana. 15 mm. premjera, 1'25 gr. težine. 
Mjedena žica pri jednom kraju odlomljena. Slabo sačuvana. 13 mm. premjera. 
1 gr. težine. 

Jednaka onoj pod br. 6. Slabo sačuvana. 12 mm. premjera, 0:75 gr. težine. 
Jednaka onoj pod br. 1. Osrednje sačuvana. 35 mm premjera, 3 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj. 13 mm. premjera, 038 gr. težine. 

Sasvim jednaka predjašnjoj. 13 mm. premjera; 0:38 gr. težine. 

Jednaka predjašnjoj. 15 mm. premjera, 1 gr. težine. 

Jednaka onoj pod br. 186 Slabo sačuvana. Jedno zrno i karičica je propala, 
088 gr. težine, 

Slična onoj pod br. 164. Dobro sačuvana. 29 mm. premjera. 414 gr. težine. 
Jednaka predjašnjoj, samo što je kod ove jedno zrno stučeno. 29 mm. pre- 
mjera, 414 gr. težine. 

Jednaka onoj pod br. 104. Osrednje sačuvana. 29 mm. premjera, 
težine. 

Jednaka predjašnjoj. Slabo sačuvana Karičica je propala, a zrna su razasula 
1:75 gr. težine. 

Jednaka onoj pod br. 25. Dobro sačuvana. 29 mm. premjera, 3:25 gr. težine. 
— Uz navedenu naušnicu, našast je od modra stakla kolotur. 

Jednaka onoj pod br. 312. Dobro sačuvana. 24 mm. premjera, 1'65 gr. težine. 
Sasvim jednaka predjašnjoj. 

Jednaka predjašnjoj. 23 mm. premjera, 1:66 gr. težine. 

Sasvim jednaka predjašnjoj. 

Jednaka predjašnjoj pod br. 318/1. Dobro sačuvana. 17 mm. premjera, 1:37 gr. 
ležine. 

Jednaka predjašnjoj pod br. 320. Dobro sačuvana. 26 mm. premjera, 350 gr. 
ležine. 


2/15 gr. 


(Biti će nastavljeno.) 


O. V. Marun. 





Bibliografija. 


Bullettino di archeologla e storia dalmata pubblicato per cura di Fr. prof. Bulić. 
Anno XXIV. Nro 6 —7. Sadržaj: Starokršćansko groblje u Slanomu Dubrovniku. — Neobjelodanjeni 
nadpisi: Solin, Rt Marjana, Srinjine Poljica, Hvar. — Nadpisi iznova sastavljeni starokršćanskog groblja 
u Manastirinam. — Nadpisi iz Karina. — Ocjena djela ,La Dalmatie de 1' a. 1797 a 1815. — Dalma- 
tinski dokumenti u Povjestničkom Arkivu u Jakinu. — Iz spisa Vieća u Spljetu. — Bibliografia. Sta- 
rinarska iznašašća na Vignju. — Nro 8—9. Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Klis, Solin, Donji Dolac 
Poljica, Tučepi u Primorju Makarskomu, Skradin, Podgradje Benkovea. — Imena i pečati tvornice na, 
opekam nabavljenim od e. k. Muzeja u Spljetu g. 1901. — Nadpisi na predmetim od kovine nabavljenim 
od e. k. Muzeja u Spljetu u g. 1895-1901. — Ocjena djela ,La Dalmatie de Va 1797 A 1815. — Dva do- 
kumenta Conte Vicka Dandolo obćeg Providura Dalmacije. — Dokumenat odnosno na Samostan Sv. 
Domenika u Spljetu. — Odnošaji juridički privatni nad ostancim Dioklecijanove Polače. — Starinarska 
iznašašća u Kaštel novomu Trogira. - Starinarska iznašašća u Jesi na otoku Hvaru. — Popravak zvo- 
nika Stolne Crkve u Bpljetu. — Naši spomenici u Središnjem Povjerenstvu za stare spomenike. — 
Nro 10—11. Sadržaj: Grobište ,in horto Metrodori“ u Solinu. — Neobjelodanjeni nadpisi: Solin, Spljetsko 
Polje, Trilj. — Iznašašća odnosno na Polaču Dioklecijanovu u Spljetu. — Iznašašća starinarska u Kliškom 
Polju. — Vodovod Dioklecijanov medju Solinom i Spljetom. — Vrata ,Terra ferma“ u Zadru od San- 
micheli-a; utvrdjeni portal u Zadru. Vrata av. Nikole pokraj Šibenika. — Iz ,Zlatne Knjige“ Spljeta. 
— Starinarska iznašašća na Prukljanskom jezeru. — Ocjena djela ,La Dalmatie de 1 a. 1797 A 1815. — 
Izprava Nadvojvode Ernesta Faustu Veranciju. — Naši spomenici u e. k. Središnjemu Povjerenstvu. — 
Nro 12. Sadržaj: Iznašašća odnosno na starokršćansko groblje u Manastirinam kroz g. 1901. — Nadpis 
fragmentarni Gajana vjerojatno biskupa Solinskoga. — Iznašašća odnosno na starokršćansko groblje u 
Marusincu kroz g. 1901. — Ulomak češlja od šimširova drveta sa kršćanskom predstavom. — Imena i 
pečati tvornice na opekam nabavljenim od c. k. Muzeja u 5Spljetu g. 1901. — Svjetiljka iz tvornice 
kršćanske našasta u polju Kliškom. — Bibliografija: o pitanju sv. Dujma biskupa i mučenika Solinskoga. 
— Popis umjetnina nabavljenih god. 1901 od c. k. Muzeja u Spljetu. — Kazalo. — Anno XXV. — 
Nro 1- 2-3. Sadržaj: Starinska iznašašća u perimetralnim zidovima staroga Solina. — Nadpis o ,prae- 
feetura Phariaca Salonitana“, — Dodatak gornjemu članku. — Drago kamenje c. k Muzeja u Spljetu 
nabavljeno g. 1901. — Opis svjetiljaka glinenih nabavljenih od e. k. Muzeja u Spljetu tekom g. 1901. 
— Oejena djela ,La Dalmatie de 1 a. 1797 a 1815“. — Nekoliko rieči o dnevu pokopa hrvatske kra- 
ljiee Jelene g. 976 po Krstu. — Nekoliko primjetaba o nadpisu u crkvici 8. Martina u Spljetu. — 
Naši spomenici u c. k. Središnjem Povjerenstvu za stare spomenike. Nro 4—5. Sadržaj: Neobjelodanjeni 
nadpisi: Spljetsko polje, Solin, Nadin, Vinišće kod Trogira. Ocjena djela ,La Dalmatie de Pa. 1797 A 
1815.“ — Vjerovnice cara Maksimilijana II. biskupu Antunu Vrančiću itd. za ugovaranje mira sa Sul- 
ianom Selimom II. — Popravak Zvonika Stolne Crkve u Spljetu. — Spomenici starinski Spljeta i So- 
lina u glavnoj Skupštini e. k. Austrijskog Arheoložkoga Zavoda u Beču. — Naši spomenici u e. k, Sre- 
dišnjem Povjerenstvu za stare spomenike. 

Nro 6—7—8. Sadržaj: Izkopine u bazilici biskupskoj grada Solina kroz godinu 1901. — Izna- 
šašća odnosno na starinsko kršćansko grobište u Manastirinam kroz g. 1902, — Iznašašća odnosno na 
topografiju van staroga grada Solina. — Svjetiljke glinene rimske iz Nina, koje se čuvaju u Muzeju 
Sv. Donata u Zadru. — Povelja Cara Rudolfa II., kojom dariva Faustu Veranciju posjed u Petrovu- 
polju Knina, na Muću i u Žrnovnici Klisa. — Naši spomenici u c. k. Središnjem Povjerenstvu za stare 
spomenike. Nro 9—10. Sadržaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Klis, Solin, — Opazke k nekojim objeloda- 
njenim Solinskim nadpisim. — Neobjelodanjeni nadpisi: Bribir, Zadar. — Nova starinarska iznašašća u 
Zadru i okolici. — Svjetiljke glinene rimske iz Nina, koje se čuvaju u Muzeju Sv. Donata u Zadru. 
— Ocjena djela ,La Dalmatie de P a. 1797 a 1815“. — Starinarska iznašašća u Lastvi. — Nro 11. Sa- 
držaj: Neobjelodanjeni nadpisi: Tučepi Primorja Makarskoga, Vid Metkovića, Kamen pokraj Stobreča, 
Solin. — Sastavljeni nadpisi. — Imena i pečati tvornice na opekam nabavljenim od e. k. Muzeja u 

1 





> ču 


Spljetu g. 1902. — Svjetiljke glinene rimske iz Nina, koje se čuvaju u Muzeju Sv. Donata u Zadru. 
— Ocjena djela ,La Dalmatie de IP a. 1797 A 1815“. — Sarkofag starokršćanski predstavljajući prelaz 
IzraelićanA kroz Crveno More u Spljetskomu Muzeju. — Ocjena djela: Jireček, Die Romanen in den 
Stidten Dalmatiens wiihrend des Mittelaltera I. Th. — Iznašašća odnosno na Palaču Dioklecijanovn u 
Spljetu. — Kojemu se Otočiću odnosi zadužbina Šibenskoga plemića Petra Draganića i povelja Skra- 
dinskoga biskupa Nikole Martinušića od g. 1511. — Zakon na obranu Polače Dioklecijanove u Spljetu. 
— Knez Domald sklapa mir s Obćinom Trogirskom (g. 1243). — Anno XXVI. — Nro 1—2. Sadržaj: 
Nadgrobni spomenik Pomponiae Verae izvadjen iz perimetralnih zidova staroga Solina. — Opis svjetiljaka 
glinenih nabavljenih od e. k. Arheoložkog Muzeja u Spljetu g. 1902. — Drago kamenje u c. k. Mu- 
zeju u Spljetu nabavljeno g. 1902. — Svjetiljke glinene rimske iz Nina, koje se čuvaju u Muzeju Ev. 
Donata u Zadru. — Posuda od terra sigillata falsa u Muzeju Sv. Donata u Zadru. — Ocjena djela 
»La Dalmatie de P a. 1797 A 1815.“ 


Accessiones et correctiones all* Illyricum sacrum del P. D. Farlati di P. G. Coleti. 
Manoscritto inedito pubblicato per cura del prof. Fr. Bulić. Supplemento al ,Bullettino di archeol. e stor. 
dalm.“ a. 1902—1904. Spalato 1902—1904. Coi tipi della Narodna Tiskara. — Prof. Dn. Fr. Bulić počeo je 
izdavati taj rukopis O. G. Coleti-a, koji mu je darovao monsig. Miho Faloci-Pulignani, obćeniti provikar 
Folinja, koji ga je našao medju spisima kardinala Aleksandra Barnabć u Folinju, koji bijaše prefektom 
Propagande pod papom Pijem IX. Kako sam prof. Bulić iztiče u predgovoru, taj će rukopis moći da 
podvrgne kritičnom iztraživanju onaj, koji u svoje doba bude poduzeti kritičnu pregledbu Farlati-evog 
Illyricum Sacrum. Još dodaje prof. Bulić, da ,se takav rad s dana na dan čini svedj nuždnijim i želi 
se da bude poduzet čim prije na korist domaće povjesti“, Mi se od svega srca pridružujemo želji prof. 
Bulića, a uz to napominjemo, kako je za takovu radnju skupljao odavna podatke vele pošt. kanonik 
spljetske stolne crkve Dn Ivan Dević i kako smo mi dosta gradiva skupili za kritičnu pregledbu po- 
vjesti biskupa korčulanskih. Filologičko-historijski razred jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 
u Zagrebu bi jedini mogao da preduzme inicijativu za tako ozbiljan, tako zlamenit, a, u isto doba, tako 
potreban rad. Samo bi on mogao da sastavi nacrt programa za novo kritično izdanje Illyricum sacrum 
i da oko sebe okupi za to sposobne radnike iz krila akademije i iz raznih krajeva hrvatske domovine. 
Pitanje je postavljeno, i mi ga živo preporučamo i na srce stavljamo slavnomu historiku, veleuč. pred- 
sjedniku akademije, prof. Tadiji Smičiklasu. 

Tabularium. Arhivi u Dalmaciji. God. L Br, 4. Sadržaj: 1. KH. Botiner. — Arhiv S. Domi- 
nika, — Posebni dio Arhiva starinski spisa kod c. k. dalmatinskoga Namjestništva. 

IL. J. Alačević, Morejski rat od g. 1684—1699. 

NI. F. Divnić, Omegjašenje Dalmacije g. 1671. 

IV. J. Alačević. Krize grada Makarske. 1. Godina 1807. 

Godina II. Br. 1. Sadržaj: 

L E. Botiner. Arhiy S. Dominika. Posebni dio Arhiva starinski spisa kod e. k. dalmatinskoga 
Namjestništva. 

IL. J. Alačević. Morejski rat od g. 1684 —1699. 

II. #. Divnić. Omegjašenje Dalmacije g. 1671. Stara stečevina. 

IV. J. Alačević. Krize grada Makarske, I. Godina 1807. 

Dio II. Sv. 2. Sadržaj: 
| 1. Botiner. Arhiv. S, Dominika. Posebni dio Arhiva Starinski spisa kod e. k. dalmatinskoga 
Namjestništva. g 

HI. J. Alačević. Morejski rat od g. 1684—1699, 

NI. F. Divnić, Omegjašenje Dalmacija g. 1671. Stara stečevina. Svršetak. 

IV. J. Alačević, Krize grada Makarske. 1. Godina 1807. Svršetak. 

V. J, Alačević. Kapetan Marko Ponte. Cjelovito. 

Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva. Uredjuje 
lr. Ivan pl. Bojničić Kninski. God. IIL Svezak 3. i 4. Sadržaj: 

Dr. Iv. pl. Bojničić, Izvorne plemićke diplome (litterne armales) u kr. zem. arkivu. 

E. Laszowski, Tri priloga za povjest Kacijanerove vojne u Slavoniji g. 1587. 

Dr. Dane Gruber. Iz starije hrvatske povjesti. (Svršetak). 

Dr. Gavro Sehwars, Prilozi k povjesti Židova u Hrvatskoj u XVIII. stoljeću. 

Dr. Ivan pl. Bojničić. Prilozi k povjesti Frankapana. 

Dr. Mavro Wertner, Do sada nepoznata hrvatsko-šlezka bračna sveza, 

Dr. Franjo Bučar. Širenje reformarije u Hrvatskoj, 

Vjekoslav Klaić. Dubrovačka vlastela Žunjevići u Senju i Vinodolu od g. 1477 - 1502. 





— 99 — 


Dr. Luka Jelić. Zadarski bilježnički arkiv. (Bvršetak). 
Sraštice: Vjekoslav Klaić. Dva priloga za povjest cisterčanskoga samostana u Topuskom. 
— L. Ivančan. Sibila Katarine Zrinske. — E. Laszowski. Sajamski privilegij za Desnić, Sopot, 
Bela i Mali Tabor od g. 1590. — Vj. Klaić ml., Ferdinand I. zalaže knezu Ivanu Karloviću Medved- 
grad i Rakovac g. 1523. — E. Laszowski. Tito barun Karger. — Jul. Kempf, Kraljica Marija Te- 
rezija uredjuje pravoslavnom svećenstvu štolarinu. — Jul. Kempi, Parnica baruna Franje Trenka. 
God. IV. Bv. 2. Sadržaj: 
E. Laszowski. Prilog za povjest sajmova u Hrvatskoj i Slavoniji. 
Dr. Stjepan Srkulj. Sa historičkoga kongresa 1900. 
Dr. Luka Jelić. Acta Hieronymiana, quibus periodus antiquior (a. 1446—1497) historine socie- 
tatia et hospitii S. Hieronymi de Urbe illustratur. 
Dr. Morits Wertner. Glossen zu zwei kroatischen Urkunden. 
Dr. I. Kršnjavi. Ein Nachwort zu den Studien iiber die Historia Salonitana. 
Dr. 1. pl. Bojničić. Neizdane izprave o progonu vještica u Hrvatskoj. 
Vj. Klaić. Gradja za povjestnicu zagrebačkih biskupa od g. 1433. do 1466. 
Svaštice: Vjekoslav Noršić. De fundatore Conventus Samobor. — Dr. Gavro Sehwarz. 
Židovi u Krajini. — Jul. Kempf, Daće za vojsku i utvrde gradova u požežkoj županiji g. 1745. 
God. IV. Sv. 8. Sadržaj: Dr. Ferdo Šišić. Itinerarij Karla I. (1801—1842). 
Dr. Karlo Horvat. Gradja za povjestnicu zagrebačkih biskupa od g. 14833. do 1466. 
Ljud. Ivančan. Buna varaždinskoga generalata i pograničnih kmetova g. 1755. | 
E. Laszowski. Deset listina za povjest grada Križevaca od XV. do XVII. vijeka. 
Dr. I. pl. Bojničić. Neizdane izprave o progonu vještica u Hrvatskoj. 
Spiro Brusina. Bibliografsko-statističke sitnice. 
Dr. Gavro Schwars. Prilozi k povjesti Židova u Hrvatskoj II. 
Svaštice: Janko Barl?. Još nekoliko priloga k povijesti Židova u Hrvatskoj. — E. Laszowski. 
Pruske zastave darovane Hrvatskoj po kraljici Mariji Tereziji. 
God. IV. Svezak 4. Sadržaj: 
Vladimir Mažuranić. Bbirka hrvatskih listina u Mažuranića. 
Dr. Moriz Wertner. Initerarij kraljeva Stjepana V., Ladislava IV. i njihovih dostojanstvenika. 
K. Šegvić. Na čemu se je osnivao primat spljeteke crkve. 
Ljud. Ivančan. Buna varaždinskoga generalata i pograničnih kmetova g. 1755. 
E. Laszowski. Deset listina za povjest grada Križevaca od XV. do XVII vijeka. 
Svaštice: Dr. Moritz Wertner. Dodatci k itinerariju kralja Karla I. 
Književnost za godine 1900, 1901 i 1902, referat Dr. F. pl. Šišića. 
Godina V. (1908). Sv. 1. Sadržaj: 
Dr. I. pl. Bojničić. Neizdane izprave o progonu vještica u Hrvatskoj. 
E. Lassowski. Nekoliko privatnih arkiva u Hrvatskoj. 
Dr. Dane Gruber. Bertold Meranski, ban hrvatski i nadbiskup kaločki. 
Dr. F. pl. Šišić. itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko-hrvatskih od najstarijih vremena do Bele IV.! 


! Učeni g. dr. Šišić u tim itinerarima navodi i pod g. 839 ,Curtia Sancti Martini“. Mislav knez 
dalmatinskih Hrvata. U bilježci k tomu dodaje (str. 44): ,Ne može se još odrediti gdje je bio taj dvorac, 
ali pošto je Mislav dalm.-hrv. knez, a Neretljani u to doba imadu svoga, to je svakako Klaić pogriešio, 
kad to mjesto identifikuje s današnjim sv. Martinom na Braču, pošto je Brač tad bio neretljanski. Mle- 
tački pisac jasno kazuje, da je dužd Petar Tradonico najprije s Mislavom u Hrvatskoj, a onda 
s D om u Neretljanskoj zemlji (a tu se u prvom redu imaju na umu otoci), mir sklopio“. Pošto 
se Dr. Šišić nije obazrč na naše nagadjanje o tomu predmetu, koje je svakako temeljitije od prof. Klai- 
ćevog, mislimo da neće biti s gorega, ako mu ga ovdje prenesemo iz bilježke na Žlatovićevu razpravu 
»Topografičke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji“ itd. (,Starohrvatska Prosvjeta“ God. II. 
Br. 4, str. 218): ,Ivan mletački kroničar pod god. 839 pripovieda, da je dužd Petar (Tradonik) te go- 
dine sklopio mir sa hrvatskim vladarom Mojislavom u mjestu, koje se zove ,sancti Martini curtis“, 
t.j. dvor s. Martina, te, prešavši k neretvanskim otocima, da je sklopio savez s Družkom (Drosaico), 
vojvodom ,Marianorum“. O Dvoru s. Martina piše Dr. Rački (Doc. VII str. 836), da mu je to mjesto 
nepoznata položaja, ali svakako da ima biti u Hrvatskoj pokraj mora. Prama otoku Braču, na poljičkoj 
morskoj obali izpod sela Podstrane, je na generalštabnoj karti zabilježena pokraj mora crkvica s. Mar- 
tina, kojoj je ime Dr. Jelić na arkeologičnoj karti Solina i okolice podertao crljenom bojom u znak, 
da je sredovječna. Mislim svakako ob istoj crkvici -sancti Martini, que est sita in monte grasso“ je 
uspomena u opisu Ka 1080) zemalja što jih je Petar Črne darovao samostanu s. Petra u Selu (Doe. VII 
str. 133), jer je rt Mutogras-Montegrasso put jugoiztoka tek 1:5 km udaljen od crkvice a. Martina od 
Podstrane. Zato bi dobro bilo, da se pomnjom izpita rečena zlamenita crkvica i njezina okolica. S toga 
je je mletački dužd najbolje mogao ,pertransire“ ,ad Narentanas insulas“. Ako je pak rečeni dužd 
sklopio savez sa Družkom morskim vojvodom na neretvanskim otocima, najvjerojatnije na Braču, to se 
razumije, da su Marijanci i Neretvani jedni te isti, a Mariania što i Pagania“. Uredništvo. 


— 100 — 


Dr. G. Šurmin i V. Klaić. Dvije hrvatske isprave XV. stoljeća. 

Godina V. Sv. 2 i 3. Sadržaj: 

Ljud. Ivančan. Iztraga proti buntovnim krajišnikom varaždinskoga generalata g. 1755. 

Dr. Gavro Seluoare. Prilozi k povjesti židova u Hrvatskoj. Iz starina zagrebačke općine (1806—1845). 

Dr. I. pl. Bojničić. Neizdane izprave o progonu vještica u Hrvatskoj. 

Dr. Moritz Wertner. Itinerar kralja Ljudevita 1. 

Dr. Franjo Bučar. Hrvati u Wernigerodi za tridesetgodišnjega rata, 

Dr. F. pl. Šišić. Hrvati na bečkom sveučilištu od g. 1453—1630. 

Svaštice: Dr. Moritz Wertner. Izpravci k itineraru Stjepana V. i Ladislava IV. — Dr. Karlo 
Horvat. Barunska diploma Ivana Zakmarda, protonotara kraljestva hrvatskoga. — Jul. Kempf. Nešto 
domaće gradje o putovanju cara Josipa II. kroz požežku županiju i grad Požegu. — E. Laszowski. 
Izprave kralja Ivana Zapolje od g. 1529. — E. Laszowski. Imanja požeške županije od vremena 
oslobodjenja Slavonije do g. 1766. — Sajamski privilegij za Moravče, — Književnost za g. 1900, 1901 
i 1902 od F. pl. Šišića. 

Vjesnik hrvatskog arheološkoga društva. Nove Serije Sv. V. 1901. Urednik Dr. 
Josip Brunšmid. Sadržaj: 

Dr. Josip Brunšmid. Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije. IV. — Groblje bronsanoga doba 
na Klaćenici kod Jablanca (kotar Senj). Povjest mjesta Jablanca. —- Hrvatske razvaline I- III. — Ne- 
koliko našašća novaca u Hrvatskoj i Slavoniji. XII—XV. — Nov ulomak grčkoga napisa iz Lumbarde 
na otoku Korčuli. — Predmeti halštatskoga doba iz grobova u Vranića gomili u Širokoj Kuli (kotar 
Gospić). — Stari utezi u narodnom muzeju u Zagrebu. 

Dr. Josip Brunšmid i Jevremović Luka. stari napisi iz okoline Požarevca u Srbiji. 

Celestin Vjekoslav. Rimske svjetiljke iz Osieka. 

Dr. Jelić Luka. Spomenici grada Nina. 

Vjekoslav Klaić. Rimski zid od Rijeke do Prezida. 

E. Laszowski. Dvije bilješke iz povijesti grada Zagreba u XVI. vijeku. — Draganićke zastave. 
— Prilog k hrvatskoj sfragistici. II. 

Stj. Ostermann. Paleolitički čovjek i njegovi suvremenici iz diluvija u Krapini u Hrvatskoj. II. 

Josip Purić. Prethistorijsške naselbine iz okolice Erduta. 

Izvještaj pete glavne skupštine ,, Bihaća“ hrvatskoga društva za istraživanje domaće povijesti, dr- 
žane u Spljetu dne 27. prosinca 1898. Str. 193. — Izvještaj predsjednika društva mons. Fr. Bulića o 
crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Jelene. — Zapisnik šeste glavne skupštine 
»Bihaća“, hrvatskoga društva za iztraživanje domaće povijesti, držane u Spljetu 25. prosinca 1899. — 
Zapisnik sjednice upraviteljstva .Bihaća“. držane dne 11. prosinca 1900. 

Izvještaji muzejskih povjerenika i prijatelja. 1. Jakov Bobinac u Jamarici. — 2—b, Mate Braj- 
ković u Prozoru kod Otočea. — 6. Luka Čosić u Bizovcu. — 7—8. Stjepan Gjipanović mlađi u Šaren- 
gradu. — 9—10. Ferdo Hefele u Sisku. — 11—12. Ignjat Jung u Mitrovici. — 13. Ivan Loučarić Papić 
mlađi u Selcima Vinodols«kim, — 14. Ante Poturičić u Surčinu. — 15. Đuro Rožić u Maji. — 16. Fran 
Saban u Ogulinu. — 17. Ovjetko Vurster u Otočcu. 

Književne vijesti. 

Inhalt: des ,Vjesnik“ der kroatischen archaeologischen Gesellschaft in Agram. Neue Serie. 
Band V, 1901. 

Verzeichnisa der Abbildungen. 

Predstavka hrvatskih historičara i arheologa u poslu sačuvanja sredovječnih utvrda oko stolne 
crkve zagrebačke. 

Sveska VI 1902. Sadržaj: 

Dr. Josip Brunšmid. Colonia Aurelia Cibalae. — Vinkovci u staro doba. — Nahođaji bakrenoga 
doba iz Hrvatske i Slavonije i sugjednih zemalja. — Nekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i 
Slavoniji. V., XVI—XVII. — Prethistorijski predmeti iz srijemske županije. 1—4. 

Vjekoslav Celestin. Epigrafski prilozi iz Murse. 

Dr. Jo&ip Florschiitz. ,Stridon i Zrin“. — Dodatak članku ,Stridon i Zrin“. 

Dr. Fran Gundrum. Latinski rukopis svećenika Dalmatinca iz petnaestog stoljeća. 

Dr. Viktor Hofiller. Turački konjanik. 

Ljudevit Ivančan. Crkva svih Sveti u Stenjevcu. 

Dr. Luka Jelić. Spomenici grada Nina. III. 

Vjekoslav Klaić. Građa za topografiju ličko-krbavske županije u srednjem vijeku. 

E. Luszowski. Trg kod Ozlja. — Nekoliko bilježaka o erkvi B. D. M. u Žakanju. 





— 101 — 


Josip Purić. Prethistorijske naselbine u okolici Erduta 

Izvještaji muzejskih povjerenika i prijatelja: 1. Baltazar Bažulić u Nadkrižovljanima. — 2. Juraj 
Božičević u Ogulinu. — 8. Mate Brajković u Otošeu. — 4—6. Ferdo Hefele u Sisku. — 7—13. Ignjat 
Jung u Mitrovici. — 14—15. Valentin Jurić u Privlaci. — 16. Mijo Mutavgjić u Dubici. — 17. Đuro 
Panjković u Krbavici. — 18. Đuro Plaščević u Lovasu. — 19—29. Antun Poturičić u Surčinu. — 30. 
Mirko Seljan u Bruselju. — 31. Ivan Skomerža u Cr.kvenici. — 32—86. Fran Šaban u Ogulinu. — 
37. Roberto Turmayer u Sotinu. — 88.—39. Cvjetko Vurster u Otošcu. — 40—48. Ivan Žic u Polju. 

Manje i književne vijesti. i 

Inhalt des ,Vjesnik“ der Kroatischen archaeologischen Gesellschaft in Agram. Neue Berie. — 
Band VIL. 1902. 

Verzeichniss der Abbildungen. 

Članovi utemeljitelji hrvatskoga arheoložkoga društva u Zagrebu. 

E. Laszowski. Hrvatske povjesne gradjevine. Sa 10. svezkom dovršuje se I. knjiga 
tog djela sa 112 slika. Sadržaj joj je sliedeći: Slike I. knjige. Predgovor. Barilović (po R. Lopašiću). 
Blagaj na Korani (po R. Lopašiću). Bosiljevo (po R. Lopašiću). Brezovica. Brlog na Kupi. Cesargrad. 
Crikvenica. Dubovac (po R. Lopašiću). Erdut. Greben-grad. Gvozdansko. Hreljin. Ilok. Jesenica. Kaupe- 
lica mira u Karlovcima. Klokoč (po R. Lopašiću). Kostel. Kraljevica. Krapina (po Iv. Kukuljeviću) 
Kremen-grad (po R. Lopašiću). Krstinja (po R. Lopašiću). Novi Vinodolski. Otmić-grad. Otočac. Pedalj- 
grad. Perušić. Podgorje. Turanj. Slavetić. Sisak (po Iv. Tkalčiću). Svetice (po R. Lopašiću). Tounj. Trsat 
(po Iv. Kukuljeviću i Jul. Jankoviću). Pretplata na II. knjigu bit će kao i za prvu 15 K. 

Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik: Kosta Hčrmann. 

XIII. 1901. 2 i 3. Sadržaj:! 

Dr. Čiro Truhelka. Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka. 

Dr. Čiro Truhelka. Prehistorička sojenica u koritu Save kod Donje Doline. (Sa 61 slikom u 
tekstu i 27 tabli). | 

Prof. Mul. M. Vukičević. Iz starih Srbulja. 

Teodor Ippen. Nadgrobni spomenik kneza Karla Topije od Albanije. (Sa 2 slike. u tekstu). 

Alija Catić. Bilješke o Koraju i Tutnjevcu. (Sa 5 slika u tekstu). 

Dr. R. Miinsterberg. Dva revidirana natpisa iz Soluna (Salonika). (Sa 2 slike u tekstu). 

XIII. 1901. 4. Sadržaj: 

Dr. Mavro Hernes (Hoernes). Srebrni pokladni nalazak iz Štrbaca u Bosni. (Sa 20 slika u tekstu“. 

Stjepan Beigl. Spisi grofa Marsiljija (Marsigli) u sveučilišnoj biblioteci u Bolonji (Bologna). 

Teodor Ippen. Stare crkve i crkvene ruševine u Albaniji. (Sa 20 slika u tekstu). 

Rudolf Minsterberg (Minsterberg). Tri atičke ukletne ploče. (Sa 3 slike u tekstu). 

XIV. 1902. 1. Sadržaj: 

Dr. Karlo Patsh. Pojedini nalazi iz rimskog doba. (Sa 24 slike u tekstu). 

Dr. Ćiro Truhelka. Sojenica u Dbnjoj Dolini. (Sa 2 slike u tekstu i 8 tabli). 

XIV. 1902. 2. Sadržaj. 

Teodor Ippen. Historički gradovi u Albaniji. (Sa 29 slika a tekstu). 

Vjekoslav Jelavić. Turska i Francuska u XVI. stoljeću. 

Dr. Ciro Truhelka. Nalaz iz Vranjske. (Sa 9 slika u tekstu). 

Vejsil Curčić. Starine iz okoline Bos. Petrovca. (Sa 38 slika u tekstu). 

Dr. Ciro Truhelka. Sojenice u Donjoj Dolihi (Sa 13 slika u tekstu i 11 tabli). 

XIV. 1902. 3 i 4. Sadržai. 

lr. Karlo Patsch. Rimska mjesta u konjičkom kotaru. (Sa 25 slika u tekstu). 

Dr. Ferdo pl. Šišić. Pad Mladena Šubića, bana hrvatskoga i bosanskoga. 

Teodor Ippen. Pečatnik jedne već nestale biskupije u Albaniji. (Sa 1 slikom u tekstu). 

Franjo Gente (Genthe). Sasko-poljska pukovnija Bošnjaka i holandijski konjanici , Bošnjaci“. (Sa 
3 slike u tekstu). 

Dr. Karlo Patsch. Nahogjaji novaca. (Sa 3 slike u tekstu i 1 kartom). 

Dr. Karlo Patsch. Prilog mitologiji Ilirije. 

Dr. Ćiro Truhelka. Sojenica u Donjoj Dol ni. (Sa 22 table). 

XV. 1908. 1. Sadržaj. 

Alfons Pavich pl. Pfauenthal. Prinosi povjesti Poljica. (Sa 14 slika u tekstu). 

Dr. Ćiro Truhelka. Sojenica u Donjoj Dolini. (Sa 9 slika u tekstu i 1 tablom). 


* Mi ovdje iznašamo samo popis povjestničkog i arheološkog gradiva ,Glasnika“, u kojemu ima 
i zlamenitih prirodopisnih priloga, koje ne iznosimo. Op. Uredništva. 


— 102 — 


XV. 1908. 2. Sadržaj. 

Dr. Ivan Nep. Woldfich. Fauna kičmenjaka iz sojenica u Donjoj Dolini u Bosni. (Ba 3 table). 
Alfons Pavich pl. Pfauenthal. Prinosi povjesti Poljica. (Sa 3 slike u tekstu . 

Dr. Ferdo pl. Šišić. Studije iz bosanske historije. 

Dr. Fran Milobar. Ban Kulin i njegovo doba. 

Dr. Ciro Truhelka. Sojenica u Donjoj Dolini. (Sa 1 slikom u tekstu i 3 table). 


Izvestja muzejskega društva za Kranjsko. Urejuje Anton Koblar. 
Letnik XII. Sešitek 3. in 4. Vsebina: 
Razprave. 

1. V. Steska. Slike v ljubljanskih cerkvah okoli 1. 1715. 

2. Dr. Fr. Kos. Iz arhiva grofa Sig. Attemsa v Podgori. 

3. Franc Pokorn. O jurisdikciji nad cerkvijo Matere božje na blejskem otoku in nad ondotno 
proštijo. 

Blovstvo. 

V. Steska. J. Z. Thalnitschers Antiquitates Labacenses. Anton v. Premerstein. 
V. Steska. Duhovna bramba v štajerskem narečju. 
V. Steska. Prevod Bellarminovega katekizma. 
Kapela žalostne Matere božje v Bredišču in njen častni venec. 
5. O zdravstvu staroga Zagreba. 
Letnik XII. Sešitek V. Vaebina: 


1. 


Razprave. 
1. Dr. Fr. Kos. Iz arhiva grofa Sig. Attemsa v Podgori. (Dalje). 
2. M. Slekovec. Dr. Jožef Ivan Knolc. 
Mali zapiski. 
1. A. Koblar. Francoska vlada in cerkvene zadeve v Iliriji. 
Letnik XII. Sešitek 6, Vsebina. 
Razprave. 
1. Dr. Fr. Kos. Iz arhiva grofa Big. Attemsa v Podgori. (Konec), 
2. M. Slekorec. Dr. Jožef Ivin Knole. (Konec), 
Mali zapiski. 

1. A. Koblar. Cehi v Kranju. 

Nuovo Bullettino di archeologia cristiana. Redattori ordinari G. Bonavenia. — G, 
Gatti. — R. Kanzler. — O, Marucchi. — G. Wilpert. Direttore speciale O. Maruechi 

Anno VIII. No 3—4. Indice: 

P. Orsi. Miscellanea cristiana Bicula. 

A. Colasanti. Nuovi riscontri su la ,Dalmatica Vaticana“. (Tav. VIII—IX). 

O. Marucchi. La scultura nuziale cristiana di Villa Albani. (Tav. X). 

O. Marucchi_Di un frammento di condottura antica con il nome di un Papa. 

A. Toulotte. Le culte des Saints Sćbastien, Laurent, Hippolyte, etc. aux V-e et VL-e sičeles, dans 
les provinces africaines, 

A. Touloite. Le culte de Saint Etienne en Afrique et a Rome. 

O. Marucchi. Nuovi scavi e nuovi studi nel Cimitero di Priscilla. 

Notizie. Fr. Bulić. Scoperte in Dalmazia. — Ripostiglio trovato a Narona. 

P. Le Clercq. Scoperte a Cartagine, 

G. Gatti. Roma. Scavi e lavori nelle Cutacombe romane. — Scoperta di altre gallerie eimiteriali 
cristiane sotto il Gianicolo. — Beoperta di gallerie cimiteriali sulla via Nomentana. 

0. Marucchi. Catacombe di S. Vittorino in Amiterno presso Aquila. — Dono di un pregevole 
cimelio al museo sacro della Biblioteca vaticana. 

Annunzi di recenti pubblicazioni. 

Nota bibliografica. P, Franehi de! Cavalieri. Un ultima parola sulla lettera di Psenosiris. 


Atti del II Congresso internazionale di archeologia cristiana tenuto in Roma 
nel! Aprile 1900. Dissertazioni lette o presentate e resoconto di tutte le sedute. Roma. Libreria Spit- 
hover, 1902. Izašla su u toj knjizi u 442 str. u 4-i. Djela II. Kongresa medjunarodnoga kršćanske ar- 
heologije, obdržavanog u Rimu u travnju 1900 godine, na kojemu su sudjelovali naši prof. Dn. Fr. Bulić 
i Frano Radić, na kojemu je predao svoju razpravu prof. Dr, Luka Jelić, a prisustvovala su još druga 
četiri Hrvata iz Dalmacije. Ta knjiga donaša prilog prof. Dra. Jelića pod naslovom: ,Le memorie 
romane di 8. Cirillo, apostolo degli Slavi“. Str. 35 - 41, te onaj našega urednika F. Radića 





po 
im = 


.La basilica prisco-medioevale di Koljane“ (Dalmazia) str. 867—377 sa slikama, koje su 
već bile tiskane u ovom časopisu.' Naš je urednik onom opisu ostansaka koljanske bazilike dodao bio 
i razmatranja o hrvatsko - bizantinskom slogu pod naslovom: ,Considerazioni sullo stile dei monumenti 
crosti del prisco medio evo“, zaključivši svoju razpravu ovim riečima: ,Per ora mi basti di richiamare 
!' attenzione dei dotti sopra i monumenti della coltura croata, e di avere iniziato lo studio di questi, 
che, senza dubbio, dovra decidere di molto nella spiegazione del!' origine, del corso e dello sviluppo 
dal!" arte bisantina fra i Croati ed i popoli limitrofi dell' Italia. All' ipotetica denominazione di stile 
longobardo, voglio limitarmi ad aver contrapposto !' appoggio a quella di italo-bisantino per 
!' Italia nel IX secolo, e sollevato quella di croato-bisantino, per i paesi croati dell' Austria-Un- 
gheria, e particolarmente della Dalmazia“. 


' Starohrvatska Prosvjeta“. God. V., sv. 3 i 4, str. 107— 128. 


Uredništvo. 





Razne viesti. 


Starohrvatska bazilika u Plavnu. Ove godine je naše družtvo pod upravom neumornog 
svojeg predsjednika O. L. Maruna preduzelo sistematsko izkopavanje ruševini stare crkve u Plavnu, na 
sjever Knina. Izkopavanje je dovršeno, te će se postignuti uspjesi čim prije objelodaniti. Šteta, što se 
ni na tom mjestu nije našao nijedan cjeloviti nadpis uz mnogobrojne uresne i nadpisne ulomke. 

Nastavak izkopavanja u Podgradju (Asseria) kod Benkovca. Ovih su dana na- 
stavljena starinarska izkopavanja u Podgradju. Istima prisustvuje i predsjednik našega družtva, te na- 
stoji, da hrvatske starine, koje se nahode medju staro-rimskima, budu spašene i sahranjene u našem 
»Prvom Muzeju hrvatskih spomenika“, 

Kongres slavista u Petrogradu. U kolovozu ili rujnu g. 1904, kako je odlučeno na sa- 
stanku slavista u Petrogradu, u dvorani ruske carske akademije nauka, dne 23. travnja t. g., obdržavat 
će se u Petrogradu kongres slavist. Počastnim predsjednicima budućeg kongresa izabrani su: profesor 
Boduen de Kurtene u Petrogradu, prof. Drinov u Harkovu, prof. Kočubinskij u Odesi, prof. Florinskij 
u Kijevu i srbski poslanik Stojan Novaković. Predsjednicima kongresa izabrani su: 1. V. Jagić, V. 1. 
Lamanskij i A. N. Pypin, a tajnikom docenat Jastrebov. Na to je Jagić priobćio, da je pripravni odbor 
odlučio razdieliti rad sastanka na šest odsjeka: 1. za organizaciju kongresa slavista, 2. za slavensku en- 
ciklopediju, 3. za crkveno -slavenski rječnik, 4. za slavensku bibliografiju, 5. za izdavanje crkveno -sla- 
venskih spomenika, 6. za slavensku književnost. Iz govora Jagićeva razabiremo, da će najpreča zadaća 
kongresa biti: da rieši pitanje o izdavanju slavenske enciklopedije, komparativne gramatike sla- 
venskih jezika, komparativnog ili etimoložkog rječnika slavenskog, slavenskih staro-crkvenih spomenika, 
slavenske paleografije. Uz to će imati da izradi program za sabiranje dijalektološkog, etnografskog, ar- 
heološkog gradiva, za izdavanje etnografskih i dijalektoloških karata slavenskih zemalja i naroda, za ob- 
jašnjivanje slavenskih spomenika i popisivanje starih rukopisa u raznim arhivima i sbirkama, za povje- 
renstva glede proučavanja slavenskih naroda, za središnju sbirku i knjižnicu slavenskih djela i zname- 
nitosti, za poboljšanje naučnoga saobraćaja medju slavenskim učenjacima, za izdanje gradiva o naglasku 
u čakavskom narječju. 

Osim toga na sjednicama kongresa pretresat će se pitanja: o slavenskim elementima u njemačkom 
jeziku, o gotskim elementima u slavenskim jezicima, o zadaćama slavenske historiografije, o uplivu Vi- 
zanta, Italije i Njemačke na državni i družtveni život Slavena, o paralelnim pojavima u političkom, 
crkvenom i družtvenom životu slavenskih plemena, o uplivu pisane književnosti na narodnu književnost 
Slavena, o narodnom elementu u književnostima slavenskim, o porietlu ruskoga i jugoslavenskog epa, 
o narodnim i inostranim elementima u slavenskoj umjetnosti itd. Razprave i referati bu- 
dućega kongresa čitat će se na svim slavenskim jezicima. 

Florinskij zove budući kongres medjunarodnim kongresom slavenskih jezikoslovacnu 
i povjestničara. 

Akademičar A. A. Šahmatov govorio je o izdanju slavenske enciklopedije, koja ima biti zbirka 
ciele slavenske nauke, naročito preglednih rasprava o književnosti, povjesti, jeziku i starinama «vih ala- 
venskih naroda. Drugi odsjek kongresa ima da izradi program za tu enciklopediju, koju bi izdala ruska 
akademija nauka. Povela se i rieč o izdanju crkveno-slavenskog rječnika i slavenske bibliografije, erkveno- 
slavenskih spomenika. 

Na taj kongres će se pozvati ne samo slavenske učenjake, nego i pojedina lica, učena družtva i 
državne zavode, koji su u savezu sa kojom granom slavenske nauke. 

Osnovat će se posebni odbori ne samo u Rusiji, nego i u drugim slavenskim zemljama za pri- 
prave k tomu kongresu. Učestnici kongresa dobit će polakšice u vožnji na ruskim željeznicama, a možda 
i bezplatne stanove u Petrogradu. Što se tiče slavenske enciklopedije, akademik Jagić bi želio, da se 
izdanje enciklopedije riješi i prije kongresa, pa misli, da bi se do toga vremena mogao izdati jedan 
svezak enciklopedije. Program enciklopedije: Jezik u prošlosti i sadašnjosti, književnost, umjetnost, 
povjest prosvjete i etnografija — sve treba da bude naučno obradjeno u toj enciklopediji, a uz toi 
nauke, koje su u svezi s ovim granama, kao slavenska antologija, fiziologija glasova, leksikologija, po- 


— 105 — 


litička povjest slavenskih naroda, dialektologija, pravni običaji i dr. Tiskat će se enciklopedija na ruskom 
jeziku, s tim dodatkom, da će se pojedine razprave izdati posebno na jeziku njihovih pisaca. 

Starinska crkva sa glagolskim napisima.! Piše nam iz Pazina rodoljub: Jedno *%, 
sata cestom iz Pazina što vodi u Poreč-Motovun, diže se selo Beram, stari gradić poznat još u vrijeme 
Rimljana pod imenom ,Vermum“. Jedno 10 časova u malenoj uvali prema sjeveru Berma stoji još i 
danas crkvica BI. dj. Marije, ili zvana još i ,majka Božja na Stenah“. Starodavna je to crkvica, ali od 
velike znamenitosti za nas Hrvate osobito u ovo vrijeme, gdje se podigla tolika hajka na naš jezik u 
crkvi, na našu svetinju — glagolicu. 

Ta je crkvica sazidana iz četverouglastog kamena, a iz nutra su zidovi cementirani, ili njekom 
sastavinom ožbukani, koja, premda potječe od davnih vremena, još se i danas drži, te izgleda kako 
kamen. Ali osobita je rietkost, što su svi zidovi puni raznih slika, što prikazuju razne zgode sv. pisma 
u bizantinskom slogu i u raznim bojama. (Osobito interes pobudjuje slika ,ples smrti“). Rijedak je to 
slog,.što se tu nalazi; bit će to baš hrvatsko-narodni slog, kako se opaža i po raznim hrvatskim spo- 
menicima, koji su se našli. Nu med alikama ima sva sila potpisa, izreka, godina i to sve pisano gla- 
golski. Radi toga morao bi se onamo podati jedan naš strukovnjak, da iz tih rečenica, potpisa i go- 
dina riješi možda veliku zagonetka: kako je bila po cijeloj Istri poznata i rabljena glagolica, još prije, 
nego se znalo za naše današnje latinizatore. Predaja postoji, da to bijaše zavjetna crkvica, pa da su 
onamo hodočastili iz svih strana Istre, te onda bilježili godine, imena i molbe na dotičnom zidu. 

Toliko evo ovim upozorujemo naše strukovnjake, možda bi se koji našao, da ispita dotične slike 
riješi silni broj potpisa i drugo. 


1 Obzor“ dneva 8 sv. 1902. Br. 102. 


Uredništvo. 





Platili predbrojbu za god. 1908. 


Narodna biblioteka, Beograd. 


Izplatiše članarinu do svrhe g. 1901. 


P. n. gospoda: Don Ivan Pašćic, Volosko. 


Do svrhe g. 1902. 


Mirko Breyer, Križevac. — Mile Kisić, Dubravice. — Dr. Roko Arneri, 
Korčula. — Ot. Frano Ravlić, Lovreć. — Dr. Božo Peričić, Zadar. — Josip 
pop Grabovac, Komin. — Frano Mihaljević, Zagreb. — Ćiril pop Rosić, 
Budua. — Ivan pop Lubin, Sućurac. —- Prof. Krsto Pavletić, Senj. — 
Vjekoslav Dračar, Knin. — Dr. Frano Bučar, Zagreb. — Fra Andrija Marić, 
Stankovci. — Samostan Franjevački, Sinj. — Prof. Josip Novaković, Zagreb. 
— Vladimir pl. Barać, Zagreb. — Aleksa Dolački, Dugaresa. — Ot. Metod 
Mirić, Šibenik. -- Ante Barać, Brod. — Dr. Karlo Bošnjak, Zagreb. — Dr. 


Milivoj Šrepel, Zagreb. — Juraj Ortner, Sela kod Siska. — Marin Miolin, 
Kaštel Sućurac. — Braća Novaković, Brač. — Dr. Ante Pavelić, Zagreb. — 
Lovro Matas, Split. — Dr. Ivo Tironi, Trogir. 
Do svrhe g. 1903. 
Ravnateljstvo kr. velike gimnazije, Osjek. — Ivan Rabar, Osjek. — 
Antun pl. Gvozdanović, Zagreb. — Dr. Lujo Moretti, Trogir. — Ivo pop 
Bojanić, Komiža. — Dr. Antun Orlić, Krk. — Pijavski Sokol, Kuna. — 


Niko Duboković, Jelsa. — Josip Šintić, Zagreb. — Dr. Ivo Marčelić, Zadar. 
— Dr. V. Crnadak, Sisak. — M. Majnarić, Sisak. — M. Sigur, Sisak. — 
N. Šipuš, Sisak. — Gjuro Benović, Sisak. — Dr. Mate Juraković, Makarska, 
— Niko Majnarić, Senj. — Dr. Albert Predoević, Zagreb. — Ante Barać, 
Brod. — Dujo Prpić, Prag. — I. Milčetić, Varaždin. — Samuel Puhiera, 
Korčula. — Hugo Monti, Šibenik. — C. k. gimnazija, Kotor. — L. Rossi, | 
Karlovac. — N. Zvonimir Bjelovučić, Janjina. — llija Kukić, Zagreb. — 
Ivan Zanchi, Seget. — Matija Stepinac, Varaždin. — Gjuro Crnadak, Za- 
greb. — Dr. Josip Smodlaka, Spljet. — Don Gjuro Violić, Kuna. — Fra 
Vice Sisarić, Vrgorac. — Hrv. Čitaonica, Gospić. — Don Mate Ivanković, 
Ervenik. — Čitaonica, Županja. — >Club Croato«, Taltal. — Petar pop 
Gabrić, Opuzen. — Samostan Franjevački, Trsat. — Fra Šimun Perković, 
Knin. — Fr. Rivnače, Prag. — Lav Klein, Požega. — Dr. M. Medjimorec, 
Sisak. — Viktor Mihelčić Sisak. — P. Požar, Knin. — Dr. Benjamin Supe- 
rina, Sisak. — Ante Janeković, Sisak. — Josip Grahovac, Sisak. — Olga 
Stojanović, Zagreb. — Mato Šalović, Djakovo. — Franjo Terzić, Djakovo. 
— Dr. Grga Tuškan, Sisak. — Tomo Brajković, Zadar. — Dr. Vjekoslav 
Homotarić, Tuhelj. — Don Niko Gjivanović, gradski kapelan, Dubrovnik. 


vaše 


= S SENIEIT KI rr IH 
i rimi grrr 









4 PN ki“ TE, 
BOJA 2) = asa 























SEE . zm st _ 
DOJDIDIH VJJIJI INV 
: * i i bo SIJA Mn ZA a 
- - Pi o  —-=—— a e i ik —! m — 
_— - : 
x —— -—————r _— 
l Nei Tagrnedir Trr- Le PAPrFrPr ear “ nEraE fran Para reza = 
E =. - Rao Freeze = 
p= P= P= " 4 
i ' SE I el 1 
d .* j | j ' hi L Va ši . 
F si | J 
) | | | Ka ' I ] m | ' ) ' / | “4 
= "s * JR 5% 
ah _—-= DI TR) rrrrrzr FT FrT E T 3 | 
—_. — >--žžžžĐžžĐžĐ— > —— = ) 1 
i “ BE - 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STEUKOVNOG TEČAJA U KOBČULI. 


di 


U KNINU 1904, 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINAREKOGA DRUŽTVA, 


DIONIČKA TISKANA U ZAGREBU 


ez 


SADRŽAJ. 


(Sommaire.) ' 


. Hrvatima, našim čitateljima. 


Aur Croates, nos Lecteurs nn nn 


. Josip Vaja. Dva kamena odlomka pisana oblom glasolicom u Kninskom muzeju. (Sa slikama.) 


Deux fragments d' inscriptiona avec lettres glagolitiques rondes dans le musće de Knin. (Avec 
figures.) 00 a. 


Pop Petar Kaer. Parathalassia. Geografsko-povjestničke crtice. 

Parathalassia. Etudes geographujues-historiu[ue8 (424 2... 
Vid Vuletić-Vukasović. Sredovječni nadpisi. (Nastavak.) 

Inscriptiona du moyen-iige. (Continuation.) 240 e 
Kolo sa zvončićima u župnoj crkvi SS. Kuzme i Damjana u Lastovu. (Sa slikom.) F. Radić. 


Roue de clochetteg dans VP eglise paroisstale du SS. Come et Damien a Lastovo (sur Pile 
omonime). (Avec figure.) IF. Radić, 20. 

Crkvice hrvatsko-romaničkog sloga na otoku Lastovu. (Sa slikama.) F. Radić. 

Egliseg du style croate-romain dans Pile de Lastovo. (Avec figures.) F. Radić. . .... 

Pregrade (septum) svetišta i s njima spojene kamenite grede (trabes) starohrvatskih crkava. 
F. Radić. 

(ancels presbyteriales (septum) et avec leura unies poutres de pierre (trabes) des ćglises_ an- 
ciennes-croates. F. Radić 2. . 24 4 

Tri šlema nadjena u Vidu kod Metkovića nijesu germanskog nego slavenskog porijetla. (Sa 
slikama.) F. Radić. 

Les trois casgues trouvć8 a Vid pres de Metković ne sont pus d' origine germanique, mats 
slave. (Avec figures.) . . 4.4 m nn 





PA 


28 


31 


I5 


41 






PIROTA. POSO 


HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA U KNINU. 


UREDNIK JOJ 


FRANO RADIĆ 


UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 


GODINA VIII. SV.1Li 2. 





U KNINU 1904. 
NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA. 





DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 





" 


Hrvatima, našim čitateljima. 





Od VII. godine »Starohrvatske Prosvjete« nijesu još izašla nego samo dva, mjesto 
četiri, svezka: a kad tamo, nakon skoro godine dana zastoja, eto ti novog svezka, i to 
već kao 1.12. broj VIII. Godine! Treba da tako začudjen uzklikne i da se potuži na neu- 
rednost izlaženja ovog časonisa svaki član našega družtva i svaki predbrojnik »Staro- 
hrvatske Prosvjete«, kojemu nijesu poznate ili ne promišlja na iznimne okolnosti, u kojima 
žive naše družtvo i urednik ovog njegovog glasila Zato smatramo svojom dužnosti, da 
ovom prigodom i na ovom mjestu, upozorimo naše čitatelje na te abnormalne okolnosti. 
Što je zadaća ovom časopisu, kao glasilu hrvatskog starinarskog družtva, koje se bavi izlra- 
živanjem starina jedino iz davnijeg i najdavnijeg doba života hrvatskoga naroda u nje- 
govoj sadašnjoj domovini? Da opisuje, razsvjetljuje, ocjenjuje i usporedjuje novo nadjene 
starine, sa starinarskog i povjestno-umjetničkog gledišta, t. j. sa vedre visine tog znan- 
strenog stanovišta, koje počiva na temelju sveukupnog dosadašnjeg iztraživanja sredo- 
vječnih starina u našim i drugim krajevima svijeta; na temelju obsežne literature o tim 
spomenicima i pregledanja samih spomenika sakupljenih po mnogobrojnim muzejima i 
sbirkama, da odredi odnošaj, vrijednost i znamenitost hrvatskih starina u kulturnoj po- 
vjesti ljudskoga roda u obće, Slavena i Hrvata napose. Ne ima tu dakle mjesta prostoj 
kompilaciji ili izažimanju, popularizovanju već ustanovljenih znanstvenih posliedaka u 
posebnu obliku, kao što se to čini u zabavno-poučnim knjigama i časopisima, već tu 
reba samostalna, znanstvena, sustavna, deduktivna, uztrajna i intenzivna rada, da «se 
uzmognu razabrati i ustanoviti nove činjenice.i odrediti im odnošaj prama dosadašnjem 
obsegu nauke. Za takav rad, osjem stručne priprave, hoće se dobre volje, slobodna vre- 
mena, laka pristupa u velike stručne knjižnice, česta pohadjanja muzeja i sbiraka, svag- 
dana pregledanja hrvatskih spomenika, a uz to pak i obezbiedjen obstanak i budućnosi 
obitelji. Naš urednik, stanujuć kao u prognanstvu u malom gradiću Korčuli, daleko od 
znanstvenih središta i zavoda, knjižnica i muze A, pa i od samog muzeja hrvatskih spo- 
menika, zaokupljen svojim učiteljskim dužnostima i zabrinut svakdanjom skrbi za sa- 
i *šnji i budući obstanak i odgoj svoje brojne obitelji, nailazi na svakom koraku svojeg 
.nstvenog rada na takove i tolike potežkoće i zapreke, da se samo njegovoj dobroj 
lji 1 neslomivoj energiji može pripisati što i ovoliko gradiva može da obradi koliko 
malo a malo iznosi u izašlim svezcima »Starohrvatske Prosvjete«. Eto dakle pravih 
zloga neredovitom izlaženju ovog časopisa, koje nije na šletu glavnoj njegovoj svrsi, 
"ako kako biva kod beletrističkih časopisa. kod kojih se tako otimlje čitaocima obo 
ina pouka i zabava, koju oni onda potraže predbrojivši se na druge slične časopise 
"aš je časopis jedini svoje vrsti, te je vazda jednako zanimiv, dok se drži svojega pro- 
ama. Svakim brojem priobćuju se u njemu nove lečevine na polju hrvatskog starina? 


—_ - 
* 


=== 


= a". 
+ 


_—4— 


stva i povjesti umjetnosti, te se dodavaju nove karike u lancu predočaba o životu i pro- 
svjeti starih Hrvata. 

Njegovo neredovito izlaženje zakašnjuje samo časove takovu priobćivanju. Da su 
drugčiji, normalnijii odnošaji u današnjem političkom i kulturnom životu hrvatskoga na- 
roda i dosliedno u životu čitavog našeg starinarskoga družtva, tog čisto narodnog go- 
jenčeta, drugčije bi živio i urednik ovoga časopisa, pa bi »Starohrvatska Prosvjeta« rc- 
dovitije izlazila; ali pod sadašnjim uvjetima, može samo ovako da bude. Nadajmo se 
samo, da se iza savladanih nekih potežkoća, neće pojaviti druge gore, pa da će rad oko 
»Starohrvatske Prosvjete« krenuti na bolje. 

Jesu, doisto, slabe naše i osamljene sile, te nerazmjerne prama veličini i prostran- 
stvu rada, koji nas čeka oko starina hrvatskih; ali pogledom na dosadašnji naš skroman 
uspjeb, koji je stekao razumijevanja, priznavanja i odobravanja u učenim krugovima, 
reći nam je otvoreno, više izvan domovine kod braće Srba, Čeha, Poljaka i Rusa, kod 
Talijanaca, Francuza i Nijemaca, nego li kod domaćih stručnjaka, mi ćemo, tako 0so- 
koljeni, svoj posao da nastavimo bar jednakom uztrajnošću, te ćemo marno sabirati gra- 
divo i kritično ocjenjivati zlamenitost objelodanjenih hrvatskih spomenika. 

Dosadašnji naš rad bio je, a ostat će i unaprijeda otvorenom knjigom, koju može 
svak da čita i da sudi, pa bi baš zato potrebno bilo, na korist knjige i nauke, da se o 
tom radu, kao i o svakom novom književnom i naučnom pojavu, povede javna i otvo- 
rena kritika. Zato želimo, kao što smo i do sada, dapače molimo pozvane hrvatske 
stručnjake, starinare i povjestničare umjetnosti, da podvrgnu naše dosadašnje djelovanje 
najoštrijoj, iskrenoj, stvarnoj, bezpristranoj i temeljitoj javnoj kritici, po strogo znanstve- 
nim načelima; ne bi li nas iskrena, na tvrdim dokazima osnovana, ocjena upozorila na 
prave nedostatke i očite stranputice, na koje možemo bit nehotice zabasali. A pošto smo 
uvjereni, da nam djelo nije bez mane. svečano obećajemo, da ćemo otvoreno priznati 
počinjene pogreške i okaniti se bludnja, u koje nam se bude bjelodano dokazalo, da 
smo upali, te da ćemo se unaprijed ravnati po primljenim mudrim naputcima, kako bi 
se lašnje, stalnije i slobodnije primicali cilju, koji je postavljen našem družtvu i za kojim 
teži i ovo njegovo vierno glasilo. 

Nego treba i to zabilježiti, a cijenimo da se nećemo ogriješiti o našu čednost, jer 
je to napokon stvar cijelog hrvatskog naroda, ako ustanovimo činjenicu. da je naša 
»Starohrvatska Prosvjeta« smatrana već u učenom svijetu, hoćeš nećeš, znamenitom 
hrvatskom znanstvenom publikacijom, na koju treba da se obazre svaki, koji hoće da 
piše o najdavnijoj hrvatskoj prošlosti; jer vidimo, da je sve to više tražena po velikim, 
navlaš slavenskim, javnim knjižnicama. To je nepobitno svjedočanstvo o njezinu dobru 
glasu. S toga je već od sada moralna dužnost svakog hrvatskog starinara i povjestni- 
čara umjetnosti, da joj se dalje ne tudji i da je dalje ne ignoriše, nego da ju podupire 
svjetom i svojim ozbiljnim suradjivanjem, kako bi se ona sve to više usavršivala. te 
pokazala se, i obsegom i sadržajem, sve to dostojnijom onog lijepog glasa i položaja, što 
ga je u malo godina stekla u našoj maloj i stručnim naučuim izdanjima oskudnoj knji- 
ževnosti. 

Obzirom na sve to što smo gori izložili, molimo naše cijenjene predbrojnike i ro- 
doljubne družtvene članove, da bi i na dalje izvolili podupirati družtveno nastojanje 
stalnom predbrojbom i redovitim plaćanjem članarine 


Knin-Korčula, na dan slavenskih apostola 1904 
U praviteljstvo hrvaiskog starinarskog družtva. 
Uredničtvo ,Starohrvatske Prosvjete“. 


Dva kamena odlomka pisana oblom glagolicom u 


kninskom muzeju. 
(Ba slikama.) . 


(Literatura: Gradja za glagolsku paleografiju. V. Jagić Rad TI. 1868. Die Albanesischen und Sla- 
vischen Scehriften. Leop. Geitler. Wien 1883. — Staro-hrvatski glagolski natpis u crkvi sv. Lu- 
cije kod Baške na Krku. F. Rački (Starine XIL) 1875. — I. Cručić: Krčke starine (Književnik II) 
1865; Još o glagol. napisu u crkvi sv. Lucije u Drazi bašćanskoj (Starine VII) 1875. — V. Jagić: 
Wiirdigung neuentdeckter Fragmente Wien 1890. — V. Vondr&k Glagolita Cloziiv, Praha 1893. 





i nekoliko kamenih ploča, odlomaka i natpisa, koji nam omogu- 
ši ćuju, pa bilo i u slabom svjetlu, pogledati u stanje najstarije lite- 
rarne prošlosti hrvatske. | 

Do sada je bio krčki otok tako srećan i zato učenomu svijetu osobito 
poznat, što se na njem u crkvama i u prostim kućama nalaze najstariji 
kameni spomenici pisani glagolicom, a to ili posve oblom ili pismom ne još 
toliko udaljenim od izvornog oblika glagolice kao kasniji spomenici od XIV. 
vijeka naprijed. 

Medju ovim spomenicima zauzima prvo mjesto ploča u crkvici (onda 


opatskoj) sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške, koja tumači darovanje hr- 


vatskog kralja Zvonimira (1076—1088) onom benediktinskomu samostanu, 
te spominje, kada je bila ista crkvica sagradjena t. j. prije nego je bio krunjen 
kralj Koloman (1102—1114). 

Druga ploča pisana isto oblom glagolicom nalazi se u samom gradu 
Krku, sada posve naseljenom Talijanima, ali po svjedočanstvu ovog spo- 
menika negda takodjer domovini glagolice. Ploča je ta sada smještena u sje- 
vernom zidu kuće gen. vikara Dra. Fr. Volarića, predsjednika Staroslavenske 
akademije, koji ju je u popravljenoj zgradi kao dragu starinu ostavio i sa- 
čuvao na njezinu starom mjestu. Ova je ploča i natpis oblikom slova 
veoma važan, dok nas sadržajem malo ili ništa ne poučava. Konjekturom 
iz nekojih riječi nagadja se, da je pripadala nekoj samoslanskoj zgradi, kojih 
je bilo u staro doba u krčkom gradu više. 

Treći napokon spomenik jest manja ploča bašćanska, po obliku slovi 
kasnije rezana nego natpis kod sv. Lucije. O njezinu sadržaju ne može 


. 
SE ao šni# 


“ 
T DI 
* e 
2. a 
dašak am- >.“ defi a : 
iš "> 7 () pt: 





“asa 
PI 











_6— 


se takodjer ništa reći, jer predstavlja samo malo jedinih slova raskidanih 
riječi. 

Pošto drugi kameni spomenici, koliko ih u opće ima, svi potječu iz kas- 
 nijeg doba, jest nama veoma drago, što možemo putem Starohrvatske Pro- 
svjete priopćiti učenom slavenskom svijetu i reći dvije tri o dvama odlom- 
cima ploče — natpisa pisana oblom glagolicom, koje smo prošlih praznika 
hvala blagonaklonosti i ljubavi veleč. O. L. Maruna, imali sreću vidjeti i 
ispitati. 

Jedan ulomak jest očito gornji desni ugao ploče, te mjeri 31 x 30 cm. ; 
drugi po svoj prilici od iste ploče, sada podoban više komadu stupca, 
u najduljoj strani mjeri ne više od 23 cm. Slova su razmjerno 3—6 cm. 
visoka. 

Po bilješkama i kazivanju pošt. O. Maruna, koji je te kamene ulomke 
dobio za muzej, došla su oba u Knin iz Plastova kod Skradina. Prvi 
komad je dobiven posredovanjem Nike Marina, posjednika iz Skradina, koji 
ga je pri slučajnom kopanju našao pred kućom Tome Vrukala na Plastovu, 
te ga je 19. ožujka 1896. darovao muzeju. Kad je predsjednik veleč. O. 
Marun vidio taj ulomak, pošao je na lice mjesta i našao dne 17. travnja 
i. g. u neposrednoj blizini, gdje se prvi našao, još drugi ulomak uz neko- 
liko komada sredovječnih lonaca. Pošto se na mjestu nalazišta opaža tra- 
gova starinskim zgradama i grobovima, to će društvo taj položaj s vremenom 
točno pretražiti. : 

Podat ćemo prije svega sliku jednog i drugog natpisa po otisku ploča, 
te pridodati opis oblika pojedinih slova. 

Hoćemo li izraziti tekst slovima alfabeta, kojima se danas služimo, treba 
da pripomenemo, da osim glagolskog alfabeta moramo uzeti na pomoć la- 
tinski i grčki (ćirilski) i na taj način dobit ćemo: 


I. DIME m --—_ petra 
>TIFP ZH ? bđu 
P OY ?u 
Y dn o Y ynžu 
TOYJE m tuera 
2 T? ' Pb? 
lI. ut? mo b?da 
2 > 2? 


Ad I. Prvi redak sadržaje bez sumnje riječ: Petra. t je latinsko; druga 
slova naime p, e, a odlikuju se najstarijim oblikom. (Srav. Geitler I. c. S. 
73, 105. 154). 





hd 
S 





SNN* 


a 


EE 
. : 
5 s 
\ 
a k 


AA 
x 


* Nia 


NAN 





Ia 


LE 
\* 


>, I > 
u, E an j E , U 
. A r At . 
u CL a F = Ba ., €? “ LJ 
".* . L Z . .. *\ . 
kz kl ša Z koa 
E am ET a K 5 i .* 3 € . 
pi d a . . Boa O 
: ? " = Ž Li a. s sake 
Pa 5 LJ bd u . Lim * * o. 
_ * a . \ 
ii j . (AN «o 
“o NR i ra : Ra 
P = ž * < 
ru = 
\ * 
Ka 
i 


_ 8— 


U drugom reiku prvi znak lako da je dio glagolskog slova [ ili t 
(Srav. Geitler 8. 115, 126). Drugo slovo je specijelno hrvatsko-glagolski znak 
za poluglas, koji u najstarijim spomenicima (krčkoj ploči, bašćanskoj veloj 
i maldj) dolazi u službi slova # (Geitler 1. c. & 91). — Treći je znak 
starinski oblik glagolskog &, čelvrti napokon jest oblik slova u, koji sliči 
istomu znaku na objem bašćanskim pločama, ovdje pak posve okrugao 
(Geitler 1. c. S. 102). 

Treći redak predstavlja samo tri slova. Dva zadnja, posve okruglo o 
(Srav. Geitler S. 84.) i grčko ypsilon, bit će još predmetom daljnje rasprave ; 
prvo bi moglo biti hrvatsko-glagolsko m, ili lakše da je starinski oblik slova 
d malo različit od onoga u drugom retku. (Srav. Geitter 8. 126 ad 7). — 

U četvrtom retku osim starinskog tipa slova z (Geitler S. 113) opet 
dolazi dva puta grčko ypsilon, na koncu u svezi sa posve okruglim o. 
Isto se opetuje i u petom retku, gdje se ppslije latinskog £, te iste dvojice 
(0 y) nalazi medju slovima € i a, malo različitima od istih u prvom 
retku, nešto oštećeni oblik slova 7 (7). 

Iz zadnjega retka samo jedno slovo je ostalo cijelo. Važno je u tom, 
da nas čini sumnjati, da li tu stoji u službi suglasnika »r ili poluglasa 
(Srav. Geitler 1. c. 8. 118). Na ovu misao vodi nas ta okolnost, da premda 
oblik nije nikako oštećen, slovo nema uresne popriječne crtice ozgor stupca, 
kako vidjesmo u prvom retku. Ostatak iz lijeve strane čini se da jesu 
konci vertikalnih stupova glag. slova $, s desne pak strane valjda opet gornji 
dio slova 4. 

Ad II. U prvom reiku zanimat će obadva cijela slova. Prvo (u retku 
na trećem mjestu) je d lijepog okruglog oblika, koji najviše odgovara istomu 
obliku u Klocevu ili Mihanovićevu spomeniku (Srav. Jagić 1. c. na tab- 
lici). Drugo pak na koncu reika jest opet a, u kojem je popriječna crta posve 
kratka bez svakoga ornamenta. Ostatci na prvom mjestu po mojem mni- 
jenju jesu doljnji dio slova b; o ostalim ostatcima slova jedva da bi se što 
stalno moglo reći, po svoj prilici drugi oštećeni oblik bit će znak za 
poluglas sa popriječnom crtom na lijevo, u drugom pak retku prvi mogao 
bi biti desna strana slova d, drugi pak gornji dio slova n ili p. — 

Dvije stvari, koje tekom opisa već opazismo, treba da ovdje napose 
spomenemo. A to je: posve okrugli oblik slovi, naime ž, d, p, u čem naši 
odlomci ni malo ne zaostaju za natpisom krčkim, koji je Geitler u ovom 
pogledu postavio na prvo mjesto (Srav. Geitler 1. c. str. 183 b); drugo pak 
je mješanje alfabeta, naime dva slova VO u jednoj svezi. Do sada imamo 
primjere latinskog N na veloj ploči bašćanskoj (Geitler 1. c. S. 117) — 
dalje »hrvatsko-glagolskoga« M u književnim spomenicima i na istoj ploči 
(Geitler 8. 122), — T opet na veloj ploči bašć. i u kodexima (Geitler S. 
127) i u našem odlomku. Sada ovim primjerom nadolazi novi t. j. dra 


= Ma 







slova OV, koja se na većem odlomku dva puta opetuju; V pak pred na- 
stavkom MFIOY u 14. retku mislim da nije nego polovina iste dvojice. Za 
slovo O samo o sebi imamo primjera na ploči bašćanskoj (Geitler &. 84.), 
ali u svezi sa vpsilonom jest u glagolskom alfabetu u ovom obliku valjda 
ovo prvi primjer. Da ovu dvojicu uzimamo za glas u, vodi nas narav za- 
 ovršetka nominalnih i verbalnih osnova ili oblika Tako na pr. -— đu u 

trećem retku može biti dat, voc. sing. muške o osnove, ili gen. loc. dualis, 
ili akk. sing. ženske a osnove (za izvorno M); isto tako u 4. retku (? 

MOVANOV, ? DbOVONOV) Skupina TOV|3 može bili završetak presentske 
osnove kao na pr. sing. cke'krovera ili partić. praes. — OVI itd. 


ad 


sa moneta 
m de sta os 

= ži - sa = prase ho 
a e a rai oj 
Dete: Zoo 

Pid n# Poke 


Pesak 2 Ž a 

E KS dode dh 

= zra i ha ar. u , 

: na . mr. 
miz" Kom 
=ahnm ra 


a 


Ako pogadjamo i dobro čilamo. imali bi na većem ulomku riječ Petra. 
Ime Petrovo u hrvalskoj povjesti nije nepoznato. Ta nosiše ga dva najslav- 
nija kralja : Petar 1. Krešimir (103585-— 14735) 1 Pelar Svačić, posljednji kralj 
hrvatske krvi, koji je baš oko prezlolnog grada Knina imao glavno upo- 
Tište 1 moć nad južnim dijelom  Hrvat=ke. (11021. 
ha Gore spomenusmo. da je =l. p. Geller položio krčki natpis na prvo 
| mjesto u pogledu starine okruglog oblika pizmena; bašćanska vela ploča za- 
Ž  uzimlje prvo mjeslo svojunu =adržajein. kojim dolazi u tje=ni doticaj sa po: 
= ovješću Hrvatske, 


rt 





.— 10 — 


Po gore izloženom inislimo, da ne pretjeravamo, kad ustvrdimo, da od- 
lomci kninski u sebi sadržavaju obje prednosti ploča krčke i bašćanske -— 
starinu oblika, te važnost sadržaja. Ne možemo zaključiti, da u ime staro- 
hrvatske povjesti i glagolske paleogralije ne izrazimo želju, da bi se na re- 
čenim mjestima i na dalje tražilo, jer će se bez sumnje tamo naći još koji 
odlomak, koji bi ne samo mogao razjasniti sadržaj natpisa, a u svakom slučaju 
donijeti svjetla u povjest hrvatskih kraljeva, osobito u kobnu smrt Petra Sva- 
čića, koja se u onim stranama zbila, i tako bi otkriće bilo. od neizmjerne 
važnosti. 


Josip Vajs, 


criptor steroslav. akademije u Krku. 





Parathalassia. 


Geografsko-povjestnićke crtice Popa Petra Kaera. 


SEM onstantin Porfirogenit u poglavju XXX. svoga djela: ,De administrando imperio“ piše: 

| »Divisa antem est eorum (se. Chrobatorum) regio in zupanias 11 quarum no- 
mina: Chlebiana, Tzentzena, Emota, Pleba, Pesenta, Parathalassia, Brebera, Nona, 
Tnena, Sidraga, Nina“ !, 

Upadno je odmab, što Porfirogenit, dok bilježi druge županije po hrvatskom imenu 
glavnog grada, ili rieke, za Parnthalassiu upotrebljava no samo grčki naslov, kojim za stalno 
Hrvati niesu so nikad služili,? nego po njemu izvjestno ne označuje položaj, jer naziv Para- 
tbalassia može da pristane za bud koji predjel uzduž hrvatske obale Jadranskoga mora. 

Kako ni ostalim županijama, tako ni ovoj Porfirogenit ne označuje medđjaše, već samo 
kaže, a to je važno, da je pripadala Hrvatima, ostavljajuč čitaocima, da joj pobliže ustanove 
položaj. 

Naravno je, da nam treba tražiti tu županiju na hrvatskom primorju. 

Ali dokle dosizaše za doba hrvatske samostalnosti to hrvatsko primorje? To nam tu- 
mači isti car-pisac, u istomu poglavju: 

.. . ,A Zentina autem fluvio Chrobatia incipit extenditurque versus mare ad Istriao 
usque confinia, sive Albunum urbem“ $, 

Nebi imalo dakle biti sumnje, da hrvatska županija Parathalassia, bila je negdje uz 
primorje od Cetine do Labina (Albunum-Albona), u Istri, pak za to skoro svi domaći i strani 
povjestničari, koji su se oslonili na carevo pričanje, tražili su županiju Parnthalassiu izmedju 
Cetine i Labina. 

Prije nego iznesemo svoje mnenje o položaju spomenute županije, treba nam iztaknati 
ona raznih povjestničara, koji su o njoj do sad pisali. 

Lucić tumači grčku rieč Parathalassia sa maritima = primorje (primorska)“; te izpi- 
tujuć Trpimirovu darovnicu izdanu u Bihaću god. 852. kojom poklonio splitskomu nadbiskupu 
Petru, dotično splitskoj Crkvi, svoje imanje u Tugarim, Putalju, i Lazanom veli: da iz isto 
doznajemo, kako je pod Trpimirovu vlast spadalo hrvatsko primorje, pošto su mjesta, gore 
spomenuta, pripadala primorskoj županiji, po Porfirogenitu nazvanoj Parathalassia5. 

U V. zemljovidu pridruženomu njegovoj povjesti, naznačio je tu županiju od Cetine 
do Krke*. | 

U navedenomu djelu ne donosi drugih izravnih dokaza, da bi Parathalassia zapremala 
tako velik prostor; nu to jo kašnje obširnije naveo u drugomu: 

»Tutto "| tratto del paese, che tra li fiumi Krka e Cetina si distende vicino al mare 

fu antichissimamente habitato da tre popoli detti Gierastammi, Ballini et Hyllini ...... 





! Ivan Kukuljević Sakcinski: .Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Slavoniae, Dalmatiae“ u Za- 
ebu 1874. Dio I. str. 86. — Fr. Dr. Rački: Documenta Historiae Chroaticae_periodum antiqua illu- 
rantia“ Zagabriae 1877. str. 400. 

2 U nijednoj, do sada poznatoj hrvatskoj izpravi od IX. do XI. vieka, ne spominje se ,Para- 
ualaasia“ — Cfr. Kukuljević Nav. dj. — Dio I. str. 237. Dio II. str. 261, — Rački Nav. dj str. 525. 

5 Kukuljević: Codex Dip. Dio I. str. 86. Dr. Fr_Rački ..Documenta str. 406. 

4 Joan. Lucii ,De Regno Dalmatiae et Croatiae“ Libri Sex. Amstelodami Apud Joannem Blaev 
IDCI. XVI. Lib. I. Cap. XIII. S 2. 

“ Idem ibidem Lib. II. Cap. II. 8 1. 

* Idem ibidem ,Uroatia Maritima Dalmatiae Pars et Para Serviae- Tabula guinta. 


m i Q dk. 


.* 
PoE 


bdpa, 


: . BA a 
(o ete men 
' 5.09 


* 
Ta. pažeka, ML, o 
RAK 


* e KI 
ama 
“- 






a dia TR 
“ *# No . 


ae o m m 


ale, jele gi 
--=ri KIR URE I 
air ia 


PPP 


En 


=. . 
b 


DO 
. . j 

.._ M u PNE E 

e. 2 Zea < ada mm 

m : ps muš 4 qra Ši da 

2 2 sag. GONNA ura s 
PLINA ANIH ' “ . J PLarA " 

S a haiku KAMA A 


pLo stesso tratto di paese dopo la declinazione dell' Impero Romano occupato dai Croati fu 
puva delle loro 12 Zupanie, che per la vicinanza del mare se bene fu detta maritima non 
nresto pero di conservare |' antichissima denominatione“ (Bullini-Hyllini-Bossiglina-Drid)!. 
Dalje opet piše: . . . ,Era situato il castello di Sebenico nella parte occidentale dell' 
»antica Zupania di Croatia, delta Maritima, che tra "I Canale di Scardona, et il fiume Kerka 
»da Ponente, et il fiumo Cetina da Levante distendendosi era sottoposta al Zupano di Chlissa?. 


No navodeći Locić nijednog povjestničkog dokaza o toj velikoj hrvatskoj županiji pri- 
morskoj od Cetine do Krke, njegova tvrdnja ne može da se uvaži, nego ju možemo smatrati 
njegovim individualnim mnenjem. i 

Iz onodobnih povjestnih izprava jasno proistječe, da na primorju izmedju Cetine i Krke, 
obstojale su za doba hrvatske samostalnosti županije: Poljičkaš, Stobrečka*, Kliška*, Dridska*, 
a po nekim Mosorska", i Šibenskas. 


Da su pojedine gorispomenute županije, usljed topografičnog svog položaja moglo uz 
pomjestno ime, nositi i pridjevak primorska, to bi se moglo dozvoljeti, kad bi nam sovre- 
mene listine pružala ma i cigli jedan primjer o tomu. Na protiv poznato je, da se je svaka 
svojim vlastitim imenom nazivala, kao što znademo, da je obstojala izmedju onih 11 županija 
samo jedna, koja se je vlastitim imenom zvala primorska po Porfirogenitu Parathalassia, i da 
ta jedna nije mogla zapremati prostor, na kojemu su ležale, za stalno, četiri druge. 


Lucić poistovjetaje primorsku županiju sa Kliškom, jer veli, da je njezin župan držao 
sielo na Klisu. 


U hrvatskim izpravam spominju se dva Kliška župana, i to, Leledrag god 892?, i 
Florian knez Splitski i Kliški, god. 10001% Ta se ne kaže, da su oni bili istodobno i pri- 
morskim županimu, a taj naslov nije moguće da bi se u listinim ispustio, da su oni bili na- 
čelnici toli važne i prostrane županije, kao što je po Luciću morala biti primorska, od Cetine 
do Krke. 

Kritika nas uoblašćuje nagadjati, da, kad bi Kliški župan upravljao bio sa najvećim 
predjelom hrvatske države, da bi njegov upliv i njegovo ime češće so javljalo u javnim 
ispravama ; dok na protiv, kao pravog župana ne nalazimo ga već samo jedan put i to u 
Mutimirovoj povelji splitskoj Crkvi ,Signum ($) manus Leledrago, iupano Clissae“ (testis). 

lz dosad navedenoga možemo zaključiti, da Lucić ne sumo što nijo nam znao riešiti 
pitanje: gdje je bila Porfirogenitova Parathalassia; već da je svojim auktoritetom zaveo i 
druge, koji su se tim bavili. 

Dosta je iztaknuti, kako se je i marljivi O. Farlati pridružio Lucićevu mnenju, te je 
stao tražiti Porfir. Parathalassiu na primorju izmedju Cetine i Krke; ali ni njemu ne podje 
za rukom, da joj opredieli točno mjesto i obseg!!. 

Jedini izmedju starijih pisaca oput Fortis ne osvrće so na Lucičevo mnenje o Paratba- 
lassiji, te piše: 

. »Quel tratto di litorale, che stendesi fra i due fiumi Cettina, e Narenta ... & 
»stato dai Greci de' bassi tempi conosciuto sotto il nome di ,Paratalassia, e quindi dagli 
»Slavi con denominazione equivalente fu chiamato Primorje“!?, 





' .Memorie istoriche di Tragurio ora detta Trau di Giov. Lucio“ —- in Venezia presso Stefano 
Curti M.DC.LXXIII pag. 24. 

* Idem ibidem pag. 32. 

5 Dr. Fr. Rački .Documenta“ str. 82. 113.—149.- 512. 

“ Idem ibid. str. 82—3.—149.—513. Ivan Kukuljević Cod. Dip. Dio 1. str 137.—231. Frano Radić 
»Starohrvatska Prosvjeta“ Glasilo Hrvatskoga Starinarskoga Družtva u Kninu. God. II. Broj 4 str. 
223. op. 1. 

d Rački ,Documenta“ str. 16.--20.-- 23.—28.—72.—153.—200.—499. — Kukuljević Cod. Dip. Dio 
II. str. 8.—88.—131.—162. — Rački .Izvadci iz kralj. osrednjeg arkiva u Napulju“ Cfr. Arkiv za povjest 
jugoslavensku, knj. VIL str. 68.—70. — Fr. Radić ,Starohrv. Prosvj.“ God. II. Broj &. str. 222. op. 2. 

* Dr. Rački ,Documenta“ str. 149.—151.—512. 

7 M. Brašnić: ,Zupe u Hrvatskoj Državi za Narodne Dinastije“ Cfr. Rad. Jugosl. Akad. Knj. XXV. 
tr. 44. - - Radić, u ,Starohrv. Prosvj.“ God. II. Broj 4. str. 221. op. 1. 

5 Radić u Starohrv. Proavj. God. II. Broj 4. str. 219. op. 1. 

2 Rački .Documenta str. 16. 

'* Idem ibidem «tr. 28. 

HP. ID). Farlati ,Ilyr. Sacr.“ T. IL. p. 12 i 153. i 

'2. Ab. Alb. Fortia. ,Viaggio in Dalmazia“ Venezia 1774. ,Del Primorie o sia Regione Parata- 
lassia degli Antichi“ Vol. II. pag. 106. 


Šafatik, pak na temelju Porfirog. zaključio je: 

»Parathalassia“ hrvatski ,Piimorje“ po nijedan način predjel danas poznat pod tim 
»imenom izmedju Cetine i Neretvo sa gradom Makarskom, jer su tu sjedili srbski Neretljani 
»i Pogani, dali drugi predjel k sjeveru izmedju Cetine i Krke!. 

Nu ni on nije znao izvjestno kazati, koji je taj drugi predjel izmedju Cetine 1 Krke, 
na kojemu se je sterala Paratbalassia. 

Poslie Šafafika ne znamo da li se je tko bavio ex-professo o položaju i obsegu hrvat- 
skih županija, do Mije Brašnića. 

Za Paratbalassiu on nam navodi samo ovo: . . . primorska uz more Cetini na sjever ; 
kod Konst. Porfirogenita ,map.dalasma“?, 

Not da vidimo, može li se pristati uz navedenu njegovu tvrdnju, da je ta hrvatska 
županija bila Cetini na sjever. 

Ako Porfirogenit i ne spominje, znademo izvjestno, da je obstojala i Poljička županija, 
jer nalazimo na Kkraljskim poveljam i darovnicam XI. vieka podpisane njezine župane. Dalizo 
poliscico god. 10705, Uiseno polstico god. 1076* Uratina polstici god. 1088". 

Brašniću poznata je bila ta hrvatska županija te o njoj veli: ,poljička ležaše po po- 
ljičkomu statatu XCIX. izmedju Spljeta i Omiša, na sjeveru bijaše joj granica rieka Žrnovica 
(sic) na istoku i jugu rieka Cetina“, 

Po Brašniću bi dakle županije Parathalassia, i Poljička ležale na istomu zemljištu, ili 
su oba naziva služila da označe jednu te istu, što nijo vjerojatno; jer Porfirogenit izričito 
piše o Parathalassi, kao posebnoj županiji, različitoj imenom i položajem od ostalih deset, što 
ih je on nabrojio. Dakle ni Brašnić nije nam znao kazati, gdje je na hrvatskomu primorju 
ležala Parathbalassia. 

Marljivi i učeni iztraživatelj Dalmatinske povjesti sad pokojni Josip Alačević u svojoj 
radnji: ,La Provincia romana Dalmazia nella meta del secolo X geograficamente considerata“; 
pije htio omedjašiti svoja istraživanja samo na prostoru od Cetine do Krke, kao što su činili 
dosad spomenuti spisatelji, već je potražio tu hrvatsku župuniju sve do Labina, te je došao 
do zaključka: 

nLa ,Parathalassia“ denominazione troppo generica, che equivale a riva del mare o 
, »litorale, non potrebbe esser determinata, e |' incertezza in eni ci lascia, poco o nulla pregiu- 
»dica le nostre indagini (?!), perebč il nome stesso, denotando un eonfine naturale, cioč 
!' ,Adriatico torna indifferente (?!) ebe la župania, di cui č parola, fosse in una o nell' altra 
nestremita, oppure nel centro del nostro litorale, tra il fiume Cetina ed Albona““. 

Ne ćemo ovdje ocjenjivati mnenje pok. Alačevića glede važnosti pitanja: gdje je ležala ta 
hrvatska županija, i je li baš indiferentno da je ona ležala na jednoma ili drugomu položaju; 
ali nam je opaziti, da ni on nije mogao opredieliti položaj toj hrvatskoj županiji na zapad 
Cetine, kao što da se nije obazreo na _mnenje Lucića, da je ista ležala na primorju izmedju 
Cetine i Krke. 

Hrvatski povjestničari gg. T. Smičiklas, i V, Klaić, niesu se u svojim povjestnim rado- 
vima napose bavili o položaju i obsegu hrvatskih županija, dosljedno niesu ni o Parathalassiji, 
što posebna naveli, nego ju samo nuzgredno spominju. 


Smičiklas piše: ,Ova se je banovina (Biela Hrvatska) sterala na jugu do Cetine rieke, 
koju je u gornjem tieka njezinom prolazila, a tamo su joj bile župe: cetinska uz rieku Cetinu, 
primorska (Paratbalassia?) uz Primorje od Cetine na sjever, a prama obadvima,na sjevero- 
iztoku mogla je biti poljička“?. | 

Klaić pak veli, da se je Bijela Hrvatska prostirala od južnog obronka Velebita i rijeke 
Zrmanje do rijeke Cetine na juga . . . U toj oblasti, veli on dalje, bile au hrvatske župe. . . 
Župa uz rijeku Cetinu prozvana cetinskom, župa uz more primorskom (Parathalassia ?)? 


a zo Paul Joa. Schafarika ,,Slavische Alterthiimer“ Deuts. Mosig v. Aehrenfeld Leipzig 1844 II. Bd. 
. 6. 

2 M. Brašnić Nav. dj. str. 45. 

5 Rački ,Documenta“ str. 82. 

* Idem ibid. str. 113. 

5 Idem ibid str. 149. 

* Brašnić Nav. dj. str. 45. 

7 Cfr. Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata Anno VI (1853) pag. 55. 

* Tade Smičiklas ,Poviest Hrvatska“ Dio Prvi u Zagrebu 18822. str. 158. 

? Prof. V. Klaić ,Povjest Hrvata“ itd. Svez. Prvi u Zagrebu 1899. str. 33. 


-T o. 


T yY 


— 14 — 


Iz navedenoga proistječe, da je Smičiklas prisvojio mnenje Brašnićevo, Klaić Alačevi- 
ćevo: prvo dakako protuslovno, a drugo neizvjestno, kako smo prijo vidjeli. 


Što je o Porfirogenitovoj Parathalassiji mislio veleuč. Dr. Rački, to ćemo kašnje vidjeti. 


Bad nam je red iznieti još neke druge bilježke o toj hrvatskoj županiji, da nam bude 
pregledan cieli razvitak ovog važnog pitanja, za našu hrvatsku povjest. 


Naša ,Starobrvatska Prosvjeta“ u prvoj godini svojeg obstanka, počela je objelođanjivati 
rukopis iz ostavštine pok. O. Stjepana Zlatovića pod naslovom: ,Tvpografičke crte o staro- 
hrvatskim županijama u Dalmaciji“ itd. 


starih hrvatskih županija, i to barem u koliko ja dosad bilo o tomu nami poznato. 
O. Zlatović o Porfirogenitovoj ,Paratbalassiji“ piše: 


»Mi držimo da je hrvatska Parathalassia pravo dridska županija zaokružena morem od 
pMarine-Busuljine k Trogiru, na jugoistok i zapad, a k sjeveru od Šibenika riekom Krkom 
»do Skradinskog slapa, te od sjevera zatvorena visokim brdima Trtra, Boraje i Sniežnice, 
nizmedju sela Ljubitovice i Blizne. Oua je medjašila sa županijami: od iztoka zagorskom i 
»trogirskim teritorijem, od juga morem i otočjem do zapada, onamo preko rieke Krko, lučkom, 
»a od sjevera zagorskom županijom“ !. 


O. Zlatović, kako se vidi, okrenuo je novim putem. Za nj Porfir. Parathalassia je nešto 
drugo nego je ona kod Lucića, Farlatia, Fortisa, Šafafika, Brašnića, Smičiklasa i Klaića. On 
znatno sužuje Lucićeve medjaše, pak od Cetine do Krke ne daje Parathalassiji nego jedan 
manji dio t. j. od Trogira do Krke; njemu nije više kao što svim ostalim, izuzevši Fortisa, 
rie&ka Cetina iztočni medjaš te županije. Zlatovićeva Parathalassia jest nešto novoga, što se ne 
sudara sa mnenjem prvašnjih iztraživntelja. 

Vidimo koliko je u tomu ispravniji O. Zlatović. 


On veli, da je Parathalassia isto što i Dridska. U tomu se donokle slaže sa Lucićem? 
nu zato ne donosi nikakova izravna dokaza. Dok za dridaku županiju imademo jasnih dokaza 
iz XI. vieka, koji spominju ,Osrina didistici god. 10885 i Dragoslav dridistici god. 1089+, 
Nema primjera da se je dridska županija nazivala i primorskom (Parathalassia). niti je 
razložito nagadjati, da se je tako mogla zvati, stoga što je ista ležala uz more, jer kako veli | 
isti O. Zlatović: ,Ako se osvrnemo na ono šlo grčka rieč (zzozdxhzssix) znači, tada bismo 
našli uz obalu našega mora više mjesta, koja se Primorjem nazivlju“ 5. 


Kod Porfirogenita, kako smo više puta napomenuli, Parathalassia je osobita hrvatska 
županija, koju nevalja pometati s drugima, a iz hrvatskih savremenih listina, jasno se daje 
zaključiti, da jedna je bila Dridska a druga je bila Primorska, Za prvu imademo god. 1088, 
kako smo gore naveli, predstavnikom župana Ozrinu, a za drugu, u istoj povelji župana Ja- 
< kova, Jacobi morstici*. Po tomu vidismo, da ni O. Zlatović nije mogao riešiti pitanje o pra- 
vomu položaju Porfirogenitove ,Parathalassie“. 


Najnovije mnenje glede položaja i obsega Parathalassie, bilo bi ono prag. Bulića: 
»U vrieme hrvatskoga gospodstva solinsko polje sačinjavaše primorsku župu, grčki zvanu 


nParatalassia, to po načelima ratnih zakona, kano osvojeno zemljište postade vlastničtvo hrvat- 
»skoga vladara““, 








1 Cfr. ,Starohrv. Prosvj.“ God. II. Broj 4. str. 217 ss. 

3 Vidi gori str. 4. 

* Rački ,Docum. str. 149. 

4 Idem ibidem str. 151. e 

* ,Starohrv. Prosvjeta“ G. II. Br. 4. str. 217. — O. S. Milinović sadašnji Barski Nadbiskup navadja 
šest primorja i to: 

I. »Primorje“ od Neretve uz Pelješac k Dubrovniku sa Slanom i Smokovljem. 

II. ,Gornje Primorje“ od Neretve do Cetine. 

III. Primorje“ od Uetine do Krke. — Ovo pak zadnje da se je dielilo na tri manja, t. j. 

IV. ,Donje Primorje“ od Cetine ispod Mosora i Klisa do Solina. 

V. ,Primorje“ ili ,Podmorje“ od Solina do Irogira. 

VI. Primorje“ od Trogira do Krke. — Cfr. ,Drid“ u Viestniku Hrv. Arkeol. Družtva u Zagrebu 
God. V (1553) Broj 4 str. 109 —111. 

6 HRački .Documenta“ str. 149. 

7 Cfr. Spomen-evieća Matce Hrvatske u Zagrebu 1909 Dn. Fr. Bulić ,Po Ruševinama Starogs 
Solina“ poseb. izd. str. DU. 


_ 15 — 


Ovo je mnenje, kako se vidi, sasviem novo, t. j. sasviem različito od sviju do sad na- 
vedenih, u čemu imađemo još jedan dokaz u uvjerenju i prag. Bulića, kako još nitko od 
Lucića do Zlafovića, nije pogodio pravog položaja te primorske županije. 

Nego i tvrdnja prag. Bulića, da je solinsko polje sačinjavalo primorsku župu, nije pod- 
kriepljeno nikakovim dokazom, te ostaje samo u okviru dosadanjih navedenih pukih na- 
gadjanja. 

Malo nam je začudno, što prag. Bulić ne iznaša to novo mnenje kao prosto naga- 
djanje, nego izričito kaže: da ,solinsko polje sačinjavaše primorsku župu“. Po tom nemožemo 
ostati osvjedočeni, da je prag. Bulić riešio pitanje o položaja ,Parathalassie“, 

Najprvo opaziti nam je, da naziv ,solinsko polje“ neizvjestan je obzirom na obseg tog 
predjela; jer kad bismo uzeli taj naziv u današnjemu smisla, ne bismo mogli pružiti ga preko 
teritorijalne granice sela Solina. 

Vjerojatno je, da prag. Bulić ovdje pod ,,solinskim poljem“ razumieva ono, što on često 
u svomu ,Buliettino“ nazivlje ,ager Balonitanus“, a taj ,ager“ po njemu se je sterao od 
Gomilice! do Klisa? a od Solina do Vrbnika kod Stobrečaš. 


Ako je Parathalassia zapremala taj prostor, što bi tad ostalo kliškoj županiji? I prag. 
Bulić pripoznaje da: ,za jedanaestoga vieka, Klis, koji bijaše veoma zgodno položen i po 
naravi utvrdjen, postade kraljevskim sielom i dade svoje ime cieloj župi kliškoj, koja posto- 
jaše sve do konca srednjega vioka“*, 

Nego znademo, da u Mutimirovoj povelji od god. 892, kojom potvrdjuje splitskoj crkvi 
darovnicu kneza Trpimira od god. 852., medju ostalim spominje se mjesto Putalj, podbiližaje 
se Leledrag župan Kliški" a da nema tu spomena primorskoga župana, 


Na podlozi baš Mutimirove povelje uztvrdio je O. Zlatović, da se je kliška županija 
sterala ,solinskim i kaštelanskim poljem do Trogira“ #*. 


Ako jo dakle tu bila kliška županija, nije mogla u isto vrieme i na istomu mjestu, 
biti primorska t. j. Parathalassia, kako to tvrdi prag. Bulić. 

Nego na tomu ,ager Balonitanus“ sva je prilika da se je nalazila i stobrečka županija“. 

Gosp. Radić, o toj županiji opaža sasviem umjestno, prama tvrdnji prag. Bulića: 

»U Krešimirovoj listini god. 1070 izdatoj u Ninu (Doc. VII, 82—3), te u onoj Stjepana 
HI. izdatoj u Šibeniku 1088/9 god. (Doeum. VIL. 148) spominju se župani ,zastobriscicus“ 
Brašnić ni Zlatović ne obazira se na te župane i ne traže županiju, kojoj bi mogli pripadati. 
Dr. Rački (Doc. VII. str. 513) broji medju hrvatskim županijam po tim županima župu 
nzastobresko“, a Kukuljević u kazala, kao i Rački, zove ju samo ,Zastobrinje“? 


Po sličnosti imena moglo bi se nagadjati, da je obstojala i ,župa stobrečka“ izmedju 
poljičke i kliške županije, te spljetske okolice. Toj maloj županiji mogla su pripadati sela 
Btobreč, Kamen, Mravnice i Kučine"“. 


Ako su dakle kliška županija s jedne strano, a stobrečka s druge zapremale staro 80- 
linsko polje ,ager Salonitanus“, ne možemo naći prostora da smjestimo ta i primorsku župa- 
niju. Tvrdnja dakle prag. Bulića, po našemu mnenju, takodjer odpada, te mislimo, da ni 
njemu ne podje za rukom iznaći pravi položaj i obseg Porfirogenitove ,Parathalassie“. 


Slavni Lucić udarajući medjaše ,,Parathalassiji od Cetine do Krke, prvi je zabasao, te 
je morao priznati, ako i indirektno, da su na tom prostoru ležale još i Kliška i Dridska (Vidi 
gori str. 2) županija. 

Kasniji iztraživatelji, kako smo vidjeli, kušali su naći izmedju Cetine i Krke dajbudi 
koji komad primorja, koji bi mogao pristati za , Parathalassiu“, ali našli su sve zapremljen o 
drugim županijam; najpotla kušalo se je poistovjetiti neke županije sa Parathalassiom, jer su 
ze tobože sterale uz primorje, ali ni to nije pomoglo, jer po Porfir. 4 [Izozx&xAxssia nije pri- 
djevak već je ime osobite župe. 


! Bulletino an. XIV, 113 129. a XV. 5, 201. 

# Ibid. VILI, 30. XI. 178. XXI. 161. XXII 5, 177. NNIII. 10. itd. 

* Ibid. XXIV. str. 45. 

« ,Po Ručevinam“ itd. str. 54. 

5 Rački ,Documenta“ atr. 16. 

5 (). Zlatović Nav. dj. Cfr. .Starohrvatska Prosvj.“ God. II. Broj &. str. 222—4. 
7 Idem ibidem. str, 223. op. 1. 





_- 16 — 


Iz svega što do sada istakošmo, možemo zaključiti, da uza sva dobru volju i nastojanje 
domaćih i stranih iztraživatelja, nikomu do danas nije pošlo za rukom izvjestno dokazati, 
gdje je, izmedju Cetine i Labina ležala hrvatska županija Parathalassia, te nam je sila sa 
Alačevićem opetovati: ,La: Parathalassia non potrebbe esser determinata“. 


JI. 


I ako do dapas nije opredieljen pravi položaj Porfir. ,Paratbalassie“ tražeći je izmedju 
Cetine i Labina; i ako se kroz to pitanje kose mnenja iztraživatelja; ne možemo zaključiti 
kao da te brvatske županije nije bilo; jer kad ju i nebi bio Porfirogenit spomenuo, za njezin 
obstanak svjedoče nam brvatske izprave IX. i XI. stoljeća. 

Rekli amo 8 početka, da naziv Parathalassia, dolazi samo kod Porfirogenita i to po 
nekoj iznimci koju ćemo kušat da ovako protumačimo. 

Zvade se, da se je Porfirogenit, ako više puta i nespretno, gradio nekim filologom, 
tumačeć ili prevadjajuć narodna imena, pak je to učinio i o znamenovanju ove hrvatske žu- 
panije. Njegova dakle Parathalassia odgovarala bi hrvatski Primorskoj županiji. Nego nastaje 
pitanje: koju su rieč rabili latinski kancelari, da označe primorsku županiju? 

Brašnić piše . . . Maronia nije ništa drugo, do prosti prievod hrvatske rieči ,morska“. 
kao što je kod Konst. Porfirog. Txpx Gx\xgcix prievod rieči ,primorska“1. 

Po mnenju Brašnićevu obstojale su na hrvatskomu primorju dakle dvie županije: jedna 
se je zvala ,primorska“ i sterala se je uz more Cetini na sjever, a ta bi bila Porfir. ,Para- 
thalassia“, druga zvala se ,morska“ izmedju Cetine i Neretve, i toj bi odgovarala ,Maronia“ 
hrvatskih izprava. 

Ta razlika izmedju primorske i morske županije neda se ustanoviti ni položajem, jer 
Cetini na sjever nije mogla biti Porfir. ,Parathalassia“, kako smo već kušali dokazati u 
prvom dielu ove razprave; ni sa Porfirogenitom, koji ne spominje nego jednu hrvatsku župa- 
niju pod imenom ,,Parathalassie“ ; niti sa hrvatskim izpravama IX. i XI. stoljeća, u kojima 
nema spomena dviju primorskih županija. 

Nadalje nam je opaziti, da Brašnić, dok je našao da se je ,morska“ županija u hrvat - 
skim listinam zvala ,Maronia“, zaboravio nam je kazati, kako se u istim listinam označuje 
nprimorska“, jer naziv rxpzdaz)zscia ne dolazi nigdje, kako smo već rekli, nego kod Porfi- 
rogenita. 

Dr. Rački u svojim raspravama nije stavljao nikakove razlike izmedju Marianorum dux 
i iuqpanug morsticus, pak u svim spomenicima, gdje ti nazivi dolaze, istovjetuje ih sa Porlfir. 
(ounavta mapadalasgia", 

Zato smo ovlašteni po Dru. Račkiu da Brašnićeve županije morska i primorska stopimo 
u jednu i to u Porfirog. ,Parathalassiu“. 

Istoga je mnenja bio i Kukuljević, koji ne pravi nikakve razlike izmedju: ,Jacobus (iup) 
Morsticug i Jacobus dux Marianorum“. Samo primjećuje uz navedene rieči: , Veliko je pitanje, 
dali tako zvani comes Morsticus, Moristicus i Dux Marianorum, bijaše u pravom smislu žu- 
panom ili predstojnikom pojedine primorske župe. Ja bi ga prije smatrao za ravna bizantin- 
skomu Drungaru (dpovyyzaoc T&v royurGv) ili admirala t. j. vojvodi, ili županu pomorstva, 
te se je mogao zvati i županom ,morskim“ morsticus, moristicus, a ne primorskim, kako bi 
valjalo da se je zvao kad bi bio predstojao primorskoj župi? 

Prof. Poparić prihvatio je objeručke mnenje Kukuljevićevo, te ga je navlaš ovako 
razpreo: 

pada nam se javlja i zapovjednik Krešimirove mornarice, pod polatinjenim naslovom 
morsticus i moristicus (mjesto morscicug od morski) a taj se naslov pod kraljem Zvonimirom 
izmjenjuje s drugim dux Marianorum (od more, marianus pomorski vojnik) vojvoda pomorskih 
vojnika“t, 


! Brašnić Nav. dj. str. 43. 

* Drogaic Marianorum iudex (839) Jacobus Marianorum dux (1080) iupanus morsticus. Docum. 
p. 98—111—113—117—128—132 —135 — 149— 336. čovnavla zapaegalacota. ibid. p. 400. Cfr. Thoma 
Archid. Historia Salonitana Edidit Dr. Fr. Rački. Zagrabiae 1894. pag. 41. nota a). 

* Kukuljević Cod. Dip. C. S. D. Dio I. str. 237 op. 1. 

4 B. Poparić, ,O. Pomorskoj sili IIrvata“ itd. 1899 str. 128. 


_u— 


I on dakle pristaje uz Dra. Račkoga i Kukuljevića, da nema razlike izmedju Jacobus 
morsticus (moristicus) i Jacobus dux Marianorum ; ali ne slaže se sa Račkiem, da je to bio 
župan Marianie ili Maronie. 

Naslovi dux Marianorum, morsticus i moristicus, veli on, da niesu se mogli odnositi na 
nikoga, doliš na admirala kraljeve mornarice, koji se je prema tomu zvao vojvoda morski, 
ili primorski, ili pak vojvoda morskih vojnika!. 

To svoje mnenje nastoji podkriepiti sliedećim razlagavnjem. — ,Da admiral hrvatski 
nebijaše ujedno i župan, pa niti primorske koje županije, imade u izpravam sijaset dokaza. 
— Dovoljno budi, da se navede samo jedan. 

Župani se navode u poveljama na više načina: ili im je imenu dodan obćeniti naslov 
njupanus“ ili im je taj naslov upodpunjen oznakom dotičnoga teritorija, ili im je pak naslov 
župana izmjenjen s onim comes-a?, 

Mnenje prof. Poparića, ne samo što je sasviem novo (Kukuljević ga bio istaknuo sa 
reservom), nego je za nas i začudno. Po njemu valjalo bi zaključiti: da primorske ili morske 
županije nije ni bilo, ili barem da u brvatskim spomanicima nema o njoj uspomene, te izgleda 
da je Porfirogenit kao netočno naveo tu brvatsku županiju Parathalassiu. 

Mislimo da se to mnenje ne može da uvaži, jer proti istomu ima izravnih dokaza, kako 
ćemo odmah vidjeti. 

U mletačkoj kronici k god. 839, dakle 219 godina prije Petra Krešimira (1058—1078) 
čitamo : 

niste namque (Petrus dux) . . . Selaveniam bellicosis navibus expugnaturam adivit. Sed 
ubi ad locum, qui vocatur sancti Martini curtis perveniret, pacem cum illorum principe Muis- 
clavo nomine firmavit. Deinde pertransiens ad Narrentanas inaulas, cum Drosaico Marianorum 
iudice similiter fedus instituit etc.“ #. 

Ovdje očito se vidi da je Družko bio sudac (župan) nekog naročitog predjela, koji se 
je zvao Mariania. Niko stalno neće zato pomisliti, da je on bio jedino admiralom ratne mor- 
narice kneza Mojislava; pa zašto nebi morao taku čast obnašati, jedan od njegovih kasnijih 
nasljednika, Jakov koji se jednako nazivlje dux Marianorum ?* 

Ne znamo uprav, čim bi se mogla obezkriepiti misao, da se u oba slučaja oznaka Ma- 
rianorum ne odnosi na dotični teritorij ? 

Nego nije to osamljen slučaj gdje se predjel Mariania ili Maronia spominjo ,oznakom 
teritorija“. 

U crkvenomu saboru držana u Splitu izmedju god. 1040 i 1058., svakako prije Kreši- 
mira, medju zaključcima čita se: . . . , Ecclesia nempe metropolis bas sibi uoluit parochias 
retinere: comitatum Coetinae . . . totamque Maroniam“ 5. 

Suglasno tomu zaključku, god. 1102, papa Paškal II. a poslanici Krescenciju nadbi- 
skapu splitskomu, kojom mu potvrdjuje prava njegove biskupije, piše: . . . ,fraternitati tue 
tuisque succesgoribus confirmamus ciuitatis salonitane diocesim, cum omnibus suis appendiciis, 
parochiam Maronie itd.“ 6. | 

Napokon Toma naddjakon, nadje negdje pisano ,ltaque fuerunt regni eorum (se. Chro- 
batorum) confinia . . . ab aquilone uero a ripa Danubii usque ad mare dalmaticum cum tota 
Maronia“". 

Mi cienimo da ovdje navedena četiri mjesta (Mariania, Maroniam, Maronie i Maronia) 
za stalno se odnose na stanovit predjel (regio), koji je podredjen bio osobitomu predstojniku 
(judex) a pripadao je u XI. i XII. stoljeću crkovnoj jurisdikciji Splitskoga nadbiskupa. 

Po tomu je dakle jasno: da je Jacobus dux Marianorum bio županom, i da je Mariania 
(Maronia) bila oznaka odnosnog teritorija u kojem je dotičnik županom bio$. 


' B. Poparić Nav. dj. str. 131. 

* Idem 1bid. str. 132/83. 

" Rački ,Dovumenta“ str. 335. ' 

* Ibid. str. 111. Valja dobro paziti da u hrvatskim izpravam ne dolazi, kako navadja prof. Poparić : 
rdux militum marianorum, niti dux marianorum militum, već ..Jacobum marinnorum ducem, cum suis 
militibus* a to je, kako se vidi, sve drugčije. 

5 Rački ,Documenta“ str. 200. 

* Kukuljević ,Cod. Dip. C. 8. D. Dio II. str. 3. 

* Thom. Archiv. Hist. Sal. Ed. Rački str. 40/1. 

* Nu većim je dielom u listinah hrvatskih vladaoca izpušten izraz za župu, te je ili samo ime 
one župe, o kojoj df govor, navedeno, ili su mjesto župe njezini stanovnici spomenuti. N. p. Jacobus 
dux Marianorum Cfr. Brašnić n. dj. str. 32. 


2 


— 18 — 


Nego ovi isti Jakov u izpravam nazivlje se i Jacobus morsticus, morstici, moristico. 
Prof. Poparić zaboravio je kazati, da se župani navode u poveljama i u pridavničkom obliku, 
dapače, da je taj oblik običajniji, za što imadđomo sijaset dokaza: kao n. pr. Cosma luciscico ; 
Mutimir sidrascico; Uiseni zetinstici: Jurina tenenstico; Viseno polistico ; Stresigne breberistici ; 
- Dragoslavi sagorstici; Osrina dridistici; Vilcinna zatinacico; Jacobizo zastohrinscico“ itd.!. 

Ne znamo zašto bi Jacobus dux Marianorum imao praviti izmedju svih ostalih iznimku, 
te zašto pridavnički oblik Jacobus morsticus ili moristicus (mj. morscicus) nebi uključivao teri- 
torijalnu oznaka, i napokon zašto Jakov morsticus ,nebi bio županom primorskim, naime one 
županije, koju car Konstantin naziva primorskom, Parathalassia (zxozdalzsna)“, kako to 
tvrdi prof. Poparić ?7. ' 

Za razjašnjenje pak toga, što u spomenicima IX. stoljeća dolazi Drosaico Marianorum judice ; 
dok u listinama XI. stoljeća Jacobus Marianorum dux, navesti nam je, po dr. Račkom, da je 
»po pravnim ođnošajim starih Hrvata, župan bio vojvoda vojske župe, plemena, branilac njezin 
(dux) u vrieme rata; bio je vrhovni sudija, (judex) župe, kađa god sam vladalac nije nepo- 
sredno ili kroz avoga zamjenika priepore rješavao“. 

Pošto smo dovoljno dokazali, da je Mariania==Maronia bila hrvatska županija, a Družko 
i Jakov njezini župani, red nam je sada iztraživati njezin položaj, i dali ista odgovara Porfi- 
rogenitovoj ,,Parathalassiji“. 

Na pitanje: koji se predjel ima razumjeti pod imenom Maronia, premda nam slavni 
Lucić na to odgovara. ,da je neizvjestno gdje je bila“*; mi imamo o tomu izvjestan odgovor 
u mletačkoj kronici, koja kaže: ,da g. 839 mletački dužd Petar utanačivši mir najprije s hr- 
vatskim knezom Mojslavom, podje na otoke neretvanske, gdje isto učini s Marijanskim knezom 
Družkom .. . cum Drosaico Marianorum iudice“5. ' 


Već nam Porfirogenit pripovijeda, đa su otoci Mljet, Korčula, Hvar i Brač pripadali 
Neretvanima t, j. Paganiji“, zato ne može biti sumnje, da je Maronia ležala u Paganiji, a taj 
se kraj, po istomu caru-piscu, prostirao uz more od rieke Neretve do Cetine". 


Na taj se predjel odnosi i zaključak crkvenog splitskog sabora (1040—1058), i posla- 
nica Paškala II. kao što i bilježka Tome naddjakona, kako smo već prije naveli, iz česa bi 
dakle sliedilo, da je današnje makarsko Primorje stara Maronia. 

Još nam je ispitati, dali ta Maronia odgovara Porfirogenitovoj Parathalassiji u značenju 
grčke rieči. 

Ne ima sumnje, da ime Maronia vuče svoj korien iz latinske rieči ,mare“ sa dočetkom 
onia5, te je značila predjel uz more?. 

Sasvim je naravno pomisliti da kad su Hrvati naselili ove predjelo, kako su pohrvatili 
tolika druga imena gradova i riekA, okolo kojih su osnovali svoje županije, tako da su po- 
hrvatili i rimsku Maroniu, prozvavši je Morskom ili Primorskom. — Isto tako hrvatska 
dvorska kancelarija izdavajući izprave na latinskom jeziku, kad je imala bilježiti Primorsku 
županiju služila se je romanskim izvornim imenom iste Maronia, odkle Mar(on)ianorum dux 
— dok primorski župani Rusin i Jakov u pridavničkomu obliku podbilježili su se morsticus, 


! Dr. Rački ,Hrvatska dvorska kancelarija“ itd. u Radu Jug. Akad. knj. XXXV. str. 42. 

? B. Poparić Nav. dj. str. 133. 

5 Dr, Rački ,Nutarnje stanje“ itd. str. 119. 

4 J. Lucić ,De Regn. Dalm. et Croat.“ Lib. II. C. XXII. 8 2. 

5 Rački . Documenta“ str. 335. 

6 Rački ,Documenta“ str. 406 i 410. 

1 Rački ,lI)ocumenta“ str. 406. 

#8 Imademo množiju primjera: Da dočetak onia-ania služio je kod Lalin&, da se označi: predjel, 
kraj, pokrajina regio-territorium, provincia, kao n. p. Pan-onia, Selav-onia, Dard-ania, Pag-ania itd. 

% Cienimo da nije na odmet nahrciti, kako je romansko ime ,Maronia“ obstojalo još prije do- 
lazka Hrvata u ove predjele, pošto bi se dalo izvesti iz imena grada Inaronia koji je ležao po Peutin- 
gerovim Tablam izmedju Onaeuma i Narone (Vidi o tomu razpravu sad pokojnog g. Alačevića ,Brevi 
cenni sulla via litorale romana tra Salona e Narona“ u Bullettino XIV. 3. 60. i našu ,Sull' ubicazione 
di alcune localitA romane lungo !' antica strada litorale fra Salona e Narona“ u Bullettino XIV. 169, 
183; XV. 11, 23, 39. Ne treba nikakve natege da se ustanovi kako je prvobitan oblik tog imena bio 
uprav Maronia, a da je kasnije s nevještine ili neznanja prepisiva“ i postao Maronia. Za slične pogrieške 
imamo sijaset primjera u Tablam, dok po Milleru: .Bei iu, in, . . . fehlt der Punct oder Strich immer 
u najstarijim kodeksima. (Cf. Kon. Miller ,Die Welikarte des Castorius usw. Ravensburg 1888 str. 17). 
Kada se je pak počelo slovo 1 obskrbljivati naglaskom Uf. Wattenbach Anleitung zur lateinischen Pa- 
laeographie str. 22. i ,Starohrv. Prosv.“ God. VII. av. 2. sir. 13. Op. &. 


— 19 — 


moristicus (mj. morscicus), a svi su to oblici izvedeni iz hrvatske rieči more, dotično morski 
ili primorski župani. 

Da se je primorski župan zvao i ,morski“ to nije nevjerojatno, pošto, kako smo vidili, 
Djegova vlast se je prostirala i preko mora, zahvaćajuć otoke Brač, Hvar, Korčulu i Mljet. 

Da je u isto doba primorski ili morski župan, mogao biti admiralom hrvatskog bro- 
dovlja, to je već liepo obraziožio gosp. Radić u ,Starohrvatskoj Prosvjeti“, tri godine prije 
nego li je prof. Poparić izdao svoju radnju: ,O Pomorskoj sili Hrvata“!, 

Na temelja onoga što ovdje istaknusmo, mislimo, da možemo zaključiti, kako Porfiro: 
genit znajuć, da je kod Hrvata obstojala županija, koja se je dvostrukim imenom zvala t. j. 
Maronia-Mariania, i Morska ili Primorska, te kolebajuć kojim bi je imenom bolje i točnije 
označio, a znajuć takodjer, da oba imena imadu isto značenje, i da se odnose na jedan te 
isti predjel, cienio je shodnim da će jednomu i drugomu nazivu najbolje odgovarati grčko ime: 
nilapadalasota“ 3. | 


! Cfr. ,Starohrv. Prosvj.“ God. II. B. 4. str. 218. op. 1. 
2 O Porfir. ,Paganiji“ u narednom av. .Starohrv. Prosvjete“. 


dje 


Sredovječni nadpisi. 


A. Nadpisi dubrovački. 
Priobćuje Vid Vuletić-Vukasović. 
(Nastavak. Vidi Broj 2. ovog časopiša, God. VII.) 


XLV. 


S. DA * OBRSD 
. MILOSEVIO 
. AVI . RADIB 
VS. SVIS: —! 


PI. vap. vis. 0,85 m. ; šir. 0,41 m. 

Ova je pločica uz novu ljekarnicu u klaustru Male Braće u Dubrovniku, biva 
bila je prije zalijepljena klačinarom, a tako i slijedeće, pa sam ih pri popravljanju 
klaustra prepisao, jer su istanove sve ostale kao i prije ispod oblijepa — i tako je 
ovo, čini mi se, cigli prepis. 


XLVI. 
S. D(€) . IVAR. u sv. DE 
TOMaovia 
. VDIOZR av u sv. HR 


M . REDIBVS. S: zadnje S: na rubu. 


Vap. pločica vis. 0,20 m.; šir. 0,26 m. 
Do opisane su ploče tri druge otučene, biva put istoka. 


! Čita se: S(epultura) . de . Obrad 
Milosevic 
. cum . (e) redib- 
USB, SUiS i — 


Milosevic se ne spominje u Zib. Ref. Držim da je patronimično od Milos, koje se piše u Libri 
Ref. t. ). Milos de Radisclaus i Miloš. 


* Čita se: S(epultura) . d(e) . Iran . 
Tomcovic 
Udicar_cu- 
m . (e)redibus . s(ui8) . 


Ne spominje se u Lib. Ref. Još je ime zanatu (Udičar_ukresano u Sustjepanu u Rijeci. Vidi 
ovog časopisa God. VII., sv. 1. str. 27 


_%#.1— 


XLVII. 
S.D 7 DRASOO 
A 
No NOE 
I Nd 8: 


Utarak vap. vis. 0,20 m. ; šir. 0,19 m. 

Ovdje je ploča otučena. Opazit mi je, da su ove ploče uz okvire. 
Tu je kod vrata otnčen grb-štit i natpis na igli, t. j. na pragu. 
Nad grbom-štitom je udubljen krst »k 


XLVIIIL 


šk STD. DIMI 
TRI . ORGSA. (?) 
Da. PATag. 
OZM . OMNI 
BAS . SAIS .2 


Ploča zaokvirena vap. vis. 0,19 m. ; šir. 0,24 m. 


XLIX. 
S.D _ PRAOI FILIG 
D RADOAAN CBI u sv. NN 


R#DOAICA FILIGQ 
D BRAT MAaRORT 
CO 001B S2IS: 
Ploča vap. vis. 0.23 m. ; šir. 0,84 m. 
Do ove su tri okresane ploče. 


! Čita se: S(epultura) . d(e) . Drasco 
// u ov 
// M1 e 
Hol os 
2 Čita se: + S(epultura) . de . Dim- 
tri . Oregc.. 
de . Petca . 
Cum . omni- 
bus . 8418 . 
God. 1346. u Lib. Ref. piže ,Die III. Madii....... ad respondendam pitropis et commissariis 


Dimitri aurificis (orese) ... A. 1347. Die X. Aprilia. In minor consilio, sono campane more solito 
congregato, captum fuit et determinatum, quod camarlingi communis, qui nunc sunt, et qui per tem pora 
fuerint, teneantur et debeant dare et solvere ac respondere de prode YPP D, qui sunt in communi de 
nis Dimitrii aurificis, Rade uxori condam dicti Dimitrii prout respondent aliis, et hoc teneantur 
ucere donec viduitatem et honorem sui lecti servare et manutenere voluerit. 


5 Čita se: Srepultura) . d(e) Prvoi filio 

d(e) Radovan coi 

Radovice filio 

d(e) Brat mercat(or) 

co(n) om(ni)b(u8) suis 
God. 1347. u Lib. Ref. spominje se Pervoe de Gravosio, a god. 1324. Milos de ZPervoe. 
God. 1358. u Zab. Ref. i prije spominje se Maroe de Bratchv. 





L. 


k.SŠ.BA.RO.1a. 
AIRNRI . GO . 
C2m . OSMRRI . 
BAS. SA. IS .1 


Ploča vap. vis. 0,26 m. ; šir. 0,32 m. 
Do nje je ploča otučena. 


LI. 


šk S' DE. ILIN. 
ORESE (?) FILIO 
DE DOSRCO 
D'. CALEMOT 
# ČA OMNIB 7 S .2 


Ploča vap. vis. 0,24 m.; šir. 0.29 m. 


LII. 


IC. REQYAE. S DE. 
MACITH . DE BOžIRO 
LO . CAM . REDIB2S 
SAIS : .5 


Ploča vap. vis. 0,385 m. ; šir. 0,89 m. 
Uz cereriju (voštarnicu) je ugragjena. 


! Čita se: + S(epultura) . Bu . no . ie. 
Virni . go . 
Cum . omni . 
bus . 8448 . 





Ne spominje se u Zib. Ref. 


2 Čita ge: T Srepultura) . de . Ilia . 
. orese filio 
de Domco 
d(e) Calamot 
a cu(m) omnib(us3) . s(ui8) . 


God. 1359. u Labr. Ref. piše se o Helia de Calamota.... quod ipsi presentaverunt litteram 
suprascriptam ser Andree Memo in Venetiis die XXVI. mensis Marcii. 
Calamota je otok (Calafata) Koločep kod Dubrovnika. 


3 Čita se: t He). reque(scit) . s(er) de . . 
Malhia . de Bogino- 
lo . cum . (e)redibus 
8418 : . 
God. 1848. u Iibr. Ref. spominje se Matija de Bucignolo, t. j. misse fuerunt littere Anne 
uxori Mathei de Bucignolo. 


o... 2. 22 


— 23 — 


LILI. 


S D€ TRIPO D 

OEBRGI Da a u sv. €0 
VA MARNGO u sv. NJI 
ll OMRIBAS 

II AIS. —| 


Ploča vap. vis. 0,22 m. ; šir. 0,22 m. 


LIV. 


S.D. MHRO 
Ia BOEOIRO 
VIG.DITO L 
ORGAR . AV 
SVIS haRa? 
Ploča vap. vis. 0,381 m.; šir. 0,47 m. 
Ova je ploča nepravilna poput utarka. Do nje su dvije skresane, bez nalpisa 
Na jednoj je lijepa ragja. 
LV. 


.5. 06 SRTRI 
NO Da RISH. am u sv. OM 
OSMNIB — . SAIS 

Ploča vap. vis. 0,24 m. ; šir. 0,385 m. 

Do nje je druga otučena. 


1 Čita ge: S(epultura) de Tripo d(e) 
Ceorgi de C- == Qeorgi 
iva mar(a)ngo(n)* == Dživa 
(cum) omnibus 
(8) M8. — 


God. 1318. u ,Additamentum“ spominje se Tripe de Zorzi, god. 1335. i 1336. Give de Georgi, 
al dakako ovo su plemići a u natpisu su prosti gragjani, zanatlije. 

* maragnon, marongo, marangonus; faber lignarius, carpentariua. 

God. 1813. u Lib. Ref. spominje se Marinus marangon, qui stat in arcenate fuit confirmatus 
ad salarium communis usque ad unum annum cum conditionibus consuetis pro PP XXX, et incipit . 
terminus eius ad diem XIII, mensis decembris proxime venturum. 


* Dita se: S(epultura) . d(e) . Maro- 
te Boecino == Boežinović 
vic . dsto L- 
ongar . cu(m) 
suis here(dibus) 
Samo se piše u Lib. Ref. god. 1324. Petrus de Lungara — i ništa drugo. 


* Čita ge: . S(epultura) . de Mari- 
no de Risa . c(u)m 
omnib(us) . suis 

God. 1313. u Lib. Ref piše: ,Item in eodem consilio rogatorum captum fuit et firmatum, quod 
mittatur_unus ambaxator Dyrachium, ad petendum et requirendum res, quas derobaverunt Dyrachini 
et eorum ligua in barca Marini de Risa et alias robaciones factas hominibus de Ragusio per homines 
de Dyrachio.... God. 1323. spominje se u Lrb. Ref. Pasqua, fiius Marini de Rissa, factus fuit 
scribanus super condora Petri della Vugara. .. I god. 1350. spominje se Jupna famula Marini 
de Bira. 





_ A4 — 


LVI. 
.5. Da BGnNAo 
GLHONS . OV3 
OSMIB' . SVIS . 
.MN+000d+L+V +! 
Ploča vap. viš. 0,28 m.; šir. 0,39 m. 


LVII. 


»k SAPAL RICOLTI u sv. VL 
PSBITRI. D.C 
EPICVCh . CV 
OfBs S. b* 
Ploča vap. vis. 0,24 m.; šir. 0,84 m. 


LVIJI. 


k:S:DE.POJNE: D 
€ . ChADERT : C 
AM : REDIB' ; S2IS :3 


Ploča vap. vis. 0,20 m.; šir. 0,40 m. 
Ispod ploče je grb-štit vis. 040 m.; šir. 0,20 m. ali je sada otučen. 





! Čita se: S(epultura) . de Benco 
Glacas . cum 
om(njib(us) . suis . 
.M.CCCC.LI.V. 


Cigli se jedan put u Lib, Ref. spominje nekakav Benko zlatar, ali nije ovaj, jer je to god. 1349. 


3 Čita se: + Sepul(tura) Nicolat 
pire)sbit(e)ri . d(e) . C- 
epicucha . cu(m) . — Čepikuće 
o(mn)ib(us) s(uis) . 


Čepikuće su imali i svoju plemenitu zemlju, te se tako zove poveće selo (sa stećcima) na granici 
Hercegovačkoj, daleko tri sah'ta od Slanoga povrh Banića. 


* Čita se: t : Sepultura) : de . Pove : d 
€ . Chadena : c- 
um : rejređib(us3) : gut3 , 


God. 1312. u Zib. Ref. prvi se put spominje Paue de Cathena factus fuit scribanus in galea 
de. Qastigna, vocata ,sancta Fusca“, pa ga se onda piše jedanaest puta, a pod imenom Poue dva put, 
t. j. god. 1834. ... per dominum comitem precipiatur Gabrieli de Glede, Pone de Catena et Marino 
de Volze, sapientibus electis ad designandum cuilibet decine partem suam-de Btagno ..... Svakako 
je spomenik rečenoga Pove (oko druge polovine XIV. v.), te ga se pogrešno zove u Latb. Ref. Pone, 
jer je lako u prepisu zamjenit n i v. 


— 2% — 


LIX. 

kh SAaPALORA . FAO“ 
FIGRI.PSBR MARIO . 
DA GLHAAT.P Sa 
aT S4aa*DoOTIB3s . 
S4aavL,RIBIAS : 1 

Ploča vap. vis. 0,25 m. ; šir. 0.35 m. 

Na ploči je vap. skresanoj O MT 

Ostalo se ne razaznaje. 

Kod nove je ljekarnice, s lijeve strane, ploča otučena. 


LX. 
S“ Dd.DOBRS 
Q%. OIB) SAIS . 
G CO . aR6DI 
B .dT FI Sag 
OOSATK :.? 
Ploča vap. u okviru (s natpisom) je vis. 0,20 m.. šir. 0,26 m. 
Ploča je u Lapadu (Gruž) ispod trijema, u Mihajlu, (župnička crkva sv. Mihajla, 
gdje se sada kopaju Dubrovačka vlastela i t. d.). 


' Čita se: + h(oc) sepulcru(m) . fec(st) 
feri . p(re)sbi(te)r Marin(us) . 
de Glavat . pfro) se 
et sac(er)dotib(us) . 


secularibus : . 

Porodica de Glavato spominje se u Lib. Ref., a god. 13 6. don Marin, t. j..... per dictum 
dominum comitem et suum minus consilium date et deliberate fuerunt don Marino de Glavato pro 
quinque annis ad racionem ypp. LI. pro anno, cum omnibus iuribus et pertinenciis .. .. . God. 1859. 
pile: .... de dando licenciam presbitero Marino de Glavato posse aptare molendinos Btagni..... 

* Čita se: S(epultura) . de . Dobra . 


cu(m) . o(mnjib(us) suis . 
e co(n) . ereds- 

b(us) . et (lija sua 
Cosuta : . 

God. 1848. u Lib. Ref. ,Milo stacionarius datus fuit socius et pitropus Hellie de Lucage super 
executione testamenti Dobre matris presbiteri Give de Boltolino“. Ovo je ipak neizvjesno o rečenoj Dobri. 

Cosuta nije zabilježeno u Zab. Ref., ali je svakako zanimivo kao narodno ime. 

Povrh pokrajnijeh vrata u sv. Mihajlu, u Lapadu, altoriljev iz XIII. v., te prestavlja arhistratega 
sv. Mihajla u vojničkoj, pirlitanoj, vezenoj odori. 

Ovo se napominje, a pisat mi je o predmetu samo uz dobru sliku. 

Do vrata je ugragjena Bogorodica, dosta dobar altorijev iz XIV. v. te će ga se opisati drugovdje, 
dakako uz sliku. 

Priča se i dan današnji, da bi sveštenik govorio misu grbarcima ispred spomenutog kipa t. j. 
na dvoru, a da se gubavci ne miješaju s pukom... 

Ova se tradicija potpuno slaže s povjesti, jnr piše god. 1308. u Lib. Ref.: ,Item captum fuit 
er firmatum, puod leprosi omnes debeant stare in consteria supra ecclesiam sancti Michaelis de Cresta,* 
et in alio loco nullus leprosus debeat stare; et eciam dicti leprosi non debeant venire in civitatem 
nec ad vias, quibus itur ad domum fratrum minorum et Predicatorum nec ad pontem, neque ad mare; 
et si dicti leprosi inventi fuerint in aliquo loco, nisi supra ecclesiam predictam sancti Michaelis, debeant 
expelli de toto districtu Ragusino“. 

* Cresta je ispod Petke, koja se ne spominje u Lab. Ref. 





LXI. god. 1286. 


>k ARNO DNRI. OL. CCLXXXVI . GGO . SIQROR.. FILIZS . DRI . GRDREG . DE . BERISK . DIFICKEVI . RAC 
ECCLIBOL.IR LOCO. VIRERVM ONEZRVM . IQGRSVOSIH . KD ROROREKI. BIPOTERGIS DEI €G 
BEETE€ OARIE VIRGIRIS . ATQ SCISIOU RICOLZI . JFESORIS . CVI SCISIMO 9F . POST DI 

IR hAC AIG PRESERTI . €5 IR FAGVRA OMETA QVA RAOULEM . €T IRDIGRVOL SER2ZLŽM 

SAVO. ĆA PAGRE €T MACRE IJEA HC h9DIBAS ONEIS . POCGERITATE OICNI . SUCCEDE€ 

GE. RE901D0 . IRVOCHS €IUS PAGROCINRIVIT . FIDELI FIGE €5 DEVOTA . AT IN _SEPERH 

CIO ZIE A COJPORE. ME IRDIGRV. PEEGOIS SUE AVXILIO CAEAT'. OOIS HVGE Q hAC SC 
RIPTVRZ LEGERIG . FA DOL BIPOČETEM . € VIRGINEOT GLOSAM . AC SCPSIAVOL JR MI 

COLZV . PEGRORV ISTIVS ECCLE . SVSPIRIIS ROGO . DENAOTIS P ME ICCEDENE . ALI. 

VOLO €RI €G IVBEO.Y DC AECCLIKS . CV PGS€S10183 SVIS. KR MEIS R9DIB3. 9 SVCCESORIB3 9 IR CVI 
IAN. PVERIG GVĐ'NEG . LVOUHADO ) OFICIRDO EX. PPALIG. KD RVENRCIK GIPOCETIS DI. ) bace 
MARIE €0 MZTRI. ZCQ. SCOY. NICOLAI. ) SIMORIS IVDE .) BACI DIOITRI . QU NOIK SVT ZLTARIV.) 
DEb'€.PLVRI CVM IRSTRVM TV3.AP TESEVRKRIOS . €CCLESI€ SKHTE . OARIE OVAIORIS +: 


! (čita se: 
T An(njo D(omijni . M CCLXXXVI.ego. Simon . filius . d(omijni . Andree . de . Benis(3)a . edificari . ha(nje 
ecel(egjiam . in loco . vinearum mearum . in _ Gravosia . ad honorem O(mnjipotentis Dei et 
Beate Marie Virginis . ata(ue) S(anje(tji(s)simi Nicolas . confe(8)soris . cui s(anje(tji(s)simo conf(essori) . post D(eu)jm 
in hac vita presents . et in futura meta(m) qua(m) humilem . et indignum servum 
suum . cu(m) patre et matre mea ac h(e)r(e)dibus meis . poc(?)teritate michs . succede(n) 
te . recom(an)do . invoca(n)s eius patrocinium . ideli m(enjte et derota . ut in sepe(?)ra- 
cto(ne) a(nji(mje a corpore . me indignu(m) . protet(t)o(njis sue auzilio tueat(ur) . Om(ni)s aute(in) q(ui8) ha(nje 8c- 
riptura(m) legerit . ad D(eujm O(mnjipote(n)tem . et Virginem glo(rio)sam . ac s(anjcp(t)i(s)simum conf(essorem) Ni- 
colau(m) . patronu(m) istius eecle(sie) . suspiriis r0go . devotis pro me 1(n)t(erjcedant . Am(en) .. 
Volo eni(m) et iubeo . u(t) d(ijc(tam) aeccl(esjiam cu(m) po(3)se(3)s0(njib(us) suis . a meis h(e)r(e)hib(u8) et succe(3)sorib(us) . et in cui(?) 
maun(tbus) . pervenit gub(er)jnet(ur) . lumina(n)do et of(Dlcia(njdo ea(m) . p(er)p(etujalit(er) . ad r(e)ve(re)ncia(m) O(mnjipote(njtis D(e)i . et b(ejate 
Marie et matri . ata(ue) s(anjc(tjorum Nicolas . et Simonis Jude . et b(ejati Dimitri . q(ujo(rujm no(m)i(nja su(n)t altariu(m) . et 
deb(et) e(33e) pluri cum instrum(ento) tu(to) . ap(ud) tesaurarios . eccleste san(c)te . Marij Maoris -E 


a 


: _ 
ki 


E, <: rav pkaltše 


u sd aki 

E jtrkate ue i a bica zona 
u ao ki * i Jad .. 

j oSadkakie Sibak'io# ue > neta) 





Ovaj je natpis u Lapadu ispod Petke, u Gružu, kod kuće Medarova (tf. j. Boško- 
vićevijeh nasljednika, Nj. K. V. Natalije Petrović-Njegoš rodj. Kostantinović). Ploča je 
ugradjena uz crkvicu s lijeve strane. Ploča je vap., duga s okvirom 1,36 m., bez okvira 
1,33 m.; vis. s okvirom 0,52 m., bez okvira 0.40 m. U vrhu je navedeni krst s dva 
grba-štita. Natpis je bio do sada objelodanjen samo u povremenijem listovima, a to 
latinicom bez pokratica, nelinearno i dosta krnjavo. 


God. 1303. u Additamentum je kao ,Procurator ecclesie sancte Marie“ Symon de Beneza. 

God. 1313. u Leb. Ref. spominje se Symon de Benessa ,,factus fuit capitaneus dictorum lignorum“. 

God. 1322. u Lib. Ref. spominje se Sime, filio Pancrati de Benessa, a god. 1312. piše dyaconus 
Andreas de Bemissa, koji je samo u rodu Simunu. 

God. 1848. spominje se Andreas Benessa, al svakako nije otac rečenog Šimuna, te se Simon 
nijedan put ne piše kao filius domini Andreae de Benissa ili Benessa, jer je to ista plemenita porodica. 





Kolo sa zvončićima u župnoj crkvi SS. Kuzme | 
Damjana na Lastovu. 


(Sa. slikom). 


gloš od vremena izmedju 95. i 9. vijeka upotrebljavahu se koliko u iztočnoj toliko 
u zapadnoj crkvi skupine zvončića žicom obješenih na obruču ili luku, ko- 
jima bi se pri službi božjoj zvonilo preko podizanja, bilo rukom ili mlatićem, 
“ bilo drmajuć ih uzicom ili gajtanom. Na iztoku zvahu se cymbalum!, a na 
zapadu >»circulos ad signa pendentes?. Kašnje su se oblik i naprava tih kola sa zvonči- 
ćima usavršili, a žvončići na njima razne velićine radi blago- i skladnoglasja medju 
sobom barmonično složilis. 

Kolo sa zvončićima (rota, circulus nolarum — campanetta — carillon. roue de 
elochettes — wheel of bells — Glockenrad, Schellenrad, Glockenspiel), kojemu francusko 
ime carillon, kako Otte* nagadja, potiče možda od broja četiri (quadrilio) imalo je zar 
u početku samo četiri zvončića. Na to kao da podsijećaju ona četiri na križ poredana 
zvončića u nutrnjosti augzburžkog* i lastovskog kola (V. priloženu sliku). Takova su se 
kola rabila u pjevalištu kod velikog otara*. U Lastovu je kolo namješteno visoko na 
zidu pred kapelom glavnoga otara starinske župne crkve Svetih Kuzme i Damjana. Naj- 
starije sačuvano od takovih kola u Njemačkoj je ono koje potiče iz stolne crkve u 
Augsburgu iz 16. vijeka. Sahranjeno je sada u narodnom muzeju u Monakovu". Ono sa- 
stoji od dva gvozdena spojena susredištna obruča od 38 cm. u premjeru većega obruča. 
Na obodnici većega obruča pritvrdjeno je bilo s vanjske strane 8 zvončića, a 4 s vanjske 
strane nutrnjega obruča. Od izvornih su zvončića sačuvana tek tri. Oni imaju sitne zu- 
biće pri obrubu. Polukružna ručica za uzicu utvrdjena je na vanjskom obruču. Od puno 





! Herm. Weiss. Kostiimkunde, II. Abschn. III. Abtlg. str. 845. 

2 Jul. v. Schlosser. ,Schriftquellen zur Geschichte der karolingischen Kunst“ str. 123, i str. 257. 
gdje se navodi iz neke isprave iz toga doba ,cloccae optimae 15, cum earum circulis 15.“ 

8 Paul Lacroix — ,Les arts au moyen-Aga et a l'epoque de la renaissance“ — Paris — 1880, 
str. 552. 

“D. H. Otte. Arch. Wočrterb. II. Auf. str. 211. 

5 Dr. Andreas Schmid — ,Der ehristliche Altar und sein Sehmuck“ 1871. Regensburg — str. 308, 
al. 62 i D. H. Otte. N. dj. str. 216. sl. 2083. 

“ Dr. A. Schm. N. dj. str. 363. 

7 Dr. And. Sehmid. N. dj. str. 308. 


_ 29 — 


većeg kola sa zvonćićima sa opatijske crkve u Fuldi iz 1419. god. sačuvana je slika i 
opis!. P. Lacroix? piše, da se neki gradovi Sjevera još ponose takovim kolima. Neko- 
liko ih ima i u Španjolskoj. Tako n. pr. u Barceloni i Toledo*. U stolnoj crkvi u Gerona 
je takovo drveno kolo sa više zvončića namješteno na drvenoj krletci urešenoj gotičkim 
prozorastiwu rezbarijama. Krletka je preko metra široka, oko 3 m. duga i stoji nad vra- 
tima riznice“. Na njemu je kriva ruča namještena izravno na osovini. Kolo sastoji od 
dva susredištna kola spojena sa četiri unakrstne prečage. Zvončići su mu utvrdjeni na 
oboda nutrnjeg i vanjskog kola, i zvone običnim klempesalima ili batima. Rek' bi, da je 
sa toga kola nestalo nekoliko zvončića. 


s 
S k 
= 





Lastovsko kolo sa zvončićima sastoji od jedra kotača napravljena od skrižke zdrava 


briestova panja na toki izgladjena i člankovito urešena, kojemu je u promjeru 64 cm. 


I na njemu je polukružna gvozdena ruča za uzicu namještena na osovini. Izvanjska 
gladka površina kotača razdijeljena je na tri prstenasta plitka susredištna žlijeba. Preko 
cijele širine srednjega žlijeba probivene su unakrst četiri kružne rupe, u kojima su utvr- 
djena četiri bronzana zvončića, od kojih je jednoga (b) nestalo. Kao što su kraiki 
zubci na zvončićima augsburžkog kola, tako se na ova tri sačuvana nutrnja zvončića 
iastovskog kola zjalo češljasto nastavlja u duge zube, koji ga polukrugljasto, kao na 
košić, zatvaraju i čuvaju da ne izpadne slobodno kovinsko zrno, koje zvončićinma služi 
mjesto bata ili klempesala, kao na praporcima. Namještenje ovih nutrnjih zvončića la- 
stovskog kola razlikuje se od onoga na gori spomenutim po tomu, što im je zjalo okre- 


! Mittheilungen der C. Commission — 1869, str. XCIV. 
* Nav. mj. nav. djela. 

5 Schulz — Denkmiler der Baukunst — Heft I, str. 15. 
' Dr. And. Schm. N. dj. str. 38, al. 63. 


2 vi 


_ 30 — 


nuto prama središtu kola, a ne obrnuto. Na obodu kola je zrakasto utvrdjeno na jed- 
nakim daljinama 13 zvončića razne veličine, od kojih je jednoga (a) nestalo. Kao i na 
augsburžkom kolu, površine ovih zvončića urešene su na dva mjesta lagano naskočenim 
obručićima. Samo na površini jednoga od nutrnjih zvončića je sitna naskočena višela- 
tična ružica. Vanjski zvončići zvone običnim klempesalima. Svi su zvončići utvrdjeni na 
kolu utaknulim probivenim mužkićima nad kapama, kroz koje su udjenuti klinčići, koji 
se vide i na slici. Ovako udešeno kolo ne pokazuje velike starosti, moglo bi poticati 
najdalje iz XVII vijeka. Ali je trebalo da se na njega obazremo i da ga ovdje objelo- 
danimo s više razloga: 1. da pokažemo, kako su takova kola bila u porabi i kod nas; 
2. što se oblikom i položajem triju nutrnjih zvončića bitno razlikoje od poznatih nave- 
denih kola na njemačkim i španjolskim sačuvanim primjercima; 3. da upozorimo naše 
hrvatske čitatelje na ovakova kola sa zvončićima. Molimo dapače rodoljubne čitatelje, 
da bi nam izvoljeli javiti, gdje još ima sačuvano takovo kolo u hrvatskim krajevima. 
Vrlo je vjerojatno, da ih još imade, jer smo čuli, da je jedno u Omišu, jedno u Dobrinju 
na otoku Krku, a nekolikp i po crkvama zadarskih otoka. O dobrinjskom kolu nam je 
priobćeno, da je drveno, da imade oko 20 zvončićA, zar sve utvrdjenih na obodu. Kad bi 
imali fotografske snimke uz točan opis i mjere dotičnih kola, lasno je, da bi naišli i na 
oblike starije od onih ie se vide na lastovskom kolu. 


U KORČULI, o Spasovu 1904. F. Radić. 





Crkvice hrvatsko-romaničkoga sloga na Lastovu. 


(Sa slikama.) — F. Radić. 


iše puta sam u ovom časopisu napomenuo tolike starohrvatske crkvice, koje, 
većinom dobro sačuvane, obstoje na otoku Lastovu, osim već objelodanjene 

ŠI od njih najstarije Sv. Luke. Red je sada, da ih ovdje opišem, kao prilog za 
bolje poznavanje povjesti hrvatskog graditeljstva. 

1. Crkvica Sv. Jurja u Priječbi. Nalazi se uza sjevernu obalu istoimene 
lučice, na sredini iztočne strane otočića Priječbe, koji je samo preuzahnim prodorom, 
kojim jedva prolazi ribarska ladja, odijeljen od zapadnog kraja otoka Lastova, te s njim 
zatvara veliku luku, zvanu Lag. Na zapadu crkvice nalazi se nova kuća prof. dra. Gji- 
voje, ravnatelja bogoslovnog sjemeništa u Zadru. Crkvica je zapuštena, te joj je pro- 
čelje sve naokolo razrušeno. Sačuvana su povisoka ulazna vrata, koja nad gornjim 
pragom imaju timpan sastavljen od nadvišena polukruga. Tloris (Vidi pril. sl. 1.) je če- 
trorna oblika sa nutrnjom stranicom od 4:17 m. Sgradja 
je polukružno bačvasto posvodjena i srednjim popriječnim 
lukom, na jakim nutrnjim podpornim lezenama, učvrš- 
ćena i razdvojena. S iztočne strane je sdružena, s četvori- 
nastom na oštar luk posvodjenom 2:10 m. dubokom ka- 
pelicom. Što je uz svoju kuću sagradio novu kapelicu, 
mogao je dr. Gjivoje popraviti i tako sačuvati od daljeg 
propadanja ovu znamenitu starinsku crkvicu, koja cijenim 
da potiče iz XII. vijeka. 

2. Kapelica Svetoga Ciprijana. (Vidi na prilož. sl. 2. tloris i popr. presjek). 
Ona je pri jugoiztočnom kraju otoka Lastova, nad iztočnom stranom strme obale luke 
Porto Rus (Porto Rosso), na brijegu 110 m. visokom nad morem, 1'4 km. na sjevero- 
iztok od svjetionika Porto Rus i 1:22 km. na zapad od veleznamenite, krasnim stalak- 
titima i stalagmitima urešene, preko 70 m. 
duge Rače špilje. Ta sitna, ali ipak čvrsto 
sagradjena bogomolja, duga je 35 m., široka 
u pročelju 3:17 m. Visoka je u nutrnjosti po 
srijedi 2:57 m. Posvodjena je plosnatim, pri 
dnu izravnanim svodom. Pobočni njezini, 88. 
cm. debeli zidovi olakoćeni su i urešeni svaki 
sa dva 0:5 m. duboka, 106 m. široka sliepa luka, koji razširuju nutrnjost crkvice. S iz- 
ločne strane završuje apsidom s dvora polukružnom iznutra dubljom od polukruga. Ploča 









Slika 1. 





Slika 2. 





— 3% — 


debela 11 cm, koja uzidana zahvaća svu širinu apsidice, sačinjava otarsku trpezu. Samo 
s južne strane u arkadici do oltara izdubljena je uzka sprema, a okna ne ima na 
crkvici nikakova. Dolnji prag ulaza izradjen je, po starohrvatskom običaju, sa utorom 
uzduž sredine širine. Nad sredinom nizkog pročelja je ostatak pročeona zvonika. Kao 
i tolike druge starohrvatske crkvice na vrhuncim briegova, i ova je obkoljena mrtvom 
okružnom ogradom. Zidovi crkvice gradjeni su sve samim sitnim kamenjem takodjer po 
slaro-hrvatskom načinu. Mislim da ova crkvica potiče iz XI. vijeka. 

3. Na sjevernoj obali otoka, izpod sela, na zapad Lučice, a u dno luke istog imena, 
stoji crkvica Sv. Mihajla, koja ima iznutra na svakom pobočnom zidu po dva sli- 
jepa luka razstavljena lezenom. I ona završuje polokružnom apsidom, ima pročeoni 
zvonik na jedan polukružno završen otvor. Glavni ulaz joj je zazidan, a za ulaz služe 
sad pobočna vrata. 

4. Na brežuljku izvan iztočnog kraja sela, s kojega se pruža divan pogled po 
pitomim obradjenim ravnicama na jugoiztok sela Lastova, podiže se prilično velika crkva 
Sv. Antuna Paduanskoga. (Vidi 
tloris na sl. 3.) Duga je iz nutra 10:82 
m., široka 6:90 m. Ima ukusno, visoko 
pročelje sa pročeonim zvonikom za tri 
zvona iz XVII. vijeka. Za kapelu s iz- 
točne strane služi crkvi starija posvo- 
djena crkvica duga iznutra 650 m, 
široka 418 m. (A u tlorisu), a završena 
polukružnom apsidom. Obadva pobočna 
platna starije crkvice urešena su iznutra 
sa tri lezene medju sobom spojene sli- 
jepim lukovima. Starija crkva je vrlo 
lasno mogla biti posvećena i Sv. Antunu opatu, a u XVII. vijeku, kad je uza nju bila 
dogradjena veća crkva, promijenila je po svoj prilici i naslovnoga svetca, kako se to 
dogodilo i sa crkvicom Sv. Antuna na Glavici kod Korčule pri kraju XVII vijeka. 

5. Pri sjeveroiztočnoj strani seoske obodnice, malo poviše župne crkve SS. Kuzme 
i Damjana stoji na obronku brijega prilično duga, osamljena, starinska crkvica S v. 
Ivana Krstitelja. (Vidi tloris 
slika 4.) Duga je iz dvora 14:45 
m., široka 6:42 m. Završuje s iz- 
točne strane polukružnom apsidom 
sa mjesečastim zidom. Obadva po- 
bočna platna urešena su s nu- 
trnje strane svako sa četiri sli- 
jepa luka na lezenama. Opazit mi 
je, da je i ova crkvica Sv. Ivana 
osobito duga i nizoka kao i za- 
puštena crkvica Sv. Ivana u Za- 
mlinju u stonskom polju iz IX. ili X. vijeka!. Obedvije imadu po više slijepih lukova, 
stonska po 5, lastovska po 4. Na pročelju su vrata kao na crkvici Sv. Jurja u Priječbi. 
Uza sredinu južnog dovratnika je mali četvorni prozorčić. Nad vratima, posred prečelja 
je drugi uzki pačetvorni prozorčić, a u vrhu je pročeoni zvonik na jedan polukružno 





Blika 3. 





Slika 4. 


" Ovoga časopisa god. IV., br. 3 i 4, str. I44. 


_ ss 


završeni otvor za zvono. U zadnjem slijepom luku do apside s južne strane su pobočna 
vrata. Na nadrvratniku glavnih vrati je urezan nadpis na četiri redka sa goličicom i 
minuskulom pomiešanim tako, da ga nijesam mogao pročitati. | ova je crkva po prilici 
iz XIII. ili XIV. vijeka. 

6. Malo niže župne crkve stoji dobro sačuvana posvodjena crkvica Svete Marije, 
na dvostruku stilobatu Ulazna vrata svršuju ozgor na polukružni timpan. Na sred pro- 
čelja je uzahan, visok, puškarici sličan, prozorčić. Pročelje 
završuje pročeonim zvonikom na tri gotička otvora za 
troja zvona s križem u vrhu na kamenitoj kruglji. Ova su 
pobočna platna urešena sa tri slijepa luka; (Vidi pril. 
sliku 5.) a crkva završuje s iztočne strane polukružnom 
apsidom. Sa timpana nad vratima sam već objeledanio 
urezani gotički nadpis!. Iz tog doba, t.j. 1352. god., poliče 
i crkva sagradjena troškom popa Marina Kanivitića. 

1. Na groblju lastovskomu, u dnu kotline oko koje 
je sagradjeno selo, stoji tvrdo i ukusno 
gradjena crkva Bl. Gospe od Ružarja. (Vidi 
tloris sl. 6.) I ona ima razmjerno pročelje 
«a okružnim na kolo razdieljenim prozorom 
po srijedi i pročeonim zvonikom u vrhu, 
su tri gotička otvora kao i crkva S. Marije. 
Glavna vrata imaju široke pragove. Po- 
bočna su vrata sa sjeverne strane u prez- 
biteriju. Ova je crkva sagradjena po svoj 
prilici u XVI. vijeku, a i u njoj su iznutra Slika 6. 
na obdva pobočna platna po tri slijepa 
luka, tako u njoj taj graditeljski motiv prelazi sa hrvatsko-romaničkog sloga u hrvatsku 
renesansu. Još je ovdje u zidu preko crkve nad presbiterijem sačuvana greda, na kojoj, 
po sredovječnom običaju, stoji Propeće. 

8. Sa sjeverne slrane na vrh sela Lastova, na mjestu zvanu Na Prijevor, od- 
kuda se otvara pogled put sjevera na more, put juga na selo i njegovu okolicu, sagra- 
djena je crkvica Svetoga Vlaha, pokro- 
vitelja dubrovačke republike, kojoj je Lastovo 
pripadalo za šest vjekova. (Vidi tloris sl. 7.) 
I ona, kao i opisana crkva Sv. Antuna, sa- 
stoji od starije crkvice (A u tlorisu), većeg 
dijela (C), dugog iznutra 622 m., širokog 
493 m, koji je, kako svjedoči nadpis na 
pročelju, izvođen 1719 god., po knezu La- 
stovskomu pl. Martolici Marinu Crijeviću. Na južnoj strani starije 
kapele, dodata je prigradjena treća prostorija, u podan koje je otar 
sa slikom na daski slikara ANTONIVS SICVRI iz 1608. god. Na 
sjevernom platnu starije kapele sačuvana su iri slijepa luka, na 
južnom, kašnje otvorenom, ostaje još jedan, medju lezenama. Starija 
kapela završuje polukružnom apsidom, koja je bila kašnje sazidana. 











! Ov. čas. god. VII. sv. 1, str. 22. 





_ 4 


9. Nutrnjost crkvice Sv. Petra u Ublim pri moru, u dno istoimene luke, na 
zapadnoj strani otoka Lastova, nijesam mogao pregledati, ali mi rekoše, da je i ona 
iznutra urešena slijepim lukovima, kao i opisana crkva Sv. Ivana Krstitelja Duga je 
s dvora 6:40 m, široka 465 m ; a ne ima nikakve apside. 


Slijepi lukovi medju lezenami, kojima su bile urešene vanjske strane crkovnih platna 
hrvatsko-bizantinskoga sloga od VIII. do XI. vijeka (Sv. Mihajlo kod Stona, S. Juraj više 
Kaštel Staroga, Sv. Toma u Kutima u Boci Kotorskoj, Sv. Luka na Lastovu, Sv. 
Ivan u Podaci u Mak. Primorju, Sv. Martin u Pridrazi kod Novigrada, Sv. Trojstvo u 
Poljudima kod Splita, apside Sv. Donata u Zadru i Sv. Križa u Ninu), preko skupina 
od dva ili više lukića na rijedke lezene (Sv. Petar u Kuli Atlagića kod Benkovca, Sv. 
Petar u Prijekom kod Omiša, Sv. Petar u Prijekom kod Omiša, Sv. Petar u Mor-Po- 
lači kod Skradina), pretvoriše se malo po malo u nizove uresnih lukova pod strehama 
pubočnih strana i lastavica većih crkava hrvatsko-romaničkog sloga od XI. do XIV. 
vijeka (Sv. Jakov u Pelinama u Dubrovniku, Sv. Marija na Mljetu, Sv. Krševan i Sv. 
Stošija u Zadru, Sveti Ivan u Trogiru, Sv. Marka na Korčuli) i na zvonicima istoga 
zemava (stolne crkve u Rabu, Sv. Marije i Sv. Stošije u Zadru, Sv. Dujma u Spljetu, 
Sv. Marka u Hvaru); dočim slijepi lukovi nutrnjih strana ostadoše ća do XVI vijeka 
(Sv. Marija na groblju u Lastovu) uresnim graditeljskim motivom nutrnjosti crkava 
hrvatsko-romanićkoga sloga, kako se to dokazuje već objelodanjenim crkvicama u Poljici 
omiškoj, na Braču, Visu, Biševu, Stonu i okolici, Dubrovniku, a eto i ovdje opisanim 
crkvama na otoku Lastovu. 


U KORČULI, o Duhovima 1904. 








Pregrade svetišta (septum) i s njima spojene kame- 
nite grede (trabes) starohrvatskih crkava. 


Ni nogobrojne do sad objelodanjene, sprijeda plitkom plohorezbom urešene pa- 
četvorne ploče (pluteji), u debljini od 9 do 15 cm., providjene, desno i lijevo, 
a često i s dolnje strane, mužkićem u trečini svoje debljine, kao što i od 
njih deblji a jednako visoki, uzki pragovi (lezene) sa izkopanim utorom u 
debljini za spajanje s pločama pomoću spom. mužkića, te na podu preko crkve a 
pred svetištem još poprijeko na prvobitnom mjestu ležeći ostanci debelih pragova sa 
utorom po srijedi za primanje dolnjih mužkića ploča!; a najpotla još na _ mjesta u cje- 
lini sačuvani sklopovi takovih ploča, pragova i lezenA u crkvici Sv. Martina s nutrnje 
strane Dioklecijanove palače kod Porta aurea u Splitu?, dokazuju nam očito, da su 
naše starohrvatske bazilike iz vremena od VIII. do IX. vijeka imale vazda ukusno i 
bogato urešene kamenite pregrade svetišta (lat. transeptum, cancelli; grč. Šuxruz, Oobpa- 
zra, xvyxšec ili xxyxe2o). Pregradne ploče uzke crkvice Sv. Martina u Splitu imale gu 
posebni okvir s gornje i pobočne strane, kako je razumjeti po slici (Tav. III) spom. prof. 
Bulićeve rasprave. Taj je okvir s obijuh strana obrubljen vodicom (cik-cak-crtom) a 
sredina mu je urešena plohorezanom vijugastom troprutastom lozom. S obadva takova 
motiva uresa nakićen je okvir jedne strane ulomka pilastra sa nadpisom STEFATON iz 
VIL vijeka, koji se čuva u našem »prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninuš, a 
potiče iz kninske starohrvatske tvrdjave, i cijeli vratni okvir crkvice Sv. Mihajla u Stonu 
iz VIII. vijeka*. Takovom vijugastom lozom urešen je takodjer cijeli okvir crkvice Sv. 
Bartula u Dubrovniku iz IX. do XI. v.5, lice nadvratnika crkve Sv. Križa u Ninu* iz 
VIII. v.7 i neki ulomci pragova u narodnom muzeju u Ravenni. O toj lozi piše Venturi, 
da je »foggia d' ornati specialissima del secolo VIII all incirca«. Po slikama priloženim 






! Vidi thoris crkvice Sv. Luke na groblju Uzdolja na Kosovu ked Knina u ovom časopisu God. 
TI. br. 3. str. 159. Takav je prag nadjen i u maloj bazilici na obronku brežuljka niže groblja S. Trojice 
u Biskupiji kod Knina. 

* Vidi ,Ephemeris Spalatensis“ 1894. str. 23. — ,Vodja po Spljetu i Solinu“ 1894. str. 202. — 
F. Bulić. 8. Gregorio Magno papa nelle sue relazioni colla Dalmazia, 1904, str. 14—17. Tav. I—III. 

* Ovoga časopisa God. |I, br. 1, str. 24. 

šo s PE 0 AE S) 

m s a. IK. al 25 

* Eitelberger v. Edelberg. Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens. Wien, 1884, str. 168—169, 

" Vidi moje ,Izvješće o radu hrv. star. druž. u Kninu itd. str. 10. 

* A. Venturi. Storia dell? arte italiana. II. str. 168. 

? Nav. dj. str. 126. 








_ 36 — 





u »Ephemeris Spalatensis« i u navedenoj raspravi prof. Bulića »S. Gregorio Magno« itd., 
te po opisima crkvice Sv. Martina na spom. mjestima i u »Vodji«, ne može se znati 
kakve li su bile ploče, koje su u pregradi zapremale pačetvorine medju opisanim okvi- 
rom, tlehom i zidom, ni kako su one bile urešene. Na ostalim poznatim pregradama 
starohrvatskih crkava iz VII do XL vijeka, osjem dolnjeg debelog praga, kao podloge, 
i pilastrića medju pojedinim pločama, koji su se prikazivali kao na dvor naskočene 
lezene, u kojima su bile uglavljene ploče (pluteji) na utor, ove nijesu obično imale po- 
sebnog komada, koji bi im služio za kvir s gornje strane; nego su same ploče imale 
s ote strane jedan do dva centimetra ili malo više naskočen pojas, izdjelan od istog 
komada kao gornji kvir!. Prema tomu su pregrade i imale plohorezane urese obično 
razdijeljene na tri vrsti polja. Glavno polje za ures sačinjavale su površine ploča ; druga 
vrst polja je bila na lezenama, treća na vodoravnim gornjim obrubnim pojasima. Drugi 
način obradjivanja pregrada starohrvatskih crkava naslijedjen je bio izravno iz starije 
kršćanske umjetnosti, te je sastojao u prošupljenom uresu ploča, koje se tako zvahu 
transenne. Kaže se doduše*, da su se počamši od VL vijeka radije upotrebljavale neiz- 
probijane ploče; ali mi posjedujemo u našem kninskom muzeju toliko raznovrstnih ulo- 
maka transenna sa razvalina biskupske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina#, da 
možemo biti podpuno uvjereni, da su se kod starih Hrvata, uz onda obćenito običavane 
plitkom plohorezbom urešene ploče, na pregradama svetišta upotrebljavale i transenne 
još u VIII. i IX. vijeku. U debljini objelodanjenih gori opisanih okvira pregrade svetišta 
u spl. Sv. Martinu moći će se raspoznati na koji li su način s njima spojene bile ploče : 
t. j. da li na utor, ili su bile obradjene kao transenne od istog komada skupa sa okvi- 
rom, pa su s vremenom bile zar polomljene i odstranjene prošupljene radnje. Kad bi se 
objelodanila slika trausenna, kojima piše u »Vodji« (str. 202), da su zatvoreni prozor- 
Čići iste crkvice, moglo bi se nagadjati, da li je takovim ili sličnim transennama mogla 
biti urešena i pregrada. 


U sredini pregrade crkvice Sv. Martiua ostavljen je otvor za ulaz u svetište. Taj 
ulaz je još bolje naglašen sa dva osmerokutna stupčića. koji se, ovdje bez podstupina, 
podižu u istoj debljini opisanih okvira pregrade. Stupčići svojim nadstupinama podu- 
piru trokutan kamenit učelak, koji je s dolnje strane polukružno izkopan, te izradjen 
poput ploča staro-kršćanskih otarskih tegurija ili ciborija (kamenitih nebnica, baldakin4), 
i u dolnjim kutima spojen vodoravnim gredama ili pragovima, kojih jedan kraj počiva 
na nadstupini spom. stupčića, drugi je uzidan u crkvenom platnu. Cijeli taj gradjevni 
sklop nazivlje prof. Bulić na slici (Tav. III) priloženoj svojoj raspravi »iconostasis o 
septum«, a ne podupire taj naziv nikakvim obrazloženjem. Pošto je samo korak potrebit 
za prelaz sa septum-a na grčki i današnji ruski ikonostas, to su se u posliednje doba 
razni spisatelji“ napinjali ne bi li dokazali, da se je na zapad Evrope u vrijeme ranijeg 
srednjega vijeka bila uvela poraba ikonostasa, kao u grčkoj crkvi. U toliko, očitih dokaza 
zato nije još niko iznio, već se je samo toliko ustanovilo, kako opaža tu nedavno pre- 


! Ov. čas. God. I. br. 2. str. 113; God. V. sv. 3. i 4. str. 112. al. 6. str. 118. al. 7; God. VI. sv. 
8. i 4. str. 85. — Bulić. Hrv. spom. Tab. XIII, XIV i XVI. — Tablica uz ,prilog“ k br. 1. Bullettino 
di arch. e st. dalm. g. 1890. 

" F. X. Kraus. Geschichte der altchristlichen Kunst I. Bd. II. Abtlg. str. 375. 

* Ov. čas. God. I, br. 2 str, 122, br. 4 str. 246; God. II. br. 4 str. 211—216. — Bulić. Hrv. spom. 
Tab, IX. 

* Holtzinger. Die altehristliche Architektur in aystematischer Darstellung Stuttgart. 1889, str. 
1583. — Jul. v. Schlosser. Beitrige zur Kunstgeschichte aua den Schriftquellen des friheu Mittelaltera. 
Wien, 1891 str. 64 ss. — Fleury — La Messe III. str. 105 ss. 





_3— 


minuli slavni povjestničar umjetnosti Kraus! da je pregrada svetišta imala nekoliko 
stupova, koji su nosili gredu (trabes). Takovih šest stupova sačuvano je još u stolnoj 
crkvi u Torcello* a sačuvani su i u crkvi Sv. Marka u Mlecima. I iz Oglaja donosi E. 
A. Stiickelbergš po djelu Dehio i Bezolda“ sliku komada ograde svetišta, na kojoj se 
nad pilastrićima vide podstupine stupčića, po kojima se može suditi, da će ih ta pre- 
grada bit imala barem šest Na uzkim baziličicama, kao što je kapelica Sv. Martina u 
Splitu i tolike druge starohrvatske bazilikule, nije trebalo više stupova za podporu grede, 
koja je svojim krajevima uzidana, već su joj dostajala ona dva po srijedi, koja su skupa 
sa učelkom nad njima sačinjavali kao triumfalni luk za ulaz u svetište. Za onima, koji 
hoće da dokažu obstanak ikonostasa i u zapadnoj Evropi, povadja so i G. T. RBivoiraš, 
kad piše, da obli stupčić spojen sa pilastrićem sa ulaza u svetište crkve Sv. Marije in 
Cosmedin u Rimu (iz god 174—796), potiče sa tobožnjeg ikonostasa iste crkve, a po- 
vadja se za njima i sam prof. Bulić. kad i ikonostasom nazivlje sklop grede i pregrade 
u Sv. Martinu u Splitu, a ne donosi zato a ma baš nikakva dokaza. — O gredi nad 
pregradom svetišta piše Reusens*: »Trabes je poviše pregrade (chancels) greda, o koju 
su visili vijenci ili svjetiljke ili dragocjene tkanine. Kad su trabes bile duge, sbog širine 
crkve, bile su poduprte stupovima«. Po ulomcim učelka sa nadpisom: ,Pro duce Tre- 
pim(ero)“, pilastrića sa podstupinom stupčića i dva ulomka grede, donosi prof. L. Jelić 
u IL »izvješću« »Bihaća«", obnova pregrade svetišta starohrvatske kapelice odkrivene u 
Rižinicama kod Klisa, a sve po uzoru i razporedbi opisane pregrade Sv. Martina u 
Splitu Na temelju nadjenih ulomaka i tlorisne osnove, ista se takova obnova (restaura- 
cija) dade sastaviti još za sliedeće starohrvatske crkve: na Lopuškoj Glavici kod Knina$: 
svetoga Luke na groblju Uzdolja na Kosovu kod Knina*?; na obronku briega niže sa- 
dašnje crkve Sv. Trojice u selu Biskupiji kod Knina; za baziliku ili pobočnu bazilikulu 
na Stupovima u Biskupiji!%; sv. Petra u Kuli Atlagića kod Benkovca!!; za baziliku u 
Gornjim Koljanima kod Vrlike!*; Bl. Gospe u drniškom Gracu!š; sv. Stjepana u Dubrov- 
niku!t; biskupsku baziliku Sv. Marije u Biskupiji!*; u Dabravini kotara Visočkog u Bosni! ; 
u Majdanu kod Varcar-Vakufa u Bosni!" Poznato nam je dakle do trinaest starohrvat- 
skih crkava. o kojima se može temeljito nagadjati, da su imale pregrade svetišta spo- 
jene sa gredom (trabes) poduprtom stupčićima. Na jednom ulomku takove grede iz ba- 
zilike na Stupovima!š u jednakim razmacima probivene su »okomite valjaste rupe«, koje 


!N. dj. I. B. [I. Ab. str. 376. 

2 F. X. Kraus. N. dj. LB. II. Ab. str. 376. sl. 312. 

5 Longobardische Plastik“. Ziirich. 1896. str. 106. sl. 63. 

“Die kirchliche Baukunst dea Mittelalters“ Stuttgart. 1884. 

5 Le origini della architettura lombarda“, str. 164, al. 219. 

* »Elemćnts d? archćologie chrćtienne“. I str. 192. 

7 GQod. 1896. Tab. VI. 

5 Ov. čas. God. VII, sv. 1, str 35—38. 

* Ulomci ov. čas. God. I, br. 2, str. 76; tloris i presjek God. II, br. 8. str. 159. 

1 Ov. čas. God. VI. br. 3 i 4 str. Tli 14. 

" Ov. čas. God. VI, br. 1 i 2, atr. 50. 

!2 Ov. čas. V, sv. 3 i 4, al. 8 i 9 na str. 114 i 115. al. 35 na str. 118, sl. 5t na str. 121. Iste slike 
u ,Atti del II. cougresso internazionale di archeologia cristiana“ — Roma 19.2. str. 367 - 375. 

15 Ov. čas. God. IV, br. 8 i 4, str. 107. 108, sl. 2 i 5. 

14. Ov. čas. God. III, br. 1, str. 16 i 17. 

8. Ov. čas. God. I, br. 1, str. 8; br. 3. str. 166. sl. I, VIII i IX. 

'# Glasnik zem. muzeja za Bosnu i Hercegovinu — God. IV, knj. 4, str. 372 —381. 

'T Glasnik zem. muz. itd, God. V, sv. 2, str. 322 —841. 

'5 Nav. mj, str. 74, sl 48. 


_ 38 — 


mogu bit služile na svrhu koju Reusens iztiče, a obla okomita rupa na gornjoj strani 
ulomka mogla je služiti za utvrdjivanje svijeće, jer su trabes služile i za namiještanje 
svijeća!. | 

Ne ima dakle na nijednoj starohrvatskoj pregradi svetišta nikakovih podataka, koji 
bi nas ovlašćivali na mnenje, da su služile kao podloga ikonostasa, pa se takovim ne 
može da zove ni pregrada Sv. Martina u Splitu. 

U »Vodji« piše o toj pregradi: »Nutrnjost je razdieljena sa jednim septum što svr- 
šuje trouglastim posvodjenim pročeljem od mramora, urešenim ozgor volutama i križem: 
na timpanu, medju pticom i kimerom, čita se nadpis« itd. 

O volutama ili kukama, koje s vanjske strane obrubljuju kose strane tog učelka. 
kao što i gornju stranu s njim spojene vodoravne grede, treba iztaknati, da stoje svaka 
o sebi i da su zavijene put nutrnje strane. Medju mnogobrojnim našim i tudjim ploho- 
rezanim lukovima, tegurijima i pragovima iz vremena od VIIL do XI. vijeka, koji su 
urešeni s gornje strane kukama, tako obrnuto zavijene vide se još jedino na učelku sa 
plohorezanim Gospinim poprsjem iz bazilike Sv Marije u Biskupiji, i na slično urešenim 
pragovima sa iste bazilike. Oba primjera pojavljuju se jedino na hrvatskoj zemlji. Medju 
talijanskim spomenicima, tako zavijenih kuka nije još naći. 

Nije točan iz »Vodje« navedeni opis učelka sa sv. Martina. Križ nije medju volu- 
tama, nego baš na sred timpana, to jest ne na obrubnom, već na glavaom mjestu učelka, 
kao što je na svakom trokutnom učelku, toj značajki hrvatsko bizantinskoga sloga. Iz 
Italije poznat mi je jedini primjerak takova učeika iz IX. vijeka za crkve Sv. Apollinara 
kod Ravenne, kojega sliku iznosi Caltaneo“ i zove ga »archivolto cuspidato«. To je medju 
svima trokutnim učelcima onaj, koji je najprostije i najsurovije narešen. U vrhu uzka 
timpana urezan je i na njemu prost križ, a desno i lievo vd njega, po uzku medjupro- 
storu, provlači se troputasta trostruka pletenica. Kose strane urešene su mu kukama 
doli manjim, prama vrhu sve to većim. Nadpis na splitskom učelku je pak napose: ide 
to jest dolnjim dijelom grede i uzpinje se na polukrug oko luka na dolnjoj strani učelka, 
izpod timpana, kao na tolikim drugim starohrvatskim. 

Prof. Bulić u svojoj najnovijoj raspravi ne piše ništa o dvjema različitim životi- 
njama, urezanim s jedne i druge strane križa, a prama njemu okrenutim tako, da im 
glave dopiru do vrhova dolnjih kutova križališta. Životinje do križa na timpanu ostalih 
starohrvatskih trokutnih učelaka jesu najobičnije dvije golubice ili paun-ptice. Ovdje je 
iznimka: golubica je samo s desne strane, s lijeve je izpružena četveronožna krilata 
životinja sa ptičijom glavom. Na nav. mjestu »Vodje« nazvana je ta životinja pogrešno 
kimerom. Pod tom riječi evo što piše u riječniku »Regia Parnassii seu Palatium mu- 
sarum« (Auctore P. V. Soc. Jesu. Venetii3  - 1745). »Epith. Ardens, ignea, armata fera, 
rabida, ignivoma, ferox, immanis, horrenda, terribilis, horrida, triplex, Lycia, triformis, 
metuenda. Periphr.: Flammas vel ignes spirans. Flammas ore vomens. Flammivomum 
monstrum. Flammis armata chimaera. Rabida ora Chimaerae, Phr. Prima Leo, postrema 
draco, media ipsa chimaera. Quoque chimaera jugo mediis in partibus hircum, pectus 
et ora Leae, caudam serpentis habebat. Fabul_ Mons Lyciae ignivomus, in cujus cacu- 
mine Leones, in medio Caprae. in radicibus autem serpentes habitaut. Unde factus est 
locus fabulae, Chimaeram monstrum esse quod flammas evomat, caput Leonis habens, 
ventrem Caprae, et caudam Draconis; aut tria capita, unum Leonis, alterum Caprae, et 


!D. H. Otte. Archšologisches Wočrterbuch. A. v. * 

2 Ov. čas. God. I. br. 1. str. 8. 

5 Oy. čas. God. I. br. 3. str. 106, sl. VIII. i IX. 

4 ,L* architettura in Italia dal secolo VI al Mille circa str. 173. sl. 106. 


_— 39 — 


tertium serpentis.« Kimeru ovako označuje Minckwitz!: ein Ungeheuer in Lykien welches 
nach Humer aus drei Leibern zusammengesetzt war. n&ulich vorn wie ein L&we, hinten 
wie cin Drache und in der Mitte wie eine Ziege oder Gemse gestaltet. Zugleich schnauste 
die Bestie grause Strčme helilodernden Feuera aus. Verwistend durchraste sie das Land 
und wurde von Jedermann als ein uniberwindliches Ungethiim gefurchtet«. Kimera je 
dakle mitična životinja lavjom glavom, kozjim tijelom, zmijskim repom. Ne ima na njoj 
ništa pličijega, dakle ni krilt, ni kljuna, kao što ih ima životinja urezana, s lijeve strane 
križa na učelku crkvice Sv. Martina, i koja zato nipošto nije kimera. Onakovu životinju 
zove grčka mitologija grifom, t. j. »nakazom s lavjim tielom, s krilima i s orlovom 
glavom. Herodot ih spominje kao čuvare zlatnih rudnika u borbi s Arimaspima, koji su 
uviek na konjma«?. Krasno li bijahu stilizovani i izvedeni mramorni grifi postavljeni za 
akroterije na uglovima pročelja Minervinog hrama u Eginiš! Njihov sastav odrazuje se 
u grifu splitskog učelka. To nam još bolje potvrdjuju još neobjelodanjeni sjedeći i hodeći, 
krasno stilizovani grifi na tolikim ulomcim učelaka hrvatsko-biz. sloga iz VIII.—IX. vijeka 
u muzeju Sv. Donata u Zadru. Jedan dokaz više, da su stari Hrvati vajarsku umjetuost pri- 
mili izravno od Grka. Za splitske rimske spomenike toliko zaslužni pok. prof. Al. Hauser* 
piše. da se po grčkim oblicima slova upotrebljenih kao zidarskih znakova na kamenju 
Dioklecijanove polače, razumije, da je izvršena bila od Grka, ili barem Iztočnjaka. Nakon 
doseobe Hrvata u njihovu današnju domovinu, vjerovjestnik Ivan Ravenjanin donio im 
je, preko Ravene, s kršćanskom vjerom i kršćansku umjetnost u bizantinskom ruhu. 
Arcidjakon Toma splitski piše, da je nadbiskup Ivan Ravenjanin Jupiterov hram u 
Splitu pretvorio u kršćansku crkvu, da je taj spomenik očistio od starih poganskih pri- 
lika i posvetio ga Mariji, te dodaje: »januas serasque in eo constituens«5. »Na južnoj 
strani crkve Sv. Dujma nahode se vrata očito iz starokršćanskog doba, koja i nehotice 
napominje taj izraz arcidjakona splitskoga«.* U istoj je crkvi i mala kropionica, o kojoj 
po oblicima isti Eitelberger sudi, da bi imala poticati iz istog zemana od kad su i re- 
čena vrata." Prof. Bulić* piše takodjer o tim vratima i izrazuje svoje mnenje, da po 
kompoziciji i izradbi uresa »naginje više u sedmi viek«. Opisujuć pri tom simbolične 
životinje u krugovima, kojima su urešeni pragovi, sfinge zove lavovima, a dva grifa ipo- 
grifima. Jedan je takav grif urezan i u jednoj takovoj kružnici na spom. kropionici?. 
Pisci »Vodje« (Bulić, Jelić i Rutar) zovu dakle grifa kimerom, a prof. Bulić čak ipo- 
grifom ! Klasičnoj mitologiji nije poznata takova simbolična životinja, t. j. konjski grif, 
jer je to tek tvorevina mašte talijanskog pjesnika Bojarda, koju je pak kašnje njemački 
pjesnik Wieland u svojem »Oberon«-u prenio na klasičnog krilatog konja, pravog Pe- 
gaza. Grifi, po grčkom shvaćanju, nahode se urezani na dva razna ulomka plohorezanih 
ploča iz VIII. vijeka, uzidana u pročelju stolne crkve upravo u Atini!%. I sam prof. Bulić 


' Dr. Joh. Minckwitz — Catechismus der Mythologie aller Culturvčlker. Leipzig. 1880 str. 224. 

* M. Divković. Lat.-hrv. rječnik za škole pod riječju ,gryps, gryphis (yovy) grif. 

* Gottfr. Semper. ,Der Stil in den technischen und tektonischen Kiinsten“. Miinchen 1863. — 
Bd, 1. —J. M. v. Maunch. Die architektonischen Ordnungen der Griechen und Rčmer. — Berlin, 
1875. — Taf. 6. 

« ,Uober Spalato und die romischen Monumente Dalmatiens“ str. 41. 

5 Hist. Salon. C. XI, XII. 

“ Eitelberger. Nav. dj. str. 258. 

7 Nav. dj. str. 257 al. 72 motivi uresa sa vratnog okvira, sl. 73 kropionica. 

* Hrv. spom.“ str. 35. 

* Vidi sl. 73 u nav. Eitelb. djelu. 

'% Cattaneo. N. dj. str. 73. sl. 25 i str. 68, sl. 19. 


— 40 — 


piše, da je izradba tih uresa na vratima stolne crkve u Splitu »kao ona a bizantinsko- 
ravenskoj umjetnosti«, pa nas i to potvrdjuje u mnenju, da je grif motiv figuralnog 
uresa, što su ga bizantinski majstori donijeli k nama preko Ravene, jer su Grci starim 
Hrvatima bili učiteljima lijepih umjetnosti. 

I oblik nadstupine na poluosmerokutnom stupčiću, u koju prelazi spom. splitska 
kropionica na tri geometrična lista sa debelim prstenom u vratu, spominje ona tri lista 
sa debelom uviti mjesto prstena na nadstupinama osmerostranih stupčića na pregradi 
Sv. Martina, Nad listićima ovih nadstupina izvijaju se suviše krajne kukice i medju 
njima, okomitim zarezima izbrazdan, komad, kao na tolikim našim suvremenim nadstu- 
pinama i na onima, o kojima piše Cattaneo! ne da su iz VIII, ili IX. vijeka, kako bi se 
moglo razumjeti po navodu prof. Bulića?) nego iz VIII. vijeka. Ob istim nadstupiuama 
pak potvrdjuje i G. T. Rivoiraš. da su iz VIII. vijeka. 

Prof. Bulić i po Isusovom monogramu na arhitravu (a ne na dovratnika — >sti- 
pite« — kako se je zareklo prof. Buliću) ulaza u crkvicu Sv. Martina naslućuje, da bi 
taj spomenik mogao poticati i iz VIII. vijeka, jer da taj kristogram napominje mono- 
grame VI.— VIII. vijeka. Ja sam pak gori naveo toliko drugih značajka za VIII. vijek ; 
te je najvjerojatnije, da crkvica Sv. Martina potiče baš iz VIII. a ne iz X—XI. vijeka, 
kako je po samim paleografičnim oblicima bilo nagadjano u »Vodji po Spljetu i Solinu«*. 
! Nav. dj. str. 98. 

* Nav. dj. rasprava str. 17. 
? Nav. dj. str. 189, sl. 250. 
4 Str. 28. 





U KORČULI, na Antunovo 1904. 
F. Radić. 





Tri šlema nadjena u Vidu kod Metkovića nijesu 
germanskog, nego slavenskog porijetla. 


(Sa slikama.) 






Milospodin Camillo List opisao je u sv. I. 19083. ,Jahrbuch der k. k. Zentral- 
Kommission fur Kunst- und historisehe Denkmale“ tri šlema nadjena u Vidu 

| kod Metkovića u članku pod naslovom ,Die Spangenhelme von Vid“ sa 
8 aki a u tekstu i 4 tablice. Dobrotom prijatelja dr. Liebl-a iz Beča gosp. predsjednik 
našega družtva dobavio je fotografske snimke tih šlemova, kojih su vierne reprodukcije 
priobćene na priloženim tablicama, Ja samih šlemova nijesam vidio, a sad se nahode u 
cesarskom dvorskom muzeju u Beču. Njihov opis i okolnosti našašća donašam po re- 
čenom članku g. C. Lista. 

»Na 4. veljače 1901. god. nadjeni su u Vidu kod Metkovića, u području stare Na- 
zone, po službenom izvješću onamošnjeg župnika J. Janića, prigodom razorenja crkve, 
u groblju koji nju obkoljuje, oko 8—9 m. put JZ od crkve daleko, i oko 1:70 m pod 
površinom, u tlu, koje je posve napunjeno ruševinama starinskih gradskih bedema, slie- 
deći predmeti: provieslasti šlem (kaciga), prost gvozden šlem, tri vrha gvozdenih ko- 
palja, jedan zahrdjali komad ognjila i rimska fibula II. stoljeća. Ognjilo se je bitno po- 
kvarilo ; fibula je slučajno doprla u isto tlo. Da se ne bi posumnjalo u istinitost takovih 
šlemova, koji su svakako na način koji odviše začudjuje, skoro svi izašli na svjetlost u 
zadnje doba“, iztiče g. List, da ,su spomenuti predmeti bili izkopani od Vidovskih te- 
žaka u prisutnosti gradjevnog savjetnika Ivekovića od &. k. zemaljske vlade u Zadru, 
C. k. kotarskog povjerenika Ludviga Neumayera, dvojice c. k. oružnika i ondašnjega 
župnika Damića“. 

»Na Đ. ožujka 1902 isti su težaci u prisutnosti župnika izkopali iz pržinasta tla, 
oko 2 m zapadno od crkve i skoro dvaput dublje od prije nadjenih stvari, drugi pro- 
vieslasti šlem“. 

»Napokon pripadaju skupnom nalazu još dvije jabučne ploče (Wangenklappen) i 
ostatak gvozdene lične mreže (Eisen-Briinne), o kojima se nezna po predstojećim zapi- 
snicima nahodjaja, da li su izbili na površinu pri prvom ili drugom našašću“. 

Gosp. List piše o razorenoj crkvi, da se na žalost njezina starost ne da više točno 
ustanoviti, ali da bi svakako imala bit iznosila jedva više od dva do tri stoljeća. 

Ako se ne da točno ustanoviti doba postanka razrušene crkve, odkuda gosp. Listu 
podatci za to, da joj ipak približnom točnošću odredjuje starost ne veću od dva do tri 
vijeka? Doba postanka crkve može da bude vrlo znamenitom činjenicom pri odredji- 


— 42 — 


vanju doba odkopanih predmeta. Sumnjiva je dakle ta prenagljena neosnovana predpo- 
stavka gosp. Lista, obzirom na zaključak njegovog članka, jer nam je i odviše poznato, 
a osobito po izkopinama oko starohrvatske biskupske bazilike Sv. Marije u Biskupiji 
kod Knina, da su se stari Hrvati kopali baš osobito oko crkava, te da su stare hr- 
vatske crkve, po staro-kršćanskom načinu sačinjavale središta grobišta. 

»Prva briga oružarskog odjela morala je biti oko toga, da se uzpostavi težko slo- 
mljeni šlem, koji je bio sam najpotla nadjen. Pošto su se srećom nalazile medju obre- 
tenim predmetima sve odpale česti, mogla se je doisto poduzeti obnova (restauracija) 
šlema u cjelini“. Sl. 1. naše I. tablice ,pokazuje stanje šlema prije“ a sl. 2 ,potla 
obnove“. 

» Vrlo trudnoj radnji obnove podvrgao se je odličnim načinom upravitelj radionice 
sbirke oružja previšnjeg carskog doma, gospodin Josip Prohaska, po naputcim i pod 
vodstvom sastavitelja ovog izvještaja. Jer je zaisto trebalo pri tom savladati velike teh- 
ničke potežkoće“. 

nProvieslasti šlem, o kojemu je riječ, koji je po svoj prilici kroz tolika stoljeća 
ležao u zemlji ne uspravno nego na stranu izvrnut, bijaše radi toga, jednostranim pri- 
tiskom odozgor razpuknuo na način“ kako pokazuje naša sl. 1, ,tako, da je pri času 
izkopanja od šest šlemovih proviesala, samo njih četvero bilo zajedno spojeno, peto je 
bilo čvrsto priljepljeno barem još pri vrhu šlema, dočim je šesto bilo posve iztisnuto. 
Izpunjci medju provieslima, koji sastojahu od gvozdenih ploča pokrivenih srebrnim tene- 
ćetom, bijahu, kako se po sebi razumije, takodjer postali žrtvom pritiska. Gvozdene 
ploče, koje bijahu žestoko zahrdjale, morale su se razdrobiti pod pritiskom, radi česa 
se od triju izpunjaka ne bijaše ništa više sačuvalo osjem srebrnih pločica, koje su se 
mogle oprijeti lučbenim postupcima“. 

»Glavna potežkoća obnavljajuće radnje sastojala je dakle u tom, što je prije svega 
nuždno bilo, da se ponešto ravuo spljosnuti šlem savije barem na pola do obline, koja 
bi odgovarala presjeku glave. Da tučana proviesla ne budu bila spojena zavraćenim klin- 
cima sa još sačuvanim preostalim gvozdenim pločama, pri lašnjoj gibkosti tih proviesala 
bilo bi se imalo savladjivati manje tehničkih potežkoća. Ali ovako, radi slaba odpora 
. izhrdjalih gvozdenih ploča, trebalo je uložiti najveći oprez, da se od njih preostalo i na 
dalje sačuva, — tehnička potežkoća, koja je od radnika zahtijevala najveću ustrpljivost 
1 uztrajnost. I sasvim tim nije uspjelo, da se obnovom postigne obliku ljudske glave 
podpuno odgovarajuća oblina, premda se je do skrajnosti upotrebila gibkost onih kovinskih 
česti, koje su bile ravno spljosnute“. 

»Slijedi sad opis šlemova, te se počimlje onim o čijoj je obnovi bilo do sad govora“. 

»Kako smo već nahrcili, radi se tu o provieslastu šlemu, koji sastoji od šest po- 
zlaćenih tučanih proviesala; polja medju njima izpunjena su zavraćenim klincima pri- 
tvrdjenim i srebrnim plojkama pokrivenim željeznim pločama. Proviesla su pri vrhu 
šlema spojena okružnom pločom urešenom okomito stojećom čivijom od pozlaćene tuči. 
Pri čeonom rubu prikazuju se sjedinjene pomoću željeznih ploča medju njima ležećih 
polja. Kao naročit čeoni obruč, koji na žalost nije podpuno sačuvan, nahodi se pri- 
čvršćen zavraćenim klincima željezni trak, koji pri dolnjem rubu nosi rupe za utvr- 
djenje kožnate podstave. Taj gvozdeni trak obložen je tučanim limom urešenim tehnikom 
izkucavanja“. 


»Mjere šlema jesu: 
Visina od čeonog obruča do šlemovog uresa... ... 191 mm 
Uzdužni promjer čeonog obruča. . 225 mm 





Slika 1. 


moe 


< 


ka 


= 
ko 
= 
= 
# 


j 


u 





3. 


š 
LI 


Slika 





— 43 — 


Popriječni promjer čeonog obruča . . .... 170 mm 
Promjer tjemene ploče . . ... 0. 2... 43 mm 
Visina čivije šlemovog uresa . . . o... 18 mm 
Daljina proviesla od tjemena do čeonog obruča ... | 161 mm 
Dolnja širina provijesala . . . . .. 2... 105 mm 
Debljina provijesala . . . . . po. 15 mm 
Širina čeonog obruča. , ... 0.0... 0404040... 81 mm 
Duljina polja . . . . 0.0.0... 141 mm 
Najveća širina polja . . . . 1.0.0. 18. mm 
Promjer rupA za podstavu . . . . 2.4.4... 4—0 mm 
Njihova medjusobna daljina... .......18—14 mm 
Težina šlema . . . ...... po. 930 gr.“. 


nSve su tučane sastavine bogato urešene nakitom, na provieslima tehnikom puncovapja, 
na čeonom obruču tehnikom izkucavanja (čakanovinom). Ures tehnikom puncovanja iz- 
veden je jedinom malom krugljastom puncom. Glavni uresni motiv provijesala su tro- 
kuti, koji su izbrazdani istosmjerno s osnovicom. Pošto su ti trokuti jedan do drugoga 
nanizani uzduž rubova provijesal4, to se oni na njihovim užim dijelovima sastaju s vrho- 
vima i čine da medju njima nastaju slobodna četverokutna polja. Ali na onim dijelo- 
vima provijesalA, gdje prelaze u popriječnu čest, koja sačinjava čeoni rub, veća širina 
priječi obdržavanje opisanog uresnog načela. Zato se nastavlja niz trokut& pri dolnjem 
rubu provijesala bez onog podvostručivanja, a dva i dva trokuta, kojima je ovdje mjesto, 
poprimiše, radi nestašice svoje suprotive, na vrhu neku kružnu priliku kao okončanje. 
Ali i nad tim preosta još jedna prazna ploha, koja bi izpunjena raznim likovima“, kojih 
slike g. List donaša na posebnoj tablici. 

»Na prednjoj strani šlema je predstavljena crux gemmata sa o njem visećim slo- 
vima alpha i omega. Susjedno provijeslo put lijeve gledaoca kaže na istom mjestu pticu, 
koja se može krstiti golubicom ili fenić-pticom. Ona drži u kljunu trolistnu grančicu 
(grančicu maslinovu ?). Još slijedeća provijesla pokazuju redom vjeseću krunu, stablo, 
opet vjeseću krunu i napokon golubicu. Ova i prije spomenuta ptica okružuju križ, u 
kojemu raspoznajemo možda zrmorpomzov i tako obslužuju medju sobom sastavni obrazac 
sučelnosti (afrontovanja). Sve spomenute motive izpunjavanja — križ, golubicu, fenić- 
pticu, vjeseću krunu, paomovu granu — poznajemo kao sastavine starokršćanskog uresa 
simboličnog značenja“. 

pČeoni je obruč, kako je već iztaknuto, obložen izkucanim limom od pozlaćene 
tuči, koji je razdijeljen na izmjence u četvorna i kružna polja. Dočim se predstave u 
četvornim poljima jedva mogu više da razpoznavaju, vide se u kružnim poljima likovi 
živinskog kolobara. Nizoslijed predstavA na sačuvanoj ploči čeonog obruča jest: vodo- 
noša, rak, blizanci, jarac, strielac“. 

»Najpotla srebrne pločice su bez uresa“. 

»Drugi šlem“, slika 3 naših tablica, ,je takodjer provieslast šlem. Buduć da se je 
on kroz doba svojeg zazidanja prilično dobro uzdržao, bile su suvišne obnovne radnje ; 
radnja sačuvanja mogla je zato da se ograniči na mjere radi očuvanja od daljnjeg 
hrdjanja“. 

»Od opisanoga razlikuje se ovaj šlem poglavito tim, što sastoji samo od četiri pro- 
vijesla, ali kojih utvrdjenje se podpuno slaže sa prije opisanim Samo ne ima na tje- 
menoj kružnoj ploči čivije šlemovog nakita, ali kojega se mjesto pritvrdjivanja još raz- 
poznaje“. 


_ 4 — 


,I ures na provijeslima izveden je na sličan način. puncovanim jedan prama drugom 
postavljenim trokutima, koji su samo napravljeni bisernom puncom a ne krugljastom. 
Tako nijesu ni trokuti izbrazdani, nego su posve izpunjeni bisernim puncama. Pošto se 
uzdužna provijesla sa popriječnim provijeslima sastaju na kut, a ne kao na opisanom 
šlemu na četvrtinu kruga, tako niti ne ima prostora za figuralne predstave, a načelo 
uresa sa trokutima moglo se je skroz i posvuda obdržavati. Samo pri krajevima 
vodoravnog provijesla trebalo se je zadovoljiti prostim trokutima, jer je tu bio odveć 
uzahan prostor za namještenje sučelice stojećih trokuta“. 

»Čeoni obruč, koji je ovdje skoro podpuno sačuvan, pokazuje dražestno izradjen 
ures vijugalice vinove loze, u čijim zavojima dolaze na izmjence grozdovi sa pticama 
na njih kljucajućim i lozovo lišće. Napomenuti ćemo već ovdje jednu činjenicu, na koju 
ćemo se kašnje povratiti, da su valovi vijugalice napravljeni od pakružnice, a ne od 
kruga. I ovaj čeoni obruč nosi, kao i onaj prije opisanoga šlema, pri dolnjem rubu sve 
naokolo rupe za utvrdjenje kožnate podstave“. 

»Četiri polja šlema, koja ostaju medju četiri provijesla izpunjena su željeznim plo- 
čama ; iste nijesu urešene pa ni danas ne nose nikakva srebrnog obloga“. 

nMjere šlema jesu: 


Visina od čeonog obruča do čelenke . . . 1. 198 mm. 
Uzdužni promjer čeonog obruča . . .. 222 , 
Popriječni promjer čeonog obruča . . . 0. 181, 
Promjer tjemene ploče . . . . 10 46_, 
Duljina provijesala od tjemena do čevnog obruča . . . 4... 114. , 
Doljna širina provijesala . . . . 04 167, 
Debljina provijesala . . . . 10 385 , 
irina čeonog obruča... 1. 36 
Duljina polja . . . 0... 152 , 
Najveća širina polja . . . . 4. 131, 
. Promjer rupa za podstavu oko . . .. 5, 
Njihov medjusobni razmak . . . . 0.0.0. 1—8 , 

Težina šlema . . . 4... 14695 gr.“ 


nIreći šlem“ (naša slika 4.) ,ima oblik kukuljice i sastoji od dvije širokim trakom 
sdružene kalote. Kao čeoni obruč pribiven je klincima zavraćenim treći željezni trak.“ 

»laj način tehničkog izvadjanja šlema nalazi se već kod tučanih i bakrenih šle- 
mova, za koje ćemo kao primjer da navedemo galsko-italsku navalnu kukuljicu u Museo 
arcbeologico u Milanu.“ 


»Mjere šlema jesu : 


Visina šlema . . .. 1 171 mm. 
Uzdužni promjer... 210, 
Popriječni promjer... (4. 185, 
irina tjemenog traka u tjemenu . . .. 4 81, 
Širina tjemenog traka pri čeonom rubu . . ... 2.0.4... 122 , 
Širina čeonog traka . . 1.0.4404 0. 60 , 
Težina šlema . . . 14 1825 gr.“ 


»Uz ukupni nalaz bijahu i dvije jabučne ploče, a da ne ima izvještaja o tomu, 
da li su izbile na svjetlost pri prvom ili drugom nalazu. To su ploče jedna s desne 
druga s lieve strane, ali one poticahu od dva različita šlema. Obadvije pokazuju ostanke 
pozlate i nose jednostavan ures: manja lijevostrana liuskasti motiv, od puncovanih crta, 


_— 45 — 


desnostrana sličan motiv u nemarnijem izvedenju. Prispodobom sa stražburžkim šlemom, 
o kojemu će se kašnje govoriti, izlazi da je manja ploča pripadala srebrnom šlemu.“ 
»Njihove su mjere: 


Najveća duljina... 4... m. 140 _ mm. odnosno 120 mm. 
Najveća širina... . 0. 110 , . 92, 
Najmanja širina... 0.44 66, n 69 , 


»Još su takodjer bez točnijib podataka priposlati ostanci lične mreže kao pripada- 
jući ukupnom nalazu. Ona je bila tako sastavljena od otjesnutib i klincem pribivenih 
karika, da su svuda svake četiri otjesnute karike sdružene s jednom, klincem zaklop- 
ljenom.“ 

Nakon kratka raspravljanja ob obliku i uresim, te o tehnici, vidskih šlemova, kao 
što i prispodobe sa već nadjenim u glavnom obliku sličnim šlemovima eremitaže u Petro- 
gradu, u Stuttgartu, u Grenoble, u Berlinu, u Siegmaringenu i u Strassburgu, gospodin 
C. List ovako zaključuje svoju raspravu: 

»Da je šlem iz Giulianuova bio nošen od Langobarda, onaj iz Vezeronce-a od 
Burgunda, oni u Sigmaringenu i Strassburgu od Alemanaca, može se uztvrditi priličnom 
stalnosti. Obzirom na petrogradski šlem, uz nepoznavanje nalazišta, ne ima ni podataka 
za odredjenje narodnosti nekadanjeg mu nosioca. Ali čije li glave mogu bit resili i šti- 
. tili Vidovski šlemovi, prije nego li su bili spušteni u posvećeno tlo okolice stare vidovske 
crkve na možda tisuću ljeti trajuće počivanje? Naravski, da se o tomu mogu izjavlji- 
vati tek nagadjanja ; ali svakako neka im bude mjesta ovdje pri zaključku.“ 

»Buduć da uz tri šlema i vrhove kopalja nije bilo nadjeno košturA, treba da 
uzmemo, da stvari kako su padjene nijesu bile položene u grobovim. Ali prisutnost 
vrhova kopalja, fibule, ognjila napominje ipak tako odredjeno na običajni sadržaj ger- 
manskih grobova iz doba od V. do VIII. vijeka, da se prisilno nameće nagadjanje, da 
su predmeti prigodom prijašnjeg kakvog kopanja zar pri gradjenju erkve izbili na 
svjetlost, i to zar u doba, koje nije znalo cijeniti starinarsku vrijednost, i da su tada 
opet iz straha od oskvrnjivanja grobova, bili naprosto iznova zatrpani u zemlju. Da su 
to bile lješine germanskih borilaca, stavljaju izvan svake sumnje navlaš koplja; staro- 
kršćanskom Rimljaninu ili staro-Romancu nebi se bilo takova šta nigda pridodalo u 
grob, a Slaven, po svemu onomu što mi znamo o njihovim ondašnjim pogrebnim obi- 
čajima, ne bi se takodjer bio u VII. stoljeću dao pokopati sa svojim oružjem. Ali kako 
dolaze Germani u Dalmaciju u doba oko godine 600?“ 

»Bile su tada one burno uzkomešane godine, koje su neposredno predhodile za- 
uzeće i uništenje većine staroromanskih emporija dalmatinskog Primorja po Slavenima. 
Tako se je izmedju ostalih još prije sredine stoljeća najzlamenitiji grad u pokrajini, Solin, 
gorio u pepeo i ruševine. Za obranu imali su se brinuti iztočni Rimljani, ali radi isto- 
dobnih zapletaja u Aziji, mogli su se oko takove obrane zauzeti tek vrlo nedostatno. Zato 
mogu bit u tu svrhu bili upotrebljeni germanski plaćenici, kao što su kroz tolike vje- 
kove sačinjavali stalnu vojsku iztočnog i zapadnog rimskog carstva. Tako nam je 
D. pr. izrično posvjedočeno, da su Gepidi još u VII. vijeku stojali u bizantinskim služ- 
bama. I tako bi se i u tri vidovska šlema mogla razaznavati zaostavština germanskih 
plaćenika, koji su poginuli pri beznadnoj obrani iztočno-rimske sile protiv neodoljivo 
prodirućim barbarskim četama.“ 

Da je šlem dvama vidovskim sličnog oblika nadjen u Giuliauova bio nošen od 
Langobarda, onaj nadjen u Vezeronce od Burgundca, onaj u Baldenheim od Alemanca, 
misli g. List, da se može uzeti priličnom stalnošću. Samo o vidovskim šlemovima, kojih 
su upravo tri nadjena na istom mjestu, ne dopušta, da bi mogli bit resili hrvatske glave 


— 46 — 


nego stavlja pitanje, čije li su glave mogli resiti, premda je vbće poznato, da su nere- 
tvanske obale od početka VII. vijeka bile za stalno naseljene Hrvatima. Premda su šle- 
movi nadjeni u blizini crkve, i ne ima nikakva temelja sumnjati, da je tu bila od sta- 
rine crkva, g. List voli uzeti, da je crkva bila tu sagradjena tek tisuću godina iza po- 
kopanja šlemovA, a tim neopravdano odklanja računanje s činjenicom, koja nam u velike 
pomaže do zaključka, da se šlemovi pripišu Hrvatima. Po starokršćanskom običaju opa- 
ženu na grobljima, navlaš u Solinu i drugim starokršćanskim središtima u našoj domo- 
vini, običavali su stari Hrvati osnivati svoja ukopišta oko crkava, tako da su stare 
crkve većinom središta staro-hrvatskih grobišta, što nam sjajno dokazaše izkopine oko 
crkve Sv. Duha u Podgradju (Asseria), na Kapitulu kod Knina, na groblju u Biskupiji 
kod Knina, kod župne crkve u Biogradu na moru, u Plavnomu itd. Po kršćanskim bi- 
ljezima na jednomu od vidskih šlemova, vidi se očito, da mu je nositelj morao biti 
kršćanin, pa ništa naravnije nego da bude bio zakopan uz crkvu. Kako je u drugim 
zemljama bilo jasno, kojoj li su narodnosti mogli pripadati u njima nadjeni šlemovi, 
tako mora biti jasno i za vidovske šlemove; ali g. List toga ne dopušta, nego se i pri 
zaključku svoje razprave voli penjati po staklima, kako bi ih a tout prix dobio za svoju 
germansku narodnost. 

Ako uz šlemove nije bilo nadjeno koštura, nije to stalan znak za zaključak, da 
onako kako su nadjeni niesu bili i položeni u grob. Dvanaest ili trinaest vjekova ležeći 
u nekim vrstima zemlje već je sva sila ljudskih koštura sasvim iztrunulo i pretvorilo se 
u prah i pepeo. Na staro-hrvatskom groblju u Biskupiji kod Knina nadjen je, do na- 
pokon u grobu u živo zidanom i posvodjenom, sasvim u prah pretvoren koštur pokopan 
u IX. vijeku. U starije doba pokopavali su se Hrvati i u prostoj zemlji, ili u drvenom 
lijesu, pa se nije čuditi, ako su im košturi iztrunuli, dočim su sačuvani predmeti s njima 
zakopani. 

Ako gosp. Listu ,prisutnost vrhova kopalja, fibule, ognjila, tako stalno napominje 
obični sadržaj germanskih grobova iz doba od V. do VIII. stoljeća“, meni isto tako 
stalno napominje sadržaj starohrvatskih grobova od VII. do IX. vijeka. U grobovim uz 
starohrvatsku baziliku S. Marije u Biskupiji kod Knina nadjeni su ne samo kremen i 
ognjilo nego i viteške ostruge. (Ovog časopisa god. III. br. 3. i 4. str. 99 — 109.) — U 
Koljanim kod Vrlike pak nadjeno je oštećeno ognjilo u istom grobu sa mačem, ostrugom 
i zaponima. Jasno je, da je g. List slabo upućen o načinu pokopavanja starih Slavena, 
a osobito Hrvata, i o mnogovrstnim prilozima, što hi ih uza svoje mrtvace polagali, jer 
inače ne bi se bio usudio kazati, da se Slaven ,po svemu onomu što znamo o njihovim 
tadanjim pogrebnim običajima“, — a ovim pokazuje da baš ništa o tomu nezna — ,ne 
bi se bio dao pokopati sa svojim oružjem.“ | 

I tako slabo u pitanju upućen čovjek usudjuje se iz bieloga i učenog Beča javljati 
svijetu i ovako neoprostivim i krivim predpostavkama suditi o narodnosti, kojoj su 
pripadali vidovski šlemovi! 

Iza kako je gosp. List prije dopuštao da bi ti šlemovi mogli poticati iz VII. pa i 
iz VIII. vijeka, sjetivši se kašnje da su tada Slaveni bili već stalno zaposjednuli pod- 
ručje Neretve, staje na jednom i, tobož bezazleno, pita: ,Ali kako to dolaze Germani 
u Dalmaciju u doba oko god. 600?“ Imali bi dakle po njemu biti germanski plaćenici, 
na službi Bizantinaca, oni koji su. noseć tako sjajne, bogate i prerijedke šlemove, bili 
pokopani. i to njih uprav trojica skupa, u hrvatskoj zemlji i u doba kad se stalno nezna, 
da li je svaki germanski narodni poglavica nosio šlem!! 


! M. C. Barričre — Flavy — Les arts industriela des peuples barbares de la Gaule — T.I. str. 
16, po izkopinama zaključuje, da franački vojnici, pa ni sami vojvode, nijesu nosili šlema. 


m_B. 


_ 41 — 


Njeka gospoda zatvaraju navlaš oba oka pred starim hrvatskim i ostalim slavenskim 
umjetno-obrtnim predmetima u zadnje doba odkrivenim, pa misle da se i danas, kao 
otrag petnaest i više godinA, može neoprovrzivo pisati, da je ,sasvim neodrživa slika 
mašte o staroslavenskoj, njemačkoj ravnoj ili čak madilazećoj, umjetničkoj vještini i 
obrtu.“! 

Razne vrsti kovačke tehnike upotrebljene na vidovskim šlemovima, oblici i sastav 
uresa slažu se sa tebnikama i uresima ostalih suvremenih starohrvatskih kovinskih pred- 
meta nadjenih u grobovima, pa ne ima g. List nikakva razloga, da istim šlemovima 
poriče staroslavensko, hrvatsko, porijetlo. 


Pozlaćivanje tučanih predmeta je bila vrlo obična stvar kod starih Hrvata, 
pa je u starim hrvatskim grobovima, osjem mnoštva tučanih pozlaćenih naušnica ili slje- 
počnih prstenova, objelođanjenih sa slikama u zadnjim brojevima ovoga časopisa, nadjen: 
tučani s obiju strana cezelovani i pozlaćeni veliki pojasni jezičac* i par ostruga sa pripa- 
dajućim petljama, saponim i jeziččima od pozlaćene tuči u grobu iz VIII. vijeka?, tu- 
čani okovi starohrvatskih mačeva iz VIII. vijeka itd. 

Srebrnim plojkama pokriveno željezo nahodi se još na paru gvozdenih 
ostruga i pripadajućim im  petljam, saponim i jezičcima. Oni su urešeni umetnutim 
damašiniranim srebrnim ne samo pločicama nego i žicama, a potiču iz groba izvan ba- 
zilike Sv. Marije u Biskupiji na 83—4 m. dubine u zemlji u drvenom lijesu.“ 


Zavraćeni klinci nahode se na tolikim starohrvatskim Kkrajevim ostruga iz 
VIII. i LX. vijeka, na jeziččima njihovog podveznog remenja i pojasa i na okovim ma- 
čeva ; te su obično tučani, kao i oni na petrogradskom, vidovskim sličnom, šlemu,'* 
dočim je g. List u svojem opisu zaboravio kazati, od koje li su kovine zavraćeni klinoj 
vidovskih šlemova. 


Gvoždje obloženo tučanim limom. Tučanom navlakom pokriveni su te- 
melji šiljaka bratiškovačkih gvozdenih ostruga*, kao što i onih iz groba u Koljanim kod 
Vrlike, te križ na balčaku starohrvatskog mača iz Biskupije." Osjem takove poznata je 
bila starim Hrvatima i tehnika pokrivanja bakra sa tučanim limom, kao što 
je bakreni jezičac iz proste zemlje medju ruševinama kod Katića bojama u Biskupiji, 
na kojemu je i bakrena žica pokrivena pretankom tučanom navlakom. 


Tehnika izkucavanja upotrebljena je na gornjem laptu tučane pločice koja 
je saponom spajala i pokrivala lanenu podvezu bječava iz starohrvatskog groba." Taj 
izkucani ures sastoji od dva reda pupic4, pri rubovima, a po sriedi >d vijugaste visoko 
naskočene loze sa zavijenim listićima u svakom valu. Takovom tehnikom urešeno je 
množtvo okovnih srebrnih i tučanih pločica sa pojasa, a na lubanji u grobu u Biskupiji 
nadjen vienac pločic4, kojima je mogao biti urešen rub kape. 

Tehnikom puncovanja, i to izvadjajuć okružnim šiljastim vrhom tvrde punce, 
urešena su dna uresa na obedvije strane prekrasnog velikog tučanog, pozlaćenog jezičca 


! Lindenschmit — Handbuch der deutschen Alterthumskunde. Braunschweig 1889. str. 271. 
* Ovog časopisa god. IV. br. 3. i 4. str. 131.— 132. slika 1. na str. I3I. 

* Ovog časopisa god. III. br. 1. str. 84. 

* Ovog časopisa god. II. br. 3. str. 143. sa slikom. 

5 Lindenschmit-Nav. dj. str. 257. 

* Ovog časopisa god. IV. br. 2., str. 61. 

1 Čuvaju se u ,prvom muzeju hrvatskih spomenika“ u Kninu. 

* Ovog časopisa god. V. sv. 1., str. 38., a slika god. IV. str. 133., sl. 20. 

* Ovog časopisa god. IV., br. 3. i 4., str. 133. al. 14. 


_— 48 — 


nadjena u zemlji u selu Smrdeljima obćine skradinske. Ta se dna prikazuju kao posuta 
jednakim malim kružićima kao biserjem.! 


Ne treba dakle za izvedenje vidskih šlemova tražiti daleke radionice sjeverne 
Italije, kao što čini g. List, jer su Hrvati imali viješte svoje domaće majstore. Ovom 
prigodom opetovat mi je razmatranja, koja sam već u ovom časopisu bio dodao opisu 
starohrvatskih malih srebrnih krasnih ostruga iz VIII. ili IX. vijeka nadjenih u zidanoj 
grobnici razrušene bazilike Sv. Marije u Biskupiji :?. 


»Radnja je na opisanim predmetima tehnike i ukusa bizantinskoga. Najlašnje je 
dakle uzeti, da bude izvršena u jednomu od dalmatinskih primorskih gradova (Rabu, 
Zadru, Ninu, Biogradu, Trogiru ili Spljetu), koji no su bili kao most, preko kojega je 
kultura bizantinska uplivala na razvoj hrvatske. U njima je pak, kako je posvjedočeno 
po Tomi arcidjakonu za XI. vijek, a domaćom izpravom za X., bivalo u to doba 
viještih domaćih zlatara, kojih hrvatsko ime svjedoči, da su bili roda hrvatskoga. Slavni 
naš pokojni dr. Rački bio je takodjer tvrdo uvjeren, da su se stari Hrvati u doba prije 
X1I. stoljeća bavili zlatarskim umjetnim obrtom. ,,pa da njegove tvorine nije trebalo 
istom u inostranstvu naručivati.““ Dapače je on dokazao, da su domaći sinovi kad bi 
trebalo ,,pošiljani i u strane zemlje, da se uče ili usavrše u zlatarstvu.““ Ob opisanim 
ovdje predmetima iz groba u bazilici Sv. Marije u Biskupiji se još manje može uzeti, 
da su dobavljeni sa inozemstva, i tim stalnije da su izradjeni u vignju hrvatskoga 
majstora, u koliko smo već opazili, da ostruge ne mogu nikako pristati odraslu junaku, 
pa treba zaključiti, da ne mogu bit bile predmetom trgovine, nego da su bile naročito 
naredjene prama veličini noge onog kneževskog ili županovog sina, kojega je pak malo 
zatim nemila smrt pokosila u cvijetu mladosti.“ 

Množtvo i raznolikost kovinskih u obće, a ponajviše žeijeznih, bronzanih i srebrnih, 
pa i zlatnih uresnih predmeta umjetnog obrta, kao što i gvozdenog oružja sa bronzanim 
i srebrnim okovima, te sa pozlatom ; onda razne tehnike obradjivanja, kao lijevanje, 
punciranje, cezelovanje, tauširanje, čakanovina, filigran, lijepljenje pupic4, obavijanje 
bronzanim i srebrnim listićima, što se nahode na predmetima nadjenim u starim hr- 
vatskim grobovima, navlaš na grobljima Kapitula i Biskupije kod Knina, u prostranim 
grobljima skradinske i bribirske okolice u blizini KoljanA kod Vrlike, na groblju 
sv. Duha u Podgradju i u grobovima u crkvi i oko crkve odkopane u zadnje doba u 
Plavnu kod Knina, te su sad sahranjeni u našem ,prvom muzeju hrvatskih spomenika“ 
u Kninu, a dijelom su i objelodanjeni sa slikama u ovom časopisu*; zatim predmeti 
izkopani po drugim hrvatskim krajevima naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i 
Slavoniji,* po ostalim slavenskim i negda slavenskim zemljama," očito i bjelodano do- 
kazuju svakomu, da su stari Slaveni imali u velike razvijene obrte obradjivanja kovina. 
Neposredni pak i posredni više-stoljetni doticaj Srb& i HrvatA prije i potla doseljenja na 
jug sa bizantinskom kulturom, uplivao je bez sumnje u prvom redu na razvitak i usa- 


! Ovog časopisa god. IV., br. 8. i 4., str. 131.—132.. al. 1. na str. 181. 

? Ovog časopisa god. IJ., br. 1. str. 8.— 9. 

* God. I. br 4., str. 242.—217.; God. IL. br. 1, str. 5. 9.; br. 2, str. 71.-—86.; br. 3, str. 143. 
do 147.; God. III. br. 1., str. 31.—38.; br. 3. i 4. str. 99.—109. ; 114.—131.; God. IV. br. 1.. str. 8. do 
11.; br. 2., str. 57.—59.; br. 3. i 4., str. 117. —118., 130.—134.; God. V. sv. 1., str. 37.— 417.; sv. 2, 
str. 67. — 69.; sv. 3. i 4., str. 131. - 135; God. VI. sv. 1. i 2.; str. 3.—11., 26.—33. ; sv. 8. i 4., str. 101. 
do 105.; God. VII. sv. 1. str. 43.—41.; sv. 2., str. 95.—96. 

“ Vjesnik hrvatskog arheološkog društva. Nove serije svezka VII. 1903.—4., str. 30.—97. 

" Hampel A honfoglalisi kor hazai emleki“ u akademijskoj publikaciji ,A magyar honfog- 
lalas kitfoi — Budapest 1900., str. 583.— 731. 








_— 49 — 


vršenje kovačke i zlatarska domaće tehnike, koje su baš zato kod njih, po svoj pri- 
lici i prije nego kod drugih u zapadnu Evropu doseljenih naroda, postignule onaj stupanj 
savršenstva, što nam ga svegj to jasnije predočuju najnovija odkrića našega druživa. 

Red mi je sada gosp. Listu dokazati, kako oblici uresa i njihov sastav na vidskim 
šlemovima u VII, ili VIII. vijeku ne prikazuju ništa tudjega ni izvanredna medju Hr- 
vatima u zemlji još onda po njima naseljenoj, kao što vidjesmo da ne prikazuju ništa 
tudjega ni po tehnici proizvadjanja; već da su na njima upotrebljeni isti oblici kakve 
nabodimo na ostalim kod njih uobičajenim suvremenim predmetima obrtne i klesarske 
umjetnosti. 

Trokutići. Poglaviti elementi uresa prekrasnih ostrugA, jezičaca, sapon& i pe- 
talja bronzanih, pozlaćenih i cezelovanim uresima nakićenih, nadjenih u sarkofagu možda 
kneza Branimira u bazilici Sv. Marije u Biskupiji, jesu trokutići, kukei pupice.! 
Ja sam na navedenom mjestu već dokazao, da, i ako su trokuti ures koji pripada 
svim narodima, te je najviše razprostranjen, ipak se baš prečesto nalazi na predpo- 
vjestnim i sredovječnim predmetima izkopanim u zemljama, gdje su prije živili ili sad 
živu Slaveni. Temelj šiljaka staro-hrvatskih bratiškovačkih ostruga omotan je, kako sam 
prije spomenuo, tučanom pločicom, koja je urešena zarezanom vodicom, koja zatvara 
istokračne trokute, naizmjence pomnjivo nabrazdane istosmjernim crtama.? Tako je urc- 
šena i tučana navlaka temelja šiljaka koljanskih spomenutih ostruga i onih malih sre- 
brnih, nadjenih u grobu na groblju Biskupije." Većim dielom pupicama skupljenim na 
trokute urešena su zrna na kariki mladjeg i starijeg sljepočnog prstenja i naušnic4 
iz starih hrvatskih grobova. Trokuti su i do dneva današnjega ostali vazda obljub- 
ljenim uresnim motivom kod Slavena; pa jih Česi, Slovaci i svi južni Slaveni u velike 
upotrebljuju u zlatfrstvu, lončarstvu, tkalačtvu, a navlaš u narodnom vezivu i na us- 
krsnim šarenim jajima. Hrvatski narod upotrebljuje još trokute na lovačkim rogovima i 
na uresnim tikvicama, i to baš onako, kao i na srebrnom vidskom šlemu sa krugom u 
vrhu; ili kao na petrogradskom,“ sa tri pupice, ili sa tri simetrično položene crte, ili 
sa dvije kuke, kao na uresima gori spomenutih bronzanih ostruga. 

Pupice, zrneaili piknjice, kojima je urešen obrub četvero-provieslastog 
vidskog šlema, a i petrogradskoga," nahode se jednako izkucane na gori navedenim 
starohrvatskim, tehnikom izkucavanja urešenim, bronzanim i srebrnim pločicama, a kao 
jedra zrnca nanizana na raznovrstne pojase ili na gore napomenute trokute na naušni- 
cama ili sljepočnom prsteriju. Svi su stari Slaveni prihvatili bili i pridržali su kroz vje- 
kove taj motiv uresa navlaš za kovinske predmete. U starohrvatskom zlatarstvu pak na- 
hodimo ih na spom. ostrugama i njima pripadajućim jeziččima poredane na kolca oko 
glavicA klinaca. 

Ovalni ili slomljeni od polukrugova jači zaokretaji (valovi) vijugaste loze, poput 
one na čeonom pojasu vidskog šlema, opažamo na sličnim lozama koje su urezane na 
pilastrićima sa ograde svetišta i na stupčićima ciborija starokršćanske crkvene razvaline 
u Dabravini u kotaru visočkom u Bosni? i na ulomku praga sa starohrvatske crkve 


! Ovog časopisa god. II. br. 2., str. T1—86. 

* Ovog časopisa god. IV. br. 2., str. 61. 

" Ovog časopisa god. III. br. 1., str. 38. 

* Lindenschmit. Nov. dj. str. 258., sl. 197. c. 

5 Lindenschmit. Na nov. mjestu, i Listove razprave. Tab. VII. dolnja slika. 

* Ovog časopisa god. II., br. 2., str. 81. 

7, Glasnik zem. muzeja“ u Bosni i Hercegovini. God. IV. (1892.) tr. 877. sl. 4 a, str. 378., sl. 
5. — str. 880. sl. 7, aibiasl. 8. 


4 


_ 50 — 


Bl. Gospe od Otoka u Solinu iz X. vijeka!. Gosp. C. List, koji sam kaže, da je svi- 
jestna promjena u uporabi naslijedjenih antiknih motiva — t. j. gori napomenuta kom- 
pozicija bordir4 podpuno sigurna u podpunom uplivu klasičnog osjećanja; dočim prelome 
na kut ili jajaste zaokretaje, koji su tad nastali na mjesto punog čistog kružnog zamaha 
klasičnih vijugastih loza, da neće danas niko smatrati barbarizmima, nego, poput uzdig- 
nutih, podkovastih i drugih oblika lukova, svjedočanstvom sasvim opravdane umjetničke 
promjene — nastala bitno izmedju IV. i VII. vijeka u iztočnoj polovici zemalja što su 
oko sredozemnog mora ; da je iztočno-rimska umjetnost ona koja se je na temelju svoje ba- 
štinjene grčke glavne struje, prije svega čvrsto držala postulata čvrstih opipnih obrisa, pom - 
njiva obaziranja na simetriju i ritam, najpotla jasna modelovanja; dodaje pak, da su ti 
postulati na našim šlemovima ispunjeni samo na čeonim vijencima, i misli zato, da će 
postanak samih šlemovA ili za njih upotrebljenih sprava (kalupa) za čakanovinu (izku- 
cavanje) morat da traži na iztočno-rimskom području, kao da hrvatska zemlja nije le- 
žala baš na tom području. 


Gosp List još kaže, da na provijeslima vidskih šlemova, trokutne kompozicije sa 
nadopunjujućim njihovim koso-četvornim medjupoljima pokrivaju već cijele nutrnje plohe. 
O tim trokutima, koji su sastavljeni od pupic4, polukrugovi, zatvorenih krugova, nacr- 
tanih istosmjernica, i o kojima sam već gori iztaknuo koliko se opravdano mogu sma- 
trati slavenskim motivom, g. L. piše, da se susretaju posvuda u zemljama umjetničkog 
područja sredozemnog mora u doba od IV. do VIII. stoljeća. Morao se je pri tom sje- 
titi, da su u to doba i na tom području obuhvaćeni i stari Hrvati i morao je, da bude 
znao, spomenuti gore napomenute predmete iz svih slavenskih krajeva, koji su tim tro- 


. kutima urešeni baš kao pravim obilježjem narodnog staroslavenskog umjetničkog ukusa 


od VI. do XI. vijeka pa i unaprijeda. 


Dodaje on da se takovi trokuti nahode na panonskom šlemu iz Ugarske, što ga 
je objelodanio Hampel, koji tvrdi da potiče iz kojegod rimske tvornice, neznam koliko 
osnovano: da se nahode u filigrani i sa suprotstavljenim vrhovima, kao i na provije- 
slima vidskog šlema, ne rijedko na zlatnim naušnicama i sličnim uresima, koje je sve 
Hampel objelodanio iz Ugarske, a što je većim dijelom pripadalo starim Slavenima onamo 
naseljenim prije dolazka Magjara. — O tim na provijeslim vidskih šlemova punciranim 
uresima, uzimljuć ih po onoj obćoj Hampelovoj tvrdnji i po ničem drugom kao rimske, 
kaže g. C. L, da pokazuju vazda neko razumijevanje za tako zvanu sredozemno-morsku 
umjetnost, kao nasljednicu negdašnje klasične umjetnosti, ali uz to da pokazuje onu ne- 
marnost obzirom na onu iz antike poznatu nam jasnoću i oštrinu obrisa. A to i ne može 
da bude drugčije, jer ti motivi nijesu rimski, pa im nije ni obris rimski, nego slavenski, | 
te se ne može ni slagati jasnoćom rimskom. Zaludu se je dakle mučit dokazivati, da je 
to umišljeno, konvencijonalno i bezimeno sredozemno-morsko, jer takove na- 
rodnosti ne ima, ono što je čisto i bistro i očito slavensko. 


Likovi predstavljeni na donjem, širjem dijelu šlemovih provijesala dadu se razdi- 
jeliti na dvije skupine: prva križ medju dvije ptice, druga paoma medju dva predmeta 
ne jasno izražena. O tom križu g. L. nezna ništa drugo da kaže, nego da je ,oru x 
gemmata sa o njem visećim slovima alpha i omega“. Meni taj križ puno jasnije i 
rječitije govori. Razmjerjem i oblikom svojim, raširenim krajevima koji završuju u dvije 
kuke, napominje ini on srodne krstove na talijansko-bizantinskim. a navlaš na hrvatsko- 


= 2. + 2 


! Izvještaj o petoj i šestoj glavnoj skupštini , Bihaća“. Zagreb 1901. str. 15, al. 5. 


oops smo" Napa er oo O Oo E m oo # s 


_ 5 — 


bizantinskim plutejima i učeocim iz VIII i IX. vijeka.! Krstovi, kojima su obilato ure- 
šeni jezičci i petlje pripadajuće podveznom remenju ostruga nadjenih u grobnici u bazi- 
lici Sv. Marije u Biskupiji, iz IX. vijeka, imaju takodjer krajeve koji završuju na ta- 
kove dvije kuke;* a ima takovih krstova i na starohrvatskim steććima.? Takovi su kr- 
stovi bili dakle kod starih Hrvata, odmah nakon pokrštenja, posve udomaćeni oblici. 
Pogledam li pak i na dvije ptice, koje su simetrično postavljene prama križu na dva 
susjedna provijesla, onda se još temeljitije osvjedočujem, da su na šlemu izradjenom od 
hrvatskog majstora za hrvatskog dostojanstvenika. Ob obliku tih ptica sam g. C. L. 
piše, da Germani po svakom svjedočanstvu, koje se može danas iznijeti, još u VII. vi- 
jeku nijesu bili u stanju ni da uvaže, a kamo li proizvedu, takav zatvoreni ptičiji lik, 
pa da te ptice služe dokazom koji da najviše osvjedočuje, da majstori, koji su napravili 
urese na provijeslima, ne smiju se tražiti posve izvan kulturnog kruga sredozemno-mor- 
skoga. Ali su i doseljeni stari Hrvati u tom kruga, i u toliko se slažem sa g. Listom. 
Ništa ne mari, da se na rimskim mozajicim kašnjega doba nalaze predstavljene ptice sa 
tako izpupčenim trbuhom, kratkim krilima i zaokruženim repom, jer takovih ptica imamo 
i na staroslavenskim uresnim i vajarskim predmetima VIII. i IX. vijeka. — 

Takove se ptice nahode i na ploči čeonog oabruča petrogradskog šlema.“ Gori spo- 
menuti veliki bronzani, cezelovani, pozlaćeni jezičac sa pojasa iz Smrdelj&, obćine skra- 
dinske, urešen je s jedne strane sa četiri ptice glavama natrag okrenutim i nespretno 
sastavljenim, bez repa. Ptice sa izbočenim trbuhom, a kratkih krila, izklesane su na to- 
likim starohrvatskim plutejima iz KoljanA, iz Zadra itd. u krugovima od troprutastih 
medju sobom sklopljenih trakova. — O jednoj ptici vidovskog šlema piše g. L., da se 
može uzeti za golubicu ili fenić-pticu — i da drži u kljunu trolistnu grančicu, možda 
maslinovu. Ta se ptica ne razlikuje oblikom od druge, koju i sam g. List zove golu- 
bicom, pa će obedvije biti golubice. — Ono što jedna golubica drži u kljunu vidi ge, 
da su tri zrna nanizana jedan izpod drugoga, a imaju isti oblik onih zrna dragog ka- 
menja, koja urešuju nutrnjost spomenutog križa, i zato cijenim, da hoće u svojoj pro- 
stoti da predstavljaju grozd. 

Kompozicija pak križa izmedju dvije golubice, i to križa latinskoga sa kukom na 
svakom kraju razširenih mu krajeva krakova, osjem dolnjega, više nego igdje običajna 
je bila na trokutnim učeocim starohrvatskih crkava iz vremena od VIII. do X. vijeka." 
Razlika je samo u nuzgrednostima t. j. u tomu, što na šlemu tek jedna golubica nosi 
grozd u kljunu, a na spomenutim učeocima obedvije. Još se i križ šlema razlikuje od 
onih na učeocima u tom, što au ovi urešeni dvostrukom troprutastom  pletenicom, a on 
grnima, koja bi imala predstavljati drago kamenje. | 

Ništa dakle ne ovlašćuje g. C. Lista ,uzeti najradje“ da su, kako kaže, ,ona pro- 
vijesla vidskoga šlema sa njihovim punciranim uresima i staro-kršćansko-simboličnim li- 
kovima ptičijim morala biti proizvedena u kojojgod staro-romaničkoj radionici, i to da 


! Cattaneo R. I? architettura in Italia del secolo VI. al mille circa — str. 101., sl. 44. ; str 109., 
al. 51.; str. 149., sl. 85. ; str. 157., sl. 98.; str. 161., sl, 95.; str. 170., sl. 103., str. 171., sl. 104.; str. 
177., sl. 168.; str. 217., sl. 126.; str. 261., sl. 155. Venturi — Storia dell' arte italiana II. str. 108., sl. 
114. — G. T. Rivoira. Le origini della architettura lombarda — str. 157., sl. 209.: str. 158., sl. 210. 
Ovog časopisa god. I., br. 2, str. 16.; god. III. br. 2, str. 54. 55. — al. 8., 9., 10., 11.; god V. av. 8. 
i 4., str. 119., al. 36.; god. VI. sv. 3., i 4., str. T1., al. 25. 

2 Ovog časopisa god. II. br. 2. Tab. 2. 

* Ovog časopisa god. I., br. 1. Tab. I. 

4 List — Naved. razpravom 8l. 226., na str. 270. 

5 Ovog časopisa god. I., br. 2., str. 76.; god. III. br. 2., str. 54., 55., al. 8., 10. i 11.; god. V. 


sv. 3. i 4., str. 119., al. 36.; god. VI, av. 3. i 4. str. T1., al. 25. 
# 


—_ 5 


najvjerojatnije u kojoj talijanskoj tvornici oružja“. Ta uprav oružje, kao mačevi, strje- 
lice, buzdohani, koplja i ostruge u tolikom broju već objelodanjeno u ovom časopisu iz 
starohrvatskih grobova i sva sila izvorno i izključivo slavenskih objelodanjenih prekrasnih 
naušnica, sljepočnog prstenja, pločicA sa odjeća kapa i kajiša, sapona, petljicA i jezičaca, 
te još neobjelodanjenog prstenja, očito i nepobitno dokazuje, da su stari Slaveni, a oso- 
bito stari Hrvati, imali, kako već iztaknuh, dobro razvijene obrte kovanja kovina, eso- 
bito bakra, tuči, gvoždja, kositera, srebra i zlata, pa da za izvedenje predmetA po narodnom 
ukusu, nijesu trebali tražiti majstore daleko preko mora i kopna, jer su ih dovoljno 
imali kod kuće a za neke, od Grka i Rimljana baštinjene kovačke i zlatarske tehnike, i 
u neposrednom susjedstvu u primorskim za onda još romanskim gradovima dalmatinskim ; 
pa je zato sasvim izključeno i nepotrebno nagadjanje o izradbi onih provijesala baš u 
kakvom italskom središtu. 

Stablo, kao sredina druge skupine uresa na dnu provijesala srebrnog vidskog šlema, 
predstavlja paomu. Paoma je običajna i na starohrvatskim stećcima, i na sarkofazima i 
na plutejima ograda svetišta starohrvatskih crkava, a nahodi se izkucana i na čeonoj 
ploči spom. petrogradskog šlema nepoznatog nalazišta! — Predmete izkucane na 3. i 
5. provijeslu t j. desno i lijevo od paome, nazivlje g. List krunama za vješanje (Hange- 
krone). Težko je pristati na takovo tumačenje za predmet izkucan na provijeslu br. 5. 
(Taf. VI. Listove razprave), jer on ima i nogu, stalak napravljen poput dolnjeg dijela 
spomenutih latinskih križeva. Ja bih taj predmet volio uzeti za kakvu crkvenu posudu, 
kao n. p. turris eucharistica, o kojoj F. X. Kraus piše, da težko prelazi,* ali je 
zato ipak mogla prelaziti, VI. vijek, ili za posudu za tamnjan t. j. kadionik, poput 
onoga, koji se čuva u antikvaru u Mannheim-u*, kojemu je takodjer čunjast poklopac 
kao na liku našega šlema, ali samo ima tri mjesto jedne noge; a još bi onaj lik mogao 
predstavljati i piksidu ili lipsanoteku ili škrinjicu (capsella, arca). 

Gosp. C. List naglašuje u oči udarajuću razliku izmedju izradbe uresA čeonog 
obruča i onog na provijeslim vidskih i drugih šest napomenutih sličnih šlemova, koje on 
opisuje u svojoj razpravi. Vijenac ili obruč kovinskih izkucanom radnjom urešenih plo- 
čica oko kape, bila je dosta obična stvar kod starih Hrvata, kako dokazuje napome- 
nuti vijenac takovih pločica nadjen oko lubanje u grobu; a nadjeno je u drugim staro - 
hrvatskim grobovima dosta razriješenih takovih izkucanih pločica. 


Kacige su nosili kod starih Slavena, kao možda i kod Germana, zaisto jedino na- 
rodni poglavice, jer bi se inače bilo do sad i više njih našlo u toliko hiljada protraženih 
grobova. Kapa je moglo biti više, a kaciga manje. I zato izradba čeonog obruča, kao 
običnija svakdanja radnja, mogla je i biti bolja i savršenije dotjerana od one na pro- 
vijeslima, premda ta razlika zavisi ponajviše od različite tehnike izvadjanja. Punciranjem, 
kao primitivnijom tehnikom, izvadjali su se i prostiji oblici. A to je za nas uprav srećna 
okolnost, jer tako za toliko lašnje po prostoj izradbi i kompoziciji odkrivamo na vidskim 
šlemovima neosporno slavensku starohrvatsku rabotu. 

Pošto g. List, polag saobćenja što mu ih je učinio gosp. savjetnik dr. Grčbbel, na- 
lazi da se srebrni šlem vidski u mjerama baš do milimetra sudara sa Baldenheimskim 
šlemom u Štrasburgu, to on izključuje mogućnost, da bi mogla bila obadva nastati samo- 
stalno na tako udaljenim točkama. Oponašanje, da je težko pomisliti, jer da se tu ne 
radi ob oponašanju stanovita umjetnog oblika, nego dvaju različitih načina urešivanja, 





! Lindenschmit — Nav. dj.: str. 258. sl. 197 ec. — List. Nav. raspr. str. 270, sl. 226. 
2 Geschichte der christlichen Kunst. — I. Bd., II. Abtlg. str. 527. 
5 Kraus. Nav. mj. naved. djela str. 526., sl. 427. 


o 


veoma različite umjetne namjere. Da ne ostaje za njega dakle drugog zaključka, nego 
napravljenje u jednom te istom tvorničkom središtu, koji da bi se morao tražiti, po onom 
što je prije kazao, u Gornjoj ili Srednjoj Italiji, na boravištu prosliedjene umjetničke 
djelatnosti iz starih vremena, ali u isto doba užeg doticaja sa potrebama germanskih 
vojnika. Pa neka to i bude za strašburžki šlem, ali koja je potreba, da se uzme postanak 
vidskog šlema u tako daleku središtu, kad je takovih središta i na pretek obstojalo na 
našim obalama, sve i kad sami stari Hrvati nebi bili znali što takova izraditi, a već 
sam dokazao, da jesu, pa su sami mogli svojim poglavicama izvadjati i izvadjali su 
potrebito oružje, te ga urešivali po slavenskom, napose hrvatskom ukusu. 

O petrogradskom, kako kaže g. List, krivo nazvanom šlemu Hinka Lava, a ja 
velim po svoj prilici slavenskom, kako su i vidovski šlemovi, vidi se na čeonom viencu 
ljudska obrazina medju dva sučelice stojeća lava, a do njih po uzorak pletera. — 
Srodnost petrogradskog sa vidskim šlemovima se jasnije očituje po trokutićima sa tri 
piknje na vrhu, kojima su mu urešena provijesla. Skupini obrazine s lavovima, kaže 
g. C.L. da ne treba dokazivati izvor iz sredozemno-morskog područja ; a uzorak pletera 
da se nalazi na pregradam (htijaše reči na podu) iz bazilika u Manastirinam kod Solina, 
koje da mogu bit nastale najkašnje u početku VII. vijeka, a možda pripadaju i VI. vijeku. 
— Srebrne ploče urešene izkucanom radnjom sastojećom od obruba nanizanih pupica, 
poput onih na čeonom obruču vidskog šlema, a po srijedi trčećim lavovima, posjeduje 
zagrebački muzej! iz Slakovaca (vinkovačkog kotara) u Slavoniji. Ja opet kažem i na- 
glašujem, da su na tom području bili Hrvati, a o pleteru, da je svojina svih naroda na 
nižim stepenima prosvjete, ali da se je osobito upotrebljavao u hrvatsko -bizantinskoj 
umjetnosti od VIII. do XL vijeka. Pletere u ostalom nalazimo i na rimskim i na staro- 
kršćanskim mozajicima na čitavom području rimskog carstva, pa i u hrvatskim zemljama, 
u Zadru, Solinu i u Sarajevu. — Još gosp. List opaža, da je na obadva ta motiva do- 
stojno pažnje to, što njihov nacrt i njihov reljev, nijesu nipošto tako stalni kao na iz- 
Kkucanim zasjednim čestima. I tim labavim razlogom hoće on još bolje da podupre prije 
izraženo mnienje, da su i iztočno-rimske izkucane pločice bile izradjene tek u zapadno- 
rimskoj radionici za čeone vijence šlemova. 

Nu i sam g. List priznaje barem to, da i ako, po njegovu, treba u obće cijeloj toj 
grupi provijeslastih šlemova, da se odredi jedno jedino tvorničko središte, da tomu na- 


ravno ne može biti prisilnom posljedicom, da se za svekolike uzme i jedno te isto doba 


postanja, dapače da ima priključnih tačaka za nagadjanje, da nam pojedini šlemovi 
predstavljaju posve različna razvojna razdoblja po obliku i po uresu. 

Što se tiče oblika šlemovaA“, kaže g. L., ,da bi se mogao uzeti izhodištem 
onaj ,,panonski““ šlem, kojega je kapa nekako sastavljena od dva sferična polukruga“ 
(htijaše reći polukubeta), na obodnici, da su obadva dijela spojena trakom, koji na 
neki način sačinjava predteču kašnjih provijesala“. ,Toj najstarijoj vrsti“ da ,pripada 
očito i treći u Vidu nadjeni šlem. Već je Hampel bio doveo u svezu s onim ,panonskim“ 
šlemom neki petrogradski sa šesterodijelnom kapom“. Meni je pak upozoriti gosp. Lista, 
da su ovih zadnjih godina u gnjezdanskom groblju smolenske gubernije u Rasiji na- 
djeni ostanci gvozdenog šlema polukrugljasta oblika, koji se je u vrhu završavao prutom, 
kao ona dva čunjasta vidska šlema. Skovan je od četiri komada, a razdijeljen prama 
vrhu na osam polj4. Pri dnu ima opet čeoni vijenac, koji je sdružen sa četiri provijesla, 

! Vjesnik hrv. arh. društva. — Nova serija. — Svezka VII. 1903.4. str. 93., sl. 47. Na temelju 


ne dovoljnih podataka stavlja dr. Bruušmid u XIII. vijek (N. mj. str. 9 te slakovačke pločice, koje 
mogu u ostalom biti i dosta starije. 


— 54 — 


koja se sastaju u vrhu šlema, kao na drugom vidskom.! Taj šlem zove g. Sizov ruskim, 
nastalim pod uplivom iztoka, a ne zapada. Još je u Rusiji nadjen i mjeden čunjast šlem 
u kolovozu 1900, u grobnici uz druge predmete i to u Temrjukskom odjelu kozačkom. * 
Ti su šlemovi dakle iztočnog i slavenskog porijetla. 

Čudit se je, što g. List piše, da ono što osobito označuje ovu skupinu šlemova, to 
je ona već čisto sredovječna razstava izmedju graditeljskog oglobja i uresnih izpunjaka, 
za koju da se ne bi moglo naći bolje analogije, nego li su sredovječni svodovi, sa nji- 
bovom razstavom rebar4 od kapA; kao da su ta svodna rebra uvedena u graditeljstvo 
u doba od VII. do IX. vijeka, kojemu pripadaju naši šlemovi, dočim je, Bogu hvala, 
poznato, da se ta rebra počimlju uvadjati tek u XI. vijeku! Inače ima tih razstava i 
na spomenicima, koji su suvremeni šlemovima, kao na pr. na pregradam svetišta staro- 
hrvatskih crkava, gdje su pilastrići ili lezene konstruktivno oglobje, a ploče ili pluteji 
njihovi uresni izpunjci. 

Na velikom pluteju sa pregrade svetišta iz VIII. ili IX. vijeka u muzeju S. Do- 
nata u Zadru, na kojem je u plohorezbi prikazan Salamunov sud o prijepornom živom 
djetetu, nosi kralj na gl4vi krunu sličnu dvama urešenim vidskim šlemovima. I ona ima 
čeoni vijenac i čunjast gornji dio. Poznato je, da se kraljevske odjeće u srednjem vijeku 
sudarahu s biskupskim pontifikalnim odijelom, i zato se kruna kralja Salamuna na 
spomenutom zadarskom pluteju svojim oblikom sudara sa kamilavkama papinskim iz IX. 
vijeka a predstavljenim na dotičnim novcima,? Vidovski dakle šlemovi mogli bi 
lasno i ne biti šlemovima županskim, vojvodskim ili kneževskim, 
negobaškrunama takovih hrvatskih narodnih vladalaca VIII. ili IX. vijeka. 

Kakogod bilo pak, ili krune ili šlemovi, morali su pripadati starim Hrvatima ; 
Germanima nipošto. 


1 V. J. Bizov. Kyprasu Cuoaegckou ry6epnia. S. Peterburg. 1902. str. 65. —67. u izdanju arheo- 
loške komisije imperatorske akademije. 

2 OrueTE“ arheološke komisije imp. akad. u Petrogradu za god. 1902. 

* Promis. — Mon. dei romani pontefici — 1858. Argeluti — De monetis Italiae. Tab. III, br. 80. 


U KORČULI god. 1904. ' 
F. Radić. 


Kad je ova rasprava bila već gotova za tisak, primih od veleuč. g. gradjevnog 
savjetnika Ivekovića u Zadru, koji je bio prisutan odkriću dvajuh prvih šlemova, slije- 
deće podatke i priložene slike, koje nadopunjuju službeno izvješće pošt. g. župnika Da- 
mića, kako ga je objelodanio g. C. List. 

Razrušena je crkva bila dakle sagradjena na umjetnom humku oko 3 m visokom, 
00 m dugom, 35 m širokom, kako se razabire po priloženom rasporednom tlorisu (Sl. 
9.) i priloženim snimcima gosp. savj. Ivekovića (SI. 6. i 7.). U humku su se kopanjem 
odkrili sa SZ strane tragovi dvajuh zidova (na tlorisu naznačenih isprekidanim crtama) 
koji su se sastajali na tup kut (A) i kao da su pripadali starim rimskim utvrdama. Ti 
su zidovi (Sl. 8.) gradjeni bili u suho, a otraga učvršćeni žbukom. Oni su počivali tek 
na površini raštenog tla. Nad tim zidom protezahu se sa zapadne strane ostanci sredo- 
vječnih zidova (B u tlorisu), koji se nijesu mogli točno opredijeliti, te se vide na sl. 7. 


_— pb — 


I gosp. savjetnik Iveković je toga mnenja, da je porušena crkva mogla bit sagradjena 
tek prije dva tri vijeka. Imamo tu dakle običnu povijest starih hrvatskih crkava i 
8 njima spojenih grobišta. Na ruševinama rimske sgradje, kako svjedoče ostanci sredo- 
vječnih zidova debelih oko 60 em, i gradjenih sitnim kamenjem, kao na većini manjih 
starohrvatskih crkava, bila je sagradjena stara hrvatska crkva, u kojoj ili pred kojom 
su bili pokopani velikaši, kojima su se našla dva šlema u zidu dne 2. veljače 1901. u 






S 






a = = = a a = = odma m e 


k asniji zidovi soaoononnot 
u, a nalazište kasigf 
m2“ 


> Zragovi rimskog zida 
Slika 5. 


10 sati u jutro, a ne na 4. veljače, kako piše pošt. župnik Damić. U doba turske na- 
jezde stara hrvatska crkva, poput stotina drugih, bila je popaljena i porušena, te pre- 
tvorena u gomilu, od koje je s vremenom nastao humak, na kojem je nakon oslobo- 
djenja od turskog jarma, bila sagradjena crkvica, koja je 1901. godine bila porušena, 
U svrhu da se na istom mjestu, na tom posvećenom tlu, nakon jedanaest vjekova, sa- 
gradi treća hrvatska crkva nad trostrukim ruševinama. Ovi novi podatci još bolje 
utvrdjuju moje razlaganje, a pobijaju beztemeljna nagadjanja g. Kamila Lista. 


F. Radić. 








- -= -- 











slika 1. 





Slika 8. 





' 





Izplatiše članarinu za god. 1904. 


P. n. gospoda: Dr. Ugo Monti, Knin. — Don Frano Ivanišević, Je- 
senice. — Josip Corubolo, Mate Bedrica, Marko Mudrežija, Skradin. — C. 
k. gimnazija, Kotor. — Tomo Brajković, Zadar. — Lj. Rossi, Karlovac. — 
Niko Slavić, Knin. — 0. Šimun Perković, Drniš. — Vinko Škarpa, Zaton. 
— Dujo Prpić, Prag. — Gjuro Crnadak, Zagreb. — Vladoje Lončarek, 
Čazma. — 0. Miho Kotaraš, Imotski. — Dr. Dragutin Mašek, Zagreb. — 
Don Petar Zlatar, D. Humac. — Dr. Ivo Marcelić, Zadar. — Pavao Šimeta, 
K. Star. — Dr. Angjeo Voršak, Djakovo. — Niko Duboković, Jelša. — 
Kr. vel. gimnazija, Šušak. — Dr. Lujo Kamler, Zadar. — Ivan Milčetić, 
Varaždin. — Gabro Babić, Djakovo. -—— Niko pop Gjivanović, Dubrovnik. 
— Miho pl. Novaković, Beč. — Vinko Premuda, Lošinj. — Antun Nedved, 
Sterna. — Dr. M. Kendjelić, Sarajevo. — Dr. Blaž Arneri, Korčula. — 
Bogoslav Medini, Knin. — Dr. Feliks Suk, Zagreb. — Gjuro barun Vra- 
nyzany, Rieka. — Julije Bubanović, Zagreb. — Milan Rojc, Bjelovar. — 
Josip Lehpamer, Varaždin. — Frano Arnold, Zagreb. — 0. Ivo Čavkić, 
Knin. — Dr. Gustav Baron, Zagreb. — Pajo Leber, Zagreb. — Ljudevit 
Sova, Samobor. —.Dr. Dinko Trinaestić, Pazin. — Ivan Hafner, Zagreb. 
— Ivan Rukavina, Radimno. — Richtmajster Schopel, Sinj. —- Ilija Kukić, 
Zagreb. — Vale Marinić, Zagreb. (Biti će nastavljeno., 
















This book should .be returned to 
the Library on or before the last date 
stamped below. 

A fine of five cents a day is incurred 
by retaining it beyond the specified 
time. ' 
Please return promptly.
Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Books

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

See other formats
