Skip to main content

Full text of "Vjesnik"

See other formats


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legał copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge thafs often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated ąuerying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we reąuest that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated ąuerying Do not send automated ąueries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machinę 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legał Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legał. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
any where in the world. Copyright infringement liability can be ąuite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the fuli text of this book on the web 

at http : //books . google . com/| 









Viestnik Hrvatskoga 
arheolośkoga druśtva 

Josip Brunśmid, Viktor Hoffiller, Hrvatsko arheolośko 
druśtvo, Narodni muzej u Zagrebu. Arheolośki odjel, .. 



Arc 302*7,5 



BSL 

II 



Harvard College 
Library 



n 
11 
m 



THE GIFT OF 



Archibald Cary Coolidge 

Class qf 1887 

PROFESSOR OF HISTORY 



Digitized by 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



YJESN 



HRYATSKOGA 



ARHEOLOSKOGA druśtva. 

ORGAN ARHEOLOSKOGA ODJELA NARODNOGA MUZEJA U ZAGREBU. 

tfOVE SERIJE SVESKA VII. 1903|4. 

PRVA POLOYINA. 

UREDNIK 

D" JOSIP BRCNŚM1D. 



"®^» 



ZAGREB. 

TI8KARA I LITOGRAFIJA O. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK). 

1903. 



Digitized by 



Google 



Pisci za sadrźaj svojih Ćlanaka sami odgovaraju. 



Digitized by 



Google 



VJES 



HRYATSKOGA 



ARHEOLOSKOGA druśtva. 

ORGAN ARHEOLOSKOGA ODJKLA NARODNOGA MUZEJA U ZAGREBU. 

ls T 0VE SERIJE SVESKA VII. 1903J4 

UREDNIK 

D* JOSIP BRUNŚMID. 



ZAGREB. 

TISKARA I LITOGRAFIJA C. ALBRECHTA (JOS. WUTASEK). 

1903/4. 



Digitized by 



Google 



Arc 302'7,^ 



HARVARD COLLEGE LIBRARY 

THE GIFT OF 
ARCHIBALD CARY COOLIDGC 



Pisci za sadrźaj svojih Ćlanaka sami odgovaraju. 



Digitized by 



Google 






/»*/. 5.j>- 



SADRŹAJ „VJESNIKA" 

NOVE SERIJE SVESKE VII. 

SŁrana 

BrunSmM Dr. Joaip : Hnratske sredoyjećne starine. I— V 30 

— — — Katneni spomenici hnratskoga narodnoga muzeja u Zagrebu .... 209 

— — — Najstariji hrvataki novci 182 

Celestin Vjekoslav: Grćki i rimski koftomjaini novci nadeni u Osijeku 15 

Oundrum Dr. Frań: Toboźnja kruna iz Malina 124 

HofttUer Dr. Viktor: Aniikne bronaane posude iz Hrvatske i Slavonije u narodnom muzę j u 

u Zagrebu 98 

— — — Otkriće rimskoga groba u Dolnjoj Lomnici kod VeHke Goricc . . 207 

— — — Prtdmeti iz rimskoga groblja u Stenjercu 166 

KlaJć VjekosIav: >Castrum antiąuum Paganorum* kod Kaśine u gori zagrebaćkoj ... 10 

— — Grada za topografiju hóko-krbavike zapanije u srednjem vijcku (Konać). 129 

— — »Indaginea« i »Fortae« u Hrvatskoj i Slavoniji 1 

Koch Ferdo: Mikroskopsko istraźivanje nekih neolitićkih kamenih predmeta 179 

Laszowski Emilije: Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskój 191 

— — Poyj«sni podaci o obitelji Vragovića maru§eva€lrih 203 

ŚiSić Dr. Ferdo: O podrijetlu i zasataja^jii fenattfeoga kralja Skmca (1074— 1075). isto- 

rijaka atedija 146 

01avna skupStina *rv«telloga arfceeftaSkpfa 4ruttra drźana dae 7. veija6e 1904 241 

Izlet bećkoga aotropotoftkoga dmStva u Zagreb, Krapinu i Polaku Dolinu u Bosai (22. do 

24. 8vibnja 1904) 248 

f Theodor Mommsen 128 

Knjlźevne vijesti 126, 250 

Inhalt des »Vjesnik« der kroatischen archaeologischen Gesellschaft in Zagreb (Agram). 

Neue Serie. Band VII. 1903/4 266 

Verzeichnis der Abbildungen 256 

Ćlanovi utemeljitelji hrvatskoga arheolośkoga druśtva u Zagrebu 258 



Digitized by 



Google 



IMENA SURADNIKA I DOPISNIKA „VJESNIKA U 

NOVE SERIJE SVESKE VII. 

Brunsmid Dr. Josip, sveućiliśni profesor i ravnatelj arheoloskoga odjela na- 
rodnoga muzeja u Zagrebu. 

Celestin Vjekoslav, gimnazijski profesor i kustos gradskoga muzeja u 
Osijeku. 

Gundrum Dr. Frań, gradski fizik u Kriżevcima. 

Ho f fili er Dr. Viktor, ćuvar arheoloskoga odjela narodnoga muzeja u Za- 
grebu. 

Jirousek Antun, namjesni ućitelj realne gimnazije u Zagrebu. 

Klaić Vjekoslav, sveućilisni profesor u Zagrebu. 

Koch Ferdo, ćuvar geolosko-paleontolośkoga odjela narodnoga muzeja u 
Zagrebu. 

Laszowski Emil i je, pristav kr. zemaljskoga arkiva u Zagrebu. 

Śiśić Dr. Ferdo, gimnazijski profesor i docenat na sveućilistu u Zagrebu. 



Digitized by 



Google 



„INDAGINES" I „PORTAE" U HRVATSKOJ I 

SLAYONIJI. 

U ispravama 13. i 14. stoljeća nalazimo ćesto, naroćito kad se medasi 
opisuju, rijeć Mndaginest, iii u jednobroju »indagoc. Indagines jesu nekakove 
ograde, većinom od drya, kojima se omeduju budi pojedine oblasti, budi ćitave 
zemlje. Madźarski ućenjak Bartal A. tumaći u svojem rjećniku sredoyjećne i nove 
latinśtine 1 rijeć indagines ovako: t Indagines (Du Cange) clausurae seu sepes, 
quae vel fossatis vel arborum incisione construuntur, ut hostes vel animalia arce- 
antur. (Ita appellabantur saeculo XI — XIV. regni limites); gyepii; 
germ(anice) Verhack. Batty. Leg. Tom II. 342. an 1233: ad incidendas inda- 
gines id est gyepii Szśz(adok) XXII. 450. Sze(kely) Okl(eveltar) I. 2. Tór- 
(tenelmi) Tśr 1893 p 27. Schlag. Cod Dip. And. III 221 Indagines vulgo 
Gepew vocatas. Endl. p. 432. (Decr. Andreae II an. 1232)*. 

U novije vrijeme bavio se je pitanjem o tim ogradama madźarski po- 
yjesnićar Antun Hodinka. Kako Ljudevit pi Thdlloczy u svojoj monografiji 
»Die Geschichte der Grafen von Blagay* pisę, rezultat je Hodinkovih istrazi- 
vanja po prilici ovo: 

>Das (ungarische) Land wurde an der Grenze (limites regni, bei den 
Polen granities) zur Zeit des Arpadischen Hauses durch indagines (ungarisch 
gyepti) vertheidigt, welche systematisch angebracht waren, insoferne die Grenze 
mit einer indago, gyepii — einem mit Zaun yersehenen Graben — umfangen 
war, und zvar, wie es scheint, im ihrem ganzen Umkreise. Dort, wo sich in 
diesem Zaungraben ein Weg nach dem Auslande offnete, wurde ein Thor 
(porta, custodia) eingeschnitten und der Verkehr bewegte sich lediglich 
durch diese Thore. Diese Thore waren durch eine besondere Truppe (spicu- 
latores) vertheidigt. Ais Linie der Landesvertheidigung hatte der Zaungraben 
eine grosse Bedeutung. Zu seiner Aufwerfung war das Burggesinde verpflichtet, 
in Polen aber bezahlte die steuerpflichtige Bevolkerung zu diesem Zwecke (strażą) 
eine besondere Steuer. Ftir uns ist die genaue Feststellung dieser Zaungraben- 
linie sehr wichtig, da wir auf dieser Grundlage die einstige Grenze des Landes 
naher bestimmen und die innerhalb des Zaungrabens stattgefundenen Coloni- 
sierungen: Locationen, unmittelbar verfolgen konnen. Anonymus Belae regis 
notarius erwahnt die Zaungraben, sowie das russische und das Meszes- 
Thor (ad portam Mezesinam). Aus den Urkunden aber lernen wir das Press- 



1 Glossarium mediae et infimae latinitatis regiii Hungariae. Budapestini 1901. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Indaginesc i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji. 



burgfer Thor kennen. Aus den Grenzbegehungsbriefen lasst sich dann der Zaun- 
graben selbst ziemlich genau bestimmen ; im Norden, gegen Polen hin, ist er auch 
schon bestimmt. Da stand eine besondere Besatzung unter einem eigenen » Major*. 
Der von Pressburg sudwarts gehende Zaungraben hatte gleichfalls eine beson- 
dere Besatzung, auch unter einem eigenen Major. Diese »Besatzung« jenseits 
der Donau behielt ihre Organisation lange Zeit«. Thalloczy dodaje: t Gegen 
Siebenbiirgen kennen wir ihn (den Zaungraben) noch nicht vollstandig, und auch 
an der Sudgrenze, lSngs der Save und Donau, haben wir daftir nur eine einzige 
Angabe! . . .«* 

Po mnijenju novijih madżarskih istrazivalaca bila je dakle ugarska drżava 
u XI— XIV. stoljeću svuda naokoło na granici ogradena nekom ogradom (inda- 
gines, madżarski gyepii) za obranu od vanjskih neprijatelja. Mjestimice imała je 
ta ograda dveri (porta), kojima se izlazilo iz ugarske drzave u susjedne zemlje 
i drżave. I ograde i dveri ćuvali su posebni strazari, zvani »spiculatores« 2 ; a 
duźnost gradenja tih ograda i vrata zapadała je podanike źupanijskih gradova. 
No ipak su mnogi bili oprośteni od gradenja tih ograda. Tako se ćita u dekretu 
kralja Andrije II. od god. 1231. ovako: » XXVIII. Ad secandas indagines 
et fossata facienda, ad hortos et quecumque regia edificia, uel officinas, ser- 
uiencium et ecclesiarum populos non cogemus*. 3 

Madżarski historićari sude, da su » indagines* iii »obstacula«, kako ih 
anonimni notar kralja Bele zove, osobito znameniti za stariju povjest ugarsku, 
jer da se s pomoću tih ograda może ustanoviti opseg zemalja, koje su 
Madżari pri svome dolasku u prednje Podunavlje zauzeli. Oni 
misie, da su već prvi hercezi madżarski, kao Arpad i Zoltan, pokorenu Ugarsku 
ogradili takovom ogradom, pak da se onda imade prvotno ugarskom zemljom 
smatrati sve ono, gdje se nalaze slićne ograde i dveri u njima. Takovo je umo- 
vanje medutim posve neispravno. Ono predmnijeva, da je ugarska zemlja u jedan 
mah osjećena i zaokrużena, pak posve iskljućuje postepeni razvitak i razmicanje 
zemlje i drżave. No §to je jos odlućnije: indagines iii obstacula, 
kao i portae u njima, spominju se tek u ispravama i piscima XIII. 
i XIV. stoljeća, te je s toga skroz nedozvoljeno, po tim poznijim 
podacima odredivati granice ugarske zemlje u X. i XI. stoljeću. 
Napokon je vrlo zamasno pitanje, da li je podizanje ograda i dveri u njima iz- 
vorno madżarski izum; nije li davno prije dolaska Madżara u srednje Podunavlje 
opstojalo neśto slićno iii joś savrsenije. Ako ne drugi, jamaćno su Rimljani utvr- 
divali »limes imperii« ; s toga se namiće drugo pitanje, nijesu li »indagines« i 
»portaec starijega porijetla, nego li sami Madżari u Panoniji i Daciji? Ta po- 
znato je općenito, da one »viae antiquae« i »viae exercituales*, koje se toliko 
spominju u ispravama XIII. stoljeća, nijesu nista drugo, nego kukavni ostaci 
starih drumova, koje su joś Rimljani u Panoniji i drugim pokrajinama podizali. 



1 Jahrbuch der k. k. heraldischen Gesellschaft Gallice lancier. Germanice Drabant. Bartal, 

»Adler« VIII. Band, 1898. p. 17. Glossarium sub voce spiculatores. 

a Spiculatores ==. spicula instructus armatus. 3 Endlicher, Mon. Arpad. pag. 432. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Indagines« i »Portae« u Hrvatskoj i SIavoniji. 3 

Jamaćno nijesu >via antiąua, cementerio operę superfusac iii »murata yiat 1 gra- 
dene u X. iii XI. stoljeću, nego kud i kamo prije, svakako u vrijeme, kada je 
rimska kultura cvjetala u ovim krajevima. 

Mnogo spominjani anonimni notar kralja Bele poglavito se doima ma- 
dżarskih historićara, kad posve neispravno tvrde, da se po tragovima indagina 
i porta XIII i XIV. stoljeća mogu odrediti prvotne mede ugarske drżave u X. 
i XI. stoljeću. Anonimni notar, u kojega vjerodostojnost danas već nitko ne 
vjeruje, umije na śiroko prićati, kako su već prvi madzarski hercezi gradili takove 
ograde, pace i vrata, a ća i gradove uz njih. Već za hercega Arpada, pisę on, 
poslan bi »Borsu, filius Bunger, cum ualida manu uersus terram 
Polonorum, qui confinia regni conspiceret, et obstaculis 
confirmaret usąue ad montem Tatur, et in loco conuenienti 
castrum construeret, causa custodie regni«. a Dok je Bors, po 
kojemu je prozvan grad Borsod, utvrdivao medu na sjeveru, po§ao je Tuhutcum 
na istok »in partes Mezezinas* gdje je onda s drugima odredio, »ut meta regni 
ducis Arpad esset in porta Mezesina, Tunc incole terre iussu eorum 
portas lapideas edificauerunt, et clausuram magnam ab 
arboribus per confinium regni fe cerunti. 8 

Po prićanju anonimnog notara osvojene bise za hercega Arpada takoder 
Bugarska, Raśka, ćitava Hrvatska od Spljeta do Gvozda, kao i gradovi Zagrebj 
Pożega i Vukovo. Vojvode Arpadovi udarili su prema njegovu kazivanju naj- 
prije na Beograd, na sutoku Save i Dunava, gdje se je njima pokorio bugarski 
knez; zatim *egressi usąue ad portam Wazil iuerunt, et ex hinc egressi 
terram Racy subiugauerunt, et ducem eius captum diu ferro ligatum tenueruntc. 
Osvojivsi Raśu (staru Srbiju) prodrli su do mora, pokorili grad Spljet i ćitavu 
Hrvatsku (totam Crouaciam), zatim su presli preko Gvozda (Peturgoz), utaborili 
se kod rijeke Kupę, prebacili Savu i zauzeli grad Zagreb (castrum Zabrag), te 
su jaśeći uz put pokorili joś gradove Pozegu i Vukovo, pak se napokon povra- 
tili u dvore hercega Arpada 4 . Ali ni to nije bilo dosta. Drugi vojvode Arpadove 
navalili su mało zatim opet preko dolnjega Dunava, te su osvojili Branićevo 
(castrum Borons) i Smederevo (castrum Scereducy); odatle tceperunt eąuitare 
ultra portam Wazil et castrum Phillippi regis (Filipolje, Plovdiv) ceperunt . . 5 
Śto je za hercega Arpada osvojeno, budę napokon za hercega Zoltana drżavi 
konaćno privaljeno i medasi odredeni. Anonimni notar prića, kako knez Zoltan 
»fixit metas regni Hungariae, ex parte Grecorum usąue ad portam Wazil 
et usąue ad terram Racy, ab occidente usąue ad marę, ubi est Spalatina 
civitas . . .« 6 

Da bi se mogło ustanoviti, kako si anonimni notar pomiślja jużne mede 
ugarske drzave za hercega Arpada i Zoltana, treba nam najprije odrediti, 
gdje je stajała t porta Wazilc, kroz koju su Madżari udarali i na Raśku i na 



1 Tkalfiić, Mon. epis. Zagrab. I. p. 22, 62, 82, * Endlicher. o. c. p. 37—38. 
102, 104 133, 205 i dalje. a Endlicher, o. c. p. 41. 

2 Endlicher, Mon. Arpad p. 20. • Endlicher, o. c. p. 53. 
8 Endlicher o. c. p. 24. 



Digitized by 



Google 



Klaić » Indagines « i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji. 



Plovdiv? Nema sumnje, da je >porta Wazil« isto, sto su utvrdeni klanci »Suo 
corum claustrac, »Succorum angustiaec iii naprosto »Succic izmedu Sredca i 
Plovdiva na starorimskoj vojnićkoj cesti, koja je vodila iz Beograda u Carigrad. 
Izvor — pisci o kriżarskim vojnama XII. stoljeća zovu te klance »claustra 
(clausurae, clusae) sancti Basilii« l . K. Jirećek piśe o postanju toga na- 
ziva: >Dabei ist weder an ein Kloster, noch an Eremiten zu denken. Der auffal- 
lende Name entstand durch ein Missverstandniss aus der griechischen *HxrjCktx.r t 
3tXswo»jpz, Vasiliki Kii sura, »Kaiserpass« . . . Bei den Bulgaren hiess namlich 
die garze Passgegend V a sili ca . . . » Klanci na cesti izmedu Sredca i Plovdiva, 
zvani u staro-rimsko doba »Succorum claustrac, u srednjem vijeku »claustra 
s. Basilii (»ad portas s. Basilii*), bili su najznatnija toćka na cesti beogradsko- 
carigradskoj, »deren Erstiirmung oder Behauptung im Alterthum, Mittelalter und 
Neuzeit so oft das Schicksal weiterer Lander entschiedc 

Bas to mjesto u anonimnoga notara Belinoga, gdje no prića, da je ugarska 
drzava već za prvih hercega Arpada i Zoltana dopirala na jugu do vrata sv. Va- 
silija, najbolje pokazuje, koliko nam je vjerovati njegovu kazivanju, daje Ugarska 
već na poćetku X stoljeća bila ogradena ogradom (indagines, obstacula), zatim 
da je kod tih ograda bilo dveri (portae), pace i utvrda (castra). Prema svemu 
tomu posve je umjesna opazka Emerika Krajnera 2 , kad piśe: >Der Anonymus 
erzahlt uns, dass die Ungarn bei der Eroberung des Landes viele Burgen ein- 
nahmen und besetzten, manche auch selbst bauten. Auch diese Erziihlung ist 
gerechten Zweifeln unterworfen, denn Konig Bela der Vierte sagt uns, dass, ais 
die Tartaren zu seiner Zeit ins Land eindrangen, dieses fast ohne Burgen 
war. Fejćr T. 4. V. 2. p. 222. regno nostro tunc fere penitus fortalitiis et 
defensoribus immunito, schreibt der Konig, also weder Burgen noch Vertheidiger 
derselben gab es. Und wer halte denn die vielen Burgen besetzt gehalten, die 
der Anonymus erwahnt, da die Ungarn nicht gewohnt waren Burgdienste zu 
leisten, wie uns Konig Bela ebenda erzahlt »partim vero eosdem in medio regni 
collocavimus ad defensionem castrorum, quae circa Danubium aedificari fecimus, 
cum gens nostra ad hoc exstiterit insueta«. Man sehe auch § 1. Notę 
43. Es hatten also nur die unterjochten Einwohner und die Knechte der Un- 
garn dazu verwendet werden miissen. So wankt die Glaubwiirdigkeit der Erzah- 
lung des Anonymus iiberall c 

Ne stoji nikako, da su Madżari, kako to neki noviji povjesnićari njihovi 
pod dojmom prićanja anonimnoga notara hoće, već u X. stoljeću ogradivali 
mede svoje drżave ogradama (indagines, obstacula), te da se po tim ogradama 
może ustanoviti prvotni opseg ugarske zemlje. » Indagines c i »portaec spominju 
se tek u spomenicima XIII. stoljeća, naroćito za Andrije II. i Bele IV., pak stoga 
nema sumnje, da su u to doba iii koji decenij prije podignute. Możda su ih po- 



1 Jirićek Konst. dr., »Die Hecrstrasse von Bel- * Die ursprtingliche Staatsveriassung Ungarns 
grad nach Constantinopel u. die Balkanpasse, bis zum Jahre 1382. Wien. 1872, p. 34. Nota 23. 

p. 30 & 92. — Vidi joś dra. Matkovića P., 
Putovanja po balkanskom poluotoku za sred- 
njega vijeka, p. 73~75- 



Digitized by 



Google 



Klaić » Indagines* i »Portaet u Hrvatskoj i Slavoniji. 5 

celi podizati već Bela III i Emerik na końcu XII. stoljeća. Prvi put naime 
spominju se » indagines* — koliko je nama poznato — u jednoj povelji kralja 
Andrije II. od g. 1209. (Fejer T. 3. V. 1. p. 73.) gdje ćitamo: >nec etiam ad 
parandas indagines, ulla fossata, seu vero ad aliąuod negotium castrenses ire 
constringantur. « ' Najviśe se govori o njima u polovici XIII. stoljeća, prije pro- 
vale Tatara i poslije nje. Tako ćitamo u djelu nadbiskupa Rogerija t Carmen 
miserabile«, u kojem je opisana provala Tatara u Ugarsku, kako je palatin javio 
kralju Beli IV., »quod iam ad portam Ruscie pervenerant (Tartari), et 
indagines destruebant.* 2 

Treba medutim jos napomenuti, da se u XIII. stoljeću ne spominju in- 
dagines j e d i n o na medama Ugarske; ima nekih primjera, po kojima sudimo, 
da su nekakve ograde iii nasipi opstojali i u nutarnjoj zemlji, gdje su jamaćno 
drugu svrhu imali, nego da stite mede drzavne. Već Krajner upozorio je na 
ovo mjesto: tFejćr T. 3. V. 2 p. 333. ist zu lesen: Deinde flectitur versus occi- 
dentem, iuxta ąuoddam signum, quod nuncupatur Nogus- ii; quod tenet metas 
cum indaginibus regis, infra quas indagines currit fluvius nomine Rabycha; 
— hier bedeutet das Wort Dam me, also hat es eine ahnliche Bedeutung ; 
die Stelle besagt: der Fluss fliesst zwischen zwei Dammen* 3 

* * 

Izlozivśi ovako u kratko, sta su to »indagines«, »portaec i >spiculatoresc 
u XIII. stoljeću, istrażiti nam je, imade li slićnih ograda, vrata i strazara u to 
vrijeme na tlu hrvatskom? 

r. Već Thallóczy upozorio je na jednu ogradu i vrata na medi hrvatsko- 
kranjskoj kod Samobora i Bregane. On piśe: »Folgen wir dieser Linie (des von 
Pressburg siidwarts gehenden Zaungrabens) in siidlicher Richtung, so finden wir 
den slavonischen Zaungraben. In einer Urkunde vom Jahre 1280 (Tkalćić, Mon. 
eccl. Zag I. p. 206) schenkt Ivan, Sohn des Irislaw, Gespan von Oklić, der in 
der Umgebung von Samobor liegenden Cistercienserkirche der hi. Maria zu Brezo- 
vica sein um die Kirche der hi. Helena gelegenes Besitzthum, bei dessen Grenz- 
beschreibung er die indago und eine »Teluk« genannte >porta indaginis* erwahnt. 
Die Kirche der hi. Helena ist heute ein kleines Dorf oberhalb von Samobor am 
Wege nach Bregana. Zwischen St. Helena und Bregana liegt die Ortschaft Lug. 
Die Urkunde spricht allerdings nicht von einer porta regni, sondern nur von 
einer porta indaginis, allein es kann doch kaum ein Zweifel bestehen, dass vom 
benachbarten Krain her, von der Gurker Ebene, langs der zwischen zwei Berge 
eingezwangten Save, dies der einzige Eingang war, der schon vermoge der 
Terrainverhaltnisse ein geschlossener sein musste. Die heutige Grenze aber 
zieht thatsachlich oberhalb von Lug langs der Bregana hin. (.'ber die Bregana 
aber bezeugt unser Diplomatarium (Codex com. Blagay, No. XXI.), dass sie im 
Jahre 1283 »condam cadebat in Zawa prope ecclesiam beatae Elenae.« Diese 
Thatsache wird ubrigens durch eine Schenkungsurkunde Belas IV. vom 3. April 



1 Krajner, o. c. p. 692 - 693. 3 O. c. p. 693. 

a Endlicher, Mon. Arp. p. 265. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Indagines« i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji. 



1251. bekraftigt. In dieser erhalt der genannte Gespan von Oklić, comes Ivan 
Sohn Jaroslavs, den Berg Lipouch (Lipovac) zum Geschenk, um darauf eine 
Festung anzulegen. Die Grenzen dieses koniglichen Besitzes giengen hart an 
den Grenzgraben vom Gradna-Bache aus bis zur Save >wo die Deutschen 
die Nachbarn sind.c 1 

Za toćniju oznaku hrvatsko-kranjske ograde kod Samobora i Bregane 
iznosimo doslovce dotićna mjesta iz isprava: 

— 1251. Kralj Bela IV. bijaśe knezu Ivanu, sinu Irislavovu, poklonio neko 
brdo Lipouch (Lipovec,) da na njemu sagradi grad. Budući da je zaista knez Ivan 
o svomu troSku taj grad Lipovac sazidao » ad honorem et confortationem regni,« 
dariva mu kralj opet neku zeralju ispod toga grada, po imenu Bregana, bez 
koje ne bi mogao rećeni grad uzdrżavati. Za granicu te zemlje każe se, da ide 
>ad montem Ostruz (Ostre), inde descendit ad fluvium, qui cadit in G radna, 
de eadem exit ad Indagines, et cadit ad fluvium Zavae, ubi commetanei 
sunt Theutonicic (Kukuljević, Regesta saeculi XIII. p. 176). 

— 1280. Knez Ivan sin Irislavov, knez okićki, daje samostanu Cisterćana 
u Brezovici >terram nostram prope Zamobor sitam et existentem, ecclesiam 
sancte Elene circumdantem.c Granica toga zemljiśta tece »sub montem Strazni- 
werh, . . . . cadit in unam viam, que procedit in montem Strazniwerh nuncu- 
patum, . . . per eandem viam tendit ad septemtrionem, abhinc procedendo circuit 
duas valles et pervenit ad indaginem, et iuxta eandem procedit usquequo 
pervenit ad Teluk, porte indaginis, inde vergit se ad levam manum versus 
septemtrionem et girat eundem Teluk per metas terras ordine suo distinctas et 
exit extra et descendit usque ad antiquam p iscin a m, que pertinet ad eccle- 
siam sancte Elene supradictam, et in fine dicte piscine intrat iterum in in- 
daginem ad metam terream et inde procedit iuxta indagines, et pervenit 
ad unum angulum indaginis, et ibi est meta terrea, inde vero tendit versus 
meridiem per metas terreas et venit ad locum, Młak vocatum, inde pervenit . . 
et sic terminatur* (Tkalćić, Mon. episc. Zagrab. I. p. 206). 

— 1284. Kralj Ladislav IV. Kumanac poklanja knezu Ivanu, sinu Iro- 
slavljevu, za njegove velike zasługę u ratu s Tartarima i s ćeśkim kraljem Ota- 
karom II. »villam regiam in Sclavonia existentem Zamobor nuncupatam* . . . 
»cum tributo portae prope ipsam villam (Zamobor) in confinio regni 
existentis« (Kukuljević Regesta saec. XIII. p. 400). 

Po ovim podacima posve je izyjesno, da su se »indaginesc prostirali 
oko Bregane prema selu sv. Jeleni, a svakako izmedu Save i ceste, koja vodi 
iz Samobora u Breganu. Kakve su te ograde bile, da li nasipi s jarcima, iii hrpe 
posjećenoga stabalja, ne może se razabrati. U samoj ogradi bile su dveri, kroz 
koje je vodio put u Kranjsku, i na kojima se je plaćala daća (tributum), jamaćno 
za robu, koja se je dovazala iz tudine. Potanjim pretrażivanjem okoliśa sv. Je- 



Die Geschichte der Grafen von Blagay. 
(Jahrbuch der k. k. her. Gesellschaft »Adler« 
VIII., 1898. p. 17—18. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Indaginesc i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji. 



lene, brda Strażnika i danasnjih granica kod Bregane mogli bi se moźda naci 
tragovi te sredoyjećne ograde. 

2. Dosada nije nam poznata nijedna isprava, po kojoj bi mogli naslutiti, 
da je opstojala kakova ograda uz rijeku Sutlu izmedu stare Slavonije i Śta- 
jerske. Nema ipak sumnje, da je takoder meda slavonsko-stajerska bila zaśti- 
ćena. God. 1248. dariva kralj Bela IV. magistru Androniku, sinu Andrijinu »quas- 
dam terras castri de Zaghuria, videlicet Pocoy et Prizlom prope confinium 
regni designatas pro terra descensuali, ut idem in custodia confinii regni 
vigilando providam haberet diligentiam.c Kralja bijaśe ban uyjerio, »quod 
idem Andronicus propter tuitionem confinii illius plurimum fructuosus, 
immo neccessarius habeatur.* 1 Zagorje je dakle imało svoju obranu i brani- 
telje. Iz jedne isprave od god. 1239. doznajemo, kako se je »Puchuna comes« 
pravdao »cum Salamone pugili de Zagariac poradi neke zemlje, »que dicitur 
caput Welicha subtus portam.* 2 Po opisu medaśa te zemlje doznajemo, 
da se je sterała na jużnom obronku Ivanćice, u okoliśu gradova Lobora i Belca. 
Loboru na zapadu tece sinjerom sjevero-jużnim potok Velika, koja izvire u 
gori Oćuri na Ivanćici. Ako dobro razumijemo rećeno mjesto, te prevedemo 
>caput Welicha subtus portamc na hrvatski: >izvor Yelike ispod dveri,c trażiti 
nam je pomenute dveri izmedu gore Oćure i gore Veternice u gorskom sedlu, 
kojim vodi cesta iz Zagorja u dolinu Bednje (Lepoglavu, Ivanec, Bednju). To je 
sedlo veternićko od davnine znamenit prelaz preko gore Ivanćice, te nije nemo- 
guće, da su ta prirodna vrata bila nekad utvrdena i strażom zaśtićena. 

3. >Porta lapidea« u Kalnićkoj gori. U povelji kralja Andrije II. od 
god. 1217., kojom potvrduje darovanja crkvi zagrebaćkoj, spominje se i nęka 
zemlja u gori Kalniku, koju je poklonio neki Totar rećenoj crkvi. Mede te zemlje 
bijahu: »prima meta incipit a porta lapidea, deinde tendit versus occidentem 
ad rivulum, qui vocatur Bogać tua, et inde per viam ad montem, qui vocatur Pes- 
senic, et inde ultra silvam ad rivulum qui vocatur Lubesiza, et per viam sub 
monte, qui vocatur Lubel, et tendit super eundem montem, deinde ad montem, 
qui vocatur dorsum capre (u povelji od g. 1225. Coziherbet), et per viam 
redeundo ad locum, qui vocatur Pethce, et ibi terminatur cum priori meta.« a 
U jednoj drugoj povelji od god. 1225. spominje se »ad viam magnam Cozi- 
herbet, que de (^ris ducit ad Worosd.« 4 Sravnivśi oba podatka, vidimo, 
da je »porta lapidea* stajała blizu brda Kozji hrbet, a na cesti, koja je iz Kri- 
żevaca vodila preko toga brda u Varażdin. Prema tomu ne może >porta lapideac 
biti drugo, nego onaj prodor u Kalnićkoj gori, koji se i danas joś zove u na- 
rodu >Vratnof, i kojim prolazi stara cesta iz Kriżevaca u Podravinu. 

4. »Indago Budina.c Ova ograda iii nasip stajase negdje izmedu Save 
i Kupę u Podgorju (u staroj żupi Podgorskoj). U jednoj povelji slavonskoga bana 
Stjepana od god. 1249, u kojoj opisuje zemlje, sto no pripadaju gradu Podgor- 
skomu (terras castri de Podgorya) ćitamo ovo: »Item prima meta terre inda- 



1 Kukuljević, Regesta saec. XIII. p. 165. 3 TkalCić, Mon. epis. Zagrab. I. p. 40. 

* Cod. dipl. patrius, VIII. p. 34—35. * Ibidem p. 53. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Indagines« i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji. 



ginis Budina, que est Racie, incipit ab oriente, ubi fons nomine Brebrouch 
cadit ad aquam Cupchyna, . . . . et pervenit ad indaginem Budyna.* 1 La- 
szovski E. u svojoj studiji » Stara hrvatska źupanija Podgórska* piśe ovako »Bu- 
dina-Budyna (terra indaginis Budina- indago Budyna) g. 1249. Posjed roda Pri- 
bića. Lezao je na sjeveru od uśća potoka Brebrovca u Kupćinu. Danas se zove 
tim imenom »Budina« zemlja kod Slavetića pod sumom zvanom Stiska.« 2 

5. >Porta Chykoga.« Ove dveri iii vrata stajała su negdje u neka- 
danjoj Modruśkoj źupaniji ispod sjevernoga obronka planine Gvozda. U jednoj 
ispravi od god. 1292 , u kojoj se potanko opisuju medaśi Dreznićke żupanije, 
spominju se kao mede rećene żupanije: »pervenit (meta) ad caput aque Merez- 
niche (Mreżnice) vocate et descendit per ipsam aquam in bono spatio similiter in 
parte occidentali, (et) pervenit ad molendinum Gerthetin filii Ozrina de comi- 
tatu de Modros, et ibi exit de aqua prefata, et pervenit ad villam Vlina vocatam 
de Modros, et de ipsa villa tendit usque ad portam Chykoga vocatam su- 
perius ad montem, et in ipso monte procedendo parumper descendit ad quandam 
planitiem et cadit in unam magnam viam, que ducit ad aquam Corana (Korana) 

direte superius nominatam, ubi cadit in eandem aquam Corana (i na- 

pokon dopire) ad montem Ozlicha superius annotatam*. 3 Po oyome opisu sudeći 
bila je »porta Chykogac negdje izmedu izvora rijeke Mreżnice i rijeke Korane 
niże Slunja ; >villa Vlinac bit će mozda danasnje seoce Ulemek kod Primiślja. 
Brdo » Ozlicha c spominje se takoder god. 1224. uz rijeku Koranu (in rivum dictum 
Koranna, per quem descendit ad pędem montis, qui dicitur Ozlyche) kao meda 
zemlji plemena Klokoćkoga. 4 Prema tomu sudimo da je «porta Chykogac bila 
blizu Primiślja, valjda uza staru cestu, koja i danas jos vodi iz Otoćca preko 
Śkara, Małe Kapele, Primiślja, Klanca i Belaja u Karlo vac. 

6. Indago kod sutoka Kupę i Save. U jednoj povelji od godine 
1229., kojom plemić Vlćeta dariva knezu Robertu neku zemlju >Culpatuu« kod 
Kupę blizu utoka njezina u Savu, nalazi se pri opisu medasa rećene zemlje i 
ovo mjesto: >et in eodem fluvio Culpa descendit (meta) et pervenit ubi aqua 
Zaue prefate et aqua Culpe coniunguntur seu commiscentur, inde procedit versus 
septemtrionem per aquam Zaue per magnum spacium, de quo exiens pervenit 
ad quandam indaginem ad metam terream versus orientem flectendo, procedit 
per eandem indaginem et pervenit ad unum lacum in fine eiusdem inda- 
ginis qui Locou nominatur. 5 Po ovome opisu bila je » indago « na sjeveru Siska 
i Capraga blizu Save; ne może se medutim odrediti, da li je ta >indago« bila 
ograda za obranu iii naprosto nasip u onom moćvarnom kraju. Potonje se ćini 
vjerojatnije, premda se znade, da je okolica Siska joś za Rimljana, a i poslije 
za kneza Ljudevita (818—823) bila utvrdivana. 

7. >Speculatores regis de Wolcov.« U povelji kralja Bele IV. od 
15 siećnja 1246., kojom nagraduje yjerne slużbe magistra Ivana i brata mu Li- 



1 Wenzel, Cod. dipl. Arpadianus VII., 298 299. 4 Kukuljević, Jura regni Croat. Dalm. et. Slav. 

a Rad jug. akademije CXXXVIII. p. 5. - I. p. 50. 

1 Tkallóczy et Barabas, Codex comitum de * Tkalćić, Mon. epis. Zagrab. I p. 62. 
Blagay, p. 58. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Indaginesc i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji. 9 

tera, ćitamo, da kralj poklanja rećenoj braci »medietatem terrae speculatorum 
regis de Wolcov, quae Mihali appellatur«, te odreduje, nęka ih u daro- 
vani posjed uvede vukovski źupan Eduard. 1 Doznajemo po tome, da je kralj u 
vukovskoj zupaniji imao zasebnu pogranićnu straźu, zvanu speculatores. Da li 
je ta straza bila prema Bośni (Solima) iii prema Maćvi, ne może se ustanoviti. 
Ali se znade, da je Vukovska zupanija kroz viśe stoljeća bila »izhodiste za bojeve 
s Patarenima u Bośni, posto su iz te zupanije vodili putovi dolinama rijeke Bosne 
i Drine u oblasti Usoru i Soli, a onda u pravu Bosnu sve do grada Whbosne 
(danasnjega Sarajeva.)t 2 

Ovoliko o ogradama i dverima sredovjećnim, koja sam dosada nasao 
u spomenicima na tlu Hrvatske i Slavonije. Uzgredice spominjem jos »Że- 
ljezna vratac viśe Grobnićkoga polja u starorimskom zidu od Rijeke do Pre- 
zida, koji se podudara s danaśnjom politićkom granicom kraljevine Hrvatske 
prema Istri i Kranjskoj; 3 zatim >Źeljezna vratac kod Ćadavice u slavonskoj 
Podravini; 4 i napokon >Kraljićina vrata (972 m.) u gori Velebitu na medi 
hrvatsko-dalmatinskoj, izmedu Velikoga Halana i Praga, kojima vodi cesta iz 
sv. Roka u Lici u Dalmaciju do Zadra. Za Kraljićina vratar prića naród, da ih 
je podigla Crna kraljica. Fras piśe o tim vratima: »Hier sieht man noch die 
Spuren der alten Strasse, welche die Gemahlin des Konigs Bela IV. bei ihrer 
Flucht nach Dalmatien errichten Hess. Diese alte Strasse hat zwar einen andern 
Zug (nego sadanja), doch kommt sie mit der neuen bloss auf dem Puncte Kra- 
liczina Wata (d i. eine Felse, welche eine Thiir von der Konigin vorstellt) zu- 
sammen, und geht sodann rechts liber die Berge gegen Novi hin, doch un- 
fahrbar und ganz verlassen « 5 

Vj. Klaić. 



1 Kukuljević Regesta saee. XIII. p. 151.— 152. 4 Ibid. p. 176. 

2 Crtice o Vukovskoj zupaniji i Dakovu. Vjest- 5 Vollstandige Topographie der Karlstadter Mi- 
nik kr. hrv.-slav. dalm. zemaljskog arkiva, litiirgrenze. Agram 1835., p. 70. 

II. pag. 98. 
* Yjesnik hrv. arheol. drużtva, V. 1901., p. 
169.- 179. 



Digitized by 



Google 



„CASTRUM ANTIQUUM PAGANORUM" 

kod Kaśine u gori zagrebaćkoj. 

U jednoj povelji kralja Karla Roberta od god. 1328., kojom potvrduje 
posjedovanja zagrebaćkoga kaptola, spominje se kod opisivanja medaśa kaptol- 
skoga posjeda u Kasini neki icastrum antiąuum Paganorum.« U 14. sto- 
ljeću dakle opstojao je u kotaru mjesta Kaśine neki stari grad, koji su nazwali 
•pogańskim gradom.c Svakako je po tom već onda taj grad bio vrlo star; a 
budući da su ga zvali >poganskim gradom, « nije nemoguće, da je bio ostatak 
jos iz rimskoga doba.. Stoga nije posve suviśno, da istrażimo, gdje je taj »castrum 
Paganorumc stajao, ne bi li se tim dało povoda taćnijemu lokalnomu pretra- 
zivanju, a możda i sistematićnomu iskapanju u onome kraju Nema bo sumnje, 
da je stara rimska cesta vodila iz Andautonije (danas Śćitarjevo) preko Save (na 
kojoj je joś g. 1217. bila skela iii bród >transitus leprosorum«), u danaśnji Resnik, 
pak odanle »żidovskom cestom* u Vugrovec i Kasinu, i dal je preko Planine 
i Laza u Bistricu, i napokon danaśnjim Zagorjem (Batina, Veternica, Lepoglava) 
do Optują na Dravi. >Castrum Paganorum* stajao je jamaćno uz tu staru rimsku 
cestu iii blizu nje, te bi po tome istrażivanje i iskapanje u njegovoj okolici mogło 
iznijeti na vidjelo neoćekivanih rezultata. 

* 
* * 

U rećenoj povelji od god. 1328. opisuju se medasi kaptolskoga posjeda u 
Kasini ovim rijećima: >Item prima meta possessionis Casna'a) ex parte Vgre(b) 
incipit a rivo inferius et vadit ad monticulum ubi est meta terrea in cacumine 
posita Lyseu(c) vocatum, ubi eciam meta terrea Zepniche(d) Andree filii 
Marculini finitur, et per cacumen montis vadit ad partem septemptrionalem, et 
pervenit ad aliam metam terream, abhinc iterum ad me tam terream, et per ca- 
cumen montis procedendo ad partem septemptrionalem pervenit usque terram 
Ladochuech(e), que est capituli, et pervenit ad metam terream, abhinc ad 
occidentem per semitam in eodem cacumine ad metam terream, terra dicti 
Andree ad sinistram remanente semper, dehinc iterum ad metam terream, dehinc 
ascendendo ad montem venit at arborem harazt crucesignatam, meta terrea 
circumfusam, abhinc per dorsum montis adhuc ad ocidentem per metam terream, 
abhinc per semitam ad metam terream, dehinc ad septemptrionem ad metas 
Cruciferorum de Planina(f), ubi est meta terrea, dehinc ad viam, et per 
eam sursum, et pervenit ad metam terream, dehinc per viam ad occidentem ad 
metam terream in descensu ad septemptrionem, et pervenit ad metam terream, 
deinde inferius ad vallem iuxta locum castri Blagusa(g) et cadit in rivum, et 
per rivum usque ad lapidem magnum, dehinc sursum per vallem ascendit ad 



Digitized by 



Google 



Klaić »Castrum antiąuum Paganorum.* 11 



castrum antiquum Paganorum, dehinc ad viam, et per viam parvum ad 
occidentem, abhinc directe inira ad terram arabilem Wlko(h), que est capituli, 
dehinc sursum ad montem ubi est rakytia, abhinc ultro bukovya, dehinc ad rivum 
C a s s i n a ad septemptrionem ubi rivi coniunguntur. c l 

Da se bolje razumije ovaj opis meda, treba najprije da se oznace toć- 
nije nęka mjesta u samome opisu. 

a) Ca sn a, danas Kasina (gornja i doljna) na potoku istoga imena, 
koji primivśi viśe manjih potoka (Vukovdol, Belek s desna, a Blaguśu s lijeva) 
utjeće u Zelinu, pisę se u sredovjećnim ispravama takoder Cassina. Prvi se 
put spominje u povelji kralja Andrije II. od god. 1217., kojom se potvrduju sta- 
rija darovanja crkvi Zagrebaćkoj. Tada (god. 1217.) imała je crkva zagrebaćka 
dva posjedovanja iii zemljista u Kaśini, te su medaśi svakoga posjeda posebice 
opisani. Prvi posjed, sto ga je crkvi poklonio neki >Wthac sa svojom braćom, 
sterao se je uz veliku cestu (magna strata, via exercitualis), uz potoke Kaśinu, 
Johan i Sepnicu (Zepnica, Sepnicha = Sopnica), te se je prostirao nekako izmedu 
danasnjih sela Vugrovca i Planine ; drugi posjed sterao se je u okoliśu danaśnjih 
sela Blaguśe i Jasenovca (fluvius Jasenoviz, Blagusa), pak sve do blizu crkve 
sv. Petra (supra ecclesiam sancti Petri). Po tome je prvi posjed bio u danasnjoj 
doljnoj Kaśini, a drugi u gornjoj ; prvi se je sterao uz desni brijeg potoka Ka- 
sinę, a drugi uz lijevi toga potoka, te je takoder na jednome mjestu dopirao 
do velike ceste (ad magnam viam ubi est pons.) 2 

Tijekom 13. stoljeća zaokrużivao je zagrebaćki kaptol svoje posjede u 
Kaśini koje darovima, a koje kupnjom. Godine 1277. poklonio je kralj Ladislav 
IV. Kumanac crkvi zagrebaćkoj zemlju nekoga Vuka, slużbenika grada zagre- 
baćkoga (Wlk, filius Dobrolych iobagio castri zagrabiensis), koji je umro bez 
potomaka. Vukova je zemlja medasila s kaptolskim posjedom u Kaśini (terram 
eiusdem contiguam et conterminam terris capituli zagrabiensis de sancto Petro, 
Casna vocatis), te je uz ino dopirala i do samoga mjesta Kasinę. 3 Mało zatim, g. 
1279. kupio je kaptol od Petra sina Borićeva od plemena Agha za 26 maraka 
dinara zagrebaćkih zemlju Kozolin (Cozolyn, Kozolyn), koja se je prostirala u 
gorama vise Kasinę (in montibus supra Casna capituli), 4 svakako ondje, gdje je 
danas brdo Kozelin (507 met.) Napokon je god. 1295. neki bivśi sluzbenik zagre- 
baćkoga grada, po imenu »Stephanus, filius Mladuchuech,t a brat Vukov, opo- 
rukom ostavio kaptolu svoju zemlju u Kaśini, koja se prostirala u sredini kap- 
tolskih posjedovanja (terram suam Casnam vocatam, in medio terrarum capituli 
zagrabiensis, similiter Casna vocatarum existentem.) 5 Tim je naćinom zaokrużio 
zagrebaćki kaptol u 13. stoljeću svoj posjed u Kaśini onako, kako ga nalazimo 
omedena u povelji od god. 1328. 



1 Tkalćić J. Monumenta episcopatus Zagra- s Tkalćić, o. c. I. p. 182, 184-185. 
biensis, II. p. 120. 4 Tkalćić, o. c. I. p. 199—201, II. p. 132. 

2 Tkalćić, Mon. episc. Zagrab. I. p. 41 i 43 ; II * Tkalćić, o. c. I. p. 236. 
p. 107—108 i 110. God. 1334. spominje se żupa 

i crkva >ecclesia sancti Petri de Casna.* Tkal- 
ćić, op cit. II. 90. 



Digitized by 



Google 



12 



Klaić »Castrum antiąuura Paganorum.« 



b) Predij »Ugrac spominje se već god. 1201. kao posjed crkve zagre- 
baćke. Pod konać 13. stoljeća pripada Ugra zagrebaćkomu biskupu (in comitatu 
nostro de Ugra, iuxta Sepnizam, god. 1297.) l U 14. stoljeću spominju se »ca- 
strenses de Ugra,« zatim >castrenses et prediales de Ugra.« 2 God. 1343. spo- 
minje se >ecclesia s. Młchaelis de Ugra.« 3 Sredoyjećna Ugra je danasnji Vu- 
grovec; na brdu Gradina (351 m), istoćno od Vugrovca, bio je mozda grad 
(castrum). 

c) »Monticulus Lyseu* ne spominje se ni u jednom drugom spomeniku; 
ali se zato viśe puta nalazi »fluvius Liseuc i portus Lixeu rivit izmedu 
Vugrovca i Kasinę. 4 Ćini se, daje »Liseu fluvius« danasnji potok G orane c 
na zapadu Vugrovcu, a >monticulus Lyseu* Goran ci brijeg na sjeverozapadu 
Vugrovca. 

d) »Zepnicha (Sepnica, Zepnica, Sepnicha.*) Rjećica iii potok Sepnica 
spominje se 1201. — 1217. blizu Vugrovca (fluvius Sepnica, rivulus Zepnica); 5 a 
godine 1252. blizu danaśnjega sela Planine. 6 Prema tomu morao je potok Sep- 
nica biti nekako izmedu Vugrovca i Planine. Potoka toga imena u tom kraju 
danas nema, ali imade selo Sopnica i Sopnica brijeg, ispod kojih tece 
potok od Planine prema Vugrovcu. Nije nevjerojatno, da se je bas taj potok u 
srednjemu vijeku zvao Sepnica iii po danaśnjemu Sopnica. 

e) »Terra Ladochuech.c Zemljiśte ovoga imena ne spominje se inaće 
nigdje u spomenicima; po tome nagadamo, da je ime krivo zapisano. Vrlo je 
yjerojatno, pace izvjesno, da je to ona zemlja, koju je 1295. »Stephanus, filius 
Mladuchuech« oporukom ostavio zagrebaćkomu kaptolu. »Terra filiorum 
Mladochuetc spominje se u ostalom već 1277. u blizini potoka Kaśine i sela 
istoga imena, 7 a prostirala se je, kako je već prije rećeno, »u sredini kaptolskih 
posjedovanja u Kaśini.t 

f) »Cruciferi de Pianina* Već 1209. spominje se »locus qui dicitur 
Planinat ; god. 1252. ćitamo : ad metas cruciferorum sancti sepulcri« ; god. 1277. 
>terra cruciferorum sancti sepulcbri de sancto Georgio,* a god. 1279 terra 
cruciferorum de Planyna.«*Po tome doznajemo, da je viteśki red sv. 
Ivana iii red Ivanovaca (cruciferi sancti sepulcri) u polovici 13. stoljeća drżao 
jedan dio danasnje Planine na podnożju gore Lipę, i da je ondje podigao sa- 
mostan i crkvu sv. Jurja. Kukuljević u monografiji »Priorat Vranski< pisę na 
strani 42: *Samostan sv. Jurja (Hospitalaca iii Ivanovaca) leżaśe kod Planine 
blizu Kasinę. Od tuda nosio je kasnije ime (monasterium s. Georgii de Pianina.) 
Joś do danas stoji u kasinskoj żupi kod Planine kapela sv. Jurja. Kako su dośli 
hospitalci do posjeda Planine, nijesam mogao pronaći.« 

g) »Castrum Blaguśa.* Taj grad stajao je jamaćno negdje u okoliśu 
danaśnjega sela i potoka Blaguse (potoka Blaguśine). Ime »Blagusa« nalazimo 



1 TkalĆić, o. c. I. p 12, 238. 
TkalĆić, o. c. II. p. 47, 80. 

3 Theiner, Mon. Hung I. p. 653. 

4 TkalĆić, o. c. I. pag. 12, 43. 



5 TkalĆić, o. c. I p. 12, 41. 

6 Ibid. I. 95. 

7 TkalĆić, o. c. I. 185, 236. 

* TkalĆić, o. c. I. p. 19, 95, 185, 200. 



Digitized by 



Google 



Klaić »Castrum antiąuum Paganorum.* 13 



prvi put god 1217; god. 1261. dosudio je ban Roland »terram, nomine Blagusac 
slużbeniku zagrebaćkoga grada Martinu; god. 1287. spominje se valjda isti Martin 
kao »comes Martinus, castellanus de Blagusa« ; a mało zatim već je Blaguśa u 
vlasti zagrebaćkoga biskupa, te se 1290. spominje »comes Gardu n, castel- 
lanus venerabilis patris domini Johannis, dei gracia episcopi zagrabiensis, de 
castro Meduey et Blago sa.« ! Możda je već i knez Martin upravljao gradom 
Blaguśom kao kastelan zagrebaćke biskupije. U 14. stoljeću obstoji Blaguśa i 
kao >villa« i kao » castrum. « 

h) »Terra arabilis Wlko.c Bit će to jamaćno ona zemlja, koju je 
kralj Ladislav IV. Kumanac god. 1277. poklonio zagrebaćkoj crkvi. 2 Tu je zemlju 
prije kao baśtinu svoju drżao neki >Wlk, iobagio castri zagrabiensis,f 
kojega je rod izumro ; nema sumnje, da je po posljednjemu gospodaru ostało ime 
samoj zemlji. Danas tece od gornje Planine prema potoku Kaśini maleni potoćić 
Vukovdol; gotovo je izvjesno, da se je »terra arabilis Wlko« prostirala negdje 
blizu utoka potoćića Vukovdola u potok Kasinu. 

Objasnivśi topografijska imena u povelji od god. 1328. pokuśat ćemo, da 
prema podacima te povelje ustanovimo, gdje je stajao »castrum antiąuum Paga- 
norum« ? Najprije znademo, da je svakako bio u kotaru mjesta Kasinę i na po- 
sjedu zagrebaćkoga kaptola. Nadalje razabiramo, da je stajao izmedu samostana 
Ivanovaca sv. Jurja u Planini i biskupskoga grada Blaguśe, napokon blizu po- 
toka Vukovdola i njegova uśća u potok Kaśinu, jer se je s toga grada mogło 
ravno silaziti u dolinu potoka Vukovdola i do Vukove oranice. 

Nagadanje naśe utvrduje i popunjuje jos bolje neki opis medaśa od 
god. 1680., sto ga je I. Tkalćić nasao u arkivu zagrebaćkoga kaptola. U tom se 
opisu ćita: 

>Ac inprimis perventum est ad confluxum duorum rivulorum in fluvium 
yersus Cassinam fluentem infra Kosiam siam, inde processum per vallem contra 
decursum rivuli penes eandem Koziam siam ad fontem infra extirpaturam Step- 
hani Trupeliak, coloni alias Planinensis, ex quo fonte originatur pretactus rivulus 

ad praescriptum rivum seu fluvium versus Cassinam fluentem per vallem 

directe, qua torrens tempore pluvioso descendere solet yersus v al lem Wkoudol 
prope viam, ubi est arbor graber et infra jauor, inde parum per viam Wkoudol 
versus Cassinam ad orientem in Chernam mlakam per medium, ubi est fagus 
alba et castanea, hinc treuseundo per fluvium Wlkoudol ascendit directe per 
Gradecz et certam semitam, per quam ligna dimituntur, vulgo Szmiczalka 
d i c t a m, yersus Castrum Paganorum ad viam, quae est inter duas castaneas, 
cruce tunc signatas, deinde per viam parum eundo versus orientem ad viginti 
circiter passus ex via yersus descendentem ad vallem penes dictum castrum 
Paganorum ad quercum antiquam, cruce antiqua priori in termino excavatam 
et nova in postremo termino signatam, inde ad vallem, per quam descendit torrens 
tempore pluvioso usque ad v al lem, ubi est fluvius Belek dictus, inde ascen- 



1 Tkalćić, o. c. I. p. 43, 126, 137-138, 218 227. * Tkalćić, o. c. I. p. 182, 183—185. 



Digitized by 



Google 



14 Klaić >Castrum antiąuum Paganorum.* 



dendo directe per metas antiąuas crucibus signatas, non controversas usque ad 
collem Gradische in Jazvina, qui collis pro meta utriusąue partis habetur.c 1 

>Castrum Paganorumc stajao je dakle na brdu izmedu dolinę potoka 
Vukovdola i dolinę potoka Beleka, koji se danas zove Bielek. Iz dolinę Vukov- 
dola uspinjalo se brdom Gradcem i »smicaljkomc, kojom su se drva spuśtala, 
do grada ccastrum Paganorum,c a od njega silazilo se koritom gorskoga potoka 
u dolinu, kojom tece potok Belek iii Bielek. Ako pogledamo na kartu general- 
noga stopa, vidimo jasno, da se >castrum Paganorum* imade trażiti na brdu, 
koje se uzdize istoćno od kapele sv. Jurja u Planini, i koje je na karti oznaćeno 
brojkom 411 (metara). To je brdo na sjeveru opasano potokom Vukovdolom, na 
zapadu potokom Kasinom i cestom kaśinsko-bistrićkom, na jugu pak potokom 
Belekom. Nema ni najmanje sumnje, da bi se na tom brdu mogli naci tragovi, 
koji se od 14 — 17. stoljeća zovu *castrum antiąuum Paganorum.* 



Vj. Klaić. 



1 Arkiv zagreb. kaptola, tasc. 18. No. 50. 



Digitized by 



Google 



GRĆKI I RIMSKI KOLOMJALNI NOVCI NABENI U 

OSIJEKU.' 

Na temelju arheoloskih nalaza razabire se, da su produkti grćke kulturę 
dopirali veoma rano, u V. st. prije Krista, u zemlje danaśnje Dalmacije, Herce- 
govine i Bosne. 2 S jedne su strane fenićki i greki trgovci ploveći uz obalę jadran- 
skoga mora neprekidno stajali u trgovaćkom dodiru sa ilirskim plemenom, koje 
je predavalo robu od ruke do ruke i prenosilo je u nutrinu sjevernobalkanskih 
zemalja, kamo su i sami greki trgovci zalazili. S druge je strane kolonijama Cr- 
noga mora bio u nutrinu zemlje put uz Dunav otvoren. Po arheolośkim nala- 
zima i nalazima novaca dao bi se oznaćiti i put, koj im su trgovei zalazili, pa 
joś viśe, kako su daleko na sjever dospjeli. Kod nalaza novaca mora se to 
uzeti u obzir, da su narodi, koji sami nisu imali novaca, rado primali lijep i cist 
novac svojih susjeda i rabili ga kao svoj. Ako se traćkih novaca naślo u Sedmo- 
gradskoj, to s toga ne slijedi, da su ondje bili Thraćani, jer su i drugi narodi, 
koji su ondje sjedili, rado primali lijepi i vrijedni novac Lysimacha i dr. Ako se 
ilirskih novaca naślo u Mursi iii rimskih iz doba republikę, to ipak jedino na 
temelju toga ne smijemo kazati, da su ovdje bili Iliri kao domaće pleme iii ćak 
Rimljani, nego je ispravnije reći, da je do dolaska Rimljana ovdje sjedio drugi 
neki naród, koji nije morao biti ni s Ilirima ni s Thraćanima ni u kakvom srodstvu. 
Ovdje je u to doba za cijelo stanovao naród, koji se samo vise od nuźde na- 
zivlje keltskim. 

Najstariji novac, koji je za sigurno nadeń u okolici Murse, jest ilirskoga 
grada Dyrrhachija. Ali ni ovaj nije iz ranijega doba kovanja, to jest sistema kor- 
kyrskih novaca IV. stoljeća, niti sistema korintskih III. stoljeća, nego iz doba sistema 
rimskih novaca, kada su bili prisiljeni kovati novac po teżini viktorijata, koji je 
g. 228. prije Kr. bio uveden za 3 / 4 tezine denara sa poprjećno 341 gr. Kada je 
g. 217. bio denar reduciran, onda je tu istu sudbinu slijedio i viktorijat, koji je 
tada izilazio na 7 m rimske funte iii na 292 gr. Novci, śto se po naśim stranama 
nalaze, idu u doba redukcije te od 3 gr. padaju do 2 gr., pa spadaju u opće u 
II. stoljeće. U Bośni i Hercegovini ih imade dosta, koji prelaze teźinu od 3 gr. 



1 Kod popisa pojedinih zbiraka słabo se pazilo titia hungaricae rei numariae. Budae 1801., 

na nalaziśte, pa su stoga ovakovi popisi od Vinko I. Żanić : opis antiknih novaca, nadenih 

słabe koristi za arheolośke podatke. OsjeĆku mało ne iskljuĆivo na hrvatskom tlu. Program 

provenijenciju biljeźi P. KatanĆić de columna kr. małe realne gimnazije u Senju 1889. 

miiliaria p. 100 itd., Stet. SchOnwisner No- * Sr. Dr. Truhelka. Glasnik XIII. str. II. i d. 



Digitized by 



Google 



16 Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



te spadaju u starije doba, 1 ali su za to ove zemlje bile i pristupnije i bliźe kolo- 
nistima na obalama jadranskoga mora. 

Śto se oko Osijeka ne nalazi novaca drugih grćkih kovnica iz doba prije 
Kr., to bi se dało time protumaćlti, sto je bałkańsko gorje bilo dosta nepro- 
hodno, a narodi manje pristupni, te se greka kultura śirila viśe na zapad i na 
jug nego li na sjever. 

Kada su jednoć rimske legije zaposjele ilirske zemlje i zauzele zemlju 
izmedu Save i Drave, onda su bila grćkim i rimskim trgovcima i njihovoj kul- 
turi vrata otvorena. Ovaj je saobraćaj porasao i pravo ozivio, kada su izgradene 
velike ceste od Byzanta na Perint, a iz Perinta preko Hadrianopola, Philip- 
popola, Serdike, Naissa, Viminacija, Singiduna, Sirmija na Mursu. S druge je 
strane opet bila Thessalonika spojena cestom sa Naissom, a iz Hadrianopola 
preko Nikopola dolazilo se do Dunava (Oescus). Osim ovih bila je sva silą cesta, 
koje su spajale Mursu sa gradovima balkanskoga poluotoka. Ovomu je saobra- 
ćaju podavalo mnogo żivota, kada su rimske legije morale kretati sad u Daciju 
pod Domicijanom i Trajanom, sad opet na obranu mede protiv Gota, ali se u 
Mursi i za gradanske ratove kao i za ratove protiy Parta moralo znati, jer su se 
legije ćesto iz veoma daleka morale primicati onoj toćki, gdje je planuo rat. 

Ovaj saobraćaj, napredak i zivot tumaće nam i nahodaje novaca u nasim 
krajevima. Iz okolice Murse poznato je rimskih novaca, koji spadaju u doba iz- 
medu g. 129. pr. Kr. do 2 g. p Kr. 2 O vi su ovamo doneseni sa prvim pojavom 
rimskih legija. Śto je medu njima novaca iz ćitavoga 1. stoljeća pr. Kr., to odatle 
slijedi, da su se stariji novci kao ćiśći i vrijedniji dugo u prometu odrżali, a valjda 
i viśe trazili, nego li mladi, koji su bili rdaviji. Od toga je doba rimski i greki 
novac upravo poplavio okolis Murse. U naśem ćemo popisu naci mnogih kovnica 
na Balkanu, ali i neke maloazijske, koje su u to doba kovale. Tako u drugom 
stoljeću Pautaliju, Philippopolis, Hadrianopolis, Odessus, Nicopolis, Byzant, Stobi, 
Tabu i Thyateiru, u trećem Daciju, Viminacium, Istropolis, Marcianopolis, Deultum, 
Hadriani, Tripolis, Nicaeju. — Może tek slućajno biti, da se novac joś koje kov- 
nice nije nasao, a sto se od nekih kovnica nalazi mnogo, a od nekih manje, to 
leżi razlog u tome, sto su nekoje manje kovale, a neke mnogo, ali i sto je novac 
nekih bio vrijedniji, a drugih rdaviji, ako već ne ćemo izravno zakljućivati, da 
je koji grad bio sa svojom robom u većem iii manjem saobraćaju. Dakako da 
su i vojnici ovamo mogli donijeti sa sobom noVaca dotićnih krajeva, kroz koje 
su prolazili iii iz kojih su bili rodom. 

Provincia Dacia. Novci oznaćeni sa Provincia Dacia biljeźe g. I— XI. od Philippa stari- 
jega do Gallijena. Aera provincije poćimlje negdje u srpnju iii kolovozu g. 246., a prestalo se 
kovati g. 256. iii 257. 

Philippus pater. 
1. IMP M IVL PraLIPPVS AVG Lovor- PROV-INC-IA DACIA. Dole ANIU. Da- 

vi jeńcem ovjenĆana glava na d. cia sa frigijskom kapom drźi u svakoj nici ve- 

xillum ; do nje orao i law 

Ae, 30 mm, 15*80 gr. — Pick Die ant. Milnzen Nord-Griechenlands I 1 p. u, 16. 



1 Dr. Patsch u Glasniku 1894. str. 169. i d. a Dr. J. Brunśmid : Viestnik VIII. (1886.) str 

105 i d. i Yjesnik n. s. I. str. 108 i d. 



Digitized by 



Google 



Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 17 

2. Kao gore. PROVIN-CIA-DACIA. Kao gore; na vexil- 

lima V i XIII. 
Ae, 29 mm, 15-25 gr. — Pick o. c. I 1 p. u, 16. 

Philippus filius. 

3. M IVL PHILIPPVS CAES Lovor-vijen- PROVINCIA DACIA; dolje ANI- 
cem ovjenćana glava na d. 

Ae, 28 mm, 15*50 gr. — Pick o. c. I 1 p. 13, 29. 
Decius. 

4. IMP CMQ TRAIANVS DECIVS AVG PROVINC-IA DACIA Dole AN V Dacia 
Kao gore. drźi u d. granćicu, u 1. źezlo; dolje orao i lav. 

Ae, 28 mm, 16 50 gr. — Pick o, c, I 1 p. 15, 41. 

5. Slićno br. 4. 

Ae, 27 mm, 1325 gr. — Pick o. c. I 1 p. 15, 41. 

6. IMP TRAIANVS DECIVS AVG Kao PROVIN-CIA DACIA Dole AN V Dacia 
gore. drźi u d. granćicu ; dolje orao s vijencem i lav. 

Ae, 17 mm, 14 80 gr. — Pick o c. I 1 p 14, 40 

7. Kao gore. PROVINC-IA DACIA Dole AN VII Dacia 

izmedu orla i lava drźi u d. mać, u 1. vexil- 
lum; pred njom stoji drugi vexillum. 
Ae, 30 mm, 1350 gr. — Pick o. c. I I p. 14, 36. 

Herennia Etruscilla, żena Decijeva. 

8. HER ETRVSCILLA AVG. GIava na d. Kao gore. AN III Dacia drźi u svakoj mci 

vexillum. 
Ae, 29 mm, 12*45 gr. — Pick o. c. I 1 p. 15, 42. 
Hostilianus. 

9. C VAL HOST M QVINTVS C. Glava PROVIN-CIA DACIA AN V Dacia drźi u 
na d. d granćicu, u 1. źezlo ; dolje orao i lav. 

Ae, 27 mm, 1635 gr. — Pick o. c. I 1 p. 16, 48. 

10. Isto. Isto. AN V. Dacia drźi u svakoj ruci vexillum. 

Ae, 26 mm, 1360 gr. — Pick o. c. I 1 p. 16, 47. 
Gallus. 

11. IMP CAE C VIB TREB GALLYS AVG PROVIN-ClA DACIA AN V Dacia drźi u 
Lovor-vijencem ovjenćana glava na d. d. granćicu, u 1. źezlo ; dolje orao i lav. 

Ae, 24 mm, 10 gr. — Pick o. c. I 1, 16, 51. 

12. Isto. Isto. 

Ae, 25 mm, 9*65 gr. — Pick o. c. I 1, 16, 51. 
Volusianus. 

13. IMP C C VIB VOLVSIANVS AVG PROVINC-IA DACIA AN V 
Lovor-vijencem ovjenćana glava na d. 

Ae, 25 mm, 11*7 gr. — Pick o. c. I 1 p. 17, 54. 
A e m i 1 i a n u s. 

14. IMP C M AEMIL AEMILIANVS AVG PROVINC-IA DACIA AN VIII Dacia drźi 
Kao gore. u d. granćicu, u 1. źezlo. 

Ae, 25 mm, 69 gr. — Pick o. c. I 1 p. 18, 58. 
Galii enus. 

15. IMP GALLIENVS PIV AVG Kao gore. Kao gore. AN X. Dacia drźi u d. granćicu, 

u 1. źezlo. 
Ae, 26 mm, 9*65 gr. — Pick o. c. I 1 p. 20, 67. 

Viminacium. Grad na desnoj obali Dunava u Gornjoj Moesiji a na uśću rijeke Margus; 
danas Kostolac u Srbiji. Ovdje je bila postaja legije VII. Claudije. Odatle je vodila cesta u 
Sirmij, u Daciju i na jug u Naissus (Niśi. Kovnica novaca od Gordijana III. do Gallijena biljeżi 
godine T.— XVI. od jeseni 239. do 25475. kraticom P M S GOL VIM -= Provinciae Moesiae 
Superioris Colonia Viminacium. 

o 



Digitized by 



Google 



18 Celestin Grćki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



Gordianus III. (238—244). 

1. IMP CAES M ANT GORDIANYS AVG P M S CO-L VIM Dolje ANI- Moesia iz- 
Lovor-vijencem ovjenćano poprsje na d. medu bika i lava. 

a) Ae, 29 mm, 1770 gr. b) Ae, 28 mm, 14-45 gr. c) Ae, 28 mm, 1350 gr. — Pick o. c. 
I 1 p. 32, 71. 

2. IMP CAES M ANT GORDIANVS AVG P M S CO-L VIM. Kao gore. 
ZraĆnom krunom okrunjeno poprsje na d. 

Ae, 23 mm, 5*65 gr. — Pick o. c. I 1 p. 32, 72. 

3. Kao br. 1. P M S CO-L VIM 

a) Ae, 20 mm, 4*5 gr. b) Ae, 20 mm, 4*30 gr. c) Ae, 20 mm, 4-20 gr. d) Ae, 20 mm 
420 gr. — Pick o. c. I 1 p. 32, 73. 

4. IMP CAES M ANT GORDIANYS AVG P M S CO-L VIM AN-U- Kao gore. 
Kao gore. 

a) Ae, 30 mm, 18 gr. b) Ae, 29 mm, 18 40 gr. — Pick o. c. I 1 p. 33, 76. 

5. Kao gore. Zraćnom krunom okrunjeno Kao gore. 
poprsje na d. 

Ae, 20 mm, 6*85 gr. — Pick o. c. I 1 p. 33, 77. 

6. IMP CAES M ANT GORDIANYS AVG P M S CO-L VIM ANMI- 
Kao gore. 

a) Ae, 30 mm, 16*40 gr. b) Ae ; 28 mm, 15-50 gr. — Pick o. c. I 1 p 34, 79. 
7 Kao gore. P M S C-OL VIM Kao gore 

a) Ae, 30 mm, 1750 gr. b) Ae, 30 mm, 15-50 gr. — Pick o. c. I 1 p. 34, 79. 

8. IMP GORDIANVS PIVS FEL AYG Kao gore. 
Kao gore. 

a) Ae, 30 mm, 19*20 gr. b) Ae, 30 mm, 18 70 gr. c) Ae, 30 mm, 18 65 gr d) Ae, 30 mm, 
18 50 gr.; jedan komad spominje i P. Katanćić p. 104. — Pick o. c. I 1 p. 34, 81. 

9. Kao gore. P M S C-OL VIM AN IIII 

a) Ae, 30 mm, 18 90 gr. b) Ae, 30 mm, 18*50 gr. c) Ae, 29 mm, 1720 gr. — Pick o. 

c I 1 p. 35, 83- 

10. Kao gore. Zraćnom krunom okrunjeno Kao gore. 
poprsje na d. 

a) Ae, 26 mm, 10 gr b) Ae, 23 mm, 8 40 gr. c) Ae, 23 mm, 750 gr. d) Ae, 24 mm, 
6-70 gr. — Pick o. c. I 1 p. 35, 84. 

u. Kao br. 10. P M S CO-L VIM AN IIII 

Ae, 22 mm, 810 gr. — Pick o. c I 1 p. 35, 84 

12. Kao gore. Lovor-vijencem ovjenĆana P M S C-OL VIM Moesia izmedu bika i 
glava na d. lava drźi u svakoj ruci po jedan vexillum. 

Ae, 29 mm, 1690 gr. — Pick o. c. I 1 p. 35, 85. 

13. Kao gore. P M S CO-L YIM Kao br. 1. 

Ae, 29 mm, 1550 gr. — Pick o. c I 1 p. 35, 85. 

14. Kao gore. ZraĆnom krunom okrunjeno Kao gore. Moesia izmedu bika i lava drżi 
poprsje na d. u svakoj ruci po jedan vexillum. 

a) Ae, 22 mm, 7*40 gr. b) Ae, 23 mm, 6 15 gr - Pick o. c. I 1 p. 36, 86. 

15. Kao gore. Lovor- vi jeńcem ovjenĆana P M S C-OL VIM AN V 
glava na d. 

Ae, 29 mm, 1665 gr. — Pick ocli p. 37, 92. 
Philippus pater (244—249). 

16. IMP IVL PHILIPPVS PIYS FEL AVG P M S C-OL YIM AN V Moesia izmedu 
P M Lovor-vijencem ovjenćana glava na d. bika i lava. 

Ae, 20 mm, 1760 gr. — Pick o. c. I 1 p. 38, 96. 

17. IMP IVL PHILIPPVS PIVS FEL AVG Kao gore. 
Zraćnom krunom okrunjeno poprsje na d. 

a) Ae, 24 mm, 9*30 gr. b) Ae, 23 mm, 830 gr. c) Ae, 22 mm, 6 70 gr. — Pick o. c. 
I 1 P 39, 97. 



Digitized by 



Google 



Celestin Grćki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 1** 

18. Kao gore. P M S-C-O-L VIM Moesia izmedu bika i 

4ava drźi u svakoj ruci po jedan vexillum sa 
brojevima VII i IIII 
Ae, 28 mm, 10/10 gr. — Pick o. c. I 1 p. 39, 98. 

19. IMP M IVL PHILIPPVS AVG Lovor- Kao br. 16. 
vijencem ovjenćano poprsje na d. 

a) Ae, 29 mm, 18*50 gr. b) Ae, 28 mm, 16*20 gr. c) Ae, 27 mm, 16*10 gr. d) Ae t 28 mm, 
16 gr. e) Ae, 28 mm, 1560 gr. — Pick o. c. I 1 p. 39, 100. 

20. IMP M IVL PHILIPPVS AVG Lovor- Kao gore. AN VI 
vijencem ovjenćano poprsje na d. 

a) Ae, 29 mm, 19*50 gr. b) Ae, 28 mm, 19 30 gr. c) Ae, 29 mm, 19 gr. d) Ae, 29 mm, 
1420 gr. — Pick o. c. I I p 40. 102 

21. Kao gore. Kao gore. AN VII. 

a) Ae, 29 mm, 18 60 gr. b) Ae, 28 mm, 18 gr. c) Ae, 28 mm, 17*50 gr. — Pick o. c. I 1 
p. 40, 103. 

22. Kao gore. Kao gore. AN VIII 

a) Ae, 29 mm, 17 gr. b) Ae, 23 mm, 1680 gr. c) Ac, 28 mm, 15 gr. d) Ac, 28 mm, 14 20 pr. 
e) Ae, 26 mm, 1220 gr. — Pick o. c. I 1 p. 40, 104. 

23. Kao gore. Kao gore. AN VIIII 

Ae, 27 mm, 13 80 gr — Pick ocli p. 40, 105. 

Philippus filius (244 249). 

24. IMP M IVL PHILIPPVS AVG Zrać- P M S C-OL V1M AN VIII Moesia izmedu 
nom krunom okrunjeno poprsje na d. bika i lava. 

a) Ae, 23 mm, 670 gr. b) Ae, 22 mm, 4*60 gr. Pick o. c. I 1 p. 43, 118. 

Traianus Decius (249—251). 

25. IMP CAES C MES Q DECIVS P F P M S C-OL VIM AN XI Moesia izmedu 
AVG Lovor-vijencem ovjenćano poprsje na d bika i lava drźi u d. granćicu, u 1. zezlo. 

Ae, 27 mm. 14*90 gr. — Pick o. c. I 1 p. 44, 123 

26. Kao gore. Kao gore. Moesia izmedu bika i lava. 

Ae, 18 mm, 12 gr. — Pick o. c. I 1 p. 45, 124. 

27. IMP TRAIANVS DECIVS AVG Kao Kao br. 26. 
gore. 

a) Ae, 30 mm, 15*10 gr. b) Ae, 27 mm, 11 50 gr. — Pick o. c. I 1 p. 45, 125. 

28. Kao gore. Zraćnom krunom okrunjeno Kao br. 25. 
poprsje na d. 

a) Ae, 21 mm, 620 gr. b) Ae, 19 mm, 420 gr. — Pick o. c. I 1 p. 45, 126. 

29. Kao br. 27. P M S CO-L VIM AN XII Moesia izmedu 

bika i lava. 
Ae, 28 mm, 16*60 gr. — Pick o. c. I 1 p. 45, 127. 

30. Kao br. 25. Kao gore. 

Ae, 27 mm, 13 10 gr. — Pick o. c. I 1 p. 46, 128. 

31. Kao br. 27. Kao gore. Moesia sa granćicom u d. i 

krugljom u 1. ruci. 
Ae, 26 mm, 13 70 gr. — Pick o. c. I 1 p. 46, 132. 

Herennia EtrusciJla, żena Trajana Decija. 

32. HER ETRVSCILLA AVG Poprsje na d PMSG-OL VIM AN XI Moesia izmedu 

bika i lava. 
Ae, 27 mm, 14*80 gr. — Pick o. c. I 1 p. 47, 136. 
33 Kao gore. Kao gore. AN XII. 

a) Ae, 27 mm, 13 60 gr. b) Ae, 26 mm, 13*20 gr. c) Ae, 26 mm, 11 gr. — Pick o. c. I 1 
P- 47, 137- 

* 



Digitized by 



Google 



20 Celestin Grćki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 

Herennius Etruscus, sin Trajana Decija. 

34. Q H ETR MES DEC CAES Poprsje P M S C-OL VIM AN XII Kao gore. 
na d. 

a) Ae, 26 mm, io*io gr. b) Ae, 26 mm, 9-50 gr. — Pick o. c. I 1 p 49, 142. 
H os ti Hanus, sin Trajana Decija. 

35. C VAL HOST M QVINTVS CAE Po- Kao gore. AN XII 
prsje na d. 

a) Ae, 27 mm, 1450 gr. b) Ae, 26 mm, 12*60 gr. c) Ae, 26 mm, 1120 gr. — Pick o. c. I 1 
P 50, 148. 

36. C VAL HOST M QVINTVS C Kao Kao gore. 
gore. 

a) Ae, 26 mm, 1320 gr. b) Ae, 25 mm, 12*30 gr. c) Ae, 26 mm, 1070 gr. — Sr. Pick 

c. I 1 p. 50, 148. 

37. Kao gore. Kao gore. Moesia drżi u 1 rog obilja. 

a) Ae, 26 mm, 15 gr. b) Ae, 26 mm, 9 gr. — Jedan komad sa AN XX-? navodi P. 
Katanćić p. 104. — Pick o. c. I 1 p. 51, 152. 
Trebonianus Gallus (251 — 253). 

38. IMP C VIBIO TREBON GALLO AVG P M S C-OL VIM AN XII Moesia izmedu 
Lovor-vijencem ovjenćano poprsje na d. bika i lava. 

Ae, 25 mm, 9*80 gr. — Pick o. c. I 1 p. 52, 160. 

39. IMP C VIBIO TREBON GALLO AV Kao gore. AN XII 
Kao gore. 

a) Ae, 24 mm, 11*50 gr. b) Ae, 25 mm, 10 gr. — Jedan komad navodi P. Katanćić p. 104. 
— Pick o. c. I 1 p. 52, 160. 

40. IMP C VIBIO TREBON GALLO AVG Kao gore. AN XIII 
Kao gore. 

Ae, 28 mm, 11*50 gr. — Jedan komad navodi P. Katanćić p. 104. — Pick o. c. I 1 p. 53, 161. 

41. IMP C C VIB TRIB (sic!) GALLVS Kao gore. 
AVG Kao gore. 

a) Ae, 26 mm, 13-20 gr. b) sa AV Ae, 28 mm, 13 gr. — Pick o. c. I 1 p. 53, I64. 

42. IMP CAES C VIB TREB GALLVS Kao gore. 
AVG Kao gore. 

Ae, 26 mm, 11-50 gr. 

43. IMP CAE C VIB TREB GALLVS AVG Kao gore. 
Kao gore. 

Ae, 27 mm, n gr. 

44. IMP C GALLVS P FELIX AVG Kao Kao gore. 
gore. 

a) Ae, 27 mm, 11 gr. b) Ae, 27 mm, 10-90 gr. c) Ae, 26 mm, io*io gr. d) Ae, 25 mm, 

9 gr. e) Ae, 26 mm, 8-90 gr. f) Ae, 28 mm, 8*40 gr. g) Ae, 25 mm, 7-80 gr. — Pick o. c. I I 
p. 54, 165. 

45. Kao gore. Kao gore. AN XIV 

Ae, 24 mm, 830 gr. - Pick o. c. I 1 p 54, 168. 
Volusianus (251—253). 

46. IMP C C VIB VOLVSIANVS AVG Kao gore. AN XII 
Lovor- vi jeńcem ovjenćano poprsje na d. 

Ae, 26 mm, 10*50. Pick o. c. I 1 p. 55, 172. 

47. IMP C C VIB VOLVSINVS (sic!) AVG Kao gore. AN XIII 
Kao gore. 

Ae, 27 mm, 1280 gr. — Sr. Pick o. c. I 1 p. 56, 174. 

48. IMP CAE C VIB VOLVSIANO AVG Kao gore. 
OvjenĆana glava na d. 

a) Ae, 26 mm, 1250 gr. b) Ae, 26 mm, 11*30 gr. c) Ae, 27 mm, 10*30 gr. — Pick o. c. 

1 i P. 56, 175. 



Digitized by 



Google 



Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 21 

49. IMP C VOLVSIANVS AVG Kao gore. Kao gore. 

a) Ae, 27 mm, 11*50 gr. b) Ae, 25 mm, 870 gr. — Pick o. c. I 1 p. 56, 176. 
Aemilianus (253). 

50. IMP C M AEMIL AEMILIANVS AV P M S C-OL VIM AN XIV Kao gore. 
Lovor- vi jeńcem ovjenĆano poprsje na d. 

Ae, 26 mm, 8*50 gr. Pick o. c. I 1 p. 57, 179. 

51. IMP C EMIL EMILIANO AVG Kao P M S-COL VIM AN XIII! Kao gore. 
gore. 

Ae, 24 mm, 6-50 gr. — Pick o. c. I 1 p. 57, 180. 

52. IMP CAES AEMILIANVS P F AVG. Kao gore. 

a) Ae, 24 mm, 890 gr. b) Ae, 27 mm, 870 gr. — Pick o. c. I I p. 58, 182. 
Valerianus (253 259). 

53. IMP VALERINIVS (sic!) P F AVG P M S COL VIM AN XVI(?) Kao gore. 
Lovor-vijencem ovjenĆano poprsje na d. 

Ae, 26 mm, 1060 gr. Veoma izlizan. 
Ga 1 li en u s (253—268). 

54. IMP GALLIENVS P AVG Lovor-vijen- P M S C-OL VIM ; valjda AN XVI Kao 
cem ovjenćano poprsje na d. gore. 

Ae, 28 mm, 9 gr. Veoma izlizan. 
Istros u Doljnjoj Moesiji nedaleko uśća Dunava. 
Julia Mamaea. 
IOVAIA MAM-AIA IEBA Poprsje na d. ICTP-I(HNUN) Orao na delfinu na 1. 

Ae, 24 mm, 8-51 gr. — Pick o. c. I 1 p. 178, 520. 
Markianopolis u Doljnjoj Moesiji. 
Elagabal (218—222). 
AVT K M AVPH-ANTUNEINOC Lovor- VF1 Itf \ ANT CeA6VK» MAPklANO- 

vijencem ovjenćana glava na d. I1()AIT12!N Nika na 1. sa vijencem u desnici 

i palmom u ljevici. 
Ae, 27 mm, 1085 gr. — Pick o. c. 1 1 p. 255, 825. 
Severus Alexander (222—235). 
AVTk M AVPC€VH- AAEIANAPOC [T* 'IYJB IOVA 'Niemy MAPklA- 

Lovor-vijencem ovjenĆana glava na d. NOIIOAIT u polju q> Hygieia na d. drżi u 

1. zdjelicu, u d. zmiju. 
Ae, 25 mm, 9*53 gr. — Pick o. c. I I p. 284, 1000. 
Severus Alexander i Julia Mamaea. 
Wl K M AVP C€Vłl AAIIIANAPOC VII TIB IOVA <l>HCTOV MAPklAW)- 

I()VAL\ MAMAIA Poprsja jedno spram dru- llOAI-TilI\ u polju gore d. R. 
goga. 

Ae, 27 mm, 12*23 gr. — Pick o. c. I 1 p. 298, 1074. 
Nikopolis u Doljnjoj Moesiji. 
Septimius Severus. 
AV KAIG A CeVIIPOG Lovor-vijencem IMkOIlOAlTUN MPOC ICT Mlad-mjesec 

ovjenćano poprsje na d. sa tri zvijezde. 

Ae, 16 mm, 354 gr. — Pick o. c lip. 387, 1435. 
C a r a c a 1 1 a. 
AVT k M AVP— ANTONINOO Lovor- VII A ()OV TKPTVAA()V MkOIK) 

vijeicem ovjenćano poprsje na d. POC 1CTIH) Asklepios sa zmijskim śtapom; 

1. u polju A 
Ae, 26 mm, u 70 gr. — Pick o. c. I 1 p. 401, 1523. 
Byzantion u Thrakiji. 

BVZANZ Glava utemeljitelja grada sa ka- BVZAN TINtiN Prova ladę. 

cigom, okrenuta na d. 

Ae, 23 mm, 7-06 gr. ; nadeń na putu iz Osijeka u Sarvaś. 



Digitized by 



Google 



22 



Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



Deultum u Thrakiji na Crnom moru. 
i. Macrinus (217—218). 
. . . OPEL SEV MAC . . . Lovor-vijencem 
ovjenćana glava na d. 



COL FL P . . DEVL Athena na d. s ka- 
cigom na glavi, śtitom i kopljem u 1., a źezlom, 
uz koje se propinje żmija, u desnoj nici. 



Ae, 23 mm, 8 gr. 

2. Gordianus III. (238—244). 
IMP GORDIANVS PIVS FEL AVG Zrać 

nom krunom okrunjena glava na d. 
Ae, 22 mm, 57 gr. 

3. Tranąuillina, supruga Gordijanova 
SAB TRANQVILLINA AVG Glava na d. 

Ae, 23 mm, 6*2 gr. 

Hadrianopolis u Thrakiji na Hebru (danas Drinopolje). 

1. Garacalla (198—217). 
AVT K M AVP-ANTaN6IN00 Lovor- 

vijencem ovjenĆana glava na d. 
Ae, 18 mm, 2*8 gr. 

2. Gordianus III. (238—244). 
.... TOPAIAINOC A VI Lovor-vijen- 

cem ovjećana glava na d. 

Ae, 25 mm, n*6 gr. 

3- AVT K M ANT FóoAIAINOC AVG 
Kao gore. 

Ae, 24 mm, 9*8 gr. 

Odessus u Thrakiji na Crnom moru. 
1. Sept. Severus (193— 211). 
AV KA CG • • • Lovor-vijencem ovjen- 
Ćana glava nad. 



CO-L...AC dolje DEVLT Proćelje hrama 
sa boźanskim kipom u nutrini. 



COL-FLPA-C D-EYLT Slidno. 



AAPIANO-nOAEITIlN Żmija se penje 
uz tronog. 



AAPiA 

tornja. 



nOAEiriiN Grad sa dva 



AAPIANO - nOAEITiilN Asklepios. 



OAHCOe - rrilN Serapis stoji okrenut 
na 1., u d. ruci drźi zdjelicu, u 1. rog obilja; 
pred njim gorući źrtvenik. 



Ae, 27 mm, 85 gr. 

2. Gordianus III. (238—244). 

AVTMANT Lovor-vijencem Slićno. 

ovjenĆana glava na d., dolje AVT 
Ae, 26 mm, 10*2 gr. 

Pau talia u Thrakiji nedaleko od rijeke Strymona. 
1. Septimius Severus (193 — 211.) 
A CeilTI-CeVHPOC C6B Lovor-vijen- OVVriIACIIAVrAVIAC Żmija se pre- 

cem ovjenĆano poprsje na d. vija i uzdise. 

Ae, 30 mm, 1485 gr. Nalazi se u zbirci Vase Gojkovića. 

Philippopolis u Thrakiji na rijeci Strymonu. 
1. Antoninus Pius. (138 — 161). 
AVT Al AAPI A-NTONCINOC Lovor- Al ANTIKON «I>1AII1I1C>IIC>- 

vijencem ovjenĆana glava na d. ACKrillN Zeus sjedi okrenut na 1. ; u. d drżi 

razkriljenoga orla. 
Ae, 31 mm, 2r6 gr. 
2.AVT Al AAP-ANTilNGIN • • Kao gore. cWAHinOIIOAfilT . . . Ares okrenut 

na 1.; u d. drźi zdjelicu, u 1. koplje. 
Ae, 18 mm, 37 gr. 

Novce cara Caracalle sa napisom: k()L\ON 0PAK12N AAEZA^APIAE^ spominje 
Katanćić p. 103. 



Digitized by 



Google 



Celestin Grćki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 23 



Stobi u Makedoniji. 

i. Sept. Severus. 
IMP C P SEPTi -CE • • • Lovor-vijen- MVNICIPI - STOBENSi Yiktorija na I., 

ceni ovjenćana glava na d. 

Ae, 24 mm, 7*6 gr. 

2. Julia Domna. 
IVLIA (Augusta) Glava na d. (Municipi) STOBE • • Viktorija na 1. 

Ae, 22 mm, 63. 

3i4Caracalla. 
M AVRE - ANTONINVS Lovor-vijencem MVNICIPI - STOBEN Kao gore. 

ovjenćana glava na d. 

a) Ae, 25 mm, 81 gr. b) Ae, 22 mm, 5 8 gr. 

5. ANTONIN • • Kao gore municiPI - STO - BENSIV Kao gore\ 

Ae, 22 mm, 6 gr. 
6. Geta. 
IM C P SE - PT - GETA Lovor-vijen- MVNICI - STOBEI Kao gore. 

cem ovjenĆana glava na d. 
Ae, 25 mm. 7 7 gr. 

Dyrrhachlum Illyrici, nekoć Epidamnos, danas Durazzo, sjeverno od Apollonije. Odatle 
je vodila via Egnatia u Byzant. 

1. EVKTHM . . . Krava s teletom na d. AVP AAMA-TE-OSI Kvadrat. 

Ar, 17 mm, 3*2 gr., izlizan. 

2. MEMSkOi: Slićno. AVP-AV-kl£-KOV Kao gore. 

Ar, 18 mm, 3 gr. 

3- <I>IA12N Kao gore; glava Helija. AVP-ME-NI-i:k()V Kao gore. 

Ar, 16 mm, 26 gr. 

4- AKVkloc Kao gore A\T-;NE £pi-<7X0J Kao gore. 

Ar, 17 mm, 3 3 gr. 

5. Orao na d., SEM2IN Krava s teletom *|VA-M>-A Kvadrat. 

na d. 

Ar, 16 mm, 3 gr. 

6. Krava s teletom na l. SVA • • • • Kvadrat. 

Ae, 15 mm, 24 gr. 
7- • • • • P12M Krava s teletom na d. Nejasno. 

Ae, '8 mm, 2*1 gr. 
8. Kao gore. Nejasno. 

Ae, platiran, 18 mm, 25 gr. 
Thyateira u Lydiji. 
1. Septimius Severus. (193— 211). 
AVT k A • • Ci:il-Oe()VIIP()C IIKP £™CITAtnećUljivo)ACUTIKOV Atena, 

Lovor-vijencem ovjenćana glava na d. car i Ares; dolje (-)VA1EII ) HI\£2!\ 

Ae, 44 mm, 39 gr, gornji grad Osiek. 
Hadriani u Mysiji. 
1. Geta. 

II CCriTI Golobrada glava Gete AAIM-AM12N Jupiter sjedi okrenut na 

na d 1., u d. drżi żezlo, u 1. munju. 

Ae, 22 mm, 640 gr. U zbirci g. Huge Bartholovića. 
Pet. KatanĆić u navedenom djelu p. 104. spominje joś novac grada 
Nikomedije u Bithyniji. 
M AVP CGV AAEZA^AI > ()C capite laureato i Mk()-MHEA12iN circa templum octo 
in medio positum intra AIG !\C£2k() • • • Aer. 



Digitized by 



Google 



24 



Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



Nicaea u Bithyniji. 
i. Cara cal la. 
(Av7ovivoc Auparo;) Lovor-vijencem oyjenćana 
glava na d. 

2. Elagabal. 
M A'jp AvTo>vtvoc A'j Kao gore. 



N-IK-AI-E/12!\ Legijski orao i 2 vojnićka 
znaka. 

NI-KAI-E £2N naokoło. Fortuna żrtvuje okre- 
nuta na 1. 



Ae, 21 mm, 4 gr. 
3. Kao gore. 

Ae, 19 mm, 37 gr. 

4. Severus Alexander. 
M AVP C6V AA6 IANAPOL AVLovor 
vi jeńcem oyjendana glava na d. 

Ae, 21 mm, 4-5 gr. 
5. Isto kao gore. 

Ae, 20 mm 4*5 gr. 
6 i 7. Isto kao gore 

a) Ae, 20 mm, 5 40 gr. 

P) Ae, 20 mm. 4-20 gr. 
8. Isto kao gore. 

Ae, 20 mm, 4*1 gr. 
9 i 10. Isto kao gore. 

Ae, 20 mm, 4*2 gr. 

Ae, 20 mm, 37 gr. 

11. Isto kao gore. 

Ae, 20 mm, 4-1 gr. 

12. Isto kao gore. 

Ae, 19 mm, 48 gr. 

13. Napis kao gore. ZraĆnom krunom okru- 
njena glava na d. 

Ae, 20 mm, 39 gr. 

14. Isto. 

Ae, 20 mm, 3 6 gr. 

Novac S. Aleksandra iste kovnice spominje i P. Katanćić o. c. p. 103., a i V. J. Żanić, cit., 
navodi nalaze nicejske kovnice. 

15. Julia Mamaea. 

IOVAIA MAMAIA • • Glava na d. NI-K-AI-E/12N 3 vojnićka znaka. 

Ae, 19 mm, 3 gr. 

16. Gordianus III. 

M ANT TOPAIANOL AV. Zra5nom N-IK-AI-EON Legijski orao i 2 vojnićka 

krunom okrunjena giava na d. znaka. 

Ae, 18 mm, 2*5 gr. 
SliĆan komad (capite radiato) navodi P. Katanćić p. 105. 



N-IK-A-I/E12N Kao br. 1. 
NI-KA-IE-/12N 3 vojnićka znaka. 

NI-K-A-IE/12N 3 vojnićka znaka. 
NI-KAI-E'£2N Kao gore. 

NI-K-AI-E UN Kao gore. 
NI-KA-IE/12N Kao gore. 

NI-K-AI/ewv Kao gore. 

N-IK-AI-E/12N Kao gore. 

N-IK • • • ŁE12N Legijski orao i 2 
vojniĆka znaka. 

NI-K-AI-E/12N 3 vojnićka znaka. 



17. Kao gore. 

Ae, 18 mm, 3*1 gr 

18. Kao gore. 

Ae, 20 mm, 3-3 gr., 
Tabae u Kariji. 
1. TABH-N12N Glava mladoga Dionyza 



na d. 



N IK-AI-E/12N Kao gore. 

N-IK-A-I/E12N 2 legijska orla i 2 voj- 
niĆka znaka. 



TABH-N12N Poseidon na 1., d. nogom 
stupa na lądu, u d. ruci drźi delfina, a u 1. 
trozub ; doi je 6 



Ae, 22 mm, 65 gr. 



Digitized by 



Google 



Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 25 

2. Traianus (98—117). 

AV KAI TPAI-ANOC APIC V P AA TABH-N12N Źena stoji okrenuta na 1. 

Lovor-vijencem ovjenĆana glava na d. 
Ae, 23 mm, 6*1 gr. 

Tripolis u Syriji. 

1. Julia Soaemias. 

IOVAIA-i:0 • • - • Glava na d. TKI-I I Hram. 

Ae, 28 mm, 14*8 gr. 

V. Celestin. 

* * 

Dodatak uredniśtya. Narodni muzej u Zagrebu posjeduje takoder veći 
brój grćkih novaca i rimskih kolonijalnih, koji su se u Osijeku naśli, a koji većim 
dijelom potjeću iz velike muzeju darovane zbirke dra. J. Brunśmida. Ovdje se 
priopćuje samo popis onih komada, za koje se za stalno znade, da su iz Osijeka, 
ali će ih u muzejskoj numizmatićkoj zbirci odanle biti sigurno jos i mnogo viśe, 
kod kojih se provenijencija nije zabiljeżila, jer se je negda zaliboze drzalo, da 
je to suvisno. Druga serija ovakovih novaca osjećke provenijencije nalazi se u 
zbirki dr. Adolfa Mtillera, ljećnika zubi i usta u Zagrebu, koji ih je joś dakom 
u Osijeku sabrao. 

Medu svim ovim novcima ima iz republikanskoga doba novaca grada 
Apollonije u Illyriji, kojih osjećki gradski muzej iz osjećkoga gradskoga po- 
drućja dosele samo slućajno nema, jer se po Slavoniji u opće veoma ćesto nadu. 
Iz carskoga doba ima novaca Makedonije, Korinta, Thelpuse u Arkadiji, Niko- 
medije u Bithyniji, Mylase u Kariji, Doryleja u Phrygiji i Antiochije u Syriji, 
koji takoder nisu u osjećkoj muzejskoj zbirci zastupani. 

Odnośni novci narodnoga muzeja u Zagrebu i gospodina dra Mullera, 1 
koji su iz Osijeka, jesu slijedeći: 

1. Provincla Dacia. Philippus pater. 
Ae, 27 mm, 14-40 gr. — Zbirka dra. Mul- PROVINC I A DACIA dolje AN^IL Izmeclu 

lera. — 1MP M IVL PHILIPPVS AVG. Ovjen- orla i lava stojeća żeńska figura (Dacia) sa fri- 
ćano poprsje sa oklopom i piastom na d. gijskom kapom na glavi i svinutim maćem u 

d. ; pred njom stoji bojni znak sa napisom V, 
a u l. ruci drżi drugi bojni znak sa napisom XIII. 
Pick Die ant. Mttnzen Nordgriechenlands I. 1 p. u, 16. 

2. Decius. 

Ae, 29—27 mm, 1450 gr. - Zbirka Mil- PROVIN0-IA DACIA, dolje AN IIII. Iz- 

ler. — IMP TRAIANVS DECIVS AVG Ovjen- medu orla i lava stojeća Dacia (bez kapę) sa 
Ćano poprsje sa oklopom i piastom na d. granćicom u podignutoj d. i źezlom u 1. ruci. 

Pick o. c. I. 1 p. 14, 38. 
3. Ae, 27 mm, 11*40 gr. — Zbirka Muller. Kao br. 2., ali sa AN V 

— IMP C M Q TRAIANVS DECIVS AVG. 
Kao br. 2. 

— Pick o. c. I 1 p. 15, 41. 



1 Gdje nije posebno zabiljeżeno, razumijeva se, da se novac nalazi u zbirci narodnoga 
muzeja; novci dra Mullera uvijek su posebno oznaćeni. 



Digitized by 



Google 



26 Celestin Grćki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



4. — — Volusianus. 
Ae, 26 ram, 14-9 gr. (Br. inv. 1227). — IMP Kao br. 3. 

C VIH VOLVSIANVS AVG. Ovjenćano po- 
prsje sa oklopom i piastom na d. 

Pick o. c. I 1 p. 17, 54. 

5 Ae, 25 mm, 11*95 gr. — Zbirka Mtiller. - Drugi primjerak istoga novca. 

6. Moesia superior. Viminacium. Gordianus III. 

Ae, 30X28 mm, 167 gr. (Br. inv. 1243). P M S CO - L VIM dolje ANJ. Żeńska 

IMP CAES M ANT GORDIANVS AVG Ovjen- figura (Moesia) izmedu bika i lava. 
ćano poprsje sa oklopom i piastom na d. 
Pick o. c. p. 32, 71. 

7. Ae, 29 mm, 1485 gr. — Zbirka Mttller. — Drugi primjerak istoga novca. 
8. Ae, 21—20 mm, 335 gr. — Zbirka Mai- Kao br. 6. 

ler. — Kao br. 6. 

Pick o. c. p. 32, 73. 
9 i 10. Ae, 30 mm. i 1595 gr.: 29 mm. i Kao br. 6., ali sa AN«I*I« 

1440 gr. — Zbirka Mttller. — Kao br. 6. 
Pick o. c. p. 33, 76. 
u. Ae, 22 mm 4-57 gr. — Zbirka Mtiller. — Kao br. 9. 

Kao br. 6., ali poprsje okrunjeno zraćnom 
krunom. 

Pick o. c, p, 33, 77. 

12. Ae, 30 mm, 2045 gr. — Zbirka Mtiller. Kao br. 6, ali sa AN • III • i razdijeljeno 

— Kao br. 6. C-OL. 

Pick o. c. p. 34, 80. 

13. Ae, 29 mm., 18 2 gr. (Br. inv. 1297). Kao br. 12 
IMP GORDIANV8 PIVS FEL AVG Kao br. 6. 

Pick o. c. p. 34, 81. 

14. Ae, 31 — 30 mm, 20*20 gr. — Zbirka Mtiller. — Drugi primjerak istoga novca. 

15. Ae, 23 mm, 6*43 gr. — Zbirka Mtiller. Kao br. 12. 

— Kao br. 11. 

Pick o. c. p. 34, 82. 

16. Ae, 30 mm, 235 gr. (Br. inv. 1300). Kao Kao br. 12 ali sa AN III 
brój 13 

PJlk o. c. p. 35, 83 

17. Ae, 29 mm, 20*12 gr. (Br. inv. 13 14). — Drugi primjerak istoga novca. 

18. Ae, 30 mm, 22* 10 gr. — Zbirka Mtiller. — Treći primjerak. 

19. Ae, 29 mm, 14 60 gr. — Zbirka Mtiller. — Ćetvrti primjerak. 

20. Ae, 22 mm, 535 gr. (Br. inv. 1320). Kao br. 16. 
Napis kao br. 13. Poprsje sa krunom. 

Pick o. c. p. 35, 84. 

21. Ae, 30 mm, 17*05 gr. — Zbirka Mtiller. Kao br. 12, ali sa AN V 

— Kao br. 13. 

Pick o. c. p. 37, 92. 

22. Philippus pater. 

Ae, 28 mm, 20*6 gr. (Br. inv. 1349). IMP Kao br. 21. 

M IVL PHILIPPVS AVG Ovjenćano poprsje 
sa oklopom i piastom na d 

Pick o. c. p. 39, 100 

23—25. Ae, 29 mm, 18*35, 1712 i 1620 gr. — Zbirka Mtiller. — Tri daljnja komada istoga 
novca. 

26. Ae, 28 mm, 19*80 gr. — Zbirka Mtiller. Slićno, ali sa AN VI 

— Kao br. 22. 

Pick o. c. p. 40, 102. 



Digitized by 



Google 



Celestin GrĆki i rimski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



27 



27. Ae, 28 mm, 1935 gr. (Br. inv. 1373). Slićno, ali sa AN VII 

Slićno. 

Pick o. c. p. 40, 103. 

28-29. Ae, 31 mm, i 15*85 gr.; 29 mm, i 1730 gr. - Zbirka Molier. — Dva daljnja ko- 
mada istoga novca. 

30. Ae, 28 mm, 20*8 gr. (Br. inv. 1382). Slićno, ali sa AN VIII 

Slićno. 

Pick o c. p. 40, 104. 

31—32. Ae, 30 mm, i 17 55 gr ; 27 mm, i 18 gr. — Zbirka Mttller. — Dva daljnja ko- 
mada istoga novca. 

33. Otacilia. 

Ae, 26 mm, 14 50 gr. — Zbirka Muller. — Slićno; sa AN VI 

MARCIA OTACIL SEVERA AVG Odjeveno 
poprsje sa dijademom na d. 

Sr. Pick o. c. p. 42, no, koji je razlićan u napisu. 

34. Philippus filius. 

Ae, 28 mm, 15-2 gr. (Br. inv. 1396). M IVL Slićno, ali sa AN VII 

PHILIPPVS CAES Poprsje sa oklopom i pia- 
stom na d. 

Pick o. c. p. 43, 116. 
35—36. — — Decius. 
Ae, 27 mm i 14 gr.; 29 mm i 13*60 gr. — 
Zbirka Muller, 2 kom. — IMP CAES C Mp;8 Q 
DEOIVS P F AVG Ovjenćano poprsje sa oklo- 
pom i piastom na d 

Pick o. c. p. 45, 124. 
37 Ae, 28 mm, 1435 gr. (Br. inv. 1414). 
IMP TRAIANVS DECIVS AVG Slićno. 
Pick o. c. p 45, 125. 

38. Ae, 27 mm, 13-55 gr. — Zbirka Muller. — 
IMP M Q TRAIANVS DECIVS AVG Slićno. 
Pick o. c. p. 46, 128. 

39. Etruscilla. 

Ae, 27 mm, 12 05 gr. — Zbirka Milller. — 
HER ETRVSCILLA AVG Odjeveno poprsje 
na d. 

Pick o. c. p. 47, 136. 
40. Ae. 26 mm, 127 gr. (Br. inv. 1446). Kao 
br. 39- 

Pick o. c. p. 47, 137. — I dr. Muller ima ulomak (polovicu) uvoga novca iz Osijeka. 

41.— 43. Hostilianus. 



Slićno; sa AN XI 

Kao br. 35. 
Slićno; sa AN XII 

Slićno; sa AN XI 
Slićno; sa AN XII 



Ae, 26 mm, 1185, 11*45 i 10 60 gr. Zbirka 
Mttller, 3 kom. - C VAL HOST M QVINTVS 
CAE Poprsje sa oklopom i piastom na d 
Pick o. c. p. 50, 148. 

44. Ae, 25 mm, 11*92 gr. (Br. inv. 147 1). 
Slićno. 

Pick o. c. p. 51, 152. 

45. Ae, 26 mm, II 10 gr. — Zbirka Mttller. 
Slićno. 

Pick. o. c. p. 52. 158. 



Slićno; sa AN XII 



P M 6 0-0 L V1M dolje AN XII Slićno, 
ali Moesia ima u lijevoj ruci rog obilja. 

Slićno br. 41; sa AN XIII 



Digitized by 



Google 



28 



Gelestin Grćki i rimski kolonijalni novci nacleni u Osijeku. 



46—47 - Gallus. 
Ae, 25 mm, 1018 i 9*85 gr. — Zbirka 
Muller. - IMP C VIB10 TREBON GALLO 
AVG Ovjenćano poprsje sa oklopom i piastom 
na d. 

Pick o. c. p. 52, 160. 
48 -49. Ae, 28 mm, 9*05 gr. (Br. inv. 1492). 
i 26 mm, 9 18 gr. (Br. inv. 1499). IMP O UAL- 
LVS P FELIX AVG Ovjenćano poprsje sa 
oklopom i piastom na d. 

Pick o. c. p. 54, 165. 
50 Ae, 26 -25 mm, 8-48 gr. Zbirka Muller. 

— IMP C GALLVS PIVS FELIX AVG Ovjen- 
Ćano poprsje sa oklopom i piastom na d. 

Sr. Pick o. c. p. 54, 167. Varijanta. 

51. Aemilianus. 

Ae, 25 mm, 9*50 gr. — Zbirka Muller. — 
IMP C M AEMIL AEMILIANVS AVG Ovjen- 
ćano poprsje sa oklopom i piastom na d. 

Sr. Pick o. c p. 57, 179. 

52. Ae, 26 mm, 8*90 gr. — Zbirka Muller. 

— Kao br. 51, ali na końcu A mjesto AVG. 

Sr. Pick o. c. p. 57, 179. 

53. Ae, 27 mm, 6-95 gr. (Br. inv. 1529). IMP 
C EMIL EMILIANO AVG Ovjenćano poprsje 
sa oklopom i piastom na d. 

Pick o. c. p 58, 181. 

54. Yalerianus. 

Ae, 28X25 mm, 10 22 gr. (Br. inv. I532). 
IMP VALERIANVS P AVG Ovjenćano poprsje 
sa oklopom i piastom na d. 

Pick o. c. p. 59, 190. 

55. Macedonia. Stobi. Julia Domna. 
Ae, 25 mm, 7 80 gr. — Zbirka Muller. — 
1VLIA AYGWSTA Odjeveno poprsje na d. 

56. — — Caracalla. 
Ae, 26—25 mm, 10-82 gr. — Zbirka Muller. 
IM M A V— ANTONIN V OvjenĆano poprsje 
sa oklopom i piastom na 1. 

57. Macedonia Alexander III. (Kovano 

Ae, 21 mm, 840 gr. _ A V6z: ANAPoY 
Glava sa kacigom na d. 

58. lllyricum. Apollonia. 

Ar, 18-19 mm, 2.65 gr. - API1TUN Na 
lijevo okrenuta krava doji tele. 

59. Ar, 17 mm, 311 gr. — NIKHN 

Nacrt kao br. 58. 

60. Peloponnesus. Corinthus. Septim 
Ae, 28 mm, ini gr. — [L SEPT] - SEV 
PERT AVG Ovjenćano poprsje na d. 



Slićno; sa AN XII 



Slićno; sa AN XIII 



P M S C OL VIM, dolje AN XIII Izmedu 
bika i lava stojeća Moesia sa rogom obilja u 
1. ruci. 



P M S COL VIM, dolje AN XIV Kao br. 6. 



Kao br. 51 ali razdijeljeno C— OL 



Slićno sa AN Xliii, ali Moesia drżi u is- 
pruźenoj desnici granćicu 



Kao br. 2, ali sa AN XVI 



MVNICI— STOBENS Na 1. stupajuća Nika 
sa vijencem u d. i palmom u 1. ruci; pred no- 
gama kotaĆ. 



STOBEN Slićno br. 55. 



u doba Severa Aleksandra). 

Kol MAKBAoN^N B N Lav na d. 



AIIoA Al NE A oko sferićkoga kva- 
drata sa ornamentom. 

AIIoA ATI 1 ©— BoV— AoV Nacrti kao 
br. 58. 

ius Severus. 

C-L-I- — COU. Muska figura na d sa ve- 
slima u jednoj i drugoj ruci. 



Digitized by 



Google 



Celestin GrĆki i riinski kolonijalni novci nadeni u Osijeku. 



29 



61. Arcadia. Thelpusa Julia Maesa. 
Ae, 24 mm, 555 gr. IoYAIA MAK -A 
C6BACTH Odjeveno poprsje na d. 



(■)6 Ali O T0I12N Herakles na 1., uprt 
1. rukom o buzdovan, berę desnicom hesperid- 
ske jabuke. 
62. Bithynia. Nlcaea. Severus Alexander. 



Ae, 20-19 mm, 4*25 gr. - M AVP l'EVH 
AAEz ANAPoC AV Ovjenćano poprsje na d. 

63. Ae, 17 mm, 415 gr. — Kao br. 62, ali 
poprsje sa zraćnom krunom. 

64. Ae, 21—18 mm, 4-03 gr. — Zbirka Mul- 
ler. — SliĆno br. 62. 

65. Ae, 2r mm, 3-99 gr. - M AVP CEV 
AAEzANAPoC AVF Ovjenćano poprsje 
na d 

66. Ae, 20 mm, 391 gr — Zbirka Muller. — 
M AV C6 A \6z ANAPOC A\T Poprsje sa 
zraćnom krunom na d. 

67. Julia Mamaea. 

Ae, 20 mm, 3 92 gr. — IoWIA MA- 
MAI A A VI" Odjeveno poprsje na d. 
68. Gordianus III 

Ae, 20 mm, 373 gr. - M ANT ToPAIA 
NoC AVT Okrunjeno poprsje na d. 



NI — KA IE — £2N Tri bojna znaka sa 

vijencima i po jednom ploćom (na srednjem 

dvije ploće). 

N— IK-AI-E 

/kX - Lik kao br. 62. 

Napis kao br. 63. Tri bojna znaka sa po 
dvije ploće; na vanjskima vijenci, a na srednjem 
orao. 

NI-K-AI-E 

- 7Tv^ Tri bojna znaka sa vi- 

jencima i po jednom ploćom 

Napis kao br. 65. Tri bojna znaka sa v - 
jencima i po dvi je ploće 

Kao br. 65, ali na srednjem bojnom znaku 
dvije ploće. 



N 



A-l 



Dva bojna zraka (i. i 4.) 



69. Carla. Mylasa. Ge ta 

Ae, 38 mm, 2841 gr. - ||() C6TITI — 
MIOO TETAC Poprsje sa oklopom i piastom 
na d. 



I— K 
E12N 

sa vijencima i dva sa kozorozima; na sva Ćetiri 
po tri ploće. 



MV\A-CGi2N Proćelje hrama sa ćetiri 
stupa; u njem kultni kip Zevsa labrandskoga 
sa polom na glavi, dvosjekom sjekirom u des- 
noj, kopljem u lijevoj, te vrpcama preko oba- 
dvije ruke. 
70. Phrygla. Dorylaeum. Severus Alexander. 



Ae, 18 mm, 3*05 gr. — Zbirka Mttller — M 
AVP CE AAE 2TANAP0C Ovjenćano poprsje 
na d. 

71. Syria. Antiochia ad Orontem. 

Ae, 14-15 mm, 393 gr. - ANTIoXEi2N 
MHTEo Glava gradske Tyche sa koprenom 
i turnjanom krunom na d. 



AOPV — AE12N Dvije se ruke rukuju 



Źrtvenik ureśen cvijetnom guirlandom; na 
njem orao; na desno Z C (god. 207 gradske 
ere. koja poćima god. 49 pr. Kr.) 
72. Neopredijeljeni grćki kolon ijalni. Antoninus Pius et M. Aurelius. 
Ae, 24 mm, 8*98 gr. — Nećitljiv napis. Nećitljiv napis. Glava Marka Aurelija na d. 

Ovjenćana glava Antonina Pija na d. Pred njom 
6 mm. śiroka okrugla kontrmarka sa nekom 
carskom glavom na d. (Severus Alexander ?) 

73- Aegyptus. Aiexandria. Car iii carević III. vijeka. 
Ae, 19 mm, 4*81 gr. - NeĆitljiv napis. Po- Nerazlućiya figura (Orao?) 

prsje na d. (Probus?) 



Digitized by 



Google 



HRVATSKE SREDOVJEĆItfE STARINE. 

Ovdje se priopćuju ćlanci o sredovjećnim starinama, koje su se zadnjih 
tridesetak godina u Hrvatskoj i Slavoniji naśle i većim dijelom dospjele u na- 
rodni muzeju Zagrebu. Sve su to spomenici umjetnoga obrta, koji naravno 
da ne podaju nikakovih ćinjenica za politićku proślost hrvatskoga naroda, ali 
ipak mogu da prikaźu koju crtu o općim kulturnim prilikama, sto su u stanovito 
doba u hrvatskim zemljama vladale. 

Velik dio ovdje opisąnih predmeta potjeće iz onoga vremena, kada su na 
hrvatskom prijestolju joś sjedili kraljevi narodne krvi, i to iz zadnjega stoljeća 
hrvatske samostalnosti. Ne może se pravo ni oćekivati, da bi nahodaji iz toga 
davnoga vremena mogli biti osobito obilni i bogati Zemlja izmedu Save i Drave 
bila je hrvatskim vladarima, kojima je prijestolnica bila u dalmatinskoj Hrvatskoj, 
dosta izvan ruke, a sigurno je i poradi ratnih prilika proślih vijekova bila słabo 
nastavana i dosta siromaśna. To postaje tim vjerojatnije, ako se joś uvażi, da 
je Hrvatska s onu stranu Drave imała jakoga i ratobornoga susjeda, koji se je 
joś u X stoljeću neprestano zaletavao i u mnoge udaljenije zemlje, pa sigurno 
nije pośtedio ni svoga najbliżega susjeda, do kojega je mogao doći bez velikih 
poteśkoća. O proślosti Hrvatske i Slavonije prije provale kralja Ladislava i osno- 
vanja zagrebaćke biskupije u XI. vijeku nema gotovo nikakova pismena izvora, 
ali je veoma yjerojatno, da su manje konjanićke ćete madżarske kroz cijelo 
vrijeme, od kako su se Madżari u Podunavlju nastanili, pohadale hrvatske po- 
granićne krajeve, da ih plijene, zalazeći katkada i mało dalje u unutraśnjost 
zemlje. Uza sve to ne może biti govora o tome, da bi madżarski vladari prije 
kralja Ladislava u Hrvatskoj vrśili kakovih vladarskih prava. Za takovu tvrdnju 
nema nikakovih podataka, koji bi mogli da podnesu ozbiljnu objektivnu kritiku. 

Ovdje opisane hrvatske starine u mnogo kojećem prużaju analogija sa slić- 
nim predmetima susjednih zemalja. Ima tu dosta dodirnih toćaka sa nakitima u 
dalmatinskoj Hrvatskoj, ali joś je veća srodnost sa predmetima, sto su ih rabili 
Slaveni s onu stranu Drave. Nęka slićnost postoji i sa suvremenim predmetima 
ćeśkim, poljskim i polabsko-slavenskim. 

U prva ćetiri ćlanka predoćuju se ovdje predmeti iz ćetiri starohrvatska 
groblja na red (Reihenfriedhófe) Jedno u Bijelom brdu kod Osijeka, koje je 
prilićno dobro pretrażeno, pribliżno se może datirati, a spada u sredinu XI. 
vijeka, dok se drugo u Svinjarevcima upravo tako sigurno może metnuti u zadnje 
decenije XI. vijeka. Neśto starija su druga dva groblja kod Klośtra i Yelikoga 
Bukovca, ali i ona valjda neće biti starija od poćetka XI. vijeka Jedan opet 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



ćlanak govori o srebrnim nakitima, koji su za viśe stoljeća mladi, a izoralo ih 
prije viśe godina u Slakovcima kod Vinkovaca. 

Ovi će se ćlanci nastaviti, a u jednom od budućih biti će govora o 
ostancima nekih sredovjećnih gradevina iz Hrvatske i Slavonije. 

I. Groblje XI. stoljeća u Bijelom brdu kod Osijeka. 

Koncern godine 1895. doznao je Osjećanin Karlo Nuber, da se u sjevero- 
zapadnome dijelu sela Bijeloga brda kod Osijeka, u ulici Veneciji kod raznih 
poslova ćeśće naślo ćovjećjih kostiju, a u z nje kojekakovih priloga. On se odmah 
dade na posao, da vidi, kakovo je to groblje, te je 29. studenoga i. g otvorio 
sedam grobova, a kaśnje kroz zimu do końca ożujka u viśe navrataka prekopao 
joś daljnja dvadeset i dva groba. Po karakteristićnim nakitima nije mu bilo 
teśko, da konstatuje, da su to grobovi srednjega vijeka, ako i nije — kako je 
to uz pomanjkanje kasnije utvrdenih podataka i sasma naravno — odmah po- 
godio, u koje li doba spadaju, drżeć ih za viśe stoljeća starijima, nego sto 
su zaista. 1 

Kako se je Nuber tećajem svoga iskopavanja uvjerio, da bi za sustavno 
iskapanje i za plaćanje odśteta morao prilićno mnogo novaca potrośiti, a nije 
bilo izgleda, da bi ih u Osijeku mogao namaknuti, to se on obrati na hrvatsko 
arheolośko druśtvo u Zagrebu, ne bi li mu ono većom svotom priskoćilo u pomoc, 
da zapoćeto iskapanje nastavi i sretno do krają provede. Druśtvo je tu Nuberovu 
molbu uvażilo i s njime se sporazumjelo uz uvjete, koji su po njega veoma po- 
voljni bili: Drustvo će nositi sve trośkove oko kopanja, platiti će Nuberu dnev- 
nice i efektivne izdatke za njegova redovita dnevna putovanja izmedu Osijeka 
i Bijeloga brda; Nuber će opet ulożiti svoj trud i odstupiti će drustvu prava, 
koja je navodno stekao na zemljiśta, na kojima se grobovi nalaze. 2 Predmeti, 
śto se budu povodom iskopavanja naśli, podijeliti će se po polak : jednu će po- 
lovicu dobiti narodni muzej u Zagrebu, a drugu Nuber, koji ju je obećao pre- 
dati osjećkome gradskome muzeju. On je s prvoga krają htio, da dobije za sebe 
(dotićno za osjećki gradski muzej) u opće sve predmete, sto bi se na trośak 
hrvatskoga arheolośkoga druśtva u Bijelom brdu iskopali, ali na takov zahtjev 
druśtvo naravno nije mogło pristati, jer je drżało, da mu je u prvom redu za- 
daća, da radi u korist narodnoga muzeja u Zagrebu. 

Pod Nuberovim nadzorom izvodilo se je sada iskapanje od 15 travnja do 13. 
svibnja 1896 , ali se je ćeśće poradi zla vremena na viśe dana moralo prekidati. Za 
to vrijeme bio je u Bijelom brdu na par dana i prof Purić, tajnik hrvatskoga arheo- 
lośkoga druśtva, a u svibnju dośao sam i ja, koje da na licu mjesta sam proućim 
zanimivo ovo iskapanje, koje da uklonim neke zaprjeke, śto ih Nuber sam nije 
mogao da ukłoni. Uz to mi se je valjalo s Nuberom sporazumjeti glede razdiobe 



1 Sr. Slavonische Presse od 21. travnja 1896 ćati odśtete zato, śto su dozvolili, da se u 

* Ovaj navod se je kasnije iskazao neispravnim, njihovim dvoriśtima i vrtovima kopa. 

pa je faktićno druśtvo moralo vlasnicima pla- 



Digitized by 



Google 



:te Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



predmeta, pa preuzeti ono, sto bi se za narodni muzej odredilo. Ali ovo je bilo 
veoma teźak posao, pa sam se osyjedoćio, da sam pravo imao, kada sam odmah 
od prvoga krają u drustvenom odboru bio protiv ovakova ortakluka kod iska- 
panja. Nuber je naime htio sve, śtogod je karakteristićno iii u opće bolje bilo 
za sebe imati, ne uvażujuć, da je hrvatsko arheolosko drustvo nosiło sve tro- 
śkove i njegov trud plaćalo, pa da stoga ima veće pravo da trazi, da se polo- 
vica boljih grobova narodnomu muzeju u Zagrebu odstupi, a ne samo ono, sto 
se je viśe puta pojavilo, sto je dakle u neku ruku bilo samo duplikat onih stvari, 
koje je Nuber već imao. Ovo moje shvaćanje bilo je tim viśe opravdano, sto 
nije bio ispravan ni njegov navod, da je on na zemljiśta, gdje se je imało kopati, 
ma kakovo pravo stekao bio, kako je on to kod ugovaranja sa druśtvenim 
odborom bio izjavio. Uza sve to, da je kod razdiobe ipak konaćno nekako usta- 
novljeno bilo, sto na ćiji dio spada, nije Nuber htio nekih predmeta da izrući, dok 
se ne bi naślo i za njega slićnih komada. U toj je stvari dapaće morao interye- 
nirati i obranićki sud, koji je, sudeći posvema objektivno, dao pravo onoj stranci, 
koja je zaista pravo imała. Na końcu końca Nuber ipak nije podnio nikakova 
izyjestaja o iskapanju, a kako sam ja imao samo sumarne biljeśke o njegovu 
kopanju i kako mi nisu pristupni bili predmeti, koji su njemu pripali bili, to se 
na publikaciju o uspjehu bjelobrdskoga iskapanja nije mogło misliti sve dotlę, 
dok se prilike ne promijene. 1 Nuber je svega raskopao 141 grób, od kojih je ne- 
koliko bilo iz prethistorijskoga doba. 

Zło iskustvo, koje se polućilo kod udruznoga iskapanja, imało je tu dobru 
posljedicu, da je hrvatsko arheolosko druśtvo odlućilo, da će posao samo na- 
staviti. Najprije ga je izvodio prof. Josip Purić, koji je od 21.— 27. listopada 1896 
u jednom vrtu otvorio 30 sredoyjećnih grobova sa okosnicom i 2 prethistorijska 
sa paljevinom. Od 30. ozujka do 1. travnja 1897. prekopao sam ja dva dvoriśta 
i u njima nasao 36 grobova sa okosnicom i 1 prethistorijski sa paljevinom. 

Kada je Nuber svoje obećanje zaista ispunio, te bjelobrdske iskopine, u 
koliko ih je on dobio, poklonio osjećkome gradskome muzeju, obratio sam se 
na kustosa g. prof. Celestina, koji mi je poznatom svojom ljubeznośću te pred- 
mete na proućavanje poslao. Tako mi je bilo moguće, da sasiavim kakov takov 
izvjeśtaj i o Nuberovu iskapanju, u koju sam svrhu osim svojih sumarnih bilje- 
żaka i samih predmeta mogao upotrijebiti i neke Nuberove biljeśke. Źaliboże 
nisam mogao njegovih nacrta tako rekonstruisati, da bi se mogao barem do- 
nekle vijeran plan groblja naćiniti. Jedino u dvoriśtu i vrtu Vase Bojanića mogao 
sam, na temelju vlastita nacrta, od Nubera tamo raskopane grobove naznaćiti, 
ali bez oznakę broją, koji kojemu u opisu pripada. S toga odustajem od toga, 
da priopćim nacrt groblja sa poloźajem grobova, jer bi isti morao biti nepotpun. 



1 Kratkę izvjeśtaje o bjelobrdskim predmetima M. Hoernes (Fundę verschiedener Alters- 

objelodaniśe: po Nuberovoj uputi i po autop- stufen aus dem westlichen Syrmien u Mit- 

siji P. Reinecke (Slavische Graberfunde im theilungen der prahistorischen Commission 

kroatischen und slovenisehen Gebiete u ber- der kais. Akademie der Wissenschałten Bd. 

linskom Zeitschriłt fUr Ethnologie 1897 ^ er- !• No 5. — 1901 str. 284-289). 
handlungen str 362-367) i po mojoj uputi 



Digitized by 



Google 



B run śm id Hrvatske sredovjedne starine. 33 



Za Purićevo i moje iskapanje bile su mi naravno pri ruci toćne biljeśke i nacrti, 
pa svi predmeti, koji su se tim prilikama naśli. 

Starohrvatsko groblje u Bijelom brdu nalazi se u tamosnjoj ulici Vene- 
ciji na parcelama br. 801 (vrt Davida Lukića), 803 (vrt Srete Lukića\ 804 i 805 
(dvoriśte i vrt Milosa Miletića), 807 (dvoriśte Koje Bertića), 808 (dvoriśte Steve 
Miletića) na zapadnoj, br. 846/2 (dvoriste Stevana Ostojića), 847 i 848 (dvo- 
riśte i vrt Koje Bojanića), 849/1 i 2 i 850/1 i 2 (vrt i dvoriśte Vase Bojanića), 851 
(vrt Lukę Miletića) i 854 (vrt Koste Ćiyića) na istoćnoj strani, te na samoj ulici 
izmedu ta dva reda kuca. Nuber je prekopao cijelu ulicu i parcele 804, 805, 807, 
808, 849 i 850, Purić parcelu 803, a ja parcele 846/2 i 847. Joś neprekopane 
ostadose parcele 851, 854 i 801, gdje bi se valjda samo na prvoj imali nadati 
nekomu uspjehu, doćim će na ostale dvije samo mało grobova biti. Na tim se 
zemljistima nije mogło kopati, jer su vlasnici stavljali pretjerane zahtjeve. 

Svuda je iskapanju bilo kojekakovih zaprjeka. Jedan dio grobova lezi 
pod kućama i zgradama, gdje se naravno nije mogło kopati, a na viśe se mjesta 
tiije mogło raditi s drugih razloga. Tako se n. pr. kod Koje Bojanića (parć. 847 
i 848) nije mogło kopati na juźnoj strani dvorista, jer se tamo nalazi drveće, 
velika rupa (gdje su se okosnice već davno povadile), hambar i susa. Na istoćnoj 
su opet strani, zalazeći i u vrt, rupe i gnojiśta, a tamo je bio zakopan i veći 
brój źrtava svinjske kuge, tako da se u to mjesto nije smjelo dirati sa sanitarnih 
razloga. Na ulici velik je dio grobova tećajem vremena kiśa isprala i iznijela 
okosnice na povrśinu , a pripomogle su i svinje, koje su mnogo kostiju izrovale. 
Sto se je ovuda mogło naci, to je iskopao Nuber, koji je od prilike polovicu 
svojih grobova na ulici naśao. Ja sam naśao samo dva groba (br. 172 i 177) pred 
kucom Koje Bojanića, a naknadno ih je dva naśao i moj radnik Vaso Bojanić, 
koji je iz njih izvadene predmete muzeju na otkup poslao (br. 211 i 212). 

Starohrvatsko groblje u Bijelom brdu ima od prilike oblik paćetvorine, 
kojoj su stranice priblizno 80 odnosno 100 m duge ; cijeli mu opseg iznosi dakle 
oko 8000 m 2 iii do i l / 4 katastralnoga jutra. Situirano je duljinom od prilike od 
zapada prema istoka, a tako su nekako, pa i od jugozapada prema sjeverois- 
toku bili poredani i grobovi, u kojima su glave leźale na zapadnoj, a nogę na 
istoćnoj strani. Lice mrtyaca, koji su bili położeni na leda, gledalo je dakle 
prema ishodu sunca. Kod kopanja grobova, koji su se dosta na plitko izdubili, 
pazilo se barem donekle na neki red. Naknadno zakopavanje kojega mrtvaca 
u stariju grobnicu nije se ni u jednom slućaju mogło konstatovati 

Staro groblje u Bijelom brdu bilo je dva puta u porabi : najprije u pret- 
historijsko bronsano doba iii ranije razdoblje prvoga żeljeznoga (halśtatskoga). 
Mrtvaci bi se u to doba spaljivali, a pepeo pohranio u zemljanim posudama, 
kojih se je na viśe mjesta naślo (grobovi br 37, 7?, 84, 85, 96, 100, 102, 108, 
109, 121, 157, i7i i 204). Da se je cijelo zemljiśte prerigolovalo, mjesto sto su se 
samo na razmake kopali jarci, tih bi se prethistorijskih grobova bilo naślo mnogo 
viśe, akoprem su mnogi bili uniśteni, kada su se zakopavali sredoyjećni mrtvaci. 
Jasno to dokazuju hrbine prethistorijskih posuda, śto su se uz potonje — bez 
sumnje samo slućajno, a ne namjerice u grobove położeni — naśli. U grobu br. 
121 naślo se je nedvojbeno prethistorijskih predmeta i posuda, ali i ćovjećja okos- 

3 



Digitized by 



Google 



34 



Brunsmid Hrvatske sredovje5ne starine. 



nica, na koj oj su neki prethistorijski nakiti bill Naroćito to vrijedi za bronsanu 
narukvicu, koja je na desnoj ruci okosnice nadena Pod obićnim prilikama ne 
bi se o tom mogło podvojiti, da li su okosnica i predmeti iz istoga vremena, 
akoprem bi upalo u oći, sto se u istom groblju i u isto doba nailazi i na spa- 
ljivanje i na zakopavanje. Ovako, kakoje okosnica nadena u redu sredovjećnih 
grobova sa okosnicama, nije pitanje posvema neumjesno, nije li ova okosnica ipak 
sredoyjećna, a kod zakopavanja da ju se samo nakitilo prethistorijskim nakitima, 
sto su se u kopanju groba nasli bili. Svakako ovaj osamljeni slućaj ostaje po- 
nesto nejasan. 

Drugi put rabilo je ovo staro groblje u srednjem vijeku, i to, kako to 
u nekim grobovima nadeni novci madżarskih kraljeva Petra (i 038—1 041, 1044 
— 1046; jedan komad u grobu br. 141; sl. 1, t), Andrije I. (1046 — ioói ; pet 
komada u grobovima br. 107, 113 [sl. 1,3], 153 [sl. 1, 2] i 165 [dva komada, sl. 
1, 4 i 5]) i Bele I. (kao kralj 1060 — 1063; dva komada u grobovima br. 107 i 
199 [sl. 1,6]. dokazuju, bez sumnje u drugoj trećini XI stoljeća. Naślo se je 

doduśe i starijih, naime rimskih novac& 
II. 1 , III. 2 i IV. 8 stoljeća, ali pod takovim 
uslovima, da se za datiranje dotićnoga 
groba ne mogu upotrijebiti. Ti su naime 
novci svi probuseni i porabom izlizani, a 
nalazili su se kao amuleti iii privjesci u 
nizovima sitnih staklenih zrnaca, sto bi 
ih pokojnice onoga vremena za svoga 
zivota rado nosile i dapaće sobom u grób 
ponijele. Istu svrhu, da sluźe kao nakit, 
vrSili su i drugi neki predmeti starijega 
SL 1. ArpadovskI novci XI. vl]eka Iz staro- vremena, koji su se kao prilozi u grobo- 
hrvatsklh grobova u Bijelom brdu. Nar. vel. vima nasli. 4 Nasuprot madżarski novci, 

koji su se nasli iii u kojoj ruci iii blizu 
nje, iii u ustima iii u lubanji (kamo su dospjeli utjecanjem crvi), imadu posvema 
obiljezje kurantnoga novca, koji se je s mrtvacem u grób mećao s posebnih 
razloga, koji su mozda u savezu sa pogrebnim obićajima iii kakovim sujeyjerjem 
onoga yremena. 

Śto su se u bjelobrdskom groblju nasli novci madżarskih kraljeva XI 
vijeka, to ne dokazuje niśta viśe, nego jedino to, da su u ono doba ti novci u 
Slavoniji u prometu bili. Hrvatski kraljevi narodne krvi nisu sami novca 
kovali, kao sto to nisu ćinili ni vladari ostalih jużnih Slavena onoga vremena, 
pa je po njihovoj drzavi morao kolati novac susjednih zemalja. U Dalmaciji se 
stoga u to doba kao i u Bugarskoj może oćekivati samo bizantinski novac i 




1 Izlizan probuśen rimski novac II. stoljeća u 

grobu br. 46 (sL 2, ti). 
1 ProbuŚeni novci Philippa starijega u grobu 

br. 80 i dva od Aurelijana u grobu br. 183. 
3 Probuśeni novci Constantina u grobu br. 183, 



Crispa u br. 129, Constancija II. u br. 81 (sl. 
2, 10), Valensa u br. 148 (sl. 2, 11), Arcadija 
u br 63 (sl. 2, 9). 
4 Dva probuśena ułomka rimske bronsane fibule 
III— IV. vijeka u grobu br. 46 (sl 2, 5 i 6). 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 35 



moźda koji iz talijanskih carskih kovnica. Ista mletaćka republika, koja nas je 
kasnje svojim novcem upravo poplavila, prije druge polovice XII. stoljeća nije 
imała svoje vlastite kovnice, nego se je tamo, a i to samo u manjem opsegu, kovao 
carski novac. U Hrvatskoj i Slavoniji osim bizantskoga u prvom se redu u XI. 
stoljeću może oćekivati novac madźarske drźave, gdje se je kova!o poćam od 
sv. Stjepana, pa njemaćki (carski, bavarskih vojvoda, regensburskih biskupa i 
salcburśkih nadbiskupa), ali potonjega sigurno samo mało. Koliko za sada zna- 
demo, bile su naime Hrvatska i Slavonija u oyo doba słabo nastavane, pa po- 
radi toga u medunarodnom prometu samo od veoma podredene vaźnosti, tako 
.da strani novac osim iz najbliźega susjedstva u zemlju nije mnogo ni dolazio. 



SI. 2. Raźni predmeti iz starohnratskih grobova u Bijelom brdu. Nar. vel. i i 2. Polumjesećasti 

privjesci. 3. Drźak neke źeljezne sprave. 4. Kośtan privjesak. 5 i 6. Ulomci rimske fibule. 7. Ulo- 

mak sredovjećnoga prstena (rabljen kao privjesak). 8— 11. Probuśeni rimski novci. 

Novci madżarskih kraljeva u bjelobrdskim grobovima nipośto ne ovla- 
stuju na zakljućak, kao da je toboze Hrvatska i Slavonija prije sv. Ladislava i 
Kolomana bila sastavni dio madźarske drżave. Po sarnim predmetima, sto su se 
u tim grobovima naśli, posve se sigurno może reći, da je svijet, sto se je tamo za- 
kopavao, bio slavenskoga roda, t. j. da su to bili Hrvati. Najglavniji predmeti, 
koji na tu pomisao navode, jesu stanovite karićice od tanje iii deblje żice, ko- 
jima je jedan kraj svinut u nastavak, koji nalići slovu S Tih se karićica naslo 
i na drugim mjestima po Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Srbiji, a naslo ih se 
veoma mnogo u ćesko-slovjenskim i poljaćkim krajevima, pa u zemljama, gdje 
su negda prebivali polabski Slaveni, naroćito dosta ćesto u Meklenburśkoj. Śto 
ih se je veoma mnogo naslo i po cijeloj Madzarskoj, to potvrduje samo ono, 



Digitized by 



Google 



36 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



iSS^s 




?* r " : <m<*^m 








SI. 3. Żeljezne sprave iz starohrvatskih*grobova u Bijelom brdu. "/* nar. vel. i —3. Noźevi. 
4. Okov od noźeva toka. 5. Ulomak srpa. 6. Śkare. 7. Żlica. 8. Ćilit. l / t nar. vel. 



3 4 

SI. 4. Zemljane posudice i ornamentovano crjepovlje iz starohrvatskih grobova u Bijelom brdu. 

7, nar. vel. 1—3 sredovjeĆno, 4 rłmsko doba. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 37 



sto se i onako znade, da je po cijeloj Madźarskoj żivilo slavensko żiteljstvo, 
koje se je slićnim nakitima kitiło, kao sto su to ćinili njegovi slavenski srodnici 
u susjednim krajevima. Uza to je naravno vjerojatno, da su i Madzari od svojih 
slavenskih podloźnika poprimili stogod od njihovih nakita i noSnje, pa i obratno. 
Ali ako se ovo i pretpostavi, to kod starih bjelobrdskih mrtvaca ne może biti 
dvojbe o njihovoj slavenskoj narodnosti. U staromadżarskim muśkaraćkim grobo- 
vima naime veoma se ćesto nadu prilozi, koji napućuju na ratoboran konjanićki 
naród, a u ovo viśe nego 200 otvaranih grobova u Bijelome brda nije se naslo 
niti jedno ratnićko orużje, niti jedan komad od konjske opreme. Naślo se je do- 
duśe u Bijelome brdu — ali izvan svakoga saveza sa pojedinim grobovima — 
i źivotinjskib okosnica, dapaće i od konja, ali to su ostanci parnulih domaćih 
żivotinja iz novijega vremena, koje su se u Bijelom brdu jos i u najnovije doba 
po domaćim vrtovima i dvoriśtima zakopavale. 



SI. 5. Starohrvatski grób br. 78 iz Bijeloga brda kod Osijeka. 

Starohrvatsko groblje u Bijelome brdu na końcu XI. stoljeća kao da nije 
vise bilo u porabi, jer se ni jedan grób ne da datirati iza vremena kralja Bele I. 
(1061 — 1 063). Ako se tu może nagadanjem doći do kakova zakljućka, to bi se 
iz negativnoga svjedoćanstva bjelobrdskih grobova mogło doći do zakljućka, da 
je tamosnja naselbina u drugoj polovici XL stoljeća napuśtena bila, a takovo se 
je raselenje mogło dogoditi povodom provale sv Ladislava u Slaypniju, koji je 
zemlju privremeno zaposjeo i u njoj postavio za vladara svoga sinovca Alma. 

Ne może se toćno ustanoviti, kolika je od prilike bila starohrvatska na- 
selbina u Bijelome brdu. Na prekopanom zemljistu nasle su se, odbiv prethisto- 
rijske, kakove dvije stotine sredoyjećnih grobova sa okosnicama. Vjerojatno je, 
da ih je pod kućama i zgradama, pod drvećem i po rupama, pa na samoj ulici 
bilo jos do 200, a u jos neprekopane tri parcele biti će możebiti takoder jos 
1 00. Ako je ovaj moj raćun ispravan, to bi ovo groblje sadrżavalo kakovih 500 
okosnica. To je dosta małen brój, tako da se mora uzeti, da je starohrvatska 



Digitized by 



Google 



38 



Brunśmid Hrvatske sredovje5ne starine. 



naselbina u Bijelome brdu morala biti veoma maleno selo Uzitie li se, daje groblje, 
kako je to vjerojatno, bilo 80—100 godłna u porabi, to stanovniśtvo ove nasel- 
bine na medi hrvatske drźave sigurno nije iznosilo ni 200 du§a 

O źivotnim i kulturnim prilikama starih Bjelobrdana po saćuvanim se 
ostancima może od prilike ovo reći : Starohrvatsko seljaćko żiteljstvo blizu Dra- 
vina uSća u Dunav imało je dosta małe potrebe, kojima je lako mogło da udo- 
volji ratarskim ! i stoćarskim proizvodenjem, lovom i ribarstvom. Od sprava, sto su 




Sl. 6. Karićice sljepoćnićarke i minduSe iz starohrvatskih grobova u Bijelom brdu. Nar. vel. 

u svagdanjem zivotu rabile, naslo se je veoma mało, med ostalim nekoliko zeljeznih 
nozeva (sl. 3, 1 — 3), koji su valjda proizvod domaćega obrta. Osim kovaća bilo 
je i kujundżija, koji su naćinjali one mnogobrojne nakite od bronsa i srebra, sto 



1 Pokazuje to poraba zeljeznih srpova ? o4 kojih se je4an uloinak ną$ao (sl. 3, 5), 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredoyjećne starine. 39 



su sepo mnogim grobovima na sarnim okosnicama naśli, jer je bio obićaj da se 
mrtyaci zakopavaju sa nakitima, §to su ih za 2ivota nosili U nekim grobovima 
naslo se i ćitavih zemljanih posuda (sl 4), ureSenih ravnim i valovitim potezima, 
koje su, sudeći po dosta surovoj radnji, sigurno takoder bile domaći proizvod. 
Neke od tih posuda imaju dolje nekakove biljege. Moźda su te posudice sadrźa- 
vale hrane iii pica, a postupalo se tako valjda stoga, da pokojnicima u njihovu 
novu stanu i u tom pogledu nista ne pomanjka. Za svaki slaćaj potrebe u neke 
se je grobove metnuo i po koji komad novca, Sto je baS onda u tećaju bio, a 
da se taj novac ne izgubi, metnuo bi se pokojniku u ruku iii u usta. Mrtvaci bi 
se bez skrinje ispruźeno u grób poloźili tako, da bi glava leźala na zapadnoj, a 
nogę na istoćnoj s tran i groba. U nekim grobovima nakiti su se tek naknadno 
prilozili, kada je mrtvac već u grobu lezao. Kako je ovakov grób iza pomnoga 
otkopavanja izgledao, prikazuje slika 5 , koja nam prikazuje okosnicu groba br. 78 
zajedno sa njezinim nakitima i prilozima. 

Nakiti, Sto su ih bjelobrdski pokojnici nosili, imaju veoma jednostavne 
oblike, pa se iz njih może zakljućivati, da taj svijet seljaćkoga staliśa nije stojao 
na osobito visokom stepenu kulturę. Ponajglavniji nakiti, sto ih u većem broju 
iz ovih grobova upoznajemo, jesu neke karićice, koje su donekle sluźile od pri- 
like u istu svrhu kao danas minduSe, zatim prstenje, nizovi od staklena zrnja, pa 
ogrlice i narukvice od bronsa. 

Karićice (sljepoćnićarke, Schlafenringe ) i m i n d u s e Najkarakteristićniji 
nakit staroslavenski jesu karićice (sl. 6), a na tu ćinjenicu prvi je upozorio Danac 
Sophus Molier. 1 Karićica od tanje iii deblje żice u glavnom ima dvije vrste, naime 
bez nastavka i sa nastavcima. Karićice bez nastavka (sl. 6, 19—21) najjednostavniji 
su oblik. Odrezao se komad obićne iice i svinuo od prilike na oblik kraga. Kra- 
jevi bi ostali rastavljeni, pa su se iii doticali iii bi se sjekli prelazeć jedan preko 
drugoga ; oni su bili iii iste debljine kao Sto je ostała źica, iii bi se jedan iii oba 
zasiljilo, iii bi se oba otupila, dotićno nabiła. Ovakove karićice mogle su se iii 
direktno kroz rupicu na uSnoj uSici provući, te nositi kao minduSe, iii bi se — 
katkada i u prilićno velikom broju — prisile na vrpcu, koja bi se u visini slje- 
poćnica oko glave svezala. Velika mnogolićnost bi se postigla, ako bi se jedan 
kraj karićice iii oba jedan iii viśe puta previjao. Tako bi nastale karićice sa na- 
stavcima, od kojih u Bij el orne brdu imademo tri vrste. Kod jedne, koja kao da 
representira stariji oblik, zica je na jednom kraju viśe puta smotana u ćunjastu 
iii valjkastu Spiralu (sl. 6, 22 — 24). Kod druge dvije vrste jedan je kraj zice plo- 
snato iskovan, te van svinut, i to iii u obliku petlje (sl. 6, 13 — 16 i 18, iii joś ćeSće u 
obliku slova S (sl. 6, 1 — 12 i 25). Bjelobrdske karićice velikom su većinom iii 



1 S. Muller: Ueber slawische Schlafenringe dźarskim jezikom u Archaeologiai tirtesitO. 

(Schlesiens Vorzeit in Bild und Schrift Bre- N. s. XI 1891 str.333). Dr. L. Niederle PH- 

slau 1877 (str. 189 — 197). — Ostała glavnija sp5vky k anthropologii zemi ćesk^ch I. Prag 

literatura : D r. Li ssau er Ober den Formen- 1891 i Bemerkungen zu einigen Charakteri- 

kreis der slavischen Schlafenringe (u Corre- stiken der altslawischen Gruber (Mittheilungen 

spondenzblatt der deutschen anthropologi- der anthropologischen Gesellschaft In Więn 

schen Gesellschaft XXJI. 1891 str. 138 i ma- XXIV 1894 str. 194 i sl.) 



Digitized by 



Google 



40 



Brunsmid Hrvatske sredovje5ne starine. 



malene iii dapaće veoma malene. Pravile su se velikom yećinom od bronsa, ali 
ih se je naślo i od lośe srebrne smjese, pa kako se ćini i od kositra i źeljeza. 

Ovih karićica naslo se je dosele svagdje, gdjegod je kada u srednjem vi- 
jeku bilo Slayena, tako da se njihova pojava u kojem nahodaju może smatrati 
karakteristićnim obiljeżjem za slavenski karakter njegov. U Hrvatskoj i Slavo- 
niji naslo se je dosele, u koliko je to poznato, takovih nakita u Novim Banov- 
cima kod Zemuna (u nar. muzeju 34 kom. sa nastavkom), Sarengradu (1 kom.), 
Sotinu (i kom.), Svinjarevcima kod Vukovara (6 kom.), Bijelombrdu (veoma 
mnogo), Veri 11 kom.\ KloStru kod Durdevca (105 kom.), Velikom Bukovcu kod 
Ludbrjega (7 kom.), Sisku 6 kom.) i Gradusi kod Petrinje (1 kom ). U Dalma- 
ciji 1 ih se je naślo, a nalazi se sada u kninskom muzeju: u starohrvatskom groblju u 
Podgradu (2 kom.), u Plavnu kod Knina (8 kom.), u rimokatolićkom groblju u 
Biskupiji (14 kom.), u Bioćinu selu kod Kistanja ( 1 kom.), u starohrvatskom groblju 
u Burnumu (2 kom.), u Biskupiji na podvornicama Braćića (2 kom.), u Devrsaku 
na Leźajica glavici (opć. Skradin; 2 kom), u Smrdeljima (opć. Skradin; 1 kom). 

Iz Małe Mitrovice u Srbiji ima u narodnome muzeju u Zagrebu 7 komada 
karićica sa nastavcima raznolika oblika. Na veoma mnogo mjesta ih se je naślo u 
Madźarskoj 2 , pa u Ćeśkoj, gdje se već god. 1894 znade za 124 nalaziśta. 3 Manje 
ih je u Moravskoj (na 18 mjesta), Ślezkoj (na 4 mjesta), Duringiji, Bavarskoj, 
Braniborskoj, Mecklenburgu, Pomoraniji i Zapadnoj Pruskoj, sve dakle u zem- 
ljama, gdje je bilo Ćeha i polabskih Slavena. U poljskim zemljama kao n. pr. u 
Poznanjskoj, ruskoj Poljskoj i Galiciji ima ih takoder, ali za cudo ih je mało u 
krajevima ruskę carevine, premda i tamo ne manjkaju bas posvema. 

Istaknula se raźna mnijenja, gdje je ovaj oblik nakita nastao, pa se po- 
miśljalo na istok, odakle bi te karićice donosili arapski trgovci (Virchowova 
teorija), zatim na Ćeśku, pa na Ugarsku, gdje bi nastale bile medu Slavenima. 
Uzimalo se, da u Ugarskoj ima takovih predmeta već u IV i V. vijeku, 4 ali mi 
se to ćini sasma nevjerojatno, kao sto će i datiranje ćeśkih nahodaja u VIII. iii 
dapaće VII. stoljeće biti veoma dvojbeno. Nije mi poznato, da li se je u opće 
mogło posve sigurno ustanoviti suvremenost tih karićica sa S-nastavkom sa kojim 
predmetom, koji bi bio stariji od IX. vijeka. Uza sve to mi se ćini veoma yjero- 
jatno, da je tip naśih karićica nastao kod panonskih Slavena, a odavle da se je 
radijalno śirio po istoćnoj polovici srednje Evrope, pa na bałkański poluotok i 
u istoćnu Evropu. 

Śto se tiće porabe ovih nakita to nema sumnje, da su karićice bez na- 
stavka, pa one sa ćunjastom i valjkastom spiralom u mnogo slućajeva sluźile i 



1 Po pismenoj obavijesti od o. Luigja Maruna 

u Kninu. 
• Sr. Hampel u djelu A magyar honfoglalas 

kutfói. Budapest 1900. 
1 Niederle u Mitth. der anthropolog. Gesellsch. 

in Wien. XXIV (1884) str. 196 i sl. 
« Sto se je u Sós-Hartyanu naśao jedan zlatan 

novac Theodozija II. sa jednom karićicom, 

j oś niśta neodlućuje. U Bijelom brdu naślo 



se uz karićice i rimskih novaca II., III i IV. 
stoljeća, ali zato bjelobrdsko groblje svejedno 
nije starije od XI. vijeka, kako to dokazuj u 
tamo nadeni arpadovski novci. I nahodaji iz 
grobova u Keszthelyu kod Blatnoga jezera 
mogu u pojedinim dijelovima biti mnogo mladi 
od V. vijeka, u koje se bitni dijelovi pravom 
uvrśtuju. 



Digitized by 



Google 




SL 7. Prstenje Iz starohrvatskoga groblja u Bijelom brdu. Nar. vel. 



Digitized by 



Google 



42 BrunSmid Hnratske sredovjećne starine. 



kao minduSe. Manje vjerojatno bi to bilo kod karićica sa petljastim iii S-nastav- 
kom, koje se obićno smatra sljepoćnićarkama, t. j. nakitom, Sto bi se priśio na 
vrpcu, koja bi se omotała oko cela i glave tako, da bi one karićice doSle od 
prilike u visinu jednoga i drugoga slijepoga oka. Ali baS u bjelobrdskom gro- 
biStu javlja se jedna zanimiva pojava, koja dokazuje, da su se i karićice sa S- 
nastavkom već dosta rano upotrebljavale i kao prave minduSe. To je jedna 
takova karićica (sl. 6, 25), na koju je nanizan grozdolik priyjesak jedne min- 
duSe, koja je dosta obićna u X. i na poćetku XI. yijeka Pravih minduSa u 
Bijelom brdu u opće je bilo mało. Ovamo spada jedna otyorena ovalna karika 
iz groba br. 154 (sl. 6, 17) i jedan primjerak iz groba br 174 (sl. 6, 26), koji 
prikazuje oblik, Sto se je naSao u vise varijantnih primjeraka u groblju kod 
Klośtra i u Velikom Bukovcu. Priyjesak u obliku grozda srodan je onomu, Sto 
se mało prije spomenuo kao nanizan na jednu karićicu sa S-nastavkom, ali je 
potonji veoma surovo izraden. 

Iskapanje u Bijelom brdu iznijelo je i tu ćinjenicu, da su karićice bez 
nastavka sluźile u troju svrhu, naime kao minduSe, kao sljepoćnićarke i kao pr- 
stenje. Za karićice sa ćunjastim iii valjkastim śpiralnim nastavkom primijetio je 
Reinecke (n. n. m.) protiv Niederlea, da su to bile minduSe, ali s tim se ne slaże 
ćinjenica, da je takovih karićica u grobu br 70 bilo tri, dakle jedna vise nego 
sto bi trebalo, da ovaj nazor uzmogne biti iskljućivo vjerojatan. I te su dakle ka- 
rićice bile i minduSe i sljepoćnićarke. 

Prstenje. Veoma razlićno se je postupalo kod proizvodenja prstenja 
(sl. 7), koje se je velikom većinom naćinjalo ljevanjem, i to na dva nacina. Sa- 
stavljeno prstenje (sl. 7, br. 12— 18, 20 — 24, 26 i 27), oćesto i poneSto masivnije, 
saljevalo bi se u dvije formę, koje bi se u tu svrhu sastavile; t. zv. Sav (Gussnat), 
koji je morao nastati tamo, gdje bi se formę doticale, u viSe se slućajeva, na- 
roćito na nutarnjoj strani, nije ni uklanjao. Neki su komadi ovakova prstenja 
neureśeni, a drugi imaj u vertikalne iii kosę zareze. 

Druga jedna vrsta prstenja (sl. 7 br., 5, 19, 25) saljevala bi se u jedno- 
stranim otvorenim formama, u koj im a su bili izraźeni ornamenti vanjske strane, 
pa bi se onda naknadno savijanjem dobivao primjereni oblik. Kod treće vrste (Sl. 
7 br. 3, 6 i 7) neki su komadi naćinjeni od tanka bronsana lima, a na sastavu 
obijuh krajeya prilotale bi se od slićna lima naćinjene kapice, u koje se ukovalo 
stakleno zrno. Ureśenih takovih kapica proizvodilo se je u ostalom i ljevanjem (sl. 
7, br. i, 2). Ima prstenja i sa graviranom ćetverouglastom ploćom (sl. 7, br. 8 i 9), a 
jedan napred śiroki komad (sl. 7, br. 4) ima graviran nacrt, koji prikazuje otvorenu 
ruku na krstu. Veoma rijetko se je naSla jedna ćetvrta vrsta prstenja (sl. 7 br. 
10 i u), koja se je splela iz tri źice, koje bi se zavijale na jednu stranu. Ima i 
ljevena prstenja, kod kojega se ova torzija oponaSala (sl. 7 br, 12 i 13). 

U viśe slućajeva naślo se je na prstima nesastavljenih karika od tankę 
bronsane śipke iii deblje źice, koja se prema krajevima tanje iskovala (sl. 7 
br. 29—34). Sasma jednaki komadi u drugim su se opet grobovima naśli uz glavu 
i to u takovu poloźaju, da su nedyojbeno morali sluźiti bilo kao minduse bilo 
poput karika-sljepoćnićarki prisiveni na kakoyu vrpcu. 

Staklena zrna, Vęoma mnogo mrtvaca i to valjda većinom ięnski 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovje5ne starine. 



43 



svijet, u bjelobrdskim je grobovima imało oko vrata nizove sa sitnim staklenim 
zrncima źućkasto-smede iii bjelkaste boje. Velikom većinom to je zrnje prostije 
kakvoće, te se dobiva!o tako, da bi se dulje staklene śipke na sitno rasjekle. 
Prema tomu, jesu li te śipke bilę ravne iii da li je na njima bila oblina za 
okrugla zrna izrazena, rayna se oblik tih zrnaca. Ćesto puta ostadośe po dva, 
tri i ćetiri takova zrna zajedno, a da nisu prosjećena, a katkada su se kod sje- 
ćenja tako okrhala, da je na cijelom zrncetu ostao joś i ulomak od drugoga. 

t) a b & 'o 'Q '<a U '£} "o \> 

"& Do tao te) 'fcammz* 

?-r*\ Imm Tggfr 7fe "@ *$"(j 

v$. *Ł 



f^mca osa 

♦f/T-; — x ♦/• 





S($d 



96. 




SI. 8. Staklena zrna i probuSeni Kauri-puZevi Iz starohnratskih grobova u Bijelom brdu. Nar. vel. 

Samo staklo, kako je bilo lo§e sastavine, tećajem vremena u. zemlji je tako 
sprhnulo, da se je kod vadenja kidalo iii krunilo. Mnogo su se redę naśla sta- 
klena zrna sa ulożenim emajlom (sl. 8, br. 51—55), a ima ih glatkih, narovaśenih 
(na oblik dinje ; sl. 8, br 47 i 48) i sa nastavljenim kvrżicama (sl. 8, br. 53 i 54). 
Orijetko se pojaviśe i bolja jednobojna (n. pr. modra) zrna polyedrićna oblika 
(sl. 8, br. 35) i t d. Sva su se ta staklena zrna sigurno dobivala gdjegod iz 



Digitized by 



Google 



r 



44 



Brunsmid Hrvatske sredovjećne starine. 





Slika 9. 



Slika 10. 





Slika 11. 



Slika 12. 



Slika 9—12. Ogrlice i narukvice iz starohnratskoga groblja u Bijelom brdu. l / 2 nar vel. — 

9. Ogrlica iz groba br. 55, narukvica iz br. 163. 10. Ogrlica iz br. 188, narukvica iz br. 55. 

11. Ogrlica iz br. 93, narukvica iz br. 78. 12. Ogrlica i narukvica iz groba br. 5. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



45 




Slika 13. 



Sllka 14. 




Slika 16. 



Sllka 13—16. Ogrlice i narukvice iz starohnratskoga groblja u Bijelom brdu. */ a nar. vel. — 

*3- Ogrlica iz groba br. 70, namkvica iz br. 80. 14. Ogrlica iz br. 192, narukvica iz br. 156. 

15. Ogrlica iz br. 156, narukvice iz br. 154 i 174. 16. Ogrlica i narukvice iz br. 183. 



Digitized by 



Google 



46 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 




o 



CO 
Xi 
O 

u 



£ .2 



O 




13 -o 

> N 
c3 08 

s « 

O . 

S &> 

go 



00 



Si 

S-S 



5 

I 



es 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



47 




^^3) @s» 



daljih krajeva, odakle su dolazili i probuseni Kauri-pużevi (Cypraea moneta; sl. 
8, br. 58—63), koji su se zajedno s njima u nizovima nosili. 

Ogrlice i naruk- 
v i c e. Najveći nakitni predmet 
iz bjelobrdskih groboya jesu 
ogrlice (sl. 9-18), kojih se je 
svega naślo 22 komada. Velike 
su to nesastavljene karike, sple- 
tene od tro- iii ćetverostruko 
uzete deblje iii tanje bronsane 
żice. Splelo ih se je valjda po- 
moćju dvijuh kljesta tako, da su 
se żice neprestano na jednu 
stranu zayijale (torzija). Pri 
tome se je poslu pazilo, da se 
na svakom kraju od samo jedne 
u dvije struke savinute żice do- 
bije po jedna petlja, koja se je 
na jednoj strani svinula u kva- 
ćicu. Ako bi iza torzije od osta- 
lih żica Stogod preostalo, to bi 
se iii ispod petlje i kvaćice 
jednostavno odrezalo iii bi se 
ispod njih oko ogrlice obmotalo 
(sl. 11, 13, 16, 17, 18). Poki- 
dani primjerci popravili bi se 
na taj naćin, da bi se na dotić- 
nim mjestima primjeran komad 
zice u vise zavoja obmotao (sl. 
18). Jedna od bjelobrdskih ogr- 
lica razlikuje se od ostalih ko- 
mada po tome, Sto je spletena od 
tri deblje i tri puta po tri uple- 
tene sasma tankę zice (sl. 18). 

Slićno kao ove ogrlice 

naćinjene su i neke narukvice iz 

Bijeloga brda (sl. 9-13 i 18 do 

20), samo Sto su kod onih od 

ćetiri struke u petlji i kvaćici 

mjesto jedne po dvije żice is- 

prepletene. Ukrasa radi ima i 

kod narukvica katkada upletenih slika 20. 

tanjih struka (sl 20). U jednom olli -«,«««. A .... 

, i . , \ . r. Slika 19, i 20. Pletene narukvicc iz starohnratskoga 

slucaju narukvica je saviiena iz groblja u B|jelom brdu- Nar vel _ Iz ^^^ ^ r 

dvije debele śipke (sl. 9 unutri). 87 i 65. 



Slika 19. 




Digitized by 



Google 



48 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



U opće ove su pletene narukvice mnogo rjede od ogrlica, pa se je u Bijelom 
brdu naślo samo 9 komada. Nasuprot su veoma obićne jednostavne neureśene 
narukvice (30 komada), koje bi se savile iz deblje iii tanje bronsane śipke okrug- 
loga, tro- iii ćetverouglasta prereza (sl. 14 — 17 unutri). Prema krajevima, koji 
se obićno nisu ni doticali, bili su ti komadi sve to tanje iskovani. Kod jedne 
narukvice (sl 17 unutri gore) krajevi su plosnato iskovani i spiralno van smotani. 
Jedna jedina narukvica iz Bijeloga brda direktno je iz dvije formę saljevena 
(sl. 21). Krajevi su joj ureSeni nekim zivotinjskim oblićjima, koja donekle sjećaju 
na żmije iii zmajeve, koji su otvorenim raljama jedan na drugoga zinuli Ovaj 
se oblik pojayljuje na viśe mjesta u slavenskim grobovima i u Madzarskoj, pa 
se je moźda preuzeo iz starijega vremena, gdje ima kojesta srodnoga. 

Domovina pletenih ogrlica, narukvica i slićno izvedena prstenja izvan 
svake su sumnje slavenski predjeli u Madzarskoj, gdje su, kako je već rećeno, 

po svoj prilici nastale i karićice sa 
S-nastavkom, sto se s ovakovim 
nakitima obićno zajedno nadu. Doba, 
kada su se ti predmeti poćeli praviti, 
valjda je negdje IX. iii X. stoljeće, 
dakle valjda od prilike isto vrijeme, 
kada su doSle u porabu i S-karićice. 
U isto doba pojavljuju se u Ma- 
dzarskoj i u Hrvatskoj i Slavoniji i 
otvorene narukvice savijene od bron- 
sane sipke okrugla, trouglasta iii će- 
tverouglasta prereza i one zatvorene 
narukvice, na kojima su sućelice dvije 
źivotinjske (moźda zmajske) glave. 
Neki od tih komada su glatki, doćim 
su drugi tordirani iii inaće ureśeni. 
Konaćno ima tamo joś i jedan treći 
oblik narukyica, naćinjenih od tankih 
bronsanih letvica, kojima su iii neSto 
śiri krajevi zaobljeni, iii su van sa- 
vijeni i smotani. Ovakovih se narukvica u Hrvatskoj i Slavoniji naSao samo 
jedan komad u Bijelom brdu, koji se od najobićnijega oblika bitno razlikuje. 

U krasnoj Hampelovoj radnji u djelu, sto ga je madżarska akademija iz- 
dala povodom milenija, 1 navedena su sada sasma pregledno sva dosele poznata 
nalaziśta ovakovih nakita u Madzarskoj, a karakteristićni oblici u obilnoj su mjeri 
u slikama priopćeni. Glavna nalaziśta 2 u Madzarskoj jesu: 

Arad Foldvar. 3 Grobovi sa novcima Bele I. i Ladislava II. Pletene ogr- 




Sl. 21. Narukv1ca iz starohrvatskoga groblja u 
Bijelom brdu. Nar. vel. — Iz groba br. 188. 



1 Hampel A honfoglalisi kor hazai emlćki u 
akademijskoj publikaciji A magyar honfogla- 
las kutfói. Budapest 1900. 



* U ovom popisu ne ide se za potpunośću 

• Hampel n. d. str 583 585. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredoyjećne starine. 49 



lice, narukvice glatke, letvićaste i one sa żivotinjskim glavama, prstenje pleteno 
i tordirano, S-karićice, okrugli i srcoliki priyjesci, bronsan krstić, stakleno zrnje itd. 

B&cs Keresztur. 1 Narukvice sa zivotinjskim glavama, ureśeno i neureśeno 
prstenje trouglasta prereza, S-karićice. 

Berettyó-Ujfalu 2 u Biharskoj zupaniji. Pletene ogrlice, narukvice glatke, 
letvićaste i sa źivotinjskim glavama, S-karićice i karicice bez nastavka. 

Bogojeva, 3 zupanija Baćka; u neposrednoj blizini Bijeloga brda. Naruk- 
vice pletene, od bronsane letvice i od bronsane Sipke, prstenje, karicice bez na- 
stavka, sa ćunjastim spiralnim, sa petljastim i sa S-nastavkom, privjesci u obliku 
dugmeta, źeljezni nożevi. 

Csorna, majur Csatar. 4 Pletena ogrlica, gladak i tordiran prsten. 

Horgos 5 u Csongradskoj zupaniji. Narukvica pletena, od okrugle i će- 
tverouglaste sipke, pleten prsten, S-karićice, velike valjkaste perle. 

Kaba 6 u zupaniji Hajdu. Pletena ogrlica, narukvice od sipke, S-karićica, 
okrugli i srcoliki privjesci. 

Kecskemet. 7 Uz grobove madzarske sa żeljeznim spravama, oruźjem i 
konjskom opremom viśe grobova sa cisto slavenskim sadfźajem, kao pletene 
ogrlice, narukvice pletene i od sipke, ureseno i neureśeno prstenje, S-karićice i 
karicice bez nastavka, okrugli i srcoliki privjesci, privjesci u obliku dugmeta, 
staklene perle, źeljezni nozevi i zemljane posude sa ravnim i valovitim potezima. 

Kis Dobra 8 u Zemplenskoj zupaniji Uz maćeve, żeljezne sprave i konjsku 
opremu pletena ogrlica, narukvice od sipke i letvice, karicice bez nastavka, 
okrugli srcoliki priyjesci. 

Muszka 9 u Aradskoj zupaniji. Uz konjsku opremu dvije narukvice sa 
żivotinjskim glavama, od kojih je jedna potpuno tordirana. 

Nagyvarad. 10 Pletene ogrlice, narukvice od sipke i sa źivotinjskim gla- 
vama, S-karićice i karicice bez nastavka, okrugli i srcoliki privjesci, minduśa sa 
grozdolikim privjeskom 

Nemes Ocsa u Pletena ogrlica, narukvica od sipke, S-karika i karika 
bez nastavka. 

Oroszlamos 12 u Csongradskoj zupaniji Karicice bez nastavka i sa S-na- 
stavkom, okrugli i srcoliki priyjesci, priyjesci u obliku dugmeta, konjska oprema. 

Pasztó 13 u Heveskoj zupaniji. Narukvica sa zivotinjskim glavama i S-karićice. 

Pilin 14 u zupaniji Nogradskoj Pletene ogrlice, narukvice pletene, sa zivo- 
tinjskim glavama, od bronsane sipke i od bronsane letvice, prstenje, karicice bez 
nastavka, sa petljastim i S-nastavkom, minduśe sa grozdolikim privjeskom, pra- 



1 Hampel n. d. str. 587. 9 Hampel n. d. str. 648-649. 

2 Hampel n. d. str. 590. • Hampel n. d str. 657-659. 

3 Czirdky u Arch. Źrt. XX. 1900 str. 266; ,0 Hampel n. d. str. 665—666. 
XXI 1901 str. 424 i 425; XXIII 1903 str. 60. n Hampel n. d. str. 671—673. 

4 Hampel n. d. str. 615. n Hampel n. d str. 674-676. 
* Hampel n. d. str. 625. " Hampel n. d. str. 676. 

6 Hampel n. d. str. 628. u Nyan u Arch. Ćrt. XXII 1902 str. 210—241. 

7 Hampel n. d. str. 633—646. 



Digitized by 



Google 



50 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



porci, privjesci u obliku dugmeta, polumjeseca i okrugle płocice, staklene perle 
i probuseni kauri-puzevi. Źeljezno orużje i konjska oprema. 13 arpadovskih no- 
vaca poćam od sv Stjepana do Ladislava I. 

Szekesfejćrydr 1 , Demkóhegy. Pletene ogrlice, narukvice pletene, od letvice 
i od śipke, S-karićice i karićice bez nastavka, mała okrugla fibula, praporci, 
okrugli i srcoliki privjesci, privjesci u obliku dugmeta, stakleno zrnje. 

Szćkesfejerv£r 2 , Maroshegy. Ogrlica, prstenje, karićice, okrugli i srco- 
liki priyjesci, stakleno zrnje 

Tolna-Szdntó. 3 Narukvica od śiroke letvice, prstenje, S-karićice, minduśa 
sa grozdolikim nastavkom, okrugli i srcoliki privjesci. 

Vdcz, 4 okolica. Pletena ogrlica, pletena narukvica, S-karićice i karićice 
bez nastavka, minduśe sa grozdolikim privjeskom, polumjesećasti priyjesci, sta- 
kleno zrnje. 

U Hrvatskoj i Slavoniji naśli su se ovakovi pleteni nakiti dosele samo 
u Bijelom brdu, Svinjarevcima, Klostru i Sisku. Jużno od Save postaju sve to 
rijedi, tako da iz Dalmacije dosele nije niti jedna ogrlica, niti jedna takova na- 
rukvica poznata. Porabu ogrlica kod sredovjećnih Hrvata u Dalmaciji doka- 
zuje u ostalom masivan srebrn ornamentovan primjerak iz Biskupije, gdje se je 
g. 1903. u vrtu Jovana Popovića nasao na mrtvacu u grobu VIII. vijeka, lijepo 
u klak ozidanu i posvodenu. U grobu su bile jos i tri veoma krasne zlatne na- 
uśnice. 5 I narukvice u dalmatinskoj Hrvatskoj nisu u srednjem vijeku bile jako 
obićne. U kninskom muzeju se nalaze samo dvije, i to jedna iz Biskupije, a druga 
iz Plavna, ali ove s naśima nisu ni najmanje slićne. Pletenoga prstenja od srebra 
naślo se i u Dalmaciji, n. pr. u rimokatolićkom groblju u Biskupiji (4 kom.), 
u groblju na Kapitulu u Kninu (1 kom ), u starohrvatskom groblju u Gjevrskama 
(kotar Skradin; 1 kom.) i u Podgradu kod Benkovca (1 kom.) Ako se dosele i 
nisu u Dalmaciji joś naśle pletene ogrlice i narukvice naśih starohrvatskih i ma- 
dżarskih staroslavenskih grobova, a ono tamo ipak ima nakita, koji pokazuju 
veoma srodan uresni motiv, tako da je moguće i vjerojatno, da jedni s dru- 
gima stoję u nekom snośaju. To su neke pletene minduśe, od kojih kninski 
muzej ima prirnjeraka iz rimokatolićkoga groblja u Biskupiji (12 kom.), iz staro- 
hrvatskoga groblja kod bazilike u Koljanima (1 kom.) i iz groblja u Podgradu 
kod Benkovca (2 kom.). 

I pleteni nakiti raSirise se daleko na sjever, pa ih ima po svim zemljama, 
gdje su bile u porabi S-karićice, dapaće i dalje sve do Finske 6 i do śvedskoga 
otoka Gothlanda. 7 

Praporci i drugi privjesci. Drugih predmeta medu nakitima u 
Bijelom se je brdu veoma mało naślo. U nizovima bio je katkada po jedan iii 



1 Hampel n. d. str. 689 - 698. predmetu na moju molbu pisao o. Luigj Ma- 

2 Hampel n. d. str. 699-700. run iz Knina. 

» Hampel n. d. str. 723-725. ' As P elin > Ant. du Nord finno-ougr. str. 308 

sl. 1667. 
P • *> • 73 - 73 • 7 Montelius Temps prehist. en Suede str. 

()vo i ostało vadim iz lista, koji mi je u tom 254 sl. 355. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



51 





Sl. 22. Bronsani i źeljezni praporci iz starohnratskih grobova 
u Bijelom brdu. Nar. vel. 



viśe praporaca sl 22) od posrebrena bronsa iii żeljeza. Oni bi se saljevali 

iii u cjelini iii u polovicama, koje bi se kasnije iii slotovale iii samo svezale; 

za proizvodenje zvuka umetnuo bi se malen komad śljunka. Praporci im aj u 

oblik, koji donekle sjeća na kruśku, a katkada sa sasma okrugli. Obićno su na 

doljnjoj strani una- 

krst prorezani, na po- 

vrsini jednostavnim 

ornamentom ureśeni, 

a redovito imaju na 

gornjem kraju petlju 

za privjeśanje. 

Osim prapo- 
raca ima i iz Bijelog 
brda, kao sto i i z 
drugih starohrvatskih 
grobiśta iz Hrvatske 
nekoliko malih privje- 
saka, koji imaju oblik 
masivnih krugljica sa 
petljom za priyjeśanje 
(sl. 23 br. 6 i 7), samo 
ih je ovdje bilo raz- 

mjerno mało. Kao privjesci slużile su i dyije ornamentovane polumjesećaste ploće 
(sl. 2, br. 1 i 2), a i jedan predmet (sl 2, br. 3), koji na doljnjem kraju ima mnogo 
żeljezne hrde, tako da je 
moguće, da je negda slużio 
kao drżak neke żeljezne 
sprave. Jedan jedini priyje- 
sak (sl. 2, br. 4) nije od ko- 
vine, nego od kosti, a pri- 
kazuje se kao ćunj, koji 
prema vrhu ima luknju za 
privjeśanje. 

Ostali predmet i. 
Samo u pojedinim primjer- 
cima naśli su se jos i neki 
drugi predmeti, koji kao da 
kod Hrvata i susjednih im 
Slavena onoga vremena nisu 
općenito u porabi bili. Ovamo 
spadaju dvije małe bronsane SI - 23 - Raznl b ™ n ™ ni predmeti iz starohrvatskih grobova 
n , 1 t j • i_i_,^u Bijelom brdu. Nar. vel. 1. Ulomak igle ukosnice. 2. Ulo- 

fibule. Jedna \z groba br. 192 * _.., . „ D ,. & A . „ D . . 

J & y mak zaponca. 3. 1 A. Fibule. 5. Predica. 6. 1 7. Pnvjesci. 

(sl. 23 br 3) ima oblik novca, 

a ureśena je na licu istokraćnim krstom i nekim nećitljivim latinskim napisom. Na 

doljnjoj strani nalazi se petlja i kvaćica za iglu, koja se nije saćuyala; możda 




Digitized by 



Google 



52 Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



je bila od żeljeza. Druga fibula iz groba br. 183 (sl. 23 br. 4) ovalna oblika spro- 
videna je na kraju uśicama, a dolje petljom i kvaćicom za iglu. 

Samo u jednom primjerku iskopala se u grobu br. 76 jedna predica sa 
remena (sl. 23 br. 5), na kojoj manjka trn. Na doljnjoj strani ima trouglast nastavak 
sa dvije rupice za ćavle, kojima se je na kożu prićvrstłla. Srodnoj je svrsi slu- 
żila i jedna tanka dugoljasta bronsana letvica iz groba br. 78 (sl. 23 br. 2), na kojoj 
je nekoliko luknjica, da ju se może na kajisu prićvrstiti, a zavrśuje većom rupicom, 
u koju bi se zakvaćila jedna kvaćica. 

Jedna veća igła (sl. 23 br. 1) iz groba br. 172, od koje se je naśao samo 
tordirani śiljak, slużila je sigurno kao ukosnica. 

Iz slijedećih biljeżaka może se viditi, kako su predmeti po grobovima po- 
razdijeljeni bili: 

Grób 1. Grób sa okosnicom. Prilozi : Dva neuresena bronsana prstena : 
jedan (sl. 7 br. 26) trouglasta prereza (promjer 21 mm), drugi konkavno-ravna 
prereza (promjer 20 mm). Jedna nesastavljena bronsana karićica (sljepoćnićarka), 
koja na jednom kraju zavrśuje nastavkom poput slova m (promjeri 19x16 mm, 
debljina żice 1*5 mm). Osjećki muz ej. 

Grób 2. Grób są okosnicom. Prilozi : Neureśen bronsan prsten, od śipke 
trouglasta prereza, sastavljen (promjer 22 mm). Nesastavljena bronsana kari- 
ćica sa S-nastavkom (promjeri 16x13 mm). 

Grób 3. Grób sa okosnicom. Prilog : Bronsan prsten od tanka plosnata 
prutića, uresena sa dva reda paromice poredanih listića i relijefnim potezom po 
srijedi. Tamo, gdje se oba krają sastaju, bilo je u okrugloj kapki stakleno zrno 
(oboje fali), a s jSdnoga i drugoga su krają kapice po tri u trokut stavljene 
kvrżice. Promjer prstena 21 mm. 

Grób 4. Grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 5 Grób sa okosnicom. Prilozi: Bronsana ogrlica (sl 12), spletena 
od 1 mm debele trostruko uzete żice. Jedan se kraj presavinuo u kv^ćicu, sto bi se 
zakvaćila u petlju, kojom zavrsuje drugi. Promjeri 160x138 mm, debljina 3 mm. 
— Bronsana narukvica (sl 12 iznutra), spletena od dvije 1 mm debele żice. Petlja 
je naknadno naćinjena iii popravljana, pa su se tom prilikom obije żice dosta 
nespretno savijale i obavile ; kvaćica seje otkinula, pa fali. Promjeri 59x58 mm; 
debljina 3 mm. — Bronsan prsten od nesastavljene 75 mm śiroke i o 5 mm 
debele prużice; slomljen. Osjećki muzej. 

Grób 6. Grób sa okosnicom. Prilog: Bronsana ogrlica, spletena od 
1 mm debele trostruko uzete żice. Kvaćica i petlja naćinjene su svaka od jedne 
struke, a oba se okrajka treće spiralno savila oko spletene narukvice. Kraj kva- 
ćice nije sastavljen nego prosjećen. Promjeri 164x147 mm; debljina 4 mm. 
Osjećki muzej. 

Grób 7. Grób sa okosnicom. Prilog: Srebrn prsten (sl. 7 br. 28) od 
nesastavljene 5 mm śiroke i o*5 mm debele prużice Promjer 19 mm. Osjećki 
muzej. 

Grób 8. Grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 9. Grób sa okosnicom. Desna ruka bila je ravno uz tijelo polo- 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 53 

żena, a lijeva, u laktu previnuta, poćivala je na trbuhu. Bez priłoga. U grobu se 
naślo neśto żivotinjskih kostiju. 

Grób 10. Grób sa okosnicom. Ruke su bile na trbuhu prekrśtene. Bez 
priloga. 

Grób II. Djećji grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 12. Grób sa okosnicom. Prstne kosti bile su pozelenile od prstena, 
ali se isti nije nasao. 

Grób 13. Djećji grób sa okosnicom Bez priloga. 

Grób 14. Grób sa okosnicom. Prilog: Bronsana sljepoćnićarka sa S-na- 
stavkom, od debele żice ; promjer 20—21 mm. 

Grób 15 Grób sa okosnicom. Prilozi: Srebrna sljepoćnićarka sa S-na- 
stavkom (14—12 mm), od 1 mm debele żice i ulomak takova nastavka; dvije 0*5 
mm debele karićicę bez takova nastavka. Oko vrata bio je niz, koji je sastojao 
od 6 komada probusenih Kauri-pużića (Cypraea moneta ; saćuvalo ih se 5), 2 
sjećena oveća zelenkasta zrna i 7 modrih triput narovaśenih (sl. 8 br. 36). Ne- 
koliko daljnjih zelenkastih zrna, od kojih se jedno naślo u ustima, kod vadenja 
se zdrobilo. Kost od prsta bila je od prstena pozelenila, ali se isti nije nasao. 
Osjećki mu z ej. 

Grób 16. Grób sa okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva ravno uz 
tijelo. Prilog: Bronsan prsten trouglasta prereza, promjer 23 mm. 

Grób 17. Grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 18. Grób sa okosnicom u 050 m dubljine. Bez priloga. 

Grób 19. Grób sa okosnicom. Desna ruka polożena na prsa, lijeva na 
trbuh. Na lijevom slijepom oku pet srebrnih karićica sa S-nastavkom ; promjer 
17X12 nim. Na desnoj ruci dva bronsana prstena trouglasta prereza; promjeri 
23x23 mm i 21X19 mm. Osjećki muzej. 

Grób 20. Grób sa okosnicom. Desna ruka polożena na prsa, lijeva na 
trbuh. Prilozi: dvije bronsane karićicę sa S-nastavkom (promjer 19 KI7 mm), a na 
desnoj ruci nesastavljen zaśiljeno zavrśujući prsten (sl. 7 br 29) od 3 mm śiroke 
prużice (promjer 18 mm). O s j e ć k i m u z e j. 

Grób 21. Grób sa okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva ravno uz 
tijelo. Prilozi: tri bronsane i tri srebrne karićicę sa S-nastavkom uz glavu; na 
desnoj ruci dva bronsana prstena, od kojih jedan trouglasta prereza (promjer 
24 mm) ; drugi se je pomijeśao , pa se ne może konstatovati ; na !ijevoj 
ruci srebrn prsten od tankę i ravne 3 mm śiroke prużice (promjer 20 mm). 
Osjećki muzej. 

Grób 22. Grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 23. Djećji grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 24. Grób sa okosnicom. U njem se je nasao hrb zemljane posude. 

Grób 25. Grób sa okosnicom. Prilozi: oko vrata ogrlica, spletena od 
15 mm debele trostruko uzete żice; kvaćica i petlja naćinjene su svaka samo od 
jedne struke żice, a treća je na kraju odsjećena; promjer 136x137 mm (nalići 
ogrlici groba br 192 [sl 14], ali je tanja) Na desnoj ruci ćetiri bronsana prstena 
jedan trouglasta prereza (promjer 22 mm); drugi neureśen trouglasta prereza, 
vertikalno narovaśen (promjer 22 mm), na kojem se iznutra vidi śay od ljevanja ; 



Digitized by 



Google 



54 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



treći sa gustim niżom ćetverouglastih kvrżica po srijedi promjer 24 mm), a će- 
tvrti sa slićnim kvrżicama cijelom śirinom prstenove pruzice (promjer 25 mm). 
Na lijevoj ruci jedan srebrn i jedan bronsan prsten : prvi nesastavljen od 25 mm 
debele prema krajevima sve to tanje zice (promjer 22 mm) ; drugi od zatvorena 
45 mm śiroka prutića (promjer 22 : 20 mm) sa tragovima śava od ljevanja na 
nutarnjoj strani. Osjećki mu z ej. 

Grób 26. Grób sa okosnicom. Dubljina o 60 m Prilozi: dvije veće (22X17, 
20x19 mm) i dvije manje karićice sa S-nastavkom (17X16, 13x12 mm; sl. 7 br. 
8); na prsima niz od sitnih sjećenih staklenih zrna iz niza, od kojih se sakupilo 
218 komada. Osjećki muz ej 

Grób 27. Grób sa okosnicom; jaka lubanja. Bez priloga. 

Grób 28 Grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 29. Grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 30. U dubljini od 0*15 m grób sa 1*45 m dugom okosnicom. Smijer 
I. Lubanja zdrobljena, jer je gornji kraj groba izilazio iz zemlje. Prilog: bronsan 
nesastavljen prsten trouglasta prereza (promjer 20 mm), navodno na desnoj ruci; 
na prstima lijeve ruke bilo je tragova zelene boje od patine. 

Grób 31. Djećji grób sa 092 m dugom okosnicom. Lubanja zdrobljena. 
Prilozen bronsan prsten, koji se neda konstatovati. Osjećki muzej. 

Grób 32. Grób sa okosnicom. Lubanja zdrobljena. Bez priloga 

Grób 33. Grób sa okosnicom. Smijer I. Lubanja se nije naśla, jer je 
gornji dio tijela već prije izvaden bio. Desna ruka na trbuhu, lijeva na prsima 
Na lijevoj ruci nesastavljen bakren prsten, tanak i uzak (promjer 19x18 mm). 
Osjećki muzej. 

Grób 34. Djećji grób sa okosnicom. Smijer ISI. Lubanja zdrobljena. 

Grób 35. Grób sa 170 m dugom okosnicom. Smijer I Desna ruka na 
trbuhu, lijeva na zeludcu. Kod lijeve nogę żeljezni noż za sklapanje (sl. 3 br. 1), 
iii mm dug, od ćega na lit otpada 90 mm; najveća śirina liti 14 mm. Osjećki 
muzej 

Grób 36. Grób sa okosnicom Smijer I. Bez priloga. Pokojnik je biokljast. 

*Grob 37. Prethistorijski grób sa paljevinom. Bez priloga. 

Grób 38. Grób sa okosnicom. Smijer I. Na srednjem prstu desne ruke 
bronsan prsten konveksno-ravna prereza (promjer 20 mm). 

Grób 39. Djećji grób sa 1*05 m dugom okosnicom. Smijer I. Desna ruka 
na zeludcu, lijeva na prsima. Bez priloga. 

Grób 40. Grób sa okosnicom. Smijer I. Glava zdrobljena, nogę ra- 
stavne na naćin slova O. Bez priloga. 

Grób 41. Grób sa 1 75 m dugom okosnicom. Smijer I. Desna ruka na 
trbuhu, lijeva Uz tijelo. Bez priloga. 

Grób 42 Grób sa 1 65 m dugom okosnicom. Smijer I. Desna ruka na 
prsima, lijeva u laktu gore previjena. Bez priloga. 

Grób 43. Grób sa róo m dugom okosnicom. Smijer I. Desna ruka na 
zeludcu, lijeva na prsima. Bez priloga. 

Grób 44. Djećji grób sa okosnicom. Smijer I. Bez priloga. 

Grób 45 Djećji grób sa 091 m dugom okosnicom. Bez priloga. 



Digitized by 



Google 



Brunśraid Hrvatske sredovjećne starine. 55 



Grob 46 Djećji grób sa okosnicom. Prilozi: dvije bronsane karićice sa 
S-nastavkom (promjer 20x15 mm i 18X17 mm); na potonjoj visi 22 mm dug 
krugljicama ureśen grozdolik priyjesak od minduśice (sl. 6 br. 25). Oko vrata 
bio je niz od jedno 130 komada prilićno sprhnulih staklenih zrna, a med njima tri 
puta probusen i slomljen sasma izlizan bronsan novac rimski II. stoljeća (sl. 2 br. 
8) i dva probuśena ułomka od provesla rimske bronsane fibule na śarnłr (sl. 2 
br. 5 i 6) sa prećkom i pupoljastim nastavkom na glavi (III— IV. stoljeće). 
Osjećki muzej. 

Grob 47. Djećji grob sa 095 m dugom okosnicom. Prilozi: S-nastavak 
od jedne karićice (izgubio se) i mała zemljana posudica. Osjećki muzej. 

Grob 48. Djećji grob sa okosnicom. Oko vrata niz sitnih veoma sprh- 
nutih staklenih zrna, od kojih se mogło sabrati 48 komada. 

Grob 49. Grob sa róo m dugom okosnicom. Prilozi: Ulomak nesastav- 
ljena bronsana prstena ; zemljana rukom gradena posudica (sl 4 br. 1), 0*96 mm 
visoka, ureśena nepravilnim valovitfm (tri poteza) i vodoravnim potezima (devet 
poteza) ; ulomak ruba od druge slićne zemljane posude. 

Grob 50. Grob sa okosnicom. Prilożene dvije karićice sa S-nastavkom 
(promjer 21X19, 18X17 mm )- 

Grob 51. Djećji grob sa okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva uz 
tijelo. Uz lijevu nogu zemljana rukom gradena posudica (sl. 4 br. 2), kojoj manjka 
rub (ovakova 78 mm visoka), uresena nepravilnim vodoravnim potezima; na dnu 
marka |x| 

Grob 52. Grob sa okosnicom. Glava lezala na lijevoj strani. Desna ruka 
uz tijelo, lijeva na trbuhu. Na desnoj ruci nesastayljen prsten (slomljen), a do nje 
zeljezni noż za sklapanje, slomljen i nepotpun. Kraj lijeve nogę suvremena zem- 
ljana rukom gradena posudica sa biljegom na dnu. Osjećki muzej. 

Grob 53. Djećji grob sa okosnicom. Bez priloga. 

Grob 54. Żeński grob sa okosnicom. Prilozi : bronsana karićica sa S-na- 
stavkom (promjer 18X14 mm) i mnozina sitnih zrna iz niza (25 se saćuvalo; sl. 
8 br. 1-3). 

Grob 55. Żeński grob sa okosnicom. Desna ruka na żeludcu, lijeva na 
trbuhu. Prilozi : Oko vrata 3 mm debela ogrlica (sl. 9), spletena od I mm debele tro- 
struko uzete bronsane żice ; karićicu i petlju saćinjavaju samo dvije struke, a treća 
je odsjećena; 147x131 mm. Niz od raznolikih staklenih zrnaca (46 kom.; sl. 8 
br. 4, 20, 2i, 24, 25): jedno veće yaljkasto (sl. 8 br. 50; 14X10 mm) od neka- 
kove pastę, bilo je na povrśini lisnim zlatom pozlaćeno, drugo jedno manje poput 
dinje je narovaśeno, treće maleno crno (sl. 8 br. 56) ima duljinom bijele pruge, 
jedno ćetvrto neśto veće crno (sl. 8 br. 55) ima bjelkaste kolobare ; ostała smeda 
jesu sjećena, ali tako da ih je viśe puta ostało 2, 3 i 4 nerastavljeno. Tri bron- 
sane karićice (20x18, 18X17, 2oX20 mm; sl. 6 br. 12) sa S-nastavkom (jedna 
slomljena, na kojoj nastavak fali). Na desnoj ruci 35 mm debela bronsana naruk- 
vica (sl. 1 o iznutra) spletena od ćetverostruko uzete tankę zice, koja se na 
petlji duplo uzela, a ispod kvaćice omotała; promjeri 71x68 mm; tanak nesa- 
stayljen bronsan prsten trouglasta prereza (promjer 21x19 mm). Na lijevoj ruci ne- 



Digitized by 



Google 



56 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



sastavljena bronsana narukvica od 35 mm debele prema krajevima sve to tanje 
sipke okrugla prereza; promjer 66 mm. 

Grób 56. Djećji grób sa okosnicom. Prilozi: Oko vrata 2 mm debela 
bronsana ogrlica, spletena od trostruko uzete żice; petlja i kvaćica kao obićno 
od jedne struke, koja prelazi u drugu ; na jednom mjestu omotan je oko ogrlice 
komadić zice; slomljena je na osam komada; promjeri 150X142 mm. Niz od 
sitnih sprhnulih zrna (34 kom se saćuvalo), a u njem kruśkolik bakren praporac 
(21 mm vis. ; sa petljom, dolje poprijeko prorezan, sastojeći od dvije jednake pole) 
i ulomak bronsana prstena (sl. 2 br. 7) sa ćunjastim, filigranom ureśenim zrnom 
(promjer u mm) Na jednoj mci nesastavljen prsten trouglasta prereza (promjer 
21 mm). Povrh glave bakrena nesastavljena narukvica od 3 mm debele prema 
krajevima sve to tanje żice (promjeri 60 59 mm). U ovom grobu naśli su se, 
ali u neśto viśem słoju, neki zeljezni predmeti (sl. 3 br. 3 — 7), koji po svoj pri- 
lici spadaju u isto vrijeme : komad srpa (d. 220 mm) ; bodeż sa krstolikom doće- 
kaljkom, slomljen na troje (d. 143 mm); gornji okov od korica istoga noża (d. 
28 mm, s. 24 mm); śkare (d. 122 mm); żlica, slomljena na dvoje (d 144x150 mm); 
ploćast komad okova (d 95 mm ; możda drżak onoga srpa) i dva kovana ćavla. 

Grób 57. Grób sa okosnicom Desna ruka na trbuhu, lijeva ravno U2 tijelo 
Lijevo povrh glave mała zemljana posuda i hrbina od druge. Na desnoj ruci i 
kraj nje: bronsana glatka namkvica (nestala kod iskapanja), dva bronsana prstena 
(pomijeśali se, te se ne mogu konstatovati), ulomak bronsana prstena konveksno- 
konkavna prereza i sitniji iverak neolitićkoga oruda od kamena. Osjećki muzej 

Grób 58. Djećji grób sa 0*94 m dugom okosnicom. Bez 'priloga. 

Grób 59. Malen djećji grób sa okosnicom. Bez priloga 

Grób 60 Malen djećji grób sa okosnicom. Bez priloga. 

Grób 61. Grób sa 167 m dugom okosnicom. Obije ruke ravno uz tijelo. 
Bez priloga. 

Grób 62 Grób sa okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva na żeludcu. 
Na lijevoj strani prsiju mała bronsana karićica sa S-nastavkom (odlomio se 
i izgubio; 14x12 mm), bronsana karićica sa ćunjastim śpiralnim nastavkom 
(19X14 mm) i ulomak żice od treće jedne karićice Na lijevoj ruci tri bronsana 
prstena: Jedan od plosnata prutića sa pet redova relijefnih listića i dvaput po tri 
kvrżice ; okrugla kapica sa staklenim zrnom bila je negda prićvrśćena tamo, gdje 
se oba krają prutića sastaju (promjer 21 mm). Drugi (sl. 7 br 8) ima napred 
ćetverouglast nastavak, u koji je urezana karićica sa toćkom po srijedi; slićan 
ornamenat nalazi se i s jedne i druge strane toga nastavka (23x21 mm). Treći 
nesastavljen (sl. 7 br. 25) od konveksno-ravna prutića uresen je na oba ruba sa 
narezuckanim relijefnim potezima (22x21 mm). 

Grób 63. Djećji grób sa okosnicom. Prilożena bronsana karićica sa S- 
nastavkom (18x12 mm) i probuśen bakren novac cara Arkadija (395—408): 
D N ARGAD ruka s vijencem 1VS P F AVG. Ovjenćano poprsje sa kopljem na 
d. )(GLORIA RO-MANORVM. Car sa labarom i stitom na desno ; iza njega kle- 
ćeći zarobljenik. Dolje ASISC*; M; 21 mm (sl. 2. br. 9). 

Grób 64. Grób sa okosnicom odrasle osobę. Desna ruka na prsima, lijeva 
na trbuhu. Bez priloga. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 67 



Grob 65. Grób sa 1*50 m dugom okosnicom mlade osobę Desna ruka na 
trbuhu, lijeva uz tijelo. Oko vrata na troje slomljena bronsana ogrlica (134X122 mm), 
spletena od trostruko uzete żice ; u kvaćicu su svinute sve tri struke, a u petlju 
samo dvije, doćim je treća 1 cm niże odrezana U niżu od 102 saćuvana sitna 
sprhnula staklena zrna bilo je i jedno crno spiralno narezuckano (sl. 8. br. 37; 
8*5 mm d., 5 mm u promjeru). Na glavi tri karićice, od kojih dvije sa S-nastavkom 
(22X16 i 19X16 mm), a treća ovalna bez toga nastavka. Na desnoj podlaktici 
bronsana narukvica (sl. 20.; 68x65 mm), spletena od dvije struke debele i dvije 
posve tankę żice; za kvaćicu i petlju upotrijebila se samo debela żica Do 
desne ruke leżao je bronsan prsten (sl. 7. br. 7) od tankę nesastayljene letvice, 
ureśen sa dva reda ovalnih zrnaca i sa dvaput po śest u trokut stavljenih 
kvrżica na oba krają; kapica sa staklenim zrnom nije se naśla (promjer 21 mm). 
Osjećki muzej. 

Grob 66. Grob sa okosnicom. Obije ruke na trbuhu. Prilozi: Desno do 
glave tri karićice sa S- nastavkom (19 mm), a pod glavom dvije sa ćunjastim 
śpiralnim nastavkom (26x19 mm). Oko vrata neśto sprhnutih zrna iz niza; 
medu njima jedno pokidano valjkasto (24 mm d., 10 mm u promjeru; kao 55). 
Na desnoj ruci prsten, koji se pomijeśao, te se ne może konstatovati. Osjećki 
muzej. 

Grob 67. Prekopan grob sa okosnicom ; kosti porazbacane. Prilog : 
Bronsan prsten od tankę nesastayljene letvice sa dva reda izmjenićnih listića i dva 
rubna relijefna poteza; na oba krają po tri kvrżice. Kapica sa staklenim zrnom fali. 

Grob 68. Djećji grob sa okosnicom Desna ruka na prsima, lijeva na 
trbuhu. Ispod desnoga kuka bronsan prsten od nesastayljene tankę 5 mm siroke 
letvice (X7X r 5 mm). Osjećki muzej. 

Grob 69. Djećji grob sa roo m dugom okosnicom. Oko vrata niz 
sprhnulih staklenih zrnaca, od kojih se sabralo 55 komada. Osjećki muzej. 

Grob 70. Djećji grob sa 090 m dugom okosnicom. Prilozi: Lijevo do 
glave jedna bronsana karićica sa S-nastavkom (17 mm) i tri sa ćunjastim śpi- 
ralnim (22x14,22x14, 20x14 mm; sl. 6. br. 23 i 24). Oko vrata bronsana ogrlica 
(sl. 13.; 146x134 mm), spletena od trostruko uzete tankę żice; kvaćicu i petlju 
saćinjavaju dvije struke, a treća se jedanput oko narukvice obmotala Na ogrlici 
nesastavljen prsten od tankę śipke trouglasta prereza (17x15 mm) 

*Grob 71. Grob sa paljevinom desno do groba 61. Ulomci rukom gra- 
dene zemljane posude u okruglom viśe centimetara debelom słoju paljevine. 
Ulomci posude zametnuti. Valjda prethistorijsko. 

Grob 72. Grob sa 145 m dugom okosnicom. Desna ruka uz tijelo, lijeva 
na trbuhu. Desno na glavi kod uha jedna bronsana karićica sa ćunjastim śpi- 
ralnim nastavkom (26X15 mm ) * dyije sa S-nastavkom (22X14 i 19X14 mm). 
Oko vrata bronsana ogrlica (175X149 mm), spletena od trostruko uzete 15 mm 
debele żice; kvaćicu i petlju saćinjavaju dvije struke Na ogrlici nanizana kari- 
ćica od tankę nesastayljene żice bez nastavka. Oko 400 sprhnutih staklenih zrna 
iz niza. Izmed noguh bronsan nesastavljen prsten od tankę letvice (slomljen). 
Kovan żeljezni ćavao, 62 mm dug. Osjećki muzej. 



Digitized by 



Google 



58 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



Grob 73. Grób sa róo m dugom okosnicom. Desna ruka u laktu gore 
previnuta, lijeva na trbuhu. Bez priloga 

Grob 74. Grob sa 1 53 m dugom okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva 
na źeludcu. Na desnoj ruci dva bronsana prstena: jedan od konveksno-ravne 
prużice sa po śest u trokut postavljene kvrżice na krajevima, gdje je bila pri- 
ćvrśćena okrugla kapica sa staklenim zrnom (23 mm). Osjećki muz ej. 

Grob 75. Grob sa róo m dugom okosnicom. Obije ruke na trbuhu. Na 
desnoj podlaktici nesastavljena bronsana narukvica od 4 mm debele, prema 
krajevima sve to tanje okrugle sipke (promjeri 70X67 mm). Na lijevoj ruci prsten 
od nesastavljene tankę letvice, slomljen (20 mm). 

Grob 76. Grob sa 154 m dugom okosnicom. Desna ruka uz tijelo, lijeva 
na trbuhu. Na pojasu bronsano proveslo od kajiśeve predice (sl. 23 br. 5) sa tro- 
uglastim nastavkom, koji se je sa dva ćavlića na kajiś prićvrsćivao ; trn fali 
(d. 31 mm). Osjećki muzej. 

Grob 77 Djećji grob sa 074 m dugom okosnicom. Pod glavom mała 
nesastavljena bronsana karićica od żice (13X11 mm). 

Grob 78 (sl. 5). Grob sa 1 56 m dugom żenskom okosnicom. Desna ruka 
na prsima, lijeva na trbuhu. Na glavi kod lijevoga oka tri broncane karićice sa 
S-nastavkom, a tri daljnje pod glavom (24X21, 24X19, 22X22, 21X20, 21X19, 
16X14 nim). Oko vrata : niz sprhnulih staklenih zrnaca (176 se skupiło ; sl. 8 br. 5, 
6, 12 i 15); medu njima jedno nerasjećeno ćetverostruko svjetlo i jedno narebreno 
crno (sl. 8 br. 29), te pet probuśenih komada pużića Cypraea moneta (sl. 8 br. 60). 
Bronsana 3-5 mm debela ogrlica od trostruko uzete żice sa petljom i kvaćicom 
kao obićno. Na svakoj ruci po dvije bronsane narukvice: lijevo jedna (sl. n 
iznutra), spletena od ćetverostruko uzete żice, kojoj petlju saćinjavaju po dvije, 
a kvaćicu po jedna struka, doćim je ostatak u sedam zavoja oko narukvice 
obmotan (75X74 mm); druga od 35 mm debele nesastavljene, prema krajevima 
neśto tanje zice (Ó7X 4 mm); desno dvije slićne otvorene narukvice od bron- 
sane sipke (69X68, 65X63 mm). Na lijevoj ruci bronsan prsten trouglasta prereza, 
na gusto vertikalno narebren (promjer 22 mm). Kraj lijevoga bedra bio je okomito 
u zemlju zaboden malen żeljezni noż (sl. 3 br. 2) sa trnom za uticanje u drżało 
(d. 74 mm). Do okosnice drugi bronsan prsten (sl. 7 br. 4), napred plosnato 
iskovan i ureśen urezanom otvorenom rukom na krstu. Bronsana 43 mm d. i 
8 mm sir. uresna płocica (sl. 23 br. 2), sprovidena na kraju većom luknjom, u 
koju se mogła zakvaćiti kvaćica, i sa 3 manje, kojima se mogła prićvrstiti na 
kakov kajiś. 

Grob 79. Grob sa 1*56 m dugom okosnicom. Glava neśto na desno sa- 
gnuta. Desna ruka na trbuhu, lijeva na prsima. Kod glave ulomak żeljezne ka- 
rićice. Na desnoj ruci prsten od okrugle bronsane żice, koji se pomijeśao. 
Osjećki muzej. 

Grob 80. Grob sa 1*50 m dugom okosnicom. Desna ruka na źeludcu, 
lijeva u laktu gore previnuta. Na desnoj strani glave mała karićica sa S- na- 
stavkom, a pod glavom viśe komada, koji se pomijeśaśe. Na lijevoj strani glave 
nesastavljen prsten (sl. 7 br. 31) od prutića trouglasta prereza (22x17 mm). Pod 
glavom probuśen srebrn antoninijan rimskoga cara Philippa Arapina (244—249) 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 59 

sa VIRTVS EXERCITVS (Cohen Monn. imp. V. p. 118 br. 243 fli 244). Oko 
vrata ogrlica od trostruko uzete 1 mm debele bronsane żice; petlja odlomljena 
i fali; kvaćica kao obićno od dvije struke, doćim je treća odrezana; 175X162 mm. 
Na desnoj ruci narukvica (sl. 13. iznutra), spletena od ćetverostruke 1 mm de- 
bele bronsane źice; petlja je od duplo uzete żice spletena; 79X7 2 n™. Ulomak 
slićne narukvice nasao se kraj lijeve strane glave ; kvaćica je bila od dvije ne- 
sastavljene żice, ispod kojih se treća dva puta obmotala, doćim je ćetvrta za to 
bila prekratka. Promjer 78 mm. Kod svih ovih pletenih narukvica od ćetiri żice 
prerez je trouglast. O s j e ć k i m u z e j. 

Grób 81. Djećji grób sa roi m dugom okosnicom. Glava nagnuta na desnu 
stranu. Desna ruka leżała pod vratom, lijeva ravno uz tijelo. Na desnoj strani 
glave jedna ćitava bronsana karićica sa ćunjastim spiralnim nastavkom (22X15 mm ; 
sl. 6 br. 22) i ulomci od druge. Oko vrata niz malih sprhnulih staklenih zrna 
(14 se saćuvalo; sl. 8 br. 7, 16, 17), ovalna nesastavljena karićica od tankę 
bronsane żice (22X17 mm ; sl. 6 br. 20) i probuSen bakren novac rimskoga cara 
Konstancija II. (337—361) sa reverzom FEL TEMP REPARATIO i vojnikom, 
koji ubija konjanika. .E, 17 mm. Cohen n. d. VII p. 447, 48. (sl. 2 br. 10). 

Grób 82. Grób sa 174 dugom okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva 
na żeludcu. Bez priloga. 

Grób 83. Grób sa skvrćenom okosnicom, kojoj su nogę bile uvućene. 
Duljina od zdjelice do glave 070 m. Bez priloga, ali u blizini naśao se ulomak 
novije posude i żeljezni (valjda rimski) ćilit (sl. 3 br. 8; d. 36 mm, vis. 41 mm), 
kojemu na prednjoj strani fali płocica, kroz koju se turao kljuć. S jedne i 
druge strane ovoga groba naśli su se ulomci prethistorijskih urna sa paljevinom 
(♦84 i '85). Osjećki muz ej. 

*Grob 84. Ulomci zemljane rukom gradene velike urnę, ureśene orna- 
mentima, koji su bilibijelom tvarju ispunjene. U posudi pripaljene kosti ljudske, 
a nesto dalje hrpa żivotinjskih kostiju. Prethistorijski grób bronsanoga iii rani- 
jega halśtatskoga doba. Osjećki muzej. 

*Grob 85. Ulomci slićne zemljane urnę sa paljevinom kao u grobu *84. 
Prethistorijski grób. Osjećki muzej. 

Grób 86. Djećji grób sa 070 m dugom okosnicom. Obije ruke ravno 
uz tijelo, a do njih ulomci dvijuh karićica sa ćunjastim spiralnim nastavkom. 
Osjećki muzej. 

Grób 87. Grób sa 155 m dugom okosnicom. Desna ruka na trbuhu, lijeva 
uz tijelo. Na desnoj podlaktici narukvica (sl. 19) od trostruko uzete 2 mm debele 
bronsane żice, koja zavrsuje jednom većom i jednom manjom petljom, naći- 
njenim od dvije struke żice, koje prelaze jedna u drugu; treća struka se odre- 
zala (promjeri 74X7 2 mm). Na lijevoj ruci dva bronsana prstena: jedan (sl. 7 
br. 27) od uske tankę konveksno-ravne prużice (23X19 mm), drugi nesastavljen 
od neśto sire prużice sa relijefnim kolobarima na oba ruba i po srijedi (19 mm). 

Grób 88. Grób sa okosnicom, dugom. od ramena do pete 126 m. Glava 
je bila maknuta iz svoga polożaja, pa je leżała na prsima Desna ruka uz tijelo, 
lijeya na trbuhu. Na glavi tragovi zelene patine od predmeta, koji su se prije 



Digitized by 



Google 



60 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



negda slućajno povadili Na lijcvoj ruci prsten od nesastavljene konveksno-ravne 
bronsane prużice (19 mm) 

Grób 89. U dubljini od o*8o m 1*69 m duga okosnica. Obije ruke uz 
tijelo. Bez priloga. 

Grób 90. Grób sa okosnicom, koja je do koljena biła 1*32 m duga. Obije 
ruke na trbuhu. Bez priloga. Micano. 

Grób 91. Djećji grób sa micanom okosnicom; kosti porazbacane. Oko 
vrata je bio niz, iz kojega se saćuvaśe dva sprhnula staklena zrna, jedno mało 
crno i jedno modrikasto zeleno bikonićno. Od prstena naśla se bronsana kapica 
sa okruglim staklenim zrnom. Osjećki mu z ej. 

Grób 92. Grób sa 163 m dugom okosnicom. Obije ruke uz tijelo. Na 
kostima zeleni tragovi, ali se predmeta nije naslo. 

Grób 93. Grób sa 1 57 m dugom okosnicom. Desna ruka na trbuhu, li- 
jeva na żeludcu. Na desnoj strani glave tri bronsane karićice sa S-nastavkom 
(26x20, 23x19, 16x16 mm^. Oko vrata: Niz sprhnulih staklenih zrna (32 saću- 
vanih; sl. 8 br. 8, 9, 18) i 2 probuśena komada kauri-puźa (Cypraea moneta) 
Bronsana ogrlica (sl. u), spletena od trostruko uzete 1 mm debele zice; petlju 
i kvaćicu saćinjavaju po dvije struke, koje prelaze jedna u drugu; treća je 
struka na jednoj i drugoj strani po Ą l j % puta ispod kvaćice i petlje obmotana, 
158x138 mm. Na desnoj podlaktici bronsana narukvica od 4 mm debela prema 
krajevima tanjega nesastavljena prutića; 67x64 mm. Ispod desne ruke bronsan 
prsten trouglasta prereza (21 mm) i velika bronsana karićica sa S-nastavkom 
(29x24 mm) 

Grób 94. Grób sa 1*55 m dugom okosnicom. Desna ruka na prsima 
lijeva na żeludcu. Bez priloga. 

Grób 95. Grób sa u6 m dugom okosnicom. Obije ruke na trbuhu. Pri- 
lozi: Na desnoj ruci nesastavljena narukvica od 3 mm debele prema krajevima 
sve to tanje bronsane śipke ; 65 mm. Prsten od 3 mm debele nesastavljene bron- 
sane śipke okrugla prereza (premjer 20 mm). Osjećki muzej. 

*Grob 96. Zdrobljena prethistorijska zemljana posuda sa na pol spa- 
ljenim ćovjecjim kostima. Osjećki muzej. 

Grób 97. Grób sa 154 m dugom okosnicom Glava nagnuta na desnu 
stranu ; obije ruke na trbuhu. Prilozi : Na lijevoj strani glave mała bronsana ka- 
rićica sa S-nastavkom (iiX9 mm; sl 6 br. 4) i druga bez nastavka (21X19 mm). 
Na desnoj strani prsiju dva bronsana prstena, od kojih jedan sa staklenim zrnom 
(pomijeśali se). Na desnoj podlaktici nesastavljena 3*5 mm debela bronsana na- 
rukvica (66x64 mm), a na desnoj ruci bronsan prsten trouglasta prereza (pre- 
mjer 22 m) Osjećki muzej. 

Grób 98. Grób sa 145 m dugom okosnicom Ruke na trbuhu sklopljene; 
kraj desnoga bedra bronsan prsten (sl. 7 br. 20) trouglasta prereza, koso na- 
rebren (premjer 21 mm). Osjećki muzej. 

Grób 99. Grób sa róg m dugom okosnicom. Glava bez zuba; obije 
ruke sklopljene na trbuhu. Bez priloga. 

*Grob 100. Tri pokidane prethistorijske zemljane posude sa na pola 
spaljenim ćovjećjim kostima. Izvan posuda nesto żivotinjskih kostiju. Osjećki muzej. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. ttl 

Grob 101. Grób sa r52 m dugom okosnicom. Desna ruka na trbuhu, 
lijeva na zeludcu. Pod glavom bronsana karićica sa S-nastavkom (18x14 mm). 
Oko vrata niz sprhnulih staklenih zmaca (sabralo se 8 komada; sl. 8 br. 14). 

*Grob 102. Prethistorijska zemljana posuda sa mrtvaćkom paljevinom. 
Osjeć ki muzej. 

Grob 103. Grob sa 171 m. dugom okosnicom Desna ruka uz tijelo, li- 
jeva na krilu. Na svakoj ruci po jedan narebren bronsan prsten (pomijeśali se). 
Osjećki muzej. 

Grob 104. Grob sa 169 m dugom okosnicom. Smijer ISI. Obije ruke 
na krilu. Bez priloga. 

Grob 105. Grob sa okosnicom Obije ruke na krilu, gdje se je naśao 
20 mm dug i 14 mm śirok ulomak kremena noża smede boje i malen komad 
hrba od sredoyjećne zemljane posude. Nesto dalje povrh glave ove okosnice 
naślo se żivotinjskih kostiju. Osjećki muzej. 

Grob 106. Grob sa 1*67 m dugom okosnicom. Desna ruka na krilu, li- 
jeva uz tijelo. Na lijevoj strani prsijuh bronsana karićica sa S-nastavkom (19X15 mm). 

Grob 107. Grob sa okosnicom. Obije ruke polozene na kukove. Prilozi: 
Kod desnoga uha jedno u drugo zakvaćeno pet karićica sa S-nastavkom (20x16, 
.18x13, 16X13, 16X12, 15X14 mm) i dvije bez nastavka 03X12, 13X9 mm). Oko 
vrata niz u kojem je bilo viśe nego 370 komada sjećenih staklenih zrna raźne 
velićine i oblika i pet probuśenih komada kauri-puża (Cypraea moneta). Ogrlica 
spletena od trostruko uzete 2 mm debele bronsane żice ; petlja i kvaćica kao 
obićno smotana od dvije struke, od kojih jedna u drugu prelazi, 137x144 mm. 
Na trbuhu ćetiri 27 mm duga bronsana praporca, od kojih jedan ośtećen bez zrna, 
te jedan 33 mm dug kośtani priyjesak (sl. 2 br. 4). Povrh praporca srebrn novac ugar- 
skoga kralja Bele I. (1060— 1063): + BELK RGX i po srijedi krst)(+ PKIIHO- 
III7I Krst; u uglovima trouglaste toćke. AR; promjer 145 mm. (Rćthy Corpus 
nummorum Hungariae 2. tabla br. 16). Na desnoj ruci dvije, a na lijevoj jedna 
narukvica od 5 mm debele prema krajevima sve to tanje bronsane śipke, koja 
je ćetverouglasto iskovana (74x71, 74x69, 72X71 mm). Na desnoj ruci nesa- 
stavljen prsten od neureśene 5 5 mm śiroke bronsane letvice (premjer 18 mm) ; 
na lijevoj ruci i kraj desna koljena po dva neuresena bronsana prstena (sva će- 
tiri se pomijeśala). U desnoj ruci nepotpun denar ugarskoga kralja Andrije I. 
(1046-1061): + • REX TiNDreaS • Krst; u uglovima trouglaste toćke)(+ RE^7IK 
cjIVIT7TS Krst; u uglovima trouglaste toćke AR; promjer 17 mm. (Re thy t. I. br 
1 :). O s j e ć k i muzej. 

Grob 108. Djećji grob sa okosnicom, od koje se saćuvao samo gornji 
dio. Dublje dolje naślo se sitnih hrbina od posuda, ugljevlja i pripaljenih kostiju. 

Grob 109. Djećji grob sa okosnicom, od koje se saćuvala saino lubanja. 
Naokoło sloj paljevine sa ulomcima od posuda, pripaljenim kostima, ugljevljem 
i troskom. Do glave tri karike od debele żice sa S-nastavkom (18X16, 17X14, 
17X14 mm). 1 



U 108. i 109. grobu bilo je valjda uz sredovjećne okosnice i ostanaka od spaljenih prethisto- 
rijskih mrtvaca. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



Grob no. Djećji grób sa 1-39 m dugom okosnicom. Desna ruka na tr- 
buhu, lijeva na prsima. Prilozi: Bronsana karićica bez nastavka (13X12 mm), 
bronsana krugljica (sl 23 br, 7) sa petljom za privjeśanje (15 mm) pod desnom 
nadlakticom, a na desnoj ruci bronsan prsten sa ćetverouglastim izboćinama po 
sredini letyice (promjer 22 mm). Osjećki muz ej. 

Grob lii. Grob sa 163 m dugom okosnicom. Grob je negda bio djelo- 

mice otkopan, jer je doljnja ćeljust pre- 
okrenuto na prsima lezala. Obije ruke 
na trbuhu unakrst. Bez priloga. 

Grob 112. Djećji grob sa 1 15 m 
dugom okosnicom. Desna ruka na tr- 
buhu, lijeva uz tijelo. Kraj desne strane 
glave dvije bronsane karićice, jedna sa 
S-nastavkom (15X14 mm), a druga sa 
petljastim nastavkom (17X13 mm). 

G ro b 113 Grob sa 1-50 m dugom 
okosnicom. Glava okrenuta na lijevu 
stranu; desna ruka uz tijelo, łijeva na 
krilu. Na desnoj strani glave dvije sre- 
brne karićice sa S-nastavkom, a druge 
dvije pod glavom na lijevoj strani 
(13X15 mm; sl. 6 br. 6). Pod glavom 
nepotpun srebrn denar ugarskoga kralja 
Andrije I. Rćthy 1. tabla, br. 11 (sl. 1 
br. 3). Pod vratom niz, u kojem su bili 
4 Kauri-puża (Cypraea mo- 
neta; sl. 8 br 58, 59, 62 i 
63) i 4 modra i jedno smede 
stakleno zrno raźna oblika 
(sl. 8 br. 27, 35, 38, 45 i '3)- 
Na desnoj ruci dva prstena: 
jedan trouglasta prereza (pre- 
mjer 22 m), drugi narebren 
(izgubio se kod iskapanja). 

Grob 114. Grob sa 
okosnicom. Naśla se na plitko 
zdrobljena lubanja, doćim su 
ostale kosti već davno prije 
na povrśinu dospjele i nestale. 
Grob 115 Grob sa 
lijeva polożena na krilo. Bez 



Sl. 24. Prethistorijska zemljana posudica iz 
groba br. 121 u Bijelom brdu. f /a nar. vel. 





Sl. 25. Prethistorłjski predmeti Iz groba br. 121 u Bijelom 
brdu. Nar. vel. 1 i 2 od zlata, 3 i 4 od bronsa, 5 od kosti. 



163 m dugom okosnicom. Desna ruka uz tijelo, 
priloga. 

Grob 116. Grob sa 163 m dugom okosnicom. Glava nagnuta na lijevu 
stranu ; obije ruke uz tijelo. Na lijevoj strani glave tri karićice, od kojih jedna 
slomljena sa petljastim nastavkom (16X19 mm), doćim su se ostale dvije pomije- 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



63 



sale, te se ne mogu konstatovati. Na desnoj podlaktici nesastavljena narukvica 
od 3 mm debele prema krajevima tanje bronsane śipke ; 62X66 mm. Na desnoj 
ruci bronsan prsten trouglasta prereza, slomljen 
na troje (premjer 21 mm). Osjećki muz ej. 

Grób 117. Grób sa 174 dugom okosni- 
com. Desna ruka na trbuhu, lijeva na krilu. 
Bez priloga. 

Grób 118. Zdrobljena djećja glava, a 
uz nju dvije karićice sa petljastim nastavkom 
(sl. 6 br. 14). Ostale kosti izvadile se već prije. 
Osjeć ki muzej. 

Grób 119. Grób sa okosnicom, kojoj 
su lubanja i gornje kosti već prije micane ; tje- 
mene kosti veoma debele. Prilozi: Srebrn pr- 
sten sa izlizanim kvrżicama (premjer 21 mm) i 
bronsan prsten od 2 mm debele nesastavljene 
śipke, koja prema jednom kraju postaje tanja 
(premjer 24X21 mm). 

Grób 120. Grób sa 150 m dugom 
okosnicom. Obije ruke polożene na żeludac. 
U ćeljustima zarasle luknje od zuba. Na svakoj 
strani glave po jedna bronsana karićica bez na- 
stavka: jedna od tanje żice (premjer 23 mm), 
druga od deblje (23X22 mm). Osjećki muzej. 

**Grob 121. Grób p r e t h i s t o r ij- 
skoga bronsanoga doba sa róo m 

dugom okosnicom, koja je leżała nagnuta na lijevu stranu, a sa ponesto skvr- 
ćenim nogama. Iza glave mała zlatna karićica od smotane tankę zlatne żice (sl. 
25 br. 2 ; 8X11 mm), a kod desnoga uha druga od smotane tankę ornamentoyane 




Sl. 26. Prethistorijska bronsana na- 

rukvica iz groba br. 121 u Bijelom 

brdu. V, nar. vel. 




Sl. 27. Nacrt na narukvici sl. 26. i bronsana ukosnica iz groba br. 121 u Bijelom brdu. 

7 3 nar. vel. 

prużice (sl. 25 br. 1; kao ornamenat, potezi i kolobari sa toćkom po srijedi; 
8X17 mm). Na prsima poprijeko 160 mm duga bronsana igła (sl. 27 dolje) sa 
27 mm Sirokom płocicom na glavici (igła slomljena na troje). Do lijeve ruke tanak 
plosnat siljak bronsane strjelice (sl. 25 br. 3 ; 19X14 mm) i dva limena bronsana 



Digitized by 



Google 



64 Brunśmid Hrvatske sredov j ećne starine. 



dugmeta (sl 25 br. 4; promjer 14 mm), od kojih je jedno bilo zdrobljeno. Na 
desnoj ruci masivna bronsana narukvica (sl. 26 i 27 gore) uresena zaparanim 
geometrijskim ornamentima (potezi, srafirani trokuti i lukovi), a sa ponesto nabi- 
jenim nesastavljenim krajevima (promjer 68X52). Blizu pete ornamentovana 50 mm 
śiroka probuśena kośtana płocica (sl. 25 br. 5) i komadić drveta. Nesto podalje 
na lijevoj strani nalazila se manja ornamentovana zemljana urna (sl. 24) i ulomci 
od viśe drugih posuda. Urna je bikonićna oblika, I22 mm yisoka, a ima nastav- 
ljen ljevkast obrub, koji je na dva mjesta po dva puta probuśen, da se provuće 
uzica za privjeśanje. Mjesto rućica na ledima su dva ponesto zavinuta nastavka. 
Posudica je na tijelu ukusno uresena piknjastim ravnim i cikcak-potezima, te 
dva puta nekim ornamentom, koji nalići slóvima Jl i M. Na vratu su śest puta 
po ćetiri mała kolobara sa koncentrićnim krugovima, a na dnu jedan u drugom 
tri usporedna trokuta, kojima su potezi neśto zaobljeni. Na samom zjalu nalaze 
se dvije usporedne linije, naćinjene oJ sitnih toćkica. Svi o vi ornamenti bili su 
nekom bijelom masom ispunjeni, a sama posuda je bila crno bojadisana. 

Grób 122. U dubljini od 070 m ról m duga okosnica. Glaya gore okre- 
nuta; desna ruka uz tijelo, lijeva na prsima. Pod glavom pokidana bronsana 
karićica bez nastavka (14X12 mm). 

Grób 123. Djećji grób sa okosnicom. Uz desno slijepo oko bronsana 
karićica sa S-nastavkom (20X22 mm; sl. 6 br. 9), a uz lijevo ulomci slićne 
żeljezne karićice (vis. 23 mm). 

Grób 124. Djećji grób sa okosnicom. Glava gore okrenuta, a pod njom 
mała bronsana karićica bez nastavka (12X12 mm). 

Grób 125. Grób sa okosnicom. Uz desno slijepo oko dvije karićice bez na- 
stavka (18X19 1 19X18 mm), pod glavom jedna sa petljastim nastavkom (19X20 mm)' 
u glavi i do lijevoga slijepoga oka dvije karićice sa S- nastavkom (ove se po- 
mijesase). Oko vrata 42 većim dijelom modra sjećena staklena zrna, od kojih 
se jos i po ćetiri skupa drzi, jer nisu rasjećena ; med zrnima ulomci bronsanoga 
praporca. Na desnoj strani svinut żeljezan kovan ćavao bez glave, 30 mm d. 
Osjećki muz ej. 

Grób 126. Grób sa 142 m dugom okosnicom. Obije ruke na krilu. Na 
lijevoj strani glave velika bronsana karićica sa S- nastavkom (23x27 mm). 

Grób 127. Djećji grób sa okosnicom. Glava gore okrenuta. Bez priloga. 

Grób 128. Grób sa okosnicom. Na lijevoj ruci narukvica od 3 mm debele 
prema krajevima tanje nesastavljene bronsane śipke; 66X73 mm Na desnoj ruci 
bronsan prsten (sl. 7 br. 1) od tankę sa tri reda malrh kosih poteza uresene let- 
vice i sa dya puta po tri u trokut stavljene kvrżice blizu sastava, gdje je prićvrś- 
ćena sa dva reda kvrżica uresena kapica sa staklenim zrnom. Osjećki mu z ej. 

Grób 129 Grób sa o 98 m dugom okosnicom. Glava okrenuta na lijevu 
stranu; obije ruke uz tijelo. Nad desnim ramenom probuśen bakren novac rim- 
skoga carevića Crispa (1326 Av CRISPVS NOB CAES Ovjenćana glava na 
desno. Rev. CAESARVM NOSTRORVM oko lovor yijenca u kojem je VOT. V 
Dolje T w A Cohen m. imp VII. 342, 30), koji je bio u niżu sa mnogo staklenih 
zrna raźne boje i oblika, od kojih se sabralo 26 kom. U tom niżu bile su i dvije 
bronsane płocice, od kojih jedna ornamentovana, uz koje Nuberove biljeśke meću 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 65 

» Fibula ?c, ali kojih ja nisam naśao. Na prsima bila je bronsana karićica bez 
nastavka, koja se pomijeśala Osjećki muz ej. 

Grób 130. Grób sa 173 m dugom okosnicom. Desna ruka na krilu, lijeva 
na trbuhu. Bez priloga 

Grób 131. Grób sa 1*55 m dugom okosnicom. Desna ruka na zeludcu, lijeva 
na trbuhu Na lijevój strani glave velika bronsana karićica sa S-nastavkom 
(25X29 mm), a pod glavom slićna mała (16X16 mm). Prsti pozelenili od patine, 
ali se prsten nije mogao naćł Osjećki muz ej. 

Grób 132. Grób sa 156 m dugom okosnicom. Ruke uz tijelo. Pod glavom 
na desnoj strani velika bronsana karićica sa S- nastavkom (sl 6. br. 1 ; 24X27 mm) 
dvije małe pokidane bronsane (I3X X 5> I2 X X 5 mm ) i jedna mała srebrna (i4X x 7 nim), 
te jedno dijelom zgnjećeno valjkasto zrno iz niza, od neke crnkasto smede smjese 
(promjer u mm). Na desnoj su ruci bili prsti zeleni, ali se prsten nije nasao. 

Grób 133. Grób sa 1*62 m dugom okosnicom, koja se već prije većim 
dijelom izvadila, kada se je sadio jedan dud. Dolje na lijevoj strani glave zeleni 
tragovi od patine, ali se nikakovih predmeta nije naslo. 

Grób 134. Grób sa okosnicom. Desna ruka na krilu, lijeva uz tijelo. 
Na desnoj strani glave nesastavljena karika (sl. 7. br. 32) od 2 mm debele bron- 
sane zice sa raskovanim krajevima (promjer 24 mm). Pod vratom niz sa staklenim 
zrncima raźna oblika i velićine (saćuvalo se 11 kom.; sl. 8. br. 10, 39 i 44). Na 
svakoj ruci po jedna narukvica od ćetverouglasto iskovane nesastavljene 6 mm 
(odnosno 7 mm) debele bronsane śipke, koja prema krajevima postaje tanja 
(81X65, 76X73 mm). U krilu obićan bronsan prsten trouglasta prereza (promjer 
21X18 mm). 

Grób 135 Grób sa 170 m dugom okosnicom Desna ruka na krilu, lijeva 
na zeludcu. Bez priloga. 

Grób 136. Djećji grób sa roo m dugom okosnicom Desna ruka na trbuhu 
lijeva uz tijelo. Na lijevoj strani glave bronsana karićica sa S- nastavkom 
(14X15 mm). 

Grób 137. Djelomice mican grób sa 173 m dugom okosnicom. Desna 
ruka na zeludcu, lijeva na krilu Na prsima dva bronsana prstena: jedan kon- 
veksno-ravna prereza neuresen, (promjer 20 mm), a drugi ureSen sa dva reda 
relijefnih zrnaca, koja zavrśuju na oba krają sa sest u trokut stavljene kvrżice, 
izmed kojih je bilo u sada izgubljenoj kapici stakleno zrno (promjer 20 mm). 

Grób 138 Grób sa 1*53 m dugom okosnicom. Obije ruke polożene na 
doljnju stranu prsijuh. Na lijevoj strani glave, na prsima i na lijevom boku bile 
su karićice i prstenje, ali se pomijeśaśe. Osjećki muzej. 

Grób 139. Grób sa 1*64 m dugom okosnicom. Obije ruke polożene na 
doljnju stranu prsijuh jedna ispod druge. Bez priloga 

Grób 140. Dubljina 075 m. Grób sa 1*65 m dugom okosnicom. Smjer od 
zapada prema istoku (Z— I), kamo je licem okrenuta. Ruke sprijeda slożene. Oko 
vrata niz krupnijih staklenih zrna (sl. 8. br. 48, 52—54). Sabralo se śest manjih 
smedih (promjer 9 mm), od kojih jedno ima nastavljene dvije svjetlije kvrzice, i 
tri veća. Jedno je zrno modro (promjer 16 mm) sa bijelim oblim potezima i sa 
crvenim okancima, u kojima je modra toćka po srijedi, drugo je narovaśeno, ze- 

5 



Digitized by 



Google 



66 Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



lenkasto i smede (promjer 14 mm), a treće crveno sa pet relijefhih bijelih okvirića 
i nastavljenim bijelim kvrżicama (promjer 13 mm). 

Grób 141. Dubljina nom. Grób sa 155 dugom okosnicom. Smjer Z— I. 
Ruke isprużene. Na desnoj strani glave bronsana karićica sa S- nastavkom 
(25X23 mm). Na desnoj ruci bronsan prsten trouglasta prereza (promjer 20 mm). 
Na desnoj strani prsa srebrn novac madżarskoga kralja Petra (1038— 1041, 
1044— 1046; sl. 1. br. 1): + PETRVS REX Krst; u uglovima trouglaste toćke. 
)(+ P7THHOHIK Krst; u uglovima trouglaste toćke. iR; 16 mm; okrhan (Rćthy C. 
n. I. tabla br. 8). 

Grób 142. Dubljina 1 05 m. Grób sa 1*50 m dugom okosnicom. Smjer 
Z — I. Ruke sprijeda sloźene. Kod glave sa svake strane po jedna bronsana ka- 
rićica sa S-nastavkom (21X21, 21X18 mm). Na desnom malom prstu dva bron- 
sana prstena: veći konveksno-ravna prereza koso narovaśen (promjer 23 mm), 
manji od tankę obie śipke neureśen (promjer 20 mm). 

Grób 143. Dubljina 0*60 m. Djećji grób sa 0*90 m dugom okosnicom. 
Smjer Z — I. Ruke s prijeda slozene. Kod glave sa svake strane po jedna bron- 
sana karićica sa S- nastaykom (22X21, 23X19 mm). Na desnoj ruci dva bronsana 
prstena: jedan od tankę ravne prużice sa staklenim zrnom u kapici (promjer 
21X19 mm), drugi trouglasta prereza neureśen (promjer 21 mm). 

Grób 144 Dubljina no m. Grób sa 1*63 m dugom okosnicom. Smjer 
Z— I. Położeń na lijevu stranu. Bez priloga. 

Grób 145 Dubljina roo. Djećji grób sa okosnicom. Smjer Z— I. Lubanja 
zdrobljena Sa svake strane glave i blizu noguh po jedna srebrna karićica sa 
S-nastavkom (16X14, 15X13, 14X12 mm; sl. 6, br. 11). Uz nogę ulomci orna- 
mentovane posude, zdrobljenih staklenih zrnaca i komadić tanje żeljezne sipke, 
smotan na jednom kraju na naćin petlje (duljina 34 mm) Blizu noguh hrpa 
konjskih kostiju (mozda iz novijega vremena). 

Grób 146. Dubljina 085 m. Djećji grób sa 070 m dugom prilićno is- 
prhlom okosnicom. Smjer Z— I. Desna ruka ispruzena, lijeva sprijeda sloźena. 
Bez priloga. 

Grób 147. Dubljina 105 m. Grób sa 170 m dugom okosnicom. Smjer 
Z— I. Glava nakrenuta na lijevo. Bez priloga. 

Grób 148. Dubljina 120 m. Grób sa 1 70 m dugom okosnicom. Smjer 
Z — I. Ruke sprijeda slozene. Na prsima blize glavi probuśen i veoma izlizan 
bakren novac rimskoga cara Valensa (364—378): D N VALEN — S P F AVG 
(sl. 2 br. 1 1). Ovjenćano poprsje na desno. )(SECVRITAS REIPVBLICAE Nika 
sa vijencem i palmom na lijevo. 2E, 16 mm. Cohen monn. imp. VIII. p. 110, 47. 
U ovom grobu naśao se i malen komadić staklene ploće za prozor. 

Grób 149 Dubljina 090 m. Djećji grób sa 090 dugom okosnicom. Smjer 
Z — I. Ruke sprijeda slozene. Kod glave na svakoj strani po jedna bronsana ka- 
rićica sa S-nastavkom (24X19, 23X18 mm; sl. 6 br 7) Na desnoj ruci uzak 
bronsan prsten konveksno-ravna prereza (promjer 22 mm). 

Grób 150. Dubljina roo m Djećji grób sa 108 m dugom okosnicom. 
Smjer Z — I Ruke sprijeda slozene. Glava nerazmjerno velika Bez priloga 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjedne starine. 67 



Grob 151. Dubljina 0*90 m. Grób sa 175 m dugom okosnicom. Smjer 
Z I. Desna ruka isprużena, a lijeva sprijeda na trbuhu. U grobu naśao se cr- 
veno spećen hrb od velike rimske zemljane posude sa izmjenice po ćetiri ravna 
i valovita zaparana poteza (sl. 4 br. 4). 

Grob 152. Dubljina 095 m. Grob sa 1*65 m dugom okosnicom. Smjer 
Z— I. Ruke sprijeda slożene. Bez priloga. 

Grob 153. Dubljina 075 m Grob sa 145 m dugom okosnicom. Smjer 
Z— I. Desna ruka isprużena, a lijeva sprijeda na trbuhu. Kod desnoga lakta 
srebrn denar madżarskoga kralja Andrije I. (io^6— -1061): + • REX KNDRE7IS* 
Krst; u uglovima trouglaste toćke )(+ RETIK cjIVIT7iS Krst; u uglovima tro- 
uglaste toćke. Al; 17 mm. Rćthy C. n. I. 1. tabla br. u. (sl. 1 br. 2). 

Grob 154. Dubljina o*8o m. Grob sa 162 m dugom okosnicom. Smjer 
Z— I Desna ruka isprużena, lijeva sprijeda na trbuhu. Na desnoj strani glave 
jedna veća (27x25 mm) i jedna mała karićica (14X13 mm) bez nastavka, od tanje 
bronsane żice; na lijevoj strani velika karićica bez nastavka (sl. 6 br. \J) od 
skoro 3 mm debele żice (32X27 mm); krajevi prelaze poneSto jedan preko dru- 
goga. Na desnoj ruci narukvica (sl. 15 iznutra gore), od 25 mm debele, na kra- 
jevima zaśiljene a nesastavljene bronsane żice; 63X62 mm 

Grob 155 Dubljina roo m. Grob sa i 58 m dugom okosnicom. Smjer 
Z - 1. Glava nakrenuta na lijevu stranu ; lijeva ruka isprużena, a desna sprijeda 
Bez priloga. 

Grob 156. Dubljina 0*90 m. Grob sa 1*55 m dugom okosnicom. Smjer 
Z— I. Ruke sprijeda slożene. Kod glave velika bronsana karićica sa S-nastavkom 
(sl 6 br. 2; 28x23 mm) i bronsan priyjesak u obliku krugljice sa petljom (d. 
15 mm). Oko vrata: Niz oblih staklenih zrna (43 komada sabrano; sl. 8 br. 11) 
i srebrna polumjesećasta uresna płocica (sl. 2 br. 2; d. 37, vis. 28 mm). Bron- 
sana ogrlica (sl. 15), spletena od trostruko uzete 2-5 mm debele żice; petlja i kva- 
ćica kao obićno od dvije struke żice, koje prelaze jedna u drugu; 154X146 mm. 
Na toj ogrlici nalazi se pet bronsanih prstenova, od kojih dva neuresena nesa- 
stavljena (prvi i treći) od tankę śipke ćetverouglasta prereza (promjer 24 i 25 mm), 
jedan slićan sastavljen (drugi) sa kosim zarezima (25 mm), jedan (ćetvrti) obićna 
je oblika sa trouglastim prerezom (25 mm), a jedan (peti) od tankę letvice sa će- 
tverouglastim nastavkom, na kojem je, kao i postrance zarezan jedan krużni 
potez sa toćkom po srijedi (promjer 20 mm). Na svakoj ruci po jedna nesastav- 
ljena narukvica (sl. 14 iznutra) od 7 mm debele prema krajevima sve to tanje 
bronsane śipke (promjer 72X73, 72X71 mm) Na svakoj ruci po dva bronsana 
prstena, dva sastavljena, a dva nesastavljena : od onih je jedan (sl. 7 br. 22) tro- 
uglasta prereza, narebren (promjer 23 mm), drugi (sl. 7 br 24) konveksno-ravan, 
neureśen (promjer 2 1 mm) ; od ovih jedan konveksno-ravan, neuresen (promjer 
23X21 mm), drugi (sl. 7 br. 5) od tankę ravne letvice naokoło uresen sa devet 
krużnih poteza sa toćkom po srijedi, u kojim udubinama kao da je negda bilo 
emajla 

*Grob .57. U dubljini od 0*55 m ostanci spaljenoga mrtvaca prethisto- 
rijskoga bronsanoga iii ranijega halśtatskoga doba u 0*275 m visokoj zemljanoj 
urni (sl. 28), u kojoj je bio joś i ulomak druge zemljane posude. Bikonićna urna 



Digitized by 



Google 



68 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



sa visokim nastavljenim ljevkastim zjalom (dijelom okrhano) i sa ćetiri verti- 
kalno nastavljene rućice na najjaćoj izboćini trbuha, rukom je gradena i ure- 
śena geometrijskim ornamentima (toćke, izvućeni i istoćkani ravni i cikcak-po- 
tezi, mali koncentrićni krużni potezi, lukovi), u koje je bila nęka bijela tvar ulo- 
źena Rub gala bio je narezuckan. 

Grób 158. Dubljina 0*95 m. Grób sa 1*55 m dugom okosnicom Smjer od 
jugozapada prama sjeveroistoku (JZ — SI). Ruke sprijeda slozene. Na desnoj 
strani glave nesastavljena karićica od 15 mm debele bronsane żice sa ponesto 




SI. 28. Prethistorijska zemljana urna iz groba br. 157 u Bijelom brdu. Vs nar. vel. 

nabijenim krajevima (22X23 mm). Pod zdjelicom veće crno stakleno zrno sa zutim 
i bijelim pjegama (promjer 15 mm; sl. 8. br. 51). 

Grób 159. Dubljina 075 m. Grób sa 1*58 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Glava nakrenuta na lijevu stranu; desna ruka sprijeda, a lijeva ispru- 
żena. Bez priloga. 

Grób 160. Dubljina 085 m Grób sa 1*55 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Ruke s prijeda slozene. S desne strane glave bronsana karićica sa S- 
nastavkom (32X25 mm). Oko vrata niz malih oblih sjećenih staklenih zrna (po- 
brano 50 kom.). Kod noguh bronsan prsten sa niżom većih ćetyerouglastih kvrżica 
po snjedi (promjer 22 mm). Na prsima ugljevlje. 



Digitized by 



Google 



BrunŚmid Hrvatske sredovjećne starine. 69 

Grob 1 61. Dubljina 0*85 m Grób sa 1*50 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ— SI. Ruke sprijeda slożene. Na desnoj strani glave bronsana karićica sa S- 
nastavkom (23X22 mm). Lijevo blizu glave kruśkolik praporac (petlja odlomljena ; 
vis. 18 mm). Oko vrata 8 mm debela bronsana ogrlica, smotana od trostruko 
uzete debele żice; petlju i kvaćicu kao obićno saćinjavaju samo dvije struke, a 
treća je odsjećena (152X152 mm). N a svakoj ruci po jedna bronsana nesastavljena 
narukvica od ćetverouglasto iskovane 6 mm debele prema krajevima sve to tanje 
sipke (74X71, 74X73 mm). 

Grob 162. Dubljina 1*15 m. Grob sa 1 50 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Desna ruka s prijeda polożena, lijeva ispruzena. Uz nogę nesastavljena 
bronsana karićica bez nastavka od 15 mm debele źice i ulomak surovo rukom 
gradene sredovjećne zemljane posude crvenkasto-smede boje. 

Grob 163. Dubljina 080 m. Grob sa 155 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Lubanja zdrobljena; desna ruka sprijeda na prsima, lijeva ispruzena. Na 
desnoj ruci nesastavljena 8 mm debela bronsana narukvica (sl. 9 iznutra), smo- 
tana od dvije 5 mm debele zice (82X75 mm). Na lijevoj ruci nesastavljen bronsan 
prsten (sl: 7 br. n), spleten od ćetverostruko uzete tanje zice (promjer 24 mm). 

Grob 164. Dubljina 085 m. Djećji grob sa 075 m dugom okosnicom. 
Smjer JZ— SI. Ruke isprużene. Na lijevoj strani glave bronsana karićica sa S- 
nastavkom (dijelom odlomljen, 18X17 nim). 

Grob 165. Dubljina 080 m. Grob sa 156 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Obije ruke na prsima prekrśtene. Na lijevoj strani glave bronsana ka- 
rićica sa S-nastavkom (23X22 mm) U desnoj ruci dva srebrna denara madżar- 
skoga kralja Andrije I. (1046-1061; sl. 1 br. 4 i 5; Rethy C. n. I. 2. tabla br. 
13): 1. + REX • iiNDRETiS Krst, naćinjen od po tri poteza, sa karićicom i 
toćkom po srijedi; u sva ćetiri ugla po jedna karićica) (+ PHNONEIK Krst sa 
karićicom po srijedi; u uglovima trouglaste toćke. Ar, 16 mm. — 2. Slićno, samo 
mjesto karićica u sva ćetiri ugla averza mali unutra otvoreni polumjeseci, a u 
reverzu napis + PKNOHE17Ł Na srednjem prstu lijeve ruke nesastavljen srebrn 
prsten (sl. 7 br. 1 o), spleten od tanje ćetverostruko uzete zice (promjer 23x22 mm). 

Grob 166. Dubljina 0*85 m. Grob sa 1*50 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ -SI. Ruke sprijeda slożene. Bez priloga. 

Grob 167. Dubljina 075 m. Grob sa 1*55 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Ruke sprijeda slożene. Bez priloga 

Grob 168. Dubljina 085 m. Grob sa 1 40 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SL Lijeva ruka sprijeda, a desna ispruzena. Bez priloga. U neposrednoj bli- 
zini u istom smjeru położeń kostur goveda, po svoj prilici iz novijega doba. 

Grob 169. Dubljina 075 m. Grob sa 1*50 m dugom okosnicom. Smjer 
JZ — SI. Lijeva ruka na desnoj strani prsa, a desna na trbuhu. Bez priloga. 

Grob 170. Dubljina 075 m. Djećji grob sa 080 m dugom okosnicom 
Smjer JZ— SI. Ruke isprużene. Na lijevoj strani glave bronsana karićica sa S- 
nastavkom (21x19 mm). 

*Grob 171. U dubljini od 0*90 m ostanci spaljenoga mrtvaca prethisto- 
rijskoga bronsanoga iii ranijega halśtatskoga doba u zdrobljenoj rukom gradenoj 
i crno bojadisanoj zemljanoj posudi, u kojoj su bili joś i ulomci druge jedne 



Digitized by 



Google 



70 BrunŚmid Hrvatske sredovje5ne starine. 



zdrobljene posude. Iz donesenih ulomaka dao seje sastaviti gornji dio dubokoj 
zdjęli nalićne posude sa vertikalnim drSkom na gornjem kraju, ornamentovan 
geometrijskim ornamentima (ravni potezi i potezi sastavljeni od kratkih uspo- 
rednih crtica, małe potezima spojene kruźne crte, trokuti), u koje je bila ulożena 
nęka bijela tvar. Promjer na zjalu o 235 m. 

Grób 172. Na ulici pred kucom Koje Bojanića kbr. 225 na povrsini 
zemlje. Grób starijega muśkarca sa okosnicom. Smjer JZ— SI Lubanja, razmr- 
skana, leżała na desnoj strani; ispruzene ruke u krilu. Blizu desne strane glave 
doljnji ulomak bronsane tordirane ukosnice (sl 23 br. 1 ; d. 68 mm). Na desnoj 
ruci neznatni ulomci bronsanoga prstena. 

Grób 173. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 064 m. Djećji grób sa 
0*85 m dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Lubanja razmrskana; ispruzene ruke 
u krilu. Na lijevoj strani glave bronsana karićica sa S-nastavkom (20X18 mm). 
Pod vratom bronsan kruskolik praporac, dolje krstoliko rasjećen (vis 24 mm) i 
sitna bronsana karićica bez nastavka, kojoj krajevi prelaze jedan preko drugoga 
(sl. 6 br. 21; 9X10 mm). Na jednom prstu desne ruke bronsana karićica sa (od- 
lomljenim) S-nastavkom (17X17). U lubanji srebrn prsten sa sirokim konveksnim 
rebrom po duljini (promjer 21 mm). Do prsa nekoliko hrba rukom gradene po- 
sude smede boje. 

Grób 174 U dvoristu Koje Bojanića. Dubljina 054 m. Grób sa 1*20 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ SI Lubanja ostećena; obije ruke u krilu. Kod li- 
jeve strane glave tri bronsane karićice sa S-nastavkom (20X18, icX 7, 21X15 
mm). Oko vrata: Niz od staklenih zrna raźna oblika (sl 8 br. 19, 22, 23, 30— 
34); većinom ima oblih svjetlih komada (37) i slićnih modrih (18), pa sasma sitnih 
valjkastih svjetlih (32), ali i jedno plosnato okruglo bijelo i dva duguljasto-valj- 
kasta zelena (sl. 8 br. 41). Ogrlica (sl. 18), smotana od tri deblje i triput po dvije 
spletene tankę bronsane żice; kvaćicu i petlju saćinjavaju samo po dvije struke, 
koje jedna u drugu prelaze, a ostatak żice (naroćito one tanie) viseput je oko 
narukvice obmotan ; na jednom mjestu u staro se doba obavio jedan popravak 
tako, da seje oko narukvice devet puta obmotao komad debele żice; 165X155 mm. 
Ogrlica je bila na zatiljku zakvaćena, a napred su na njoj visila na desnoj 
strani tri bronsana, a na lijevoj jedan srebrni prsten : prvi trouglasta prereza 
neureśen (promjer 23 mm); drugi od tankę letvice sa dva rubna relijefna uz- 
dużna poteza i jednim po srijedi i sa staklenim polukrugljastim zrnom u kapici 
(promjer 27X22 mm) ; treći sa tri reda malih gustih poteza i polukrugljastim na- 
stavkom, koji je oblim kvrżicama ureśen (promjer 26X23 mm); ćetvrti od tankę 
sipke ćetyerouglasta prereza sa kosim potezima (oponasanje pletenja żicom ; pro- 
mjer 27 mm). Na prsima pol karićice sa S-nastavkom, jedan cijeli bronsani 
kruskolik praporac (vis. 24 mm) i polovica slićnoga żeljeznoga, u kojem se jos 
vidi mali śljunćić, kojim se proizvodilo zvećanje (sl. 22 br. 6; vis. 30 mm). Na 
desnoj ruci nesastavljena narukvica (sl. 15 iznutra dolje) od 2 mm debele na 
krajevima zaśiljene bronsane żice (60X52 mm) i bronsan prsten (sl. 7 br. 6) od 
6 5 mm śiroke sa pet narezuckanih poteza ureśene letvice, kojoj su na kraje- 
vima na jednoj strani tri u trokut stavljene kvrżice ; kapica sa staklenim zrnom 
fali (promjer 18X16 mm). Do glave neśto podalje bronsana minduśa ovalna oblika 



Digitized by 



Google 



BrunSmid Hrvatske sredovje5ne starine. 71 



sa duguljastim krugljicama ureśenim grozdolikim nastavkom (sl. 6 brój 26; 
vis. 39 mm). 

Grób 175. U dvori§tu Koje Bojanića. Dubljina o 20 m. Grób sa okos- 
nicom, koja je već prije \z svoga prvotnoga polożaja micana i većim dijelom 
povadena. Glava omanja; neśto podalje od nje dolje: nesastavljena djećja na- 
rukvica (sl. 17 iznutra dolje) od 2-5 mm debele bronsane żice (40X42 mm), hrb 
rukom gradene zemljane posude i dva ugljena. 

Grób 176 U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 043 m. Grób sa okos- 
nicom, koja je negda dijelom micana iz prvotnoga polożaja, pri ćemu se je glava 
tjemenom dolje okrenula, a nogę ispod koljena sasma povadile. Ostatak od tje- 
mena do koljena je 0-94 m dug. Smjer JZ — SI. Ruke u krilu slożene. Na lijevoj 
ruci srebrn prsten trouglasta prereza (promjer 22 mm). 

Grób 177. Na ulici spram dvorista Koje Bojanića. Dubljina 028 m. Grób 
sa 175 m dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Glava zdrobljena ; obije ruke uz ti- 
jelo isprużene. Na lijevoj strani povrh ramena jedna veća i jedna manja kari- 
ćica bez nastavka (sl. 6 br 19) od tankę bronsane żice (25x23 i 19X17 mm). 

Grób 178. U dvoristu Koje Bojanića Dubljina 067 m. Grób sa 1*53 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Glava na desnu stranu nagnuta; obije ruke 
uz tijelo isprużene Povrh lubanje i u njoj po jedna srebrna karićica sa S-na- 
stavkom (i7x i 5> 16X14 mm). Na lijevoj ruci nesastavljen bronsan prsten od kon- 
veksno-konkavno savijene tankę letvice (sl. 7 br. 30; promjer 23X20 mm). 

Grób 179. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 040 m. Djećji grób sa 
078 m dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Ruke isprużene. Bez priloga. 

Grób 180. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 053 m Grób sa i'54m 
dugom muśkom okosnicom. Smjer JZ—SI. Ruke na trbuhu. Na jednom prstu 
lijeve ruke tragovi zelene boje od prstena, koji se nije mogao naci. U blizini 
mali hrb crvenkasto-smede rukom gradene zemljane posude. 

Grób 181. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 068 m. Grób sa r.8m 
dugom mladom okosnicom. Smjer JZ — SI. Ruke na trbuhu slożene. Prilożen malen 
ulomak od ruba crvenkasto-smede zemljane posude (sl. 4 dolje lijevo). Dalje gore 
blizu desnoga ramena bronsan prsten (promjer 22 mm) Ćini se, da je naknadno 
u grób baćen, kada je mrtvac već unutri leżao. 

Grób 182. U dvoristu Koje Bojanića. Dubljina 069 m Djećji grób sa 
0*63 m dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava nagnuta na desnu stranu ; desna 
ruka ispod leda, lijeva uz tijelo. Kod desne strane glave dvije bronsane karićice 
sa S-nastavkom (18X15, 15X16 mm) i jedna bez nastavka (14X14 mm) Oko 
vrata bronsana 4 mm debela ogrlica (sl. 17), spletena od trostruko uzete żice; 
petlja i kvaćica kao obićno od dvije struke, a treća se je po sest puta oko na- 
rukvice obmotala; 162X164 mm Na ogrlici bronsan prsten, ornamentovan i spro- 
viden sa dva put po tri u trokut postavljene kvrżice; kapica sa polukrugljastim 
staklenim zrnom spala i fali; promjer 21X17 mm Ispod vrata visioje joś i orna- 
mentovan srebrn polumjesećast priyjesak 1 (sl. 2 br. 1 ; d. 49, vis. 39 mm) i sasma 



1 Ovaki polunijeseSasti privjesci veoma se ćesto nadu u staroruskim grobovima X. i XI. vijeka. 



Digitized by 



Google 



72 BrunSmid Hrvatske sredovjeCne starine. 



izlomljena i iskrunjena kositrena (?) karićica bez nastavka (po prilici 19X17 mm). 
Na desnoj ruci veoma tanak neuresen bronsan prsten (promjer 21 mm). U grobu 
naśao se i malen hrbić od zemljana lonca prethistorijskoga doba i dva ułomka 
neke bronsane płocice. 

Grób 1 83. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 0*63 m. Grób sa 1 -64 m 
dugom żenskom okosnicom. 1 Smjer JZ— SI. Obije ruke uz tijelo. Na desnoj strani 
glave śest bronsanih karićica sa petljastim nastavkom (sl 6 br. 15 i 16; ćetiri po 
15X12, po jedna 15X13 i 14X14 mm), a na Iijevoj ćetiri sa S-nastavkom (sl. 6 br. 5; 
17X14, 16X15, 15X14, 15X14 mm). Oko vrata: Niz staklenih zrna raźne boje i oblika 
(sakupilo se 153 kom.), a med njima jedan bronsan i jedan zeljezan kruskolik prapo- 
rac (sl. 22 br. 2 i 7 ; vis. 25 i 28 mm) i tri probusena rimska bakrena novca : 1 . IMP 
C AVRELIANVS AVG Okrunjeno poprsje na d. )(CONCORDIA MILITVM Car 
se rukuje sa caricom. JE] 21 mm (Cohen Monn. imp. VI. p. 182, 60); 2. IMP 
AVRELIANVS AVG Okrunjeno poprsje na d. )(IOVI CONSER Car prima 
kruglju od JupitraJE; 23 mm (Cohen o. c. VI p. 187, 105). 3. CONSTANTINVS 
AVG Poprsje sa kacigom na d. )(BEATA TRANQVILLITAS, dolje PTR Kruglja 
na żrtveniku sa napisom VOT — IS — XX JE ; 20 mm (Cohen o. c. VII p. 231, 
20). Bronsana 45 mm debela ogrlica (sl. 16), spletena od ćetverostruko uzete 
debele żice; petlja i kvaćica od dvije struke, koje prelaze jedna u drugu; pod 
kvaćicom jedan komadić żice dvaput obmotan; 159X157 mm. Pod vratom bronsana 
jajolika, ornamentovana fibula sa dvije petljice (sl. 23 br. 4 ; d. 29 mm). Na svakoj 
ruci po jedna bronsana narukvica (sl. 16 iznutra) od nesastavljene prema kraje- 
vima tanje żice: kod jedne (69X65 mm; deblj. 4 mm) krajevi neznatno prelaze 
jedan preko drugoga ; kod druge (65X63 mm), koja je znatno tanja (3 mm), jedan 
kraj znatno prelazi preko drugoga, pa je svinut u kvaćicu. Na svakoj ruci po 
jedan bronsan prsten trouglasta prereza, ureśen kosim potezima, ćime se opo- 
naśa pleteno prstenje (sl. 7 br. 12 i 13; promjeri 27 i 25 mm). U grobu se naślo 
i nekoliko malih hrbina prethistorijskih zemljanih posuda 

Grób 1 84. U dvoriśtu Koje Bojanića Dubljina 0*56 m. Grób sa 1 57 m 
dugom żenskom okosnicom. Smjer JZ — SI Desna ruka na krilu, lijeva na trbuhu. 
Kod lijevoga ramena praporac (sl. 22 br. 3; d. 24 mm). Oko vrata niz manjih 
staklenih zrna (sabralo se 177 kom.), a med njima (sl. 8 br. 40, 42 i 43) dvadu- 
guljasta valjkasta zelena i jedno slićno crvenkasto-smede, te jedno cryenkasto 
veće od kamena (sl. 8 br. 46). Bronsana ogrlica, 4 mm debela, od ćetverostruko 
uzete żice; komadić sa petljom manjka; 161X156 mm Oko desnoga lakta nesa- 
stavljena narukvica od 2*5 mm debele bronsane sipke ; 63X62 mm. Na jednom 
prstu desne ruke tragovi zelene boje, ali se prsten nije mogao naci. U grobu 
mała hrbina od neke zemljane posude. 

Grób 185. U dvoristu Koje Bojanića. Dubljina 063 m. Grób sa 162 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Desna ruka na krilu, lijeva na trbuhu. Na 
svakoj strani glave po tri małe bronsane karićice sa S-nastavkom (sl. 6 br. 3; 
!7Xi3, 14X11, 14X1?), jedan sa petljastim (sl. 6 br. 18; 18X12 mm) i dva bez 



1 Kosti ove okosnice izvadilc su se i prenijele u narodni muzej. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovje5ne starine. 73 

nastavka (17X11 i 17X10 mm). Na mezimcu desne ruke puknut prsten trouglasta 
prereza (promjer 22 mm). U grobu veća hrbina debele zemljane posude. 

Grób 186. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 0-38 m. Djećji grób sa 
0*87 m dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Zgnjećena lubanja okrenuta na lijevu 
stranu; obije ruke uz tijelo. Celo noguh vise zemljanih hrbina Na celu sitan 
ulomak zeljezne karićice, koji se iskrunio. 

Grób 187. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 0-42 m. Djećji grób sa 
okosnicom, od koje se saćuvalo osim lubanje samo ostanaka od rebara. Smjer 
JZ — SI Bez priloga. 

Grób .88. U dvori§tu Koje Bojanića. Dubljina 070 m. Grób sa 1*52 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Glava okrenuta na desnu stranu, ruke na pr- 
sima prekrstene ; doljnja polovica desne nogę prije izvadena. Na d. strani glave 
slomljena zeljezna karićica bez nastavka (18X16 mm) i tri bronsane sa S-na- 
stavkom (16X15, 15X14, 16X13 mm); na 1. strani ćetiri slićne karićice (17X14, 
17X14, 16X15, 16X14 mm). Oko vrata: Niz oblih staklenih zrna (sabralo se 17 
kom ), malen kruśkolik bronsan praporac (sl. 22 br. 1 ; vis 19 mm) i dva okrugla 
zeljezna (sl. 22 br. 5; vis. 27 i 25 mm). Bronsana 3 mm debela ogrlica (sl. 10 
od trostruko uzete zice; kvaćica prosjećena; 153X142 mm. Na desnoj ruci ma- 
sivna 5 mm debela srebrna narukvica (sl. 21), kojoj nerastavljeni krajevi zavr- 
śuju żivotinjskim glavama sa otvorenim raljama; 72—71 mm 

Grób 189 U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 1-03 m. Grób sa 1 46 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Desna ruka na trbuhu, lijeva na prsima. Na 
lijevom slijepom oku lubanja je pozelenila, ali se karićica nije naśla, jer se valjda 
izvadila drugom nekom zgodom, kada se je lubanja vadila i opet natrag u zemlju 
bacila. U grobu se nasao neznatan komadić crijepa od zemljane posude. 

Grób 190. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 043 m. Djećji grób sa 
087 m dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Obije ruke uz tijelo. Bez priloga. 

Grób 191. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 073 m. Grób sa 1-53 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava nagnuta na desnu stranu, desna ruka 
na prsima, lijeva na trbuhu. Bez priloga. 

Grób 192. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina o 70 m. Grób sa i*6o m 
dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava okrenuta na lijevu stranu, obije ruke u 
krilu. U lubanji bronsana karićica sa S-nastavkom (26X24 mm). Oko vrata: Niz 
od sjećenih oblih staklenih zrna (sabralo se 325 kom ), medu kojima jedno veće 
(sl. 8 br. 49; promjer 11 mm). Bronsan kruśkolik praporac (sl. 22 br. 4; 22 mm). 
Mała ploćasta fibula (sl. 23 br. 3), na kojoj se vidi po srijedi krst u kolobaru, a 
naokoło napis od jedno dvanaest slova, od kojega se może ćitati . . . CAiiLlZS 
(promjer 20 mm). Ogrlica (sl. 14) od ćetverostruko uzete debele żice (145X137 
mm), a na njoj nesastavljen neureśen bronsan prsten (promjer 22 mm). Na desnoj 
ruci bronsan prsten trouglasta prereza, narebren (sl. 7 br. 23; promjer 23 mm). 

Grób 193. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 078 m. Grób sa 134 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava nagnuta k desnoj strani; desna ruka na 
prsima, lijeva pod rebrima. Kod desnoga uha i na lijevom slijepom oku po jedna 
karika bez nastavka od debele ponesto iskovane bronsane źice (promjer 23 mm). 
Na jednom prstu desne ruke dva bronsana prstena : jedan sa oblim kvrgama <sl. 



Digitized by 



Google 



74 Brunsmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



7 br. 14; promjer 24 mm), drugi od nesastavljene deblje śipke ćetverouglasta 
prereza (promjer 26 mm). Kraj groba naśla se naknadno bronsana śipka, koja 
kao da je svinut ulomak igle za spikovanje, a iz sasma novoga vremena. 

Grób 194. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina o 62 m. Ostanci djećjega 
groba sa okosnicom, od koje se saćuvala samo zdrobljena lubanja i dijelovi od 
obije nadlaktice, doćim se je ostało valjda nekom prigodom već prije iskopalo 
Smjer JZ — SI. U grobu se nasao samo debeo hrb od neke zemljane posude ; 
inaće bez priloga. 

Grób 195. U dvori§tu Koje Bojanića. Dubljina 071 m. Grób sa i 53 m 
dugom mladom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava nagnuta na lijevu stranu ; desna 
ruka na zeludcu, a lijeva na lijevom ramenu. Na desnom slijepom oku jedna 
bronsana karićica sa S-nastavkom, tri na lijevom, a peta kod doljnje ćeljusti 
(25X24, 23X23, 22X21, 18X18, 18X17 mm). Na desnoj ruci prsten od nesastav- 
ljene sipke ćetverouglasta prereza (promjer 23 mm). 

Grób 196. U dyoriśtu Koje Bojanića. Dubljina o 82 m. Grób sa r68 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Izvrnuta lubanja lezala na tjemenu; obije ruke 
pod krstima. Oko vrata: Niz sitnih oblih staklenih zrnaca (sabralo se 16 kom); 
jedno duguljasto valjkasto i narebreno (sl. 8 br. 28) i jedno veće narebreno poput 
dinje (sl. 8 br. 47; promjer 12 mm). Bronsana ogrlica, 5 mm debela, smotana od 
ćetverostruko uzete źice (148X148 mm). Na lijevoj ruci tri prstena : jedan srebrni 
narebren (sl. 7 br. 2r ; promjer 22 mm), jedan bronsan konveksno-ravnoga pre- 
reza (promjer 22 mm) i jedan od tankę bronsane letvice sa nastavljenom kapicom, 
u kojoj je stakleno zrno (sl. 7 br. 3 ; promjer 21X19 mm). Na desnoj ruci ulomci 
slićnoga bronsanoga prstena kao ovaj treći; kapica sa zrnom fali U grobu su 
bila i dva hrba od zemljanih posuda. 

Grób 197. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 0*69 m. Djećji grób sa 
i # 37 m dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Razmrskana glava lezala na 1. strani; 
ruke ravno uz tijelo. Bez priloga. 

Grób 198. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 063 m Grób sa 1*55 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava nagnuta na d. stranu; ruke u krilu 
prekrśtene. Na 1. strani glave bronsana karićica bez nastavka (19X18 mm), druga 
manja u lubanji (.6X14), a ćetiri sa S-nastavkom na desnoj strani glave (20X19, 
20X18, 18X16, 18X16 mm). Jedan nesastavljen prsten od bronsane śipke sa tanjim 
krajevima i jedan od śiroke duljinom narebrene letvice sa manjkajućom kapicom 
i staklenim zrnom. Malen hrb zemljane posude prethistorijske. 

Grób 199. U dyoriśtu Koje Bojanića. Grób sa 1 66 m dugom okosni- 
com. Smjer JZ— SI. Glava nagnuta na desnu stranu; desna ruka na zeludcu, 
lijeva u krilu. Na desnoj strani pod glavom bronsana karićica sa S-nastavkom, 
a druga u lubanji (27X24, 26X23 mm). Na desnoj strani pod tijelom blizu kuka 
srebrn novac madźarskoga kralja Bele I. (1060 1063; sl. 1 br. 6): + »GL7£ 
RGX Krst; u 1. i 3. uglu ro, u 2. i 4. • )(+ PKU1IOIIIK Krst; u uglovima tro- 
uglaste toćke. A?; 15 mm (Rethy C. n. I 2. tabla br. 16.) 

Grób 200. U dvoristu Koje Bojanića. Dubljina 0*84 m. Grób sa 1 -38 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ — SI. Glava lezala na 1. strani; ruke na trbuhu pre- 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovje5ne starine. 75 



krśtene. U lijevom dijelu zdjelice bronsan prsten s kvrżicama (promjer 21 mm); 
s desne ruke. Kod vrata malen crijep od zemljane posude. 

Grób 201. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina 0*69 m. Grób sa r68 m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Glava leżała na d. strani; desna ruka niz ti- 
jelo, lijeva povućena preko lijevoga ramena do lubanje. Na lijevoj ruci bronsan 
prsten konveksno-ravnoga prereza fpromjer 22 mm). 

Grób 202. U dvoriśtu Koje Bojanića. Dubljina o 87 m. Grób sa okos- 
nicom, dugom od tjemena do pol cjevanica 1*20 m. Smjer JZ— SI. Glava, mało na 
desnu stranu nagnuta, bila je već iz prvobitnoga polożaja micana, a vadeni su i 
dijelovi noguh. Obije ruke u krilu. Nadeń je samo jedan probusen i obrezan 
Kauri-puż (Cypraea moneta; sl. 8 br. 61 > 

Grób 203 U dvoriśta Koje Bojanića. Dubljina 075 m. Grób sa 130 m 
dugom okosnicom Smjer JZ — SI. Obije ruke u krilu. Bez priloga. 

*G r o b 204 Hrbine prethistorijske zemljane posude sa ostancima spalji- 
vana mrtvaca. 

Grób 205. U dvoriśtu Stevana Ostojića. Dubljina 079 m. Grób sa 1*67 m 
dugom okosnicom starije osobę. Smjer JZ — SI. Jaka glava sa zdravim zubima na- 
gnuta na lijevu stranu. Desna ruka na trbuhu, lijeva podlaktica gore zavinuta. 
Bez priloga. 

Grób 206. U dvoriśtu Stevana Ostojića. Dubljina o 63 m. Grób sa 
1-65 m dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Glava nagnuta na desnu stranu; desna 
ruka niz tijelo, lijeva na żeludcu. Pod vratom sitan ulomak crijepa od zemljane 
posude; pod lijevim kukom bronsan prsten sa ćetverouglastim kvrżicama (pro- 
mjer 23 mm). 

Grób 207. U dvoriśtu Stevana Ostojića. Dubljina 0*55 m. Grób sa 158 m 
dugom okosnicom starije żenske osobę. Smjer JZ— SI. Glava nagnuta na lijevu 
stranu; obije ruke ravno niz tijelo, desna leżała ispod kuka. Na svakoj strani 
glave po jedna karićica od nesastavljene bronsane żice bez nastavka (20X19 mm), 
koje su slużile kao minduse. 

Grób 208. U dvoriśtu Stevana Ostojića. Dubljina 082 m. Grób sa róo m 
dugom okosnicom. Smjer JZ— SI. Desna ruka na prsima ispod vrata, lijeva na 
prsima do desnoga pazuha. Povisoko povrh prsijuh bronsana karićica sa S-na- 
stavkom (.8X15 mm) Na lijevoj ruci nesastavljen bronsan prsten od deblje sipke 
(sl 7 br. 33; promjer 26 mm) 

Grób 209. Na ulici ispred kuce Koje Bojanića. Grób sa okosnicom. 
Prilog: karićica, koja se pomijesala sa drugim predmetima, te se ne może kon- 
statovati. Osjećki muzej. 

Grób 2 1 o. Na ulici ispred kuce Koje Bojanića. Grób sa okosnicom. Na 
glavi karićica, koja se pomijesala. Na desnoj ruci narukvica (sl. 18 iznutra), 
spletena od ćetiri 05 mm debele bronsane żice ; neobićno mała petlja, ispod koje 
je żica io ! / 2 puta obmotana; slićno je bilo i kod kvaćice, ali tamo je komad ne- 
potpun ; 69X67 mm. Na lijevoj ruci narukvica od 3 mm debele, prema krajevima 
tanje, nesastavljene bronsane śipke; 65X58 mm. Osjećki muzej. 

Grób 21 1. Pred kucom Koje Bojanića. Grób sa żenskom okosnicom. 
Prilozi: Kod glaye na obije strane dvije srebrne (16X13, } S^ l 3 mm ) l sest bron- 



Digitized by 



Google 



76 Brunśmid Hrvatske sredovjeóne starine. 

sanih karićica sa S-nastavkom (22X19, 20X18, 17X16, 17X16, 17X11, 15X14 mm). 
Oko vrata: Niz od sjećenih oblih staklenih zrnaca (sabralo se 268 kom.) i dva 
duguljasta zelena zrna ; bronsan kruśkolik praporac (vis. 23 mm). Bronsana ogr- 
lica, spletena od tri struke 2 mm debele żice, slomljena; petlju i kvaćicu kao 
obićno tvore samo dvije struke prelazeć jedna u drugu ; treća je struka odre- 
zana; promjeri 137X135 mm. Na lijevoj ruci tri, a na desnoj ćetiri bronsana pr- 
stena: jedan masivan sa kvrżicama (promjer 24 mm) je slomljen, drugi obićan 
trouglasta je prereza (promjer 21 mm), treći slićan tanak je i narebren .(promjer 
21 mm), ćetyrti od debele żice sastavljen (sl. 7 br. 17; promjer 22 mm), peti 
nesastavljen od debele sipke (promjer 26 mm), Sesti od tankę letvice sa zelenim 
staklenim zrnom (25X20 mm), sedmi slićan, ali kapica sa zrnom manjka. 

Grób 2 1 2. Pred kucom Stevana Ostojića. Grób sa okosnicom, koju je 
tećajem vremena kiśa na povrśinu iznijela. Oko vrata niz, iz kojega se naślo 
sedam 24 — 30 mm dugih valjkastih zrna sa relijefnim obrućima (sl. 8 br. 2Ó\ pa 
jedno cijelo (sl. 8 br. 57) i dva nepotpuna ovalna plosnata zrna sa petljama (vi- 
sina cijeloga komada 18 mm). 

U grobovima 1 — 139 i 209 i 210 naślo se je osim toga nesto predmeta, 
kod kojih se viśe ne może konstatovati iz kojega su groba, bilo stoga, sto se 
to u opće nije zabiljeżilo (kod tri prstena u zagrebaćkom muzeju), bilo stoga, 
sto su se pomijesali. Ti predmeti jesu : 

U zagrebaćkom muzeju: a) Bronsan prsten (sl. 7 br. 16) sa velikim će- 
tverouglastim kvrgama, koje zapremaju cijelu visinu prstenove letvice (promjer 
24 mm), b) Bronsan prsten (sl 7 br. 15) sa paćetvorinastim kvrgama, koje obi- 
laze samo srednjim dijelom prstenove letvice (promjer 23 mm), c ) Bronsan prsten 
od tankę uske letvice (promjer 21 mm). Sva tri prstena valjda potjeću iz 
istoga groba, jer su bila zajedno zamotana. 

U osjećkom muzeju: a) Ćetiri bronsana prstena trouglasta prereza, od 
kojih jedan sa 6 mm śirokom letvicom (promjeri 22, 22, 21 i 20 mm), b) Dva 
bronsana prstena konveksno-ravna prereza (promjer 22 i 22 mm), c) Jedan bronsan 
prsten sa ćetverouglastim kvrżicama (promjer 24 mm), d) Jedan bronsan prsten 
sa dvaput po tri u trokut stavljene kvrżice ; kapica sa zrnom fali (promjer 20 mm), 
e) Ulomak nesastavljene narukvice od tankę bronsane sipke. f) Bronsan pri- 
vjesak(?) lii drżak od żeljezna noża za brijanje (sl 2 br. 3; d. 53, sir. 37 mm), 
g) Śest srebrnih karićica sa S-nastavkom. h) 15 slićnih bronsanih karićica raźne 
velićine. i) Jedna bronsana karićica sa petljastim nastavkom. j) 2 veće, 1 manja 
i 1 mała bronsana karićica bez nastavka, kod kojih se krajevi kriżaju. k) 2 ve- 
like i 1 mała karićica od debele żice, kod kojih se krajevi ne sastaju; kod jedne 
su krajevi sabijeni. 1) Nekoliko staklenih zrna. 



II. Starohroatsko groblje kod Klośtra (kotar Burćfeoac). 

Zagrebaćki dnevnik »Slobodac donijela je u br. 178 od g. 1885. vijest, 
da se je u Pijeskima kod Durdevca otkrilo prethistorijsko groblje sa okosnicama, 
uz koje da je bilo mnogo nakita, a od njih neki da su od jantara. Ravnateljstvo 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredcnjećne starine. 77 

arheolośkoga odjela narodnoga muzeja u Zagr^bu raspitivalo se tim povodom na 
viśe strana, pa mu je stigla obavijest, da se je na ono groblje naiślo ne kod 
Durdevca, nego jedno 2 km sjeverno od Klośtra. Po predmetima, sto ih muzeju 
poslaśe gg. Milivoj Vezić i Gustav Fleischer u Bjelovaru \ konstatovao je mu- 
zejski ravnatelj S. Ljubić, da je to groblje sredovjećno i slavensko. Na njegov 
je poziv otiśao g. Fleischer koncern listopada 1885. u Klośtar, gdje je iskopao 
devet grobova, u kojima je na okosnicama bilo raznih nakita. Od kostiju saćuvaśe 
se ponajviśe samo glave i nogę, ali se je samo jedna glava mogła cijela izva- 
diti. 2 Slijedeće godine poćetkom srpnja otiśao je sam Ljubić u Klośtar da kopa. 
Otvorio je viśe grobova, a med njima jedan dobro sacuvan sa mnogim predme- 
tima, ali svojih opażanja nije nigdje objelodanio, a nisu se o tom iskapanju sa- 
ćuvale niti iscrpive biljeśke. Uspjeh, śto ga je postigao, ipak ga je potaknuo, da 
dade g. Fleischeru sredstava za daljnje kopanje, koje se izvodilo tećajem kolo- 
voza 1886. Ovaj se je put naiślo na jedan grób sa obilnijim prilozima. Oko vrata 
je bila ogrlica, spletena od trostruke debele bronsane zice i niz staklenoga zrnja, 
u kojem su bili nanizani joś i bronsani praporci i neki ploćasti ornamentovani 
nakiti, i to paromice po jedan okrugli i po jedan u obliku lista Na svakoj strani 
glave bile su po dvije minduśe, a na prstima nalazila se dva prstena, od kojih 
jedan sa zelenim staklenim zrnom. 3 Posao se je opet nastavio tekar g. 1890., a 
durdevaćka imovna općina stavila je u tu svrhu na raspolaganje kao radnike 
ljude, koji su joj dugovali u ime śumske odśtete. Tom je prilikom g Fleischer 
većim dijelom radio na drugim mjestima; u starohrvatskom groblju kod Klośtra 
raskopao je samo dva groba. U jednom od njih je naśao jedan par minduśa i 
jedan bronsan kriżić, a osim toga joś je iskopao i jedan prsten i par pokidanih 
zeljeznih praporaca/ 

Istrażivanje u starohrvatskom groblju kod Klośtra pribavilo je doduśe 
narodnomu muzeju prilićan brój starinskih nakita, ali je slućaj htio, da se nije 
naśao niti jedan novac, po kojem bi se bilo mogło ustanoviti doba, kada su ta- 
mośnji pokojnici zivjeli. Ljubić ih u jednom listu na Fleischera meće u IV— VII. 
stoljeće, ali to je svakako pogreśno i prerano. Tako se je u ono doba u ostalom 
i drugdje mislilo, a kod nas po gotovo se joś iii nije niśta iii je veoma mało slić- 
noga naślo bilo, po ćemu bi se ovakovi neispravni nazori ispraviti mogli. 

Razgleda li se sadrżaj grobova, śto su ih Fleischer i Ljubić kod Klośtra 
raskopali, to se vidi, da oni spadaju od prilike u isto doba i da je razmak u 
vremenu izmed najstarijih i najmladih mogao iznositi najviśe samo nekolike de- 
cenije. Śteta, śto se nije naćinio toćan nacrt polożaja pojedinih grobova i śto se 
predmeti nisu separirano saćuvali, pa se danas viśe ne może konstatovati, śto je 
iz pojedinoga kojega groba. Na prvi pogled ipak toliko pada u oći, da je iz- 
medu klośtarskih predmeta i onih iz Bijeloga brda velika srodnost. Ima doduśe 
i znatnijih razlika, koje se mogu protumaćiti koje lokalnim prilikama, koje opet 



1 Njihovi listovi su priopćeni u Viestniku VIII 3 Fleischer u Viestniku IX 1887 str. 53 i sl. 

1885 str. 115 i 118 i sl. 4 Fleischer u Vjesniku n. s. 1. 1895 str. 203 i sl. 

* Fleischerov izyjeśtaj u Viestniku VIII 1886 

str. 21 i sl. 



Digitized by 



Google 



78 



Brunśmid Hrvatske sredovje6ne starine. 




SI. 29. Karićice-sljepotnićarke i mindusa iz starohrvat- 
skoga groblja kod KloStra. Nar. vel. 



time, sto dotićni predmeti ne spadaju u isto doba, u koje spadaju bjelobrdski. 
Jednostavnim oblicima, koji su bili daleko rasireni, imati ćemo se naravno u prvom 
redu nadati. Takoyi su predmeti karićice sljepoćnićarke sa S-nastavkom, od 

kojih je u narodnom mu- 
zeju iz Klośtra (uraćunav 
pokidane) svega 105 ko- 
mada. Od toga su barem 
dvije petine od srebra, a 
sve su ostale od bronsa, 
katkada posrebrene iii pre- 
vućene tanjom srebrnom 
prevlakom (platirane). Naj- 
veći komadi imaju 34X34 
mm, a najmanji i3X r 4 mm 
u promjeru. Nekoliko pri- 
mjeraka naslikano je na sl. 
29. Jos jednostavniji oblik 
tih karićica, naime onaj bez 
nastavka, nasao se samo u 
dva primjerka raźne veli- 
ćine. Jedna mała otvorena 
karićica razlikuje se i od 
jedne i druge vrste, zavr- 
śujuć na jednom kraju nesto 
debljom bobicom, dok je 
drugi neśto tanji mało van 
izyijen (sl. 29 br. 8). Za 
ovaj je komad vjerojatno i 
da je slużio poput prave 
minduśe. 

Druga serija jedno- 
stavnih nakitnih predmeta 
iz Klośtra, koji posvema 
naliće slićnim komadima iz 
bjelobrdskih grobova, jeste 
prstenje. U narodnomu mu- 
zeju ih ima 15 srebrnih i 15 
bronsanih (uraćunav jedan 
ulomak). Dvadeset i tri ko- 
mada jesu jednostavne sa- 
stavljene karike, od kojih 
je veći neuresen dio bilo 
konveksno-ravna bilo tro- 
uglasta prereza (14 kom.; sl. 30 br 1—3); jedan srebrni komad je nepravilno 
ćetverouglasta prereza (sl 30 br. 4). Sedam komada je vertikalno, a jedan 




Sl. 30. Prstenje iz starohrvatskoga groblja kod KloStra 

Nar. vel. 



X 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 79 

koso narebren (sl. 30 br. 5— 11 i sl. 31 br. 6 i 7). Sedam komada prstenja ima ne- 
sastavljene krajeve. Od njih je jedan srebrni naćinjen od tankę letyice, koja je 
izvana ureśena kosim istoćkanim potezima (sl. 30 br. 12), drugi srebrn od tankę 
ćetverouglaste sipke iznutra je koso narezuckan (sl. 30 br. 13), treći takoder srebrn 



SI. 31. Nakiti Iz starohrvatskoga groblja kod KloStra. Nar. vel. 1. Niz od staklena zrnja, 
bronsanih uresnih płocica i praporaca. 2. i 3. Bronsane minduśe. 4. Bronsan krstić. 

5-7. Srebrno prstenje. 

prema krajevima je znatno uzi (sl. 30 br. T4) Tri nepotpuna bronsana prstena 
negda su bila ureśena staklenim zrnom, koje se je nalazilo u posebnoj prilotanoj 
kapici, koja se na nijednom komadu nije saćuvala ; kod jednoga komada je le- 
tvica neureśena, a na druga dva (jedan naslikan u sl. 34 br. 15), od kojih je jedan 
samo u ułomku saćuvan, relijefna su rebra, listići i po tri u trokut postavljene 



Digitized by 



Google 



80 



Brunśmid Hrvatske sredovje£ne starine. 



bobice na kraje yima Sve je ovo prstenje bilo zastupano i u bjelobrdskim gro- 
bovima, ali nije bio srebrni prsten sl. 31 br. 5, koji je na letvici, sprovidenoj gra- 
nuliranim zavojima, napred u ćetverouglastom okviru imao neko valjda stakleno 
zrno, koje se nije saćuvalo 

U klośtarskim grobovima naśli su se oko vrata nizovi od staklenih zrna 
i bronsani praporci med njima, a naśle su se i dvije ogrlice, spletene od bronsane 
żice bas kao i one u Bijelom brdu Ta dva primjerka uvijena su od ćetiri struke 
debele źice, a petlja i kvaćica naćinjene su kao obićno samo od dvije struke. 
Kod jednoga primjerka (sl. 32) upletene su u ogrlicu jos povrh toga posve tankę 
struke od spletenih dviju bakrenih struna. — Praporci, slićni bjelobrdskima, bili su 
od bronsa (sl. 31 br. 1) iii żeljeza, kruśkoliki iii okrugli, sa petljom za privjeśanje, 
na doljnjem kraju u nakrst prorezani. Śto cijelih, sto u ulomcima, iz Klośtra ih u 

narodnom muzeju ima 15 bron- 
sanih i 3 zeljezna. — Staklena 
zrna (sl. 31 br. 1) ponajviśe su 
prosta sjećena, oblasta oblika, a 
bjelkaste iii svjetlo-smede boje. 
Po velićini su sitna, malena i 
srednja. Na povrśini se je staklo, 
kao obićno u zemlji, neśto ras- 
tvorilo, pa su mnogi komadi pre- 
vućeni nekom irizirajućom pre- 
vlakom, koja katkada imade boju 
zlatnu iii srebrnu. Mnoga su 
sitna zrna svjetlo-zute iii zelen- 
kasto-źute boje, a ima ih mnogo 
i duguljastih zelenih. Tamno- 
modre boje su samo jedno valj- 
kasto i jedno plosnato valjkasto, 
a svjetlo-ruzićasto jedno donekle 
bikonićno zrno, najveće, koje 
se u Klośtru u opće naślo ; 
jedno veće bikonićno zrno od 
zelenkasta je stakla. 

Ovo bi bili predmeti iz Klośtra, koji se u viśe iii manje jednakom obliku 
pojaviśe i u Bijelom brdu Napadno je, śto se u Klośtru nije naśla niti jedna 
narukvica, kojih je u Bijelom brdu tako mnogo bilo, dok se ipak pojaviśe dvije 
ogrlice. Nema ni pletena prstenja ni njegovih oponaśanja, proizvedenih ljeva- 
njem otisnutih pletenih komada, nema ni karićica sa petljastim nastavkom, dok 
se od onih bez nastavka pojaviśe jedva 2—3 komada. Veoma je dvojbeno, da 
li se ovo pomanjkanje smije protumaćiti pomjesnim prilikama, gdje od Klośtra 
do Bijeloga brda nije bas jako daleko, gdje oba mjesta leże u Podravini, pa gdje 
mozemo pretpostavljati, da je tu u XI. vijeku sigurno zivio i isti naród. Mora 
se dakle uzeti, da bjelobrdski i klośtarski grobovi nisu iz posvema istoga vre- 
mena, nego da su jedni od drugih mozda za 50 — 100 godina stariji iii mladi. 




Sl. 32. Bronsana ogrlica iz starohrvatskoga groblja 
kod Klośtra. ! / 2 "ar. vel. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hnratske sredovjedne starine. 



81 



Za toliko vremena mogośe nastati veće razlike u noSnji, kako nam se prikazuju 
u nakitima iz jednih i drugih grobova. 

Te razlike sastoje u pojavi nekih nakita ukusnijega oblika, koji se u 
Klostru javljaju, a kojih u Bijelom brdu nema. Tu sa ponajprije neke ureSene 
otvorene karićice, koje su po svoj prilici slużile kao minduSe. Na jednom komadu 
(sl. 33 br. 7) nalazi se okruglo bronsano zrno, a sedam komada druge vrste ima 
na sebi hrpu od po śest ovalnih zrnaca, naćinjenih od spletene tankę srebrne 
żice. Od tih je mindusica samo jedan primjerak (sl. 33 br 8) barem priblizno pot- 
puno saćuyan. 1 

Druga vrsta takovih predmeta jesu neke srebrne i bronsane minduse, od 
kojih su se u kloStarskim grobovima naSla tri oblika. Jedan par bronsanih (sl 31 br. 3) 
sastoji od neureSenih polumjesećastib płocica, koje prelaze u svinutu zicu, kojom 




SU 33. Srebrne i bronsane minduse iz starohnratskoga groblja kod KloStra. Nar. vel. 

se je nausirica u uho zakvaćila. S ovim je oblikom srodan drugi, zastupan sa pet 
bronsanih a posrebrenih primjeraka (sl. 31 br. 2\ Polumjesećasta je ploća kod 
njih radena na proboj, pa iznutra ima dva luka, koji su kao i vanjski sprovideni 
kapljicama. Na doljnjem kraju visi mała sipka, sastojeća od dva zaobljena dijela, a 
gore se ona nastavlja slićnim ćlankom, koji spaja vanjski i nutarnje lukove uresne 
ploće. Treći oblik (sl. 33 br. 3—6) ima mjesto polumjeseca ljeven deblji luk, uresen 
sa jednim iii sa dva para od kapljica naćinjenih nabreklina. I tu dolje visi po 



1 Na ove minduśice donekle sjeća i jedan 
kra san zlatan primjerak (sl. 34) narodnoga 
muzeja, koji se je nasao u Novim Banovcima 
na Dunavu kod Zemuna. Zanimivo je kod 
toga komada, koji neće biti mladi od XII.— 



XIII. vijeka, da je to S-karićica, na koju su 
nanizane kruglje od tankę zlatne niti, a na 
najniźoj na doljnjem je kraju hrpica od Će- 
tiri kapljice iii krugljice. Promjeri 23X21 mm. 



Digitized by 



Google 



82 



Brunśmid Hrvatoke sredovjeĆne starine. 




Sl. 34. Sredovjećna 

zlatna minduSica iz 

Novih Banovaca. 

Nar. vel. 



jedan grozdolik nastavak od kapljica, a na nutamjoj se strani minduśe na- 
staylja ćlankom, koji nalići pupoljku. Takovih se je minduśa u Klostru naslo 4 ! / a 
para bronsanih a posrebrenih, ali su samo tri primjerka potpuna. l Veoma su 
srodne sa oyim oblikom neke srebrne minduse (sl. 33 br. 1 i 2), od kojih se naslo 
pet nepotpunih komada. Sastoje od otvorene karićice, koju 
na ćetiri mjesta obuhvataju rozetę naćinjene od kapljica. Na 
doljnjem dijelu i tu su s obije strane karićice dvije hrpe većih 
i manjih krugljica, koje spaja tanka tankom źicom obavijena 
sipka. Ovakovih srebrnih minduśa naslo se je u okolici To- 
kaja 2 u Madzarskoj zajedno sa bizantinskim zlatnim nov- 
cima, koji siźu u drugu poloyinu X. vijeka (od prilike do g. 
963—964), a naslo se je u istom nahodaju i polumjesećastih 
minduśa, koje barem donekle sjećaju na gore spomenute ko- 
made iz Klostra Poradi srodnosti obajuh nahodaja stoga je 
dosta yjerojatno, da je klośtarsko groblje bilo u drugoj po- 
lovini X. iii na poćetku XI. vijeka u porabi, te da je prema tomu neśto starije 
od bjelobrdskoga. Velike razlike u vremenu tu u ostalom ne może biti, jer se je 

i u Bijelom brdu jedna takova minduśa naśla. 

U Klostru iskopale su se i nekakove orna- 
mentovane ukrasne płocice od bronsa, koje bi se 
uplitale u nizove od staklenih zrna, śto su se oko 
vrata nosili. Redovito spadaju zajedno po jedna 
manja okrugla ploća i po jedna veća u obliku lista. 
Ona je manja na straznjoj strani sprovidena sa dvije 
petlje, a na doljnjem kraju ima kvaćicu, kojom bi se 
zakvaćila u malu luknju na onom komadu u obliku 
lista. Okrugli komadi (sl. 31 br. 1 i 35 br. 1 a), kojih ima 
sedam, svi su gotovo sasma jednako ureśeni sa dva 
od toćkica sastayljena koncentrićna kruga i jednom 
većom krugljicom po srijedi. Duguljaste uresne ploće 
ureśava relijef, koji donekle nalići ptićjoj glavi: pet 
komada sjeća na glavu sove, a tu imademo dyije 
vrste (sl. 31 br. 1), od kojih je jedna samo u jednom pri- 
mjerku saćuvana (sl. 31 br. 1 dolje). Tri komada imaju 
drugaćiji oblik (sl. 35 br 1 b) G. Fleischeru se pri- 
ćinja, kao da sjeća na glavu goluba, pa je njegovo 
shvaćanje mozda i ispravno. U narodnom muzeju ima 
takovih nakita i iz drugih mjesta po hrvatskim zem- 
ljama. Tako n. pr. po jedan onih sa sovinom glavom (zajedno sa pripadajućom 




Sl. 35. Privjesci iz staro- 

hrvatskoga groblja kod 

Klośtra. Nar. vel. 



1 U kninskom je muzeju jedan srodan par min- 
duśa iz BioĆina sela (opć Kistanje) i iz gro- 
blja u Biskupiji kod Knina. Sr. Marun u 
Starohrv. prosvjeti VII 1903 str. 45, 219/1 i 
2 i VI 1901 str. 29, 212 i 213. 



Hampel A regibb kOzćpkor (IV— X szazad) 
emlekei Magyarhonban II tabla CCGXXXIX i 
CCCXL i u djelu A magyar honioglalas kutfOi 
str. 569 i 571. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



83 



okruglom płocicom) iz Dalja u Slavoniji i iz Garduna u Dalmaciji, a za dva se 
srebrna (bez okrugle płocice) ne zna, gdje su se naSli. Tako se ne zna niti za jedan 
par sa golubovom glavom, odakle je. Iz Solitrove zbirke, dakle iz Dalmacije, i to 
najyjerojatnije iz spljetske okolice, nalaze se u muzeju i tri okrugle płocice, koje 
su neśto drugaćije uresene. Valjda će k njima spadati dva posrebrena listolika 
komada nepoznate provenijencije, na kojima je umjesto ptićje glave ornamenat 
u obliku srca. I kninski muzej ima okruglu i obije one vrste s ptićjom glavom 
iz groblja sv. Jerolima u Lisanima (opć. Benkovac u Dalmaciji). 1 

Kao priyjesci, bilo na posebnim lanćićima, bilo nanizane u nizove, sluzile 
su i neke krugljice sa petljama, koje veoma sjećaju na dugmeta. Ima ih raźna 
oblika : okrugljastih neureśenih (2 komada ; sl. 35 br. 6) iii narovaśenih ( 1 kom. ; 
sl 35 br. 5), sa ćunjastim nastavkom na doljnjem kraju (i kom.; sl. 35 br. 3) iii 
sa ćetiri kyrzice naokoło (4 kom.; sl. 35 br. 4). Slićnih se je priyjesaka naslo i 
u Velikom Bukovcu, gdje se upoznajemo sa njihovom uporabom na kraćim lan- 
ćićima, a naslo ih se nekoliko i u Bijelom 
brdu. Drugaćijega je oblika jedan priyjesak u 
velićini lesnjaka, naćinjen od dvije slotane 
polukruglje od tankoga bronsanoga lima (sl. 
35 br 2). 

U slićnu je svrhu rabila i jedna tanka 
oblongna płocica od posve tankoga bronsa- 
noga lima (sl. 36). Naokoło je ureśena okvi- 
rom, u kojem se nalazi jedan red izbijenih 
krugljica, a nutrasnjost ispunjuju ornamenti, 
koji u glavnom sastoje od izbijenih krugljica 
i lukova. S ove uresne płocice visjelo je 
negda na tankim źicama pet (sada tri) tro- 
uglastih komadića lima, na kojima su bila po 

dva manja slićna komada objesena. 

i. . . j . . . , . , SI. 36. Uresna płocica iz starohnratskoga 

Zanimiv predmet iz starohrvatskoga ^ K , o$tra Nar ve , 

groblja u Klośtru jeste jedan malen bronsan 

krstić (sl. 31 br. 4), 38 mm visok, sproviden petljom, da se może uvrstiti u niz, 

sto se oko vrata nosio, iii u ćislo. Isukrst je veoma surovo izraden sa pre- 

tankim oblicima, s kojima stoji u velikoj protimbi prevelika glava. Ćini se, kao 

da mu ovdje nogę, koje su poneśto rastavljene, nisu bile na krst prikovane, nego 

kao da njima ćvrsto stoji na zarezanu i odjelanu dijelu krsta. 




III. Starohroatsko groblje u Velikom Bukoocu (kotar Ludbrijeg). 

U narodnom muzeju nalazi se jedna ćoyjećja lubanja i malena skupina 
predmeta, uz koje je zabiljezeno, da ih je u listopadu 1871 naśao S. Ljubić na 
okosnicama, iskopanim u vrtu grofice Draśković u Yelikom Bukovcu. O tom 



Marun u Starohrv. prosvjeti VII 1903 str. 43 br. 228/3 5* 



Digitized by 



Google 



84 



Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



Ljubićevom iskapanju naśao sam biljezaka u izyjeśtaju o stanju narodnoga mu- 
zeja za g 1871 \ sto ga je odbor za muzejske posloye podneo jugoslavenskoj 
akademiji, koja je u ono doba muzejem upravljala. Izyjeśćuje se tu, kako je »na- 
celnik arkeologićkoga razdjela, ćuvar, akademik Sime Ljubić bio med ostalim 
poslan, da pregleda mogile kod Velikoga Bukovca, na koje je obraćena pozor- 
nost starinara.c Mało dalje se pisę: »Jednakim je uspjehom (kao u Samatovcima) 
urodilo iskapanje u Velikom Bukovcu, gdje je nadeno śest kostura ljudskih, na 
njekih od njih nasle su se nauśnice od mjedi, prstenje, veruzice, niz staklenih i 
jantarevih zrna, puceta i drugoga nakita.c U muzejskim spisima nisam nasao 
nista, sto bi se odnosiło na to iskapanje, a iz ćega bi se mogło viditi, kako su 
bili grobovi poredani i sto je na kojoj okosnici bilo. Naśao sam u ostalom izvor, 
odakie je Ljubić doznao za velikobukovaćke nahodaje. To je jedan list grofa 
Gundakera Wurmbranda na odsjećnoga sayjetnika Hauera ddto 28/11 1870, śtampan 

u ćasopisu bećkoga anthropo- 
lośkoga drustva, 2 u kojem se 
spominje, da se je prigodom 
nekoga iskapanja u Bukovcu 
kod Ludbrijega otkrilo neka- 
kovo groblje, pa da su se naśle 
ćetiri okosnice. Samo kod jed- 
noga mrtvaca da su se naśle 
bronsane minduśe. Za glave 
mislio je grof Wurmbrand, da 
imaju keltski karakter, a nadao 
se je boljem uspjehu od iska- 
panja, koje je namjeravao teća- 
jem iste zimę poduzeti. 

Da li se je to iskapanje 
izvodilo iii je ostało samo kod 
ono ćetiri Wurmbrandovih i sest 
Ljubićevih grobova, to mi nije 
poznato, ali sudeći po predme- 
tima, sto se nalaze u narodnom 
muzeju, ne może biti nikakove sumnje, da je to sredoyjećno groblje na red 
(Reihenfriedhof), a pokojnici da ne stoję u nikakovom snosaju sa Keltima, nego 
da su slavenskoga porijetla, t. j. stari Hrvati. Valjda je to groblje jos i sada 
većim dijelom netaknuto, pa bi spretno poduzeto kopanje mogło imati povo- 
ljan uspjeh. 

Predmeti iz velikobukovaćkih grobova u glavnom su srodni sa onima iz 
Klośtra, pa je stoga veoma vjerojatno, da su oba groblja iz istoga vremena, 
naime iz końca X. iii prve polovine XI. stoljeća Mnogih vrsta nakita u Ljubi- 




s 
"Ot© 



SI. 37. Raźni nakiti iz starohrvatskoga groblja u 
Yelikom Bukovcu. Nar. vel. 



1 Rad jugoslavenske akademije XIX str. 193. 

3 Mittheilungen der anthropologischen Gesellschałt in Wien. Band I. str. 156. 



Digitized by 



Google 



Brunsmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 85 



ćevih śest grobova naravno nije mogło biti, ali se zato, sto manjkaju, iz toga 
ne smiju nikakovi zakljućci stvarati. Tako nema niti ogrlica, niti jednostavna 
zatvorena prstenja; kao u Klostru nema narukvica, nema probuśenih rimskih no- 



Digitized by 



Google 



86 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



f) Mała okrugla bulą od tanka bronsana lima (sl. 37 br. 6), sa petljom 
za privjeśanje. Naćinjena je od dvije na gornjim krajevima mało utisnute polu- 
kruglje, koje su se slotovale. Na dodirnom obodu i oko onih utisnutih partija 
bila je prilotana na okrug svinuta tanka źica. 

g) Deset malih supljih krugljica iz niza (sl. 37 br. 5), od bronsana lima, 
sa petljama od tankę źice. 

h) Komad kovana żeljeza; 010 m dug. Prićinja se, kao da je prihvat od 
kakova noża iii maca, sto se je uticao u drven iii kostan drżak. 

i) Dijelovi od nizova, Sto su se oko vrata nosili, naime : sest probusenih 
kauri-puzeva (Cypraea moneta; sl. 37 br. 7—8), 27 komada obićnih bjelkastih sta- 
klenih zrna, med kojima su u tri puta po dva komada ostała nerasjećena (sl. 
37 br. u— 15). Tri sasma sitna zrna od zelena su stakla (sl. 37 br. 10), a jedno 
oveće ćunjasto od zelenkasto-zutoga (sl. 37 br. 9). 



IV. Starohroatsko groblje kod Soinjareoaca (kotar Vukooar). 

Kada se je g. 1895. gradila cesta iz Negoslavaca u Orolik, radnici, koji 
su imali kod 12. kilometra kroz sjeveroistoćnu obrjeżinu jedne dole da proko- 
paju jedan prosjek, od prilike 2 km. istoćno od sela Svinjarevaca naidośe na 
neko groblje, u kojem su ravno ispruźeni mrtvaci bili zakopani smjerom od za- 
pada prema istoku. Uz mrtvace naślo se raznolikih nakita, ali se na nje nije 
mnogo pazilo, nego se je mnogo ostavilo u materijalu, kojim se je na drugom 
dubljem mjestu cesta nasipavala. Samo sest većih predmeta i jedan manji dodośe 
u ruke poduzetnika gosp. inżinira Huge Stubenvolla iz Vukovara, koji ih je 
darovao prethistorijskoj zbirki c. i kr. naravoslovnoga dvorskoga muzeja u Beću, 
gdje se nalaze pod inv. br. 28621 — 28626. Kako su predmeti po grobovima bili 
razvrstani, nije se naravno mogło ustanoviti, a ja ih ovdje priopćujem po jednom 
ćlanku Dra. M. Hoernesa ! , koji je objelodanio i njihove slike. Ti predmeti jesu : 

1 . Mała ogrlica od tankę dvostruke srebrne żice, uvijene poput uzice, sa 
petljom na jednom, a kvaćicom na drugom kraju; promjer 112 mm. 

2. NeSto veća i jaća ogrlica od bronsa, slićno naćinjena ; promjer 125x135 mm. 

3. Velika lijepa ogrlica od bronsa; promjer 150x165 mm. Slićno je na- 
ćinjena od ćetiri struke, ali mnogo umjetnije i uz uporabu veoma tankę poput 
uzice smotane srebrne zice. Ova obilazi cijelom ogrlicom, prolazeć udubinama 
izmedu one ćetiri zice, oko kojih je ispod krajeva omotana. Kvaćicu i petlju 
tvore samo dvije od one ćetiri bronsane struke. 

4. i 5. Dva komada jednakih bronsanih narukvica, koje potjeću valjda 
iz istoga groba, tankę, trouglasta prereza, koso narezuckane ; na otvorenim kraje- 
vima zavrsuju źivotinjskim glavama; promjer 67 mm 

6. Narukvica od debele bronsane żice, koja je prema krajevima iskovana 



1 Mittheilungen der pr&histor. Comm. der kąis Akademie der Wissenschaften. I. Band Nr. 5. 1901, 
str, 284—289. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredoyjećne starine. 87 



u trouglaste ploće. Ove su ploće na rubovima i po srijedi ureśene jednostavnim 
crteżem od urezanih redova malih kolobara. Promjer narukvice 61 mm. 

7. Prsten od bronsana lima, koji napred tvori okruglu podlogu za leci 
slićnu bijelu staklenu pastu, koju obrubljuje 12 mm siroka karićica od zice. Pro- 
mjer 22 mm. 

DoznavSi za ovaj nahodaj, uputio sam g. Karla Nubera, da ode u Svi- 
njarevce, pa da tamo na trosak hrvatskoga arheolośkoga dru§tva kopa. Pred- 
meti, sto bi se iskopali, imali su da budu svojina narodnoga muzeja. Nuber je 
svoju zadaću, u koliko je to do njega stojalo, dobro izveo, ali nije mogao mnogo 
da uradi, jer su zemljiśta, na kojima se grobovi nalaze, bila pod kulturom. Tako 
se je on morao ogranićiti samo na uzak potez uz cestu, a tu je on doduśe kon- 
statovao i otkopao jedno 60 grobova, ali većinom su to bili samo dijelovi gro- 
bova sa glavom iii samo s nogama, od kojih su ostatak radnici g. Stubenvolla 
već bili ukłonili. Stoga se osim prilićnoga broją lubanja, koji će strućnjaku za 
kraniologićke śtudije o sredovjećnom żiteljstvu u Slavoniji moći da posłużę, Nu- 
beroyim iskapanjem nije mogło mnogo dobiti. Od predmeta on je svega iskopao 
5 bronsanih S-karićica, 5 srebrnih i 3 bronsana prstena i 6 srebrnih arpadovskih 
novaca. K tomu je g. 1900. pridośla joś jedna srebrna S-karika i jedan srebrni 
prsten, koje je darovao g A. Bukvić, kr. rijećni inżinir u Mitrovici, koji je bio 
prisutan, kada se je kraj Svinjarevaca cesta gradila, pa je te predmete od rad- 
nika preuzeo bio. 

O iskapanju u starohrvatskom groblju kod Svinjarevaca vodio je g. Nuber 
toćne biljeske i nacrte, pa ih je meni i predao bio, ali kada su mu se isti kaśnje 
na njegov zahtjev povjerili, da po njima izradi izyjeśtaj o iskapanju, nije ih uz 
prkos opetovanim pozivima viśe htio da povrati. Stoga se te biljeske i nacrti 
ovdje ne mogu upotrijebiti, nego se jedino może naznaćiti brój, sto ga je Nuber 
kojemu grobu dao, a koji se je uz predmete iz dotićnoga groba zabiljeżio, ćim 
je on predmete muzeju predao bio. 

Svinjarevaćko starohrvatsko groblje, od kojega jedan dio jos neprekopan 
leżi u oranicama kraj ceste, samo je neznatno mlade od bjelobrdskoga, ali se 
je obzirom na brój prilożenih nakita pokazało znatno siromaśnijim od ovoga. Za 
sada jos manjkaju mnogi oblici kao n. pr. nizovi sa staklenim zrnima, praporci 
i drugi priyjesci, a nema ni neuresena prstenja, nekih vrsti karićica i mindusa, 
koji su predmeti u Bijelom brdu sasma obićni. Ali zato su se u Svinjarevcima 
nasla dva nova oblika prstenja i razmjerno mnogo viśe srebnih nakita nego u 
Bijelom brdu. Za datiranje svinjarevaćkoga groblja mjerodavno je ono śest ko- 
mada arpadovskih novaca, sto su se uz mrtvace nasli: jedan je od Bele I. kao 
kralja (1060 — 1063), ćetiri od Ladislava I. (1077— 1095), a sesti sa izopaćenim na- 
pisom — dakle valjda suvremeni falzifikat — gotovo sigurno je takoder od 
Ladislava I. Ovi novci dakle zapoćimlju tamo, gdje oni iz bjelobrdskoga groblja 
prestaju, a ne sizu mnogo dalje, tako da se smije reći, daje starohrvatsko groblje 
u Svinjarevcima bilo u drugoj polovici XI. vijeka u porabi, i to yjerojatno 
nesto bliże kraju toga stoljeća. 

U većini po g. Nuberu raskopanih grobova nije bilo nikakovih priloga; 
bilo ih je pako u siijedećim grobovimą; 



Digitized by 



Google 



BrunSmid Hnratske sredovjeCne starine. 



Grob br. i. Mała bronsana S-karićica od tankę zice (sl. 39 I. red br. 1), 
slomljena; promjeri 15x15 mm. — Otvoren prsten (sl. 39 II. red br. 1) od tankę 
mało zaobljene bronsane letvice, kojoj krajevi poneśto prelaze jedan preko dru- 
goga; promjer 19 mm. Pokupila se i sasma pozelenila kost od prsta, na kojem 
je ovaj prsten bio. 

Grob br. 2. Srebrn nesastavlj en prsten (sl. 39 III. red br 2) sa tanjim 
krajevima, koji se skoro dotiću; promjer 23—22 mm. Kost prsta, na kojem je 
prsten bio, postała je tamnosmede boje. 

Grob br. 4. Srebrn nesastayljen prsten (sl. 39 II. red br. 4), spleten od 




Sl. 39. Nakiti iz starohrvatskih grobova kod Svinjarevaca. Nar. vel. 



tri struke debele żice; krajevi nesto tanji; promjer 24x23 mm. Na kosti prsta 
zeleni tragovi. 

Grob br. 9. Bronsan nesastayljen prsten (sl. 39 II. red br. 9) ; zaśiljeni 
krajevi prelaze jedan preko drugoga ; promjer 22 — 21 mm. 

Grob br. 15. Srebrn prsten (sl. 39 II. i III. red br. 15) od 7 mm śiroke 
letvice, koja je ukusno filigranom ureśena: sredinom prolazi pletiyo, naćinjeno 
od tri puta po dvije posve tankę nespletene struke; sa svake strane su po dvije 
uzice od upletene dvostruke srebrne żice, a na ruboyima letvice nesto je deblja 
żica prilotana. Na sastavu prićvrśćen je polukrużan supalj nastavak sa većom 
krugljicom na vrhu, a obrubljen je sa dva niza sitnih krugljica. Slićni nizovi di- 
jele taj nastavak na ćetiri trouglasta polja, u kojima se nalaze trouglasti uresi 
od isto tako sitnih krugljica. Na doljnjem kraju obilazi oko njega red većih 
krugljica, a s ovima su u savezu po tri veće krugljice, koje prelaze na filigran 



Digitized by 



Google 



BrunŚmid Hrvatske sredovjećne stadne. 



89 



prstenove letvice. Promjeri prstena 31x22 mm. Kost prsta, na kojem je ovaj 
prsten bio, poprimila je tamnosmedu boju. 

Grób br. 19. Srebrn prsten (sl. 39 III. red br. 19); tanji krajevi znatnije 
prelaze jedan preko drugoga; promjeri 22x21 mm. 

Grób br. 21. Srebrn novac kralja Bele I. (1060— 1063; sl. 40 br. 1): M; 
14 mm; mało iskrhan. — + B6LK R60Ć Krst; u 1. uglu ^ (kosi potez). )(PKIl- 
IIOIIIK Krst; u uglovima trouglaste toćke. Rethy C. n. H. 2. tabla br. 16. 

Grób br. 39 Srebrn novac kralja Ladislava I. (1077 — 1095) sa izopa- 
ćenim napisom : A? ; 14 mm. — +|\K|\|\|(\|\)(\|\ E Kraljeva glava 
sprijeda; sa svake strane po jedno zezlo. )(Nejasno otisnut napis (Ladisclaus 
re). Krst; u uglovima mali potezi. — Suvremena patvorina novca sv. Ladi- 
slava. Sr. Rćthy n. d. 3. tabla br. 29. 

Grób br. 41. Srebrn noyac kralja Ladislava I. (1077— 1095; sl. 40 br. 3): 
Al; 18 mm; manjka od prilike jedna trećina. — + LKDI8[cla] • V8 RE Krst; u 
uglovima trouglaste toćke. )(+ L7J[discl]KV8 RE Krst; u uglovima trouglaste 
toćke. Rethy n. d. 3. t. br. 26. 

Grób br. 44. Bronsana S-karićica (sl. 39 I. red br. 44) od deblje żice; 
promjeri 25x23 mm. 

Grób br. 45. Jedna velika i jedna mała S-karićica od bronsane iice ; 






1 ^^ " 45 

Sl.*40. Arpadovski novcl iz starohrvatskih grobova kod Svlnjarevaca. Nar. vel. 

nastayci su odlomljeni, ali su se pokupili; promjeri 26x29 i 14x16 mm. — Srebrn 
prsten od tankę letvice (sl. 39 III. red br. 45) sa graviranim nacrtima; slomljen 
na pet komadića; promjer 18 mm. — Srebrn novac kralja Ladislava I. (sl. 40 br. 
2): A*; 18 mm; neśto okrhan. — + LKDI8CLKVV8 RE Krst; u uglovima tro- 
uglaste toćke. )(Slabo otisnut napis (+ Ladisclaus re) i nacrt (Krst; u uglo- 
vima trouglaste toćke). Rćthy n. d. 3. t. br. 26. 

Grób 46. Malen komad okrhanoga kremena, koji valjda spada u starije 
kulturno doba, a sa ovim sredoyjećnim pokojnikom nije u nikakovoj svezi bio. 

Grób br. 48. S-karićica od veoma tankę bronsane żice (sl. 39 br. 48), 
slomljena; promjeri 21x16 mm 

Grób br. 56. Srebrn novac kralja Ladislaval. (sl. 40 br. 5); JR; 14 mm; 
mało okrhan. — + LKDI2CLKT V8 RE Kraljeva glava sprijeda; sa svake strane 
po jedno żezlo. )(Nejasno otisnut napis (+ Ladisclaus re) i nacrt (Krst; u 
uglovima trouglaste toćke). Rethy n. d. 3. tabla br. 29. — Pokupila se i jedna 
pozelenila kost, blizu koje je novac lezao. 

Grób br. 58. Bronsan nesastayljen prsten od tankę, nesto zaobljene let- 
vice, srodan onome iz groba br. 1. ; promjer 19 mm. Pokupljena je i pozelenila 
kost od prsta, na kojem se je nalazio. 



Digitized by 



Google 



90 Brunśmid Hrvatske sredovjećne starine. 



X 



Predmeti \z neustanovljenih grobova. i. Nepotpun srebrn novac 
kralja Ladislava I. (sl. 40 br. 4): Al\ 18 mm; manjka skoro polovica. — .... 
3CL7Ti\/3 RE Kraljeva glava sprijeda. )(Nejasno otisnut napis (+ Ladisclaus 
re) i nacrt (Krst; u uglovima trouglaste toćke). Rethy n. d. 3. t. br. 27. 

2. l Srebrna S-karićica od debele żice ; manjka odlomljeni nastavak ; 
promjer 22x20 mm. 

3. Srebrn prsten od konveksno-ravne śipke, na koju je prilotana 15 mm 
śiroka śesterouglasta płocica Na toj je ploćici negda bio prićvrśćen neki uresni 
nastavak, koji se nije saćuvao. 

V. Sredoojećni srebrni nakiti iz Slakooaca (kotar Vinkooci). 

Uz dopis br. 1800 od 24. lipnja 1893 poslao J e općinski ured u Slakov- 
cima ravnateljstvu narodnoga muzeja u Zagrebu veći brój srebrnih nakita, Sto 
ih je tamosnji żitelj Karla Brkić k. br. 43, oruć 15. lipnja jednu svoju oranicu, 
izorao bio. Predmeti su bili svi na jednom kupu, a nalazili su se valjda u jednom 
omotu od prolazne tvari, koja je tećajem vremena strunula; o kakovoj posudi, 
u kojoj su mogli biti pohranjeni, dopis općinskoga ureda barem niśta nije pri- 
općio, a preko toga sigurno ne bi bio mukom prelazio bio. Muzejsko ravnatelj- 
stvo predmete je od vlasnika otkupilo, pa je Karli Brkiću posiało primjerenu 
odstetu. 

Slakovaćki nahodaj je skupina veoma ukusnih nakita, sto ih je mogła 
posjedovati samo imućnija osoba. Zakopali su se sigurno zato, sto im se je 
vlasnica poradi neke ratne nedaće iii inih kakovih nemirnih prilika pravom imała 
da boji, da bi joj se mogli oteti. Vrijeme kada i povod zaśto su se slakovaćki 
nakiti zakopali, ne da se ustanoviti, ali je veoma vjerojatno, da se je to dogo- 
dilo negdje u XIII. iii XIV. stoljeću. Śto su se predmeti nasli tekar iza viśe 
stotina godina, svakako dokazuje, da je strah njihove nekadanje vlasnice bio 
opravdan, kada ista nije yise imała prilike, da ih opet iskopa, ćim su nastupile 
povoljnije prilike. 

Slakovaćki je nahodaj sastojao od 6 ukrasnih igala sa nastavcima u 
obliku rozeta, 7 ukrasnih płocica sa pojasa, 1 predice, 3 para velikih karika-slje- 
poćnićarki, 2 prstena, 16 većih plosnatih i 3 1 manjega okrugloga dugmeta. Pred- 
meti su većim dijelom od srebra, a ukrasne igle i płocice jos su k tomu na 
prednjoj strani i pozlaćene; za plosnata dugmeta ćini se, da su od bakra, pa 
samo dobro posrebrena. 

Kraśni slakovaćki predmeti u mnogim pojedinostima odaju romanske mo- 
tive, śto naroćito vrijedi za neke zivotinjske likove, koji se na njima nalaze. Śto 
na prvi pogled ipak izgledu dosta zagonetno, to je tomu ponajglavniji razlog, śto 
su takovi i slićni nakiti dosele gotovo posve nepoznati. Biti će ih doduśe dosta po 
raznim muzejima i zbirkama, ali se s njima joś nitko nije bayio, tako da se do 



1 Predmete pod br. 2 i 3 darovao je g. 1900 g. A. Bukvić, kr. rijecni mjernik u Mitrovici. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 91 



sada sabrani materijal jos ne może pregledati, pa se stoga i ne może doći do 
sigurnih zakljućaka. Toliko stoji *, a to je uz tijesni saobraćaj u kasnije arpa- 
dovsko i anzuvinsko doba i posve naravno, da se predmeta, kod kojih se upo- 
trijebiśe iste tehnike i isti motivi, naślo joś i po cijeloj Madźarskoj, ali i u su- 
sjednim slavenskim zemljama s onu stranu Karpata, pa po cijelom balkanskom 
poluotoku sve do Carigrada. 

Za datiranje slakovaćkih nakita ne pruźa nam sam nahodaj nikakovih 
direktnih podataka, a u tu svrhu ne pomaze mnogo niti poznavanje oblika. Pre- 
kapajuć po mnogim i mnogim arheoloskim publikacijama jedva da sam mogao 
da nadem jedan jedini podatak, koji se może upotrijebiti, a da se prilićno si- 
gurno ustanovi vrijeme, kada su se slakovaćki nakiti nosili. Naślo se je naime 
u jednom grobu u Somlo-u u Madźarskoj uz raźne druge priloge i jedna zvjezdo- 
lika predica 3 sa śest nastavaka, koja je sasma srodna sa predicom, sto se medu 
slakovaćkim predmetima naśla Zajedno sa Somlovskom predicom naśla su se i 
dva arpadovska novca, od kojih se jedan ne da sigurno opredijeliti (pripisuje se 
obićno Beli III.), doćim je drugi bez sumnje od kralja Bele IV. (1235— 1270). Su- 
deći po tome, spada ova vrsta predica u XIII. stoljeće, a u to vrijeme iii naj- 
kaśnje u slijedeće stoljeće imati će se dakle uvrstiti i slakovaćki nahodaj. 

Prilożene slike prikazuju sve glaynije predmete i oblike, śto su u slako- 
vaćkom nahodaju zastupani. Ti su predmeti slijedeći: 

I. Igle pribodaće. Sve su od srebra i naprijed pozlaćene 

1. Uresna ploća sa igle pribodaće (sl. 41) u obliku rozetę od śest jajo- 
likih narebrenih listova, koji su grayiranim nacrtima ureśeni. Ostrag je na 
svaki list prilotan po jedan krstolik nastavak, kojemu su na gredice nataknute 
śuplje kruglice. Na većoj je rozeti manja, sastavljena od osam takoder ornamen- 
tovanih listova, a po srijedi je nastavak sa ćetiri unakrst smjeśtena zuba, koji 
su negda drzali okruglo stakleno zrno. Igła je bila ostrag prilotana, ali se je 
odlomila i manjka. Promjer 84 mm, promjer rozetę 47 mm. 

2. Slićno radena uresna ploća za igle pribodaće (sl 42). Sesterolista ro- 
zeta od jajolikih neornamentovanih listova mnogo je manja, a na njoj se nalaze 
druge dvije redom manje, takoder od śest listova. Na prvoj je liśće trouglasto, 
a kod druge ovalno. Po srijedi je ukovano crno stakleno zrno. Kao kod predaś- 
njega komada i tu su krstoliki nastavci sa krugljicama na gredicama. Igła je od- 
lomljena i manjka. Promjer 88 mm; promjer rozetę 38 mm 

3 Slićna igła pribodaća (sl. 43) sa triput po śest listova, koji su neorna- 
mentovani i viśe trouglasta oblika. Krugljice po strani neposredno pristaju na 
vertikalnu krstovu gredu. Stakleno zrno na sredini i krugljica na gornjem vrhu 
manjkaju, ali se je igła saćuvala. Promjer 79 mm, promjer rozetę 44 mm, totalna 
visina 97 mm. 

4. Igła pribodaća slićna br. 3., ali manja (sl. 44). Drugi i treći vijenac 



Ovo mi priopćuje g. Dr. Jos. Hampel, ravna- da li u njegovu zavodu ima sliĆnih pred- 

telj arheolośkoga odjela madźarskoga naród- meta. 

noga muzeja u Bydimpesti, koga sam upitao, 8 Arch. £rt. JI 1882 str. 145 sl. 7. 



Digitized by 



Google 



92 



Brunsmid Hrvatske sredovjećne starine. 



41 



42 




43 



44 




Si. 41-44. Srebrne Igle pribodaće iz Slakovaca. Nar. vel. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hrvatske sredoyjećne starine. 93 




SI. 45 1 46. Srebrne Igle pribodaće iz Slakovaca. Nar. vel. 



SI. 47. Srebrne uresne płocice sa pojasa iz Slakovaca. Nar. vel. 



Digitized by 



Google 



94 



Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



sastoji od trouglasta liśća, a kod trećega ima mjesto śest samo pet listova. Na 
sredini ukovana crna staklena krugljica. Igła odlomljena , ali se je saćuvala. 
Manjka doljnji krstoliki nastavak. Promjer uresne ploće 68 mm, promjer rozetę 
38 mm. 

5. Igła pribodaća (sl. 46) sa sesterotrakim zvjezdolikim uresom, kojemu 
krajevi zavrśuju po jednom supljom krugljicom. Na sredini je mała sesterolista 
rozeta, a u njoj ukovano okruglo zrno od svjetlozelenkasta stakla Duljina 72 mm, 
promjer uresa 48 mm. 

% 6. Igła pribodaća (sl. 45) sa krstolikim, śupljim krugljicama ureśenim 
uresom. Na njem je drugi ornamentovan krstić, izrezan od srebrna lima, a na 
ovome se nalazi mała sesterolista rozeta, koja je negda bila ureśena ukovanim 
staklenim zrnom, ali je ovo ispalo. Duljina 86 mm, duljina uresa 59 mm. 

II. Uresne płocice. Naćinjene su od tanka srebrna lima i naprijed 
pozlaćene. Płocice su se neprayilno ćetverouglasto izrezale, a manje su od na- 
crta, sto se na njima nalaze. Nacrti bi se izveli tako, da bi se płocica u udub- 
ljeno urezane kalupe ukucala. U uglovima i na stranama nalaze se luknjice od 
ćavala iii zakovica, kojima su se płocice na koznom pojasu prićvrstile. l U slako- 
vaćkom nahodaju bili su slijedeći komadi: 

1. Par płocica (sl 47 br. 4 i 5), na kojima je u okviru od biser-zrnja na 
desno stupajuća zvijer, po svoj prilici lav. U polju su blizu ruba dvije veće i 
sedam manjih relijefnih krugljica, a dolje je bordira sa ćetiri velike relijefhe kruglje. 
Velićina 29X27 i 27x29 mm. 

2. Par płocica (sl. 47 br. 1). U okrugu, sastavljenu od malih krugljica, 
nalazi se uz rub śest ornamenata u linearnim okruzima (izmjenice po jedna pal- 
meta sa krugljicama na obije strane stapke i po ćetiri krstoliko smjeśtene gran- 
ćice), a po srijedi osmerolista rozeta sa centralnom krugljicom u okrugu, koji 
saćinjavaju na gusto poredana okrugla zrna. Prostor, sto ostaje izmedu kolo- 
bara, ispunja śest većih (uz rub) i śest manjih ornamenata od po tri śiljata 
lista (iznutra). U uglovima płocica nalaze se nepotpuno izrażene girlandę, na 
rubu iznutra linearni potezi, a izvana nizovi sastavljeni od sitnih krugljica. Veli- 
ćina 38X34 i 4<>X33 mm. 

3. Par płocica (sl. 47 br. 2). U okviru od linearnih poteza od sitnih su 
krugljica naćinjene dvije hvoje sa liśćem i sa dva zaperka, koje zatvaraju malen 
krstolik ornamenat, povrh kojega se nalazi stilizovan liljan. Dolje je bordira sa 
śest śesterolistih rozeta Rubove prate nizovi od sitnih krugljica, a na doljnjem 
je kraju osim toga joś i niz od 9 iii 10 većih relijefnih krugalja. Velićina 37x33 
i 37X34 mm Pometnjom je slika br. 2 i 3 obratno metnuta. 



1 Osim ovih slakovaćkih płocica sa pojasa po- 
sjeduje narodni muzej joś jednu, koja se 
je naśla u Decu (kotar Ztmun) prigodom 
gradenja ceste, a kupiła g. 1900 od pokoj- 
noga dra. Petra Marjanovića, općinskoga IjeĆ- 
nika u Śimanovcima. I ona je od tanka sre- 
brna lima i naprijed pozlaćena, ali se od 
slakovaćkih razlikuje i svojim oblikom i time, 



sto ima mnogo jaći relijet. PloĆica iz DeĆa 
ima oblik pupoljka, koji gore zavrśuje tro- 
uglasto sa trostrukim svodom, u kojem se na- 
laze tri veće krugljice. Nacrt sastavljaju is- 
kucani nizovi sitna bisera i sitno trouglasto 
liśćc Na doljnjoj oblongnoj polovici iskucan 
je lik neke na desno stupajuće zyijeri, i to, 
kako se ćini, zenke. Duljina 61, śirina 37 mm. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Hnratske sredovjećne starine. 



95 



4. Płocica (sl. 47 br. 3) sa ornamentom, koji je donekle srodan onomu 
na ploćicama, koje su opisane pod br. 3. U okvira od linearnih poteza nalazi se 
ornamenat, naćinjen od dva siljcima se dotićuća trouglasta predmeta, iz kojega 
na svakoj strani niće po jedna hvoja sa liSćem. Dolje je bordira sa valjda sedam 
śesterolistih rozeta (saćuvalo ih se samo Sest). Na rubovima nizovi od sitnih 
krugljica, a dolje osim toga jos i jedan red velikih, kojih je valjda bilo 10, ali 
se je saćuvalo samo 7. Velićina 41X30 mm. 

III. Tri para velikih karika sljepoćnićarki (sl. 48) od 1-5 mm debele sre- 
brne żice. Na doljnjoj su poli nanizana tri oveća bikonićna śuplja zrna, izmed 




Sl. 48. Srebrne karike-sljepoćnićarke iz Slakovaca. Nar. vel. 

kojih i povrh kojih je żica omotana uzicom od spletena filigrana. Takovo se 
pletivo nalazi prilotano i na dodirnim rubovima ćunjeva onih supljih zrna, i to 
na jednom paru dvostruko a sa ćetiri nastavljena pupoljka, a na ostała dva para 
jednostruko, ali su kod ovih na zrnima dva usporedna niza sitnih relijefhih 
krugljica iskucana. Na dva para prićvrśćena je na filigranu izmedu supljih zrna 
po jedna mała karićica. Zapor karika sastoji od plosnato iskovane petlje, koja 
svojim zavrnutim nastavkom donekle sjeća na zavrśni nastavak S-karićica staro- 
hryatskih sredoyjećnih grobova U taj je zapor zahvaćala kukica, kojom je żica 
gornje polovice zavrśavala. Sudeći po naćinu, kako je ista naćinjena i po veli- 
ćini samih karika, one nisu mogle da sluże kao minduśe. Promjeri 83, 82 i 80 mm. 



Digitized by 



Google 



96 Brunśmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 



IV. Predica od pojasa (sl. 49) u obliku sesterotrake zvijezde sa stilizo- 
vanim liljanima na uglovima. Letvićasti dijelovi, koji sastavljaju ovu srebrnu pre- 
dicu, ureśeni su zaparanim sjekućim se potezima. U jednom unutrasnjem uglu 
nalazi se petlja, koje se drżi neuresena splostena igła predice. Promjer 52 mm. 

V. Dva srebrna prstena. Jedan (sl. 50 dolje) je naćinjen od 4 mm śi- 
roke letvice, koja je ureśena izmjenice krstićima i ornamentom sahove daske. 




Sl. 49. Srebrna predica sa pojasa iz Sl. 50. Srebrno prstenje iz 

Slakovaca. Nar. vel. Slakovaca. Nar. vel. 

Na nj je prilotana płocica u obliku osmerotrake zvijezde, sa skupinama od ćetiri 
krugljice na uglovima oko narezuckane kapice, u kojoj se nalaze ostanci stakle- 
noga zrna. Promjer 26x22 mm. 

Drugi prsten (sl. 50 gore) od i'5 mm debele zice ima nastavljenu 16 mm 
śiroku okruglu ploćicu. U nju je umetnuta tanka pozlaćena płocica od srebrna 

lima sa iskucanim likom na desno stu- 
pajuće zvijeri, koja poneśto sjeća na 
onu, sto prikazuju pod br. II 1 opisane 
dvije uresne płocice Promjer 20 mm. 
VI. Tri yrste słabo napupćenih 
dugmeta, kako se ćini, od bakra, a samo 
jaće posrebrena. Dvije su vrste ureśene 
sesterolistim rozetama, koje sastoje od 
sitnih krugljica : kod jedne (sl. 51 br. I ; 
promjer 23 mm; 2 komada) nalazi se 
na sredini i na svakom listu po jedan 
piknjasti kolobar sa centralnom kruglji- 
Sl. 51. Srebrna dugmeta iz Slakovaca. Nar. vel. C om, a po jedna krugljica uz rub spram 

svakoga razmaka izmedu listova. Kod 
druge vrste (sl. 51 br 2 ; promjer 22 mm ; 6 komada) oko krugljica na liśću i na 
sredini su linearni kolobari, a mjesto krugljica nalaze se uz rub spram razmaka 
trokuti, naćinjeni od dva piknjasta i jednoga linearnoga poteza. Treća vrsta (sł. 5T 
br. 3; promjer 19 mm; 8 kom.) ima na sredini veću krugljicu, oko koje su opi- 



Digitized by 



Google 



BrunŚmid Hrvatske sredovjeĆne starine. 97 



sana dva istosrediśna kolobara. Vanjski kolobar spaja 14 kosili zayinutih poteza 
sa isto toliko malih linearnih okruga sa centralnim piknjicama, koji se nalaze 
uz rub. Cijeli nacrt sjeća donekle na stilizovan lik polipa. 

Ćetvrta vrsta dugmeta (sl. 51 br. 4 i 5) sastoji od neureśenih śupljih 
krugljica, koje bi se sastayile iz dvije polovice. Naślo se je 28 ćitavih komada, 
1 gomja i 3 doljnje polovice. Promjer 9 mm Petlje su iii jednostavne iii na- 
rebrene. 

Dr. Josip Brunśmid. 



Digitized by 



Google 



ANTIKNE BRONSANE POSUDE IZ HRVATSKE I 
SLAVONIJE U NARODNOM MUZEJU U ZAGREBU. 

Narodnł muzej u Zagrebu posjeduje veoma lijepu zbirku antiknih bron- 
sanih posuda, od kojih se je najveći dio iskopao u Hrvatskoj i Slavoniji. Ve- 
ćinom su to bili slućajni nalazi, a pri iskapanjima, sto su se preduzimala na trośak 
muzeja, samo se je, koliko znamo, dva puta naślo i bronsanih posuda. Jedno je 
takvo iskapanje izveo g. 1873 pokojni S. Ljubić na mjestu Gro bis te kraj Grob- 
nika. 1 Potanjega izyjeśtaja o tom istrażivanju Ljubić nije ostavio, tek je naćinio 
popis nadenih predmeta, koji se je u raznom obliku dva puta stampao.* U tom 
popisu nalazimo osim nekoliko bronsanih posuda joś i drugih predmeta iz bronsa, 
stakla i jantara, koji pripadaju dijelom t zv. halśtatskoj, a dijelom rimskoj kul- 
turi. Tim viśe treba żaliti, sto nema toćnoga izvjestaja o tom iskapanju, jer je 
ovako teśko reći, u kakvom medusobnom odnośaju stoję ovi predmeti, koji su 
naćinjeni u tako raźno vrijeme. 

Bolje smo upućeni o iskapanju, §to ga je Ljubić izveo g. 1880. u Bakru. 
Grobovi, koje je tu otkrio, imaju iskljućivo rimski karakter, te su datirani nov- 
cima, koji su se u njima naśli, a potjeću iz vremena od g. 50. — 170. po Is. Med 
mnogobrojnim predmetima, koji su odavde dopremljeni u muzej, nalazi se i jedna 
malena amfora i jedna manja masivna bronsana posudica sa poklopcem, ukra- 
śena relijefima. 8 

Najviśe bronsanih posuda dobio je narodni muzej iz Siska. Veliki brój 
ih se nasao g. 1886. prigodom jaruzanja rijeke Kupę. Kada je muzejsko ravna- 
teljstvo o tom naśasću saznalo, bilo je već dosta toga otislo izvan zemlje. Tek 
zajednićkom nastojanju gradskoga poglavarstva sisaćkoga, drustva >Sisciac i 
graditelja Andr. Collussija ima se zahvaliti, da se je ne§to, i to nadajmo se veći 
dio, spasło za muzej. I od onih predmeta, koji su već bili preśli u privatni po- 
sjed, mogło se ie vise toga dobiti; tako je gradanin sisaćki Josip Piłek sam po - 
klonio muzeju oko 15 komada posuda. 4 Povodom jaruzanja Kupę dobio je muzej 
jos jednom, i to g. 1901. viśe komada ovakvih posuda. Osim toga doslo je u 
muzej bronsanih posuda i sa dvije zbirke sisaćkih predmeta, i to sa zbirkom 
Franje Diericha, koja se je za muzej kupiła g. 1864., i pok. yijećnika banskoga 



1 Sr. Viestnik IV (1882; str. 4 s Izvjestaj o tom iskapanju u Viestniku IV (1882) 

a U Popisu predmeta iz prethist. dobę u nar. mu- str. 3 i sl. 

zeju u Zagrebu. Zagreb 1876. str. 24 i u Po- 4 Viestnik VIII (1886) str. 94. 

pisu arkeol. odjela nar. muzeja I 1. Zagreb 

1889 str. 152 i sl. 



Digitized by 



Google 



Ho f fili er Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 99 



stola Ljudevita Ivkanca, koja je muzeju poklonjena g. 1892. — Kako su gotovo 
sve posude sisaćke izvadene iz Kupę, to im je i vanjśtina sasvim drugaćija, nego 
kod posuda, koje su lezale u suhoj zemlji. Patine na njima nema, nego su sa- 
ćuvale prvobitnu boju bronsa. Za datiranje Kupa kao nalaziste nema nikakve 
vaznosti: u rijeku mogu predmeti dospjeti u raźno vrijeme i ha razan naćin. 

Sva su ta nalaziśta, kako je lako uvidjeti, tako mało vaźna, da nije nuźno 
opśirnije se njima bayiti. Ni kod opisivanja predmeta ne mogu ona biti mjero- 
davna, nego će biti bolje, da se posude po svom obliku svrstaju u vrste i tako, 
koliko je moguće, objasne. 



3 4 

SI. 52. Bronsane posude iz GrobiSta kraj Grobnika. 7s nar. vel. 

1. Vedrice. 

Posuda, koje imaju oblik prikazan na slici 53., ima muzej 17 komada; 
16 ih je iz Siska, a jedna je iskopana u Grobniku. Sve su ove posude raźne 
velićine: visina im je izmedu 155 i 210 mm; tek dvije su veće, te će se kasnije 
napose istaknuti. Odozdol prema sredini biva posuda sve to sira, tako da u sre- 
dini ima svoj najveći ispon. Od sredine prema rubu opet se suzuje, tako da je 



Digitized by 



Google 



100 Ho f filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



tik pod rubom tek nesto sira nego pri dnu. Rub je do 20 mm śirok 1 obićno je 
koso van izvinut; tek rijetko kada je joś na kraju gore previnut. Na rubu su 
posude redovito prikovane dvije żeljezne petlje sa dvije iii rjede ćetiri zakoyice. 
U te je petlje utaknuto proveslo, koje ima polukrużan oblik, te je naćinjeno iii 



3 4 

SI. 53. Bronsane vedrice trbuSasta oblika iz Siska. Po prilici V 4 nar. vel. 

iz bronsa iii iz żeljeza. Preyinuti krajevi provesla svrsavaju katkada samo malom 
odebljinom, a katkada su ornamentovani ; jedno sisaćko bronsano proveslo za- 
vrsuje profilovanim nastavcima, a na drugom jednom sisaćkom żeljeznom nalaze 
se na oba krają labudove glave. 

Na nekim posudama vidi se, da su morale biti dugo u porabi. Uslijed 



Digitized by 



Google 



Ho f fili er Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 101 



toga su se istrośile, te ih je valjalo krpati. To se je ućinilo tako, da se je pod- 
lożilo jedan iii viśe komada bakrena lima, koji bi se około śkulje prikoyao sa 
vise zakovica. Neke su posude pune tih zakrpa, osobito pri dnu, koje se je re- 
dovito najprije ośtetilo. Kod grobnićkoga komada se je dno bilo sasvim otkinulo, 
te se je prikovalo novo (sl 52 br. 3). 

Sve su ove posude kovane iz tankoga bronsanoga lima. Premda ni jedna 
od njih nije bila na kołu, ipak neke imaju dosta pravilan oblik. Jedna se odli- 
kuje tim, sto je dobiła neznatan ornamenat (sl. 53 br. 1). Visoka je 340, śiroka 
dolje 180, gore 260, a u sredini 320 mm ; debela je 1 mm. U gornjem dijelu ukra- 
sena je sa tri puta po dvije paralelne crte, koje idu oko posude ; od prilike na 
sredini joś je jedna takya crta. Proveslo posude nije se saćuvalo, a i petlja, koje 
su bile prikovane sa ćetiri zakovice, danas viśe nema. Inaće je posuda dosta 
dobro saćuvana, te je samo na jednom mjestu u sredini i na vise mjesta pri dnu 
zakrpana. 

Druga je velićinom posuda sl. 53 br. 4, koja je 300 mm visoka. Nije tako 
solidno izradena, kao prva, a, kako se vidi, bila je dosta dugo u porabi. Zakr- 
pana je sa mnogo zakrpa, koje se nalaze ne samo na nutarnjoj, nego djelomice 
i na vanjskoj strani Rub, koji je već bio sasvim istrosen, takoder je opet pri- 
krpan sa viśe krpica, a grube petlje valjda su tek tom prigodom na novo pri- 
kovane. 

Posjednik posude sl. 53 br. 3 znao si je drugaćije pomoći, kada mu se 
je rub na istoj istrosio. On je jednostavno rub sasvim otkinuo i petlje neśto 
dublje na tijelo posude priśio. Uslijed toga posuda na prvi mah izgleda, kao da 
ne spada u ovu vrstu. 

Donekle se może prosuditi, ćemu su ove posude slużile. Proveslo doka- 
zuje, da se je u njima neśto nosiło, a na opisani naćin zakrpane posude ne mogu 
se staviti na vatru. Biti će da su se te posude upotrebljavale za nośenje vode 
sa vodovoda iii zdenca. 

Drugo je pitanje, kojoj kulturi ove posude pripadaju. Materijala, koji bi 
to pitanje możda jos toćnije objasnio, biti će dosta, ali je mało toga objeloda- 
njeno. Nu uza sve to może se i u tom pogledu suditi sa velikom sigurnosću 
Zanimivo je, da se je jedna takva posuda naśla u predrimskoj naselbini kod 
mjesta La Tene u Śvicarskoj, po kojoj je cijela kultura, koja je tu ostavila svoje 
tragoye, dobiła ime ! Nekoliko takvih posuda potjeće iz predrimskoga groblja 
iste kulturę sa paljevinom kod mjesta Korchov u Mecklenburgu. 2 Kod mjesta 
Westerwanna u Saskoj iskopana je sasvim slićna posuda. U njoj je bilo spa- 
ljenih kosti i nekoliko neznatnih stvari, po kojima ne mozemo saznati za vrijeme, 
kada je dotićni mrtvac spaljen. 3 Pred viśe godina naslo se sasyim slićnih po- 
suda na dva mjesta u Ćeśkoj i to 1895. kod Dobfychova 4 i 1894. u Libri. 5 Oba 



1 V. Gross, La Tene, un oppidum Helvete 3 H. Willers, Die rom. Bronzeeimer von 
tab. XIII 4. Hemoor str. 108 sl. 42. 

» Rob. B e 1 1 z, Die Vorgeschichte von Meck- 4 J- L - p * ć > Pamatky archaeologicke a misto- 
lenburg str. 110 i d. Sl. 185. P isnć xvn (1896/7.) tab. LIV 8 i LV 9. 

s N. dj. str. 516 tab. LXXII 7. 



Digitized by 



Google 



102 Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



ova nalaza potjeću iz doba rimskoga carstva, te se time pruźa dokaż, da su 
ovakve posude u to vrijeme jos bile u porabi. Dokazao bi to i nas komad iz 
Grobnika, ako uzmemo, da je dosao u zemlju zajedno sa drugim posudama, koje 
su s njim zajedno nadene, a koje su rimske. — U oblicima klasićkih naroda 
uzoraka za ove posude ne nalazimo. Njihova nalaziśta po Śvicarskoj, Mecklen- 
burgu, Saskoj, Ćeskoj i kod nas jasno dokazuju, da one pripadaju veoma ras- 
prostranjenoj kulturi. Zaniraivo je i to, da se je od jedne vrste bronsanih kotlova, 
koja je u naseobini La Tene zastupana u dosta velikom broju, naslo viśe ko- 
mada i u spomenutom groblju la tfenskoga doba kod Korchova u Mecklenburgu. 
Po tomu se misli, da ima dovoljno razloga, a da se ustvrdi, kako posude ovoga 
oblika pripadaju la tfenskoj kulturi. Ako je to tako, a po svoj prilici jest, onda 
moramo uzeti, da se je taj oblik i kasnije za rimskoga vremena jos dugo uśćuvao 
Klasićke formę, koje su dośle na sjever sa rimskim gospostvom, a trgovinom 
jos i prije, nisu od prije poznate oblike mogle potisnuti. 

Iza ovih posuda brojno je u muzeju najjaće zastupan oblik, sto ga pri- 
kazuje slika 54. Ima ih 16, a sve su iz Siska. I ove su vedrice kovane iz bron- 



Sl. 54. Bronsane vedrice trbuSasta oblika iz Siska. Po prilici % nar. vel. 

sana lima, koji je ovdje nesto tanji. Manje su od prije opisane vrste ; visina im 
je tek no do 175 mm. Pri dnu dosta uska posuda biva prema gore śira. Neśto 
ispod ruba dostize najveću śirinu, te se opet uvija unutra. Taj je pregib 
obićno okrugao, ali katkada tvori gotovo ugao. Rubje 15—20 mm visok i stoji 
obićno osovno, a viśe puta je i ne§to van nagnut. Żeljezne petlje slićne su onima 
na prije opisanim posudama, te su prikovane na rubu sa dvije żeljezne zako- 
vice. U te je petlje bilo utaknuto kao i kod prijasnjih posuda proveslo, koje je 
samo na dva komada saćuvano, a naćinjena su iz żeljeza. Jedna je od ovih po- 
suda veoma zanimiva. Na nutarnjoj strani ruba izbockan je siljatim orudem napis, 

koji glasi ovako: ; '; './ \ '• • - " ' •'•.'/: /'.••"•. = (centuria) Mod(est)i 

C. Mat .... Q ... (?) Tim je posuda oznaćena kao vlasniśtvo jednoga vojnika, 

koji svoga imena nije sasvim ispisao, ali je kazao ime centurije, kojoj je pripadao. 

Uporaba tih posuda morala je biti slićna kao i kod prijasnjih. Drugdje 



Digitized by 



Google 



Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 103 



ćini se, da se ovaj oblik dosta rijetko nalazi. Jedan komad mogao je na novo 
publicirati Willers (str. 108 sl 43) iz Bargfelda u Saskoj, gdje se je naśao joś 
pred 50 godina. Źaliboże se o nalaziśtu ne zna nista potanjega. Tek po naćinu 
radnje, koji je posve jednak izradbi prije opisanih vedrica, a onda i radi toga, 
sto im u klasićnim formama ne możemo naci izvora, może se sa veoma yelikom 
vjerojatnośću reći, da su i ove posude proizvod la tfenske kulturę. Da je i ovaj 
oblik joś za rimskoga vremena zivio, jasan je dokaż spomenuti latinski napis. 

U ovu vrst spada jedna sisaćka posuda, koja je već radi svoje velićine 
vrijedna da se posebno spomene. Visoka je 300, śiroka pri dnu 250, gore 270, a 
u sredini blizu 380 mm ; debljina lima 1 mm. Ćini se, da je bila mało u porabi, 
jer se vidi, da je joś u dobrom stanju dośla pod zemlju. Pukotine i grebotine, 
koje se danas na njoj vide, moraju biti iz kasnijega vremena. Niti na rubu, niti 
na tijelu posude ne vidi se trag, da bi na njoj bile prićvrśćene petlje, u koje bi 
se mogło utaknuti proveslo, samo se opaza, 
da je dónji dio ruba na vanjskoj strani kla- 
divcem naokoło udubljen. Tom je udubinom 
prolazio valjda żeljezni iii bronsani obruć i na 
njemu je moralo biti prićvrśćeno proveslo ove 
velike i teśke posude. 1 

Sasvim drugi oblik ima pet posuda iz 
Siska, od kojih je jedna naslikana na sl. 55. 
Oblik im je tako jednostavan, da ne może biti 
jednostavniji. Kovane su iz bronsana lima, te 
imaju oblik valjka. Visoke su 140—200, a śi- 
roke 135—190 mm. Gore imaju 10—20 mm 
Sirok rub, koji je iii vodoravan iii neśto koso 
uzvinut. Źeljezne petlje priśivene su na vanj- 
skoj strani ruba zeljeznim zakovicama, a u nje 
je bilo zataknuto proveslo, koje je slićno onima 

na prije opisanim posudama. Na naslikanoj po- SI. 55. Bronsana vedrica valjkastoga 
sudi naćinjene su petlje drugaćije. Ona je naime oblika iz Siska. y 4 nar. vel. 

isprva imała rub kao i ostale, ali se je taj rub 

vremenom bio istrośio, te se joś vide tragovi, da je bio prikrpan. Kad se je i 
zakrpa bila istrośila, onda se je rub sasvim otkinuo, a posuda je gore dobiła że- 
ljezni obruć, koji se na dva mjesta zaokruzuje kao petlja Ono mało lima, śto je 
preko obruća van strśilo jednostavno se je preko obruća dolje svinulo. Jedna od 
ovih posuda (sl. 64 br. 4) ne pokazuje traga, da je ikada na njoj bilo petlja i pro- 
vesla, premda je sasvim dobro uśćuvana. Da li je prema tomu slużila u istu 
svrhu, kao i druge, nije jasno. Dvije posude nose posve jednostavan ornamenat 
Jedna ima na gornjoj strani ruba tri śiljatim orudem urezana koncentrićna kruga, 
a na tijelu su na isti naćin izvedene tri crte, jedna ispod druge, koje idu około 



1 Takav obrać zajedno sa proveslom od źe- je taj obruć pripadao, muzej nema. 
Ijeza posjeduje muzej iz Siska. Posude, koj oj 



Digitized by 



Google 



104 Ho f fili er Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



posude. Druga ima na tijelu slićan ornamenat samo su tu udubljene tri puta po 
dvije paralelne crte 

U grćkim i rimskim oblicima ne ćemo ni ovim posudama moći naci izvora, 
ali i trazeć med prethistorijskim formama ne ćemo se sasvim moći zadovoljiti. 
Oblik ovih posuda doduśe jako sjeća na t. zv. rebraste situle iz halśtatskog doba, 
ali su one sasvim drugaćije radene, tako da se ovdje ne mogu upotrijebiti za 
sravnjivanje. Kao dosta slićna może se ovdje spomenuti jedna posuda iskopana 
u prethistorijskom groblju u Fabrianu u Umbriji, koja takoder ima sasvim slićan 
oblik, ali nosi na sebi figuralnih ornamenata. l Posuda slićna oblika, ali posve 
razlićne, mnogo primitivnije izradbe poznajemo i iz raznih drugih prethistorijskih 
nalaziśta. Ove posude naime sastoje iz limene ploće, koja je svinuta u obliku 

valjka, te je na dodirnom mjestu ćaylima 
zakovana. Dno, koje sastoji iz okrugle 
ploće bronsana lima, posebno se je pri- 
kovalo. 2 , Sasvim slićnih naślo ih se je 
i u jednom grobiśtu u Idriji kod Bace 
na uśću rijeke Idrije jugoistoćno od Sv. 
Lucije. 3 Grobovi, koji su se tu prekopali, 
potjeću po prilici iz vremena od 600 prije 
Isusa do 400 po Isusu, obuhvataju dakle 
joś raniju halśtatsku, zatim cijelu latensku 
i rimsku kulturu. Na tom su se mjestu 
naśle sve tri do sada opisane vrste ve- 
drica. Prva vrsta naśla se samo u jednom 
ranorimskom grobu, druga u tri groba 
srednjelatenske, kasnolat&nske i ranorim- 
ske perijode, a zadnja vrsta valjkasta ob- 
lika u dva ranorimska groba. Nu ako- 
prem je ova vrsta posuda zastupana u ta 
dva ranorimska groba, ipak je po cijelom 
Sl. 56, Bronsana vedrica Iz Siska. Po prilici naćinu izradbe gotovo sigurno, da i ona 
7» nar. vel. pripada latenskoj kulturi. 

Sasvim su slićne u izradbi, ali 
neśto razlićne u obliku jos dvije vedrice narodnoga muzeja. Jedna je iz Siska, 
a druga se je naśla u Zagrebu zajedno sa jednom rimskom zemljanom posudom 
prigodom kopanja temelja za strojarnicu gradskoga vodovoda u dubljini od 5*5 m. 
Sisaćka je posuda (sl. 56.) visoka 220 mm, te joj se oblik znatno pribliżava posu- 
dama prikazanim na sl. 54. Dosta je istrośena, te je na viśe mjesta pokrpana. 
Na proveslu se vidi, da se je najprije naćinila odebljina sa gukicom na jednom 
kraju, a onda da se je tek utaklo u petlje. Na drugom kraju, koji se je tek na 
posudi mogao svinuti, nije se naćinila ovakva odebljina. 



1 B r i z i o, Notizie degli scavi 1899 pag. 379 3 J. Szombathy, Das Grabfeld zu Idria bei 
sl. 6. BaĆa. Mitth. der prahistor. Commission der 

2 X. pr. V. Gros s, La Tene tab. XIII 3. Akad. der Wissensch. Wien I str. 291 id. 



Digitized by 



Google 



Ho f filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 105 

Znatno se razlikuje oblikom zagrebaćka vedrica (sl 64 br. 8). Visoka je 
120 mm, a vodoravni prorez ima oblik elipsę, te su na najśirem mjestu pro- 
mjeri oko 225—240 mm. Posuda, koja je dosta istrośena i pokrpana, ima već pri 
dnu, koje ovdje nije ravno, svoj najveći ispon, te biva prema rubu, koji je 25 mm 
śirok i zvinut, uża. Źeljezne petlje bile su prikovane sa dvije zakovice, a savinuti 
krajevi żeljeznoga polukrużnoga provesla nisu odebljani. 

Oblik, prikazanu slici 57 br. 1., zastupanje u muzeju samo u jednomsisaćkom 
komadu. To je 23 cm visoka posuda, koja se sada nalazi u dosta losem sianju ; 
gotovo jedna ćetvrtina manjka. Kovana je iz jedva ! / 4 mm debeloga bronsanoga 
lima, te ima oblik okrenutoga kusostosca. Gore se posuda uvija unutra, te pre- 
lazi u 35 mm visoki vrat, koji je do 1 mm debeo. Da su na vratu bile prićvrs- 
ćene petlje i da je posuda po tom bila providena proveslom, vidi se joś danas, 



1 2 

Sl. 57. Bronsane posude iz Siska. Po prilici x j 4 nar. vel. 

ali se ne może reći, kakav su oblik te petlje imale, iz kakvog su materijala 
bile i kako su bile prićvrśćene. 

Posuda ovoga oblika naślo se drugdje dosta. Willers (str. 108 sl. 41) 
objelodanjuje jednu i navodi joś viśe drugih, koje su nasoj posudi sasvim slićne. 
Obićno se je izradbi ovih posuda dosta pażnje posvetilo. Petlje imaju obićno 
figuralan iii ornamentalan ures, a provesla obićno zavrsuju żivotinjskim glavama. 
Viśe puta nalaze se na dnu prićvrśćene tri ureśene nożice, na kojima posuda 
stoji. Na naśoj se posudi ne da konstatirati, da li je imała takve nożice ; valjda 
nije* l Bas je ova bolja izradba uzrokom, da se ovim posudama ne może ozna- 



1 Ovakva jedna noźica, ureśena tragićnom ma- suda, kojoj je pripadala, morala biti i jaSa i 
skom, naśla se je doduśe u Sisku, ali je po- veća od ove. 



Digitized by 



Google 



106 Ho f filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



ćiti izvor. Svakako je znaćajno, da se je gotovo uz sve posude ove vrsti naSlo 
i rimskih predmeta. Uza sve to kusao je Willers (str. 113 i d ) usporedujući ih sa 
drugim prethistorijskim posudama iz drva i zemlje, dokazati, da oblik ovih po- 
suda takoder ima svoj izvor u keltskoj kulturi. Medutim ovaj dokaż mora za sada 
ostati hipoteza, jer se na temelju poznatoga materijala joś ne może izreći stalna 
tvrdnja, tim manje, Sto se i oblik ovih posuda a i ukraś njihov dosta pribliżava 
klasićkim formama. 

Dvojbeno je, da li se może med vedrice brojiti 20 cm visoka posuda iz 
Siska, sto ju prikazuje slika 57. br 2. Oblik joj sjeća na vedrice, prikazane na sl. 53 , 
ali joj manjka rub, kojega po svoj prilici nije nikada ni imała. Bronsani lim, iz 
koga je posuda naćinjena, debeo je 05 mm, a gore ima mjestimice i 2 mm. 
Petljama nema traga, ali se ćini, da je na jednoj strani bila prićvrśćena rućka. 
Zato se i ne może reći, da li je slużila u istu svrhu kao prijasnje posude. 

2. Kaserole i cjedila. 

Kaserola posjeduje muzej 18 komada (osim ulomaka), a najviśe ih je 
iz Siska. Oblik im je u toliko jednak, sto sve sastoje iz manje iii viśe duboke 
zdjelice sa promjerom od kojih 1 00— 160 mm, na kojoj se nalazi 100—170 mm 
dug drźak. U izradbi im je zajednićko, da su sve najprije ljevene, a onda na 
kołu usavrsene. Daljnji ures dobile su graviranjem i tausiranjem. Nu u naćinu 
izradbe i u obliku mogu se razlikovati neke grupę, te se već po tom może za- 
kljućiti, da su te posude radene u raznim tvornicama i u raźno vrijeme. Jedno- 
stavno i solidno radena je jedna grupa tih posuda, prikazana na slici 58, br. 1 
i 3 i 59 br. 2. 

Ove su kaserole ljevanjem naćinjene iz 05—1 mm debela bronsa, a iza 
toga ih se stavilo na kolo, gdje dobiśe prvi svoj ornamenat. Tu su naime izvrtane na 
nutarnjoj i vanjskoj strani dna koncentrićne debele karike, te crte, koje idu nao- 
koło oko posude iznutra i izvana ispod ruba. Drżak nema mnogo ukrasa, tek je 
na kraju oko isjećka u formi kruga iii polukruga uvrtano nekoliko koncentrićnih 
kolobara. Osim toga katkada ide uzduż drśka s obadvije strane i u sredini ne- 
koliko crta. Ovamo spadaju tri sisaćke posude, ód kojih jedna (sl. 58 br. 1) ima 
utisnutu marku CIPI . PAMPHIL, a druga (sl. 59 br. 2) P . CIPI • ISOCRY \ 
dok treća nema markę. Od sasvim slićno radene posude naśao se je drżak u 
Sćitarjevu, koji ima marku P • CIPI • POLIBI. U Surćinu naśao se jedan drżak 
bez markę, koji je sasvim slićan, dok je jedna cijela mała kaserola sa istoga 
mjesta valjda iz druge tvornice, makar da joj je drżak dosta slićan U Grob- 
niku iskopane su dvije takve kaserole (sl. 52 br. 2), od kojih jedna ima utis- 
nutu marku CIN A I : C . Svojom izradbom mogle bi pristati u ovu grupu, tek se 
ćini, daje ovdje u izdubljenim crtama ispod ruba bila ulożena nęka bijela ko- 



1 Na ovoj posudi otisnut je joś jedan pećat d. Inst. 1859 str. 229 op. 1) tumaći to kao 

soRS MERCVRI, koji se nalazi jos na dvije xX^poc Tojaou. U ovom slućaju biti će to samo 

poznate posude iz Cipijeve tvornice (C I L trgovaĆka dosjetka; trgovac naime hoće tim 

X 8072, 13 i III 6017,9;. Th. Bergk (Buli. da każe, da je kupac dobro kupio. 



Digitized by 



Google 



SI. 58. Bronsane kaserole iz T Siska. "/» — */ 4 nar. vel. 



Digitized by 



Google 



108 Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



vina Treća kaserola iz Grobnika (sl. 52 br. 4) razlikuje se nesto svojim oblikom 
i izradbom, osobito na drśku, gdje je sredinom bila ulozena śipka zeljeza, ali je 
i ona radena veoma solidno. 

Ovamo spadaju nadalje joś dvije posude iz Siska, koje svojom izradbom 
ne zaostaju za ovima. Jedna je od njih dosta śiroka (promjer 160 mm), ali je 
veoma plitka (sl. 59 br. 1). Dno je bilo ljeveno do 1 cm debelo, te je trebalo 
velike sile, dok su se izvrtali oni debeli kolobari na njegovoj vanjskoj strani. 
Drzak je osim gumba na kraju i izreska u formi gombalaćke ruće ostao bez 
ukrasa. Na drśku ima marka ANSI • EPHAPRODITi. Po obliku razlićna od 
ove, ali slićno jednostavno radena je posuda prikazana na slici 58 br. 4. Na drśku 
ispod izreska u formi djetelinina lista utisnuta je marka L • ANSI • DIOD(ori). 
Svakako se ima u jednu od ovih grupa uvrstiti jedan ulomak kaserole iz Siska, 
koji je iznutra i izvana prevućen nekom bijelom sjajnom kovinom. l 



1 2 

Sl. 59. Bronsane kaserole Iz Siska. Po prilici »/ 4 nar. vel. 

Nekako prelaz izmedu ovih kaserola i onih, o kojima će odmah biti go- 
yora, ćine dvije posude, od kojih se jedna nasla u Sisku, a druga u Tordincima 
(sl. 60). I ovdje je joś na vanjskoj strani dna uvrtano nekoliko koncentrićnih 
kolobara, a oko ruba posude jedna iii viśe crta, nu drzak je ostao bez većega 
ukrasa. Gore je ravno odsjećen, te ima tri śkuljice. Akoprem su si ove dvije 
posude u tom slićne, ipak ima u njihovoj izradbi nęka razlika. Sisaćka je tanje 
ljevena, ali joj je pri izradivanju posvećeno viśe pażnje, dok je tordinaćka ka- 
serola najjednostavnija u naśoj zbirci. Od slićne će kaserole biti i gornji dio drśka 
iz Siska sa pećatom (R)VFINVs. Izradba mu je jednostavna, zavrśuje gumbom, 
a izrezak je slićan kljućanici. 



Misli se, da je ova kovina bila bakar pomijeśan sa kositrom i olovom. Willers str. 209 op. 2. 



Digitized by 



Google 



Holliller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 109 



Ostalih osam posuda, sto ih muzej posjeduje, razlikuje se od opisanih u 
pojedinostima znatno. Već sam oblik je neśto razlićit. Dok su prijaśnje postajale 
prema dolje sve uże, to ove postaju doduse takoder uże, ali se pri dnu opet ra- 
śiruju. Drżak ostao je doduse u glavnom isti: prema sredini biva uzi, a onda 
prema kraju opet śiri. Nu ornamenti su i na drśku i na posudi drugaćiji. Duboko 
uvrtanih kolobara na dnu viśe nema; mjesto njih su i na nutarnjoj i na vanjskoj 
strani dna ugrebeni jednostavni koncentrićni krugovi. U opće nisu ove posude 
dobile najveći ukraś na kołu, nego tek kasnije prostom rukom. Moźda se je pri- 
śtedilo tim radne snage, nu svakako se je priśtedilo materijala, jer je brons, osó- 
bko kod manjih posuda, katkada tanak kao papir, te ne bi mogao podnositi one 
sile, koja bi na kołu na nj djelovala. Joś je najjaća od njih posuda sl. 58 br. 5 iz 
Siska. Ornamenat joj je jednostavan, na dnu nekoliko koncentrićnih krugova, nao- 
koło ispod ruba s nutarnje i vanjske strane tri odnosno ćetiri paralelne crte. Lijevo 
i desno uzduż drśka ide niz ovećih pikanja, a u sredini uloźena je żeljezna śipka, 
oko koje su sa obije strane ugravirane malene crtice i toćke, tako da izgleda 
kao da je żeljezna śipka srednje rebro dugaćkoga lista. Na kraju drśka nalazi 



Sl. 60. Bronsana kaserola iz Tordinaca. ł / 3 nar. vel. 

se ornamenat, koji se vidi na svim posudama ove grupę. Lijevo i desno svrśava 
drżak u ptićje glave (valjda labuda), kod kojih se produżeni dónji dijelovi kljuna 
sastaju u formi polukruga. Motiv labudovih glava vraća se na ovaj naćin joś na 
jednom sisaćkom i na jednom komadu iz Surćina sa markom NORBANI, dok na 
drugoj jednoj sisaćkoj posudi nije sasvim jasno izrażen. Jedan je sisaćki komad 
krpan ; drżak mu je bio prekinut, te se je skrpao tako, da se je sa obije strane 
prilotala płocica bronsanoga lima. 

Na nekoliko je posuda motiv ptićjih glava viśe puta upotrebljen. Tako je na 
jednoj sisaćkoj posudi (sl. 58 br. 6), koja je u opće bogato gravirana, upotrebljen 
na mjestu, gdje rućka izlazi iz posude. Nad tim glavama ima drżak lijevo i desno 
po jedan isjećak u formi polumjeseca, a izmedu njih je crticama i luknjicama 
izrażena stilizirana granćica. U luknjicama je valjda bila ulożena kakva druga 
kovina. Taj dio drśka odijeljen je od sredine niżom ovala (Eierstabornament). 
U sredini ulożena je duż drśka żeljezna śipka, a do nje su s obije strane nizovi 
većih toćaka. Gore se opetuje motiv, koji je upotrebljen na dónjem kraju drśka, 
ali su ovdje naćinjene grifove glave, kojih se grbavi kljunovi sastaju u sredini 



Digitized by 



Google 



110 Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 

na jednom nastavku, tako da ćine dvije polukrużne luknje. Nad tim glavama sa- 
staju se u sredini njihove dvije kreste i ćine treću luknju. Jednoj neśto manjoj 
sisaćkoj posudi (sl. 58 br. 2) kao da je ova sluzila za uzor. I ona ima na rubu 
s nutarnje strane niz ovala, a rućka ima iste motive, samo su mnogo jednostav- 
nije izradeni. Dolje su ptićje glave kako tako izvedene, a gore su tek markirane. 
Slićna jedna posuda iz Siska ima na dónjem kraju drśka takoder motiv ptićjih 
glava, a da li je i gore bio, ne może se reći, jer gornja polovica drśka fali. 

Na pitanje, ćemu su ove posude sluzile, ne da se odmah lako odgovoriti. 
Na naśim komadima, od kojih je nekoliko dobro saćuvano, ne vidi se, da bi bili 

izvrgnuti vatri. Prema tomu nije ni vjerojatno, 
da bi se u njima kuhalo. Najprije će biti, da su 
ove posude rabile za grabljenje iz veće posude 
i prelijevanje. To nam svjedoći prevlaka sjaj- 
nom bijelom kovinom, koja na vatri ne bi 
imała smisla, a dokazuje to i lijepa izradba 
kod gdjekojega komada. Jedno naśaśće u Pom- 
pejima może se ovdje spomenuti, iz kojega se 
vidi, da su ove posude barem mogle u slićne 
svrhe rabiti. 1 Tu se je naime u malim ther- 
mama naśla karika, na kojoj je bilo nanizano 
viśe predmeta, koji su mogli samo slużiti u 
kozmetićke syrhe. Med tim je predmetima bila 
i jedna posuda, koja je sasvim slićna sisaćkoj, 
prikazanoj na slici 59 br. 1 , dapaće se po marki 
L • ANSI DIODO vidi, da je iz iste tvornice. 
Med kozmetićkim predmetima ima ova posuda 
samo onda smisla, ako uzmemo, da je ona slu- 
zila za polijevanje tijela. 

Kod ovih posuda imamo jednu veliku 
pogodnost, tu naime, da su neke od njih provi- 
dene tvornićkom markom. Kad ne bi imali 
drugih dokaza, moralo bi nam to već biti do- 

kazom, da su sve ove posude rimski fabrikat. 
Sl. 81. Bronsano^cjedilo iz Siska. tj naśem su muzejUł kako smQ ^^ ^^ 

3 nar * V ' pane ove markę: Cipi Pamphil(i), P. Cipi 

Isocry(si), P. Cipi Polibi, Ansi Epha- 
prodit(i), L. Ansi Diod(ori), Norbani, (R)ufinu(s) i ako je dobro 
ćitano Ci na fec(it)(?). Od ovih su maraka one iz tvornice Cipijeve i Ansi- 
jeve i drugdje viśe puta zastupane. a Zanimivo je, da su se posude ove vrsti 
naśle na mnogo mjesta ne samo kod nas i u Njemaćkoj, nego dapaće i u 

1 Slika toga naśaśća u Museo Borb. VII tab. u Osoru. Posuda je slićna onima iz Ansijeve 

XVI. a odavde je prenesena u raźne radnje. tvornice. Kio di ć, Mitth. der k k. Central- 

a Marka Rułinus nalazi se na jednoj plitkoj Comm. XI (1885) str. III sl. 8 
kaseroli, iskopanoj u jednom rimskom grobu 



Digitized by 



Google 



Ho f filier Antikne bronsane posude i z Hrvatske i SIavonije. 111 



Danskoj, l Śvedskoj,* Norveśkoj, 8 Engleskoj 4 i Śkotskoj. 5 Prema tomu vidimo, 
da se je tih posuda naslo u zemljama, u koje nije nikada stupio rimski vojnik, 
dakle su samo trgovinom mogle onamo doći. Willers je (str. 214 i sl.) sakupio 
sve njemu poznate tvornićke pećate, a ima ih 170. Dakako da to ne će biti svi, 
jer će u mnogim muzejima biti i dosele nepoznatih maraka. Od ovih 170 ma- 
raka ima ih 103, koje dolaze i na pompejanskim posudama. Na temelju tih pe- 
ćata kuSao je Willers (str. 212) dokazati i provenijenciju ovih posuda, a taj mu 
je dokaż prilićno i uspio. Kod rimskih se pisaca ćesto med metalnim posudem 
osobito istiće t. zv. c a m p a n a s u p e 1 1 e x, te se veli, da je bronsano posude 
najbolje kupovati u Capui. 6 Od svih tvornićkih pećata najćeśći su pećati tvornice 
Cipijeve i Ansijeve, a pośto se ti pećati nalaze i u Pompejima, to su ove tvor- 
nice morale eksistovati već prije god. 79. po Isusu, kad je Vezuv zasuo Pompeje 
i Herculanum. Zanimivo je, da je slobodnjaćka porodica C i p i a u Capui żi- 
vjela, sto dokazuju tamo nadeni nadgrobni napisi, 7 i da se na nekoliko crije- 
pova, koji su se naśli u Capui iii u okolici, ćitaju pećati A n s i, L. A n s i D i o- 
dori, L. Ansi Prisci i L. Ansi Redieni. 8 Prema tome imali su Ansi- 
jevci u Capui iii blizu nje tvornicu opeka, a pośto se gens Ansia i inaće u 
Capui spominje, 9 to se velikom yjerojatnośću może reći, da su porodice Cipia 
i Ansia imale u Capui tvornicu bronsanoga posuda. 

Za vrijeme, kada su te tvornice u Capui postojale, vażna je ćinjenica, 
da su se posude sa njihovim markama naśle u Pompejima. Kako moramo uzeti, 
da su se te posude u isto vrijeme rabile, kada je Pompeje i Herculanum stigla 
katastrofa, to je gotovo sigurno, da su te tvornice g. 79. po Is. radile. Nadalje 
je vażno, da se od svih 9 poznatih Cipijevih maraka samo tri nisu naśle u Pom- 
pejima i da su sve tri poznate Ansijeve markę u Pompejima zastupane. Jednom 
markom mogło se je signirati u najboljem slućaju jedno dvadesetak godina. Po 
tomu je yjerojatno, da Cipijeva tvornica nije radila dugo poslije godine 100, a 
Ansijeva tvornica valjda je već prije końca 1. stoljeća po Is. prestala raditi. 
Drugim putem dośao je do toga zakljućka Al mgr en. 10 On je naime istrazujući 
formę fibula, nadenih u sjevernoj Evropi, naśao, da se posude ove vrsti nalaze 
u grobovima samo sa fibulama najstarije rimske formę, koje se meću u I. vijek 
po Is., tako daje u II. vijeku njihov uvoz u sjeveroevropske zemlje morao prestati. 

Ako je to tako, onda valja pitati za uzrok, za sto je na jednom trgovina 
tim posudama na sjeveru prestala. Uzrok je lako naci. Dok je u srednjoj i sje- 



1 Sophus M tli ler, Nord. Altertumskunde II Mommsenoyu prijepisu napisa 4075 prikazana 
str. 53 veli, da mu je tih posuda iz Danske je na kamenu lijevo od napisa figura se- 
poznato preko 30. dens, antę eam vas. Moźda bi se i ovaj 

2 Bullettino deli* inst. di corr arch. 1883 str. 237 relijef mogao izrabiti za mnijenje, da je tvor- 
i FonnninnesfOr. Tidskrift 9 (1896) str. 198. nica Cipijevaca bila u Capui. 

s Willers str. 281 br. 137 po Rygh, Norske 9 Ibid. 8042 9. 10. 

oldsager br. 342. 9 Ibid. 4013. 

4 C. I. L. VII 1292 i 1293 a. b. ,0 Almgren, Studien tiber nordeuropaische 

s C. I. L. VII 1293 c. 1294. 1294 a. Fibelformen der ersten nachchristlichen Jahr- 

• Ta sumjestacitiranakodWillersa str. 203 id. hunderte. Stockholm 1897. 
T G I. L. X 4075 4076. 4077. 4233. 4399. Po 



Digitized by 



Google 



112 Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



vernoj Evropi vladao mir, dotlę se je rimska trgovina mogła ondje razviti, a 
italski produkti mogli su onamo doći. Nu iza g. 160, kada su se u Ćeśkoj po- 
digli Markomani, morala je ta trgovaćka sveza prestati, jer od toga vremena 
mnogo godina na sjeveru viśe nema mira. 

Da je pako u Italiji ta industrija i nadalje cvala, o tom ne może biti 
sumnje, jer su ove posude bile tako obljubljene, da ih nije na jedanput mogło 
nestati. Pozitivan dokaż za to su nase posude, koje su uresene ptićjim glavama 
Ove se naime posude na sjeveru rijetko nalaze, a to je dokaż, da su one na- 
stale, kada je trgovina sa sjeverom već bila prestala, dakle najranije u drugoj 
poIovici drugoga vijeka po Is Oblik i izradba ovih posuda ujedno su dokaż, 
da su i produkti ove vrste bili podvrźeni modi i konkurenciji. Tek se pita, ot- 
kuda se uzeli ovi motivi, koji su se pri ureśavanju posuda upotrebili. Raskos, 
koja se je u Rimu bila razvila u vrijeme carstva, morala se je pokazivati u 
svemu, dakle i u posudu. Starije zemljane posude nestale su sa stolova boga- 
taśa, a na njihovo mjesto dośle su posude iz kovine, osobito i z srebra. Dakako 
da se je izradbi ovih posuda posvetila osobita pażnja, te su rimski toreuti, valjda 
većinom Grci, bili vrsni umjetnici. Moda i konkurencija ućinila je doduse svoje, 
nu uza sve to nisu se izmiśljali novi motivi, nego su se preuzimali greki, ponaj- 
viśe oni iz t. zv. aleksandrinskoga stila. Fragmenat ovakve posude iz bronsa 
dośao je u muzej iz Surćina. Saćuvan je tek gornji dio drśka, koji je bio po- 
sebno ljeven i na posudu prilotan. Od labudovih glava, koje su u polukrugu 
zahvatile posudu i«pod ruba, saćuvala se samo jedna. Gornja je strana drśka 
bila ureśena relijefom, od kojega je preostao samo jedan na desno leteći gol 
Erot, koji se obazire natrag Posuda, kojoj je ovaj fragmenat pripadao, morala 
je biti slićna jednoj bronsanoj kaseroli u zbirci Trau u Beću, koja takoder ima 
na drśku izraden slićan motiv, samo sto ondje naprijed okrenuti Eros puse u 
siringu. * 

Sasvim je naravno, da su motivi sa ovih posuda morali prijeći i u tvor- 
nice, gdje su se upotrebili i na obićnoj tvornićkoj robi. Nu izradba je ovdje 
posve druga: sa nekoliko crta se je tek oznaćilo, sto se je htjelo prikazati. Tako 
dolaze motivi ptićjih glava na krasnim srebrnim posudama istoga oblika. I tu se 
isti motiv nalazi na mjestu, gdje drżak izlazi iz posude. Drźak je kod tih sre- 
brnih posuda gore iii sasvim ravan, te nije uresen ptićjim glavama, iii ako je 
taj motiv upotrebljen, onda je sasvim drugaćije izveden. Srebrne posude naime 
obićno nemaju na kraju drska luknje, jer se nijesu vjeśale o zid, nego spremale 
u ormarima, dok je bronsano posude, koje se je obićno upotrebljavalo, visjelo 

zidu kao i danas. Zato je na kraju morala biti luknja, koja se je već u pri- 
jasnje vrijeme obićno okruzila ornamentom. Kada je prestao obićaj, da se je 
posudi davao glavni ures na kołu, morao se za taj ures uzeti drugi motiv, a 
pośto se nije na§ao novi, preudesio se je motiv, koji je već od prije bio poznat. 

Da li su sve nase posude, koje pokazuju ovaj motiv, radene u jednoj 

1 Archaeol. epigr. Mitth. a. Oesterr. IV (I880) hist. KI der sachs. Gesellsch. d. Wissensch. 
str. 53 br. 155. Th. S c h r e i b e r, Die alexan- XIV tab. IV. 

drinische Toreutik. Abhandlungen der phil.- 



Digitized by 



Google 



Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hnratske i Slavonije. 113 

tvornici, ne może se dakako reći. Za sve tri posude iz Grobnika moramo uzeti, 
da su nastale u prvom stoljeću, jer su izvedbom i oblikom slićne posudama iz 
tvornice Ansijeve i Cipijeve. Marka Gin a fec(it), koja je utisnuta na jednoj 
od njih, nije nam od drugud poznata, za to o tvornici, u kojoj su one radene, 
ne mozemo niśta ni reći. 

U uskoj svezi sa posudama ove vrste jesu cjedila. Osim jednoga komada 
iz Italije ima u muzeju joś tri komada iz Hrvatske i Slavonije : jedan cijeli i 
jedan fragmenat iz Siska (oba darovao g. Andrija Colussi), i jedan iz rimskoga 
groba u Surduku. Izmedu onoga iz Italije i ovih, koja su se kod nas nasla, 
znatna je razlika. Prvo sastoji od tobolca sa promjerom od 75 mm, koji dolje 
zavrsuje gotovo śiljato, a oko tobolca je 40 mm śirok rub. Ovo se je cjedilo 
mogło postaviti na posude raźne velićine. Slićne posude, Sto su se po Italiji 
naśle, imaju obićno jedan iii dva kratka drśka (n. pr. Mus. Borbon. VIII tab. 
XIV 4 i 5), ali naśa posuda ćini se da ga nije imała. Da se je ovaj oblik preuzeo 
iz Grćke, może se zakljućiti po jednoj slici na atićkoj vazi Monum. deir lnst. A. 
VIII tab XXVII, gdje cjedilo, sto ga drźi u ruci djećak, koji dvori, ima sasvim 
slićan oblik. U sisaćkoj se zbirci nalazi malen 44 mm dug drzak srcolika oblika, 
koji je posudu, na koju je bio prilotan, zahvaćao sa dvije labudove glave. Ovaj 
je drzak mogao pripadati ovakvome cjedilu. 

Drugaćija su kod nas nadena cjedila, od kojih se je najbolje saćuvalo 
sisaćko prikazano na sl. 61. Promjer mu je 95 mm, te ima oblik polukruglje. 
Rub je jedva 3—4 mm śirok. Drzak je neobićno dugaćak, ima 175 mm. Od dru- 
goga je sisaćkoga komada saćuvano samo dno, po komu se vidi, da je cjedilo 
moralo biti sasvim slićno. Surdućkomu komadu danas fali drzak, a valjda ga već 
nije imao, kada je pod zemlju dośao. Na rubu, koji je sada previnut, nalaze se 
dvije rupice, te je vjerojatno, da se je kroz nje, kada se je bio otkinuo drzak, 
provukla uzica, o koju se je posuda mogła objesiti. Kod svih naśih komada 
opaza se, da se rupice nisu samo probijale jednostavno jedna kraj druge, nego 
se je to ućinilo tako, da one zajedno tvore neki ornamenat. 

Ovakva su se cjedila, kao sto je sisaćko, naśla i u Ćeśkoj, ! Njemaćkoj *, 
i na 8Jeveru 8 u dosta velikom broju, ali obićno ne sama, nego zajedno sa żlicom, 
u koju cjedilo upravo pristaje. Ova je żlica sasvim slićna cjedilu, ima isti oblik 
polukruglje i isto takav dugaćak drzak. Posuda sasvim slićna oblika naślo se je 
dosta i u Pompejima, gdje jedan par ima marku VICTOR FEC(it). 4 Po tom, sto 
su se tu naśle, zna se, da one moraju pripadati prvomu stoljeću po Is. Nu i u 
kasnijim grobovima se ovakve posude nalaze, ali im se oblik mijenja. Drzak 
ostaje slićan ali postaje kraći i śiri, a i posuda biva plića i śira. Najkasnije od 
ovih posuda, koje se nalaze u grobovima iz doba seobe naroda, imaju već sasvim 
ravno dno. Kod nas se je takva kasna żlica bez cjedila naśla u jednom kasnom 



1 P i 5, Pamatky archaeol. i mistop. XVII (1896/7) s S. Mttller, Nord. Altertumsk. II str. 53. 

tab LXXII 1 a i 4. « Museo Borb. III. tab. XXXI. 

• Lindenschmit Sohn, Das rOm. - germ. 

Centralmuseum tab. XXV 31 Obergerm. raet. 

Limes XIV tab. XIV 29, 30. 



Digitized by 



Google 



114 Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



rimskom grobu u Vinkovcima (sr. Brunśmid, »Vjestnikf VI. str. 156 sl. 85 br. 1) 
a komad drska ovakve mlade posude dobio je muzej iz Siska ! 

Pitanje, ćemu su ove posude sluzile, danas jos nije posve rijeseno. Znamo 
iz starih pisaca, da su Grci i Rimljani vino prije, nego bi ga pili, obićno cijedili, 
prvo zato, da budę ćisće, a onda i zato, da budę slabije. 2 Osim toga nalazimo 
i na antiknim spomenicima naslikane momente, koji se odnose na ovo cijedenje 
vina. Tako osim na gore spomenutoj atićkoj vazi dolazi ovakva scena i na dva 
etrurska spomenika. Na jednoj slici, otkritoj god. 1833. u jednoj etrurskoj grob- 
nici kod grada Chiusi, prikazana je gozba, a djećak, koji dvori, ima u ruci dva 
ibrika i jedno cjedilo sa dugim drskom. 3 Slićnu posudu ima djećak i na jednom 
etrurskom sarkofagu. 4 Mislilo se po tom, da su ova cjedila rabila u tu svrhu, 
dok nije Mau ustvrdio, 5 da su se ove posude rabile pri kuhanju i da je on takvu 



Sl. 62. Bronsani rimski cyathi. Br. 1—4 iz Siska, br. 5 iz Brdovca. Neśto iznad polovine nar. vel. 

posudu sa ostacima jela, valjda komadom mesa, u Napulju vidio. Nu ne da se ta- 
jiti, da ranije od ovih posuda nemaju zgodan oblik za kuhanje, jer nemaju dna, 
doćim bi se za kasnije śire posude mogło pomisliti, da se je u njima i kuhalo. Ovaj 
dokaż Mauov nije dostatan, a joś manje zadovoljava drugi, da su naime cjedila za 
vino imała osovan drzak, doćim ova imaju vodoravne drśke. To ne stoji za to, 
jer cjedila, sto ih na gore spomenutim spomenicima imaju u ruci djećaci, koji 
dvore, imaju bas vodoravne drśke, a u rukama tih djećaka mogu samo sluźiti 
za cijedenje vina. 



Sr. O. M o n t e 1 i u s. Den nordiska jernal- ' M a u u Pauly-Wissowa, Realencyclopadie IV 

derns kronologi. Svenska fornminnes fOrenin- , Monum. delP Instit V 34. 

gens tidskrift IX (1896) str. 245 sl. 91. W ii- * n. dj. VIII 2. 

lers str. 45 sl. 24. 5 N. mj. str. 592. 



Digitized by 



Google 



Ho f filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slayonije. 115 



3. Cyathi (sl. 62). 

Ovih posuda ima muzej pet komada; ćetiri su iz Kupę kod Siska, a jedna 
(br. 5) je nadena u savskom prudiśtu kraj Brdovca. Malene su to plitke posudice sa 
promjerom od kojih 4—5 cm, na kojima se nalazi 8 — 12 cm dug okomit drżak. 
Sve su ljeyene, a onda na kołu i prostom rukom ukraśene. Ornamentima se je 
śtedilo, te ne ćemo na njima naci niśta osim nekoliko koncentrićnih krugova 
na dnu i joś nekoliko crta na rubu Drźak biva na kraju śiri, da se może lakśe 
prstima uhvatiti, a jer se je posuda morala vjeśati, to se je na tom mjestu mo- 
rala uvrtati luknja. Nu uz ovu potrebu nastała je i druga, ta naime, da se ova 
śiroka ploha ne ostavi bez ikakva ornamenta. Tako na kraju drika obićno nije 
uvrtana samo jedna luknja, nego viśe njib. Ostali dio drśka bio je uzan, te je 
zato za ures bio dosta neprikladan, nu koliko se je mogło, ućinilo se je i tu 
Jedna od ovih posuda (br. 2) ima na drśku tvornićku marku M • SEP • LIC. 

Cyathus je rimska mjera za tekućine, koja je kao sto i ime joj, preuzeta 
iz grćkoga. Ona je 576. dio amforę, odgovara tezini od i a / 8 unce, a sadrżaje 4*56 
centilitra. Vino, koje se je pri stołu piło, bilo je mijeśano u krateru, te se je 
od a v de ulijevalo u pehare, iz kojih se je piło, posudicama, koje su sadrźavale 
od prilike jedan cyathus, te su se po tom tako i zvale. l Mjera kod ovih po- 
sudica valjda nije nikada bila toćna; kod naśih pet komada opaza se barem 
dosta velika razlika, jer imaju samo 39 do 4 centilitra. Pehari, iz kojih se je 
piło, sadrżavali su dvije, tri i ćetiri takve mjerice, prema tomu se i zovu sex- 
tans, quadrans i triens Na atićkim je vazama vi§e puta prikazano grabljenje 
vina iz kratera, a pri tom rabę uvijek slićne posudice. 2 Zanimivo je, da se cya- 
thi, nadeni u Pompejima, 8 sa ovima na vazama V. vijeka posvema poduda- 
raju. Iz toga se naime vidi, da je i oblik posude preuzet iz grćkog. Izradba ovih 
posudica je dakako ljepśa nego kod nasih, koje su valjda bile najobićniji fabri- 
kat; ponajpaće je drżak na kraju obićno previnut, te svrSava sa jednom iii viSe 
ptićjih glava. 

4. Amforę i orćeoi. 

Amforama możemo nazvati samo dvije posude u muzeju, jednu veću iz 
Siska i jednu manju iz Bakra. 

1. Sisak. Visina 390 mm (sl. 64 br. u). Ova je posuda ljevena iz svijetloga 
bronsa, a za tim je doSla na kolo, gdje je dobiła savrseniji oblik i ornamentalni 
ures. Brons je debeo 1 do 2 mm, samo je mnogo deblji na dnu (preko 5 mm) i gore 
na rubu (3—4 mm). Oblik posude je dosta jednostavan, ali ukusan; ornamenata 
nema mnogo. Na dnu se je na kołu izvrtilo viSe kolobara, tako da izgleda, kao 
da je oblożena sa viśe koncentrićnih karika. Odmah nad dnom udubljene su tri 



1 H u 1 1 s c h, Griech. und rOm Metrologie II 3 Dvije su prikazane na vise puta reproduci 

str. 112 i d. i 704. ranoj slici Ma u, Pompeji in Leben u. Kunst 

* Materijal je sakupljen u Daremberg- str. 371. Slićne komade objelodanio je Schu- 

S agi i o, Dictionnaire I 2 str. 1675 i d. s. v. macher, Bronzen zu Karlsruhe tab. XII 

cyathus. 20—28. 



Digitized by 



Google 



116 Hot fi ller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



crte jedna nad drugom, koje idu około posude. Ispod ruba posude nalazi se 
takoder povisena crta. Crta, koja je udubljena na nutarnjoj strani vrata 4 cm 
ispod ruba, ne może se uzeti kao ures, nego valjda ima oznaćiti, dokle se je 
smjela posuda tekućinom napuniti, a mozda se je tim i oznaćilo, da posuda do 
te crte ima neku stalnu mjeru. Na tijelu posude , po prilici u sredini, bila je 
śkulja, koja je mogła nastati iii pri lijevanju iii joś prije na kołu. Ova je po- 
greska tako ispravljena, da se je na dotićno mjesto nalilo neśto bronsa, kada 
je posuda već bila sasvim gotova. Na kołu se je ovakva pogreska mogła sasvim 
lako dogoditi, jer je trebalo velikoga pritiska, dok su se na dnu izvrtali kolo- 
bari, koji se na ovakvim posudama gotovo uvijek nalaze, te se je uslijed toga 
pritiska posuda u sredini, gdje je biła najśira, silno stanjila. Ćini se, da se na 
posudama ove vrsti slićne pogreśke ćesto nalaze i da su uvijek na slićan naćin 
ispravljene. Od rućica, kojih su bile dvije, saćuvala se samo jedna. Posebno je 
ljevena, te je kasnije na posudu prilotana. Oba mjesta, kojima se rućka dotiće 
posude, prosirena su srcoliko. Gore je rućka deblja, podsjeća na zmijino tijelo 
i postaje prema dolje sve tanja; sasvim dolje je dva puta duboko zarezana 

2. Bakar. Visina 150 mm (sl. 64 br. 10). Ova mnogo manja posuda ima go- 
tovo isti oblik kao i prijaśnja, tek se u izradbi opażaju neke razlike I ona je naj- 
prije ljevena, i onda tek na kołu dobiła savrseniji oblik. I tu su na dnu izvrtani 
koncentrićni kolobari, a na rubu su ugrebene tri paralelne crte, koje idu oko po- 
sude. 15 mm ispod ruba ima i ova posuda na nutarnjoj strani vrata ugrebenu 
crtu. Rućice su i ovdje posebno ljevene i na gotovu posudu prilotane, ali je nji- 
hovomu uresu posvećeno viśe paznje. Dolje zavrśuju palmetom, iz koje iz- 
lazi prema gore dugaćak cvijet, od kojega su tri vanjske latice izradene Iz toga 
cvijeta tek izlazi rućica, koja se diźe gotovo okomito do ruba posude i tu u 
kutu od skoro 90 zaokreće prema vratu posude, gdje je tik ispod ruba prilo- 
tana. Na vanjskoj strani je na rućicama u sredini urezana od gore do dolje du- 
boka crta. Posuda je mnogo bolje saćuvana od prijasnje, te je presvućena lijepom 
zelenom patinom, dok je sisaćka amfora, jer je u vodi leżała, saćuvala isprvićnu 
boju bronsa. 

Ove se posude mogu nazvati amforama, jer im se oblik podudara sa 
zemljanim grćkim amforama, a donekle i sa rimskim posudama, u kojima se je 
spravljalo vino. Pitanje je, jesu li se ove posude za sto rabile iii su samo siu- 
zile kao ures, jer su mnoge tako lijepo izradene, da bi se mogle upotrebljavati 
kao uresne vaze. Biti će da su rabile pri stołu, jer se je u njima lako mogło do- 
nositi vino, koje se je iz njih izlijeva)o u kratere, gdje se je vodom mijeśalo. 
Svakako su ove posude bile veoma obljubljene ; to nam syjedoći veliki brój po- 
znatih amfora, osobito onih iz Pompeja, koje su sad većinom u napuljskom na- 
rodnom muzeju 

Posuda u formi vrća ima muzej pet komada. Tri sisaćka su izradena sa 
mnogo pomnje, dok su dva bakrena (jedan iz Siska, a drugi iz Vinkovaca) oćito 
provincijalna radnja. Od boljih sisaćkih komada imaju dva formu amforę, samo 
sto imaju jednu rućku. Jedan je od njih visok 266 mm, a naśao se sa utućenim 
dnom, koje se je dało popraviti, dok je inaće posuda dobro saćuvana (sl. 64 
br. 12). Vrat je posebnom crtom jasno odijeljen od tijela posude. Na dnu su i 



Digitized by 



Google 



Ho f fi ller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije, 117 



ovdje izvrtani koncentrićni kolobari, doćim je rub, koji je dosta debeo, ostao 
bez ornamenta U nutrini je i kod ove posude 35 mm ispod ruba ugrebena crta. 
Osobita paznja posvetila se rućici, koja gore zavrśuje cvijetom, a dolje mlado- 
likom satirovom glavom. Cvijet je izraźen sa tri latice, od kojih je srednja seg- 
nula preko ruba, te je bila neśto uzdignuta; sada je otkrhana. Lijevo i desno 
izlaze iz njega labudove glave, koje su ispod ruba prilotane. Lijevo i desno nad 
licem satirove glave jasno su izraieni kao isprepleteni ćuperci kosę, a na tri 
ćuperka, koji su neśto slobodnije izraźeni nad celom, vide se listo vi od brślja- 
nova vijenca, kojim je glava ovjenćana. Lijevo i desno od lica bilo je prikazano 
liśće od loże, od koje se lijevo joś neśto vidi. Isto se tako vide pod glavom 
ostanci panterova krzna. 

Drugi je vrć ovoga oblika neśto manji (vis. 205 mm) i prilićno lośe sa- 
ćuvan, te se o njemu ne da mnogo reći. Od dna i rućke nije niśta saćuvano. 
Poznaju se mjesta, gdje je potonja bila prilotana, te se może reći, da je na 
rubu bilo dodirno mjesto dosta maleno, doćim je na tijelu bilo veliko, te je mo- 
guće, da je rućica na dolnjem kraju imała figurałan iii ornamentalan ukraś. 

Sasvim drugi oblik ima treći od boljih sisaćkih vrćeva, koji je dośao u 
muzej sa Ivkanćevom zbirkom, te je jedna od najljepśih bronsanih posuda u 
naśem muzeju (sl. 64 br. 2). Malen je, tek 135 mm vis , kruśkolika oblika. Gornji 
je otvor ovalan, a 1 cm śiroki, van previjeni rub na prednjoj je strani neśto isteg- 
nut, tako da se vidi, da se je iz njega tekućina izlijevala. I ova je posuda ljevena, a 
ures je iza toga dobiła na dva nacina. Na kołu su izvrtani koncentrićni kolobari, 
śto ih posuda ima na dnu, a cizeliranjem se izveo ornamenat, koji ide oko ruba 
posude, a sastoji iz niza većih toćaka, pod kojim je niz ovala (Eierstaborna- 
ment). Na ovako izgradenu posudu prilotana je rućica, koja je osobitoga oblika, 
takoder najprije ljevena, a onda cizelirana. Glavni joj dio saćinjava herma, koja 
je na posudu tako prićvrśćena, da cijela glava stoji nad rabom posude. Ova je 
glava prividno zenska, możda portret i ima frizuru u formi dinje. Pod poprsjem 
bila je ulozena 4 mm śiroka płocica od druge kovine, po rdi sudeći valjda od 
źeljeza. Lijevo i desno od te płocice su kratki nastavci, koji imaju da oznace 
ruke. Dołnji dio hermę saćinjava 4 mm debela ploća, koja se prema dolje suzuje, 
te je ornamentovana sa jednostavnim crtovnim ornamentom. Sa gornjega i dol- 
njega krają povućene su po ćetiri crte, koje se i gore i dolje joś prije sredine u 
jednoj toćki sastaju, a na tom mjestu naćinjen je malen krug. Sa toga glavnog 
dijela rućice odvajaju se gore ispod poprsja i na doljnjem kraju pod kutom od 
90 dva nastavka. Gornji zavrśuje u dvije labudove głave, koje se razilaze lijevo 
i desno i ćine tako luk, koji je prilotan uz posudu tik pod rubom Obije glave 
dobile su tek cizelovanjem svoj oblik, te je dapaće i perje na njima oznaćeno 
•krivuljama u obliku valova, premda ovakva toćnost ovdje ima manje smisla, jer 
su se ove glave ispod ruba dosta słabo vidjele. Dołnji nastavak zavrśuje glavom 
bradata satira, koja je prilotana na onome mjestu, gdje je posuda najśira. Kosa, 
brkovi i brada izraźeni su pojedinim ćupercima diaka, koje su na kraju kovr- 
ćaste; cizelovanjem su u te ćupe unesene fine crte, koje kosu toćnije oznaćuju. 
Łozina liśća i brśljanova vijenca na ovoj glavi nije biło. Cijela je rućka dosta 
prirućna, premda se samo sa tri prsta może załwatiti Na dnu ovoga vrća pri- 



Digitized by 



Google 



118 Hof filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonijc. 



lotana je na tri mjesta po jedna płocica od tankoga bronsanoga lima. To se je 
ućinilo valjda u tu svrhu, da posuda ne dode sasvim u doticaj sa predmetom, 
na kojemu je stajała. Za konzerviranje posude tim se je dosta postiglo, osobito 
ako se je posudom grabiła tekućina, tako da je dno obićno bilo vlazno. Ako je 
naime dno bilo rastavljeno od predmeta, na kojemu je posuda stajała, mogło se 
je lakse osuśiti. 

Vinkovaćki je vrć nadeń zajedno sa gore (str. 114) spomenutom kase- 
rolom i drugim predmetima u jednom grobu iz kasnijega rimskoga vremena. 
Kovan je iz bakrenoga lima, visok 254 mm, te ima oblik boce sa sirokim tijelom 
i tijesnim grlom. Dno je posebno radeno, te je na posudu prilotano, a isto tako 
je i gornji dio grla sa prosirenim otvorom za izlijevanje posebno naćinjen i ba- 
krenim ćavlima na posudu prikovan. Sisaćki bakreni vrć nasao se god. 1877. pri 
gradnji magistratske zgrade u jednom antiknom zdencu. Visok je 275 mm, te se 
u obliku od vinkovaćkoga samo mało razilazi. I on je sastavljen od tri dijela. 
Dno je posebno kovano i na obodu dolje previnuto. Tako se je dolje umetnulo 
u posudu, a dolnji kraj posude se je preko ruba dna prekovao. Skoro cijelo grlo 
sa prosirenim otvorom izradeno je iz posebnoga komada bakrenoga lima, te je 
u posudu ulotano. Rućice nisu saćuvane kod nijedne od ovih posuda, ali se po 
ostancima może zakljućiti, da su bile iz źeljeza. Prićvrśćene su bile na obim 
posudama jednako. Ispod otvora bile su prikovane sa dva, a na mjestu, gdje je 
posuda najśira, sa jednim ćavlom. Kod vinkovaćkoga su vrća ti ćavli od źeljeza, 
a kod sisaćkoga od bakra. 

Dekorativni uresi, Sto su na do sad opisanim pnsudama istaknuti, ne 
prużaju niśta nova. Od mnogobrojnih metalnih posuda iz antiknoga svijeta, śto 
su po raznim muzejima pohranjeni, tek je razmjerno malen dio objelodanjen, ali 
je ipak već toliko poznato, da su se mogła povesti nęka istrażivanja. Ta istra- 
źivanja nisu doduśe jos daleko napredovala, ali se może reći, da nase posude 
većinu dosele iznesenih rezultata potvrduju. Motiv labudovih glava poznat je 
već u grekom svijetu. Tu je slużio kao nakit na metalnom posudu, osobito na 
zavinutim krajevima provesla, a sa metalnoga preśao je taj ures na zemljano * 
posude. Na posudama iz kasnijega grćkoga i rimskoga vremena ovaj je motiv na 
razan naćin upotrebljen na rućki i drśku. Već na zemljanim grćkim posudama 
nalazimo na rućkama uporista za paląc u formi gumba. Kasnije se je osjećala 
potreba, da se iz toga gumba naćini ornamenat. Na jednoj od naśih posuda (sl. 64 
br. 12) slużila je kao uporiste sada otkrhana srednja latica cvijeta, kojim rućica 
gore zavrśuje. Kasnija realistićna greka umjetnost nije se żacala katkada na tom 
mjestu naćiniti sliku palca, 3 sto po nasem shvaćanju posudu dakako nije poljep- 
śavalo. Inaće su se na tom mjestu znale naćiniti zivotinjice (ptica, kunić), a ćesto 
susrećemo i ćoyjećje poprsje, koje se je nagnulo nad otvor posude. Ćoyjek, koji 



1 Furtwangler, Bronzen von Olympia. tab. • N. pr. Archaeolog. Anzeiger XV (1900) str. 
68. 1267. 1267 a. Ovaj ures nalazimo Ćesto 189 sl. 16. 



i na straźnjem dijelu grćkih jedrenjaća, t zv. 
X»)v(<jxoc. Bio je spretan za privczivanje ko- 
nopa. 



Digitized by 



Google 



Ho ff i ller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 119 



je radio posudu, sto je prikazana na sl. 64 br. 2 iśao je joś i dalje. On je poprsje 
otkrenuo od posude, te ga je sa ostalim dijelom rućke spojio tako, da izgleda 
kao herma. Dolnji kraj rućke kod naSih posuda jednom zavrsuje srcolikim listom, 
jednom palmetom, a dva put ćovjećjom glavom. Oba puta su to glave satira, koje 
na posudama ove vrsti veoma ćesto susrećemo na tom mjestu, a i na posudama 
drugoga oblika je to obljubljen motiv. Zanimivo je to stoga, sto već po tom 
vidimo, da su ove posude pretezno rabile za nośenje vina. 

* * 

Osim opisanih posuda, kojih ima u muzeju po viśe komada, treba da se 

spomenu joś i neke druge, koje su samo u jednom primjerku (jedan put u dva 

primjerka) zastupane. Kako se ove posude od prijaśnjih razlikuju, a i medu sobom 

nemaju mnogo slićnosti, to će se one morati pojedince opisati. 

1. (Sl. 64 br. 6). Malen bronsani ibrik (oinochoe) iz Siska kojemu je dno 
otkrhano. Sada je 140 mm visok, a dok je bio cio, mogao je biti do 10 mm viśi. 
Tijelo posude ima oblik obrnutoga kusostośca, prelazi nagło u dosta tijesan vrat, 
koji se zavrśuje u otvor u obliku djetelinina trolista Vitka rućka izdiźe se 
25 mm iznad otvora posude, raśiruje se na jednom i drugom kraju u palmetu, 
te je jednim krajem prikovana sa tri bronsana ćavla ispod otvora posude, dok 
je dolnji kraj na najvećem isponu ispod vrata bio prilotan. Posude ovoga oblika 
poznate su već u starogrćko doba, a oblik će potjecati sa istoka, odakle je trgo- 
vinom dośao u Greku, a odavde u Italiju. Za vrijeme rimskoga carstva joś se 
prave u Italiji posude ovoga oblika, a naśaśća na sjeveru Evrope svjedoće nam, 
da su ih italski tvornićari zajedno sa drugim svojim proizvodima izvozili. Oblik 
posude se u sve to vrijeme niśta ne mijenja, tek Sto se rućka katkada uresila 
mjesto palmetama figuralnim ornamentima. Izradba se mijenja u toliko, sto su 
prve posude radene skroz rukom, t j. kovane i cizelovane, dok su kasnije lje- 
vene. Ovim kasnijim posudama pripada i naśa, koja je valjda tek naćinjena u 
prvo doba rimskoga crstva. 

2 (SL 64 br. 5). Malena zdjelica, nadena negdje u Gornjoj Krajini. Visoka 
J e 83, gornji promjer iznosi 118, promjer dna 62 mm. Ljevena je iz dosta jakoga 
bronsa. Na dnu ima kao ures nekoliko fino ugrebenih koncentrićnih krugova. 
Gore su oko posude ugrebene dvije paralelne crte, a od njih spusta se prema 
dnu dvadeset i Sest van izbijenih paralelnih yalovitih crta. Posuda je tek na dnu 
nesto istrośena tako te se ne może reći, da se saćuvani dio posude nalazi u 
losem stanju Ali po nekim znakovima moramo zakljućiti, da nemamo cijele po- 
sude. Na rubu se naime vide na dvije protivne strane tragovi, da su na tim mje- 
stima bile prilotane petlje, a prema tomu morala je ova posuda imati i proveslo. 
Kakvo je to proveslo izgledalo i kakve su bile petlje, to dakako ne znamo. Isto 
tako ne znamo, ćemu je ova posuda slużila, jer akoprem ima mnogo slićnosti 
sa napred opisanim vedricama, ipak juje teśko onamoubrojitijer je znatno manja. 

Slićno radenih posuda poznato je do sada samo sa sjevera. ! Sve su u 



1 Lissauer, Verhandlungen der Berliner Ge- vremena nadenih slićnih posuda: 15 ih je iz 
sellschaft f. Anthropologie, Ethnologie und Danske, 2 iz Śvedske, 3 iz Norveśke i 5 iz 

Urgeschichte 1897 str. (176) ima popis do toga sjev. Njemaćke. 



Digitized by 



Google 



120 Hoffiller Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



izradbi sasvim slićne naśoj, nose isti ures valovitih crta, tek se u jednom razli- 
kuju, naime u yelićini. 1 Kako sve imaju proveslo iii se bar na njima opaźaju tra- 
govi, da su ga imale, to se radi njihove velićine może reći, da su sluzile za no- 
śenje vode. Za vrijeme, kada su ove posude bile u porabi, vażna je ćinjenica, 
da se one nalaze u grobovima iskljućivo sa predmetima iz t. zv. seobe naroda 
t. j. iz yremena od 200 — 400 po Is. Raźna istrażivanja, koja su se o tim pred- 
metima povela, dokazuju, da su ove posude osobito pred konać III. stoljeća ra- 
bile, dok im se kasnije egzistencija ne może dokazati. 

3 (SI. 63). Iz Siska. Posudica iz jakoga bronsa, ljevena, visoka oko 50 mm, 
sa proveslom 90 mm. Stoji na 15 mm visokoj nózi, biva prema sredini sira, pre- 
lazi u śirok vrat, koji svrśava neśto śirim otvorom. Petlje su sa posudom za- 
jedno ljevene, te nisu drugo nego nastavci u obliku ćetverokuta, u koje su 
udubljene okrugle luknje. Proveslo ima oblik polukruga, a prorez mu je kosi 
ćetverokut, krajevi su mu stanjeni i jednostavno bez ikakvoga uresa gore pre- 

vinuti. U opće je cijela posudica ostała bez 
ornamenta osim dvaju ugrebenih crta, koje idu 
oko nje i dijele srednji Siri dio od nogę i vrata. 
4. (SI. 64 br. 3). Iz Siska. Sada visoka 
70 mm. Ljevena je, ali je brons veoma tanak. 
Da je bila na kołu, vidi se po jednoj maloj lu- 
knjici u sredini dna, gdje je posuda bila na 
kolo prićvrśćena Saćuvan je cio neśto istrośen 
dolnji dio posude, koji slići gore okrenutu kuso- 
stoscu. Vrata viśe nema, ali se może reći, da 
je bio dosta sirok, a valjda nije bio visok Ci- 
jelo saćuvano polje razdijeljeno je od gore 
prema dolje u tri zonę, koje su rastavljene hori- 
zontalnim crtama. Gornju ispunjuje niz ovala 
(Eierstab), srednju niz gore okrenutih listova, a 
SI. 63. Rimska bronsana posudica dolnju savijena loża sa liśćem i grożdem. Svi 
z s a. /, nar. vel. gu oy j ornamen ti ugrebeni siljatim orudem i to 

tako, da se je najprije izbockala piknja do piknje, 
a onda su se tek sve piknje sastavile u crtu. Rućke ova posuda valjda nije imała, 
jer bi se ipak moralo vidjeti, gdje je bila prićvrśćena. 

5. 6. (SI. 64 br. 7 i 9). Iz Siska. Dvije sasvim jednake ljevene posudice, vi- 
soke oko 80 mm, iz dosta jakoga svijetloga bronsa. Srednji dio posude slićan je go- 
tovo kruglji, a stoji na sasvim niskom dnu. Grlo sastoji iz dva dijela, dolnjega użega 
i gornjega śirega, koji prelazi u sirok debeo rub. Na kołu nisu ove posude do- 
bile nikakva uresa osim nekoliko koncentrićnih krugova, sto su ugrebeni na dnu 
i nekoliko crta ispod grla i ispod ruba. Rućke su posebno ljevene i posebno 
cizelovane iz neśto tamnijega bronsa, a to se je valjda navlaś ućinilo, da po- 
suda ućini bolji dojam. Duljinom rućke, koja raśljastim nastavkom pristaje ispod 



Komadima, kojima se zna za veli5inu, varijira visina izmedu 116 i 263, a śirina izmedu 205 i 
306 mm. Ibidem str. (178). 



Digitized by 



Google 



Hof filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 121 



ruba posude, urezan je zarez S desna i lijeva urezane su s krają prema sredini 
na obim rućkama crtice, tako da su mjesta, koja su ostała poviśena, slićna re- 
brima. Dolnji krajevi rućka svrsavaju u ovnove glave, koje se u izradbi u to- 
liko razlikuju, Sto su pojedini dijelovi glave na jednom komadu samo crtama 
oznaćeni, dok se je na drugomu nastojalo sve plastićno izraziti. Małe razlike u 
izradbi ovih dvaju posuda ne smetaju nas, da reknemo, da su se obje ove po- 
sude sigurno izradile u istoj tyornici. 

7. (SI. 64 br. 1). Iz rimskoga groblja u Bakru. 1 Ljevena iz veoma jakoga 
bronsa, visoka 100, sa uzdignutim proveslom 160 mm. Na 20 mm visokoj nózi stoji 
krugijasto posudino tijelo. Jednostavno ornamentovane petlje posebno su izra- 
dene te su bile ispod ruba na posudu prilotane. Srednji dio polukruznoga pro- 
vesla śiri je i tanji od krajeva, te sastoji od dva dugaćka lista, koji idu od sredine 
prema krajevima, a vrsci im se od provesla odlupljuju. Previnuti krajevi i ovdje 
imaju oblik labudovih glava, samo njihovoj izradbi nije posvećeno mnogo truda. 
Posuda ima jak poklopac, koji je bio uz posudu prićvrśćen malom petljicom. Na 
vanjskoj strani uresen je sa tri koncentrićna kruga, a u sredini je u relijefu bra- 
data glava, koja osim toga, śto posudu ukrasuje, ima joś i drugu svrhu. Pod 
njom se naime nalazi u poklopcu duguljast zarez, kroz koji je glava u savezu 
sa prijećkom, koja se nalazi na dolnjoj strani posude. Kada se glava pomakne 
gore, onda prijećka zahvaća posudu ispod ruba, te se posuda vise ne może 
otvoriti, dok se glava opet ne povuće dolje. 

Glavni ures ove posude ima da budę u relijefu prikazana scena na tijelu. 
Relijef zaprema prostor visok 65 mm, a protezę se oko cijele posude, koja ima 
opseg od kojih 30 cm. Mjesto, koje nam je prikazano, jest Suma, oznaćena sa 
ćetiri drveta, od kojih je izrazeno stablo i jedna do dvije glavne grane, koje 
zavrśuju skupom liśća iii płodom. Kakvo je to dnreće, ne może se stalno reći. 
Izmedu drveća trće na lijevo ćetiri żivotinje: bik, lav, jeleń i meded. Raspored 
je taj, da izmedu dvije zivotinje stoji po jedno drvo. Bjezanje je kod sve ćetiri 
żivotinje slićno prikazano: prednje nogę su im u zraku, a straznje stoję na tlu. 
Po svemu tomu vidimo, da u kompoziciji vlada velika jednolićnost, a to doka- 
zuje, da je predmet uzet iz starijega vremena. Ali zato su pojedinosti kod żivo- 
tinja neobićno toćne. Dlake su na njihovu tijelu, prsti na capama mededa i Iava, 
papci kod jelena i bika, repovi a i drugi dijelovi tijela takvom preciznośću iz- 
radeni, da moramo zakljućiti, da je uzorak, śto je u tvornici bio za ovu radnju 
mjerodavan, morao nastati po starijim motivima u kasnije helenistićko vrijeme. 

8. Posuda sa proveslom u obliku mladega żenskoga poprsja iz Vinko- 
vaca, nadena zajedno sa nekim drugim posudama fvidi str. 114 i 118) u jednom 
kasnijem rimskom grobu opisana i naslikana u Vjesniku N. s. VI (1902) str. 154 sl. 84. 

Ove dosta malene posudice (br. 3-8) većim dijelom ukusno i marno iz- 
radene dakako da nisu mogle slużiti u istu svrhu kao prije opisane. Ali one ipak 
nisu slużile samo za ures, nego ćemo valjda za sve moći sigurno reći, da su 
slużile pri toaleti i da su se u njima ćuvale mirisne masti i ulja. Kako je obićaj 



1 Ljubić u Yiestniku IV (1882) str. 7. Na tabli IV iste sveske razvijena slika relijefa. 



Digitized by 



Google 



122 Ho f fili er Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 



10 



SI. 64. Antikne bronsane posude u narodnom muzeju u Zagrebu. i i io iz Bakra, 8 iz Zagreba, 

ostale iz Siska. 



Digitized by 



Google 



Ho f filier Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije. 123 



mazanja mirisnim uljem i poljepśanje lica na umjetni naćin bio općenit, to se je 
tih posudica moralo proizvoditi sijaset iz raznoga materijala (srebra, bronsa, 
bjelokosti i drveta), a jer se je vremenom i tu razvila silna raskoś, moralo ih 
je biti veoma raznoga oblika, ! tako da je teSko naci sasvim slićnih. Posudice 
br. 5 i 6 biti će da su obićnijega oblika, jer se może naci viSe barem donekle 
slićnih. Slićna im je n. pr. posudica iz gore (str. no) spomenutoga naSaśća u 
pompejanskim malim thermama, koja se samo u tom razlikuje, Sto ima dvije 
rućke. Na te rućke i na cep, kojim se je posuda zatvarala, privezani su lanćići, 
kojima se je posudica objesila o kariku do ostalih predmeta, koji su rabili pri 
kupanju. 

9. LonćiĆ sa Grobiśta kraj Grobnika (sl. 52 br. 1) u obliku obrnutoga 
kusostośca sa uvućenim vratom, visok 114 mm., ureSen samo na dnu sa neko- 
liko koncentrićnih krugova. Rućice iii provesla ova posuda nije imała U zemlju 
je dosla joś u veoma dobrom stanju, a sada je samo pri dnu nesto ośtećena. 

Jedan kotlić (valjda je vedrica) iz Novih Banovaca na D., koji ima pro- 
veslo utaknuto u petlje uresene figuralnim ornamentima, već je objelodanjen u 
ovom ćasopisu, a isto je tako objelodanjeno i jedno duplo proveslo iz rimske 
naselbine u Novom vinodolskom te drżak posude za grabljenje u obliku mor- 
skoga raka i mała bronsana zdjelica iz Selaca u Vinodolu. 2 

Tim bi bio brój antiknih bronsanih posuda, koje su se naSle u Hrvat- 
skoj i Slavoniji, a nalaze u narodnom muzeju u Zagrebu, iscrpljen do nekoliko 
fragmenata, koji nisu tako vażni, da bi ih trebalo objelodaniti. Posude iz jed- 
noga surćniskoga nalaza, od kojih su se ovdje neke spomenule, objelodaniti će 
se kasnije zajedno sa drugim predmetima, uz koje su se naśle. 

♦ * 

Opisani zagrebaćki materijal dosta je znatan, da se może pri prouća- 
vanju forma antiknih kovnih posuda upotrijebiti, ali nije nipośto dostatan za to, 
da bi se po njem samom mogło izvoditi vażnih zakljućaka. Vanjski materijal, 
kojim bi ga mogli sravniti, dakako da je veoma velik, nu do danas je toga tako 
mało objelodanjeno, da bi se tek iza nekoliko specijalno za to ućinjenih puto- 
vanja mogło pristupiti obradivanju pitanja, koja se o te posude veżu. Najvażniji 
materijal, italski, do sada se ni iz daleka ne może onako upotrebiti, kako bi to 
trebalo. A ipak je n. pr. napuljski muzej, koji posjeduje veliki dio blaga, isko- 
pana u zasutim gradovima Pompejima i Herculanumu, pun puncat ovakvih po- 
suda veoma raznoga oblika, a i u Etruriji nasao se veoma bogat materijal, 
koji ne samo da nije objelodanjen, nego je i silno razasut po većim i manjim 
zbirkama, a dijelom je i nepristupan. Za to se ova radnja, kao i mnoge slićne 
prije nje, i ne może viśe pribliżiti raznim pitanjima, koja jos nisu rijeśena, a 
moći će se tek rijeśiti, kada budę poznato dosta materijala, koji će moći slużiti 
kao podłoga daljnjim istrażivanjima. 

Dr. V. Hoffiller. 



1 Nekoliko oblika u Daremberg-Saglio,Dic- • Brunśmid, Vjesnik I. str. 152 sl. 95 i str. 179 
tionnaire des antiqu. I str. 251. sl. 151. V. str. 116 sl. 76 i str. 117 sl. 79. 



Digitized by 



Google 



TOBOŹNJA KRUNA IZ MALINA. 



U brojuod 4. sijećnja 1900. prcśtampao je 
» Nar o dni listc iz »Danice Ilirske* br. 40 od 
god. 1839. vijest, u koj oj se veli, da je u oźujku 
1818. u selu Mali nu (pogrjeśno Maljeru) 
gradiśke pukovnije nęka Manda Gaśparović 
pri uredivanju puta od glavnoga druma do 

kasonjske dolinę 
naiśla na nekakav 
zlatan predmet, za 
koji su mnogi mi- 
slili, da je to hr- 
vatska kruna. Bio 
je slićan kłobuku sa- 
stavl jenom od dva 
obrućića iz pletene 
zlatne źice, koji su 
bili »sa raznim ure- 
sima izvijeni i na 
Ćetiri palca zajedno 
skopćani.* Dno je 
sastojalo iz zlat- 
noga pletera, koji 
je bio sastavljen »iz 
samih uzlića na na- 
Ćin ispletenihruźa*, 
a u sredini bio je 

takoder omotan 
Ćvor iz zlata. Te- 
źina zlata bila je 
48 lota i 5 kvinta. 
Na osnovu ove 
vijesti stavio je u 
sjednici sabora kra- 
ljevina Hrvatske, 
Slavonije i Dalma- 
cije od 24. sijećnja 1900. nar. zastupnik dr. 
Jur. Żerjavić prijedlog, da se izabere odbor 
od tri lica, >koji će u dvorskim i drźavnim riz- ' 
nicama i muzejima u ime hrvatskoga sabora i 
naroda potraźiti tu hrvatsku dragocjenost i za- 
traźiti njezin povratak hrvatskoj kraljevini, pa 
da se tako povraćena Ćuva u hrvatskom mu- j 
zeju.« Sabor je ovaj prijedlog doduśe za- 




SI. 65 Ulomak zlatne 
Spirale iz Malina. 



I bacio, ali se je o tom po novinama jo§ ras- 
| pravljalo. 

j To me je ponukalo, te sam se sredinom 

I velja5e 1900. otputio u selo Malino, koje leźi u 
I neposrednoj blizini mojemu rodnomu mjestu, 
sa nam jerom, da na licu mjesta neśto o na- 
śaśću saznam. Selo sada brój i 63 kuce, spada 
pod općinu orijovaĆku, a nekada je pri padało 
10. orijovaĆkoj satniji novogradiśke granićarske 
pukovnije brój 8. Pohodio sam ondje starca 
Matu Ferića, k. br 33, koji se uzeo za zenu 
Evu rodenu Vuković, unuku spomenute Mande 
Gaśparović. On mi je pripovijedao, da mu je 
źena od svoje bakę joś pred mnogo godina 
dobiła dva tri li komada zlata, sto bi jedva iz- 
boćenom petericom ruke mogao prikriti, a imali 
su oblik ruźiee. Ferić mi je takav komad i po- 
kazao (prikazan je na sl. 65), te mi je pokłoni o 
za narodni muzej komadić niti, dug 34 mm., 
debeo 1 mm., a teźak 0-5 grama. Pogledao sam 
si mjesto, gdje se je zlato naślo. Već je od 
davnine oznaćeno sa dva tri kamena, a leźi u 
ulici, koja vodi od glavnoga druma prema Ka- 
sonji, jedno 20 koraka od ugla Ferićeve kuce. 
Oko mene se je skupiło viśe seljaka, a osam- 
desetgodiśnji Pavao Oraśinović znao mi je o 
naśaśću neśto viśe pripovijedati. Kada je Manda 
Gasparović naiśla na zlato, radio je kraj nje 
njezin svekar. On je predmet oprao i vidiv da 
je zlato otiśao je u Oriovac, gdje je to pri- 
javio zapovjedniśtvu satnije Medutim je svje- 
tina jedan dio naśaśća razgrabila, a povje- 
renstvo, koje je doślo da zlato preuzme, si- 
gurno ni je dobiło cijeloga naśaśća, jer inaće 
ne bi joś i danas bilo u selu ostataka njegovih. 
Govorilo se, da je zlato posiano u BeĆ, a 
Manda Gaśparović dobiła je iza nekoga vre- 
mena u ime odśtete 580 forinti. O tom naśaśću 
nije Oraśinović viśe niśta znao, ali je znao, da 
se je kasnije na tom mjestu kopało i da se je 
naśla nekakva sablja i nekoliko dukata. Ovo 
drugo naśaśće spominje slićno i Luka Ihć u 
»Staroźitnostima«, a ako mu se smije vjerovati, 



Digitized by 



Google 



Gundrum Toboźnja kruna iz Malina. 



125 



bili su to novci rimskoga cara Constansa. Da 
se je na tom mjestu naślo noyaca, ślij e di i iz 
kazivanja gosp. żupnika u Kobasu Ferića, koji 
mi je pripovijedao, da su kod Eve Ferić, Źene 
Matę Ferića, dok joj je joś źivio prvi muź, g. 
1875. provalili zlikovci i pokrali dukate, a -*ru- 
źice« da su ostavili, jer su misi ii i, da nisu zlatne. 
Sam Mato Ferić mi je joś prije toga rekao, 
da viśe nema nikakvih dukata. 

Tim, Sto sam to sve saznao, nisam joS bio 
posve zadovoljan. Od strane muzejskoga ravna- 
teljstva pisało se u BeĆ, ne bi li se u tamoś- 
njim zbirkama neśto iz toga naśaśća naślo, 
ali su potraźivanja ostała bez uspjeha. Pisao 
sam raznim vojniĆkim oblastima, da se potraźi 
u spisima, ali se i tu nije mogło niśta naci. 
Obratio sam se dva put na c. i kr. ratno mini- 
starstvo i to prvi put bez uspjeha, premda se 
je preuzv. gosp. podmarśal u miru Ivan To- 
mićić bio za stvar zauzeo. Na ponovnu moju 
zamolbu dobio sam od zbomoga zapovjedniśtva 
u Zagrebu prijepis otpisa c. i kr. ratnoga mi- 
nistarstva od 24 /X. 1903. Abt. 4. No 1888, koji 
u prijevodu ovako glasi: 

»Slavonska generalna komanda podastrala 
je dne 7. travnja 1817. (Odjel B. N. 1661.) iz- 
yjeśće gradiśke pukovnije, na temelju kojega 
je granićarska źena Manda Gaśparović iz Ma- 
lina, kada je nedavno Ćistila jarak kraj puta, 
koji od drźavne ceste vodi dolinom prama ka- 
sonjskom brdu, motikom iz oćito uzviśenoga 
humka iskopala krunu, koja se sastojala iz tanjih 
i debljih niti od suhoga zlata, od kojih je bilo 
naprą vljeno viśe posvema jednostavnih iica, 
śto su resile tu krunu; nadal je jedan vijenac, 
jednu kośaricu i t. d. 

Ali ove su predmete radnici, koji su se 
radi toga dogadają sakupili i koji su je odmah 
zlatnima smatrali, poźudno raskinuli i medu- 
sobno razdijelili, no na temelju prijave satnije 
u Oriovcu bila je sva kolićina zlata u teźini od 
51 lota, otpremljena u pukovnijsku błagaj nu u 
Novu Gradiśku. Na upit generalne komande, 
śto se s tim zlatom ima ućiniti, odredilo je 
dvorsko ratno vijeće, (Hofkriegsrath), da se 
zlato ima poslati u BeĆ, śto je sa B. No. 2407 
i 4362 g. 1 817. uz podnesak povjerenstvenoga 
zapisnika ućinjeno, te se dokazalo, da zlato ne 
vaźe 51 nego 48 lota, "/,« quinta. 



Zlato su predali c. kr. dvorskoj komori 
(der allgemeinen Hofkammer) za eventualnu po- 
hranu u c. i kr. kabinetu novaca i starina, 
da se opredijeli vrijednost (Pagamentwerth). 
Pośto c. i kr. kabinet novaca i starina nije 
naśao, da bi to zlato u njegove svrhe mogło 
sluźiti, odredili su javnu prodaju istoga, od- 
nosno, da se zlato rastali. A kada su ga ras- 
talili, opredijelili su cijenu, nakon śto su odbili 
trośkove, sa 916 tor. 13 novĆića K. v. od koje 
je svote V s dobiła Manda Gaśparović a */ s je 
predano u Roventen-blagajnu gradiśke grani- 
Ćarske pukovnije.« 

Kako je slavonska generalna komanda već 
7. travnja 1817. podastrla svoje izvjeśće, to se 
je zlato moralo naci u proljeću (valjda u oźujku) 
1817. Iz prijepisa jednoga spisa c. i kr. sveopće 
dvorske komorę br. 307/109 od 29. sijećnja 1818., 
śto se je poslao c. i kr. dvorskom ratnom vi- 
jeću u Beću, może se ustanoviti, da se je zlato 
predalo dne 16. listopada 1817. pod brojem 4362 
c. i kr. kabinetu starina. Prema tomu se zlato 
nije mogło naci 1818., te dotićnu vijest u novi- 
nama treba ispraviti. 

Tim bi stvar bila u toliko razbistrena, śto 
znamo, da je naśaśće sastojalo iz viśe koniada 
zlatnih predmeta i da su se ti predmeti pre- 
dali kabinetu starina u BeĆu, ali da nisu po 
sudu tadaśnjih strukovnjaka imali historićke 
vrijednosti. Po naslikanoj spirali vidi se, da 
je predmet, koj emu je pripadala, morao nekada 
sluźiti kao nakit, a naćinjen je taj nakit, kako 
je veoma vjerojatno, u prethistorijsko vrijeme. 
Ilićeva vijest, kao da su se na tom mjestu naśli 
novci cara Constansa, morala bi prema tomu 
biti neispravna, a ako su se ipak u bhzini naśli 
takvi novci, to se oni ne mogu dovesti u savez 
sa zlatnim predmetima. Ovakvih neispravnosti 
u ostalom ima u Ilića vise. 

Da se prethistorijski nakit u BeĆu nije 
znao cijeniti, to za godinu 1817. nije ni naj- 
manje Cudno, jer se je prethistorijska znanost 
tek u najnovije doba razvila, a donekle će 
tomu biti krivo i to, śto su predmeti onamo 
dośli sigurno u dosta losem stanju. Svakako je 
śteta, da su se ti predmeti za znanost izgubili, 
ali za nas je to naśaśće ipak manje vaźno, 
nego se je mislilo, jer kruna to sigurno nije bila. 



Dr. F. Gundrum. 



Digitized by 



Google 



KNJIŻEVNE VIJESTI. 



Bullettino dl archeologia e stor la daltnata 

pubblicato per cura di Fr. prof. Bulić. Anno 
XXV. Spalato 1902. Nro. u. 12. — Fr. Bulić 
Tscrizioni inedite (str. 161 - 168). Nomi e marche 
di fabbrica acąuistati dalP i. r. Museo in Spa- 
lato durante V a. 1902 (str. 168—169, 2l 7)- G. d e 
Bersa Le lucernę fittili romane di Nona con- 
servate al Museo archeologico di S. Donato in 
Zara (str. 169—175, 212-216). P. Pisani La 
Dalmatie de 1797.^1815. (str. 175-179). F. Bu- 
li ć II sarcofago antico cristiano rappresentante 
ii passaggio degli Israeliti attraverso il Mar 
Rosso (str. 179-180). — D. P. Kaer Koj emu 
se otoćiću odnosi zaduźbina Śibenskoga ple- 
mića Petra Draganića i povelja Skradinskoga 
biskupa Nikole Martinuśića od god. 151T. (str. 
189—194) Fr. Bulić Ripostiglio delP ornato 
muliebre di Urbica e di suo marito (str. 197 - 
212). — Bibliografija. Sitne vijesti od uredniśtva. 
Prilog: Accessiones et correctiones ad Illyri- 
cum Sacrum del P. Farlati di Coleti strana 
21-36. 

Anno XXVI Nro 1— u. Spalato 1903. Fr. 
Bulić II monumento sepolcrale di Pomponia 
Vera estratto dalie mura perimetrali delP an- 
tica Salona (str. 3 -15). Descrizione delie lu- 
cernę fittili che furono acąuistate dali' i. r. 
Museo in Spalato durante V a. 1902 (str. 15— 
16). Le Gemne deli* i. r. Museo in Spalato acąuis- 
tate nelP a. 1902 (str. 16 19, 110-112). G. de 
Bersa Le lucernę fittili romane di Nona con- 
s ervate al Museo archeologico di S. Donato di 
Zara (str. 19—24,151 — 156). Vaso di terra sigil- 
lata falsa nel Museo di S. Donato in Zara (str. 
24 -26). P. Pisani La Dalmatie de 1797 a 
1815 (str 26-32, 175) Fr. Bulić Scavi nella 
basilica episcopalis urbana a Salona durante 1' 
a. 1902 (str. 33—106). Iscrizioni imedite (str. 
107—109). Cenni sulla strada romana da Salona 
alla Colonia Claudia Aeąuum (Ćitluk presso 
Sinj) e sue diramazioni (str. 113— 146) Ritrova- 
menti antichi a Otok presso Krtole (Bocche di 
Cattaro) (str. 146 — 147). Ritrovamenti antichi a 
Sutina (Setovia?) (str. 148). G. de Bersa Bolli, 



marche di fabbrica ed iscrizioni su oggetti an- 
tichi del Museo di S. Donato in Zara (str. 148 
—151). G. Alaćević La Liburnia ed i Liburni 
(str. 156 162). V. Milić Capitoli prodotti dalia 
citta di Spalato al Principe nella sua dedizione 
nelP a. 1420 (str. 175—176). — Prilozi: Acces- 
siones et correctiones ad Illyricum sacrum del 
P. Farlati di Coleti str. 37—64 Schneider- 
ze g v i ć II Palazzo di Diocleziano a Spalato 
(str. 1-8). Relazione deli' adunanza generale 
delP i. r. istituto archeologico Austriaco tenuta 
a Vienna nel di IV. giugno MCMIII (str 1—19). 
Glasnik zemaljskog muzeja u Bośni i Her- 
cegovini. Urednik Kosta Hormann. XV. 1903. 
Sarajevo 1903. Dr. Gilnther vitez Beck pi. 
Mannagetta Flora Bosne , Hercegovine i 
novopazarskog sandźaka (str. 1-48, 185—230). 
ViktorApfelbeck Izvj eśta j o entomolośkom 
istraźivaćkom putovanju u Tursku i Grćku u 
godini 1900, II. dio (str. 49-58) A 1 f o n s Pa- 
vich pi. Pfauenthal Prinosi povjesti Po- 
ljica (str. 59-100, 241-272, 405—482). Dr. 
Fridrik Katzer Geolośki razvoj naslage 
mrkog ugljena u zenićkoj kotlini (str. 101— 114). 
HermannEngelhardt Prilog poznavanju 
fosilne florę iz naslage smedeg ugljena u ko- 
tlini Zenica - Sarajevo u Bośni (str. 115-138;. 
Dr. D. D o k i ć O pojavi źitnih snijeti i o nji- 
hovu suzbijanju u Bośni (str. 139-142). Dr. Ćiro 
T r u h e 1 k a Sojenica u Dónjoj Dolini (str. 
M3-I52, 373-384> 529-558). Toma A. Bra- 
tić Pabirci iz narodne medicine u Hercego- 
vini (str. 153-180 . Dr. Ivan Nep. W o Id r i eh 
Fauna kićmenjaka iz sojenica u Dónjoj Dolini 
u Bośni (str. 231 — 240). Dr. Dor de Protić 
Peti prilog poznavanju florę okoline Vareśa u 
Bośni (str. 273—318). Dr. F^erdo pi. Śiśić 
Studije iz bosanske historije (str. 319 —350). 
Dr. Frań Milobar Ban Kulin i njegovo doba 
(str. 351—372, 482-528). Karlo Mały Helio- 
sperma (Silene) Retzdorffianum (str. 559 562). 
Zwackhia Sendtneri (Boiss.) (str. 581—584). Dr. 
Karlo Steiner Bosanska narodna medicina 
(str. 563-580). — Biljeśke. 



Digitized by 



Google 



Rnjiźevne vijesti. 



127 



Vjestnik kr. hrvatsko-sIavonsko-dalmatin- 
skog zamaljskog arkiva. Ureduje dr. Ivan pi. 
Bojnićić Kninski God. V. Zagreb. 1903 — I. 
pi. Bojnićić Neizdane isprave o progonu vje- 
śtica u Hrvatskoj (str. 1—8, 105 — 114 i 239—246). 

E. Laszowski Nekoliko privatnih arkiva u 
Hrvatskoj (str. 9—17). Dr. Dane Gruber Ber- 
told Meranski ban hrvatski i nadbiskup kaloćki 
(str. 18 41). Dr. Fer do pi. Ś iśić Itinerari vla- 
daoca hnratskih i ugarsko-hrvatskih od najsta- 
rijih vremena do Bele IV. (str. 42—53). Dr. G. 
Surmin i V. Klaić Dvije hrvatske isprave 
XV. stoljeća (str. 54—64). Ljud Ivanćan 
Istraga proti buntovnim krajiśnikom varaidin- 
skoga generalata god. 1755. (str. 65—88) Dr. 
Gavro Schwarz Prilozi k povjesti źidova 
u Hrvatskoj (str. 89 - 104). Dr. M o r i z W e r t- 
ner Itinerar des Konigs Ludwig J. (str. 115— 
150). Dr. Franjo BuĆar Hrvati u Wemige- 
rodi za tridesetgodiśnjeg rata (str. 151— 160). 
Dr. F e r d o pi Ś i ś i ć Hrvati na bećkom sveu- 
ćiliśtu od g. 1453 — 1630 (str. 161 171). lvan 
T k a 1 Ć i ć Urbar bivśega hrvatskoga pavlin- 
skoga samostana u Strezi (str. 201—219). Dr. 

F. Ś i § i ć Laźne, krivo odredene i nikakn ne- 
odredene isprave za hrv. povjest (str 220 — 
224). Janko Koharić Nekoje »Dukale i 
privilegji cesarskie iz źupske śkrinjice poljićke 
(str. 225-235). Dr. F. pi. Śiśić Notationes 
rerum roeraorabilium (str. 236—238). — Svaśtice. 
Knjiźevnost. 

Starohrvatska prosvjeta. Glasilo hrvatskog 
starinarskog druśtva u Kninu. Urednik joj Fr. 
Radić. Godina VI. sv. 3 i 4. U Kninu 190 1. Fr. 
R a d i ć Ostanci starohrvatske bazilike na gla- 
vici > Stupo vi c u Biskupiji kod Knina (str. 63— 
83). Ostanci starohrvatske crkvice S. Mihovila 
u Nevidanim na otoku Pasmami (str. 84—86). 
JoS o hrvatsko-bizantinskom slogu (nastavak; 
str. 87 — 100). Dva starokrśćanska grobna ko- 
sitrena kaleźa iz Podgrada (Asseria) kod Ben- 
kovca (str. 101 105). 

Godina VII. sv. 1—2. U Kninu 1903. — A. 
Luschin v. Ebengreuth Novci nadeni u 
Żaźviću (str. 3—16). V. Vul e t i ć-V uk a so- 
vić Sredovjećni natpisi (str. 17—26, 89 94). 
D. Preradović-F. Radić Crkva Sv. Stjepana 
PrvomuĆenika u Sustjepanu na Rijeci dubro- 
vaćkoj (str. 27 34). F. Radić Tragovi crkvice 
na LopuŚkoj glavici u Biskupiji kod Knina (str. 
35—38). Dva rukopisna evangelijara u Trogiru 



(str. 39 -40). Kropionica u Okrugu (str. 41 — 
42). O. V. Marun Popis nauśnica (ukośnie^, 
mingjuś£) »Prvoga muzeja hrv. spomenika* u 
Kninu (nastavak; str. 43-47, 95—96). F. Radić 
SredovjeĆni pismeni spomenici u samostanu 00. 
Konventualaca u Sibeniku (str. 51-67). V. Vu- 
letić-Vukasović Utarci neumatićkoga ko- 
deksa u Dubro vniku (str. 68-74). F- Radić 
Może li se vjerovati u autentićnost Kreśimirove 
listine privilegij& rabskoj biskupiji? (str. 75 - 
88). Bibliografija. 

Rad jugoslavenske akademije znanostl i 
utnjetnosti. Kniiga 150. Razredi filologijsko- 
historijski i filosofijsko-juridićki. 58. U Zagrebu 
1902. — Dr. Gavro Manojlović Jadransko 
primorje IX. stoljeća u svjetlu istoćno-rimske 
(bizantinske) povijesti. Dio prvi (str. 1— 102). 
Dr. NikolaAndrić Żivot i knji2evni rad Pa via 
Solarića (str. 103-194). Dr. Ivan Strohal 
Pojam vlasnosti u danasnjoj pravnoj nauci (na- 
stavak str. 195—234). Vladimir Mazu ranić 
O rjeĆniku pravnoga nazivlja hrvatskoga (str. 
235-246). 

Knjiga 152. — 59. U Zagrebu 1903. Dr. 
Ivan Strohal Pojam vlasnosti u danaśnjoj 
pravnoj nauci (svrśetak, str. 1 —31). Dr. Dane 
Gruber Borba Ludovika I. 3 MleĆanima za 
Dalmaciju (1348—1358.) (str. 32—161). R. Stro- 
hal Osobine danaśnjega lokvarskoga narjećja 
(str. 162—248). 

Zbornik za narodnl 21vot I obićaje juznih 
Slavena. Na svijet izdaje jugoslavenska aka- 
demija znanosti i umjetnosti. Urednici Dr. T. 
Maretić i Dr. D. Boranić. Knjiga VII., svezak 
2. — Dr. T. Maretić Stajaći brojevi u na- 
rodnoj naśoj epici (str. 1—56). Dr. Fr. IleŚić 
Slovenska »Hagada« (str. 207—219). O djećjim 
igrama (str. 220—225). — Narodni źivot i obi- 
ćaji u Otoku kod Vinkovaca (J. Lovretić), 
Buko vi ci (VI. Ardalić) i Vrbniku na otoku 
Krku (J. Żic). — Manji prilozi. Starine. Prije- 
gled ćasopisa. 

Knjiga VIII., sveska 1. U Zagrebu 1903. — 
Dr. T. Maretić Novi prilości o narodnom na- 
śem desetercu (str. 1—47). — Narodni źivot i 
obić aj i u Crnoj gori (A. Jovićević) i u Vi- 
sokom u Bośni (Fr. Murgić). — Manji pri- 
nosi. Prijegled ćasopisa. 

Ljetopis jugoslavenske akademije znanostl 
I umjetnosti za godinu 1902. 17. svezak. U Za- 
grebu 1903. 



Digitized by 



Google 



t THEODOR MOMMSEN. 



Kada je i. novembra 1903. u Charlotten- 
burgu kraj Berlina Mommsen za uvijek zaklo- 
pio oći, oćutio je sav ućeni svijet, da je pre- 
minuo jedan od najrjedih mużeva, a nad odrom 
njegovim nije tuźio samo ci jęli jedan naród za- 
jedno sa svojim vladarom, nego su se glasovi 
saućeśća ćuli sa svih strana, gdjegod se je za 
njegovo ime znało 

Rodio se 30. novembra 1817. kao sin pro- 
testantskoga duśobriźnika u Gardingu u Schles- 
wigu. Gimnaziju je polazio u Altoni, a na to 
je pośao u Kieł, gdje je od g. 1838— 1843. slu- 
śao prava. Tu je napisao prve svoje radnje, 
kojima je stekao glas u ućenjaćkom svijetu. 
NovĆanu potporu, koju je dobio sa viśe strana, 
upotrebio je za put u Italiju, gdje je probo- 
ravio pune dvije godine. G. 1848. vratio se u 
NjemaĆku, te je joś iste godine postao izvan- 
rednim profesorom na sveućiliśtu u Leipzigu, 
ali ne za dugo. Okriviśe ga zajedno sa O. 
Jahnom i M. Hauptom, da je sudjelovao u po- 
kretu od g. 1849., te ga otpustiśe iz sluźbe. Od 
1852. - 1854. bio je profesorom u Zilrichu, a na 
to budę pozvan od pruske vlade najprije u 
Breslau, a 1858. u Berlin, gdje je ostao sve do 
końca svoga źivota. 

Boravak u Italiji bio je za cijeli njegov 
źivot odlućan. Borghesi i G. B. de Rossi, s ko- 
jima se je upoznao, znali su na mladoga Momm- 
sena toliko utjccati, da se je svom silom bacio 
na proućavanje rimskih napisa. Kao glavni — 
ali ne prvi i jedini — plod svoga putovanja 
izdao je g. 1852. u Leipzigu napise tadanjega 
kraljevstva napuljskoga. Izdav to djelo pokazao 
je, kako je vrstan, da stupi na celo potłwatu 
berlinske akademije znanosti, koji je za ono 
vrijeme bio dosta smion. Radilo se na ime o 
izdanju svih do tada poznatih latinskih napisa 
sa kritićkim komentarom. Preuzev redakciju 
toga ogromnoga djela pokazao se je Mommsen 
velikim i kao organizator i kao radnik. Veliki 
di o materijala izradio je sam, a nijedan arak se 
nije śtampao, koj ega on ne bi bio ispravio. Ne 
żacajući se pri tom ni najneznatnijega rada, a 



uz to jednako dobar filolog kao i jurista, stekao 
si je on vanredno veliko znanje, koje je u 
raznim svojim djelima iznio Nije óvdje mjesto, 
da se sva njegova raznolika djela nabroje, ali 
treba istaći, kako je veliki ućenjak imao uvijek 
isti cilj pred oćima : da razbistri prilike u 
ogromnoj rimskoj drźavi. Tkogod se kasnije 
budę tim prilikama bavio, moći će dalje gra* 
diti na temeljima, sto ih je postavio Mommsen. 

Rad oko latinskih napisa doveo ga je viśe 
puta i u naśe krajeve. U III. svesci zbirke 
Corpus inscriptionum latinarum, 
koja je ugledala svjetlo 1873., i zdani su i na- 
pisi iz Hrvatske, Slavonije i Dal maci je, a većim 
dijelom ih je Mommsen sam sa spomenika pre- 
pisao. Kamogod je dośao, svagdje je naśao 
ljudi, u kojima je mogao pobuditi interes za 
vlastite njihove spomenike, te je već u prvim 
supplementima mogao objelodaniti prijepise 
novih napisa, śto mu ih poslaśe prijatelji, koje 
je na svojim putovanjima upoznao i s kojima 
je kasnije mnogo dopisivao. Ovo je bio prvi 
njegov — ne pośredni — utjecaj na naśe pri- 
like, a da taj utjecaj nije ostao bez dobrih po- 
sljedica, dokazom je ozbiljni pokret za Ćuvanje 
naśih starina, śto se je pojavio u nas poćetkom 
sedamdesetih godina. 

Osim toga djelovao je Mommsen na nas i 
posredno svojim djelima i preko svojih u£e- 
nika, a ne manje i preko raznih z a vo da, koji 
su osnovani u njegovom duhu i pod njegovim 
utjecaj em. Sa većinom tih zavoda veźu nas pri- 
jateljske sveze, a to nam je pri proućavanju 
naśih starina od velike koristi. 

Hrvatsko arheolośko druśtvo priznalo je za- 
sługę Mommsenove tako, da ga je u skupśtini 
od 2. travnja 1882. izabralo svojim zaćasnim 
Ćlanom. Mommsen to doduśe nije drżao odliko- 
vanjem, jer je mislio, da ćovjek, koji vrśi svoju 
duźnost, ne zaslużuje odliko vanj a, ali je i iz 
toga priznanja, kao śto iz mnogih drugih, crpao 
uvjerenje, da njegov mnogogodiśnji ustrajni rad 
nije ostao bez uspjeha. 

V. Hóffilkr. 



Digitized by 



Google 



GRAM ZA TOPOGRAFIJU LIĆKO-KRBAVSKE 
ŹUPANIJE U SREDNJEM VIJEKU.' 

9. Krbaosha żupa iii Krbaoa. 

Sredovjećnoj żupi iii kneżiji Krbavi pribrajala se je ne samo danaśnja 
visoka ravnica Krbava, kojom protjeću ponornice Krbava, Karamanuśa i Krba- 
vica, nego i visoka ravnica Korenica s potokom istoga imena. Svi ti potoci na 
poljima Krbavi i Korenici teku pravcem prema gori Pljeśivici, te se gube u po- 
nore ; onda teku ispod gore Pljeśivice, te na sjeveroistoćnom obronku ove gore 
izlaze opet pod posebnim imenima (Klokot), pak onda utjeću u rijeku Unu. 
Prema tomu Krbava s Korenicom pripada podrućju Une (od koje ih rastavlja 
Pljeśivica), a po njemu Podunavlju i Crnomu moru, dok Lika, Bużani i Gatanska 
żupa spadaju na Jadransko pomorje. 

Żupa Krbava s Korenicom zapremala je najvise visoke ravnice iii polja 
u danaśnjoj lićko-krbavskoj iupaniji. Na jugu je medaśila sa zupom Otućom 
(Graćac), na zapadu sa żupama Likom (od koje ju danas rastavlja góra Vre- 
baćka staza s Kozjanom), zatim s Bużanima i Gatanskom żupom, a na sjeveru 
s Dreżnićkom żupom oko Plitvićkih jezera. Na istoku napokon dijelila ju je 
ogromna góra Pljeśivica od żupa i kneżija uz rijeku Unu (Unske, Lapaćke, Ne- 
bljujske i Humske). Prema tomu obuhvatala je ona ne samo ćitav danaSnji 
upravni kotar Udbinu (Udbinu, Komić, Kurjak, Mekinjar, Podlapac), nego i jedan 
dio kotara Korenice (Korenica, Priboj, Bunić, Kozjan). Od hrvatskih plemena, 
koja su u njoj nastavala, bilo je najznamenitije pleme Gusića; za tim se spominje 
jedan dio plemena Lapćana u susjedstvu Buske żupę (Podlapac), i napokon pleme 
Radoćevići oko Mrsinja kod Korenice. Żupa je Krbava bila znamenita po tom, sto 
je gotovo kroz tri stoljeća (1185.-1460.) stajała u njoj stolica biskupije istoga 
imena, koja je osim velikoga dijela danaśnje lićko-krbavske źupanije obuhvatala 
jo§ żupę Vinodol, Modruśe, Novigrad, Dreżnik i Plase. 

Za topografiju Krbave u srednjem vijeku evo podataka: 

95°' Kai ^ [ioivo; auTÓW Xp*T£l T/,V kpt(4x<7XV, TT0V VlT^7.V, X*l TT,V 

roj-z^nyM (Raćki, Doc. str. 400.) 

— 1078. »Desimiri corbauistici (iupani)« (Raćki, Doc. str. 117.) 

— 1100. »Mi żupanr* Desila Kriibave, żupani» vfi Luce Prbtnebga . . . 
(Raćki Doc. str 487—488.) 



1 1—8 u Yjesniku n. s. VI, str. 1 — 31. 



Digitized by 



Google 



130 Klaić Grada za topografiju lićko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 

— io45— 67. »Ecclesia nempe metropolis (Salonitana) has sibi uoluit pa- 
rochias retinere: comitatum Cetinae, Cleunae, Clissae, Massarum, Almisium et 
Corbauiam«. (Thomas arch. Doc. 200). 

— 1185. Corbauiensis episcopus habeat sedem suam in Corbaua, 
et habeat has parochias: Corbauam, medietatem Lice, (Vinodol, Bnssan), Noui- 
grad, Dresnic, Pląs, et Modrusam . . . (Kukuljević, Cod. dipl. II. str. 131.) 

— 1198. »Slauogosti corbauiensis comitis . . .« (Kukuljević, Cod. dipl. 
II. str. 191.) 

— 1235— 1270. Kralj Bela (IV.) darovao je »Ladislao, filio comitis Jacobi 
de Chorbavia Gussich .... sex possessiones in Corbavia« ... po imenu 
Dramotischa, Poltribafye, Crabosevich, Piach . . ., Chovachiche 
et Raf gnane, que sunt ad confines Gezev ... et unam possessionem in Chor- 
vatia Domachofri in Luca« (Ljubić, Listine III. str. 432.) 

— 1292. U opisu medaśa Dreźnićke żupę (comitatus de Dresnuk) ćita 
se : »(Meta terre Dresnuk) . . . procedit versus Gózd et pervenit ad unum montem 
Twluzmurh vocatum, ubi iungitur vicinitati comitatus de Gorboa, et 
currit in vicinitate dicti comitatus in magno spatio (et) pervenit ad alium montem 
Cheremoznik vocatum, ubi terra dicti Martini de Dresnik a vicinitate dicti 
comitatus de Gorboa separatur . . .« (Thallóczy, Codex Blagay, str. 57.) 

— 1332. Papa Ivan XXII. pisę u prilog krbavskomu biskupu Bortifaciju 
»capitulo Corbaviensi, populo civitatis et diocesis Corbaviensis, 
universis vasallis ecclesie Corbaviensis . . . (Theiner, Monum. Slav. merid. 
I. str. 188.) 

— 1334. Datum in T u r a n. Budisclavus, Paulus et Gregorius, filii condam 
comitis Curiacy, comites Corbaviae, potvrduju Lapćanima posjed Grabonich. 
(Ljubić, Listine V. str. 270.) 

— 1375. Papa Gregorije XI. piśe u prilog krbavskoga biskupa Tome Ni- 
kolinog »clero et populo civitatis et diocesis Corbaviensis«. (Thei- 
ner, Monum. Slav merid I. str. 300 ) 

— 1397. »die martis 6. mensis februarii recessit dominus rex (Sigismundus 
de Tininio) et ivit ad Comichiunn. (Memoriale Pauli de Paulo, izdao F. pi. 
Śiśić, str. 23). 

— 1405 — 1 406. »frater Petrus ordinis minorum, guardianus Cor- 
bavie, ambassiator regis Sigismundi*. (Thallóczy et Gelcich, Diplomatarium 
reip. Ragus., str. 166—170.) 

— 1462. In C o m i c h. Charulus comes Corbavie impignorat matri sue 
domine Margaritę pro 160 aureis suam portionem de villis Tarschiane 
(Traschiane) et Butchovichi (Buchovichi). (Ljubić, Listine X. str. 230.) 

— 1464. Kad su se prigodom kapituła na otoku Paśmanu sjedinile vika- 
rije franjevaćke, bosanska i dalmatinska u jedno, tad je bio nazoćan »Custos 
Corbauie fr. Luchas de Cetina*. Tom prigodom >locus Corsathi (Trsat) ad- 
iunctus est custodie Corbauie*. (Fermendzin, Acta Bosnae, str. 260 — 262.) 

— 1466. Svibnja 15. Nos Iwan Boboelich, Ladislaus Wglesich, Georgius 
Ludchich et Philippus Boboelich, vicecomites (podkneżini) magnificorum domi- 
norum comitum Corbavie, et tres iudices iurati sedis Corbauiensis: 



Digitized by 



Google 



Klaić Gracta za topografiju lićko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 131 



Paulus* Zelenkouich de G w z z i c h, Lucas Grubich de K o z y a n et Andreas 
Dokmanich de J e 1 s a n damus pro memoria universis ąuibus expedit, et ad quo- 
rum presentiam presens litera pervenerit, quod venerunt coram nobis in sedem 
Matheus Wlkohnych, Jacobus Fryczkowich et Paulus Noz omnes de B o b y- 
n a w a z conąuerentes nobis contra fratres ipsorum Mekynane dictos dicendo, 
quod ipsi Mekynane faciunt ipsis diversas iniurias viis inconsuetis per ipsorum 
ąuerulantium possessiones et similiter depascendo ipsorum fenilia, allegantes nobis, 
quod ipsi haberent omnes eorum possessiones metaliter distinctas a predictis 
fratribus ipsorum Mekynan dictis, prout est hoc verum, ut vobis recte conque- 
rimur, petimus vos, ut mittatis, quem vos vultis, ad conspiciendum possessionum 
nostrarum ac iniuriarum, pro quibus conquerimur contra Mekynan. Quibus nos 
perceptis ad petitionem ipsorum misimus ad hanc conspectionem iudicem Paulum, 
et Breykonem Zelenkouich dictos, procuratorem domini, ac Mathiam Gunkouich 
iuratum pristaldum, qui iudex, procurator et pristaldus exinde ad sedem reversi 
nobis retulerunt, quod ipsi Matheus, Jacobus et Paulus cum universis fratribus 
ipsorum quamprimo duxerunt ipsos ad viam Kleschycze, que vie tendunt 
a ponte ad lacum ad sessionem Dragotichet ibi dixerunt ipsi Bobynane : 
Vos iudex, procurator et pristalde, hic nobis iniuriam faciunt predicti Mekynane, 
istam viam faciunt per nostras possessiones. Tandem inibi predicti Mekynane 
personaliter existentes ea percipiendo responderunt contra predictos Boby- 
nane, dicentes Iwan Dwbrych et Iwrich Jacobych in personis suis et totius 
progeniei ipsorum: Judex, da nobis pristaldum, et ego dedi eis pristaldum sig- 
nanter Mathiam Gunkouich ; qui Iwan et Iwrich dixerunt : Audi pristalde, iste vie 
fuerunt nostre et secundum consuetudinem per nostros et vestros predecessores 
nobis sunt exempte, prout est hoc verum , pro maiori euidentia iuris volumus 
probare super sacris reliquiis vigesimo quartomet vel ex vobis probent sex, quos 
de vobis elegerimus; et post hoc conduxerunt nos per particulas terrarum di- 
cendo : Hic etiam faciunt nobis dampna et vias inconsuetas ; et iterum conduxe- 
runt nos per alias particulas terrarum dicendo: Ulterius vos conduxissemus, sed 
ecce yidetis, aquam ultra non possumus ; quibus perceptis predicti Iwan et Jurich 
dixerunt: Audi pristalde, hic, ubi sumus, nostrum est, et plus per nostrum nos 
duxerunt, prout est hoc verum, ecce funis nostra ad medietatem sicut nobis con- 
cernit a vobis per nostrum avum. Qui Bobynchy responderunt : Imo est hoc no- 
strum, volumus probare, prout nobis iudicium administret. Quibus nos vicecomites 
et iudices existentes simul cum comprovincialibus die iudiciaria iudicavimus, quod 
debeant inter se funem alligare et fune mediante inter se recte invenire tanquam 
fratres, de quo nostro iudicio contente existentes ambe partes dedimus eis ad 
hoc nostram literam sub nostris sigillis, et ad hoc dedimus nostros iuratos pri- 
staldos prefatum Mathiam Gunkouich et Belacz de B y 1 y s a n. Datum in integra 
sede, post festum Ascensionis Domini, anno eiusdem Millesimo quadringentes»mo 
sexagesimo sexto (Thallóczy et Barabśs, Codex dipl. comitum de Blagay, str. 

370-370 

— 1466. i 1467. U izlożenoj parnici izmedu Bobinjana iii Bobinaca s jedne, 
a Mekinjana s druge strane nijesu bile stranke zadovoljne sudom krbavskoga 
stola, već su prizvale na sud hrvatskoga banovca u Kninu, i onda na sud samoga 



Digitized by 



Google 



132 Klaić Grada za topografiju lićko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 

bana, a napokon na suca kraljevskoga dvora, koji je onda odredio kraljevskoga 
poyjerenika (Gregorius Bychwich de Homlyan aut Georgius Wglesych de 
P o 1 y c z, vel Wok Boboelych de K w c h a c z sin Petrus Hiulabych, seu Geor- 
gius Henchich de Myrchewcz sive Thomas Parinchych de Zungoran, 
neve Maurus Zobkoych de Z p o d b e r k), da zajedno s izaslanikom kninskoga 
kaptola dovr§i parnicu na licu mjesta. I tako je napokon kraljevski povjerenik 
»Wok Boboelych de Kwchaczt zajedno s popom stolnoga kaptola kninskoga 
Petrom Zubaćićem dosao »ad facies prescriptarum possessionum Bobynawaz et 
Mekynant, te 28. lipnja 1467. zavrśio parnicu u prilog Mekinjanima protiv Bobi- 
naca. Pri tomu bili su nazoćni ovi susjedi (vicini et commetanei) pravdajućih se 
stranaka : Georgio Henchich de Myrchawaz, Gregorio Rogynich de B y 1 y- 
s i n a w a z, Iwrsa Zubotych et Paulo Marynich de G 1 a s c h i c h, Georgio Iwry- 
chich de Hottwchyna, Georgio Mylasych de predicta Bylysinawaz, et Petro 
Bylkouich de eadem et Petro Perkwnich de Podborak. ..« (Thallóczy et 
Barab&s, Codex dipl. com. de Blagay str. 372—380.) 

Od brojnih mjesta, sto se u potonjim dyjema ispravama spominju, mogu 
se samo ova toćno opredijeliti : 

K o z y a n, danas selo Kozjanu kotaru Korenićkom i u upravnoj općini 
Bunićkoj. Selo ima oko 50 kuca i neśto preko 300 zitelja, a prostire se na pod- 
nożju brda Kozjana, najviśega vrha u Vrebaćkoj stazi. Fras piśe za to selo: 
»Kozian, in einem schmalen lMnglichten Thale, ein Dorf von \Ą Hftusern und 
261 gr. n. u. Bewohnern, mit Ruinen von einer Kullat (VollstSndige Topographie 
der Karlstadter Milit&rgrenze str. 245). 

Mekynane (Mekinjane), danas selo Mekinjar (gornji i doljni) u 
kotaru Udbinskom i upravnoj općini Podlapaćkoj. Fras piśe o tom selu: >Hier 
findet man Ruinen mit langen Schanzen von trockener Mauer, und unterhalb 
Mekiniar im Felde eine Kirchen-Ruine Cerkvina genannt. Die verzierten und 
schon gearbeiteten Steine, welche da gefunden werden, deuten, dass es ein 
schónes Geb^ude war. Im Dorfe Srednja góra sind auch Ruinen von einer 
Kirche, allwo man einen Stein gefunden hat, welcher hier in Mekinjar im Offi- 
ziers-Quartiere eingemauert ist Dieser Stein hat eine Inschrift, die hier folgt, in 
so weit man solche entziffern konnte: »Hoc Sepulcr. Fecit Antonius Martinus 
Dragunich Et Nepotibus suis in perpetuum cum voluntate Ecclesiam et patria 
quam dotavit XV. Tunes. Terrae cum heredibus suis MCCCCLXXXVIIl€ (Voll- 
standige Topographie str. 195 — 196). 

Bobynawaz, Bobynchy, Bobynane (Bobina vas, Bobinci, Bo- 
binjane). Ovo selo, u kojemu su prebivali plemeniti Bobinjani iii Bobinci, bilo je 
negdje blizu Mekinjara. G. 1449. spominje se »pop BI aż plemenem Bobin ac, 
vikar u Licit (Śurmin, Hrvatski spom. str. 155). Jamaćno su se poslije za tur- 
skih provala preselili plemeniti Bobinci viśe na zapad u okolicu Otosca, gdje i 
danas stoji Bobinćevo selo (10 kuca i 70 ljudi) kod gornjega Prozora. S od- 
laskom Bobinaca iz Krbave nestalo je i imena njihova sela (vasi). 

J e 1 s a n (de Jelsan) iii J e 1 s a n e bit će po svoj prilici stariji oblik za 
danaśnje selo J o ś a n e u upravnoj općini Udbinskoj. 

— 1468. In castro nostro C o m i c h. Paulus Corbavie comes Ivano 



Digitized by 



Google 



Klaić Grad a za topografiju liĆko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 133 

Gusich de Jedrathinavas sortem terre sue in villa sua Terschiane in provincia 
Licche in confinibus Jadre, in qua iubagio Pribam sedet, in obsequiorum recom- 
pensam iure proprio perpetueque nobilitatis titulo donat. (Ljubić, Listine X. str. 
411— 412, 417-4*8.) 

— 1468. novembris 28. In castro nostro Mersyn. Gregorius, filius 
olim Pauli, comitis Corbaviae, uzajmio je »a nobilibus Paulo, Georgio et Mar- 
kone, filiis Viti de Bichino, Jarnische nuncupatis* 100 zlatnih forinti, pak im daje 
dva zriba zemlje >invillaJarinsko in districtu de Korenica in 
comitatu nosto Corbauiensic Neo reg. acta, Fasc. 465 No. 8. (sada 
u Budimpeśti). Jo§ god. 1442. spominje se u Bihaću >nobilis vir Vitus de Y a- 
rinzkac, koji kupuje ondje razlićite posjede. (Lopaśić, Bihać, str. 298—299). 

— 1469. Ex C o m i c h o. Carolus comes Corbavie familiari suo, egregio 
et nobili viro Johanni Benchovich de Tucarichi (de Plavno), castellano Svoni- 
gradi, pro centum ducatis terram Franulonschyna (Franouschyna) dictam penes 
villam Ternono (Ternonu) vocatam in districtu Jadre vendidit. (Ljubić, Listine 
X. str. 409. 

— 1469. Monasteria vicariae Bosnae ordinis fratrum minorum: 

»ad Bistrice, Cethine, Varchrioc, Tinini, Vissouacz, Carini, Corbayie, 
Bihigy . . .* (Theiner, Monum. Hung. II. str. 41 o) 

— 1485— 1486. Bartholomeus nobilis de generatione Radochewych 
ad castrum Merzin pertinente . . . fassus est . . . (Thallóczy, Cod. com. de 
Blagay, str. 414.) 

— 1487. Dujam z Dabra stola Krbavskoga priseie, daje ćul, da 
pristoji Jurja v Glagoliśćih. Matij z Kozjan' potvrdi Dujma viśe rećenoga. 
(Śurmin, Hrv. spom. str. 328.) 

— 1489. martii. Na k a § t e 1 i nam vKorenici. Knez Miklovu§ i knez 
Petar i knez Juraj i knez Mikuła knezi Krbavski i veće daju Franciśku Utiśe- 
niću jedan mlin . . . (Śurmin, Hrv. spom. str. 337 —338.) 

— 1 49 1. ... »banus uero Coruatie Ladislaus nomine de Egrivar, cum 
universa Crouatia castra metati sunt in V e r p i 1 1 a , prope Uduinam ....< 
Johannis Tomasich chronicon Croatiae (Arkiv za jugosl. poyj. IX. str. 22). Vrpile 
su danas selo od 20 kuca i do 200 stanovnika kod Priboja u upravnoj općini 
Korenićkoj. 

— 1493. Iz pisma ninskoga biskupa furja Divnića papi Aleksandru VI. 
o boju na Krbavskom polju: »in campis Corbavie sub oppido Uduina, 
unde ad Dalmaciam tercie partis diei cursus est . . .« (Vjestnik kr. zem. arkiva, 
V. str. 249.) 

— 1493. »A bitka je zapoćela na dan sv. Gorgonija ... u oblasti hrvat- 
skoj, koja se zove K r b a v a kod zamka zvanog U d v i n e c , udaljenog od 
Zadra vlaskih (talijanskih) milja śestdeset, a naśih ćeskih milja oko dvanaest.« 
Ivan Hasinśteinsky z Lobkowic. (Jirećek J. , Anthologie literatury ćeske. Doba 
stfedni, vid. III., sv. II str. 48—53). 

— 1493- ••• >ut Cadamus Turca usque ad Diauli montem seu 
W r a x g i w e r t a 1, qui Crouatiam a Corbauia diuidit, suos retraxerit . . . (J. To- 
masich chronicon Croatiae. Arkiv za jugoslav. povjest IX. str. 22). 



Digitized by 



Google 



134 Klaić Grada za topografiju liĆko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 



Po Tomaśiću dakle uzdizala se je na granici izmedu Krbave i ostale Hr- 
vatske nęka góra, koju su Hrvati zvali Vraźji vrtal, dok ga u latinskim 
spisima zovu Diauoli mons iii Hortus diaboli. Mnogo kasniji Ivan 
Tomko Mrnavić u svojoj biografiji Petra Berislavića opisuje smrt toga slavnoga 
bana god. 1520 ., pak tom zgodom govori ovako: » Petrus Berislavus banus autem 
directo cursu (ex Ottocacio) B i h a c h i u m contendit, ibiąue iusso ciyibus pedi- 
tatu, revertitur in Alpes, ąuibus nomen ab horriditate »Hortus 
di ab o lit ibiąue asseąuuti ii, ąuos superius dbcimus, et ii, ąuos duxerat, vix 
omnes trecentos milites implebant. Cum iis versus arcem Drexnik depopu- 
latam pergit; intelligit Turcas esse circiter octingentos, pedites omnes, atąue 
Korenizzam Alpes, ubi erat arx Farkassi, esse profectos . . .« Kad 
je ban Berislavić u gori za borbe s Turcima poginuo, onda tceteri ex Alpibus 
regredientes, U d v i n a m ad Joannem Carolum Curiatium , Carlovich indigenis 
dictum, festinant, eiąue rem et mortem bani exponunt, ipse instructis copiis velo- 
cioribus in Alpes profectus, reperto et capite et cadavere intacto, Bihachium 
deportat.« (Vita Berislavi Joannę Tomco Marnavich . . authore u »Monumenta 
Hung. hist., Scriptores III str. 274 i 277). 

Po ovome opisivanju nema sumnje, da su Hrvati u 15. i 16. stoljeću 
imenom »Vrażji vrtalt zvali gore iii Alpe, koje se steru Dreżniku na jugu iz- 
medu Korenice i Udbine na zapadu, a Bihaća na istoku. Po tome nije »Vrazji 
vrtalc niśta drugo, nego danasnja Pljesivica. Fras (str. 39) piśe za Pljeśi- 
vicu: »Die Spitze dieser Alpen im Westen, so wie ihr Riicken auf der ostlichen 
Seite ist gróssten Theils felsig, scharf und schroff, welches auch an vielen 
anderen Seiten dieses Gebirges, welche niedriger sind, statt findet, da selbst das 
Thal Vilena draga, welches in diesem Gebirge liegt, von steilen, fast senkrechten 
FelsenwSnden eingefasst wirdt. To bi se podudaralo s onim, sto Mrnavić każe, 
da su Hrvati rećenu goru zvali »Vrażi vrtal« poradi njezine »grozotet (ab 
horriditate). 

Dne 8. rujnaa 1522. piśe grof Nikola Salm iz Krskoga vijećnicima nadvoj- 
vode Ferdinanda, kako mu ban Ivan Karlović dnevice javlja, da se Turci sabiru 
»umb den Tnyn und Zgradin enhalb des gebirgs und Teuflsgarten* (Thal- 
lóczy et Hodinka, Codex diplom. partium regno Hungariae adnexarum, I. str. 
193). U srpnju 1524 izlaże knez Krsto Frankapan, kako bi se mogło udariti na 
turski kotar i grad G r a h o v o (Grachoua, na danasnjem Grahovom polju), za 
koji każe, da stoji »an confin des Krawatischen landst. On predlaże, da se na 
Grahovo pode iz Udbine, ali dodaje: »Wiewol dieselb Gegent enhalb des Teu- 
felsgarten gelegen ist, so darf man doch nit dariiber ziehen, sondern ain an- 
dern weg, die geringer und rechter zu ziehen sein, mag an die ort kommen* 
(Thallóczy et Hodinka, n. dj. str. 391). Po ovim podacima sterao se je Vrazji 
vrtal izmedu Udbine i Grahovoga polja, te je obuhvatao i najjużniji dio danasnje 
Pljeśivice 

Prema svemu tomu zakljućiti nam je: Danasnja góra Pljeśivica, koja se 
prostire od Małe Kapele (Plitvićka jezera) do Dinarskih pianina u Dalmaciji, sa- 
stavljala je u rimsko doba jużni dio gorja Albii montes; poslije je zajedno 
s obim Kapelama dobiła od Hrvata ime G v o z d, koje imade joś na końcu 13- 



Digitized by 



Google 



Klaić Grada za topografiju liĆko-krbavske źupanije u srednjem vi jęku. 135 



stoljeća (1292 ) ; u 15. stoljeću stali su ju radi puste grozote njezine nazivati 
Vrazi vrtal Diauoli mons, Hortus diaboli, Teufelsgarten), tek pod konać 16. 
stoljeća iii u 17. dobiła je danaSnje ime svoje Pljeśivica. Biskup Sebastijan Gla- 
vinić pisę god. 1696. ovako: »ab orien tali plaga m o n s est nominatus ab accolis 
P 1 e s i v i c a seu c a 1 v u s«. (Lopasić, Spomenici hrv. krajine, III. str. 49.). 

— 1509. Johannes filius condam Karoli comitis de Corbavia et Elena 
soror eius uterina. Johannes tenet castra : castrum K o m i t h, W d v y n a, P o d- 
lapchecz in Korbaviensi (comitatu) . . . (Arkiv za jugoslav. poyjest III. 
str. 111.) 

— 1520. (1519.)- »Turci occiderunt banum Coruatie Petrum episcopum 
circa Bihach in monte Diauoli ibiąue per eos caput eius abscissum est . . .€ 
(Johannis Tomasich chronicon Croatiae. Arkiv za jugosl. povj. IX. str. 24). 

— 1522. Ex castro nostro Wdwyna »Johannes Torąuatus comes 
Corbavie ac regnorum Dalmacie, Croacie et Sclavonie banus« pisę pismo nad- 
vojvodi Ferdinandu. (Thallóczy et Hodinka, Codex dipl. partium regno Hungariae 
adnexarum, I. str. 47.) 

— 1522. U spisima te godine ćitamo: Udwynia, Udwina, Udbing 
(njem.), »W ud wy ng er feld, Ud win (njem)«. (Thallóczy et Hodinka, n. dj. 
I. str. 81, 87, 95, 97, 104, 151, 152.) 

— 1524. Ivan Kobasić javlja >de castro Ud wy na, quod ąuidem ca- 
strum possibilitate sui comitis ultra conservari non potest . . .« (Thallóczy et Ho- 
dinka, n dj. str. 397- Vidi jos str. 289, 295, 331, 357, 362, 391, 396, 403, 653, 673.) 

— 1527. 29. svibnja. Krsto Frankapan piśe iz Krizevaca senjskomu bi- 
skupu Franji Joźefiću, te se tużi: »ono ca smo imili u Hrvatih, to nam li sa- 
vsema Turci razrobiśe, pokli je Udvina vzeta« ; a onda javlja, kako bosanski 
pasa >sada tvrdi Udvinu, Mersinfj) i Korni ć«. (Kukuljević, Acta croat. str. 222.) 

U staroj zupi iii kneżiji Krbavi, koja je obstojala već u polovici 10. sto- 
ljeća, bilo je dakle najznamenitije mjesto Udvina (ne Udbina, kako ju danas 
zovemo), koja se spominje kao castrum i kao oppidum. Premda joj u dosad po- 
znatim spomenicima nalazimo traga tek god. 1491 — 1527., ipak nema ni najmanje 
sumuje, da je od davnih vremena obstojala. To syjedoće brojni ostaci i ruśe- 
vine u samome mjestu i blizoj mu okolini, kao i smjeśtaj mjesta na juznom kraju 
Krbavskoga polja Rusevine opisao je Fras u svom djelu na str. 176.— 187. 
Dok se Udbina u staro vrijeme ne spominje, govori se naroćito u crkvenim spi- 
sima o nekoj »civitas Corbaviae (Corbayiensist), koja je bila sijelo krbav- 
skoga biskupa, i u kojoj je takodjer stajao franjevaćki samostan. Vrlo je s toga 
vjerojatno, da se je Udvina u starije vrijeme nazivala, naroćito od tudinaca, 
Krbavskim gradom, bas tako kao Sokol kod Brinja Brinjskim gradom iii 
Trżan kod Modruśa Modruśkim gradom l . Uz Krbavski grad iii Udyinu vrlo se 



1 Udbini na sjeveroistoku vodi do dva sata lijevo ogromnim hridinama, a na jednom bri- 

duga górska dolina, zvana Kozja draga, iz- jegu uzdiźu se ruśevine lovaćkoga dvorca 

medu vrhova Ozeblina i Javornika duboko u kneza Ivana Karlovića. Po tom dvorcu zove 

* goru. Ta je [górska dolina opasana desno i se i jedan dio te dragę Karlovića korita. 



Digitized by 



Google 



136 Klaić Grada za topografiju liĆko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 



rano (već 1397.) spominje grad Komić kao stolica krbavskih knezova. Jo§ danas 
vide se kod sela Kornica (Udbini na juguj na visoku i strma brijegu rusevine 
staroga grada, koji naród zove Karlovića dvori. O njima pisę Fras (str. 
187—188.) ovako: »Auf dem sehr steilen und ziemlich hohen Berge Sarancsa, 
dessen Gipfel eine Felsenmasse bildet, befinden sich die Schlossruinen des Grafen 
Karlovich — Carlovicha-Dvori genannt. Sehr dicke mit schon ausgehauenen 
Steinen, theils umgesturzte, und theils stehende Mauern, nehmen in verschie- 
denen Richtungen diesen hier befindlichen Raum ein, der durch die L&nge der 
Zeit veródet, ganz in Gestripp, Buchen und anderen B&umen verwachsen ist. 
Drei beinahe ganz verschiittete Brunnen sind da zu sehen, von welchen doch 
der breiteste, 2 Klafter tiefe Brunnen mit Quadersteinen gebaut, noch immer 
Wasser enthalt. Wahrscheinlich musste hier ein Schlossgarten bestanden haben, 
weil noch einige Stauden von Johannisbeerstrauch (Rieselbeeren, Ribes rubrum), 
dann Stachelbeeren (Ribes grossularia, ribes uva crispa), auch sehr schone Kor- 
nelkirschen-Baume (Cornus mascula) vorhanden sind. Oestlich knapp am Ab- 
hange steht ein viereckiges Gebaude, welches mehr ais die Halfte verfallen ist, 
und nur die ostliche 4 Klafter hohe Mauer steht noch da. Das Gebaude soli die 
Schloss-Kapelle gewesen sein. In einem Ecke, wo noch ein Stiick der Wólbung 
steht, sieht man einen al fresco blau gemahlten Grund. In den noch stehenden 
Mauern sind schon ausgehaute Fussgestelle eingemauert gewesen, vermuthlich 
ftir die Altar-Statuen. Alle diese Ruinen lehnen sich gegen Norden und Westen , 
an eine fast senkrechte Felsenwand, welche zu erklimmen, man mit Fiissen und 
Handen arbeiten muss. Oben ist ein anderer runder ebener Platz, im Durch- 
schnitt von 4 Klafter rings herum, mit einer Mauer umgeben, welche wahr- 
scheinlich einen Thurm ausmachte, und in der Mitte dieses Platzes ist auch ein 
verschiitteter Brunnen. « Nekako u sredini izmedu Kornica i Udbine uzdiźe se 
kod sela Kurjaka na strmoj hridini podor grada Kurjaka, za koji Fras po na- 
rodnom prićanju tvrdi, da ga je podigao neki turski spahija Kurtaga. Medutim 
grad Kurjak bit će stariji od turskoga vladanja. Premda se u doslije poznatim 
spomenicima nigdje ne spominje, biti će taj grad jamaćno najstarija stolica kr- 
bavskih knezova Kurjakovića. Kako je poznato, primili su krbavski knezovi 
svoje porodićno ime od svoga pradjeda, kneza Kurjaka (Kupfexoc, Cyriacus), 
koji se u spomenicima zove »Curiacus, Curiachus, Curiachus de Corbaviat, i koji 
je żivio god. 1298 — 1304. Moguće da je »Turan«, u kojem god. 1334. stoluju 
Kurjakovi sinovi Budislav, Pavao i Gregorije, istovjetan s gradom Kurjakom. 
Godine 1696. każe biskup Sebastijan Glavinić za Kurjak ovo: »post has est ar- 
cula Visuch, dein Curiak in eminentiori colle et apto pro defendendo« (Lo- 
pasić Sporn. hrv. krajine, III. str. 50). — iCastrum Podlapchecz«, koji se go- 
dine 1509. spominje, bit će ondje, gdje je danas selo Podlapac iii Podlapaća 
ispod brda Lapac (974 m.) u Webaćkoj stazi. »Arx Podlapuch« stajała je 
jos 1696. za biskupa Glavinića; Fras piśe (str. 195) o Lapcu i Podlapcu: »Auf 
dem Berge allda war einstens ein tiirkisches Schloss, jetzt Ruinen, welches Ła- 
pacz hiess; daher dieser Ort den Namen Podlapacz erhielt.c Medutim grad 
Podlapac iii Podlapćec svakako je stariji od turskoga vladanja u Krbavi. 

Kao posebni kotar Krbavske żupę spominje se Korenica (districtus de 



Digitized by 



Google 



Klaić Grada za topografiju lićko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 137 

Korenica in comitatu Corbauiensi). U Korenićkom kotaru bio je najznatniji grad 
Mrsinj (1468- 1527), po kojemu je jedna grana krbavskih knezova, koja je u 
njemu stolovala, dobiła ime knezovi Mrsinj sk i. Grad Mrsinj piśe se u la- 
tinskim spomenicima »Mersyn, Merzint, a u hnratskim »Mersin(j); knezovi pak 
Mrsinjski zovu se »Miclaus Marsinschi (1469), Nicolaus de Merzyn (1486), Petrus 
Merchini (1504), Georgius comes de Merczyn (1505), eon te Piero et conte Zorzi 
Marsinschi (1509— 1510), Petrus comes de Merzyn ( 1 527). € Joś i danas uzdiże se 
Korenici na zapadu Mrzin vrh (1269 m.), a na sjeveroistoćnom obronku te gore, 
koja se spuśta prema Korenićkomu polju, vide se ruśevine Mrzingrada iii Mrsinj- 
grada (1097 m.), koji je nekad gospodovao ćitavim poljem. Fras piśe o Mrsinj- 
gradu (str. 250) ovako: »Bei dem oben besagten Bergschlosse Merzin sind die 
Ueberbleibsel eines sehr weitlaufigen Gebaudes noch sichtbar, wie auch ein 
Brunnen und viele Riebselbeeren (Johannisbeerstrauch, Ribes rubrum) von einer 
sehr schftnen Gattung anzutreffen, woraus man schliessen kann, dass hier ein 
schoner Garten angelegt war. Dieses mit einem eigenen gemachten Fuhrwege 
versehen gewesene Schloss soli dnrch ehemalige Bischófe des Bisthums Cor- 
bavia bewohnt gewesen sein, doch unbekannt, wann solches erbauet worden sei. 
Der Erzahlung nach war dieses Schloss am ersten von Griechen bewohnt .... 
Von da bis zu den Plitviczer Seen sind durch die Waldungen auch Spuren von 
einer Strasse sichtbar. Unterhalb auf einer niedrigen Spitze sind die Rudera eines 
alten Thurmes Prosor, welcher von Griechen erbauet . . . vorhanden. Auf einem 
anderen Berge, Orovacz genannt, sind auch Rudera von einer runden Mauer 
zu sehen . . .t 

Mrnavić u svojoj biografiji bana Petra Berislavića spominje u kotaru 
Korenici joś neku >arx Farkassi«, blizu koje je ban god. 1520. poginuo. Ne- 
sumnjivo je »arx P^arkassi* stajała kod danaśnjega sela Frkaśića, na jugois- 
toćnom kraju Bilopolja u upravnoj općini Korenićkoj, a na podanku Pljeśivice. 
Joś god. 1696. spominje senjski biskup Glavinić uz ostale medaśne gradove prema 
turskoj Bośni takoder >castrum Farkasicht, koji samo góra Pljeśivica 
rastavlja od turskih gradova u Bośni. 

10. Unska żupa (srbshi stoi). 

Unska zupa prostirala se je naokoło izvora rijeke Une, pak po prilici sve 
do onoga mjesta, gdje no potok Unac utjeće u Unu. Sama Una izvire nedaleko 
od sela Suvaje ispod 665 met. visokoga brda, koje pripada gori Ćemernici. Namah 
poslije svoga obilatoga izvora prima Una potok Suvaju kod sela istogaimena; 
tik pred tim sutokom utjeće u nju s juga tekući potok Srebrnica(sa Sredicom), 
uz koji se pod brdom Orlovom gredom niżu sela gornji i doljni Srb. Stara 
Unska zupa obuhvatala je nekad danaśnju upravnu općinu Srb, u kojoj se i danas 
joś vide neki podori starih gradova, kao sto su Radenovića gradina kod samoga 
Srba, i onda Kunovac kod sela istoga imena. 

Evo nekoliko podataka o Unskoj żupi i Srbu u srednjem vijeku. 

— 1241.— 1242. Toma arcidjakon pripovijeda, kako su Mongoli iii Tatari, 
progoneći kralja Belu III. (IV), pośli za njim u potjeru preko Slavonije u Hr- 



Digitized by 



Google 



138 Klaić Grada za topografiju liĆko-krbavske źu pani je u srednjem vijeku. 



vatsku, i kako su prije ulaska u Hrvatsku stali >ad ąuandam aquam, que 
dicitur Sirbium«, te ondje poklali sve roblje, sto ga bijahu povelł sa sobom 
iz Ugarske (Thomae archidiaconi, Historia Salonitana, ed. Fr Raćki, str. 174). 
Budući da su Mongoli vjerojatno iśli starom rimskom cestom, koja je iz Siska 
preko Topuskoga i Bihaća dolinom Une vodila u Knin, to je vrlo yjerojatno, 
da se je rećeni pokolj dogodio kod danasnjeg Srba i na potoku Srebrnici. (Sr. 
jos Iv. Kukuljevića, Borba Hrvata s Mongoli i Tatari, str. 31., op. 100) 

— 1345. Rećene godine morao je mladi knez Ivan Nelipić sa svojom 
majkom Vladislavom osim Knina ustupiti kralju Ljudevitu viSe gradova, po imenu 
tcastra Unaz, Pocitel, Serb et Ezek . . .« (Notae Joannis Lucii ; Bulletino di 
archeol. e storia Dalmata IV str. 86). 

— 1422. Comites Corbaviae, magnifici viri Carolus filius Gregorii et alias 
regnorum Dalmatiae et Croatiae banus, Georgius filius Nicolai, et alter Carolus 
et Thomas, filii Pauli, et Franco Beutchonis — assignant et tradunt Franconi 
filio ąuondam Danielis Sijajch de genere Sopkovich sex sortes terre in villa 
S e b r i in contrata U n a g i c e positas, excepta una vinea, quae vocatur vinea 
ąuondam Milote Chernchich . . .« (Notae Joannis Lucii; Bulletino di arch. e stor. 
Dalm. VI. str. 78). 

— 1 45 1. Pred hrvatskoga banovca Tomaśa Bojnićića i njegov sud dosli 
su u Knin (Tnin Martin sin Marka Deaniśevića iz Srba, i s druge strane Juraj 
Henćić i Jandrij Kovać iz istoga Srba, te su govorili banovcu i plemenitim 
sucima ovako: » Gospodo, imili smo dugovanje parno u stoli Srbskom mei 
sobom u dugovanji vinogradov, i dvigli smo se iz stola Srbskoga prid vas; 
upitajte nam pristava, kako nam je dug tekal, t(e)r nam otlućite, ca je pravdi i 
zakonu hrvackomu ugodno.« Na to je ustao Vojin Matijaśević iz istoga Srba, 
pristav rotni rećenoga stola Srbskoga, te na pitanje banovca i sudaca izjavio 
je, »da je on zgora rećeni Juraj Henćić bia pozval rećenoga Martina Deanise- 
vića, sina Markova, u dugovanji vinograda, ki vinograd on Martin drzi u re- 
ćenim Srbi, u misti, ko se zove Piasto vo; govoreći on Juraj, da su prvi onoga 
Martina prodali dia vinograda onoga Jurja u Zalugu (danas selo Żaluzje) takoi 
u Srbi, i za on dia Jurjev, ki su prodali u Zalugu za on dia ova dia Martinov 
i t. d. i t. d.t Budući da Martin Deaniśević nije bio zadovoljan odlukom srb- 
skoga stola, prizvao je na bański sud u Kninu. Bański sud poslao je na to svoja 
tri pouzdanika >na lice onoga vinograda Jurjeva u Zalugt, koji je tada drzao 
Vlatko Anić iz Srba, te su rijeśili parnicu odlukom, koju je napokon bański sud 
u Kninu potyrdio. (Śurmin, Hrvat. spom. str. 193—196). 

Po ovoj ispravi doznajemo, da je u Unskoj zupi osim Srba bilo joś 
mjesta, po imenu Plastovo i Zalug (Żaluzje); nadalje, da su u Srbu prebivale 
porodice: Deaniśevići, Henćići, Koyaći, Matijaśevići i Anići, koji su imali svoj 
plemenski sud u Srbu, prozvan po tom mjestu srbskim stolom. No osobito je 
znamenito, da je tada u onim krajevima bilo yinograda, sto se potvrduje tako- 
der ispravom od god. 1422. 

Unskoj (iii srbskoj) zupi na iztoku prostirala se je u danasnjoj Bośni nao- 
koło rijeke Unca Unaćka zupa, u kojoj je glavno mjesto bilo Unac i gdje 
je nastayalo pleme Unćani. O toj zupi i plemenu evo podataka: 



Digitized by 



Google 



Klaić Grada za topografiju lićko-krbavske źupanije u srednjera vijeku. 139 

— 1326. Za kralja Karla Roberta ban je Mikac Mihaljević iz Slavonije 
dolinom Une i Unca provalio u Hrvatsku i Dalmaciju. O tom piśe suvremeni 
kronićar Micha Madius: > . . . dominus Michaz banus . . habito castro Unac, 
versus Jadram direxit gressus suost (Lucius, de regno Dalm. et Croat, str. 380. 

— 1345. Medu gradovima, koje je mladi knez Ivan Nelipić morao ustu- 
piti kralju Ljudevitu, spominju se >c astra Unaz, Pocitel, Serb et Esek (Osik).« 
(Notae J. Lucii, Buli. di arch. e storia Dalm. IV. str. 86). 

— 1435. Kao sudac plemenitih Hrvata pri Tninskom (Kninskom) stołu 
spominje se : »Symon Budoyessich degenere Uhnachac* (Unaćac'). (Ku- 
kuljević Jura I str. 198 ) 

— 1522. Juraj Frankapan Slunjski javlja Ivanu Turjaśkomu, kako >ali- 
ąuanta pars eąuitum huius confinie nostre invaserunt partes Turchorum sub 
castro Unacz vocato ad depredandumt (Thallóczy et Hodinka, Codex dipl. 
partium regno Hung. adnex., str. 87). Po ovoj vijesti bio je tada grad Unac već 
u turskoj vlasti. 

U. Lapaćha żupa. 

Lapaćka iupa prostirala se je uz lijevi brijeg rijeke Une od sutoka Une 
s Uncem k sjeveru sve do Nebljuha Prema tomu obuhvatala je ona najveći 
dio danaśnjega Doljnolapaćkoga kotara u Hrvatskoj, i jedan dio Petrovaćkoga 
kotara u Bośni ! . Njoj su pripadala danaśnja mjesta Dobro selo, Dnopolje, Do- 
ljani, Borićevac, Lapac gornji i dolnji, O r a o v a c (Orahovac) u Hrvat- 
skoj, zatim Rmanj, Kulen-Vakuf, Ostrovica i Klisa u danaśnjoj Bośni. Na 
i9toku s onu stranu Une medaśila je s Bilajskim poljem, na kojemu je stajao 
grad Bilaj ; na zapadu medaśila je sa zupom Krbavom, od koje ju je rastavljala 
góra Pljesivica, koja se kod Kuka (1172 m ) tako spusta, da preko njega vodi 
cesta iz Krbave (Udbinei u Doljni Lapac. 

Danasnji Lapaćki kotar vrlo je zanimljiv u historijskom pogledu. Na sje- 
veru Doljnoga Lapca prostiru se Lapaćka korita, a ovima na sjeveroza- 
padu uzdize se Banov vrh (937 m.) oćito uspomena na nekoga bana. Blizu 
Borićevca vidi se opet podor staroga grada, koji se zove Miśljenova gradina 
(Miśljenovac). No najzanimljivije je osamljeno brdo Oblaj iii O b lj aj a c (661 m.), 
koje se uzdize usred polja izmedu oba Lapca i Oraovca. O njemu piśe Fras 
(str. 166) ovako: » . . . auf demselben war eine romische Festung, einige Mauern 
sind noch zu kennen. Auf und urn diesen Berg im Felde werden viele romische 
Miinzen, irdene Urnen, die mit Kohlen angefullt sind, und Dukaten von Kon- 
stantin dem Grossen mit griechischer Umschrift gefunden. Man fand auch eine 
gewolbte Gruft mit Menschenknochen, einer Flasche und einem goldenen Ringe « 

Lapaćka żupa dobiła je svoje ime od hrvatskoga plemena Lapćani 
(Lapzanin, nobiles de Łapach, de genere Lapcani, de generatione Lapchane), 



Ćurćić V.. Starine iz okolice Bosanskoga Pe- i Hercegovini. XIV. (1902.) str. 229-255). 

trovca (Glasnik zemaljskog muzeja u Bośni 



Digitized by 



Google 



140 Klaić Grada za topografiju liĆko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 



koje je u njoj nastavalo. Pleme Lapćani opet prozvano bi jamaćno po nekom 
mjestu, koje su Hrvati zvali Lab iii Lapac, sto je mogło nastati od nekoga 
rimsko-latinskoga Al bis iii Alpis. Vrijedno je istaknuti, da su stari Rimljani 
zvali goru Kapelu i Pljeśivicu Albii Monte s. 

Pleme Lapćana, po kojemu je prozvana żupa, vrlo je staro, te se spo- 
minje joś za narodnih kraljeva hrvatskih. Potonja tradicija prićala je, da je kralj 
Dimitrija Zvonimir udao svoju kćer Klaudiju za nekoga velikaśa iz plemena Lap- 
ćana. Najstarija poznata privilegija Lapćana potjeću od god. 1263 Samo pleme 
dijelilo se je u 14. i 15. stoljeću na brojne hiże iii kuce, od kojih se poimence 
spominju: Baldaćići, Borićevići, Bożilovići, Ćibudinići, Ćulići, Hrvatini, Hvaoko- 
vići, Karlovići, Kenlići, Krćelići, Lapići, Livaci, Lućići, Mećari, Mrmonjići, Nas- 
manići, Raćaćevići, Ratkovići, Sićići, Starićki, Tulavćići i Utiśenići Trag hiżi 
Borićevići saćuvao se je u imenu danaśnjega mjesta Borićevac. Po vi§e 
hiża iii kuca saćinjavalo je koljeno iii lozu. Tako se je jedno koljeno zvalo Voj- 
slavići, a drugo Striżići, koje je nastavalo u mjestu istoga imena. God. 1448. 
molio je plemeniti Juraj Karlović iz Striżića Lapaćki stoi, da bi smio prodati 
iii zaloziti svoju plemenśćinu. Stoi mu je na to odgovorio: »Ako ti hoće tvoja 
braća Striżići dopustiti, to możeś prodati iii zaloziti. Najprije pitaj njih (Stri- 
żiće), hoće li oni kupiti; ako oni ne će, możda koji ini L apć ani n, iii (napokon) 
ini plemeniti rusażki ćlovik (koji god plemeniti Hrvat), komu oni (Striżići) dopuste.t 

Podaci za topografiju Lapaćke żupę u srednjem vijeku: 

— 1294. Capitulum ecclesie Zagrabiensis significat, quod nobilis vir Grobsa 
(Grobyssa), filius Stephani de Lapech (filii Bogdoslaui) confessus est, quod ipse 
omnes terras ex ista parte fluvii W n (Hun) inter Zakop et terras episco- 
patus Tyniniensis ecclesiae existentes per mortem Ozorias filii Ludgaris 
proximi sui sine herede decedentis ad ipsum deyolutas Stephano bano vendi- 
derit. (Wenzel, Codex diplom. Arpadianus XII. str. 361.) 

— 1396. Nos magister Stephanus filius Pauli, castellanus castr i Co- 
n u b a, ac Guranus filius Rank de villa D r i h o v a, suppanus de Łapach, 
nec non Butko filius Borith de vii la Blizan, et Ivanis Lapich de Brigud, 
iudices nobilium de eodem Łapach, memorie comendando significamus, . . . quod 
quia nuper in congregatione generali in civitate Nonensi celebrata nobilis vir 
Ratko Utiseni, similiter iudex nobilium sedis nostre predicte de Łapach, de Prib- 
cone filio Georgii conquestus est, ipsum cum aliis quibusdam terras >in viii a 
Conschijane in dicta Łapach detinere . . . ambae partes coram capitulo 
ecclesiae Nonensis ordinaverunt, se post descensum ipsius generalis congrega- 
tionis die quinto decimo esse affuturos in loco solito coram pristaldis iuratis sedis 
de Łapach. Prema tomu dogovoru bi parnica od Łapaćkoga stola napokon i ri- 
jeśena. (Ljubić, Listine IV. str. 379—381) 

— 1 431. V Podhumci. Domśa z Vladihović, Dalmacije i Hrvat' banovac, 
javlja »knezom naśim i r m a n(j)s k i m, żupanu i sutcem stola Ł a p a ć k o g a«, 
da je uzeo u svoje okrilje Ivaniśa Grgurića, njega imanje, i njega kmeti. (Śurmin 
Hrv. spom. str. 131.) 

— 1 431 Kralj Sigismund zalaże knezu Nikoli Frankapanu uz ine gradove 
i varośi u Hrvatskoj takoder » . . . castellum Rypach cum omnibus pertinenciis, 



Digitized by 



Google 



Klaić Graila za topografiju liĆko-krbavske źupanije u srcdnjem vijeku. 141 



...castrum Ermin cum omnibus pertinenciis, ...castrum Laab cum 
omnibus pertinenciis. (Wenzel, Kritikai tanulmśnyok a Frangep&n csal&d, str. 30.) 

— 1442. Donationales Catharinae relictae Joannis de Frangepan, Nicolao 
de Sibenico super possessione Doberchevich in comitatude 
Łapacz «existenti celebrata (Arkiv jugosl. akademije; Spisi grofova Keglevića 
br. 735. i 1442). 

— 1446. U opsegu Kninske biskupije spominje se »Paulus archi- 
diaconus de Łapacze, po ćemu sudimo, daje Lapaćka żupa u crkvenom 
pogledu pripadala Kninskoj biskupiji, i da je saćinjavala poseban arcidjakonat. 
(Yjestnik kr. zem. arkiva, I. str. 197—198) 

— 1448. In Laabvar. Banovac hrvatski Toma Tvrtković od Belaja 
pisę kninskomu kaptolu. (Kammerer, Codex comitum Zichy, IX. str. 197—198.) 

— 1448. V Rmn(j)i. Dragovol'a grać'śćak Rman(j)ski i knez stola 
Lapaćkoga, i suci Simun Mrmonjić, Domjan Sićić i Grgur Ratković javljaju, 
kako je Juraj Karlović iz Striżića s privolom svoje braće Striżića prodao 
svoju plemensćinu plemenitomu mużu Mikuli Gaśparoviću, pośto je nijesu htjeli 
kupiti ni Striżići ni ini Lapćani, kojima se je po zakonu prije nudilo. (Śurmin, 
Hrv. spom. str. 175—177.) 

— 1449 Prigodom diobe knezova Frankapana dobio je knez Juraj, sin 
Ivana (Ania), ove gradove i kastele : »castra Cetin, Er men, una cum Łapacz, 
Baska et Ribnik«. (Wenzel G., Kritikai tunalmńnyok a Frangepdn csalśd, str. 29). 

— 1451. V Rmn(j)i v stoli varoskom. Mi Ivaniś peti sudac v ar osa 
Rman(j)skoga damo viditi, ... da mi sijahomo v stoli purgarskom .... 
(Śurmin, Hrv. spom. str. 190— 191.) 

— 1453. In Lab war. Hrvatski banovac Tomas Bojnićić od Plavna iz- 
daje nalog kninskomu kaptolu. (Fontes rerum Austriacarum II. Abth., II. str 24). 

— 1461. >Interfectus est serenissimus rex Thomas Bosne sub castro 
Orichouica in origine fluminis Baguncii seu Unna in Croatiac J. Tomasich 
chronicon Croatiae (Arkiv za jugosl. povj. IX. str. 17). 

— 1478. Mi Ivanus Raćaćević, por ko lab Rman(j)ski i tri sudci stola 
Lapaćkoga: Petar Ćulić, Ivan Hvaoković i Matej Lućić damo viditi ... da 
kada mi sijahomo v puni stoli Lapaćkom na zakon'ni dan pitanja, . . . tomu pride 
pred nas Stipan Mećar z Glavatac kipom svojim i v kipi sinov svojih i v kipi 
8ve braće svoje Glavatac, i poće govoriti : Kneze i sudci i vladan'e ! 
imali smo dugovanje s Jurjem Naśmanićem i sinovi njegovimi . . . Dan v Rmnji, 
v puni stoli Lapaćkom na zakon'ni dan pitanja .. .t (Śurmin, Hrv. spom. 
str 283-285.) 

— 1493 > Martina Rujavćića z Lapca.c (Śurmin, Hrv. spom. str. 375.) 

— 1504. Odredeno za poprą vak gradova >ad castra Klyz, Zyn et Or- 
ni ant (Rmanj) 6000 zlatnih forinti. (Kovachich M. G., Suppl. ad vestigia co- 
mitiorum, II., str. 312) 

— 1525. februarii 3 Eodem die Georgio Korlathowyth castellano 
castri Orman, ad racionem sallarii sui dati sunt fl. I. ; — 6. februarii pro ex- 
pensis X. (Tort. tdr. XXII. str. 70—73.) 



Digitized by 



Google 



142 Klaić Gracla za topografiju lićko-krbavske źupanije u srednjem vijeku. 

U Lapaćkoj żupi stajała su dakle u srednjem vijeku ćetiri grada : castrum 
Conuba, castrum Er min iii Ermen (hrvatski Rmanj) zajedno s varośem 
Rmanjskim (1431), nadalje castrum Laab iii Łapacz (Laabvar, Labwar), i* 
napokon castrum Orichouica (Orihovica, Orahovica, Oraovac). Potonji grad 
(Orihovica) stajao je negdje blizu danasnjega Oraovca iii Borićevca (Miśljenova 
gradina?), dok je grad Lapac moguće bio onaj prastari grad na brdu Oblaju iii 
Obljajcu, koji je po Frasu ostao joś od rimskih vremena 

Grad Rmanj s varośi istoga imena stajao je nesumnjivo kod sutoka Unca 
i Une, svakako tik iii blizu pravoslavnoga manastira Rmnja, kojemu na tom 
mjestu nalazimo traga od 16. stoljeća pak do dana danasnjega. O tom mana- 
stiru sv. Nikole, koji je viśe puta bio razvaljen i opet obnovljen (posljednji put 
22. listopada 1882.), i koji takoder zovu Herman, Hermanj, Ermain, pace i Ser- 
milom, imade ova literatura: Fras, VolIstandige Topographie der Karlstadter 
Militargrenze na str. 164, 165, 173; zatim: Cvejanović Branko, Manastir Rmanj 
na Uni (srpski ćasopis »Maticat II 1867, str. 806—809 i 880-832); Ruvarac 
Ilarion, Neśto o Bośni ... i o srpskim manastirima u Bośni (Godiśnjica Nikole 
Ćupića II. 1878. str. 259-261); Radimsky V., Razvaline crkve na Carevoj luci 
kod Rmanja u Bośni (Glasnik zem muzeja u Bośni i Hercegovini, V. 1893., str. 
487). Slika danasnjega manastira Rmnja śtampana je u ćasopisu »Viencu« od 
god. 1884. str. 417. Ruvarac u rećenoj studiji svojoj navodi ovu staru biljeśku o 
manastiru Rmnju: »Ova crkov manastira Hrmnja, hrama svetago arhijereja Ni- 
kołaja, skova se v leto 1515. trudom i podvigom starca Makarija«, — i po toj 
biljeści sudi, da je manastir obstojao već na poćetku 16. stoljeća. Medutim ćini 
se, da je neki manastir u okolisu Rmnja obstojao mnogo prije toga vremena. 

Ćetvrti grad u Lapaćkoj żupi spominje se god. 1396. kao »castrum Co- 
nuba*. Ime »Conubac oćito podsjeća na greko xoivó£tov ^lat. coenobium, odatle 
hrv. konoba), sto znaći skupno boraviste = samostan, manastir. Grad Konoba 
dobio je nedvojbeno svoje ime od nekog samostana, koji je u njemu iii do njega 
stajao. Możda je to bas samostan Rmanjski, a onda bi »Konoba iii Conubat bilo 
samo starije ime za potonji Rmanj Ime »Conuba« nalazimo god 1396., a ime 
Rmanj prvi put god. 1431., a bas u to vrijeme bio je knez Herman Celjski, 
tast kralja Sigismunda, kroz viśe godina (1406— 1407, 1423 — 1435) banom ćitave 
Slavonije, dok je hrvatskim banom bio knez Nikola Frankapan, rodak kneza 
Celjskoga, koji je knez Nikola primio od kralja Sigismunda godine 1431 grad 
Rmanj u zalog. Ćitao sam negdje jednom, da je Herman Celjski grad Rmanj 
utemeljio ; to ne će bid istini podobno, ali je moguće, da je knez Herman neko 
vrijeme taj grad drżao, pak da su onda Hrvati staru Konobu stali nazivati H e r- 
manjskim iii Rmanjskim gradom. No to je za sada samo nagadanje. 



12. Nebljuśka (Nebljujska) żupa. 

Prostirala se je na sjeveru Lapaćke żupę izmedu gore Pljesivice i rijeke 
Une. Na sjeveru dopirala je negdje do grada Ripća , gdje je medaśila s Hum- 
skom żupom. Stoga se je dogadało, da su kastelani grada Ripća upravljali ćesto 



Digitized by 



Google 



Klaić Grad a za topografiju lićko-krbavske żupanije u srednjem vijeku. 143 



ne samo Humskom żupom, nego i Nebljuśkom U kotaru nekadanje Nebljuśke 
żupę nalazi se i danas joś selo N e b 1 j u s i (Nebljuje) sa 150 kuca i preko 1000 
stanovnika, zatim selo Kruge sa viśe od 300 stanovnika. Nadalje nalazi se na 
bosanskoj medi Nebljuśka gorica i do nje na sjeveru Nebljuśka 
g r a d i n a. 

Nebljuśko pleme iii Nebljusi (nom. Nebljusi, gen. Nebljuh', dat. Nebljuhom, 
loc. u Nebljusih) u Nebljuśkom kotaru dijelilo se je u polovici 15 stoljeća na 
ćetiri koljena; jedno od tih koljena zvalo se je Źidovinići. NebljuSkomu plemenu 
pripadale su ove hiże iii kuce: Bokanići, Bubanići, Ćućići, Fabjanići, Glavćići, 
Kemenići, Kriżanići, Markovići, Milćići, Najćići, Radići, Radovanići, Sćitarići 
i Yućići. 

— 1447. V R i p ć i. Knez Tomaś, knez Krbavski i Humski i Nebljuśki 
i veće javlja, kako su sva ćetiri koljena Nebljuśkoga plemeua dopustila 
plemenitomu mużu Mikuli Gasparoviću, da uzme »u zakład t svu zemlju suca 
Dujma Vućića. (Śurmin, Hrv. spom. str.. 170 -J72.) 

— 1488. U Bihaću spominju se kao syjedoci uz ine plemiće » Paulus 
Chusich de Łapacz, Mihalicza de N e b 1 u h, Vuk Bezovinich de Kozouo, Ivan 
Vladilouich de Verhrika . . .€ (Lopaśić, Bihać, str. 299.) 

— 1513. Kralj Vladislav II. nagraduje Ivana Kriżanića iz Nebljuha 
za zasługę, stećene u ratu s Turcima, te mu daje grad Hresno u zagrebaćkoj 
żupaniji. (Tort. t&r od g. 1885. str. 197 — 198.) 

— 1524 Kralj Ljudevit slavi zasługę »Gregorii Orlowchyth de Choka et 
Petri Krusyth (Krużić) de K r o o g, capitaneorum nostrorum Segniensium 
et castellanorum Clisiensium«, te im poklanja Brezovicu u Kriżevaćkoj żupaniji 
(Starine jugosl. akad. V. str. 216 —217). 

Budući da se Nebljuśka żupa spominje uz Humsku żupu (oko Une izmedju 
Ripća i Bihaća) i grad Ripać, evo nekoliko podataka i o ovima: 

— 1448. U pismu banovca Tome Tvrtkovića od Bilaja spominje se u 
kninskoj biskupiji »Ivan archidiaconus Himilyensis« (oćita pogreska mjesto 
H u m 1 y e n s i s). (Kammerer, Codex comitum Zichy, IX. str. 197 — 198.) 

— 1488. U povelji, izdanoj te godine u Bihaću, ćita se: »Nos Blasius 
archidiaconus Homonensis et plebanus Bichachiensis*. (Lopaśić, 
Bihać, str. 299.) 

— 1493. Stefan Nimac i Vuk Keglević, porkolabi Ripaćki i Dujam 
Orlovćić, żupan Humski, i ćetiri suca stola Humskoga, po imeni Matijaś 
Vitulović, Ivan Milovanić, Stipan Butković, Paval Milinić, — opraśtaju Jakovca 
Vitulovića, koga su »Turci sagnali s većega dila plemenśćine*, za dvadeset go- 
dina »oda vsakih slużab i dohodak gradskih i od vsih biri bratskih.t (Śurmin, 
Hrv. spom. str. 367.) 

— 1489. februara 7. Kralj Matijaś Korvin daje Simonu Horvatu Wyta- 
novich i bratu njegovu Vidu mjesta >Fels5falu, Chokaath et Ztrypar 
in comitatu de Hwmlyam. (Codex dipl. patrius, I. str. 376 — 379.) 

— 1512 Ban Emerik Perenj zapovijeda Baltazaru Baćanu, »ut Stephano 
Ordachych (Orlowchych) et Duys castellanis castri Repach, 133 florenorum 
sallarium solvat«. (Starine jugosl. akad. V str. 150— 151.) 



Digitized by 



Google 



144 Klaić Grada za topografiju H5ko-krbavske Źupanije u srednjem vijeku. 



— 1513. »Dwya Orlochyth et Stephano similiter Orlochyth, castellanis 
nostris de Repacht nęka se isplati 100 zlatnih forintŁ (Star. jugosl. akad. 
V. str. 163.) 

— 1524. Ex Rypath. Fideles universitas nobilium regni Croacie piśu 
nadvojvodi Ferdinandu. (Starine jugosl. akad V. str. 221—222.) 

— 1525. 27. januarii— 17. iunii. Eodem die Joanni Golech, castellano ca- 
stri Repach, ad radonem sallarii sui dati sunt fl C. ^Tort. t£r. XXH. str. 65, 
l %7> 193, 206, 210, 211, 212, 217.) 

— 20. iunii. Stephanus iudex de Repach, qui venerat pro impe- 
trando subsidio eidem civitati. (N. dj. str. 21 o.) 

Vjek. Klaić. 



Digitized by 



Google 



O PODRIJETLU I ZASUŻNJENJU HRVATSKOGA 

KRALJA SLAYIĆA. 

(IO74— 1075.) 

l8tori]8ka 8tudi]a. 

Istorijskim je spomenicima utvrdeno, da je po smrti Petra I. Krijesimira 
(1073/74 ) postao hrvatskim kraljem neki ugledni velika3 imenom Slavić, dok se 
zakoniti baśtinik kraljevstva hrvatskoga herceg Stjepan, sinovac Petra I. Krijesi- 
mira, zar bolesti radi povukao u tihi manastir sv. Stjepana >de Pinisc nedaleko 
Spljeta, da u njem provede kakih śesnaest godina. Zna se nadalje joś i to, da 
kralj Slavić nije dugo vladao, jer ga je normanski knez (comes) Amicus od 
Giovenazza g. 1075. u ratu zarobio, pak da mu od toga vremena nestaje i traga. 
No u drugu rukuopet valja priznati, da se słabo sto pouzdano zna o podrijetlu istoga 
kralj a Slavića i njegovim porodićnim prilikama, a isto tako nije nam ni nagli i 
tragićni pad njegov sasvim jasan, pa stoga ga redovno i zovu istorici nasi »za- 
gonetkomc. Ovoj je studiji zadaća da oba ta pitanja osvijetli i razmrsi, i to djelo- 
mićno na joS neupotrebljenim izvorima. 

Prije nego li ću poćeti sarnim ispitivanjem podrijetla Slavićeva, navesti 
ću raźna dojakosnja miiljenja i to hronololkim redom kako su izrećena, jer bas 
protivurjećje njihovo najbolje opravdava ovu moju radnju. 

Luciu s (1666.), inaće prvi nas pisać, koji je znao sto reći o Slaviću, ne 
govori doduśe izravno nista o njegovim rodbinskim odnosima, no pośto izriće 
sumnju, da mu se nekako ćini, kan da treba onoga bana Petra, sto se spominje 
u jednoj Slavićevoj ispravi, jamaćno smatrati u neku ruku njegovim nasljedni- 
kom, to mislim (ako sam ga uopće dobro razumio), da Lucius toga Petra ipak 
mućeći smatra nekim rodakom kraljevim. ' 

Svakako je ovo nejasno pisanje Lucijevo razlog, da je Mik o czy (1792.) 
u svojem djelu >Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad seculum XIV. 
usque perducta series* ustvrdio, daje taj isti ban Petar bio rodeni brat Slavićev, 
a onda po smrti Stjepana II. onaj kralj hrvatski, kojega je Koloman pobijedio 
i pogubio u boju kod Petrove gore. 9 

Nalićno piśe Ljubić (1864.) u svom >Pregledut. On każe: »Imamo uspo- 
mene o njem (Slaviću, koga on zove Slavi§a) u dvih poveljah od g. 1072. Prva 



Joannis Lu cii: De regno Dalmatiae et Cro- * Kukuljević: Arkiv XI. p. 44—45. 
atiae libri sex. Amstelaedami 1666. p. 85. 

10 



Digitized by 



Google 



146 Śiśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



nam każe, gdje on i braća mu Zovin, Dosimir, Petar i Gromił daruju u Novom- 
gradu (sic! Ninu) u prisutnosti kralja (Petra I Krijesimira) i dvorskih ćastnika 
njeke zemlje manastiru sv. Grisogona u Zadru na zadusbinu svojim diedom; a 
druga, gdje on i brat mu Petar, tad żupan Sidrazski a sada ban, indi za Sv. La- 
dislava kralj hrvatski, daruju istomu manastiru zemljarinu, sebi pripadajuću na 
okolici zvanoj Bravizo. Ovo nam dokazuje, da ta obitelj bila je onda jako bo- 
gata i moguća u Hrvatskoj. Treća od g. 1080. spominje ga kao kralja, kadno 
se nadje u Splietu i rieśi njeku razpru, koja se biase porodila med njim i bratom 
mu Petrom banom s jedne strane, a s druge crkvom Sv. Petra u Omisu sbog 
darova istoj crkvi po njih ućinjenih.« * 

Budinger (1866 ) se o Slaviću izjayljuje ovako: >Dieser Slavizo ist viel- 
leicht mit dem unter den Donatoren des Chrysogonuskloster bei Lucius (p. 161 ) 
Genannten identisch.« a Dakle i on kan da je skłon po tom smatrati Sovinu, De- 
simira, Petra i Gromilu njegovom braćom. 

Protiv takoga miśljenja prvi ustade Rac ki (1872.), koji se u svojoj raspravi 
»Red u vladanju i rodoslovje hrvatskih kraljeva narodne dinastije« oyako izjavio : 
»U obitelji Slavica poznat nam je Rusin, koj je bio źupan primorski i bio via- 
stelin u primorju kod Omiśa, posjedujuć od ostalih zemlje u Trsteniku. Rusin bi- 
jaśe brat Slavici, a imase sina imenom Petra Slava. Slavic imaśe takodjer svoj 
diel u Trsteniku ; te je po tom obitelj njegova imała biti od odlićnijih u onom 
>primorju«, gniezdu njekada i sada hrvatskih sokolova.t 8 Poslije dvije godine 
(1874.) l opet se izjavi Rac ki u svojoj raspravi »Borba juźnih Slovena za drżavnu 
neodvisnost u XL vijeku« o toj stvari ovako: »Izbor pade na Slavica, brata pri- 
morskoga źupana Rusina, koji je imao zemalja u Trsteniku kod Omisa. Rod i 
predjaśnji odnośaji Slavica nisu nam pobliże poznati. Ali smije se predmnievati 
da je on pripadao jednomu od 12 hrvatskih rodova, iz kojih su se birali banovi 
i zupani, te da je on jamaćno za Petra Kriesimira obnaśao ćast drzavnu. Źupan 
toga imena nayodi se u listini g. 1068. Po poznijoj pripiski bijase Slavic zupan 
lićki, zet Petru Kriesimiru po njegovoj kćeri Nedi. Ova se pripiska ne może su- 
vremenim spomenikom utvrditi, ali nije nevjerovatna ; daje nam pace tumaćenje 
onomu ugledu Slavica, koj ga uzvisi na hrvatski priestol.* 4 

Medutim je i opet jedan Nijemac napisao djelo o najstarijoj povjesti hr- 
vatskoj, a to je Gfrórer (1873.), koji każe o Slayiću: » ... Es erhellt aus einer 
Urkunde, dass nach Cresimir ein Kroate, Namens Slawizo, Konig wurde und 
dass neben ihm sein Bruder Peter Banus war. Ohne Zweifel sind dieser Konig 
Slawizo und der Banus Peter dieselben Bruder die in dem Schenkungsbriefe von 
1072. ais Grosse, welche zum Hofe Cresimirs gehórten, erwahnt werden.* 5 Dakle 
Gfrorer każe ono isto sto i svi njegovi predradnici osim jedinoga Raćkoga 

Konaćno progovorio je o tom pitanju i Pin ter (1887.) u raspravi: >Pri- 



1 Ljubić: Pregled hrvatske povjesti. Rieka s Rad 19. p 78. s pozivom na Carrara: Archi- 
1864. p. 28—29. V* capitolare di Spalato (1840) p. 53, 60, 65. 

4 Rad 28. p. 148—149. 

2 Bttdinger: Ein Buch ungarischer Geschichte 5 Gfr&rer-Weiss: Byzantinische Geschich- 
1058-1100. Leipzig 1866. p. 108. ten. (1873) H. Band. p. 235. 



Digitized by 



Google 



Śiśić O podrijetlu i zasużnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 147 

mjedbe hrvatskoj povjesti na izmaku XI. i na poćetku XII. stoljećac On każe: 
>Tko je bio taj Slavić i u kom odno§aju stoji sa preSastnikom svojim, o tom 
izvori sute kao Sto i o tom, kako li je dośao na prijestolje i da li je bio u ci- 
jeloj zemlji kralj. Njeka vijest każe. da je bio zet Petra I. Krijesimira, da je imao 
njegovu kćer Nedu za zenu ; ali to nam se ne ćini vjerojatno . . . Slavić se u opće 
ne spominje ni u jednoj kraljevskoj listini Petra I. Krijesimira niti kao syjedok 
niti inaće; spominje se u posebnim dvim listinama, u jednoj listini od g. 1072. 
u Ninu, kojom pet braće Sovina, Desimir, Petar, Gromela i Slavić daruju samo- 
stan sv. Krisogona, onda druga od iste godine, kojom samo on sa bratom Pe- 
trom, zupanom sidraśkim, daruje isti manastir, zatim joś dyije listine iz g. 1074., 
gdje se Slavić već spominje kraljem a brat mu Petar banom.* * 

Iz ovoga razlaganja se vidi, da postoje u gIavnom dva mnijenja; jedno 
dovodi Slavića u svezu s darovateljima manastira sv. Grizogona g. 1072., te od 
njegova bana Petra ćini mu brata, pak drugo (Raćkovo), da je Slavić imao brata 
Rusina, imao posjede oko Omiśa i moźda bio zet kralja Petra I. Krijesimira. A 
sada da vidimo, koje je miśljenje istinito i sto uopće sigurni istorijski izvori o 
tom pitanju kaiu. 

U jednoj ispravi od g. 1072. każe se medu ostalim ovo : »Uisum nobis est 
fratribus Zouinna, Desimir, Peter, Gromela, Slauiz, de ciuitate Nona, ut pro re- 
medio animarum nostrarum et parentum nostrorum defunctorum ąuorum nomina 
indicamus : Ueliacus, Stepan, Tomidrag, Uekemir, Raddomir, nomina autem femi- 
narum defunctarum: Petrona, Bolinega, dare in cenobio sancti Chrisogoni mar- 
tyris, situm in Jadera, possessionem in Brauizo a marę infra et supra, que a nostris 
possessa est . . .« a Iz toga slijedi: 1. Da su Sovina, Desimir, Petar, Gromela i Slavić 
bili rodena braća 2. Da su im predi bili Veljak, Stjepan, Tomidrag, Većemir i Rado- 
mir, a prede Petrona i Bolinega 3. Da su oni bili iz Nina i 4. Da im se plemenita 
baśtina, od koje oni jedan dio daruju zadarskomu manastiru sv. Grizogona, nala- 
zila »in Brauizo«, to jest u danaśnjem prijedjelu Obr o vi ci zapadno od Nina, 
koji se nalazi izmedu otvorene pućine morske i zatoną ninskoga (»a marę infra et 
supra«, kako se każe u ispravi). 3 

Dalje rodbimske odnose ove braće znatno rasyjetljuje ovaj podatak iz 



1 Robert Pin ter u programu kr. vel. gimna- vatska I. p. 251.)- każe za Slavića, da je »po 

zije u Gospiću 1886/7. p. 24—25. O isprav- njekoj viesti zet pokojnoga kralja, jer da se 

nosti one vijesti, sto każe, da je Slavić bio oźenio njegovom kćerju Nedom. Tako je 

zet Petra I. Krijesimira, posumnjao je već Slavić, ban valjda sjeverne Hrvatske, imao i 

Mesić: Dmitar Zvonimir, kralj hrvatski. (Iz neko pravo na priestolje*. Ovo »ban sje- 

Rada 39. p. 10.). Klaić każe za Slavića, da je verne Hrvatske« oCito je u svezi s vijesti, 

bio »źupan lićki, zet kralju Krijesimiru«. (Kralj da je bio źupan lićki. 
Dmitar Svinimir i njegovo doba. p. 6.), a u 2 Racki: Documenta p. $1-93. 
svojoj »Povjesti Hrvata* sv. I. p. 112. każe zanj, 3 Na Obrovac nije nipośto możno pomiśljati, 

da je bio »od plemena Svaćića«, ne istićući ne samo sto je suviśe udaljen od Nina, nego 

ni jednom rijeći, da bi bio zet kralja Petra I. i poradi opisa meda darovane zemlje. Stoga 

Krijesimira. Iz to^a se ima zakljućiti, da Klaić je Kukuljević (Codex dipl. II, p. 13, 14, 29 

smatra Slavića rodakom kralja Petra »Sva- i 73) pogrijeśio, a po njemu onda i oni, koji 

fcićac, ako ne bratom. Smićiklas (Povjest Hr- su se za njim poveH. 



Digitized by 



Google 



148 Siśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



g. 1072.: >Ego Petrus iupanus de Sidraga cum Slauizo fratre pro remedio ani- 
marum nostrarum et parentum defunctorum trado in cenobium sancti Chriso- 
goni omne territorium quod pater meus Semiuit possedit in loco quod appellatur 
Brauizo.* l Time smo saznali, da se otac one petorice braće zvao Semiyit, ali 
jo§ i to, da je Slavićev brat Petar bio żupan sidraski. U tom se ćinu on navodi 
joś u jednoj ispravi od g. 1069.: » Petrus iupanus de Sidraga.« a Slavić pak za- 
biljeźen je kao żupan u jednoj ispravi, sto ju je izdao brat njegov Petar izmedu 
g. 1070. i 1072. i to naprosto ovako: »In presentia . . . Slauici iupanit 8 , na ża- 
lost bez jasno odredene zupę. Sovina opet se spominje g. 1070. kao »setenic« 
(satnik), a 1073. kao obićan svjedok (testis). 4 Gromeli se ne nalazi inaće traga, 
dok se ni Desimir pod tim imenom vise ne navodi u spomenicima, ali ga zato 
nalazimo spomenuta kao Desinju (Desinna), sto će se nesto niże sasvim jasno 
pokazati. Taj Desinja navodi se u vise isprava izmedu g. 1070. i 1073. kao > iu- 
panus nonensist i naprosto kao «iupanusc 5 Prema tomu vidimo, da su od po- 
menute petorice braće trojica bili zupani (ninski, sidraski i ?), a jedan satnik, 
dakle sva ćetvorica obnaśahu visoka dostojanstva na hrvatskom kraljevskom 
dvoru. To je tim vaźnije, sto se iz isprava jasno vidi, da je kralj Petar I. Krijesi- 
mir volio stolovati bas u Ninu, dakle upravo u mjestu, za koje se każe, da je 
postojbina Semivitovih sinova (» . . . de civitate Nonat.). 6 

Medutim jos nam slużi jedna isprava za popunjenje Semivitovića, a iz- 
dana je izmedu g. 1105. i 1107. U njoj ćitamo obzirom na donaciju braće Semivi- 
tovića od g. 1072. slijedeće: »Dehinc elabentibus pluribus annis, temporibus uide- 
licet apud nos domini Colmanni regis , quidam peruersi nepotes uirre subtraxe- 
rant aliąuos agellulos de predicta possessione, falsificantes car tam istam Quod 
prospicientes nos fratres iam dicti cenobii (sv. Grizogona u Zadru), eos stare 
fecimus ad iudicium episcopale. Et datis iudicibus, iudicauerunt nobis tribus mo- 
nacbis iurando firmare cartam istam; et alii tres similiter iurarent de nepotibus 
illorum qui illam donarant nobis possessionem. Quod et factum est. In primis 
iurat dominus Dabrus nuper abbas, deinde Georgius presbiter et Gauzulus pres- 
biter ; item de heredibus illorum qui nobis hoc benigne egerant, iurat Radoslaus 
filius Petri iuppani, Saracin filius Slauizi iuppani similiter et Climin filius Desinne 
iuppani similiter.* 7 Iz ovoga nepobitno slijedi: 1. Daje onaj Desimir i Desinja 
żupan jedno te isto lice i 2. Da je zupan Petar imao sina Radoslava, żupan Slavić 
sina Saracina, a żupan Desinja sina Klimina. 



1 RaĆki: Documenta p. 91., gl. i p. 94., te 45. Za kralj evsku palaćuu Ninu Jęli ć: Spo- 

Kukuljević: Cod. dipl. II, 73—74. menici grada Nina III. u »Vjesnikuf hrvat. 

* Radki: Documenta p. 74. arheol. druśtva. N. S. VI. (1902.) p. 110— 115. 

3 o. c. p. 94. 7 Raćki: Documenta p. 93. u noti. Kuku- 

4 o. c. p. 80, 84, (90), 95. 1 j e v i ć : Cod. dipl. II. za Cudo ove isprave 

5 o. c. p. 80, 82, 84, 90, 93, 95. nema. Godina izlazi iz uporedenja pot pisanin 

* Gl. moje »Itinerare vladaoca hrvatskih i ug.- svjedoka sa ispravama toga vremena kod Ku- 
hrvatskih od najstarijih vremena do Bele IV. « kuljevića; svakako ne prelazi g. 1107. 

u »Vjestniku« kr. zem. arkiva V. (1903.) p. 



Digitized by 



Google 



Siśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kr al ja Slavića. 



149 



Prema svemu dakle izlazi ovo rodoslovlje: 

Semivit 
1072. 



Zouinna 

setenic 
1070, 1072. 



Desimir 

(Desinna) 

iuppanus no- 

nensis 1070, 

1072, 1073. 

I 
Climin 
c. 1105. 



Peter 

iuppanus de 

Siaraga 1069., 

1072. 

Radoslaus 
c. 1105. 



Gromela 
1072. 



Slauiz 

iuppanus 

c. 1070/72 

1072. 

I 
Saracin 
c. 1105. 



Ako sada upotrebimo ove pouzdane rezultate na pitanje o podrijetlu 
kralja Slavića, onda moramo odmah priznati, da on nije potekao iz togi roda, 
jer bi to isprava od 1105— 1107. istakla, a ovako ga ona naprosto zove zupanom, 
i onda dosljedno, da kralj Slavić nije identićan s onim zupanom Slavićem od 
g. 1070/72., niti da je ban Petar njegov rodeni brat, kao sto su to tvrdili gotovo 
svi već pomenuti pisci osim Raćkoga. 

Oyaj rezultat podupire jos i ovo razlaganje. Medu spisima, sto se tiću 
manastira sv. Petra Gumajskoga, koji se nalazio u poljićkom primorju, ! ima 
ovaj vazni zapis, napisan postupice medu g J065. i 1074.: »Breuem recordatio- 
nem facio ego Rusinus, qui et morstici, de terris que sunt in Tristenico. Pars 
que mihi contigit, uolo et iubeo ut sint in monasterio sancti Petri pro remedio 
anime . . . Deniąue post mortem prefati Rusini morstici venit uxor eius et affir- 
mavit prefatas terras . . . Postea uenit Slauiz rex et corroborauit prenominatas 
terras coram Petro bano et Sarubba iuppano et Ded filio Climini et Uelcano 
setnico et Juuano filio Uilcane brauaro et Zurra filio Tripuni . . . Ibidem Slauiz 
antę eosdem testes sicut partem fratris sui affirmauit, sic suam partem, que ibi 
habebat, in eadem ecclesia pro remedio anime sue nec non sui fratris, perpetua- 
liter contulitt* Iz toga se bjelodano vidi: i. Da su zapovjednik hrvatske mor- 
narice 3 Rusin i kralj Slavić bili braća 2. Da je admirał Rusin umr'o prije nego 
li je brat mu postao kralj, ostavivsi iza sebe udovicu nepoznata imena. 3. Da 
su baśtinske zemlje Rusinove i Slavićeve bile u Trsteniku u poljićkom primorju 4 
i 4. Da se iz isprave same nikako ne smije izvoditi, da je ikaka rodbinska veza 
postojala izmedu kralja Slavića i njegova bana Petra, a najmanje da mu je bio 
rodeni brat. 

Ovu posljednju tvrdnju podupire jos i ovaj spomenik od g. 1074.: »Attigit 



Da je RaĆkovo miśljenje, koji ga stavlja u 
okolicu solinsku, neispravno, jasno je dokazao 
Kaer: Dvije opatije sv. Petra Gumajskoga 
i sv. Stjepana de Pinis u staroj spljetskoj 
nadbiskupiji za doba narodne hrvatske dina- 
stije. (1892) p. 9—26. 
RaĆki: Documenta p. 98. 
Da se ono »morsticus< ima tako protuma£iti, 
sravni Poparić:0 pomorsko j sili Hrvata za 
dobę narodnih vladara (1899) p. 128 133. To se 



vidi i po tome, sto se g. 1389. i 1390. za Matiju 
de Cesanis (Zadranin) każe, da je »admiratus 
regnorum Dalmatiae et Croatiae* (R a d i ć : 
Nova svjetlost na pitanje o »Admiralima ratne 
mornarice hrvatske« g. 1358— 1413. u >Staro- 
hrvatskoj prosvjeti« V. (1900.) p. 64. Gl. 
K 1 a i ć : Admirali ratne mornarice hrvatske 
g« J 358 — 1413 « u »Vjestniku< kr. zem. arkiva 
II. (1900.) p. 32—40. 
Za Trstenik gl. K a e r o. c. p. 23 -26. 



Digitized by 



Google 



150 



Śiśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



eo tempore uenire in nostris partibus Slauizo rex et Petrus banus nec non Sa- 
rubba causa discordie, que erat inter Slauizo et Lubomiro. Unde uocaverunt nos 
antę hos nominatos viros omnes Tugarani; residentibus in ecclesia beati Petri 
que sita est in Olmisi, scilicet coram Slauizo, nec non Petro et Sarubba, cepe- 
runt altercare nobiscum . . .t ! Oćito je, da ban Petar igra u ovoj ispravi ulogu 
zvanićne lićnosti i syjedoka, te da se nipośto ne smije iśta drugo u njem na- 
zrijevati. No stoga se może pomiśljati na to, da je onaj Ljubomir rodak kralju 
Slaviću, jer vode parnicu radi neke zemlje u tom kraju, a to je u to doba nąj- 
ćeśće bivalo medu rodacima, pripadnicima jedne porodice ; konaćno ne smije se 
onako na lako uzeti, da će tek tkogod iz istoga krają voditi parnicu s kraljem. 

Dalje rodbinske sveze braće Rusina i Slavića dokazuju jos dvije isprave. 
U prvoj, izdanoj oko g. 1070., ćitamo : > . . . Deniąue comparaui seruum nomine 
Lubizo de Gruba . . . coram morstico Rusino et Grubizo suo consobrino.* 2 — 
Prema tomu dakle imali su Slavić i Rusin rodaka Grubića, koji im je padao 
»consobrinusc, to jest on bjeśe sin njihove tetke (oćeve sestre) inaće nepoznata 
imena. 3 Napokon u jednom spomeniku od g. 1176. każe se: iMonasterium sancti 
Petri de Gomai, a longis retro temporibus sepedictas terras possedit, quas quidem 
terras Rossene morstici Petrus Slauus filius eius, et Slauizo auunculus (sic ! pa- 
truus) eiusdem Petri Slaui, prenominatas terras in supradicto monasterio cónfir- 
mavit et eas in pace et magna quiete hactenus possedit et quod a predictis viris 
donatione et confirmatione prelibate terre nostro monasterio fuerint tradite.* 4 
Iz toga slijedi, da je zapovjednik hrvatske mornarice Rusin imao sina Petra 
s pridjevkom »Hrvat« (Slauus) i da je i taj sin u primorju poljićkom naslijedio 
svoju bastinu, od koje je takoder jedan dio darovao manastiru sv. Petra Gumaj- 
skoga, kao sto su to ućinili otac mu i stric. 

Prema svemu tomu dobivamo ovo rodoslovlje porodice kralja Slavića: 

N. 



N. 
(brat) 



Rusin 

zapovjednik hrv. 

brodovlja 

t prije 1074. 

źena N. oko 1074. 



Slavić 

hrv. kralj 

(1074.-1075.) 



N.? 
(sestra) 
I? 

Grubić 
oko 1070. 



Petar »Hrvat« 
poślij e 1075. 

Tako sam sasvim jasno dokazao, da kralj Slavić nije identićan s onim 
Slavićem, koji se spominje oko 1070/72. kao »iuppanus«, da ban Petar nije njegov 
rodeni brat, te da se njegova postojbina i plemenita zemlja nalazila u poljićkom 
primorju. Żupa poljićka bila je u XII. vijeku nesumnjiyo u vlasti hrvatskoga 
plemena Kaćića, a kako se ono u to doba pojavljuje kao brojno i mocno, może 



1 R a ć k i : Documenta p. 129. 

a o. c. p. 135. 

3 Prema sredovjećnom sporadićnom upotreb- 



ljavanju te rijeći mogao bi im biti i brat od 

strica. 

Kukuljević Cod. dipl. II, p. 96. 



Digitized by 



Google 



Śiśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 151 



se uzeti, da je već od dulje vremena ondje prebivalo. Klaić każe u svojoj ras- 
pravi >Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljećac o Kaćićima ovo: >Na po- 
ćetku XII. stoljeća spominju se plemeniti ljudi od plemena Kaćića na dva krają 
hrvatskoga kraljevstva: u okoliśu grada Zadra, zatim na jugu Spljeta u okoliśu 
grada Omiśa. Nije zato nevjerojatna slutnja, da je pleme Kaćića isprva prebivalo 
na sjeveru u prijedjelu izmedu Zadra i rijeke Krke i da je ono valjda joś u XI. 
stoljeću preślo na jug hrvatske kraljevine, moźda onda, kada je kralj Petar Kre- 
śimir IV. Veliki obladao jednim dijelom nekadanje stare oblasti Neretve. Możda 
je Kaćiće sam Petar Kreśimir naselio u oblasti izmedu Cetine i Neretve, u ka- 
snijoj Krajini, ieleći s pomoću toga jakoga plemena ućvrstiti vlast hrvatskoga 
kraljevstva na juinoj medi. Svakako stoji, da je već u XII. stoljeću glavna silą 
plemena Kaćića bila na jugu Spljeta, naroćito u gradu OmiSu i njemu na jugu 
u oblasti Krajini. « * 

Prema tomu dakle, ako se smije nagadati, pripadao je kralj Slavić 
Kaćićevom plemenu. 

A sada joś da se obazremo na onu vijest, po kojoj bjeśe kralj Slavić zet 
kralja Petra I. Krijesimira. 

Za rijeśenje toga pitanja valja prvo i prvo pokazati, otkuda potiće ta 
vijest i gdje se nalazi. U svojem izvjeśtaju »Iztrazivanja u pismarah i knjiznicah 
dalmatinskiht piśe Raćki, govoreći o knjiżnici knezova Fanfogna u Trogiru, ovo: 
>Tudjer imade listina i drugih izprava, pak i »catalogus ducum et regum Dal- 
matiae et Croatiae« ... U tom imeniku navodi se 27 vladalaca hrvatskih. Na- 
vesti ću ovdje njeke zanimive, od druguda manje poznate podatke, neupustajući 
se ovdje u razglabanje o njih istinitosti . . . Petru Kriesimiru daje dvije kćeri : 
Nedu »quam dedit Slauizoni, comiti Lyke«, i Violantu, koja bi udana za ugar- 
skoga kralja Ladislava.< 2 Za taj >catalogusc trogirski każe Bulić, daje >neka 
smjesa raznih vijesti, nęka krparija iz kasnijih doba, negdje valjda iz XVII. v., 
skrpana od raznih pisaca, neśto viśe legendarna, nego li povjesnićkoga. Ali se 
opet yidi po svemu, da nije ovo iz glave izvadeno, nego da je ovo skrpano iz 
povjesnićkih legendarnih starijih stvari, da nije ovo sve izmiśljeno, da izvornici 
odmiću u starije vijekove.« 3 

Iz ovoga Bulićeva pisanja odmah smo upozoreni, da treba da budemo 
vrlo oprezni, jer se tu radi o nekakoj »krpariji«, pa ćak iz XVII. vijeka. I od- 
ista se srećemo u već pomenutoj vijesti s jednom krupnom neistinom, biva da 
je i ugarski kralj Ladislav I. bio zet Petra I. Krijesimira po drugoj njegovoj 
kćeri Violanti, jer se znade kao sigurno, da je kralj Ladislav imao od g. 1079. 
za zenu Adelheidu, kćerku Rudolfa Śvapskoga, protukralja Henrika IV., koja 
mu je rodila jedinicu kćerku Pirosku, zenu byzantinskoga cara Ivana Komnena, 
te umrla u maju 1090. Osim ove Adelheide ne da se iz poznatih spomenika 
nićim dokazati, da je Ladislav imao budi prije 1079., budi poslije 1090. joś 
koju zenu. 4 

1 Rad 130. p. 19—20. »Vjesniku« hrv. arheolog. druśtva. N. S. V. 

2 Rad 26. p. 173—174. (1901) p. 224. 

3 »Izvjeśtaj pete glavne skupśtine vBihaća< u * Paule r: A magyar nemzet tOrtćnete az 



Digitized by 



Google 



152 ŚiŚić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kr al ja Slavića. 



Ova okolnost, pojaćana onim, sto je o tom » katalogu* izrekao Bulić, 
svakako mora u nama podrmati yjeru i u ispravnost one druge vijesti, sto je 
s ovom u neposrednom savezu, da je naime kralj Petar I. Krijesimir imao kćer 
Nedu, koju da je udao za lićkoga źupana Slavića. No uzmimo bas da je ona 
autentićna i istinita , sta se smije iz nje izvoditi ? Samo to, da je neki 1 i ć k i 
źupan imenom Slayić bio kraljev zet, ali jos ne k r a 1 j S 1 a v i ć. Ova je tvrdnja 
tim umjesnija, sto se znade, da je u to doba bilo iskljućivo plemenskih źupana, 
koji su nasljedivali vlast, iii bili izabrani tek u opsegu njihove plemenite baśtine, 1 
a za kralja Slavića znamo, da mu je »plemensćina< bila u poljićkom primorju, 
te da ima tim manje razloga misliti na udaljenu Liku, sto mu je brat bio za 
vladanja Petra I. Krijesimira zapoyjednik hrvatske mornarice, a taj ćin ipak su- 
ponira za ono doba rodena primorca. 

No stavimo se na stanoviste Bulićevo, koji za taj katalog każe, da nije 
»iz glave* izvaden, nego tek skrpan >iz povjesnićkih legendarnih djela«, to jest 
ako ga dobro razumijem, da se u njemu może pored neispravnih ipak naci po 
koja ispravna vijest. Kusajmo stoga ono, sto katalog każe, u skład dovesti sa 
saćuvanim nam ispravama. Spominjasmo, da medu Semivitovići ima i jedan brat 
SIavić, za koga se zna kao sigurno, da je bio oko godine 1070., dakle već 
potkraj vladanja Petra I. Krijesimira, żupan. Kad uzmemo u obzir, da je jedan 
brat njegov bio źupan sidraski, a drugi ninski, dakle u okolisu izmedu Nina i 
rijeke Krke, onda smijemo nagadati, da se negdje u blizini nalazila i żupa Slavi- 
ćeva. 2 O sidraSkoj żupi każe Zlatović ovo: »Doslo vrijeme te se morala raz- 
dijeliti; tada jugo-istoćni dio od iste rastavljen saćinjavase posebnu źupaniju 
Lukę, od rijeke Krke do vranskoga jezera i tako je sidraśka żupa imała me- 
daśnu sa jugo-istoćne strane źupaniju Lukę, a njoj valja da su pripadali otoci 
od Vergade sa Inkoronatom do pod Zadar.t 3 Prvi se puta srećemo sa żupom 
łuckom i njezinim źupanom Prvanegom g. 1058. 4 

To bi nas eto navelo na to, da Slavićevu żupu trażimo u Luki, to jest 
da je onaj zapis u predlosku sto je zar leżao pred sastavljaćem trogirskoga kata- 
loga glasio: »quam dedit Slauizoni, comiti Lwket, a ne »Lyke«, iii drugim rijećima, 
da ga je valjda sastavljać rdavo prepisao. 5 Neku potkrepu tome może se jos i 



Arpśdhśzykirślyokalatt. P(i899)p. 145—1461 retve. >Staroh. Prosvjeta« I (1895), II (1896), 

442 nota 292. — Giesebrecht: Geschichte III (1897). 

d. deutschen Kaiserzeit.III* (1890) p. 467—468. s Z la t o v i ć o. c. I. p. 143. 

— Bttdinger: Ein Buch ungarischer Ge- * Br aśni ć o. c p. u. 

schichte 1058— noo. p. 77. nota 1. stu- ui a *• 1 1 ~ 1 

J r n * Taka je zabluda tim lakse mogła nastati, sto 

Raćki: Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. od X VL vijeka dalje već dugo nema lućke 

stoljeća p. 174 i dalje, osobito p. 178-179. źupe, dok se za Liku poradi tamośnjih Tu- 

Za te źupe gl. Br as nić: Żupę u hrvatskoj raka dobro znało. — Konaćno moram jos is- 

drżavi za vlade knezova i kraljeva narodne taknuti, da se u po vel jam a naśih kralj eva i 

dinastije. Program kr. vel gimn. vinkovaćke inim privatnim nikąd ne navodi ni jedan lićki 

1878/9 i Zlatović: Topografićke crtice o źupan, a sama Lika »iuppa Licche* tek je- 

starohrvatskim źupanijama u Dalmaciji i sta- danput u ispravi Petra I. Krijesimira bisku- 

rim gradovima na kopnu od Yelebita do Ne- piji rapskoj od g. 1070. (Gl. Braśnić 1. a). 



Digitized by 



Google 



Śiśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kr al ja Slavića. 153 



u tom nagadati, śto znamo, da je kralj Petar I. Krijesimir rado stolovao u Ninu, 
te da su braća Semivitovići bili njegovi dvorski dostojanstvenici. Prema tome 
dakle, ako se vijest onoga »kataloga« uopće może i smije uvaźiti, bio bi zet 
kralja Petra I. Krijesimira Slavić sin Semivitov, a taj opet nije nikąd bio kralj 
hrvatski. Stoga valja pristati uz miśljenje, sto gaje izrekao Mesić ovim rije- 
ćima: »Kad bi se smjelo uzeti, daje vjere dostojna ona biljeśka kasnjega vre- 
mena, koja veli, da je Slavić imao za zenu Kresimirovu kćer po imenu Nedu, 
tada bi prestala svaka teśkoća u pitanju naśem, jer bi se naprosto reklo, da je 
pravo nasljedstva u pomanjkanju mużkoga potomstva na tanku krv preślo, te da 
je tako Slavić po svojoj żeni do priestola dosao. Nu i bez obzira na to, da ona 
biljezka nigdje ne nalazi u davnini potrebite si potvrde, upućuju nas već same, 
inaće nam poznate okolnosti drżave hrvatske nakon smrti Kresimirove, da prije 
na to pomislimo, da je pitanje o popuni izpraznjenoga priestola razdoru povod 
dało, nego da je bilo onako jednostavno i na miru rieseno. Zato dode Slavić 
po mojem mnienju do priestolja kraljevskoga samo putem borbe stranaćke, u 
kojoj su mu pomogli svi oni, koji su jos za żiva Kriesimira s negodovanjem 
motrili, kako im se kralj sve viśe priklanja zapadu i ideam njegovim Po tom bi 
dakle izbor Slavića znaćio reakciju proti onim znaćajnim smjerom Kresimirove 
vladavine, koja je medutim sada samo sile naroda pocjepala i po tom drźavu 
osłabiła. « ! 

Da su ove rijeći Mesićeve potpuno ispravne, najbolje dokazuje akcija, 
sto ju je pokrenuo Grgur VII. protiv kralja Slavića. Poznato je, da su papę 
odmah, ćim se poćelo raditi oko reforama u katolićkoj crkvi, svratili pozornost i 
na kraljevstvo hrvatsko. Već 1050. śalje papa Lav IX. (1049— 1054), prvi » re- 
formator*, svoga legata Ivana u Spljet, gdje on sazove crkveni sinod te >inqui- 
sitionem cepit facere in capite et in membris«, i odista skinę nadbiskupa Dabra 
(od 1030.) s ćasti, jer imadase zenu i djecu, premda se Dabro pravdao govo- 
reći: »predictam mulierem sibi fore legitimam, quam ex consuetudine orientalis 
ecclesie secum poterat licite retineret. 2 Nekoliko godina kasnije (1059/60.) sa- 
stane se pod predsjedanjem papinskog poslanika Maynarda i opet crkveni sinod 
u Spljetu, a taj zakljući: 1. >Si quis amodo episcopus, presbiter aut diaconus 
feminam acceperit vel acceptam retinuerit : proprio gradu decidat, usque dum ad 
satisfactionem veniat, nec in choro psallentium maneat, nec aliquam portionem 



Iz toga se dakako ne smije izvoditi, da uopće * Mesić: Dmitar Zvonimir kralj hrvatski. Rad 

u to doba nema lićkih żupana, ali ipak to, 39. p. 122. 

da su oni rijetko dolazili na dvor, jer ubilje- 2 Thomas ar chi di a c o n us: Historia sa- 

Źeni svjedoci odista su bili i nazoćni; tek lonitana. Digessit Fr. R a ć k i : (Monum. Slav. 

kasnije to nije bilo nużno, nego je znaćilo tko meridion. XXVI. Sciiptores vol. III), p. 46. 

sve priznaje kraljevsku vlast. Gl. Bresslau: R a ć ki: Documenta p. 203— 204. Kaer o. c. 

Handbuch der Urkundenlehre far Deutsch- p. 46 grijeśi, kada misli, da je Dabro skjnut 

land und Italien I. p. 807 i dalje. — Paoli- g. 1040. Gl. Raćki: Documenta p. 204. 



Lohmeyer: Grundriss zu Vorlesungen tlber 
lateinische Palaeographie und Urkundenlehre. 
UL 8 p. 179 i dalje. 



Digitized by 



Google 



154 



Śiśić O podrijetlu i zasużnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



de rebus ecclesiasticis habeat. — 2. Si quis clericorum amodo barbam vel co- 
mam nutrierit: in ecclesiam intrandi facultatem non habeat et canonice vindicte 
pro suo quisque gradu subiaceat. — 3. Sclavos, nisi latinas litteras didicerint, ad 
sacros ordines promoveri et clericum cuiuscumąue gradus sit, laicali servituti 
vel mundiali fisco amodo subiugari sub excommunicationis vinculo omnimodo 
prohibemus.t l 

Ovaj treći zakljućak objasnjuje Toma ovako: » . . . statutum est, ut nullus 
de cetero in lingua sclauonica presumerat diuina misteria celebrare, nisi tantum 
in latina et greca, nec aliąuis eiusdem lingue promoueretur ad sacros ordines. 
Dicebant enim, goticas literas a ąuodam Methodio heretico ftiisse repeftas, qui 
multa contra catholice fidei normam in eadem sclauonica lingua mentiendo con- 
scripsit; quam ob rem diuino iudicio repentina dicitur morte fuisse dampnatus.t 2 
Prema tome jasno je, da su Rim i latinsko svećenstvo smatrali slovensku sluzbu 
boźju heretićnom, a branitelje i śtovatelje njezine hereticima. s 

Sve je ove zakljućke potvrdio u cijelosti papa Aleksander II. (1061 — 1073) 4 , 
a potom »omnes sacerdotes Sclauorum magno sunt merore confecti. Omnes 
ąuippe eorum ecclesie clause fuerunt, ipsi a consuetis officiis siluerunt«, każe isti 
Toma. 5 Ne może biti sumnje ovi su zakljućci morali iz temelja poljuljati drzavom 
hrvatskom; nastadośe dvije stranke: jedna hrvatska, kojoj je pripadao sav naród 
i bar većina niżega kiera, i druga latinska s romańskim ziteljstvom u dalma- 
tinskim gradovima i s visokim klerom, koji je konaćno većinom svojom na cr- 
kvenim sinodama odlućivao, osujećujući volju i żelje većine naroda hrvatskoga. 
Kao nekoć u Byzantu, tako je sada pitanje slovenske slużbe bozje, svećenićke ze- 
nidbe i nośenja brade obuzelo sav javni interes, raspirujući strasti do krajnosti. 6 

Ovakovo raspolozenje bjeśe u Hrvatskoj, kad nastupi stolicu sv. Petra 



1 M i k 1 o Ś i ć-R a Ć k i : Novo nadeni spomenici 
iz IX. i XI. vieka za panonsko-moravsku, bu- 
garsku i hrvatsku povjest. S t a r i n e XII. p. 
222. — GL joś Raćki: Documenta p. 204 
do 206. — Thomas arch. ed. Ra^ki p. 49. 
Thomas 1. c. 

To se lijepo vidi iz onoga paśkvila, u kojem 
ne će biti mnogo istorićke istine, sto ga ima 
Toma p. 49—53. o Vuku i Cededi, bajagi bi- 
skupu krćkom. Vrlo je vjerojatno, da je tek 
u Tomino doba stvoren kao odziv latinizma 
na bulu papę Inocenta IV., kojom dozvoli 
g. 1248. senjskoj biskupiji porabu slovenskoga 
jezika u crkvi (T h e i n e r: Monumenta Sla- 
vorum meridionalium I. p. 78.). K u k u 1 j e- 
v i ć Regesta saeculi XIII. br. 543 (p. 159.). 
Starine XII. p. 221. — Documenta 1. c. 
T h o m a 1. c. 

Th om a p 49. Razumije se, da su i laici, 
koji se nijesu manje od svećenika zanimali 
za ta pitanja, takoder morali Ijuto usplamtiti. 



Pitanje samo nije bilo novo, nego vrlo staro, 
joś od vremena kralja Tomislava (925/6); no 
kraljevi hrvatski ne htijući u jednu ruku doći 
u sukob s narodom, a u drugu s Rimom, tje- 
rali su kroz Ćitavo to vrijeme pravo reći 
pasivnu politiku, to jest oni se nijesu opirali 
sinodalnim zakljućcima, ali ih nijesu ni pro- 
veli u svojoj drżą vi. Radi toga se i ne skida 
to pitanje s dnevnoga reda. No otkad za- 
sjedośe papinsku stolicu »reformatori«, Ćini 
se, da se s rimske strane najodlućnije traźilo, 
da se reiorme u Hrvatskoj i provedu. U tome 
ja trażim u jednu ruku razlog izboru Slavi- 
ćevu, a u drugu odstupu hercega Stjepana, 
ali i energićnoj protuakciji Grgura VII. 
Zanimljivo je, da se u jednoj ispravi od go- 
dine 1070. każe: »Andreas filius episcopi te- 
stis« (Raćki: Documenta p. 86.). Iz toga se 
vidi, da je moralo biti mnogo brakova sveće- 
nićkih u Hrvatskoj, a razrijeśenje njihovo 
nije se daśto dało tako lako provesti. 



Digitized by 



Google 



Śiśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 155 

energićni Grgur VII., bivśi papinski arcidjakon imenom Hildebrant (22. aprila 1073 ). 
Ne może biti sumnje, da je on jo§ prijetoga bio opće, dakle i u Hrvatskoj, po- 
znat kao onaj, koji bjeśe dusa svega reformatorskoga pokreta. Kad je već po- 
menutoga dana 22. aprila prigodom pogreba papę Aleksandra II. rimsko gra- 
danstvo provalilo u crkvu, te bućeći zahtijevalo : > Hildebrant nęka nam budę 
papa«, reće kardinal Hugo narodu ovo: »Ljudi, braćo! Već odavna znate, daje 
od vremena nasega gospodara papę Lava IX. ovaj Hildebrant bas onaj, koji je 
svetu rimsku crkvu podigao, a grad (Rim) oslobodio. Stoga jer za pontifikat 
rimski niti znamo boljega, niti mozemo ikoga drugoga izabrati, birajmo njega, 
poznata vama i nama, a u svim stvarima iskusna muża.t * U Hrvatskoj se dakle 
znało, da će novi papa najośtrije trażiti, da se provedu zakljućci spljetskoga si- 
noda, ne popuśtajući ni mało. U to umrę i kralj Petar I. Krijesimir, koji je vazda 
bio spreman popustiti Rimu i latinskom svećenstvu. a Hrvatski se naród sada 
odlući za Slavića, za cijelo poznavajući ga kao odlućna borca za narodne cr- 
kvene svetinje. Sve se to mogło samo u buni, mozda i krvavoj zgoditi, a po- 
sljedak bjeśe, da je latinska stranka ostała u manjini, te valjda nagovorila svoga 
kandidata hercega Stjepana, da se povuće u manastir sv. Stjepana »de Pinis«, 
a mozda je on u to doba i zbilja bio bolestan, pak tako nesposoban za vla- 
danje, sto je Slavićevu stranku samo ojaćati moralo. 3 Na kandidaturu bana 
Zvonimira već sada, biva neposredno po smrti Petra I. Krijesimira, pomiśljati, 
bilo bi pogrjeśno, kako će se to iz daljega tećaja stvari vidjeti. Bilo kako mu 
drago, jedno je svakako istinito, da je naime latinska stranka, a preko nje papa 
Grgur VII., smatrala kralja Slavića uzurpatorom i dusmanom svojim. Zakljućci 
spljetskoga sabora postaju s njegove vlade iluzorni, a kakovo je miśljenje imao * 
Grgur VII. o slovenskoj slużbi bozjoj, dobro nam je poznato iz jednoga njegova 
pisma od 2. januara 1080. ćeśkomu knezu Vratislavu II (1 061 —1093.). Papa każe: 
»Pośto je tvoje plemenito gospodstvo trażilo, da bismo dopustili, da se kod vas 
slavi bozja sluzba slovenskim jezikom, znaj, da mi nikako ne mozemo ovoj tvojoj 
molbi zadovoljiti. Iz toga naime razloga, sto je nama, koji smo ćesto razmiślja- 
vali, jasno, da nije s nepravom svemogući Bog odredio, da budę sveto pismo 
nekim krajevima tajno (sakriveno): da ne bi mozda izgubilo cijenu i bilo izvrg- 
nuto preziranju, kad bi svima jasno bilo otvoreno, iii da ne bi zavodilo u bludnju, 



1 Meyer von Knonau: Jahrbilcher des 3 Stjepan sam każe, da je bio nekoć »oppresso 
deutschen Reiches unter Heinrich IV. und da graueinfermitac, te da je po savjetu sveće- 
Heinrich V. II. (1070 1077). (18941 p. 203— 205. nićkom posao u manastir. Znaćajno je, da se 
Za bolju informaciju gl. joś Gfrttrer: Pabst on već od g. 1066. ne spominje u ispravama 
Gregorius VII. I. (1859) Martens: Gregor (Docum. p. 66.), nego ban Zvonimir, prvi 
VII. I. (1894) puta 1070. (o. c. p. 80, 85, 95, 96), a i to, da 

2 Posljednja listina iz njegova vladanja izdana se papa Grgur VII. ni mało nije za nj zani- 
je g. 1073. (Raćki: Documenta p. 95.), na mao, kako ćemo kasnije vidjeti. Stoga se 
źalost bez pobliźega datuma. Smrt mu se może dati vjere njemu samom, kad każe za 
może staviti dakle iii koncern ove godine iii se, da je bio teśko bolestan. 

naj kasnije poĆetkom slijedeće 1074. Slavić 
prema tome postaje kraljem najkasnije sre- 
dinom 1074. 



Digitized by 



Google 



156 



Siśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kr al ja Slavića. 



kad bi ga srednje ruke ljudi zlo razumjeli. Ne może se za opraydanje uzeti to, 
sto su neki svećenici ono, sto je naród naprosto zatrazio, strpljivo dopustili iii 
nepopravljeno ostavili, budući da je crkva u svom poćetku mnogo toga previ- 
djela, Sto su kasnije sveti oci, kad se utvrdilo krśćanstvo i vjera napredovala, 
tanahnim ispitivanjem popravili. Zato da to ne budę, sto vaśi nerazborito traze, 
po vlasti sv. Petra branimo i tebi zapovjedamo, da se na ćast Bogu svemogu- 
ćemu ovoj pustoj lakoumnosti svim silama opreś.« l 

Prema tomu je jasno, ako je papa takim ośtrim rijećima odbio molbu 
kneza Vratislava, u ćijoj drżavi ipak je slovenska służba bożja bila rjeda pojava, 
kako li je morao ljutitim okom gledati na ono, sto se g. 1074. dogodilo u Hr- 
vatskoj, gdje su bas zaśtitnici slovenske slużbe bożje stekli drżavnu vlast. Oni 
su za nj prema naravi stvari morali biti upravo heretici, a to tim viśe, jer su 
bili spremni oprijeti se zakljućcima spljetskog crkvenog sinoda, a te je potvrdio 
papa Aleksander II. a I odista, Grgur VII. odlućio se, da politićke prilike u Hr- 
vatskoj promijeni silom. 

Dne 25. januara 1075. uspisa Grgur VII. iz Rima danskomu kralju Svenu II. 
Estridsenu (1044 — 1076), odlućnom privrżeniku papinske stolice, pa medu ostalim, 
sto se tiće danske drżave, każe konaćno ovo: »Praeterea, si sancta Romana 
mater ecclesia contra profanos et inimicos Dei tuo auxilio in militibus et mate- 
riali gladio opus habuerit, quae spes nobis de te liabenda sit, itidem tua certa 
legatione cognoscere cupimus. Est enim non longe a nobis provincia quaedam 
opulentissima iuxta marę, quam viles et ignavi heretici tenent, in qua unum de 
filiis tuis — si eum, sicut quidam episcopus terrae tuae in animo tibi fore nun- 
ciavit, apostolicae aulae militandum dares cum aliquanta multitudine eorum, qui 



Jatfe: Bibliotheca rerum germanicarum. II. 
Monumcnta gregoriana. p. 393-394: »Quia 
vero nobilitas tua postulavit : quod secundum 
Sclavonicam linguam apud vos divinum cele- 
brari annueremus officium , scias, nos huic 
petitioni tuae nequaquam posse favere. Ex 
hoc nempe , saepe volventibus liquet, non 
immerito sacram scripturam omnipotenti Deo 
placuisse quibusdam locis esse occultam : ne, 
si ad liquidum cunctis pateret, forte vilesceret 
et subiaceret despectui aut, prave intellecta 
a mediocribus, in errorem induceret. Neque 
enim ad excusationem iuvat, quod quidam 
religiosi viri hoc , quod simpliciter populus 
querit , patienter tulerunt seu incorrectum 
dimiserunt; cum primitiva ecclesia multa dis- 
simulaverit, quae a sanctis patribus postmo- 
dum, fi r mat a christianitate et religione cres- 
cente , subtili examinatione correcta sunt. 
Unde, ne id fiat, quod a vestris imprudenter 
exposcitur, auctoritate beati Petri inhibemus; 



teque ad honorem omnipotentis Dei huic vane 
temeritati viribus totis resistere praecipimus.* 
Samo je po sebi jasno, da sve to vrijedi i za 
Hrvatsku, tom sredistu slovenske slużbe boźje 
medu katolickim Slavenima. 
Već je GfrOrer-Weiss: Byzant.Gesch.il. 
p. 235. dobro opazio, a Vi rag (O kralju Sla- 
viću i Amiku »Nastavni vjesnik« VIII (1900.) 
p. 313—314.) znatno popunio, da su »na po- 
tvrdnici darovnice brata Slavićeva Rusina, na 
jedinom diplomatskom svjedoćanstvu, sto ga 
imamo od toga kralja, zabiljeżena sama Cista 
hrvatska imena: Zaruba, Ded, Jovan, Żura, 
Tripun, Budimir i dva jamaćno glagolaśa Pa- 
veśa i Vukan, a nijedan »vir latinus«, dok 
ćeś na svakoj listini ostalih vladara već po 
imenu raspoznati po kojega Latina. Neobićno 
nam je joś u njoj, sto medu svjedocima ne 
nalazimo nijednoga od brojnih biskupa, pa 
ni hrvatskoga, dok ih zateĆemo gotovo na 
svakoj darovnici drugih kraljeva.« 



Digitized by 



Google 



Śiśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 157 



sibi fidi milites essent — ducem ac principem et defensorem christianitatis fieri 
optamus.t l 

Iz ovoga se jasno vidi: i. Da Grgur VII. pita kralja Svena, hoće li mu 
za slućaj potrebe dati vojene pomoći. 2. Da ima nedaleko od Rima jedna »vrlo 
bogata pokrajina uz more«, u kojoj gospodare >gadni i lijeni heretici* i 3. Da 
on żeli da u njoj postavi vladarom jednoga od Svenovih sinova. 

Sada nastaje pitanje, koja je to pokrajina uz morę. Istorik papę Gr- 
gura VII., Gfrorer, izjavio se o tom ovako: »AUes, was Gregor iiber das Ge- 
biet sagt, erwagend, ziehe ich den Schluss, dass irgend eine, von Menschen 
griechischen und darum ketzerischen Bekenntnisses und vielleicht auch grie- 
chischer Sprache bewohnte Strecke Apuliens gemeint sei, welche die Normannen 
Stiditaliens aus Anlass von Unterhandlungen, die in die ersten Zeiten Gregors VII. 
fallen, an den romischen Stuhl abgetreten haben mogen. Die lange Herrschaft 
der byzantinischen Kaiser iiber das siidliche Italien hatte zur Folgę, dass ein 
guter Theil dortiger Bevolkerung nicht nur das griechische Bekenntniss, sondern 
auch die griechische Sprache annahm.« a 

Da Gfrorer nije ispravno protumaćio ovo mjesto u papinom pismu, mislim 
da nije teśko dokazati. U Apuliji bili su gospodari iskljućivo Normani, naroćito 
sada je njima vladao Robert Guiscard (1059— 1085), istina u taj par s papom u 
zavadi, ali stoga ipak ne bi Grgur VII. nipośto za njih rekao da su »viles et 
ignavi hereticu, a joś manje pomiśljao na to, da bi koji kraj njihove zemlje dao 
komu drugomu. 3 Napokon kraj, sto bi ga imali toboźe drżati > Menschen grie- 
chischen und darum ketzerischen Bekenntnisses und vielleicht auch griechischer 
Sprache*, mogao je biti tek vrlo malen, niposto taki da bi za nj htio papa reći 
da je >opulentissima provincia iuxta marę*, a niti bi imało cara za jednoga dan- 
skoga kraljevića, da u njemu, budući takvom, postane gospodar, vazda ugrozen 
od jakih Normana, koji ga ne bi nipośto pored sebe trpjeli. Treba dakle na 
drugom mjestu trażiti taj kraj. Na carstvo byzantinsko daśto se ne może niposto 
pomiśljati, ali ni na dukljansku drżavu Mihajlovu (1053 — 1081), jer taj je bio u 
dobrim odnosima sa sv. stolicom, sta vise mało kasnije (poćetkom 1078.) ućini 
ga Grgur VII. kraljem. 4 Eto tako dolazimo do jedinoga ispravnoga zakljućka, 
da se tu radi o hrvatskoj drżavi, gdje su u taj ćas odista vladali po rimskom 
shvaćanju »heretici«, naime pristaśe slovenske slużbe bożje, svećenićke żenidbe 
i nośenja brade. Dapaće Slavić bjese za papu uzurpator, pa tako u drżavi odista 
nije bilo za Grgura VII. zakonita vladara, a to ga i jest mogło navesti na misao, 
da on smije krunu hrvatsku da dade komu hoće. Ta zna se kako papa za Zvoni- 
mira każe >quem in Dalmatia regem auctoritas apostolica constituitt, 5 a kralj 



1 Jaffć: Bibl. rerum germanicarum. II. p. Gfrorer sam eno to vrlo nesigurno izriće: 

167—168. > . . . abgetreten haben mógen.« 

* Gfrorer: Pabst Gregor VII. III. p. 113. * RaĆki: Borba juźnih Slovena za drźavnu 

3 Heinemann: Geschichte der Normanen in neodvisnost u XI. vieku. Rad 27. p. 116— 120. 

UnteritalienundSizilien I. (1894) p. I53idalje. i Rad 30. p. 75—81. Milobar: Dukljanska 

Heinemann ne zna niśta o tom, da bi Nor- kraljevina. (1900) p. 69—77. 

mani prepustili papi koji dio Apulije, a i 5 Raćki: Documenta p. 124. 



Digitized by 



Google 



158 Śiśić O podrijeblu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



sam izrijekom priznaje: » . . .cum eciam regni diademate sceptroąue a uicario 
eiusdem clauigeri Petri, Gregorio uidelicet papa beatissimo, legaliter ad- 
hornarerc 1 

Dalje je sada pitanje, e da li se danski kralj Sven odazvao pozivu pa- 
pinu. Savremeni pisać Adam iz Bremena piśe u svojoj knjizi: »Gesta hamma- 
burgensis ecclesiae pontificum«, nakon sto je prekorio Svena radi poligamije, 
spoćitavajući mu općenje s prileźnicom Thorom , koja da je otrovala nje- 
govu zakonitu zenu Gudu, ovo : >Cumque rex Suein filium Thore, Magnum vo- 
cabulo, Romam transmitteret ut ibi consecraretur ad regnum (varianta : in regem), 
infelix puer in via defunctus estt 2 Gfrorer je pokazao, da taj put kraljevića 
Magna pada nekako u april 1075., no on drżi, da ga je papa htio tom prilikom 
posvetiti danskim kraljem, biva nasljednikom Suenovim. 3 Kada uvażimo, da je 
Sven imao jos pet zakonitih sinova, koji ga i jesu redom naslijedili, a da nitko 
od njih nije trebao da putuje u Rim, 4 onda drzim, da se smije uzeti, da se tu 
radilo o Magnu kao budućem kralju hrvatskom. Da je Gfrorer znao, da je u 
onom papinom pismu govor o Hrvatskoj, i da je onda, kada je on pisao (1857.), 
znao, kake su prilike bile u njoj, możda bi i sam dośao do toga zakljućka, 
koji je svakako u potpunom logićnom składu s onim, sto je naprijed rećeno. 

Danski kraljević Magnus pośao je dakle u Rim, ali putem umrę. Gfrorer 
sluti, da po onoj rijeći Adamovoj »infelix puer in via defunctus estc, treba po- 
misljati, >dass ein Verbrechen an Magnus veriibt worden istt. 5 

Ako sada ovaj rezultat dovedemo u svezu s onim, sto već znamo o za- 
suźnjenju kralja Slavića, 6 moramo priznati, da nam ono postaje kud i kamo 
jasnijim. Grgur VII. htio ga je odstraniti, te pripraviti prijestol svomu izabraniku 
Magnu, pak se u tu svrhu posluzio normanskim knezom Arnikom iz Giove- 
nazza. Raćki je pokazao, da ta vojna Normana pada nekako krajem prve pole 
godine 1075., 7 dakle bas u doba, kad se kraljević Magnus nalazi na putu u 
Rim. No ovim jos nam neśto postaje razumljivije. Energićna akcija papę 
Grgura VII. , smrt Magnova i zasużnjenje kralja Slavića svakako prokrćise 
put banu Zvonimiru do krune hrvatske. Papa je odustao od stranca, a i Hrvati 
voljeli su domaćeg sina nego li nametnutog im tudinca, pa tako eto se zgodi, 



1 o. c. p. 138—139. (1076 -1080), Knut Sveti (1080— 086), Olai 

* Monumenta Germaniae historica. Hunger (1086-1095), Erih I (1095-1103) i 

Scriptores VII. p. 343. Scholion 73. Takoder Niel s (1104 H34)- 

Adami gęsta hammaburgensis ecclesiae pon- * Gfrorer 1. c. 

tificum. (Editio altera) p. 110. 6 Gl. Racki: O zarobljenju hrvatskoga kralja 

3 Gfrorer: Pabst Gregor VII. III. p. 114. Slavića 1075. godine. R ad 19. p. 91-97. — 

« Dahlmann: Geschichte Dannemarks. I. p. Raćki: Borba Rad 147— 157, osobito p. 

216 i dalje. GL i ostała općenita djela o Dan- l ^ l &- ~ H e 1 n e m a n n : o. c. p. 301-302. 

skoj u Onckenovoj zbirci, i drugdje Danska - P r era d o v ić: Tko je bio zasuźnjitelj 

mi literatura na źalost nije zasada pristupaćna. hrvatskoga kralja Slavića? ,Starohrvatska 

R a d e r : Danmark under Svend Estridsen og , Pf0SV ) eta « IL ( l8 9°. p- 235-241.). 

hans Sónner. Kjobenhavn (1871.) Svenovi si- Rad 28, p * I55 * 

no vi i nasljednici bili su ovi: Harald Hein 



Digitized by 



Google 



Siśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 159 



da je nakon onoga proturimskoga otpora poslije smrti Petra I. Krijesimira Zvo- 
nimir »in salonitana basilica sancti Petri synodali et concordi totius cleri et po- 
puli electione de Chroatorum Dalmatinorumąue regni regimine per uexillum, 
ensem, sceptrum et coronam inuestitus atque constitutus*, l dakle voljom ćita- 
voga naroda hrvatskoga. 

Dodatak. 

Iznosim neke vażne dopune, koje sam primio, kada je ova moja radnja 
o kralju Slaviću već bila slożena. 

Kako je već bilo spomenuto, vijest, da je Slavić bio lićki żupan i zet 
kralja Petra Krijesimira po svojoj żeni Nedi, temelji se na katalogu knezova i 
kraljeva hrvatskih, Sto se ćuva u biblioteci knezova Fanfogna u Trogiru. Na 
moju molbu posła mi poznatom ljubaznośću prećasni don Frań Bulić u Spljetu 
kolacionovan prijepis na porabu, za Sto mu se ovdje lijepo zahvaljujem. 

Ono mjesto glede Slavića glasi: 

»26. Cresimirus IV. et Petrus cum imperatore contantinopolitano 
foedus iniit, a quo et insulas urbesąue Dalmatiae romanas, et Venetis iam pridem 
ablatas, administrandas accepit, Ragusio tamen libertate servante. Regnavit annos 
25 cum Patre, solus 6, universim 31. O b i i t 1073. sine prole masculina. 
Filias genuit Nedam uxorem Trebelli Scaligerl cotnitis Lykae e t V i o- 
lantam uxorem S. Ladislai regis Ungarorum (filium genuit 
S v i n i m i r u m). 

»27. Trebellius Scaligerus vulgo S 1 a v i z z a regnavit post socerum, cui 
ab Amico comite libertate privato, successit domini Sancti Ladislai sororius 
Svinimirus, Cresimiri IV. olim banus 1075.* 

Ovaj ispis iz trogirskoga kataloga ući nas u pryom redu, da je R a ć k i 
rdavo citirao, kad je prvi tu vijest uneo u naśu historiografiju ; on naime pisę 
ovako: » . . . Petru Kriesimiru daje (sr. trogirski katalog) dvije kćeri: Nedu >quam 
dedit Slauizoni comiti Lyke« i Violantu . . .« (Rad 26. str. 173 — 174), a toga 
nema u katalogu! Śta viśe, da je Raćki to onako ispravno donio kako je tre- 
balo, uvjeren sam, da bi pitanje o Slaviću kao bivsem lićkom żupanu i kraljevom 
zetu davno rijeseno bilo. Radi se naime o jednoj izmiśljotini na osnovu rada 
ćuvenoga slijepara Zagrebćana Pavla Skalica. 2 

U svom djelu : »Satirae philosophicae«, sto je iziślo g. 1563. u pruskom 
Konigsbergu, piśe on na str 487. ovako : » Trebellius Scallger, ducentesimo cir- 
citer anno post Theodoricum, Hungarorum secutus arma, qui sibi illi illum belli 
artibus atque opinione florentem inter Duces elegerant atque euocarant.« U tome 
najvaźnije je za nas ono >T r e b e 1 1 i u s Scaligerc, dakle ono isto ime, koje 
se daje kralju Slaviću u katalogu trogirskom. Ovo se znatno popurijuje drugom 
jednom rećenicom u Skalićevom djelcu > Genealogia Scalichiorum« od g. 1561. 
odnosno 1563., gdje se każe, nakon sto su konstatovane dvije grane Skalica, 



1 Raćki: Documenta p. 103. '* Gledaj o njemu Kukuljević: Pavao Ska- 

lic u »Viencut 1875. 



Digitized by 



Google 



160 Ś i § i ć O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kr al ja Slavića. 



obzirom na drugu granu ovo : »Caeterum Trebellij Scalichij, Botonis 
filij, uirtutem ne an fortunam insigniorem mitto. Is a Stephano, Petro, Andrea et 
Bela, primis regibus Hungarorum educatus et institutus, eius gentis arma secutus 
est, sub Salamone, ubi praeclarissimam aduersus Hunnos suae indolis cum iecisset, 
apud omnes extimationem et Graecos atąue Bulgaros, qui Zauam fluvium traie- 
cerant, recidissent, cum sibi, belli artibus atąue opinione florentem, sub di u o 
Ladislao, inter Duces elegerant: atąue contra Lithauos, Ruthenos, primus 
omnium ltalorum efficit, ut Sarmatarum, Scytharumąue fuga pugnax, uerissima 
fuga esset. Hunnos praelio superauit, Cracouiam cepit, Dalmatiam, Croatiamąue, 
Pannoniae finibus adiecit. Quamobrem a diuo Ladislao praemium laborum, alte- 
ram partem regni Croatiae, L i k a m, extra limites Hun, a Korbaua (Croatia enim 
hisce duabus partibus potissimum constat) distinctam accepit, quae et situ et coelo : 
item dexteritate, tam animi quam corporis, facibile alteram, imo totam illam 
plagam excellit.c ! 

Eto, ovdje se ima po mom uvjerenju traziti praizvor katalogovoj vijesti. 
Prvo vidimo jasno, da su »Trebellius Scaliger« i »Trebellius Scalichiust jedno 
isto lice, jer ih sam Skalic u obim svojim djelima identifikuje, a inaće nema 
nigdje spomena o toj lićnosti, dasto, jer je plod njegove slijeparske fantazije. 
Nadalje se każe, da je taj Trebellius Scaliger (odnosno Scalichius) dosao iz Ita- 
lije u Ugarsku, te ovdje stupio u slużbu prvih ugarskih kraljeva, naime sv. Stje- 
pana I., Petra, Andrije I., Bele I., Salamona i sv. Ladislava I., dakle żivio ot- 
prilike (daśto kao zreo muz sposoban za boj) izmedu god. 1035. i 1095. 2 ; radi 
zamjernih zasługa njegovih na bojnom polju bi najprije izabran knezom, a onda 
ga nagradi kralj Ladislav I. »Svetic żupanijom lićkom. 

Da je sve ovo pisanje Pavla Skalica o tom umisljenom pradjedu nje- 
govom prosta laż i drska izmiSljotina, nije nużno dokazivati, jer je to svakom 
na prvi pogled jasno, a od Kukuljevića i onako već opsirno razlożeno. No ta- 
kovo miśljenje vlada da nas o tom, ali stoga jos ne slijedi, da je vazda tako 
bilo. Ta poznato je, kako se joś i dari danas mnogi povjesnici (a da i ne spo- 
minjem brojne patriotićne diletante) rado pozivaju na neke Skalićeve falzifiko- 
vane isprave, iz kojih toboże izlazi, kako su Hrvati potukli Mongole na grob- 
nićkom polju i suvise joś u pomorskoj bitci kod otoka Paga. 3 Tako je mogło 

1 Knjiga nije paginirana u izdanju od 1561., a theologiae doctoris, orphani Christiąue exu- 

u izdanju od 1563. je na str. 53—54. Potpuni lis.« — O Skalićevim genealośkim sljepari- 

naslov djelcu glasi: »Ad inuictissimum etau- jama gl. Kukuljević 11. d. Skalic dapaće 

gustissimum principem et dominum dorai- każe za bosanskoga kralj a Stjepana Toma- 

num Ferdinandu m, sacri romani imperii ś e v i ć a, da je » Scaliger*, naime iz njegova 

caesarem gloriosissimum etc. Genealogia roda ! 

seu de antiąuissima, siue a Scalla olim com- , NJje nuźnQ da se upustim u nevjerojatnost 

plurium regnorum et multarum nationum foeli- takove ^^ gamo ću napomenuti> kako je 

ciasimorum principum origine ab anno sa- ska]ić i208tavio dva vladara ugarska iz toga 

lutia LXXX usque ad annum MDLXI. Senno vteataai . Samuela Abu (1041-1044) i Gejzu I. 

Pauli Scalichii de Lik a s. regnum Hunga- (1074— 1077) 
riae commilitionis perpetui ac totius terrae 

ex utraąue parte Hun nec non Zkrad atąue 3 Gl. »Viestnik« kr. zem. arkiva V. (1903.) str. 

Yeronae etc. domini et comitis etc. sacrae 221. 



Digitized by 



Google 



Ś i § i ć O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 161 



biti i s onom izmiśljenom Skalićevom genealogijom, koja se (budući śtampana) 
lako mogła raśiriti po naśim stranama. Na ovaj se naćin zgodi, da je netko na 
osnovu nalićnosti izmeduimenaSlavić i Skalic identifikovao onog 
Skalice vog »Trebellius Scaligerc s hrvatskim kraljem Slayićem, te od njega 
ućinio lićkog źupana, a daśto kasnije i zeta kralja Petra Krijesimira. Taj posao 
nije uradio kompilator trogirskoga kataloga, nego je on već gotovu tvrdnju pri- 
hvatio ; to tvrdim 8 toga razloga, Sto bi kompilator odmah primijetio hronolośku 
nemogućnost svoje pretpostavke, jer Slavić bijaśe hrvatskim kraljem joś prije 
nego li je sv. Ladislav I. nastupio vladu, a on (kompilator) ipak daje dosta toćnu 
godinu vladanja Slavićeva, a onda treba joś i to istaknuti, da sv. Ladislav ni- 
kako ne bi mogao »Trebellia Scalichiac nagraditi źupanijom lićkom prije go- 
dine 1091., naime prije svoje provale u Hrvatsku. U Skalićevom djelu nema 
hronologije, to jest on nije nikake godine stavio uz żivot pradjeda svoga, 
pa tako je netko lako mogao, budi hotice iii nehotice (śto je za glavni naś re- 
zultat sve jedno), na osnovu nalićnosti imena ućiniti onu zbrku. Da je kod toga 
posła baś najvaźniji momenat nalićnost imena, drżim da bjelodano pokazuju ove 
rijeći trogirskoga kataloga: »Trebellius Scaligerus vulgo Slavizzac Sve se to 
pak nije mogło zgoditi prije god. 1666., jer tek djelom Lucijevim »De regnot, 
koje je one godine svijet ugledalo, upozna se naśa historiografija p r v i p u t a 
imenom kralja Slavića Sam katalog pako napisan je u prvoj polovici XVIII 
vijeka, a ne prije, jer se uopće poglavito slużi za svoj niz vladara hrvatskih 
śtampanim djelima. l 

Sve ovo dokazuje, da sam u svojoj raspravi opravdano posumnjao u 
lićko źupanstvo kralja Slavića, jer se iz yjerodostojnih spisa bjelodano vidi, da 
je bio poliićki plemić, a onda i u to, da je bio zet kralja Petra I. Krijesimira. 
Sada nakon Sto sam dobio u ruke trogirski katalog, uyjeren sam, da mogu kao 
dokazano jasno ustvrditi : h r v a t s k i kralj S 1 a v i ć nije nikąd bio 
lićki źupan niti zet kralja Petra I. Krijesimira, a Neda i Vio- 
lanta izmiśljene su lićnosti kasnijega vremena. 

Prelazim na pitanje o tome, kako se imaju razumijevati rijeći »est enim 
non longe a nobis provincia quaedam opulentissima iuxta marę, quam viles et 
ignavi heretici tenentc, u pismu papę Grgura VII. danskom kralju Svenu II. 
Estridsenu od 25. januara 1075. Ja sam naveo samo mnijenje Gfrórerovo, jer 
nijesam ostale literaturę za to pitanje imao pri ruci. Medutim je na moju molbu 
sveućiliśni bibliotekar g. Ivan Kostrenćić nabavio neke rjede vanjske publikacije, 
sto zasijecaju u to pitanje, na ćemu mu budi iskrena hvala, pa mi je tako mo- 
guće, da to za nas Hrvate tako zanimljivo i vazno pitanje joś jednom pretresem 
na osnovu većega znanstvenoga aparata. Ja ću kod toga najprije navesti raźna 
miśljenja o toj zemlji (provincia ąuaedam opulentissima iuxta marę) i to hrono- 
loskim redom, kako su izrećena poslije Gfrorera (1857 ), onda ću ponovno izreći, 
sto ja o tom mislim, a napokon ću se svratiti i na Svenova sina Magna i njegov 
put u Rim. 



O tom katalogu objelodanit ću doskora posebnu kritićnu studiju. 

11 



Digitized by 



Google 



162 Śisić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



Gregorovius u svom djelu: »Geschichte der Stadt Rom im Mittel- 
alter* (vol. IV. p. 178), sto je iziślo g. 1 870., każe, nakon sto je spomenuo, kako 
je Grgur VII. trażio saveznika protiv Normana, ovo: »Er richtete verzweifelte 
Wunsche selbst nach Danemark, dessen Konig Sueno er aufforderte zur Unter- 
stiitzung der Kirche herbeizukommen, woflir er ihm den Besitz einer Provinz 
in Sad i tali en versprach*, a u noti, gdje citira u latinskom originalu pismo 
papino, dodaje obzirom na Grgurove rijeći o onoj zemlji u zaporkama: »S i ci- 
ii en? Neapel? oder Sardinien?* ! 

Danski istorik Raeder (1871.) piśe, spominjući ono papino pismo, ovako: 
»Konaćno svrsava pismo time, a u tu svrhu ono i jest nesumnjivo napisano, 
naime sa pozivom kralju Svenu, da dode u pomoc apostolskoj stolici s vojskom, 
i to na taj naćin, da Sven posalje jednoga od svojih sinova u Italiju, koji bi 
dobio on aj komad zemlje, koji je pripadao Robertu Guiscardu, jer 
Robert bjese izopćen iz crkve jo§ od marta 1074.1 a 

G. 1877. izdao je Dehio povjest nadbiskupije hamburśko-bremenske, 
pod koju je Danska u vrijeme kralja Svena II. pripadala, pak spominjući ono 
papino pismo domeće ovo: »Man weisz nicht meint er (Grgur VII.) 
Neapel oder Sicilien oder Sardinienc, dakle se povodi za Gregorovijemt. 3 

Francuz Delarc (1889.) spominjući papinsko pismo, pita: »Quelle ćtait 
cette proyince? bien probablement la Pouille et la Calabre, que le papę 
voulait, a tout prix, enlever au duc Robert et donner a un yassal moins dan- 
gereux, moins opiniatre, moins recalcitrant. II ne peut evidemment dans Y esprit 
de Gregoire VII. etre ąuestion du nord de V Italie ou dominaient Bćatrix et 
Mathilde, ni de la Gam panie qui en tres grandę partie dćpendait de Richard 
de Capoue, encore moins de la principautó de Salerne ou Gisulfe se mainte- 
nait encore, ii ne reste donc que les provinces maritimes de Ro- 
bert Guiscard, les Calabres et la Pouille.c 4 

Crkveni istorik Langen (1893.) spominjući ono papino pismo każe u 
kratko u noti : >Nach Gfrorer und Delarc w (i r d e es sich hier um eine Strecke 
in Apulien handeln.* 6 

G. 1894. pisała su o tom pitanju tri njemaćka historika: Meyer von 
Knonau, Heinemann i Marten s. Meyer von Knonau każe, spomenuvsi 
dasto ponajprije ono pismo: >Es ist nicht ganz klar, auf welchen 
Gegner in der Nahe Roms Gregor VII. mit dem deutlichen Hinweis auf 
eine Eroberung, in dieser Einladung abzielte, ob er den in der Seele des Danen- 



1 Doslovce isto każe Gregorovius u ćetvrtom burg-Bremen bis zum Ausgang der Mission. 

izdanju svoga djela od g. 1890. II. str. 16—17. 

a n , ^ , , ^ ,, . , * Delarc: Saint Grćgoire VII. et la reformę 

Raeder: Danmark under Svend Estndsen de ,, fi au Mc ^^ m paris 

og hanssonner. Kjobenhavn 1871. str. 202. - IQ ^ , . q5 . g2 

Prijevod iz danskoga zahvaljujem kolegi i _ " _, . 

prijatelju g. dru. Franji Bućaru. * Langen: Geschichte der romischen Kirche 

von Gregor VII. bis Innozenz III. Bonn 1893. 

* Dehio: Geschichte des Erzbistums Ham- p. 46. 



Digitized by 



Google 



Siśić O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 163 



konigs, in der Erinnerung an die stiirmisch bewegte Jugend, wohl nur schlum- 
mernden Hang zu abenteuerlichen ZCigen, jetzt aber unter Erweckung von Hoff- 
nungen ftir einen Sohn desselben, gegen den unbotmassigen normanischen Va- 
sallen, Herzog Robert, neu wach rufen wollte.c Onda każe opet: »Nicht minder 
rechnete er (Grgur VII.) darauf, den Hochmuth Robert Guiscards griindlich zu 
beugen, ja ihn wohl ganz aus seiner Herrschaft zu verjagen.« f 

Heinemann opet każe: *Ohne Zweifel waren es unteritalische 
Gębie te, die Gregor dem D&nenkonige ais lockendes Ziel vor Augen stellte, 
um seinen Beistand zu der Vertreibung der Normannen aus jenen Landschaften 
zu gewinnen.* a 

Konaćno nam ostaje joś miśljenje Martensovo, koji veli: »Die Stelle 
bleibt unverstandlich, wenn wir nicht an das normanische Unteritalien denken. 
H&retiker im eigentlichen Sinne waren die Normanen nicht, aber sie unterlagen 
der Zensur und machten sich durch das Beharren in derselben der Ketzerei 
verdachtig. Dass die ktihnen und thatkraftigen Normanen so abfallig beurteilt 
wurden, erkl&rt sich aus der Verstimmung des Papstes. Gregor wiinscht, dass 
der danische Prinz nach Verdrangung des Normanenherzogs ais Vasall des ro- 
mischen Stuhles die Gebiete von C a 1 a b r i e n und A p u 1 i e n beherrschen soli. 
Der Plan blieb jedoch unverwirklicht.c :ł 

Iz ovoga se vidi, da se pojedini pisci glede ubikacije one zemlje izmedu 
sebe ne slażu Dok najviśe njih pomiślja na jużnu Italiju Roberta Guiscarda, 
drugi neki misie na Siciliju, Sardiniju, iii Napulj. No svi ipak priznaju teskoću 
i nejasnost toga mjesta u pismu. Razlog tome oćito je, sto oni glavnu vażnost 
polaźu na one papine rijeći >nonlonge a nobis... iuxta mare«, pak tako 
se ne mogu Itałije rijesiti. Ali ja mislim, da je to krivo. Martens dobro opaza, 
da Robert Guiscard i Normani nijesu heretici, pa budući da ne może na- 
pustiti Italije, kusa tu pojavu i one izraze u papinskom pismu sebi kojekakvim 
domiśljavanjem tumaćiti. Bas u tome i jest glavni dio svega, naime u rijećima: 
>quam viles et ignavi heretici tenent«, a toga papa ne bi nikąd o Robertu Guis- 
cardu kazao, ma bio on jos kako ljut na njega, kao sto on izraza »heretik« 
nikąd ne upotrebljava za Henrika IV. Heretik uopće znaći ćoyjeka, koji se opire 
nauku crkvenom, dogmama i ostalim vjerskim istinama, a ne vlasti, kako je to 
bilo s Robertom Guiscardom. 4 Glagolase pak hrvatske u to se vrijeme većim 
razlogom mogło zvati hereticima, ta eno za samog sv. Metoda każe se, da je 
bio heretik! Napokon treba i na to misliti, da se u Italiji, odnosno kod Nor- 
mana radilo je di no o Robertu Guiscardukao vodi, dakle je spor njegov s papom 
bio upravo jedino vezan uz lićnost njegovu; ta Grgur VII. nije u martu 



1 Meyer von Knonau: Jahrbucher des 3 Martens: Gregor VII. sein Leben und 

deutschen Reiches unter Heinrich IV. und Wirken. Leipzig 1894. II. p. 76. 

Heinrich V. II. ■ 1070 — 1077). Leipzig 1894. p. 

445—446. * Gl. Weltzer-Welte: Kirchen - Lexicon 

* Heinemann: Geschichte der Normannen (novo izdanje) s. v. »Haresiet od Isusovca 

in Unteritalien und Sicilien. I. Leipzig 1894. Granderath-a. 

P- 273. 



Digitized by 



Google 



164 Ś i § i ć O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kralja Slavića. 



1074. prokleo sve Normane jużno italske, nego tek Roberta Guiscarda i njegove 
pomagaće, pristaśe \ a za te ipak papa ne bi nikąd rekao, da posjeduju »pro- 
vinciam ąuaedam opulentissimam*. 

Stoga ostajem kod svoga miśljenja i ponavljam ga, naime, da su spo- 
menuti istorici dośli na krivi nazor glede Italije najviśe stoga, Sto im nije 
poznata onovremena povjest hrvatska, te da se pod onom primorskom 
pokrajinom u pismu Grgura VII. ima jedino razumijevati Hrvatska. 

O Svenovom sinu Mag nu izrazio se DanacRaeder ovako: >Odgovor 
Svena Estridsena na papino pismo nije nam poznat. Medutim stoji stvar tako, 
da se on źelji papinoj odazvao, ali ne potpuno, jer u dodacima djelu Adama 
Bremenskoga nalazi se ubiljeżeno, da je jedan sin Svenov od njegove prileż- 
nice Thore, Magnus (iii kako ga Knytlinga-saga zove Knut) bio poslan u 
Rim, >da budę pomazan za kralja«, ali umrę na putu, a bas zato jer je umr'o, 
ne może nipośto biti sumnje o tom, da poslanje sina njegova u Rim stoji u sa- 
vezu s pozivom Grgurovim.t a On dakle każe ono, sto je rekao i Gfrorer; 
tome se miśljenju pridrużuje i Langen rijećima: »Sven schickte dem Verlangen 
des frtiheren Briefes gemass seinen Sohn nach Rom, erlebte aber nur den 
Schmerz, ihn auf der Reise sterben zu sehen.c U noti se Langen poziva na 
Gfrorera. 8 

Tome se protivi Dehio, uz kojega pristaje i Meyer von Knonau. 
Dehio każe: »Hóchst willkiirlich interpretirt und combinirt hier Gfrorer (III 
Ii4). Er kommt nattirlich zu dem Schlusse, dass Danemark a 1 1 e r d i n g s papst- 
licher Lehnstaat geworden. Allein die bei Adam III Schol. 73 berichtete Sen- 
dung des danischen Prinzen ais eine Folgę der Gregorischen Aufforderung vom 
Januar 1075. zu betrachten, ist schon wegen des April-briefes vom selben Jahre 
und des nachfolgenden Schweigens unmoglich. Jene Sendung fiel v i e 1- 
mehr in die Jahre 1063— 1065. « Nadalje każe Dehio, kako je kralj Sven 
teżio za crkvenom samostalnosću, pa veli: »Bei der romischen Curie, zu der er 
ais Beweis seiner Ergebenheit sogar seinen Sohn schickte urn im Voraus die 
Kónigsweihe zu empfangen, fanden seine Wunsche in der Person Hildebrand's 
einen flir Hamburg hochst gefóhrlichen Anwalt.* 4 

Tomu se miśljenju, da je naime Svenov sin putovao u Rim oko 1063. 
do 1065. pridrużuje (kako je već rećeno) s mało rijeći i Meyer von Knonau. 5 

Kod ovoga pitanja od najveće su vażnosti one rijeći suvremenog kro- 
niste Adama: » . . . ut ibi (u Rimu) consecratur ad regnumc Za kakvoga kralja? 
Da nije za danskoga, već sam istaknuo, jer toga nije kasnije ućinio ni jedan od 
petorice Svenovih sinova i nasljednika, a da je bas Sven to na svaki naćin htio 
ućiniti, on toga ne bi izmedu 1063. i 1076. propustio. Konaćno se ne może samo 



>In synodo Robertus Guiscardus, dux Apuliae * R a e d e r : n. d. p. 202. 

et Calabriae et Siciliae et omnes eius fau- ' Langenn. d. p. 51—52. 

tores excommunicantur et anathematizan- 4 D e h i o n. d. I. p. 241 i II. Anmerkungen p. 7. 

tur.« J a f f 6 : Regesta pontificum. Drugo iz- * M e y e r v o n K n o na u n. d. I. p. 420. nota 

danje. Lipsiae 1888. I. p. 603. i II. p. 557. nota 146. 



Digitized by 



Google 



S i ś i ć O podrijetlu i zasuźnjenju hrvatskoga kr al ja Slavića. 165 



na lako uzeti okolnost, da se radł o nezakonitom sinu, pored tolikih zako- 
nitih, koji ni je su mogli imati volje da se odreknu Danske polubratu za volju. 
Stoga zabacujem tumaćenje Dehiovo, koji bi htio, inaće bez dokaż a, odbaciti 
poslanje Magnovo u god. 1063. — 1065., te ga u savez staviti s emancipacijom 
danske crkve. Priznajem, da je moje u raspravi izrećeno miśljenje sa Svenovim 
sinom Magnom kao papinskim kandidatom za hrvatski prijestol v r 1 o smiono, 
te da ne mora bas stajati, ali i opet każem, da je ono u potpunom logićkom 
składu s gotovo s i g u r n i m tumaćenjem one zemlje kao Hrvatske. U tom slu- 
ćaju vijest Adamova ne pravi poteśkoća u tumaćenju. f 

Dr. Ferdo Śiśić. 



Vrlo mi|je źao, Sto nijesam nikako mogao 1896, u kojem je prof. Steen strup o 

nabaviti n aj no vi je veliko dansko djelo >Dan- tome pisao. MoŹda ću privatnom korespon- 
marksRiges Historie* Kjobenhaven dencijom i tome pomoći. 



Digitized by 



Google 



PREDMETI IZ RIMSKOGA GROBLJA U STENJEVCU. 

Ostanci rimske naseobine spominju se u Stenjevcu već u 18. vijeku. Ka- 
snije, kada je postajalo sve to sigurnijim, da to nije bio municipium Andautonia, 
prestao je i interes za nju. Tek u novije doba posvećivala joj se opet veća 
paźnja, a mnogo je za to uradio tamosnji żupnik g. Ljud. Ivanćan, kojega ide 
veoma velika zasługa, sto se je ona mogła istrażiti. Danas, pośto su se ta istra- 
żivanja morala privesti kraju, może se reći, da rimska naseobina u Stenjevcu 
nije bila neznatna. Od zidova, koji su se konstatovali, mogao se je otkriti samo 
mali dio, jer se danas ondje nalaze zgrade ! , ali se u godinama 1896—1898. 
mogao prekopati dosta velik dio rimskoga groblja, koje se je nalazilo kraj ove 
naseobine. G. 1896. vodio je iskapanje na trośak hrv. arheoloskoga druśtva g. prof. 
Jos. Purić, a g. 1897—1898. iskapao je sam g. żupnik Ivanćan dijelom na svoj 
trośak, a dijelom mu je hrv. arheolosko drustvo faktićne izdatke nadoknadilo. 
Predmeti, koji su se u tom groblju naśli, bili su u dosta losem stanju. Rijetki su 
bili ćitavi predmeti, a od polupanih se nijesu uvijek mogli naci svi komadi. Zato 
se u izyjeśtajima, koji su śtampani u ovome ćasopisu 2 , i nije mogło obazreti na 
same predmete, nego se inventar pojedinih grobova mogao samo nabrojiti Danas 
su ti predmeti, u koliko se to dało, sastavljeni, te saćinjavaju lijepu zbirku u na- 
rodnome muzeju, koja je vrijedna, da se objelodani. Malenu kolekciju posjeduje 
jos i g. żupnik Ivanćan, koji je dopustio, da se neki izabrani predmeti ovdje priopće. 

Grobovi, kojih je prekopano 129, ne prużaju nista neobićna. Koliko se 
może razabrati iz oba izvjestaja, bio je mrtvac u mnogo slućajeva sahranjen na 
samome garistu gdje je bio i spaljen. Grób je obićno jednostavno iskopana 
plitka jama, u koju su se metnule posude sa spaljenim kostima i ostali predmeti. 
Osim toga spominju se u izyjeśtajima jos grobovi obłożeni kamenjem (61 63. 65.), 
popodeni kamenim ploćama (30. 73.J, obłożeni kamenim ploćama (4. 6.) i zidani 
pećenom cigljom (25. 29. 102.). Grób 62. bio je pokriven kamenom ploćom, a 
grób 54. u toliko je zanimljiviji od ostalih, sto je kao żara slużila staklena po- 
suda sa staklenim poklopcem, koja se cijela iz zemlje izvadila, a za njezinu si- 
gurnost bili su se pobrinuli na osobit naćin. 

Inventar je grobova sastojao ponajviśe iz zemljanih posuda, kojih se naślo 
u najvise grobova po jedna iii viśe; zatim iz viśe staklenih posuda razlićitoga 
oblika, zemljanih svjetiljaka, żeljeznih predmeta, uresnih predmeta od razlićitoga 
materijala i viśe komada bronsanih novaca. 



1 Ljud. Ivanćan, Vjesnik n. s. IV str. 223 s. III str. 207—214, a Purićev kao nastavak 

sl. 10 1. u IV. svesci str. 172 — 176. 

* Ivan£anov izvjeśtaj izaśao je u Vjesniku n. 



Digitized by 



Google 



H o f f i 1 1 e r Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 167 



1. Predmeti od peóene zemlje. 

Ćini se, da nije bilo mnogo zemljanih amfora. Naslo se doduse rbina 
od viśe komada, ali se iz njih nijesu dale sastaviti cijele posude. Jedna prepi- 
ljena amfora iz groba br. 54, visoka 90 cm, dala se je sastaviti, te je uvrśtena 
u stenjevaćku zbirku narodnoga muzeja. G. żupnik Ivanćan mogao je sastaviti 
neśto vise od dolnje polovine jedne slićne amforę, koja je sada u njegovoj zbirci 

Vrćeva od crvene zemlje (sl. 67 br. 1 — 4 i 8) bilo je dosta po grobovima. 
Kako su to ponajvise jake posude, to su obićno i sasvim dobro saćuvane, pak 
ih je samo nekoliko trebalo sastaviti. U muzej ih je doSlo osam, a u Stenjevcu 
je jos jedan. Visoki su 200—285 mm, a spoljaśnjost im je obićno dosta hrapava, 
rjede je izgladena. Slićni su jedan drugomu u toliko, sto imaju okrugljasto tijelo, 
na korne je uzak grljak. Tijelo je sad viśe sad manje vitko, uski je grljak kat- 
kada veoma kratak a katkada dug, pa prema tomu se i oblik tih posuda donekle 
mijenja. Vrć pod br. 2 time se od ostalih razlikuje, sto śiroko njegovo tijelo nije 
okrugljasto, nego sastoji iz niskoga valjka, na koji je gore i dolje nastavljen śi- 
rokom podnicom kusoćunj. Ova je posuda i zato zanimljivija od drugih, sto ima 
ornamenat Kolobari, koji su na tijelu, jamaćno su utisnuti joś na kołu, premda 
nijesu sasvim pravilni Nekoliko se kolobara dade konstatovati i na vrću prika- 
zanom pod br. i M ali su ovi poviśeni, tako da izgledaju kao obrući, koji posudu 
okrużuju Ove posude imaju po jednu rućku, a samo jedna ima dvije, pak se ima 
smatrati amforom. Rućka se iii ostavila bez ukrasa, iii ima profil, koji se 
povraća kod svih posuda, koje imaju rućku. Uzduż je rućke usjećen ozgo do 
dolje jedan zarez iii njih dva Osim ovih velikih vrćeva naślo se je joś i neko- 
liko malenih, oblikom sasvim slićnih, naćinjenih od istogamaierijala (sl. 67 br. 6). 
Visoki su 80—100 mm, a stijene su im skoro tako debele, kao kod većih vrćeva. 
Muzej ima dvije ovakve posude, a u Stenjevcu je jos jedna. Drukćiji oblik ima 
jedan vrć, visok 155 mm, naćinjen od dobro proćisćene zutocrvene zemlje, ana- 
lićen tamnocrvenim firnisom (sl. 67. br. 5). Tijelo nije najśire u sredini, nego na 
svome najgorniem dijelu, a vrat je dosta śirok. Stijene su dosta tankę, ali je 
pomno izradena posuda dosta ćvrsta. 

Urnę imaju oblik prikazan na sl. 66 br. 4. 7. 14. To su sive posude, vi- 
soke 133 — 205 mm, izradene od dobro proćisćene zemlje. U muzeju ih je 7 ci- 
jelih, a od jedne se naSla samo dolnja polovica. Imaju gotovo oblik kruglje, na 
koju je nastavljen sirok vrat visok 45—50 mm. Taj je vrat gore i dolje obićno 
jednako śirok, a samo je na dvije posude gore uzi. Vrat ima i ornamenat — 
jedini, koji se nalazi na posudi — a sastoji od dva (jedanput tri) obruća. Ovamo 
je ubrojena i posuda prikazana na sl. 66. br. 10, koja nije sasvim slićna, a ni 
materijal nije jednako solidan. Na vratu je mjesto spomenutoga ornamenta ugre- 
beno 8 dosta nepravilnih kolobara, valjada prostom rukom. 

Mnogo se lonaca naślo, kojima se oblik dade donekle svesti na oblik 
posude sl. 66. br. 1. Sve su ove posude dolje uske, a gore śiroke, te nemaju vrata, 
nego je na njegovome mjestu uzak van izvrnut rub. Dolje je posuda katkada 
tako uska, da jedva stoji, ali se to dogada samo kod malenih primjeraka. I inaće 
je oblik dosta razlićit, pak se za ove posude ne może reci, da je kolićina nji- 



Digitized by 



Google 



168 H o f f i 1 1 e r Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 



15 




SI. 66. Zemljane posude iz rimskoga groblja u Stenjevcu. Br. 5 kod żupnika Ljud. Ivanćana u 
Stenjevcu, a ostał e u narodnom muz ej u u Zagrebu, 



Digitized by 



Google 



Hoffiller Predmeti \z rimskoga groblja u Stenjevcu. 169 



SI. 67. Zemljane posude iz rimskoga groblja u Stenjevcu. Br. 22 kod żupnika Ljud. Ivanćana u 
Stenjevcu, ostale u narodnom muzeju u Zagrebu. 



Digitized by 



Google 



170 Ho f fili er Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 



hova sadrżaja u razmjeru s njihovom visinom, jer povisoke posude ćesće imaju 
omalen promjer. Velićina je kod ovih posuda veoma razlićita ; ima ih, koje su 
visoke samo 75 mm, dok neke imaju i 290 mm visine. I materijal, od koga su 
naćinjene, veoma je razlićit Nekoliko ih je, a to su redovito najmanje, naćinjeno 
od crvene zemlje. Ova je zemlja dobro proćiśćena, a posude, koje su od nje 
naćinjene, dosta su jake, premda su im stijene tankę. Druge su sive boje, a sti- 
jene su im takoder tankę, ali su i one ćvrste. Veći su primjerci ovih posuda 
redovito naćinjeni od losijega materijala. Zemlja nije proćiśćena, te je zatoprhka; 
pećene su nejednako, boje su tamnosive iii crne, a stijene su katkada yeoma de- 
bele Da se na izradbu takvih posuda obićno mało pazilo, dokazuje i to, Sto 
nemaju uvijek pravilna oblika, nego su iskrivljene i grbave. 

Premda ove posude imaju tako jednostavan oblik, ipak se je obićno na- 
stojalo dati im kakav ukraś. I najjednostavniji cmi lonci imaju većinom kao ures 
na sebi sitne paralelne pruge, koje su morale nastati na veoma jednostavan naćin 
(sl. 66. br. 6 i 9). Radnik ih je iii zagrebao metlicom, iii ih je zaparao orudem, koje 
je imało sitne zupce. Prema tomu, da li je to ćinio uvijek istim smjerom 
iii ne, nastale su iii ravne pruge iii valovite. Inaće se je i ova vrst posuda obićno 
uresila koncentrićnim kolobarima, koji su se pod otvorom iii na kołu utisnuli iii 
prostom rukom ugrebli. Ovaj jednostavni ures nije uvijek dostajao, nego se obićno 
ispod tih koncentrićnih kolobara nalaze joś drugi ornamenti, koji su nastali na 
razan naćin. Posuda, prikazana na slici 66. pod br. 1 ima ispod pet utisnutih kolo- 
bara najprije tri reda toćaka, koje su utisnute sa instrumentom, koji je imao tri 
śiljka, tako da su se uvijek mogle utisnuti tri rupice na jedanput. Istim orudem 
utisnuta je zatim dalje dolje trostruka valovita crta, a po svoj prilici se je radnik 
poslużio istim orudem i onda, kada je ugrebao one crte raznoga smjera, sto se na 
posudi vide. Slićno orude sa tri śiljka rabilo je i pri izradivanju posude br. 3, 
te se tu jasno vidi, da je radnik, kad je ugrebao prelomljenu crtu, drźao uvijek 
orude u istom smjeru. Na posudici br. 12 nalazimo mjesto takvoga ornamenta 
crtice urezane dosta nepravilno u formi zraka. Na jednom tamnosivom lonćiću, 
sto ga posjeduje g. żupnik Ivanćan (sl. 66. br. 5), utisnuta su u velikom razmaku 
tupim instrumentom dva kolobara, a medu njima su tri kolobara od pikanja, koje 
su valjda takoder ubodene istim tupim orudem. Sasvim drugu vrst uresa ima po- 
suda prikazana pod brojem 2 na sl. 66. Na gotovu posudu nanijelo se je materi- 
jala, iz koga su se, kad je mało otvrdnuo , izrezali u relijefu rebrasti listovi sa 
dugim stapkama; t. zv. barbotine-tehnika. 

Ovamo se imaju ubrojiti joś dva lonca sa dvije visoke rućke, od kojih 
je jedan siv iz bolje zemlje (sl. 66. br. 20), ureśen ispod vrata sa dva kolobara, a 
drugi veći crn iz losijega materijala bez ikakvoga ukrasa Neobićno veliku rućku 
ima posudica sl. 66. br. 18, a sasvim poseban oblik imaju posude na istoj slici br. 15 
i 17. Prva je sa strane utisnuta na sedam mjesta, te se za pravo może nazvati 
ćaśom, a druga ima doduśe jednostavan oblik, ali je radena iz istoga dobrog 
materijala kao vrć br. 5 na slici 67, te je bila istim firnisom nalićena. 

Zdjele su u ovom groblju bile zastupane u velikom broju ali u mało 
oblika. Viśe posuda ima oblik prikazan na sl. 67. pod br. 9, u i 12 Muzej ih 
ima 10 komada, a u Stenjevcu su jos tri. Yelićina im je raźna; najmanjoj je pro- 



Digitized by 



Google 



Ho f fili er Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 171 



mjer ioo, a najvećoj 220 mm. Materijal, iz koga su naćinjene, dobar je, a stijene 
su uslijed toga dosta tankę, a ipak su posude jake. Boje su sive, smedecrne iii 
sasvim crne, a u Stenjevcu se nalazi joś jedna crvena. Ćini se, da su ove po- 
sude saćinjavale skupocjeniji dio zemljanoga posuda u kućanstvu, jer se na ne- 
kima od njih nije śtedilo sa uresom. Ima ih doduśe i neureśenih, ali pośto je 
oblik tih zdjela veoma ukusan, to ornamenta gotovo i ne traźimo. U glavnom 
se ures sastoji iz triju do 15 cm śirokih crta, koje idu oko posuda u razmacima 
od kojih 20 mm. Ove crte su ispunjene malim zarezima, koji imaju oblik 
malih trokutića, a naćinjeni su śiljatim orudem po ćetiri jedan ispod drugoga- 
Kod nekih je posuda taj ures posve dostajao, a kod drugih su se osim toga 
i razmaci izmedu crta ukrasili listovima i rozetama, koji su se utisnuli posebnim 
śtancama. Ova jednolićnost u ornamentu ovih posuda ujedno je dokaż, da su 
one sve izradene u jednoj te istoj tvornici. 

Osim ovih zdjela naślo se je i nekoliko drugih oblika, ali u mnogo ma- 
njem broju. Tri komada imaju oblik malene plitke zdjelice, a stoję na tri nogę. 
Dvije se od ovih posuda nalaze u Zagrebu (sl. 67. br. 20 i 23), a jedna u Ste- 
njevcu (br. 22). Materijal je kod ovih posuda lośiji nego kod prijaśnjih, a joś je 
lośiji kod crne zdjele, prikazane pod br. 21 (sl. 67), koja ima promjer od 165 mm, 
a uresena je sa slićnim valovitim prugama, kako ih nalazimo na gore opisanim 
loncima sl. 66. br. 6 i 9. Napokon joś treba ovdje spomenuti kao posebne oblike 
jednostavnu zdjelu iz crvene zemlje sl. 67. br. 16 visoku 1 10 a śiroku gore 150 mm, 
zatim crnu zdjelu śiroku 125 mm, uresenu sa dva poviśena koncentrićna kolo- 
bara, prikazana na istoj slici br. 7. 

Osim toga se je naślo sasvim malenih zdjelica (Salica), od kojih je u 
muzej doślo 5 komada, dok se u Stenjevcu nalaze joś 3. Boje su sive iii crvene, 
a velićina im se obićno mnogo ne mijenja (promjer oko 80, visina oko 60 mm ; 
br. 10 visok je 83 mm). Materijal je dobar, a ćesto su ove posude i ornamen- 
tovane. Jedna je uresena sa tri urezana kolobara, a tri su ureśene u t zv. barbo- 
tine-tehnici. Jedna je od ovih (sl. 67. br. 14) i bojom svojom i uresom sasvim slićna 
lonćiću br. 2 na sl. 66. Na drugim dyjema (sl. 67 br. 10 i 13) nalaze se jedno- 
stavniji uresi u obliku toćaka, ćrkanja i polumjeseca. 

Zemljanih tanjura iskopano je 13 komada, od kojih je jedan u Ste- 
njevcu, a ostali u muzeju. Yelićina im je raźna; najmanjemu iznosi gornji pro- 
mjer 97, a najvećemu 190 mm. Poseban i to jednostavniji oblik imaju samo dva 
tanjura, i to jedan mali crni i jedan crveni (ujedno najveći, sl. 67. br. 17). Ostali 
tanjuri pripadaju svi jednoj te istoj vrsti, te imaju oblik prikazan na istoj slici br. 18 
i 19). Stoję na 3 — 4 mm visokoj nózi, prema gore su zaobljeni, a gore zavrśuju 
rubom, koji je do 15 mm śirok. Uresa ovi tanjuri obićno nemaju, a gdje ga ima, 
tu on sastoji od nekoliko kolobara, koje nalazimo na vanjskoj strani posude i 
na dolnjoj strani dna. Materijal je kod ovih posuda dobro proćiśćen, a boje su 
obićno sive, crne, rjede crvene. 

Zemljanih se je svjetiljaka naślo 7 komada. Ćetiri su u muzeju, a tri 
su joś u Stenjevcu. Dva komada imaju joś stariji oblik sa śirokim kljunom, te 
se imaju uvrstiti u II. razred sistema, śto ga je ustanovio za rimske svjetiljke 



Digitized by 



Google 



172 Ho f filier Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 



Digitized by 



Google 



H o f f i 1 1 e r Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 173 



J. Fink. l Na jednoj od ovih lampica prikazan je u relijefu morski puz, a na drugoj 
je takoder relijef, ali se ne może stalno reći, sto je prikazano; mozda je delfin. 
Pećata na ovim syjetiljkama nema. Ostalih pet svjetiljaka treba uvrstiti u Finkov 
III. razred, a na njima nalazimo ove tvornićke pećate : FORTIS (dva puta), SA- 

TVRNIN, STROBIL, VIBIANI. 

Predmeti iz stakla. 

Staklenih je posuda bilo tek u nekoliko grobova, a stanje, u kom su se 
nasle, bilo je veoma lośe. Neke su se od njih dale donekle sastaviti, dok od 
drugih imamo samo fragmente. Krivo je tomu, sto su te staklene posude bile 
prije pogreba izlozene vatri, te su se velikim dijelom rastalile, tako da se je u 
grobovima naSlo viśe rastaljenih komada stakla. Od drugih, koje su se raspale 
u sitne komadiće, nisu se svi komadići mogli skupiti i pohraniti. 

T. zv. suznih boćica bilo je mało. Naśle su se samo 4 cijele, a od ne- 
koliko su se naśli fragmenti. Oblik im je veoma jednostavan; slićne su dolje 
neśto prośirenoj cijevi. 

Boca prikazan a na sl. 68. br. 2 dala se je donekle sastaviti, te se vidi, 
da ima kruskoliko tijelo, na komu se nalazi dug grljak. Slićnu posudu vidio sam 
u Stenjevca (sl. 68. br. n), ali je u ove tijelo vise okruglo. Od jedne treće slićne 
boce saćuvao se samo grljak. U Stenjevcu ima jedna ćetverouglata boca (br. 4) 
vi8oka 145 a Siroka 120 mm, sa kratkim grlom i sirokom rućkom, na kojoj su po 
duźini udubljena tri zareza. 

U staklenom loncu br. 13 visokom 105 mm bile su u grobu 54 sahranjene 
kosti pokojnika, a pokriven je bio sa staklenim poklopcem br. 12. Posuda je u 
grobu bila tako zgodno postavljena, da je ostała cijela, dok se je poklopac raspao 
u nekoliko komada. Posude br. 8 i 10 (visoke 90 i 115 mm) imaju trbuśast oblik ; 
manja od njih (br. 8) ureśena je sa nekoliko obruća. Slićan oblik ima joś jedna 
posudica u muzeju, koja je ostała cijela, a visoka je samo 50 mm. 

Lijep oblik ima staklena posuda br. 3. Slićna je okrenutomu zvonu, a 
stoji na niskoj nózi Gore pod rubom obilazi oko nje 4 mm śirok obruć, a osim 
toga ima dvije małe rućke. Visoka je 114 mm, a sluzila je valjada kao ćaśa. Zdje- 
lica br. 6 uresena sa ispupćenim rebrima zastupana je u dva primjerka; jedan 
je u muzeju, te ima promjer od 130, a visinu od 52 mm Osim toga ima u mu- 
zeju joś jedna manja zdjelica (promjer 83, vis. 53 mm) sasvim jednosta: noga 
oblika (br. 5). 

Vrćića od stakla nasla su se dva; jedan je u muzeju, a drugi u Ste- 
njevcu Obadva su od prilike jednako velika (visina je 95 mm), ali se oblikom 
nesto razlikuju. Zagrebaćki primjerak (br. 9) ima krugljasto tijelo i tijesan grljak, 
a stenjevaćki (br. 7) ima viśe duguljasto tijelo, a grljak je sirok. 

U koliko ove staklene posude imaju rućke, to su one posebno radene iz 
staklene sipke i na posudu prilijepljene, a bruśenjem su se onda izgladile. Boja 



Sitzungsberichte der philol.-philos. Classc d. k. bayr. Akad. d. Wissensch. 1900 str. 685 i d. 



Digitized by 



Google 



174 



Hoffiller Predmeti iz rimskoga groblja u 8tenjevcu. 



je ovoga stakla iii modrozelena iii zutozelena Bezbojnih posuda med ovim 
vrstima nema. Staklo nije kod svih ovih posuda jednako debelo, kod nekih je 
tanko, a kod drugih, osobito kod posude br. 13 i zdjelice br. 6 je veoma debelo. 

Bezbojno staklo nalazimo samo kod nekoliko ćaśa, sto su se u ovom 
groblju takoder naśle, nu i kod ovih su neke joś zelene. Ove ćaśe su si u to- 
liko slićne, sto su im na strani utisnute stijene, uslijed ćega podsjećaju na zem- 
Ijani lonćić sl. 66. br. 13. Samo je jedna od njih (visoka 105 mm) gore isto tako 
siroka kao i dolje, dok su druge (br. 1) dolje uske a prema gore postaju śire. 
Neke od ovih posuda nijesu se dale sastaviti, jer je bezbojno staklo tako tanko, 
da je u opće nemoguće i pomisliti, da bi se u grobu saćuvalo i da bi se svi 
komadići mogli skupiti. 

Żupnik Ivanćan ima jednu malu boćicu (br. 14), koja ima veoma zanimljiv 
oblik. Slićna je ptićjemu tijelu bez glave, a staklo, iz koga je naćinjena, veoma 
jako irizira. 

Kao predmeti iz stakla spada ovamo joś nekoliko okruglih zrna iz neke 
staklene masę. Promjer im je 10 — 15 mm, a zarezi, kojima su ureseni, daju im 

oblik dinje. Na nekima se 



vide tragovi modre boje, 
kojom su bila nalićena. 
Takvih se je zrna naslo 
veoma mało, u tri groba 
po jedno, a u jednom dva. 
Ostała zrna, sto su bila u 
niżu, valjada su u vatri 
uniśtena. Osim ovih malih 
zrna, koja se drugdje ve- 
oma ćesto i katkada u ve- 
likoj mnozini nalaze, i to 
već u egipatskim grobo- 
vima (t. zv. egipatski por- 
culan), naśla su se i veća 
i z prozirnoga stakla, ali i 
ta u malom broju. U je- 
dnom se je grobu naślo 
jedno ljeveno zrno żuto- 
zelene boje (promjer 25 
mm) u obliku odsjećka 
kruglje, ureśeno na povr- 
sini zarezima, koji podsje- 
ćaju na spiralu. Uz ovo je 
zrno nekad valjada bilo 
sasvim slićno, te su oba 
moźda bila u sredini niza 
manjih zrna. Dva ovakova 
veća zrna (promjer oko 25 




Sl. 69 Bronsane fibule iz rlmskoga groblja u Stenjevcu. U 

narodnom muzeju u Zagrebu. Nar. vel. 



Digitized by 



Google 



H o f f i 1 1 e r Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 175 



mm), ljevena iz obićnoga modrozelenoga stakla, naśla su se u grobu 13, te su 
slużila valjada u istu svrhu Ovim je zrnima slićna jedna okrugla ploća iz jan- 
tara (promjer 28 mm), koja je takoder u sredini probuśena, te je yjerojatno, 
da je i ona bila u većem niżu. Ovo je ujedno i jedini predmet iz jantara, sto 
se je u tom groblju naśao. Uzrok tomu biti će dvojak. Valjada ga je u opće 
mało bilo, a śto je bilo, to je vatra uniśtila. 

Bronsani predmeti. 

Bronsanih je predmeta bilo u grobovima veoma mało. Naślo se je doduśe 
viśe fragmenata, ali je to bilo većinom tako sitno i iskvareno, da se za nijedan 
ne może reći, kakvome je predmetu pripadao. Od cijelih se predmeta mogu spo- 
menuti dvije igle, od kojih jedna bez śiljka (sada duga 88 mm) ima uho za uvla- 
ćenje końca, dok je druga cijela (duga 95 mm) na kraju samo prośirena. 

Bronsanih fibula doślo je u muzej 17 cijelih iii barem neznatno ośtećenih, 
a dvije cijele posjeduje żupnik Ivanćan. Osim toga ima jos viśe fragmenata, po 
kojima se ne może cijela fibula rekonstruisati. Mnogo se o tim fibulama, od kojih 
je nekoliko prikazano na slici 69., ne da reći. Oblikom se doduse medusobno razli- 
kuju, ali se sve dadu svesti na oblik, koji je nastao iz kasno la tónske fibule. 
U cijeloj srednjoj Evropi, a napose u podunavskim zemljama, nalaze se ove fi- 
bule veoma ćesto, dok prema sjeveru postaju rjede. 

Źeljezni predmeti. 

Żeljezni predmeti, Sto su se u stenjevaćkom groblju naśli, dosta su dobro 
saćuvani. Zato i ne możemo reći, da je mnogo żeljeznih predmeta tećajem vre- 
mena propalo, nego moramo priznati, da ih u opće nije mnogo ni bilo. Orużja 
se osim jedne strjelice nije naślo nikakvoga. Jedna ostruga (sl. 70. br. 6) ima ra- 
nije rimski oblik sa kratkim postranim nastavcima u obliku dugmeta. Nożeva se 
je naślo viśe komada i to nekoliko cijelih, a od nekoliko samo fragmenti. Tri 
su prikazana na sl. 70. pod br. 1 — 3. Oblik im je razlićit, a kako se vidi, bili su 
neki u drżak utaknuti, dok su drugi bili medu korice umetnuti. Od pojedinih 
komada żeljeznih sprava treba spomenuti polovicu śkara, koja se nalazi u Ste- 
njevcu, a bile su slićne nasim śkarama, kojima se ovce striżu, zatim jednu dosta 
veliku sjekiru (sl. 70. br. 7). Zanimljiv oblik imażeljezno kresalo prikazano pod 
br. 4 na sl. 70. Żeljezna igła naśla se je samo jedna, a i toj je vrh otkrhan. 
Ćemu je slużila jedna żeljezna ploća duga 75, a siroka 48 mm, oblożena na 
jednom kraju uskom żeljeznom płocicom, ne może se reći. Isto je tako tesko 
reći, ćemu je slużila jedna karika sa promjerom od 44 mm, dok se za dvije uske 
płocice, koje su dva puta savijene pod pravim kutom, może nagadati, da su slu- 
żile kao okov na kakvom drvenom komadu pokućtva. Kao sto u mnogim drugim 
rimskim grobljima, tako se je i ovdje naśao dosta velik brój żeljeznih ćavala 
Oblik im je isti, śto ga imaju i danaśnji kovani ćavli, a cudno je na njima to, 
śto su se mnogi od njih tako dobro saćuvali, kao da su tek sada skovani. To 
se je inaće i dmgdje ćesto konstatovalo. Jedan je od ćavala veoma m a len, te 
ima veliku glavu; jamaćno je imao da slużi kao ures. 



Digitized by 



Google 



176 



Hoffiller Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 



Nakitima możemo smatrati samo dva iii tri źeljezna predmeta. Jedna uska 
żeljezna płocica (duga 40, śiroka 12 mm, sl. 70. br. 5) ima na jednom kraju iz- 

rezanu rupu u formi polu- 



mjeseca, te je bila, kako se 
vidi, negdje umetnuta i ćavli- 
ćima prićvrsćena. Veoma je 
vjerojatno, da je ovoj ploćici 
odgovarala druga slićna, koja 
je imała nastavak, koji je za- 
hvatao kao kopca u rupu iz- 
rezanu u naśem komadu. Je- 
dan obruć od dosta tankę 
żice sa promjerom od kojih 
85 mm slużio je sigurno kao 
narukvica. To je sasvim jedno- 
stavno savijena żica , kojoj 
su krajevi, gdje se sastaju, 
nesto isprepleteni. Mali fra- 
gmenti ovakve żice, koji su 
se nasli u drugom grobu, 
valja da pripadaju slićnoj na- 
rukvici. 



Sl. 70. Źeljezni predmeti Iz rimskoga groblja u Stenjevcu. Cijelo se groblje, u kom 

U narodnom muzeju u Zagrebu. su nekadaśnji stanoynici ste- 

njevaćki pokąpali svoje po- 
kojnike, nije dało prekopati. Prekopao se je samo jedan dio, a sigurno je, da je 
rimsko groblje na tom mjestu zauzimalo znatno veću povrsinu. Uzrok tomu 
bio bi taj, sto su se samo na tom istrażenom mjestu mogli naci manje vise 
netaknuti grobovi, dok je naokoło, kako se ćini, zemljiste bilo vise obradivano, 
tako da su pług i konjska kopita izravnali niske humke, Sto su bili nad grobo- 
vima i unistili predmete, koji su se nalazili u plitkim grobovima. Ako ovo groblje 
i nije bilo onako bogato, kako bismo mi to żeljeli, to nam ono ipak pruża toliko, 
da si możemo donekle stvoriti sliku żivota u ovoj naseobini. Da je naseobina 
bila dosta velika, istaknuo je već g. Ivanćan, a da nije bila tako siromaśna, 
mislio je da może suditi već po tom, sto se je u nekim grobovima naslo po vise 
staklenih posuda, koje su u ono vrijeme bile ipak neśto skupocjenije. Mi u istinu 
nismo navikli, da u grobljima iz rimskoga vremena nademo skupocjenih pred- 
meta, pa zato je ovakav sud i opravdan. Jednolićnost, koju opaźamo u po- 
jedinim oblicima iskopanih posuda , gotovo nas sili na zakljućak , da ovo 
groblje nije bilo veoma dugo u porabi. Mi smo naućni, da kod iskapanja gro- 
bova najviśe pazimo na novce, koji se nadu, pa da po tim novcima odredimo 
vrijeme, u koje grób spada. Ima ih doduśe, koji każu , da novac ne mora 
biti nikakvo dokazalo, jer su se u grób mogli metnuti i stariji i mnogo sta- 
riji novci, ali u ovom slućaju możemo reći, da novci odgovaraju nadenim pred- 




Digitized by 



Google 



Ho f filier Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 177 



metima. Mnogo se novaca nije ni naślo, a u koliko se spominju u oba izyjeśtaja, 
potjeću oni iz doba Klaudija I. do Hadrijana. Zeraljane posude, sto su se nasle, 
moraju se metnuti većinom u prvo, 
a dijelom u drugo stoljeće poslije 
Isusa. Oblici, koje nalazimo, većinom 
su la tfenski, koji su za rimskoga 
vremena, dakako u neśto preradenu 
obliku, joś dugo żivjeli. Uresi, koje 
na tim posudama nalazimo, potjeću 
velikim dijelom takoder joś iz pred- 
rimskoga vremena. Kako je tvornica 
zemljanoga posuda svagdje bilo, to 
ne moźemo trażiti, da u oblicima 
nademo mnogo analogija medu po- 
sudama, koje su se u raznim kraje- 
vima rimskoga svijeta naśle. Uza sve 

to dadu se neke posude sasvim srav- C1 ,, ... . . . ... . . . . t 

. . r . SI. 71. Ulomak tetra sigillata posadę iz rimske 

niti sa formama, koje su nam od dru- naS eobIne u Stenjevcu. Kod żupnika stenjevaćkoga 
gud poznate. T. zv. aretinskih posuda Ljud. Ivanćana. 

nije se u stenjevaćkom groblju naślo, 

ali se je naśao jedan komad ovakove zdjele na mjestu, gdje su se konstato- 
vali temelji rimskih zgrada, a nalazi se sada u g. żupnika Ivanćana (sl. 71). 
Kako se ovakve posude u nas ne nalaze preveć ćesto, to nam je i ovaj frag- 
menat mio, tim viśe, śto je posuda, kojoj je pripadao, morala biti dosta li- 
jepa. Oblik, śto ga je ta posuda imała, pribliżuje se oblicima, śto ga imaju crne 
posude prikazane na slici 67. br. 9, 11 i 12, te se pojavljuje neśto prije końca 
prvoga stoljeća po Isusu, a nalazi se ćesto u grobovima iz vremena Antonina; 
kasnije ih sve viśe nestaje. Posuda je na vanjskoj strani imała relijefiii ukraś, a 
po tom, śto se je od toga ukrasa saćuvalo, może se reći, da je naćin ukrasa 
preśao na posudu ovoga oblika izravno sa starijih oblika, koje su noviji oblici 
za kratko vrijeme sasvim potisnuli. Ploha, koja je bila ispunjena relijefima, bila 
je gore ispod ruba omedena jajastim niżom i niżom pikanja, a dolje iznad dna 
jednostavnom crtom. Okomitim crtama, koje su sastavljene iz pikanja, bio je 
cijeli prostor razdijeljen u obliku metopa. Ćini se, da su se dva uska prostora 
uvijek izmjenjivala sa jednim śirokim, te da su uski prostori bili ispunjeni orna- 
mentima (ponajviśe vijencima i liśćem), dok su u śirokima valjda bile prikazane 
samo ćovjećje figurę. U saćuvanom śirokom prostoru prikazana je muska figura 
sa golim gornjim tijelom, koja stoji na desno. Lijevom je nogom stalą na poviśen 
predmet, u lijevoj ruci drżi nejasnu stvar, a desna joj je ruka uzdignuta (Po- 
seidon?). Oko figurę naćinjena je dvostruka krużna crta, tako da cijeli relijef 
podsjeća na medaljon. 

Medu staklenim predmetima imaju dvije zdjelice (sl. 68. br. 6) oblik, koji 
je poznat već u Augustovo vrijeme, ali je bio obljubljen joś i u drugom stoljeću. 

12 



Digitized by 



Google 



178 



Ho f fili er Predmeti iz rimskoga groblja u Stenjevcu. 



U jednoj od ovih zdjelica (grób 13.) naśao se je novac 
Klaudija I., po ćem se ta zdjelica dade datirati. Ostali 
stakleni predmeti najvise su naćinjeni iz modrozelenoga 
stakla, koje je karakteristićno specijalno za drugu polo- 
vinu prvoga stoljeća. Nekoliko je staklenih posuda naci- 
njeno iz prozirnoga stakla, te će pripadati prvoj polovini 
drugoga stoljeća, a u isto će vrijeme spadati i jako iri- 
zirajuća boćica prikazana na sl. 68. pod brojem 14. Bron- 
sane fibule, sto su se nasle, takoder su karakteristićne za 
prvo stoljeće po Isusu, te ne će sizati daleko u drugo 
stoljeće. Samo za fibulu prikazanu na sl. 69. br. 2 zna 
se, da je żivjela kroz cijela prva dva stoljeća Za ostale 
bronsane predmete, sto su se u groblju naśli, ne możemo 
nista reći, a za tri jednaka bronsana predmeta, sto su se 
nasli u fundamentima rimskih zgrada (sl. 72.), możemo 
samo reći, da su yaljda slużili kao okov na kakvom dr- 




venom pokućtvu. 



Sl. 72. Bronsani okov iz 
rimske naseobine u Ste- 
njevcu. U narodnom mu- 



zeju u Zagrebu. '/, nar vel. 



Iz svega toga możemo zakljućiti, da je prekopani dio rimskoga groblja bio 
u porabi u prvom i u prvoj polovici drugoga stoljeća po Isusu. Po kasnijim nov- 
cima, sto su se u okolici groblja naśli (medu njima je i jedan od Valentinijana I.) 
może se doduse sigurno reći, da je ta stenjevaćka naselbina mnogo duże cvala, 
ali grobpva od tih kasnijih stanovnika nismo prekopali. Da li su se njihovi gro- 
bovi nalazili u neprekopanom dijelu groblja iii se je groblje kasnije prenijelo na 
drugo mjesto, to jos ne znamo. Svakako će to biti grobovi sa kosturima, a ne 
sa paljevinom. 

Dr. Yiktor Hofflller, 



Digitized by 



Google 



MIKROSKOPSKO ISTRAŻIVANJE NEKIH NEOLITIĆKIH 

KAMENIH PREDMETA. 

Klin od aktinolita iz Osijeka. 

Godine 1901. poklonio sam arheolośkom odjelu narodnoga muzeja ugladen 
klin iz neolitićkoga doba. Od njega sam si naćinio izbrusak za mikroskopsko 
istrażivanje, te ću nalaz toga istrażivanja ovdje u kratko opisati. Klin je nadeń u 
okolici osjećkoj na jednom polju iduć iz Novoga grada prema Tenju. i to jos poćetkom 
XIX. vijeka, a ćuvao se u obitelji kao tobożnji strijelni kamen (Donnerstein, 
Donnerkeil), jer su drźali, da je gromom dospio na zemlju i da kucu od groma 
ćuva. Pod ovakovim imenom ćesto se ovakovo kameno orude spominje, osobito 
ako je oblika, kao sto je ovaj klin, koji je otegnut, sa obije strane zaśiljen i 
175 cm dug. Poprjećni prerez ima oblik istokraćna trokuta sa zaokrużenim vr- 
sima. Boja mu je crnosmeda uslijed rastrośene okorine, kojom je prevućen. Na 
syjezem łomu je sivo zelene boje, te se tu vidi, da je od śkriljevog kamena iz- 
raden. Na łomu se već prostim okom vide vlaknasti amfibol (aktinolit) i crna 
zrnca źeljezne rude 

Pod mikroskopom u obićnom syjetlu oćituje se jasno §kriljeva struktura 
kamena. Aktinolitni iglićasti i jezićasti listovi redaju se naime svojom dużinom 
u usporedne nizove, a uz ove vidimo redove crne źeljezne rude. Ta skriljavost 
poremećena je samo na onim mjestima, gdje su sitnije aktinolitne iglice pustasto 
isprepletene iii tamo, gdje se veća mnoźina źeljezne iii listićave kloritne rude u 
nepravilnim hrpama izlućila. Osim aktinolita i crne źeljezne rude vidimo u pre- 
paratu joś zelenu kloritnu rudu, rutil, titanit, hematit, limonit i leukoksen. U po- 
larizovanom svjetlu raspoznajemo joś po koje zrnce kalcita. 

Aktinolit je glavna sastojina kamena, te ga vidimo u obliku sitnih 
iglica iii većih uskih listova. Ti su listovi u isbrusku gotovo bezbojni, te im je 
i pleochroizam vrlo slab. Terminalnih ploha nema na nijednom listu, a kraj opće- 
nitog poprjećnog ćlanjenja okomito na glavnu os vidimo prizmatsku kalavost 
słabo razvijenu, i to obićno samo sa par kratkih crta oznaćenu. U blizini go- 
milica źeljezne rude vidimo ćesto, da su iglice i listovi aktinolita na krajevima 
fino rasćihani. Pod nakrśtenim nikolima pokazuje aktinolit źive boje, a potamni 
uvijek koso pod kutem od 2— 19 . 

Źeljezna ruda, koje ovdje mnogo ima, je po svoj prilici ilmenit (ti- 
tanovo źeljezo). Vidimo je u obliku sitnog nepravilnog zrnja, poredanog u uspo- 
redne nizove iii u nakupinama Mjestimice pretvoren je ilmenit u smedu źeljeznu 



Digitized by 



Google 



180 Koch Mikroskopsko istraźivanje nekih neolitićkih kamenih predmeta. 



hrdu (limonit), iii, sto je obićnije, vidimo zrnca ilmenita okrużena bijelom ras- 
trośinom, u kojoj lako upoznajemo leukoksen. 

Titanit je dosta rijetka ruda u ovom kamenu, a pojavljuje se u sitnim 
zrncima i ledcima. Sitna zrnca pokazuju svojom hrapavom povrsinom, jakim 
dvolomom i słabo zućkastom bojom, da pripadaju titanitu, i da su postała uslijed 
rastraSbe iz titanovog źeljeza. No osim tih zrnaca ima u isbrusku nekoliko sitnih 
ledaca, koja imadu oblik kosę ćetvorine sa dva ostra nasuprotna kuta. Ti se 
ledci svojim optićkim svojstvima jasno oćituju kao titanit. Med nakrśtenim niko- 
lima ustanovilo se na dva takva ledca, da su sraslaci i da granica sraslaśka ras- 
polovljuje oba śiljasta kuta. 

Rutil dolazi ovdje rijetko i to u vrlo tankim kratkim iglicama iii u sitnim 
zrncima, koje se u hrpice gomilaju. Boje je crvenosmede, rjede żućkastosmede. 
Na rubovima je kadśto prozraćan, inaće neproziran, a nęka zrnca pokazuju slab 
pleochroisam. Ima ga i kao uklopak u aktinolitu. 

Crvena zeljezna ruda (haematit) je rijetka, a vidimo ju u obliku 
pravilnih Sesterostranih i kao krv crvenih listića. 

Calcit izlućio se je mjestimice iz aktinolita kao sitno prozirno zrnje. 
Isto tako postała je i kloritna ruda pretvorbom iz aktinolita, te ju vidimo u ob- 
liku modruśasto zelenih listića slabog pleochroizma. 



Ulomak ćekića od amfibolna śkriljeoca iz Yrbooca kod Daruoara. 

Kada sam g. 1902. bio u Daruvaru u poslu predradnja za geolośku kartu 
onoga krają, primio sam od inżinira juźne żeljeznice g. Gerlića u Daruvaru 
straźnji dio kamenoga ćekića, koji potjeće iz Vrbovca kod Daruvara. Nas ulomak 
je dobro ugladen i ima na gornjoj i doljnjoj strani iza rupe za drzalo plitak 
żlijeb. Izraden je od kamena tamno sive boje, koji pokazuje finu §kriljavost. Pod 
mikroskopom vidimo, daje to amfibolni śkriljevac. 

Glavne sastojine kamena su amfibol, glinenac, kremen i magnetit. Am- 
fibol je u izbrusku smede zelene boje i pokazuje jak pleohroizam. Razvio se je 
preteżno u obliku nepravilnih velikih krpastih listova, koji obićno pokazuju jednu 
kalavost u obliku finih kratkih crtica. Pod unakrśtenim nikolima potamne svi li- 
stovi koso i to pod kutem od 15— 16 . Ima i prereza sa dvije kalavosti, a te se 
onda sijeku pod kutom oko 124°. Na nekim mjestima pretvara se amfibol u ze- 
lenu kloritićnu rudu. Glinenac vidimo u izbrusku u obliku malenog bezbojnog 
zrnja, koja se ćesto oćituju kao polisintetski sraslaci po albitnom zakonu. Uslijed 
rastrosenja je glinenac ćesto pomućen, te ispunjen vrlo sitnim dvolomnim ljuśti- 
cama milovke. Kao uklopak vidimo u glinencu magnetit, zirkon i sitne amfibolne 
listiće. Kremen dolazi u obliku sitnog bezbojnog nepravilnog zrnja, koje u po- 
larizovanom svjetlu pokazuje żive boje. Magnetita ima mnogo, i tó u obliku 
crnih nepravilnih zrnaca iii u većim zrnima, koja onda ćesto imaju rombske pre- 
reze. Ima ga i kao uklopak u glinencu i amfibolu. Kadśto se tu trośi magnetit 
u smedu zeljeznu hrdu. Osim toga ima u tom kamenu mało iglićasta bezbojna 
apatita i sitna zrnja zirkona. 



Digitized by 



Google 



Koch Mikroskopsko istraźivanje nekih neolitićkih kamenih predmeta. 181 



Ulomak kamenog bata od amfibola iz Zagorja. 

Ovaj komad potjeće iz Zagorja, a ne zna mu se pobliże nalaziste. To 
je ploćasti odlomak sa dijelom uśke za drżało. Okrugla u§ka ima promjer od 
25 mm. Kamen je tamno sive zelene boje i §kriljave strukturę, a vidi se već 
prostim okom, da mu je glavna sastojina amfibol. Po svojoj strukturi i sastavu 
pripada ovaj kamen amfibolnim śkriljevcima. Pod mikroskopom vidimo 
osim velike i preteżne mnożine amfibola jos glinenac, kremen, magnetit i zirkon 
kao sastojine kamena. 

Amfibol je lijepo zelene boje i jakog pleohroisma. Kalavost je dobro iz- 
raźena, a koso potamnjenje neide preko 20 . Uvijek vidimo amfibol u obliku 
velikih listova nepravilna obrisa. U cijelom preparatu naslo se nekoliko sraslaca 
amfibola i to po plohi ortopinakoida, te se tu vidi, kako je izmed jednog i drugog 
individua umetnuta joś po koja vrlo uska sraslaćka lamela. 

Glinenac se pojavljuje u obliku nepravilna bezbojna zrnja, koje je ćesto 
već rastrośeno i zato mutno. Na mnogim zrnima vidimo vrlo fine sraslaćke la- 
mele po albitnom zakonu. 

Kremena ima u kamenu mało i to uvijek u vrlo sitnim zrncima izmed 
amfibola i glinenca. Magnetit je obilan u obliku crnog nepravilnog zrnja i praska, 
a ima ga i kao uklopak u amfibolu. Ćesto se trośi u smedu rastrosinu. 

Zirkon dolazi u okruglim i jajolikim bezbojnim zrncima, koja syjetlo 
jako lome. Ima ga kao uklopak ćesto u amfibolu. 

Dlijeto od serpentina iz okolice Ioanca u Zagorju. 

To je dlijeto naćinjeno od kamena tamnozelene boje, na kojem vidimo 
żuto smede pjege. Pod mikroskopom oćituje nam se taj kamen kao antigo- 
ritni serpentin, a one smede pjege, koje već prostim okom vidimo, potjeću 
od sali ta, koji se pretvara u antigorit Kroz kamen provlaće se nizovi i hrpe 
crna sitna magnetita, a ostali prostor zapremaju većim dijelom gusto ispreple- 
tene nakupine sitnolistićave antigoritne serpentinske rude. Ti listići pokazuju re- 
dovito po koju crtu uzdużne kalavosti, te usporedno potamnjenje. 

U preparatu vidimo velika zrna jedne bezbojne rude sa dvije kalavosti. 
Ta ruda lomi syjetlo jako, te se u isbrusku dobro med ostalim rudama istiće i 
pokazuje med nakrśtenim nikolima vrlo żive boje. Potamnjenje je koso, a mje- 
renjem se vidi, da se kut potamnjenja kreće oko 36 i yise. Po svojim svojstvima 
oćituje se ova ruda kao salit. Antigorit postao je ovdje dakle od monoklinskog 
piroksena, kako se to već ćesto motrilo, te se tuj vidi, kako listovi antigorita 
zadiru uz pukotine u zrna salita. 

Magnetit se mjestimice trośi u żeljeznu hrdu. Osim toga ima u ka- 
menu mnogo żila krizotila. 

Ferdo Koch. 



Digitized by 



Google 



NAJSTARIJI HRVATSKl NOVCI. 



Hrvatski kraljevi iz narodne dinastije nisu sami kovali novca, nego je 
po njihovoj drżavi kolao tudi novac i to većinom bizantijski. U starim se listi- 
nama taj novac spominje pod imenima byzantini, solidi romanati, ro- 
manati, solidi Romanorum, pecunia Graecorum 1 . Tomu se po- 
javu ne smijemo ni najmanje ćuditi i ni najmanje to ne umanjuje dostojanstva 
hrvatske drżave. U jednu se ruku może da protumaći time, sto se je u medu- 
narodnom prometu svagdje najrade primao takav novac, koji je kao n. pr. bi- 
zantijski zlatni solidus poradi svoje izvrsne kakvoće bio postao općim prometnim 
sredstvom, s kojim se nijedan drugi nije mogao da takmi. U drugu opet ruku 
valja da se istakne, da u X. i XI. vijeku kovanje novca nije bilo tako općenito 
raśireno, kao sto je to bilo kaśnje, da se u hrvatskoj drżavi u ovo doba valjda 
ni nije kopało zlata i srebra po rudnicima, pa tako ni nije mogło da budę do- 
maćega materijala, iz kojega bi se kovanjem novca mogao neki znatniji drzavni 
dohodak polućiti. Ako i jesu hrvatski narodni vladari bivali u nekom podredenom 
snosaju bilo spram Bizanta bilo spram papinske stolice, to su ipak u toliko 
uyijek bili samosvojni, da ne bi od nikuda bili morali da mole dozvolu, da svoj 
novac kuju, kada bi se za to samo bila osjećala potreba Nisu tako od nikuda 
dozvole molili niti bugarski 2 , srpski 8 i bosanski 4 vladari, kada ono zapoćese 



R a 5 k i , Documenta historiae chroatfcae 
periodum antiąuam illustrantia na viśe mjesta. 
U Bugarskoj je prvi kovao novce car Mi- 
hajlo II. Asen (1246— 1257), a oponaśao je 
mletaćke matapane. Novce, §to ih Ljubić 
(Opis jugoslavenskih novaca) pripisuje pr- 
vomu i drugomu Asśnu, po mojem je sudu 
dao praviti car Ivan Aleksander (1331 - 1365) 
a u to doba spadaju i novci, koji se pripisuju 
Simeonu Velikomu i Petru II. Możda su to- 
boźnji Simeonovi novci prvi, sto ih je kovao 
Ivan Sraćimir. Zlatni novac Vladimirov nije 
od bugarskoga nego od ruskoga vladara toga 
imena. Papa Innocens III. doduśe podijeljuje 
g. 1204. bugarskomu cara Kalojanu pravo da 
kuje novac, ali se ovaj tom dozvolom nije 
poslużio. Svakako je uz postój eće prilike 
bila posvema suviśna, te nije imała nikakove 
vrijednosti. 

U Srbiji su prvi poćeli da kuju novce kra- 
ljevi Stefan Uros II. Milutin i njegov brat 



Stefan Dragutin u mjestu Brskovu. I oni su 
oponaśali mletaćke grośe matapane, pa je 
stoga protiv toga prosvjedovalo mletaćko ve- 
liko vi j eće svojim zakljućcima od 3. svibnja 
i 29. listopada 1282. i 29. travnja 1287., ali 
naravno bez uspjeha. Ti su novci oni srpski 
grośevi sa likovima kralja i sv. Stefana na 
jednoj, a sjedećega Isusa na drugoj strani, 
koji imaju napise Urosiiis rex (za Milu- 
tina), te Stefan rex i Karulus rei (za 
Dragutina). One novce, sto ih Ljubić dodije- 
ljuje stricu ovih kraljeva Vladislavu, morati 
će da si podijele Stefan Dragutin i njegov 
stariji sin Stefan Vladislav II., a svi novci, 
sto ih daje Milutinovu i Dragutinovu ocu 
Urośu I., spadaju na Milutina, koji se takoder 
zove Urosem. 

U Bośni je prvi poćeo da kuje novce Stje- 
pan II. Kotromanović na poĆetkuXIV. vijeka, 
a njemu pripisujem i one novce, koje Ljubić 
dodijeljuje njegovu ocu Stjepanu I, 



Digitized by 



Google 



BrunŚmid Najstariji hrvatski novci. 183 



izdavati svoj novac, ali ućiniśe to viśe od poldrug stoljeća iza izumrća hrvatske 
narodne dinastije. 

Ako joś i nisu hrvatski narodni kraljevi svoga novca kovali, to su ga 
ipak Hrvati prvi medu juźnoslovjenskim plemenima imali. Do nedavna se je mi- 
slilo, da je najstariji hrvatski novac onaj, sto su ga arpadovski i anzuvinski kra- 
ljevi i hercegi, te banovi — većim dijelom u zagrebaćkoj kovnici — pravili, a 
koji je pod imenom banovca (moneta banalis) 1 użivao zasluzen ugled i 
onkraj hrvatskih meda. Neki bi htjeli, da su te banovce kovali već kraljevi 
Emerik (U96— 1204) i Andrija II. (1205—1235), ali listine i nahodaji dokazuju, da 
banovaca prije druge polovice vladanja Bele IV. u Hrvatskoj i Slavoniji nije 
bilo u prometu, pa tako pomisao, da bi se ranije bili kovali, nema nikakova te- 
melja. Za Andrije II. i neko vrijeme za Bele IV. vrijedio je u Hrvatskoj kod 
trgovanja novac iz nekih kovnica u austrijskim alpinskim zemljama, koji se je 
po ponajglavnijoj kovnici salcburskih nadbiskupa u Friesachu u Koruskoj na- 
zivao >fr i s a t i c ic a . Uza nj nailazimo u nahodajima u znatnijem broju jos i 
na donekle srodne novce engleskoga kralja Henrika III., te kolonjskih nadbis- 
kupa i drugi porajnskih duhovnih i svjetovnih knezova S tim frizaśkim novcem 
kraljevski novac iz madzarskih kovnica nije u Hrvatskoj pravo mogao da pod- 
nese utakmicu, tako da mu neko vrijeme ni u listinama nema spomena, i da je 
dapaće i u skupnim nahodajima novaca razmjerno veoma słabo zastupan 8 . Da 
se madżarski kraljevski novac u to vrijeme u Hrvatskoj nije niti rado primao 
niti u opće morao primati, dokazuje jedno mjesto u listini kralja Andrije II. od 
g. 1217, kojom se potvrduju povlastice zagrebaćke crkve 4 , o kojem će niże biti 
potanje govora. 

Ako hrvatskim banovcima u prvoj polovini XIII. stoljeća joś i nema traga, 
to iz toga joS ne slijedi, da u ono doba u Hrvatskoj jos nigdje nije bilo doma- 
ćega novca. Ćini se, da ga je bilo u Dalmaciji, gdje se je već par puta naiślo 
na veći brój nekih sitnih parica od loSega srebra, koje nemaju napisa, te tako 
ne każu same, od koga su. Proućiv veću takovu skupinu, koja se je prije neko- 
liko godina naśla u Żaźviću, ustanovio sam po analogiji jedne strane tih novaca 
sa odgovarajućom stranom na jednoj drugoj vrsti sa napisom, da su kovani u 
gradu Spljetu i da valjda spadaju u XIII. stoljeće. Samostalno je do istoga re- 
zultata dosao i uvażeni strućnjak za sredovjećnu numizmatiku prof. Luschin u 



Sr. o tom predmetu izvrsnu Truhelkinu s U spomenutom ostrovaĆkom nahodaju samo 

radnju »Slavonski b a n o v c i. Prilog je jedna sedmina svih novaca od ugarskih 

hrvatskoj numizmaticit u Bosan- kraljeva Andrije II. i Bele IV., a i od tih je 

skom Glasniku IX 1897 str. 1— 160. ono par Andrijinih po oblićju sasma srodno 

frizaśkim novcima , dok su svi Belini novci 

Prvi put se u Hrvatskoj spominju frizaśki brakteati, koji su tako lagani, da su jedino 

novci g. 1211. Tkalćić: Mon. ep. zagr. I mogli da rabe kao sasma sitan novac u ma _ 

str. 26. Isp. moj Clanak: »Naśaśće frizaśkih lom pr0 metu. To je i jedini razlog, zaśto ih 

novaca u Ostrovuc u ovom »Vjesnikuc n. s. u tom srijemskom nahodaju ima. 

IV str. 108 i sl. 4 Tkalćić Mon. ep. Zagr. I str. 45. 



Digitized by 



Google 



184 



BrunŚmid Najstariji hrvatski 



novci. 



Gradcu, kojemu je uprava kninskoga muzeja taj nahodaj posiała, da ga proući 
i objelodani. ' 

Kod ovih spljetskih novaca ima vise pitanja, o kojima se może kojeśta 
nagadati, a da se ipak ne mogu ćinjenice stalno utvrditi. Glavna takova pitanja 
jesu: kada su se te parice kovati poćele i otkuda gradu Spije tu pravo, da ih 
kuje? Nema sumnje, da su spljetske parice sa napisima Spalatinus i Spala- 
tino, koje su se kovale końcem XIII. i poćetkom XIV. vijeka, bile autonoman 
gradski novac, ali kako je sa onom vrstom bez napisa? Nanjima je samo jedno 
jedino slovo E bas na sredini novćane płocice, a oko njega ima dva veća i viśe 
manjih poteza, jedna karićica, jedan iii dva krstića i znak V iii ą. Po ovom 
tipu sjeća taj novac doduse na madżarske arpadovske novce XII stoljeća, ali 
dosele nadeni primjerci po svojoj fabrici svakako će biti znatno mladi od toga 
vremena. Meni se ćini, da bi mogli spadati u drugu polovinu XIII. vijeka. 

Ako bi se smjelo već spomenuto slovo E dovesti u svezu sa imenom 
kojega vladara, to bi se mogło pomisljati iii na bizantijskoga cara Emanuela 
Velikoga, koji je g. 1166 i 1167 - 1180 bio gospodarom Spljeta i cijele Dalmacije, 
a koji je bas Spljećanima mnogo dobra ćinio ', iii na ugarskoga kralja Emerika 
(1196— 1204). Luschin se odlućuje za potonjega, pa je dapaće iz onih raznolikih 
poteza u svezi sa slovom E naćinio dvije rekonśtrukcije napisa, kakov bi se 
mogao bio nalaziti na izvornim novcima iz Emerikova vremena 3 . Kada bi ova 
lijepa hipoteza bila ispravna, to bi ovi izvorni novci naravno bili kraljevski 
novci 4 , kovani u spljetskoj kovnici, a oni sto su se kasnije po tom uzorku ko- 
vali — a kojih se mnogo saćuvalo — bili bi samo sve to gorje imitacije istih, 
te se valjda viśe ne bi mogli smatrati kraljevskim novcem, nego autonomnim 
gradskim, koji bi iz onoga bio nastao. Luschinova misao ima taj nedostatak, sto 
se dosele nije nasao niti jedan novac, koji bi makar i samo pribliżno odgovarao 
kojoj od njegovih rekonśtrukcija, a dok se takova sto ne nade, ne smijemo reći, 
da se je u Spljetu već za Emerika, dakle na końcu XII. vijeka novac kovao. 
Uprav tako se za sada ne smije reći, da je spljetska kovnica poćela raditi već 



1 Dr. Arnold Luschin von Ebengreuth: 
Der Fund von Żaźvić u Wiener numis- 
matische Zeitschrift XXXIII 11901) str. 165 — 
188. Prijevod toga Ćlanka śtampan je i u 
Starohrvatskoj Prosvjeti VII str. 1-16. 

* Thomas archidiaconus: Historia sa- 
lo ni tan a ed. Raćki str. 73 Ipse (Emanuel) 
autem erat b enign i ssimus circa 
omnes sibi subiectos, non tributo- 
rum e x a c t o r, sed diiiitiarum sua- 
rum liberalissimus distributor. 
Omnes ad se uenientes honorabat, 
omnibus imp ensas ex fiscoregio 
exhibebat. Recepta etiam compu- 
tatione capitum ciuitatis spala- 
tensis, mittebat stipendia omni- 
bus, infantibus etiam incuna i a- 



centibus singulos aureos dari fa- 
ci eba t . . . 

Napis bi imao glasiti H e i n r i c(u)s iii H e i n- 
r(icus) r e x. Na jednom madźarskom novcu 
glasi kraljevo ime H e n r i c u 8, au listinama 
se on obićno zove Henricus i Heme- 
ricus, ri jecie Enricus iii Almericus. 

Kada se nisu u Zagrebu kovali i primali 
madźarski kraljevski novci, po svoj se prilici 
nisu ni u Spljetu ni u ostaloj Dalmaciji. Arpa- 
dovskih se novaca iz vremena prije Bele IV. 
u hrvatskim zemljama nade samo uz Dunav 
i Dravu, dakle na medi, a jako dvojim, da 
li ih se u opće kada u Dalmaciji i naślo, osim 
moźda slućajno koji pojedini komad iz kas- 
ni j ega vremena. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Najstariji hrvatski novci. 186 



za vladanja bizantijskoga cara Emanuela Velikoga Komnena, kako sam ja jedan 
ćas bio pomiśljao, jer i protiv toga kojeśta govori, a ponajviSe, sto za sada nam 
poznati spljetski novci ne mogu biti stariji od druge polovine XIII. vijeka. 

Pokuśaj, da se u Dalmaciji nade domaći novac, koji bi bio stariji od hr- 
vatskih banovaca, mora se dakle smatrati neuspjelim, a takovo poduzimanje 
ostati će valjda bezuspjeSnim i nadalje, ako se naime dokaże, da je istina, da 
su i u Dalmaciji u prvoj polovini XIII. vijeka bili frisatici općenito prometno 
sredstvo. Ja sam već prije upozorio na jedan nahodaj takovih novaca u Ro- 
goznici \ a valjalo bi pripaziti, da li se frizaśkih novaca u Dalmaciji ne nade 
jos i ćeśće. U jesnom slućaju ne może o tome biti govora, da bi spljetske pa- 
rice mogle bile prije sredine XIII. vijeka nastati. Tada bi one bile od prilike 
8uvremene slavonskim banovcima. 

A nema li makar i drugaćijih hrvatskih novaca, koji bi bili stariji od ba- 
novaca ? Ja mislim, da sam ih naśao, a pri tome mi je pomogło gore već spo- 
menuto mjesto u listini kralja Andrije II. od g. 1217*, koje se je dosele krivo 
shvatilo. To mjesto glasi ovako: 

Istud specialius adiiciendo statuimus, quod licet 
nunąuam moneta regalis in regno banatus siue ducatus 
factafueritabaliąuorege, ta me n a successoribusnostris 
sifiericontingeret, quod non credimus, populus ecclesie, 
tam episcopi quam c a p i t u 1 i, mercimonia sua vendendo vel 
emendo dare non compellatur pro eadem, nec eciam mone- 
tarii ad aliąuod forum episcopi, causa exercende monetę, 
accedere aliąuo modo presumant, et si inventi fuerint, per 
ąuadraginta dies capti ab officialibus episcopi in carcere 
detineantur, omnes res suas quas tunc erga se habent amit- 
t en te s. 

Kralj Andrija II u toj listini veli, da u Hrvatskoj, koja se nalazi pod 
vlasću bana iii hercega, nikada nijedan kralj nije pravio kralj evs ki dakle 
madzarski novac. Ako bi ga pako koji od njegovih nasljednika (kraljeva) ipak htio 
u Hrvatskoj da pravi, sto kralj Andrija ne yjeruje (dakle i sam ne namje- 
rava ućiniti), to se podanici zagrebaćkoga biskupa i kaptola ne će smjeti siliti, 
da kod prodavanja iii kupovanja za svoju robu taj kraljevski novac primaju iii 
daju. Da se kraljevski novac ipak kakogod u promet ne uvuće, to se dapaće ni 
to ne dozvoljava, da bi kovnićari madzarskoga kraljevskoga novca dolazili na 
biskupovo trziste u tu svrhu, da taj novac u promet stavljaju. Ako bi se usprkos 
ovoj zabrani ipak u tom poslu zatekli, to ih imaju biskupovi sluzbenici uhititi i 
kroz 40 dana u zatvoru pritvorene drzati; stvari, koje bi tada kod sebe imali, 
imaju izgubiti. 

Po ovim je podacima Andrijine listine dakle oćito : i. da arpadovski kra- 
ljevi prije njega u Hrvatskoj nikada nisu novcc kovali i da su postojale takove 



1 Vjesnik n. s. IV str. m. K e r c s e 1 i c h : Historiarum cathedr. eccl. 

TkalćU: Mon. ep. Zagr. I str. 45. - z *&' 8tr * 3 2 7 i drugdje. 



Digitized by 



Google 



186 B r u n ś m i d Najstariji hrvatski novci. 



prilike, da predbjeżno ni nisu na to pomiśljali; 2. da je madzarski kraljevski 
novac u Hrvatskoj barem na poćetku XIII. vijeka izrićno bio iz prometa iskljućen. 
Dok bi se kao povod za ovaku zabranu mogło pomiśljati na vrijednosne razloge, 
sto su naime frizaśki novci, koji su u Hrvatskoj kolali, bili bolji i vrijedniji od 
madzarskih kraljevskih, to je za onu pryu ćinjenicu sigurno bilo sasma drugih 
razloga, koji nam doduse nisu posvema jaśni, ali kojima bi se moźda mogli do- 
miśljati. Nepobitno stoji, da madzarski kraljevi u XII. i na poćetku XIII. vijeka 
u Hrvatskoj ne vrse regalnoga prava kovanja novca. Jedan od njih (Andrija II.) 
dapace se tako izrazuje, da se opravdano może dvojiti, da li Arpadovci u opće 
imaju pravo, da u Hrvatskoj madzarski kraljevski novac kuju K I nehotice se 
namiće pomisao, da to mora biti u nekoj svezi sa osobitim drzavopravnim po- 
lożajem Hrvatske spram ugarske kraljevine i arpadovske dinastije, koji je bio 
mjerodavan poćam od vremena ugovora sa Kolomanom. Hrvatska nije osvojena 
madżarska provincija, nego je savezna drzava sa zajednićkom kraljevskom di- 
nastijom, a kao takova je naravno pridrzala svoje drżavno pravo. Predstavnici 
njezine drzavne vlasti (arpadovski kraljeyi i hercegi, a posredno i banovi) mogu 
da vrse sva vladarska prava, koja ih idu, a med njima i kovanje novca. Jedino 
je bilo potrebito, da taj novac po sadrzini i obliku budę posvema slićan onome, 
sto je u to doba u zemlji općenito u prometu bio. U protivnom ga slućaju naime 
ne bi primali, osim prolazno pod silu, a samo u ogranićenom podrućju, dokle bi 
ta silą sezala. 

Sa vrśenjem prava kovanja novca bio je skopćan prilićno znatan do- 

hodak, pa ga se već 
stoga uz inaće po- 
voljne prilike sigurno 
nitko nije dragę volje 
odricao. Kako se ćini, 
bio je prvi hrvatski 
dostojanstvenik , koji 
je ovo pravo hrvatske 
krune vrsio i svoj no- 
vac kovao, sam hr- 
vatski herceg An- 

Sl. 73. Novci hrvatskoga hercega Andrije (i 197— 1204). drija II. (1197 — 1204) 

iz arpadovske dina- 
stije, koji g. 1217. zagrebaćkoj crkvi daje one povlastice. Ono, sto se tamo na- 
vodi, odnosi se samo na madzarski kraljevski novac, a nigdje se ne każe, da hr- 
vatski hercegi iii banovi nisu do toga vremena svoga noyca kovali iii da ga ne 
smiju kovati. Śto viśe, saćuvali su se primjerci od dvije veoma rijetke vrste 
novaca Andrijinih, koji su izvan svake sumnje hrvatski herceśki novci, samo 
se dosele kao takovi nisu bili prepoznali. To su najstariji novci, sto su se — 






1 Banovci, koji su prvi kraljevski novac, koji tomu i zovu moneta regis pro Scla- 

se u Hrvatskoj kovao, nisu madzarski nego v o n i a. 

hrvatski kraljevski novac, pasę prema 



Digitized by 



Google 



B r u n Ś m i d Najstariji hrvatski novci. 187 



u koliko je to meni poznato — u srednjem vijeku u Hrvatskoj napravili, 
a ja ih evo ovdje opisujem: 

i. + 7T«R«D«R«€-A-S«D» Jajolik Stit sa ugarskim prugama u okviru, na- 
ćinjenu od ćetiri luka i ćetiri mała poteza; u uglovima okvira ćetiri krugljice. 
Naokoło linearni kolobar. 

Tragovi nekoga napisa. U Hnearnom kolobaru napred okrenuta okru- 
njena glava hercegova; na gornjem rubu kolobara dvije kule sa krunistima i 
jedna sa kupulom. 

JR] 17 — 16 mm; tri primjerka iz zbirke kneza Montenuovo, sada u na- 
rodnomu muzeju u Zagrebu, imaju teżinu od 0*85, 077 (sl. 73, 3) i 050 gr. 

Rethy Corp. num. t u br. 203 = Rupp Numi Hung. I tab. V br. 141 i 
142 = Weszerle Tabulae num. hung. t. XV 7. 

2. + TTftDReAS-D-CR- Velik gore okrenut polumjesec a povrh njega 
sesterotraka zvijezda. Naokoło piknjast kolobar. 

Crkveni zabat sa dva postrana tornja iza ćetvorim svodovima i sa dvije 
kruglje uresena ogradna zida ; povrh zabata tri krugljice i sesterotraka zvijezda. 
Naokoło piknjast kolobar. 

A?; 17 16 mm. U madzarskom narodnom muzeju dva primjerka (sl. 73, 
1 i 2). 

Rethy n. d. t. II, 197. 

Napis na prvoj vrsti ovih novaca jedino se może ćitati Andre as d(ux), 
a onaj na drugoj Andre as d(ux) Cr(oatiae). Dosele se je na drugoj vrsti 
mjesto d(ux) Cr(oatiae) ćitalo Dal(matiae) r(ex)\ ali ja mislim, daje to 
ćitanje neispravno, i da je na nj naveo lośije saćuvan primjerak novca, gdje se 
je słabo izraźena velika tacka iza slova D uzela za slovo A, a nepotpuno sa- 
ćuvano slovo C za L. Kada je Andrija II. bio kralj Dalmacije, bio je i kralj 
ugarski, pa bi sigurno na prvo mjesto bio metnuo ovaj potonji, a naslov kralja 
Dalmacije tekar na drugo. Tumaćenje, da se je ovaj novac kovao na uspomenu 
reinkorporacije Dalmacije, neće biti ispravan, a mora sasma otpasti, kada imamo 
jedan primjerak toga novca, na kojem je jasno ispisano D-CR- 

Da ne ostavim neuvażena i nepobijena jo§ nęka eventualna ćitanja, spo- 
menuti ću, da bi se kod novca pod br. 2 mogło doći i na nadopunjivanja d(ei) 
gr(atia) iii d(ei) g(ratia) r(ex), ali bi to bezuvjetno bilo neispravno. Protiv 
prvoga nadopunjenja govori, sto takov naslov kao nepotpun, koji se na drugoj 
strani novca ne nastavlja, ne bi imao smisla. Protiv drugoga vojuje, Sto izmedu 
slova C i R nema rastavne taćke, koja se u ostalom dijelu naslova, gdje god 
je potrebna, ne ispuśta. Na oba primjerka novca br. 2, sto ih poenajem*, po- 
vućen je doduśe doljnji kraj slova C podosta gore, ali na mene ćini utisak, kao 
da je to svakako C a ne G. Uza to potkrijepljuje moje shvaćanje i lik polu- 
mjeseca sa zvijezdom, koji je na sredovjećnim hrvatskim grbovima u tolikoj 
mjeri karakteristićna osebina, da nije neopravdano pitanje, nije li taj tobożnji 



1 Sr. Rupp VII, 170 = Weszerle t. XV, 5. zbirke narodnoga muzeja u Budimpeśti, za 

* Sadrene otiske mi je na moju molbu dao sto ma se lijepo zahvaljujem. 



naćiniti g. Dr L. Rćthy, kustos numizmatifcke 



Digitized by 



Google 



188 B r u n ś m i d Najstariji hrvatski novci. 



ilirski grb najstariji grb hrvatske kraljevine. Evo nam ga, gdje pri końcu XII. 
vijeka zaprema cijelo lice na novcu jednoga hrvatskoga hercega, pa kako da 
se onda drugaćije shvati, nego kao grb hrvatski! 

Novac pod br. 2 ima na jednoj strani crkveni zabat sa dva postrana 
tornja, dakle tip najobićnijih frizaśkih novaca, a reminiscencija na druge neke 
frizaske novce pokazuje i novac pod br. i sa svoje tri kule, ako i je njegov tip 
inaće u pojedinostima izvoran. Jedna i druga vrsta po svom vanjskom oblićju i 
kakvoći spadaju medu frisatike. 

Veoma je vjerojatno, da i medu ostalim Andrijinim novcima, naćinje- 
nim po uzorku frizaśkih, ima jos koja vrsta, sto ju je on kao hrvatski herceg 
kovao, ali se to neda sigurno ustanoviti, jer na njima nema napisa sa herceśkim 
naslovom, kao sto je na one dvije vrste. Na vrstu br. i veoma sjeća jedan novac 
sa napisom A n d r e a s bez oznakę dostojanstva, kod Rethyjapod br. 172 (= Rupp 
br. 145 i Weszerle t. XV, 6), a srodni su i oni kod Rethyja pod br. 199—202, 
206 i 207, ali nemaju nikakova napisa. Na polumjesec i zvijezdu, koji su valjda 
likovi najstarijega hrvatskoga grba, nailazimo na Andrijinim novcima br. 186 — 
188, 190, 201 i 202 na Rethyjevim tablama, ali ni tu nigdje nema napisa, koji 
bi nam mogli pruziti sigurnijih podataka. 

Na sliki 73 naslikan je pod br. 4 jedan Andrijin novac iz hrvatskoga na- 
rodnoga muzeja, koji oponaśa tipove onih porajnskih novaca, koji su po hrvat- 
skim krajevima uporedo sa frizaśkima kolali. Ne może se sigurno reći, da li je 
to hrvatski herceSki novac, ali mi se ćini veoma vjerojatnim. Na primjerku, sto 
ga je Rćthy t. 11, 198 (= Rupp 146 = Weszerle XV, 4) priopćio, ostao je napis 
+ Kr\DR6/lc/3 / / nepotpun, ali, sudeći po priopćenim slikama, nema tu mjesta 
za tri slova, kako Rethy nadopunjuje (REX), nego samo za jedno iii najvise 
dva. Na zagrebaćkom primjerku iz Montenuovove zbirke ima izopaćen napis 
+ EWRD AHVS ▲ D6. Jasno je , da se ime ima ispraviti u A n d r e a s , ali je 
dvojbeno, sto je ono D6 na końcu napisa, u kojem je svakako barem jedna 
pogrjeśka. Ako se tu ćita rex, to se mora prvo slovo mijenjati, a treće bi u 
opće manjkalo. Meni se ćini, da bi valjalo ćitati d(ux) [C(roatie)]. Kada je 
rezbar mogao poćiniti onoliko pogrjeśaka u legendi imena, to mu ne podmićemo 
previ§e, ako uzmemo, daje zamijenio 6 za C. Srodnost napisa sa onim na vrsti 
br. 2 takovo predmnijevanje barem dopuśta, a ne govori protiv toga ni ćinje- 
nica, da su prauzorci obijuh novaca suvremeni i bili u Hrvatskoj u prometu. Evo 
opisa toga novca: 

3. + 7WRDAHVS ▲ D6. Napred okrenuto okrunjeno hercegovo po- 
prsje, a do njega grede prijestolova nasiona. Piknjasti kolobar. 

Bez napisa. Crkva sa dva postrana tornja i trećim na sredini krova; 
pred crkvom zid sa galerijom; u polju gore dvije karićice, a dolje plitak luk. 
Naokoło piknjast kolobar. 

AV, promjer 15—16 mm; tez. 080 gr. Hrvatski narodni muzej. (sl. 73, 4). 

Arpadovca Andriju II. prikazuju nam povjesni spomenici kao prilićno 
neovisna vladara u Hrvatskoj \ koji je u potpunom opsegu vrśio vladarska prava, 

1 O Andrijinom vladanju u Hrvatskoj opśirno Andriji (1 197—1204) u Radu jugosl. akad. 

raspravlja V. K 1 a i ć u Sianku O hercegu CXXXVI str. 200 - 222- 



Digitized by 



Google 



B r u n § m i d Najstariji hrvatski novci. 189 



a evo to potvrduju za jedno takovo pravo i njegovi hrvatski herceski novci. Od 
svoga oca ugarsko-hrvatskoga kralja Bele III. (1173 — 1196) bio je on doduśe samo 
baśtinio prostrane posjede, vi§e gradova i veliku svotu novca uz obvezu, da 
pode na krizarsku vojnu. Ali biti će, da Andrija s time nije bio zadovoljan, nego 
da se je nekim promjenama, sto ih je njegov otac bio proveo, osjećao u svojim 
pravima povrijedenim. Stoga se on već g. 1197. orużjem podize protiv svoga 
starijega brata kralja Emerika. U borbi, koja se vodila u hrvatskim krajevima, 
Andrija je valjda bio sretne ruke, pa je uslijed toga doślo medu braćom do mira. 
To se je svakako moralo dogoditi prije sredine veljaće 1198, kada se Andrija 
prvi put spominje kaoherceg (dux) Dalmacije i Hrvatske. On je dakle postigao 
kraj svoga starijega brata kralja prilićno neovisnu udjelnu knezevinu, kako su 
ih u arpadovskoj drzavi i prije vise puta mlada vladareva braća imała, a uz to 
je valjda bio imenovan i za prijestolonasljednika za slućaj, da mu brat umrę. 
U skoro je Andrija stekao jo§ i naslov humskoga hercega, a iznimice se zove 
jos i dux Ramę i dux Jadere Pod njegovu je vlast spadała sva zemlja od 
Drave do Neretve, ali se on ipak u svom sluzbenom naslovu ne nazivlje vla- 
darom Slavonije, jer se zemlja izmedu Drave i gore Gvozda u to vrijeme jo§ 
nije tako zvala. Tim su ju imenom kao slavensku zemlju okrstili tudinci, dok 
domaći izvori prije XIII. vijeka ne poznaju posebne kraljevine Slavonije >Sla- 
yonijac je prije XIII. vijeka posvema istovjetna sa >Hrvatskom i Dalmacijomt \ 
Tako n. pr. papinska kancelarija Andriju obićno zove dux Sclavonie (je- 
danput i dux Crowacie). Kako medutim sigurno znademo, da je on vladao 
sve do Drave, to je sasma jasno, da se njegov slużbeni naslov dux Croatie 
morao odnositi na Hrvatsku i na kasniju >Slavonijut na obije strane gore Gvozda, 
pa da je novac, na kojem on taj naslov ima, kovan u toj zemlji. 

Mislim, da ne će biti preveć smjela tvrdnja, da je Andrijina kovnica bila 
u Zagrebu, gdje je on ćesto boravio i gdje se je sigurno nalazio vladarski dvor. 
Takovih je dvorova valjda bilo i u Dalmaciji u Zadru i Trogiru, gdje je takoder 
viśe puta bio, a nalazimo ga na prolazu i u drugim nekim manjim mjestima, 
gdje vrsi svoja vladarska prava kao herceg. Uz njega je uvijek vi§e dvorskih do- 
stojanstvenika , a med njima se jedanput navodi i komornik (camerarius 
ducis), koji je bio na celu najviśe drżavne financijalne oblasti, pod koju je 
spadała i kovnica novca, za koju evo iz samih novaca znademo, da je u doba 
hercega Andrije postojala. Prvi komornik hrvatskoga hercega, za kojega do- 
znajemo, bio je camerarius ducis Venceslauus, koji je godine 1198. kao 
syjedok potpisan na ispravi, kojom Andrija stavlja hvarsku biskupiju pod spljetsku 
nadbiskupiju, pod kojom je i prije bila 2 . Da su dohodci hrvatskoga hercega mo- 
rali biti veoma znatni, dokazuje vijest, da su Andrijini predsasnici kralju svake 
godine plaćali 10.000 maraka srebra. 

Kada je poćela raditi i koliko dugo je djelovala kovnica hrvatskoga her- 



1 Dr. I. BojniĆić:Grbovnicakralje- * Kukuljević, Godex dipl. II str. 199—200 : 
vine »Slavonije« u Vjesniku hrv. arh. camerario ducis Venceslauo .. 

dr. N. s. I str. 18. 



Digitized by 



Google 



190 B r u n ś m i d Najstariji hrvatski novci. 



cega Andrije, nije poznato, ali sudeći po velikoj rijetkoći njegovih novaca nisu 
njegove emisije bile niti jako mnogobrojne niti preveć obilne. Prilike u njegovoj 
drżavi bile su takove, da nije pravo ni vjerojatno, da je njegova kovnica mogła 
neprekidno raditi, pa je gotovo sigurno, da je barem jedanput bila kroz dulje 
vrijeme zatvorena, a iza g. 1203. valjda viśe da nije ni radila. Nije se naime herceg 
Andrija naużivao mima vladanja, a bio je tomu u jednu ruku i sam kriv. Joś se 
je u dva puta morao da lati orużja protiv svoga brata Emerika, kako bi obranio 
svoje pravo. Drugi je rat planuo g. 1199., kada se je Emerik bio ozenio, pa 
yaljda bio promijenio neke ustanove prijaśnjega ugovora. Makar da je Andrija 
ovaj put izvukao kraći kraj i morao pobjeći u Austriju, ipak se je spor po njega 
uslijed papina posredoyanja povoljno svrśio (1200). Opet je Andrija odreden za 
upravitelja Ugarske za taj slućaj, da Emerik budę odsutan, opet on u potpunom 
opsegu vrśi vladarska prava u svojoj hercegovini kao i prije, pa pomaze brata 
svojom vojskom na vojni protiv Srbije (1202). 

Po treći se put Andrija pobuni (1203), kada je Emerik radio oko toga, 
kako bi svome sinu Ladislavu osjegurao ugarsko kraljevsko prijestolje. Ali je 
sada posve zlo prośao, jer ga je brat pobjedio, zarobio i zatvorio u Knegincu 
kod Varazdina, gdje je ostao do Emerikove smrti(i204). Kada je već slijedeće 
godine i Emerikov sin Ladislav umro, zasjeo je hrvatski herceg Andrija bez za- 
prjeke na ugarsko prijestolje. 

Dr. Josip Brunśmid. 



Digitized by 



Google 



POVJESNE CRTICE O GRADU BELI U ŹUPANIJI 

YARAŻDINSKOJ. 

Red templarski veoma se rano ugnijezdio u Hrvatskoj. Osnovan g. in8. 
u Jerusolimu, razgrani se u brzo po Śpaniji, Francuskoj, Njemaćkoj, Ugarskoj 
i Hrvatskoj. Već g. 1163. bijase grad Bela u vlasti Templara. Bijaśe mu tada 
kastelanom Vilim, nazvan Althavis (Guillelmus dictus Althaviz), koji bijaśe ujedno 
predstojnikom (praeceptor) Ćurgova (Chorgo) u simeśkoj zupaniji u Ugarskoj '. 

Templari nijesu grada Bele zadrżali do dokinuća svoga reda, jer ga 
skoro nalazimo u vlasti reda hospitalaca sv. Ivana Jerusolimskoga. Ovaj je red 
dosao u Hrvatsku g. 1184., kada mu ninski biskup darova crkvu sv. Petra u Bo- 
jiSću, gdje redovnici podigose svoj hospital. Uzviśena svrha ovoga reda, koji je 
imao da brani svetu zemlju i da njeguje bolesnike, pribavi mu mnogo naklo- 
nosti i velikih posjeda Ćlanom ovoga reda mogase postati samo plemić ćil i 
tijelom i urnom, koji je dokazao osam plemenitih djedova. U użoj Hrvatskoj spo- 
minje se red hospitalaca najprije u bivśoj krizevaćkoj zupaniji (u Marći i Glo- 
govnici) već koncern XII. vijeka G. 1238 obdari ga kralj Bela IV. zemljama, 
koje se sterahu oko njihova samostana sv. Ivana u varazdinskoj zupaniji 2 . 

Koji li je to samostan bio i gdje je leżao ? Ne ćemo pogrijesiti, ako us- 
tvrdimo, da to bijase u Ivancu kraj Varazdina, gdje do nedavna stajase crkva 
posvećena sv. Ivanu. Znamo, da su hospitalci g. 1255. imali śiroke posjede oko 
grada Bele, i to Kremenu goricu i Selnicu. Grad Bela dode od Templara u ruke 
hospitalaca, te se g. 1275. u vrijeme mestra Poncija de Fayn izrićno spominje 
praeceptorom bełskim fratar Margarita 8 , a g. 1293. Guilermo, koji bija§e pod- 
jedno namjesnikom imetka u Hrvatskoj i Ugarskoj. 

Saćuvani spomenici iz końca XIII. vijeka jasno navode, daje red hospi- 
talaca odavna već drzao grad Belu, a to dokazuje, da je yeoma rano ovaj grad 
dośao u njihove ruke, iii da su mozda zajedno s templarima ondje svoje po- 
sjede imali. 

Poćetkom XIV. vijeka, g. 1304., spominje se u gradu Beli fratar Kon- 
stantin, predstojnik reda hospitalaca po Ugarskoj i cijeloj Slavoniji (domorum 
hospitalium per Hungariam et Sclauoniam). Ovaj darova 13. sijećnja iste godine 
dozvolom reda Grnomu Tomi (Thomas dictus Niger), gospodaru grada Lobora 
i njegovom potomstvu, lijepi posjed Ponikve (Ponigui) pod uvjetom, da yjerno 
sluzi svojim dobroćincima, t. j. redu hospitalaca. Ovom ga darovnicom oslobodi 



1 Fejer. Cod. dipl. II str. 188. * Wenzel: Cod. Arpad. IX str. 129. 

* Ibidem IV str. 109— 110. 



Digitized by 



Google 



192 Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj. 



kroz dvije godine od svakoga podavanja daće gradu Beli, kao i od svih inih 
sluzba. Dozvoli mu pravo ribolova i lova zvjeradi, pa i to, da si może sagra- 
diti no vi mlin. l 

Predstojnik hospitalaca u Beli meśtar OHver darova g. 1306. susjedni po- 
sjed Tuino nekomu djećaku Ivanu za vjerne slużbe, koje je isti redu ućinio 2 . 

Za vrijeme raspra, koje se porodiśe poslije smrti Andrije III. poradi 
ugarsko-hrvatskog prijestola (1300— 1308), pretrpio je i grad Bela dosta nevolja. 
Ljuti protivnici hrvatskoga kralja Karla Roberta, sinovi bivsega bana Henrika 
Ivan i Henrik Gussingovci, prianjahu stranci ugarskoga kralja Vladislava (Vaclav 
sin ćeskoga kralja Vaclava) a kasnje opet uz Otona bavarskoga Red hospita- 
laca sa svojim predstojnikom Franjom od Granane stajaśe vjerno uz kralja Karla 
Roberta, kojega je i papa odredio bio da budę ugarskim i hrvatskim kraljem. 
Gussingovci Henrik i Ivan haraśe nemilo po Hrvatskoj, a ne uteće njihovu jaru 
ni Zagorje. Kivni na hospitalce nemilo poplijeniśe njihove posjede. U savezu sa 
njemaćkim ćetama posvoji.se grad Belu i nanijeśe mu velike §tete. Da je grad 
u njihove ruke dospio, tomu bijase najvise kriv tadanji kaśtelan, koji se kod 
obrane nije bas najvećim juna§tvom istaknuo. 

Gubitak grada Bele, koji bijase u neku ruku branikom cijeloga Zagorja, 
bijase teźak udarac i po hospitalce i po ostale pristase kralja Karla Roberta, ali 
srećom nije Bela ostała dugo u rukama neprijatelja okrunjena hrvatskoga kralja. 
Moćan i bogat velmoża hrvatski, Nikola sin Petra Ludbreśkoga, koji takoder 
pristajaśe uz Karla Roberta, sakupi svoje ćete, zauzme grad i istjera posadu 
Gussingovaca i preda ga opet u ruke hospitalaca, popraviv o svom trośku utvrde 
gradske i obskrbiv grad orużjem i hranom. Ovim si je ćinom Nikola Ludbreski 
stekao yelikih zasługa po red hospitalaca. Stoga nije ni cudo, sto mu se je red 
za to upravo sjajno oduźio. G. 1320., kada je prior hospitalaca Filip od Gra- 
nane, nasljednik i brat spomenutoga priora Filipa, boravio kod papę u Perusiji, 
obdari Nikolu Ludbreśkoga lijepim dijelom zemlje sv. Martina (negda samostan, 
danas Bozjakovina) medu Lonjom i Zelinom. Nije jadnik znao, da je ovu zemlju 
već odavna red templara bio darovao zupanu Parisu. Stoga nastadose velike 
svade medu Nikolom i zupanom Parisom. Boraveć prior Filip g 1320. u Beli, 
doćuje za ovu raspru i pometnju, pa umoli Nikolu Ludbreśkoga, da rećenu 
zemlju zupanu Parisu povrati. Nikola to odmah ućini, a prior ga odsteti selom 
Ćrnec iii Kenec (Chenech) blizu grada Ludbrega. Zemlje toga sela medasile su 
kod potoka Ćrnca sa zemljama Stjepana Opojeva sina i sa rijekom Dravom. 
Uz nju dade mu jos neke zemlje kod sv. Martina medu Lonjom i Zelinom kod 
biskupova grada Ivanića ' Nije nam poznato, s kojih se razloga nisu hospitalci 
slagali sa gospodarima grada Grebena, susjedima Bele. Jedni drugima nanasahu 
velikih nasilja i golemih śteta. G. 1322. pode napokon za rukom kaśtelanu grada 
Bele i ujedno potprioru fratra Gerardu od Granane, te se izmiri sa grebengrad- 



1 Prije u zem. arkivu. N. R. A. fasc. 1597 br. 3 Zem. arkiv N. R. A. fasc. 605 br. 1 sada u 
16. sada u Budimpeśti. Budimpeśti. 

2 Ibidem fasc. 605 br. 1 sada u Budimpeśti. 



Digitized by 



Google 



Laszowski Poyjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj. 193 



skim gospodarima Hektorom i Punekom, sinovima Vukoslava. Sklopiśe pred 
»dobrim ljudimat ugovor, kojim jedna stranka obeća drugoj, da će zaboraviti 
na sva nasilja, stete, ubojstva i paleze, te da će unaprijed u najboljoj svezi zi- 
yjeti l . Taj ugovor potvrdi i kralj Karlo Roberto 3. prosinca 1323. 

G. 1336. nalazimo u gradu Beli prvoga priora vranskoga Petra Kornuta a , 
koji 6. prosinca potvrdi knezu (comes) Bedi, sinu spomenutoga djećaka Ivana, 
darovnicu, kojom mu je ocu meśtar OHver g. 1306. darovao posjed Tuzno. Ova 
je listina veoma zanimljiva. Spominju se u njoj zasługę Bedove, koje si je stekao 
u ratu, śto su ga tada vodili Nijemci protiv Hrvata, naroćito da je Beda u to 
vrijeme branio granice grada Bele protiv Nijemaca. Za ove zasługę potvrdi prior 
Petar posjed Tuzno njemu i njegovom potomstvu, nadajući se, da će i unaprijed 
braniti zemlje i grad Belu i njegove podlożnike 3 . 

G. 1375. spominje se Wilim de Altaviz (Guillermus de Altavyz) kaste- 
lanom grada Bele 4 . 

Prior hospitalaca fratar Rajmundo de Bella-Monte, koji bijase ujedno źu- 
panom dubićkim, obdari Pavla sina Ivanova (brata zupana Bede) zemljom Jurke- 
tincem u podrućju grada Bele sa svim pravima, koja je do tada red na ovom 
posjedu izvr§avao. Obvezan bijase jedino, da svake godine o Martinju plaća 
gradu osam penza denara, i izvrsuje ine slużbe predijalista 5 . 

U gradu Beli bio je i Ivan od Paliżne, koji bijase priorom vranskim sve 
do g. 1395. Ove se godine on morade odreći te ćasti te primi priorat bełski. 
U saćuvanim listinama spominje se kao prior >ordinis S. Johannis Jerosolimitani 
de Belac On je stalno boravio u gradu Beli. Ovdje potvrdi 20. lipnja stanov- 
nicima (cives) Ivanca njihove stare poylastice i prava, te slobode, koje im neki 
neprijatelji pogaziśe i otimahu. Ovi bo bełski podlożnici bijahu podijeljeni na 
staroselce i novoselce. Staroselcima, koji od vajkada zivljahu u zadruzi, potvrdi 
prior njihova prava, odrediv im kao duznost prema gradu, te su morali svake 
godine od svakoga rala zemlje za grad tri dana orati, żeti i zitak u grad sva- 
żati, doćim će za vrśenje żitka dobiti od grada placu. Na dan sv. Martina svake 
godine morali su gradu od svakog selista plaćati 20 dinara. Vinsku desetinu i 
onu od żitka podavahu u naravi, doćim u ime ine desetine plaćahu po tri dara 
(munera consueta). Novoselci, koji si netom u Ivancu sagradiśe kuce, bijahu kroz 
pet godina prosti od podavanja spomenutih darova, a iza ovoga roka imadahu ista 
prava i duznosti kao i staroselci. Na celu ivanećke općine, koja bijase slobodna 
od kmetskih radnja, stajase već tada sudac 6 . 



1 Nagy: Cod. Andagavensis. II str. 55. str. 204. Ovu potvrdu, kao i rećenu darov- 

f Poślij e ukinuća reda templara g. 1312. dobiśe nicu (1306) potvrdi kasnije 1374. Pavlu sinu 

hospitalci gotovo sva templarska imanja u Ivana, fratar Rajmund de Bella-Monte, prior 

Hrvatskoj. Tako i grad Vranu. Uz priorat hospitalaca (u Młaki), 

cijele Ugarske i Slavonije razvi se potprio- * Fejer: Cod. dipl. X 2 str. 60. 

rat Vranski, koji već g. 1333. posta prioratom, * Ovjerovljeni prijepis u zem. arkivu: acta 

koji zauzimlje vażno mjesto u povjesti hr- medii aevi. Kaśnje imadahu imanje Jurketinec 

vatskoj. Ivan Korvin, Ratkaji, MadaĆi i Petevi. 

8 Ovjerovljeni prijepis u zem. arkivu : acta • Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 207 br. 

medii aevi. Ista u Fejeru: Cod. dipl. VIII, 4. 26; sada u Budimpeśti. Mjesto Ivanec veoma 

13 



Digitized by 



Google 



194 Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj. 



Sve te povlastice potvrdi Ivanćanima g. 1421. prior i ban hrvatski Al- 
berto Velikomihalski l (de Nagymihal). G. 143 1, uredene su mede izmedu grada 
Bele, Grebena i Gotalovca. Već tada se spominje crkva sv. Margarete pod 
Belom. Prigodom ovoga uredivanja meda spominje se kastjlanom bełskim Ivan 
Tornar *. 

Kad je g. 1434. prioratsku stolicu zasjeo Matko Talovac, potonji ban 
hrvatski, upravljahu gradom Belom njego vi kaśtelani. G. 1438. sjedio je u njemu 
kaśtelan Vitko, sin Blaża od Gjeletovca (Gerltowcz). Ovaj naseli pustu zemlju 
Voglovec (iii Vuglovec) medu potocima Rakovcem, Vuglovcem i Bednjom, te 
ostarom sv. Benedikta blizu ivanećkih zemalja. Predijalisti, koje Vitko ovamo na- 
seli, bili su : Stjepan od Terstenika, Barnaba od Vragovca, Benko i Valent sinovi 
rećenoga Stjepana od Terstenika, te Petar sin Dioniza od Terstenika 3 . 

Poslije smrti kralja Alberta (1439) zaokupi Matko Talovac grad Belu za 
sebe, te uze njime vladati kao da je njegov. Već g. 1440. je u Beli njegov ka- 
stelan Ladislav Darabos, koji potvrduje vuglovećkim predijalistima njihovu slo- 
bodu i darovanja. Ne zna se, kojim pravom oko g. 1460. zalozi neki biskup 
Kotran grad Belu nekomu Antunu Holnekaru, koji je oteo gradu Gotalovcu ve- 
liku jednu śumu, te ju pripojio gradu Beli. Ovoga je doskora Matko Talovac 
istjerao iz Bele, te opet zavladao gradom 4 . Za vrijeme komesanja iza Albertove 
smrti bio je Matko Talovac na strani Vladislava Jagelonca. Nesrećom dopade 
rukuh celjskih knezova, gdje je neko vrijeme u tamnici probavio. Izmaknuv sretno, 
pode u Ugarsku, da se pokłoni okrunjenu kralju Vladislavu. Grad Belu drzao 
je sve do svoje smrti (1445). 

Poznati kapetan celjskih knezova Ivan Vitovac zauzimao je redom gra- 
dove zagorske (g. 1446), te tako zauzme i grad Belu. Uz Greben jamaćno je i 
Belu dobio od svojih gospodara, postavśi i grofom zagórskim. Ovo se może tim 
sigurnije tvrditi, sto g. 1469. nalazimo grad Belu u rukuh Vilima i Jurja, gro- 
fova zagorskih, Vitovćevih sinova 5 . 

G. 1480. posjeti kralj Matija grad Belu, te je ondje u nedjelju poslije 
blagdana sv. Śimuna i Jude izdao pismo, kojim je zabranio svojim komornicima 
i nadzirateljima soli, da ne smiju u naprijed stanovnike Hrvatske radi morske 
soli uznemirivati *. 

Poznato je, da je već tada ćesto pogibelj od Turaka prijetila i zagór- 
skim krajevima. Gotali, gospodari grada Gotalovca, pobojaśe se tim povodom 
za svoje posjede i spisę, na kojima osnivahu svoja prava, a kako su se dobro 
slagali sa Vitovćevim sinovima, donesośe te spisę u dobro utvrdenu Belu. Nu 
nesreća htjede, da g. 1481. izgori grad Bela i svi spisi Gotala 7 Iza toga pożara 

je staro. Spominje se već g. 1209. u povelji, s Moje biljeśke iz arkiva jugosl. akademije. 

izdanoj po kralju Andriji II. gradu Varaż- 4 0v jerovljeni prijepis u kr. zem. arkivu. 

dinu. Zemlje u susjedstvu Ivanca darova g. a . 

1238. kralj Bela IV. redu kriźara. Fejer Cod. Zem * arklv - 

dipl. IV. IV. str. 110. 8 Izvorno pismo na papiru u skrinji povlastica 

1 Ibidem. Dr - 4$ u zem. arkivu. 

3 Stari ovjerovljeni prijepis u kr, zem. arkivu. Y Zem. arkiv. 



Digitized by 



Google 



Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj. 195 



sagraden je dolje u ravnici novi grad, koji danas zovu starijom Belom, i koji 
ima na svakom uglu jednu okruglu kulu. 

Braća Juraj i Vilim Vitovci nijesu ba§ u najboljoj slozi żivjeli. G. f484. 
madase Juraj svoj osebujni alodij ispod Bele. Brat njegov Vilim navali na taj 
alodij i ugrabi 23 konja, koje odvede u kaptol zagrebaćki. Juraj podigne stoga 
pravdu protiv brata, te dvorski sudac Stjepan Bator odredi protiv Vilima sud- 
benu ovrhu \ 

Znamo, da je Matko Talovac ocijepio grad i imanje bełsko od priorata 
vranskoga. Stoga podiże oko g. 1485. prior vranski Bartol Berislavić parnicu 
protiv braće Jurja i Vilima, grofova zagorskih, trazeći natrag grad Belu i prio- 
ratska imanja. Dokaziyase, da Bela po pravu pripada samo prioratu, a niposto 
onima, koji ga protupravno posvoji§e i drze. Da se ta parnica rijeSi, nalozi kralj 
Matija iz Beća 18. srpnja 1485. kaptolu zagrebaćkomu, da provede istragu protiv 
Jurja i Vilima. Kaptol izaśalje svoga povjerenika, prebendara Martina od Narta, 
koji je sa kraljeyskim ćoyjekom Ladislavom od Pestetarovca, u mjestu Hunu, 
posjedu grofova zagorskih, po podloźniku njihovom Matiji Kolaru naloźio njima, 
da u naznaćenu roku dodu na sud pred kralja i ondje svoje prigovore i prava 
oćituju 2 . 

Da li su dosli pred kralja, i kako su dokazivali syoje pravo, nije poznato, 
ali skoro zatim poradi veleizdaje izgube sva svoja imanja, a po nałogu kraljevu 
zaposjedne ih Jakov Zekelj, koji 3 njima u kraljevo ime upravljase. Oko g. 1489. 
darova kralj Matija svomu naravnomu sinu Ivanu Korvinu cijelo Zagorje, pa i 
grad Belu. Nu Ivan Korvin nije odmah poslije smrti kralja (1490) do§ao u fak- 
tićni posjed Bele i ostalih zagorskih gradova, prem su mu ih i staliśi 17. lipnja 
zajamćili bili. Zekelj ih je drźao u svojim rukama, te mu ih istom onda izrući, 
kad mu je Ivan kao odśtetu za ćuvanje zalozio gradove Vinicu i Trakosćan za 
16.000 for., koje je toboźe potrośio bio na ćuvanje Korvinovih gradova 3 . Dok 
je Belu joś drzao Zekelj, bio je g. 1490. oruzanom silom porodici Vragovića 
od Marjasevca (Maruśevca) oteo njihovu śumu Cerje, koja je od toga vremena 
uvijeke pripadala Beli. 

Dobiv svoje posjede u Zagorju, namjesti Ivan Korvin u njima svoje 
upravitelje. G. 1496. spominje se kao takov bełski kastelan Mirko Pernesij. S her- 
cęgom Ivanom Korvinom dode porodica Peteva (Pethew) od GerSe (de Gersse) 
u Hrvatsku. Ona se spominje u Ugarskoj već u XIV. vijeku, gdje su joj ćlanovi 
obnaiali visoke ćasti. Prvi se spominje g. 1394. Ivan, sin Petrov, koji uze oćevo 
ime za prezime (Petho). G. 1483. dobi porodica darovnicom kralja Sigismunda 
grad Vaśvar u Ugarskoj, a grb dobi g. 1507. od kralja Viadislava. Petevi stajahu 
za vrijeme razmirica i prijepora o ugarsko prijestolje g. 1490. na strani Ivana 
Koryina. Poimence Toma, Ladislav, Stjepan, Nikola i Franjo stekose si velikih 



1 Zem. arkiv. N. R. A. fasc. 1602 br. 43; sada 3 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasa 1526 br. 

u Budimpesti 50 ; sada u Budimpeśti. 

* Stari ovjerovljeni prijepis u zem. arkivu acta 

niedii aevi. 



Digitized by 



Google 



196 L asz o wski Povjesne crtice o gradu Beli u żupaniji varażdinskoj. 



zasługa za bana i hercega, a zato im zalozi Ivan Korvin prvih godina XVI. 
vijeka grad Belu za 5600 zlatnih dukata. Ovaj zaiog, koji je kasnije i kralj po- 
tvrdio, sklopljen je pred konventom krizara stolnobiogradskih. U spisu spominju 
se i obveze, koje je Korvin naprama Petevom imao ! . Gradom Belom do tada 
upravljao je Korvinov slużbenik Benko iz Ratkę (Ratkaj), kojemu je g. 1502 
herceg Ivan Korvin izdao potvrdnicu, da je grad Belu sa svim pripadnostima 
urućio Ladislavu Petevu 2 . 

Priorat vranski nije mogao zaboraviti na oteto svoje dobro. Već g. 1510. 
zatrażi Belu putem pravde. Kralj Vladislav naloźi stoga konventu sv. Spasitelja 
u Kopornaku, da preda kraljevski nalog Tomi Petevu, kojim se nalaźe, da grad 
Belu prioratu vranskomu izrući. Konvent izasalje fratra Śimuna, koji Petevu na 
njegovu imanju Ketelu kod Blatnoga jezera urući nalog. Petev izjavi, da je pri- 
pravan założeni mu grad Belu predati uz povratak one svote, za koju ga je u 
zalogu drżao 3 Time nije stvar bila rijesena. Već slijedeće godine nalaże kralj 
Tomi Petevu pismeno i veoma strogo, da Belu, radi koje je već sa Beatricom, 
udovom Ivana Korvina, a żenom Jurja markeza Brandenburskoga imao pravdu, 
odmah predati ima. U tom nałogu dokazuje mu se, da je Belu zajedno sa braćom 
samo kao ćinovnik Ivana Korvina drzao, a tim vise da je dużan grad povratiti, 
er svi Korvinovi gradovi pripadaju kralju. Pozivlje ga pred sud, kamo ima 
osobno doći i doprinijeti dokaże o svom pravu na grad Belu 4 . Nu Toma Petev 
ne htjede Bele predati ni kralju ni prioratu vranskomu. Dokazivaśe svoje pravo, 
koje su on i njegova svojta na grad stekli, isticaśe sve zasługę za bana Ivana 
Korvina i kralja Vladislava. Kralj na to pozove konvent krizara stolnobiograd- 
skih, da toćno izvijesti kralja, imadu li Petevi u istinu pismenih dokaza za svoje 
tvrdnje 8 . Stvar se rijesi u prilog Peteva, te se joś iste g. 1511. Toma i Franjo 
Petevi podijele u vladanju Bele, odlućiv drżati u gradu dva kastelana. 

G. 1518. zalozi Toma Petev polovicu imanja i grada Benku Ratkaju Veliko- 
taborskomu za 1000 for. cista zlata. Poslije smrti Ladislava Peteva drżali su 
grad Toma Petev i Benko Ratkaj. Protiv ovih podignu g. 1517. Vragovići par- 
nicu radi sumę Cerja, koju im je Jakov Zekelj oteo bio. U toj parnici budu i 
susjedi kao svjedoci preslusani. Bijahu to Ivan i Bernardo Druskovaćki od Drus- 
kovca, Blaż Kos od Kośkovca, Andrija Sebastianović, Juraj Kećer od Presećne, 
Juraj Zoćić od Koskovca, Ivan Golec od Suteske (danas Sutinsko), Krsto Ma- 
daras od Egjudovca, Albin Śaulovaćki, Juraj i Ivan Kos od Śaulovca, Stjepan 
Śkerta od Toplica (Krapinskih), Pavao Puhakovaćki, Koloman Zaboćki, Mihalj 
Śpićko od Krizanca, Ivan Gubaśevaćki, Juraj Śpićko od Krizanca, Erhart od 
Ratkovca, Ivan i Franjo Mirkovaćki, drugi Ivan Mirkovaćki, Vinko Greguro- 
vaćki, Ivan Bedeković Komorski, Stjepan i Petar Mirkovaćki, Juraj, Ivan, Stjepan, 
Pavao i Jakov Jambrekovići od Zlatarije inaće Ladislavca , Stjepan Buzanić, 



Zem. arkiv : acta medii aevi (transumpta) spis 3 Ibidem. 

od g. 1510. G. 1502. bijaśe Bela joś Ivana 4 Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 207 br. 

Korvina - u; sada u Budimpesti. 

a Elenk arkiva Ratkaj eva fasc. E. N. 25 u • Ibidem br. 12. 
kr. zem. arkivu. 



Digitized by 



Google 



Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaŹdinskoj. 197 



Toma od Śćerbina, Ilija od Petrusevca, Andrija Kozlić od Zavrśja, Vinko od 
Zavrśja, Ivan od Gerdovca, Nikola od Bertalovca, Ivan Miliević od Pompe- 
rovca, Ambroz od Pomperovca, Martin Prenar od Lipovca, Matija Honjevac, 
Blaż od Margiltovca te Nikola Kornjasić i joś dvanaest plemića. Ovi, ukupno 
55 na broju, plemići i zemaljska gospoda posyjedoće Vragovićima njihovo pravo, 
da zaista suma Cerje njima po pravu pripada, te da je istu Zekelj prije 27 go- 
dina posvojio. 

Na ovu iziavu dosudiśe suci, izaslani po banu Petru Berislaviću, rećenu 
śumu Vragovićima. Nu ovi joj ne ostadośe dugo gospodarima, jer ju je već siije- 
deće g. 1518. Toma Petev po svom belskom kaśtelanu Ivanu Pozgaju i pod- 
kaśtelanu Petru Ambreoviću iznova oruźanom rukom opet posvojio i pripojio 
gradu Beli. Pravda iznova zapoćme, te kralj odredi, da se stvar opet temeljito 
razvidi ! . 

G. 1539. nagodio se bełski gospodar Benko Petev sa Stjepanom Ma- 
daćem od Jurketinca. Predmet pravde bijaśe bełska suma i neki gornjaci. Petar 
otpusti Madaću sve gornjake u Risnjaku, Zasadu i Briśki, te njemu i njegovim 
kmetovima ostavi pravo użivanja belske śume 2 . Ratkaji imadahu joś uvijek polo- 
vicu grada i imanja Bele u zalogu, ali se g. 1542. nagode braća Benko i Ladi- 
slav Petevi sa Pavlom Ratkajem, podzupanom varazdinskim, radi grada, te ga 
ispiate sa 700 for. Kaśtelanom bełskim bijaśe g. 1550. Nikola literat od Beżina, 
koji je sa Andrijom, vikarom Lepoglavskih Paulina, u ljutu razmiricu dosao radi 
nekih kmetova i meda. Osobito se pravdaśe poradi meda medu Iyancem i Lepo- 
glavom. Ova je bila u sumi i gori Jesekovici, u kojoj je granićila sa posjedima 
Ivanca, Lobora i Lepoglave '\ 

Plemić Toma Salaj napastovao je imanje Benka Peteva u Ivancu, a radi 
toga se porodi parnica, koja je joś g. 1555. trajala Benko Petev imadase zenu 
Fraksiju Choron, koja je g. 1558. po nałogu bana uvedena u posjed kaśtela 
Ivanca i sela Ivanca, Prigorca, Ponikve, Vuglovca i Lovrećana. Śest godina 
kasnije (1564 ) isposluju si braća Benko i Ladislav Petevi vażnu kraljevsku da- 
rovnicu za grad Belu, kaśtel Ivanec i posjede Rusakovac, Zavrśje, Lovrećan, 
Tuzno, Lukavec, Ponikvu, Gaćicu i Vuglovec. Na dan sv. Marka budu na novo 
darovanim imanjima uvedeni u posjed 4 . Ova je darovnica kasnije bila od za- 
maśne vaznosti po obitelj Peteva, jer je s njom potvrdeno staro njihovo pravo 



G. 158 1. pod banom Krstom Ungnadom po- a Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 204 br. 6 

dignu radi te śume pravdu Vragoviei: Krsto, sada u Budimpeśti. MadaĆi, koji ovom zgo- 

Ladislav te Vuk inaće Petar nazivan, sinovi dom nose pridjevak »od Jurketinca t, bijahu 

Jurja, te Gaspar sin Ivana, Ana żena Gaś- gospodari imanja Jurketinca. Ovo su imanje 

para Druśkovaćkoga i Margareta źena Ive darovali Ratkaji Velikotaborski g. 1521. Ivanu 

Petri5evića, kćeri Grgura Vragovića, protiv i Petru MadaĆu od Strigova. 

Tome i Gavre sinova Benka, a unuka Tome 

Peteva, te protiv Grgura sina Ladislava a 3 Ibidem fasc. 207 br. 27. 

unuka reĆenoga Petra. Ova se parnica za- 

tegne sve do g. 1590., kada Vragovići do- 4 Arkiv kaptola zagreb. (locus credib.). Pro- 

biśe svoju śumu, kao i naknadu za pretr- tocoll. 25 str. 72 i transumpta donationum u 

pljene śtete. zem. arkivu. 



Digitized by 



Google 



198 Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj 



na grad Belu. U njoj se spominje novosagradeni kastel u Ivancu, sto su ga 
Petevi ondje iz razvalina stare templarske crkve podigli i tako zasnovali novi 
ivanecki grad. 

Navedenom darovnicom bijaie iskljućena Ana sestra Ladislava i Benka, 
żena Vuka Dudića od Orehovice. Njezin muz podigne pred kaptolom zagre- 
baćkim protest protiv darovnice i uvodnice, ali bez ikakovoga uspjeha, jer Ana 
ne dobi nista od belskoga imanja J . Ova se parnica dovrśi tekar g. 1583. na- 
godom medu Gavrom i Grgurom Petevi sa djecom njihove tetke Juditom, Sarom 
i Krstom Dudićima. 

Medu braćom Ladislavom i Benkom Petevima ne bijase prave sloge. 
G. 1576. porodi se medu njima prijepor radi nekih kmetskih zemalja i sjenokosa, 
koje su kmetovi ivanećki imali. Ovi su po svom starom zakonu i obićaju imali 
pravo, da mogu svoje zemlje i livade po volji prodati i dati za uvijeke, komu 
god bi htjeli. Da se prijepor medu braćom rijeśi, izabrase rećene godine obra- 
nićne suce (judex arbiter) meStra Mirka Peteva od Hedjasa, biskupa jegarskoga 
i namjesnika kraljevoga u Ugarskoj Stjepana Radeca, Gaspara Druskovaćkoga 
biljeźnika, Ivana Zaboćkoga, Jurja Madarasa od Egjidovca, suce zupanije va- 
raźdinske, Ivana Śuberaja od Śuberkovca, i Vida Budora od Budrovca. Ovim 
pode za rukom u Ivancu pred źupnom crkvom na dan 3. rujna 1576 zavadenu 
braću izmiriti 2 . Ivan Śuberaj bijase svak Ladislava i Benka Peteya, pośto je 
imao za zenu njihovu sestru Anu. Kada je ova umrla oko g. 1579., podigne Śu- 
beraj parnicu protiy svojih svakova, trażeći za svoga sina Adama trećinu do- 
baca Ivanca i Bele, koja je pripadala pokojnoj Ani. Tomu se Petevi silno opi- 
rase tvrdeći, da na Belu i Ivanec imaju samo muski potomci pravo, a nipośto żene 3 . 

Istodobno trajase pravda medu Ladislavom Petevom, te Tomom sinom 
njegovoga pokojnoga brata Benka i Śimunom Keglevićem Buzimskim, zetom 
pokojnoga Benka, a mużem Magdalenę Petevove, koji bijase prije nekoliko go- 
dina sumu Cerje zajedno sa krćevinama i vinogradima te zasadima u Risnjaku 
za svoga tasta posvojio bio, pogaziv§i ograde, sto ih je Ladislav protiv veprova 
podigao. Za vrijeme svada izmedu braće Ladislaya i Benka Peteva g. 1572 — 1579» 
te njihoyih sinova g. 1579— 1599, sagraden je dvorac Cerje Nebojse 4 . 

Uslijed veleizdaje (notae infidelitatis) izgubi g. 1590. Toma stariji Petevi 
svoja djedovska imanja i gradove Belu i Ivanec, na sto već slijedeće godine 
1 591. kralj Rudolf obdari poradi velikih zasługa ovim gradovima unuke njegove 
Tomu i Gavru sinove Benkove, te Grgura sina Ladislaya Peteva 5 . U darovnici 
spominju se joś gradovi Peteya u Ugarskoj i to Kemenel i tvrda Kestel, te sru- 



Arkiv kaptola zagr. (loc. cred.). Protocoll: teve na sud. 161 6. bijase dvor u nikuh Dore 

2 str. 55. Bedekovićeve, udove Gaspara Petri5evića i 

Prije u zem. arkivu N. R. A. tasc. 209 br. njezinoga sina Jurja. Kastel Cerje spadaśe 

4 ; sada u Budimpeśti. g. 1700 Stjepanu, sinu baruna Grgura Peteva, 

Ibidem fasc. 204 br. 3. i Ivanu, sinu Adama Peteva, a iza ovih po- 

G. 1591. bijase ovaj dvorac svojina porodlce rodici MataĆića. 

Vragovića, te je ondje ban Toma ErdOdipisao * Ovjerovljeni prijepis darovnice u kr. zem. 

listoye, kojima pozivase Gavru i Tomu Pe- arkivu. 



Digitized by 



Google 



Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji yarazdinskoj. 199 



śeni gradovi Rozy i Tadiska u zaladskoj źupaniji, na koje im je pravo takoder 
bilo potvrdeno. Ali u skoro eto novih parnica medu njima. Jo§ g. 1574. bio je 
Benko Petev posvojio crkvu sv. Ivana u Ivancu, koja je spadała Ladislavu. Radi 
ove crkve podiże g. 1591. Grgur sin Ladislava parnicu protiv Tome i Gavre 
Peteva. Kako se ćini, Petevi ljubljahu veoma svoju nekadaśnju domovinu Ugarsku. 
Na njihovim hrvatskim imanjima, poimence u Ivancu, nalazimo g. 1591. mnogo 
Madzara, kao primjerice: Hertelendij, Kenjeroló, Ziartó, Sarkas. 

Gavro Petev najvise stanovaśe u lvancu, te je pravio svomu bratućedu 
Grguru mnogo nasilja i steta. Tako je g. 1591. drugi dan poslije narodenja B. 
D. Al. poslao svoga valpota Ivana od Śkriljevca, koji bijaśe takoder valpotom 
Fraksije Choron, udove Benka Peteva na njezinom imanju Śkriljevcu, zajedno 
sa svojim spanom Mihajlom Zagorcem na imanje Margićane. Ovaj dosavsi onamo 
orużanom ćetom navali na Grgurov dvorac pod gradom Belom (Margićani), te 
odvede sluskinju Grgurovu Jelenu Grabrovaćku. Radi ovoga nasilja porodi se 
ozbiljna i dugotrajna parnica medu Gavrom i Grgurom Petevom '. 

Grgur Petev jedan je od najznamenitijih ćlanova svoje porodice. Rodio 
se oko g. 1570. u gradu Beli. G. 1596. bijaśe na mjesto Ivana Keglevića izabran 
zemaljskim kapetanom, koja je ćast onda bila u zemlji prva izabanske. G. 1609. 
bijase s Baltazarom Napulijem poslanikom na ugarskom saboru. Bijaśe i odlićan 
pisać, ali samo madzarski. Napisao je kroniku madżarsku pod naslovom >R5vid 
Magyar kronika t etc, stampanu u Bećui66o\ G. 1599. bijase Grgur kapetanom 
tvrde Baboće. Imao je dva brata Ivana i Krsta. Dio dobara grada Bele pripa- 
dase i Grguru, a brat Krsto preda mu g. 1599. vladanje svih imanja u yaraż- 
dinskoj źupaniji, za sto mu Grgur plaćase samo 120 ugarskih forinta na godinu. 

G. 1606. podijele braća Petevi imanja Belu, Cerje i Ivanec. Cerje do- 
pade Gavru sina Benkova, ujedno sa svotom novca, kojom da si ondje podigne 
lijep dvorac. Spis, koji o tom govori, saćuvao nam je opis grada Bele. Grad 
imadase tada dva krila i kućicu za kupanje; u sredini stajaśe visok toranj, a 
nad krilom drugi nesto niżi. Imadase velike pivnice, braniśta, bedeme, a na juznoj 
strani braniśta uzidan ćetverouglast bije li kamen sa uklesanim kriźom kriźara 
reda sv. Ivana 3 . Slijedeće godine 1607. uvodio je zagrebaćki kaptol po nałogu 
kralja Rudolfa II. (od 29. rujna) Gavru sina Benkova, Jurja sina Tome te Gr- 
gura i Krstu sinove Ladislava Peteve, u posjed grada Bele, Ivanca i Cerja, te 
ovim pripadajućih posjeda. Ovo uvodenje provedośe Stjepan Majżić kanonik za- 
grebaćki i kraljevski povjerenik Gaśpar Gotal. Tomu se silno oprijese potomci 
Peteva po żeaskoj krvi, te prosvjedovahu pred zagrebaćkim kaptolom 4 . 

Kada je Grgur Petev g. 1609. °d stalisa hrvatskih bio poslan kao po- 
slanik na ugarski sabor, zaokupi gore spomenuti Gaśpar Gotal od Gotalovca 
uzivanje gore belske, koja se protezę od grada Zajezde do Grebena, te odagna 



; Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 204 br. s Prije u zera. arkivu N. R. A. fasc. 205 br. 

20 ; sada u Budimpeśti. 21 ; sada u Budimpesti. 

4 Ovjerovljeni prijepis u kr. zem. arkivu, te 

% Vidi njegov żivotopis u arkivu za jugosl. po- arkiv kaptola zagrebaćkoga (locus credib.( 

vjestnicu X str. 123. Protocoll 8 str. 167. 



Digitized by 



Google 



200 Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varażdinskoj. 



iz nje do ioo krmaka. Radi toga podize Grgur parnicu protiv Gotala, koja je 
trajala sve do g. 1615. I poradi suma i imanja Vuglovca imadaśe Grgur 1609. 
silnih neprilika s Matijom Vuglovaćkim. Obje parnice uspjesno dovrsi. Iste go- 
dine spominje se plemić Ivan Jantolić, koji je kod Bele i Ivanca drzao po Jurju 
zalozene kmete, koje uz odstetu odstupi Gavri Petevu. 

Za cijelo su Petevi opet medu sobom dijelili svoja imanja, jer su g. 1613. 
po nałogu bana Juraj, Ivan i Krsto Petevi uvedeni u polovinu imanja Bele l . Ali 
medu braćom Ivanom i Grgurom ne bijaśe i opet prave sloge. Akoprem su zajedno 
u Ivancu stanovali, svadahu se neprestance, dok se g. 16 15. nekako ne izmirise. 
Grgur Petev bijaśe g. 1621. podżupanom varażdinskim, te je ove godine kupio 
za 200 for. jedan mlin na belskom potoku (Bistrici) od Dore Bedekovićeve udove 
Ivana Peteva, te sina njezinoga Ladislava, koji je ovaj novac trebao spremajući 
se u boj protiv Gavre Betlena, zeleći kupiti konje i ostale bojne sprave. Ova 
prodaja obavljena je pod tadanjim banom Nikolom Frankapanom, zakletim ne- 
prijateljem Betlenovih ideja 2 . 

G. 1628. uredi Grgur Petev oporukom, pisanom madżarskim jezikom u 
Varażdinu, svoje obiteljske prilike. U oporuci si zażeli, da ga pokopaju u crkvi 
sv. Marije Magdalenę u Ivancu pokraj prve zene njegove Jelene Bedekovićeve 3 . 
Druga njegova zena bila je Ana Pataćićeva udova Ivana Praśkovaćkoga. Slije- 
deće godine umrije Grgur Petev, ostavivśi udovu Anu, te djecu Stjepana (od 
Ane) i Vuka, Petra, Juditu udatu za Vragovića, Evu za Gavru Prasko vaćkoga, 
i Katu za Gaspara Stankcwaćkoga (od prve zene). Predstojnik stolne crkve za- 
grebaćke Benko Vinković, doznavśi samo iz predaje, da je grad Bela nekoć bio 
posjed Benediktinaca, a crkva sv. Margarete pod Belom opatijom istoga reda, 
u to zamoli kralja, da grad Belu daruje njemu i da ga time opet crkvi povrati. 
Kralj usliśa Vinkovićevu molbu, te darova grad 6. rujna 1629. Vinkoviću kao 
predstojniku zagrebaćke crkve i po njemu svim njegovim nasljednicima u toj 
ćasti 4 . Nu ovo darovanje nije pred hrvatskim sudom imało nikakove vrijednosti, 
jer se je znało, da Bela ne bijaśe nikada posjed Benediktinaca. Vinković, videći, 
da time nije niśta dobio, umoli opet kralja, da grad Belu daruje predstojniśtvu 
zagrebaćke crkve, sto to bijase nekoć svojina priorata vranskoga. Kralj ponovno 
usliśa Vinkovićevu molbu, te mu 3. siećnja 1632. darova grad Belu i Ivanec sa 
svim pripadajućim selima i posjedima: Cerjem, Tuznom, Rusakovcem, Zavrśjem t 
Vitośincem, Lovrećanom, Lokavcem, Margićanom, Baćicom, Zelnom, Voglovcem, 
Straznovcem i Prigorcem 5 . U ovoj se darovnici izrićno spominje, da je grad 
Ivanec sagraden iz negdaśnjega hrama (templum) kriżara. Nu ni ovom darov- 
nicom ne postigne Vinković gotovo niśta, jer grad Bela ostade i na dalje u rukama 
Peteva. Stoga on kao prior vranski i opat sv. Margarete belske g. 1636. po- 
digne parnicu protiv Peteva, ali opet ne uspije. Njegov nasljednik Nikola Dija- 
neśević isposlova u kralja Ferdinanda III. novu darovnicu za grad Belu, koja je 



3} 



Arkiv kaptola zagr. loc. cred. Protocoll 29 3 Ibidem fasc. 205 br. 11. 

stK v Śfe K ł * 4 Zem. arkiv Transumpta donationum eccle- 



> d t k flje J śWk. a*kivu N. R. A. fasc. 206 br siasticarum str. 118. 

I ; sada u Budimpesti. • Zem. arkiv: Processus I br. 112. 



Digitized by 



Google 



Las z o w s ki Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj. 201 



izdana u Beću 17. studenoga 1650 K Uz grad Belu darova mu kralj imanje Pre- 
pustovac (Popovec) u Zagorju, koje je već Ferdinand II. Vinkoviću i njegovim 
nasljednicima u ćasti predstojnika crkve zagrebaćke darovao 2 . Slijedeće g. 1651. 
podize Dijanesević radi grada Bele, Cerja, Jurketinca 3 i Ivanca parnicu protiv 
Stjepana i Ive Peteva te protiv ludoga Jesujita Tome Peteva, kojemu bijaśe tu- 
torom spomenuti Stjepan Petev. Tada imadase Eva kći Nikole Peteva pod 
gradom Belom, blizu crkve sv. Margarete svoj posebni dvor, u kojem je i sta- 
novala 4 . Taj dvor bit će za cijelo joś danas stojeći mladi bełski grad, koji ima 
veliku ćetverouglastu kulu. Dijaneseviću pode za rukom te si isposluje uvodnicu, 
uslijed ćega je g. 1652. uveden u posjed grada Bele. Tomu se silno oprijeśe Pe- 
tevi, te stoga ova uvodnica, kao i sam uvodni ćin, ostade bez ikakovoga pro- 
bitka za Dijanesevića i predstojniśtvo zagrebaćke crkve. 

U jednoj listini Nikole Zrinskoga od g. 1653. spominje se grad Bela kao 
razvalina (dirutum castrum), pa je prema tomu medu g. 1606 i 1653 morao biti 
zapuśten te se je poćeo ruSiti, Od toga vremena stanovahu Petevi u Ivancu, 
koji je i svojim polożajem mnogo zgodniji bio. Nema sumnje, da su razlogom, 
sto je grad Bela ostao zapuśten, uz njegov poloźaj bile neprestane pravde, koje 
su se bas u ovo vrijeme vodile. 

Iza smrti Dijanesevićeve (1659) nastavise parnicu njegovi nasljednici: 
Boćak, Mikulić, Selisević, Ćeśković, nu bezuspjesno, jer Petevi imadahu kra- 
ljevsku darovnicu od g. 1564, koja im je slużila nepobitnim dokazalom njihova 
zakonitoga prava na Belu, Ivanec i Cerje. I g. 1682. parbio se prior vranski i 
predstojnik crkve zagrebaćke Sigismund barun Sinersberg sa Ivanom grofom 
Peteyom, koji bijase tada velikim zupanom srebernićkim i carskim generałom. 
Sinersperg imadase odvjetnikom Frana Buzana a Petev Pavla Kamićara Nu i 
ova parnica vodila se bez ikakvoga rezultata jos g. 1728 \ Poslije smrti Ivana 
Peteva drżała je njegova udova Barbara Falussy grad Belu i ostała njegova 
imanja, a Sinersperg nastavi i protiv nje parnicu. Postoje Ivan Petev bio umro 
bez potomstva i s njim izumrlo pleme Peteva u mużkoj lozi, zatrazi g. 1730. kr. 
fiskus Belu, Ivanec i Cerje kao ośasno dobro za sebe, tyrdeći, da su Petevi 
glasom darovnice od g. 1564. bili jedini i pravi zakoniti vlasnici ovih gradova 
Nasta pravda medu fiskom i prioratom vranskim, koja se dovrsi g. 1734. pred 
bańskim stolom tako, da je ovaj priznao zahtjeve fiska. Ivanec i jos neke po- 
sjede dobije udovica Ivanova Barbara Falussy, doćim je veći dio prisvojio fiskus. 

Skoro zatim g. 1740. darova kralj Karlo VI. grad i imanje Belu, Ivanec 
i Jurketinec Ladislavu grofu Erdodu, sto mu i kraljica Marija Terezija g. 1742. 



1 Ibidem: Transumpta colat. eccl. str. 176. 3 Jurketinac bijaśe tada svojina Petra Ratkaja 

a Stari ovjerovljeni prijepis u kr zem. arkivu. Velikotaborskoga. 

U to vrijeme imali su plemići Stjepan Balog * Prije u zem. arkivu N. R. A. fasc. 299 br. 

i Stjepan KrpaCić svoje posjede oko Bele i 25 ; sada u Budimpeśti. 

Ivanca. Koncern 18. vijeka prede Popovac u * Ivan Petev bijaśe sin Adama i Suzane Orśi- 

vlast porodice Orśića (Krste), u mku koje ćeve, te je poslije smrti Stjepana sina Tome 

ostade do najnovijega vremena. Danas je Peteva preuzeo Belu, Ivanec i Cerje suprot 

svojina grofa Kulmera. zahtjeva fiska i priorata vranskoga. 



Digitized by 



Google 



202 Laszowski Povjesne crtice o gradu Beli u źupaniji varaźdinskoj. 



potyrdi 1 , na sto ga zagrebaćki kaptol joś iste godine uvede u posjed 2 . Tako 
evo izgubi priorat vranski za sve vijeke svoje pravo na grad Belu. Nu porodica 
Erdoda nije dugo u miru uzivala darovana imanja, jer g. 1763. podigose potomci 
Peteva po żenskoj krvi parnica protiv Erdoda i fiska. Parnica trajaśe 54 go- 
dine, sve do g. 1817. Potomke Peteva pomagase predstojnik zagrebaćke crkve 
i prior vranski Mirko Karlo Raffay, potonji biskup dakovaćki, te su ovi parnicu 
sretno dobili. Imanje Bela, Ivanec i Cerje budę razdijeljeno medu petnaest ple- 
mićkih porodica — potomke Peteva. Ovi postave g. 1817. na 2id grada Ivanca 
mramor-ploću u spomen svoga pomagaća Raffaja, gdje se ona joś i sada nalazi 8 . 
Imanje i grad Belu dobise obitelji Ozegovića Barlabasevaćkih (Stjepan), koja to 
dobro jos i danas posjeduje. Grad i imanje Ivanec drżi jos i sada Boźidar pi. 
Kukuljević Sakcinski, a Cerje obitelj Śvagela. 



E. Laszowski. 



1 Zem. arkiv: Transumpta donat. V. svezak 2 Arkiv kaptola zagr. (loc. cred.) Protocoll 14 
8tr. 34. str. 40. 

3 Kukuljević: Napisi str. 66. 



Digitized by 



Google 



POVJESNI PODACI O OBITELJI YRAGOVIĆA 
MARUŚEVAĆKIH. 

U 3usjedstvu grada Bele bilo je dobro MarjaSevac iii Maru5evac, koje 
je posjedovala veoma stara porodica Vragovića K G. 1351. dobije od kralja Ljude- 
vita plemstvo Grgur sin Stjepana od Maruśevca, negdaSnji slużbenik bana Mi- 
kića, braća mu Ivan i Petar, te bratić Śimun sa sinom Torminom. Istiću se Gr- 
gurove zasługę, sto ih je stekao u mletaćkom ratu i kod opsade Zadra, gdje je 
vi§e rana zadobio 2 . G. 1360. dobiśe joś plemstvo i Ladislav i Nikola sa sinom 
si Petrom, Egidij i Demeter sa sinom Tiburcijem, Juraj sin Andrije, Jakov sin 
Matije, Kliment sin Nikole, Nikola sin Petra sina rećenoga Nikole, i Grgur sin 
Stjepana. Ovi, uz gore navedene, budu uvrśteni u plemiće, a njihova imanja 
MarjaSevec kod sv. Jurja, Kerestur (Krizovljan) i Volinec oslobodena od sva- 
koga podanićkoga odnośaja i duźnosti spram grada Varażdina 3 . Ovi bijahu pra- 
djedovi kasnije obitelji Vragovića od Marja§evca. 

Jo§ prije toga (g. 1354.) nalozi kralj Ljudevit zagrebaćkomu kaptolu, da 
na molbu Ladislava i Nikole sinova Petra, te Egidija i Dimitrije sinova Tibur- 
c U a > J ul J a 8 * na Andrije, i Grgura sina Egidijeva od Marja§evca, na novo raz- 
gleda mede svoga imanja, koje su jur njihovi pradjedovi u miru posjedovali. 
Mede ovoga imanja doticahu se tada s istoka neke mlake kraj općinskoga puta, 
koji je vodio u Varażdin, i sela Grede. S juzne strane sizahu do dviju młaka 
i potoka Plitvice, zatim do uśća potoka Lukavca u Plitvicu na medi zemalja 
grada Bele. Nadalje sizahu do usća Dragosin potoka u Lukavec kraj vinićkoga 
i markovećkoga puta, kuda se i§lo u Cerje, te od nekoga brda prema Sayici 
kraj zemlje Druśkovećke i kamenoga puta kod Turnovca do potoka Plitvice do 
uSća Lukavca. Od ovuda iśla je meda dolinom do potoćića Straźnjaka i puta, 
koji je vodio k crkvi sv. Jurja i u Ćalinac 4 . G. i4oo spominju se gospodari Mar- 
jaSevca Otlin i Andrija, koji ziyjeśe u straśnoj pravdi i svadi, dok se pred banom 
Hermanom Celjskim ne nagodiśe. 

G. 1458. potvrdi kralj Matija Ivanu Vragoviću sinu Jakova, te njegovim 
sinovima Nikoli, Gregoru i Ulriku posjed imanja Kerestura rKriżovljan), Virja i 
Selca. Ova im bijaśe Ulrik Celjski nasilno oteo te darovao nekomu Henriku 
Tobnaveru, naselivśi na zemljiśtu Vragovića dva nova sela Belinec i Novu Gredu. 



Ime Vragovića dobiła je ova porodica po a Prije u zem arkivu fasc. 191 br. 13; sada u 
Ulriku ErdOeghu (Wagu) od Marjaśevca, koji Budimpeśti. 

je źivio końcem XV. vijeka. * Ibidem. 

4 Ibidem fasc. 205 br. 12. 



Digitized by 



Google 



204 Laszowski Povjesni podaci o obitelji Vragovića maruśevaćkih. 



Ivan Vragović imadase g. 1459. pravdu sa Katom Brankovićevom udovicom 
Ulrika Celjskoga, posto je ova po smrti svoga muza bila Vragovićima otela 
imanje Marjaśevec, Ćalinec, Volinec, Belinec i Novu Gredu, razorivsi im kuce. 
To su nasilje izveli njezini ljudi Friśer, kaśtelan vinićki, Benedikt Valpot i Brcko 
Jarković orużanom rukom, poćinivsi straśna nasilja. Ova je parnica tekla pred 
sarnim kraljern Matijom, koji Katarinu osudi na povratak otetih imanja i naknadu 
steta; osim toga imała je za kaznu izgubiti svu svoju prćiju i sva dobivena i na- 
slijedena imanja l . Ivan Vitovac, ban hrvatski, zavladav skoro cijelim Zagorjem, 
posvoji śumu Cerje, koja bijaśe vlasniśtvo Vragovića, a poimence Ulrika sina 
Ivanova. Uz prkos svim pravdama Vitovac ne htjede rećenu śumu da povrati. 
Istom njegov sin Juraj ućini to dobre volje, a Ulrik budę na to g. 1469. po nałogu 
kraljevu u posjed uveden ne obaziruć se na prigovore, koje protiv toga stav- 
ljahu Juraj i njegova braća Ivan i Vilim grofovi zagórski. Slićnu pravdu imadase 
Ulrik Erdog od Marjasevca i brat mu Grgur sa zagórskim grofovima poradi 
imanja Belinca i Nove Grede. Posredovanjem Ivana i Vilima braće Jurja Za- 
gorskoga dode ipak g. 1470. do nagode medu Vragovićima i grofom Jurjem Za- 
górskim, kojom Juraj predade Vragovićima imanje Belinec kao predij, a oni mu 
se obvezase sluźiti kao predijaliste. Ujedno mu predadose sve parbene spisę, 
koji se odnose na ova imanja, a medu kojima bijaśe i glavna osuda (sententia 
capitalis) Katarine udove Ulrika Celjskoga, s kojom su, kako gore vidjesmo, 
imali pravdu radi svoga imanja Marusevca, Ćalinca i Vilinca 2 . Sinovima Grgu- 
rovim Ambrozu i Petru, te Lovri sinu Jakova Śiberlina od Marjaśevca potvrdi 
kralj Vladlslav g. 1504. sva njihova imanja, i to : Marjaśevac, Sveti Juraj, Sel- 
nicu, Ćalinec, Volinec, Brezje, Krizovljan (Kerestur) Selce i Virjevo 3 . 

G. 1514. dobi Petar Vragović od kralja pravo maca (jus gladii), po kojem 
je mogao dati izvrsiti kaznu smrti na svim svojim imanjima 4 . 

Porodica Zekelja, koja se koncern XV. vijeka usadila u nasem Zagorju, 
dodijavala je i plemićima Vragovićima, osobito Luka Zekelj napadase Vrago- 
vice svakom zgodom te im otimaśe zemlje i marvu. Bijahu tada vlasnici Mar- 
jaSevca Vragovići Petar te Gaspar i jos drugi Petar, Krsto i Ladislav. Ovi se 
uteku molbom i tużbom kralju Ferdinandu I , koji nalozi g. 1561. banu Petru 
Erdodu i varażdinskomu kapetanu Krsti Ungnadu, da brane Vragoviće od Ze- 
keljevih nasilja 5 . Krsto i Ladislav Vragovići imadahu g. 1579. veliku pravdu sa 
sestrićnama Anom żenom Gaspara Druśkovaćkoga i Margaretom żenom Ivana 
Petrićevića od Miketinca, potonjeg viceprotonotara kraljevine Slavonije, koje bi- 
jahu podigle parnicu radi velikih nasilja, sto su im se ućinila na njihovim slu- 
gama i sluśkinjama g. 156 1. i jos prije u gradu Marjaśevcu. Krsto Vragović bi- 
jaśe u opće veoma zestok ćovjek, te je rado javno govorio madżarski. Tako 
nazva jednom Gaspara Druśkovaćkoga, podżupana varażdinskoga i kaśnje pod- 
bana, koji je ustvrdio, da mu żena ima ista prava u Marjaśevcu kao i on sam: 
>Rudas vagy te ottc, śto će reći >marva si ti tamo*. Radi ovih rijeći nastadośe 



1 Ibidem fasc. 191 br. 6 i 8. * Ibidem br. 2. 

• Ibidem fasc. 191 br. 4. > Ibidem br. 1. 

3 Ibidem br. 3. 



Digitized by 



Google 



Laszowski Povjesni podaci o obitelji Vragovića marusevaćkih. 205 



ljute pravde medu njima. Pravdu sa sestrićnama izgube Vragovići i moradośe 
im platiti 200 ugarskih forinta \ Gore spomenuta pravda zapoćela je ovako : 
G. 1547. umrije Krstin i Ladislavov otac Juraj Vragović sin Petrov, a godinu 
dana na to majka Doroteja Gerecijeva. Djeca ostanu pod skrbniśtvom Nikole 
Zrinjskoga, posto ih otac ne htjede poyjeriti svomu bratu Grguru, s kojim je u 
svadi zivio. Nu Zrinjski kasnije imenova Grgura śtitnikom siroćadi Krste i 
Ladislava. Stric upravljaśe sve do g. 1552. dobrima svojih śtićenika, naime zi- 
danim gradom Marjaśevcem i drvenim gradićem u Krizovljanima, te selima Kri- 
żovljanom, Virovjem, Brezjem, Volincem, Selcem, Marjaśevcem, Sv. Jurjem i 
Selnićkim. G. 1552. umrije i ostavi upravu dobara svojih śtićenika svojoj żeni 
Katarini Berze. Ova pokupi za sebe gotovo sve pokretnine s navedenih dobara, 
a sama dobra, onako prazna, predade prabiljezniku Mihalju od Ravna, namjes- 
niku Nikole Zrinskoga, pravoga śtitnika malodobnih Vragovića. Skoro iza toga 
umrije Katarina, ostavivśi gore spomenute dvije kćeri Anu zenu Druśkovaćkoga 
i Margaretu zenu Petrićevića, kojim ostavi sve svoje pokretno i nepokretno dobro, 
a medu ovim i sva imanja malodobnih Vragovića Krste i Ladislava. Radi toga 
i poradi dijela njezinoga muza, svoga strica Grgura, koji je bez muśkoga po- 
tomstva umro, podigośe Vragovići pravdu protiv svojih sestrićna. Za vrijeme 
parnica dogadahu se i raźna nasilja od obiju stranaka. Pravda je ova tekla jos 
g 1588. Te godine nalozi kralj Rudolf banu Krsti Ungnadu, da Krstu i Ladi- 
slava Vragoviće stiti protiv Ane i Margarete, koje bijahu sva njihova dobra po- 
svojile, doćim im po pravu samo jedna ćetvrtina, t. zv. ąuarta puellaris pripa- 
dase. Dugotrajna ova parnica dovrśi se tek g. 1588., kada se Krsto i Ladislav 
Vragovići podijele s Vukom Druśkovaćkim, sinom Gaśpara i Ane Vragovićeve 
i Gasparom Petrićevićem, sinom Ivana i Margarete, na imanjima Marjaśevcu i 
Kriżovljanima. Vragovići dobę jednu trećinu ovih dobara. Tada bijaśe pod gradom 
Marjaśevcem velik ribnjak s vodom i dva isusena, te zupna crkva sv. Jurja s tor- 
njem i rakom. Uz ovu spominje se joś jedna zidana crkva sv. Kriża s rakom. 
Ovoj diobi prisustvovaśe i Ivan literat Pergośić, gradanin varażdinski 2 . Da li je 
on bio rodakom onoga glasovitoga protestanta i prevodioca sv. pisma, ne znamo. 

Imanja Marjaśevac i Krizovljani ostadośe i na dalje u ruku porodice 
Vragovića. G. 1700 spominje se vlasnikom dobara Marjasevca Franjo Adam 
Vragović, carski pukovnik i zapoyjednik kostajnićke krajine. Ovaj izdade u Beću 
g. 1705. djelo: » Arena Martis pluribus proficuis et magis scitu necessariis ob- 
servationibus et articulis bellicis etc. referta.c U ovom se djelu raspravljaju voj- 
nićke i ratne stvari. U isto vrijeme izdala je i Barbara Katarina Vragović, źena 
Vladislava Pataćića, na slovenskom jeziku pisanu knjigu >Tomaśa Kempisa od 
nasledovanja Kristuśevoga knjigec. Ova molitvena knjiżica vrlo je rijetka. 

G. 1 716. bijase barun Krsto Vragović — porodica bo Vragovića postade 
barunskom — gospodarom Marjaśevca i Kriżovljana. Ovaj ne imadaśe muskoga 
potomstva, te sklopi sa Krstom Ćrnkovaćkim od Ćrnkovca ugovor, kojim istomu 
svoja imanja darova za slućaj, da bi bez muśkoga potomstva umro. Krsto Ćrnko- 



1 Ibidem br. 15. * Ibidem fasc. 191 br. 9. 



Digitized by 



Google 



206 Laszowski Povjesni podaci o obitelji Vragovića maruśevaćkih. 



vaćki, sin glasovitoga ablegata Franje Ćrnkovaćkoga nazivanoga Galica od 
Klokoća, bijaśe tada podzupanom zagrebaćkim i kapetanom banove tjelesne 
kumpanije, pa je Krsti Vragoviću mnogo prijateljstva i usługa iskazao, dok ie 
imao parnicu sa udovom Pataćićevom, gore spomenutom Barbarom ! . 

Poslije smrti Krste Vragovića dodu njegova imanja u ruke Ćrnkovać- 
koga, a poslije junaćke smrti ovoga (g. J717.), koji je poginuo na Zrinskom polju 
vojujući na Turke, dodu u vlast porodice Petkovića, a napokon Kanotaja. Danas 
je Marjasevac — Marusevac — svojina grofa Rudolfa Erdóda, gospodara Novog 
Marofa. 

E. Laszowski. 



Ibidem fasc. 74 br. 38. 



Digitized by 



Google 



OTKRIĆE RIMSKOGA GROBA U DOL. LOMNICI KOD 

VEL. GORICE. 

Poćetkom prosinca 1903. saznalo je ravnateljstvo arheolośkoga odjela 
narodnoga muzeja, da se je u Doi. Lomnici, selu izmedu Odrę i Vel. Gorice, 
naślo rimskih starina. Da se osyjedoći o tom, koliko je istine na toj vijesti, pośao 
je potpisani odmah onamo, te je mogao saznati ovo : Posjednik Franjo pi. Stje- 
panić, k. br. 58 u Doi. Lomnici, naiśao je već pred viśe (navodno 6) godina na 
svojoj oranici, koja lezi po prilici 1 km sjeverno od sela, na kamenje, koje mu 
je pri oranju smetalo. Tri velika kamena izvadio je odmah, te ih je upotrijebio 
kao gradu. Tek pred mjesec dana otkopao je na tom mjestu zemlju, te je naśao 
hrpu naslaganoga kamenja, koju je razvalio. Pod kamenjem stajało je nekoliko 
posuda. Jedna je posuda bila siva, te je bila pokrivena sivom zdjelom ; u njoj 
su se nasle spaljene ćovjećje kosti i tri bakrena novca. Ovu je posudu sa nov- 
cima odnio doma, a ostale su se posude polupale, te su baćene natrag u raku. 
Kraj posuda bio je i zahrdali noz, koji je vlasnik njive takoder sa sobom ponio. 

Pośto je po tom bilo jasno, da se tu radi o rimskom grobu sa paljevinom, 
htio je potpisani na tom mjestu izvesti pokusno iskapanje, ali je tlo bilo uslijed 
jake kiśe previśe mokro, a zemljiste około groba bilo je sasvim pod vodom, pa 
se je od toga moralo odustati. Predmeti, koje je Stjepanić saćuvao i koji su se 
naśli u njegovoj kuci, kupljeni su za muzej. 

Siva posuda, u kojoj su bile spaljene ćovjećje kosti, naćinjena je iz dobro 
proćisćene zemlje, te je visoka 207, a śiroka (u sredini) 190 mm. Sasvim je 
slićna urnama, sto su se nasle u rimskom groblju u Stenjevcu, a naslikane su u 
ovoj svesci sl. 66 br. 7 i 14. Od zdjele, kojom je bila pokrivena i koja je pri 
vadenju polupana, naśao se fragmenat kod groba, te se może konstatovati, da je 
imała sasvim isti oblik, sto ga imaju zdjele nadene u stenjevaćkom groblju a 
prikazane na sl. 67 br. 9, 11 i 12. Bila je i sasvim slićno ureśena sa 15 mm si- 
rokim kolobarima, koji su bili ispunjeni sa malenim trouglatim zarezima. Koliko 
je tih kolobara bilo i da li su razmaci izmedu pojedinih kolobara bili takoder 
ureśeni, neda se konstatovati, jer je vanjska povrsina fragmenta jako izribana. 
Ostale posude bile su, kako se je mogło vidjeti po fragmentima, koji su lezali 
do groba, iz crvene zemlje, te nisu mogle biti niśta drugo nego crveni vrćevi, 
kakvi su se i u Stenjevcu naśli. Noz je debeo i jak, te je nekada bio utaknut u 
drzak. Dug je 27 cm. Novci, sto su se u urni naśli, jesu ovi : 

1. Hadrianus: HADRIANVS AVGVSTVS, glava lovorvj. na d. — 
C SALVS AVGVSTI COS III S C; Salus stoji na 1., hraneć zmiju. Srednji 
brons. Coh. 1357. 

2. AntoninusPius: ANTONIN VS AVG PIVS PPTR[P COS III glava 
lovorvj. na d. — ł£ IMPERATOR USC Nike na d. Yeliki brons. Coh. 433 



Digitized by 



Google 



208 Ho f fili er Otkriće rimskoga groba u Doi. Lomnici kod Vel Gorice. 



3. Faustina maior: DIVA FAVSTINA, poprsjena d. — lir AETER- 
N1TAS S C. Aeternitas stoji na 1., dize ljevicu i drzi zezlo. Veliki brons. Coh. 28. 

Po poslednjem novcu moźemo sigurno znati, da grób nije naćinjen prije 
smrti Faustinine (141. po Is.), a sa nekom sigurnosću mozemo nagadati, da je 
nastao jos za żivota Antonina Pija, dakle oko sredine drugoga vijeka po Isusu. 
Da li je ovo samotan rimski grób iii je na tom mjestu bilo rimsko groblje, to 
se za sada jos ne może reći, jer se mjesto joś nije mogło toćnije istraziti. Po- 
kusima sa żeljeznom śipkom u mokrom tlu mogło se je doduśe ustanoviti, da na 
nekim mjestima u okolici otkopanoga groba mora u zemlji biti kamenja iii inih 
tvrdih predmeta, ali to joś nije dokaż za to, da je na tom mjestu bilo rimsko 
groblje. Predmeti, koji su se u opisanom grobu nasli, sasvim su identićni sa 
onima, sto su se nasli u stenjevaćkom groblju, a i novci, sto su se naśli, 
upućuju nas na isto vrijeme, u koje djelomice spada i iskopani dio rimskoga 
groblja u Stenjevcu. 

Dr. V. Hottiller. 



Digitized by 



Google 



KAMENI SPOMENICI HRVATSKOGA MRODNOGA 
MUZEJA U ZAGREBU. 

Zbirka kamenih spomenika narodnoga muzeja u Zagrebu većim dijelom 
sastoji od spomenika, koji su se na raznim mjestima u Hrvatskoj i Slavoniji 
iskopali. Ima tu kipova, relijefa, arhitektonskih komada i kamenja sa napisima iz 
ponajglavnijih rimskih gradova, sto su se negda u tim krajevima nalazili, a ponaj- 
znatniji su iz Siska, Mitrovice, Osijeka, Vinkovaca i Zemuna. Kako je negda 
hrvatski narodni muzej mogao da nabavlja kamenih spomenika i iz Dalmacije, 
to ga danas rijese joś i neke izvrsne kiparske radnje iz Solina kod Spljeta i iz 
Nina kod Zadra, a i prilićan brój kamenja sa napisima. Ovaj dio muzejske zbirke 
u cjelini dosele joś nije bio opisan. Antikne napise, koji su osim toga naravno 
svi u trećoj svesci Corpus inscriptionum latinarum priopćeni, izdao je 
g. 1876. bivśi muzejski ravnatelj S. Ljubić *, a jedan dio kipova opisao je Ema- 
nuel Loewy 2 , ali ni jedan ni drugi popis nije danas vise potpun, a manjkaju im 
slike, bez kojih ne mogu onako da koriste, kako bi se to żeljeti imało. 

Godine 1894. nabavila se za narodni muzej, najviśe zasługom Dra. Izidora 
KrSnjavoga, predstojnika vladinoga odjela za bogośtovlje i nastavu, veoma znatna 
zbirka antiknih skulptura, koja se je do toga vremena nalazila u gradu grofa 
Nugenta na Trsatu kod Rijeke. Tu je zbirku u Italiji sastavio marśal grof Laval 
Nugent (f 1862.), kada je god. 1815 — 1819. bio glavnim zapovjednikom napuljske 
vojske (Capitan Generale deli' esercito napolitano). Radi velikih zasługa, sto si 
ih je stekao po napuljsku bourbonsku dinastiju, koju je iza visegodisnje odsut- 
nosti sa austrijskom vojskom natrag dopratio u njezino kraljestvo, dozvolio mu 
je kralj Ferdinand I. dekretom od 17. lipnja 1817., da może na svoj trośak izvoditi 
iskapanje kod mjesta Traetto na Gariglianu, gdje je negda stojao grad Minturnae, 
a nadene spomenike da si może pridrżati i eventualno sobom ponijeti. Znade se, 
da je grof Nugent po kasnijem kanoniku Don Gaetanu Ciuffi-u g. 1818. dao kopati 
blizu staroga amfiteatra minturnskoga u razvalinama neke znatnije antikne zgrade. 
Tu se je u ożujku 1819. blizu rijeke Garigliana, a na zemljiśtu gaetanske nad- 
biskupske menze naśla mramorna ploća sa napisom, koji spominje caricu Juliju 
Maesu, a u blizini jos i jedna glava i drugi ulomci, za koje je Ciuffi mislio, da 



1 S. Ljubić: Inscriptiones quae Za- XXXVI., gdje je umetnut jos i jedan list 

grabiae in museo nationali asser- predgovora. 

vantur. Zagrabiae 1876. str. 77. Preśtam- 2 Archaeolog. epigr. Mitth, III. 1879. str. 

pano iz Rada jugoslav. akademije XXXIV— 164.—170. 

U 



Digitized by 



Google 



210 Brunsmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



pripadaju kipu, koji je prikazivao carićin portret l . Kanonik Cinffi za cudo ne 
spominje nikakovih drugih spomenika, sto bi ih on tećajem iskapanja Nugentova 
bio iskopao, dok inaće priopćuje i ulomke antiknih napisa, koji su se prije iii 
poslije u Traettu naśli. Biti će, da mu nije bila namjera o Nugentovu iskapanju 
potanje pisati, jer iz nekih kasnijih izvjestaja, koje su napisale bez dvojbe dobro 
upućene osobę, doznajemo, da je barem veći dio Nugentovih skulptura u Min- 
turnama iskopan. Dało se je ustanoviti, da je bilo komada i od druguda ; mozda 
ih je bilo i iz Pulja, gdje je navodno marśal u amfiteatru dao kopati, a sigurno 
i iz rijećke okoline. Nije pravo vjerojatno, da bi śtogod u Nugentovoj zbirki bilo 
potjecalo iz Pompeja, kako se je to posjetiocima Trsata u novije doba stało 
prićati, a kako im se pripovijeda jos i sada, gdje tamo vise nista antiknoga nema. 

Ostaviv napuljsku slużbu, odnese generał Nugent svoju zbirku u Mletke, 
gdje je neko vrijeme u Palazzo Pisani smjestena bila. Već je u Napulju na 
nekim kipovima nesto bilo kararskim mramorom i cementom nadopunjeno, a sada 
se je generał po savjetu komisije, sastojeće od ćlanova mletaćke umjetnićke 
akademije, odlućio, da će manjkajuće dijelove kod ostalih dati sadrom nadopuniti. 
Posao je povjerio mladu mletaćkomu kiparu Giacomu Paronuzziju, koji je kasnije 
naćinio i poprsja raznih ćlanova grofovske obitelji, od kojih se nęka nalaze u 
lapidariju narodnoga muzeja. Paronuzzijevi dopunjci neukusno su i sasma kriyo 
izvedeni, a najvise mu se mora prigovoriti, sto je prema obićaju talijanskih 
restauratora onoga vremena veoma bezobzirno postupao sa spomenicima, koji 
su mu bili povjereni. Kojekako nadopunjene kipove vidio je g. 1831. u Mlecima 
Em. Wolff, koji ih je u jednom listu na profesora Gerharda u kratko opisao 2 . 

Iz Mletaka dade grof Nugent zbirku prenijeti u svoj grad na Trsatu kod 
Rijeke, gdje je namjeravao naćiniti mausolej za svoju obitelj. Ovdje se je zbirka 
već god. 1838. nalazila, kada ju je posjetio saski kralj Fridrik August. O tome 
putovanju napisao je kraljev pratioc Dr. Bartolomeo Biasoletto opśiran izvjestaj 3 , 
u kojem se na str. 168—180. opśirno bavi trsatskim starinama prema uputama, 
sto ih je dobio od Paronuzzija. Zbirka je već onda bila u sjeveroistoćnom tornju 
staroga frankopanskoga grada, koji je za nju bio pretijesan, a ostale prostorije 
grada imale su se priudesiti za ostale zbirke prema osnovi, koja se nikada nije 
ostvarila. U putopisima i putnim vodama trsatska se je zbirka ćesto spominjala 
i opisivala, pa su ju stoga posjetioci hrvatskih kvarnerskih predjela mnogo 
posjećivali. 

Iza marsalove smrti (f 1862.) poćeo je trsatski grad propadati, pa je 
tako poneśto trpila i zbirka starina. Bura je ośtećivala krov tornja, u kojem su 



1 G. Ciuffi: Memorie storiche ed ar- 3 Relazione del viaggio fatto nella 

cheologiche delia citta di Traetto. primavera delFanno 1838 delia maesta 

Napoli 1854. str. 73, 101. i 103. Ploća sa del re Federico Augusto di Sassonia 

napisom nalazi se u muzeju; na koju glavu nelT Istria, Dalmazia e Montenegro. 

i ulomke Ciuffi smijera, ne da se ustanoviti. Tri es te 1841. p. 264. — NetaĆna je tvrdnja, 

* Bullettino delP instituto di corris- da su kipovi već g. 1812. iskopani. 
pondenza archeologica. Vol. III. 1831. 
str. 65— 68. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muz ej a u Zagrebu. 211 



bile śkulpture, a kako se nije uredno poprayljao, procurivala je kiśa i slijevala se 
po kipovima. Na sreću su uslijed toga trpili skoro samo sadreni dopunjci; samo 
mjestimice su poćeli hrdati zeljezni ćavli, pa je uslijed toga popucao mramor, u 
koji su se ućvrstili. Nekoliko manje vaźnih kamenih spomenika u to je doba dapaće i 
nestalo. Biti će, da su se prodali zajedno sa numizmdtićkom zbirkom, te bron- 
sanim figurama i drugim bronsanim predmetima. Zbirka je bila veoma zapuśtena, 
kada su ju g. 1880. na brzu ruku u vrijeme od nekoliko ura popisali mladi bećki 
arheolozi Schneider, Domaszewski, E. Loewy, Maionica i Boissevain. Njihove 
biljeske, koje je na licu mjesta prof. Benndorf pregledao, sluźile su Robertu pi. 
Schneideru uz neke starije biljeske prof. Conzea kao podłoga za opis trsatske 
zbirke \ Oyomu opisu nisu bile prilozene slike, a i na drugim mjestima su samo 
cetiri komada iz Nugentove zbirke objelodanjena, Sto će se kod pojedinih bro- 
jeva već posebno naznaćiti. 

Uz Nugentovu zbirku śkulptura nabavila se je za narodni muzej i njegova 
zbirka grćkih yaza iz Dolnje Italije (Minturnae). Ja sam te posude nasao u jednoj 
prizemnoj prostoriji joS u sanducima, u kojima su prije pedeset i viśe godina iz 
Mletaka dopremljene bile. Većina ih se je na transportu razlupala iii se je — u 
koliko su iz komada sastavljene bile — opet raspala. Slama, sto se je rabila, za 
spravljanje, bila je sasma istrunula, a djelomice i sami sanduci, jer je i u tu pro- 
storiju vlaga prodirala. 



A. Kipooi i dijelooi kipooa. 

1—3. Natjećaj izmedu Apollona i Marsyje. Dijelovi statuarne grupę. 

Medu figurama bivse Nugentove zbirke, koje su se u Minturnama (Traetto) 
u Italiji iskopale, nalaze se dva kipa i glava od trećega, za koje se je dało usta- 
noviti, da pripadaju jednoj statuarnoj grupi, koja je prikazivala natjećaj izmedu 
Apollona i Marsyje. Za najbolje saćuvanu od tih figura, koja se obićno nazivala 
samo Silenom, najprije sam ja dośao na pomisao, da prikazuje Marsyju. U to- 
bożnjoj Arijadni Nugentove zbirke prepoznaoje za tim K. Hadaczek (Z u einer 
neuen Marsy asgruppe. Róm. Mitth. XVII 1902 str. 173 — 178.) Muzu Kal- 
liopu, koja je pri natjećaju izrekla sud. Konaćno sam jos opazio, da će jedna 
Apollonova glava iste zbirke biti glava Marsyjina protivnika. Sve tri figurę bile 
su izradene neśto preko naravne velićine, potjeću sa istoga mjesta, od istoga su 
mramora, a i posao im je od prilike isti, tako da je vjerojatno, da su potekle iz 
iste radione. Da zaista spadaju skupa, posvjedoćuju uza to jos i relijefi na nekim 
antiknim sarkofazima, za koje je prilićno izyjesno, da stoję pod uplivom sta- 
tuarnih uzoraka. 



Antikensammlung aui Schloss Ter- 
satto bei Fiume. Archaeolog. epigr. 
Mitth. V. 1881. str. 157.— 174. 



Digitized by 



Google 



212 Brunsmid Kameni spomenici hrvatskog* narodnoga muzeja u Zagrebu. 

i. Marsyas. Kip iz Minturna u Italiji; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina saćuvanih antiknih dijelova 173 m. Bijeli mramor. 
Manjka: desna ruka povrh lakta sa frulama, lijeva ispod lakta sa koma- 
dima panterova krzna, lijeva noga od polovine lista i desna neśto povrh ćlanka, 
udo, vrh od pinijina stabla, baza. Sadrom je nadopunjen nos, lijeyo koljeno sa 
komadom bedra i dolnji dio stabla. Otućen je komad pinijina vijenca na tjemenu, 
komadi krzna i desno koljeno. Slomljeni su: vrat, desna noga ispod koljena, a 

lijeva dva puta oko koljena. Kip je negda bio krivo 
nadopunjen kao Silen sa malim Dionysom u na- 
rućju, ali su se dopunjci većim dijelom pouklanjali. 
Figura preko naravne velićine naslonila se 
na desno do nje stojeće stablo, u kojem ćemo valjda 
imati prepoznati piniju (iii omoriku), na kojoj je 
Marsyas pretrpio smrt; desnom je nogom pristajala 
na tle, a lijeva je bila neśto napred metnuta. Od- 
lomljena ali taćno pristajuća glava sa śiljatim żivo- 
tinjskim uśima neśto je na desno podignuta. U nje- 
zinu se licu odraźuje kao neki strah, a poluotvorena 
usta kao da jadikuju. Kao obićno kod satyrskih fi- 
gura poredana je prednja kosa u ostrim ćupama, a 
ostrag se uvijeno spuśta u zatiljak; ovjenćana je 
vijencem od pinijinih granćica. Starije lice sa duboko 
leżećim oćima, jakom uvojitom bradom i kosmatim 
sraslim obrvama, znatno se razlikuje od obićnih żi- 
vinskih lica satirskih. 

Figura je skoro sasvim naga; samo ispod 

vrata joj je prednjim nogama svezano panterovo 

krzno (nebris), koje prekriva leda, a onda se, oba- 

vijajuć negda lijevu podlakticu, spusta niz stablo 

dole, te je repom zavrśavalo kod lijevoga koljena. 

Śto je Satir u rukama imao, sada se ne może po- 

svema sigurno reći. Na desnoj se strani njegova 

tijela nalaze puntelli na nebridi odmah ispod ra- 

mena, na dolnjem dijelu prsiju i na kuku. Dok je 

potonjim sigurno bila vezana ruka sa tijelom, na 

ostała je dva pristajao neki uzak duguljasti predmet, 

1. naime dupla frula, śto ju Marsyas u taj par viśe ne 

rabi. U laktu previnuta lijeva ruka valjda nije drzala 

niśta, nego je samo u gestu govora ispruzena bila. Obrve i bradavice na sisama 

bile su plastićki izrażene; u kosi i u bradi opaża se obilna uporaba svrdla; zje- 

nice u oćima su izdubljene. 

Lijepa kopija iz rimskoga vremena po originalu helenistićkoga doba, od 
kojega se inaće znade samo za jednu glavu u Berlinu (Beschr. d. ant. Sk. br. 206) 
i jednu u kapitolinskom muzeju u Rimu (Hel big I. str. 330 br. 427). 



Digitized by 



Google 



B r u n ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 213 



Em. Wolft Intorno diverse sculture di Venezia u Buli. de IV inst. III 1831 str. 66. 
— Biasoletto n. d. str. 172. — Schneider u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 159 br. 2. 

Naśemu kipu posvema odgovara figura na relijefu jednoga sarkofaga na- 
vodno iz Assisija (Robert Die antikenSarkophagreliefs. Bd. III. Abth. 2. 
str. 264 br. 209 1 ), koji nam daje podatke za tumaćenje grupę. Bio je prikazan prizor 
odmah iza natjećaja, koji se prikazuje samo na tom relijefu i u naśoj statuarnoj 
grupi. I na relijefu naslanja se Marsyas na piniju posve jednako kao na naśoj 
figuri. Glava mu je slićno na desno podignuta, odjeven je panterovim krznom, 
a desna ruka drżi koso preko prsiju poloźenu duplu frulu. Za lijevu ruku, koja 
manjka, mislim, da nije bila sa frulom ni u kakvoj svezi. Desno do Marsyje stoji 
na Assisijskom relijefu Apollon, odjeven chlamydom, koja je na desnom ramenu 
prikopćana, sa lirom u lijevoj ruci i velikim plektrom u spuśtenoj desnici. Bog 
gleda lijevo na svoga protivnika, a u to je 
s desna pristupila jedna Nika, da mu podig- 
nutom desnicom mętne vijenac na glavu 
Dok se od ove Nike med Nugentovim skulp- 
turama valjda nije niśta saćuyalo, ima med 
njima jedna Apollonova glava, koja po svome 
drżanju posvema odgovara onoj na assisij- 
skom relijefu, a po velićini, mramoru, tehnici 
i nalaziśtu może da pripada kipu iz statuarne 
grupę, od koje su se barem dvije figurę 
sasma sigurno ustanoviti dale. 

2. Glava sa Apollonova kipa. Iz 
Minturna, negda u Nugentovoj zbirki na 
Trsatu. 

Visina 032 m. (visina lica 018 m.). 
Bijeli mramor. 

Saćuvala se samo glava s vratom. 
Manjka nos, od kojega su se ostanci ravno 
otklesali, da se laglje może nastaviti nado- 
punjak od sadre. Manje ozljede na lijevom 2. 

obrazu. 

Glava je bila nesto na lijevo okrenuta, a pogled uperen u pobjedena 
protivnika Marsyju, koji se je tamo nalazio. Usta su poluotvorena. U bujnoj 
kosi, od koje uvojci padaju u zatiljak, a po jedan se spuśta i na obrazę, nalazi 
se lovorov vijenac. U njemu i u kosi opaża se obilna uporaba syrdla, kojim 
su naćinjene i małe udubine u zjenicama. Obrve su plastićki izradene. 

Lijep posao. Ostrag su samo glavni oblici oznaćeni. 

E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 164 br. 19. 

3. Muza Kalliope. Kip iz Minturna u Italiji; negda u Nugentovoj zbirki 

na Trsatu. 

Visina antiknoga dijela sa bazom vv] m. (totalna sadanja visina sa do- 
punjcima 1715 m.). Duljina ovalne bazę 1 16 m., śirina 0*63 m., visina 0-105 m. 
Bijeli mramor. 



Digitized by 



Google 



214 B r u n § m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



Sadrom je krivo nadopunjena glava sa cijelim gornjim tijelom od lijeve sise 
do desnoga kuka te cijelom desnom rukom i gornjom polom lijeve r adlaktice sa 
dijelovima himatija oko nje ; srednji prst, dolnji ćlanci kaźiprsta i jedna krhotina 
na malom prstu lijeve ruke; dijelovi himatija, sto su preko leda prevućeni i 
dolnji okrajci napred; dijelovi oko ćlanka i desna polovica stopala lijeve nogę 
sa prva dva i sa malim prstom ; mali prst na desnoj nogi ; prednja strana ovalne 
bazę i dio straznje sa pristajućim dijelovima pećine, na kojoj figura sjedi. Od- 

lomljeni su i opet prisastav- 
ljeni: dolnji komad lijeve sise; 
lijeva ruka poćam od lakta na 
tri mjesta; puntello, na koji 
pristaje diptychon, na dva mje- 
sta ; komad bazę lijevo sa dije- 
lovima stopala lijeve nogę. Ot- 
krhali se komadi piasta, prednji 
komad diptycha, gornji i dolnji 
dio stabla. 

Snażna zenska figura 
sjedi na krsevitu kamenu, iza 
kojega je izraslo neko stablo. 
Lijevu je nogu isprużila i met- 
nula na poviśe mjesto na zem- 
lji, a desnu je gore povukla i 
uprla na zaravanak svoga ka- 
menoga sjedala. Tijelo je u svo- 
joj gornjoj polovici nago, jer se 
je himation, kojim je figura odje- 
vena, spuznuo; sjedeć na njem 
prebacila je jedan dio preko 
nogu i utisnula jedan kraj pod 
lijevo bedro; drugi se okrajak 
penje preko leda k lijevoj nad- 
laktici, oko koje se jedanput 
obavija. Na gornjoj strani des- 
3. noga bedra nalazi se veće rt- 

klesano mjesto, gdje je negda 
pristajao lakat desne ruke, na koju je Muza bila prislonila svoju glavu. Spuśtera 
lijeva ruka drzi paćetvorinastu ploćicu sa żljebovima na sva ćetiri ruba, u kojem 
se lako może prepoznati diptychon, atribut Muzę Kalliope. S lijevim ga je be- 
drom vezao sada polomljen puntello, a kraj ovoga se nalazi jos i drugi manji, 
koji je stojao u svezi sa kaziprstom i srednjim prstom ruke. 

Sasma su slićne replikę ovoga kipa jedna figura u Dresdenu (Becker 
Augusteum T. 16 = Clarac 584, 1263), jedna u Palazzo Giustiniani u Rimu 
(Clarac 590, 1277) i jedna, koja se prije nekoliko godina nasla u palatinskom 
stadiju u Rimu (Gatti Monumenti antichi dei Lincei V 75—76). Već se 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



APHRODITA IZ MINTURNA U ITALIJI (NAR. MUZ. U ZAGREBU). 
APHRODITE AUS MINTURNAE IN ITALIEN (NAT.-MUS. AGRAM). 



Digitized by 



Google 



B r u n Ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 215 



je prije opazila (Friederichs-Wol ters 1576.) velika slićnost ovoga lika sa 
jednom sjedećom zenskom osobom na jednom sarkofagu pariśkoga Louvrea 
(Robert Die antiken Sarkophagreliefs III. 2 Taf. LXIV 198), na kojem 
je prikazan natjećaj izmedu Apollona i Marsyje, pa je poślo K. Hadaczeku (Z u 
einer neuenMarsyasgruppe. Róm. Mitth. XVII 1902 str. 173—178) za rukom 
ustanoviti, da sve te figurę prikazuju jednu Muzu sudinju u tom natjećaju i da je 
za neke relijefe na sarkofazima sa slićnim likovima izvjesno, da im je kao uzorak 
slużila statuarna grupa od vise figura. Po diptychu, koji se je jedino kod zagre- 
baćkoga kipa saćuvao, mogło se ustanoviti, da je ta Muza Kalliope, a i inaće taj 
primjerak ima nesto, sto se samo joś na spomenutom sarkofagu opetuje, naime 
jedno stablo iza kamena, na kojem Muza sjedi. Nesto se cudno dojimlje, da je 
jedna od Muza prikazana sa nagim gornjim tijelom i odjevena samo himatijem, 
dok ih inaće obićno nalazimo sasma odjevene, ali takovih iznimaka imade (sr. 
Hadaczek n. m ) i inaće, a mislim, da će se dosele poznatim moći dodati i jedna 
druga figura iz palatinskoga stadija u Rimu (Gatti n. m. str. 77—78), koja će 
prikazivati drugu sjedeću Muzu iz iste grupę. 

Na pariśkom relijefu i u śtatuarnim likovima prikazana je Muza, kako 
duboko razmisljava, prije nego sto će sud da izrekne. Oba protivnika pariśki 
relijef u drugom ćasu prikazuje, nego sto ih vidimo na relijefu iz Assisija i na 
zagrebaćkom kipu Marsyje. Dok ovdje Marsyas yeć miruje, tamo jos svira na 
svoju frulu Ćini se prema tomu, da je bilo raznolićnih statuarnih grupa, kojima 
je ovaj natjećaj bio predmetom 

E.Wolff u Buli. delPinst III 1831 str. 65. Biasoletto n. d. str. 170. R. v. Schneider 
u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 158 br. 1. C. Hadaczek Zu einer neuen Marsy asgruppe 
u Rdm. Mitth. XVII 1902 str. 173—178 (sa slikom). 

Sa Nugentovom zbirkom dospjeśe u narodni muzej osim većega broją 
manjih ulomaka od velikih kipova, jos i dva velika żeńska torza, za koje se 
doduse ne może sigurno ustvrditi, da pripadaju grupi sa natjećajem izmedu 
Marsyje i Apollona, ali je to ipak moguće. Kod jednoga kipa (br. 4) je mramor 
isti kao u Marsyje i Muzę, dok se to za drugi (br. 5) ne może tako sigurno reći, 
ali je yjerojatno. 

4. Aphrodite (?)• Kip iz Minturna u Italiji ; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina 1465 m. Bijeli mramor. 

Cementom nadopunjena baza, kojoj je antikni dio na tri mjesta prelomljen. 
Manjkaju: glava s vratom, desna ruka nesto povrh lakta, stopalo desne nogę 
poćam od ćlanka i prednja polovica stopala lijeve nogę, skoro cijeli djećak osim 
komadića njegove lijeve nogę. Odijelo je na vise mjesta otućeno. Cijeli je kip 
negda od kipara Giacoma Paronuzzija bio sadrom nadopunjęn, ali su se nelijepi 
dopunjci u novije doba ukłonili. 

Uspravljeno stojeća bozica pristaje lijevom nogom na tle, dok je desnu 
nesto postrance metnula. Odjevena je samo himatijem, koji se sa lijeva ramena 
preko leda spuśta do desnoga kuka, a onda opet do lijevoga penje, gdje ga je 
prihvatila o kuk uprta lijeva ruka. Tako je cijeli dolnji dio tijela posvema u 
odjeću zamotan, s koje se na prednjoj strani spuśta trouglast prekićen komad 



Digitized by 



Google 



216 Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



dole. Desna je raka bila postrance spuśtena. Na oba ramena nalaze se okrajci 
od po dva uvojka kosę, koji silaze skoro do pazuha Tjelesne su formę njeżne, 
djevojaćke. Uz desnu nogu nalaze se ostanci lijeve nogę maloga djećaka, valjda 
Erosa, a jedna njegova ruka valjda se je nesto dalje gore doticala figurę, gdje 
su tragovi pristajanju otklesani. 

Lijepa kopija ukusnoga originala iz druge polovine IV. vijeka pr. Kr.i 
od kojega se je saćuvalo viśe primjeraka (Bernoulli Aphrodite str. 366. i sl.). 

Nazvalo ih se Aphroditom, Nymphom, Amy- 
monom iii dragom kojom morskom bożicom. 
Slićna figura (nosnja je ista kao i kod Muzę 
pod br. 3) nalazi se medu gledaocima natje- 
ćaja izmedu Apollona i Marsyje na jednom 
sarkofagu u Louvru (Robert n. d. br. 203), a 
ima se shvatiti kao lokalna Nympha 

E. Wolff u Buli. deli' inst. III 1831 str. 66. 
Biasoletto str. 170. E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. 
V 1881 str. 160. br. 4. uz neke netaćnosti. 

5. Żeńska odjevena figura. Iz Minturna 
u ltaliji ; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina antiknoga dijela 1*435 m. ; cijela 
visina kipa bez modernę bazę 171 m. Bijeli 
mramor. 

Sadrom nadopunjena: glava sa koma- 
dom vrata, oba stopala i komad dolnjega dijela 
himatija. Manjka lijeva ruka sa komadima odjeće, 
od koje se je mnogo i na naborima okrhalo. 
Restaurator s ovim je kipom veoma bezob- 
zirno postupao, te ga je sasma pokvario; ne 
samo da je desnu ruku sa odjećom oko nje 
i veći dio leda ravno otklesao, da tamo nastavi 
nezgrapne svoje nadopunjke, koji su se u no- 
vije vrijeme opet ukłonili, nego je jos i sam 
kip na oba ramena, na ledima i u naborima 
piasta na prednjoj strani dlijetom tako predje- 
lao, da kip nema viśe mnogo od prvobitnoga 
svoga antiknoga oblika. 

Żeńska figura nesto preko naravne ve- 

lićine lijevom je nogom pristajala na svoje 

5 podnoźje, a desnu je natrag metnula. Desna 

na prsa polożena ruka valjda je provirivala, 

te je ispod vrata bila prihvatila rub himatija, u koji je figura posvema zamotana. 

Lijeva je ruka bila spuśtena pa je podizavala bogato nabranu odjeću. 

Figura je możda replika jednoga helenistićkoga tipa Muzę Polyhymnije, 
od kojega se je saćuvalo vise primjeraka. Po drzanju odgovara joj : jedna sasma 
u piast zamotana Muza bez atributa u Yatikanu (Yisconti II Museo Pio Cle- 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 217 



mentino I. t. XXIII.), jedna slićno odjevena figura u Vatikanu, koja je napisom 
oznaćena kao Mnemosyne, mati Muza (Visconti n. m. I t. XXVII.), jedan ne- 
davno u Beneventu nadeń kip bez glave (Notizie degli scavi 1904 str. iii 
fig. 5.), jedna kao Uranija nadopunjena Muza u Parizu (Clarac 354, 1109) i figura 
jedne Muzę na ułomku jedne aretinske posude (Notizie degli scavi 1884 
tav. VIII.). Znatnija razlika je samo u tom, sto su vatikanska Mnemosyne i 
pariśki kip osim himatija odjeveni jos i chitonom. Muza sa slićnim drżanjem ima 
i na relijefima na sarkofazima, sto prikazuju natjećaj izmedu Apollona i Marsyje 
(Robert, Die antiken Sarkofag-Reliefs 200 i 209), ali su i tu odjevene chitonom 

i himatijem. 

Biasoletto n. d. str. 170 (Mnemosine). E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. V 1881 
str. 162 br. u. (Weibliche Gewandstatue). 

6. Aphrodlte. Torzo kipića iz Italije ; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina 0*295 m. Bijeli mramor. 



Manjkaju : glava s vratom, obje ruke, lijeva strana gornjega tijela, obje 
nogę od polovine bedara; otućene su obje grudi, a okrhan velik komad na 
desnom bedru; povrśina kipića neśto izgrebana. Na desnom ramenu dvije luknje 
od kojih će prednja (koja se na slici vidi) biti antikna. Glava je valjda u novije 
vrijeme bila nastavljena, kako bi se to po saćuvanom żeljeznom ćavlu mogło 
zakljućivati, ali je sada nema. 

Uspravljeno drzanje. Neodjevena bożica stojala je na lijevoj nózi, a desna 
je bila nesto napred postavljena. S desnicom pokrivala si grudi, a krilo s ljevicom, 
od koje ima tragova na lijevom kuku i desnom bedru, gdje je uz tijelo pri- 
stajala. Na lijevom bedru ostrag nekakovi oklesani tragovi, mozda od delfina. 

Kipić je po svome drzanju i oblicima odgovarao medicejskoj Aphroditi, 
a bio je dosta dobro raden. 

7. Aphrodite. Ulomak maloga kipića iz Prozora kod Otoćca. 
Visina 0085 m. Bijeli mramor. 

Manjka gornja polovina tijela i baza s nogama poćam od polovińe->Jistova. 
Otućeni su komadi odjeće. 

Bożica je stalą na lijevu nogu, a desnu je napred metnula. Podignutom 



Digitized by 



Google 



218 Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



desnom rukom svoj je himation nesto bila odmaknula, tako da joj se vidi nago 
skoro cijelo tijelo osim lijeve nogę, gdje lijeva ruka na kuku pridrżaje sabran 
komad odjeće. 

8. Glava sa Aphroditina kipa. Iskopana u Solinu u Dalmaciji; nabavljena 
g. 1870. \z ostavine Viska Solitra u Spljetu. 

Visina sa ćunjastim nastavkom, kojim se je glava u trup kipa umetala, 
0*39 m. Visina lica o ,7 m. Bije} krupnozrni mramor. 

Otućen je śiljak nosa, lijeva obrva i prigodom potresa g. 1880. neznatno 
kosa na desnoj strani. Saćuvala se glava s vratom. Na ćunjastom nastavku za 
umetanje nalazi se duboka udubina za ćavao, na koji se je glava ućvrstila 

Glava je poneśto k desnom ramenu prignuta. Po srijedi rasćeśljana i 
vrpcom povezana kosa u sirokim se valovitim partijama spuśta s cela prama zatiljku 



8. 9. 

pokrivajuć skoro posvema oba uha; ostrag je u ćvor svezana. Tragovi crvenkaste 
boje na tjemenu dokazuju, daje kosa bila bojadisana U licu se izrażuje prijatnost. 

Ova krasna glava, koja je radena po starijem grekom originalu, u novije 
je doba bila umetnuta u trup jednoga Apollonova kipa, s kojim se je navodno 
zajedno naśla. Nema sumnje, da je glava żeńska i to Aphroditina. 

Sr. literaturu kod Apollona pod br. 13. Slika same glave priopćena je u Glasniku 
druśtva za umj. i umj. obrt I 1886 str. 108. Schneider u Arch. epigr. Mitth. IX 1885 str. 47. 
Overbeck Atlas. Apollon. XX 2 i 3. 

9. Poprsje sa Aphroditina kipa. Iz Italije; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina 0*35 m. Bijeli mramor. 

Cementom nadopunjena lijeva strana cela sa okom i uhom, te većim 
dijelom tjemena. Ostatak glave sastavljen je iz tri ułomka i nastavljen na pripa- 
dajući komad vrata s gornjim dijelom prsiju. Otućeni su nos, gornja usnica i 
brada, a trpjela je i povrśina lica. 



Digitized by 



Google 



B r u n Ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 219 



Figura bożice u naravnoj velićini u svom je gornjem dijelu bila neodjevena. 
U kosi, koja je ostrag u ćvor svezana, nalazi se vrpca. 
Dobar posao. 

i o. Glava sa Aphroditlna kipa. Iz Italije; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina 0*29 m. ; visina lica o* 16 m. Bijeli mramor. 

Saćuvala se iz tri komada sastavljena glava s vratom, ali manjka, pa je 
cementom nadopunjeno celo sa nesto kosę, oba oka, nos i dio gornje usnice, te 
komadi kosę povrh zatiljka. 

Glava je bila nesto k lijevom ramenu prignuta; puna valovito naredena 
kosa povrh cela je povezana sirokom vrpcom, koja je dva put oko glave obavijena. 

Dosta dobar posao. 

Schneider u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 165 br. 20. 



10. U. 12. 

11. Glava sa Aphroditlna kipa. Iskopana u Zemunu u parku blizu realke. 
Darovalo ravnateljstvo zemunske realke. 

Visina 0*26 m. Źućkast mramor 

Saćuvala se glava s vratom od kipa skoro naravne velićine. Otućeni su 
nos, brada, celo povrh desne obrve, a okrhao se oveći komad kosę povrh 
lijeve sljepoćnice. 

Na sredini rasćesljana kosa valovito se spusta prema zatiljku, gdje je u 
ćvor svezana; od tjemena prema zatiljku izdubljen je sredinom glave odulji 
plitak zljebić, u kojem je valjda nesto ućvrsćeno bilo. 

Dobar provincijalan posao. 

Brunśmid u Vjesniku n. s. I. str. 169. (sa slikom). 

12. Glava sa maloga Aphroditlna kipića. Nadena g. 1904. u Surduku u 
srijemskoj zupaniji. 

Visina 008 m. Bijeli mramor. 

Saćuvala se samo glava s vratom. Otućen je nos i kosa na tjemenu 
i u zatiljku. 



Digitized by 



Google 



220 Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzcja u Zagrebu. 



Glava je znatno k lijevom ramenu prignuta. Po srijedi raśćeśljana kosa 
na tjemenu je u petlju svezana, a u zatiljku u ćvor; odavle su se valjda uvojci 
spuśtali niz ramena. 

Dekorativan posao. 

13. Kip Apollona. Iskopan izmedu g. 
1820. i 1825. kod crkvice sv. Dujma u Solinu u 
Dalmaciji; nabavljen g. 1870. iz ostavine Viska 
Solitra u Spljetu. Ulomke je pod nadzorom 
prof. Conzea sastavio O. Konig, profesor ki- 
parstva u austrijskom muzeju u Beću. 

Visina (bez glave, ali sa bazom) 1*57 m., 
od ćega otpada 0*07 na o 60 m. siroku bazu. 
Bijeli mramor. 

Manjkaju: Glava s vratom ! , koji se je 
u odgovarajuću udubinu na trupu umetao; obje 
ruke povrh lakata; udo; komad odjeće i tijela 
na lijevom boku; desno koljeno sa komadom 
nogę (ali je sadrom nadopunjeno) ; strażnja po- 
lovina śesterostrane bazę. Otućen je : dio palca 
na lijevoj nózi i mjestimice chlamyda i povr- 
sina tijela. 

Prelomljen je kip na viśe mjesta: tijelo 
poprijeko na pupku, desna nadlaktica na sre- 
dini, desna noga na polovini bedra, a zajedno 
sa pristajućim lovorovim stablom i nakoljenu; 
lijeva noga na sastavu uz tijelo, na koljenu i 
na ćlanku, gdje su se osim toga joś i neki ko- 
madi mramora okrhali. 

Uspravljeno mimo drżanje. Figura neśto 
preko naravne velićine stoji na desnoj nogi, dok 
je lijeva nesto postrance napred metnuta. Bog 
je prikazan skoro posvema gol. Odjeven je 
samo chlamydom, koja je povrh desnoga ra- 
mena velikom okruglom kopcom prićvrśćena; 
silazeć sa leda negda se omotavala oko pod- 
laktice u laktu previnute lijeve ruke, a odavle se 
spustao debeo komad odjeće, koji je jedna (sada 
manjkajuća) prjećka vezala sa dolnjim dijelom 
bedra, na kojem se vidi trag pristajanju. U na- 
borima odjeće, koja se ovako naredena ćesće 
^ nade na Hermesovim kipovima, ima ostanaka 

grimizne boje, kojom je ona negda nalićena bila. Spuśtena desna ruka takoder 



Vidi br. 8. 



Digitized by 



Google 



B r u n ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 221 

je prjećkom bila vezana sa odgovarajućim bedrom, a drżała je valjda lovorovu 
granćicu, dok su u lijevoj valjda bili luk i strjelica. Uz desnu nogu je lovorovo 
stablo. Oblici tijela su snażni, ali dosta ukoćeni ; diaka povrh uda u arhajske je 
kovrćice uvijena. 

Dosta dobra kopija prvoga carskoga doba po boljem originalu. Najbliże 
mu je jedan jednako velik kip berlinskoga muzeja (Beschr. d. ant. Skulpt. br. 51.) 
iz zbirke Polignac, na kojem se saćuvala i glava, te jedan u Louvru (Clarac pi. 269, 
908). Dolnji dio tijela neśto je spram trupa predugaćak. Zagrebaćkomu se kipu 
bila nastavila glava, koja se je takoder u Solinu naśla, navodno s njime zajedno 1 . 
Ta je glava po sudu skoro svih strućnjaka, koji 
su ju sami vidili, źenska, naime Aphroditina, i 
iz mnogo boljega vremena, nego sto je tijelo. 
Ona je nadalje za ovoliko tijelo razmjerno pre- 
malena, a i ne stoji simetrijski spram krajeva 
obiju ramena (udaljenost od podgrlja k desnom 
ramenu od prilike 195 cm., a do lijevoga 25 
cm.). Uza sve to naravno da nije nemoguće, 
da se je ova Aphroditina glava, u pomanjkanju 
odgovarajuće Apollonove, u rimsko carsko doba 
mogła u Solinu nalaziti na trupu Apollonova 
kipa, za koji bez sumnje nije bila radena. 

Neugebaur Die S(ldslaven str. 141. F r. 
Pulszky u Pester Montagsblatter 1871 br. 256. A. 
Conze u Liitzowovom Zeitschr. t. bild. Kunst 1872 
str. 260. (S. Ljubić) u Viencu IV 1872 str. 477; k tomu 
slika u Viencu VII 1875 str. 100. E. Loewy u Arch. 
epigr. Mitth. III 1879 str. 165 br. 1. I. Kr sn ja vi 
Apollo u zagrebaćkom narodnom muzeju. Rad jugosl. 
ak. LV 1881 str. 207—219. R. Schneider u Arch. 
epigr. Mitth. IX 1885 str. 47. J. Overbeck Griech. 
Kunstmythologie. Apollon. Leipzig 1889 str. 128. R e i- 
n a c h Repertoire de la statuaire grecąue et romaine II 
103, 5 (slika). 

14. Apollon Kitharodes. Kipić iz Italije ; 
negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina 075 m. Bijel krupnozrni mramor. 14. 

Manjka glava s vratom, desna ruka po- 
vrh lakta, prsti lijeve ruke i jedan ugao kitare ; otućeni su komadi nabrane odjeće, 
odlomljen ugao bazę desno. Na viśe mjesta nove rupe od ćavala, kojima su se 
bili prićyrstili dopunjci, koji su u novije doba pospadali. 

Vitki lik boga, izraden neśto preko polovine naravne velićine, stoji 
uspravljeno pristajuć lijevom nogom ćvrsto na tle, dok je desna nesto postrance 
metnuta. Odjeven je sa tri odijela, naime jonskim chitonom sa dugim rukavima, 
zatim visoko pasanim dorskim chitonom sa prekitom, koji je povrh ramena sa 

1 Na ovdje priopćenoj slici ta je glava na kip nastavljena. 



Digitized by 



Google 



222 B r u n § m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



dvije okrugle ploćaste kopce prikopćan, a na ramenima jos je i himation, koji 
niz leda dole visi. Lijeva je ruka prebirala po żicama velike kitare, Sto ju je 
figuro prislonila na lijevu stranu prsiju, a spuśtena je desnica drźala plektron. 
Na ledima su dva okrajka od vrpce, a izmed njih krajevi od tri uvojka. Na 
nogama su kajisima povezane sandale. 

Dobra replika mirno stojećega Kitharoda sa dugom odjećom. 

E. Wolff u Buli. delTinst. III 1838 str. 67. (Tersicore). Biasoletto n. d. 
str. 174. (Tersicore). Boissevain u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 161. br. 6. 

15. Glava sa maloga Asklepijeva kipića. Iz Dalmacije (valjda iz Solina) ; 
negda u zbirki Lanzinoj. 

Visina croó m. Bijeli mramor. 

Otućen je nos i uvojci povrh cela; povr- 
Sina dijelom pokrivena naslagom vapna 

Obićan tip sa omanjim uvojcima u kosi i 
bradi, te spiralno smotanom vrpcom oko glave 

16. Ulomak kipića Cautopata. Iz Siska. 
Visina 035 m. Vapnenac. 

Saćuvala se 
samo glava s vratom 
i desnim ramenom. 
Otućen je śiljak kapę, 
nos, brada i lijeva 
strana lica. 

Figura ima na 
glavi frigijsku kapu, 



15. 16. 17. 

ispod koje proviruju kovrćasti uvojci. Odjevena je chitonom sa rukavima, a preko 
njega ima chlamydu, koja je na desnom ramenu okruglom ploćastom kopcom 
prikopćana. Na lijevoj strani yrata nalazi se velika kvrga, koja će potjecati od li- 
jeve ruke, na koju se je mladić bio upro ; lakat te ruke bio je uprt o spustenu 
baklju, koju je ovaj mithrejski bakljonosa desnom rukom drzao. Sasma slićno to 
ima Cautopates na jednom mithrejskom relijefu iz Tetenya kod Budapeste (Cumont, 
Textes et monuments figurćs relatifs aux mystferes de Mithra 
II. str. 233, sl. 190.), ali se u slićnom drżanju prikazuje i Attis uprt o svoj stąp. 

Surov provincijalan posao. 

17. Dionysos. Torzo kipića iz Italije (Minturnae ?) ; negda u Nugentovoj 
zbirki na Trsatu. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muz ej a u Zagrebu. 223 

Visina antiknoga dijela 040 m ; totalna visina sa bazom 067 m. Bijeli 
mramor. 

Manjka glava s vratom, obje ruke odmah ispod ramena, udo. Od ka- 
rarskoga je mramora novo naćinjena baza sa yećim dijelom dvostruka panja 
od nekoga stabla, desna noga od koljena i cijelo lijevo stopalo; sadrom je na- 
dopunjen komad lijeve nadlaktice, lijeva noga od koljena do ćlanka i veća za- 
krpa oko desnoga koljena. 

Uspravljeno stojeća figura, naćinjena u pol naravne velićine, pristala je 
na tle desnom nogom, uz koju se nalazi odebeo panj nekoga stabla ; lijeva je noga 
bila nesto postrance natrag metnuta. U spustenoj desnici imao je bog kantharos, 
a na bedru se joś vide ostanci oklesanoga puntella, na koji je pristajao ; visoko 
podignuta ljevica bila se uprla o thyrsos. Sa glave su na oba ramena padali 
uvojci, od kojih su se krajevi saćuvali. Kraj panja lijevo valjda je negda ćućio panter. 



18. 19. 20. 

Lijep dobro raden primjerak tipa, od kojega ima veoma mnogo replika. 
E. Wolff u Buli delTinst. III 1838 str. 67. Biasoletto n. d str. 173. 
E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 7. 

18. Poprsje mladolika Dionysa. Iz Italije; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina 031 m. Bijeli mramor. 

Otućen nos, gornja usną i komad brade. Restaurator je u licu i kosi 
mnogo oklesao, a cijeli dolnji dio poprsja moderno je priudeśen. 

Kosa je u sredini raśćeśljana i ostrag u ćvor svezana; po jedan deblji 
uvojak spuśta se iz zatiljka na prsa. 

Dekorativan posao. 

19. Poprsje mladolika Dionysa. Sa jedne hermę iz Italije ; negda u Nu- 
gentovoj zbirki na Trsatu. 



Digitized by 



Google 



224 Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



Visina 039 m.; visina lica 019 m. Bijeli mramor. 

Otućen nos; cijela povrsina valjda od vatre trpjela. 

Mladolika glava k desnom je ramenu prignuta; u kosi joj je vijenac od 
brsljanovih granćića, s kojega su se negda na ramena spuśtali okrajci vrpce, 
kojom je bio povezan. Na tjemenu je odjelana okrugla ravna ploha sa udubinom, 
u koju je neki nastavak prićvrśćen bio. 

Poprsje je bilo nastavljeno na stup jedne hermę ; na stranama ima udu- 
bina sa ćavlima, gdje kao da su bile ućvrsćene od posebnih komada kamena 
radene ruke. 

Schneider u Arch. epigr. Mitth V 1881 str. 165. br. 22. 

20. Ulomak bakhićke grupę. Iz Italije; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina 042 m. Bijeli mramor. 

Saćuvao se torzo Satyra sa gornjom polovicom lijeve nadlaktice i obim 
nogama do koljena, pa lijeva ruka Dionysova. 

Neodjevena figura bezrepa Satyra, izradena u pol naravne velićine, pri- 
stajała je desnom nogom na tle, a lijevom je daleko zakoraćila. Dionysos se je 
bio o nj upro polożiv mu lijevu ruku na zatiljak. 



21. 22. 

Dobar posao. 

E. W o 1 i f u Buli. deli' inst. III 1838 str. 68. Maionica d Arch. epigr. Mitth. 
V 1881 str. 162 br. 8. 

21. Baza Dionysova kiplća. Iz Siska. 

Visina 0-18, sirina 033. m. Bijel krupnozrni mramor. 

Na ovalnoj bazi vide se nogę jedne figurę u pol naravne velićine; desnom 
je pristajala, a lijevu je neśto postrance natrag metnula. Kraj lijeve nogę malen 
je ostatak od thyrsa, na koji se je bog bio upirao, a do desne ćaporci i komadić 
tijela na jednom kamenu ćućećega pantera. Na prednjem licu bazę u dva je 
reda uklesan napis: 

V I C T O R I N O Ti S E 
V E R O • C O S 
a na dolnjoj je strani velika ćetverouglasta udubina, kojom se je baza na neko 
podnożje ućvrstila. 

Spomenik je posvećen g. 200 , koje su bili konzuli Ti. Claudius Severus 
i C Aufidius Victorinus. 

Napis je priopćen u CIL III 3967. L j u b i ć Inscriptiones musei nationalis 14. 

22. Spavajući Eros. Kipić iz Italije; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 
Duljina o 65 m., sirina 040 m. Bijeli mramor. 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



GANYMEDES IZ MINTURNA U 1TALIJI (NAR. MUZ. U ZAOREBU). 
GANYMEDES AUS MINTURNAE IN ITALIEN (NAT.-MUS. AGRAM). 



Digitized by 



Google 



B r u n Ś m i d Kameni spomenici hnratskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 225 




Manjka : desna ruka ; lijeva podlaktica ; stopala obijuh nogu, koja su bila 
radena od posebnih komada kamena i prisastavljena ; komad bazę desno napred. 
Otućeno je lice, oba koljena i baklja. 

Krilati bożanski djećak zaspao je na zemlji ; nagnuo se je mało k lijevoj 
strani, a pod glavu je metnuo desnu ruku, koja se nije saćuvala. Na njegovu 
leźaju razastrta je lavlja koza, na kojoj kraj lijeve ruke leżi goruća baklja (Eros 
kao bog smrti). Napred desno ostatak luknje, koja je slużila za 
ućvrSćenje na nekom podnozju. 

Obićan dekorativni posao sa tragovima porabe svrdla u kosi 
i lavljoj kozi. 

Boissevain u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 164 br. 17. 

23 Ulomak Erosova kiplća. Iz Italije ; negda u Nugen- 
tovoj zbirki na Trsatu. 

Visina 0*185 m « Bijel krupnozrni mramor. 

Manjka gornja polovina tijela; desna noga ispod koljena i 
cijela lijeva sa susjednim dijelovima trbuha i leda; baza. 

Djećak je pristajao desnom nogom na tle, a bio je sasma neodjeven. Ne 
może se reći, je li figura bila za se iii je bila sastavnim dijelom kakove grupę. 

Dobar posao. 

24. Torzo Fortune. Iz Solina u Dalmaciji; negda u zbirki V. Solitra u Spljetu. 
Visina 044 m. Bijeli mramor. 

Manjkaju: glava s vratom, desna ruka s komadom leda, dolnji dio lijeve 
ruke, dolnji i gornji kraj roga obilja, neke partije odjeće, cijelo dolnje tijelo 
poćam od kukova sa obje nogę. Otućena je povrśina prsiju. 

U8pravljeno stojeća figura, radena u pol naravne velićine, odjevena je 
jonskim chitonom bez prekita, koji je visoko pasan debelom napred u ćvor sve- 
zanom uzicom. Na ledima se vi de ostanci nekoga 
piasta, koji je sezao i preko strażnjega dijela glave, 
a omotao se i oko lijeve ruke. Uz lijevo ramę pri- 
slonila je figura rog obilja. 

Provincijalna replika obićnoga tipa rimskoga 
carskoga vremena. 

Spomenuo Neugebaur Die Sttdslaven str. 141. 
Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str. 167 br. 12. 

25. Ganymedes. Kip iz Minturna u Italiji; 
negda u Nugentoyoj zbirki na Trsatu. 

Visina (sa 007 m. yisokom bazom) 171 m. 
Bijeli mramor 

Mramorom je nadopunjen: nos, komadić 24. 

vrata, udo i zakrpe na lijevom koljenu i odmah 

ispod njega, vr§ak od palca na lijevoj nogi; kamenom vapnencem: komad bazę 
ostrag; sadrom : orlova glava i lij6va noga sa granom panja, na kojem sjedi, 
glava s vratom od psa Manjkaju: straźnji okrajak kapę, prsti lijeve ruke, desna 
ruka od lakta sa pastirskim stapom, lijevo orlovo krilo. Otućena baza desno 

15 



Digitized by 



Google 



226 B r u n ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzę ja u Zagrebu. 

na uglu i postrance. Prelomljen je vrat i desna ruka ispod ramena, a poprijeko 
su pukle obje nogę povrh ćlanaka. 

Posvema neodjeveni djećak pristaje desnom nogom na tle, a lijevu je 
nesto naprijed metnuo. Lice mu okruźuje uvijena kosa, a na njoj je frigijska 
kapa, koj oj su postrana dva okrajka gore svrnuta. U zatiljku ima jedan nastavak, 
gdje je neśto pristajalo, po svoj prilici pastirski Stąp, Sto ga je djećak u desnoj 
ruci drżao. Desno do njega je onizak panj sa ogrankom, na koji je sjeo orao. 
Ganymed se je u nj zagledao, pristupio je k njemu, pa ga je lijevom rukom 
obułwatio. Kraj panja stoji pastirski pas, koji digav glavu prizor motri. 

Figura je sa svih strana pomno izvedena, te je sigurno negdje tako 
smjeśtena bila, da se je mogła sa svih strana promatrati. Moźebiti je grupa 
sluźila kao nastavak na kakovu bunaru. Oblici su veoma ukusno izvedeni, osobito 
srednje partije ; lice ima umiljat izraźaj. Kapa, źivotinje i panj samo su u glavnim 

potezima oznaćeni ; moguće da se je tu bojom po8tizavao 
neki efekat. Od dosele poznatih grupa, Sto prikazuju 
Ganymeda sa orłom, ovoj zagrebaćkoj joS je najbliza jedna 
u Napulju (Clarac 408, 698). 

E. Wolff u Buli. delPinst. III 1831 str. 66. Biaso- 
letto str. 172. Domaszewski u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 
160 br. 3. 

26. Genius. Kipić iz Siska. 

Visina 0-635 m - Bijel krupnozrni mramor. 

Manjka: glava s vratcm, desna ruka od ramena. 
desna noga poćam od ćlanka sa komadom bazę, na koji 
je pristajala 

Mlada muSka figura u pol naravne velićine pri- 
staje lijevom nogom na tlo, koje se prema straźnjoj 
strani nesto diźe; desna je noga bila postrance neSto 
natrag metnuta. Gornje je tijelo goło, a dolnje omata hi- 
mation, koji s lijeva ramena silazi preko leda do des- 
26 - noga boka, a napred je prebaćen preko lijeve podlak- 

tice. Na nogama su sandale. Manjkajuća desna ruka bila 
je visoko podignuta, pa je drżała nekakov predmet, od kojega je na desnom ra- 
menu preostao samo neznatan uzan okrajak. Lijeva ruka drżi o ramę naslonjen 
rog obilja, koji je pun jabuka i grożda. Do lijeye nogę pred jednim krśem us- 
pravlja se viśe puta smotana żmija. Na dolnjoj strani bazę veća je ćetvero- 
uglasta udubina, koja je sluźila u tu svrhu, da se figura na nekom podstavku 
prićvrsti. 

Dobar poneSto preraden primjerak veoma obićajna tipa, na koji se u 
rimskim pokrajinama veoma ćesto nailazi. 

E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str. 166 br. 5. 
27. Herakles. Izvaden g. 1897. u komadima iz antiknoga temeljnoga zida 
u vrtu Josipe Kezman u Vinkovcima. 

Visina (sa 010 m. visokom bazom) 1*23 m. Bijel krupnozrni mramor. 
Manjkaju obje ruke sa atributima, desna noga od kuka do ćlanka, straznji 



Digitized by 



Google 



B r u n § m i d Kameni spomenici hnratskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 227 

komad Stegna lijeve nogę, gornji okrajak tobolca, gornji dio pećine sa layljom 
koiom, ugao bazę napred desno. Odlomljena glava s vratom, lijeva noga na tri 
mjesta i baza izmed lijeve nogę i pećine. Okrhani su prsti i jedan dio povr5ine 
na stopalu lijeve nogę. Restaurator, koji je sastavljao ulomke, svoj je posao lośe 
izveo okrenuv desnu stranu figurę previ5e napred. 

Snażna muska neodjevena figura, izradena u dvije trećine naravne veli- 
ćine, pristajala je desnom nogom na tle, a lijevom je napred zakoraćila. Glavu, 
koja stoji na kratkom debelom vratu, pokriva kraća kovrćasta kosa, a kovrćasto 
je naredena i brada. S desna ramena silazi preko jakih prsiju remen tobolca, 
koji proyiruje povrh desna ramena. Desna ruka kao da je bila neSto podignuta, 



27. 28. 

pa je valjda drzala luk; spustena valjda u laktu svinuta lijeva ruka upirala se o 
buzdovan, oko kojega je bila omotava lavlja koza, od koje kao da se raspoznaju 
ostanci na pećini, sto se do figurę nalazi. 

Dosta nedotjeran pokrajinaki posao. 

Brunśmid u Vjesniku n. s. VI str. 140. (al. 63.). 

28. Herakles. Kipić iskopan u Osijeku. 

Visina 037 m. Numulitni vapnenjak. 

Manjka baza sa obje nogę poćam od cjevanica. 

Umorni heros prikazan je u drzanju poznate Glykonove figurę. Lijevom 
je nogom pristajao na tle, a lijevim se pazuhom upire o buzdovan, koji stoji na 
jednom kamenu. Desna ruka, polozena ostrag na krsta, valjda je drżała hespe- 
ridske jabuke. 



Digitized by 



Google 



B r u n § m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga mu ze ja u Zagrebu. 



Posao je ostao nedovrśen, te je pokrajinski klesar samo dospio, da glavno 

oblićje oznaći. Ostrag u opće jos nista nije radeno, pa se stoga ne może 8 i gumo 

reći, da li je ovo yisoki relijef, iii je imao da budę kipić. 

Brunśmid u V j e s n i k u n. s. IV str 
32. (sl. io.\ 

29 01ava sa jednoga Heraklova 
kipa. Iz Italije ; negda u Nugentovoj zbirki 
na Trsatu. 

Visina 028 m., visina lica 016 m. 
Bijel krupnozrni mramor. 

Saćuvala se iz dva komada sa- 
stavljena glaya sa dijelom lavljega krzna 
i komad vrata. Otućen je nos, gornja us- 
nica i lijeva strana brade. 

Bradata herojeva glava mało je 
spram lijevoga ramena nagnuta; pokrita 
je glavom lavljega krzna, koje je na pr- 
sima bilo svezano. Zjenice su oznaćene 
udubinama. 

Dobar dekorativan posao. 

Schneider u Arch. epigr. Mitth. 
V 1881 str. 165 br. 21. 

30. Hermes. Torzo kipića iz Siska. 
29. Visina 0-47 m. Bijeli mramor. 

Manjkaju: glava s vratom, desna 
noga ispod koljena i lijeva od sredine lista, gornji okrajak kerykeja i baza 
s pijetlom. 

Figura, izradena u pol naravne velićine, desnom je nogom pris tajała na 
tle, a lijevu je natrag metnula. Odjevena je samo 
chlamydom, te je veći dio tijela ostao gol; prikop- 
ćana okruglom kopcom na desnom ramenu, silazi 
odjeća k lijevoj ruci, a s nje se spuśta niz tijelo dole. 
U lijevoj ruci ima bog kerykeion, koji je prislonio uz 
ramę ; spuśtena desnica drżi veliku kesu s novcima. 
Obićan pokrajinski posao. 

Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str. 166 
br. 7 uz nekc netaćnosti. 

31. Hermes. Torzo kipića iz Siska. 
Visina 057 m. Bijel krupnozrni mramor. 
Manjkaju: glava s vratom, obje ruke, okra- 
jak odjeće uz lijevu stranu, obje nogę poćam od 
koljena i baza. Otućena draperija odjeće i udo. 
30. Neśto veći i bolje raden primjerak istoga 

tipa kao sto je i predidući. 
Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str. I67 br. 8. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



32. Hyglela. Ulomak kipića iz Italije ; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 
Visina (sa 0*07 m. visokom bazom) 0745 m. Bijeli mramor. 

Bijelim mramorom sa tamnijim pjegama nadopu- 
njen je gornji dio tijela do pojasa, a na taj su komad negda 
bili nastavljeni od sadre naćinjena glava s vratom i komad 
desne ruke sa żmijom. Manjka joś i dolnji dio lijeve ruke 
sa zdjelicom, a otućeni su komadi odjeće. 

Figura, izradena od prilike u pol naravne velićine, 
pristaje lijevom nogom na tle, a desnu je postrance nesto 
natrag metnula. Odjevena je u dug visoko pasan chiton, 
a povrh njega ima himation, koji silazi s lijeva ramena 
niz leda do desnoga kuka, a napred je prebaćen preko 
lijeve ruke. Na desnoj strani tijela ostrag vidi se straż- 
nji dio żmije, koju je boźica u desnoj ruci drźala; u 
laktu previnuta lijeva ruka drzala je zdjelicu. Na nogama 
su sandale. 

Dobar dekorativni posao. 
31. E. Wolf! u Buli. delP inst. III 1838 str. 67. Biaso- 

letto str. 167. Schneider u Arch. epigr. Mitth. 
V 1 881 str. 163 br. 14. 

33. Ikaros. Kipić nadeń 1892. kod 
Vugrovca blizu Zagreba. Darovao tamośnji 
ućitelj Popović. 

Yisina o*6l m. Bijel krupnozrni mramor. 



32. 33 - 



Digitized by 



Google 



280 B r u n § m i d Kameni spomenici hrvatskoga nar odnoga muzeja u Zagrebu. 

4 ... 

Manjka glava s vratom, komadi desnoga krila, stopala obijuh nogu sa 
prednjom polovicom bazę. Otućena je desna cjevanica, povrSina trbuha i udo. 

Djećak pristaje lijeyom nogom na tle, a desnu je neSto postrance metnuo. 
Skoro cijelo mu je tijelo goło; chlamyda mu je ispod 
vrata na prsima okruglom ploćastom kopcom skopćana, 
pa se preko ramena spusta niz leda dole do nogu. Na 
ledima se vide simetrijski naredena velika krila, koja sa 
bila umjetna, te ih je djećak mogao pomicati pomoćju 
dvijuh poveza, kojih se je rukama prihvatio. Na krilima 
su naprijed oznaćena pera, doćim su ostrag glatko 
oklesana. 

Dosta dobar pokrajinski posao. Komad je po svoj 
prilici sluźio kao nastavak na nadgrobnom spomeniku, a 
da ga se uzmogne prićvrstiti ima odozdol u bazi veću 
udubinu. 

Reinach Rćp. de la stat. gr. et. rom. II 477, 5. 

34. Isls. Kip iz Nina u Dalmaciji. 

Visina sa bazom 1 365 m. Bijel krupnozrni mra- 

mor, koji je na povrsini pozutjeo. 

Manjka: glava s vratom, naćinjeni od posebna 

komada kamena i umetnuti u odgovarajuću udubinu ; obje 

ruke od lakata, koje su i dalje gore znatno okriene. 

Znatno je okrhana baza napred i desno zajedno sa pr- 

34. stima lijeve i prednjom polom stopala desne nogę i manji 

komadi na odjeći. 

Mlada żeńska figura, izradena u naravnoj velićini, desnom je nogom 

pristala na svoje podnoźje, a lijevu je nesto natrag metnula. Odjevena je u 

jonski chiton, povrh kojega nosi lijepo nabran piast, 

izmed grudiju u ćvor svezan. Na lijevu stranu prsiju 

i na desno ramę pada po jedan karakteristićno uvijen 

uvojak kosę. U spustenim rukama bili su sigurno 

obićni Izidini atributi sistrum i nilski kabao. 

Dobra replika obićnoga tipa. 

Loewy u Ar eh. epigr. Mitth. III 1879 str « 
166 br. 3. 

35. 01ava sa kipa Izide iii Izidine sveće- 
nice. Iz Mitrovice. 

Visina 0*285 m. Bijeli mramor. 

Saćuvala se glava s vratom i neznatnim 

dijelovima leda. Manjka nos, koji je prije bio ne- 

35. spretno nadopunjen, a otućena je brada i komad 

odjeće povrh lijevoga ramena. 

Figura je bila izradena od prilike u naravnoj velićini. Kosa joj je na 

sredini rasćeśljana pa valovito silazi niz glavu pokriyąjuć do polovice oba uba. 



Digitized by 



Google 



B r u n § m i d Kameni spomenici hnratekoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 231 



Ponesto na lijevo nagnutu glavu pokriva debeo plaśt; u ovećoj udubini na tje- 
menu negda je bio ućvr5ćen polumjesec sa lotosovim cvijetom. Na ramenima 
preo8tadośe ostanci chitona. 

Nedotjeran pokrajinski posao. 

36. 01ava sa kipa Izidine svećenice. Iz Siska. 
Visina 0*20 m. Bijeli mramor. 

Saćuvala se samo glava bez vrata. Otućen je nos, 
gornja usną, brada, lijevo uho i mjestimice kosa. 

Prikazana je bila mlada źenska u dvije trećine narayne 
velićine sa umjetno naredenom kosom. Ostrag su dvije plete- 
nice smjeśtene na oblik vijenca; povrh cela dva puta se una- 
krśtavaju druge dvije yeoma tankę pletenice i onda spajaj u sa 
onima ostrag. Na tjemenu velika je luknja za manjkajući sada 
polumjesec sa lotosovim cvijetom. 36 * 

SpominjeE. LoewyuArcb. epigr. Mitth. III 1879 str. 167 br. 21. 

37. Muza Thaleia. Kipić \z Italije ; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 
Visina (bez modernę bazę) 0*69 m. Bijeli mramor. 

Mramorom nadopunjen: komad zatiljka, lijeva 
podlaktica, stopalo desne nogę, komadi piasta i veći 
komad bazę, nastavljen lijeyo na antikno kameno 
podnoźje. Sadrom nadopunjen komad desno na ka- 
menu, na kojem figura sjedi. Manjka veći dio desne 
ruke i komad piasta iza desnoga bedra. Otućeni i 
od restauratora otklesani : nos, brada, atribut na lije- 
voj nogi, komadi odjeće i antikne bazę. Na popucani 
vrat nastayljena yaljda pripadajuća glavą radena je 
bila zajedno s vratom od jednoga komada kamena 
i umetnuta u odgovarajuću udubinu. 

Mladolika figura, izradena u pol narayne ve- 
lićine, sjedi na jednom krśu ; desnu je nogu napred 
ispruzila, a lijevu natrag povukla. K lijevoj strani za- 
krenuta glava ima siroku vrpcu u kosi, koja je ostrag 
u ćvor svezana. Desna je ruka spuśtena, a lijeva je 
bila polozena na neki predmet, koji najprije da je bio 
tympanon; na lijevom bedru i na odjeći ispod ruke 
raspoznaju se mjesta, gdje je taj atribut pristajao 
Figura je odjevena visoko pasanim jonskim chito- 
nom, a na lijevom ramenu visi joj himation, koji 
obavija lijevu ruku; drugi okrajak lezi na des- 
nom bedru. 

Dosta dobro radena replika rimskoga vre- 37. 

mena po obićnom tipu, kojoj je najbliża jedna fi- 
gura iz kazaliśta u Philippama u parizkom Louvru (Reinach Statuaire gr. et 
rom. II 308, 8). 



Digitized by 



Google 



232 B r u n § m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 

E. Wolff u Buli. dell\ inst. III 1838 str. 67 (Talia;. Biasoletto n. d. str. 175 
(Juno). Boissevain u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 164 br. 16. 

38. Ulomak kipa Muzę Erato. Iz Mitrovice. Darovao opat Pajo Miler. 

Visina 037 m. Bijeli mramor. 

Saćuvao se ulomak bazę sa desnom nogom poćam od koljena, te od- 
govarajućim partijama odjeće. 

Figura je pristajala desnom nogom na tle, a lijeva je noga bila natrag 
metnuta. Odjevena je bila u lijepo nabran chiton i umotana u himation, od 
kojega se neznatan ostatak vidi lijeyo gore. Na nogama je imała sandale. Na 
bazi je urezan greki napis €PAT(0 M[of3*a]. 

Ulomak dobra primjerka veoma obićnoga typa iz grupę Muza, kojoj je 
tvorcem valjda bio Philiskos iz Rhoda u II. stoljeću prije Krista. Dobar po- 
krajinski posao. 

Brunsmid u Vjesniku n. s. I str. 166 (sl. 121). 

39. Nike. Kipić iz Italije; negda u Nu- 
gentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina antiknoga torza 0*44 m; cijela 
visina sa dopunjcima i modernom bazom 076 m. 
Bijeli mramor. 

Mramorom nadopunjen dolnji dio figurę 
ispod koljena sa bazom. Sadrom nadopunjena 
glava s većim dijelom vrata, komad desne ruke 
i veća krhotina na modernom dijelu ispod des- 
noga koljena. Manjkaju obje ruke sa atributima, 
oba krila i manji komadi na odjeći. 

U pol naravne velićine izradena mlado- 

lika figura pristaje desnom nogom na tle, a 

lijeva je neśto postrance metnuta. Odjevena 

je visoko pasanim dorskim chitonom sa pre- 

kitom, koji se je s lijeva ramena tako spu- 

38. znuo, da se vidi nago ramę i komad lijeve 

strane prsiju. U visoko podignutoj desnici bo- 

zica je drżała yijenac ; spuśtena ljevica imała je palminu granćicu, od koje se 

vidi neznatan ostatak na ramenu i puntello na bedru, gdje je pristajala. Na ledima 

je restaurator oklesao ono sto je bilo preostalo od krila osim maloga komadića 

na lijevom ramenu. 

Ukusan posao. 

E. Wolff u Buli. delP Inst. III 1831 str. 67 (una figura donnesca ristau- 
rata a guisa di Diana). Biasoletto n. d. str. 174. E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. 
V 1881 str. 163 br. 15. 

40. Nike. Torzo kipića iz Mitrovice. 

Visina 040 m. Bijeli mramor. 

Manjkaju: glava s vratom, obje ruke sa atributima, lijevo ramę sa ko- 
madom leda, obje nogę od koljena i krila Otućena je desna sisa i komadi odjeće. 
Ulomak je na trbuhu prelomljen. 



Digitized by 



Google 



BrunSmid Kameni spomenici hnratskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



283 



Leteća figura u pol naravne visine kao da je lijevom nogom pristala na 
zemlju; natrag postavljena desna noga ne staje u odjeći. Boźica je odjevena 

liepo nabranim, a visoko pasa- 
nim kratkim dorskim chitonom, 
iz koj ega proviruje lijeva noga 
neSto povrh koljena ; na desnom 
se je ramenu chiton otkopćao i 
spuznuo, tako da je ostało nago 
ramę i cijela desna strana prsiju. 
Desna je ruka bila podignuta, a 
drżała je sigurno vijenac. Na 
ledima je śirok nastavak, s ko- 
jega su izilazila krila. 

Ukusan pokrajinski posao. 
E. Loewy u Arcb. epigr. 
Mitth III 1879 str. 167 br. 11. 

41. Nike. Ulomak kipića iz 
Mitrovice. 

Visina 0*35 m. Bijeli mra- 
mor. 

Manjka gornji dio tijela sa 
glavom i obadvjema rukama. 

Na ćetverouglastoj bazi, 
koja se polagano uzdiże, nagło 
je stalą mlada żeńska figura, 
pristajuć desnom nogom na tle, 
a9 - dok je lijevu neśto napred met- 39. 

nula. Odjevena je chitonom sa prekitom, koji je naroćito na stranama veoma 
ukusno nabran Kraj desnoga je bedra jedan puntello, pa je tamo valjda pristajao 
jedan atribut, sto ga je figura drżała 
(palma ?). Lijeva je ruka możda bila u svezi 
sa jednim mjestom na lijevom kuku, is- 
pod kojega se je komad odjeće okrhao. 
Na nogama ima figura sandale. 
Ukusao posao. 

E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 
1879 str. 167 br. 10 (Diana?). 

42. Nike. Kipić iz Siska. 
Visina (sa 014 m. visokom bazom) 
076 m. Bijeli mramor. 

Manjkaju: glava s vratom, desna 
ruka, veći dio desnoga krila i komad lije- 
40. voga. Okrhana je baza napred desno dole. 41 * 

Figura, izradena u pol naravne velićine, pristaje lijevom nogom na tle, 
a desnu je postavila na jednu kruglju U spuśtenoj lijevoj ruci drżi palminu gran- 



Digitized by 



Google 



234 B r u n ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



ćicu, koja pri8taje na 
ramę; desna je ruka 
bila u vis podignuta, 
pa je valjda drźala 
vijenac. Dolnji je dio 
tijela umotan u hima- 
tion, iz koj ega provi- 
ruje od koljena naga 
lijeva noga. S glave 
spustili se na prsa 
dugi uvojci. Na no- 
gama su sandale. Na 
lijevoj ruci nalaze se 
dvije narukvice, od 
kojih je jedna povrh 
lakta. 

Pokrajinski po- 
sao srednje ruke. De- 
sno je bedro skra- 
ćeno izvedeno. 

E.Loewy uArch. 
epigr. Mitth. III 1879 
str. 166 br. 6. 

43. Herma sapo- 

prsjem Nike. Valjda iz 

42. 43. Ćakovca (M e t u 1 u m) 

kod Josipdola. 
Visina ro8 m. Sivi pjesćenjak. 
Manjka lijeva ruka, koja je bila 
sa dva żeljezna ćavla na stup nastavljena 
i veći komad od dolnjega dijela pod- 
nożja. Lice je otućeno, a vrat pre- 
lomljen. 

Na o 54 m. visokom, dole napred 
i lijevo profilovanom ćetverostranom 
stupu nastavljeno je odjeveno bozićino 
poprsje, koje drzi u desnoj ruci palminu 
granćicu, polożenu preko prsiju i des- 
noga ramena. 

Veoma surov posao. 

44. Pan i Daphnls. Ulomak 

grupę iz Italije; negda u Nugentovoj 

zbirki na Trsatu. 

44. Visina o*68 m. Bijeli mramor. 

Od Pana manjka gornje tijelo do pupka i veći dio desne nogę ; od Daph- 



Digitized by 



Google 



BrunŚmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 235 



nisa gornje tijelo do pupka, cijela lijeva noga i desna od polovine bedra. Okrhan 
je komad bazę napred i lijevo* 

Na velikom komadu kr5a, na kojem je razastrto neko krzno, s kojega 
napred vise dvije nogę sa ćetiri ćaporka, sjedi lijevo Pan, a desno do njega 
Daphnis. Pan je lijevu nogu gore povukao, doćim je ispruźenom desnom pristajao 
dole na bazu Do njega sjedeći neodjeveni Daphnis bio je natrag naslonjen. 

Dosta dobro raden primjerak obićne grupę. 

E. Wolff u Buli. deli' Inst. III 1831 str. 68. Schneider u Arch. epigr. Mitth. 
V 1881 str. 162 br. 9. 

45. Pan. Ulomak kipića \z Italije ; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 
Visina 0*48 m. Bijeli mramor. 

Manjka gornji dio tijela od pupka, dolnja polo- 
vica desne nogę i papak od lijeve nogę, komadi stabla 
gore i dole i baza. Slomljena je desna noga na kuku, a 
otućeno lijevo bedro i desno koljeno. 

Panova figura stojala je uz panj jednoga stabla. 

Dobar dekorativan posao. 

46. 01ava sa kipa jednoga Paniska. Iz Italije; 
negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina o 19 m. Bijeli mramor. 

Saćuvala se glava s vratom. Otućen je nos i 
dolnja usną. 

Glava je bila k desnom ramenu nagnuta, a oći 
gledaju gore. Na celu je poprjećan nabór, a na tjemenu 
dva mała kozja rosćića. 

Slabiji posao. 

E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 165 br. 23. 45. 

47. Perseus. Kipić iz Petrovaca kod Rume. Dar 
biskupa J. J. Strossmayera. 

Visina bez modernę bazę 068 m. Bijeli mramor. 

Manjka: baza sa desnom nogom od polovine bedra i 
lijevom ispod koljena; gornji kraj frigijske kapę, koji je bio od 
posebna komada kamena naćinjen i nastayljen. Otućeno lice i 
chlamyda na prsima. 

Mladolika muska figura u pol naravne velićine, prika- 
zana u ćasu, kada se odmara, pristaje lijevom nogom na tle, 
a desna je neśto napred stajała. Heros je odjeven dugom povrh 46. 

desnoga ramena prikopćanom chlamydom, tako da je skoro 
cijelo prednje tijelo nago, jer je odjeća s lijeva ramena provućena ispod pazuha ; 
obayijajuć zatim podlakticu spuśta se niz tijelo dole. Na glavi je frigijska kapa, 
ispod koje proviruju kovrćasti uvojci. Desna ruka, kojoj su prsti predugaćko 
ispali, drźi na ramę prislonjenu harpu, koja ima oblik ravna maca sa zubom na 
gornjem kraju. Spustena lijeva ruka za ćupe drzi krilatu kosmatu Meduzinu glavu, 
kojoj su ispod brade dvije żmije na oblik petlje svezane. Ispod te glave nalazi 
se gore okrenut straznji dio uvijena delfinova tijela. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Karne ni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 



Dosta dobar pokrajinski posao 

(J. J. Strossmayer) u Vijencu VI 1874 br. 47 — 48. (sa slikom). Brunśmid i Ku- 
bitschek u Arch. epigr. Mitth. IV 1880 str. 101— 102. 

48. Perseus. Kipić nepoznate provenijencije. 

Visina 0*69 m. Bijeli mramor. 

Manjka: baza sa cijelom lijevom nogom i desnom od sredine bedra, te 
dolnjim dijelom odjeće, sto niz tijelo dole visi; skoro cijela desna ruka sa harpom. 
Otućen je obraz, frigijska kapa napred i ostrag, udo, na Meduzinovoj glavi 
kosa i żmije. 

Figura je zamiśljena. u istom drzanju kao predasnja, ali ima u njoj mnogo 
viśe zivota a i oblici su joj puniji. Lijeva je noga pristajala na tle ; desna je 
bila natrag metnuta. Chlamyda pokriva skoro cijela prsa i lijevu ruku. Ispod fri- 



47. 48. 

gijske kapę izlaze debeli uvojci, od kojih se je jedan slegao na desno ramę. 
Desna se je ruka negda doticala bedra i drźala je harpu, od koje se śiljak sa 
zubom ispod ramena saćuvao. U laktu previnuta lijeva ruka poćiva na nekom 
podnożju i drzi veliku Meduzinu glavu sa dva krila povrh cela, obrubljenu de- 
belim uvojcima kosę i zmijskim tjelesima, koja su ispod brade svezana. Potezi 
njezina lica dosta su ukoćeni. Na lijevoj je podlaktici nekakova luknja ; da li je 
tu neśto bilo ućvrsćeno, ne może se reći, ali je dvojbeno. 

Obićan pokrajinski posao. 

E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str - *66 br. 4. 

49. Poseidon. Kip izvaden g. 1897. u komadima iz antiknoga temeljnoga 
zida u vrtu Josipe Kezman u Vinkovcima (njemaćka ulica.) 

Visina 0*92 m. Bijel krupnozrni mramor. 



Digitized by 



Google 



Brunśmid Kameni spomenici hnratskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 237 



Manjka : desna ruka poćam od ramena sa trozubom ; baza sa obje nogę 
ispod koljena, ali je od lijeve saćuvan jedan ne pristajući komad lista; rep delfina. 
Otućen: komad kosę povrh desne strane cela, desna obrva, nos i prsti lijeve 
ruke. Prelomljena je lijeva ruka na tri mjesta 
i lijeva noga ispod kuka. Kip je na svoj 
novi kameni podstavak prićvrsćen sa tri ze- 
ljezne śipke. 

Snaźna posve neodjevena muska figura 
stalą na desnu nogu, a lijevu je podigla i uprla 
o kamen iii bród, koji se nije saćuvao. Na ko- 
ljenu te nogę poćiva lijeva ruka, u kojoj bog 
drźi delfina, a visodo podignuta desna ruka obu- 
hvatala je trozub. 

Kip, raden u neśto viSe od dvije tre- 
ćine naravne velićine, replika je poznatoga tipa 
Poseidonova lika sa motivom uprte nogę, śto 
ga je po obićajnom shvaćanju stvorio kipar 
Lysippos. Oblici su samo u glaynim potezima 
izvedeni, a povr§ina dosta nedotjerano ugla- 
dena. Vrijedi to naroćito za bujnu kosu i u 
ćupe poredanu bradu, na koju se brci tako spu- 
śtaju, kao da se htjelo oznaćiti, da su vlaźni. 
U plastićki słabo oznaćenim oćima zjenica je 
izdubljena. Straznja strana lika kao obićno u 49 

izvodenju je sasma zanemarena. 

Brunśmid u Vjesniku n. t. VI str. 140 (sa 
slikom 62). 

50. Prlapus. Poprsje sa kipića 
Visina 036 m. Bijeli mramor. 
Saćuvalo se samo poprsje do polovine 

trupa a bez rukuh. Otućen nos, lijeva obrva i 
komad kosę povrh cela. 

Starija bradata figura ima na glavi ne- 
kakovu kapu. Odjevena je nekom odjećom sa 
rukavima, preko koje je obukla drugu bez rukava. 

E. Loewy u Arch epigr. Mitth. III 1879 
str. 167 br. 14. 

51. Satyr sa frulom. Kip iz Italije; 
negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina bez modernę glave, ali sa 007 m. 60. 

visokom bazom 1*115 m. Bijeli mramor. 

Sadrom nadopunjena: glava s većim dijelom vrata, obje ruke sa koma- 
dima podlaktica i frula. Mramorom nadopunjeno: komadić na desnoj ruci ispod 
ramena udo i po jedna zakrpa na trbuhu i na desnom ramenu. Okrhana : baza 



Digitized by 



Google 



238 Brunśmid Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. 

sprijeda, lijevo i ostrag, komad palca na lijevoj nogi i manji komadi na pante- 
rovu krznu. Odlomljena je bila desna ruka ispod ramena. 

Mlad Satyr pristao je desnom no- 
gom na tle, a lijevu je preko nje prebacio. 
Lijevim laktom naslonjen na panj jednoga 
stabla drźao je sa obje ruke frulu, na koju 
svira. Glava mu je bila k desnom ramenu 
nagnuta. Na desnom je ramenu prednjim 
nogama svezano panterovo krzno, koje 
se preko prsiju i lijeve nadlaktice spusta 
niz stablo dole. Na jednom kamenu pred 
panjem poćiva jarać. 

Dobra kopija veoma obićnoga tipa 
iz poćetka helenistićkoga vremena. Oblici 
djećaka su puni i snazni. Krzno, panj, jarać 
i kamen, na kojem poćiya, samo su u 
glavnim potezima oznaćeni. 

E. Wolff u Buli. delP inst. III 183! 
str. 66 Biasoletto n. d. str. 169. Schneider u 
Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 161 br. 5. 

52. 01ava bradata Satyra. Iz Italije ; 
negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina 020 m. Bijeli mramor. 

Saćuvalo se samo lice sa koma- 
dom tjemena. Valjda je odbijeno sa ka- 
kova relijefa. 

Lice ima navorano celo, izbuljene 
oći, tubast naprćen nos, śiljate źivotinjske 
usi i otvorena usta. Kosa je nakostrusena, 
brci se okomito spustaju na jedva ozna- 
ćenu bradu. 

Dobar posao 
51. E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. V 

1881 str. 165. br. 25. 

53. 01ava mladoga Satyra Iz Ita- 
lije ; negda u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina o 20 m. Bijeli mramor. 
Povrśina mjestimice trpjela. Nos i 
brada poneśto otućeni. 

Glava mladoga Satyra bez br- 

kova sa nakostruśenom kosom, velikim 

śiljatim żivotinjskim usima i otvorenim 

ustima. 

52. 53. Valjda akroterij na uglu jednoga 

sarkofaga. Dosta dobar posao. 
E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 166 br. 26. 



Digitized by 



Google 



B r u n § m i d Kameni spomenici hrvatekoga narodnoga muz ej a u Zagrebu. 239 



54. Silvanu8. Gornji dio kipića iz Italije; negda kod vojvode Riarija u 
Napulju, zatim u Nugentovoj zbirki na Trsatu. 

Visina antiknoga komada 0*55 m. Bijeli mramor. 

Manjkaju obje ruke od lakata, dolnji dio grane i udo. Sadrom su u raz- 
mjerno premalenom mjerilu nadopunjene obje nogę 
od polovine bedara sa odgovarajućim dijelom stabla 
uz lijevu nogu i baza. U obim rukama i udu noviji 
zeljezni ćavli, ali su dopunjci pospadali. Otućeni su 
nos i komadi panteroya krzna. 

Bradata figura u neśto viSe od polovine na- 
ravne visine pristaje lijevom nogom na tle, a desnu 
je neśto napred metnula. U punoj kosi je vijenac 
od pinijinih granćica. Na desnom ramenu sa dvije 
je nogę svezano panterovo krzno; napunjeno raz- 
nim vocem (grozd, jabuke i pinijin plod) prelazi 
preko lijeve ruke i spuśta se na panj jednoga stabla, 
kraj kojega figura stoji Lijeya ruka drźi dugu pini- 
jinu granćicu, na kojoj se izmjenjuju ćetinje i plo- 
dovi. Desna je ruka bila u laktu previnuta, pa je 
moźda drżała pastirski 5tap. Na straźnjoj u radnji 
zanemarenoj strani nalazi se velika ovalna rupa od 
prjećke, kojom je figura bila uz zid prićvrśćena. 

Dobar dekorativan posao. Obilna upo- 54. 

raba svrdla. 

Guattani Mon. antichi inediti II giugno 1787 t. 3. Wolff u Buli. delT inst. 
III 1838 str. 67. Biasoletto n. d. str. 176. Maionica u Arch. epigr. Mitth. V 1881 str. 162 
br. 10. Eeinach Róp. de la stat. gr. et rom. II str. 43, 8. 

55 Ulomak sjedećega Zevsova ki- 
pića. Iz Siska; kupljen sa zbirkom Fr. 
Diericha. 

Visina sa 003 m visokom bazom 
0*20 m. Bijeli mramor. 

Manjka: od Zevsa cijelo gornje 
tijelo do trbuha sa rukama i atributima; 
od prijestolja sva tri nasiona do neznatnih 
ostanaka; od orla veći dio tijela sa gla- 
vom. Otućena je Zevsova odjeća na des- 
nom koljenu i lijevoj cjevanici. 

Bog mirno sjedi na visoku prije- 
stolju. Odjeven je lijepo nabranim himati- 
jem, koji je pokrivao desno ramę i omata 
dolnje tijelo i nogę ; jedan se okrajak odjeće 
spuśta lijevo sa sjedala, a slićno padaju i 55. 

skupijeni komadi odjeće desno i izmed 

obijuh nogu. Desna je ruka bila podignuta, pa je valjda drżała żezlo. Nogę, na 
kojima su sandale, poć iv aj u na profilovanu ostrag neśto uzdignutu podnośku; 



Digitized by 



Google 



240 B r u n ś m i d Kameni spomenici hrvatskoga nar odnoga muzeja u Zagrebu. 

lijeva je napred metnuta, a desna natrag povućena. Visoko prijestolje imało je 
ostrag i na stranama naslone. Strażnji je sastojao od jake daske, koja se je za- 
vojito uspinjala, a oba postrana od po jedne prjećke, koje su naprijed bile po- 
duprte sfingama. Sjedalo prijestolja poćiva na jakim zavojitim nogama sa jednim 
parom voluta u dolnjem dijelu ; prednje nogę veżu sa strażnjima po dvije prjećke. 
Lijevo pred prijestoljem stajao je na oniskom kamenu orao, od kojega se sa- 

ćuvaśe ćaporci i komad tijela sa dijelom jednoga 
krila. Ćetverouglasta baza napred je zaobljena. 
Dobar posao. 

E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str. 
167 br. 15. 

56 Kolosalno poprsje Zevsa; Iz Mitr o vice. 

Visina cóo m. Vapnenac. 

Manjka komad lijeve strane prsiju i leda 
Otućeno je lice, dijelovi kosę i brade i poneśto po- 
vrśina prsiju, uslijed ćega je napis teśko ćitljiv. 

Poprsje je radeno od prilike u dvostrukoj 
naravnoj velićini. Celo mu obrubljuju debeli uvojci, 
a jaki su kovrćasti uvojci i u punoj bradi. Na pr- 
sima se nalazi napis: 

TIIVLIo- CAND 
ClVLIOQVAD 

17 • C O S P- Chr. 105. 

66. = Ti(berio) Iulio Cand(ido), C(aio) Iulio 

Quad(rato) (iterum) c o(n)s(u 1 i b u s). U 1. retku 
druga tacka nije sigurna, a iza slova D kao da je bilo jos koje slovo. U 2. 
retku je slovo D mało okrhano, a iza njega je na odlomljenom komadu prsiju 
bilo jos mjesta za slovo R. Okrugla slova osim slova C u 3. retku sva su nesto 
manja od ostalih. 

Dekorativni posao. Poprsje je posvećeno (iii naćinjeno) g. 105 p. Kr., 
kada su redovnim konzulima bili Ti. Iulius Candidus Marius Celsus i C. Antius 
A. Iulius A. ł. Quadratus, obojica po drugi put. 

Brunsmid u Arch. epigr. Mitth. IV 1880 str. 116, odakle je netaćno Sitani napis 
preuzet u CIL III 10218. 

57. Glava sa muśkoga klpića (Zevs?)« Iz Osijeka. 

Visina 0*12 m. Bijel krupnozrni mramor. 

Po bujnoj uvojitoj kosi i bradi veoma je yjero- 
jatno, da je kipić prikazivao lik Zevsov. Na lijevom je 
obrazu velika luknja, koja se je već od prije u kamenu 
nalazila, ali to klesara nije prijećilo, da upotrijebi tako 
manjkav komad materijala. Valjda je luknju kakovim mazom 
zaćepio, a povrsinu kipa możda je bio bojama nalićio. 

Veoma nedotjeran posao. 

Spominje E. Loewy u Arch. epigr. Mitth. III 1879 str. 
57. 167 br. 16. Brunsmid u Vjesniku n. s. IV str. 33 (sa sl. 12). 

Dr. J. Brunsmid. 



Digitized by 



Google 



GLAVNA SKUPŚTINA HRYATSKOGA ARHEOLOŚ- 

KOGA DRUŚTVA 

drfana due 7. veljaće 1904. u raynateljskoj pisami narodnoga arheolo&koga muzeja. 



Predsjednik : Dr. Isidor Krftnjayi. 
Zapisnik vodio : Dr. Viktor H o f f i 1 1 e r. 
Predsjednik otvara skupfttinu u 11 sati ovim 
govorom : 

Slayna glayna skupfttino! 

Otkako je nafta domoyina postała a u tono ra- 
nom, preftle su mnoge duźnosti od nekadaftnje 
centralne vlasti na naftu kr. zemaljsku yladu, ali i 
na naftę općinstyo. Istraiiyanje naftę zemlje gledom 
na starine i uzdrżayanje starina u naftoj zemlji 
takove su duźnosti. Nafta je vis. kr. zem. ylada 
ućinila po koji yaźan korak. U pryom redu je 
omogućila svojim prinosom gradnju ove akade- 
mijske palące, te je o njn smjestila arheologijski 
muzej. Ona je tekom godina namjefttaj toga mu- 
zeja nabayila. Ona je izdala naredbe proti izva- 
zanju starina. Ona je kupiła raźne zbirke, medu 
njima yażne numizmatske. Ona je namaknula 
zbirku kipoya od grofa Nugenta, a tim je naft 
muzej ućinila glede skulptura iza muzeja carske 
kuce u Beću najznamenitijim skulpturalnim mu- 
zejem u monarkiji. Vis. je kr. zem. ylada poćela 
sastayljati sbirku sadrenih odlijeva, za koju je u 
noyoj gimnazijskoj zgradi posebnu dvoranu sagra- 
dila, a druge je smjestila na syeuĆilifttu. Sigurno 
je vis. ylada i tim ućinila mnogo, Sto je sistemi- 
zoyala profesorsku stolicu arheologije na syeuĆi- 
lifttu, te Sto je syela arheologijski muzej sa sve- 
ućiliStem u organićnu syezu. 

Općinstyo je sa svoje strane upravo utemeljilo 
zbirku arheologijskoga muzeja i njegoyu knjiźnicu, 
namaknulo je znamenitu egipatsku zbirku, osno- 
valo i razyilo arheologijsko druityo. 

Ovim putem se dade joft mnogo Sta dobra 
uĆiniti, nu prya i najbliźa skrb, na koju se usu- 
dujem svratiti pozornost yisoke kr. zemaljske vlade 
i slaynoga općinstya, jesu : sistematićno is- 
kopayanje i konseryisanje starina 
u zemlji. 

Iskopine iz Prozora kod Otoćca za znanost 
su preznamenite, ali bi se tamo u daljnoj okolini 



moralo joft i viSe sistematićno kopati. SisaĆka na- 
ftaSća su vrlo znamenita, ali bi se tu u yelikom 
stilu morali istra£ivati ostanci stare Siscije. Od 
starih Cibala nadeni su pod zemljom ostanci 
rimskih kuca, koji su opet zatrpani; tamo se 
naftlo i nekoliko znamenitih kipova i grobnoga 
kamenja, ali bi se joft mnogo toga ^otkriti dało. 
Isto se może reći o staroj Mursi i o mnogim 
drugim nekadaftnjim majdan ima kulturę. 

Bosanska zemaljska ylada dala je iskapati u 
yelikom stilu, pa je tim znanosti i poznavanju 
zemlje u yelike posluiila. S naftę je straoe joft 
pod zemljom zapretano mnogo yażnih spomenika 
iz naftę ylastite proftlosti, koje bi trebalo iskopati 
i u muzej spremiti. Narayna je stvar, da bi 
prema tomu onda trebalo i proftiriti arheologijski 
muzej. 

Za konseryisanje starina brinu se u Austriji 
i u Ugarskoj centralne komisije. U nas postoje 
glede toga samo neke naredbe, ali nema organa, 
koji bi te naredbe sistematićno proyadao. Po- 
trebno bi bilo, da se i za naft autonomni politićki 
territorium sastayi oyakoya autonomna komisija 
za znanstyeno istraźiyanje zemlje i za saćuyanje 
starina. 

Oyakoya bi komisija i za sam razyoj naftih 
muzeja yeoma znamenita bila. 

Mi danas u Zagrebu imademo arheologijski 
muzej, imademo ućiteljski muzej, obrtni muzej, a 
u najnovije doba i trgovaćko-obrtni muzej. To je 
syakako yrlo lijepa i dobra pojava. Źeljeti bi bilo, 
da se syaki od tih muzeja zdravo i sustayno raz- 
yije. 

Tomu zdrayomu i sustaynomu razyojn prvi 
je uslov, da je syrha syakoga od tih muzeja jasno 
obiljezena, da se ide dosljedno za provadanjem 
te svrhe, da se izbjegavaju konflikti izmedu tih 
muzeja, da uprava syakoga od tih muzeja ono, 
Sto od koga dobije, a ne spada u njegoyu zbirku, 
lojalno preda onamo, kuda spada. 

Tomu bi centralna komisija vrlo mnogo do- 
prinijeti mogła. 

W 



Digitized by 



Google 



242 



GJavna skupśtina hrvatskoga arheolośkoga druśtva. 



Za sada, dok je nema, naSe je dru§tvo, kao 
organ arheologijskoga muzeja, duźno da posre- 
duje, gdje je potrebno. 

Zato s ovoga mjesta moram govoriti o prvora 
koraku trgoyaĆko-obrtnoga muzeja, kojim je uprava 
toga zavoda segnula u krug kompetencije arheo- 
logijskoga druStva i arheologijskoga muzeja. Cen- 
tralna kom i si ja bi imała da spomene i obrtni 
muzej, koji je prvim korakom trgovaĆko-obrtuoga 
takoder povrijeden u sferi svoga djeloyanja, ali mi 
se ovdje u arheoloSkom dru§tvu moramo zadovo- 
Ijiti tim, da oćuyamo naSa prava. 

Trgovaćko-obrtna komora je joS prije, nego 
li je 8tvoren njezin muzej, razaslala 50.000 poziva 
po zemlji, nęka se poSalju starine i i a k o- 
p i n e, a taj poziy je naSao već i odziva, te se 
sada Salju za trgovaĆko-obrtni muzej predmeti, 
koji bi spadali u arheoloSki iii umjetno-obrtni 
muzej. 

Trgovaćko-obrtna komora je organ zajed- 
nićkeylade, a sabiranje starina dozYoljeno 
je naredbama vis. kr. zem. vlade samo za mu- 
zeje, koji stoję pod upravom autonomne kr. 
zem. vlade. Ovo je yaźan obzir, jer se radi o tom, 
da starine iz naSe zemlje za uvijek ostań u u naSoj 
zemlji. Nu sve, da nema toga obzira, na Se bi 
druStyo, kao organ narodnoga arheologijskoga 
muzeja, moralo zamoliti trgovaćko-obrtnu komoru 
nęka preda sve predmete, Sto ih je na temelju 
svojih 50.000 poziya dobiła, onim zbirkama, kamo 
spadaj u, jer sakupljanje starina i iskopina nije 
zadaća trgoyaĆko-obrtnoga muzeja. Trgovaćki mu- 
zej ima zadaću, da dade potpunu sliku svega 
onoga, Sto naSa zemlja eksport! rati może, tako da 
tudi trgovci mogu ovdje naci i primjerke robę i 
*ve nużne statistićke i narodno-ekonomske po- 
datke. Trgoyaćki muzej bi s druge strane morao 
imati permanentnu izloźbu one robę, koja se u 
naSu zemlju uyaza, te bi ova naSim trgovcima 
morala pokazati najbolje i najjeftinije izvore one 
robę, koju iz vana uva£ati moramo. Trgoyaćki 
muzej bi morao poticati obrtnike, da po moguć- 
nosti Sto yise sami ovakovu robu produciraju, a 
najbolje bi ih mogao potaknuti time, da im do- 
każe yjerojatnost dobitka na temelju pouzdanib 
podataka. 

To bi bila zadaća trgovaćkoga muzeja. 

Zadaća pako obrtnoga s obrtnom Skolom 
spojenoga muzeja bila bi da obrtnicima pokaże, 
kako bi se narodno-ekonomskom poukom trgo- 
yaćkoga muzeja okoristiti mogli. U obrtnom mu- 
zeju je historiĆna zbirka obrtnina na mjestu i 
nigdje drugdje. Takya zbirka ne smije biti „Sam- 
melsurium" slućajno pobranih starih stolica, se- 



dala iii tkanina, ne smije biti zbirka kurioziteta, - 
nego mora biti zbirka, koja ilustrira razvoj stila 
i tehnike u prvom redu onih grana umjetnoga 
obrta, koje u nas cvatu. 

Kako će trgovaĆko-obrtni muzej u jednoj 
agrikulturnoj zemlji izgledati, to je sasvim 
uzgredno pitanje, tamo nema rijeć estetika, 
jer taj muzej nije osnoyan, da od gaj a u k u s op- 
ćinstya; nego tamo ima rijeć narodna eko- 
n o mija, jer trgoyaćko-obrtni muzej ima da 
unapreduje samo materijalne interese produce- 
nata, konsumenata i trgoyaca n nafioj zemlji. 

Zelim trgovaćko-obrtnomu muzeju poyoljan 
uspjeh u njegovom izyanredno teśkom nastojanju, 
a nadam se, da će se ove u najboljoj namjeri iz- 
reĆene rijeći dobrohotno primiti. 

Źelim, da se Sto prije osnuje centralna ko- 
misija za iztraiiyanje zemlje i za ćuyanje i uzdr- 
zayanje starina tf . 

Iza toga proćitao je tajnik i blagajnik druStya 
i ujedno urednik „Yjesnika" Dr. Josip BrunSmid 
ovaj izyjeStaj : 

„Hryatsko arheolosko dru5tvo, o kojem imam 
OYome slavnome zboru da podnesem izyjeśtaj, 
postój i u svom sad an jem obnoyljenom obliku yeć 
26. godinu. OsniyaĆi druStya u pry om su redu 
ISli za tim, da styore neki pomocni organ za ar- 
heoloSki odjel narodnoga muzeja, koji će osobito 
imati tu zadaću, da namakne sredstva za izda- 
yanje muzej skoga strućnoga ćasopisa i da tako 
za zemaljski zayod uredi syezu i zamjenu publi- 
kacija sa srodnim yanjskim zayodima, druStyima 
i ćasopisima. Ovomu cilju udovoljavalo je druStvo 
uyijek od kako postój i, u koliko su mu to sredstya 
dopuStala, te je izdavanje arheolośkoga ćasopisa 
jedino onda na neSto viSe od dvije godine bilo 
obustayljeno, kada se je biySi urednik „Vjesnika* 
i raynatelj muzeja S. Ljubić iza syoga umiroy- 
ljenja iz Zagreba odselio. Ljubić je syega ure- 
diyao i yećinom sam napisao 14 godiSta „Vjes- 
nika", koji se je izdayao u ćetyrtgodiSnjim bro- 
jeyima od dva Stampana arka. 

Kada je sadanji odbor stupio na celo druStya, 
odlući, da će izdayanje „Vjesnika" u promije- 
n jenom obliku nastayiti, a urediyanje toga ćaso- 
pisa poyjerio ie meni. Od nove serije naSega or- 
gana iziSlo je dosele Sest syezaka, a prije kratka 
yremena dobiSe ćlanovi i prvu poloyinu sedme 
sveske. Isporedujuć novu seriju druStyenih publi- 
kacija sa starom, svaki će objektiyan ćoyjek mo- 
rati priznati, da je u tom pogledn druStvo na- 
predovalo. Svaka syeska nove serije za viSe nego 
dva puta je opseźnija od pojedinoga godi§ta stare 
serije, format i yanjska oprema znatno su ugled- 



Digitized by 



Google 



Glavna skupśtina hrvatskoga arheolośkoga druśtva. 



243 



niji, a casopis je obił no ilu8trovan, Ćime postaje | 
ćitaocu sve jasnije, a poradi toga ga mogu do- 
nekle rabiti i drugi strućnjaci, koji hrvatski ne | 
razumiju. t 

Śto se sadriaja tiće, to u „Yjesniku* ima 
ćlanaka iz podrućja cijele arheologije i srodnih 
znanosti, a koliko se iste odnose na pro&lost hr- 
yatskih zemalja i hryatakoga naroda. A ko i nisu 
ti ćlanci, prema stanoyiStu „ Vjesnika - kao strućno- 
znanstvena ćasopisa, pisani popularno, to su ipak 
tako sastavljeni, da ih syaki naobraźeniji ćoyjek 
moie ćitati i razumjeti. NajyiSe je Ćlanaka iz po- 
drućja prethi8torijske i klasićke arheologije i epi- 
grafikę hrvatskih zemalja, pa numizmatiĆkih, hi- 
storijskih, topografskih i umjetnohistorijskih, ali 
ih ima i genealogijskoga, diplomatskoga. heral- 
diĆkoga, sfragistićkoga, bibliografskoga i folklori- 
atićkoga sadriaja. „Yjesnik - je priopćayao i iz- 
yjeStaje s Bihaća", hrratskoga druStya za istraii- 
yanje domaóe povjesti u Spljetu, koje je druStvo 
nas casopis izabralo svojim organom. Uza to pri- 
općiyali su se i izyjeStaji druStvenih poyjerenika 
i prijatelja o raznim nahodajima, koji imaju već 
stoga neku yrijednost, Sto su ih u yećini sluća- 
jeya napisali oćevici. Semenem li joS knjiieyne 
i manje yijesti. to sam 'iscrpio 8ve, sto se je uz 
Ćedna druityena sredstya uradilo i uraditi mogło. 

DruStyo je stojalo u svezi sa 182 znanstyenim 
draStvom, zayodom iii uredniStrom u tu zemsty u 
ł inozemstyu, a od yelike yećine istih redovito 
je dobiyalo njihoye publikacije u zamjenu za 
.Yjesnik*. Te se knjige u smislu druStyenoga 
zakljućka uyrStuju u knjiinicu arheoloSkoga odjela 
narodnoga inuzeja, gdje ih druitveni ćlanoyi u 
yrijeme u redo v noga yremena mogu da rabę. 

Da uzmogne yrSiti svoju zadaću, ima hrv. 
arheolo&ko druStyo glavnicu, koja se je za yre- 
mena naśe upraye redoyito syake godine u smislu 
prayila poneSto umnoźala, ali je ialiboie joS 
uyiek tako malena (koncern godine 1903 K 
13101*96), da joj kamati niti za 4—5 godina nebi 
donijeli toliku svotu, da bi se mogła jedna syeska 
druStyenoga ćasopisa u onom opsegu izdati, kako 
to druStyo Ćini. Śto casopis moie prilićno redoyno 
da izilazi, za to imademo u pryom redu da za- 
hyalimo kr. zemaljskoj vladi, od koje poćam od 
g. 1899 dobiyamo redo vi tu potporu u i znosu od 
600 K za izdayanje „Vjesnika", za Sto se i na 
oyom m jest u izrazuje kr. zemaljskoj yladi naj- 
toplija zahvalnost. U raćunima za g. 1900 ni je 
se ta syota mogła iskazati, jer ju od toga yre- 
mena primamo naknadno na poćetku mjeseca si- 



jećnja syake godine, ali za prediduća godinu. 
Jednaku smo syotu i ove godine već primili za 
g. 1903. Godine 1897. daroyala nam je I. hrv. 
Stediona 20 » for. a g. 1898 poglavarstvo grada 
Zagreba 300 for. 

Uz dohodak od glaynice i subvenqju uniłazi 
neSto i u ime ćlanarine, ali ne onoliko, koliko bi 
yaljalo ocekiyati i koliko bi trebalo, a da se uz- 
mogne druStyeni rad prośiriti. Na Zageb, gdje 
imademo oko 100 ćlanoya, ne bi se baS toliko 
imali tuiiti, ali vani nalazimo dosta mało odziya. 
PokuSalo se tu neSto ućiniti pomoćju druStyenih 
poyjerenika i na nekim mjestima uz poirtvovne 
i patrijotićke ljude, kojima se i oydje izrazuje za- 
hralnost, postiglo dosta lijep uspjeh. Sa drugim 
poyjerenicima imali smo żali boże manje sreće, pa 
ih ima, od kojih ne moiemo dobiti niti noyaca, 
a neće ni da nam poyrate primljene knjige. Tn 
nam narayno neće preostati drugo, nego da sud- 
benim putem druStyo saĆuyamo od materijalne 
Stete. 

Na końcu godine 1903. imało je druStyo 35 
ćlanoya utemeljitelja (koji uplatiSe naj manje 100 
K), 13 poćasnih ćlanoya i od prilike 215 Ćlanoya 
radnika i podupirajućih (koji plaćaju po 4 K go- 
diSnje). Tećajem zadnje godine umrjeSe druitveni 
Ćlanoyi Dr. Franjo Maixner, mnogogodiSnji od- 
bornik i radnik, pa Frań Folnegoyić i Antun 
Kogi. (Slava iml) Dya ćlana izjayila su, da iz 
druStya istupaju. 

Śto se imoyinskih prilika hry. arheoloSkoga 
druStya tiće, imam da izyijestim słijedeće: Na 
końcu godine 1895., koje sam preuzeo druStyenu 
błagaj nu, imało je druStyo imetak od 11.614 K. 
76 f., od ćega je otpadalo na glaynicu 10.457 K. 
66 f. Na końcu godine 1903. iznosi druStyeni 
imetak 15.353 K. 54 f. (viSe za 3.738 K. 78 f.), 
odnosno glaynica 13.101 K. 96 f. (viSe za 2.644 K. 
30 f.). Uza to se izdala za tih deyet godina, od 
kako druStyom uprą vi jamo za izdayanje ,Vjes- 
nika u i za iskapanja syota, koja je joS yeća, nego 
Sto iznosi sadanja glaynica. 

Makar da je okvir, u kojem se druStyo kre- 
tati moie, prilićno uzan, to ne ipak ne moie reći, 
da se nije sve uradilo, Sto se je uz naSe prilike 
uraditi mogło, pa da se je pomiSljalo i na bu- 
dućnost i nastojalo, ne samo da se u druStyenu 
glaynicu ne dira, nego da se ista prema usta- 
no vama druStvenih prayila i poyeća. O tom, kako 
se je druStvenom imoviuom uprayljalo u godi- 
nama 1897—1903., poućit će vas slijedećl raćuni: 



Digitized by 



Google 



i 



08 

a 
a 

u* 



3 1 II 

Ś8 I I8 8 " 



I 8 S S I 8 I 

cb do ^j i> j# co i © 

rH CM 00 t^ CO CO I lO 

rH •* CO CO 



09 

2 



co 
co 
co 



I I 



l I S 3 co 



I gg I I SŚSg Ń 

ł-H CM ^ 



I 

i 



s 



09 

a 

s 



3 1 I I I I 3S3 5 

^ Ś I i © © <b do th cm ■*< i if^i 

t* © I I 5 ^ » h o<i co $ I I co I 

iO CO OT CO O 






CD 

Sm 

OD 



co 
o 

Sm 

(0 

OD 

O 

>00 
CD 



3 

O 

00 
(0 

U 



•O 

O 
J3 



64 

od 

SC 

00 



o9 

a 

g 



S I I §535 I S g 

Sini s^śśśś i i ś i a 



i 

co 



a 



sil i i s i sss i i 18 

CO rH t» 



s 



s 



£ 



iii isi 



CO O 

CM i-H 

SI 05 tH 

I co Od 

iH CO rH 



CM 



8 I S 



co 



<s 



3 

CO 
CO 



I 8 



CM 
CM 

rH kO 



SS 



Cu . 



a 
o 

09 

.5 

I 



i 

03 

•g 



03 

> 
o3 a> 

I 1 ! 
S>£ 

oj 






s «-■ ^ > ^ 



J* & 



2 . 

O HH 

a. Q 



— w> 
£g 

i § 



8 



O 

a 
a. 

3 



O 

a 

5p£ 






'•1 

- & a 
"-I 



o 
.2 
-3 



o 
c 
a> 
"O 
os 
► 



a 

> 

o 

P- 






Digitized by 



Google 



$ 



i 



8 



.2 



.2 



£ 



13 1 I 33 I S 

TO ^ iO iH 



?? 



38 



8^185 



I 82 I 3 



O O* 
iH CO 



I 88 I 2 



8 ? 8 I g $ I | 



S5SS 8 I 3 
2&Ś I 8 &S 



ÓH I* « 



j 9 9 j $ 



« i* « i ie ^| a to to 



3 

1 




8 



2 



9 



8 



Digitized by 



Google 



1 os 

i a 

t *- 






Ol 



Ol Ol 



3 i 

ł-H ' I 



* ^ ~h O *h ©a o 

) M O) CO (M (O ^ 



01 ^£ co ««* -^ co 

wŃr. iwóoHHOiH^ióca 
ci oi !0«w^eoo5i0^o?j 

t-* rH Ol ^- CM Ol 



tO CO ^ 

t> Ol cp »p 

cc ib »-< »h 

01 CO Ol 



S3gS 

r^ ł-i oi o 

Ol Ol »H 



3 
X) 

OD 
00 



00 
O 
*J 

>00 

Ui 
TJ 

CO 

OD 

O 

.as 

o 
"o 

Ci) 

U 
CO 

CO 

OD 
O 

00 

*J 
co 
o 

U) 

J3 



o 

•2 

aa 



O 

O 

s 



CO 

00 



s 



! * 
I U9 



S00CQ(NQCCQ0COa09)O)kn^ 
^cp^cp^oicpCic-ciCioi 

COMWt*OiOMQONf*»ftHCO 
0«CCNWOJj05iO^O(N«0 
T-i r^ Ol — Ol Ol 



?D o 

CO CTi 
CO «*f 



to r» 

O O 

00 
Ci 



CM 



8 



o 

O 
Ci 



O) 
00 



08 

B 
3 



Oi *h O 



^Ji J5 Oł W H I- H 

O CO CO H B 5fi H 

i> i ó »b i oo^b-eoi)66^ 

CO <N (N t* I COX00t»l*cpHb. 

c: oi cc oi »-05io^O(NiO 

T-. « Ol rl Ol CM 




^ CO »* o nr 

00 «jS t> \Q »7< 

tb t> A ói i 6 , 

ao co ao ^ I oo r> 

^ O CO H ^ Ci 



t* 00 T}< ifl N t* ^ 

■*» oo so Ci i~« co -** 

r* cH eh ^ co ói 

t* O CO H H 

O CO CO H H 



co 



00 I 00 co 



i— O rH r» 

t- co co o 

Ci *-< -* co 

•o CO «-• 



30 «2 



I S2 



s 



r» OJ Ci - 
co -- o co 

Tf CO — 



O "«t O -^ O 00 l> 
t- ~ — CO Ci CO Ol 



C5 OCO !> 

O a co O) 

M*OŃ 



r* o oj co 

00 t* o *o 

01 o ■-« 




t^- Ol CO r* 

O) CO O O) 

ib »b 



' CO CO ~* I Q h CO iO t* Oł ifi 
•*< 55 co co I CO Oi CS 00 CO £3 O 

^ iO 'i h O Oł (N (N O H 



co £■ 



CO o 



00« O H 



r^. «j c: o 
*^ C; o r-i 

S^cT^c? 2 

8 ^ Ol r- 5 
Al »© OJ ^ ^M 

& X oo y 2 

w 2, :«<:*, - 



OJ 

a 
.2 
•3 



> 

ki 

-a 



Ol CO 

oo 22 
co co 



Z2 2 ^5 ^ **■ oo 2 

*^ ^^ ^^ t^ ^H ^H ^^ 

""•■Sass 



O « ^3 

u as «> 

a 



a 
"5. 



o 
bo 

8 

a 
o 



o 

O 

•5 
o 
bo 

a 
4* 





a' 


0> 


o5 

> 


a 
•3 


03 

•u 


o 




bo 






03 


3 


N 



•~ .2 



c .► 

o* 
?? 2 



o 

5 



03 

a 

2 

o 

O 



-WCOif»«tfiM»J50HWCO 



► 


a 


► 2 


03 




os a 








to 


bo 


6-0 'o 


93 


CD 


03 bO 


a 


er 


a 


oj 




$ a 


> 


O 






MD 


C3 


** 2 


a 


TT 


a a 


h« 


O 


»- O 


Q 


Q 


G U3 



Digitized by 



Google 



Glavna skupśtina hnratskoga arheolośkoga druśtva. 



247 



Reyizijonalni odbor, u koji bu bila izabrana 
gospoda Gj. C r n a d a k, Gj. D e Ł e 1 i 6 i dr. A. 
Molier, pregledao je raćune i poSto ih je na- 
&ao u redu, primila je glavna skupStina izyjeStaj 
błagaj ni ko v za godine 1897—1903. jednoglasno 
na znanje i podijelila mu absolutorium. 

Błagaj nik predlaie, da se dru§tvena imoyina, 
koja je Rada ulożena u Stedioni, ulożi u yrijed- 
nosne papire. Skupstina oylaićuje odbor, da tu 
stvar proući i po srojoj uyidaynosti rijeSi. 

Predsjednik izoosi dra prijedloga : 1 . da se 
druStyo obrati na trgoyaćko-obrtnu komoru u 
Zagrebu sa molbom, da iskopane starine, koje bi 
se poslale u trgoyaĆko-obrtni muzej, preda onamo, 
kuda spadaj u, t j. arheolośkomu muzej u i 2. da 
se poglavaratvo grada Zagreba zamoli za potporu. 
SkupStina usyaja oba prijedloga. 

Ćlan dr. Karlo Horrat pita, da li bi se mo- 
gao sazyati u Zagreb sastanak hryatskih ućenjaka, 
koji se bave arheolo&kim atudijama. Predsjednik 
izjavljuje t da bi dru5tvo i onako mogło ove go- 



dine proslaviti 25-godiśnjicu svoga opstanka, pa 
da bi se tom prilikom moźda mogło i na takay 
sastanak pomisliti. Uslijed ove izjave predsjed- 
nikoye zakljućuje skupStina, da se rijeSenje ovoga 
pitanja prepusti odboru. 

Na to se pristupa izborima. U revizijonalni od- 
bor budu izabrana gg. : Gjuro Crnadak, Gjuro 
I ) e Ł e 1 i 6 i dr. Nikola G r £ e t i ć, a u uprayni 
odbor gg. : dr. Isidor KrSnjayi, dr. August 
M u s i ć, dr. Josip BrunSmi d, F. Ż. Miler, 
dr. A. Muller, Emilij Laszowski, dr. Viktor 
Hoffiller i Antun JirouSek. 

PoSto je tim bio dneyni red iscrpljen, za- 
kljućio je predsjednik glaynu akupśtinu. 

U odborskoj sjednici, koja je slijedila nepo- 
sredno iza glayne skupStine, konstituisao se je 
novo izabrani odbor oyako: Predsjednik: dr. Is. 
K r ś n j a v i , potpredsjednik : dr. Jos. Brun- 
§ m i d, tajnik : Emilij Laszowski, błagaj nik : 
dr. Yiktor Hoffiller. 



Digitized by 



Google 



s 



IZLET BEĆKOGA ANTROPOLOŚKOGA DRUŚTVA U 
ZAGREB, KRAPINU I DOLNJU DOLINU U BOŚNI. 



(22—24. svibnja 1904.) 



BeĆko antropolośko druśtvo poduzima go- 
tovo svake godine izlete u raźne krajeve mo- 
narkije, a zadaća je tim izletima dvojaka. Prije 
svega imaj u od toga koristi Ćlanovi druśtva, 
koji gledanjem novih predmeta obogaćuju svoje 
znanje, a osim toga o vi izleti mnogo doprinose 
popularizovanju znanosti. Ovogodiśnji duhovski 
izlet imao je trajati tri dana. Prvi dan Duhova 
imao se pregledati Zagreb sa svojim zbirkama, 
drugi dan Krapina, a za treći dan bio je od- 
reden posjet u Dolnjoj Dolini, gdje su se imale 
proućiti iskopane prethistorijske sojenice. Ve- 
ćina je izletnika prispjela u Zagreb u nedjelju 
u jutro, nu nekolicinu smo vidjeli već dan prije. 
U 10 sati prije podne skupiśe se u gradskoj 
vijećnici osim gostiju zastupnici kr. zemaljske 
vlade i glavnoga gra da i izaslanici raznih ućenih 
zavoda i druśtava: jugoslavenske akademije 
znanosti i umjetnosti, kr. sveućiliśta, zbora li- 
jećnika kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dal- 
macije, hrvatskoga naravoslovnoga druśtva, hr- 
vatskoga arheolośkoga drustva i dr. Goste je 
pozdravio profesor dr. Gorjanović, koji je uje- 
dno predloźio, da sjednicom ravna predsjednik 
bećkoga antropolośkoga druśtva dvorski sa- 
vjetnik dr. C. Toldt, a tajnikom da se izabere 
£lan druśtva dr. Frań Gundrum iz Kriźevaca. 
Pośto je prijedlog jednoglasno primljen, za- 
hvalio se je predsjednik na srdaćnom doćeku, 
te je podijelio rijeć prof. dru. Gorjanoviću, da 
drźi svoje predavanje >o varijacijama na ske- 
letu krapinskoga Ćovjeka«. PredavaĆ je potanko 
prouĆio sve ostanke krapinskoga Ćovjeka, srav- 
nio ih sa ostancima diluvijalnoga ćovjeka, Śto 
su se drugdje naśli (Spy i Neanderthal), te je 
ne samo istaknuo. u ćem se skelet krapinskoga 
covjeka razlikuje od recentnoga, nego je upo- 
zorio i na to, da se i na ostancima diluvijal- 
noga ćovjeka iz Krapine dadu ustano viti neke 
razlike na nekim jednakim kostima. Ovo je 
predavanje pobudilo kod prisutnih velik interes, 



a predsjednik, koji je nekoliko rijeći nadovezao 
priznao je osobito veliki mar, Śto ga je pre- 
davać bio uloźio u svoje istraźivanje. 

Iza predavanja pośli su gosti u geolośki 
muzej, gdje im je prof. dr. Gorjanović pokazao 
sve, Śto se je u Krapini naślo, a osim toga ih 
je upozorio na mnoge druge zanimljive pred- 
mete, śto ih muzej posjeduje. Oko 12 sati pri- 
spjeli su ućesnici izleta u arheoloski muzej, 
gdje ih je doćekao cijeli odbor hrvatskoga ar- 
heolośkoga druśtva, a pozdravio ih je muzejski 
ravnatelj i potpredsjednik druśtva prof. dr. Jos. 
Brunsmid. Tu ih je bogata skulpturalna zbirka 
oćito iznenadila, a i druge zbirke su ih veoma 
zanimale. Najveću su pażnju posvetili prethi- 
storijskoj zbirci, osobito predmetima iz raznih 
neolithićkih naseobina i rijetkim t. zv. halśtat- 
skim predmetima iz okolice OtoĆca. Nekolicinu 
z ani mai a je i kolekcija lubanja, śto ju muzej 
posjeduje, a sadrźaje lubanje iz prethistorijskog 
i rimskog doba i iz srednjega vijeka. Mnogo je 
smetalo, śto prostor u naśem muzeju već davno 
ne dostaje za dostojno sm jest en je naŚih zbiraka, 
te se je viśe puta spomenulo, da bi sama pręt- 
historijska zbirka, u koj oj je toliko rijetkih 
predmeta viśe naslagano, nego izloźeno, trebala 
tri puta viśe prostora, nego śto ga ima. 

Wijeme, śto su ga gosti proboravili u naśim 
muzejima, bilo je odveć kratko, a da bi ih 
mogli dobro proućiti; tek o tom su se mogli 
osvjedoćiti, da ni mi nismo mirno sjedili i gle- 
dali, dok su drugi radili, nego da smo i mi na- 
stojali, da uzdignemo taj naś narodni zavod 
premda smo za to imali tek veoma neznatna 
sredstva. 

U 1 sat bio je zajednićki objed, a u j bata 
se je poślo u Stenjevec. Tu se je u godinama 
1896 — 1898 iskopalo rimsko gr obije, iz koga je 
većina predmeta dospjela u arheoloski muzej. 
Jedna mała kolekcija nalazi se joś kod żupnika 
stenjeve5koga, veleĆ. g. Lj. Ivanćana, koji ie 



Digitized by 



Google 



H o t f i 1 1 e r Izlet bećkoga antropoloŚkoga druśtva. 



249 



iskapanje jedno vrijeroe o svom trośku vodio. 
Srdaćni doćek g. żupnika gostima je veoma 
go di o. U zbirci njegovoj naśao se gdjekoji ko- 
mad, koji je pobudio njihovu paźnju, ali im se 
je joś mnogo viśe 8vidjelo tumaćenje domaći- 
novo, koji im je pokazao sve svoje notice i 
nacrte te im u kratko razloźio, śto se je od 
nekadaśnje rimske naseobine mogło otkriti. 
Ovakav pijetet za do mace spomenike ne nalazi 
se ćesto, a kod nas su mu se izletnici możda 
najmanje nadali. 

Oko 5 sati ostaviśe gosti Stenjevec te se 
provezośe okolicom Zagreba, koja je svojom 
krasotom ućinila na nje dubok dojam. Pred 
ve6e stigośe u sv. źaversku dolinu, gdje ih je 
presv. g. bański sayjetnik dr. Ivo Mallin sr- 
daćno doćekao. Ovo veće, śto su ga izletnici 
prożiyjeli pod njegovim krovom, ostati će im 
sigurno u ugodnoj uspomeni. 

Drugi dan u pol devet krenuśe gosti u 
Krapinu. Tu im je bio prireclen upravo sjajan 
doćek, a trgoviśno zastupstvo se je tim do- 
ćekom na veoma dostojan naćin odużilo korpo- 
raciji, koja je za publikaciju ostanaka diluvi- 
j al noga Ćoyjeka u Krapini veoma zaslużna U 
vijećnici pozdravi goste naćelnik trgovista g. 
Vilibald Sługa, a zatwalio mu se u i me beć- 
koga antropolośkog druśtva predsjednik njegov 
dr. C. Toldt. Iza toga predao je g. naćelnik 
prot. dru. Gorjanoviću diplomu, kojom ga je 
trgoviśno zastupstvo jednoglasno imenovalo za- 
Ćasnim grad ani nom trga Krapine radi zasługa 
njegovih, śto ih je stekao upoznavśi sav znan- 
stveni svijet sa tako rijetkim nalazom, radi ko- 
lega će se i Kr a pi na morati ćesto u znanosti 
spominjati. Iza dorućka uspeli su se gosti na 
stari grad, gdje je prof. Klaić drżao predava- 
nje tUeber mittelalterliche Burgen in Krapina*. 
Ugodna forma, u koju je predavać svoje pre- 
davanje zaodjeo, mnogo je tomu doprinijela, 
da su ga sluśatelji p oz orno pratili i da su se 
uvjerili o tom, kako je bogata povjest Krapine 
i kako Krapinćani imaju potpuno pravo da 
svoju tradiciju briźno ćuvaju. U Kneippovom 
IjeĆiliśtu, kamo su gosti iza predavanja krenuli, 
tumaćio je sve uredbe lijećenja hladnom vodom 
sam ravnatelj zavoda g. Okić. Na to je prof. 
Gorjanović odveo izletnike na mjesto, gdje su 
se naśli ostanci krapinskoga ćovjeka, te je tu- 
maćio, kako je tekao rad oko istrażivanja toga 
nalaza i dao donekle sliku geolośkoga razvoja 
ovoga predjela. Tim je znanstveni dio dnev- 
noga reda bio iscrpljen, te se oko Ćetiri ure 
mogao 8ervirati objed, Śto ga je krapinska op- 



ćina priredila svojim gostima. Tu se je izrekla 
gdjekoja zanosna zdravica, a domaće pjevaĆko 
dru§tvo »Zagorac« zabavljalo je goste pjeva- 
njem i tamburanjem. Udivljeni krasnim doćekom 
ostaviśe gosti u veće Krapinu, te se povratiśe 
u Zagreb, gdje su prenoćili. 

Treći dan u jutro padała je kiśa, ali je ve- 
ćina izletnika ipak nas ta vi la put. Iz Zagreba 
podośe s njima ravnatelj arheolośkoga muzeja 
prof. dr. Brunśmid, żupnik stenjevaćki Lj. 
I v a n ć a n, prof. P u r i ć i potpisani. U Novoj 
Gradiśki ih je doćekao ravnatelj bosansko-her- 
cegovaĆkoga zemaljskoga muzeja dvorski sa- 
yjetnik Kosta Hermann , te kustos dr. Ćiro 
Truhelka i posjednik g. Prugovećki, koji si je 
za otkriće prethistorijskih sojenica u Dolnjoj 
Dolini stekao velikih zasługa. Iza objeda poślo 
se je na kolima do savske obalę, odakle se je 
na ćamcima preślo do mjesta, gdje su se iz- 
vodila iskapanja. Tu je goste pozdravio do- 
maći g. żupnik, koji je bio dośao sa cijelim 
svojim stadom, a iza toga pozdravio ih je jol 
jednom dvorski sayjetnik Hormann i to u ime 
zemaljske vlade, muzeja i kao Ćlan bećkoga 
antropolośkog druśtva. 

Izletnici su doduśe mogli znati, śto će ovdje 
yidjeti, već po publikacijama, śto su izaśle o 
toj naselbini sa mnogobrojnim iluś traci jama u 
viśe godiśta »Glasnikac bosan.-herceg. muzeja. 
Ono, Śto su vi d jęli, ipak ih je iznenadilo, ne 
samo za to, Śto su se uyjerili, da je za izvedbu 
ovakvoga posła nużńa velika energija, nego i 
za to, Śto su uvidjeli, da su odlućujući krugovi 
znali cijeniti vażnost toga otkrića te prema 
tomu i dozvolili sredstva, da se ono proući. 
Dr. Truhelka tumaćio je izletnicima iskopine 
prijaśnjih godina, a kod ovogodiśnjih upozorio 
ih je osobito na jedan Ćamac, dug kojih 12 
metara, od koga je asistent muzeja g. ĆurĆić, 
koji je vodio iskapanja, već dvije trećine bio 
iskopao. Iza toga pogledali su si izletnici na- 
rodno kolo, a na to su posjedali oko sini je, te 
im je pruźena po bosanskom obićaju priredena 
juźii^a. U veće vratiśe se izletnici iza srdaćnoga 
rastanka u Novu Gradiśku. odakle je u ime 
bećkoga antropolośkog druśtva posiana zajed- 
nićkom financijalnom ministru barunu Burianu 
brzojavka, u koj oj mu se izriće zahvalnost i 
priznanje za skrb, śto ju je i u tom slućaju po- 
kazao za znanstveni napredak Bosne i Herce- 
govine. Poślij e ponoći vratili su se izletnici, 
jedni preko Osijeka i Budimpeśte, a drugi preko 
Zagreba svojim kućama. 



Digitized by 



Google 



250 



Knjiźevne vijesti. 



Premda je ovaj izlet bećkoga antropoloś- 
koga druśtva trajao samo tri dana i premda je 
program bio dosta opśiran, ipak je uspjeh iz- 
leta bio u svakom pogledu veoma povoljan. 
Mi u tom uspjehu moźemo naci neko zado- 
voljstvo, jer je to siguran dokaż, da smo i u 
tom pogledu znatno napredovali. Tko zna, ko- 
like smo godine morali sakupljati, dok smo sa- 
stavili ove zbirke, u kojima se nalazi toliko 
blago, tko poznaje poteśkoće, koje pri svakom 
radu moramo svladavati, taj će lako moći pro- 



| suditi, koliko je trebalo ljubavi za stvar, koliko 
pozrtvovnoga i ustrajnoga rada, dok se je sve 
to mogło postići. Za nas Hrvate bio je osobito 
I poućan izlet u Dolnju Dolinu. Nijesmo doduśe 
i tamo vidjeli mnogo nepoznata, jer nam je hr- 
vatskim jezikom pisana literatura lako pristupna, 
ali smo se uvjerili viśe nego igdje drugdje, da 
za uspjeśno istrażivanje nije potrebna samo 
velika energija, nego da za to treba i mnogo 
većih sredstava, nego sto ih mi imam o. 

Dr. V. H. 



KNJIŻEVNE VIJESTI. 



Bullettino di archeologia e storia dal- 
mata pubblicato percura di Fr. prof. Bulić. Anno 
XXVI. Spalato 1908. Nro 12. — Fr. Bulić Ritro- 
yamenti nel cemetero ant i co cristiano a Crikvine 
(str. 177—186). Iscrizioni inedite (str. 186—198). 
Nomi e marche di fabbrica su tegoli e mattoni 
acquistati dali* i. r. Museo in Spalato d u ran te Ta. 
1903 (str. 198—199). G. Alaćević La Liburnia 
ed i Liburni di Scilace Carlandeno (str. 199— 
204). Giuseppe de Bersa Le lucernę fittdli ro 
mane di Nona consenrate al Museo archeologico 
di S. Donato di Zara (Continuazione str. 204 — 
210). La Dalmatie de 1797 a 1815. Episode des 
oonąućtes Napoleoniennes par 1'abbć Paul Pisani 
(str. 210—213). A difesa del Padre Bonayentura 
Cossoyich juniore (str. 213—215). Bistauro al 
Campanile del Duomo di Spalato (str. 216—217). 
Elenco degli oggetti d' arte acquistati dali' i. r. 
Museo in Spalato (str. 218). Notizie riguardanti 
ii Palazzo di Diocleziano a Spalato (str. 219). 

Anno XX VII. 1904. Nro 1—4. — Fr. B u 1 i ć 

La eapsella reliąuiaria plumbea trovata nella con- 
fessione delia basilica cemeteriale di Monastirine 
nelPa. 1903 (str. 3—13). L'ampolla d'oglio di S. 
Menas martire nella collezione dei PP. Frances- 
cani di Sinj (str. 14—17). Ritrovamenti antichi 
cristiani a Sinj (str. 17—20). Kitroyamenti di una 
antica chiesa cristiana a Trau nelPa. 1903 % (str. 
20 — 26). Nomi e marche di fabbrica su tegoli e 
mattoni acąuistati dali 7 i. r. Museo in Spalato du- 
rante V a. 1903. (str. 26). G. Alaćević Gli 
Illiri (str. 27 — 34). Giuseppe de Bersa Le lu- 
cernę fittili romane di Nona conservate al Museo 
archeologico di S. Donato di Zara (str. 34 — 38). 
t Giuseppe Alaćević (str. 38—40). — Prilozi: S. 
Gregorio Magno Papa nelle sue relazioni colla 
Dalmazia (a. 560—604) p. 1—47). Accessiones 



1 et correctiones ad Ulyricum Sacrum del P. Far- 
lati di Coleti (p. 65—72). 

Vjestnik kr. hnratsko - slavonsko - dalma- 

! tinskog zemaljskog arkiva. Ureduje dr. Ivan 

i pi. Bojnićić Kninski. God. VI. svezak 1 i 2. Zagreb 

I 1904. — Dr. Ferdo pi. ŚiSid Ljetopis Pavla 

i Pavlovića patricija zadarskoga (str. 1—59). Emilij 

' Laszowski Śest listina za poyjest grada Za- 

I greba (str. 60—63). Dr. Franjo Kos Iz arhiva 

| grofa S. Attemsa u Podgori pri Gorici (str. 64 — 

i 77). Ivan TkalĆić Prinos k progonu vjeStica u 

i Hryatskoj (str. 80—96). Dr. L. Jelić Isprave o 

prvoj uroti za oslobodenje Klisa i kopnene Dal- 

macije od Turaka g. 1580—1586 (str. 97—113). 

Dr. Artur Schneider Prilozi za źivot i knjiźeyni 

rad Pavla Rittera Vitezovića (str. 114—126). 

Emilij Laszowski Popis dohodaka crkava i 

zupa u arhidjakonatu lićko-krbavskom god. 1768 

(str. 127—134). Sva§tice (str. 135—140). Kuji- 

ieynost za god. 1903 i 1904 (str. 144 . 

Olasnlk zemaljskog muzeja u Bośni i Her- 
cegovini. Urednik Kosta Hormann. XVI. 1904. 
1_3. — m. Medić. Tri ljekaruSe (str. 1—32, 
195—224). Karlo Patsch Arheolosko epigrafska 
istraźivanja o povjesti rimske pokrajine Dal ma- 
cije (str. 33—60). Dr. Dorde Protić. Prilog k poz- 
navanju florę kriptogama itajnocvjetaka) okoline 
Sarajeva. (str. 61—90) Dr. Ćiro Truhelka So- 
jenica u Dónjoj DoUni (str. 91—98, 225—236, 
441—448). Dr. Gavro Manojlović NeSto o 
crkvenoj lirici vizantinskogrćkoj (str. 99 — 124). 
Otmar Reiser Izyjeśtaj o uspjehu ornitoloSkih 
putovanja u Srbije godine 1899. i 1900. (str. 125— 
152). Dr. L. Jelić Grada za źiyotopis Magda- 
lenę PereS-Vukaanović, poznate pod imenom Fra- 
nice Slavonke (str. 161—194). Karlo barunPinter 
Apollonia i Dyrrhachium-novci iz moje zbirke 



Digitized by 



Google 



Knjiźevne vijesti. 



251 



(str. 237—244). Prof. Hermann E n g e 1 h a r d t i 
Prilog poznavanJu tercijarne florę okoline Pro- 
zora (str. 245 — 260). Dr. F. M. Dva savremena 
izyje§taja o Bośni iz prve polovine XVII. stoljeća 
(str. 251—266, 449-456). Vjekoslav Jelayić 
Iz prepiske Francuskog generał nog konzula u Trav- 
niku u godinama 1807.— 1814. (str. 267—284, , 
457—484). Dr. Karlo Patach Prilog topografiji i f 
poyjesti Żupanjca-Delminiuma (8tr. 307—366). 
Prof. Vid Vuletie*-Vuka8ović Rodosloyje po- 
rodice Ohmuć>vic*a plemenite gospodę bosanake 
(str. 367—374). Dr. H. Re bel ^istematski spisak 
lepidoptera (lepirova) Bosne i Hercegovine (str. 
375—416). Dr. Friedrich Katzer Historićko raz- 
vijanje i dana&nje atanje geolośkou' proućayanja 
Bosne i Hercegovine (str. 417—440). — Knji- 
zevnost RazliĆito. 

Rad jugoslavenske akademije znanosti i 
umjetnosti. Knjiga 153. Razredi historićko-filo- 
logićki i filosofićko-juridićki 60. U Zagrebu 1903. 
— Dr. Ferdo ŚiMć* Miho Madijev de Barbazanis 
(str. 1 — 46). Matej Milas Dana§nji mostarski 
dijalekat (str. 47—97). Dr. Milorad Medini Pm 
dubrova<5ki pjesnici i zbornik Nikole Ranjine (str. 
98—114). R. Str oh al Osobine danasnjega del- 
nićkoga narjecja (str. 115—208). And. Gayri- 
lović* Prvo istorisko doba narodne poezije (str. 
209—226.). 

Knjiga 156. — 61. U Zagrebu 1904. — top^e 
Marapameniih VKubot h kj.hx6bhh paj ITanaHopa 
rpyjuha nah-pa^Kor BJiaAHKe (str. 1 134). Ivan 
Kasumoyić, Izyori Palmotićevih drama ,Ipsi- 
pile" i „Akila* (str. 135—172). Dr. Ivan Strohal 
Opravdanost vlaanosti. Prvi dio (str. 173—289). 

Zbornik za narodni żivot i obićaje jużnih 
Slavena. Na svjet izdaje jugoslavenska akademija 
znanosti i umjetnosti Ureduici Dr. T. Maretić* i 
Dr. D. BoraniC. Knjiga VIII. svezak 2. U Za- 
grebu 1903. — Dr. D. Polivka Paralele na- 
rodnim pripovijetkama u Strohalovu zborniku II. 
(str. 161—182). Fr. Ivani§ević* Poljica. Na- 
rodni Źivot i obićaji. 

Knjiga IX. svezak 1. U Zagrebu 1904. I. 
Milćetić Sitniji prilozi (str. 1—22). Fr. I ra- 
ni 3e vi 6 Poljica. Narodni źivot i obiĆaji (Na- 
stavak) (str. 23—144). Manji prilozi (str. 145— 
147). Prijegled casopisa (str. 148-160). 

Monumenta historico - juridica Slavorum 
meridionalium. Vol. IX. Liber statutom m civitatis 
Ragusii compositus anno 1272. Cum legibus aetate 
posteriore insertis atque cum summariis, adnota- 
tionibus et scholiis a yeteribus iurU consultis 
Ragusinis additis, nunc primum protulerunt, prae- 
fatione et apparatu critico instruxeruut, indices 



adjecerunt V. Bogisić* et C. Jirecek. Sumptibus 
academiae scientiarum et artium Slavorum meri- 
dionalium. Zagreb 1904. — Izdanje, sastavljeno 
na osnovu svijuh saćuyanih ru ko pisa, upraro je 
uzorno. U uvodu (Prolegomena) iznose izdayaĆi 
ponajprije glavne vijesti o dubrovac1rim zakonima i 
njihovim zbirkama, o bibliografiji, to jest ono Sto 
se o tom predmetu dosada pisało kod sviju na- 
roda, a onda prelaze na statut sam, njegove iz- 
vore, njegove dodatke, njegovoga kasnijega ured- 
nika Franju Gundnlića (* 1539. f 1589.), rukopise 
i o ovom izdanju. Iza toga skupljeni su oni pravni 
dubrovaćki spomenici, Sto se odnose na doba prije 
g. 1272, a zatim slijedi statut sam na 421 strani. 
Podroban ,index* imena i styari zakljućuje ovu 
odlitnu tekovinu nase historiografije. F. SiSić. 

Ljetopis jngoslavenske akademije znanosti 
i umjetnosti za godinu 1903. 18. syezak. U Za- 
grebu 1904. 

Atti e memorie delia societa istriana di 
archeologia e storia patria. Vol. XVIII. 3. 4. 
Parenzo 1902. — Senato Rettori (cont str. 213— 
247). Procesji di luteranismo in Istria (cont str. 
248—273). Giov. Vesnaver I priyilegi delia 
chiesa di Grisignana (str. 274—280). Camillo De 
Franceschi II comune polese e la signoria 
dei Castropola (cont. str. 281—361). Bernardo 
dott Scbiayuzzi Cenni storici sull' etnografia 
deir Istria (str. 362—379). Silvio prof. Mitis 
La contea di Pisino dal decimosesto al decimonono 
secolo (cont. str. 380—403). 

Vol. XIX. Parenzo 1903. Senato Rettori (cont. 
str. 1 — 34). Processi di luteranismo in Istria (cont 
str. 35—55.). Silvio prof. Mitis La contea di 
Pisino dal decimosesto al decimonono secolo (fine 
str. 56—146). Camillo De Franceschi 11 co- 
mune polese e la signoria dei Castrapola (cont 
str. 147—227). Bernardo dott. Schiavuzzi (cont 
str. 228-252). Atti delia societa (str. 253-289). 

Indice generale 1884— 1902. Parenzo 1903. 

Letopis Matice srpske. Knjiga 217—222. za 
godinu 1903. U Novom Sadu 1903. — Ćedo Mi- 
jatoyić Ko je kraljica Jelena? Josip Karasek, 
ĆeSka literatura u noyije doba. Drag. M. P a v 1 o v i ć* 
Kultura i ratovi. Jovan N. To mi ć* O ernogorskom 
ustanku u poletku morejskog rata. Marko Car 
Ljubomir P. Nenadović\ A. Dukić* Tri pisma 
srpskog patrijarha Arsenija Crnojevića. S. Ma- 
ta v u 1 j Biljeśke jednog pisca. Stevan P a v 1 o v i ć* 
Raspust preobraźenskog narodno-crkyenog sabora 
1872. godine. Petar Markoyić" OdnoSaji izmedu 
Srbije i Ugarske (1331—1355). Jovan S ker lic* 
Bogoboj Atanacković\ Marko Car Ljubomir Nedić. 
Jovan Ż i v o j n o v i ć Ugarske statistike i Srbi u 



Digitized by 



Google 



252 



Knjiźevne vijesti. 



Ugarekoj. — Knjiźevnost. — BiljeSke. — Nove 
knjige. 

Knjige 223—225. (1—3. za god. 1904.) — 
Stojan Novaković Vaakra drzaye arpske. Iz 
pean i 5 ke 08tavine Branka Radićevića. Jovan Hra- 
nilovi<5 Hryatska lijepa knjizevnoat u poćetku 
XX. vijeka. Petar Markoyić* OdnoSaji izmedu 
8rbije i Ugarake (1331-1355). Jovan Radon i ć 
PriloSci iatoriji Srba u Ugar.skoj krajem XVII. i 
pocetkom XVIII, yijeka. Marko Car Nikola To- 
mazeo prema arpatyu. — Knjiźevnoat. — BiljeSke. 
— Nove knjige. 

Knjige Matice srpske. Brój 7. i 8. St. Sta- 
nojeyić Bizantija i Srbi. Knjiga prva. —Br. 9. 
Branialav D. NuSić* Kosovo. Opia zemlje i naroda. 
Izdanje aa alikama. II. aveska. U Novom Sadu 
1903. 

Olas srpske kraljevske akademije. LXIV. 
Drugi razred 40. Beograd 1901. Dr. Drag. M. 
Pavlović* Financije i priyreda za vreme au- 
atriake vladavine u Srbije (1718—1739). Po gradi 
iz beĆkih arhiva (atr. 1 — 74). Lj. Jovanović 
PriloSci hronologiji 2ivota Stevana Nemanje i Sve- 
toga Save (atr. 75—108). Boźidar Pr oki ć Po- 
ćetak 8amuilove vlade (atr. 109—146). Janko 
Lu kić Nominatiy i vokativ u arp. i lat. jeziku 
(atr. 147—170). Dr. M. V. Smiljanić Otmice, 
dobeglice i tragovi kupoyine devojaka u arpakog 
naroda (atr. 171—244). 

LXVI. Drugi razred 41. Beograd 1903. Ljub. 
Stojanoyić Prilozi bibliografiji atarih arpakih 
Stampanih knjiga (atr. 1—24). St. Novakovió 
Ićkoy mir. PokuSaj nepoarednog izmirenja Srbije 
i Turake 1806—1807. Dr. Min. V. Vujić* Naj- 
noyiji obrt u trgoyinskoj politici. 

Spomenik srpske kraljevske akademije. 
XXXIX. Drugi razred. 35. Beograd 1903. — Ćed. 
Mijatoyić Prilozi za istoriju Srbije 1815 (atr. 
1 — 11). Andrija Gavrilović Buna Karafejzića 
(atr. 12—16). Steva M. Dimitrijeyić* Doku- 
ment!, koji ae tiću odnosa izmedu arpake crkve i 
Ruaije u XVI. veku (atr. 16—42). Nik. Vulić* 
Fr. Lądek i An. von Premeratein, Antićki 
spomenici u Srbiji (str. 43—88). At. Pejatoyić* 
Spiaak fermana, buruntija, hu dęta itd. u mana- 
atiru av. Trojice kod Pljeyalja (atr. 89—106). Di- 
mitrije Ruvarac Geografake beleSke o Turakoj 
mitropolita Steyana Stratimiroyića iz g. 1803. i 
1804. (atr. 107— 116). Vid Vuletić-Vukaaović 
Ćirilica kod priatafia rimokatoliĆke crkye do avr- 
Setka XVIII. v. u Bośni, u Dalmaciji itd. (8tr. 
117—125). 

Srpska kraljevska akademija. Zbornik za 
istoriju, jezik i knjiźeynoat arpakoga 



naroda. Prvo odeljenje. Knjiga IL Stari arpski 
zapiai i natpiai. Skupio ih i aredio Ljub. Stoja- 
nović. Knjiga II. Beograd 1903. 

Izvestja muzejskoga druśtva za Kranjsko. 
Urejuje Anton Koblar. Letnik XII. 6. 6. V Ljub- 
ljani 1902. — Dr. Fr. Koa Iz arhiva grofa Sig. 
Attemaa v Podgori (dalje atr. 97—131 i konec 
atr. 137—176). M. Slekoyec Dr. Jozef Ivan 
Knoie (atr. 131—135 i 176—181). Mali zapiaki. 

Letnik XIII. V Ljubljani 1903. — Dr. Vla- 
dimtr Levec Iz furlauakih arhivov (atr. 1—39). 
Anton Koblar Sole v Kran, u (atr. 40— 48). Fran- 
ĆlSek Pokorn Cerkev na Śmarjetini gori pri 
Kranju (atr. 49—52). P. pi. Radica Iz nekdanjih 
aamoatanakih knjiznica v Śtićmi, Koatanjevicv 
Biatri in Pleterjah (atr. 63 — 64). Konrad Crno- 
logar Grobni apomeniki v Śmartnem pri Litiji 
(atr. 65—69). Dr. Fr. Koa Iz arhiya grofa 8ig. 
Attemaa v Podgori (atr. 70—101 i 109—134). 
Viktor Steska, Nękaj kamenitih apomenikoy 
y Ljubljani (atr. 135—141). Fr. Pokorn Śe ne- 
koliko duhovnikov, rojenih v Kranju (atr. 141— 
148). Mali zapiaki. Slovatvo. Slike. 

Mitteilungen des Musealvereins fflr Krain, 
Geleitet von Dr. Oskar Gratzy Edlen von War- 
denegg. XV. Jahrgang. V. und VI. Heffc Laibach 
1902. — Dr. Seraphine Puchleitner Die Terri- 
torialeinteilung der illyriachen Provinz Krain unter 
franzósigcher Verwaltung (1809 — 1814). Schluaa 
(atr. 129—144). — Notizen uber die adminiatra- 
tive Leitung der Proyinzen Krain, Kam ten, Góra 
and Gradiaka aeit 1747 bis zur Erricbtung des 
Kdnigreichea Illyrien. — Kleine Mitteilungen. 

XVI. Jahrgang. I— VI. Heft. Laibach 1903. — 
Bad i ca P. von Familien-Chroniken krainiacher 
Adeliger im 16. und 17. Jahrhundert (atr. 1 — 27 
i 137 — 152). Ćrnologar Konrad Daa Schloaa 
Praprećebei Grosalupp (atr. 28—31). Eine Peatver- 
ordnung vom Jahre 1786 (atr. 32). — Profeaaor 
Simon Rutar f (s^- 65—66). — Zuber E. L. 
K. Schulz von Straaanitzky (atr. 66—69). — Laibachs 
Burgerachaft von 1720 bia 1786 (atr. 70—88). — 
Aua dem Archiye des laibacher k. k. Landea- 
gerichtea (8tr. 89—108). — Zur Ge8chichte des 
Handela im 18. Jahrhundert (atr. 109—126). Ćr- 
nologar K. Die Schloaabibliothek in Weiaaenatein 
(atr. 120-136). Ko ma tar Fr. Daa laibacher Privi- 
legienbuch (atr. 153—168). Levec Wl. Die eraten 
Turkeneinftllle in Krain und Steiermark (atr. 169— 
200). Kleine Mitteilungen. 

XVII. Jahrgang 1—4. Heft. Laibach 1904. — 
P. v. Radiea Familien-Chroniken krainiacher Ade- 
liger im 16. und 17. Jahrhundert (atr 3—13). 
Konrad Ćrnologar Die Civiltrauungen unter 



Digitized by 



Google 



Knjiźevne vijesti. 



258 



der franzosischen Herrachaft (str. 14—19). Fr. 
Komatar Daa laibacher Privilegienbuch (str. 
20—33). Archiy-IvenUra (atr. 34—60). P. Walter 
Śmid O. 8. B. Ober Entstehung und Heraus- 
gabe der Bi bel Dalmatins (str. 71—146). Literatur- 
bericbte. Kleine Mitteilungen. 

Klaić: Poyjcst Hryata od najstarijih 
yreme nadosyrftetka XIX. stoljeća. Svezak 
drugi: dio treći. Treće doba: yladanje kralje?a 
ix raznih porodica (1301 — 1526). Treća knjiga: 
doba kralja Matijafta Koryina i Jageloyiea (1458 — 
1526). 8* 102 ilustracije. Zagreb 1904. (Cijena 
7 K). 0?o je nasloy najnovije (Ćetyrte) *veske 
Klaic*eve poznate historije, a obuhyata doba od 
1458—1526. Doba yladanja kralja Matija§a Kor- 
yina obradeoo je do aada u hryatakoj historio- 
grafiji bas najmanje, iii prarije reći, nikako. Klaić 
je na&ao ne samo słabo yeć nikako ob rade no polje. 
Ovo yrijedi u glavnom i za izvore, jer ne samo da 
oni nijesu skupljeni u jednom preglednom i lako 
pristupnom djelu, nego su rastepeni i rastureni sva- 
kuda. Yelika je zasługa autorova, Ato ih je sakupio. 
U madzarskoj historiografiji bilo je u tombolje,jer 
je izyrsni i pouzdani historik Vilmo§ Fraknói 
izradio krasno djelo o kralju MatijaSu Koryinu, 
koje je i na njemaćki jezik prevedeno. Dakako, 
Franknói brine se samo za ugarske posloye, a za 
bryatske tek u toliko, u koliko ib nije mogao mi- 
moići. No i toga je vrlo mało. Odatle je jasno, 
da se Klaić mogao Fraknoijem tek u glavnim 
i općenitim styarima posluźiti, a inaće najyeći dio 
knjige, izraditi sam. I doista, K 1 a i ć e v i m tru- 
dom p r v i put izlazi pred nas u jas- 
nijoj s lic i pro Most bryatska za kralja 
M a t i j a § a.^ 

To je on ućinio s banoyanjem Jana Vitovca i 
yojyode Nikole Iloćkoga, te Pavla Śpiranćića i 
njegovim odnosima prema bercegu Stjepanu Vuk- 
ćiću i Veneciji •(1459—1463), ratoyanjem kralja 
MatijaSa Koryina u Bośni poslije propasti njezine 
(1463 — 1465) 1 , biskupom zagrebaĆkim Osvaldom 
Tuzom i bratom mu banom Iyanom Tuzom u od- 
nosima izmedu kralja i Frankapana, naroĆito radi 
Senja, koji im je grad oteo da dobije bar komad 
mora nakon gubitka ćitaye obalę dalmatinske 
(1444), te napokon u borbama Hryata s Turcima 
8ve do god. 1480. Osobito je zanimljiyo izraden 
sabor i opći kraljeyinski sud u Zagrebu poćetkom 
1481, kad je kralj odsudio silesiju glaynih naSib 
yelika&a na smrt radi nasil ja i zloćina, no već* ih 
sjutradan pomiloyao. KonaĆno treba istaknuti i 
banovanje MatijaSa Gereba (1483—1489) u Hr- 
yatskoj. Sve su to sasvim nove i dosada potpuno 
nepoznate iii tek słabo poznate dogodov§tine, Sto 



nam ib je Klaić u tom poglayju iznio. Doaadanje 
poyjesnićko prikaaiyanje u nas ograniĆilo se po- 
glayito na ono, 5to je biło napisano u F e s s 1 e r- 
K leina (Geschichte Ungarns Vol. II.) i Kat one. 

O yladanju kralja Vladislaya EL Jageloyiea 
i sina mu Ludoyika II., koji je poginao na Mo- 
haću, radio je kod nas mnogo Matija Mesić, a 
u Ugarskoj već pomenuti Fraknói. No onda, 
kad je Mesić radio (1864-1874), bilo je vrlo 
mało yrela poznato, s toga su mu radnje, Sto se 
odnose na yladanje Vladislava II., već sasrim 
zastarjele. Kisić je i ovdje morao najyeći dio sam 
tek proućayati. 

Sasyim je novo i pryi put isprayno prikazana 
uloga Ivanisa Koryina za izbora kralja Vladislava 
i njegoy ugoyor s yelikaSima, a isto tako i borba 
izmedu Maksimilijana i Vladislaya Jageloyiea ob- 
zirom na Hrvatsku. Boj na krbayskom polju (9. 
ruj na 1493) bio je dodu&e i dosada poznat, no 
Klaić pokazao je bolje i jasnije ono, Sto se je prije 
boja zgodilo: kako su naime s opaka jezika po- 
zna ti Senjani raSirili klevetu syijetom, da su Fran- 
kapani toboźe pozyali Turke, a onda posljedice 
kobnoga boja, kad se Hryati prvi put obrsćaj u 
radi pomówi na Habsburgoyca Maksimilijana. Na- 
dal je je sjajna partija rat Vladialava II. protiy 
Loyre Iloćkoga (1494—1496), a isto tako bano- 
yanje Andrije Bota i Frań je Balsie i ostalih nu- 
trafinjih hryatskih prilika do banoyanja Petra 
Berislaviea (1513, u koje smo već temeljitije bili 
upućeni od Mesića. 

Sve to yrijedi i za yladanje Ludoyika II. Na 
osnoyu originalne studije Klaić je dao novu i 
jasnu sliku o banoyanju Iyana Karloyića, o voje- 
yanju s Turcima oko Jajca i u sjevernoj Dalmaciji. 
Napose treba joS istaknuti, kako nas autor sve 
to yećma vodi do upoznanja onih sveza, Sto su 
bile nastale izmedu Hryata i Habsburgoyaca joS 
prije Mobaća (1526), tako da je cestinski sabor 
i izbor Ferdinandoy (1527.) tek jedna prirodna 
posljedica, a nipoSto nenadan dogadaj. 

Oyu yjeSto i temeljito obradenu gradu po- 
ma2u mnogobrojne ilustracije, koje su mabom 
sayremene, to jest one prikazuju lićnosti i pisma 
prema originalnim saćuyanim nam slikama i pred- 
metima. Vazna je za nas slika kralja Ludoyika II. 
(str. 273), gdje se prvi put jaylja hryatski grb, 
to jest eryene i bijele kocke. Konaćno je dodano 
jedno posebno poglayje, u kojem Klaić u pucuje 
Ćitatelje u izyore i literaturu za oyu knjigu. 

Ferdo SiSić. 

Tkalćić I. Slayensko bogosluźje u Hryatskoj. 
Zagreb 1904. (Cijena 2 K). Glavna tendencija oye 
rasprave na§ega yrijednoga historika jeste uputiti 



Digitized by 



Google 



254 



Knjiźevne vijesti. 



Ćitatelja u povijest slavenskoga bogonluźja u Hr- 
yatskoj u opće, a u Dadbiskupiji zagrebaćkoj na- 
pose i to „ na podlozi autentićnih izvora i nepo- 
bitnih yijesti." Kako se Tkalćić tim pitanjem već 
od 1861. bavi, pristupio je svom poslu kao pravi 
strućnjak. Rasprava razdijeljena je uajprije na 
kratki „Uvod% u kojem se govori o postanku trijuh 
bogosluźnih jezika prije rada sv. braće Ćirila i 
Metoda, naime o siro-kaldejskom, grĆkoru i la- 
tinskom, za koje se drźalo, da su posvećeni time, 
Sto je u ova tri jezika napisana bila Pilatova 
osuda na ploći pribijenoj na kriź Spasiteljey.* 
Potom raspraylja prvo poglavje o źivotu i radu 
svete braće iskljućiyo na osnovu poznatih „Zitija* 
i legenda; jezik stari slovenski Tkalćić pripisuje 
onim Slayenima, koji sustanovali u Solunu i oko- 
lici, a drźi i to, da su sv. braća pokrstila neke 
Hrvate na prolazu kroz Hrvatsku u Rim god. 
864. Drugo poglayje radi o slavenskom bogosluźju 
u Hrvatskoj u opće od poć. X. vijeka do danas ; 
izrijekom istiće, da je kralj Zvonimir umr'o pri- 
jekom 8mrću, kako to pripovijeda stara hrv. kro- 
nika. Treće poglavje govori o slav. bogosluźju u 
zagrebaćkoj biskupiji; naj prije dokazuje, da se 
na teritoriju kasnije zagrebaćke biskupije joS od 
poć. X. yijeka upotrebljavala slav. sluźba, onda 
vrlo duhovito pokazuje, da je sv. Ladislav za ute- 
meljenju iste biskupije pridrźao to bogosluzje i 
ba§ toga radi postayio joj za prvog biskupa Ćeha 
glagolasa Duha. Po tom nabraja glagolske źupe 
u zagrebaćkoj biskupiji od g. 1448, do 1743. većim 
dijelom na osnovu arhiyalnog materijala, a onda 
iznosi razloge, s kojib je slavensko bogosluzje 
prestalo. Ćetvrto poglayje prikazuje no vi i naj no- 
viji pokret za uspostavu slavenskog bogosluźja^u 
zagrebaćkoj biskupiji, naroćito god. 1848. i 1861. 
Podaci, izneseni u ovom poglayju, mahom su novi 
i nepoznati. Pęto poglayje konićno goyori o sla- 
yenskim bogosluźnim knjigama od najstarijib dana 
do danas. „Imenik" gradova i żupa u zagrebaćkoj 
biskupiji, gdje se glagolalo, zakljućuje ovu naj- 
noviju radnju TkaJĆićevu, kojom se na§e znanje 
o tom pitanju, naroćito obzirom na zagrebaĆku 
biskupiju u yelike prośirilo. F. Siśić. 



Hrvatski gradevni oblici. Izdaje hryatsko 
druźtyo inźinira i arhitekta u Zagrebu pod re- 
dakcijom arhitekta Janka Holjca, a tiskom umjet- 
nićkoga zayoda R. Mosingera u Zagrebu. Sv. I. 
1904. 

Hryatsko je druźtyo inźinira i arhitekta po- 
celo pod ovim nasloyom izdayati svoju bogatu 
zbirku nacrta hryatskih seljaćkih kuca s namjerom, 
da pobudi interes za proućayanje naSih seljaćkih 
domoya. Pitanje o proućayanjn naśih gradeynih 
oblika pokrenuo je u osamdesetim godinama prof. 
dr. Kr5njavi. Svoje zanimiye Skice, Sto ih je kroz 
yiSe godina sakupljao, publikoyao je on u „Glas- 
niku" druStva za umjetnost i umjetni obrt (god. 
1888). Istodobuo bavio se je tim pitanjem i in- 
źinir Doljak objelodaniySi syoje snimke seljaćkih 
zgrada u n Viestima tf hry. druśtya inźinira i arhi- 
tekta. Potaknuti tim pokuSajima poSli su g. 1885. 
Janko Holjac i Martin Pilar potporom inźinirskoga 
druStva u Slayoniju, gdje su snimili yelik brój 
raznih kuca, hambara i drugih zgrada sa cjelo- 
kupnim i detaljnim njihoyim gradeynim i deko- 
ratiynim oblicima. Taj je materijal druśtyo inźi- 
nira pohranilo, te je tek sada mogło poćeti sa nje- 
goyim izdayaajem. Djelo je zasuoyano na 5 sve- 
zaka (syaki sa 10 listo va), a izdayanje će trajati 
do tri godine. Prvi syezak ima deset yelikih kar- 
to na sa uspjelim reprodukcijama originalnih gra- 
deynih oblika i arhitektonskih ukrasa, Sto su ih 
snimili Holjac, Pilar, Dryók, Doljak i Źagar, Sto 
peroin, Sto oloykom i fotografijom. Istiće se kraśni 
kolorisani zabat neke kuce u Kraljeycima u sri- 
jemskoj źupaniji, za tim snimci raznih gradeynih 
obje kata iz Mitro vice, St Pazoye, Śtitara, Oprisa- 
yaca, GuSća, Bukeyja i sisaćkoga kotara, te re- 
produkcija po fotografiji stare kamenę kuce iz 
sela Payića kod Sinja iz g. 1810. Kad budę obje- 
lodanjen cijeli materijal, izdati će se u posebnoj 
syesci toćni podaci o syakom objektu, pri Ćem će 
se osobita paźnja posvetiti narodnomu tehniĆkomu 
naziylju i mjesnim prilikama, koje su djelo yale 
na razvoj i naĆin gradnje. 

A. JirouSek. 



Digitized by 



Google 



INHALT DES „YJESNIK" 



der kroatischen archaeologischen Gesellschaft in Zagreb (Agram). 

Neue Serie Band VII. 1903/4. 

Scita 

Brunsraid Dr. Josef: Kroatische Altertdmer aus dem Mittelalter I— V 30 

— __ £>i e Steindenkmaler des kroatischen Nationalmuseumsin Zagreb (Agram) 209 

— — — Die altesten Mttnzen Kroatiens 182 

Celestlti Vlekoslav: In Osijek (Essek) gefundene griechische und romische ColonialmOnzen 15 

Gundrutn Dr. Franz: Die angebliche Krone von Malino 124 

Hoffiller Dr. Victor: Antike Bronzegefasse aus Kroatien und Slavonien im Nationalmugeum 

zu Zagreb (Agram) 98 

— — — Fund eines romischen Grabes in Dolnia Łomnica bei Velika Gorica 207 

— — — - Gegenstande aus dem rOmischen Friedhofe in Stenjevac 166 

Klaić Vjckoslav: »Castrum antiąuum Paganorum* bei Kasina im Zagreber Gebirge ... 10 

— — Materialien zur mittelalterlichen Topographie des (Jomitates Lika-Krbava 

(Schluss) 129 

— -— »Indagines« und »Portaec in Kroatien und Slavonien 1 

Koch Ferdinand : Mikroskonische Untersuchuną einiger neolithischer Steingegenstande 179 

Laszowski Emil: Geschichtiiche Notizen Ober die Burę Bela im Comitate Varaźdin . . . 191 

— — Geschichtiiche Daten liber die Familie Vragović von Maruśevac . . . 203 
SiSić Dr. Ferdinand: Lber die Abstammung und die Gefangennahme des kroatischen Konigs 

Slavić (1074— 1075). Eine historische Studie 146 

General versammlung der kroatischen archaeologischen Gesellschaft vom 7. Februar 1904. 241 
Excarsion der Wiener anthropologischen Gesellschaft nach Zagreb, Krapina und Dobija 

Dolina in Bosnien (22—24. Mai 1904) 248 

t Theodor Mommsen 128 

Literarlsche Nachrichten 126,250 

Inhalt des »Vjesnikt der kroatischen archaeologischen Gesellschaft in Zagreb (Agram). Neue 

Serie. Band VII. 1903/4 255 

Verzeichnis der Abbildangen 255 



VERZEICHNIS DER ABBILDUNGEN. 



Abb. i. ArpadenmOnzen aus dem XI. Jahrhun- 
dert aus den altkroatischen Grabem in 
Bijelo brdo. Nat. Gr. 

„ 2. Yerschiedene Gegenstande aus den 
altkroatischen Grabem in Bijelo brdo. 
Nat. Gr. 1 und 2 halbmondfórmige An- 
hanger. 3 Griff eines eiseraen Ge- 
rates. 4 Anhanger aus Bein. 5 u 6 
Bruchstttcke einer rOmischen Fibel. 7 
Bruchsttlcke eines mittelalterlichen Rin- 
ges (ais Anhanger verwendet). 8 - u 
Durchlochte romische Milnzen. 

,, 3. Eiseme Gerate aus den altkroatischen 
Grabem in Bijelo brdo */, nat. Gr. 1—3 
Messer. 4 Beschlag von einer Messer- 
scheide. 5 Bruchstttck einer Sichel. 6 
Scheere. 7 Loffel. 8 Vorhangschloss. 

„ 4. Thongefasschen und ornamentierte 
Scherben aus den altkroatischen Gra- 
bem in Bijelo brdo. */» nat Gr. 1—3 
mittelaiterlich, 4 romisch. 

„ 5. Das altkroatische Grab Nr. 78 in Bi- 
jelo brdo bei Osijek. 



Abb. 6. Schlafenringe und Ohrringe aus den 
altkroatischen Grabem in Bijelo brdo. 
Nat. Gr. 

„ 7. Fingerringe aus dem altkroatischen 
Grabfelde zu Bijelo brdo. Nat, Gr. 

„ 8. Glasperlen und durchlochte Kauri- 
sehnecken aus den altkroatischen Gra- 
bem von Bijelo brdo. Nat. Gr. 

„ 9—18. Hals- und Armringe aus dem alt- 
kroatischen Grabfelde zu Bijelo brdo. 
V, nat. Gr. 

, 19. 20. Geflochtene Armringe aus dem 
altkroatischen Grabfelde zu Bijelo brdo. 
Nat. Gr. 

,, 21. Armreif aus dem altkroatischen Grab- 
telde zu Bijelo. Nat. Gr. 

„ 22. Bronze- und Eisenschellen aus den alt- 
kroatischen Grabem in Bijelo brdo. 
Nat. Gr. 

„ 23. Verschiedene Bronzegegenstande aus 
den altkroatischen Grabem in Bijelo 
brdo. Nat Gr. 1 Fragment einer Haar- 
nadel. 2 Fragment einer Gurtelschnalle. 



Digitized by 



Google 



256 



Yerzeichnis der Abbildungen. 



3 u. 4. Fibeln. 5 Gttrtelschnalle. 6 7 
Anhanger. 
Abb. 24. Vorgeschichtliches Thongefass aus dem 
Grab 121 in Bijelo brdo. '/» nat. Gr. 

„ 25. Vorgeschichtliche Gegenstande aus dem 
Grabę 121 in Bijelo brdo. Nat Gr. 1 2 
Gold. 3 4 Bronze. 5 Bein. 

„ 26. Vorgeschichtlicher Bronzearmreif aus 
dem Grabę 121 in Bijelo brdo. */s nat - 
Grósse. 

,, 27. Ornament auł dem Armreił Abb. 26 
und Bronzehaarnadel aus dem Grabę 
121 in Bijelo brdo. % nat. Gr. 

„ 28. Vorgeschichtliche Thonume aus dem 
Grabę 157 in Bijelo brdo. Vs nat. Gr. 

„ 29. Schlafenringe und Ohrring aus dem 
altkroatischen Grabfelde bei Klośtar. 
Nat. Gr. 

„ 30. Fingerringe aus dem altkroatischen 
Grabfelde bei Klośtar. Nat. Gr. 

„ 31. Schmuckgegenstande aus dem altkroa- 
tischen Grabfelde bei Klośtar. Nat. Gr. 
1 Glasperlen, ornamentierte Bronze- 
plattchen und Schellen 2 u. 3 Bronze- 
ohrringe. 4 Kreuz aus Bronze. 5 — 7 
Silberne Fingerringe. 

„ 32. Bronzehalsreif aus dem altkroatischen 
Grabfelde bei Klośtar. »/ a nat. Gr. 

., 33. Ohrringe aus Silber und Bronze aus 
dem altkroatischen Grabfelde bei Klo- 
śtar. Nat. Gr. 

„ 34. Mittelalterlicher goldener Ohrring aus 
Novi Banovci. Nat. Gr. 

„ 35. Anhanger aus dem altkroatischen Grab- 
felde bei Klośtar. Nat Gr. 

„ 36. Schmuckplattchen aus Bronze aus 
dem altkroatischen Grabfelde bei Klo- 
śtar. Nat. Gr. 

„ 37. 38. Verschiedene Schmuckgegenstande 
aus dem altkroatischen Grabfelde in 
Veliki Bukovac. Nat. Gr. 

„ 39. Schmuckgegenstande aus den altkroa- 
tischen Grabem bei Svinjarevci. Nat. 
Grósse. 

„ 40. Arpadenmunzen aus den altkroatischen 
Grabem bei Svinjarevci. Nat. Gr. 

„ 41-46. Silberne Schmucknadeln aus Sla- 
kovci. Nat. Gr. 

„ 47. Ornamentierte silberne Gttrtelplattchen 
aus Slakovci. Nat. Gr. 

„ 48. Silberne Schlafenringe aus Slakovci. 
Nat. Gr. 

„ 49. Silberne Gttrtelschnalle aus Slakovci. 
Nat. Gr. 



Abb. 50. Silberne Ringe aus Slakovci. Nat. Gr 
„ 51. Silberne Knópfe aus Slakovci. Nat. Gr. 

„ 52. Bronzegefasse aus dem Grobiśte bei 
Grobnik. •/, nat. Gr. 

„ 53—54. Bauchi^e Bronzeeimer aus Sisak. 
Ungefahr ' * nat. Gr. 

„ 55. Walzenfórmiger Bronzeeimer aus Si- 
sak. ' 4 nat. Gr. 

„ 56. Bronzeeimer aus Sisak. Ungefahr t( 4 
nat. Gr. 

„ 57. Bronzegefasse aus Sisak. Ungefahr 7» 
nat. Gr. 

„ 58. Bronzekasserolen aus Sisak. '/» \ 4 
nat. Gr. 

., 59. Bronzekasserolen aus Sisak. Ungefahr 
V 4 nat. Gr. 

„ 60. Bronzekasserole aus Sisak. V» nat. Gr. 

„ 61. Bronzeseiher aus Sisak. i / l nat. Gr. 

„ 62 Bronzecyathi. 1-4 aus Sisak, 5 aus 
Brdovac. Etwas ttber '/, nat. Gr. 

„ 63. Rómisches Bronzegefasschen aus Sisak. 
2 / 3 nat. Gr. 

„ 64. Antike Bronzegefasse im Nationalmu- 
seum zu Zagreb. 1 u. 10 aus Bakar, 8 
aus Zagreb, die tibrigen aus Sisak. 

„ 65. Bruchstilck einer goldenen Spirale aus 
Malino. 

„ 66 u. 67. Thongefasse aus dem rómischen 
Grabfelde in Steni evac. Nr. 5 u. 22 
beim Pfarrer L. lvanćan in Stenjevac, 
die tibrigen im Nationalmuseum zu 
Zagreb. 

„ 68. Glasgefasse aus dem rómischen Grab- 
felde in Stenjevac. Nr. 1, 4, 7, u und 
14 beim Pfarrer L. Ivan5an in Ste- 
njevac, die ttbrigen im Nationalmuseum 
zu Zagreb. 

„ 69. Bronzefibeln aus dem rómischen Grab- 
felde in Stenjevac. Im Nationalmuseum 
zu Zagreb. Nat. Gr. 

„ 70. Eiserne Gerate aus dem rómischen 
Grabfelde in Stenjevac. Im National- 
museum zu Zagreb. 

„ 71. Bruchsttlck einer terra sigillata Schttssel 
aus der rómischen Ansiedlung in Ste- 
njevac. Im Besitze des Pfarrers von 
Stenjevac L. Ivan5an. 

„ 72. Bronzebeschlag aus der rómischen An- 
siedlung in Stenjevac. Im National- 
museum zu Zagreb. % nat. Gr. 

„ 74. Mttnzen des kroatischen Herzoges An- 
dreas (1197— 1204). 



Digitized by 



Google 



Yerzeichnis der Abbildungen. 



267 



Abbildungen der SteindenkmaMer des krotdschen 

Nationalmuseums in Zagreb (Agram): 

T. Marsyasstatue aus Minturnae in Unteritalien. 

2. Kopf einer Apollostatue aus Minturnae. 

3. Kalliopestatue aus Minturnae. 
Lichtdrucktafel 1. Aphrodite (?). Statuę aus 
Minturnae. 

5. Weibliche Gewandngur (Polymnia?). Statuę 
aus Minturnae. 

6. Aphrodite. Torso einer Statuette aus 
Italien. 

7. Aphrodite. Bruchstuck einer Statuette aus 
Prozor bei Otoćac. 

8. Kopf einer Aphroditestatue aus Solin (Sa- 
łona) in Dalmatien. 

9. Btiste einer Aphroditestatue aus Italien. 
10 Kopf einer Aphroditestatue aus Italien. 

11. Kopf einer Aphroditestatue aus Zemun 
(Semlin). 

12. Kopf einer kleinen Aphroditestatuette aus 
Surduk. 

13. Apollostatue aus Solin (Salona) in Dalmatien. 

14. Apollo Kitharodes. Statuette aus Italien. 

15. Kopf einer kleinen Asklepiosstatuette aus 
Dalmatien (wahrscheinlich aus Solin). 

16. Bruchstilck einer Cautopatesstatuctte aus 
Sisak. 

17. Dionysos. Torso einer Stauette aus Italien. 

18. Bttste eines jugendlichen Dionysos aus 

Italien. 

19. HermenbUste eines jugendlichen Dionysos 
aus Italien. 

20. Bruchstuck einer bacchischen Gruppe aus 
Italien. 

21. Basis einer Dionysosstatuette aus Sisak. 
22 Schlafender Eros. Statuette aus Italien. 

23. Bruchstuck einer kleinen Erosfigur. Aus 
Italien. 

24. Torso einer Fortunastatuette aus Solin (Sa- 

lona) in Dalmatien. 

Lichtdrucktafel 2 Ganymede9. Statuę aus 

Minturnae. 



26. Genius. Statuette aus Sisak. 

27. Heraklesstatue aus Vinkovci. 

28. Heraklesstatuette aus Osijek (Essek). 

29. Kopf einer Heraklesstatue aus Italien. 

30 u. 31. Torsi zweier Hermesstatuetten aus 
Sisak. 

32. Bruchstuck einer Hygieiastatuette aus Italien. 

33. Ikaros. Statuette aus Vugrovac bei Zagreb. 

34. Isisstatue aus Nin (Nona) in Dalmatien. 

3$. Kopf einer Isisstatue (oder Isispriesterin) 
aus Mitrovica. 

36. Kopf einer Isispriesterinstatue aus Sisak. 

37. Thaleia. Statuette aus Italien. 

38. Bruchstuck einer Statuette der Muse Erato, 
Aus Mitrovica. 

39. Nike. Torso einer Statuette aus Italien. 

40. Nike. Torso einer Statuette aus Mitrovica. 

41. Nike Brnchstuck eintr Statuette aus Mi- 
trovica. 

42. Nikestatuette aus Sisak. 

43. Hermę mit Nikebttste. Wahrscheinlich aus 
Ćakovac (Metulum) bei Josipdol. 

44. Pan und Daphnis. Bruchstuck einer Gruppe 
aus Italien. 

45. Pan. Bruchstuck einer Statuette aus Italien. 

46. Kopf einer Paniskenstatue aus Italien 

47. Pcrseusstatuette aus Petrovci bei Rum a 
48 Perseusstatuette. Unbekannte einhefmische 

Provenienz. 

49. Poseidonstatue aus Vinkovci. 

50. Buste einer Priapusstatuette. 

51. Flótenspielender Satyr. Statuę aus Italien. 

52. Kopf eines bartigen Satyrs aus Italien 

53. Kopf eines jugendlichen Satyrs aus Italien. 

54. Silvanus Obertheil einer Statuette aus Italien. 

55. Bruchstuck einer sitzenden Zeusstatuette aus 
Sisak. 

56. Colossale Zeusbuste aus Mitrovica. 

57. Kopf einer Statuette (Zeus?) aus Osijek 
(Essek). 



17 



Digitized by 



Google 



ĆLANOVI UTEMEUITELJI 

HRVATSKOGA ARHEOLOŚKOGA DRUŚTVA U ZAGREBU.* 

1. Antolković p 1. J o s i p, vladin ravnatelj u miru u Zagrebu. 

2. Brunsmid Dr. Josip, sveućilisni profesor i ravnatelj arheolośkoga odjela 
narodnoga muzeja u Zagrebu. 

3. Bulić Franjo, ravnatelj muzeja u Spljetu. 

4. Crnadak Gjuro u Zagrebu. 

5. Cseh Ervtrt de Szentkatolna, hrvatski ministar u Budimpesti. 

6. t Devćić Dr. Virgil, odvjetnik u Zagrebu. 
'7. DeżeliĆ Gjuro, gradski senator u Zagrebu. 

8. GradKarlovac 

9. G ugier Pavao, biskup i prior vranski u Zagrebu. 

10. J a n k o v i ć grof J u 1 i j o, veleposjednik u Budimpesti. 

11. Karić Pavao, potpukovnik u miru u Zagrebu. 

12. Knjiznica biskupskoga sjemeniśta u Djakovu. 

13. Knjiznica zbora duhoyne mladeżi u Zagrebu 

14. Knjiznica muśke ućiteljske śkole u Zagrebu. 

15. Knjiznica okruźna ućitełjska u Mitrovici. 

16. Knjiznica obitelji Vitezić u Vrbniku. 

17. Knjiznica srediśnjega bogoslovnoga sjemeniśta u Zadni. 

18. K o 1 a r N i k o 1 a, arhitekt u Zagrebu. 

19. Kuśević Svetozar, veliki żupan u miru u Blackom. 

20. Mikaćić Duj ara, općinski biljeżnik u Spljetu. 

21. Neumann Dr. Dragutin, odyjetnik u Osijeku. 

22. N o r m a n n grof Rudolf Ehrenfelski, vlastelin u Valpovu. 

23. Imovna o p ć i n a brodska u Vinkovcima. 

24. Imoyna o p ć i n a otoćka u Otoćcu. 

25. P 1 e ś e F e r d o, kanonik i żupnik u Fużini. 

26. R u ż i ć Dr. I v a n, branitelj u Zagrebu. 

27. Slamnik Ljudevit, gimn. ravnatelj u miru na Rijeci. 

28. S m i ć i k 1 a s T a d e, sveućilisni profesor u Zagrebu 

29. S t r o s s m a j e r J o s i p J u r a j, biskup u Djakc>vu. 

30. Suk Dr. Feliks, kanonik u Zagrebu. 

31. Śestak han, kanonik u Djakovu. 

32. Ś i 1 o v i ć D r. J o s i p, sveućili§ni profesor u Zagrebu. 

33. Śrepel Dr. Milivoj, sveućiliśni profesor u Zagrebu. 

34. Prva hrvatska śtediona u Zagrebu 

35. T u r k o v i ć Milan, vlastelin u Kutjevu. 

36. Źerjayić Dr. Jur aj, żupnik u Mariji Bistrici. 



* Ćlanovi utemeljitelji uplaćuju na jednom iii u pet godiSnjih ob rota najmanje 100 kruna. 



Digitized by 



Google 



fprava hnratskoga arheolośkoga druśtva u Zagrebu (nar o dni muzej) Żeleći, da se 
u hnratskom narodu pobudi sto żivlje zanimanje za domaću povjest i starine, 
kako bi se uslijed toga spomenici davno minulih vremena Sto boi je Ćuvali i 
kako bi u śto obi l ni j oj mjeri pritjecali zbirkama arheolośkoga odjela narodnoga 
muz ej a u Zagrebu, odlućila je, da znatno snizi cijene starijih druśtvenih publikacija. 
Od sada su cijene knjigama za Ćlanove : 

Arklv za povjestnicu jugoslavensku sv. VI., VII. i VIII. po i K, sv. IX. do 
XII. po I K 50 f. (Sv. I.— III. i V. su posvema raspaćane, a od sv. IV. ima samo 
nekoliko primjeraka, koji se prodaju po 2 K). 

Yiestnik hrv. arh. druStva I.— XIV. ukupno za 14 K, a pojedina godiśta 
po 2 K. (Godina I. sv. 2. je posvema raspagana, pa se viśe ne prodaje). 

Codex diplomaticus od I. Kukuljevića I. i II. sveska po i K 50 f., a obije 
zajedno 2 K 50 f. 

Bibllograflja hrvatska od I. Kukuljevića za 60 f. 

Tko pristupi druśtvu kao ćlan utemeljitelj i uplati kao prvi obrok utemelji- 
teljnoga prinosa od 100 K svotu od 20 K, dobiva sve ove starije publikacije 
besplatno. 

Redoviti druśtveni ćlanovi, koji plaćaju samo 4 K na godinu, dobivaju 
besplatno onu svesku »Vjesnikat, koju druśtvo te godine izdade. 

DruStveni ćlanovi mogu kupiti uz sniźenu cijenu: 

Yjesnik hrv. arh. druStva, nove serije sv. I— VII., i to svaku svesku po 
4 K, doćim im je knj i żarska cijena 6 K za svaku. 

Nadal je se może kod ravnateljstva arheolośkoga muzeja u Zagrebu (Zrinjski 
trg br. 11.) dobiti: 
S. Ljubić. Popis arheologićkoga odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu. I. i. Egipatska 

zbirka. — Predhistorićka zbirka Sa 36 tabla. Zagreb 1889. 6 K. 
— — II. 1. Numismatićka zbirka od n aj starije dobę do cara Dioklecijana. Sa 12 

tabla. Zagreb 1890. 4 K. 



Digitized by 



Google 



SADRŹAJ 

!>HVE I'OLOVINE „VJESN[KA« NOVE SERIJE SVESKE VII. (190814). 

?lSr ,d v d V°? ,PS HrVa,ske sre ^vje£ne starine ^ 

Guń" um dr F Ćk TK ri,,,Ski k ° ,oni J" ,ni " owi na<,eni - 0«jeku .' S 

2 T. . I ob,,żn J a ""■«"• " Malina ,J° 

HoH.Her *. V, Ant ;kne br; „ sa „e posude iz H r vatske , SIavonije u narodnom ™ 
muzeju u Zagrebu ..... 

KW« VJ.: .I„d.p„e.. i ,p„ r tae« u Hrvatskoj i Slavoniji ' .".'.'.' .' °? 

KnJ.leyne v.S ,,m ."^T" ^ n ~' k ^ Kasinę u gori zagrebaCkoj' .' .' ." ,0 

t Theodor Mommsen .... 126 

128 

INHALT 

•»i h«thi Mtrn des ,v JE s OTK ., KEVE smiE BAND v „ (]90;):4) 

ziTv°\!^*r^'jr m " r <"* ""— •' ■ • ■ "s 

<>.. r,,^ l(l(; ,. uml , portae< . n Kroat . en 98 

^<-^C;;;;;r: ,m :^: n ? rum ' bei **» *» *£** g.*,*: : : ™ 

V I**/**,, M^,^,, 126 

128 

' " '— W.,... d„ Abbi, dungen wird dem zweiten Haibbande be _ ben werden _ 



Digitized by 



Google 



\ 



\ 



Google 



Digitized by r 



SADRŹAJ 

PRVE POLOVINE „VJESNIKA" NOVE SERIJE SVESKE VII. (1903|4). 

Strana 

BrunSmid dr. Josip: Hrvatske sredovjećne starine 30 

Celestin V.: GrĆki i riinski kolonijalni novci nacleni u Osijeku 15 

Gundrum dr. F.: Tobożnja kruna iz Malina 124 

Hoffiller dr. V.: Antikne bronsane posude iz Hrvatske i Slavonije u narodnom 

muzeju u Zagrebu • • • 98 

Klalć Vj. : »Indagines« i >portae« u Hrvatskoj i Slavoniji 1 

— — ^Castrum antiąuum Paganorum* kod Kasinę u gori zagrebaćkoj ... 10 

Knjiźevne vijesti 126 

t Theodor Mommsen • • 128 



INHALT 

DER ERSTEN HALFTE DES „VJESNIK", NEUE SERIE BAND VII (19034). 

Seit* 

BrunSmid Dr. Josef: Kroatische Altertumer aus dem Mittelalter 30 

Celestin V.: In Osijek (Essek) gefundene griechische und rOmische Colonialmilnzen 15 

Gundrum Dr. F.: Die angebliche Krorie, von Malino 124 

Hoffiller Dr. V.: Antike Bronzegefasse aus Kroatien und Slavonien im National- 

museum zu Zagreb (Agram) 98 

Klalć Vj.: »Indagines« und »portae« in Kroatien und Slavonien 1 

— — >Castrum antiąuum Paganorumc bei Karina im Zagreber Gebirge* • • 10 

Literarische Nachrichten 126 

t Theodor Mommsen 128 

Ein Yerzeichnis der Abbildungen wird dem zweiten Halbbande beigegeben werden. 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



Digitized by 



Google 



pummuiH 

3 2044 055 023 444 



Digitized by 



Google ^ 



Digitized by 



Google