i Di bi AR RESA KR. È 1 kb Y È Ii pi FOR THE: EOPLE FOR EDVCATION FOR SCIENCE LIBRARY OF THE AMERICAN MUSEUM OF NATURAL HISTORY auf ii u m. HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUSTVO. (SOCIETAS HISTORICO-NATURALIS CROATICA.) GLASNIK HRVATSKOGA NARAVOSLOVNOGA DRUSTVA. \5) | p GU \ UREDNIK cai ARA DR A. HEINZ. GODINA XII. — BROJ 1-3. SA 8 SLIKA U TEKSTU. ZAGREB 1901. — 144. VLASTNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. KR. ZEMALJSKA TISKARA. o AVIO) x 0 si A na BLA sane RED, un] iu un i LI g KA A a # Kan E DE Er b Bere Fu IC AZIO: Rasprave. Gj. Koča. Prilog Fauni leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. Ervin Rössler. Motrenje ptica u osječkoj okolici u godinama 1899. i 1900. kopa A a Ervin Rössler. Rezultati RATTO on ptica u ca okolici Sitnice. M. Barač. Pasatni prah oboren s kišom u noći od 10. na 11. ožujka 1901. Dr. Aug. Langhoffer. Iz literature ž S ih daj: Dr. Aug. Langhoffer. sets ur FR pl Pichler ia en- tomologica . ; en fi a: Radnje geografskog sadrzaja. Dr. Hinko pl. Hranilović. Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa Geografske sitnice. Stjepan Vuksan. Novo nalazište diluvijalnih životinja Dr. Hinko pl. Hranilović. Izvještaj o VIL. međunarodnom ica zemljopisaca Strana ž 86 95 134 137 Atto 4 Kuiu I ep = PR = imuad da ta ji PE vi wu i "i Mao: 1 3 nic ' pra u A ET 1 x, Ark sli i ns fa «4 birra J rai sf Pojas! eva 3 re LI DI daš Eas oo sinbatt DASE ta Papi leg AOL ce že U za 1 Mente (gg MI Mat LIT, nr jin € AVE nr » 11% | Pia | ART Ir dp : ž ira : Prilog Fauni Leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. Građu sakupio i obradio Gj. Koča, nadšumar u Vinkovcima. U ovom mom Prilogu popisao sam sve leptire, koje sam sakupio do kraja godine 1900. Najviše je leptira popisano iz oko- line vinkovačke i požeške, a imade ih i iz okoline Ogulina, s Vel. Kapele, Primorja i t. d. Jedan dio ovdje nabrojenih leptira već sam naveo u Glasniku hrv. naravoslovnoga društva (God. XIT. Zagreb 1900. str. 100.—134.) pod naslovom ,Prilog fauni gore Papuka i njegove okoline“. Ali u toj fauni samo su nabrojene vrsti, a nije građa onako obrađena, kao ovdje, i za to držim, da će mi svak odobriti, što i leptire iz okoline Papuka ovdje nabrajam i bilješkama popraéujem. Osim toga imade ovdje mnogo vrsti, koje sam kasnije oko Velike, Vr- ‘hovaca i t. d. sakupio i koje ondje nisu navedene. Ja ću ovdje samo ono navesti, što sam sam sakupio i zabi- lježio, a ne ću spomenuti ni jednoga leptira, kojega ja nisam našao, ma da znadem iz strane literature, da se kod nas nalazi. Imade tek malen broj leptira, kojih ja sam nisam uhvatio; nekoliko sam ih iz okoline zagrebačke dobio od g. dra. Hrubya, sadašnjeg kot. liječnika u Ivancu, nekoliko pak iz okoline Velike i Pleternice nalazi se u zbirci g. Anderke, kot. šumara u Pleternici. Ali ja sam tu zbirku više puta pregledao i zabilježio sve, što mi je tre- balo. U cijelom će biti jedno desetak takovih leptira; druge sam sve sam uhvatio ili iz gusjenica othranio. Leptiri prve skupine (Rhopalocera) lete danju, te ih mo- žemo mrežicom hvatati. Iz druge skupine (Heterocera) lete ta- kođer neki danju, neki pak s večera n. pr. Sphingidae oko raz- ličnog cvijeća, osobito karamfilja (klinčića), neki opet lete čak u 1 9 gluho doba noći. Te noćne leptire možemo hvatati na svjetlo. No najveći broj noćnih leptira osobito vještica (sovica, Noctuae) dade se uhvatiti na jabuke. Mnogi lepidopterolozi preporučaju, da treba jabuke namočiti u med, u koji valja uliti piva, ruma i jabučnog etera. I sam sam držao s početka, da to tako mora biti, ali poslije sam uzimao samo jabuke, pa sam bio osobito zadovoljan. I Jabuke sam ogulio i na suncu dva tri dana sušio, a tada su već bile dobre za hvatanje. Po nekoliko ih se na kanap na- niže i u vijenac sveže. Prenoće li tako na vlažnu mjestu, tada odvugnu i lijepe se i mirišu ugodno po kiselini. Na takove vijence idu leptiri vrlo rado, pa ako ih povješamo uz šikaru, rub šume, ritove i t. d. to ćemo za kratko vrijeme naći često po 10—15 leptira na jednome vijencu. Što više vijenaca imamo to bolje. Leptiri su obično mirni, pa se dadu lako poklopiti bočicom, u kojoj ima cijankalija. Jabuke preko noći vrlo omekšaju, pa ih valja slijedeći dan na suncu prosušiti. Drže se do tri nedjelje, a tada treba druge prirediti. Lov na jabuke vrlo je uspješan s proljeća i onda od au- gusta do oktobra, kada nema cvijeća. I na cvijeću lipe možemo mnogo leptira uhvatiti, no ni na jedan cvijet ne idu leptiri tako rado kao na Aselepias syriaca. Često lete u junu čitavi rojevi leptira oko toga evijeća. Još ću napomenuti, da je za oblačnih toplih noći svaki lov najizdašniji. No najzanimljivije i najpoučnije je, kada leptira iz gusjenice othranimo. Dobro je uvijek nepoznate gusjenice za sebe hraniti, motriti ih i opisati. Jer imade veliki broj leplira, kojih gusjenice još nisu opisane. I ja sam tako imao priliku pa sam othranio lep- tira Aspilates formosaria Ev. iz gusjenice, koje do sada nije nitko opisao i koja je u ovom Prilogu prvi put opisana. Ovdje ću još nešto iz svoga iskustva navesti za one, koji se za to zanimaju. Gusjenice je dosta teško hraniti osobito kada moramo svakoj drugo bilje donašati. Ja sam lišćem ive (Salix caprea) i rakite (Salix purpurea) othranio veliki broj gusjenica, koje sam na vrlo različitom bilju našao. Često sam imao 20—30 gusjenica, kojima sam samo lišće tih vrba davao, a sve su ga rado jele, i tako sam bez po muke čiste leptire dobio. Iva i ra- kita raste brzo i svagdje; primi se lako, ako baš i veliki džbun 3 presadimo. Rast će u svakom kutu u dvorištu, u perivoju i t. d. ' gdje nikome ne smeta. U proljeće pak na njihovim macama mo- žemo dosta leptira naći. I one gusjenice, koje žive na šašu, rogozu i drugom mo- čvarnom bilju, možemo ivom hraniti. Pa i veliki broj Psychida hranio sam samo ivom. Neki leptiri lete od proljeća pa do jeseni često u više ge- neracija. Od Macroglossa stellatarum L. možemo koncem jula naći gusjenica, kukuljica i leptira, a od Pieris rapae L. u jedno le isto doba jaja, gusjenica, kukuljica i leptira. Kod onih leptira, koje sam tečajem više godina nalazio ili koje sam u jednoj godini u više primjeraka našao, naveo sam mjesece, kada lete. Kod rijetkih pak vrsti, od kojih sam samo po jedan ili dva primjerka uhvatio, napisao sam uz mjesto i dane, kada sam ih našao. Kako je već s početka napomenuto, ovdje je najviše lep- tira iz okoline vinkovačke i požeške. Noćne leptire hvatao sam okolo Vinkovaca na više mjesta, a oko Požege u Ruševu, Pleter- nici, Velikoj, Gornjim Vrhoveima, Jankoveu it. d. Često sam znao sa g. Anderkom do 2 sata poslije ponoći pregledati vijence s jabukama. Osobito je bila izdašna noć 18./9. 1900. u Jankovcu, kada sam prvi put Catocalu fraxini L. uhvatio. Ovdje ću još naglasiti, da u ovoj mojoj radnji imade sasvim novih podataka, kakovih ne ćemo u stranoj literaturi naći, a to ponajviše s toga, što su naši odnošaji drukčiji. I vrlo bismo po- griješili, kada bismo htjeli po stranim djelima našu fanu obrađi- vati, jer je često kod nas po koja generacija više, a leptiri lete u drugo vrijeme nego u drugim zemljama. Primjera radi navest ću, da prva dva leptira s kojima se fauna počinje: Papilio Podalirius L. i Papilio Machaon L. kod nas imadu i treću generaciju koncem avgusta i u septembru, dok te generacije u Njemačkoj nema. Po sebi se razumije, da će ova moja data trebati u mnogom čemu dopuniti osobito glede broja generacija i vremena, kada lete. Caradrina quadripunctata F. našao sam n. pr. u januaru, aprilu, maju, junu, julu, avgustu i septembru, ali ja ne mogu tvrdili koliko puta se leptir leže t. j. koliko generacija imade. Nije mi nakana, da se ovdje upuštam u sistematsko raz- vrstanje i opis leptira, samo ću napomenuti, da sam se držao si * 4 reda po katalogu Staudingerovom odnosno po Hofmannu: „Die Gross-Schmetterlinge Europas*. Da lakše svakoga leptira naći uzmognemo, označio sam i rodove i vrsti tekućim brojevima, a na koncu sam dodao popis rodova (Index generum). Mnogi kušaju umjetnim načinom dobiti aberacije leptira: bilo što kukuljice drže u raznoj temperaturi, bilo što hranu za gusjenice meću u bočice, u kojima je u vodi različna materija rastopljena i t. d. I ja sam to kušao na više načina. No nešto ću ovdje navesti. Metnemo li nekoliko ovogodišnjih šljivinih grančica u bočicu s razrijeđenom crvenom tintom, počet će lišće već za nekoliko sati crveniti, a sutradan bit će sasvim crveno. Ali sutradan naći ćemo u sobi tako strašnu, neugodnu duhu, da čovjeka omami, kao da je vazduh otrovan. Od kuda je to? Gusjenice su međutim šlji- vine grančice brstile baš kao da su zelene. Tako sam dulje vremena (neke po više nedjelja sve dok se nisu zakukuljile) hranio gusjenice leptira Ocneria dispar L., Porthesia chysorrhoea L., similis Füssl., Arctia caja i t. d. — ali bez uspjeha. Jedan dio ovdje nabrojenih leptira pregledao je s najveéom pripravnošću g. Abafi-Aigner u Budimpešti, te mu se za to učlivo zahvaljujem. To sam držao nužno da napomenem prije nego li počmem same leptire nabrajati. I. Rhopalocera. Fam. Papilionidae. Rod 1. Papilio L 1. Podalirius L. — Običan svuda u cijelom brodskom okružju i oko Požege. Leptir se izleže u aprilu i maju, za tim u 2. ge- neraciji n junu i julu i konačno u 3. generaciji u avgustu i po- četkom septembra. ‘ Leptir imade običaj, da odabere na putu ili u vrtu jedno mjesto, preko kojega cijelo prije podne prelijeće. Katkada se spusti na zemlju ili stane na grančiću, pa ako ga poplašimo, on će poletjeti, ali će opet istim mjestom jednako prelijetati. o Gusjenice ovog leptira našao sam često (osim ostaloga dr- veća) i na kajsiji. 9. Machaon L. — Kao i pređašnji u tri generacije. I mužaci ovoga leptira oblijeću oko izabranih mjesta, a možemo ih osobito lijepo motriti na šumskim čistinama, gdje divlja mrkva raste. Ako je čistina veća, naći ćemo u svakom kraju po jednoga. I čim dospije jedan u granicu drugoga, zametne se boj do vrhova hrastova, a tada se spusli opet svaki u svoj oda- brani kraj. I to se opetuje po više puta. — Gusjenice po šumskim zabranama i čistinama na divljoj mrkvi. Rod 2. Thais F. 3. Polyrena Schiff. — Običan oko Vinkovaca i Požege. Gu- sjenice žive na biljki Aristolochia clematidis; odrastu u junu i julu, a leptir leti u aprilu a dijelom u maju. U sobi se leptiri izlegli već koncem marta. Rod 3. Parnasstus. Latr. 4. Apollo L. — Na Plitvicama kod Ljeskovea običan u julu. Dr. H. Rebel i A. Rogenhofer drže ga za posebnu lokalnu formu te su ga okrstili Parnassius Apollo liburnicus Reb. et Rog. (Ins. Börse 1899. br. 49. str. 303.). 5. Mnemosyne L. — U Dubokoj kod: Požege i na Papuku u maju i junu. Na Kleku sam ga nasao 12./7. 1891., a na Ve- likoj Kapeli takoder u julu 1892. Fam. Pieridae. Rod 4. Aporia Hb. 6. cratacgi L. — Svuda običan u maju a dijelom i julu. Gusjenice na voćkama i hrastu. Koje godine znade ih bili vrlo mnogo, a tada gusjenice na voćkama štetu prave. Rod 5. Pieris Sehrk. 7. brassicae L. — Svuda običan, ali u okolini vinkovačkoj nikada u velikoj množini, kako sam ga n. pr. našao u julu 1891. kod Križpolja, gdje su gusjenice sav kupus uništile. Leptir leti u maju i junu i opet u julu i avgustu. Kukuljica prezimi. Godine 1891. nasao sam ga u julu na vrh Kleka. I oko Požege. 3. rapae L. — Običan svuda oko Vinkovaca i Požege od aprila do oktobra u više generacija. U septembru sam našao jaja, gusjenice, kukuljice i leptire. Ove godine (1900.) našao sam u vrtu još oko polovice novembra gusjenicu, koja se je 20. istog mjeseca zakukuljila. Tako prezimi. 9. Ergane H. G. — Uhvatio dva leptira u Kraljevici i to 95./7. 1894. i 1/8. 1897. 10. napi L. — Svuda običan oko Vinkovaca i Požege u pro- ljeće (april, maj) i ljeto (juli, avgust). Ta ljetna generacija imade na donjoj strani stražnjih krila jasniju boju te je označena kao 11. v. napaeae Esp. 12. Daplidice L. — Svuda običan u okolini vinkovačkoj i požeškoj u više generacija od marta do jeseni. Prva (proljetna) generacija je manja i jasnije bijela, te je za to označena kao 13. v. Bellidice Hb. Rod 6. Antocharis B. 14. cardamines L. — Krasni ovaj leptir leli u okolini vin- kovačkoj već u aprilu. U Dubokoj kod Velike našao sam više puta sasvim čiste leptire tek u junu. 9 je u opće rijetka. Rod 7. Leucophasia Stph. 15. sinapis L. — Običan leptir u aprilu, maju, junu i julu (i avgustu). Imadem eksemplara iz okoline Vinkovaca i Požege. Rod 8. Golias F. 16. Hyale L. — Običan oko Vinkovaca i Požege. Leti u aprilu, maju i od jula do kasne jeseni. 17. Edusa F. — Običan kao i pređašnji od aprila do juna i onda cijele jeseni, često do konca novembra (17./11. 1890., 0 DPR 1891 Tu): 18. v. Helice Hb. je 9 i bijela odlika pređašnjega. Više eksemplara uhvatio sam u Kraljevici koncem jula i u avgustu. Rod. 9. Rhodocera B. 19. rhamni L. — Kod nas imade dvije generacije: u junu i opet na jesen. Ta potonja prezimi, te u proljeće opet leti. Za 7 toplih dana možemo vidjeti leptira i u januaru (13./1. 1899.). Vinkovci, Požega. Fam. Lycaenidae. Rod’ 10," Thecla E: 20. betulae L. — Ovog leptira nasao sam kod Vinkovaca, Drenovaca, u Gori Dilju, u Velikoj i t. d. Leti od jula do ok- tobra (n. pr. 6./10. 1899.). 21. spini Schiff. — Okolo Vinkovaca od jula do septembra. 22. W album Kn. — Rijedak u okolini Vinkovaca. Našao ga samo kod Nijemaca 22./6. 1900. U Velikoj uhvaćeno nekoliko eksemplara, a u Glini 1891. uhvatio sam u junu više eksemplara. 23. ilicis Esp. — Okolo Vinkovaca i Velike od juna do konca avgusta. 24. acaciae F. — Dosta rijedak. U zbirci imadem tri eksem- plara iz okoline vinkovačke, uhvaćena u junu i julu. G. Anderka uhvalio je jedan eksemplar kod Velike. 25. pruni L. — Najobičniji iz cijeloga roda. Svuda po zabra- nama i vrtovima oko Vinkovaca i Velike. Ja sam gusjenice našao i na divljoj ruži i lijeski, inače žive na trnjini i šljivi. Leptiri se legli u maju (17./5. 1888. i 18./5. 1900.). 26. quercus L. — Gusjenice našao na hrastu u šumi Ku- njevci kod Vinkovaca i Banovomdolu kod Cerne. Lepliri u julu. God. 1892. našao sam vrlo mnogo leptira u Grabrovu kod Kra- ljevice (16./7.). I u Gori Dilju u šumi Marevcu nedaleko Ple- ternice. 27. rubi L. — Običan u maju po zabranama oko Vinko- vaca. Vrlo mnogo ovih leplira imade na Kamengradu pod Pa- pukom. Rod 11. Polyommatus Latr. 28. virgaureae L. — Imadem nekoliko eksemplara uhvaćenih oko Ogulina, pod Klekom i kod Jasenka. Leti u julu. 29. Thersamon Esp. — Okolo Vinkovaca i kod Nijemaca. Leptir leti u aprilu, a onda u 2. gen. od jula do septembra. 30. rutilus Wernb. — Okolo Vinkovaca po vlažnim zabra- nama u šumi Kunjevei, Čunjevci, Vrapčana i t. d. i u Dubokoj 8 kod Velike. Leptir leti od maja do septembra sigurno u 2 ge- neracije. 31. Aleiphron Rott v. Gordius Sulz. — Na Plitvicama kod Leskovca uhvatio nekoliko leptira 15./7. i 4./8. 1891. Jedan eksemplar uhvaćen u Dubokoj (Anderka). 32. Dorilis Hufn. — Običan svuda oko Vinkovaca i Požege od maja preko cijelog ljeta. Valda u više generacija. 33. phlaeas L. — Kao i pređašnji u aprilu, maju i od jula do jeseni. Rod 12. Lycaena F. 34. Telicanus Lang. — Imadem u zbirci nekoliko eksem- plara, koje sam uhvatio u Kraljevici u julu i avgustu. 35. argiades Pall. — Običan oko Vinkovaca. Ova tipična forma kao i slijedeća (ab. Coretas 0.) leti od juna do avgusta. 36. v. Polysperchon Bgstr. — Jeste malena proljetna gene- racija (u aprilu i maju). 37. ab. Coretas O. — Jeste forma, koja nema na donjoj strani stražnjih krila erveno-Zute ljage. 38. ab. decolorata Stgr. — U Rajevomselu 29./7. 1899. uhvatio jedan eksemplar. 39. Aegon Schn. (ili Schiff.?) — Oko Vinkovaca i Požege od juna do septembra. 40. Argus L. — Iz okoline Vinkovaca u maju i junu. 41. Orion Pall. — Imadem nekoliko leptira, koje sam uhvatio u julu u Križpolju. 49. v. nigra Gerh. — Jeste veća i tamnija forma. Imadem dva eksemplara uhvaćena u Ogulinu (u vrtu na evijeću 18./8. 1897.) i na Kleku 14./8. 1891. 43. Baton Bgstr. — Imadem nekoliko leptira iz Kraljevice uhvaćenih 25./7. i 1.8. 1894. i nekoliko iz Malog Lošinja uhva- ćenih u martu 1894., koje mi je jedan znanac otuda donio. Gosp. Anderka veli, da je kod Velike jedan eksemplar uhvatio. 44. astrarche Bgstr. — U okolini vinkovačkoj i požeškoj u aprilu i u 2. generaciji u julu i avgustu. Na Kleku sam ga našao također 14./8. 1897. Variaciju toga leptira 45. v. aestiva Stgr. — našao sam u Vinkoveima. 46. Icarus Rott. — Vrlo običan oko Vinkovaca i Požege. Leptir leti od aprila do septembra. 9 47. v. coerulea Stgr. — je 9 sa plavetnim krilima. Uhvatio sam jedan eksemplar u Vinkoveima 16./6. 1899. i jedan u Kra- ljevici 17./7. 1894. 48. Amanda Sehn. — U Velikoj (Anderka). 49. bellargus Rott. (Adonis Hb.) — Imadem u zbirci više eksemplara, koje sam uhvatio u Kraljevici u avgustu (1. i 20.) 1892. i u julu 1894. Gosp. Anderka imade eksemplara iz Velike. 50. Corydon Poda. — Ovoga leptira našao sam kod Ogu- lina, Otosca i Kraljevice u julu i avgustu, za tim u Velikoj (više toplica), na Papuku i u Gori Dilju kod Kalenića. God. 1900. uhvatio sam u Velikoj čak 17./9. jedan eksemplar (9). 51. Meleager Esp. — U Pleternici 1892. i u Kraljevici u julu. 52. Argiolus L. -- Okolo Vinkovaca i Požege od aprila do avgusta u dvije ili tri generacije. 53. sebrus B. — U Velikoj (Anderka) 1 eksemplar. 54. minima Füss. — U zbirci imadem 2 eksemplara, jedan sa Vel. Kapele 10./8. 1894. i jedan uhvaćen na Kleku 14./8. 1897. 55. semiargus Rott. — Okolo Vinkovaca u aprilu (30./4. 1594.) i maju, zatim u junu i julu; i u Dubokoj. 56. Oyllarus Rott. — U šumi Durgutovici kod Ivankova u maju i u Velikoj u maju i junu. 57. Alcon F. — Imadem dva eksemplara uhvaćena na Vel. Kapeli u julu 1894. i kod Ogulina. 58. euphemus Hb. — Imadem iz Velike dva eksemplara. 59. Arion L. — Kod Ogulina u»julu 1891. uhvatio neko- liko leptira. 60. v. obscura Christ. — Na Vel. Kapeli 5./7. 1893. uhvatio jedan eksemplar. Fam. Erycinidae. Rod 13. Nemeobius Stph. 61. Lučina L. — Običan svuda u okolini Vinkovaca i Ve- like po šumskim zabranama osobito na putevima i prosjekama. Imade kod Vinkovaca dvije generacije: u aprilu, maju i opet u junu i julu. 10 Fam. Libytheidae. Rod 14. Libythea F. 62. celtis Esp. — Gusjenica živi na drvetu Celtis australis, koje u Primorju raste. Nekoliko leptira uhvatio sam u Kraljevici 15./7. 1892., ali sam dva eksemplara uhvatio i na Vel. Kapeli 8./7. 1894. Fam. Apaturidae. Rod 15. Apatura O. 63. Iris L. — Rijedak. U šumi Durgutovici kod' Ivankova i Gunjevci kod Vinkovaca, i u Dubokoj kod Velike u junu. 64. Ilia Sehilf. — U šumi Des kod Otoka kod Spačve 21./6. 1900. uhvatio više leptira. Iz okoline zagrebačke dobio od dra. Hruby-a dva eksemplara. I kod Pleternice. U okolini vinko- vačkoj obična je slijedeća varijacija 65. v. Clytie Schiff. — Svuda po šumama, gdje topole rastu i na cestama, gdje ima jablana, na kojima gusjenice žive. U junu i julu. Fam. Nymphalidae. Rod 16. Limenitis F. 66. populi L. — Dr. Hruby dao mi je nekoliko leptira uhva- ćenih u Zagrebačkoj Gori. U Dubokoj idući putem prema Jan- kovcima uhvatio sam više puta 67. v. tremulae Esp. u junu. 68. Camilla Schiff. — U šumi Leskovcu kod Vinkovaca uhvatio sam 4./8. 1900. na prosjekama više leptira. I u Kralje- vici uhvatio sam u julu (16./7.) 1892. i (20./7.) 1897. nekoliko leptira. 69. Sibilla L. — U šumi Almašu i Bradarici kod Nijemaca na prosjekama u junu uhvatio više leptira. Na Vel. Kapeli 25./7. 1891. također nekoliko eksemplara uhvatio na cvijeću. Rod 17. Neptis F. 70. Lucilla F. — Kod Zagreba (u Maksimiru) uhvatio 1./7. 1894. na ružama dva leptira. Našao sam ga i u Dubokoj kod Ve- 11 like, a vrlo je čest kod Kamengrada pod Papukom u junu (n. pr. 4./6. 1894.). 71. aceris Lepech. — Običan je oko Vinkovaca po šumama već u aprilu i onda u julu. No leptira sam nalazio i u avgustu i čak u oktobru (Ruševo 14./10. 1892. i u šumi Bradarici kod Nijemaca 12./10. 1899.), ali ne znam, da li su potonji iz 3. ge- neracije. Rod 18. Vanessa F. 72. levana L. -- Običan oko Vinkovaca i Požege u aprilu i maju. Ljetna generacija, u koje su krila crno-smeđa s bijelom vrpcom označena je kao 73. v. prorsa L. — Također običan od juna do avgusta. 74. Egea Cr. — Ovaj je leptir vrlo običan u Kraljevici i Crikvenici u julu i avgustu. Velik je obično 23—25 mm., ali ja sam u Kraljevici uhvatio jedan potpuno razvijen eksemplar velik kao Nemeobius lucina. 15. ab. i album Esp. — Imadem jedan eksemplar iz Lošinja uhvaćen u martu 1895. 76. C album L. — Običan oko Vinkovaca i Požege. Gusje- nice sam našao u Vinkovcima i na žestiki (Acer tartaricum). Leptir leti u aprilu, zatim u junu (legli se 5./6. 1888., 6./6. 1889., 16./6. 1899.) te avgustu (legli se 7./8. 1899.) i koncem septembra 30. 9. 1900.), a leti još i u oktobru. 77. polychloros L. — Običan oko Vinkovaca i Požege. Gu- sjenice žive u društvu u mladosti, a našao sam ih i na višnji. Leptir od juna pa do proljeća (prezimi). 78. 1 album Esp. — Rijedak. Našao sam ga u šumi Trbu- šanci kod Vinkovaca u aprilu (valjda su prezimili) i u Fabričkom Gaju kod Gerne u junu. Imadem i iz Duboke nekoliko eksem- plara, koji su uhvaćeni u junu (25./6. 1894. 79. urticae L. — I ovaj je običan kao i polychloros. Pre- zimi i u proljeće leti. Od tih prezimjevših leptira bude prva ge- neracija već u maju (legli se 12./5. 1888.), druga u julu, a bit će i treća jesenska generacija, koja prezimi. 80° Jo L. — Također običan. Leptir od juna (legli se 5./6. 1888.) pa do proljeća (prezimi). Gusjenice žive zadružno u ve- likoj množini na koprivi. 12 81. Antiopa L. — Nešto rjeđi. Leplir u junu i julu, zatim od jeseni do proljeća (prezimi). Oko Vinkovaca i Požege. 82. Atalanta L. — Leti kad i pređašnji. Običan. Ovaj leptir imade običaj kao i Papilio Podalirius L. i Machaon L. (a tako i slijedeći cardui L.) da odabere mjesto, gdje najradije leti. Samo on tude leti prije i poslije zapada sunca i više se spušta na zemlju i mirno sjedi, i tada krila raširi kao da hoće da pokaže kako su lijepa. Ako ga poplašimo, on će odletjeti, ali će se za čas opet skoro na isto mjesto spustili. I tude ga je onda lako uhvatili. Kao što polychloros L. i C album L. tako i on ide rado na sokove drveća i zrelo voće, kada opane. 83. cardu L. — Običan. Od juna do proljeća. Rod 19. Melitaea F. 854. maturna L. — Ovaj je leptir u vinkovačkoj okolini vrlo rijedak, a oko Požege nisam ga nigdje našao. Nekoliko eksem- plara uhvatio sam u šumi Bazijašu kod Vinkovaca u junu 1889. na jasenu, na čemu mu i gusjenica živi. 59. aurinia Rott. — Oko Pleternice u maju i junu. Sb. cinzia L. — U okolini Velike i na Papuku u junu na livadama i čistinama šumskim. 87. Phoebe Kn. — Običan po zabranama oko Vinkovaca od maja (legli se 30./5.) do jula i u Velikoj. Varira u šarama i veličini. 88. v. occitanica Stgr. — Jedan eksemplar uhvatio u Vin- kovcima. 89. Didyma O. — Običan po zabranama također kao i gornji. Leti u julu i avgustu. Od mnogih varijacija našao sam kod nas 90. v. alpina Stgr. — na Papuku u julu. Ta je var. ženka sa zelenkastim krilima i 91. v. meridionalis Stgr. — u Vinkovcima i u Kraljevici (1.8. 1894.). 92. dictinna Esp. — Običan oko Vinkovaca i Požege u junu i julu. 93. Athalia Rott. — Svuda oko Požege i Vinkovaca u maju i junu, Odlike: 13 94. ab. corythalia Hb. — Jedan eksemplar uhvatio u oko- lini vinkovačkoj. 95. ab. pyronia Hb. — U zbirci g. Anderke nalazi se jedan eksemplar uhvaćen na jednoj čistini na Papuku 9./6. 1896. Hofmann („Die Schmetterlinge Europas“ II. izdanje) imade ovu aberaciju navedenu u dodatku na str. 222. 96. Aurelia Nick. — Okolo Vinkovaca i Velike od juna do avgusta. 97. Parthenie Bkh. — Imadem nekoliko eksemplara iz Velike. Rod 20. Argynnis F. 98. Selene Schiff. — Okolo Vinkovaca po zabranama u maju i u julu i avgustu, i u Pleternici. 99. Euphrosyne L. — U Pleternici po šumskim česlinama u maju. 100. Dia L. — Običan oko Vinkovaca i Velike u maju i julu. 101. Daphne Schiff. — Samo jedan eksemplar iz okoline vinkovačke (u šumi Fabrički Gaj 3./7. 1900.) i jedan iz Gline (10./6. 1891.). Više eksemplara pak s Papuka u junu. 102. Ino Esp. — Na Plitvicama kod Leskovca uhvatio jedan eksemplar 17./7. 1891. 103. Hecate Esp. — U okolini Velike uhvaćen jedan eksem- plar 20./6. 1894. (U zbirci g. Anderke.) 104. Lathonia L. — U aprilu (20./4.) i maju, za tim od jula do septembra. Običan svuda oko Vinkovaca i Požege. 105. Aglaja L. — U okolini Velike osobito u Dubokoj dosta običan u julu. Na Kleku sam uhvatio jedan eksemplar 14.7. 1891. 106. Niobe L. — Križpolje u julu 1891. i Kraljevica 2./7. 1892. 107. ab Eris Meig. — Kod Ogulina 2./6. 1892., Križpolje u julu 1891., Kraljevica 2./7. 1892. i Velika 20./6. 1893. 108. Adippe L. — Kod Velike (u Dubokoj) u junu. 109. Paphia L. — Običan od juna do avgusta osobito na cvijeću kupine. 110. ab. valesina Esp. — su ženke s crnkasto-zelenim kri- lima na gornjoj strani. Vinkovci, Soljani 28./7. 1898. 14 111. Pandora Schiff. — Samo u Gori Dilju kod Ruševa na jednoj čistini na crvenom čičku uhvatio nekoliko eksemplara. Leptiri se u zbirci brzo kvare, jer postanu masni. Fam. Satyridae. Rod 21. Melanargia Meig. 112. Galathea L. — Svuda običan oko Vinkovaca i Velike po zabranama u junu i julu. 113. ab. leucomelas Esp. — Kod Vinkovaca i Velike. 114. v. Procida Hbst. — Imade mnogo tamniju boju. Kod Ogulina na livadama 4./7. 1893. više eksemplara uhvatio. 115. Larissa H. G. — U julu god. 1892. uhvatio sam više eksemplara u Kraljevici na ,Oštrom“. Potonjih godina (1894. i 1897.) u isto vrijeme (cijeli juli) nisam baš ni jednoga našao. Rod 22. Erebia B. 116. Gorge Esp. — U Ogulinu (kod Bukovnika) 8./7. 1891. uhvatio jedan eksemplar. 117. aethiops Esp. — Kod Velike, u Jankovcu, Gori Dilju, u Zagrebu i Ogulinu u julu i avgustu. 118. ligea L. — Na Plitvicama, kod Ogulina i Vel. Kapeli u julu i avgustu. Rod 23. Satyrus F. 119. Hermione L. — U julu dosta čest oko Velike, Ogulina (Modruš), u Kraljevici i Bakru. 120. Circe F. — Običan po zabranama okolo Vinkovaca (Kunjevci, Gunjevci, Vrapčana, Krivsko Ostrovo i t. d.) koncem juna do konca avgusta. Zatim kod Trnjana u šumi Dol. Dolca i kod Križpolja (24./7. 1891.) Godine 1891. 30. juna i 1. jula uhvatio sam ih mnogo kod Zagreba (oko Sv. Ksavera idući prema Gračanima) i rekao bih, da je i ondje običan. 121. Briseis L. — Običan u Kraljevici, Bakru i kod Otosca- Vrhovina u julu i avgustu. U Kraljevici sam našao osobito krasnih i velikih 9. 122. Semele L. — U Velikoj i Kraljevici u julu i av- gustu. 15 123. Statilinus Hufn. — Tečajem god. 1891., 1892., 1894. i 1897. uhvatio sam u Kraljevici u julu i avgustu uvijek po koga leptira. Samo sam ga našao na ,Oštrom“. Leti tromo i ne da- leko te sjeda na kamenje, na koje je donja strana krila sasvim nalična. Nešto je veći od tipične forme i tamniji s gornje strane, na donjoj je pak strani jasniji, te će bili meni nepoznata vari- jacija. 124. Dryas Sc. — Običan po zabranama okolo Vinkovaca i Pleternice u junu i julu. 125. Cordula F. — U Kraljevici 2./7. 1892. uhvatio jednu Q u dvorištu hotela ,Zagreb“. ‚Rod 24. Pararge Hb. 126. Maera L. — Vel. Kapela u julu. 127. hiera F. — Okolo Vinkovaca po zabranama u junu i julu. 128. Megaera L. — Vinkovci, od maja do septembra. I u Velikoj. 129. v. Iyssa B. — Imade stražnja krila na donjoj strani siva. Imadem eksemplara iz Kraljevice, Križpolja i sa Kleka uhvaćenih u julu i avgustu. i i 130. Egeria v. Egerides Stgr. — Obiéan u aprilu i opet u julu i avgustu. 131. Achine Sc. — U šumi Bazjasu i Zvirincu kod Vinko- vaca u junu. Kod Velike uhvaćen samo jedan eksemplar i to ozleđen. d Rod 25. Epinephele Hb, 132. Lycaon Rott. — U Kraljevici uhvatio jedan eksemplar u julu god. 1894. 133. Janira L. — Običan u junu i julu svuda oko Vinko- vaca i Pleternice. 134. Tithonus L. — Vinkovci i kod Pleternice u junu. 135. Hyperanthus L. — Okolo Vinkovaca po zabranama običan u junu. Isto tako i u okolini Velike. Rod 26. Goenonympha Hb. 136. Iphis Schiff. — Običan svuda po zabranama i liva- dama oko Vinkovaca i Požege u junu i avgustu. 16 137. arcania L. — Kao i pređašnji. 138. pamphilus L. — Svuda običan kao i pređašnji cijelo ljeto i jesen. 139. Typhon. Rott. Velika, u junu. Fam. Hesperidae. Rod 27. Spilothyrus Dup. 140. alceae Esp. — Vinkovci u zabranama u proljeće (april) i ljeto. 141. altheae Hb. — Rjeđi od pređašnjega. Vinkovci, Velika (Duboka). 142. lavatherae Esp. — Kraljevica u julu (1892. i 1894.) Rod 28. Syrichthus B. 143. alveus Hb. — Običan u julu i avgustu okolo Vinko- vaca i u Dubokoj. 144. serratulae Rbr. — U Križpolju 20./8. 1897. 145. cacaliae Rbr. — Oko Vinkovaca u julu. 146. malvae L. — Običan oko Vinkovaca i Požege u aprilu i druga generacija u julu do septembra. 147. orbifer Hb. —: Križpolje u avgustu 1897. (20./8.) 148. Sao Hb. — U Velikoj u maju (15./5. 1898.) jedan eksemplar uhvatio. Rod 29. Nisoniades Hb. 149. Tages L. — Običan svuda u aprilu i opet u junu i julu. Rod 30. Hesperia B. 150. Thaumas Hufn. — U junu. Svuda oko Vinkovaca Ple- ternice i Velike. 151. lineola O. — U junu i julu. Kao i predasnji. 152. Actacon Esp. — Uhvatio 1 eksemplar valjda oko Ogu- lina-Križpolja. 153. silvanus Esp. — Okolo Vinkovaca i Velike po zabra- nama u junu. 154. comma L. — Vinkovci, Križpolje, Kraljevica i oko Po- žege. U julu i avgustu. Rod 31. Gyelopides Hb. 155. Morpheus Pall. — Rijedak u okolini Vinkovaca; u šumi Almaš i Ada u junu; Pleternica u julu (15./7. 1898.). Rod 32. Carterocephalus Ld. 156. Palaemon Pall. — Velika (Duboka) 10./6. 1893. jedan eksemplar, a 15./5. 1898. mnogo leptira uz potok Dubočanku. li. Heterocera. A) Sphinges. Fam. Sphingidae. Rod 33. Acherontia 0. 157. Atropos L. — Leptir prilično čest u junu, za tim u avgustu (izlegli se n. pr. 6./8. 1889. 22./8. 1884.) i konačno u oktobru. Leptir ide rado u košnice radi meda. Vinkovci, Velika. Gusjenice žive na krumpiru. Rod 34. Sphinx O. 158. convolvuli L. — Običan oko Vinkovaca, Pleternice i Velike. Leptir u veče osobito čest na cvijeću Asclepiasa u junu, zatim u avgustu i septembru. 159. ligustri L. — Rijedak. Leptire othranio iz jaja, koje sam našao na jednom stupu kraj jorgovana. Gusjenice hranio lišćem jorgovana, odrastu u maju, a leptir u junu i julu. 160. pinastri L. — Zagreb (dr. Hruby). Gusjenice na boru. Rod 35. Deilephila O. 161. vespertilio Esp. — Od dra. Hrubya dobio dva leptira uhvaćena kod Zagreba. 162. gali Rott. — Kod Ogulina god. 1894. našao jednu gusjenicu. 163. euphorbiae L. — Običan u junu i julu. U Velikoj se jedan leptir izlegao u oktobru. 2 18 164. livornica Esp. — Kod Vinkovaca dosta običan u junu na cvijeću Asclepiasa. Druga generacija u avgustu. Uhvaćen je i kod Pleternice i Velike, a u Križpolju sam 10./8. 1894. na ka- ranfilju jednoga uhvatio. | 165. elpenor L. — Kod Vinkovaca u junu (čest na Ascle- piasu), julu i septembru, za tim kod Pleternice i kod Kamen- grada pod Papukom. | 166. porcellus L. — Na Asclepiasu čest kod Vinkovaca u junu, legu se i u julu (13./7. 1900.). Velika. 167. nerii L. — Gusjenice žive na oleandru u Primorju (Kraljevica, Bakar, Rijeka i t. d.). Ja sam četiri godine (1891., 1892., 1894. i 1897.) hranio gusjenice, te sam othranio preko 80 leptira. Gusjenice su odrasle i kukuljile se od 1.—20. avgusta. Leptiri se god. 1894. legli već u avgustu (22. i 23.) inače u sep- tembru. U Kraljevici sam vidio 1./8. 1894. leptira gdje leti oko cvijeća oleandra, koji je sigurno iz južnih krajeva doletio. S ugledne me strane uvjeravaju, da su jedne godine u dvo- rištu u Vinkovcima našli 5—6 velikih zelenih gusjenica na ole- andru. Sigurno su to bile gusjenice ovoga leptira — ali ja ih nisam vidio. Rod 36. Smerinthus 0. 168. tiliae L. — Vinkovci u aprilu do juna i u drugoj ge- neraciji u julu (legli se 11. i 15./7.) Velika. U Ogulinu sam jedne godine još u julu našao odraslu gusjenicu. — Godine 1892. 28. aprila našao sam u šumi Kunjevei (Crkvanci) jednog sasvim tamnog leptira na grabu iz 1. generacije. 169. quercus Schiff. — U Glini 20./7. 1891. uhvatio jednog leptira. 170. ocellata L. — Vinkovci u maju. Na Rijeci je jedan leptir uhvaćen 10./7. 1894. 171. populi L. — Vinkovci, Pleternica u maju i junu. Dne 24. 8. 1900. uhvatio sam u šumi Graberje kod Gerne jednog sasvim čistog i svježeg leptira 5‘, koji sigurno potječe iz 2. generacije. Rod 37. Pterogon B. 172. Proserpina Pill. — Samo dva eksemplara iz Vinko- vaca; jedan uhvaćen u junu na Asclepiasu, a jedan 7 u šumi Krivsko Ostrovo 25,/5. 1900. 19 Rod 38. Macroglossa O. 173. stellatarum L. — Vrlo običan svuda oko Vinkovaca i Požege. Leptir u maju i od jula do jeseni odnosno proljeća, jer prezimi. Fam. Sesiidae. Rod 38. Trochilium Scop. 174. apiforme Gl. — Kod Vinkovaca u šumi Muško Ostrovo i Cisti Cerik u junu. Rod 40. Sciapteron Stgr. 175. tabaniforme Rott. — Gusjenica živi u izdancima topola te se poznaje po kvrgi i piljevini, koju gusjenica izbacuje. Ta- kove prutiće treba odrezati u proljeće i spremiti. Ja sam ih donio u martu iz šume Slavira kod Otoka. Leptiri se legu u junu. Rod 41. Sesia F. 176. spheciformis F. — Imadım samo jedan eksemplar iz okoline vinkovačke uhvaćen 10./7. 1895. 177. cephiformis O. — Dva leptira uhvatio na evijeću na Vel. Kapeli 10./7. 1893. i 8./7. 1894. 178. tipuliformis CI. — Vrlo običan oko Vinkovaca po vr- tovima gdje imade grozdića (Ribes rubrum), u kom gusjenica živi. Leptir leti od maja pa do početka jula. I kod Velike sam | ih hvatao. 179. conopiformis Esp. — Kod Vinkovaca i Nijemaca u šumi Dubovici 28./5. 1896. uhvatio više leptira na hrastu (deblu i pa- njevima), u koje 9 jaja snese. 180. asiliformis Rott. — Gusjenice žive također na hrastu pod korom. Običan okolo Vinkovaca. Leptir u junu osobito rado na cvijeću Rhamnus frangula, gdje ih možemo za kratko vrijeme mnogo nahvatati, a leti od juna do septembra. I u Kraljevici sam nekoliko uhvatio 5./8. 1897. 181. myopaeformis Bkh. — Okolo Vinkovaca u junu, u Kra- ljevici 17./7. 1894. Gusjenica pod korom na jabuki, a našao sam ju često i na bolesnoj gunji u vrtu. 182. formicaeformis Esp. — Imadem samo jedan eksemplar iz okoline vinkovačke. * 20 183. ichneumoniformis F. — U šumi Kunjevei kod Vinko- vaca 24./7. 1900. jedan eksemplar uhvatio. 184. wroceriformis Tr. — U Kraljevici sam ih nekoliko uhvatio u julu (26. i 30. 1892. i 20. 1894.) 185. anellata Z. — Iz okoline vinkovačke imadem nekoliko leptira uhvaćenih 28./6. 1894. i 27./5. 1895. i iz Velike 10./6. 1893. 186. ab. oxybeliformis H. S. — Imadem dva leptira, jedan iz okoline vinkovačke (28./6. 1894.) i jedan iz Velike (10./6. 1893.) 187. empiformis Esp. — U okolini vinkovačkoj i kod Velike (u junu 1893.) uhvatio tri eksemplara. 188. astatiformis H. S. — Kod Trnjana—Broda uhvatio jedan eksemplar u julu 1893. 189. doryliformis O. — Ovaj je leptir značajan ne samo za našu faunu nego i za Ugarsku, jer ga do sada u tom području nije nitko našao. Ja sam nekoliko leptira uhvatio kod Trnjana u šumi Dol. Dolca u julu 1898. na evijeću Tanacetum (spee?) i poslao ih u Budimpeštu g. Abafi-Aigneru i nar. muzeju, gdje su mi ih determinirali. Fam. Thyrididae. Rod 42. Thyris Il. 190. fenestrella Sc. — Vinkovci, Velika, u maju i junu. U “Kraljevici jedne godine u julu nekoliko eksemplara uhvatio. Fam. Zygaenidae. Rod 43. Ino Leach. 191. ampelophaga Bayle. — Rijedak. Vinkovei u junu i julu. Gusjenice našao u vrtu na vinovoj lozi. 192. pruni Schiff. — Okolo Vinkovaca običan po zabranama u junu i početkom jula. 193. tenwicornis Z. — U zabrani Fabrički Gaj nedaleko Vin- kovaca 3./7. 1900. 194. globulariae Hb. — U istoj zabrani početkom jula. I kod Velike. 195. budensis Sp. — Kod Križpolja i Brinja 7./7. 1894. 21 196. statices L. — Okolo Vinkovaca svuda po zabranama u junu i julu i na Pjeskovici (šumi) kod Papuka. Rod 44. Zygaena F. 197. pilosellae Esp. — Kod Vinkovaca, Velike i Križpolja u julu. U šumi Pjeskovici pod Papukom uhvaćen je jedan krasan eksemplar sa žulim krilima, a nije mi poznato, da li je ta abe- racija posebice označena. 198. scabiosae Scheren. — U Gori Dilju kod Ruševa 9./6. 1897. tri eksemplara. 199. achileae Esp. — Po zabranama oko Vinkovaca i Velike u junu i julu. 200. meliloti Esp. — U junu i julu okolo Vinkovaca po za- branama. 201. trifolii Esp. — U Dubokoj kod Velike. 202. lonicerae Esp. — Po zabranama (n. pr. u Fabričkom Gaju) u julu i kod Pleternice. 203. filipendulae L. — Najobičnija vrst oko Vinkovaca u junu i julu. I kod Velike. 204. angelicae O. — Po zabranama oko Vinkovaca u junu i julu, osobito u šumi Leskovcu. 205. transalpina Esp. — U Velikoj i na Papuku u junu. 206. v. hippocrepidis Hb. — U okolini vinkovačkoj uhvatio nekoliko eksemplara. 207. Ephialtes L. ab. trigonellae Esp. — Od _ mnogih odlika ove vrsti našao sam okolo Vinkovaca i Pleternice samo ab. tri- gonellae Esp., koja imade tamno plava krila. Na prednjim kri- lima imade pet ljaga, od kojih su prve dvije žute, a ostale bijele. 208. carniolica Scop. — Obična po zabranama okolo Vinko- vaca i Velike u junu i julu. 209. ab. diniensis H. S. — Jedan eksemplar iz Velike. Žuti obrub okolo crvenih ljaga je vrlo fin i uzan. Fam. Syntomidae. Rod 45. Syntomis Latr. 210. Phegea L. — Vrlo običan u cijeloj okolini vinkovačkoj i požeškoj. Gusjenice prezime pod lišćem. Leptir leti u maju, junu i početkom jula. Rod 46. Naclia B. 211. ancilla L. — U šumi Ripači kod Otoka u junu i kod Velike. Križpolje 42./7. 1891. 912. punctata F. — Kod Ogulina 25./6. 1892. uhvatio ne- koliko leptira. 213. v. servula Berce. — je odlika bez bijelih ljaga na prednjim krilima. Do sada je poznata samo iz južne Francuske. Ja sam jedan eksemplar uhvatio u Kraljevici 15./7. 1892. B) Bomby ces. Fam. Nycteolidae. Rod 47. Sarrothrippa H. S. 914. undulana ab. dilutana Hb. — Gusjenicu hranio ivom. Zakukuljila se (gore na tilu kojim je boca bila svezana) 9./9. 1900., a leptir se izlegao 20./9. 1900. Rod 48. Earias Hb. 215. vernana Hb. — Okolo Vinkovaca i Velike u maju. 216. chlorana L. — Kod Pleternice u junu 1899. a kod Vin- kovaca uhvatio jedan eksemplar 20./8. 1899. Rod 49. Hylophila Hb. 217. prasinana L. — U šumama okolo Vinkovaca u aprilu (iz kukuljica, koje prezime) i onda u julu. Uhvatio sam nekoliko i kod Pleternice i u Dubokoj. 218. bicolorana Fùss. — U Kraljevici 12./7. 1894. uhvatio jedan eksemplar. Fam. Lithosidae. Rod 50. Galligenia Dup. 919. miniata Forst. — U zabranama oko Vinkovaca u travi u julu i početkom jula, za lim u Dubokoj. Kod Gline u junu 1891. Rod 51. Setina Schrk. 220. irrorella Cl. — Kod Pleternice u julu 1893. 221. mesomella L. — Kod Vinkovaca u junu. Rod 52. Lithosia F. 222. muscerda Hufn. — U šumi Boljkovo kod Vrbanje 16./6. 1897. i u šumi Grabarje kod Gerne 24./8. 1900. 933. griseola Hb. — U šumi Kunjevci kod Vinkovaca 24./7. uhvatio jedan eksemplar. 934. deplana Esp. — Na Vel. Kapeli 17.8. 1897. 225. lurideola Zinck. — U Soljanima (kod Vrbanje) našao sam 18./7. 1897. na crkvenoj ogradi do 15 leptira. 226. complana L: — U Pleternici god. 1893. 227. caniola Hb. — U Križpolju 22./7. 1891. uhvatio jedan eksemplar. 228. unita Hb. — Kod Velike uhvatio dva eksemplara 10./6. 1893.4 15./6. 1897. 229. v. palleola Hb. — Također kod Velike; jedan eksemplar. 230. sororcula Hufn. —- Običan oko Vinkovaca. U proljeće osobito čest u šumama na glogu kada ocvate i izlista (u aprilu), s kojih sam ih vrlo mnogo stresao, za tim u maju. I oko Velike u maju i junu. Rod 58. Gnophria Stph. 231. quadra L. — Iz okoline Vinkovaca jedan eksemplar uhvaćen u julu. Kod Velike češći. Na Plitvicama godine 1891. uhvatio sam u julu više eksemplara. Gusjenica živi na mahovini raznog drveća. Fam. Arctiidae. Rod 54. Emydia B. 232. striata L. — Kod Križpolja u julu 1891. uhvatio sam na livadama nekoliko eksemplara g i 9. Rod 55. Deiopeia Stph. 233. pulchella L. — Kod Velike u ravnici prema Požegi uhvaćen jedan eksemplar. Leptir leti po danu. 24 Rod 56. Euchelia B. 234. jacobacae L — U šumi Kunjevei i Gunjevci kod Vin- kovaca. Gusjenica vrlo mnogo našao u julu na biljci Senecio ja- cobaeae osobito na vrhovima. Hranio ih sa Senecio vulgaris (?). Odrastu i zakukulje se koncem jula i početkom avgusta. Kuku- ljice prezime a na proljeće leti leptir od konca aprila do konca maja (od 20./4. do 28./5. legli se iz kukuljice). I u Dubokoj uhva- ćeno nekoliko leptira. Rod 57. Nemeophila Stph. 235. russula L. — Običan po zabranama i livadama oko Vinkovaca koncem maja i početkom juna i opet u 2. generaciji koncem jula i u avgustu. Gusjenice žive na raznim travama. Običan je i oko Pleternice i Velike. Leptir leti po danu. 236. plantaginis L. — Na Vel. Kapeli 5./7. 1593. uhvatio jednog leptira 9. Rod 58. Gallimorpha Latr. 237. dominula L. — Na Vel. Kapeli dosta čest u julu, u Velikoj sam ih hvatao i u avgustu (n. pr. 27./8. 1896.). 238. Hera L. — U šumi Leskovcu kod Vinkovaca uhvatio samo jedan eksemplar 4./8. 1900. Češći je kod Pleternice i Ogu- lina u junu do avgusta. Uhvatio sam ga i kod Zagreba. Rod 59. Arctia Schrk. 239. caja L. — Običan oko Vinkovaca i Požege. Gusjenice žderu gotovo svaku travu i lišće; ja sam ih i bazgom (zovom) hranio. Leptir se izleže u avgustu. 240. villica L. — U šumi Durgutovici kod Ivankova i Al- mašu kod Nijemaca našao gusjenice i othranio leptire u maju i junu. U Dubokoj i oko Velike vrlo čest. 241. purpurata L. — Više gusjenica našao u maju 1898. u Dubokoj kod Velike, iz kojih se leptiri izlegli u junu (prvi 14..6. 1898.) Rod 60. Spilosoma Stph. 242. fuliginosa L. — Običan oko Vinkovaca, Pleternice i Velike. Ja sam mnogo leplira iz gusjenica othranio. Lete 1) u 25 aprilu i maju, 2) u 2. generaciji od kraja juna i u početku jula i 3) u 3. generaciji u avgustu. Gusjenicu možemo često naći i na putevima i oranju. 243. luctuosa H. G. — Ja sam god. 1898. u junu našao u toplicama u Velikoj jednog mrtvog leptira 9, koga imadem u zbirci. Odlikuje se osobito velikim ernim ljagama na prednjem rubu prednjih krila. Potonjih godina našao je g. Anderka neko- liko leptira također u toplicama. 944. mendica CI. — Okolo Vinkovaca i u šumi Radiševo kod Rajevogsela uhvatio nekoliko eksemplara u aprilu i maju, a iz gusjenica othranio također nekoliko leptira u aprilu (prvi 25.4. 1894.). Imadem i iz Duboke jedan eksemplar uhvaćen 15./6. 1893. 245. lubricipeda Esp. — Običan u maju i junu svuda oko Vinkovaca i Požege. Jedne godine našao sam veliku množinu gusjenica u vrtu na đurđicu. 246. menthastri Esp. — Vrlo običan kao i pređašnji. 247. urticae Esp. — Rjedi od predasnjih; u junu i julu. Fam. Hepialidae. Rod 61. Hepialus F. 248. silvinus L. — Kod Vinkovaca u avgustu i septembru. I kod Pleternice i Velike običan. 249. lupulinus L. — Kod Vinkovaca uhvalio jedan eksem- plar 9. 250. heeta L. --- U okolini Ogulina uhvatio nekoliko leptira u julu. Fam. Cossidac. Rod 62. Gossus E. 251. cossus L. — Gusjenice žive u raznom drveću: u hrastu, brijestu, vrbi, jabuci i t. d. Obično se gusjenice zakukulje u maju, a leptir leti u junu i julu. No ja sam jeseni god. 1892. u Velikoj našao na putu tri odrasle gusjenice, koje su očevidno tražile mjesto, gdje da se zakukulje. Dvije sam donio u Vin- kovce, te su se odmah u piljevini zakukuljile i tako prezimile, a u aprilu (28./4.) 1893. dobio sam leptire. Gusjenice se često za- 26 kukulje i u samom drvetu. Tako sam u Vinkoveima u vrtu na jednoj staroj gunji našao u junu više puta leptira i nimfu, iz koje je izašao. U veče sam znao i s mrežicom oko te gunje po koju 9 uhvatiti, koje su sigurno doletjele, da jaja u gunju snesu. 252. terebra F. — Jedan krasan eksemplar ovoga vrlo rijetkog i cijenjenog leplira našao sam u Jankovcu 28. 7. 1896. idući od lugareve kuće prema grobu Jankovićevu. Rod 63. Zeuzera Latr. 253. pyrina L. — Okolo Vinkovaca nije rijedak. Gusjenica živi u voćkama osobito jabukama. Leptir Jeti u julu i avgustu. I kod Pleternice. U Rijeci sam uhvalio jedan eksemplar 10./8. 1891. Rod 64. Endagria B. 954. ulula Bkh. — U Vinkovcima 1./6. 1895. uhvatio jedan eksemplar. Kod Velike uhvaćeno više leptira. Fam. Cochliopodae. Rod 65. Heterogenea Kn. 255. limacodes Hufn. — Kod Križpolja uhvatio jedan eksem- plar 7./7. 1894. i jedan kod Velike. Fam. Psychidae. Rod 66. Psyche Schrk. 956. unicolor Hufn. — Običan. Vinkovci, Velika. Ja sam gu- sjenice ivom hranio. Odrastu u maju i junu, a leptir leli u junu i julu. 9 je kao crv i izađe iz vrećice. 957. Ecksteini LA. — U Velikoj 10./6. 1893. i 6./6. 1894. uhvatio nekoliko leptira, a i u Vinkovcima. 958. viciella Schiff. — Vinkovci, Velika. I gusjenice ovog leptira hranio sam ivom. Kao što mnoge Psyehidae tako se i ova vrst rasploduje parthenogenetički, kao što sam se uvjerio kod jedne 9, koju sam ove godine (1900.) iz gusjenice othranio. Mlade gusjenice polegle su se 12./7. 1900., a sada koneem de- cembra velike su im vrečice 6—7 mm. i tako će prezimiti. I u 97 šumi Krivsko Ostrovo našao sam jednu gusjenicu na ivi, inače na vlažnim travama. 959. plumifera 0. — Iz okoline Vinkovaca imadem dva eksemplara. Rod 67. Epichnopteryx Hb. 260. bombycella Schiff. — Našao sam ga samo kod rkat. groblja u Vinkovcima u aprilu i maju. 261. pulla Esp. — Okolo Vinkovaca po zabranama (n. pr. Adi) u aprilu i maju. Rod 68. Gochlophanes Sieb. 262. helix Sieb. — U Kraljevici godine 1897. u julu neko- liko 9 našao. - Rod 69. Fumea Hb. 963. nudella O. — Vinkovci, u maju nekoliko 5 uhvatio. 264. Sapho Mill. — Iz okoline Vinkovaca jedan eksemplar. 265. intermediella Br. — Okolo Vinkovaca. Godine 1895. uhvatio već 15./5. jednog 7. Godine 1900. hranio više gusjenica ivom, a našao ih 25./5. u šumi Krivsko Ostrovo na jednom čičku. (DÌ U junu se izleglo više leptira 7 i 9 (n. pr. 23. i 28.). Fam. Liparidae. Rod 70. Pentophora Stph. 266. morio L. — Običan po livadama oko Vinkovaca i Ple- ternice. Gusjenice odrastu početkom maja, a leplir koncem maja i u junu. Rod 71. Orgya 0. 267. gonostigma F. — Okolo Vinkovaca. Gusjenice našao na glogu i djetelini, a hranio ivom. Odrastu u maju, a leptir koncem maja i u junu, a u 2. generaciji odrastu gusjenice početkom jula, a leptir koncem jula. 268. antiqua L. — Običan oko Vinkovaca i Velike. Leptir u junu i julu, a u 2. generaciji u septembru pa do novembra. Ženke u 2. generaciji snesu jaja, koja prezime. 28 Rod 72. Dasychira Stph. 269. pudibunda L. — Po vrtovima oko Vinkovaca i Velike u maju. Rod 73. Leucoma Stph. 270. salicis di. — Gusjenice našao na jablanima oko Vin- kovaca; hranio ih lišćem šljive. Leptir leli u junu i julu. Rod 74. Porthesia Steph. 271. chrysorrhoea L. — Običan po vrtovima i u šumi kod Vinkovaca i Pleternice i Velike. Gusjenica na voćkama, hrastu, divljoj ruzi i t. di Često od štete. Leptir u junu. Ženka snese jaja na donju stranu lišća; gusjenice prezime u društvu u za- motu lišća i odrastu i zakukulje se u maju. 272. similis Füssl. — Rjedi od pređašnjega. Gusjenica na voćkama i šumskom drveću odraste u junu. Leptir leti koncem juna i početkom jula. — Koncem avgusta god. 1900. našao sam nekoliko leptira (mužaka) na lipama na vinkovačkoj promenadi, a tako isto i u Cerni (24./8.). No vrlo sam se začudio, kad sam kod Pleternice dne 14./9. 1900. loveći na jabuke noćne leptire uhvatio na lampi i jedno desetak eksemplara ovog leptira, sve samih mužaka sasvim čistih i svježih. Ja držim za sigurno, da potonji potječu iz 2. generacije. Druga generacija bila bi dakle u avgustu i septembru. I dok su leptiri iz 1. generacije veliki 17 do IS mm., potonji su skoro za polovicu manji t. j. imadu 10 do Il mm. Rod 75. Psilura Stph. 273. monacha L. — Iz Vinkovaca jedan eksemplar, a jedan iz Velike u julu (u brdu Ivacka Glavica). Rod 76. Oeneria H. S. 274. dispar L. — Vrlo čest i škodljiv u vrtu i šumi. Gu- sjenice odrastu u junu, leptir koncem juna i cijeli juli. Jaja pre- zime u vunastim zamotima na drveću. Ovaj leplir znade se tako umnožiti, da mu gusjenice unište sve vrtove i šume. Iz službenih podataka, koje sam ja vodio navest ću, da je g. 1898. bilo za- raženo i obršteno preko 20.000 jutara, a g. 1899. do 26.000 ju- lara hrastovih šuma brodske imovne općine, a time je uništena 29 žirovina u vrijednosti od blizu 200.000 kruna. Ali obično poslije druge godine nestane ga. Glad i različne zarazne bolesti sasvim unište gusjenice. Jedan stanar, kome sam ja prigovorio, što jaja sa stabala ne stružu i ne gnječe, odgovorio mi je, da ne treba to raditi, jer čim ih se više izleže (gusjenica), tim će prije pocr- kati. I tako vidimo, da Dorrerova teorija i u narodu živi. Fam. Bombycidae. Rod 77. Bombyx B. 275. crataegi L. — Okolo Vinkovaca. Gusjenice hranio šljivom, leptiri u septembru. 276. populi L. — Također u okolini vinkovačkoj. Gusjenice na topoli, leptiri u septembru i oktobru. 277. neustria L. — Običan svuda po vrtovima i šumi. Gu- sjenice odrastu krajem maja; leptir u junu i julu. Jaja prezime u prstenu ,kukavičje suze“. 278. lanestris L. — Običan oko Vinkovaca. Gusjenice žive osobito na crnom trnu u zajedničkom zapretku, koji izgleda kao vrećica. Leptir leti u proljeće (mart, april). 279. catax L. — Također običan. Gusjenice možemo često na stotine na crnom trnu naći; odrastu u maju. Leptir u oktobru i početkom novembra. I kod Pleternice. 280. trifolia Esp. — Običan oko Vinkovaca i svuda oko Po- žege u julu i avgustu. 281. quereus L. — Po šumama okolo Vinkovaca koncem jula i u avgustu, a tako i kod Pleternice i Velike. 282. rubi L. — Vinkovei, Pozega i na Papuku. Gusjenice sam jeseni nalazio i na mladim 4-5 godišnjim hrastiéima; pre- zime. Leptir leti u maju i junu. Rod 78. Crateronyx Dup. 283. taraxaci Esp. — U maju god. 1895. našao sam u šumi Gunjevci jednu gusjenicu na maslačaku (Leontodon taraxacum), ali mi nije pošlo za rukom da leptira othranim. 284. dumi L. — Leptir leti u oktobru i novembru. Jaja prezime. Gusjenice se izlegu na proljeće te ih je lagano s po- 30 četka hraniti. Ali kad odrastu i dođe vrijeme da se zakukulje, tada crkaju rado. U šumi Cunjevci kod Vinkovaca. Rod 79. Lasiocampa Latr. 285. pruni L. — Samo jedan eksemplar iz okoline vinko- vačke. 286. quercifolia L. — Po vrtovima. Gusjenice žive na voć- kama. Kod Vinkovaca i Pleternice. U Pleternici smo se uvjerili, da 9 snese jaja pred jesen, a gusjenice iste jeseni odrastu do 1:5 cm. i tako prezime priljubivši se uz grančice. 987. pini L. — U Velikoj u boriku nad toplicama našao sam jednu gusjenicu. Iz Dalmacije sam dobio u martn 1895. jednu čahuru (kukuljicu); leptir se izlegao 3./5. 1895. Fam. Endromidae. Rod 80. Endromis 0. 988. versicolora L. — Kod Kamengrada pod Papukom dvije gusjenice nađene na brezi. Fam. Saturnidae. Rod 81. Saturnia Schrk. 989. piri Schiff. — Običan svuda oko Vinkovaca, Pleter- nice i Velike. Gusjenice sam nalazio na bademu, kajsiji, brijestu i orahu. Kukuljice prezime, leptir u aprilu i maju. 290. spini Schiff. — Leptire imadem samo iz okoline vin- kovačke. Gusjenice na glogu, brijestu i crnom trnu, odrastu i zakukulje se u junu, a leptir se izleže u proljeće (godine 1889. već 29. marta). 991. pavonia L. — Običan kao i piri. Gusjenice rado na divljoj ruži, odrastu u junu; kukuljice prezime, a leptir leli već koncem marta. Rod 82. Aglia O. 292. tau L. — U Gori Dilju, u Dubokoj kod Velike i na Papuku u maju i junu. Fam. Drepanulidae. Rod 83. Drepana Schrk. 293. falcataria L. — Imadem više leptira iz Duboke uhva- Genih u maju i junu. 294. lacertinaria L. — Nekoliko gusjenica našao 22./9. 1900. na brezi kod Kamengrada pod Papukom. Hranio ih ivom; zaku- kulje se koncem septembra. 295. binaria Hufn. — U šumi Dubovici kod Nijemaca 4./5. 1598. uhvatio jednog leptira. 296. cultraria F. — Imadem nekoliko leptira iz Duboke uhvaćenih u maju. Rod 84. Gilix Leaeh. 297. glaucata Sc. — Gusjenice sam nalazio na musmuli. Leptir u aprilu i maju, a u drugoj generaciji od jula do sep- tembra. Možda jesenski leptiri i iz 3. generacije potječu. Kod Vinkovaca i Pleternice. Fam. Notodontidae. Rod. 85. Harpya O. 298. vinula L. — Od dra. Hruby-a dobio jedan eksemplar uhvaćen u zagrebačkoj okolini. Rod 86. Stauropus Germ. 299. fagi L. — Rijedak. U šumi Trbušanci kod Vinkovaca našao gusjenice na grabu. Odrastu koncem juna, leptir u julu. No gusjenica odraslih možemo naći i u avgustu, a leptira koncem avgusta (valjda 2. generacija). U Ruševu, na Papuku i u Kra- ljevici. Rod 87. Uropus B. 300. udmi Schiff. — Iz okoline vinkovačke imadem jednog leptira. Rod 88. Hybocampa Ld. 301. Milhauseri F. — U šumi Blata kod Strizivojne-Vrpolja našao sam na hrastu jednu gusjenicu godine 1898. Rod 89. Notodonta 0. 302. dietaeoides Esp. — Od dra. Hruby-a dobio jednog lep- tira iz okoline zagrebačke. 303. ziezac L. — Kod Velike i Zagreba (dr. Hruby dao mi je otuda jednog leptira). Godine 1900. našao sam koncem sep- tembra u Gori Dilju blizu Sovskog Jezera na jednoj vlažnoj šumskoj čistini nekoliko gusjenica na rakiti. Zakukuljile su se 1./10. iste godine. 304. trepida Esp. — Gusjenice našao u šumi Kunjevci kod Vinkovaca. Jednog leptira uhvatio na vinkovačkoj promenadi na divljem kestenu. Bio je sasvim svjež i tek što je iz kukuljice izašao. Iz toga zaključujem, da gusjenica živi i na divljem kestenu (Aesculus . hippocastanum), jer u blizini drugog drveća nema. Inače živi na hrastu. I na Papuku uhvaćen jedan eksemplar. Rod 90. Lophopteryx Stph. 305. camelina L. — Iz okoline Vinkovaca jedan eksemplar 91.)5. 1898. | 306. cuculla Esp. — U Jankoveu 28./7. 1896. jedan eksemplar. Rod 91. Pterostoma Germ. 307. palpina L. — Običan oko Vinkovaca u maju i junu. U Velikoj uhvaćen jedan eksemplar već 19./4. 1894. Rod 92. Ptilophora Stph. 308. plumigera Esp. — U Pleternici uhvaćen jedan eksemplar. Rod 93. Cnethocampa Stph. 309. processionea L. — Gusjenice žive na hrastu, te znadu u mnogim krajevima opustošiti cijele šume. No okolo Vinkovaca rijedak. Rod 94. Phalera Hb. 310. bucephala L. — Običan. Gusjenice našao i na jablanu. Leptir u junu i julu. Oko Vinkovaca i Velike. Rod 95. Pygaera 0. 311. anachoreta F. — Kod Pleternice u šumi Mareveu 30./7. 1594. Fam. Cymatophoridae. Rod 96. Gonophora Brd. 312. derasa L. — Dva leptira iz okoline vinkovačke uhva- ćena u maju. Rod 97. Thyatira 0. 313. batis L. — Kod Vinkovaca običan u veče na cvijeću malina u maju i junu. Uhvatio sam i u avgustu (7./8. 1900.) i septembru (Cerna 5./9. 1900.) na jabuke po jedan eksemplar. Običan i u Velikoj u junu. Rod 98. Gymatophora Tr. 314. octogesima Hb. — Jedan eksemplar iz okoline vinko- vačke. t 315. or F. — Kod Vinkovaca, Cerne i Velike uhvatio vise leptira. Rod 99. Asphalia Hb. 316. diluta F. — U Velikoj jedan eksemplar u septembru 1900. O) Noctuae, Fam. Noctuidae. Rod 100. Diloba Stph. 317. cocruleocephala L. — Gusjenice na voékama; odrastu u maju, a leptir u oktobru i novembru. Običan kod Vinkovaca i Pleternice. Rod 101. Arsilonche Ld. 318. albovenosa Goeze. — Gusjenicu donio iz šume Orljaka kod Gerne 16./7. 1900. Na rogozu. Zakukuljila se u zamotu lista 9./8. 1900. Leptir se izlegao 17.8. 1900. Hranio ivom. Rod 102. Demas Stph. 319. coryli L. — Kod Vinkovaca hvatao sam leptire u aprilu i maju. Iz gusjenice se pak izlegao leptir 12./7. 1599., a u Križ- polju godine 1894. uhvatio sam jednoga leptira 7./7. pa prema 3 34 ome imade kod nas leptir i 2. generaciju u julu. Gusjenice sam našao i na brezi kod Kamengrada pod Papukom. Imadem leptira i iz okoline Pleternice uhvaćenih u aprilu. Rod 103. Acronycta O. 320. aceris L. — Vinkovci u aprilu. U Kraljevici u julu 1892. sigurno iz 2. generacije. 321. megacephala F. — U Pleternici jedan ili dva eksem- plara uhvaćena; u zbirci g. Anderke. 322. almi L. — Jednu gusjenicu našao koncem septembra 1900. na ivi u Gori Dilju blizu Sovskog Jezera na jednoj vlažnoj šumskoj čistini. Leptir je vrlo rijedak. | 323. tridens Schiff. — U Gori Dilju. Gusjenice našao na ivi. Imadem i iz Kraljevice jedan eksemplar 25./7. 1892. 324. psi ty — Vinkovci, Pleternica, Velika. Leptir u jumi i avgustu. Gusjenice hranio ivom. 325. cuspis Hb. — Kod Kamengrada pod Papukom našao sam 22./9. 1900. dvije gusjenice na brezi, a hranio ih ivom. Za- kukuljile se u oktobru 1900. 326. auricoma F. — Iz okoline vinkovačke jedan eksemplar imam u zbirci. 327. euphorbiae F. — Isto tako; 27./8. 1894. 328. rumicis L. — Vinkovci, Pleternica, Velika. Običan. Leptir krajem aprila i u maju i onda opet u julu i avgustu. Gu- sjenice hranio ivom. 329. ligustri F. — Vinkovci, Duboka. Leptir u junu i opet u avgustu na jabuke. Rod 104. Bryophila Tr. 330. raptricula Hb. — Okolo Vinkovaca od juna do avgusta. 331. ab. deceptrieula Hb. — U Vinkovcima uhvatio jedan eksemplar 9./7. 1897. 332. fraudatricula Hb. — U Vinkovcima u junu i u Ve- likoj. 333. receptricula Hb. — Kod Vinkovaca u julu i avgustu i kod Pleternice. 334. algae F. Kod Vinkovaca u julu i avgustu. 335. muralis Forst. — U Velikoj, u zbirci g. Anderke. 39 336. perla F. — Vinkovci u avgustu, Kraljevica 1./8. 1894. i iz Zagreba jedan eksemplar, koji mi je poklonio dr. Hruby. Rod 105. Moma Hb. 337. Orion Esp. — Iz nađene (rano u proljeće) kukuljice leptir se izlegao krajem aprila. Iz gusjenica othranio više leptira krajem jula i početkom avgusta. Gusjenice obične na hrastu, osobito na manjim grančicama, koje iz samog stabla potjeraju. I kod Pleternice. Rod 106. Agrotis O. 338. janthina Esp. — Kod Vinkovaca uhvatio na cvijeću lipe jedan eksemplar u junu, za tim jedan 25./8. 1894. na jabuke. 339.- linogrisea Esp. U Kraljevici 29./7. 1892. uhvatio dva leptira. 340. fimbria L. — U Vinkovcima u junu na evijeću lipe, za lim u avgustu na jabuke. I u Gori Dilju kod Ruševa. 541. obscura Brahm. — Običan svuda oko Pleternice, Ve- like i Vinkovaca. U junu na evijeću lipe. 342. pronuba L. — Običan kao i pređašnji od konca maja pa do septembra. 343. ab. innuba Tr. — Kao i pređašnji. 344. orbona Hufn. — U Velikoj jedan eksemplar uhvaćen 345. comes Hb. -- Običan svuda kao pronuba. 546. castanea ab. neglecta Hb. — U Pleternici, Velikoj i Jan- koveu u septembru od 14.—18. 1900. na jabuke više eksem- plara uhvatio. I u Dilju kod Ruševa 27./9. 1900. 347. triangulum Hufn. — U Pleternici jedan leptir uhvaćen. 3 8. baja F. — U šumi Kunjevci kod Vinkovaca i kod «erne u avgustu na jabuke. Pod Klekom 14./8. 1897. uhvatio jednog leptira. 349. e nigrum L. — Običan oko Vinkovaca i Pleternice u maju i opet u avgustu i semptembru. U Pleternici je jedan leptir uhvaćen 30./3. 1897. 390. rantographa ab. cohaesa H. S. — Vrlo običan u šumi Kunjevei kod Vinkovaca, gdje sam ih 28./8. 1900. na jabuke mnogo uhvatio. 351. rubi View. — U Pleternici dva eksemplara uhvatio. * 36 352. depuncta L. — U Vinkovcima 28./7. 1894. jedan eksem- plar uhvatio. 393. plecta L. — Kod Vinkovaca u maju i junu u veče na cvijeću maline, za tim u julu i avgustu. I kod Pleternice. 354. flammatra F. — U Velikoj. Kod Vinkovaca jedan leptir 9./6. 1894. uhvaćen. 355. simulans Hufn. — Kod Vinkovaca i Velike uhvaćeno više leptira. Koncem maja i u junu. 356. putris L. — Vinkovci i Pleternica od maja do jula. 357. exclamationis L. — Običan oko Vinkovaca i Pleternice u julu i avgustu. 358. tritici L. — U junu. Inače kao i gornji običan. 359. v. aquilina Hb. — Imadem jedan eksemplar uhvaćen kod Pleternice. 360. saucia Hb. — Jednu © uhvatio u Vinkovcima 8./6. 1899., istu noć jaja snela. Gusjenice hranio salatom i trpucem; kuku- ljiti se počele 4./8., a veliki broj leptira izlegao se koncem jula 26.—30. 1899. Ovdje leti dakle leptir u junu i opet krajem jula, a možemo ga naći još cijele jeseni do novembra, pa možda po- tonji potječu iz 3. generacije. Našao sam gaikod Pleternice, Velike i pod Papukom. Vrijedno je zabilježiti, da je taj leptir od god. 1899. vrlo običan u okolini vinkovačkoj, dok do te godine nisam nikada baš ni jednoga našao; a to se događa i u drugim krajevima s kojom vrsti leptira. 361. ab. margaritosa Hw. — Više je smeđe boje. Vinkovci, Pleternica. 362. ypsilon Rott. — Običan svuda oko Vinkovaca i Požege. Osobito čest na jabuke, u avgustu i septembru. 363. segetum Schiff. — Također običan cijeli maj i avgust i september. 364. corticea Hb. — Kod Vinkovaca uhvatio u junu 1894. dva leptira. 365. crassa Hb. — Vrlo rijedak. Kod Vinkovaca uhvatio jednog leptira. Rod 107. Neuronia Hb. 366. popularis F. — U Pleternici i Velikoj u septembru. 37 367. cespitis F. — U Velikoj 17./9. na jabuke jedan eksem- plar uhvatio. Rod 108. Mamestra Tr. 368. leucophaca View. — U Pleternici u junu. 369. nebulosa Hufn. — U Vinkovcima i Pleternici. 370. contigua B. — U Velikoj u junu. 371. thalassina Rott. — U Pleternici uhvaćen jedan eksemplar. 372. dissimilis Kn. — Vinkovci, Nijemci, u julu i avgustu. U svojoj zbirci imadem jedan eksemplar uhvaćen 14./7. 1898. sasvim tamno-smeđ. I kod Pleternice uhvaćeno nekoliko. 373. brassicae L. — Običan okolo Vinkovaca i Pleternice u aprilu i maju i opet u 2. generaciji u julu i avgustu. 374. persicariae L. — U zbirci imadem jedan eksemplar iz Pleternice. 375. oleracea E. — Običan u aprilu i maju iz prezimilih kukuljica, za tim u 2. generaciji legli se u julu. Leptir leti još i u avgustu. Gusjenice hranio između ostalih bilina i lišćem Gla- diolus-a. Običan je i kod Pleternice. 316. genistae Bkh. — U Vinkovcima rjeđi, običniji u Ple- ternici i Velikoj. U junu. 377. dentina Esp. — U Velikoj u maju uhvatio nekoliko eksemplara, a u Vinkovcima 20./S. 1900. na jabuke jedan eksemplar. 318. trifolii Rott. — Običan u maju i na jabuke u avgustu i septembru. Vinkovci, Pleternica. 379. reticulata Vill — U Velikoj 10./6. 1893. uhvatio jedan eksemplar. 380. chrysozona Bkh. — U Vinkovcima u junu. 381. serena F. — Jedan eksemplar u Vinkovcima uhvatio 93./6. 1894. Rod 109. Dianthoecia B. 382. luteago Hb. — Vinkovci u junu na cvijeću lipe. 383. compta F. — U Ogulinu jednog leptira uhvatio. 35%. capsincola Hb. — Vinkovci u junu i avgustu, i u Cerni 24./8. 1900. na jabuke. 389. cucubali Füssl. — Okolo Vinkovaca u maju i avgustu. 38 Rod 110. Ammoconia Ld. 386. caecimacula Tr. — U Gori Dilju kod Ruseva 27./9. 1900. uhvatio na jabuke četiri leptira, od kojih je jedan sasvim tamno-siv. Rod 111. Miselia Stph. 387. bimaculosa L. — Vinkovci u septembru na jabuke. 388. oxyacanthae L. — U Pleternici 14./9. 1900. i Gornjim Vrhoveima više Velike 22./9. 1900. uhvatio na jabuke više eksemplara. Rod 112. Apamea Tr. 389. testacea Hb. — U Krizpolju 20./8. 1897. uhvalio jedan eksemplar. Rod 113. Luperina B. 390. matura Hufn. — Vinkovci, Cerna u avguslu i septembru. I u Pleternici godine 1900. jedan eksemplar. 391. virens L. — U Pleternici 14./9. 1900. u šumi Slo- vinjak na jabuke i s lampom našao ih na vrhu trava. 392. v. immaculata Stgr. — U istoj šumi jedan eksemplar uhvatio. Ta varijacija nema bijele ljage na prednjim krilima, nego su krila sasvim zelena. Možda je ta bijela ljaga samo slučajna, posto sam na istom mjestu i u isto doba našao i tipičnu formu i varijaciju. Rod 114. Hadena Tr. 393. porphyrea Esp. — U septembru 1900. u vinogradu Klikunu kod Pleternice (15.), u Jankoveu (18.) i u Velikoj (20.) na jabuke više eksemplara uhvaćeno. 394. lateritia Hufn. — Iz Pleternice jedan eksemplar. 395. monoglypha Hufn. — U Velikoj i Vinkovcih u junu. Leplir često u hodnicima. 396. lithoxylea F. — U Vinkovcima u junu. 397. sordida Bkh. — Okolo Vinkovaca u maju. 398. basilinea F. — U Vinkovcima u maju (15. i 30.) 1894. i 1899. dva eksemplara uhvatio. 399. rurea ab. alopecurus Esp. — U Nijemcima 14./7. 1898. uhvatio na lampi jedan eksemplar. 39 400. illyriea Frr. (illyria). — Ovo je vrlo rijedak leptir. Ja sam prva dva eksemplara uhvatio godine 1894. i to jednoga u Nijemcima 14./7. u dvorištu na lampi, a jednoga u Vinkovcima 27./8. I godine 1897. uhvatio sam (14./7.) jednoga a tako i go- dine 1900. (9./8.) Leti dakle u julu i avgustu, a dolazi u blizinu stanova i hodnika. 401. didyma Esp. — U Pleternici u avgustu i septembru. 402. ab. leucostigma Esp. — Također u okolini Pleternice jedan eksemplar uhvaćen. 403. ophiogramma Esp. — U Vinkovcima 18./6. 1894. jedan eksemplar uhvatio. 404. strigilis GI. — Okolo Vinkovaca u junu. 405. ab. latruncula Lang. — Okolo Vinkovaca i Pleternice u maju i junu. Rod 115. Diphterygia Stph. 406. scabriuscula L. — Okolo Vinkovaca u maju i avgustu. Cesto na ogradama. I oko Pleternice, a osobito oko Velike. Rod 116. Gloantha B. 407. polyodon Cl. — U Pleternici jedan eksemplar u maju. hod/117. Eriopus Tr. 408. Latrellei Dup. — U Kraljevici godine 1894. i 1897. uhvatio četiri leptira u julu. Njemačka lepidopt. djela navode, da leptir leli u oktobru. Rod 118. Polyphaenis B. 409. sericata Esp. — U Vinkovcima 27./6. 1894. jedan eksemplar. Rod 119. Trachea Hb. 410. atriplicis L. — U maju, junu i opet koncem jula i u avgustu. Običan oko Vinkovaca i svuda oko Požege. Rod 120. Euplexia Stph. 411. lucipara L. — U Vinkovcima, Velikoj i Jankovcu više eksemplara uhvatio u maju i junu. U Vinkovcima sam g. 1900, uhvatio i u avgustu (10./8.) jedan eksemplar. 40 Rod 121. Brotolomia Ld. 412. meticulosa L. — U Vinkovcima u junu na cvijeću ma- line, za tim od avgusta do oktobra dosta čest na jabuke. I oko Pleternice nije rijedak. Rod 122. Mania Tr. 413. maura L. — U Pleternici uhvaćen jedan eksemplar i jedan u Velikoj 23./7. 1896. Rod 123. Naenia Stph. 414. typica L. — Vinkovci, Nijemci u junu. Leptir vrlo čest. u veče na cvijeću Asclepiasa i lipe. I oko Pleternice nije rijedak. Rod 124. Helotropha Ld. 415. leucostigma Ab. — 27./8. 1894. u Vinkovcima jedan eksemplar uhvatio. Rod 125. Hydroecia Gn. 416. nictitans Bkh. — U Jankoveu 18./9. 1900. uhvaćena dva eksemplara na jabuke. Rod 126. Gortyna O. 417. ochracea Hb. — U Pleternici je jedan eksemplar uhvaćen. Rod 127. Nonagria O. 418. sparganit Esp. — U Velikoj jedan eksemplar uhvaćen. Rod 128. Leucania 0. 419. impura Hb. — Običan kod Vinkovaca, Pleternice i Ve- like. U maju i od jula do septembra. Gusjenice hranio ivom. 420. pallens L. — U Kraljevici 20./7. 1894. uhvatio jedan eksemplar. 421. obsoleta Tr. — U Rajevomselu 20./7. 1899. jedan eksemplar i u Jankovcu kraj ribnjaka 18./9. 1900. dva eksem- plara na jabuke uhvaćena. 4292. conigera F. — U okolini Vinkovaca jedan eksemplar uhvatio. 41 493. vitellina Hb. — Kod Vinkovaca i Nijemaca od juna do avgusta, za tim kod Velike i u Jankovcu 18.9. 1900., dakle od juna do septembra. 424. 1. album L. — Običan oko Vinkovaca i Velike u junu na cvijeću akacije i onda u avgustu i septembru vrlo čest na jabuke. 425. congrua Hb. — Jedan eksemplar u Plelernici i jedan u Jankoveu 18./9. 1900. 426. albipunctata F. — Običan oko Vinkovaca u maju i junu, za tim u avgustu i septembru. I kod Velike i Pleternice u jesen na jabuke uhvaćeno više eksemplara. 427. lithargyria Esp. — U Vinkovcima uhvatio jedan eksem- plar 3./9. 1894. 498. turca L. — U okolini Vinkovaca, Pleternice i Velike u maju, junu i avgustu. Rod 129. Grammesia Stph. 499. trigrammica Hufn. — Vinkovci, Pleternica i Velika. Leptir leti od juna do septembra. 430. v. bilinea Hb. — U Križpolju godine 1892. uhvatio jedan eksemplar. Rod 130! Garadrina ©: 431. Morpheus Hufn. — Kod Vinkovaca u junu, za tim kod Velike, 432. quadripumetata F. — Običan okolo Vinkovaca i Požege. Ja sam ovoga leptira hvatao u aprilu, maju, junu i avgustu i septembru. Godine 1896. uhvatio sam jednoga 15. januara. Leptir prezimi i u proljeće (u aprilu) možemo ih u veče u velikoj mno - zini naći na cvijeću šljive. 433. Kadenù Frr. — Nije rijedak u okolini vinkovačkoj u junu, avgustu i septembru, a uhvatio sam u septembru i oko Pleiernice i Velike na jabuke više eksemplara. 434. alsines Brahm. — U Vinkovcima u junu. 455. ambigua F. — Okolo Vinkovaca u junu čest na evijeću Asclepiasa, a u avgustu i septembru na jabuke. I okolo Pleter- nice i Velike. 436. taraxaci Hb. — Okolo Vinkovaca i Velike u junu i julu. Rod 131. Rusina B. 437. tenebrosa Hb. — U Krizpolju 7./7. 1894. jedan eksemplar. Rod 132. Amphipyra 0. 438. tragopogonis L. — U Velikoj uhvaćena tri eksemplara. 439. tetra F. — U Velikoj 27./8. 1896. jedan eksemplar. 440. livida F. — U imovinskom vrtu kod Vinkovaca uhvalio samo jedan eksemplar na jabuke 25.8. 1894. 4141. pyramidea L. — Leplir je vrlo običan oko Vinkovaca i Velike od juna do konca septembra. Gusjenice sam našao i na divljoj ruži. Rod 133. Taeniocampa Gn. 442. gothica L. — U Pleternici u martu. 443. mintosa F. — Vinkovci u martu i aprilu. 444. populeti Tr. — Vinkovci 22./3. 1892. jedan eksemplar. 445. gracilis F. — Imadem u zbirci iz okoline zagrebačke jedan eksemplar. 446. incerta Hufn. — Vinkovci u aprilu. 447. ab. fuscata Hw. — Na macama vrbe u proljeće; go- dine 1900. već 28./2. jednoga uhvatio. Rod 134. Mesogona B. 448. acetosellae F. — U šumi Mirkovici kod Pleternice, za lim u Gori Dilju kod Ruševa 27.9. 1900. dva eksemplara na jabuke. Rod 135. Galymnia Hb. 449. affinis L. — U Vinkovcima 12./8. 1899. jedan eksemplar uhvatio. 450. trapezina L. — Okolo Vinkovaca običan. Gusjenice vrlo česlo na vinkovačkoj promenadi na lipi; ob dan na donjoj strani lišća. Leptiri se legli (1888.) 12. juna, ali leptira možemo naći još do konea septembra. Imadem eksemplara i iz pleterničke okoline. — Gusjenica je t. zv. „Mordraupe* t. j. ždere druge gusjenice, pa se ne smije s drugima zajedno hranili. Rod 136. Dysehorista Ld. 451. fissipuneta Hw. — U okolini pleterničkoj uhvaćeno je nekoliko leptira. 43 Rod 137. Orthosia O. 152. circellaris Hufn. — Kod Vinkovaca i Ivankova uhvatio nekoliko leptira u septembru. U Jankovcu (18./9. 1900.) bilo ih je preko stotine na vijencima jabuka. 453. nitida F. — Vinkovci, Velika u septembru. 454. humilis F. — U Vinkovcima izlegao se jedan leptir 95./8. 1900., a jednoga uhvatio na jabuke 2./10. 1900. 455. litura L. — U Pleternici, Velikoj i Vinkovcima u sep- tembru i početkom oktobra na jabuke. Rod 138. Xanthia Tr. 456. citrago L. — U Velikoj 20./9. 1900. 457. aurago F. — U Gori Dilju kod Ruševa 27./7. 1900. 458. ab. fucata Esp. — U Jankoveu (18./9. 1900.) dosta čest na jabuke. 459. fulvago L. — Vinkovci 23./9. 1899. 460. ocellaris Bkh. — U Vinkovcima u septembru. Pleternica. Rod 139. .Orrhodia Hb. 461. fragariae Esp. — U Vinkovcima i Pleternici po jedan eksemplar uhvaćen. U Vinkovcima 15./3. 1898. 462. ligula Esp. — U Dilju kod Ruševa i u Pleternici u septembru. Rod 140. Scolopesoma Gurt. 463. satellita L. — Vinkovci (legli se u julu): — u Pleternici, Velikoj i Jankovcu u septembru (1900.). Rod 141. Scoliopteryx Germ. 464. libatrix L. — Običan oko Vinkovaca, Pleternice i Ve- like. Leptir od jula do proljeća. Gusjenice na vrhovima topolovih izdanaka. Zakukulje se u omotu lišća. Rod 142. Xylina O. 165. semibrunnea Hw. — U Jankovcu dosta čest na jabuke (18./9. 1900.) 466. socia Rott. — Kao i pređašnji. Ad 467. ornithopus Rott. — U Velikoj i Jankoveu 18.9. 1900. na jabuke. Rod 143. Calocampa Stph. 468. vetusta Hb. — U Jankoveu 18./9. 1900. i Gornjim Vr- hovcima 22. 9. 1900. 469. ewoleta L. — Vinkovci, Pleternica, Velika od septembra do proljeća (prezimi). Gusjenice našao i na crvenom luku i grašku. . Rod 144. Galophasia Stph. 470. platyptera Esp. — U Senju 10./7. 1894. jedan eksemplar. 471. lunula Hufn. — Vinkovci, Nijemci u junu i oko Velike. Rod 145. Guculia Sehrk. 472. verbasći L. — Vinkovci od aprila do juna. I kod Velike. 473. scrophulariae Cap. — Vinkovci; legli se u junu. 474. thapsiphaga Tr. — Vinkovci. 475. blattariae Esp. — Vinkovci, Velika u maju. 476. umbratica L. — Vrlo običan. U proljeće s večera na jorgovanu pa do avgusta. Vinkovci, Velika. 477. lactucae Esp. — Rijedak. U Pleternici i Velikoj. Rod 146. Eurrhipia B. 478. adulatrix Hb. — U Kraljevici 1./8. 1894. Rod 147. Telesšilla H. S, 479. amethystina L. — Vinkovci, Brod. Pleternica od juna do avgusta. U zbirci imadem dva eksemplara iz Dalmacije. koja su u aprilu uhvaćena. 480. virgo Tr. — Vrlo rijedak. U Vinkovcima uhvatio jedan eksemplar 2./6. 1894. Rod 148. Plusia O. 481. triplasia L. — Običan oko Vinkovaca u maju i junu osobito u sumrak na cvijeću maline i u 2. generaciji u avgustu i septembru. 482. asclepiadis Schiff. — Rjedi, u maju i junu. 45 483. tripartita Hufn. — U junu. 484. chrysitis L. — Običan kod Vinkovaca u maju, junu i opet u avgustu i septembru. I kod Velike nije rijedak. 485. festucae L. — Kod Vinkovaca. Leptir u junu na evijeću Aselepiasa. U 2. generaciji gusjenice odrastu koncem jula a leptir u avgustu (legli se n. pr. 14. 8.). Gusjenice našao na rogozi. Go- dine 1900. našao jednu gusjenicu u avgustu. Zakukuljila se 31./8., a leptir se izlegao u septembru (3. generacija?). Gusjenice ot- hranio ivom. 486. gutta Gn. — Godine 1894. hvatao sam leptire s ve- čera na jorgovanu. Uhvaćene ženke snesle su jaja (već 27./4.), a leptiri su se legli u maju. Iz te generacije možemo naći lep- tira još u junu osobito na cvijeću maline. No u septembru i oktobru možemo također sasvim svježe i čiste leptire uhvatiti osobito na jabuke. Da li leptiri ove generacije prezime i na pro- ljeće opet lete ili se dalje rasplođuju — nije mi poznato. Nije rijedak oko Vinkovaca i Velike. 487. gamma L. — Vrlo običan svuda oko Vinkovaca i Po- žege od aprila pa do jeseni u više generacija. Dolazi često i na jabuke. 488. ni L. — Nije rijedak u Kraljevici u julu. Rod 149. Aedia Hb. 489. funesta Esp. — U Vinkovcima u junu na evijeću ma- line, za tim u Velikoj i Pleternici (30.5. 1897.). Rod 150: Heliaca:H S 490. tenebrata Se. — Kod Vinkovaca i Velike u maju. Leptir leti po danu. Rod. 154 Heliatchis Tr: 491. ononis F. — Jedan eksemplar uhvatio u okolini vin- kovačkoj. 499. dipsaceus L. — Nije rijedak u okolini Vinkovaca i Ve- like u avgustu. 493. peltiger Schiff. — Običan oko Vinkovaca u junu s ve- Cera na cvijeću Asclepiasa, za tim u septembru. U Kraljevici go- dine 1894. uhvatio jednog leptira 12. jula. 46 494. armiger Hb. — U Kraljevici 12./7. 1894., za tim u Velikoj i Ruševu na jabuke u septembru (17. i 27.) god. 1900. Rod 152. Ghariclea Stph. 495. delphinii L. — Oko Vinkovaca i Velike u junu. 496. umbra Hufn. — Vinkovci u maju s večera na evijeću maline i u avgustu na jabuke. I kod Pleternice. Rod 153. Acontia Tr. 497. lucida Hufn. — Vinkovci. Leptiri se legli u junu; gu- sjenice našao na prstenku. 498. v. albicollis F. — U Kraljevici 1./8. 1894. uhvatio jedan eksemplar. 499. luctuosa Hb. — Običan oko Vinkovaca i Pleternice u junu i avgustu. U Kraljevici 12./7. 1894 Rod 154. Talpochares Ld. 500. polygramma Dup. -— U Kraljevici 25.7. 1894. jedan eksemplar. 501. purpurina Hb. — U Kraljevici u avgustu 1897. više leptira uhvatio. 502. viridula Gn. — U Kraljevici 8. 8. 1897. jedan eksemplar. Rod: 155. Erastria ‘0; 503. argentula Hb. — Vinkovci u maju i junu. I kod Požege. 504. uneula Cl. — U Pleternici 18./7. 1900. uhvaćen jedan eksemplar. 505. pusilla View. — Kod Vinkovaca, Nijemaca i Pleternice. Od maja do jula. 506. faseiana L. -- Okolo Vinkovaca i Velike u junu i avgustu. Vinkovci 8./8. 1900., Bošnjaci 9./8. 1898., Brod 20./$8. 1898. Rod 156. Prothymia Hb. 507. viridaria Cl. — Vinkovci, Pleternica u maju i junu. Klek 14./8. 1897. 47 Rod 157. Agrophila B. 508. trabealis Sc. — Vinkovci, po zabranama u maju, junu i avgustu. I oko Požege. Rod 158. Metoponia Dup. 509. flava Hb. — U Vinkovcima 6./6. 1894. dva leptira na lampi uhvatio. Rod 159. Euclidia O. 510. glyphica L. — Oko Vinkovaca i Požege svuda običan po livadama i zabranama od maja do avgusta. Rod 160. Leucanithis Gn. 511. stolida F. — U Kraljevici godine 1892., 1894. i 1897. u julu i avgustu po nekoliko leptira uhvatio. Leti po danu. Rod 161. Grammodes Gn. 512. algira L. — U Vinkovcima koncem maja i početkom juna po vrtovima, s večera na evijeću maline. Godine 1900. uhvatio na jabuke jednoga leptira 19./8. — U Kraljevici godine 1592. i 1894. uhvatio sam u julu nekoliko leptira. Rod 162. Pseudolphia Gn. 513. lunaris Schiff. — Okolo Vinkovaca i u Gori Dilju po hrastovim šumama u maju i junu. Leptir se danju skriva u opalo hrastovo suho lišće. Ja sam često holice proganjao leptira mo- treći uvijek tačno mjesto, gdje se spusti. Pa premda se česlo spustio tek na nekoliko koračaja i ma da sam za sigurno znao, gdje se spustio, nisam ga ipak mogao opaziti, tako imade sličnu boju suhom hrastovom lišću. Nije li i to može biti „mimiery“? Rod 163. Catephia O. 514. alehymista Schiff. — 2./6. 1899. uhvatio u Vinkovcima u vrtu jednoga leptira. Jedan eksemplar dobio iz Zagreba od dra. Hrubya. Rod 164. Catocala Sehrk. 515. fraxini L. — Ovaj krasni leptir u Jankoveu nije rijedak. Ja sam sa gosp. Anderkom dne 18./9. 1900. na jabuke uhvatio 48 sedam leptira, a osim toga smo vidjeli još nekoliko. Uvijek su dolazili na jedne iste vijence jabuka na stazi kraj sada već za- puštenog ribnjaka. 516. elocata Esp. — Okolo Vinkovaca, Pleternice i Velike običan u avgustu i septembru. 517. nupta L. — Okolo Vinkovaca kod Velike i u Jankoveu od jula do septembra. 518. sponsa L. — Okolo Vinkovaca i Pleternice i Velike u hrastovim šumama u avgustu. 519. promissa Esp. — U Zagrebu 30. 6. 1891. u hrastovoj šumi idući Gračanima. U Pleternici u avgustu 1893. 520. conjuncta Esp. — U Kraljevici 25./7. 1897. uhvatio jedan eksemplar. 521. electa Bkh. — Kod Vinkovaca i u Cerni (u šumi Gra- berje 24.8. 1900.) u avgustu. I kod Pleternice i Velike. 522. paranynpha L. — U Pleternici na cvijeću lipe 27./6. 1598. uhvaćena dva leptira. Rod 165. Spintherops B. 523. cataphanes Hb. — U Kraljevici 1./8. 1897. uhvatio jednog leptira. Rod 166. Toxocampa Gn. 594. cracae Hb. — U Kraljevici 17.7. 1894., u Pleternici i Velikoj u septembru 1900. na jabuke. Rod 167. Aventia Dup. 525. flezula Schiff. — U Cerni 24./8. 1900. uhvatio jednog leptira. Lepidopt. djela kažu, da gusjenica ovog leptira Zivi.na mahovini ernogoričnog drveća (bora i jele), no posto u Cerni nema crnogorice, dokazano je ovim, da gusjenica živi i na ma- hovini lisnatog drveća; po Zelleru na mahovini gloga (Hofmann). Rod 168. Boletobia B. 526. fuliginaria L. — Kod Vinkovaca i Velike u junu i opet koncem avgusta i u septembru. Leptir u zgradama. 49 Rod 169. Helia Gn. 527. calvaria F. — U Vinkovcima 25./6. 1895. uhvatio jednog leptira. Rod 170. Simplicia Gn. 528. rectalis Ev. — Okolo Vinkovaca uhvatio nekoliko lep- tira u avgustu i septembru 22./8. 1898., 17./8. 1900. i 8./9. 1900. I okolo Pleternice. Rod 171. Zanglognatha Ld. 529. tarsiplumalis Hb. — U Vinkovcima u junu i julu. 530. tarsicristalis Hb. — U Dubokoj kod Velike (Anderka). 531. grisealis Hb. — Kod Vinkovaca u maju i julu, iu Dubokoj. 532. tarsipennalis Tr. — Vinkovci u junu i avgustu. Leptir čest s večera na jabuke. I oko Velike. 533. tarsicrinalis Kn. — Kod Vinkovaca od maja do jula. I u Dubokoj. 534. emortualis Schiff. — Kao i pređašnji. Rod 172. Herminia Latr. 535. tentacularia L. — Kod Velike u junu. 536. modestalis Heyd. —- Jedan eksemplar uhvatio na Pa- puku. 537. derivalis Hb. — Okolo Vinkovaca u junu i julu i oko Pleternice i Velike. Rod 173. Pechipogon Hb. 538. barbalis GI. — Okolo Vinkovaca u maju i junu i u avgustu na jabuke, I oko Velike. Rod 174. Bomolocha Hb. 539. fontis Thnb. — Imadem iz Duboke jedan eksemplar uhvaćen 30./6. 1897. Rod 175. Hypena Tr. 540. rostralis L. — Običan oko Vinkovaca u julu i u jesen do proljeća. I oko Pleternice i Velike običan. Zimi ga često mo- žemo naći u stanovima. 4 50 541. proboscidalis L. — Kod Vinkovaca od maja do sep- tembra. I kod Velike. 942. obsitalis Hb. — U Kraljevici u hodniku hotela ,Zagreb“ uhvatio u julu i avgustu godine 1897. do 15 leptira. Jedan mnogo veći i tamniji eksemplar uhvatio u toplicama u Velikoj 15./6. 1897. Rod 176. Rivula Gn. 543. sericealis Sc. — Okolo Vinkovaca i Pleternice od maja do septembra. D) Brephides. Fam. Brephidae. Rod 177. Brephos O. 544, parthenias L. — U Dubokoj kod Velike u martu i aprilu. 545. nothum Hb. — U šumama okolo Vinkovaca, gdje imade topola. I u Dubokoj. 546. puella Esp. — Okolo Vinkovaca kao i pređašnji u martu. Godine 1900. leljeli već u februaru. E) Geometrae. Fam. Geometridae. Rod 178. Pseudoterpna H. S. 547. pruinata Hufn. — Kod Vinkovaca i Velike u junu. Rod 179. Geometra B. 548. vernaria Hb. — U Vinkovcima i Dubokoj u junu i julu. Rod 180. Phorodosma B. 549. smaragdaria F. — U šumi Durgutovici kod Ivankova nedaleko Vinkovaca 7./5. 1900. i kod Velike. Rod 181. Nemoria Hb. 550. viridata L. — Kod Vinkovaca i Velike u maju. U Kra- ljevici godine 1894. uhvalio jednoga leptira 17./7. 51 551. porrinata Z. — Kod Vinkovaca, Nijemaca i Rajevog sela u aprilu, maju i opet u julu. Kod Velike 25./5. 1898. 552. pulmentaria Gn. — U Dubokoj kod Velike jedan eksemplar uhvaćen (Anderka). 553. strigata Müll. — U okolini vinkovačkoj u junu. Uhvatio sam više leptira i kod Velike i Ogulina. Rod 182. Thalera Hb. 554. fimbrialis Sc. — Po zabranama oko Vinkovaca u avgustu i oko Požege. Rod 183. Iodis Hb. 555. lactearia L. — Također po zabranama oko Vinkovaca u maju i julu. Nije rijedak u Dubokoj osobito na brezama. Na Vel. Kapeli 17./8. 1897. Rod 184. Acidalia Tr. g 996. trilineata Sc. — U Križpolju (kod Brinja) 7./7. 1894. uhvatio jednoga leptira. 997. perochraria F. R. — Okolo Vinkovaca po zabranama u julu, zatim kod Velike i Križpolja. 998. ochrata Se. — U šumi Muško Ostrovo kod St. Mika- novaca u julu. 999. muricata Hufn. — U Vinkovcima uhvatio dva eksem- plara 6./6. 1900. i 10./8. 1900. 560. dimidiata Hufn. — U okolini vinkovačkoj od jula do septembra. 961. sodaliaria H. S. — Jedan eksemplar uhvatio u Kra- ljevici 5./8. 1897. 962. virgularia Hb. — Običan oko Vinkovaca u maju, junu i avgustu. Leptir često u zgradama. Imadem leptira i iz Velike i Kraljevice. 563. strominata Tr. — Kod Vinkovaca i Velike. Leptiri se legli u junu, a hvatao sam ih i u avgustu (8./8. 1898.). 964. obsoletaria Rb. — U Kraljevici 1./8. 1897. 965. herbariata F. — Imadem dva leptira iz okoline vinko- vačke ; jedan je uhvaćen u hodniku 11./8. 1900. x 52 566. trigeminata Hw. — Kod Vinkovaca i Nijemaca u junu i julu. I kod Velike. 567. humiliata Hufn. — Na Kleku 14.8. 1897. 568. dilutaria Hb. — U Vinkovcima 21./7. 1897. jedan eksemplar uhvatio. 569. nitidata H. S. — U zbirci imadem svega tri eksem- plara iz okoline vinkovačke uhvaćena 26./6. i 10./7. 1900. 570. degeneraria Hb. — U Kraljevici u avgustu 1892. uhvatio jedan eksemplar. 571. aversata L. — Okolo Vinkovaca, Pleternice (14..9. 1900.) i Velike. 572. ab. spoliata Stgr. — U Nijemcima 28./6. 1899. i u Velikoj. 573. emarginata L. — U Vinkovcima 25./7. 1900. 574. immorata L. — Običan oko Vinkovaca, Pleternice i Velike od maja do avgusta u dvije generacije. 575. rubiginata Hufn. — Okolo Vinkovaca u maju i avgustu do polovice septembra. U Kraljevici 10./8. 1897. 576. marginepunctata Goeze. — U Kraljevici 20./7. 1894., Vinkovci 2./10. 1900. i kod Pleternice. 577. luridata Z. — U Kraljevici uhvatio dva leptira. 578. incanata L. — Na Kleku 14./8. 1897., za tim u Ple- ternici 14./9. 1900. 579. punctata Tr. — Kod Vinkovaca u junu, i kod Ple- ternice. 580. caricaria Reut. -- U šumi Durgutovici kod Ivankova (nedaleko Vinkovaca) 3./5. i 7./6. 1900. ' 581. immutata L. — Kod Vinkovaca; u Nijemcima 12.6. 1900. i kod Gerne 24./8. 1900. 582. strigaria Hb. — U Velikoj 15./6. 1897. i u šumi Ku- njevci kod Vinkovaca 28./8. 1900. 583. umbelaria Hb. — Kod Vinkovaca i Nijemaca (14.7. 1898.). da 584. strigilaria Hb. — Kraljevica 5./8. 1897. 585. emutaria Hb. — Vinkovci, Velika u maju i avgustu. 586. flaccidaria Z. — Vinkovci 20./8. 1900. Hofmann drži, da je ovaj leptir varijacija pređašnjega. 587. immitaria Hb. — U Kraljevici 10./8. 1897. tri eksem- plara uhvatio. 93 588. ornata Sc. — Običan oko Vinkovaca u maju, junu i opet u avgustu i septembru. Na Kleku 14./8. 1597., kod Velike 15./5. 1898. Rod 15. Zonosoma Ld. 589. annulata Schulze. — Vinkovci, Nijemci, Pleternica, Ve- lika u aprilu i maju i u 2. generaciji u junu i julu. 590. pupillaria Hb. — U Kraljevici 5./8. 1897. jedan eksemplar. 591. porata F. — Iz Velike dva eksemplara. 592. punctaria L. — Vinkovci u aprilu i u 2. generaciji u julu. I oko Požege. 593. ab. suficillaria H. S. — Vinkovci. 594. linearia Hb. — Velika, više eksemplara uhvaćeno u maju i junu, za tim iz 2. generacije u Pleternici 14./9. 1900. Rod 186. Timandra Dup. 595. amata L. — Svuda običan od aprila do septembra. Rod 187. Pellonia Dup. 596. vibicaria Gl. — U Velikoj više eksemplara uhvaćeno u junu. 597. v. strigata Stgr. — Kraljevica 10./8. 1897. jedan eksemplar. Rod 188. Abraxas Leach. 598. grossulariata L. — Vinkovci, u junu i julu i kod Ple- ternice. 599. silvata Sc. — U Jankovcu i na čistini na Papuku u julu. 600. adustata Schiff. — Vinkovci, Velika u aprilu, maju i julu, avgustu. 601. marginata L. — Vinkovci, 20./£. 1894.; Velika 15./5. 1598. 602. ab. pollutaria Hb. — Križpolje, 27./7. 1891. Rod 189. Bapta Stph. 603. bimaculata F. — Vinkovci 27./4. 1894.; Nijemci 20./4. 1899. Pleternica. 94 604. temerata Hb. — Velika 15./6. 1897.; Vinkovei 17./4. 1900. Rod 190. Stegania Dup. 605. dilectaria Hb. — Jedan eksemplar iz Vinkovaca 30./4. 1594. Rod 191. Gabera Tr. 606. pusaria L. — Vinkovci, Velika, Križpolje. U junu i julu. 607. exanthemata Sc. — Vinkovci, Velika. U maju i junu i opet u 2. generaciji u avgustu. (Jedan se leptir izlegao 18./8. 1895.) Rod 192. Numeria Dup. 608. pulveraria L. — U Vinkovcima (u šumi ,Leskovac“) jedan eksemplar u maju 1892. uhvatio. 609. capreolaria F. — Pod Klekom 14./8. 1897. za tim na Vel. Kapeli nedaleko cestarnice na bujadi vise leptira uhvatio 17.18) 1897. Rod 193. Metrocampa Latr. 610. margaritaria L. — U šumi Planini kod Pleternice 31./5. 1896., u Krizpolju 22./7. 1891., Pleternici 15./9. 1900. i Jankovcu 18./9. 1900. Rod 194. Eugonia Hb. 611. quercinaria Hufn. — U Pleternici i Jankovcu od jula do septembra. Imadem i iz Ogulina jedan eksemplar. 612. autumnaria Wernb. — U Pleternici uhvaćen jedan eksemplar. 613. alniaria L. — Kod Vinkovaca 15./6. 1897., za tim kod Pleternice i Velike. Rod 195. Selenia Hb. 614. bilunaria Esp. — Iz okoline vinkovačke jedan eksemplar u julu, za tim kod Pleternice. 615. lunaria Schiff. — Vinkovci. Jedan se leptir izlegao u julu. I kod Pleternice je uhvaćeno nekoliko leptira. 616. ab. delunaria Hb. je svjetliji od gornjega. U okolini vinkovaćkoj uhvatio jedan eksemplar. 59 Rod 19. Pericalia Stph. 617. syringaria L. — U Pleternici 5./6. 1897. i Vinkovcima 26./7. 1900. po jedan eksemplar uhvatio. Rod 197. Therapis Hb. 618. evonymaria Schiff. — Gusjenice našao na ,popinoj ka- pici“ (Evonymus europaea). Odrastu polovicom maja i zavuku se u zemlju preko 1 em. duboko i tu se zakukulje, (Hofmann veli „Frei an der Erde“). Leptiri u avgustu, (prvi se izlegao 26.). I u šumi Slovinjak kod Pleternice uhvaćen jedan leptir 14./9. 1900. Rod 198. Odontoptera Stph. 619. bidentata GI. — U Dubokoj kod Velike 10./6. 1893. dva leptira uhvatio. Rod 199. Himera Dup. 620. pennaria L. — U Pleternici jedan eksemplar uhvaćen. Rod 200: EGrescalisı Tr. 621. elinguaria L. — Također iz okoline Pleternice jedan eksemplar. Rod 201. Eurymene Dup. 622. dolabraria L. — Vinkovci, Velika. U aprilu i u 2. ge- neraciji u avgustu. Rod 202. Angerona Dup. 623. prunaria L. — Kod Vinkovaca od juna do avgusta. 1 kod Pleternice čest. Vrlo variira u boji. 624. v. sordiata Fussl. — Kod Vinkovaca jedan eksemplar. Rod 208. Urapteryx Leach. 625. sambucaria L. — Kod Plitvica 17./7. 1891. jedan . eksemplar. tod 204. Epione Dup. 626. apiciaria Schiff. — U Velikoj u junu 1895. e 627. advenaria Hb. — Takoder u Velikoj u junu. 56 Rod 205, Caustoloma Ld. 628. flavicaria Hb. — Običan kod Vinkovaca i Velike u junu. Rod 206. Venilia Dup. 629. macularia L. — Običan svuda od aprila do juna. Rod 207. Macaria Gurt. 630. notata L. — Vinkovci, Pleternica u maju i julu. 631. alternaria Hb. — Kod Vinkovaca 15./7. 1895. i Pleter- nice 14./9. 1900. 632. signaria Hb. — Na Papuku 15./6. 1897. jedan eksemplar. 633. liturata Cl. — Kod Velike u junu 15.6. 1897. tri ‚eksemplara. Rod 208. Hibernia Latr. 634. marginaria Bkh. — Iz Pleternice jedan eksemplar. 635. defoliaria Gl. — Vinkovci u oktobru. God. 1891. uhvatio sam jedan eksemplar 4./12. Rod 209. Anisopteryx Stph. 636. aescularia Schiff. — Pleternica. Leptir se izlegao 27./2. 1899. Rod 210. Phigalia Dup. 637. pedaria F. — Kod Vinkovaca u februaru. God. 1899. veé 11./2. Rod 211. Biston Leach. 638. hirtarius CI. — Kod Vinkovaca u martu. 639. stratarius Hun. — Kao i gornji. Rod 212. Boarmia Tr. 640. cinctaria Schiff. — Velika (Anderka). 641. gemmaria Brahm. — Vinkovci, Velika. Leplir leli u maju, junu i u drugoj generaciji u avgustu i septembru. Leplir često dolazi i na jabnke. Gusjenice našao (osim na drugom drveću) i na grozdiéu » (Ribes rubrum); zakukuljile se u mahovini 25./4. 1900., a prvi leptir 13./5. 1900. 57 642. abietaria Hb. — Vinkovci; jedan eksemplar. 643. repandata L. — Klek, 11./7. 1891.; Velika. 644. roboraria Schiff. — Plitvice 17./7. 1891., Vinkovci u sumi Zvirinac 30./6. 1900. po jedan eksemplar. I kod Velike. 615. consortaria F. — Vinkovci, u aprilu, maju i julu i avgustu i kod Velike. 646. lichenaria Hufn. — Nijemci 28./6. 1899. jedan eksemplar. 647. selenaria Hb. — Vinkovci, Velika, u maju i julu. 648. crepuscularia Hb. — U Velikoj jedan eksemplar uhvaćen. 649. punetularia Hb. — U Vinkovcima 17./7. 1598. jedan eksemplar uhvatio. Rod 213. Gnophos Tr. 650. dumetata Tr. — Velika Kapela 17.8. 1897. 651. furvata F. — Od dra Hruby-a iz zagrebačke okoline dobio jedan eksemplar. I kod Velike. 652. obscuraria Hb. — U Velikoj 2 leptira uhvalio. 653. variegata Dup. — U Kraljevici 20./7. 1894. i 1./S. 1897. uhvatio nekoliko eksemplara. 654. dilucidaria Hb. — Klek 14./8. 1897. Ogulin. Rod 214. Fidonia Tr. 655. fasciolaria Rott. — Velika 15.:6. 1897. (Anderka). 656. roraria F. — Velika u maju. Rod 215. Ematurga Ld. 657. atomaria L. — Vrlo običan svuda okolo Vinkovaca, Velike i Pleternice. Leptir leti u aprilu, junu i avgustu. | 658. ab. wuicoloraria Stgr. — Leptiri su (muzaci) iz 2. i 5. generacije sa smeđim krilima. Vinkovci. Rod 216. Phasiane Dup. 659. petraria Hb. — Običan u junu u Dubokoj kod Velike. 660. glarearia Brahm. — Okolo Vinkovaca u aprilu i maju i opet u julu i avgustu. Imadem eksemplara i iz Kraljevice i Du- boke. Iz Dalmacije sam dobio nekoliko leptira, koji su uhvaćeni već u martu. 98 661. clathrata L. — Običan kod Vinkovaca, Pleternice i Velike u aprilu, maju, julu i avgustu. Rod 217. Eubolia B. 662. arenacearia Hb. — U šumi Leskovcu kod Vinkovaca u julu; i u Velikoj. 663. v. flavidaria Ev. — U Vinkovcima jedan eksempla uhvatio. Rod 218. Scoria Stph. 664. lincata Se. — Običan u maju i junu u Dubokoj kod Velike. Rod 219. Aspilates Tr. 665. formosaria Ev. — Kako E. Hofmann (Die Gross- Schmetterlinge Europas) veli, poznat je taj leptir samo iz Pomo- ranske, Urala i Francuske, a jedan eksemplar uhvaćen je i kod Budimpešte (Fauna regni Hungariae). — Dne 19./4. 1900. loveći razne kukce i leptire u zabrani sreza Muško Ostrovo kod Starih Mikanovaca, našao sam u mrežici jednu malu blijedu gusjenicu, koju sam držao za vrst Acidaliae. Došavši kući metnuo sam ju zajedno s ostalim gusjenicama u ormarić i tu ju hranio. Poslije nekog vremena opazio sam, da ta gusjenica raste i tada sam ju metnuo u zasebnu škatulju, a na moju veliku radost opazio sam također, da je to nova gusjenica, koja nije još opisana. — Gu- sjenica je blijedožuta sa sivom prugom po sredini leđa i s isto takovom prugom sa svake strane tijela. Između tih pruga imade više svjetlijih, finih, izveruganih crtica. Po leđima imade na svakom kraju prstena (kolobaru, segmentu) po dvije tamne tačke. Glava bijela. Ob dan je bila sasvim mirna i ispružena na ko- madiću grančice, koji sam u škatulju metnuo i nije se s mjesta micala. U jutro sam uvijek opazio, da je dobar dio hrane pojela. Hranio sam ju misjakinjom (Stellaria) i salatom. Odrasla je i za- kukuljila se 3. juna 1900., a leptir se izlegao 18. juna 1900. 666. strigillaria Hb. — U Velikoj 15./6. 1897. jedan eksemplar uhvalio. Rod 220. A plasta Hb. 667. ononaria Füssl. — Vinkovci u šumi Leskovcu u av- gustu, za lim u Kraljevici 20./7. 1897. i 10./8. 1897. 59 Rod 221. Lythria Hb. 668. purpuraria L. — Vinkovci u aprilu 25./4. 1891. 10./4. 1892.; Pleternica. 669. sanguinaria Dup. — Vinkovci, Velika u avguslu. Rod 222. Ortholitha Hb. 670. plumbaria F. — Velika, u maju i junu. 671. limitata Se. — Velika, Glina. 672. moeniata Sc. — Pod Klekom idući na vrh na peći- nama 14./8. 1897. više leptira uhvatio. 673. bipunctaria Schiff. — Križpolje 22./7. 1891., Klek 14./8. 1897., Velika 17./9. 1900. Rod 293. Minoa B. 674. murinata Sc. — Vinkovci u aprilu, maju i opet u avgustu. I kod Velike običan. 675. ab. cineraria B. — Vinkovci; Klek 14./8. 1897. Rod 224. Lithostege Hb. 676. farinata Hufn. — Kod Velike dva eksemplara uhvaćena. Rod 225. Anaitis Dup. 677. praeformata Hb. — Velika, u junu. 678. plagiata L. — Vinkovci, Velika, u maju i junu; Papuk 21.9. 1892. | Rod 226. Lobophora Gurt. 679. sertata Hb. — U Jankoveu 18./9. 1900. jedan cksemplu: uhvatio. 680. halterata Hufn. — Vinkovci u maju; jedan eksemplar. Rod 227. Cheimatobia Stph. 681. brumata LL. — U šumama okolo Vinkovaca, u oktobru, novembru i decembru, u šumi Durgutovici kod Ivankova 3./12. 1598. 682. boreata Hb. — U Pleternici jedan eksemplar uhvaćen. 60 Rod 228. Triphosa Stph. 683. dubitata L. — U Kraljevici 8./8. 1897. Rod 229. Eucosmia Stph. 684. certata Hb. — Imadem jedan eksemplar iz okoline pleterničke. ' 685. undulata L. — Također jedan eksemplar iz Velike. Rod 230. Scotosia Stph. 636. rhamnata Schiff. — U Vinkovcima uhvatio jedan eksemplar. Rod 231. Lygris Hb. 687. reticulata F. — U Kraljevici 17./8. 1897. jedan eksemplar uhvatio. Rod 232.Gidasta Tr: 688. dotata L. — Kod Ogulina 5./7. 1894. uhvatio jedan eksemplar. 689. fulvata Forst. — Iz Velike jedan eksemplar. 690. ocellata L. — U Pleternici i kod Cerne 24./8. 1900. 691. bicolorata Hufn. — Na Kleku 14./5. 1597. 692. variata Schiff. — Iz Duboke jedan eksemplar 15./6. 1897. 693. truncata Hufn. — Vel. Kapela 17./8. 1897. 694. olivata Bkh. — Vel. Kapela 17./8. 1897., Križpolje 20./8. 1897. | 695. viridaria F. — Vinkovci, Velika u maju i junu i opet u avgustu; kod Gerne 24./8. 1900. uhvatio više eksemplara. 696. vespertaria Bkh. — U Pleternici 14./9. 1900., Jankovcu 18./9. 1900. i Gori Dilju 27./9. 1900. 697. fluctuata L. — Vrlo običan leplir svuda u aprilu, maju i u julu i avgustu. Leptir obično na ogradama i stablima. 698. quadrifasciata Cl. — Iz Pleternice jedan eksemplar. 699. ferrugata Cl. — Okolo Vinkovaca u maju i junu i opet u avgustu. I kod Velike. 700. ab. spadicearia Bkh. — Imadem iz Velike nekoliko eksemplara. 61 701. unidentaria Hw. — Vinkovci 15./5. 1894., Velika 15./6. 1897., Ogulin 25.8. 1897. Nijemci 20./4. 1899. Naveo sam tačno sve podatke stoga, što u najboljim djelima njemačkim nije nigdje vrijeme letanja navedeno. 702. fluviata Hb. — Rijedak. Kod Pleternice 14./9. 1900. uhvatio na jabuke tri leptira. 703. tophaeceata Hb. — Kod Pleternice 14./9. 1900. uhvatio jedan eksemplar. 704. riguata Hb. — Jedan eksemplar iz Velike. 705. adumbraria H. S. — Ovaj rijetki leptir nalazi se u Dalmaciji i Primorju. Ja sam tečajem mjeseca jula i avgusta god. 1894. i 1897. uhvatio jedno desetak leptira na škveru, gdje sam ih na starim zidinama našao. 706. rivata Hb. — Oko Vinkovaca, Pleternice i Velike u 2 (ili 3) generacije od maja do septembra. 707. sociata Bkh. — Običan oko Vinkovaca, Pleternice i Velike od maja do avgusta. U Kraljevici 25./7. 1894. 708. albicillata L. — Oko Vinkovaca i Velike od aprila do juna. 109. procellata F. — Okolo Velike u maju nije rijedak. 710. tristata L. — Okolo Velike nije rijedak. 711. luctuata Hb. — U Velikoj 4./6. 1893., za tim u Ogu- linu i Vel. Kapeli (14./8. 1897.). 712. candidata Schiff. — Po šumama okolo Vinkovaca (0so- bito u Boku i Leskovcu) od aprila do jula. I kod Velike. 713. anseraria H. S. — Kod Vinkovaca u aprilu i maju i kod Velike nekoliko leptira uhvatio. 714. decolorata Hb. — Kod Križpolja 7./7. 1894. i kod Velike. 715. obliterata Hufn. — Kod Velike 15./5. 1898. dva eksem- plara. 716. bilineata L. — Običan svuda u maju, junu, avgustu i septembru. 717. trifasciata Bkh. — U Velikoj 15./6. 1897. i 15./5. 1898. po jedan eksemplar uhvatio. 718. silaceata Hb. — Kod Vinkovaca u šumi Durgutovici 1.)5. 1900. i u Velikoj u maju. 719. corylata Thnb. — Kod Vinkovaca u aprilu i maju, i u Velikoj. 62 720, rubidata F. — Oko Pleternice i Velike. 721. comitata L. — U okolini Vinkovaca i Velike u avgustu. 722. polygrammata Hb. — Po zabranama i vrtovima oko Vinkovaca u martu i aprilu, i opet u julu i avgustu. I oko Velike. 725. vitalbata Hb. -- U Kraljevici 25./7. 1894. jedan eksemplar. 724. corticata Tr. — Okolo Vinkovaca u maju i u junu 6./6. 1894. i 25./6. 1900. više leptira uhvatio. I kod Velike. 125. tersata Hb. — U Velikoj 15./5. 1898., Vinkovci 7./8. 1900. Rod 233. Gollix Gn. 726. sparsata Tr. — Rijedak. Kod Vinkovaca uhvatio jedan eksemplar 15./5. 1895. Rod 234. Eupithecia Curt. ©» 727. oblongata Thnb. — Okolo Vinkovaca i Velike od maja do avgusta. 128. linariata F. — Jedan eksemplar uhvatio. Po svoj pri- lici iz okoline Ogulina. 129. rectangulata L. — Okolo Vinkovaca u junu. 730. ab. cydoniata Bkh. — Uhvatio sam kod nas jedan eksemplar, ali nije naznačeno mjesto gdje. 731. sobrinata Hb. — U Gori Dilju kod Ruseva 27./9. 1900. 752. pumilata Hb. — U Kraljevici 5./8. 1897. Popis rodova. (Index generum.) Str. | Str. | Str. Abraxas Leach. 53 | Amphipyra 0. 42 | Argynnis F. 13 Acherontia 0. 17 | Anaitis Dup. 59 | Arsilonche Ld. dI Acidalia Tr. 50 | Angerona Dup. 55 | Asphalia Hb. 33 Acontia Tr. 46 | Anisopteryx Steph. 56 | Aspilates Tr. 55 Acronycta 0. 34 | Antocharis B. 6 | Aventia Dup. 48 Aedia Hb. 45 | Apamea Tr. 38 Aglia O. 50 | Apatura O. 10 | Bapta Stph. 55 Agrophila B. 47 | Aplasta Hb. 58 | Biston Leach. 56 Agrotis 0. 35 | Aporia Hb. 5 | Boarmia Tr. 56 Ammoconia Ld. 38 | Arctia Schrk. 24 | Boletobia B. 48 Bombyx B. Bomolocha Hb. Brephos 0. Brotolomia Ld. Bryophila Tr. Cabera Tr. Calligenia Dup. “ Callimorpha Latr. Calocampa Stph. Calophasia Stph. Calymnia Hb. Caradrina O. Carterocephalus Ld. Catephia O. Catocala Schrk. Caustoloma Ld. Chariclea Steph. Cheimatobia Stph. Cidaria Tr. Cilix Leach. Cloanta B. Cnethocampa Stph. Cochlophanes Sieb. Coenonympha Hb. Colias F. Collix Gn. Cossus F. Crateronyx Dup. Crocallis Tr. Cuculia Schrk. Cyclopides Hb. Cymatophora Tr. Dasychira Stph. Deilephila O. Deiopeia Stph. Demas Stph. Dianthoecia B. Diloba Stph. Diphterygia Stph. Drepana Schrk. Dyschorista Ld. Earias Hb. Ematurga Ld. Str. di 42 41 17 Emydia B. Endagria B. Endromis 0. Epichnopteryx Hb. Epinephele Hb. Epione Dup. Erastria O. Erebia B. Eriopus Tr. Eubolia B. Euchelia B. Euclidia O. Eucosmia Stph. Eugonia Hb. Eupithecia Curt. Euplexia Stph. Eurrhipia B. Eurymene Dup. Fidonia Tr. Fumea Hb. keometra B. Gnophos Tr. Gnophria Stph. Gonophora Brd. Gortyna O. Grammesia Stph. Grammodes Gn. Hadena Tr. Harpyia 0. Helia Gn. Heliaca H. S. Heliothis Tr. Helotropha Ld. Hepialus F. Herminia Latr. Hesperia B. Heterogenea Kn. Hibernia Latr. Himera Dup. Hydroecia Gn. Hylophila Hb. Hypena Tr. Hybocampa Ld. Str. Ino Leach. 20 Iodis Hb. 50 Lasiocampa Latr. 30 Leucania 0. 40 Leucanithis Gn. 47 Leucoma Stph. 28 Leucophasia Stph. 6 Libythea F. 10 Limenitis F. 10 Lithosia F. 23 Lithostege Hb. 59 Lobophora Curt. 59 Lophopteryx Stph. 32 Luperina B. Lycaena F. 8 Lygris Hb. 60 Lythria Hb. 59 Macaria Curt. 56 Macroglossa 0. 19 Mamestra Tr. BII Mania Tr. 40 Melanargia Meig. 14 Melitaea F: 12 Mesogona B. 42 Metoponia Dup. 47 Metrocampa Latr. 54 Minoa B. 59 Miselia Steph. 38 Moma Hb. 35 Naclia B. 22 Naenia Stph. 40 Nemeobius Stph. 9 Nemeophila Stph. 24 Nemoria Hb. 50 Neptis F. 10 Neuronia Hb. 36 Nisoniades Hb. 16 Nonagria O. 40 Notodonta 0. 32 Numeria Dup. 54 Ocneria H. S. 28 Odontoptera Stph. 55 64 Str Str. Orgyia O. 27 | Ptilophora Stph. 32 | Taeniocampa Gn. 42 Orrhodia Hb. 43 | Pygaera O. 32 | Talpochares Ld. 46 Ortholitha Hb. 59 Telesilla H_S. 4 Orthosia O. 43 | Rhodocera B. 6 | Thais F. 5 Rivula Gn. 50 | Thalera Hb. 50 Papilio L. 4 | Rusina B. 42 | Thecla F. (4 Pararge Hb. 15 Therapis Hb. 59 Parnassius Latr. 5 | Sarrothripa Gn. 22 | Thyatira O. 33 Pechipogon Hb. 49 | Saturnia Schrk. < Thyris Ill. Pellonia Dup. 53 | Satyrus F. 14 | Timandra Dup. BI Pentophora Stph. 27 | Sciapteron Stgr. 19 | Toxocampa Gm. 48 Pericalia Stph. 55 | Scoliopteryx Germ. 43 | Trachea Hb. 39 Phalera Hb. 32 | Scolopesoma Curt. 43 | Triphosa Stph. 60 Phasiane Dup. 57 | Scoria Stph. 58 | Trochillum Se. 19 Phigalia Dup. 56 | Scotosia Stph. 60 Phorodesma B. 50 | Selenia Hb. 54 | Urapteryx Leach. 59 Pieris Schrk. 5 | Sesia F. 19 | Uropus B. 31 Plusia 0. 44 | Setina Schrk. 23 Polyommatus Latr. 7 | Simplicia Gn. 49 | Vanessa F. 11 Polyphaenis B. 39 | Smerinthus O. 18 | Venilia Dup. 56 Porthesia Stph. 28 | Sphinx O 17 Prothymia Hb. 46 | Spilosoma Stph. 24 | Xanthia Tr. 43 Pseudophia Gn. 47 | Spilothyrus Dup. 16 | Xylina O. 43 Pseudoterpna H. S. 50 | Spintherops B. 48 Psilura Stph. 28 | Stauropus Germ. 81 | Zanclognatha Ld. 49 Psyche Schrank. 26 | Stegania Dup. 54 | Zeuzera Latr. 26 Pterogon B. 18 | Syntomis Latr. 21 | Zonosoma Ld. 53 Pterostoma Germ. 32 | Syrichthus B. 16 | Zygaena F. 21 Beitrag zur Lepidopteren-Fauna Croatiens und Slavoniens (Resume). Von Öberförster G. Koča in Vinkovci. Im obigen Beitrage zur Fauna Groatiens und Slavoniens sind jene Schmetterlinge aufgezählt, welche ich durch eine längere Reihe von Jahren daselbst gesammelt habe und es scheint mir, dass in demselben einige wichtige und interessante Aufschlüsse enthalten sind. Es sind darin viele Schmetterlinge angeführt, von denen kaum annehmen dürfte, dass sie in unseren Gegenden vorkommen. Bei vielen anderen Sehmetterlingen habe ich die man 65 Flugzeit und Anzahl der Generationen festgestellt, die von den bisher bekannten Angaben bedeutend abweichen. Um dies zu beweisen will ich, soweit ich es fir nothwendig erachte, einige Einzelheiten anführen. Papilio Podalirius L. und Papilio Machaon L. erscheinen in Croatien und Slavonien auch in einer dritten Generation und zwar Ende August und Anfang September. Ich habe zu dieser Zeit im Freien ganz reine und tadellose Stücke gefangen, wie auch aus den Raupen gezogen. Pieris Ergane H. G. nur: vom Balkan bekannt fand ich im Monate Juli und August in Portoré (Kraljevica), wo ich auch Oolias Edusa ab. Helice Hb. in mehreren Exemplaren gefangen habe. Polyommatus Aleiphron v. Gordius Sulz fliegt im Monate Juli und August auch an den Plitvitzer Seen herum. Wie bekannt kommt Lycaena Argiades ab. Coretas O. und ab. decolorata Stg. in Slavonien stellenweise vor. Ich habe davon auch einige Exemplare erbeutet. Besonders ist hervorzuheben, dass am Gebirge Papuk ein Exemplar von Melitaca Athalia ab. pyronia Hb. gefangen wurde, welches nach Hoffman (Grosschmetterlinge Europas S. 222) in der Umgebung von Regensburg auch erbeutet wurde. Naclia punctata v. servula Berce bis nun blos aus Süd-Frankreich bekannt fieng ich am 15. Juli 1892 in Portore (Kraljevica). Bis nun nahm man allseits an, dass Cossus cossus L. im Monate Juni und Juli fliegt und dass sich die Raupe im Mai verpuppt. Ende August 1892 fand ich drei spinnreife Raupen, die sich thatsachlieh ver- puppten sobald ich sie in ein mit Sägespähnen gefülltes Glas brachte. Die Puppen überwinterten und im Monate April erschien der erste Schmetterling. Eine zweite sehr seltene Art dieser Gattung Cossus terebra F. fand ich in Jankovac bei Pozega am 98. Juli 1896. Für viele Psychiden ist eine parthenogenetische Fortpflanzung nachgewiesen, bei Psyche viciella Schiff. habe ich mich selbst überzeugt, dass dies zutrifft. Orgya gonostigma F., welche ich, nebstbei bemerkt auch am Klek fand. fliegt in der ersten Generation im Monate Mai, und in der zweiten Generation im Juli. Ebenso hat Orgya antiqua L. zwei Generationen und zwar im Monate Juni und September. Porthesia similis Fussl. fliegt Ende Juni und Anfang Juli. Voriges Jahr aber fand ich einzelne ganz reine Falter Ende 5 66 August und mehrere am 14. September. Ich wäre der Meinung, dass die letzteren von einer zweiten Generation stammen. Es waren ausschliesslich 7, welche sich von denen der ersten Ge- neration dadureh unterscheiden, dass sie viel kleiner sind: sie messen bloss 10—11 mm. Auch Demas coryli L. hat zwei Gene- rationen: die erste im Monate April und die zweite im Juli. Es ist allgemein bekannt, dass manche Art in einer Gegend ganz verschwindet oder plötzlich auftritt, ohne dass man sie in einer Reihe von Jahren zuvor daselbst angetroffen hätte. So fieng ich Agrotis sancia Hb. in der Umgebung von Vinkovce zum ersten Male am 8. Juni 1899 und seither ist es eine gewöhnliche Art, welche besonders am Köder sehr oft erscheint. Das gefan- gene Stück war ein befruchtetes 9 und aus den gelegten Eiern erzog ich eine grosse Anzahl Falter Ende Juli. Plusia gutta Gm. ist nicht selten in der Umgebung von Vin- kovee. Ich fieng Schmetterlinge im April auf den Blüthen von Syringa und aus den Eiern, welche gefangene 9 legten, erzog ich in den Monaten Mai und Juni Falter. Im September und Oktober erscheinen sie noch in einer Generation, wie die grosse Anzahl gefangener ganz reiner und tadelloser Stücke beweist. Ob sich die Falter dieser letzten Generation im Herbst weiter fort- pflanzen, oder ob sie überwintern, ist mir bis jetzt nicht gelungen festzustellen. Nennenswerth ist es, dass Plusia gutta so wie Plusia gamma L. sehr oft am Köder erscheinen. Die sehr seltene Catocala conjuncta Esp. fieng ich in Por- toré (Kraljevica) am ‘25./7. 1897. In Cerna unweit von Vinkovce, also in einer Gegend wo Nadelhölzer absolut nicht vorkommen, fieng ich im August ein Stück von Aventia flexula Schiff., somit ist es erwiesen, dass die Raupe dieses Falters auch auf Fleehten der Laubbäume lebt. Sehr interessant ist das Vorkommen von Aspilates formo- saria Ev. in Slavonien. Am 19./4. 1900. als ich in einer Schonung unweit von Vinkovce die Gräser abstreifte, fand ich im Streifnetz eine kleine bleiche Raupe, welche ich Anfangs für eine Acidalia ‘hielt und im Raupenkasten mit ‘anderen Raupen fütterte. Als dieselbe erwachsen war suchte ich in Hoffmans, „Die Raupen der ‘Schmetterlinge Europas“ nach; da ich dieselbe aber nicht abgebildet uud beschrieben fand, brachte ich sie in ein Glas um sie besser beobachten zu können. — (Die Raupe ist bleich-gelb 67 mit einer aschgrauen Rücken — und zwei eben solchen. Seiten- linien, zwischen welchen noch viele sehr feine lichtere und ge- zackte Linien vorhanden sind. Oben an beiden Enden der Seg- mente sind je zwei dunkle Punkte. Der Kopf ist weiss. Den Tag über verhielt sie sich ganz ruhig und lag an eineni Astchen aüs- gestreckt; Morgens bemerkte ich immer, dass sie einen grossen Theil des Futters verzehrt. hatte: Als Futter gab ich ihr Stellaria und Salat. Die Raupe verpuppte sich am 3. Juni 1900. und der Falter schlüpfte am 18. Juni aus. | Hier will ich noch etwas über Cidaria adumbraria H. S. erwähnen. Diesen Falter fieng ich in einigen Exemplaren in Por- tore in den Monaten Juli und August 1894. und 1897. Tagsüber benützt er alte Mauern als Versteck, aufgescheucht fliegt er einige Schritte und lässt sich dann auf den Boden nieder, welchem er dort sehr ähnelt. n Schon aus diesem kurzen Auszuge des obigen Beitrages, , ist zu ersehen, welch ein lehrreiches und interessantes Gebiet sich dem Lepidopterologen in Croatien und Slavonien erschliesst, da diese Fauna noch nicht genug erforscht und bearbeitet ist. Motrenje ptica u osječkoj okolici u godinama 1899. i 1900. Napisao Dr. Ervin Rossler. Iza dvije godine predajem javnosti svoje podatke o seljenju ptica osječke okolice, koje sam sakupio tijekom ovih dviju go- . dina. Što poslom zapriječen, što radi toga, da sam već u kolo- vozu 1900. ostavio Osijek, bio sam prinužden svoja motrenja prekinuti; za to se ovaj put skrižaljke protežu samo na proljetno seljenje. Kao što u prijašnjim svojim radnjama tako sam se i ovaj put držao sistema i nomenklature, kako se nalaze u ,Motri- ocem ptičjega svijeta“ od prof. Brusine u ,Glasniku hr- vatskog naravoslovnog društva“ god. V. (1890.). Godina 1899. [e] D z s 2g | .8 i Gi | na Mie oe 3 5 : a SI ft Seta E PR a o a E ıst 2: 5. 2. E S: JE © E = ge da 3 ssi df | È ZIE Ei Ar PDA dpi Her) ŠA HP H SPo DE BH A > > A ue > Sturnus vulgaris | 20./III.| Snije Snije — — = / Jeg Jeg Alauda arvensis L. 10./I. — = = = = Aédon luscinia (L.) 13./IV. | Ki$ovito | Oblaéno | 15..IV.| Vedro Vedro | Accentor modu- | laris (L) Bi; “e = È M ze Narst Oriolus galbula L. Hirundo rustica Caprimulgus eu- ropaeus (L.) Jynx torquilla L. Cuculus canorus Coracias garrula Upupa epops L. Milvus korschun (S. Gm.) Phalacrocorax carbo (L.) Ardea alba L. Nycticorax gri- seus (L.) Ciconia ciconia (L.) Ciconia nigra (L.) Vanellus vanellus (14) Scolopax rusti- cula L. Numenius arcu- atus (L.) Datum, kada se prvi put motrilo 18./IV. 29. III. 23. ,IV. Er. JE 2./IV. 28. /III. 29. III. | Oblačno 15./II. 16./III. 28. III. 21./IL. 28./III. s E jo» I A Si 2 S De: = D D g 8 = no > = |: Vedro Vedro Vedro | Snijeg Oblačno | Vedro Vedro Vedro Oblačno, È jak SSZ. Oblačno Kiša Oblačno Oblačno | Vedro Vedro | Oblačno Vedro | Oblačno Vedro V edro Vedro Kiša Vedro Vjetrovito | Vjetrovito Vedro | Oblačno veća množina opazila , Datum, kada se Vrijeme i smjer vjetra Vedro Kisa Vedro .| Oblačno Kisa Vedro 69 Vrijeme dan prije Vedro Oblaéno Vedro Vedro Oblačno Vedro 70 Godina 1900. X © .D DIE o, "e 7 È © E È a = = 3 2 =) ES 2 S È < CE: Ji = = Nıst cn Ra x sa = ge SE = SIT 5 = BE | 38 > |BSal .25 a See ee er Sturnus vulgaris 21./II Vjetrovito | Vjetrovito i Fa TE Alauda arvensis L. 21./II. Vjetrovito | Vjetrovito — = ==: Anthus trivialis (L.) 20./II. | Vjetrovito | Vjetrovito — — — Motacilla alba L. | 8./III. | Vjetrovito | Snijeg | — a 7 Saxicola oenanthe (L.) 19./IV. | Kigovito| Vedro za u i Aédon luscinia 7 (L.) 14./IV. | Kišovito| Oblačno = — = Pratincola rubi- : cola (L.) 1./III.| Snijeg | Vedro = = = Sylvia atricapilla E (L.) 17./IIL.| Oblačno | Oblačno | — = = Phylloscopus A spec. ? 5./IV. | Vedro | Oblačno | — — = Locustella naevia + La a (Bodd.) 10./IV. | Oblačno | Kiša |15./IV| Vedro | Kišovito Oriolus galbula E. 22./IV.| Vedro Vedro |29./IV.| Vedro | Vedro Lanius excubitor 5./V. Kiša Oblačno = E a. Lanius collurio 30./IV.| Vedro Vedro = — — Hirundo rustica Sn : 1er 31./IH.| Oblačno | 7895 | 6. IV, | Vedro | Vedro / ZSZ. Cypselus apus (L.) 2./V. | Vedro Vedro -- - — Cuculus canorus .| Kišovito | Oblačno 71 [e] .2 .2 27 S E 2 8 kai ‘E so = ša 3.8 = s ge) = un a BN 2) Ss 23 Ei Ir a E rst = oD oD = S o ® gm DIS = BER RE a Br o ® SSN DR ® >> im = 508 sm © * ša EF PS oe a A A > > Upupa epops L. 28./III.|Kisovito| Vedro | 8./IV. | Kišovito| MiSa Ardea alba L. 12./IV.| Vedro | Oblačno — — — Ardea ralloides Scop. 2.[V. | Vedro Vedro — — = Nycticorax gri- seus (L.) 21. III. | Oblaéno | Kišovito | 3./IV. | Oblačno | Oblaéno Ciconia ciconia (L.) 28. III. | Kišovito | Oblaéno | 4./IV. | Oblaéno | Oblačno Columba palum- bus L. 23./III.| Kišovito| Vedro |28./III.| Kigovito| Oblačno Coturnix cotur- nix (L.) 17..IV.| Kišovito| Vedro — — — Fulica atra L. 26./II. | Vedro Vedro = a a Scolopax rusti- cula L. 23./I1. Vedro Vjetrovito — = = Hydrochelidon nigra (L.) 10./IV.| Oblačno | Kiša — = — Kao što svaki put, tako ću i sada na skrižaljke nadovezati nekoja opažanja, koja su mi se činila vrijednima, da se zabilježe. I zimi 1898. 1899. kao što i nekojih prijašnjih godina ostala je Ardea cinerea u našim krajevima, jer sam imao prilike, da ju češće viđam, i to u prosincu 1898. više puta, a nadalje još 10. i 14. siječnja 1899. Isto je i kod Hydrocolaeus ridibundus te Colymbus fluvia- tilis, koje sam vidio 14. siječnja 1899. u većem broju. 20. prosinca 1898. vidio sam još Coturnix coturnia, koja je kod nas zaostala po svoj prilici ili radi toga, što je još bila pre- mlada, te za let nesposobna za vrijeme seljenja, ili je pako bila u vrijeme seljenja bolesna, te za to za daleki svoj put pre- slaba. 72 21. sijeénja 1900. ubijena je u blizini Osijeka jedna Sylvia atricapilla iz jata različnih ptica, koje su redovito dolazile na stalno jedno mjesto, gdje su dobivale hranu. Kako se ova nježna ptica, koja se redovito samo animalnom hranom, kukcima, pre- hranjuje, zimi u nas uzdržavala, može se samo tako protumačiti, da se privikla na sjemenje, jer je jako pohlepno s ostalim pti- cama različno sjemenje gutala, te joj je to svakako i prije toga za hladna nepovoljna vremena bila jedina hrana. Od ptica, koje samo zimi k nama dolaze, još sam 25. ožujka 1899. vidio više Fringilla montifringilla, koje su se ili sa sjevera opet povratile k nama, ili su pako bile na prolasku iz južnih krajeva. Vrijeme je toga dana bilo vrlo neugodno, hladno, a padao je i jako snijeg. God. 1900. mjeseca srpnja imao sam prilike vidjeti jednoga potpunog albina od Hirundo rustica. Žalibože nijesam imao puške uza se, da ga pribavim, a kasnije ga nijesam nikad više vidio, premda sam poznavao i njezino gnijezdo, u kojem se bila iz- legla. Po svoj prilici je negdje zaglavila. Iste sam godine također vidio čudno gnjezdište jedne sje- nice, Parus maior. Ova je ptica naime gradila sebi gnijezdo u jednom zatvorenom, praznom, dosta velikom buretu, u koje je kroz otvor za čep nosila slamke, perje i druge stvari. Otvoriv bure uvjerio sam se, da je gnijezdo malo ne gotovo. Da li je sjenica svoje gnijezdo tu svrsila, te poslije i svoja jaja i mlade u njemu imala, nijesam mogao saznati. Vorstehende Arbeit behandelt unter dem Titel ,, Vogelbeobach- tungen in der Umgebung Esseks in den Jahren 1899 und 1900“ den Frühjahrszug einiger Zugvogel in den genannten zwei Jahren. Da die zwei Tafeln, welche die Zugvögel in systematischer Ordnung mit den Ankunftsdaten der ersten Exemplare und den Daten der Ankunft in grösserer Anzahl enthalten, selbst für sich sprechen, halte ich deren nähere Erklärung für überflüssig. ‘An die Tafeln reihen sich einige Beobachtungen über das Über- wintern von Ardea cinerea, Hydrocolaeus ridibundus, Colymbus fluviatilis, Coturnix coturnix und Sylvia atricapilla, welche sich von Sämereien nährte, weiters eine Beobachtung über das späte 73 Vorkommen (25./III. 1899) unseres Wintergastes Fringilla monti- fringilla. Auf diese Beobachtungen folgt dann eine über einen vollkommenen Albino von Hirundo rustica und endlich eine über einen merkwürdigen Nistplatz von Parus maior. Diese Meise legte nämlich ihr Nest in einem ziemlich grossen, leeren, geschlossenen Fasse an, in welches sie das Nestmaterial durch das Spundloch hineintrug. In System und Nomenclatur hielt ich mich, wie auch in meinen früheren Arbeiten, an die Schrift „Motriocem ptičjega svijeta“ des H. Prof. Brusina im „Glasnik hrvatskog naravo- slovnog drustva* Jahrg. V. (1890.). Rezultati osmogodišnjeg motrenja ptica u osječkoj okolici. Pošto sam prošle godine (1900.) u kolovozu ostavio Osijek te time zaključio motrenja svoja u njegovoj okolici, koje sam obavljao od god. 1893. pa sve do 1900. to ću u slijedećem da priopćim rezultate, do kojih sam došao na temelju ovog osmo- godišnjega motrenja. Radnja ova proteže se samo na proljetno seljenje, i to na dolazak ptica selica. Nijesam imao prilike svaku vrst kroz cijeli niz tih godina motriti. U svemu sam motrio 71 vrst, ali od toga 31 vrst ima podatke samo za jednu od tih godina, te sam ih zato iz ove radnje izostavio. Od ostalih 40 vrsti, koje se tuj obrađuju, po- kazuju samo pet vrsti potpune serije podataka od svih osam go- dina a to su: Ačdon luscinia, Oriolus galbula, Hirundo rustica, Cuculus canorus i Ciconia ciconia. Kod izrađivanja podataka u opće sam se obazirao samo na one vrsti, koje imaju bar podatke od tr: godine, dok sam one sa dva podatka samo naveo jedno- stavno s podacima ali bez formule za selenje. Formula ova sa- stoji od datuma najranijeg pojavljenja (Nr), najkasnijeg (Nk), nadalje od razmaka (R) izmed ova dva datuma, izražena u da- nima, a napokon od datuma srednjeg vremena dolaska (S. v.): Pred tom formulom nalaze se uvijek serije podataka, koje sastoje od datuma prvog pojavljenja sa dotičnom godinom. Podaci po- ređani su po datumu, a da budu serije od općenitije vrijednosti; uzeo sam za mjesece latinska imena. 74 Sistem i nomenklatura isti su kao što i u prijašnjim mojim radnjama. Sturnus vulgaris L. Jani" 248892. Febr. 23. 1898. Febr. 15. 1893. s 27. 1894. „252%. 1900, Mart. 20. 1899. Nr: Jan. 2:+1897: Nk. Mart. 20. 1899. R: 78 * S v. Febr. 21. Prvi datum (2./I. 1897.) izvanredno je ran, a po svoj pri- lici se ne proteže na seljenje, već se tu radi o prezimljenju. Zadnji pako datum (20./III. 1899.) čini mi se opet jako kasnim, te ga zato kao što ni prvoga ne uzimljem u obzir pri izračuna- vanju srednjeg vremena dolaska. Uslijed ovih dvaju podataka postaje i razmak tako jako velık. Čini se, da mi skvorca ne mo- žemo računati među prave selice, jer se jako često događa, oso- bito za toplijih zima, da ostaje kod nas. Iz serije podataka se vidi, da je škvorac god. 1900. došao na sam datum srednjeg vremena dolaska, a god. 1898. na dan, koji je ovomu vrlo blizu. Alauda arvensis L. Jan.cHh 714895. Febr. 22. 1897. > . 10. 1899. s11:28%,1898 Febr. 15. 1894. x 241893. 0. 24.:1900. Nr. Jan. 7. 1895. Nk. Febr. 24. 1893. R. 49. S. v. Febr. 21. I u ovoj seriji podataka su 7./l. 1895. i 10./I. 1899. jako rani datumi, sto nas vodi do zaključka, da se i tu ne radi o dolasku, već o prezimljenju, što se znade događati; poradi tih dvaju podataka i opet postaje razmak jako velik. Ja ih kao preveć rana ne uzimljem u obzir pri izračunavanju srednjega vremena dolaska. Ostali podaci od pet godina pokazuju, da se ševa u nas redovno pojavljuje u veljači. God. 1900. pada dolazak njen na sam datum srednjeg vremena dolaska, a i dolasci u god. 1897. i 1898. vrlo su blizu ovomu datumu. Anthus trivialis (L.) Febr. 20. 1900. n 24. 1893. 75 Budući da za ovu vrst imam samo ova dva podatka, koja su još i jako blizu jedan drugomu, što se datuma tiče, to se ne mogu za sada upuštati u nikakove zaključke. Motacilla flava L. Mart. 7. 1898. Apr. 23. 1897. I za ovu vrst ne mogu radi manjkavosti podataka nista za- ključivati. Podaci su osim toga još po datumu nerazmjerno raz- daleki. Motacilla alba (L.) Mart. 3: 4900: Mart. 9. 1894. x 5241893. 2 1791896. 2 1. 1895; Nr. Mart. 3. 1900. Nk. Mart. 19. 1896. R. 17. S. v. Mart. 8. Ova nam serija pokazuje, da ova ptica dolazi u naše kra- jeve redovno tijekom mjeseca ožujka. Razmak je dosta malen. God. 1894. i 1895. pojavila se u doba, koje je jako blizu sred- njemu vremenu dolaska. Ačdon luscinia (L.) Apr. 2. 1895. Apr. 13. 1894. a 764 1808. sr 121699: > 10: 1894: u 14 1000: ai, 112 18% x .-185 18926 Nr. Apr. 2. 1895. Nk. Apr. 18. 1893. Bed. S. v. Apr. 10-11. Iz ove serije podataka, koja je potpuna za svih osam go- dina, vidimo, ako se ne obazremo na datum 18./IV. 1898., da slavulj dolazi k nama u prvoj polovici mjeseca travnja. Razmak je dosta malen. U dvije godine (1894. i 1897.) pojavio se baš u doba srednjega vremena dolaska. Erithacus rubeculus (L.) Mart. 21. 1895. Apr. 4. 1893. Apr. 1. 1894. 9.2896. » 16 Nr. Mart 21. 1895. Nk. Apr. 9. 1896. R. 20. au bApr. 1. Razmak je } $ uvijek dosta malen. Podaci nam pokazuju, da se ova vrst u nas pojavljuje koncem ožujka ili početkom travnja. Katkad i prezimi. God. 1894. došla je na sam dan sred- njega vremena dolaska. Pratincola rubicola (L.) Mart. 1. 1900. ge 290051895, Radi nepotpunosti podataka ne mogu stvarati nikakovih zaključaka. Sylvia atricapilla (L.) Mart. 17. 1900. Apr. 4. 1898. » U 2944697. Nr. Mart. 17. 1900. Nk. Apr. 4. 1898. Ei S. v. Mart. 27—28. Razmak je i ovdje dosta malen. Iz serije se razbira, da ova vrst k nama dolazi u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja. Phylloscopus rufus (Behst.) Mart. 17. 1897. Apr. 4. 1898. s 201895: Nr. Mart. 7. 1897. Nk. Apr. 4. 1898. R29. S. v. Mart. 20—21. Razmak je dosta velik, jer leže dva skrajnja podatka jako daleko jedan od drugoga; razlika je gotovo čitav mjesec dana. God. 1895. prispjela je ova ptica na sam dan srednjega vremena dolaska. Oriolus galbula L. Apr. 18. 1899. Apr. 22. 1900. nr 20. 1893, slo 28, 11896; 20. 1894. 02821897. n 20, 1898. 30.1895. Nr. Apr: 18: 1899. Nk. Apr. 30. 1895. Hala 9. v..Apr. 28; 17 Serija je potpuna t. j. opseže svih osam godina moga mo- trenja te pokazuje, da vuga dolazi u naše krajeve u drugoj po- lovici mjeseca travnja. Razmak je malen. God. 1900. došla je dan prije datuma srednjega vremena dolaska. Lanius meridionalis Temm. Mai 4. 1896. AR 1989% Nepotpunost podataka ne dopušta nikakovih zaključaka. Lanius collurio L. Apr. 47211806. Mai 5. 1898. pi) 301890. u, 15/1897; » 80.! 4900; Nr.jApr. 7. 1896. Nk. Mai 5. 1898. 3.,39; S. v. Apr. 29. Razmak je velik, preko mjesec dana i to radi prvoga da- tuma 7./IV. 1896., koje se i meni sada čini jako ranim, te se možda temelji na zabuni; za to sam ga kod proračunavanja srednjega vremena dolaska izostavio. Dolasci u god. 1895. i 1900. vrlo su blizu datumu srednjega vremena dolaska. Hirundo rustica L. Mart. 18. 1896. Mart. 31. 1900. , 22. 1899. Apr. 1. 1893. , 25. 1895. cai ANE TE? , 26. 1898. 1 31 Nr. Mart. 18. 1896. Nk. Apr. 3. 1894. BIT S. v. Mart. 2728. Potpuna nam ova serija podataka pokazuje, da se lastavica ova u nas pojavljuje u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja. Razmak je dosta malen. Dolazak god. 1898. leži u sredini iz- među ona dva datuma srednjega vremena dolaska, što sam ih računom dobio. Chelidon urbica (L.) Mart. 23. 1894. Apr. 15. 1897. Apr. 1. 1893. 78 Nr. Mart. 23. 1894. Nk. Apr. 15. 1897. R. 24. S. v. Apr. 2-3. Razmak je dosta velik; šteta, sto su podaci za točnije za- ključivanje ipak preveć manjkavi. Dolazak god. 1893. pada u sredinu između dva datuma srednjega vremena dolaska. Micropus apus (L.) Apr. 13. 1894. Apr. 20. 1895. „147: 499% Mai 2. 1900. Nr. Apr. 13. 1894. Nk. Mai 2. 1900. R::20. S. v. Apr. 20—21. Razmak je dosta malen. Vrijeme dolaska pada u drugu po- lovicu mjeseca travnja ili u početak mjeseca svibnja. God. 1895. došla je čiopa na sam dan srednjega vremena dolaska. Caprimulgus europaeus L. Apr. 19. 1898. Mai 7. 1896. » 28. 189. s 114: 1897. Nr. Apr. 19. 1898. Nk. Mai 11. 1897. R. 25. S. v. Apr. 30. Razmak još uvijek nije prevelik. Iz podataka slijedi, da se kozodoj u nas pojavi koncem travnja ili početkom svibnja. Jynx torquilla L. Mart. 29. 1895. Apri» 1600: Apr. 5. 189% Nr. Mart. 29. 1895. NE. Apro ff. 189% R. 14. S. v. Apr. 4—9. Vjerojatno je, da vijoglavka dolazi u prvoj polovici travnja, jer imam samo jedan podatak za ožujak. No serija podataka je preveć nepotpuna, a da se uzmogne posve točno zaključivati na pravo vrijeme dolaska. Razmak je malen. God. 1897. prispjela je na sam dan srednjega vremena dolaska. Cuculus canorus L. Mart. 16. 1897. Apr. 5. 1895. a 1421.188. si 8. 18041 . Mart. 27. 1858. Apr. 9. 1899. Apr. 2. 1893. > (14. 1900. Nr. Mart: 16 1897. Nk. Apr. 14. 1900. RB 20: >. Ve AP Razmak opseže mjesec. dana, dakle je jako velik. Iz ove se potpune serije podataka razbire, da kukavica dolazi u drugoj po- lovici ožujka ili u prvoj polovici travnja. Dolazak god. 1893. pada tik pred datum srednjega vremena dolaska. Coracias garrula L. Mart. 21. 1894. Apr. 21. 1897. Apr. 13. 1899. 27529 1896. 19.7899. 2.350. 1895, Nr. Mart. 21. 1894. Nk. Apr. 30. 189. dad. SV. Apr. 27. Razmak je jako velik, jer opseže preko mjesec dana; možda je prvi podatak (21./II. 1894.) zabunom zabilježen, jer mi se čini jako ranim, te ga kod proračunavanja srednjega vremena do- laska ispuštam. Iz ostalih podataka slijedi, da se smrdovrana u nas pojavljuje tijekom mjeseca travnja. Upupa epops L. Mart. 21. 1895. Apr. 8. 1894. » 23. 1900. n #105 1899! „292 1898. 12. Ta » Di. 4897. Nr. Mart. 21. 1895. Nk. Apr. 12. 1899. R. 23. Do. Apr. 8. Iz ove se gotovo potpune serije podataka razbira, da grebe- djed dolazi u drugoj polovici ožujka ili u prvoj polovici travnja. Razmak baš nije prevelik. Circus aeruginosus (L). Mart. 20. 1897. al 1805, Radi nepotpunosti ‚podataka ne mogu se upustati u kakovo zaključivanje. 80 Ardea einerea \.. Jan. 21. 1897. Apr. 6. 1894. Apr. 1. 1893. Nr. Jan. 21. 1897. Nk. Apr. 6. 1894. RETTO i Razmak nenaravno velik i to samo za to, sto prvi podatak (21./I. 1897.) pada u siječanj. Taj se podatak svakako odnosi na primjerke, koji su kod nas prezimili, što se jako često događa, kako sam to već imao prilike više puta istaknuti. Osim ovoga podatka ostaju nam samo još dva iz travnja, vrlo blizi jedan dru- gomu, iz kojih ne mogu proračunati srednje vrijeme dolaska. Ardea alba L. Mart. 21. 1896. Apr. 12. 1900. 2271890. Nr. Mart. 21. 1896. Nk. Apr. 12. 1900. Re-Zo: Si Va Mart. 31. Razmak još uvijek nije prevelik. Bijela čaplja se u nas po ovim podacima pojavljuje u drugoj polovici mjeseca ožujka ili u prvoj polovici mjeseca travnja. Ardea purpurea L. Mart. 26. 1897. Apr. 9. 1896. Podaci su jako manjkavi, za to se na njima ne može osno- vati nikakav zaključak. Ardea garzetta L. Mart. 21. 1893. Jun: 5.183. «+25: 1897: Nr. Mart. 21. 1893. Nk. Jun. 5. 1895. R:407; Razmak je upravo ogroman, što prouzročuje zadnji podatak 5./VII. 1895., koji je preveć kasan, da bi se mogao u račun uzeti “kod izračunavanja srednjega vremena dolaska, a iz ostala se dva podatka ovaj ne može izračunati. 81 Nyeticorax griseus (L.) Jan, 2IR 21837 Mart. 27. 1894. Eehr. 15, 1899. Zi: 19008 Mart. 20. 1896. Apr. 1. 1898. ; 24, 1895. Nr san. 21. 1897. Nk. Apr. 1. 1885. REI S. v. Mart. 26. Razmak je jako velik, sto dolazi odatle, da prvi podatak (21./1. 1897.) pada na siječanj, te se svakako kao što i drugi (15./II. 1899.) ne odnosi na dolazak, već se tu radi sigurno 0 prezimljenju, što se češće znade, događati. Za to i ne ću ova dva podatka da uzmem u račun kod proračunavanja srednjega vre- mena dolaska. Iz ostalih podataka se vidi, da se ova ptica u nas redovno pojavljuje u drugoj polovici mjeseca ožujka. Dolasci god. 1894. i 1900. jako su blizu srednjem vremenu dolaska. Ciconia eicoma L. Mart. 17. 1898. Mart. 23. 1899. net? 1805 RO 1 co IS, 1897, | 278." 1900: MGEe19.. 1890. BRA LA i 18898 Nr. Mart. 17. 1898. Nk. Mart. 31-1895: I 19, S. v. Mark 22. Razmak je malen. Potpuna nam ova serija podataka poka- zuje, da bijela roda u naše krajeve dolazi u drugoj polovici mje- seca ožujka. God. 1899. samo je za jedan dan zakasnila od sred- njega vremena dolaska. Ciconia nigra (L.) Mart. 20. 1898. Mart. 29. 1897. » 23. 1899. a. 30. 1896. Nr. Mart. 20. 1898. Nk. Mart. 30. 1896. RO: S. v. Mart. 25—96. I ovdje je razmak malen. Serija nam ova pokazuje, da se i crna roda u nas pojavljuje u drugoj polovici mjeseca ožujka. 6 Anser anser (L.) Febr. 20. 1893. Mart. 19. 1896. Radi nepotpunosti podataka ne može se zaključivati na dolazak. Osim toga se ova dva podatka još i razlikuju u vre- menu za mjesee dana. Columba palumbus L. Mart. 7. 1898. Mart. 16. 1897. ge 2 A5.uPB89B; 23: 1900. Nr. Mart. 7. 1898. Nk. Mart. 23. 1900. Rodi. SV. Mart 15; Razmak je dosta malen. Iz podataka se razbira, da se ova vrst u nas pojavljuje tijekom mjeseca ožujka. Dolazak god. 1895. pada na sam dan srednjega vremena dolaska, a god. 1897. pri- spjela je ova ptica k nama samo za jedan dan kasnije. Turtur turtur (L.) Apr. 16. 1895. Apr. 26. 1896. n 20:W1897. x 26. 1898. Nr. Apr. 16. 1895. Nk. Apr. 26. 1898. ; sg DIS S. v. Apr. 23. Iz ove se serije podataka vidi, da ‘grlica u naše krajeve do- lazi redovno u drugoj polovici mjeseca travnja. Razmak je malen. Coturnix coturnix (L.) Apr 50. 15097 Apr. 17. 1900. 15. 1895. Nr. Apr. 5. 1897. Nk. Apr. 17. 1900. BR. 182: S. m Apr. 12. Razmak je malen. Razbira se, da se ova ptica u nas po- javljuje tijekom mjeseca travnja. Fulica atra L. Jan. 28. 1897. Mart. 5. 1894. Febr. 26. 1900. : 9. 1895. 83 Febr. 28. 1893. Mart. 20. 1896. Mart. 1. 1898. Nr. Jan. 28. 1897. Nk. Mart. 20. 1896. R. 52. S. v. Mart. 5—6. Kod ove je serije podataka razmak jako velik, opseze da- leko preko mjesec dana. Uzrok je tomu prvi podatak 28./I. 1897., koji je jako ran, te se svakako ne odnosi na dolazak, već mi tu sigurno imamo posla sa prezimljenjem, koje nije baš jako izvan- redan slučaj. Za to nijesam ni ovaj podatak uzeo u račun kod izračunavanja srednjega vremena dolaska. Iz ostalih podataka slijedi, da se liska u nas pojavljuje koncem veljače ili tijekom mjeseca ožujka. God. 1894. došla je baš na dan srednjega vre- mena dolaska. Vanellus vanellus (L.) Jan. | '5.,1897. Mart. 12. 1893. Febr. 21. 1899. Ala ML 1899. Mart. 7. 1898. s. 19. 1894. Nr. Jan. 5. 1897. Nk. Mart. 19. 1894. R. 74. S. v. Mart. 8—9. Razmak je ovdje i opet jako velik, što prouzročuje prvi podatak 5./I. 1897., koji se sigurno proteže na prezimljenje, a ne na dolazak ptica. Kod proračunavanja srednjega vremena do- laska za to ga ispuštam. Iz ostalih se podataka vidi, da se vivak u nas pojavljuje u drugoj polovici veljače ili tijekom mjeseca ožujka. Scolopax rusticula L. Febr. 20. 1897. Mart. 2. 1898. =... 23: 1900. te 1895: u... 28. 189. Apr: 171899. Mart. 2..1893: Nr. Fehr. 20. 1897. Nk. Apr. 1. 1899, Fedi } Sci Marti ae I kod ove serije podataka vidimo jako velik razmak, sto potječe odatle, da je prvi podatak (20./II. 1897.) iz veljače. Prem da je ovaj podatak dosta ran, te se mozda proteze na prezim- ljenje, što se češće znade događali, to ga ipak ne smijemo eli- * 84 minirati, jer imamo takih ranih podataka iz tri različne godine. U glavnom možemo zaključivati, da šljuka u naše krajeve re- dovno prispijeva tijekom mjeseca ožujka. Gallinago media (Frisch.) Febr. 26. 2897. Mart. 5. 1898. Pošto su podaci za ovu vrst odviše manjkavi, to se ne mogu nikakovi zaključci izvoditi. Gallinago gallinula (E.) Febr. 27. 1897. Mart. 18. 1893. Mart. 9. 1895. Apr. =. 18%, Nr. Febr. 27. 1897, Nk. Apr. 3. 1896. R. 86, S. v. Mart, 15. Razmak je velik, preko mjesec dana i to radi prvoga po- datka 27./II. 1897. Možda se ovaj odnosi na prezimljenje. Naj- vjerojatnije mi se šini, da dolazak ove vrsti u našim krajevima pada redovno u mjesec ožujak. ' i Hydrocolaeus ridibundus (L.) Mart. 12. 1893. Mart. 27. 1897. ATO, MNSE! Nr. Mart. 19.1605, Nk. Mart. 27. 1897. n. TO; >. Vi Matt, 19. Kod ove nam se serije podataka prikazuje razmak dosta malenim, a proizlazi iz nje, da se ova vrst u nas pojavljuje u drugoj polovici ožujka. Dolazak god, 1896. pada baš na sam dan srednjega vremena dolaska. Ali moram spomenuti, da su kod ove vrsti vrlo česti slučajevi, gdje u nas i prezimljuje. Colymbus eristatus L. Apr. 1. 1893. „ da. 1896. Budući da je ova serija podataka vrlo nepotpuna. ne do- pušta nikakovih zaključaka. Često se događa, da i ova vrst ostane kod nas preko zime. 85 „Resultate, achtjähriger Vogelbeobachtungen in der Umge- bung Esseks“ ist der Titel dieser Arbeit. Sie enthält die ersten Ankunftszeiten einiger Zugvögel mit den entsprechenden Zugs- formeln. Nachdem ich 31 Arten mit je nur einem Beobachtungs- jahre vollkommen eliminirt habe, behandelt die Arbeit noch 40 Arten, von denen 5 (Ačdon luscinia, Oriolus galbula, Hirundo rustica, Cuculus canorus und Ciconia eiconia) vollständige Daten- reihen, alle acht Jahre umfassend, enthalten. Auf jede Daten- reihe mit wenigstens drei Beobachtungsjahren folgt die Zugs- formel, welche aus folgenden Elementen besteht: dem frühesten Ankunftsdatum (Nr.), dem spätesten Ankunftsdatum (Nk.), der Schwankung zwischen beiden, in Tagen ausgedrückt (R.), und endlich aus dem mitleren Ankunftstage, den ich durch Berechnung aus allen Daten erhalten habe (9. v.) Da ich glaube, dass die Datenreihen sammt Formeln klar genug sind, übergehe ich deren nähere Erklärung. Bei einigen Arten mit besonders frühem An- kunftsdatum, welches in den Jänner oder Anfang des Februar fällt und welches sich daher wahrscheinlich auf Überwinterungen und nicht auf den Zug bezieht, habe ich dieses bei Berechnung des mittleren Ankunftstages nicht in Rechnung gezogen. Eine Ausnahme hievon macht nur die Datenreihe von Scolopax rusti- cula, wo ich die frühen Ankunftsdaten des Februar nicht elimi- niren konnte, da selbe aus drei verschiedenen Jahren vorhanden sind. Bei Arten mit nur zwei Beobachtungsjahren unterliess ich die Berechnung der Zugsformel wegen Mangel an genügenden Daten. Ebenso unterblieb die Berechnung des mittleren Ankunfts- tages bei jenen Arten, die zwar drei Beobachtungsjahre haben, unter denen sich aber eines mit sehr frihem Datum befindet, welches daher eliminirt wurde. Auf die Datenreihen und Formeln folgen dann stets detaillirtere Besprechungen derselben mit even- tuelen Schlüssen auf die Ankunftszeit, die sich aus denselben ziehen lassen. System und Nomenclatur sind dieselben wie in meinen früheren Arbeiten. Pasatni prah oboren s kišom u noći od 10. na 11. ožujak 1901. Posebno izvješće M. Barača — Rijeka. Tehnički ravnatelj riječke rafinerije miner. ulja g. Milutin Barač dao je taj prašak sakupljati, te priopćuje rezultate kem. i mikroskop. analize istoga. Prema tomu drži, da se taj prašak, kao što i onaj po A. E. Nordenskiéldu istraženi (koji je pao 3. svibnja 1892. u Švedskoj) imade uvrstiti u kategoriju pasatnog praška. Zanimljivo je, da je ta kiša u južnoj i srednjoj Evropi mo- trena na arealu od kojih 2 milijuna km? (od j. ruba Sicilije do Šlezviga i Lavova) i da je s njom oboreno po računu direktora Barača najmanje 4 milijuna metričkih centi toga praška. Uvjereni o tom, da će ta rasprava zanimali i šire krugove, uvrstili smo ju evo dozvolom g. pisca suglasno s originalom. Mittheilung über den mit dem Regen in der Nacht vom 10. au den 11. März 1901, in Fiume gefallenen Staub. In Fiume lebend, habe ich den in dieser Stadt — laut Aufzeichnung der Meteorologischen Station in der hiesigen K. und k. Marine-Akademie — in der Nacht vom 10. auf den 11. März 1901 zwischen 11!/, und 118/, Uhr gefallenen Staub von den Wellblechdächern, Glashausfenstern ete. der hiesigen Petro- leumfabrik behufs Vornahme einer genauen Analyse einsammeln 87 lassen. Das berechtigte Interesse, welches sich betreffs dieser vom 10. März d. J. 10 Uhr vormittags bis 11 nachts bekanntlich in einem grossen Theile Süd- und Mittel-Europa’s beobachteten Naturerscheinung allgemein kundgab, hat mich auf die Idee ge- bracht, das Resultat der erwähnten analytischen und mikrosko- pischen Untersuchung weiteren Kreisen zugängig zu machen, und lasse ich die bezüglichen Ergebnisse hier im Nachstehenden folgen. I. Analyse: Kieselsäure (SiO,) ORION SAVANE Eisenoxyd ENO od er ee Thonerde BAER nn BLUE, Manganoxyd (Nin m ee o a o Galeiumoxyd (Gao) Si one Magnesiumoxyd (MgO) 44 MO AO LE Kohlensäure (CO) I EIA BLA Organische Substanz . . DAS, Spuren von Natrium, Schweielk säure, Salzsäure und Verlust Oslo 100.00 9, II. Mikroskopischer Befund: Unter dem Mikroskope zeigten sich bei 640-facher Vergösse- rung als Hauptmasse zum grossen Theile farblose, zum gerin- geren Theile verschieden gefärbte, unregelmässige, zum Theile eckige Krystallfragmente und ebenso geformte Mineralpartikelchen, dann Kieselscelette von Mikroorganismen und endlich Russtheilchen. In geringer Menge fand man darunter wohlausgebildete, scharf- kantige Calcitrhombočder, Quarzprismen und Würfel des Koch- salzes, und es zeigten sowohl die Calcit- als auch die Quarz- krystalle Erscheinungen der chromatischen Polarisation. Was die Korngrösse anbelangt, so ergab sich bei derselben das Minimum mit 0.001 Millimeter, der Durchschnitt mit 0.017 Millimeter, während als Maximum bei den Krystallfragmenten 0.051 Millimeter, bei den gelben, structurlosen Mineralpartikelchen aber eine Korngrösse von 0.113 Millimeter resultirte. Mit Salzsäure behandelt, lösten sich die Calcitkrystalle und der grösste Theil der Eisen- nnd Thonerde-Verbindungen. Nachher 88 mit Ferrocyankalium versetzt, fàrbten sich die entsprechenden Flüssigkeitsparthien blau, vom gebildeten Ferrocyaneisen. Vergleicht man nun die hier aufgezählten analytischen und mikroskopischen Resultate mit dem im 29. Band der Zeit- schrift der Oesterreich. Gesellschaft für Meteorologie (Seite 201) veröffentlichten Ergebnissen der von A. E. Nordenskiöld in gleicher Richtung vorgenommenen Untersuchungen des am 3. Mai 1892 in Schweden und den angrenzenden Ländern niedergegan- genen Staubes und den in Verbindung hiemit durch diesen Ge- lehrten angestellten einschlägigen Betrachtungen allgemeiner Natur, so wird man sich nur schwer der Vermuthung erwehren können, dass in unserem Falle eine Substanz vorliegt, welche nach ihren Eigenschaften in die Categorie des Passatstaubes zu gehören scheint. Ist man auf solche Weise über das Wesen des Staubes ins Reine gelangt, so drängt sich unwillkürlich die Frage auf, welche Menge hievon auf die ganze in Betracht kommende Erdfläche niedergegangen sein mag? In Beantwortung dieser Frage muss ich vorerst darauf hin- weisen, dass der Staub mit Regen gefallen ist, und demzufolge ein Theil desselben von den eingangs genannten Einsammlungs- objeeten durch diesen letzteren weggespült wurde. Dies sowohl als auch der Umstand, dass bei dem mittels Pinseln erfolgten Ein- sammeln des an den Experimental-Flächen klebenden Staubes infolge des Bestrebens, die Substanz möglichst rein zu erhalten, die unmittelbar an den erwähnten Objecten klebenden Partikel desselben nicht mitabgekehrt wurden, berechtigt zu der Be- hauptung, dass das eingesammelte Quantum eigentlich nur einen Theil der in Wirklichkeit niedergegangenen Totalmenge des fraglichen Staubes vorstellt. Aber selbst wenn wir nur dieses eingesammelte und nicht das wirklich niedergegangene Quantum als Basis der Berechnung nehmen, so entfällt — dem auf einer Fläche von 1400 Quadrat-Metern gesammelten Totalquantum von 260 Gramm entsprechend — auf 1 Quadrat-Meter Fläche 0.185 Gramm, daher auf das ganze 20.72 Quadrat-Kilometer umfassende Gebiet der Stadt Fiume eine Menge von 3833 Kilogramm, und demgemäss auf das Comitat Modrus-Fiume in einer Fläche von 4884 Quadrat-Kilometer ein Quantum von 9035 Metercentner. 89 Geht man nun von der Annahme aus, dass auf dem ganzen von dieser Naturerscheinung berührten Gebiete die gefallene Staubmenge eine gleichgrosse wie in Fiume war, und betrachtet man auf Grund der diesbezüglichen Zeitungsnotizen als west- lichsten und nördlichsten Punkt des Phänomens Schleswig, als östlichsten Lemberg, als südlichste Grenzlinie aber den Sicilien nach Süden abschliessenden Parallelkreis von 37° nördlicher Breite, so liegt die der fraglichen Naturerscheinung unterworfen gewesene Fläche zwischen 10:24° östlicher Länge und 37—55° nördlicher Breite und wäre auf die diesen Dimensionen ent- sprechende Fläche von 2141910 Quadrat-Kilometer ein Quantum von 3962534 Meterzentner Staub niedergegangen. Wenn ich noch erwähne, dass der in Rede stehende, im lufttrockenen Zustande hellrothbraun aussehende Staub derart fein im Korne ist, dass derselbe, durch eine dichte Leinwand gebeutelt, zur Gänze durch dieselbe fällt, so glaube ich über den Gegenstand kein characteristisches. Moment, das irgend in den Rahmen dieser bescheidenen Mittheilungen hineinpasst, ausge- gelassen zu haben. Fiume, im April 1901. M. Barač techn. Director der Mineralöl-Raffinerie Actien-Gesellschaft. iz literature. Hamann Prof. Dr. Otto. Enropäische Hohlenfauna. Eine Darstellung der in den Höhlen Europas lebenden Tierwelt mit Berücksichtigung der Höhlenfauna Krains. Nach eigenen Unter- suchungen. Mit 150 Abbildungen auf fünf lithographischen Tafeln. Jena. Hermann Costenoble. 1896. Str. L.—XIU. i 1—296. Opći dio ima 29 strana a tada slijedi Speeijalni dio i to Vertebrata str. 30—44, Mollusca str. 44-—53. Arthropoda str. 53—249, Vermes str. 249—251, Coelenterata str. 251. a Protozoa str. 251—252. Ostalo ispunjava dodatak, literatura, tumač slika i registar. Na našu faunu (Hrvatska, Stavonija i Dalmacija) spadaju ove vrsti. Od Vertebrata: Proteus anguineus a u dodatku Chondro- stomum Kneri. © Od Arthropoda i to Insecta: Laemostenus aeacus, L. Red- tenbacheri, L. Erberi i L. cavicola. Trechus cavernicola, T. Eu- rydice, T. dalmatinus, T. amabilis, T. Kiesenwetteri, T. Reilteri i T. Ganglbaueri. Leptoderus sericeus, Spelaeodromus pluto, Bathyscia croatica, B. likanensis, B. narentina za tim Troglophilus neglectus i Dolichopoda palpata. Od Myriapoda Brachydesmus inferus i Gervaisia costata. Od Arachnida Hadites tegenarioides i Stalita Schiödlei. Od Grustacea Gammarus puteanus. Dr. Aug. Langhoffer. Julija Stiegler rodj. pl. Pichler hrvatska entomologica. Hrvatska entomologija, koja je imala malo radnika, moze se ipak ponositi, da je medju svoje radnike ubrojila i gospodju Juliju Stiegler, koja je podlegla upali pluća u Zagrebu dne 17. siječnja 1901. | Rodbini i znancima pokojnice zahvaljujem podatke, iz kojih sam složio poglavitu sliku entomološkog roda pokojnice, a pre- puštam drugima, da ocjene njene humanitarne i domoljubne zasluge. Pokojnica rodila se je g. 1827. u Košicama. Otac Antun Pichler bio je e. kr. kapetan auditor a mati Barbara Sabina rodj. pl. Špišić de Jappra et Bukovica. Kako su joj roditelji rano umrli, odgojio ju je rod. Godine 1842. udala se za c. kr. ratnog nad- povjerenika (Oberkriegscomissir). God. 1852. kupila je imanje Dolnja Lomnica kraj Velike Gorice u Turopolju te je to imanje ustrajno upravljala kroz punih 25 godina. Kašnje iza kako je imanje prodala, preselila se u Zagreb. Potaknuta raspravicom o životu kukaca i njihovoj ulozi u prirodi, osobnim saobraćajem sa koleopterolozima, pregledavanjem carske zbirke u Beču kao i privatnih zbirka grofa Ferrari, Miller-a, Redtenbacher-a i Dra. Hampe-a došla je na misao, da složi Zbirku kornjaša Hrvatske i dala se na posao sa svom voljom a i uspjehom. Zagrebačka gora, okolica njenog imanja u Lomnici, velike susjedne šume Turopolja, šume kod Kostajnice te okolica Karlovca pružali su joj bogatu i vrijednu gradju za faunu kor- njaša. Ona je bila medju prvima, koji su istraživali ozaljsku špilju u entomološkom pogledu a bila je u tom sretne ruke. Hampe je opisao u Berliner Entomologische Zeitschrift 1870. Anophthalmus eroaticus kao nov. sp. a veli za tog kornjaša: Frau v. Stiegler 92 in der Oszailer Höhle in Croatien entdeckt. Ganglbauer drži tu vrst istovjetnom sa A. (Trechus) Kiesenwetteri. Za Leptoderus intermedius iz iste Spilje veli sam Hampe, da ce to biti var. od L. sericeus. Adelops croaticus je po Gangelbaueru veća odlika od A. (Bathyscia) Khevenhülleri a Sphodrus exaratus je po Gan- gelbaueru = Laemostenus cavieola. Te kornjaše našla je pokoj- nica u ozaljskoj špilji, sto posvjedočava i ceduljica nadjena medju spisima, gdje veli, da je 20. lipnja 1867. išla u Karlovac, 21-0g u Ozalj u špilju a tam uhvatila 13 kom. Anophthalmusa 6 kom. Leptoderusa i preko 90 kom. Adelopsa. Čujem da je ona kon- Statirala za Hrvatsku kornjaše: Ampedus quadrisignatus, Leptura thoracica i Tillus pallidipennis. Schlosser navadja u svojoj „Fauna kornjašah“ za kornjasa Phryganophilus ruficollis „u turopoljskom lugu gdja. J. pl. Stiegler“. To je po svoj prilici taj Phrygano- philus, za kog nalazim na spomenutoj već ceduljici zabilježeno : 15. svibnja 1867. uhvatila 3 komada Phryganophilusa na rubu Erdčdi-jeve šume. Na istoj ceduljici veli da je u Brinju uhvatila 18 kom. Lampyris mehadiensis. Šteta je samo, da tih entomo- loških bilježaka nema više a mučno je raštrkane podatke iz li- terature sabrati. U njenoj zbirci bili su dobro zastupani teška familija Staphylinida, ljepi Buprestidi te Cerambycidi. Od naših rijetkosti pošli su nekoji primjerci ne samo u austrijske i nje- mačke zbirke, nego su bili primljeni sa osobitom hvalom i od tadanjeg čuvara British-Museum-a Waterhouse-a kao pripadnici hrvatske naše faune. Upućena samo na tadanjeg ljekarnika Wor- mastiny-a, sada našeg prirodopisnog starinu, tražila je savez sa vanjskim entomolozima s kojima je i zamjenjivala a bila bi bez dvojbe mnogo više privredila entomologiji, da ju u 70-im godi- nama slabost očiju nije prisilila započeti rad prekinuti. Pokojnica dobila je ,pohvalno priznanje na tom, što se je na izložbi I. obće hrvatske učiteljske skupštine u Zagrebu 1871. odlikovala svojim ne- umornim trudom sabranom i sustavno uredjenom zbirkom kebara“. Bit će to ista zbirka, koja je sada u posjedu kr. gosp. i šum. učilišta u Križevcima. Tako nam je evo nejaka ženska svojim radom dala ljepi primjer ozbiljne volje i mara za našu entomologiju. Bila joj lahka hrvatska zemlja našeg Mirogoja, koja ju krije a harna uspomena medju nama. Slava joj. Dr. Aug. Langhoffer. RADNJE GEOGRAFSKOG SADRŽAJA. m x. ——— —-" —_ —— ——— Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa od dra. Hinka pl. Hranilovića. I. Dvostruko korito Dobre i Đulin ponor. — II. Morfologija slunjskih rastoka. — III. Drežnički Peneplaine. — IV. Geneza Plitvičkih jezera. Sa izvještajem o naučnom putovanju slušatelja geografije na kr. sveuči- lištu Franje Josipa I. ljetnog semestra g. 1899./1900. od P. Mačeka, Prva svrha ove rasprave bijaše, da bude izvještaj o ovećoj jednoj ekskurziji, koju sam na koncu ljetnoga semestra prošle godine preduzeo sa svojim slušateljima. Pošto bijahu slušatelji na praktičnim vježbama i manjim izletima dovoljno pripremljeni i upućeni u praktični geografički rad sa spravama i kartom, nadao sam se, da će putovanje kroz oveće predjele naše domovine uro- diti dobrim plodom. Neki od slušatelja bijahu pri kraju svojih nauka, pa je za to najkorisnije izgledalo, da prođemo one kra- jeve domovine, koji se odlikuju najvažnijim geografičkim obje- ktima: Kras i Primorje. Na putovanju zanimahu nas istrazi- vanja isto toliko, koliko i demonstracije, jer naiđosmo na oblike i pojave, koji nijesu samo vanredne prirodne tvorevine, gotovo zagonetke znanstvene, nego koje do sada još nijesu onako ispi- tane i opisane, kako bi nužno bilo. Amo spada veličanstveni ponor Đule u Ogulinu, slunjske rastoke pa Plitvička jezera, koja su mnogo puta već opisana, ali im geneza još nije razjašnjena. Istakla se želja, da se uz referat o putovanju iznesu i rezultati preduzetih iztraživanja, da budu širim krugovima pristupni. Tako je ova rasprava složena od opisa samoga putovanja i od znan- 94 stvene građe, koja je plod ovog puta. Izvještaj složio je g. Pavao Maček, stud. phil., koji je vodio veoma točan dnevnik i sve spo- menute mjere prema preduzetim izvidima bilježio. Gradivo je predočeno u savezu onako, kako je ekskurzija napredovala od jednoga problema do drugoga. Tumačenje se moglo odijeliti od referata, te bi time dio, koji pripada g. Mačeku, mogao se laglje odlučiti; no da se je to učinilo, opetovalo bi se teoretičko gra- divo, koje je stečevina ekskurzije i koje je ekskurziji baš podalo naučnu njezinu stranu, te bi formalnosti žrtvovali točnost izvje- štaja. Teorija spomenutih problema nije naime zasebni znan- stveni rad, odijeljen od putovanja, nego je neposredna stečevina same ekskurzije i u glavnim crtama već na samom mjestu polu- čena na temelju zajedničkih istraživanja. Da pako ne uskratim g. Mačeku njegove zasluge, izjaviti mi je, da je rukopis gotovo polovinom ispod njegova pera izašao, i da me je važnost ondje spomenutih problema navela, da njihovo tumačenje dodam opisu ekskurzije. To je učinjeno također s razloga, što se po tome može prosuditi, od kolike su važnosti naročito za geografe naučne ekskurzije i kako one ne djeluju samo naobrazovno na sudionike, već unapređuju i znanstvenu spoznaju u opće. Ne prisvajam sebi zasluge, da sam potpuno protumačio spo- menute probleme, zagonetne ove prirodne pojave definitivno raz- jasnio i posljednju njihovu teoriju iznio; dovoljan će uspjeh naše ekskurzije biti, ako spomenuti problemi prema njihovoj važnosti postanu predmetom diskusije te se njihovo istraživanje nastavi. Poznavanje domovine prva nam je dužnost, a velika je zadaća naše znanosti, da ovo poznavanje unaprijedi, jer danas stojimo još na pragu, s kojeg nam se otvara izgled na vjernu sliku naše domovine, na sliku, koja odgovara zahtjevima savremene znanosti. Da su znanstvena putovanja od eminentne važnosti po sva- koga geografa, mislim da neće nitko poreći. Na mnogim stranim sveučilištima naučne su se ekskurzije već udomile, jer se je po- kazalo, da znanstvenomu proučavanju geografije demonstracija isto tako služi kao i ostalim granama prirodoslovne nauke. Naj- važnija pako vrsta geografijske demonstracije je naučni izlet, jer se tu glavni objekt same znanosti -- zemlja — uporabljuje kao predmet demonstracije, a suviše toga, što se tu uporabljuje ine- toda pravog znanstvenog rada — istraživanja i predočivanja — 95 iù naravnim prilikama. Geografička demonstracija na izletu ne trpi od onih principijskih nedostataka, koji su obilježje inače znanstvenih demonstracija, udešenih samo po prilici prirodnih okolnosti. Plodovi geografičkih ekskurzija veoma su obilni, jer se na njima cijeli znanstveni postupak u svim njegovim fazama prođe. Za prvo se objekat u samoj prirodi potražuje, gleda, ispi- tuje i opisuje. Za drugo se upotrebljavaju ona osebna sredstva, kojima se geografija u opreci sa svim ostalim znanostima poslu- žuje, da svoje objekte grafičkim pomagalima predoči i opis tako dopuni. Oko se vježba u raspoznavanju različnih oblika hidro- sfere 1 litosfere, flore i faune, a i života čovjeka; a vježba se i oko u sravnjivanju zemljovida sa krajolikom. Važna je zadaća ekskurzije, da se protumači geneza i kauzalna sveza pojedinih geografičkih objekata te kako se u dotičnom predjelu međusobno vežu jedni o druge. Po mineraloškom i geološkom sastavu tla tumače se oblici površine, po oblicima tla raspoznaje se hidro- - grafički značaj kraja, a prema obilju i obličju vode razumiju se odnošaji bilinstva, te se napokon iz svega izvode pravila antropo- geografije. Pronađeno pako i istraženo gradivo treba sakupili, znanstveno opisati i tako predočiti, da bude i drugomu pristupno. Time se vježba drugi glavni način geografičkog predočivanja : kartografički. Za točni opis treba oblike prirode mjeriti, sto opet služi vježbi u porabi sprava; a za orijentaciju treba istraženi kraj i zemljovidom predočiti. Time zasijeca ekskurzija u sve grane zemljopisnoga rada. Dr;.H. Proučavajući izvještaje — često veoma poučne — o izle- tima stranih sveučilištara i u nama se probudi želja, da se oko- ristimo tim važnim izvorom naobrazbe. Na praktičnim vježbama upoznali smo se bili već sa upo- rabom sprava, koje služe mjerenju, snimanju kraja i geografičkom istraživanju, a na manjim izletima u Karlovac, Krapinu itd. bi- jasmo se uvjezbali u radu, koji naumismo preduzeli na većem putovanju. Dne 26. srpnja, dakle pri kraju ljetnog semestra, krenusmo na put. Pošto bijaše naumljeno proći krajevima, koji su dosta na strani od željeznice i velikog prometa, trebalo je za našu oveću družbu pripremiti razna sredstva. Za znanstveni rad ponesosmo barometar, toplomjer s razdiobom na desetine stupnja, minimum i 96 maksimum-termometar, klinometar, busolu, aerometar, užince, kladivce, fotograficki aparat, karte, risaći pribor itd. Osim toga bijaše priskrbljena dosta znatna zaliha hrane, konserva, malena zbirka lijekova i povoja, jer smo smjeli očekivati, da ćemo se po koji dan i sami od svoga morati prehraniti i od svakog ovećeg mjesta udaljiti. Za osobni svoj prtljag svaki je imao spretno iz- rađenu vrećicu (Rucksack), kao što ju nose žitelji alpinskih kra- jeva, za tim bilježnicu, jer po običaju vodio se je i na ovom putu točan dnevnik. Osnova cijelog putovanja točno se odredila, da bi tako u što kraće vrijeme što više vidjeli. Unaprijed bijaše točno određeno, kako ćemo i do kuda svaki dan putovati, kako noćiti itd., a svaki je znao svoje dužnosti. Strogi red neophodno je nuždan, jer ako dvadesetak ljudi krene na put, to treba štošta nabaviti za podvoz, opskrbu itd., a kada jedan zakasni, zau- stavlja i sve ostale. Tako krenusmo lijepog ljetnog dana duševno i tjelesno spremljeni, a vesela srca na kolodvor, da se ukrcamo u riječki vlak i da se damo na put, koji nam je imao donijeti vidik na krasote naše domovine te nas naučiti gledati prirodu, kako ju geograf ima gledati — ne u uzanom okviru svagdanje okoline, već mnoštvo potankosti u svezi velikoga kraja. Imali smo nau- čiti, kako se gledaju cijeli predjeli, kako se najraznovrsnije i naj- dalje pojave u svezu dovode, imali smo proučit zakone njihova postanka, razvitka i opstanka, čitajući iz one knjige, koju je sama priroda napisala. — Da smo u tom donekle uspjeli, imademo u prvom redu zahvaliti našemu profesoru Dru. Hraniloviću, koji se trudio, da nas u sve zanimljivije i zagonetne pojave, koje smo osobito u kraskim predjelima u znatnom broju nalazili, uputi, te nam ih znanstveno protumači. Rad naš započeo je već u vlaku, jer uzduž željezničke pruge imali smo zgode promatrati riječne naplavine Save i oblike aluvija; koji još stoje pod utjecajem čestih inundacija a i sam Zagreb leži na tlu savske denudacije. Ostavivši dakle kolodvor, jurimo po naslagama najmlađe dobe, svuda aluvij, tlo močvarno, zemlja slaba, — žuta. — U nepo- srednoj blizini Save velike naslage tek nedavno nanešena šljunka. Sava je vrlo niska, zaprema tek oko ?/, svoga običajnoga sred- njega vodostaja, posvuda: vire veći i manji otoci šljunka. Kod tako niskoga vodostaja Sava se na mnogim mjestima oko Za- greba može pregaziti. S one strane mosta padaju u oči mnogo- 97 brojni savski rukavi, sada isuseni, ali za vrijeme visokog vodo- staja puni vode. Danasnja je savska nizina duboka uleknina, kotlina, koja seže od Zagrebačke gore do Plješivice, pa do Vukome- ričkih gorica, a ispunjena je šljunkom i detritom rijeke Save, koja se je, poduprta svojim vlastitim nanešenim materijalom, podigla do današnje visine. Poznato je, da položaj i forma riječnih ko- rita nije ništa konstantno, rijeke mijenjaju svoj položaj, neke brže, a druge polaganije, ostavljajući za sobom tragove svojih neka- dašnjih obala. Ti se tragovi najčešće u obliku stepenica i nasipa nalaze nedaleko sadašnjega tijeka.!) Oscilacija rijeke Save ostavila nam takovu jednu terasu kod Leskovca. Dugi je to nasip, od samog šljunka uz nešto žutice i vrlo slabe crnice zemlje. S ovom terasom prestaje savski aluvij na južnoj strani. Sada se uspesmo na tlo drugoga sastava. Zemlja je snažnija, vegetacija jača, ka- kovim močvarama ili rukavima nema više traga. Prešavši preko potoka Lomnice, koji se radi ravnine tla rascijepao na mnoge grane, pa odatle i ime dobio, padnu nam u oči Vukomeričke go- rice, koje su se nanizale u obliku vijenca od Okičke gore do Kupe. S desne strane željezničke pruge protegao se trup Okičke gore sa čunjevitim vrhom Plješivicom, a prema jugozapadu od nje viri iz magle kao velika piramida Oštre, najviši vrh žumbe- račkih gora.?) U Plješivici kao i u Samoborskoj gori javlja se već kraska formacija. Sjeverne ogranke Samoborske gore dijeli od al- pinskih ogranaka, štajerskih gora pa Sljemena duboki prodol rijeke Save. Samoborska gora je na međi kraskoga i alpinskoga orograf- skoga sustava, a važna i stoga, što zajedno sa Vukomeričkim gori- cama čini dio razvođa rijeka Save i Kupe. Glavni trup čini vapnenac uz nešto vulkanskih kami sa silnim naslagama diluvija i aluvija, koje sežu dosta visoko. Zato sama Plješivica obiluje pučanstvom. Uz trgovište Jasku, koje leži na podnožju gore, 1) Ove stepenice naših rijeka nigdje još nijesu opisane; njihova su- stavna predodžba bila bi važan prilog našoj geografiji. Treba se samo sjetiti terasa Dunava kod Iloka, Vukovara itd., Save od Krškoga do po- žeških gora pa kod Zemuna, gdje su od današnje obale 5 km. odmaknute, Dobre kod K. Moravica — pa je jasno, od koje bi važnosti bilo, da se njihove izohipse izrade i njihova geneza sravni i protumači. 2) Ne po visini, koja tek 569 m. iznaša, već po izgledu. Pobliže isp. Geomorfološki problemi VI. dio. Tu se nastavlja također i opis Dobre. 7 98 mogli smo iz vlaka pregledati čitav niz seli, koja su se u pri- ličnoj visini nad podnožištem po gorskom trupu poređala. Prešavši kod Draganića Kupčinu i Draganički lug, uspesmo se na kupsku terasu. Pred nama je grad Karlovac, poznat sa svoje krasne okolice, koju smo u posebnoj ekskurziji bili prou- čili. Izišavši iz Karlovea, dovede nas vlak na obalu rijeke Mrež- nice. Voda je u Mrežnici boje zelenkaste, rijeka nešto manja od Kupe. Čini se, da se najveća dubljina naglo izmjenuje sa pli- činom. S desne strane imamo nisko gorje, tu i tamo proviruje iz zemlje goli kam s početka pojedince, a kašnje sve češće i u či- tavim skupinama. Javlja se Kras! Dol rijeke Mrežnice s početka vrlo širok postaje sve užim te dobiva oblik kanjona. Mi ostav- ljamo kupski diluvij, a zalazimo u gorski sustav, koji nosi biljege krasa. Čim dalje, vegetacija biva sve slabija, a sve češće izbija gola kam. Lijevo i desno se od željezničke pruge javlja bezbroj većih i manjih dolina, no ove posljednje u promjeru od 10—15 m očito pretežu, pojav karakterističan za kraske predjele. Šume je malo vidjeti, krajevi su većim dijelom goli, niskom travom po- kriveni, uz koju se u ogromnoj množini ističe paprat (Pteris aquilina), koja zna dosegnuti u tim predjelima visinu od preko 2 m. Nešto ispred stanice Generalski stol ostavismo rijeku Mrež- nicu, te nam se na desno pojavi slični kanjon potoka Globor- nice. Prešavši štaciju Tounj, pukne pred nama široko ogulinsko polje, a na kraju njega uz lijevu ruku diže se ponosito bajni Klek. Duljina glavne kose iznaša tek koja 4 km. Jak mu je gorski trup, a na vrhu je izbila ogromna pećina. Sam vrh nije u sre- dini, već je pomaknut prema jugu. Ova je strana s toga najstr- mija, pa je Klek odatle nepristupan. Smjer glavne kose je jugo- istočni, te se slaže sa smjerom nesega Krasa u opće. Apsolutna visina Kleka iznaša 1182 m, no čini se mnogo nižim, jer se nad Ogulinom uzdigao tek 860 m. Prispjesmo u Ogulin. Okrijepivši se ovdje i odmoriv se, po- đosmo oko 4 sata po podne da razgledamo jednu od najzanim- ljivijih pojava našega Krasa, a to je usred trgovišta Đulin ponor. Pred nama su osovne obale, koje prođosmo podalje od njihova iz- vora. Rijeka sama je mlada, pa nije još došla do normalnoga slaza, za to je korito vrlo nepravilno građeno, mjestimice stisnuto, mje- stimice tako prošireno, da stvara jezerca, mnogim brskutima i stepenicama odijeljena. Naslagà rastrošina neima, a obale su go- 99 tovo osovne, vrlo visoke, strmo se ruše ko u bezdan, korito je usječeno u sam vapnenac okolnih krajeva. Gledajući s mosta, opa- zismo tu i tamo u koritu po koju vrtaču, rupu, koja nastaje trenjem kami uz djelovanje tekućice. Spustismo se do same vodene razine. Voda je topla kao u svim kraskim rijekama ovoga kraja. Mi smo ustanovili temperaturu od 231/,% GC. Đula ponire u špilji, koja je visoka oko 11 m, a široka oko 20 m. Voda se puši, jer toplija iz vana dolazi na mnogo hladnije podzemno korito. Obale pred špiljom visoke su 45 m. Veličanstven je to pogled! Nema dvojbe, da Đulin ponor čini jedan od najznamenitijih prirodnih pojava naše domovine, koji ipak nije toliko poznat, koliko to zaslužuje. Cijeli je ovaj pojav usječen u ravno kamenito tlo ogulinskog polja, pa ga tek primjećujemo, kada smo na rub rijeke stali. No pravo mu veličanstvo tek razabiramo, kada smo se uzanom stazom spustili na dno korita. Tu čovjek za pravo osjeća, kako je malen među djelima prirode! Mrak nas obuhvata i među nebotičnim stijenjem jedva da komadićak neba okom zahvatimo. — Jakim šumom krči si hrla rijeka put svoj sred golemih klisura i bijesno bije o tvrdu litica. I duboko je tvrdi kamen izjela te mu u utrobi izrovala korito, kojim se iza podzemna tijeka od 5 km opet k svjetlu vraća. Čudan je zaista pojav, kako voda sučelice udara prema silnoj stijeni, koja joj je korito pregradila; nigdje ne vidiš izlaza, odasvuda i naokolo zagrađuju rijeku osovne stijene a zvedljivo tražiš izlaz, što si ga je voda stvorila. Na dnu korita puklo je zjalo ogromne špilje; maglovit oblak, koji obavija široka vrata, na koju voda hrli, podaje ti sliku, koja te sjeća ulaza u podzemni svijet. A inače je ždrijelo ove rijeke po svome ustroju tako zagonetni pojav, da zanima svakog pri- rodoslovca. Sam podzemni prolaz bit će prilično tijesan, jer za posto- jane kiše Đula čitavo svoje korito ispuni vodom. U opće poka- zuje Đula poput svih naših kraskih rijeka ogromnu razliku vodo- staja, koje radi uzano pregrađena. korita, koje radi slabe vege- tacije okoline. Jer ne samo da okolina oskudijeva vegetacijom i humusom, koji vodu kao naravni rezervoari sakupljaju i od pre- nagloga oticanja zauslavljaju, još k tomu i uzina podzemnog korita Dobre sprečava brže oticanje. Dok naime sa kamenitog i * 100 Putin Ponor Guseno korito Nacrt Đule i špilje, pa suhog korita. RESSE Sadašnje Korito Dule "= Jtaro vaseno korito Prosjek Đule. Dodra A en, (It Ogu lin 458 408 M rpelj hr K77 A So Tlocrt Đule. 101 prosupljenog (la ogulinskog polja Dobri dolječu veoma naglo meleoričke vode, uzano korito množinu ne može dosta brzo od- voditi. Podzemna žila, kojom Dobra ispod Krpelja teče, u Đu- linom ponoru imade široka i visoka vrata, no nekoliko metara od ulaza već se svod ovog podzemnog korita znatno snizuje, tako da voda visokog vodostaja samo polagano može otjecati. Slojevi korita padaju prema sjeveru, a sučeljuju se sa slazom rijeke t. j. rijeka teče proti geološkom priklonu tla. (Vidi slike na strani 100.) Đula se sastavlja od Vitunj-potoka i od gornje Dobre, koja se znatno razlikuje od kraskih ponornica, a izlazi prema sj.-istoku od Ogulina na dva otvora, koja su oko 3:5 km razdaleko. U tom kraju imademo dvije geološke zone, među naime kredinih i trijadičkih naslaga, a i razliku kami; jedna je kam mekša, a druga tvrđa, a to je razlog poniranja; Đula, ne mogavši svladali otpor tvrđe kami, prolazi podzemnim putem, koji si je našla na međi krede i trijasa. Prijašnje površno korito sačuvano je još dielomice, a tragove mu nađosmo ispod staroga ogulin- skoga grada, te je za 80 m od prilike više od sadašnjega po- nora. Zanimiv je to primjer, kako su se korita iste rijeke u raznoj visini sačuvala, a prvi je put to na našoj ekskurziji ustanovljeno. Oba korita nastala su pako ovim načinom: Dok još rijeka tekla ovim starim višim koritom, jedan dio vode našao si je prolaz u dubinu vrtačama u koritu; čim se je više ovaj prolaz širio, tim je jače opadala voda u prvobitnom koritu, dok se s vremenom nije sasma isušilo. Voda tražeći nove prolaze, rastvarala je me- kanije kami, te je time stvorila podzemni prolaz. U okolini Đule kao i na mnogim drugim mjestima našega Krasa nalazimo veliku možinu abdovine (sambucus ebulus). II. Slunjske rastoke. Slijedeći dan krenusmo kolima put Josipdola uz rijeku Dobru. Obale su niske, mjestimice obraštene šašem. Rijeka dosta široka, no plitka, drži se površine ogulinskoga polja, te se sasma razli- kuje od Đulina ponora. Gotovo svuda je vidljivo dno, koje čini kamen vapnenac mjestimice obrašten vodenom mahovinom, pa glavice slojeva (Pene-plaine). U Josipdola odmorismo se onaj dan i tu nas je gospodin načelnik lijepo dočekao i poučio o 102 lokalnim prilikama, pa nam tom zgodom kazivao, kako ime Josipdol potječe iz 18-tog vijeka, kada je car Josip II. po- sjetio ove krajeve. Josipdol je ishodište za Plitvička jezera, pa se u posljednje vrijeme kulturno znatno podigao; svagdje se opaža duh naobrazbe i napretka. Maleno je mjestance u valovitom kraju, oveće visine su odmakle i brojne tekućice prepleću se među humcima, kojima je tlo razmjerno dosta rodno i pokriveno snažnom vegetacijom. Od kuća, koje su dosta rase- jane, osobito se ističe na lijepom mjestu stojeći župni dvor s crkvom, pa ponosni dom načelnikov. Živahni promet, koji zadnjih godina udara k Plitvicama, spojio je i ovo zabitno mje- stance sa širokim svijetom; domaći se ljudi osim poljodjelstvom osobito bave podvozom, a ugodno se posvuda osjeća utjecaj na- predujuće prosvjete i svojsko nastojanje oko duševnoga i mate- rijalnoga napretka naroda. Gospodinu načelniku i gosp. župniku imademo osobito zahvaliti, što smo imali prilike u kratko vrijeme mnogo vidjeti i upoznati se životom našega naroda u jednom — do nedavna — zabitnomu kraju Krasa. Tom smo se prilikom uvjerili, kako dobra volja i na oporom kraskom tlu gaji i njeti kulturu i kako je i naš narod mjestimice već počeo se koristiti prednostima svoga geografičkoga položaja. Drugi dan jutrom krenusmo iz gostoljubivog Josipdola na domaćim kolima put Slunja. Dolazimo do Tržića — mjesta uz rijeku Mrežnicu. Tržić je veoma siromašno selo u šumovitom kraskom kraju, koji je oskudan žiteljstvom no vanredno slikovit. Bočine dola Mrežnice vrlo su visoke, most na dnu mu smješten. S vrha do mosta spuštali smo se u serpentinama gotovo !/, sata. Do sada vidjevali smo samo vapnenac trijadički, a sada naila- zimo na pećinu gipsa, koji istrošenom površinom posve priliči vulkanskomu pršincu. Dol Mrežnice nije nego korito rijeke, koje posve prilići kanjonu; sada rijeka zaprema samo dolinsko dno, no bočine su tako strme, da uz rijeku nema ni nogostupa. Kanjoni u mnogim krajevima svojom neprolaznošću sprečavaju promet, pa nema sumnje, da su niskoj kulturi i zaostalosti ovih krajeva uz ino krivi i kanjoni rijeka Mrežnice i Korane. Prijelaz od jedne obale do druge veoma je tegotan, a gradnja mostova iziskuje gotovo na svim tim rijekama velikih troškova. Mostovi su naj- novije konstrukcije, te su željezni njihovi lukovi ponosno svje- dočanstvo kulturnoga napretka. Poradi velike žege pritisnula nas 103 je silna žeđa, no morali smo se zadovoljili vodom iz Mrežnice, jer su u kraskim predjelima izvori mjestimice ili vrlo česli ili neobično rijetki. Nakon kratkoga odmora u Primišlju stigosmo o podne u Slunj. Divan mu je položaj, kao zelenoj oazi usred golih kraskih poljana! Iz bujnog saga sočnog zelenila dižu se ponosne litice, koči se na strmoj stijeni sokolovo gnijezdo Slunj- grad, a bijelu blistajuću kam obuhvaća ko zeleni vijenac tiha Ko- rana i bukteéa Slunjčića. Divni se vidici otvaraju s visokih kuća, koje su se stisnule uz strmi obronak korita: na jednu stranu na ozbiljnu sliku pustog Krasa, na koju sjajno sunce razlijeva jako svoje svjetlo, da svaki greben, svaki nabor Wa razpoznaješ: na drugu stranu pogled zaustavlja niz slapova, bujna zelen i mrka gudura tihe Korane, koja je među grebenima probila duboko svoje korito. Mjesto razvilo se na kamenoj grbini, što ju stvara utok rijeke Slunjčice u Koranu, pa ujedno uz obje rijeke. Kraj je krasan, romantičan sa starom gradinom uz Slunjčicu. Slunj je udaljen od Karlovca 53 km prema jugu, a od Ogulina nešto manje prema istoku, ie je u neprestanom kontaktu s Bosnom. Narod po primjeru Bošnjaka katolika nosi crvene prsluke i cr- vene kape. Mi stojimo pred slapovima Slunjčice, gdje je priroda stvorila ne samo krasnu sliku već i pojavu tako čudnovatu, da bi na glasu bio po svem svijetu, kada bi se negdje u Njemačkoj na- lazio. Uvjereni smo, da bi sa svih strana dolazili turisti i struč- njaci, da vide i prouče ovaj romantični kraj, koji kao šareni okvir obuhvaća jedan biser ljepote i čudotvorne snage prirode: divni Slunj, kada bi dovoljno poznat bio. Sjetismo se, kako je znameniti Baltazar Hacquet prolazio 1775. Slunjem i ugledav slapove kazao, da takove krasote ni u Alpama vidio nije. Za našega boravka bila je voda niska i radi toga slapovi dosta slabi. Slunjčica ulazi u Koranu u mnogim slapovima, kojih se broj prema visini vodostaja mijenja. Ušće široko je od prvog do zadnjeg slapa kojih 500 m, te je sasma drugo nego obično spa- janje rijeka, jer tu rijeke ne teku u istoj razini. Slunjčice kao da nestaje, a u manjim i većim razmacima vidiš slapove, koji se jakim šumom spuštaju u Koranu. Mnogobrojne slapove, koje spa- jaju pojedine kotline — malena jezerca — samog ušća, stvorila je voda Slunjčice svojom taložinom. Slunjčica je valjda ušla u svoje korito, koje je nastalo urušivanjem kraskih vrtača. Niz vr- lata spojio se je naime. u otvoreno riječno korito, kada je nekom 104 prilikom na izvoru Slunjčice nestalo zadnjega povrsnoga sloja, koji je prije njenu vodu silio, da ispod zemlje teče; urušenje lih slojeva otvorilo je podzemnoj vodi put na površinu i u Ko- ranu; u to vrijeme je Korana valjda već bila zabrazdila današnje korito, te Slunjčica zato nije ravno mogla ući u Koranu, već je sa visine svoga korita padala u Koranu. Viša razina korita Slunj- čice prikazuje se našemu oku kao stepenica tla, preko kojega ona slapovom prelazi. Tako je nastao zadnji slap na koritu same Korane; nu ostali slapovi — rastoke — u koritu Slunjčice na- stali su drukčije. Kao u svih naših kraskih rijeka tako obiluje i voda Slunjèica znatnom primjesom kemičkih a manje mehaničkih rastvorina, 0so- bito pako vapnenca (Ca CO*), dolomita [(Ga Mg) CO:] i gipsa (Ca SO* +2 aq.), na čemu se valjda i osniva divna boja vode mnogih naših ponorčica. Već prvobitno korito Slunjčice nije moglo imati normalni slaz a tako je bilo dosta prilike, da se voda jače izmiješa sa zrakom. Takva pako voda ne može dalje rastopljene kami transportirati, već ih stalaže u obliku sedre ili tufa na onim mjestima, gdje u tankom sloju prelazi preko za- prijeka svog korita. Te taložine dobivaju oblik batrica ili stepe- nica, pregrađuju korito i stvaraju pojedine kotline; slapovi pako spajaju i brskuti te kotline, kao što u rastokama Slunjčice vi- dimo. Rastoke se Slunjčice sastoje od tri glavna dijela: 1. Pr- vobitno korito usječeno u jedri vapnenac, za kojih 12 m više od korita Korane. 2. Od taložina sedre, koje u obliku stepenica ispu- njuju prvobitno korito Slunjčice; a napokon 3. od mnogobrojnih grana i jezera, u koje se je voda razlila. — Po dobi su batrice naravno znatno mlađe od pravog korita te se i danas kojekako i naglo mijenjaju. Ova se promjena zgađa tim naglije, što cijela naselbina mlinara izrabljuje mehaničku snagu rastoka u svojim mlinovima te ih prema svojim potrebama kidaju, pregrađuju itd. Oko tih slapova vegetacija je bujna i živa, te time slapovi za oko još ljepši postaju. Neke od ovih slapova upotrijebilo je ži- teljstvo u svoju korist, gradeći uz njih svoje mlinove. Slunjèica duga je od izvora do slapova 4'/, km. Slunjčica ulazi slapom i stepenicom 10 m visokom u Koranu, a to znači, da erozija nije jednako djelovala u glavnoj rijeci i u pritoku. Ova nejednakost mogla je nastali na dva načina. Ili je pritok zaostao zato, što prolazi po tvrđoj kami, koja mu stavlja jači otpor, ili je pritok 105 izbio na površinu, kada je glavna rijeka već postojala. Prvi slučaj gotovo da je isključen, jer je kam u ovom kraju gotovo posvuda iste tvrdoće; preostaje nam dakle zadržati mnijenje, da je Slunj- čica kasnije izbila iz tla i postala poslije Korane. Da je Korana ne- kada mnogo više tekla, za to imademo jasnih tragova na desnoj njenoj obali. Tu imademo kojih 20 m nad cestom takov ustroj bočina, male terase i rovine u bočinama, koje nedvojbeno svjedoče nekadanji dodir tekućice. Kada je Korana od ove visine spuštala se na dublje prema svome današnjemu koritu, nedvoj- beno je razjedanjem svoje lijeve obale djelovala na razvitak ušća Slunjčice. Tu nalazimo i jedan kriterion, po kojemu možemo re- lativnu dobu Slunjčice odrediti. Da je Slunjčica naime postojala od prvog početka zajedno sa Koranom — što je prema našoj teoriji posve isključeno — bila bi valjda ostavila isto takvih ste- penica iznad svog današnjega korita u bočinama svog dola, kao što ih je Korana usjekla u svoju desnu obalu. Toga pako ne vi- dimo t.j. dol Slunjčice mije djelo same te rijeke, već je učinak faktora, koji su djelovali, kada je već Korana postojala, ali dok Slunjčice još mije bilo. U gotovi, poglavno subterestričkom ero- zijom, već izdubeni dol uselila se Slunjčica, pretvoriv se jednim mahom iz podzemne u površnu rijeku. Još jednu okolnost imadem istaknuti, koja do sada nije bila spomenuta. Slunjäca nam je prilika Plitvičkih jezera; ona je ne- razviti embrio onakova jezera, kao što su donja Plitvička; ona je zametak jezera, kojeg priroda još mije razvila i kojeg je čovječja ruka u prirodnom razvitku zaustavila. Kada ne bi mlinari na ušću otvarali vodi put prema svojim potrebama, rastoke bi bile do- segle visinu, da bi korito cijele Slunjčice pregradile i tako ju pretvorile u dugoljasto jezero. K tomu pridođe naprijed opisani razvitak korita Slunjčice te nam se napokon sadanji čudnovati ustroj ušća ukazuje kao konačni učinak slijedečih faza cijeloga genetičkoga procesa: 1. Korana bijaše gotova rijeka u sadašnjemu svome koritu (antecedencija Korane). 2. Niz vrtača u Korani se uruši. 3. Jedna vrtača otvori izvor Slunjčiće. 4. Korana primi Slunjčicu. Korito Korane je kanjonu slično, a seže daleko preko današnjeg sve do mosta preko Slunjčice. Ovdje se počinje sudo- lica same Slunjčice. Samo korito mora da je nastalo u veoma mlado doba, a efekat hidrodinamičke djelatnosti vanredno je velik. Bočine su izrovane, dno isprekidano, nalazimo brskula i sla- 106 pova, a rijeka još nije sašla do normalnog slaza. Usred korita razvio se kao sekundarna tvorevina sadašnji kanjon. Ta razlika među dolom i kanjonom osobito je pregnantna kod mosta preko Korane. Mi stojimo na cesti, na desnoj obali nad sobom gledamo prvobitne obale Korane, a pod nama kao novo korito kanjon, kojim teče Korana po prilici 1 m duboka. Sn ara obal a Korane in Ra Zi na Hora ne \ ® n E \\ Costa Ian Stu njeice AMotlina Sunjcice balla vr a A Kanjon Korane i rastoke Slunjčice. Rijeka siječe slojeve i geološki slaz slojeva protivi se i su- čeljuje se sa slazom Korane. Slojevi padaju prema sjev.-zapadu pod kutom od 20% Mi bismo prema tomu mogli postavili koje- kakve teorije o antecedenciji!) riječnih korita, kad ne bismo bili u kraskom predjelu, gdje je tijek rijeke obično spojni pravac mnogih vrtača, kako je to napadno i kod Korane. Obala se Ko- !) Antecedencijom rijeke se označuje jedna vrsta riječne geneze. Imade naime rijeka, koje su starije od svog okoliša t.j. tlo se je tijekom vremena mijenjalo nabiranjem slojeva, premaknućima i sličnim djelo- vanjem endogenih faktora, a rijeka je ipak i unatoč svim promjenama u ustroju i obličju svoje okoline zadržala prvobitni svoj pravac. Time je pako dospjela u okolnosti, koje nam izgledu, kao da stoje u opreci sa da- našnjom njezinom slikom i cijelim njezinim tijekom. 107 rane sastoji mjestimice od tufa, koji je zbog svoje elastičnosti i lakoće izvrsno gradivo za kuće. Većih slapova nabrojili smo devet. Visina slapova iznaša 12 m, no nad slapovima imademo u uda- ljenosti od kojih 40 m još glavnu jednu stepenicu, koja je visoka oko 5 m. Korito Slunjčice više je dakle od onoga Korane oko 17 m. — Pristranci dola koranskoga dižu se oko 60 m visoko, a kanjon sam je dubok 10—12. Korana je pod mostom tako plitka, da je dno, koje je tvrda litica, gotovo svuda vidljiva, a dubljina iznaša tek 30—40 em. Nešto iznad mosta pokazuje Ko- rana veliku dubljinu od 5—6 m, a dno je muljevito. Na tom je mjestu smješteno kupalište a Korana široka kojih 25—30 m. Kod kupanja začudila nas je visoka temperatura vode. Termometar u nju postavljen digao se je na 28“ CG. Slunjčica je gotovo tako obilna vodom, kao i Korana, samo je voda radi velike množine rastopljena vapnenca modrikasto-bijela, a pokazuje temperaturu samo od 16° G. Razlika temperature obiju rijeka iznaša dakle 12° C. Plitvička jezera kao izvor Korane imaju temperaturu od 20—23° G, a izvor Slunjčice tek 12—14° G. Napokon je Korana svojim položajem i ustrojem obala jače izvrgnuta insolaciji nego Slunjčica. III. DreZnicka Pene-plaine. Drugi dan ranim jutrom ostavismo Slunj i krenusmo prema Plitvicama lijevom obalom Slunjčice ili Slusnice, kako je valjda ispravniji oblik imena. Nakon vožnje od koje !, ure pomoli se pred nama mjestance Slunjčica. Crkva građena je na brežuljku, ispod kojega izvire rijeka Slunjčica, a položajem je niža od ceste. Izvor Slunjčice je prilika Đulina ponora, samo što su odnošaji tijeka opriječni: Đula ponire ispod osnovne stijene, Slunjčica pako izvire. Duboka proselina prosijeca tlo, a iz zatvorene doline, koja posve priliči pirenejskomu cirkusu, izbija ispod osovne silne stijene jakim mlazom sama rijeka. Pošto je vegetacija tu jako slaba, sve potankosti čudnog ovog izvora, koji jednim mahom go- tovu rijeku rađa, lasno razabiramo. I ovaj veličajni prizor nije u nas toliko poznat, koliko to zavređuje. Kraj, kojim dalje prođosmo, brežuljast je i načičkan kraskim dolinama. Lijevo od ceste po- javi se potok Rakovica i odmah iza toga bijasmo u samomu mjestu. Ako i leži Rakovica 391 m nad morem, dakle oko 130 m 108 nad Slunjem, to zapazismo ovdje ipak znatan porast temperature, sto se imade zaklonjenomu položaju mjesta pripisati. Nakon kratkoga odmora nastavismo put. Lunjavo bijaše vrijeme pa kao u magli razabirasmo konture visokih gora. Ravno prema jugu primijetismo dugu, isprekidanu kosu Plješevice, a na njoj prema zapadu niži i krači trup Velike Kapele. Kraj, kojim smo prola- zili, vrlo je zanimljiv, no priječila nas je u promatranju silna vrućina, koja je na domaku Drežnika postala upravo nesnosnom. Termometar digao se na 45° GC. Na domaku Drezniku dodosmo u ravnicu, koja je valjda najzagonetnija pojava cijeloga našega Krasa. Vanjsko se lice te ravnice ne odlikuje nikakvim osobitim znacima: s lijeve strane ceste pruža se oskudan brežuljast kraj, a s desne valovita kamenita ravnica, tu i tamo isprekidana plosnim dolinama i ponikvama. Cijela ravnica zaprema površinu od koja 3-4 kmepromjera, a stere se do izdanaka Male Kapele i korita Korane. Čitavo ovo polje izgleda kao zapuštena oranica, pa tek kada se ustroj njegovih naslaga iz bližega promotri, vidi se, da stojimo na tlu, koje po morfološkom sastavu ne spada ni u ravnice ni u humlje. Površina puna je brazda dijelom ravnih dijelom zavinutih ; neke su kraće neke opet dulje, a iz neplodnog, dračem i šikarjem obrasloga tla vire glavice ustrmljenih slojeva. Prosjek podaje slijedeću sliku : Drežnička pene-plaine. Vidi se, kako su podignuli slojevi vapnenca kao silnim bla- njalom izravnani te njihove glavice tvore baš topograličkn povr- sinu. Nameće se pitanje, koja je prirodna sila lu djelovala? Prvi je na ovaj čudni oblik Wa upozorio M. Davis, profesor Harvard- collegea kod Bostona, te ga prozvao pene-plaine t. j. poluravnica. Taj je oblik u opće dosta rijedak, a iz naše domovine nije bio do sada ni jedan primjer poznat. Drežnička ravnica je prvo mjesto, na 109 kojemu je taj oblik konstatiran. O genezi pene-plaine iznesoše teo- riju, da je abraziona pokosina mora. Gdje se naime rastoj izmedu razine kopna i mora — bilo to u negativnoj ili pozitivnoj fazi — po Suessovu mišljenju — mijenja, tu može nastati takva ravnica. Uzmemo li da more na- preduje, to može ovo napredovanje i takovo biti, da uz svoj obalni rub razbija sve ispone, da gore izjeda, pa da tlo, što ga dalje pokriva, pretvara u ravnicu. Nestane li kasnije mora pa izvire suho tlo, to će isto u obliku ravnice tvoriti opet kopno. Nedvojbenih za to dokaza nalazimo u Belgiji pa u Kitaju, gdje je Richthofen našao ogromne ravnice, koje su tako nastale. Kako more uz našu obalu danas još napreduje, to ne ima dvojbe, da će — čim nastupi protivna faza — na osušenom morskomu dnu Kvarnera i među našim otocima naći se takve abradirane ravnice većeg i manjeg opsega. No veliko je pitanje, da li ta janja pristaje i u našem slučaju i da li mi imademo drežničku poluravan smatrati abra- zionom pločom Adrije ili mora u opće? Ili je tu koja druga sila tlo izravnala ? Osim mora mogu još i tekućice pa ledenjaci na sličan način djelovati. Znademo, da je kotlina Adrije područje jake jedne poto- nine te da su tu sante zemaljske kore ponirale. Uzmemo li naš Kras i Adriju kao cjelinu, to nam predstavljaju nabor u ustroju geoida; Adrija je udubina, a Kras ispon toga nabora. Genetički proces, koji upravo ovaj odnos tih santa zemaljske kore konsti- tuira, nije još ni danas dovršen. Ispinjanje na Krasu isto tako još traje, kao i propadanje jadranske potonine. Uzmemo li, da je more nekoć sezalo sve do drežničkoga kraja, te ga abradiralo a za tim se povuklo u današnje svoje međe, to bi drežnička poluravnica bila zaostatak ove morske djelatnosti. To je teško pomišljati, jer od one dobe, kada je more se povuklo, morale su se roditi sve gore od Drežnika do primorja: Kapela, Velebit itd., jer ako je more stvorilo drežnički kraj i abradiralo ga, moralo je isto tako abradirati i ono tlo, na kojemu danas stoje spome- nuta gorja t. j. morala se je od Drežnika preko Like sterati jedna velika ravnica. Iz te ravnice nikle su iza odlaska mora gorja Kapela i Ve- lebit, a drežnički kraj da je ostao u prvobitnom položaju i obliku 110 t. j. od cijele velike abrazione ravnice sačuvao se je do danas samo onaj komad oko Drežnika i preostadoše oni neznatni ravni dijelovi Krasa, koji pripadaju kategoriji pene-plaine, a nama još nepoznati. No, kako sam kazao, teško je pomišljati, da je drežnička pene-plaine zaista konačno učinak toliko zamršene pojave. Vje- rojatnije je, da su drugi faktori, a ne more abraziju ovdje pro- veli. Ovi faktori su ledenjaci, jezera i tekućice t. j. voda u raznim oblicima. U znanosti znatno se je mijenjala uloga, koja se pri- deljivaše ovim faktorima kao agensima erozivnoga procesa. Još u sedamdesetim godinama bijaše ,jezero“ neka universalna ge- netička formula, kojom se kao čarobnom šibom otvarahu vrata k najdubljim tajnama valigeneze. Još je genijalni naš Pilar pod dojmom te struje igrajući rješavao najteža morfološka pitanja ovim pomagalom te ga je iz — tada još slabo rasvijetljena — labirinta valigeneze spasila tvrdnja: Tu bijaše nekoć jezero, a osebni oblik tla preostao je iza presušena jezera. (Isp. Rad 25 sv. Trećegorje u glinskom Pokupju.) Iza jezera ista je uloga pripala ledenjacima, a gdje ledenjaka i njihovih tragova nije bilo, tamo se dokazivalo, kako su ti tragovi nekoć bili a kasnije ih je ne- stalo. Napokon — od poznavanja velikih američkih i indijskih istraživanja (Isp. Rad 128 sv. Hranilović, Teorija razdolja) budu tekućice priznate kao glavni agens, te se i ovdje obistini isti- nitost stare one: media via. Da vidimo, u koliko možemo po- stanak drežničke ravni pripisati ledenjacima i da li je u istinu njihova tvorina. Znamo, da ledenjaci kao veliko dlijeto tlo dubu i ravnaju. Velika jezera finskoga plošnjaka, zaljevi norveški, gornjo-bavarska jezera jesu udubine tla, koje je led svojim napredovanjem is- kopao. No ti ledenjaci ostavljaju iza sebe još i drugih tragova, po kojima se njihova djelatnost može nesumnjivo konstatirati. To su izbrusine, morene itd., a tih u tom kraju nema. Koliko dakle vjerojatno izgleda, da je led mogao stvoriti ravnicu drežničku, ipak do sada za to dokaza nema. Treći faktor je voda tekućica. Pomisliti se može, da je tu jezero bilo, a da je voda istekla, kada je Korana svoje korito dublje zasjekla. No i jezero pretpostavlja već izrađenu kotlinu, pa je tim načinom — koji inače slabo pristaje uz prilike kraja — lek iedna faza pronađena a nije geneza razjašnjena. 111 Najvjerojatnije nam dakle preostaje tumacenje, da je kolebanje Korane stvorilo denudacionu ploču, koju danas u obliku pene-plaine gledamo. Istina, da je rijedak slučaj, kada rijeka stvara ravnicu takve vrste; no mogućnost nije posve isključena. Sličnu pojavu stvo- rila je Sava između sv. Jelene i Podsusjeda. Najprije je Sava tekla uz svoju današnju lijevu obalu, visoko nad svojom razinom pa je zasjekla one terase, koje se od Krškoga preko Brežaca sežu do Zagreba; iza toga je odmakla na desnu stranu, prema Sa- moboru, ali se je u najnovije doba vratila na lijevu obalu. Ovo kolebanje potpomagaše prema sjeveru nagnuti slojevi laporasta sastava, koji čine stepenice od Samoborske gore uzduž Vuko- meričkih gorica. Na njihovoj se je površini Sava kao pokliznula prema svojoj lijevoj obali, pa zato danas teče tik ispod Podsu- sjeda i vapnenih naslaga Zagrebačke gore. Teren, što ga je Sava tu abradirala, imade oblik ravnice, ograđene stepenicama. I po tome se vidi, da rijeke ne djeluju jedino i isključivo linearno, kako se obično uzimlje, već iznimno i pločimice. Sličnim se je načinom valjda i Korana horizontalno pomicala. No ipak se ne može jedino kolebanju Korane pripisati ge- neza pene-plaine. Ona je nedvojbeno to pripravila, na kojoj se je uslijed sekundarnog djelovanja subaeričke erozije stvorila ona čudna slika valovite poluravnice, koja pokazuje toliku opreku između vanjskoga svog lica, priklona tla i geološkog ustroja te položaja slojeva. I Po toj opreci upravo je drežnička poluravan zagonetna pri- rodna tvorevina a zanimljivi geografički objekat. Istaknuti se pako mora, da je drežnička ravan morfološki tip, koji do danas nije u literaturi o fenomenu krasa bio spomenut. — Jer oni oblici Wa, koji se nazivlju polja, posve su nešto drugo. Za cijelo spa- daju kraske pene-plaine — kojih dosti imade — među najza- nimljivije pojave; no konačno razjašnjenje spada među najteža geomorfoloska pitanja, jer su u svezi sa zamršenim procesom orogeneze i abrazije te izmjene hidrografičkih prilika Krasa. Pa da sada konačno formuliramo teoriju postanka ove za- gonetne ravnice: Korana je obavila prvi dio rada, odstraniv glavne ispone tla svojom abrazijom ; na obradiranu je ploču djelovala kraska (subaerička) erozija, koja je konačno stvorila sadašnje lice tla. Nema dvojbe, da pene-plaine nastaju raznim načinom, da 112 ima morskih i takvih, koje su ledenjaci izradili, no za sada ne mogu se ni ledenjaci ni more smatrati genetičkim faktorima drežničke ravni. Svakako je važno, što je i u našoj domovini pro- nađen ovaj osobiti oblik tla, koji u velike zanima stručnjake te je danas kao znanstveno pitanje na dnevnomu redu. Njezin prona- lazak je važan prilog poznavanju Krasa i po tome i naše domovine. Bilo moje tumačenje ispravno ili ne bilo, drežnička je rav- nica pojava u našoj domovini osobite vrste, koja zavređuje dalj- njega točnijega ispitivanja. A moguće, da će se tu naći i ključ za genezu nekih naših kraskih visoravni, jer nema sumnje, da polja | otočko, ličko, ogulinsko, delničko, grobničko itd. po spoljašnim obli- cima toliko slična ne reprezentiraju istu genetičku vrst ravnica, A sada je vrijeme došlo, da se staremo oko istraživanja ne samo vanjskih oblika već è njihovoga razvitka. Natrag 25—30 go- dina odgovaraše i visini i znanosti i poznavanju naše domovine. da su se oblici opisivali po spoljašnom svom licu, po razmje- štaju u vertikali i horizontali, a kako je zemljopisno poznavanje naše domovine u počecima tek bilo, trebalo je i tu veliki posao obaviti. Danas je taj posao dovršen; karte i opisi nam dovoljno jasno prikazuju oblike naše domovine, a prema razvitku znanosti čeka nas rad, koji imade dublje segnuti u narav zemljopisnih prilika, te nam razjasniti postanak i narav sastavnih dijelova raznih krajeva, pa njihov utjecaj na život naroda. Morfologija i antropogeografija jesu grane geografije, kojima: imademo osobitu pasku posvetiti. Početak je već učinjen, pa ako je i broj radnika jošte malen, to se ipak primjećuje dosta znatan napredak. Na ovom polju nam treba osobito zahvaliti dr. Ga- vazzi-u, D. Franiću, dr. Mandiću, S. Pavičiću, dr. Šenoi i D. Hircu, što su nauke moderne znanosti k nama presadili. IV. Plitvice. I. Fenomen jezera. Ostavivši na lijevu stranu Drežnik, opazismo već iz daleka dol rijeke Korane. Utjecaj vode u jedan se mah razabira: vru- ćina popušta, vegetacija postaje jača, svako osjeća blizinu rijeke. Još malo i mi smo uz Koranu ili bolje nad samom Koranom. — S desne strane ceste visoko se ispinje gorski trup M. Kapele, uz koju se cesta dosta strmo uspinje, a s lijevu stranu dol koranski 113 i u njem gotovo 100 m pod nama sama Korana. Dol, kojim teče Korana, nije više tako uzak, kao u srednjemu tijeku, već se mjestimice vrlo proširuje i dobiva oblik kotline, pa daje slutiti na bliza jezera. Ovakovi dolovi odlikuju se bujnim pašnjacima, pa su se i s lijevu i desnu stranu Korane na onim mjestima, gdje se ravno tlo proširuje, razvili sagovi visoke i sočne trave. Voda Korane preteže ovdje na bjelkasto u pličinama, a divne je modre boje na dubinama. Krasan je ovo i veličanstven pogled, kako se pred nama otvara duboki dol strmih, kamenitih stijena, a u opreci prema sivoj kami intenzivna modra boja brze rijeke. koja šumeći provaljuje preko greda i kamenja. Prizor ovaj spada među najkrasnije ne samo naše domo- vine nego i cijele Evrope. Priroda zaodjenula je ovaj kraj u krasne boje, a ljepota mu je tim veća, što se nenadano usred kraske pustoši pred nama otvara. Ništa gotovo ne da blizinu rijeke naslućivati, dok ne stojimo na rubu strme obale. No nije to riječna obala u običnom smislu, već je ogromni dol silne du- bine, koji se kao čarobna slika pred nami stvara. Silne gudure, osovne stijene, bujna zelen i svježa nagla voda s bezbrojnim br- zicama i slapovima podavaju ovoj slici obilježje veličajnosti i divlje romantike, a oko jedva doseže, da pregleda i obuhvati ogromni prizor, u kojemu je priroda zasvjedočila veličanstvenu snagu djelotvorne svoje moći. Neplodna, ali kao pristali okvir obuhvaća riječni dol ravnica, na kojoj se preteže siva i bijela boja, a podalje se ispinju silne bočine gora, zaodjenute mrkim šumama, koje im podavaju neku osobitu ozbiljnost izgleda. A jako sunce sjajnim svjetlom natopilo je cijeli kraj, svaki potez njegova lica točno se razabira i oštre mu konture u prozirnom zraku izbijaju tolikom jakosti i točnosti, kao u Grčkoj i Italiji. Time biva izgled velik, bližnji predmeti u svim svojim dijelovima razgovijetno se prikazuju, a daleki nama izgledaju posve blizu i čisti. Zapanjeni stadosmo, zaboravljen bijaše napor i sve putničke patnje, radosno nam zakuca srce i s uživanjem se podasmo ča- robnom utisku, a dušu nam zaokupi osjećaj zahvalnosti prema Providnosti, koja nam je domovinu okitila ovakvim čarom! Go- tovo da čovjek podvoji, što je ljepše, da li prvi pogled na Ko- ranu ili sama Plitvička jezera. Na podnožju same gore zakreće se cesta od glavnoga druma plankovitim hrastikom obraslim pristrankom, koji tvori lijevu obalu, 8 114 prema jezerima. Još od jezera ništa ne vidjesmo, tek pojedine like u koritu Korane svojim oblikom nas sjećaju malenih je- zerskih kotlina. Iza nekoliko kilometara — od druma do društve- noga hotela ima 5:5 km. — pregazismo plitak potočić; to je Pli- tvica, koja 3—4 metara široka teče tu sedrom (Tuff), što ju je sama naslagala. ZA È; > = E % £ a SZ ZI A Ed ee NS IT EEN Prosjek kroz dolnje jezero.!) Sada nas upozori jedan putokaz na izglednik, koji u obliku balkona stoji na rubu jezera, a tek kada zadnji korak činimo, kada stupimo na balkon, pred nama se otvara bezdan, u koji 1) Prvi prosjek pokazuje, kako su kotline gornjih jezera plitke uvale tla; a drugi, kako donja jezera nose biljeg baš pravog kanjona; a je voda; guste kose crtice kod b uzduž vode označuju slabe naslage de- trita, koji čini obalnu crtu; ce je tvrda litica, koja čini bočine kanjona. 115 se ruši Plitvica sa silnim slapom od 70 m. visine i kojemu dno ispunjuju prva jezera: Kaluđerovac i Milanovac. Jezera su dio riječnoga kanjona, koji je batricama (stepe- nicama) pregrađen. Pogled na jezera je zaista divan i svi opisi mogu podati samo slabašnu i bezbojnu sliku o tome čudu prirode. Makar nam je mašta prije bila stvorila najkrasniju sliku, zbiljnost prirode natkriljuje sve, što čovjek pomisliti može. Sive mrke i sjajne bijele stijene ruše se osovno do vode. A bas silna opreka divlje okoline i kamenitog okvira, bujne ze- leni, koja je hranjena obilnom vodom, popela se na te stijene le ih sočnim svojim sagom obavila, pa pitome vode, koja kao prozirno zrcalo najkrasnije nebeske boje na dnu počiva, stvara sliku nedostižive ljepote. Nema umjetnika, koji bi znao svojim kistom tu ljepotu predočiti u cijelom njezinom veličanstvu i sjaju. Pod nogama pjeneći i bukteći udara Plitvica niz litica pa se razbijena spušta kao vilinsko velo u dubinu; u hiljade iskrica udara i titra svjetlo u slapu, te ga zaodijeva u sve boje nebeske duge. Lice vode je intenzivno modre boje, a kao tajanstvene sa- blasti pružaju mrtva drveća bijele svoje grane iz dubine. Osebna je to pojava jezera, koja stoji baš u svezi sa cijelim ustrojem tih kotlina, što voda sadrži veliku količinu rastopljenoga vapnenca a valjda i gipsa. Sa obala su se prije rušila drveća, a nakon nekog vremena, kada su se napila vode, potonula su na pola okame- njena. Za to samo iz dubine vire i bijele su boje. Teško se ra- stadosmo od divne ove slike, pa se spustismo prema Kozjaku, koji velikom svojom površinom imponira. Tu se već primjećuje velika razlika između pojedinih sku- pina jezera. Donja jezera čine ona ispod Kozjaka. Kozjak i Pro- šćansko čine drugi tip, a četvrtu morfološku skupinu tvore je- zera između Prošćanskog i Kozjaka. Korana ima visinu 483 m. a najgornje jezero se nalazi u visini od 650 m. (visinski podaci nešto se razilaze). Jezera ne pružaju samo- divnu sliku, već su pojav prirode, koji zanima svakog prirodoslovca. Kao da čovjek u ovom naj- ljepšem kraju naše domovine nađe prilike i ozbiljnom radu, pri- roda je nagomilala ovdje obilje problema. Najprije nam se nameće pitanje, kako je mogla nastati ona udubina tla, koja jezera ispunjuju? Druga je zagonetka, kako su * 116 se u Krasu, gdje su tolika jezera nastala, mogla baš ova saču- vati? Odakle im divna ona modra boja, jer kao da se u njima odrazuje nebesko plavetilo? A napokon se jezera odlikuju i po- sebnom svojom faunom. Što se tiče mjera i položaja jezera, visine pojedinih slapova idt., to smo radnjom dr. Šenoe o Kupi, koji se je mogao okori- stiti izvidima mjernika, dovoljno obaviješteni. No slabo je do danas istražena geneza jezera a i njihova morfografija nije još dovoljno razjašnjena. Isto tako bi željeti bilo, da se voda svih jezera pa njihovih pritoka kemički analizira i kroz par godina njezina temperatura izmjeri. Pošto je kemički sastav vode važni faktor za opstanak jezera (jer stvara batrice itd.), mogla bi se teorija geneze još točnije ustanoviti, kada bi se moglo omjeriti, u kojoj mjeri voda na raznim mjestima djeluje i kolike su joj kemički suspendirane čestice pa taložine; kako se množina su- spendiranih česti po godišnjim dobama mijenja. Nema dvojbe, da su kraskoga značaja i da pripadaju vrsti gorskih kraskih jezera. No postanak njihov stoji u svezi sa osebnim hidrografičkim i geološkim odnosima ovog kraja. U po- vjesti jezera valja razlikovati one faktore, koji su jezera i kotline im stvorili, od onih, koji podržavaju njihov opstanak i posebno lice. Fenomen, koji obuhvaća jezera, zaprema veće područje, no što to obično uzimlje, jer mu pripadaju i Bijela i Crna Rijeka. U dolovima tih potoka nalazimo iste tektoničke i morfološke pri- like, dapače zametke jezerskih kolina kao u Korani, ali unatoč tomu se jezera nijesu ću, već niže do Plitvice razvila, a zameci su zakržljali. Jedan je naime faktor, koji djeluje samo na mjestu današnjih jezera, a o tomu baš ovisi razvitak cijelog fenomena jezera. To je osebni mineraloški sastav Ha. Osobito dol Bijele rijeke, kojemu su pristranci 40 m i više visoki, a veoma strmi, pokazuju sve prirodne uslove za razvitak onakih jezera, kao što ih Korana tvori.!) Jezera čine u cjelini udubinu od 9 km. dužine, te su smje- 1) Hipoteza, koju je Šenoa (Kupa p. 40 sq.) po Lapaineu iznio, odviše mi se vidi usiljena. Da su baš dimenzije kotlina u takvom odnosu, da su samo tu mogla jezera nastati, gotovo je nevjerojatno, jer i Plitvička jezera znatno se svojim dimenzijama razlikuju. A cementiranje tla isto tako je nevjerojatno. 117 štena u dolu između Pljesevice i M. Kapele u meridijonalnomu smjeru. Nema dvojbe, da su kotline tvorevine hidrodinamicke dje- latnosti, no ta je u pojedinim fazama razvitka jezera veoma raz- nolično djelovala. Najprije nastupi faza subaeričke erozije, iza toga linearna erozija, a najzad taloženje. Sve te faze su u takvom ge- netičkom savezu, da sve zajedno uvjetuju osebni morfološki ustroj kotlina. 2. Teorija antecedencije. Teorija o antecedenciji kraskih kotlina (Prošćansko i Kozjak), koje je voda ispunila pa im dno cementirala, dok se nijesu pre- lila pa stvorila kanjon Korane i srednjih jezera, istina izgleda veoma zamamljiva, ali ne odgovara prirodnim prilikama. Za prvo se nisu kraske kotline pretvorile u jezerske, jer i Kozjak i Proš- ćansko jezero dobiše današnje svoje lice erozijom tekućice. Oba ova jezera jesu sastavni dio one tekućice, koja izlazi iz njih pod imenom Korane. Da se kotline ovih dvaju jezera znatno razli- kuju od kotlina *ostalih, razlog je, što je stara tekućica ovdje svoje korito bila nešto proširila, značaj se kanjona samo djelo- mice sačuvao, a osim toga je subaerička erozija uz njihove obale znatno jače djelovala nego uz Koranu, uz Okrugljak, Vir itd. pa je pristranke položitije učinila. Da je Kozjak samo organički dio koranskoga kanjona, vi- dimo po njegovim djelomice još sada strmim — osobito sa za- padne strane — obalama, tek jedan dio njegove obale je polo- zitiji; Proséansko je dio koranske sudolice, u kojoj se je sekun- darni kanjon razvio, a da je Prošćansko jezero staro riječno korito, dokazuju jasni znaci riječne erozije osobito uz lijevu obalu pa južni nastavak jezera preko delte (sada znatno smanjene) i dol Crne rijeke. Osobito napadni, i u našoj domovini veoma rijetki primjer te erozije nalazimo u kamenitim stupovima, koji na njegovoj lijevoj obali stoje. Ti stupovi, gledani iz neke daljine, priginjaju se kao rimski slavoluk. Da su se ipak korita tekućica pretvorila u jezera, razlog je mineraloški sastav tla, pa naglo taloženje sedre. Tekućice naime zadirući do nivoa Kozjaka i Prošćanskog jezera, naiđoše na znatne naslage gipsa. Taj gips, budući mekaniji od okolnoga vapnenca, 118 brže bi otplavljen, a na njegovu se mjestu stvoriše one kotline, koje čine jezera. Cementiranje je također faktor geneze, ali tek sporedan. Sva nam kraska jezera pokazuju cementirano tlo, jer prošupljeni vapnenac ne bi inače držao vodu. No ta pojava ne pripada je- dino Plitvičkim jezerima, već je zajedničko svojstvo svih kraskih jezera. Gementiranje napokon nije jedino nastalo poradi taloženja iz vode izlučenog vapna, već poglavno taloženjem naplavina pritoka. 3. Sedimentacija. Ako dakle eementiranje tla nije jedini razlog, o kojemu ovisi, da su se prazne kraske uvale pretvorile u jezera, to je ipak zanimljivo pitanje, zašto tekućice odlučuju sedru? Kada je ovo odlučivanje započelo i s kojeg razloga ? Nema sumnje, da je voda Plitvica puna rastvorena vapna, da ta rastvorina podaje građu za batrice, te da ograda jezerskih kotlina ne bi bilo, kada ne bi ovo izlučivanje tolikom snagom napredovalo. Al nema ni o tome dvojbe, da *je ovo izlučivanje tek jedna faza u životu jezera i da je bila doba, kada tekućice nisu sedru naslagale. U ono doba naime, kada je Korana, krat- koće radi ćemo tako zvati sve jezerima pripadajuće tekućice, za- sijecala svoj kanjon, nije jošte sedru odlučivala. Po tome u po- vjesti jezera moramo dvije dobe razlikovati, I. doba braždenja i erozije; za koje je nastao kanjon Korane II doba nastupa sedi- mentacija i rijeka ispunjava svoje korito. Sedimentacija svakako nastupila je u najmlađe doba, pa nam svjedoči, da je voda presićena kemičkim rastvorinama. Se- dimentacija sedre se zgađa na površini vode, oko slapova, oso- bito naglo oko zapreka kao mahovine, trave itd., ali i na dnu. Sedimentacija je ipak na Plitvicama lokalna pojava, stegnuta na uzanu zonu. Pritoci nemaju snažne sedimentacije, jer u vodi nema još dosta vapna, a Korana dalje opet ne gradi batrica, jer je već prije suvišno vapno izgubila. Da se pako pronađe razlog, koji sada podržaje sedimenta- ciju, nužno bi bilo, da se sastav vode i njena temperatura podrobno istraži. Napadan je naime pojav, da vapno izlučuju samo neke rijeke, a druge — na gotovo istom vapnenom tlu — 119 da ne talože sedru. Te su rijeke, kako se čini, ograničene u Evropi na južne t. j. tople krajeve. Na apeninskom i balkanskom poluotoku ih ima dosta; presušene rijeke našeg primorja osta- više sedru za sobom, Krka, Pliva itd. stalazu još i danas. Uzmemo li u obzir, da nigdje u srednjoj i sjevernoj Evropi nema rijeka, koje tvore sedru, da ih nema u Alpama, tad nam se namiče misao, da tu temperatura è klima igraju veliku ulogu. Isporedimo li alpske prilike sa našim kraskim, to vidimo, da ljetna temperatura u Alpama daleko zaostaje iza topline na- šega Krasa; da alpinski potoci imadu u visini naših kraskih te- kućica tek temperaturu vode od 5—10° C., a naši kraski poka- zuju onu vanrednu visinu, koju smo već nekoliko puta spome- nuli i kao osobitu činjenicu istakli. Ova razlika temperature utječe i na naše kraske krajeve ; oni naime zapadni, koji su Alpama najbliži, imadu dosta nisku temperaturu, a njihove tekućice, kao n. pr. Rječina, hladne su vode. U podrobnije diferenciranje odnošaja topline Krasa, ne mogu se ovdje upuštati; nu i dovoljno će biti, ako spomenem, da i u hrvatskom Krasu raznih imade izoterma i godišnjih i ljetnih; da se u tom pogledu isponi znatno razlikuju od ravnih dijelova, da uz tekućice onako visoke temperature kao što je Dobra, Mrežnica, Plitvica itd. imade veoma hladnih. Zanimljivo bi bilo također isporediti porast temperature naših kraskih voda i trebali bi domaći kao i putnici što više mjerenja preduzeti. Veoma zanimljiva pojava u tom pogledu pokazuje Gacka prema svickom jezeru.') Isto tako zanimljiva bi bila uporedna mjerenja zračne temperature na visovima i dolovima Krasa. Uzmemo li dakle, da je sedimentacija naših kraskih rijeka ovisna o njihovoj temperaturi — bud direktno iti indirektno preko pomožućih organizama; — da su te rijeke dugo tekle i korita svoja gradila bez sedimentacije, to dolazimo do nužnog zaključka: da su se klimaticki odnosi naših kraskih krajeva od one dobe prije sedimentacije do danas stubokom promijenile. Po tome bi Plitvička jezera, tako važna po svojoj ljepoti, bila i jedna !') O tome sam izvijestio u Rundschau f. Geographie g. 1900. Na žalost raspolažemo posve nedostatnim štacijama mjerenja, akoprem bi svaki inteligentan čovjek mogao time sakupiti dragocjeno gradivo za po- znavanje domovine. 120 vazna karika u nizu dokaza, kako se je od tercijara priroda u nas promijenila. Kazano je, da bi sedimentacija mogla biti indirektna preko organizama. Direktna bi bila, kada bi cijeli proces bio jedino kemički i ovisio samo o porastu temperature; no već je Ehrenberg početkom 19. stoljeća dokazao, da stvaranje sedre makar i u vreloj vodi, prate neki sićušni organizmi, koji gotovo onako dje- Inju, kao drugi organizmi u fermentaciji n. pr. piva, ili kod do- zrijevanja duhana. Ako je prisutnost ovih organizama nuždan uvjet za sedimentaciju Plitvica,!) to se može pomišljati, da ti organizmi živu tek u vodi od najmanje 18—20° C.; zato da ne- maju alpinski vapneni potoci sedimentacije, jer im voda nije dosta topla za opstanak rečenih organizama. Bila dakle sedimentacija Plitvica direktna ili indirektna, znatni porast temperature je bezuvjetni uslov postanka sedre. To nam svjedoče i one naše kraske vode, koje imadu kao n. pr. Rječina (Fiumera sušačka) nisku temperaturu vode; te nemaju ni sedimentacije. Da se sada osvrnemo na razlog, zašto se je temperatura naših kraskih krajeva promijenila i u kakvoj je svezi ta promjena sa jezerima. 4. Postglacijalna promjena kraske klime u svezi s genezom jezera. Naši se kraski krajevi odlikuju napadnom diskordancom to- pografičke površine i tektonike slojeva. (Glavne crte obličja ipak se slažu sa tektonikom, o čemu potanje na drugom mjestu.) Obličje i osobito priklon bočina i pristanaka posve je neovisan o položaju i ustroju slojeva; prečesto se vide ustrmljeni, presje- čeni nabori, koji tvore lazine t. j. bočine neznatna priklona, a opet i obratni odnošaj često nalazimo. To nam dokazuje, kako je abrazija i denudacija u ovom kraju silno djelovala, a da su oblici tla u spoljašnim oblicima posve neovisni o orogenetičkom nabiranju (Faltung). Abrazija je već započela prije taloženja neo- genih slojeva, jer su i ti izjedeni, pa često nalazimo neogene konglomerate položene na abradiranim glavama kraskih slojeva. Rekonstrukcija abradiranih slojeva nam pokazuje, kako su isponi 1) I u ovom pogledu bi trebalo mikroskopskog istraživanja sedre. 121 kraski već prije neogena znatno izgubili od svoje visine; tomu su dva razloga: prvo stara abrazija tekućica prije neogena, drugo abrazija glečera. Danas su tragovi glečera nedvojbeno dokazani u mnogim krajevima Bosne, Hercegovine, Srbije itd., pa ako i nije oleđenje Zagrebačke gore još nedvojbeno utvrđeno, to ipak n. pr. na Orjenu nalazimo u morenama, koje se kod Vrbanje do 1000 m spuštaju, pa u izbrušenim brežuljcima (roches monton- nées, koje u skupinama ispunjuju duboku uvalu između Velikog Kabla 1525 m i Pazove 1774 m, a k istoku od glavnog vrha Orjena 1895 m), nedvojbene dokaze diluvijalnog oledenja kraskih krajeva. Kako su nestali glečeri, ostaviše iza sebe one prostrane ravnice visokih ravni, koje su se prije smatrale, da stoje u svezi sa orogenezom, t. j. nabiranjem slojeva i ispinjanjem gora. Te ravni — polja oko Gospića, Ogulina, Otočca itd. — tvorevina su dakle abrazije; još kasnije se razviše otvoreni dolovi. a najkas- nije ponornice naših polja, koja označuju zadnju, najmlađu fazu u razvitku Krasa. Te odnose treba također na umu imati pri prosuđivanju Đulina razvitka. Mimogred budi spomenuto — pošto bi razglabanje geo- loških faza predaleko nas odvelo — da su se glavne crte polja razvile od miocena, kada je fenomen krasa svom svojom snagom otpočeo. Glavne doline već su postojale, kad se razviše glečeri, te se ti i u njih useliše. Iza odlaska glečera naravno, da je tlo znatno bilo promijenjeno, a oblici Krasa su se dalje do danas razvijali i razvijaju makar nešto modificirano, jer smijemo vje- rovati, da se naš Kras nalazi u fazi napredujuće orogeneze t. j. da se ispinje i da mu površina sve nenaravnijom postaje uslijed djelovanja endogenih sila. Ako je dakle oleđenje naših kraskih krajeva dokazano, to nema sumnje, da se je podneblje u diluvijalno doba znatno mijenjalo i porast temperature glečere odstranio. Ovaj uslov dakle za razvitak sedimentacije nedvojbeno postoji. Samo je pitanje, da li baš u većoj temperaturi vode imademo jedini razlog sedi- mentacije tražiti ili postoje još è drugi? Meni se čini, da postoje. Ako je na ime porast temperature važan faktor sedimentacije, jer topla voda zadovoljava onim — za sada još nama nejasnim — uslovima, o kojima izlučivanje — bilo ono posve anorganičko ili i nešto organičko — ovisi, to ne * 122 smijemo iz vida pustiti, da mineraloški sastav Wa čini drugi razlog, bez kojeg i topla voda ne će sedimentirati. Inače ne bismo mogli protumačiti, zašto neke naše kraske rijeke, koje po temperaturi i posve odgovaraju Plitvicama, i ko- jima korito također nema normalnog slaza, ne sedimentiraju. Moglo bi se još predmnijevati, da tu fale spomenuti organizmi; no i to je teško pomisliti, jer gotovo izgleda, da bi i oni mogli prema okolnostima i tamo postojati, gdje naše kraske rijeke ne tvore sedru. Tako dolazimo do konačnoga zaključka o sedimentaciji Plitvica: Sedimentacija è po tome razvitak jezera započe u postglaci- jalno doba, uslijed porasta temperature i rastvaranju stanovitih vrsta kami, koje je tek sada bila dosegla brazda Korane. I prije toga je korito Korane bilo zasječeno u naslagama vapnenca, ali tek kada je tako se bilo zadublo, da je doseglo do naslaga gipsa, stvoriše se jezerske kotline i nastupase sedimen- tacija t. j. eroziji baš protivni proces, te je rijeka nastojala ispu- njavati stvorene kotline. Da se vratimo na ostale akte u genezi jezera. Kraske uvale, nastale subaeričkom erozijom, po tome ne bijahu gotove kotline jezera, već su samo onu glavnu položinu stvorile, niz koje se razviše tekućice. Šenoa dijeli prema La- paineovoj hipotezi genezu jezera na slijedeće akte: 1. Postanak praznih kraskih uvala. 2. Uviranje vode i cementiranje tla. 3. Prelicanje vode i postanak stepenica. Ostale erozivne forme i tragovi njeni sile nas, da tu hipotezu napustimo. Po tome se je geneza razvila slijedećim načinom: 1. Suba- erička erozija razvila je u postglacijalno doba udubine i dolove. 2. U tim se dolovima razviše tekućice te zabrazdiše svoje korito. 3. Napredujuća erozija dosegne u recentno doba do slojeva gipsa te je sada naglo napredovala. Dok je Korana usčuvala prvobitni lik korita kanjona naime -— gornji se dio rijeke proširi u jezera, jer je ispunila šapljine, koje zaostadoše iza otplavljenoga gipsa. 4. Pri naglom napredovanju erozije u naslagama gipsa, preostadoše mjestimice naslage tvrđega vapnenca, koji se je erozivnoj snagi jače opirao, te od njih nastadoše stepenice jezera è rijeke. 5. Kao po- moćmi, sekundarni faktor pridode taloženje sedre na batricama pa 123 taloženje naplavina riječnih na dnu jezera, da je voda bila jače zaustavljena i njezino podzemno oticanje iz jezerskih kotlina — koje osim toga i podzemnih pritoka primaju — zapriječeno, A ne smije se zaboraviti, da kao što Dobra ponor Đule baš na međi dvaju geoloških područja tvori, da i Plitvice spajaju starije tlo s mlađim. Kozjak i Prošćansko jezero, koliko se od manjih jezera razlikuju, ipak nijesu drugo nego opet dijelovi koranskog korita, što se osobito uz njihovu lijevu obalu primjećuje. Desna im je obala položitija te je bila poglaviti razlog, da su se ta jezera gledala kao ispunjene kraske doline. Veća položitost desne obale potiče od lokalno jače djelujuće subaeričke erozije. Da izvorni pritoci Korane nijesu naišli na naslage gipsa, jezera ne bi po- stojala. Da dakle na kratko reasumiramo faktore geneze: Osebni mineraloški sastav Wa razlog je, što jezera nijesu na drugom mjestu Korane već baš ovdje nastala; osebni mineraloški sastav tla je također razlogom, zašto rijeka ustraje tako dugo u svome abnormalnomu slazu t. j. da podržaje jezera a da nije već odavna grede i batrice prosjekla te oblik kanjona protegla preko jezera. Slaz naime jezera i tekućica je veoma jak; po tome bismo morali očekivati, da će rijeka sama uslijed retrogradne erozije!) prosjeći stepenice svog korita i slapovi se sami uništiti. To je djelomice već u jezerima ispod Kozjaka nastupilo; jaka sedimen- tacija pako na ostalim jezerima ne sprečava samo djelovanje retrogradne erozije, već i znatno jače od nje djeluje, tako da ograde jezera bivaju sve veće i jače. Time bi istina narasla du- bina većih jezera, ali manje kotline bi se doskora posve ispu- nile; no čini se, da tu čovjek kulturnim radom snažno utječe. Već prije 50 godina probijahu prema potrebi batrice te tako ostaju jezera gotovo u istom nivou. Za pravo dakle sedimenta- cija ne podržaje opstanak jezera, već je jedna faza njihova raz- vitka, koja bi — kada ne bi bila zapriječena ljudskom rukom — isto tako sigurno ih uništila, kao što je napredujuće iskrčivanje šuma moglo dovoditi do isušivanja. Dosla tome vijesti zadnjih 50 godina svjedoče, da su jezera zadnjih decenija nazadovala, te se Latasova karta ne slaže sa 1) Isp. Hranilović, Teorija razdolja. Rad 128 sv. 124 danasnjim licem jezera. Isusivanje osobito naglo je bilo napre- dovalo oko g. 1887. a šuma je gotovo bila prorijeđena. Sada šuma opet napreduje, a opstanak jezera je time osiguran. Neko mjerilo o razvitku jezera glede kubične sadržine kotlina jesu i naplavljene recentne ravnice na južnom rubu Kozjaka i Prošćanskog jezera, pa neke manje osušene kotline pod Prošćan- skim jezerom. Natrag 50 godina bijaše južni rub Prošćanskog jezera zapremljen močvarnom deltom, koja se je pretvorila u suho kopno. Te naplavine same po sebi nijesu znak osušivanja t. j. nestajanja vode, već je mehaničko taloženje naplavina po- toka, kako to na svim jezerima zapažamo. Voda u jezerskoj ko- tlini teče znatno sporije od vode pritoka, pa čim valućem opte- rećena voda u kotlinu se izlijeva; gubi i svoju transportativnu snagu i taloži na rubu uz ušće svoje naplavine. Time se sma- njuje kubični sadržaj kotline, ali se ne umanjuje množina vode, koja pripada cijelomu jezerskomu sustavu. Ovo taloženje, čini se, da oko Plitvica veoma sporo napreduje, što općenitim kraskim prilikama odgovara. Spomenuto je već kao napadni pojav ovih krajeva, da je posve neznatna množina detrita (krupnije valuće, grohot itd.), da toga radi i kanjon Korane imade tako čisti oblik i da korito gotovo samo od tvrde litice sastoji. Ovaj je momenat također važan po opstanak jezera, jer u kojem alpinskom kraju, gdje mehaničko trošenje kami naglo napreduje, gdje tekućice silne množine valuća donašaju, jezera bi odavna bila zasuta pri- tocima. Slaba eluvijalna snaga naših kraskih rijeka (drugo su pe- riodične bujice velikoga slaza) baš je značajno obilježje, kojim se razlikuju od nizinskih naših rijeka. No naplavine jezerskih pritoka pokazuju, da su jezera ne- davno bila u fazi osušivanja t. j. da im je nestajalo vode, što je valjda u svezi sa naglim iskrčivanjem šuma u okolišu. Zadnjih 15 godina napadno je vegetacija napredovala te se čini, da je faza osušivanja stala. I u tom pogledu je društvo oko poljepša- vanja jezera steklo velikih zasluga. Šetnja jezerima. Kozjak spojen je s Milanoveem, nevelikim slapom. Prešavši taj slap, vozismo se desno uz samo jezero. Jezero se odmah na 125 početku proširuje do 360 m,!) za tim se suzuje na polovicu, pa se onda dijeli na dvije grane, koje oblijevaju otok od 250 m du- ljine a 20—30 m širine. Prema jugu jezero se sve jače suzuje, te se završuje oštrim kutom, koja 3 km od slapa u Milanovac jezero. Prispjesmo u lijepi društveni hotel, koji je sagrađen u visini od kojih 50 m nad razinom Kozjaka. Tu se mogosmo uvjeriti, kako je hotel smješten na najprikladnijoj točki za šetnje oko jezera, da se nalazi baš na položini, koja je otvorena i Si- roka, i da je tankim osjećajem za prirodne krasote smješten na točki, odakle se najkrasniji vidik otvara na panoramu jezera. na amfiteatralno smještena gornja jezera i na veličajni gorski okvir, koji obuhvaća kotlinu Korane. Trebalo bi pjesničkog pera i umjet- ničkog kista. da se dostojno prikaže i opiše izgled sa shoda pred hotelom. Ispred hotela stere se do Kozjaka lijepi park, u modru površinu udaraju bijeli slapovi a sjajno zrcalo vode proviruje iz bujnog zelenila snažne šume. Kao da je priroda htjela dokazali čovjeku neiserpivu snagu tvorne svoje moći, zaodjenula je ovaj kraj u najkrasnije ruho i okitila ga biserom, što ga je položila na zelenoj kadifi šumskog saga na njedrima ponosne gore. A kada otrgneš oko od pitome okoline, tad zapinje o nebotičnim glavicama gorostasnih i ponosnih visova, koji u svome krilu ro- diše ovo čudo naše domovine. Gigantička snaga i pitoma ljepota ujediniše se u nedohitnoj slici divne skladnosti. Veličajna tišina legla je preko gora i do- lova pa ti u srce ulijeva mir i slatke snove; kao svečani čas osjećaš dan, što ga tu proboraviš na grudima prirode. I osjećaš, kao da si tek sada privinuo njezinu srcu, kao da si dušu i tijelo okupao na izvoru čistoće i mladosti pak riješio se svega tereta, što čovjeka tereti na zemlji. Ako si i cijeli svoj vijek s prijezirom prolazio uz čudesa prirode, oglušio se veličanstvu Božjeg djela ukočen u navici gradskog života i umjetničkog užitka, ipak te obuzimlje čuvstvo nadubljeg poštivanja prema nedohitnim dje- lima prirode i tu ćeš naučiti, da uzor i izvor svake ljepote u pri- rodi počiva. Kako bio velik među ljudima vani, ovdje u ovome' samotnomu hramu velebne prirode malen se osjećaš, a iz dna ti se duše vine ponizna zahvalnica : 1) Brojevi ovi nisu nađeni točnim mjerenjem, već su samo zato ovdje spomenuti, da se vidi, kakova se je na ekskurziji polučila točnost u ocjenjivanju dimenzija. Pouzdani brojevi već postoje u literaturi. 126 »Bože mili, nedostiziva su tvoja djela!“ A u poniznosti po- nosno ti se duh zanese i srce ti zadrhće od radosti, kad se sjetiš: Ovo mi je domovina! Još pred nekoliko godina bio je ovaj kraj silno zapušten i divlji. Danas je šuma prorijeđena, pa se sa svratišta pruža lijep pogled na jezera. Jezera su svijetlo-modre boje, koju istraživati nismo imali prilike. Da li ju razlog jaka primjesa rastopljenih kami ili sitni organizmi bojadišu vodu ili da li oba ova faktora djeluju, to će tek kasnija istraživanja moći ustanoviti. Na pličinama je voda zelenkasta te priliči posve vodi gla- sovitih gornjo-italskih jezera. U opće joj se lice mijenja prema rasvjeti i oblačnosti neba. Obale su vrlo razvedene te sastoje od vapnenca i sedre. Trošenje vapnenca je u Plitvičkim jezerima vrlo veliko, pa ne nalazimo nijednog predmeta, koji bi u vodi dulje vremena ležao, da ne bi bio obavit jakom korom staložena vapnenca. Temperatura Kozjaka iznašala je onaj dan 21° C. U opće je temperatura Plitvičkih jezera dosta visoka. Podno svra- tišta smješteno je upravo nasuprot slapa, kojim se Jezerce (Buk) ruši u Kozjak, lijepo uređeno kupalište. Slijedeći dan bi određen za razgledanje preostalih jezera. Prevezavši se na čamcu preko Kozjaka, uspesmo se do drugog jezera, koje nosi u opreci prema Kozjaku ime Jezerce. Obadva jezera dijeli stepenica, koja se zove Gradina. Nameće nam se slutnja, da jezera nijesu nastala u +sto doba. Stariji dio čini se, da je Kozjak i donja jezera, a Prošćansko kao da je sekundarna tvorevina. Tu bi taj odnos bio, koji postoji glede vremena između Slunjčice i Korane. Neki erozivni znaci na to vode, nu treba još točnijih istraživanja, dok će se i ovo pitanje moći odlučiti. Do- voljno je, da je ovdje spomenuto kao jedan od onih brojnih problema, koje nam Plitvice još nuđaju. Gradina se sastoji iz sedre, a visoka je kojih 10 m. Vegetacija je vrlo živahna. Tu se izmje- njuje ernogorica i bjelogorica, od koje se osobito ističe jedna vrsta vrbe (salix caprea). Jezerce je neznatno prema Kozjaku, vrlo plitko, na mnogim mjestima viri iz vode šaš, no boje je isto takove ko i Kozjak. Našli smo u Jezercu malih raka, kojih ima i u Kozjaku, ali ne u tolikoj množini. Za čudo je, kako ta voda, u kojoj ima na oko tako malo većih životinja, hrani toliku mno- žinu tih raka. Čini se, da su se raci zadnjih godina osobito po- množili, jer stariji pisci pripovijedaju, da u jezerima ih malo 127 imade. Taložina toga jezera je vapnenac pomiješan s gipsom, pa mora biti u okolini predjela sa pojedinim gromadama gipsa. Kotline Plitvičkih jezera slabo su pod utjecanjem aluvija i nasi- pina i to s toga, što su pritoci dosta čisti. Tomu imamo zahva- liti, da su se jezera do danas usčuvala, akoprem ne možemo nijekati, da se primjećuju znaci osušivanja. Glavni je razlog tomu krčenje šuma, koje je sada obustavljeno, pa je nade, da je osu- šivanje već stalo. Kao nedvojbeni dokaz nazatku jezera nađosmo suhu kotlinu pred Jezercem, u promjeru od kojih 40 m. Kotlina ova pokazuje jasni trag nekadašnjega jezera, a tu je lijepo ušču- vana sedrena ograda. Nad Jezercem smjestio se je Galovac, koji se ruši u slapu visokom oko 12 m u Jezerce. Među tim jezerima nalazi se malena no duboka kotlina, Milišino jezero, a dobilo je taj naziv po narodnoj predaji odatle, što je tu neki Miliša loveći ribe u vodi zaglavio. ' Ovo je jezero eliptičnoga oblika. Duljina mu je oko 50, a širina oko 30 m. Šuma u okolini je većim dijelom bukova, te je flora u opće vrlo slična našoj sljemenskoj flori. U okolini vodene razine nalazimo pravilnih redova mladih vrba, no te su zasađene. Jezero Galovac dugo pol km a široko polovinu toga, odije- ljeno je od Milišina jezera niskom ogradom, koja je klisurasta, a ne sedrena kao ona kod Kozjaka. Na južnoj strani Galovca dolazimo do slapa, kojim se omanje jezero Okrugljak, ili kako ga narod zove, Kruginovac spušta u Galovac. Kruginovac leži oko 10 m niže od velikog Prošćanskog jezera. Oba jezera razdaleko su do 100 m, a spojena su malenim potočićem. Izmed oba je- zera razvio se malen ravnjak, koji nam u ovom kraju rijetku pojavu aluvijalne ravnice predočuje. Tu je smještena lijepa zgrada, ljetnikovac za goste. Drugi dan nastavismo naša istraživanja oko ostalih jezera, a za tim nastavimo naš put prema Otočeu. Nakon vožnje od jednoga sata prispijesmo u mjesto Leskovac, koje leži 2 km prema jugu od Prošćanskoga jezera na aluviju Crne rijeke. Put nas vodi uz potok neobične tamnosive boje, koji nosi pravom svoje ime Crna rijeka, te teče uz desnu stranu ceste uzanim dolom. U bli- zini samog jezera gubi se taj potok u močvarnom tlu i ulazi na taj način u jezero. Ovo je jezero svojom površinom najveće iza Kozjaka, priliči svojim oblikom velikoj rijeci, jer na duljinu od 2:1 km ima tek poprečnu širinu od 200—300 m. Jezero je po- 128 lozeno poput ostalih plitviékih jezera meridionalno, no na južnoj strani zakreće u duljini od 1 km prema zapadu. Od Plitvica do Švice. Prolazismo uz lijevu stranu potoka vrlo visokim i uskim dolom. Bjelogorica iščezava, a zamjenjuju je jake i stare smre- kove šume. Potok se mjestimice proširuje i stvara malena sasma plitka jezerca tamne boje, a imade i malenih slapova, uz koje su smještene pile. Sav kraj podsjeća predjela gorskoga kotara oko- line čabarske. Mrak, koji se već hvataše dna dola, zaodje mrku i ozbiljnu sliku u još tamnije boje. Dol biva sve uži, da se jedva cesta usjećena u kamen provere uz strme mu bočine, a hladni gorski zrak osjetljivo nas opomene, da smo na Čudinom klaneu 500 m nad morem. Odavde se spušta put pod noge i mi jednim mahom osjetismo prijelaz iz jednog prirodnog područja u drugo ; iz guste vlažne šume dođosmo na golišavo, isušeno tlo. Zalazimo u suhi dol, koj nosi ime Sušanska draga. Napadna je razlika nastupila u hidrografitkim odnosajima; iz predjela preobilna vodom zalazimo u kraj, kojemu je oskudica vode dala obilježje. Čini se da grbina Kapele znatno utječe u klimatičke prilike, a da se te uz njenu istočnu položinu znatno razlikuju od onih na za- padnoj strani. Apsolutna visina kraja očevidno nije jedini razlog nagle te promjene, jer se u Vrhovinama još nalazismo 700 m nad morem. Razlog će valjda biti u tektonici gore te padanju pa bražđenju slojeva. Ovdje smo prešli pontsko-jadransku razvod- nicu, a zanimljivo bi bilo istražiti, u kojim pojavima flore, ugri- kulture è atmosfere se razvodnica manifestira. Cini se, da nije samo geometrička crta, vezana uz stanovite visine, već da je suviše toga i prirodna međa. Na Cudinom klancu očevidno dva se prirodna područja sastaju. Dalnja zapažanja nisu nam bila moguća, jer smo — zaustavljeni putničkim nezgodicama kao rasklimano kolo itd. žurili na konak u Otočac. Dol se raširuje i prelazi u oveliko krasko polje, zgodno nazvan Pusti Perušić, kojemu smo krajeve i obrise tek slabo razabrati mogli, jer se je spuštala noć, a nebo je bilo jako naoblačeno, Naša su kola bila tako rasklimana, da smo uz put u osamljenoj kovačnici morali zamijeniti stražnje kolo, a i prednja kola bila su tako satrta i slaba, da smo samo polagano mogli nastaviti put. Kad smo stigli u mjesto Vrhovine, m 129 bila je već duboka noć. Već smo prošli mjesto Založnicu, kada je počelo na zapadu sijevati i grmjeti, a za malo pusti se i sitna kišica. Oko 1 sat poslije ponoći stigosmo u Otočac. Tu smo pre- noćili i probavili prije podne, razgledav mjesto. Iz Otočea krenusmo na Švicu. S lijeve strane ceste proteglo se dosta široko polje Gacke; na mnogim mjestima šire se moč- vare pa tresetišta, a s desne strane ceste kraj je brežuljast. Nakon kratke vožnje evo nas na Gacki. Gacka teče na tom mjestu u širokom dolu s polozitijim pristancima i ravnim dnom, pa se zato rastače u mnoge grane a mjestimice proširila se je u jezerca. Voda je radi tresetnoga dna mrke boje, no čista kano kristal. Kod mosta u mjestu Svici Gacka je stisnuta, širina joj iznaša kojih 20 m, a dubljina '/, m, sa vrlo jakim slazom. Preko ste- penica pada Gacka na usko grlo u eliptičnu krasku dolinu, koja guta vodu. Za većih vodostaja voda ne može odtjecati pa tvori periodičko jezero. Prema ovomu skoku u razini korita moglo bi se očekivati, da Gacka još nije svoj normalni slaz izradila; u taj slap kao da nije faza organičkog razvitka same rijeke, već je tektonička ose- bina tla, koja se je neovisno o rijeci razvila kao kraska dolina. Ovaj slap Gacke je tim važnija morfološka pojava, što čini ušće rijeke, a ta uvire u jezero. Tim slapom preudešeni su svi odno- šaji, koje smo vični gledali na rijekama sa jezerskim ušćem ; go- tovo da bi ovo ušće Gacke nazvali abnormalnim. U kojoj gene- ličkoj svezi ovo osebno ušće sa samom rijekom stoji, moći će se tek ustanoviti iza pomnog istraživanja, kada se bude vidjelo, na kojim geološkim slojevima se je korito razvilo i preko kojih je prešlo. Da je Gacka po širokom otočkom polju amo tamo kole- bala, nema dvojbe i da je ovo kolebanje do nedavna trajalo, vidi se po pličini njenog korita, koje je jedva zabrazdilo u ka- menitu ravnicu. Isto tako se može tvrdili, da je početak ove te- kućice vezan uz najmlađe geološko doba, kada je u Krasu for- macija polja započela. Kako je pako ova mlada, vidi se po dis- lociranim neogenim slojevima. Gacka je prava kraska rijeka i spada u tip poljskih teku- ćica, koje se znatno razlikuju n. pr. od Korane. Cijeli joj je tok veoma zanimljiv, te bi zavrijedio monografičkog opisa. Ona izvire u okolini Cudina klanca, tok joj je najviše podzeman, a uvire, kako je sada dosta :stalno utvrđeno, kod Žrnovnice u Planinski 9 130 kanal. Od svih riječnih sustava našega Krasa — Gacka naime tvori samostalno poriječje — značaj ponornice najjače se na ovoj rijeci očituje, jer joj je gornji pa donji tok podzeman. Time se znatno razlikuje od Like. U otočkom se polju rastače na grane, a samo jedna ponire u Švici. Zanimljiva pojava su joj jezera, koja prekidaju njen tok; zanimiv je obrat temperature u jezeru,!) a i jezero samo, zamuljena kotlina, osobito čudnu sliku daje, kada presuši pa se voda na otvoreni jaz u dnu ruši. Priroda je ovdje stvorila sliku, ne tako sjajnu ko na Plitvicama, ali posve osebne spoljašnosti i ustroja, tako da svaka njena crta prirodoslovcu pruža novih problema. U neku ruku priliči fenomen Svice rasto- kama slunjskima, no po genezi se potpuno razlikuju. Točna pa- ralela obih tekućica znatno bi unaprijedila poznavanje naše kr aske hidrografije. Vegetacija oko jezera ni iz daleka nije tako jaka kao na Plitvicama. Žega je u tom kraju vrlo jaka i dugotrajna, uspijevaju dapače i smokve, pa se čini, da zadnji ogranci mediteranske flore do amo sežu. Jaki slaz rijeke Gacke pogoduje industriji. Tu su smještena 92 mlina, 12 pila i 10 stàpà za pravljenje sukna. A zanimljivi su znaci povodnja na kućama, koji pokazuju, kako Gacka do krova mlinova nabujati znade. Ovaj kraj oko poniranja Gacke u Svicko jezero Zvao se isprva Suvok, onda Suvica pa napokon Švica. Na Cudinom klancu zapažena promjena hidro- grafičkih odnosa i vegetacije očevidno obuhvaća i Otočko polje, pa nije ni narodu izbjegla, koji često upotrebljava nazive, koji označuju nedostatak vode. Na more. Odatle krenusmo dalje prema Senju. Prešavši ubavo Kom- polje, pojavi nam se s lijevu stranu ceste drugo korito rijeke ee ta . 1) Rezultate naših istraživanja oko Gacke i Svice iznijet ću u po- sebnoj raspravi. Grada je preobilna, da bi se još mogla u okviru ove radnje smjestiti. Nešto sam o temperaturi, koja pokazuje veoma rijedak obrat, iznio u Rundschau f. Geographie, Beč, 1900.; o Gacki je inače malo pisano. Dobre i točne podatke je prikupio D. Hire u svojem opisu Like, Zagreb, 1900.; priloge poznavanju njene hidrografije isp.: Senoa, Razvodnica pontsko-jadranska, Franić, Glasnik hrv. naravosl. dr. XII, sv pa Beyera i Frasa. 131 Gacke. koja se pri Otočeu dijeli u 2 tijeka. Ta grana 'ponire kojih 5 km prema sjevero-zapadu od prvoga, koji je vodom mnogo obilniji. Treća grana Gacke ponire na Gušić-polju. Pre- šavši plodnu kotlinu, u kojoj leži mjesto Brlog, uspesmo se van- redno uskim dolom sa niskim pristraneima, koji nosi ime Ra- pajin klanac. do sela Žute Lokve, od kuda nam se pruži krasan vidik na Senjsko bilo. Duga je to gorska kosa, nad nama u vi= sini od kojih 700 m, obraštena do podnožja gustom šumom. Smjer joj je jugo-istočan, a bočina, uz koju se testa uspinje, vrlo je strma. Na Vratniku, baš pod najvišom grbinom St kose, bila nam je štacija. Tlo se je znatno promijenilo; ko crvena nit se vuče cesta posred zelenih travnika i na mjesto sive boje vapnenca, stupila je crvena vulkaničkih izmetina. Tu nam se otvori veličanstven pogled na more, grad Senj, pa bližnje otoke Krk i Rab. Vratnik leži kojih 700 m nad morem, te se cesta u duljini od 15 km polagano spušta s njega prema Senju u mnogim zavojima. Ova je zapadna bočina Senjskoga bila dulja no ipak dosta strma, jer se spušta sve do razine morske. Vegetacije nema nikakove, samo pojedini nasadi čine zelene oaze usred strašne goleti. Nakon kratke vožnje ostavismo gorski ravnjak duboko za- sječenog vratničkog sedla, te se po malo spustismo u suhi dol, u samu Senjsku dragu. Već iza Vratnika strujio je oštar vjetar, no u toj dragi postizava vanrednu brzinu i jačinu, proizvađajući uz to oštar, siktav ton. To je poznata senjska bura, za Senjane gotovo svagdanja i neznatna pojava, koja tek u kasnu jesen po- staje veličanstvena i strašna. Osobito je zanimljiva draga, PA je duboka brazda u bočini vapnenca, usred kojega izbijaju vulkaničke stare kami te se trag vulkaničke tektonike još zapaža. Senjska je draga po svojoj osebnoj tvorini, po ei sastavu, a i po hidrografičkim i klimatičkim osebinama je an od najvažnijih točaka naše do- imovine. : Senjska je draga toli važna po utjecaju na Senj, te kao leglo senjske bure, zvrijedila bi podrobno ispitivanje i opsežni opis. Tu bi se jamačno našli važni prilozi za poznavanje bure, a osim toga je silni ovaj kameniti lijevak tipičan barranco pa veličanstvena slika velebitske bujice. Makar je u Senju i na moru tišina vladala, na Vratniku * 132 nam vjetar skoro kočiju prebaci, tako da smo podignuti krov morali položiti. Pristranci dola isprva niski, postizavaju prema sredini visinu od preko 300 m, te se prema moru opet završuju niskim obron- cima, a na lijevom od njih stoji ,Nehaj grad.“ Duljina te drage iznosi oko 5 km, a smjer joj je sjevero-istočni. Goli pristranci stoje pod zajedničkim jakim uplivom vjetrene i vodene denuda- cije, koja je raznašujući prku kam mjestimice stvorila čitave na- slage koturina, grohoti i pijeska. Boravak u Senju upotrijebismo na razgledanje grada, nje- govih umjetnina, okoline i osobito mora. Grad je građen tik uz obalu morsku, te nosi biljeg pravog primorskoga gradića, kojemu je stara hrvatska kultura uz primjese talijanske podala osobito i zanimljivo obilježje. Ulice su nepravilno građene i uzane, sa visokim kućerinama, a mnoštvom dućana i birtija. Po danu je donekle živahno samo uz more na rivi radi velike vrućine, živahno gibanje nastaje tekar pod večer. Položaj u ve- ličanstvenoj gorskoj okolini, u okviru ozbiljnih velebitskih stijena a na rubu divnoga ovoga mora te usred raslinstva mediteranske flore, koje kao vijenac mirisava cvijeća onu goljet kiti -- to sve podaje Senju dražesli i čare južnjačke prirode a i ozbiljnost sjevernih krajeva. Senjska luka -je prirodni morski zaljev, a sa zapadne strane umjetno zatvoren. U svemu se opaža, da Senj stoji, ma da se nije tu razvio svjetski promet, na odabranoj točki i da je po svojim geografičkim prilikama prevažno mjesto. Sabirna i pri- vlačiva snaga položaja raspoznaje se i u dosta znatnomu prometu, te je Senj prirodno središte znatnog područja. More je zelenkasto- modre boje u samom zaljevu, no u nekoj daljini prelazi u bljedo- modru. Temperatura morske vode u kupalištu senjskom iznašala je taj dan tek 21% G. Dno morsko pokriveno je uz obalu oštrim šlunjkom, no uz ovaj našli smo mjestimice gruboga pijeska. Voda je vanredno prozirna, te se i u dubljini od 10 m može raspo- znati dno. Obala je dosta razvedena u horizontali kao i u ver- tikali. Ipak je pristajanje izvan luke dosta teško, jer obalnu crtu čini stepenica najmlađe tvorbe. Tu se lijepo raspoznavaju slojevi kao u kakvom profilu. Osim Senja upoznasmo jošte Crikvenicu, divnu Opatiju, Sušak, Trsat pa golemi promet riječke luke. Preko gorskoga ko- tara vratismo se želježnicom u Zagreb. 133 Ovo je referat o prvoj ovećoj geografičkoj ekskurziji. Bila je skopčana znatnim duševnim a još većim tjelesnim naporom. Gotovo svaki je dan trebalo prije zore uraniti a preko dana se je radilo i putovalo, na večer sakupljeno gradivo pregledavalo i tumačilo u poučnim diskusijama. Cijelim putovanjem prevalismo 572 km. Od toga željeznicom 300, parobrodom 80, pješke 53 a ostalo kolima. Vidjeli smo znatan dio naše domovine; gotovo najpoučnije pa i najljepše krajeve. Osim ledenjaka i alpinskog kraja vidjeli smo gotovo sve vrste geografičkih oblika: nizine, humlje mlade dobe, ponornice, jezera, fenomen krasa u svim oblicima, tragove vulkaničke djelatnosti, a najzad i divno more: prošli smo gotovo sva bilinska područja, što su u našoj domo- vini zastupana, a imali smo zgode promatrati i čovjeka, kako obitava i živi na preraznoličnom tlu; u plodnoj nizini, na oporom Krasu, u samoći prašume, na najvišim obitavalištima domovine, a napokon i uz more usred mediterane flore. Ushićeni divnim sli- kama i ljepotom naše domovine, a opskrbljeni obilnom građom, koju mogasmo prikupiti na temelju vlastite autopsije iz same pri- rode, iz najdragocijenijeg izvora geografičke spoznaje, vratismo se kući. Ugodna nam je dužnost, da se ovime harnog srca sjetimo svih, koji su nas naklono potpomogli i dali nam priliku, da smo svoje stručno znanje tako uspješno mogli proširiti i za nas to- like važne krajeve vidjeti. U prvom redu nam je dužnost najpo- niznije se zahvaliti visokoj kr. zemaljskoj vladi, koja nas je nov- čanom potporom potpomogla, te tako omogućila provedbu eks- kurzije. Osim toga dugujemo mnogu zahvalu mjesnim oblastima i prijateljima. koji su nas u velike prijaznim susretanjem i svojom potporom zadužili, i kojima imademo zahvaliti, da smo na svim mjestima našli opskrbe te izdašne pomoći našega rada. Neka izvole slav. mjesna poglavarstva u Josipdolu, Slunju i Otočcu primiti ovime izraz naše zahvalnosti, nadalje slavno ravnateljstvo biskupskog sjemeništa u Senju, pa družtvo za uređenje Plitvičkih jezera i velemožni gospodin Janeček; za tim p. n. gg. načelnik Lisac u Josipdolu i župnik Malinarić, dr. Harazim u Slunju, na- čelnik Henneberg u Otočcu i župnik Iskra na Vratniku. Novo nalazište diluvijalnih životinja. Prije nego progovorim o samoj špilji, gdje sam naišao na tragove diluvijalnih životinja, reći ću nješto o samom terenu u kom se nalazi ta špilja. — Već od mjesta Lasinje pa do Borića vidiš na jednu i drugu stranu niz razliénih pjeskara, koji svojim valovitim obliéjem podaju oku na prvi mah lijepu i zanimljivu sliku. Osim toga prepredeni su raznim potocima, — Kremešnicom, Jasevicom. Trepčom i samom Kupom, — koja ih sa sjevero- istočne strane okružuje, kamo se i potoci slijevaju. Pjeskari ovi zapremaju dosta veliki prostor, a smjesa su iz rastrošina raznoga plutoničkoga stijenja, koje je prije znatno više stršilo. Pilar pu- lujuć ovim krajem god. 1871. dao je neke oglede izbrusiti i raz- poznao amfibol, augit, diabas, magnetovac i zlatno krnje, a sve to ukrućeno ilovastom smjesom. Lijepi profil tih pjeskara nalazimo u otvorenom dolu potoka Kremešnice, na desnoj strani Jugova mlina. Lijepi su diabasi, koji su usljed svoje trošnosti prešli u glinaste oglušine žuto- rđaste boje. Nedaleko od mosta, gdje utječe Kremešnica u Kupu, vidi se rđast diabas, koji već postupno prelazi u spomenutu oglu- šinu, Izmjena vlage i suše, topline i zime i ini atmosferski učinci izglodaše ovo plutoničko stijenje i pećine, a toga radi i preobukao se čitav gotovo kraj žuticom, koja krije pod sobom i najmlađe slatkovodne naslage, pa i sam diluvium. Nisu ovo dakle nikakove naslage, kako se na prvi pogled čine, već subaerijalne tvorine, a podloga su im paleozoički i mezozoički pješčenjaci. Izuzmeš li ono malo naplavnih ravnica, koje rabe za sjeno- kose, uz spomenute već potoke, zemlja je malo ubava, laporasta. Zemljište po brežuljcima rado propušta vođu, pa za to treba često kiše, da bude produktivnim, a mala samo suša uzrokom je velike nerodice. Na tom zemljištu rastu bujad (Pteridium) i re- 155 sulja (Erica), koje inače uspijevaju na najsiromašnijem tlu. Može se reći, da ovdje imade takovih tužnih mjesta, da ni ista bujad ni resulja neće rasti. Razumije se, da je i narod u ovim kraje- vima vrlo siromašan, i baš to je i uzrok, što su ovi krajevi — takozvane banovine — sve do danas ostali nepoznati i neistra- ženi, jer se svakom učenjaku grustilo boravili u njima, pošto ne može dobiti ni hrane ni noćišta. Osim toga bio je to kraj sve do najnovijega vremena, dok nije ukinuta stara Krajina i prove- dene nove reforme, pun. zlikovaca, da čovjek, stranac, u po bijela dana nije bio siguran za svoju glavu. Ovoliko u kratko o samom terenu, u kom sam dne 24. svibnja pronašao vrlo lijepu, zanimljivu špilju, novo nalazište špiljskoga medvjeda i inih diluvijalnih životinja, a donekle naišao i na tra- gove samoga čovjeka. — Odmah od ,Lukinić mosta“ na potoku Trepči uz desnu obalu diže se dosta uzvisito brdo, prozvano »Lukinić brdo“, (280 met.), u kojem jugo-zapadno do 40 met. od obale Trepče, jeste diluvijalna ,Lukinić špilja. — Na pro- tivnoj strani, s lijeve obale Trepče, jeste uzvisito brdo ,Kirin“ gdje je njekada stajao stari kirinski grad, komu se i danas tek neznatni tragovi poznadu. Smjer špilje je zapadno-istočan. Kam u kojem se nalazi, taložina je morska, a od istog je kama i uspo- redna glavica ,Komnenova“, dijeli ju od špilje jedva vidljiv po- točić ,Otok“, koji utiče u Trepču. U ravnici Trepče pokazivao je barometar 766, a na vrhu špilje 763, kut priklona iznosio bi 40% — Spilja, koja danas iznosi u duljini 35—40 met., zasuta je što potočnim muljem, a što opet usljed erozije i klimatičkih odno- šaja, te bi trebao dovoljan broj radnika, koji bi prije samu špilju očistio. U samoj taložini mulja nalaze se ovi ostatci diluvijalnih životinja. Ja sam nisam mogao, da prokopavam u dubljinu, već na samoj površini našao sam kosti, čeljusti i zube diluvijalnog špiljskog medvjeda, a uz njega i druge kosti suvremenih živo- tinja, a po gnjilim ostancima zaključivao sam na ognjište samoga čovjeka. Iz vana nalazi se kao lijepo predvorje, koje imade 18 met. po duljini, 2 i pol met. u visinu, a 4 met. u širinu, gdje su do u najnovije vrijeme obitavali cigani. U špilju samu ući se nije moglo, tek mali ni pol metra veliki otvor bio je na istočnoj strani, koji je istom ove zime dao prokopati gospodin pravnik Josip Lukinić i tako danas imamo umjetan ulaz od 1 metra širine, a 2 i pol metra visine. U samoj špilji širina je 136 st različita u koliko se može da vidi, i što nije zamuljeno (2—8 m.), a isto tako različna je i visina. (1-24, m.) Na kraju špilje na- lazi se jedan oveći stalagmit, a od njega istočno malen zamuljen otvor, nastavak špilje. — Spilja je vrlo suha i čista, osim par paukova i šišmiša nema ništa drugo u njoj. — Danas ona je vlastničtvo gosp. Janka Klasnića, komu vrlo blagodarim na lju- bežljivosti, da me je lijepo primio i da sam mogao bar donekle pregledati samu stvar. Stjepan Vuksan, stud. phil. Izvještaj o VII. međunarodnom sastanku zemljopisaca. Upravo je ravnateljstvo međunarodnoga sastanka zemljo- pisaca izdalo i rasposlalo članovima izvještaj toga satanka, na kojemu bijahu jeseni 1899. u Berlinu na okupu stručnjaci iz svih strana svijeta. Još nikada nije taj izvještaj osvanuo u tako sjajnom ruhu i s tako važnim sadržajem, ali nije nigdje ni bilo toliko odličnih zastupnika znanosti, toliko znamenitih ličnosti na okupu, koliko u Berlinu. Naravno da odgovara i sadržaj izvještaja opseznomu i mjerodajnomu radu, koji je plod osobnoga saobraćaja i — go- tovo bih kazao — konkurencije tolikih stručnjaka. Odavna smo vični gledati te sastanke zemljopisaca kao vanrednu neku pojavu, u kojoj se usredotočuje znanstveni rad, mjeri napredak i izdaje lozinka za budući rad i kojim smjerom da se u geografiji napre- duje. No berlinski je sastanak natkrilio sve prethodne gotovo u svemu, što se geografije tiče. Za prvo je bio broj sudionika upravo impozantan (1500), a tomu broju odgovaraju i sve pri- preme, kojima je sjajna metropola njemačke carevine svoje goste dočekala. Za drugo je znanstvena važnost ovog kongresa osobito velika. Tu zastupahu sve grane znanosti najodličniji stručnjaci, tako da je bila iznesena potpuna slika savremenog stanja geo- grafije; prijedlozi pako izneseni i usvojeni, određuju za slijedeće godine smjer i ciljeve znanosti. Izvještaj, koji pod naslovom Verhandlungen des VII. inter- nationalen Geographen Kongresses, Berlin, 1899. u dva sveska sadrži točnu prikazu cijelog obavljenog rada, od tolike je važ- nosti, podaje tako obilnu građu, da ću podrobniji referat uz kri- tiku glavnih stečevina znanosti iznijeti u slijedećem svesku. Dr. Hranilović. 10 X una n A A ininsiase: mdnbovsnubom JIVo igičsjvsk .s9oselgolimes, >...” onto patariata ent i var Dr BUN | atvonnii gli ua j alebise 4 ODA inat! Livia um Tosi A ell ? PI ši A 4 driven Kutini! i KE nl . x k > 78: I gi 481 NE pes: ff otti a | lit aloe Kol Er : tone smes odala $ i Ara dA gtouba ab Guimaer Miti riso tir Taxi io simo shots balu 400 usata : hate) e (OLO . a I : hat Hanns 0% ola ‚u ii Ra e Vr ou nn > 5 : . i : La 15 naca! 4 La] FICA : HW) CISITIOLA, (gumi OVE F : : slag in grijan ugine g hina ‚ro dativ: : “î1 Ti xa : : : > sana vesti sai AVO d ro Hina ii both: ie Qunono sni s | u ik u ' i i sorti i af sb QI X | af sI xi cui otv ui Lal se Li 7 rain’ Era ib ei ee taz) ir‘ a oyunb nk i si di X. stagna) nerd u : =) ' i | Z 4 4 u la hitze: nolsno us;škiqg mos j dx | o” i eb 2 » . vl ili ' : i Nai ti CO ALI ŽE Mi RE : tiara Hair) Lamento undate MITTE U i HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUSTVO. (SOCIETAS HISTORICO-NATURALIS CROATICA.) en — GLASNIK HRVATSKOGA NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. UREDNIK DR A. HEINZ. GODINA XIII. — BROJ 4—6. SA 1 SLIKOM U TEKSTU. ZAGREB 1902. VLASTNIŠTVO LNARLADA DRUŠTVA. KR. ZEMALJSKA TISKARA. A È Ma J Rt h Th Ka i OVRŽU AU pom KR (ATA AREA pio vet) BRIAN, 1 a Mea nn - -- n e È DIET kem ‚TA JA AU rode rasa Ì n MPA) Nur. RG for NU ARITOS UPERET U MOTI LAM ku, Kot REN È Dici A } uam da TIL i —— ANA ANAL ATS NH TERZA LO: Društvene vijesti. Massi suradnicima, i Etatelfima LL Lilo ai aa ale a nalen SOLINAS Zapisnik XII. glavne skupštine a o era IR Rasprave. I. Šarić: Fitogeografski odnosi zagrebačke okoline. . +... .. G. Kolombatovié: Contribuzioni alla fauna dei Vertebrati della Radnje ornitološkog sadržaja. . Marek: Ornithologisches aus Zengg III. ........ 4... . Rössler: Hrvatska ornitološka centrala .. ... 2.2.2200 . Rössler: Izvješće o radu hrv. ornitološke centrale g. 1901. . Rössler: Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1901. . Rössler: Jesenska selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1901. SEoE>EE=< Bilješke. . Hirc: Ljudevit Gaj kao florista . Hirc: Prirodopisne crtice eek ou. 'u- 04 aleje al Ware ny pia 1a DI de < apple te calde Ls. lla) Teena Am rea pra Radnje geografskog sadržaja. pl. Hranilović: Novi smjer naše geografije . ......... mam Hramlovie: Nansen i Hrvati LL aje n ja . Gorjanovié: Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa . . DL Hranilović: Odgovor prof. Gorjanoviću 0... Vv... NiGorzjanovié : Odgovor prof. Hraniloviću . ..... » Lt . Gorjanović: Novo nalazište diluvijalnih životinja ....... Boj Vuksan: Odgovor prof. Gorjanoviću . i... Le ee mereeranović : Odaovove. Vuksanu:, . . u. e e a ee A. Langhoffer: + J. Pavel sosom nt Cv) 107 155 161 169 185 493(142) 196 203 205 206 206 207 Mo šk uš A Aid i al pria tit g IEV En A RE Pi sd ih Ka la Li i ij ww Wu a xi sti. di ins } RE, è LI A rs u: ig ni Moru] ‘ du e 92 ì - A Lali x di N To » = ‘ . To f u uf ( PA LA u tp ’ „=“ A € ge ) ‚Bastiv anaviauer i lee 1 Mini - iu Rua ad + “a .. i + + * PI Ù 4 5 pi dev) rv li i A pro kp vu a TUE ( dr: sa gasn \terdnn' alla dada lay rad) idatargomn im LO alla af aspetti alta Ina Ya iki Fi di SEP A A a KE BT mI LR ADE Ma aid KAT WERTOT EFT a ted iliti "ft slađabni goxXsolotinto stupa. N Br JI a dva va darigaloitam) "wa vn È nia vin a 464 ladino apatit HE UT IMP,y èolpitoss ade an nbiej dai 1 DI TORE aipoozata. Kia Tal url anjoljast | IN MOGLI a ilinove/M.t ponte ra 0 Fall, alito, nica value «nA, «vaste dot “ pi a a a daa alpe a uixio!t gu ini! strahlt si da tal 19 In ARE e Nata ardito: aa ghia PACE ‚aintrbas goxaterg09g slaba (vt a da a Ale GIAN MISA u pora! niz Be ar, pera Di patria ansia Vin agda fl TE u ee ni paraldotà Haie nor Tb vozat hi ut 2% RK, . < a ren or Wo! diver MER. ob MitrolianaA 200 a: cad i Ayo rodi VJ ae aja oja Piko ala tjeotih wis cei 0 RENO afr PR 22» WAHR. “rage ne wi Er lm? a va vog bila SA ila cen; IL 2 re Maza Pasto AT i : Ćć, Drustvene vijesti. Nasim suradnicima i Citateljima. Ravnateljstvo hrvatskoga naravoslovnoga društva predalo je od početka ove godine 1902. uredništvo , Glasnika hrv. na- ravoslovnoga društva“ u ruke potpisanoga urednika. Što su zaslužni predšasnici njegovi prof. Spiridon Brusina i prof. dr. Antun Heinz za ovaj časopis učinili, pokazuje 13 knjiga njegovih, koje su pod njihovim uredništvom izašle i vrijedni prilozi njihovi, kojima su tečajem tih godina list obdarili. I novo će uredništvo svojski nastojati, da u duhu svojih predšasnika , Glasniku“ sačuva prije svega dosadanji naučni duh i da ga u tom smjeru unaprijedi. Na prvom će mjestu biti prema tomu originalni naučni prilozi iz svih područja prirodne nauke i autoreferati pisaca o njihovim naučnim radnjama pu- bliciranim drugdje. Kako bi se izvanji naučni svijet upoznao s radom hrvatskoga naroda na polju onih nauka, izvješćivat će od sada stručnjaci u » Glasniku“ na njemačkom jeziku pod naslovom „Mathematisch- naturwissenschaftliche Mitteilungen aus Kroatien“ o svim radnjama, koje su u području matematičkih i prirodnih nauka stampane na hrvatskom jeziku od 1. siječnja 1901. dalje. Hrvatsko se na- ravoslovno društvo nada, da će tim načinom u jednu ruku po- stići još veće priznanje u stranim stručnim krugovima i življu izmjenu svojih publikacija s publikacijama drugih sličnih naučnih društava, a u drugu će ruku ovi referati domaćim stručnjacima i prijateljima prirodne nauke prijegledno pokazivati, što se i koliko se na tom polju u nas radi. No kako prirodna nauka danas žurno napreduje, bit će briga uredništva, da u posebnim essayima, pisanim od stručnjaka * VI È, razumljivim jezikom, izvješćuje članove hrv. naravoslovnoga društva o najvažnijim tekovinama i resultatima suvremene pri- rodne nauke i njezinih primjena, o aktuelnim pitanjima prirodne nauke i s tim u svezi o raspravama važnih stručnih kongresa, Osim essaya služit će istoj svrsi stalni odio lista pod naslovom „Naucne vijesti“. Posebni će odsječak izvješćivati članove društva o preda- vanjima i raspravama na redovitim mjesečnim sastancima društva, o radu pojedinih sekcija društvenih, o glavnim skupštinama i o svim važnijim dogođajima u životu društva. Književne obznane domaćih i stranih publikacija poslanih uredništvu, bibliografija prirodne nauke u Hrvatskoj stara i nova, osobne vijesti i vijesti o naučnim institutima prirodne nauke zapremat će posljednji odjeljak časopisa. Ovaj je program ravnateljstvo hrv. naravoslovnoga društva u sporazumku s uredništvom udarilo , Glasniku“ za budućnost. U kojoj će se mjeri taj program moći izvoditi, to stoji do po- štovanih suradnika naših, i do vjernih članova društva. Sve do- sadanje suradnike usrdno molimo, da nasidalje darivaju svojim vrijednim prilozima unutar ovoga programa, a u kolo naše po- pozivamo najuljudnije sve stručnjake i radnike na polju mate- matičkih i prirodnih nauka. Nadamo se, da će ovaj novi red časopisa ciljevima našega društva poslužiti, da će mu sačuvati sve stare prijatelje njegove i steći novih. » Glasnik“ će kao i dosada izlaziti dva puta na godinu u polovini i na koncu godine i svaki će godišnjak imali oko 25 štampanih araka. Podpredsjednik : Urednik : Dr. Julije Domac. Dr. Oton Kučera. Imenik članova do konca godine 1901. A. Ravnateljstvo. Predsjednik: Dr. Antun Heinz, kr. sveuč. profesor. Podpredsjednik: Dr. Julije Domac. kr. sveuč. profesor. Tajnik: Blagajnik: Franjo Sandor, Antun Malčević, profesor kr. realne gimnazije. asistent nar. zoolog. muzeja. Arkivar: Cesar Hasek, umir. profesor preparandije. Odbornici: Dr. H. pl. Hranilović, Dr. August Langhoffer, kr. sveuč. profesor. kr. sveuč. profesor. Zamjenici: Dr. Oton Kučera, Dr. St. Gjurašin, prof. šum. akademije. prof. žen. liceja. VII B. Članovi društva. Začasni : Blanchard dr. Raphaél, ua medicin. fa- kulteta i t. d. : T Bogdanov Agia Pisi sveuč. povi Brusina Spiridion, kr. sveučilišni profesor, pravi član jugoslavenske akademije i t. d. + Doderlein dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i poredne anatomije Friedel dr. Ernst, gradski senato zem. muzeja grada Berlina 5 Horvath dr. Géza de Brezovica, el, nar. zool. muzeja, pravi član magj. akademije it; EA a o RIAA + Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor velike škole, predsjednik srpske akademije, dopisujući član jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti RIA a E + Štur Dionis, ravnatelj c. kr. geološkoga za- voda, počasni član jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ravnatelj Utemeljitelji: Grad Karlovac. Grad Zagreb. Petrovaradinska imovna općina Prva hrvatska štedionica Trgovačko-obrtnička komora Trgovačko-obrtnička komora * * * Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnog ae y Danilov dr. Franjo, um. savjetnik e. kr. namjest. Paris. Moskva. Zagreb. Palermo. Berlin. Budimpesta. Beograd. Beč. Mitrovica. Zagreb. » Osijek. Karlovac. Rijeka. Zadar. IX {+ Jäger Lovro, veletržac - . ............. Osijek. Nj. preuzv. Khuen-Hederväry de Hedervar grof Dragutin, ban kraljevina Hrv., Slav. i Dalm. Zagreb. + Nj. uzv. Mihalović Josip, stožernik sv. R. C. nadbiskup SE PETE NIT IK KG KI, OB L Nemičić dr. Milan, sic iznio sig ans te Karlovac. Normann-Ehrenfelski grof Rudolf... ... Valpovo. T Ožegović barun Metel, c. kr. državni savjetnik Hietzing k. Beča. Pejačević grof. Pavao - . . . - . IR obe ud Podgorač. Polić Antun, veletrZac < < 4 . wu. . Rijeka. Nj. preuzv. Posilović dr. Juraj, nadbiskup it. d. Zagreb. Schwarz dr. Vatroslav, k. zem. zdravstveni sa- vjetnik, ravnatelj i primarni liječnik osječke foliiceso, Ark ruke. Retour: Osijek. + Šest Franjo, ljekarnik ...... <. rk. VAGA Karlovac. MeneašrJosipmirmu pt ind mocan). ke ga Zagreb. Vranyczany barun Ljudevit - . . ....... i Vranyczany barun Vladimir... ....... Laduč. Zerjavič dr: Jurdjižupnikh tt. roestung nae Mar. Bistrica. Redoviti članovi: Bauruš dr Milandi oderzo - Zagreb. Auer; Rob. Ferdo, itgovacija, - 14.41. gomile. < 2 Balasko Ivan, umir. ravnatelj male realke. u Peline me tetano nas ask sb È Beyer Josip, profesor kr. velike donjogr. gim- agito Sri Ro vare à Boembelles: grof Marko mlake Gara Opeka k. Vinice. mella grof Hagojoi «pescando Zagreb. BROS dr. stjepan, “župnik 0g 5 Bosnjakovié dr. Srecko, predstojnik kr. zem. analit. zavoda i prof. šum. akademije . . . È Brunsmid dr. Josip, kr. sveučilišni profesor n Bučar dr. Franjo, profesor kr. gornjogr. gim. H Deml M., profesor kr. real. gimnazije . . . . . A Deželić Gj. Stj.. gradski senator. ...\...... È Deželić Vilimir, pristav u knjižnici kr. sveučilišta i Domac dr. Julijo, kr. sveuè. profesor . . . - - Zagreb. Dragić Slavoljub, profesor kr. realne gimnazije I Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor . . . - n Fischbach Robert, šumarski nadzornik . . - - i Folnegović Fran, posebnik. . ...... abete A Franges Oton, kr. zem. povjerenik za gospo- daćstvo i prof. šumar. akademije . . . . . F Gjurašin dr. Stj., profesor Zen. liceja i priv. Even adoceni; nenn RE : Gnezda Antun, trgovac. . +. 44. 1 Goglia Ferdo, profesor kr. nautičke skole . . . Bakar. Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor Zagreb. Gruber dr. Dane, prof. kr. donjogr. gimnazije 1 Hasek Cesar, umir. prof. kr. preparandije - - uy Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor . . . . . 5 Hlavinka Vinko, ing. i profesor kr. šumarske akademije: a “lola ice kansa A 1 Hoić dr. Ivan, ravnatelj ženskog liceja - - . - s Hondl dr. Stanko, profesor kr. donjogradske velike. gimnazije,« dis s » Wine e o N Hranilović dr. Hinko pl., kr. sveuč. profesor È Hržić pl. Velimir, profesor kr. realne gimnazije 5 Janeček dr. Gustav, kr. sveučilištni profesor S Jarić Stjepan, profesor kr. učiteljske škole ) Jurišić Živko I, profesor u II. gimnaziji - - . < Beograd. Kiss pl. Dragutinväles: sato; Modang Saulovec k. Varazdina. Kišpatić dr. Mijo, kr. sveuč. profesor. . . . - Zagreb. Koča Gjuro, nadšumar . . . 06. a Vinkovci. Korlević Antun, gimn. profesor i učitelj šum. akademije "a Hart ER o o a OMI 2 Kosirnik dr. Ivan, primarni liječnik bolnice milosrdnih sestara Salta IGN E u Kučera dr. Oton, profesor kr. realne gimnazije i učitelj kr. šum. akademije ....... , a Langhoffer dr. August, profesor kr. sveučilišta : Lohmer Š., profesor kr. realne gimnazije . . . d Malčević Antun, asistent nar. zool. muzeja : Marek Ivan, profesor kr. zem. obrtne škole 4 Marek M., profesor kr. vel. gimnazije. - . . - Sen]. Medić Mojo, profesor kr. realne gimnazije - . - Mohorovičić dr. Andrija, profesor kr. realne gimnazije i sveuč. privatni docenat LOCI i Mil Se Scenes Muzler Josip, umirovljeni podZupan . . . . . . Partaš J., profesor šumarske akademije Pavlović P. S., profesor II. gimnazije. . . - - Penjić Bogdan, profesor kr. velike gimnazije Prukner Josip C., ravnatelj slavon. štedionice Purić Josip, profesor kr. realne gimnazije Rakovac dr. Ladislav, umirov. tajnik kr. zem. vlade, predsjednik liječničkog sbora . . . - Ratković dr. Ivan, odvjetnik. . . ....... Rossler dr. Ervin, profesor kr. real. gimnazije Rušnov Antun, predsjednik banskoga stola . . Szentgyörgy dr. Šandor, profesor kr. donjo- gradske gimnazije Šandor Franjo, profesor kr. realne gimnazije i učitelj šumarske akademije Schwarz dr. Dragutin, primarni liječnik bolnice mil. braće Šenoa dr. Milan, prof. kr. vel. gornj. gimnazije Šmit Franjo, profesor kr. vel. gimnazije . . - Štambuk dr. Ivan, općinski liječnik . . . - . - Turković Petar, posjednik . . . ........ Varičak dr. Vladimir, kr. sveučilišni profesor Vrgoč Mato, kandidat profesure . . . . . . . . Wickerhauser dr. Franjo, primarni liječnik bolnice mil. sestara Winkler dr. Eugen, liječnik Zahradnik dr. Dragutin, c. kr. sveuč. profesor JARA SIE CO KE PR RT IDO ei FT Lo AI OI TRECA ai x) Be Te S E JE PRODRE e, I g e) fa e ira KJ KE MATO TA, JE IGT MET) O A TO * * Dubrovnik. Domorodni muzej. Gospić. Kr. vel. gimnazija. Ivanić grad. Gradsko poglavarstvo. Križevac. Kr. gospodarsko učilište. Osijek. Kr. vel. gimnazija. XI Beograd. Osijek. Zagreb. ” Rakovac. Jelsa. Zagreb. XII Osijek. Kr. realna gimnazija. s Kr. učiteljska škola. Petrinja. Kr. učiteljska škola. Sušak. Kr. vel. gimnazija. Senj. Kr. vel. gimnazija. „ Trgovatko-obrtniéka komora. Spljet. C. i kr. gimnazija. Vinkovci. Kr. vel. gimnazija. Vukovar Mala realna gimnazija. Zadar. C. kr. mala realka. Zagreb. Kr. vel. gornjogradska gimnazija. X Kr. realna gimnazija. x Ženski licej. Š Nar. zoološki muzej. Zapisnik XII. glavne redovite skupštine hrv. naravoslovnoga . društva obdržane na dan 28. veljače 1902. Predsjednik konstatira, da je prisutan dovoljni broj članova te pozdravlja gg. članove ovim riječima: Veleštovana gospodo! U ime hrv. naravoslovnoga društva lijepo Vas pozdravljam i zahvalu Vam izražavam, što ste imali dobrotu potrudit se ovamo, da Vam u ovoj XII. glavnoj skup- štini našeg društva položimo račun o našem radu tijekom mi- nule godine. Ne ću da idem pred rudo pojedinoj gospodi od- bornicima kao zvaničnim izvjestiteljima; nego ovo jedno smijem ipak reći, da se ravnateljstvo ,Hrv. nar. društa“ scijeni sretnim, što može vedra lica i mirne savjesti stupit pred Vas, moja go- spodo sa svojim računima o radu društvenom u minuloj godini. Na svim linijama prema skromnim našim silama, skroman doduše, ali zdrav napredak, miran, ničim nepomućen razvitak društvenog našeg života, lijepi, pozitivni, s kompetentnih strana nam priznati uspjesi u rješavanju naših zadataka — to je zaključak, to je bi- lanca, do koje ćete i Vi moja gospodo pouzdano doći, kad iz bližega čujete izvještaje naših zvaničnih referenata. Uvjeren, da će tako biti, ja izražavam vruću želju te bi naše društvo, stupajući današnjim danom u nov period života, sretno bilo i cvjetalo na uhar nauke i prosvjetnog napredka hrv. naroda. Quod dii bene vertant! Zatim pozivlje tajnika, da izvijesti o društvenom radu i napretku. Veleslavna skupštino! Rad odbora hrv. naravosl. društva i napredak samoga našeg društva tekao je g. 1901. ovako: Kako je veleslavnoj skupštini poznato, povjerila je kralj. zem. vlada ustrojenje hrv. ornitološke centrale našem društvu. XIV Prvi naš predlog, da se naime uredi samostalna ornitoloska po- staja, sa svojim osobljem i prostorijama nije kr. zem. vlada poradi skučenih novčanih sredstava mogla uvažiti, ali se izjavila sprem- nom, podupirati svaki rad u tom smjeru unutar društva. Uzevši ovu izjavu vis. kr. zem. vlade na znanje, sastavio je odbor drugi predlog, kojim se omogućilo oživotvorenje te institucije. Hrvatska ornitološka centrala je sada ustrojena unutar hrv. naravoslovnoga društva tako, da je imenovan posebni stručni pododbor, koji nadzire radnje centrale, dok je vis. kr. zem. vlada imenovala upraviteljem centrale našeg člana gosp. dra. E. Rösslera, koji uz sniženi broj svojih učevnih sati bez daljnje nagrade poslove centrale vodi. Publikacije ornitološke centrale štampaju se u našem ,Glasniku“ na trošak kr. zem. vlade. Članovi centrale, koji su ujedno i članovi društva dobivaju čitav ,Glasnik“, a mo- tritelji ne članovi samo separatne otiske o izvješću centrale. Tako je uspjelo uz patriotsku požrtvovnost toga pododbora i upravi- telja centrale te njenih motritelja već ove godine sakupiti lijep broj podataka, tako da je prvi izvještaj hrv. ornitološke centrale mogao izaći u jur doštampanom 2. polugodišnjaku ,Glasnika“ za BA 490 Tim je odbor, kako to veleslavna skupština uvidja, svoj djelokrug znatno raširio, pa je nade, da će i mnogi motritelj postati pravim članom našega društva. Ali će se, kako se odbor pouzdano nada, moći društvo još i u drugom jednom smjeru proširiti i to osnutkom drugih sekcija, pa je u to ime zaključkom odbora jučer u javnim glasilima izišao poziv na pristup astronomičkoj sekciji. Ako i ova akcija sretno uspije, učvrstiti će se društvo još bolje, pa će moći pristupiti otvaranju drugih sekcija. Sto se tiče članova društva, to možemo zadovoljstvom iz- nijeti činjenicu, da akoprem su — što veoma žalimo — neki članovi istupili, broj članova konstanto raste, tako da za g. 1902. imademo već preko 100 članova. O društvenoj imovini izvjestit će Vas potanje g. blagajnik. Ja konstatiram zahvalno, da nas članovi podupiru i da se naš rad uvažuje i na višem mjestu. Tako nam g. pisci prepu- štaju drage volje besplatno svoje rasprave i radnje za , Glasnik“, a eto ove godine nam je visoka kr. zem. vlada odio za bogo- štovlje i nastavu povisila godišnju potporu od 400 K na 500 K. XV Ako k tomu još jednom spominjem, da se u ,Glasniku“ otštampavaju i radnje ornitološke, pa da je ,Glasnik“ tim opet na sadržaju postao raznoličniji, to se moram zahvalno sjetiti i unutarnjeg odjela vis. kr. zem. vlade, koji nosi troškove tih pu- blikacija u korist svih naših članova. Isto tako treba da se sjetimo zahvalno one ER koja su nas podupirala svojim predavanjima na mjeseönim sastancima. Upravo ove godine bio je program tih mjesečnih sastanaka tako raznolik, da je bilo predavanja iz sviju grana prirodnih nauka. Ugodna mi je dužnost, da konstatiram, da je eto već prošle godine uz odbor sudjelovao oveći broj članova kod mje- sečnih sastanaka, a bilo bi željeti, da to i u buduće ne samo ustraje, nego da se broj predavača još i povećava. U ljetnim mje- secima obdrzavali su se ti sastanci u formi ekskurzija u prirodu ili u tvornice. Neka mi bude dozvoljeno, da ovdje izrazim zahvalnost od- bora svoj onoj gospodi, koja su ga u svome radu podupirali, a tim društveni napredak promicali. Kod te prilike moramo se sjetiti i ravnateljstva kr. realne gimnazije zagrebačke, koje je nama na mjesto prijašnje prosto- rije, — kad se u onaj trakt bijaše uselila v. zem. djev. škola — dalo drugu prostoriju za našu knjižnicu, pa je i za ovu godinu dozvolilo, da se naši mjesečni sastanci u tom zavodu obdržavati mogu. O izmjeni publikacija izvjestit će slavnu skupštinu potanje mnogo mučeni naš g. arkivar, koji rijetkom požrtvovnošću na- stoji oko toga, da svim svojim dužnostima u tom smjeru udo- voljimo. A što se napokon tiče zastupanja društva kod svečanih zgoda, to izvješćujem slavnu skupštinu, da funkcionari naše društvo zastupaju kod svake prilike, pa su se odbornici n. pr. prigodom proslave Marulićeve tako razdijelili, da je društvo bilo pri svakom svečanom momentu dostojno zastupano. To je veleštovana gospodo u glavnim crtama osvrt na prošlu godinu. A kako je opet jedna trogodišnja perioda društ- venog našeg života na domaku, to dozvolite da Vam sa par riječi samo orišem karakter te periode: 1. kad je odbor preuzeo upravu imalo je društvo ca. 80 čl. danas ih broji preko 100; XVI 3 2. kad je sadašnji odbor preuzeo upravu bile su zamjene zaostale, danas su u redu; 3. kad je ovaj odbor nastupio, nije bilo vise nikakovih sa- stanaka. Sadašnji odbor ne samo da je uveo te sastanke u onoj formi, kako se sada drže, nego je i sam aktivno participirao, tako da se u prošloj trogodišnjoj aeri držalo 24 mjesečnih sa- stanaka sa 46 predavanja i mnogo manjih referata, a bilo je 6 ekskurzija djelom u tvornice, djelom u prirodu. Ako k tomu pripominjem, i to, danam je uspjelo djelokrug društva proširiti ustrojenjem geografske sekcije i ornitoloske centrale, a nadamo se i astronomskoj sekciji, to možemo kazati, da je naše društvo prestalo stagnirati, da sada i zbilja živi i još boljem životu se nada! Veleslavna skupštino! Ovaj odbor uložio je sve svoje sile na procvat društva, radio je kako je god mislio, da je to u in- teresu društva najbolje i najzgodnije. Ako se i nijesu svi poslovi mogli onako glatko obavljati, kako je to slučaj u drugim većim društvima, ako je i bilo zakašnenja, pa i urgencija, to molim da bi slavna skupština uzela u obzir, da su svi funkcionari društva osim jednoga svojim zvaničnim poslovima po dosta zabavljeni, pa da su ipak drage volje od ono malo slobodnog vremena, dobrani dio žrtvovali u interesu društva i njegova napretka. Da li je taj rad od uspjeha znat će te Vi gospodo najbolje pro- suditi. A ko zna bolje — urodilo mu polje! Predsjednik pita, da li to izvješće skupština prima na znanje? — Pošto se prima slijedi Izvještaj blagajnika: Pregled o stanju društvene imovine za godinu 1901. A. Temeljna glavnica: 2 državne obveznice papirne rente a 2000 K . . 4000 K. 7 A i h niet < 200 2 o ADUTE 1a4°/, ugarska krunska renta a 200K . . . . 200 K. 1 stedionička Knjižica ila Paper BAE Ukupno . . 6580 K. B. Ručna blagajna: XVII Prihod Razhod i WERE: : Ostatak koncem god. | Za štampanje „Glas- EHRE a ara ze 43) nika“ XII. 1-6... .| 1237 25 Prinosi redovnih &la- | ||Za 1 tablicu i fototi- Dova dii sak. 714 — | pije u , Glasniku“ . 151 52 Unovčeni kuponi dr- | | Za broširanje „Glas- | žavnih obveznica SB O PM nn 71 60 Potpora vis. kr. zem. | Račun papirnice 40 26 vlade 500) — | | Za korekturu. . ... 125) — | Za sastavljanje „In- | || deksa* IX. 100 — | || Blagajniku ...... 120 — | Za ubiranje članarine | i, 7 (TITTI m RR 65 70 | || | | Slugi za podvorbu za | || god. 1900: i 1901. 48 — | Poštarina... 123, 10 | || Za 100 limenih potpi- | rada za knjižnicu 50| — | | Račun malenih’tro- above 16) 29 | Ostatak koncem god u, 1901. o vie nie 192 56 Ukupno 3001 28 VERBA e: 3001 _28 Sa računima i knjigama sravnili i u podpunom redu pronašli. U Zagrebu, 21. veljače 1902. Prof. V. pl. Hržić. Dr. S. Bošnjaković. la XVIII I taj izvještaj prima glavna skupština na znanje. Iz izvještaja arkivara g. Haseka proizlazi, da je društvo opet 9 novih zamjena postiglo i da sada izmjena društvenih publika- cija teče normalno. Glavna skupština prima izvješće bibliotekara na znanje. Pošto je minulo trogodište, pristupa se izboru novoga od- bora. Prof. Hržić predlaže, da se dosadašnjem odboru povjerava i nadalje vođenje društva, posto su postignuti u prvom trogo- dištu tako povoljni rezultati. Usljed toga se obavlja izbor starog odbora en bloc. Gosp. dr. Deželić izrazuje u ime glavne skupštine svoje priznanje na toli lijepom i suglasnom radu odbora, koji je mnogo djelovao na konsolidiranje toga društva. Kako posebnih predloga nije bilo, bude tim glavna skup- ština zaključena. U Zagrebu, 23. veljače 1902. Prof. dr. A. Heinz, Fr. Šandor, predsjednik. tajnik. U I. odborskoj sjednici konstituirao se novi odbor ovako: Predsjednik: g. prof. dr. Antun Heinz. Podpredsjednik: g. prof. dr. Julije Domac. Tajnik: g. prof. Franjo Šandor. Blagajnik*): g. Antun Malčević. Arkivar: g. prof. Cesar Hasek. Odbornici: g. prof. dr. Hinko pl. Hranilović, pročelnik geogr. sekcije i g. prof. dr. Oton Kučera, pročelnik astronom. sekcije i urednik ,Glasnika“. Zamjenici: g. prof. dr. Aug. Langhoffer i g. prof. dr. Stj. Gjurašin, članovi ornitološkog pododbora. | *) Inkasator za Zagreb Mijo Jug, podvornik kr. realne gimnazije Fitogeografski odnosi zagrebačke okoline. Napisao Ivan Šarić. I: Opseg i položaj okoline. Govoreć o biljno-geografskim odnosima zagrebačke oko- line, uzet će se u ovoj raspravi obzir samo na najbližu okolinu. Areal, što ga ta okolina zaprema, seže na zapadu do Podsuseda, a na istoku do mjesta Resnika i Granešine; sjevernu među činit će nam bilo zagrebačke gore, a južnu paralela Stupnika i Jaku- ševca. Unutar toga područja jesu mjesta Podsused, Stupnik, Zapruđe, Jakuševec, Resnik, Granešina, Markuševec, koja se na- laze na periferiji u obzir uzete okoline, a unutar ove: Stenjevec, Vrabče, Šestine, Gračani, Dolje, Remete, Bukovec i mnoga druga omanja mjesta. Diametralni rastoj te okoline iznaša od zapadne do istočne međe kojih 20 km., a onaj od južne do sjeverne u zračnoj liniji do 16 km. Zagreb sam leži na 15° 58° 52” istočne duljine od Green- wieha. Visina nad morem iznaša 122 m. Od geografske duljine mnogo je važnija pogledom na vegetaciju okoline njena geo- grafska širina, s kojom su u tijesnom savezu i klimatičke prilike. Zagreb ima 45%48/43“ sjeverne širine, pa je prema tomu sa svojom okolinom smješten baš negdje u sredini između ekvatora i sjevernog pola. Po svom položaju na licu zemlje spada dakle grad sa okolinom u sjeverni hladni umjereni pojas, koji karakte- rizuje lisnato drvlje sa mekanim lišćem, koje u jesen otpada, Po- jas taj obuhvata u Evropi južni dio skandinavskoga poluotoka, Englesku, Franeusku, Njemačku, Austro-Ugarsku, Hrvatsku, Sla- voniju i srednju Rusiju; u Aziji protegnuo se kroz čitavu južnu Sibiriju sve do Amura, a u sjevernoj Americi ide južnom Ka- nadom i sjevernim dijelom Saveznih država. 1 II Konfiguracija tla i orografijsko-geolo- gijski odnosi. Pogledom na konfiguraciju Ha pokazuje najbliža zagrebačka okolina vrlo zanimivu opstojnost u toliko, što su unutar okoline oblici tla dosta pravilno poredani. Ta se pravilnost očituje u tome, što je sjeverna strana okoline gorovita, dočim južnu čest zaprema nizina, a obje su formacije međusobno dosta oštro od- lučene. Na sjeveru pruža se Zagrebačka gora, a gdje terciarni brijezuljci njenog prigorja prama jugu prestaju, tamo se hvata ravnica, koja seže dalje na jug. Sjevernu čest okoline zaprema — kako je već spomenuto — Zagrebačka gora. Ova gora pripada onom alpinskom ogranku, koji se kao istočna grana Karavanka-Alpa izmedju Save i Drave najdalje prema istoku pruža. Sama gora diže se kao ogromni bedem glavnom gradu iza leđa, pružajuć mu najbolju zaštitu od ljutog sjevera, a proteže se svojom duljom osi smjerom od jugo- zapada prema sjevero-istoku u duljinu od kojih 43 km.; oblik, što ga zaprema, sličan je donekle elipsi. Glavna kosa pruža prama sjeveru i jugu prostrane ogranke, od kojih su oni na jugu mnogo bogatije razviti od sjevernih. Naša je gora skup oniskih zaobljenih briježuljaka (Kuppen- form), koji su za tu goru vrlo karakteristični, dok se oštri i čunjasti oblici (Kegelform) mnogo slabije pojavljuju. Pojedini se brijezuljei nigdje ne uzdižu do znatnih visina. Popriječna pak visina gore iznosi 1000 m., a najviši su vrhunci ,Veliko Sljeme“ (1035 m.), ,Malo Sljeme“ (973 m.), „Sv, Jakob“ (869 m.) i ,Kozi Hrbet“ (1023 m.). Karakteristična osebina većine naših gora — da su im na ime bočine sa sjeverne strane mnogo strmije od onih na jugu, jasno je izražena i u zagrebačkoj gori. Gorske su joj bočine na južnoj strani mnogo položitije od onih na sjeveru. Uslijed toga se i pri- gorje sa južne strane razlikuje sasvim od onoga, koje leži na sjeveru. Na sjeveru je zagrebačka gora tja do nizine šumovita, razgranjuje se u brojne briježuljke i brdine, dočim su briježuljci na južnoj strani daleko bogatije razviti, pripadaju terciarnoj i naplavnoj formaciji te se postepeno i polagano spuštaju u savsku ravnicu, pa kako imaju često južnu ekspoziciju, to postaju oso- 3 bito zgodni za kulture. Tlo je na ovim brijezuljeima teško, ilo- vasto-žuto, ponješto pjeskovito, laporno ili vapneno, pa od velike česti prija osobito kulturi vinove loze, pa i drugim plemenitim voćkama. Tercijarni briježuljci prema jugu prerezani su popriječnim dolinama, koje su za zagrebačku goru vrlo značajne, a teku pravcem meridionalnim. Sve su te doline međusobno paralelne, a osim toga su u zapadnom dijelu gore mnogo kraće od onih na istoku. Tako je n. pr. dolina gornjo-stenjevačka i borčečka naj- kraća, dok je dolina vrabečka i šestinska mnogo dulja, a ona kod Markusevca, Čučerja pa Vidovca još dulja. Te su doline pune živih potočića, te se sve većma spuštaju u savsku ravnicu. Kako svagdje, tako je i u našoj okolini vegetacija baš uz te gorske potočiće najbujnija, jer joj prija i sastav tla, za tim vo- dom naplavljene čestice humusa i mulja. Najstarije kami zagrebačke gore, koje sačinjavaju ujedno podlogu same gore, pripadaju arkaičkoj formaciji, koja je za- stupana u kristaliničnim škriljavcima, koji čine pragoru i ujedno najdonju i najdublju vrstu. Na ovoj formaciji leži silur sa škri- ljavcima i dioritom, koji je kao eruptivni produkt za zagrebačku goru vrlo karakterističan. Na silur se nadovezuje trijas sa zna- čajnim dolomitima, laporima i ljušturnim vapnencima (Muschel- kalke). Na ovoj formaciji leže tercijarne naslage, koje se dijele u dvije glavne skupine: donja, starija, pripada miocenu sa litavskim vapnencima i laporima, dočim gornje, mlađe naslage pripadaju neogenoj brakičnoj tvorbi. Na to slijedi diluvium sa ilovastim i glinenastim naslagama i sa šljunkom. HI. Hidrografski odnosi. U hidrografskom pogledu pokazuje okolina dosta zanimi- vosti, jer u veliko obiluje vodom. Južni je dio okoline vodom da- leko bogatiji od sjevernoga, jer ga protječe rijeka Sava — glavna vodena žila naše okoline. Unišavši kod Podsuseda u našu oko- linu, protječe ju rijeka Sava pravcem od zapada k jugo-istoku u obliku nepravilno zavinute crte, stvarajući mnogobrojne otoke, rukave i prudove. Kod Zagreba postizava širinu od kojih 125 * 4 m. Vegetacija, što se razvila uz Savu, mnogo je jednoličnija od one na sjevernoj, gorovitoj poli naše okoline; ona nosi na sebi obilježje nizinske i močvarne flore sa čisto higrofitskim karakte- rom, o čemu će još poslije biti govora. Sjeverna strana naše okoline — Zagrebačka gora — obi- luje također vodom. Veliki broj potoka, kojima je Zagrebačka gora sabirni teren, pokazuje u smjerovima svoga toka neku pra- vilnost, koja se očituje u tome, što svi potoci teku smjerom go- tovo čisto meridijalnim, spuštajući se u ravnicu i otačući svoje obilje vode s južne strane u Savu. Ti su potoci vazda puni žive vode, koja niti ljeti ne isusi. Takovi potoci su n. pr. Dolje blizu Podsuseda, za tim Markovec, pa Vrabče, Kraljevački potok, potok Bliznec, koji protječe istoimenu popriječnu dolinu, za tim Stefanovec i Trnava blizu Granešine. I množina izvora u Zagrebačkoj gori dosta je znatna. Uzrok tome treba tražiti više u povoljnom utjecanju cjelokupnog oblika gore, nego li u atmosferskim oborinama. Najbogatiji su izvori u tercijarnim briježuljcima, a još više ih je u samoj gori. Izvori po- javljuju se pretežno na južnim stranama obronaka, pa od tuda i dolazi okolnost, što množina potoka baš s ove strane odlijeva svoju vodu u Savu — prilike sasvim analogne onima u gori Ivančici, gdje se potoci također s juga izlijevaju u Krapinu, dok je sjeverna strana jedne i druge gore vodom siromašnija. Uzrok tome leži u položaju i priklonu slojeva ‘Temperatura izvora u tercijarnim brijezuljeima kreće se izmedju 10'—14" G, dočim toplota izvora u gorju koleba prama visini istih i prama godišnjoj dobi između 7:5°—11° C. IV. Klimatički odnosi. Po svom geografskom položaju spada naša okolina u sje- verni hladni umjereni pojas, pa su već tim položajem uvjetovane povoljne klimatičke prilike. Daljina od mora čini klimu kontinen- talnom. Proljeće i ljeto vrlo je ugodno, akoprem znade posljednje biti često puta vrlo vruće. Proljeće počima obično početkom ožujka, pa svojom čestom noćnom rosom vrlo povoljno upliva na vegetaciju, dočim ljeto nastupa u lipnju. Za jesen karakteristične 5 su vrlo česte magle, uslijed kojih postaje ona vlazno-studena i kao takova dosta neugodna. Na temelju opažanja kroz 25 godina ustanovila se za grad Zagreb i njegovu okolinu srednja godišnja temperatura sa 11.1% G. Za pojedine godišnje dobi izračunana je srednja temperatura sa 11:3° G za proljeće; 20:9" C za ljeto; 11:6° G za jesen, a 0:9% G za zimu. Srednja godišnja množina oborine iznosi 911 mm. Najviše dana s oborinom ima popjrieko mjesec lipanj (13 dana), a naj- manje veljača (8 dana); u godini ima poprijeko 133 dana s obo- rinom. Prema tomu se s obzirom na oborinu može Zagreb s oko- linom pribrojiti onim predjelima, koji se odlikuju obilatijom obo- rinom. Razlog tomu leži u blizini planina, koje su glavni kon- denzatori vodene pare. Bez sumnje je izvor obilatijim oborinama baš Zagrebačka gora, koja svojom visinom kondenzira vodenu paru, što dolazi s juga, a svojom bujnom vegetacijom štiti gorsku površinu od prenaglog isparivanja. S klimatičkog je gledišta Za- grebačka gora od eminentne važnosti po grad i njegovu okolinu, jer ju štiti od udara sjevernih vjetrova, a osim toga ju obskrbljuje potrebitom vlagom. U Zagrebu i okolini pretežno vladaju dva vjetra, najme sjevero-istočnjak i jugo-zapadnjak (NE i SW). Od prvog dolazi na godinu 45%,, a od drugog 30%,, dakle se jedan prema dru- gomu odnosi kao 3 : 2, t. j. sjevero-istočni je vjetar za polo- vinu češći od jugo-zapadnog. Ostali se vjetrovi mnogo sla- bije pojavljuju, a čisti je sjever baš najrjeđi. Uzrok tome leži u lokalnim okolnostima, poglavito u smjeru Zagrebačke gore. Budući da u Zagrebu i okolini puše najviše sjevero-istoč- njak, moglo bi se njegovo podneblje razmjerno među studenija ubrojiti. A ipak tome nije tako, jer je Zagrebačka klima blaža od one u mnogim južnijim mjestima, pa i vegetacija je za 3 tjedna naprijed prema okolinama, koje znatnije prema jugu leže. Uzrok toj povoljnoj okolnosti leži i opet u Zagrebačkoj gori, koja čuva okolinu od udara studenih sjevernih vjetrova i čiji se upliv u velike očituje i kod meteoroloških elemenata, naročito kod tem- perature. U fenološkom pogledu pokazuje naša okolina također dosta zanimivosti. Vegetativni period traje po prilici od ožujka, pa do listopada, dakle punih 7 mjeseci. Taj razmjerno dosta dugi in- 6 terval vremena, kojim je označeno trajanje vegatacije, uvjetovan je u prvom redu geografskim položajem okoline, o kojem ovise njezini povoljni klimatski odnosi. Već početkom ožujka budi se vegetacija na nov život i pomaljaju se jedna za drugom prve vjesnice proljeća, kao što su: Galanthus nivalis L., Scilla bifolia L., Crocus vittatus Schoss et Vuk., Anemone nemorosa L., Ra- nunculus Ficaria L., Hepatica triloba Gil., pa za zagrebačku oko- linu toli karakteristična Hacquetia Epipactis DC., koje se, rek bi, međusobno natječu množinom, krasotom i bujnosti. Svjedok tome rivaliziranju je svaka šumica, koja se već početkom ožujka pre- krila šarenim sagom njihovih evjetaka. Najbujnija je vegetacija da- kako u ljetnim mjesecima lipnju i srpnju. Početkom listopada svršava se vegetativni period i nastupa period počinka. Pozdravlja nas još jedino Colchicum autumnale L. i kaćunovica Spiranthes autumnalis Rich., koja je u fenološkom pogledu jedan od po- šljednjih elemenata flore i sjeguran vjesnik nastupajuće jeseni. V. Vegetacija. Kod promatranja vegetacije držati ćemo se razdiobe, koju je postavio Dr. Hugo Klinggraff u svojoj razpravi „Zur Flora von Croatien“. (Izašlo u časopisu „Linnaea“, Ein Journal für die Bo- tanik in ihrem ganzen Umfange. Band XXXI. Heft I. Halle 1861. Predgovor napisao je D. F. S. Schlechtendal (pag. 1—5.), a na to slijedi pod naslovom „Die in der Umgebung von Agram in Croatien vorkommenden Arten“ popis bilja zagrebačke okoline od samog Klinggrälfa. Floru naše okoline razdijelio je on u 3 pojasa, i to 1. u pojas ravnice, 2. pojas humlja i prigorja i 3. pojas prave gore (Bergregion.) a Pojas ravnice. Sjevernu, gorovitu polu naše okoline obrubljuje na južnoj strani ravnica i to baš ondje, gdje tercijarno prigorje prestaje. Ta se ravnica nastavlja dalje prema jugu, pa kako u velike obiluje vodom, jer ju protječe Sava, to se ne ćemo čuditi, ako u rav- ti nici nađemo i.sa svim osebujnu floru. Tlo sastoji od aluvijalnih i diluvijalnih inundacija rijeke Save, pa kako ova u svom tijeku stvara mnogobrojne rukave i močvare, to i vegetacija, što se uz nju razvila, nosi na.sebi jasno izraženi močvarni karakter. Ele- menti te vegetacije su oni isti, koji u glavnom prevladuju na svakom močvarnom tlu. Tu je raširen po vodama netečama bijeli lopoč (Nymphaea alba L.) sa svojim kožnatim i na površini vode plivajućim lišćem i bijelim cvijetom ; njemu se pridružuje njegov drug žuti lokvanj (Nuphar luteum Sm.). Tu itamo prekriva vodu poput zelenog pokrova tz. vodena leća (Lemma minor L.). Po močvarama raširila se žuta perunika (Iris Pseud-Acorus L.), iđirot (Acorus Galamus L.), vitka trska (Phragmites communis L.) i razni rogozi (Thypha angustifolia L. i T. latifolia L.) za tim raz- lične vrste roda Scirpus i Juncus. Dosta raširene močvarice su Ranunculus aquatilis L., Potamogeton erispus L. i P. nataus L., L., Sparganium simplex, Sparganium ramosum Huds. i Trapa natans L. a uz obale Oenothera biennis L. Vodama stajačicama ne manjkaju ni druge značajne povodnice, kao što su Sagittaria sagittifolia L., Alisma Plantago L. i Hippuris vnigaris L. Na ovom mjestu treba da spomenemo još jednu bilinu, koja je uz obalu Save u našoj okolmi vrlo raširena, a ne manjka ta- kodjer ni čitavoj ostaloj Posavini. To je Asclepias syriaca L. ili „svilni dubac“. Bilina je dosta ugledna, 1—1:5 m. visoka trajna zelen. Sjemenke obrasle su joj dugim dlakama, koje su se jed- nom upotrebljavale za predivo pod imenom „vegetabilne svile“. Potječe iz sjev. Amerike, pa nema sumnje, da je njenom raz- prostranjenju u našoj okolini mnogo doprinijela rijeka Sava. Sa- vom donešena već se je kod nas sa svim udomila, a gdje do- lazi, ima je redovno u velikim masama. Za mjesta, koja su samo periodično vodom potopljena, ka- rakteristična je Galega officinalis L., Mentha Pulegium L. i M. aquatica L., za tim Gratiola officinalis L. i inače u našoj okolini vrlo rijetki Cyperus Monti. Od grmova vrlo je raširen u ravnici Prunus spinosa L. (crni trn). Taj je grm za ravnicu vrlo značajan i gdje dolazi, tu se ne javlja pojedince, nego u velikim rpama pokrivajući kad- što prostrane plohe. Osim ovoga zastupana je u ravnici dosta obilno i obična borovica (Juniperus communis 1.) sa trnovitim grmom Ononis spinosa L. Drveta su u našoj ravnici slabo zastupana. Najznačajnije drvo svakako je hrast lužnik, Quercus pedunculata Ehrh., koji tvori ovdje čitave ,lugove“, od kuda mu je i ime ,lužnik“ po- teklo. To je u ravnici jedina vrst hrasta — druga koja vrst nije zastupana — dočim ćemo u pojasu humlja i prigorja naći osim ovoga još neke druge značajne vrste hrastova. Uz Quercus pe- dunculata Ehrh. najviše je raširena obična bijela vrba (Salix alba 1.) sa svojim rođakinjama Salix purpurea, S. viminalis, S. pen- tandra i fragilis, koje uz obalu Save i njenih rukava tvore, značajne vrbike. Ti su vrbici od Salix alba L. i dr. zajedno sa spomenutom močvarnom florom i sa lugovima od Quercus pe- dunculata Ehrh. najznačajnije obilježje i ujedno glavna vegeta- ciona forma, koja u prvom pojasu naše okoline vlada. Značajno je ovđe drvo još Populus (nigra i alba). 9. Pojas humlja, prigorja i gora. Dok smo u prvom pojasu naše okoline, u pojasu ravnice našli floru dosta jednoličnu, zastupanu pretežno samo u jednoj vegetacionoj formi i to u onoj močvara i voda stajatica, za tim u formaciji karakterističnih vrbika i lugova sa Q. pedunculata, to ćemo u drugoj zoni, u zoni humlja i prigorja, naći vegetaciju daleko bujniju i zastupanu u vrlo različnim bilinskim formaci- jama i fizionomijskim rpama. Pojas humlja i prigorja tvore, kako je već spomenuto, brijezuljei na južnoj strani Zagrebačke gore pripadajući terci- jarnoj i naplavnoj formaciji. Bujnoj vegetaciji, kojoj susrićemo u tom pojasu, svakako je uzrok u jednu ruku njegova čisto južna ekspozicija, čime je omogućena direktna insolacija uz povišenu temperaturu, a u drugu ruku ne da se tajiti, da toj bujnosti mnogo doprinaša i geološka formacija, t. j. sastav tla, kao jedan od najmoćnijih faktora, o kome vegetacija u velike ovisi. Prema sastavu tla možemo u tom pojasu razlikovati razli- Cite elaže: tlo je na ime ili teško ilovasto ili laporno ili vap- neno. Kako se pak razliéne kami s obzirom na mineralnu hranu bilja različno ponašaju i prema insolaciji razliéna svojsiva po- sjeduju, to se ne ćemo čuditi, ako na svakoj od gore spome- 9 nutih etaža nađemo i sa svim karakterističnu vegetaciju. Tako se n. pr. vegetacija, što se razvila na vapnenom tlu, u velike razlikuje od one na ilovastom ili lapornom. Vapnenac, pripadao on starijoj triadičkoj, jurskoj ili kredinoj formaciji ili bio to mlađi litavski vapnenac, on u svakom slučaju znatno upliva na razvoj vegetacije u našem prigorju, pa joj podaje karakter kserofi- tičan. Kako vapnenci mogu samo slabo odolijevati rastvarajućem uplivu atmosferilija, to je posljedica toga, da se oni veoma lasno raspadaju i razdrobe pa time potrebitu podlogu za vegetaciju stvaraju. Vapneno je tlo vrlo propusno, ono brzo vlagu dalje odvadja, a osim toga je takovo tlo suho i toplo, pa se upravo radi toga vegetacija na vapnenom tlu i odlikuje svojom ksero- filnom strukturom (razvoj prizemnih rozeta, trnova itd.) Za ilustraciju spomenutih vegetacionih prilika na vapnencm tlu neka nam služe dva briježuljka u našem prigorju i to Gračec * (528 m) i Rebro, prvi sjeverno od mjesta Gračani, a drugi u blizini sela Dolje. I jedan i drugi sastoji od litavskog vapnenca, pa tko je samo jednom posjetio te dvije točke, ne malo ga je iznenadila njihova sa svim osebujna flora. Njihovo je tlo — tako reći — skladište najljepših i najčudnovatijih bilinskih oblika. Tu nas prije svega zadivljuje obilje Orchidacea, kaćunovića sa svojim bizarno građenim ,evjetovima, koji oblikom svojim oponašaju različne insekte. Naći je tu Ophrys muscifera Huds., Ophrys aranifera Huds., Ophrys arachnites Rehb., zatim Orchis fusca Jacq.,. Orchis pallens L. i Orchis militaris L., a ne manjka ni oblikom evijeta vrlo zanimivi Himantoglossum hircinum Spr., za tim Gymnadenia conopea L., Listera ovata Br. R., Anacamptis pyramidalis Rich., Cephalanthera ensofolia Rich. i Cephalanthera pallens Rich. — sve same Orchidaceae, koje su strogo vezane na vapneno tlo (kalkstet.) Na istom terenu (Gračec, Rebro) dolaze osim nabrojenih značajnih kaćunovica, još neke druge biline, čiji je razvoj n jed- koj mjeri ovisan o nazočnosti vapna u tlu. Te bi karakterne pratilice vapna bile slijedeće : Gentiana ciliata L., Globularia vul- garis L., Carlina acaulis L., Aster Amellus L., Anthemis tinetoria L., Hippocrepis comosa L., Linum tenuifolium L., zatim Antheri- cum ramosum L., Geranium sanguineum L., Asperula cynanchica L., Prunella grandiflora L., Veronica Austriaca L. Carduus de- floratus L., Anthyllis alpestris Rehb., a naći je tu također i The- 10 sium linophyllum L., u nasoj okolini jedini zastupnik prirodne familije Santalacea, koja je u tropima brojno zastupana. Od trava konstantan je pratilac vapna miličica (Hierochloe australis Röm. et. Sch.), a od šaševa Carex Michelii Host. Šuma na tim i sličnim točkama našega prigorja ne posti- zava nikakva razvoja radi osobitog sastava tia: na razmjerno tankoj naslagi humusa i zemlje, koja pokriva vapnenu jezgru tih briježuljaka, nije visoko drvlje podobno da se učvrsti, nu za to dominira tu nisko grmlje. Od grmova brojno je najjače za- stupan i za vapno u jednakoj mjeri značajan Viburnum Lantana L. (hudika). Od ostalog raširenog grmlja spominjemo žutikovinu (Berberis vulgaris L.), lijesku (Gorylus Avellana L.), svib (Cornus sanguinea L.) za tim običnu borovicu (Juniperus communis L.), a od drveta karakterističan je Quercus pubescens. Kako je već spomenuto, odlikuje se naše prigorje vrlo buj- nom i raznoličnom florom, a s druge strane je ta flora i jedna od najzanimivijih u toliko, što se na relativno malenom prostoru sabralo sve, sto bi druguda morao tražiti daleko : tu su na ime zastupane sve flore, što ih imade nasa monarkija, to jest flora pontička, baltijska, mediteranska i alpinska. Od ovih su elementi prve i druge, t. j. pontske i baltijske najbrojnije zastupani, dočim se od mediteranaca i alpinaca nalaze samo tragovi. Pontička flora. Pontička flora seže od obala Crnoga mora prema za- padu do ravnica istočne Galicije; u našoj monarkiji prostire se čitavom Ugarskom, Hrvatskom i Slavonijom pa dopire prema jugu do blizu Jadranskoga mora, gdje se sastaje sa florom me- diteranskom. Dr. Kerner razdijelio je pontičku floru u četiri predjela, koje on zove „Gau“, i to u ilirski, panonski, dacijski i podolski. (Dr. Anton Ritter von Kerner : „Florenkarte von Oesterreich-Ungarn.“) Ilirski predjel obuhvata Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, središnju Istru i kranjski kras do Gorice, pa prema tomu i naša okolina spada u taj predjel. Za pontičku su floru karakteristične biline iz familija Com- positae, Leguminosae i Gramineae, nadalje je za tu floru značajno 11 ono bilje, koje stvara u našem prigorju šumu, a to su poglavito brojni zastupnici bjelogorice. Šuma je u prigorju krasna i ujedno najvažnija vegetaciona formacija, koja u tom pojasu vlada i o kojoj u velike ovisi fizio- nomička slika naše okoline. Ona sastoji poglavito od bjelogoričnog pontičkog drvlja, a samo u većoj visini, t. j. u pravoj gori, pre- otimlje mah ernogorica, pripadajuća baltičkoj flori. Na podnožju i pribrežju gore sastoji šuma poglavito od hrastovine i to od hrasta ,lužnika“ (Quereus pedunculata Ehrh.), koji u ravnici stvara tipične ,lugove“, ali se diže i u prigorje stvarajući tu i tamo lijepe šume. Karakteristični su sklopovi tog hrasta za naš Maksimir, čije su šume sastavljene pretežno od lužnika i prema tomu pravi ,lugovi“. (Auenwalder.) Toj se vrsti hrasta pridružuje u prigorju kitnjak (Quercus sessiliflora Sm.) i cer (Quercus Cerris L.) Taj je posljednji dosta rijedak, pa dolazi samo utrešen tu i tamo među drugim drvljem. Na gor- njoj granici prigorja dominira hrast medunac (Quercus pnbescens Willd.) Važno drvo u sastavu prigorske šume je grab (Carpinus Betulus L.) Voli najradije šumske okrajke, gdje je porasao kao grm ili ugledno drvo. Ne manje važno i za prigorje Zagrebačke gore vrlo značajno drvo je kesten (Castanea vesca Girtn.) Kestena ima Zagrebačka gora toliko, da se i sabiranje njegova ploda dosta dobro ispla- ćuje. Kao stanovnik južne Evrope izbjegava kesten hladnu visinu pa uspjeva najbolje samo na takovim obroncima, koji imaju čisto južnu ekspoziciju. Stvara krasne šume oko Šestina i na brijegu Rebru, odkuda prelazi i u dolinu bliznečku. Gornja granica ver- tikalnog rasprostranjenja Castaneae u našem prigorju iznaša circa 500 m., u toj visini zaostao je već i kesten i hrast, a bukva pre- otela je sve gospodstvo u šumi. Bukva (Fagus silvatica L.) je u našem prigorju najvažnije bjelogorično drvo pontičke flore. Ona je doma u čitavoj Evropi, a na istok dopire do Kaspijskoga mora i do sjeverne Perzije. Medju drvećem, koje u našem prigorju sa- stavlja šumu, zauzima bukva prvo mjesto. Bukova je šuma u prigorju najraširenija, ona sa rastućom visinom biva sve to češća, prelazi i u pravu goru, gdje postizava kulminaciju svoje bujnosti, pa je tu pretežno jedini elemenat bjelogorice, koji sastavlja šumu. U prigorju druguje bukva obično sa hrastom i grabom, a u gori 12 sa vrbom ivom (Salix caprea L.), sa trepetljikom (Populus tre- mula) i sa gorskim brijestom (Ulmus montana.) Zanimiv je pratioc bukve mliječ (Acer platanoides L.), vrsta javora, koji se u šumama razvije kao stabalee srednje veličine, dočim u nasadima biva debelo stablo. Mliječ ne živi zadružno, već dolazi samo pojedince i utrešen u bukovu šumu. Od mlije- čevih srodnika rašireni su u prigorju klen (Acer campestre L.), bijeli javor (Acer Pseudoplatanus L.) a kultiviran nalazi se često Acer Negundo L. iz sjeverne Amerike. Uz okrajke bukove šume pa i drugdje u čitavom prigorju vrlo je raširen i značajan Cytisus alpinus Mill. (Goldregen); hrv. „negnjil“. Ovo je ime zabilježio D. Hirc u gorskom kotaru pa stoji u skladu s time, što je drvo u ,negnjila“ vrlo čvrsto i što teško gnjije. (D. Hire: ,Bjelogorica gorskoga kotara“. Zagreb 1896. pag. 6.). Negnjil je u Zagrebačkoj gori vrlo običan a raz- vije se kao grm ili stabalce, koje se već iz daleka odaje svojim zlatno-žutim evjetovima sabranim u dugačke i viseće grozdove. Od bilina negnjilu srodnih raste na prisvojnim i pjeskovi- tim mjestima žutilovka (Genista tinctoria L.) i Genista germa- nica L., za tim Cytisus nigricans L., Cytisus elogantus W. K., C. capitatus Jacq., G. hirsutus L. i za okoliš Remeta vrlo zna- čajni Sarothamnus seoparius Koch., grm tamno-zelenih grana i velikih žutih evjetova. Od topola najobičnija je u našim šumama trepetljika (Po- pulus tremula L.), drvo srednje veličine, rašireno po čitavoj Ev- ropi, sjev. Aziji i sjev. Africi. Njoj se pridružuju njezine dvije rođakinje, bijela topola (Populus alba L.) i crni jagnjed (P. nigra L.) a u nasadima jablan (P. pyramidalis Roz.) Populus pirami- dalis je ugledno drvo sa granama pruženim u vis, usljed čega i dobiva piramidalni oblik. Drvo je dvodomno. Zanimivo je, da su ženski individuji u čitavoj Evropi velika rijetkost, a još je zani- mivije, da baš naša okolina posjeluje jedan jedini ženski eksem- plar. Taj se nalazi na posjedu obitelji Mallin u Sv. Žaveru u društvu sa jednim muškim individom. Zasadili su ga valjda je- zuiti, čiji je samostan nekoć ovđe stajao. Na vlažnim mjestima, osobito uz gorske potoke porasla je jalsa (Alnus glutinosa Gärtn.), a u društvu s ovom i bijela joha (Alnus ineama DC.) Za okrajke bukove šume značajna je lijeska Corylus Avellana L.), koja poraste kao grm ili omanje drvo. 13 Ugledni zastupnici bjelogoriénog drvlja jesu naši brijestovi, od kojih su u prigorju raširene 3 vrste: Ulmus campestris Sm., Ulmus montana With i Ulmus effusa Willd. Geografsko raspro- stranjenje prvih dviju vrsta obuhvata čitavu Evropu, Malu Aziju i Sibiriju, dok je posljednja vrsta ograničena na srednju Evropu. Brijest u našem prigorju ne stvara šume, nego dolazi samo po- jedince. Rod Sorbus zastupan je sa četiri vrste, od kojih se mu- kinja (Sorbus Aria Crtz) kao stabalce ili ugledno drvo uspinje najdalje u prigorje te je u gorskim lazima dosta obična. Krasna su stabla ove vrste oko Medvedgrada. Niže u prigorju zamje- njuje mukinju njezina rođakinja brekinja (Sorbus torminalis Crtz.). Kao grm ili omanje drvo bira uvijek prisojna i vapnom bogata mjesta. Baltičkoj flori pripadajuća jarebika (Sorbus aucuparia L.) manje je obična, dočim oskoruša (Sorbus domestica L.) dolazi samo kao kultivirano drvo. Od bjelogorice pripadajuće pontičkoj flori vrijedno je spome- nuti i glogove i to obični glog (Crataegus Oxyacantha L.) i bijeli glog (C. monogyna Jacq.) — dva medjusobno slična i vrlo česta grma porasla obično uz živice i prikrajke šuma u društvu sa crnim trnom (Prunus spinosa L.) i žutikovinom (Berberis vul- garis L.) Uz rubove šuma dosta je obično bjelogorično drvo lipa. Tilia parvifolia Ehrh. Lipa je samo utrešena. Uz živice i na pri- svojnim mjestima obična je kalina Ligustrum vulgare L.), a ne manjka ni krkavina (Rhamnus Frangula L.) Od drijenova rastu 2 vrste: obični drijen (Cornus mas L.) kao stablo i svib (Cornus sanguinea L.) kao grm mnogo običniji od prvoga. Od kurikovina (Celastraceae) raširena je biskupska kapa (Evonymus europaea L.), kojoj se u većoj visini prigorja pridružuje njena rođakinja Evonymus latifolia Scop. Od jasena dolaze dvie vrste, i to crni i bijeli jasen (Fraxinus Ornus L. i F. excelsior L.) prvi kao grm ili omanje stabalce, drugi kao ugledno drvo. Iz porodice Caprifoliaceae posjeduje naše prigorje više vrsta bjelogoričnog grmlja. Najraširenija je obična bazga (Sambucus nigra L.), svuda uz šumske okrajke. U gori ju zamjenjuje pla- ninski zov (Sambucus racemosa L.), koji je sa svojim karmin- crvenim plodovima najkrasniji planinski ures. Raširena je i 14 treća vrsta bazge, Sambus ebulus L. ili habdovina. Osim već spomenute i za vapnovita mjesta značajne hudike (Viburnum Lantana L.), raste i Viburnum Opulus L. Ovima se pridružuje kozja krv (Lonicera Caprifolium L.) uz živice svagdje obična odrvenjena povijuša (lijana). Tipus lijana, koji je u tropima tako bogato zastupan, u našoj je okolini dosta rijedak te osim kozje krvi raste od lijana u nas još samo bijela loza (Clematis Vitalba L.) i bršljan (Hedera Helix L.), — a po živicima divlja vinova loza (Vitis vinifera.) Od zelenih parasitičkih grmova bjelogorice vrijedne su spo- mena naše imele, zastupane u prigorju sa dvije vrste : bijela imela (Viseum album L.) kao zimzeleni nametnik na vrlo različnom drvlju, i žuta imela (Loranthus europaeus Jacq.) koja parasitira imenito na hrastu, a samo iznimno na kestenu. Kao rijetki bjelogorični grm u okolini mora se istaknuti i klokoč (Staphylea pinnata L.), onizak grm perastog lišća i bijelih cvjetova, sabranih u viseće grozdove. Staphylea pinnata L. je- dini je u nas reprezentant familije Staphyleaceae, koja u istočnoj Indiji, indo-malajskom arkipelagu, Kini i Japanu imade svoje brojne zastupnike.. U našoj je okolini značajan za trijadičke do- lomite u Podsusedu, a u ostaloj okolini dolazi samo tu i tamo. * * * Od ostalih biina pripadajućih pontičkoj flori imamo spome- . nnti još nekoje najznačajnije za našu okolinu. Spomena je vrijedna Paeonia corallina Retz., krasna vrsta’ božura, koja je u no- vije vrijeme opet pronadjena, dočim joj se prije bio zameo trag kroz punih 50 godina. Značajan je Helleborus atrorubens Wald. Kit., a po gotovo Chrysanthemum macrophyllum Wald. Kit., bilina svuda u našoj monarkiji rijetka, dočim je za Zagre- bačku goru vrlo karakteristična i tu obilno zastupana. U vlažnim je šumama raširen Doronicum croaticum Vuk. i Senecio nemo- rensis L. zajedno sa Senecio spatulifolius D. C., a na krčevinama Erechthites hieraci folia Raf. Na prisojnim mjestima dolazi Serra- tula tinctoria L., koja druguje sa Centaurea stenolepis Kern. Značajna pratilica šume je Prenanthes purpurea L. U šumskoj hladovini čest je Phyteuma spicatum L. sa Gentiana asclepiadea L., a naći je i Majanthemum bifolium DC. — akoprem mnogo rjedje. Na vlaznim mjestima, osobito uz vrela, uhvatila se Moeh- 15 ringia muscosa L., a uz nju njena rodakinja Moehringia trinervia Glairv., dočim u gorskim prodolima i uz potoke buji prekrasna Lunaria rediviva DC. U gorskim je šumama dosta česta otrovnica Atropa Belladonna L., a na samoj tjemenici Sljemena Veratrum album L., koji se kroz bliznečku dolinu spuslio čak i u Maksimir. U gori raste i inače rijetka Monotropa hypopitys L., a uz ovu Pirola minor L. Krasan nakit šuma čine neke kaćunovice, kao Plantanthera bifolia Rchb., za tim Cephalanthera rubra Rich. i C. ensifolia Rich., pa Epipactis latifolia All. i Neottia Nidus avis Rich. — Od klinčića (Caryophyllaceae) značajan je za prigorje Za- grebačke gore Dianthus croaticus, Silene longiflora Ehrh., Melan- dryum rubrum Garcke. Među krstasicama (Cruciferae) značajne su osim već spo- menute Lunarije još Dentaria eneaphylla L. i Dentaria trifolia Wald. Kit. Od Stitaraka (Umbelliferae) spominjemo kao značajnije : Siler trilobum Crtz., Heracleum Sphondylium L., Peucedanum Alsaticum L. i P. Austriacum Koch. zatim, Hacquetia Epipac- tis DC. Od komušnica (Leguminosae) karakteristične su Hippocrepis comosa L. na vapnu, Lathyrus Aphaca L. i Astragalus Cieer L. a od usnača Labiatae) Glechoma hirsuta Wald. Kit., Stachys alpina L. i Lamium Orvala L. Od pravih trava (Gramineae) spominjemo Milium effusum L., Aira capillaris Host., Melica ciliata L. Time je u glavnom istaknuto cjelokupno bjelogorično drvlje i grmlje pripadajuće pontskoj flori u našem prigorju i pravoj gori, a od ostalog bilja samo najznačajnije. Baltička flora. Baltička fllora zaprema pretezni dio srednje Evrope. Na sjeveru dopire do po prilici 70°, t. j. do granice arktičkog po- jasa, obuhvatajući Skandinavski poluotok, centralnu Rusku i Njemačku, a na jugu dopire do sjevernih Karpata i do gornje Italije. U Hrvatskoj prodire ta flora u jugo-zapadnu i južnu vi- sočinu pa okružena svuda pontskom florom zaprema Malu i 16 Veliku Kapelu, Velebit i Plješivicu (Dr. A. Ritter von Kerner: sFlorenkarte von Oesterreich-Ungarn“.) Zastupnika baltičke flore ima i naša okolina a kao najzna- čajnije spominjemo slijedeće rodove: Abies, Picea, Pinus, Larix, Taxus i Juniperus od crnogorice, a od bjelogorice Betula, Vacci- nium, Calluna. Kako se vidi, karakterizuje tu floru poglavito cr- nogorica, a od bjelogorice pripada joj tek nekoliko rodova. Kako se baltička flora razvila samo u većim geografskim širinama zapremajući arktijski i subarktijski pojas i prelazeći dje- lomice i u hladni umjereni pojas — dakle poglavito u zonama sa hladnim podnebljem — to se ne ćemo čuditi, ako zastupnike te flore nadjemo u našoj okolini samo u trećoj zoni, t j. u po- jasu prave gore (Bergregion.) Crnogorica počima se razvijati tek prema samim vrhuncima Zagrebačke gore, pa kao šuma pokriva samo tjemenice najviših ispona. Šuma sastoji poglavito od smreke (Picea excelsa Link) i jele (Abies pectinata DC.), kojoj neznatna visina ne pruža još povoljnih uvjeta za njezin razvoj, pa radi toga i nije to još ona tankovrha jela, koja se po sjevernim krajevima oholo u vis diže, već su to relativno manja stabla. Donja granica, do koje se jela sporadično spušta, iznosi 600 m. U većim visinama čest je i obični bor (Pinus silvestris L.) a ne manjka ni ariš (Larix euro- paea DC.), dočim je tisa (Taxus baccata L.) mnogo rjedja, pa samonikla dolazi samo na nekim mjestima, tako n. pr. na Gra- čecu. Kao zimzeleni grm baltičke flore raširena je i obična bo- rovica (Juniperus communis L.) koja rado raste na pjeskovitom i mršavom tlu. Od bjelogorice pripadajuće baltičkoj flori, zauzima prvo mjesto breza (Betula verrucosa Ehrh.), u našem prigorju dosta obično drvo, koje se odaje svojom bielom korom i visavim gra- nama. Ne živi zadružno, nego je obično samo utrešena među drugo bjelogorično drvlje. U gorskim je šumama dosta česta borovnica (Vaccinium Myrtillus L.), koja kao niski grmić pokriva šumsko tlo, dočim se njoj srodan vrijesak (Calluna vulgaris Sališb.) nastanjuje i na najmršavijem terenu. Mediteranska flora. Mediteranska flora razvila se uz obale Sredozemnoga mora od Spanije do Anatolije i od Atlasa do podnožja Alpa. U našoj monarkiji obuhvata ta flora poput uskog pojasa obalu Istre, hrvatskog Primorja i Dalmacije, zapremajući takodjer i su- sjedne otoke. Dr. Kerner razdijelio je carstvo mediteranske flore pripada- juće našoj monarkiji, u 2 predjela, u liburnički i dalmatinski. Sredozemnu floru karakterizuje drveće i grmlje sa vazda zelenim lišćem iz vrlo različnih familija, a osobilo su nekoje po- rodice za tu floru veoma karakteristične, n. pr. Myrtaceae, Ru- taceae, Punicaceae, Ericaceae, itd. Sume su slabo razvijene, nu za to tim više dominiraju grmovi, koji čine značajne makije (maquis.) Od nekih 6000 vrsti odpada 7°, na drveće, 58%, na trajne, 42°, na jedno- i dvogodišnje biline a samo 3%, na vazda zeleno bilje, koje usprkos tom nerazmjernom procentualnom razdijeljenju ipak zauzima prvo mjesto, jer je brojno najjače zastupano. Reprezentanata mediteranske flore imade i naša okolina. Spomena je vrijedan kultivirani koprivić (Celtis australis L.), drvo srodno sa našim brijestom, za tim božikovina (Ilex Aquifolium L.), zimzeleni bjelogorični grm bodljikavog lišća i crvenih bobulja. Od mediteranskih paprati dolazi u našoj okolini zlatinjak (Geterach offeinarum Willd.) na prisvojnim i kamenitim mjestima, a oso- bito je zanimiv gospin vlas Adiantum Gapillus Veneris L.), ti- pični mediteranac, komu je u čitavoj zagrebačkoj okolini Pod- sused jedino stanište, a i tu se nastanio samo na jednom mjesto i to uz tamošnje toplo vrelo, komu temperatura mjeri 19° C. [Uzimajući srednju godišnju temperaturu mjesta sa 11:1° C., a geotermičku stepenicu, t. j. povišenje temperature za 1° GC, — sa 33 m, ispostavljala bi se dubljina, u kojoj to vrelo izvire, od 264 m.| Ovu činjenicu treba uvažiti, jer to toplo vrelo bez dvojbe mnogo upliva na uspjevanje mediteranca, koga ne nalazimo nigdje drugdje u našoj okolini. Osim ovih rašireni su i drugi medite- ranci, kao Trifolium seabrum L., Ruscus aculeatus L. i dr. * * * Osamljeno razprostranjenje tih mediteranaca u nasoj oko- lini daje naslućivati, da je flora čitave okoline bila nekoć vezana 2 18 na topliju klimu. Tu je floru nadošlo glacijalno doba istisnulo, a mjesto nje uselili su se elementi baltičke i pontičke flore. I tako se mediteransko bilje naše okoline ima smatrati samo kao osta- tak, kao relikt negdašnje flore preglacijalnoga doba. Alpinska flora. Alpinska se flora razvila poput otoka i to samo na visokim bregovima (Alpe, Karpati, Sudeti, itd.) okružena svuda baltičkom florom. U Hrvatskoj širi se ta flora poglavito na Velikoj Kapeli, Velebitu i Plješivici. I ova je flora zastupana u našoj okolini, pa ako i ne brojno, a to su se sačuvali barem tragovi u nekoliko vrsta. Spominjemo Saxifraga cuneifolia L., vrsta kamenike, raširena u Alpama Ti- rola, Koruške i Štajerske, dočim je u našoj okolini osobita rijetkost, pa joj je do sada jedino stanište na vlažnim dolomit- nim pećinama oko Podsuseda. Eranthis hiemalis Salisb. tako- djer je alpinac, a nadjen je oko Kraljičina zdenca, dočim mu se u Tuškancu zameo trag. Anthyllis alpestris L. vrlo je običan alpinac na Rebru i Gračecu, pa i u ostaloj okolini. Značajna je i vrsta alpinske djeteline Trifolium alpestre L., nu najzanimiviji svakako je Epimedium alpinum L., pravi alpinac i relikt glacijal- noga doba, koji je svuda u Zagrebačkoj gori vrlo običan. Iz gore silazi i u Tuškanac, Zelengaj, Fratrščicu, Grmošicu i Podsused. Literatura. Pri izradivanju ove radnje sluzila su mi slije- deéa djela: Sehlosser- Vukotinović: „Flora Croatica“. Zagreb 1869. Sehlosser- Vukotinović: „Syllabus florae croaticae“. Zagreb 1857. Neilreich: ,Die Vegetationsverhaltnisse von Croatien“. He- rausgegeben von der k. k. zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien 1868. Drude: ,Handbuch der Pflanzengeographie“. Stuttgart 1890. (Bibliothek geographischer Handbücher. Herausgegeben von Dr. Friedrich Ratzel). Freyn: „Die Flora von Sud-Istrien“. (U Verhandlungen der k. k. zoolog. botan. Gesellschaft in Wien 1877.). Hire: „Vegetacija gorskoga kotara“. (U 126. knj. „Rada“ jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 1896.) Hirc: „Bjelogorica gorskoga kotara“. (U šumarskom listu B:,4896, br:.8.-9.01.10.). Hirc: ,Flora okolice bakarske“. (U 69. knj. ,Rada“ jugosl. akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 1884.). Hirc: ,Zagrebačka gora“. (U ,Hrvatskom planinaru“ god. 1301. br. 3.1 5.): Kerner: „Floren-Karte von Oestereich-Ungarn“. Zeithammer: „Zur physikalischen Geographie von Croatien und dessen: Wagerechte und senkrechte Gliederung Croatiens“. (U Petermann’s geographische Mittheilungen. Gotha 1859. p. 97—100. 1861 p. 95—105.). Waldstein et Kitaibel: „Descriptiones et icones pantarum rariorum Hungariae“. Volumen secundum. Viennae 1805. Folio. Sadrži u pp. I—-XXXII. biljevno-geografski ocrt Hrvatske. * 90 Vukotinović: „O petrefaktih u obće i o podzemnoj flori i fauni susedskih lapora“. (,Rad“ jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti knj. 13.). Vukotinović: ,Trećogorje (terciar) zagrebačke okolice“. — („Rad“ jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti knji. 23.). Torbar: ,0 anemometriji u opće uz obzir na vladajuće u nas vjetrove“. (,Rad“ jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti knj. 38.). Torbar: ,Prilog našim klimatskim odnošajima“. ,Rad“ 111. Kučera: ,Vrieme“, crtice iz meteorologije. Zagreb 1897. Klinggräff: „Zur Flora von Croatien“. (Izašlo u časopisu „Linnaea“, Journal für die Botanik in ihrem Ganzen Umfange. Band XXXI. Heft 1.). Die phytogeographisehen Verhältnisse der Agramer Um- gebung. (Resumeé.) Verf. begrenzt das Gebiet, dessen pflanzengeographische Verhältnisse er schildert und in dessen Gentrum die Landes- hauptstadt Agram liegt, wie folgt: Die nördliche Grenze bildet der Kamm des Agramer Gebirges, im Süden reicht das Gebiet bis über die Save, bezw. bis zur Paralelle, die die Ortschaften Stupnik und Jakuševac verbindet, Westwärts wurde als Grenz- punkt das Dorf Sused angenommen, während im Osten die Linie, welche die Dörfer Resnik und Granesina verbindet, als Grenze angenommen wurde. Es werden dann die Gonfiguration des Bo- dens, die orographisch-geologischen, die hydrographischen und klimatischen Verhältnisse in Kürze geschildert, während der übrige Theil der Arbeit die Vegetationsverhältnisse des Gebietes bespricht. Hier unterscheidet Verf. mit Klingräff eine Region der Ebene, ferner die des Hügellandes und endlich eine Bergregion. Ausführlich werden namentlich die pontischen und baltischen Elemente dieser Regionen besprochen, während anhangsweise noch auf mediterrane und alpine Vertreter hingewiesen wird. Contribuzioni alla fauna dei Vertebrati della Dalmazia del prof. G. Kolombatović. Pesci. Paraphoxinus Pstrossii, Steind. 1). 95.8. 115 P2W617 VG Steindachner descrisse e figurò nel 1882 [Beiträge zur Kennt- niss der Fische Afrika's (II) und Beschreibung einer neuen Para- phoxinus-Art aus der Herzegovina] il suo Paraphoxinus Ghetaldii e successivamente nello stesso anno [Ichty. Beitrage (XII) Sitzungs- berichte d. k. k. Ak. der Wissenschaften, B. LXXXVI, Wien] un’ altra nuova specie di Paraphoxinus, pure dall’ Erzegovina, il P. Pstrossi dal Fiume Trebisnica. Nella descrizione del P. Ghetaldi, di Ex. lunghi 13 cm., a pag. 16, dice: ,. . . . die Schuppen an den Seiten des Rumpfes sind äusserst klein, rundlich, decken sich nicht dachziegelförmig und sind von einer dicken, faltigen Haut ganz umhüllt; die grössten Schüppchen liegen am Schwanzstiele und zunächst der Seitenlinie, die bis zum Beginne des Schwanzstieles in der un- teren Rumpfhälfte verläuft und gleich hinter dem oberen Ende der Kiemenspalte sich mässig rasch herabsenkt. Brustgegend und mittlerer Theil der Rückenfläche und Unterseite des Schwanz- stieles schuppenlos.“ Nella descrizione del P. Pstrossii, fatta di due Ex. lung. 95 cm. — 10:5 em. ; pag. 74 e 75, dice: „Da bei den hier beschrie- benen beiden Ex., die Schuppen an den Seiten des Rumpfes ganz deutlich siehtbar sind, und auch wegen iher Grösse daselbst ohne Schwierigkeit genau gezählt werden können, was bei sämmt- lichen, von mir untersuchten Ex. von Paraph. Ghetaldii, m. ganz 23 unmöglich ist, da eine dicke, in zahllose Querfalten gelegte Haut den Rumpf vollständig umhüllt, in welcher mit Ausnahme der Schwanzgegend nur ganz rudimentäre Schüppchen eigebettet liegen, so glaube ich sie trotz der Übereinstimmung in der Körper- form specifisch, von letztgenannter Art wenigstens vorläufig trennen zu müssen. . . .* Dal fiumicello Ljuta, presso Gruda, tutto nel territorio Dal- mato, ebbi una serie di Paraph. Pstrossti, Steind., fra i quali uno lungo 13:5 em., quindi un po più grande degli Ex. sui quali Steindachner ha fondato la sua specie Paraph. Ghetaldi, serie dimostrante la bontà specifica del Paraph. Pstrossii, Steindachner. Di questa serie gli Ex. più grandi, sulle parti laterali del corpo, hanno squame grandi ben discernibili, la ove del P. Ghetaldii sono appena discernibili; differenza questa che da sola dimo- stra come questo non può essere l’ adulto del P. Pstrossii, Steind., ma che questi sono di specie distinte, nettamente caratterizzate. Aggiungo ancora che, confrontando Ex. di P. Pstrossti, dal fiumicello Ljuta in Dalmazia con Ex. di eguale grandezza di P. Ghetaldit di Popovopolje in Erzegovina, trovai che dei primi, in qualunque siasi regione del corpo, le squame erano molte volte più grandi di quello che nel secondo, il che dimostra ancora la detta differenza specifica. Piacemi di aver avuto il materiale dimostrante le differenze specifiche dei due Paraphoxinus Ghetaldii e Paraph. Pstrossti dello Steindachner, al quale mandai questo materiale, esprimendomi per la separazione specifica di questi due, dei quali il solo se- condo registro ora fra le specie della Dalmazia. Squalius svallize H. u. K. II. 3/9, A. 3/10. Di questo Squalius, che non mi consta sia stato trovato all’ infuori della Dalmazia, ebbi grandi Ex. da una nuova loca- lità, cioe dal detto fiumicello Ljuta, che per me sarebbe il luogo più orientale noto della diffusione geografica die questa specie. Cerna canina, Valence. Della specie Cerna carina, Val. la quale attinge dimensioni maggiori della Cerna gigas, Brün., il primo individuo che si sa 24. preso nell’ Adriatico, é quello lungo 430 mm. pescato al 1. de- cembre 1883, presso I’ isola di Solta, dove ai 23 ottobre 1884 furono presi altri due, uno lungo 700 mm., | altro 450 mm., che, come feci sapere nella mia pubblicazione (Aggiunte ai ver- tebrati della Dalmazia, 1884), mandai al Dr. Steindachner. Pescando ai 7 ottobre 1887, con la rete a strascico nei pressi dell’ isola Bua, presi una €. canina lunga soli 200 mm. che dopo averla descritta (Pesci delle acque del circondario ma- rittimo di Spalato 1888) la mandai allo stesso signore. Ebbi poi un Ex. di Cerna, veramente piccolissimo, lungo appena 105 mm., il più piccolo del genere Cerna, da me fino ad ora veduto; questo preso ai 7 febbraio 1901, non lungi dall’ isola Lagosta, il quale per le analogie che mostra con gli anno- verati Ex. di ©. carina, lo riferisco piuttosto a questa specie, seb- bene presenti alcuni caratteri assegnati come specifici della C. gigas, cioé: margine posteriore della C. rotondato e mancanza di squame sui mascellari superiori, come risulta dalla seguente descrizione. : D. 114: A, 93/5 Pa Tas Velja: Dalla punta della mandibola al margine posteriore della U. 105 mm. La punta della mandibola, la quale si avanza un poco oltre a quella dell’ inframascellare sup., dista: dal margine anteriore dell’ orbita 10 mm., dal margine posteriore di questa 18, dal margine membranaceo dell’ opercolo 36, dalla verticale passante per la base delle P. 32, da quella per l’ origine della D. 33, per il termine della D. 77, per la base delle V. 33, per l’ origine della base dell’ A. 62, per il termine dell’ A 75, per la base della CG. 88 mm. Massima altezza del tronco — ch'è in corrispodenza del I°, raggio della D, 35 mm., massima alt. della D. — ch'è al IX. raggio molle — 13, lung. P. 17, lung. V. 17, massima alt. dell’ A. 13, lung. della C. 17 mm. Il profilo sup. anter. è sì molto declive ma poco convesso, non raggiunge la sua culminazione prima del I°. raggio della D. ma al principio della base di questa pinna. Il centro dell’ orbita dell’ occhio assai più distante dal profilo soprastante del capo che non dal margine sottostante del mascellare superiore, dal 25 quale l’ orbita dista appena per '/, del suo diametro ch'è !/, della lung. del capo. Opercolo con tre denti, non equidistanti, il medio diretto al vertice dell’ opercolo, più grande degli altri due, al quale l’ inf. è più vicino e più piccolo che non il superiore. Il mascellare sup., nudo, arriva fino sotto il margine posteriore dell’ orbita. Margine preopercolare dentato, con due grandi denti volti all’ ingiu, uno al vertice e I’ altro subito dopo di questo, sul mar- gine inferiore. Subopercolo e infraopercolo, non dentati ma con margine sinuoso. La l. 1. scorre vicina e quasi parallela al profilo del corpo e termina fra i due raggi medi della caudale. Squame, nella parte terminale con un’ area spinigera, questa non piccola nè circolare, ma invece semilunare occupante più della metà della superficie libera, così che le aree spinigere quasi si toccano. Sugl' inframascellari, anteriormente un gruppo di denti di varie grandezze e due altri denti grossi, per parte, più esterni come canini e lateralmente denti abbastanza grandi, quasi in tre serie, non seguiti internamente da serie di denti filiformi. Sui mascel- lari inf., anteriormente un gruppo di denti di varie grandezze e avanti a questi due, per parte, più grossi, come canini; lateral- mente denti abbastanza grandi, disposti quasi in due serie, non seguiti, internamente da fascie di denti filiformi. Della D. il margine post. è rotondato, il più lungo raggio spinoso il VI. ch'è meno lungo del IX. molle. L’ A. nasce in cor- rispondenza del III. raggio molle della D. e termina sotto il XII, ha la parte terminale rotondata e il II°. e il II° raggio spinoso di eguale lungh. e grossezza. Le P. hanno il margine posteriore rotondato, arrivano fino sopra il foro anale. Le V. hanno pure il margine posteriore convesso. La G. non ha il margine poste- riore troncato, ma convesso ed è lunga quanto la distanza fra la punta dell’ inframascellare sup. e il margine preopercolare all’ altezza dell’ occhio. Tutte queste pinne sono coperte di squame nella parte basilare, più estesamente le impari. Colore e sistema di colorazione preciso a quello del citato Ex. di Cerna canina, lungo 200 mm.; cioè: bruno con fascie più oscure, quasi verticali sul tronco, oblique sul capo, queste ultime più intense e per me caratteristiche dei giovani della specie C. canina, perchè le riscontrai in tutti gli Ex. di questa specie e mai in nessuno della ©. gigas. Di queste fascie tre partenti 26 n: dal margine posteriore dell’ orbita: l’ inferiore termina un poco sopra della punta del preopercolo; la media poco sotto il vertice del margine membranaceo dell’ opercolo; la superiore, meno marcata, passa sopra il margine dell’ opercolo. Oltre queste, altre tre fascie: una fra l’ inf. e la media delle tre predette; un’ altra poco sopra della spina mediana dell’ opercolo; la terza, più in- tensa, sulla guancia scorrente a canto al margine del mascellare superiore. Di fascie oscure sul capo il Dr. Doderlein, che con grande minutezza deserisse le specie del genere Cerna dei riechi mari della Sicilia (Rivista delle specie del genere Epinephelus o Cerna, Bp. riscontrati nei mari della Sicilia), dove registra anche Ex. di lunghezza maggiore e minore di 105 mm. di C. gigas, per i giovani di questa specie dice soltanto: „Una piccola benda di color bianco puro si disegna quasi sempre sulle guancie dietro | angolo posteriore del mascellare“, senza far cenno di fascie oscure sul capo, mentre per la C. canina della quale il più pic- colo Ex. che registra è della lung. di 270 mm., dice: „In aleune varietà giovini emergono ai lati del capo due zone più oscure che obbliquamente ne attraversano le guancie, la superiore delle quali più larga si diparte dal margine superiore dell’ orbita e raggiunge l’ orlo posteriore dell’ opercolo al di sotto della sua parte membranosa, mentre |’ inferiore si stacca dal margine inf. dell’ orbita e perviene all’ angolo posteriore dell’ opercolo; una macchia rotonda più fosca si disegna sul margine dell’ opercolo al di sopra della sua spina mediana.“ Il profilo poco convesso dell’ Ex. lungo 105 mm., le sole due serie di denti nella parte laterale dei mascellari inf. e spe- cialmente il descritto sistema di colorazione del capo, mi fanno ritenere che questa piccolissima Cerna possa appartenere più tosto alla specie o forma (. canina che non alla €. gigas, seb- bene non abbia il margine posteriore della Ci. troncato, ma in- vece convesso e manchi di squamette mascellari superiori, come la C. gigas. E noto come di alcune specie di pesci, fra le quali l’Eche- neis naucrates, Linn., che non raggiunge le dimensioni della €. canina, né della C. gigas, i giovini Ex. hanno il margine poste- riore della C. convesso, e gli adulti lo hanno concavo. Ho un Ex. di Echeneis, lungo 310 mm. il quale appartiene assolutamente 27 al la specie E. naucrates, ed ha ancora il margine posteriore della C. fortemente convesso. Quanto riguarda poi la mancanza di squame sui mascellari superiori nell’ Ex. lungo 105 mm., ritengo che queste non sieno ancora manifeste, per essere questo giovanissimo. Se esso appartenesse veramente, come ritengo, alla specie C. canina, esso sarebbe non solo il più piccolo Ex. di questa specie da me veduto, ma sarebbe, per quanto a me consta, pur il più piccolo preso nei mari che bagnano l’ Italia. Aggiungo ancora che, il più grande Ex. coi caratteri della C. canina da me veduto dal mare della Dalmazia era ben piu piccolo del più piccolo di C. gigas, per cui potrei ritenere che la C. canina si sia propagata nel nostro mare, ciò che non po- trei credere per la C. gigas, sebbene questa non sia rara nella parte orientale del basso Adriatico, da dove ne vidi enormi in- dividui con ovaie, del peso di circa 2 Ch. nei mesi di luglio ed agosto. Anche questa Cerna mandai al Dr. Steindachner. Trachinus araneus, Cuv. Un’ illustre ittiologo mise eroneamente il Trachinus radiatus, Guv. — il quale ha sulla parte sup. del capo marcatissime gra- nulazioni dispote a raggi partenti da vari centri — in sinonimia del Trachinus araneus, Guv., specie questa che, fino ad ora, non aveva pubblicato dal mare della Dalmazia, dove il 7. radiatus é comunissimo con tutte le possibili variazioni nelle disposizioni delle macchiette scure sul corpo. Appena ai 12 giugno 1901 vidi un Trachinus pescato vi- cino a Solta, femmina, lungo 0:45 m., senza granulazioni sul capo, ben differente dalle altre tre specie: 7. radiatus, T. draco e T. vipera, il quale per i seguenti caratteri, riferisco alla specie Tra- chinus araneus, Cuv. Pod 2 D220 M06: 9291: 18. Distanza dal mento alla punta dell’ opercolo eguale alla massima alt. del corpo, ch’ é contenuta 4'/, volte nella distanza dal mento al lobo caudale inf.; massima lung. preorbitale un po minore della distanza infraorbitale; due piccolissime spine sopra ognuna delle orbite; punta del preorbitale rotondata; spina 28 opercolare molto lunga; parti sup. del capo coperte da pelle liscia, senza alcuna traccia di granulazioni; guancie nude. Capo, parti sup. del tronco e fianchi macchiettati di bruno e fulvo; sotto e sopra della 1. 1. una serie di grandi macchie, non quadrate ma elittiche, scure poco appariscenti; una macchia nera intensa dal I’ al V° raggio della I" D. e una fascia scura al margine post. della C.; mento e gola non più scuri della tinta del tronco. Ebbi poi un altro Trachinus della stessa specie e di eguale lungh., pure femmina, preso ai 13 settembre vicino ad Almissa, nel quale riscontrai non 8 ma 7 raggi nella I* D. e invece di due serie di grandi macchie scure sui fianchi, una sola, queste macchie più intensamente nere e così anche le fascie della C., della II° D. e dell’ anale. Ammettendo alcuni ittiologi, che in alcune specie di Tra- chinus i maschi abbiano nella I* D. un numero maggiore di raggi — al più sette — che non le femmine, rilevo che, dei due 7. araneus da me avuti, uno aveva 8 e |’ altro 7 raggi nella I° D ed entrambi erano di sesso femminile. Centrolophus corcyrensis, mihi (Fig. I.) D. 6/30; A. 3/22; V. 1/5; P. 21. Capo alto quanto lungo; massima altezza del corpo, in corrispondenza al margine preopercolare, contenuta 2!/,, lung. del capo 3!/, volte nella 1. t. compresa la C.; spessore del corpo contenuto 2'/, volte nella mass. altezza; diametro dell’ orbita, poco maggiore della lungh. preorbitale, sensibilmente minore della distanza infraorbitale, doppio dell’ altezza sottorbitale, poco maggiore del '/, della lungh. del capo e contennto 1'/, volta nella distanza fra la culminazione dell’ orbita e il profilo del capo a questa soprastante. Margine dell’ opercolo con due inse- nature nella parte superiore, lungamente concavo nella laterale, convesso e dentato nell’ inferiore. Margine del preopercolo acuto- convesso con lunghe spine. Squarcio orale poco obliquo, esteso un po oltre della tangente al margine anteriore dell’ orbita; la mandibola oltrepassa un poco |’ inframascellare. Denti sulle ma- scelle in una sola serie, piccoli un po curvati all’ indentro. Il 99 profilo anteriore superiore del capo é molto declive, prima con- vesso, poi concavo indi nuovamente convesso, così ché, il capo : per la forma complessiva, e per i margini dell’ opercolo e pre- opercolo, assomiglia a quello dei Schedophilus. Profilo anteriore e superiore del tronco, un po più alto di quello del capo, cul- minante all’ origine della D. da dove scende rapidamente poco convesso ; profilo inf. pure molto convesso. La D. nasce ben avanti della corrispondenza della base delle P., precisamente sopra il margine preopercolare, da prin- cipio € molto bassa, poi s’ inalza rapidamente fino al 9° raggio molle, il quale é alto circa la !/, della massima altezza del corpo, indi scema assai poco in altezza, essendo |’ ultimo raggio poco più basso del nono. Le V. cominciano un po avanti della base delle P. e sono più lunghe di queste, oltrepassano il foro anale ed hanno i raggi molli così divisi da sembrare in numero doppio. L’ A. ha il principio della base sotto la metà della base della D ed € poco piu bassa di questa. La C. € grande, alta con mar- gine concavo e punte dei lobi attondate. La 1. 1. comincia al principio del margine opercolare, sale convessa fino sopra la base delle P. da dove discende convessa fino sotto ai ?/, della D. indi scorre quasi rettilinea fino alla base dei raggi medi della caudale. Capo e parte anteriore superiore del corpo con fittissimi pori. Le squame sono piuttosto piccole e invadono per un buon tratto tutte le pinne impari. Colore del fondo argenteo fosco, grandi macchie nere, sim- metriche sul capo, irregolari e più piccole sul tronco. Questo individuo fu preso presso Curzola ai 4 agosto 1900 e lo mandai al Dr. Steindachner. Lo chiamo cosi perché non trovo che corrisponda alla descrizione di alcuna delle specie di Centrolophus descritte, corrispondendo solo in parte a quella del C. carassus, G. V., dalla quale pure differisce: per lo spessore del corpo, non la !/,, ma ben minore della massima altezza del corpo ; la lungh. del capo non contenuta 4'/, volte, ma solo 3!/, volte nella I. t. del pesce; le squame, non piu tosto grandi, ma piuttosto piccole, e potrebbe ancora differire in altre parti non descritte, come : forma del capo, margine dell’ opercolo e preopercolo, che sono ben differenti che del ©. pompilus, G. V., specie della quale vidi individui di varie grandezze. Non corrisponde al C. ovalis, G. V., perché l’ altezza della 30 D. non € !/, dell’ tronco ma invece un poco maggiore della !), di questo, né l’ A. € bassa essendo la !/, dell’ altezza del tronco. Perché l’ A. non € lunga e bassa, non corrisponde alla descrizione del C. Valenciennesii, Moreau; per non avere la 1. 1. drita, non corrisponde a quella del C. liparis, Risso né a quella del C. rotundatus, A. Costa, non essendo I’ altezza del corpo contenuta 3°, volte, né la lungh. del capo 4), volte, ma in- vece la prima 2% e la seconda 3!;, volte nella 1. t. del pesce; non corrisponde poi alla breve descrizione dell’ unico Ex., lungo 20 cm. sul quale Canestrini fondò la sua specie C. porosissimus, perché essendo quasi di eguale lung., cioé di 17 cm., I’ altezza del corpo non € contenuta al più 2'/, volte, ma 2° volte nella l. t. del pesce. Centrolophus pompilus, C. V. Ecco la descrizione di un’ altro Centrolophus, mutilato nel mezzo del corpo, il quale poteva avere forse la lung. di circa 18 cm., di specie assolutamente differente dal precedente e che non corrisponde in tutto alla descrizione di alcuna specie, il quale potrebbe essere un giovine di una delle specie descritte e probabilmente un C. pompilus, G. V. L’ altezza del corpo eguale alla lung. del capo, contenuta circa 4 volte nella 1. t. compresa la C.; spessore del corpo un poco minore della !/, dell’ alt. del corpo; diametro dell’ orbita eguale ad '/, della lung. del capo e °/, della distanza infraorbi- tale, poco minore della lung. preorbitale, eguale alla distanza sottorbitale, maggiore della distanza fra la culminazione dell’ or- bita e il profilo a questa soprastante. Squarcio orale orrizzontale esteso un poco oltre alla tan- gente al margine anteriore dell’ orbita; la mandibola non oltre- passa I’ inframascellare superiore. Profilo del capo e della parte superiore del tronco poco declive e poco convesso fin poco dopo I origine della dorsale. La 1. 1. scorre, da principio, nella metà superiore del tronco, convessa fino sotto la metà della base della D., indi rettilinea fino alla base della caudale. La D. nasce alquanto indietro del margine dell’ opercolo in corrispondenza alla base delle P., é alta la '/, dell’ alt. del corpo. L' A. € poco piu bassa della D. con base lunga la metà di questa. Le V. hanno, 31 il principio della base un po anteposto alla base delle P., non sono più lunghe di queste e non arrivano al foro anale. Squame abbastanza grandi che invadono la parte inferiore delle pinne impari. Capo con molti pori. Colore bruno castagno, uniforme, più scuro sulle pine. Echeneis naucrates, Linné. 1.273). 230 DI -89 2 A1 981 P. 43 0 16 C. 16: Di questa specie, nuova per l’ Adricatico, ricevei dal sig. Slavomir Sinčić un Ex. asciutto, lungo 31 em., pescato molto tempo prima nel mare di Sebenico, del quale ecco la descri- zione. Lunghezza del capo contenuta 6 volte, del disco — lungo il doppio della distanza fra le P., con 22 paia di lamelle — con- tenuta 5 volte nella lung., compresa la C. Diametro dell’ orbita poco maggiore del quarto della sua distanza dalla punta dell’ inframascellare, sottostante alla VI.“ fino alla X.* lamella. Mascella inf. ben sporgente oltre la sup., en- trambe fornite di denti piccoli, curvati all’ indietro, in fascia, larga anteriormente, restringentesi verso il vertice dell’ angolo orale. Lingua con denti simili a quelli delle mascelle ma più piccoli. La 1. 1. comincia al punto più alto della base delle P., da principio scorre più vicina al profilo sup. del tronco, poi egual- mente distante dai due profili e termina fra i due raggi medi della caudale. La IL“ D, comincia alla meta della distanza fra la punta del capo e la base della C. e termina abbastanza distante da questa, ch’ € allungata e bassa, con margine posteriore non concavo, ma convesso, perché giovine. L’ A. prendre origine pochissimo avvanti della D., ha i primi 9 raggi abbastanza lunghi, con le basi molto vicine, il X.% e i succesivi molto più corti del IX.% con le basi più distanti fra loro, finisce in corrispondenza del termine della D., dove il corpo e molto basso e compresso, poi più alto fino alla base della pinna caudale. Le P. sono vicino al capo, con le basi molto in alto e oblique, lunghe poco piu della meta della lung. del disco. Le V. con la base sottostante alla mezzaria di quelle delle P., estese fino sotto la punta di queste. 32 Iride gialla; d’ ambe le parti distinta una fascia stretta di colore rosso-arancio, che scorre da sotto le P. avvicinandosi sempre più al profilo inf. del corpo, fino a tangere per un tratto la base dell’ A.; primi raggi della D., dell’ A. come anche i sup. e inf. della C., rossigni nella parte terminale. Lophotes cepedianus, Giorna. Di 240; P.: 14; N.:5; @ 3. Dalla punta del muso : all’ estremità della C. 655 mm.; al margine anteriore dell’ orbita 22 mm., al margine posteriore di questa 45, al margine posteriore dell’ opercolo 88, alla base delle P. 82, alla base delle V. 90, al foro anale 570, al principio della base dell’ A. 583, al termine di questa 597, alla base della C. 620; punta del muso retroposta 10 mm. alla verticale passante per il vertice della cresta. | Altezza del corpo, in corrispondenza al margine posteriore dell’ opercolo, 100 mm. ; altezza del corpo, alla base della C., 9 mm.; distanza dalla culminazione dell’ orbita al vertice della cresta 45 mm. Il profilo anteriore superiore, dalla punta del muso sale al- quanto’ concavo molto in alto, cioé fino al vertice della cresta, indi voglie bruscamente concavo discendendo cosi rapidamente che in corrispondenza della fessura branchiale dista dal profilo inf. per ?/, della massima altezza del pesce, continua poi appena convesso fino vicino alla C. dove si fa più convesso e rapida- mente si avvicina al profilo inf., che € pure convesso, cosi ché alla base della C. i due profili distano fra loro per meno di !/,, di quello che in corrispondenza dell’ apertura branchiale. Squarcio orale breve; orbita molto grande, col centro all’ altezza della bocca, di diametro un po maggiore del doppio della sua distanza dalla punta del muso, poco maggiore del !/, della lung. del capo ch’ € alquanto minore dell’ altezza del tronco in corrispondenza al margine opercolare e !/ della 1. t. del pesce. Cresta triango- lare, molto elevata, col vertice distante dalla culminazione dell’ orbita quanto il margine posteriore di questa dalla punta del muso. La 1. 1, formata da tubetti, non principia alla fessura branchiale ma al vertice della cresta, cioé ben anteriormente alla verticale passante per la punta del muso, discende concava, 33 passa distante dall’ occhio, tocca il principio dell’ apertura bran- chiale e continua concava fino ad !/, della 1. t. del pesce, indi si fa rettilinea, allontanandosi dal profilo sup. avvicinandosi sempre più al profilo inf., cosi ché, verso la coda. dista il doppio dal sup. di quello che dall’ inf., termina poi fra le basi dei due raggi medi della caudale. Denti: sugli inframascellari e mandi- bola esili curvati all’'indentro, sul vomero robusti, non discer- nibili sul palato. Foro anale un po anteposto all’ A., molto esteso. La D., contigua con la C., ma pure distinta da questa, essendo I’ ultimo raggio D. più corto e sottile del contiguo C., ha il I.° raggio molto lungo, cioé 122 mm., impostato al vertice della cresta, lungo il doppio della distanza fra la sua base e la culminazione dell’ orbita, formato come da tre larghi raggi eoneresciuti, dieci volte più lungo del successivo, ch’ é molto sottile seguito da raggi più brevi fino al VIL“, dopo del quale i raggi sono più robusti e crescono in lung., fino al XXXII, la di cui lung. é eguale a */; dell’ alt. sottostante del tronco ed eguale a quella dei successivi fino oltre la metà della lung. del corpo, da dove i raggi scemano in lung. e robustezza, cosi ché alla confluenza con C. sono molto sottili e brevissimi. L’ A., con la base lunga 14 mm., alta 10 mm., non quindi lunghissima, ma invece breve, molto vicina alla C., non confluente con questa, con pochi raggi, sì brevi ma robusti. Le P., toraciche, lung. 35 mm., molto vicine all’ apertura branchiale, rotondate, lung. poco meno della metà dell’ altezza del tronco in corrispondenza alla loro base, col I.° raggio sup. brevissimo ma molto robusto, se- guito da quattro raggi grossi e lunghi con solco mediano longi- tudinale, seguiti da raggi sempre più brevi e divisi. Le V. hano la base pochissimo retroposta e vicinissima a quella delle P. e constano di pochi raggi esili, brevi e liberi. La C. lunga 35 mm., bassa e breve, nell’ asse del pesce, col I.° raggio inf. brevissimo ma molto robusto e il succesivo pure robusto, piatto, quindici volte più lungo del I.°, seguito da raggi più sottili, cosi che i raggi inf. sono più grossi dei superiori. Capo e tronco plumbeo-argenteo, più chiaro sulle parti in- feriori, senza qualsiasi traccia di macchie più chiare. Pinne rosso-rosee. Questo pesce lungo 655 mm. si arenò ai 18 gennaio 1901 presso Stobrec, non lontano da Spalato. Pochi giorni dopo, cioé : 3 34 ai 24 gennaio 1901 fu preso presso Trappano un’ altro L. cepe- dianus lungo 665 mm. soli 10 mm. più lungo del precedente. In questo secondo Ex. trovai: circa lo stesso numero di raggi nelle pinne; l’ orbita in proporzione più grande che nel precedente ; il I.° raggio della D., non formato come da tre raggi concresciuti, ma solo di un pezzo piatto, liscio e che mancava pure delle macchie più chiare sul capo e corpo, le quali sono messe dagli autori come caratteristica di questa specie, ch’ € rarissima in tutti i mari. Entrambi questi pesci mandai al dr. Steindachner. Anfibi. Proteus anguineus, Laur. kako stoji u resumé-u. Molga alpestris, Laur. kako stoji u resumé-u. Uccelli. Serinus serinus, L. kako stoji u resumé-u. Hirundo rufula, Temm. kako stoji u resumé-u. Prilozi fauni dalmatinskih kralježnjaka. 1. Paraphoxinus Pstrossii, Steind. Intendand c. kr. dvor- skoga muzeja u Beču dr. Steindachner opisao je ovu novu vrst po dvama primjercima iz rijeke Trebisnice u Hercegovini (duž. 9:5 em. i 10:5 em). U svom opisu ističe taj auktor, da su u ove vrsti ljuske po stranama trupa posve dobro vidive i dosta velike, da ih čovjek može lasno i točno prebrojiti, dočim se kod nijed- noga primjerka vrsti Paraphoxinus Ghetaldiù Steind., što ih je on iztraživao, ljuske ne mogu prebrojiti, jer ih prikriva debela 35 vrlo naborana koža, u kojoj su ukrite te posve zakržljale ljuske, osim na repnom predjelu. S toga je Steindachner predložio, da se Paraphoxinus Pstrossii i P. Ghetaldii barem privremeno imaju smatrati kao dvije različite vrsti, premda se u obliku tijela po- svema slažu. Iz riječice Ljute, posvema na dalmatinskom području, na- bavio sam čitavi niz Paraphoxinus Pstrossii, različite veličine ; medju timi našao sam jedan primjerak od 13:5 em. dužine, dakle veći od onih primjeraka na kojima je Steindachner osnovao svoju novu vrst Paraphoxinus Ghetaldii, jer su njegovi primjerci mje- rili 13 em. Moji najveći primjerci iz spomenutoga niza imaju po stra- nama trupa velike, jasno vidive ljuske, dočim su ljuske kod Paraphoxinus Ghetaldii jedva vidive i vrlo sitne, s toga slijedi, da se Paraphorinus Ghetaldii ne može smatrati odraslim pri- mjerkom vrsti Paraphoxinus Pstrossii, već različitom vrsti. S toga mi je milo, što mogu prvi uvrstiti Paraphoxinus Pstrossii Steind. medju dalmatinske vrsti. 2. Squalius svallizze H. u. K. Od ove vrsti Squalius-a, za koju mi nije poznato, da je igdje bila nadjena izvan Dalmacije, dobio sam velikih primjeraka iz spomenute riječice Ljute. Po mome mnijenju je to novo nalazište najistočnije mjesto, gdje je ta vrst nadjena. 3. Cerna canina Valenc. Ovu sam vrst ja prvi naveo kao stanovnika Jadranskoga mora. (Aggiunti ai vertebrati. Spalato 1884.) Najmanji primjerak, što ga opisah, bio je dug 200 mm. Svi su primjerci imali kose, tamne pruge na glavi. Kasnije sam imao pred očima vrlo mladi primjerak vrsti Cerna, takodjer sa kosim, tamnim prugama na glavi, koji je mjerio samo 105 mm, Taj primjerak premda je imao zaobljenu repnu peraju, a ne ravno odrezanu, a ni rijetkih ljuštica nije imao na gornjoj če- ljustnici, ipak ga po onim tamnim prugama na glavi, koje sam našao kod svijuh primjeraka Crna canina Valenc., smatram za vrlo mladi individuum ove vrsti u koga se radi mladosti one sitne i rijetke ljuštice na gornjoj čeljustnici nisu još pojavile. Doderlein (Rivista delle specie del genere Epinephelus o Cerna, Bp. riscontrate fino ad ora nei mari della Sicilia) nije onih pruga na glavi nikada opazio ni na primjercima od 105 mm. vrsti Crna gigas Brünn, a u mnogim vrstima riba imadu mladi stražnji rub * 36 repne peraje vrlo zavinut, nu taj bude kasnije ravnim, pače i izkruženim. 4. Trachinus araneus, G. V. Ove vrsti nisam do sele obje- lodanio kao stanovnika dalmatinskih voda, nego vrst 7. radiatus G. V., koju i vrstni jedan ihtiolog pogriješno pribraja kao syno- nim vrsti 7. araneus C. V., kao da je to jedna te ista vrst. Istom 12. lipnja 1901. dodje mi pred oči primjerak Trachi- nus-a. Q iz našega mora, koji je mjerio 450 mm. dužine. On nije imao kvržica na glavi, a iznad oka imao je dvije sitne bodljike (supraorbitalne) i zaokružen šiljak praeorbitalne kosti. Glava, gornja strana i bokovi tijela bili su smedji i hrdjasto pjegavi sa dva uzdužna niza velikih, ne četverouglastih već eliptičnih, slabo iztaknutih pjega. Taj je Trachinus različit od ostalih trijuh vrsti, t. j. T. radiatus, T. draco è T. vipera, a u njemu prepoznajem vrst 7. araneus G. V., koja je različita od vrsti 7. radiatus G. V. Dobio sam još jedan primjerak 7. araneus, i taj je bio 9, a dug koliko i prvi primjerak. U I hrbtenoj peraji nabrojio sam samo 7, mjesto 8 peraca, a mjesto onih dvajuh uzdužnih nizova eliptičnih pjega na bokovima, samo jedan, ali tamnije boje. 5. Centrolophus coreyrensis mihi. Ovo sam ime nadjenuo ribi uhvaćenoj kod Korčule, dugoj 170 mm., jer se ne slaže s opisom nijedne poznate vrsti iz roda Centrolophus ; ali ne mogu uztvrditi, da nebi to mogao biti mladi primjerak koje već opi- sane vrsti. 6. Centrolophus pompilus GC. V. Imam mladi primjerak Cen- trolophus-a, koji je osakaćen, a mjeri oko 180 mm. dužine; u njega je visina tijela jednaka dužini glave, a ta se dužina zadr- žaje u dužini tijela i repa zajedno 4 puta. To je bez dvojbe posve druga vrst nego li prijašnji mladi primjerak, koji mjeri 170 mm., a visina trupa mu je znatno veća od dužine glave i zadržaje se u dužini tijela sa repom samo tri puta. To bi mogao biti mladi Centrolophus pompilus, G. V. od koje sam vrsti imao pred očima više primjeraka, ali su svi bili znatno veći od ovoga. 7. Echeneis naucrates Linn. Jedini primjerak ove vrsti, za koga mi je poznato, da je uhvaćen u Jadranskom moru, primio sam već osušen, a uhvaćen je bio u vodama šibeničkim. Mjerio je 310 mm. 8. Lophotes cepedianus Giorna. Od ove vrsti ribe, koja je u svim morima vrlo rijetka, vidio sam do sada 4 primjerka, 37 ulovljena u našem moru; od kojih su dva nedavno, skoro u isto doba, uhvaćena, t. j. jedan 18. siječnja 1901., taj se je bio na- sukao kod Stobrec-a, a drugi kod Trpnja 24. siječnja 1901. Prvi je mjerio 655 mm., boje je bio na glavi i tijelu olovasto-srebrene, ozdol svjetlije, ali bez traga jasnijih pjega, a peraje su mu bile ruzi- často crvene. Drugi je primjerak bio 105 mm. duži od prvoga i mjerio je 760 mm. u dužinu; ni na tomu primjerku nije bilo jasnijih pjega po tijelu. 9. Proteus anguineus Laur. U rijeci Jadru kod Solina ulov- ljen je 18. srpnja 1900. prvi put živi primjerak Proteus angui- neus-a. Nije li možda dospjeo ovamo podzemnim pritocima, iz voda, koje priticu rijetici Gorušćici kod Sinja, gdje je jedino mjesto u Dalmaciji, za koje se znade, da tamo živi Proteus? Taj primjerak se ne razlikuje od onih iz Gorušćice, koji pripa- daju odlici var. Carrarae. 10. Molga alpestris Laur. Ova je vrst rijetka u Bosni, a nije mi poznato, da se je našla ni u Hercegovini ni u Crnoj gori, a nije do sele ubilježena ni za Dalmaciju. Dobavio sam dva pri- mjerka iz jedne lokve na brijegu Svilaji, u visini od 1000 m. po prilici. ' 11. Serinus serinus, L. Imao sam pred sobom jedan pri- mjerak ove ptičice ubijen 20. srpnja u šumi kod Disma, koji je bio posve klorotičan. U toj se šumi vidja češće takovih primje- raka. Kasnije sam dobio još jedan posve klorotični primjerak, koji je mogao letjeti, a nadjen je 21. kolovoza u onoj istoj šumi u gnijezdu sa drugim mladim, koji je imao posve normalnu boju. Držim, da je taj klorotični mladi klorozu baštinio. 12. Hirundo rufula Temm. Dne 28. ožujka 1901. iza oluje sa sjevera opazi jedan lovac u Solinu, da jedna lastavica pjeva drugačije nego obična Hirundo rustica pa ju ustrijeli. Bio je to g od H. rufula, koja do tada nije bila ubilježena medju dal- matinskim vrstima. Taj je 7 malo manji nego H. rustica, a nije posve crno- ljubičast ni na zatiljku, već je ta boja pomješana sa hrdjasto- kestenjavom, strane glave nisu sive, kako se to spominje za H. daurica Gmel.. nego su hrdjaste; hrbat je hrdjastožut i sjajan ; repno perje je bez svjetle pjege : dolnja strana i prsi su hrdjasto smedje, a dolnje pokrivno perje na repu je na početku (osnovi) smedjasto, prema vrhu crno. Biljke s durdevackih pijesaka. U hrvatskoj Podravini nalaze se kraj mjesta Đurđevca bre- žuljci, sastavljeni od rahloga pijeska, koji su na daleko poznati u narodu pod imenom đurđevačkih pijesaka ili kako kažu u ta- mošnjem dijalektu „peski“. Kako je takova tvorevina u našoj domovini rijetka pojava — u takvoj mjeri ne znam da li je igdje u nas razvijena — bila mi je od dulje vremena vruća želja, da te pijeske pohodim i po mogućnosti sa florističnoga gledišta pro- učim. Kako je istu želju gojio i prijatelj g. dr. A. Langhoffer, koji je naumio proučiti pijeske sa zoološke strane, složismo se i posjetismo ih zajedno u mjesecu srpnju godine 1900. i 1901. Materijal, sto smo ga ubrali, zadovoljio je i jednoga i drugoga. Zvanični nas poslovi priječili do sada, te nijesmo mogli pohoditi pijesaka i u drugo godišnje doba, osobito u proljeće, kada bismo po svoj prilici našli i drugih pješčanih stanovnika, ali što nam nam nije bilo moguće do sada, gledat ćemo u buduće nado- knaditi. Ugodna mi je dužnost, da zahvalim i ovim putem gosp. Poljaku, učitelju u Đurđevcu, koji je bio tako ljubazan, te mi omogućio, da bude ovaj popis potpuniji, poslavši mi obilnu ko- lekciju biljaka s pijesaka, među kojima se nalazile mnoge, kojih ja nijesam ubrao. Putujemo li državnim drumom, koji vodi od Koprivnice k Đurđevcu, vidjet ćemo na lijevoj strani od Virja prema Đur- deveu brežuljke jasno žute boje, na kojima ćemo jedva gdje za- mijetiti trag vegetaciji. Ti se brežuljci protežu od mjesta Molve s istočne strane Đurđevca sve do sela Kalinovca, u duljini od jedno dvanaest kilometara, a u širinu od dva do tri kilometra. Protežu se od SSZ k JJI. Iznad okoline dižu se 10 do 15 me- tara visoko. Sastavljeni su od svijetlo žutoga pijeska, koji je vrlo gibljiv, zašto i ne imaju stalnoga oblika, vjetrovi ih uvijek mi- 39 jenjaju. Gotovo su sa svih strana omedeni ovi pjeskoviti bre- zuljci močvarnim tlom, a među obje vrste teraina je većinom oštra međa. Na mnogim se mjestima vidi, kako se pijesak strmo ruši na močvarno tlo, obraslo većinom raznim šašima (Carex), a na mnogim mu mjestima oduzimlje po malo terrain. Veliki su dijelovi površine pijeska posve goli, bez ikakvoga traga vegeta- cije, dok se opet na drugim mjestima, osobito zaklonjenim od vjetra, naselilo nešto bilja, koje se znalo prilagoditi ovako lošim prilikama, kakove daje nestalno i vrlo propusno tlo, što ga tvori pijesak. Ovo bilje ne čini gotovo nigdje neprekinuti pokrov: ono je tako na rijetko posijano, da se gotovo svagdje kroza nj vidi pijesak. Na nekim je mjestima pijesak u toliko postao čvrst, da se na njem može gojiti kulturno bilje, kao što se to vidi kod mjesta Molva, koje je samo sagrađeno na solidnijem pijesku. I kod Đurđevca naći je obrađena pijeska i posijana raznim ži- tom, kao što ima tamo i vinograd, koji je zemalj. vlada zasno- vala, a kasnije ga prekupila imovna općina đurđevačka. Ali sve tlo, sto ga pokrivaju kulture, daleko zaostaje za neobrađenim pijeskom. Ovdje dajemo popis od 50 vrsta i varijeteta biljnih, što smo ih do danas mogli konstatovati, ne navodeći kulturnih biljaka. Ogromna ih je većina psamofilnih, i kako ovakvoga terraina u Hrvatskoj jedva da ima, poznate su kod nas ili s malo lokali- teta ili pače neke nijesu još konstatovane za floru uže Hrvatske. Nova je za hrvatsku floru Centaurea Tauscheri Kerner. 1. Pteridium aquilinum (L) Kuhn (Pteris aquilina L.). U jednoj dolinici među Molvama i Đurđevcem vrlo brojna. 2. Pinus silvestris L. Sumica od velikih stabala prema đurđevačkim konacima. 3. Panicum viride L. (Setaria viridis P. B.). Kod Đurđevca nerijetko. 4. Cynodon dactylon (L.) Rich. Od _ Molva do Đurđevca dosta obično 5. Bromus tectorum L. Svagdje dosta obično. 6. Weingaertneria canescens (L.) Bernh. (Corynephorus cane- scens Beauv.). Kod Đurđevca obično. 7. Carex hirta L. Dosta često. 8. Chenopodium album L. Vrlo kršljavi primjerak kod Đur- đevca. 40 9. Kochia arenaria Rih. Obično kod Đurđevca. 10. Salsola kali var. tragus L. Obično kod Đurđevea. Po „Flora excursoria“ od Schlossera i Vukotinovica str. 431. kod Krušedola i Karlovaca u Slavoniji, i po tom bi bilo ovo nova varijeteta za floru Hrvatske. 11. Tunica saxifraga Scop. Cesto. 12. Silene Otites Sm. Obično od Molva do Đurđevca. 13. Cerastium glomeratum Thuill. kod Đurđevca. 14. Portulaca oleracea L. Kod Molva uz cestu. 15. Rumer Acetosella var. angustifolius Koch. Obično od Molva do Burdevea. 16. Polygonum arenarium W. et K. Obično. 17. Ranunculus acer L. Vrlo kršljavi primjerak kod Đur- devca. 18. Sedum acre L. Rijetko kod Đurđevca. 19. Berteroa incana DG. Od Molva do Đurđevca obično. 20. Alyssum montanum L. Kod Đurđevca obično. 21. Potentilla arenaria Borkh. Kod Đurđevca našao ocvale primjerke. 929. Potentilla argentea L. Obična od Molva do Đurđevca. 93. Sarothamnus scoparius Koch. Prema đurđevačkim ko- nacima običan grm. 24. Trifolium repens L. Gdjegdje kod Đurđevca. 25. Trifolium arvense L. Kod Đurđevca obično. 96. Hypericum perforatum var. veronense Schrk. Obično kod Đurđevca. i 27. Euphorbia cyparissias L. Svagdje obično. 28. Eryngium campestre L. kod Đurđevca obično. 99. Convolvulus arvensis L. Običan slak kod Đurđevca. Od primjeraka, koji rastu na dobrom tlu, razlikuju se primjerci s pijesaka svojim mnogo manjim lišćem. 30. Echium vulgare S. Obično. 31. Oynoglossum officinale L. Kod Đurđevca. 32. Onosma arenarium W. et K. Kod Đurđevca često. 33. Stachys rectus L. Kod Molva. 34. Thymus serpyllum L. var.? Vrlo običan na pijescima, od Molva do Đurđevca i gdjegdje pokriva velike prostore. Ko- jemu varijetetu pripada, nijesam mogao do sada odrediti. 35. Ajuga genevensis L. Gdjegdje kod Đurđevca, 41 36. Linaria italica Trev (L. angustifolia Reichb.). Obično kod Đurđevca. 37. Orobanche Teucrii F. Schultz. Kod Đurđevca obično. 38. Plantago lanceolata L. Kod Đurđevca. 39. Plantago arenaria W. et K. Svagdje obična vrsta. 40. Galium parisiense var. leiocarpum Tausch. U jednoj dolinici izmedju Molva i Đurđevca. 41. Jasione montana L. Kod Đurđevca dosta česta. 49. Anthemis ruthenica M. Bieberst. Vrlo obična po svim pijescima. 43. Artemisia campestris L. Kod Đurđevca još nerascvateni primjerci. 44. Filago arvensis L. Dosta obično. 45. Filago montana L. Kod Đurđevca. 46. Achillea Millefolium var. Pannonica Scheele. Kod Đur- devca. 47. Centaurea Tauscheri Kerner (östereichische botanische Zeitschrift XX. 119.). Obično kod Đurđevca. Posvema se slaže s primjercima u generalnom herbaru bot. fiz. zavoda, koje je ubrao Tauscher kod Budimpešte. 48. Crepis rhoeadifolia MB. Kod Đurđevca dosta često. 49. Hieracium Pilosella L. var? Obično od Molva do Đur- đevca. 50. Hieracium echioides Lumm. Kod Đurđevca. In diesem Verzeichnisse werden 50 Arten und Varietäten von Pflanzen vom Flugsande bei Đurđevac (St. Georgen) in Kro- atien aufgeführt. Dieser Flugsand beginnt beim Orte Molve und zieht sich gegen SSO bis zum Dorfe Kalinovac unweit von Đur- devac, in der Länge von beiläufig 12 kilometer und von zwei bis drei Kilometer in der Breite. Der Sand hebt sich aus der um- liegenden Ebene als 10 bis 15 Meter hohe, vom Wind langsam veränderte Hügel. An einzelnen Orten sieht man wie diese Sand- hügel steil herab fallen in die sumpfige, besonders mit Carex- Arten bewachsene Niederung. Der Sand ist von gelblicher Fär- bung und meist locker, dass ihn der Wind sehr leicht fortweht. Nur an einzelnen Stellen ist der Sand mit Kulturpflanzen be- 49 wachsen, wie beispielsweise beim Orte Molve und Đurđevac ; beim letzteren Orte wurde auch ein Weingarten von der kro- atischen Regierung gegründet. Die wilde Gewächse dieses Flug- sandes sind fast alle psamophile Arten, und da ein solches Ter- rain in Kroatien sehr selten ist, sind auch viele dieser Pflanzen sonst in der kroatischen Flora selten. Unter den aufgefürhten Arten ist Centaurea Tauscheri Kerner für die kroatische Flora neu, so auch Salsola kali var. Tragus L. speciell für Kroatien. Dr. S. Gjurasin. Ornithologisches aus Zengg. III. 1900-1901. Von Professor M. Marek. Im Nachstehenden habe ich verzeichnet, was ich im dritten Beobachtungsjahre d. i. vom 14. Juli 1900 bis inelus. 18. Juli 1901 in Zengg (Senj) und Umgebung beobachtete und behandle darin vorzugsweise den Herbstzug 1900, und den Frihjahrszug 1901. Den Herbstzug 1900 eröffnete am 14. Juli Upupa epops, ebenso den Herbstzug 1901 und zwar am 19. Juli, mit welchem Datum also das vierte Beobachtungsjahr beginnt, worüber ich wieder in einem besonderen Aufsatz seiner Zeit berichten werde. Die physikalischen Verhältnisse und sonstiges betreffend, verweise ich auf meine beiden ersten Aufsätze, die unter obigem Titel in Tschusi’s Ornithol. Jahrbuch X. S. 201 ff. und in dieser Zeitschrift XII. Nro 4—6 erschienen sind. Zur Bestimmung des herrschenden Wetters habe ich auch in diesem Beobachtungsjahre außer meinen eigenen Notizen wieder die synoptischen Wetterkarten der Adria vom k. u. k. hydrographischen Amt in Pola benützt, welche mir schon das dritte Jahr täglich und unentgeltlich von der Direction desselben zugesendet werden, wofür ich ihr zu großem Dank verpflichtet bin Wer aufmerksam Nachstehendes bis zu Ende liest, wird unwillkürlich in den Ausruf ausbrechen müssen: „Bora! Bora! und kein Ende!“ — Ja, so ist es hier an der schönen blauen Adria! — Keine Bora — keine Vögel! Viel Bora — viel Vögel! Bei schönem und ruhigem Wetter ist hier weit und breit kein Vogel zu sehen. Kaum aber stürtzt sich die Bora vom Kamm des Ad. Gebirges zur See herab, so wimmelt es hier von den verschieden- artigsten Vögeln, als wenn sie aus den Wolken herabgeschneit, kämen. Das Erscheinen, d. h. das Einfallen der Vögel ist eben vom Einsetzen der Bora bedingt und ich behalte mir vor, mich über den Einfluss der Bora auf den Vogelzug in einem beson- deren Aufsatze zu verbreiten. Wenn man drei Jahre ununterbrochen, täglich zweimal — morgens und abends — an einem und demselben Orte Beo- bachtungen über den Vogelzug anstellt, so darf man wohl auf so manches den Vogelzug betreffende schließen und ich könnte schon jetzt gewisse Gesetze oder Regeln, nach denen der Vogelzug verläuft, aufstellen, doch will ich lieber damit noch warten, bis ich mal meine Beobachtungen hier in Zengg zu Ende geführt haben werde. Oscines, Singvögel. 1. Erithacus luscinia L. Nachtigall. Im Frühling 1901 ist die erste Nachtigall von Herrn O. Nyitray gesehen worden, und zwar am 26./4. in seinem Garten. An der Adria herrschte tribes Wetter bei vorwiegend östl. Luftströmungen (Zengg E,). — Am 28./4. hörte ich die erste in der Zengger Allee. Im Norden der Adria regnerisch und schwache variable Brisen (Zengg S,), im Süden Scirocco. Dieselbe hörte ich noch am 29./4., 30./4. und zum letztenmal am 25,5. 2. Erithacus rubeculus L. Rotkelchen. Herr O. Nyitray sah am 27./12. 1900 und anfangs Jänner 1901 (stürmische Bora) in seinem Garten ein Rothkehlchen. — Am 31./1. sah ich etliche Exemplare (BorawZ. — Gegen Abend 3 Stück von N>W). . Motacilla alba (jato od jedno 20 komada lovi po oranom zemljištu. — Eine Schar von cca 20 Stuck auf geackertem Terrain jagend). . Rutieilla phoenicura. . Spatula clypeata (3 komada. — 3. Stick). 31. Sturnus vulgaris (preko 400 komada sa Colaeus monedula po livadama. — Uber 400 Stück mit Colaeus monedula auf den Wiesen). otanus ochropus (2 komada. — 2 Stück). . Turdus musicus (pojedince. — Einzelne). (Vrijeme oblačno, mirno, dosta hladno. — Wetter trib, ruhig, ziemlich frisch). . Emberiza calandra (4 komada. — 4 Stück). . Pratincola spec? (4 komada. — 4 Stück). 3. Vanellus vanellus. (Lijepo, toplo, vedro, vjetar JIs. Schön, warm, klar, Wind SO). . Anthus pratensis (6 komada, — 6 Stück). . Chloris chloris (4 komada. — 4 Stück). . Falco subbuteo. . Phylloscopus spec? (2 komada. — 2 Stück). Apr. «M . Upupa epops. (Vjetrovito, JZ, oblačno. — Windig, a BB n 0 Be 98 Zi 28 38 BES 28 77 Pratincola rubicola (2 komada. — 2 Stück). SW, bewölkt). . Cerchmeis tinnunenlus. . Luscinia luscinia (pjeva. — Singt). . Sylvia curruca. (Vjetrovito, JZ. — Windig, SW.) . Sylvia atricapilla. . Cuculus canorus. . Cerchneis vespertinus. S. Chelidonaria urbica. . Lanius collurio. . Oriolus oriolus. . Pratincola rubetra. . Sylvia sylvia. . Turtur turtur. Prof. M. Marek. Mjesto opazanja je Senj. Der Beobachtungsort ist Zengg. 1901. zabilježio je slijedeće vrsti: Im Jahre 1901. notierte er folgende Arten: Godine Jan. 1. 9 Emberiza citrinella (prva. — Die Erste). . Alauda arvensis (2 komada. — 2. Stiick). . Perdix perdix. . Chloris chloris (2 komada. — 2 Stück). 15. Bonasa bonasia (2 komada. — 2 Stück). s 17. Scolopax rusticola. » 20. Larus canus (ostao do 24. veljače. — Blieb bis 24. Februar). s 27. Cannabina cannabina. (Jato od J. — Eine Schar von S.). » 28. Astur palumbarius. 31. Erithacus rubecula. , 31. Fringilla montifringilla (pojedine. — Einzelne). » 51. Pyrrhula pyrrhula (2 komada. — 2 Stück). 31. Sturnus vulgaris. Febr. 2. Larus argentatus (prvi. — Die Erste). “a . Alauda arborea (prva. — Die Erste). 78 [S] D LO nr N OG (SS) 90 SD 19 N DI Chrysomitris spinus (njih više na večer. — Abends mehrere). . Emberiza cia. . Anas boschas (prva. — Die Erste). . Anser spec? . Columba palumbus (prvi. — Die Erste). . Turdus pilaris. . Colymbus nigricollis (3 komada. — 3 Stick). Chelidonaria urbica (prva. — Die Erste). Anas querquedula (više jata. — Mehrere Scharen). Motacilla alba (prva. — Die Erste). Cyanecula suecica. . Pratincola rubicola (prvi. — Der Erste). Gallinago gallinago. . Ruticilla tithys. Gallinago maior. . Emberiza calandra (zadnji. — Der Letzte). . Motacilla flava (nekoliko. — Einige). . Rutieilla phoenicura. . Saxicola oenanthe. . Turdus musicus. Vanellus vanellus. Caccabis saxatilis. . Accentor modularis. . Serinus serinus (2 prva komada. — Die ersten zwei Stücke). . Monticola solitaria (prvi. — Die Erste). . Phylloscopus sibilator. Hirundo rustica (na veter 2 komada. — Abends 2 Stück). . Sazicola rufescens (prvi. — Der Erste). . Anthus campestris. Voturnix coturnix (prva. — Die Erste). . Micropus melba. (U 7h a. m. prva. — Um 7h a. m. der Erste). . Ardetta minuta. . Nycticorax nycticorax. . Lanius collurio (prvi. — Der Erste). . Pratincola rubetra (prvi. — Der Erste). 79 Apr. 24. Ardea cinerea. s 24. Sylvia atricapilla (više. — Mehrere). , 24. Sylvia simplex. 95. Monticola saxatilis (prvi. — Die Erste). s 25. Saricola stapazina. . 26. Luscinia luscinia (prvi. — Die Erste). 26. Oriolus oriolus (prva. — Die Erste). s 26. Sazicola melanolenca. s 27. Twtur tutur (prva. — Die Erste). . 30. Caprimulgus curopacus (2 komada. — 2 Stück). Mai 1. Clivicola riparia. 5 3. Sylvia orphaea. ; 8. Merops apiaster. A 13. Buteo buteo (zadnji. — Der Lelzte). È 14. Lanius senator. A 14. Micropus apus (prva. — Der Erste). È 17. Emberiza melanocephala. = 91. Lanius meridionalis. a 99. Phalacrocorax graculus (zadnji. — Der Letzte). a 24. Crex crex. Juli 18. Totanus hypoleueus. Kr. nadzornistvo za pošumljenje Krsa. K. Karstaufforstungs-Inspectorat. Mjesto motrenja Senj. — Beobachtungsort Zengg. Motrile su se slijedeće vrsti: Es wurden folgende Arten beobachtet: Jan. 24. Febr. 3 Mart. cd i 9 = 7 L % 2.“ 1 ONA ee} Tichodroma muraria. (U 9h a. m. 2 komada, valjda zime radi iz gore. — Um 9h a. m. 2 Stück, wahr- scheinlich der Kälte wegen. . Scolopax rusticola. Chelidonaria urbica. . Motacilla sulphurea. . Pratincola rubicola (5 komada. — 5 Stück). Columba palumbus (jato. — Schar). . Sturnus vulgaris (jato. — Schar). . Hirundo rustica (6 komada. — 6 Stück). Ruticilla phoenicura. 80 Mart. 28. x 29 Apr. 28: „ „id: eli , 2 ca a so ZI pf 28 ji 26 480 Mai 25 Accentor modularis (jato. — Schar). Monticola solitaria. Serinus serinus (jato. — Schar). Coturnix coturnix. Ardetta minuta. 99, Micropus melba (2 komada. — 2 Stück). 2. Nycticorax nycticorax. . Lanius collurio. . Ardea cinerea. . Sylvia simplex (jato. — Schar). . Monticola saxatilis . Oriolus oriolus (jato. — Schar). . Cuculus canorus. Dr. E. Rossler. Motrio u Zagrebu i zabiljezio jedno opazanje u Odri. Beobachtete in Agram und notierte eine Gelegenheitsbe- obachtung in Odra. Za vrijeme proljetne selidbe zabilježio dolazak slijedećih vrsti : Während des Frühjahrszuges notierte er die Ankunft fol- gender Arten: Mart. 31 Apr. 1 10. RS 12. 12. 13. 14, i, 19. 22. 29, Emberiza calandra. (Oblačno. — Bewölkt). Anthus trivialis. (Oblačno. — Bewölkt). Hirundo rustica (2 komada. — 2 Stick. Odra). Luscinia luscinia. (Pjeva. — Singt. Vjetrovito ZSZ. — Windig WSW.). Hirundo rustica (11 komada izvan grada > JJZ. — 11 Stick, Extravillan + SSW). Vrijeme kao i 12. — Wetter wie am 12.). Pratincola rubetra. Hirundo rustica (7 komada u gradu. — 7 Stück, Intravillan. — Dosta toplo. — Ziemlich warm). Cueulus canorus (kuka. — Ruft). Sylvia atricapilla. (Kišovito. — Regnerisch). Sturnus vulgaris. (Hladno. — Kühl). Chloris chloris (2 komada. — 2 Stick). Chrysomitris spinus. Apr. ” 81 25. Numenius arcuatus. (Toplo. — Warm). 95. Saricola oenanthe. 25. Sterna hirundo (3 komada. — 3 Stick). 25. Sylvia simplex. 26. Chelidonaria urbica (izvan grada. — Exlravillan. Kisovito. — Regnerisch). 27. Hydrochelidon nigra (3 komada > Is. — 3 Stück 0.) 29. Lanius collurio. (Vedro. — Klarer Himmel). 29. Motacilla flava. 29. Oriolus oriolus (pjeva. — Singt). 99. Turtur turtur. 2. Columba palumbus (2 komada. — 2. Stick. — Oblaöno. — Bewölkt). 9. Coracias garrula. di Urer'crex: 10. Iynx torquilla. 11. Charadrius dubius. (Vedro. — Klar). 11. Coturnix coturnix (2 komada. — 2 Stück). 13. 13. Falco subbuteo (2 komada. — 2 Stick). Upupa epops. Na ova motrenja nadovezati ćemo sada motrenja kr. drzar- nih šumarija, u kojima je osoblje opažanja obavljalo. An diese Beobachtungen reihen wir jetzt jene der konigl. Forstimter an, in welchen das Forstpersonal be- staatlichen obachtete, — Draganec. . Archibuteo lagopus. . Columba palumbus. . Columba oenas. . Scolopax rusticola. . Milvus milvus. . Milvus migrans. . Alauda arvensis. . Vanellus vanellus. . Sturnus vulgaris. . Chelidonaria urbica. . Upupa epops. 82 6. Aquila naevia. s 6. Hirundo rustica. 8. Circus aeruginosus. » 12. Cuculus canorus. » 27. Luscinia luscinia. » 27. Pernis apivorus. » 30. Circus macrurus. Mai 2. Circus pygargus. 4 6. Coracias garrula. h 8. Oriolus oriolus. s 24. Coturnix coturnix. Fuzine. Dobili smo samo podatak o lastavici: April 14. 2 komada. Wir erhielten nur eine Beobachtung die Schwalbe betreffend: April 14. 2 Stück. Glina. Ovdje vrijedi isto kao sto i za Fužine. Lastavica. Mart. 20. — Hier gilt dasselbe, was auch bei Fužine gesagt wurde. Schwalbe. Mart. 20. Ivanovo selo. Febr. 20. Columba spec ? (jato. — Schar). Mart. 14. Scolopax rusticola. s 16. Motacilla alba. Apr. 22. Cicionia cicionia (pojedine. — Einzelne). Mai 1. Alauda spec? 5 1. Hirundo rustica (jato. Schar). Ivanska Febr. 27. Sturnus vulgaris (2 komada. — 2 Stück). Mart. 5. Cuculus canorus. » 9. Scolopax rusticola. s 14. Chelidonaria urbica. » 20. Ciconia ciconia. » 27. Columba spec? (jato. — Schar). » 54. Hirundo rustica (2 komada. — 2 Stück). 83 Jasenak, Apr. 5. Hirundo rustica. Mart. 29. Kalje. Cuculus canorus. s 30. Columba spec? (jato. — Schar). Apr. 2. Motacilla spec? (pojedine. — Einzeln). „ 18. Turtur turtur (jato. — Schar). Mai 3. Lastavica. — Schwalbe (pojedince. — Einzeln). “ 12. Alauda arvensis. Febr. 20. Mart. 19. Novi. . Anas boschas (200 komada na moru. — 200 Stück auf dem Meere). . Columba spec? (jato. — Schar). . Hirundo rustica (2 komada na morskoj obali. — 2 Stück am Meeresufer). Ogulin. Motacilla spec? Lastavica. — Schwalbe. Apr. 22. Cuculus canorus. Pitomača. U ovoj sumariji motrili su šumar J. Hohoss i lugari D. Ši- mic i F. Tišljar. Prvi i zadnji u Brzaji, drug i uz SumaraJ. Ho- hossa u Pitomači. R Im Bereiche dieses Forstamtes beobachteten der Förster J. Hohoss und die Forstwarte D. Simić und F. Tišljar. Ersterer und letzterer in Brzaja der zweite mit dem Förster J. Hohoss beobachtete in Pitomača. Motrenja su slijedeca: Die Beobachtungen sind folgende: Mart. 11. ORTES aa Columba spec? (3 komada od Is > SZ. — 3 Stück von O>NW. Hohoss, Pitomača). Scolopax rusticola (od J>S. — Von S+N dtto). Columba spec? (20—30 komada od Z-Is. — 20 bis 30 Stück von W—0. Šimić, Pitomača). * 84 Apr. 1. Chelidonaria urbica (4 komada. — 4 Stück, Hohoss, Pitomača. 4. Ciconia ciconia (3 komada. — 3 Stück. dtto.). 4. Vanellus vanellus (2 komada. — 2 Stück, dtto.). 4. Chelidonaria urbica (4 komada. — 4 Stùck, Tišljar, Brzaja). 13. Cuculus canorus (kuka. — Ruft. Hohoss, Brzaja). Ravna gora. Javilo se samo: Lastavica. Apr. 3. Es wurde nur gemeldet: Schwalbe. Apr. Mart. ” Apr. Rujevac. 3. Columba spec? (3 komada. — 3 Stick). 12. Scolopax rusticola. 10. Hirundo rustica (5 komada. — 5 Stück). Sokolovac. 7. Columba spec? 10. Scolopax rusticola. 3. Lastavica. — Schwalbe. Vojnić. 95. Ardea spec? (2—3 komada od Z>1s. — 2—3 Stück von W—0.). 26. Columba spec? (4-8 komada od J>S. — 4-8 Stück von S—N.). 10. Hirundo rustica (od J+S. — Von S>N.). 15. Ciconia ciconia (mala jata. — Kleine Scharen). Vranovina. Motrilo se u Topuskom. Beobachtet wurde in Topusko. Motrene vrsti su slijedeće : Die beobachteten Arten sind folgende: Mart. Apr. 11. Scolopax rusticola. 3. Hirundo rustica. 3. Sturnus vulgaris (4 jata. — 4 Scharen). 9. Ciconia ciconia (2 komada. — 2 Stück). 89 Na ova H. O. C. poslana opažanja neka sada slijede ona, koja sam kopirao u Budimpešti u ,Ugarskoj ornitološkoj centrali“. Auf diese an die H. O. C. eingelangten Beobachtungen mögen jetzt jene Folgen, die ich in Budapest in der „Ungarischen ornithologischen Centrale“ copierte. Ova motrenja su ,Ugarskoj ornitološkoj centrali“ pripo- slale slijedeće kr. državne šumarije. — Diese Beobachtungen sendeten der „Ungarischen ornithologischen Centrale“ die fol- genden kčnigl. staatlichen Forstàmter: Jasenovac, Lipovljani, Mo- rović, Nemei, Nova Gradiška, Pitomača, Vrbanja i Županija. Motrenja sama su slijedeća : Die Beobachtungen selbst sind die Folgenden: Mart. 14. Lastavica. — Schwalbe (Lipovljani). „ 16. Ciconia ciconia (Lipovljani). „ 17. Ciconia ciconia (Jasenovac). » 17. Ciconia ciconia (Morović). » 18. Ciconia ciconia (Nemci). » 18. Motacilla alba (Pitomača). s 18—22. Ciconia ciconia (Županja). „ 19. Ciconia ciconia (Vrbanja). » 22. Ciconia ciconia (Nova Gradiška). » 23. Hirundo rustica (Nemci). » 26. Hirundo rustica (Vrbanja). s 26—30. Hirundo rustica (Županja). » 27. Lastavica. — Schwalbe (Morović). Apr. 2. Lastavica. — Schwalbe (Jasenovac). a 4. Hirundo rustica (jata. — Scharen. — Nova Gra- diska). „ 12. Cuculus canorus (Nova Gradiška). IT. die. — II. Teil; Obradba. — Bearbeitung. Posto smo ovime u I. dijelu prikazali sav materijal, Koji se proteze na proljetnu selidbu ove godine, prelazimo sada na kritičnu obradbu njegovu. U prvom redu slijedi popis svih mjesta, na kojima se je motrilo i to po redu od juga prama sjeveru uz naznaku po mogućnosti točnog geografskog položaja i visine iz- 86 ražene u metrima. 1 tu smo poprimili priznat: postupak „Ugarske ornitološke centrale“, da naime mjesta poredamo na slijedeći način: mi si stvorimo zone od pol do pol stupnja sjeverne ši- rine i u tim zonama poredamo mjesta od zapada prama istoku. Tim možemo onda lako razabrati ne samo utjecaj prilika sje- verne širine nego i istočne dužine na selidbu samu a i mjesta, koja su si blizu, dođu tim također u jednu zonu, što nam po- daje jasniju i pregledniju sliku selidbe. Zatim slijede sve motrene vrsti ptica i to lagljeg pregleda radi ne redamo ih po nijednom sistemu već abecednim redom. Kod svake vrsti slijede sva data, zatim datum najranijeg (Nr) i najkasnijeg (NA) pojavljenja, razmak (li) i napokon srednje vrijeme dolaska (S. v.) proračunano iz svih data, ako ovih ima barem tri. Uz to dolaze kod pojedinih vrsti još kratke opaske, koje tumače neke prilike ove selidbe. Na ovaj popis ptica slijedi skrižaljka, koja nam prikazuje za koliko dana su pojedine vrsli našu domovinu napučile i napokon skrižaljka, koja nam predo- čuje srednja vremena dolaska svih motrenih ptica. Ova je vrlo važna, jer nam odgovara na pitanje, koje li vrsti po prilici u isto vrijeme dolaze, iz čega će se možda dati jednom i zaključi- vati na to, koje li vrsti većinom skupa putuju, kao što i na druga zanimiva pitanja, koja se tiču selidbe. Prije nego što prelazim na samu obradbu, moram još na- pomenuti, da ćemo i mi kod svake vrsti ptica rabiti biološke znakove, koji su po II. međunarodnom kongresu g. 1891. odo- breni i koje zato ovdje odma priopćujemo. — ptica selica. — Zugvogel. —/—> prolaznica. — Durchzügler. —O- ptica, koja mjestimice prezimljuje. — Stellenweise überwinternd. — /\— kolonist. — Colonist. —sSk—- ptica, koja samo zimi kod nas dolazi. — Wintergast. A aklimatizirana. — Acclimatisiert. O stanarica. — Standvogel. co ptiea, koja mijenja mjesto. — Ortsweehselnd. eo skitalica. — Strichvogel. X prigodna skitalica. — Zigeuner-Vagabund. V gost. — Gast. + ptica, koja putuje. — Wanderer. 87 [] gnijezdi rijetko. — Selten brütend. + gnijezdi obično. — Gewöhnlich brütend. +, gnijezdi u kolonijama. — In Colonien brütend. Nachdem wir hiemit im I. Teile das ganze Material, welches sich auf den heurigen Friihjahrszug bezieht, dem Leser vor Augen gefiihrt haben, ùbergehen wir jetzt auf dessen kritische Bearbei- tung. Vorerst wird in einer Tabelle das Verzeichnis sàmmtlicher Orte zusammengestellt, auf welchen beobachtet wurde und zwar in der Reihenfolge von Süd nach Nord mit der möglichst ge- nauen Bestimmung der geographischen Lage und Höhe in Metern ausgedrückt. Auch hier halten wir uns an die anerkannte Me- thode der „Ungarischen ornithologischen Centrale“, indem wir nämlieh das Verzeichnis der Orte auf folgende Weise zasammen- stellen: wir bilden uns von halb zu halb Grad N. B. Zonen, in welchen dann die Orte in west-östlicher Reihenfolge angeführt werden. Auf diese Art ist es leicht nicht nur den Einfluss der Verhältnisse der süd-nördlichen Lage sondern auch den der östlichen Länge auf den Vogelzug selbst festzustellen und auch die Orte, welche einander nahe liegen, kommen dadurch in eine Zone, was uns ein klareres und übersichtlicheres Bild des Vogel- zuges ergibt. Darauf folgen alle Vogelarten und zwar der leichteren Übersicht wegen halten wir uns an keines der Systeme sondern reihen sie in alphabetischer Reihenfolge. Bei jeder Art werden alle Daten angeführt, weiters das früheste Ankunftsdatum (Nr), das späteste (Nk), die Schwankung (Zt) und endlich der mittlere Ankunfstag (S. v.), welches aus sämmtlichen Daten berechnet wird, wenn deren wenigstens drei vorhanden sind. Nebenbei folgen noch bei den einzelnen Arten kurze Anmerkungen, welche einige Verhältnisse des Zuges näher beleuchten. Auf dieses Ver- zeichnis folet dann eine Tabelle, welche die Besiedlungsdauer der einzelnen Arten enthält und endlich der Zugskalender für Kroatien und Slavonien. Diese Tabelle ist von eminenter Wich- tigkeit, denn sie kann uns die Frage beantworten, welche Arten beiläufig zu gleicher Zeit ankommen, woraus man vielleicht einmal wird schliessen können, welche Arten zusammen ziehen ; weiters wird sie uns vielleicht auch noch andere den Vogelzug betreffende Fragen lösen helfen. 88 Bevor ich zur Bearbeitung selbst schreite, muss ich noch erwähnen, dass auch wir bei jeder Vogelart die biologischen Zeichen benützen werden, welche der II. internationale ornitho- logische Congress in Vorlage gebracht hat. (Siehe Seite 86). Mjesta motrenja u proljeće god. 1901. Die Beobabhtungsorte im Frühjahre des Jahres 1901. Visina — Höhe Senj (Zengg) Vrbanja Nova (Neu)- Gradiška Fužine Novi (Vino- dol Ravna gora Jasenak Ogulin Vojnić . Topusko . Glina Rujevac Lipovljani Jasenovac Županja Nemci . Morović . Kalje 29—513m 87m 129m 132—885m 8—33m (94m 625—729m 323m 146—209m 116—180m 112—220m 158—260m 143m 94m 86m 90m 85m 564 -- 958m 440 320 440 360 45° 32° 45 32° 450 320 45° 320 45% 32° 450 32° 450 330 450 33° 45" 33° 45° 330 450 349 45% 349 | 45% 360 450 360 4 450 & 36° bi 450 330 < 39 34 DI“ 35‘ 15' OI 18“ 2 TE 27 22' 30“ 14' 42‘ 16‘ DI“ 19‘ 21‘ Le: 38 20“ 265“ sjev. šir. (N. B.) 5“ ist. duž. (O. L.) — sjev. šir. (N. B. 55‘ AQ“ 45“ 25 45“ E 30“ 30“ 20“ ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duZ. sjev. Sir. ist. duž. sjev. šir ist. duž. sjev. Sar ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. Šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. (O. L.) (N. B.) (Ö, L.) (N. B.) (Ò. L.) (N. B.) (Ö. L.) (N. B.) (OJ) (N. B.) (O. L.) . (N. B)) (Ò. L.) MINT) (O. L.) (N. B.) (O. L.) (N. B.) (O. L.) (N. B.) (O. L.) (N. B.) (O. L.) Županija Comitat Lika-Krbava Srijem (Sirmien) Požega Modru$-Ri- jeka (Fiume) Modruš Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiuma) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Požega Požega Srijem (Sirmien) Srijem (Sirmien) Srijem ‚ (Sirmien) Zagreb (Agram) 39 Visina — Höhe Zupanija Comitat Zagreb 135m 45° 48° 45“ sjev. Sir. (N. B.) Zagreb (Agram) . 33° 88‘ 80“ ist. duž. (O. L.) (Agram) Draganse . 158m 450 47 — sjev. Šir. (N. B.) Bjelovar-Kri- 34° 18' 45“ ist. duž. (O. L.) “evci (Kreuz) as išim 45° 470‘ — sjev. Sir. (N. B.) Bjelovar-Kri- 34° 28° 15“ ist. duž. (O. L.) ževci (Kreuz) Brzaja. . 144--220m 450 50“ 20“ sjev. šir. (N. B.) Bjelovar-Kri- 94° 49 80“ ist. duž. (O. L.) ževci (Kreuz) Wanovo salo 125_-168m 45° 40' 15“ sjev. šir. (N. B.) Bjelovar-Kri- 34° 52' 45“ ist. duž. (O. L.) ževci (Kreuz) Pittori Gdo. 116m 45° 56“ 45“ sjev. Sir. (N. B.) Bjelovar-Kri- 840 54 — ist. duž. (O. L.) ževci (Kreuz) Odra . . 114m 450 44' — sjev. šir. (N. B.) Zagreb 350 39' 80“ ist. duž. (O. L) (Agram) Sokolovac . 180--223m 46° 6° 30“ sjev. Sir. (N. B.) Bjelovar-Kri- 34% 29 15“ ist. duž. (O. L.) ževci (Kreuz) Abecedni popis ptica, koje su za vrijeme proljetne selidbe god. 1901. kod nas motrene. Alphabetisches Verzeichnis der Vogelarten, welche während des Frühjahrszuges 1901. bei uns beobachtet wurden. -&> Accentor modularis (L). Mart. 28. Senj (Marek) N.*) Svagdje sam našao biološki znak za ovu vrst -9- (dakle da mjestimice prezimljuje), tim više mi se čudno čini, što su podaci, koji su žali bože samo iz Senja stigli, razmjerno dosta kasni, kad se uzme u obzir, da Senj ipak dosta daleko na jugu leži. Budući da posjedujemo samo 2 podatka iz istog mjesta, koja se još povrh toga posve slažu, to ne možemo dati niti for- mule niti se upuštati u kakvi zaključak. Überall fand ich das biologische Zeichen für diese Art -O- (also stellenweise überwinternd), umso mehr fällt es auf, dass die Daten, welche wir leider nur aus Zengg besitzen, verhältnis- mäßig späte sind, wenn man noch dazu in Betracht zieht, dab Zengg ziemlich weit südlich liegt. Nachdem wir nur 2 Daten aus ein und demselben Orte besitzen und diese sich sogar noch voll- #) N = kr. nadzorništvo za pošumljenje Krasa. (Kgl. Karstauffor- stungsinspectorat). 90 kommen decken, können wir weder die Zugsformel geben, noch sich in irgendwelche Conclusionen einlassen. -O- Alanda arvensis L. Jan. ‚2. Senj (Marek). Mai 12. Kalje. Mart. 7. Draganec. Podatak iz Senja ne možemo uzeti kao datum prvog po- javljenja, jer se tu sjegurno radi o prezimljenju, što se dosta česlo događa; s druge strane je opet podatak iz Kalja daleko prekasan te se ne bi mogao uzeti u obzir kod izračunavanja srednjeg vremena dolaska, stoga moramo i ovdje za ovaj put odstupiti od naznake selidbene formule. Das Datum aus Zengg kann man nicht als Ankunftsdatum betrachten, denn es handelt sich hier sicher um eine Uberwin- terung, was ziemlich oft vorkommt; andererseits ist wieder das Datum aus Kalje viel zu spät und könnte bei Berechnung des mittleren Ankunftstages nicht in Betracht gezogen werden, weshalb wir auch bei dieser Art von der Aufstellung einer Zugsformel für diesmal absehen. <—> Alauda arborea L. Febr. 9. Senj (Marek). -O- Anas boschas L. Febr. 22. Senj (Marek). Febr. 28. Novi (Vinodol). Mart. 31. Zagreb (Baraga). Zadnji datum mora se smatrati vise prigodnim; ako ga ali uzimamo u račun, dobijemo slijedeću formulu. Das letzte Datum miissen wir als Gelegenheitsbeobachtung auffassen, ziehen wir aber auch dieses in Betracht, so erhalten wir folgende Formel: Nr, Febr. 22. Senj (Marek). R. 38 dana (Tage). Nk. Mart. 31. Zagreb. S. vw. Mart. 8-9. — Anas querquedula L. Mart. 2. Senj (Marek). Mart. 31. Zagreb (Baraga). 91 — Anthus campestris (L.) Apr. 19. Senj (Marek). — Anthus pratensis (l..) Apr. 7. Zagreb (Baraga). — Anthus trivialis (L.) Apr. 1. Zagreb (Rössler). — Aquila maculata (Gm.) Apr. 6. Draganec. —- X— Archibuteo lagopus (Brünn). Febr. 27. Draganec. -O- Ardea cinerea (L.) Apr. 24. Senj (Marek, N.) Budući da ova vrst kod nas često prezimljuje, tim više je čudnovat ovaj tako kasni podatak. Nachdem diese Art bei uns nicht selten iùberwintert, ist dies spite Datum umso merkwùrdiger. — Ardetta minuta (L.) Apr. 22. Senj (Marek, N.) — Caprimulgus europaeus (L.) Apr. 30. Senj (Marek). -G- Cerchneis tinnunculus (L.) Apr. 8. Zagreb (Baraga). — Cerchmeis vespertinus (L.) Apr. 28. Zagreb (Baraga). — Charadrius dubius Scop. Mart. 31. Zagreb (Baraga). Mai 11. Zagreb (Rössler). Moj podatak svakako samo prigodno motrenje, ne mozemo se na nj obazirati. 92 Mein Datum beruht nur auf einer Gelegenheitsbeobachtung, wir können es also vollkommen bei Seite lassen. — Chelidonaria urbica (L.) Mart. 1. Senj (Marek, N.) Apr. 2. Draganec. Mart. 14. Ivanska. Apr. 28. Zagreb (Baraga). Apr. 26. Zagreb (izvan grada, Extravillan. Rössler). Apr. 4. Brzaja. Apr. 1. Pitomača. Osim Senja i Ivanske imamo samo data iz mjeseca travnja i to su zagrebačka još i jako kasna. Senjski podatak nam može tumačiti južni položaj njegov, ako je i jako ran, dočim se onaj iz Ivanske možda temelji na zabuni, jer ovo mjesto leži u istoj sjevernoj širini sa Dragancem. Zali bože ima premalo podataka i to još i vrlo različnih, a da bi mogli stvoriti kakvih zaključaka. Formula je slijedeća; ako uzmemo i ona dva vrlo kasna zagre- bačka podatka u obzir. AuBer Zengg und Ivanska besitzen wir nur Aprildaten und diese sind aus der Agramer Umgebung noch sehr spite. Das Zengger Datum erklärt uns dessen südliche Lage, wenn es auch sehr früh ist, während jenes aus Ivanska vielleicht auf Irrtum beruht, da dieser Ort mit Draganec unter einem Grade N. B. liegt. Leider sind der Daten zu wenig und diese noch sehr ver- schieden, als daß wir welche Schlüsse ziehen könnten. Die Formel ist die Folgende, wenn. wir auch die zwei sehr späten Agramer Daten in Betracht ziehen. Nr. Mart. 1. Senj. R. 59 dana (Tage). Nk. Apr. 28. Zagreb B. S. v. Mart. 29. Razmak jako velik, što s jedne strane čini rani datum senjski, s druge opet kasni zagrebački. Srednje vrijeme dolaska mi se ali ipak ne čini nevjerojatnim, ako i ne _ možemo za sada još ništa sjegurna kazati, jer nemamo još motrenja za više go- dina, iz kojih bi se onda dalo posve točno zaključivati. Die Schwankung ist sehr groß; dies verursacht einerseits das sehr frühe Zengger Datum, andererseits das sehr späte Agramer. Der mittlere Ankunfstag scheint mir deswegen doch nicht unhaltbar zu sein, wenn wir auch bis jetzt noch nichts 93 Sicheres sagen können, nachdem uns die Beobachtungen einer Reihe von Jahren fehlen, aus welchen wir dann ganz sichere Schlüsse ziehen könnten. +-0> Chloris chloris (L.) Jan. 11. Senj (Marek). Apr. 7. Zagreb (Baraga). Apr. 22. Zagreb (Rössler). Senjski podatak se valjda odnosi na prezimljenje; ako se i na nj obaziremo, dobijemo slijedeću formulu : Das Zengger Datum bezieht sich wahrscheinlich auf eine Ueberwinterung; wenn wir auch dieses in Rechnung ziehen, er- halten wir folgende Formel: Nr. Jan. 11. Senj (Marek). R. 101 dana (Tage). Nk. Apr. 22. Zagreb (Rössler). S. v. Mart. 14—15. Razmak upravo ogroman. Die Schwankung ganz unnatürlich gross. — Ciconia ciconia (L.) Mart. 19. Vrbanja. Mart. 18—22. Županja. Mart. 18. Nemci. Mart. 22. Nova Gradiska. Mart. 17. Jasenovac. Apr. 9. Topusko. Apr. 15. Vojnić. Mart. 16. Lipovljani. Mart. 17. Morović. Apr. 22. Ivanovo selo. Mart. 20. Ivanska. Apr. 4. Pitomača. Od ovih podataka su oni iz Vojnića i Ivanova sela napadni radi toga, što su kasni, osobito drugi za čitav mjesec dana. Uzrok tomu, ako nije zabuna, ne bi mogao kazati, jer ga ne možemo tražiti u geografskom položaju. Von diesen Daten fallen uns jene aus Vojnić und Ivanovo selo dadurch auf, daß sie sehr spät sind, besonders das letztere, wo die Verspätung gegen die anderen Daten einen ganzen Monat 94 beträgt. Die Ursache, wenn es kein Irrtum ist, wüsste ich nicht, da wir sie in der geographischen Lage nicht suchen können. Formula bi bila: Die Zugsformel wäre: Nr. Mart. 16. Lipovljani. R. 37 dana (Tage). Nk. Apr. 22. Ivanovo selo. S.. 0. Mart. 26—27, — Circus aerugniosus (L.) Apr. 8. Draganec. — Circus macrurus (Gm.) Apr. 30. Draganec. — Circus pygargus (L.) Mai 2. Draganec. — Clivicola riparia (L.) Mai 1. Senj (Marek). -9+ Columba oenas L. Febr. 26. Draganec. — Columba palumbus L. Febr. 22. Senj (Marek). Mart. 9. Senj M. Febr. 25. Draganec. Mai 2. Zagreb (Rössler). Moj datum samo prigodni, ne moze se odrzati, zato ga ispustam kod raéunanja srednjeg vremena dolaska. Mein Datum ist nur eine Gelegenheitsbeobachtung, unhalt- bar, darum eliminieren wir es bei Berechnung des Ankunfts- mittels. Nr. Febr. 22. Senj (Marek). R. 16 dana (Tage). Nk. Mart. 9. Senj N. S. v. Febr. 28. Formula je vrlo problematična, jer je i najraniji i najka- sniji datum iz istog mjesta. Die Formel ist sehr problematisch, da das früheste und späteste Ankunftsdatum aus demselben Beobachtungsorte stammt. — Colymbus nigricollis (Brhm.). Febr. 27. Senj (Marek). —> Coturnix coturnix (L.) Apr. 19. Senj (Marek, N.) Mai 24. Draganec. Mai 11. Zagreb Rössler). Senjski datum za mjesec dana raniji od ostalih; možda je uzrok južni položaj. Das Zengger Datum ist um ein Monat früher als die an- deren; vielleicht ist der Grund in der südlichen Lage zu suchen, Nr. Apr. 19. Senj (Marek, N.) R. 35 dana (Tage). Nk. Mai 24. Draganec. S. v. Mai 3—4. — Coracias garrula L. Mai 6. Draganec. Mai 2. Zagreb (Rössler). — Crea erex (L.) Mai 24. Senj (Marek). Mai 3. Zagreb (Rössler). + Cuculus canorus L. Mai 25. Senj N. Apr. 12. Nova Gradiska. Apr. 22. Ogulin. Mart. 29. Kalje. Apr. 12. Draganec. Mart. 5. Ivanska. Apr. 19. Zagreb (Baraga). Apr. 14. Zagreb (Rössler). Apr. 13. Brzaja (Hohoss). Ovdje imamo najrazličitije podatke od početka ožujka do konca svibnja, od kojih ćemo datum iz Ivanske i Senja elimini- rati, jer je prvi preran, a drugi prekasan. Onda nam preostaje samo još jedan datum iz ožujka, koji, ako i je skoro za mjesec dana raniji od ostalih, ne ćemo ispustiti. 96 Hier finden wir die verschiedensten Daten von Anfang März bis Ende Mai, von welchen wir jenes aus Ivanska wie auch jenes aus Zengg eliminieren werden, da ersteres zu früh, letzteres zu spät ist. Dann bleibt uns nur noch ein Märzdatum, welches wir aber, wenn es auch um fast ein Monat früher als die anderen ist, doch in Rechnung nehmen werden. Formula je onda slijedeca: Die Formel ergibt sich wie Folgt: Nr. Mart. 29. Kalje. R. 24 dana (Tage). Nk. Apr. 22. Ogulin. S. v. Apr. 13—14. Ako bi zadržali i ona dva data, koja smo ispustili, pro- mijenio bi se samo razmak, dočim bi srednje vrijeme dolaska ostalo posve isto. Wenn wir die zwei eliminierten Daten auch in Rechnung ziehen würden, würde sich zwar die Schwankung erheblich ändern, das Ankunftsmittel aber würde vollkommen dasselbe bleiben. > Cyanecula suecica L. Mart. 3. Senj (Marek). -0+ Emberiza calandra L. Apr. 3. Zagreb (Baraga). Mart. 31. Zagreb (Rössler) Gosp. prof. Marek je zabiljezio, da je 17. ozujka zadnji eksemplar vidio, po čem zaključujem, da je u Senju ova vrst prezimila. . H. Prof. Marek notierte als letztes Datum den 17. März, woraus ich schließe, dass diese Art in Zengg überwintert habe. + Emberiza cia L. Febr. 12. Senj (Marek). > Emberiza melanocephala Scop. Mai 17. Senj (Marek). > Falco subbuteo L. Apr. 7. Zagreb (Baraga). di > Gallinago gallinago (L.) Mart. 11. Senj (Marek). > Gallinago maior Gm. Mart. 12. Senj (Marek). + Hirundo rustica L. Apr. 8. Senj (Marek). Mart. 19. Senj N. Mart. 26. Vrbanja. Mart. 26. Novi (Vinodol). Apr. 10. Rujevac. Mart. 23. Nemci. Apr. 5. Jasenak. Apr. 4. Nova Gradiška. Apr. 3. Topusko. 0. Vojnie. 1. Ivanovo selo. Apr. 10. Odra. Apr. 6. Draganec. Mart. 31. Ivanska. Mart. 31. Zagreb (Baraga). Apr. 12. Zagreb [izvan grada. — Extravillan 13. U gradu. — Intravillan]. (Rössler). Podatak iz Ivanova sela ipak nesto prekasan, jer ali ne mijenja skoro ništa na srednjem vremenu dolaska, zadržati ćemo ga. Čudni su i podaci iz Senja, gdje je razmak med njima preko pol mjeseca. Upliv geografskog položaja se ni malo ne opaža. Das Datum aus Ivanovo selo ist dennoch etwas zu spat, da es aber das Ankunftsmittel fast gar nicht andert, eliminieren wir es nicht. Auffallend sind auch die Zengger Daten, da die Schwankung zwischen ihnen über einen halben Monat beträgt. Der Einfluß der geografischen Lage ist nicht im geringsten sichtbar. Nr. Mart. 23 Nemci. R. 39 dana (Tage). Nk. Mai 1. Ivanovo selo. S. v. Apr, 4—5. Ako ispustimo datum iz Ivanova sela, dobijemo kao srednje vrijeme dolaska 3—4. travnja. Wenn wir das Datum aus Ivanovo selo eliminieren, ergibt sich als mittlerer Ankunftstag: April 2—3. 7 98 Apr. Apr. Apr. Budući da imamo samo podatke iz dvaju mjesta, koji su si još, što se datuma tiče, jako blizi, ne ćemo za sada postaviti = Hydrochelidon nigra (1). 27. Zagreb (Rössler). > Iynx torquilla L. 10. Zagreb (Rössler). > Lanius collurio L. 23. Senj (Marek, N) 28. Zagreb (Baraga) 29. Zagreb (Rössler). selidbene formule. Nachdem wir nur aus zwei Orten Daten haben und diese sich auch noch sehr nahe sind, wollen wir vorläufig die Auf- stellung der Zugsformel unterlassen. Mai Mai Febr. ° Apr. Apr. Apr. Apr. Napadno je, da se je slavulj pojavio toliko kasnije u Senju nego li u Zagrebu, gdje ipak Senj daleko južnije leži. Es ist auffallend, daß die Nachtigal in Zengg um so viel später erschien als in Agram, wo doch Zengg weit südlicher liegt. Nr. Apr. 8. Zagreb (Baraga). R. 19 dana (Tage). Nk. Apr. 27. Draganec. + Lanius meridionalis. 21. Senj (Marek). > Lanius senator L. 14. Senj (Marek). > Larus argentatus Brünn. 2. Senj (Marek). > Luscima luscinia (L.) 26. Senj (Marek). 27. Draganec. 8. Zagreb (Baraga). 11. Zagreb (Rössler). S. v. Apr. 18. 99 > Merops apiaster L. Mai . Senj (Marek). GO > Micropus apus (L.) Mai 14. Senj (Marek) > Micropus melba (L.) . Senj (Marek). Apr. 21 22. Senj N. Apr. + Milvus migrans (Bodl.) Mart. 6. Draganec. > Milvus milvus (L.) Mart. 4. Draganec. + Monticola sazatilis (L.) Apr. 25. Senj (Marek, N.) + Monticola solitaria (L.) Mart. 29. Senj (Marek, N.) + Motacilla alba (L.) Mart. 2. Senj (Marek). Mart. 16. Ivanovo selo. Mart. 51. Zagreb (Baraga). Mart. 18. Pitomača. Razmak iznasa jedva mjesec dana. Die Schwankung betragt kaum ein Monat. Nr. Mart. 2. Senj (Marek). R. 29 dana (Tage). Nk. Mart. 31. Zagreb (Baraga). 8. v. Mart. 16—17. > Motacilla flava (L.) Mart. 22. Senj (Marek). Apr. 29. Zagreb (Rössler). > Numenius arcuatus (L.) Apr. 25. Zagreb (Rössler). 100 > Nycticorax nyeticorax (L.) Apr. 22. Senj (Marek, N.) > Oriolus oriolus (L.) Apr. 26. Senj (Marek). Apr. 30. Senj N. Mai 8. Draganec. Apr. 28. Zagreb (Baraga). Apr. 29. Zagreb (Rössler). Nr. Apr. 26. Senj (Marek). R. 12 dana (Tage). Nk. Mai 8. Draganec. S. v. Apr. 30., Mai 1. > Pernis apivorus (L.) Apr. 27. Draganec. > Pratincola rubetra (L.) Apr. 23. Senj (Marek). Apr. 28. Zagreb (Baraga). Apr. 12. Zagreb (Rössler). Nr. Apr. 12. Zagreb (Rössler). R. 16 dana (Tage). Nk. Apr. 28. Zagreb (Baraga). S. vi Apr. 21. Ovu formulu sam. samo predbježno postavio, jer za pravo ne ima vrijednosti; razmak joj naime leži izmed dva podatka iz istog mjesta, pa ne bi pod nipošto smio biti tako velik, makar se i na raznim mjestima zagrebačke okolice opažalo. Diese Formel stellte ich nur vorläufig auf, denn sie hat eigentlich keinen Wert; die Schwankung liegt nämlich zwischen zwei Daten aus ein und demselben Beobachtungsorte und dürfte nicht so groß sein, wenn auch an verschiedenen Punkten der Agramer Umgebung beobachtet wurde. > Pratincola rubicola (L.) Mart. 7. Senj (Marek, N.) Apr. 7. Zagreb (Baraga). Napadno velika diferencija med ovim podacima. Die Differenz zwischen diesen zwei Daten ist auffallend groß. Mart. Mart. Mart. Apr. Mart. Apr. Apr. Apr. Jan. Febr. Mart. Mart. Mart. Mart. Mart. Mart. Mart. 31. Is 96. 99. 25. Li 101 > Ruticilla phoenicura (L.) Senj (Marek, N.) Zagreb (Baraga). > Rutieilla tithys L. Senj (Marek). + Sazicola melanoleuca. Senj (Marek). —> Saxricola oenanthe (L.) Senj (Marek). Zagreb (Rössler). > Saxicola rufescens. Senj (Marek). + Saxicola stapazina. 25. Senj (Marek). -O- Scolopax rusticola L. . Senj (Marek). . Senj N. 2. Rujevac. . Topusko. . Ivanovo selo. . Draganec. De 18. 10. Ivanska. Pitomača. Sokolovac. Oba podatka iz Senja ne protežu se možda na dolazak već su prezimljenja, što se često događa. Ostali podaci padaju svi u ožujak; mi ćemo ali zato ipak i ona dva senjska data uzeli u račun i to radi južnog položaja mjesta motrenja, gdje se može dogoditi, da šljuke već tako rano dolaze. Die zwei Zengger Daten sind vielleicht keine Ankunfts- sondern Uberwinterungsdaten, was öfters vorkommt. Alles andere sind Märzdaten ; wir werden aber jene zwei Daten doch auch 102 bei Berechnung der Zugsformel in Reehnung ziehen und das wegen der südlichen Lage des Beobachtungsortes, wo es vor- kommen kann, daß die Schnepfe schon so früh ankommt. Formula je slijedeća: Die Formel ist folgende : Nr. Jan. 17. Senj (Marek). R. 60 dana (Tage). Nk. Mart. 18. Pitomača. 8.0. Mart. 1. Ako ona dva senjska podatka ispustimo, dobijemo kao srednje vrijeme dolaska: 12. ožujak. Eliminieren wir jene zwei Zengger Daten, so erhalten wir als Ankunftsmittel: Mart. 12. -O- Serinus serinus (L.) Mart. 28. Senj (Marek). Apr. 9. Senj N. > Spatula clypeata (L.) Mart. 31. Zagreb (Baraga). > Sterna hirundo L. Apr. 25. Zagreb (Rössler). Prigodno motrenje bez prave vrijednosti. Gelegenheitsbeobachtung ohne wahren Wert. -9> Sturnus vulgaris (L.) Jan. 31. Senj (Marek). Mart. 10. Senj N. Apr. 3. Topusko, Mart. 10. Draganec. Febr. 27. Ivanska. Mart. 31. Zagreb (Baraga). Apr. 19. Zagreb (Rössler). Marekov datum mozda se proteze na prezimljenje. Moj po- datak daleko prekasan, otpada. Mareks Datum vielleicht Überwinterungsdatum. Mein Datum viel zu spät, fällt weg. Nr. Jan. 31. Senj (Marek). R. 62 dana (Tage). Nk. Apr. 3. Topusko. S. v. Febr. 26—27. 103 Zadrzimo li i moj datum, to je srednje vrijeme dolaska: 3—4. ožujak. | Behalten wir auch mein Datum, so ist das Ankunftsmittel : Mart. 3—4. + Sylvia atricapilla (L.) Apr. 24. Senj (Marek). Apr. 10. Zagreb (Baraga). Apr. 17. Zagreb (Rössler). Premalo podataka; ako iz njih preračunamo formulu, to se ispostavlja ova na slijedeći način: Zu wenig Daten; wenn wir aus ihnen die Formel berechnen, ergibt sie sich, wie folgt: Nr. Apr. 10. Zagreb (Baraga). R. 14 dana (Tage). Nk. Apr. 24. Senj (Marek). Sn. Apr e > Sylvia curruca (L). Apr. 8. Zagreb (Baraga). + Sylvia orphaea Temm. Mai 3. Senj (Marek). > Sylvia simplex Lath. Apr. 24. Senj (Marek, N.) Apr. 28. Zagreb (Baraga). Apr. 25. Zagreb (Rössler). Premalo data, koja su si još i tako blizu, da ih za raču- nanje formule ne možemo rabiti. Zu wenig Daten, welche noch so nahe sind, daß wir sie zur Berechnung der Zugsformel nicht verwenden können. > Totanus ochropus (L.) Mart. 31. Zagreb (Baraga). > Turdus musicus L. Mart. 22. Senj (Marek). Mart. 31. Zagreb (Baraga). 104 > Turtur turtur (L.) Apr. 27. Senj (Marek). Apr. 18. Kalje. Apr. 29. Zagreb (Rössler). Data su si jako blizu; formula bi bila : Die Daten sehr nahe; die Zugsformel wäre: Nr. Apr. 18. Kalje. R. 11 dana (Tage). Nk. Apr. 29. Zagreb (Rčssler). S. v. Apr. 25—26. + Upupa epops L. Apr. 3. Draganec. Apr. 7. Zagreb (Baraga). Mai 13. Zagreb (Rössler). Moj podatak samo prigodni, moramo ga eliminirati i tim prestaje i moguénost ra@unanja formule. Mein Datum nur eine Gelegenheitsbeobachtung, welche wir eliminieren müssen. Dadurch entfällt die Möglichkeit, die Zugs- formel auszurechnen. + Vanellus vanellus (L.) Mart. 22. Senj (Marek). Mart. 8. Draganec. Apr. 3. Zagreb (Baraga). Apr. 4. Pitomača. Nr. Mart. 8. Draganec. R. 27 dana (Tage). Nk. Apr. 4. Pitomača. S. v. Mart. 24—25. Da upotpunimo jošte sliku ovogodišnje proljetne selidbe, ćemo sada da odredimo vrijeme, koje su pojedine vrsti trebale, da se rašire po našim krajevima i u tu svrhu rabimo brojeve, kojima smo označili razmak. Žalibože možemo to samo za 17 vrsti učiniti, jer za ostale ne posjedujemo toliko podataka, da bi mogli izračunati formulu selidbe. Um das Bild des heurigen Frühjahrszuges noch zu vervoll- standigen, wollen wir jetzt den Zeitraum bestimmen, den die einzelnen Arten zur Besiedelung unseres Beobachtungsterritoriums benčtigten und beniitzen hiezu die Zahlen, mit welchen wir die Schwankungen ausgedrückt haben. Leider können wir dies nur für 17 Arten tun, da wir für die anderen nicht so viel Daten besitzen um die Zugsformel ausrechnen zu können. 105 \ Naše krajeve su za vrijeme proljetne selidbe g. 1901. napučile : Unser Territorium besiedelten während des Frühjahrszuges 1901: za koliko dana Vis 7, dt binnen Tagen Chloris chloris LIV, BED O REED) Prnus vulgaris 0. veni, ho STRA 169 Scolopas rustićola! 2 „NOW IUER IRA" G0 Chelidonaria urbica. . ........ 59 Hirundorrustiegto 1) Ba E o Vanna 39 Anas: bosehas: è 2 m I. SA FRE Cicontaiciconia:t4. 133379 EPU, DRU EST CoburmioNcobturi DIN. DE SU. 795 Maotačita; alba: regola» 798 Vanelhis: vanellus 26 a 2 197 Cuculus canorus +... 2A Luscinia luscnia . . +... 0.0.4419 Columba palumbus i 16 Pratincola sube ZUG DIES Hane Syl0t04 area plat” NOS, ONT Oriolus'orialasi Na Men IUS 49 Turtur turtur - . - - -- - GG PANE NE?E SI Razmaci su med pojedinim vrstima dosta znatni i ne od- govaraju u svakom pogledu brzini leta; mi se ne ćemo i ne možemo na temelju ove skrižaljke ovaj put upuštati u zaključke, jer i tu trebamo materijala za uspoređivanje, što se nadamo, da ćemo ga za nekoliko godina imati i tako moći onda iz tih po- dataka izračunati i ustanoviti bar približno srednje vrijeme, što ga pojedine vrsti trebaju, da napuče naše krajeve. Die Schwankungen zwischen den einzelnen Arten sind ziemlich große und entsprechen nicht in jeder Richtung der Zugs- resp. Fluggeschwindigkeit; auf Grund dieser Tabelle wollen und können wir uns in keine Gonelusionen einlassen, denn auch hier ist Vergleichsmaterial nötig, welches wir in einigen Jahren gesammelt zu haben hoffen und so werden wir dann aus diesen Daten wenigstens annähernd den mittleren Besiedelungszeitraum der einzelnen Arten berechnen und feststellen können. A sada neka slijedi zadnja nasa skrižaljka, koledar proljetne selidbe, koji sastoji iz srednjih vremena dolaska onih vrsti, kojima smo formulu izračunali. Na važnost ove skrižaljke sam već prije 106 upozorio. Ona nam može služiti tijekom vremena ali i za kon- trolu opažanja. Iz nje možemo razabrati, koje vrsti po prilici skupa putuju. Ako sada koja vrst pokazuje u kojem svom po- datku kaku anomaliju, n. pr. veliko zakašnjenje, koje se ne iz- razuje u podacima druge jedne vrsti, koja s njom inače zajedno dolazi u naše krajeve, to je jako blizu pomisao, da tu imamo posla sa pogreškom ili zabunom u opažanju. Osim toga će nam ovaj koledar možda služiti i za riješa- vanje drugih pitanja te je za to nužno, da ga svake godine pomno sastavljamo. Und jetzt mčge unsere letzte Tabelle folgen, der Zugska- lender, welcher aus den Ankunftsmitteln jener Arten besteht, bei denen wir eine Zugsformel feststellten. Auf die Wichtigkeit dieser Tabelle habe ich bereits weiter oben hingewiesen. Im Laufe der Zeit kann sie uns aber auch als Controlle der Be- obachtungen dienen. Aus ihr können wir nämlich ersehen, welche Arten beiläufig zusammen ziehen. Wenn nun irgend eine Art in ihren Ankunftsdaten eine Anomalie zeigt, z. B. große Verspätung, welche in den Daten einer andern Art, die sonst mit ihr zu- sammen zieht, nicht ersichtlich ist, so liegt die Vermutung sehr nahe, daß wir es hier mit einem Fehler oder Irrtum in der Be- obachtung zu thun haben. Ausser dem wird uns dieser Kalender vielleicht auch zur Lösung anderer Fragen dienen und es ist daher nötig ihn jedes Jahr zusammenzustellen. Koledar selidbe u proljeće g. 1901.: Zugskalender des Frühjahrszuges 1901.: Srednje vrijeme dolaska Mittlerer Ankunftstag Vrst Ark Febr. 26—27. . ......-. -9> Sturnus vulgaris. Bern": > Columba palumbus. LEAF RIVE LAN DE I AA —O- Scolopax rusticola. n BI a le -O> Anas boschas. ne ee -&> Chloris chloris. BS tt fa -6- Motacilla alba. no 24-25. |... > Vanellus vanellus. n 20-27. |... ... «Ciconia ciconid. n 189. irto aL + Chelidonaria urbica. 107 Srednje vrijeme dolaska Mittlerer Ankunftstag Vist — Art Apr: Sane. ln ehe > Hirundo rustica. e it RARO PTT > Cuculus canorus. N. s mn a ve van > Sylvia atricapilla. s een + > Luscinia luscinia. 5 I a o a S a sh > Pratincola rubetra. è DE IE N EN ET + Turtur turtur. le Meo lea 2 0%: + Oriolus oriolus. Mar. .Da2 Asus] N SUISSE" BEN > Coturnix coturnix. Jesenska selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1901. Obradio dr. E. Rčssler. Der Herbstzug der Vogel in Kroatien und Slavonien im Jahre 1901. Bearbeitet von Dr. E. Rčssler. Na obradbu proljetne selidbe nadovezujem evo odma i obradbu jesensku, da tako možemo prikazati selidbu u cijelosti, kako se zbiva u našim krajevima tijekom jedne godine. Mreža motritelja za jesensku selidbu daleko je već potpunija, kako sam to već na drugom mjestu istaknuo, pa po tom je i materijal veći i to ne samo što se tiče broja podataka za pojedine vrsti, nego i što se tiče broja vrsti motrenih ptica. Sama obradba ostaje ista, kao što i obradba proljetne se- lidbe, pa zato ne ću pobliže o njoj govoriti već prelazim odma na prvi dio njezin, Auf die Bearbeitung des Frühjahrszuges möge auch gleich jene des Herbstzuges folgen, um auf diese Art das Gesammter- gebnis des Zuges, wie er im Laufe eines Jahres in unserem Territorium vor sich geht, dem Leser vor Augen zu führen. Das Beobachtungsnetz für den Herbstzug ist schon weit vollkommener, wie ich bereits an anderem Orte erwähnt habe, deshalb ist auch das Material größer und das nicht nur in Hinsicht auf die Zahl 108 der Daten fir die einzelnen Vogelarten sondern auch in Bezug auf die Zahl der beobachteten Vogelarten. Die Bearbeitung selbst bleibt dieselbe, wie jene des Frùh- jahrzuges und deshalb will ich auch über diese kein Wort ver- lieren, sondern übergehe gleich auf den ersten Teil derselben. I. dio. — I. Teil. Nasa mreza motritelja i njihova opazanja u jesen god. 1901. Unser Beobachtungsnetz und seine Beobachtungen im Herbste 1901. M. Barač. Motrio je u riječkoj okolici. . Beobachtete in der Umgebung Fiumes. Zabilježio je slijedeće: Er notierte Folgendes: Oct. 20. Chelidonaria urbica (više od 20 komada — JZ. — Mehr als 20 Stick > SW.) (Vrijeme oblačno uz južno-zapadni vjetar. — Bewölkt bei SW - Wind.) . Regulus ignicapillus. . Regulus regulus. . Rutieilla tithys. . Scolopax rusticola. . Troglodytes troglodytes. s 3. Turdus pilaris. 7. Garrulus glandarius (jako mnogo. — Sehr viele.) 3 Do vo ww @ P. Baraga. Motrio u okolici Zagreba. 3eobachtete in der Umgebung Agrams. Sept. 8. Luscinia luscinia. È 8. Sylvia simplex. 1 8. Sylvia sylvia. 13. Ruticilla phoenicura (na putu. — Im Zuge.) » 1 Oct. 13. Chelidonaria urbica. $ 14. Ruticilla tithys. + 19. Troglodytes troglodytes. ; 21. Turdus musicus (na putu. — Im Zuge.) 109 Oct. 28. Sylvia atricapilla. 1. Accentor modularis. P 1. Erithacus rubecula (na putu. — Im Zuge). 3. Hirundo rustica (1 komad + J. — Ein Stück > S. 24. Turdus pilaris (jedno 1150 komada. — Gea. 150 Stück. — Snijeg. — Schneegestöber). J. Hegedić. Učitelj, motrio je u Petrovaradinu, te ga još jednom moram napose istaknuti radi lijepog i zanimivog izvještaja, što ga je H. O. C. poslao. Lehrer, beobachtete in Peterwardein. Motrene vrsti su sliedeće: Die beobachteten Arten sind die folgenden: Jul. konac (Ende) Cueulus canorus (pojedince. — Einzelne) Aug. 28. Ciconia ciconia (jedno 300 komada + J. — Ceca. 300 Stück — S). Sept. polovica (Mitte.) Sturnus vulgaris (velika jata > JIs. — GroBe Scharen + SO). s polovica (Mitte.) Upupa epops (pojedince. — Einzelne). - 20.—30. Coracias garrula (4—5 komada po livadama. — 4-5 Stück auf den Wiesen). e 20. Oriolus oriolus. E 95. Turtur turtur. Oct. — Chelidonaria urbica. s 2. Hirundo rustica (manja jata = JIs. — Kleinere Scharen > SO). Oct. 3. Ardea cinerea (6 komada > J. — 6 Stück > 5) Nov. 10. Fulica atra (Jato + J. — Schar — S). 5 17. Coturnix coturnix (1 komad. — 1 Stück). = 19. Scolopax rusticola (posljednja. — Die Letzte). Imovne općine. — Vermögensgemeinden. II. banska. — II. Banal-Vermčogensgemeinde. Motrenja je poslao vrtljar šumarsko-gospodarskog ureda petrinjskog u Hrastoviei, /. Mrazovac. Die Beobachtungen sandte der Gartner des forst- und land- wirtschaftlichen Amtes in Hrastovica, /. Mrazovae. 110 Aug. konac (Ende.) Turtur turtur. Sept. 12. Hirundo rustica. Gradiška. — Kot. šumarija (Bezirksförsterei). Nova- (Neu) Gradiška. Lugar (Forstwart) J. Beslić. Motrio je u Goricama: Beobachtete in Gorice: Jule ie Aug: Sept. 10. u La Cuculas canorus. Ciconia ciconia (> JZ. — > SW.) Hirundo rustica (> JZ. — > SW.) . Sturnus vulgaris (veća jata + J. — Größere Scharen > S). 28. Turtur turtur. . Scolopax rusticola. (> JZ. — > SW.) . Ciconia nigra (> JZ. — > SW.) Lugar (Forstwart) 0. Bulić. Mjesto motrenja Rogolje. Beobachtungsort ist Rogolje. Sept. 20. x 93. È DD! Oet. = i 10. Cuculus canorus. Turtur turtur. Hirundo rustica (> JZ. > SW.) Sturnus vulgaris. Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) T. Dragnić. Motrio u Ratkoveu. Beobachtete in Ratkovac. NE R20: Sept. 20. È 99, Oct. I. ; 8. Cuculus canorus. Turtur turtur. Hirundo rustica (+ JZ. > SW.) Sturnus vulgaris. Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) M. Elbetović. Motrio u Vrbju. Beobachtete in Vrbje. jul. 1202 E 20. Aug. 10. Sept. 27. Oct 10: 111 Cuculus canorus (> J. + S.) Turtur turtur (> JZ. > SW.) Ciconia ciconia. Lastavica — Schwalbe (> JZ. > SW.) Scolopax rusticola (> J. > S.) Lugar (Forstwart) Grković. Motrio u Trnavi. Beobachtete in Trnava. Jul." .19: DEDE 19: } 30 Oct. 4. n 10. Cuculus canorus. Turtur turtur. . Hirundo rustica (> JZ. > SW.) Sturnus vulgaris. Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) L. Jelenčić. Mjesto motrenja Gorice. Beobachtungsort Gorice. Jul. 15. Aug. “19. Sept. 10. 4 25. 3 28. Oct. 12. È 17: Cuculus canorus (> JZ. > SW.) Ciconia ciconia (> JZ. > SW.) Hirundo rustica (kupe se i odilaze > JZ. - Sammeln sich und ziehen + SW. fort.) Sturnus vulgaris (veća jata + JZ. — Größere Scharen > SW.) Turtur turtur. i Scolopax rusticola (> JZ. > SW.) Ciconia nigra (> JZ. > SW.) Lugar (Forstwart) M. Lalić. Mjesto motrenja Mašić. Der Beobachtungsort ist Mašić. Jul. 90. Sept. 20. > De Och. 10 Cuculus canorus (> J. > S.) Turtur turtur (> JZ. > SW.) Lastavica — Schwalbe (> JZ. > SW.) Scolopax rusticola (> J. > S.) Lugar (Forstwart) B. Majanović. Motrio u Tisoveu. Beobachtete in Tisovac. 112 Jul. 23. Cuculus canorus. Sept. 26. Turtur turtur. : 28. Lastavica — Schwalbe (> IZ. > SW.) Oct. 5. Sturnus vulgaris. p 10. Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) L. Mandić. Mjesto motrenja Cage. Beobachtungsort Cage. Jul. 20. Cuculus canorus. Sept. 23. Turtur turtur. ; 29. Hirundo rustica (kupe se i odlaze. — Sammeln sich und ziehen fort). Oct. 3. Sturnus vulgaris. x 10. Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) Stj. Matošević. Motrio u Gornjoj Varoši. Beobachtete in Gornji Varoš. Jul. 17. Cuculus canorus (> JZ. > SW.) Aug. 19. Ciconia ciconia (> JZ. > SW.) Sept. 11. Hirundo rustica (kupe se i odlaze > JZ. — Sammeln sich und ziehen > SW. fort.) 7 99. Turtur tutur. koncem (Ende). Sturnus vulgaris (veća jata. — Größere Scharen.) Oct. 13. Scolopax rustieola (1 komad -> JZ. — Ein Stück — SW.) a 91. Ciconia nigra (veća jata + JZ. — Größere Scharen > SW.) Lugar (Forstwart) K. Skakalo. Motrio u Dolini. 3eobachtete in Dolina. Jul. 20. Cuculus canorus (> J. + S.) A 20. Turtur turtur (> JZ. + SW,) Aug. 10. Ciconia ciconia. Sept. 10. Hirundo rustica (> JZ. > SW.) Oct. 10. Scolopax rusticola (> J. > S.) 113 Lugar (Forstwart) M. Stanić. Motrio u Mačkovcu. Beobachtete in Mačkovac. Jul. 20. Cuculus canorus (> 1. > S.) : 20. Turtur turtur (> JZ. > SW.) Aug. 10. Ciconia ciconia. Sept. 27. Lastavica — Schwalbe (> JZ. > SW.) Oct. 10. Scolopax rusticola (> J. > S. Lugar (Forstwart) J. Šimunović. Mjesto motrenja Nova Gradiska. Beobachtungsort Neu-Gradiska. Jul. 15. Cuculus canorus (> JZ. > SW.) Aug. 19. Ciconia oiconia (> JZ. > SW.) Sept. 11. Hirundo rustica (> JZ. > SW.) s 25. Sturnus vulgaris (veća jata. — Größere Scharen.) Oct. 13. Scolopax rusticola (> JZ. > SW.) Lugar (Forstwart) A. Vukelić. Motrio u Novoj varoši. Beobachtete in Novi varoš. Jul. 15. Cuculus canorus (> JZ. > SW.) Aug. 19. Ciconia ciconia (> JZ. — > SW.) Sept. 11. Hirundo rustica (> JZ. = SW.) x koncem (Ende). Sturnus vulgaris (veća jata > J. — > S. Größere Scharen > S.) A 29. Turtur turtur. 1 Oct. 13. Scolopax rusticola (> JZ. + SW.) 2 17. Ciconia nigra (> IZ. > SW.) Krizevac. — Kreuz. Kot šumarija (Bezirksforsterei) Bjelovar. Lugar (Forstwart) V. Kemenović. Motrio u Staničiću. Beobachtete in Staničić. 114 Oct. 1. Scolopax rusticola (1 komad. — Ein Stück.) (Ma- glovito. — Nebelig.) Nov. 17. Sturnus vulgaris (jato + JZ. — Schar > SW.) (Oblačno. — Bewölkt). | Lugar (Forstwart) Kožek. Motrio u Hrsovu. Beobachtete in Hrsovo. Oct. 9. Sturnus vulgaris (2 velika jata od S > JZ. — 2 große Scharen von N. > SW.) (Oblaéno. — Bewölkt.) Lugar (Forstwart) C. Kustrić. Motrio u Klokočevcu. Beobachtete in Klokočevac. Oct. 18. Columba spec? (26 komada od SI. > JZ. — 26 Stuck von NO. > SW.) Hladno, sjeverni vjetar. — Kalt, Nordwind.) Nov. 16. Scolopax rusticola (11 komada. — 11 Stick.) Kot. šumarija (Bezirksforsterei) Ivanska. Mjesto motrenja Ivanska. Beobachtungsort Ivanska. Sept. 14. Milvus milvus (12 komada > JZ. — 12 Stück > SW.) (Oblačno. — Bewölkt.) A 20. Chelidonaria urbica (jato + JZ. — Schar + SW.) N 28. Hirundo rustica (3 komada + J. — 3 Stück > S.) (Oblačno sa sjevero-istočnim vjetrom. — Bewölkt mit NO-Wind.) Nov. 18. Sturnus vulgaris (jato + J. — Schar > S.) : 29. Scolopax rusticola. Petrovaradin. — Peterwardein. Kot. šumarija (Bezirksforsterei) Kupinovo. Motrenja iz Kupinova poslao je H. O. G. šumar Skorić. Die Beobachtungen aus Kupinovo schickte der H. O. C. der Förster Skorić ein. 115 Motrio je sliedeće vrsti: ah Er beobachtete folgende Arten: Sept. 2. Ciconia ciconia (čopor + Is. — Schar + 0.) 3 7. Coturnix coturnix (čopor. — Schar.) È 10. Lastavica — Schwalbe (više stotina nisko i 2 čo- pora po jedno 2000 komada visoko nad trskom Obedske bare. — Mehrere Hundert niedrig und 2 Scharen zu je cca. 2000 Stück hoch ober dem Rohre der Obedska bara. — Jugoistočnjak. — SO-Wind. 3 26. Platalea lencorodia (jato + JIs. — Schar + SO. Sjeverozapadnjak. — NW-Wind.) A 27. Columba spec? (Jato > JIs. — Schar + SO. Sjeverozapadnjak. — NW-Wind.) Oct. 3. Sturnus vulgaris (jato + Is. — Schar + O.) d 8. Fulica atra (čopori > J. — Scharen > S.) Nov. 2. Scolopax rusticola (1 komad. — Ein Stück). Slunjska imovna općina Rakovac. Slunjer Vermögensgemeinde Rakovac. Lugar (Forstwart) P. Matanić. Motrio u Ladevcu. Beobachtete in Lađevac. Jul. koncem (Ende) Cuculus canorus. Sept. polovica (Mitte) Sturnus vulgaris. I. Kašalj. Općinski upravitelj u Sokolovcu poslao je također nekoja opažanja. Gemeindeverwalter in Sokolovac sandte auch einige Daten, Aug. 28. Cuculus canorus. Sept. 3. Hirundo rustica (2 jata + JZ. — 2 Scharen > SW. Oct. 12 Scolopax rusticola (2 jata po 4—5 komada + JZ. — 3 Scharen zu 4—5 Stuck > SW.) * 116 A. Kesić. učitelj u Sirovoj Kataleni poslao jedno motrenje: Lehrer in Sirova Katalena schickte eine Beobachtungs ein: Nov. 22. Anas spec? (20 komada od Is > Z. — 20 Stick von O > W.) Kr. kotarske oblasti. Kgl. Bezirksämter. Ivanec. Lugar (Forstwart) I. Baniček. Motrio u Ježovcu. Beobachtete in Ježovec. Jun. 25. Cuculus canorus (pojedine > Z. — Einzelne > W.) Sept. 9. Scolopax rusticola (pojedince. — Einz Ine). x 12. Coturnix coturnia (pojedince > J, — Enzelne + S. Kišovito. — Regnerisch). Oct. 1. Hirundo rustica (jata + J. — Scharen + S.) Nov. 14. Sturnus vulgaris (jata + J. — Scharen > S.) (Kisovito. — Regnerisch). Lugar (Forstwart) J. Gjuro. Motrio u Visnjici. Beobachtete in Višnjica. Jun. 28. Cuculus canorus (jata > Z. — Scharen > W.) Aug. 30. Coturnia coturnix (jata > J. — Scharen + S.) Sept. 30. Upupa epops (pojedince > Z. — Einzelne > W.) Oct. 1. Hirundo rustica (jata + Z. — Scharen > W. Zapadnjak W-Wind). Lugar (Forstwart) M. Hrg. Mjesto motrenja Ivanec. Beobachtungsort Ivanec. Jun. 25. Cuculus canorus (pojedince + Z. — Einzelne > W.) Aug 28. Ciconia ciconia (pojedince. — Einzelne.) < 28. Coturnix coturnix (pojedince. — Einzelne.) Sept. 30. Hirundo rustica (jata + J. — Scharen > S.) Oct, Nov. 2. 16. 117 Sturnus vulgaris (jata > J. — Scharen > S.) Vanellus vanellus (jata. — Scharen). Lugar (Forstwart) S. Jadvoj. Motrio u Bednji. Beobachtete in Bednja. Juno. 28 Aug. 30. Sept. 9. 3 10 Oct. 1 Cuculus canorus (pojedince > J. — Einzelne > S.) Coturnix coturnix (pojedince + J. — Einzelne > S. ZH Sturnus vulgaris (jata + J. — Scharen > S.) . Scolopax rusticola (pojedince + J. — Einzelne > S.) . Hirundo rustica (jata > Z. — Scharen > W.) Lugar (Forstwart) I. Kretié. Mjesto motrenja Ladanje dolnje. Beobachtungsort in Ladanje dolnje. Jun: “29. Sept. 8. , 13: Oet. nA Nov. 192 M 13 Cuculus canorus (pojedince > Z. Einzelne > W.) Scolopax rusticola (pojedince. — Einzelne.) Coturnix coturnix (pojedince > J. — Einzelne — S. Kisovito. — Regnerisch.) Hirundo rustica (jata — Z. — Scharen — W. Zapadnjak. — W-Wind.) . Sturnus vulgaris (jata — J. — Scharen — S. Ki- šovito. — Regnerisch.) . Vanellus vanellus (jata. — Scharen. Kišovito. — Regnerisch.) (Lugar (Forstwart) A. Slivar. Mjesto motrenja Lančić. Beobachtungsort Lančić. Juni 90; Sept. 25. A 29, Novi 13 Cuculus canorus (pojedince > Z. — Einzelne — W.) Hirundo rustica (jata — J. — Scharen — S.) Ciconia ciconia (jata + Z. — Scharen > W.) Scolopax rusticola (pojedince. — Einzelne.) — Kisovito. — Regnerisch). Lugar (Forstwart) J. Županić. Motrio u Lepoglavi. Beobachtete in Lepoglava. 118 Jun. Sept. ” 28. Cuculus canorus (pojedince > J. — Einzelne + S.) 8. Sturnus vulgaris (jata > J. — Scharen — S.) 13. Coturnix coturnix (pojedince + J. — Einzelne — S. Kisovito. — Regnerisch.) 23. Hirundo rustica (jata > J. — Scharen — S. — Kisovito. — Regnerisch.) Koprivnica. — Kopreinitz. Šumar (Förster) R. Maksić. Motrio u Koprivnici. Beobachtete in Kopreinitz. Sept. Oet. Nov. » » 6. Hirundo rustica (2 velika jata — JZ. — Zwei grosse Scharen — SW. i 99. Sturnus vulgaris. 9. Cuculus canorus. 10. Ciconia ciconia. 21. Scolopax rusticola. Sisak. — Sisek. Šumar (Förster) Bayer. Mjesto motrenja Sisak. Beobachtungsort Sisek. Aug. Sept. Nov. 26. Ciconia ciconia. 7. Oriolus oriolus polovicom (Mitte) Coturnix coturnix. 14. Turtur turtur. (Kišovito. — Regnerisch). 95. Cuculus canorus. (Kišovito. — Regnerisch). 25. Hirundo rustica. 5. Upupa epops. 10. Vanellus vanellus (jata. — Scharen. — Kišovito. — Regnerisch). 13. Luscinia luscinia. (Kišovito. — Regnerisch). 31. Sturnus vulgaris. 18. Scolopax rusticola. 119 Slatina. Šumar (Förster) |. Antoš. Mjesto motrenja Slatina. Beobachtungsort Slatina. Jul. koncem (Ende) Cuculus canorus. Aug. 14. Lastavica — Schwalbe (jata — JZ. — Scharen 2 SW, x 94. Ciconia ciconia. Nov. polovicom (Mitte) Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) Koturić. Mjesto motrenja isto. Beobachtungsort derselbe. Sept. 5—6. Ciconia ciconia (jato. — Schar). u Đ—6. Cuculus canorus (pojedince. — Einzelne). A 11. Hirundo rustica (jato. — Schar). 3 16. Chelidonaria urbica. (Sjevernjak. — N—Wind). î 17. Turtur turtur (pojedine. — Einzelne). Oct. 27—29. Sturnus vulgaris (jata. — Scharen. — Hladan istočnjak. — Kalter O—Wind). Lugar (Forstwart) Vejić. Mjesto motrenja isto. Beobachtungsort derselbe. Aug. 26--27. Ciconia ciconia. Sept. 7—8. Cuculus canorus. 2 15. Chelidonaria urbica. 3 15-16. Hirundo rustica (istoènjak i kiša. — O—Wind und Regen). : 17—18. Turtur turtur. Prof. M. Marek. Motrio u Senju. Beobachtete in Zengg. U jesen zabilježio je slijedeće: Im Herbste notierte er folgendes: Aug. 18. Mieropus apus (nekoliko. — Einige. — Jak sjever. — Starker N—Wind). 120 21. . Ardea cinerea. (Bura. — Bora). . Turtur turtur (burin. — Borin). . Upupa epops (burin. — Borin). . Cuculus canorus. (Bura. — Bora). . Sturnus vulgaris (6 komada + J. — 6 Stück — S. — Bura. — Bora). . Hirundo rustica (burin. — Borin). . Chelidonaria urbica. (Kisa. — Regen). . Coturnix coturnix. (Bura. — Bora). . Vanellus vanellus (1 komad. — 1 Stück. — Bura. — Bora). Scolopax rusticola (1 komad. — 1 Stück). Kr. nadzorništvo za posumljenje Krasa u Senju. Kgl. Karstaufforstungs-Inspectorat in Zengg. Aug. 4. 19, 20. 29. . Micropus melba (jato. — Schar). . Anas boschas (5 komada. — 5 Stück). . Anser fabalis (7 komada. — 7 Stück). . Oriolus oriolus (29 komada. — 29 Stück). . Pyrrhula pyrrhula (1 komad. — 1 Stück. — Jaka Coturnix coturnix (2 komada. — 2 Stück. — Slaba bura. — Schwache Bora). Upupa epops (1 komad. — 1 Stück). Lanius excubitor (1 komad. — 1 Stück. — Slaba bura. — Schwache Bora). Sturnus vulgaris (6 komada. — 6 Stick). bura. — Starke Bora). . Vanellus vanellus (1 komad. — 1 Stück). . Regulus regulus (1 komad. — | Stick. — Jaka bnra. — Starke Bora). . Columba palumbus (4 komada. — 4 Stick). . Troglodytes troglodytes (mnogo. — Viele). . Scolopax rusticola (2 komada. -- 2 Stück). . Vultur monachus (ubijen batinom. — Mit dem Stocke erschlagen). . Ohrysomitris spinus (6 komada. -- 6 Stück). . Motacilla sulphurea (1 komad. — 1 Stück). 121 Dr. E. Rössler. Motrio u zagrebačkoj okolici. Beobachtete in der Umgebung Agrams. Sept. 1. Chelidonaria urbica (više. — Mehrere. — U gradu. Intravillan). : 15. Turtur turtur (1 komad. — 1 Stück). Oct. 12. Buteo buteo (jugozapadnjak. — SW—Wind). 5 13. Cerchneis spec? (oblačno. — Bewölkt). 7 24. Hirundo rustica (sjevero-istočnjak. — NO— Wind). Kr. državne šumarije. Kgl. staatliche Forstimter. Brlog. Motrilo se: Beobachtet wurde: Sept. 14. Hirundo rustica (jata > Z. — Scharen > W.). Osim toga je osoblje motrilo i u Krasnu, Kuterevu 1 Tu- Zevcu. Außerdem beobachtete das Forstpersonal auch noch in Krasno, Kuterevo und TuZevac. Krasno: Sept. 25. Hirundo rustica (jata. — Scharen). Kuterevo: Sept. 25. Hirundo rustica (> JZ. > SW.). Tuzevac: Oct. 13. Hirundo rustica (čopor > Z. Schar + W.). Draganec. U području ove šumarije motrio je šumar /. Hohoss i to u Dragancu; daljnja mjesta motrenja su još Ivanić-grad, Ivanić- kloštar, Marta, Sv. Ivan Žabno i Vukšinec. Im Bereiche dieses Forstamtes beobachtete Förster J. Hohoss in Draganec; weitere Beobachtungsorte sind Ivanić-grad, Ivanić- klostar, Marta, Sv. Ivan Zabno u. Vuksinec. Motrenja su slijedeća: Die Beobachtungen sind folgende : Sept. 16. Chelidonaria urbica (veća množina. — Größere Menge) Draganec. Oct. 15. Scolopax rusticola (1 komad. — 1 Stück) Ivanić- grad. 122 Oct. 15. Columba spec? (2 komada od Is. + Z. 2 Stück von O + W.) Ivanić-kloštar. e 30. Ardea cinerea (3 komada + JZ. — 3 Stück > SW.) Narta. Sept. 15. Ciconia ciconia (Sv. Ivan Zabno). Oct. 23. Scolopax rusticola (9 komada. — 9 Stück) Vuk- šinec. Glina. Lugar (Forstwart) R. Crevar. Motrio u Hajtiću. Beobachtete in Hajtić. Sept. 15. Lastavica — Schwalbe (jato > JIs. — Schar > SO.). 5 28. Turtur turtur (jato + SZ. — Schar > NW.). Oct. 2. Ciconia ciconia (pojedince > JZ. — Einzelne > SW.). = 16. Columba spec? (jato > JIs. — Schar > SO.). Lugar (Forstwart) P. Janjanin. Motrio u Ziroveu. Beobachtete in Zirovac. Oct. 29. Columba spec? (50 komada. — 50 Stück). Lugar (Forstwart) A. Komlenović. Motrio u Cavlovici. Beobachtete in Cavlovica. Oct. 29. Columba spec? (jato. — Schar . Nov. 3. Scolopax rusticola (pojedine. — Einzelne). Gospić. Oct. 14. Scolopax rusticola (pojedince + SIs. — Einzelne + "NON > 20. Hirundo rustica (jata + J2. — Scharen + SW A: Ivanska. Aug. 30. Cuculus canorus. Sept. 20. Chelidonaria urbica (jato + J. — Schar > 5.) 5 20. Hirundo rustica (jato + J. — Schar > S.) 123 Sept. 28. Scolopax rusticola (Oblačan. — Bewölkt.) Nov. 18. Sturnus vulgaris (jato > J. — Schar > S.) (Oblaeno, sjeveroistočnjak. — Bewölkt, NO-Wind). Jasenak. Aug. 28. Hirundo rustica (velika jata. — GroBe Scharen.) Jasenovac. Lugar (Forstwart) S. Gatar. Motrio u Živaji. Beobachtete in Živaja. Sept. 5. Hirundo rustica (jato > JZ. — Schar > SW.) 5 18. Cuculus canorus (pojedince > J. — Einzelne > S.) Lugar (Forstwart) Stj. Kelin. Motrio u Crkvenom boku. Beobachtete in Crkveni bok. Aug. 18. Ciconia ciconia (jato > JZ. — Schar > SW.) Sept. 7. Hirundo rustica (jato > JZ. — Schar > SW.) x 91. Cuculus canorus (pojedince > JZ. — Einzelne > SW.) Lugar (Forstwart) T. Kost. Motrio u Bumbekovači. Beobachtete in Bumbekovača. Aug. 17. Ciconia ciconia (jato > JZ. — Schar > SW.) Sept. 5. Hirundo rustica (jato > JZ. — Schar > SW.) < 23. Cuculus canorus (pojedince > JZ. — Einzelne >.) Lugar (Forstwart) K. Pupić. Motrio u Jasenovcu. Beobachtete in Jasenovac. Aug, 21. Ciconia ciconia (jato + JZ. — Schar > SW.) Sept. 6. Hirundo rustica (jato + JZ. — Schar > SW.) A 20. Cuculus canorus (pojedince > J. — Einzelne — S.) Nov. 22. Scolopax rusticola (jato > JZ. — Schar > SW.) 124 Lugar (Forstwart) V. Rokić. Motrio u Jasenovcu. Beobachtete in Jasenovac. Aug. 20. Ciconia ciconia (jato > JZ. — Schar > SW.) Sept. 5. Hirundo rustica (jato > JZ. — Schar > SW.) g 18. Cuculus canorus (pojedince > J. — Einzelne > S.) Lugar (Forstwart) M. Stojanović. Mjesto motrenja Cerovljane. Beobachtungsort Cerovljani. Aug. 20. Ciconia ciconia (jato > JZ. — Schar > SW.) Sept. 5. Hirundo rustica. a 18. Cuculus canorus (pojedince > J. — Einzelne > S.) Lugar (Forstwart) I. Trivunčić. Mjesto motrenja Puska. Beobachtungsort Puska. Aug. 18. Ciconia ciconia (jato > JZ. — Schar > SW.) Sept. 7. Hirundo rustica (jato + JZ. — Schar > SW.) 5 21. Cuculus canorus (pojedince > JZ. — Einzelne > SW.) Kalje. Sept. 15. Ciconia ciconia (pojedince. — Einzelne.) Bi 20. Cuculus canorus (pojedince. — Einzelne.) 3 20. Scolopax rusticola (pojedince. — Einzelne.) È 29. Hirundo rustica (jato. — Schar.) e 30, Alauda spec? (pojedince. — Einzelne.) Oet. 6. Columba spec? (jato. — Schar. — Oblačno. — Bewölkt.) È 10. Motacilla spec? (više. — mehrere. Obla@no. — Bewölkt). Kosinj. Lugar (Forstwart) M. Bann. Mjesto motrenja Dundović podi. Beobachtungsort Dundović podi. 125 Sept. 18. Coracias garrula (jato od S > J. — Schar von N > S. Jug. — S-Wind.) Oct. 7. Hirundo rustica (jato od Z > Is. — Schar von W. + O. Burno. — Windig.) È 12. Scolopax rusticola (3 komada od S > J. — 3 Stuck von N > S. Jug. — S-Wind.) Lugar (Forstwart) N. Dugandzija. Mjesto motrenja Dolnje Pazariste. Beobachtungsort Dolnje Pazariste. Sept. 17. Hirundo rustica (> SZ.. > NW. — Jug. — S-Wind. — Malo oblačno. — Wenig bewölkt.) Lugar (Forstwart) J. Petrović. Mjesto motrenja Mrkvište. Beobachtungsort Mrkvište. Sept. 22. Hirundo rustica (> SZ. > NW. — Jug, malo oblačno. — S-Wind, wenig bevölkt.) Nov. 2. Columba spec? (2 komada od J— S. — 2 Stück von S —> N. Hladno, oblačno. — Kalt, bewölkt.) Lugar (Forstwart) M. Sakic. Mjesto motrenja Stirovača. Beobachtungsort Stirovača. Sept. 25. Chelidonaria urbica (50 komada — JZ. — 50 Stück —> SW. — Oblačno, burno. — Bewölkt, windig.) Lugar (Forstwart) Vukusic. Mjesto motrenja Mirevo. Beobachtungsort Mirevo. Sept. 25. Hirundo rustica (od S. > J. — von N. + S. — Kisa. — Regen. Lipovljani. Lugar (Forstwart) A. Junaci. Motrio u Plesnu. Beobachtete in Plesno. Aug. — Lastavica — Schwalbe. Oct. — Ciconia ciconia. R — Columba spec ? 5 — Turtur turtur. Nov. — Scolopax rusticola. 2 — Sturnus vulgaris. Nadlugar (Oberforstwart) Lukačević. Mjesto motrenja Puska. Beobachtungsort Puska. Aug. 15. Luscinia luscinia. A 20. Ciconia ciconia. Sept. 15. Cuculus canorus. n 99. Lastavica — Schwalbe. Nov. 15. Sturnus vulgaris. Lugar (Forstwart) M. Lukačević. Motrio u Piljenici. Beobachtete in Piljenica. Jul. — Cuculus canorus. Aug. 24. Ciconia ciconia. Sept. 29. Lastavica — Schwalbe. Nov. koncem (Ende.) Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) Ž. Panić. Mjesto motrenja Kraljeva velika. Beobachtungsort Kraljeva velika. Aug. 24. Ciconia eiconia. Sept. 24. Cuculus canorus. a 29. Hirundo rustica. Nov. 19. Sturnus vulgaris. : 94. Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) Papučić. Motrio u Lonji. Beobachtete in Lonja. Sept. 8. Ciconia ciconia. 127 Oct. 1. Chelidonaria urbica. Nov. 15. Sturnus vulgaris. Dec. 4. Ardea cinerea. Lugar (Forstwart) J. Penlić. Motrio u Jamarici. Beobachtete in Jamarica Jul. koncem (Ende.) Cuculus canorus. Aug. 24. Ciconia ciconia. Sept. 12. Lastavica — Schwalbe. Nov. koncem (Ende.) Scolopax rusticola. Lugar (Forstwart) M. Vaistina. Motrio u Kraljevoj velikoj. Beobachtete in Kraljeva velika. Aug. 24. Ciconia ciconia. Sept. 20 Cuculus canorus. R 99. Hirundo rustica. Nov. 20. Scolopax rusticola. Morović. Aug. 24. Ciconia ciconia. Sept. 20. Lastavica — Schwalbe. Mrkopalj. Oet. 9.—10. Hirundo rustica (nekoliko. — Einzelne.) Nemci. Aug. 21. Ciconia ciconia. Sept. 16. Lastavica. — Schwalbe. Nova Gradiska. Aug. 25. Ciconia ciconia. Sept. 17. Hirundo rustica (manja jata + J. — Kleinere Scharen > S.) Novi. Oct. 18. Hirundo rustica (3 komada. — 3 Stück.) 128 Ogulin. Jul. 15. Cuculus canorus (kuka. — Ruft.) Oct. 10. Hirundo rustica (zadnje jato. — Die letzte Schar.) 5 30. Motacilla spec? Nov. 5. Coracias garrula (zadnje jato. — Die letzte Schar.) Pitomača. Lugar (Forstwart) D. Grković. Motrio u Suhoj Kataleni. Beobachtete in Suha Katalena. Oct. 20. Scolopax rusticola. Šumar (Fčrster) I. Hohoss. Motrio je u Velikoj Cresnjevici, Dinjevcu, Pitomači, Sesve- tama i Sv. Ivanu Zabno. Beobachtete in Velika Črešnjevica, Dinjevac, Pitomača, Se- svete und Sv. Ivan Žabno. Sept. 10. Turtur turtur (1 komad od S. > J. — 1 Stück von N. > S.) Velika Črešnjevica. Sept. 6. Turtur turtur (3 komada od S. > J. — 3 Stück von N. > S.) Dinjevac. ž 17. Chelidonaria urbica (više. — Mehrere) Pitomača. 3 17. Columba spec? (više od SIs. > JZ. — Mehrere von NO. + SW.) Pitowa£a. : 4. Ciconia ciconia (jata. — Scharen) Sesvete. 3 12. Ciconia ciconia (1 komad. — 1 Stück) Sv. Ivan Zabno. Raić. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Jasenovac. Aug. 28. Ciconia ciconia. Nov. 24. Scolopax rusticola. Ravna gora. Oct. 6. Hirundo rustica (jata + JZ. — Scharen > SW.). Rujevac. Lugar (Forstwart) J. Adamović. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Mačkovo selo. Oct. 22. Columba spec? (jato. — Schar). 129 Oct. 29. Scolopax rusticola (pojedine. — Einzelne). Nov. 13. Ciconia nigra (1 komad. — 1 Stück). Lugar (Forstwart) M. Durmann. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Kotarana. Jul. 12. Cuculus canorus (zadnji. — Der letzte). Sept. 9. Anser spec? (jata + J. — Scharen > S. — Ki- sovito, hladno. — Regnerisch, kalt). Oct. 10. Turtur turtur (zadnja. — Die letzte). Oct. 20. Lastavica — Schwalbe (zadnja. — Die letzte) È 21. Columba spec? (zadnji. — Die letzte). Lugar (Forstwart) D. Lotina. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Kosna. Oct. 18. Columba spec? (4 komada + J. — 4 Stück + S.). 5 26. Hirundo rustica (3 komada. — 3 Stück. — Kiša. — Regen). ; 29. Sturnus vulgaris (15 komada. — 15 Stück. — Oblačno. — Bewölkt). Nov. 11. Scolopax rusticola (2 komada. — 2 Stück). Lugar (Forstwart) P. Micié. Motrio u Žirovcu. Beobachtete in Žirovac. Oct. 5. Columba spec? jato + J. — Schar > S.). — Oblačno. — Bewòlkt). È 11. Anser spec? (jato > JZ. — Schar + SW.). Nov. 9. Sturnus vulgaris (pojedince. — Einzelne. — Ki- šovito. — Regnerisch). Lugar (Forstwart) M. Obradović. Motrio u Bešlincu. Beobachtete in Bešlinac. Oct. 13. Columba spec? (4 komada > J. — 4 Stück > S. — Hladno, smrznuto. — Kalt, gefroren). Nov. 1. Scolopax rusticola (2 komada + J. — 2 Stück sua = y a 5. Ardea cinerea (2 komada > JZ. —— 2 Stück > SW. — Tmurno. — Trübe). 9 130 Lugar (Forstwart) S. Popović. Motrio u Ljeskovcu. Beobachtete in Ljeskovac. Det. «Ki: È 26. Nov. 10. " 14. Det “10 4 16 E 22 Nov. di % 9 Aug. 21. Sept. 13. Hirundo rustica (jato od SIs.+JZ. — Schar von NO. > SW.). Columba spec? (od SIs. > JZ. — Von NO > SW. — Oblačno. — Bewölkt). Scolopax rusticola (1 komad od JZ. + Sls. — Oblačno, vjetrovito. — Bewölkt, windig). Anser spec? (veliko jato od SIs. > JZ. — Grosse Schar von NO. > SW.). Sokolovac. . Lastavica — Schwalbe (jata > J. — Scharen > S.). . Anser spec? (jato od S. > I. — Schar von N. > S.) Vojnić. Hirundo rustica (velika jata od S. > 1. — Große Scharen von N. > S.). . Ciconia ciconia (200—300 komada od Is. > JZ. — 200—300 Stuck von O. > SW.). . Anser spec? (od Is. > Z. — Von 0.>W.). Columba spec? (velika jata od S. > J. — Grosse Scharen von N. > S.). . Ardea spec? (pojedince od S. > J. — Einzelne von N. > S.). Vrbanja. Ciconia ciconia. Lastavica — Schwalbe. Zupanja. Lugar (Forstwart) M. Jerković. Motrio u Bošnjacima. Beobachtete in Bošnjaci. Sept. 2. ? 8. Nov. 8. Ciconia ciconia. Lastavica — Schwalbe. Ardea cinerea. 131 Lugar (Forstwart) Đ. Miljenović. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Bošnjaci. Aug. 25. Ciconia ciconia. Sept. 5. Hirundo rustica. Lugar (Forstwart) L. Mušić. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Županja. Aug. 27. Ciconia ciconia (jata. — Scharen). Sept. 7. Lastavica — Schwalbe (velika jata. — Große Seharen). Lugar (Forstwart) Đ. Oršolić Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Bošnjaci. Aug. 26. Ciconia ciconia (jata. — Seharen). Sept. 5. Hirundo rustica (jata. — Scharen). Lugar (Forstwart) Novoselac. Mjesto motrenja (Beobachtungsort) Bosnjaci. Aug. 26. Ciconia ciconia. Sept. 5. Lastavica — Schwalbe. + 30. Ciconia nigra, Oct. 18. Fulica atra. Nov. 5. Ardea cinerea. Lugar (Forstwart) G. Petković. Motrio u Otoku. Beobachtete in Otok. Aug. 18. Ciconia ciconia. Sept. 10. Hirundo rustica. Nov. 15. Scolopax rusticola. Kr. kotarska šumarija Ludbrijeg. Kg]. Bezirksforsterei Ludbrijeg. U području ove šumarije motrio je šumar Belamarić. Mjesto motrenja je Ludbrijeg. Im Bereiche dieser Fčrsterei beobachtete Fčrster Belamarić. Der Beobachtungsort ist Ludbrijeg. Aug. 1. Cuculus canorus. Nov. 28. Hirundo rustica. (Hladan sjevero-istoènjak. — Kalter NO-Wind). Oct. 5. Chelidonaria urbica. : 9. Scolopax rusticola. Kr. kotarska šumarija Oriovac. Kgl. Bezirksforsterei Oriovac. U toj šumariji motrili su lugari 7. Ceovié u Andrijevcima, I. Franjišević u Malinu, I. Jozić u Slatiniku, B. Kovačević u Si- binju, Z Novak u Batrini i /. Pustaić u Kaniži. In dieser Försterei beobachteten die Forstwarte F. Čeović in Andrijevci, I. Franjišević in Malino, I. Jozić in Slatinik, B. Kovačević in Sibinj, /. Novak in Batrina und I. Pustaić in Kaniža. Motrenja su slijedeća: Die Beobachtungen sind folgende: Sept. 19. Chelidonaria urbica (Čeović). ; 7. Hirundo rustica (sjever. — N-Wind) (Franjišević). A 18. Chelidonaria urbica (Jozić). 5 26. Hirundo rustica (Kovačević). s 7. Hirundo rustica (sjever. — N-Wind) (Novak). Aug. 22. Ciconia ciconia (Pustaić). Sept. 7. Lastavica — Schwalbe (sjever. — N-Wind) (Pu- staić). II. dio. — II. Teil. Obradba. — Bearbeitung. Prije nego što pređem na obradbu samu, moram samo spo- menuti, da ću ovdje kod jesenske selidbe mjesta motrenja po- redati obratnim načinom, nego što sam to učinio kod proljetne selidbe, naime od S + J., i to zato, što se i selidba sama zbiva u obratnom smjeru od proljetne te mi samo tako možemo dobiti jasnu sliku o čitavoj selidbi. Bevor ich zur Bearbeitung selbst schreite, muss ich hervor- heben, daB ich hier beim Herbstzuge die Beobachtungsorte in umgekehrter Reihenfolge gegen den Frühjahrszug anführen werde, nämlich von N + S. und zwar deshalb, weil auch der Zug selbst 133 in entgegengesetzter Richtung geschieht und wir nur so ein klares Bild des ganzen Zuges erhalten kònnen. A sada neka slijedi sama obradba. Und jetzt mčge die Bearbeitung selbst folgen. Mjesta motrenja za jesensku selidbu god. 1901. Die Beobabhtungsorte des Herbstzuges im Jahre 1901. Visina — Höhe Ježovec Bednja. Višnjica Lepoglava Lančić . Ivanec . Ladanje dol- mie... Ludbrijeg Sesvete Sokolovac Koprivnica (Kopreinitz) TuZevac . Krasno Brlog . Kalje Zagreb (Agram). Staničić 274m 246m 213—349m 227m 181—239m 152m 146m 180— 223m 149m 953—1358m 14m 220—293m 564—958m 135m 139—195m 460 330 è 46% 350 46° 33° 46° 399 460 399 46% 399 460 33° 460 3 40 46% 34° 46% 34) 46" 34 45° 320 45% 320 45° 300 45° 390 45° 330 450 34" sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. (O. sjev. šir. ist. duž. (O. sjev. šir. (N. ist. duž. (O. sjev. šir. (N. ist. duž. (0. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. (O. (O. (0. sjev. šir. (N. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. (O. sjev. šir. (N. ist. duž. (O. sjev. šir. (N. ist. duž. (O. sjev. šir. (N. ist. duž. (0. (N. (N. (N. (N. L.) B.) %.) B.) L.) B.) L.) Županija . Comitat Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Varaždin (Warasdin) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Varaždin (Warasdin) Lika-Krbava Lika-Krbava Lika-Krbava Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) 134 Visina — Hohe Ivanić grad Bešlinac . Sveti Ivan Žabno . V ukšinec . Draganec , Hrsovo Klokočevac Ivanska Trnava Sirova Kata- lena . . Suha Kata- lena . Dinjevac . Črešnjevica vel. Pitomača . Slatina . Nova (Neu)- Gradiška Rijeka (Fiume) Mrkopolj . Ravna gora Jasenak Ogulin . Lađevac . 103m 149m 181m 124m 158m 124—132m 124m 151m 131—145m 153m 162—212m 126 — 138m 133—153m 116m 129m 3—65m 824m (94m 628—729m 323m 360—460m 450 42° 20“ 340° 3° 40“ 45% 45“ 40“ 34° € — 45% 56“ 30“ 34° 16‘ 15“ 45° 51“ — 34° 16' 25 i 450 40 — 34° 18“ 45“ 45° 56“ 20“ 34° 21 15“ 45" 54“ 50“ 34° 26“ 50“ 45° AT’ — 349 28' 15“ 45% 40' 40“ 340 4X — 459 BT 45“ 349 43“ 50“ 45% 56“ 45“ 349 46' — 45% 56“ 58“ 349 50“ 30“ 45% 554 — 349 50“ 50“ 320 53' 25% 45° br 25% 33° 18‘ 20“ sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. Sir. ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (C. L.) sjev. Sir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. I.) Zupanija Comitat Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Zagreb (Agram) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar -Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Požega Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Virovitica (Veröcze) Pozega Modru$-Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Modruš-Ri- jeka (Fiume) Visina — Hohe Vojnić . 146—209m Hajtić . 229m Žirovac 305m Čavlovica 204m Kosna . 222 —261m Kotarana. 148 —341m Hrastovica 155m Mačkovo selo . 234—353m Sisak 99m Ivanić-Klo- štar . 159m Lonja . 98m Živaja . 99m Crkveni bok 96m Puska . 98m Cerovljani 139—147m Bumbeko- vača . 91—95m Marta . 139m Plesno . 93—99m Kraljeva vel. 100m Piljenice . 105m Jasenovac 94m 45° 349 450 349 12‘ 26“ 16“ 28‘ 50" 28° 1% 30“ 23“ 30“ 26“ dl‘ 16° 34 55” 10“ 40“ 40“ 10“ 25" 20 10“ 5( dd 30“ 55“ 10“ Bi 30“ 50“ 50 50 BD“ 20“ 25" 40" 30“ 30“ BD“ 20“ 10“ 20” 30“ sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. ( sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. (O. sjev. Šir. ist. duž. sjev, Sir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. Sir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. ( sjev. Sir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist. duž. sjev. šir. ist, duž. (O. 109) 135 Županija Comitat Modruš-Ri- jeka (Fiume) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Zagreb (Agram) Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Požega Zagreb (Agram) Zagreb. (Agram) Požega Zagreb (Agram) Požega Bjelovar-Kri- ževci (Kreuz) Požega Požega Požega Požega *) Nije točno označeno, jer nijesam mogao na specijalnoj karti naći. — Ist nicht genau bestimmt, da ich den Ort auf der Specialkarte nicht finden konnte. 136 Visina — Höhe Jamarica . Gornji varoš Novi varoš Rogolje . Cage Ratkovao . Gorice . Mašić . Mačkovac Dolina . Vrbje Tisovac Batrina Malino . Slatinik Kaniža. Sibinj . Županja . Bošnjaci . Otok . Nemci . Morović 134m 94m 96—99m 237m 136 —280m 142m 139m 139m 94m 93m m 442 — 460m 98—114m 25“ 50“ 36“ B“ 9 24“ 52“ 30“ 1% 30" 52 oo“ 21' 35“ 53“ 15“ 17 30“ 53‘ 30“ 16“ 50“ 55° 10“ 12' 55“ 57‘ 38“ sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. šir. (N. B) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist* duž. (O. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) sjev. šir. (N. B.) ist. duž. (0. L.) Županija Comitat Požega Požega Požega Požega Požega Požega Požega Požega Požega | Požega Požega Požega Požega Požega Požega Požega Požega Srijem (Sirmien) Srijem (Sirmien) Srijem (Sirmien) Srijem (Sirmien) Srijem (Sirmien) 137 Visina — Höhe Županija Comitat Petrovaradin 78m 45° 15 ii sjev. Bir, (N. B.) Srijem 37° 2X 30“ ist. duž. (0, L.) (Sirmien) È DET, 44° 39 25“ sjev. šir. (N. B.) Senj (Zengg) 29—513m J . rare ) (Zenggi 390 84 5“ ist. duž. (O. L.) en Dundović 44° 43 40“ sjev. šir. (N. B.) : m podi. . 788—1015m 320 86 25“ ist. duž. (O. L.) na 449 49“ 30“ sjev. Sir. (N. B. La VK Kuterevo. 476—863m 990 48 354 oa Sr (5. si 7 Lika-Krbava Doll Päzan- 44° 38‘ 50“ sjev. Sir. (N. B.) E erDaRa šte 608m 832° 51‘ 45“ ist. duž. (0. L.) 440 42! — sjev. Sir. (N. B.)* 3 g Mirevo. 498—799m 90 56 — 2 duž. (O. > i Lika Krbava 44° 4% — sjev. šir. (N. B.)* - Mrkvište . 498—799m Son gii Do wa (5. Šš ) Lika-Krbava 449 42! — sjev. šir. (N. B.)*) i : Stirovača . 498—799m 990 56! — 4 da (0. Be Lika-Krbava A < 440 51 — sjev. Šir. (N. B.) Lika-Krb Novi 565m 880. 0' 40“ ist. duž. (O. L.) cn ar X A40 32' 45° sjev. Šir. (N. B.) Lika-Krbava Gospić . 960 —gg0 2 25% ist. duž. (Ö. L.) i - = 44° 50‘ 40“ sjev. Sir. (N. B.) Zagreb ups koyae 668M 39016 — ist. duž. (0. Li) (Agram) tara 449 59° — sjev. šir. (N. B.) Srijem ee STD 360 85° 45“ ist. duž. (0. L.) (Sirmien) m: 449 4% 25“ sjev. šir. (N B.) Srijem ie pade PODNO ah e duž (0, 1) (Sirmien) Abecedni popis ptica, koje su za vrijeme jesenske selidbe god. 1901. kod nas motrene. Alphabetisches Verzeichnis der Vogelarten, welche während des Herbstzuges 1901. bei uns beobachtet wurden. —O- Accentor moduluris (L.) Nov. 1. Zagreb (Baraga). Kasni datum, koji nam ali lako tumači biološki znak ove vrsti. Ein spàtes Datum, welches uns aber leicht das biologische Zeichen dieser Art erklärt. #) Nije točno označeno, jer nijesam mogao na specijalnoj karti naći. — Ist nicht genau bestimmt, da ich den Ort auf der Specialkarte nicht finden konnte. 138 -S+ Anas boschas L. Oct. 5. Senj N.*) —;> Auser fabalis Lath. Oct. 18. Senj N. -O- Ardea cinerea L. Oct. 30. Narta. Nov. 5. Bešlinac. Dec. 4. Lonja. Oct. 3. Petrovaradin. Nov. 1.8. Bošnjaci (Jerković). Nov. 5. Bošnjaci (Novoselac). Aug. 19. Senj (Marek). Osim ovih podataka su još stigli drugi, koji nam kazuju, da ova vrst u našim krajevima često prezimljuje; ovi podaci su iz sljedećih mjesta: Siska, Nove Gradiške, Gorice, Novog Va- roša i Gornjeg Varoša. Isto nam i datum iz Lonje pokazuje, da ova vrst, ako i ne prezimljuje, to ipak jako kasno odlazi. Datum iz Senja neobično je ran za odlazak. Ausser diesen Daten gelangten auch noch andere in un- sere Hande, welche uns beweisen, daB diese Art oft in unsere Gegend überwintert; diese Daten sind aus folgenden Beobach- tungsorten: Sisek, Neu-Gradiška, Gorice, Novi varoš und Gornji varoš. So zeigt uns auch das Datum aus Lonja, daB diese Art, wenn sie auch nicht überwintert, so doch sehr spat fortzieht. Das Zengger Datum ist für den Fortzug ungewöhnlich früh. Ako sve naše podatke uzmemo u račun, dobijemo ovu formulu : Wenn wir alle unsere Daten in Rechnung ziehen, erhalten wir folgende Formel: Nr. Aug. 19. Senj (Marek). R. 107 dana (Tage). Nk. Dec. 4. Lonja. S. v. Oct. 24.— 25. Razmak je jako velik, što je sasvim razumljivo, ako uzmemo u obzir, da imamo s jedne strane najraniji datum Senjski, koji #) N. — Kr. nadzorništvo za pošumljenje Krasa (Karstaufforstungs- inspectorat). 139 se čini abnormalnim, a s druge strane najkasniji Lonjski, koji se odnosi sjegurno na prezimljenje. Zato gubi i ova formula punc od svoje vrijednosti. Die Schwankung ist sehr groß, was sehr erklarlich ist, wenn wir betrachten, daß wir einerseits als friihestes Datum das Zengger haben, welches abnormal zu sein scheint, andererseits als spätestes das Lonja-er, welches als Überwinterung aufgefaßt werden uns. Darum büßt auch diese Formel viel von ihrem Werte ein. -O- Buteo buteo (L.) Oct. 12. Zagreb (Rössler). > Chelidonaria urbica (L.) Oct. 5. Ludbrijeg. Sept. 17. Pitomača. Oct. 13. Zagreb (Baraga). Sept. 1. Zagreb (u gradu. — Intravillan.) (Rössler). Sept. 16. Draganec. Sept. 20. Ivanska. Sept. 16. Slatina (Koturié). Sept. 15. Slatina (Vejié). Oct. 1. Lonja. Oct. 20. Rijeka. Oct. — Petrovaradin. Sept. 18. Slatinik. Sept. 19. Andrijevci. Sept. 25. Stirovača. Oct. 19. Senj (Marek). Podaci iz Zagreba su jako različiti, skoro za poldrug mje- seca. Utjecaj geografskog položaja se baš tako reći nigdje ne opaža. Die Agramer Daten sind sehr verschieden, unterscheiden sich um fast anderthalb Monat. Der Einfluß der geographischen Lage ist so zu sagen nirgends ersichtlich. Formula je slijedeća: Die Zugsformel ist folgende: Nr. Sept. 1. Zagreb (Rössler). R. 49/dana (Tage). Nk. Oet. 19. Senj (Marek). S. v. Sept. 25.—26. 140 > Ciconia ciconia. Sept. 4. Sesvete. Aug. 28. Ivanec. Sept. 29. Lančić. Nov. 10. Koprivnica. Sept. 12. Sv. Ivan Žabno. Sept. 15. Kalje. Aug. 24. Slatina (Antoš). Sept. 5.—6. Slatina (Koturić). Aug. 26.—27. Slatina (Vejić). Aug. 24. Morović. Aug. 26. Sisak. Aug. 24. Piljenice. Aug. 23. Jamarica. Aug. 24. Kraljeva velika (Panić, Vaistina). Sept. 8. Lonja. Aug. 18. Crkveni bok. Oct. 16. Vojnić. Oct. — Plesno. Aug. 20. Puska (Lukačević). Aug. 18. Puska (Trivunčić). Oet. 2. Hajtić. Aug. 17. Bumbekovača. Aug. 21. Jasenovac (Pupić). Aug. 20. Jasenovac (Rokić). Aug. 28. Jasenovac (Kr. šumarija. — Kgl. Försterei Raić). Aug. 25. Nova Gradiška (dr. šumarija. — Kgl. Försterei). Aug. 19. Nova Gradiška (Šimunović). Aug. 28. Petrovaradin. Aug. 19. Gorice (Beslié, Jelenčić). Aug. 20. Cerovljani. Aug. 19. Novi varos. Aug. 10. Vrbje. Aug. 19. Gornji varoš. Aug. 10. Mačkovec. Aug. 18. Otok. Aug. 21. Nemci. Aug. 10. Dolina. Aug. 22. Kaniza. 141 Aug. 27. Zupanja. Aug. 24. Bošnjaci (Jerković). Aug. 25. Bošnjaci (Miljenović). Aug. 26. Bošnjaci (Oršolić, Novoselac). Aug. 21. Vrbanja. Sept. 2. Kupinovo. Podatak iz Koprivnice je jako kasan, mozda imamo tu posla sa pogrješkom u motrenju, pa zato ga ne ćemo rabiti kod proračunavanja srednjeg vremena odlaska. Osim nekoliko poda- taka, koji spadaju u listopad, su svi iz kolovoza ili rujna. Ispustiv dakle datum iz Koprivnice, dobijemo slijedeću formulu: Das Datum aus Kopreinitz ist sehr spat, vielleicht beruht es auf einem Beobachtungsfehler; deshalb werden wir es bei Berechnung des mittleren Abzugstages eliminieren. AuBer einigen Octoberdaten fallen alle anderen in den August und September. Nach Eliminierung des Datums aus Kopreinitz erhalten wir fol- gende Zugsformel: Nr. Aug. 10. Vrbje, Mačkovac, Dolina. R. 67 dana (Tage). Nk. Oct. 16. Vojnié. S. v. Aug. 27.—28. Kao što se vidi iz cijele naše serije podataka, tako nam kazuje i formula, da ova vrst ostavlja naše krajeve obično u kolovozu. Wie wir aus unserer ganzen Datenserie ersehen, so be- stätigt uns auch die Formel, dass diese Art gewöhnlich im Au- gust unsere Gegend verlässt. — Ciconia nigra (L). Nov. 13. Mačkovo selo. Oct. 16.--17. Gorice (Beslié, Jelenčić). Oct. 16.—17. Novi varoš. Oct. 21. Gornji varoš. Sept. 30. Bošnjaci (Novoselac). Iz ovih podataka vidimo, da erna roda puno kasnije odlazi od bijele. Aus diesen Daten ersehen wir, daß der Schwarzstorch viel später fortzieht als der weiße. Nr. Sept. 30. Gornji varoš. R. 43 dana (Tage). Nk. Nov. 13. Mačkovo selo. S. v. Oct. 18.—19. 149 — Columba palumbus L. Nov. 6. Senj. N. — Coracias garrula L. Nov. 5. Ogulin. Sept. 30. Petrovaradin. Sept. 18. Dundović podi. Nr. Sept. 18. Dundović podi. R. 48 dana (Tage) Nk. Nov. 5. Ogulin. S: 0. 008. — Coturnix coturnix (L.) Sept. 13. Ladanje dolnje. Aug. 30. Višnjica. Sept. 12. Ježovec. Aug. 30. Bednja. Aug. 28. Ivanec. Sept. 13. Lepoglava. Nov. 17. Petrovaradin. Sept. 7. Kupinovo, Oct. 27. Senj (Marek). Aug. 4. Senj N. Petrovaradinski podatak jako kasan, valjda ée se odnasati na prezimljenje, što se u nas za blagih zima znade češće doga- đati. Podaci iz Senja su jako razdaleko, te se jedan od njih ima smatrati svakako prigodnim motrenjem. Das Peterwardeiner Datum ist sehr spat, wahrscheinlich wird es sich auf eine Uberwinterung beziehen, was bei uns in milden Wintern čfters vorzukommen pflegt. Die Zengger Daten sind sehr verschieden und sicher beruht eines derselben auf einer Gelegen- heitsbeohachtung. Ako rabimo sve podatke, dobijemo slijedeću formulu : Wenn wir alle Daten benützen, erhalten wir folgende Formel: Nr. Aug. 4. Senj (Marek). R. 105 dana (Tage). Nk. Nov. 17. Petrovaradin. S. v. Sept. 14.—15. «> Cuculus canorus L. Jun. 29. Ladanje dolnje. Jun. 28. Višnjica. Aug. Jun. Jun. Jun, Jun. Jun. Nov. Aug. Aug. Sept. Jul. Sept. Sept. Jul. Sept. Jul. Jul. Jul. Sept. Sept. Sept. Sept. Sept. Sept. Jul. Jul. Sept. Sept. Sepl. Jul. Jul. Jul. Jul. Sept. Jul. Jul. Sept. Jul. Jul. 143 1. Ludbrijeg. 25. JeZovec. 28. Bednja. 95. Ivanec. 30. Lančić. 98. Lepoglava. 9. Koprivnica. 28. Sokolovac. 30. Ivanska. 20. Kalje. koncem (Ende). Slatina (Antoš). 5.—6. Slatina (Koturić). 7.—8. Slatina (Vejić). 19. Trnava. 95. Sisak. 23. Tisovac. — Piljenice. koncem (Ende). Jamarica. 24. Kraljeva velika (Panić). 20. Kraljeva velika (Vaistina). 20. Rogolje. 21. Crkveni bok. 15. Puska (Lukačević). 21. Puska (Trivunčić). 20. Cage. 20. Ratkovac. 23. Bumbekovača. 20. Jasenovac (Pupić). 18. Jasenovac (Rokić). 20. Mašić. 15. Ogulin. 15. Nova Gradiška. koncem (Ende). Petrovaradin. 18. Živaja. 17. Gorice (Beslić). 15. Gorice (Jelenčić). 18. Cerovljani. 15. Novi varoš. 20. Vrbje. 144 Jul. 17. Gornji varoš. Jul. 20. Mačkovac. Jul. 20. Dolina. Jul. 12. Kotarana. Jul. konaem (Ende). Lađevac. Aug. 28. Senj (Marek). Podatak iz Koprivnice (Nov. 10.) se ne može održati. Inače spadaju najkasniji podaci u mjesec rujan. Podaci iz Slatine su dosta različiti. zato ćemo prvi, t. j. onaj iz mjeseca srpnja, ispu- stiti. Najobičniji podaci su iz mjeseca lipnja i srpnja. Das Datum aus Kopreinitz (Nov. 10.) ist unhaltbar. Sonst fallen die spätesten Daten in den Monat September. Die Daten aus Slatina sind ziemlich verschieden und deshalb werden wir das Julidatum eliminieren. Die Gewöhnlichsten Daten sind aus den Monaten Juni und Juli. Ispustiv gore spomenute i još nekoje općenite podatke iz naše serije, dobijemo slijedeću formulu : Wenn wir die oben erwähnten und noch einige allgemeine Daten aus unserer Serie eliminieren, erhalten wir folgende Zugs- formel: Nr. Jun. 25. Ivanec. R. 92 dana (Tage). Nk. Sept. 25. Sisak. S. v. Aug. 22.—23. U ovoj seriji podataka se ipak donekle opaza upliv geo- grafskog položaja, jer vidimo, da u sjevernijim krajevima preva- liraju podaci iz mjeseca lipnja, dočim bivaju ovi podaci sve ka- sniji, čim više idemo prama jugu, te onda tu nalazimo najviše podataka iz mjeseca srpnja uz nekoje iz kolovoza pače i rujna. In dieser Datenserie erkennt man doch teilweise den Ein- fluB der geographischen Lage, denn wir sehen, daB in den nördlicheren Gegenden die Junidaten praevalieren, während die Daten immer später werden, je weiter wir gegen Süden vorgehen, wo wir dann meistens Julidaten nebst einigen August- und sogar Septemberdaten vorfinden. > Fulica atra L. Nov. 10. Petrovaradin. Oct. 18. Bosnjaci (Novoselac). Oct. 8. Kupinovo. 145 Iz Siska se javlja, da ostanu liske tako dugo, dok se bare ne smrznu, dakle svakako kasno odlaze. Premda imamo samo ovo malo podataka, to ćemo ipak proračunati formulu, ako i ne će imati baš velike vrijednosti. Aus Sissek wird gemeldet, daß die Bläßhühner so lange bleiben, bis die Sümpfe zufrieren, also ziehen sie jedenfalls sehr spät fort. Obzwar wir nur diese wenigen Daten haben, so wollen wir doch die Formel berechnen, wenn sie auch keinen sehr großen Wert hat. Nr. Oct. 8. Kupinovo. R. 33 dana (Tage). Nk. Nov. 10. Petrovaradin. S. v. Oct 22—23. + Hirundo rustica L. Oct. 1. Ladanje dolnje. Oct. 1. Višnjica. Aug. 29. Ludbrijeg. Oct. 1. Ježovec. Oct. 1. Bednja. Sept. 30. Ivanec. Sept. 25. Lančić. Sept. 23. Lepoglava. Sept. 6. Koprivnica. Sept. 3. Sokolovac. Oct. 13. Tuževac. Sept. 25. Krasno. Nov. 3. Zagreb (Baraga). Oct. 24. Zagreb (Rössler). Sept. 20. Ivanska. Sept. 28. Ivanska. Sept. 29. Kalje. Sept. 11. Slatina (Koturić). Sept. 16. Slatina (Vejič). Sept. 30. Trnava. Sept. 14. Brlog. Sept. 25. Sisak. Sept. 13. Hrastovica. Sept. 29. Kraljeva velika (Panié, Vaistina). Oct. 6. Ravna gora. Sept. 29. Rogolje. 10 146 Sept. 7. Crkveni bok. Oct. 10. Vojnić. Oct. 10. Mrkopalj. Sept. 7. Puska. Sept. 29. Cage. Sept. 29. Ratkovac. Sept. 5. Bumbekovača. Sept. 6. Jasenovac (Pupić). Sept. 5. Jasenovac (Rokić). Oct. 10. Ogulin. Sept. 17. Nova (Neu-)Gradiska. Sept. 11. Nova (Neu-)Gradiska (Šimunović). Oct. 2. Petrovaradin. Sept. 5. Zivaja. Aug. 28. Jasenak. Sept. 10. Gorice (Beslié, Jelenčić). Sept. 5. Cerovljani. Sept. 11. Novi varoš. Sept. 7. Batrina. Sept. 7. Malino. Sept. 11. Gornji varos. Sept. 10. Otok. Sept. 10. Dolina. Oct. 28. Kosno. Sept. 5. Bošnjaci (Miljenovié, Oršolić). Oct. 11. Ljeskovac. Sept. 25. Kuterevo. Ock 7. Dundovié podi. Sept. 25. Mirevo. Sept. 22. Mrkviste. Sept. 30. Senj (Marek). Sept. 22. Senj (N.). Sept. 17. Dolnje Pazariste. Oct. 20. Gospić. Oct. 18. Novi. Većina podataka spada u mjesec rujan, osim toga ima još i podataka iz listopada. Za ovaj put ne ćemo se još upuštati u zaključke, premda je serija podataka dosta velika, već podajemo odma formulu. 147 Die meisten Daten fallen in den Monat September, auBer- dem finden wir auch noch Octoberdaten. Diesmal wollen wir noch keine Schlüsse ziehen, obzwar die Datenserie ziemlich groß ist, sondern schreiten zur Aufstellung der Zugsformel. Nr. Aug. 28. Jasenak. R. 67 dana (Tage). S. v. Sept. 21—22. + Luscinia luseinia (L.) R. 59 dana (Tage). S. v. Sept. 11-12. + Micropus apus (L.) > Micropus melba (L.) > Milvus milvus (L.) > Oriolus oriolus (L.) Nk. Nov. 3. Zagreb (Baraga). Sept 8. Zagreb (Baraga). Oct. 13. Sisak. Aug. 15. Puska. Nr. Aug. 15. Puska. Nk. Oct. 13. Sisak (Sissek). Aug. 18. Senj (Marek). Oct. 1. Senj N. Sept. 14. Ivanska. Sept. 7. Sisak. Sept. 20. Petrovaradin. Oct: =28.SenjuN: Nr. Sept. 7. Sisak. Nk. Oct. 28. Senj N. R: 51 dan (Tage). S. v. Sept. 28—29. + Platalea leucorodia L. Sept. 26. Kupinovo. > Ruticilla phoenicura (L.) Sept. 11. Zagreb (Baraga). > Rutieilla tithys L. Oct. Dec. 3. Rijeka. 14. Zagreb (Baraga). 148 -8> Scolopax rusticola L. . Ladanje dolnje. . Ludbrijeg. . Ježovec. . Bednja. . Lančić. . Koprivnica. . Sokolovac. . Staničić. . Suha Katalena. . Klokočevac. . Vuksinec. . Ivanska. . Ivanska. . Beslinac. . Kalje. 15 Ivanié-grad. polovicom (Mitte). — Slatina (Anto3). 10. 18. 10. Trnava. Sisak. Tisovae. koncem (Ende). — Piljenice. koncem (Ende). — Jamarica. 24. 20. 10. . Rijeka. Kraljeva velika (Panić). Kraljeva velika (Vaiština). Rogolje. Plesno. . Mačkovo selo. . Cage. . Ratkovac. . Jasenovac (kr. šumarija. — Kgl. Försterei Raić). . Jasenovac (Pupić). . Mašić. . Nova Gradiška. . Petrovaradin. . Gorice (Beslić, Jelenčić). . Novi varoš. . Vrbje. ća 149 Oct. 13. Gornji varoš. 7 Oct. 10. Mačkovac. Nov. 3. Cavlovica. Nov. 15. Otok. Oct. 10. Dolina. Nov. 11. Kosna. Nov. 10. Ljeskovae. Oct. 12. Dundović podi. Nov. 2. Kupinovo. Dec. 21. Senj (Marek). Nov. 11. Senj N. Oct. 14. Gospić. Podaci cbasižu vremeni razmak od preko tri zadnja mjeseca godine. Najkasniji je datum Marekov, koji se sjegurno tiče pre- zimljenja, a iz Puske upravo se javlja, da šumska šljuka tamo češće prezimljuje. Radi točnosti formule ćemo gore spomenuti ovaj najkasniji podatak ispustiti, a mjesto njega staviti riječki. Die Daten umfassen einen Zeitraum von mehr als den drei letzten Monaten des Jahres. Das spateste Datum ist jenes Marek's, welches sich sicher auf Überwinterung bezieht und aus Puska wird sogar gemeldet, daß die Waldschnepfe dort öfters über- wintert. Wegen Genauigkeit der Formel wollen wir das oben er- wähnte spaleste Datum eliminieren und statt dessen jenes aus Fiume nehmen. Posto smo ovu promjenu proveli, dobijemo ovu formulu: Nach Durchführung dieser Veränderung, erhalten wir als Formel: Nr. Sept. 8. Ladanje dolnje. R. 86 dana (Tage). Nk. Dec. 3. Rijeka. 8. v. Oct. 27—28. -O- Sturnus vulgaris (L.) Nov. 12. Ladanje dolnje. Nov. 14. Ježovec. Sept. 9. Bednja. Oct. 9. Ivanec. Sept. 8. Lepoglava. Oct. 29. Koprivnica. Nov. 17. Staničić. Oct. 9. Hrsovo. Nov. 18. Ivanska. Oct. 29. Slatina. Oct. 4. Trnava. Oct. 31. Sisak. Oct. 5. Tisovac. Nov. 19. Kraljeva velika. Nov. 15. Lonja. Oct. 3. Rogolje. Nov. — Plesno. Nov. 15. Puska. Oct. 3. Cage. Oct. 2. Ratkovac. Sept. 25. Nova Gradiska. Sept. polovicom (Mitte) Petrovaradin. Sept. 25. Gorice (Beslić, Jelenčić). Sept. 25. Novi varoš. Sept. 25. Gornji varoš. Nov. 9. Žirovac. Oct. 29. Kosna. Sept. polovicom (Mitte) Ladevac. Oct. 3. Kupinovo. Sept. 29. Senj (Marek, N.). Premda ova vrst kod nas katkada prezimljuje, to joj ove godine podaci nijesu baš osobito kasni. Ispustiv općenite podatke bez točne naznake datuma, dobijemo slijedeću formulu : Obzwar diese Art bei uns öfters überwintert, so sind ihre Abzugsdaten heuer nicht auBergewčhnlich spite. Nach Elimi- nierung der allgemeinen Daten ohne genaue Datumsangabe, er- halten wir folgende Formel: Nr. Sept. 8. Lepoglava. R. 72 dana (Tage). Nk. Nov. 19. Kraljeva velika. S. v. Oct. 16-17. > Sylvia atricapilla (L.) Oct. 28. Zagreb (Baraga). + Sylvia simplex Lath. Sept. 8. Zagreb (Baraga). + Sylvia sylvia (L.) Sept. 8. Zagreb (Baraga). + Turdus musicus L. Oct. 21. Zagreb (Baraga). -X> Turdus pilaris L. Nov. 24. Zagreb (Baraga). Dec. 3. Rijeka. > Turtur turtur (L.) Sept. 6. Dinjevac. Sept. 10. Velika Črešnjevica. Sept. 15. Zagreb (Rössler). Sept. 17. Slatina (Koturić). Sept. 18. Slatina (Vejić). Sept. 19. Trnava. Sept. 14. Sisak, Sept. 26. Tisovac. Aug. koncem (Ende) Hrastovica. Sept. 23. Rogolje. Oct. — Plesno. Sept. 23. Cage. Sept. 20. Ratkovac. Sept. 28. Hajtić. Sept. 20. Mašić. Sept. 25. Petrovaradin. Sept. 28. Gorice (Beslić, Jelenčić). Sept. 29. Novi varoš. Jul. 20, Vrbje. Sept. 29. Gornji varoš. Jul. 20. Mačkovac. Jul. 20. Dolina. Oct. 10. Kotarana. Aug. 23. Senj (Marek). Podaci od 20. srpnja jako su rani, ali ih ne možemo eli- minirati, jer su iz tri razna mjesta, a ne će jako uplivati na srednje vrijeme odlaska, jer ih donekle drži u ravnotežju datum 152 od 10. listopada. Inače vidimo iz ove serije, da nas grlica obično ostavlja u rujnu. Die Daten vom 20. Juli sind früh, aber wir können sie nicht eliminieren, weil sie aus drei verschiedenen Orten kamen: sie werden auf den mitlleren Abzugstag keinen großen Einfluß haben, denn es halt sie das Octoberdatum (10.) etwas im Gleich- gewicht Sonst sehen wir aus dieser Datenreihe, daB uns die Turteltaube gewöhnlich im September verläßt. Formula je slijedeća: Die Formel ergibt sich, wie folgt: Nr. Jul. 20. Vrbje, Mačkovac, Dolina. R. 82 dana (Tage). Nk. Oct. 10. Kotarana. S. v. Sept. 11-12. + Upupa epops L. Sept. 30. Višnjica. Oct. 5. Sisak. Sept. polovicom (Mitte) Petrovaradin. Aug. 24. Senj (Marek). Aug. 19. Senj N. Nr. Aug. 19. Senj N. R. 48 dana (Tage). Nk. Oct. 5. Sisak. S. v. Sept. 11-12. + Vanellus vanellus (L.) Nov. 12. Ladanje dolnje. Nov. 16. Ivanec. Oct. 1.—10. Sisak. Nov. 3. Senj (Marek, N.). Nr. Oct. 1. Sisak. R. 46 dana (Tage). Nk. Nov. 16. Ivanec. 8.0. Oct. 27: Kao što smo kod obradbe proljetne selidbe sastavili skri- žaljku, u kojoj smo poredali pojedine vrsti po vremenu, što su ga trebale, da se rašire po našim krajevima, tako ćemo sada i tu na kraju obradbe odrediti vrijeme, što su ga pojedine vrsti trebale, da posvema ostave naše krajeve, što će i tu sliku same selidbe upotpuniti. I tu rabimo u tu svrhu brojeve, kojima smo označili razmak. Učiniti ćemo to samo za one vrsti, kojima smo proračunali formulu selidbe, a ima ih u svemu 16. Wie wir bei Bearbeitung des Frühjahrszuges eine Tabelle zusammengestellt haben, in der wir alle Arten nach dem Zeitraum 153 aneinander reihten, den sie benötigten, um unser Territorium zu besiedeln, so wollen wir nun auch hier am Schlusse unserer Bearbeitung den Zeitraum bestimmen, den die einzelnen Arten benötigen, um unsere Gegenden vollkommen zu verlassen, was auch hier das Bild des Zuges selbst vervollkommnen wird. Auch hier werden wir dazu jene Zahlen benützen, mit welchen wir die Schwankungen ausdrückten. Dies thun wir nur für jene Arten, für welche wir die Zugsformel ausgerechnet haben, und das sind im Ganzen 16. Naše krajeve su za vrijeme jesenske selidbe g. 1901. ostavile : Unser Territorium verließen während des Herbstzuges 1901: za koliko dana fo binnen Tagen ARCO ee MATU 107 Colui colui 105 CICURSSTONROrAS in a 92 Scolopazı rustieola. =... win: 86 AI hk eo Po 82 Sturnus vulgaris. > >. - cui... 12 Caine ei, Atri 67 CFA II E 67 Tuschnia lusenia I. 59 Urdu Mobis skr ka rt 51 Chelidonaria urbica . - .....-..... 49 ST DGCI INIT) 10 INR ARSA SCI 48 ligne ns 48 Kanellus vanellus- 0 va 15.8 Vasen 46 Pens Migration 43 VA MET IM I, MS en ee a A NN TO 33 Napokon neka slijedi sada zadnja skrižaljka, koledar je- senske selidbe, koji sastoji iz srednjih vremena. odlaska onih vrsti, koji imaju formulu selidbe. Zum Schlusse mčge jetzt unsere letzte Tabelle folgen, der Zugskalender für den Herbstzug, welcher aus den Abzugsmitteln jener Arten besteht, die eine Zugsformel haben. Koledar selidbe u jesen g. 1901.: Zugskalender des Herbstzuges 1901: Srednje vrijeme odlaska Mittlerer Abzugstag Vrst — Art Aur.. 22-2500 A a4 aa + Cuculus canorus. SE ea e nu + Ciconia ciconia. SEpi SLI 12 te a ene + Luscinia luscinia. Sr VAART > Turtur turtur. ri art + Upupa epops. an ca SI a ote > Coturnix coturnix. E E a AO > Hirundo rustica. rie ne > Chelidonaria urbica. LS 2320 s ER > Oriolus oriolus. (or RZIARER VIEH so o WEDER |. + Coracias garrula. a a en -O- Sturnus vulgaris. RB, i E ina + Ciconia nigra. ME ae. > Fulica atra. Rea da +©9> Ardea cinerea. O e Mia tr A > Vanellus vanellus. DT O Po reni -9- Scolopax rusticola. Molba. Budući da je ove godine H. O. C. stiglo dosta opažanja razne gg. motritelja, u kojima se navađa samo lastavica bez oznake, da li je to seoska lastavica ili lastavica pokućarka, to se umoljavaju gg. motritelji, da to u buduće točno označe. Prva se poznaje lako po tom, što ima crveni podvratak, dočim je u druge cijela donja strana bijela. Isto tako treba kod rode označiti, da li se ima razumijeti bijela ili crna roda. Nadalje se umoljava, da se i kod ostalih ptica točno vrst zabilježi, a ako to nije moguće, da se radije dotično opažanje sasvim izostavi ili pako, da motritelj dotičnu pticu, koju ne po- znaje, pošalje H. O. C., da se tu može vrst odrediti. Isto tako prima H. O. C. sve ptice radi pretraživanja guše i želuca, da se ustanovi korist i šteta njihova za gospodarstvo i šumarstvo. Napokon se umoljavaju gg. motritelji, da se što točnije drže roka, koji je označen u naputku za priposlanje motrenja. Dr. E. Rössler, upravitelj H. O. C. Ljudevit Gaj kao florista. Napisao Dragutin Hirc. Godine 1826. napisao je Ljudevit Gaj kao 16-godišnji mladić knjižicu: „Die Schlösser bei Krapina sammt einem An- hange von der dortigen Gegend in botanischer Hinsicht“ kao slušač „der zweiten Humanitits-Classe“. Ovaj je prvijenac stampao Gaj kod Ivana Prettnera u Karlovcu. U kratkom pripomenku napisao je pod konac ove riječi: „Uebrigens hoffe ich, dass der werhrte Leser diese geringfügige Arbeit eines sechzehnjährigen Jünglings mit gefälliger Nachsicht überblicken wird“. Knjižica ta zaprema 36 stranica ; od stranice 1--26 crta nam povjest Kra- pine, postojbine Čeha, Leha i Meha, a od stranice 27—36 na- braja nam biline iz okoline krapinske. Poredao ih je alfabetskim redom, a latinskim imenima, kojima je dodao i ime njemačko. U svemu ima u tom popisu 211 bilina, koje je mladjahni Gaj poznavao, sigurno ih i pribrao u herbar i šteta, vječna šteta, da nam je taj herbar propao, jer bi bio dragocjenim uresom kr. botaničkoga zavoda i lijepo bi pristao uz herbare dr. Schlossera i Ljudevita Vukotinovića. Zanimivosti radi podajem ovdje spisak Gaju poznatih bi- line njegova čarna zavičaja onim redom, kako ih i on priobćuje u svojoj knjižici. Acanthium Onopordon. Achillea Millefolium. Aegopodium Podagraria. Agrimonia eupatoria. Ajuga pyramidalis. Alisma Plantago. Allium Victoriale. A. ursinum. Anchusa officinalis. Ane- mone Hepatica. Anagallis arvensis. Antirrhinum Linaria. Aretium Lappa maior. Arctium Lappa minor. Aristolochia Clematitis. A. rotunda vera. Arum maculatum. Artemisia vulgaris. Asclepia Vin- cetoxicum. Asperula odorata. Asplenium Geterach. A. Scolopen- drium. A. Trichomanes. A. Ruta muraria. Atropa bella donna. 156 Bellis perrenis. Berberis vulgaris. Betonica officinalis. Bryonia dioica. Bupleurum rotundifolium. Calamintha montana. Caltha palustris. Cardamine praten- sis. Garex arenaria. Centaurea Cyanus. Chelidonium maius. Cheno- podium bonus Henricus. Chenopodium Botrys. Cichorium Inty- bus. Cirsium pratense. Clematis Vitalba. Conium maculatum. Convallaria Polygonatum. Conyza squarrosa. Coronilla Emerus. Cornu officinale. Crataegus torminalis. Cuscuta europaea. Cycla- men europaeum. Cytisus nigricans. C. sesselifolius. Cynoglossum officinale. Cyperus longus. Daphne Mezereum. Datura Stramonium. Daucus Carota. Dentaria pentaphilla. Dentaria squamaria. Digitalis sylvestris. Echium vulgare. Erica vulgaris. Erysimum Alliaria. Erysi- mum officinale. Evonymus europaeus. Eupatorium cannabinum. Euphrasia officinalis. Ficaria verna. Fraxinus paniculata. Fumaria bulbosa. Galega officinalis. Galium verum. Gentiana Amarella. Gen- tiana Centaureum. Gentiana Pneumonanthe. Geranium sylvestre. Geranium pratense. Geum urbanum. Gladiolus hiemalis. Glechoma hederacea. Gnaphalium dioicum Hedera helix. Hedysarum alpinum. Helianthemum vulgare. Hieracium Pilossella. Humulus Lupulus. Hyosciamus niger. Hy- pericum perforatum. Imperatoria Ostrutium. Inula Dysenterica. Inula Helenium. Iris graminea sylvestris. Iris Pseudacorus i Juniperus communis. Lactuca virosa. Laserpitium latifolium. Lathyrus arvensis. Lathyrus pratensis. Leontodon Taraxacum. Leonurus Cardiaca. Leucojum -vernum. Ligustrum vulgare. Lonicera Periclymenum. Lycopodium clavatum. Lysimachia nummularia. Lysimachia vul- garis. Lithospermum vulgare. Lythrum Salicaria. Malva Alcea. Malva officinalis. Marrubium vulgare. Matri- caria Chamomilla. Matricaria Parthenium. Mentha rubra offici- nalis. Mentha Pulegium. Mercurialis annua. Nepeta Cataria. Ononis spinosa. Orchis (ostao neodreden.) Orchis Morio foliis punetatis. Origanum vulgare. Orobanche ramosa. Orobus sylvestris. Oxalis Acetosella. Papaver Rhoeas. Parnassia palustris. Parietaria officinalis. Paris quadrifolia. Peucedanum officinale. Physalis Alkekengi. 157 Pimpinella Saxifraga. Pistacia sylvestris. Plantago major. P. lan- ceolata. Polygala amara. Polygonum Hydropiper. Polypodium filix mas. P. vulgare. Populus nigra. Portulaca sativa. Potentilla rep- tans. P. Anserina. Poterium Sanguisorba. Primula veris. Prunella vulgaris. P. grandiflora. Prunus spinosa. Reseda sativa. Rhamnus Frangula. Rh. Catharticus. Rubus Idaeus sylvestris. R. fruticosus. Rumex acetosa. R. acuta. Ruscus aculeatus. Ruscus Hypoglossum. Salvia sclarea. S. vulgaris. Sambucus nigra. Sambucus Ebulus. Sanicula europaea. Saponaria officinalis. Scabiosa succisa. Se. arvensis. Scandix Cerefolium. Scrophularia nodosa. S. aqua- tica. Sedum acre. S. Telephium. Sempervivum tectorum. Senecio vulgaris. Serratula tinctoria. Siler montanum. Sinapistrum (ostalo ne određeno.) Solanum nigrum. S. Dulcamara. Solidago Virga aurea. Sorbus pilosa. Spartium scoparium. Spiraea Ulmaria. Si- deritis hirsuta. Symphytum officinale. S. tuberosum. Sysimbrium aquaticum. Talictrum pratense. Tanecetum vulgare. Teucrium Chamae- dryss. T. Chamaepitis. Tlaspi Bursa pastoris. Trifolium Meliloti. Triorchis autumnalis. Triticum repens. Tussilago Farfara. Thy- mus Serpyllum. Typha vulgaris. Umus campestris. Urtica dioica. U. urens. Vaccinium Myrtillus. Valeriana officinalis. V. minima palu- stris. Verbascum Thapsus. Verbena officinalis. Veronica Becca- bunga. V. officinalis. Viburnus campestris. Vinca minor i Viola odorata. Te nam biline navodi Gaj pod imenima, koja su se u ono vrijeme rabila u sistematici, pa ima medju njima i takovih, koja su danas napustena te se spominju samo kao synonyma. Navodim imena tih bilina, metnuvši na prvo mjesto ime iz Gajevog popisa, a na drugo ono ime, koje se danas rabi u si- stematici. Antirrhinum Linaria == Linaria vulgaris L. Calamintha montana = Calamintha offiicinalis Mönch. Crataegus torminalis = Pirus torminalis (L.) Erysimum Alliaria == Sysimbrium Alliaria Scop. Fraxinus paniculata == Fraxinus Ornus L. Fumaria bulbosa = Corydalis cava Schweigg. et Koerte. Gentiana Centaurium = Erythraea Centaurium Pers. 158 Matricaria Parthenium == Pyrethrum Parthenium Sm. Mentha rubra officinalis = Mentha gentilis Huds. Portulaca sativa = Portulaca oleracea L. Rumex acuta — Rumex acutus L. Scandix lerefolium = Anthriscus Gerefolium Hoffm. Siler montanum = Laserpitium Siler L. Sideritis hirsuta = Sideritis montana L. Sysimbrium aquaticum — Nasturcium amphibium R. Br. Ova su synonyma iz klasičnoga djela: „Index Kevensis“, ali ima u Gaja i takovih imena, koja u ovom ogromnom djelu manjkaju, kao Dentaria squamaria, Gladiolus hiemalis, Pistacia sylvestris, Reseda sativa, Sorbus pilosa, Triorchis autumnalis, Valeriana minima palustris i Viburnus campestris. Prva bilina, obzirom na oblik korjena, mogla bi biti ,Dentaria bulbifera“ ; Reseda sativa valjda je ,R. odorata“, nu nepoznate su mi ostale biline ; niti ih ima spomenuti „Index“, niti smo ih našli u Ny- manovu djelu: ,Gonspectus Florae Europae“ (1878.—1882.) Cytisus sessilifolius bilina je južne Evrope; u nas raste po Fl. Cr. (p. 14) „In montibus sylvaticis Dalmatiae“ Nyman ju navodi (p. 156) za Italiju, Francezku, Švicarsku; Hallier u: sKoch's Synopsis der Deutschen und Schweizer Flora“ (p. 510.) za Tirol južni, pa dodaje: .... selten in Anlagen gepflanzt und daraus verwildert“, pa moguće, da su ovu vrstu zanovjeti gojili u Krapini po vrtovima i evietnjacima, iz kojih je odbjegla i podivljala. Zanimljivo bi znati bilo raste li još sada u Krapini. Gajeva Hedysarum alpinum, jest H. obscurum L. a bilina, koja raste (po Nymanu) na Laplandiji, u sjevernoj Rusiji, na Krkonošima, Sudetima, na Karpatima i od Švicarske do Austrije donje. Nyman i Hallier ne navode ju za Hrvatsku, dočim na otoku Hvaru raste H. capitatum Dstt. Scabiosa succisa L., koju Gaj takodjer navodi za Krapinu, jest Suceisa pratensis Moench. dosta obična bilina po zagorskim vlažnim livadama i uz livadske potoke i potočiće. Gaj nam bi- lježi i jedan kaćun kao „Orchis Morio foliis puncatis“, a to je valjda Orchis maculata L.; Viburnus campestris valjda je V. Lantana. Arctium Lappa maior danas je ,Lappa maior“ ; Salvia vul- 159 garis = S. pratensis; Thlaspi Bursa pastoris = Capsella bursa pastoris. Zanima nas u velike, tko je sklonuo Ljudevita Gaja da sabire biline svoga zavičaja; zanima nas, tko je njegovu mladu i poletnu dušu spremio za floristička studija, zanima nas, tko mu je biline označio ne samo latinskim, već i njemačkim ime- nima u ono po nas davno doba, kad bijahu u nas floristička stu- dija u duboki san uljuljana; u ono doba, kad bijaše naše bo- taničko polje pusto i mrtvo, jer ga nije taknula brvatska ruka. Da, u ono mračno i gluho doba, savio nam je 16-godišnji mladić ubav vijenac, darovav ga svome narodu, da nikada ne uvene. Pišući o postojbini Čeha, Leha i Meha, upozorio je Lju- devit Gaj i na bilje, koje raste u toj postojbini, koje je u onim ubavim krajevima sabrao vlastitom rukom. Gajev otac bijaše ljekarnik, pa moguće, da je on sina si Ljudevita sklonuo, da sabire bilje; moguće, da mu je on bilje i označio, ali je moguće i to, da mu ga je iko odredio u Gracu, Beču, Pešti ili Požunu, gdje je Gaj boravio. Za čudo nam je, da latinskim imenima nisu dodana imena ,hrvatska“, ali nam je još i više za čudo, da je Gajev floristički rad ostao nepoznat Ljudevitu Vukotinoviću, prvomu Gajevu poborniku i doglavniku. Da je u istinu tako, svjedoči „Flora Croatica“, koju je Vukoti- nović g. 1869. napisao sa drom. Sehlosserom, jer bi hrvatski narod već onda upoznao u Gaju i hrvatskoga floristu. Kada se Gaj bavio biljarstvom ne bijaše u nas još dra. Schlossera, jer je ovaj došao iz Beča u Slavoniju godine 1836., a tek poslije u Hrvatsku. Godine 1844. preseli se u Križevce, gdje je dobio mjesto gradskoga fizika. Godine 1839. upoznao je u Varaždinskim Toplicama Ljudevita Vukotinovića, koji je za ono doba, kako piše sam, spram botanike i Sehlosserovih riječi hladan ostao, jer se je bavio više pjesmom, nego prirodom, a zavolio tek biljarstvo, kada je g. 1861. postao velikim županom županije križevačke. ,Od ono doba započe savez prijateljski i rad zajednički medju učiteljem i učenikom, koji iskren i nikada nepomućen, potraja do groba“. Ovo sam naveo toga radi, da se vidi, kako bijaše Gaj osamljen, ali i toga radi, da se znade, kada su dr. Schlosser i 160 Vukotinović odpoteli svojim botaničkim radom, koji nam svje- doči, da je u Hrvatskoj Ljudevit Gaj ,prvak“ na polju florističkom, a kao takav zaprema od ,sada“ dolično mjesto u povjesti naše botanike. Prvu novu bilinu, koju će nam iz hrvatske evjetane po- dati u ruke božica Flora, ozvati ćemo njegovim imenom, da ga kao ,prvoga“ hrvatskoga floristu ovjekovječimo i s te strane. Slava dru. Ljudevitu Gaju, slava prvomu hrvatskomu bo- taničaru !! Prirodopisne crtice. Napisao Dragutin Hirc. Nekoja ogromna stabla u hrvatskom Zagorju i druguda u do- movini. Kod sela Jakovlja, a nedaleko potoka Dunaja, s lijeva od ceste, zasjenjuju seljačko kuće četiri ogromna klena (Acer cam- pestre), najdeblja stabla, što sam ih do sada vidio u našoj do- movini. Najdeblji mjeri u dnu debla 2. m. i 36 cem. Seljaci ne znaju, koliko su ti klenovi stari, ali im ne bi dali posjeći ni pod živu glavu, a meni su jedva dozvolili, da ih zabilježim i izmje- rim debljinu. Mislili su, da sam šumar, da sam u Jakovlje poslan iz Zagreba, da ih mjerim drva radi i da ću ih posjeći. U Ja- kovlju zaustavljaju putnika i tri ogromna hrasta pred kućom se- ljaka Cipeka, koje sam takodjer mjerio 21. srpnja 1901. Drugi po redu hrast ima u prsnoj visini 4 m. 50 em. u objamu i još je zdrav zdravcat, ako ga i buše stršeni i drugi insekti. U Gotalovcu kod Zajezde zadivio me 22. rujna i. g. jedan oškoruš (Sorbus domestica, Speierling, Spierapfel) s lijeve strane podrtoga grada Gotalovea. Divotnomu ovomu stablu ima deblo u dnu 4 m. (!), a u prsnoj visini 2 m. 76 em. Tik njega ima i jedan panj od lipe, koji ima u promjeru 1 m. 50 cm., a ima tamo i jedna ogromna tresnja, koja mjeri u dnu 2. m. 60 em., desna i lieva svrž imaju u objamu 1 m. 50 em. Ova su stabla možda toliko stara, koliko i grad Gotalovac, kojega je nesretna porodica Gotala sagradila godine 1322. Oko Malog Tihova, u Gorskom kotaru, koje Gorštaci vole zvati „Manija Trost“, ima od trešanja dvoredica (aleja), a u njoj jedna trešnja, koja mjeri u dnu 2 m. 93 em., a u prsnoj visini još 2 m. 50 em. objama. Osobita je i one trešnja pred crkvom u selu "Turke, koja ima u objamu 2 m. 29 em. (g. 1885.) Lije- pih trešanja ima i u Novim Lazima, gdje jedna mjeri u objamu Ti 162 2 m. 14 em. (g. 1900.); tamo ima i cio red debelih trešanja, od kojih jednu povija bršljan. Putujući i lanjske godine Moslavačkom gorom i njenom drugom Garjavicom, pošao sam g. 1900. 13. rujna sa razvalina grada Garića na razvaline Jelen-grada i tom sam prilikom na Kaluđerovu brdu odmorio pred Nemčićem opjevanim grobom kaluđera. Uz put nadjem jedan hrastov panj, koji ima u promjeru 2 met. 18 em. Do onoga panja uzdiže se jedno stablo crnoga bazga (Sambucus nigra), koje mjeri u dnu 74 cm, u objamu, nu ima i debljih u domovini, kao što je jedno stablo na Grobničkom polju, jedno kod Marusevca u Zagorju, a imponuju i ona stabla, što rastu u Vlaškoj ulici uz ogradu nadbiskupskoga povrteljnjaka. Kako su debeli i veliki hrastovi na Moslavačkoj gori riedki, jer je tu šuma već čista i zračna, spominjem jedan hrastov panj, koji sam 27. kolovoza 1901. našao na Mačkinu brdu kod Jelenjske gornje. Ima u promjeru 1 m. 80 cm. i proživio je sigurno mnogi vijek, a možda je i potomak onih hrastova, pod kojima su se odmarale čete rimskoga cara Claudija, od kojega se i Mosla- vačka gora zvala „Mons Claudius“ ?! Danas nas ovakovi panjevi samo sjećaju negdašnjih ogromnih šuma gore moslavačke. Medju stablima ima i ogromnih glogova, koji se kadkada zbiju u guštik, kojemu veli naš narod ,gložik“. Zanimljiv takav gložik ima na Ravnim livadama uz Londžicu kod Kutjeva, a u njemu glogova, koji su debeli poput stegna. Ogromna dva gloga našao sam 8. kolovoza lanjske godine na Vršku kod Brod-Mo- ravica, u Gorskom kotaru. Jedan mjeri u dnu 112, drugi 101 cm. objama. Nedaleko od ovdje, a u selu Makljenu, zadivila me velebna lipa, kojoj sam odredio objam debla (u dnu) na 6 m. 6 em. Kod Dobre, a Jurkovićevog gornjeg jaza, ima bijela vrba (Salix alba), koja mjeri u objamu 4 m. | Javor-mljecak (Acer platanoides) bude po nasim planinama oblično stabalce, dočim su debela stabla rijedja. Kod Delnica ma jedan mlječak od po metra promjera, a čujem da ima još debljih u Preseki kod istoga mjesta. Znamenito je ono stablo od vodoklena (Platanus)’ u Stu- bičkim toplicama, koje sam zagledao 6. listopada 1901. uz cr- kvicu sv. Katarine u tamošnjem perivoju, jer mjeri u dnu 6 m., 165 te se u visini od 2 m. grana u dvie svrzi, koje su debele kao srednja stabla. 29. kolovoza pr. g. iznenadio me u Turnasici pod Bilom ogroman panj od kestena (Gastanea vesea), kojega su seljaci po- sjekli zato, jer im je smetao, kad su vozili sijeno. Promjer panja mjeri 2 m. 63 em. i koli divotno je moralo biti ovo stablo, kad se je zakitilo onim brojnim, bijelim i uglednim cvjetovima. Šteta, da je i taj div pao pod udarcima sjekire. Nova staništa za Erechthites hieraciifolia. Ob ovoj zanimlji- voj bilini selici hrvatske flore pisao sam po dva puta u „Glas- niku“ (g. 1898. i 1901.),a sada mi je one članke dopuniti. U Moslavini našao sam ovu bilinu g. 1900. 22, rujna i na brijegu Kopčiću kod Vrtlinske. Kod Garešnice ima velik kamenik granita, a na tom granitnom tlu Erechthites je prebujan. Zabi- lježio sam ga 27. kolovoza lanjske godine. Vozeći se željeznicom 98. kolovoza iz Končanice-Zdenci prama željezničkoj postaji Vri- jeska, zagledam i tu Erechthites mnogobrojno po krčevinama, pa istoga dana i kod željezničke postaje Gjulavesi, dočim su kod postaje Pivnice tom bilinom zarasla tri izkrčena brijega. I tako se Erechthites širi sve dalje, pa se je moguće po- javio i u ubavom Sriemu, a seoba mu traje već od godine 1876. kad su Vukotinovica mjeseca srpnja na Prekrižju iznenadili prvi eksemplari. Moguće, da će Erechthites zaokupiti naše krčevine onako, kao što je Erigeron canaderse zaokupio naša strništa. Na slavonskim pustarama pokriva ova selica kadkada cijelo tlo, pri- gušujući svaku drugu bilinu. Mimogredce bilježim, da se u je ne- kojim krajevima domovine počela seliti i Oenothera, kojoj se tu i tamo pridružuje kao selica i Erigeron canadense. No i o tim se- licama, kao i o Galinsoga parviflora, koja se već uselila i u kr. botanički vrt u Zagrebu onom prilikom, kad prikupim što više građe. Bombinator pachypus Bonap. u hrvatskoj fauni. Akoprem je ovu vrstu dvoživke opisao već Bonaparte u svom djelu „Icono- grafia della Fauna Italica, Tomo II. Anfibi“ (Roma 1832.—1841.) i od B. igneus Law. je odijelio, to je tek Boulanger njihove razlike oštro iztaknuo godine 1886. Godine 1897. izdao je dr. Franjo Werner knjigu „Die Rep- tilien und Amphibien Osterreich-Ungarns und der Occupations- länder“ i tu nam na str. 107. navodi B. pachypus za Plitvička * 164 jezera, a po njemu B. Dürigen u svom krasnom djelu „Deutsch- lands Amphibien und Reptilien“, u kojem nam ju na tabli II. predočuje u bojama. Werner navodi za ovu vrstu Bombinatora i Dalmaciju, gdje ga je kod Splita ulovio vlastitom rukom, a dobio ih je i iz Bosne, dapače iz visine od 1700 m. (Planina Tvrdkovac kod Žepča.) U Crnoj gori običan je B. pachypus u jednom malom ribnjaku kod Rijeke i odavle poznat po Erbenu kao B. igneus. Ima ga i u Grčkoj!). Godine 1892. i ja sam našao Bombinator pachypus na Plitvičkim jezerima u čistoj vodi kao suza, a iste godine i pod Grbinom pećinom (špiljom) kod Grbina sela, nedaleko Plaškoga, također u posve ćistoj i bistroj, zde- noj vodi. Kad sam lanjske godine 8. kolovoza ribario u Dobri oko Dobre u Gorskom kotaru, nađem i ovdje B. pachypus, a idući desnom obalom ove prezanimljive ponornice, zagledam ga i u bistrim lokvicama ponornice Pećine, pak poslije i oko Komorskih Moravica, te ga ponesoh u zbirke našega muzeja u Zagrebu. Bombi- nator pachypus živi u brdovitim, gorovitim i planinskim krajevima, živi sigurno u svim takovim i u našoj domovini. Da su staništa tako malobrojna dolazi otuda, što smo ovu vrstu zamijenjivali sa B. igneus, koji živi više u ravnim krajevima, dočim je B. pachypus valjda nastanio cio Gorski kotar, Liku i Krbavu, pa moguće i požežku dolinu. Koža je u ove vrste na hrptu hrapava i veoma značajna, što je istaknuo i Mehely, koji ju bilježi za Ugarsku i Sedmo- gradsku. Svaka bradavica ima crni, šiljasti bodalj, kojega okru- žuje više sitnih bodljica, a takovih bodljica ima i na tabanima. Osnovna boja na donjoj je strani tijela sumporasto- ili naran- casto-zuta (Gelbbauchige Feuerkröte; Bergunke) sa jasno-modrim ili sivo-modrim pjegama, dočim je u B. igneus donja strana tijela sivo- ili crno-modra, obično sa malim narančastim pjegama i brojnim bijelim piknjama (Rothbäuchige Feuerkrčte ; Tieflands- Unke). 1) F. Werner: Beiträge zur Kenntniss der Reptilien- und Batrachier- fauna der Balkanhalbinsel. (Wissenschaftl. Mitheil. aus Bosnien u. der Hercegovina, Band VI. 1899.). Po ovome djelu živi B. pachypus u Bosni i oko Stepene, ali je Wernera iznenadilo, da je našao samo jedan komad, akoprem je mjesto prikladno. 165 Upozorujemo na ove razlike, ne bi li što prije saznali za brojnija stanista. Zebrina detrita, Miller. Prof, Brusina biljezi nam za ovu lijepu vrstu mekusca u ,Gontribution a la Malacologie de la Gro- atie“ (Zagreb 1870.) četiri štaništa. Prezaslužni Mijat Sabljar našao je kod Budaka i Lastatića, pokojni Fran £rjavee kod Brinja i Popine. Do g. 1880. pridao sam ovim staništima Zlobin i Veliki Tuhobić u Gorskom kotaru, a god. 1886. sabirao ih na Grobničkom polju po mršavim pašincima oko Podrvanja i Sobola. Lanjske godine, a 9. kolovoza, našao sam Zebrinu i na Skradskom vrhu kod Skrada u visini od 1140 m., gdje ima posve kao mlijeko bijelih pojedinaca i izprutanih eksemplara (var. ra- diata). Kamen osobita oblika čuva seljak Andre Jurković u Makljenu (kbr. 2.). Taj kamen stoji u njegovu dvorištu, visok je 103 em., širok dolje 62 cm., a gore 22 cm. Ima dvije popriečne cijevi, koje se dotiču kao srasli blizanci, a tik ovih i treću manju cijev. Veća je ciev duboka 32 cm., široka 18 em., manja je cijev du- boka 33 em., široka 10 em. Seljak Jurković cijeni taj osobiti ka- men tako, da bi ga prodao samo za skupe novce, a po gotovo mu je poskočila ciena, otkako sam ga izmjerio. Kamen je izko- pan kod Makljena u Gorskom kotaru. Nekoja imena zmija. U hrvatskom primorju zovu Callopeltis cruentatus ,kačak“, u Dalmaciji radi crvenih pjega „ervena krpa“ pak i ,vužak“, a poznata je dalmatinskim Hrvatima i kao „ku- ćarica“. Na poluotoku Pelješcu, otkuda sam ovu krasnu evropsku zmiju primio od prijatelja dra. H., poznata je kao ,zlotrotrus“. Godine 1901. spomenuo sam u ,Glasniku“, da ne znam, kakove su zmije črnostril i crnokrug i dodao, da je prva valjda Tarbophis vivax, a druga Vipera Ammodytes. Črnostril je na otoku Braču Vipera Ammodytes, a ,crnokrug“ na poluotoku Pelješcu, dočim im je tu ,Tarbophis“ ernopečica. Druga naša otrovnica Vipera berus poznata nam je kao riđovka i ljutica, nu prvo ime tek sam čuo god. 1899., kad sam iz Jasenka u Velikoj Kapeli pošao na Bijele stijene. Ne znam, kakova je zmija konjuha, koja također živi na otoku Pelješcu. (Dr. O. Hovorka: Zeitschr. für österr. Volkskunde III. 1897.) 166 Rhodeus amarus (der Bitterling) nasa je najkrasnija ribica. kad je u svatbenom ruhu. Poznan je iz nekojih voda domovine, a od 16. kolovoza lanjske godine i iz Sutle u Zagorju, gdje sam za kratko vrieme pod jednim jazom polovio do stotinu komada. Pregledav ribice palo mi u oči, da skoro nijedna ne ima cijela repa, ali me prijatelj prizvao da gledam i neprijatelja, koji jih progoni do ruba obale. Bijaše to klen (Squalius cephalus), koji im u progonu pootkida repove, što je potvrdio i tamošnji mli- nar, koji mi ujedno i reče, da zovu ribicu ,zelenjak“, dočim je oko Ogulina poznata (po prof. Jurincu) kao ,gavčica“ ili ,ogav- čica“, radi ,ogavna“ mesa. Florula Smrdećih toplica. Iz našega milovidnoga i čarnoga Zagorja poznate su od davna Sutinske, Stubičke i Krapinske to- plice. Osim ovih toplica ima također i drugih toplih vrela, među kojima pripada prvenstvo ,Smrdećim toplicama“ kod Maloga Trgovišta, što leži u prekrasnom kraju uz potok Horvacku tik istoimena dvora, u kojem je često boravio Antun Mihanović, pjesnik himne: ,Lijepa naša domovino“ Topli su izvori tu tako jaki, da okreću kolesa velikoga vla- stelinskoga mlina, stvarajući potok Topličinu, koji se poslije sa- lijeva u Horvacku. Dalje mlina razlijeva se voda u prilici ba-. saina i pruža poput kanala, s lijeve strane sa jednim rukavcem, dočim se s desne zeleni u vodi malen otočić, zasađen povrćem i ukrašen strmogledima. Uz lijevu obalu basaina ima vrelasce od 21° G topline, dva tri metra od njega drugo vrelo od 36:4" G, onda je treće vrlo, gdje voda najjače ključa, od 31° C. (10./X. 1901.). Nedaleko Smwrdećih toplica pritite potočak Jarak, kojemu je istoga dana iznosila temperatura 12% C, a na sastavku sa toplom vodom 29° C., dočim ima u dodirnom vrelascu 30" G. Dno toplica zapremio je lapor, nad kojim je voda jasno zelena i čista kao suza, obala tu i tamo žučkasto-zelena, a tlo samo toplo. Kod splavi iznosila je temperatura vode 24° C. i pod njome tik mlina 23% C. Zanimljivo je gledati, kako se topla voda puši i dimi, a kako zaudara sumporom (ili kako seljaci vele, da „smrdi po gnjilim jajima“), počimaš u blizini vrela i kašljucati. Oko ti uživa, kada gleda kako se mjehuri dižu, kako se uzvrte, a do- segnuv površinu tu se raspucaju, podavši zraku sumpornu paru. Kada kiši, smrdi voda još jače, a digne se nad nju i magla. 167 Onaj zadah sili te na kasljanje, škodi tvojim plućima, ali ne škodi onim životinjama, koje živu u Smrdećim toplicama. Od dvoživaca živi u toj smrdljivoj vodi zelena vodarica (Rana escu- lenta) i kvrćec ili kućić (Bombinator igneus). Od insekta gledali smo i ovaj put rado zanimljivu nauz- natku (Notonecta; Rückenschwimmer), koja svojim dugim no- gama vesla i pliva na uznak, odnosno poleđice. Ima i mekušaca, koji živa u Smrdljivim toplicama! U prvom vrelascu (21° GC.) brojna je Melanella Holandri var. laevigata, koje ima n. pr. i u Topličini kod Oroslavja, gdje ju je sabirao već pokojni Sabljar. Kod splavi sjeda po bilju i upravo tamo, gdje voda udara preko splavi. Tik mlina (23° CG.) kamenje je puno mekušaca. Živu tu dvije vrste: Melanopsis acicularis i Neritina carinata, a ima ovdje i u toj toploj vodi jedna riba, koju zovu klen, a bit će valjda Squalius cephalus. No zanimljivo je i bilje, koje raste bilo u toploj vodi, bilo na sumporno-toplom tlu, te sam na dva maha pobiljezio ove biline: Lycopus europaeus, Robinia pseudo-acacia, Plantago ma- jor, Cornus sanguinea, Chelidonium majus, Eupatorium canna- binum, Clematis Vitalba, Tassilago Farfara, Ajuga reptans, Co- rilus Avellana, Viburnum Lantana, Ligustrum vulgare, Acer cam- pestre, Pruuus spinosa, Ranunculus repens. Bidens tripartitus, Iris Pseuda-corus, Lythrum Saliciaria, Salvia glutinosa, Rhamnus Frangula, Verbena officinalis, Glechoma hederacea, jedan Poly- gonum i jedan Rumex, Galega officinalis, Urtica dioica, a ima u dubokoj vodi i jedna trava, do koje naša ruka nije segnula, i drugih bilina. U onom vrelašcu tik potočica bujna je Chara foe- tida, od kojega roda ima jedna vrsta i u smrdljivoj vodi. Povr- šinu basaina krasi Potamogeton natans, dočim mu dno pokriva jedna alga iz roda Oscillaria (po prof. dru. Heinzu). Po toploj vodi plivaju i patke, plivaju i perušaju se u toplim parama, nu čim dođu do mjesta, gdje voda zaudara, okrenu naglo prema splavi. Veliki Risnjak (1528 m.) u malakologijskom pogledu. Do sada našao sam na ovom prezanimljivom vrhu ove mekušce. Pomatias Clessini, Helix leucozona, H. incarnata forma Velebitana, H. po- matia (obični vrtni puž), Bulimus montanus, Clausilia melano- stoma, €. fimbriata var. pallida, Cl. commutata var. ungulata , Cl. grossa var. inaequalis, Cl. ventricosa f. typica, Gl. pirosto m a 168 f. minor, Gl. plicatula. Lanjske godine (1901.), a za svog sedmog uzpona, nasao sam pod Risnjakom i Zonites verticillus, a na sa- mom Velikom Risnjaku, a zapadnim stijenama odkrivena je Helix (Campylaea) phalerata Ziegl., koja do sada (koliko je nama po- znato) ne bijaše u nas nađena i prava je alpinska vrsta, a živi u susjednoj Kranjskoj na svim alpinskim vrhovima, kadkada sa H. Schmidtii Ziegl. i H. Ziegleri Schm. (Ferd. Jos. Schmidt: Land- und Süsswasser-Gonchylien in Krain). U svojoj zbirci čuvam jedan izrasli, i dva nedorasla eksemplara. RADNJE GEOGRAFSKOG SADRŽAJA. -— > ——> - —oae— Novi smjer naše geografije. Prilog savremenoj povjesti hrvatske znanosti, Dr. Hinko pl. Hranilović. U predidućem svesku Glasnika nalaze se među geografickim radnjama i takove, koje ističu osebno svoje metodičko stanovište. Objava VII. međunarodnoga zbora geografa g. 1899. u Berlinu *) pa izvještaj o naučnoj ekskurziji slušatelja geografičke struke na sveučilištu god. 1900. svjedoče, kako novi smjerovi svjetske zna- nosti u nas djeluju i kako pod njihovim dojmom u nas praktični rad na polju geografije počinje oko riješavanja onih velikih pro- blema, koji stoje u središtu znanstvenoga zanimanja. To su pro- blemi, kojima sve — i najbolje poznate i istražene — zemlje obiluju i kojih naša domovina na pretek imade; pitanja dina- mičke geografije, koja se u prirodi nalaze i radom na licu mjesta rješavaju. Time pako, što su ovi problemi postali glavnim predmetom geografičkoga rada ne samo vani nego i u nas, zadobila je sa- vremena znanost osebno obilježje, kojim se bitno razlikuje od znanosti zadnjih decenija; nastupila je u razvitku naše geografije nova perioda. *) Radi pomanjkanja prostora nije bilo moguće, da se u ovom broju Glasnika uvrsti referat o VII. međunarodnom kongresu. Izostale su i neke druge radnje, koje će se u idućoj svesci štampati. Osvrt pako na isteklo stoljeće i navršenu periodu hrvatske geografije nije se smio dalje odložiti 170 Shodno je, da se lakove periode po mogućnosti odrede stalnim godinama, jer to olakoćuje raspored događaja i pojava, koji pojedinu periodu tvore i koji joj podaraju ono obilježje, po kojem se razlikuje od predidućih. Ako dakle kao početak nove periode naše geografije uzimam naučnu ekskurziju g. 1900. to mi nije stalo do uzveličanja ovoga znanstvenoga događaja, već do loga, da izaberem stalni međaš. Ova je godina po našu geografiju u opće znamenita, a pošto baš njome gotovo sve ove osebine iščezavaju, koje podavahu predidućoj periodi značajno njeno obi- lježje pa na suprot tomu nastupaju događaji, u kojima je novi smjer naše geografije osobitom snagom izražen, to je godina 1900. kao godina rečene ekskurzije prirodna međa u povjesti naše znanosti. Geografičke ekskurzije su u nas mlada institucija, a njihov početak stoji u svezi sa okretom u metodi pučke i srednjoškolske nastave, koji je prije jednog decenija ishodio od zahtjeva, da je zornost temelj svake naobrazbe. Ovaj opći zahtjev, u geografiji već od Rousseaua iznesen, plodonosno je djelovao na metodu geografičke nastave. Mladeži toliko mili a u pedagoškoj tjesnogrudnosti u nas zabačeni ,Ma- jalis“ uskrsnuo je u preobraženoj i plemenitijoj pojavi te posta važnim predmetom pedagoške prakse i teorije. U stručnom časopisu ,Hrvatski učitelj“, u , Napretku“ itd. iza- đoše rasprave, koje su nastojale da upozore na veliko blago, koje ise u đačkim izletima krije i da propagiraju njegovu uporabu. U knjizi: „Prilozi sintetično-analitičkoj metodi geografičke obuke“ po- kušao sam g. 1893. svestrano razložiti pedagoške temelje i didak- I tičnu važnost izleta, a školskim novim zakonom u naučnu osnovu { uvršteni postadoše izleti napokon i u nas obveznim predmetom { prakse. Znatne si zasluge stekoše Franić, Kempf pa Vuković, iz- našajući opise poduzetih izleta. f Od g. 1896. započinju se geografičke ekskurzije sveučilištnih slušatelja ove struke, a od g. 1900. postadoše sustavno iztrazi- vanje domovine te se pribrana građa počela u Glasniku izdavati.*) Ove su se godine istraživanja nastavila u pograničnim pre- djelima Krasa, da se pronađe sveza, koja veže orografički sustav Alpa sa našim Krasom. Ekskurzija, poduzeta od sredine do konca *) Pod naslovom Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa, 171 srpnja, isla je dolom Dobre, Cabranke i Kupe do njena izvora, koji se ne odlikuju samo krasotama veličajne svoje gorske pri- rode već i obiljem svojih znanstvenih problema. Nije time ka- zano, da je geografija njihova ovom ekskurzijom izerpljena, ali je njihov geografički značaj sada utvrđen; obilje njihovih se pojava osniva na sastavu Krasa sa alpinskim oblicima. To su krajevi mješovitoga ustroja, jer u velikoj vapnenoj ploči, na kojoj se je fenomen Krasa razvio u veličanstvenim oblicima strmih stijena, ogromnih ždrijela i brojnih špilja pa ponornica, izrovale su si rijeke silne dolove prave alpinske naravi, otkriv pri tome nepro- pusne slojeve paleozoičkih škriljeva i pješčenjaka. Opis pribrane građe predmetom je mudroslovnoga fakulteta raspisana natječaja za nagradu iz Huszarove zaklade, da se predoči, u čemu stoji sveza našega Krasa sa sustavom Alpa. Proširena će pako ova građa sa opisom Žumberka, koji je jedan dio orografičke karike, što veže Alpe s našim visočjem, izaći u Glasniku kao II. dio Problema iz hrvatskoga Krasa Time su pako — kako i bolje odgovara položaju naučnih putovanja u okviru sveučilištne nastave i značaju znanstvenoga rada — ekskurzije ove proširene preko metodičkoga i didaktič- koga stanovišta, koje im pripada na pučkim i srednjim školama te su postale direktivom za naš budući geografički rad, kao sto je njihov razvitak nužna posljedica onoga smjera, kojim danas znanost u opće ide. Uzete kao izraz ovoga smjera geografičke znanosti ekskur- zije su više no obični izleti, jer se u njima izražava nastojanje : Da se prirodne prilike domovine sa geografičkoga gledišta istraže, prouče è prikažu kakove u istinu jesu. Pošto je nakon više godina uspjelo, da se svladaju sve za- prijeke — ate su bile mnogobrojne — i da se udese sve potre- bite pripreme naklonom potporom visoke kr. zemaljske vlade, moglo se je poduzeti prvo geografičko putovanje u velebitske krajeve. Putovanje ovo bijaše od osobite važnosti toga radi, što su gotovo svi slušatelji ove struke imali zgodu, da upoznaju naj- znamenitije krajeve domovine i da teoretičkim naukama stečeno zvanje u praksi uporabe. Pokazalo se je, koliko je veliko prirodno blago naše do- movine i od koje je naobrazbene vrijednosti po mlade geografe, 172 da se priuče crpsti iz prvoga i glavnoga izvora svoje znanosti: iz same prirode. Da je ova metoda zvanstvenoga rada u nas uvedena, da je neposredno proučavanje same domovine postalo podlogom znan- stvene naobrazbe i glavni cilj znanstvenoga rada — ta upravo činjenica označuje preokret cijele naše geografije; u tome leži najvažnija stečevina kao i znatni napredak. Nije dakle ova ekskurzija sama po sebi ,epohalna“ u hi- storičkom smislu, već je njome izraženo priznanje znanstvenomu jednomu principu, našla je u njoj težnja za okretom u metodi znanstvenoga rada svoj izražaj, te je njome prevladao način geo- grafičkoga rada, koji su mnogi za potrebit u nas smatrali, ali koji uz premoć dojakošnjih metodičkih principa nije mogao po- stati pravilom i osnovom u znanstvenom životu. Ne može se kazati, da je ova metoda u nas bila ikada posve napuštena, no ipak i nije bila podlogom cijeloga geogra- fičkoga rada, kako je to u istinu potrebito, Od sredine prošloga stoljeća, kada su u nas jenjavala istra- živanja zastupnika i izaslanika bečkoga geološkoga zavoda, opisi- vanja graničarskih predjela naše domovine pa kada su Zeithammer i Lorenz prestali raditi, udarila je geografija u nas poglavno teo- retičkim smjerom. To nije kazano, da bude prijekorom onih zastupnika naše domaće geografije, koji su u novije doba započeli rad na ovomu polju. Jer kao što svaka znanost u svome napredovanju i razvitku mijenja svoj postupak prema ciljevima, koji su već polučeni i prema onima, koji se kao novi javljaju, isto tako je i naša geo- grafija mijenjala svoj postupak prema objektima, koji su se u svoje doba kao najvažniji javljali. Geološka istraživanja, nove velike karte vojno-geografičkoga zavoda, izdavanja starijih zemljopisnih djela i putopisa — to sve podavaše toliku građu, da ju je trebalo za geografiju naše do- imovine upotrijebiti i u prijeglednu sliku sklopiti. Za to u to vrijeme — koje bismo mogli dobom pragmatič- koga rada u povjesti naše geografije okrstiti — slabo nalazimo ne- posredno istraživanje prirodnih prilika i malo imade takvih radnja, koje se bave svestranim i kritičkim ispitavanjem pojedinih geo- grafičkih pojava domovine. To je doba od prestanka tuđega geo- 173 grafičkoga rada do početka našega samostalnoga geografičkoga proučavanja domovine t. j. od g. 1868.—1900. Glavni predstavnik historičko-teoretičkoga smjera naše geo- grafije bio je P. Matković, kao sveučilišni profesor prvi ove struke i prvi autoritet u toj znanosti. Po stručnoj svojoj naobrazbi historičar, pristajao je prof. Matković uz historički smjer geografije, na što ga je vukla nje- gova sprema i naklonost. Zadojen duhom Ritterove škole i to one škole, koja je Ritterovom naukom postavljene ciljeve sma- trala vječnim zakonom znanosti, iznad kojih znanost ne može i ne smije težiti, jer su u njima izrečene zadaće geografije za sve vijekove; one škole, koja je u znanstvenoj tjesnogrudnosti po- znavala samo jednu metodu, jedan put, jednu zadaću geografije pa koja je u toj ukočenosti Ritterovu nauku posve krivo shva- ćala, uzev njegovu misao o historičkom elementu u geografiji za spoljašnu sponu historičke i geografičke građe — prof. je Matković ostao historičar i u geografiji. Pregledamo li rad njegov, to je isti ili posve historički i hi- storičkom metodom osnovan — kao n. pr. njegova zbirka puto- pisa na balkanskom poluotoku — ili kompilatoran t. j. onakav, kako historičar geografičku građu obrađuje, kada se njome mora baviti. Amo spadaju njegovi kompendiji za zemljopis Hrvatske pa njegove radnje za sistematiku naše orografije. Nigdje ne nalazimo, da bi Matković segnuo u dubinu prirode i da bi iz nove građe prema naukama prirodoslovne geografije stvorio pravo geografičko djelo. Njegov rad posvuda ističe biljeg kompilacije; odaje ga zadah učenjačke sobice, da svoju lozu ne vuče sa širokoga polja veličajne hrvatske prirode, već iz papirne domovine knjiga i karata. Matkovićeva zasluga stoji u tome, sto je nama otvorio riz- nicu stare knjige, ali u tome je i slaba strana njegova rada, jer jednostrano ostaje ograničen na uzani krug i jer samo ono daje, što je iz druge ruke primio. No primijetiti mi je, da ovo nije kazano, da se umanje njegove zasluge, koje su oko naše geo- grafije neosporivo velike, već za to, da označim njegovo stano- novište i da ocijenim njegov položaj, što ga je kao glavni pred- stavnik prijašnje periode naše geografije zauzimao, To je tim 174 nužnije, što će time razbistriti značaj ove periode, a i sud o uče- njaku, koji je često krivo bio osuđen. Nije mi zadaća, da prosudim Matkovićevo djelovanje kao pedagoga, jer to spada na drugo polje, pa će dovoljno biti, ako spomenem, da je neprijatno svjetlo, u kojemu je natrag dva, tri decenija u nas bila geografija kao nastavni predmet, bacilo svoju sjenu i na učitelje ove struke. Sto se pako tiče njegova učenjač- koga djelovanja, to zaslužuje svako poštovanje. Sudimo li o licu, koje povjesti pripada, to ga ne smijemo gledati pod perspektivom naše dobe, već ga moramo historički gledati t. j. onako, kakvo je bilo u svojoj okolini i u savremenim prilikama. Pristajući svom energijom odrješitoga svoga značaja uz Ritterovu školu i histo- ričku metodu geografije, moguće da je Matković premalo kon- cesija učinio novim osnovama, proširivanju znanstvene građe i pribiranju u samoj prirodi, što je u njegovo doba sve jače mije- njalo lice znanosti, jednom riječi : zastupao je strogi konservatizam proti novomu smjeru geografije. Ne smijemo mu u grijeh upisati, da je ostao pristalica Ritterove škole, jer u nju se ubrajahu glavni predstavnici znanosti a dugo još je ostala ugledna, ma da je na nju jurišao i O. Peschel, velikan znanosti i vođa po novim pu- tevima. Kao takav je Matković u proučavanju i iznašanju starih karata i putopisa gledao poglavno sredstvo, da u nas podigne znanost do visine kulturnih naroda. Njega je povjest geografije više privlačila nego li sama geografija, a geografički je rad gledao u nastojanju, da se slika zemlje konstruira iz građe, koju su drugi sabrali ; njemu je ,gledanje u duhu“ bila prava znanost, koja se podiže iznad prirode, a promatranje prirode na vlastite oči za njega nije imalo vrijednosti. Istraživanje prirode vezano je na uzano područje, ono podaje samo ograničeno iskustvo a tek karta podaje univerzalni prijegled cjeline — ovaj nazor u ovo doba često istaknut i opće priznat odvraćao je od onoga rada, koji se nama čini danas najvažnijim. Osim toga bijaše nedvojbeno potrebito i korisno, da se iz- nese veliko blago, sakriveno u spisima prošlih vijekova, nadalje, da podigne i ono, što je nakreano bilo u vojno-geografičkim kartama. Ogromno ovo djelo, koje je od neprocjenive vrijednosti kao pomagalo geografičkoga rada, počelo je izlaziti baš u Matko- vićevo doba. Kritički rasporedana njegova građa morala se je 175 izrabiti i za našu domovinu te je zaista označilo važni odsjek u povjesti naše geografije. Danas si jedva možemo predstaviti, kako je ovo djelo od počelka u znanosti djelovalo, jer smo se odavna njegovoj pomoći privikli. No kada se sjetimo, da je tek njegovom pomoći bilo moguće upoznati pravu visinu naših gora, ravnica, duljinu svih tekućica i najsitnije podrobnosti svih morfoloških elemenata — tada nam biva jasno, kako je ovo znanstveno oruđe otvorilo nove vidike i kako je silno zanimalo sve naše geografe. Razumjet ćemo, kako je došlo, da su stručnjaci, zadivljeni i za- neseni ovom prikazom cijele zemlje. sliku počeli uzvisivati iznad same prirode. Skok od nepouzdanog, ograničenoga poznavanja onih predjela, koji bijahu od autopsije poznati, i od slabih karata maloga mjerila do kritičkoga remek djela kartografiije, koje je matematičkom točnosti podavalo cijelu zemljopisnu građu Ua, bio je tako ogroman i tako nagal, da je nužno slijedio gubitak rav- novjesja između teorije i prakse; da je karta dospjela u središte cijeloga rada, a ispitivanje prirode kao podređeno sredstvo bilo potisnuto na drugo mjesto. Nije dakle teorički rad prijašnje periode, kojemu se je prof. Matković osobitim marom podavao, bio kaki nemar i grijeh proti duhu znanosti, već je bio znanstveni rad nuždan za ono doba i tada od istoga ugleda, kao što je nama proučavanje prirode. Ako je ikakvi prigovor opravdan, to je taj, da je rad zapremao pre- dugu periodu i da je toga radi u svojoj ukočenosti postao jedno- stran ; da je potrajao i onda još, kada je karta već bila iscrpljena te se nametali novi važni zadaci. Ono, što znanosti najjaču snagu podaje : napredovanje i proširivanje njene sadržine i njenih cijeli, ostalo je jednomu zadatku za volju zanemareno. Time se je geo- grafija sve jače odijelila od ostalih znanosti, povukla se u sebe i izgubila okrepljujući zadah života. Nosilac novih misli i predstavnik nauke, koji je luč znanosti iz tuđine k nama nosio, prometnuo se je u braniča zastarjelih, istrošenih i posvuda napuštenih znanstvenih stečevina. Ovo sta- novište, na koje je prof. Matković — ne opaziv kako život i u znanosti naglim tokom teče i kako sve novi valovi starim kori- tom udaraju — slijedom godina dospio, osta u pamćenju pod- mlatka te nam razjašnjuje krivi sud u njegovom djelovanju. Prof. Matković je u potpunom uvjerenju, da potrebama naše geografije time najbolje služi, nastojao oko razvitka i oja- 176 čanja historičke njene grane i oko teoretičkoga obrađivanja zemljo- pisne građe, nazrijevajući u tome najsavršeniji oblik znanosti. Neke od njegovih radnja svjedoče, da on prirodni elemenat u geografiji nije perhorescirao, no nije ni u njemu gledao glavni predmet, a jer je po nagnuću i po naobrazbi naginjao na histo- ričku struku, to nije osjećao osobito zanimanje za prirodoslovna pitanja ni onda, kada je napredak prirodopisnih znanosti otvorio daleke vidike i u nas najplodnije polje rada. Uslijed toga je došao u opreku s novim smjerom znanosti, koji je u nas morao prevladati kao što je prevladao u svjetskoj znanosti, jer je duh znanosti jači od najjačega čovjeka. Ako dakle uzimamo ustaljeno sustavno proučavanje domo- vine kao neku među, prvi znaci ovoga proučavanja ipak sižu i prije spomenutoga naučnoga putovanja. No ovo je proučavanje bilo nesustavno t. j. u rukama pojedinih pregalaca, prigodno i bez stalnoga središta. Kav što u povjesti pojedini važni događaji, koji kao n. pr. otkriće Amerike služe samo oznakom onih znat- nih razlika, koje rastavljaju pojedine povjesne periode; koji su na neki način samo simbol ili ime cijelih skupina događaja, te se svojom kratkoćom preporučuju da po njima označimo početak koje nove dobe — tako i u nas preokret geografičkoga rada nije nastupio jednim mahom. Nije dakle spomenuto naučno putovanje preobrazilo sav naš geografički rad, već se je okret spremao kroz više godina, a ovo je putovanje događaj, koji nas praktično po- služuje u određivanju nove periode. Da je pako dosta važan, da toj svojoj svrsi zadovoljiti može, pokazati ću poslije. Novi smjer naše geografije spremao se je u prvim počecima izvan njena područja u posestrinskim joj znanostima. Tu nam valja istaknuti zasluge Dure Pilara, koji je iz geologije prešao i na geografiju. Danas se geografija jedne zemlje bez pomoći geo- logije ne može potpuno provesti. Čim se geografička slika zemlje hoće onako prikazati, kako svim zahtjevima znanosti zadovoljava, to moramo i njen geološki ustroj taknuti. Cim je geološko po- znavanje jedne zemlje dalje napredovalo i dublje seglo, tim će i geografička njena slika biti potpunija. Geologija i geografija bave se istim predmetom: Zemljom, a međusobno se potpunjuju. Geolog bez pomoći geografije ne može raditi, jer mu ona daje na ruke važno njegovo pomagalo: zemljovid i vanjsko lice tla po dimenzijama i položaju oblika ustanovljeno. Upoznav srodnost 147 obih znanosti, potpomagao je Pilar geografiju svojim čisto geo- loškim istraživanjima a i pravim geografičkim radnjama n. pr. u »Koordinatama hrvatskih mjesta“, a njegova ,Abisodinamika“ stoji na međi geologije i geografije, jer pripada geofizici. Uz Pilara stoje Sloser, Vukotinović i J. Ettinger, kojima je glavni rad bio geografičkoga smjera, pa Z. Vukasović, koji pre- sađuje plodove tuđe znanosti na naše polje (Pabirci za zemljo- slovlje g. 1879.) : J. Torbar, koji je sa M. Kišpatićem pokrenuo naša seismologička zapažanja. U meteorologiji nastavi /. Stozir po Zeithammeru započeta opažanja, a Bakotić, Tkalac itd. revno pristadoše u ovo kolo. Ne mogu ovdje iznijeti potpuni popis imena, no istaknuti mi je, da ovim muževima dugujemo veliki dug harnosti. Oni su najteže obavili i temelj položili, na kojemu mi sada dalje radimo. Svatko, tko se bavi geografijom Hrvatske, morao bi njihova djela proučiti. Iza Pilara nastaviše obrađivati litosferu prof. Gorjanović kao geolog, koji nastoji oko velikoga djela, koje će prikazati ukupnu geologiju naše domovine, pa prof. Kišpatić kao motrilac potresa i znamenitim svojim mineraloškim i petrografičkim istraživanjima. A. Mohorovičića ide zasluga, da je meteorološka zapažanja po- digao do visina savremene znanstvene savršenosti i sveučilišnim predavanjima nauke meteorologije zasadio u šire krugove. Nje- govim je radom stečena podloga za našu klimatologiju. Prof. Jiruš stvorio je generalni herbar u sveučilišnom botaničkom za- vodu, a temelj za floru exsiccatu naše domovine položili su Schlosser i Vukotinović u svojim herbarima, koji se također na- laze u bot. sveuč. zavodu. Botanička bašta u Zagrebu, koja bi na ponos i najodličnijemu sveučilištu bila, sadrži znanstvena po- magala za našu biogeografiju od upravo neprocijenjene vrijed- nosti. Slična pomagala su geološki, mineraloški i zoološki odjel zemaljskoga muzeja. U geografičkom području udaraju novim, na vlastitom istra- živanju prirode osnovanim smjerom: D. Hirc, koji je u svojim opisima pojedinih krajeva Hrvatske velikim marom prikupio fito- geografičku i zoogeografičku građu osobite vrijednosti, te su njegovi putopisi baš za to od osobite znanstvene vrijednosti (Primorje, Gorski kotar, Lika i Plitvička jezera, pa mnoge druge radnje strogo stručnoga sadržaja). Hirc je naš najbolji florista i u njega 12 178 imade obilje za poznavanje naše flore veoma važnoga herbarnog materijala ; on je uz to i najbolji poznavalac naše topografije te se njegova djela sva osnivaju na autopsiji. D. Kramberger je isto tako mnoge horografičke opise sastavio, za koje je građu na pu- tovanjima sakupio. Devčić, Kempf, Vuković i poglavno D. Franić budiše zanimanje za geografiju svojim putopisima i opisima đačkih izleta, obradiv osim toga pojedine pojave naše geografije : Devčić špilje, Franić orometriju, Vuković metodiku itd. Od znan- stvenih pisaca ističu se M. Šenoa, A. Gavazzi, M. Mandić i S. Pavičić. Imao bih još imena spomenuti, nu kako ne pišem po- vjest savremene geografije, bit će i ovo dovoljno, da se pokaže, kako je geografički rad zadnjih godina zastupan vrsnim struč- njacima. Tako je sve jače izbijao smjer, da se geografija postavi na nove osnove. A to je bila potreba, koja je izvirala iz razvitka znanosti. Druge naime polovine prošloga stoljeća svršavala je perioda geografičkih otkrivenja. Velika otkrića Stanleya, Living- stonea, Telekija, Prževalskoga, Szaparija i drugih proširiše geo- grafički horizont preko cijeloga kruga zemlje; sada se je osjećala potreba, da se poznavanje zemlje prema općim zakonima prirodne geografije dotjera i stečena građa sustavno razvrsta. Posljedica toga nastojanja raspoznaje se u promijenjenom licu literature. Priručne knjige za prirodnu geografiju, koje su kroz decenija bile gotovo istoga sadržaja, iznošahu posve novu građu; nove se grane u sustavu geografije razviše, a zbog intenzivnijega obrađivanja prije samo letimično spomenutih predmeta i pojava dobivahu knjige posve novo lice. Wagnerov ,Lehrbuch“ pa Ratzelova sbirka priručnih geografičkih knjiga podavaju pouzdani prijegled novoga oblika geografičkoga sustava i promijenjene metode. Veličajno Suessovo djelo ,Das Antlitz der Erde“ u svemu nosi na sebi biljeg novoga smjera te pokazuje, kako je ovaj veliki učenjak držao potrebitim, da se geografička građa u cjelinu prikupi, pa iz silno nagomilane tvari stvori potpuna slika zemlje. Ovo je djelo vr- hunac i plod prethodne periode, koja je za nj građu kroz dece- nije sakupljivala. Tomu nastojanju, da se naime zemljopis pojedinih krajeva predoči prema novomu shvaćanju, prema novim zakonima zna- nosti, koji su polučeni na temelju ogromnoga iskustva iz svih strana svijeta, nijesmo se ni mi mogli dalje oglušiti. Svršetkom 179 prošlog stoljeća bivalo je sve jače uvjerenje, da naša domovina geografički nije dovoljno opisana, a nije ni geografički kako valja istražena. Iza geologije, petrografije, meteorologije, fito-geografije i mareografije nasa je geografija bila daleko zaostala. Kao što su nama sredinom prošloga stoljeća vojno-geografičke karte u veli- kom mjerilu 1:75,000 bile donijele množinu novih zadataka, ko- jima su Matković, Pilar i Hirc udovoljili svojim poglavno u spi- sima jugoslavenske Akademije publiciranim sistematičkim rad- njama, tako je na izmaku istoga stoljeća intenzivno istraživanje poznatih oblika, genetička morfologjja i uporaba novih znanstve- Nih teorija u području vlastite domovine nama stavljalo novih zadataka. Mi stojimo sada na početku novoga odsjeka u razvitku naše geografije, u kojemu nam valja svestranim proučavanjem geografickih prilika naše domovine toj zadaći zadovoljiti. Geografija je u opće stupila u doba, kojoj je glavno obilježje: Da geografiju potpo- mažu srodne joj prirodoslovne nauke tolikom snagom kao nikada prije. Fizika, kemija, botanika, zoologija, geologija, petrografija hidrografija, oceanografija, antropologija itd. rade sada u užem savezu sa geografijom nego prije, a njihove nauke otvorile su geografiji kao zajedničkom središtu svih tih znanosti novih vidika, ali i novih zadaća. Dok smo se do nedavna u geografičkom opisu zadovoljavali pouzdanom odredbom položaja pojedinih objekata, njegovih dimenzija i mjera t. j. spoljašnjim svojstvima, danas se traži genetički razvitak oblika, unutarnji sastav pa njegov položaj ne samo na zemlji, već i u prirodi; danas hoćemo znati, koja kauzalna veza spaja pojedini oblik zemlje sa cijelom okolnom prirodom, a u slici kraja hoćemo raspoznati rezultantu svih pri- rodnih sila, koje u obliku atmosfere, hidrosfere i litosfere zajedno s biosferom upriličuju geografiju stanovita područja. Ne ima dvojbe, da je potonja metoda dublja, znanstvenija i savršenija. Ali ona nosi u sebi i mnogih novih zadataka i po- teškoća, koje treba tek svladati. Spoznaja, da ova metoda nosi biljeg napretka, jer po njoj geografija u krugu ostalih prirodnih znanosti opet dolazi na pripadajuće joj po njenoj naravi mjesto : . u središte, potakla je naprijed spomenute radnike na onaj način rada, koji u njihovim djelima nalazimo. Geografija je eminentno koncentrirajuća znanost; posestrinske joj znanosti jesu najjača * 180 poluga, na kojoj se i njezin vlastiti napredak osniva. Kako je istaknuto, u nas su te pomoćne znanosti znatno napredovale, a geografija bila je nešto zaostala. Sada je red na geografiji, da se tim napretkom okoristi i da se po njemu opet primakne u krugu prirodopisnih znanosti njoj pripadajućemu mjestu. To pako biva već naprijed označenim putem: Da se uz pomoć prirodnih znanosti ispitaju i opišu geografičke prilike domo- vine. Ovaj se cilj može jedino sabiranjem same građe u prirodi polučiti. Važno jedno sredstvo jesu tomu naučne ekskurzije. Pre- cijenili bismo ipak ovo sredstvo, kada bismo držali, da je svaka ekskurzija put, koji do te cijeli vodi. Nije i ne može biti, no naše naučne ekskurzije jesu za sada ipak najvažnije i najpotrebitije sredstvo, jer se znatno razlikuju od običnih izleta ; one su osnova i propaganda nove metode i sustavno sredstvo za njeno prova- đanje. Na ovim ekskurzijama sudjeluju oni, koji su zvani, da budu zastupnici geografije. Njima ima biti ekskurzija uzor za metodu cijeloga njihova znanstvenoga rada. Oni se uče radu, koji je prema stanju znanosti, sada najvažniji: istraživanju prirode i promatranju prirode; oni se uče opće nauke znanosti na kon- kretnim primjerima vlastite domovine upotrebljavati; uče se sa- biranju geografičke građe, koje u nas na pretek imade, a nije obrađena. Po tom imadu u nas povrh svoje formalne zadaće: da se teorija u praksi pokuša, ekskurzije još i drugu zadaću : sabiranje geografičke građe iz prirode. Ta je zadaća u nas toliko važna, da ekskurzije moraju donekle podlogom i središtem stručne nao- brazbe biti. U zemljama, koje su već odavna i svestrano ispitane, u kojima je svaki kutić već poznat i opisan, ekskurzije ni iz daleka ne imaju onu ulogu, koja im kod nas pripada. U nas su one geografičko proučavanje domovine, s kojim smo prema danas- njemu stanju znanosti tek otpočeli. Ovo je proučavanje tim važnije, što se sustavno provađa, a rezultati ne samo što se štampom čuvaju, već su zajednička imovina budućih rasadnika geografičke nauke u našoj domovini. Preko tih ekskurzija i preko rada, koji je s njima skopčan bud u obliku priprave bud u obrađivanju stečene građe za lite- raturu razvija se u mladim geogralima spoznaja : koje strane naše 181 geografije treba najprije obradili, a povrh toga i vještina u sa- mostalnom radu, u uporabi nauke na takvim problemima, koji u nas još nijesu obrađeni. U nas su ekskurzije poglavno sredstvo, da se odgoje samo- stalni radnici, a ti da se priuče obraditi kao najvažniji predmet svega znanstvenoga rada : geografiju domovine. U tom su smislu ekskurzije i glavno poticalo intenzivnoga proučavanja literature, jer treba nastojati, da se stečevine zna- nosti uporabe na domaćim prilikama. Znameniti napredak geo- grafičke znanosti upozorio nas je baš na to, koliko toga u vla- stitoj domovini imademo izraditi. Na nama je, da se tim naukama okoristimo i da njima potpomagani stvorimo sliku naše domovine, koja će zadovoljiti po osnovi i izradbi u svim potankostima stanju znanosti. Da se taj cilj poluči i da se put označi, koji do nje vodi, opisana je lanjska ekskurzija pod naslovom Geomorfoloski pro- blemi iz hrvatskoga Krasa. U tom opisu je pokušano, da se od slušatelja pribrana građa obradi prema zahtjevima znanosti; da se njime stvori uzor, kako treba geografičke objekte ispitati i opisati, a ujedno da se upozori, koje strane naše geografije treba najprije obraditi. Nije isto, koje objekte baš sada za rad odaberemo i koje grane geografije da njegujemo. Putokaz našega nastojanja mora biti, da geografiju svoje domovine podignemo do one visine na kojoj se nalazi geografija evropskih kulturnih zemalja poglavno Austrije i Njemačke, jer se u tim zemljama geografija dovinula do najviše stepenice. Tome cilju će nas ipak sigurni hod pouz- danije primaknuti, nego li veliki skokovi. Za to je potrebito, da po mogućnosti nastavimo rad naš tamo, gdje su zastupnici pri- jašnje periode stali. Ne bi od koristi bilo, da svu snagu upremo, kako da n. pr. dovedemo hidrogeografiju do savršenstva, pa da zanemarimo ostale grane nase geografije. Od prijeke nam je po- trebe priručno djelo, koje nam daje u prijegledu zemljopis do- movine.*) U drugom redu nam treba priručno djelo za opći zemljopis, da budu nauke znanosti svim pristupne, jer baš u zemljopisu terminologija tuđih jezika zadaje velikih poteškoća kod #) Toj potrebi imade poslužiti Zemljopis Hrvatske, koji sada izlazi. 182 uporabe tuđih priručnika. Ovo bi djelo moralo uz građu prirodo- slovnoga zemljopisa sadržavali i upute u metodu znanstvenoga rada, jer je baš ta u nas ostala posve zanemarena. Geografička bibliografija*) morala bi slijediti; svaki stručnjak znade, od kolike je koristi takovo djelo i koliko bi uzaludnoga truda mno- gima prištedilo. Povrh toga bilo bi takovo djelo i dokazom, kako su obilni izvori naše geografije i da se u našoj knjizi nalaze nauke, koje je svjetska znanost tek iza stoljeća usvojila. No uz to čeka još široko polje svojih radnika : Sva naša orografija, hidro- geografija, klimatologija + biogeografija mora se gotovo od početka obraditi. Gotovo na prstima možemo radnje ove vrsti prebrojiti. Nekoliko knjiga D. Hirca, koji je u Primorju, Gorskom kotaru, Lici itd. stvorio veoma dobre krajobraze, ali ipak više popularna smjera, pa njegove rasprave u Radu i Planinaru, Senoina mono- grafija Kupe, Gavazzijeve radnje o jezerima kada spomenemo, onda smo već gotovo iscrpli krug naših specijalnih geografičkih literarnih proizvoda, koji se osnivaju na temelju savremene zna- nosti. Potanka prirodopisna topografija naše domovine od prijeke nam je potrebe. "Ya se naravno ne može namaknuti ni jednim mahom i jednim djelom. Za to je potrebito, da se svi, koji se bud zvanično bud iz naklonosti prema znanosti bave našom geografijom osvrnu na stanje i potrebe naše znanosti; da im bude jasno, u kojem smjeru valja raditi, što nam jošte treba i gdje treba rad započeti, da ostanemo na visini, do koje smo dugim i mučnim putem dosegli ; na visini, koja odgovara stanju savremene svjetske znanosti. Jer najveći mar, najgorljivije nastojanje ne će roditi žuđenim plodom, ako s jedne strane ne nastojimo oko popunjavanja krnja naše znanosti, a s druge, ako našemu radu ne nađemo sveze sa svjetskom znanosti. Pokušao sam, da prikažem značaj naše geografije zad- njih 40 godina i da označim njene ciljeve. Do sada nije bilo zgode, da se zametne razgovor o metodi naše geografije, o na- činu, kojim je naš rad tekao i o ciljevima, za kojima je naša znanost išla. Trebalo je jednom pretresli i iznijeli osim stvarne *) Zasnovana kao dio Opće hrvatske bibliografije prigodom mile» nijske izložbe i u rukopisu za štampu spremljena Bibliotheca geographica croata nije mogla izaći, jer je cijela osnova bila napuštena. 183 kritike pojedinih radnja još i kritiku motiva, na kojima je znan- stveno nastojanje bilo osnovano, jer po tome će nam jasno biti, što smo polučili, a za čim nam valja težiti. Nije dovoljno da se radi, treba i rad udesiti, da na red dođe ono, što je najnužnije prije onoga, što je manje važno. Zna- nost istina razvija se slobodno i samo po zakonima, koji izvire iz njena duha, pa sve upute i svi propisi ne mogu je prisiliti u određenu kolotečinu, jer znanost propisana nije znanost. Za to ipak mislim, da će od koristi biti, da razbistrimo i kritici pod- vrgnemo i one imanentne sile, koje ispod površine rada podavaju znanosti smjer i obilježje; da upoznamo duh, koji našu znanost oživljuje. Svaki znanstveni radnik mora na čistu biti, u čemu mu se znanost i njegov znanstveni rad sastoji, a kada raspozna glavne motive, na kojima počiva značaj pojedinih perioda, kada mu je pojam perioda razgovijetan, tada će shvaćali povjesni razvitak svoje znanosti, tada će razumjeti, za što su naši prethodnici radili baš onako, kako su radili, što nama valja raditi i koji nam je način rada najpotrebitiji i najkorisniji. Da zaključim. Razvitak naše geografije dospio je do stepe- nice, od koje dalje napredovati možemo jedino svestranim i toè- nim ispitivanjem prirodnih prilika naše domovine. Nužno je, da cjelinu sada postojeće građe u formi pragmatičkoga prijegleda sa- kupimo — da se izradi povjest naše geografije, priručnik općeg zemljopisa, horografija ili opis domovine i narodopis, metodika je prilično obrađena *) — a uporedo time, treba da se u speci- jalnim radnjama na temelju zapažanja prikupi građa prirodo- slovne geografije. Zapažanja prirode, koja, koliko se barem geografije tiče, u nas bijahu zanemarena, jedina mogu dovesti poznavanje naše domovine do visine, na kojoj danas s poštivanjem gledamo geo- grafiju Njemačke, Francuske, Austrije itd. Nećemo li mimoići sve one znamenite stečevine, koje sadrže #) Metodičku geografiju obradio je A. Vuković za naše škole te se od te knjige imademo nadati lijepe koristi. Obzirom na ovo djelo osvrnuo sam se na stanje naše školske ge- ografije u ,Nastavnom Vjesniku“ o. g., gdje je uredništvo dozvolilo raz- mjerno veliki prostor mojim metodičkim primjedbama pod naslovom : „Sto nama treba u zemljopisu ?“ 184 djela Suessa, Pencka, Richthoffena, Kirchhoffa i drugih velikana znanosti, nećemo li, da nama sve ono silno blago, koje nam tako obilno nuđa divna i veličajna priroda naše domovine, ostane pusto polje — to nama valja osnovu našega rada ustaliti è za- jedničkim silama u započetom smjeru nastaviti. Sreća nas je poslužila, što je znanost naša riješila se biljega tuđeg podrijetla, koji je nosila do šezdesetih godina prošloga sto- ljeća i što je najprije pod tuđim okriljem, a onda samostalna oživjela na rođenoj grudi, na kojoj je rodila plemenitim plodom, kojim se podičiti smijemo. Na nama je, da joj njenu samostalnost sačuvamo i da nas ne snađe postidni udarac, i da nam tuđinac otvori oči za naše znanstveno blago, da nas tuđa knjiga pouči o zemljopisu naše domovine. Ali za to treba spreme stručnjaka i pomoći svih, kojima je na srcu a ne samo na ustima ljubav za domovinu. Nansen i Hrvati. Čini se, da se do sada nije nitko sjetio, kako je Nansenova polarna ekspedicija u svezi sa stečevinama, koje su znanosti i prosvjeti izvojštili sinovi hrvatskog naroda u borbi sa strahotama polarne prirode. No nije to jedini poticaj, da se sada, kada je dvadeset i pet godina isteklo, kako se naši kršni Primorci vratiše svomu domu, sjetimo njihovih doživljaja u pustim krajevima sjevernog ledenog mora; još nam je veća dužnost, da njihovo ime otmemo zaboravi i da se sjetimo vlastitih njihovih zasluga. Jer imena vođa austro-ugarske polarne ekspedicije i lađa ,Tegethof“ po- znati su cijelomu naobraženomu svijetu i u bezbrojnim knjigama spomenuta, a i u nas bolje ih znadu nego li imena onih junaka, koji su hrabrim srcem uzeli na sebe najteži dio: da junačkom desnicom prokrče ekspediciji put kroz ledenu pustoš, kojom su ih njihovi prvaci vodili. Istina, da su si Payer i Weiprecht stekli velikih zasluga, da ćemo se rado sjetiti dra. Kepeša, koji eto iza ekspedicije mnoge godine živi u našoj domovini, ali opet veliki dio zasluga ide momčad, koja je ustrajnosti, poslušnosti i svim vrlinama pravog pomorca zamjerni dio doprinosila, da se je putovanje sretno i obilnim plodovima svršilo. I baš Nansenova je ekspedicija pokazala, što u takvim pri- likama vrijedi dobra momčad, u prilikama, kojima samo pravi čovjek zadovoljiti može. Nansen si je mogao momčad svoju bi- rati iz ljudi visoke naobrazbe; čelični naši Primorci dokazase pako, da ne zaostaju požrtvovnosti, odanosti i shvaćanjem teških svojih dužnosti iza najnaobraženijih ljudi. Vijest, da se je Nansen zdrav i čitav vratio sa svog smio- nog poduzeća zajedno sa svojom lađom ,Fram“, uzbudila je ci- 186 jeli naobraženi svijet. Vanredni uspjeh i obilni znanstveni plo- dovi, kojima je ta ekspedicija urodila, jednoglasno svi priznavahu, a Nansena proslaviše kao prvaka među svim obretnicima polarnih krajeva; kao drugog Kolumba, koji je napokon skinio koprenu, u koju bijaše sama priroda obavila nepristupnu onu i tajan- stvenu točku zemlje, što ju polom zovemo. Općenito oduševljenje, koje bijaše zahvatilo i krugove inače za znanost slabo ugrijane —- jer sva velika otkrića Nansenova tek za znanost imadu vrijednost — nije bilo samo priznanje van- rednog znanstvenog rada već i poklon onim njegovim vanrednim muževnim vrlinama, na kojima se je temeljio sav polučeni uspjeh. Opsipan znakovima i izrazima priznanja i slavlja, prošao je Nan- sen glavne gradove, da na kratko račun položi o stečevinama ekspedicije, a osim toga je izdao popularni opis — znanstveni opis izaći će tek, kad bude sakupljeno gradivo obrađeno, — u kojem se je pokazao kao pravi pjesnik, koji znade pojave i utiske veličajne polarne prirode zaodjenuti u krasno ruho. Nansen nam je svojim opisom podao dar, koji ne vrijedi manje od njegovih znanstvenih stečevina. Njegovo djelo može bili uzorom za one, koji žele prirodne pojave opisivati. Naravno je, da su se i u nas stručni krugovi u velike za- nimali za toga junaka znanosti; zanimanje ovo bijaše tim veće te je zahvatilo i šire krugove, što su se mnogi sjetili, da je Nansen upotpunio poznavanje zemlje Franje Josipa t. j. baš one polarne zemlje, koja je otkrivena uz poglavno suradništvo Hrvata. Zemlja Franje Josipa, prozvana po imenu Njegovog Veli- čanstva, a pronađena god. 1873/4. na austro-ugarskoj polarnoj ekspediciji, nalazi se usred ledenog mora između otočja Spitz- berga i Novaje Zemlje još dalje k sjeveru od 80' širine. Zemlja ova, koja je u istinu skupina hridovitih otoka, spada među naj- sjevernije danas poznate krajeve, a sinovi našeg su naroda če- ličnom svojom ustrajnosti i mornarskom vještinom otkrivenje ovo * omogućili. Vječnu su si spomen stekli u povjesti znanosti čedni naši mor- nari, a vrijedno je, da mi njihovih zasluga ne zaboravimo. U spisu ekspedicije, što ga je Payer izdao, najvećom se po- hvalom ističe djelovanje i uzorno ponašanje momčadi, kojoj je na čelu bio Lužina, kapetan trgovačke mornarice. Mornari go- ovo su svi bili iz Primorja, iz okoline Bakra, pa s otoka. 187 No još mi valja spomenuti jednu prevaznu činjenicu, koja svjedoči, kako je konačni uspjeh Nansenove ekspedicije osnovan na stečevinama hrvatskih mornara. To pako za čudo do danas nigdje nije bilo spomenuto. Nansen se je naime vratio preko zemlje Franje Josipa kući. Poznato je, kako je najteži i najpogibeljniji dio njegova puto- vanja bio baš njegov povratak. Posto je naime zemlja Franje Josipa bila već prije Nansena poznata è otkrivena velikim dijelom zaslugama Hrvata, to je Nan- sen znao, kroz koji kraj mu se je vratiti. Veoma je opet dvojbeno, da li bi se Nansen u opće bio spasio, kada ne bi bio znao za geografički položaj zemlje Franje Josipa. Čim je amo dospio, nalazio se je u poznatom kraju, znao je, da je na pravom putu kući. Nansenov spis je putopis, u kojem se jednakom vještinom pokazuje veličanstvo polarne prirode kao i najdublji dojmovi u duši gledaoca ; putopis ovaj nije samo remek-djelo prirodopisnog opisivanja, već je ujedno i psihološka studija, koja svojom du- binom nadilazi sve spise polarne književnosti. Tko želi znati, ka- kovom snagom i kojim načinom utisci polarne prirode na: dušu djeluju, najbolje će se Nansenovim putopisom poslužiti. Kako je ovaj putopis iskrsnuo iz dnevnika Nansenova, to ne sadrži mnogo znanstvene građe, a za to su i znanstvene ste- čevine ekspedicije dosta slabo poznate. Ne će dakle suvišno biti, da ih ovdje na kratko spomenem prema predavanjima, što ih je Nansen držao u raznim gradovima, pa po ulomcima, koji su do sada predbj: žno u raznim časopisima publicirani. Cijela ova ekspedicija tako je vanredna, da se gotovo u svemu razlikuje od prijašnjih i sličnih poduzeća ove ruke. Kao što je Nansen sam vanredan čovjek, individualnost osebnog kova i osobite snage, tako i cijelo njegovo poduzeće nosi na sebi bi- ljeg izvanrednog, osebnog i čudnovatog, a ipak je u svem samo Nansen što više se prilagodio naravi. Već prve pripreme, koje je Nansen posve po svojem izumu proveo, pokazale su, da ide ne- običnim novim putem za ciljem, da se dovine sjevernog stožera. Poduzeću ovomu posvetio je Nansen gotovo cijeli svoj život. Prema potrebama takve ekspedicije moraju sudionici biti ljudi osebna kova; s jedne strane je potrebita jakost, ustrajnost i zdravlje, osobita spretnost da se tijelo prilagodi neobičnom Zi- 188 votu i hrani polarnih krajeva, tjelesne dakle sposobnosti, kako- vima učen čovjek baš u prevelikoj mjeri ne raspolaže; u drugu je ruku trebalo temeljite znanstvene naobrazbe, da se svladaju zapreke, što ih priroda stavlja lađi u tim krajevima, obsežne uče- njačke radnje, da se riješe zagonetke tajanstvenih prirodnih pojava, osobita stalnost značaja, da se odoli ne samo tjelesnomu naporu, već i nepovoljnim utiscima polarne noći, pa utjecaju onog skučenog života u uzanoj lađi kroz više godina, koji i jaki duh napokon shrva te ga liši potrebite energije. Na sve se je to Nansen tako spretno i promišljeno spremio, da je njegova ekspedicija bolje podnosila sve napore i odolila grozotama polarne prirode, no ikoja druga prije njega. Od mla- dih se je nogu privikao svakomu naporu, svakoj vrsti hrane, spa- vanju u ledu itd., da je bolje bio spremljen za polarni život, no ikoji čovjek prije njega. Oprezno je poduzeo kao za vježbu manje ekspedicije u Grčnland itd., da prouči sve prilike polarnih kra- jeva, pa da se znade za sve zgode i nezgode naoružati. Hrana, odjeća i lađa glavni su uslovi polarne ekspedicije. Mnoge je godine Nansen redom iskušavao sva sredstva, koja zna- nost i praksa davaju. Sa liječnicima i fiziolozima poduzeo je dugotrajne pokuse, kako da se hrana spremi i koja je najizdašnija i najkorisnija. Došao je do uvjerenja, da je osobito alkohol u polarnim ekspe- dicijama nepovoljno na ljude djelovao, jer alkohol za ćas razdra- žuje, al ne daje tijelu snage, pače štetno djeluje. Od osobite je vrijednosti, da putnik može sve i kuhano i sirovo jesti; a opet je svježa hrana osobito potrebita. Za to se je spremio, da se hrani lovinom, a napokon i pasjim mesom, jer je pas jedina te- gleća životinja, koja može čovjeka u tim ledenim krajevima slu- žiti i koju može sa sobom povesti. A za odjeću je Nansen po- kazao, da se unatoč velike zime uz dostatnu hranu ne treba mnogo jače odijevati nego li n. pr. u Norveškoj. Osim toga je osobitu pasku posvetio svojoj lađi, te je uspjeh dokazao, da baš o lađi najviše ovisi. Dosadašnje ekspedicije po- najviše su stradale, što lađe nisu mogle odoljeti pritisku leda. On je sagradio lađu ne osobito veliku, dapače malenu, žrtvovao je brzinu njenu, ali ju je za to utvrdio, da je bila ko iz jednog komada. Dno joj bijaše zaobljeno, da može iz leda iskočili, a stijene deset puta jače i deblje no u najjače lađe. Sagradio ju je 189 od najbiranijeg drva, kojo je kroz godine lezalo na gradilistu ; jake ove stijene još je obložio plutom itd., da u lađi bude toplo i suho, jer vlaga, koje se čovjek ne može obraniti, škodi baš naročito zdravlju. Lađa, koja je sa svojom vjetrenjačom, mnogo- brojnim rebrima, oblim dnom i debelim stijenama slabo se mogla sviđati pravomu mornaru, bijaše glavno sredstvo, kojemu imade Nansen svoj uspjeh zahvaliti. Slabo je i polagano plovila, ali je odolijevala svim nezgodama i najjačemu pritisku leda, koji bi bio drugu lađu smlavio kao orahovu ljusku. Prema lađi bio je i sav ostali alat veoma spretno udesen. Strojevi, oruđe, čamci, gorivo itd. sve to bijaše najvećom paskom birano i prema osobitim okolnostima polarnih krajeva udešeno. Naravno da Nansen nije zaboravio ni momčad pa njezin život na lađi kroz nekoliko godina. Sudionici ekspedicije bijahu sami naobraženi, a veoma čvrsti ljudi; a Nansen je također isku- sio, da đuševna snaga više može nego li samo surova tjelesna jakost, Hrana i pilo, rad i zabava bijahu pomno al strogo ude- seni Uz strogo odmjereni svakdanji rad prolažahu sretno mučni dani polarne noći, uz rad nešto i zabave, obilna i birana hrana koristiše tako zdravlju, da bolesti gotovo ni bilo nije. Skorbut, užasna ova gnjiloća tijela, koja je toliko putnika ubila i ekspe- dicija osujetila, nije se ni pojavio. Tako se je Nansen u osnovi svojoj koristio svim dosadaš- njim iskustvima, ali je pri tome upotrebio sredstva, kakvih se nitko prije nije latio. I načinom putovanja znatno se ova ekspedicija razlikovaše od ostalih; pošto je na sjevernoj obali Azije lađu led okupio, nije Nansen nastojao, da se oslobodi leda, već je pustio, da ga led nosi, kud ga volja. On se je oslanjao na neke nahode na obali Grönlandskoj i obali Amerike, koji su mu jamčili, da teku morske struje od Azije preko pola. Tim strujama je podao svoju lađu, da ga dovedu do pola. Dugotrajan i pogibeljan bijaše to pokus, nu Nansen je baš u tome našao najbolju pomoć, da se polu prikući. Godine 1893. krenuo je od kuće, a u travnju 1895. do- šao je do 86% 14“ sjeverne širine u susjedstvu zemlje Franje Jo- sipa, koja bijaše austro-ugarskom ekspedicijom otkrivena. Uzmemo li na oko znanstvene rezultate ove ekspedicije, to oni još nisu posve poznati, jer znanstveni opis još nije izdan. 190 Nu da su veliki i važni, o tome već sada nema dvojbe. Za prvo je sada nedvojbeno dokazano, da postoji velika kotlina sjeverno polarnog mora i dubina da joj je prilično određena. O velikoj kakovoj polarnoj zemlji ne može biti govora. A glavni je rezultat taj, ne što se je Nansen onoj točki zemlje, koja se zove sjeverni pol na 400 kilometara prikučio t. j. bliže nego ikoji drugi čovjek (makar još ipak tako daleko po prilici kao iz Zagreba do Biograda), već to, sto je pokazao gotovo sigurni put, kojim se do pola doći moće. Tim si je zaista steko neumrlu slavu. Put njegov doveo ga je u blizinu otočja, koje bijaše naša eks- pedicija pod Payerom i Weiprechtom otkrila; tu se je najbliže polu primako. Naravno je, da je mogo u mnogočemu ispraviti sliku tih krajeva; nu zlobni neki nenavidnici, koji su rado uma- njiti zasluge naše ekspedicije, podmetnuše njegovim primjedbama o obliku i rasezanju zemlje Franje Josipa isto onako krivi smisao kao i njegovoj izjavi o vrsnoći naših mornara. Iza Nansenova povratka jurišahu na nj zvani i nezvani, da od njega koješta saznadu. Dobroćudan, kakav je Nansen, rado je udovoljio pozivima raznih društava, gradova itd., te je o svojem putovanju u javnim predavanjima izvješćivao. Njegove su se izjave, tvrdnje itd., koje je on uvijek i posvuda iznio onom čednosti pravog učenjaka, kog hvalospijevi mnoštva nijesu za- slijepili i koji je uvjeren, da pojedinac ne može sve znati, raz- nosile često bez svake kritike. Tako je po novinama kolala i vijest, da je Nansen prigo- dom povratka talijanske lađe Stella polare, na kojoj je vojvoda Abruzza bio poduzeo ekspediciju u polarne krajeve, izjavio, da su baš Taljani ljudi osobito spretni za takve ekspedicije. jer da oni vanredno skorbutu odolijevaju; to pako da se je zapazilo i kod momčadi austro-ugarske ekspedicije. Imao sam prilike, da općim sa kapetanom Lužinom, koji je u našoj ekspediciji bio pročelnik momčadi, a kasnije živio na 1) Službujući oko g. 1884. na Rijeci, imao sam priliku, da se dosti često sa Lužinom sastanem. Bio je oniska stasa, ali plećat i atletskoga mišičja; kosa i brada bijahu mu one osebne dvostruke boje — ervenkasto- žute i zagasito kestenjave — koja je, kako se čini, svojina naših primo- raca, te ili izraz križanja vrsta ili proizvod klimatičkih prilika (zanimljiva, 191 češće pripovijedao; ako sam mogao dvojiti o narodnosti. mom- čadi, koja je bila u austro-ugarskoj ekspediciji sudjelovala, to mi je Lužina razbio svaku dvojbu. Za to sam se ne malo začudio, čitajući Nansenovu izjavu, da su Talijani već u našoj ekspedi- ciji bili dokazali osobite sposobnosti, i to u smislu, kao da su mornari naše ekspedicije bili zgoljni Talijani. Ekspedicija Stella polare istina je dokazala čeličnost tali- janskih mornara i svaka im čast, koja ih ide; ali čudno mi je izgledalo, da bi Nansen, čovjek tolikog znanja i opreznosti, učinio izjavu, da je bila momčad naše ekspedicije talijanske narodnosti i da se je osobito odlikovala. Pošto nisam imao prilike, da se sa Nansenom osobno o toj stvari porazgovorim, obratih se pismeno na nj.?) Upitah ga, koliko se novinske vijesti na istini temelje, da je on istakao tvrdoću Talijana, njihovu spretnost za polarne ekspe- picije, njihov imunitet proti skorbutu, te da je za to dokaz is- kustvo, stečeno prigodom austro-ugarske ekspedicije; suviše toga upozorih ga, koje je narodnosti bila momčad te ekspedicije. Iza nekoliko dana primih Nansenov odgovor, datiran iz Sörtje Numedala od 27. rujna 1900. Pismo u prijevodu glasi : »Zahvaljujuć Vama na prijaznom dopisu, žalim, sto Vama ne mogu moju bludnju razjasniti. Ja nisam nikada kazao, da su Talijani osobito tvrdi proti skorbutu, a prema tomu se i sve ostalo ukazuje kao pomutnja, ili se odnose spomenute vijesti (od mene, naime Nansena saopćeni novinski navodi) na neku drugu stvar. Takove izjave ja u opće nisam učinio, a ne bi mogao ni ali do sada neistražena antropoložka činjenica; historičke hipoteze o po- rijetlu našega pučanstva trebale bi se antropološkim izvidima upotpuniti; upozorujem tom zgodom, kako je jak utjecaj klimat. prilika Primorja na put i boju kose). Rado mu vjerovasmo, da je u mlade dane umio prstima prelomiti srebreni novac. Čedan, gotovo stidljiv, miran i krotke čudi bio je pravi tip našega mornara i uzor pravoga čovjeka. Spominjući rado svoje doživljaje, ipak u svim golemim naporima, pogibeljima, mukama i stečevinama ekspedicije nije gledao drugo no izvršenu dužnost, koja sama u sebi nosi svoju nagradu i ne čeka ičiju pohvalu. Etieno) visini ovoga priprostoga mornara zaista pripada ime junaka. *) Putujući u Italiju, da se u zatišju gornjo-italskih jezera odmora od napora ekspedicije i predavanja svojih, prošao je Nansen Zagrebom. Na žalost bijahu nastojanja uzaludna, e bi u Zagrebu predavao. O mojem sastanku s njime izvjestio sam u Narodnim Novinama. 192 za Talijane, ni za Hrvate ili Norvezane kazati, da su osobito tvrdi proti skorbutu. Skorbut je neko otrovanje sa ptomainom, a ovisi jedino o hrani, te narodnost tu ne igra nikakovu ulogu.?) Uz osobito štovanje Fridtjof Nansen.“ Po tome je jasno, da Nansen u opće nije učinio nikakove izjave o momčadi naše ekspedicije i da nije nigdje istaknuo, da je momčad naše ekspedicije bila talijanskog porijetla, a napokon, da je toj talijanskoj momčadi pripisao osobite vrsnoće i svojstva. Nansenov odgovor bio je takav, kakav sam i očekivao, nu držao sam za potrebito, da imadem autentični dokaz za to, da je njegovim autoritetom neumjesna i nedozvoljena uporaba bila učinjena*.) Dr. Hranilović. ») Ptomaini, septicini proizvodi su gnjilih tvari. Tvore ih bakterije na lješinama, na siru itd., a neki su žestoki otrovi (otrov lješina). Čudna otrovanja prividno svježim oštrigama, ribama, kobasicama itd. prouzrokuju ptomaini. 4) Im Herbst 1900 cirkulirte in den Zeitungen eine Bemerkung Nan- sens über die Expedition der Stella polare. Es wurde angeführt, Nan: sen hitte gesagt, dass die Italiener ihre besondere Widerstandsfàhigkeit gegen den Scorbut bewiesen hatten; dies habe sich auch bei der čster.- ungarischen Expedition gezeigt. Machdem die Mannschaft der čster.-ung. Expedition zum grčssten Theile aus Kroaten bestand, die im kroatischen Kiistenlande geboren waren, erschien mir dies als ein Irrthum. In der Beschreibung dieser Expedition ist die Mannschaft aufgezihlt. Herr von Nansen war so freundlich, auf meine Aufrage zu erklären, dass er diese Bemerkung nicht gethan. Es muss daher die Verantwortung für die un- richtige Behauptung, dass die Mannschaft der öster.-ung. Polarexpedition aus Italienern bestanden, den betreffenden Zeitungen überlassen bleiben. Geomorfološki problemi iz hrvatskoga Krasa. Pod tim je naslovom izašla u XIII. (1901.) godišnjaku , Glas- nika hrvatskoga naravoslovnoga družtva“ rasprava od dra. H. pl. Hranilovića, opsežući neke ,probleme“, kakvi bi to imali biti : 1. Dvostruko korito Dobre i Đulin ponor. 2. Morfologija slunjskih rastoka. 3. Drežnički peneplaine i 4. Geneza Plitvičkih jezera. Istina je, da Hrvatska obiluje veoma zanimivim morfolozkim prikazama, koje se razno predočuju već prema tomu, desimo li se u ograncima središnjih ili u ograncima južnih vapnenih Alpa. Prvi nam prikazuju tipično alpinske oblike, bilo to u formi ispona ili dolina ; drugi pako mnogoličan niz raznih pojava kao posljedak t. zv. fenomena ,krša“ (izraz ,Kras“ neshodan je, jer je izopačen , po onom njemačkom ,Karst“, koji ima da služi za naziv ,krš“), Imenice su tektonički uzroci kao primjerice boranja pak pukotine upriličile kod nas u odnosnim nastavcima ogranaka središnjih Alpa, a onda naoseb u vapnenoj krškoj zoni veliku množinu za- nimljivih pojava. Ali te su pojave općeno poznate u takim tere- nima, pak zato mislim da su oznake ,problem“ za te obične pojave neshodne. Ponornice primjerice tako su česte i tipične pojave krša, da im pripada u nizu ostalih krških fenomena samo sekun- darna — dotično lokalna vrijednost sve dotle, dok nije ta sup- terana erozija do krajne konsekvence proučena na osnovu strato- grafije i tektonike. » Pene-plaine“ .t. j. morske, dotično abrazije tekućih voda jesu pojave, koje se dadu uvijek definitivno tumačiti, ali uz nužnu pretpostavku, a ta je poznavanje onih agencija dotično preosta- taka njihova djelovanja, koji upriličiše abraziju dotično preobra- ziše lice površine odnosnog terena. Čudno se dojimlje svakog strukovnjaka, kad se primjerice kuša tumačiti postanak krškog 13 194 polja Drežničkog dugim uvodom o nemogućoj tamo morskoj abraziji, a konačno se veli, (pg. 111) da je ,Korana obavila prvi dio rada, odstraniv glavne ispone tla svojom abrazijom ; na abra- diranu je ploču djelovala kraska (subaerička) erozija, koja je konačno stvorila sadašnje lice tla.“ — Znatan dio krških polja našega krša, od kojih sam glavom prošao dio ličkoga kod Go- spića, ličko kod Liča te lokvansko polje, jesu sedimentima te- kućih ili stajaćih voda ispunjene, te tako nivelirane depresije, koje zahvaljuju baš tektoničkim prilikama, što su postale. Ličko polje kod Liča bijaše nedvoumno najprije takova jezerom ispu- njena depresija, jer motrimo u dubini od ca. 13 m. debeli nasloj sive masne glive, koja je lih sedimenat mirno stajaće vode — daklem jezerca. Nad njom počiva 3 m. debeo izmjeničan slijed gline i pjeskuljaste gline, a najposlije zgora po prilici 10 m. de- beli nasloj, sastojeći se od žutog pijeska te pretežno kvarenog šljunka kao taloga tekuće vode. Slično vrijedi za lokvansko polje, a za ličko polje kod Gospića znade se, da je također nasuto pretežno kvarcnim sitnijim šljunkom i t. d. — Kako ću ljetos već pred 2 godine zasnovana i započeta istraživanja krških polja do- vršiti, bit će još i o Drežničkom polju potanje govora. Gosp. dr. Hranilović spominje i jednu tačno poznatu, poradi djelovanja tekuće vode nastalu abrazionu stepenicu kod Jesenica i Sv. Nedelje!), nu o tom slučaju, koji sam ja prvi tačno i ne- dvoumno protumačio, ne spominje gosp. Hranilović mene kao autora, što mi se tim čudnovatije čini, što se puno neznatnije i i ničim dokazani pojavi veoma znamenitim prikazuju. — Ja ću gosp. Hraniloviću spomenuti još jednu zanimljivu ako i usku stepenicu u ,Ravnoj gori“ kod Voče dolnje. Ta se stepenica na- lazi oko 170 m. nad sadanjim potokom Žarovnicom, a stvorila ju je tekuća voda, koja je kod Šestana zaostavila u tamno-smeđoj ilovini kvarcnog šljunka 1—1:5 em. debela?). Veoma me je neugodno dirnuo pasus Hranilovićeva spisa (vidi pag. 110), gdje se govori da je pok. Pilar igrajući rješavao 1) ,0 fosilnih cetaceih Hrvatske i Kranjske.“ — „Rad akademije“ 1872. vidi pri koncu članka , Nalazišta naših fos. cetaceih,“ Na dalje : , Geologija gore Samoborske.“ — „Rad“ 1894. vidi člančić: „Erozija pliocenskih i dilu- vijalnih rieka,“ 2) Geol, prijegledna karta Hrvatske i Slavonije. Tumač listu Vinica str. 13. 195 najteža morfološka pitänja time, da je stanovite oblike tla jedno- stavno tumačio tvrdnjom, „tu bijaše nekoč — jezero, a osebni oblik tla preostao je iza presušena jezera.“ Ja vrlo dobro poznam Pilarovu radnju o „Glinskom pokupju“ !) i njezin pravi smisao, ali tamo nigdje ne stoji to u onoj formi, u kojoj mu to g. Hra- nilović -— na neki način porugljivo — imputira. Ona lijepa slika, koju daje Pilar o raširenju mora karaktera mediteranskoga, po- stepen prijelaz ovoga u ponešto brakičan tip crnoga mora, jače brakičan tip kaspičkoga do posve slatkih jezera, jest stratogra- fijski i paleontološki dokazana činjenica, koju mogu tek prosuđivati ljudi, koji su dobro verzirani u stratografiji, a to će mi dopustiti gosp. dr. Hranilović, da je to za stalno umio pok. Pilar. Ne znam otkuda izvadja g. dr. Hranilović dokaz, da je bio naš krški prijedjel oleđen ? Za goru zagrebačku dokazao sam sa par redaka?), da nije bila nigdar oleđena, a za krške predjele napomenuti mi je spis ,Die Frage der Vergletseherung des Zen- tralbalkans“ od prof. W. Gčtz-a?), koji na temelju autopsija ot- klanja oledbu centralnog Balkana, a po tom za stalno otpada i supozicija oledbe našega Krša. I ja sam prošao Velebit i neke česti Kiša, ali tragova oledbe nisam nigdje motrio. Prema tomu dakako otpada i mnogo toga, što je g. dr. Hranilović na račun njekadanje oledbe Krša u svom spisu mislio protumačiti. Podjedno otpada u njegovom tumačenju i onako poznate geneze Plitvičkih jezera — jedan važan faktor — a taj je gips, kojega u obsegu Plitvičkih jezera ne ima (koliko ja znam i u koliko sam od upućenih ličnosti obaviješten), pak koji u ostalom nije mi najmanje potreban pri tumačenju postanka rečenih jezera. S lih par redaka mislio sam svesti Hranilovićeve ,probleme“ na pravu mjeru, a ne bih rado da se u buduće obične i protu- mačive morfološke pojave degradiraju do pukih ,problema“, kad nam ih je, kako već rekoh, na temelju stratografijskih i tekto- ničkih podataka sigurnošću ustaliti. Još mi je tu naročito istaći, da je metoda geologa kod prosuđivanja pojedinih površinskih oblika prema okolnostima i veoma detaljna, te da se ne bori sa 1) „Rad akademije“ 1873. vidi odsjek „II. Neozoičke tvorine.“ sub 2. Neogen. 3) „Der paläolitische Mensch von Krapina... .£ (Mittheilungen der antropol. Gesell. Wien.) 1901 pg. 181. 8) „Jahrbuch der Astronomie u. Geophysik.“ 1900. XI. pg. 283.—286. * 196 „principijskim nedostatcima“ kakovi prečesto karakterisu jedno- strane zaključke izvedene lih po vanjskim, u neku ruku gotovo recentnim opstojnostima, za inače komplicirane doduše prikrivene ali odgonetljive morfološke prikaze. Prof. dr. Gorjanović. 1 Odgovor g. prof. dr. D. Gorjanoviću na kritiku ,Geo- morfoloških problema iz hrvatskoga Krasa.“ Prije svega mi je izjaviti, da se veoma nerado laćam odgo- vora na kritiku g. prof. dra. Gorjanovića o mojim geomorfološkim problemima. Ja u takovim diskusijama ne nazrijevam onaj imperativ znanstvene dužnosti, ni onu korist, kojoj se — kako se čini — g. Gorjanović odatle nada, valjda da svoju ulogu kao branič istine i prave znanstvenosti opravda. U ovom se slučaju koristi tim manje nadam, što mi je g. Gorjanović baš ovom kritikom utvrdio uvjerenje, da se mnoga geografijska pitanja ne dadu riješiti lih geološkom metodom ; što se g. kritičar postavlja na očevidno pogrješno metodičko stano- vište, kao da geografički rad potpada u zadnjoj i vrhovnoj in- stanciji pod sud geološke kritike, Na početku i diljem cijele kritike dokazuje g. Gorjanović, da predmeti, koje sam odabrao, nijesu nikakvi ,problemi“, kori me, da sam obične oblike tla uzeo kao nešto veoma zanimljivo, nešto zagonetno, da sam pretjerao znanstvenu vrijednost, t. j. da sam podigao do važnosti znanstvene zadaće predmete, s kojima je znanost davna obračunala, te ih danas smatra običnim poja- vima, o kojima je diskusija dovršena; ja da sam to morao znati, a njihov opis ne iznašati kao znanstvenu stečevinu, kojom se naše znanje proširuje ; a pri kraju veli: „a ne bih rado, da se u buduće obične i protumačive morfološke pojave degradiraju do pukih problema.“ Zadio se g. kritičar o naslov ,Problemi.“ Držim, da termi- nologija geografije ne potpada kritici geologa, no zato ipak neću izbjegavati razjašnjenju. Glede terminologije pristajem uz one ugledne zastupnike znanosti, koji zagovaraju i svojim primjerom 197 zasvjedočuju, da svaki pisac imade pravo, terminologiju u svojem smislu upotrebljavati. : No uzeli i riječ ,Problemi“ u običnom smislu, to je njena uporaba posve umjesna, jer se moja rasprava tiče objekata, koji imadu dosta problematičkoga. Ti objekti jesu: 1. Đulin ponor kao osebni i rijetki oblik ponornice. 2. Rastoke Slunjčice i međusobni odnos rijeke i pri- toka, koji involvira anomaliju slaza. 3. Drežnički pene-plaine, kao osebni oblik kraskoga polja. 4. Geneza Plitvičkih jezera ; a i još neki zanimljivi pojavi, koji, ako i nijesu opsežnije obrađeni, ipak su od važnosti, a to tim više, što još nijesu bili poznati kao n. pr. geografička međa otočkoga polja i Kapele. To je pojav tako važan, da bi bio dovoljna nagrada za sav trud cijele ekskurzije, ma da je jedini tom zgodom polučeni rezultat. Da je već samo ova međa ,problem“, koji u sebi ima obilje zadataka te znan- stvenomu radu otvara široko polje, to je g. Gorjanović posve zaboravio valjda, jer tu ne ima govora o stratografskim i tekto- ničkim podacima ? Obrat temperature u Svickom jezeru također nije prije po- znat bio, a čuveni bečki stručnjak Umlauft nazrijevao je u ovom odlomku Problema dosta važnu pojavu, da njegov opis iznese u svojem uglednom časopisu. I da su mi preči poslovi dopustili, bili bi i drugi dijelovi Problema izašli u njemačkim stručnim časopisima. Ja sam ove geografičke objekte uzeo kao probleme t.j. po- kušao sam potankosti njihova oblika i postanka rastumačiti, da pokažem u éému njihova individualnost postoji, a da postoji, o tom ne ima za mene nikakve sumnje. Tu smo naišli na naš punc- tum saltans. Pokušao sam razjasniti, kako se ovi oblici baš po tome, što svaki od njih čini za sebe jedan posebni tip vrsti, razlikuju od redovnoga tipa i kako njihov specificum sa osebnim odnosima njihove geneze u svezi stoji. G. Gorjanović mi poriče pravo, da se ti objekti tako obrade, jer — gotovo ne bih vjerovao kada to ne bih vidio napisano — veli: ,Đula je ponornica, pene-plaine je pojava, koja se uvijek dade definitivno protumačiti, krška polja su nivelirane depresije, koje tektonskim prilikama zahvaljuju, da su postale, a geneza Plitvičkih jezera — i onako poznata — otpada.“ 198 Da sam postupao po propisu g. kritičara pa kazao: Đula je ponornica, drežnička ravan je krasko polje, Plitvička jezera su kraska jezera, i da sam ovu klasifikaciju nazvao Problemi, g. bi Gorjanović pravo imao, da sam svoju radnju krivo nazvao. No držim, da sam drugi posao obavio, a odatle baš slijedi, da se je radnja mogla okrstiti Problemima. G. Gorjanović obavio je klasifikaciju rečenih oblika. Tu dakle ne ima nitko više pravo, da pita: Je li klasifikacija dobro pro- vedena ? Ne bi li se mogla dalje dotjerati ? Pa ako je i klasifi- kacija dobro provedena, zar neima svaki genus opet svoj spe- cificum ? U individualiziranju pojedinih članova klase leži napredak znanosti, a u odredivanju genusa baš i zamašni znanstveni rad. Mehanički ,skučeni“ sistem, sto ga g. Gorjanović zagovara, ne može imponirati, a površnom klasifikacijom, kako ju g. kritičar obavlja i za koju traži, da ju na temelju mehaničkoga razređivanja oblika bez obzira na kauzalnu svezu geografičkih sfera i drugi obavljaju, nije ništa drugo postignuto, već etiketiranje prirodnih pojava na temelju približne vanjske sličnosti. Tko je upućen u logično znamenovanje imena iu postupak klasifikacije te indukcije, neće poricati pravo, da se u pojedinom članu klase nalazi što problematično jedino za to, što je klasa tako utvrđena, da se u nju dirati ne smije, da se već radi po- stojeće indukcije ne smije na istom objektu nova provesti. Sjetio bih tom zgodom g. kritičara, da postoji logično pravilo, koje jed- nako vrijedi za sve eksperimente i sva opažanja: Sporedno je do koje stepenice raspoznavanja nas je dovelo zapažanje objekta, ali je potrebito i važno, da budemo spremni svaku priliku upo- trijebiti, koja nam se desi, da možemo napredovati u raspozna- vanju. Od toga nas ne smije odvratiti ni najbolje utvrđena kla- sifikacija, a klasifikacija ne smije međom biti našoj spoznaji, koje ne bi smjeli prijeći. Ovo je pravilo stečevina moderne znanosti, koju nam au- toritet g. kritičara ne može otuđiti kao ni uvjerenje, da se u apstraktnim imenima znanstvenoga nazivlja kriju razni fenomeni prirode, a pojave prirode, da možemo raztvoriti u druge još ele- mente, nego što su oni, koji su običajem i uporabom običnoga nazivlja sankcionirani. Prelazim na daljnje primjedbe g. Gorjanovića. 199 Sto se tiče njegova filoloskoga pokusa, kojim preporuča naziv ,krš“ u mjesto ,kras“ — valjda ne će boljim plodom roditi, nego ostali njegovi neopravdani kritički zahtjevi. Da li Pene-plaine — koji je oblik prvi put u Problemima konstatiran za naše krajeve — spada među probleme, a da nije onako ,obična pojava“, kako je g. kritičar naprečac izvolio sve predmete moje rasprave nazvali, dokazuju riječi francuskoga stručnjaka de Lapparenta: ,Apres touts les dćbats auxquels a donné lieu la question des pénéplaines, il semble bien acquis, que les deux théories en présence, celle de Vabrasion marine, et celle de la réduction au niveau de base par l’érosion subaérinne, peuvent se prévoilir de droits égaux a Vexplication du phéno- mene; c'est-a-dire que chacune justiffe suffisamment la produc- tion d'une surface sensiblement plane, et tout-à-fait indépendante de la structure du massif au sommet duquel elle apparait.“ Autoritet Lapparentov valjda će i g. Gorjanović priznati ? A što on kaže ovdje? Mislim — jer stilizacija g. Gorjanovića je takova, da se samo nagađati može, što je hlio kazati — da je baš protivno od onoga kazao, što g. kritičar tvrdi i zahtjeva. Si- gurno Lapparent pene-plaine smatra problemom i oblikom, koji se ne da protumačiti onim univerzalnim geološkim ključem, ko- jim g. Gorjanović hoće sve poteškoće geografičkih problema riješiti. Da sam ja pravo imao u drežničkoj pene-plaine gledati »problem“, potvrđuju slijedeće riječi Lapparenta: „D’un autre eöte, ce n'est pas a des preferences d'ecole que la solution du problćme doit etre abandonće.“ Time sam pako zadovoljio i zah- tjevu, što ga Lapparent u pogledu ovoga oblika stavlja, koji on izrično nazivlje ploblemom. G. Gorjanovié nas dakle hoće uvjeriti, da pene-plaine nije nego ,obična, česta pojava“ krasa i to samo »sekundarne vrijednosti“, ustaje proti tomu, da se problemom na- Zivlje, ,čudi“ se meni, da sam to učinio, te hoće taj pojam ,de- finitivno“ i bez svakoga napora tumačili. Lapparent nazivlje pene- plaine pitanjem i problemom (problem ili znanstveno pitanje je isto), o kojemu se je mnogo raspravljalo, a sada mu se čim, da dvije teorije: morske abrazije è subaericke erozije, ponajbolje taj pojav tumače. O tektoničkim i stratigrafskim pomagalima ne govori, jer im tu ne ima ni mjesta. Na jednoj strani imademo dakle g. Gorjanovića, a na drugoj 200 de Lapparenta, a njihova su mnijenja o pene-plaine potpunoma protivna. No još je nešto, sto mi valja istaknuti, ne za to, da se po- hvalim kakovom znanstvenom stečevinom, već jedino za to, da kritiku g. Gorjanovića svedem na pravu mjeru, i da pokažem na kako slabim nogama stoji pravo, što ga u toj kritici on sebi svojata. Lapparent je u odličnoj skupštini — u VII. međunarodnom kongresu geografa — iznio ovo pitanje za to, da upozori na nje- govu važnost i da ga stavi na dnevni red. Ja sam važnost drež- ničke pene-plaine na mjestu upoznao i prigodom ekskurzije već u glavnim crtama ono iznio, što sam u Problemima opširnije opisao. Shvaćajući važnost ovoga problema, napisao sam svoje misli o tom predmetu prije, no sto je Lapparentovo predavanje izašlo, t. j. prije, no što sam i slutio, da Lapparent upravo zahtjeva podrobnije iztraživanje ovoga oblika. Ne radi se o tomu, da se znade što je pene-plaine u opće i da je to naziv za neku vrstu ravnice, već se radi o tome, da sam ja taj oblik « nas konstatirao. A tumačenje, koje sam u Problemima iznio, duševno je moje vlasništvo. Vulkaničko brdo sigurno je oblik, što ga bi stručnjak, a gotovo i laik brzo i lasno prepoznao, kada bi u prirodi na nj naišao. Za to bi ipak zna- menita i važna znanstvena stečevina bila, da se — makar i bio samo ugasli kraterčić — n. pr. u zagrebačkoj gori pronađe i ne- dvoumno dokaže. Ili je moguće g. Gorjanović i tu protivnoga mnijenja ? Ako dakle g. Gorjanovié do sada nije držao, da je pene- plaine „problem“ u eminentnom smislu riječi, ako nije reflektirao na mnijenje tako odlična stručnjaka, kao što je de Lapparent — tada nije ni mario svoj sud tolikom oštrinom iznijeti. O Slunjskim rastokama nisam u kritici ništa našao, ma da sam prema uvodu očekivao, da će i o tome biti govora. Što se tiče moje primjedbe o Pilaru, ona se ne tiče osobe ovoga velikoga učenjaka, ni njegova znanja. Ja sam dovoljno zasvjedočio svoje poštivanje prema njemu i njegovu znanstvenu radu, tako da samo površno shvaćanje može do zaključka g. Gorjanovića voditi. 201 Sto sam o Pilaru kazao, nije poteklo iz malouvaženja nje- gova rada, veé se tiée znanstvenoga mnijenja savremene njegove dobe. Nauka o jezerskom porijetlu kotlina bijaše tako ustaljena, da su se po njoj riješavala pitanja, koja su poslije zadavala mnogo truda. ,Igrajući rješavao“ — p. 18. — nije dakle prijekor izrečen Pilaru, već je oznaka tadanjega shvaćanja jednoga znanstvenoga pitanja. Iz sveze se razabire moje poštivanje prema Pilaru, jer kažem, da se ni ovaj genijalni muž nije mogao otresti nedosta- taka svojih pomagala. A to za njega nije ništa postidna, jer silni razvitak geografičke morfologije pripada tek zadnjim godinama ; istim načinom postupahu i drugi stručnjaci njegove dobe, a nismo i mi često odviše uvjereni o stalnosti i pouzdanosti naših klasi- fikacija ? Kritika g. Gorjanoviéa na mene dapače čini utisak, da je on veoma sklon precijenjivanju i vlastite i uobičajene klasifi- kacije. Sto g. Gorjanović djelom Gčtzeovim dokazali hoće, ostalo mi je isto tako nerazumljivo, kao mnogo toga iz njegove kritike. O potragama za glečerima na Balkanu već smo od prije obavješteni, no što je Götze izašao. Niti nam nije time g. Gor- janović, kako on drži — krnju našega znanja ispunio. Nije baš tako stalno, da čak i ,supozicija“ oledbe našega Krasa otpada, kako g. Gorjanovié to hoće. Zvedljiv sam, kako će g. Gorjanović u svom najavljenom djelu o našem Krasu izaći, ako bude za cijelo njegovo područje negirao oledbu. Kada se sravne moji podaci o oledbi Orjena na 29 p. sa negativnim zaključkom g. Gorjanovića na temelju Gčtzeova djela, ne nalazim razloga, da bi napustio svoje mnijenje. Kolikim se pravom g. Gorjanovič na Götze-a pozivlje, kada pače i supoziciju oledbe Krasa zabacuje, a koliko sam ja pravo imao, može se iz slijedećega navoda razabrati. ivijié piše ovo: ,Ledena perioda, konsla'ovana na Rilu, jamačno je morala ostaviti tragova na još nekim od najviših planina Balkanskoga Poluostrva, naročito severne polovine njegove . ž Ostale (osim Vitose, zapad. Balkana, najviših glavića Srbije, Sar-planine, koje kako se čini ne imadu tragova glečera) su bile u tom pogledu neispitane najviše planine dinarskoga sistema, Bosne, Hercegovine i Crne gore, koje su po mnogim osebinama bile zgodne za razvitak diluvijalnih glečera,“ 202 Neka mi g. Gorjanovié ne kaze, da je prosao neke dijelove Krasa i da nije vidio tragova oledbe, pa da je za to i nije ni bilo. U utvaranju, da se toli komplicirana geografička pitanja, kao što su pojam oledbe dadu onim primitivnim pomagalima, koje se crpaju iz ostanaka mehaničkoga i neposrednoga djelo- vanja glečera, iz stratigrafičkih kriterija, definitivno i bez svake krnje u nizu premisa dokazati, gosp. Gorjanović ne opaža, na kako slabim nogama njegova argumentacija stoji. On ne opaža, da njegova manjkava i veoma čedna autopsija kraskih predjela, u kojoj nazrijeva vrhovni autoritet, i njegovo nenalaženje gle- čerskih tragova vodi do krivih zaključaka, koji su logično posve neopravdani. O autopsiji, o ulogi, što joj pripada kod izvađanja znan- stvenih zaključaka u opće, ističe g. Gorjanović osebno mnijenje, koje biva konkretnom uporabom još napadnije. Konkretnu upo- rabu autopsije kao kritičkoga argumenta mogao bi na stranu ostavili, jer napokon nije mnogo do toga stalo, koliko je g. Gor- janović Krasa prošao i da li više ili manje od mene. No uvađanje autopsije kao vrhovnoga autoriteta značilo bi propagiranje znan - stvenoga principa, koje bi — u smislu g. Gorjanovića uzeto — na štetu bilo znanstvenosti naših prirodnih nauka u opće. Za prvo mi je kazati, da u autopsiji nazrijevam vrijedno istina pomagalo znanstvenoga rada, ali da autopsija ne vodi svaki put do istine i do pravoga shvaćanja prirodnih pojava, dapače da moće često voditi do najvećih bludnja. Ako g. Gorjanović pako na autopsiju tako veliku važnost polaže, to mu mogu kazati, da sam tri godine boravio u Krasu, prošao istarski, kranjski a i naš; i da ne ima gotovo kraja na- sega Krasa, koji ne bi bio posjetio u naročitoj nakani, da ga proučim. Ako je g. Gorjanović zaista prošao samo one dijelove Krasa, što ih je u svojoj kritici nabrojio, to je posve promašio svrhu, da tim imponirajući temelj svojih argumenata stvori. Da- pače ja ni za sebe poradi toga što sam autopsiji Krasa posvetio cijele godine moga rada, ne ću od g. kritičara zahtjevati priznanje većega autoriteta, koji bi mi po njegovu sudu o znanstvenoj vrijednosti autopsije morao priznali. Da nisam stepenicu kod Jesenica kao izrično otkrivenje g. (torjanoviéa spomenuo, to mi je žao; jer da sam mogao slutiti, da će mi i to u grijeh upisati, sigurno bih toj istini bio posvetio 203 koju riječ. Na daru pako, što mi ga g. Gorjanović tako prijazno nuda, lijepa mu hvala! I ja znam za dosta stepenica — ili ćemo kazati: ,imam“? — zar to g. kritičar nije iz note na 9. str. ra- zabrao — pa se ne jagmim za jednom više. Da i moje tumačenje o genezi Plitvičkih jezera nije g. Gor- janović odobrio, to ne mogu dosta opsežno žaliti, jer se je moj odgovor i onako rastegnuo više no što je meni ugodno bilo. No neka se ne zamjeri; audiatur et altera pars; kada je g. kritičar sebi priuštio nasladu da oštricom svoje kritike raskomada jadne moje Probleme, tada neka i meni bude dopušteno, da malo za- virim iza kulisa ove kritike. Kritika ima i objavu o nekom djelu, što će izaći. Jesu li obične pojave i protumateni odavna oblici vrijedni, da budu predmetom posebnoga djela, ili će nas djelo i »problemima“ iznenaditi ? To je bilo, što sam u obranu svojih problema htio kazati. Ako mi moguće nije uspjelo jedno: da kritiku g. Gorjanovića svedem na pravu pravcatu njenu mjeru, to se ipak nadam, da ne moram izrično kazati razloga za to. A ako g. Gorjanović i sada još mojih Problema ne će da razumije, naći će me uvijek spremna, da mu dadem daljnja i potanja razjašnjenja. Dr. H. Hranilović. Na odgovor gosp. prof. dra. Hranilovića na moju kritiku o njegovim ,geomorfološkim problemima“ odvratiti mi je ovo: Opsežan odgovor na moju malu ali objektivnu kritiku rečenih problema vrlo me čudi, kad vidim, da gosp. Hranilović sada tek kuša zbližega — ali sofističkim načinom — opravdati svoje na- zore o upitnim problemima. Cijela stvar bila bi naravno kraća, da si je pisac dao već od početka više truda, da ih znanstveno obrazloži i literarno podkrijepi. Progledavši taj opsežni odgovor, mnogo šta me je iznenadilo, osobito i onaj tobožnji jaz, koji da postoji — obzirom na metodu istraživanja — između geologije i geografije. Ja to mišljenje već s toga ne mogu da dijelim, kad znadem, da su moderni geografi splohomice i vrlo dobri geolozi, što je napokon i naravno, kad je i jednim i drugima predmet istra- živanja, bar ma u temeljima, isti. Rekoh, da je moja kritika kratka i posve objektivna; opširan odgovor g. Hranilovića ju 204 nije suzbio, ali je pravo znamenovanje mojih prigovora drugačije prikazao. Ja ću se lih poradi toga bavili tim odgovorom, a sve ću ine dodautke, citale i sofizme piščeve mimoići, tim više, što u čitavom tom odgovoru ima mnogo toga što u opće na samu stvar ne spada, a preko toga dosta nerazumljivoga. Sto se tiče ,pene-plaine“ veli gosp. Hranilović, da sam ja rekao, da su: „obi@na česta pojava krša, i to samo sekundarne vrijednosli.“ Toga ja nisam rekao! Držim bo, da prijedjel krša isključuje pojav ,pene-plaine“ zbog prevlađujuće tamo subterane erozije, dok je ,pene-plaine“ rezultat površinske abrazije. Glede opisa Drežničke ravni, kojega nam daje g. Hranilović, imam pri- mjetiti samo to, da u njem nema a ma nikakovih znanstvenih podataka, što više, manjkaju u njem i najprimitivnija straligra- fijska data, kao što su smjerovi brazđenja i padanja, po kojima bi čovjek bar mogao doći do spoznaje, u kojem snosaju strati- grafijska os upitne Drežničke ravni stoji prema bražđenju susjednih gorskih nizova, što je u krškim predjelima, a po gotovo kod tu- mačenja geneze oblika, kojeg je mislio riješiti g. Hranilović od znatnog zamašaja. Jer naprosto reći, da tamo iz tla vire glavice ustrmljenih slojeva vapnenca, premalo je, da i naivno pri tuma- čenju bilo ma kojeg morfološkog oblika. — Ja nijesam formalno najavio nikakovo djelo o krškim poljima, već jasno izjavio, da ću, čim završim svoja istraživanja o krškim poljima i o drež- ničkoj ravni progovoriti. To i ovom prilikom g. Hraniloviću obećajem. Ako gospodin dr. Hranilović nazivlje moj prigovor njegovu sudu o Pilaru ,površnim shvaćanjem s moje strane“, to ja ipak moram ostati kod jur izrečenog zaključka, da odnosni Pilarov izvod mogu shvatiti tek ljudi, koji su dobro verzirani u strati- grafiji. To pako ponavljam tim više, jer Pilar nije u svojoj radnji „O glinskom pokupju* pokazao „nedostataka svojih pomagala“, koje mu gosp. Hranilović i opet podmiće. Glede oledbe govorio sam lih „o oledbi našeg krškog prje- djela“, koju pobijam, a pobijati ću ju tako dugo, dok mi ju g. Hranilović ne dokaže na licu mjesta, ali ne (od daleka) putem -— metoda. U svako sam doba pripravan poći s gosp. profesorom Hranilovićem na sva ona mjesla, gdje on misli, da mi može do- kazati nekadanju djelatnost plazura na „nasem Kršu.“ Dotle pako držim sva njegova tumačenja, koja on izvodi supozicijom oledbe, 205 neprihvatljivim. Glede oledbe ostale česti balkanskog poluostrva postoje dašto uvaženja vrijedna, ali opriječna mnijenja. Ironiziranje g. Hranilovića, da ću ja u nekom ,djelu“ (biti ce to rasprava), koga ,problemima“ iznenadili, nemože doseći mene, koji se bavim mnogo ozbiljnijim poslom, nego — probleme problemima tumačiti, kako to čini g. prof. dr. Hranilović. Prof. dr. D. Gorjanović. „Novo nalazište diluvijalnih životinja“. U istom godišnjaku ,Glasnika“ na str. 134. čitam među »geografijskim“ sitnicama imenovani člančić od St}. Vuksana. Apstrahirajući od predgovora, prijeći ću namah na stvar. To novo ležište diluvijalnih životinja, dapače i tragova čovjeka samoga našao je Vuksan u ,Lukinić špilji“ u brdu Lukinić blizu obale potoka Trepče. Kako sam vidio one u toj špilji pobrane predmete, te već prije negirao diluvijalnu starost tim preostatcima, to sam evo primoran to sada i javno činiti, jer se je ta stvar na javu iznijela. Upitne kosti medvjeda jesu na površini poradi valjanja na- grebene tako, da je izvan svake sumnje, da su bile pobrane na se- kundarnom ležištu. Osim toga više je no sumnjivo, da su te kosti od U. spelaeus-a, već će biti po svoj prilici od U. arctos-a. Ali najvažnije je to, što su kosti nagrebene i nađene na drugotnom ležištu. U blizini nađena je i valutica plosnate kami sredinom probušena, kakove rabe danas ribari za oteščanje mreža, a tkalci Kao utege za napinjanje niti. Uzmemo li u obzir još i riječi pisca, kojima veli, da je špilja zasuta ,potočnim muljem“, a te nagre- bene kosti nađene na površini, tad je izvan svake sumnje, da su to posvema recentne potokom u špilju uplavljene kosti, a oni »Jnjili ostaci“ — bogme ne mogu na nikoji način bili preostaci ognjišta diluvijalnoga čovjeka, kad su još do u najnovije doba u toj špilji stanovali cigani! — Kraj svih tih okolnosti jasno je, da nam je špilju ,Lukinić“ brisati iz listine nahodišta diluvijalnih životinja, a naoseb pako — čovjeka. Prof. dr. Gorjanović. 206 Odgovor na kritiku g. prof. dra. Gorjanovića o mojem »novom nalazištu diluvijalnih životinja“. G. prof. Gorjanović kritizira mene, a čini mi se, da nije dosta točno pročitao moje radnje. Tako govori o valutici, o kojoj u mojoj radnji nema ni spomena. Što se pako tiče grebotina na kostima, koje su u upitnoj špilji pronađene, ne stoji tvrdnja g. profesora, da su toga radi te kosti recentne. Jer lasno se dade pomislili, da je neki potok stare kosti na tom mjestu izmješao, pa su tako na njima grebo- tine nastale. Sto sam pako o kostima kazao, to sam rekao po razjašnjenju dobivenom od g. profesora. Ako g. profesor _ sada ne pristaje uz moje navode, to se nadam, da će o špilji i o kostima u njoj drukčije suditi, no što je u svojoj kritici učinio, čim bude prilike na licu mjesta proučio. Stud. phil. Stj. Vuksan. Na odgovor g. Sti. Vuksana glede moje kritike „novog nalazišta diluvijalnih životinja“ imam primjetiti ovo: G. Vuksan misli, da nijesam točno pročitao njegovu noticu, jer u njoj ne ima govora o kakovoj valutici. Ja sam tu valuticu u mojoj kritici spomenuo za to, da upotpunim pronalaz Vuksa- nov, a to tim više, jer mi ju je pokazao, a ipak je nije spomenuo. Rečenu valuticu proglasio sam posve recentnim predmetom, jer take plosnate, te probušene kami rabe i danas ribari i tkalci za oteščavanje mreža, dotično niti. Vrlo dobro znadem, da sam glede upitnih kostih rekao gosp. Vuksanu, da nije isključena mogućnost, da bi one mogle potjecati od Ursus spelaeusa, nu da se to odredi, hoće se tačnog prispodabljanja sa odnosnim ko- stima od Ursus aretosa. Nadalje rekoh, da već vanjski izgled kosti — imenice ogrebine — govore za to, da te kosti pripadaju na- pomenutoj recentnoj vrsti medvjeda. Kad je na to štampan opis Vuksanov o načinu kako su te kosti nadjene, nije moglo biti više ni najmanje sumnje, da su one doista recentne. Pa sve da su te kosti i od Ursus spelaeusa, svatko će, čim ih uoči biti osvjedočen, da su pobrane na sekundarnom ležištu, koje se ležište nesmije — kako rekoh — označiti diluvijalnim. Napokon za poduku g. Vuksanu i to, da se U. arctos veoma često nahadja sa ostacima U. spelaeusa 207 (Krapina i drugdje), ali primjeéujem, da u pitanju odredjenja starosti kojeg ležišta ne odlučuje samo prisutnost ove ili one Zi- votinje, već i način natsupanja, kvaliteta nadjenih predmeta i t.d. Našao sam — samo da stvar razjasnim primjerom — u malenoj denundiranoj česti zagrebačke diluvijalne terase kod Cernomerca komad miocenske oštrige, koja je očito potokom donešena iz li- tavca Vrabečke gore. Veoma bismo zgriješili, kad bi toj okolnosti pripisali — s kronološkog gledišta — ikaku važnost, jer ona ostriga premda potječe iz miocena, ostavlja onu terasicu tek — diluvi- jalnom ! it. d. Dr. D. Gorjanović. + J. Pavel. Dne 15. lipnja 1901. preminuo je naglom smréu od kapi u Zagrebu J. Pävel, neumorni radnik zoološkog odsjeka nar. ug. muzeja u Budimpešti, zaslužan i za hrvatsku entomološku faunu Rodio se u Vel. Varadinu g. 1842. a g. 1864. stupio je u službu muzeja, kojemu je odano služio sve do svoje smrti, dakle 37 godina, Bavio se poglavito leptirima, ali sabirao je poput marljivog sabirača i druge kukce te ine životinje, koje su mu pod ruku došle sa uspjehom. G. 1896. sabirao je u Fruškoj gori a opeto- vano u Primorju i Velebitu u godinama 1892., 1893., 1894., 1900. a i 1901. kad se je vraćao, iz Dalmacije, kamo je pratio svog ravnatelja dr. G. Horvath-a. Nagovorio sam ga, da ostane koji dan i u Zagrebu, da pregleda našu muzejalnu zbirku i učini s nama koji izlet, te je medju inim bio 13. lipnja s nama i u Gračanima prigodom našeg malog društvenog izleta zadovoljan sa rezultatom lova. Jedan od najboljih poznavalaca leptira Ugarske bio je i inače uvažen, te su 3 vrsti kornjaša, 3 vrsti opnokrilaca, 2 odlike lep- tira i 1 vrst skakavca po njemu prozvane. Skupa sa L. Abafi-Aigner-om i F. Uhryk-om napisao je u nizu publikacija pod imenom Fauna regni Hungariae svezak Le- pidoptera štampan 1896., gdje su uvršteni i naši leptiri u regio VII. i VII. a u Természetrajzi Füzetek XX. 1897. str. 71—77 je njegova rasprava pod naslovom Ujabb adatok Magyarorszag lepke faunajahoz (Noviji podatci za faunu leptira Ugarske) gdje se uz ine navadjaju i leptiri iz Srijema, Fužina, Primorja i Velebila, što ih je on sabrao. Laka mu bila hrvatska zemlja, koja ga krije! Dr. Aug. Langhoffer. Fig. I. Centrolophus corcyrensis, Kolombat. + i le ‘ ba & "3 £.£ + DI } 4 # AN > da } a" 4 m maas“ u & x. Pr ” all di = - i Ai, 4 ha # «te a 2 x PE ie. b P i ra "O es CIO ; © bi i - A *4 Ti | 3 Il