FOR THE PEOBEE FOR EDVCATION FOR SCIENCE LIBRARY OF THE AMERICAN MUSEUM OF NATURAL HISTORY ws tu . s | 4 a : e Su E ka 5 . ” Hs n: , É oo Da i = di ; 3 : Pa = 4 : i e 3 u = E = : . "a x . È "a bo î È 3 > sE : : \ , e RN REN INTER s = SE EK KI : di - FE FA | ar " 3 f ( v HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUSTVO ©(SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) | Zea Res Pura È GLASNIK Br: HRVATSKOGA — ; - PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA — f UREDNIK | SATIRE E DR. OTON KUČERA. | > nt JD INA a m maa ES È | GODINA XXI. PRVA POLOVINA. si (SA 32 SLIKE.) 7 7 de i ur. ZAGREB 1909. — '/'9 È ee _ VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. nn DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. Izvadak iz pravila. $. 3. — Svrha je društvu: a) da unapređuje prirodne nauke u opće, a da napose proučava prirodne prilike hrvatskih krajeva, obazirući se takodjer na cijeli slavenski jug ; b) da širi i popularizira prirodne nauke u hrvatskom narodu. $. 7. — Članovi su društva: a) počasni, b) dopisni, c) utemeljitelji, d) redovni. $. 10. — Redovni članovi plaćaju I2 kruna godišnjega prinosa. i S. II. — Utemeljiteljem može biti svaka neporočna osoba, koja će društvenoj blagajnici jedamput za svagda uplatiti 200 kruna ili na jedamput ili za dvije godine. S. IS. — ,, Glasnik" dobivaju besplatno redovni članovi, utemeljitelji 1 počasni članovi. Društvo ima svoj astronomijski opservatorij i svoju bibi teku (Zagreb, Opatička ulica 22), koja je rezervirana samo za m. članove društva. Svi članovi dobivaju besplatno ovaj „Glasnik” i imaju pravo upotrebljavati astronomijski opservatorij za svoje studije. Knjižnica je društvena otvorena svake nedjelje od Iol4h—iI2h do podne. — Astronomijskijeopser-. vatorijotvoren svakoga ponedjeljkaisvakoga četvrtka (ljeti od 8—hıch a zimi od 7h—gh na večer) za BE praktična motrenja članova (nečlanovi plaćaju 1 K) isvake . nedjelje od roh—12h do podne za razgledavanje prostorija i motrenje Sunca (nečlanovi plaćaju 40 filira). Osim toga se mo- trenja u posebne svrhe obznanjuju u novinama. Svi prilozi 1 pisma, koja se tiču ,,Glasnika'', neka se šalju samo na adresu njegova privremena urednika Dra. Jovana Hadži u Zagrebu (Sveučilište), članarina pak neka se šalje gosp. blagajniku Miroslavu Mance-u u Zagrebu (Popov toranj, | Opatička ulica 22). Reklamacije za ‚„Glasnik” neka se šalju | gosp. Dru. Ljudevitu Gutschy-u u Zagrebu, kr. zem. bakterio- 2 loški zavod, Kačićeva ulica broj 9. e, sf ž sv DR A jo KN “i Au} 27% er VIS La - a ya PANI Mor fr ag ni > CA Inhalt des „Glasnik“ der kroatischen naturwissenschaftlichen Gesellschaft in Zagreb (Agram). Band XXI. pro 1909. I. APRITE. Seite. Stjepan Vuksan : Die phenomenalen en des Karstes in Kroa- Uschem' Kustenlande. (Mit 26 Abb: im Texte). ..La;ta .t I Dr. Aurel Forenbacher : Bericht über die im Jahre 1908. unter- nommenen Excurs:onen zum Zwecke der Anschaffung des lebenden botanischen Materials für den k. botanischen Gar- Deu der “Usvenujatan, Zasrebi ars plein kože, A 1 48 Prof. Dr. Erwin Rössler : Wissenschaftliche Reise zum Zwecke des Sinenans der GusswasSertisCHeri. fo fire è Lr dt Dr. Jovan Hadži : Ueber die Einwirkung des Lysols aut die Sporen von Botrytis bassiana Criv., der Erregerin der Kalksucht der Seidenraupe wie über die Kalksucht in allgemeinem. (Mit 7 Be SR... ilari ac ia oe 86 Hofrat Prof. Dr. Gorjanovic-Kramberger : Der ä!teste fossile Mensch und seine Beziehung zum rezenten Menschen und den An- ET EN SERIE Ve < RE BEI Dragutin Hirc : Aus der Pflanzenwelt Dalmatiens. . ....:... 6 Hofrat Prof. Dr. Gorjanovit-Kramberger : Der fordere Unterk:e- ferabschnitt des altdiluvialen Menschen in seinem genetischen Verhältnis zum Unterkiefer des rezenten Menschen und jenem (ga (e 0) BOSE REINER lernen a LL ee pr) ini E 2 Dr. Jovan Hadži : Lamarck's zoologische Philosophie. ...... 34 Prof. Dr. Sf. Plivelić : Die atmosphärische Elektricität — ein Stief- kći der’ madernen: Meteoralogie: 2, un NA N ed 55 Hofrat Prof. Dr. Gorjanovic-Kramberger : Der Urmensch von Dumas cai Wasibales tag Do Po RE DE 62 II. Mitteilungen der Sternwarte der kroatischen naturwissen- schaftlichen Gesellschaft. Rud. Zikmundo wsky : Die grosse Sonnenfleckengruppe vom 20. Juni Lea iMnba Al a Beste #2 RE STA .B.68 Rud. Zikmundowsky : Die Sonnenflecke im Jahre 1907. (Mit 12 hellen in der Beige.) i 27, Apri 73 III. Die kroatische naturwissenschaftlihe Gesellschaft. Seite. M. Mance : Die Leitung und die Vereinsmitglieder im Jahre 1908. 106 Bericht über die Generalversammlung des Vereines für das Jahr 1908. .... “sličen, So ae 2 RE SEE o RE Prof: Dr. August Langhoffer : T Spiridion Brusina . ... . uzeo Tag Prof. Dr. August Langhofjer : } Juraj Kolombatović. ...... 130 Dragutin Hirc : Rede gehalten am Grabe des Slav. Wormastiny. I—75 IV. Wissenschaftliche Mitteilungen und litterarische Berichte. Dr. J. Hadži: ‚Dr. Miroslav Hirc: Die Jagdfauna der Domäne Martijanec“. -. <. «draganaa... 0 KK F. K.: ,,Ferdo Koch: Erklärung der geolog. Karte von Daruvar“. 134 Dr. J. Hadži: „Ueber intranucleäre Kristallbildung bei Tubularia“. II-79 Dr. J. Hadži: „Ueber die Nesselzellwanderung bei den Hydroid- polypen" Ut MO RIE. DE ER 0 Do 79 Dr. J. Hadži : „Einige Kapitel aus der Entwickelungsgeschichte von Ghisa ta DIL NA LE MEP RN E Dr. JeeHad ži: “;Aeber des RETE von Pivara i REK 82 Dr. 4. Reh : Degen's Entdeckung eines Vertreters der Gat- tung Lesquerella im Velebitgebirge. ...”. % 217), << Aa Dr. A. Forenbacher : ,,Dragutin Hirc: Die Revision der Kroa- tischen Flora (Revisio florae croaticae.)". . - 2. ARR Ferd. Koch: Jahresbericht des zagreber meter Ob- servatorium fürs das Jahr 1906. . .. ... . 2 u >) RR V. Beilage. Prof. Dr. Ervin Rössler: VII. Jahresbericht über die Tätigkeit der „Hrvatska ornitološka centrala“... ea. da NK Štamparska pogrješka. U naslovu prve rasprave (II. sv.) treba da stoji: Odnošaj spram recentnoga čovjeka i antropoida. SadrZaj XXI. godišnjaka „Elasnika hrv. prirodoslovnoga društva“ za godinu 1909. I. Rasprave. Strana, Stjepan Vuksan : Fenomenalni oblici Krasa u Hrvatskom Pri - HR nus I ao ska ERS a MILA o BADA BRIGE I Dr. Aurel Forenbacher : Izvješće o ekskurzijama poduzetim u ljetu god. 1908. u svrhu sakupljanja živog biljnog materijala za kr. BER TOT aa greto ER la vire čara AEK 48 (47) Prof. Dr. Ervin Rössler : Naučno putovanje u svrhu izučavanja sirovog ribarstva. Mei GO o o e taj, PINO ER ($u ) ì \ f Dr. Jovan Hadži : O djelovanju lysola na spore od Botrytis bas- siana Criv., uzročnice vapnene bolesti svilčeve, kao o vapnenoj Boks opće, (sa 7 slika tekst.) to ANE te 86 Dvorski savjetnik prof. Dr. K. Gorjanovic-Kramberger : Najstariji fosilni čovjek 1 njegov odnošaj spram recentnoga čovjeka i BR ER BEER, SEDE ARTT FEA IA EK PILA ET Dragutin Hirc : Iz bilinskoga svijeta Dalmacije. .......... 6 Hofrat Prof. Dr. Gorjanovic-Kramberger : Der fordere Unterkiefer- abschnitt des altdiluvialen Menschen in seinem. genetischen Ver- hältnis zum Unterkiefer des rezenten Menschen und jenem der Let Du, OR DLE 29 Dr. Jovan Hadži: Lamarckova zoološka filozofija (‚Philosophie EN IRA IO RK E dra: ra i 34 Dr. Si. Plivelic : Atmosfericki elektricitet-pastorče moderne me- CLIL IMRE REGIO ee ee oo Noe ES Dvorski savjetnik prof. Dr. Gorjanovic-Kramberger : Pračovjek iz BE ane ER Re E PONE NAJ VE 62 II. Vijesti zvjezdarnice hrv. prir. društva. Rudolf Zikmundowsky : Die grosse Sonnenileckengruppe vom 20. ua 007. ADITO, A bl ’ım TOR) ar ii na veta II. 68 Rudolf Zikmundo wsky : Sunčane pjege u godini 1907. (Sa 12 gra- MICI a A PR I ii ee 73 III. Hrvatsko prirodoslovno društvo. M. Mance : Uprava i članovi društva u god. 1908. ........ 106 Glavna skupština, zapisnik XXI. glavne skupštine za god. 1908. phastavane-00E228. veljače 1009. ein ae ee nn 1166115) Strana, Prof. Dr. August Langhoffer : } Spiridion Brusina. . Rea 128 Prof. Dr. August Langhoffer:N{:Tusaj Kolombatovie nea 130 Dragutin Hire : Slovo izrečeno nad grobom Slavoljuta Worma- stinya 27. srpnja“ 190% va Hive lin. 00 + PR, SAC II. 74 (3 i IV. Naučne i književne vijesti. Dr. J. Hadži: Dr. Miroslav Hirc: Die Jagdfauna Der Domäne Martijanec. Zagreb ,,1908..% «cuba lala o E 133 F. K.: Ferdo Koch: ,,Tumač geologijske karte Daruvae 777, 134 J. Hadži : ‚Ueber intanucleäre Kristallbildung bei Tubularia“. . II. 79 J. Hadži: ‚Ueber die Nesselzellwanderung bei den Hydroidpo- pen... ina ee ee er a 70 J. Hadži: ‚Einige Kapitel aus der Entwicklungsgeschichte von Chrysaora!. < = us ME i A BI J. Hadži : ‚Ueber das Nervensystem, von Hydra“, RR 82 Dr. A. Forenbacher : Degenovo otkriće zastupnika roda Lesquerella ue Velebitu. : .. . . © ae 83 Dr. A. Forenbacher: Dragutin Hirc: ,,Revizija hrvatske flore“ (itevisio florae.eroaticae). .. i... ai A SK 84 Ferdo Koch: Godišnje izvješće zagrebačkog meteorološkog ob- servatorija za god. 1900. .v-.. i. 40,75, 4 er TR 87 V. Dodatak. Dr. Ervin Rössler: Hrvatska ornitološka centrala VII. go- dišnji izvještaj 1909: |... . a | S DAR Fenomenalni oblici Krasa u Hrvatskom Primorju. I. Fenomen Krasa. Razna mnijenja o fenomenalnim oblicima Krasa. — Dioba kraskih oblika. Fenomen Krasa tumači se na više načina. E. pl. Mojsisovics: »Zur Geologie der Karsterscheinungen. Zeitschrift Deutsch u. Oesterr. Alpenvereins 1880., pg. III«. — dokazuje, da je prvobitni uzrok kraskih oblika bilo nabiranje, a Sto je proizvelo fenomen Krasa, bile su doline. — E. Tietze: Zur Geologie der Karsterscheinungen. Jahrb. k. k. geolog. Reichsanstalt. Wien XXX, 1880. pg. 729—739, uzima tekucicu kao glavni uzrok fenomena Krasa i dokazuje u spo- menutom djelu, da kraski prijedjeli nisu oskudijevali vodom kao danas. Kao dokaz tome navodi Stahea, koji je u slatkovodnim naslagama sakupio svu silu ostataka faune iz donjeg eocena. (Vidi: Ibd. pg. 736.) Ovakovih ostataka nalazi se i kasnije u numulitnom vapnencu miocenskih naslaga po Bosni, Hercegovini i Dalmaciji, a i kod nas u tercijarnim naslagama kod Bribira (Tertiärbecken) i u numolitnom vapnencu u dolini Vinodola. Teoriju, što se tiče dolina, koje su, prije nego što je započeo razvitak fenomenalnih oblika Krasa, bile ispunjene vodom, koja si je korozijom i erozijom prokrčila put ispod površine u dubine kore zemaljske, — kako dokazuje Mojsisovics — pobija Tietze na ovaj način. Fenomen Krasa, veli Tietze, nije se mogao nikako na ovaj način da razvije, jer imade dosta dolina u Krasu, koje uopće nemaju ovih tercijarnih naslaga i nasipa, ili pak vrlo malo, što dokazuje, da voda u ovakovim dolinama nikad nije bila dugotrajna. Nadalje je voda u ovakim dolinama, koje su prvobitno bile vrlo jednostavne, bila u savezu sa špiljama, kamo se je izlijevala, ili opet nije bila,ako se je n. pr., otvor začepio. Ako je bila u savezu sa špiljama i proši- rivala svoje unutarnje područje, to je onda uslijedila stagnacija razvijanja fenomena Krasa, ili obratno, ako se je otvor začepio nastala bi opet stagnacija isušivanja kraskih dolina, kao n. pr. Vodoteč kod Brinja. Ovdje se još i danas vide začepljeni stari kanali, pošto si je rijeka prokrčila nove. Nije dugo, da je ista dolina 4 bila pod vodom, a sada je suha. — Titzeovo mnijenje da bi stagnacija razvijanja kraskih oblika uslijedila radi toga, što je tekućica u savezu sa špiljama i što proširuje svoje nutarnje područje, nije opravdano, jer je baš vertikalno djelovanje vode i stvaranje špilja uslijed korozije u vertikali kao i u horizontali, gdje vertikalno djelovanje vode prelazi u horizontalno, glavni faktor geneze fenomenu Krasa. I. Lorenz: Geologische Recognoscirungen im liburnischen Karste. Jahrb. k. k. geolog. Reichsanstalt. Wien. 1859, pg. 345. trazi kao uzrok kraskih fenomena u »zweier sich kreuzenden Gebirgs- Welensysteme«. Nešto slično kaže i Mojsisovics za postanak dolina ; »Meiner Ansicht nach ist nun diese Kraft keine andere, als der horizontal wirkende Gebirgsschub«. (Ibd. pg. III— 116). W. von Knebel kaze: »Der ganze Prozess des Überganges von der Horizontalentwässerung zur gemischten und von dieser zur alleinigen vertikalen können wir als »Verkarstung bezeichnen«. (Höhlenkunde, pg. 12). — Uz Knebelovo mnijenje pristajem i ja, ali moram reci, da nije bio samo jedan faktor kod stvaranja feno- menalnih oblika Krasa, već da su pri izgradnji Krasa sudjelovale i endogene sile, kao što to vidimo u »Senjskoj dragi«, koji pojav nije rijedak u kraskim zemljama, kao što to najnovija istraživanja Knebelova o vulkanizmu u Islandiji pokazaše. Fenomen Krasa je dakle _ modifikacija prenašanja i rastvorbe uslijed djelovanja meteorske vode na propustnom tlu, te se pojav- ljuje u mnoštvu raznih oblika, koji su gotovo neposredno ovisni jedni o drugima. Posve samostalne i neovisne su od ostalih oblika kraskih po svoj genezi — kraske pukotine, koje nastaju ili uslijed eksplozije endogenih sila ili uslijed stezanja zemaljske kore. Voda rastvara kemičkim načinom lako taljive kami, kao vap- nenac i dolomit i stvara na površini škrape i manje pukotine, koje se s vremenom sve više proširuju u vertikali i u horizontali. Time nastaju na površini doline raznog oblika, a u nutarnjosti zemlje podzemna korita špiljških rijeka i same špilje. No ne samo da voda kemički djeluje, već ona obavlja i mehanički posao, otplavljuje sa površine rastrošine pojedinih kami u pokotine i špilje, uslijed Cesa nastaje gola površina kraskog područja. No ovo prenašanje, što ravninske rijeke pokazuju u drugim kamima, kao što to vidimo kod Drave, Dunava i Save, u Krasu igra veoma neznatnu ulogu. Šljunka, grohoti, nasipa, otočića rijetko se gdje nađe. Urušavanje veoma ia zamašno, te se očituje poglavito u špiljama i dolinama. 5 Osim Spilja podaju osobiti oblik Krasu kraske kotline. Oblici ovih kotlina vrlo su raznovrstni, te imadu i vrlo raznih narodnih imena. To su udubine tla, slične dolu, bez dolinskog kraja i glave, posvuda ograđene pristrancima, koji se spajaju u dnu kotline, a na- stale su najviše uslijed proloma špiljskih tavana i korozije. Među svima oblicima kraskih kotlina ističu se doline. Doline su zatvoreni dolovi, većeg ili manjeg promjera i više različitog priklona. Drugi napadan oblik kraskih kotlina jesu kraska polja. To su oblici slični više ravnicama, ali sa svih strana ograđeni, da tekućica podzemno izlazi. U fenomen Krasa spada i fenomen kraske hidrografije, koji obiluje sa mnoštvom raznih oblika i podaje Krasu posebno obilježje. Svi ovi oblici: špilje, doline, pukotine, polja, fenomen kraske hidrografije, — osim nekih manjih kao: škrape, buševi, crvena zemlja, — čine fenomen Krasa. II. Špilje. Špilje u fenomenu Krasa. — Smjer špilja. — Zatvorene i prohodne špilje. — Dioba špilja. — Riječne i suhe špilje. — Okapine. — Razdioba špilja po temperaturi. — Temperatura špilja. — Iskonske špilje. — U kojoj kami nalazi se najviše špilja? — Kemičko djelovanje vode. — Tera rosa i ilovača. — Korozija i erozija. — Špiljski nakiti. Prvo mjesto u fenomenu Krasa zauzimaju špilje. One su ures samih dolina, visokih stijena i glavica, a i obala morskih. Jadranski Kras upravo je na glasu sa obilja špilja i okapina, te nema gotovo u Evropi prijedjela, osim Cevena, koji bi se u pogledu špilja s njime mogao mjeriti. Vozeći se morem vidimo ih, kako zijevaju, bilo iz samih obala, bilo opet iz visokih glavica i stijena. Špilje ili pećine, kako ih narod u primorju zove, a imadu još i drugih naziva: Hčhle, Grotte, Caverne; u Vlaha gaure (vidi Cvijić: Pećine i pod- zemna hidrografija), — jesu dugački podzemni kanali, koji su više puta vrlo razgranjeni, a mjestimice šire se u prostrane dvorane (Kammern). Smjera su raznolikog, ali ponajviše horizontalnog; prema tome, kakove su vrsti špilje. Suhe špilje obično su horizontalnog smjera, dok riječne špilje slijede nagib tekućice. Po duljini imade ih kratkih i dugačkih. Njeke se ograničuju na vrlo malenu duljinu od nekoliko metara, kao n. pr. Vlaška peć između Senja i Novoga, 6 dočim ih imade, koje se pružaju i na kilometre. Mammoth Cave u Kentucky iznosi u duljini svih svojih hodnika zajedno 48 km., a volumen špilje do 2 mil. m%. Najveća špilja u Evropi Adelsberg imade do 7 klm. u duljini, uzevši sve hodnike zajedno. Nadalje imademo špilja, koje su zatvorene sa svih strana u stanovitoj kami, to su t. zv. slijepe špilje (Blindhöhlen). Nasuprot ovima imade ih, koje su opet skroz prohodne (Durchgangshčhlen), i čine t. zv. naravske mostove (natürliche Brücke). Penck dijeli špilje na više vrsta, prema tome, kako su postale i u kakovom se materijalu nalaze, te tako imamo: Untergrabungs- hčhlen, Kliffhöhlen, Verwitterungshöhlen, Trümmerhöhlen, Sinter- höhlen, Schirmriffhöhlen, an I.avaergüsse geknüpfte Höhlen i na- pokon Erosionshöhlen. (Vidi Penck: Morphologie der Erdoberfläche, pg. 450—454). — W. von Knebel dijeli ih: I. u Sickerwasser- höhlen, t. j. Spilje, koje nastaju uslijed oborina, koje probijaju kroz pukotine i raspukline manje vise okomito u dubinu, te na svom putu rastvaraju kami uslijed korozije, te stvaraju Spilje, koje se opet dijele: a) Spaltenhöhlen; b) Zerkliftungshòhlen; c) Naturschächte ; — i II. u Flusswasserhöhlen, t. j. špilje u obliku većinom uskih du- gačkih kanala neznatne širine i visine. (Vidi W. von Knebel: Höh- lenkunde, pg. 48. i 49.). — Knebel razdijelio je špilje po njihovoj genezi, dočim ih Cvijić dijeli sa morfološkog gledišta na riječne i na suhe špilje; protiče li naime voda kroza nje ili ne. Riječne špilje su špilje, koje su nastale ili uslijed korozije ili ih je baš tekućica stvorila, koja je još nedavno njima proticala ili još i sada teče. One su pune riječnog nanosa, koji ih upravo karakteriše, te valuča i pijeska, a nagib cijele špilje puno je jednostavniji nego onaj u suhih špilja, a isto tako jednostavnija je i nutarnja konstrukcija špiljskih rukava i prostora. Osim toga nema u riječnim špiljama onoga lijepoga nakita, stalaktita i stalagmita, kao što ga nalazimo u suhih špilja. U našem Krasu imade ovakovih špilja dosta, koje rijeka protiče, ali su nepristupačne promatranju, jer služe kao korita špiljskih rijeka, koje ili u obliku izvora ili » Vaucluse«-vrela izviru tik uz razinu mora ili ispod razine morske. Jedna takova špilja slučajno nam je otkrivena kopanjem kamena u dvorištu gosp. Piškulića u Novom, 7 m. ispod površine, kojom protiče špiljska rijeka, koja po prilici nakon 180 met. utiče u more. (Vidi: Riječna Špilja u dvorištu g. Piškulića pg. 11). 7 Suhe špilje nastaju uslijed korozije, a ograničuju se na neznatan sloj u gornjoj česti kore zemaljske, kako kaže Cvijić, i to na takove kami, koja je u stanju, da održi svoj vlastiti teret, i da se stijene špilja uslijed pritiska gornjega sloja ne zdrobe, što ovisi samo o čvrstoći same kami. — Cvijić dijeli špilje u visoke ili gornje i niske ili donje špilje. Špilje u gornjoj česti kore zemaljske imale bi biti suhe, a špilje u dubini kore zemaljske, imale bi biti riječne, t. j. one kojima tekućica teče ili je tekla, i koje je ona stvorila. No, ovo mnijenje Cvijićevo skroz je pogrješno, jer tekućica nije faktor, koji stvara špilje, već obratno, koji razara i smanjuje objam špilja, dok je glavni stvarajući faktor korozija, a tekućica nadošla je istom kasnije ondje, gdje si je upriličila svoje korito. Osim suhih i riječnih špilja, ili bolje rekavši špilja u pravom smislu riječi, imade još jedna vrst špilja, kojih imade u našemu Krasu na pretek, a vrlo su kratke i do kraja vidne, to su t. zv. okapine. U Juri zovu ih »Balmen«, a više puta i Grotten, a u Franceskoj »Abri«. Po temperaturi možemo špilje razdijeliti na troje: I. tople špilje 2. ledene špilje (ledenice, Eishöhle, Eisgrotte, Glacičre naturelle), 3. špilje promjenljive temperature. — Tople špilje su onakove špilje, koje su odozgo zatvorene, te temperatura izvana ne može u njih. — Ledenice su špilje, u kojima se preko cijeloga ljeta nalazi leda. U našem primorju nema ovakovih špilja, jer je njihov postanak moguć samo u krajevima, gdje temperatura spadne ispod 0°, da se špilja može bar donekle napuniti ledom, da preko ljeta održi istu temperaturu. Špilje sa promjenljivom temperaturom su špilje prohodne, tako, da se temperatura mijenja prema godišnjim prilikama. Temperatura u špiljama je obično stalna; prema tome, jeli sa ventilacijom spojena ili ne. Špilje dobre ventilacije, kao što je ve- Cina špilja u našem Krasu, imadu popriječno srednju godišnju tem- peraturu onoga kraja. Iznimku čine u temperaturi špilje, koje su vrlo duboko smještene u kori zemaljskoj bez dovoljne ventilacije, te koje su u savezu još sa podzemnim tekućicama, i ledene špilje. Špilje, koje su vrlo duboko smještene, a nemaju dovoljno ventilacije, imadu temperaturu zraka za nekoliko gradi veću nego srednju godišnju temperaturu, jer za svakih 30 m. dubine možemo računati I“ topline više, a ako je sada jošte k tome spriječen pristup vanjskog zraka, to će temperatura dubokih špilja biti puno veća nego srednja godišnja toplina stanovitog mjesta. Nasuprot mogu tekućice, koje protiču ovakovim špiljama da umanje ili povećaju temperaturu zraka u špiljama, već prema tome, u kojem stupnju temperature se same tekućice nalaze, koje u godini više puta kolebaju u temperaturi. Po starosti dijelimo špilje na špilje starije dobe i mlađe dobe. Pravu starost špilja odrediti, vrlo je težak i dvojben posao. Vrlo rijetke su špilje iskonskog porijetla (Urspriingliche Höhlen), koje bi bile tako stare kao i one kami u kojima se nalaze. Pita se sada, u kojoj kami se špilje najviše pojavljuju? — Po svim dosadašnjim istraživanjima špilja, najviše se špilje pojavljuju u vapnencu, dolomitu, gipsu i soli, t. j. u takovim kamima, koje su vrlo taljive (leichtgelöst), a najstalnije su i najbrojnije opet u vap- nencu i dolomitu, dok su u gipsu i soli kratkog vijeka, jer kako god brzo nastaju, tako se i brzo gube i urušavaju. Isto tako špilje u pijesku, konglomeratu i ilovači, ne mogu da se dugo uzdrže, jer je sastav njihovih stijena takav, da se, jedva što nastanu, odmah i urušavaju. Najviše dakle špilja nalazi se u vapnencu i dolomitu i to u debelih stijena, a još više u onima, koje uopće nisu ni uslojene, (Vidi W. von Knebel: Kčhlenkunde, pg. 10), — a obiluju čim više sa pukotinama, tako, da mjesto horizontalnog djelovanja vode imademo vertikalno. Radi toga i vidimo, kako ljudi u našem pri- morju oskudijevaju vodom, koja se skuplja u dubini zemlje i u špiljama, te u obliku izvora ili » Vaucluse« vrela izlazi na površinu ili ističe ispod razine morske. Imademo dvije vrsti izvora i vrela: gladni izvori (Hunger- brunnen) i živi izvori (perennierende Quellen). Gladni izvori su pravi kraški izvori, a isto tako i vrela (Karstquellen), kojih imade u našem Krasu najviše uz obalu morsku. U senjskoj dragi imademo više ovakovih gladnih vrela, a karakterišu se time, što samo u stalnim dobama godine i za vrijeme velikih oborina obiluju vodom, dok u sušnim dobama i godinama ne teku. Živi izvori i vrela (činim razliku između vrela i izvora; izvori daju malu količinu vode, teku polaganije i većim su dijelom odvirak temeljnih voda (Grundwasser), dok vrela daju oveći kvantum vode u ı. sekundi, teku puno brže i stoje u savezu sa špiljskim rijekama), — obiluju nasuprot uvijek vodom bez razlike godišnje dobe ili suhih i močnih godina. Kraske vode nisu nikada kemički čiste, jer imadu u sebi raz- novrstnih mineralija, koja primaju na svojem putu, već prema tome, kakove kami protiču i rastvaraju. Kemički ovaj proces rastvaranja, 9 što ga čini voda na svojemu puta, zovemo korozijom, koja je naj- važniji faktor kod stvaranja špilja. Biva to na ovaj način. U vapnencu nalazi se između slojeva sva sila pukotina, koje su više puta poredane u stanovite zone (Zerklüftungszonen) Vidi: Knebel: Hčhlenkunde pg. 120.), kroz koje probija voda, koja po- moću ugljične kiseline, što ju dobiva, dok prolazi pojedinim puko- tinama, rastvara vapnenac. Čim više imade voda ugljične kiseline u sebi, to sve jače materije rastvara, dapače same vapnene stijene. Još veće djelovanje pri rastvaranju imade voda, čim dublje ponire. Uslijed poniranja dolazi voda u veću temperaturu i poveća joj se pritisak. U ovom slučaju može voda da rastvori i one materije, koje se inače u njoj ne rastvaraju. (Vidi Radovanić: Podzemne vode). Dokaz tome vreli su nam izvori sa gejzirama, pa suhe špilje i vrela. Vode ovakove dosta su teške i guste, jer su pune vapna, koje se odmah, čim voda izađe na površinu, taloži. U ovakom talogu imade više puta dosta bilinskih ostanaka. Dok voda prolazi kroz ovakove pukotine, koje su u početku dosta neznatne, raširuje ih sve više, te čini doline i špilje, težeći pri tom uvijek na niže do nepropustna sloja — stvarajući pri tom opet nove rukave. Pri prolazu svome ostavlja voda svoje krivudanje, a ujedno i razni pijesak, razne veličine valuča i grohoti, što ih je sa sobom ponijela, no najmanje vapnenastog pruća, već više stranog kamenja i nanosa od peščara, škriljevaca, pa i kremena, a ponajviše crvene zemlje. Ovako od prilike razvija Radovanić svoje mnijenje o kemičkom djelovanju vode i njezinom prohodu kroz pukotine. Tera rosa, špiljska ilovača (Hčhlenlehm), Sto. je nalazimo u špiljama, dokaz nam je nekadanje korozije. Voda prodiruć kroz pukotine, rastvara, kako sam gore spomenuo, pojedine propustne kami, i prodire u dubinu, dok dođe do nepropustne kami (Vertikal- entwässerung), a onda traži izlaza na površinu (Horizontalentwäs- serung). Ali više puta desi se u Krasu, da voda ne može pro- drijeti u dubinu, jer više puta imade u vapnencu i dolomitu ne- propustnog materijala kao ilovače, pijeska, pa raznih oksida i kar- bonata, koji su u vodi nerastopljivi, te sprečavaju razvitak Krasa, a u špiljama nalazimo ih kao taložinu na dnu špilja ili između pojedinih pukotina, koje nam naznačuju djelovanje korozije, dok je pojedine kami voda odnijela sa sobom, ostavila je teru rosu i ilovaču na dnu špilja. IO Ovo nalazište tere rose i ilovače može biti dvovrsno i to: primarno i sekundarno. Primarno nalazi se tera rosa i ilovača u istom prostoru, što su ga nekoć ispunjale one iste kami od kojih se izlučila, a sekundarno, ako je nalazimo kao naplavinu od drugud donešenu između pukotina ili bilo u samim špiljama. U svakoj našoj špilji nalazimo na podu smeđe, smeđo-crvene tvorine. Možemo dakle reći, da je korozija glavni faktor kod stvaranja špilja, a erozija je nasuprot razarajuči faktor špilja. Krivo je mni- jenje, da je erozija podzemne tekućice glavni stvarajući faktor špilja, i kraskih fenomena. Da erozija podzemne vode ne stvara špilje, nego ih još i razara, dokaz je prvi, što valuče i grohoti, što ih voda sobom donosi i u špiljama taloži, zauzimaju puno veći prostor, nego što su ga imali prije kao tvrda cijelovita kam, te prema tome samo umanjuju objam špilje, mjesto da ga povećavaju, kao što to vidimo kod špilje na »Škveru«. (Vidi špilja na »Škveru« u Senju pg. 25). Znamo napokon, da se i tok podzemne rijeke mjestimice suzuje pa opet proširuje, a kami koje erodira, ne nosi daleko, nego ih odmah taloži. U jednom samo slučaju može erozija tekuće vode da posluži stvaranju špilja ito kod prohodnih špilja — erodirajuć pojedine kami proširuje njezim objam. Vidi Penck: Morphologie der Erdoberfliche II. B. pg. 280.) Djelovanje korozije očituje se u špiljskim nakitima. Uslijed ugljične kiseline rastvara voda vapnenac, a rastaljeno vapno, što ga nosi voda sobom, taloži se odmah čim ugljična kiselina ostavi vodu, koja hlapi na zraku, itako nastaju špiljski nakiti: na tavanu špilja t. zv. stalaktiti, a na podini stalagmiti, prikazujući razne podobe. Sa svojom bjelinom kao snijeg čine veličanstven utisak na gledaoca. Na glasu sa svojih uresa je postonjska špilja. Ovakim špiljskim nakitima odlikuju se samo one špilje, gdje je ishlapljivanje moguće, pa zato i vidimo, da špilje, koje protiče tekućica ili koje je tekućica stvorila — nemaju ovakih nakita. Napreduju li u svojem rastu stalaktiti odozgo, a stalagmiti odozdo, to se onda združuju u stupove, uz koje voda tekući opet dalje izlučuje sadržinu vapnenca, taložeć ga podinom špilje ili uz špiljske stijene, te čini t. zv. Sinterdecken i Wandbekleidung. Dobu starosti ovakih nakita špilja, vrlo je teško opredijeliti, i svi računi o rasezanju stalaktita i stalagmita u horizontali i verti- kali nisu vjerojatni, pošto kod stvaranja špiljskih nakita najviše odlučuju oborine i ventilacija u špiljama. Oborina imademo jedne vr godine previše, dok se dogodi, da prođe i više godina uzajamce koje oskudijevaju na oborinama. Napokon može biti i drugih razloga, da se začepe pukotine, kuda je curila voda, pa prema tome pre- stane ovakovo stvaranje špiljskih nakita. Dok nasuprot može opet doći potres, koji otvori nove pukotine i umnoža broj stalaktita i stalagmita. — Kako rekoh, teško je položiti račun o njihovoj starosti, ali po njima možemo zaključivati, u kojem se stadiju nalazi koja špilja. Mlade špilje, istom nastale ili one, koje služe kao pod- zemni reservoiri oskudijevaju ovakim nakitima, dok su starije špilje, špilje u drugom stadiju, pune ovakih nakita. Stalno opravdati starost nekojih špilja nije moguće, jer i tu vrijedi ono isto, što smo rekli za špiljske nakite. Geologija mogla bi donekle, ali ni to nije stalno, opredijeliti geološku dobu, iz koje datira ista špilja, ali pošto imamo više geoloških dobi, pa ne možemo za svaku dobu stalno opredijeliti, koji je svijet života, kao karakteristika stanovite dobe, rađala se, a koja izumirala. A. Špilje u primorju. I. Riječne špilje: Piškulićeva špilja u Novom. — II. Suhe špilje: Čarda- ruša; — Špilja na »Škveru«; — Vlaška peć; — Senjkinjica; — Špilja u Povilju; — Pijavica; — Jelenčica; — Novljanska špilja; — Špilja u Križišću (— »Skabace). Piškulićeva špilja nalazi se u gradu Novome u dvorištu gosp. gostioničara Piškulića, po komu sam je iokrstio tako. Ulaz u špilju je umjetan: 4, m. širok, a 21% m. visok. — I metar ispod povr- šine dvorišta počinju stalaktiti, koji su dosta lijepo razvijeni, te se spuštaju u raznim oblicima do površine špiljske rijeke, kojih 6—7 met. dubine, koja protiče špiljom, a utiče u more u više izvora više novljanskog kupališta i u samoj luci grada Novoga. Razina rijeke nije stalna, već raste i pada svakih šest sati kao što i more, jer stoji u direktnom savezu s morem, pa je prema tome i voda malo oslatka (oslana). Špilja je nastala uslijed korozije, i to vertikalnim i horizontalnim djelovanjem vode; najprije djelovanjem atmosferske vode u verti- kali, a istom kasnije u horizontali, kada je špilja — već gotova — postala koritom špiljske rijeke. — Tok rijeke gotovo se već ne opaža, pošto je rijeka već pri utoku svome u more, već jedino, što se tiče rasta i padanja rijeke. Isto tako i širina riječnoga korita I2 nije opažanju pristupačna, dok dubina riječnog korita na istom mjestu iznosi 7 metara. Što se tiče starosti špilje, to možemo reći, da je špilja iz sta- rije dobe, sudeći po debelim stijenama vapnenca, u kojima se nalazi, i špiljskim nakitima, te je isprva bila kao suha špilja, a istom kasnije, kadafse je rijeka u nju uvalila, postala je riječnom špiljom ; jer nema I. Riječne špilje. Piškulićeva špilja. špiljskih nakita kod riječnih špilja, kojima od prvoga početka teku- ćica protiče, pošto su pune vlage i oskudijevaju na dobroj venti- laciji, što je vrlo nuždno za postanak špiljskih nakita. — Tempe- ratura špilje je promjenljiva, pošto je uvijek otvorena, a temperaturu dobiva i od vode, koja također mijenja temperaturu kao što i more, s kojim stoji u savezu. 13 Ova je špilja slučajno otkrivena, a nije ništa drugo nego ona velika špilja, koja se prostire ispod cijeloga Bribira, kojom svakako protiče tekućica, i koja stoji u savezu sa fenomenom bribirske doline, koja je nastala uslijed slijeganja ili preloma špiljskih tavana. Ovo mnijenje potvrđuju i bezdani, koji se nalaze u bribirskoj dolini, kroz koje udara hladan zrak napolje, što je očiti znak, da je ista dolina u savezu sa riječnim špiljama. Time se obara mnijenje Grundovo o neeksistenciji špiljskih rijeka, kao i njegovih pristaša, a isto tako i mnijenje čuvenog profesora Cvijića o postanku dolina uslijed fenomena špilja. Prof. Cvijić, kako sam to u partiji »Doline« obradio, uporno niječe, da bi doline bile u savezu sa špiljama, i da bi mogle nastati uslijed preloma špiljskih tavana. U koliko je mnijenje Cvijićevo opravdano, imamo baš kod iste špilje upravo tipičan primjer doline, koja je nastala upravo uslijed preloma špiljskih stijena i tavana. Ova dolina nalazi se odmah preko puta istog gostioničara Piškulića, tako, da se upravo napadno vidi, kako su se stijene špiljskih tavana slegle, pošto se je objam špilje pri- makao u blizinu površine, te je uslijed toga uslijedio i prelom špiljskih tavana, a dolina je zadobila oblik bunarskin dolina. II. Suhe špilje. Špilja »Čardaruša«. Špilja Čardaruša nalazi se u dragi kod Kozica, I kim. od ceste, a 8 klm. od Senja, te sastoji od dviju dvorana, jedna povrh druge, otkale joj je jamačno i narod ime dao. 14 U špilju se ulazi postepeno prirodnim stepenicama, te ima dva otvora; jedan glavni otvor, kuda se ulazi, visok je do 6 met., a širok 2 met., drugi pokrajni je u prvoj dvorani, dugačak 3 met., a pò metra visok. Prva dvorana duga je 20 met., 3-—8 met. široka, a 4—6 met. visoka, te se čovjek komotno može po njoj kretati. Iz prve dvorane ide se u drugu, gotovo okomito, kroz uzak otvor: širok pò do jednog metra, a 2 met. visok. Druga je dvorana duga 16 met, I i pò do 4 metra visoka, a 3 m. široka. Profil kroz špilju »Čardarušu«. TA Snai <." .- . x = goveđi i ovčji đubar, a = prirodne stepenice. Tloris prve i druge dvorane u špilji »Čardaruši«. 15 Jedna je i druga dvorana puna govedeg i ovèjeg dubra, sloj, koji je mjestimice preko pò metra debeo. Nekada su gospodari Kozica zatvarali u doba velike žege svoje blago unutra, a još i danas planduje stoka u njima. Špilja je bez ikakovih uresa, suha i bez ikakovih špiljskih stanovnika. Nekada je služila kao korito špiljške rijeke, koja je uticala u dragu i ondje ostavila svoj detrit, kojega je staložila ispred samoga ulaza u špilju, čineći humak 10 metara dugačak, 4 m. širok, a 2 metra _ visok. Humak sastoji od valuta razne veličine i oblika, 5—20 cm. u promjeru, te pijeska, ilovače, tere rose i inih rasto- pina, što ih rijeka u svome toku čini i odnaša. Karakterističan upravo primjer pruža nam ova špilja za djelovanje i tok špiljskih rijeka, koje ponirući sve dublje, teku kroz uske pukotine, stvaraju špilje, i opet kroz uske kanale poniru u sve to veće dubine, dok nađu svoj izlaz. Dobu starosti špilje »Cardaruše« teško je opredijeliti, jer je špilja bez ikakovih uresa, a postanak njezin ima se pripisati u prvom redu koroziji, a u drugom redu eroziji tekućice, koja je njome proticala. Špilja na »Škveru« Senju. Špilja na »Škveru«, ili na starom i zapuštenom brodogradilištu grada Senja, prostire se gotovo uz razinu mora, no nije djelo mor- skoga mlata, već je nastala uslijed korozije, te je puna špiljskih nakita, osobito stalagmita, koji su prekrili cijelo dno špilje, Cine t. zv. sigaste pokrivače (Sinterdecken i Wandbekleidung). U prijašnje doba bila je špilja puno veća, te su radi većega prostora za gradnju 16 brodava mnoge stijene špilje otkinute. Prostor je u špilji, prema uporabi kod gradnje brodova, pregrađen i zatrpan, tako, da danas nije moguće cijelu špilju pregledati, koja ima tri ulaza. Dva ulaza su pristupačna, dok je treći ulaz valučem mora zasut. — Prva dvorana je čista i suha sa umjetnim ulazom; 6 met. široka, 5 m. dugačka, a 3 met. visoka. Druga je dvorana dugačka do 30 metara, široka 5—IO metara, a visoka !/,—*/, met., tako da se nije moguće ni slobodno kretati po njoj. Osim toga druga je dvorana puna špiljskih uresa, koji se mje- stimice i sastaju odozgo i odozdo, a k tome ima sva sila velikih gromača, koje se otkinuše od špiljških stijena i tavana. Uz stalaktite i stalagmite imademo u istoj dvorani crvene zemlje i ilovače, kao ostatke rastvorenih stijena vapnenca. — Treća dvorana sasma je razrušena, te se samo vide visoke stijene nekadanje špilje i ulaz, koji je u savezu sa drugom dvoranom. Ulaz je jako malen, po met. visok i širok, i nije pristupačan, pošto je zasut s valučem mora. Prolazi su iz prve u drugu dvoranu, kao i iz druge u treću, zazi- dani, tako, da nam prostor između jedne, druge i treće dvorane, koji imade u duljini do 50 metara, nije sasma poznat. Vlaška peć. Vlaška peć nalazi se četvrt sata daleko od Kozica prema Novom, a od Senja 9 kim. udaljeno u visokoj i strmoj stijeni, kojih 300 met. nad razinom mora. Pojava Vlaške peći sa svojim golemim zjalom vrlo je zanimiva, te nije ni čudo, da su već od najstarijih vremena našli u njoj prebivalište i ljudi i životinje. Veliki grčki 17 natpis, koji se nalazi uklesan u vapnencu na vrhu pecine, svjedok nam je starih grčkih kolonija po Jadranskom moru. Zubi špiljskih međeda (ursus spelaeus), koji su se našli u njoj, dokazuju, da su već u najstarija vremena ove životinje imale u njoj svoje prebiva- lište, te ju zato i ubrajamo među diluvijalne špilje. — Pita se, kako je nastala Vlaška peć? 27 2 7 x TG $i 3 27 TEE 1, È ni U, 2 7 > 7} > È AAA VALE 2 6 A TÀ G ED, nd Profil Vlaske peci po duljini. Vlaška peć djelo je korozije, a nastala je na ovaj način: Voda prolazeći kroz pukotine, prodire sve dublje u dubinu kore zemaljske djelujući pri tom vertikalno _ dok ne dođe do nepropustna sloja ili do temeljnih voda, otkale mijenja smjer svoga toka, te teče u hori- zontali. Usljed ugljične kiseline, što ju je voda sa sobom ponijela i kiseline ugljika, već zadržane u vapnencu, — rastvara vapnene stijene, stvara špilje, pri čem se objam špilje sve više proširuje, 2 18 a dno špilje ispunja se sa rastrošinom netaljivih dijelova kami kao što su tera rosa i ilovača, koje nalazimo na dnu špilje. Čim se više objam špilje proširuje prema površini, to se sve više ispunja dno špilje sa gromačama i stijenama, što se krše sa špiljskih tavana. Ovako napreduje izgradnja špilje uslijed korozije sve više i više, dok napokon ne dođe do tako tankog sloja, koji se prelomi čim nastane jača trešnja zemlje, a na površini se pomole onakva zjala, kako ih nalazimo kod Vlaške peći. Ovakovi prolomi čine više puta čitave doline bunarskoga oblika. (Vidi na strani 29.) Ovako je dakle korozijom nastala Vlaška peć, djelovanjem odozdo gore, ili drugim riječima, horizontalnim djelovanjem atmo- sferske vode u kori zemaljskoj. — Nema dvojbe, da je ovom špi- ljom nekoć tekla špiljska rijeka, koja i danas teče ispod preloma tavanskih stijena, a utiče u more niže Vlaške peći ispod razine morske, gdje imademo sa istom rijekom u savezu i morske ponore. — Tragova ove rijeke nemamo u špilji nikakovih, pošto se je uslijed preloma tavanskih stijena i pojedinih gromada kamenja, svaki trag tekućice izgubio. Ulaz u Vlašku peć vrlo je veličanstven. Veliko zjalo, visoko do 20 m. a isto toliko i široko, otvara ti podzemne dvorove. Od- mah na ulazu vidiš one gromade kamenitih stijena, što leže dolje, a vidiš i mjesto, otkale su se stropoštale. Ulaz obrasao je trnjem i kupinjem, te se jedva kroza nj provlačiš. Ulazeći u špilju osjećamo odmah veliku promjenu u temperaturi i na po tama čudno ti obu- zima dušu, spuštajući se s jedne terase na drugu sve niže i niže, dok te najednom ne poplaši jato divljih golubova, što se gnijezde u špilji u pukotinama, — i veseli te, da nisi ipak sam. Razlikujemo tri terase. Prva terasa duga je 18 m., a Io m. široka. Odavle spu- štamo se niz položinu DE kojih 2 metra, na drugu terasu EV koja je I6 m. duga, a I3 m. široka. S ove terase spuštamo se dosta strmo niz botinu VM, kojih 4 metra, na treću najdonju terasu MN. 2 m. široku, a 8 m. dugu. Druga i treća terasa pune su golubljeg gnoja, koji je mjestimice preko po met. debeo. Gnoj nalazi se na stijenama, što su se urušile sa tavana špilja. Prema tome bila bi špilja 25 m. duboka, a 8— 20 m. visoka. Spušta se pod kutem popriječno od 40°. Špilja »Senjkinjica« nalazi se više » Varoša« (predgrađe Senja) u maloj, ali ubavoj dražici među konglomeratima od vapnenca. Ovi konglomerati su rastrošina gornjih slojeva vapnenca, a ima- 19 demo ih dosta u cijeloj senjskoj dragi s jedne i s druge strane dolinskog dna, te su stari kao i senjska draga. Dražica, u kojoj se nalazi špilja »Senjkinjica« je postrana dražica senjske drage. Špilja »Senjkinjica« nastala je usljed erozije i vjetrova. Oborine, koje se salijevahu ovom dražicom, gdje se danas nalazi »Senjki- njica«, erodiraše pojedine rastrošine kami ispod konglomerata, koje još ne bijahu u krutom stanju, a k tome još pridođoše vjetrovi, koji se zadirahu u prazan prostor, te ga još više uobličiše dok je dobio oblik današnje špilje. Baš uslijed velikog tlaka vjetrova nastao je u špilji gornji otvor na tavanu, koji je nešto više od pò m. visok,“ pošto .su stijene konglomerata već vrlo erodirane. Isto tako je pò m. širok, a Ii pò m. dugačak. Špilja imade tri ulaza. Špilja »Senjkinjica«. Prvi i glavni ulaz u špilju zaraso se kupinjem; te je dug 7 m, a I—3 m. visok. Drugi ulaz udaljen je od prvoga 12 m., te sa po- sebnom dvoranom, koja je umjetno zidom pregrađena od prve dvorane, čini samostalnu špilju. Razlog, zašto je špilja zidom pre- građena jest međa dvaju susjeda, koja baš prelazi preko špilje. Treći ulaz čini prirodan most od konglomerata, %/, m. širok, a 2 i po m. velik, tako, da nema odijeljena prostora između prvoga i trećega ulaza u samoj špilji, koja se dijeli u dvije dvorane. Prva dvorana 8 m. duga, 4 m. široka, a 2—3 metra visoka — jest čista i suha, i bez ikakovih špiljskih uresa. Na dnu špilje imademo ilo- vače, koja leži na sekundarnom tlu, snešena uslijed oborina i vje- trova sa vrhova. Temperatura sa malom razlikom jednaka je * td O vanjskoj temperaturi zraka, pošto je špilja dosta otvorena, a osim toga probija svjetlo kroz tavanski otvor. Između prve i druge dvorane teče međa dvaju susjeda, te je špilja na tom mjestu prezidana. (Vidi tlocrt špilje »Senjkinjice«). Tlocrt špilje »Senjkinjice«. Druga dvorana visoka je do 3 m., 5 m. široka, a 6 m. duga. Dvorana je suha i čista, bez špiljskih uresa i dosta mračna. Dno dvorane ispunjeno je kao i kod prve dvorane ilovačom. (Vidi sliku drugoga ulaza špilje »Senjkinjice«). Treći ulaz u špilju »Senjkinjicu«. Špilja »Poviljanka« nalazi se u mjestu Povilju, sat od Novoga uz cestu, koja vodi iz Novoga u Senj, te zauzima dosta veliki pro- stor od jedne dvorane, koja je 32 m. duga, 18 m. široka, a 2—4 m. visoka, Nekada, u doba Napoleonovo, zaklonilo se je cijelo Povilje 2I u ovu Spilju od straha pred francuskom vojskom. Danas je Spilja uređena, mnogi su špiljski nakiti, kojih bijaše dosta, odstranjeni, pošto su njeki mislili povrh nje graditi kuću, a špilju upotrebiti kao pivnicu. Špilja je nastala, kao i špilja Čardaruša, korozijom u vapnencu te je prvobitno bila kao suha špilja, i urešena sa špiljskim nakitima a tek kasnije služila je kao korito špiljske rijeke, koja je njome proticala i 20 m. niže uticala u more. Tragova, koji bi odavali špilje riječne, kao valuča, pijeska i t. d., ne nalazimo u samoj špilji Poviljanki, već prema nagibu same špilje prema moru, i što je špilja sa uskim kanalom u savezu sa drugom manjom Spiljicom Špilja u Povilju kraj Novoga. tik razine morske, koja je puna valuča vapnenca, razne veličine — 6—16 cm. u promjeru, te pijeska, ilovače — možemo zaključiti, da je još do nedavno tekućica njome proticala. Danas je, kako rekoh, sve kamenje iz špilje odstranjeno radi gradnje, a dno špilje ispunjeno je sa crveno-smeđom zemljom. U špilji imademo još nešto stalagmita, dok su stalaktiti svi odstranjeni. Na zapadnoj strani špilja ponire u uski kanao, koji polazi tja do mora i svršava špiljom 3 m. dugom, 2 i pò m. širokom, a 1 i pò m. visokom, koja se nalazi u naplavini rijeke ponornice, koja je, kako sam prije spomenuo, proticala špiljom »Poviljankom <. Danas više tekućica ne protiče ovim špiljama, ali nedaleko tik uz razinu morsku i u luci Povilja, imademo svu silu izvora, koji 22 rastu i padaju kao što i more, te se može zaključivati, da ista ponornica još i danas teče, samo puno niže, pa sa više izvora utiče u more. (Vidi Fenomen hidrografije u Krasu: Izvori i vrela str. 40.). Špilja »Pijavica« nalazi se kod sv. Jelene, 2 klm. od Senja uz samu razinu mora, te je i djelo morskoga mlata, i jedna od naj- važnijih pojava naših primorskih obala. More prodrlo je duboko u kopno više od 30 m., razdijelilo se u dva rukava, koji stoje opet u savezu sa špiljama i špiljskim rijekama, te pomiješano sa slatkom vodom u obliku Vaucluse vrela izlaze ispod razine svoje, te čine t. zv. morske ponore. (Vidi: Morski ponori str. 40), koji se danas nalaze u drugom stadiju, te služe kao jednostavni izvori špiljskih Špilja »Pijavica« sa mora. rijeka. Prave morske ponore, koji još danas rade, imamoj niže Senja, po kim. daleko, tako, da se napadno vidi, kako obala ždere more, i čuje se grgljanje ponora. Ovdje se ne opažaju više ti pojavi, jer čim više morska obala ponire, tim veći tlak morske vode nastaje na obalnu crtu i na otvor špiljske rijeke. More više ne kruži u naokolo, a ponori služe kao jednostavni izvori špiljskih rijeka. Tako nalazimo pred špiljom »Pijavicom« 10 m. od obale, a 8 m. ispod razine mora, vrelo, koje izbacuje vodu. Isto tako imademo u dragi sv. Jelene, kamo se drugi ponor mora protezao, vrelo 5 m. od obale, a 6 m. ispod razine mora, koje izbacuje vodu, te služi kao jednostavan izvor špiljske rijeke. Tlocrt spilje »Pijavice« i morskih ponora. a = obala pod razinom morskom; b = kopno nad razinom morskom; c = špiljske rijeke; z = zrak u Spilji; s = zračna sisaljka; e — Vaucluse vrela ; R = razina mora. Špilja »Pijavica« nalazi se u vapnencu, a po vrh vapnenca ima- demo sloj konglomerata, koji sastoji od rastrošina vapnenih slojeva. U ovom konglomeratu nalazi se otvor više špilje, koji je 5 m. visok, a 2—4 m. širok, gdje se danas gnijezde divlji golubovi. Otvor na špilji »Pijavici«. 24 Ovaj otvor više špilje nastao je zapljuskavanjem morskoga mlata i zadiranjem vjetrova, uslijed česa se erodiraše pojedine česti u konglomeratu, dok s vremenom nije nastao otvor. Špilja pako, koja se nalazi u samom vapnencu, nastala je uslijed pukotine u vapnencu, u koju se zadiralo more, te uslijed korozije i erozije stvorilo špilju i pokrajne špilje zajedno sa špiljskim kanalima (vr. — i op.). Kasnije, kad je već špilja bila gotova, i kad su morski ponori cirkulirali, nastao je spomenuti otvor više špilje. Ovaj otvor djelovao je i na morske ponore, pošto zračna sisaljka u špiljama nije mogla u pokrajnim špiljama da dalje djeluje i usisava more, i time je cijeli | proces morskih ponora prestao. J. mm ug === = — === —c rien _— ——rr — o ——y— ——_— mem ++ = sn ea == == ne an — TEA: = —- — — im — S E RE = ic—t@@òqmq_-Ò Je I en == < == === === === == -_ LL “ v1———@— — 2. _——8 o — —— . — — — — —T — — — ——— ——— — Profil otvora u špilji »Pijavici«. Ulaz u špilju »Pijavicu« dug je 5 m., a širok 2—3 m. ali je nepristupačan sa morske strane. (Vidi tlocrt). Špilja sama duga je zajedno sa svojim kanalima prema zapadu i istoku, koliko su mjeri pristupačni do 40 m. Prostor I. (m, r, n, o) jest prvobitna Spilla; nm = 18 m,ro= 15 m. Iznad ovoga prostora (m, r, n, 0) je gore spomenuti otvor. Širina pojedinih kanala (op i vr) iznosi I—Iipom,a visina pò m. do I m. tako, da se je vrlo teško u njima kretati a moguće je to samo do neke granice, pošto su kanali na mjestima već suženi i zaruSeni, a isto tako bit će sa špiljama (II. i III), sudeći po dolinama, koje su nastale povrh njih, osobito što se tiče špilje III. gdje se u dolini pomolila špilja, kao ostatak nekada velike špilje III, koja je služila kao zračna sisaljka kod morskih ponora. Pošto su se tavanske stijene slegle, to se u konglomeratima, koji su preostali, pojavila današnja špilja »Jelenčica«, koja se 25 nalazi 50 m. daleko od špilje Pijavice: 8 m. široka, 6 duga, 3 m. visoka, a lezi tik uz drZavnu cestu, koja vodi iz Senja u Novi. Špilja je bez nakita, koji se u ovom slučaju nisu mogli ni razviti, a dno špilje pokriveno je crveno-smeđom zemljom. Kanali špilje »Pijavice« ispunjeni su s vodom do po metra dubljine, koja naravski raste i pada kao i more, s kojim je u sa- vezu. Voda je oslana, jer se mješa slatka voda sa morskom. Slatka voda dolazi sada onim istim putem, uslijed pritiska mora na obalnu crtu, kuda je nekoć uticalo more i mješalo se sa slatkom vodom t. j. morski ponori nalaze se sada u obratu svome. (Inversion der Meeresschwinde. (Vidi Knebel von: Hčhlenkunde pg. 113). Novljanska špilja. Novljanska špilja, ili kako ju je Dragutin Hirc nazvao »Za- gorska pećina«. (Vidi Hirc: Prirodni zemljopis Hrvatske pg. 705) nalazi se više novljanske kalvarije, dobar četvrt sata od Novoga tik uz samu cestu na desnu stranu. Ulaz u špilju zarasao je trnjem i kupinjem; dugačak 20 m., 5 m. visok, a 6 m. širok. Na dnu ulaza nalazimo velike kamenite gromade, koje se odvališe sa tavan- skih stijena i ilovače kao ostatak djelovanja korozije. Novljanska špilja djelo je korozije t. j. špilja, koja je nastala djelovanjem atmosferske vode u vertikali i u horizontali, i to ke- mičkim djelovanjem vode najprije na površini stvarajući dolinu, koja bijaše u savezu sa špiljom. Uslijed horizontalnog djelovanja atmosferske vode nastale su prva, druga i treća dvorana, a uslijed 26 vertikalnog djelovanja vode nastali su oni uski Spiljski kanali, kao i sam ulaz, koji stoje u savezu sa novljanskom ili bribirskom do- linom, (Vidi profil Novljanske Spilje). Iz predvorja spušta se prema istočnoj strani vrlo strmo kroz otvor, koji je 5 m. dugačak, a I m. širok, u prvu dvoranu, koja je preko 20 m. duga, 4—5 m. visoka, a 6—9 m. široka. Dno špilje pokriveno je ilovačom, a tavanske stijene spuštaju se u obliku krova, koji je pun draperija, poput mlijeka bijelih, te kratkih sta- laktita. U ovoj dvorani upada u oči pet stupova stalagmita, od kojih je treći najviši, te imade preko I m. visine. — Mimo ovih stupova ulaziš u drugu dvoranu, koja je puna špiljskih nakita sta- laktita i stalagmita, gromada vapnenih stijena, koje se urušiše sa 2 7 1 U TAR A * A+) > ; / Ž g . Profil novljanske špilje. krova špilje, tako, da se jedva provlačiš. Ova dvorana imade u duljini kojih 10—ı2 m., 3—6 m. visine, a 2—3 m. Širine. Stalan broj pojedinih dimenzija teško je ustanoviti, pošto je dvorana, kako sam spomenuo, zapremljena, a osim toga dvorana je puna gjubra od šišmiša. (Myotis myotis). Ovih šišmiša nalazimo bezbroj u trećoj dvorani, koja se poput prvog sprata uzdiže nad ostalim dvoranama. — Izlazeći iz druge dvorane provlačiš se još kroz dva manja otvora, koji vode u treću dvoranu, dok istodobno prolaziš između prvog i drugog otvora kraj trećega otvora, koji je vrlo uzak, ponire duboko i stoji u savezu sa bribirskom dolinom (kuda je, kako pripovijedaju tamošnji žitelji, pas unišao, a izišao u Bribiru). Treca dvorana uzdiže se nad ostale dvorane poput sprata; te je više okrugla oblika II m. široka, a 6 m. visoka. Tavan dvorane 27 nadvio se u obliku dome. Dno dvorane, koje se postepeno spušta prema sredini i stoji u savezu sa podzemnim špiljskim kanalom, puno je giubra od šišmiša (do pò met. debeo sloj). Ova dvorana obiluje sa špiljskim nakitima stalaktita i stalagmita razne veličine i širine. Osim ovih glavnih dvorana, kojima te put vodi od ulaza, imade još pokrajnih špiljica, dvorana manjeg promjera, i mračnih, uskih zakutaka, kojih nije moguće sve u profilu i tlocrtu prikazati. Špilja je novljanska suha špilja, koja je pravo djelo korozije, . i uslijed toga razviše se špiljski nakiti, kojih nalazimo po pojedinim dvoranama. O djelovanju i toku špiljskih rijeka nema u ovoj špilji ni traga. Temperatura špilje, ne razlikuje se kako bi se očekivalo puno od srednje godišnje temperature u okolišu Novoga, a uzrok je tomu, što špilja ima dobru ventilaciju i to između ulaza u špilju i otvora, koji se nalazi na tavanu druge dvorane. Ovaj otvor, koji je vrlo neznatan, ipak pospješuje ventilaciju špilje. Stanovnici su špilje: jazavac, šišmiš (Myotis myotis); Bathyscia Horvathi Cs. n. vr. — Troglophilus cavernosus (skakavac); — pauk; Diptere. Špilja »Skabac«. Špilja »Skabac« nalazi se na zapadnoj strani od Križišća, dobar četvrt sata u brdu »Skabac« zvanom, po komu sam i špilji ime dao. Špilja »Škabac« nastala je uslijed korozije u vapnencu, i to djelovanjem atmosferske vode u vertikali. Fenomen pukoćenja 28 (Verkarstung) vrlo je razvijen u istom području brda »Škabca« i vrlo prikladan za razvijanje kraskih oblika, kako se to očituje kod same špilje. (Vidi sliku špilje »Škabac« i njeno vanjsko obličje). Voda atmosferska, koja probija kroz ove pukotine rastvara vapnenac i stvara špilje, špiljske rukave, kako sam to već prije obrazložio, dok pri tom sve više raste objam špilje. Na ovaj način nastala je i špilja »Škabac«, koja danas zauzima vrlo veliki objam, koji se je već primakao u blizinu površine (2—5 m.), pa se može očekivati, da će naskoro uslijediti i prelom tavanskih stijena. Profil špilje »Škabac«. U profilu (vidi profil špilje »Skabac«) imade špilja oblik ljev- kaste doline, kojoj pristranci padaju pod kutom od 30", a dolinsko dno stoji u savezu sa špiljskim rukavima, koji jamačno stoje opet u savezu sa velikom drveničkom špiljom i dolinom. — Ovi rukavi danas su zabrtveni uslijed urušavanja tavanskih podova i gjubra od šišmiša, kojih imade u ovoj dvorani sva sila. U doba velikih obo- rina napuni se ovo dolinsko dno špilje vodom, što je znak, da špilja »Skabac« stoji u savezu sa drugom riječnom špiljom. Kvantum vode vrlo je neznatan, a traje najviše tri tjedna. Inače je ovo dolinsko dno špilje uvijek vlažno, tu i tamo opaža se i voda, koja se sabire u gjubru od šišmiša, a dolazi sa tavanskih stijena i pristranaka. Ispred ulaza u špilju nalazi se mala čistina, obrasla travom, otkale se pruža lijep vidik na bakarsku dolinu. Ulaz u špilju visok je 3 m, 2 i pò m. širok, 3 m. dug, a spušta se pod kutom od 15° u prvu dvoranu, koja osim ovoga glavnoga ulaza imade još pokrajni mali ulaz (pò m. širok) sa zapadne strane. 29 Špilja se dijeli u dvije dvorane. Prva dvorana; 23 m. široka, 30 m. dugačka, a II m. visoka, čista je i suha, bez špiljskih nakita, Dno dvorane pokriveno je materijalom, koji sastoji od manjih kami špiljskih tavana i stijena, a mjestimice nalazi se i ilovače. Iz prve dvorane spušta se kroz ulaz od 5 m. širine, a 3 m. visine pod kutom od 50" u drugu dvoranu, koja je vlažna i puna šišmiša. Ova dvorana naliči dolini, kako sam to malo prije spomenuo. Dolinsko dno široko je kojih 25 m., a pristranci spuštaju se pod kutom 30°—50°., i u doba velikih oborina obiluje vodom. Ova dvorana duga je do 40 m. (zračne dužine); široka 5—25 m, a visoka 4—30 m. (c d). Dno ove dvorane puno je gjubra od šišmiša, koji je mjestimice do po m. debeo. Osim toga pokriveno je dolinsko dno s gro- madama velikih kami, koje se odvališe s tavana i sa špiljskih stijena. II. Doline. Dolina; — Kotline; — Oblik i geneza kotlina; — Dioba dolina sa morfo- loškog gledišta; — Dioba dolina po genezi. Dolina je kotlina većeg ili manjeg promjera, a pristranci joj pokazuju veoma različit priklon. — Kotline su udubine. tla slične dolu, ali bez jednoličnog slaza, bez dolinskog kraja i glave, a pri- stranci, kojima su odasvud ograđene, sučeljuju se u dnu kotline, koje čini središte slazova. U Krasu imademo obilan broj ovakovih kotlina, udruženih bez ikakva reda. Razina njihova u horizontali imade dva temeljna lika: I) kružni i 2) eliptičan. Doline eliptična tlorisa više se približuju pravom dolu, dok prve, — zaobljena oblika, čine pravi kotao. Kad se više ovakovih dolina udruženo pojavljuje, nastaje kotlinast kraj -— kao što ga imamo kod postaje »Bucari«, blizu Rijeke. Kotline mogu nastati na više načina: I) pošto nestane lede- njaka, te se napadno najviše kotlina pokazuje u onim krajevima, koji su nekoć bili oleđeni; 2) uslijed vulkanskih erupcija; 3) u suš- nim prijedjelima, pošto nestane vode, 4) uslijed drobljenja slojeva i rušenja pojedinih santa; 5) uslijed jake akumulacije, koja je ogra- dila i pregradila kotline, i 6) u propustnom tlu, pošto se je izgubila voda, uz osobite klimatičke odnose. Ove kotline čine posebnu 30 kategoriju kraških kotlina. Oblici su im veoma raznovrstni, a obilje termina označuje im poseban ustroj i genezu u raznim prijedjelima. (Vidi: Dr. Gorjanovic-Kramberger: Die Karst Erscheinungen im westlichen Theile des Agramer Gebirges. — Kroatische Revue, 1882. I. H. pg. 22—32). Sa morfoloskog gledišta dijelimo doline u I. Plitičaste doline (Schüsselförmige Doline). 2. Ljevkaste doline (Trichterförmige Doline). 3. Bunarske doline. (Brunnenförmige Doline). (Vidi slijedeće Seme po Knebelu pg. 139.). Plitičaste doline su dugoljaste, položitih pristanaka, neznatne dubine, a razvitak im je simetričan. Ovakovih dolina imade sva sila u našem Krasu, te su mnoge radi svoje neznatne upravo dubine neprimjetne, te iznose u promjeru od 8—200 m. a dubine od 1—10 m., dok pristranci čine kut od 3—10 m. — (Bribirska dolina). Ljevkaste su doline razmjerno prema promjeru puno dublje, i više okrugle, a pristranci čine kut do 50". Ovakovih kotlina nala- zimo dosta udruženih kod postaje »Bucari«, koje se nižu dalje prema Dragi i Bakru. Dolina Bakra jest upravo klasičan primjer ljevkastih kotlina, koje sižu i ispod razine morske, Treći ekstreman oblik dolina su bunarske doline, slične bunaru, osovnih stijena, promjera neznatnog, dubine velike i često u svezi sa podzemnim špiljama. — I ovakovih dolina imade u našem Krasu, ali šu mnogo ređe, nego li plitičaste i ljevkaste doline. Lijep primjer bunarskih dolina imademo više Novoga na sjevero-istočnoj strani, tako, da se već s mora vidi njezino zjalo, i više sv. Jurja u Velebitu. W. von Knebl razdijelio je doline po genezi u dvije grupe: I. Die Einsturzdolinen ; 2. Durch die subäerische Abtragung entstandene Dolinen. Prve postale su posrednim djelovanjem atmosferske vode, a druge neposrednim djelovanjem vode ili uslijed korozije. — Posredno djelovanje vode očituje se time, što voda, koja prodire kroz puko- tine, stvara djelovanjem u horizontali špilje, — kojih objam biva s vremenom sve veći, dok napokon ne dođe blizu površine do tako tankog sloja, koji nije u stanju, da uzdrži težinu pritiska, te se prelomi, a na površini nastaju doline i to bunarskog oblika. — Neposredno djelovanje vode očituje se u tome, što voda uslijed korozije stvara na površini doline plitičaste i ljevkaste oblike. (Vidi Knebel: Hčhlenkunde, pg. 138, 139. 140.) 31 Cvijić protivi se tome, da bi doline mogle nastati uslijed pre- loma išpilja, jer da uopće nema nijednoga slučaja, da su doline u savezu sa špiljama, a što se tiče mase, kojom je ispunjeno dolinsko val 3 Pliticaste doline. Ljevkaste doline. > / N Bunarske doline. dno, da je od drugud došlo i naplavljeno. Ovo mnijenje Cvijicevo nije opravdano, jer imademo u našem Krasu svu silu ljevkastih i plitičastih dolina, koje su u savezu sa špiljama, i koje su baš 22 3 nastale uslijed preloma špilja. Tako n. pr. Dolina Drage, Bakra, Vinodola, Novoga — sve su to doline, koje su nastale uslijed pre- loma špilja, i koje još i danas stoje u savezu sa špiljama, a masa (razne gromade kami), kojom je ispunjeno dolinsko dno ovih dolina, nije od drugud mogla biti doplavljena, već radi veličine i težine pojedinih kami, nego je nastala opet uslijed preloma špilja. Višeputa nalazimo u špiljama cijele gromade kamenja, koje su se naslagale na dnu špilje, koja masa napreduje sve više prema površini, čim se više vapnene stijene rastvaraju i krše. Ovo kamenje i ine rastrošine pećina nisu tekućinom naplavljene, već su nastale drobljenjem špiljskih stijena i tavana. I kako špilja danomice napre- duje u svojemu objamu, tako i pojedine mase postaju sve veće, 4 PA voy . ds SRH | AB ian = £7. AE ast Dr Profil doline nastale prelomom špilje. dok napokon, uslijed preloma najgornjeg sloja, ne ispune dno do- line, koja je nastala na površini. — Nagla ova promjena, da se najednom na površini ukažu doline, gdje im prije nije ni traga bilo, biva najviše poslije jakih potresa. U franačkoj Juri imamo vrlo starih podataka, koji nam bilježe ovakove nagle promjene i postanak dolina baš usljed preloma špilja. A imademo slučajeva i u novije doba n. pr. u Kranjskoj kod Brunndorfa 1889. ; u fran- cuskoj Juri — Departement kod Leons-le Saulnier 1703., 1712, 1738, 1814, 1830. Boyd Dawkins sa Desmoyers-om tumači postanak dolina u vapnencu preloman špilja, a isto mnijenje zastupa i Martel kod Cevenna, koje doline dijele »Causses« jednu od druge. (Vidi Penck: Morphologie der Erdoberfläche pg. 282.) 33 U jednom samo slučaju nastaje dolina na površini neposrednim djelovanjem atmosferske vode. Uslijed korozije rastvara voda poje- dine kami i stvara pukotine, koje s vremenom sve više raširuje i stvara doline. — Rastvorene česti taljivih kami odnosi voda sa sobom kroz pukotine dalje, a ostavlja na dnu doline netaljive dije- love kao teru rosu i ilovaču. \ AN Profil doline nastale neposrednim djelovanjem vode na povrsini uslijed korozije. — (po Cvijicu). I ove doline, koje nastaju neposrednim rastvaranjem površine, više puta su također u savezu sa špiljama ili podzemnim rijekama i s temeljnom vodom, te čine ponor-doline, kao što imamo lijep primjer kod Drvenika, gdje utiče ponornica. Obično služe ovakovi ponori kao ušća rijeka ponornica, te se je držalo, da su i nastali uslijed tekućice. Ponori — ušća rijeka ponornica — nastaju obično uslijed zaostale vode, koja kroz pukotine probija u dubinu i stvara sve 3 34 veće pukotine ona oduzimlje tekućici, koja teče površinom sve više vode, dok se napokon pukotine ne razgrane tako, da cijela rijeka ponire, a nastaje ponor-dolina. W. von Knebel veli: na pg. 154. »Der Fluss als solcher hat somit nicht die Dolinen geschaffen, sondern die von im aus in der Tiefe sich verlierenden Sickerwasser haben es gethan«. | i Kako nastaju neposrednim djelovanjem atmosferske vode doline na površini (durch subäerische Abtragung entstandene Dolinen) neka nam razjasni Sema po prof. Cvijicu. Na ovaj način nastaju samo plitičaste i ljevkaste doline. Pliti- časte i ljevkaste doline mogu nastati i od bunarskih dolina i to na ovaj način: Uslijed erozije smanjuju se visine pristranaka, a ispunjuje dolinsko dno tako, da dolina dobije ljevkasti oblik. Napreduje li ovo ispunjavanje dolinskog dna onda nastaju napokon plitičaste doline. Za to je kod mnogih dolina teško na prvi mah odrediti njihovu genezu, što je zavelo i prof. Cvijića, da je uzeo koroziju kao glavni i jedini faktor kod stvaranja dolina, a zabacio pri tom fenomen špilja. | Postaje li promjer doline sve veci i veći, ili udružuje li se više dolina ujedno, ili se nižu jedna do druge, to nastaju dolovi, koji stoje u Krasu u neposrednom savezu sa dolinama. IV. Dolovi u Krasu. Dioba dolova; — Tektonski dolovi; — Dolovi uslijed preloma špiljskih tavana; — Dolovi u jugo-zapadnom dijelu hrvatskog Krasa. Dolovi u Krasu su uopće ređe pojave, a djelimo ih po genezi u: I. tektonske dolove i 2. u dolove, koji su postali uslijed preloma špilja i špiljskih kanala. (Durch Einsturz von Höhlenkanälen). Tektonski dolovi jesu takovi dolovi, koji nastaju uslijed stezanja zemaljske kore. Na licu zemlje nastaju velike pukotine u kojima erozija izrađuje dol i dolinski kraj. Ovakove vrsti dol je i senjska draga. | Druga, običnija vrst dolova u Krasu jesu dolovi, koji su nastali uslijed preloma špilja i špiljskih kanala. Oblik ovakovih dolova ne mora biti eliptičan ili okrugao, kao što to biva kod dolina, koje su nastale na isti način prelomom špilja, već može imati razno- 35 vrstan oblik. Dokaz njihove geneze su pojedine gromade stijena i kamenja, koje nalazimo u dolinskom dnu, kao Sto i kod dolina. No ovakovi dolovi ne nastaju najedanput već postepeno od po- jedinih dolina, koje su preteče budućem dolu, kako to izriče Knebl »Da diese Einbrüche nicht auf einmal zugleich sondern nach und: nach erfolgen, ist der Beginn der Talbildung durch die Entstehung von Dolinen gekennzeichnet. Die Einsturzdolinen sind demnach — sit venia verbo — embryonale Täler. (Höhlenkunde pg. 161.) Na ovaj način nastao je — veliki primorski dol, — koji se prostire uz morsku obalu diljem primorja od Rijeke pa do Novoga. — Najveća su dva dola u jugozapadnom dijelu hrvatskog Krasa senjska draga i veliki primorski dol. A. Senjska draga. Drage; — Senjska draga djelo korozije i erozije; — Lava vulkani; Dioba lava vulkana; — Vulkansko područje senjske drage; — Današnji oblik senjske drage; — Fizionomija dola senjske drage; — Dolinsko dno i dolinski pristranci. Dragama nazivljemo dolove, što se sučeljuju u glavnom bilu, koje je ujedno i razvođe. Drage mogu biti visoke i niske, u sredogorju ili u planinama, može biti samo po koja u cijelom lancu osamljena n. pr. senjska draga; ili se redaju u velikom broju, kao uz južnu položinu zagre- bačke gore. Senjska draga djelo je korozije i erozije. U glavi senjske drage, odmah ispod Vratnika, nalazimo pluto- ničke kami, koje izbiše na površinu prije postanka senjske drage t. zv. pukotinski ili lava vulkani. Pukotine, koje nastaju uslijed endogenih sila, sižu više puta vrlo duboko u samu koru zemaljsku, dapače tja do vulkanskog područja. Kroz ovakove prodire lava i čini t. zv. pukotinske vulkane ili lava-vulkane (Spaltenvulkane), kako ih nazivlje R. Maliet, i drži, da su prije mnogo češći bili nego u sadašnje doba. I Le Conte nalazi ih još u mlađe tercijarno doba. (Vidi Penck: Morphologie der Erdoberfläche, pg. 414. II. B.) W. von Knebel dijeli ih u dva tipa: I. Die schildformigen Lavavulkane, . 2. Die Lavadeckenergüsse. 36 Prva vrsta, Stitoliki lavavulkani, zauzimlju oveci prostor sa sta- novitom visinom, te Cine dome — glavice, a druga vrsta, lavini pokrivači (die Lavadeckenergüssse), su jednostavne crne plohe lave; prema tome, kakova je masa da li je gusta i kaši nalik tekućina, ili je rijetka i tekuća. U prvom slučaju lava vrlo polako teče i kupi se u glavice ili dome, dok u drugom slučaju lava teče poput druge tekućine i razlijeva se. K. v. Seebach nazvao je ovakove lavine gla- vice — »dom vulkani«, a Reyer označuje ih imenom »Quellkuppen« (Vidi K. v. Seebach Vorläufige Miteilungen über die typischen Verschidenheiten in Bau der Vulkane und deren Ursachen. Zeitschr. d. Deutschgeolog. Gesellsch. 1866. XVII. pg. 643). Ovakova lava znade prodrijeti vise puta i kroz kratere izumrlih vulkana, te ih u obliku čepa (Propfen) zatvori. U Islandiji zovu ovakove »dom-vul- kane« — »Dyngia« (Plur. Dyngjur, Haufen). Ovakovi Dyngjuri još su uvijek puno manji nego li nasipi rigajucih vulkana (Tuffvulkane). | Dolinsko dno senjske drage je položina razne širine i postepenog priklona, a mjestimice tako se sužuje, da zaprema korito tekućice, tako, da se od ove neposredno ispinju pristranci. Za ovakove dolove postoje posebni nazivi (Schlucht, Revineng ; fran. gorge; španj-Barauco; a po naški gudura, vododerina). Ovako suženje dolinskog dna senjske drage imademo počam od pučke škole do sv. Križa gdje se dolinsko dno proširuje, a tekućica teče u svojoj vlastitoj naplavini. Dalje od sv. Križa, pa do senjskog groblja, imademo opet vodode- rine. Kod groblja raširuje se dolinsko dno do 300 m. sve do razine morske, gdje imade širinu od prilike 500 m. U ovom prostoru nalaze se senjski vrtovi (zapušteni), a na samoj obali sa lukom starodrevni grad Uskoka—Senj. Izuzevši umjetno sprečavanje deranja tekućice u dolinskom dnu, senjska je draga normalni dol, kojemu se nagib dolinskog dna slaže sa stazom rijeke. Tekućica, koja nosi ime »Rijeka«, kila je prvobitno puno veća, a korito njeno za IO m. više, kako to do- kazuju terase, kojih nalazimo kod sv. Križa i kod senjskoga groblja. Danas teče Rijeka periodički u cijelom svom umjetnom koritu u doba jesensko i proljetno za vrijeme velikih oborina. Do sv. Križa teče Rijeka uvijek svojim prirodnim koritom, a dobiva vodu od izvora, koji izviru u glavidolu. Rijeka je danas puno manja i slabija. Kod sv. Križa ponire Rijeka u svom koritu i teče kroz špiljske kanale ispod svog umjetnog korita i ispod grada Senja, te utiče u more kod biskupije u luci. Tok ove podzemne tekućice opaža se u vlažnim stanovima na »Potoku« (glavna ulica grada Senja). 37 Osim toga nalazimo u dolinskom dnu svu silu porfirnih kami i gromača što ih je Rijeka naplavila. S jedne i s druge strane do- linskoga dna probijaju konglomerati, koji sastoje od vapnenca i porfirnih kami. Osobito se ističu konglomerati kod sv. Križa, gdje Rijeka ponire između konglomerata. | Fizionomija je dolova ponajviše ovisna o smjeru i visini pri- stranaka. Pristranci senjske drage su dosta visoki i strmi. (Vratnik 698 m., Biace 778 m., Orlovo gnijezdo 783 m.) Slaz pristrana vrlo je velik, te varira od 40°—80°. Pristranci nalaze se u vrlo erodiranom stanju, pošto su izloženi neprestanoj buri i velikim oborinama, a sastoje od vapnenca. O brazdenju slojeva ne može se govoriti, jer su slojevi vrlo rastrgani i poremećeni. Veliki primorski dol. Fizionomija i geneza velikog primorskog dola; Dioba velikog primorskog dola: 1. Novljanska dolina; 2. Drvenička dolina; 3. Bakarska dolina ; 4. Draška dolina. Veliki primorski dol prostire se u jugozapadnom dijelu hrvat- skoga Krasa, uz obalu mora od pukotine Riječine, ili od mjesta Orehovice pa sve do Novoga. Širina dola vrlo je različita, kao što i visina pristranaka. Naj- veća širina dola jest u Vinodolu, te iznosi preko 2 klm., a najmanja: je kod sv. Kuzme, između doline draške i bakarske, te iznosi kojih 100 koračaja. Isto je tako najveća visina dolinskih pristranaka u bakarskoj dolini, a najmanja u Vinodolu, t. j., kakove su vrsti doline. Veliki primorski dö sastoji od više dolina ljevkastog i pliti- častog oblika, koje se nižu jedna do druge i čine veliki primorski do. Za to i vidimo, da veliki primorski do nema pravog dolinskog slaza ni jedinstva u vodenoj žili. Svaka dolina čini zasebno hidro- grafičko područje. Ova razlika dola u horizontali i vertikali obara mnijenje dra. Guide Stachea. (Vidi: Die Eocengebiete im Inner- Krain und Istrien; Jahrbuch geol. Reichsanstalt, 1864. XIV. B.), koji je nazivao u spomenutom dijelu isti d& kao krasku pukotinu. Nu sravnimo li prave kraske pukotine kao: korito Riječine, sa velikim primorskim dolom, to ćemo naći veliku razliku u do- linskom sustavu, što ga imadu pukotine i dolovi, koji nastaju od pojedinih dolina. Uopće kod dolova, koji su nastali u nizu pojedinih dolina, kao što veliki primorski do, ne može se pravo ni govoriti o dolinskom. sistemu. Uzmemo li, da je veliki primorski dò zbilja pukotina (Gebirgs- spalte), kako to uzima Stache, onda nismo kadri rastumačiti poje- dine doline, koje se nalaze u istom dolu, fenomen Spilja i kraske hidrografije u tim dolinama, i proces, koji se pred nama dogada — propadanje ili spuštanje slojeva, kao što to nalazimo kod Bribira. Veliki primorski dò možemo razumjeti samo onda, ako ga svedemo u savez sa fenomenom špilja. Do sastoji, kako sam već prije pomenuo, od pojedinih dolina ljevkastog i plitičastog oblika, koji se je razvio s vremenom od trećeg oblika dolina t. j. bunarskih dolina. Čim se više ispunja dolinsko dno, a umanjuju uslijed korozije i erozije dolinski pristranci, to sve više dobivaju bunarske doline oblik — ljevkastih i plitičastih dolina, kao što to vidimo kod svih dolina u velikom primorskom dolu. Pristranci spomenutih dolina bili su nekada puno viši, a isto tako je bilo i dolinsko dno pojedinih dolina dublje. Doline su nastale uslijed korozije i djelovanjem atmosferske vode u horizontali u kori zemaljskoj. Uslijed korozije nastale su najprije špilje, kojih se je objam prema površini sve više i više proširivao, a isto tako i masa, koja bijaše u špiljama nagomilana ; pojedine rastrošine vapnenca kao i gromade kamenja urušenih stijena — napredovale su prema površini, dok napokon nije došlo i do preloma tavanskih stijena, a na površini ukazaše se doline, kao što ih imamo u velikom primorskom dolu: Vinodol, Drvenik, Bakar i Draga. Na ovaj samo način možemo da rastumačimo one goleme stijene kamenja, pijeska, ilovače i tere rose, što ispunjaju dolinsko dno pojedinih dolina. Ova masa nije apsolutno mogla biti naplavljena, kako to kaže Cvijić, već radi veličine i težine golemih stijena i kamenja. Ovu dakle masu, koja ispunja dolinsko dno cije- loga velikog primorskog dola možemo samo onda razumjeti, dove- demo li je u savez sa fenomenom špilja i kraskih dolina. Osim toga vidimo, kako se cijeli proces postanka velikog primorskog dola još danas obavlja. Plitičasta bribirska dolina pruža nam očevidan dokaz, kako su iste doline u velikom primorskom dolu postale, njihov savez sa špiljama i propadanje tavanskih slo- eva. Na jednoj i drugoj strani iste doline vidimo, kako se napadno spuštaju gornji slojevi velike riječne špilje, koja se prostire ispod cijeloga Bribira sve do mora. Na zapadnoj strani Bribira imademo ponora iz kojih struji hladan zrak na površinu, što dokazuje, da je sta dolina u savezu sa špiljom, i to radi hladnoće zraka — baš 39 sa riječnom špiljom, kao što je netom otkrivena u dvorištu gostio- ničara Piškulića u Novom. (Vidi: Riječne špilje, str. 11). Veliki primorski do sastoji od četiri doline: I. Novljanska dolina; 2. Drvenička dolina; 3. Bakarska dolina; 4. Draška dolina. Osim ovih glavnih dolina imamo jošte na pristrancima poje- dinih dolina drugih dolinica manjega promjera, koje su postale na isti način kao i spomenute doline. I. Novljanska dolina. Novljanska dolina, ili bolje bribirska dolina, prostire se između Gradine vrha i Novoga u duljini 5 klm., a u širini 2 klm., u obliku plitičaste doline. Dolinsko dno čini » Velo polje<, (17 m. nad morem), koje obiluje bujnom vegetacijom. Između velog polja i malog polja izbijaju pješčenjaci i konglomerati. Pješčenjaci nalaze se već na vrhu u rastvaranju, a u konglomeratima nalazimo numulitnog vap- nenca. Velike vapnene stijene, što ih nalazimo u dolinskom dnu, nastale su uslijed preloma špiljskih tavana. Na ovakovim stijenama nalazi se i grad Bribir (145 m.). Osim toga ispunjeno je dolinsko dno sa terom rosom i ilovačom. Na istočnoj strani grada Bribira kao i na zapadnoj strani, vidimo spuštanje slojeva, koje napreduje sve više, a stoji u savezu sa fenomenom špilja i postankom iste doline. U okolici Bribira imademo nekoliko ponora (bezdana), kroz koje duše hladan zrak na polje, ti stoje u savezu sa špiljama. — Slojevi brazde u svim dolinama u istom smjeru; sa istočne strane u smjeru J. Z., a sa zapadne strane u smjeru S. I. U dolini novljanskoj teče »Suha riječina«, koja utiče kod Novoga u more, a teče samo u doba velikih oborina. Korito »Suhe riječine« vrlo je plitko, a široko 2—3 m. Suha riječina sastoji od pojedinih izvora, koji poniru u njenom koritu. Samo u doba velikih oborina, kada nabuja i špiljska rijeka, koja teče špiljom ispod novljanske doline — obiluje i »Suha riječina« vodom. II. Drvenička dolina. Drvenička dolina i novljanska dolina sačinjavaju »Vinodol«, ali pošto svaka od spomenutih dolina čini za sebe posebno hidro- grafsko područje — to sam ih razdijelio i nazvao po glavnim mje- stima, koja leže u tim dolinama. 40 Drvenička dolina zove se po starom gradu Drveniku, koji se nalazi u dolinskom dnu, sagrađen na visokim stijenama (I8I m. više razine mora), koje su nastale prelomom špiljskih tavana, a prostire se od Križišća, gdje se dijeli riječni sistem bakarske doline od drveničke doline, te se stere u duljini od 16 klm., a pò do jedan i pò kim. u širini, između visokih kredinih slojeva sve do Gradine vrha, te čini oblik plitičaste doline. Sa Križišta (329 m.) spuštaju se pristranci postepeno prema dolinskom dnu kod Drvenika (118 m.). Od Drvenika, koji se strmo diže na stijenama u dolinskom dnu — prostire se dolinsko dno drveniške doline, koje se spušta u toku tekućice sve do Podsopalja Drveničkog (66 m.) u duljini od 1540 m., a u širini 560 m. Od Podsopalja Drveničkog uspinju se pristranci drveniške doline opet postepeno sve do Gradine vrha 380 m. Na jednoj i drugoj strani dolinskih pristranaka imademo pješčenjaka i konglomerata, ispod kojih probija numulitni vapnenac, kojega nalazimo uz čitavu gotovo zapadnu stranu drveniške doline, počamši od Podsopalja pa sve do gradine Badan, gdje potok Dubračina probija kredine slojeve i utiče u more. Dolina obiluje bujnom vegetacijom i mnoštvom manjih dolinica, sa promjerom 5—7 m., koje su nastale usljed korozije na površini, a nekoje stoje u savezu i sa špiljama. Kod Triblja nalazimo Vaucluse-vrelo ponornice Ličanke, koja teče samo u doba velikih oborina. Vaucluse-vrelo nalazi se u maloj dražici, trnjem i živicom obraslo; širina vrela iznosi 3 m. u promjeru. III. Bakarska dolina. Bakarska dolina prostire se između sv. Kuzme 206 m. i Kri- žišća u duljini od 8 klm., a u širini 2 i po kim, te čini oblik ljevkaste doline. Pristranci s jedne i s druge strane spuštaju se prema dolinskom dnu dosta strmo, a samo dolinsko dno nalazi se ispod razine morske. Na jednoj i drugoj strani dolinskih pristranaka tik uz razinu mora nalazimo velike stijene, koje su nastale uslijed pre- loma špiljskih tavana, na kojima danas leži grad Bakar, a nasuprot njemu Bakarac. Pristranci od sv. Kuzme pa do Bakra jesu goli i dosta pusti, dok pristranci od Bakarca do Križišća obiluju već bujnijom vegetacijom. Pristranci ovi obiluju manjim dolinicama, kao Sto smo ih nalazili i u ostalih dolina, neznatnog promjera, a na- stale su uslijed korozije. 41 Odmah vise Bakarca, na samoj cesti izbijaju konglomerati, koji imadu u sebi i numulitnog vapnenca. Terasa konglomerata prostire se od Križišća pa sve do Bakarca, koja je pokrivena ilovačom i terom rosom, te obiluje bujnom vegetacijom. Između konglomerata probijaju mjestimice slojevi pješčenjaka. Bakarska dolina otvorena je prema moru, a otvor ovaj nastao je na isti način, kao što i sama dolina. IV. Dolina Drage. Dolina Drage prostire se u zavojitom obliku od zapada prema jugo-istoku — od Orehovice pa do sv. Kuzme, između str- mih pristranaka kredinog vapnenca, te čini oblik ljevkaste doline, no ne sa tako dubokim dnom kao što je bakarska dolina. Dolinsko dno, koje je ispunjeno ilovačom i smeđo-crvenom zemljom, te obi- luje bujnom vegetacijom, protiče potok Martinčica, koji probijajuć slojeve vapnenca, utiče prema jugu u more. Ovaj otvor draške doline sa morem nastao je na isti način kao i sama dolina, uslijed preloma špiljskih tavana. U samom dolinskom dnu imademo ponora, koji stoje u savezu sa špiljama. Ponori ovi imadu u promjeru 2 m., a u doba velikih oborina slijeva se voda u njih. V. Fenomen hidrografije u Krasu. Geneza fenomena kraske hidrografije; — Mnijenja starijih i mlađih geo- grafa; — Dioba kraskih voda; — Grundova i Knebelova teorija o genezi fenomena kraske hidrografije. (Izvori u Krasu i morski ponori; — Grundova i Knebelova teorija o kraskim izvorima; — Morski ponori ; —: Mouson; — Fouque;'— Wiebel; — Knebel). U fenomen Krasa spadaju također i fenomenalni oblici kraske hidrografije, koji su vrlo raznovrsni u Krasu, te čine posoban fenomen kraske hidrografije. -- Kako se razvio fenomen kraske hidrografije ? Ovo pitanje do sada najbolje obradiše Dr. Alfred Grund: Die Karsthydrographie, pg. 171.—200. i W. von Knebel: Höhlenkunde, pg. 89.—116., — koji se u mnijenju glede feno- mena kraske hidrografije vrlo razilaze. W. von Knebel zastupa mnijenje donekle starijih geografa, dok Grund osniva posebnu svoju 42 »Grundovu« teoriju te veli; »Im Karst ist jedoch nicht der Fluss die Ursache aller hydrographischen Erscheinungen, sondern die Quelle«, (Ibd. pg. 171.). Knebel uzima špiljske rijeke (Höhlenflüsse) kao glavni stvarajući faktor fenomena kraske hidrografije, a Grund, na temelju svojih študija u zapadnoj Bosni, izvodi fenomen kraske hidrografije djelovanjem kraskih voda. Grund naime dijeli vode u Krasu na dvije zone: donja i gornja. Donja zona — das stagni- rende Grundwasser, jest voda, koja se nalazi u velikoj dubini i miruje; gornja zona, jest voda, koja neprestano teče i opskrbljuje vrela s vodom, te ju naziva za razliku od prve »Karstwasser«. Ova razdioba isčezava samo u dolinama, koje su vrlo duboke. Grund odlučno pobija mnijenje o špiljskim rijekama, a uza nj pristaju i drugi stručnjaci, a medju njima i A. Penck. (Vidi A Penck: Über das Karstphinomen, Wien 1904. Vorträge d. Wiener Ver- breitung naturwiss. Kentnisse Heft 1.). Grund pobija dokaz starijih geografa uslijed bojadisanja rijeka, te veli, da uopće nema nijednog slučaja, kojim bi se uslijed boja- disanja mogle dokazati špiljske rijeke. Kao najbolji dokaz za svoju teoriju, uzima on vodostaj u dolina poslije oborina, koji stoji još poslije oborina 2—4 tjedna te veli: »Diese lange Verspätung der Karstwasserstinde ist jedenfalls der beste Beweis dagegen, dass die Inundationenen nicht einfach Flussüberschwemmungen mit unzu- reichenden Abflusz — den ein solches Hochwasser fliesst doch in einigen Tagen, höchstens einer Woche ab —, sondern Grundwasser- schwankungen sind, denn auf der übrigen Erde ist der langsame, verspätete Rhytmus der Grundwasserschwankungen längst bekannt«. (Grund: die Karsthydrographie, pg. 175). Ovaj najbolji dokaz Grundove teorije nije opravdan, jer imamo u našem Krasu dosta dolina, koje su u savezu sa ponorima i špiljama, gdje bi mogla voda lako da otiče, pa ipak bivaju poplave za vrijeme velikih oborina, te traju po dva — tri tjedna, jer nisu ni korita špiljskih rijeka tako velika, da mogu svu vodu najednom da progutaju. Da opstoje ovakove rijeke, i da voda, koja prolazi podzemnim koritima, teče dosta polako, te se je baš sa bojadisanjem već više puta dokazalo, o čemu nema već nikakove dvojbe. Dok Grund dokazuje svoju teoriju kraskih voda, dotle se Knebel bori za teoriju špiljskih rijeka, te nastoji uslijed djelovanja špiljskih rijeka da rastumači sve fenomenalne oblike kraske hidro- grafije, te kaže: Alle in echten Karstgebieten gemachten Beobach- 43 tungen weisen daraufhin, dass dem Höhlenphänomen in der Frage nach der Lösung der schwierigen hydrographischen Probleme des Karstes der erste Platz eingeräumt werden muss. (Knebel: Höhlen- kunde, pg. 100.). | No, uzmemo li u obzir genezu Spiljskih rijeka, to vidimo, da su one u direktnom savezu sa temeljnim vodama (Grundwasser), dok opet vrela, izvori, vaucluse i morski ponori (Meeresschwinden), stoje opet u direktnoj svezi sa rijekama ponornicama i sa špiljama. Prema tomu možemo reći, da fenomen hydrografije u Krasu ne ovisi samo o kraskim vodama, nego također i o špiljskim rije- kama i o fenomenu špilja. Izvori u Krasu (morski ponori). U jugo-zapadnom dijelu hrvatskoga Krasa nalazimo svu silu izvora; jedni izviru ispod, a drugi iznad razine morske, te zapremaju važan dio u fenomenu kraske hydrografije. Do sada se polagala mala važnost na ove izvore, te zato imamo i malo opažanja ovakih izvora, osobito s obzirom na njihov vodostaj. — Pita se sada, kako nastaju ovakovi izvori? — zašto jedni izviru ispod razine morske, a drugi iznad razine morske, i kakovu važnost imadu ovakovi izvori u fenomenu Krasa? Grund tumači izvore u Krasu na temelju kraskih voda, koje nastoje da izađu napolje, te sve izvore, bilo one male izvore ili pako vrela rijeka ponornica, — zove jednim imenom > Vaucluse- quellen«, i nastoji, da sve na jedan te isti način protumači. On uzima kao glavni uzrok kraskih vrela i izvora — kraske vode, koje otiču; jedne izlaze ispod razine morske, a druge iznad razine morske, više puta i u visini više stotina metara. Grund nam ne tumači, zašto jedni izviru baš ispod razine _ morske, gdje moraju, da svladavaju pritisak mora, dok bi sasvim mirno mogli izvirati iznad razine mora, u istom niveauu sa razinom kraskih voda. Knebel pobija odrešito mnijenje Grundovo, te dopušta samo u jednom slučaju izvore ispod razine morske i to, ako bi naime obala sastojala od tvrde nepropustne kami, te bi izvori imali tražiti izlaz svoj dublje ispod nepropustnih slojeva. Pošto je ovaj slučaj vrlo rijedak, veli on, ne vrijedi ni tvrdnja Grundova o izvorima, te nastoji, da protumači sve izvore i vrela na temelju špiljskih rijeka, (Höhlenflüsse), koje poniru sve dublje i dublje, stvarajući 44 pri tom uslijed korozije nove kanale i špilje. Pošto ovakove rijeke, koje imadu vrlo velik pad, protičući kroz podzemne kanale i špilje, imadu i velik pritisak, da mogu odoljeti pritisku mora. Uzmemo li u obzir one sasma neznatne izvorčiće, što ih na- lazimo u Krasu, koji daju vrlo neznatnu količinu vode, ne možemo reći, da su to izvori špiljskih rijeka i prema tome teorija Knebelova ne bi bila opravdana za sve slučajeve kraskih izvora. Isto tako nije ni Grundova teorija opravdana u onom slučaju, da bi pojedina vrela i izvori bili u stanju, da svladaju, više puta upravo golem pritisak mora na obalnu crtu. Imade dakle izvora u Krasu, koji nastaju oticanjem temeljnih voda kroz podzemne pukotine, te ne moraju biti u istom niveauu sa razinom temeljnih voda — no većina izvora, osobito izvora ispod razine morske, postaje djelovanjem špiljskih rijeka, te stoji u savezu sa fenomenom špilja. Nadalje su mnoga vrela, što ih danas nalazimo ispod ra- zine morske, izvirala nekoć iznad razine morske na površini, te su uslijed poniranja zemaljske kore i obale, došla pod razinu morsku, gdje i dalje izviru. Ova vrela i izvori, koji izviru ispod razine morske, stoje u savezu sa špiljskim rijekama i špiljama, jer inače ne bi bili u stanju, da odole tlaku mora na obalnu crtu. ‚Od ovakovih izvora, koji poniranjem spanu pod razinu mora, nastaju morski ponori (Meeresschwinden). Morski su ponori takova obalna mjesta, gdje more poput rijeke teče u obalu. Obale žderu more i vraćaju ga natrag, i taj proces obavlja se vrteć neprestano. Ovo su vrlo rijetki pojavi, a pojavljuju se samo u pravim kraskim obalama. Kod nas u Hrvatskom Primorju imamo dva takova slučaja morskih ponora; jedan između Senja i sv. Jurja, a drugi između Senja i Novoga. Jedan je i drugi od Senja udaljen I i pò kim. Kod prvoga čuje se poslije svake druge do četvrte minute grgljanje zraka, što ga more istiskuje iz špilje, u koju utiče tako, da to grgljanje, koje traje 2—3 sekunde, čini u prvi mah čudan utisak na slušaoca. — Drugi pojav morskih ponora jest kod špilje »Pijavice«, ali već u drugom stadiju, gdje je pritisak mora na obalnu crtu već tako velik, da otvor špiljske rijeke služi kao jednostavni izvor. | Ovaj pojav našao je svu silu raznih tumačenja, a mnogi ga ostaviše kao zagonetan i neriješen. 46 Mouson tumači to na ovaj način: More prodire kroz pukotine u dubinu zemlje, gdje vlada veća temperatura. Tu se voda ugrije, te se topla i lakša voda diže gore, hladna i teža voda, koja pridolazi, pada dolje i tako nastaje strujanje u okrugu. Fouque kaže, da nije zemaljska toplina uzrok dizanju vode, nego priticanje slatke, a specifično lakše vode, koja se miješa sa slanom vodom. Slana voda, specifično teža, pada u dubinu, a slatka specifično lakša, diže se gore. — Fouqueova teorija već je puno dalje pokročila od Mousonove, samo je pitanje, zašto morska voda struji u područje slatke vode. Na ovo pitanje odgovara nam Wiebel. Wiebel tumači priticanje morske vode uslijed usisavanja (Saug- wirkung), izvornih rijeka (Quellsströmen). Wiebelovu teoriju prisvaja i Knebel, koji ju ujedno spaja sa fenomenom špilja. (Vidi popriječan profil morskih ponora po Knebelu: Höhlenkunde, pg. III.). U prostoru Z. nalazi se zrak, koji dolazi kroz pukotine u zemlji. Špiljska rijeka Š. R. povuče uslijed svoga toka i zrak Z. iz špilje u sebe i razrijedi ga, te tako nastane zračna sisaljka, a more pro- vali u područje razrijeđena zraka. Uslijed velikog pritiska rađa se ona sila, kojom špiljska rijeka odoljeva tlaku mora i obavlja kru- ženje morske vode. Nastane li otvor na špiljskim tavanima, to prestaje i djelo- vanje sisaljke. Ponire li isto tako morska obala, te nastane veći pritisak mora na obalnu crtu — to prestaje i djelovanje morskih ponora. Drugim riječima -— morski ponori dolaze u drugotni stadij, a špiljske rijeke služe kao jednostavni izvori (Inversion der Meeres- schwinde) — kao što to nalazimo kod špilje »Pijavice«. Stjepan Vuksan. Izvjesce o ekskurzijama poduzetim u ljetu godine 1908. u svrhu sakupljanja zivog biljnog materijala za kr. sveucilisni botanicki vrt u Zagrebu. Već nazad više godina posjećujem rado, kadgod mi to prilike dopuste, naš romantični Gorski kotar, i to osobito ubavu Fužinu, rodno mjesto mog rano preminulog oca. Krasote prirode zanimale su me uvijek, pa već kao gimnazijalac, da ih se što više naužijem, obađoh sve znatnije bregove fužinske okoline. Kašnje, došavši na sveučilište i posvetivši se studiju prirodnih nauka, napose botanici, s jednakom voljom ali većim razumijevanjem pregnuh oko izuča- vanja prirodnih krasota Gorskoga kotara, napose okoline fužinske, pa kao plod toga izučavanja ugleda godine 1904. u »Nastavnom vjesniku« svijetlo moja inauguralna disertacija: »Fužinski kraj u fi- togeografskom pogledu«. Već tada, kad sam gledao ono prekrasno bilje, što ga je božica Flora u Gorskome kotaru, kao nigdje drugdje u našoj domovini, upravo raskošno razasula, nikla je u meni vruća želja, da ga presadim u kr. sveučilišni botanički vrt, pa da s njim i drugi naslađuju svoje oči te ga izučavaju, nu materijalne prilike ili bolje reći neprilike ne dozvoliše tako skoro realizaciju moje vruće želje. Tek ove godine, kad je visoka kr. zemaljska vlada, odio za bogoštovlje i nastavu, svojom naredbom od 23. svibnja 1908. br. 10130 u svrhu sakupljanja živog biljnog materijala po Hrvatskoj i Slavoniji izvjesnu svotu novaca opredijelila i potpisa- nome izvršenje rečene zadaće povjerila, mogla se moja davna želja realizovati. Ja se sporazumih odmah sa predstojnikom kr. sveuči- lišnog botaničko-fiziološkog zavoda i botaničkog vrta profesorom drom. Antunom Heinzom, da u svrhu sakupljanja živog biljnog materijala poduzmem ove godine ekskurzije po Gorskome kotaru, zagrebačkoj, te samoborskoj okolini. Pošto je visoka kr. zemaljska vlada, odio za bogoštovlje i nastavu, svojom naredbom od 24. srpnja 1908. br. 15881 tu osnovu eskurzija odobrila, to ja mogoh iste odmah koncem mjeseca srpnja u rečenu svrhu poduzeti. 48 Prije negoli odoh u Gorski kotar, napravih ekskurziju u Pod- sused, čija je okolina zanimljiva ne samo zbog svoje fosilne, već i zbog recentne flore, jer ima nekoliko prerijetkih biljaka iz naše flore. Zadovoljan sa rezultatom svoje ekskurzije u Podsused, u čijoj oko- lini sabrah oko 20 biljnih vrsta, među njima i nekoliko ređih za našu floru, otputih se dne 2. kolovoza u našu Švicu, Gorski kotar, gdje kao ishodište svojih ekskurzija odabrah Fužinu. U Gorskome kotaru zadržah se do 15. kolovoza neumorno svaki dan sabiruci bilje, pa prođoh u njem u tom razdoblju preko 260 km. Bilja sa- kupih najviše po vrhovima bregova, i to s razloga, što je u dolo- vima i po obroncima bregova bila košnja već obavljena. Od bre- gova posjetio sam ove: Tuhobić (1106 m.); Veliku Viševicu (1428 m.), koja je najviši brijeg bitorajskog sklopa, a i fužinske okoline; Burni Bitoraj (1385 m.); Kostajnovicu (1024 m.); Veliki Risnjak (1528 m.), zanimljiv svojim bogatstvom alpinskih biljaka; Tičjak (816 m.) i rastrgani Medveđak (1027 m.), na koji se vrlo teško uzlazi, jer je pravog kraskog značaja. U Gorskome kotaru sabrah dosta rijetkog i za našu floru značajnog bilja, kako će se to razabrati iz popisa sakupljenog bilja. Vrativši se u Zagreb obađoh u zagre- bačkoj okolini među ostalim poimence ova mjesta: Vrabče, Vra- bečku goru, Mirogoj, Kameniti stol, Banjšćak, dolje kod Gračana, Gračane, Rebro, Gračec, Bliznečki dol i Adolfovac u zagrebačkoj gori, dok u samoborskoj okolini sabirah osobito u Rudarskoj dragi, kojom se uputih i na Veliki Oštrc (753 m.). U zagrebačkoj okolini sabrah većinu za njezinu vegetaciju značajnih biljaka, dok u samo- borskoj okolini (osobito u Rudarskoj dragi) sabrah i nekoliko ređih biljaka za našu floru. Prije nego li prijeđem na popis sakupljenih biljaka, u kom su one poređane po Englero vu sustavu, treba, da kažem nekoliko riječi o svrsi i važnosti kulture naših domaćih biljaka, te da nado- vežem nekoliko riječi i o postupku s biljkama na ekskurzijama, pri transportu i presađivanju u vrt. Razlozi, koji za takvu kulturu govore, su mnogostruki. Za mnoge prijatelje biljaka visina, poimence alpinskog bilja, je ugodno. ako mogu isto tako lagodno i u nižim položajima gledati, te se s njim naslađivati i izučavati ga, pa je to često uvjet za uređenje alpinskih nasada. Mnogi »botanički invalid«, kako bi ga slavni Kerner nazvao (isp. Kernera, Die Cultur der Alpenpflanzen. Innsbruck, 1864. Str. 1.), želio bi u svojim starim danima, kada 49 ga već ostaviše hitre noge, pa mu ne dopuštaju gledati vegetacijoni pokrov vrhova visokih gora u prirodi, gledati isti u svom vrtu. Pogled na biljke visina sjetit će ga prošlih vremena, kada se je on uspinjao na vrhove visokih bregova, da tamo gleda nepoznato mu bilje, i da kruži pogledom po dalekom svijetu. Botanik od zanata može na kultiviranom bilju, koje inače u prirodi može tek površno promatrati, jer ga tamo često samo u jednoj fazi razvitka zateče, sve stepene godišnjeg životnog cikla, od klicanja i pupanja sve do padanja lišća i zrelosti ploda slijediti. On može s njim pokuse u svrhu promjene oblika praviti, pa će do- skora opaziti, kako mu se bogato polje istraživanja i u tom smjeru još otvara. Treba, da sjetim samo na pokuse i opažanja Rege- lova, pod čijim se rukama Moehringia polygonoides u Moehringia muscosa, Plantago alpina u Plantago montana, te Sagina saxatilis u Sagina procumbens promijeniše, i na opažanja Rochelova, u čijem se vrtu iz Juniperus nana pomalo Juniperus communis razvio. Pribilježim li još i ne spominjući novijih pokusa De Vriesovih, Bonnierovih, Sadebeckovih i nekih drugih, da je Kerner u botaničkom vrtu sveučilišta u Innsbrucku vidio, kako se mijenja Artemisia nana u Artemisia campestris, Aster alpinus u Aster amellus, Senecio incanus u Senecio carniolicus, Potentilla micrantha u Potentilla Fragariastrum i Potentilla frigida u Potentilla gran- diflora, to sam time dovoljno dokazao važnost kulturnih pokusa sa biljem, pa stoga s pravom primjećuje Kerner (isp. 1 c, p. 2.), da ćemo s tim pokusima napokon dosta znatan broj onih raslina, koje danas nastanjuju naše ravnice, moći dovesti u bliže odnose k biljkama obližnjeg visokog gorja, te moći tako važne pri- loge za istoriju našega modernog biljnog svijeta pružiti. Pored ove perspektive na rezultate za morfologiju, siste- matiku i istoriju biljnog svijeta otvara se kulturom bilja još i izgled na opažanja u fenološkom pogledu. Osobitu važnost ima kultura bilja i za biljnu geografiju, i to poimence za praktičnu prikazbu biljnogeografskih prilika u botaničkim vrtovima. Na uskom prostoru dade se naime sa malim sredstvima u svakom vrtu promjenu biljnog saga u različnim vi- sinskim regijama prikazati i s tim istodobno sliku analogne izmjene u različnim zonama naše zemlje u malom razviti. Budući da se većina biljaka samo vrlo teško od sjemenki i od sađenica dadu uzgojiti, pa je taj postupak i dugotrajniji, to sam 4 50 ja nastojao vise oko toga, da izrasle za cvatnju sposobne primjerke sabirem. Sa biljkama trebalo je na ekskurzijama, isto tako pri za- matanju i otpremi na osobit način postupati. Kusati ću ovdje ukratko svoj postupak pri tom opisati. Moguce ce taj opis biti kome od koristi, koji bi htio kojom lijepom biljkom iz naše flore svoj cvijetnjak uresiti. | Ako i jest za sabiranje živih biljaka po same biljke najzgod- nije vrijeme druga polovina mjeseca kolovoza ili mjesec rujan, to su međutim mjestimice za naše prilike ti mjeseci u toliko nezgodni, što su tada naše, osobito gorske, livade pokošene, pa je stoga sa takvih staništa sabiranje bilja otegoceno, da ne rečem prečesto upravo nemoguće. U drugoj polovini kolovoza i u mjesecu rujnu ljetna je žega popustila, pa bi i za to zgodnije bilo sabiranje bilja u tim mjesecima. Budući da je velik dio bilja koncem kolovoza i u mjesecu rujnu već ocvao, to se naravski pretpostavlja, da onaj, koji u to vrijeme sabire živo bilje, biljne vrste i inače, a ne samo dok cvatu, dobro pozna i lahko znade da ih nađe. U ostalom nije najveće zlo (za naše prilike mjestimice, osobito u gorskim kraje- vima, i bolje), ako se sabiranje živog bilja započne kojeg prijašnjeg mjeseca; samo treba tada zamatanje s dvostrukom opreznoscu obavljati, a sakupljavanja se sjemenja obično valja odreći. Kod sabiranja živog bilja nije ništa gorega, negoli ako našu pažnju obratimo na vrlo velike i stare primjerke, budući da baš ovi kod potonje kulture u vrtu najlakše propadaju. Najbolje je iza- birati mlade, snažne, upravo za cvatnju dozrele primjerke, i to — kako se samo sobom razumije — sa mjesta, gdje se dade sve kor- jenje po mogućnosti neoštećeno izvaditi. Kod mnogih vrsta, koje u raspuklinama pećina rastu, kao što u nas na pr. na Risnjaku Pe- dicularis verticillata i sličnih, u pravilu ćemo se toga morati odreći, ali ondje, gdje se može izabirati između bujnih primjeraka u ras- puklinama i kržljavih, gdje drugdje, treba rađe odabrati potonje, ako ni izdaleka nijesu onako zamamljivi kao prvi. Neke vrste, osobito neke alpinske vrste od roda Gentiana, sve vrste Euphrasia, Saussurea, Lycopodium, nadalje alpinske Orchi- daceae, Pedicularis i još neke druge ne podnose dobro, ako nji- hovo korjenje lišimo sasvim zemlje, pa zato moramo ove zajedno s grudom zemlje, u kojoj su zakorjenjene, iskopati, te odmah u mahovinu zamotati i svezati, pa u tom ovoju otposlati i na mjestu određenja zajedno sa grudom zemlje zasaditi. Budući da je kod SI tog postupka gotovo neizbježivo, da pored biljaka, koje smo mi pred očima imali, još i neke druge vrste budu iskopane, te ove potonje dapače onda, kada mislimo, da smo ih posve odstranili, u pojedinim podzemnim dijelovima u grudi zemlje sačuvane ostanu, pa naknadno izrastu i moguće baš one vrste, koje kultivirati na- kanismo, prerastu i istisnu, to je potrebno prije spomenute biljke, koje su sa svojom grudom zemlje u vrt presađene, osobitom pomnjom nadzirati i svakoga nepozvano izraslog susjeda smjesta iščupavši ili odrezavši iskorijeniti. Sve ostale vrste može se nasuprot bez brige od zemlje oči- stiti i bez grude zemlje oko korjenja otposlati. Za ove se brižno očišćenje dapače samo preporučuje, jer ne učini li se to, i posade li se biljke sa grudom zemlje, što se drži korjenja, u vrt, to se po javljuju u nasadu tako brojni nepozvani gosti i nastaje takav metež šarolikih biljaka, što međusobno rastu, da se kod nešto opsežnije plantaže pojedine rasline ne mogu više dobro nadzirati i eti- ketirati. Za transport određene vrste budu odmah na mjestu, gdje su iskopane, u vlažnu mahovinu zamotane i, čim je moguće, sa svježom izvornom ili potočnom vodom umjereno poškropljene. Trebaju li one dalje putovati, to je najshodnije, materijal, koji treba odposlati prije sortirati i baš toliko malih omota učiniti, koliko smo vrsta . sabrali. Primjerci svake vrste budu tada sve do korjenova vrata u vlažnu mahovinu zamotani i sa likom svezani; lišće i stabljika mo- raju nasuprot iz klupke mahovine slobodno stršiti. Tako spremljeni omoti budu tada u sanduke ili pletene košare, među suhom ma- hovinom ili suhim bukovim lišćem na taj način razastrti, da lišće i stabljike jednog omota ne leže neposredno na vlažnim klupkama mahovine ostalih omota. Imamo li pri ruci mah tresetnjak (Sphagnum), koji sam ja i u Gorskom kotaru, gdje na tresetnjastom tlu u oko- lini fužinskoj obilno dolazi, upotrebljavao, to nam je bezuvjetno predpostaviti svakoj drugoj mahovini kao materijalu za zamatanje; ipak se treba tada pobrinuti za to, da samo one klupke maha tre- setnjaka, što korjenje zamataju, budu navlažene, te da one par- tije mahovine, koje su među pojedinim omotima, prije s rukama dobro istisnemo ili na suncu osušimo. Ako je broj biljaka, koje nam je otposlati, veći, to ne smijemo zanemariti, između pojedinih slo- jeva omota umetnuti smrekove grane, jer će se time zapriječiti međusobni pritisak omota i da biljke ne zaplijesne. Ovdje mi je * 52 spomenuti još i to, da omašnije trajne zeleni treba prije otposlanja primjereno podrezati i veće lišće otstraniti., Kod spomenutog postupka, koji i za raspošiljanje kultiviranog bilja vrijedi, možemo biti sjegurni, da će biljke tako bez uštrba i višednevno putovanje izdržati; dakako, da ćemo pojedine neznatne gubitke uvijek imati prilike konstatovati, ali zacijelo najmanje pri netom opisanom postupku. Sa duljega transporta prispjele biljke treba što brže moguće riješiti njihovih omota, na zasjenjenom mjestu po svježoj mahovini razastrti i tamo hladnom vodom dobro poškropljene pol dana ili jednu noć ostaviti ležati. Vršci se korjenja tada oštrim nožem odrežu, a biljke se posade u lonce. SS Q\ wm $Rw%n - 20. Popis sakupljenog bilja. Fam. Polypodiaceae. . Cystopteris montana (Lam.) Bernh. — Gorski kotar (Lokve). . Polystichum lonchitis (L.) Roth. — Gorski kotar (Špičunjak). . Blechnum spicant (L.) Roth. — Gorski kotar (Vrh Kostajnovica). . Asplenium trichomanes L. — Zagrebačka okolina (Podsused). . A. viride Huds. — Gorski kotar (Tuhobić). A. ruta muraria L. — Zagrebačka okolina (Podsused). . Scolopendrium vulgare Sm — Zagrebačka okolina (Podsused). . Polypodium vulgare L. — Gorski kotar (Medveđak). Fam. Gramineae. . Andropogon ischaemum L. — Zagrebačka okolina (Gračec). . Cynodon dactylon (L.) Pers. — Samobor. Fam. Liliaceae. . Veratrum nigrum L. — Gorski kotar (Tuhobić). . Streptopus amplexifolius (L). DC. — Gorski kotar (Golu- binjak kod Lokava). x . Anthericum ramosum L. — Samoborska okolina ‚(Rudarska draga). . Allium ochroleucum W. K. — Gorski kotar (Tjemenica Vel. ViSevice). . A. carinatum L. — Gorski kotar (Dolina Ličanke kod Fužine). . Majanthemum bifolium (L.) Schmidt. — Gorski kotar (Golu- binjak kod Lokava). . Polygonatum multiflorum (L.) All. — Samoborska okolina (Rudarska draga). . Paris quadrifolia L. — Gorski kotar (Golubinjak kod Lokava). . Ruscus aculeatus L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Fam. Dioscoreaceae. Tamus communis L. — Zagrebačka okolina (Podsused). 54 21. 22. 23 24. DO. 26. 27: 28. 29. 30. Sn 32. 33. 34. 35. 36. 37- 38. 39. 40. 41. A2. 43. Fam. fridaceae. Iris germanica L. -— Samoborska okolina (Oštre). Fam. Caryophyllaceae, Silene saxifraga L. — Gorski kotar (Veliki Risnjak). Dianthus monspessulanus L. — Gorski kotar (Tuhobić). Saponaria officinalis L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). Fam. Ranuneulaceae. Helleborus macranthus Freyn. —- Samoborska okolina. (Rudarska draga). Aconitum napellus L. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). A. vulparia Rchb. — Zagrebačka okolina (Podsused). Anemone hepatica L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Clematis alpina (L.) Mill. — Gorski kotar (Golubinjak kod Lokava). Fam. Berberidaceae. Epimedium alpinum L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Fam. Papaveraceae. Corydalis ochroleuca Koch. — Gorski kotar (Tuhobić). Fam. Cruciferae. Lepidium ruderale L. — Zagrebačka okolina (Vrabée). Cardamine trifolia L. — Gorski kotar (Golubinjak kod Lo- kava). Lunaria rediviva L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Arabis alpina L. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). Kernera saxatilis (L.) Rchb. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). Peltaria alliacea L. — Gorski kotar (Tuhobić). Fam. Resedaceae. Reseda lutea L. — Zagrebačka okolina (Gračec). Fam. Saxifragaceae. Saxifraga cuneifolia L. — Zagrebačka okolina (Podsused). S. aizoon Iacq. — Gorski kotar (Tuhobić). Ribes alpinum L. — Gorski kotar. (Tuhobić). Parnassia palustris L. — Gorski kotar (Risnjak). Fam. Rosaceae. Aruncus silvester Kostel. — Zagrebačka okolina (Podsused). bI. 62. 55 Fam. Leguminosae. . Anthyllis affinis Britt. — Zagrebačka okolina (Rebro). . Lotus corniculatus L. — Zagrebačka okolina (Rebro). . Galega officinalis L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). . Coronilla varia L. — Zagrebačka okolina (Kameniti stol). . Lathyrus tuberosus L. — Zagrebačka okolina (Kameniti stol). Fam. Polygalaceae. . Polygala vulgaris L. — Zagrebačka okolina (Rebro). Fam. Euphorbiaceae. . Euphorbia cyparissias L. — Zagrebačka okolina (Vrabce). Fam. Aquifoltaceae. . Ilex aquifolium L. — Samoborska okolina (Rudarska draga) Fam. Malvaceae. . Althaea officinalis L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). Fam. Guttiferae. . Hypericum acutum Mnch. — Zagrebačka okolina (Bliznečki dol). Fam. Thymelaeaceae. . Daphne mezereum L. — Gorski kotar (Golubinjak kod Lo- kava). . D. alpina L. — Gorski kotar (Medvedak). Fam. Lythraceae. . Lythrum salicaria L..— Zagrebačka okolina (Bliznečki dol). Fam. Oenotheraceae. . Chamaenerion palustre Scop. — Zagrebačka okolina (Vrabče). Fam. Umbeliferae. . Eryngium amethystinum L. — Gorski kotar (Tiéjak kod Liča). . Laserpitium siler L. — Samoborska okolina (Vel. Oštre). . Daucus carota L. — Zagrebačka okolina (Mirogoj). Fam. Ericaceae. ' Khododendron hirsutum L. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). Erica carnea L. — Samoborska okolina (Oštrc). 63. Primula Columnae Ten. — Gorski kotar. (Tuhobić). 64. Cyclamen europaeum L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Fam. Gentianaceae. 65. Centaurium minus Gars. — Samoborska okolina (Rudarska draga). 66. Blackstonia serotina (Koch.) Beck. — Zagrebačka okolina (Podsused). 67. Gentiana cruciata L. — Gorski kotar (Tuhobić). 68. G. symphandra Murbeck. — Gorski kotar (Tjemenica Vel. ViSevice). | 69. G. anisodonta Borb. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). 70. G. asclepiadea L. — Samoborska okolina (Rudarska draga). Fam. Asclepiadaceae. 71. Asclepias syriaca L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Fam. Borraginaceae. 72. Lithospernum officinale IL. — Zagrebačka okolina (Vrabče). 73. L. purpureo-coeruleum L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Fam. Labiatae. 74. Teucrium chamaedrys L. — Zagrebačka okolina (Rebro). 75. Brunella grandiflora (L.) Jacq. — Zagrebačka okolina (Rebro). 76. Galeopsis speciosa Mill. — Samoborska okolina (Rudarska draga). 77. Leonurus cardiaca L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). 78. Salvia glutinosa L. — Gorski kotar (Medvedova vrata). 79. Lycopus europaeus L. — Zagrebačka okolina (Podsused). Fam. Solanaceae. 80. Atropa belladonna L. — Gorski kotar (Smrekovac pod Ris- njakom.) 31. Hyoscyamus niger L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). 82. Physalis alkekengi L. — Samoborska okolina (Rudarska draga). Fam. Scrophulariaceae. 83. Verbascum thapsus L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). 84. Scrophularia laciniata W. K. — Gorski kotar (Tuhobić). 85. Digitalis ambigua Murr. — Gorski kotar (Risnjak). Fam. Primulaceae. 86. 87. 88. 89. 90. QI. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. IOI. 102. 103. IOA. 105. 106. 107. 108. 109. IIO. Il riži 11% 114. 57 Pedicularis verticillata L. — Gorski kotar (Tjemenica Vel. Risnjaka). Fam. Plantaginaceae. Plantago lanceolata L. — Gorski kotar (Medveđak). Fam. Rubaceae. Galium hercynicum Weig. — Gorski kotar (Tuhobic). Fam. Dipsacaceae. Scabiosa gramuntia L. — Zagrebačka okolina (Rebro). Dipsacus silvestris Huds. L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). D. pilosus L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). Fam. Campanulaceae. Campanula trachelium L. — Zagrebatka okolina (Podsused). C. rotundifolia L. — Gorski kotar (Tuhobić). C. pyramidalis L. — Gorski kotar (Medveđak). C. thyrsoidea L. — Samoborska okolina (Rudarska draga). C. bononiensis L. — Zagrebačka okolina (Rebro). Legousia Speculum (L.) Fisch. — Zagrebačka okolina (Rebro). Fam. Compositae. Adenostyles glabra (Mill) DC. — Gorski kotar (Risnjak). Solidago virga aurea L -— Zagrebačka okolina (Dolje kod Gračana). Aster amellus L. — Samoborska. okolina (Oštre). Erigeron alpinus L. — Gorski kotar (Risnjak). Leontopodium alpinum Cass. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). Antennaria dioica (L.) Gärtn. — Gorski kotar (Medveđak). Buphthalmum speciosum Schreb. — Gorski kotar (Bitoraj). B. salicifolium L. — Zagrebačka okolina (Rebro). Xanthium strumarium L. — Zagrebačka okolina. (Vrabče). X. spinosum L. — Zagrebačka okolina (Vrabče). Achillea tanacetifolia All. — Gorski kotar (Medvedak). A. clavenae L. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). Chrysanthemum montanum L. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). C. macrophyllum W. K. — Zagrebačka okolina (Mirogoj). C. vulgare (L.) Bernh. — Zagrebačka okolina (Banjšćak). Homogyne silvestris (Scop.) Cass. — Gorski kotar (Tuhobić). Carlina acaulis L. — Gorski kotar (Tuhobić). 58 115. C. vulgaris L. — Samoborska okolina (Oštre). 116. Xeranthemum cylindraceum Sibth. et Sm. — Zagrebačka okolina (Vrabče). 117. Cirsium eriophorum (L.) Scop. — Gorski kotar (Tuhobić). 118. C. arvense (L.) Scop. — Zagrebačka okolina (Kameniti stol). 119. C. erisithales (L.) Scop. — Gorski kotar (Tuhobić). 120. Serratula tinctoria L. — Zagrebačka okolina (Bliznečki dol) 121. Centaurea rhenana Bor. — Zagrebačka okolina (Podsused, st. grad). 122. C. rupestris L. -- Gorski kotar (Ličko polje kod Fužine). 123. C. pseudophrygia C. A. Mey. — Gorski kotar (Vel. Risnjak). 124. C. Triumfetti All. — Gorski kotar (Medveđak). 125. C. scabiosa L. — Zagrebačka okolina (Rebro). 126. Hieracium macranthum Ten. — Gorski kotar (Tuhobić). 127. Hypochoeris glabra L. — Gorski kotar (Medveđak). 128. Tragopogon orientalis L. — Gorski kotar (Medveđak). Sakupljeno bilje, kojega je popis važan i kao prilog za po- znavanje florističkih prilika naše domovine, nadzire se brižno u kr. sveučilišnom botaničkom vrtu, pa je opravdana (barem do sada) nada, da će kultura većega dijela istoga uspjeti. Nastavi li se i sli- jedećih godina sistematsko sakupljanje živog biljnog materijala, to ce za nekoliko godina biti i naša flora u kr. sveučilišnom bo- taničkom vrtu onako zastupana, kako je i potrebno s obzirom na njezinu zanimljivost. Ovdje mi je još ugodna dužnost, da zahvalim visokoj kr. zem. vladi, da je ekskurzije u svrhu sakupljanja živog biljnog materijala na poticaj predstojnika kr. sveučilišnog botaničko-fiziološkog zavoda i botaničkog vrta profesora Antuna Heinza omogućila te slavnom kr. šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu, na čiju me je preporuku kr. državno šumarsko osoblje svagdje na mojim ekskurzijama sve- strano podupiralo. Zagreb, 18. rujna 1908. Dr. Aurel Forenbacher. Naučno putovanje u svrhu izučavanja slatkovodnog ribarstva. Visoka kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, blago- izvoljela mi je visokim otpisom od 9. srpnja 1908. br. III. A. 2178. naložiti, da pođem u inozemstvo u svrhu proučavanja slatkovodnog ribarstva i hidrobiologije. Budući da mi je bilo naloženo, da se najprije u pojedinim mjestima orijentiram, u koliko mi pružaju prilike, da se tamo uputim u pojedine grane ribarstva, ribogojstva te hidrobiologije, nastojao sam da, proputovavši ponajprije sva naznačena mjesta, priberem u dotičnim zavodima u Beču, Minchenu, Hlubokoj (Frauenberg), Trebonju (Wittingau), Trachenbergu, Friedrichsha- genu i Plönu nužne informacije glede njihova rada, njihovih za- daća, najprikladnijeg vremena za rad te nužne duljine boravka, o čem sam po nalogu visoke kr. zemaljske vlade iz Plöna izvjestio, uz naznaku, u kojim ću mjestima i kako dugo boraviti, obziruć se pri tom u prvom redu na praktičnu stranu naložene mi zadaće. Zahvaljujuć se najtoplije visokoj kr. zemaljskoj vladi za nje- zinu blagonaklonost i u mene stavljeno povjerenje kao i novčanu potporu, kojom mi je putovanje omogućeno, čast mi je u slijede- ćem o njem potanko izvjestiti. Završiv svoje putovanje u svrhu orijentacije počeo sam odma izvršivanje stavljene mi zadaće u Plönu u biološkoj postaji (Biologische Station). Zavod, utemeljen god. 1891., smješten je u jednoj jednokatnici na sjevernoj obali velikog plönskog jezera ; zgrada je vlasništvo grada Plčna, a država plaća za nju najamninu, te daje ujedno zavodu i subvenciju. Mjesto, na kojemu ovaj zavod leži, imao je bez sumnje prednost pred svim drugim mjestima sje- verne Njemačke, koja su došla u ono doba za takav zavod u kom- binaciju, jer leži tik na obali velikog plčnskog jezera, koje obasiže po prilici 32 km? i koje je glavno polje rada i istraživanja zavoda, dok se osim toga do njega, osobito prama sjeveru i istoku niže 60 još veliki broj (do 50) većih i manjih jezera, koja su djelomično i međusobno spojena, tako da se i čamcem može iz Plöna do njih dospjeti. Zavodske prostorije nalaze se u suterenu i prizemlju, dok je u prvom katu stan predstojnika dra. O. Zacharias-a. U suterenu smješten je oveći broj akvarija razne veličine, koji dobivaju nužnu vodu neposredno iz jezera pomoću električnog motora i koji služe držanju vodenih životinja i izvadjanju bioloških i fizioloških pokusa. Tu su smještene i mreže te druge sprave, nužne za dobavljanje materijala za istraživanje i pokuse. U prizemlju nalazi se prama jugu velika soba, dovoljna, da može šest, pače za nuždu i deset praktikanata raditi, snabdjevena s većim brojem mikroskopa i drugim instrumentima, te nužnim reagencijama za mikroskopsko istraživanje. Na sjevernoj strani leže još četiri sobe, od kojih jedna sadržaje mnogobrojnu stručnu bi- blioteku, druga vrijednu zbirku planktona, u kojoj je osobito spo- mena vrijedan onaj dio, što sadržaje veliki broj mikroskopskih preparata planktona velikog plönskog jezera, poredanih po mjese- cima i danima, iz kojih se može lako razabirati razna kolikoća i kakvoća njegova prema godišnjoj dobi, vremenu itd. Treća od tih soba služi u prvom redu za risanje, može se ali također i za mi- kroskopiranje upotrebljavati, a četvrta napokon za pripravljanje mikrofotograma. Špecijalna zadaća zavoda, u koju sam se za vrijeme svog boravka imao u izobilju prilike uputiti, sastoji poglavito u prouča- vanju slatkovodnog planktona, koji bez sumnje igra vrlo znatnu ulogu u hranidbi riba, te irna prema tomu donjekle i svoju prak- tičnu stranu, ako je i lih znanstvena. Za dobavljanje nužnog mate- rijala opskrbljen je zavod čamcem, većim brojem mreža za lovljenje planktona razne veličine, oblika i konštrukcije, sisaljkom za dobav- ljanje planktona iz raznih dubljina, t. zv. »etmoforom«, mrežom, koja omogućuje lovljenje materijala sa broda za vrijeme brze vožnje itd. Osim svoje špecijalne zadaće, znanstvenog istraživanja plank- tona, moguće je ali u zavodu, usljed njegovog položaja tik uz je- zero i lakog dobavljanja svježeg materijala u svako doba, baviti se također fiziološkim pokusima, n. pr. funkcijama hranidbe i pro- bavljanja nižih životinja, uplivom munjine, svjetla razne vrsti i jakosti, kemijskih i fizikalnih utjecaja na njih itd., pa i od slučaja do slučaja istraživanjem bolesti riba, osobito onih, koje prouzrokuju 61 razni mikroskopski nametnici, u čem zavod onda i opet nema više isključivo znanstveno polje, već prelazi na eminentno praktično za ribarstvo i ribogojstvo. Rad zavoda objelodanjuje se u posebnom stručnom časopisu, koji je od god. 1893. do 1905. nosio naslov: »Forschungsberichte der biologischen Station zu Plön«, dok se od god. 1906. zove: »Archiv für Hydrobiologie und Planktonkunde«, u kojem sam kao što i u knjižnici zavoda, našao vrlo mnogo zanimivih članaka i radova raznih stručnjaka, od kojih su mnogi i sami dulje vremena u zavodu boravili, bud da se ovdje upute u metode rada, bud da i sami istražuju faunu ogromnog kompleksa holsteinskih jezera. Za širenje biološkog znanja i pobuđivanje zanimanja za ovu granu zoologije drži se svake godine ljeti trotjedni tečaj uz pri- stojbu od 50 maraka, koji je uvijek dosta mnogobrojno po- sjećen, tako da već ne dostaju prostorije zavoda, te je predstojniku ove godine u izgled stavljeno, da će se dogradnjom ovoj neprilici doskočiti. U tom tečaju upoznaje predstojnik zavoda posjetitelje u svojim predavanjima sa najvažnijim činjenicama hidrobiologije, dok imaju u praktičnom dijelu tečaja prilike upoznati se sa načinom lovljenja planktona, njegovim glavnim oblicima, mikroskopiranjem, pravljenjem trajnih preparata itd. Budući da je glavna zadaća zavoda u prvom redu čisto znan- stvena, te se samo od slučaja do slučaja kadikad obazire i na praktično ribarstvo i budući da se i predstojnik njegov spremao na dulje putovanje, držao sam suvišnim, da se ovdje duže vremena zadržajem, tim više kad mi nije bilo moguće niti prisustvovati kojem ribolovu, za koji mi je dr. Zacharias na zakupnika ribolova jezera F. Kčhna dao preporučno pismo, jer je ovaj bio otputovao. Na koncu samo još spominjem, da je do sada u velikom plönskom jezeru konstatovano 22 vrsti riba, od kojih, kao korisne za lov, dolaze poglavito u obzir šaran, karas, linjak, deverika, velika i mala marena (Coregonus), štuka, jegulja i napokon grgeč, te razne vrsti bjelica ; ribolov se poglavito obavlja velikom mrežom (Wade) i vršama. Upoznavši se u Plönu za vrijeme svog boravka s metodama lovljenja planktona na ekskurzijama po velikom plönskom, Edeberg-, Höft-, Behlskom i Diek-jezeru, nadalje sa načinom istraživanja i proučavanja te metodama konzerviranja planktona itd. otputio sam se, budući da prije druge polovice rujna nijesam mogao doći u 62 Trachenberg radi bolesti i dopusta predstojnika tamošnjeg zavoda, u Friedrichshagen kod Berlina, da se tu u kr. zavodu za slatkovodno ribarstvo (kgl. Institut für Binnen- fischerei) upoznam sa tamošnjim metodama rada. Ovaj je zavod u devedesetim godinama utemeljen od »njemač- kog ribarskog društva« pod imenom »Fischereiliche Versuchsstation des deutschen Fischereivereinse te je bio smješten u maloj kućici sa dvije sobice na obali velikog Miggel-jezera, koje obasiže do 7000 pruskih jutara (po prilici 1700 ha). U zadnjim godinama preuzela je država ovaj zavod i izgradila uz onu staru kućicu lijepu, veliku dvokatnicu, uredjenu po svim modernim zahtjevima za znanstveno i praktično hidrobiološko istraživanje uz trošak od četvrt milijuna _ maraka. Predstojnikom zavoda je profesor ribarstva i ribogojstva na gospodarskoj visokoj školi u Berlinu dr. P. Schie- menz, kojemu stoje uz bok dva asistenta za biologiju i kemiju, i jedna pomoćna sila za obavljanje pisarničkih poslova. U prizemlju zgrade nalazi se uz stan podvornika velika svjetla soba, u kojoj je smješteno 12 velikih posuda iz cementa za držanje riba i istraživanje raznih utjecaja, osobito odlaznih voda (Abwässer) i otpadaka raznih industrijalnih poduzeća na. njihov život. Ovi akvariji dobivaju svoju vodu iz susjednog vodovoda, koji opskrb- ljuje i grad Berlin djelomično vodom. Uz ovu sobu je komora za mreže i sve druge nužne sprave za hidrobiološko istraživanje na ekskurzijama. U prvom katu leži na strani prama jezeru veliki kemijski la- boratorij, soba za akvarije, za pokuse i istraživanje upliva svjetla na razvoj vodenih bilina, osobito resina, i njihovog utjecaja na život riba, te soba laboranta. Na drugoj pako strani smještena je soba biološkog asistenta i veliki biološki laboratorij. U drugom katu nalazi se knjižnica sa sobom za čitanje; uz nju velika soba za obdržavanje tečajeva, pisarne predstojnika i tajnika te stanovi asistenata, sastojeći svaki iz dviju posve uređenih soba. Napokon je još i na tavanu nekoliko manjih radionica, koje ali do sada još nijesu uređene. U vrtu zavoda nalazi se veći broj malih pokusnih ribnjaka, koji su ali za vrijeme mog boravka bili suhi. Zadaća zavoda, koju sam proučavao i upoznao za dva tjedna, sastoji u znanstvenim istraživanjima i u radu oko podignuća slatko- vodnog ribarstva, u proučavanju svih bioloških odnošaja riba, ras- 63 ploda, hranidbe, selidbe, rasta itd., iz kojih se dadu izvoditi zaključci, na temelju kojih će se tijekom vremena dati ustaliti općenita nauka o racijonalnom ribarskom gospodarenju u jezerima, rijekama i potocima; nadalje se zavod vrlo intenzivno bavi tako- djer istraživanjem utjecaja odlaznih voda i otpadaka raznih tvor- nica i drugih industrijalnih poduzeća, koji neposredno ili posredno - djeluju na život riba, da ih ili neposredno uništuju ili im posredno škode, uništujuć im hranu u dotičnim vodama. Pokusima ove vrsti, koji se izvode u pomenutim cementnim akvarijima, imao sam češće prilike prisustvovati. Napokon se posvećuje pažnja i uplivu parobrodarstva na ribe te raznih melioracija tla, osobito regulacija rijeka i odvodnja, što mi je sve predstojnik zavoda prigodom naših ekskurzija razlagao i protumačio. Osim toga pruža zavod i stručnja- cima prilike, da se tu uzmognu baviti općenitim, čisto znanstvenim študijem slatkovodne biologije. Ovu svoju zadaću postizava zavod istraživanjem želučanih sa- držaja riba, da se točno upozna njihova hrana, — s kojim sam se istraživanjem na temelju obilnog materijala mogao izdašno baviti, — pokusima o hranjenju, proučavanjem planktona i ostale faune, u prvom redu Müggel-jezera i Spreve, koja dolazi u obzir za ribar- stvo bud kao hrana bud nasuprot kao konkurenti u hrani, ustanovljivanjem množine kisika u vodi u razno doba i raznim dubljinama, temperature zraka i vode te prozirnosti ove potonje, da se odredi odnošaj i upliv ovih faktora na život riba. U sva ova navedena istraživanja uputio sam se za vrijeme svog boravka uz pomoć predstojnika i asistenata, U svrhu pribiranja materijala poduzimlje osoblje zavoda barem svaka dva tjedna ekskurzije na zavodskom čamcu sa benzin-mo- torom po velikom i malom Miiggel-jezeru, te u Sprevu, kojima sam i ja pribivao. Na tim se ekskurzijama lovi plankton sa površine i pomoćju sisaljke od metra do metra dubljine, isto tako se uzimlju probe vode radi određivanja množine kisika, sakupljaju se kukci ličinke, školjke, puževi, u opće sve životinje sa biljaka uz obale u vodi te sa dna, uzimlju se probe mulja za ustanovljenje hranidbene vrijednosti vode, itd, da se onda u zavodu istraživanjem toga materijala ustanove uvjeti života riba te izvađaju zaključci za eventualne mjere poboljšanja njihova. Osim ovih stalnih izleta i istraživanja poduzimlju se i dalji na druge rijeke, potoke i jezera prama potrebi, od kojih sam također jednom u Michendorf na 64 Lienewitz-jezeru mogao prisustvovati, osobito kada se gdje radi o kakovom onečišćenju vode po kojoj tvornici, gdje onda osoblje zavoda, u prvom redu predstojnik njegov, fungira kao stručnjak za ustanovljenje eventualne štete, prouzročene ribarstvu. Rad zavoda i rezultati istraživanja objelodanjuju se u pojedi- nim člancima poglavito u časopisu: »Allgemeine Fischerei-Zeitung« pa i u drugim ribarskim stručnim časopisima. Svake će se godine od sada obdržavati takodjer višednevni ribarski tečaj, na kojem će se moći posjetitelji na predavanjima predstojnikovim upoznati sa najvažnijim vrstima riba, njihovim na- činom života, hranjenjem, njihovim neprijateljima itd, dok ce na ekskurzijama i praktičnim vježbama imati prilike upoznati se sa načinom istraživanja vode, lovljenja riba i za to upotrebljenim spravama te u opće sa svim praktičnim dijelovima hidrobiologije, u prvom redu u koliko dolaze u obzir za ribarstvo. Budući, da je za vrijeme moga boravka u Fridrichshagen-u obdržavao profesor zoologije na kr. šumarskoj akademiji u Ebers- walde-u dr. K. Eckstein svoj V. ribarski naučni tečaj o sjevero-njemačkom ribnjačarstvu, nijesam htio propu- stiti prilike, da i ovom prisustvujem, te sam se u tu svrhu 8. rujna po podne otputio preko Berlina u Eberswalde. Tečaj je trajao četiri dana i dijelio se na teoretski i praktični dio. Prvi sastojao je u predavanjima, što ih je prva tri dana prof. dr. Eckstein od 8—10 i 11—1 sat držao u predavaonici za zoolo- giju kr. šumarske akademije, dok su se po podne i četvrti dan poduzimale ekskurzije. Članova tečaja bilo nas 69, poglavito rib- njačara, šumara, gospodara, gospodarskih učitelja, kulturnih tehni- čara, činovnika vodogradnja, vlastelinskih činovnika, itd., među njima i inozemaca, osim mene jedan Holandez, jedan profesor iz Tokija, koji su sa mnom radili u zavodu u Friedrichshagenu, i jedan Rus. Raspored tečaja, koji je besplatan, bio je slijedeći: 1. dan: Predavanje »o najglavnijim ribama sjeveronjemačkih ribnjaka, njihov život i njihova gospodarstvena vrijednost«. Poslije podne rasprav- ljalo se na ekskurziji preko livada i šumovito-močvarnog zemljišta o raznim projektima za gradnju ribnjaka na takovom terenu, o me- lioraciji ribnjaka itd. U Spechthausenu rastumačio nam je predavač u kratko uredbu čednog svog gojilišta pastrva i malih ribnjaka za pastrve, te nam pokazao 12 svojih pokusnih ribnjaka za šarane: 65 Prikazao nam je način hranjenja riba u njima raznim hranilima, sje- menkama vučike (Lupinus), mesnim brašnom (Fleischmehl), su- šenim hruštevima itd., način napuštanja i otpuštanja vode te raznih uredaba za to, djelovanje raznovrsnih pila i kosa za čišćenje rib- njaka od trske i šaša (Entkrautungs-Sigen i Sensen) itd. 2. dan: Predavanje »o ribnjačarstvu: bonitiranje ribnjaka, na- puštanje vode, nasad, kolikoća i kakvoća njegova, nadgledanje ribnjaka, ribarenje (Abfischung), prezimljenje, prodaja i rentabilitet«. Na popoldašnjem izletu na dobro Landhof kod Wriezena, gdje smo se upoznali sa malim ribnjačarstvom na pjeskovitom tlu, koje je posjednik dobra samo nuzgredice uz gospodarstvo uveo, pre- davao je prof. Eckstein još, »o biologiji ribnjaka te naravnoj i umjetnoj hrani riba.« 3. dan: Predavanje »o neprijateljima riba među životinjama i bilinama, te o bolestima i nametnicima, kao što i o sredstvima proti njima«. Na ekskurziji po podne imali smo prilike kod Pech- teicha vidjeti veće jedno ribnjačarstvo, gdje nam je prof. Eckstein predočio način hranjenja, čišćenje od trske i šaša na razan način, razne ribarske sprave i mreže, rastumačio postupak kod ribarenja u jesen, kod lovljenja mlađa iz mrijesnjaka (Laichteich) itd. 4. dan napokon pošli smo odma u jutro željeznicom u Biesental, gdje smo pregledali postepeni postanak ribnjačarstva na jednom tresetištu, koje se eksploatira, što pruža lijepi primjer za vrlo rijetki, inače u praksi ne upotrebljavani slučaj gradnje ribnjaka iskapanjem zemljišta. Preko Lanke-a prispjeli smo dalje u Uetzdorf; ovdje pregledali spremište mreža za lov riba u jezerima, upoznali se sa raznim vrstima vrša iz konopa i žice, te prisustvovali jednom ribolovu na Liepnitz-jezeru, kojemu je ali uspjeh bio vrlo malen, jedva pol cente bjelica. Ribolov se obavljao velikom mrežom (Wade), koja ima dva dugačka krila, među kojima se u sredini nalazi velika vreća (Sack), u koju riba kod lova dospije. Krila su proviđena dugim konopima, koji su pričvršćeni na dvim čamcima, svaki sa dva ribara. Pošto je mreža izbačena, razmaknu se čamci na toliko, koliko je mreža široka i odveslaju daleko napred, po mogućnosti do druge obale jezera; na to se počinje mreža, kojoj dolnji, olovom opterećeni kraj siže duboko dole te u blizini obale struže po dnu, pomoćju konopa, koji se navijaju na valjke, privlačiti, dok ne dospije do čamaca, na što se ribe iz vreće, koje su se ovdje zaplele nastojeći 5 66 duž krila uzmaknuti, izbace u čamac ili u posebna spremišta, koja čamci vuku za sobom. Završiv time ovaj vrlo zanimivi, ako i kratki tečaj, na kojem sam si priskrbio mnogo iskustva i dobio mnogo pobude, vratio sam se na večer u Friedrichshagen, da ovdje jošte nastavim svoj rad do 18. rujna, na što sam se preselio u Trachenberg kod Breslau-a, da tu u ribnjačarskoj pokusnoj postaji gospo- darske komore za provinciju Šlesku (Teichwirt- schaftliche Versuchsstation der Landwirtschafts- kammer für die Provinz Schlesien) upoznam metode njezina rada i istraZivanja. Ovaj je zavod utemeljen god. 1895. od »Sleskog ribarskog društva« te je god. 1905. prešao u upravuigospodarske komore, a na čelu mu stoji kao upravitelj dr. K. Hoffbauer. Čedne prostorije zavoda nalaze se u samom gradu u prizemlju zgrade bivšeg kotarskog suda, koje je vojvoda od Trachenberga, knez Hatzfeld uz posve neznatnu najamninu stavio na raspolaganje, te koje sastoje iz dviju soba. Prva veća sadržaje zbirku za ribnja- čarstvo važnih riba, osobito raznih suvrstica šarana, preparata anatomskih i embrijoloških, koji prikazuju razvoj riba, vodenih kukaca i drugih vodenih životinja, štetnih po ribarstvo, važnijih hranila, akvarije i uljene slike suvrstica šarana (dar vojvode) te table sa slikama najvažnijih oblika planktona i neprijatelja riba. Ova soba uz to služi i kao predavaonica za vrijeme tečajeva. Druga manja soba je pisarna i radionica upraviteljeva, u kojoj se nalazi mala priručna stručna knjižnica, dva termostata te instru- menti i kemijske reagencije za mikroskopsko istraživanje. Ribnjaci za pokuse i nužne uredbe za praktični rad zavoda, koje sam često posjećivao, nalaze se po prilici 4 km od grada na imanju vojvodinom. Pokusnih ribnjaka ima ovdje 16 razne veličine (4--49 a) u ukupnoj površini od 2:92 ha, kojima dno sastoji iz 20— 30 cm. debelog sloja humusa, ispod kojeg se nalazi bud ilo- vača, a za tim pijesak, bud ilovasti pijesak i laki humus. Kako je dno pojedinih ribnjaka raznovrsno, tako je i flora različita, šaš, trska, razno močvarno bilje itd. Raznolikost tla i flore prouzrokuje razne hranidbene i opće životne odnošaje, pa je zato istraživanje njihovog utjecaja na ribe sa praktičnog gledišta svakako poučno i važno. Uz pokusne ribnjake prepustio je vojvoda zavodu još uz posve neznatnu najamninu ribnjak »Kokot« (10ha), kraj kojeg se 67 nalaze i Cetiri mala mrijesnjaka. Osim toga je u pokusnom rib- njaku br. 13. uređeno malo zimovaliste (Winterhälter) pa u rib- njaku br. 16. malo spremište za prodaju (Verkaufshälter). Svi ribnjaci dobivaju svoju vodu iz rijeke »Bartsch«, koja natapa i ribnjake vojvodina ribnjačarstva. Tik uz pokusne ribnjake i Kokot stoji malena drvena kućica za mreže i druge nužne stvari kod ribolova, te hranila, pa druga veća sastojeći iz tri sobe, od kojih jedna služi kao radionica za istraživanje planktona i drugi mikro- skopski rad, druga za akvarije, koji dobivaju svoju vodu iz Kokota i koji služe za razne biološke pokuse s ribama, dok je treća na- pokon uređena kao tamna sobica za fotografski rad. Ove će se godine sagraditi nova veća kuća, jer u staroj već ne dostaje mjesta. Djelovanje zavoda je dvostruko; znanstveno istraživanje svih hidrobioloških pitanja, koja se tiču ribogojstva i ribnjačarstva i ko- jima sam se imao prilike za vrijeme svog boravka i ja obilno ba- viti; to istraživanje je izvor i podloga praktičnog djelovanja, koje sastoji u podučavanju u tečajevima, davanju savjeta i odgovaranju na razna pitanja iz ribnjačarskih krugova. U prvom je redu zadaća zavoda istraživanje rasta i hranidbe riba, špecijalno šarana, da se na temelju ovog mogu povisiti dobici praktičnog ribnjačarstva, dakle ustanovljenje racijonalne nauke o hranjenju, riješenje problema kombinirane metode hranjenja. Ova se glavna zadaća, dotično njezino riješenje, postizava čim točnijim istraživanjem i poznavanjem planktona i njegove biologije, u prvom redu načina njegovog razmnažanja i uvjeta k tomu, budući da plankton sačinjava naravnu hranu mnogih riba, osobito šarana, te igra prema tomu njegova množina vrlo važnu ulogu kod odre- đivanja naravne produktivnosti ribnjaka. Dalje je od vrlo velike važnosti za nauku o hranjenju ustanovljenje hranivosti pojedinih umjetnih hranila, t. zv. »koeficijenta hranila« (Futterkoeffizient), t. j. onog broja, koji nam kaže, koliko kilograma kojeg hranila trebamo za proizvodnju jednog kilograma ribjeg mesa, uz to treba također odrediti množinu »uzdržne hrane« (Erhaltungsfutter) t.j. onu mno- žinu, koja je nužna, da se u stanovito doba postojeća težina ribe: uzdrži, koja je prama težini ribe i starosti različita. Sva ova vrlo zanimiva pitanja mogao sam uz upute upraviteljeve i njegovu iz- dašnu pomoć svestrano proučiti. Vrlo važno pitanje, kojim se upravitelj zavoda takodjer bavi u svojim pokusima, koje sam sa velikim zanimanjem pratio, je * 68 ustanovljenje upliva mnoZine vode na rast, koje istraZivanje tako- der u velike zasijeca u nauku u hranjenju. Dotični se pokusi izva- đaju u akvarijama i u jednom na četiri dijela pregrađenom malom pokusnom ribnjaku, da na taj način pokusi više odgovaraju pri- rodnim prilikama. Rezultati tih istraživanja, koja se još uvijek na- stavljaju, jesu do sada već spomena vrijedni, jer je dr. Hoffbauer došao do zaključka, da je prirast riba tim veći, čim je veći volum vode, dotično čim je manje riba u istoj količini vode, iz čega nesumnjivo slijedi, da je količina vode od vrlo velikog upliva na izrabljenje hrane, a po tom i na rast ribe. Osim ovih istraživanja, koja se odnose na hranjenje, dotično na rast riba, poglavito šarana, posvećuje upravitelj zavoda vrlo veliku pažnju i određivanju starosti riba po ljuskama, na kojem je polju bez sumnje jedan od prvih autoriteta. To se određivanje osniva na prirastu ljuske, koja pokazuje na svojoj stražnjoj, pro- zirnoj, za života u kožu zarasloj poli koncentrične crte, slične go- dovima naših stabala, nastale usljed periodičnog, zimi prekinutog ili bar slabijeg rasta, iz kojih se dade starost ribe posve točno ustanoviti. Svoja na šaranu započeta istraživanja nastavio je dr. Hoffbauer sa istim dobrim uspjehom i na drugim ribama, n. pr. na karasu, na križancima šarana i karasa, pastrvastom ostrizu (Fo- rellenbarsch), smuđu, štuki, klenu, linjaku, crvenperki, lipanu, ma- reni, bakalaru i dr, u koja sam se istraživanja na temelju vrlo obilnog materijala mogao posve dobro uputiti. Uz ova, da tako kažem, skoro čisto znanstvena istraživanja, koja su tekar podloga praktičnog rada, bavi se zavod i čisto prak- tičnom stranom ribnjačarstva, gojeći pastrvaste ostriže, koje je dr. Hoffbauer prvi u Šlesku u većoj mjeri uveo i koji u ribnjacima za šarane jako dobro uspjevaju, te su radi svog vrlo tečnog mesa također u dosta velikoj cijeni. Izvješće o radu zavoda izlazi svake godine pod naslovom: »Bericht über die Tätigkeit der teichwirtschaftlichen Versuchs- ‚station zu Trachenberg< u »Allgemeine Fischerei-Zeitung« ili u »Zeitschrift der Landwirtschaftskammer für die Provinz Schlesien«, gdje nalazimo također kao i u drugim stručnim časopisima članke upraviteljeve, u kojima upoznaje učeni svijet i širu publiku s re- zultatima svojih istraživanja. Poučno djelovanje zavoda ograničuje se poglavito na tečajeve, ako se ne uzme u obzir savjetovanje, poučavanje i odgovaranje na 69 razna priposlana pitanja. Ti besplatni tečajevi obdržavaju se po mogućnosti koncem svibnja ili početkom lipnja i traju obično pet dana. Raspadaju se na teoretski dio (predavanja) i praktične vježbe. Članovi tečaja imaju prilike upoznati se sa najvažnijim ribama za ribnjačarstvo, osobito suvrsticama šarana, naravnom hranom (plank- tonom), gojenjem riba, gradnjom ribnjaka, djelovanjem odlaznih voda i otpadaka tvornica na ribnjačarstvo, neprijateljima i bo- lestima riba, dok se na praktičnim vježbama upoznadu sa meto- dama određivanja starosti riba po ljuskama, sa faunom i florom ribnjaka, te određivanjem i mjerenjem planktona. Na tečaj se na- dovezuju ekskurzije k pokusnim ribnjacima i na ribnjačarstvo voj- vodino sa velikim brojem raznovrsnih ribnjaka, koji sjegurno u prvom redu privlače razmjerno veliki broj članova tih tečajeva, budući da im se možda nigdje drugdje na može pružati toliki zorni materijal, kao što ovdje usred velikog ribnjačarstva. Opširno polje rada, što ga ima pokusna postaja u Trachen- bergu, već je samo po sebi bilo odlučno za mene, da ovdje pro- boravim mjesec dana, da proučim sve metode istraživanja i da se uputim u sve pokuse, koji se tu izvadjaju. Osim toga sam si ali također stavio zadaću, da upoznam veliko ribnjačarstvo voj- vode od Trachenberga te ono grofa Maltzana u Militschu i da prisustvujem bar kojem velikom ribarenju, ako sam i sam po- stupak kod toga, premda samo u malom, bio upoznao kod riba- renja na ribnjaku »Kokot« i na trima pokusnim ribnjacima. ‚Ribnjacarstvo vojvodino obuhvaća jedno 50 ribnjaka u veličini od 40—1600 pruskih jutara, koje natapa, kako sam već spomenuo rijeka »Bartsch«; čitava mu površina iznaša po prilici 8000 jutara, od kojih ali redovno po prilici jedna trećina ostane preko ljeta suha, te se djelomično rabi u gospodarske svrhe. Mrijesnjaka (Laich- teiche) ima 13, svaki od po prilici */, jutra površine, 1 mladičnjak I. reda (Vorstreckteich) od 20 jutara, 6 mladičnjaka II. reda (Streckteiche) od 60—100 jutara, od kojih su uvijek tri preko ljeta suhi, 3 zimovnjaka (Winterteiche) po 10 jutara, dok ostalo zau- zimlju odrasnjaci (Abwachsteiche). Kod sela Radziunza, po prilici 1 km na sjeveroistok od Trachenberga, uz stan upravitelja ribnja- čarstva nalazi se 8 velikih zimovališta (Winterhälter), svaki za 100 do 150 q ribe i 10 manjih, svaki za 25 q. Ribnjaci, koji preko zime ostanu suhi, gnoje se vapnom. Ribe se samo slabo hrane vučikom i mesnim brašnom a u mnogim se ribnjacima u opće ne 70 daje umjetna hrana pa ipak se postizava prirast od 100 i vise kg. po ha. Goje se Sarani, linjaci a uz to dolaze u velikom broju i štuke, grgeči pa i jegulje. Pregon (Umtrieb) je trogodišnji; mno- Zina svake godine polovljene ribe po prilici 1000 q, koja nosi po prilici 100.000 maraka (dakle 50 M po ha) a uz to daje i prodaja Jako razvitog Sasa i trske, koja se u opće ne čisti, tako da su ribnjaci vrlo zarašteni i zamuljeni, opet 20—30.000 maraka. Kod mriještenja rabi se poznati Dubischev postupak, pri čem se svaki mali mrijesnjak nasadi sa 5 9i 105, barem četveroljetnih, koji se prigodom ribarenja izaberu između najljepših šarana u broju od barem 200 komada, katkada i mnogo više, ako ih je od drugih ribnjačarstva naručeno, kamo se onda prodaju. Osim ribarenja u jednom manjem ribnjaku kod Radziunza prisustvovao sam i ribarenju »jamniškog« ribnjaka kod sela Gross- Ussig, koji zaprema 150 ha te je bio nasađen sa 20.000 jedno- ljetnih šarana, 20.000 dvoljetnih i 1000 komada štuka, linjaka i karasa u ukupnoj težini od 70 q. Postupak kod ribarenja, koje uvijek traje cijeli dan, je slije- deći: Pošto je voda iz ribnjaka tijekom više tjedana otpuštena te zaostala samo u jako zamuljenim jarcima i lovištu (Fischgrube), povlači se velika mreža kroz glavni jarak od početka do lovišta, što potraje katkada i više sati. Ribe se već u jarku, ako se mreža napuni, izbacuju iz nje u platnene nosiljke, te donesu do stolova za sortiranje (Bracken), sa kojih se po veličini bacaju u pojedine posude s vodom; iz ovih se sa keširima (Käscher) prenašaju na drugi stol, sa kojeg se broje u limenu posudu sa probušenim dnom, koja stoji na decimalnoj vagi na kraju ispod stola. Odvaže se uvijek 25 kg, koji se onda u toj limenoj posudi prenesu u bačve na kolima; kada su bačve, kojih ima na svakim kolima po tri pune, zatvore se limenim, plombiranim poklopcem i odvezu u zimovališta, u koja se ribe, ponovno brojene, pobacaju, da tu ostanu do prodaje u zimi. Ali se već i kod samog ribarenja ribe manje vrijednosti, grgeči, bjelice i male štuke (t. zv. »Speisefische«) na malo prodaju. Sveukupni iznos ribaranje bio je, što se šarana tiče, 26.000 komada u težini od 250 q; prama tomu za tada pri- rast 180 q ili 115 kg po ha, svakako bez hranjenja posve lijepi uspjeh. Radi toga ali, što se ljeti ribnjaci ne čiste od šaša i trske, i što su jarci upravo užasno zamuljeni, bezuvjetno je potrebno, da se koncem listopada ili u studenom svaki ribnjak još jednom lovi Zi da se u njem u dosta velikom broju zaostale ribe bar približno sve polove, postupak, koji se kod uzorno uređenog ribnjačarstva ne bi smio nikako pojavljivati. Osim vojvodinog ribnjačarstva je u Šleskoj na velikom glasu ono grofa Maltzana u Militschu, jedno 30 km na zapadu od Trachenberga. Ono obasize 83 ribnjaka od 25—1.100 pruskih ju- tara u ukupnoj površini od 7000 jutara, koji su uvijek svi svake go- dine pod vodom. Ribnjake natapaju potoc»Brande«, Säcke« i »Plume« a ima i mnogo kišnjaka (Himmelsteiche). Mrijesnjaka ima 20 po 2—3a, 4 mladičnjaka po 100 ha, dok ostalo zauzimlju odrasnjaci, od kojih se pojedini na izmjenu rabe kao zimovnjaci. Zimovališta je smješteno kod Militscha 38, od kojih pojedini mogu da se napune sa 90 do 200 q ribe. Hranjenje riba se provada u vrlo velikom op- segu i to vučikom, koja se miješa ilovačom, dok se za postignuće naravne hrane u što većoj količini gnoje ribnjaci ljeti čovječjim i konjskim ekskrementima, čim je uspjelo prirast u mnogim ribnjacima pridignuti od 60 na 150 kg po ha, te zimi vapnom. Goje se šarani i linjaci a ostale ribe manje vrijednosti (t. zv. »Fischunkraut«) se što izdašnije tamani, tako da ga je skoro već i nestalo. Pregon je i ovdje trogodišnji, množina svake godine polovljene ribe iznosi po prilici 1500 q u iznosu od 200.000 maraka, dakle po prilici 114 M po ha). Kod mriještenja se i tu rabi Dubischev postupak, samo se rasplodnjaci (Laichfische) dobavljaju svake godine iz Trebonja u Češkoj i iz austrijske Šleske i to & i © rastavljeno. Postupak kod ribarenja u glavnom je isti kao u Trachenbergu, samo se obavlja u što dubljoj vodi, da ribe imadu dosta zraka te da se što manje na uzduhu drže; za spriječavanje ozlijeda su sto- lovi za sortiranje polirani ili uljenom bojom omašteni, da se riba po njima lakše skliže, a dođe iz mreže odma u posude s vodom, da se što manje prima u ruke, što također spriječava ozleđivanje. Kesiri su proviđeni obručem od aluminija, da se lakše s njima barata. Ribarenje- počinje već rano u zoru, te je uvijek o podne već dovršeno, tako da se riba što manje izvrgava sunčanoj toplini. Velika se pažnja posvećuje i neprijateljima riba, pticama i sisav- cima, koji se love i streljaju; osobito se na mladičnjacima tamane galebovi, čigre i ronci, dok se na ostalim ribnjacima kao neškod- ljive puštaju. Završiv u drugoj polovici listopada svoj rad u Trachenbergu otputio sam se u Češku, da ovdje upoznam uzorna ribnjačar- stva kneza Schwarzenberga, u koju sam svrhu pohodio Trebonj (Wittingau) i Hluboku (Frauenberg). Ribnjačarstvo kneza Schwarzenberga ne samo da je najveće u Evropi vec je i jedno od najstarijih. Pocelo se je razvijati vec u 13. stoljecu, premda se najstariji pisani podaci o njemu nalaze istom u 14. stoljeću a spisi 15. stoljeća već spominju znatan broj ribnjaka. Najvažnija epoha razvoja pada u 16. stoljeće, kada su stvoreni mnogobrojni, većinom veliki ribnjaci, među njima i naj- veći »Rosenberški« (489 ha) u Trebonju, kada su se stari preure- dili i povećali te kada su za cijeli kompleks ribnjaka Trebonjskih iskopani od neprocijenive vrijednosti važni kanali »Goldbach« i »Neubach«, koji ga snabdjevaju vodom. U drugoj poli 17. stoljeća ribnjačarstvo se još proširilo i zadobilo je temelje racijonalnog go- spodarenja. Cijela površina ribnjaka, kojih ima preko 100 na 7 imanja kneževskih, obuhvaća 10.205 ha, od kojih daleko najveći kompleks leži u južnoj Českoj na pjeskovitom, dotično tresetasto-pjeskovitom tlu, a med kojima ima i dosta mnogo kišnjaka. Produktivnost ve- likih ribnjaka trpi mnogo usljed djelovanja valova, koji odnašaju zemlju sa plitkih mjesta u dubljinu, čemu se predusriće prenaša- njem toga mulja iz dubljina natrag na plićine. Od još veće važ- nosti za melioraciju ribnjaka je privremeno isusenje i ljetovanje (Sömmerung) njihovo kao što i iskapanje jaraka u njima, kojima se u velike isušenje potpomaže, te napokon gnojenje vapnom i umjetnim gnojivom zimi i preko ljeta za vrijeme isušenja kao što i uvažanjem fekalija, osobito čovječjih iz vojarna, škola i kolodvora u vodu, kojih se na godinu ovako potroši jedno 100 vozova. Mri- jesnjaci ostanu preko ljeta uvijek suhi, dok je to kod ostalih, većih ribnjaka samo od vremena do vremena slučaj, a tada se na njima goje žitarice, osobito zob. Svi ribnjaci, iz kojih se u jesen polovi riba, ostanu preko zime suhi, da na njihovo tlo može djelovati mraz, čime se produktivnost ribnjaka u velike povećaje. U jesen a dijelom već i ljeti pokosi se šaš i trska na razan način, po gotovo dalje od obala, na kojima ga uvijek tu i tamo ima. Osim ovih mjera za podignuće ribarstva hrane se također ribe umjetnim hranilima, osobito vučikom i mesnim brašnom, koje po- tonje služi i indirektnom hranjenju, prouzrokujuć naime brži, jači razvoj planktona, naravne hrane riba, što se ali osim toga još i postizava gore spomenutim gnojenjem. Hranjenje se obavlja na 73 plitkim mjestima, osobito na obalama radi kontrole i to dva- do triputa na tjedan prama mnoZini nasada i vremenu. Glavna vrst riba, koja se goji, je šaran i to obični i veleljus- kavi. Za mriještenje rabe se mali mrijesnjaci sa 5—9 komada ras- plodnjaka u razmjeru 20:3 5 i veliki sa 40—100 komada. Iz onih se mlađ polovi i premjesti u mladičnjake, dok se rasplod- njaci bud prodadu, bud spreme još i za buduću godinu; u ovima pako ostane mlađ skupa sa rasplodnjacima do slijedećeg proljeća. Jednoljetni šarani tvore glavni materijal za nasad mladičnjaka, iz kojih se u drugoj, dotično trećoj godini premjeste u odrasnjake, a iz ovih se onda u jesen love za prodaju. Osim šarana goje se još smudevi, pastrvasti ostriži, marene, jegulje, štuke, linjaci pa u malom crni ostriži, zlatni jezevi (Gold- orfen) i somovi, dok se patuljasti somovi opet napuštaju, jer su preveliki konkurenti u hrani i jer im je cijena preniska; isto je slučaj i kod dužičaste pastrve (Regenbogenforelle), jer mlađ ne uspijeva. U interesu vrijednih grabežljivih riba dodaju se uvijek još i bjelice ovima za hranu. Smudevi, pastrvasti ostriži, štuke, linjaci i zlatni jezevi mrijeste u odrasnjacima, te se prigodom ribarenja mlađ izabire; za pastrvaste ostriže ima još i nekoliko malih mrijes- njaka a smuđevi mrijeste i u zimovalištima na šikarju i korjenju, koje im se u tu svrhu meće pod vodu te sa kojeg se onda mrijest može za prodaju pokupiti. Za marene nalazi se u Tiebonju mrije- stilište (Bruthaus), uređeno poput mrijestilišta za pastrve sa jedno 30 korita u tri etaže sa filterima iz pijeska, šljunka i mahovine, iz kojih se mlađ sa žutanjačkom kesicom u siječnju ili veljači pre- mješta u mladičnjake eventualno i pod led. Jegulje napokon ku- puju se kao »montće« i nasade u pojedinim ribnjacima, iz kojih se sa pritokom rašire skoro po svima. Skiciravši ovako u kratko razvoj, uređenje i gospodarenje na ribnjačarstvima kneza Schwarzenberga prolazim na imanje Tre- bonj, kojemu sada stoji na čelu ravnatelj P. Kottas. Ovo sa- držaje 341 ribnjak u veličini od 1—489ha i ukupnoj površini od 9.317 ha. Mrijesnjaka ima 8 malih od 9—50a i 11 velikih od 2 do 24ha, 285 mladičnjaka od 1—77 ha, 22 odrasrjaka od 14 do 489 ha i 15 zimovnjaka od 4—60 ha, koji se ljeti upotrebljavaju kao mladičnjaci. Zimovališta ima kod Trebonja »novi satky« 41 za jedno 2000 q ribe, »stari satky« 10 za 500 q, kod Rosenberga 30 za 1000 q i kod Šalouna 32 za 1500 q. Hrane treba za ribe 74 godišnje oko 4000 q vučike i oko 2000 q mesnog brašna. Pregon je jedno-, dvo- i trogodišnji prama veličini ribnjaka, dotično prama mogućnosti otpuštanja vode; množina polovljene ribe iznaša preko 4000 q na godinu sa čistim dobitkom od 360.000 K, što odgovara po prilici iznosu od T0 k po ha. Budući da se način, dotično postupak kod ribarenja na do- brima kneževskim donjekle razlikuje od onog u Trachenbergu, posvetiti ću i njemu ovdje nekoliko riječi. Voda se iz ribnjaka tijekom više tjedana otpusti na toliko, da je kod ribarenja ima samo još u lovištu i u glavnom jarku; ribnjaci su vrlo čisti, bu- dući da je već tijekom ljeta iz njih uklonjena po mogućnosti sva flora; zato je lako mrežom potisnuti svu ribu iz glavnog jarka u lovište, kroz koje bez prestanka protiče čista voda sa strane i koje je od jarka zagrađeno mrežom, tako da se riba ne može iz lovišta u nj povratiti. Tim se u velike ujednostavnjuje i olakućuje samo ribarenje, koje se obavlja samo u samom lovistu sa velikom mrežom dijelom iz čamaca, dijelom sa kopna. Kada je mreža iz- vučena do obale, vadi se iz nje riba sa keširima u velika sita, iz kojih se sortira u posude sa vodom; od vremena do vremena privađa se nužna množina zraka bacanjem friške vode pomoćju lopata. Iz posuda dospijeva riba odma na vagu. Ova sastoji iz ve- likog, bakrenog, eliptičnog kotla, providenog sa rupama, da može voda otjecati; od šarana se odvaže uvijek 1 q sa 3°/, privage (Gut- gewicht); prva centa se prebroji, ovaj broj razdijeli sa 4 i taj se broj uvijek dalje broji u jednu plahtu, pomoćju koje se nosi čitavim redom nosilaca do bačava od 4!/,-5hl sadržaja na ko- lima, na kojima ih ima 2 do 3; kada su ove napunjene sa 100 do 150 kg šarana, zatvori im se otvor sa granjem od crnogorice te se voze do zimovališta sa jednom ili dvjema postajama za dolijevanje vode prama vremenu i udaljenosti. Da se riba što manje ozlijedi, baca se sa vage u široku, nisku drvenu posudu, iz nutra obloženu slamom i platnom. Smuđevi se donesu u posudama s vodom do vage te se na nju broje do 15 kg, na što se opet u vodi odnesu do kola: isti postupak vrijedi i za pastrvaste ostriže, samo se od ovih važe uvijek po 50 kg. Od ovih riba dođu radi njihove osjetljivosti i mnogo manje u jednu bačvu. Veliki, zdravi šarani izabiru se za rasplod; spremi ih se po prilici 600 komada za vlastitu porabu a isti broj za prodaju. 75 Kako su ribnjaci čisti, lako se polovi sva riba pa nije nužno kasnije još jednom loviti (nachfischen), kako se to čini u Trachen- bergu. Budući da se sa ribarenjem u ranu zoru počinje, traje uvijek samo do podne. . Kod zimovališta se šarani iz bačava isprazne u veliku drvenu posudu sa probušenim stijenama, iz koje se neposredno broje u zimovalište, pastrvasti ostriži pako broje se u plahte i u ovima od- nesu u vodu; smuđevi napokon se isprazne u.kolica sa obloženim stijenama napunjenima s vodom, odvezu do zimovališta, u koje se prebrojeni bacaju. Za vrijeme svog boravka u Trebonju imao sam prilike prisu- stvovati ribarenju »Horusičkog« ribnjaka, koje je trajalo 4 dana, mladičnjaka »Dobra vule« i jedan dan ribnjaka »veliki Tisy«, koje je trajalo 3 dana. Horusički ribnjak, 415:48 ha, bio je nasađen sa 60.000+12.000 (5%,) dvo- i troljetnih veleljuskavih šarana = 447:59 q, 1330 smu- deva = 9:31 q, 1700 dvo- i troljetnih pastrvastih ostriža = 6:48 q i 3200 malih za hranu. Kao hrana za šarane služilo je 720 q vučike i 80 q mesnog brašna. Polovljeno je pako: 60.600 šarana = 899 q, 1200 smuđeva = 245 q i 5000 malih za nasad, 1250 pastrvastih ostriža = TO q te 79kg Stuka; prirast iznaša dakle 46441 q ili po prilici 112 kg po ha. Mladičnjak »Dobra vule«, 25 ha, bio je nasađen sa 900 jedno- ljetnih običnih šarana (100 komada 2—4 kg) i 1000 dvoljetnih linjaka (100 komada 2—10 kg), a polovilo se 8440 dvoljetnih ša- rana (100 komada 48—52 kg) i 1050 troljetnih linjaka (100 ko- mada 18 kg). Hranilo se do srpnja mesnim brašnom, a dalje vu- čikom. Ribnjak »Veliki Tisy«, 332 ha, napokon nasađen je bio sa 30.000 običnih i veleljuskavih šarana = 126 q, 2380 štuka = 99 q, 0360 smudeva = 3'7q, 2000 marena = 08q, 30 somova i 70 manjića; hranilo se sa 600 q vučike, a nadali su se lovu u iznosu od jedno 800 q. Radi kratkoće vremena, koje mi je stajalo na raspolaganje, nijesam mogao da do kraja prisustvujem ribarenju u Trebonju već sam se otputio u Hluboku, da ovdje u prvom redu upoznam ribnjačarsku pokusnu postaju, što ju je ustrojilo g. 1906. »c. kr. austrijsko ribarsko društvo« i stavilo pod upravu upravi- telja V. Suste. Sama čedna postaja nalazi se u Hlubokoj kod zimovališta u jednoj sobi, gdje je smješten veći broj akvarija za pokuse i instru- mentarij za mikroskopski i drugi znanstveni rad. Na cesti, koja vodi iz Mydlovara u Divčić, nalazi se u blizini željezničke postaje Nakri 12 pokusnih ribnjaka, svaki od 10a površine, koji dobivaju svoju vodu posebice iz ribnjaka »veliki Nakfi«, pošto je ova pro- tekla kroz jarak od 134 m duljine, te tik uz ribnjake kroz filter iz šljunka. Zadaća, što ju ima zavod da viši sa ovim pokusnim ribnja- cima, sastoji u istraživanju flore i faune, osobito planktona, djelo- vanja umjetnih hranila na njihov razvoj i rast riba, istraživanju probavila umjetno hranjenih i nehranjenih riba, kemijskom istrazi- vanju tla, vode, hranila i gnojiva, tijela riba itd., čim se hoće postignuti temelj za dalnje pokuse i istraživanja. Ova teoretska istraživanja izvađaju sada dr. O. Haempel i dr. P. Wittmann sa gospodarsko-kemijske pokusne postaje u Beču, u koju se svrhu češće, ali barem dvaputa na godinu, ljeti i u jesen, zadržavaju dulje vremena u Hlubokoj. Rezultate svojih istraživanja priopćuju pod naslovom: »Mitteilungen der teichwirtschaftlichen Versuchsstation in Frauenberg«, što ih izdaje c. kr. austrijsko ribarsko društvo. Budući da se u vrijeme moga boravka u postaji baš nije ra- dilo i budući da je i u pokusnim ribnjacima ribarenje bilo već obavljeno, upotrebio sam svoj boravak u svrhu upoznanja uređenja ribnjačarstva u Hlubokoj. Gospodarenje na ovom ribnjačarstvu se u glavnom slaže sa gore spomenutim u Tiebonju te pokazuje samo vrlo neznatne mo- difikacije manje vrijednosti, koje sastoje na pr. u tom, da se za gnojenje upotrebljava i kompostirani mulj te pokošene biljke, a za hranjenje i krv te želučani sadržaji životinja iz klaonice u Budjejovi- cama, pa katkada u zadnjoj periodi hranjenja i kukuruz za tovljenje. Isto tako je i postupak kod ribarenja isti kao u Trebonju, ako ne uzmemo u obzir, da se na pr. otvori bačava ovdje zatva- raju slamom, da se na vagi nalazi kontrolni sat, kojemu tri kazala pokazuju jedinice, desetice i stotice odvaganih centi i da je u mnogim ribnjacima samo ribarenje tegotnije i dugotrajnije radi mnogog mulja, usljed česa je, kao i u Trachenbergu, često nužno loviti ribu ne samo u samom lovistu već i po jarcima. Ribnjačarstvo u Hlubokoj obasiže 126 ribnjaka od #4 —500 ha u paxrsini od 2300 ha, od kojih je redovno 15% i preko ljeta suho. 77 Zato Sto su samo dva ribnjaka providena direktnim pritokom, dok su ostali kišnjaci, doduše među sobom spojeni, je zimovanje pa tim i cijelo gospodarenje znatno otešćano. Mrijesnjaka ima 4 mala od 1—9 ha i 5 velikih od 3—8 ha, 100 mladičnjaka od %—28 ha, dok su ostalo odrasnjaci od 15—500 ha; kao zimovnjaci rabe se pojedini ribnjaci prama prilikama, koje u pogledu vode u poje- dinim godinama vladaju. Zimovališta ima u Hlubokoj 41 za jedno 2000 q ribe. Ovdje se nalazi i mrijestilište za marene, za koje se iz Trebonja dobavlja godišnje jedno 30.000 mrijesta, koji se stavlja u veliko drveno korito na b—6 okvira proviđenih svilom i u koje utiče voda kroz filter od spužve. Vrsti gojenih riba su iste kao u Tiebonju; potrošak hrane iznaša ukupno po prilici 2500 q pogla- vito vučike; pregon je također jedno-, dvo- i trogodišnji. Množina polovljene ribe iznaša po prilici 1500 q šarana i 100 q drugih riba u iznosu od 150.000 K, što daje čisti dobitak od po prilici 65 K po ha. Ribarenjima sam prisustvovao na ribnjacima »\Vyhlavskye«, »Zlivsky« te na mladičnjacima »Navesny« i »Blansky«. »Vyhlavsky«, 108 ha, nasađen je bio sa 5000 običnih i vele- ljuskavih šarana = 25 q, 400 linjaka i 86 pastrvastih ostriža; polo- vilo se pako 4773 šarana = 125:97 q, 1597 linjaka = 7:38 q, 86 pastrvastih ostriža i 358 štuka, koji se ali ne važu kod ribnjaka, već istom kod zimovališta radi svoje velike osjetljivosti. Prirast kod šarana iznaša dakle 100:97q ili nešto preko 93 kg po ha. »Zlivsky«, 70 ha, ali samo 25—30 ha površine vode, bio je na- sađen sa 1500 troljetnih običnih šarana ==174q + 379, koji su bili iz ribnjaka »Voletek« prigodom ribarenja ovamo metnuti, jer nije bilo vremena, da se odvezu u zimovališta. Polovljeno je 1851 šaran = 39q, 100 štuka i mnogo bjelica te grgeča, koji se kao i eventualno bolesne ribe odma kod ribnjaka na malo prodavaju, ili se veliki dio bjelica preveze u zimovališta kao hrana za štuke. »Navesny«, 13 ha, bio je nasaden sa 1000 mlađa veleljuskavih šarana ==045q a polovilo se 1050 jednoljetnih, od kojih je 100 vagala 72 i 92 kg. »Blansky« napokon, 30 ha, nasaden je bio sa 8000 mlađa vele- ljuskavih i 2000 običnih šarana = 5:94 q, 600 jednoljetnih linjaka = 016q i 20 zlatnih jezeva = 0:08 q. Polovilo se 9725 šarana, 100 komada po 50, 68, 88 čak i 96 kg, 640 linjaka, 100 po 21 do 23 kg i 320 malih te 16 zlatnih jezeva. 78 Upoznavši ovako vrlo zanimiv način gospodarenja i ribarenja na uzorno uređenim ribnjačarstvima kneza Schwarzenberga otputio sam se 1. studenog u Minchen, da se ovdje u kr. bavarskoj biološkoj pokusnoj postaji za ribarstvo (kgl. baye- rische biologische Versuchsstation für Fischerei) koja stoji pod upravom profesora zoologije na veterinarskoj visokoj školi, dra. B. Hofera, upoznam u prvom redu sa bolestima riba i načinom njihova istraživanja. Zavod je ustrojen g. 1897. inicijativom »bavarskog ribarskog društva« te je bio privremeno smješten u sveučilišnom zoološkom zavodu, odakle se je god. 1898. preselio u veterinarsku visoku školu te je god. 1900. postao državnim zavodom. Smješten je u II. katu zgrade, gdje zaprema 9 soba, 5 s jedne, 4 s druge strane širokog, svjetlog hodnika. U tom hodniku je na dugom željeznom stolu s lijeve strane smješteno 10 ovećih akvarija, svaki sa poseb- nim pritokom i spojeno za spravu za prozračivanje, koji služe za držanje i promatranje bolesnih riba te istraživanje upliva odlaznih voda i otpadaka iz raznih industrijalnih poduzeća na zdrave. S desna pako nalazi se veći broj ormara, koji sadržavaju ribarske sprave, razna hranila i druge stvari zasijecajuće u ribarstvo. Iz hod- nika na lijevo dospije se u pisarnu i radionicu upraviteljevu sa stolom za mikroskopiranje i nužnim instrumentima te knjižnicom ; uz ovu nalazi se velika radionica, koja je ujedno soba biološkog asistenta, proviđena stolovima za kemijski i bakteriološki rad, nuž- nim za to spravama, reagencijama, termostatima, nužnim uređajem za mikroskopiranje, histološko istraživanje itd. Na ovu radionicu nadovezuju se još dvije manje sobe, od kojih prva na dvim stolo- vima sadržaje i opet veći broj akvarija i stol za mikroskopiranje, tako da i ona može služiti kao radionica, pa onda druga, soba prve asistentice dr. Marijane Plehn, koja se ovdje bavi samo bolestima riba, u koje me je uputila, te drži u pohrani sve mikro- skopske preparate, koji se na bolesti odnose i koji su u većem broju ormara ovdje smješteni; nalazimo tu još osim toga sve nužne stvari za pripravljanje mikroskopskih preparata i samo mikrosko- piranje. S desne strane hodnika nalazimo najprije dvije manje sobe, koje su pisarne dvaju znanstvenih članova zavoda, u kojima se ali također nalaze stolovi za mikroskopiranje, tako da se i tu može raditi, i u kojima su smješteni u ormarima zoološka zbirka 79 i zbirka bolesti riba, koja je temeljem obradbe Hoferovog »Hand- buch der Fischkrankheiten«. Po zidovima svih do sad spomenutih prostorija nalazi se veliki broj vještački izvedenih uljenih slika, koje prikazuju u prvom redu razne bolesti riba, kako su u gore spome- nutom djelu prikazane. Iza ovih dviju sobica slijedi veća, u kojoj je pisarna tajnika i uredništvo časopisa »Allgemeine Fischerei- zeitung« i napokon prostorija za prepariranje, koja je ujedno i ra- dionica zavodskog podvornika, proviđena sa nužnim oruđem. Osim do sad spomenutog osoblja pridijeljeni su zavodu za kemijska istraživanja još jedan znanstveni član i jedan asistent. Zadaća zavoda sastoji u prvom redu u istraživanju bolesti riba, izvađanju raznih pokusa u tom smjeru, osobito infekcija, ustanov- ljivanju i proučavanju djelovanja odlaznih voda na ribe i njihov život, dotično na ostale vodene životinje u koliko dolaze u obzir kao hrana riba, često i na licu mjesta, a uz to se prave također i pokusi glede gojenja riba, u prvom redu pastrva, međusobnog odnošaja faune i flore, poglavito planktona i dr. u pokusnim rib- njacima u Miihltalu, o čem će kasnije biti govora, istražuju se hra- nila, određuje sadržaj kisika u vodi i proučavaju u opće sva pi- tanja, koja su od kakove važnosti za praktično ribarstvo. Rezultati bioloških istraživanja objelodanjuju se pod naslovom ; » Mitteilungen aus der kgl. bayer. biol. Versuchsstation für Fischerei « u »Allgemeine Fischereizeitung«, nadalje i u »Berichte der kgl. bayer. biol. Versuchsstation für Fischerei«, dok se istraživanja pa- tološkog sadržaja priopćuju dijelom u pojedinim špecijalnim časo- pisima (n. pr. »Zeitschrift für Krebsforschung«, »Archiv für Pro- tistenkunde« itd.) ili u raznim drugim ribarskim časopisima. Svake se godine, obično u prosincu, i tu obdržava redovno trodnevni ribarski naučni tečaj sa teoretskim predavanjima i de- monstracijama o životu glavnih vrsti riba za ribnjačarstvo, načinu hranjenja i uzgoju, te o bolestima riba i raka, te praktičnim dijelom, u kojem se članovi tečaja u Starnbergu upoznadu sa uredbom go- jilišta riba, istiskivanjem (Streifen) i oplođivanjem mrijesta pastrva i njihovim uzgojem kao što i sa ostalim praktičnim ribnjačarstvom. Na temelju preko 200 preparata u formalinu i alkoholu, uzor- nih slika, mnogo, stotina mikroskopskih preparata, obilne stručne literature i praktičnog rada u proučavanju svježeg prispjelog mate- rijala te pravljenja preparata bilo mi je moguće, da se upoznam sa glavnim bolestima riba i raka te njihovim uzročnicima. U trajnim 80 mikroskopskim preparatima zavoda proučio sam 30 raznih bolesti, dok sam secirajuć i istražujuć 20 raznih u zavod za istraživanje i ustanovljenje bolesti priposlanih riba, i to šarana, štuka, mrena, pastrva i dužičastih pastrva, mogao da proučim i upoznam i opet 18 raznih bolesti uz način i metode postupka za istraživanje razli- čitih patoloških slučajeva, med kojima uvijek infekcijozne bolesti, prouzročene raznoličnim nametnicima igraju glavnu ulogu, tako n. pr. bolesti prouzročene od bakterija, miksosporidija, kokcidija, tripanoplazma te distoma, Echinorhynchus-a i drugih parasitičnih crva, od kojih neki živu i na vanjskoj površini tijela, n. pr. Gyro- dactylus, Dactylogyrus, Piscicola, što je slučaj i kod mnogih pra- živa, n. pr. Cyclochaete, Chilodon, Costia. Potanko opisivati same metode istraživanja i rada te bolesti, koje sam imao prilike proučiti i upoznati, predaleko bi me vodilo. pa zato prelazim na prikazivanje gojilišta riba, koja sam na svojim izletima iz Münchena posjetio. 25. studenog uputio sam se sa znanstvenim članom zavoda drom. Heinom i jednim profesorom iz Tokija u gojilište riba u Mühltalu (die der kgl. bayer. biol. Versuchs- station “fir Fischerei angegliederte Fischzuere anstalt Mühltal), Sto ga zavod ima u zakupu od princa Lju- devita na 5 godina od god. 1906. Gojilište leži u jednoj dolinici, kroz koju protiče potok »Würm« jedno 20 časaka od željezničke postaje. Uz stan ribara, koji ovdje ima nadzor, nalazi se mrijestilište, u kojem je u sredini u dva reda smješteno 40 korita, od kojih svako ima svoj vlastiti pritok te do- voljno mjesta za 10—15.000 mrijesta; ovaj se nabavlja iz Starn- berga od »bavarskog ribarskog društva«. Vrsti riba, koje se goje, jesu pastrve, dužičaste pastrve i potočne zlatovčice (Bachsaibling). U ožujku ili već u veljači prenese se mlađ iz korita u ribnjake; ribe se hrane kuhanim i samljevenim otpacima iz klaonica. Pokusnih ribnjaka ima jedno 30 velikih (12 X 15 do 12 X 30 m) i isto toliko malih (1X2do1X3 m) sa direktnim pritokom vode iz izvora, od kojih se veći upotrebljavaju za gojenje riba, manji za pokuse o uplivu voluma vode na rast, o međusobnom odnošaju faune (planktona) i flore itd. Osim tih ribnjaka služe još dva ce- mentirana za pokuse hranjenja i veći broj drvenih, pokrivenih škrinja za proučavanje inficiranih pastrva te zlatovčica, koje se tu ŠI drže, za istraživanje difuzije masti između krvi i jetara te njezinog odnosa prama mriještenju. Po prilici u sredini gojilišta sagrađena je ove godine nova drvena kućica sa dvije sobe, koja će se urediti kao laboratorij za znanstvena istraživanja na licu mjesta. Osim gore u kratko spomenutih pokusa spomena su vrijedni još nekoji, koji se ovdje izvađaju. U 9 korita izvesti će se pokusi o uplivu svjetla i to crvenog, zelenog i ljubičastog na razvoj mri- jesta na taj način, da se rastopine dotične boje u staklenim po- sudama smjeste nad pokrovce korita. Nadalje se izvađaju pokusi o osjetljivosti mrijesta na pritisak, udar i pad u razno doba razvoja, o uplivu brzih promjena temperature na mrijest i mlađ, o po- trebi i potrošku hrane u koritu i u umjetnom mrijestilištu na šljunku (künstliches Brutbett, Kiesbett) te napokon možda najvaž- niji o razvoju mrijesta na šljunku bud u koritu, bud vani u rib- njaku, koji su pokazali, da je mlađ ovako odgojen mnogo resistentniji proti gljivicama, vodenoj bolesti žutanjačke kesice i bolestima u opće i da mnogo bolje i brže raste. Pregledavši ovo malo gojilište, koje u prvom redu služi samo za pokuse zavoda, uputismo se u Starnberg, da tu upoznamo gojilište riba bavarskog ribarskog društva (Fisch- zuchtanstalt des bayerischen Landesfischerei-Ver- eins), kojemu je zadaća uzgoj riba, nabava mrijesta i mlađa za nasad ribnjaka te savjetovanje članova u svim pitanjima, koje se tiču praktičnog ribnjačarstva. Gojilište, utemeljeno god. 1882. i preuređeno god. 1897., leži u blizini Starnberškog jezera u uskoj dolinici i obasiže po prilici tri jutra. Uz lijepu jednokatnicu, u kojoj prizemno stanuje ribar, što vodi nadzor nad gojilištem, dok su u prvom katu društvene prostorije, nalazi se mrijestilište. U njem je uzduž stijena smješteno 30 kalifornijskih korita, svako za jedno 15.000 mrijesta i 10 Mc Donaldovih, koja potonja služe za razvoj mrijesta marena, jer se ovaj vrlo lako slijepljuje, što se sprečava vrlo jakom strujom vode, koja bez prestanka promiješava mrijest, te pokvareni, obamrli odozgor odnaša. Svako korito ima svoj vlastiti pritok vode, koja bez prestanka kroz njih protiče. Tik uz mrijestilište nalaze se 32 ce- mentne škrinje u dvije etaže, svaka za jedno 40.000 mlađa, u koje ovaj iz korita dospije, te se tu hrani svježim, struganim slezenim, pa i planktonom, koji se pred veter danomice u Starnberškom jezeru 6 82 lovi, sve dotle, dok na toliko ojača, da se može prenesti u ribnjake, gdje se onda ribe hrane kuhanom i samljevenom morskom ribom ili sušenim i samljevenim morskim račićima (Garneelen), dok se hra- njenje sa otpacima iz klaonica napušta. Ribnjaka ima 40, većih i manjih, koji dobivaju svoju vodu, svaki napose, kroz jarak iz izvora »Siebenquellen«, dotično iz po- toka, koji tu izvire. U jarku se nalazi mali rezervoar, u kojem je smješteno više željeznih cijevi, što odvađaju vodu u mrijestilište. Da bude ta voda što više zasićena uzduhom, proviđene su ove cijevi gore sa strane užima, kroz koje voda povlači sa sobom uzduh, da mu se na taj način može vrlo jednostavnom regulacijom povisiti množina na 12%. Ribnjaci sami služe za uzgoj mlađa raznih vrsti salmonida, za pokuse u hranjenju, za držanje zrelih riba za mriještenje, koje se većim dijelom svake godine u jesen dobavljaju iz jezera i gorskih potoka. te se poslije mriještenja ili tekar ljeti opet prodaju. Zadaća ovog gojilišta sastoji poglavito s jedne strane u tom, da pribavlja članovima društva ili direktno producira za njih mrijest i mlađ raznih pastrva (2—3 milijuna na godinu) te marena, koje si ali uvijek samo kupnjom za uzgoj nabavlja, pa s druge strane u pokusima napućenja bavarskih voda s takim ribama, koje bi mogle i u njima naći nužne uvjete svoga života, kao što su n. pr. dužičasta pastrva, grimizna pastrva, potočna zlatovčica, razne ma- rene itd., koje se onda kao jednoljetne ribe ribarima ustupaju na dalnju uporabu, dotično za nasad njihovih ribnjaka i voda. Osim ovih dvaju gojilišta imao sam još prilike da upoznam 5. prosinca u pratnji kr. bavarskog konzulenta za ribarstvo dra. Đ. Surbecka najveće gojilište riba u Njemačkoj u Neu- fahrn-u, koje je vlasništvo udove bivšeg konzulenta dra. Schillin- gera (Schillingersche Fischzuchtanstalt). Ovo gojilište leži u širokoj dolini kod Freisinga, kroz koju protiče potok Moosach. Uz jednokatnicu, u kojoj u prizemlju sta- nuje ribarsko osoblje, dok se u I. katu nalaze prostorije vlasnice, nalazi se mrijestilište sa 100 korita, svako za 10—12.000 mrijesta, smještenih u dva reda u sredini, te onda uzduž stijena; voda do- tiče u svako korito posebnim pritokom iz izvora. Osim toga se ovdje nalazi još 8 drvenih škrinja za mlađ, kojih ima i vani uz mrijestilište još 20. Osim drugih nužnih zgrada leži uz mrijestilište i kuhinja, te mlin za pripravljanje hrane, što ga tjera voda pomoću 33 turbine. Hrana većih riba, koja im se daje dva- do tri puta na dan, sastoji iz svježih, skuhanih i samljevenih morskih riba (*/3) i sušenih, samljevenih račića (1/2), dok se mlađ u onim drvenim škrinjama hrani poglavito ličinkama kukaca, koje se goje u tu svrhu u posebnim malim ribnjacima, a tih ima oko 20. Ribnjaka ima gojilište 135, većih i manjih, od kojih se 6 naj- većih rabi za tovljenje (Mastteiche), koje natapaju dijelom izvori a dijelom potok Moosach; osim toga se još i jedan dio samog po- toka pa i jarci upotrebljavaju bud za uzgoj ribe, bud za spravljanje riba zrelih za mriještenje, bud napokon za držanje riba za prodaju. Vrsti riba, koje se tu goje, jesu razne vrsti pastrva, obična, dužičasta, grimizna, potočna zlatovčica, lipan i glavatica. Osim toga n bavljen je iz Ilidža i mrijest od Salmo obtusirostris (Narenta- forelle), koji se posve dobro razvio; mlađ je ali u ribnjacima isče- znuo, tako da se sada samo u jednom ribnjaku nalazi 17 dvoljetnih komada te krasne i tečne ribe. Najglavnija zadaća ovog gojilišta je također u prvom redu produkcija mrijesta (4 —5 milijuna na godinu) za vlastiti uzgoj kao što i za prodaju, pa onda uzgoj mlađa, dotično jednoljetnih riba za prodaju, dok se na gojenje većih riba i tovljenje baš ne polaže prevelika važnost. Završiv početkom prosinca stavljenu si zadaću u Miinchenu otputovao sam 8. t. mj. u Beč, da ovdje još preostalo vrijeme moga izaslanja upotrebim na proučavanje u c. kr. gospodarsko- kemijskoj pokusnoj postaji, te u zavodu za bolesti riba u c. kr. veterinarskoj visokoj školi. C. kr. gospodarsko-kemijska pokusna postaja (k. k. landwirtschaftlich-chemische Versuchsstation) smjeStena je u jednoj jednokatnici, te obasize sedam odsjeka, od kojih je sedmi odsjek za ribarstvo i odlazne vode (Ab- teilung VII. Fischereiwesen, Abwässer). Na čelu odsjeka, ustrojenog 1906., stoji sada upravitelj dr. E. Neresheimer, do konca prošle godine asistent prof. dra. B. Hofera u Münchenu, a kao tehnički pomagači dodijeljeni su mu jedan biološki i jedan kemijski asistent. Ovaj odsjek ima čedne svoje prostorije u suterenu i prizemlju zgrade. U suterenu nalazi se soba za akvarije, kojih ima 10, svaki sa posebnim pritokom i spravom za prozračivanje, u kojima se drže bolesne ribe, te onaj materijal, koji je potreban za pokuse * 84 upliva odlaznih voda na ribe. Uz ovu sobu nalazi se kemijski labo- ratori] i soba kemijskog asistenta sa svim nužnim spravama za kemijsko istraživanje i malom priručnom stručnom knjižnicom. S druge strane uskog hodnika nalazi se još mala jedna pisarna i malena radionica. U prizemlju pako je soba upravitelja zavoda, te biološkog asistenta sa svim nužnim instrumentima za biološko i mikroskopsko istraživanje, nužnim reagencijama itd. te jednim dugim stolom uz vodovod, na kojem se također može postaviti nekoliko akvarija, ako ih treba u većem broju i ako dolnji ne do- staju. I tu je mala priručna stručna knjižnica, dok se svi časopisi i djela općenitijeg sadržaja nalaze u I. katu u velikoj knjižnici čita- voga zavoda. i Zadaća zavoda, dotično ovog odsjeka, sastoji u biološkom i kemijskom istraživanju odlaznih voda tvornica, često i na licu mjesta, te njihovog upliva na ribe, kemijskom istraživanju hranila i sastava ribjeg mesa prama njima, proučavanju planktona, u opće u istraživanju svih pitanja, koja zasijecaju u ribarstvo i rib- njačarstvo, kako sam ih već spomenuo kod ribnjačarske pokusne postaje u Hlubokoj, koja ovomu zavodu pripada. Uz to se osoblje zavoda jošte bavi također i lih znanstvenim radom, n. pr. anatom- skim, histološkim istraživanjima, opredjelivanjem starosti riba po ljuskama i kostima škržnih poklopaca itd. Kako su se u zavodu za vrijeme mog boravka obavljala veći- nom samo kemijska istraživanja, imao sam samo prilike sudjelo- vati kod nekoliko istraživanja djelovanja odlaznih voda tvornica sladora, jute, te jednog ugljenika na ribe, u koju se svrhu male pastrve i šarani stavljaju u male akvarije sa dotičnom vodom, dobro prozračene, te se točno promatra, kako se ribe u njoj po- našaju, kako na njezin upliv reagiraju, da li i kada nastupa smrt, te pod kojim simptomima. Ostalo vrijeme, što sam u zavodu radio, posvetio sam prouča- vanju planktona iz pokusnih ribnjaka u Hlubokoj, te iz raznih austrijskih alpinskih jezera, lovljenog u razno doba godine i dana, te iz raznih dubljina, iz čega se onda dadu stvarati zaključci glede periodiciteta pojavljanja planktona, te različitosti vrsti, koje ga u raznim dubljinama sastavljaju. U c. kr. veterinarskoj visokoj školi nalazi se zavod za bo- lesti riba (Institut für Fisčhkrankheiten cam ger Wiener k. k. tierärztlichen Hochschule), koji je smješten 85 u zgradi za anatomiju, a predstojnikom mu je profesor zoologije ok Fiebiger. U prostranom hodniku nalazimo u većem broju ormara uz zoološku zbirku preparate bolesti riba (jedno 50), u velikom broju morskih, koji sadržavaju poglavito tumore, osteome i druge natek- line, deformacije kralježnice te parasitične crve itd. U sobi pred- stojnikovoj postavljeno je nekoliko akvarija, u kojima se drže bolesne ribe, dosta mnogo još neistraženog materijala, pa tu se na- lazi i sav nužni instrumentarij za mikroskopsko istraživanje. U ne- koliko ormara pohranjeno je mnogo stotina mikroskopskih prepa- rata bolesti riba, poglavito parasita, koji su te bolesti prouzročili, kao što i prereza kroz razne organe, da se vide promjene, koje su tim parasitima proizvedene, te ovi sami na mjestima svog postanka, dotično infekcije. Daleko pretežni, najvažniji dio tih preparata imao sam prilike pregledati te uz stručnu literaturu i tumačenje dra. Fiebigera pro- učiti. Uz sobu predstojnikovu nalazi se još soba njegovog asistenta. Male ove, upravo prenatrpane prostorije ne dostaju više mla- dom ovom zavodu, kojemu zadaća sastoji lih u istraživanju bolesti riba, pa će se još tijekom ove godine ovoj neprilici doskočiti pre- selenjem zavoda u glavnu zgradu veterinarske visoke škole. Svršivši koncem prosinca i u Beču svoj rad u spomenutim zavodima, povratio sam se nakon petmjesečnog izbivanja u domo- vinu ponesav sa sobom u izobilju iskustva i pobuda, imajuć sada pred očima svrhu, da ova iskustva upotrebim na boljak i unapre- đenje naših ribarskih i ribnjačarskih prilika. Smatram svojom ugodnom dužnošću, da se još jednom naj- toplije zahvalim visokoj kr. zemaljskoj vladi, koja mi je blago- izvoljela ovo naučno putovanje omogućiti, u prvom redu upra- vitelju gospodarskog odsjeka, velemožnom gospodinu sveučilišnom profesoru dru. O. Frangešu, kao Sto i svoj gospodi upravi- teljima i predstojnicima te osoblju zavoda, u kojima sam radio, jer su me uvijek vrlo susretljivo i ljubezno u mom radu upućivali i potpomagali. U Zagrebu, koncem siječnja 1909. Dr. E. Prof. Rossler. O djelovanju lysola na spore od Botrytis bassiana Criv, uzročnice vapnene bolesti svilčeve, kao o vapnenoj bolesti uopće. (Sa 7 slika u tekstu.) Napisao Dr. Jovan Hadži. U Won; Drugom sam prilikom u kratkim crtama ocrtao blagotvorno djelovanje znanosti na razvoj svilogojstva (vidi »Nar. Novine« od 27./X. 1908). Pokazao sam, kako je došlo do toga, te je iz ne- kojih nauka (zoologije, botanike, fiziologije, fiizike i kemije), s obzi- rom na posebnu zadaću, postala nova primijenjena nauka: nauka o svilogojstvu ili bakologija, kojoj ima praktično svilogojstvo mnogo toga da zahvali. Bakologiju čine naukom znanstvene metode, koje su posuđene od drugih, već spomenutih nauka. U istom sam članku iznio jedan tipični primjer bakološkoga istraživanja. Bila su to istraživanja o pravoj kugi svilčevoj: parazitskoj atrofiji ili pebrini. I u predležećoj radnji bavit ćemo se s jednim poglavljem iz patologije svilčeve. Osim parazitske atrofije ima još nekoliko drugih bolesti (vapnena bolest ili krečavica, njem. Kalksucht, tal. calcino ; mlohavost, njem. Schlaffsucht, tal. flacidezza; sušica, njem. Schwind- sucht, tal. macilenza: žutica, njem. Gelbsucht, tal. gialume), koje manje ili više mogu da oštete kulture svilaca. Sve se te bolesti savremeno marljivo istražuju. Prije svega treba samu bolest dobro upoznati, njezin karakter i eventualnog uzročnika, da bi se moglo naći i sredstvo protiv iste. Kod gore navedenih bolesti je to samo djelomično uspjelo. Što se tiče mlo- havosti, sušice i žutice, nije sve do danas uspjelo sa sigurnošću konstatirati uzrok ili uzročnika te bolesti, te prema tome nemamo niti specifičnih sredstava protiv istih bolesti. Nešto bolje stojimo sa vapnenom bolešću. Biolozima je već uspjelo tu bolest posve upoznati. Nađen je uzročnik (našao ga Ago- stino Basssi, koji je radio od god. 1807.— 1832.1) u obliku gljivice, koju je poslije Crivelli Bassi-u u čast prozvao Botrytis bassiana a opisan je i 1 Navedeno po: E. Verson — E. Quajat: Il filugello e l’arte sericola. Padova 1896. 87 čitav tok bolesti. S obzirom na značaj bolesti, kako ćemo poslije vidjeti nije bilo moguće naći apsolutnoga lijeka. Za sada je dosta da kažem, da su mjere, koje se poduzimaju protiv vapnene bolesti samo profilaktične prirode. Radi se o tome, naći jedno svrsi shodno djelujuće dezinfekcijono (raskužujuće) sredstvo, koje so može i inače neukome za upotrebu povjeriti. Toj zadaći služili su i moji pokusi, čije rezultate sad ovdje donašam. Za moga boravka na kr. bakološkoj postaji u Padovi, (proljeće 1908.) kamo me je visoka kr. zemaljska vlada izvoljela poslati, došli su od više stranaka upiti o uporabivosti lysola, jednog u novije doba vrlo mnogo rabljenoga sredstva za dezinfekciju, protiv vapnene bolesti. Ravnatelj rečenoga zavoda profesor Dr. E. Verson povjerio mi je tu zadaću uz potpunu slobodu u biranju metoda. Osjećam se dužnim gosp. prof. Verson-u na podijeljenju radnoga mjesta, kao i na interesu, kojim je moj rad pratio naj- dublje zahvale. Ovu ću priliku upotrijebiti, da pred čitatelje »Glasnika hrv. prirodosl. druStva« iznesem detaljni opis rješavanja jednog pitanja pomoću znanstvenih metoda. Upoznati ću čitatelje sa bolešću samom, njezinim uzročnikom, sredstvima protiv istih, metodama pri izvađanju pokusa i njihovim rezultatom. 1. Karakteristika vapnene bolesti. U vapnenoj bolesti neima vapno nikakvoga posla, samo ime daje na protivno naslućivati. Jedino sličnost gusjenica poginulih od vapnene bolesti komadićima vapna dala je povod postanku toga naziva. Posebnom izgledu vapnenastih ili krečavih gusjenica ima se zahvaliti, te je ta bolest za rana razlikevana od ostalih (Vallisneri početkom XVIII. stoljeća). Evo u kratko vanjske slike bolesti: Tek oboljele gusjenice promatrane prostim okom ne mogu se kao takve ni upoznati. Kad je bolest već jednom preuzela mah (3—4 dana) opažaju se tek posve općeniti simptomi, po kojima ne bi mogli na oko zaključiti, da se radi o vapnenoj bolesti (tromost, pomanjkanje teka, mekost tijela). Tek nešto prije ili odmah poslije nastupa smrti, niti to ne uvijek, tijelo gusjenice pocrveni. Po jednima je ta crvena boja slu- čajna kemička reakcija (murexidna reakcija: oksidacija mokraćne kiseline uz prisustvo amonijaka). Po drugima radi se samo o bujnoj 88 koloniji jednog hromogenog bakterija (Microccocus prodigiosus, Cohn, uzročnik krvareće hostije). koji se uz uzročnika vapnene bo- lesti rado pojavljuje. Ovo potonje mnijenje drZim vjerojatnijim. Nekoliko sati poslije nastupa smrti počinje se tijelo gusjenice sušiti. Koža se nabere. Jedno 24 sata poslije smrti promjeni gusje- nica sasvim svoj izgled. Mjesto gusjenice naći ćemo dugoljasti valj- kasti komadić vapna. Tijelo gusjenice je krhko kao vapno, a do- taknemo li isto pstom, ostane nam prst bijel, kao da smo se brašna dotakli. Na starijim krečavim gusjenicama naći ćemo često i pove- like ledce. Sl. 1. Razvoj spora od Betrytis bassiana Criv. u »visećoj kapljici«; a, spore ili konidije; b, spore malo prije klijanjanja; c, tri sata poslije klijanja; d, pet sati kasnije; e, sedam sati kasnije; f, poslije 11 sati; g, poslije 23 sata. 450: 1. Po Verson-Quajat-u. Trajanje bolesti ovisi o veličini gusjenice, a i rasi, kojoj ona pripada. Sasvim sitne gusjenice svrše za 2—3 dana, odrasle se vuku i 6—7 dana. Nauci je malo po malo uspjelo protumačiti procese, koji se od početka pa do kraja bolesti u nutrini gusjenice odigravaju. Prvi je vapnenu bolest proučavao Francez Nysten,! i to po nalogu fran- ceske vlade. Najintenzivnije se bavio ispitivanjem uzročnika vap- nene bolesti C. Vittadini.? * Prvi korak k upoznavanju vapnene bolesti bio je nalaz tankih vlakanaca u tkanjima bolesnih gusjenica. Našao ih je Nysten, ali im nije upoznao pravog karaktera, to je učinio tek Bassi. On je utvrdio, da vlakanca nisu ništa drugo, nego micelij (tkan) gljivice (Botrytis bassiana, Criv.) Micelij raste u nutrini gusjenice vrlo naglo na račun krvi gu- sjenice, ispuni sve tjelesne šupljine, kao i srce; prodire kroz mi- "PH. Nysten: Recherches sur les maladies des vers a soie et les moyens de les prevenir. Paris 1808. Impr. imper. 2 C. Vittadini; Della natura del‘ calcino o mal del segno. Giornale dell‘ I. R. Istituto lombardo di sc. lett. et arti... Tom. MI. Milano 1851. 89 šičja tkanja i epitelije. Vrlo je vjerojatno, da micelij izlučuje tvari škodljive organizmu gusjenice. Micelij jednom rječju raztvori nutrinu gusjenice i ova mora uginuti. Pod mikroskopom vidimo, da se micelij sastoji iz dugih bez- bojnih, razgranatih cjevčica sa promjerom od 0:25 mm. (Vidi sl. 3.). Osim rasta nalazimo u micelija od Botrytis bassiana još i jedan drugi način rasprostranjenja unutar gusjenice. Sa strane cjevčice iz- raste ovoidno tjelešce, odkine se od cjevčice, te krvotokom dospije u druge djelove tijela gusjenice, i tamo u micelij izraste. To su cilin- drične konidije ili spore. (Vidi sl. 4.) Sad je glavno pitanje, na koji način i u kojem obliku dospije ta parazitska gljivica u svilčeve gusjenice. Da na to odgovorimo, potrebno je razmotriti dalnji razvoj micelija. Smrću gusjenice — domadara gljivičinog — ne svršava životni ciklus gljivice. Poslije smrti gusjenice suši se njezino tijelo sve više, a nesta- šica vlage djeluje na micelij gljivice, kao neki posebni podražaj. Micelij potjera okomito kroz kožu gusjenice cjevčaste drške (hife), a ovi pak na slobodnom vršku produciraju nekoliko nepra- vilno poredanih izraslina, koje se raspadnu u niz sitnom biseru sličnih zrnaca (Vidi sl. 3.). Hife prodru kožu u tolikom broju, te produciraju toliko zrnaca trusova, (spora ili konidija), da je sva po- vršina gusjenice njima pokrivena. Sama zrnca su bezbojna, isto kao što je ledac sniježni (vode) po sebi bezbojan. Međutim u onolikoj količini čine nam se kao snijeg bijeli. Tek tjeranjem spora završen je životni ciklus gljivice. Mi- celij unutar gusjenice ugine, a spore očuvaju kontinuitet života od SI. 2. Micelij poslije 48 sati, odhranjen u visećoj kapljici. 450: 1. Po Verson-Quajat-u. 90 Botrytis bassiana; u njima je latentni život, klica, koja čeka samo na zgodnu priliku, pa da opet stupi u akciju. Sama je spora tako građena, a osim toga se producira tih spora u tolikom broju, da je velika vjerojatnost, da će koja od njih zaista i naći zgodnu pri- liku za dalnji razvoj. (Vidi sl. I.). Pojedina spora mjeri u promjeru do 0:2 mm., ovoidnoga je oblika i opkoljena je podebelom kožicom, tako, te može izdržati u razmjerno suhom zraku dulje vremena (micelij se na zraku odmah sasuši). Unutar kožice je žitka masa. Na živoj spori nije moguće u toj masi kakovu strukturu prepoznati. Spore se drže sasvim lagano jedna druge, te kako su malene i lahke, dižu se svakim pokretom zraka sa trupla gusjenice i dospiju svuda po sobi, a svaki ih povje- tarac nosi kroz vrata i prozore. Sl. 3. Potpuno razvijeni micelij od Botrytis bassiana Criv. Iz kulture u vi- sećoj kapljici. a, micelij; b, hife; c, spore. 300: 1. Po Verson-Quajatu. U sporama (konidijama) upoznajemo sredstvo za rasprostra- njenje Botrytisa i ujedno za usčuvanje vrste. Kad se svrši gojitba, te se svilčeve gusjenice zapredu, neima miceliju više života. Spore imaju zadaću sačekati novu generaciju svilčevih gusjenica. S vjetrom i prašinom dospiju prezimjele spore (prezimljuju u prostorijama za gojenje gusjenica) na kožu gusjenica. Prema istraživanju Quajata! događa se infekcija gotovo isključivo kroz kožu. Žitka sadržina spore prodre vlastitu kožicu i zatim kožu gusjenice, te izraste po malo u micelij. Što dalje biva, to smo već čuli. Lako si možemo predočiti, kako se vapnena bolest može raz- mahati i uništiti čitave kulture, što se zaista ne rijetko događa. Uzmimo, da je prve godine iz vana došlo u gojilište nešto spora, za nekoliko dana (već prema veličini gusjenica), padnu prve žrtve. 1 E. Quajat — D. Rossinski: Ricerche sul calcino. Bollet. Mens. di Bachicoltura. anno 1892. N° 6, 7, 8. 9I Nije li se ništa poduzelo protiv raširenja novih spora, to će nove spore još u većem broju inficirati nove gusjenice. Pošto gojenje gusjenica traje do 3 tjedna, ima gljivica vremena za razvoj od ne- koliko generacija. Još je i gore, ako se poslije gojenja za kojega se bolest pojavila, ništa ne poduzme, te se u istim prostorijama slijedeće godine dalje goji, jer se sasvim mlade gusjenice i lakše. inficiraju i prije poginu, a parazit ima više vremena za razvoj. Ako se gusjenice vrlo kasno inficiraju n. pr. malo prije, nego li se zapredaju, može se dogoditi, da i onako bolesne gusjenice dospiju čahuru izpresti, pa tek iza toga uginu. Za trgovinu su ova- SI. 4. Krv još žive krečave gusjenice svilčeve, šesti dan iza trenja sa sporama (umjetna infekcija); a, krvna tjelešca; d, valjkasti konidieji; c, valjkasti ko- nideiji, koji se upravo kani otkinuti; b, micelij 450: 1. Po Verson-Quajatu. kove čahure sasvim dobre. Poznaju se po tome, što su u svježem stanju puno lakše od normalnih. Zaključak: za kulture svilaca vrlo opasna vapnena bolest uz- ročena je gljivicom Botrytis bassiana Criv; ne nasleđuje se di- rektno jajem; prenaša se sporama, koje nastaju na površini uginule gusjenice, (rijetko kukuljice ili leptira); spore prezimljuju u prosto- rijama za gojenje, i tako podržavaju kontinuitet vrste. 2. Sredstva protiv vapnene bolesti. Kad smo se jedamput valjano upoznali sa bolešću, lako je tražiti puta, kojim se ima poći, da nađemo, bar u principu, sredstvo protiv bolesti. Iz gornjega opisa bolesti vidimo, da spore (konidiji) igraju glavnu ulogu pri infekciji i raširenju bolesti u opće; sav naš pozor moramo dakle sporama posvetiti. | 92 U boju protiv svake parazitima uzročene bolesti, imamo dvije vrsti oružja: mjere profilaktične i mjere terapeutske; najčešće se obe mjere upotrebljavaju. U našem slučaju moramo odustati s više razloga od terapeutskih mjera. Sve kad bi i bilo moguće već u najranijem stadiju bolesti istu prepoznati (što međutim nije moguće), te kad bi nadalje imali i sigurno djelujuce terapeutsko sredstvo, nebi se isplatilo u praksi upotrebljavati ga radi velike množine gusjenica. koje u isti mah gojimo. Spasavati pojedine individue (gu- sjenice) nebi se nikako isplatilo. Iz istih razloga nebi se ni takvo profilaktično sredstvo moglo upotrijebiti, koje bi se moralo aplici- rati svakom individuu za sebe. Preostaju samo sumarna profilak- tična sredstva. Treba da se pobrinemo za sredstvo, kojim ćemo zaprijeciti infekciju ili u slučaju, da je infekcija nastupila, treba zarazu loka- lizirati i odstraniti je sa što manje žrtava i poteškoća. Tome služi dezinfekcija ili raskuženje. Radi se o tome, naći sredstvo za što po- voljnije i sigurnije uništenje spora. Pri tome moramo na tri glavna momenta paziti: I. treba paziti, da se ne sačuvaju od prošle godine spore, sposobne za klijanje; niti u gojilištu, niti na jajima (sjemenu). 2. Treba zapriječiti prilaz sporama u gojilište za vrijeme gojenja 3. Treba u slučaju, da se bolest već pojavila, ograničiti je. Najlakša je razmjerno zadaća ništiti spore, koje prezimljuju. U prvom se redu mora paziti, da se nebi spore sa jajima (sje- menom) za iduću gojidbu sačuvale. To nije tako teško, jer se vap- nena bolest ne nasleđuje direktno. Već inficirana gusjenica i ne do- lazi do toga, da se metamorfozira u leptira. Dogodi li se, da se leptir inficira, to on ugine prije, negoli je jaja izlegao, ili odmah poslije leganja ; jaja leptirova, koji iza leganja uginu, nesmiju se i onako za rasplod upotrebljavati. Preostaje mogućnost, da spore navitlane vjetrom padnu na jaja. Već radi te mogućno morala bi se jaja ispirati. Međutim se jaja i s drugih razloga uvijek ispiraju. Jaja se peru čistom vodom, pošto se pokazalo, da nije probitačno ispirati jaja sa dezinfekcionim sredstvima, da bi spore otuda sigurno uginule, jer to samim ja- jima škodi. Glavna je stvar temeljita dezinfekcija gojilišta i svih pred- meta, koji se za vrijeme gojenja upotrebljavaju. O sredstvima za dezinfekciju govoriti ćemo poslije. Dezinfekcija prostorija se ima u 93 svakom slučaju provodit i ako se nije bolest pojavljivala, osobitom pak revnošću, ako se to dogodilo. Predmeti manje vrijednosti (pa- piri, slama itd) imaju se spaliti. Sredstava za dezinfekciju ima dosta, radi se samo o tome: naći takovo, koji sa najmanje troška i opa- snosti u najkraćem vremenu djeluje. Gotovo smo nemoćni zapriječiti uvlačenje bolesti iz vana u gojilište. Upravo nas začuđuje, kako zaraza najednoć bukne, a da- leko i široko naokolo neima gojilišta sa inficiranim gusjenicama. Pa ne da bi oboljeli pojedini individui, nego množina gusjenica gotovo na jedamput. Najvjerojatnije je, da je vjetar donio sobom spore. Ne smijemo ni zaboraviti, da je vapnena bolest opažana i kod drugih u prirodi živućih gusjenica. Kako bez zračenja prostorija neima gojenja svilaca, to smo uvijek izvrgnuti opasnosti uvlačenja spora; tu ne pomaže mnogo prozore prozračnim tkaninama (»organtin«) presvlačiti. Jedino što možemo učiniti, jest, da budnim okom pazimo, da iz inficiranih goji- lišta u naše ne zalaze ni osobe, niti da se ikakvi predmeti prenašaju. Kušalo se sa periodičkim deziniekcijama gojilišta za cijelo vri- jeme gojenja (n. pr. svaka dva sata)! i to sa formalinom. Pokusi su pokazali doduše neki uspjeh, ali ni iz daleka toliki, da bi se to u praksi moglo provoditi. Osim toga izgleda, da odraslim gusjenicama škodi česta dezinfekcija, te je s obzirom na fizikalna svojstva svile od štete* (osobito, ako se dezinfekcija praline sa plinovima nastalim izgaranjem sumpora.*) Vrednost dezinfekcije za vrijeme gojenja umanjuje u svakom slučaju činjenica, da se sama infekcija vrlo brzo događa Utaremo li kožu gusjenice sa sporama, te ih već iza 3 minute dezinficiramo, ostaje ipak do 50% svih pokusnih gusjenica okuženo, tako brzo probije izraslina spore kožu od gusjenice, a kad se je to jedamput dogodilo ne pomaže nikakva dezinfekcija*. Ako se i svaka dva ! G. Pasqualis: Sperimenti e note di bacologia. Vittorio 1900. ? A. Lentichia: Nuove esperienze comparative sull’ influenza dei suf- fumigi di solfo e di formalina, usati negli allevamenti dei bacchi, sull qua- lità della seta. L'agricoltura moderna 1902. * E. Quajat-G. Pasqualis: I suffumigi in bacchicoltura e loro influenza sulle qualità della seta. Bolletino mensile di bachcicoltura (Padova) 1897. N° 12. * E. Quajat: L’ agricultura moderna 1900. i G. Pasqualis op. cit. 1900. 94 sata dezinficira (po 20 minuti) ipak stoji kud i kamo veći dio dana (i noci) sporama za infekciju na dispoziciji. Valjanom gajaču neće baš biti teško odhrvati se vapnenoj bolesti, ako se ova sporadično već i pojavila u njegovim kulturama. Zlatno je svilogojstveno pravilo, da se ležaji gusjenica imaju bar jedamput na dan mijenjati. To je najsigurnije sredstvo protiv raši- renja svake zaraze. Rano u jutru, prije nego li se gusjenicama prvi obrok hrane razdijeli, pokriju se svi ležaji s prorešetanim papirom. Na taj papir položi se dudovo lišće. Izgladnjele zdrave gusjenice popenju se u kratkom vremenu na novo ležište. Na to se papir sa lišćem i gusjenicama digne sa starog ležišta i metne na novo mjesto. Sve one gusjenice, koje su zaostale na starom ležištu, (koje nijesu imale teka ili dosta živosti), kao naravno i poginule, bace se za- jedno sa ostancima lišća nemilosrdno i unište. Poslije našega opisa vapnene bolesti bit će razumljiva korist gore navedene mjere. I od vapnene bolesti oboljele gusjenice izgube tek i postanu trome. Osim toga iscrpimo pri tom menjanju ležaja korist i iz te povoljne okolnosti, da se tijelo uginule gusjenice ne pokrije odmah sporama, nego tek jedno 24 sata iza nastupa smrti. Ako svako jutro točno ležaje mjenjamo, zapriječit ćemo postanak nove generacije spora, a ove bi tek pravu štetu nanijele, jer svaka krečava gusjenica producira milione spora. Dogodi li se, da nepažnjom vapnena bolest preotme mah dok su još gusjenice mlade, a u blizini se nalaze druga gojilišta, najbolje je, da se sve gusjenice one partije, gdje bolest grasira unište, i da se poduzme temeljita dezinfekcija. 3. Sredstva za dezinfekciju. Iz prije rečenoga vidi se jasno, da je naše glavno oružje u boju protiv vapnene bolesti dezinfekcija prostorija i predmeta, koji služe Pri gojenju svilaca. Na redu je sada, da ispitamo, kakva svojstva mora imati dobro dezinfekcijono sredstvo s obzirom na vapnenu bolest. Kao u drugim slučajevima, tako i u ovom treba to sredstvo da djeluje što energičnije, da u što manjoj količini upotrebljeno, i u što kraćem vremenu sigurno djeluje. Treba da bude po moguć- nosti neotrovno za čovjeka, da se može i neukomu bez opasnosti po njega na upotrebu povjeriti. Nesmije napadati (kvariti) nikakvih tvari iz kojih su rađeni predmeti, potrebni pri gojitbi. Mora biti po mogućnosti što jeftinije. 95 Za sada ne imamo sredstva, koje bi svim tim uvjetima pot- puno odgovaralo. U slijedećem ću navesti sredstva, koja se najviše upotrebljavaju, označivši njihove prednosti i pogrješke, kao i način upotrebe. Upravo idealno bi sredstvo bilo: sunčane zrake i suhi zrak. Oboje spojeno je naveći neprijatelj spora od Botrytis bassiana, kao i svakim drugim klicama. Na žalost se ta metoda ne može sasvim izrabiti, jer se svilčeve kulture drže najviše u građenim kućama, a ono malo sunca, što kroz prozor ulazi, ne dostaje za dezinfekciju. Bilo bi izvrsno, kad bi za gojenje svilaca služile drvene građe za rastav- ljanje. Iza dovršene gojitbe bi se te kučice rastavile, pojedini dije- lovi bi se oprali i kroz nekoliko dana na suncu držali, isto tako neposredno prije nove gojidbe i dezinfekcija bila bi savršena. Kod nas se može ova metoda upotrijebiti jedino za pomične predmete (stalke, daske i t. d.). Kako je suhi topao zrak ubitačan po spore od Botrytis bas- siana, vidi se iz slijedećeg pokusa, koji sam säm izveo. U navla- ženu sredinu objektnog stakla metnu se spore i smjeste u ter- mostat pri 25% C (termostat je škrinjica tako udešena, da se u nje- zinoj nutrini održi automatskom regulacijom uvijek jednaka [kon- statna] temperatura). Na umjetni način drži se zrak u termostatu suhim (pomoću klorkalcija). Boravak od 1—2 sata u takovom ter- mostatu dostaje, da spore uginu, izgube svojstvo klicavosti. Izložimo li spore kroz nekoliko minuta temperaturi od 60% C, spore uginu. Međutim se za praksu otuda nemože nikakova korist izbiti, jer se prostorije ne mogu hermetički zatvoriti, a i potpuno osušenje zraka vrlo je teško postići. Jedan biološki momenat se može zgodno upotrijebiti, da se riješimo spora. Ako spore unutar stanovitoga vremena ne naiđu na gusjenicu, gube sposobnost prodrijeti kožicu koja ih opkoljuje, one uginu. Na bakološkoj postaji u Padovi (E. Quajat) je ustanov- ljeno, da granica vremena, što ga spore uz inače za njih najpo- voljnije prilike (temperatura, vlaga), leži između I—2 godine. U slučaju, da su prostorije za gojenje takove, da se ne mogu zatvoriti u svrhu dezinfekcije, a da se bolest jedne godine pojavila, ne goje se kroz dvije godine svilci u tim prostorijama, i time se uklanja vapnenoj bolesti. Do skora je bila vrlo “uobičajena dezinfekcija izgaranjem sumpora. 96 Dokazano je (E. Quajat), da plinovi (u glavnome sumporasta kiselina), koji nastaju pri izgaranju sumpora vrlo ubitačno na spore djeluju. Na svakih 100 m? treba izgorjeti I kg. sumpora (Quajat). Zrak mora biti zasićen vodenim parama, a na više mjesta ima se na jedamput izgarati zdrobljeni i s papirićima izmješani sumpor. Danas je dezinfekcija sumporom u svilogojstvu slabo u upotrebi. Mnogim uvjetima mora biti udovoljeno, pa da dezinfekcija sumporom pot- puno uspije. Čitava određena količina sumpora mora da izgori. Zrak mora biti upravo zasićen vodenim parama, a i sve stijene prostorija treba da su vlažne. Prostorije moraju biti dobro zatvo- rene. Nezgodno je što se mora prostorije ostaviti čim se sumpor upali, te se nemože nadgledati, ide li sve dobro. Gdje se gojilište nalazi u kući, u kojoj se stanuje, nije dezintekcija sumporom po stanare ugodna, jer se ni u kojem slučaju soba ne može tako her- metički zatvori, da plinovi nebi mogli izlaziti. Ni malo zgodniji nije način dezinfekcije sa plinovitim klorom. Već za proizvodnju plina (n. pr. iz kalijeva klorida i solne kise- line ili iz manganovog hiperoksida i solne kiseline) treba stanovite spretnosti i znanja. Svakom je poznato, da je klor i za čovjeka otrovan. Radi razmjerno velike specifične težine pada klor na zemlju, te se mora uvijek u izobilju proizvoditi, da se željena svrha sasvim postigne. Suzani i Verson su konstruirali posebne posude za proizvađanje klora, ali još uvijek nije isključena mogućnost, da kemički proces, kojim se klor oslobađa, zapne prije, nego je dosta dugo trajao, a ne može se ulaziti u prostorije i nadgledati proces. Niti sa ekonomskog gledišta ne uživa dezinfekcija sa klorom kakve pred- nosti. Po Quajatu je za dezinfekciju prostorija od 100 m* potrebno 25 kg. kalcijevog klorida i 35 kg. solne kiseline, ili 15 1. solne kiseline i manganovog hiperoksida u obilju. Dezinfekcija klorom se slabo upotrebljava. Vrlo energički djelujuće sredstvo protiv spora i u opće svih klica je sublimat (živin klorid). Sublimat se rabi kao rastopina (u vodi) od 2%. S više se razloga sublimat ne može općenito upotrebljavati. Pošto je sublimat žestok otrov, ne smije se dati ne- ukome u ruke (osobito ne u kristaliziranom obliku, da bi svaki sam rastopinu pripravljao). Osim toga sublimat napada i kvari ko- vinske predmete. Za aplikaciju sublimatove rastopine konstruirana je na bakološkoj postaji u Padovi posebna štrcaljka iz tvrde gume. Stijene i pod prostorija, koje se imaju dezinficirati moraju se upravo 97 natopiti sublimatovom rastopinom, ier rastopina djeluje samo kuda sama dospijeva, a na djelovanje isparivanja ne moZe se raCunati. Po Pasqualisu! umanjuje još jedna okolnost upotrebivost subli- mata. Stijene gojilišta su većinom vapnom bijeljene. Sublimat spaja se sa vapnom Hg Cl, + Ca O = Ca Ck + Hg O. Produkt toga spajanja pak zaostaje što se antiseptičkog svojstva tiče daleko iza sublimata. | U novije vrijeme uzeo je formalin s pravom među dezin- fekcijonim sredstvima u svilogojstvu prvo mjesto. Formalin je vodom razblaženi formaldehyd (C H, O); u trgovinu dolazi kao 40%, te- kućina. I vrlo razblažen (I—4%,) djeluje formalin brzo i sigurno. Osobita je prednost formalina pred svim do sad izbrojenim sred- stvima, što djeluje i u direktnom kontaktu, i isparivanjem. Pare formalina podražuju sve sluznice na življu produkciju sluzi ; to mu je gotovo jedina pogrješka. Pri razkuživanju sa formalinom potreban je za svaki kubični metar I—2 gr. 40 postotne tekućine (Pasqualis). Na 400 grama 49%, formalina dolazi 30 1. vode. S tom se tekućinom poškrope valjano svi zidovi, a prostorije se jedno 4—8 sati drže zatvorene. Za dobru aplikaciju formalina najbolje su štrcaljke, koje tekućinu u sitnim kapljicama izbacuju. Ako u najuže pukotine sama teku- ćina ne dospije, dospiju njezine pare i ubiju spore, koje se tamo mogu nalaziti. U slučaju, da građa prostorija ne dopušta aplikaciju tekućine, mogu se upotrebiti t. zv. formalin-pastile, koje se u za tu svrhu građenim aparatima nad plamenom ishlapljuju (2 pastile na svaki kubični metar). Uvijek je potrebno uz to iskuhavati vodu, da se zrak zasiti vodenim parama, jedino onda zamjenjuju pastile forma- linsku tekućinu. Tom ću prilikom odmah s pomenuti, da je po Pasqualisu® konstatirano, da dim, koji nastaje pri nepotpunom izgaranju drva, ima baš parama formaldehida (uz neke druge aldehide) zahvaliti svoje antiseptiéko djelovanje. U 100 gr. drva ima oko 0'4—o0'5 gr. formaldehida. Međutim teško uspjeva drva tako polagano izgarati, da se na svu tu množinu formaldehida sadržanu u drvu može ra- 1 G., Pasqualis: Sperimenti e note di bacologia. Vittorio 1900. * G. Pasqualis: Relazioni fra le proprieta antisettiche del fumo di legna e delle aldeidi olifatice. Atti del r. ist. Veneto di Sc. Lett. ed arti T. VII. VII. Ser. VII. 1896. pi 98 čunati. Samo u slučaju, da baš nikakvo drugo sredstvo ne stoji na raspolaganju, može se ovo polagano izgaranje nešto vlažnoga drva upotrijebiti. Na kraju navodim najnovije raskužno sredstvo: lysol (odnosno lysoform) čije sam djelovanje na spore od Botrytis bassiana sam ispitivao. Lysol je 50%-na rastopina kresola u neutralnoj sapunici U trgovinu se donosi uz primjesu karbolne kiseline ili formalde- hida. Lysol, koji sam ja ispitivao (iz milanske tvornice) sadržava formaldehid, kao takav dolazi pred ostalim lysolima u prvom redu obzir kao raskužno sredstvo protiv vapnene bolesti. O djelovanju lysola bit će u slijedećem govora. 4. Vlastita opažanja. Iza kako smo si postavili zadaću — problem, u tom slučaju dje- lovanje lysola na spore od Botrytis bassiana, prva je zadaća usta- noviti način ili metodu, kojom ćemo zadanu zadaću riješiti. O ve- likoj važnosti znanstvene metode pri riješavanju znanstvenih za- daća ne treba tek da govorim. I ako je svrha našega istraživanja više praktične naravi, opet mora samo istraživanje bazirati na znan- stvenoj metodi hoćemo li, da rezultati istraživanja budu bez prigo- vora priznati. Najveći dio napredka u znanosti, a preko nje i u praksi imamo zahvaliti neprestanom poboljšanju metoda istraživanja. / A o v 5 SI. 5. Shematski uzdužni prerez »vlažne izbice« na objektnom staklu. O, objektno staklo ; P, stakalce za pokrivanje; S, sloj vaselina ; v, viseća kapljica. Kako uspjeh svakog znanstvenog istraživanja na pola od upo- trebljene metode (u užem smislu riječi) ovisi, to više vrijedi ovo za eksperimentalna istraživanja (eksperimenat je po sebi, metoda, ali u širem smislu te riječi). Metoda mora biti tako udešena, da dobijemo siguran i nedvolični odgovor na pitanje, koje ekperi- mentom hoćemo riješiti. Da upoznamo djelovanje faktora, koji is- tražujemo, moramo ostale faktore, koji nužno sudjeluju, konstant- nima uzdržati, a ovaj mijenjati, da vidimo i izmjerimo razlikost u efektu, koji tom mijenjanju slijedi. ; 99 Kad se radi o živim organizmima, kao u tom slučaju, moramo nastojati, da pokusni organizmi po mogućnosti što više ostaju pod prilikama, pod kojima isti u prirodi žive, da nebi prevelike promjene životnih prilika tako na organizme djelovale, da bi ovi u eksperimentu inače nego u prirodi reagirali. Vratimo se sada na našu zadaću. Pošto nam je svrha, da is- pitamo dezinfekcijonu moć lysola s obzirom na spore od Botrytis bassiana, moramo iste podvrći kroz stanovito, odmjereno vrijeme dje- lovanju lysola od određene jakosti. Lysol, kako se u trgovini do- bije, uzima se, da je koncentrovana tekućina, od koje se miješanjem s vodom prirede postotne pokusne tekućine (n. pr. 1% == na sto dijelova vode, jedan dio lysola). Kad smo već jedanput pustili, da lysol na spore djeluje valja nam ispitati: jesu li iza određenog dje- lovanja lysola ostale spore žive, t. j. sposobne klijati ili ne. U tu svrhu ih moramo metnuti pod prilike, pod kojima bi iste bez dje- lovanja lysola bezuvjetno klijale. | mnm SI. 6. Sprema za ispitivanje djelovanja para pokusne tekućine. P, posuda sa * pokusnom tekućinom! (T); Pl, pluto sa stakalcem (S) i sporama. Ispitivanje klijavosti spora u eksperimentu na samim gusjeni- cama svilčevim bilo bi spojeno sa više poteškoća. Prije svega bi nam uzelo mnogo vremena, jer bi za svaki pojedini pokus po ne- koliko dana trebali, a pojedinih pokusa treba, kako ćemo vidjeti mnogo izvesti. Što je pak najglavnije, takav način ne bi ni uz naj- veću opreznost i čistoću (asepsu) bio pouzdan, jer ne bismo nikad bili sigurni, ne imamo li posla sa gusjenicom, koja je prije infici- rana, te rezultat pokusa nebi valjao. Osim svega toga se zna (i sam znam iz vlastitoga iskustva), da umjetna infekcija gusjenica ne uspijeva apsolutno uvijek (utiranjem spora na kožu gusjenica), premda nebi tome mogli navesti pravi razlog. Misli se, da su neki individui gusjenica tako rezistentni, da se ne dadu inficirati. Mjesto da ispitamo klijavost spora, koje smo podvrgli djelo- vanju lysola, kušajuć njima inficirati gusjenice svilčeve, mi stav- * 100 ljamo te spore pod umjetno kombinovane za njih povoljne prilike, pod kojima normalne spore bezuvjetno klijaju. Već je od prije poz- nato, da spore od Botrytis bassiana stavljene u svježu krv svilčevu već iza kratkoga boravka u krvi proklijaju, te micelij produciraju. Moramo se samo pobrinuti, da se krv što duže u tekućem i svježem stanju održi. Sl. 7. Probušeno pluto (usko izcrtano) sa stakalcem. Pri umjetnom odhranjivanju Botrytis bassiane postupa se ovako : Sa trupla krečave gusjenice prenesu se spore na stakalce za pokri- vanje (das Deckgläschen). Na spore se oprezno stavi kapljica svježe krvi svilčeve, ali tako, da krv nigdje ne dosiže ruba stakalca. Sta- kalce se naglo okrene tako, te kapljica na dolnjoj strani visi (»viseća kapljica«). Stakalce se položi na objektno staklo, koje je u sredini izdubeno; okolo okrugle izdubine namaže se staklo sa vazelinom (Vidi sl. 5). Sad je kapljica zatvorena hermetički, jer sloj vazelina između stakalca i stakla neda zraku pristupa. Velika je prednost toga načina umjetnoga hranjenja u t. zv. vlažnoj izbici, da možemo preparat neprestance pod mikroskopom ili lupom promatrati i na taj način svaku promjenu konstatirati. U vlažnoj se izbici kapljica krvi dosta dugo uzdrži, pa možemo čitavi razvoj spora od Bo- trytis bassiana proučavati. Niti se tekućina može ishlapljivati, niti mogu razarajući mikroorganizmi krv rastvoriti, pošto nemaju pristupa. Uzmimo, da smo metnuli spore u vlažnu izbicu. Već za malo vremena ćemo opaziti (vidi sl. 1.), da su se spore u jednom smjeru ispružile, a zatim poslije tri sata pružile mali tubasti nastavak, koji sve većma u duljini raste. Poslije 24 sati biti će već svo vidno polje u mikroskopu puno niti, koje se razgranjuju i križaju. Me- đutim potroši micelij bogato razvijen (vidi sl. 2.) gotovo svu krv. Ostavimo li i nadalje micelij zatvoren u vlažnoj izbici, teško ćemo kakvu promjenu dočekati. Dignemo li stakalce i ostavimo micelij na otvorenom zraku, doskora ćemo moći konstatirati produkciju spora (Vidi sl. 3.). Na ovaj način uspjeva uvijek bezuvjetno zaista IOI klicave spore klicanju dovesti, tako, te smo mirne duše mogli tu metodu i pri našem istraživanju upotrijebiti. Pri istraživanju nije od potrebe čekati, da se pokusne spore do kraja razviju (u slučaju, da u opće klijaju), dosta je da prokli- jaju, i tim pokažu, da su još žive. Ispitamo li na ovaj način pod sasvim umjetnim prilikama dje- lovanje lysola, nebi mogli rezultate toga ispitivanje direktno za praksu izrabiti. Mjesto da poslije laboratorijskih pokusa provedemo pokuse u veliko u samim gojilištima, mi smo paralelno sa poku- sima sa lysolom izveli, pod inače sasvim jednakim okolnostima, pokuse sa formalinom. Pošto je formalin u praksi već dobro. is- kušan, to možemo lako iz naših pokusa odmah i uporabivost lysola u praksi ustanoviti. Da bude rezultat pokusa što potpuniji, upotrebljene su uvijek posebno stare, prezimjele spore, a posebno ovogodišnje. Pokazalo se, da ne postoji između obadvih, što se tiče žilavosti, gotovo ni- kakva razlika. Od koncentriranga lysola učinjene su rastopine od 0.5—5% sto tako od formola. Obe su tekućine uzete onako, kako ih se u trgovini dobija kao koncentrovane tekućine. Od svake rastopine (05%, 1%, 2%, 3%, 4%, 5%) izvedena su četiri paralelna pokusa po dva (sa starim i novim sporama) s obzirom na djelovanje teku- čine u direktnom kontaktu sa sporama, a druga dva s obzirom na djelovanje pare tekućine, sve pri običnoj sobnoj temperaturi (oko 189 Cc) A. Pokusi uz direktni kontakt spora sa tekućinama. Sa na plamenu steriliziranom platinenom iglom prenešene su spore sa gusjenice na sredinu stakalca za pokrivanje. Sa gradu- iranom kapilarnom cjevčicom spušta se na spore kapljica lysola od stanovite (odmjerene) koncentracije. Još je prije izmjereno, kolika po veličini kapljica pri sobnoj vlazi i temperaturi u odmjerenom vre- menu ishlapi. U tu su svrhu bile izložene kapljice izmjerenoga objama (pomoću graduirane kapilarne cjevčice), te izmjereno vrijeme iza ko- ega su posve ishlapile. Uvijek je eksperimentirano sa većim brojem spora, te je moguće bilo sa sigurnošću prosuditi efekt djelovanja. Sta- kalce sa sporama, natopljenim lyslom, pokriveno je većom staklenom posudom, da ne bi druge spore iz vana došle. Bilježeno je vrijeme 102 kad su spore u kapljicu metnute i kad je tekucina sasvim ishla- pila (radi kontrole). Pri polaganom ishlapljivanju vode (kapljice) ishlapi i ono malo primjeSanog lysola odnosno formola, a eventualno zaostali. tragovi ne dolaze u obzir (osobito za praksu je to svejedno) Za vrijeme, dok je kapljica sa sporama ishlapljivanju izložena, izaberemo jednu oveću zdravu gusjenicu, odrežemo joj sa sterilizi- ranim škarama roščić na kraju zadka, te u kapilarnu cjevčicu krv uhvatimo. Prvu kapljicu na mikroskopu kontroliramo, neima li mi- celija. Zatim prenesemo jednu kapljicu na međutim presušene po- kusne spore. Stakalce sa sporama u krvi smjestimo u vlažnu izbicu na već opisani način. Objektno staklo je proviđenim znakom (ja- čina konzentracije tekućine, vrijeme djelovanja). Preparat se jedno. 12 sati na miru ostavi, a zatim pod mikroskopom kontrolira, jesu li spore proklijale ili nisu. Ako su spore proklijale, ostavi se pre- parat, dok se micelij razvije. Često proklijaju spore, ali im ne dostaje snage da se sasvim razviju. Drugi put pak samo nekolike spore od svih počinju klijati ili pak nikoje. U tom se slučaju 2—3 dana čeka, a onda se. konstatira, da su spore uginule. Opažanja u tom smislu bilježe se bar dva puta na dan. | Da se osiguramo, da radimo sa sporama zaista sposobnim klijati, osvjedočimo se o tome pokusnom kulturom u visećoj kapljici krvi (za svaku krečavu gusjenicu napose). Ova metoda, kako sam je izveo najvećma se približuje prili- kama u praksi. I u praksi se ima rastopina za dezinfekciju u sitnim kapljicama aplicirati na površinu prostorije. Dok tekućina ne ishlapi spore su njome namočene. Evo rezultata tih pokusa, un kratki oma slijedi : I. Pokusi sa lysolom. 05%, 1% 90, 3% | 4, | 5%, TIRATI REEL RAT E.T DR 2 | | 1803104] toda 2» om +) oje| oo lee 30° | 0 |30 | 0 | pm 103 II. Pokusi sa formalinom. 05% | 1% | 2% DE ET Roba E bo | jd RIS i A aje: da i SO pi ape ci ie RL 10° | 0 ani | Ispod oznake procenta stojeće T znači vrijeme izlaganja spora utjecaju tekućine (n pr. 2h znači, da su spore bile kroz dvije ure izložene djelovanju tekućine.) R znači rezultat gojidbe pokusnih spora. Ako su spore utjecajem tekućine uginule (t. j. ako nisu kli- jale) stoji znak križa, ako su proklijale stoji o. Slovo »s« ispod o, znači, da nije došlo do razvoja pravoga micelija, da su spore već prilično oštećene bile utjecajem tekućine. Kako vidimo lysol, djelujući u obliku tekućine, zaostaje za tormalinom. Međutim u praksi ta razlika ne znači mnogo, jer se slabije djelovanje lysola može time kompensirati. da se uzme nešto jača mješavina. Osim toga se u praksi nikada ne radi sa tako kratko odmjerenim vremenom djelovanja kao u pokusu. Djelovanje formalina je već i po drugima ispitano, te kon- statiram, da je Stahl! došao do istih rezultata kao i ja. (Formol od 0.59/° u 15' ubija spore). B. Pokusi o djelovanju para na spore. Da ispitamo djelovanje para lysola i formalina moramo prije opisanu metodu prema zadaći promijeniti i to tako, da prilike u pokusu što više odgovaraju prilikama u praksi. Na stakalce za pokrivanje objekta huknemo, da se na njem kondenzira nešto vodene pare. Na to prenesemo sa iglom kao prije spore na sredinu stakalca; pomoću ono malo vlage odheri- raju spore na stakalcu. Međutim smo priredili široku staklenu po- sudu (od jedno 200 cm?), te usipali u nju tekućinu, koju kanimo ! I Stahe: Das Formalin. Pharmceut. Zeitung. N° 22 1893. 104 ispitati (oko 50 cm?). Stakalce sa sporama prevrnemo, da ove gle- daju dolje, te ga položimo na pluto, koje je u sredini probušeno. (Vidi sl. 7.). Rupa u plutu je velika kao stakalce, (oboje četvero- uglasto) uglovi stakalca polože se na stranice, koje omeđuju rupu. To je zato tako napravljeno, da bi pare, koje se sa površine te- kućine dižu, (a pluto se položi na njezinu površinu) prolazile kroz rupice pluta (kutevi rupe), a da se nebi vodene pare kondezirale na sta- kalcu i time na rezultat djelovale. Pluto se sa stakalcem položi na tekućinu i ostavi kroz odmjereno vrijeme. (Vidi sl. 6.). Na to se stakalce digne, osuši, a na spore se metne kao prije kapljica krvi svilčeve i smjesti u vlažnu izbicu. I. Rezultati pokusa o djelovanju para lysola na spore: 05% | 1% 2% Tao E RE 3% | 4% | 5% Br. 180% I. 0 | 802.1. 0:12 08 R a i Be + |30 ar : 0 20' | 0 | | | | | Kako je bilo i očekivati djelovanje para zaostaje za djelo- vanjem same tekućine, ito tako da djelovanje pare 5%-tne tekućine odgovara djelovanju tekućine od 20%. II. Rezultati istih pokusa sa formalinom : 0:5), 1, 90, dei e da aa Page la 30.0 1151] :0 [10 0 5 | o|io|0 I što se djelovanja para tiče, bolje djeluje formalin kao dezinfektor protiv vapnene bolesti, nego lysol. Možemo reći, da formalin od 1%, 105 u djelovanju ogovara 4%om lysolu (uzevši isto vrijeme djelovanja). Je- dina je prednost lysola pred formalinom, da neima tako oštar miris, te ne napada naše sluznice (u razređenom stanu). Dezinficiramo li goji- lište, koje je tik do stana ljudskoga, možemo lysol dobro upotrije- biti. Lysol ima prednosti dobrog dezinfekcionog sredstva, ali u praksi svilogojstvenoj, gdje se sa velikim količinama radi, neće lysol istisnuti formalina ne samo radi toga, što je nešto slabiji u djelovanje, nego i što je — skuplji i to mnogo skuplji. Moglo bi se reći: pa kad se znalo, da je formalin jeftiniji od lysola, nije se potonjega trebalo ni ispitivati. Međutim, da je lysol jači u djelo- vanju od formalina, te kad bi se prema tome mogao većma raz- ređen nego formalin, upotrijebiti, nebi smetala viša cijena lysola. Merckova (u Darmstadt-u) velika tvornica prodaje (na veliko) I kg. formalina po K 202, a kg. čistoga lysola (bez primjese for- malina ili karbolne kiseline) za više od K 450. Lysol je dakle više nego dva puta skuplji od formalina, a pošto se mora dva puta jača rastopina lysola nego formalina upotrebljavati, dolazi de- zinfekcija sa lysolom i četiri puta tako skupo kao ona sa for- malinom. Hrvatsko prirodoslovno drustvo. I. Uprava i élanovi drustva koncem godine 1908. A. Ravnateljstvo. Predsjednik: Podpredsjednik: Dr. Dragutin Gorjanovic, Dr. Oton Kucera, kr. dvorski savjetnik, kr. j. r. sveuč. prof. kr. real. gim. i učitelj u sveuč. profesor. Predstojnik astronomijske sekcije, uprav. zvjezdarnice i urednik »Glas- nikae? ea Tajnik: Blagajnik: Dr. A. Gavazzi, Miro Mance, prof. kr. realne gimnazije. ravnatelj štedionice, posjednik, su- radnik zvjezdarnice. Arhivar: Dr. Ljudevit Gutschy, "asistent kem. anal. zavoda. Odbornici: Dr. Krunoslav Babić, Dr. Stanko Hondi, čuvar zool. muzeja. profesor kr. donjogr. gimn. i priv. sveuč. docent. Dr. Aurel Forenbacher, profesor realne gimn. i asist. botan-, X fiziol. zavoda kr. sveučilišta. Zamjenici: Dr. Ervin Rössler, Lovašen Emil, profesor kr. donjogr. gimn. i priv. asistent kr. zem. kem. analit. zavoda. sveuč. docent. 1891. 1891. 1896. 1886. 1886. 1904. 1891. 1904. 1886. 1886. 1906. 1886. 1906. 1886. 1886. 1886. 1886. 1889. 1888. 1886. 1908. 1886. 1905. 1887. 1903. 1889. 1904. 1905. 107 B. Clanovi drustva. Latas'ıni: Blanchard dr. Raphael, prof. medicin fakulteta »itd. Paris. + Bogdanov Anatole Petrović, sveuč. profesor Moskva. + Brusina Spiridion, kr. sveuè. profesor u miru, pravi Clan jugoslavenske akademije itd. Zagreb. Doderlin dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i poredne anatomije. Palermo. Friedel dr. Ernst, gradski senator, ravn. zem. muzeja grada Berlina. Berlin. Gorjanović dr. Dragutin, j. r. kr: ug. dv. savjetnik kr. sveuč. profesor. i Zagreb. Horvath dr. Géza de Brezovica, ravnatelj nar. zoolog. muzeja, pravi Clan magj. akademije itd. Budimpesta. + pl. Mošinsky od Zagrebgrada Adolfo, banski sav]. kr. zem. vlade itd. Zagreb. f Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor velike škole, predsjednik srpske akademije, dopisujuci član jugoslavenske akademije. | Beograd. ft Stur Dionis, ravnatelj c. kr. geološkog zavoda, po- časni član jugoslav. akad. Beč. Utemeljitelji: „Danica‘‘, kemijska tvornica. Bos. Bvod. Grad Karlovac. Grad Osijek. Grad Zagreb. Petrovaradinska imovna obcina. Mitrovica. Prva hrvatska štedionica. Zagreb. Trgovacko-obrinicka komora. Zagreb. Trgovačko-obrtnička Romora. Osijek. * * * Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik. Karlovac. Barac Milutin, ravnatelj rafinerije mineral. ulja. Rijeka. Feller E. V., ljekarnik i veleposjednik. Zagreb. Danilo dr. Franjo, um. savj. c. kr. namjestn. Zadar. + Gugler Pavao, biskup, veliki predstavnik kaptola zagreb., prior vranski itd. Zagreb. Jager Lovro, veletržac. Osijek. $ Karić Pavo, c. kr. potpukovnik u m. Zagreb. Khuen-Hedervary de Hedervar grof njene krug. ministar predsjednik. Budimpešta. $ Köröskeny de felsö Köröskeny de Toth Prona dr. Vjekoslav, profesor u m. itd. Zagreb. Langhoffer dr. August, kr. sveuč. profesor. | Zagreb. 108 1886. 1905. 1886. 1896. 1886. 1903. 1886. 1880. 1897. 1886. 1806. 1886. 1896. 1886. 1895. 1902. 1902. 1907. 1907. 1896. 1902. 1907. 1895. 1908. 1907. 1886. 1904. 1895. 1902. 1905. 1898. 1905. 1905. 1903. 1907. 1908. 1905. 1905. 1903. 1903. 1907. 1902. IIS6. + Mihalović Josip, stožernik sv. R. G. nadbisk. Mrzljak Petar, župnik. Nemičić dr. Milan, gradski fizik. Normann-Ehrenfelski grof Rudolf. Pejacsevich grof Pavao. Pejacsevich grof dr. Theodor, vlastelin. i Polić Antun, veletržac. Posilović dr. Juraj, nadbiskup itd. Schwarz dr. Vatroslav, zdravst. savjetnik. + Šest Franjo, ljekarnik. Vancaš Josipa, vlastelinka. Vranyczany barun Ljudevit. Vranyczany barun Vladimir. Žerjavić dr. Juraj, župnik. * * * Redoviti članovi: Amrus dr. Milan, grad. načelnik. Anderka Julije, kr. kot. šumar. Arnold dr. Gjuro, kr. sveuč. profesor. Babić dr. Krunoslav, čuvar zool. muzeja Bakarčić Velimir, drvotržac. Balaško Ivan, umir. ravn. male real. u Petrinji. Bedeković Kamilo, kr. tehnički savjetnik. Benedik Slavko, arhitekt. Beyer Josip, vel. simnaz. đonjogr. profesor. Bier Gustav, trgovac. Bogdanović dr. Milica, prof. žen. liceja. Bojmičić dr. Ivan pl., zem. arkivar. Bolle Herman, tehn. savj. i ravn. obrt. škole. Bombelles grof Marko ml. Bošnjak dr. Dragutin, prof. kr. real. gimnazije. Brlić Ivana, supruga odvjetnika. Bvunšmid dr. Josip, kr. sveuč. profesor. Bulić Vinko, supruga c. i kr. kot. komesara. Bulić don Frane, muzejalni ravnatelj. Bulvan Slavoljub, zlatar. Cerjak Nikola, krčmar. Cindnić Mile, prof. gornjogr. gimnaz. Cvrković Ivan, kapelan. Dean Stjepan, vojnički kapelan. Deberto Ivan, optičar. Deutsch Albert, hrv. vjeres. banka. Dolovčak Franjo, ravnajući učitelj. Dragić Slavoljub, profesor kr. real.-gim. Dvoržak dr. Ivan, kr. sveuč. profesor. Zagreb. Zagreb. Karlovac. Valpovo. Podgorač. Našice. Zagreb. Zagreb. Zagreb. Karlovac. Zagreb. Zagreb. Laduč. Marija Bistrica. Zagreb. Pleternica. Zagreb. Rijeka. Zagreb. Opeka kod Vinice. Zagreb. Brod na Savi. Zagreb. Ruma. Spljet. Zagreb. 3) Vinkovct. Za greb. 1908. 1905. 1905. 1902. 1898. 1908. 1905. 1908. 1905. 1907. 1886. 1907. 1886. 1886. 1904. 1907. 1903. 1904. 1906. 1903. 1907. 1902. 1886. 1907. 1908. 1907. 1902. 1886. 1902. 1886. 1905. 1904. 1904. 1886. 1895. 1903. 1903. 1907. 1904. 1907. 1904. Eisner Dvagutin, trgovac. Osijek. Epstein Robert, činovnik kožarnice. Zagreb. Fabijanović Milan, učitelj kr. vježbaonice, S Forenbacher dr. Aurel, prof. real. gimn. asist. bot. fiz. zavoda. Frangeš dr. Oton, kr. zem. povjerenik za gospodar. i prof. šumar. akademije. Frank Pavao, gimnazijalac. 33) Gabriel pl. Nelly, supruga odvjetnika. Graz. Galijan Dragutin, profesor. Petrinja. Gašparović Gjuro, trgovac. Karlovac. Gavazzi dr. Artur, profesor real. gimnazije. Zagreb. Gjurašin dr. Stjepan, profesor ženskog liceja i privat. sveuč. docent. Gjurekovic Milan, kr. šum. pristav zem. vlade. Gnezda Antun, trgovac. Gorjanović dr. Dragutin, kr. dvor. savjetnik, kr. sve- učilišni profesor. Göss! Mara, učiteljica više djev. škole. Gržetić dr. Nikola, c. i kr. stož. liječnik u m. Gundrum dr. Franjo, gradski fizik. Krizevac. Gutschi dr. Ljudevit, asistent kem. - anal. zavoda. Zagreb. Hadzi dr. Ivan, asıst. komp.-anat. zavoda. Hafner Ivan, profesor kr. real. gimn. Hasek Vjekoslava, udova profesora. Heffler Ferdo, prof. kr. učit. škole. Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor. Henneberg V. V., djak sred. Skole. Hirc dr. Miroslav, uč. Sum. akad. Hirsl dr. Bogumir, liječnik. ci Hlavinka Vinko, ing. prof. kr. Sum. akademije. Zagreb. Hoić dr. Ivan, ravnatelj ženskoga liceja. si Hondl dr. Stanko, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. sveuč. docent. A Hržić Velimir, pl., profesor kr. real. gimn. S: Iskva Stefa, učiteljica ženskog liceja. PA Ištvanović Ivan, župnik. Vrbica. Ivanek Vilim, svećenik. Za greb. Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. prof. S Juničić Živko, profesor na realci Beogradskoj. Beograd. Kadić dr. Otokar, kr. ug. geolog. Budimpešta. Kaitner Gjuro, asistent kem. anal. zavoda. Zagreb. Kamerman Fvanjo. Rusevo z. p. Saglin. Kantoci Julijo, činovnik. Zagreb. Kargacin Celestin, mjernik. Pe Katičić dr. M., odvjetnik. Bihać. . Kugli Stjepan, knjizar. . Mašek dr. Dragutin, liječnik. . Mazzura dr. Šime, odvjetnik. . Mažuranić Vladimir, predsjednik stola sedmorice. . Mosković Vilko, priv. činovnik . Müller dr. Adolfo, liječnik. . Muzler Josip, umirovljeni kr. podžupan. . Kavurid Jendric Ivan. Zagreb. . Kern dr. Ferdo, predstojnik bakteriol. zavoda. . Krizevci. . Kiss Dragutin pl., vlastelin. Saulovec kod Vava ždina. . Kišpatić dr. Mijo, kr. sveuč. prof. ' Zagveb. . Klein Dragutin, trgovac. sa . Koch Ferdo, kustos nar. zem. geološkog zavoda. Li . Koča Gjuro, nadšumar. Tynjani z. p. Garčin. T Kolombatović Gjuro, c. kr. gimn. pro:esor. Spljet. . Kovač Vitomir, novinar. Zagreb. . Korlević Antun, kr. gimn. prof. i učitelj šum. akademije. i . Kosivmik dr. Ivan, primarni liječnik bolnice milosrd.. sestara. . Košćica dr. Vladoje, odvjetnik i javni bilježnik. Pregrada. . Kovačević Ivan, učitelj trg. škole. Bihač. . Krmpotić Ivan, gimn. profesor. Vinkovci. . Kučera dr. Oton, prof. kr. realne gimn. i učitelj u šum. akademiji. Zagreb. 3) . Kulmer grof Miroslav. ci . Linardić dr. Dominik, c. kr. nadštopski u m. Graz. . Lipovčak Ivan, župnik. Bistva. . Lončanić dr. Josip, nadbiskupski ceremonijar. Zagveb. . Lovek Ljudevit, ljekarnik. Vinkovci. . Lovašen Emil, asistent kr. zem. anal. zavoda. Zagreb. . Majcen dr. Gjuro, prof. kr. real. gimn. i privr. sveuč. docent. ,, . Malčević Antun, namjesni učitelj real. gimn. Belovar. . Mance Ladislav, ljekarnik. Vrbovsko. . Mance Miroslav, upravitelj štedione i posjednik. Dugo selo. . Marek Milan, profesor kr. vel. gimnazije. Vinkovci. . Marinic Valentin, c. kr. major u m. Zagveb. 3) 3) DI . Medanic dr. Bruno, liječnik. Rijeha. . Medit Mojo, prof. kr. vel. realne gimnazije. Zagreb. . Melkus Jaroslav, činovnik hip. banke. s . Dr. Metelka Milan, profesor gosp. učilišta. Krizevac. . Mihaldzic Ana, cand. phil. Zagreb. . Mimcié Tjesimir, dr., kr. kot. predstojnik. En . Milobar dr. Fran. . Mittelbach Žiga, ljekarnik. . Mohorovičić dr. Andrija, prof. kr. real. gimn. i učitelj šumar. akademije, prestojnik meteorološkoga zovda 1908. 1906. 1907. 1902. 1903. 1890. 1907. 1902. 1886. 1907. 1907. 1905. 1902. 1907. 1902. 1907. 1907. 1907. 1886. 1902. 1907. 1905. 1903. 1905. 1905. 1903. 1906. 1908. 1896. 1906. 1903. 1907. 1904. 1904. 1903. 1903. 1903. 1905. 1902. 1905. 1908. 1895. III Namors Vladimir, činov. Hrv. komercijalne banke. Zagreb. Novosel Ivan, zastupnik tvornice likera. n Operman Franjo, cand. phil. Belovar. Partas Ivan, profesor kr. Sum. akademije. Zagreb. Pavičić Stanko, prof. kr. vel. realke. Banjaluka. Pavlović P. S., kustos geološkog zavoda velike škole. Beograd. Pazman dr. Josip, kr. sveuč. profesor. Zagreb. Penjić Bogdan, prof kr. vel. gimnazije. Osijek. Pexidr-Srica Gustav, ravnatelj kr. real. gimnazije. Zagreb. Polašek dr. Josip, ljekarnik. | si Polić Vladimir, namjesni učitelj gimnazije, asistent hrv. ornit. zavoda. s Poljugan Dvagutin, namjesni učitelj real. gimn. Belovar. Ponebšek dr. Janko, c. kr. financ. tajnik. Crnomelj. Popovic Stevo Vasin, kr. savjet. i nar. zast. Budimpesta. Pvedojević dr. Albert, odvjetnik. Zagreb. Pvemuš dr. Dominik, kanonik. A Pnica Ilija M., odvjetnik. dg Prinz Fanika, posebnica. Ki Prukner Josip E., ravn. slavon. Stedione. Osijek. $ Punić Josip, profesor kr. real. gimnazije. x Zagreb. Radković Josip, stud. n Dr. Rado Eugen, lijeènik-zubar. I; Radošević dr. Jakov, odvjetnik. 4: Rimaj pl. Miroslav. N Rossi Ljudevit, domobr. satnik. Karlovac. Rössler dr. Ervin, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. sveučilišni docent. Zagreb. Rukavina bar. Kosta, vlastelin. Trnovac. Sagan Ivan, knjižar. Karlovac. Schwarz dr. Dragutin, primar. lijeénik bol. milosrd. brace. Zagreb. Schwarz dr. Ljudevit, odvjetnik. pi Semik Josip, vijecnik kr. sudb. stola. 53 Severinski Rudolf, trgovac. sj Stagelschmidt Ljudevit, nadinžinir kr. ug. drž. željeznice. Sd Stamisavljević Julijo, pl., kr. nadinžinir. a: Starec Antun, nadarbenik. će Stjepanek dr. Lavoslav, prof. kr. real. gimn. i priv. sveučilišni docent. SI Suk dr. Feliks, kanonik. si Svoboda Dragutin, c. kr. poru£nik. 3 Szentgyörgy dr. Sandor, prof. kr. donjogr. gimn. n Szlavik Oto, novinar. RA Dr. Stanković Radenko, liječnik. 5% Šandor Franjo, prof. kr. real. gimn. i učitelj šum. akademije. s L12 1895. 1902. 1907. 1887. 1903. 1902. 1905. 1905. 1908. 1895. 1907. 1905. 1904. 1907. 1907. 1908. 1895. 1902. 1905. 1886. 1907. 1907. 1907. 1905. 1903. 1907. 1903. 1905. 1904. 1895. 1886. 1895. 1895. 1908. 1902. 1895. 1902. 1907. 1904. 1904. 1902. 1886. Senoa dr. Milan, prof. kr. vel. gornjogr. gimn. i priv. sveučilišni docent. Zagreb. Šilović dr. Josip, kr. sveuč. profesor. e Sobat dr. Nikola, odvjetnik. Požega. Stambuk dr. Ivan, općinski liječnik i nar. zastupnik. Jelsa. Thaller dr. Ignjat, vrhovni liječnik. * Irgovčić dr. Luka, kr. gimn. profesor. Gospić. Trpinac Gjuro, knjizar. Zagreb. Ivuhelka Branimir A. stud. phil. X, Dr. Tućan Fran, kustos nar. min. muzeja. Re Turković Petar, veleposjednik. si Ulmansky Stevan pl. pravnik. Ka Urbani Milutin, profesor. Krizevac. Vasić Dragutin, zlatar. Zagreb. Vavra Jelisava, cand. phil. a Dr. Vidačić Stjepan, upravitelj podružnice I. hrv. štedionice. Delnice. Vogrin Ignjat, stud. phil. Zagreb. Vranyczany barun Gjuro. Rijeka. Vranyczany barunica Olga. Zagreb. Vuković I., c. i kr. general. s Wickerhauser dr. Teodor, prim. liječnik bolnice mil. sestara. La Wieser Emil, kr. nadinžinir. Gospić Dr. Wolf M. liječnik-zubar. Zagreb Zavrlic Franjo, stolar. A Zeininger Andrija, pekar. 8 Zikmundovski Rudolf, &inovnik hrv. esk. banke. da * * * Hrvatska čitaonica Bjelovar. Šumsko gospodarstveni ured činov. obć. gjurgjevacke si Gradsko poglavarstvo. Brod n. Savi. C. 1 kr. gimnazija. Dubrovnik. Domorodni muzej. È Kr. vel. gimnazija. Gospić. Gradsko poglavarstvo. Ivanic-grad. Kr. gospodarsko učilište. Krizevac. Privremena mala realna gimnazija. Krapina. Kr. učiteljska škola. Osijek. Ky. vealna gimnazija. 3 Kr. vel. gimnazija. A Pučka škola. Oroslavlje. C. k. državna gimnazija. Pazin. Kr. vel. gimnazija. Požega. Kr. vel. gimnazija. Senj. Trgovacko obrtnička komora. DI 113 1886. C. i kr. gimnazija. 1895. Kr. vel. gimnazija. Sušak. 1904. Nadbiskupsko dječačko sjemenište 1 gimnazija Tryavnik. 1895. Kr. vel. gimnazija. Vinkovct. 1897. Mala vealna gimnazija. Vukovar. 1895. C. kr. mala vealka. Zadar. 1904. Kr. obrina škola. Zagreb. 1886. Kr. realna gimnazija. 1895. Kr. učiteljska škola. 1886. Kr. vel. gornjogr. gimnazija. 1907. Narodni muzej-geološko-paleontol. odsjek. 1907. Navodni muzej, odsjek mineraloSko-petrogr. odsjek. 1902. Nar. zoološki muzej. 1902. Ženski licej. A 1905. Gradsko poglavarstvo. Zemun. 1903. Kr. vealna gimnazija. Za godinu 1909. prijavili suse: Ancel Ivan, rav. okr. blagajne. Zagreb. Cukac Stjepan, prof. i kateheta donjogr. gimn. Drapczynski Vladimir, dr. Grünwald Josip, kr. kot. Sum. Herzog dr. Mavro, odvjetnik. Horvat Stjepan, kanonik. Halasz Emanuel, Jelovšek dr. Vladimir. Kugler pl. Adam, stud. phil. meteor. zavoda. Mixich pl. Ferdo, predstojnik bogoštovja i nastave. Modestni dr. Josip, prof. gornjogr. gimn. Mudnimć Matej, prof. real. gimnazije. Pajas Ferdo, urednik ,,Ustavnosti“. Raić Vladimir, cand. phil. Rapf Antun, Beč. Skreb Stjepan, pristav meteorološkog zavoda. Zagreb. Tomić Veljko. Valentić Josip, trgovac. Wilder Većeslav, urednik ,,Pokreta.“ Istupili, umrli,jodnosnobrisaniodrnsiečnja 1900. Benedik Marko, trgovac drvi. Zagreb. Deželić dr. Velimir, prist. bibl. Dohna Dumaybar Emil. Domac dr. Julijo, sveuč. profesor. Dolanski Alfons, pravnik. Fischbach Robert. Ferri Stjepan, uè. VIII. raz. gimn. 114 + Hartmann Stjepan, svećenik. Hermann Julije, uprav. hrv. Horvat Fran, novinar. Huber Pavao, gimnazijalac. Herzenjak Josip, Iveković Oton, slikar. Janković Gjorgje, VIII. d. g. S. Krmpotić Artur, gimn. prof. Kavrat Makso, Lerman Dragutin, rav. Sted. Maracié Grga, rav. uè. Marjanović Milan, novinar. + Miletić dr. Stjepan, posjednik. Mihalović pl. dr. H. Mravunac Juvaj, gimnazijalac. Matavulj Petar, VIII. d. g. g. Prigl Ivan, post. brz. činovnik. Palfi Julijo, Pivnat Marija, posebnica. Ratković Stjepan, uè. hrv. real. Schulz Ernest, tiskar. Sertić Marko, prof. real. gimn. Starčević Ivo, satnik. Stiasni Antun, čin. hrv. esk. banke. Sučević Alexander, c. k. poruč. Szlavik Hermina. Smekal Eugen, trgovac. Sučević Stojan, VII. n. g. 8. Skreblin Ivan, Ugrenovié Alexander, šum. vježbenik. Ljubljana. Zagreb. 3) Pregrada. Slatina. Miro Mance. Glavna skupština. Zapisnik XXIII. glavne skupštine za godinu 1908., obdržavane dne 28. veljače 1909. Predsjeda: predsjednik društva kr. ug. dvorski savjetnik sveuč. profesor Dr. Dragutin Gorjanović; bilježi tajnik profesor Dr. Artur Gavazzi. Prisutno 16 članova. I. Predsjednik otvara skupštinu i moli, da skupština uz g. Bulvana odabere prof. Dr. Rösslera kao revizora, jer gosp. Zigmun- dovski nije prisutan. Skupština predlog prima. Zatim čita pred- sjednik uobičajeno predavanje i to o »Fosilnom čovjeku«, koje će se u drugoj polovini ovoga godišta »Glasnika« štampati. 2. Predsjednik iznosi slijedeće izvješće o glavnim momentima u životu društvenom : » Gospodo! Rad našega prirodoslovnoga društva godine 1908. zrcali se u >Glasniku<, dok će mu unutarnji život prikazati izvješća gospode tajnika, blagajnika, knjižničara, pa i predstojnika postojećih sekcija : astronomijske sekcije i biološke centrale. O ovoj potonjoj rado bi par riječi da spomenem. Ako još i postoji u radu pojedinih sek- cija biološke centrale znatna razlika, to je taj pojav razumljiv, jer društvo samo nije moglo one, tako reći na papiru postojeće odjele, privesti svojoj svrsi. Tomu se hoće materijalnih sredstava, kojima društvo ne raspolaže. Ali ću namah reći, da se osim krasno funk- cionirajuće ornitološke sekcije, koja se svojim radom može pri- ključiti sličnim institucijama evropskim, ovaj čas osniva na isto tako solidnoj podlozi sekcija za motrenje slatkovodnih i morskih riba. U ime riba slatkih voda, već su stvoreni svi preduvjeti, da otpočne rad takove sekcije, dok će se za morske ribe takovi te- čajem godine 1909. pripraviti. * L16 Nadalje smo utrli put i ustrojenju veoma važne entomo- loške sekcije, dok bakološka jur funkcionira. Ne trebam tek da napose spomenem, da kod uredbe biološke centrale dobru volju društva najvećom susretljivošću i nužnim materijalnim sredstvima pot - pomaže vis. kr. zemaljska vlada odio za unutarnje poslove, gospo - darstveni odsjek. Taj bo vladin odsjek vrlo dobro znade cijeniti za- mašaj takovih uredaba, on znade, da će se ustrojenjem takove centrale u tančine proučiti biosfera naše faune. Time pako prikupiti će se ne samo znanstvena građa u okviru pojedinih sekcija, već će se neposredno i u velike koristiti ekonomskim prilikama zemlje Uzgoj korisnih a tamanjenje štetnih organizama provoditi će se la- koćom, čim ćemo izbližega poznati životne im prilike resp. one okol- nosti, pod kojima stanoviti organizam najbolje dotično najmanje prosperira. I tako smo, gospodo, na najboljem putu, da naše prirodo- slovno društvo snažnom potporom visoke vlade steče za koju go- dinu krasno funkcionirajuću biološku centralu. Za vrsnoću pako naše biološke centrale jamči prije svega stručna sprema onih, kojim je povjereno vodstvo pojedinih odjela, a u drugu ruku opet hvale vrijedna okolnost, što vis. kr. zemaljska vlada vazda mlađe sile šilje u inozemstvo, da si steku ono spe- cialno teoretsko i praktično znanje. što ga iziskuje odnosna sekcija centrale, u kojoj će dotičnik raditi. Ta će centrala za kratko vrijeme raspolagati sumom vlastitih motrenja i prikupiti obsežnu građu, koja će u prvom redu biti na korist znanosti i naroda, a pokazati će vanjskomu svijetu bio- lošku sliku hrvatskog organskog svijeta. Rekoh već, da naše društvo ne bi bilo kadro te krasne insti- tucije osnovati, kad ne bi sva ta poduzeća materijalno podupirala vis. kr. zemaljska vlada odio za unutarnje poslove i to odsjek go- spodarstveni. Ekzistenciju pako društva omogućuje visoki kr. vladin odio za bogoštovlje i nastavu tim, što mu pruža redovitu godišnju sub- venciju iznosom od 1000 K. Tu je potporu sadanja vlada, koja osobito rado potpomaže i unapređuje znanstvene ciljeve u opće, povečala za 500 K, koja će svota izravno služiti astronomijskoj sekciji za nabavu manjih potrebština i uzdržavanje instrumenata. Stalna je pako nada, da će isti visoki vladin odio još udariti temelj priručnoj astronomijskoj knjižnici. LI? Uz tako lijepu potporu sa strane vis. kr. zem. vlade, dani su svi uvjeti Sto ljepšem razvoju društva. Do članova je, da se svim tim koriste i da uz nas složno pregnu, da na ovom osnovu što moguće više uzradimo na procvat prirodoslovnih znanosti, a na diku Hrvatske ! I Pri koncu mi je u ime društva reći usrdnu hvalu svim dobro- tvorima društva, a na prvome mjestu visokim odjelima kr. zem. vlade za bogoštovlje i nastavu te unutarnjih posala, pa onda presv. gosp. R. grofu Normannu za veledušno darovani meridijanski krug, koj jur rijesi naš astronomijski opservatorij Nemila nam je smrt eto ugrabila dičnog našeg dobrotvora presv. gosp. biskupa Guglera, nadalje bivšeg prvog predsjednika i zač. člana prof. Sp. Brusinu. Osim toga izgubismo još članove tri Miletica.Hartmanna.i Kostu:bar Rukavinu. Bila im vječna spomen i slava !« 3. Na predsjednikov poziv čita tajnik društva svoj izvještaj. Taj glasi: U godini 1908. brojalo je hrvatsko prirodoslovno društvo : začasnih članova: 10. utemeljitelja: 32. redovitih članova: 223. Društvo je tijekom minule godine izgubilo smrću člana uteme- ljitelja i svoga dobrotvora presv. gosp. Pavla Guglera, biskupa etc., zatim začasnoga člana i svoga prvoga predsjednika Spiru Brusinu, te članove Dr. Stjepana Miletića, Stjepana Hartmana i Kostu ba- runa Rukavinu. Ravnateljstvo održalo je ove godine osam sjednica i jednu konferenciju. Obdržavani su i mjesečni sastanci sa predavanjima : U veljači (20.) prof. Dr. O. Kučera: »O daljini Sunca od Zemlje«, u travnju (27.) dvor. savj. prof. Dr. D. Gorjanović: »O otoku Su- šaku«, te prof. Dr. A. Gavazzi: »O postanku jadranske kotline«; u svibnju (odnosno lipnju) ekskurzija u paromlin (vodi prof. Šandor); u studenom (20.) Dr. J. Hadži: »O regresivnom razvoju«, u pro- sincu (17.) prof. Kaitner: »O pjenici«; u siječnju Dr. Lj. Gutschy : >O reakcijama krvnoga seruma«, u veljači (19.) Dr. J. Hadži: Sim- bioza životinja i bilja.« U odbor ornitološke centrale izabrani su prof. Dr. A Lang- hoffer, prof. Dr. Stj. Gjurašin i prof. A. Korlević. Zaključena je nabavka nekih publikacija oceanografijskoga muzeja u Monaku. 118 Klubu slušača geografije na sveučilistu u Zagrebu dozvoljen je bes- platni polazak društvene zvjezdarnice. Zavodu u Krapini daju se besplatno sva godišta »Glasnika«. Zahvalilo se gosp. Aug. pl. Pi- sačiću za podupiranje ispitivanja voda u bunarima krša. Dne 2./XI. posjetio je zvjezdarnicu presvjetli gosp. odjelni predstojnik Dr. Ferd. pl. Mixich. Novčani poklon namijenjen zvjezdarnici (od biskupa P. Guglera 400 kr, te gosp. Sl. Bulvana 100 kr), koji je prije za vri- jeme financijalnih neprilika u druge svrhe potrošen vraća se zvjez- darnici. Vis. kr. zem. vlada prihvaća predlog društva glede uređenja »Biološke centrale«, koja bi imala četiri odsjeka: za ornitologiju, ihtiologiju, bakologiju te entomologiju. Klubu slušača matem. prir. nauka na sveučilištu u Zagrebu dozvoljen je besplatani pristup u društvenu zvjezdarnicu. Na molbu kluba »Braće Hrvat. Zmaja « slati će društvo za gradsku knjižnicu »Glasnik« besplatno. Štampanje »Glasnika« za god. 1909. povjeriti će se pokusa radi »Dioničkoj tiskari«. Vis. kr. zem. vlada prihvatila je izvještaj prof. Dr. A. Lang- hoffera i prof. Korlevića glede uređenja »Entomološke sek- cije«, te daje 1000 kr. za prvo uređenje iste, a po prof. A. Kor- leviću izrađen je statut te sekcije. Isto tako je vis. kr. zem. vlada pri- hvatila izvješće Dr. Jovana Hadži glede uređenja »Bakološke sekcije (zavoda)« davši 3200 kr: za uređenje iste. Ekspedicija »Glasnika« predana je knjižari Breyer. O radu pojedinih sekcija i funkcijonara slijede izvješća, te će popuniti zajedno sa »Glasnikom« koji će doskora izaći, sliku dru- štvenoga rada. Izvještaj se prima na znanje. 4. Zatim slijedi izvještaj blagajnika o stanju blagajne: Imovina društva. 1. Temeljna glavnica u vrijed. papirima kod hrv. komercijalne banke u Zagrebu, glasom lista o pologu od 31. prosinca 1908. . .. . . K 723172 2. Tekući račun 31. pros. 1908. kod komerc. banke > 106 » — 3: Dust È siria Ret E 63 » — 4. Jednačak blagajne 31. pros. 1908. . +... > “2570 325 K 10.026 f. 08 119 Zakjučni račun hrvatskog prirodoslovnog društva 31. prosinca 1908. Primitak. Izdatak. K fil. K fil. 1. | Jednačak 1. I. 1908. 675 | 99|1. | Tisak, klišeji i ko- 2. | Prinosi redovitih refetare 1-43 {CHL 1.756 |35 Clanova i jednoga 2. | Inventar. Instru- utemeljitelja ..... 2.496 | 35 menti, namjestaj i 3. | Kr. zemalj. vlada. popravci namještaja 775 | 30 Potpora »Glasniku« 3. | Honorari. Pisarski | i2 g. 1907. placena poslovi, inkaso, po- u g. 1908. K 1000— dvorba, Wet. 288 | 80 Potp. »Glasniku«. 4, | Poštarina, dostava | za g. 1908. K 1000 — KREIDE N ole 865 | — Potpora zviezdar. 5. | Upravni trošak. Pi- | za g. 1908. K 500—. 2.500 | — sace potrebstine, 4. | Ulaznina zvjedarn. ogrijev, rasvjeta, Iz g. 1907. obra£. g. Ciscenje, popravci, 1908. K 374— g. vozarina, biljezi . . 545 | 18 1908 . . . 74.40. 448 14016. | Jednatak . . . .., 2.575 | 96 5. |Hrv. komercijalna | Prihod kamat. tem. | BIAUDIER un. «+ 379 | 85 6. | Otplata dužnika . . 6|— = Gi TAI e > 1] 65061159 Zagreb, 31. prosinca 1908. Miro Mance, v. r. asist. zvjezdar. i blag. hrv. prirod. društva. Sravnjeno sa računima i namirama te potpuno u redu pronađeno. Nadzorni odbor: Slavoljub Bulvan, v. r. Dr. Ervin Rössler, v. r. U. Z. Izvještaj se prima na znanje, a revizori računa potvrđuju is- pravnost računa, na Sto glavna skupština podjeluje apsolutorij bla- gajniku i cijelome odboru. 5. Knjižničar čita slijedeći izvještaj : »Slavna glavna skupštino! God. 1908. stajalo je naše društvo u svezi sa 213 društava i časopisa. Prema lani pridošla su četiri nova društva i to: 1. Museo civico, Verona. 2. Kalifornijska univerza, St. Francisco. 3. Besara- bijsko prirodoslovno društvo, Besarabija, i 4. Ljekarničko društvo 120 Zagreb. Popis svih društva, s kojima je naše društvo zamijenjivalo svoje publikacije, nalaze članovi u prošlogod. »Glasniku«. God. 1908. čitano je 287 knjiga (70 više nego lani) od 53 čitaoca (IO više nego lani). Na dar primilo je društvo: od gosp. Wandraka: Weltall und Menschheit (potpuno), a od gosp, Balaška 4 i pol godišta »Stein der Weisen« i »Penny Magazine«. — Plemenitim darovateljima budi izrečeno ovdje priznanje i velika hvala na lijepom daru. Društvo darovalo je »Društvu Hrv. Zmaja< sva godišta »Glas- nika« od I.—XX. Katalogiziranje društvenih knjiga dobro napreduje, te će do- skora biti privedeno kraju. — Najprije je trebalo knjige, koje su bile kojekako razmještene, sabrati, poredati i iznova popisati. Taj € posao učinjen. Znanstvene publikacije raznih društava poredane su i složene su sve po mjestima njihovoga izdanja, resp. po sjedištu dotičnog društva. Na taj je način popisana sva biblioteka, defekti su napose ispisani, pa se nastoje putem reklamacija manjkave edicije kompletirati, u koliko dotični eksemplari na žalost već nisu u opće raspacani. U roku od godine dana dobiveno je tako 215 knjiga, tako da je veoma veliki broj edicija posvema kompletno zastupan. Glavni katalog u čistopisu je do danas na ?/3 gotov. Čim se svrši ova biblioteka, prelazi se na katalogiziranje astro- nomske biblioteke, Nadam se, da ću kod iduće glavne skupštine moći predati potpunoma uređenu knjižnicu, sa svim nuždnim katalozima, pa ću tom zgodom ujedno podastrijeti i mnoga važna pitanja o budućem poslovanju i ustrojstvu knjižnice tog najvećeg društvenog imetka. Zagreb, I. siječnja 1909. Dr. Lj. Gutschy. Skupština prima izvještaj na znanje, a prof. Dr. A. Lang- hoffer moli, da se publicira popis časopisa, koje društvo prima u zamjenu za »Glasnik«; da se sastavi| popis rasprava »Glasnika« do XX. godišnjaka. Predsjednik odgovara, da će ovim željama do sli- jedeće glavne skupštine biti udovoljeno. Skupština prima ovaj od- govor na znanje. 6. Slijedi izvješće predstojnika astronomijske sekcije prof. Dr. O. Kučere o radu astronomske sekcije: 121 Slavna skupštino ! Po dosadašnjem običaju čast mi je slavnu glavnu skupštinu izvijestiti o radu društvene zvjezdarnice u petoj godini njezina op- stanka t. j. od I. siječnja do 31. prosinca 1908. I te je godine rad tekao u dvojakom smjeru, određenom joj po: pravilima društva u čisto naučnom i u popularno-naučnom. Ii U prošlom sam izvještaju mogao slavnu skupštinu izvijestiti, da sam pokušao dobrovoljne suradnike, koji su se prijavili, udružiti i naučne radove po nekoj osnovi porazdijeliti. Pokus nije uspio s različnih razloga, koji se nisu dali uspješno i trajno ukloniti. Od prijavljenih je suradnika do kraja godine 1908. ustrajao samo gosp. Rudolf Zikmundovsky, koji je ‘ svoja sustavna motrenja sunčanih pjega na svom vlastitom durbinu do konca g. 1908. nastavio, pak će se njegova motrenja u »Glas- niku« publicirati. | Premda sustavna organizacija rada nije uspjela, opažalo se je na instrumentima pojedince, a predmet su tih opažanja bili su Sunce, Mjesec, pak planeti Jupiter, Saturn, o Ceti i Morchouseov komet (1908. c). Jedan je dio tih opažanja publiciran u 2. sveščiću »Vi- jesti zvjezdarnice«, koje su izišle u XX. knjizi našega »Glasnika« s ovim sadržajem : I. Br. Truhelka: Novija mišljenja o mjesecu; 2. Dr. O. Kučera: O postanju Mjesečevih tvorbi; 3. R. Zikmun- dovsky: Die Passage einer &rossen Gruppe Sonnenflecke im Juli 1907; 5. Dr. O. Kučera, R. Zikmundovsky i A. Dolanski: Pro- laženje Merkura ispred Sunca dne 14. studenoga 1907. 6. Dr. O. Kučera: Opažanja o Danielovu kometu; 7. R. Zikmundovsky: Eine merkwürdige Erscheinung vor der Sonnenscheibe i Dr. O: Kučera: Eine Bemerkung dazu i 8. Pravilnik za suradnike zvjez- darnice hrv. prir. društva. — Potreba je ovakova pravilnika jasno izbila prigodom pokusa zajedničkoga rada u zvjezdarnici, pak sam ga prema stečenom iskustvu i prema sličnim pravilnicima drugih zvjezdarnica izradio i odboru društva predložio, koji ga je jednodušno prihvatio i time dao stalnu osnovu, na kojoj će se moći u budućnosti razvijati naučni rad zvjezdarnice, kada se nađu spremni radnicii oduševljeni amateuri, kojima astronomija daje pri- like radu zaslužnomu i za nauku samu, kao malo koja druga nauka. 122 No taki će se organizirani rad moći uspješno razviti tek onda, kada astronomija na našem sveučilištu nađe mjesto, koje joj pripada. U XXI. knjizi »Glasnika« za g. 1909., kojoj se prva polovina već štampa, izići će 3. sveščić »Vijesti« nase zvjezdarnice s ovim sadržajem: ı. Dr. O. Kučera: Efemeride Sunca i Mjeseca u god. 1909. za meridijan Zagrebačke zvjezdarnice; 2. R. Zikmundovsky : Opažanja sunčanih pjega i bakalja u god. 1907. i 3. N. S ev e- rinski: Motrenja meteora u g. 1908. U rujnu sam g. 1908. su- djelovao na astronomijskom kongresu u Beču, gdje sam predavao o prolaženju tamnih tjelesa ispred sunčane ploče, o čem je izišao izvještaj u V. I. S. der astron. Ges. 43. Str. 28. Na predavanje se nadovezala zanimljiva diskusija, u kojoj su sudjelovali Pechüle iz Kopenhagena, Charlier iz Lunda, Bren- del iz Frankfurta i Düner iz Stockholma. U godini 1908. stekla je naša zvjezdarnica novoga veoma revnoga suradnika u osobi g. prof. Dr. V. Drapczinskoga, koji je dobrovoljno uzeo na se i zadaću, da predstojnika u svim poslovima oko zvjezdarnice pomaže i zamjenjuje, pak je već sada čitavi posao oko vođenja praktičnih opažanja za članove na nje- govim leđima, a čekaju ga u ovoj godini oveći naučni radovi oko novih instrumenata. I na dosadanjem njegovom trudu dužnost mi je da mu rečem najljepšu hvalu uz molbu, da i dalje našoj zvijez- darnici prikloni svoje vrsne sile. U prvoj me je polovici godine 1908. pomogao u vođenju praktičnih opažanja osobito Većeslav Hen- neberg, kojemu neka bude također izrečena hvala. O instruimentariju zvjezdarnice imam ovo izvjestiti: Iz dara Rudolfa grofa Normanna još g. 1906. u Parizu nabavljeni m e- ridijanski krug stigao je tek u kasnu jesen g. 1908. u Zagreb, pak će se ovaj krasni instrumenat u proljeću ove godine u posebnoj kolibi namjestiti na terasi zvjezdarnice. Ispitivanje će instrumenta biti prvi oveći posao, a nakon toga će se staviti u naučnu službu, navlastito za određivanje vremena, koju će službu vršiti zamjenik predstojnika prof. Dr. V. Drapczinsky. I mikrometar, darovan od presvj. gosp. biskupa Guglera» stigao je iz Dresdena tek pod konac g. 1908., pak ćemo tečajem ove godine s njime izvoditi prva mjerenja i ispitivanja njegova vijeka. S instrumentarijem u svezi imam sl. glavnoj skupštini priop- ćiti radosnu vijest, da je visoka kr. zemaljska vlada za god. 1908. zvjezdarnici prvi put podijelila podporu od 500 K u njezine svrhe. 123 Ta je svota zvjezdarnici veoma dobro došla, da instrumente, koji su sada već 5 godina u neprekidnoj porabi, pošalje redom na temeljito čišćenje i popravak. Neophodno je nužno, da se to periodički čini, ako hoćemo, da nam instrumenti velik niz godina pravilno funkcioni- raju. Sada je u Beču na popravku brahit od 4”, a kada on Stigne, ići će redom refraktor od 4” i refraktor od 6”. Iz iste su se svote mogle nabaviti najvažnije efemeride i karte, a glavna je ura poslana u Beč G. Rapfu, da se u nju ugradi električni kontakt za meri- dijanska opažanja. Nada je osnovana, da će vis. kr. zem. vlada i dalje podupirati našu zvjezdarnicu i tim njezino polagano ali stalno instrumentalno razvijanje znatno pomoći. Potrebe su još uvijek velike. U prvom redu stoji uvođenje električne svjetlosti za rasvjetu navlastito instrumenata, pak hrono- graf za meridijanska opažanja i mala stručna biblioteka. Nadamo se, da će naša mlada zvjezdarnica, kao dosada, i u buduće naći dobrotvora, koji će joj rado materijalno pomagati, da se sve više razvija u potpuno uređenu zvjezdarnicu, a možda nije ni dateko vrijeme, kad će ovaj naš institut dobiti teoretički spreman podmladak za naučne radnje u zvjezdarnici. Od prvih suradnika svojih izgubila je zvjezdarnica smrću g. Stjepana Hartmana revnoga i mnogogodišnjega motritelja sun- čanih pjega. Šteta bi bila, da se njegova opažanja i bilješke izgube. Trajna mu ostaje uspomena u povjesti naše zvjezdarnice. . II. U drugom dijelu svoje zadace: buditi interes za astronomiju i Siriti njezine rezultate, radila je zvjezdarnica prema dosadanjem programu. Za članove i prijatelje neba bila je ona otvorena svake nedjelje 2 puta po 2 sata, jedanput danju za motrenje sunca i je- danput na večer za motrenje zvijezda. U ljetu je duže vremena bila zatvorena poradi preinaka i popravaka u prostorijama i na instrumentima. Dani su motrenja redovito oglašivani u zagrebačkim dnevnicima, pak mi je dužnost, da se svim uredništvima za osobitu susretljivost u ime instituta najljepše zahvalim. Opažanja su vodili: Dr. O. Kučera, Već. Henneberg i Dr. VI. Drapczinsky, a opažalo se u svemu oko 200 sati. Uz opažanje su tekla kratka predavanja i razjašnjenja o objektima, koji se motre, a to su bili Sunce, Mjesec, Venus, Jupiter i Saturn, a za motrenje veoma zanimljivoga kometa 1908 c bila je zvjezdarnica dva puta otvorena po 4 dana zasebice 124 — Broj je posjetitelja bio prema dnevniku, koji se točno vodi: 441 osoba, koji se na pojedine mjesece ovako razdijeliše : Siječanj 23, veljača 41, ožujak 12, travanj 44, svibanj 69. lipanj 56, srpanj 21, kolovoz —, rujan 9, listopad 81, studeni 65, prosinac 20. Broj se posjetitelja prema g. 1907. znatno umanjio. To se prirodno tumači popuštanjem prvoga interesa za novu stvar, a onda u g. 1908. i tim, da je vrijeme bilo nepogodno i da je zvjezdar- nica morala biti jedno vrijeme ostati zatvorena. I broj učenika, koji su sa svojim profesorima dolazili, pao je u ovoj godini na 136 (prema 614 u god. 1907.) | No ako se oni brojem isporede s brojevima u drugim sliénim institutima, ne smijemo ni s te strane biti nezadovoljni: interes je za kraljicu nauka kod nas trajan i razmjerno dosta velik. Bit ce i dalje u prvom redu do pozrtvovnih dobrovoljnih su- radnika zvjezdarnice, do imućnih prijatelja našega društva i insti- tuta, a onda i do Vas gospodo članovi, da se naš mladi institut postepeno, ali stalno u započetom smjeru dalje razvija. Poradi toga ga i opet živo _ preporučam i Vašoj ljubavi, i Vašem zagovoru i Vašoj djelotvornoj pomoći, jer samo to su sredstva, kojima se ovakve naučne i kulturne institucije dižu. Ovaj izvještaj primila je skupština na znanje. 7. Upravitelj »Hrv. ornitološke centrale« prof. Dr. E. Rössler čita slijedeći izvještaj: »U ovoj osmoj godini opstanka svoga koraknula je hrvatska ornitološka centrala i opet dobar korak naprijed, raširiv znatno svoju mrežu motritelja, kojih imade sada više, nego ikoje godine prije. Broj taj iznosi u proljeću 538, koji su motrili na 4II mjesta, a u jesen 256 na 219 mjesta. Zašto su brojevi u jeseni uvijek znatno manji nego u proljeće, već sam više puta dovoljno razložio. Brojevi motritelja nijesu samo poskočili među osobljem ureda: šu- marija imovnih općina, kr. kot. oblasti, poglavarstva, i kr. državnih šumarija, već i među privatnicima, što nam može služiti dokazom, da se i Siri krugovi našega općinstva počinju sve više i više zani- mati za ornitofenologiju, opažajuć marljivo, u koliko im to vrijeme dopušta, dolazak i odlazak naših selica. Kako je upravitelj razaslao sada tiskanice za motrenje ta- kođer opet i školama, možemo se pouzdano nadati, da će uslijed toga broj motritelja još znatnije ponarasti čim će se selidbeni mate- 125 rijal još izdašnije povećati, te nam tako omogućiti, da si stvorimo što jasniju sliku selidbe ptica kroz naše krajeve. Naravna posljedica prirasta broja motritelja je daleko veći broj podataka kod pojedinih vrsti, kao što i povećanje broja motrenih vrsti ptica, kojih ima u proljeću 103, I6 više nego lanjske godine, ‘a u jesen 73 prama 63 lajnskih. Budući da se upravitelj nalazio skoro cijele druge polo- vice godine na naučnom putovanju, te uslijed toga nije mogao ra- diti na obradbi selidbe, to ova još ni sada nije posve dovršena, što joj ali nikako nije na uštrb, jer su se tako bar mogla uvrstiti i sva ona motrenja koja inače prekasno, često pače i početkom slijedeće godine stignu, pa se stogarazloga ne mogu više u obradbi upotrebiti. Zbirka želučanih sadržaja ptica pokazuje ove godine samo ne- znatan prirast od 32 komada, a obuhvata u svemu 772 komada, koji pripadaju 9; vrstima, dok ih je lani bilo 88. Uza sve skučeno vrijeme pošlo je ipak upravitelju za rukom, da u prvoj polovici go- dine istraži 171 želučani sadržaj, koji su po svojim sastojinama sor- tirani i po njihovoj množini određeni. Od cijele zbirke je do sada istraženo 586 komada, pa će se do skora moći pristupiti publi- kaciji rezultata toga istraživanja, čim bude provedeno potanko od- ređivanje pojedinih sastojina sadržaja, kod kojeg zadaje svakako određivanje ostataka kukaca u želucu najviše poteškoća, pa je za to bezuvjetno potreban jedan stručnjak entomolog. Kao važnu činjenicu u životu hrv. ornitološke centrale spo- menuti mi je još, da je visoka kr. zemaljska vlada, svojim otpisom od 23. studenoga 1908. br. 28.149. blagoizvoljela dosadanjeg po- moćnika g. VI. Polića imenovati ispitanim namj. učiteljem kr. gor- njogradske velike gimnazije u Zagrebu, te stalno dodijeliti na služ- bovanje hrvatskoj ornitološkoj centrali. Visokim otpisom od 9. srpnja 1908. br. III. A. 2178.1. na- loženo je upravitelju hrv. ornitološke centrale, da poduzme naučno putovanje u inozemstvo za izučavanje slatkovodnog ribarstva i hidro- biologije, u koju mu je svrhu visoka kr. zemaljska vlada doznačila i izdašnu novčanu potporu, za koju joj budi i na ovom mjestu iz- rečena najsrdačnija hvala. Početkom mjeseca kolovoza započeo je upravitelj to putovanje, te je za svoge petmjesečnog izbivanja po- sjetio »biološku postaju« u Plönu (Holstein), »kr. zavod za slatko- vodno ribarstvo« u Friedrichshagenu kod Berlina, »ribnjačarsku po- kusnu postaju gospodarske komore za provinciju Šlesku« u Trachen- 126 bergu kod Breslau-a, »ribnjačarsku pokusnu postaju« u Hlubokoj (Frauenberg, Češka), »kr. bavarsku biološku pokusnu postaju za ribarstvo« u Miinchenu, »c. kr. gospodarsko-kemijsku pokusnu po- staju<, te »zavod za bolesti riba u c. kr. veterinarskoj visokoj školi« u Beču; na svim tim zavodima boravio je upravitelj podulje vre- mena, da upozna njihovu zadaću i metode njihova rada. Osim toga prisustvovao je četiridnevnom »ribarskom naučnom tečaju« na šu- marskoj akademiji u Eberswalde-u kod Berlina, upoznao uređenje i gospodarenje na ribnjarčastvima kneza Trachenberga i grofa Malt- zana u pruskoj Šleskoj, a osobito uzorno uređena i racijonalno gos- podarstvena ribnjačarstva kneza Schwarzenberga u Trebonju (Wit- tingau) i Hlubokoj, te je pregledao i gojilišta pastrva u Mühltalu, Starnbergu i Neufahrnu kod Münchena, da si pribavi i u toj grani ribogojstva nužno iskustvo. Potanje izvjestiti o tom putovanju predaleko bi vodilo, i bilo bi suvišno, jer je upravitelj već predao visokoj kr. zemaljskoj vladi svoje potanko, opširno izvješće u obliku prikladnom za tisak, kako mu je bilo naloženo. Tim naučnim putovanjem učinjen je prvi korak osnutku nove sekcije u hrv. prirodoslovnom društvu, »ihtiološke centrale<, kojoj će biti zadaća proučavanje biologičkih odnošaja riba i raka, fizi- kalnih i kemičkih utjecaja na njihov život, utjecaja parobrodarstva i melioracija (regulacija voda i odvodnja), te odlaznih voda tvor- nica, istraživanje vodene faune i flore, bolesti riba i raka, kao što i gojenje, dotično pokusi uvađanja novih vrsti riba u naše vode. Na temelju znanstvenih istraživanja, koja će se prema ovom kratkom nacrtu zadaće ihtiološke centrale u njoj izvoditi, i koja će biti pod- logom za daljnju praktičnu uporabu rezultata njihovih, svakako će taj zavod razvijanjem svoje djelatnosti pokazati veliku svoju važnost za naše ribarstvo, ribogojstvo i ribnjačarstvo, a time također za po- boljšanje gospodarstvenih prilika naše domovine. Istaknuvši ovako u kratko najglavnije momente u životu i radu hrv. orn. centrale tijekom g. 1908. završujem svoj izvještaj za- hvaljujuć se napokon još najsrdačnije revnim motriteljima, kao što i svima onima, koji su zavod makar kojim načinom podupirali.« Prima se na znanje. 3. Pročelnik geografske sekcije prof. Dr. A. Gavazzi čita sli- jedeći kratki izvještaj: 127 Slavna skupStino! »Ni ove godine, na žalost, nije mogla da se u krugu društva pridigne geografijska sekcija. Ne ću da opetujem razloge tome ne- haju, jer sam ih dovoljno rasvijetlio u prošlogodišnjem izvještaju. Uviđajući neuspjeh, nastojao sam, da na drugi način pridignem in- teres za geografiju. Podala mi se naime prilika, da preuzmem ure- đivanje II. dijela »Zemljopisa Hrvatske«, što su ga započeli izda- vati gg. Hranilović i Hirc. U tu sam svrhu sakupio oko sebe po- najbolje radnike, koji su mi spremno obećali svoju saradnicku pomoć. Kad bude jednom to djelo dovršeno, vidjet ćemo ga pravo koje polje još nije obrađeno, pak ćemo se možda tek onda moći složiti u jaču jednu cjelinu. Bilo srecno!« 9. Prof. Dr. O. Kučera izvješćuje o prispjelim radnjama za XXI. godište »Glasnika«. 10. Predsjednik donosi pred skupštinu na prihvat predlog od- bora, da se grof Rudolf Normann izabere začasnim članom, a Dr. Fr. Katzer zem. geolog u Sarajevu te Otmar Reiser zoolog u Sa- rajevu izaberu za dopisne članove. Skupština taj predlog prihvaća. 11. Skupština izabire revizioni odbor za pregledavanje računa za god. 1909. gg. Bulvana i Dr. Hadži. + Spiridion Brusina. Od ono malo zoologa, što ih ima kod nas, preminuo je dne 21. svibnja 1908. Spiridion Brusina, markanina ličnost sa obilnim ličnim poznanstvom među strukovnjacima i nestrukovnjacima, mnogogodišnji ravnatelj zoologičkog odjela hrv. zemaljskog muzeja i profesor zoologije hrvatskog našeg sveučilišta, pravi član jugo- slavenske akademije znanosti i umjetnosti, član mnogobrojnih druš- tava, pisac mnogih strukovnih rasprava. Nije mi nakana podati potpunu sliku preminuloga tog muža, želim tek istaknuti važnije momente njegovog života i rada na ovom mjestu, jer je Spiridion Brusina bio osnovatelj i višegodišnji predsjednik i urednik prirodoslovnog našeg društva a od g. 1896. i začasni član. Rodio se dne 11. prosinca 1845. u Zadru, gdje je polazio i gimnaziju. 1853. pošao je u Beč, a već je god. 1867. postao pri- stavom prirodopisnog odjela nar. muzeja. G. 1876. postao je sve- učilišnim profesorom za zoologiju i ostao sve do svog umirovljenja god. 1901. Kako je sa stolicom zoologije skopčana i služba ravna- telja zoologičkog muzeja obavljao je i tu službu sve do svog umi- rovljenja. Kako je naginjao više na muzejalnu službu, prenio je i težište svog rada na taj zavod, koji se tako rekuć tek imao stvoriti. Svaki početak je težak, pa se i tu valjalo boriti sa različitim poteško- ćama prostorija, dotacije, pomoćnog osoblja. Ustrajnim radom uspjelo mu je u tom pogledu svladati mnoge poteškoće i stvoriti zoologički muzej, koji ide prema svom cilju, da bude slikom hrvatske naše faune. Zbirka se mekušaca, znatno popunjena kuplje- nim zbirkama, može nazvati bogatom, a znatne su i zbirke ptica i kukaca, uz to ima i u drugim odjelima redih stvari, tako da je stvoren temelj za dalnji razvoj. I biblioteku je stvorio. Dobar dio svakogodišnje dotacije potrošio je za strukovna djela, pokojnik je god. 1901. cijenio vrednost ukupne biblioteke zool. muzeja na 60.000 kruna. 129 Brusina je sudjelovao kod izložba, posjećivao kongrese, sa- stanke, strukovne drugove, te mu je to u savezu sa literarnim radom pribavilo različita priznanja i odlikovanja. Literarni njegov rad je opsežan. Bavio se i paleontologijom mekušaca, pisao i o tome više rasprava. Osim zoologičkih njegovih radnja u »Rad«-u jugosl. akademije i u »Glasnik<-u hrv. narav. društva, priopćio je niz članaka i sitnica u mnogim časopisima, a pisao je i u strane časopise. Obreo je cijeli niz novih vrsti a ima više vrsti i po njemu prozvanih. Ne kanim nabrojiti sve njegove radnje, ali ću spomenuti bar nekoje veće zoologičke i to ove: Conchiglie dalmate inedite. Verh. zool. bot. Ges. Wien. 1859. Contribuzione pella Fauna dei Molluschi dalmati; isto društvo iz- dalo 1866. Prinosi malakologiji hrvatskoj, Rad 1. Monographie des Campylaea de la Dalmatie et de la Croatie. Ann. de la soc. malac. de Belgique 1809. Prinesci malakologiji jadranskoj. Rad. 11. Monographie der Gattungen Emmericia und Fossarulus Verh. zool. bot. Ges. 20. 1878. Naravoslovne crtice sa sjevero-istoéne obale jadranskoga mora Radio: 127.163; 1695 171,173. Prirodopisne znanosti, osobito zoologičke u obće i kod nas. Rad 36. Jedan decenium naše zoologičke literature. Rad 52. Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens nebst allerlei malako - logischen Bemerkungen. Jahrb. d. malak. Ges. 1884. Zoologija i Hrvati. Rad. 80. Sisavci jadranskoga mora. Rad. 95. Naše jesetre. Rad. 149. Ornitološke bilješke za hrvatsku faunu. Glasnik. 3. 1888. Morski psi sredozemnog i crljenog mora. Glasnik. 3. 1888. Nove ornitološke bilješke. Glasn. 4. 1889. K ornitologiji Kotora i Crne Gore. Glasn. 6. 1891. Pabirci za hrvatsku ihtiologiju i za ribarstvo. Glasn. 7. 1392. Ptice hrvatsko srpske. Spomenici srpske kr. akademije Beograd 1888, 1892. Faunistički prilozi s putovanja yachte »Margite« po jadranskom moru. Glasn. 9. 1895. + Juraj Kolombatović. Koji zoolog, ako se imenito zanimao za kralježnjake, može pomisliti na Dalmaciju, a i da ne pomisli na Jurja Kolombatovića, profesora u Spljetu, što nam ga i kao člana našeg prirodoslovnog društva otme neumoljiva smrt dne 21. kolovoza 1908. Iz zadnjega njegovog pisma žalibože slutio sam već katastrofu. Juraj Kolombatović rodio se g. 1845. u Spljetu. Realnu školu svršio je poput drugih Dalmatinaca u Mlecima, a sveučilište u Padovi. God. 1864. postao je učiteljem na realci u Spljetu, gdje je ostao sve do svog umirovljenja g. 1900. Odlikovan je viteškim redom Franje Josipa 1. Premda je Kolombatović bio po svojoj struci matematičar, g. 1891 osposobljen je u Beču za matematiku i opisno mjerstvo, zanimao se za prirodopis, bio je ne samo vrsnim vodićem za zanimivu floru Spljetske okolice, već je obilno doprinjeo k proučavanju dalma- tinske faune, kopnene i morske. Bavio se imenito ihtiologijom i ornitologijom. Kao dobar po- znavalac riba bio je opetovano pozvan na sudjelovanje u poslu ribarstva. God. 1884. bio je članom međunarodnog povjerenstva medju Austrijom i Italijom, a g. 1885. imenovan je stalnim vješ- takom za ribarenje spljetskog okružja. Od g. 1893. bio je članom povjerenstva za uređenje ribarenja u rijekama Dalmacije. On je postavio više novih vrsti životinja (u društvu sa Stein- dachnerom Blennius adriaticus i Bl. dalmatinus, a sam Blennius Zvonimiri, te Gobius macrolepis, G. affınis, G. ferrugineus, G. ma- crocephalus, G. lichtensteini, G. depressus te Trotta adriatica i Lacerta mossoriensis). Nas hrv. zem. zoologički muzej može se pohvaliti sa dosta ređih predmeta, koje zahvaljuje njegovom zanimanju za našu faunu kao i njegovoj želji, da pomogne izgrađivati muzejalnu zbirku. Mnoge ribe, lijepu zbirku mekušaca glavonožaca, nekoliko ptica, guštera darovao je našem muzeju, a spremao se i na dalnju po- šiljku, da ga bolest i smrt nije u tom spriječila. U koliko mi je poznato, publicirao je ove rasprave : 131 . Fische, welche in den Gewässern von Spalato beobachtet und überhaupt im adriatischen Meere registrirt wurden. Spalato. 1882. . Beiträge zur Kenntnis der Fische der Adria. Sitzungsber. d. Akad. Wien. Band 88. g. 1885. str. 1193--- 1202. . Gli uccelli della Dalmazia. Settimo programma dell I. R. Scuola reale superiore in Spalato per l'anno scolastico 1879 — 1880. str. 5—4). . Pesci delle acque di Spalato e Catalogo degli Anfibi e dei Rettili dei contorni di Spalato. God. izvješče c. kr. vel. realke u Splitu škol. god. 1880 — 1851. str. 1-20. . Mammiferi, anfibi e rettili e pesci rari e nuovi per l'Adriatico catturate nelle acque di Spalato. God. izvj. za g. 1881 — 1882. str. 3—99. . Aggiunte ai » Vertebrati«. God. izv. 13985—1834. str. 3—28. . Imenik kralježnjaka Dalmacije. 1. dio: Sisavci i ptice. God. izvj. 1884—1885. str. 2—26. . Seconde aggiunte ai vertebrati della Dalmazia u istom izvješću str. 27— 385. . Imenik kralježnjaka Dalmacije. Il. dio: Dvoživci, (gmazovi i Ribe. God. izvj. 1885 — 1889. str. II—XX. . Terze aggiunte ai vertebrati della Dalmazia u istom izvješću str Di XXXI: . Sui Pleuronectes Boscii (Risso) e Megastoma (Donov.). God. izvj. 1886— 1887. str. 27—33, . Catalogus vertebratorum dalmaticorum. God. izvj. 1887— 88. str. 5—3l. 3. O. Medi (Mollusca Cephalopoda Dibranchiata) Pomorskog okruzja Spljeta u Dalmaciji. God. izvj. g. 1890. str. 3—18. . Glamoti (Gobic) Spljetskog Pomorskog okružja u Dalmaciji. God. izvj. 1390 —1891. str. 3—29. . Mačkulje (Blennini) Spljetskog pomorskog okružja u Dal- maciji. God. izvj. 1891—1892. str. 3—24. . Novi nadodaci kralježnjacima Dalmacije. God. izvj. 1892 —93. str. 3—21. 7. O navodima vrsti Meči i kralježnjaka (Vertebrata) iz Jadran- skog mora. God. izvj. 1895—1894. str. 3—54. (Ispravljeni naslov po Kolombatoviću mjesto krivo štampanog). O njekim kralježnjacima. God. izvj. 1894—1895. str. 3.— 92. * 28. 29. 19. Zoologičke vijesti iz Dalmacije God. izvj. 1895—1896. str. 3— 24. . Druge zoologičke vijesti iz Dalmacije. God. izvj. 1899—1900. str. I-XXXIV. . Aggiunta ai Chirotteri della Dalmazia. Glasnik hrv. nar. drus.. II, 1887. str. 507.—309, . Cefalopodi dibranchiati del Circondario marittimo di Spalato. Glasn. 111..1888. str. 340 — 342. . Notizie ittiologiche Glasn. V. 1800. str. 105 —174. . Descrizione delle tre specie di Anser Briss. trovate in Dal- mazia. Glasn. VI. 1892—1894. str. 167-171. . Notizie sui Pesci del Circondario marittimo di Spalato. Glasa. VI. 1592-1894 str. 171--180. >. Blennius Zvonimiri n. sp. Nova vrst babice dalmatinskog mora. Nuova specie di bavosa dal mare adriatico. Glasn. VII. 1892. str. 107€—112. . Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasn. XIII. 1901. str, 21—37. i Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. Glasn. XV.:1904.. str. 182 — 200. Contribuzioni alla fauna dei Vertebrati della Dalmazia. (alasn. 27% 1902. 8, je 24. Dr. Aug. Langhoffer. Naučne i književne vijesti. Dr. Miroslav Hirc: Die Jagdfauna der Domäne Marti- janec. Im Selbstverlage. Zagreb, 1908. k. Landes-Drukerei. Gr. VIII. S. 85. (Lovska fauna gospoštije Martijanec). Ovo je naslov ukusno opremljene i lijepo štampane nove knjižnice poznatoga autora. Mislim, da ću ugoditi čitateljima »Glas- nika hrv. prir. društva«, ako i tu u kratko prikažem ovu prinovu stručne literature, kakovih u nas ne dobijamo tako često u ruke. Iz naslova se sama vidi, o čemu se radi. »Die Jagdfauna .. .« nije kakova jednostrana lovačka crtica, koja osim samih lovaca nikoga ne zanima. Moramo spomenuti, da je autor knjižice Dr. Hirc poznat jednako dobro kao lovac, kao i izvrstni promatrač i poznavatelj eko - logije viših životinja. Prema tome će i lovac i stručnjak zoolog naći u tom djelcu vrednoga, zanimivoga i novoga. Pošto je pako rasprava pisana lagano i lijepo, pristupna je svakome inteligentnom čovjeku. Nesmijemo se čuditi, da je Dr. Hirc napisao svoju raspravu njemački (nuzgred spominjem, da jezik biran, te ima mnogo stručnih izraza.) Pripadnici malenih naroda se moraju poslužiti kojim svjetskim jezikom, hoće li da objavljeni rezultati njihovoga rada postignu pravu svrhu. Da kod nas pri tom dolazi u prvom redu u obzir jezik nje- mački, mislim, da će biti svakome jasno. | Najveća vrednost rasprave »Die Jagdfauna .. .« leži u tome, što je sasvim originalna. Navedene činjenice su velikom većinom vlastita opažanja autora, a ostale su navedene po vjerodostojnim in formacijama. Podatci lovačkoga interesa izmješani su sa mnogobroj- nim zanimivim biološkim (ekološkim) opažanjima. Tako može raditi samo lovac, koje je zoološki obrazovan. Pored podataka lovačkih i bioloških nalazimo i više originalnih narodopisnih bilježaka, koje je autor boraveći duže vremena među tamošnjem narodu pokupio. Osobitu je brigu autor, kao ornitolog, posvetio pticama. Osim navođenja koristnih i štetnih ptica, o kojima nalazimo vrlo mnogo zanimivih podataka, dodan je na kraju rasprave u dodatku siste- matski popis ptica do sada za varaždinsku županiju dokazanih. Ni to nije sasvim suhi popis, nego je uz svako ime ptice dodano i 134 ekoloških podataka. Možemo reći, da je »Die Jagdfauna der Do- mäne Martijanec« ujedno dobro dosli prilog fauni (specijalno orni- tofani) Hrvatske. Gradu rasprave je autor razdijelio u dva dijela s uvodom i dodatkom. U uvodu je točno i pregledno opisano lovište martija- nečko (svojina Njeg. preuzvišenosti bana baruna Pavla Raucha) i lovske prilike istoga. Prvi odsjek je posvećen korisnoj divljači, a drugi grabežljiv- cima. Tome je dodana lovna listina zadnjih sedamnaest godina i već spomenuti popis ptica. U potankosti se ne možemo upuštati s obzirom na skučenost prostora, te upućujem na sam original. Završujući ovu kratku ocjenu ističem, da je po mom mnijenju Dr. Hirc ovom svojom raspravom pokazao, kako se ima obraditi lovačka tema, a da ujedno posluži i višoj zadaći. Dr. Jovan Hadši. F. Koch: ,, Tumač geologijske karte Daruvar.“ Ove godine izdala je kr. zem. vlada, odio za unutarnje poslove šesti svezak djela: Prof. dr. Gorjanović-Kramberger »Geologijska prijegledna karta kra- ljevine Hrvatske-Slavonije«, i to »Tumač geologijske karte Da- ruvar«. (zona 25, col. XVI.), snimio i obradio Ferdo Koch. — Tumač je štampan u hrvatskom i njemačkom jeziku, a stoji zajedno sa kartom 6 kruna. Ova je karta neposredni istočni nastavak lista Ivanić Kloštar- Moslavina, kojije izašao kao IV. svezak hrvatske geologijske karte. Ona zaprema kraj između Moslavačke gore i zapadnih ogranaka zapadnog slavonskog gorja, kao i dio Bilogorja. U uvodu je u kratkim crtama označena razdioba zapadno-slavonskoga gorja kao i kratak opis geologijskoga sastava tih gorskih skupina, a pridodan je prijegled stručne literature, koja se bavi geologijskim prilikama rečenih krajeva. Stratigrafijski odnošaji su u ovomu prijedjelu dosta jednostavni. Kao najstarije geologijske tvorevine nalazimo malen dio arhajske jezgre Moslavačke gore (rastroSen biotitni gnajs kod Prokopa), koja još prelazi u područje ovoga lista. Prekarbonskim tvo- revinama prikazuju se neki vrlo rastrošeni kloritični škriljevi kod Grahovljana. Karbonskom sistemu pripadaju brusi- lovci, pješčenjaci i konglomerati, no te su naslage u ovom kraju slabo razvijene. Od naslaga mesozojskih nalazimo ovdje samo 135 tvorevine gornjega triasa. Donji odsjek gornjega triasa, takozvani »karnički odio« (i to »Raibl« slojevi) dolazi u obliku razno boja- disanih laporastih vapnenaca, tamnih vapnenaca i dolomita. Na ovim naslagama leže svijetli vapnenci, dolomiti i pješčenjaci »no- ričkog odjela«, takozvanog glavnog dolomita (Hauptdolomit). | Međusobni snošaj ovih naslaga najjasnije se motri duž potoka Pakra «cd Piljenice sve do iznad manastira Pakra. Na prodoru Pakre kod Piljenice dolaze sivi, crveni i zeleni vapneni škriljavci, koji su između Skupeduše i Komljenice izmjenice naslagani sa crnim vapnencem. Na slojnim plohama ovoga vapnenca nađeni su okamenjeni preostaci morskih puževa i školjkara, koji su živjeli za | vrijeme taloženja t. zv. Raiblslojeva. Tako na pr. Myophoria Kefer- . steini, Cardita crenata, Myoconcha af. Cunionu, Pecten filosus, Spiriferina spec, prerezi velikih Megalodonta, i t. d. Ovih naslaga nalazimo još u Toplici potoku, te u Zelinjaku i Stančević potoku kod Markovca. Kod kupalištnog perivoja u Daruvaru nalazi se uz željezničku prugu klisura tamnog vapnenca, u kojemu su nađene iste okamine kao u vapnencu iz Pakre, a uz to još Gervillia spec è Myoconcha Lombardica, Gervilleta (Odontoperna) cfr. Bonei, Pleu- rotomaria spec? it. d. Ova klisura pripada prema tomu takoder Raibl slojevima. Ova zanimiva klisura nalazila je za vrijeme miocen- skoga mora uz obalu, a to se vidi po tomu, Sto je taj tamni vap- nenac prevucen mjestimice okorinom bijelog prhkog vapnenca, Sto su ga izlučivale vapnene alge (Nulliporno vapno) toga mora. Uz alge nalazimo tu još vapnene koralje, oštrige i ostatke drugih mor- skih životinja, koje su za miocena ovdje živjele uz obalu morsku. Nadalje vidimo u tom vapnencu mnogo okruglih bušotina, što ih je stvorila morska školjka bušilica, takozvani kamotoč. Na naslage triasa naslanjaju se neposredno mladotercijarne tvorevine, dok stari tercijar (eocen i oligocen) manjka u cijelom opsegu ove karte. Miocenske naslage dolaze kao tako- zvano litavsko vapno uz trias, no vidimo to vapno i u obliku osamljenih klisura udaljeno od temeljnog gorja, tako je na pr. kod Batinjana jedna klisura usred pliocenskih naslaga. Pliocenske naslage dolaze u obliku kongeričkih la- pora, donjepontijskih vapnenih lapora (kod Daruvara), a ponajviše kao žuti pijesak. U tom žutom pijesku nađeni su ostaci krupno rebrastih Cardia, i to kod Prokopa, a na nekim mjestima ima u tom pijesku limonitnih kvrga (konkrecija). 136 Diluvijalne tvorevine su u opsegu ove karte vrlo raSirene i to kao ilovine, šljunak i prapor (Léss). U drugom dijelu tumača opisana je u kratko tektonika gori- skih česti ovoga kraja. Ustanovljena je pukotina, koja se proteže smjerom Daruvar-Lipik, a označena je ta pukotina osim sa toplim vrelima tih kupališta još i prije spomenutim klisurama. Medju korisno kamenje, što ga nalazimo u opsegu ove karte, mogu se brojiti razni vapnenci, koji služe u građevne svrhe ili za žeženje vapna (Vukovie Dobrakuća, Sirač i t. d.). Ugljena (lignita) ima na više mjesta, no u maloj količini (Batinjani), a tako i gnjede željezne rudače (limonita) i to poglavito u obliku konkrecija i tankih slojeva u gornje pliocenskom pijesku (na pr. Prokop). U području ove karte nalazi se nadalje toplo željezovito vrelo Daruvar, koje je već Rimljanima bilo poznato pod imenom » Aquae Balissae<. F. K. Sadržaj. I. Rasprave. I. Stjepan Vuksan: Fenomenalni oblici Krasa u Hrvat- skom Primorju. (Sa 26 slika u tekstu.) Str. 1.—48. — 2. Dr. Aurel Forenbacher: Izvješće o ckskurzijama poduzetim u ljetu godine 1908., u svrhu sakupijanja živog biljnog materijala za kr. sveučilišni botanički vrt u Zagrebu. Str. 48.—58. — 3. Prof. Dr. Ervin Rössler: Naučno putovanje u svrhu izuča- vanja slatkovodnog ribarstva. Str. 58.—85. — 4. Dr. Jovan Hadži: O djelovanju lysola na spore od Botrytis bassiana Criv, uzročnice vapnene bolesti svilčeve, kao o vapnenoj bo- lesti uopće. (Sa 7 slika u tekstu.) Str. 86. —Io5. II. Hrvatsko prirodoslovno društvo. 1. Miro Mance Uprava i članovi društva u god. 1908. Str. I00.—II5. — 2. Glavna skupština. Zapisnik XXI. glavne skupštine za god. 1908., obdržavane dne 28. veljače 1909. Str. 110.—I27. — 3. Prof. Dr. August Langhoffer: 7 Spiridion Brusina. Str. 128.—120. — 4. Prof. Dr. August Langhoffer: T Juraj Kolombatović. Str. 130.—132. III. Naučne i književne viesti. I. Dr. Jovan Hadži: Dr. Miroslav Hirc: Die Jagdfauna der Domäne Martijanec. Zagreb 1908, Str. 133.—134. — 2. F. K. F.Koch:,,Tumač geologijske karte Daruvar". Str. I34. — 139. IV. Dodatak. Dr. Ervin Rössler! Hrvatska ornitološka centrala. VIII godišnji izvještaj. Zagreb 1909. Str. I.—II4. VII. medunarodni kongres. och Graz-u štajerskom 15.-20. kolovoza 1910. Pr edsjednistvo VIII. međunarodnog kongresa socia koji će“ se obdržavati u štajerskom Grazu 15.-20. kolovoza 1910. ene je poziv na »Hrv. naravoslovno društvo« što se ovime članovima, x kao u opće svima, koji se za zoologiju zanimaju, do znanja stavlja sa pozivom, da se oni, koji žele tome kongresu prisustvovati upr avi našega društva jave (ili gosp. Dru.- Ljudevitu Gutschy-u, našem. \ arhivaru, neposredno), da im se od predsjedništva“ ishode eirkulari sa potanjim uputama i programom. 3 Ss Upozorujemo naše zoologe, kao i prijatelje zoologije na vrlo povoljnu priliku, koja im se pruža slijedeće godine, da prisustvuju | ća jednom internacijonalnom kongresu. -U takovoj blizini se __ sigurno dugo neće obdržavati takav kongres. Kongresu se može prisustvovati ili kao član, koji ima pravo glasa, pravo predlagati i pravo predavati ili u diskusiji sudjelovati, è te za prilog od 24 kr. dobiva i primjerak kongresnog izvještaja ili. kao sudionik, koji može prisustvovati pasivno svim poduzećima kongreša, ali izvještaja ne dobiva, a plaća prilog od ı2 kr. BR obavijesti dobiti će interesenti, koji se društvu jave direktno od. = Ba predsjedništva kongresa. | er 3 RA Ck Fehr tat "s CCL j . ES E u i ALE HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO. ii (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) m Con: GLASNIK HRVATSKOGA PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA | UREDNIK Dr. OTON KUČERA. GODINA XXI. DRUGA POLOVINA. (SA 6 SLIKA I 12 TABELA). “ZAGREB 1909. VLASNIŠTVO 1 NAKLADA DRUŠTVA. DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUSTVO (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) GLASNIK HRVATSKOGA PRIRODOSLOVNOGA DRUSTVA UREDNIK DR. OTON KUČERA. GODINA XXI. DRUGA POLOVINA. (SA 6 SLIKA I 12 TABELA). MA ZAGREB 1909. VLASNIŠTVO 1 NAKLADA DRUŠTVA. DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. Suradnici XXI. knjige Glasnika hrvatskoga prirodoslovnoga društva“. . Aurel Forenbacher u Zagrebu. Be savj. prof. Dr. Gorjanović- Kramer Dr. Jovan Hadži u Zagrebu. Dragutin Hire u Zagrebu. Ferdo Koch u Zagrebu. Prof. Dr. August Langhoffer u Zagrebu. Prof. Dr. Stjepan Plivelić u Zagrebu. Prof. Dr. Ervin Rössler u Zagrebu. Prof. Dr. Stjepan Vuksan u Karlovcu. Kud. Zikmundowsky u Zagrebu. Rasprave. Najstariji fosilni čovjek i njegov odnosaj spram recet- noga čovjeka i autropoida. Predavao na XXII. glavnoj skupštini hrv. prirodoslovog društva dne 28. veljače 1909. Dvorski savjetnik prof. dr. Gorjanović-Kramberger. Od god. 1905. u velike je napredovala paleoantropologija i to znamenitim pronalascima učinjenim u Francuskoj i Njemačkoj. Ne manje no tri preostatka čovječjega skeleta nađena su u Fran- cuskoj i to: g. 1905. otkrio je takove Emile Rivićrč u špilji Le Moustier, a iza toga 3. augusta 190%. našli su u špilji La Cha- pelle-aux Saints (Correze) I. i A. Bouyssonie i L. Bardon glavu (lubanju i mandibulu), nekoliko kralježaka i ekstremitetnih kosti. Nakon preparacije proučio je te preostatke prof. M. Boule, a E. Perrier referirao je o tom pronalazku u sjednici francuske akademije. Gotovo u isto vrijeme otkopaše Hauser iKlaatsch i opet u špilji Le Moustier preostatke 16 godišnjeg čovjeka. Sadrene sam odljevke toga čovjeka kupio za geološko-paleontološku zbirku. Potonji preostatci prozvani su //omo mousteriensis Hauseri. Al ću namah reći, da se taj H. mousteriensis posvema priključuje jur poznatim starodiluvijalnim ljudima naročito onim, što su nađeni u Neandertalu u Njemačkoj, Spy-u u Belgiji, Gibraltaru i Krapini. Prema tomu pripada taj musterianski čovjek nesumnjivo vrsti Homo primigenius, te je novo specifično ime H. mousteriensis Hauseri posve suvišno. Vrsti omo frimigentus konačno pripadaju i ona dva uvodno spomenuta čovjeka iz Moustiera i Chapelle-aux Saintsa. Mnogo je važniji pronalaz što ga je učinio 1907. F. Rösch, vlastnik pješčanika (Sandgrube) Gewann Grafenstein kod Mauera blizu Heidelberga. U dubljini on 24110 m. pod površinom, na- dena je doljnja čeljust čovjeka sa svim zubima, koji su bili djelo- 4 obilježjem čovjeka. — Kako je došlo do te incizure, te onog izvinutog ruba? Da uzmognemo na to pitanje odgovoriti, valja da se još jednom osvrnemo na bazalni dio čeljusti modernog čovjeka. Kod ovoga je često vrlo jasno čitljivo, kako se, nekoć spreda zaokružene i dirajuće se čeljusne pole, nastoje ravno naprijed pružiti. Time dolazi do onih postranih uglova — Tubercula mentalia —, a iz- ravnava se onaj bazalni izrezak — incisura. Samo nam se od sebe kaže, da je u stanovitoj razvojnoj fazi čovjeka došlo do nekog mehaničkog povoda, uslijed kojega se ona doljnja bazalna čest vilice onako utisla. Taj pako mehanički povod bio je očito samo trajan uspravan hod. Takovu incizuru ne može imati če- tveronožac, koji nosi glavu u zatiljku, a kome nesmetano strši gubica naprijed. Pomislimo li si takovog četveronošca osovljena na stražnja gibala, to će mu se kod trajnog upravnog hoda glava prignuti a doljnja čeljust doći u bliski dodir s vratom. Ta pako mijena morala se je dašto očitovati i shodnim prilagodenjem dolnje čeljusti, pa je posve mehanički došlo do odebljanja prednjeg dolnjeg ruba, a najposlije do onog uvoja i postranog ruba. Pri tom smjestili su se i oni dvojni muskuli — digastrici — na ravnoj čeljusnoj bazi. Daljnim prilagođenjem čeljusti na blizinu vrata na- stala je i horizontalna napetost medju obim čeljustnim polama i to zato, jer su te pole naginjale na to, da se protegnu pravcem naprijed. Time je došlo do onog umetanja bradnih koštica — Ossicula mentalia — koje motrimo na srednjoj česti čeljusti i to _ među obim polama kod djece prije i tik poslije poroda. Ovakav dje- činski stadij u razvoju brade gledamo trajno kod krapinskog pra- čovjeka. Daljim rastom naprijed uvečala se brada; oni parni mi- šiči pako preložiše se na nutarnju bazalnu stranu čeljusti i tako su nastali odnošaji, koje motrimo na recentnom 'čovjeku. Ali heidelberški čovjek nije imao ni ovaj prvi začetak brade! — Do- lazimo do veoma važne! činjenice, da je čovjeku nekom svom razvojnom stadiju pri početku diluvija bio bez brade. Onaj pako uvoj na prednjoj bazi čeljusti jasno svje- doči, da je taj čovjek već trajno hodao na dvjema no- gama. Ako stoji ovo moje tumačenje, koje je mislim jasno či- tljivo na tim čeljustima, onda nam se sam od sebe namiče i zaključak, da je morao postojatiurazvojučovjeka jedan stadij, kad on jošte nije uspravno hodao. Onda mu doljnja čeljust nije bila na bazi onako odebljana, nužno 5 pako falio je onaj izrezak i postrani rub na dolnjoj česti vilice. Mi dolazimo tako do nekog čeljusnog oblika, koji je vanjštinom svojom prilično naličio mandibuli antropoida. Ali moram namah reći, da se čovjek vazda razlikovao svojim zubalom od Antro- poida, a ta pako razlika kulminira još u trajnom upravnom hodu čovjeka. Nikako ne može da postoji tvrdnja dra. Schoetensacka, da je heidelberški čovjek zajednički praoblik, koji da je predhodio i antropoidima. Heidelberški se čovjek jur udaljio od takovog pra- oblika čovječjega roda, jer već kazuje niz zasebnih novo stečenih biljega, koje nije nikada nikoji Antropoid posjedovao niti posje- dovati mogao. A i sam praoblik čovjeka bio je stalno svojim zu- balom i kraćom svojom čeljusti divergentan spram antropoida. Iz bilinskog svijeta Dalmacije. Piše Dragutin Hirc. Pripomenak. Početkom vijeka XIX. bijaše divotna, bogata i raznolična flora kraljevine Dalmacije u florističkom pogledu nepoznata. Prvi je počeo izučavati dr. Franjo pl. Portenschlag. Prateći cara Franju I. i ca- ricu Karolinu u Dalmaciju g. 1818., našao je floru mjeseca travnja, svibnja i lipnja u najbujnijem rasvitku. Svoje rezultate priopćio je u Hormayrovu Archivu g. 1824. br. 56. i 57., upozorivši u toj radnji na rijetkosti flore dalmatinske. Poslije Portenschlaga uzbuja naše gore list, Šibenčanin dr. Roberto Visiani u kojega bijaše oštro i pronicavo oko, te je kao sveučilišni asistenat u Padovi prošao mnoge krajeve svoje domo- vine i u istome gradu štampao g. 1826. svoje djelce: »Stirpium dalmaticarum specimen«, a tri godine kasnije počeo priopćivati prve svoje botaničke radove u „Zlorı“, botaničkom časopisu, koji se štampa i danas u Regensburgu. Kruna njegova duševna rada bijaše ,/lora Dalmatica“, koju je napisao u tri knjige i štampao g. 1842., 1847. i 1852. u Lipskomu. Godine 1872., i 1877. izašao je u Mlecima »Supplementum« k tomu djelu sa koloriranim ta- blama, a g. 1881. treća je knjiga »Suplementuma«, sa crnim ta- blama štampana u istome gradu. Po ovom klasičnom djelu počeo sam upoznavati dalmatinsku floru, alii po ubranu bilju, koje je navlastito pohranjeno u bota- ničko-fiziologiškom zavodu kr. sveučilišta u Zagrebu. Gledao sam tu mnogu rijetku i zanimljivu biljku i mnogo puta uzdahnuo, želeći da je uberem vlastitom rukom. Srce nije mirovalo, i napokon se odlučih, da podjem u Dalmaciju. Prvi puta krenuo sam na put mjeseca rujna g. 1905., te sam sg tom prilikom is- krcao u Splitu. Iz Splita pošao sam u Solin, odavle do izvora So- linčice i uspeo se na Klis, odkuda se zaputih do Sinja i Cetinj- skoga polja. 15. rujna krenuo sam u Šibenik željeznicom, a parobro- Kk dom do Skradina i onda do Skradinskoga buka i pošao uz rijeku Krku do Visovca. I9. rujna obilazio sam Marjan kod Splita, u florističkom pogledu glasoviti i svakomu botaničaru poznati vrh; 20. rujna krenuo sam do Poljuda, a drugoga dana parobrodom u Omiš, gdje sam na planini Dinari ubrao _ mnogu rijetku biljku. Iz staroga ovoga grada pošao sam uz rijeku Cetinu u Podgrađe i time stupio u glasovita Poljica. Tu sam se uspeo na Gradac i poslije pošao krajem Strašno i probio se do Velike Gubavice, veličan- stvenog slapa Cetine. Iz Podgrađa krenem 25. rujna u Kostanje i Ostrovicu, a odavle kroz cijela Poljica do Splita. Na ovome putovanju Dalma- cijom mnogo sam vidio, mnogo naučio, ali kao botaničar sabrao »malo«, jer sam došao prekasno. Po drugi puta krenuo sam u Dalmaciju g. 1907. mjeseca ko- lovoza, ali žalibože opet »prekasno«, no prije nijesam mogao, jer me je vezala služba. I ovaj puta sam se ukrcao na Rijeci 2. ko- lovoza u brzoplov i odplovio ravno put Kotora, kamo sam stigao za 24 sata vožnje 4. kolovoza prošao sam najbližu okolinu grada, i odplovio barkom do Morinja, iskrcao se poslije u Perastu i po- vratio se u Kotor. 6. kolovoza bijah u Tiftu, odkuda sam se pri- lično zadovoljan povratio kući. 8. kolovoza uspeo sam se na Go- raždu i Vrmac, tik međe Crnegore, a 9. krenuo barkom u Dražin vrt, Perast, Risan, gdje me je iznenadila šuma samonikla leandra, 10. bio sam u Splitu, 13. u Kninu, u Kninskom polju i na izvoru rijeke Krke, dok sam na povratku do 18. kolovoza botanizirao oko Splita i onda krenuo na Rijeku. Po treći put pošao sam u Dalmaciju g. 1908., gdje sam bo- ravio od 12. lipnja do 2. srpnja. Iz Rijeke sam odplovio put Gruža, i odavle krenuo u slavni Dubrovnik. Tu sam botanizirao na Gracu, Srđu, između prigrađa Pile i Ploče, obašao sam na tri puta cio poluotok Lapad, pošao iz Gruža do izvor-jezera Rijeke (Omble), od Dubrovniku do Župe. Iz Gruža krenuo sam željeznicom u Boku do Ercegnovoga preko Konavala. Botanizirao sam oko Ercegno- voga, Tople, Igala, bio u Sutorini, prošao Meljine, kraj oko samo- stana Savine i uz Zeleniku krenuo pod Stirovnik. Bio sam u Tiftu, radio dalje oko Ercegnovoga, pošao željeznicom u Cavtat, natrag u Ercegnovi, odkuda sam brzoplovom krenuo u Split, da opet obađem vrh Marjan. Ovaj mukotrpni put nagradila mi je bozica Flora obilato, navlastito sa svojim uglednim čedima sa Marjana. Došao sam u horu ljetne bogate flore i gđekad nisam znao, kud bi se metnuo, toliko bijaše krasna i rijetka bilja oko mene. Klicao sam od ra- dosti kao maleno dijete, kad ga daruješ, što mu je najmilije. Poslao sam kući sedam snopova bilja, koji će se pohraniti u herbarima kr. sveučilišta, dapače uzmanjkalo mi papira i u Zagreb sam po nj morao brzojaviti. Na drugo svoje putovanje pošao sam potporom Jugoslavenske Akademije, a na treće potporom visoke kr. zemaljske vlade. Na ovim blagonaklonim novčanim potporama budi i na ovome mjestu izrečena moja najsmjernija hvala i zahvala. U Zagrebu, 7. lipnja 1909. I. Dubrovnik i okolina. Nema kraja na obali nasega mora, koji bi bio tako slikovit, kao što je onaj Gruza i Dubrovnika. Ploveći prama Gružu na desnu ti je ruku otok Lopud (tal. Mezzo), do njega otok Koločep (tal. Calamotta), a do ovoga poluotok Lapad. Dok Lopud gleda prama Trstenu, pozire Koločep sjevero-istočno prama Zatonu (Malfi), istočno prama otoku Daksi, a preko onih užasnih Grebena i zelenih visova Lopuda, do Sv. Srđa kod Dubrovnika. Još je bliži ostrv Sv. Andrije, koji sa Tojanom, Crkvinama, Kosmačem i još nekim dru- gima ostrvima stvara » Dubrovačko otočje«. Na lijevu ruku uzdižu se kamene Dubrovačke planine, gore krševite, prama obali pokrivene maslinama, skalinastim vino- gradima i mrkim šumicama piramidalnih zimzelenih čempresa. Uz more povlači se cesta put Zatona, a tik Gruža salijeva se u more Ombla ili Rijeka, koja se rađa u susjednoj Hercegovini. Među jednom i drugom obalom razlijeva se more u luku grušku, najveću i najsi- gurniju luku na našoj obali, pred kojom se nasadio otok Daksa sa svjetionikom. More se pred Gružem zaokružilo, a veliki krug zarubila je cesta sa kućama. Poluotok lapatski pokrivaju tri vrha. U sredini je čunjasta i nakrivljena Velika Petka, a desno i na lijevo joj Mala Petka, pokrivene borovom šumom, na obron- cima vinogradima, maslinjacima, čempresima, a uz obalu morsku raskošnim dvorcima i villama. Između Srđa i poluotoka lapatskoga pruža se na kilometar daleka uvala, koja spaja Gruž sa gradom Dubrovnikom U početku je ta uvala ravna, dok se pomalo tlo uzdigne do glasovitog rav- njaka »Bela Vista« (Lijepi pogled), otkuda se spušta k Dubrovniku, nad kojime je istako plješivu svoju glavicu 412 m. visoki Srđ, poznat i kao »Monte Sergio«.! ! Na ovoj visini stajaše nekoć crkvica posvećena sv. Sergiju, koju su g. 1803, razrušili i na njezinu mjestu sagradili utvrdu »Fort Imperial«, koju su g. 1908. uz gruvanje topova napustili i sada je u njoj mala vojnička posada, IO Od Srđa pružaju se visovi sve tamo do Zupe, najplodnijega kraja okoline dubrovačke, poznati i kao Bosanka. Prosijeca ih krasna cesta, koja vodi u Župu ik moru u Cavtat, što leži sučelice Du- brovniku sa ostrvima Mrkanom i Bobarom, dok je u neposrednoj blizini grada istakao svoje zimzeleno ruho opjevani otok Lokrum. Okolo Lapatskoga poluotoka. Svaki botaničar, koji je krenuo put Dubrovnika, mora se is- krcati u Gružu, jer veliki parobrodi ne mogu pristati u gratskoj luci, pošto je more preplitko. Iz Gruža kreće u Dubrovnik bilo omnibusom, bilo kočijom, i stigne pod bedeme slavnoga grada za 20 časaka. Otkada je Roberto Visiani štampao svoje djelo o dalma- tinskoj flori, postao je Gruž, pod imenom »Gravosa« poznat u botaničkom svijetu. Za floru Gruža i okoline, a navlastito za floru poluotoka lapatskoga stekao si velikih zasluga Mato Vo- dopić, župnik u Gružu i potljašnji biskup u Dubrovniku. Godine 1868. sabrao je bogatu zbirku bilja i priposlao je narodnomu mu- zeju u Zagrebu na ruke Spiri Brusini, koji je uvrstio u odjel botanički, u kojemu bijaše pohranjen herbar kanonika Hosta i herbar Klinggräffov okoline zagrebačke. Vodopic je pribrao 297 javnocvijetaka i ıI vrsta tajno- cvijetaka; ukupno 308 vrsta iz flore gruške.! Prilike su na lapatskom poluotoku za botaničara veoma po- voljne, jer na okolo vodi tvrda cesta, a do pojedinih visova i krasa stazice i nogostupi. Najzgodniji je put od Dubrovnika do Majke božje od milo- srđa. Desna i lijeva strana je krševita, ali nije gola, jer već na pragu Lapada susreta botaničara bilje, kojemu se u ovom kršu i na žaropeku sunca nebi nadao. Tu je jedan vršak, kojemu sive vapnene pećine pokriva »vris mali«* (Erica verticillata), poput velikih rpa mahovine svojim ..v. * Narodna imena po Visianiju. 11 tamnim zelenilom. U uskim raspuklinama buji grimiznim cvjeto- vima Putoria Calabrica,a do nje brojno poput mlijeka bijela lista a četrunasta cvijeta »gospina kadulja« (Inula candida), jedna od naj- ljepših Composita. Tu i tamo probio je. guste rpe Putorije »zečji rep« (Lagurus ovatus), lijepa, ugledna trava sa bijelo-pahuljastom stabljikom i jajolikim, malone vunastim klasom, kojega ukrasuju duge, jasno-zagasite osi. Ovomu vršku na lijevo ima duboka, kamena uvala, koju opla- kuje more, od koje ti pada oko na crkvu i samostan sv. Nikole, na Srđ, dubrovačko prigrađe Pile, Župsku dragu kod Cavtata i na cestu, što se uzbrdice mota na Trebinje. Ova uvala botanička je bašća flore dubrovačke, vanredno značajna slika dalmatinskoga krasa. Od grmova raste tu Paliurus australis visok ido 2 metra, Rubus ulmifolıus, borovica »brika« (Juniperus phoenicea), hlapinika (Calycotome infesta), najtrno- vitiji grm naše flore. Tamno zelenim sjajnim lišćem odlikuje se »lentišk« (Pistacia Lentiscus); crvenim zrnima zakitila se Smrika (Juniperus macrocarpa), srpasto svitim komuškama i žutim lepi- rastim cvijetom odaje se »brnistrae ili »žilj žuti« (Spartium junceum), tamno, kožnato i zimzeleno lišće krasi »komor u« ili »zeleniku« (Phillyrea media). Ove grmove i stabalca povija Cle- matis Flammula, Asparagus acutifolius, Smilax aspera, koraljnim zrnima i Lonicera implexa. Napadna je Zuporbia Wulfenti, za du- brovačku floru značajna Phlomis fruticosa, ugledan Onopordon illyricum. Raste tu Eryngium amethystinum, Satureja Juliana, Salvia officinalis, Carduus nutans, Oryganum hirtum, zlatoZuto smilje (Helichrysum augustifolium), Teucrim pollium, Marrubium candidi- simum (rijetko) Melica ciliata, Scolymus, hispanicus Stachys salviaefolia (r.), Ecbalium Elaterium poznat u Dalmaciji kao »str- kalj« ili »pipunić«, koji raste na žarkom kamenu, a ipak je tako sočan, da se iz njega sokovi cijede, kad ga stisneš. Kruna je svemu tomu bilju »mrča« ili »mrtvina« (Myrtus communis; Myrte), kada se zakiti bijelim, miomirisnim cvjetovima. Ovoj uvali na desno pala mi u oči bilina osobita lista, koji je na licu tamno-zelen, a na naličju bijel poput mlijeka ; stabljika grančice, cvijetne stapke i ljuske uborka su bijelo-pustene, dok je cvijeće žuto. Bilina je porasla na jednoj pećini i raskrilila se poput grma, prepoznao sam u njoj rod, ali nijesam vrstu, koju sam od- 12 redio tek u botaničko-fiziološkom zavodu kr. sveučilišta po opisu i po poredbenoj građi. To je Senecio Cineraria DC. — Syn. Cineraria ma- ritima L. — Senecio maritimus Rchb. Visiani opi- suje ovu vrstu u Flora Dalmatica. Vol. II. (1847.) na p. 70. Po njemu raste: »In insulis circa Trau, ubi olim legit frater desidera- tissimus Petrus de Visiani« a po Hostu raste ovaj Se- necio i oko Spljeta. Vodopić »ne bilježi« za floru poluotoka lapatskoga. | Poredbena građa. Balearium insola Majore, in rupe- stribus maritim. prope Soller; sol. calc. 22. Junio 1885. (l. Porta et Argo.) — France. Pyrénées — orientales. Rochers sur le bord de la mer au Cap Béarn pres de Port — Vendres (Rec. Penchinat). — France. Rochers et sables maritimes, ille de Ste Lucie. (Aude), U koliko je meni poznato, ovo je za taj Senecio tek treće stanište u našoj flori. Podalje od uvale ima borova šuma, kojom se uspinješ stazom do kapelice Sv. Vlaha od Gorice, gdje je Vodopić ubrao mnogu zanimljivu biljku. Po krasama ima divljih ružmarina, koji je u Dalmaciji poznat i kao „zimorad“, ima Sipaka (Punica granatum), maslina, pojedince koja ,česmina“ ili ,crnika“ (Quercus Ilex), zim- zelena vrsta hrasta, koja je botaničarima poznata radi raznoličnosti svoga lista. Rastu tu i crni jaseni (Fraxinus Ornus), brnistre, šmrike, lentiške, šibike žute (Coronila emeroides), drače, hlapinike. Uz vruće pećine i debla maslina priljubio se bršljan ili ih pokrila Clematis Flammula. Od trava raste po pećinama Zordeum Pseudo-mu- rınum, Phleum echinatum i Briza maxima, od djetelina Zrufo- lium angustifolium. Uz put raste i Linaria dalmatica, po koja Inula candida, Phlomis fruticosa, koji bude na metar visok, a poput palca debeo ; pribilježio sam i Zacćuca viminea, Bonjeanea hirsuta, Convolvolus althaeoides, koji se prelijeva kao da je od srebra, Bupleurum aristatum, Sedum glaucum, koji je siv poput kamena na kojemu je porasao; ne manjka Osyrıs alba, koja se za- kićuje brojnim crvenim zrnima, rijetke su biljke Scabiosa maritima, Picridium vulgarei Fumana procumbens (F. nudifolta). Prvi sam puta tu ubrao Euphorbia Characias, a kod kapelice sv. Ane £. spinosa, vrstu trnovita mlječera. Kod ove kapelice zanimljiva je jedna skupina: Grmove len- tiške pokriva Smilax aspera, lazi po Osirisima, kupinama i penje 13 se uz jedan crnograb (Ostrya carpinifolia) do 5 m. (!) visoko i pre- bacuje na drugo stablo svojim koralnim bobuljama. Brnistru po- kriva Clematıs Flammula, te lazi na susjedni crnograb pod kojim buji do 2 m. visoka brnistra. Preko ovoga gustika povalila se „Arka“ (Ephedra Nebrodensis ili E. major) značajno stabalce za medite- ransku floru, ali ne u tipičnoj formi, već kao var. Villarsır (Syn- E. procera Vis. — Vidi: D. Hirc: Revizija hrvatske flore. I. p. 125.) Od kapelice ruše se visoke stijene krovasto u more, gore ih zarubila šuma borova, a po vrletima porasla je gospina kadulja i Phlomis. Potresan je pogled na veoma visoku morsku obalu, koja je složena od pločastih pećina Uz more su išupljene, isprane, ispu- cane, moru i buri na udarcu i zato su gole, golcate, tek spram gore zelenilom ukrašene. | Ispod Petke vodi kolnik do guste šume čempresa, koji za- sjenjuje grobove dubrovačke vlastele. Tlo borovih šuma pokriva vrijes i brnistra poput povisokih stabalaca. U maslinjacima ima tu i tamo na hiljade od Phleum echinatum, a kad si došao na obalu morsku u Gružu, padaju ti u oči živice od Zamarıx africana, a oko dvorova šumice čempresa, koji svojim uzrastom nalikuje jablanu. Ako na ovom putu okolo Gruza botaničara i pali žarko južno sunce, ipak će blažen posjesti u Gružu, da si u gostionici pari oči na bijelim, crvenim i morgovaste (lila) boje leandrima. Trud mu nagrađuje božica Flora, a ledena voda ili izvrsno pivo, krijepi mu umorno tijelo i vesela se srca drugoga dana spremi na novu eks- kurziju. Raskoš južne vegetacije. Na putu od Gruža k Dubrovniku borova se šuma lagano gubi, obzorje se širi, a kad si došao do raskršća, zagledaš u jedan mah daleko more sa otokom Lokrumom, a poviše Cavtata poput snijega bijelu Snježnicu. Na lijevo je u gustom perivoju čempresa groblje, dalje kojega počima dubrovačko prigrađe Pile, kojim se ulazi u Dubrovnik. «Uz put sreta botaničar Scolymus hispanicus, Psolarea bitu- minosa, Onopordon illyricum, Kentrophyllum lanatum, Centaurea solstitialls, Euphorbia helioscopia var. perramosa, Picridium vulgare Euphorbia Wulfenii, Phlomis fruticosa, Linaria dalmatica, Reseda lutea, R. Phyteuma, Lepidium graminifolium i jednu bilinu, kojoj, se čovjek u ovom društvu nebi nadao; svojim lijepim, razastrtim modrim cvijetovima pada u oči cikorija ili vodopija | (Ci- chorium Intybus), kao »radič« poznata nam proljetna salata. Od groblja dubrovačkoga reda se villa do ville, dvorac do dvorca u najraskošnijem ruhu južne vegetacije, kakovim se na našoj morskoj obali ponosi samo Dubrovnik. Kada se ovuda putnik spušta prama Dubrovniku, kliče od ushita: Krasno, divno, veli- éajno!, i jo nije u dušu smetnuo jednu sliku, kad ga iznenadi druga, treća, i ne dospijeva, da bi svaku razgledao pojedince. Kako sam iz Dubrovnika do Gruža pošao pješice nekoliko puta, opisati ću sliku za slikom, da se vidi, koli blago je nebo drevnoga Dubrovnika, a početi ću slijeve strane. Na jednoj pećini porasla je rpimice ža bic a (Opuntia nana), vrsta samonikla kaktusa i cvala pod hladovitom smokvom žutim cvijetom. Na visoku kamenu zidu dvoredica je lipe, straga mrki borovi i smrekuše; po pećinama krile se goleme Agave, drvoliki i kao nadlaktica debeli sljezovi (Malva alborea), i visoki kao od okrugljih ploča složeni kaktusi. Zid prve ville zarubila je svojim sjajnim lišćem lovor-višnja (Prunus lauro-cerasus), dok se nad ulaznim vratima krili prava akacija (Acacia Julibrissin ili Albizzia Julibrissin), na kojoj ima na tisuće cvijetaka u kojima se pribraše u snopiće poput tanahnih niti ružičasto-bijeli prašnici. Pod akacijom razbujao se golemi leander prepun bijelih cvi- jetova, dok se među tamno-zelene listove lovor-višnje pomiješali ružičasti i jasno-žuti mu cvijetovi. Na susjednoj terasi krile se borovi, pinije, aloje, a po zido- vima u gustim se rpama reda kopar (Capparis rupestris) i k o- mora č (Foeniculum officinale) u našem kućanstvu dobro poznate biline. Nad susjednom verandom raspeljana je vinova loza, na ste- penici ugledaš bademe ili mendule, kuriku japansku (Evonymus japonica), kojoj odaje latinsko ime njezinu domovinu, no nad svime pada u oči »prva« poma ili paoma, kojoj su duge hvoje porasle na visokom deblu. Staneš i čudiš se, jer je to možda prva poma, koju gledaš pod prostim nebom. Još se više začudiš, kad u pomi prepoznaš »prvu« datulju (Phoenix dactylifera). U ska- linastoj jednoj uličici golema je akacija, rpa na 2 dm. debelih i nekoliko metara visokih leandara a nad sjenicom melea (Melea Azaderach; Paternosterbaum), listom nauglednije stablo domovine. Sada se pruža visoka pećina, pokrivena Agavama, koje po- vija vinova loza, nad kojom se žare crveni cvijetovi šipka, šiknula 15 je u zrak Spanjolska trstika (Spanisches Rohr; Arundo Donax), na 2 m. visoki koromač, dok je zid iza pećine u gustu bršljanu. Pred jednom villom dvije su terase: prva je isprepletena velikim, modrim grozdovima Glicinije (Glycinia chinensis) dok je druga terasa u raskoši grimiznih i ružičastih leandra i onih divotnih akacija, pod: kojima je bršljan porasao u prilici stabalca. Susjedna je villa u šumici akacija, a zid zarubljen bijelim, crvenim, ružičastim i žućkastim leandrama, koje se spuštaju prama cesti. Jednu villu zasijenjuju ruže-povijuše, pridvorje joj krasi golema Magnolia grandiflora, koja kad procvate, mora da je čudo — stablo u bogatoj dubrovačkoj flori. Pred »Hotel Imperijalom« pruža se najčarniji perivoj južne flore uz modru našu Adriju. Šumice lovorike, borovi, pinije, 8—I2 m. visoke i rpimice porasle datulje, kolosalne pome-Zumare (Cha- maerops humilis), lepezaste latanije, naranče, četruni, limuni, tama- riške, rogači (rožićki), stablasti i kao stegno debeli ružmarini, agave juke, aloje, nekoliko metara visoki kaktusi, brojne akacije, pavlov- nije, raznobojne leaedre, pasiflore, kojima divotan cvijet predočuje »Muku Isusovu«: ukrasuju ovo svratište, s kojega se pruža vidik od Dubrovnika do Crne gore i Albanskih planina, od Dubrovnika preko morske pučine do italskih Apenina. Kad si prošao ovim čudesnim perivojem i smetnuo u dušu njegovu bilinsku raskoš, tada ti se čini, da nisi na žalu hrvatskoga mora, već daleko tamo na obalama Sorenta, San Rema ili žarke Afrike. Kako je u Dubrovniku velik prirast drveća, svjedoči u jednoj kući jedan dud, koji bude u Dalmaciji visok poput hrasta, koji za- sjenjuje cijelo dvorište, dok je u drugom dvorištu jedna smokva, de- debela pol metra. Desna strana prilaza u Dubrovnik također je divotna! Pred jednom su villom dvije sjenice; jednu povija Bignonia radıcans sa crvenim, trubljicama naličnim cvijetovima, drugu Ampeloßsıs, kojemu je lišće u jeseni crveno poput rubina. Od vratiju do ville ima aleja akacija i leandra, s lijeve strane šumica od bijelo cvatućih leandra. Pred villom posjednika Tomaševića opet je raskošan perivoj. Duša, do kraja razdragana, iznova se sabire, da primi u sebe ne- zaboravnu sliku božice Flore. K crvenkastu deblu bora priljubio se tamno-zeleni bršljan, lazi po svržima, povijajući grane i ogranke. Od ulaza do ville nose tanki, kameni stupići »odrinu« (brajdu), po 16 kojoj nije raspeljana vinova loza, već glicinija, a stotine modrih grozdova spušta se prama zemlji, kao u kakovom. japanskom peri- voju. Visoki zid okrunile su leandre i savile villi čaroban vijenac. Zbile seu gustu šumicu, a zakitile se bijelim, žućkastim, ružičastim cvijetovima, a prenježnu djevičansku rumen, kao da su angjelčići tamo dahnuli. I reda se tako stablo do stabla sve do kraja ugledne ograde. Evo i ville >Dubravke«, koja je bijela bjelcata kao vila- planinkinja. Čuvaju je dva lava i brane njezina »gospara«. Do ville vodi dvoredica datulja i poma-žumara, a ulaz zasjenjuju samo dvije ružičaste leandre, kojima bi se divio i carski Beč. Raskošna ova desna strana svrsava čednim, prizemnim dvorcem, pred kojim sam sustao svakoga dana. I tuj je perivoj! Na odrini rasrasla se vinova loza; prilaz zarubljen je žutim šebojima, koji su do metar visoki, raznim kaktusima, prekrasnim do 2 metra visokim fuksijama i bignonijama. U perivoju buji trandovilje, pavenka, ja- panska kurika, tu se žari šipak, sivo-zelenim lišćem padaju u oči tamariške iz Afrike, bijelim zvonastim cvijetovima, kojih ima na vrh batva nekoliko stotina, ističu se juke, a nad svim tim krili se do Io m. visoka žumara, najobičnija poma grada Dubrovnika i je- dina samonikla vrsta u Evropi. Pročelje dvorca povijaju glicinije i ruže-penjalice, pod kojima su na klupi svakoga dana sjedile spokojno dvije presretne duše, kojima je vrijeme nagrešpano i navorano čelo okrunilo srebrnom krunom njihova života! Veličajnim ovim prilazom došao si na kraj Pilama, koje se kao prigrađe prislanjaju o tvrde bedeme Dubrovnika. Svaka je kuća na Pilama cvjetnjak, svaka je perivoj. I onaj šanac od Menčeta-kule do kule Bokar nije pust, već je zasađen leandrama, akacijama, magnolijama, japanskim kurikama, borovima i strmogledima, dok prvu kulu grli gusti bršljan, kojoj se prikla- njaju viti čempresi. I bedemi Dubrovnika nisu pusti; po njima je brojna zjevalica velika (Antirrhinum majus), postjenak (Cam- panula pyramidalis), na 1:5 m. visoka zvončika, tu su kaktusi, go- spina kadulja, Phlomis, nu najkrasniji im je ures kopar, kojega ima u gradu i po kućama. Pada u oči velikim žućkasto-bijelim cvijeto- vima i brojnim modrim prašnicima, a ne rascvali cvijetni pupovi daju poznati umak »kopar«. Ima po zidovima i smokava, ali i otrovnih bunika (Hyosciamus albus). 17 Gradac. To je na Pilama kameni vrh tik mora na kojem urediše pe- rivoj, jedino šetalište grada Dubrovnika. Od »Brsalja«, kako zovu jedan dio Pila, na Gracu si za nekoliko časaka. Uzlaziš kolnikom kraj pećina, koje mirišu opojno od smilja i metvice i dolaziš kroz otvorena vrata na jednu krasu, kameni plato, poviše mora. Bijelo i sivo vapneno kamenje, kao da je tko rasuo. Među njime ima malo zemlje-crljenice, na kojoj je uzbujalo smilje, gospina kadulja, brumbeč, ugledni onaj Onoßordon, Ceplalaria leucantha, Stachys menthaefolia, Echinops Ritro i Calycotome infesta Grmidi su mu ovde niski, zbiti, gusti, k zemlji prikudeni, što odaje jaku i že- stoku buru. Jedna veranda u perivoju sagrađena je visoko nad morskim hri- dinama, a okružena borovima, smrekušama i čempresima. Da te misao prenese u daleki Meksiko, upravi oko k onim pećinama tik mora. Tu je šuma od Agave americana u koje su pojedini listovi do 2 m. dugi, a tako je obična oko Dubrovnika, da od nje grade živice. Strmu morsku obalu zasjenjuje maslina, mrtvina, lentiška i modro- zrna brika. Nedaleko verande zagledah gajić sa stablima osobita lista i još zelena ploda. Nadnesem ruku i prepoznam na moje za- dovoljstvo »roZicke« (Ceratonia Siliqua; Johannisbrodbaum), koji su po Damaciji poznati kao »rogači« i tu i tamo u velike se goje i izvažaju. Verandi na lijevo bijaše gajić od lovorike (Laurus nobilis), po pećinama opet Agave, iza mene juke i gusti bršljan. Jednu spilju zasjenjuje velika smokva, pećine pokriva bršljan, smilje, gospina kadulja i Putorija. Od drugoga bilja bilježim za Gradac: Coronilla stipularis, Crepis foetida, Leontondon saxatile, Hypericum veronense, Fu- mana procumbens, Chrysanthemum cineraraefolium, Satureja Juliana, Briza maxima, Lagurus ovatus, Andropogon pubescens, oko Du- brovnika obična trava. Od Composita osobita je vrsta Phagnalon rupestre, koja raste i u Španiji, Italiji i drugim zemljama oko mora sredozemnoga. i Sa Graca krenem opet na Pile, prama Menčeta-kuli, gdje mi je dan prije pala u oči jedna hladovita pećina niza koju kaplje voda. Tu sam našao prekrasnu paprat Gospin vlas (Adianthum ca- pillus Veneris), i bilinu jednu, koja raste kraj vodenih graba i oko 2 18 Zagreba, iznenadila me čestoslavica Veronica Anagallıs, na peći- nama Parietaria judaica (P. diffusa.) Po suhim pećinama bujio je kopar, Silene Tenoreana, zje- valica velika, Dactylis glomerata? Hordeum pseudo-murinum, Hyos-: ciamus albus, Solanum nigrum, Carduus pycnocephulus,. Lolium:pe- renne. Pod Menčeta-kulom usdigao se u. velikoj rpi Onopordon: illirycum, na kojemu se nasladuje oko svakoga botaničara, no kada ga valja spremiti u mapu, bode sa sviju strana,.a grimizni cvijetni ukorci tako su debeli, da ih valja nožem znatno stanjiti i tek onda. u papiru pohraniti. Na Srdu:. Ovaj vrh, na koji Dubrovéani upozoruju vidika radi, na lijevu- je ruku od Pila i valja poći samo prosjekom i već si na njegovu podnožju s kojega se do najviše točke motaju brojni zavoji ceste. Srđ je kamenit, krševit i pust i samo ga na podnožju pokrivaju maslinjaci u kojima rastu i Agave. Ima po njemu grmlja i razna bilja, ali mu flora nije ravna onoj vrha Marjana kod Splita. Mrtvina i lentiška zbijaju se u male rpe, a prva se osula bi- jelim cvijećem kao bijelim zvijezdicama. Od grmova raste još po. njemu: Juniperus phoenicea, Paliurus australis, oniske masline, smokve, leandre, kozji jabučić (Rhamnus rupestris), po koji šipak. (mogranj; Granatapfel), kupine, a hlapinika bude tu na metar vi- soka. Najbrojnija je brnistra, koja bijaše puna žutih, lepirastih cvi- jetova, dok tamno-zelenim grančicama oponaša »sitinu« (Juncus), pa zato latinski »Spartium 7u7ceum<. Po grmovima lazi Clematis Flammula ili ih povija Smilax aspera. Raste na Srđu smilje, ima kuša, ona ugledna gospina kadulja: je obična, u prikučenim rpama pada u oči Zrica. Od ostaloga bilja ima na Srđu: Eryngium amethystinum, Teucrium pollium, koji u Boki cvate i ružičasto, Satureja Juliana, koja je u Dalmaciji brojna, Kentrophyllum lanatum, Teucrium Cha- maedrys, Carduus nutans, Reseda lutea, Inula viscosa, Picridium vulgare, Cephr’aria leucantha, Camphorosma monspeliaca, Hype- ricum veronen:e, Verbascum sinuatum, Silene Tenoreana, Osyris alba, Foeniculum officinale, Psolarea bituminosa, Convolvolus al- thaeoides, Onopordon, Linaria dalmatica, Bonjeanea hirsuta, Bu- pleurum aristatum, Crepis foetida, Briza maxima, Centaurea solsti- tialis, Fumana procumbens, Scolymus hispanicus, Balota nigra, He- 19 dera helix, Satureja cuneifolia, Campanulla pyramidalis, Centaurea punctata, Daucus carota, var maior, cikorija, Scabiosa maritima, Phlomis fruticosa; od trava Cynosurus echinatus, Briza maxima, Dactilis glomerata, Andropogon pebescens i Phalaris canariensis (Vogelfuttergras), koju tu i tamo goje kao ptiéju hranu. Krasan su ures vrućim pećinama Srđa karanflli Dranthus ciliatus, Gussone, (D. racemosus Visiani), Gahum firmum (G. aureum), i Chrysanthemum cineraraefolium, srodnica ivančice, po- znata po Dalmaciji kao »buhač«. Suha bilina stupa se u prah, koji se rabi kao pudilo kućne gamadi (Insektenpulver). Od mlječera našao sam na jednome mjestu u Dalmaciji veoma rijetku Zuphorbia alebpica L., koju Visiani bilježi za Split. Na Srđu raste i Pallenıs, koja nije valjda ?. sfınosa, koju nam je opisao Cassani, već će to dobiti po našu floru »nova« vrsta, koju je Graebner ozvao P. Croatica g. 1906., i opisao u »Notizblätter d. köngl. botan. Gartens u. Museums zu Berlin. (No. 337° P. 252% Edrajanthus tenuifolius. DC. Ovu vrstu biljezi za Srd pre- zaslužni sabirač bilja Thomas Pichler, koji je g. 1868. putovao Dalmacijom i Crnom gorom. Po njemu pribranu građu obradio je I. C. Pittoni u »Oster- reichische botanische Zeitschrift« g. 1869. u radnji: » Thomas Pichler's Reise nach Dalmatien und Montenegro im Jahre 1868<. Pod ovim imenom rasposlana je ova bilina i nekojim botaničarima. Dr. Richard W ettstein obradio je rod »Hedraeanthus« (kako ga zove Griesebach u Spicil. flor. Rumel. 1845. p. 292.) u »Denkschriften d. kaiserlichen Akademie der Wissenschaften<. Wien, 1887. pod naslovom: »Monographie der Gattung Hedrae- anthus. (Mit 1 Tafel und I Karte) Bnd. LIII. p. 185.—212., i prepoznao u Pichlerovoj bilini H. graminifolius (L.), koja je vrsta »nova« za floru kraljevine Dalmacije. Opisuje ju na p. 200.—202. i pridaje k opisu slike od fig. 15.—17. Po Wettsteinu raste ova vrsta i na Velebitu, gdje je brao Vukotinović g. 1896., a po- hranjena je u herbaru bivšega kaločkoga kardinala i botaničara dra. Ljudevita Haynalda. Raste i na Durmitoru, u Crnoj gori, gdje je ubrao Pančić g. 1873., a pohranjena je u herbaru talijanskoga botaničara Leviera. H. tenmfolius (W. et. K.) raste (po Wettsteinu 1. c. p. 199). u Dalmaciji oko Dubrovnika (ubrao Boccone već g. 1674), nadalje »in %* 20 declivibus montis Biocovo ad Macarsca (Sardagna 1860). ad Radoštak prope Meljine (Weiss 1866.), in montibus Prolog (Maly 1869.), Orjen (Maly), Mosor (Host), Smiltié prope Zara (Al- schinger 1852), in monte Vrbica prope Spalato (Petter), inter Vrlika et Sinj (Visiani), in Kninsko polje, ad Laštva, Pastrovići et in demissis montium Snježnica et Lovćen (Visiani). Raste i u Hercegovini, Crnoj gori (Wettstein 1. c. p. 199.). Raste i oko Vrlike, Sinja, u prigorju i po obroncima Dinare na Svilaji, oko Imoskoga, na otoku Braču, Pagu, Hvaru, Korčuli. U Bosni na Ilica planini itd. (E. Janchen: Die Edraianthus — Arten der Balkan- länder. Mit 4 Tafeln u. 1 Textabbildung. Wien, 1910. p. 12.). Bilješka. Pisao sam staništa, kako ih zove »narod«, a ne »talijanskim« imenima, kako piše monograf Wettstein. Putoria Calabrica Pers. — Visiani Flora Dalmatica. Vol. III. Lipsiae, 1852. p. 13. — Syn. Asperula calabrica L. fi. — She- rardia foeditissima Cyrill. — Pavetta foeditissima Cyr.— Ernodea montana Sibth. et Sm. Po Visianiju: »In murorum fussuris et in saxosis apricis circa Ragusa, Breno, Ragusa vecchia et inter Cattaro et Budua. Digitit contrectata foetet. Flores rosei. Floret Majo, Junio et rursum Novembri.« U »Florae Dalmaticae. Supplementum« Venetiis 1872. p. 103. dodaje Visiani i otok Lokrum, s kojega je bilina pohranjena u generalnom herbaru bo- taničkoga zavoda kr. sveučilišta u Zagrebu. Po dalmatinsku floru prerevni Mucijo Tommasini bijaše »prvi«, koji je P. Calabrica pribilježio za Dalmaciju, kad je g. 1827. došao u Kotor i tu bo- ravio od početka lipnja do konca mjeseca rujna. Svoje botaničke putove opisao je u »Flora< ili » Allgemeine botanische Zeitunge, Regensburg, 1833. Beiblätter. Zweiter Band, 1835., pod naslovom; »Botanische Wanderung im Kreise von Cattaro«. (P. 1.—59.) Putoria Calabrica našao je Tommasini 17. lipnja 1827., kad se iz Kotora svratio u Župu ili Grbaljsko polje. Našao je u društvu sa Verbascum phoenicum, Trifolium dalmaticum, Hi- biscus Trionum i još nekojim biljem. Kako je ova bilina vanredno značajna za floru okoline du- brovačke, dodajem sva staništa, na kojima sam je ja ili ubrao ili pribilježio. Kod Dubrovnika na Gracu, na bedemu Menčetove-kuie, na Srđu (desno po pećinama prvoga zavoja i dalje prema Fort-Im- perijalu); na pećinama Orsule, kod Dupca, a na pragu Župe vi- 21 soko u velikim rpama, koje su i metar široke; na Lapadu oko Majke božje od milosrđa; a Gružu po neožbukanim zidovima, a na jednoj zapuštenoj palači spušta se poput poponca (Zinarıa Cym- balarıa) na metar i po duboko. U Cavtatu u velikim rpama po gromačama, a tik obale morske. Silene commutata Guss. — Syn. 5. venosa (Gilib.) Aschers. var commutata (Guss.) Giirke. — 5. ınflata 8. armena C. Koch u »Linnaea« XV. p. 712. (1841.) — S. Cucubalus %. commutata Rohrb. Monogr. Silen. p. 86. (1868.) Visiani ovu Silenu »ne bilježi« za floru dalmatinsku. Našao sam od nje na Srđu samo nekoliko eksemplara u plodu. U ‘ generalnom herbaru pohranjena je u: Zora Graeca exsiccata. In monte Malevo Lacomae prope Hajos Joannis (zare); alt. 3000. stopa (Theodorus G. Orphanides). U Grčkoj je ova bilina »rijetka«. Dr. M. Gürke daje jojza Evropu ovaj areal: Hisp. mer. Balear. Cors. Sic. Monten. Thess. Maced. Graec. — Oriens. Transcauc. (Plantae Europeae. Tom. II. Leipzig, 1899. p. 286. 0.) Bilješka. O S. venosa govorim u Reviziji hr. flore. Vol I. od strane 81. - 132. i bilježim od nje za našu floru var. Zarı folia, var. augustifilia i var. o/e- racea, kojim odlikama dodajem kao srodnicu S. commutata, koju nekoji bo- taničari bilježe kao vrstu, a drugi kao odliku od $S. venosa. Od Dubrovnika do Župe. Od dubrovačkoga prigrađa Ploče uspinje se pomalo poviše mora široka cesta do Župe, a u njezinu početku odvaja se put do staroga benediktinskoga samostana sv. Jakova, poviše visokih mor- skih hridina. Odmah si unišao u maslinjak, u kojemu ima od sta- rine raspucanih maslina, poslije unišao u šumu čempresa i zašao u šumicu u kojoj su ružmarini debeli poput stegna, koji buje onim krasnim modrilom. Tek je florista izašao, već ga prima šuma go- lemih Agava, kojima su batva nekoliko metara viroka. Isbile su po strmim pećinama poviše mora, gdje grmove povija Smiılax, gdje se žari šipak, zlati PAlomıs, a padaju u oči i rogači brojnim plodovima. Do samostana brojan je po pećinama Calycotome infesta (i tu do dva metra visok) i Cephalaria leucantha. Ima tu i Teucrium flavum, Dianthus ciliatus, Pallenis spinosa (?), Convolvus al- thaeoides, Sedum glaucum, Campanula pyramidalis, Ephedra Nebrodensis, Osyris alba, Inula viscosa, Coronilla securidaca, 22 C. emeroidcs (u plodu). Medju gromačama našao sam Ayuga Iva, koju za Dubrovnik biljezi i Visiani, i u nekoliko eksemplara od papradi Cheslanthes fragrans. Svojimm se jakim miomirisom odaje Salvia Sclarea. Po vrtovima i perivojima goje ne samo oko Dubrovnika, već u cijeloj Dalmaciji čiči m a k (Zizyphus vulgaris; Judendorn) iz po- rodice Ramnaceja, koji je samonikao u istočnim krajevima Sredo- zemnoga mora, otkuda seže do Bengalije, Kine i Japana. Zuto-cr- veni plodovi nalikuju trešnjama, jedu se kao voće, a poznati su kao »žižule« (tali. »giuggiole«; njem »Brustbeeren, spanische oder französische Jujuben). Druga voćka, koju goje navlastito u Župi, poznata je kao »N e- spola«, u botanici opisana kao Zriobotrya japonica (japanische Mispel), koje goje i u zemljama oko Sredozemnoga mora, u tropskoj Aziji, u novije doba i u Americi. Plodovi, koje zovu Talijani »N es- pole di Giappone«, nalikuju bojom i veličinom kajsijama, imadu više velikih, ugljastih sjemenaka, meso im je sočno, a jer je kiselo-slatko, vole ih Dubrovčani kao voće. Skrenuvši na glavni drum, ugleda botaničar strme pećine, a na njima cijelu šumu čempresa. Pred jednom zidanicom uredio si seljak-gospodar sjenicu, opleo je Pasiflorom, koja bijaše prepuna cvijeta, a uz kuću zasadio maslinu. Drugu jednu seljačku kuću za- sijenjuju smokve, žarki šipak i rogači, dok po pećinama buje ruž- marini. Silne pećine, koje zovu Orsola, pokrile su Agave, u hilja- dama bijela gospina kadulja i miomirisno smilje. U raspuklinama zeleni se Coronilla stipularis, medju orušinama f/h/omis fruticosa i opojno mirisava Clematıs Flammula, dok su se k moru spustili borovi. Raspuklinama golih pećina najkrasnlji je ures Orsoli Pu- ftorra calabrıca. Prošavši jednim prosjekom, raskrili se pred tobom Župa, najpitomiji i »najžupniji« (najplodniji) kraj okoline dubro- vačke. Na pragu ove doline susreta botaničar Anacyclus clavatus Scolymus hispanicus, Verbascum sinuatum, Erica verticillata, Caly- cotome infesta, Crepis foetida, Cicorium inthybus, Chrysanthemum cineraraefolium, Juniperus macrocarpa, J. phoenicea, Carduus pycno- cephalus, Marrubium candidissimum, Eryngium amethystinum, i Sedum glaucum, koji je uz cestu običan. Od Dubrovnika do Župe pada botaničaru najviše u oči Phlomis fruticosa, koju nam Visiani (1. c. II. p. 215.) bi- 23 lježi za Dubrovnik, Župu i otok Vis, ali je »ne bilježi« za naj- južnije krajeve Dalmacije. Tommasini bijaše i tu prvi, koji je pribilježio za kašteo Lastvu kod Budve. (In der Schlucht gegen Sveta Gospodja wachst P%/omis fruticosa in Menge, herrlich pran- gend mit ihren grossen goldgelben Blumen«; 1. c. p. 21.). Kako je i ova bilina za Dubrovnik i floru južne Dalmacije van- redno značajna, bilježim sva ona staništa, gdje sam je na svom pu- tovanju vidio. - U Gružu mnogobrojno po pećinama uz glavnu cestu, u do- lini Rijeke i u nekoliko komada oko njezina izvor-jezera. Na polu- otoku Lapadu po vrletnim morskim pećinama pod kapelicom sv. Vlaha i u morskoj ovali kod Majke božje od milosrđa, gdje je viši .od metra visok i palac debeo; kod Dubrovnika na Gracu, navlastito na ravnjaku poviše sv. Nikole; u prohodu izmedju Pila i Ploča, na Srđu, brojno po pećinama put sv. Jakova, na Orsoli, gdje u metar visokim pojedin. ‘ma pokriva cio obronak navlastito od go- stionice Nikole jurkov'ća. U Župi po pećinama oko Dupca. Nyman (I. c. p. 551.) daje ovoj areal: Sard. (rr.) Sicil. mer. Dalm. Herceg. Monten. Alban. Zacynth. Corcyra. Creta. Pelop. Attica. Na svom povratku u Dubrovnik zaustavio sam se pred vratima tvrđe, što vode na Ploče, da tu uberem rijetku i po našu floru »novu« bilinu Zumarıa macrocarpa, koju ju je ovdje obreo g. 1867. protesor P. Ascherson (Berlin): >»... Auf Mauern von Porta Ploče bei Ragusa. Dort nur in Frucht gesammelt; Blüthen habe ich von den aus mitgebrachten Samen in Berlin kultivirten Expl. 1868. untersucht. Neu für die. Flora der Kaiserstaates, bisher nur aus Griecherland bekannt«. (Ascherson: Beitrag zur Flora Dalmatiens. Österr. botan. Ztschrft (1869. p. 68.) Ja ove biline nisam našao, jer kako su vrste toga roda veoma nježne, sjegurno je ispalilo i ubilo sunce. Kako je rijetka, svjedoči i Nyman (l. c.p. 26.), koji ju još bilježi za Rhodus i Kretu. Nema u herbarim > kr. sveučilišta. Put Trstena. Prije dvije tri godine štampao sam u »Prosvjeti« radnju: »Nadvojvoda Ljudevit Salvator kao hrvatski knji- ževnik«. Tom prilikom upozorio sam i na njegovo djelo »C a n- nosa« u kojemu nam blažen i sretan opisuje iz naše domovine i »Trsteno«, koje Talijani zovu »Cannosa«, 24 Skromno ovo mjestance znano je na daleko i široko po svojim golemim makljenima ili platanama, koji spadaju medu naj- veće u Evropi. Divili im se car Franjo I. i carica Karolina, divio im se nadvojvoda Maksimilijan i supruga mu Sarlota, koji je u spomen svoga boravka vlastitom rukom u jedan kesten urezao »srce«. Trsteno je obašao i junak od Visa, admiral Tegetthoff, a g. 1875. 28. travnja divio se makljenima i nas kralj Franjo Josip 1., a odmarala se pod njima i kraljevna Štefanij a. Tko da se ne divi makljenu, koji ima u obujmu korjena 17 metara, u prsnoj visini Io m. premjera, a raskrošnjio se od najsje- vernije do najjužnije grane u premjeru na 65 koraka daleko! U Trsteno došao sam na Tijelovo g. 1908. sa parobrodićem »Sokolom«, kamo sam doplovio za pet četvrta sati i u maloj se lučici iskrcao, odkuda je kamenim stubama valjalo krenuti uzbrdice. Već kod uzlaza zaustavila me šuma rogača i šumica mrtvine. Uzla- zili smo šumom čempresa, šipaka, 'prošli kraj kojega hrastića, kraj lovorika, maslina, debelih leandara, rogača, golemih dudova i našli se pred divotnim perivojem kavalijera Gučetića, (Goze), kojega nam prejasni nadvojvoda Ljudevit Salvator opisuje onako za- nosno, kad je sretne dane svoje sprovodio u villi Gučetićevoj. U perivoju protiče potočak gusti lovornjak, hrleći brojnim slapićima k obali morskoj. Dudove, koji su visoki kao hrastovi, po- vija vinova loza. Na jednom mjestu stoji jedna loza osamljena i razvila se u stablo ! Osobitom dvoredicom ideš dalje! S desna uzdiže se na 3—4 m. visok kaktus Opuntia Ficus Indica, s lijeva buje pome Zu- mare, a pod njima ruže-penjalice. U posebnom paviljonu ima krasnih pelargonija, muza, stablastih Ficusa, raznih kaktusa, latanija i drugog tropskog bilja, između kojega se otvara divotan pogled na more i otoke Lopud, Koločep i Šipan. Pred paviljonom ima rondel sa vijencem od Cycas revoluta, ima blizo Adansonıa digitata, koja se razvije u najgolemije stablo svijeta; ima kamfornjaka (Laurus camphorum), ima bilja sa sviju strana, a nekoje deblja već od g. 1525., kada je perivoj utemeljen Iza ville ima prostor, kojega zarubljuje živica šimšira; divotna je šumica bijele leandre, veliki, gusti i debela hlada lovornjak, u kojemu su lovorike 3 dm. debele. Dno lovornjaka pokriva pavenka (Vinca), kojoj vlaga žuborećeg potočića osobito prija. Dalje ima 25 opet Zivica od SimSira, koja je do 3 m. visoka i jedno visoko stablo ruja (Rhus), koji se zakitio prelijepim plodovima. Svjezom hladovinom vodi put do ribnjaka u kojem se bijele lokvanji, poviše okruglog na površini vode plivajućeg lišća. Uz potočak dodjosmo u Trsteno, koje se pribralo na pod- nožju vrha Velikoga Stola, koji druguje Bračevim brdom. Svi smo u jedan mah stali i od čuda klicali, kad ugledasmo prvo golemo stablo, ono čudo od debla i veličajnu krošnju, koja zasjenjuje cio trg i pod njome je gostioničar razmjestio svoje duge stolove. Hladom makljena razblaživalo se cijelo selo, koje je bilo veselo, pogotovo kad se saznalo, da ima u društvu putnika iz daleke Češke i bije- loga Zagreba, koji su došli ovamo, da se dive njihovim makljenima Drugi makljen porasao je prvome na lijevo kao golemo stablo, ali je manji od prvoga.! Po vrsti je i to Platanus orientalis Na dani znak »Sokola« valjalo je krenuti prama luci, da se ukrcamo za Gruž, jer se je more počelo burkati, a sitni »Sokol« teško da bi svojim lakim krilima poklopio valove morske. Vraćajući se, nađem uz jedan potočić Potentilla repens, Pa- rietaria judaica, Asplentum Trichomanes Na prisojnim pećinama i oko Trstena bujala je /nula candida, Stachys subcrenata, Ken- trophyllum lanatum, Satureja juliana, Pallenis spinosa (2), Psolarea bituminosa, Euphorbia Wulfenit; no najljepši je ures sivim i vrućim onim pećinama Myrfus communis. Nedaleko lučice cijedi se na jednome mjestu voda iz perivoja; tu sam našao Vero- nica Anagallis, a poviše na jednoj pećini u plodu Brscutella hıspıda. Euphorbia dendroides L. Visiani (Fl. Dalm. III. p. 225.) bilježi za dalmatinsku floru ovako: »In saxosis et rupestribus maritimis insulae Arbe, peninsulae Sabbioncello ad Orebić et circa Ragusa«. U našoj flori ima do 50 vrsta iz porodice ‚Euforbiaceja, no najrijeđe, najznačajnije i najljepše vrste rastu u našem primorju, po pomorju i u Dalmaciji. U Hrvatskoj najveći je mlječer £. galustris, 1 U Orešcu, a uru daleko od Gruža, ima makljen za kojega treba sedam ljudi, da mu obuhvate deblo. Ovo sam čuo u Dubrovniku. Makljeni u Trstenu, nisu »najdeblji« u Evropi! U Grčkoj ima debela od 13 m. pre- mjera, a na otoku Chiosu divova, kojima svrži podupiru stupovi od granita i mramora. 26 u primorju £. Wulfenti, poznat u Dalmaciji kao doka mlikac«, sokom kojega truju morsku ribu. Div je medju mlječerima drvoliki mlječer (E. Be ko- jega sam poznavao samo po imenu, ana mom putu Dalmacijom bijaše ona bilina, koja me zanimala najviše. Tko da opiše moju radost, kad sam kraj lučice pod Trstenom zagledao iznenada Su- micu od ovoga mlječera. Stabalca su mu 1—1'5 m. visoka, na 1 dm. debela, grančice rašljaste i gipke, crveno-ljubičaste. Za plovitbe put Gruža vidio sam pod Bračevim brdom poviše mora također cijelu šumicu od ovoga mlječera, koji seže malone do Zatona kod Gruža. Kod Dubrovnika ne raste baš u neposrednoj blizini grada, već kod Sv. Jakova po strmoj morskoj obali. Nova su još staništa za Dalmaciju daleki otok Palagruža mala, gdje ga je našao g. 1876. dr. Marcheseti, botaničar iz Trsta u društvu sa Convolvolus Cneorum, Senecio crassifolius, Clypeola maritima, Centaurea ragusina, Alyssum leucadeum, Scila maritima, Arthyllis Barba Jovis, Ce- rinthe aspera, Echium parviflorum, Brassica Botteri, Mathiola incana, Lavatera arborea, Asphodelus ramosus, A. luteus i A. fistulosus, Mesenbryanthemum nodiflorum, Artemisia arborescens, Crassula rubens, Daucus Gingidium itd. (Oesterr. bot. Ztschrift, 1876. Cor- respodenz, p. 36.-—37.). Za poluotok Pelješac ili Rat bilježi i dr. Emanuel Weiss (Verhandl. der zool.-bot. Gesellschaft. Wien. 1876. Bud. XVII. p. 756.) kojega je našao u listu, dok bijahu eksemplari kod Trstena posve goli. Godine 1891. zadivio je ovaj mlječer sveuč. profesora dra. Heinza na otoku Mljetu, gdje ima tako debelih pojedinaca, da su jedan debljine radi pilom pilili. | Okolo Cavtata. Vruće sam želio, da mi noga stupi i na tlo drevnoga Epi- daura i toga radi krenuh ovamo 28. lipnja, ali ne iz Dubrovnika, već iz Ercegnovoga, u Boki Kotorskoj. | Vrhovi oko Cavtata zagajeni su borom, samonikla je šmrika, a Calycotome infesta tako mnogobrojan, da njime oko vinograda i u opće kulturnoga tla pokrivaju gromače, kao kod nas u primorju sa dirakom (Paliurus australis), samo što je onaj znatno bolje nao- ružan. Ovdje sam pribilježio hrvatsko ime »hlapinika«, a kad 27 sam seljaku rekao da užasno bode, doda: »Bode, bode; to je »vražje drvo«. Po krasama običan je Cysfus vıllosus i tu i tamo još je koji i cvao. Dalje mjesta, a tik obale morske, zagledam veliku rpu od /Ze- lnotrobium europacum, koje srodnicu /7. feruvianum miloduha radi gojimo po vrtovima i poznata je kao »vanilija«. Nedaleko mora našao sam bilinu, kojoj se tu nebi zaista nadao botaničar i svakomu je djačetu dobro poznata biljka; našao sam pobijel ili lopušac. (Tussilago farfara), koji me je g. 1907. iznenadio i na ilovastu tlu i oko Kotora. Pribilježio sam još za okolinu: Inula viscosa, Crepis foetida, Pallenis, Lactuca viminea, Picridium vulgare, Galium verum koji raste i oko Zagreba, (no kao var. Zrachyphyilum.) Ima tamo i Ken- trophyllum lanatum, Scolymus hispanicus, Brunella vulgaris (i Zagreb), Althaea cannabina, kozji jabučić, koji je dosta običan, Ajuga Chamaepytis, dok je pećinama i ovdje najkrasniji ures Putorija. U dolini rijeke. Kad si u Gružu, na pragu si prekrasne doline, koja se stisla. među visoke, kamene vrhove, koji su na podnožju zeleni, zakićeni maslinom. Tu i tamo padaju pećine k obali strmo, ali ih ima, koje se osovljuju poput golema zida. Po pećinama rastu čempresi, des- mike, rogači, lentiške, leandre. Tamno-zelene lovorike povija Cle- matis Vitalba, maslinu bršljan, kupinu Smilax aspera, pećine krasi gospina kadulja, Salvia officinalis, Chlora perfoliata, Cistus villosus, Dianthus tergestinus, Stachys subcrenata, Satureia vari- egata, Helichrysum augustifolium, Cephalaria leucantha, Teucrium flavum, Euphorbia spinosa, Seseli tortuosum, Bupleurum aristatum, Phlomis fruticosa. Od grmova obična je Coronilla emeroides i Spartium junceum, a na jednoj stijeni Cy/isus Weldeni, koju je Visiani posvetio po dalmatinsku floru zaslužnomu generalu C. Weldenu. U Dalmaciju zovu ovu vrstu grma »tilovina«. U onom žaropeku sunca ima i papradi; u raspuklinama raste u Dal maciji prerijetka paprat Cherlanthes fragans (Ch. odora); pod grmljem, ali i na pećinama, ugledao sami »slatki korjen«,ali ne tipičnu formu, već var. mediterranea. Ima tu i Asplenum Ruta muraria,, ali opet ne kao tipična forma, već kao var. Brunfelsst, a našao sam i paprat, koja nalikuje na A. Zrichomanes, i sva- 28 kako je »nova« za hrvatsku floru. Na gromačama i po pećinama običan je zlatnjak (A. Ceterach), kojemu se na naličju ljuštice prelijevaju kao zlato. Prekrasan je ures ovim pećinama Yurinea mollis var. moschata Vis. (J. moschata DC.), koja cvate mjeseca svibnja, pa joj je zato nestalo i glavice i stabljike, a! jedino je na pećinama ostalo u rozetu pribrano perasto lišće, koje je s dola bi- jelo pusteno. Od grmova najznačajniji za pećine sitnolisti glog Cra- faegus laciniata, koji raste i u Boki, ali ga Visiani »ne bilježi« i Coronilla stipularis. Uz put je obična Euphorbia Wulfenut i Kentrophyllum la- natum, koji raste rpimice po narušenu kamenju i tik obale Rijeke. Pribilježio sam i SZachys salviaefolia, a na jednoj livadici tri vrste trpuca (Plantago major, media i lanccolata). Uz gromače raste /nula disenterica, uz cestu Anacyclus clavatus, Carduus pyenocephalus, Anchusa italica, Lactuca viminca, po vinogradima Calendula arvensis, Helminthia echioides i Convolvolus arvensis, našao sam tu nekoje biline, koje su me prenijele do daleka Zagreba. Izvor-jezero Rijeke zasjenjuju dvije velike smokve, a zarub- ljuju ga kupine, mrtvine, gusti bršljan, žutika, crni jasen, crnika Do splavnice zelen je smokava, hrastića, borova, brnistre, trstike ; tu su neprohodni guštici Rubusa, koje pokriva Smilax, tu je porasao i jedan Zucalyptus, Poviše vrela bijeli se /nula candida, Salvia officinalis, Euphorbia spinosa, Phlomis, pak ijedan /ris, valjada 7. tuberosa. Bijelim ili sivim pećina goleme Sokö-stijene najljepši su ures pira- ramidalni čempresi. Tko bi se vraćao desnom obalom, došao bi do mjesta Ro- žata, gdje je obalu Rijeke na daleko zarubio samonikli leander, kojemu se crveni cvijetovi zrcale u dubini vode, u kojoj se zeleni prenježni Myriophyllum spicatum. Još će mu po pećinama u oči pasti i opjevano trandovilje, koje nije ovđe nitko ni sijao, ni sadio, i ono je samoniklo, podnašajući najjaću vrućinu u golom onom kamenu. Der fordere Unterkieferabschinitt des altdiluvialen Menschen in seinem genetischen Verhältnis zum Un- terkiefer des rezenten Menschen und jenem der An- thropoiden. Eine Vorläufige Mitteilung von Hofrat Dr. Gorjanović-Kramberger. Ausgehend von den Unterschungen Told’s über die Kinn- bildung des Menschen und bei Bericksichtigung meiner diesbe- züglichen Beobachtungen, die ich am internationalen Anthropo- logen-Kongres zu Köln vorgebracht habe! und endlich auf Grund meiner neusten soeben abgeschlossenen vergleichenden Unterschun- gen am vorderen Unterkieferabschnitt des fossilen und rezenten Menschen: komme ich zu Ergebnissen, welche nicht im Einklang stehen mit jener Annahme, welche Klaatsch am Frankfurter An- thropologen Kongres (1908) über die Kinnbildung des Menschen ausgesprochen hat. Klaatsch meint nämlich, »das die mittlere rundliche Kinn- Prominenz des Menschen keine Neubildung wäre, sondern die lo- kale Erhaltung der rundlichen Wölbung der vorderen Kinngcgend, wie sie auch den Anthropoiden zukommt«. — Diese Annahme Klaatsch's werde ich in meiner bald zur Veröffentlichung gelan- genden Studie zu wiederlegen suchen und zwar auf Grund von Tatsachen, die ich an Unterkiefern des rezenten Menschen und an solchen des Zomo primigenius gesammelt habe. Das Ergebniss meiner diesbezüglichen Untersuchungen kulminiert darin, dass so- wohl das Kinn des rezenten Menschen als auch dasjenige des /7. Primigenius — sei es eine einfache Kinnplatte oder eine mehr minder vortretende Wölbung — stets eine Neubildung ist, die durch das Auftreten und die Ausbildung der Kinnknöchelchen und durch ! Bericht über die Prähistoriker-Versammlung am 23- 31. Juli 1907 Köln. pag. 109 - 113. 30 ein stärkeres Vorwachsen der Basalteile des Unterkiefers zum Aus- druck gelangt. Speziell beim 77. primigenius ist das Kinn erst im Entstehen begriffen und zeigt zumeist jenes unfertige Stadium, welches wir bei erst geborenen Kindern und auch hie und da an älteren Individuen beobachten. Ich habe noch mein besonderes Augenmerk auf die Beschaf- fenheit der vorderen Unterkieferbasis gelenkt und dabei gewisse Vorkommnisse an rezenten und fossilen Unterkiefern vergleichend zu Rate gezogen. Insbesondere war es das Verhalten der Inserti- onen der M. digastrici, die sehr interessante Aufschlüsse über ihre Lagesänderung ergaben. Der Vergleich dieser letzteren Ver- hältnisse bei gleichzeitiger Berücksichtigung der ersten Kinnanlage, führen mich zur Erörterung der fundamentalen Ursache der Kinn- bildung und einiger anderen Änderungen am vorderen Unterkiefer- abschnitte, wie sie bereits zum Teil von Baume verwertet wurde.! Von grosser Wichtigkeit für die nachfolgenden Betrachtungen ist die Tatsache, dass der omo herdelbergensis® noch gar keine Kinnanlage zeigt. Diese Tatsache ist um so gewichtiger, als man eben das Kinn für ein spezifisch menschliches Gebilde betrachtete. Nun aber trift uns da in den tiefsten diluvialen Schichten von Mauer ein wahrhafter Mensch entgegen, der nicht einmal die erste Kinnanlage besitzt! Es ist demnach die vordere Unterkieferplatte des ZH. herdelbergensis eine ganz andere wie die der übrigen di- luvialen und rezenten Menschen; sie entspricht da in ihrer leichten Wölbung längs der Symphysis jener der Anthropoiden. Die Be- zahnung und der Bau der Unterkieferbasis und der inneren Kiefer- platte sind dagegen Merkmale, die diesen ältesten Menschen direkt an den 7. frimigenius anbinden, wobei die tiefe Fossa genio- glossa des ersteren ein unzweifelhaft anthropoidischer Charakter ist, der bei letzteren — insbesondere am Unterkiefer von La Nau- lette — noch zum Ausdruck gelangt. Nachdem wir nun gesehen haben, dass das Kinn nicht als ein spezifisch menschliches Merkmal angesehen werden kann, so haben wir wohl nur in der Bezahnung dieses ältesten Menschen jenes Merkmal zu erblicken. Welcher Umstand bewirkte nun den allmählichen Übergang des mit einem noch teilweise anthropoidischen Unterkiefer behaf- 1 Die Kieferfragmente von la Naulette u. aus der Schipkah6hle. — Leipzig 1883. pg. 25. * Schoetensack »Der Unterkiefer des Homo heidelbergensis. — Leipzig 1908. pg. 28. kadi | 3t teten //omo heidelbergensis über den #7. primigenius zum re- zenten Menschen? Ich habe bereits der Lageänderung der Ansatz- stellen des Musc. dıgastricus gedacht. Ich möchte dem noch das gemeinschaftliche Aufreten der /ncısura submentalıs, des Sulcus supramarginalis mit einer verdickten mehr weniger eingeebneten Kieferbasis sowohl bei der einen als der anderen diluvialen Men- schenart bei gleichzeitigem Hinweis auf ähnliche Reminiszenzen beim rezenteu Menschen hinzutügen. Diese gemeinschaftlichen Eigentümlichkeiten des: Unterkiefers, welche einmal mit-einem kinn- losen anthropoidischen Unterkiefer das andere mal mit einem erst im Entstehen. begriffenen resp. schon entwickelten Kinn gepaart auftreten, sind aber keine zuffälligen Erscheinungen. Sie bilden eine zusammenhängende Kette von Übergängen, welche wiederum auf einer Ursache fussen, Bevor ich auf diese Ursache übergehe, muss ich noch eines sehr gewichtigen Umstandes gedenken nämlich, dass wir beim //. heidelbergensis zwischen den beiden Zossae digastricae analog wie beim 77. primigenius eine Spina interdı- gastrica sehen. Doch ist diese Spina beim ersteren Menschen etwas ganz anderes als beim letzteren. Beim //, herdelbergensts ist si der bis auf jenen kleinen Höcker reduzierte, einst stärker nach rückwärts ausgebreitete Unterkieferrand — also eine Sina sub- mandibularis — wie dies heute noch beim Schimpansen oder Gorilla der Fall ist, während beim //. frimigentus jene Spina — eine Sp. mentalıs posterior — d. i. jenes an die Kieferbasis um- gekiepte Kinnplattenende ist. Unsere Menschenreihe knüpft sich — wie wir gesehen haben — durch die Gestalt der vorderen Kinn- platte an die Anthropomorphen, beide Abteilungen sind aber scharı durch den konstanten aufrechten Gang des Menschen getrennt. Der Übergang eines Quadrumanen in einen aufrechten Gang, wie ein solcher für die Vorfahren des Menschen angenommen werden muss, hatte aber eine ganze Reihe von Adaptionen der betroffenen Skeletteile im Gefolge gehabt. Abgesehen von den Extremitäten, die uns hier weniger interessieren, war-es gerade auch der Unter- kiefer, welcher in sehr bedeutender Weise durch den aufrechten Gang beinflusst wurde. Baume hat — wie bereits bemerkt -— diesen sehr wichtigen Einfluss in Bezug auf die Kinngegend be- leuchtet (l. c. pg. 25). Die Anthropoiden tragen bekanntlich bei ihrem gewöhnlich quadrumanen Gang den Kopf mehr im Nacken und die Kinngegend viel weiter nach vorn. Beim Menschen aber 32 steht-die Kinngegend infolge des aufrechten Ganges dem Halse resp. dem Larynx nahe. Es musste sich notwendiger Weise aus ganz mechanischen Gründen und zwar wegen Platzmangel der vor- dere Kiefertheil dieser neuen Lage anpassen. Als nun der Mensch bestrebt war den aufrechten Gang dauernd beizubehalten, gieng der nach rückwärts ausgebreitete Unterkieferrand allmählich ein; statt dessen bildete sich eine verdickte mehr weniger eingeebnete Kieferbasis. Um noch mehr Raum zu gewinnen, kam es zu jenem Ausschnitt der /zcısura submentalis und den ausgewülsteten seit- lichen Unterkieferrändern, über welchen wir den Sulcus supra- marginalis sehen. Dies Stadium sehen wir beim ZZ. heidelberg- ensıs in ausgezeichneter Weise ausgeprägt. Eine weitere Folge der Anpassung des Unterkiefers speziell seiner mittleren Partie an die Nähe des Larynx, war auch eine allmähliche Ausbreitung der beiden Kieferschenkel im horizontalen Sinne, wobei es längs der Symphysis zu einer Spaltbildung und zur ersten Anlage der Kinnknöchelchen und einer ersten periostalen Auflagerung von Knochensubstanz kam. Durch das Zurückgehen jenes nach rück- wärts ausgebreiteten anthropoidischen Kieferrandes bekamen auch die beiden Insertionen der M. digastrici eine andere Lage. Diese Ansatzstellen zeigen nämlich in vortrefflicher Weise die Tendenz sich mehr und mehr nach hinten zu verlegen, wobei sich auch der in- nere Unterkieferschenkel allmählich nach oben resp. auf die innere Kieferplatte zu biegen beginnt, wodurch jene beim altdiluvialen Menschen so charakteristisch dicke und eingeebnete Basis sich ver- schmälert und der ursprünglich gerade nach abwärts schauende Digastrieus nun schräg nach hinten orientiert ist. Die dicke ein- geebnete Unterkieferbasis der altdiluvialen Menschen ist also bloss eine vorübergehende Eigentümlichkeit dieser Menschen, die zum Teil auch durch die Umlagerung des Digastricus von der Kieferbasis auf die hintere Kieferplatte umgestaltet wurde. Die bereits bei /7. Aer- delbergensis zum Ausdruck gelangte Reduction des Gebisses bildet nun den ersten Schritt zur Reduction des gefächerten Kieferteiles. Das allmähliche Vorwachsen der beiden Unterkieferschenkel be- dingte das Zurückgehen der Kieferprognathie und die Verkürzung der Zähne der vorderen Kieferplatte, wodurch sich allmählich so- wohl die /ncısura submentalis als auch die seitlichen Kieferränder wieder ausgliechen, das Kinn aber zur vollen Entfaltung gelangte. 33 Alle diese Umänderungen kamen im oberen Diluvium zu ihrem definitiven Ausdruck. Schoetensack betrachtet die am 7. heidelbergensis ge- gebenen Verhältnisse an der vorderen Unterkieferpartie — speziell was die Insertion des Digastricus betrifft — im Vergleich zu ähn- lichen Verhältnissen bei Gorilla als die primären. Es muss — wie Schoetensack meint — für die Vorfahren des Gorilla ein ähnliches Stadium als Ausgangspunkt angenommen werden, wie wir es beim /7. herdelbergensis vorfinden (l. c. pg. 36, 37.) Dies kann ich niemals zugeben und zwar aus dem einfachen Grunde, weil die Lage des Digastricus und die Gestaltung des vorderen Unterkieferabschnittes durch die aufrechte Körperstellung des Men- schen eine ganz andere geworden ist, als sie beim Gorilla oder seinen Vorfahren je sein konnte. —- Eine dicke eingeebnete Unter- kieferbasis konnte der Gorilla niemals besessen haben, denn es ist dieser Zustand ein durch den aufrechten Gang erworbenes Über- gangsstadium mit allen daran zu beobachtenden, sowohl gegen den Gorilla als die übrigen Anthropoiden differirenden Einzelheiten. Diese Unterschiede sind eben der Ausfluss der Adaption an die geänderten Verhältnisse, nämlich an den aufrechten Gang. Aus ganz demselben Grunde konnte der Gorilla niemals eine /ncisura submentalis noch jene ausgewulsteten Seitenränder am Unterkiefer besessen haben, da ja diesse Charaktere erst mit dem aufrechten Gang erworbene, ebenfalls nur vorübergehende Eigentümlichkeiten sind, die die Anthropomorphen ihres vornehmlich quadrumanen Ganges halber niemals besessen haben konnten. Auch eventuelle noch ältere (oberpliocäne) Funde mensch- licher Reste dürften kaum einen wesentlich anderen Unterkiefer aufweisen als es derjenige des /7. hetdelbergensis ist, obgleich ich an solchen immerhin noch einige Variationen in Bezug auf die Grösse der Spina submandıbularıs und der Bezahnung (Zahn- grösse) erwarte. Das typisch menschliche Gebiss dieser ältesten Menschen wird aber stets ein Unterscheidungsmerkmal zwischen den Hominiden und den Anthropomorphen abgeben. Lamarckova zoološka filozofija. (‚Philosophie zoologique“) Napisao Dr. Jovan Hadži. (Iz »Komparativno-anatomskoga zavoda kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu«). Motto: »In der Aktivität steckt das Rätsel des Lebens« Bunge, Physiologie. U VOD: Isporedimo li stanje zoologije od prije stotinu godina sa sta- njem savremenim, to će bez sumnje svi biti saglasni u tome, da je zoologija, a isto vrijedi naravno i za biologiju uopće, učinila ne samo jedan korak unaprijed. Gotovo svaki dan donose stručni časopisi i posebne knjige nove nalaze, još nepoznate istine. Pro- šasti vijek bio je, kao nijedan do sada, plodan na svim područjima nauke o živim bićima. Moramo ali biti na oprezu, te se ne smijemo dati množinom stvari zaslijepiti, ne smijemo izgubiti pregleda. Kritičnim pogledom treba rasuditi, što je maleno i neznatno, što veliko i znatno. Gra- | nice vrednosti vrlo su široke, razdaleke. Sredimo li naše znanje o živim bićima odlučivši veliko od maloga, moći ćemo sa većim iz- gledom na dobar uspjeh povući bilancu i konstatirati faktični na- predak, Pred nama leži knjiga upravo prije sto godina pisana. U toj knjizi nalazimo bilancu znanja tadašnjega vremena o živim bi- ćima, da si je preglednije ne možemo zamistiti, to je Lamarc- kova zoološka filozofija. Sad bi još trebali sličnu knjigu, koja bi nam pružala jasan pregled savremene biologije. Takove knjige na žalost neima. Mnogo knjiga i većih, nego što je Lamarck- ova zoološka filozofija moramo proučiti, da dobijemo što potpuniji pregled nad tim pravim morem prerazličitih činjenica. Pošto smo i to učinili možemo se usuditi isporediti stanje zoologije od prije stotinu godina sa stanjem savremenim, da uzmognemo odrediti veli- činu učinjenoga napredka. 35 Dok je prije stotinu godina mogao jedan zoolog ili ćak biolog vladati čitavim područjem tih nauka, to je danas sasvim nemoguće. Da se što se tiče ekstenziteta zoologija vrlo, vrlo mnogo napredo- valo, o tome nema ni tračka sumnje. Podjela rada i usavršavanje straživaćih metoda pomoglo je, te je naše znanje o živim bićima toliko obogaćeno. Moramo ipak konstatirati, da je najveći dio mnogobrojnih otkrića i nalaza podređene vrednosti. To je o sitan rad, koji re čini epoha, koji doduše proširuje granice nauke, ali još više djeluje unutar već dostignutih granica osvjetljujući iz bli- žega manje točno poznato. Sa detaljnim radovima ovakove vrste pune se već kroz tolike godine debeli svesci stručnih časopisa. Ba- veći se sa problemom nižega reda nailazimo uvijek na nove, tako te izgleda, da zaista nikada nećemo biti gotovi. Kako li je sa osnovnim problemima zoologije odnosno biologije, koji nas ovdje jedino zanimaju? Kakostoji sa napretkom s obzirom na intenzivnost? Već sama ta činjenica, da se mi danas u velike bavimo sa jednim djelom stotinu godina starim, koje se baš osnovnim bio- loškim problemima bavi, ukazuje, da u tom pogledu i stotinu go- dina stara knjiga nije stara, odnosno zastarjela. Nema sumnje, da je i obzirom na velike probleme biološke učinjeno više koraka u naprijed, ali među tima bilo ih je ne malo u natrag učinjenih t. j. došli smo skoro onamo, od kuda se prije stotinu godina pošlo, učinjeno je. samo veliko obilaženje. Kao prije stotinu godina, tako se i danas život može samo životom tumačiti t. j. život se ne da tumačiti, mi ga samo sve bolje poznajemo, istražujući pojave, pod kojima se javlja i svojstva, koja ima. Toliko je vremena trebalo, da to i opet spo- znamo. Biofilozofija nije u tom vremenu svoga lica bitno promijenila. Za sada još nisu svi biolozi gore navedenoga mnijenja, nego drže, da je biologija tek od pedeset godina ovamo (od pojave Darwina) postavljena na nove temelje učinivši odlučne korake u na- prijed. Prema tome se nalazimo u vrijeme krize, te baš ta okolnost podaje posebnu važnost djelu, o kojem kanimo ovdje pisati. Po znanost je samo dobro, kad se sukobe dva protivna nazora, jer pri tome kritika veću ulogu igra. Obje glavne struje, koje savre- menu krizu podržavaju, mogu se najbolje dvim pojmovima karakteri- zirati: lamarckizam i darwinizam, upotrijebivši ih u najširem smislu, Mora odmah pasti u oči, da se jedna od obih struja označuje imenom autora, koji je prije stotinu godina radio — to je bio Lamarck, dok je Darwin prije 50 godina izdao svoje glavno djelo. * ij 36 Gdjegod se sukobljuju obje struje, a to Cesto biva, tamo se operira i sa Lamarckom, kao osnovateljem nekolikih teorija bio- loških. S pravom bi kod svih biologa predpostavljali temeljito po- znavanje barem glavnoga djela Lamarckovog, njegove zoološke fi- lozofije. Međutim se prečesto i pri raspravljanju, kao i kod pisanih rasprava i više popularnih spisa nailazi na skroz netočno pozna- vanje osnovnih Lamarckovih misli. Onda se ne smijemo čuditi, što je u širim krugovima Lamarck pogotovu nepoznat. Poznavanje La- marck-ove zoološke filozofije potrebno je ne samo radi razumije- vanja savremenoga spora u biologiji, nego i za pravedno prosuđi- vanje pravoga napretka u biologiji kroz posljednih stotinu godina, kako to iz našega uvoda proizlazi. Još nekoliko riječi o krizi u biologiji. I prečesto se pokušavalo pojedine bitne djelove Lamarck-ove teoretske zgrade (već od sa- moga Darwina pa dalje) izvaditi iz cjeline i priključiti ih, kao po- moćne teorije darvinističkoj, bolje mehanističkoj nauci. To međutim ne ide. Vatra se s vodom nesmije i ne može miješati, može samo jedna kraj druge ekzistirati. Tek podrobni študij Lamarckovih raz- laganja, kao i naknadno proširenje Lamarckovih misli po drugima, dovelo je do spoznaje pravoga karaktera lamarckizma. Lamarck je donekle i sam skrivio netočnom shvatanju pravoga karaktera vlastite nauke, ne izrazivši sa uvijek dosta jasno; kako izgleda, ne htijući suviše povrediti svoje savremenike, koji su samo mehani- stička tumačenja držali znanstvenim. Ipak mu to nije pomoglo, jer u svoje vrijeme nije uspio. Morao je istom Darwin doći i skoro proći, a tek onda je počela Lamarckova zvijezda po malo sjati. Vratili smo se na Lamarck-a upoznavši bolje život. Život je posve autonoman, a aktivitet mu je glavna karakteristika. To je tenor savremenog biološkog koncerta. Lamarck-a zapada zasluga, te je prvi na skroz znanstvenoj podlozi upozorio na aktivnost organizama (osobito životinja) pri svim glavnim životnim funkcijama njihovim. Kako je važnost pojave Lamarck-ove nad svakom sumnjom, to bi još irnali s nekoliko riječi upozoriti na posebnu važnost nje- gove zoološke filozofije, u kojoj je Lamarck sistematski i potpuno izložio svoje nazore, odnosno znanstvene rezultate upotrijebivši sve tadašnje, samim njim vrlo prošireno, opće biološko znanje. Prije nego se upustimo u potanje razglabanje- osnovnih misli Lamarck-ovih, kako ih je on u svojoj zoološkoj filozofiji izložio, biti će dobro, da se u kratko osvrnemo na njegov ostali rad, jer DA upoznavši taj, vidjet ćemo, da je Lamarck zbilja bio pozvan rjesa- vati velika pitanja. Lamarck nije samo autor lamarckizma, nego je na gotovo svim poljima tadašnje biologije (ne samo zoologije) aktivno i s uspjehom radio. Lamarck se prije svega odlikovao iz- vanrednim poznavanjem oblika bilinskih (»Flore frangaise« 1778). i životinjskih. U životinjskom sistemu proveo je Lamarck bitnih pro- mjena na bolje; razdioba životinja u avertebrata i verterbrata po- tiče od njega. Uz Cuvier-a je Lamarck udario temelj racijonalnoj isporedno-anatomskoj metodi upotrebljavajući je u svrhu poprav- ljanja sistema. Osobiti mar je Lamarck posvetio nižim, do onda slabo obrađivanim životinjama, našavši, da su baš jednostavnije životinje zgodniji objekti za izučavanja mnogih osnovnih pitanja bioloških. U tom smjeru je njegovo glavno djelo: »Histoire natu- relle des animaux sans vertèbrese (1815—1822 sedam svezaka). Općenitijeg biološkog sadržaja su Lamarck-ova djela: »Recherches sur | organisation des corps vivants« (1802). i »Philosophie zo- ologique« (1809). predmet našega razmatranja. S manje sreće okušao se Lamarck i na polju anorganskih prirodnih nauka, jamačno s nedostatnog poznavanja činjenica ; sama fantazija i oštrina uma tu ne može znanje nadoknaditi. Ipak je svuda Lamarck samonikao, te gleda svakoj stvari na dno. Znak velike pronicavosti u Lamarck-a je i ta okolnost, što on nije pre- više, kako bismo rekli, morfološki mislio; on je naprotiv pravo shvatio, da je živi organizam pravi objekt biologa. Mrtve objekte, njihovu građu poznamo danas daleko bolje, nego što ih je Lamarck poznavao, a o živim objektima razmjerno malo više znademo, nego što je Lamarck prije sto godina znao. I. Proučavajući zoološku filozofiju možemo se najprije upoznati s dušom Lamarckovom; možemo najbolje uočiti svu njegovu veli- činu. Iz neznatnih već gotovo svakome poznatih činjenica a pomoću poletne misli, zida Lamarck nebotiénu, gordu zgradu teoretske biologije. I baš tu najjaču stranu Lamarck-ovog intelekta držali su i drže mnogi jednostrani i zasukani zoolozi najvećom pogrjeskom. Bez valjane doze fantazije nemože se ni najznanstveniji veliki pro- blem rješavati. Istina jest, da si je Lamarck tu i tamo u nedo- statku pozitivnih činjenica pomogao zaključivanjem, te je više puta došao do rezultata, koje mi danas za toliko iskusniji, moramo kao neispravne otkloniti. A koliko je toga Lamarck dobro zaključio!? 38 Lamarck-ova zoološka filozofija je zaista koliko važna, toliko i zanimiva knjiga. Danas bi joj bolje pristajao naslov opće biologije, jer se bavi svim osnovnim pitanjima biologije. Lamarck nam pruža jedinstvenu do u tančine izvedenu sliku organskoga svijeta, ne dije- leći ga ipak apsolutno nepremostivim jazom od svijeta anorgan- skoga. U toj cjelovitosti, rekli bismo monizmu, Lamarck-ove. teo- retske zgrade leži osobita prednost. Naravno, da su mnogi La- marck-ovi navodi do danas izgubili svaku vrednost, jer su među- tim mnoge praznine, prije raznim kombinacijama ispunjene, sada nestale napretkom biologije. Kao primjer samo navodim mišljenje Lamarckovo, da najniže životinje u našim širinama pred zimu po- gibaju, a proljećem sasvim iznova nastaju (generatio aequivoca). To su međutim sve stvari, na kojima se i onako ne temelji veličina La- marck-a. Mi ćemo obratiti našu pažnju samo onim izvodima La- marck-ovim, koji su i danas od važnosti i interesa. Već u samom proširenom naslovu »zooloske filozofije!)< iz- ložen je čitav program, a glasi u prevodu ovako » Razmatranja o prirodi životinja; o razlikosti njihove organizacije i njihovih spo- sobnosti, koje _ kroz nju dobijaju; o fizičkim uzrocima, kojima se život u njima (sc. životinjama op. prev.) podržaje, te koji uzroče kret- nje, njima izvođene; napokon o onim (sc. uzrocima op. prev.), koji proizvode osjećaje i onim, koji proizvode razum životinja, koje ga posjeduju.« Kako se iz toga vidi Lamarck i psihologiju uzima u krug svojih razmatranja. Vrijedno je spomenuti, da je Lamarck, prema njegovoj vla- stitoj izjavi u predgovoru, proučavajući ustroje raznih životinja i radeći na poboljšanju sistema došao na ideju o općoj descenden- ciji, a istražujući dalje uvijek i uvijek je nalazio nove dokaze o naj- većoj vjerojatnosti i prirodnosti descendente ideje; sam prirodni si- stem činjaše mu se najboljim dokazom descendencije. Na jednom kraju nalazi Lamarck životinje, prema tadašnjim nepotpunim meto- dama istraživanja, gotovo bez ikakve organizacije. Što više gore idemo u sistemu, to nalazimo sve većma kompliciranu organizaciju, sve većma komplicirane sposobnosti. Ideja o descendenciji postala je u rukama Lamarck-ovim naukom o descendenciji. Proučavajući Lamarck-ove izvode i način obradbe problema o descendenciji možemo najbolje upoznati njegovu ženijalnost. La- " Stoji nam na raspolaganju francesko izdanje od god. 1830 i njemački prevod Martins-ovog izdanja ; preveo Arnold Lang (Jena 1876). 39 marck je zahvatio problem u svoj njegovoj širini i dubljini uzevši obzira na sve konzekvencije. Kako je Lamarck svjestan zamasnosti ovoga problema vidi se iz stoga, što u uvodu k istom poglavlju prvoga dijela sam veli, da je od svih razlaganja njegovih u zoo- loškoj filozofiji baš ovo o stupnjevitosti životinjske organizacije naj- važnije; vidio je, da se za tim krije velika spoznaja i imao je pravo. Tek iza toga dobiva prirodni sistem organizama pravi smisao. Po- stavivši Lamarck princip opće descendencije, ustao je ujedno protiv Cuvier-ove katastrofalne teorije dokazujući, da je razvoj od po- četka besprekidan. Lamarck je prvi oživio sistem životinjski sa idejom o descendenciji. Uzme li se na um, da je Lamarck imao na raspolaganju samo vrlo mali dio činjenica, koje su od pedeset godina ovamo poznate (paleontologije i isporedne embriologije onda skoro nije ni bilo), to većma se moramo diviti njegovoj pro- nicavosti. Poslije Lamarcka je moralo proteći 57 godina, te je iza ponovnog uskrišenja nauke o descendenciji zaslugom Darwinovom, učinjen novi pokušaj konstrukcije životinjskog prirodnog sistema prema načelima nauke o descendenciji. Haeckel je u »Generelle Morphologie der Organismen 1866« nastavio Lamarckom u tom smjeru započeti posao. Moramo posebno upozoriti na jednu nepravdu učinjenu La- marcku. Svuda se čita i čuje, da je razvojni red (die Entwicklungs- reihe njemačkih autora), kako ga je Lamarck skicirao, jednoredan, upra- van. Prema tome bi najviše životinje tijekom razvoja bile morale proći kroz sve klase razvojnoga reda, koji bi imao samo jedan vršak, a taj sačinjavaju sisavci. Međutim to nije Lamarck učinio, a bila bi zaista velika pogrješka od njega, da je to učinio. Redajući sve po njemu postavljene klase u sistem morao ih je jednu za drugom smjestiti, kako mi to i danas činimo, ne suponirajući, da su svete klase tim redom jedna iz druge postale. Mi nalazimo u dodatku sedmome i osmome poglavlju prvoga dijela (Str. 463 franc. izd.) skicu razvoj- noga stabla (der Stammbaum), da ne može jasnija biti. U obliku tabele nalazimo kao stablo sa granama, kako je to poslije Haeckel iznio. Što se u pojedinostima razvojno stablo Lamarck-ovo, sa da- našnjim razvojnim stablom (još bolje sa današnjim razvojnim sta- blima, jer ih ima skoro toliko, koliko boljih zoologa) ne slaže, to se ne može Lamarck-u upisati u grijeh. Glavno je, da se konstatira, da je Lamarck prije stotinu godina došao na ispravnu ideju o prin- cipu, po kojem su se više životinje iz nižih razvijale. Lamarck sa- 40 svim lojalno priznaje, da je takav razvojni red samo predpostavka, Ciju ispravnost nemoZe dokazati — a jeli danas to moguce? Nije! I danas je način razgranjivanja razvojnoga stabla samo više ili manje vjerojatan, a nipošto za uvijek ustanovljen. i Lamarck priznaje sam (u »Uvodnim primjetbama«), da je već i prije njega bilo autora (n. pr. Bonnet,) koji su drzali, da se orga- nizmi dadu po njihovoj organizaciji poredati u jedan red, ali nisu znali dati tome unutarnji smisao, niti su dosta poznavali nižih životinja. Važan je metodički napredak u Lamarcka, što polaže osobitu važnost u poznavanje nižih životinja. Upoznavši ono jednostavnije, lakše ćemo upoznati složenije. Lamarck odmah k tome primjećuje, da za dokaz descendencije nije dostatno upozoriti na stupnjevitost u organizaciji, nego da je potrebno znati i rasvijetliti, kako i zašto se organizacija mijenja, a to je, kako ćemo čuti Lamarck i učinio, a da toga nije učinio danas ga se u općenitoj biologiji nebi ni spo- minjalo isto, kao što se Bonnet-a ne spominje. Istražujući mrtve objekte, njihove organizacije, i ispoređujući ih međusobno, postavio je dakle Lamarck prirodni sistem, a udah- nuo mu je dušu, položivši u nj' ideju o općoj descendenciji. Na živim pak objektima, kako i valja, poduzeo je pokazati tajnoviti i zamršeni mehanizam razvoja, pokušao je odgovoriti na onaj »kako?, na koji način?«. Odgovor na ta pitanja uspio je Lamarck-u izvrsno, što služi dokazom, da mu je metoda bila dobra. I danas se gotovo bez iznimke sa svih strana odaje Lamarck-u čast, radi riješenja toga pitanja i ako neki biolozi drže, da je Darwin poslije pedeset go- dina još potpuniji odgovor dao. I u ovom slučaju vidimo Lamarck-a, kako odmah u korijen stvari zahvaća, nabacivši odmah pitanje: što je vrsta i jeli vrsta stalna? Sistem se osniva na vrsti. Sve druge veće jedinice sistema sastoje se iz razno grupiranih vrsta. Ima li descendencije, onda mora dogma o stalnosti vrsta pasti, dakle moramo našu pozornost na najnižu jedinicu sistema obratiti. Dosta je, da spomenem, da je Lamarck analizi samoga pojma vrste čitavo poglavlje (treće) po- svetio. Opažanja na živim organizmima, kao i velike, potpune zbirke pružaju nam po Lamarck-u dosta dokaza, da vrste nisu stalne. Ne smijemo zaboraviti spomenuti, da je Lamarck i na fosilne ostatke životinja upozorio, držeći, da su fosilne vrste ascendenti danas Zi- vućih, otuda česta razlika između inače sličnih oblika fosilnih te recentnih. Izvrsna je primjedba Lamarck-a, da se ne smijemo čuditi, 41 ako nalazimo kakve razlike između inače srodnih fosilnih i recentnih oblika, nego se moramo naprotiv čuditi onim ređim slučajima, gdje su fosilni oblici sasvim slični recentnima ; takovi fosilni oblici biti će po mnijenju Lamarck-ovu najmlađi, tako, te nije bilo vre- mena, da nastane između njih te recentnih oblika znatnija razlika. Lamarck iznosi brojne dokaze i indicija, da nema jasnih gra- nica među pojedinim vrstama i zaključuje, da je stalnost vrsta samo relativna. Prema tome čini vrstu skupina individua, koji proizvode sebi slične (ali ne jednake) individue. Što se tiče dokaza nestal- nosti vrsta, tu je Darwin dakako kud i kamo više materijala pri- donio, nego Lamarck, koji to nije ni potrebnim držao, jer mu je iz- gledalo dostatnim ono, što je sam iznio. Istina je, danas nam to iz- gleda dostatnim, ali Lamarck-ovi savremenici nisu bili istoga mnijenja. Još je Lamarck na jednu važnu okolnost upozorio, koja nam oteščava opažanja promjenljivosti vrsta na svakom koraku, na što je i Darwin poslije upozorio. Vrsta je ipak relativno konstantna t. j. ona se polagano, unutar velikoga odsjeka vremena mijenja. Iz vrste postaju sasvim polagano odlike, a iz ovih opet sasvim polagano nove vrste. Nije Lamarck zaboravio spomenuti niti domaće živo- tinje, na kojima se promjenljivost najlakše može opažati; znamo, da je poslije Darwin pomoću opažanja na domaćim. životinjama i biljkama čitavu svoju naučnu zgradu podigao. Lamarck-om preduzeta promjena pojma vrste ne tangira upo- rabivost vrste kao osnovne jedinice sistema, jer je vrsta ipak kon- stantna i ako samo relativno. Da nam se ne predbaci jednostranost, jer da iznosimo samo ono od Lamarckovih nauka, što je valjano, spomenuti ćemo i jednu zabludu njegovu, koja međutim nije bila od sudbonosnih posljedica, Slažući naime prirodni sistem opažao je i Lamarck, da se vrste kao i veće grupe ne mogu nadovezati bez prekida jedna na drugu, nego da postoje među pojedinim grupama veći ili manji razmaci. Lamarck je mislio, da se pomanjkanje pojedinih prelaza među raznim grupama temelji samo na našem neznanju. Pukotine u sistemu da se moraju s vremenom sasvim ispuniti, kad upoznamo sve žive oblike koji obitavaju našu zemlju. Prema tome je Lamarck držao, da nema apsolutno izumrlih oblika (t. j. takovih koji izumriješe bez potomaka), osim onih, koje sam čovjek iskorjeni. Danas zna- demo, da tome nije tako, te da ima apsolutne smrti ne samo za pojedine vrste, nego i za čitave sistematske odjele (redove. redove itd.) 42 Sad prelazimo na najvredniji dio I.amarckove zoološke filo- zofije, koji sadrži onu nauku koja. se danas općenito lamarckizmom zove, koja mu je ime otela zaboravi. Opažanja na živim životinjama, spojena sa solidnom kombinacijom, dovela su Lamarck-a do spo- znaje aktiviteta životinja pri njihovoj prilagodbi na životne prilike. Lamarck je opažao, da su životinje vrlo dobro, kadkada upravo iz- vrsno prilagođene prilikama, pod kojim se baš nalaze, (dakle već Lamarck operira sa pojmom prilagodbe.) Lako je pokazati, da se okoliš (vanjske životne prilike) uvijek i neprestano mijenjaju, oćeli se sačuvati svršna (zweckmiissig) organizacija i funkcija organizama, moraju se adekvatno promjenama i sami organizmi mijenjati — prilagoditi. Sposobnost reagiranja je u životinjama različna već prema stup- nju savršenstva njihovih funkcija i organizacija; ipak je svuda ima. Jedno je od onsnovnih svojstava svih živih, da su u stanju na podra- žaje iz vana reagirati, t. j. da su osjetljivi, podražljivi. Ova je spoznaja od trajne vrednosti. Iz svojstva reakcije na podražaje razvila su se sva ostala, recimo, psiho-fiziološka svojstva, što ih nalazimo kod najviših životinja, pa i samoga čovjeka, kojega ni Lamarck ne isključuje iz reda ostalih organizama. Od vanjskih životnih prilika ovisni su običaji, način života ži- votinja. Od običaja i načina života t. j. funkcije, ovisna je građa organa životinje, kao nosioca svih tih funkcija. To je jedna fun- damentalna istina, na koju valja svakom prilikom upozoriti. La- marck je prvi upoznao pravu relaciju između funkcije organa i njihove građe. Utjecaj vanjskih prilika na organizaciju životinja po- mišljao si je Lamarck isključivo kao indirektan (nasuprot mišljenju svoga savremenika Geoffroy St. Hilaire-a, koji je međutim istom poslije svoje misli publicirao), u dalnjem razlaganju dopušta La- marck i direktni utjecaj vanjskoga svijeta (za najniže životinje i bilje). Između vanjskoga utjecaja i promjene običaja ili funkcije po- sreduje osjećaj potrebe (la besoine, das Bediirfnis). Potreba je psi- hički fenomen i ako ga Lamarck takovim izrično ne naziva. Po- treba je psihično stanje uzročeno gubitkom ravnovesja između organizma i milieu-a, koje goni na udovoljenje, na postignuće no- voga ravnotežja, te kao takovo igra vrlo važnu ulogu. Kako li je Lamarck došao do toga, da upotrebi ovakav pojam potrebe, da mu da toliku važnost? Iz teksta se taj put neda spoznati sa svom si- 43 gurnošću, ali izgleda, da je u ovom slučaju Lamarck uzeo kao izlaznu točku analogiju sa čovjekom. Svakako »potreba« u Lamarck-ovoj formuli kao faktor vrlo dobro pristaje. Uvođenjem »potrebe« je La- marck pripisao životinjama aktivitet pri njihovoj adapciji. Aktivitet organizma nije prema Lamarck-ovoj formuli sasvim slobodan, in- determiniran, nego je neko biranje između nekoliko mogućnosti. I vanjske i nutarnje prilike umanjuju raznolikost mogućnosti. U najjednostavnijem slučaju može novoj potrebi biti udovo- ljeno time, da se funkcija postojećega organa ili kompleksa organa u smislu nove potrebe pojača ili oslabi (oboje ili u kvalitativnom ili kvantitativnom smjeru), te se sprema tome i sam organ ili po- večava i popravlja ili oslabljuje i umanjuje; pretpostavlja se dakako, da je promjena vanjskih prilika stalna i dugotrajna Lamarck je formulirao za te slučaje zakon, zakon o uporabi i neuporabi or- gana zvan, koji u prevodu ovako glasi: »U svake životinje, koja još nije dosegla skrajni cilj svoga razvoja, poja- čava česta i stalna uporaba kojeg organa isti malo po malo, razvija ga i povećava i podaje mu snagu, koja stoji u razmjerju sa trajanjem ovakove uporabe; dok neprestana neuporaba organa pomalo slabi isti, pogoršava njegovesposobnosti; sve višega umanjuje, dok ga napokon ne utamanı« Sasvim je jasno, da posljedice uporabe ili neuporabe organa mogu samo onda dovesti do promjene vrste, ako se mala pro- mjena stečena u jednoj generaciji prenaša nasleđem na drugu i tako dalje, te iz sumiranih neznatnih promjena rezultira znatna; zato Lamarck i postavlja drugi zakon, po kojem se funkcijom novo ste- Cene i sposobnosti i građe nasleduju (nasleđe funkcijonalnom pri- lagodbom novo stečenih karaktera). Drugi Lamarckov zakon glasi u prevodu ovako: »Sve ono, što su individui dobili ili izgubili utjecajem okolnosti, kojima je njihova rasa bila dosta dugo izložena, te prema tome utjecajem pretežne uporabetogaorgana ili konstantne neupo- rabe toga dijela, sačuva se putem rasploda za nove individue, ako su novo zadobivene promjene zajed- ničke obim spolovima ili onome, koji proizvodi nove individue.« Ova poslednja primjedba je sasvim umjestna, jer ako je novo stečeni karakter vezan na spol (»drugotni spolni ka- rakteri«), prenaša se nasleđem samo na odnosni spol. | 44 Na osjecaj potrebe, uzrocene promjenom vanjskih okolnosti ne mora organizam reagirati samo pojačavanjem (povećavanjem) ili slablenjem (smanjivanjem) organa, odnosno funkcije. U svom nastojanju da zadovolji novoj potrebi može organizam zadobiti i nove funkcije, odnosno nove organe, kojima treba samo da je podloga od prije tu. — Dok si pojačavanje ili slablenje organa uporabom, odnosno neuporabom, možemo dobro zamisliti, malo teže to uspjeva, što se tiče postanka novog organa, kao posljedice novo nastale potrebe. Zato je u biologiji od onda pa do danas zakon Lamarckov o uporabi i neuporabi postojećih organa od većine simpatično primljen, dok postanak novih organa pomoću lamarckizma mnogi otklanjaju (darwinisti). Moramo ali lojalno spomenuti, da je i sam Lamarck glavnu važnost položio također na posljedice uporabe ili neuporabe već postojećih organa. | U savezu sa gornjim izvodom moramo ovdje iznijeti jednu gotovo bi rekli, slabu stranu Lamarckove nauke, koja opet s druge strane svjedoči o njegovoj uvidavnosti i objektivnosti. Može li la- marckizam u glavnome rastumačiti samo promjene i modifikacije postojećih organa, kako da si tumačimo one promjene u velikome, one znatne razlike između pojedinih stupnjeva organizacije, kojih je Lamarck šest postavio, te predstavljaju napredni red razvojni (ljestvicu)? Lamarck nije o tome formulirao nikakakvi zakon, što je samo po- hvalno, ali se studijem njegova djela može njegovo stanovište od- rediti. Lamarck naglasuje na nekoliko mjesta (osobito u petom po- glavlju prvoga dijela), da u cjelini životinjskoga sistema nalazimo zakonitu stupnjevitost, koja što više čini jedinstveni progresivni red. Zato mnogi autori (n. pr. Hertwig i dr.) navode, da je Lamarck držao, da se životinjsko carstvo samo u jednoj ravnoj liniji razvi- jalo, a ne poput stabla, a to nije ispravno kako smo već prije spo- menuli. Samo osnovni tipus organizacije (ideja) razvijao se stupnje- vito u liniji(?), a raznolikost unutar svakog stupnja organizacije (tipus, ideja) nije se razvijala u smjeru razvojne linije. Uvijek je iz nižega tipa postao viši; u to ni danas nitko sumnja. Iz pojedinog tipusa (stupnja organizacije) razvijaju se raznoliki oblici, pripadajući istom tipu na sve strane (grane filogenetskoga stabla). Dali je pak samo jedna glavna razvojna linija, dali je samo jedno deblo (der Stamm), ili više njih, o tome nismo ni danas sasvim na čistu (mo- nofiletički ili polifiletički razvoj). Upada u oči, da Lamarck razlikuje karaktere, kojim je izražen 45 stupanj organizacije (klasa, tipus), od karaktera zadobivenih prila- godbom na vanjske okolnosti. Oni prvi karakteri su pravilni s obzirom na razvojni red, a ovi drugi nepravilni. Sad se pita postoji li i u genetičkom pogledu apsolutna razlika između obe vrste karak- tera? Na jednom mjestu (peto pogl. str. 113. franc. izdanja od 1830.) pripisuje Lamarck prirodni red životinja, kao i biljaka sve- višnjem tvorcu, kao tvorcu svih prirodnih zakona; prema tome bi se moglo zaključivati, da je zakonita stupnjevitost prirodnoga reda nastala djelovanjem posebnoga zakona. Na to smjera i jedan drugi navod (šesto pogl. str. 133—4, franc. izdanja od 1830), koji u prevodu ovako glasi: »kad bi onaj uzrok, koji cilja bez prekida na komplikaciju organizacije, bio jedini, koji bi imao utjecaja na oblik i or- gane životinja, bila bi i komplikacija organizacije upravno rastuća i svuda vrlo zakonita ; tome. ali nije tako.« Vanjske okolnosti su u toliko djelovale, da je tu i tamo pravilnost u kontinuiranoj stupnjevitosti porušena. Dakle vanjskim utjecajima nastale promjene kvare pra- vilnu stupnjevitost. Ima još nekakvi drugi uzrok promjena, osim onih vanjskim utjecajem nastalih, prema tome nije uzrok svim promje- nama jedinstven. Lamarck govori jedanput o prirodi, koja djeluje posredstvom promjena vanjskih okolnosti na životinje, a drugi put ih je priroda jednostavno ponukala, da same mijenjanju vanjske okolnosti, kao n. pr. kad ih je iz vode dovela na kopno, odnosno ona ih direktno potiče na progresivni razvoj. Ovaj potonji način djelovanja »prirode« naliči ne malo modernom t. zv. ortogenet- skom principu. Dva su zakona, kojima životinje podleže u njihovom razvoju. Po jednome, općenitijem, razvijaju se životinje pravilno progresivno, a po drugome, specijalnome, razvijaju se svaka prema posebnom milieu-u. Potonji zakon potamnjuje često onaj prvotni. Oba zajedno sačinjavaju Lamarckov »zoološki princip«, koji glasi ovako: »Na- predovanje u komplikaciji organizacije podleži tu i tamo u opće- nitom životinjskom redu nepravilnostima nastalim pod utjecajem životnih okolnosti, te poprimljenih običaja« (pogl. šesto str. 134—5. franc. izd. 1830.). Lamarck si je više truda dao demonstrirati fak- tičnu postojanost skoro pravilnog progresivnog razvojnog reda, nego li rastumačiti po kojem principu je do te zakonitosti došlo. Radi te razvojne tendencije prirođene organizmima napadali su sa- vremenici Lamarcka vrlo oštro (Cuvier). Međutim moram u obranu Lamarcka spomenuti, da ni danas nije problem općenitog usavrša- 46 vanja riješen, i ako neki biolozi (u prvom redu pristaše ekstremne selekcijone nauke) drže, da je općenito usavršavanje nekakvi spo- redni rezultat polagane mijene selekcijom rukovođene. Jeli samo borba za obstanak izvela životinje iz vode na kopno i zrak? Spomenuvši borbu za obstanak možemo nadovezati, da je Lamarck već natuknuo štogod o borbi za obstanak, nastaloj uslijed preobilnog umnožavanja pojedinih vrsta. Kako ima svaka vrsta svojih neprijatelja, a one najjače pak se polaganije razmnožavaju, to se time izjednačuju protimbe i uzdržaje ravnovesje. Jedini čo- vjek je znao iz jednom zadobivene premoći crpsti korist i zago- spodovati svijetom. Jedini čovjek je u stanju drugu koju vrstu sa- svim iskorijeniti, inače se to u prirodi po mnijenju Lamarckovom ne događa. Držim, di bi bilo suvišno iznositi primjere, kojih je Lamarck množinu naveo, o promjenama oblika nastalim promjenom funkcije organa (vrat žirafe, labuda, plovne kožice, duge noge močvarnih ptica itd.) Ipak je vrijedno upozoriti na jedan primjer sasvim druge vrste, kakovih smo navikli često nalaziti poslije Darwina ovamo. La- marck iznosi kao dokaz, recimo odmah, descendencije i dvije em- briološke činjenice (po Geoffroy St. Hilaire-u), da se naime u embriu kita nalaze zubi, a u zametku ptica žlebić, u kojem bi trebali zubi stajati. Nije li to embrio biogenetskoga osnovnoga zakona? U Dar- wina su konture toga zakona još mnogo jasnije izražene. Premda se Lamarck na nekim mjestima, rekao bih, nesvjesno približio pojmu selekcije, to se pak iz drugih vidi, da mu je to bio sasvim nepoznat pojam. Govoreći o postanku pasmina domaćih životinja, navodi, da su razlikosti pasmina iste vrste, nastale u prvom redu utjecajem vanjskih okolnosti, a u drugom redu usljed križanja već postojećih pasmina. : Lamarck je raspravljajuci o razvoju u prvom redu imao Zi- votinje pred očima i to one više razvijene, samo tako je mogao postaviti princip aktivne prilagodbe. Što se biljaka tiče, tu je La- marck morao drugojačije postupati; po njemu se biljke bitno raz- likuju od životinja. Biljke u opće nijesu podražljive; one ne mogu aktivno reagirati na vanjske podražaje. Kod biljaka djeluju vanjske promjene putem hranidbe, kao i direktnim utjecajem svjetla, topline, vlage itd. | i Premda inače Lamarck izriéno niječe direktni utjecaj vanjskih prilika na životinje, to iz njegova razlaganja (sedmo poglav.) ipak 47 izlazi, da i direktne utjecaje pripušta, gdje veli, da se boja, dakle jedan skroz pasivni karakter, može pod utjecajem vanjskih okol- nosti promijeniti. Ovime završujemo naš prikaz prvoga za nas kud i kamo važnijega, makar obsegom mnogo manjega dijela Lamarck-ove, »zoološke filozofije«. U prvom je dijelu položen temelj lamarckizmu, koji je u punoj vrednosti doživio stogodišnjicu. Selekcijonom naukom nije lamarckizam nipošto izgubio na vrednosti. Selekcijona nam nauka u najvećem procentu slučaja samo i skroz uz Lamarckovu (aktivna prilagodba) tumači razvoju u malome; to moramo dodati, jer ako se lamarckizmom neda rastumačiti opći progresivni razvoj, to se on selekcijom još manje može. Sam Darwin je do Lamarc- kovog principa aktivne prilagodbe mnogo držao, ipak je naravno selekciju držao glavnim faktorom. Darwinu, kao autoru selekcijone nauke, to nesmijemo za zlo uzeti, on je bio i onako uvidavan dosta, više nego mnogi moderni darvinist. Lamarck nije samo osnovatelj lamarckizma nego i suosnovatelj evolucijone nauke — njegovo djelo govori dosta jasno za to. LE: U drugom dijelu »zooloske filozofije« raspravlja Lamarck sa- svim općenito o životu i njegovim, kako Lamarck kaže, fizičkim uzrocima; u njem je on izložio svoj znanstveni »kredo«. Ovo rasprav- lanje Lamarckovo više je zanimivo radi autora samoga, nego što bi bilo od kakve apsolutne znanstvene vrednosti; zato se i ne ćemo na dugo njima baviti. Smjela kombinacija raširila je svoja krila i preletila preko svih teškoća, uzimajući ipak uvijek obzira na naj- vjerojatnije. Lamarck bi nam tu htio baš sve tajne života otkriti ne isključujući ni tumačenje najnepristupnijih svojstava — duševna svoj- stva samoga čovjeka. Mora se priznati, da je Lamarck satkao li- jepu, preglednu i dosta jedinstvenu sliku živoga svijeta, a možda bi se i danas našlo ljudi, koji bi se njome zadovoljili prije nego sa mnogim modernim sličnim pokušajima. Mi ćemo pokušati prikazati je u najkraćim crtama. Svemogući tvorac stvorio je prirodu. Prirodu sačinjava sva materija (u obliku raznih elemenata), sa svim njezinim mogućim svojstvima, i svi zakoni, po kojima se materija odn. njezina svojstva vladaju; gibanje i promjena karakterizira sve. Živo se od neživoga ne razlikuje apsolutno, ono je iz neživoga postalo. Gibanje, koje 48 karakterizira Zive Cestice egzistiralo je i egzistira svuda u prirodi, ali se kao takovo manifestiralo istom onda, kada je za Zivot sposobni materijalni substrat nastao (kombinacijom elemenata). Posebne ži- votne sile Lamarck ne priznaje. Život rezultira iz kombinacije, iz odnošaja slijedećih triju faktora: (1.) iz čvršće, ali ipak gibive organi- zirane materije, koja sadrži (2.) lako pomična t. zv. fluida (tekućine, plinove,) (3.) uzrok koji podržaje posebnu napetost (razdražljivost, eks- citatorno stanje. Ova potonja prema vanjskim utjecajima (kod najviših životinja i prema nutarnjim) djeluje na fluida, a ova opet na materiju. Ova, recimo životna napetost može se isporediti napetim perom u uri. Mehanizmu ure bi odgovarali čvrsti i pomični (fluida) dijelovi u živome. Prvi produkt »ekscitatornog uzoka« (»cause excitatrice« »erregende Ursache«) jest općeniti orgazam (ovaj izraz rabi La- marck za svoj novi pojam), koji uvjetuje onu životnu napetost, podražljivost, spremnost za reakciju na podražaje Orgazam (ili ere- tizam) je u životinja jak (aktivitet vrlo razvijen), a kod bilina vrlo slab. Iz podražljivosti mogu se izvesti svi drugi i najvećma kompli- cirani životni pojavi skupa sa psihičkima. Prema gornjim izvodima život je moguć i bez specijaliziranih organskih sistema (mišičja, žilja, živčevlja itd.), samo ako je onim osnovnim uvjetima udovoljeno. Do ovakvog zaključka došao je Lamarck opažajući najniže životinje, kao što su infuzoriji. Iz naj- primitivnije »organiziranog« života razvio se po malo sve kompli- ciraniji. Infuzoriju slično je jaje ili sjeme biljke, samo što je u poto- njima život još manje aktivan, on je latentan, u njima je orgazam minimalan, te istom treba posebnog podražaja, da se orgazam, aktivitet probudi. Kod životinjskog jajeta služi tome oplodnja, a kod sjemena biljnog toplina i vlaga. Osnovne sposobnosti, kakovih nalazimo kod najprimitivnijih životinja bez ikakvih organa, razvijaju se dalje, te svaka od tih sposobnosti zadobije po malo posebne dijelove organizma, na ko- jima se osobito manifestira. Ovo je sigurno jedna vrlo vrijedna spoznaja ; danas mi tu Lamarckom utvrđenu istinu samo u drugom obliku ispovijedamo, naime, da je napredni razvoj organizacije po- sljedica diobe rada unutar organizma, te da usavršavanje funkcija uvjetuje usavršavanje organa. Pokvari li se zakoniti poredaj tvari, koji eksistenciju života uvjetuje, to nestaje života bez traga. što znači smrt. — Pošto se taj zakoniti poređaj tvari već samom funkcijom po malo narušava 49 u svakom bez iznimke individuu, to je prirodna posljedica Zivota — smrt, ali samo za pojedince. Za kontinuitet Zivota skrbljeno je na dva načina. Pojedini individui u naponu svoje snage produciraju malene dijelove životne tvari (često sa samo latentnim životom), koji predstavljaju klicu novog individua. Osim toga se nadokna- đuju gubitci uzročeni smrću stvaranjem novih živih iz anorganske materije — generatio spontanea. Lamarck bi htio sve životne pe uve, dakle sam život, svesti na »fizicke« uzroke ili kako bi mi danas rekli mehanistički rastu- mačiti. Dok Lamarck uzima samo, da je onaj bitni »ekscitatorni uzrok« uvjet života, podržavatelj života, dakle nekakova nepozna- nica sa posebnim imenom, koju bi eventualno mogli jednom i spo- znati, dotle ne narušava mehanistički karakter svoga shvaćanja, čim mu ali, što Lamarck i čini, pripisuje regulatornu i upravljajuću funkciju, ekscitatorni uzrok prestaje biti jednim mehanističkim fak- torom. »Ekscitatorni uzrok« je onda jedan vitalistički faktor, koji se može samo onda i fizičkim nazvati, uzmemo li, da je fizično sve, što je u prirodi (prema physis = priroda). Lamarck nipošto ne izjednačuje svoj »ekscitatorni uzrok« sa životnom snagom starih vitalista. Ekscitatorni uzrok sam o sebi nebi mogao život podržavati. Vrlo je umjestna primjedba Lamarckova (treće pogl. str. 3.), gdje veli, da sve kad nebi uspjelo ustanoviti bitnost ekscitatornog uz- roka organskog gibanja, dosta bi bilo, da smo ga konstatirali i da je fizičke prirode. To je vitalizam u najblažoj formi. Ne može se dublji smisao poreći ni ovoj kombinaciji La- marck-ovoj, po kojoj su glavni od lako pomičnih »fluida«, koji su u organizmima djelatni: toplina i elektricitet, od kojih toplina u glavnome podržava orgazam, a elektricitet uzrokuje vanjsko i nu- tarnje gibanje. Oba ova »fluida« su, kako Lamarck kaže, »direk- tno djelujuće sile« Ekscitatorni uzrok nalazi svoj izvor u tim nevid- ljivim fluidima. Moguće je po Lamarcku, da su u živom tijelu još i druge energije djelatne, kojih on još ne poznaje, ipak drži, da su toplina i elektricitet glavne sile. Niže su životinje vrlo ovisne od vanjske topline i elektriciteta, a više životinje bivaju u tom po- gledu sve više neovisne od vanjskoga svijeta. I u toj rekli bi ne- znatoj konstataciji leži zrnce duboke istine. Stanovita toplina je faktički absolutno potrebna za uzdržavanje života isto tako, kao i stanovita vlaga (druga vrsta fluida Lamarckovog), a to vrijedi i ‚za kemičke procese, na što je također Lamarck upozorio. Stano- 4 50 vito sniženje temperature i vlage može učiniti život latentnim. La- marck je imao također već pojma o optimu temperature (bujnost prirode u tropima). Pojam orgazma zaslužuje, da mu još nekoliko redaka posve- timo. Orgazam je jedno stanje napetosti, u kojem se svaka živa tvar nalazi; mogli bi ga nazvati: toničko stanje, a sastoji se u tome, da među najmanjim dijelovima postoji neka napetost koja ga drži napetim, spremnim reagirati. Orgazam je posljedica »ekscitatornog uzroka«, koji pak laži u djelovanju nevidljivih »fluida« (uz uvjet stanovitog poređaja tvari). Lamark označuje orgazam i latentnim senzibilitetom, iz kojeg se poslije i pravi senzibilitet razvija. Naj- niže životinje i biljke jedva da imaju osjećaja, one imaju samo stanoviti orgazam, koji u velike od vanjskih okolnosti ovisi. Dišući produciraju životinje toplinu, koja uzdržava orgazam ; ta toplina ne dolazi direktno sa zrakom, nego se razvija posredstvom krvi, koja se pri tome troši. Krv preuzima kisik iz zraka. Za produciranje orgazma ne treba posebnoga organa, to je svojstvo vezano uz svaku živu česticu, Senzibilitet (svojstvo primanja senzacija) je pak vezan za posebni organ (nervni sistem). Bude li nervni sistem centrali- ziran, onda je dana mogućnost postanku čuvstva. Substrat, na kojem se životni pojavi odigravaju, zove Lamarck staničevinom (»tissu cellulaire«); naravno, da Lamarck nije znao za stanicu u današnjem smislu riječi. Kod najnižih organizama naliči staničevina slini, te ne ima niti posebnog oblika niti kakovih vidljivih diferencijacija ili organa (danas bi rekli tome: protoplazma). Iz jednostavne staničevine bez oblika postale su u tijeku razvoja kod viših organizama, uslijed usavršavanja raznih funkcija i posebni obli- kovni dijelovi: organi i sistemi t. j. organizirana staničevina. Kod bilina se staničevina uopće nije mnogo diferencirala (samo cjevasti elementi su nastali), osim što je zadobila vanjski oblik, koji je nešto raznoličniji. Neposredni razlog diferenciranju staničevine jest gi- banje raznih fluida u njoj Kod životinja je gibanje tih fluida raz- noličnije i življe, zato je i njihova nutarnja organizacija dalje do- spjela, nego u biljaka, gdje se gibanje fluida odigrava gotovo samo u dva smjera: prema gore i prema dolje (otuda prevalira u biljaka cjevasta struktura). Vanjski pak oblik organizama u mnogome ovisi o načinu komunikacija sa vanjskim svijetom, sa milieu-om. Kao što su prvi. najjednostavniji organizmi postali sami od | sebe iz raznih elemenata (materijalne i energetičke naravi), tako BI to biva po Lamarcku i danas. Lamarck je držao, da se najniži organizmi ne rasplođuju, nego, da ljeti postaju (generatis spontanea), a pred zimu nestaju, pogibaju bez traga, a u proljeću opet s nova postaju. Ako je priroda, kaže Lamarck, u početku umjela živo pro- izvesti iz neživoga, zašto ona to nebi mogla i sada i uvijek i to svagdje, gdje su za to podesne prilike t. j. gdje ima topline, svjetla, vlage i elektriciteta, te slinovite za život sposobne tvari (kemicki substrat). Ovakova generatio spontanea se ne razlikuje ništa od oplodnje. — Oživljena tvar počinje svoju akciju hranidbom, a na- stavlja rastom. Kao što se iz oplođenoga jajeta, iz nevidljivih os- nova izgrađuje i najsavršeniji organizam, tako se je sasvim pola- gano iz još neorganizirane žive tvari razvio savršeniji organizam, prenašajući neprestano novo stečene sposobnosti na svoje potomke. Interesantan je zaključak Lamarckov, da je prvi život u vodi postao (a i pri generatio spontanea postaje ili u vodi ili na vrlo vlažnim mjestima.) Dugo su se organizmi samo u vodi dalje razvi- jali, a tek su na višem stupnju organizacije ostavili svoju kolijevku, te prešli ina zrak, odnosno kopno. Lamarck je našao, da sve niže životinje i biljke žive ili baš u samoj vodi ili u velikoj vlazi. Živo se biće po Lamarcku odlikuje i time, što se u njemu mogu stvarati i takovi kemički spojevi, kojih u anorganskoj prirodi nema, jer samo u njima se nalaze oživotvoreni oni zamršeni uvjeti, koji su potrebni, da se takovi kemizmi stvaraju, a ipak se to do- gađa po istim zakonima, koji za čitavu prirodu vrijede. Radi velike zamršenosti nismo mi u stanju uvidjeti čitav tijek takovih kemičkih procesa. Isto to vrijedi i za mehaničke procese. Upoznavši čitaoce sa osnovima Lamarckove biologije držim, da možemo preko njegove specijalne fiziologije, koja mnogo istine, danas svakom poznate sadrži, preći i konačno njegovu fiziološku psihologiju, koja sačinjava treći dio zoološke filozofije karakterisati. II. Na temelju već u prvom i drugom dijelu svoga djela polo- ženom, gradi Lamarck isvoju psihologiju, te se ovaj dio, kao i oni odlikuje istim vrlinama i istim pogrješkama, samo u pojačanoj mjeri, jer je ovdje za kombinaciju još većma otvoreno polje. I u ovom dijelu se Lamarck pokazuje strogim i dosljednim evolucijonistom, ne prezajući ni od kakvih konzenkvencija; on drži, da nemamo prava sumnjati u mogućnost riješenja ikakovih bioloških problema * 52 ako za sada jošiostane koje pitanje neriješeno, možda će doskora uspjeti i to riješiti. Vjera u ljudsku duševnu sposobnost je u La- marcka zaista velika. Sve što je u prirodi može se spoznati, a i čovjek sa svojim duševnim sposobnostima je dio prirode. Lamarck ne pristaje uz nauku, da je duh posebno biće, koje stoji u posebnom odnošaju prema mozgu. I mozag funkcijonira na sličan način, kao i svi drugi organi, prema tome je i on zajedno sa njegovom funkcijom pristupan racijonalnom istraživanju, kojeg se ima zoolog prihvatiti. i Kao što sam život rezultira iz međusobne odnošajne veze triju faktora: I. ekscitatornog uzroka, 2. čvršćih dijelova materijalnih i 3. u njima sadržanih fluida, nisu tako ni psihički fenomeni: senza- cije, oćuti i više duševne funkcije drugo, doli rezultati organizacijonih odnošaja, dalje razvijenih, savršenijih. Psihički su fenomeni vezani na nazočnost nervnog sistema. Što većma je kompliciran nervni sistem, to su višeg stupnja psihički fenomeni. Najniže životinje, koje posjeduju nervni sistem, ali nemaju centra k tome, mogu jedino gibanjem odgovoriti na vanjski podražaj, a ne ćute pri tome ništa. Kod najnižeg stupnja razvoja nervni sistem služi samo u motoričke svrhe te funkcijonira isključivo na podražaj iz vana. Osobitu za- slugu stekao si je Lamarck razlikujući oštro motoričku i sensibilnu funkciju nervnog sistema, od kojih je prva i prvotna. Da se razviju dalja svojstva nervnog sistema, moralo je doći do koncentracije istoga; moralo je nastati komunikacijono središte. Kraj motorne funkcije nastupila je i sensibilna. Nastali su ćutilni organi i osjeti su dobili posebnu boju. Reakcija na podražaje ne ovisi samo od vanjskog svijeta, izvora prvotnih podražaja, nego i od nutarnjeg osjećaja. Na najvišem stupnju stoje životinje, koje uz motornu i sensibilnu funkciju posjeduju i razumnu (sposobnost kombinirati engrame, tvoriti ideje i sudove). Motornu funkciju vezao je Lamarck za živce, sensibilnu za mozag, a razumnu za »hypo- cephalum« posebni organ, koji da se nalazi među obim hemisfe- rama mozga, te je usko spojen s njima. Nervni sistem sa svim svojim derivatima jest nosioc duševnih funkcija, a posrednik gibanja je posebni fini nervni fluidum. Po- sebni je samo u toliko, što se je na posebni sistem adaptirao, inače je derivat elektriciteta, dakle jedan skroz fizikalni agens; Lamarck ga zove i »galvanički fluidum.« Tako brzo kao nervni fluidum ne kreće se ni jedan drugi. Samo uz predpostavku takova agensa mo- žemo razumjeti funkciju nervnoga sistema. Već kod najnižih živo- tinja ima fluidum, iz kojega je poslije nervni fluidum postao. Za obavljanje tako visokih funkcija, kao što su duševne, potreban je i substrat, koji se po malo razvio u komplicirani nervni sistema. Ako jedan te isti nervni fluidum teče k mišici, on je podraži na kon- trakciju, ako teče k mozgu, on pobudi senzaciju itd.; razlikost u efektu ovisi od substrata. Iz vana se n. pr. udisanjem privodi tijelu obični električni fluidum, a taj biva po mozgu, odnosno ganglijama modificiran (rekli bi asimiliran) i nervnoj funkciji priveden. Nije nervni fluidum onaj, koji mehanički posao vrši, on potakne samo na vršenje mehaničkoga posla, koji druge energije izvršuju. Između motorne funkcije i one razbora s jedne strane, te ću- ćenja s druge, postoji znatna razlika. Obe prve vezane se posve na stanovite organe, prva na živce, druga na hypocephalum. Cucenje pak ima samo svoju izlaznu točku u mozgu (ognjište senzacija), inače je ono neko opće stanje. Ne osjeća pojedini dio, nego cjelost kao takova, ipak se predpostavlja viša opća organizacija (sensibilni sistem). Životinja, koja ćuti osjeća, da je živa; da egzistira. Iz tog još nejasnog ćućenja razvija se istinkt i napokon volja. Cuti se ono, što podraži (aficira) senzacijono ognjište iz vana, a i iz samoga ti- jela; senzacije na taj način nastale jesu fizičke senzacije. Ima još jedna vrsta senzacija, a to su senzacije čuvstva: moralnih emocija, koje imaju svoj izvor u funkciji razuma. Moralna emocija može biti tako jaka, da zatomi svaku fizičku, kao što uopće može jedna vrsta emocije na drugu djelovati. Senzacije ne nestaju bez traga, nego ostave engram u mozgu (pamćenje); iz ovih pak a hypocephalumu mogu postati misli i ideje razno kombinirane, koje opet mogu moralne emocije prouz- ročiti. Funkcija mišljenja dobiva kroz fizičke senzacije materijal za obrađivanje, inače je od ćućenja dosta neovisna »Moze se misliti, a da se ne ćuti, a može se i ćutiti, a da se ne misli« kaže La- marck (III. dio. III. pogl. str. 271.) Ipak bez senzacija nema ideja, jer prirođenih ideja neima. Senzacija se mora percepirati, a iz per- cepcija postaju ideje. U dalje psihološke pojedinosti nećemo zalaziti. Samo bi htio upozoriti na usku svezu Lamarcko-ve fiziološke psihologije sa nje- govom naukom o aktivnoj prilagodbi. Lamarck nam predstavlja čitav mehanizam prilagodbe: od podražaja, došlog iz okoline preko osjećaja potrebe i adekvatne mijene funkcije organa, do promjene 54 samoga organa. Iz izlaganja Lamarckova slijedi, da se samo oni organizmi mogu aktivno prilagoditi, koji posjeduju nervni sistem, prema tome opet izilazi, da aktivna prilagodba ni samome Lamarck-u nije bila jedini faktor, koji djeluje pri mijeni organskih formi. Nama se &ini, da bi protivnost izmedu principa selekcije i principa aktivne prilagodbe najbolje umanjili tako, da selekciji pripisemo vecu ulogu s obzirom na niže životinje, a aktivnoj prilagodbi s obzirom na više životinje. I direktni utjecaj milieu-a biti će kod nižih organizama (i biljaka upće) od većeg zamašaja, nego kod viših, koji su od milieu-a mnogo većma neovisnii. Sad bi više nego ikada bio bio- logiji potreban jedan Lamarck, koji bi umio unijeti više sistema i pregleda u to more danas poznatih činjenica i mišljenja. Atmosfericki elektricitet — pastorce moderne meteorologije* Napisao prof. dr. St. Plivelié. Na osnovu obilnoga iskustva ustanovljeno je, da se faktično stanje atmosfere često puta ne podudara sa prognozama meteoro- loških centralnih zavoda. To je uzrok, da se šira publika u tom pogledu voli oslanjati na razne druge prognoze n. pr. na mudro- lije t. zv. stoljetnog koledara, nego li u rezultate nauke, kojoj je glavni cilj pronaći pravila, pomoću kojih bi se dao proreći karakter vremena. To ali, iskreno rečeno, nije nikakovo čudo, i jamačno će još dugo mnogi ljudi više vjerovati raznovrsnim teorijama a la Falb-ova itd., nego li bez sumnje lijepim, ali žalibože još uvijek manjkavim rezultatima znastvene meteorologije. Naša moderna meteorologija osniva svoje prognoze vremena poglavito na opažanjima temperature, vlage, barometričkog stanja, smjera i brzine vjetra itd. u našem zračištu. To su glavni elementi današnjih meteorologa, koji se u svim ovećim meteorološkim po- stajama dnevno registriraju, te se tada telegrafskim putem cen- tralnim zavodima saopćuju. Na temelju toga materijala izrađuju cen- trale svaki dan svoje karte vremena, pak pomoću njih konstruiraju odnosne prognoze za buduća 24 sata. Na taj je način doduše mo- guće dobiti sliku o odnošajima vremena na većem području naše zemlje, ali je dosta malena vjerojatnost — kako dosadanje iskustvo pokazuje — sigurno proricati, kakvo će biti vrijeme u bližnjem ma i kratkom vremenu. Po gotovo je pak nemoguće na tom osnovu izricati lokalne prognoze, jer lokalno vrijeme nije često ni u kakvom savezu sa rezultatima opće prognoze. Tako smo prema da- našnjemu stanju meteorologije još vrlo daleko od glavnoga njezina cilja, sigurnih naime zakona, pomoću kojih bi se dale izricati pro- gnoze vremena. * Izvadak ove rasprave štampan je u časopisu »Elektrische und Maschi- nelle Betriebe<, Berlin, 1909. 56 Već u svojoj inauguralnoj disertaciji! ustvrdio sam među ostalim, da se po mom dubokom uvjerenju ne će meteorologija dovinuti svome cilju tako dugo, dok općenito ne uvede u red svojih opažanja atmosferički elektricitet i dok se poduljim opaza- njima svestrano ne ispita sveza između atmosferičke munjine i drugih meteoroloških pojava. Ovo tvrdim isto tako odlučno nakon 12 go- dina, tim većma što me u tome podupire činjenica, da se za to vri- jeme meteorologija u tom pogledu ni za korak nije naprijed pomakla. Ja si u opće ne mogu protumačiti, zašto se u meteorologiji tako maćuhinski postupa sa atmosferičkim elektricitetom, gdje je ta sila ili materija — kako ju već hoćemo zvati — donijela tolike koristi znanosti i našem svakidanjem životu. Poznajem iz vlastitoga opažanja priličan broj što manjih što većih meteorologijskih opser- vatorija kod nas i u inozemstvu, ali od tih mnogih postaja, vrlo ih malo poznajem, koje bi se bavile sa redovitim opažanjem atmos- feričkoga elektriciteta. U čitavoj našoj monarkiji imamo samo 4 meteorologijske po- staje, na kojima se danas redovno opaža i mjeri atmosfericki elek- tricitet. Najbolja, a i najstarija od svih postaja je u samostanu Benedik- tinaca u Kremsmiinsteru (gornja Austrija), gdje je osim meteorološke postaje i poznata zvjezdarna. Tu se atmosferički elektricitet gojio u prvoj polovini 19. vijeka. Rezultate tih opažanja objelodanio je g. 1856. pater Augustin Reselhuber u analima bečke akade- mije znanosti.? Poslije su ta opažanja prekinuta i nastavljena tek g. 1901. Te godine počela su ovđe opažanja rasapa elektriciteta? i pada potencijala, a vodio ih je osobno ravnatelj zvjezdarne pater F. Schwab. Rezultate njegovih opažanja obradio je u fizikalnom in- stitutu bečkoga univerziteta pater Bonifac Zölss, te ih je također publicirao u analima bečke akademije znanoti*. Podaci, koji su na toj postaji obzirom na atmosferički elektricitet konstatirani, od oso- bite su vrijednosti po meteorologiju već zato, što je ta postaja naj- bolja pogledom na svoje smještenje. ! Kritički prijegled dosadanjih teorija o atmosferskoj elektrini s oso- bitim obzirom na Palmieri-evu teoriju kondenzacije. Sarajevo 1897. * Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, Bd. XXI. ® Elektricitätszerstreund; déperdition de charge. 4 Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, Bd. CXII i CXIV. 57 Druga postaja za atmosfericki elektricitet nalazi se u c. i kr. hi- drografičkom uredu u Pulju. Tu su opažanja započela god. 1904. Treća postaja nalazi se od g. 1902. u c. i kr. pomorskom opservatoriju u Trstu, a četvrta je od godine 1905. u Ogyalli u Ugarskoj. Tako kraj više tisuća raznovrstnih meteoroloških postaja, koje su u našoj monarkiji, tek se četiri od njih bave sa istraživanjem atmosferičkoga elektriciteta ! Često puta propitao sam se kod raznih meteoroloških zavoda, zašto oni ne njeguju i atmosferički elektricitet, pak sam obično na to pitanje mjesto odgovora vidio začuđeno lice, iz kojega sam gotovo mogao čitati: »Zar bi zbilja po meteorologiju bilo korisno, da se bavi opažanjem atmosferičkoga elektriciteta?« I te kako bi bilo. Već nakon nekoliko godina opazili bi se plodovi toga truda. Tko bi nam mogao protusloviti, kada bi danas utvrdili, da je uzrok svim pojavima u našoj atmosferi njezin elektricitet: Ta ima već tomu više od 150 godina, što je znanstveno utvrđeno, da se u našoj atmosferi nalazi uvijek — dakle po danu i noći, za vedra i naoblačena neba, na moru, na kontinentima itd. — više ili manje električnih naboja; da su oblaci, kiša, snijeg, tuča i t. d. u pra- vilu električni; da gotovo nema oluje bez električnih pojava itd. Može li dakle neprestana nazočnost ove prirodne velesile u našem zračištu biti od nikakova ili vanredno malena upliva na odnošaje vremena? To je nevjerojatno, te bi se osim toga sasvim protivilo dosadanjem iskustvu naših tako plodonosnih ekzaktnih nauka. Već g. 1775. opazio je prior Ceca, da bi se posmatranjem atmosferičkoga elektriciteta dala naći neka pravila, pomoću kojih bismo mogli unaprijed proricati vrijeme. On je pače već onda našao pravilo, kojim je mogao u stanovitom slučaju proreći vrijeme. — Ceca naime kaže: »Ako se poslije kiše opazi u zraku jaki pozi- tivni elektricitet, to je znak, da će vrijeme biti lijepo; ako je pak ta munjina slaba, to ovakovo lijepo vrijeme neće potrajati ni jedan dan, već će se naskoro ili nebo naoblačiti ili će kiša početi padati«. Ovo posve jednostavno pravilo, koje je već pred toliko godina potvrdio i Beccaria, potvrdili su poslije mnogi posmatrači, među kojima valja 1 Ergebnisse der luftelektrischen Messungen in Pola von W. Kesslitz u »Hann-Band der Meteorologischen Zeitschrift« 1906. ? Ova se činjenica nalazi navedena u prvom listu Beccariina djela. »O atmosferičkom elektricitetu za lijepa vremena« Gazegna di Mandovi, 16 V. #729; 58 u prvom redu istaknuti Palmieri-a, koji je nasao u tom pogledu mnoga druga empiricka pravila. Glasoviti, god. 1907. preminuli Sir William Thomson, potonji Lord Kelvin, nesumnjivo jedan od prvih umova na polju moderne nauke o elektricitetu, kaže već god. 1860. u svom djelu »Reprint of Papers on Elektrostatics and Magnetism« na temelju svoga iskustva: »Nadam se, da će se at- mosfericki elektrometar naskoro raširiti kao zgodni proricatelj vre- mena«. Godinu pak dana prije toga izjavio je W. Thomson, da može svojim elektrometrom unaprijed proreći nastup vjetra istoč- njaka. »Time sam veli Thomson »ucinio neki početak elektro- geodezije. Osim ovoga zanimljivi su rezultati Dellmanna, prema kojima se može po naravi atmosferičkoga elektriciteta proreći nastup NO ili SW vjetra. Svezu pak atmosferičkoga elektriciteta sa tlakom zraka opazio je god. 1858. Neumayer, a poslije ju je istakao Hann na temelju rezultata meteoroloških posmatranja francuske polarne ekspedicije 1882.— 1883. na Cap-Hornu.® Potvrdili su pak ova opažanja osim drugih posmatrača Fines® u Perpignanu god. 1888. i Andrće* u Lyonu god. 1892. Isto su tako u tom po- gledu zanimivi rezultati gore navedene postaje u Kremsmünsteru, koji pokazuju veći ili manji savez između atmosferickoga elektrici- teta i ostalih meteoroloških faktora. Ako se uzme u obzir, da nam danas barometar služi kao glavna podloga za prognozu vremena, onda je jasno, koliku li vri- jednost može imati elektrometar u tom pogledu. Pošto je time bjelodano dokazano, da bi od velike koristi po budući razvitak moderne meteorologije bilo, kad bi ona veću pažnju posvetila atmosferičkomu elektricitetu, nego li dosada, to nam se nehotice namiče pitanje, zašto ona to ne čini? Čini se, da uzrok tomu valja ponajprije tražiti u konzervatizmu, koji se toliko puta pokazao štetnim. Današnje meteorološke postaje proviđene su u ogromnoj većini samo takovim instrumentima, koji registriraju i mjere samo one meteorološke elemente, koji se danas kultiviraju; prema tomu su ove postaje i uređene. Potrebiti posao obavlja na manjim postajama jedna osoba, 1 Neymayer: Some facts illustrative of the meteorology of the month august, 1858. ° Meteorologische Zeitschrift, 1889. * Bulletin Mćtćorologique du Departement des Pyrénées Orientales, 1888. . .* Andrée: Relation des phénomènes mćtćorologiques déduite de leurs variations diurnes et annuelles, Lyon, 1892. 59 dočim je na većim postajama u tu svrhu potreban veći broj sila. Za savjesno opažanje atmosferičkoga elektriciteta nije dovoljno da se oslonimo na podatke registrirajućih instrumenata, nego je ap- solutno nužno, stanje aparata sa istodobnim stanjem atmosfere pri- spodobiti. Uslijed toga bila bi za to potrebna gotovo čitava jedna sila. Na malenim meteorološkim postajama bilo bi to samo tako moguće, da si ona jedna osoba, koja obično nije stručni meteo- rolog, svoj plemeniti zadatak još poveća; dočim bi na većim po- stajama trebalo za to namjestiti posebnu silu. Jedno i drugo ne ide lako, jer bi se kod malenih postaja ona sila, kojoj meteoro- loška opažanja spadaju nuzgrednom zanimanju, tim novim poslom preopteretila; kod većih pak postaja, gdje taj posao obavljaju po- sebne u tu svrhu namještene sile, došao bi u obzir državni džep. Iz toga se vidi, da bi općenita uvedba atmosferičkoga elektri- citeta u niz redovitih opažanja na postojećim meteorološkim po- stajama iziskivala sa strane odlučujućih faktora posebni dosta ob- sežni posao, koji bi u početku nailazio na znatne poteškoće, toga radi i ovdje — kao i u mnogo drugih slučajeva nadvladuje, — kon- zervatizam na štetu razvitka moderne meteorologije. | S druge strane valja istaknuti, da nije svako mjesto zgodno a opaZanje normalnoga atmosferickoga elektriciteta. U prvom redu treba, da na mjestu opažanja nema prašine, dima itd. Kod slaboga naime već vjetra nastaje trenjem tih tvari sa površjem zemlje, ku- ćama, drvećem itd., dosta znatna množina elektriciteta. Pošto ali taj elektricitet također djeluje na elektrometre, koji služe za mje- renje atmosferičkoga elektriciteta; toga radi je u ovakovom slučaju nemoguće dobiti pravu sliku o stanju normalnoga atmosferičkoga elektriciteta na motrilištu. Osim toga znamo, da i sama blizina šuma, visokoga drveća, bregova itd., nepovoljno djeluje na ispravan rezultat opažanja nor- malnoga atmosferičkoga elektriciteta. Na tim bo mjestima ekvipo- tencijalne plohe nisu horizontalne, nego poprimaju više ili manje oblik tih predmeta. Uslijed toga i silocrte, koje stoje okomito na plohama niveaua, dobivaju nepravilan smjer obzirom na cjelokupno električno polje. Jedna i druga od navedenih činjenica uzrokuje perturbacije u tečaju normalnoga atmosferičkoga elektriciteta, koje mogu čitavo to opažanje učiniti iluzornim. Toga radi moguće je normalni at- mosferički elektricitet uspješno promatrati samo podalje od gradova, 60 mjesta, bregova itd, i to najbolje na ravnicama, na kojima nema dima, prašine itd. x Uza sve to bilo bi ipak moguce sve ove zapreke ukloniti kad bi samo centralni meteorološki zavodi htjeli ozbiljno tu stvar uzeti u svoje ruke, jer još uvijek ima dosta inteligentnih ljudi, koji bi u interesu znanosti tomu nužne žrtve doprinijeli, a i državna vlast nebi jamačno svoje pomoći uskratila postignuću ovako za- mašnoga cilja. | Toga radi apeliram na ovom mjestu na sve znanstvene mete- orološke zavode — i to je upravo glavna svrha ovih redaka — neka ove moje riječi uvaže, i neka u interesu meteorologije uzmu atmosferički elektricitet pod svoje okrilje. A i naša akademija znanosti učinila bi plemenito djelo, kad bi utom pogledu poduprla nastojanje našega hrvatskoga meteorološkoga opservatorija u Zagrebu, koji će kako sam razabrao iz novina — u novom svom domu urediti i sekciju za opažanje atmosferičkoga elektriciteta. Nije mi doduše poznato, na kom mjestu namjerava uprava našega opservatorija podići tu štaciju, ali držim, da je iz mnogih razloga Zagreb — naime grad — za takovu postaju skroz neprikladan i da će po nauku mala korist biti od te štacije, ako bude ona smještena u samom gradu. Trebalo bi bo u tu svrhu odabrati drugo koje mjesto u našoj do- movini, koje bi zahtjevima nauke potpuno odgovaralo. U koliko ne bi dosizala materijalna sredstva, koja bi zemlja u tu svrhu dala, mogla bi akademija priskočiti u pomoć. Tako bi i opet naš maleni narod u kulturnom polju poskočio za jedan korak naprijed. Naravno, kad bi došlo do ovećega broja ovakovih postaja, tre- balo bi tada lučiti male postaje od velikih. Manje postaje bavile bi se registriranjem dnevnih varijacija atmosferičkoga elektriciteta, dočim bi veliki opservatoriji morali kultivirati čitavo područje atmos- feričkoga elektriciteta. Na ovima imala bi se provodti ne samo mjerenja i opažanja normalnoga i olujnoga elektriciteta, nego bi se tu imali izvoditi i raznovrsni pokusi, osobito pogledom na olujni elektricitet. Nije mi u opće poznato, da li je nakon god. I752., kad je Franklin u blizini Philadelphije pustio svoj zmaj u olujni oblak, i nakon što su Romas god. 1753. u francuskom gradiću Neracu i još nekoliko malo njih, olujni elektricitet direktno istraživali, još koji stručni meteorolog izvodio slične pokuse za vrijeme oluje. Jesmo li mi tim primitivnim pokusima sve iztrazili, što bi za bolju spo- 61 znaju olujnoga elektriciteta nužno bilo, ili su pak muževi nauke na to se odnosećom tragičnom smrti profesora Richmanna u Pe- trogradu uplašeni? Ovo potonje teško je vjerovati, jer povijest zna- nosti poznaje dosta primjera, gđe su pojedinci svoj život na njezin žrtvenik položili. Bez njih bi jedva bio moguć kakov znatniji napre- dak na području njihova djelovanja. Kad se budu svi ovi pokusi po mogućnosti na što većem broju meteoroloških štacija poduzimali, tad nam pouzdano ne će više dugo nejasna biti tako mnoga pitanja atmosferičkoga elektrici- teta, kao što je to danas. Osim toga će se i kojiput hirovito dje- lovanje munjovodnih uređaja moći protumačiti i odstranit, te ne ćemo biti prisiljeni za usavršenje ovoga izvrsnoga obranbenoga sredstva proti izbijanju atmosferičkoga elektriciteta upotrebljavati više ili manje nepouzdane statističke podatke o raznim nesrećama uslijed munje, nego ćemo se moći poslužiti rezultatima pokusa, koji je jedino uspješno sredstvo za napredak prirodnih nauka. Pračovjek iz Krapine-kanibal. Predavao na {V. kongresu českih prirodoslovaca i liječnika u Pragu 8. lipnja 1909. Dvorski savjetnik prof. dr. Gorjanović Kramberger. Ako sam si odabrao ovaj tema za svoje predavanje, učinio sam to zato, da Vas gospodo upoznam s nekim nesumnjivim tragovima kanibalizma, koje je zaostavio Homo primigenius od Krapine. Ali prije nego pređem na sam taj predmet, moram da se obazrem na dva u literaturi zabilježena navoda, za koja mislim da ne stoje. Tako primjerice čitamo već u naslovu Rutot-ove razpravice »Le cannibalisme a l’epoque des cavernes en BelgiqueFlora croatica« ne odgovara više stanju da- našnje floristike, pa je savjesnoga u istraživanjima dra. Augusta Neilreicha već onda, kad je izašla, tako malo zadovoljila, da je odlučio još iste godine izdati: »Nachtrag zu den Vegetations- verhältnissen von Croatien«?, to je bilo potrebno, da se prijeđe na preradbu ili reviziju hrvatske flore. Pohvalna je zamisao Jugosla- venske akademije, da je taj posao povjerila našem najmarljivijemu floristi Dragutinu Hircu, kome izvrsno dolazi njegovo bo- gato iskustvo, jer proučava hrvatsku floru skoro 40 godina, pa je do sada prošao gotovo svu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, a po- redbene građe radi jedan dio Kranjske, južne Štajerske, istočne Istre, neke krajeve sjeverne Bosne i velik dio Ugarske, gdje ga je osobito zanimala flora Visokih Tatra i flora Podunavlja i Potisja, kojih se flora nastavlja u našoj ravnoj Slavoniji. Da će Dragutin Hirc »Reviziju hrvatske flore«, posao koliko častan toliko te- gotan, i kraju privesti na čast nauke i našega naroda, o tom ne će nitko posumnjati, tko samo površno pogleda I. dio ove goleme radnje, što se je počela štampati već godine 1903. u 159. knjizi »Rada« Jugoslavenske akademije, te za koju se hoće ne samo obilno iskustvo, već i kritički duh. Kako je referentu poznato, pri- vodi pisac kraju II. dio svoje radnje, s kojim će završiti Pterido- ! Linaea. Zeitschrift für Botanik in ihrem ganzen Umfange oder Bei- träge zur Pflanzenkunde. Halle, 1861. 1862. ? Abh. zool.-bot. Gesell. in: Wien 1869. str. 765. 86 phyta, Gymnospermae te od Angiosperma Dicotyledoneae, dok će II. dio obuhvatati Monocotyledoneae. Dijelu drugome i trećemu bit će dodan »/udex familiarum et generum«. Za podlogu Hirčevu radu služi u prvome redu »Flora croatica« i neke Vukotinovićeve radnje kao i botanička djela i knjige botaničko-fiziologijskog zavoda našeg sveučilišta te herbari, koji su u njemu pohranjeni. To su herbari dra. B. Jiruša, dra. H. Klinggräffa, dra. J. Schlossera i Lj. Vukoti- novića. Osim toga služi piscu izvrsno i njegov prebogati vlastiti herbar, a od privatnih herbara dobro mu dolazi herbar Sla vo- ljuba Wormastinija, u kojemu je bogata građa iz oko- line zagrebačke. Od osobite je važnosti po reviziju hrvatske flore Kernerova »Flora exsiccata austro-hungarica«, Schultzov »Herbarium normale» i Baenitzov »Herbarium europaeum«, koji su uklopljeni u generalni herbar kr. sveučilišta, koji sadržaje i mnogu rijetku biljku, ubranu po predstojniku botaničko fiziologij- skog zavoda, kr. sveučilišnom profesoru dru. Antunu Heinzu, te od najnovijeg vremena cio moj herbar, što sam ga poklonio botaničko-fiziologijskom zavodu. Pisac >Revizije hrvatske flore« svraća osobitu po- zornost sustavu i nomenklaturi, pri čemu se služi djelom Adolfa Englera: »Syllabus der Pflanzenfamilien«. Na prvo mjesto stavlja ime prirodne porodice ovoga sustava, navodi k tome nužnu literaturu po Dalla Torre-Harmsovu djelu: »Genera Sy- phonogamarum ad systema Englerianum conscripta« i dodaje ono ime porodice, koje navodi »Flora croatica«. Isto tako radi i kod pojedinih rodova Kod nomenklature pazi rigorozno kod imena dotične biljke, da ne povrijedi ničije prvenstvo i stoga dobiva biljka ono ime, koje joj prema tome pripada. Svakome imenu dodaje pisac i tako nužne sinonime uz navod literature, ispravljajući kriva imena auktora, zamjene, koje su se dogodile tim, da je sinonim jedne vrste prenesen na drugu biljku. Gdje mu se čini nužnim, navodi i »poredbenu građu«, da njome laglje dokaže i utvrdi svoje kritičko razlaganje i svoja raz- jašnjenja. Tu građu vadi iz prije navedenih herbara dodajući i broj onoga lista, na kojemu leži biljka pohranjena. Osim toga dodaje, što je osobito važno i korisno, i mnoga »nova« staništa i navode iz pojedinih djela, a osobito iz Kernerova djela: »Schedae ad floram exsiccatam austro-hungaricame. 87 Tek poslije ove revizije moći će se pristupiti vecemu radu, da se naime izda novo djelo o hrvatskoj flori, čim ne smijemo da se naglimo, kako to i pisac sam u predgovoru svojoj radnji pri- mj 3.uje. Premda se je u zadnjih par decenija pribralo mnogo nove građe, ipak ima još krajeva, koje treba sa florističke strane obaći i proučiti, jer su slabo ili nikako poznati. Zgodno primjećuje pisac pri koncu predgovora svojoj radnji: »Mnogo rada, malo bo- taničar4, pa zatoisporonapredujemo«. Zagreb, mjeseca travnja 1909. Dr. Aurel Forenbacher. Godišnje izvješće zagrebačkog meteorološkog opserva- torija za g. 1906. Godina VI. Dio IV. Potresi u Hrvatskoj i Sla- voniji g. 1996. (Dvadeset i četvrto potresno izvješće). — Jahr- buch des meteorologischen Observatoriums in Zagreb fur das Jahr 1906. Jahrgang VI., IV. Teil. Erdbeben in Kroatien und Slavonien im Jahre 1906. (Vierundzwanzigster Erdbeben- bericht), — Zagreb 1908. Naklada kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade; odjela za bogoštovlje i nastavu. Uvod toga izvješća sadržaje kratak historijat sabiranja podataka o potresima u Hrvatskoj i Slavoniji. Nakon velikog zagrebačkog potresa od god. 1880. sastavio se pod okriljem »Jugoslavenske aka- demije« odbor za proučavanje potresa i sabiranje podataka o potre- sima u Hrvatskoj i Slavoniji, a prof. Kišpatiću bi povjerena zadaća, da o radu toga odbora podnese akademiji izvješće. Prvo > Potresnoizvješće« izašlo je g. 1883., a g. 1906. završio je prof. Kišpatić sa svojim dvadeset i četvrtim potresnim izvješćem izdavanje istoga, te je sabiranje kao i obradba podataka o potresima prešla u ruke meteorološkog zavoda. Meteorološki zavod prima izvješća o potresima od velikog broja dobrovoljnih izvjestitelja, a osim toga službena izvješća od općinskih poglavarstva ; time je zavod imao od godine 'do godine sve više podataka na raspolaganje. God. 1906. dala je kr. ug. meteorološka centrala hrvatskom meteorološkom zavodu na porabu mikroseizmograf Vincentini-Konkoly. Taj aparat smješten je u podrumu opservatorija na Griču i to u sobi, koja je u tu svrhu posebno preudešena. Meteorološki zavod razašilja na svoje izvjestitelje posebne do- pisnice sa naputkom za motrenje potresa, a tim se postigla veća jednoličnost i točnost u odgovorima. Da se saznade kako daleko 88 od mjesta, iz kojega je potres javljen, treba razaslati upitne dopis- nice, nastojao je zavod, da odredi epicentrum svih potresa od go- dine 1901. do 1905. Iz tabele, koja pokazuje broj potresa u po- jedinim mjesecima od god 1896. do god. 1905. razabire se, da je maksimum godišnjeg periodiciteta zimi, a minimum ljeti. Na raz- doblje od listopada do ožujka odpada 69%, a od ožujka do listo- pada samo 31%, potresa. Najviše potresa ima u prosincu a naj- manje u lipnju i srpnju. Iz prijegleda svih jakih potresa od god. 1890. do god. 1905. vidi se, da su jaki potresi barem dva puta češći zimi nego ljeti, da se noću opaža više potresa, nego li po danu i da je broj potresa prije podne veći no popodne. Što se tiče epicentara naših potresa, vidimo po ovomu izvješću, da su ta epicentra nanizana oko naših gora, te je u posljednih 50 godina najveću djelatnost razvila zagrebačka gora sa 34%, svih potresa. Na centralni. dio Hrvatske (Zagreb. gora, Uskočka gora, Ivančica, Kalnik, Zrinjska i Petrova gora) odpada 65°, svih po- tresa, na zapadni dio Hrvatske (vapneni masiv) 25%, na Psunj i Dilj oko 1%, a Moslavačka gora i Fruška gora su seizmički inaktivni. Potresi od zadnjih 10 godina pokazuju isti percentualni raspored po- sljednih po predjelima i jakosti, kao jaki potresi od 50 godina. Iz potresne kronike za godinu 1906. vidimo, da je te godine ubilježeno na teritoriju Hrvatske i Slavonije u svemu 312 potresa. Ovi potresi većinom potječu od potresne periode, koja je započela u prosincu 1905. Iz tabela, koje nam prikazuju potrese od god. 1906. po predjelima, jakosti, mjesecima i satima, razabire se, da su god. 1906. pokazala znatniju djelatnost tri epicentra i to: is- točni dio zagrebačke gore, pisarovački i velebitski epicentrum. U izvješću vidimo na dalje na 135 stranica popis svih sa- branih podataka o potresima u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1906., a na koncu izvješća nalaze se bilješke seizmografa Vincentini-Kon- koly god. 1906. Taj aparat radio je u svemu 249 dana, te je ubi- lježio u svemu 78 potresa, od kojih su bila 23 lokalna potresa sa epicentrom bližim od 100 km. Kako se već iz ovoga kratkog izvatka vidi, sastavljeno je to izvješće velikom marljivošću i spretnošću, pa smo njime dobili znatan prilog upoznavanju naravi i sjedišta naših potresa. Poželjno bi bilo, da se unaprijed tomu izvješću dodade karta sa prijegledom od barem najjače potresenih mjesta. | Ferdo Koch. 10/79 DION: sa TI IT 44 Dz who por “KI = Ho DA eh IMET = m PJ | Seen DE i : ODES VI EJ Ki sl 2 sl TTT TTT TATA ERE HUNSEEEBER vor FREE RIS E x Per SS 09 AG, iii BEE, im NS r- 07- "| 2 0/ mE [17 mme “riži ZH IT 7 Tan FETTA]. / È 5 HE - | LI A He (i Hain i E EREEBE Bumanunuhnmnan sus pi 0 & | % SE ZZLEZEZI 9 BZ 7 0)- E i B „oh ME VE = en ui JI uu A BE 1 BRESBESEEB ‚EB IH | u Ei = | CH ++ - deo] |] DIE ZARE Machi "mpi Eo | | can sti DE E o. dom mm pala] I mE = “m Ma F [el 7a oct | ZH E Hill “ FRE VA ISKA ORNITOLOŠKA CENTRALA. OBRADIO DR. ERVIN ROSSLER. VIII. GODIŠNJI IZVJEŠTAJ. ZAGREB (— AGRAM) 1909. TISAK KRALJ. ZEMALJSKE TISKARE. VLASTITOM NAKLADOM. MiA MEDI a, ae LA.“ ' Izvješće o radu „Hrvatske ornitoloske centrale‘ god. 1908. Bericht über die Tätigkeit der „Hrvatska ornito- loska centrala‘ im Jahre 1908. U osmoj godini svoga op- stanka koraknula je HOC. i opet dobar korak napred, raširiv do- sta znatno svoju mreZu motri- telja, kojih ima ove godine vise nego ikada prije. Broj njihov iz- naša u proljeće 538, za 44 više nego lani, od kojih je 105 privatnih, a u jesen 256, za 19 više, a od tih su 33 privatni. Mjesta motrenja bilo je u proljeće 411, za 16 više nego lanjske godine,a u jesen 219, za 14 više. Brojevi motritelja ni- jesu se samo povećali med osob- ljem raznih ureda, već i med pri- vatnicima, što nam pruža dokaz, da se i širji krugovi općinstva sve više i više zanimaju za ornitofeno- logiju, opažajuć marljivo dolazak i odlazak naših selica, u koliko im to vrijeme i okolnosti dopuštaju. Zbirka želudačnih sadržaja ptica pokazuje ove godine samo neznatan prirast od 36 komada, a obuhvaća u svem 776 komada, koji pripadaju 101 vrsti, kojih je lani bilo 88. Uza sve skučeno vrijeme Im achten Jahre ihres Be- stehens hat die HOC. wieder einen ziemlichen Fortschritt zu verzeich- nen, indem sie ihr Beobachtungs- netz wieder ziemlich bedeutend erweiterte, da die Zahl der Beo- bachter heuer größer ist als je zuvor. Diese Zahl beträgt im Früh- jahre 538, 44 mehr als im Vor- jahre, von denen 105 private sind, und im Herbst 256, 19 mehr, und von diesen 33 private. Beobach- tungsorte waren im Frühjahre 411, 16 mehr als im Vorjahre, und im Herbste 219, 14 mehr. Die Zahl der Beobachter vergrößerte sich nicht nur bei dem Personal der ver- schiedenen Ämter, sondern auch bei den Privatpersonen, was uns den Beweis liefert, dab sich auch weitere Kreise immer mehr und mehr für die Ornithofänologie in- teressieren, indem sie Heißig die Ankunft und den Wegzug unserer Zugvögel beobachten, insofern dies ihnen die Zeit und die Verhältnisse gestatten. Die Sammlung der Vogel- mageninhalte weist heuer nur einen geringen Zuwachs von 36 Stück auf, und enthält im Ganzen 776 Stück, welche 101 Art angehören, deren im Vorjahre 88 waren. Bei 1 9 pošlo je upravitelju ipak za rukom, da u prvoj polovici godine istraži 171 želudačni sadržaj, koji su po svojim sastojinama sortirani i po njihovoj množini određeni. Od ci- jele zbirke je do sada istraženo 586 komada, pa će se možda naskoro moći pristupiti publikaciji rezultata toga istraživanja, čim bude prove- deno potanko određivanje sasto- jina, kod kojeg zadaje svakako od- ređivanje ostataka kukaca u želucu najviše poteškoća, pa je zato bez- uvjetno potreban jedan stručnjak entomolog. Povećanje zbirke gospodar- skih štetnika te po njima oštećenih bilinskih dijelova napustilo se je već ove godine, jer će se ova zbirka kao i pripadna malena priručna knjižica predati posebnoj „entomo- loškoj sekciji“, koja se ustraja. Vis. kr. zem. vlada imenovala je svojim otpisom od 23. studenoga 1908. br. 28.149. dosadanjeg pomoć- nika HOC. g. Vl. Polića ispita- nim namjesnim učiteljem kr. gor- njogradske velike gimnazije u Za- grebu te ga u ovom svojstvu stalno dodijelila na službovanje HOC. Visokim otpisom od 9. srpnja 1908. br. III. A. 2178./1. naloženo je upravitelju HOC., da poduzme naučno putovanje u inozemstvo u svrhu izučavanja slatkovodnog ribarstva i hidrobiologije. za vri- jeme kojega je kroz pet mje- seci radio na raznim zavodima u Njemačkoj, Češkoj i Austriji. Tim putovanjem učinjen je prvi korak aller knapp bemessener Zeit ge- lang es dem Leiter doch im ersten Halbjahre 171 Mageninhalte zu un- tersuchen, welehe nach ihren Be- standteilen sortiert und nach deren Menge bestimmt sind. Von der ganzen Sammlung sind bis jetzt 586 Slück untersucht und wird es vielleicht möglich sein bald an die Publikation der Resultate dieser Untersuchungen heranzutreten, bis die detaillierte Bestimmung der Be- standteile durchgeführt sein wird, wobei ohne Zweifel die Determi- nation der Insektenreste im Magen die meisten Schwierigkeiten bietet, wozu jedenfalls ein Entomologe als Fachmann notwendig ist. Die Vergrößerung der Samm- lung von land- und forstwirtschaft- lichen Schädlingen wie auch der durch sie beschädigten Pflanzen- teile wurde schon heuer unter- lassen, nachdem diese Sammlung sowie die zugehörige kleine Hand- bibliothek der „entomologischen Sektion“ übergeben werden wird, welche im Entstehen begriffen ist. Die hohe Landesregierung ernannte durch ihren Erlab vom 23. November 1908. Z. 28.149. den Assistenten der HOC. H. VI. Po- lic zum geprüften Supplenten des kgl. oberstädter Obergymnasiums in Zagreb und teilte ihn in dieser Eigenschaft zur ständigen Dienst- leistung der HOC. zu. Durch hohen Erlaß vom 9. Juli 1908. Z. IH. A. 2178./1. wurde dem Leiter der HOC. aufgetragen eine Studienreise ins Ausland für Binnenfischerei und Hydrobiologie zu unternehmen, auf welcher er durch fünf Monate an verschiede- nen Instituten in Deutschland, Böh- men und Österreich arbeitete. Durch diese Reise ist der erste Schritt osnutku posebne „ihtioloske sek- cije“, koja se sada ustraja. Radi toga putovanje zategla se jeiobradba selidbe sve do sada, što joj ali nije nipošto na štetu, jer su se mogla u nju uvrstiti i sva ona motrenja, koja su se inače često morala kao prekasno stigla zabaciti. Istaknuvši ovako u kratko najglavnije momente u životu i radu HOC. tijekom g. 1908. smat- ram ugodnom dužnošću, da se naj- srdačnije zahvalim našim revnim motriteljima, koji su u prvom redu i ove godine opet toliko dopri- nijeli unapređenju povjerenog mi zavoda, \ 6. ožujka 1909. Zagreb, | M6. ärz 1909. DI zur Kreierung einer eigenen „ich- thyologischen Sektion“ gemacht, welche jetzt im Entstehen begriffen ist. Infolge dieser Reise verzog sich auch die Bearbeitung des Vo- gelzuges bis jetzt, was für sie aber auf keinen Fall von Nachteil ist, da auch alle jene Beobachtungen in sie aufgenommen werden konn- ten, welche sonst oft als zu spät ein- gelangt verworfen werden mußten. Nachdem ich in Kürze die hauptsächlichsten Momente im Le- ben und in der Tätigkeit der HOC. während des Jahres 1908. hervor- gehoben habe, erachte ich es als angenehme Pflicht unseren fleißi- gen Beobachtern herzlichst zu dan- ken, welche in erster Reihe auch heuer wieder so viel zum Fort- schritte des mir anvertrauten In- stitutes beigetragen haben. Prot. dr. E. Rössler, upravitelj HOC. Leiter der HOC. Selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji Der Vogelzug in Kroatien und god. 1908. Obradio prof. dr. E. Rössler. Budući da se način obradbe selidbe u glavnom posve slaže sa prošlogodišnjim, ne ću da ga iopet potanko razlažem, već upućujem na lanjski (VIL) godišnji izvještaj. Kao neznatne promjene samo navađam, da sam proračunao ove godine kulminacijei kod onih vrsti, koje imaju barem 10 podataka, usljed česa se naravno broj njihov pove- ćao i to u proljeće za 3 a u jesen za 6; prvih ima 21, drugih 19. U prijegled kulminacija uvrstio sam također i množinu oborina, da se vidi i njihov utjecaj na selidbu. LI Naravna posljedica prirasta broja motritelja je i prirast broja motrenih vrsti; u proljeće ih ima 103, 16 više nego lani, u jesen 67, 4 više. Isto tako je i broj za ob- radbu upotrebljenih podataka veći, u proljeće 2409, za 447 više od lani, a u jesen 851, za 86 više. Kod vrsti sa barem 3 podatka proračunao sam srednje vrijeme; takih ima u pro- ljeće 45 a u jesen 30, prvi je broj a 2, drugi za 1 veći nego lani. Slavonien im J. 1908. Bearbeitet von Prof. Dr. E. Rössler Nachdem die Art der Bear- beitung des Vogelzuges ganz mit der vorjährigen übereinstimmt, will ich sie nicht wieder detailliert aus - einandersetzen, sondern verweise auf den vorjährigen (VII.) Jahres- bericht. Als unbedeutende Verände- rungen führe ich nur an, daß ich heuer die Kulminationen auch bei jenen Arten berechnet habe, welche. wenigstens 10 Daten besitzen, wo- durch ihre Zahl gestiegen ist und zwar im Frühjahre um 3, im Herbst um 6, erstere sind 21, letzere 19. In die Übersicht der Kulminationen trug ich auch die Niederschlags- mengen ein, damit man auch deren Einfluß auf den Zug sieht, Die natürliche Folge des Zu- wachses der Beobachterzahl ist auch der Zuwachs der beobachte- ten Vogelarten; im Frühjahre 103, 16 mehr als im Vorjahre, im Herbst. 67, 4 mehr. Ebenso ist auch die Zahl der zur Bearbeitung verwen- deten Daten größer, im Frühjahre 2409, 447 mehr als im Vorjahre, im Herbst 851, 86 mehr. Bei den Arten mit wenigstens 3 Daten be- rechnete ich das Mittel; solcher gibt es im Frühjahre 45, im Herbst 30; die erste Zahl ist um 2, die zweite um 1 größer als im Vorjahre. I. Proljetna selidba. — Friihjahrszug. Imena novih motritelja i njihovih mjesta motrenja. Die Namen der neuen Beobachter und ihrer Beobachtungsorte. a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. Blažević J. — Javorje. Cenic F. — Pakrac. Čerčić J. — Obrovnica. Cubat J. — Karlovac. Grginac F. — Čađavica. Hanževački M. — Nevinac. Hladik J. — Zvijerinjak-pusta. Hossi J. — D. Bukovica. Ivančić J. — Dugo selo. Katić Ž. — Obrež. Lalić M. — Raić. Majcan M. — Ivančani. Mihajlević A. — Međurić. Mravinac B. — Dautan. Mrazović T. — Gjurgjić. Novak V. K. — G. Viljevo. Pribanić M. — Severin n/K.. Primus I. — G. Viljevo. Popović A. — Sv. Ivan-Zabno. Prpić P. — Krivi Put. Radić M. — Obrovnica. Rapaić M. — Martinci. Tausig E. — Nevinac. Tauszg Dr. — Krapina. Torjan T. — Trnava. Vinković I. — Dautan. Žarković Ž. — Kupinovo. b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. ci I. Banska imovna općina. — |. Banalvermögensgemeinde. Sumarsko-gospodarstveni ured. — Forst- u. landwirtschaftliches Amt — Glina. Brkić N. — Pecki. Roksandić D. — Klasnić. Ivković G. — Kozarac. Rudić S. — Pecki. Brodska imovna općina. — Broder Vermögensgemeinde. Kot. sumarije. — Bezirksförstereien. Debelic A. — Gradište. Knežević 3. — Cerna. Korda M. — Babina Greda. Katušić Đ. — Orolik. «Glavač T. — Bošnjaci. Đugalić I. — Vrba Dolnja. Cerna. Madjarevic V. — Gradište. Matinac A. — Cerna. Stivaničević M. — Prkovei. Otok. Rajevo selo. Trnjani. Gjurgjevaška imovna općina. — Gjurgjevac-er Vermögensgemeinde. Kot. sumarije. — Bezirksförstereien. Garešnica. Đurđen M. — Trnovitica. Torjan T. — Selište. Gjurgjevac. Koprivnica. Škrobot F. — Jagnjedovac. Vuičić N. — Jagnjedovac. Novigrad. Babec S. — Jabučeta. Grahovac J. — Javorovac. Dančilović M. — Novigrad. Skoić Đ. — Novigrad. Rača. | Mišir J. — Orlovac. Gradiška imovna općina. — Gradiska-er Vermögensgemeinde. Kot. sumarije. — Bezirksforstereien. Nova Gradiška. Ivanišević A. — Mačkovac. Vlainić M. — Godinjak. Milanović T. — Gor. Bogičevci. Oriovac. Ivanagić I. — Sibinj. Križevačka imovna općina. — Križevac-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarije. — Bezirksforstereien. Bjelovar. Radaković I. — Bjelovar. Čazma Mileusnić N. — Čazma. Sv. Ivan Žabno. Lončar M. — Apatovac. Mrazović T. — Gjurgjić. Ogulinska imovna općina. — Ogulin-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija. — Bezürksförsterei. Brinje. Borić I. — Škalić. Perković T. — Jezerane. Borić M. — Korita. Rajačić M. — Brinje. Knežević I. — Brinje. Sertić M. — Stajnica. Pavlak J. — Jezerane. | Sebalj T. — DreZnica. Otočka imovna općina. — Otočac-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarije. — Bezirksforstereien. Korenica. Hrnjak S. — Debelo Brdo. Krasno. Bukovac P. — Gorići. Petrovaradinska imovna općina. — Petrovaradin-er Vermogensgemeinde. Kot. šumarije. — Bezirksforstereien. Bosut. Savčić M. — Klještevica. Šijak L. — Klještevica. Klenak. Cižmić S. — Platićevo. Slunjska imovna općina. —- Slunj-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija. — Bezirksforsterei. Vališ selo. Paulić J. — Radovica. €) Kr. kot. oblasti. — Königl. Bezirksämter. Đakovo. Birtić M. — Beketinci. Marković P. — Đakovo. Drenković V. — Đakovo. i Starčević T. — Đakovo. Hajduković I. — Potnjani. Salić L. — Viškovci. Kesegić A. — Đakovo. Sobačić T. — Đakovo. Lovaković M. — Đakovo. Veljkov J. — Semeljci. Maleković M. — Trnava. Zavišić P. — Bračevci. Ilok. Jakovljević Zora. — Molovin. Protić Katica. — Mohovo. Koprivnica. Hoge F. — Hlebine, Marković S. — Sokolovac. Perušić. Hećimović M. — Perušić. Radošević G. — G. Pazarište. Ruma. Jaković S. — Platićevo. Janković K. — Stejanovci. d) Poglavarstva upravnih općina. — Vorstehungen der Verwaltungs- gemeinden. Davidovié D. — Cortanovei. Janković N. — Maradik. Popović B. — Divos. Podkornjak J. — Medak. Mihaljević I. — Ferdinandovac. Maodus N. — Medak. Dokizit M. — Karlobag. Dobrić V. — Medurié. Popović S. —- Kraljevčani. Ficur D. — N. Karlovci. Đurić B. — Krapje. Ljubović G. — Petrovoselo ličko. Ljubobratović N. — Kuzmin. Vračarević Lj. — Surduk. Krnajski S. — Ledinci. Vukašinović N. — Šašinci. Stefanac M. — Lonja. Zilié F. — Tounj. Mihajlović V. — Manđeloš. Mandić M. — Vojka. e) Kr. Sumarije. — Königl. Forstimter. Brlog. Kraišćan L. — Melnice. Rukavina N. — Vlasko Polje. Lopac I. — Krasno. Vukelić A. — TuZevac. Glina. Bodrić S. — Klasnić. Ivanovo selo. Solar J. — Jasenaš. Jasenak. Savić P. — Lisina. Jasenovac. Koš T. — Bumbekovača. Šestanović J. — Živaja. Lipovljani. György N. — Jamarica. Ljeskovac. Anić M. — Ljeskovac. Bar Maras J. — Plitv. Jezera. Balen J. — Babin Potok. Papes I. — Babin Potok. Kostelac T. — Ljeskovac. Rodić J. — Ljeskovac. Morović. Malosevac I. — Franjina Koliba. Nova Gradiška. Mandić D. — N. Gradiška. Trifunović N. — N. Gradiška. Mandić P. — N. Gradiška. Vrsajko D. — N. Gradiska. 5 Raić. Herceg D. — St. Grabovac. Rujevac. Čumura J. — Mačkovo-selo. Nova mjesta motrenja. — Die neuen Beobachtungsorte. Q = s). Sir. — nördl. Breite. | = ist. duž. — östl. Länge. A = (altitudo) visina u metrima. — Höhe in Metern. Zona | ann | | Pa | žene Meje ee e e Base Se Le i a u XLIV. I. Počitelj 44:449| 33:10 578 Lika-Krbava 5 I. Medak 44-44°| 88:17°) 582! i XLIVa. I. Gorici 44:85" | 32-800 | 496 n, MR Trans 44979 | 88:880| 618. i 2 I. Pazarište Gor. | 44:63" | 32:880 | 589. 2 o, I. Korita 44:71? 33.200 813 | m ž I. Debelo Brdo | 44:65". 33300 641 E a III. Beömen 44-770 | 37.860 80 Srijem CRT Johan 45:37°| 3267| 624| Modrus-Rijeka 2 I. Radojčići 45:16 | 32.700, 618 STR II. Severin n/K. | 45410 | 32:89 289. i I. Jezerane 45-059 32.860 521 A i L Stajnica 45:02° 32.910 499 | A % II. Golubovac 45:13% 34-080. 206 | Zagreb DI | IL Grabovac stari | 45:81" 34680, 130. Požega feti Capreginci 45:340| 3.80 270. A SI TL Boliševci gornji | 45-260]. 34.896! 141 E ; II. Lipovac gornji | 45:250| 85:32° 303 1 X enge 45-199 | 35-750 1 A » | IL Vrba dolnja |:45:16°| 3576" 106. A AN | II. Trnava 45:250 | 35-910. 140° Virovitica + | IL Bradevei 4542. 35:980) 185. , | IL Potnjani 45400 | 35:90 128. Mjesto motrenja Beobachtungsort . Viškovci . Beketinei . Nuštar . Beočin . Dugo selo . Cugovac . Okešinec . Tučenik . Ivančani . Bojana . Miklouš . Draganić . Gudovac . Gjurgjić . Selište . Dautan . Pisanica velika . Spišić- Bukovica . Zvijerinjak-pusta . Cadavica . Semeljci . Gjurgjić Osijek II. Vojakovac II. Topolovac . Jabučeta . Trnovac 45-750 | 45-710 45.970 45:81" 45790 45-490 45820 | 45:800 451850 | 45:810| 45-749 | 45:36° 46° 46:06" 46:06° 46:01° 46" i 46:05° 36:13° | 36-50” | 57380 | 33:89 34:18" 34:18" | 34.190 34.28 34.349 34:35 34-420 34-420 | 34:50 34:54 34:58" 34:72 34:95 35.120 35-50 36'20° 34.25 34.25 34:25" 34:40" 34:56". 34:60" | I Zupanija Komitat Virovitica 1 Srijem 1 Zagreb Bjelovar-Križevci Virovitica ” Bjelovar-Križevci 11 Popis motrenih vrsti ptica. Verzeichnis der beobachteten Vogelarten. 1. > Coturnix coturnix (Linn.), prepelica pućpura, Wachtel. I. XLIVa. XLV. Mai ŠI Mai » Febr. Mai . Mart. XLVa. Apr. Mai Apr. Mai Apr. Mai Apr. Mai Apr. Mai Apr. Mai Apr. R. — 59 dana — Tage. Razmak veci 19. Senj. 29. Gerovo. 12. Mrkopalj. 25. Krivi Put. 1. Brubno. 20. Vranovina. 12. Dol. Trstenica. III. XLIVa. Mai 3. 10. Jame. 20. Klasnić. 14. Ljeskovac. 27. Golubovac. . 80. Babina Rijeka. 3. Međurić. 1 Jamarica. e. 29. Paklenica. 12. Nova Kapela. 1. Kutjevo. 5. Dolnja Vrba. 24. Dioš. 28. Zagreb. 6. Cugovac. 1. Zvonik. 28. Dereza. 5. Komuševec. 26. Cepidlak. 8. Miklouš. 18. Raić. 4. Gudovac. 26. Podgorci. 6. Kolarevo selo. 22. Bjelovar. 13. Kapelica. 27. Kaniška Iva. od lanjskog, srednje vrijeme ranije. Formule orogr. područja: — I. (4) R. — 34 II. (33) R. — 47 II. (25) R. — 52 dana — Tage. ki ” N 2 Mai 13. Ciglenica. m 1. Hercegovac. Apr. 18. Veliki Zdenci. . Osijek. . Peteranec. » 10. Novigrad. Rajevo selo. n 10. Vitojevci. XLVI. Jan. 5. Grk. Mai 10. Hrtkovci. S 2. Grabovci. Apr. 15. Kupinovo. Mai 6. Bosut. KDE 2, Mačkovac. 6 2. Trnjani. A, 1. Djakovo. A 9. Viškovci. Apr. 22. Bošnjaci. n° 28. Vinkovci. „ 26. Privlaka. Mai 3. Slakovci. Apr. 30. Nijemci. » 26. Morović. Mai 7. Kuzmin. Mart. 31. Erdevik. Mai 5. Indjija. n 22. Belegis. XLVI. Apr. 26. Gola. 8 28. Gjurgjevac. . Mai 6. Storgina Greda. Apr. 20. Ferdinandovac: Mai 8. Sesvete podr. S. v. — Mai 1. Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. Formeln der orogr. Gebiete: S v. — Mai 14. S. v. — Mai 3. S. v. — Apr. 27. 12 Ove je godine hipsometrijski utjecaj u srednjim vremenima na- ših orografskik područja posve jas- no izražen, što nam i opet doka- zuje pripadnost selidbe prepelice normalnom tipu selidbe vrsti Hi- rundo. LI; = IV; Heuer ist der hypsometrische Einfluß in den Mitteln unserer oro- grafischen Gebiete ganz klar aus- geprägt, was uns wieder die Zu- gehörigkeit des Wachtelzuges zum Normalzugstypus von Hirundo be- weist. 27—31.1—5 6-10 11—15 16—20 21—25 26—30 1 = 1 2 MV. 1—5 6-10 11-15 16 11 5 Kulminacija je u istoj pen- tadi kao i lani. U njoj je tlak uz- duha 7642 mm, maksimalna tem- peratura 11:5“, minimalna 11:29; obo- rine sasvim slabe, vjetrovi N i E, kalma vrlo mnogo. Depresije leže na NE i W, visoki tlak na NW i S; vrijeme je blago. Prije kulmi- nacije je tlak pretežno a i tempe- ratura niža, oborine jake, vjetrovi najviše N i E, kalma mnogo; pos- lije kulminacije je tlak opet ve- činom niži, temperatura viša, obo- rine neznatne, vjetrovi još i S te W, kalma manje. 3 3 14 16-20 21—25 26—30 3 1 2 Die Kulmination ist in der- selben Pentade wie im Vorjahre. In dieser ist der Luftdruck 764:2mm, die maximale Temperatur 17:89, die minimale 11:2°; Niederschlag ganz schwach, Wind N und E, Kalmen sehr viel. Depressionen lagern im NE und W, hoher Druck im NW und S; das Wetter ist milde. Vor der Kulmination ist der Druck vorherrschend, auch die Temperatur niedriger, Niederschlag stark, Wind meist N und E, Kal- men viel; nach der Kulmination ist der Druck wieder meist nied- riger, die Temperatur höher, Nie- derschlag schwach, Wind auch noch S und W, Kalmen weniger. 2. -5-> Columba oenas Linn., golub dupljaš, Hohltaube. I. XLIVa. Mart. 28. Ravni Dabar. XLV.#,, 4. Musulinski Potok. 6. Valis selo. 7) XLVa. Apr. 4. Dosen Dabar IE. Febr. 14. Radovica. Mart. 4. Gor. Sjeničak. Febr. 27. Vrgin Most. Mart. 5. Kozarac. 1. Staro selo. È 8. Dol. Trstenica. Febr. 23. Gredani. Mart. 2. Oblaj. u 8. Glina. Febr. 29. Jame. Mart. 6. Zirovac. 3, 2. Nebojan. 2 8. Gvozdansko. ® 2. Lušćani. . Majdan. 6. Vel. Gradac. . Novo selišće. za 2. Pecki. „ 10. Dolčani. » 10. Mačkovo selo. 8. Sočanica. . Kosna. . Golubovac. XLVa. ” Febr. 27 Mart. Febr. Mart. 2 )) Febr. 7) Apr. Febr. 2 Mart. Febr. : Mart. è 2) Febr. Mart. Febr. Mart. Febr. Mart. Febr. Mart. Febr. 2 Mart. Febr. . Umetić. . Babina Rijeka. . Brđani. . Lipvoljani. . Jamarica. . Novska. . Kričke. . Rajić. . Rogolje. . Cage. . Gorice. Mašić. Kovačevac. Tisovac. . Adžamovci. . Godinjak. . Nova Kapela. . Odvorci. . Vranovei. . Sibinj. . Potnjani. . Javor. . Novo selo. . Zagreb. . Bešlinac. . Marča. . Šumećani. . Cugovac. . Zvonik. . Hagenj. . Pobjenik. . Čazma. . Grabovnica. . Cepidlak. . Kraljevac. . Laminac. . Gudovac. . Babinac. . Berek. . Kolarevo selo. . Bjelovar. . Popovac. . Obrovnica. . Stari Pavljani. . Kapelica. . Pašijan. . Ciglenica, XLVI. III. XLIVa. 27 Mart. 2 Febr. 15 . Garešnica. . Ravneš. . Hercegovac. . Vel. Grđevac. . Vel. Pisanica. . Bedenička. . Vel. Zdenci. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Otrovanac. . Pitomača. . Topolovica. . Rastovac. . Trnava. . Jasenaš. . Kapela. . Glogovnica. . Apatovac. . Osijek. . Carov Dar. . Sv. Petar Čvr- stec. . Peteranec. . Novigrad. . Šašinac. . Podgajci. . Drenovci. . Soljani. . Gunja. 2. Vrbanja. 24. Račinovci. Gee . Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovei. . Bosut. . Zivaja. Puska. . Dubica. ‘8. Kralj. Velika. . Mlaka. . Jablanac. . Novi Varoš. . Visoka Greda. . Mačkovac. Febr. 16. Febr. 16. Vrbje. » 21. 8166 2 3. Kaniža. Mart. 12. Klakar. . Dakovo. Dolina. . Viškovci. 27. Beketinci. . Babina Greda. . Prkovci. 26. Cerna. 15. Zupanja. . BoSnjaci. n 17. Vinkovci. Mart. 1. Otok. Febr. 15. Orolik. R. — 56 dana — Tage. Razmak veci, srednje vrijeme ranije od lanjskog. = Formule orogr. područja : I. (3) R. — 22 dana — Tage. 11.:(92),R. Me e e i Hib: E: > Ia I ovogodisnji razmjerno vrlo opseZni materijla podataka opet po- kazuje jasno izražen hipsomotrij- ski utjecaj, što bi govorilo za to, da se selidba dupljaša kod nas pri- bližava više selidbi tipa Hirundo a ne tipa Motacilla, kamo se za sada ubraja. Budući da je ovo ali istom druga godina sa većim bro- jem podataka, to se za sada jošne mogu stvarati stalni općeniti za- ključci. 1:17: 6. Vel. Kopanica. Febr. 4. Komletinei. n 17. Slakovci. » 12. Nijemci. „ 10. Podgrađe. „ 12. Abševci. i 28. Alli » 20. Batrovci. Mart. 9. Lipovac. Febr. 26. Morović. n 25. Adaševci. 27. Kuzmin. ” XLVa. Mart. 1. Selnica. XLVI. Apr. 1. Gola. Febr. 19. Storgina Greda. Mart. 2. Ferdinandovac. 2 2. Sesvete podr. S. Ve === Febr. 26. Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. — Formeln der orogr. Gebiete: S. v. — Mart. 14. S. v. — Febr. 28. S. v. — Febr. 22. Auch das heurige verhältnis- mäßig sehr umfangreiche Datenma- terial zeigt wieder den hypsomet- rischen Einfluß klar ausgeprägt, was dafür sprechen würde, dab sich der Zug der Hohltaube bei uns mehr dem Hirundo-Typus nähert und nicht dem Motacilla- Typus, wohin er vorläufig einge- reiht wird. Nachdem dies aber erst das zweite Jahr mit einer gröberen Datenanzahl ist, so kann man vor- läufig noch keine bestimmten all- gemeinen Schlüsse ziehen. III. 31—4 5—9 10—14 15—19 20—24 25—1 2—6 7—11 12—16 5 2 14, 23 17 17-21 22— Kulminacija je za dvije pen- tade kasnija od lanjske. U pen- 83) 39 13 2 26 27—31 N Die Kulmination ist um zwei Pentaden später als im Vorjahre. tadi kulminacije je tlak uzduha 760 mm, maksimalna temperatura 8:6", minimalna 2:19; oborine priliéne, vjetrovi S i W, kalma mnogo. De- presije leže na Wi NW, maksimum tlaka na SE; vrijeme je promjen- ljivo, blago. Prije kulminacije jesu tlak i temperatura većinom niži, oborine jače, vjetrovi N i E, kalma malo; poslije kulminacije jesu tlak i temperatura viši, oborine jake, vjetrovi E, kalma mnogo. 15 In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 760 mm, die maximale Temperatur 8:6°, die minimale 2:19; Niederschlag ziemlich, Wind S und W, Kalmen viel. Depressionen la- gern im W und NW, das Maxi- mum im SE; das Wetter ist ver- änderlich, mild. Vor der Kulmina- tion sind Druck und Temperatur meist niedriger, Niederschlag stär- ker, Wind N und E, Kalmen we- nig; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur höher, Nie- derschlag stark, Wind E, Kalmen viel. 3. —— Columba palumbus Linn. golub grivnjas, Ringeltaube. 28. Stolac. 17. Zuta Lokva. 23. Krasno. I. XLIVa. Apr. 2 ” Mart. 15. Brezovo Polje. 19. Ljeskovac. Apr. 5. Plitvicka je- zera. XLV. Febr. 25. Rijeka. Apr. 28. Mrzla Vodica. Mart. 22. Lič. Apr. 20. Mošunje. Mai 21. Javorje. Apr. 20. Ravna Gora. 7. Krivi Put. Apr. 8. Jasenak. 2 10. Tisovac. XLVa. Mart. 30. Cabar. 93. Hrib, bis... 2:15. Brubno: 21. Kirin. 26. Oblaj. n. 80. Hajtić. 12. Glina. Apr. 24. Jame. Mart. 27. Farkašić. Apr. 6. Žirovac. Mart. 21. Klasnić. „ 11. Nebojan. » 13. Gvozdansko. » SH. Lušćani. Mart. 10. Ljeskovac. Febr. 17. Novo selišće. Mart. 16. Pecki. 14. Mačkovo selo. 2025. API. » 10. Golubovac. ©. Meäuric. 9. Jamarica. Apr. 4. Rogolje. Mart. 18. Gor. Bogičevci. » 12. Ratkovac. Febr. 25. Nova Gradiska. Mart. 4. Tisovac. A 6. Gunjavci. Febr. 14. Adžamovci. Mart. 5. Vrbova. Febr. 14. Nova Kapela. Apr. 10. Laze. Febr. 19. Oriovac. 24. Davor. 1 Mart. 26. Odvorci. Apr. S. Vranovci. » 14. Dolnja Vrba. Mart. 26. Sibinj. 23. Klokočevik. 5. Trnava. 16. Bračevci. 17. Potnjani. XLVa ,„ 11. Radatovići. 13. Gornja Vas. 16 XLVI. 7) Mart. Febr. Mart. N Mart. Febr. Mart. Febr. Mart. 2 . Stojdraga. . Jamnica. . Zagreb. . Marča. . Okešinec. . Habjanovac. . Čazma. . Vrtljinska. . Suhaja. . Cepidlak. . Miklouš. Rajić. Samarica. . Podgarić. . Podgorci. . Simljana. . Bjelovar. . Bršljanica. . Sredska. . Popovac. . Selište. . Kapelica. . Nova Plošćica. . Ciglenica. . Garešnica. . Rača. . Hercegovac. . Gor. Kovačica. . Pitomača. . Topolovica. . Turčević Polje. . Križevci. . Apatovac. . Gjurgjic. . Vojakovac. 27. 18. 14. R. — 62 dana — Tage. Carov Dar. Peteranec. Novigrad. Razmak veci, srednje vrijeme kasnije od lanjskog. III. XLIVa. Mart. ik) Febr. ” Mart. iki Febr. ” Mart. XLV. Apr. 2 Mart. Febr. Mart. Apr. Mart. Febr. Mart. : 31 Febr. 2 Mart. 7) Febr. Mart. ” Febr. Mart. XLVa. 27 Febr, XLVI. Mart. S. 26. . Rajevo selo. . Podgajci. . Vitojevci. . Drenovei. . Soljani. . Gunja. . Vrbanja. . Račinovci. . Franjina Koliba . Klještevica. . Hrtkovci. . Lonja. . Crkvent Bok. . Mlaka. . Mačkovac. . Šičice. : Siče. . Slav. Stupnik. . Kaniža. . Trnjani. . Đakovo. . Beketinci. . Babina Greda. . Gradište. . Bošnjaci. . Vinkovci. . Privlaka. . Otok. . Komletinci. . Slakovci. . Nijemci. . Batrovci. . Lipovac. . Morović. . Martinci. . Kobiljak. . Semeljci. Gjurgjevac. v. — Mart. 11. Schwankung größer, Mittel später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. (10) R. — 45 dana — Tage. II. (76) R. III. (35) R. — 57 — bl 92 2 2 79 S. v. — Mart. 24. S. ©. — Mart 2: S. v. — Mart. 9. = Kao kod pređašnje vrsti tako i kod ove pokazuje zapadno visočje veliko zakašnjenje; ostala dva pod- ručja ne pokazuju razlike kao ni lani; uzrok leži možda u tome, da je dolazak selica tipa Motacilla, kamo se ova vrst za sada ubraja, na istoku kasan. Iz istih razloga, koje sam naveo kod pređašnje vr- sti, ne mogu se ali ni kod ove još izvesti stalni zaključci. I 17 Wie bei der vorigen Art so zeigt auch bei dieser das westliche Hochland große Verspätung; die übrigen zwei Gebiete zeigen keinen Unterschied wie auch im Vorjahre; der Grund liegt ‘vielleicht darin, dab die Ankunft der Zugvögel des Motacilla-Typus, wohin man vor- läufig diese Art zählt, im Osten spät ist. Aus denselben Gründen, welche ich bei der vorigen Art er- wähnt habe, kann man aber auch bei dieser noch keine bestimmten Schlüsse ziehen. III 5—9 10—14 15—19 20—24 25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 1 3 Gi 8 17 8 19 15 12 IV. 22—26 27—31 1—5 6—10 13 11 Kulminacija je za jednu pen- tadu kasnija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7639 mm, maksimalna temperatura 12°, minimalna 47%; oborine jake, vjet- rovi SE, kalma vrlo mnogo. De- presija leži na NW, kasnije u sred- njoj Evropi, maksimum tlaka na SW i SE; vrijeme je blago. Prije kulminacije je tlak većinom i tem- peratura niža, oborine jake, vjet- rovi S, N i E, kalma manje; poslije kulmunicije jesu tlak i temperatura niži, oborine jake, vjet- rovi Si E, kalma mnogo. 3 5 Die Kulmination ist um eine Pentade später als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 763:9 mm, die maximale Temperatur 12°, die minimale 47°; Niederschlag stark, Wind SE, Kal- men sehr viel. Depressionen lagern im NW, später in Mitteleuropa, das Maximum im SW und SE; das Wetter ist mild. Vor der Kulmi- nation ist der Druck meist und auch die Temperatur niedriger, Niederschlag stark, Wind S, Nund E, Kalmen weniger; nach der Kul- mination sind Druck und Tempe- ratur niedriger, Niederschlag stark, Wind S und E, Kalmen viel. 4. ——> Turtur turtur (Linn.), grlica divlja, Turteltaube. I. XLIVa. Apr. XLV. 19. Brezovo Polje. » 24. Alan. Mart. 9. Radojčica. Mai 1. Duga Resa. II. Apr. 23. Radovica. » 15. Gor. Sjeničak. » 25. Vrgin Most. Apr. 6. Brubno. » 28. Kozarac. Mai 5. Staro selo. Apr. 23. Dol. Trstenica. Mai 6. Gredani. Apr. 18. Oblaj. » 24 Hajtić. 2 15 2 7) Mai Apr. Mart. Apr. Apr. . Glina. . Jame. . Farkasic. . Zirovac. 20. Klasnić. . Nebojan. . Gvozdansko. . Lušćani. . Majdan. . Mali Gradac. . Ljeskovac. . Veliki Gradac. : Pecki. . Dolčani. . Mačkovo selo. . Kraljevčani. . Kosna. . Golubovac. . Umetic. . Babina Rijeka. . Brđani. . Međurić. . Jamarica. . Paklenica. 3. Kričke. SIRET: . Čapreginci. . Rogolje. . Gor. Bogičevci . Ratkovac. . Gorice. . Mašić. . Kovačevac. . Nova Gradiška. . Tisovac. . Gunjavci. . Adžamovci. . Godinjak. . Vrbova. . Laze. . Gor. Lipovac. . Davor. . Odvorci. 1. Dolnja Vrba. 2. Sibinj. . Klokočevik. . Bračevci. XLVa. . Potnjani. . Vrdnik. « Irig. 2. Javor. . Stojdraga. . Jamnica. . Zagreb. . Bešlinac. . Cugovac. . Zvonik. . Okešinec. . Tučenik. . Cerina. . Srpska Kapela. . Hagen]. . Brezovljani. . Sv. Ivan Žabno. . Vrtljinska. . Ivančani. . Suhaja. . Komuševec. . Cepidlak. . Bojana. . Miklouš. . Raic. . Samarica. . Gudovac. . Podgorci. . Babinec. 20. . Kolarevo selo. 16. . Bršljanica. . Popovac. . Selište. . Vukovje. . Kapelica. . Kaniska Iva. . Pašijan. . Ciglenica. . Garešnica. . Rača, . Ravnes. . Hercegovac. . Vel. Grdevac. . Vel. Pisanica. . Bedenička. | Berek. Bjelovar. XLVI. ” Mart. Apr. III. XLIVa. 50. 17. 10. 14. . Carov Dar. . Sokolovac. . Peteranec. . Jabučeta. . Rajevo selo. . Šašinci. . Podgajci. . Vitojevci. . Soljani. . Gunja. . Račinovci. GG: 37 . Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovci. 27. Kupinovo. . Bumbekovača. . Crkveni Bok. . Dubica. . Krapje. . Vel. Zdenci. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Otrovanec. . Pitomača. . Trnava. . Jasenaš. . Krapina. . Kapela. Križevci. Gjurgjic. Osijek. Vojakovac. R. — 45 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Mai Apr. XLVa. Apr. XLVI. . Jasenovae. . Jablanac. . Novi Varos. . Visoka Greda. . Mačkovac. . Dolina. . Vrbje. . Siče. . Trnjani. . Dakovo. . Vel. Kopanica. 14. Viškovci. . Beketinci. 24. Babina Greda. . Prkovci. 25. Cerna. . Zupanja. 27. Vinkovei. . Privlaka. + Otok. . Komletinci. . Slakovci. . Nijemci. . Lipovac. . Adaševci. . Indjija. . Belegiš. 2. Selnica. . Kobiljak. . Valpovo. . Gola. . Gjurgjevac. . Storgina Greda: . Sesvete podrav. S. v. — Apr. 20. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: H.G) R. — 87 dana — Tage NI(4 9.41 7) N Sada već treće godine ne opaža se kod selidbe grlice -hipso- metrijski utjecaj, što bi očito govo- S. v. — Apr. 20. S. v. — Apr. 20. Jetzt schon das dritte Jahr ist beim Zuge der Turteltaube kein hypsometrischer Einfluß ersichtlich * 20 rilo proti mijenju, da bi i kod nas pripadala tipu Hirundo. Dalnja točna motrenja pokazati će nam, kojemu tipu da ju pribrojimo. 171. RA was gegen die Meinung sprechen würde, daß er auch bei uns dem | Hirundotypus angehòre. Weitere genaue Beobachtungen werden uns zeigen, welchem Typus er einge- reiht werden soll. V. 229-926 27—31 1-5 6—10 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 3 3 3 8 18 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7555 mm, maksimalna temperatura 13:6", minimalna 549%; oborine prilične, vjetrovi N i S, kalma vrlo mnogo. Depresije leže na E i NW, maksima na SW i NE; vrijeme je promjen- ljivo. Prije kulminacije je tlak a većinom i temperatura viša, obo- rine jake, vjetrovi N, E i S, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i temperatura viši, oborine slabe, vjetrovi N, S i W, kalma vrlo mnogo. 39 57 18 10 1 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 755°5 mm, die maximale Temperatur 136%, die minimale 54°; Niederschlag ziemlich, Wind N und S, Kalmen sehr viel. De- pressionen lagern im E und NW, Maxima im SW und NE; das Wetter ist veränderlich. Vor der Kulmination ist der Druck und meist auch die Temperatur höher, Niederschlag stark, Wind N, E und S, Kalmen viel, nach der Kulmi- nation sind Druck und Tempera- tur höher, Niederschlag schwach, Wind N, S und W, Kalmen sehr viel. | 5. > Crex crex (Linn.), hariš prepeličar, Wachtelkönig. 33, XLV. Apr. XLVa. Mai 10. Komuševec. ; 3. Cepidlak. Apr. 27. Kaniška Iva. R. — 14 dana — Tage Razmak manji, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. 27. Dolnja Vrba. ILE: DEV Ape, Mai 3. Vitojevci. 27. Vinkovci. Mai 8. Slakovci. XLVI. Apr. 30. Gjurgjevac. S. Bel Mai M Schwankung kleiner, Mittel | später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (5) R. — 14 dana — Tage LIL (9) R. a2 " Ni ove godine se ne opaza hipsometrijski utjecaj, Sto moZda ima i svoj uzrok u premalenom broju podataka. S. v. — Mat-2. S. 0; Ma Auch heuer ist kein hypso- metrischer Einfluß ersichtlich, was vielleicht seinen Grund in der allzu kleinen Datenanzahl hat. 21 6. -— Porzana porzana (Linn.), pjetlié Sareni, Tüpfelsumpfhuhn. I: XLV. Apr. 10. Rijeka. 7. —— Gallinula chloropus (Linn), zelen-noga mlakuša, grünfüßiges Teichhuhn. II. XLIVa. Apr. 9. Vitojevci. XLV. Mai Kao uzrok kasnog podatka iz Vinkovaca navada prof. Ma- rek opstojnost, da je vodostaj ri- jeke Bosut u proljece uvijek jako velik; zelen-noga se pojavi istom onda, kada je voda opala te šaš i trska porasla. 9. Vinkovci. Als Grund des spiten Da- tums aus Vinkovci führt Prof. Marek den sehr hohen Wasser- stand des Bosutflusses im Früh- jahre an; das Teichhuhn erscheint erst dann, wenn das Wasser ge- fallen ist und Rohr und Schilf ge- wachsen sind. 8. -&- Fulica atra Linn., liska crna, Blibhuhn. HI. XLV. Mart. 13. Jamarica. prot Ei Maše. » 17. Kovačevac. 17. Adžamovci. Mai 4. Davor. XLVI. Apr. 30. Peteranec. HI. XLIVa. Mart. 26. Rajevo selo. 15. Podgajci. 10. Vitojevci. 11. Strošinci. R. — 35 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Febr. 27. Kupinovo. XLV. Mart. 13. Viskovci. » 14. Beketinci. 2. Zupanja. = T.. Otok. Apr. 13. Komletinci. Mart. 7. Slakovci. ;; - J0..Bipovae: KL Vasilije (20 Belnica: XLVI. Febr. 20. Gola. S. Vs 7 Mart. EI Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (4) R. — 4 dana — Tage IH. (13) R. — 35 «@,, si Hipsometrijski se utjecaj ove godine posve dobro opaza. IT. BEY: Ne — Mart. 16. S. v. — Mart. 10. Der hypsometrische EinfluB ist heuer ganz gut zu sehen. 20—24 25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 22—26 1 1 i 4 U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7584 mm, maksimalna tem- peratura 10% minimalna 1:99; obo- rine neznatne, vjetrovi N i E, kalma vrlo mnogo. Depresija leži na E, 5 4 1 In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7584 mm, die maximale Temperatur 10°, die mi- nimale 1'9; Niederschlag unbe- deutend, Wind N und E, Kalmen 919) u maksimum na N; vrijeme je pro- sehr viel. Die Depression lagert mjenljivo, hladno. Prije kulmina- im E, das Maximum im N; das cije je tlak a i temperatura nješto Wetter ist veränderlich, kalt. Vor viša, oborine jače, vjetrovi S i W, der Kulmination ist der Druck kalma mnogo; poslije kulminacije und auch die Temperatur etwas jesu tlak i temperatura visi, obo- höher, Niederschlag stärker, Wind rine jake, vjetrovi S i E, kalma S und W, Kalmen viel; nach der manje. Kulmination sind Druck und Tem- peratur höher, Niederschlag stark, Wind S und E, Kalmen weniger. 9. —— Lophaethyia cristata (Linn.), pondurka velika, HaubensteiBfuB. .IL XLVa. Febr. 27. Garešnica. 10. -— Sterna fluviatilis Naum., čigra crnoglava, Flußseeschwalbe. III. XLIVa. Mart. 7. Rajevo selo. 11. -5- Larus ridibundus Linn., galeb obični, Lachmöwe. JI: XLV. Mart. 2. Gređani. 12. -— Larus fuscus Linn. galeb smeđi, Heringsmöwe. È XLV. Apr. 10. Rijeka. 13. -— Vanellus vanellus (Linn.), vivak obični, Kiebitz. II. XLV. Mai. 23. Klasnić. Mart. 5. Klještevica. Febr. 22. Lipovljani. Febr. 22. Hrtkovci. Mart. 6. Paklenica. n 19. Platićevo: Apr. 25. Davor. » 18. Grabovci. XLVa. Mart. 16. Lasinja. » 15. Buđanovci. Apr. 11. Zagreb. Mart. 3. Kupinovo. Febr. 21. Okešinec. „5. Bosut. » 18. Čazma. XLV. Apr. 17. Crkveni Bok. Ma 8. Kolarevo selo. i Mart. 7. Novi Varos. Mart. 8. Garešnica. Febr. 20. Madkovac. » 31 Veliki Grđevac. Mart. 2. Poganovci. Febr. 20. Pitomača. m 2. Vel. Kopanica. Mart. 17. Trnava. » 12. Beketinci. JM ALIVa sa, 4. Rajevo selo. » 16. Babina Greda. , 20. Šašinci. u 8. Prkovci. Febr. 21. Podgajci. n 26. Cerna. » 19. Vitojevci. Febr. 24. Županja. = 7. Drenovci. n 28. Bošnjaci. n 26. Soljani. Mart. 6. Vinkovci. „28. Gunja. Febr. 21. Privlaka. n “TT Vrbanja. » ‘29: Otok. n 24. Račinovci. Apr. 24. Komletinci. n 28. Strošinci. Febr. 29. Slakovci. SL 28. Grk. ». 18H 010 Febr. 22. Nijemci. s. 18. Poderade n 19. Abševci. Mart. 8. Ilinci. Febr. 23. Batrovci. n 22. Lipovac. Mart. 11. Morović. R. — 34 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Febr. 25. Adaševci. Mart. 5. Kuzmin. Febr. 24. Martinci. AL Va 6 1. Semeljci. XLVI. Mart. 30. Gola. m 28. Gjurgjevac. i 5 4. Storgina Greda S. Vs. = Febr. 28. Sckwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. ( 8) R. — 28 dana — Tage III. (42) R. — 34 N 7) I ove godine je hipsometrij- ski utjecaj jasan, po čem bi mogli selidbu vivka kod nas ubrajati u tip Hirundo, što nam moraju ali tekar potvrditi dalnja motrenja. PE II. S. ©. = Mart: 2. Se SH: 26. Auch heuer ist der hypso- metrische Einfluß klar, wonach wir den Kiebitz-Zug bei uns zum Hirundotypus zählen könnten, was uns aber erst weitere Beobachtun- gen bestätigen müssen. 15—19 20—24 25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 9 15 6 Kulminacija je za dvije pen- tade ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7584 mm, maksimalna temperatura 11‘1°, minimalna 8:39; oborine priliéne, vjetrovi E, Si W, kalma mnogo. Depresija leži na NW, maksima na NE iSW ; vrijeme je promjenljivo. Prije kulminacije je tlak viši, tem- peratura niža, oborine jake, vjetrovi N i E, kalma mnogo; poslije kul- minacije jesu tlak i temperatura većinom niži, oborine slabije, vjet- rovi N i S, kalma mnogo. D 3 2 Die Kulmination ist um zwei Pentaden früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7584 mm, die maxi- male Temperatur 11:10, die mini- male 3'3°; Niederschlag ziemlich, Wind E, S und W, Kalmen viel. Die Depression lagert im NW, Maxima im NE und SW; das Wetter ist veränderlich. Vor der Kulmi- nation ist der Druck höher die Temperatur niedriger, Niederschlag stark, Wind N und E, Kalmen viel; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur meist niedriger, Niederschlag schwächer, Wind N und S, Kalmen viel. 14. -— Aegialitis dubia (Scop.), blatarić mali, Flußregenpfeifer. II. XLVa. Mart. 31. Zagreb. 15. +-)> Numenius arquata (Linn.), pozvizdač veliki, großer Brachvogel. I XLV. Apr. 5. Rijeka. 16. -|> Helodromas ochropus (Linn.), prutka pjegava, Wald- wasserläufer. II. . XLVa. Apr. 11. Zagreb. 17. > Tringeides hypoleucus (Linn.), prutka mala, Flußuferläufer. I. XLVa. Mart. 31. Zagreb. III. XLIVa. XLV. 2 ” 5. Rajevo selo. 30. R. — 26 dana — Tage. Vinkovei. a S. V == Mart. 22; 18. - > Gallinago major (Gm.), kozica velika, große Sumpfschnepfe. II. XLVa. Apr. 11. Zagreb. 19. -9- Gallinago gallinago (Linn.), kozica prava, Bekassine. IIS AV, III. XLIVa. 20. ua I; XLIV. XLIVa. TIV: XLVa. IE XLV. Apr. 18. Davor. Febr. 20. Graboveci. Scolopax rusticula Linn. šljuka šumska. Mart. Mai 7) iki Febr. Mai Mart. Febr. . Divoselo. . Počitelj. . Medak. . Jablanac. . Cesarica. . Smiljan. . Rijeka. . Alan. Kama: Put. . Musulinski Potok. . Ogulin. . Cabar. . Vranovina. . Gredani. . Gvozdansko. . Ljeskovac. . Pecki. . Kosna. . Golubovac. . Umetic. . Lipovljani. . Meduric. . Jamarica. . Paklenica. . Kricke. XLV. a1. . Gor. Bogičevci. . Ratkovac. . Gorice. . Mašić. . Kovačevac. . Nova Gradiska. . Tisovac. . Gunjavci. . Adžamovci. . Godinjak. . Vrbova. . Gor. Lipovac. . Dolnja Vrba. . Trnava. . Bračevci. . Ilok. . Vrdnik. . Irig. . Grgeteg. . Lasinja. . Jamnica, . Zagreb. . Marča. . Šumećani. . Cugovac. Waldschnepfe. Cage. Zvonik. Okešinec. Srpska Kapela. . Hagenj. . Brezovljani. . Sv. Ivan Žabno. Vukšinec. . Vrtljinska. . Ivančani. Suhaja. Grabovnica. . Cepidlak. . Raić. . Kraljevac. . Laminac. . Gudovac. . Berek. . Kolarevo selo. . Bjelovar. . Bršljanica. . Selište. . Stari Pavljani. . Vukovje. . Kapelica. . Ciglenica. . Rača. . Ravneš. . Hercegovac. . Vel. Grđevac. . Veliki Zdenci. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Pitomača. . Topolovica. . Rastovac. . Trnava. . Špišić-Buko- vica. . Lončarica. DA, ” 23. uda Pa È Jasenaš. Krapina. Kapela. Križevci. R. — 78 dana — Tage. III. XLIVa. XLV. XLVa. XLVI. Mart. n 2 Febr. Mart. Apr. Mart. 1 Febr. Mart. N ” Febr. mH 9. 10. 25 . Glogovnica. . Apatovac. . Gjurgjic. . Osijek. . Peteranec. . Jabučeta. . Novigrad. . Vitojevci. . Vrbanja. . Franjina Ko- liba. Grk. . Kljestevica. . Hrtkovei. . Platićevo. 27. 11. 6. Grabovei. | Bumbekovača. Kraljeva Ve- lika. Novi Varoš. Visoka Greda. | -9- Sičice. Mart. bi Febr. Mart. 6. . Poganovci. . Đakovo. . Viškovci. . Babina Greda. . Prkovci. . Cerna. . Gradište. . Bošnjaci. : Vinkovci. . Otok. . Slakovci. . Orolik. Trnjani. Nijemci. . Podgrađe. . Abševci. . Lipovac. . Morović. . Valpovo. . Gjurgjevac. . Storgina Greda. . Ferdinandovac. . Sesvete podr. Mart. 14. 26 Razmak veci, srednje vrijeme ranije od lanjskog. Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. (10) R. — 75 dana — Tage II. (89) R. — 51 III. (33) R. — 36 7) 7) 7) ” Hipsometrijski utjecaj je i ove godine opet posve jasno izra- žen, tako da se čini, kao da selidba šljuke pripada tipu Hirundo, kamo ju ali ne možemo ubrajati, jer se njezini podaci ne odnose na nase- ljenje već na prolaz. II. Im S. v. — Aprl. 13. S. €. — Mart: 12: S. v. — Mart. 9. Der hypsometrische Einfluß ist auch heuer wieder ganz klar ausgeprägt, so dab der Schnepfen- zug dem Hirundotypus anzugehö- ren scheint, wohin wir ihn aber nicht einreihen können, weil sich seine Daten nicht auf Besiedelung sondern auf Durchzug beziehen. 20—24 25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 22—26 27—31 2 14 3l 33 IV: 14 13 6 5 V 1-5 6—10 11-15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 2 3 2 1 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. Meteoro- loški odnošaji slažu se s navede- nima kod vrsti Columba pa- lumbus. n 2 1 2 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. Die meteorologischen Verhältnisse stimmen mit den bei Columba palumbus angeführten überein. 21. > 0edicnemus oedicnemus (Linn.), ćukavica kulik, Triel. II. XLVa. Apr. 13. Zagreb. 22. -|> Otis tarda Linn., droplja velika, große Trappe. III. XLIVa. Apr. 7. Bečmen. 23. - —> Grus grus (Linn.), ždral sivi, Kranich. I. XLIVa. Febr. 16. Jablanac. XLV. „26. Musulinski Potok. 17; „ 15. Čemernica. R. — 35 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. I. Mart. 7. Vel. Kopanica. Febr. 27. Bošnjaci. Mart. 21. Voganj. S. Ve 2 Febr. 28. Schwankung. kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. 24. > Plegadis falcinellus (Linn.), ražanj blistavi, braunerSichler. HI. XLIVa. Apr. 6. Vitojevei. „ 14. Kupinovo. L II. 25. > Platalea lencorodia (Linn.), žličarka bijela, Löffelreiher. III. XLIVa. Mart. 17. Kupinovo. 2 FE Bečmen. 26. + Ciconia ciconia (Linn.), roda bijela, weißer Storch. XLIVa. Mart. XLV, Apr. Mart. Apr. Febr. Mart. 10. 20. 31. 29. . Kozarac. . Staro selo. . Vranovina. . Oblaj. . Hajtić. . Glina. . Mali Gradac. . Pecki. . Zrin). . Piljenice. . Lipovljani. . Međurić. . Jamarica. . Paklenica. . Gorice. . Nova Gradiska. . Tisovac. . Gunjavci. . Godinjak. . Vrbova. . Nova Kapela. . Laze. 22. Vlasko Polje. Stajnica. Brubno. Kirin. Oriovac. 29. Davor. . Dolnja Vrba. . Vranovci. . Sibinj. 7. Klokočevik. . Trnava. . Potnjani. . Ilok. . Molovin. 20. Mandelos. . Beočin. . Divos. . Stejanovei. . Vizić. . Vrdnik. XLVa. XLVI. ibi III. XLIVa. Mart. Mart. Apr. 2 2 Mart. Apr. 1 Mart. : Apr. Mat Mart. 1 Apr. Mart. 2 7) 7) Apr. 79 Mart. Apr. 29. 28. 29; 24. LE; . Beslinac. . Okešinec. . Pobjenik. . Čazma. . Vrtljinska. . Suhaja. . Komuševec. . Sišćani. . Cepidlak. . Bojana. Raić. . Samarica. . Bršljanica. . Obrovnica. . Vel. Trojstvo. . Rača. . Ravneš. . Hercegovac. . Vel. Zdenci. . Orlovac. . Otrovanec. . Pitomača. . Trnava. . Jasena$, . Hlebine. Čortanovci. Maradik. Lasinja. Dugoselo. Ivanić Kloštar. Rajevo selo. . Šašinci. . Podgajci. . Vitojevci. . Drenovci. . Soljani. . Gunja. . Vrbanja. . Račinovci. . Strošinci. . Franjina Ko- liba. NO) QO XLV. Re 10: Apr. 9. Mart. 31. . Grk. . Klještevica. . Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovei. . Buđanovci. Kraljevei. . Brestač. . Dobrinci. . Kupinovo. . Vojka. ; Bosut. . Bečmen. . Bumbekovača. . Lonja. . Zivaja. . Crkveni Bok. . Puska. . Dubica. . Krapje. . Kraljeva Velika. . Jasenovac. . Mlaka. . Jablanac. . Novi Varoš. . Visoka Greda. . Mačkovac. 2. Dolina. . Sičice. . Vrbje. . Siče. . Slav. Stupnik. . Kaniža. . Klakar. . Trnjani. . Poganovci. Đakovo. Vel. Kopanica. Viškovci. Beketinci. DL 61 dan — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. XLVa. XLVI. Apr. 11 ” S. v. . Babina Greda. . Prkovci. . Cerna. . Zupanja. Gradiste. . Bošnjaci. . Vinkovci. . Privlaka. Nuštar. . Otok. Komletinci. . Slakovci. . Orolik. . Nijemci. . Podgrađe. . Spačva. . Abševci. . Adaševci. . Ilinci. . Batrovci. . Lipovac. . Morović. . Mohovo. . Kuzmin. . Šarengrad. . Erdevik. . Bingula. . Martinci. . Voganj. . Susek. . Indjija. . Novi Karlovci. . Belegiš. . Surduk. . Kobiljak. . Harkanovei. . Valpovo. . Semeljci. . Gola. . Gjurgjevac. . Storgina Greda, Mart. 28. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. 29 Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (66) R. — 54 dana — Tage III. (88) R.- 4 „ > Hipsometrijski utjecaj je posve jasan. Da je ovdje u prvom redu posljedica karakteristične ose- bine selidbe tipa Ciconia, kako sam ga lani razložio, pokazuju nam već i kasni podaci iz zapadnijih krajeva naše nizine. gr HE ND. V. — Apr. = Sv. = Mari 25: Der hypsometrische Einflu8 ist ganz klar. Daß er hier in er- ster Linie eine Folge der charak- teristischen Eigentümlichkeit des Ciconiatypus ist, wie ich ihn vo- riges Jahr erläutert habe, zeigen uns schon auch die späten Daten aus den westlicheren Gegenden unseres Tieflandes. 25—1 2—6 7-11 12—16 17—21 22-26 27—31 4 3 7 6 IV. 1—5 6—10 11—15 der 515 6 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7693 mm, maksimalna temperatura 10:50, minimalna 2:99; oborina nema, vje- tar N, kalma izvanredno mnogo. Depresija leži na NW, maksima na E i SW; vrijeme je vedro, blago. Prije kulminacije je tlak a i tem- peratura većinom niža, oborine pri- lične, vjetrovi Ni E, kalma mnogo; poslije kulminacije je tlak niži, tem- peratura viša, oborine jake, vjet- rovi N i S, kalma mnogo. 18 30 36 16—20 21—25 26—30 5 3 2 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7693 mm, die maximale Temperatur 105°, die minimale 2:99; Niederschlag keiner, Wind N, Kalmen außergewöhnlich viel. Die Depression lagert im NW, Maxima im E und SW; das Wetter ist klar, mild. Vor der Kulmination ist der Druck und auch die Temperatur meist niedriger, Niederschlag ziem- lich, Wind N und E, Kalmen viel; nach der Kulmination ist der Druck niedriger, die Temperatur höher, Niederschlag stark, Wind N und S, Kalmen viel. 27. > Ciconia nigra Linn., roda crna, schwarzer Storch. I. XLV. Mai 3. Klasnić. Mart. 31. Jamarica. Apr. 1. Paklenica. 2 5. Stari Grabovac. ; 6. Raic. 2. Gorice. z 7. Nova Gradiška. Mart. 30. Davor. Apr. 12. Bračevci. XLVa. Apr. 10. Pobjenik. È 8. Cazma. Mai 4. Bjelovar. Apr. 18. Trnava. XLVI... , 20. Novigrad. IIL XLIVa. ,„ 15. Rajevo selo. + 8. Podgajci. » 11. Vitojevci. Mart. 24. Drenovci. 30 Apr. 3. Soljani. Mart. 25. Vrbanja. „ 80. Račinovci. » 18. Strošinci. Apr. 27. Grk. Mai 4. Klještevica. Apr. 6. Hrtkovci. Mart. 13. Platicevo. XLV. Apr. 10. Zivaja. s. da mErapje: » 3. Kraljeva Velika. » 13. Jasenovac. s 6. Mačkovac. Mart. 20. Sičice. Apr. 25. Siče. Mart. 29. Klakar. R. — 54 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme jednako lanjskomu, Apr. 3. Đakovo. » 16. Beketinci. Mart. 28. Babina Greda. Apr. 24. Prkovci. „ 13. Zupanja. » 10. Bošnjaci. Mart. 23. Otok. » 21. Komletinci. Apr. 9. Slakovci. Mart. 26. Nijemci. » 30. Spaćva. = 4. Ilinci. n 80. Batrovci. » 27. Lipovac. „ 31. Morović. » 90. Adasevci. 80. Martinci. 5. V. — Apr. 4. Schwankung kleiner, Mittel das gleiche wie im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (14) R. — 21 dan — Tage. III. (36) R. — 54 Hipometrijski je utjecaj i ove godine posve jasan. Dosta maleni broj vrlo raznovrsnih podataka ali još uvijek ne dopušta stvaranje kakovih zaključaka a prema tomu ni uvrštenje u koji selidbeni tip. III. 2—6 7—11 12—16 1 — 1 IV. 1—5 6—10 11—15 6 10 6 Kulminacija je za jednu pen- tadu kasnija od lanjske. Meteoro- loški odnošaji slažu se sa navede- nima kod pređašnje vrsti. S. v. — Apr. 8. S. u. — Apr. 3: Der hypsometrische Einflub ist auch heuer ganz klar. Die ziemlich kleine Anzahl sehr ver- schiedenartiger Daten erlaubt aber noch immer keine Schlüsse und daher auch keine Einreihung in irgend einen Zugstypus. 17—21 22—26 27—31 3 4 Di 16—20 21—25 26 —30 3 2 1 Die Kulmination ist um eine Pentade später als im Vorjahre. Die meteorologischen Daten stimmen mit den bei der vorhergehenden Art angeführten überein. 31 28. > Pyrrherodias purpurea (Linn.), čaplja danguba, Purpurreiher. III. XLIVa. Apr. 27. Vitojevci. 21 10. Kupinovo. R. — 37 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. I. XLIVa. Mart. XLV. Apr. II. ” Apr. Mart. XLVa. Mart. m G= Fo Eo oe 00 a . Senj. Bič: . Radovica. . Gor. Sjeničak. . Vrgin Most. . Dol. Trstenica. . Gredani. . Oblaj. . Glina. . Jame. . Farkašić. . Zirovac. . Klasnic. . Nebojan. . Gvozdansko. . Lušćani. . Ljeskovac. . Novo selisce. . Pecki. . Dolčani. . Mačkovo selo. . Kosna. . Umetic. . Lipovljani. . Paklenica. Vrbova. . Davor. . Dolnja Vrba. . Potnjani. 4. Ilok. . Zagreb. . Okešinec. . Cazma. . Ivančani. . Grabovnica. . Laminac. . Gudovac. . Podgaric. . Kolarevo selo. XLV. Mart. 21. Otok. KEVI. III. XLIVa. X LV. Apr. 23. Slakovci. S. Uke == Apr. 13. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. 29. —O- Ardea cinerea Linn., čaplja siva, Fischreiher. Mai 9. Mart. 20. Apr.’ 10 a 7 ” 23 Mart. 31 el: ai, 2) ll Apr ti ‘ Mart. 16 A ADF. 442 Mart. 19 Apr. 12 N 25 Mart. 13 OS 7) 8 OR di 7 Febr. 24 Mart. 7 7) 24 Febr. 29 Mart. 5 Jan. 28 Mart. 5 7) 15 27 4 Apr. 10 Mart. 19 Febr. 28 Mart. 5 Apr. 4 Febr. 20 -— Mart. 20. Bjelovar. Sredska. . Kaniška Iva. . Ciglenica. . Rača. . Ravneš. . Vel. Grđevac. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Rastovac. . Kebel. . Gjurgjić. . Carov Dar. . Javorovac. . Novigrad. . Rajevo selo. . Šašinci. . Podgajci. . Drenovci. . Soljani. . Gunja. . Vrbanja. . Vitojevci. . Račinovci. . Franjina Ko- liba. ATE: GETE . Klještevica. . Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovei. . Kupinovo. . Bosut. , Dubica. . Krapje. Sticice. Kaniža. VI ì Mart. 11. Klakar. „ 21. Đakovo. . Viškovci. . Beketinci. Mart. 16. 16, Prkovci. : 4. Županja. 4 16. Bošnjaci. ; 5. Vinkovci. i 2211,30tok. „20. Komletinci. „20. Slakovci. + 20. :Brolik. n 21. Nijemci. R. — 68 dana — Tage. Razmak veci, srednje vrijeme ranije od lanjskog. 20. Vel. Kopanica. Babina Greda. . Podgrade. . Spacva. . AbSevci. » 12. Adaševci. Febr. 29. Dinci. Mart. 5. Batrovci. "i 9. Lipovac. 5. Morović. Apr. 5. Kuzmin. Mart. 9. Martinci. Mai 18. Belegis. XLVa. Mart. 15. Selnica. Apr 7. Semeljci. XLVI. Mart. 23. StorginaGreda. S. v. — Mart. 22. Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. + Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (51) R. — 55 dana — Tage. III. (48) R. — 50 79 2) Hipsometrijski je utjecaj i ove godine opet jako jasno izražen, što potvrđuje pripadnost ove vrsti tipu Hirundo. Veliko zakašnjenje II. područja prouzrokuju mnogi kasni travanjski podaci, koji se valjda ni ne odnose na samu se- lidbu, već na dolazak gnijezdištima ; ali se ipak ne dadu eliminirati, jer ih nije moguće točno razlučiti od čisto selidbenih podataka. LE, ILL, S. 0. Mart. 28 S. e. — Mart. dd Der hypsometrische Einfluß ist auch heuer wieder ganz klar ausgeprägt, was die Zugehörigkeit dieser Art zum Hirundotypus be- kräftigt. Die große Verspätung des II. Gebietes verursachen die vie- len späten Aprildaten, die sich wahrscheinlich auch nicht auf den Zug selbst beziehen, sondern auf die Ankunft zu den Horstplätzen; sie können aber doch nicht elimi- niert werden, weil es unmöglich ist sie genau von den reinen Zugs- daten zu unterscheiden. 15--19 20—24 25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 22—26 27—-31 1 2 4 13 12 DVI 15 20 3 4 1—5 6—10 11—15 16-20 21—25 6 ll 5 it 4 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7593 mm, maksi- malna temperatura 97% mini- malna 83"; oborine prilične, vjet- rovi E, kalma mnogo. Depresija leži na S i SW maksimum na E; vrijeme je promjenljivo. Prije kul- minacije je tlak i temperatura pro- mjenljiva, oborine dosta jake, vje- tar N, E i W, kalma mnogo; pos- lije kulminacije je tlak većinom a i temperatura viša, oborine jake, vjetrovi N i E, kalma mnogo. Die Kulmination ist um eine Pentade früher. In der Kulmi- nationspentade ist der Luftdruck 7593 mm, die maximale Tempera- tur 97°, die minimale 8:8"; Nieder- schlag ziemlich, Wind E, Kalmen viel. Die Depression lagert im S und SW, das Maximum im E; das Wetter ist veränderlich. Vor der Kulmination ist der Druck und die Temperatur veränderlich, Nieder- schlag ziemlich stark, Wind N, E und W, Kalmen viel; nach der Kulmination ist der Druck mei- stens und auch die Temperatur höher, Niederschlag stark, Wind N und E, Kalmen viel. 30. -> Herodias alba (Linn.), čaplja bijela, Silberreiher. III XLIVa. Apr. 29. Vitojevci. » 14 Kupinovo. R. — 44 dana — Tage. Razmak jednak, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. I. > I. XLIVa. Mart. 16. Udbina. II. Apr. 16. Rajevo selo. XLV. Mart. 20. Vel. Kopanica. » 16. Babina Greda. Apr. 25. Županja. S. Vale Apr. 8. Schwankung gleich, Mittel später als im Vorjahre. ycticorax nycticorax (Linn), gak kvakavac, Nachtreiher. 32. > Botaurus stellaris (Linn.), bukavac pjegavi, Rohrdommel. II. XLVa. Apr. Ur Na: | R. — 25 dana — Tage. 13. Kaniska Iva. 15. Vitojevci. Mart. 21. Kupinovo. XLV. Apr. 6. Babina Greda. S. un — Apr. 6. 33. -X> Cygnus cygnus (Linn.), labud žutokljuni, Singschwan. III. XLIVa. Jan. 27. Mitrovica. n 27. Zemun. „ 15. Lonjsko polje. 34. > Anser anser (Linn.) guska divlja, Graugans. L..- ZLV, Apr. Mart. 22. Mošunje. III. XLIVa. „ 14. Bečmen. R. — 18 dana — Tage. 1. Mrzla Vodica. S. v. — Mart. 23. 3 34 Razmak veci, srednje vrijeme kasnije od lanjskog. 35. I. XLIVa. Febr. 19. Jablanac. 218. Seri. XLV. „ . 28. Jelenje. » 22. Mrkopalj. » 11. Drežnica. 4. Jan. 27. Gor. Sjeničak. Febr. 28. Vrgin Most. sia AD; lina. XLVa. ,, 14. Cugovec. 5.448. Zvonik. n 29. Tučenik. Jan. 19. Srpska Kapela. Febr. 14. Hagen]. a ©. Brezovljani. Jan. 19. Sv.Ivan Zabno. Febr. 7. Cazma. Jan. 19. Ivančani. Febr. 3. Cepidlak. R. — 48 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Schwankung größer, Mittel später als im Vorjahre. —|> Anser fabalis (Lath.), guska ligarica, Saatgans. Mart. 2. Bolč - 6. Raić. Febr. 6. Gudovac. „ 11 Bjelovar. Jan. 21. Sredska. Mart. 6. Tomašica. 1. Bedenicka. . Gor. Kovačica. » 19. Grubišno Polje. È 9. Otrovanec. 17. Topolovica. XLVI, 21 Kapela. 28. Apatovac. » 26. Vojakovac. „ 14. Carov Dar. III. .XLV. Mart. Đakovo. Febr. 8. Vinkovei. S. v. — Febr. 16. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. (5) R. — 22 dana — Tage. ue — i Za razliku od lani je ove go- dine hipsometrijski utjecaj u ovim dvim područjima posve jasno iz- ražen, dok III. i opet pokazuje za- kašnjenje. Radi vrlo nejednoličnog raz- mještaja podataka, koji ne poka- zuje nigdje izrazite kulminacije, odustajem i ove godine od prika- zivanja selidbe po pentadama. S. v. — Febr. 19. N. s — Bebrr 35. Zum Unterschied des Vor- jahres ist heuer der hypsometrische Einfluß in diesen zwei Gebieten ganz klar ausgeprägt, während das III. wieder eine Verspätung auf- weist. Wegen der sehr ungleich- mäßigen Verteilung der Daten, welche nirgends eine ausgespro- chene Kulmination zeigt, unterlasse ich auch heuer die Aufstellung des Zuges nach Pentaden. 36. -&-+- Anas boscas (Linn.), patka divlja, Stockente. I. XLIVa. Febr. 29. Senj. Apr. 28. Zuta Lokva. XLV. „ 18. Mrzla Vodica. Mai 29. Javorje. 37: Mart. 16. Trnava. XLVa. ,„ 381. Zagreb. Febr. 16. Cugovec. 15. Srpska Kapela. ” 39 Febr. 18. Hagenj. | Febr. 7. Otrovanec. » 13. Sv.Ivan Zabno. XLVI. Mart. 17. Kapela. » 15. Ivančani. n 10. Apatovac. n 22. Bjelovar. Mai 10. Osijek. n 20. Kapelica. III. XLV. Febr. 23. Vinkovci. Mart. 17. Vel. Trojstvo. R. — 53 dana — Tage. S. v. — Febr. 26. Razmak veći, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 37. -|> Mareca penelope (Linn.), patka zviždara, Pfeifente. III. XLIVa. Febr. 20. Grabovci. 38. +|+ Dafila acuta (Linn.), patka lastarka, Spießente. II. XLVa. Apr. 11. Zagreb. 39. -%- Merganser merganser (Linn.), ronac veliki, Gänsesäger. II. XLVa. Febr. 26. Ciglenica. 40. > Phalacrocorax pygmaeus (Gm.), vranac mali, Zwergscharbe. III. XLIVa. Mart. 12. Kupinovo. 41. V Pelecanus onocrotalus Gm., gem obični, gemeiner Pelikan. M f početkom IJE ATV Jar Karlovac. \ anfangs 42. -©+ Buteo buteo (Linn.), Skanjac mišar, Mäusebussard. I. XLIVa. Mart. 4. Gospić. Mart. 2. Otrovanec. II. XLVa. Febr. 15. Zagreb. IH. XLV. Febr. 13. Vinkovci. R. — 20 dana — Tage. S. v. — Febr. 23. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 42. -X- Archibuteo lagopus (Gm.), Skanjac gaćaš, Rauhfußbussard. II. XLV. Jan. 20. Vinkovci. 43. > Milvus milvus (Linn.), lunja rđasta, Gabelweihe. II. XLVa. Mart. 6. Otrovanec. III. XLIVa. „ 28 Kupinovo. 44. > Pernis apivorus (Linn.), stršljenar šareni, Wespenbussard. II. XLV. Apr. 8. Otok. 4 8. Slakovci. 45. > Falco peregrinus Tunst., soko sivi, Wanderfalk. III. XLV. Mart. 8. Morović. 46. > Falco subbuteo Linn., soko ostriž, Baumfalk. III. XLVa. Mart. 31. Zagreb. 36 47. + Cerchneis tinnunculus (Linn.), postolka klikavka, Turmfalk. II. XLVa. Apr. XLV. Mart. 20. Vinkovci. ELL, u. Zagreb. 48. + Erythropus vespertinus (Linn.), postolka crvenonoga, Rot- fubfalk. I. +XLVa; Apr. LI, Zagreb. 49. + Coracias garrulus (Linn.), smrdovrana sinja, Blaurake. I. XLV. Mai IT. È XLVa.- <> INT, Im. xLiva i, bb) Mai Apr. 4. 17, 20. 15. 15. IT. 29. 16. 2. 18. 15. 30. 14. . Tučenik. . Srpska Kapela. . Komuševec. . Grabovnica. . Cepidlak. . Prgomelje. . Bjelovar. . Kapelica. . Kaniška Iva. . Ciglenica. . Hercegovac. . Vel. Grđevac. . Vel. Zdenci. . Orlovac. . Vojakovac. . Rajevo selo. . Podgajci. . Vitojevci. 15. Alan. Dol. Trstenica. Jame. Farkašić. Nebojan. Lušćani. Umetic. Paklenica. Adžamovci. Nova Kapela. Trnava. Lasinja. Fuka. Soljani. R. — 37 dana — Tage. Razmak jednak, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Apr. Mo. si ii nečem vil Upupa epops Linn., pupavac grebeded, Wiedehopf. I. XLIVa. Apr. 14. Senj. Mai 10. Pejakusa. II. XLV. Apr. 20. Severin. n 22. Gor. Sjeničak. n 10. Vrgin Most. a; 5. Dol. Trstenica. n 28. Oblaj. Mart. 13. Glina. n 24. Jame. Apr. 11. Farkašić. Mart. 15. Klasnić. Apr. 5. Nebojan. si 6. Lušćani. 2 4. Novo selisce, » 26. Mačkovo selo. „ 10. Golubovac. » 14. Umetić. Apr. 11. Meduric. n 10. Paklenica. n 24. Gor. Bogičevci. M 6. Ratkovac. „ 14. Mašić. n 14 Kovačevac. È 6. Tisovac. n 18. Gunjavci. „ 14. Adžamovci. ie 6. Godinjak. » 25. Gor. Lipovac. "i 9. Odvorci. N 9. Sibinj. = 2. Trnava. Mart. 18. Molovin. Apr. 24. Grgeteg. XLVa. „ 11. Zagreb. 38 2 Mart. Apr. Mart. Apr: 2) Mart. Apr. Mart. Apr. ” ” Mart. Apr. Mart. Apr. ” Mart. Apr. 2) Mart. Apr. 2 Mart. . Preseka. . Ivanić Kloštar. . Šumećani. . Cugovec. . Zvonik. . Fuka. . Hagenj. . Brezovljani. . Čazma. . Vrtljinska. Ivančani. . Suhaja. . Komuševec. . Grabovnica. . Cepidlak. . Bojana. . Miklouš. . Raić. . Laminac. . Samarica. . Gudovac. . Podgorci. . Babinec. . Berek. . Kolarevo selo. . Bjelovar. . Bršljanica. . Popovac. . Seliste. . Vukovje. . Kapelica. . Kaniska Iva. . Ciglenica. . Trnovitica. . Garešnica. . Rača. . Ravneš. . Vel. Grdevac. . Vel. Pisanica. . Vel. Zdenci. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Otrovanec. . Rastovac. 4. Trnava. XLVI. II. XLIVa. XLV. 9 R. — 43 dana — Tage. Apr. 19. Krapina. Mart. 24. Kapela. Apr. 9. Apatovac. Mart. 23. Gjurgjić. Apr. 11. Osijek. n 18. Cr dae Mart. 23. Sv. Petar Čvrstec. » 12. Sokolovac. Apr. 8. Jagnjedovac. n 1. Peteranee. 5 1. Novigrad. pi 8. Podgajci. n 20. Vitojevci. » 10. Soljani: Mart. 80. Vrbanja. „ 29 e Apr. 14. Hrtkovei. „ . 17. Grabovei. » 20. Kupinovo. 1 6. Bosut. n 18. Novi Varoš. z 6. Mačkovac. » 16. Dolina. M 4. Sičice. M dba: Mai 2. Siče. Apr. 6. Trnjani. Mart. 31. Dakovo. È 8. Vel. Kopanica. Apr.. 80. Viskovei. ši 4. Beketinci. » 16. Prkower Mart. 8. Cerna. Apr. 27. Vinkovci. 5 9. Otok. È 9. Slakovci. „ 19. Nijemce: » 15. Lipovac. 7 8. Kuzmin. Mai 6. Indjija. Apr. 7. Valpovo. n. 16. Goa n 29. Gjurgjevac. n 12. Storgina Greda. n 12. Ferdinandovac. » 15. Sesvete podrav. S. v. — Apr. 10. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Formule orogr. područja: — II. (86) R. — 41 dana — Tage. Ira) RB. — da ta =y Već treću godinu nalazimo isti poredak srednjih vremena oro- grafskih područja, koji pokazuje na E uvijek zakašnjenje prama za- padnijem II. području, što se po- svema protivi karakteristici selidbe ove ptice, koja bi imala nalikovati na tip Ciconia. HE IV. 17—21 22—26 27—31 1—5 6—10 4 6 10 13.784 Kulminacija leži u istoj pen- tadi kao lani. U njoj je tlak uzduha (55'4 mm, maksimalna temperatura 11:79, minimalna 5:9%; oborine vrlo jake, vjetrovi E, kalma mnogo. De- presija leži na S, maksimum na NW; vrijeme je oblačno. Prije kul- minacije je tlak visi, temperatura većinom niža, oborine slabije, vjet- rovi E i W, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i temperatura viši, oborine slabe, vjetrovi N i W, kalma vrlo mnogo. 89 Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formeln der orogr. Gebiete: S. v. — Apr. 7. S. v. — Apr. 12. Schon das dritte Jahr finden wir dieselbe Reihenfolge der Mittel der orografischen Gebiete, welche stets im E eine Verspätung gegen das westlichere II. Gebiet zeigt, was sich vollkommen der Charak- teristik des Zuges dieses Vogels widersetzt, welcher dem Ciconia- typus ähneln sollte. 11—15 16—20 21—25 26—30 24 12 5 6 Die Kulmination liegt in derselben Pentade wie im Vorjahre. In dieser ist der Luftdruck 7554 die maximale Temperatur 11°, die minimale 5'9°; Niederschlag sehr stark, Wind E, Kalmen viel. Die Depression lagert im S, das Maximum im NW; das Wetter ist bewölkt. Vorder Kulminationist der Druck höher, die Temperatur meist niedriger, Niederschlag schwächer, Wind E und W, Kalmen viel; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur höher, Niederschlag schwach, Wind N und W, Kalmen sehr viel. 51. > Merops apiaster Linn., pčelarica krasna, Bienenfresser. II. XLV. Mai 10. Vinkovci. 52. > Caprimulgus europaeus (Linn.), leganj kozodoj, Ziegenmelker. II. XLV. Apr. 27. Nijemci. 53. + Cypselus apus (Linn.), I. XLIVa. Apr. Hi MIN, 9. Paklenica. III XLIVa. , 15. Rajevo selo. R. — 40 dana — Tage. 18. Senj. pištara obična, Mauersegler. XLV. Apr. 17. Vinkovci. Mai 19. Belegiš. Apr. 20. Surduk. S. v. — Apr. 21. 40 DÈ 54. > Cuculus canorus Linn., kukavica obična, 16. 12: 14. 17. DI. XLIV. Apr. Kurve *; Apr. 21. Brušani. Počitelj. Medak. Mazin. Tuzevac. Senj. . Oltari. . Stolac. . Melnice. . Cesarica. . Pejakusa. . Krasno. . Vlasko Polje. . Ravni Dabar. . Gorići. . Kuterevo. . Duliba. . Dol. Pazariste. . Gor. Pazarište. . Letinac. . Kosinj. . Brezovo Polje. . Smiljan. . Perusic. . Gospić. . Babin Potok. . Canak. . Korita. . Ljeskovac. . Zrnić Poljana. . Plitvička je- Zora. . Šalamunić. 27. . Vrelo. . Bijelo Polje. . Udbina. . Begovo Raz- Debelo Brdo. dolje. . Jelenje. . Gerovo. . Mrzla Vodica. 25. . Novi. . Stalak. . Mrkopalj. Lič. XLVa. TL esi EV: Kukuk. Apr. 27. MoSunje. » 1% Ada n 26. Ravna Gora. » © 13 Krmi Pot » “102 Gene #17. Jablan: » 10. Jasenak. » 14. Radojčići. » 18. Vrbovsko. n . 16. Debeli Lug. » 14. Drežnica. » 21. Škalić. n 14. Tisovae Mart. 28. Gomirje. Apr. 12. Brinje. » 15. Musulinski Potok. „ 19. Jezerane. » 20. Ogulin. » 13. Stajnica. n 17. Modruš. Mai 9. Oštarije. Apr. 24. Tounj. „ 19. Vališ selo. „ 16. Čabar. » i I dea: » 18. Došen Dabar. n. 1B Brezi: n 26. Severin. m 8. Duga Resa. n 15. Radovica. n 16. Gor. Sjeničak. n 14. Vrgin Most, » 40. Kim. n 11. Kozarac. » 11. Staro selo. n (8. Vranovina. » 13. Dol. Trstenica. » 10. Gređani. © 2. Oblaj. » 30. Hajtić. o 8. Glina. È 8. Jame. » 11. Farkašić. „ 16. Žirovac. 11. Klasnić. Apr. 12. 10. 12. 15. 13. . Ljeskovac. . Velika Gradac. A eckt. . Dolčani. . Mačkovo selo. . Kraljevčani. . Kosna. Drini. . Umetic. . Babina Rijeka. . Brđani. . Lipovljani. 10. . Jamarica. . Novska. . Paklenica. . Kričke. m HH i DS E pò = O worn rr pu DO co m VI 00 00 00 Nebojan. Gvozdansko. Lušćani. Majdan. Mali Gradac. Međurić. Raic. . Rogolje. Cage. . Gor. Bogičevci. . Ratkovac. . Gorice. . Mašić. . Kovačevac. . Nova Gradiška. . Tisovac. . Gunjavci. . Adžamovci. . Godinjak. . Nova Kapela. . Laze. . Gor. Lipovac. . Oriovac. . Davor. . Odvorci. . Vranovci. . Dolnja Vrba. . Sibinj. . Klokočevik. . Trnava. . Bračevci. XLVa. 1 Mart. 19. N 7) Apr. 2 ” Mart. Apr. 1 Mart. Apr. 22. 17: 16. 20. 16. LT, 15. 50. 10. 4 41 Potnjani. Ilok. Molovin. Divoš. Vizić. Irig. Grgeteg. Radatovici. Gornja Vas. Javor. Novo selo. . Stojdraga. . Lasinja. . Jamnica. . Zagreb. . Beslinac. . Marca. . Sumedani. . Cugovec. . Zvonik. . Okešinec. . Tucenik. . Cerina. . Srpska Kapela. . Hagen]. . Brezovljani. . Sv.Ivan Žabno. . Cazma. (. Vrt]jinska. . Ivančani. . Suhaja. . Komuševec. . Grabovnica. . Cepidlak. . Bojana. . Miklous. . Raic. . Laminac. . Samarica. . Gudovac. . Podgaric. . Podgorci. . Babinec. . Berek. 10. 23. TE Kolarevo selo. Bjelovar. Bršljanica. XINEnE, III. XLIVa. Apr. . Sredska. Popovac. . Selište. . Vukovje. . Kapelica. . Kaniška Iva. . Pašijan. . Ciglenica. . Trnovitica. . Rača. . Ravneš. . Hercegovac. . Blagorodovac. . Vel. Grđevac. . Vel. Pisanica. . Bedenička. . Vel. Zdenci. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Rastovac. "Trnava. . Jasenaš. . Krapina. . Križevci. . Apatovac. Gjurgjic. . Osijek. . Vojakovac. . Carov Dar. . Sv. Petar Čvr- stec. . Sokolovac. . Jagnjedovac. . Peteranec. . Jabučeta. . Hlebine. . Rajevo selo. . Šašinci. . Podgajci. . Vitojevci. . Soljani. . Gunja. . Vrbanja. . Račinovci. . Strošinci. XLV. Apr. 21 n 1 » 25 Mart. 26 7) 23 Mai 6 Apr. 14 no 20 ” 15 „ 10 > JB 2 14 ba) 18 ». 13 5. Adi » (10 ” ‘ » 8 o AE > RR > nad >: pak „a Mart. 26 Apr. Ber: 2 21 Mai 2 Apr. db 2) 15 Be: Mai 1 Apr iX Mai 12 Apr. 29 2 29 ” 12 ” 9 Be: Do ke a i E (o BB IOLE? eve Mart. 29. Franjina Koliba GER, . Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovei. . Kraljevci. . Kupinovo. . Bosut. . Bečmen. . Bumbekovača. . Lonja. . Crkveni Bok. . Puska. . Dubica. . Krapje. . Mlaka. . Jablanac. . Novi Varoš. . Visoka Greda. . Mačkovac. . Dolina. . Vrbje. . Siče. . Klakar. . Đakovo. . Vel. Kopanica. . Viškovci. . Beketinci. . Prkovci. . Cerna. . Županja. . Gradište. . Bošnjaci. . Vinkovci. . Privlaka. . Nuštar. . Otok. . Komletinci. . Slakovci. . Orolik. . Nijemci. Lipovac. Morović. Adaševci. Mohovo. Kuzmin. Šarengrad. Apr. 18. Erdevik. 4. Martinci. „. 16. Susek. è, 41205 Indjija: Mai 12. Belegiš. Apr. 20. Surduk. Na.) \ 12’ Selnica. >. 12..Kobiljak. R. — 44 dana — Tage. Razmak veci, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. 43 Apr. 14. Valpovo. n 29. Semeljci. XV, 2a » 15. Gjurgjevac. „ 14. Storgina Greda. » 10. Ferdinandovac. n 16. Sesvete podr. S. (i Apr. 13. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. ( 67) R. — 36 dana — Tage. II. (146) R. — 35 „ a III. ( 65) R. — 37 Poredak srednjih vremena orografskih područja se posve slaže sa poretkom prijašnjih godina; E opet pokazuje raniji dolazak od W a isto tako je i opet III. područje kasnije od IL., što ima, kako znamo, svoj uzrok u dolasku onih ptica, u čija gnijezda kukavica svoja jaja podmeće. 22 22 IH: EV: S. v. — Apr. 18. 8. v. — Apr. 10. S. v. — Apr. 16. Die Reihenfolge der Mittel der orografischen Gebiete gleicht vollkommen jener der früheren Jahre; der E zeigt wieder frühere Ankunft als der W und ebenso ist wieder das III. Gebiet später als das II., was, wie wir wissen, seinen Grund in der Ankunft jener Vögel hat, in deren Nester der Kukuk seine Eier ablegt. v 22—26 27—31 1—5 6—10 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 2 3 13- ‘64 95 Kulminacija je u istoj pen- tadi kao i lani. U njoj je tlak uzduha 7565 mm, maksimalna tem- peratura 15:3% minimalna 7°; obo- rine posve slabe, vjetrovi Ni W, kalma mnogo. Depresija leži na S, maksimum na N; vrijeme je oblačno. Prije kulminacije je tlak većinom a i temperatura viša, oborine jake, vjetrovi N i W, kalma mnogo; pos- lije kulminacije jesu tlak i tem- peratura viši, oborine slabije, vjet- rovi S i E, kalma mnogo. 62 16 17 4 ih Die Kulmination liegt in derselben Pentade wie im Vor- jahre. In dieser ist der Luftdruck 1565 mm, die maximale Tempe- ratur 15:39, die minimale 7°; Nie- derschlag ganz schwach, Wind N und W, Kalmen viel. Die Depression lagert im S, das Maximum im N: das Wetter ist bewölkt. Vor der Kulmination ist der Druck meistens und auch die Temperatur höher, Niederschlag stark, Wind N und W, Kalmen viel; nach der Kul- mination sind Druck und Tempe- ratur höher, Niederschlag schwä- cher, Wind S und E, Kalmen viel. 55. > Jyne torquilla Linn., vijoglavka mravar, Wendehals. I. XLV. Apr. 15. Rijeka. Apr. 8. Ciglenica. II. Mai 26. Klasnic. IH. XLV.r, 26a Apr. 17. Kovačevac. n 24. Đakovo. n 17. Adžamovci. n 12. Vel. Kopanica. NL Va.. 103 212. Preseka. XLVI. 7 716 88 » 16. Kaniška Iva. R. — 18 dana — Tage. S. v. — Apr. 15. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: TI. (5) R. — 9 dana — Tage. S.v. — Apr. 14. NI. (0) Bi 147 5 # S. v. — Apr. 17. Hipsometrijski utjecaj nije Der hypsometrische Einfluß izrazen. ist nicht ausgeprägt. IV. 6—10 11—15 16—20 21—26 26—30 1 3 4 i x Meteorološki odnošaji slažu Die meteorologischen Ver- se sa navedenima kod vrsti Cora- hältnisse stimmen mit den bei Co- cias garrulus. racias garrulus angeführten überein. 56. -%- Trypanocorax frugilegus (Linn.), vrana crna, Saatkrähe. T XLV. Jan. 2. Rijeka. DE, Febr. 21. Raic. XLVa. Mart. 14. Cabar. IH. XLV. Mart. 10. Vinkovci. Febr. 29. Zagreb. n 28. Nijemci. R. — 81 dan — Tage. S. v. — Mart. 8. Razmak veci, srednje vri- Schwankung größer, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 57. >> Corone cornix (Linn.), vrana siva, Nebelkrähe. i pa penali rt orci Ende 58. > Lycus monedula (Linn.), čavka colica, Dohle. 4: XLV. Jan. 2. Rijeka. 59. + Oriolus galbula Linn., vuga žuta, Goldamsel. I. XLIVa. Apr. 17. Senj. Apr. 13. Jame. » 25. Pejakuša. Mai 11. Meduric. XLV. Mart. 5. Musulinski A 1. Jamarica. Potok. Apr. 27. Paklenica. XLVa. Apr. 2. Prezid. » 26. Ratkovac. Il XEV. , 25. Duga Resa. n 25. Gorice. Mai 7. Dol. Trstenica. Mai 3. Kovačevac. Apr. 28. Adžamovci. 5 #86 Odre =... 28. SIBINJ » 16. Trnava. „ 17. Potnjani. XLVa. Mai 1. Fuka. Apr. 24. Cepidlak. Mai 1. Gudovac. m 4. Podgorci. Apr. 29. Kolarevo selo. » 22. Bjelovar. Mai 4. Kapelica. Apr. 27. Kaniska Iva. n 10. Ciglenica. „. 13. Garešnica. n 18. Hercegovac. x 5. Vel. Grdevac. » 18. Vel. Zdenci. > 29: Trnava. XENVI. ;, 16. Osijek. Mai 14. Peteranec. III XLIVa. Apr. 14. Rajevo selo. » 24. Podgajci. » 80. Vitojevci. » 18. Soljani. R. — 39 dana — Tage. Razmak veći, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. 45 . Račinovci. 23. Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovei. . Kupinovo. . Novi Varos. . Visoka Greda. . Mackovac. . Sičice. . Siče. . Trnjani. . Vel. Kopanica. . Cerna. . Županja. . Vinkovci. . Otok. . Komletinci. . Slakovci. . Nijemci. 1. Indjija. . Belegiš. . Valpovo. . Gola. . Ferdinandovac. Apr. KR XLVa. XIVI S. v. — Apr. 23. Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. (3) R. — 23 dana — Tage. II. (29) R. — 36 II. (27) R. — 35 22 2 22 22 Karakteristika selidbe vuge je i ove godine opet donjekle iz- ražena, samo joj se I. područje ne podvrgava; u ostalim dvima ali nalazimo na E raniji, prama W kasniji dolazak. age S. v. — Apr. 15. S. v. — Apr. 25. S. v. — Apr. 23. Die Charakteristik des Pi- rolzuges ist auch heuer wieder ziemlich ausgeprägt, nur das I. Gebiet entspricht ihr nicht; in den übrigen zweien aber finden wir im E frühere, gegen W spätere Ankunft. v 1—5 6—10 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 11—15 5) 2 3 14 12 13 9 2 di 46 Kulminacija je za tri pentade ranija od lanjske. Meteoroloski od- nošaji se slaZui tu sa navedenima kod vrsti Coracias garrulus. 60. I, «XLI N a; XLV. Mart. Febr. Mart. Mai Mart. Apr. Mart. Klas) I. XLV. Febr. Mart. Apr. Febr. Mart. Apr. Mart. Apr. Mart. Febr. Apr. Mart. 3 26. Di . Krivi Put. . Jasenak. . Toun). . Vališ selo. Hrt. . Prezid. . Duga Resa. . Radovica. . Gor. Sjeničak. . Kirin. . Dol. Trstenica. . Glina. . Jame. . Farkašić. . Žirovac. . Klasnić. . Vel. Gradac. . Novo selišće. . Pecki. . Dolčani. . Golubovac. . Umetić. . Piljenice. . Lipovljani. . Meäuric. . Jamarica. . Novska. . Paklenica. . Kričke. . Raic. . Rogolje. . Gor. Bogičevci. . Ratkovac. . Gorice. . Nova Gradiska. . Oriovac. . Davor. . Vranovci. Rijeka. Lič. Die Kulmination ist um drei Pentaden früher als im Vorjahre. Die meteorologischen Verhältnisse stimmen auch hier mit den bei Co- racias garrulus angeführten überein. Mart. XLVa. ” Febr. Mart. Fa 26. 18. 30. 13. 3; 16. a . Marča. . Cugovec, . Okešinec. . Tučenik. . Hagenj. . Pobjenik. . Čazma. . Grabovnica. . Cepidlak. . Bolč. . Miklouš. . Raić. . Laminac. . Samarica. . Gudovac. . Podgorci. . Babinec. . Šimljana. . Berek. . Bjelovar. . Sredska. . Selište. . Stari Pavljani. . Kapelica. . Nova Plošćica. . Pašijan. . Vel. Trojstvo. . Garešnica. . Rača. . Tomasica. . Ravneš. . Hercegovac. . Vel. Grđevac. -3- Sturnus vulgaris Linn., čvorak obični, Star. Brezovo Polje. Trnava. Potnjani. Ilok. Manđeloš. Vizić. Vranik. Grgeteg. Zagreb. XLVL III. XLIVa. 2 Mart. Febr. Mart. Febr. LE, 29. . Vel. Pisanica. . Vel. Zdenci. . Kozarevac. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Otrovanec. . Topolovica. . Rastovac. . Prnava. . Jasenaš. . Krapina. . Gjurgjić. . Osijek. . Vojakovac. . Carov Dar. . Peteranec. . Irnovac. . Novigrad. . Rajevo selo. . Podgajci. . Vitojevci. . Drenovci. . Soljani. 9. Gunja. . Vrbanja. . Račinovci. . Grk. . Klještevica. . Hrtkovci. . Platićevo. . Grabovci. . Kupinovo. . Bosut. . Lonja. . Zivaja. . Crkveni Bok. . Puska. . Dubica. . Krapje. . Kraljeva Ve- lika. Jasenovac. Mlaka. R. — 53 dana — Tage. Febr. 22 Mart. Febr. Mart. Febr. Mart. Apr. Febr. Mart. Febr. Mart. è Febr. Mart. XLVa. Febr. XLVI. Apr. Mart. Febr. Mart. Ch) Se ha QD Vs 47 . Jablanac. . Visoka Greda. . Mackovac. . Sičice. . Site. . Kaniža. .. Klakar . Trnjani. . Poganovci. . Dakovo. . Vel. Kopanica. . Viškovci. . Beketinci. . Babina Greda. Prkovwei. . Zupanja. . Gradiste. . Bošnjaci. . Vinkovci. . Privlaka. . Otok. . Komletinci. . Slakovci. . Orolik. . Nijemci. . Podgrađe. . Abševci. . Ilinci. . Batrovci. 22. Lipovac. . Morović. . Adaševci. . Kuzmin. . Erdevik. . Martinci. . Voganj. . Selnica. . Vezišće. 2. Valpovo. . Gola. . Gjurgjevac. . Storgina Greda. . Ferdinandovac. . Setvete podr. ar Mart. 1. 48 Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. ( 7) R. — 24 dana — Tage. II. (83) R. — 5 „ 5 III. (63) R. — 48 „ 2 I ove se godine opet jasno opaža hipsometrijski utjecaj, što se protivi karakteristici selidbenog tipa Motacilla, kamo se čvorak ubraja. II. II. 8. dv. — Mart. 10. S. v. — Mart. 6. S. vu. Hase 282 Auch heuer ist wieder der hypsometrische Einfluß klar aus- geprägt, was mit der Charakteri- stik des Motacillatypus nicht über- einstimmt, wohin der Star einge- reiht wird. 5—9 10—14 15—19 20-24 25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 22—26 27—31 2 2 8 29 39 Kulminacija leži u istoj pen- tadi kao lani. U njoj je tlak uz- duha 7557 mm, maksimalna tem- peratura 9:4% minimalna 1:69; obo- rine neznatne, vjetrovi N i E, kalma vrlo malo. Depresije leže na NW iS, maksimum na NE; vrijeme je oblačno, blago. Prije kulminacije je tlak viši, tempera- tura većinom niža, oborine jače, vjetrovi N, E i W, kalma mnogo, poslije kulminacije jesu tlak i temperatura viši, oborine prilične, vjetrovi N, E i S, kalma mnogo. 18 15 5 7 2 Die Kulmination liegt in derselben Pentade wie im Vor- jahre. In dieser ist der Luftdruck (554 mm, die maximale Tempe- ratur 94°, die minimale 1:6"; Nie- derschlag unbedeutend, Wind N und E, Kalmen sehr wenig. De- pressionen lagern im NW und S, das Maximum im NE; das Wetter ist bewölkt, mild. Vor der Kul- mination ist der Druck höher, die Temperatur meist niedriger, Nie- derschlag stärker, Wind N, E und W, Kalmen viel; nach der Kul- mination sind Druck und Tempe- ratur höher, Niederschlag ziemlich, Wind N, E und S, Kalmen viel. 61. >, Loxia curvirostra Linn., krstokljun omorikaš, Fichten- kreuzschnabel. II. XLVa. Mart. 6. Laminac. » ©. Rastovac. 62. -%-> Pyrrhula europaea Vieill., zimovka ćućurin, Gimpel. 1. ZL Apr. IH: Mart. 63. -X—> Chrytomitris spinus (Linn.), čižak zelenčica, Erlenzeisig. ILL -ALV. Apr, 12. Vankovei. 64. -5- Chloris chloris (Linn.), zelendarka zelena, Grünling. I. XLV. Apr. 30. Gerovo. 111. » 13. Vinkovci. 28. Gerovo. 3. Vel. Kopanica. 65. -O- Fringilla coelebs Linn., zeba obična, Buchfink. II. XLVa. Mart. 4. Zagreb. » 19. Otrovanec. IN. SEBV > 22 Vinkovei: R. — 18 dana — Tage. S. v. Mart. 15. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 66. -X> Fringilla montifringilla Linn. zeba planinska, Bergfink. III. XLV. Febr. 1. Vinkovei. 67. . Coccothraustes coccothraustes (Linn.), dlesk trešnjar, KernbeiBer. I. XLIVa. Mart. 22. Senj. IE RL. ls Vinkovći. 68. “> Emberiza citrinella Linn., strnadica Zutovoljka, Goldammer. I XLVa e 6- - ‚Önbar. XLVa. Apr. 11. Zagreb. IT ZEEN E Vrdnik: III. XLV. Mart. 4. Vel. Kopanica. R. — 38 dana — Tage S. v. — Mart. 26. 69. Nu Emberiza schoeniclus Linn., strnadica močvarna, Rohrammer. III. XLV. Apr. 16. Vinkovci. 70. -9- Miliaria miliaria (Linn.), strnadica velika, Grauammer. II. XLVa. Mart. 31. Zagreb. ITI. XLV. Febr. 28. Vinkovci. 71. O Galerita cristata (Linn.), ševa krunčica, Schopflerche. IL. XLVa. Mart. 31. Zagreb. 72. -S-+ Alauda arvensis Linn., ševa poljska, Feldlerche. I. XLIV. Apr. 4. Divoselo. Febr. 26. Vel. Zdenci. XLIVa. —,, 15. Gor. Pazarište. = 9. Otrovanec. n 29. Plitvička jezera. III XLIVa. Mart. 17. Vojka. XLV. Febr. 25. Rijeka. XLV. Apr. 17. Siče. Mart. 28. Jelenje. Mart. 7. Klakar. Apr. 18. Gerovo. n 28. Vel. Kopanica. XLVa , 12 Cabar. Apr. 17. Viškovci. IEAREVeN 0, è 17.:Molevin, Febr. 19. Vinkovci. XLVa. Mart. 31. Zagreb. „+16 Nijemer. Apri 11: Pie. XLVI. Mart. 23. Gola. Mart. 1. Selište. Apr. 12. Gjurgjevac. R. — 55 dana — Tage. S. v. — Mart. 9. Razmak veci, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 4 90 I. I. TE. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. (3) R. — 39 dana — Tage II. (4) R. — bl, „ III. (6) R. — 36, Premda je I. područje usljed hipsometrijskog utjecaja vrlo kasno, to se ipak barem u ostalim dvima područjima pokazuje karakteristika selidbenog tipa Motacilla, jer je do- lazak na W raniji nego na E. 3. ” S. v. —!Mart..20. 8. io. == ari. Bi S. v. — Mart. 8. Obzwar das I. Gebiet infolge des hypsometrischen Einflusses sehr spät ist, zeigt sich doch we- nigstens in den übrigen zwei Ge- bieten die Charakteristik des Mo- tacillatypus, da die Ankunft im W früher fällt als im E. 74. > Lullula arborea (Linn.), seva Sumska, Heidelerche. XLV. Febr. 25. Rijeka. 74. -©+ Motacilla alba Linn.. pastirica bijela, weiße Bachstelze. XTTV;.Mart:, 19, XLIVa. Mai XLV. XLVa. XLV. 13. ÖLE Apt. 18, Mai 6. Mart. 31. a AA) : pt 2) 23. Febr. 15. Mart. 28. Zum 11. Mart. 14. Apr. 20. Mart. 5. Apr. 25. Cu Mg, Mart. 4. È 9 ma: 3 9 9 Febr. 28. Mart. 16. Mar: 15: Aprše 10: Mart. 22. n BO: Apr. 26. Divoselo. Pejakusa. Gorići. Kuterevo. Plitvička jezera. Rijeka. Gerovo. Mrzla Vodica. Mrkopalj. Alan. Ravna Gora. Krivi Put. Musulinski Potok. Cabar. Prezid. Gor. Sjeničak. Vranovina. Dol. Trstenica. . Glina. Jame. . Nebojan. . Lušćani. . Novo selišće. Pecki. Mackovo selo. Golubovac. Međurić. Nova Kapela. Ilok. Grgeteg. XLVa. Mart. Apr. Mart. XLVI. 22. Pra IE: ire 21. . Zagreb. . Okešinec. . Tučenik. . Cazma. . Grabovnica. . Cepidlak. . Basé. Radatovici. Gornja Vas. Javor. Novo selo. Stojdraga. Prgomelje. . Podgorci. . Babinec. . Berek. . Bjelovar. . Kapelica. . Pašijan. . Ciglenica. . Garešnica. . Rača. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Grebenska. . Otrovanec. . Trnava. . Gjurgjić. . Osijek. . Vojakovac. . Sv. Petar Övrst. Apr. 8. Novigrad. III XLIVa. Mart. 6. Rajevo selo. sile TT: Soljani. „ 12. Račinovci. Apr. 2. Grabovci. XLV. Mart. 28. Slav. Stupnik. “12. Klakar. ur 10. Prnjani. < 2, Poganovci. R. — 46 dana — Tage. Razmak jednak, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. - 51 . Vel. Kopanica. 24. Prkovci. . Vinkovci. . Komletinci. | . Nijemci. XLVI. 23. Gola. . Gjurgjevac. . Ferdinandovac. S. v. — Mart. 12. Schwankung gleich, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. (Gebiete: I. ( 9) R. — 45 dana — Tage II. (85) R. — 39 , IH. (15) R. — 24 I kod ove vrsti vrijedi ono isto, Sto sam bio spomenuo kod predasnje. JE IH. 7) ” N 10—14 15—19 20—25 26—1 2—6 7 1 Li 3 3 8 Kulminacija leži u istoj pen- tadi kao lani. Meteorološki odno- šaji slažu se sa navedenima kod vrsti Ardea cinerea. S. V.. Mart. 16. Sv Mart: 10. S. v. Mart. 13. Auch bei dieser Art gilt dasselbe, was ich bei den vorigen erwähnt habe. —11 12-16 17—21 22—26 27—31 ll ti 15 7 3 Die Kulmination liegt in der- selben Pentade wie im Vorjahre. Die meteorologischen Verhältnisse stimmen mit den bei Ardea cinerea angeführten überein. 75. -9- Calobates melanope (Pall.), pastirica gorska, graue Bachstelze. II. XLVa. Mart. 7. Zagreb. 76. + Budytes flavus (Linn.), pastirica ovéarica, Kuhstelze. II. XLVI. Apr. 12. Jabučeta. 77. > Sylvia sylvia (Linn.), pjenica obična, Dorngrasmiicke. I. XLV. Apr. 25. Rijeka. II. » 10. Duga Resa. NI. » 14 Vinkovci. R. — 15 dana — Tage. S. v. — Apr. 16. 78. > Sylvia atricapilia (Linn.), pjenica crnoglavka, Mönchgrasmücke II. XLVa. Mart. 20. Bjelovar. III. » 21. Vinkovci. R. — 33 dana — Tage. XLV. Apr. 23. Vel. Kopanica. S. v. — Apr. 11. = Oo! ISO) Razmak veci, jeme ranije od lanjskog. srednje vri- Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. 79. > Acrocephalus lacustris Naum., trstenjak veliki, Rohrdrossel. DI XLV. Apr. 24. Duga Resa. 80. -D-+ Accentor modularis (Linn.), pjevka siva, Heckenbraunelle. XLV. Febr. 15. Rijeka. 81. + Ačdon luscinia (Linn.), slavuj mali, Nachtigal. I di 11; XLIV. Mai XLIVa. Apr. 7” Mart. Apr. N Mart. Apr. Mart. Apr. XLV. 2 Mart. Apr. Mart. / Apr. Apr. INH Mart. n 3. Brušani. . Cesarica. . Pejakusa. . Gor. Pazarište. . Smiljan. . Perušić 10. . Plitvička je- Čanak. zera. Dijelo Polje. . Rijeka. . Crkvenica. . Tounj. . Duga Resa. . Vranovina. . Dol. Trstenica. "Glina . Jame. . Nebojan. . Lušćani. . Novo selisce. . Pecki. . Mačkovo selo. . Umetić. . Međurić. . Vrbova. 24. Nova Kapela. . Gor. Lipovac. . Davor. . Molovin. . Mandelos. .. Vizie. . Vrdnik. . Grgeteg. . Zagreb. . Preseka. . Sumedani. . Cugovec. XLVI. III XLIVa. XLV. Mart. 24. Hagen): Apr. 10. Sv.IvanZabno. » 15. Čazma. » 15. Ivančani. » 11. Komuševec. , 22. Cepidlak. n 17. Bojana. „ 15. Miklouš. Mart. 10. Raie. Apr. 18. Podgorci. , 14. Berek. ) 2. Bjelovar. » 15. Popovac. » 20. Kapelica. , 16. Kaniška Iva. , 14. Ciglenica. n. 18. Garešnica. Mart. 22. Vel. Gräevac. n 17. Veliki Zdenci. = 8. Otrovanec. Apr. 15. Pitomača. Mart. 18. Kapela. » 90. Krizevci. » . 27. Peteranec. n 20. Novigrad. » 21. Vitojevci. Mai 1. Soljani. “ 6. Račinovci. Apr. 1%. Strošinci. „12310628 Mai 3. KljeStevica. Apr. 20. Hrtkovci. Mart. 27. Platicevo. de 7. Grabovci. Apr. 15. Bosut. » 15. Siče. „ 13. Klakar. » 12. Trnjani. Apr. 10. Vel. Kopanica. Apr. 22. Susek. nc 13: Vinkawei. Mai 1 Indjija. že (oo XLVa. Apr. 15. Selnica. „ 15. Slakovci. ABDVE O: Creta 3 9. Nijemci. „ 16. Gjurgjevac. „ 19. Kuzmin. R. — 35 dana — Tage. S. v. — Apr. 17. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme jednako lanjskomu. das gleiche wie im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. ( 9) R. — 28 dana — Tage S. v. — Apr. 17. II. (58) R. — 0 „ © S. v. — Apr. 16. II. (22) R. — 2 ,„ = S. v. — Apr. 18. Hipsometrijski utjecaj ni ove Der hypsometrische Einfluß godine ne dolazi do izraZaja, Sto kommt auch heuer nicht zum Aus- opet govori proti uvrštenju selidbe druck, was wieder gegen die Ein- slavuja u tip Hirundo. reihung des Nachtigalzuges in den Hirundotypus spricht, EV. V 1-5 6—10 11-15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 3 8 26 13 9 4 5 1 Kulminacija je za jednu pen- Die Kulmination ist um eine tadu ranija od lanjske. Meteoro- Pentade früher als im Vorjahre. loski odnošaji slažu se s navede- Die meteorologischen Verhiltnisse nima kod vrsti Cuculus canorus. stimmen mit den bei Cuculus ca- norus angeführten überein. 82. > Aédon philomela (Bechst.), slavuj veliki, Sprosser. U. XLVI. Apr. 10. Topolovac. Mai 21. Belegiš. II. XLV. „ 25. Vel. Kopanica. XLVa. Apr. 18. Valpovo. n 28. Zupanja. R. — 15 dana — Tage. S. v. — Apr. 19. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 83. > Cyanecula cyanecula (Wolf.), modrovoljka bjelokrpa, weiB- sterniges Blaukehlchen. II. XLV. Apr. 10. Vel. Kopanica. 84. > Ruticilla phoenicurus (Linn.), crvenorepka Sumska, Garten- rotschwanz. I. XLV. Mart. 31. Rijeka. III. 7 6. Vel. Kopanica. 54 85. + Ruticilla titis (Scop.), crvenorepka domaća, Hausrotschwanz. II. XLVa. Febr. 10. Zagreb. 86. -©+ Erithacus rubecula (Linn.), crvendać rusogrli, Rotkehlchen. I. :XLV. Febr. 25. Rijeka. Mart. 26. Bjelovar. LE Mart. 28. Jamarica. Il. XELY.;;',„ 022. Vinili XLVa. Apr. 12. Zagreb. XLVI. Apr. 20. Gola. R. — 32 dana — Tage. S. v. — Mart. 18. Razmak veci, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 87. -X*&—> Turdus iliacus Linn., drozd crvenkasti, Weindrossel. I. XLV. Febr. 25. Rijeka. I. Mart. 9. Meduric. XLbVaxdty 6. Pitomača. R. — 15 dana — Tage. S. v. — Mart. 4. 88. > Turdus musicus Linn., drozd pojac, Singdrossel. I. XLV. Febr. 26. Rijeka. Mart. 6. Garešnica. II. XLVa. Apr. 12. Zagreb. III XLIVa. „ 10. Vitojevei. Mart. 3. Bjelovar. XLV. JEEP R. — 20 dana — Tage. S. v. — Mart. 7 Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. friiher als im Vorjahre. 89. -X- Turdus viscivorus Linn., drozd imelas, Misteldrossel. I. XLV. Febr. 25. Rijeka. Febr. 5. Veliki Zdenci. I. .XLVar;, ie. Zagreb. IIL XLV. Mart. 3. Bošnjaci. R. — 17 dana — Tage. S. v. — Febr. 24. Razmak veci, srednje vrijeme — Schwankung größer, Mittel ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 90. -XK- Turdus pilaris Linn. drozd branjug, Wachholderdrossel. II. XLVa. Mart. 30. Bjelovar Hi: LVA, N Vinkovei: 91. Gv Merula merula (Linn.), kos crni, Amsel. I. XLIVa. Apr. 14. Čanak. XLVa. Mart. 7. Zagreb. XLV. Mart. 3. Gerovo. III. XLVI. Mai 3. Gjurgjevac. II. XLV. Apr. 20. Molovin. 92. > Saxicola oenanthe (Linn.), kamenjar obični, Steinschmätzer. Il. XLV. Apr. 17. Vinkovci. 93. > Pratincola rubetra (Linn.), batić smeđegrli, a Wiesenschmätzer. III. XLV. Mart. 8. Klakar. Apr. 28. Vinkovci. 99 94. > Pratincola rubicola (Linn.), batić crnogrli, schwarzkehliger Wiesenschmätzer. II. XLVa. Mart. 31. Zagreb. ME ZEV. 7. Vinkovci. 95. Do Anorthura troglodytes (Linn.), palčić carić, Zaunkönig. I... XLV. Febr. 25. Rijeka. II. XLVa. Febr. 15. Zagreb. Mart. 10. Gerovo. HE ZEV, 1229. Vel. Kopanica: R. — 24 dana — Tage. S. v. — Febr. 27. 96. A Acredula caudata (Linn.), sjenica dugorepa, Schwanzmeise. II. XLVa. Mart. 7. Zagreb. 97. oo Parus major Linn. sjenica velika, Kohlmeise. II. XLVa. Mart. 31. Zagreb. 98. > Lanius minor Gmel., svračak mali, grauer Würger. III. XLV. Apr. 30. Vinkovci. SERI V; (20. 6018. 99. > Lanius collurio Linn., svračak rusi, rotrückiger Würger. S S x + AETVE Mat. G6itpenj. Apr. 15. Raić. XLV. Apr. 15. Rijeka. 207 Bjelovar. TE: „ 19. Gor. Sjeničak. Mai 11. Kapelica. Mai 11. Glina. Apr. 28. Ciglenica. È 4. Jame. III. XLIVa. Mart. 24. Vitojevci. Apr. 23. Pecki. XLV. Mai 5. Vinkovci. XLVa. Mai 3. Zagreb. XLVL Apr. 18. Gola. R. — 26 dana — Tage. S. vu. — Apr. 28. Razmak veci, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. IV. e 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 11—15 2 2 2 1 3 1 2 Meteorološki odnošaji slažu Die meteorologischen Daten se sa navedenima kod vrsti Cotur- stimmen mit den bei Coturnmia co- nix coturnix. turnix angeführten überein. 100. — Hirundo rustica Linn., lastavica rusogrla, Rauchschwalbe. I. XLIV. Apr. 13. Divoselo. Apr. 10. Karlobag. „ 19. Brušani. „ 14. Oltari. n 12. Počitelj. Mai 12. Stolac. » 18. Medak. Apr. 25. Melnice. „ 24. Mazin. » 80. Žuta Lokva. » 26. Dobro selo. » 20. Krasno. XLIVa. ., 25. TuZevac. Mai 7. Ravni Dabar. . Senj. Apr. 28. Gorići. =] 56 RUN ol Mart. Apr. Mart. Apr. ri . . Kuterovo. . Letinac. . Dol. Pazarište. . Gor. Pazarište. . Kosinj. . Smiljan. . Novi. . Perušić. . Gospić. . Čanak. Korita. . Ljeskovac. . Plitvička je- zera. . Salamunic. . Petrovo selo liéko. . Bijelo Polje. X Šeganovac. . Udbina. . Rijeka. . Gerovo. . Mrzla Vodica. . Crkvenica. . Fužine. Lie. . Novi. . Mrkopalj. . Javorje. . Alan. . Ravna Gora. ‚Krıvi- Pot. . Jablan. . Komorske Mo- ravice. . Jasenak. . Vrbovsko. . Debeli Lug. . DreZnica. . Škalić. . Tisovac. . Gomirje. . Brinje. . Jezerane. . Ogulin. 12. Stajnica. XLVa. XLV. Apr. 21. Modrus. » < 16; Beim]: » 19. Slušnica. » 12. Vojmie, x» 12. Vališ selo. Mai 9. Hrib. Apr. 30. Došen Dabar. x: (1 nea Mai 4. Severin. Apr. 8. Mrzlo Polje. „ 11. Karlovac. nr 2. Duga Resa. „ 16. Radovica. Mart. 30. Gor. Sjeničak. Apr. 14. Vrgin Most. n < 20 e Mart. 28. Kozarac. Apr. 8. Vranovina. n 11. Dol. Trstenica. si 20: Oblaj. » „las n 11. Jame,. „ 14. Farkašić. » i; 22 Zarovae: Mai 3. Klasnić. Mart. 30. Nebojan. » „Dal. Lašcani Mai 1. Ljeskovac. Mart. 30. Novo selišće. Apr. 8. Pecki. n. 10 Doleani. » 25. Mačkovo selo. » 16. Kraljevčani. n 24. Golubovac. » 18, Dmetić, » 20. Babina Rijeka. » 14 Piljenice. » 14. Međurić. „ 10. Jamarica. » 18. Novska. 5. Paklenica. » 11. Stari Grabovac. Mart. 30. Kričke. Apr. 10. Raić. » 13. Čapreginci. n. 14. Pakrae: XLVa. Apr. Mart. Apr. obi lo D hi ia s] O) COD DD mr VI Ul Hr On i LO O © HH IN - pa _-. HH ro mm g g DD N VI LI RD Op OL ia ad IX . Gor. Bogičevci. . Ratkovac. . Gorice. . Mašić. . Kovačevac. . Nova Gradiška. 10. 5. Gunjavci. . Adžamovci. 10. . Vrbova. . Nova Kapela. . Laze. . Gor. Lipovac. 2. Orijovac. . Davor. . Odvorci. . Ruševo. . Vranovci. . Dolnja Vrba. . Sibinj. Tisovac. Godinjak. Klokočevik. Trnava. Bračevci. . Potnjaci. Tlok. . Molovin. Mandelos. . Divoš. . Stejanovci. . Beočin. - Vizić. . Vrdnik. . Ledinci. . Čortanovci. . Irig. . Grgeteg. . Maradik. . Radatovici. . Gornja Vas. . Javor. . Stojdraga. . Lasinja. . Zagreb. . Sv.IvanZelina. . Preseka. Apr. Mart Apr. s. Apr. 51 . Ivanić Kloštar. . Beslinac. . Marča. . Šumećani. . Zvonik. Okešinec. . Fuka. . Tučenik. . Srpska Kapela. . Hagen). . Brezovljani. . Pobjenik. . Sv. Ivan Žabno. . Čazma. . Vrtljinska. . Ivančani. . Suhaja. . Komuševec. . Grahovnica. 7. Cepidlak. . Bojana. . Bolč. 12. Miklous. . Raić. . Rovisce. . Kraljevec. . Prgomelje. . Samarica. . Draganić. . Gudovac. . Podgarić. . Predavac. . Podgorci. . Babinec. . Brinjani. . Šimljana. . Berek. . Kolarevo selo . Gjurgjić. . Bjelovar. . Bršljanica. . Popovac. 28. Obrovnica. . Vukovje. . Nevinac. . Kapelica. Ul GO XLVI. Mart. 23. Apro 6 Mart. 30. Apr I. > N20: Mart. 31. EVO, Aprpo o T 9 12 8 15 } Eb Mart. 18 Apr. 25 Mart. 31 Apr [11 HI bo 5 Mart. 30 Agest 1 218110 Nova Plošćica. Kaniška Iva. III. XLIVa. Dautan. Ciglenica. Trnovitica. Garešnica. Rača. . Tomašica. . Ravneš. . Hercegovac. . Blagorodovac. . Veliki Grdevac. . Vel. Pisanica. . Bedenička. . Veliki Zdenci. . Gor. Kovačica. . Orlovac. . Zrinjska. . Brzaja. . Grubišno Polje. . Otrovanac. . Pitomača. . Topolovica. X . Rastovac. Mart. 27. Trnava. Apr. 18. Lončarica. n. 15. Turčević Polje. Mart. 9. Zverinjak-pusta. » 21. Jasenaš. Apr. 10. Gor. Viljevo. 0 12. Krapina. 2 8. Bračak. Mart. 28. KriZevci. Apr. 10. Glogovnica Mart. 30. Gjurgjić. » 20. Osijek. Apr. 29. Carov Dar. Mart. 31. Sv. Petar Cvrstec. Apr. 12 Sokolovac. „. 18. Vel. Mučna. Mart. 25. Peteranec. Apr. 11. Jabučeta. ». 118 Drnje. , 20. Trnovac. , 11. Novigrad. XLV. Mart. 25. 29. Apr #68; . Podgajci. , . Vitojevci. Mart. 30. Apr. 6. Mart. 26. 9 Hlebine. Rajevo selo. Šašinci. Drenovci. Soljani. Vrbanja. da . Račinovci. ABK . Franjina Ko- Strošinci. liba. . Grk. . Klještevica. . Hrtkovci. 8. Klenak. . Grabovci. . Kraljevci. . Brestač. . Dobrinci. . Obrež. . Kupinovo. . Vojka. . Bosut. . Be@man. > . Bumbekovača. Mart. 30. Apr. 29. . Crkveni Bok. . Puska. . Dubica. . Krapje. . Kraljeva Ve- Lonja. Zivaja. lika. . Jasenovac. . Mlaka. . Jablanac. . Novi Varoš. 24. Dolina. . Vrbje. . Siče. . Slav. Stupnik. . Kaniža. . Klakar. . Trnjani. . Đakovo. . Vel. Kopanica. . Viškovci. . Beketinci. . Babina Greda. : Prkovei. 26. Cerna. . Zupanja. . Gradište. . BoSnjaci. . Vinkovei. . Prislaka, Nustar. Otok. . Komletinci. Slakovci. Orolik. . Nijemci. . Podgrade. Spaćva. Abševci. Batrovci. Lipovac. . Morović. do ” R. — 54 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Formule orogr. područja : I. (61) BR — 41 dana — “i II. (165) R. — 44 III. ( 80) R. -- 26 .. “3 I ove se godine opet u sred- njim vremenima orografskih pod- ručja jasno pokazuje hipsometrij- ski utjecaj, što je glavna karakte- ristika selidbenog tipa Hirundo. LIT. IV. 17—21 22—26 27—31 1—5 6—1 3 14 38 SL 79 le 1-5 641 1 5 Apr. 5. Adaševci. Mart. 4. Mohovo. Apr. 12. Kuzmin. Mart. 20. Sarengrad. » 29. Erdevik. Apr. 6. Bingula. s 1. Martinci. Mart. 31. Voganj. Apr. 14. Indjija. Mart. 31. Novi Karlovci. Apr. 7. Belegiš. » 13. Surduk. XLVa. 9. Čađavica. a 6. Dol. Bukovica. > + HA Bartksnoveu: 6. Valpovo. 12. Semeljci. ADVE co a Gola, 10. Gjurgjevac. 8. Storgina Greda. 2. Ferdinandovac. 14. Sesvete podrav. S. v. — Apr. 10. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre Formeln der orogr. Gebiete: O. u. — Apr. “I S. v. — Apr. 8. S. v. — Apr. 5. Auch heuer zeigt sich wieder in den Mitteln der orografischen Gebiete klar der hypsometrische Einfluß, was die Hauptcharakteri- stik des Hirundotypus ist. 25 26— 30 12 O 11—15 16—20 21— {ii 25 15 0 11—15 1 60 Kulminacija je za jednu pen- Die Kulmination ist um eine tadu ranija od lanjske. Meteoro- Pentade früher als im Vorjahre. loški odnošaji slažu se sa navede- Die meteorologischen Verhältnisse - nima kod vrsti Upupa epops. stimmen mit den bei Upupa epops angeführten überein. 101. + Clivicola riparia (Linn.), lastavica bregunica, Uferschwalbe. I. XLV. Mai 4. Irig. XLV. Apr. 5. Babina Greda. XLVa. Apr. 10. Raic. „ 14. Cerna. III. XLIVa. „ 22. Vitojevci. „ 12. Nono R. — 29 dana — Tage. S. v. — Apr. 18. Razmak veci, srednje vri- Schwankung größer, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 102. > Chelidon urbica (Linn.), lastavica bjelogrla, Mehlschwalbe 1 XLIVa. Mart. 7. Cesarica. Apr. 18. Adžamovci. Apr. 28. Pejakuša. se 8. Vizic. n 19. Vlaško Polje. XLVa. ,, 380. Novo selo. Mai 6. Gospić. 5 3. Cepidlak. Apr. 19. Babin Potok. Mai 3. Markovec. „ 80. Zrnić Poljana. Apr. 15. Laminac. n 27. Plitvička „ 13. Stari Pavljani. jezera. Mart. 31. Rača. » 27. Debelo Brdo. n 29. Otrovanec. Bb. Vrelo. Apr. 17. Pitomača. XLV.°., 24, Rieka. XLVI. „ 15. Jagnjedovac. Mart. 31. Lič. » 29. Peteranec. Apr. 4. Novi. INI. XLIVa. „ 16. Podsajck ci) JA Krivi Put. n «dl. ;Gusja. 2 9. Jasenak. a 8. Račinovci. „ 11. Radojčići. Mart. 25. Grk. Mart. 26. Gomirje. Apr. 11. Grabovci. Apr. 12. Musulinski XLV. 4; Reno: Potok. Mart. 24. Sičice. XUNVa,. ©... 26 Uapar. Apr. 3. Siče. 11... A100, 210 Biro selig. Mart. 25. Kaniza. = 4. Gredani. Apr. 28. Dakovo. sic O iO. da 4. Vel. Kopanica. „ 14. Majdan. n 2. Babina Greda. » . 15. Mali Gradac. xn o 16. Priogzge Mai 1. Ljeskovac. n 12. Bošnjaci. Apr. 6. Lipovljani. » . 14 Vinkageı. Mart. 21. Međurić. Mart. 31. Nijemci. Apr. 6. Paklenica. Apr. 14. Indija. Mart. 22. Kričke. XLVa. ,„ 15. Selnica. Apr. 11. Rogolje. no 16. "Gola R. — 44 dana — Tage. S. Ve — Apr. 13. Razmak veci, srednje vri- ieme ranije od lanjskog. 61 Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. ormule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: I. (16) R. — 36 dana — Tage. II. (21) R. — 36 , 2 HI. (17) RR. — 23, : Ove se godine posve jasno pokazuje hipsometrijski utjecaj, što potvrđuje mnijenje, da selidba ove vrsti pripada tipu Hirundo. 113. IM S. v. — Apr. 19. S. v. — Apr. 13. Sv — Apr. 7 Heuer zeigt sich der hyp- sometrische Einfluß ganz klar, was die Meinung bestärkt, daß der Zug dieser Art dem Hirundotypus an- gehört. V 22—26 27—31 1-5 6—10 11—55 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 3 4 6 7 15 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. loški odnošaji slažu se sa navede- nima kod vrsti Cuculus canorus. Meteoro- 7 2 7 2 È Die Kulmination ist um eine: Pentade früher als im Vorjahre Die meteorologischen Verhältnisse stimmen mit den bei Cuculus ca- norus angeführten überein. 103. > Ficedula collaris (Bechst.), muharica bjelovrata, Halsband- tliegenschnäpper. I. XLV. Apr. 7. Rieka. III. < 26. Vel. Kopanica. Prezimile su: — Es überwinterten : 1. > Coturnix coturnix — Kutjevo, Grk. 2. > Vanellus vanellus — Drenovci, Semeljci. 3. D+ Scolopax rusticua — Jablanac, Gorice, Visoka Greda. Sičice, Nijemci. s 4. -O>— Ardea cinerea — Grk, Sičice. 3. -&— Buteo buteo — Vinkovci. 6. D+ Sturnus vulgaris — Crkveni Bok. 7. - O Alauda arvensis — Vinkovci. 8. -&- Miliaria miliaria — Vinkovci. 9. D+ Motacilla alba — Zagreb. 10. > Ruticilla titis — Zagreb. Ove zime (1907./8.) prezimilo je kod nas samo 10 vrsti na 12 mjesta, a od tih su samo tri prave selice, dok ostale uvijek mjestimice prezimljuju. In diesem Winter (1907/8) überwinterten bei uns nur 10 Ar- ten an 12 Orten, und von diesen sind nur drei eigentliche Zugvogel, während die übrigen stets stellen- weise überwintern. 62 Koledar selidbe na temelju historijskoga materijala (do g. I907.), ka- rakter godine 1908. i vrijeme naseljenja, dotično prolaza. Der Zugskalender auf Grund des historischen Materials (bis 1907) Charakter des Jahres 1908 und die Zeitdauer dsr Besiedelung, resp. des Durchzuges. of ı U sele & è Karakter god. se Soto S . © . ® 1908. eje _'o m Vrst — Art za 8 Ss SPISEEE : = ST = ol? Ss 2 5 | d = |Jahrescharakter[{3-s|[= o 2 3 s g cè BEER o 2 ® de s E - nA Be ND [hist.|1908 1| Fringilla montifringilla |Febr. 13. — = — | 60 — 2| Turdus iliacus » 18.[Mart. 4.|Kasan—Spdit| 20| 66 13 3| Anser fabalis ” 16. [Febr. 16. [Odgovara-Entspricht | @ 87 48 4| Merganser merganser Aglio > = = — | 76 — 5| Ampelis garrulus DI CZ, — — — | 114 — 6| Lullula arborea nah, — — — | 34 — 71 Columba oenas » 26. |Febr. 26. [Oagovara-Entspricht | 9 521 56 8| Emberiza cirlus Ha 20: — — — | 56 — 9| Pyrrhula europaea ru 2 — — — | 2 — 10| Anser anser Mart. 2.[Mart. 23.] Kasan--Spät| 21| 25) 18 11| Fringilla coelebs > 2.| „ 15.|Kasan— Spät| 13) 34 18 121 Milvus milvus 5 3 — = — > REA 13} Turdus pilaris ba 3. — —- — | 54 — 14| Vanellus vanellus a 3.|Febr. 28.1 Ran—Früh 4| 56! 34 15| Anas boschas x 4. 28. | Ran—Friih Đ| 48| 53 16! Columba palumbus s 4. [Mart. 11. Kasan— Spät ‘| 7| 62 17 | Sturnus vulgaris 3 a 1.| Ran—Früh 4| 58 53 18] Alauda arvensis > gi ie 9. | Kusan—Spdt 3| 47 55 19] Regulus regulus x 6. = — — | 46 — 20] Grus grus = 7.|Febr. 28.| Ran— Früh 8] 74 35 21| Fulica atra m 8. [Mart. IL | Kasan—Spät| 3| 54 35 22 | Helodromas ochropus sà 8. == — — | 8 — 23| Merula merula ta 9. = — — 131 — 24| Miliaria miliaria a 9. = — — | 54 — 25] Turdus viscivorus & 9, {Febr. 24.{ Ran— Früh 14 39) 17 26| Larus ridibundus leva; — — — | 47 — 27 | Scolopax rusticula » 10.[Mart. 14. | Kasan—Spät| 4 % 78 28} Buteo buteo . 14.[Febr. 23.| Ran—Früh 20] 49) 20 29] Turdus musicus » 14.[Mart. 7.| Ran—Früh ‘| 33) 20 30| Erithacus rubecula 15.| „ 18.|Kasan—Spùt 3] 64| 32 31| Motacilla alba 15.] „ 12] Ran—Früh 3] 62) 46 32| Gallinago maior 16. — — — | 32 — 383 | Larus cachinnans 16. — — — | 60 — 34 | Coccothraustes cocco- thraustes nil si — — | 56 — 85 | Milvus korschun Mii: = — — | 45 — 36| Nettium crecca kaaa A = — — | 16 — 37| Trypanocorax frugi- legus 17.{Mart. 8.| Ran— Früh 9 33 31 ©» DI = i Karakter god. = i) A 1908. m Vrst — Art m De | “a S _ [Jahrescharakter ni OG > £ 1908 9 A: = a) HH dA L'E SOA ON ANI. Limnocryptes gallinula {Mart. 18. | — = 8389| Anthus trivalis en (A _ — 40| Linaria cannabina RES: — — 41 | Circus aeruginosus Si 01 — — 42 | Lophaethyia cristata eo, — — 43 | Gallinula chloropus IOM — — 44 | Phylloscopus rufus a 22. — — 45 | Ardea cinerea » 28. [Mart. 22.| Ran— Früh 46 | Gallinago gallinago 3.120: -- u 47| Querquedula querque- dula EIZO: — — 48 | Accentor modularis ZUR 24. — — 49| Monticola cyanus zo DA — -- 50 | Podicipes fluviatilis » 24 — — 51| Pratincola rubicola ia re Bo — — 92 | Budytes flavus Te — — 93 | Platalea leucorodia g a. — = 54| Aquila maculata erh, — — 55 | Botaurus stellaris » 28.{Apr. 6.| Kasan— Spät 56 | Ruticilla phoenicurus s 26. — — 91 | Serinus serinus ED — — 98 | Aquila pomerana ge 29 — — 59| Ciconia ciconia » 29. [Mart. 28.| Ran—Früh 60 | Ruticilla titis s 29. -- — 61| Anthus pratensis sak. — — 62 | Nycticorax nycticorax o ale — == 63| Phylloscopus trochilus wu L — _ 64| Rallus aquaticus 1: ER 2 65 | Tringoides hypoleucus 1. {Mart. 22.| Ran—F'rüh 66 | Phalacrocorax pyg- maeus 2. _ — 67 | Calobates melanope 3. = — 68 | Chloris chloris 3. — — 69| Chrysomitris spinus i 3. — — T0 | Ciconia nigra . 3. Apr. 4.| Kasan— Spät (1| Numenius arquata 3 3. -- — (2| Ficedula atricapilla 3 5. — _ 73| Pyrrherodias purpurea | ., 2. {Apr. 13.1! Kasan— Spät 14 | Sterna fluviatilis n 5. — = | 15 | Herodias alba 5 6.|Apr. 8.| Kasan— Spät 16 | Ardeola ralloides di 8. — _ 77| Sylvia atricapilla : 8. |Apr._11.| Kasan— Spät 18 | Cerchneis tinnunculus i 9. _ — 19 | Hirundo rustica 9. |Apr._10.| Kasan—Spiit 80 | Phylloscopus sibilator 9. — — 81| Upupa epops 9. Apr. 10.| Kasan-Sptiit 82 | Garzetta garzetta 10. -- -- Besiedelungs- Vrijeme nase- dauer ljenja Za Koliko dan Um wie viel Tage > Ch m co O (Co) Broj — Nro. el: è Karakter god. CRE 5 A a = Vrst — Art S HB = = tea 5338 ir =. Jahrescharakter 2 mo a E n a NE: ER 88 HH nA ND [hist. 1908 Lanius excubitor Apr. Plegadis falcinellus : Saxicola oenanthe Jynx torquilla Locustella naevia Chelidon urbica Clivicola riparia Cuculus canorus Sylvia sylvia Aédon luscinia Pratincola rubetra Ficedula collaris Monticola saxatilis Aédon philomela Ardetta minuta Oedicnemus oedicnemus Saxicola stapazina Falco peregrinus Cypselus apus Turtur turtur Coracias garrulus Erythropus vespertinus Oriolus galbula 3 Acrocephalus lacustris Sylvia orpheus Caprimulgus europaeus Coturnix coturnix Hydrochelidon nigra Lanius collurio 4 Crex crex Muscipala grisola Merops apiaster Lanius rufus Mai Lanius minor ti Anthus campestris È Emberiza schoeniclus Sylvia simplex | Kasan—Spät FE rüh .| Kasan—Spiit Ran— Früh IKasan—-Spät .|Kasan— Spät . |Odgovara-Entspricht . lOdgovara-Entspricht Ran— Früh Ran— Früh Fan tb “ih ‚| Kasan—Sptiž . lOdgovara-Entspricht .| Kasan— Spät Od onih 45 vrsti, kod kojih | je ove godine izračunano srednje vrijeme, sadržane su 43 u ovoj skri- Zaljci. Od tih ima 21 vrst kasniji dolazak od historijskog srednjeg vremena, 17 raniji, a 5 jednak. Za- kašnjenje iznosi u prosjeku jedva 1 dan, tako da možemo ovogodiš- nju proljetnu selidbu smatrati skoro normalnom. Najveće se zakašnjenje pokazuje u veljači, naime 6:6 dana kod 3 vrsti, dok je u ožujku i travnju posve ma- leno, u onom iznosi 0:9 dana kod 19 vrsti, a u ovom pače samo 07 dana kod 21 vrsti. Prama lanjskoj je ovogodišnja proljetna selidba ranija, budući da je srednje vri- jeme kod 30 vrsti ranije, i samo kod 6 kasnije, a kod 2 jednako. Uzrok tomu pojavu imamo bez sumnje tražiti u meteorološkim od- nosima, t. j. u razmjerno blagoj i kratkotrajnoj zimi, što se također već izražava u neznatnom zakašnje- nju ožujka i travnja. Vrijeme naseljenja je i ovog proljeća opet kratko, jer je razmak kod 38 vrsti manji od historijskog a samo kod 5 veći. Sa lanjskim pako se skoro slaže, do- tično je nešto dulje, budući da je razmak kod 17 vrsti veći, kod 3 jednak a kod 18 manji. 65 Von jenen 45 Arten, bei wel- chen heuer das Mittel berechnet wurde, sind 45 in dieser Tabelle enthalten. Von diesen haben 21 eine spätere Ankunft als das hi- storische Mittel, 17 eine frühere und 5 die gleiche. Die Verspätung beträgt im Durchschnitte kaum 1 Tag, so daß wir den heurigen Früh- jahrszug als fast normal auf- fassen können. Die größte Ver- spätung zeigt sich im Februar» nämlich 6:6 Tage bei3 Arten, wäh- rend sie im März und April ganz klein ist, in jenem beträgt sie 09 Tage bei 19 Arten und in diesem sogar nur 0-7 Tage bei 21. Gegen den vorjährigen ist der heurige Frühjahrszug früher, nachdem das Mittel bei 30 Arten früher ist, und nur bei 6 später, bei 2 das gleiche. Den Grund dieses Fänomens ha- ben wir ohne Zweifel in den me- teorologischen Verhältnissen zu suchen, das heißt in dem verhält- nismäßig milden und kurzen Win- ter, was auch schon in der unbe- deutenden Verspätung der Monate März und April zum Ausdruck kommt. Die Besiedelungsdauer ist in diesem Frühjahre wieder kurz, da die Schwankung bei 38 Arten kleiner ist als die historische und nur bei 5 größer. Mit der vor- jährigen aber stimmt sie fast über- ein, ist respektive etwas länger, nachdem die Schwankung bei 17 Arten größer, bei 3 die gleiche und bei 15 kleiner ist. 66 Podaci dolaska, tlak uzduha, temperatura, oborine i Die Ankunftsdaten, der Luftdruck, die Temperatur, der vjetar po pentadama. Niederschlag und Wind nach Pentaden. u nn nn € | s v. = Vıst — Art 4 A | K | re lTlelalT Edle s Se H ke | A sea Ra I _—-----r-r-rrcrctro-r-rrorrrerttee===———.rrr"r*r rr, ——111421_<—22=_=|-1—]| 21141811881 141138] 61 5| als/elılılal ılal-I-|_|_|ıe s Ta 6 Fulica atra = dk Moteli dn ab 11 = Servisna en 47 e alle 7 Ardea cinerea = Fan) ee elio 9 8 Motacilla alba 2 ee ia, dar a MR T_T de: 9 Ciconia ciconia = le e SIZE 1621.18: 85.867 2162 815) es | aa el e ra eis) 10 Ciconia nigra Zee 810 EVE IV. di 11 Upupu epops = Ed | 661 101191811 841421: 0). | Tar nd 12 Hirundo rustica ti ea e tl 79 [mr aslasligi! I 1 | n 10% 13 Cuculus canorus calle ee 6 lei | aa ie AT sido 14 Aédon luscinia — I le R0/099)| gia ae a ga a a e EO) S it 15 Chelidon urbica = = = = = = 180) A6 am SvE 79 ee a Bei ne 16 Coracias garrulus cuenta ee > 10T N I ap „ 20 17 Jynx torquilla = e Pore Mei a; 18 Oriolus galbula — rn lee ee: 20a ee == KE0 no 23. 19 Turtur turtur = bua ije clan 00 lee Fish n 20. 20 Coturnix coturnix = I ee |a ee ia 1208.) 3% 1016, MILL 62 MT 21 Lanius collurio == aha La Lei 18 TV... 28. a e ——-————_—_—_—__—__—— — Tlak uzduha — Luftiruck 58:4|55-1/600] 60:9 5854 59:3,62:6169°3| 61°2 5504 |56-9 501|55:5 alone ns ojatiju } @ uva val 8-6 1201100 9:7 114 [108 187 1171531 106]19-6|169] 175 AT Minimaltempardir e} 0° ERS sa) raj vo] ca) sol ro 00] sal oo me o ooo. s... Oborine — Niederschlag | 38 18 | 30 | 38 | 7 | 37 | - | - | 9% [121 | so | so | so | 26 | 1 erica e ie I e e | N 33.5 tis ars: Ca gori = Vjetar i kalme E tia E ie = 12] FL = = e Wind und Kalmen | w Rn 3 da A 3 RE er 1 È 2 A Sa 1 SL Koji 81 61. Bir ed | ek a 418 1 2 Kako je ovog proljeća u opće selidba ranija od lanjske, tako se i kulminacije ranije pojavljuju, premda sama selidba kao i kulmi- nacije obuhvaćaju isti vremeni od- sjek kao lani; one su ranije kod 10 vrsti, dok su kod 5 jednake a samo kod 3 kasnije. Ranija je kul- minacija za jednu pentadu kod 7ur- tur turtur, Scolopax rusticula, Cico- nia ciconia, Ardea cinerea, Addon luscinia, Hirundo rustica i Chelidon urbica, za dvije kod Vanellus vanellus i Coracias garrulus a za tri kod Orio- lus galbula; kasnija je pako za jednu pentadu kod Columba pa- lumbus i Ciconia nigra a za dvije kod Columba oenas, dok je kod Coturnix coturnix, Upupa epops, Cu- culus canorus, Sturnus vulgaris i Mo- tacılla alba jednaka. Najveći broj podataka nalazimo i opet u pen- tadi: TV. 11—15. uz dosta niski tlak uzduha, prilično visoku tem- peraturu, vrlo malo oborina i pre- težne sjeverne vjetrove sa mnogo kalma. II. 20—24. Vanellus vanellus kulminira, Sturnus vulgaris ima mnogo podataka, Scolopax rusticula i Fulica atra počinju sa selidbom. Tlak uzduha pao, temperatura po- rasla, jace oborine 24., vjetar pre- težno S, kalma malo. Depresije leže na NW, kasnije minimum na Bal- kanu i u srednjoj Europi. II. 25. — ITI. 1. Sturnus vulgaris kulminira, Columba oenas i palumbus imaju najvise podataka pred kulminacijom, Ciconia ciconia već počinje sa selidbom. Tlak i temperatura pali, oborine 29., vjetar 67 Wie in diesem Frühjahre der Zug im allgemeinen früher als der vorjährige ist, so treten auch die Kulminationen früher auf, obzwar der Zug selbst wie auch die Kulminationen denselben Zeit- raum wie im Vorjahre umfassen; sie sind früher bei 10 Arten, wäh- rend sie bei 5 gleich und nur bei 3 später sind. Früher ist die Kul- mination um eine Pentade bei Tur- tur turtur, Scolopax rusticula, Cico- nia cicoma, Ardea cinerca, Aédon luscinia, Hirundo rustica und Che- lidon urbica, um zwei bei Vanellus vanellus und Coracias garrulus, um drei bei Oriolus galbula; später ist sie um eine Pentade bei Columba palumbus und Ciconia nigra, um zwei bei Columba oenas, während sie bei Coturnix coturnix, Upupa epops, Cuculus canorus, Sturnus vul- garıs und Motacilla alba gleich ist. Die größte Datenanzahl finden wir wiederin der Pentade: TV. 11—15. bei ziemlich niedrigem Luftdruck, ziemlich hoher Temperatur, sehr wenigen Niederschlag und haupt- sächlichen Nordwinden mit wenig Kalmen. II. 20—24. Vanellus va- nellus kulminiert, Sturnus vulgaris hat viel Daten, Scolopax rusticula und Fulica atra beginnen mit dem Zuge. Luftdruck gefallen, Tempe- ratur gestiegen, stärkerer Nieder- schlag am 24., Wind vorherrschend S, Kalmen wenig. Depressionen lagern im NW, später das Mini- mum am Balkan und in Mittel- europa. II. 25 — III. 1. Sturnus vul- garis kulminiert, Columba oenas und palumbas haben die meisten Daten vor der Kulmination, Ciconia cr conia beginnt bereits mit dem Zuge. Druck und Temperatur getallen, 68 najvise N, kalma malo. Depresije leze na NW i S, kasnije minimum u srednjoj Evropi. III. 2—6. Columba oenas kulminira, ©. palumbus i Scolopax rusticula stoje pred kulminacijom, Ciconia nigra počinje selidbu. Tlak porasao, temperatura pala, vjetar pretežno S, kalma mnogo. Depre- sija leži najprije u srednjoj Evropi, odakle se širi na W, NW i 5. III. 7—11. Columba palum- busi Scotopax rusticula kulminiraju, Fulica atra i Motacilla alba ima naj- više podataka pred kulminacijom. Tlak i temperatura porasli, jače oborine 10., vjetar S, kalma vrlo mnogo. Depresija putuje sa NW prama srednjoj Evropi. II1. 12—16. Fulica atra kulminira, Ardea cinerea i Motacilla alba stoje pred kulminacijom. Tlak i temperatura pali, vjetar ponajvise N, kalma mnogo. Srednjoevropska depresija putuje na E, kasnije leži na S. III. 17—21. Ardea cinerea i Motacilla alba kulminiraju, Upupa epops i Hirundo rustica počinju sa selidbom, dok ju Vanellus vanellus završuje. Tlak porasao, temperatura pala, jače oborine 18., vjetar naj- više N, kalma mnogo. Depresije leže na S i SW. III. 22—26. Kulminacije nema pred njom stoje Cicoma cicoma i nigra, Cuculus canorus, Chelidon ur- bica i Turtur turtur počinju sa se- lidbom, Fulica atra ga završuje. Tlak i temperatura porasli, vjetar pretežno E, kalma malo. Depresije leže na NW i S. Niederschlag am 29., Wind meist N, Kalmen wenig. Depressionen lagern im NW und S, später das Minimum im Mitteleuropa, III. 2—6. Columba oenas kulminiert, €. palumbus und Sco lopax rusticula stehen vor der Kul- mination, Ciconia nigra beginnt den Zug. Druck gestiegen, Temperatur getallen, Wind vorherrschend S, Kal- men viel. Die Depression lagert zu- erst in Mitteleuropa, woher sie sich gegen W, NW und S ausbreitet. III. 7-11. Columba palum- bus und Scolopax rusticula kulmi- nieren, Fulica atra und Motacilla alba hat die meisten Daten vor der Kulmination. Druck und Tempe- ratur gestiegen, stärkerer Nieder- schlag am 10., Wind S, Kalmen sehr viel. Die Depression wandert von NW gegen Mitteleuropa. III. 12—16. Fulica atra kul- miniert, Ardea cinerea und Motacilla alba stehen vor der Kulmination, Druck und Temperatur gefallen, Wind meist N, Kalmen viel. Die mitteleuropäische Depression wan- dert nach E, später lagert sie im S. III. 17— 21. Ardea cinerea und Motacilla alba kulminieren, Upupa epops und Hirundo rustica beginnen mit dem Zuge, wahrend ihn Vanellus vanellus beschließt. Druck gestiegen, Temperatur ge- fallen, stärkerer Niederschlag am 18., Wind meist N, Kalmen viel. Depressionen lagern im Sund SW. III. 22—26. Keine Kul- mination; vor ihr stehen Ciconia ciconia und nigra, Cuculus canorus, Chelidon urbica und Turtur turtur beginnen mit dem Zuge, Fulica atra beschließt ihn. Druck und Tem- peratur gestiegen, Wind vorwie- gend E, Kalmen wenig. Depressio- nen lagern im NW und S. III. 27—31. Ciconia cicoma i nigra kulminiraju, Herundo rustica ima najvise podataka pred kulmi- nacijom, Coturnix coturmix počinje selidbu, Sturnus vulgaris, Columba oenas i Motacilla alba ju zavrsuju. Tlak porasao, temperatura pala, vjetar N, kalma vrlo mnogo. De- presija leži na NW. IV. 1-5. Nema kulminacije, pred njom stoje Upupa epops i Hi- rundo rustica, Aédon luscinia, Cora- cias garulusi Oriolus galbula počinju selidbu. Tlak pao, temperatura po- rasla, jače oborine 1. i 5., vjetar najviše S, kalma mnogo. Depresija ležena NWiSE, prva putuje prama srednjoj Evropi. IV. 6-10. Upupa epops i Hirundo rustica kulminiraju, Jyn& torquilla počinje sa selidbom a Co- lumba palumbus ju zavrSuje. Tlak i temperatura pali, jake oborine 6., 7.18., vjetar najviše N, kalma mnogo. Depresije leže na S i N. IV. 11—15. Cuculus canorus, Aédon luscinia i Chelidon urbica kul- miniraju, Lanius collurio počinje se- lidbu. Tlak i temperatura porasli, vjetar pretežno N, kalma mnogo. Depresije leže na E i S. IV. 16—2 0. Coraciasšgarru- lus, Jynx torquilla i Oriolus galbula kulminiraju, pred kulminacijom stoji Turtur turtur. Tlak i tempera- tura porasli, jače oborine 19. i 20., vjetar najviše N, kalma malo. De- presije leže na SW i NE. IV. 21-25. Turtur turtur kulminira, Ardea cinerea zavrsuje selidbu. Tlak i temperatura pali, 69 III. 27— 31. Ciconia ciconia und nigra kulminieren, Hirundo rustica hat die meisten Daten vor der Kulmination, Coturnix coturnix beginnt mit dem Zuge, Sturnus vulgaris, Columba oenas und Mota- cilla alba beschließen ihn. Druck gestiegen, Temperatur gefallen, Wind N, Kalmen sehr viel. Die Depression lagert im NW. IV. 1-5. Keine Kulmina- tion, vor ihr stehen Upupa opops und Hirundo rustica, Ačdon lusci- mia, Coracias garrulus und Oriolus galbula beginnen den Zug. Druck gefallen, Temperatur gestiegen, stärkerer Niederschlag am 1. und 5. Wind meist S, Kalmen viel. De- pressionen lagern im NW und SE, erstere zieht gegen Mitteleuropa. IV. 6-19. Upupa epops und Hirundo rustica kulminieren, Jyn& torquilla beginnt mit dem Zuge und Columba palumbus beschließt ihn. Druck und Temperatur gefallen, starker Niederschlag am 6., 7. und 5, Wind meist N, Kalmen viel. Depressionen lagern im S und N. IV. 11—15. Cuculus canorus Addon luscinia und Chelidon urbica kulminieren, Lanius collurio beginnt den Zug. Druck und Temperatur gestiegen, Wind vorwiegend N, Kalmen viel. Depressionen lagern im E und S. IV. 16—20. Coracias garru- lus, Jynx torquilla und Oriolus gal- bula kulminieren, vor der Kulmi- nation steht Turtur turtur. Druck und Temperatur gestiegen, stär- kerer Niederschlag am 19. und 20., Wind meist N, Kalmen wenig. De- pressionen lagern im SW und NE. IV. 21-25. Turtur turtur kulminiert, Ardea cinerea beschließt den Zug. Druck und Temperatur 70 vjetar N i S, kalma vrlo mnogo. Depresije leže na E i NW. IV. 26—30. Kulminacije nema, pred njom stoje Coturnix coturnix i Lanius collurio, Cicomia ciconia, C. nigra i Upupa epops za- vršuju selidbu. Tlak i temperatura porasli, jače oborine 29., vjetar S i W, kalma vrlo mnogo. Depresije leže na Ni W. i V. 1-5. Coturnix coturnmia i Lanius collurio kulminiraju. Tlak i temperatura porasli, vjetar N, kalma mnogo. Depresije leze na E i W. I ovogodišnja razmatranja o proljetnoj selidbi dovađaju nas opet do istih zaključaka. Opet se kul- minacije pretežno pojavljuju uz rastući tlak i padajuću tempe- raturu te sjeverne vjetrove sa mnogo kalma, dok oborine ne pokazuju nikakav utjecaj na tok selidbe ; najčešće su i opet kada depresije leže u sjevernim i zapadnim krajevima konti- nenta. gefallen, Wind N und S, Kalmen sehr viel. Depressionen lagern im E und NW. IV. 26-30. Keine Kulmi- nation, vor ihr stehen Coturnix coturnix und Lanius collurio, Cico- nia ciconia, C. nigra und Upupa epops beschließen den Zug. Druck und Temperatur gestiegen, stärke- rer Niederschlag am 29, Wind S und W, Kalmen sehr viel. Depre- sionen lagern im N und W. V. 1-5. Coturma coturnic und Lanius collurio kulminieren Druck und Temperatur gestiegen Wind N, Kalmen viel. Depressio- nen lagern im E und W. Auch die heurigen Betrach- tungen über den Frühjahrszug führen uns wieder zu denselben Schlüssen. Wieder treten die Kulminationen vorwiegend bei steigendem Druck und fallen- der Temperatur wie auch bei nördlichen Winden mit viel Kalmen auf, während der Nie- derschlag keinen Einfluß auf den Verlauf des Zuges zeigt ; sie sind wieder am häufigsten, wenn die Depressionen in den nördlichen und westlichen Ge- genden des Kontinentes lagern II. Jesenska selidba. — Herbstzug. Imena novih motritelja i njihovih mjesta motrenja. Die Namen der neuen Beobachter und ihrer Beobachtungsorte. a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. Rajčević J. Divoselo. b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. I. Banska imovna općina. — I. Banalvermögensgemeinde. Šumarsko-gospodarstveni ured. — Forst- und landwirtschaftliches Amt. Glina. Bjelić Đ. — Kovačevac. Pavlović J. — Hađer. Mehandžija J. — Brezovo Polje. Simić J. — Petrinja. Brodska imovna općina. — Broder Vermögensgemeinde. Kot. šumarije. — Bezirksförstereien. > Otok. Samukić L. — Abševci. Gjurgjevačka imovna općina. — Gjurgjevac-er Vermögensgemeinde. Kot. sumarije. — Bezirksförstereien. Novigrad. Semper E. — Srednji Mosti. Rača. Jarmić J. — Babinec. Škrbina A. — Medjurača. Gradiška imovna općina. — Gradiska-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija. — Bezirksförsterei. Nova Gradiška. Sjeverac J. — Pivare. Križevačka imovna općina. — Križevac-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija. — Bezirksförsterei. Sv. Ivan-Žabno. Jagodić A. — Carev Dar. =] ko Otočka imovna općina. — Otočac-er Vermögensgemeinde. = Kot. šumarija. — Bezirksförsterei. Korenica. Drašković P. — Kapela. Petrovaradinska imovna općina. — Petrovaradin-er Vermögensgemeinde. Kot. šumarija. — Bezirksforsterei. Bosut. Senić K. — Bosut. Danilović M. — Jamena. c) Kr. kotarske oblasti. — Kgl. Bezirksämter. Ogulin. Zilié F. — Tounj. d) Poglavarstva upravnih općina. — Vorstehungen der Verwaltungs- gemeinden. Cakna V. — Beška. Mihaljevié J. — Ferdinandovac. Hlebine. Pogl. upr. opć. e) Kr. Sumarije. — Kgl. Forstämter. Brlog. Savić J. — Kuterevo. Ivanovo selo. Uršan S. — Gor. Kovačica. Jasenak. Fromeyer A. S. — Jasenak. Miletić M. — Jasenak. Golac. — Stalak. Turkalj M. — Jasenak. Nova Gradiška. Mandić P. — Nova Gradiška. Nova mjesta motrenja. — Die Q = sj. Sir. — nördl. Breite. hk = ist. duž. — östl. Länge. A = (altitudo) visina u metrima 13 neuen Beobachtungsorte. . — Höhe in Metern. done ee [Le [aba | ži XLVI. | I. Mosti Srednji . | 46:03" | 34:50" 250 Bjelovar XLVa. | II. Medjurača 45'810 | 34:59 150 si XLV. | III. Lađevac 45:02° | 34'820 120 Pozega 2 II. Brezovo Polje . | 45'22° | 33-800 220 Zagreb II. OstroZin 45:30" | 33:46" 150 Popis motrenih vrsti ptica. Verzeichnis der beobachteten Vogelarten. 1. > Coturnix coturnix (Linn.), prepelica pućpura, Wachtel. TE “XLVI: XLV. XLIVa. EL: ABE Oct. Aug. Oct. Aug. Sept. 1 ” Nov. Oct. Sept. Oct. 7) Nov. di: Peteranec. R. — 43 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. . Ferdinandovac. . Gjurgjevac. . Gola. . Indjija. . Morovic. . Ilinci. . Nijemci. . Vinkovci. . Vel Kopanica. . Grabovci. . Vrbanja. . Podgajci. E XLVa. XLV. XLIVa. XLIV. Sept. 30. e > 2 Ocis.d0. N 18 dali 26 Ost: 11 vo 6 Sept. 30 Aug. 18 Jul. - 12 S. v. Sv. Petar Cvrstec. Cerina. Nova Kapela. Paklenica. . Kaniška Iva. . Mali Gradac. . Hader. . Stankovac. . Mrkopalj. . Senj. . Počitet). — Oct. 8. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: v. — Oct. 6. S. v. — Oct. 9. III. (10) R. — 43 dana — Tage. Il. (8) R. — 36 3. S. “I Ho Ako je razlika medu srednjim vremenima i vrlo malena, ipak se opaza i ove godine opet hipsome- trijski utjecaj, po gotovo jer i ra- niji podatak I. područja posve dobro pristaje u čitav ovaj niz, što i kod jesenske selidbe potvrđuje pripadnost ove vrsti k tipu Hi- rundo. IX: Da Wenn der Unterschled zwi- schen den Mitteln auch sehr klein ist, so ist doch auch heuer der hypsometrische Einfluß ersichtlich, besonders da auch das frühere Da- tum des I. Gebietes ganz gut in die ganze Reihe paßt, was auch beim Herbstzuge die Zugehörigkeit dieser Art zum Hirundotypus be- stätigt. XI 18—22 23—27 28—2 5—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—1 2—6 2 2 si ks U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7675 mm, maksimalna tem- peratura 21:49 minimalna 112°; oborine slabe, vjetrovi S, kalma mnogo. Depresije leže na W i NE, maksima na SW i u srednjoj Ev- ropi; vrijeme je blago, kišovito. Prije kulminacije jesu tlak i tempe- ratura promjenljivi, oborina nema, vjetrovi N, E i S, kalma malo, pos- lije kulminacije jesu tlak i tem- peratura većinom niži, oborine pri- lične, vjetrovi N i E, kalma mnogo. 2 1 1 1 1 In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7675 mm, die maximale Temperatur 21:4", die mi- nimale 11'2°, Niederschlag schwach, Wind S. Kalmen viel. Depressionen lagern im W und NE. Maxima im SW und in Mitteleuropa; das Wet- ter ist mild, regnerisch. Vor der Kulmination sind Druck und Tem- peratur veränderlich, Niederschlag keiner, Wind N, E und S. Kalmen wenig; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur meist nied- riger, Niederschlag ziemlich, Wind N und E, Kalmen viel. 2. > Columba oenas Linn, golub dupljaš, Hohltaube. IH. XLVI. Oct. 23. be] KEN sr 22. Morović. È 30. Abševci. Nov. 11. Nijemei. Oct. 30. Podgrade. Nov. 6. Otok. Oct. 31. Privlaka. = 27. Vinkovei. s 26. Prkovci. . Babina Greda. „ 18. Vel. Kopanica. XLIVa. Nov. 10. Bosut. Oct. 23. Vrbanja. “A 17. Soljani. 16. Podgajci. Sesvete podrav. II. XLVI. „ 2: 15. Ferdinandovac. Novigrad. Nov. 16. Peteranec. Sept. 30. Sv. Petar Čvrstec. Nov. 1. Gjurgjic. XLVa. Oct. 19. Pitomača. ; 28. Zrinjska. 5 23. Orlovac. Sept. 29. Kozarevac. Oct. 30. Bačkovica. È 20. Babinac. s 9. Grabovnica. Nov. 26. Fuka. Oct. 20. Hagenj. H 15. Bešlinac. 24. Radatovići. XLV. Oct. 22. Adzamovei. 21. Tisovac. ” Sept. 17. Nova Gradiska. Oct. 21. Masic. 26. Rogolje. 20. Kaniska Iva. 19. Kosna. 19. Pecki. 15. Gvozdansko. 18. Lušćani. 1 R. — 54 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. 15 Sept. 29. Mali Gradac. Oct. 18. Farkašić. Sept. 23. Brezovo Polje. Oct. 27. Hađer. x 21. Glina. Ž 12. Stankovac. Nov. 6. Musulinski Potok. XE Was io, 2. Kuterovo. S. War Oct. 20. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (16) R. — 27 dana — Tage. TBB , — n I ovdje je opet hipsometrij- ski utjecaj jasan, sto potkrepljuje mijenje izrečeno kod proljetne se- lidbe. Kasni podaci I. područja uvjetovani su po svoj prilici geo- grafskim utjecajem, južnim polo- žajem mjesta motrenja. IX. X. HE * 2 t 2 Đ Kulminacija je zadvije pen- tade kasnija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7662 mm, maksimalna temperatura 14", minimalna 41"; oborine slabe, vjet- rovi N i E, kalma mnogo. Depre- sija leži na S, maksimum na SE, vrijeme je kišovito. Prije kulmina- cije jesu tlak i temperatura viši, oborine slabe, vjetrovi N, Ei S, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i temperatura većinom niži, oborine jake, vjetrovi N i E, kalma malo. S. v. — Oct. 27. S. v. — Oct. 15. Auch hier ist der hypsomet- rische Einfluß wieder klar, was die beim Frühjahrszuge ausgespro- chene Meinung bekräftigt. Die späten Daten des I. Gebietes sind wahrscheinlich durch den geogra- fischen Einfluß, die südliche Lage der Beobachtungsorte, begründet. XI. 27 28—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 25—1 2—6 7—11 12—16 S ri 3 2 1 Die Kulmination ist um zwei Pentaden später als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7662 mm, die maximale Temperatur 14°, die minimale 41; Niederschlag schwach, Wind N und E, Kalmen viel. Die Depression lagert im S, das Maximum im SE; das Wetter ist regnerisch. Vor der Kulmination sind Druck und Temperatur höher, Niederschlag schwach, Wind N, E und S, Kal- men viel; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur meist niedriger, Niederschlag stark, Wind N und E, Kalmen wenig. 3. > Columba HI. XEVI: XLV. XLIVa. Ho MANE XLVa. R. — 57 dana — Razmak Oct. Sept. Nov, Oct. Nov. 1 Oet. 3. n 133 Oet. 7) Sept. jednako lanjskom. ih. 15. ll. 27. 10. . Otok. . Privlaka. ne. 15. . Gradište. . Babina Greda. . Vel. Kopanica. . Vrbje. . Sičice. . Doline. . Mačkovac. . Jasenovac. . Visoka Greda. . Pivare. . Novi Varoš. . Gornji Varoš. . Kraljeva Sept. 17. 17. Trnava. 5 10. . Kostanjevac. . Popovac. 25. Bršljanica. 15. palumbus Linn., golub grivnjaš, Ringeltaube. Ferdinandovac. Gjurgjevae. Martinci. Nijemci. Komletinci. Bošnjaci. Velika. . Petrinja. . Bosut. . Grk. . Vrbanja. . Soljani. . Podgajci. . Gabajeva Greda. . Peteranec. . Sesvete. . Carev Dar. . Vojakovac. Osijek. Topolovica. Vel. Trojstvo. Babinec. Tage. i srednje vrijeme Oct. Sept. XLV. rk] Nov. XLIVa. Oct. ” 29. . Miklouš. . Cepidlak. . Ivančani. . Fuka. . Tučenik. . Stojdraga. . Novo selo. . Javor. . Gornja Vas. . Godinjak. . Nova Gradiška. . Mašić. . Gorica. . Rogolje. . Kaniska Iva. . Lipovljani. . Kapelica. . Piljenice. . Brinjani. . Umetic. . Mali Gradac. . Brestik. Samarica. Zirovac, . Hader. . Glina. . Stankovac. . Hajtić. . Oblaj. . Golinja. . Kozarac. . Ostrožin. . Crni Potok. . Gor. Sijeničak. . Jasenak. . Mošunje. . Mrkopalj. . Stalak. i . Mrzla Vodica. . Rijeka. 20. 9: Vlasko Polje. Senj. S. Vert Oct. 14. Schwankung u. Mittel gleich dem vorjàhrigen. 17 Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (25) R. — 37 dana — Tage. II. (41) R. — 44 = I. (8) R. — 37 Hipsometrijski je utjecaj iz- ražen samo u prvim dvim područ- jima, dok je kasni odlazak zadnjeg valjda uvjetovan geografskim utje- cajem kao i kod pređašnje vrsti. 22 22 22 IX. 5 D.D. WE 9. 0 — Ocz S. vi — OEL 1 Der hypsometrische Einfluß ist nur in den ersten zwei Ge- bieten ausgeprägt, während der späte Wegzug des letzten wahr- scheinlich durch den geografischen EinfluB wie auch bei der vorigen Art begründet ist. 13-17 18—22 23-27 28—2 8—7 8-12 18—17 18-92 23—27 1 1 3 9 XI. 16 12 9 ri 28—1 2-6 7-11 < Kulminacija leži u istoj pen- tadi, gdje prva lanjska. U toj je tlak uzduha 770 mm, maksimalna temperatura 199°, minimalna 72°; oborina nema, vjetrovi N, EiS, kalma mnogo. Depresije leZe na NE, WiS, maksima na SE iu srednjoj Evropi; vrijeme je suho, vedro. Prije kulminacije je tlak nizi,temperatura viSa, oborine slabe, vjetrovi N, E i S, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i tem- peratura niži, oborine jače, vje- trovi N, E i W, kalma malo. 4 Die Kulmination liegt in der- selben Pentade, wo die erste vor- jährige. In dieser ist der Luftdruck ‘70 mm, die maximale Temperatur 19-9, die minimale 2°; Nieder- schlag keiner, Wind N, E und S, Kalmen viel. Depressionen lagern im NE, W und S, Maxima im SE und in Mitteleuropa, das Wetter ist trocken, klar. Vor der Kulmi- nation ist der Druck niedriger, die Temperatur höher, Niederschlag stark, Wind N, E und S, Kalmen viel; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur niedriger, Niederschlag stärker, Wind N, E und W, Kalmen wenig. 4. > Turtur turtur (Linn.), grlica divlja, Turteltaube. IIl. XLVI. Sept. 15. Sesvete po- dravske. Oct. 3. Ferdinandovac Sept. 8. Storgina Greda Aug. 20. Gjurgjevac. XLV. Sept. 28. Martinci. » 29. Nijemci. Aug. 31. Privlaka. Sept. 15. Vinkovci. Oct. 3. Vel. Kopanica. Sept. 4. Vrbje. A 4. Sičice. » 4 Doline. „ 24. Mačkovac. 20. Visoka Greda. Sep. 16. Pivare. » 16. Novi Varoš. 16. Gornji Varos. SI D Razmak manji, srednje vri- Sept. 8. Bumbekovača. Sept. 11. Nova Gradiška. Oct. 30. Petrinja. Oct. 28. Mašić. XLIVa. Nov. 16. Bosut. Aug. 16. Gorice. Sept. 20. Grabovci. = 11. Rogolje. „ 14. Vrbanja. Sept. 16. Paklenica. Oct. 6. Podgajci. » 24 Kaniška Iva, II XLVI. Sept. 10. Peteranec. » 19. Peeki. » 25. Sokolovac. » 11 Gvozdansko. » 20. Sv. Petar » 19. Lušćani. | Cvrstac. » 28. Mali Gradac. XLVa. Oct. 22. Pitomaca. x 19. Brestik. 5 4. Trnava. ti 8. Brubno. ept. 25. Kostanjevac. Oct. 25. Zirovac. » 15. Berek. Sept. 25. Farkašić. » 12. Babinec. » 15. Brezovo Polje. „ 16. Grabovnica. n „80. Hager » 28. Draganec. >, LO rani Aug. 15. Hagen). » 28. Stankovac. Sept. 11. Beslinac. ». FE Aug. 20 Stojdraga. x» 26. 0Oblaj. Sept. 28. Novo selo. » 14. Topusko. n 29. Gornja Vas. » 25. Kozarac. XLV. Jun. 29. Godinjak. n 20. Ostrožin. Jul. 30. Adžamovci. Oct. 5. Crni Potok. £ 30. Tisovac. Sept. 28. Gor. Sjeničak. R. — 36 dana — Tage. S. v. — Sept. 19. Schwankung kleiner, Mittel jeme kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. Formeln der orogr. Gebiete: S. v. — Sept. 17. S. v. — Sept. 19. Formule orogr. područja: — III. (19) R — 36 dana — Tage. I. (33) R— 27 „ La Der hypsometrische Einfluß ist in diesem Herbste ganz klar ausgeprägt, wonach die Turtel- taube dem Hirundotypus angehö- ren würde; nachdem dies aber nicht stets der Fall ist, müssen wir uns vorläufig noch weiterer Schlüsse enthalten. Hipsometrijski utjecaj je ove jeseni posve jasno izražen, po čem bi grlica pripadala tipu Hirundo; budući da to ali nije uvijek slučaj, moramo se za sada još sustegnuti od dalnjih zaključaka. VI I X: 29—2 3—7 5—12 13—17 18—22 23—27 28—2 3—7 1 3 10 12 6 8 Ci Ò Kulminacija je zajednu pen- tadu ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7657 mm, maksimalna temperatura 20:70, minimalna 10°; oborine posve slabe, vjetrovi N, S i W, kalma mnogo. Depresije leže na E i N, maksima na WiS; vrijeme je pro- mjenljivo. Prije kulminacije je tlak niži, temperatura većinom viša, oborine prilične, vjetrovi N i E, kalma jako mnogo; poslije kulmi- nacije jesu tlak i temperatura viši, oborine neznatne, vjetrovi N, E i S, kalma mnogo. 79 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 765-7 mm, die maximale Temperatur 207°, die minimale 10°; Niederschlag ganz schwach, Wind N, S und W, Kalmen viel. De- pressionen lagern im E und N, Maxima im W und S; das Wetter ist veränderlich. Vor der Kulmi- nation ist der Druck niedriger, die Temperatur meist höher, Nieder- schlag ziemlich, Wind N und E, Kalmen sehr viel; nach der Kul- mination sind Druck und Tempe- ratur höher, Niederschlag unbe- deutend, Wind N, E und S, Kal- men viel. 5. -O- Rallus aquaticus Linn, mlakar pjetlic, Wasserralle. I. XLV. Nov. 17. Rijeka. 6. — Crex crex (Linn.), hari$ prepelicar, Wachtelkönig. III. XLVI. Aug. 30. Gjurgjevac. SOA 5. Nijemci. II. XLVI. Sept. 18. Gabajeva Greda. R. — 30 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. XLV. Sept. 19. Kaniška Iva. su: 29. Hader, 28. Stankovac. ” S. v. — Sept. 19. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. 7. > Gallinula chloropus (Linn.), zelen-noga mlakusa, grünfüßiges Teichhuhn. II. XLV. Oct. 15. Velika Kopanica. 8. -©+ Fulica atra Linn., liska crna, Bläßhuhn. Bri AALY. Oft. I. . 28. Nijemci. 22. Godinjak. a 24. Adžamovci. R. — 34 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Oct. 25. Tisovac. Sept. 24. Nova Gradiska. S. v. — Oct. 19. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. 9. > Lophaethyia grisčigena (Bodd.), pondurka rusogrla, Rothals- steiBfuf. IL XLV. Sept. 19. Kaniška Iva. 80 10. — Hydrochelidon nigra (Linn.), čigra crna, Trauerseeschwalbe. Ir XLV. Aug. 8. Rijeka. 11. > Vanellus vanellus (Linn.), vivak obični, Kiebitz. III. XLVI. Oct. 20. Gjurgjevac. = 2. Gola. XLV. Nov. 14. Adaševci. Oct. 21. Morović. Sept. 30. Nijemci. Aug. 20. Privlaka. Nov. 17. Vinkovci. Oct. 29. Prkovci. es 16. Vel. Kopanica. R. — 54 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. XLIVa. Nov. 5. Bosut. Sept. 24. Grabovci. » 15. Podgajci. II. XLVa. Oct. 24. Pitomača. Nov. 7. Berek. 1 7. Bolč. XLV. Sept. 26. Nova Gradiška. Oet. 27. Paklenica. S. v. — Oct. 25. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (10) R. — 54 dana — Tage. I.(5R—- 42 „— ,„ Ni ove godine nije hipsome- trijski utjecaj izražen, što možda govori za pripadnost ove vrsti tipu Motacilla. S. v. — Oct. 22. S. v. — Oct. 31 Auch heuer ist der hypso- metrische Einfluß nicht ausgeprägt, was vielleicht für die Zugehörig- keit dieser Art zum Motacillatypus spricht. 12. -9- Gallinago gallinago (Linn.), kozica prava, Bekassine. III. XLV. Nov. 13. Vinkovei. Oct. 21. Kaniska Iva. 13. -S+ Scolopax rusticula Linn., šljuka šumska, Waldschnepfe. IT. XLVL. Det. 29. A 31. Gjurgjevac. . Beška. 24. Lipovac. . Nijemci. 16. Vinkovci. . Cerna. . Pivare. 26. Novi Varoš. . Bumbekovača. . Živaja. . Grabovci. 4. Vrbanja. 3. Novigrad. 5. Peteranec. Sesvete podrav. È 25. Ferdinandovac. 21. Vel. Kopanica. Oct. 15. Sv. Petar Cvrstec. : 11. Osijek. RuVa;:,. 5 22. Pitomača. : 29. Topolovica. N 23. Grubišno Polje. si 17. Kozarevac. Nov. 9. Vel. Trojstvo. Oct. 29. Berek. . N 27. Prgomelje. 3 3. Miklouš. si 23. Grabovnica. 27. Zvonik. 17. Suhaja. . Sv. Ivan Žabno. 12. Hagenj. . Brezovljani. Oct. 23. Bešlinac. KEV. 8. Nova Kapela. È 6. Gorice. Nov. 2. Rogolje. Oct. 21. Kaniška Iva. Nov. 6. Umetic. Oct. 22. Kosna. 16. Gvozdansko, 2 R. — 51 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. Formule orogr. područja : III. (15) R. — 50 dana — ai II. (27) R. — 34 I. ( 6) R. — 32 Poredaj srednjih vremena pod- ruéja je isti kao lani; kasni po- daci I. područja uvjetovani su po svoj prilici geogratskim utjecajem, ako nijesu posljedica načina se- lidbe tipa Scolopax. X. 3 3 7 6 10 Kulminacija jeza dvije pen- tade ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 766 mm, maksimalna temperatura 10:99, mi- nimalna 52°; oborine jake, vjetrovi N i E, kalma malo. Depresija leži na S, maksimum na E; vrijeme je oblačno, kišovito. Prije kulminacije jesu tlak i temperatura viši, obo- rine neznatne, vjetrovi N i S, kalma mnogo; poslije kulminacije je tlak promjenljiv, temperatura većinom niža, oborine jake, vjetrovi N i E, kalma malo. 81 Oct. 21. Topusko. duli 26. Jasenak. + 21. Krivi Put. Nov. 6. Alan. » 22. Mrkopalj. s ET. RUDE, XLIVa. Oct. 26. Senj. S. Moena Oct. 26. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. — Formeln der orogr. Gebiete: S. tv. — Oct. 3 S. V. — Oct. 25 S. v. — Nov. 4 Die Reihenfolge der Mittel der Gebiete ist dieselbe wie im Vorjahre; die späten Daten des I. Gebietes haben ihren Grund wahr- scheinlich im geografischen Ein- flusse, wenn sie nicht die Folge der Zugsart des Scolopaxtypus sind. XI. 3—1 8—12 15—17 15—22 23—27 23—1 2—6 ‘—11 12—16 17—21 22—26 { 3 — 9 2 Die Kulmination ist um zwei Pentaden früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 766 mm, die maximale Temperatur 10:9°, die minimale 52’; Niederschlag stark, Wind N und E, Kalmen wenig. Die De- pression lagert im S, das Maxi- mum im E; das Wetter ist be- wölkt, regnerisch. Vor der Kulmi- nation sind Druck und Temperatur höher. Niederschlag unbedeutend, Wind N undS, Kalmen viel; nach der Kulmination ist der Druck ver- änderlich, die Temperatur meist niedriger, Niederschlag stark, Wind N und E, Kalmen wenig. 6 82 14. —|+ Otist arda Linn., droplja velika, große Trappe. III. XLV. Dec. 25. Lađevac. II. XLVI. Oct. 11. Novigrad. 15. -|> Grus grus (Linn.), ždral sivi, Kranich. II. XLV. Sept. 30. Vel. Kopanica. I. Nov. 6. Modruš. 16. > Ciconia ciconia (Linn.), roda bijela, weißer Storch. III. XLVI. Aug. 7. Storgina Greda. Aug. 25. Jasenovac. Sept. 15. Gjurgjevac. i 17. Kralj. Velika. Oct. 10. Gola. m 17. Bumbekovača. XLVa. Aug. 26. Vezišće. Sept. 8. Dubica. KLV E 27. Indjija. Aug. 17. Puska. a 28. Martinci. è 30. Crkveni Bok. Sept. 8. Adaševci. Sept. 8. Živaja. Aug. 25. Morović. Aug. 20. Lonja. X 21. Batrovci. Oct. 31. Petrinja. i 26. Lipovac. XLIVa. Aug. 22. Bosut. a 10. Ilinci. si 24. Grabovei. si 15. Absevci. i 28. Grk. s 15. Spačva. n 19. Jamina. ći 22. Nijemci. a 11. StroSinci. si 17. Podgrađe. Sept. 7. Vrbanja. 5 24. Komletinci. Aug. 16. Soljani. Sept. 1. Otok. 3; 18. Podgajci. Aug. 15. Privlaka. II. XLVI. Sept. 16. Peteranec. X 5. Vinkovci. XLVa. Aug. 6. Brzaja. Sept. 26. Bošnjaci. S 10. Zrinjska. Aug. 17. Gradište. Vov. 1. Vel. Trojstvo. > 15. Zupanja. Oct. 22. Dereza. “ 19. Cerna. n 15. Javor. Sept. 5. Prkovei. XLV. Sept. 7. NovaGradiška. „26. Babina Greda. Aug. 14. Mašić. Aug. 15. Vel. Kopanica. 5 15. Paklenica. + 16. Klakar. Sept. 15. Kaniška Iva. fi 5. Slav. Stupnik. Aug. 17. Lipovljani. PR 28. Vrbje. : 10. Gorice. si 28. Sičice. Pi 18. Piljenice. 3 28. Doline. ov. 13. Brubno. 3 9. Mačkovac. Aug. 14, Hađer. i; 8. Visoka Greda. Oct. 15. Hajtić. si 16. Novi Varoš. Aug. 21. Stankovac. = 16. Gornji Varoš. Oct. 5. Kozarac. R. — 49 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. S. Ver Aug. 24. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. podrudja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (47) R. — 49 dana — Tage II. (11) R. — 37 Ako je razlika i malena, ipak dolazi hipsometrijski utjecaj do iz- ražaja, što se možda ovdje dade i tumačiti u opće selidbom tipa Ci- conia. 79 1 VIII. IX. S. v. — Aug. 24. S. v. — Aug. 23, Wenn der Unterschied auch klein ist, so kommt der hypso- metrische Einfluß doch zum Aus- druck, was sich vielleicht hier auch überhaupt durch den Zug des Ci- coniatypus erklären läßt. 4—8 9—13 14—18 19—23 24—28 29—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 1 Đ 2 0 7 11 Kulminacija jeza dvije pen- tade ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7591 mm, maksimalna temperatura 20'8°, minimalna 145% oborine vrlo jake, vjetrovi N, E i W, kalma mnogo. Depresije leže u srednjoj Evropi i na SE, maksimum na NW ; vrijeme je oblačno, hladno. Prije kulmina- cije je tlak promjenljiv, tempera- tura viša, oborine jake, vjetrovi N, kalma mnogo; poslije kulminacije je tlak a i temperatura većinom viša, oborine slabe, vjetrovi N, E i 5, kalma mnogo. 3 3 3 1 2 Die Kulmination ist um zwei Pentaden früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7591 mm, die maximale Temperatur 208%, die minimale 14:59, Niederschlag sehr stark, Wind N, E und W, Kalmen viel. De- pressionen lagern in Mitteleuropa und im SE, das Maximum im NW; das Wetter ist bewölkt, kühl. Vor der Kulmination ist der Druck ver- änderlich, die Temperatur höher, Niederschlag stark, Wind N, Kal- men viel; nach der Kulmination ist der Druck und auch die Tem- peratur meist höher, Niederschlag schwach, Wind N, E und S, Kal- men viel. 17. > Ciconia nigra Linn., roda crna, schwarzer Storch. III. XLV. Sept. 12. Martinci. Aug. 25. Morovic. Sept. 14. Lipovac. Aug. 17. Dinci. „ . 14. Spacva. Sept. 11. Nijemci. » 15. Komletinci. » 15. Otok. Aug. 23. Bošnjaci. » 28. Babina Greda » 23. Jasenovac. Sept. 17. Kraljeva Velika. R. — 34 dana — Tage. XLIVa. Aug. 24. Bosut. 4065802 Grk. È 27. Jamina. Oct. 14. Strosinci. Aug. 23. Vrbanja. Oct. 5. Podgajci. 4 16. Peteranec. 8. Samarica. Aug. 20. Paklenica. Sep. 10. Kaniška Iva. Oct. 21. Topusko. XLVI. XLVa. S. v. — Aug. 31. * Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. VIII. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. IX. 14—18 19—23 24—28 29—2 3—7 8—12 15—17 2 3 3 Kulminacija je za sedam pen- tada ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7645 mm, maksimalna temperatura 25:79, minimalna 14:(% oborina nema, vjetrovi Ni E, kalma mnogo. De- presije leže na E, W i N, maksima na SE i SW; vrijeme je kišovito. Prije kulminacije jesu tlak i tem- peratura niže, oborine vrlo jake, vjetrovi N, E i W, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i tem- peratura većinom niži, oborine sla- bije, vjetrovi N i W, kalma mnogo. 1 — 5, 4 Die Kulmination ist um sie- ben Pentaden früher als im Vor- Jahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7645 mm, die maximale Temperatur 25:79, die mi- nimale 147°; Niederschlag keiner, Wind N und E, Kalmen viel. De- pressionen lagern im E, W und N, Maxima im SE und SW ; das Wetter ist regnerisch. Vor der Kulmination sind Druck und Temperatur nied- riger, Niederschlag sehr stark, Wind N, E und W, Kalmen viel; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur meist niedriger, Niederschlag schwächer, Wind N und W, Kalmen viel. 18. > Pyrrherodias purpurea (Linn.), čaplja danguba, Purpurreiher. I. XLV. Sept. 18. Kaniška Iva. 19. -5- Ardea cinerea Linn., čaplja siva, Fischreiher. III. XLVI. Oct. 28. Sesvete podrav. 7 . Gjurgjevac. XV... -29.,NEoroyit, » 20 Lipovac. » 16. Spacva. 29. Nijemci. \reneem 7 paše: " (Ende omletinci Nov. 2. Otok. Oct. 27. Vinkovci. Sept. 29. Bošnjaci. 30. Prkovci. Oct. 1. Babina Greda. Sept. 30. Vel. Kopanica. s 120. Pare. Oct. - 15. Jasenovac. Nov. 14. Dubica. R. — 46 dana — Tage Oct. 24. Crkveni Bok. » 30. Živaja. LE als 5. Bosut. Nor. 30. Grk. Oct. 6. Podgajci. II. XLVI. Nov. 5. Gornji Mosti. 5 8. Novigrad. XLVa. Oct. 5. Cepidlak. XLV. Aug. 17. Gorice. Oct. 13. Paklenica. Sept. 16. Kamiska Iva. Oct. < 5. Farkašić. Sept. 9. Hađer. Oct. : 27. Glina. Sept. 3. Stankovac. I. XLIVa. Oct. 22. Krbavica. S. Ve. Oct. 18. 3 Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. 89 Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (18) R. — 46 dana — Tage. IL (7) R. — 34 7) 2 Hipsometrijski utjecaj se ni ove godine ne opaZa; kasniji po- daci II. područja imaju valjda svoj uzrok u tome, što se odnose na prolaznike. dok se podaci III. pod- ručja odnose na ostavljanje gni- jezdišta. IR. x Sd — OC Do SOI Der hypsometrische Einfluß ist auch heuer nicht ersichtlich; die späteren Daten des II. Gebietes haben ihren Grund wahrscheinlich darin, daß sie sich auf Durchzügler beziehen, während jene des III. Gebietes Wegzugsdaten von den Nistplätzen sind. XI. 28—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—1 2—6 7—11 12—16 4 7] — 5) 2 Kulminacija je zajednu pen- tadu ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7674 mm, maksimalna temperatura 29, minimalna 109; oborina nema, vjetrovi N i S, kalme mnogo. De- presija leži na NE, maksima u srednjoj Evropi i na N; vrijeme je blago. Prije kulminacije jesu tlak i temperatura niži, oborine slabe, vjetrovi N, kalma mnogo; poslije kulminacije je tlak većinom a i temperatura niža, oborine jače, vjet- rovi N i E, kalma mnogo. J 4 2 1 1 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7674 mm, die ma- ximale Temperatur 29% die mini- male 10:99; Niederschlag keiner, Wind N und S, Kalmen viel. Die Depression lagert im NE, Maxima in Mitteleuropa und im N; das Wetter ist mild. Vor der Kulmi- nation sind Druck und Temperatur niedriger, Niederschlag schwach, Wind N, Kalmen viel; nach der Kulmination ist der Druck meist und auch die Temperatur niedriger, Niederschlag stärker, Wind N und E, Kalmen viel. 20. + Herodias alba (Linn.), Caplja bijela, Silberreiher. III. XLV. Sept. 21. Martinci. PARIS ig Da. (0A Oct. 19. Babina Greda. R — 29 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. S. V. == Oct. ER Schwankung kleiner, Mitte früher als im Vorjahre. 21.» Nycticorax nyeticorax (Linn.), gak kvakavac, Nachtreiher. II XLV. Sept. 20. Kaniška Iva. 22. > Ardeola ralloides (Scop.), čaplja žuta, Schopfreiher. III. XLV. Nov. 8. Adaševci. Aug. 3. Nijemci. Oct. 5. Morović. XLIVa. Oct. 9. Jamina. Sept. 15. Ilinci. I. XLV. Sept. 18. Kaniška Iva. R. — 52 dana — Tage. S. V. — Oct. 5. 23. > Botaurus stellaris (Linn.), bukavac pjegavi, Rohrdommel. II. XLV. Oct. 18. Kaniška Iva. 24. + Anser anser (Linn.), guska divlja, Graugans. II. XLVa. Oct. 29. Ivanovo selo. Oct. 20. Gvozdansko. n 20. Velika Barna. _ » 29. Crni Potok. n 25. Vel. Trojstvo. I. „ 10. Mošunje. Nov. 2. Cepidlak. M 3. Stalak. Oct. 28. Zvonik. XLIVa. „ 20. Kapela. XLV. „ 15. Blagorodovac. „u... Ben: » 29. Kosna. R. — 30 dana — Tage. S. v. — Oct. 21. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (9) R. — 17 dana — Tage S. vi — Oct. 25. I. 4) R— 17, È S. v. — Oct. 11. Hipsometrijski je utjecaj po- Der hypsometrische Einfluß sve jasno izražen. ist ganz klar ausgeprägt. > XI. 3—1 8—12 13—17 18—22 23—27 28—1 2—6 1 2 1 2 3 3 g Meteorološki odnošaji slažu Die meteorologischen Daten se sa navedenima kod vrsti Scolo- stimmen mit den bei Scolopax ru- pax rusticula. sticula angeführten überein. 25. -|— Anser fabalis (Lath.), guska ligarica, Saatgans. TNE A, Dee 21.000. Nov. 8. Bešlinac. Nov. 11. Vinkovci. » 25. Kovačevac. IL XLVI 2777 Geurst: XLV. ' „ - SER XLVa. „ 14. Brzaja. 7 4. Kozarac. » 19. Kozarevac. FE Oct. 21. Suhaja. Nov. 12. Grabovnica. » | LE Modena, A 9. Jasenak. » 15. Mrkopalj. » 17. Sv.Ivan Žabno. „ 17. Mrzla Vodica. » 16. Brezovljani. XLIVa. Dec. 31. Plitvice. Dec. 9. Kapela srpska. R. — 21 dana — Tage. S. v. — Nov. 14. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 87 Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (10) R. — 21 dana — Tage A) BB —.8 5 : Ako je razlika i malena, to se hipsometrijski utjecaj ipak opaža. XI. 2—6 7—11 12—16 1 5 4 U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7602 mm, maksimalna tem- ‘ peratura 5-89, minimalna 07°; obo- rine priliéne, vjetar N i E, kalma malo. Depresije leZe na NE i SW, maksima na NW i u srednjoj Ev- ropi; vrijeme je kišovito. Prije kul- minacije jesu tlak i temperatura viši, oborina nema, vjetrovi N iE, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i temperatura većinom viši, oborine jače, vjetrovi N i E, kalma mnogo. S. P= Nov. FE S. v. —=.Nov. 33. Wenn der Unterschied auch klein ist, so ist der hypsometrische Einfluß doch ersichtlich. 17-—21 22—26 1 1 In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 7602 mm, die maximale Temperatur 5:89, die mi- nimale 07°; Niederschlag ziemlich. Wind N und E, Kalmen viel. De- pressionen lagern im NE und SW, Maxima im NW und in Mittel- europa; das Wetter ist regnerisch. Vor der Kulmination sind Druck und Temperatur höher, Nieder- schlag keiner, Wind N und E, Kalmen viel; nach der Kulmina- tion sind Druck und Temperatur meist niedriger, Niederschlag stär- ker, Wind N und E, Kalmen viel. 26. -G+ Anas boscas Linn., patka divlja, Stockente. II. XLVI. Nov. 7. Gjurgjevac. XLV. „ 25. Vinkovci. TERN 9 8. Miklouš. a 3. Vel. Trojstvo. Oct. 30. Ivančani. 15. Hagen). » 90. Kapela srpska. I. XLV. Nov. 21. Musulinski Potok. R. — 26 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- 2 Nov. 9. Modruš. m 6. Ravna Gora. Sept. 29. Mošunje. Nov. 10. Mrkopalj. Sept. 30. Stalak. Nov. 8. Fužine. „ 12. Mrzla Vodica. XLIVa. Dec. 31. Plitvice. S« v. — Nov. 9. Schwankung kleiner, Mittel jeme kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (4) R. — 9 dana — Tage L (Balbi ig La Hipsometrijski utjecaj nije izražen, što ima valjda svoj uzrok u južnom položaju I. područja. S. v. — Nov. 2. S. v. — Nov. 11. Der hypsometrische Einfluß ist nicht ersichtlich, was wahr- scheinlich seinen Grund in der südlichen Lage des I. Gebietes hat. 88 Ko. 28—1 2—6 7—11 12—16 17—21 22—26 2 2 6 1 -- 1 Meteorološki podaci slažu se Die meteorologischen Daten sa navedenima kod pređašnje vrsti. stimmen mit den bei der vorher- gehenden Art angefiihrten iiberein. 27. —X*—> Clangula clangula (Linn.), patka ribarica, Schellente. de XLV. Nov. .10. Rijeka. 28. -&- Buteo buteo (Linn.), Skanjac misar, Mäusebussard. II. XLV. Dec. _5. Vinkovei. E Nov. 17. Rijeka. 29. —X— Archibuteo lagopus (Gm.), škanjac gaćaš, RauhfuBbussard. III. XLV. Dec. 30. Vinkovci. 30. > Milvus milvus (Linn.), lunja rdasta, Gabelweihe. II. XLV. Sept. 20. Kaniška Iva. 31. > Coracias garrulus (Linn.), smrdovrana sinja, Blaurake. III. XLVI. Sept. 22. Ferdinandovac Oct. 6. Podgajci. ar 205 Gola, II. XLVI. Sept. 15. Peteranec. RAIN ION jene, XLVa.. „21. vena È: 3. Vinkovci. AN gioni» 2. Paklenica. Aug. 25. Bošnjaci. Aug. 20. Kaniška Iva. Sept. 30. Vel. Kopanica. Oct. 19. Luscani. > 49. Pivare. | o, 41. Brestik. 5 14. Novi Varoš. Aug. 25. Hađer. no 14. Gornji Varoš. n 29. Stankovac. XLIVa....,,. 26. Grabovci. Oct. 19. Oblaj. R. — 47 dana — Tage. S. v. — Sept. 13. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: II. (11) R — 42 dana — Tage S. v. — Sept. 18. IL (6)R— 37 , 4 S. v. — Sept. 3. I ove godine je hipsometrij- Auch heuer ist der hypsomet- ski utjecaj opet posve jasan, sto rische Einfluß wieder ganz klar, bi govorilo za pripadnost ove vrsti was für die Zugehörigkeit dieser tipu Hirundo. Art zum Hirundotypus sprechen würde. VE LR X. 19—23 24—28 29—2 3—7 8—12 13—117 18—22 23—27 28—2 3—7 2 2 tal — A 2 2 ee È Meteorološki podaci slažu se sa navedenima kod vrsti Turtur turtur. 89 Die meteorologischen Daten stimmen mit den bei Turtur turtur angeführten überein. 32. > Upupa epops Linn., pupavac grebeded, Wiedehopf. III XLVI. Jun. 30. Gjurgjerac. Sept. 29. Gola. XLV. Oct. 21. Nijemci. Aug. 11. Vinkovei. Sept. 20. Vel. Kopanica. Aug. 31. Vrbje. mi LALLAlbico, 3:81. Dolina: Jul. 22. Pivare. Aug. 10. Jasenovac. XLIVa. Sept. 18. Vrbanja. IE. RENT Det: 2. Peteranec. Aug. 28. Bakovčica. Sept. 30. Sokolovac. XLVa. Od. . 30. Babinec. Sept. 20. Cazma. » 10. Sv.Ivan Žabno. „ 18. Brezovljani. R. — 53 dana — Tage. Razmak veći, srednje vrijeme ranije od lanjskog. XLV. Aug. . Nova Kapela. . Godinjak. i Adžamovci. Jul. 15. Nova Gradiška. Aug. 5. Mašić. Jul. 22. Gorice. Sept. 4. Paklenica. el Deck, o SLO Doscamı. » 40. Mali Gradac. gd Brestik. Aug. 16. Farkašić. Sept. 8. Brezovo Polje. Aug. 18. Hađer. Sept. 10. Glina. Aug. 16. Stankovac. Sept. 15. Oblaj. XLIVa. Aug. 19. Senj. S. v. — Sept. 6. ih mu o Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (8) R. — 50 dana — Tage. I. (18) R..— 47, „ 7 Hipsometrijki se utjecaj ove godine ne opaža, čemu se uzrok za sada još ne dade naslucivati. VIII. IX. 9—13 14—18 19—23 24—28 29—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28 2 2 2 1 + U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7641 mm, maksimalna tem- peratura 23:39, minimalna 12:19 ; oborine posve neznatne, vjetrovi N, kalma mnogo. Depresije leže na N i NW, maksima na SE i SW; vri- jeme je vedro. Prije kulminacije je tlak većinom niži, temperatura > S. v. — Sept. 3. S. v. — Sept. 6. Der hypsometrische Einfluß ist heuer nicht ersichtlich, wofür man den Grund vorläufig noch nicht angeben kann. _2 7 2 3 = 3 In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 764:1% mm, die maximale Temperatur 23:39, die minimale 121°; Niederschlag ganz unbedeutend, Wind N, Kalmen viel. Depresionen lagern im Nund NW, Maxima im SE und SW; das Wetter ist klar. Vor der Kulmination ist 90 visa, oborine jake, vjetrovi N i E, kalma mnogo; poslije kulminacije je tlak promjenjiv, temperatura niža, oborine neznatne, vjetrovi N i S, kalma mnogo. der Druak meist niedriger, Tempe- ratur höher, Niederschlag stark» Wind N und E, Kalmen viel; nach der Kulmination ist der Druck ver- änderlich, die Temperatur nied- riger, Niederschlag unbedeutend, Wind N und S, Kalmen viel. 33. + Cypselus apus (Linn.), pištara obična, Mauersegler. IN. XLy Il. (Db Sept. 21. Vinkovei. 2. Paklenica. 34. + Cuculus canorus Linn. kukavica siva, Kukuk. IT. XLVI Jul. 4. Sept. 23. Ferdinandovac Jun. 30. Gjurgjevac. Oct. 2. Gola. XLV. Aug. 25. Indjija. Jul. 20. Morović. Jun. 23. Batrovci. Aug. 2. Nijemci. Jun. 21. Komletinci. Oct. . 11. Vinkovci. Aug. 16. Bošnjaci. Sept. 2. Vel. Kopanica. Jun. 21. Mačkovac. Jul. 18. Pivare. Jun. 30. Jasenovac. Aug. 17. Bumbekovača. n “20; Dubica, 7 1X: Puska. Sept. 18. Crkveni Bok. È 1. Zivaja. „ 18. Lonja. Jul. 20. Petrinja. XLIVa. Nov. 12. Bosut. Aug. 15. Grabovei. Jul. 22. Jamina. Sept. 7. Vrbanja. II. XLVI. Aug. 18. Srednji Mosti. Jul. 16. Hlebine. Oct. 20. Peteranec. m 2. Koprivnica. Jul. 15. Sokolovac. XLVa. „ 11. Orlovac. = 7. Kozarevac. 4 9. Grabovnica. Sesvete podrav. Jul. 15. Sv. Ivan Zabno. » 25. Brezovljani. Sept. 21. Fuka. Aug. 17. Stojdraga. n 11. Radatovići. XLV. Jul. 6. Nova Kapela. Jun. 3. Godinjak. Jul. 2. Adžamovci. Jun. 1. Tisovac. Jul. 8. Nova Gradiska. Sept. 13. Kovačevac. Jun. 4. Mašić. Jul. 16. Gorice. Aug. 10. Paklenica, = 8. Kaniška Iva. Jul. 10. Peoka. hr 9. Luscamnı. „ 10. Mali Gradac. 5 9. Brestik. Sept. 10. Brubno. Oct. 22. Zirovac. Jul. 8. Farkašić. » 17. Brezovo Polje. Jun. 27. Hađer Jul. 11. Glina. , 29. Stankovac. n 10. Oblaj. p (11-Golinja n 16. Kozarac. X 4. GornjiSjeničak I Jun. 30. Tounj. » 28. Musulinski Potok. Jul. 10. Modruš. Jul. 29. Gomirje. „8. Škalić. no 11. Drežnica. Jun. 29 Vrbovsko. Jul. 5. Jasenak. 13 4. Lisina. Oct. 18. Mosunje. Jul. 8. Ledenice. R. — 18 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. 91 Jul. 10. Mrkopalj. Oct. 20. Stalak. XLIVa. Ju. 14. Farkašić. 5 6. Pećana. Jun. 27. Zrnić Poljana. Jul. 29. Ljubovo. Sept. 16. Krasno. „. \16. Tuževac: S. v. — Aug. 19. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. Formule orogr područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (18) R. — 76 dana — Tage. His), I. — 08 riti ai I. (4) R.— 49 „ bal Hipsometrijski je utjecaj ove godine izražen samo kod prvih dvaju područja, dok se kasni po- daci zadnjega dadu svesti valjda na južni položaj njegov. S. v. — Aug. 22. S. v. — Aug. 13. S. v. — Aug. 22. Der hypsometrische Einfluß ist heuer nur bei den ersten zwei Gebieten ausgeprägt, während sich die späten Daten des letzten wahr- scheinlich auf seine südliche Lage zurückführen lassen. VII. "HI. EX, 15—19 20—24 25—29 30—3 4—8 9—13 14—18 19—23 24—28 29—2 3—7 4 I 4 il 1 2 6 1! 1 3 1 X, 8—12 13--17 18—22 23—27 28—2 1 3 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. Meteorološki odnošaji slažu se sa navedenima kod vrsti Ciconia ciconia. 3 1 2 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. Die meteorologischen Daten stim- men mit den bei Ciconia ciconia angeführten überein. 35. > Jyna torquilla (Linn.), vijoglavka mravar, Wendehals. II. XLV. Sept. 8. Kaniska Iva. 36. -X> Trypanocorax frugilegus (Linn.), vrana crna, Saatkrähe. PERS » EV: “Nov. 404 Nijeinet, n 16. Vinkovci. 37. > Oriolus galbula Linn., vuga zlatna, Pirol. II. XLVI. Sept. Jun. Sept. Aug. 30. Gjurgjevac. 28. Gola. XLV. 25. Vinkovci. 23. Ferdinandovac Sept. 3. Vel. Kopanica x 7. Vrbje. a 7. Sičice. 6 7. Dolina. 92 Aug. 20. Novi Varoš. » 20. Gornji II. XLVI. Sept. 15. Peteranec. XLVa Aug. 15. Trnava. Sept. 3. Fuka. X LV. » 28. Nova Kapela. R. — 44 dana — Tage. Razmak veci, srednje vrijeme kasnije od lanjskog. Varoš. Sept. 21. Gorice. ® 4. Paklenica. Aug. 24. Kaniška Iva. n 18. Farkašić. Sept. 6. Hađer ni 8. Stankovac. S. v. — Sept. 5. Schwankung größer, Mittel später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (9) R. — 39 dana — Tage. II. (10) R. — 44 7) 2 Hipsometrijski je utjecaj ja- san, ako jei razlika medu srednjim vremenima obaju područja malena; možda je to i posljedica načina selidbe tipa Ciconia, kamo se ova vrst ubraja. VIII. IX. S. uv. — Sept. 5. S. v. — Sept. 4. Der hypsometrische Einflub ist klar, wenn auch der Unterschied zwischen den Mitteln der beiden Gebiete klein ist: vielleicht ist dies auch die Folge der Zugweise des Ciconiatypus, wohin diese Art ge- zählt wird. X 14—18 19—23 24—28 29—2 3—7 8--12 13—17 18—22 23—27 28—2 . 2 2 2 LR Kulminacija je za jednu pen- tadu kasnija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 7618 mm, maksimalna temperatura 197°, minimalna 11:19; oborine slabe, vjet- rovi NiW, kalma malo. Depresije leže na N i NE, maksima na Wi SW ; vrijeme je promjenljivo. Prije kulminacije je tlak promjenljiv, tem- peratura viša, oborine jake, vjetrovi N, E i W, kalma mnogo; poslije kulminacije jesu tlak i temperatura viši, oborine neznatne, vjetrovi N i S, kalma mnogo. za 1 1 1 2 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 761:8 mm, die maximale Temperatur 197% die minimale 11:19; Niederschlag schwach, Wind N und W, Kalmen wenig. Depres- sionen lagern im N und NE, Ma- xima im W und SW; das Wetter ist veränderlich. Vor der Kulmi- nation ist der Druck veränderlich, die Temperatur höher. Niederschlag stark, Wind N, E und W, Kalmen viel; nach der Kulmination sind Druck und Temperatur höher, Nie- derschlag stark, Wind N, E und W, Kalmen viel; nach der Kulmi- nation sind Druck und Temperatur höher, Niderschlag unbedeutend, Wind N und S. Kalmen viel. 38. -5- Sturnus vulgaris Linn., čvorak obični, Star. II, 7a LVI. I. > KN: XLIVa. XLVI. Sept. Oct. bb) Sept. Oct. Nov. Sept. Oct. Aug. Oct. . Sesvete podrav. . Ferdinandovac . Storgina Greda. . Gjurgjevac. . Gola. . Adaševci. . Martinca. 5. Morović. . Ilinci. . AbSevci. . Nijemei. . Podgrade. . Komletinci. . Otok. . Privlaka. . Vinkovei. . Bošnjaci. . Cerna. . Babina Greda. . Vel. Kopanica. . Mackovac. . Visoka Greda, . Pivare. . Novi Varos. . Gornji Varos. . Jasenovac. . Kraljeva Vel, . Bumbekovača. . Dubica. . Puska. . Crkveni Bok. . Zivaja. . Bosut: . Grabovci. . Grk. . Jamina. . Kebel. . Novigrad. . Peteranec. > x . Sokolovac. . Sesvete. . Carov Dar. . Vojakovac. . Osijek. . Gjurgjic. XLV. XLVa. 93 . Pitomača. . Topolovica. . Trnava. . Lasinja. . Tomasica. . Rača. . Vel. Trojstvo. . Međurača. . Kostanjevac. . Popovac. 2. Bršljanica. . Babinec. . Samarica. 1. Cepidlak. . Grabovnica. . Ivančani. 20. Tučenik. . Nova Kapela. 4. NovaGradiska. . Gorice. . Rogolje. . Paklenica. . Lipovljani. . Piljenice. 1. Brinjani. . Umetić. . Mali Gradac. 6. Brubno. 15. Zirovac. 23. Brezovo Polje. 5. Hađer. 16. Glina. 10. Stankovac. . Oblaj. . Golinja. . Topusko. 6. Ostrožin. . Crni Potok. . Duga Resa. PPouiy. . Jasenak. . Krivi Put. . Alan. . Jelenje. . Rijeka. 94 J R. — 51 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- eme jednako lanjskomu. S. v. — Oct, 18. Schwankung kleiner, Mittel gleich dem vorjährigen. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (30) R. — 49 dana — Tage. II, (dna ača? I end Hipsometričkiseutjecaj opaža samo u prvim dvima područjima, dok je u zadnjem odlazak razmjerno kasan, što se dade možda svesti na karakteristiku selidbe tipa Mota- cilla, kamo bi ova vrst imala spa- dati, ili na geografski utjecaj. IX. X. 8. v. — Oct. 24. S.“ Ver S. v. — Oct. 18. Der hypsometrische Einfluß ist nur in den ersten zwei Gebieten ersichtlich, während im letzten der Wegzug verhältnismäßig spät ist, was vielleicht auf den Zugscha- rakter des Motacillatypus zurück- zuführen ist, wohin diese Art ge- hören soll, oder auf den geografi- schen Einfluß. XI. 23—27 28—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—1 2—6 7—11 12—16 5 6 4 8 11 Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. Meteoro- loski odnošaji slažu se sa navede- nima kod vrsti Columba oenas. 15 12 6 6 4 1 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. Die meteorologischen Verhältnisse stimmen mit den bei Columba oenas angeführten überein. 39. "u Loxia curvirostra Linn., krstokljun omorikaš, Fichtenkreuz- schnabel. I. XLIVa. Nov. 40. -&- Chloris chloris (Linn.), zelendarka zelena, Grünling. XLV. Oct. 7. Vinkovei. 41. >, Coccothraustes coccothraustes (Linn.), dlesk tresnjar, i KernbeiBer. iui 5. Senj. TI. I. XLIVa. Aug. 17. Senj. 42. © Emberiza eitrinella Linn., strnadica žutovoljka, Goldammer. I. XLV. Dec. 23. Rijeka. 43. "u Emberiza eirlus Linn., strnadica brkašica, Zaunammer. I XLV. Dec. 23. Rijeka. i 44. © Emberiza cia Linn., strnadica cikavica, Zippammer. 1. XLV. Dec. 23. Rijeka. 45. -S-+ Miliaria miliaria (Linn.), strnadica velika, Graunammer. IH. XLV. Dec. 8. Vinkovci. Ne) Ul 47. -5- Alauda arvensis Linn., ševa poljska, Feldlerche. II XLVI, Oct. KIWI Nov. 31. Gjurgjevac. 4. Vinkovei. Oct. 31. Vel. Kopanica. R. — 42 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme ranije od lanjskog. JE Sept. 23. Hađer. » 27. Stankovac. S. (= Oct. 17. Schwankung kleiner, Mittel früher als im Vorjahre. 48. > Lullula arborea (Linn.), Seva Sumska, Heidelerche. E XLV. Nov. 17. Rijeka. 49. -O> Motacilla alba Linn., pastirica bijela, weiße Bachstelze. II. XLVI. Oct. 30. Ferdinandovac Sept. 10. Gjurgjevac. Oct. 15. Gola. XLV. = 21. Vinkovci. A 20. Prkovci. 15. Vel. Kopanica. Sept. 25. Jasenovac. Nov. 3. Petrinja. II. XLVI, Oct. 19. Novigrad. 3 11. Osijek. XLVa. E 20. Pitomača. ® 15. Zrinjska. 10. Kozarevac. 18. Bačkovica. ba 14. Tomasica 5 28. Gudovac. is 12. Podgarić. 22. Ivančani. R. — 48 dana — Tage. Razmak veći, srednje vrijeme ranije od lanjskog. Nov. 8. Kapela srpska. Oct. 23. Stojdraga. S 3. Novo selo. Nov. 4. Javor. Sept. 24. Gornja Vas. ' Oct. 21. Radatovići. XLV. P 8. Nova Kapela. Nov. 15. Kovačevac. Sept. 21. Kaniska Iva. x 10. Mali Gradac. A 11. Hader. si 10. Glina. È 15. Stankovac. Oct. 27. OstroZin. m 28. Gor. Sjeničak. di 24. Duga Resa. I. a 9. Fužine. 21. Mrzla Vodica. S. v. — Oct. 18. Schwankung größer, Mittel früher als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: III. (7) R. — 36 dana — Tage. HI. (21) R. — 48 „— , Hipsometrijski je utjecaj ja- san, premda je razlika između srednjih vremena vrlo malena; kasni podaci I. područja govorili bi za ispravnost tipa Motacilla. S. v — Od. 19. S. v. — Oct. 18. Der hypsometrische Einfluß ist klar, obzwar der Unterschied der Mittel sehr klein ist; die späten Daten des I. Gebietes würden für den Motacillatypus sprechen. 96 IX. X XI, 18—22 23—27 28—2 3—7 8—12 15—17 18-22 23—27 28—1 2-6 7-11 1 1 cosi: ik 5 Kulminacija je za jednu pen- taduranija od lanjske. Meteoroloski odnošaji slažu se sa navedenima kod vrsti Columba oenas. 8 3 3 2 1 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. Die meteorologishen Verhältnisse stimmen mit den bei Columba oenas angeführten überein. 50. > Budytes flavus (Linn.), pastirica ovčarica, Kuhstelze. E: XLV. Nov. 12. Rijeka. 51. > Sylvia atricapilla (Linn), pjenica crnoglavka, Mönchgrasmücke. II. XLV. Aug. 24. Vinkovci. 52. > Ačdon luscinia (Linn.). slavulj mali, Nachtigal. III. XLVI. Sept. 25. Ferdinandovac Aug. 30. Gjurgjevac. Sept. 20. Gola. XLV. Aug. 27. Indjija. Sept. 3. Nijemci. Aug. 7. Vinkovei. eb: > Ho. II. XLVI. Aug. 19. Peteranec. XLVa.. Oct. 23. Veliko Trojstvo. R. — 48 dana — Tage. Razmak veci, srednje vrijeme kasnije od lanjskog. "el. Kopanica. XLV. Sept. 8. Kaniska Iva. Oct. 7. Mali Gradac. Sept. 15. Brubno. Aug. 20. Hader. Oct. * (6. Gima. Aug. 25. Stankovac. ja Jul. # olovom \ Tounj. Mitte S. v. — Sept. 11. Schwankung größer, Mittel später als im Vorjahre. Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: IIL (5) R. — 29 dana — Tage. MB AT, Ni u jesen nije izraZen hip- sometrijski utjecaj, što također go- vori proti uvrštenju ove vrsti u tip Hirundo. S. v. — Sept. 9. S. v. — Sept. 13. Auch im Herbstist der hyp- sometrische Einfluß nicht aus- geprägt, was auch gegen die Ein- reihung dieser Art in den Hirun- dotypus spricht. 53. > Aédon philomela (Bechst.), slavuj veliki, Sprosser. III. XLV. Oct. 6. Nijemei. Sep. 22. Velika Kopanica R. — 30 dana — Tage. II. XLVI. Sept. 6. Koprivnica. XDVa' 100 oe XLV. , 12. Kaniška Iva. S. v. — Sept. 19. 97 Razmak veci, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel jednako lanjskomu. gleich dem vorjàhrigen. 54. -©+ Erithacus rubecula (Linn.), crvendać rusogrli, Rotkehlchen. DEE XLV. Nov. 13: Vinkovci. I. Dec. 30. Rijeka. 55. > Turdus musicus Linn., drozd pojac, Singdrossel. HT. XLV. Oct. 27. Vinkovci. E Nov. 12. Rijeka. 56. -%X- Turdus viscivorus Linn., drozd imelaš, Misteldrossel. III. XLV. Oct. 23. Vinkovei. 1: Dec. 23. Rijeka. 57. -X- Turdus pilaris Linn., drozd branjug, Wachholderdrossel. I. XLV. Dec. 30. Rijeka. 58. > Saxicola oenanthe (Linn.), kamenjar obični, Steinschmätzer. III. XLV. Aug. 15. Vinkovci. 59. > Pratincola rubicola (Linn.), batić crnogrli, schwarzkehliger Wiesenschmätzer 1.2 - ZEV. Dei, 7. Vinkovci. 60. co Anorthura troglodytes (Linn.), palčić carić, Zaunkönig. III. XLVI. Oct. 15. Gjurgjevac. XLIVa. Oct. 15. Senj. še XLV. Nov. 17. Rijeka. R. — 33 dana — Tage. S. v. — Oct. 26. 61. o Regulus regulus (Linn.), kraljić žutoglavi, gelbköpfiges Gold- hähnchen. I XLV. Dec. 30. Rijeka. 62. co Acredula caudata (Linn.), sjenica dugorepa, Schwanzmeise. III. XLVI. Oct. 30. Gjurgjevac. 63. > Lanius minor Gmel., svračak mali, grauer Würger. III. XLV. Sept. 7. Vinkovci. 64. > Lanius collurio Linn. svračak rusi, rotrückiger Würger. IH. XLV. Sept. 16. Vinkovci. Sept. 15. Hader. II. » 10. Kaniška Iva. È 8. Stankovac. Nov. 3. Umetic. » 12. Gor. Sjeničak. R. — 8 dana — Tage. S. v. — Sept. 12. Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. ri 98 65. > Hirundo rustica Linn., lastavica rusogrla, Rauchschwalbe. III. XLVI. Sept. XLV. XLIVa. 08; 10. Adaševci. JJ: 21. Sesvete podrav. 22. Ferdinandovac 30. Gjurgjevac. 25. Indjija. Martinci. . Morović. . Batrovci. . Lipovac. Abševci. 6. Spačva. 19. Nijemci. . Podgrađe. . Komletinci. . Otok. . Privlaka. . Vinkovci. . Bošnjaci. . Gradište. . Zupanja. . Cerna. »Prkovsi. . Babina Greda. . Vel. Kopanica. . 22. Klakar. . Slavonski Stupnik. . Vrbje. . Sičice. . Dolina. 2, Mačkovac. 9. Visoka Greda. . Pivare. . Jasenovac. . Kraljeva Vel. . Bumbekovača. 5. Dubica. . Puska. . Crkveni Bok. 7. Živaja. . Lonja. . Petrinja. . Bosut. 4. Grabovca. 5. Klenak. XLVI. XLVa. Sept. Oct. Sept. 2 Oct. 2) Sept. Oct. Oct. Sept. bh] ” Oct. Sept. 2 N Oct. N Sept. Oct. Sept. 7) Oct. Sept. Aug. Sept. Ok 79 Sept. Oct. Sept. Oct. Sept. 1 7) Oct. Sept. Oct. Sept. . Jamina. . Strošinci. . Vrbanja. . Soljani. . Podgajci. . Novigrad. . Hlebine. 7. Peteranec. 8. Sokolovac. . Sesvete. . Carov Dar. . Vojakovac. . Osijek. . Gjurgjie. . Bračak. 6. Gornje Viljevo. 21. Lončarica. . Pitomača. . Topolovica. . Ivanovo selo. . Otrovanec. . Grubišno Polje. 4. Gor. Kovačica. . Trnava. 5. Kostanjevac. . Popovac. . Bršljanica. . Babinec. 1. Podgarić. . Samarica. 5. Rovišće. . Cepidlak. 6. Grabovnica. . Zvonik . Ivančani. . Sv. Ivan Žabno. 17. Vukšinec. 29. Hagenj. 5. Brezovljani. 15. Kapela srpska. 15. Tučenik. 28. Preseka. 28. Novo Mjesto. 26. Sv. Ivan Zelina. 12. Zagreb. Oct. 6. Stojdraga. Sept. 22. Novo selo. 23. Javor. 21. Gornja Vas. n 28. Radatovići. XLV. » 25. Godinjak. 27. Adžamovci. 26. Tisovac. Nov. 16. Nova Gradiška. Oct. 8. Kovačevac. 10. Mašić. È 2. Gorice. Sept. 12. Pakrac. 25. Rajic. Oct. 7. Paklenica. Sept. 16. Kaniska Iva. „ 39. Lipovljani. » 26. Kapelica. >“ .28. Piljenice. » 25. Brinjani. 24. Umetić. 29. Pecki. > 20. Lušćani. Oct. . 8 Mali Gradac. Sept. 20. Brestik. Oct. 25. Brubno. = 20. Žirovac. Sept. 25. Farkašić. 13. Hađer 30. Glina. n 16. Stankovac. > «20, Oblaj. 15. Velika Vra- novina. R. — 52 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. III. (41) R. — 46 dana — Tage. IL bb. 4 = 1. (20) R. — 26 „ La Ove godine se hipsometrijski utjecaj opaža opet samo djelomično, tj. u prvim dvima područjima, dok 19. Nova Kapela. 59 Sept. 10. Golinja. 2. Kozarac. 15. Crni Potok. 1. Gor. Sjeničak. 2. Slušnica. Po 10. Tounj. Sept. 21. Ogulin. » 14 Musulinski Potok. Oct. 8. Modrus. Sept. 27. Gomirje. Oct. 12. Škalić. Sept. 24. Drežnica. » 21. Vrbovsko. Oct. 25. Jasenak. DARETIVI Pub x 20. Ravna Gora. s 13. Mosunje. Sept. 25. Mrkopalj. Oct. 14. Stalak. X 19. Novi. Sept. 28. Fužine. » 50. Mrzla Vodica. m. 26. Rijeka, Nov. 6. Šeganovac. Sept. 24. Vrelo. Oct. 16. Krbavica. Sept. 27. Gospić. Nov. 2. Kuterevo Oct. 15. Vlasko Polje. g 28. Krasno. ts 5. Senj. Sept. 27. Tuževac. XLIV. n 25. Divoselo. n 29. Brušane. S. v. — Sept. 28. XLIVa. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. S. v. — Sept. 29. S. v. — Sept. 27. 8:9: = «Dept. 29. Heuer bemerkt man den hyp- sometrischen Einfluß wieder nur teilweise, dh. in den ersten zwei Jo => 109 su kasni podaci zadnjega sigurno posljedica geografskog utjecaja, naime južnog položaja njegovog. IX Gebieten, während die späten Daten des letzten sicher eine Folge des geografischen Einflusses, nämlich der südlichen Lage desselben sind. X. 37 S—12 13—17 18—22 23—27 25—2 3—7 S—12 15—17 15—22 23—27 2 8 19 18 g Kulminacija je za jednu pen- tadu ranija od lanjske. U pentadi kulminacije je tlak uzduha 763 8 mm, maksimalna temperatura 21'6% mi- nimalna 11:1"; oborina nema, vjet- rovi N i S, kalma malo. Depresije leže na W i NE, maksima na SW i SE; vrijeme je blago. Prije kul- minacije je tlak većinom viši, tem- peratura niža, oborine prilične, vje- trovi N, E iS, kalma mnogo ; poslije kulminacije je tlak viši, temperatura niža, oborine slabe, vjetrovi Ni E, kalma mnogo. 12210 8 3 4 Die Kulmination ist um eine Pentade früher als im Vorjahre. In der Kulminationspentade ist der Luftdruck 76358 mm, die maximale Temperatur 216°, die minimale 11:1". Niederschlag keiner, Wind N und S, Kalmen wenig. Depressionen la- gern im W und NE, Maxima im SW und SE; das Wetter ist mild, Vor der Kulmination ist der Druck meist höher, die Temperatur nied- riger, Niederschlag ziemlich, Wind N, E und S, Kalmen viel; nach der Kulmination ist der Druck höher, die Temperatur niedriger, Niederschlag stark, Wind N und E, Kalmen viel. 66. > Clivicola riparia (Linn.), lastavica bregunica, Uferschwalbe. II. EV. Oct, XLIVa. Sept. 14. Grk. n 18° Podgajcı: R. — 29 dana — Tage. 67. III. XLVa. Sept. 29. Dolnji Sa- rampov. REN... Ang. ar aa: Sept. 10. Nijemci. Oct. "0. Dok, Sept. 15. Bosnjaci. Oct. 12. Babina Greda. Sept. 26. Novi Varoš. > 26."Gornji Varoš. n 580. Jasenovac. Oct. 4. Dubica. i 2. Zivaja. X bi Bi 45 10. arnie PI AP m 10. Koprivnica. 13. Babina Greda. I. XLV. Sept. 14. Musulinski Potok. S. 9% — Sept. 22. > Chelidon urbica (Linn.), lastavica bjelogrla, Mehlschwalbe. Sept. 25. Peteranec. n 24 Sv. Petar Cvrstec. XLVa. » 20. Pitomača. s 9. Trnava. XLV. » 26. Nova Gradiška_ Oct. 6. Mašić. Sept. 10. Rogolje. Oct. ©. Paklenica. Sept. 6. Hajtić. Oct. 12. OstroZin. (hi Aug. 18. Musulinski Potok. Sept. 27. Gomirje. Sept. 23. Jasenak. Oct; 3 Kriyi Put. XLIVa. Sept. 29. Farkašić. R. — 36 dana — Tage. Razmak manji, srednje vri- jeme kasnije od lanjskog. Formule orogr. područja: — II. (8) R — 16 dana — Tage. II. (11) R — 36 I. (6) R. — 24 N ” 2 Hipsometrijski je utjecaj iu jesen posve jasan, što također po- tvrđuje pripadnost ove vrsti tipu Hirundo. 12, 3—1 8—12 15—17 18—2 1 3 2 Kulminacija je za jednu pen- tadu kasnija od lanjske. Meteoro- loski odnoSaji slaZu se sa navede- nima kod pređašnje vrsti. 101 Sept. 9. Pećane. Aug. 15. Zrmić Poljana. Sept. 20. Ljubovo. S. v. — Sept. 27. Schwankung kleiner, Mittel später als im Vorjahre. Formeln der orogr. Gebiete: S. v. — Okt. 4. S. v. — Sept. 25. S. v. — Sept. 23. Der hypsometrische Einfluß ist auch im Herbst ganz klar, was ebenfalls die Zugehörigkeit dieser Art zum Hirundotypus bestätigt. X. 2 23—27 28—2 2 3—1 5—12 ta 4 4 - 9 Die Kulmination ist um eine Pentade später als im Vorjahre. Die meteorologischen Verhältnisse stimmen mit den bei der vorher- gehenden Art angeführten überein. Koledar selidbe na temelju historijskoga materijala (do g. 1907.), ka- rakter godine 1908. i vrijeme ostavljanja, dotično prolaza. Der Zugskalender auf Grund des historischen Materials (bis 1907), Charakter des Jahres 1908 und die Zeitdauer des Verlassens resp. des Durchzuges. | Broj — Nro. So] e dene & Karakter god. |sF|2 = ugo . Q 1908. elio 5 Vrst — Art Pa 27123388 i i = _ |Jahrescharakter [3-2 mae E 3 & + x è 1908 ia pm Ma oA. cri MIR S = Zee cui |aa ND [hist.|1908 1| Jynx torquilla Aug. 3. — — — | 81 — 2| Cypselus apus pe 12: — — u er 3| Cuculus canorus » = 19.|Aug. 19. |Oagovara-Entspricht{ & | 100) 78 4| Phalacrocorax b} Za — — — | 12 pygmaeus 5| Garzetta garzetta nc da — — — | 31 — 6| Ardetta minuta SEZ — -- — | 26] — {| Ciconia ciconia » 80.|Aug. 24.| Ran—Früh 6j 80, 49 102 of ı a DE m 2 Be Karakter god. aB|o 2 5 EN“ : “dp 1908. Bi: os 7 s Vrst — Art gr Be SPIRE 38 | d i E Jahrescharakter rk Po E = Br SL . £ 1908 IT NO o ® n = sE 2 Hi |dzsa N [hist.|1908 | 8| Oriolus galbula Sept. 3.|[Sept. 5.| Kasan— Spät 2 48) 44 9| Saxicola oenanthe A ho — — — | 53 — 10 | Aédon luscinia A 9. [Sept. 11. | Kasan— Spät 2| 62) 48 11| Upupa epops 3 9. 6.1 Ran—Früh Si 60) 53 12 | Ciconia nigra ha lr Aug. 31. | Ran—Früh | 13| 76) 34 13} Lanius collurio » 15. [Sept. 12.| Ran—Früh 1| 49. 8 14| Aödon philomela „ 15] „ 19.|Kasan—Spàùt 4| 54 30 15 | Coracias garrulus 9 15.[ „123.1: Ran_Hrah 2X 52 47 16 | Botaurus stellaris sadu — — | 20 — 17| Turtur turtur xi Sept. 19. | Kasan— Spät ll 63) 36 181 Crex crex sk: ; 19 [0dgovara-Entspricht | # 701 80 19] Lanius minor Malga c.c — — — | 26 — 20 | Pratincola rubicola ,» Sab — — — | © 21| Anser anser „ 21.[Oct. 21.| Kasan—Spät| 30, 82) 30 22| Cypselus melba pal — 44 23 | Plegadis faleinellus je _ -- — 1081’ 24| Tringoides hypoleucus | „ 21. — = — | 2 — 25| Platalea leucorrhodia ee — = — | 106 — 26 | Chelidon urbica » 24.[Sept. 27.|Kasan—Spät| 3| | 36 27 | Sylvia atricapilla i SE = - — | 8 — 28 | Muscicapa grisola & «20. — — 8. — 29 | Nycticorax nycticorax ned — — — | A — 30 | Hirundo rustica » 26.|Sept. 28. | Kasan—Spćt| 2| 95) 52 31| Hydrochelidon nigra m 261 — — picci 295 == 32 | Lanius excubitor Odi: dl — — — | 7 — 33 | Miliaria miliaria 2 2. -— — | 89 — 34 | Clivicola riparia HE 3. Sept.- 22. | Ran—Früh ll| 56| 29 30 | Herodias alba ž 3.{Oct. 3. [0dgovara-Entspricht | 9 60| 29 36 | Pyrrherodias purpurea | „ 4. — — — | 96 — 3( | Coturnix coturnix » 5.[Oct. 8.| Kasan—Spdit| 3| 4 43 38 | Gallinula chloropus si 5. — = — | 3 — 39 | Caprimulgus europaeus| , 8. — — — | 69 — 40 | Ruticilla phoenicurus + 9. — — — | 60 — 41 | Larus ridibundus m4 — — — | 49 — 42| Ardeola ralloides » .13.|0ct. 5.| Ran-Früh 8| 821 52 43 | Columba oenas » 18.1, 20.| Kasan—Spät Ti 70) 54 44 | Columba palumbus » 13. , 1.| Kasan— Spät ll 835, 57 45 | Lymnocryptes gallinula| „ 15. _ -— — | 36) — 46 | Ruticilla titis id — — mie 47| Erithacus rubecula nei: _ — | 72. — 48 | Buteo buteo a Sa: er we ni 4 LI 49| Fulica atra ” 19. [Oct. 19. |Oagovara-Entspricht | 9 53 34 90| Grus grus DO. — — | 70 — 51] Motacilla alba Milza N dak. 19. | Ran—Frün 2| 61| 48 92| Anas boscas n 21.[Nov. 9.|Kasan-Spät| 19) 70) 26 93 | Scolopax rusticula Da Ze dai 26. | Kasan— Spät 4 83 51 54| Turdus musicus en = — 61] — | U ovoj skrizaljci sadrZano je 80 vrsti, kod kojih je srednje vri- jeme ove godine proratunano. Od tih imaju 13 kasniji odlazak, od historijskog srednjeg vremena, 13 raniji a 4 jednak. Zakašnjenje iznosi u prosjeku pol dana, tako da mo- žemo i ovogodišnju jesensku se- lidbu smairati skoro normal- nom. U pojedinim mjesecima nala- zimo prama historijskom srednjem vremenu slijedeće razlike: u kolo- vozu je odlazak kod 2 vrsti u prosjeku za 3 dana raniji, u rujnu 105 1 A an sala & z ne Karakter god.|gE|o 5 = nje . 2 1908. “elos È Vrst — Art ae ke: SF|EF SÒ | ir © _ | Jahrescharakter 35 e E = — s & sE 1908 si 2 Da in 5 i pa HE |os > [nist. 11908 55| Vanellus vanellus Oct. 22.|0ct. 25.| Kasan— Spät 8| 77 54 56| Alauda arvensis „» 231, LA BRan-Früh 64 73 4 57| Anthus campestris 5: — — — | 85| — 58 | Emberiza cirlus Le. — — — | 26| — 59] Merula merula leg — — — | lu — 60 | Oedicnemus oedicnemus| , 23. — — — I 1 — 61| Ardea cinerea » 24.[0ct. 18.| Ran—Frih 6| 73| 46 62 | Sturnus vulgaris n 24] n 18.| Ran-Früh 6| 75 51 63 | Lullula arborea ke 5? — _- — | 36| — 64| Gallinago gallinago ciao — — — | 570 — 65 | Parus maior 1.29. — -- -- | 15) — 66 | Anorthura troglodytes | „ 30.[Oct. 26.1 Ran—Früh 4| 34| 3 67| Linaria cannabina Nov. 2. — _ — | 66| — 68| Gallinago maior keš penji > — — — | 28, —— 69| Trypanocorax frugi- legus + 4, — —- — | 60; — (0 | Turdus viscivorus = 5. — — — | 95 — (1| Accentor modularis 2 6. — — — | 22 — (2| Chrysomitris spinus e ER = — — | 380 — 73| Turdus pilaris er _ — ali EN 14| Otis tarda Pal ci — .- — | 18 — 15 | Turdus iliacus = Le; — -- — | 5 — (6| Anser fabalis » 20.{Nov. 14.| Ran—Früh 6| 76 2 77| Pyrrhula europaea u Sh = — — | 65 — 18| Colymbus arcticus RUS 26: — — — | 29 — 19 | Fringilla montifringilla| „ 29. — — — | 7% — 80 | Regulus regulus bee? *£ — — — | 56) — 81 [Colymbusseptentrionalis| „ 12. — — — Ber 82| Archibuteo lagopus s: da — — — | 42| — In dieser Tabelle sind 30 Arten enthalten, bei welchen das Mittel heuer berechnet wurde. Von diesen haben 13 einen späteren Wegzug als das historische Mittel, 13 einen früheren und 4 den glei- chen. Die Verspätung beträgt im Durch- schnitt einen halben Tag, so daß wir auch den heurigen Herbstzug als fast normal annehmen kön- nen. In den einzelnen Monaten finden wir gegen das historische Mittel folgende Unterschiede: im August ist der Wegzug bei 2 Arten 104 kod 12 za 1:2 dana kasniji, u listo- padu kod 15 za 04 a u studenom kod jedine vrsti za 6 dana raniji. Prama lanjskoj je ovogodišnja je- senska selidba ranija, jer je srednje vrijeme kod 15 vrsti ranije, kod 8 kasnije a kod 3 jednako. Uzrok tomu leži sigurno u meteorološkim odnošajima, tj. u ranom nastupu hladnog vremena već u listopadu, što posvjedočuje također rani od- lazak mnogih vrsti toga mjeseca. Vrijeme ostavljanja je ove jeseni kratko, jer imadu sve vrsti manji razmak od historijskoga. Prama lanjskoj godini je također kraće, budući da 20 vrsti ima manji, 5 veći a samo 1 jednak razmak. im Durchischnitt um 3 Tage früher, im September bei 12 um 12 Tage später, im Oktober bei 15 um 04 und im November bei der einzigen Art um 6 Tage früher. Gegen den vorjährigen ist der heurige Herbst- zug früher, da das Mittel bei 15 Arten früher, bei 8 später und bei 3 das gleiche ist. Der Grund hiezu liegt sicher in den meteorologischen Verhältnissen, dh. im frühen Auf- treten kalter Witterung schon im Oktober, was auch der frühe Weg- zug vieler Arten im diesem Monate bekräftigt. Die Verlassungsdauer ist in diesem Herbste kurz, da alle Arten eine kleinere Schwankung haben als die historische. Auch gegen das Vorjahr ist sie kürzer, nachdem 20 Arten eine kleinere, 5 eine größere und nur 1 die gleiche Schwankung hat. 105 ooo NEBES ESC KJE TJ TO AO acne | DE = = eee Te e be tal er ee e E TT i el aaa li È N NOMITEM PUN PULM taro = Time E DE rem re dl sei Que T augolA BLBEEBK A E ARSI AA AI een 1_——rrr————_————r—rr—.rrrr—r_m_m1112z=Pt8_TP1}__r__—.—._——r——_____—_—_—_—_———————21242À2_—€Y——@& g — 1168 m [or |- Ai = E 66 | 7 di Iron | SEIUOSIOPAIN — EUTIOIO 1:0 [6:8 | LL 16-9 | , x 1—————————1_—_———————__———————————————————_———————————————————————1———_—_——_—————————---.——o—_ovor”or”roÈo—o_©_©_©—a*«L*_ TlOoe@"*%%*%%%*== 5% Bia e anyBaodtuegjwurrurm LE It G-L 16:07 6: ur TI wort ou. SL |T-IT 8-91/9-O1]2- arluner ! vanyeaodue? Bupwımrurm —_——— ————————————— LL ma i A È & ANIBIELWOIBWIXBM 8-9 |6.1T]2-#T|6-0T osme 8T DIO 83 |F 1a 9-16 0-18 1.08)6-g8 L-61 3.08 8.98 1:98 so] 09 { v1nquiodurog BUBWISTBW —r_———rror-o-rr-r.r; orror rr —©_ »r_r.r———————————————————————————————————————————=—1À%àÀàkx2ln2pA______—_L -09|0-99|6-69/0-99|4.99|3-L9|0-0L|F-29 9-10 9.59 8-89 1:09 1:9 8-19 6.10 [6-19 6991.60 MONIPIJAN'T — Bynpzn XBIIL << <_CE_>N KK anna o nn nn, | | ) | POR ZI Sr S VERO EN a e |, ee ee 1 Ra) Ser ia e = IE Suosoq svuy | 6I DE ER BER Ta De O ed eg e nt ee eee e a sıequr aasuvy | 8I iran GT RT Re ie Rene e e ee e ee a [o losuut IOSUVW | LI 9 <“ LAK IRE BS EA KOP E LB JE O KOLA A Oz u Kool on a eat (real Cat dho) ro ai Logli ma | m e U E e a 8ST * og I|>|—i—ilriz isle |s | |s |r Ir |tT Ir - |I- | - - | - | -|-1|1-|-|-|-|-1!- BATB VIITOBIOW | GT Br 2 BL el ze [2 Er RO KORE ME | ECO EG, es = aaa e SIIBIQUA snunyg | FI ‘08 “ a re EI AO IRR DA i) O TA a DI SI CAI II li n os a Br nt Si a e ont e svuoo wqumon | gr PI +e PATER lil A RZ RESTE SE IO SI Te le sue a snqumnfed equan]o) | zr are GZ —|—|]1 I VA F G 6 g zika P FA e EA m a a | el a et a BOIOUTD BOPIV II 180 EE Oer ei TEE Te e rale rio Ne a ee a ea XIUINFO9 XITINZO() | OT "tg # G= lg AAA, Ei. BvIqan TOopTeUf | 6 BR SER Migranti e Sr (Lc OE RA CA O TE Be [ee ont Ca a BOIZSNI OPUNIIH | S ETO“ Malizia ln ela lat zoi: ee lee snmamws SBIOBIO() | L “er % G= le elle, 4 19 190 0 || — | == = INZJINZ nun | 9 la ons, tea PRAV gh ee ee EST e eee ia sdode #dudg | e ARTE ae Reali = aa Se (li ai ee Berta ee ee | — oi [ln na sImqre3 SOIOTIO |P A ie ira he ee | et BISTU BIWOOIO | g li ce 2g|-{-|-|-|-[|[-|-|—{-}:-|-|{s [tr |s Je |t |ı Je |!r |T I9g |z )ı |r |r le | snıouwo sninong | z *GIIIA | 8° | — pika E hej =a) Lele le PR STA KLI a ee BIUOOTO BIUOVIJ |T N bo ba ra 1 to ro to ia pe o (di to ro i m {e e) I ro to ls pedi Ne) Ha I ro ro [cn tu us BD -1 to | | (0 0) = Co Ti | | o DI SOI | | o H> (O H> | | oO a o Qu H EH | | | ||| | | lem el | | | | sal | | | H | 0 | | | | o De o Mr | ER a Li ES LO Ri a | | IV — 981 B | | gay — ISIA 2 AS © ba m = n. o H s | a = Hi - e: NEĆE "uope}usg ydeu pui pun Zejyos4opain ‘ewepe}juad od uezala dep “unyelrsdwo] sip ‘yonipzin] sop ‘ua;epsSnz3om %q I eullogo ‘einyessdwe} ‘eynpzn xej} ‘eysejpo 10epoJ 106 U suglasju sa ranijom jesen- skom selidbom prama lanjskoj po- javljuju se i kulminacije ranije, premda obuhvaćaju za dvije pentade više od lani; ranije su kod 9 vrsti, kasnije kod3 ajednaka je kod 1. Ra- nija je kulminacija za jednu pentadu kod Turtur turtur, Ardea cinerea, Cu- culus canorus, Sturnus vulgaris, Mo- tacilla alba i Hirundo rustica, za dvije kod Scolopax rusticula i Cicoma ci- conia a za sedam kod Ciconia nigra; kasnija je pako za jednu pentadu kod Orzolus galbula i Chelidon urbica a za dvije kod Columba oenas, dok je kod Columba palumbus jednaka. Najveci broj podataka nalazimo u IX. 28—X. 2., dakle za dvije pentade kasnije nego lani, uz visoki tlak uzduha i temperaturu, slabe oborine, sjeverne vjetrove i mnogo kalma. VIII. 14—18. Ciconia cico- nia i Cuculus canorus kulminiraju, Ciconia nigra i Oriolus galbula po- činju sa selidbom. Tlak uzduha je porasao, temperatura pala, osobito jake oborine 15., vjetar najviše N, kalma mnogo. Depresije leže u srednjoj Evropi i na S. VIII. 19—23. Ciconia nigra kulminira, Coracias garrulus počinje selidbu. Tlak i temperatura porasli, vjetar pretežno E, kalma mnogo. Depresije leže na E i NW. VIII. 24—IX. 2. Kulmi- nacije nema; u drugoj pentadi na- lazimo kod Upupa epops mnogo podataka a Turtur turtur počinje sa selidbom. Tlak pao, temperatura porasla, jače oborine 26., vjetar Ubereinstimmend mit dem früheren Herbstzuge gegen das Vor- Jahr treten auch die Kulminati- onen früher auf, obzwar sie um zwei Pentaden mehr umfassen als im Vorjahre; sie sind früher bei 9 Arten, später bei 3, und gleich bei 1. Früher ist die Kulmination um eine Pentade bei Turtur turtur, Ardea cinerea, Cuculus canorus, Stur- nus vulgaris, Motacilla alba und Hi- rundo rustica, um zwei bei Scolopax rusticula und Ciconia ciconia und um sieben bei Ciconia nigra; später ist sie um eine Pentade bei Oriolus gal- bula und Chelidon urbica, um zwei be Columba oenas, während sie bei Co- lumba palumbus gleich ist. Die größte Datenanzahl finden wirin der Pen- tade: IX. 28—X. 2., also um zwei Pentaden später als im Vor- jahre, bei hohem Luftdruck und Temperatur, schwachem Nieder- schlag, nördlichen Wind und viel Kalmen. VIII. 14-18. Ciconia ci- conia und Cuculus canorus kulmi- nieren, Ciconia nigra und Orziolus galbula beginnen mit dem Zuge. Luftdruck gestiegen, Temperatur gefallen, besonders starker Nieder- schlag am 15., Wind meist N, Kal- men viel. Depressionen lagern in Mitteleuropa und im S. VIII. 19— 23. Ciconia nigra kulminiert, Coracias garrulus beginnt den Zug. Druck und Temperatur gestiegen, Wind vorwiegend E, Kalmen viel. Depressionen lageru im E und NW. VIII. 24-IX. 2. Keine Kulmination; in der zweiten Pen- tade finden wir bei Upupa epops viel Daten und Turtur turtur be- ginnt mit dem Zuge. Druck gefal- len, Temperatur gestiegen stärkerer pretežno N, kalma vrlo mnogo. De- presija leži na N. IX. 3—7. Oriolus galbula kulminira, Upupa epops stoji pred kulminacijom, Hirundo rustici i Chelidon urbica počinju sa selidbom. Tlak porasao, temperatura pala, oborine 5., vjetar najvise N, kalma malo. Depresija putuje sa N prama E i NE. IX. 8—12. Upupa epops kul- minira, Turtur turtur stoji pred kulminacijom. Tlak i temperatura porasli, oborine 11., vjetar N, kalma mnogo. Depresijelezena W, NEIN. IX. 13-17. Turtur turtur i Coracias garrulus kulminiraju, Co- lumba palumbus počinje a Ciconia nigra završuje selidbu. Tlak pora- sao, temperatura pala, vjetar najviše N, kalma mnogo. Depresije leže na Ei N. IX. 18-22. Kulminacije nema; pred njom stoje Hirundo ru- stica i Chelidon urbica, Coturnix co- turnix i Motacilla alba počinju sa selidbom. Tlak i temperatura po- rasli, vjetar najviše N, kalma malo. Depresije leže na E i W. IX. 23—27. Hirundo rustica i Chelidon urbica kulminiraju, Co- turnir coturniz stoji pred kulmina- cijom, Columba oenas i Sturnus vulgaris počinju a Ciconia ciconia završuje selidbu. Tlak je pao, tem- peratura porasla, vjetar N i S, kalma malo. Depresije leže na W i NW. IX. 28—X. 2. Coturnix co- turnix kulminira, Ardea cinerea po- činje, Cuculus canorus, Oriolus galbula i Upupa epops svrSuju selidbu. Tlak porasao, temperatura pala, oborine 107 Niederschlag am 26., Wind vor- herrschend N, Kalmen sehr viel. Die Depressionen lagert im N. IX. 3-7. Oriolus galbula kul- miniert, Upupa epops steht vor der Kulmination, Hirundo rustica und Chelidon urbica beginnen mit dem Zuge. Druck gestiegen, Temperatur gefallen, Niederschlag am 5., Wind meist N, Kalmen wenig. Die De- pression wandert von N gegen E und NE. IX. 8—12. Upupa epops kul- miniert, Turtur turtur steht vor der Kulmination. Druck und Tempe- ratur gestiegen, Niederschlag am 11., Wind N, Kalmen viel. Depres- sionen lagern im W, NE und N. IX. 13—17. Turtur turtur und Coracias garrulus kulminieren, Columba palumbus beginnt und Ci- conia nigra beschlieBt den Zug. Druck gestiegen, Temperatur ge- fallen, Wind meist N, Kalmen viel. Depressionen lagern im E und N. IX. 18-22. Keine Kulmi- nation; vorihr stehen Hirundo ru- stica und Chelidon urbica, Coturma coturnix und Motacilla alba beginnen mit dem Zuge. Druck und Tempe- ratur gestiegen, Wind meist N, Kalmen wenig. Depressionen la- gern im E und W. IX. 23—27. Hirundo rustica und Chelidon urbica kulminieren, Coturnix coturnix steht vor der Kulmination, Columba oenas und Sturnus vulgaris beginnen, Cicoma ciconia beschließt den Zug. Druck gefallen, Temperatur gestiegen, Wind N und S, Kalmen wenig. Depressionen lagern im N und NW. IX. 28--X. 2. Coturnix co- turnix kulminiert. Ardea cinerea be- ginnt, Cuculus canorus, Oriolus gal- bula und Upupa epups beschließen den Zug. Druck gestiegen, Tempe- 103 23., vjetar N, kalma mnogo. Depre- sije leže na W i NE. X. 3—7. Ardea cinerea kul- mira; Columba palumbus stoji pred kulminacijom Scolopax rusticula i Anser anser počinju a Turtur turtur i Coracias garrulus završuju selidbu. Tlak pao, temperatura porasla, vje- tar različit, kalma mnogo. Depre- sija leži na NE. X. 8—12. Columba palumbus kulminira. Tlak porasao, tempera- tura pala, vjetar većinom S, kalma mnogo. Depresijeležena NE, W iS. X. 13-17.Kulinacije nema ; pred njom stoje Columba oenas, Sturnus vulgaris 1 Motacilla alba ai Scolopax rusticula ima najviše poda- taka. Tlak i temperatura pali, vjetar najviše N, kalma malo. Depresije leže na W i S. X. 18—22. Columba oenas, Sturnus vulgaris i Motacilla alba kul- miniraju; pred kulminacijom stoje Scolopax rusticula i Anser anser. Tlak i temperatura pali, oborine 19., vjetar N i E, kalma mnogo. Depre- sija leži na S. X. 23-27. Scolopar rusti- cula i Anser anser kulminiraju, Ae- rundo rustica svršava selidbu. Tlak i temperatura pali, jače oborine 25. i 27., vjetar pretežno N, kalma vrlo malo. Depresija leži na S. X. 28— XI. 1. Anser anser kulminira po drugi puta; Anas boscas počinje sa selidbom. Tlak i temperatura porasli, oborine 28., vjetar N, kalma malo. Depresije leža na W i SE. ratur gefallen, Niederschlag am 28,, Wind N, Kalmen viel. Depressionen lagern im W und NW. X. 3—7. Ardea cinerea kul- miniert, Columba palumbus steht vor der Kulmination, Scolopax rusticula und Anser anser beginnen, Turtur turtur und Coracias garrulus be- schließen den Zug. Druck gefallen, Temperatur gestiegen, Wind ver- schieden, Kalmen viel. Die Depres- sion lagert im NE. X. 8-12. Columba palumbus kulminiert. Druck gestiegen, Tem- peratur gefallen, Wind meist S, Kalmen viel. Depressionen lagern im NE, W und S. X. 13--17. Keine Kulmina- tion; vor ihr stehen Columba oenas, Sturnus vulgaris und Motacilla alba, auch Scolopax rusticula hat die mei- sten Daten. Druck und Temperatur gefallen, Wind meist N, Kalmen wenig. Depressionen lagern im W und S. X. 18—22. Columba oenas, Sturnus vulgaris und Motacilla alba kulminieren; vor der Kulmination stehen Scolopax rusticula und Anser anser. Druck und Temperatur ge- fallen, Niederschlag am 19., Wind N und E, Kalmen viel Die De- pression lagert im S. X. 23-27. Scolopax rusti- cula und Anser anser kulminieren, Hirundo rustica beschlieBt den Zug. Druck und Temperatur gefallen, stärkerer Niederschlag am 25., und 27., Wind vorherrschend N, Kalmen sehr wenig. Die Depression lagert im S. X. 28—XI. 1. Anser anser kulminiert zum zweitenmale; Anas boscas beginnt mit dem Zuge. Druck und Temperatur gestiegen, Nieder- schlag am 28, Wind N, Kalmen wenig. Depressionen lagern im W und SE. XI. 2-6. Kulminacijenema; Anser fabalis počinje a Coturmex co- turnix svršava selidbu. Tlak i tem- peratura pali, vjetar najviše N, kalma malo. Depresije leže na N i NE. XI. 7.—11. Anser fabalis i Anas boscas kulminiraju. Tlak i tem- peratura pali, jače oborine 9., vje- tar pretežno N, kalma vrlo malo. Depresije leže na SW i NE. Isto tako kao u proljeće po- javljuju se i u jesen kulminacije pretežno uz rastući tlak i pa- dajuću temperaturu te sjeverne vjetrove sa mnogo kalma, ali uz oborine; najčešće su opet uz sjeverne i zapadne depresije, kao što je to i prijašnjih godina bio slučaj. 109 XI. 2—6. Keine Kulmina- nation; Anser fabalis beginnt und Coturnie coturnix beschließt den Zug. Druck und Temperatur ge- fallen, Wind meist N, Kalmen wenig. Depressionen lagern im N und NE. XI. 7.—11. Anser fabalis und Anas boscas kulminieren. Druck und Temperatur getallen, stärkerer Nie- derschlag am 9, Wind vorwiegend N, Kalmen sehr wenig. Depressio- nen lagern im SW und NE. Ebenso wie im Frühjahre treten die Kulminationen auch im Herbst vorwiegend bei stei- gendem Druck, fallender Tem- peratur undnördlichen Winden mit viel Kalmen, aber bei Nie- derschlägen auf; am häufigsten sind sie wieder bei nördlichen und westlichen Depressionen, wie es auch in den früheren Jahren der Fall war. Nase krajeve — Unser Territorium = Naseliše Ostaviše di Ove vrsti — Folgende Arten: Besiedelten VerlieBen = za koliko dana — binnen Tagen: 1.{ Scolopax rusticula 18 öl 2.| Ardea cinerea 68 46 3.| Columba palumbus 62 57 4.| Ciconia ciconia 61 49 Đ. | Coturnix coturnix 59 43 6.[ Columba oenas 56 54 <.{ Alauda arvensis 55 42 8.| Ciconia nigra dd 34 9.| Hirundo rustica 54 52 10.1 Anas boscas 53 26 11.| Sturnus vulgaris 53 öl 12. | Anser fabalis 48 21 13. | Motacilla alba 46 48 14.1 Turtur turtur 45 36 15.1 Herodias alba 44 29 16. | Cuculus canorus 44 78 17.| Chelidon urbica ed Naselise Ostaviše 3 Ove vrsti — Folgende Arten: Besiedeten VerlieBen oO se za koliko dana — binnen Tagen: 18. | Upupa epops 43 23 19. | Oriolus galbula 39 di 20. | Coracias garrulus 37 4° 21.1 Fulica atra 35 34 22. | Aödon luscinia 3 48 23. | Vanellus vanellus 34 54 24.| Clivicola riparia 29 29 25.| Lanius collurio 26 8 26.|. Anorthura troglodytes 24 33 21 Anser anser 18 30 28. | Aédon philomela 15 30 29. | Crex crex 14 30 Vrijeme naseljenja je i ove godine opet općenito dulje od vremena ostavljanja, jer je razmak u proljeću veći nego u jesen kod 1% vrsti, manji kod 11 a jednak kod 1. Uzrok tomu pojavu imamo valjda također tražiti u meteoro- loškim odnošajima tj. s jedne strane u ranom nastupu proljeća, odnosno toplijeg vremena, s druge pako u hladnoj jeseni. Trajanje boravka. Die Besiedelungsdauer ist auch heuer wieder im allge- meinen länger als die Verlas- sungsdauer, da die Schwankung im Frühjahre größer ist als im Herbst bei 17 Arten, kleiner be 11 und gleich bei 1. Den Grund dieses Fänomens haben wir wahr- scheinlich auch in den meteorolo- gischen Verhältnissen zu suchen, dh. einerseits im frühen Auftreten des Frühlings, resp. wärmeren Wetters, andrerseits aber im kal- ten Herbst. Aufenthaltsdauer. = Trajanje bo- S : Dolazak Odlazak ravka |25 Vrst — Art : 3 Aufenthalts-{& 5 n S Ankuntt Wegzug dauer NE E — ——— O M a 1908. | hist. FSA 1.{ Anser fabalis Febr. 16. Nov. 14. 271 | 271 — 6 2. | Columba oenas wor ab, Oct. 20. 237 | 29] +8 3.1 Anas boscas FR Nov. 9. 257 231 I+ 26 4. | Anorthura troglodytes =: Oct. 26. 242 — I — 5. | Vanellus vanellus DR: pi RE 240 | 285 | + T 6. | Sturnus vulgaris Mart. 1. PE 231 | 2881 — 2 7.| Alauda arvensis ca sea 221 | 231 |— 10 = S | Vrst — Art. s es) 8.| Columba palumbus 9.| Fulica atra 10.| Motacilla alba È 11.| Scolopax rusticula 12.| Ardea cinerea X 13. | Anser anser | A 14. | Ciconia ciconia ii 15. | Ciconia nigra Apr. 16. | Herodias alba È 17.| Upupa epops 5 18.{ Hirundo rustica u 19.| Cuculus canorus si 20.{ Chelidon urbica 21.| Aédon luscinia 22. | Clivicola riparia 23. | A&don philomela 24. | Turtur turtur x 25.| Coracias garrulus 26.| Oriolus galbula 27.| Lanius collurio P 28. | Coturnix coturnix Mai 29. | Crex crex ” Ako vrsti navedene u ovoj skrižaljci razvrstamo u poznate već dvije grupe, od kojih u prvoj pada dolazak u ožujak, odlazak u listo- pad a u drugoj dolazak u travanj a odlazak u rujan, to moramo u prvoj izlučiti Anser fabalis, Columba oenas, Anas boscas, Anorthura troglo- dytes, Vanellus vanellus, i Ciconia ciconia a u drugoj Ciconia nigra, Herodias alba, Cuculus canorus, Co- turnix coturmix i Crex crex. Prva grupa sadržaje onda 8 vrsti, kod kojih je srednje vrijeme dolaska Mart. 13., odlaska Oct. 19. a trajanje boravka 220 dana; u drugoj grupi, koja sadržaje 10 vrsti su odnosni podaci Apr. 18., Sept. 16. i 151 dan. Ako stavimo i izlu- Li — Dolazak Ankunft Mart. 11. Trajanje bo- Ei Odlazak ravka FE n Aufenthalts-| = 5 Wegzug dauer S E 1908 | hist. | #£ Oct. 14. 217 |: 223 6 „ 19 | 222 | 225 3 18 4 290 | So 26. | 226 | 226 | @ ohadsek:210-| 216 due 212 | 208 {+9 Aug. 24. | 149 | 154 | —-5 erg | 163 | "14 Oct sa 18 | 180 | — 2 Sept. 6 a a il x BB 101 | 1770| +1 Aug. 19. 128 | 127 | +1 Sept. 27. 167 | 163 | + 4 pe IO o Sig Re ar Pr aa 16 IT ET 0). 6:4 19. | 152 | 150 | +2 DE LA 5. 135 | 131 | +4 dada: 137 | 188 [ — I Oct. (8. 160. -} 3460-11 :8 Sept. 19. 140 | 143 | — 5 Wenn wir die in dieser Ta- belle angeführten Arten in jene schon bekannten zwei Gruppen verteilen, von denen in der ersten die Ankunft in den März, der Weg- zug in den Oktober fällt, in der zweiten die Ankunft in den April, der Wegzug in den September, so müssen wir in der ersten elimi- nieren Anser fabalis, Columba oenas, Anas boscas, Anorthura troglodytes, Vanellus vanellus und Ciconia cicoma, in der zweiten wieder Ciconia nigra, Cuculus canorus, Coturnix coturnix und Crex crex. Die erste Gruppe enthält 8 Arten, bei denen das Ankunfts- mittel Mart. 13., das Wegzugs- mittel Oct. 19. und die Aufenthals- dauer 220 Tage ist; in der zweiten Gruppe, die 10 Arten enthält, sind die betreffenden Daten: Apr. 18., 112 čene vrsti u račun, dobijemo za prvu grupu Mart. 2., Oct. 19. i 231 dan, dok se u drugoj grupi odnosni brojevi u opće ni ne promijene. Itrajanje boravka se može ove godine smatrati skoro nor- malnim, što je naravna posljedica skoro normalnih srednjih vremena; ono je u prosjeku samo za 0:2 dana kraće od historijskog te je kod 13 vrsti kraće, kod 13 dulje a kod 2 jednako. Isto tako se i prilično slaže sa lanjskim, jerje i od njega kod 12 vrsti kraće, kod 12 dulje a a kod 1 jednako. I ove se godine opet iz skri- žaljke i iz na nju nadovezanih iz- voda jasno razabire, da vrsti sa ranijim dolaskom dulje u našim krajevima borave od vrsti sa kasnijim dolaskom radi kasnijeg dotično ranijeg svog odlaska. ept. 16. und 151 Tage. Wenn wir auch die eliminierten Arten in Rechnung ziehen, erhalten wir für die erste Gruppe Mart. 2., Oct. 19. und 231 Tage, während sich in der zweiten die betreffenden Zahlen überhaupt nicht verändern. Auchdie Aufenthaltsdauer können wir heuer als fast nor- mal annehmen, was eine natür- liche Folge der fast normalen Mittel ist; sie ist im Durchschnitte nur um 0'2 Tage kürzer als die histo- rische und zwar bei 13 Arten kürzer, bei 13 länger und bei 2 gleich. Ebenso stimmt sie auch mit der vorjährigen fast überein, da sie auch hier bei 12 Arten kürzer, bei 12 länger und bei 1 gleich ist. Auch heuer wieder ersieht man klar aus der Tabelle und den ihr folgenden Ausführungen, daß die Arten mit früherer Ankunft länger in unseren Gegenden verweilen als jene mit späterer wegen ihres späteren resp. frühe- ren Wegzuges. Kulminacije. — Kulminationen. 5 U proljece: U jesen: mi Vrst — Art KE : x Im Frühjahre: Im Herbst: = 1.{ Sturnus vulgaris II. 25 — IL 1. X. 18 — 22. 2.| Columba oenas Il 2 — 6. n 18 — 22. 5.j Columba palumbus , € — 11. n So 12. 4.} Scolopax rusticula VR i Ja! n 28 — 21 5. | Ardea cinerea » 10 — 21. nak 7 6.| Motacilla alba » 17 — 21. n. 18 — 2 (.| Ciconia ciconia n 20 — 31. | VIIL14 — 18 8.| Ciconia nigra n 20 — 31. » 19 — 23. 9. | Upupa epops IV. 6 — 10. IX. 8 — 12. 10. | Hirundo rustica n 6 — 10. n 28 — 2. 11.| Cuculus canorus o 1- 15. | VIL MSN 12. | Chelidon urbica „dt —. ol IX. 283 — 21. 13. | Coracias garrulus „16 — 20. nr 14.| Oriolus galbula „ 16 — 20. n 3 T 15. | Turtur turtur » 21 — 20. g: 18 — a 16. | Coturnix coturnix Vana 5. n 28 — X.2 Ako i vrsti ove skrizaljke razvrstamo u dvije grupe, to u prvu spadaju one vrsti, koje kulminiraju u proljeće u ožujku a u jesen u listopadu, u drugu pako, koje u proljeće imaju kulminaciju u trav- nju a u jesen u rujnu; iz prve grupe moraju se izlučiti Ciconia ciconia i Ciconia nigra a iz druge Cuculus canorus i Coturnix coturnix. U prvoj grupi pada kulmi- nacija u proljeće u pentadu: III. 1—11., u jesen X. 18—22. a u dru- goj u IV. 11-15. i IX. 13—17. Ako uzmemo i izlučene vrsti u obzir, to su odnosni brojevi za prvu gru- pu: III. 12—16. i IX. 28—X. 2. a za drugu: IV. 16—20. i IX. 13—17. Ako usporedimo ovogodišnje kulminacije sa kulminacijama prvog petogodišta, gdje su za 8 vrsti pro- računane, to se razabire, da se u proljeće i u jesen mogu sma- trati normalnima kao što u opće ovogodišnja selidba, jer su one u proljeće kod 5 vrsti jednake, kod 2 vrsti ranije a kod 1 kasnije, dok su opet u jesen kod 3 ranije, kod 3 kasnije a kod 2 jednake. Prama lanjskoj godini pako su u proljeće i u jesen ranije kao što i cijela selidba, budući da su u pro- ljeće kod 6 vrsti ranije, kod 3 kas- nije a kod 4 jednake, u jesen pako kod 9 ranije, kod 3 kasnije a kod 1 jednake. Zaključak napokon, koji se dade izvesti iz zadnjih dviju skri- žaljki, je i ove godine opet isti, 113 Wenn wir auch die Arten dieser Tabelle in zwei Gruppen verteilen, so gehören in die erste jene, welche im Frühjahre im März, im Herbst im Oktober kulminieren, in die zweite jene, welche im Früh- jahre ihre Kulmination im April, im Herbst im September haben; aus der ersten Gruppe müssen C4- conia ciconia und Ciconia nigra, aus der zweiten Cuculus canorus und Coturnix coturnix eliminiert werden. In der ersten Gruppe fällt die Kulmination im Frühjahre in die Pentade: III. 7—10., im Herbst in: X. 18—22. und in der zweiten ins Wr TE 19. und DR: Wenn wir auch die eliminierten Arten in Betracht ziehen, so sind die betreffenden Zahlen für die erste Gruppe: III. 12—16. und IX. 28— X. 2., für die zweite IV. 16—20. und IX. 13—17. Wenn wir die heurigen Kul- minationen mit jenen des ersten Lustrums vergleichen, wo sie für 8 Arten berechnet sind, so sehen wir, daß sie im Frühjahre und Herbst als normal angenom- men werden können wie über- haupt der heurige Zug, da sie im Frühjahre bei 5 Arten gleich, bei 2 früher und bei 1 später sind, während sie im Herbst wieder bei 3 früher bei 3 später und bei 2 gleich fallen. Gegen das Vorjahr aber sind sie im Frühjahre und Herbst früher wie auch der ganze Zug, nachdem sie im Frühjahre bei 6 Arten früher, bei 3 später und bei 4 gleich, im Herbst aber bei 9 früher, bei 3 später und bei 1 gleich sind. Der Schluß endlich, der sich aus den letzten zwei Tabellen zie- hen läßt, ist auch heuer wieder 8 114 naime, da vrsti sa duljim tra- janjem boravka kulminiraju u proljeće ranije, u jesen kasnije, vrsti sa kraćim pako obratno, što je naravna posljedica ranijeg dotično kasnijeg dolaska i kasnijeg dotično ranijeg odlaska. derselbe, nämlich, daß die Arten mit längerer Aufenthaltsdauer im Frühjahrefrüher,im Herbste später kulminieren, die Arten mit kürzerer aber umgekehrt, was eine natürliche Folge der früheren resp. späteren Ankunft und des späteren resp. früheren Wegzuges ist. HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 2. SGEASNIK PRIRODOSLOVNOGA DRUSTVA UREDIO GA DR. JOVAN HADŽI. | GODINA XXII. PRVA POLOVINA. ZAGREB 1910. VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. Izvadak iz pravila. S. 3. — Svrha je društvu: a) da unapređuje prirodne nauke u opće, a da napose proučava prirodne prilike hrvatskih krajeva, obazirući se takodjer na cijeli slavenski jug ; b) da Siri i popularizira prirodne nauke u hrvatskom narodu. $. 7. — Članovi su društva: a) počasni, b) dopisni, c) utemeljitelji, d) redovni. $. 10. — Redovni članovi plaćaju 12 kruna godišnjega prinosa. x S. II. — Utemeljiteljem može biti svaka neporočna osoba, koja će društvenoj blagajnici jedamput za svagda uplatiti 200 kruna ili na jedamput ili za dvije godine. S. 15. — , Glasnik” dobivaju besplatno redovni članovi, utemeljitelji i počasni članovi. Društvo ima svoj astronomijski opservatorij i svoju biblio- teku (Zagreb, Opatička ulica 22), koja je rezervirana samo za članove društva. Svi članovi dobivaju besplatno ovaj ,,Glasnik'' i imaju pravo upotrebljavati astronomijski opservatorij za svoje studije. Knjižnica je društvena otvorena svake nedjelje od 10l1>h—iIZh do podne. — Astronomijskijeopser- vatorijotvoren svakoga ponedjeljkaisvakoga četvrtka (ljeti od 8h—ıoh, a zimi od 7h—gh na večer) za praktična motrenja članova (nečlanovi plaćaju I K) i svake nedjelje od ıoh—ızh do podne za razgledavanje prostorija i motrenje Sunca (nečlanovi plaćaju 40 filira). Osim toga se motrenja u posebne svrhe obznanjuju u novinama. Svi prilozi i pisma, koja se tiču ,,Glasnika'', neka se šalju samo na adresu njegova privremena urednika Dra. Jovana Hadži u Zagrebu (Sveučilište), članarina pak neka se šalje gosp. blagajniku Miroslavu Mance-u u Zagrebu (Popov toranj, Opatička ulica 22). Reklamacije za ,,Glasnik'' neka se “ha gosp. M. Breyeru, knjižaru (Zagreb, Ilica). Ekspediciju ,, Glasnika" obavlja knjižara M. Breyer, Zagreb. HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUSTVO (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) GLASNIK HRVATSKOGA PRIRODOSLOVNOGA DRUSTVA UREDIO GA DR JOVAN HADŽI GODINA XXII. PRVA POLOVINA, ou ZAGREB 1910. VLASNISTVO I NAKLADA DRUSTVA. DIONICKA TISKARA U ZAGREBU. Sadrzaj XXII. godišnjaka ,,Glasnika“ hrv. prirodosl. društva za godinu 1910. RASPRAVE I ČLANCI. Polovina. Dr. D. Gorjanović-Kramberger: Pračovjek iz Krapine u Hrvatskoj. Str. 3. Dr. A. Forenbacher: Razvitak evropske flore od tercijara do danas. Predavanje. Str. II. Dr. Jos. Besendorfer: Marijan Lanosović, meteorolog. Str. 19. Dr. A. Forenbacher : Voda kao ekologijski faktor u biljnoj geografiji. Predavanje. Str. 28. D. Hirc: Iz bilinskoga svijeta Dalmacije. II. Flora vrha Marjana. SEA: Dr. O. Kučera : Petdeset godina spektralne analize. Predavanje na gl. skupštini H. P. D. 20. veljače g. 1910. Str. 103. TL. Polaxviia. DB, Hire: Greur. Bučić. Nekrolog: - Str, -1. D. Hirc: Dva hrvatska velikaša, dva prirodoslovca. Str. 4. Prof. B. Kosić : Crnokrug (Vipera Ammodytes, Latr.) u Dubrovačkom muzeju. Str. 21. Prof. M. Marek: Wann ziehen im Herbst unsere Wachteln weg ? Str!s27: Dr. A. Vrgoč: Problemi farmakognozije. Str. 34. D. Hirc: Malakološki prilozi. I. Prilozi fauni kopnenih i slatkovodnih mekušaca kraljevine Slavonije. II. Rod „Pomatias‘ Studer u hrvatskoj malakofauni. Str. 40. | Dr. O. Kučera : Planet ‚Croatia‘. (589.) (1906. T. M.) Str. 64. Sa 2 slike. Dr. O. Kučera: Beobachtungen über den Halleyschen Kometen. I. Beobachtungen auf der Sternwarte während des Schweif- durchganges. Str. 81. Nikola Severinski : Eine Beobachtung am Abend des 19. Mai 1910. an d. Halleyschen Kometen. Str. 82. Sa I slikom. Ilija Šaninić : Ponori i ušće rijeke Gacke. I. Ponori rijeke Gacke. Sa 2 slike. Str. 83. IV Dr. Radenko Stanković : Medicina i prirodne znanosti. Prema pre- davanju u mjesečnom sastanku 18. veljače g. IOII. Str. 97. HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO. A. Uprava društva koncem god. 1909. Str. 92. B. Članovi društva. Str. 93. i Zapisnik gl. red. skupštine od 20. .veljaCe 1910. Str. 101. (Izvjestaji tajnika, blagajnika, knjižničara, urednikova pomoćnika, pročelnika sekcije astronomijske, entomološke, bakološke i ihtio- loške.) Dr. L. Gutschy : Popis stručnih listova, koje društvo prima u zamjenu. Str. T44. Dr. L. Gutschy : Sadržaj prvih XX. godišnjaka ,,Glasnika“'. Str. 151. NAUCNE VIJESTI. IT. Polovinja B. Kosić: Thalassidroma pelagica L. Olujnica kod dubrovečkih obala. Str Poz. Dr A. Vrgoč :. Or,,biljnom‘‘ oku: ‚Str; 102. D. Hirc: Sitna biljčića“ Str. 105. Prof. M. Mikšić: Žive fotografije. Str. 105. D. Hirc: Prilog flori Topuskoga. Str. 107. D. Hirc: Nova paprat za dalmatinsku floru. Str.Ž07. KNJIŽEVNE VIJESTI. Polonia 1. J. Hadži: Die Entstehung der Knospe bei Hydra. Mit 2 Tafeln. Arb. d. zool. Inst. Wien-Triest. T. XVIII. Heft. I. April 1909. Autorek\,Ste. 1768: . Prof. dr. Aurel Forenbacher: L. Adamović: Die Vegetations- verhältnisse der Balkanländer (Mösische Länder). (A. Engler i O. Drude, Die Vegetation der Erde, XI.) Leipzig (W. Engelmann), 1909, 80, 567 str., 49 vecih, ıı u tekstu slika, 6 karta. Ref. Str. 169.—170. 3. V. Vouk : Einige Versuche über den Einfluss von Aluminiumsal- zen auf die Blütenfärbung. (Oester. bot. Zeitschr. 1908. Nr. 6). Autoref. Str. 170. 4. V. Vouk : Laubfarbe und Chibtopia tania bei immergrùnen Holzgewächsen. Sitz.-Ber. d. kais. Akad. d. Wiss: in: Wien. Bd. CXVII. 1908. Autoref. Str. 171. 5. V. Vouk: Anatomie und Entwitkiutse elite der Lentizellen an Wurzeln von Tilia sp. Sitz.-Ber. d. Kais. Akad. d. Wiss, in Wien. Bd. CXVIII. 1909. Autoref. Str. 172.—173. N . V 6. Dr. I. H.: K. Gorjanović-Kramberger : Über Homo aurignacensis hauseri. Verh. d. k. k. geol. Reichsanstalt. 1909. Ref. Str. 173 7. Dr. I. H.: Slavko Secerov: Farbenwechselversuche an der Bart- grundel (Nemachilus barbatula L.). Mit 2 Tafeln. Archiv f: Entw. mec. d' “Org. Bd. XXNH_IT. 1909. Ref. Str. 173-194 8Prof. dr. Porenbacher »:Dr. Ervin: Janchen: Die’ Edraanthus: Arten der Balkanländer. Mit. d. Nat.-wiss. Ver. an der Univ. Wien: VID“ Jehre““r9gr0.'Ref.''Str.:174. 9. Dr. I. Hadži: Ruckgangig gemachte Entwicklung einer Scypho meduse. Erste Mitteilung. (Aus d. vergl.-anat. Inst. d. k. Univ. im Zapreb). Zool. Anz, ‚Bd: 334 No. 3/4 1909. Autoref. Str..175 IO. Prof. dr. A. Forenbacher: Dragutin Hirc: Revizija hrvatske flore (Revisio florae croaticae), Sv. II. Snopić I. Izradjeno u bot. fiziol. zavodu kr. sveuč. u Zagrebu. Rad Jugosl. akad., knjiga 179. 1909. Str. 276; II. Prof. dr. A. Forenbacher: L. Adamović: Vegetationsbilder aus Dalmatien, (G.: Hausten, H. Schenk; Vegetatonsbilder. , VIL: keke, Tieit. IV. Tafel 19,—24,) : Reis, Str... 176. m Polovina? Dr. D. Gorjanovic-Kramberger, Chr. baron Steeb i M. Melkus: Die geo!ogischen u. hydrographischen Verhältnisse d. Therme ,,Stu- bičke Toplice“ in Croatien u. deren chemisch-physikalische Eigeschaften. Wien, 1910. Str. 109. Dott. Augusto Beguinot: La vegetazione delle isole Tremiti e dell isola di Pelagosa. Roma 1910. Str. 110. Dr. Arpad Degen: Ueber d. Entdeckung eines Vertreters d. Gattung Lesquerella im Velebitgebirge. Mit einer lithogr. Tafel Budapest 1009. 5tr.-I110. R. Slade Šilović: Čagalj na otoku Korčuli. Bilješke iz povjesti x" porke predaje. > Napisao "NV d-Nalette-Nirka somme Premed 2-0. Dubrovnik 1908. Str. III. Dragutin Hirc: Revizija hrvatske flore (Revisio Florae Croaticac) Kana“ IL, -snopie 2, 1.3. Zagreb. 2910. Str. 112. Dr. J. Hadži: ,,Prilog fauni Jadranskoga mora“. Str. 112. INHALT. DES ;GLASNIK“ der kroatischen naturwissenschaftlichen Gesellschaft in Zagreb (Agram) XXII. Jahrgang (1910.) Redakteur:DragutinHir cin Zagreb. ABHANDLUNGEN UND AUFSÄTZE. I. Hälfte. Dr. Gorjanović Kramberger: Der Urmensch von Krapina in Kroatien, yeiter3; VI Dr. A. Forenbacher: Die Entwickelung der europäischen Flora von Tertiàr bis ‘heute. "Seite 11. Dr. J. Besendorfer: Marijan Lanosović, meteorolog. Seite 19. Dr. Forenbacher: Das Wasser als ökologischer Faktor in der Phyto- geographie. Seite 28. D. Htrc: Aus der Pflanzenwelt Dalmatiens. II. Flora des Monte Marian. Seite 39. Dr. O. Kučera : Fünfzig Jahre der Spectral-Analyse. Seite 103. Il. Halfte D;oHrrć {: Grgur "Buäic';'nekrolög. svitaka: D. Hirc: Zwei kroatische Aristokraten als Naturforscher. Seite 4. Prof. B. Kosić: Die Sandviper (Vipera Ammodytes Latr.) im städ- tischen Museum in Dubrovnik. (Ragusa.) Seite 21. Prof. M. Marek: Wann ziehen im Herbst unsere Wachteln weg ? Sere. "27. Dr. A. Vrgoč: Die Probleme der Pharmakognosie. Seite 34. D. Hirc: Malakologische Beiträge. I. Beiträge zur Fauna der Land- und Sisswassermollusken von Slavonien. II. Genus „Poma- tias‘, Studer in der kroatischen Malakofauna. Seite 40. Dr. O. Kučera: Der Planet ,, Croatia‘ (589.) (10001 Agen Beobachtungen über den Halleyschen Kometen. I. Dr. O. Kučera: Beobachtungen auf der Sternwarte während des Schweifdurh- ganges. II. Nikola Severinski: Eine Beobachtung am Abend des 20. Mat 2020, Selte SI, 82 Ilija Šarinić: Die Wasserschwinden und die Mündung des Gacka- flusses. Seite 82. Mit 2 Abbildungen. Dr. Radenko Stanković: Medizin u. Naturwissenschaften. Seite 97. KROATISCHE NATURWISSENSCHAFTLICHE GESELLSCHAFT Dr. A. Forenbacher: Die Generalversammlung für das Jahr 1909. Dr. L. Gutschy : Verzeichniss der wissenschaftlichen Publikationen welche d. Gesellschaft im Eintausche erhielt. Dr. L. Gutschy: Inhaltsverzeichniss der ersten 20. Jahrgänge des Ar ask WISSENSCHAFTLICHE MITTHEILUNGEN. B. Kosić : Thalassodroma pelagica L.in den Gewässern von Dubrovnik (Ragusa.) Seite 102. i Dr. A. Vrgoč: Ueber das ,.Pflanzenauge“. Seite 102. D. Hirc: Ein kleinwinziges Pflänzchen. Seite 105. Prof. M. Mikšić: Ueber lebende Photographien. Seite 105. D. Hirc: Beitrag zur Flora von Topusko in Kroatien. Seite 107. D. Hirc; Ein neuer Farn aus der Flora Dalmatiens. Seite 107. VII LITERARISCHE BERICHTE. Kk Halfte. Seite 308..100, 170, 171. 172, 173, 174, 175, 176. I Halite, Seite 1009, IIO. III, I12. Pratovjek iz Krapine u Hrvatskoj. Napisao dvorski savjetnik prof. Dr. Gorjanovié-Kramberger. Već ima o toj temi cijela mala literatura, koja je nastala di- jelom istodobno s najnovijim istraživanjima onih tjelesnih ostanaka čovjeka, koji su već od prije bili poznati, dijelom pak iza otkrića mnogobrojnih dijelova ljudskoga kostura po piscu ovih redaka u Krapini. Kako je poznato nađoše g. 1896. prviput u Njemačkoj kostur diluvijalnog čovjeka i to u Neandertalu kod Diisseldorfa. Obretnik je Fühlrott označio ispravno njegovo ležište kao diluvijalno ; Schaffhausen je pak isto tako ispravno opredjelio neander- talskoga pračovjeka ostankom osebujnoga oblika, koji se razlikuje od današnjega čovjeka. U tome ga je mnijenju osobito potkrepljivala lubanja sa svojim niskim čelom i jakim obrvnim lukovima. Oprav- dane nazore ovih dvaju navedenih istraživalaca općenito se ignoriralo. Nekolicina se poznatih stručnjaka izjavila o fragmentima kostura iz Neandertala vrlo raznoliko. Najmjerodavnije je ostalo tumačenje zna- menitoga patološkog anatoma Rud. Virchowa, koji je tvrdio, da su to ostaci bolesnoga čovjeka, koji da je naginjao kostobolji. Nitko se nije usudio usprotiviti se toj autoritativnoj izjavi Virchow- ljevoj! Pace ni oni tako lijepo po Fraipont-u i Lohest-u opisani obreti od g. 188%. u Spy-skoj špilji u Belgiji, među kojima se ističu osobito dva komada lubanje već na prvi pogled sasvim slične onima iz Neandertala, ne mogoše ništa promijeniti na već uvriježenome mnijenju. Pa sam je Virchow označio neandertalca bolesnim i prema tome nezgodnim za genetska istraživanja! Godine 1891. nađoše na otoku Javi kod Trinila komad lu- banje, koji je Dubois kao ostatak majmunskog čovjeka pod imenom Pithecanthropus erectus opisao. Ali ni taj obret nije mogao da potakne na nova istraživanja neandertalskoga čovjeka. Dok su prema tome u Francuskoj i u Belgiji već odavna bili na čistu o 4 osebujnosti ljudskih ostanaka nađenih u Spy-u i drugdje, i dok se ovdje već odavna govorilo o neandertalskom tipu čovjeka, trebalo je u Njemačkoj punih 50 godina, dok se napokon odlučiše, da iz- nova iztražuju spomenute ostanke. Zasluga je to strassburškoga anatoma prof. Schwalba, koji je stao da temeljito istražuje Pithecanthropusa, a napose pak neandertalca. Važna je svoja istraživanja publicirao g. 1899—1901. U isto se vrijeme zbiše dva događaja, koji učiniše kraj dugotrajnom susprezanju oko spoznaje prave prirode neandertalčeve. Bio je to energičan istup profesora Klaatsch-a protiv Virchowljevoga mnijenja i moj obret u Krapini g. 1899. »Der Fund von Krapina« — veli Klaatsch — »ist ge- rade zur rechten Zeit gekommen, um Rud. Virchow's letzten schwachen Versuch, noch einmal das Neandertal-problem zu ver- nichten; die Spitze abzubrechen<. — Na drugome mjestu piše Klaatsch: »Ich weiss nicht, ob das Neandertalproblem so rasch zur Klärung und allgemeinen Annerkennung gelangt wäre — ohne die Aufdeckung der Schädelfragmente von Krapina«. Iskapanje se u Krapini nastavilo do ljeta g. 1905., kad ga završismo. Našlo se oko 500 ostanaka kostiju gotovo svih dijelova kostura. Nalazište ovih ostanaka leži u sjevernoj Hrvatskoj na po- laznoj točki t. zv. zagorske željeznice, a na zapadnoj strani trgovišta Krapine, koja se prostire sjevernim smjerom prema gornjemu kraju doline sa obiju strana potoka Krapinice. Obale su toga potoka pri- lično visoke i strme. Obrasle su većinom vinogradima, u kojima se viđaju ladanjske kućice, a tu i tamo je među njima i po koja crkva. U samome se mjestu diže na strmoj konglomeratskoj pećini ruše- vina opkoljena perivojem. Nasuprot se toj ruševini na desnoj obali potoka iznad Kneippova lječilišta mrzlom vodom, a na obronku brijega Hušnjakovo vidi predbriježje poput terase: to je bivša i svoga krova lišena špilja, nekadanje prebivalište krapinskoga pra- čovjeka. Pozadinu doline, koja se prostire smjerom prema sjeveru, čini Strahinčica, koja brazdi od istoka k zapadu, a to je zapadni dio Ivan- čice, koji štiti tu dolinu od vjetra sjevernjaka. Prebivalište pračovjeka, koji je u ovim krajevima obitavao prije mnogo tisuća godina, leži 25 m. nad sadanjim potokom, dok se u svoje doba nalazilo s po- tokom u istoj visini. Potok bi se katkada pače i prelio preko toga prebivališta! Ovo je posljednje, kako već spomenusmo, bila špilja koja je ispiranjem potoka, Sto je kraj nje tekao, nastala u pješče- njaku. Takova se špilja nalazi i na drugome obronku brijega kod ruševine. Dolina je dakle današnjega potoka ležala dobrano više, kad je pračovjek u ovim krajevima mukotrpno provodio svoje dane. I potok je onda bio bogatiji vodom, a oživljavahu ga mnogobrojne ribe. Mnogi nam ostaci dabra, koji su u špilji nađeni, omogućuju takav zaključak. Bregoviti dio krapinske okolice bio je očevidno obrasao prašumom, koja se prostirala do široke krapinske doline. Njome se vijugala Krapinica natapajući sočne livade. Dok su se u bregovitom i šumom obraslom kraju gonili medvjedi, vuci, divlje mačke i jeleni, pasla je u livadama bogatoj dolini stoka, pa i nosorozi, kojima se često pridružiše jeleni, konji i srne. U tim je divljim krajevima prema tome bio bujan život, ali život pun borbe za opstanak. Spomenute, a i druge vrste životinja neprestano su se morale braniti jedne od drugih, a sve skupa su opet imale ne- smiljenoga protivnika — pračovjeka. Ništa on nije poštedio. Protiv jednih je, kao protiv svojih protivnika, vodio neprestano zatornu borbu, ostale je opet lovio, da namiri svoje potrebe. Pračovjek je bio nomadski lovac, koji još nije imao ni pojma o poljodjelstvu. Sve su mu, što je za sebe trebao, i hranu i odijelo, morale davati ubijene životinje. Ali prije nego li promotrimo pračovjeka u lovu i na gozbi, treba da pokušamo, kako bi ocrtali njegovu izvanju pojavu. Krapinski nam je pračovjek ostavio u špilji, dakle u svome prebivalištu dijelove kostura djece, mladića i potpuno odraslih ljudi. Zanimivo je, da sam pače ključne kosti i nadlaktice od 114—2 godišnje djece našao; osim toga pojedine mliječne zube i takove iz dobe mijene zubi. Lubanje su djece pračovjeka bile nešto okruglije od lubanja odraslih, a imale su samo tragove obrvnih lukova. Zadnja se osebina tek s godinama karakteristično ističe. Da lubanja s ni- skim čelom, jako razvijenim obrvnim lukovima, te s velikim ustima, širokim, tupim nosom is donjom čeljusti gotovo sasvim bez brade, ne potsjeća na majmune, to bi pračovjeka teško mogli razlikovati od današnjih ljudi. On je bio srednje veličine, išao je uspravno, gornja su mu uda bila isto tako razvijena kao i u nas, tek su bila nešto nježnije građena i svakako vitkija od donjih uda t.j. od nogu. Čini se, da se pračovjek mnogo penjao po drveću, jer su mu ključne kosti znatno, a često gotovo kao vijak zavinute, što bi se moglo s gibanjem ruku smjerom prema gore u sklad dovesti. Nije vjero- 6 jatno, da se pračovjek penjao poradi zabave, on je to činio ili da se domogne raznolikoga voća ili da —što se valjda prilično često dešavalo — izbjegne svojim neprijateljima (medvjedima, vucima itd.) ili napokon, da te svoje neprijatelje kao iz neke zasjede napadne. Njegovo je suncem i nevremenom potamnjelo lice bilo okru- ženo čupavom bradom, koju nije njegovao; isto takove mu bjehu i kose, što su mu pokrivale glavu. Odijelo mu se po svoj prilici sa- stojalo iz životinjskih koža, a mogao je da bira među medvjeđim, dabrovim i jelenjim krznom. Kao oružje je upotrebljavao kamen, te neke kosti divljih životinja, kao na primjer nadlakticu medvjeda. Po svoj je prilici krapinac imao i drvene toljage, te štapove, koje je ili same o sebi ili kao držala za kamene šiljke i slično upotre- bljavao. Odmah bi na ovome mjestu spomenuo, da pračovjek nije živio samo u špiljama i pod izbočinama kamenitih pečina nego i u ravnim, pašnjacima bogatim predjelima, gdje nije bilo takovih naravnih zakloništa protiv kiše, vjetra i mraza, pa si ih je onda sam od vremena do vremena složio iz lišća i životinjskih koža. Nije prema tome ispravno, kad označuju pračovjeka, koji nastava špilje, zastupnikom posebnoga stupnja razvoja s obzirom na vrijeme, kao i s obzirom na kulturu. I među danas živućim ljudima ima takovih, koji stanuju u špiljama, isto tako, kao što imade i pasmina, koje pod šatorima živu. Takova su nomadska plemena doduše na nižem stepenu kulture, ali ipak od vajkada žive uz kulturne narode. Razlog je, što baš u špiljama nalazimo tjelesne ostanke pračovjeka u tome, što su se njegove kosti u špi- ljama mogle lakše sačuvati, pokrivene ilovačom, pijeskom ili vapne- nom prevlakom nego na otvorenom mjestu izložene svakom ne- vremenu. Vratimo se u špilju krapinskoga pračovjeka, da si predočimo vjerojatnu sliku njegova živovanja. Špilja je bila, prije nego li smo je raspremili, ispunjena masom pijeska u visini od 8 metara. U toj su se masi mogle vidjeti prilično paralelne, tamne, dijelom crveno obru- bljene, tanje ili deblje, dulje ili kraće pruge. Kad smo te pruge neje- dnake duljine pobliže promotrili, opazismo, da sastoje iz pepela, dr- venoga ugljena i opaljenoga pijeska, u kojemu smo često našli oštre dijelove otkalanoga kamena i odlomke životinjskih kostiju. Ali kako sam u tim prugama i jedan ljudski kutnjak našao, to mi je odmah bilo jasno, da te pruge nisu bile ništa drugo, nego mjesta, gdje je pračovjek obdržavao svoju siestu. Činjenica pak, da smo u takovim tamnim dijelovima pijeska i oko njih našli osim toga i jako opa- 7 ljenje kosti, poučila nas je u tome, da su to bila mjesta na kojima je pračovjek nastojao, da svojim tjelesnim potrebama po mogućnosti udovolji. Tu si je on na vatri pripremao ručak, tu si je grijao prečesto ozebla uda ili je obrađivao tvrđe kami, što no ih je vadio iz potoka. Pravio je iz njih raznoliko oruđe, koje je upotrebljavao dijelom kao oružje u lovu, a dijelom opet kao nož ili kao strugalo za uporabu kod jela ili kod pripremanja najnužnijega odijela. Gdjekad je upotrebljavao i koso prebijene nadlaktice špiljskoga medvjeda i to tako, da mu je zglob služio kao držak, a prelom po svoj prilici kao bodežu slično oružje. Čini se, da je pračovjek iz Krapine i postrane dijelove no- sorogovih zuba kutnjaka upotrebljavao za struganje. To se može odatle zaključiti, što se našlo prilično mnogo ostanaka takovih zubi. Tamne pruge u pijesku špilje odgovaraju dakle periodama sakupljanja pračovjeka, koji je zalazio u špilju. Ne _ može se naime pretpostaviti, da je pračovjek uvijek u špilji živio, već bi je on po svoj prilici potražio samo za nevremena, osobito pak zimi, da ga zaštiti od zime i vlage. Da je tome tako, dokazuju i ostanci špilj- skoga medvjeda. Mnogi među njima potjeću od starih individua, koji su ondje poginuli od špiljske kostobolje. Nije vjerojatno, da je čovjek s medvjedom dijelio to maleno zaklonište. Pita se, kako je bilo moguće, da ognjišta s ostancima jela i znakovi ljudske djelatnosti ostanu tolika tisućljeća neozleđena na svome prvobitnome mjestu? Naplavljena sigurno ta ognjišta nisu bila. Potok je istina periodično i na kratko vrijeme prodirao u špilju, što dokazuje sloj velikoga potočnoga šljunka i cio niz pješčano-gli- nenih taloga, u kojima se nalaze pače i slatkovodne školjke i pu- ževi. Ali daleko je veći dio pijeska s ognjištima nastao trošenjem i opadanjem pješčenjaka, koji je činio svod špilje. Pješčana je kiša po- krila i konzervirala sve, što je ležalo na dnu špilje. Upravo toj okolnosti možemo zahvaliti naše poznavanje živovanja krapinskoga pračovjeka. Tragove je života u špilji kiša pijeska, koja je padala sa svoda, uvijek onako pokrila, kako su ih životinje ili ljudi zao- stavljali. Kad smo mi dakle skidali osam metara visoku masu pi- jeska, nađosmo upisano na onim već prije spomenutim mjestima u pijesku bar djelomično odkrivenu povijest pračovjeka i njegovih sa- vremenika. Još ćemo neke vrlo značajne pojave u našoj špilji navesti. Prije svega treba spomenuti, da kosti goveda i nosoroga nijesmo našli nikada čitave, nego uvijek polomljene. Mnoge kosti poka- 8 zuju jasne i nesumnjive tragove opeklina. Ove su Zivotinje dakle bez dvojbe bile predmetom lova; čovjek ih je ubijao jedne za hranu, a druge opet radi njihova krzna. Pračovjek je osim toga rado jeo i meso mladih životinja, te mu je pri tome bilo svejedno, da li su to djeca medvjeda, nosoroga ili vuka. Spaljene kosti takovih životinja dopuštaju ovu predpostavku. Kad bi obitelj pračovjeka došla u našu špilju, prije svega bi si načinila mjesta, maknuvši ostatke jela. Tik oko nutarnjih rubova špilje nađosmo naime većinom mnoge porazbacane kosti raznih Zi- votinja. Cijelu lubanju odrasloga nosoroga Ahinoceros Mercki na- đosmo primjerice gdje leži tjemenom u pepelu. Ovamo ju je spre- mio svakako čovjek, što dokazuju lake opekline na njoj. Spazili smo i suvisli nizvratnih kralježaka nosoroga, po čemu se može zaključiti, da krapinski čovjek nije samo izabrane dijelove životinjskoga tijela donosio k vatri u špilju, nego da su ljudi i cijele životinje ovamo dovlačili. Napadno je, da nije ni jedna sržna kost nađena cijela. Samo po njihovim zglobovima možemo zakjučiti, da su i takove kosti bile u špilji. Mnoge nas pak njihove krhotine upućuju na to, da je pračovjek cjevaste kosti goveda i nosoroga razbijao poradi koštane srži, koju je u njima nalazio. Još jednu smo čudnu pojavu opazili, vadeći ljudske kosti, Gotovo je svih 500 dijelova pračovjekova kostura nađeno poraz- bijano. Ni jedna od inače tako čvrstih i trajnih bedrenih kostiju nije neoštećena. Imamo tek odlomke ovih kao i drugih većinom po duljini prebijenih cjevastih kostiju. Nadalje ne potjeću sve po- razbijane kosti samo od odraslih ljudi, već pače i od IM—-2 go- dišnje djece, te od mladića. Značajna je pri tome i okolnost, da se na tim ljudskim kostima pokazuju često i opekline, te da su i lubanje nađene razbijene i jako opaljene. Mislim, da se ne varam, kad tvrdim, da su ovi praljudi umrli silovitom smrću i to u samoj špilji. Jamačno je koje susjedno pleme na njih navalilo, poubijalo ih i pojelo. I cjevaste kosti su im pače porazbijali, da se dočepaju koštane srži, koja se u njima nalazi. I poslije ovoga razbojničkog i kanibalskog čina vraćao se pračovjek u špilju, da se u njoj vlada isto onako, kao i njegovi predšastnici. Mi smo naime najmnogo- brojnije i najljepše ostanke ljudi našli tek g. 1905. i to u nekoj maloj udubini špilje u najvećemu neredu isprebacane. Poslije onoga silo- vitog čina mora da je čovjek i opet dolazio u špilju i da si je očistio mjesto za svoje sieste. Da se čovjek još više puta vraćao 9 i da je u špilji po svojim običajima živio, potvrđuju u ostalom i ognjišta, koja su nađena u naslagama jedno nad drugim. Poslije se našlo manje ostanaka ljudskoga kostura, koji bi upućivali na takav katastrofalni pokolj stanovnika špilje. Po ovom kratkom nacrtu živovanja krapinskoga pračovjeka, koji je složen prema onome, kako su u špilji nađeni ostanci čo- vjeka i njegovih savremenika, vidimo ujedno, da je pračovjek živio svagdje jednakim, primitivnim životom, koji je kulminirao u lovu i u priređivanju najnužnijega kamenoga oruđa, kojemu su rubove iz- bijanjem oblikovali. Dr. Stratz izvodi »po razmrskanim kostima, da je moralo biti vatre, a iz obadvoga, da je moralo biti naoružanih lovaca, koji su poznavali vatru i prema tome već dostigli visoki stepen kulture«. Ovi su izvodi ispravni, tek treba da se primijene ne na drugoga, nego baš na pračovjeka, — Homo primigenius-a, — jer je već ovaj poznavao vatru i upotrebljavao kameno oružje, koje si je sam na- pravio. Pa ako je nadalje pračovjek izašao na kraj s nosorozima, mamutima, medvjedima i sličnim životinjama, onda je do zgode mogao — i to baš u borbi za bolje lovno područje — svladati i konkurente među svojim suplemenicima! Za to je bio dosta inteli- gentan. Kad bi bili Stratzovi izvodi ispravni morali bi bili naći i oružje odgovarajuće »prilično visokom stepenu kulture<, pa onda barem koji dio ljudskoga kostura, koji bi pripadao takovoj rasi sto- jećoj na višem stupnju razvoja. Nasuprot tome našao sam u kra- pinskoj špilji doduše drugačije građenu donju čeljust čovjeka, ali i taj čovjek pripada drugoj rasi istoga tipa //omo primigenius. Pravedni će se možda čitalac zapitati na koncu, u kojemu je srodstvu recentni čovjek sa pračovjekom. Kao karakteristične oznake krapinskoga pračovjeka već smo istaknuli lubanju s niskim i u natrag zavinutim čelom, s izbočenim obrvnim lukovima i donjom čeljusti gotovo bez brade. Ali osim toga nema nikakove oznake, koja ne bi pračovjeka, barem posre- dovanjem nekih prijelaza, vezalo uz modernoga čovjeka. Pače i jače zavinuta bedrena kost i podlaktica pračovjeka upućuju u neku ruku na modernoga čovjeka, osobito se pak u tome ističe oblik lubanje. Općeno su pračovjeka označivali dugoglavcem, ali već jedna lu- banja iz Spy-a pokazuje prijelazka kratkoglavcu. Lubanje pak kra- | pinskoga pračovjeka spadaju isključivo u ovu drugu kategoriju. A pošto taj čovjek i po svome zubalu u mnogočem više nalikuje IO evropljaninu, nego li australcu, to ja iz toga izvodim, uzevši u obzir sve prilike u građi kostura, da je pračovjek, koji je nađen na evropskome tlu, ujedno i direktni predšastnik racentnoga evroplja- nina. Ovim se izvodom doduše neki ne slažu i to zato, što drže, da je pračovjek samo jedan već izumrli odvjetak pravoga predšas- nika današnjega čovjeka. Ali to je nazor, koji ničim nije utvrđen, a osniva se na predpostavci jedne još nepoznate vrste ljudi, od koje su se, kako to navedosmo, odijelili s jedne strane omo primige- nius, a s druge strane direktni predšasnik recentnoga čovjeka. U razvojni red čovječji uvrštavaju često i na otoku Javi na- đenoga Pithecanthropus erectus-a. Ja sam to vazda pobijao, a naj- novija su geološka istraživanja na nalazištu toga bića pokazala, da taj majmun uspravnoga hoda spada u diluvijalno doba, pa da prema tome Pithecanthropus može da bude samo savremenik, a nikako predšastnik čovjeka. Napokon mi se čini, da se vremenski razmak između pračovjeka i recentnoga čovjeka vrlo precjenjuje, pošto se već u najgornjem diluviju nalazi tip recentnoga evropejca, kako to vidimo na primjer u brnskom praporu. Isto tako valja i to uzeti u obzir, da se i oni čudnovati obrvni lukovi tu i tamo nalaze u au- stralaca. Lovac slonova i nosoroga, koji je prije mnogo tisućljeća tumarao najraznolikijim dijelovima evrope, bio je naš predšastnik. Ujedno je bio on i onaj, koji je bar djelomično prouzročio propast mamuta. Razvitak evropske flore od tercijara . do danas. Predavanje na mjesečnom sastanku kluba sveučilišnih slušača matematicko- prirodoslovnih nauka dne 5. studenoga 1909. Danas je neoboriva činjenica, da je i prošlost naše zemlje pored ostalih faktora uvelike utjecala na današnje rasprostranjenje bilja. Želimo li temeljito protumačiti današnje rasprostranjenje ve- getacije na zemlji, moramo uočiti razvitak biljnog svijeta u starijim periodima naše zemlje, napose u tercijaru, pak i u još starijim epohama. Fr. Unger (1800.—1870.) bio je prvi, koji je upozorio na to, da je razdjeljenje vegetacije u starijim periodima zemlje utjecalo na biljni svijet svih kasnijih epoha, pak i na današnje rasprostra- njenje njegovo. Značajne su Ungerove riječi, što ih je pisao svome prijatelju Endlicheru (Isp. Haberlandta: »Briefwechsel zwischen Unger und Endlicher« 1900.), a glase: »Es kann nicht unberücksichtigt bleiben, wie die Auffassung des Pflanzenreiches im Verhältnis zu seiner räumlichen Ausdehnung über den Erdball und der zeitlichen Aufeinanderfolge in grösseren Perioden erst in der nencsten. Zeit. o zu einem zindenden Funken geworden ist, welcher dereinst nicht nur die dunkelsten Geheimnisse des Pflan- zenlebens zu erhellen, sondern zugleich für die Entwicklungsge- schichte des Erdkörpers ein nothwendiges Integrale zu werden verspricht.« Poslije raširiše našu spoznaju u tom pogledu naročito Alf. De Candolle, Kerner, Christ i Engler, i to na osnovi fito- paleontoloških podataka, što ih doprinesoše paleontolozi Heer, Saporta, Ettingshausen, Pilari mnogi drugi, Zasluga je Wettsteinova, da su na međunarodnom botaničkom kongresu u Beču godine 1905. progovorili o razvitku flore evropske od ter- cijara do danas najznatniji istraživaoci na tom polju: Penck, Engler, Andersson, Weber, Drude, Briqueti Beck. 12 U svom predavanju ću i ja slijediti ove odlične autore, kojih su predavanja objelodanjena u djelu. »Rćsultats scientifiques du con- grčs international de botanique Vienne 1905«. Prije svega treba ustanoviti, kakva je flora pred glacijalnim pe- riodom u Evropi živjela? Ta flora ipak nije bila glacijalnim periodom posve uništena, budući da led nije čitave Evrope pokrivao, pa je mogla najprije opustjelo područje iznova naseliti. O tom nas je u glavnom izvijestio Engler, glasoviti pisac djela: »Versuch einer Entwicklungsgeschichte der Pflanzenwelt, insbesondere der Floren- gebiete seit der Tertiärperiode« (Leipzig 1879—1882.) u svom pre- davanju: »Grundzüge der Entwicklung der Flora Europas seit der Tertärzeitzr ICH piro) | Za kredinog perioda bila je Evropa sastavljena od većeg broja otoka; samo na sjeveru se je nalazio skandinavski kontinent, koji se je zapadno protezao do blizu nearktičkoga kontinenta. Za terci- jara ujedinili su se evopski otoci u jedan kontinent, koji se je sa Azijom, gdje se je more također povuklo, spojio, ali se je od ne- arktičkoga kontinenta većma udaljio. Za kredinog je perioda uzrokovao otočni karakter Evrope mnogo blažu klimu, negoli je danas, pa su na Grčnlandu rasle vrste drveća, kojima je sadašnja sjeverna međa mnogo južnije. Spominjem tek Cycas Stenstrupii Heer i Ginkgo adiantoides Heer. Još u tercijaru nije bio Grčnland nipošto ledena pustoš kao danas; mnogobrojne četinjače, među kojima se ističu tribusi Taxo- dieae i Cupressineae, pa i Abietineae (Pinus, Abies) živjele su tamo, Ove posljednje, osobito Picea Engleri, Pinus succinifera i neke druge vrste, podavale su smolu, koja se danas zove jantar, pa se cijeni kao dragulj, a mi joj prirodoslovci napose zahvaljujemo, da nam je sa čuvala mnogu biljku i životinju, koja je tada živjela. Vrste rodova Pinus i Abies nijesu bile u najbližem srodstvu s onima, koje sada u Evropi nalazimo, već s onima, koje nasta- njuju sjeveroistok Azije. (Gotovo svi rodovi lisnatog drvlja, koji sada u srednjoj i južnoj Evropi dolaze, dolazili su početkom tercijara i na Grčnlandu, Spitzbergima i srednjoj Evropi, poimence: Alnus, Betula, Ostrya, Carpinus, Corylus, Fagus, Suglans, Populus, Salix, Ulmus, Platanus, Liquidambar, Acer, Parrotia i Diospyros. Nadalje dolažahu tada u srednjoj Evropi: Sequoia, Taxodium (u srodstvu s amerikanskim oblicima), Glyptostrobus (sada u is- točnoj Aziji), Libocedrus, Cupressus (u srodstvu sa istočnoazijskim 13 i sjeveroamerikanskim vrstama), Thuja i Callitris (sada u Algeriji i Španiji), a u Norveškoj dapače paome od tipa Chamaerops, Phoenix (sada u Mediterranu), Sabal (sada u sjevernoj Americi) i Trachy- carpus (sada u Japanu) za eocena dolažahu, dok u kasnijem terci- jaru bijahu već do Švicarske potisnute. Južnjački karakter tadanje flore toga visokog nordijskog područja pokazuje se tek pravo, ako razmislimo, da su tada od Grčnlanda do srednje Evrope i dalje spram juga i istoka genus Ulmaceja Zelkovia te genera Lirioden- dron, Cinnamomum, Sassafras i Ailanthus bili rašireni. U srednjoj Evropi živjeli su mnogobrojni hrastovi i javori, a i neke vrste Iuglans, koje su djelomično srodne sa sadašnjim istočno- azijskim i amerikanskim, jedna Koelreuteria (sada samo u istočnoj Aziji), jedna Fothergilla (sada samo u sjevernoj Americi), jedna Clethra, kojoj srodnici sada uspijevaju u Americi, istočnoj Aziji i Madejri. Salices pokazuju srodstvo k onima, koje sada Afriku i obližnje otoke nastanjuju. Naših sadašnjih srednjoevropskih hrastova, naših mnogobroj- nih subarktijskih vrba, kao što sada u Evropi i Sibiriji tako daleko raširene smreke, još tu nema. U tercijaru južne Evrope nađeni su mnogi tipovi, koji su sada ograničeni na sjevernu Afriku, Kanarske otoke i Aziju. Sve to pokazuje, da je veliku suglasnost, što ju sjeveroameri- kanska, napose istočnoamerikanska flora drvlja u svom opcenom karakteru pokazuje s florom ekstratropske istočne Azije, pokazivala u tercijaru i flora Evrope te Grčnlanda. Prema tome opstojao je u tercijaru široki šumski pojas na- okolo sjeverne hemisfere, dakle u srednjoj Evropi, ekstratropskoj Aziji i sjevernoj Americi. Ako mi i poznajemo samo relikte drveća, to su ipak bez sum- nje i tada postojali grmovi i zeleni. Sadašnje rasprostranjenje Sy- ringae, kojoj nam fosilni ostanci nijesu poznati, Forsythiae (sada u istočnoj Aziji i Albaniji), vrste Rhododendron ponticum (sada u Portugalu i Kolhijskoj kotlini, fosilan na Komskom —, Iseo-jezeru i kod Innsbrucka), može se pouzdano svesti na endemizam kon- serviranjem, dakle se može uzeti, da su ove biljke imale u tercijaru mnogo veće rasprostranjenje. Isto vrijedi za Gesneraceae (Ramondia, incl. Jankaea i Ha- berlea), koje sada izim na Pirenejima dolaze jo$ samo na Balkanu, te za vrste Dioscorea, koje su Pirenejima i Kavkazu zajednicke. Iz opstojnosti, da je u tercijaru srednja i sjeverna Evropa bila veliko šumsko područje, ne smije se ipak nipošto izvoditi, da su tada svi bregovi ondje do svojih vrhova bili pokriveni šumom ; nasuprot su se morali mnogi od njih uzdići preko međe drveća, jer stari evropski kompleksi bregova, koji su dugo prije uzdignuća Pireneja, Alpi, Karpata, Kavkaza, Himalaje ili Anda postojali, bi- jahu mnogo viši od njihovih sadašnjih ostataka, jer su uslijed ero- zije kroz tolika stoljeća mnogo izgubili. Na tim visokim bregovima morala se je slična vegetacija zeleni pokazivati kao što na dana- šnjem visokom gorju. Ostanci tog starog gorja su Schwarzwald, češki gorski masiv i Sudeti. , Početkom perma protezalo se je ovo visoko gorje od cen- tralne Francuske srednjom Njemačkom do Šleske; drugo je vrlo staro visoko gorje t. zv. Armorikansko visoko gorje, koje je od Francuske do Engleske sezalo, a treće je skandinavskorusko zara- vanje (Taffelland). U tom visokom gorju bili su dakle već dani uvjeti za po- stanak livadnog bilja i bilja pećina. Sadašnja je alpinska flora smjesa, koja je djelomično došla s azijskih bregova, a djelomično iz terci- jarnog arktičkog područja potječe, djelomično se sama u Alpama na račun okolne flore ravnice razvila. Ipak se ne može uzeti, da su se svi alpinski rodovi, s izuzet- kom onih malo prije kao doseljenih posmatranih, tek od kasnijeg tercijara (kad su postale Alpe) na račun flore ravnice razvili, pak treba dakle uočiti mogućnost, da su ovi došli sa onoga staroga tercijarnoga visokoga gorja. Tako je studij roda Saxifraga doveo Englera do suda, da je većina sekcija, u koje se taj rod dijeli, morala već u tercijaru postojati, dakle prije, nego što su Alpe i ostalo lančano gorje po- stojali. Stoga je dakle najprirodnije uzeti, da ove Saxifragae već u tercijaru nastavaše staro visoko gorje. Dok je srednja Evropa u tercijaru manje ili više bila umjereno šumsko područje, to se je tada na južnom podnožju Alpi, koje su sve do mora, što je padsku dolinu pokrivalo, sezale, nalazila kao što sada na podnožju Himalaje gotovo tropska flora. Možemo dakle sebi dobro predočiti, kako je tada u Alpama izgledalo: sasvim dolje tropska, nešto više gore suptropska flora, 15 sjećajući na sadašnju mediteransku floru, zatim sa padavim lišćem umjerena flora i napokon flora visokog gorja. Doista je svuda postala flora visokog gorja na račun susjedne montane flore. Pojedine naime vrste u montanom području zapremile su ra- spukline pećina i koturine, pa su na taj način postale izolovane naseobine nekih čednih vrsta. Kad se tada Alpe pomalo sve više uzdizahu, poginule su u povodu oporijih klimatskih prilika manje skromne vrste, pa se mogoše čednije vrste raširiti, uslijed Cesa je nastao neprekinuti pojas takvih skromnih biljaka: početak sadašnje flore visokoga gorja. Mi znamo, da je svuda na visokom gorju takva flora; ali znamo ito, da svuda na višim vrhovima još ima terena, koji bi se mogao naseliti, a to je bio prije još i češći slučaj. To potječe po svoj prilici odatle, da samo izvjesne vrste montane flore mogu stva- rati alpinske oblike; to nam tumači i onu opstojnost, zašto susre- ćemo gotovo na svim visokim gorjima umjerene zone, dapače na Andama, gotovo uvijek iste prirodne porodice i rodove. | Mnogoputa susrećeno dakle u istom gorju na vrhovima deri- vatne alpinske vrste, u montanom području matere vrste, ali dolazi često i to, da matere vrste u susjednom gorju nema. To može odatle potjecati, da je ona tamo iz bogzna kakvog razloga izumrla ili da uopće nikada nije postojala. U prvom slučaju može mati vrsta još gdje drugdje postojati, na pr. u montanoj regiji istočne Azije. U posljednjem slučaju su vrhove gorja zaposjele alpinske vrste iz drugih krajeva, čije je sjemenje vjetrom ili pticama donoSeno. To objašnjava na pr.: zašto su u visoko gorje tropske Afrikc prodrle vrste iz evropskih i azijskih bregova.! Historija je alpinske flore dakle vrlo zamršena, pa se može samo studijem ostalog palearktičkog gorja ili monografskom obrad- bom dotičnih rodova ispitati. Već pri kraju tercijara postojale su u različnim alpinskim di- jelovima staroendemske biljke pećina, naime: Saxifraga, Campanula, Primula, Androsace, Veronica, Paederota, Wulfenia i Rhododendra. Prvobitnom alpinskom stanju, u kojem su one razvile vlastitu 1 Isp. nà pr. Englera: »Ueber das Verhalten einiger polymorphcr Pflanzentypen der nördlichen gemässigten zone bei ihrem Uebergang in die afrikanischen Hochgebirge«. Festschr. f. P. Ascherson, Leipzig 1904., p. 552—568. (Ref. Bot. Centralbl. 1905., Bd. 1., p. 105.). 16 subalpinsku i alpinsku floru iznad suptropskog i tropskog biljnog pojasa, učinjen je konac s nastupom glacijalnog perioda. . | Centralne i sjeverne Alpe bile su sasvim pokrivene ledom, ali dio Jure, zapadni dio Kotijskih Alpi i veći dio primorskih Alpi, ligurski Apenin, ilirski gorski sustav, Kras, jugozapadna alpinska predzemlja, te podnožje istočnih obronaka Alpi ne pokazuju nikakav trag prijašnjeg trajnog pokrića snijegom i ledom; osobito na južnoj strani Alpi uzdizale su se iznad naprijed pomaknutih ledenjaka vi- soke, djelomično bez leda glavice, gdje je na suncem ugrijanim obroncima bilo dovoljno toplih mjesta, da se prvobitna preglacijalna alpinska flora uščuva u životu. Te glavice odlikuju se i danas još svojim jakim endemizmom. Ali nijesu bile samo Alpe, već i Pireneji, Karpati, Kavkaz, pontijski bregovi, Ararat, Demavend (u Persiji), Himalaja (osobito istočni dio), Tienšan i Altaj ledom pokriti. Svuda oko tih središta uzmakla je suptropska flora, a na- pokon i umjerena lisnata šuma; tako su prodrle alpinske biljke najprije u montanu regiju, a na nekim mjestima dosegle su da- pače ravnicu, koju naseliše, te u kojoj su vladale takve prilike kakve danas nalazimo u subarktijskoj Sibiriji. To se je dogodilo napose u srednjoj Evropi, gdje velike ledene mase, koje sav sjever pokrivahut, floru ravnice daleko potisnuse. Mnogobrojni fosilni nalazi na alpinskom podnožju i u baltič- kim zemljama dokazuju nam, da je doista u ravnici Evrope živjelo bilje visokog gorja. Za tim oleđenjem slijedio je jedan topliji period, koji je iz srednje Evrope, kako je to prvi Nehrin g dokazao, učinio stepsko područje; alpinske biljke uspele su se opet u gore, pa na- seliše od leda ostavljen pojas, potisnuto drvlje prodrlo je opet u dolove, a u stepsko područje prodrli su kserofiti iz istočne Evrope i Azije. Ostanke biljaka sa većim zahtjevom topline, koje su u tom periodu prodrle, naći je još i sada — hvala osobito povoljnoj eks- poziciji, koja je omogućila sačuvanje tih biljaka i u slijedećem gla- cijalnom periodu — na osobito toplim alpinskim mjestima. One do- laze tamo bez sveze sa svojim prvobitnim arealima, dakle posve izolovano. ' Od Novaje Zemlje protezao se je}ledeni pokrov do Irske, samo južne Engleske nije pokrivao, pa je sezao do Sudeta i do blizu centralnih Karpata, a u srednjoj Rusiji od prilike do 50° sj. šir., mjestimice i još dalje spram juga. 17 Ove kserotermijske vrste pripadale su prvobitno submedite- ranskoj, ilirskoj i pontijskoj flori. U drugom glacijalnom periodu i poslije njega opetovalo se je ono, što se je za prvoga zbilo, i ako je, kako neki istrazivaoci drže, bilo više glacijalnih perioda, to se je netom opisano uzmi- canje i prodiranje biljaka nekoliko puta ponavljalo. Kako se područja, koja su dugo stajala pod ledom, opet na- stanjuju, možemo u malom još dnevno opažati u Alpama, pošto baš sada mnogi ledenjaci dosta gube u svom opsegu. Uvijek je samo malo biljaka, koje najprije zauzimaju prosta mjesta, naime: Cerastium, Arabis alpina, Hutchinsia alpina, Chry- santhemum alpinum, Doronicum sect. Aronicum, Achillea nana, mo- schata ili atrata, Epilobium Fleischeri, Saxifraga oppositifolia i mo- schata, Salix herbacea, retusa i dr.; tada slijede neke trave, za ko- jima odmah dolaze Oxytropis, Astragalus i druge Papilionatae. Od posljednjeg su glacijalnog perioda i u Alpama kao i na drugom visokom gorju nastali mnogobrojni novi oblici, koji su dje- lomično plodnima postali bastardi, kao na pr. produkti križanja iz- među Primula minima i glutinosa, Nigritella nigra i Gymnadenia odoratissima, te velik broj Hieracija, djelomično odlike, koje su se sa malim razlikama u različnim alpinskim dijelovima iz iste daleko raširene vrste razvile, pa nastupaju mnogostruko kao sekundarni endemizmi. Od ovih treba oštro lučiti stare endemizme s njihovim konstantnim, nepromjenljivim držanjem. Zanimljivo bi bilo protegnuti ovo razmatranje na čitavu zemlju, ali to bi nas predaleko odvelo. Moje predavanje pokazalo je i to, kako je Darwin, čiju sto- godišnjicu rođenja nedavno proslavismo, imao pravo, kad je došao do uvjerenja, da su vrste promjenljive, pa da nije svaka biljka — isto vrijedi i za životinje — bila gotova stvorena, udešena točno na prilike, u kojima sada živi, da je nasuprot uslijed promjene oko- line, uslijed neprestanog uzmicanja iz jednog i prodiranja u drugo područje, svako živo biće prisiljeno mijenjati se, ako misli ostati u životu. »Točno udešenje« životinje ili biljke, nepromjenljivost vrste, u čemu je čovjek nazirao vrhunac božje providnosti, jer je time bilo svakome živomu biću određeno mjesto u prirodi, bila bi, da u istinu postoji, u kratko vrijeme smrt dotičnoga živog bića. U živoj prirodi ništa nije konstatno, sve se mijenja, ravra čri, 2 18 fiziéna promjena okoline, promijenjene interelacije s drugim vrstama, sve sili na promjenu vrste, na modifikaciju, koja je uvjet bitka. Tu promjenu, koja nije nikakva teorija, već se dnevno može opa- žati, zovemo evolucijom; a onaj, koji njezinu egzistenciju negira, taj je kod zdravih očiju slijep! Isto tako kao kemijski afinitet, ne može se ni evolucija negi- rati, i gdje se ta riječ upotrebljava — a u kojoj je znanosti nema ? — biva uvijek s poštovanjem pred genijem onoga, koji je otvorio naše oči za taj pojam, pred kojim mi i kao čovjekom skidamo kapu, a to je Charles Darwin. Koncem oktobra 1909. Dr. Aurel Forenbacher. Marijan Lanosović — meteorolog. U franjevačkim samostanima davni je bio običaj, da jedan od poštovanih otaca točno pribilježi najvažnije zgode u i izvan sa- mostanskih zidina. Ovaj se franjevac zvao »historicus«. Tihii skro- mni samostanac bilježiti će u glavnom dogođaje života samostan- skog i detaljno će ispisati sve moguće crkvene ceremonije za svake svečane mise; teolog ispisati će u toj knjizi sve svoje i svojih đaka dispute i zadaće; bistorik opet budno će pratiti političke zgode svoje domovine. Osobitu iznimku u redu ovakih »historika« čini Marijan Lanosović, inače glasoviti prirodoslovac. Priređujući za akademiju »Diarium venerab. conventus Esse- kini intra muros ab anno 1687.« — naišli smo i na bilješke Lano- sovićeve. Njegove su bilješke upravo elegantne i odaju čovjeka vanredne inteligencije. Kao neki kuriozum odskaču u tom dijariju njegove meteorološke i potresne bilješke. Za svaki dan u godini zabilježena je prognoza osobito lakom terminologijom. Jedan nebeski fenomen zabilježio je tako precizno i s toliko stručne spreme, da se još i danas nasladom čita. U čudu se pitam, gdje li je Lano- sović u XVIII. v. mogao crpsti tako sigurno poznavanje astrono- mije? Da taj osobiti rad upoznadu i širi slojevi mi ćemo ovdje niže donijeti sve njegove bilješke, kako ih je svojom rukom zabilježio u pomenutom dijariju. 1762. 18. april. Hora ı!/, matutina advertebatur aliquantulus ter- rae motus. 1763. 28. Jun. Per relationes habetur, quod hodie horrendus terrae motus fuerit in partibus superioribus Hungariae, qui Comaromi damna plurima in collisione aedificiorum et ecclesiarum ac obruitione hominum, ut dicitur, 300 circiter Budae quoque et alibi in fissione for- micum fecit. 1768. 17. Maj. Vespertino tempore */, ad sextam sentiebatur for- midolose ab omnibus terrae motus ita, ut imbrices ex tectis caderent. 20 1769. Januar. Februar. ŽE. Ačris temperies: Die 4. tantisper pluebat Die 8. mixta nivibus cadebat pluvia. Die 20. Toto die ninxit, sed resolvi statim nives capere defeceruntque deinceps intra triduum uni- versae. Die 30. usque ad meridiem calidus et amoenus sol, a meridie nives reliquo toto die et Die 31. usque ad meridiem. Deinceps vehemens et frigidus. Hinc usque ad 20. mensis mitis, siccus et calidus, a 20. uspue ad finem inconstans, humidus et frigidus. Temperies ačris: I. Ventus validus et frigidus . Terra insigniter gelata, coelum serenum sol splen- dens toto die, frigus strenuum. . Frigus ut heri; sol clarus usque meridiem; ab hora quarta pomeridiana nives usque in noctem. . Tempus humidum, frigus debile. . Solvuntur nives; sol. . Sol lucidus. Mane tenebrosum; ante meridiem pluvia; dies hu- midus. . Humidum. — usque ad 20. venti. Pruina cum stricto frigore. Ante meridiem nives, post meridiem aqua. . Iterum ningit. . Nives solvuntur. . Disparent. . Mane pruina fortis, deinceps serenissimus sol. . Pruina ; dies lucidi. Pruina sevis; saepe venti; dies clari. . Pluvia a meridie. . Toto die, deinceps usque ad 14. dies lucidi, sed saepe venti. . A meridie frequens pluvia, deinceps usque ad . venti. . Dies lucidi. 21 Mart. 23. Nives . Ventus . Modo pluvia, modo nives, deinceps ačr frigidus et motus in ventum. N IN n A 30. Nives toto die, quae usque ad 31. perdurarunt. April. I. Nives solutae. 2. 3. Dies sereni et calidi, deinceps venti. 5. A meridie stillans et 6. pluens coelum. 7. Ventus frigidus 8. Frigus usque ad calefactionem foracis. g. Surbidum. Hinc usque ad 20. Hodie nubilum. In sero corruscationes, tonitrua et pluvia. 21 Pluvia grandis, ventus frigidus. 22. Ventus validissimus et frigidus. 23 24. 25. Ačr frigidus. 26. 27. 28. 29. Pluvium. 30. Lucidum. Maj. I. Serenum. a 2. usque ad 7. venti, pluvia quotidiana, frigus. 7.—9. Frigus, deinceps sicut a 2—7. 15.—16. Pluit quidem, sed frigus remisit. 17.—18. Lucidum et calidum. 19. usque ad meridiem subnubilum, sed calidum, a meridie tonat tantisper ac remum pluit. 21. Lucidum et calidum. a 22. et deinceps lucidum et calidum. Juni. a I. usque ad 15. serenum et calidum. a 16. usque ad 21. saepe pluviae, venti, aör frigidus. 22. a meridie tempestus cum pluvia. 23. Pluit. ; 24. 25. 26. Nunc serenum, nunc nubilum. 27. Temperatum.: 28. Pluvia, deinceps dies lucidi et calidi. Juli. | 1. Ventus, a meridie hora Va. turbo et inter tonandum coruscationes 2. Lucidum. 22 Juli. a 3.—9. a 9.—19. 20. 21:..22 33: 24. 25. 26.27. 28. 29. 30. 31: August. 18. 28. septem. "ad'r. 12: 13. 14. 16. 17. 18. IO. 20. ži. 22: 23. Saepe saepius pluit. calores magni. In sero fulgurat ettonat fortiter, tandem aliquan- diu pluit. Calidum. In sero tempestas valida cum pluvia. Calidum. Longe calidius quam alias tandem a media Vlla. pomeridiana usque ad VIIIam. primum turbo, deni corruscationes, tonitrua et pluvia usque ad IXam. Mane nebulae, deinde sublucidum. ab. hora Vla. pomerid. usque ad VIIam. tempestas, deinde pluvia et ventus validus usque ad mediam noctem. Mane pluvium, a meridie mutabile. Lucidum. Terrae motus 3° quadrante ad horam IXam. matu- tinam, sed lentus et quem pauci adverterunt. Aparuit prima vice cometa circa 12.am noctis ab oriente intra meridiem et occidentem, radios di- versi coloris protendens, sed deficiebat quotidie. Totus hic mensis calidissimus fuit non magis in quam post caniculam: 26. in sero grando cecidit, quae vincit praesertim promontorium Arssam, Almass, Erdut magnum detrimentum attulit. — usque ad 12. calores. Pluit fortiter a media Va. usque ad V.am; item a IX ad X. et a meridia stillat, sed non diu. Ventus validus et frigidus. Ventus. Pluit fortiter a summo mane usque ad VIILam matutinam; a meridie iterum. Venti noctu et mane sequens frigidum propter con- tinuantem ventum vehementem. Sic Ante meridiem lucidum et paccatum, a meridie ventus. usque ad IX.am mat. nebulosum deinceps sicut lucidum et ventus lentus. nubilum. Septem. 24. 25. 26. 29. 30. Oktobar i. 30. Novem. I.—-II. IR 12 a meridie fertilis pluvia. Dies serenus, lucidus et calidus. Pluvia cum vento. Lucidum. Pluvia a media nocte usque ad horam VlIll.am, deinceps lucidum. Culices hoc toto mense copiosissimi et maxime infesti. a. merid. lucidum, p. merid. nubiferum. . Nocte. pluit. usque ad mane, deinceps nubiferum, maxime a meridie. Nocte pluit. . Pluit copiose mane, a meridia ventus, nubilum, toto die ačr frigidus. . mutabile et frigidum. . nubilum; a media XI.a matut. stillat usque ad me- diam l.am pomerid ; toto die ačr frigidus. . Sub aurora lenta pluvia usque ad VIIam, deinceps nubilum ac remisso aliquantum frigore saepius stillat. . Mane nubiferum, a. merid. copiosa pluvia, dein ventus ac nubilum, ad noctem hora X.a pluvia. . mutabile, item. . cum intensiore frigore. . continuat et post V.am vespertinam stillat. . modo nubilum, modo lucidum cum vento. Hodie modica pruina. . nubilum, a meridie fluvia mixta nive. . Lucidum . Mane nebulosum, a meridie lucidum. . Nebulosum, a meridie turbidum. «.sicut. 19: 6t;; . noctu cepit pluere et continuavit. . humidum. . pruina grandis et deinceps . tempore amoeno usque ad tempora amoemissima, sol calidus, viae pulverulentae. Pluit. Noctu ningit et cras nives apparent, sed illico solvi ceptae. 24 Novem. December 13. 14. 15. 16. 17. 18 19. 20. 21. 22; 28. 24. 25. 26. 27. 28. 30 Nox serena, mane pruina grandis. Nubilum et humidum. Toto die pluit. Obscurum et pluvium. Turbidum ac pluvium, et nocte imminente nives. a meridie dissolvi ceptae. mane fortiter pluit. » aliquantum pluit. nubilum usque ad horam XIam, deinceps lucidum. mane fruina, coelum serenum. sol lucidus, sed a meridie ačr calidus et in pluviam declinans. noctu et mane pluit. mane pruina, dein serenum et a meridie nubilum. serenum, a meridie ventus. Ventus vehemens, mane vento aucto turbidum, a tertio quadrante ad XIl.am merid. tenebrae, dein- ceps pluit et tandem ningit. mane nives apparent, ventus continuat, sed non ut heri et nudius tertius validus. . Ventosum ante meridiem, a meridie pacatum et serenum. noctu ventus at mane nives apparent. . Noctu ventus, mane pacatum et gelatum, deinceps sol calidus et nives solvunt; sub crepusculum ves- pertinum frigus stringens. 2. gelatum, serenum, frigidum. . pruina super terram et arbores, frigus strictum. . frigus usque ad 10. w porro II. et 12. pruina super terram et arbores permanenter, frigus acutum, dies nubili et nivium praenuntii. . pariter, aucto frigore usque ad meridiem, deinceps tantisper remissum. . mane perflat ventus frigidus. . nocte ningit, deinceps humidum et passim nebu- . losum ac turbidum. 24. 38: Lucidum. nocte dieque pluit, a meridie incepit serenari. December 1770. 26. 25 mane pruina et lucidum, circa Vll.am matut. subito nubilum et stillans coelum,. intra VIlLam et X.am iris clara et visibilis velut de media aestate, a meridie serenum. . Noctu ventus, interdiu pluvia, qnae circa IV.am po- merid. in nives condensebatur. . Noctu nives, interdiu lucidum. . Mane pruina, deinceps serenum. . continuat. . nubilum, nivosum. Hoc anno, in Slavonia fruges copiosae et vinum fuisset pariter, in multis in locis grando concussisset vineas. . Januar. Phoenomen coeleste. Post horam mediam VILam vespertinam apparuit coelum admodum rubrum a Septentrione, cujus rubedo extendebatur aequaliter Ortum versus et Occasum, atque indicio fuit oriturae proxime Aurorae borealis. Circa VILma rubedo haec explicabatur in arcum, qui in longitudinem a cauda Ursae majoris capiebat totum Draconis caput et corpus et extendebatur usque ad alam Cycni. Areus rubens exordiebatur in altitudine aliquanto superius ad ultimam caucae Ursae Be - rthnasch et terminabat ad primam. Haec erat latitudo totius arcus excepto quod radii aliqui saepe saepius erumpebant sursum cumque striis albidis monstrabant ab horizonte nasci, a quo videbatur aperte avulsus totus arcus. Una ex his striis albidis, quae prodebatur a loco, quem versus erat Lyra, distinguebatur a rubro vividissimo et extendebatur ad cubitum Cefei, quem versus extollebatur non jam unus radius, sed unus fusus rubedinis tanto rubrior quanto occupabat totum Cycnum. Areus tum erat ruptus et alius lucis fusus se sublevavit et cooperuit Berenicis co- mam dilatatus Leonem versus cum interim ex alia parte fusus ab Oriente cooperiebat Pegasum. Bis durante hoc intervallo solvi videbatur aurora, 26 1774. 1775: 1779. ı8. bisque uniri sub forma duorum magnorum fusorum 28. 2 TI IO. 19. in eodem loco progresso uno fuso ad Occidentem et alio ad Orientem. Inde rediit ut conformaretur, in arcum longiorem, largiorem et altiorem extensa nihilominus magis Occidentem versus quam Orien- tem; tuncque a Berenicis coma impulsa fuit trabs una intra album et rubrum usque ad Ori- onem. Circa horam XI.am adhuc durabat Aurora, in qua catena erat rupta, neque ideo fieri potuit ulla observatio electrica. . Juni. Hac nocte creverunt Dravi aquae ad eam altitudinem et effusionem, ut a plana portae hujus praesidii aquaticae duobus digitis defuerint; alio quin occupassent ipsam portam et in ipsum praesidium interius fuissent effusae. Perstiterunt ingentes hae aquae circiter integro octiduo et sensim decrescere cepere. januar. Immediate ante IIl.am matut. ab occidente terrae motus undulatorius bene fortis et ideo sensi- bilis fuit a religiosis senioribus prope omnibus. Cepit lente et desiit cum vehementiore motu. Ali durasse perhibent per medium »Pater«, alii per unum »Ave«, alii per unam minutam. In quibus domicellis aliquid ex motu cementi cecidit et ex tecto aliquid tegularum. Januar. Terrae motus ter hodie accidit: primus hora I.a noctis non nisi a vigilibus militibus au- ditus, secundus primo quadrante ad V.am satis sensibilis, tertius hora VIIa ibidem bene sensibilis. aug. A tertio quadrante ad IX.am usque ad tertium pro X. inter corruscationes et tonitrua talis cadebat procellosus copiosusque imber, ut nubifragium puta- tum fuerit et senes etiam recordati non sint talis pluviae. Pi; febr. Adparuit aurora borealis eadeque 13. et IS. magis magisque expandebatur similis fere illi, quae anno 1770. die 18. januarii visa fuit. September. Aurora borealis horam circa noctis IX.am adparuit. 1780. 1781. 5. 27 mart. Terrae motus circa horam IV.am mat. a pluribus tam in coenobio quam foris observatur. 11. januar. Hac nocte post mediam noctis terrae motus 22: est observatus. februar. Validissimus ventus cum abundante nive tribus continuis diebus perflat. Hora autem hanc post mediam noctem prima rubei nivium flocci hic et in adjacentibus locis maxime Nashiczas versus, reciderund, qui etiam dum nives resolverentur in crassitie palmi adparuerunt. Hoc anno et quidem ménse Septembri locustae in copia ex partibus Bosniae semel sclapetorum ex- plosione repulsae, secundo ad Sirmium transeunt, inde per sturnos ad Bacskam mirabiliter pelluntur. . mart. Iris magna ab aquilone ad ortum usque hie- malem protensa praeter morem conspicitur. maj. Terraemotus horam circa V.am mat. a com- pluribus audita est. . april. Sensibilis terrae motus | . Juni. Ingens nebula hoc tempore a memoria ho- minum non visa cepit et continuat. . Prof. Dr. Josip Bosendorfer. Voda kao ekologijski faktor u biljnoj | geografiji. Predavanje na mjesečnom sastanku hrv. prirodoslovnog društva dne 18. studenoga 1909. Svatko, tko je samo jednom kultivirao kakvu biljku, dolazi do iskustva, da kao što kod životinja, tako i kod biljaka bez vode ne može biti nikakve životne djelatnosti. Cijeli kemijski proces, koji mi poznamo kao manifestaciju života, može se samo u prisuću vode zbivati, budući da je živa supstanca, od koje su sve biljke sagra- đene, većim dijelom sastavljena od vode. Ako igdje, to baš u ži- votu vrijedi rečenica grčkoga filozofa Thalesa: »Najvažnije je voda«. Rast, primanje hrane, kolanje tvari, svakolika čvrstoća bilj- noga tijela bila bi bez vode nemoguća, pa nam to tumači, zašto kod biljaka odlučuje o životu i smrti voda. Samo o njoj ovisi uve- nuce, pa i onda, kada se prividno čini, da je uvenuće lišća direktno uzrokovala velika vrućina ili žestoki vjetar, to nam je i tu pravi uzrok istoga tražiti većinom samo u prekomjernom isparivanju vode, koje je bilo tek povećano onim faktorima. To isparivanje ili transpiracija važno je u životu biljke. Svaki naime živi dio biljke daje vanjskome zraku od vode, što ju je primio korjenjem iz supstrata, tako dugo u obliku pare vodu, dok se zrak vodenom parom ne zasiti — stanje, koje de facto nikada ne nastupa — pa tako svi živi dijelovi biljke neprestano transpiri- raju. Budući da je svaka pojedina ćelijca bogato raščlanjenog tijela doskora potrošila svoju vlastitu vodu, te ju stoga svome susjedu oduzima, teče cijelom biljkom, bila ona neznatna zelen ili goro- stasno drvo, neprekidna rijeka tekućine tako, da biljke supstrat, u kom su zakorjenjene, u neku ruku isisavaju. O kakvim se tu radi množinama, postaje jasno, ako se spomene, da vegetativno lišće može u povoljnim prilikama izdati u jednome danu više vode, ne- goli iznosi njegova vlastita težina. Po računu šumarskih botanika 29 oduzima tlu ı ha 115 godišnje bukove šume u jednome ljetnomu danu ništa manje negoli oko 30000 1 vode. Od oblika, u kome voda dolazi na zemlji, je najvažniji kiša ili snijeg, ako je otopljen, jer za biljni bitak pruža prometnu vodu, većinom i glavni dio hrane. Djelovanje je rose, općenito govoreći, neznatnije, ali se ne _ smije premalo cijeniti u izvjesnim prilikama. Na primjer V olkens! izvješćuje iz libijske pustinje, da je padanje rose životni uvjet za uzdržanje nježne proljetne vegetacije. Svaki putnik sa začuđenjem opisuje, da u Sahari na mnogim mjestima za nekoliko dana izbije upravo bujna proljetna flora — a da nije prije, često kroz mjesece, ni samo jedna kapljica kiše pala. Mi možemo taj pojav samo s rosom u savez dovesti, ako predbježno i ne po- znamo gotovo nikako one prilagodbe, koje mogu to prouzročiti, jer je smjela hipoteza, štojuje Volkens postavio, da tome u prvome redu služe solne žlijezde* izvjesnih pustinjskih biljaka. Zamarıx, Frankenia pulverulenta, Reaumuria hırtella, Statice aphylla, Cressa cretica i još neki drugi stanovnici t. zv. arapskog »pakla« razvijaju na svojim listovima t. zv. žljezdaste dlake, koje izlučuju otopine higroskopskih soli (kloride natrija, kalcija, magnezija), što po danu otvrdnu, pa se dotične biljke prikazuju uslijed toga poput pustinje sivima. Budući da su te soli u velikom stepenu higrosko- pične, povlače noću toliko vlage iz zraka, da se otope, te listove sa finim vodenim biserima i onda pospu, ako i nije inače pala rosa. Svakako je sada teško odlučiti, da li ta čudnovata uredba služi tomu, da se biljka snabdjeva s vodom — koja bi u ostalom izlučenu sol opet privodila tijelu — ili, kako drže neki drugi, da moguće pušta 6tkapati tijelu škodljivu sol. To odlučiti, nije do sada uspjelo. Marloth (u Ber. d. d. bot. Ges. V. [1887.]) nazrijeva u tom sla- nom sloju tek pokrov, koji umanjuje transpiraciju, pa misli dapače, da se biljke kod toga rješavaju jednoga dijela primljene soli. U stepskim su područjima vezani na rosu izvjesni epifitički lišaji. U drugim su suhim krajevima magle glavni oblik, u kome se voda daje. To vrijedi na pr. za Namib-pustinju, od koje nam je jedan dio vegetacije zahvaliti možda samo magli, što se od hladnog mora spram kopna diže. U biljnom svijetu odlučuje najvećma voda o mogućnosti bitka 1! Volkens, Die Flora der ägyptisch-arabischen Wüste auf Grundlage anat.misch-physiologischer Forschungen. Berlin 1887. 2 Taj je izraz jedva korektan, dok se tu ipak radi o hidatodama, koje izlučuju i sol. 30 organizmova. Ona uvjetuje njegovo obličje, te je bitni faktor, koji određuje i omeđuje njegovo mjesto za stanovanje na našemu planetu. Od vode ovisi dakle većim dijelom lice raslina i po tom izgled sa- stojina, dapače fiziognomija čitavih flora: Ne može se ovdje mimoići pitanje, odakle mi zaključujemo taj direktni savez između biljne građe i prilika vode. Taj direktni savez bio je samo jedna teorija, koja se je držala, budući da su se s njom sve činjenice na zadovoljstvo tumačile, a postao je činjenicom u povodu sjajnih pokusa, na osnovi kojih su botanici Wiesner! i Lothelier? mogli na umjetni način proizvesti drugčije građene biljke, kada su njihove prirodne oblike izvrgnuli ili većoj suši ili vlazi. Jednu od naših najobičnijih livadnih biljaka, maslačak (Taraxacum officinale), nije moći prepoznati u onom čudnom dugolisnom obliku, koji je nastao, kada se je biljčica kultivirala u apsolutno vlažnom pro- storu*. Ne manje pcučna je po Lothelieru izvedena preobrazba biljke Ulex europaeus, koja je oboružana s trnjem, u nježni grmić, koji nije pokazivao ni traga svoga nekadašnjega oružja. Tajna i ove preobrazbe bila je u tome, da je biljka bila izvrgnuta zraku zasi- ćenom vodenom parom“. Ovim, što smo sada naveli, nije samo doprinesen željeni dokaz, već se je pokazalo i to, do kakvih nas zabluda i površnosti mogu voditi naša tumačenja svrhe u prirodi, jer sasvim lahko se kuša trnovito odijelo raslina isključivo tumačiti kao zaštitno sredstvo protiv životinja i tako uvlačiti u prirodu svrhe, gdje se samo o nekom prilagodbenom pojavu, o jednostavnom odnosu između uz- roka i učinka radi. Vrijedno je ovdje i to spomenuti, da je voda prečesto od- lučna i po važnost neke vrste unutar biljne zadruge, po njezinu sposobnost rasprostiranja u nekom području te kroz to za tok nje- zinih prirodnih međa rasprostiranja. Određenje zalihe vode, što stoji na raspolaganje jednoj biljci, jednoj vegetacionoj formaciji, jednoj čitavoj flori, je mnogo zamr- šenije negoli se u prvi mah čini, jer se ne radi o apsolutnim veli- činama primitka i. izdatka, već o bilanci. Neka biljka ne treba ı Wiesner, Formänderungen von Pflanzen bei Cultur im absolut feuchten Raume und im Dunkeln. Ber. d. deutschen bot. Gesellschaft 1891. ? Lothelier, Recherches sur les plantes a piquants. Revue general de botanique. Tome V. i * t. j. zračna vlaga je bila tako velika, da je točka zasićenja bila do stignuta. * Goebel međutim nije mogao potvrditi pokusa Lothelierovih. - 31 mnogo primati, ako joj pri velikoj vlazi zraka ne porastu transpi- racijom nikakvi znatni izdaci. S druge strane _ može pače u suhom zraku sebi dozvoliti znatne izdatke, dokle joj ostaje dostatna re- zervna zaliha. Ekonomija s vodom ovisi dakle od apsorpcije i tran- spiracije, i to o omjeru između obiju. Apsorpcija je vezana na moć biljke, da se okoristi vodom, što se u tlu nalazi; u tom pogledu posjeduju pojedine vrste kao što i različita tla vrlo nejednolike vla- stitosti: apsorpcija se ne veže dakle jedino na množinu kiše i na na- topljenje, već ovisi od edafičkih i konstitucionelnih osebujnosti. Za biljku postoji voda samo, ako je ona za njezin primitak prilagođena. U istinu je vrlo vlažan supstrat posve suh za biljku, ako mu ona ne može oduzeti vodu, dok neko tlo, koje se nama čini posve suhim, dovoljno s vodom snabdjeva mnogu čednu biljku. Treba činiti razliku između suše fizikalne i fiziologijske, odn. vlage, samo po- sljednja dolazi u životu biljke u obzir. Kao protusila apsorpcije dje- luje transpiracija! u isto tako zamršenom obliku i mnogostrukoj uvjetovanosti. Ona je pod jakim utjecajem relativne vlage okolnoga zraka, topline, što vlada, ali se pokazuje i kao fiziologijski vrlo zna- tno uvjetovan pojav, pa stoga nije nipošto jednostavna zadaća pro- suđivanje vodene ekonomije. Važnost je vodene ekonomije za biljke pojedince, kao što u njihovom socijalnom uzdruživanju tako izrazita, da se danas običaje uzimati za osnovu glavnom ekologijskom razdjeljenju vegetacionih oblika. Razlikujemo prema stanju ove ekonomije u postupnome slijedu: hidatofite, higrofite, mezofite i kserofite. Hidatofiti (vodene biljke) tvore ekstremni specijalni slučaj?. Čitava površina tijela bude organom za apsorpciju. Tome poslu za volju rastegne se i diferencira tako jako, kako je samo moguće. Morske halužine tvore ogromne krpe ili su se rastavile u poput či- paka fine komplekse. U slatkoj vodi slijedi vegetacija iste principe. I tamo dominiraju velike tanke ili fino raščijane plojke, koje su pod vodom ili plivaju na površini. Čim se na kopno stupi, zbiva se u povodu potrebnim posta- loga odavanja vode temeljit preokret, koji međutim ne biva tako općeno, tako iznenadno, bez prijelaza, kako bi se moglo pomišljati. Mnoge Ärıpfogame, koje utisnute u vlažnom supstratu uspijevaju, živu još na pol kao hidatofiti. Nježne Zymenoßhyllaceae, od kojih 1 Burgerstein, Die Transpiration der Pflanzen. Jena 1904. * Schenck, Die Biologie der Wassergewächse. Bonn 1886. 32 . imamo i mi jednog zastupnika naime prerijetki ZZymenophyllum tunbrigense, naliče prozirnom tkaninom svoga često fino raščijanoga lišća u mnogočem još na vodene biljke. I više kopnene biljke sjećaju u izvjesnim prilikama još u mnogom na hidatofite. U vlažnim krajevima zemlje, gdje česte i jake oborine trajno natapaju tlo, a istodobno dulje traje visoka zračna vlaga, su ovi »higrofiti« nabrojnije i najbujnije razviti. Ti- pični higrofiti imaju slabo korjenje, duge, protegnute osi, velike, tanke lisnate plojke. Nijesu gotovo nigda trnoviti. Kao što je izvanjska konfiguracija tako je i nutarnja struktura udešena poglavito s obzirom na pospješenje odavanja vode. Po mogućnosti što veće raširenje transpiratorne površine je općeniti karakter higrofita. To su karakter- biljke močvarnog tla u ekvatorijalnom pojasu, Musaceae, sa nježnim lišćem Araceae, pa sa ogromnim plojkama šumske paprati. Kod mnogih higrofita, poimence onih u vlažnim tropskim šumama, su tanke lisnate plojke razvite i modelovane na osobit način. Često produženje lista u dosta dugi oštri brk, kako to dolazi kod mnogih higrofita (na pr. Ficus religiosa, Avisaena ringens, te kod mnogih Urticacea i drugih nekih biljaka), također se je dovelo u savez s vodenom ekonomijom. Jungner, koji je prvi motrio taj pojav na drveću Kamerunskih gora, nazrijevao je u tome »brk za cijedenje« (Iraufelspitze), kojim se brzo odstranjuje voda, pa on skrbi tako za uzdržanje potrebne transpiracije. Jungner! piše o tom čudnom pojavu ovo: »Es gibt wohl auf der ganzen Erde kaum eine Ge- gend, wo es während des Jahres so viel regnet und wo die tro- ckene Zeit auf ein solches Minimum eingeschränkt ist, wie im Ge- biete der Kamerungebirge. Nirgends kann also der Unterschied der verschiedenen Gegenden in Bezug auf die Einwirkung, die die Re- genmenge auf das Aussehen und den inneren Bau der Pflanze hat, so scharf hervorteten und so gut beobachtet werden, wie hier«. Primjer ce pokazati, da nam njegova istraživanja razjašnjuju i neke praktične pojave. Kolonisti su se tužili već odavna, da izvjesne ra- sline (na pr. narandže i četruni) unatoč sjajne klime neće u Kame- runu uspijevati. Vazda je njihovo lišće bilo tako jako presvučeno gljivama, lišajima i algama, da su se drveta jednostavno ugušila pod njihovim obiljem. Na osnovi Jungnerovih istraživanju to se je razjasnilo. Ove rasline su došle iz suše klime, pa njihovi listovi ni- * Jungner, Anpassungen der Pflanzen an das Klima in den Gegen- den der regenreichen Kamerungebirge. Bot. Centralbl. 1891. Bd. 47. p. 354. 33 jesu imali nikakvih »brkova za cijedenje<, dok iz vlažne klime u Kamerun presađene rasline (na pr. kakaovac |Z%eobroma Cacao], Ficus religiosa, Carica Papaya i dr. neke) su tamo izvrsno uspije- vale te nijesu gotovo ništa stradale od nametnika, budući da su imale listove s oštrim brkom, a često i sa baršunastom površinom. U Kamerunu mora baš svaka biljka takve prilagodbe u svrhu za- štite imati, da može opstati u vlažnoj klimi, pa ih i ima svaka in- digena biljka. Vlasnici plantaža u dalekoj zapadnoj Africi bi bili sebi uštedili pri osnutku kolonija mnogo gorko iskustvo, da su to prije znali. Lijepim svojim istraživanjima o odnosu biljaka spram puževa da- leko poznati njemački botanik Stahl potvrdio je nazore Jun gn e- rove, kada je u tom smjeru istražio šume oko botaničkoga insti- tuta u Buitenzorgu (na’ Javi). Tamo po opisima odličnih prirodo- slovaca, koji su ondje proboravili dulje vremena, dolazi svako po- slije podne do pravog proloma oblaka. Već nekoliko časova iza toga, kako je prestala kiša, listovi snabdjeveni s »brkom za cijeđe- nje« opet su suhi, pa nametničke spore, koje su na njih došle, ne mogu uspijevati, dok su kod uvedenih te još neprilagođenih biljaka teške kaplje dugo iza kiše po listovima dobro došle svakom parasitu. Stahl je s pravom i na to upozorio, da isti uzrok može pro- tumačiti i lisnati oblik nekih naših drveta, te grmova, jer su javor mlječak (Acer platanoides), lipa ili Viburnum Opulus, a i planinski zov (Sambucus racemosa) i t. d., svi stanovnici vlažnih staništa, a imadu ne manje oštri brk lista, koji djeluje kao aparat za cijedenje vode. Njihovi rođaci u sjevernoj Americi i Japanu imadu tamo, gdje je klima još vlažnija, prema tomu i veće brkove za cijeđenje. Biljke duboke, vlažne šumske sjene i takove, koje rastu u bli- zini potoka, pa budu kadšto poškropljene, imaju često barsunastu površinu, na kojoj se voda kapilarno u vrlo tanki, brzo se sušeći sloj raširi. Vrlo su značajne za higrofite vrlo vlažnih klimata i hidatode, t. j. osobite uredbe za izlučivanje vode, što ih je osobito izučavao te kod brojnih higrofita konstatovao Haberlandt. Srednje stanje vodenog prometa pokazuju mezofiti, koji ni u anatomskom, ni u morfološkom pogledu nijesu ekstremni. Kod njih 1 Stahl, Regenfall und Blattgestalt. Ein Beitrag zur Pflanzenbiologie. Annales du jardin botanique de Buitenzorg. Vol. XI. 1893. 3 34 se gubi veličina plojkä, umanjuje se diferencijacija u svrhu povećanja površine. Razumije se, da su sa susjednim razredima u svezi pomoću posve postupnih prijelaza. Oni traže tlo i zrak srednje vlažnosti, iz- bjegavaju tlo sa vodama mrtvicama, te jakom sadržinom na soli; nijedan faktor ne djeluje ekstremno. Među mezofite spadaju: ark- tički i alpinski travnati te zeljasti sagovi, livade, pašnjaci na kultur- nom tlu, listopadne šume u temperiranim krajevima, vazda zelene lisnate šume, kamo ubrajamo suptropske vazda zelene lisnate šume, antarktičke šume, tropske kišne šume, šume paomä, bambusa i paprati. Jače otešćanje ili ograničenje vodene ekonomije vodi do kse- rofita!. Promet s vodom održaje se kod njih osjeguranjem apsorp- cije ili umanjenjem transpiracije, pri čem biva neizbježivom poslje- dicom znatno smanjenje vegetativne djelatnosti. Osjeguranje apsorp- cije se očituje u organima i uredbama za krcanje vode. U pojedi- nim stanicama ili čitavim tkaninama krca se tekućina, dok ju di- jelovi, koji asimiliraju, ne trebaju. U svezi sa kemijskim osobitostima staničnoga soka je krcanje glavni moment, koji je značajan za t. zv. sukulente. Kao debelo nabrekla, ne rijetko stupasta ili krugljasta biljna tjelesa su značaine sa svojom čvrstom glatkom kožom, uko- čenim oblikom uzrasta za fiziognomiju kraja. Geografski je njihova važnost mjestimice nedostignuta od drugih biljaka. U sušim kraje- vima Amerike označuju Cactaceae u tom obliku uzrasta daleka po- dručja. U Africi susretamo kod sukulenata veću sistematsku razno- likost. Vrste Zuphorbia oblika kandelabra, ružna mirisa Sfapelije, Aloe sa listovima gotovo kovne ukočenosti, k tomu mnoštvo sitnih, ali ne manje čudnih oblika sastavljaju četu afričkih sukulenata. Za čudo je, da Australija u svojim vrućim pustinjama ne može tome bogatstvu ništa suprotstaviti. Tek (henopodiaceae sa mesnatim liš- ćem dolaze tamo u obilju oblika; ali to nije ništa osobita, jer sa sličnim biljkama obiluju i suha područja Azije te sjeverne Amerike. Veći dio kserofita ne reflektira na krcanje. Njihova je ap- sorpcija tako neznatna, da samo smanjenje transpiracije može uz- držati ravnotežje u vodenoj bilanci. Očitovanja te okolnosti u nji- hovu obličju su vrlo mnogostruka, pa su u bogatoj literaturi pri- kazana kao »kserofilne prilagodbe«, »kseromorfoze« i sl. Već smještaj transpiratornih lisnatih organa je kod mnogih kserofita svojim vertikalnim smjerom različit od normalnoga ostalih raslina. ! Isp. Volkensa, Die Flora der ägyptisch-arabischen Wüste auf Grundlage anatomisch-physiologischer Forschungen. Berlin 1887. 35 Drveta upravljaju svoje lišće okomice spram neba ili ga puštaju ravno visjeti. U objema slučajevima je djelovanje sunca, ugrijevanje, koje pospješuje isparivanje, na minimum svedeno. Mnogo opceni- tije je umanjenje lisnatih površina kod kserofita. One budu igli- časte, valjkaste, ljuskaste. Cijele zemlje pokazuju sitno lisnatu vege- taciju; bezbroj vrsta sa takvim oblikom uzrasta imaju poimence područja umjerenih zimskih oborina u zemljama oko Sredozemnoga mora, u južnoj Africi te u južnoj Australiji. Samo je osobiti slučaj istoga pojava potpuno iščeznuće listova, koje znade biti spojeno sa interesantnim korelacionim pojavima. U tom su slučaju osi bogate klorofilom, te asimiliraju. One su često vitke, prutovima slične, bez soka i tvrde, kao što kod vrsta Zdhedra, Spartium isl. Mi takove bezlisne rasline nalazimo u vrlo mnogim sušnim predjelima. Kserofiti pokazuju i u finijoj građi svojih unutarnjih tkanina, te u opremi svoje tjenice vrlo očite odnose spram medija, u kome živu. Mnogo se od toga, kao što građa zidova i puči, izvanjski slabo ističe, dok je ostalo fiziognomski od vrlo znatnog efekta. Kod brojnih kserofita poimence dlake postizavaju neobičnu važnost, bud kao žlijezde, čije izlučine prevlače lišće kao kakvim laštilom, bud kao siva prevlaka, koja može poprimiti gustoću jake pusti. Već i kod nas opažaju še na suhim mjestima dlakave rasline u znatnijem broju. U Alpama množe se na valuću i na suhim obroncima, pa bjelolist (Leontopodium alpinum) i Artemisia Muttellina zahvaljuju srebrnastoj prevlaci dlakà svoj osobit glas. Zemlje oko Sredoze- mnoga mora ne karakterizuje usred ljeta ništa bolje, negoli po- svuda obilje sivovunastih i bijelopustenih oblika. Jednostavne zrakom ispunjene dlake tvore bijeli ponešto ili sivkasti indument svih dijelova kod /nula candida, Centaurea ragusina, Salvıa officinalis te lisna- tog naličja kod Zelichrysum italicum i Cirsium Acarna. Gusto ispre- pletene, zvjezdaste dlake tvore bijeli indument kod Phlomıs fruti- cosa, kod vrstä rodova Marrubium, Potentilla i mn. dr. Svaka druga zemlja, koja producira kserofite, ima primjera iste vrsti, tako vi- sočje južne Amerike, obronci novoselandskih Alpi, afričke savane i t. d. Da je to regulacija spram suše, proizlazi nesumnjivo odatle, što iste biljke već prema staništu mogu biti dlakave ili bez dlaka. Svaki florist zna, da ima takovih jako dlakavih »edafičkih varijeteta< od Ranunculus bulbosus, Stachys, Mentha i mnogih drugih vrsta. Kserofiti i higrofiti su vezani prijelazima, koji brišu međe iz- među oba ta velika ekologijska razreda, pa se čini potrebnim, da * 36 se rasline, kojih su životni uvjeti već prerna godišnjoj dobi oni hi- grofita ili kserofita, svrstaju u posebni razred. Takve biljke, kojima pripada na pr. veći broj raslina naše flore, nazivlju se po Schim- peru tropofiti. Struktura je dijelova, koji pereniraju, kod njih kserofilna, a onih, što ih nalazimo samo u vlažnim dobama godine higrofilna. Vrlo značajne zastupnike ovoga velikog razreda tvore listopadna drveta i jednogodišnje biljke. Oba sprovode nepovolj- niji dio godine u stanju mirovanja ili bar jako reduciranom: jedno- godišnjice u obliku sjemenki, listopadno drvlje u obustavi asimila- tornoga rada. Može biti posvemašnji prestanak atmosferskih obo- rina, koji goni na vegetacioni počinak: to je česti slučaj u toplijim područjima zemlje, ili djeluje, kao što u našoj zimi, znatno ohla- đenje vode u tlu, koje ju čini za biljku neprihvatljivom. Oba slu- čaja su ipak spojena brojnim prijelazima sa ostalim razredima: Diels! preporuča, da ih predbježno svrstamo među mezofite. Pe- riodički lisnato tropofilno drvlje ima higrofilno vegetativno lišće, a kserofilne osi i pupove. Kod vazda zelenog tropofilnog drvlja mora kserofilnost segnuti i na lišće, budući da bi ovo inače u sušoj, odn. hladnijoj dobi godine propalo u povodu nestašice vode. Takvi tro- pofiti su zato s izuzetkom mlađih izdanaka građeni kserofilno, ali se ipak razlikuju svojim životnim uvjetima od kserofita. Primjeri su za to u našoj flori na pr. jela i smreka (nipošto zaista kserofilni Pinus suhih staništa), Zlex, Vaccimtum Vitis idaea, Erica it. d. Kod prostornog razređenja vegetacije su prilike vlage isto tako važne u velikom, kao što i u malom. Njihova djelovanja se opa- žaju u velikim crtama biljnog rasprostranjenja na zemlji kao što u raščlanjenju kojegagod komada biljnog pokrova sa ograničenim opsegom. Često djeluje u svezi s tim i toplina, pa zajednički utjecaj obaju ravna oblikom i rasprostranjenjem vegetacije na zemlji. De Candolle razređuje čitav biljni svijet u razrede po potrebi za to- plinu i vlagu, ali danas smo skloni pripisati vodenoj ekonomiji. opsežniju važnost. U velikom su izraz oborinskih prilika šumski pojasi na objem stranama obratnika, ekvatorijalni šumski pojas te pojasi stepa i pustinja među njima. Svaka pojedina zemlja pokazuje na isti način njihovo djelovanje. Vrlo se oštro ističe u Švicarskoj protivnost iz- među ugrijane suhe dolinske brazde Wallisa sa njegovom na ljetnu sušu priviklom vegetacijom te vlažnog jezerskog područja s onu ! Diels, Pflanzengeographie 1908. 37 stranu bregova!, koje je i usred ljeta u najbujnijem zelenilu te gdje iz svih raspuklina pećina vire nježne biljke, gdje nježno, veliko lišće krasi drveće, a mnoge se povijuse probijaju među 'granjem. U našoj domovini nigdje se ne ističe tako prirodna protivnost kao na međi Gorskoga kotara i hrvatskoga Primorja. Svrnemo li sa kojeg vrha na spomenutoj međi (na pr. Medveđaka ili Tuhobića) okom spram mora, ugledat ćemo pusti kras, što se stere pred njim od Kranjske do Velebita, ističući se svojim blijedim, kao isprženim kamenjem. Svrnemo li pak svoj pogled u krajeve Gorskoga kotara, blaži nam oči najbujnije zelenilo. Razlog toj protivnosti su i u nas oborine, koje su u Gorskom kotaru izdašnije negoli u hrvatskom Primorju. I u vrlo neznatnom opsegu malene biljne zajednice se ističe razdjeljenje vlage svojim djelovanjem. Biljni sag livade mijenja se, što se spušta dublje njezino tlo. U crijetu imaju maleni žljebovi pod utjecajem vode, što teče, snažniju vegetaciju negoli poviša mjesta. Opreka između jaruge i slobodnog pristranka ili ća ekspo- nirane uzvisine je na čitavoj zemlji rječito djelovanje vlage. Blizina vode podzemnice stvara oaze u siromašnim vegetacijom pustinjama. Velike travnate plohe Afrike i Amerike su ispresijecane vodenim žilama, koje prati obrub prašuma. Donji Oranje teče kroz pustinju, koja je gotovo bez oborinä, pa sadrži kukavne kserofite, ali su njegove obale obrubljene zelenim drvetima i grmovima, koje on uzdržaje svojim vazda obilnim množinama vode. | Kod raširenja raslina očituje se kadšto jedno nuzgredno dje- lovanje vode, a to je njezina mehanička snaga. Strujom vode do- lazi sjemenje od gornjega toka voda u dolove. Gorske biljke Harza silaze sa potocima u ravnicu, a i alpinske rijeke odnose često brojne subalpinske stanovnike u ravnice. Očito je i djelovanje tropskih rijeka, koje se pravilno razlijevaju, kao na pr. Nil, koji svojim po- plavama mnogi tropski korov donosi u mediteransku nizinu do- njega Egipta. Jednako je i sa morskim strujama, koje bivaju važne za pro- storno rastegnuće areala. Već je Linnć na norveškom žalu sabirao tropskoameričko sjemenje i Zatonsku struju učinio za to odgovor- nom. U novije doba su učinjena mnogobrojna takova opažanja i poimence od Schimpera prema zasluzi upotrebljena. Taj je odlični istraživalac upozorio na mnogostruke uredbe plodova i sje- "Christ, Das Pflanzenleben der Schweiz. 1870. 38 menki, što ih čine specifično lakšima, pa se kod vrstä, što nasta- njuju žal, pokazuju savršeno razvite. Na južnoj obali Jave! sabirao je Schimper plodove i sjemenje, koje je nesumnjivo potjecalo iz neke udaljenosti, pa je mnogo izvana pokazivalo tragove duljega putovanja valovima, ali je gotovo sve pokazivalo neozljeđene jezgre te je bilo sposobno klijati, gdjegod su se našli za to povoljni uvjeti. Pri kraju ovoga predavanja, iz kojega se jasno razabira, da je voda jedna od najdragocjenijih supstanca u biljnom životu, spo- menuo bih, da njezina važnost seže i dalje preko međa carstva božice Flore. Potreba biljaka za vodom odlučuje u posljednjoj instan- ciji i o ljudskoj kulturi. Samo tamo, gdje je voda omogućila obilno raslinstvo, mogla se je razviti civilizacija. Orijent je pravi školski primjer za to. Kulturna zona Egipta seže tako daleko u pustinju, kako su se mogle činiti naprave za natapanje. Mezopotamija, Mala Azija, Sirija, Grčka cvale su samo tako dugo, dok su sebi uzdr- žavale bujno raslinstvo na umjetni način pomoću prokopa, točkova za crpenje vode i zaštite šuma u gorama. Kada se je posušilo Me- risovo jezero, propali su gradovi Fajuma, kada su se Sirci od var- vara braniti morali, mjesto da se brinu oko svojih točkova za cr- penje vode, izginuo je jedan svjetski grad, pa je na mjesto glaso- vitih ružičnjaka Antiohije stupila trnovita šikara, koja još danas okružuje kukavne kolibe Oronta. Francuski statistici pokazaše nam, da u Algeriji ide gustoća pučanstva gotovo paralelno sa množinom oborina, tako jako je čovjek unatoč svem modernom prometu vezan na biljni svijet. Ta važnost neka rastumači i ispriča moje možda predugo predavanje. Dr. Aurel Forenbacher. ! Isp. Schimpera, Die indo-malayische Strandflora. Bot. Mittheil. aus. den Tropen. Heft I!I. (1891). .lz bilinskog svijeta Dalmacije. (Izrađeno u botaničko-fiziologijskom zavodu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu.) Napisao Dragutin Hirc. Tr Flora vrha Marjana. Nema domaćega i stranoga botaničara, koji ne bi poznao taj vrh kod grada Splita. Uzdiže se na južnoj obali kamena poluotoka što se pruža na 10 km. daleko, sižući od Splita do otoka Čiova (Bua) kod Trogira. Sa južne strane oplakuje taj poluotok na 8—14 km. dugi kanal između otoka Šolte i Brača, poznat kao kanal splitski i brački. Sjeverna strana poluotoka okrenuta je prama blizoj planini Kozjaku pod kojim se stere tik obale glasovita »Dalmatinska Rivi- jera«, poznata pod imenom »Sedam Kaštela«, sedam ubavih, bijelih varošica. S ove strane poluotoka razlio se Solinski zaton, dobivši svoje ime od Solina, nekoć carske Salone. Istočna strana poluotoka nagnula se krovasto prama Splitu i razploštila se u bujno Splitsko polje nad kojim se ustobočio gordi Mosor. Na ovom poluotoku nasadio se glasoviti vrh Marjan, poznat u botaničkom svijetu kao »Monte Marian«. Kao kameni greben pružio se na 3:5 km. daleko. Na zapadnom rtu vrha častili su Rimljani božicu Dianu, tu se bijelio tik obale morske Dianin hram, kojemu se sačuvalo ime u Dianinoj drazi. Gledamo li vrh Marjan od groblja Sustjepana, odnosno od strane južne, predočuje se kao otegnut greben sa dva vrška do kojih se uzpinje visoki vrh kamenim križem od kojega se greben spušta sedlasto, da se ponovno digne u drugom vrhu na kojemu je gostionica sa perivojem. Vrh sa križem, najviša je točka Mar- jana, uzdignuv se 178 m. nad površinu morsku, poznata kao T e- legrina. U morfološkom i florističkom pogledu znamenita je 40 južna strana vrha. Kod kapelice Betlehema počimaju visoke pe- ćine, koje okreću kapelici sv. Jerolima, pa se onda kao griže (okomite stijene) pružaju nekoliko stotina metara daleko, zna- menite svojim zazidanim, na podove građenim i visokim »Pusti- njačkim spiljama«. Ovo je glavni greben Marjana, a stijene poznate puku kao »Šantine«. Tu i tamo uzpinju se sive vap- nene stijene kao zidovi, ukrašene biljem do kojega botaničarova ruke ne može segnuti. Cio kraj oko kapelice sv. Jeronima poznat je kao »Sv. Jere« na koji upozoruju Splićani svakoga stranca. Ovđe ima šta da vidi i geograf i botaničar, a oba se čude značaj- noj južnoj vegetaciji, koja im se najavlja prvi puta u Dalmaciji. Od Marjanova grebena padaju prama moru strmo i skalinasto vinogradi sa njivicama i poljcima, dok se obronci vrha ne rasplošte u ravne, daleke vinograde, koji sežu do same obale morske, gdje ima u njma i povrteljnjaka. ' Tamo, gdje prestaju skalinasti vinogradi, pokrila je Marjan siva maslina, a gdje ona prestaje, tu se žuto-zelenim krošnjama ističu borovi (Pinus halepensis). Na floru Marjana prvi je upozorio profesor Franjo Petter, došavši u Split g. 1826. iz Dubrovnika. Došao je po sebe u sretan i odlučujući čas, jer se je tu upoznao sa botaničarom Tommasinijem. Petter već je za rane mladosti volio cvijeću, no poslije je ta volja ginula i zamrla, no Tommasini ponovno je probudio i Petter posta prezaslužnim botaničarom, pribrav više od 20.000 bilina, koje je pohranio u svom bogatom herbaru. U Splitu boravio je prof. Petter pet godina i kroz to. je vrijeme prošao cijelu okolinu grada, otoke Šoltu, Brač, Hvar, Vis i na vrhove se Kozjaka i Mosora uspeo po više puta. Godine 1832. štampao je prof. Petter u Zadru svoje djelce »Botanischer Wegweiser in der Gegend vonSpalato in Dalmatien« u kojem bilježi biljke splitske okoline alfabetskim redom, isbrajajući 1037 bilina. Isbraja ih latinskim imenima, dodaje vrijeme cvatnje, osobito točna staništa, . nužna sinonima, a što je od osobite vrjed- nosti, dodaje latinskim imenima, i »narodna« imena bilja, koja je | pribilježio u Dalmaciji, na &iju’se floru obazire u cijelom djelcu, koje zaprema u 16° 143 stranice sitnotiska. U nijednom kraju Dalmacije nije flora tako bogata, kao u okolini Splita, zato ima Petterovo djelo i s te strane osobitu vrjed- nost. Poluotok na kojem leži grad Split, seže do drevnoga Trogira 41 i najplodniji je kraj u cijeloj Dalmaciji; Splitsko polje seže od Po- ljica do Solina, a Solinsko od Splita do Trogira. U okolini Splita ima mnogo vinograda, u ovima njiva, poljca, plodna i neplodna tla; ima oko grada rudina, oko Poljuda morskih pličina, uz So- linčicu vlažnih livada; ima u okolini lapora, pjeskara, a ponajviše vapnenca po kojemu raste najznačajnije i najređe bilje; ima krasa, umejaka, okomitih stijena, osamljenih pećina. Morska je obala tu i tamo opružena, puna naplava ili pijeska, ali je i strma i krševita. Ima oko Splita vršaka, vrhova i golemih kamenih planina kakove su Kozjak i Mosor. Osobita je točka vrletni Klis sa okolinom, no botanička je basta »Monte Marian«, kojemu je prof. Petter pronio ime na daleko i široko. Tko nije taj vrh upoznao po Pet- teru, upoznao ga po Visianiju ili po Schlosseru i Vukotinovicu, kad je uzeo u ruke djelo »Flora Croatica«. Ovi botaničari nisu nikada bili u Dalmaciji, ali su iscrpili Visianijevo djelo »Flora Dalmatica«. U Petterovu » Wegweiseru« nema skoro stranice, na kojoj nije pribilježeno ime »Monte Marian«. Na pećinama Šantine pada u oči mjeseca rujna Ephedra fragilis var. campylopoda Stapf u koje su visave grančice prepune koraljnih plodova. U raspuklinama buji i medonosna bre- sina (Satureia montana); visokom stabljikom po kojoj se lišće po- redalo piramidalno, pada u oči postjenak (Campanula pyramidalis), svojim blijedo-modrim zvonastim cvijetovima. Uz pećine buji poput snijega bijeli Teucrium Pollium, tu miri zlato-žuto smilje (Helichrysum italicum.). Grmove povija opojno mirisava bijela +oza (Clematis Flammula); uz put se modri vranjemil (Plumbago europaea). Pod grmljem porasla je Osyris alba, koja je takodjer puna koraljnih plodova, dok je diraka (Paliurus australis) povila tetiviku (Smilax aspera). Od grmova dosta je običan po pećinama jasen crni (Fra- xinus Ornus), od papradi ribica (Asplenum Trichomanes), no najkrasniji je ures stjenama Centaurea Ragusina i gospina kadulja (Inula candida). Spuštajući se od kapelice Betlehema prama kapelici sv. Jere, ostaje putnik kao prikovan, kada zagleda cijelu šumu aloga (Agave americana) pod kojom je kameno tlo pokrila Opuntia vulgaris, vrsta samonikla kaktusa. Batva od aloge budu i do 5 m. visoka, a pet eksemplara u prebujnom cvijetu gledao sam II. kolovoza g. 1907. 42 S južne strane Marjana raste još ovo drveće i grmlje; Ces- mina (Quercus Ilex), pucalina (Colutea arborescens), žutika (Coro- nilla emeroides), vrijes (Erica mediterranea), krušina (Prunus Ma- haleb), šmrika (Juniperus oxycedrus), smrdljika (Pistacia Terebinthus i P. Lentiscus), šipak (Punica granatum), oskorušvica (Pirus amyg- daliformis), kozji jabučić (Rhamnus rupestris), čičerica (Rhamnus infectorius), brnistra (Spartium junceum), krka (Ephedra Nebrodensis var. Villarsii), mrtvina (Myrtus communis), koprivić (Celtis australis). Ovi grmovi i stabalca ne zbijaju se u rpe ili guštike, već rastu ponajviše pojedince. S istočne strane Marjana znamenito je mjesto »Torrette«. To su pećine poznate puku kao »Glavice«, kojima ne spada samo onaj skup na kojima stoji jedna kulina, već i njihova okolina. Ovo mjesto bilježi prof. Petter često, no ono leži već podaleko od Marjana; tu ima bilja, koje drugim stranama manjka, ovđe raste u živicama i zimolez ili biser-drvo (Ligustrum vulgare), kojemu se botaničar nebi nadao. Istočna strana Marjana gubi svoje prvobitno lice i malo po malo će ga isgubiti. Tu se na žalost botaničara započelo zagaji- vanjem i uređenjem umjetnog perivoja, koji za ljubitelja flore neće nikada biti ravan »prirodnomu perivoju« južne strane. Obronak i podnožje istočne strane zapremilo je gradsko prigrađe Velika Varoš, a ville i ljetnikovci sve se to više uspinju. Krase i umejci ostali su dosada netaknuti, no flora im nije tako bujna i raznolična kao sa južne strane. Kultura bora uništila je prvobitno lice flore, jer na tlu, koje na gusto pokrivaju iglice, nema botaničar ništa tražiti. Bilje, koje je nekoć raslo na zagajenu prostoru, preselilo se uz rub staza, putova i kolnika što vode na vrh Marjana kao n. pr. Stachys salviaefolia, Inula candida, I. viscosa, Carthamus lanatus, Onopordon illyricum, Eryngium amethysthinum, Fumana procumbens, Silene Tenoreana, Marrubium candidissimum, Dianthusi itd. Po krasama se razbuja!o smilje, Salvia officinalis, Scolymus hispanicus, ali i dešpik (Lavandula spica), koji bude na palac debeo, a krošnja mu više od metra široka. Od gojena bilja ima tu vitih i mrkih čem- presa, ima raznobojnih leandera, ima maslina, dakle bilina, koje su i u zimi zelene. Od Telegrine rasploštuje se Marjan u krase i umejke, koji sežu do Betlehema. U umejcima su vinogradi, dok su krase pune razdrobljena kamenja među kojim se pribrala zemlja — crljenica. Sjeverna strana vrha je krševita, prama moru pokrivena vinogra- 43 dima. I tu se započelo zagajivanjem, pa će se mnoga i rijetka i značajna biljka potisnuti sa prvotnoga staništa; tu ima bilina, koje bi uzalud trazio po ostalim stranama vrha. Flora se na Marjanu budi već mjeseca veljače, a u prvoj polovini ožujka procvate Crocus biflorus, C. odorus, i druge neke proljetnice. U ožujku cvate Asphodelus fistulosus, Muscari botryoides, Hermodactylus tuberosus, Ornithogalum refractum, Hutchinsia pe- traea. U travnju prekrasnim su mu nakitom Orchis purpureus, O. quadripunctatus, O. provincialis, O. tridentatus, Ophrys Bertolonii, O. atrata, O. cornuta, u svibnju Cistus salvifolius i C. villosus sa formama »creticus« i »corsicus«, koji procvatu oko Sv. Jere mnogobrojno. Početkom lipnja nastupi ljeto i vrh Marjan zao- dijene se sada u svoje najsvečanije ruho. Da je tako, svijedoči put, kojim sam pošao od tvornice cementa pod pećine Sv. Jere. To je raskoš, kojoj u Dalmaciji nema premca! Tom prilikom cvate Onopordon illyricum, Carduus pycno- cephalus, Scabiosa maritima, Callistemma palaestinum, Eryngium creticum, Anacyclus clevatus, Scolymus hispanicus, Inula candida, I. viscosa, Ajuga iva, Teucrium pollium, Myrtus communis, Uro- spermum delachampii, Scorzonera hirsuta, Fumaria parviflora, Con- volvolus althaeoides, Phagnalon rupestre, Psolarea bituminosa, Biscu- tella hispida, Isatis canescens. Opojan je miris od smilja, od kadulje ljekovite (Salvia offi- cinalis) i njezine srodnice S. sclarea, koja bude i na metar visoka. Uz živice i gromače žari se brojno šipak ili mogranj, kupine po- kriva miomirisna bijela loza (Clematis flammula), a kameno tlo jedne sušice zarubile su goleme Agave pod kojima buji prekrasno cvijeće. Mjeseca srpnja i kolovoza flora je na Marjanu mrtva. Bilje spržilo je žarko sunce i ono stoji obično ukočeno, stabljika mu gola, a tek tu i tamo isbije još po koji cvijetak. U rujnu zaredaju kiše, mnoga proljetna i ljetna biljka razvila se po drugi puta — na vrhu Marjanu javlja se nov život, koji potraje tamo do mjeseca prosinca. Vrh Marjan složen je od alveolinskih i numulitnih vapnenaca i flisa (pjeskovita lapora). U numulitnom vapnencu, od kojega je složen i glavni greben, ima većih i manjih gomolja kremena (Dr. R. Schubert: Geologija Dalmacije. Izdala »Matica Dalma- 44 tinska«. U Zadru 1909. p. 119). Zemlje-težatnice ima ponajviše u vinogradima, ali nije Cista, veé pomijeSana sitnijim kamenjem. Najviše grade za floru vrha Marjana pribrao je prof. Petter, po kome je pisao i Visiani, ali ima biljaka, koje je ovaj za Marjan zabilježio »prvi«. Mjeseca svibnja, a g. 1868. krene u Dalmaciju Tomo Pichler iz Lienza i iskrca se 5. svibnja u Splitu odkuda je poduzimao izlete na sve strane, no »prvu« eks- kurziju upriličio je 6. i. mj. na Marjan, uzpevši se na nj sa strane južne, dok je po drugi puta uzlazio sa strane sjeverne. Pichler ubrao je mnogu rijetku biljku, a u cvijetu i Centaurea ragu- sina. Kako ne bijaše pisanju potpuno vješt, uredio i spremio je njegov putopis za štampu I. C. vitez Pittoni.! Pichler zove vrh Marjan »botaničkom bašćom« i žali, da je cio mjesec dana došao prekasno. Godine 1876. krene iz Beča put Dalmacije G. C. Spreitzen- hofer koji si je za svoje ekskurzije odabrao dvije točke: Split i Vis. Iz prvoga grada pošao je do Solina, Klisa, Omiša, odkuda je krenuo do Dvarja, u Poljicima. Iz Splita upriličio je prvu svoju ekskurziju također na Marjan sa južne strane 13. svibnja prije podne, a po podne sa strane sjeverne. Pošlo mu je za rukom, da je našao novih bilina kao Asteriscus aquaticus, Crepis rubra, Orni- thogalum narbonense, Crupina crupinastrum, Sedum anopetalum, . Trifolum scabrum, Echinaria capitata i još nekoje?. I Bogoslav Jiruš, bivši profesor botanike na hrvatskom sveučilištu, nije minuo vrha Marjana kad je g. 1877. došao u Split, a došao u drugoj po- lovini ožujka, kako mi to svjedoči po njemu sabrano bilje, koje je pohranjeno u generalnom herbaru botaničko-fiziologijskoga zavoda spomenutog sveučilišta. Profesor Jiruš boravio je u Splitu više dana, jer je 27. ožujka ubrao Hesperis glütinosa, 30. i. mj. Hutchinsia petraea; 1. travnja Linaria parviflora; 9. i. mj. Tordylium apulum; 19. travnja Salvia horminum itd., a nekoje bilje i kasnije, no rek bi, da je došao »prerano«. Zaslužan je po floru Marjana i C. Studniczka,? koji je u * Thomas Pichler’s Reise nach Dalmatien und Montenegro im Jahre 1868. (Oesterreichische botanische Zeitschrift, XIX. Jahrgang, Wien, 1869. p. 150.—159. 5 Ga C Spreitzenhofer: Reise nach Dalmatien (Verhandlungen d. k. k. zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. Jahrgang 1876. XXVI. Band. Wien ‚1877. p. 95) — °C. Studniczka: Beiträge zur Flora von Süddalmatien. (Verhandl- ungen d. k. k zool.-bot. Gesellsch. Wien 1890. Band XL., I. p. 55.—84.) 45 južnoj Dalmaciji, a navlastito u Boki, boravio punih osam godina proučavajući floru od Trogira do Budve. Mnoga bilina svijedoči, da bijaše i na Marjanu. Studniczkova mi radnja odaje, da mu Petterov.» Wegweiser« bijaše nepoznat, jer nekoja staništa bilježi ponovno, kao n. pr. za Avena sempervirens, Lavandula spica, Centaurea ragusina, Fedia echinata, Poterium spinosum i druge. Nekoja mu staništa nisu označena »točno«, jer navodi samo riječi »Am Monte Marian« ili »Monte Marian«. Ovo se mora žaliti to više, jer te oznake zapadaju i nekoje rijetko bilje. Ja sam na Marjanu bio tri puta; prvi puta 19. rujna g. 1905., kojom sam prilikom uzlazio sa strane istočne, krenuo do Telegrine, obašao tu krase i pošao do Sv. Jere, ali na žalost našao »malo«. Po drugi puta išao sam istim pravcem II. kolovoza g. 1907., a našao »još manje«, jer sam i ovaj puta došao prekasno, no zato sam došao u horu mjeseca lipnja g. 1908., kad sam ljetnu floru našao u najbujnijem razvitku. 13. lipnja pošao sam kao prvi i drugi puta; 14. lipnja uzlazio sam sa južne strane kroz vinograde, masli- njakom i borikom i krenuo u Split sa strane istočne. 15. lipnja pošao sam putom od tvornice cementa prama zapadu cijelim pod- nožjem vrha i onda se uspeo strmcem kraj grebena pod visoke griže i prezadovoljna se srca povratio u Split. Istoga dana poslije podne sabirao sam bilje oko Kamena i krenuo do Poljuda, dok sam 14. lipnja u isto doba dana ispitao morsku obalu Marjana sa zapadne strane. Moje i mojih prethodnika ekskurzije ponukale me, da složim floru vrha Marjana, u koliko nam je dosada poznata, i da na njezino prezanimljivo bilje upozorim domaće i strane bo- taničare. Uvjeren sam, da će se na Marjanu naći još biljaka, navlastito ta- kovih, koje rastu oko Splita kao n. pr. Oenanthe pimpinelloides, Seseli montanum, Rapistrum rugosum, Clypeola jonthlaspi, Peltaria alliacea, Matthiola incana, Linum corymbulosum, Arabis turrita, A. hirsuta, Silene galliia, Cerastium brachypetalum, pa možda i ona krasna Bellevalia romana, koju je Jiruš ubrao 29. ožujka g. 1877. na »Rivijeri sedam kaštela«, pa i gdjekoja iz Solina ili vrletnoga Klisa, no ovđe pribrano bilje svijedoči, da je flora vrha Marjana ne samo zanimljiva, već i bogata i značajna. U Topuskom, 16. kolovoza 1908. Polypodiaceae Mart. Asplenum! L. A. trichomanes L. Na pećinama oko Sv. Jere (Hirc), ali nigdje brojno. — A. Ceterach L. Na pecinama, no takodjer ori- ea PETEET, HIT): | Adianthum Tourn. A. Capillus Veneris L. Na jedncm vrelu, sučelice Pustinjačkih spila kod Sv. Jere (Studniczka.) Bilješka. Prof. Petter »ne biljeZi<, niti sam je ja našao. Kad je tamo rasla, biti ce var. Visiani Schloss. i Vuk. (Flora Croatica p. 1319), koja voli osojna i vlaZna mjesta. Coniferae Hall. Juniperus Tourn. J. oxycadrus L. subspec. macrocarpa Sibth. i Sm. Uz put prama Sv. Jeri (Petter) i po obronku vrha sa strane južne (Hirte) Gnetaceae Lindi. Ephedra Tourn. E. Nebrodensis var. Villarsii (Gren. i Godr.). Na peci- nama (Petter kao E. distachya L.). Po pećinama oko Sv. Jere i uz stazu, što s jugo-zapadne strane vodi pod njegove griže (Hirc) — E. fragilis var. campylopoda Stapf. Na pjeskovitu tlu, a brojno oko Sv. Jere (Petter kao E. fragilis 1. c. p. 50.) Najbrojnije oko ! Ima se pisati »Asplenum«, a ne »Asplenium«. (D. Hirc: Revizija hrvatske flore. Preštampano iz »Rada« Jugoslavenske akademije. Dio I. Zagreb, 1908. p. 265.) 47 kapelice »Betleheme, a u Splitu po bedemima sa Capparis rupestris i Anthirrhinum majus, navlastito na bedemu kod Trga zeleni (Hirc). Biljeska. E. distachya »ne raste« na Marjanu, ni bilo gdje u Dalmaciji ili Hrvatskoj (Revizija hrvatske flore I. p. 202.) Gramineae Juss. Phalaris L. Ph. paradoxa L. Na ugarima sa juZne strane Marjana (Hirc.) Raste i oko Rijeke, a u Dalmaciji i na OStrom rtu. Anthoxanthum L. A. odoratum L. Po Petteru u Zivicama. Kako ja ove trave, koja je u nas poznata kao »zlatno koljeno«, nisam nasao, ne znam, da li raste na Marjanu »tipicka« forma ili koja njezina odlika. Andropogon Royen. A. ischaemon L. (1753) — Petter kao A. angusti- folius, kojega je Smith opisao pod tim imenom g. 1818 Na pjeskovitim mjestima uz sušice i uz put prama Sv. Jeri (Pet ter) — A. gryllus L. var. eriocaulis Borbäs (1878.) Sa sjeverne strane vrha (Petter kao A. gryllus) i po vinogradima sa južne i za- padne strane (Hirc.) — A. hirtus 6. fubescens (Visiani u »Flori« XII. (1829.) 1. Erginzungsbl. 3), gdje je opisuje kao »vrstu« . »kann aber doch nicht als selbstindige Art erhalten werden, da sie, durch kein constantes Merkmal von Typus abweicht.« (Ascherson i Graebner: Synopsis der mitteleuropäischen Flora II. Bnd, Leipzig, 1898. p. 53.) Voli pjeskovito tlo; na jednome mjestu, sto vodi k Sv. Jeri (Petter); po pećinama oko crkvice, koja je po- svećena istomu svecu (Hirc.) Oryzopsis Mich. O. miliacea Aschers. et Schweinf. — Syn. Agrostis mi- baden. Mibum- a run dinaceum. Sibtb. et sm. — Piptatherum multiflorum Beauv. (Fl. Cr. p. 1234.) — Agrostis oseročnsis Seenus. Ovu po našu floru osobito 48 značajnu travu »ne bilježe« za Marjan spomenuti botaničari. Na pećinama oko zdenca i kapelice sv. Jere, gdje ima pojedinaca, koji su 15 m. visoki, a ucvast im i dulja od 2 dm. (Hirc.) U generalnom herbaru kr. sveučilišta pohranjena je krasna ova trava iz južnoga Tirola, sa Brionskih otoka i iz Alžira. Prof. Petter je bilježi (kao M. multiflorum Cav. 1. c. p. 86.) za Konjsko. Visiani (Fl. Dalm. I. p. 58.) »ne bilježi« nijednoga staništa. Alopecurus L. A. myosuroides Huds. — Uz grabe na podnožju Marjana sa južne strane (Petter kao A. agrestis L.) Moguće, da je A. breviaristatus March., koja raste uz obalu Jadranskoga mora od Istrije do Dalmacije. Phleum L. Ph. echinatum Host. U vinogradima, po ugarima rpimice kao i druguda po Dalmaciji (Hirc). I na sedlu Marjana (Pichler) Lagurus L. L. ovatus L. Na tjemenici Marjana sa sjeverne strane (Stud- niczka.) Avena Tourn. A. fatua L. Po ugarima, u vinogradima (Hirc.) — A. ste- rilis L. Po kamenim obroncima sa južne strane, po vinogradima (Hirc.) — A. sempervirens Vill. Bilježi za Marjan prof. Petter, ali bez točnije oznake staništa. Echinaria Desf. E. capitata Desf. Sa sjeverne strane vrha. (Spreitzen- hofer). I na otoku Hvaru. Melica L. M. ciliata var. Nebrodensis Coss. — Syn. M. ciliata var. Linnaei Hack. Po kamenim mjestima cijeloga vrha, uz gro- mače, ali i po ugarima (Hirc.) Koeleria Pers. K. splendens Presl. Za umejke Marjana bilježi Studniczka. 49 Neće to biti tipička forma, već rasa K.eu — splendens A. grandiı- fora ili K. eu-splendens B. canescens. — Syn. K. cristata Bresnescens;Veuam. Ei Dal I. po 71. Aschersonl es 360. 361. biljezi obje rase za dalmatinsku floru. K. phleoides var. zočusta Borb. U vinogradima sa juzne strane (Hirc.) Dactylis Van Royen. D. glomerata L. Oko groblja Sustjepana (Petter)i po vino- gradima i pecinama (Hirc.) Briza L. B. maxima L. U vinogradima (Petter), ali i po maslinja- cima (Hirc) Festuca L. F. rigida Kunth (1833.) — Syn. Scleropoa rigida Gri- seb. (1844.) Po pećinama cijeloga vrha, ali »ne« kao tipička forma, već kao var. robusta Duval-Jouve, koja raste i na otoku Susku, u Dalmaciji i oko Kotora (Hirc.) Bromus L. B. Madritensis L. Uz gromače i po pustim mjestima. U Splitu obično po gradskim bedemima n. pr. na Trgu zeleni (Hirc.) I oko Klisa (Visiani, FI. Dalm. I. p. 72.) Brachypodium Beauv. B. silvaticum Roem. et Schult. Uz putove i uz grmlje oko Sv. Jere (Hirc.) — B. ramosum Roem. et Schult. Po naličnim mjestima, ali rijedje (Hirc.) Triticum Tourn. T. littorale Host. Rpimice uz gromače i po gromačama po cijelom vrhu (Hirc.) Hordeum Tourn. H. leporinum Link (1834.) — Syn. H. pseudo-murinum = Tapp. (1844.) Uz putove, po pustim mjestima, a navlastito brojno po suhoj mrtvoj zemlji (Hirc.) 4 50 Lolium L. L. strictum Presl. — Syn. L. tenue Guss. — L. rigidum Nyman. Uz kamene putove pod grmljem (Hirc.) Veoma značajna vrsta, koja sijeca u mnogome na L. siculum, dok u mladosti nalikuje na L. subulatum (Ascherson L c. p. 756.) | Juncaceae Vent. Juncus Tourn. J. maritimus Lam. Tu i tamo uz obalu morsku, ali i u morskim pličinama (Hirc.) Liliaceae Hall. Colchicum Tourn. O. montanum L. Prof. Petter bilježi za sjevernu stranu Marjana i za njegove zapadno podnožje, gdje cvate mjeseca veljače i ožujka. I. Pichler našao je na Marjanu jedan ocvali Colchicum i zato ga nije mogao odrediti. Po Studniczki raste C. montanum u Boki na Oštrom rtu, oko Ercegnovoga i Traste, gdje cvate od prosinca do ožujka. Možda je Petterova bilina C. bertolonii Stev., koji takodjer raste u Dalmaciji. Ascherson (1. c. III. Bnd. Leipzig 1905. p. 20.) »ne pozna« C. montanum iz Dalmacije, ali bilježi C. bertolonii, C. bivonae (Solin) C. neapoli- tanum (samo u Solinskom polju) i C. kochii. Asphodelus Tourn. A. fistulosus L. — Syn. Asphodeloides ramosa Moench. Na podnožju pećina ispod Sv. Jere i na travnatim mje- stima (Petter.) Allium Tourn. A. vineale L. var. capsuliferum Koch. Ucvast »bez« lučica, perigon tamnogrimizne boje. Na pećinama dalje gostionice, u: vinogradina oko Sv. Jere (Hirc.) | šipak ljuti«, gojene »šipak slatki«. Myrtaceae Pers. Myrtus Tourn. M. communis L. Po pećinama, ali ne brojno (Petter.) Murta ili mrčika ima lišće usko (var. angustifolia) ili široko (var. latitolia); plodovi mogu biti crno-sivi (var. melanocarpa), bijeli ili crveni (var. leucarpa.) Ima pojedinaca sa cvijetovima i plodovima. (Revizija hrv. flore I. p. 16.) Araliaceae Vent. Hedera L. H. helix L. Po pecinama u najvecem Zaropeku sunca, po gromačama, maslinama, smokvama i drugom drveću (Hirc.) Umbelliferae Mor. Eryngium Tourn. E. amethystinum L. Na pećinama Marjana (Hirc.) — E. creticum Lam. Brojno uz gromače, a uz put, što vodi prama groblju Sustjepana, ali i po vrhu (Hirc.) Najobičnija vrsta toga roda u okolini Splita. — E. campestre L. Uz putove (Hirc.) Caucalis L. C. daucoides L. U vinogradima među usjevima (Hirc.) C. latifolia L. — Turgenia latifolia Hofim. Među usjevima sa južne strane vrha (Hirc.) 70 Orlaya Hoffm. O. grandiflora Hoffm. Uz put prama Sv. Jeri (Petter), po maslinjacima, u vinogradima, medu usjevima (Hirc.) Bupleurum Tourn. B. rotundifolium L. Medu usjevima (Petter) — B. ari- statum Bartl. Oko Sv. Jere (Petter), ako nije možda B. pro- tractum Link, koji je po svoj Dalmaciji običan, dok onoga Visiani bilježi za Drniš i Knin. (Fl. Dalm. III. p. 37.) Bunium L. B. ferulaceum Sibth. et Sm. Među usjevima vrha (Petter kao B. bulbocastanum.) Pimpinella Riv. P. peregrina L. Na Marjanu i oko Splita bez »točnije« oznake staništa (Studniczka.) Crithmum L. C. maritimum L. Na morskim stijenama oko Sustjepana i na okolo vrha Marjana (Hirc.) Seseli L. S. tomentosum Visiani Fl. Dalm. III. p. 40. Po južnim obroncima vrha (Petter) i oko Sv. Jere (Studniczka.) Foeniculum Tourn. F. officinale Tourn. Obično po vinogradima i maslinjacima u cijeloj Dalmaciji (Hirc.) Ferula Tourn. F. glauca L. Sa južne strane vrha, nedaleko crkvice sv. Nikole (Petter) i po obroncima sa iste strane (Hirc.) Peucedanum Tourn. P. chabraei (Jacq.) — Syn. P. selinoides Visiani Plant. rar. dalm. u »Flori«, Ergänzbl. (1829.) p. 1. — P. heterophyllum FI Vis. Catal. sem. hort. Patav. (1836.) p. 3., 4. Sa juZne strane vrha, pod grmljem u jednom vinogradu, veoma rijetko (Hirc.) Tordylium Tourn. T. apulum L. Sa strane istočne Marjana od Pelegrine do Sv. Jere i po juznim obroncima vrha (Spreitzenhofer, Hirc.) Oko Splita obično i ubrano po prof. Jirušu 7. travnja g. 1877. — T. officinale L. Sa sjeverne strane Marjana po krasama (Petter.) I oko Splita, Solina (Visiani FI. Dalm. III. p. 55.) Cornaceae Link. Cornus Tourn. C. mascula L. U živicama (Petter.) Ericaceae Dc. Erica Tourn. E. mediterranea L. Obično po pećinama prama Sv. Jeri (Bertrer) Primulaceae vent. Anagallis L. A. arvensis L. Po vinogradima; u sitnim pojedincama uz morski Zal kod groblja sa zapadne strane (Hirc.) — A. coerulea Schreb. U vinogradima (Hirc.) Plumbaginaceae Lindı. Plumbago Tourn. P. europaea L. Uz gromače, oko Betlehema, Sv. Jere (Hirc.) Goniolimon Boiss. G. dalmaticum Presl u Botan. Bemerkungen p. 105. sub Statice (1844) — St. tatarica Host non'L. — St incana 72 Petter l. c. p. 125. non I. Uz morsku obalu sa sjeverne strane (Studniczka.) Oko Poljuda, Trogira (Pichler.) Statice L. Statice limonium var. serotina Rchb. — Syn. St. Li- monium 8. macroclada Boiss. Na podnožju vrha sa jugo- zapadne strane (Pichler) U morskim pličinama i po morskim pećinama kod Poljuda (Hirc.) Oleaceae Lindl. Phillyrea L. Ph. media L. — Syn. Ph. latifolia Dub. (D. Hirc: Revizija hrv. flore I. p. 353.) Na pećinama oko Sv. Jere (Petter.) Ligustrum Touru L. vulgare L Oko Glavica (Petter.), Splita, Solina (V i- siani, FL Dalm. Il. p. '207) Convolvolaceae Vent. Cuscuta Tourn. C. europaea L. Sa sjeverne strane Marjana (Petter.) Dvoj- bena vrsta. Convolvolus Tourn. C. arvensis L. var. sagittaefolius (M. B.) Po vino- gradima (Hirc.) — C. althaeoides L. Uz gromače, a uz put što vodi k Sv. Jeri sa juZne strane kadkad sa C. cantabricus L. — C. tenuissimus S. et S. Sa južne (Spreitzenhofer) i sjeverne strane vrha (Studniczka.) — C. cantabricus L. Po krasama sa istočne strane Marjana (Petter.) Boraginaceae Lindi. Heliotropium Tourn. H. europaeum L. Po maslinjacima, u vinogradima, ali i uz obalu morsku (Hirc.) 73 Cynoglossum Teurn. C. pictum Ait. Sa juzne strane Marjana (Spreitzenhofer.) I oko groblja Sustjepana (Hirc. Anchusa L. A. italica Retz. Među usjevima, uz putove i gromače (Hirc.) Lycopsis L. L. variegata L. — Syn. Anchusa variegata Lehm. U vinogradima sjevernih obronaka i uz putove, koji otuda vode k moru (Ferter ua) Nonnea Medik. N. ventricosa Gris. Sa sjeverne strane Marjana (Pichler) Alkanna Tausch. A. lutea Mor. — Syn. Anchusa lutea M. B. Uz gromace oko Sv. Jere (Petter.) Lithospermum Tourn. L. officinale L. U vinogradima (Petter.) — L. incrassatum Guss. Uz gromače na tjemenici vrha (Petter, Pichler.) — L. apulum Vahl. Sa prijašnjom (Pichler.) — L. purpureo-coeru- leum L. U Zivicama i medu grmljem (Petter.) Onosma L. O. stellulatum W. et K. Brojno uz put što vodi iz Splita k Sv. Jeri (Petter) i po krševitim mjestima sa strane južne (Hirc.) Cuva se iz Dalmacije u Herb. horti bot. Petropolit., leg. Welden iu Herb. Mus. Nat. Hung., leg. Schott (V Javorka Sändor: Species Hungaricae Generis Onosma. Annales Musei nationalis Hungarici 1906. p. 443.) Echium Tourn. E. italicum L. Po pustim mjestima od tvornice cementa (Hire) 74 Verbenaceae juss. Verbena L. V. officinalis L. Po pustim travnatim mjestima (Hirc.) Labiatae B. Juss. Ajuga L. A. iva L. U vinogradima (Petter); uz put pod gromačama i na gromačama sa južne strane (Hirc) — A. chamaepytis Schreb. Sa južne strane vrha (Spreitzenhofer kao Teucrium chamaepytis L.) Teucrium Tourn. P. tolium L. Po kamenim mjestima cijeloga vrha (Hirc.) — T. chamaedrys L. Po krasama, pod gromačama oko Sv. Jere (Hirc.) Lavandula Tourn. L. spica L. Na metar Siroki, a palac debeli grmovi po vino- gradima oko Sv. Jere. U zapuštenim vinogradima oko Kamena, desno od ceste sa Onopordon illyricum (Hirc.) Petter bilježi za Glavice. Marrubium Tourn. M. candidissimum L. Po pećinama, uz putove (Hirc.) Sideritis Tourn. S. romana L. Na kamenoj ravni sa sjeverne strane, tu i po vinogradima (Petter.) Prasium L. P. majus L. U raspuklinama oko kapelice Betlehema (Petter.) Lamium Tourn. L. amplexicaule L. U sjenatim živicama i po vinogradima (Better) | 75 Ballota L. B. nigra L. Po pustim mjestima i oko groblja Sustjepana (Hirc.) Stachys Tourn. S. salviaefolia Ten. Brojno po pećinama (Hirc) Salvia Tourn. S. officinalis L. Po krasama, ali ne obično (Hirc.) — S. horminum L. U vinogradima sa južne strane (JiruS, Hirc.) I oko Splita, Solina (Visiani FI, Dalm. I. p. 187.) — S. sclarea L. Uz gromače, po ugarima, na strništima sa južne strane u bujnim ido Im. visokim pojedincima (Hirc) i uz put, što ste strane vodik Sv. Jerı.{Petter.) Satureia L. S. montana L. Na pećinama oko Sv. Jere (Hirc.) — S. cuneifolia Ten. -- Syn. S. virgata Vis. oko Sv. Jere (Hirc.) — S. subnuda (Host.) Bricq. Po pećinama oko istoga mjesta (Hirc.) — S. calamintha (L) Scheele. Petter (1. c. p. 84., br. 608.) bilježi kao Melissa calamintha L,, no biti će S. men- thaefolia (Host), koja onu zamijenjuje po našem primorju i u Dalmaciji. Na pjeskovitim mjestima oko Sv. Jere (Hirc.) Origanum Tourn. O. vulgare L. ne raste oko Glavica (Petter.) Tamo je kao i po cijelom vrhu 0. hirtum Link, kojega ima i oko Solina, iz- vora Solinčice (Hirc.) Thymus Tourn. Th. acicularis W. et K. Ova vrsta »babje dušice« imala bi rasti oko Glavica. Moguće, da je Th. dalmaticus Freyn, koji raste na više mjesta u Boki (Hirc.) Solanaceae Hal. Solanum Tourn. S. nigrum L. U vinogradima sa južne strane (Hirc.) 76 Hyosciamus Tourn. H. albus L. Na pecinama oko Sv. Jere (Hirc.) Scrophulariaceae Lindı. Verbascum Tourn. V. blattaria L. U vinogradima (Petter.) — V. sinuatum L. Na pustim mjestima u maslinjacima, oko Sv. Jere i medu usje- vima (Hirc.) Celsia L. C. orientalis L. Na pecinama sa juZne strane, oko Sv. Jere i uz put do njega (Petter, Pichler.) Jiruš ubrao 20. travnja g. 1877., a Spreitzenhofer 13. svibnja s. 18,8 Linaria Tourn S. parviflora Jacq. — Syn. L. simplex Willd. Nedaleko Sv. Jere (Studniczka.) Sa južne strane Marjana ubrao Jiruš I. travnja g. 1877. — L. microsepala A. Kerner u FI. exsiccata austro-hungarica br. 158. — Syn. L. repens Visiani Fl. Dalm. II. p. 164. non L. (sub Antirrhino.) Sa sjeverne strane Sv. Jere (Petter.) Pichler brao kod Klisa (Dalmatia. In locis arenosis apricis ad Clissam.) »Nova« vrsta za dalmatinsku floru. — Pet- terova. LL monspessulana W.=L. repens L. ide valjda ovamo. Antirrhinum L. A. majus L. Po _ pećinama (Petter.) U Splitu obično po gradskim bedemima (Hirc.) — A. orontium L. Uz gromače i po vinogradima (Hirc.) 1 Scrophularia Tourn. S. canina L. U gromače i po pećinama (Hirc.) Veronica L. V. agrestis L. Po zidovima, ugarima, uz gromače. Ova je vrsta vanredno promjenljiva, ali nam prot. Petter »ne bilježi« ni forme, ni odlike. IF Orobanchaceae Lindi. Orobanche Tourn. 0. ramosa L. Pod Zivicama (Petter.) — 0. caryophyl- lacea Sm. Sa sjeverne strane Sv. Jere (Petter.) Plantaginaceae Lindi. P. psyllium L. Mnogobrojno od kapelice Betlehema do Sv. Jere (Petter.) — P. argentea Chx — Syn. P. victorialis. Poir. Uz put, što vodi od sjeverne strane na Marjan (Petter), i . na njegovu sedlu (Pichler.) Rubiaceae B. Juss. Asperula L. A. longiflora Kit. Brojno u jednoj pjeskovitoj jarugi uz put Sv. Jeri (Petter.) Biti ce valjda A. cynanchica L. var. ca- nescens Vis, koja raste n. pr. u jarugi kod Skaljara, u Boci Kotorskoj. Crucianella L. C. monspeliaca Vis. Na pjeskovitu tlu oko Sv. Jere (Petter.) Galium L. G. aparine L. U živicama (Petter.) — G. lucidum All. — Syn. G. erectum Huds. var. lucidum Visiani Fl. Dalm. III. p. 6. Oko Sv. Jere i druguda po vrhu (Hirc.) Vaillantia Tourn. V. muralis L. Na pecinama sa strane sjeverne (Petter, Spreitzenhofer.) Caprifoliaceae Vent. Lonicera L. L. implexa Ait. Oko Sv. Jere (Hirc.) Za Spljit biljezi je 75 već saski kralj Fridrik August. — L. etrusca Santi. Sa sje- verne strane Marjana. Biti ce valjda var. mollis Vukot., koju sam odliku našao i u drazi Piškli kod Cresa; i oko Bakra. Valerianaceae Dum. Valerianella Tour. V. echinata L. — Syn. Fedia echinata Vahl. Među usjevima i oko Sv. Jere (Petter.) — V. microcarpa Lois. Na mršavu tlu, a uz put, što sa sjeverne strane vodi k obali morskoj (Petter.) — V. eriocarpa Desv. — Syn. Fedia eriocarpa Mert. et Koch. Sa južne i sjeverne strane Marjana (Spreitzen- hofer i Studniczka.) — V. coronata L. — Syn. Fedia hamata Bast. Na obradenu tlu sa strane sjeverne (Studniczka.) I oko Solina i Klisa (Visiani FI. Dalm. I. p. 20.) Petter biljezi ovaj rod kao Fedia:L-e-p. 57: Valeriana Tour. V. tuberosa L. Sa sjeverne strane Sv. Jere (Petter.) Po Visianiju u Dalmaciji obična vrsta (1. c. p. 22.) Dipsaceae Lindi. Cephalaria Schrad. C. leucantha Shhrad. Oko Sv. Jere i druguda po vrhu (Hirc.) Callistemma Mert. et Koch. C. palaestinum L. (sub Knautia.) — Syn. Scabiosa brachiata Sibth. et Sm. — Pterocephalus palaestinus Coult. — Sc. palaestina Ch. et B. Sa jugo-zapadne strane Marjana, uz put, Sto vodi k Sv. Jeri, rpimice (Hirc.) Oko Klisa i na ruSe- vinama Solina (Visiani FI. Dalm. II. p. 16. kao Sc. multiseta.) Scabiosa L. S. maritima L. — Syn. S. grandiflora Scop. Mnogo- brojno na ledini prama groblju Sustjepana sa Eryngium cre- ticum i Anacyclus clavatus i uz put prama Sv. Jeri (Hirc.) — S. columbaria L. Uz put prama Sv. Jeri (Petter.) 79 Curcubitaceae Hall. Ecballium A. Rich. E. elateriura L. Po pustim mjestima obronaka i uz obalu morsku (Hirc) Campanulaceae Juss. Campanula Tourn. C. erinus L. Po zidovima Marjana sa južne strane (Petter.) — C, rapunculus L., a »nije« C. rapuncoloides (Petter: Einige Berichtungen 1. c. p. 144.) — C. pyramidalis L. Po stjenana Sv. Tre, (better.) Compositae Vail. Chrysanthemum Tourn. Ch. cinerariaefolium Vis. — Syn. Ch. turreanum Vis. Stirp. dam. sp. p. 19. Na pećinama oko Sv. Jere (Petter, Hirc.) Calendula L. C. arvensis L. U vinogradima, po ugarima, strništima; cvate cijelu godinu (Petter.) Bellis L. B. sylvestris Cyr. Na travnatim mjestima (Petter.) Evax Gaertn. E. pygmaea Pers. Oko groblja Sustjepana (Visiani FI. Dalm. I. p. 60.) Astericus (Cass. A. aquaticus L. Sa južne strane vrha (Spreitzenhofer) i zapadne strane Sustjepana tik obale morske (Hirc.) Biljka je patuljasta, jednovita ili rasgranjena, katkad samo 4 cm. visoka. Pallenis Cass. P. spinosa L. Uz putove i po krasama (Hirc), ako nije P. croatica, koju poznam samo po imenu. 80 Anthemis Mich. A. arvensis L. Medu usjevima (Petter.) Inula L. I. candida L. — Syn. I. limonifolia Bois. Prekrasna ova bilina raste po pećinama i među kamenjem cijeloga vrha i počela se 14. lipnja g. 1908. tek rascvijetavati. Brojno po bedemima grada Splita (Hirc.) — I. viscosa L. Rrpimice po maslinjacima, koji su joj i u Dalmaciji najmilije stanište (Hir c.) Phagnalon Cass. Ph. rupestre DC. — Syn. Ph. Tenorei Presl. Za Marjan bilježi već Visiani (Fl. Dalm. II. p. 59.), po kojemu raste i na Velebitu (gdje?), na otoku Hvaru i oko Dubrovnika. Našam sam ovu značajnu biljku 13. lipnja g. 1908. pod gromačama, a uz put, što vodi pod Sv. Jere od tvornice cementa i po vrhu ispod onih visokih stijena -— Prof. Petter bilježi kao Conyza gemini- flora, pod kojim je imenom opisao Tenore. Bilješka. Ovaj rod ima do 20 vrsta, koje se šire od Kanar- skih i Kapverdskih otoka zemljama Sredozemnoga mora do Tibeta i Himalaje (Engler i Prantl: Natürliche Pflanzenfamilien, IV. Theil, 5 Abtheilung p. 187.) Helichrysum DC. H. italicum Roth. — Syn, H. angustifolium DC. Uz gromače sa južne strane Marjana u vanredno bujnim pojedincima (Hirc) — H. italicum £. mierophyllum Willd. — Syn. H. microphyllum Camb. Po krasama vrha, navlastito sa strane sjeverne (Hirc.) U ove je odlike stabljika znatno niZa, listovi za polovinu kraći, ucvast sitna, pribrana u glavicu. U generalnom her- baru pohranjeno sa Sardinije, Korsike i Krete (L E. Reverchon.) Ova odlika raste i u hrv. primorju i druguda po Dalmaciji (Hir c.) Anacyclus Pers. A. elavatus Desf. Uz kolnik prama groblju Sustjepana brojno i u vinogradima oko Sv. Jere (Hirc.) SI Artemisia L. A. coerulescens L. Na morskom prudu oko Marjana (Petter.) Carduus L. C. nutans L. Po krasama oko Telegrine i oko Sv. Jere (Hirc.) — C. picnocephalus L. — Syn. C. tenuiflorus Vis Fl. Dalm. I. p. 47. — C.tenuiflorus var. pyenocephalus Friedr. Reise (Consp. Fl. Graecae. Vol. II p. 106.) Po cijelom vrhu po kamenu tlu, ali i u vinogradima (Hirc.) Bilješka Sa istočne strane Marjana, a po kamenim mje- stima dalje gostionice, nasao sam 13. rujna g. 1908. jedan oniski Carduus ružičasta cvijeta, koji nalikuje na C. aurosicus Vill. (Syn. C. podacantha DC.) Kako nemam dovoljno poredbene grade, moram čekati na originalne eksemplare iz Napulja i na ubavijest, koju ću primiti od bečkoga botaničara dra. A. Ginzbergera. Cirsium Tourn. C. acarna Moench. Po krasama i pećinama oko Sv. Jere (Hirc.) 13. lipnja g. 1908. nije još cvala. — C. arvense Lam. Među usjevima (Petter; koja forma?) Onopordon L. O. illyricum L. Na cijelom vrhu, ali brojno po južnim obron- cima navlastito na jednom pustom mjestu dalje tvornice cementa i uz put prama Sv. Jeri (Hirc.) Rascvijeta se u prvoj polovini lipnja. Crupina Dill. C. crupinastrum Vis. Fl. Dalm. II. p. 42. — Syn. Cen- taurea crupinastrum Mor. Sa juZne strane vrha (Spreit- zenhofer.) I oko Splita (Pichler) — C. vulgaris Cass. — Syn. C. crupina L. Brojno sa sjeverne strane Marjana prama morskoj obali (Petter.) Carthamus Tourn. C. lanatus L. — Syn. Kentrophyllum lanatum DC. Uz putove i po krasama vrha (Hirc.) 6 82 Centaurea L. C. ragusina I. Na pećinama Sv. Jere (Petter.) Prve poje- dince i ove prekrasne vrste ugledao sam na stjenama sucelice ka- pelici Betlehema, gdje svojim bijelo-pustenim liscem i Zutim cvijetom isbija iz raspuklina. Po prof. Petteru i na morskim pećinama sa južne strane groblja Sustjepana i oko kupališta u Bačvicama. U - Splitu po zidovima Dioklecijanove palače (Studniczka.) — C. solstitialis L. Po cijelom vrhu (Hirc.) — C. calcitrapa L. Po pustim mjestima nedaleko morske obale (Hirc.) Scolymus L. S. hispanicus L. Uz putove, ali i po obroncima, brojno oko Sustjepana (Hirc.) Cichorium Tourn C. intybus L. Uz putove i po pustim, ali i kamenim mje- stima (Petter.) Zacintha Tourn. Z. verrucosa Gaertn. Uz put, što vodi na Marjan od mora sa sjeverne strane (Petter.) Rhagadiolus Tourn. Rh. stellatus L. Medu kamenjem sa sjeverne strane (Petter) valjda x. typicus. — £. edulis Gaertn. U živicama oko Glavica better Thrincia Roth. T. hirta Roth. Uz put k Sv. Jeri sa južne strane (Petter kaorApargia.hirta Sm.l €..D.:53.) Hedypnois Schreb. H. rhagadioloides L. — Syn. Hyoseris rhagadioloi- des. Uz poljske ogumke kod sušice (Petter pod sinonimom |. C. 9.68.) Urospermum Scop. U. delechampii — Syn. Arnopogon Delechampii Willd. U vinogradima, na ogumcima sa južne strane Marjana i od ovđe 83 prama Sv. Jeri (Petter kao Arnopogon delechampii Villa 1. c. p- 14.) U vinogradima brao i Pichler, aja na jednom kamenom obronku, Sto vodi od tvornice cementa pod Sv. Jere 14. lipnja g. 1908. Helminthia Hoffm. H. echioides Gaertn. U vinogradima (Petter). Picris L. P. spinulosa Bert. — Syn. P. hieracioides Sibth. et. Sm. Po: cijelomivrm {Hère) Betrerslirczp566..br! 696.) kao P: hie- Tacteides i: Leontodon L. L. tenuifolius Hoppe. Oko Sv. Jere, rijetko (Petter.) Scorzonera Tourn. S. hirsuta L. Na vrhu sa zapadne strane (Hirc.) — S. vil- losa Scop. Po Pichleru u vinogradima. Sonchus Tourn. S. glaucescens Jord. Pod ovu vrstu ide Petterov S. asper L. iz vinograda kod Glavica. U vinogradima Marjana sa južne strane (Hirc.) Reichardia Roth. R. picroides Roth. — Syn. Picridium vulgare Desft. Po cijelom vrhu (Hirc.) Lactuca Tourn. L. viminea L. U vinogradima, kraj putova i gromača. I oko groblja Sustjepana (Hirc.) Crepis Vaill. C. foetida L. var. glandulosa Guss. — Syn. C. foetida vaz. rhoeadifolia Boiss. Uz put k Sv. Jeri rpimice (Hirc.) Bilješka. Na Marjanu mogla bi se naći i C. adenantha Visiani, koju auktor bilježi za Split (Fl. Dalm. I. p. 119.) — C. rubra L. Sa južne strane vrha (Spreitzenhofer.). Vijesti zvjezdarnice. Motrenje meteora u godini 1908.* Tumač kratica I. Motritelj; II. Vrijeme motrenja ; III. Mjesto motrenja; IV. Mjesto meteora na nebeskom svodu; VI. Duljina opisanog puta; VII. Oblik i veličina glave; VIII. Rep; IX. Boja i sjaj meteora ; X. Duljina (trajanje) pojave; XI. Opaska. I. Nikola Severinski, III. Zagreb, Gajeva ul. 10. žujak 1908. II. 20. ožujka 1908., petak — 8 h 5 m. IV. od a Bika okomito k hori- zontu. VI. kao konac od 9 cm u daljini ruke. VII. kruglja — kao zvijezda II. reda. VIII. prilično dug. IX. kao zvijezda II. reda. X. lagano. II. 20. ožujka 1908., petak — 8 h 18 m. IV. od e Kocijasa do e Bika. VI. kao konac od 5:8 cm u daljini ruke. VII. kao zvijezda IV. reda VIII. jedva vidljiv. IX. kao zvijezda IV. reda. X. srednja brzina. II. 30. ožujka 1908., ponedjeljak — 8 h 27 m. IV. od $ Kočijaša do % Blizanca. VII. kao zvijezda IV. reda. VIII. nijesam ga vidio. IX. kao zvijezda IV. reda. X. srednja brzina. Travanj 1908. II. 25. travnja 1908., subota — 8 h 5 m. IV. od lovačkih pasa prema zenitu. VII. kao zvijezda Il. reda. VIII. jedva vidljiv. IX. kao zvijezda II. reda. X. srednja brzina. II. 27. travnja 1908., ponedjeljak — 8 h 30 m. IV. od č Bika do è Kočijaša. VII. kao zvijezda IV. reda. VIII. nijesam ga vidio. IX. kao zvijezda IV. reda. X. srednja brzina. II. 28. travnja 1908. utorak — 8 h 20 m. IV. od ß do £ Perzeja. VII. kao zvijezda III. reda. VIII. prilično dug. IX. kao zvijezda III. reda. X. brzo. II. 28. travnja 1908., 8 h 38 m. IV. od a Kočijaša do € Perzeja. VII Kao zvijezda III. reda. VIII. prilično. IX. kao zvijezda III. reda. X. brzo. II. 28. travnja 1908. utorak — 9 h 2 m. IV. početak izmedju e i č Her- kulesa. VII. kao zvijezda III. reda. VIII. jedva sam ga vidio. IX. kao zvi- jezda III. reda. X. brzo. II. 28. travnja 1908. utorak — 9 h 26 m. IV. od d prema È Herkulesa. VII. kao zvijezda IV. reda. IX. kao zvijezda IV. reda. X. brzo. * Preuzeto od prijašnjega urednika gosp. prof. Dr. Otona Kučere. Svibanj 1908. II. 19. svibnja 1908. utorak -— 8 h 43 m. IV. od zenita (?) do 3 Boo- tesa. VI. kao konac od 20 cm u daljini ruke. VII. kao Venera — kruglja. VIII. vrlo dug i sjajan. IX. crvenkasto. X. dvije do tri sekunde. XI. čulo se šuškanje. II. 30. svibnja 1908. subota — 9 h 28 m. IV. od a Lava do « Lava. VI. kao konac od 8 cm. u daljini ruke. VII. Krugla — kao zvijezda II. reda. VIII. nije bio vidljiv. IX. obična zvjezdana boja. X. brzo (po prilici 1:59). Il. 30. svibnja 1908. subota — 9 h 45 m. IV. Početak izmedju A i « vel. Lava do e Lava. VI. kao konac od 14 cm. u daljini ruke.. VII. Kruglja — kao zvijezda IV. reda. VIII. čim se pojavio, odmah je izčeznuo. IX. obična zvjezdana boja. X. brzo. Lipanj 1908. II. 20. lipnja 1908. subota — 10 h 26 m. 1V. od 3 Bootesa do y veli- kog Medvjeda(?) VII. Kruglja — kao obična zvijezda I. reda. VIII. prilično dugo sam ga vidio. IX. kao obična zvijezda I, reda. X. brzo. II. 21. lipnja 1908. nedjelja — 9 h 16 m. IV. od Lovačkih pasa do 7 Bootesa. VII. Kruglja — kao zvijezda I. reda. IX. kao zvijezda I. reda. X. brzo. II. 5. lipnja 1908., četvrtak — 10 h 22 m. IV. od lovačkih pasa do « Bootesa. VII. Kruglja — kao zvijezda III. reda. VIII. vidljiv. IX. kao zvijezda III. reda. X. brzo. VI. kao konac od 19 cm u daljini ruke. II. 25. lipnja 1908. četvrtak — 10 h 40 m. IV. velikog Medvjeda ? do Kose Berenikove. VII. Kruglja — kao zvijezda I. reda. VIII. prilično dug. IX. zepa: kao zvijezda I. reda. X. vrlo velika. Srpanj 1908. II. 2. srpnja 1908. četvrtak -- 10 h 10 m. IV. mislim od a Zmaja, a do kuda se dotični meteor gibao ne znam, pošto mi je smetao zid, ali za stalno znadem, da se je gibao izmedju y velikog Medvjeda i A Bootesa, zatim izmedju « i 7 Bootesa, po karti po prilici smjerom prema Kraljevici. VII. Kruglja — 3 puta tako velika, kao Venera u najvećem sjaju. VIII. vrlo dug i iza ponestanja glave dugo sam ga jošte vidio. IX. zelenkasto-žuto. X. Po prilici 3 sekunde. XI. svjetlo meteora bilo je vrlo nemirno, glava i rep bili su nekom koprenom opkoljeni. Srpanj 1908. Dne 20. srpnja motrio sam od 9h 0 m do 10 h 30 m NZ 208 » ®* „s! Sh?80 im!» 210 /h 30 m > » » » 9h40m » 11h 5 m SUZA a » aac nr ao 43h 15906 e pt SERIO » » <» 12h om »-ı15h15 m I. Nikola Severinski, đak II. razr. više trgov. skole. Švarča, z p. Karlovac. Ill. Švarča kod Karlovca. 86 II. 1908. srpanj 21. utorak 9 h 4 m. IV. Od e Bootesa k sjevernoj kruni. VII. Kuglja. VIII. Jedva vidljiv. IX. Kao zvijezda I. reda. X. 11/, sekunde. II. 1908. srpanj 21. utorak 9 h 42 m. IV. Od g Pegaza k horizontu. VII. Kruglja — kao zvijezda II. reda. VIII. Vidljiv !/, sekunde. IX. Obična zvijezdana boja. X. 1!/, sekunde. II. 1908. srpanj 21. utorak 9 h 48 m. IV. Od Vege prema d sjevernog Križa. VII. Kruglja — kao zvijezda III. reda. VIII. !/, sekunde vidljiv. II. 1908. srpanj 21. utorak 10 h 14 m. IV. Od « Labuda smjerom prema (Eidechse). VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Rep priličan. IX. Obična zvjezdana boja. X. 11/, sekunde. II. 1908. srpanj 23. četvrtak 9 h 48 m. IV. Početak izmedju y i ć La- buda, svršetak kod zuje edišta »Dupin«. VII. Kruglja kao zvijezda II. reda. X. 2 sekunde. II. 1908. srpanj 23. četvrtak 9 h 54 m. IV. Od d do B Labuda. VII. Kruglja -— kao Jupiter. VIII. !/, sekunde vidljiv. IX. Bijel kao Jupiter. X. 2 sekunde. II. 1908. srpanj 23. četvrtak 10 h 40 m. IV. Od Dupina do y sjeverni Križ. VII. Kao zvijezda III. reda. X. 2 sekunde. - II 1908. srpanj 23. četvrtak 11 h 3 m. IV. Od e Labuda do è Zmaja. VII. Kao zvijezda II. reda. X. Srednja brzina. II. 1908. srpanj 28. utorak 11 h 56 m. IV. Od « do y Pegaza. VII. Kruglja — kao zvijezda II. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Modrikasto. X. Brzo. Il. 1908. srpanj 28. utorak 12 h 5 m. i Od x do y Pegaza. VII. Kao zvijezda III. reda. X. Brzo. II. 1908. srpanj 28. utorak 12 h 10 m. IV. Od ? do « Pegaza. VII. Kruglja -- kao Venera. VIII. Nije ga imao. IX. Svjetlo kao od lučnice. X. 1!/, sekunde. II. !/, sekunde iza gore opisanog meteora. IV. Od ? do a Pegaza. VII. Kruglja — tri puta tako velik kao Venera u najvećem sjaju. VIII. Nije ga imao. IX. Svjetlo slično onom od lučnice. X. 1!/, sekunde. II. 1908. srpanj 28. utorak 12 h 16 m. IV. Od d Andromede do « Perzeja. VII. Kao zvijezda III reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obiéna zvijez- dana boja. X. Skoro 2 sekunde. II. 1908. srpanj 28. utorak 12 h 20 m. IV. Od B do y Perzeja. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Priličan. X. Brzo. II. 1908. srpanj 28. utorak 12 h 49 m. IV. Od a Ovna prema horizontu. VII. Kruglja — kao Jupiter. VIII. Nije ga imao. X. 1 sekunda. II. 1908. srpanj 28. utorak 12 h 58 m. IV. Od hrpe zvijezda u Žirafi prema horizontu. VII. Kruglja — kao Venera. VIII. Nije ga imao. X. Zuckast. XK. 1/a“sekunde. IL. 1908. srpnnj 28. utorak 13 h 12 m. IV. Od 8 Andromede do a Ovna. VII. Kao zvijezda I. reda. IX. Obična zvjezdana boja. X. 1!/, sekunde. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 1 m. IV. Od y Pegaza do & Andro- mede. VII. Kao zvijezda III. reda. X. 1!/, sekunde. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 10 m. IV. Od e Andromede do 3 87 (Triangel). VII. Kao zvijezda II. reda. VIII. Priličan. IX. Obična zvjezdana boja. X. 2 sekunde. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 15 m. IV. Od « Ovna k horizontu. VII. Kruglja — kao Venera. VIII. 2 sekunde vidljiv. IX. Jasno bijele boje. X. 2 sekunde. XI. Rep bio je valovit. | II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 18 m. IV. Početak izmedju « i d Ped agoza, y Pegaza. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. X. 2 sekunde. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 21 m. IV. Od L Kassiopeje do (Ei- dechse). VII. Kao zvijezda II. reda. X. Brzo. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 29 m. IV. Početak između « i B Pe- gaza, do ć Andromede. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. 2 sekunde vidljiv. X. 2 sekunde. XI. Rep bio je valovit. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 37 m. IV. Od Saturna do y Ovna VII. Kao zvijezda I. reda. X. 1 sekunda. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 44 m. IV. Od B Andromede do a (Triang el). VII. Kao zvijezda II. reda. X. Brzo. II. 1908. srpanj 39. četvrtak 12 h 56 m. IV. Od « Ovna k horizontu. VII. Kruglja — kao Jupiter. IX. Zvjezdana boja. X. 1 sekunda, II. 1908. srpanj 30. četvrtak 12 h 89 m. IV. Od « Ovna do Plejada. VII. kao zvijezda I. reda. VIII. Priličan. IX. Jasnobijele boje. X. 2 sekunde. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 13 h 2 m IV, Od Saturna k horizontu VII. Kruglja — kao Venera. VIII. Nije ga imao. IX. Zelenkasto. X. 3 sekunda. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 13 h 5 m. IV. Od Plejada okomito k ho- rizontu. VII. Kruglja — kao Venera. VIII. Nije ga imao. IX. Jasno bijele boje. X. Brzo. II. 1908. srpanj 30. četvrtak 13 h 9 m. IV. Od 8 Perzeja k horizontu, VII. Kao zvijezda I. reda. X. Brzo. Motritelj: Nikola Severinski, Zagreb, Gajeva ulica 10. Djak I. razr. više trgo- vačke škole. Mjesto motrenja: Zagreb, Gajeva ulica 10. Kolovoz 1908. Dne 10. kolovoza motrio sam od 9 h 10 m do 10h om Se RP » » > s 18h BO. me #210: Oem SERIA » » » » ‘oh 5 m > 9h55 m (Naoblač.) Sa lu/e » » » » S hm» 9h15 m >19: » » » » Sh. tie» 9 h 35 m 3,9) » » » » Sh 25-11: > 9h om > “25 » » 3 weh 19 hi di BEER » » » » Rih. Amis 9 h 30 m >. 98, » » » » toh {ine 8h40m 1-23) 13-h- 25 m:;» 14:hc0m II. 1908. kolovoz 10. 9 h 25 m. IV. Od y Cefeja do 8 mal. Medvjeda VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Nije imao. X. Brzo. 88 II. 1908. kolovoz 10. 9 h 25 m. IV. Od x Cefeja do x Labuda VII. Kao zvijezda III. reda. X. Srednja brzina. IL 1908. kolovoz 10. 9 h. 31 m. IV. Od d Kasiopeje do VI. Kao zvijezda I. reda. VIII. Slabo sam ga vidio. X. 1 sekunda. II. 1908. kolovoz 10. 9 h 46 m. IV. Od y Kasiopeje do & Zmaja. VII. Kao zvijezda I reda. VIII. Slabo vidljiv. IV. Obična zvjezdana boja. X. 2 sekunde II. 1908. kolovoz 11. utorak 8 h 53 m. IV. Od 4 Kasiopeje do Dupina. VII. Kruglja — kao Jupiter. VIII. Nije ga imao. IX. Žuto-crveno. X 21, sekunde. II. 1908. kolovoz 11. utorak 8 h 55 m. IV. Od Cefeja do ı Herkulesa. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. X. 1'/, sekunda. II. 1908. kolovoz 11. utorak 8 h 59 m. IV. Od ? do sjev. krune. VII. Kao zvijezda I. reda. IX. Obična zvjezdana boja. X. 1 sekunda. II. 1908. kolovoz 11. utorak 9 h. 0 m. IV. Od ? do B Herkulesa. VII. Kruglja — dva puta tako velik kao Venera. VIII. Priličan. IX. Žućkast. X. 3 sekunde. II. 1908. kolovoz 11. utorak 9 h 3 m. IV. Od € do y Zmaja. VII. Kao zvijezda III. reda. IX. Obična zvjezdana boja. X. 1 sekunda. II. 1908. kolovoz 11: utorak 9 h 24 m. IV. Od d Zmaja do ı Herku- lesa, VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Priličan. X. 1 sekunda. II. 1908. kolovoz 11. utorak 9 h 29 m. IV. Od 4 Kasiopeje do a La- buda. VII. Kao zvijezda II. reda. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 11. utorak 9 h 85 m. IV. Od 8 Kasiopeje do (Eidechse). VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Priličan. IX. Crvenkasto-žut. X. 2 sekunde. II. 1908. kolovoz 11. utorak 9 h 45 m. IV. Od y do £ Andromede. VII. Kruglja — kao zvijezda I. reda. X. Srednja brzina. II. 1908. kolovoz 11. utorak 9 h 47 m. IV. Od ? do y Kasiopeje. VII. Kao zvijezda I. reda. IX. Žućkast. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 17. ponedjeljak 8 h 30 m. IV. Od y Zmaja do Vage. VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Nije ga imao. X. 1/, sekunde. i II. 1908. kolovoz 17. ponedjeljak 8 h 33 m. IV. Od d Labuda do » Labuda. VII. Kao zvijezda I. reda. — Kıuglja. VIII. Nije imao. IX. Obična zvjezdarna boja. X. 1 sekunda II. 1908. kolovoz 17. ponedjeljak 8 h 42 m. IV. Od č Zmaja do 7 Her- kulesa. VII. Kao zvijezda II. reda. VIII. Nije imao. IX. Obična zvijezdana boja. X. Srednja brzina. Il. 1908. kolovoz 17. ponedjeljak 8 h 45 m. IV. Od Polarne zvijezde do y Zmaja. VII. Kao zvijezda II. reda. VIII. Priličan. IX. Obična zvjezdana boja. X. Srednja brzina. | II. 1908. kolovoz 17. ponedjeljak 9 h 15 m. IV. Od Stita Sobijeski-a do y Streljača. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. X. 1 sekunda. II. 1908. kolovoz 19. srijeda 8 h. 39 m. IV. Od È Herkulesa do 4 Orla. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 19. srijeda 8 h 40 m. IV. Od Zirafe do 4 Kassiopeje. VII. Kao zvijezda III. do IV. reda. VIII. Nije ga imao. X. Srednja brzina. 89 II. 1908. kolovoz 19. srijeda 9 h 18 m. IV. Od a Cefeja do È Zmaja. VII. Kao zvijezda I. reda VIII. Nije ga imao. X. 1 sekunda. II. 1908, Od a do £ Labuda. VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Jasno bijele boje. X. 1 sekunda. II. 1908. kolovoz 19. srijeda 9 h 25 m. IV. Od y Zmaja do « vel. Med- vjed. VH. Kao zvijezda III. reda. VIII. Nije ga imao. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 20. četvrtak 9 h 0 m. IV. Od £ mali Medvjed k ho- rizontu. VII. Kao zvjezda 1. reda. VIII. Priličan. IX. Crvenkast. X. 3 sekunde. II. 1908. kolovoz 25. utorak 8 h 27 m. IV. Od č Strijelca k horizontu. VI. Kruglja — kao zvijezda I. reda. VII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. 2 sekunde. II. 1908: kolovoz 27. četvrtak 8 h. 27 m. IV. Od Polarne zvijezde do AB vel. Medvjed. VII. Kao zvijezda II. reda. VIII. Priličan. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 27. četvrtak 8 h 39 m. IV. Od A Zmaja do e vel. Medvjed. VII. Kao zvijezda II. reda, VIII. Priličan. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 27. četvrtak 8 h 45 m. IV. Od svemirske magle u Andromedi do č Andromede. VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 27. četvrtak 8 h 48 m. IV. Od « Labuda do (Gans). VII. Kao zvjezda II. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. TI. 1908. kolovoz 28. petak 8 h 10 m. IV. Od Vege do « Ophinkus. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja X. Brzo. II. 1998. kolovoz 28. petak 8 h 19 m. IV. Od » Andromeda do (Tri- angel). VII. Kruglja — kao Venera. VIII. Slab. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. II. 1998. kolovoz 28. petak 8 h 25 m. IV. Početak između & i d Kasi- opeja pa onda k horizontu. VII. Kruglja — kao Jupiter. IX. Obična zvje- zdana boja. X. Brzo. II. 1908. kolovož 28. petak 8 h 32 m. IV. Od a Kasiopeja do B. Pegaza. VII. Kruglja — kao Jupiter. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. II. 1908. kolovoz 28. petak 13 h 54 m. IV. Od Plejada do € Bik. VII. Kruglja — kao Jupiter. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. Vrlo brzo. I. Josip Kick, đak VI. razr. realke, Zagreb, Samostanska ulica 7. II. 1908. kolovoz 27. četvrtak 8 h 50 m. III. Švarča kod Karlovca. IV. Od x Labuda do + Cefeja. VII. Kruglja — kao Sirius. VIII. Slabo vidljiv. IV. Žućkast. X. Srednja brzina. VI. Cijeli meteor bio je nekom maglom op- koljen. 90 Rujan. III. Karlovac (kolodvor). Il. 7. rujna 1908. 8 h 50 m. IV. Od y Pegaza k horizontu. VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. Slučajno viđen. Listopad. III. Zagreb, Gajeva ulica 10. II. 1. listopada 1908. 8 h 41 m. IV. Od d Andromede do y Pegaza VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. 1 sekunda. II. 6. listopada 1908. 8 h 42 m. IV. Od y Andromeda do « Ovna. VII. Kao zvijezda I. reda. IX. Obična zvjezdana boja. X. Brzo. II. 16. listopada 1908. 8 h 53 m. IV. Od 8 Andromede do B Kita. VII. Kruglja — nešto veća nego li zvijezda I. reda. VIII. Nije ga imao. IX. Obična zvjezdana boja. X. 3'/, sekunde. XI. Put meteora bio je isprva ravan, a pri kraju istom valovit; glava bila je kao maglom opkoljena. 1. listopada motrio sam od 8h 20 m — 9 h 0 m. 6. » » » > 8&hllm—83h45 m IB. 1655 » » » sh Om — 9h om 30. » » » « Bh. Om 8h TOR Studeni. III. Zagreb, Gajeva ulica 10. II. 16. studenoga 1908. 7 h 51 m. IV. Od Strijele (Pfeil) k horizontu. VII. Kao zvijezda III. reda. VIII. Slabo se je vidio. II. 16. studenoga 1908. 8 h 5 m. IV. Od kobile (ždrijebe Füllen oder kl. Pferd) k horizontu. VII. Kao zvijezda III. reda. X. Vrlo brzo. II. studenoga 1908. 8 h 9 m. IV. Od 3 Lire k horizontu. VII. Kao zvi- jezda IV. reda. X. Vrlo brzo. / II. 29. studenoga 1908. 17 h 13 m. IV. Od « Oriona do ß Oriona VII. Kao zvijezda I. reda. VIII. Prilično. X. 2 sekunde. JI. 29. studenoga 1908. 17 h 41 m. IV. Od y Blizanca do « Oriona. VII. Kao zvijezda III. reda. X. Brzo. II. 29. studenoga 1908. 17 h 51 m. 1V. Od 8 do y Blizanca. VII. Kao zvijezda II. reda. X. Umjereno. 16. studenoga motrio sam od 7 h 45m — 8h15 m 29. » » >». IV 5-5 m — 1867850 Na večer 13. prosinca u 5 sati 35 čas.* pojavio se u okolici Pakraca meteor. Zvijezda (glava meteora) bila je dva puta tako velika kao što su najjasnije obične zvijezde, a rep do 5 m dug (na oko mjereno). Zvijezda je bila žute boje, dok je rep prelazio u crvenkastu. Meteor je putovao od istoka prema sjevero-zapadu i to ne nebeskim svodom nego ispod njega vodoravnim pravcem. Cijela ova pojava trajala je po prilici 10 časaka, a išla * V. Mitteilungen der Vereinigung der Freunden der Astronomie und d. Physik. QI je brzinom brzovlaka. Kad se meteor pojavio čuo se prasak i šum. Meteor prevalio je put od 1 km. a ugasnuo je između Lipika i Dobrovca. Kad se pojavio meteor imao je azumit od 200° » je ugasnuo >» » » » s. 170° Ovaj meteor viđen i opisan je od velečasnog gospodina župnika Josip-a Šafrana u Čagliću (z. p. Lipik). Osim veleč. gosp. župnika vi- djeli su ovaj meteor i stanovnici obližnjih mjesta Bukovčani i Bjelastiena. Hrvatsko prirodoslovno drustvo. I. Uprava i članovi društva koncem godine 1909. A. Uprava. Mjesto predsjednika je ispražnjeno, Podpredsjednik: pošto je kr. dv. savj. sveuč. prof. Dr. Oton Ka e 5 eo. i , Dr. Dragutin Gorjanović, gr. j. izv. sveuč. prof., uč. šum. akad., u listopadu o. g. odstupio. predst. geod. tečaja, predst. astr. sek- + cije itd. ured. »Glasnika«. ‘ Tajnik: Blagajnik: Dr. Aurel Forenbacher, Miro Mance, kr. prof., pristav kr. sveuč. ravn. štedionice, posjednik, suradnik zvjezdarnice. Arhivar: Dr. Ljudevit Gutschy, asistent kem. anal. zavoda, predst. bakt. hig. zavoda. Odbornici: Dr. Stanko Hondi, Dr. Stjepan Gjurašin, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. doc. prof. žen. liceja i privat. doc. kr. kr. sveuč. sveučilišta. Dr. Artur Gavazzi, Emil Lovašen, prof. real. gimn. i kr. sveu£, učitelj. asist. kem. anal. zavoda. Zamjenici: Dr. Miroslav Hirtz, Dr. Jovan Hadži, prof. i uč. šum. akad. sveuč. pristav, predst. bakol. sekc. pom. urednik »Glasnika«. 1886. 18806. 1909. 1909. 1906. 1886. 1906. 1886. 1886. 1886. 1886. 1889. 1888. 1886. 1908. 1886. 1905. 1887. 1903 B. Clanovi drustva. dia CASI škole, predsjednik srpske akademije, dopisujući član jugoslavenske akademije, f Stuy Dionis, ravnatelj c. kr. geološkog zavoda, po- časni član jugoslav. akad., Dopisujući: Katzer Friedrich, zemaljski geolog, Reiser Otmar, kustos zemaljskoga muzeja, Utemeljitelji: Danica“, kemijska tvornica, Gvad Karlovac, Grad Osijek, Grad Zagreb, Petrovaradinska imovna općina, Prva hrvatska štedionica, Trgovalko-obrinicka komora, Trgovalko-obrinicka komora, * * * Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik, Barač Milutin, ravnatelj rafinerije mineral. ulja, Feller E. V., ljekarnik i veleposjednik, Danilo dr. Fvanjo, um. savj. c. kr. namjestn, + Gugler Pavao, biskup, veliki predstavnik kaptola zagreb., prior vranski itd., Jäger Lovro, veletržac, . T Karić Pavo, c. kr. potpukovnik u m., 93 1891. Blanchard dr. Raphael, prof. medicin. fakulteta itd., Paris. 1891. | Bogdanov Anatole Petrovit, sveuč. profesor, Moskva. 1896. { Brusina Spiridion, kr. sveuč. profesor u miru, pravi Clan jugoslavenske akademije itd., Zagreb. 1886. Doderlin dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i poredne | anatomije., Palermo. 1886. Friedel dr. Ernst, gradski senator, ravn. zem. muzeja grada Berlina., Berlin. 1904. Gorjanović dr. Dvagutin, kr. ug. dv. savjetnik kr. j. r. sveuč. profesor., Zagreb. 1891. Horvath dr. Géza de Brezovica, ravnatelj nar. zoolog. muzeja, pravi Clan magj. akademije itd., Budimpesta. 1904. | pl. Mosinsky od Zagrebgrada Adolfo, banski savj. kr. zem. vlade itd., Zagreb. 1910. Norman grof Rudolf, veleposjednik, c. i kr. komornik Valpovo. | Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor velike Beograd. Beč. Savajevo 3) Bos. Brod. Mitrovica. Zagreb. Zagreb. Osijek. Karlovac. Rijeka. Zagreb. Zadar. Zagreb. Osijek. Zagreb. 94 1889. 1904. 1905. 1886. 1905. 1886. 1896. 1886. 1886. 1903. 1886. 1886. 1897. 1886. 1806. 1886. 1896. 1886. 1895. 1908. 1909. 1902. 1907. 1909. 1907. 1902. 1907. 1907. 1909. 1895. 1907. 1886. 1904. 1999. 1905. 1898. 1905. 1905. 1903. Khuen-Hedervary de Hedervar grof Dragutin, kr. ug. ministar predsjednik, Budimpešta. T Köröskeny de felsö Köröskeny de Toth Prona dr. Vjekoslav, profesor u m. itd., Langhoffer dr. August, kr. sveuč. profesor, ravnat. zool. muzeja itd., {| Mihalović Josip, stožernik sv. R. G., nadbisk., Mrzljak Petar, župnik, Nemičić dr. Milan, gradski fizik, Normann-Ehrenfelski grof Rudolf, velposj. itd., T Ožegović bar. Metel, c. i kr. dv. savj.. t Pejacsevich grof Pavao, veleposjednik itd., Zagreb. Zagreb. Zagreb. Zagreb. Karlovac. Valpovo. Hietzing kraj Beča. Podgora. Pejacsevich grof dr. Theodor, pr. tajni savj., vlastelin itd., Našice. T Polic Antun, veletržac, Posilović dr. Juraj, nadbiskup itd., Schwarz dr. Vatroslav, zdravst. savjetnik, | Šest Franjo, ljekarnik, Vancas Josipa, vlastelinka, Vranyczany barun Ljudevit, veleposjednik itd., Vranyczany barun Vladimir, veleposjednik itd., Zerjavié dr. Juraj, župnik, * * * Redoviti članovi: Amyruš dr. Milan, predst. kr. zem. vlade odjela za bogoštovlje i nastavu, Ancel Ivan, ravnatelj okružne blagajne, Avany Daniel, kondukter kr. ug. držav. željeznica, Arnold dr. Gjuro, kr. sveuč. profesor, Babić dr. Krunoslav, čuvar zool. muzeja, Babić Ljubomir, slušatelj umjetničke škole, Bakarčić Delimir, veletržac, Bedeković Kamtlo, kr. tehnički savjetnik, Benedik Marko, veletržac drva, Benedik Slavko, arhitekt, Benešić Julije, namj. učitelj, Beyer Josip, ravnatelj gimnaz, Bogdanović dr. Milica, prof. žen. liceja, Bolle Herman, tehn. savj. i ravn. obrt. škole, Boventer Josip, knjižničar, Brhić Ivana, supruga odvjetnika, Brunsmid dr. Josip, kr. sveuč. profesor, Bulić Vinka, supruga c. i kr. kot. komesara, Buhć dr. Frane, muzejalni ravnatelj, Bulvan Slavoljub, zlatar, Zagreb. Zagreb. Zagreb. Karlovac. Zagreb. Zagreb. Laduč. Marija Bistrica. 3) Vinkovci. Zagreb. » 3) Brod na Savi. Zagreb. Knin. Spljet. Zagreb. 1908. 1909. 1908. 1905. 1903. 1900. 1909. 1907. 1902. 1908. 1806. 1909. 1905. 1905. 1902. 1898. 1905. 1907. 1886. 1907. 1886. 1886. 1905. 1904. 1909. 1908. 1903. 1904. 1906. 1903. 1907. 1902. 1886. 1908. 1907. 1902. 1886. 1902. 1909. 1886. Cindrić Mile, prof. gornjogr. gimnaz., Zagveb Cividini Ante dr. prof. donjogr. gimn., Do Cukac dr. Stjepan, prof. i kateheta donjograd. gimn., » Dean Stjepan, kapelan vojnicki, Deberto Ivan, optičar, % Deutsch Vlatko, veletrzac, o Dimović Gjuro dr. med. zubar, e Dolovčak Franjo, ravnajući učitelj, Dragic Slavoljub, profesor kr. real. gim., g Drapczynski dr. Vladoje, prof. kr. donjogr. gimn., = Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor, a Eisenhuth Viktor, kr. vlad. rač. asistent, A Epstein Robert, činovnik kožarnice, cr Fabijanović Milan, učitelj vježbaonice i kr. mušk. učit. Sk., = Forenbacher Aurel, dr. prof. real. gimn,. prist. bot. fiz. zavoda., o, Fvangeš dr. Oton, kr. sveuč, prof. i prof. kr. šum. akademije, 2 Gabriel pl. Nelly, Gra2. Gavazzi dr. Artur, profesor real. gimnazije, sveuč. uč., Zagreb. Gjuvašin dr. Stjepan, profesor ženskog liceja 1 privat. sveuč. docent, A, Gjuveković Milan, kr. šum. pristav zem. vlade, di Gnezda Antun, trgovac, 4 Gorjanović dr. Dragutin, kr. dvor. savjetnik, kr. sveuč. profesor itd., 4: Gorjanovic Milka, supruga kr. dvorskog savjetnika, sveuč. prof., posjednica, u; Göss! Mara, učiteljica više djev. škole, s Grund Avnošt. član zem. kazališta, È Grünwald Josip, kr. kot. šumar, ch Gundrum dr. Franjo, gradski fizik, Krizevac. Gutschy dr. Ljudevit, uprav. higien.-bakteriol. zavoda, Zagreb. Hadzi dr. Jovan, prist. komp.-anat. zavoda, Hafner Ivan, profesor kr. real. gimn., Hasek Vjekoslava, udova profesora, Heffler Ferdo, prof. kr. učit. škole, Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor, Hirtz dr. Miroslav, prof. kr. Sum. akad., Hirsl dr. Bogumir, liječnik, Hlavinka Vinko, ing. i prof. kr. šum. akademije, Hoić dr. Ivan, ravnatelj ženskoga: liceja, Hondl dr. Stanko, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. sveuč. docent, Horvat Stjepan, kanonik, Hržić Velimir, pl., profesor kr. real. gimn., 96 1905. 1904. 1886. 1908. 1895. 1903. 1903. 1909. 1907. 1904. 1907. 1909. 1904. 1908. 1886. 1904. 1909. 1908. 1908. 1886. 1886. 1908. 1886. 1909. 1903. 1905. 1909. 1907. 1904. 1909. 1903. 1892. 1902. 1902. 1902. 1902. 1902. 1904. 1905. 1907. 1905. 1908. 1908. Iskra Stefa, učiteljica žen. liceja, Zagreb. Ivanek Vilim, svecenik, si Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. prof. d Jelovsek dr. Vladimir, liječnik, 53 Juričić J. Živko, prof. i ravn. bot. vrta Jevremovca, —Beograd. Kadić dr. Otokar, kr. ug. geolog, Budimpešta. Kaitner Gjuro, prof., uprav. oenološkoga zavoda, Zagreb. Kamman Milan, asistent zoološkog zavoda, e Kamerman Franjo, Rusevo z. p. Caglin. Kantoci Julijo, činovnik, Zagreb. Karvgačin Celestin, mjernik, > Kasaj Mirko, c. i kr. satnik, 1 s Katičić dr. M., odvjetnik, Bihać. Kavuric-Jendric Ivan, Zagreb. Kišpatić dr. Mijo, kr. sveuč. prof., x Klein Dragutin, trgovac, An Kleščić Mirko, ljekarnik, Samobor. Koch Ferdo, kustos nar. zem. geološkog zavoda, Zagreb. Koca Gjuro, nadSumar, Tynjani z. p. Garčin. Korlević Antun, kr. prof. šum. akademije u miru, Zagreb. Kosirnik dr. Ivan, primarni liječnik bolnice milosrd. sestara, ’”» Krmpotić Ivan, gimn. profesor, Vinkovci. Kučera dr. Oton, kr. sveuč. prof. i prof. kr. šum. akademije, Zagreb. Kugler pl. Adam, stud. phil., Sa Kugli Stjepan, knjižar, ka Kulmer grof Miroslav, veleposjednik itd., di Kunc Rudolf, nadčinovnik ,,Croatie“, Lon£aric dr. Josip, nadbiskupski ceremonijar, si Lovašen Emil, asistent kr. zem. anal. zavoda, fa Lowy Hinko, dr. liječnik, = Majcen dr. Gjuro, prof. kr. real. gimn. i priv. sveuč. docent, . Malčević Antun, profesor preparandije, » Mance Miroslav, upravitelj Stedione i posjednik, Dugoselo. Marek Milan, profesor kr. vel. gimnazije. Vinkovci. Mašek dr. Dragutin, liječnik, Zagreb. Mazzura dr. Sime, odvjetnik, è Mažuranić Vladimir, predsjednik banskoga stola, si Medanić dr. Bruno, liječnik, Rijeka. Metelka dr. Milan, profesor kr. šum. akademije, Zagreb. Mihaldžić Ana, cand. phil., Mittelbach Žiga, ljekarnik, Mixich dr. Ferdo, pl. predst. bogošt. i nastave u miru, M odestin dr. Josip, prof. gornjogr. gimn., 1886. 1886. 1906. 1909. 1902. 1903. 1896. 1907. 1886. 1907. 1907. 1902. 1907. 1907. 1907. 1886. 1905. 1903. 1900. 1908. 1609. 1905. 1905. 1903. 1908. 1903. 1907. 1909. 1909. 1904. 1904. 1903. 1909. 1903. 1903. 1905. 1902. 1905. 1908. 1909. 1895. Mohorovičić dr. Andrija, prof. kr. real. gimn. i učitelj šumar. akademije, pretstojnik meteorološkoga zavoda, Zagreb. Muzler Josip, umirovljeni kr. podZupan, Novosel Ivan, zastupnik tvornice likera, 2 Pajas Ferdo, urednik, = Parta$ Ivan, profesor kr. Sum. akademije, 53 Pavičić Stanko, prof. kr. vel. realke, Banjaluka. Pavlović P. S., kustos geološkog zavoda velike škole, Beograd. Pazman dr. Josip, kr. sveuč. profesor, Zagveb. Pexidr-Srica Gustav, ravnatelj kr. real. gimnazije, ig Polašek dr. Josip, ljekarnik, È Popovic Stevo Vasin, kr. savjet., Budimpešta. Predojevic dr. Albert, odvjetnik, Zagreb. Premuš dr. Dominik, kanonik, ravn. nadb. kancelarije, Di Prica dr. M. Ilija, odvjetnik, si Prinz Fanika, posebnica, 33 Prukner Josip E., ravn. slavon. Stedione, Osijek. Rado dr. Eugen, liječnik zubar, Zagreb. Radošević dr. Jakov, odvjetnik, e Radovinović Luka, prof. kr. donjogr. gimn. N Raić Vladimir, kr. gimn. uč. Susak. Rapf Antun, urar, Beč. Rimaj pl. Miroslav, . Zagreb. Rosst Ljudevit, domobr. satnik, Karlovac. Rössler dr. Ervin, prof. kr. donjogr. gimn. i priv. sveučilišni docent. itd., Zagreb. Sagan Ivan, knjiZar, Karlovac. Seunik Josip, vijecnik kr. sudb. stola, Zagreb. Severinski Rudolf, trgovac, Sitzer Ladislav, kr. vladin inžinir, Smičiklas Janko, činov. I. hrv. šted, Stagelschmidt Ljudevit, nadinžinir kr. ug. drž. Stamisavljević Julijo, pl., kr. nadinžinir, Stavec Antun, nadarbenik, Samuel Steiner, kr. gimn. profesor, Stjepanek dr. Lavoslav, prof. kr. real. gimn. i priv. sveučilišni docent, Suk dr. Feliks, kanonik, Svoboda Karlo, c. i kr. poručnik, Szentgyörgy dr. Šandor, prof. kr. donjogr. gimn., Szlavik Oto, novinar, Stanković dr. Radenko, liječnik, Schalek dr. med. Alfred, c. i kr. pukovnijski liječnik, Šandor Franjo, prof. kr. real. gimn. i učitelj šum. akademije, željeznice, 97 98 1895. 1902. 1909. 1907. 1896. 1906. 1909. 1903. 1908. 1902. 1905. 1895. 1907. 1905. 1908. 1904. 1907. 1908. 1909. 1909. 1895. 1902. 1909. 1905. 1909. 1886. 1907. 1907. 1907. 1903. 1907. 1905. 1903. 1904. 1895. 1886. 1895. 1895. 1908. 1902. 1895. 1902. 1907. Senoa dr. Milan, prof. kr. vel. gornjogr. gimn. i priv. sveučilišni docent i uč., Zagreb. Šilović dr. Josip, kr. sveuč. profesor, wE Skreb Stjepan, kr. prof. i prist. meteor. ops. Zagreb. Sobat dr. Nikola, odvjetnik, Požega. Schwarz dr. Dragutin, primar. liječnik bol. milosrd. braće, Zagreb. Schwarz dr. Ljudevit, odvjetnik, Schwartz Milan, dr. med., Thaller dr. Ignjat, vrhovni liječnik, Tomić Veljko, vlasnik firme ,,Unitas“, ?) Trgovcevic dr. Luka, kr. gimn. profesor, Gospić. Trpinac Gjuro, knjižar, Zagreb. Turković Petar, veleposjednik, 3) Ulmansky Stevan pl. pravnik, sa Urbani Milutin, profesor, Kriz:evac. Valentic Josip, trgovac, Zagreb. Vasić Dragutin, zlatar, Vavra Jelisava, cand. phil., Vogrin Ignjat, cand. phil, Vouk Bruno, dr. ljekarnik, Vouk dr. Valentin, asist. sveuč. bot. fiz. zavoda, Beč. Vranyczany barun Gjuro veleposjednik, Rıjeka. Vranyczany barunica Olga veleposjednica, Zagreb. Vuković Adolf, gradski školski nadzornik, Vuković I., c. i kr. general, Warto Paul, vlasnik ,,kavane Bauer“, Wickerhauser dr. Teodor, prim. liječnik bol. mil. sestara, Wieser Emil, kr. nadinžinir, Gospić. Wolf dr. M. liječnik-zubar, Zagreb. Zavrlić Franjo, stolar, Zikmundovski Rudolf, činovnik hrv. esk. banke, Marinić Valentin, c. kr. major u m., * * * Hrvatska čitaonica, Bjelovar. Gradsko poglavarstvo, Brod n. Savi. Šumsko gospodarstveni ured činov. obć. gjurgjevacke, Bjelovar. C. i kr. gimnazija, Dubrovnik. Domorodni muze], u Kr. vel. gimnazija, Gospić. Gradsko poglavarstvo, Ivanic-grad. Kr. gospodarsko učilište, Krizevac. Privremena mala vealna gimnazija, Kvapina. Kr. učiteljska škola, Osijek. Kr. vealna gimnazija, a Kr. vel. gimnazija, a Pučka škola, Oroslavlje. GS 1904. C. k. državna gimnazija, Pazin. 1904. Kr. vel. gimnazija, Požega. 1902. Kr. vel. gimnazija, | Sen]. 1886. Trgovačko obrtnicka komora, a 1886. C. i kr. gimnazija, Spljet. 1895. Kr. vel. gimnazija, Susak. 1904. Nadbiskupsko dječačko sjemenište 1 gimnazija, Travnik. 1895. Kr. vel. gimnazija, Vinkovci. 1897. Mala realna gimnazija, Vukovar. 1895. C. kr. mala vealka, Zadar. 1904. Kr. obrina Skola, Zagreb. 1886. Kr. realna gimnazija, 1895. Kr. učiteljska škola, 1886. Kr. vel. gornjogr. gimnazija, 1907. Narodni muzej, geološko-paleontol. odsjek, 1907. Narodni muzej, mineralosko-petrogr. odsjek, 1902. Nar. zoološki muzej, 1902. Ženski licej, 1905. Gradsko poglavarstvo, Zemun. 1903. Kr. vealna gimnazija, Za godinu 1910. prijavili suse: 1910. Bunić Pavo, profesor, Dubrovnik. 1910. Galvagni Ivan, stud. phil, Zagreb. ı9Io. Hirc Dragutin, glavni učitelj kr. muške učiteljske škole, dodijeljen botaničko fiziološkomu zavodu na sveuč, 1910. Joković dr. Roko, ravnatelj sanatorija, 1910. Kauders Alfonso, kr. kot. šumar i ispitani srednjo- školski učitelj, Cirkvenica. 1910. Marjanović pl. Jelka, posebnica, Zagreb. ig10. Mihalović pl. Edmund, c. i kr. satnik u m., > 1910. Njegovan Vladimir, učitelj u kr. višem gosp. učilištu, Kviževci. 1910. Prohaska Većeslav, priv. činovnik, Zagreb. IgIO. Szavits Gjuro, nadinžinir kr. ug drž željeznica, 1910. Truhelka Branimir, stud. phil., IQIO. Tucan dr. Fran, Cuvar muzeja, 7910. Klub sveuč. slušača matem. prirodosl. nauka, >) 3) Istupili, umrli,odnosnobrisaniodri.sieÈénja gro. Anderka Julijo, kr. kot. šumar, Pleternica. $ Balaško Ivan, umir. ravnatelj male realke, Zagreb. Bier Gustav, trgovac, A Bombelles grof Marko ml. veleposjednik, Opeka kod Vinice. Bošnjak dr. Dragutin, prof. kr. real, gimnazije, Zagreb. Cerjak Nikola, krčmar, + Cvrković Ivan, kapelan, Vinkovct. * 100 Deutsch Albert, ravn. hrv. vjeres. banke, Dugan Franjo, gimn. prof. ravn. glazbenog zavoda, Eisner Dvagutin, trgovac, Frank Pavao, gimnazijalac, Gagliavdi Emanuel, pravnik, Galijan Dvagutin, profesor, Gašparović Gjuro, trgovac, { Gržetić dr. Nikola, c. i kr. stož. liječnik u m., Halasz Emanuel, Henneberg V. V., djak sred. škole, Herzog dr. Mavro, odvjetnik, Ištvanović Ivan, župnik, Kern dr. Ferdo, predstojnik bakteriol. zavoda, Kiss Dragutin pl., vlastelin, Klemenčić Stjepan, perovodja kr. drž. željeznica, 7 Kolombatović Gjuro, c. kr. gimn. profesor, Kovać Vitomiv, novinar. narod. zastupnik, Košćica dr. Vladoje, odvjetnik i javni bilježnik, Kovačević Ivan, učitelj trg. škole, Linavdić dr. Dominik, c. kr. nadštopski liječnik u m., Lipovčak Ivan, župnik, Lovek Ljudevit, ljekarnik, Medić Mojo, prof. kr. vel. realne gimnazije, Melkus Javoslav, činovnik hip. banke, Mihičić dr. Tješimir, predstojnik, Milobar dr. Fran. Mosković Vilko, priv. činovnik, Müller dr. Adolfo, liječnik, Namors Vladimir, činov. Hrv. komercijalne banke, Operman Franjo, namj. učitelj, Pajas Ivan, prof. kr. donjogr. gimn., Penjić Bogdan, prof kr. vel. gimnazije, Polić Vladimir, asistent hrv. ornit. zavoda, Poljugan Dragutin, namjesni učitelj real. gimn., Ponebšek dr. Janko, c. kr. financ. tajnik, t Punić Josip, profesor kr. real. gimnazije, Radković Josip, stud., Rukavina bar. Kosta, vlastelin, Stambuk dr. Ivan, općinski liječnik i nar. zastupnik, Vidačić dr. Stjepan, upravitelj I. hrv. štedionice, Wilder Većeslav, urednik, Zeininger Andrija, pekar, Zagreb. Osijek. Osijek. Zagreb. 3) Petrinja. Karlovac. Zagreb. >) Vrbica z. p. Mikanovci. Krizevci. Šaulovec kod Varaždina. Zagreb. Spljet. Zagreb. Pregrada. Bihać. Graz. Bistra. Vinkovci. Zagreb. 33 Koprivmca. . Zagreb. Beč. Zagreb. Bjelovar. Zagreb. Osijek. Zagreb. Bjelovar. Crnomelj. Zagreb. Tynovac. Jelsa. Delnice. Zagreb. 3) Miro Mance. II. Zapisnik glavne redovite skupštine, držane dne 20. veljače 1910. u Popovom tornju u Zagrebu. Predsjeda: podpredsjednik kr. sveučilišni profesor dr. Oton Kučera. Bilježi: tajnik prof. dr. Aurel Forenbacher. I. Budući da se sabrao dovoljan broj članova, otvara dr. O. Kučera u Io sati prije podne glavnu skupštinu i predlaže, da se izaberu skrutatorima g. Dragutin Hirc i g. prof. Stj. Škreb. Skupština pristaje na predlog predsjedateljev, pa tajnik pre- daje skrutatorima gg. Drag. Hircu i prof. Stj. Škrebu poštom pri- spjele zatvorene glasovnice, dok ih prisutni članovi predaju vla- storučno. 2. Podpredsjednik pozdravlja članove slijedećom besjedom : Slavna skupštino ! Mnogo poštovana gospodo članovi! Da je sreće, Vas bi i ovaj put pozdravio s ovoga mjesta naš dosadašnji predsjednik presvijetli gosp. dvorski savjetnik prof. dr. Dragutin Gorjanović i Vi biste imali prilike da opet slušate koji novi rezultat njegovih vlastitih istraživanja. Prilike nisu dale, da to bude, pak se morate zadovoljiti time, da Vas ja kao njegov zamjenik na 22. glavnoj redovitoj skupštini pozdravim srdačnom dobrodošlicom. Dr. Gorjanović vodio je naše društvo kao predsjednik gotovo punih 5 godina, stekavši već prije toga toliko zasluga za naše društvo, kao predsjednik odbora ad hoc za ustrojenje astronomijske sekcije i gradnju društvene zvjezdarnice, da ga je glavna skupština već prije toga izbora izabrala začasnim članom društva. Pet godina nje- gova predsjedništva znači za naše društvo pet godina lijepa napre- dovanja u unutrašnjem i izvanjem životu društva. Naučne je starije insti- tute društva: zvjezdarnu i ornitološku centralu postavio na sigurnije temelje, a novi su redom nicali: ihtiološka sekcija, entomološka i 102 bakološka sekcija biološke centrale naše rade danas pod upravom pozvanih stručnjaka i stalnom potporom zemlje na naučnoj osnovi, Potporu je zemlje za izdavanje »Glasnika« udvostručio, a zvjezdar- nici osigurao stalnu godišnju potporu zemlje. Pod njegovim je pred- sjedništvom društvo postalo financijalno aktivno, pak može snovati o proširenju svoga rada na područje popularizacije prirodne nauke. Broj je članova neprekidno rasao, a mjesečni se sastanci društva sve bujnije razvijahu. On je udesio prvi izvanju skupštinu društva u Karlovcu; on je proveo svečanu proslavu 20 godišnjice u g. 1906. Pod njegovim je predsjedništvom društvo sebi izradilo nova pravila za proširen rad. Njegova je u prvom redu neprolazna zasluga, da društvo danas stoji na visini, kakove nije doseglo odkada je na životu, pošto- vano i ugledno u domovini, ali i daleko preko njezinih granica. Ime predsjednika Dr. Gorjanovića ostat će poradi toga u analima našega društva trajno upisano, pak ne sumnjam ni malo, da pogađam mišljenje svih Vas, kada s ovoga mjesta Dr. Gorjanoviću izričem najdublju hvalu za sav veliki trud i rad oko našega društva. Sretan sam, što smijem u njegovo ime isporučiti slavnoj skupštini srdačan pozdrav i obećanje, da će i dalje interese društva unapređivati svom dušom i u svakoj zgodi. O radu društva u godini 1909. i o radu upravnoga odbora izvijestit će Vas pojedini funkcijonari i predstojnici sekcija. Meni dopustite, da se zahvalno sjetim svih faktora, koji društvo pomagahu u minuloj godini u prvom redu kr. zemaljske vlade, koja moralno . i materijalno krepko podupire sva naučna nastojanja naša, i dnevne naše štampe, koja je interese'naše nesebično zastupala, napokon članova, koji su u mjesečnim sastancima predavali. Svima od srca hvala i molba, da našemu društvu i dalje ne uskrate svoju pomoć, a našim milim pokojnicima utemeljitelju prof. dru. Köröskenyiju, i redovitim članovima dru. N. Gržetiću i J. Puriću, bivšemu odborniku, slava i barna spomen! Na redu je današnje glavne skupštine i izbor predsjednika i čitavoga odbora za trogodište 1910—1913. premda nije prošao trienij rada sadašnjega odbora. Odbor je držao, da će biti u interesu društva, ako se nakon demisije predsjednika i dvaju odbornika, glavnoj skupštini dade prilike, da upravu društva posve obnovi. Po dužnosti svojoj prema novim pravilima odbor je poslao svim čla- novima listinu kandidata, koje on predlaže. No želim ovdje napose istaknuti, da se to nipošto ne ima tako shvatiti, kao da je am- 103 bicija tih kandidata biti i izabrani u odbor. Mogu izjaviti za sebe posve izvjesno, a mislim i za druge dosadašnje odbornike, da ćemo biti posve sretni i zadovoljni, ako nas mine odgovorna čast od- bornika u novom trogodištu društvenoga života, pak ako se slavna glavna skupština složi u ljudima zaslužnijima za ovo društvo i učenijim stručnjacima na području prirodne nauke, koji će i po svojoj radnoj snazi i po ustrajnosti u radu znati društvo povesti kud i kamo bržim korakom do većega usavršenja. Meni dopustite, da opet po dužnosti svojoj Vašu pažnju svrnem za nekoliko časaka na važan jubilej prirodne nauke. Pedeset godina spektralne analize. Besjeda podpredsjednika hrvatskoga prirodoslovnoga društva prof. dra. Otona Kučere na XXII. redovitoj glavnoj skupštini toga društva držanoj dne 20. veljače 1910. Gospodo! Godina, koja se je netom svršila, znamenita je jubilarna godina u historiji prirodne nauke. Nauka o prirodi može da bude doduše samo jedna, jer je i priroda jedna; no ona se prema objektima prirode i prema metodama svojim obično razdvaja u dvije grane, koje su se tako bujno razvile u gotovo samostalne nauke, da se često govori o »opisnim prirodnim naukama« u protimbi spram »eksaktnih prirodnih naukä«. U području jednoga i drugoga dijela prijeko je znamenita godina 1859. Na području tako zvanoga opisnoga dijela prirodne nauke iznio je te godine Charles Darwin misao evolucije u životu biljke i životinje spoz- navši prirodne uvjete, koji izvode u jednu ruku dalje razvijanje a u drugu neki stabilitet. Pedesetgodišnjicu ove znamenite spoznaje slavio je dostojno čitav obrazovani svijet. Na području eksaktnoga dijela prirodne nauke donijela je ista godina 1859. novu spoznaju, za koju sam u neprilici, nebih li ju postavio još nad spoznaju Darwi- novu o organičnoj prirodi, makar da u širim krugovima nije ni s daleka toliko poznata kao prva: spoznaju odnošaja između emisije i apsorpcije zrakä, a time fundamenat »spektralnoj analizi«. Ime je Nijemca Kirchhoffa s tom spoznajom za vječna vremena svezano. Pedeset se je prema tomu godina navršilo, što se rodio spek- troskop i s njim u svezi spektralna analiza, koja je čitavoj 104 prirodnoj nauci iznenada otvorila posve nove putove istraZivanja i nove vidike jednako velike u najmanjem svijetu atoma i molekula kao i u velebnom svijetu nebeskih tjelesa. Najednoč je eksaktni dio prirodne nauke vidio na dohvatu ciljeve, koji su se još nekoliko godina prije prikazivali utopijama — dokaz, kako oprezno treba u prirodnu nauku uvoditi Dy Bois-Reymondov: Ignorabimus. Evo primjera: Među popularno-naučnim astronomijama zaprema još danas odlično mjesto Littrowovo djelo »Die Wunder des Himmels« izdano prvi put godine 1834. Još u izdanjima iz petoga decenija iznosi ovaj znameniti astronom tvrdnju, da o kemijskoj konstituciji zvijezda čovjek jamačno nikada ne će saznati ništa pouzdana, a slavni Arago iznosi u tim godinama mišljenje, da Sunce ima hladnu jezgru, na kojoj mogu da žive ljudi posve dobro ; tek je oklopljena neprozračnom vrstom, na koju da se je izvana slegla usjana fotosfera, koju mi sa Zemlje gledamo. Nekoliko je godina kasnije pitanje o fizikalnoj, a u glavnom i o kemijskoj građi Sunca spektralna analiza riješila. Dopustite mi dakle, da o pedesetgodišnjici rođenja spektralne analize u ovoj svečanoj zgodi saberem bar najglavnije, što nam je do sada donijela. Možda se smijem usuditi, da to učinim pred Vama, premda se ne mogu podičiti tim, da sam sam išto doprinio nauci. Kad sam počeo da izučavam fiziku, bila je spektralna analiza tek 14 godina stara, a od onda je do danas ostala predmetom najmilijih mi studija: pred mojim je očima njezina velebna zgrada rasla i do današnje veličine dorasla, a moja neznatna studija »Spektroskop .i najznamenitiji mu vobrerix (»Smotra« g. 1887.) bit će jamačno jedna od najstarijih o tom predmetu u hrvatskoj književnosti. * fi * Premda je istraživanje spektra već godine 1672. počelo — a počeo ga je veliki Newton; premda su Englezi Brewster, Talbot, Wheatstone i Nijemac Fraunhofer u prvoj polovini 19. stoljeća naše znanje o sunčevu spektru znatno raširili, pada rođenje spektroskopije ipak u godinu 1859., kada je Kirchhoff našao svoj glasoviti zakon, da svako tijelo apsorbira baš one iste zrake, koje izbija kod iste temperature i da je omjer između jakosti emisije i apsorpcije za sva tjelesa, što postoje, kod iste temperature jednak, naime jednak emisiji crnoga tijela iste 105 temperature. Para natrija, vruća 1000° apsorbira one iste zrake što ih usjana para natrija od 1000?" izbija. Na oko je to fizikalni zakon kao stotina drugih ni više ni manje važan od tolikih drugih. Pa ipak je velika razlika: on je fundamenat spektroskopije i ponajglavnijih njezinih triumfa. Prvi mu je uspjeh bio tumačenje Fraunhoferovih crta u sunčevu spektru. Samo usjane pare izbijaju nekoliko svijetlih crta različno poređanih po području vidljivoga spektra od 7 boja. Po Kirchhoffovu žakonu mora da se pokaže ova pojava: Ako bijela svjetlost dosta vru- ćega izvora prolazi kroz usjanu paru, koja na pr. izbija 4 svijetle crte vidjet ćemo u neprekidnom spektru one bijele svjetlosti točno na onim mjestima, gdje stajahu čas prije svijetle crte pare, sada 4 tamne crte, pa kad bismo uklonili bijelu svjetlost jezgre, 4 bi se tamne crte s mjesta prometnule u 4 svijetle crte. Kod totalnih zastiranja Sunca Mjesecom to se na trenutak i dogodi, pak zaista Fraunhoferove crte bljesnu na čas svijetle. To je poznati »flash- spektar«. Pitanju o fizikalnoj i kemijskoj konstituciji našega Sunca otvorila se najednoč nova perspektiva: Sunce je po mišljenju Kirchhoffa tijelo s jezgrom čvrstom ili tekućom, koja je u najvećoj žari, pak bi sama za se dala neprekidan spektar svih 7 boja. Ta je jezgra umotana u atmosferu također usjanih para ali nešto niže tempe- rature, koje bi same za se davale diskontinuirne spektre složene od svijetlih crta karakterističnih za svaku paru. Kad bi se te ka- rakteristične crte za usjanu paru svakoga elementa znale, jasno je, da bismo znali i kemijski sastav sunčeve atmosfere, dakle i Sunca samoga. Ovaj prvi veliki uspjeh spektroskopije udario je pravac rad- njama šestoga i sedmoga decenija 19. stoljeća: 1. točno izmjeriti dužine valova Fraunhoferovih crta i 2. odrediti spektre emisije za pare kemijskih elemenata. Pitanje, je li spektar emisije zadana ele- menta kod svih temperatura i svih različnih načina isparivanja bitno isti, riješili su zajednički već Kirchhoff i Bunsen ispi- tavši u tom smjeru najrazličnije soli elemenata i najrazličnije načine isparivanja. Rezultat bijaše: pored razlika u jakosti crta ostao je spektar usjane pare elementa u bitnosti jednak. Spektar je emisije za svaki elemenat tako bitna i nepromjenljiva karakteristika kao i atomska težina. Tim je opet nauci kemijskoj utrt novi put za kemijsku analizu s pomoću zraka svjetlosti, što ih usjane pare 3 106 elemenata izbijaju — »spektralna analiza«. Osjetljivost nove metode analiziranja daleko je nadmašila stare: 14-milijunsti dio 1 miligrama natrija odaje se u njegovu spektru dvostrukom Zutom crtom. Bilo je prema tomu nade, da ce nova metoda otkriti i novih ke- mijskih elemenata, koji se običnim kemijskim metodama ne odaju poradi malih množina u spoju. Pak zaista: prvi pokusi Kirchhoffa i Bunsena otkriše nove alkalije caesij i rubidij; kasnije im se pridružiše indij, thallij, gallij i germanij, a još nam je svima “u pameti veliki triumf spektralne analize, kad je Ramsay prije nekoliko godina otkrio u našoj atmosferi argon, neon, ksenon, krypton i helij. Osobito je zanimljiva povjest posljednjega elementa. Na temelju Kirchhoffove crtnje sunčeva spektra od god. 1861., koju je nastavio i dovršio dvije godine kasnije Hofmann, i Kirchhoffovih mjerenja svijetlih crta usjanih para elemenata opazilo se je, da u atmosferi Sunca ima sva sila kemijskih elemenata, kojih je obilno i na Zemlji,no SecchiLockyeri drugi opazili su, da ima u Suncu nekoliko elemenata, kojih do tada na Zemlji nitko nije našao bio. Jedan se medju njima osobito isticao svojom Fraun- hoferovom crtom u žutom dijelu sunčeva spektra (D,); Lockyer mu je dao ime helij. Dvadeset i pet godina kasnije otkrio je Ramsay helijina Zemlji g. 1895. Pomislite: S pomoću spektralne analize poznavao je čovjek jedan kemijski element 25 godina prije na Suncu, udaljenu od njega 150 milijuna kilometara, nego na vla- stitoj svojoj postojbini! Zaista zamjeran triumf spekskopije. Sedmi decenij prošloga stoljeća i slijedeći dalje su izgrađivali fundamente Kirchhoffove. Pokazalo se je, da isti elemenat nema: samo jedan spektar cria, nego ih može imati više različnih u osobitim prilikama ; spektar se crta može pače pretvoriti i u spektar širokih svijetlih pruga. Danas znamo kod nekih elemenata po dva i više spektara, ali znamo i osobite uvjete, uz koje se ti spektri pokazuju. Imena Angström i Thalen, Salet, Lecocque de Boisbaudrin, Liveing i Dewar, a nada sve Lockyer označuju najvažnije etape u proučavanju spektara pojedinih kemijskih elemenata. U to doba padaju i prva istraživanja o nevidljivim dijelovima sunčeva spektra: za ultracrveni dio izumio je Langley svoj bolometar, a za ultraljubičasti upotrijebiše fotografsku ploču. H. W. Vogel napokon otkrio je u to doba optičku sensibilizaciju fotografskih ploča, pak se na toj osnovi grade fotografske ploče, koje nijesu samo za modru i ljubičastu, nego za sve boje spektra 107 osjetljive. Danas fotografiramo čitav ultraljubičasti i čitav vidljivi spektar, možemo pače prodrijeti donekle s fotografskom pločom i u ultracrveni dio spektra. Posve novo razdoblje u istraživanjima spektara počinje g. 1882., kada je Američanin Rowland uspio, da na konkavnim kovnim zrcalima ureže po 1000 crta na širini I milimetra i tim nauci dade »optičke mreže«, s pomoću kojih se mogu dobiti spektri kud i kamo duži i savršeniji od svih dotadanjih. Točnost se je mjerenja postostručila, i ujedno se fotografiranje tih usavršenih spektara olakšalo. Fotografijski atlas Rowlandov sunčeva spektra i njegov popis izmjerenih Fraunhoferovih crta ima 20.000 crta, dok, ih je prva Fraunhoferova crtnja imala 370. Novi usavršeni instrumenat rodio je i novu zadaću: valjalo je ponovno spektre svih elemenata izmjeriti — posao, koji se do naših dana nastavlja’a vezan je uz čitav niz velikih spektroskopista : Betwlandi Hasselberg») Kaysar'i Rung6esEder"i Valenta Exner:i Haschek. Ovi istančani spektri svih kemijskih elemenata otkrili su nam osobito zanimljive odnošaje između spektara elemenata. Ti su od- nošaji do danas još malo ispitani, ali što su dosadanja istraživanja Balmera, Rydberga, Kaysera i Rungea, Paschena i Ritza o njima iznijela, otvara nam nove vidike na posve ta- jinstveni svijet najmanjih drobnica materije na atome i elektrone. Dužina vala, koja pripada određenoj zraci svjetlosti, očito je zavisna od titranja one čestice ili one hrpe čestica, koja tu zraku izbija. Ti su titraji naime povod valovitomu gibanju u eteru, koji opkoljuje svaku taku česticu — svaki atom. Iz akustike pak znamo: ako napeta žica daje ton, taj ton nije jedinstven. Pored osnovnoga tona, koji je svagda najjači, daje žica čitav niz drugih tonova, kojima su dužine valova u posve od- ređenu zakonitu odnošaju spram dužine vala osnovnoga tona: to su harmonijski viši tonovi, koji imaju 2, 3,...n puta manje dužine valova od osnovnoga tona. Akustika ima različnih metoda, da tu smjesu tonova napete žice rastavi, analizira Kakove su dužine va- lova pojedinih parcijalnih tonova u određenom slučaju, to zavisi od protege, mase i elastičnih sila u žici, koja titra; no sve te dužine valova obuhvata jedna formula, koju akustika zna razviti u nekim jednostavnijim slučajevima. Obrnuto, ako znamo tu formulu za neku nevidljivu žicu, možemo iz nje izvoditi zaključke o tom, kako va 108 je ta nevidljiva Zica. Prenesimo to na zrake svjetlosti, kojima je danas kod svih elemenata toéno izmjerena duzina valova. Mi ne vidimo atomà, koji titraju, no mi imamo dužine valova svih zraka, u koje je smjesa titraja, što ih jamačno izvodi kompleks drobnica, koji mi zovemo atom, pak se sada po analogiji akustike zadaje prva zadaća iz pojedinih dužina valova, kako ih poka- zuje spektar, složiti zajedničku formulu, koja obuhvata sve te dužine valova, a onda druga: iz poznate formule izvoditi zaključke o uredbi onoga kompleksa, koji sve te titraje izvodi. Balmer je našao prvu takvu formulu za spektar vodika — najjednostavniji svih poznatih spektara, a Rydberg, Kayser i: RungexPašselrem isko su takvih formula za mnoge druge elemente, pak se na oko posve nepravilno građeni spektri tih elemenata dadoše rastaviti u serije crtà, koje su po stalnim zakonima građene. Pokazalo se već do sada, da srodni kemijski elementi imaju slično građene serije crtä, da postoje odnošaji između atomske težine elementa i njegova spektra. No kako su ta istraživanja danas još u povojima, smijemo se tek nadati, da će spektroskop i u ovo najzagonetnije biće, koje se zove atom, unijeti neslućenu svjetlost. Opet novo područje radu spektroskopa otvorio je holandeski fizik Zeman otkrivši 1897. vanredno zanimljivu pojavu, koja je u nauci poznata uz ime »Zemanov efekt«. Ako se naime izvor svjetlosti (usjana para elementa) namjesti u magnetičko polje jaka magneta, pak se sada istražuje spektar njegovih svijetlih crta, poka- zuje se svaka spektralna crta razdvojena, jedna ima nešto manju, a druga nešto veću dužinu vala od pređašnje jednostavne crte. Drugi je Holandez Lorentz pokazao, da se ta pojava lahko pro- tumači, ako se uzme, da je ono, što izvodi titraje svjetlosti, nega- tivnom elektricitetom nabita drobnica; po otklonu crte od pređaš- njega položaja, mogao je odrediti, da te drobnice ne mogu po svojoj masi biti drugo nego elektroni, za koje znamo s jedne strane od katodnih zraka, a s druge od radija, da su čestice negativne elek- tricitete s masom 2000 puta manjom od mase atoma vodika ; kod radioaktivnih tvari elektroni sami neprekidno izlaze iz atoma br- zinom, koja dosiže brzinu svjetlosti. Ako uzmemo na um, da ima spektralnih crta, koje se cijepaju u jakim magnetičkim poljima u mnogo veći broj komponenata — do sada odadoše pokusi njih do 19 — evo umovanjima teoretičara opet novoga područja, da ispituju, koliko mora da bude elektrona i kako treba da budu među sobom 109 vezani, da se pokažu cijepanja spektralnih crta od najjednostavnijih do najzamršenijih. I na tom polju rade danas osobito Voigt i Lorentz, a nauka i s te strane sve dublje prodire u tajne mikro- kozma najnižega reda, ako smijemo uzeti, da u elektronima po svoj prilici pred sobom imamo najmanje čestice, iz kojih je sa- građen mali sunčev sustav, koji se zove »atom«. No to je sve naučna muzika budućnosti. Dopustite mi radije, da Vašu pažnju svratim na drugo velebno područje spektroskopije, gdje je ona još veće triumfe slavila u ovom pedlju vremena, što postoji. Preskočimo iz najsitnijega mikrokozma i najveći makrokozam ZARADE ILI! Tek što je Kirchhoff na Suncu bio pokazao, kako nam svjetlost njegova, navrnuta na spektroskop i u njem rastavljena, zna pouzdanih vijesti dati o fizikalnom stanju i o kemijskom sa, stavu njegovu, počeli su astronomi na toj novoj osnovi već g. 1863. proučavati fiziku i kemiju i ostalih nebeskih tjelesa, a mogli su se unaprijed nadati sjajnim rezultatima, budući da daljina nebeskih tjelesa na novu metodu ne utječe. Bilo nebesko tijelo i beskonačno daleko od nas, ako zraka njegove svjetlosti makar i nakon mnogo godina putovanja dopre do nas, ona će nam rastavljena u spektro- skopu dati pouzdanih vijesti o fizici i kemiji tih dalekih tjelesa. I tako postade u ovih 50 godina ponosna zgrada astrofizike, u koju b'ih Vas na čas htio da povedem. Imena Donati Secchi Rutherford, a nada sve ne- stor astrofizike Huggins, koji od početka sve do danas — dakle gotovo punih 50 godina na tom području radi — označuju prve i osnovne uspjehe. Gotovo sve nekretnice pokazuju spektre više ili manje slične spektru Sunca, koje se sastoje od jezgre usjane do najveće žari, uklopljene u atmosferu usijanih plinova niže temperature. Dokaz: Spektar im pokazuje na svijetloj neprekidnoj podlozi od 7 boja veći ili manji broj jakih ili slabih, uskih ili širokih tamnih crta. Početkom 20. stoljeća fotografirano je zvjezdano nebo ko- operacijom velikih zvjezdarnica čitavoga svijeta i nova fotografska karta neba, koja će dalekim našim potomcima kazivati autentično stanje zvjezdanoga neba u početku toga stoljeća, zabilježila je go- tovo oko 20 milijuna nekretnica. Ako uzmete na um, da je najbliža od nas daleko 300.000. nebeskih metara ili 4'/g godine svjetlosti i da ih je jedva 100, za Ilo koje se je uopće do danas mogla odrediti daljina, dok su sve druge praktički beskonačno daleke, moći ćete i sami pravo ocijeniti vrijednost ove nove spoznaje, da su sve nekretnice sunca poput našega, makar gdje bile u svemiru, i veličajnost zaključka iz nje, da je čitavi svemir jedinstveno građen. Raspored, broj i jačina tamnih crta dosta je različan u različnih nekretnica; ima ih pače, u kojima se pored tamnih crta javljaju i svijetle crte u spek- tru — znak, da u njih golema atmosfera usjanih plinova nadma- šuje oslabljenu svjetlost jezgre; no u velikim je crtama ipak isto fizikalno stanje u svih sunaca, pače ista im je i kemijska građa kao u našega Tek je jedna grupa nebeskih tjelesa Hugginsu odal posve drukčije fizikalno stanje : svemirske maglice daju spektar svijetlih crta, one mora da su mase usjanih plinova bez ika- kve jezgre. I kometi su usjani plinovi, među kojima je glavni para ugljika. No, moja gospodo, velika vojska zvijezda nekretnica, tek je za slabašno oko čovjeka — nepomična vojska. U istinu lete sva nebrojena sunca, pa i naše neprekidno u svemiru. Kuda i kako ? Na to danas nauka još ne zna odgovora s razloga, što su daljine nekretnica od nas tako goleme, da se u ovo 200 godina, što im mjesta na nebeskom svodu naučno odredjujemo, jedva primjet- ljivo pomakoše sa svojih mjesta. A treba znati i to, da tim mje- renjima nikada ne možemo odrediti pravo njihovo gibanje nego tek projekciju toga gibanja na nebesku sferu; mi mjerimo samo komponentu gibanja okomitu na smjer doglednice od zvijezde u naše oko ili, kako nauka kaže, komponentu okomiti na smjer »radija vizije«. Približavanje zvijezde k nama u smjeru doglednice ili udaljivanje od nas u tom smjeru, ne odaje se u tim mjerenjima, niti bi se ikada moglo odati. Činilo se dakle, da će problem pravoga gibanja nekretnicä u svemiru ostati za uvijek neriješen. Spektroskop je tu nauci prokrčio nenadano nove putove otkrićem zakona, koji je poznat uz ime »Dopplerov princip« On veli: spektralna se crta pomakne nešto k ljubičastom kraju spektra, ako se nekretnica nama priblizuje u doglednici, a k crvenom, ako se od nas udaljuje. Iz toga, za koliko se po- makla na jednu ili drugu stranu, izlazi pače i brzina njezinoga gibanja u doglednici. Ovu je metodu Vogel s pomoću fotogra- firanja spektara toliko usavršio, da se danas brzine nekretnica bes- konačno dalekih u doglednici odredjuju točno na po kilometra u KLI sekundi. Gotovo neizmjerno se područje rada otvara astrofizici na tom polju. No već se danas javljaju prezanimljivi rezultati: čitave grupe nekretnica lete kroz svemir usporednim stazama kao pčele u roju, imaju dakle zajedničko vlastito gibanje posve različno od gibanja nekretnica u njihovoj okolini. Dopustite da spo- menem tek jedan primjer. Od sedam zvijezda Velikoga Medvjeda ima njih 5 (6, y, 9, e i €) zajedničko gibanje, dok «i n lete posve drugamo. Po najnovijim rezultatima L udendorffa pripadaju toj grupi sa zajedničkim putovanjem kroz svemir još neke nekretnice. I Plejade pokazuju takvo zajedničko gibanje, zasada u pravcu prama jugo-zapadu. Tko bi se danas i usudio proricati, što će nam spek- troskop još otkriti u beskonačnom svemiru o gibanjima nekretnica. Moram se taknuti problema promjenljivih zvijezda, ko- jima se sjaj periodično uvećava i umanjuje po nekim zakonima, danas ponajviše još nepoznatima. Najpoznatiji je primjer Algol ili 5 Persei, koji je obično nekretnica reda 2:3; najednoć postaje slabiji i nakon 5 sati je zvijezda reda 3:5; u ponovnih 5 sati opet naraste do reda 2:5 i ostaje na tom sjaju 2 dana i IO sati i onda se promjena sjaja točno istim redom ponavlja i tako to ide neprestano. Kako bi se to rastumačilo, uzeo je Vogel, da je Algol zapravo dvostruko sunce; oba se sunca vrte oko zajedničkoga težišta; ako je jedno mnogo tamnije od drugoga, oslabit će se znatno sjaj sustava, kada tamnije prolazeći ispred svjetlijega ovo manje ili više zastire. No ni najjači durbini ne pokazaše slaboga pratioca, ali ga odade spektroskop! Spektralne su crte redovito udvostručene, ali komponente osciliraju, t. j. jedna se drugoj približava, one se pokriju, opet se raziđu i t. d. Iz tih pomicanja mogao je Vogel pače odrediti i međusobnu daljinu obiju sunaca i njihovu veličinu! Ako je jedno od tih sunaca tako slabo, da od njega do nas ne može da dopre ništa od njegove svjetlosti, ostat će za uvijek nevidljivo tjelesnom oku, ali spektroskop će nam ga odavati tim, što crte svijetloga pratioca amo tamo titraju i tim odaju, da se on giba sa tamnim pratiocem oko zajedničkoga težišta. Ako znate, da promjenljivih zvijezda danas znamo oko 1000 s najrazlič- nijim periodama, evo opet novoga područja astronomijskomu istra- živanja neobične vrijednosti. Astrofizika je počela istraživanjem našega Sunca. Razumjet ćete, da je naše Sunce za nas najznamenitiji objekt u astrofizici. Ta to je nekretnica, koja je izvor i podržavatelj svega života na F.E2 Zemlji. Kad bi se Sunce samo toliko promijenilo, da se srednja temperatura čitave zemaljske kugle mora umanjiti samo za 5° C: sva bi se Zemlja pretvorila u mrtvo ledeno groblje: čitavoga bi umnoga kapitala sa Zemlje nestalo! Istraživanje je Sunca poradi toga i danas u središtu astrofizike. Dopustite mi, da ovu letimičnu skicu završim najnovijim upravo veličanstvenim triumfom spektro- skopa u svezi s fotografijom na području astrofizike našega Sunca. — Pored svih dosadanjih istraživanja i zamjernih rezultata naše je Sunce još uvijek puno zagonetaka. Već je godine 1868. defini- tivno riješeno pitanje o prirodi protuberanca, koje nam se odaše kao usjane mase vodika, što ih Sunce izbacuje eruptivnom snagom u velike visine. Danas ih spektroskop pokazuje i riše svaki vedar dan i bez totalna zastiranja Sunca. I vijenac srebrolike svjetlosti, što se oko zastrta Sunca javlja -— korona — odala nam se kao usjan plin, no na Zemlji do danas nema elementa, kojemu bi crte korone pripadale; dadoše mu poradi toga ime »coronium«. I sunčeve pjege zadaju još uvijek svu silu neriješenih problema, premda je danas prilično izvjesno, da su one u atmosferi Sunca mjesta, gdje su usjane pare gušće i hladnije nego drugdje. No kada se na spektroskop navrne baš sama svjetlost pjege, Fraunhoferove su crte tamo tamnije nego inače, mnoge su razdvojene, ima novih Frauhoferovih crta, a često se nađu u spektru pjega i svijetle: crte, među njima osobito žuta crta D, helija. U atmosferi je usjana para oko Sunca dosta burno To pokazuju već promjene u obliku pjega i protuberance. Onaj dio atmosfere, u kojem postaju tamne crte Fraunhoferove nije jednostavna smjesa različnih plinova, nego se spektroskopu odao sastavljen od različnih vrsta ili tavana!: u najdonjoj su vrsti najteže, u najvišoj nalakši plinovi, koji izvode Fraunhoferove crte. Fraunhoferove crte na pr. barija postaju u dubljoj vrsti te atmosfere, crte kalcija u nešto višoj, a vodi- kove u još višoj. Američanin Hale i Francuz Deslandres sa- gradiše posljednjih godina spektralne aparate — zovu ih »spektro- heliografi«, -— u kojima se može slika Sunca fotografirati u svjetlosti samo jedne jedine Fraunhoferove crte na pr. crvene crte vodika. Dobivamo time samo sliku one vrste sunčeve atmo- sfere, u kojoj se baš ta vodikova crta tvori, dakle najviše vrste sunčeve atmosfere; u jednu riječ novi aparat spektroheliograt nam rastavlja vrste sunčeve atmosfere i mi prodiremo njime redom u sve veće dubljine Sunca i studiramo svaku vrstu napose. Tek 113 je par godina, što se ovako ispituje i fotografira Sunce, pak je Hale g. 1908. publicirao senzacionalni obret, da oko sunčevih pjega kruže vrtlozi usjana vodika. U takvim je usjanim plinovima svagda sva sila negativno električnih elektrona, koji zajedno s vo- dikom kruže oko pjega, tvoreći tako oko njih kružnu električnu struju, a u unutrašnjosti takve struje svagda je i magnetično polje: svjetlost pjega dolazi dakle u naše aparate iz magnetičnoga polja, a u njem se spektralne crte, kako je Zeeman g. 1897. pokazao, razdvajaju. I zbilja se već 30 godina zna, da su mnoge crte u spektru sunčevih pjega razdvojene! No tek otkriće Haleovo iz g. 1908. odalo je, da je to razdvajajanje pravi »Zeemanov efekt«, koji smo i opet na Suncu gledali 30 godina prije, nego što smo ga na Zemlji otkrili. Dostojan pendant otkriću helija! Spektroheliograf tek je od jučer u službi nauke. U Americi već stoji velika zvjezdarnica, određena samo za istraživanje Sunca. Spektroskopija je dakle i tu tek na aa koraku rada. Što će nam donijeti za koju godinu? Kud god se dakle po području spektralne analize ogledamo, svagdje razbiramo, da smo tek u početku rada. Nepregledno je tu upravo područje rada naučnoga za sve kulturne, pa i najmanje, na- rode svijeta. A ne tek rada običnoga, nego rada, koji nas vodi ravno do posljednjih problema u mikrokozmu i makrokozmu ! A nasa Hrvatska? U prvom pedesetgodištu nije spektroskopiji niti zrnca doprinijela! Nadajmo se, da će referent s ovoga mjesta nakon drugih 50 godina o naučnom duhu u Hrvatskoj o cijeni nauke u njoj i o rezultatima njezinih naučnjaka na području zemaljske i nebeske spektroskopije moći drukčije izvijestiti. Ovo naše društvo pak neka barjak prave nesebične prirodne nauke svagda i svagdje visoko diže i narodu svomu u svakoj zgodi do- vikuje: prirodna nauka nad sve druge vodi danas kailturne:narode naprijed! * < * Kada je predsjedatelj svršio svečanu besjedu, slijedila su iz- vješća funkcionara. Tajnik podnosi slijedeći izvještaj: Slavna glavna skupstino! U godini 1909. brojalo je hrvatsko prirodoslovno društvo : začasnih članova: II, utemeljitelja: 33, redovitih članova: 209, dopisnih članova: 2. 8 114 Društvo je tijekom minule godine izgubilo smrću člana ute- meljitelja dra. Vjekoslava pl. Köröskenya, umirovljenog profesora, te redovitog člana dra. Nikolu Gržetića, c. i kr. stožernog nad- liječnika u m. i Josipa Purića, gimnazijskog profesora. Uprava održala je ove godine 8 sjednica i 2 konferencije. Zaključilo se je, da upravitelji pojedinih sekcija izvješćuju sami u glavnoj skupštini, a ne druga lica, te da se u svakoj odborskoj sjednici referira o radu pojedinih sekcija, biblioteci i blagajni dru- štvenoj. Zatim je zaključeno napraviti nove diplome. Već na od- borskoj sjednici, držanoj dne 4. svibnja 1909, zaključeno je, da se radnje u »Glasniku« imaju honorirati prema raspoloživim sredstvima društva iz prištednje prediduće godine. Zatim je zaključeno, da se originalni članci i literarni referati jednako honoriraju. Honorar je ustanovljen sa 20 K po arku »garmonda<, a 30 K »petita«. Na odborskoj sjednici, držanoj dne 8. studenoga 1909., izvijestio je g. Mance, da su prilike na sadašnjoj našoj zvjezdarnici neprikladne za daljni uspješni astronomski rad. K tjesnoći i neprikladnosti pro- storija pridružila se je i ta okolnost, da je grad Zagreb uveo elek- tričnu rasvjetu i da se je tijekom vremena pokazalo, da su sjeverne uzdušne struje niz Zagrebačku goru kao i magla zbog blize Save štetne uspješnim opažanjima. Uslijed toga naumio je sporazumno sa ravnateljem zvjezdarnice g. prof. drom. O. Kučerom i sa njegovim zamjenikom drom. V. Drapczynskim — poraditi oko toga, da dođe do gradnje nove zvjezdarnice u naučne svrhe, spojene sa sadašnjom našom zvjezdarnicom. Radi toga propitao se je kod kr. zem. vlade, bi li bila voljna poduprijeti hrv. prirodoslovno društvo u njegovom novom podhvatu izdašnom pomoći. Visoka kr. zem. vlada poka- zala se je našem naumu vanredno sklonom, pa je — jer i sama treba jednu zvjezdarnicu u školske i obukovne svrhe — sazvala svojom inicijativom anketu stručnjaka. Na toj anketi obrekla je vi- soka kr. zem. vlada, da će najizdašnije podupirati naum hrv. priro- doslovnog društva uz uvjet, da isto otstupi na uporabu u obukovne svrhe svoj sadašnji opservatorij tako, da isti može rabiti i u popu- larizatorne svrhe hrv. prirodoslovnog društva pridrzav — dabome — hrv. prirodoslovno društvo svu svoju autonomiju. Glede mjesta, gdje bi se imala graditi nova zvjezdarnica, odlučuju i sredstva. Sa strane astronomijske sekcije predlaže se Sljeme i Prozorje. Za Sljeme ne dostaju sredstva ni zemlje ni društvena, a i komunikacija je na- skroz za sada neprikladna. Visoka kr. zem. vlada poklonila je — I15 uz intervenciju g. Mancea — kao kolatorica stare prozorske crkve svoje ?/, materijala našemu društvu. Tim darom, ako ništa drugo, dobilo je naše društvo do 1000 K. Kako dakle stvari stoje i ma da je još svladati znatnih poteškoća, sagradit će se u dogledno vri- jeme na Prozorju nova zvjezdarnica u naučne svrhe. Ta zvjezdar- nica bila bi uređena prema sadašnjim sredstvima zemlje t. j. imala bi jednu prostoriju za veliki refraktor i sobu za meridijanski krug te biblioteku i dvije sobe za stanovanje. Dok zemlja nađe kroz niz godina putem proračuna sredstva za gradnju velike zvjezdarnice na Sljemenu — lahko će se — bude li i ta zvjezdarnica naša — pre- nijeti instrumenti na Sljeme, a zgrada u Prozorju otstupiti zemlji u druge svrhe. Budući da su gospoda dr. K. Babić i dr. E. Rössler istupili iz odbora, to se je i prezaslužni po naše društvo predsjednik pre- svijetli gospodin kr, dvorski savjetnik prof. dr. Drag. Gorjanović zahvalio na svojoj časti. Demisije svoje ne htjede iz izvjesnih raz- loga ni onda povući, kad ga je zato umolio uz izražaj povjerenja čitav odbor. Odboru ne preostade ino već na osnovi 8. 46. dru- štvenih pravila istupom iz odbora dra. Babića i dra. Rösslera ispraZ- njena mjesta odborničkih zamjenika do glavne skupštine popuniti sa gg. drima. J. Hadžijem i M. Hirtzom. Vrijedno je spomenuti, da je sastavljen ustrojni statut biološke centrale, koja sada sastoji od ornitološke, ihtiološke, entomološke i bakološke sekcije, koje sve potpuno funkcioniraju kao i ostale dru- štvene sekcije, pa podastrt visokoj kr. zem. vladi na odobrenje. Ekspedicija »Glasnika« predana je knjižaru Breyeru, a uredniku »Glasnika« prof. dru. Kučeri pridan je u pomoć dr. Jovan Hadži. Društvo i društveni rad podupirali su u ovoj godini: I. Visoka kr. zem. vlada, odio za bogoštovlje i nastavu, do- znakom godišnje subvencije od 1000 K za »Glasnik« i 500 K za uzdržavanje zvjezdarnice. 2. Visoka kr. zem. vlada, odio za unutarnje poslove, doznakom troškova za štampanje publikacija hrv. ornitološke centrale i uzdrža- vanje ostalih sekcija biološke centrale. 3. Ravnateljstvo kr. realne gimnazije zagrebačke dozvolom, da se i ove godine mjesečni i ini sastanci društveni mogu u izvan- školsko doba obržavati u zato prikladnim predavaonicama. 4. Pokojni biskup P. Gugler, koji je oporukom ostavio društvu 1000 K kao glavnicu za uzdržavanje astronomskog opservatorija na Popovom tornju. = 116 5. Suradnici »Glasnika« gospoda: dr. Stj. Vuksan, dr. A. Forenbacher, dr. E. Rössler, dr. J. Hadzi, dvorski savjetnik dr. D. Gorjanovic-Kramberger, dr. St. Plivelic, R. Zikmundowsky, dr. Langhoffer, Dragutin Hirc i Ferdo Koch. 6. Predavači na mjesečnim sastancima p. n. gospoda: dr. O. Kučera, dr. A. Heinz, dvorski savjetnik dr. Drag. Gorjanović, Franjo Šandor, dr. A. Forenbacher i dr. J. Hadži. Osim mjesečnih sastanaka obdržavan je ove godine i jedan geološki izlet u Podsused pod vodstvom pe savjetnika prof. dra. Gorjanovića. »Glasnik« za godinu 1909. (XXI.) već je u Vašim rukama, a o sadržaju »Glasnika« za godinu 1910. izvijestit će Vas njegov urednik. Iz izvješća blagajnika razabrat će glavna skupština, da je stanje društvene blagajne toliko povoljno, što završuje suficitom od 1861 K 02 f. O sekcijama biološke centrale _ kao i o ostalim društvenim sekcijama te stanju biblioteke izvijestit će Vas dotična gospoda upravitelji sekcija i g. knjižničar. Pri kraju svoga izvještaja slobodan sam sjetiti gospodu čla- nove, da će se ove godine navršiti pet lustara, što je hrv. prirodo- slovno društvo, bez sumnje u prvom redu zaslugom pok. Brusine i Pilara, privedeno u život. Od njegovih osnivača mnogi su već legli na viječni počinak, dok se tek nekolicina veseli i danas sva- kome napredku našega društva, pa ga svojski i promiče. 27. pro- sinca 1885. je znamenit dan u historiji našega društva, jer je toga dana prvi put stupilo u život, ma da je već davno prije bila istaknuta misao o osnutku društva prirodoslovaca, a iznio ju je prvi na javu pokojni prof. gimnazije senjske Viktor Mihailović. U programu toga zavoda za šk. god. 1864.—65. objelodanio je članak s natpisom: »Ein Wort an die Naturfreunde unseres Vaterlandes«. U tome je članku živo pregnuo uvjeriti čitaoca i čitav narod hrvatski, kako bi potrebno bilo, da se zasnuje društvo hrvatskih prirodnjaka i kakovo bi široko, a sasvim slabo obrađeno polje blagotvornoga rada čekalo članove takvoga društva u našoj domovini. Među tim njegove riječi ne padoše na plodno tlo. Tek po izminuću četiriju lustara uspjelo je osnovati prirodoslovno društvo, koje se sada nalazi u dvadeset i petoj godini svoga života. Sa ponosom možemo reći, da si je društvo znalo u to doba svojim radom i marom steći priznanje svojih članova, čemu je dokaz, što broj članova neprestano 117 raste, a uvažuju ga i društva i korporacije, jer se u strukovnim pitanjima obraćaju na nj radi stručnih mnijenja. Da još nije sve ono postignuto i učinjeno, što želi bud većina članova, bud poje- dinci, krivi su ili vanjski odnošaji ili pomanjkanje potrebitih sila. Mnogo je posla, a malo radnika, pa zato sporo napredujemo. Bit će dakle zadaća budućih godina, da se štošta još izvede i uradi, da se naše društvo sve više primakne onoj svrsi, što ju žele postići i članovi i odbor, koji je vazda nastojao raditi prema intencijama svojih članova. Velike još čekaju zadaće naše društvo, nadamo se čvrsto, da će se i one prometnuti u čin, bude li i u buduće potpore i sloge između članova, a navlastito, ako bi se društvo moglo domoći posebnoga doma, u kome bi moglo koncentrirati sve svoje sekcije. Naše društvo — slabo stabalce — razvilo se je u čvrsto drvo, koje cvate, a nema sumnje, da će i lijepa ploda donijeti; u toj čvrstoj nadi svršavam ovaj izvještaj sa željom: Vivat! Crescat! Floreat! * * * Nakon toga, što je tajnik dovršio svoj izvještaj pita pred- sjedatelj ima li tko od gg. članova štogod primjetiti tomu izvje- Staju. Na to se diže prof. dr. Langhoffer te izjavljuje, da će ono, što ima primjetiti, iznijeti na kraju, kad budu svi funkcijonari svoje izvještaje pročitali. * * * Na poziv predsjedatelja čita blagajnik slijedeći izvještaj: Slavna glavna skupštino ! Na drugom mjestu odštampan je točan popis naših članova koncem godine 1909. Uz taj popis čast mi je takodjer predložiti Vam zaključne račune za 31. prosinca 1909. Računi su revidirani prema propisu naših pravila po revizijonalnom odboru, koji je izabran na pošljednjoj glavnoj skupštini. Odbor taj sravnio je sve priloge sa unosima, pregledao račune u knjigama, zanimao se našto je trošeno i pronašao je poslovanje u skladu sa razvojem našega društva. Blagajnički računski zaključak glasi: 118 Računski zaključak Primitak za 31. prosinca 1909. Izdatak © D S = 29 pu "Go do S Računi K |f[eoto S Računi KK SN agi Ni ei) Sn 65 | 1] Jednačak 1. siječnja 78 | 1| Tisak, klišeji, veza- 1009, Siad} 2.575196 nje knjiga . . .| 1.855)38 68 | 2| Prinosi redovitih 71 | 2fInventar . . . .{| 1.338/89 članova . . . .| 2.193/40 razne nabave in- 69 | 3[ Kr. zemaljska vlada| 1.500 — strumenata i po- Potpora „Glasniku“ kuctva za g. 1909 K 1000-— | | 76 | 3| Upravni trošak . .| 1.326121 zvjezdarnici 500 — | Trosak inkasa, 70 | 4|Hrv. komerc. banka | 41970] nagrade podvor- Prihod temeljne nicima, osiguranje glavnice protiv pozara, a) Tednatak rar ogrijev, rasvjeta, čuna K 38270 popravci, pisaće b) Tekući račun 31. potrebe, čišćenje XII. 1909. 37:00 i ribanje, krečenje 73 | 5| Ulaznina zvjezdar- | boda df nice god. 1909. 70190 zarina, biljezi i 77 | 6|Postarina . . . .| 156/20 SR 79 | 4|Knjiznica . . .| 35641 za višak obračuna nabava. a sa knjižničarom za jg: o. 1908. i g. 1909. atlanata =, > 80 | 5 Honorari . . . .| 141/25 honorari za rad- nje u „Glasniku“ 6|Jednatak . . . .| 1.898/02 Gotovina glasom zakljucka blagaj- ne 31. prosinca 1909. K 186102 Tekuci racun ko- mercijalne banke | 31. prosinca | 1909. K 37:00 6. ml 6.916|16 Zagreb, 1909. prosinac 31. Miro Mance v. r. kao blagajnik hrv. prirod. drustva i asistent zvjezdarnice. Sravnjeno sa računima i namirama, te potpuno u redu pronađeno. Zagreb, 1910. veljača 20. Nadzorni odbor: Dr. J. Hadži v. r. S. Bulvan v. r. Imovinski računski zaključak glasi: 119 Imovina hrv. prirodoslovnoga drustva 31. prosinca 1909. Srspemolinavgiavmica; i > ti rare © elica K 7.356°81 Vrijednosni papiri vinkulirani u pologu kod hrvatske komercijalne banke u Zagrebu glasom lista o pologu od 31. prosinca 1909. i po tečaju toga dana. Za a o ee nt a ri i K 37° — Hrvatska komercijalna banka u Zagrebu, zaključak 31. prosinca 1909. I HASE E a e mer a horas Ka 63— 4. Jednačak glasom o aeljueka ne 31. prosinca 1909... . . K 1.861:02 K 9.317'83 Zagreb, 1909. prosinac 31. Miro Mance v. r. kao blagajnik hrv. prirod. drustva i asistent zvjezdarnice. 2) Sravnjeno i u redu pronađeno. Zagreb, 1910. veljača 20. Nadzorni odbor: Dr. J. Hadži v. r. S. Bulvan v. r. 120 Slavna glavna skupStino! Dozvolite mi, da obrazloZim redom stavke računa izdatka i primitka kao i računa imovine: Uz jednačak od 5 siječnja 1909 u mion K 2,575:96 unišlo je tijekom g. 1909. na članarini K 2,19340. Prinosi redovitih članova kretali su se dakle od prilike u istom okviru kao i prošle godine, a imade još dostatno dugovine, koja ce unići u god. IQIO. za god. 1909. Visoka kr. zem. vlada podijelila je godine 1909. potporu »Glasniku« u iznosu od K 1000, a za zvjezdarnicu K soo. Potpora zvjezdarnici podijeljuje se drugu godinu, pa je znatno do- prinijela poboljšanju naših materijalnih prilika. Dužnost mi je, da izrečem ovdje toplu hvalu visokoj kr. zem. vladi, a i gospodi kr. sveuč. profesorima dru Otonu Kučeri i dru Drag. Gorjanoviću, kr. dvorskom savjetniku, koji su se zauzeli, da do tih potpora dođe. Prihod od temeljne glavnice zavisi o tečaju papira, koji su deponovani kod hrv. komercijalne banke. Ove godine je nešto veći nego li prošle. Ulaznina zvjezdarnice spram god. 1907. manja je za K 3.50; dakle od prilike ista. Za god. 1908. i god. 1909. preliminirao sam svotu, koja je nadmašila faktični izdatak oko razašiljanja »Glasnika«<« i potreba knjižnice. Koncem god. 1908. nije se mogao učiniti točan obračun sa knjižnicom uslijed bolesti pomoćnika u knjižnici, asistenta hrv. ornitološke centrale, g. V. Polića, pa je taj obračun učinjen g. 1909. i proizašli višak zaračunan je u primitak. Za god. 1910. pobrinuli smo se, da preuzme posve raspačavanje »Glasnika« knjižara Breyer; biti će jeftinije i bolje, ako to stručnjak knjižar radi. A sada izdata Ukupni izdatak za tisak, klišeje i vezanje knjiga iznosi K 1.855'38. U toj svoti zaračunan je »Glasnik« za godinu 1909. I. i II. polovina sa K 1,05242, a za II. polugodinu 1908. sa K 55076, ukupno K 1,603 18. Ostalo otpada na ine tiskanice i vezanje knjiga. Plaćen je i trošak tiska novih naših savremenom duhu odgovarajućih pravila, kao i sav tisak uopće, tako da ne dugujemo tiskari ništa. Napominjem to poradi toga, jer sam pre- uzeo blagajnu sa dugom za čitavo jedno godište »Glasnika«. Tijekom ovih triju godina repartirao sam taj dug; zato je u godini 1909. plaćena II. polovina g. 1908. 121 Osobita pažnja svraćena je inventaru sa K. 1,338:89. Pokazala se nužda, da budu prostorije naše skupocjene knjižnice snabdjevene dostatnim, valjanim pokućtvom, jer se inače ne mogu uščuvati knjige. Uredili smo i prostorije zvjezdarnice, da budu do- lično izgledne, a među novo nabavljenim instrumentima ističe se Heydeov mikrometar za svotu od K 54541. Pokojni — naime — za početak saniranja naših tada veoma loših financijalnih prilika znatno zaslužni i vele ugledni — prof. Bošnjaković — našao se jedan dan uz svu svoju dobru volju pred deficitom, pa je bio pri- nužden potrošiti za redovne izdatke dar pok. presvijetl. g. biskupa Guglera za gore pomenuti mikrometar u iznosu od K 500. Time što sam isplatio račun za nabavu toga instrumenta, pokrio sam taj dug spram intencije pokojnog dobrotvora, a na račun našega in- ventara. Kod upravnih troškova sa K 1.3262I označio sam u računu izdatka, na što je ta svota potrošena. Naša knjižnica obogaćuje se iz godine na godinu putem zamjene sa prirodoslovnim društvima i zavodima izvan naše do- movine. No kako je kod drugih naroda rad na polju astronomijske nauke odijeljen, prolazi zlo kraj te izmjene priručna knjižnica zvjez- darnice. Suradnici prinuždeni su kraj besplatnoga rada potpomagati se međusobno još i kupovanjem knjiga o svom trošku. Da im se bar donekle u susret dođe, kupili smo neka priručna djela sa troškom od K 35641. Među njima ističe se zbirka zvjezdanih ka- rata Palise- Wolfa. | Prvi put od opstanka društva uveli sno honorare za radnje u »Glasniku« zato, jer nam je uspjelo urediti financijalne prilike društva, i jer je nužno a i pravedno, da se radnici na polju duševnoga rada odštete za gubitak vremena s tim radom spojen. Za sada i u g. 1909. plaćali smo za garmond po Stamp. arku K 20, a za petit K 30. Izdali smo K 141:25. Tom zgodom neka mi bude dozvo- ljeno izreći svoje mišljenje, da će se morati razdijeliti »Glasnik« u jedan strogo naučni i jedan popularizatorni list, jer se počinju i širi slojevi zanimati za napredak prirodnih nauka. »Glasnik«, kakav je sada, ne će ih zadovoljiti, a dođemo li tim slojevima u » Glas- niku« u susret, ne će se zadovoljiti stručnjak. Dok bude ta razdjelba provedena držim, da će također i honoriranje radnja znatno do- prinijeti tome, da se okupe svi pisci prirodoslovci u prirodoslovnomu druStvu,koji su sada često prinuždeni pisati u druge, a naročito u 122 naše beletrističke listove. Već i zato bijaše nužno uvesti honorare obzirom na budućnost. Konačno preostaje u računu primitka i izdatka jednačak. Slijedeći odbor dobiva sa 31. prosinca 1909. čistih K _1.898:02 bez ma i jednoga filira duga. Danas pako, na dan glavne skupštine, dne 29. veljače, imademo kod komercijalne banke gotovinu od K 1.037; u blagajni K 392, a kod raznih funkcionara već na račun g. Igıo. K 868.17, to jest K 2.297'17. Mislim, da pružam time najbolji izgled za budući trogodišnji period. Društvo može uz otmjenu štedljivost i uz dosadanje potpore, koje su trajne naravi, veoma uspješno potpomagati — nama svima na srcu ležeći — napredak prirodnih nauka, koji u velike od nas ovisi. Treba samo da bude složan požrtvovan duševni rad. | Time završujem izvještaj o primicima i izdacima, pa prelazim na prikaz ukupne imovine. Rekoh u iskazu imovine, da je naša temeljna glavnica deponovana, a ovdje pridodajem, da je i vinkulirana te smještena u sigurnim vrijednosnim državnim papirima još po pok. prof. g. Bošnjakoviću. Vrijednost tih papira ovisi o tečaju. Za 31. prosinca 1909. iznašala je vrijednost glasom dopisa banke K 7.356'81. Izim toga bilo je taj dan u tekućem računu K 37— kao dio dohotka od kamata. Iskazani dužnik jest jedan od — pred kojih pet godina — bivših podvornika, a otplaćuje svoj dug prema mogućnosti. Ima nade, da će pomalo sve isplatiti; ne bude li, morati će se ostatak otpisati. Jednačak u iskazu imovine neka se sravni s računom izdatka i primitka. Po odbitku od gore iska- zanih K 37'— u tekućem računu ostaje K_1.861'02. U imovinu spada i inventar. Što je meni znano, nije popis inventara nikada postojao, a nije se mogao potpuno ni sastaviti, jer je bila knjižnica prije seobe u Popov toranj u nekom podrumu. Godine 1910. morati će se inventirati knjižnica, a to će biti mo- guće, jer je u god. 1909. po izjavi knjižničara definitivno uređena i katalogizovana. Vrijednost knjižnice mogla bi iznašati svotu od K 10.000'—. K tomu će pridoći vrijednost instrumentarija i na- mještaja zvjezdarnice tako, da bi mogla ukupna vrijednost inven- tara premašiti svotu od K 25.000 — Još je jedna aktivna stavka u našoj imovini, a to je po visokoj kr. zem. vladi darovani materijal ruševne prastare crkve na Prozorju. Ovdje ću samo napomenuti, da taj materijal vrijedi 123 do K 1000'—, ako bi se rasprodao. Prema tomu smo i s tim iznosom doprinijeli povišenju naše imovine. Glede samoga »prozor- skoga« pitanja izvjestili su gosp. podpredsjednik i g. tajnik. Do- spijem li, kraj znatne navale poslova u mojemu svakdašnjemu zvanju početkom svake godine, to ću se — kao suradnik zvjez- darnice — opširnije osvrnuti na rečeno pitanje još u prvoj polovini »Glasnika« 1910. među referatima. Ne dospijem li, učinit ću to svakako u drugoj polovini našega glasila. Da bude slika našega razvoja što potpunija, vrijedno je i poradi dohotka osvrnuti se na sadašnji broj naših članova spram broja prije osnutka zvjezdarnice. God. 1903. imadosmo IIO redo- vitih članova. Čim smo poradili oko osnutka astronomijske sekcije, poskočio je broj preko 200; naše materijalne prilike postajale su iz godine u godinu bolje, pridošla je posebna potpora zvjezdarnici, i tako bismo bili nepravedni, kad ne bi bar priznali zasluge rečene sekcije za opći boljak i napredak društva. Kazujem to kao bla- gajnik na temelju naših poslovnih knjiga Zaključujem ovaj izvještaj uz živu, toplu i iskrenu želju, osjećajući se živim dijelom našega društva, da sada porade bez posebnih poziva, složno i požrtvovno sva pera članova radnika u našim budućim edicijama i oko općega napretka našega jedinoga hrvatskoga prirodoslovnoga društva, doslijedno onoj poznatoj: »Concordia parvae res crescunt, discordia maximae dilabuntur« Zaključujem i molim apsolutorij. * * * Nakon izvještaja revizora, gospode S. Bulvana i dra. J. Hadžia daje glavna skupština apsolutorij. * * * Pošto se ne javlja nitko za riječ čita knjižničar slijedeće izvješće : Slavna glavna skupštino! Prije svega čast mi je izvijestiti glavnu skupštinu, da je posao oko katalogiziranja knjiga napokon sretno dovršen. Sve knjige, koje je knjižničar isprva kojekako porazbacane našao, danas su po- redane i u dva kataloga popisane. Ti katalozi čine prvi glavni katalog knjiga naše biblioteke. Taj katalog, koji će se morati po- slije štampati, jest osnova za svaki dalnji rad u biblioteci. Kako 124 naše društvo za sada ne kupuje zasebnih knjiga, to katalog sadr- žaje gotovo samo periodična izdanja akademija, naučnih zavoda, društava te redakcija s kojima naše društvo izmjenjuje svoj »Glasnik«. Tih društava imade prema najnovijem popisu: 226. Kao na novo pridošlu imadem javiti: Kr. bavarsku akademiju nauka u Miinchenu koja je na pismenu molbu knjižničara obećala, da će jredovito po- Siljati svoje radove našemu društvu u zamjenu za »Glasnik«. — Sada, kad je biblioteka tako daleko uredjena, da je omogućen pri- jegled i da predleži točan popis, moći će se pisati i drugim dru- štvima, koja će se za sigurno odazvati najvećom pripravnoscu našoj molbi. Prema želji društvenog člana, veleuč. gospod. sveuč. prof. dra. A. Langhoffera, izraženoj na posljednoj glavnoj škupštini izradio je knjižničar popis svih radnja i članaka izašlih u »Glasniku« nazad 20. godina, kao što i popis svih društava, s kojima naše društvo stoji u zamjeni. — Oba su popisa već i štampana, predleže ovdje na uvid, te će biti priklopljeni slijedećem svesku »Glasnika«. Pod konac još dvije, tri riječi budućem odboru. Način ure- dovanja, kako je do sada bio običajan u našoj biblioteci, apsolutno je neodrživ u buduće. — Društvo treba da imade jednog stalno namještenog knjižničara, koji će bez obzira na promjene odbora stalno biti zabavljen oko knjižnice, voditi sve tekuće poslove, ko- respondenciju itd. — Samo tako može knjižničar biti upućen u pismeni saobraćaj knjižnice i dopisivanje s pojedinim društvima. Drugo: Naša knjižnica nije baš najspretnije i najpodesnije smještena. Knjižničar mislio je za to, da bi bilo možda zgodno, kad bi društvo svoju knjižnicu pripojilo sveučilištnoj knjižnici, te je po- duzeo u tom pravcu nuždne informacione korake. Bibliotekar kr. sveučilištne knjižnice u Zagrebu gospod. Dr. Kostrenčić najsusret- ljivije saslušao je našu ponudu i bio bi drage volje pripravan, prihvatiti je uz taj ali uvjet, da knjige pređu u vlastničtvo kr. sveučilištne biblioteke. Na izvještaj knjižničara odbor prirod. društva uz taj uvjet nije mogao pristati, tako da je pitanje ostalo otvoreno. Moguće da bi se drugom zgodom, mislim zasnovanu gradnju central. biblioteke u Zagrebu, to pitanje dalo sretnije riješiti Time svršavam želeći, da bi u buduće naša lijepa knjižnica bila duševno stjecište ljubitelja prirodnih nauka. * * * 125 Zatim izvješćuje urednikov pomocnik: Slavna skupštino ! »Glasnik« za god. 1909. sa članovima već poznatim sadržajem izašao je sa zakašnjenjem, koje je s jedne strane nastalo usljed tehničkih neprilika, a s druge usljed preterećenosti urednika. Kad sam u kasnu jesen 1909. po sadašnjem odboru opcijom izabran od- borničkim zamjenikom, primio sam na poziv urednika prof. dra. Otona Kučere uz pristanak čitavoga odbora suuredništvo »Glas- nika«, te sam odmah preuzeo sve agende. Žrtvujući mnogo vre- mena postigao sam, te su naskoro mogla izaći oba sveska »Glas- nika«. Pošto mi je stajalo na raspolaganju dostatno materijala, učinio sam sve potrebno, da se gg. članovi donekle odštete time, što će dobiti skoro i prvi svezak »Glasnika« za god. IgIo. Najveći dio istoga već je doštampan. Sadržaj prvoga sveska za god. 1910. je slijedeći: od rasprava izaći će: 1. Pračovjek iz Krapine u Hrvatskoj od kr. ug. dvor. savj. prof. dr. Dragutina Gorjanović- Krambergera, 2. Voda kao ekologijski faktor u biljaka od prof. Dr. Aurela Forenbachera. 3. Marijan Lanosović — meteo- rolog od prof. dr. Josipa Bösendorfera. 4. Razvoj evropske flore od tercijara do danas od prof. dr. Aurela Forenbachera 5. Iz bilinskoga svijeta Dalmacije II. dio. Flora vrha Marjana od Dragutina Hirca. Od vijesti naše zvjezdarnice štampana su od prije zaostalo opažanja meteora. Zatim dolazi izvještaj o ovogodišnjoj glavnoj skupštini sa besjedom podpredsjednika. Zatim: popis aka- demija, zavoda, društava i redakcija s kojima stojimo u zamjeni te alfabetski sadržaj prvih 20 godišnjaka »Glasnika«. Na kraju nalazi se niz naučnih vijesti, većinom referati novih publikacija domaćih autora. — Naravno je, da je štampano samo ono, što su članovi »Glasniku« poslali; posebno nije uredništvo nikoga na suradništvo pozivalo; po sebi se razumije, da je sve što valja, dobro došlo. Već je i za drugi svezak »Glasnika« najavljeno nekoliko originalnih priloga. Pitam sl. glavnu skupštinu, dali je s tim izvješćem zadovoljna? Držim, de je ova prilika najzgodnija, da se iznese, ako se štogod ima za prigovoriti. Savjest mi je čista, te stojim gg. članovima rado na raspolaganje. * * * Iza čitanja izvještaja predlaže kr. sveučilišni profesor gosp. dr. August Langhoffer, da se izostavi čitanje izvješća predstojnika 126 pojedinih sekcijà, jer će se ista i onako štampati u »Glasniku«. Bu- dući da predsjedatelj pozivom na $. 42. društvenih pravila ne može dopustiti ni da se o tom predlogu raspravlja, određuje čitanje iz- vješća predstojnika pojedinih sekcija. * * * Predsjedatelj kao predstojnik astronomijske sekcije prvi čita svoj izvještaj: Slavna skupštino ! Čast mi je slavnu glavnu skupštinu izvjestiti o radu astrono- mijske sekcije i društvene zvjezdarnice u šestoj godini njezina opstanka t. j. od I. januara do 31. decembra 1909. Prema na- mjeni njezinoj tekao je rad u zvjezdarnici i ove godine u dvojakom smjeru u čisto naučnom i popularno-naučnom. E U godini 1909. imala je zvjezdarnica pored predstojnika još četiri dobrovoljna stalna suradnika, gospodu: dra Vladoju Drap- czynskoga kr. profesora u donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, Miroslava Manceta, ravnatelja štedionice u Dugomselu kraj Zagreba, Rudolfa Zikmundovskoga, činovnika hrvatske es- komptne banke u Zagrebu i Nikolu Severinskoga, učenika trgovačke škole u Zagrebu. Predstojnik je vodio upravne poslove zvjezdarnice i svomu zamjeniku dru. Drapczynskomu pomagao tečajem godine kod prak- tičnih motrenja. Dr. Drapczynski, zamjenik predstojnika i asi- stent Miroslav Mance, vodili su praktična motrenja članova, a dr. Drapczynski sam motrenja učenika srednjih škola zagrebačkih tečajem čitave godine 1909. Suradnik gosp. Rudolf Zikmun- dovsky nastavio je i u godini 1909. svoja motrenja sunčanih pjega kao i pređašnjih godina na vlastitom durbinu u svom stanu, a Nikola Severinski posvetio se iskjučivo opažanju i bilje- ženju meteora u g. 1909. prema međunarodnom obrascu tih opa- žanja. — Naučni se je rad zvjezdarnice u ovoj godini usredotočio u prvom redu u teoretičnom i praktičnom izučavanju u prošloj go- dini 1908. novo stečenih instrumenata: meridijanskoga kruga i mikrometra, i u sastavljanju naučno-ispravnih osnova za namještenje meridijanskoga kruga na terasi zvjezdarnice. U tu je svrhu dr. Drapczynski čitav mjesec august 1909. potporom kr. zemaljske 127 vlade proboravio u zvjezdarnici u Pulju, radeći praktično na meri- dijanskom krugu i pasažnom instrumentu i vježbajući se u ispiti- vanju tih instrumenata. Drugi dio naučnoga rada obuhvatio je tečajem čitave godine opažanja Sunca, Mjeseca, a planeta Jupitera i Marsa u doba njihovih opozicija. Potonje je opažanje izvodio Miroslav Mance. Od osobitih su pojava nebeskih bili predmetom studija totalna pomrčina Mjeseca u noći od 3. na 4. lipnja 1909. i pojava Halley-ea kometa, koji je dr. Drapczynski na refraktor zvjez- darnice od 6“ prvi puta vidio dne 4. decembra 1909., pak je od toga doba predmetom stalnoga motrenja na našoj zvjezdarnici u svakoj zgodnoj prilici, koje žalibože u godini 1909. nisu bile osobito povoljne. Izrađivanje sabranih opažanja i priređivanje za postepeno publiciranje u »Glasniku« dalji je važni posao svih suradnika. U XXI. godišnjaku »Glasnika« publicirane su dvije radnje suradnika R. Zikmundovskoga u 3. svešćiću »Vijestima zvjezdarnice : 1. Die grosse Sonnenfleckengruppe vom 20. Juni 1907. (sa 5 slika) i 2. Sunčane pjege u godini 1907. (sa dvije table), dok su se druge radnje morale poradi ograničenih sredstava odložite za kasnije. U svemu su saradnici u godini 1909. opažanjima na zvjezdarnici samoj posvetili: dr. O. Kučera: 98 sati, Miroslav Mance ııı sati i dr. Vl. Drapczynski 311 sati. Posljednji je izvodio te- čajem cijele godine i tu zadaću, da ispita što veći broj nebeskih objekata, koji su u dohvatu refraktora od 6“ i da konstatira, kako ih on pokazuje. O instrumentariju zvjezdarnice izvjestiti mi je ovo: S obzirom na to, što će se u proljeću 1910. konačno namjestiti meridijanski krug, pak će na njem započeti redovito određivanje vremena, koju će službu preuzeti dr. Drapczynski, poslana je glavna ura zvjezdarnice njezinomu graditelju i članu našega društva Antunu Rapfu u Beč, da ugradi električni kontakt i načini električni namještaj za kasniji spoj sa meridijanskom kolibom, koji je posao i izvršen. Isti je gospodin zvjezdarnici besplatno ustupio na dulju uporabu dobru uru njihalicu za srednje vrijeme, za što mu se i ovdje zahvaljujem. Kupom iz dotacije od 500 kruna godišnjih, što ju kr. zem. vlada daje od g. 1908. svake godine ovoj zvjezdarnici u njezine svrhe uvećao se je instrumentarij njezin u godini 1909. Zeissovim 128 binoklom »Telakt« br. 4443, koji uvećava osam puta, te je na zvje- zdarnici bio prijeko potreban za traženje objekata, a služit će dobro i kasnije, kad se područje rada zvjezdarnice bude proširilo na su- stavno motrenje promjenljivih zvijezda. I priručna se je biblioteka zvjezdarnice u ovoj godini što darovima što kupnjom uvećala. Među darovima se u prvom redu pored redovitih pošiljaka ističe oveći dar kr. belgijske zvje- zdarnice Uecle, koja je našoj zvjezdarnici poslala čitavu seriju svojih dosadašnjih publikacija. Kupom su nabavljene najnužnije efemeride, Wolf-Palisin fotografički atlas zvijezda i glavni časopis »Astrono- mische Nachrichten«. Uredio je ovu biblioteku gosp. dr. Drap- czynski provizorno, pak ona ima koncem godine 1909. u svemu QI djelo u 260 svezaka. U naučne tekovine naše zvjezdarnice moram napokon ubrojiti i to, da je planetoid broj 589. što ga jeg. August Kopff astro- nom u zvjezdarnici Kčnigstul kod Heidelberga otkrio g. 1906. po- sredovanjem ravnatelja te zvjezdarnice slavnoga Maksa Wolfa dobio ime »Croatia« na spomen utemeljenja ove naše zvjezdarnice i u priznanje njezinoga dosadašnjega nastojanja. Ovo časno pri- znanje neka bude našemu društvu poticaj, da u započetom smjeru nastavi i proširi svoj rad, a pozvanim faktorima zemlje, da ga podupru. I s te strane možemo zabilježiti znatan napredak. Posredovanjem predsjednika dra Gorjanovića i g. Manceta, zauzela se je kr. ze- maljska vlada da nabavi hrvatskomu prirodoslovnomu društvu zem- ljište na Prozorju kod Dugogsela osobito zgodno za zvjezdarnicu u čisto naučne svrhe, odaleko od gradske rasvjete i buke. Osim toga darovala je */, materijala od stare crkve na tom mjestu, koja se ima porušiti. U pitanju ove zvjezdarnice sastala se je ove godine i anketa u krilu kr. zemaljske vlade, sastavljena od zastup- nika vlade, sveučilišta i našega društva, kod koje su naše društvo zastupali predsjednik društva dr. Gorjanović, predstojnik zvjezdarnice dr, Oton Kučera i suradnik dr. Drapczynski i Mance. Na temelju izvještaja predstojnika zvjezdarnice, složila se je anketa u zaključku, da zemlja podupre gradnju takove zvjez- darnice hrv. prirodoslovnoga društva prinosom od ca. 70.000 kruna, koji bi se društvu isplaćivao od god. 1912. dalje u godišnjim obro- cima po 10.000 kruna. Osnovana je nada, da će se taj zaključak izvesti, pak bi se sadašnja zvjezdarnica na Popovom tornju mogla posve posvetiti obuci i popularizaciji astronomije. 129 Izlazi, gospodo, da se naša zvjezdarnica u naučnom smjeru naprijed kreće, broj se dobrovoljnih i ustrajnih suradnika uvećao, rad nalazi priznanja u pozvanim i odlučujućim krugovima, osnove se lijepe grade za budućnost, pak okupi li se oko naše mlade i male zvjezdarnice mala četica stručno dosta spremnih i ljubavlju za čistu nauku zadojenih mladih radnika, nju čeka lijep razvitak. Ali se nesmijemo varati: tek smo u prvom nestalnom početku rada, potrebe su još uvijek velike a sredstva malena. Nadajmo se, da će naša zvjezdarnica i dalje i u patriotičnih imućnika naći potpore. Njezin stari prijatelj pokojni slavni biskup Pavao Gugler, sjetio se je nje i u svojoj oporuci, zapisavši joj 1000 kruna. Slava mu vječna ! Među najpreče potrebe zvjezdarnice ide ovaj čas uvedenje električne svjetlosti i telefona, gradnja kolibe za meridijanski krug, uređenje redovite službe za astronomijsko odredjivanje vremena i uvećanje priručne biblioteke nabavom najvažnijih djela, časopisa, efemerida i atlasa te temeljiti popravak glavnoga refraktora od 6“, koji sada radi već sedmu godinu. Od naučnih aktuelnih problema, koji još padaju u djelokrug naše zvjezdarnice, kako je sada ure- đena, stoji u prvom redu problem promjenljivih zvijezda. Bila bi velika tekovina za našu zvjezdarnicu, kada bi se našla mlada, stručno spremna sila, koja bi se sistematičnomu radu na tom polju posvetila. II. I o drugoj svojoj zadaći: buditi interes za astronomiju i širiti njezine rezultate u inteligenciji i mladeži, nastojala je naša zvjez- darnica u prošloj godini uspješno požrtvovnim radom navlastito svojih suradnika Dr. Drapczynskoga i Mancea. Predstojnik sam ih je tek pomogao. Izvršivala je pak taj posao zvjezdarnica tim načinom, da je i u godini 1909. bila svakoga tjedna 2 puta otvorena, jedanput po danu (u nedjelju od 10—12) sati) i jedanput na večer (u ponedjeljak po 2 sata nakon zalaza Sunca) za prak- tična motrenja nebeskih objekata, koje su svaki put zagrebački dnevnici najvećom pripravnošću oglašivali, pak mi je ugodna dužnost, da se našoj dnevnoj štampi za to najljepše zahvalim. S tim prak- tičnim motrenjima bila su svagda u svezi i kratka razjašnjenja o predmetima, koji su se baš motrili. U ovaj odio rada naše zvjez- darnice išla bi zapravo i posve popularna predavanja za prvi uvod u astronomiju; prije nekoliko godina učinjeni pokusi pokazali su, 9 130 da za to’ još nije teren dovoljno pripravljen. Možda bi se sada preporučio ponovni pokus. Opažalo se u svemu 95 sati u 56 dana — broj razmjerno malen. On se tumači neobično nepogodnim vremenom u prošloj godini. Objekti su opažanja bili: Sunce, Mjesec, Merkur, Venus, Mars, Jupiter i Saturn, komet Danielov i Halleyev a iz svijeta nekretnica ponajvažnija dvostruka sunca, hrpe sunaca i svemirske maglice. Na ta je opažanja u svemu došlo 540 osoba, među njima 73 člana, 150 nečlanova i 317 učenika. Prema prvim je godinama posjet zvjezdarnice pao, no prema godini 1908. porasao je opet za 100 posjetnika. To dokazuje, da je u našoj inteligenciji interes za ču- desa neba trajan i prema prilikama dosta » živ. Mogao bi biti življi u krugu srednjoškolske mladeži. Završujući po šesti put u ovoj svečanoj zgodi svoje izvje- šćivanje o mladom i nježnom našem naučnom institutu, koji veoma mnogo zavisi o dobroj volji, zahvaljujem se svima, koji su ga u ovoj godini pomagali, navlastito suradnicima, a preporučujem ga u prvom redu, gospodo članovi, najživlje Vašoj djelotvornoj ljubavi, Vašemu zagovoru i Vašoj pomoći. Kao što svaki institut ove vrsti u zemlji, koja nije velika ni bogata ni duševnim ni materijalnim kapitalom mora da ide s početka polagano preko trnja, tako ide i naš — per aspera, ali se s Vašom pomoću nada da će ipak doći rare an * * * Zatim čita predstojnik »Hrv. ornitološke centrale« prof. dr. E. Rössler slijedeći izvještaj : Slavna skupštino ! I deveta godina opstanka ovoga zavoda pokazuje opet, da se on može punim pravom uz bok staviti sličnim zavodima drugih zemalja, kako to općenito priznaju i ističu strani stručnjaci u svojim referatima o njegovom radu. Zahvaliti to ima bez sumnje u velike revnim svojim motriteljima, koji pokazuju za selidbu ptica veliko zanimanje, te ga zato izdašno snabdjevaju sa selidbenim materijalom, koji u svojim motrenjima za zavod sakupljaju. Tih motritelja bilo je u proljeću 523, koji su motrili na 389 mjesta, a u jeseni 254 na 212 mjesta. I ove godine opet možemo konstatovati veće širenje 131 zanimanja za ornitofenologiju kod nas, što se u prvom redu ističe u prirastu broja privatnih motritelja, kao što i u točnim, savjesnim opažanjima njihovim, koji služe kao temelji, na kojima se izgrađuje poznavanje prilika selidbe ptica kroz naše krajeve. U svrhu što većeg raširenja mreže motritelja razaslane su opet i ove godine u veljači tiskanice raznim uredima, pučkim školama i privatnicima, od kojih je i opet pretežni dio stigao savjesno ispunjen »Hrvatskoj ornitološkoj centrali«, na čem se svima revnim motriteljima najsrdačnije zahvaljujem. Izvještaj, koji sadržaje obradbu selidbe ptica godine 1908. predan je u tisak u ožujku i doštampan u rujnu, nato je odma razaslan motriteljima, koji ga dobivaju kao nagradu za svoj trud, te zavodima i stranim stručnjacima, s kojima stoji »Hrvat.ka ornitološka centrala« u zamjeni. Naklada je iznašala 1200 komada, od kojih je 500 komada predano »Hrvatskom prirodoslovnom društvu« kao dodatak »Glasnika«, dok je preostalih 700 komada upotrebljeno na prije spomenuto razašiljanje. Obradba proljetne selidbe godine 1909. započeta je već po- četkom siječnja o. g., a sada se obrađuju podaci za jesensku, tako, da će još tijekom ovog mjeseca biti moguće (čitav dovršeni izvještaj predati u tisak. Zbirka želučanih sadržaja ptica sadržaje u svem 783 komada, koji pripadaju 110 vrstima; budući da je ove godine istraženo 197 komada, to je sada sav materijal istražen, sortiran i odvagan, pa treba samo još određivanje ostataka kukaca u njem, da se mogu rezultati toga istraživanja i publicirati, koji će biti svakako zanimivi pa i od neke vrijednosti, ako materijal i nije jako op- sežan, čemu leži uzrok u tome, što je »Hrvatska ornitoloska centrala« upućena lih na onaj materijal, koji mu stavlja na raspo- laganje ravnateljstvo hrv. zemaljskog zoološkog muzeja, na čem mu budi i ovdje izrečena najtoplija hvala. Budući da je ustrojenjem »Entomološke sekcije« prestala ža »Hrvatsku ornitološku centralu« potreba nabavljanja entomološke literature i budući da je time već postojeća mala priručna ento- mološka knjižnica u »Hrvatskoj ornitološkoj centrali« postala su- višnom, predana je ona dozvolom visoke kr. BERUFE vlade to] sekciji. Visokim otpisom od 18. studenog 1909. br. 27.431. imenovala je visoka kr. zemaljska vlada gosp. Vladimira Polića, ispitanog * 132 namjesnog učitelja kr. gornjogradske gimnazije u Zagrebu, pravim učiteljem istoga zavoda te ga i nadalje ostavila dodijeljenog na službovanje »Hrvatskoj ornitološkoj centrali«. Budući da bi bilo suvišno upuštati se u potanko raspravljanje poslovanja »Hrvatske ornitološke centrale«, jer se to čini uvijek u uvodu za obradbu selidbe, završujem ovaj svoj kratki izvještaj sa molbom, da ga slavna skupština primi na znanje. * * * Slijedi izvještaj predstojnika entomološke sekcije prof. Korlevića : Slavna skupštino ! Na izvješće predsjedničtva hrvatskoga prirodoslovnoga društva od 18. siječnja 1909. visoka kr. zemaljska vlada otpisom od 3. ve- ljače 1909. br. 5167. odobrava osnutak entomološke sekcije i iz- razuje želju, da se postojeće već sekcije ihtiološka i bakološka te hrv. ornitološka centrala sdruže sa novo osnovanom entomološkom sekcijom pod predloženim imenom »hrvatska biološka centrala«. Ujedno dozvoljuje vis. kr. zemaljska vlada za prvo uredjenje ento- mološke sekcije potporu od 1.000 kruna, a upravu i uredjenje po- vjerava prof. A. Korleviću, koji ima podnesti detaljni proračun tro- škova za uredjenje ove sekcije do iznosa od 1000 kruna. Dne 21. veljače 1909. podastro je upravitelj entomološke sek- cije preko ravnateljstva hrv. prirodoslovnoga društva visokoj kr. zemaljskoj vladi svoje predloge o uredjenju entomološke sekcije i nacrt ustrojnoga štatuta ove sekcije kao i proračun o razdiobi svote od 1000 kruna, dozvoljene za prvo uredjenje ove sekcije. Visokim otpisom od 4. svibnja 1909. br. III. A. 916. potvr- djuje visoka vlada predloženi ustrojni Statut entomološke sekcije i doznačuje iznos od 1000 kruna za prvo uredjenje entomološke sek= cije. Ujedno se javlja, da visoka vlada ne drži potrebnim, da se bar za prvo vrijeme sistematizira predloženo mjesto asistenta kod entomološke sekcije, nego neka se za slučaj potrebe uzme na pomoć koji slušalac filozofije uz posebnu nagradu. Prema odobrenomu pro- računu za god. 1909. nabavio je upravitelj entomološke sekcije od coznačene potpore od 1000 kruna: i. Zbirku od 250 vrsti gospo- darskih štetnika, njihova razvoja i ošteta; 2. “najnužnija djela za priručnu knjižnicu; 3. povečala (lupe) i razne entomoloSke sprave : 4. škatulje sa staklenim poklopcem (50 većih i so manjih); 5. ku- 133 Salice i stalke za kušalice i drugu stakleninu. O ovim je nabavama podnesen visokoj zemaljskoj vladi posebni račun. Visokim otpisom vlad. odjela za bogoštovlje i nastavu od 25. listopada 1909. br. 24416. dozvoljuje se, da se u sporazumku pred- stojnika: zoološkoga kabineta kr. šumarske akademije u Zagrebu ustupi entomološkoj sekciji jedan Reichertov »Praeparier-Mikroskop « (br. 19188) i Vogel-ov »Lupenapparat« za entomološka istraživanja — jedan vrijedan 90 kruna, a drugi 78 kruna. Gospodarski odsjek visoke kr. zemaljske vlade ustupio je entomološkoj sekciji 2 stelaže za smještenje zbirki i knjiga. Upravitelj hrvatske ornitološke centrale ustupio je entomoškoj sekciji i entomoloških djela u vrijednosti od 82:06 kruna. Svi nabavljeni i darom dobiveni predmeti unešeni su u in- ventar entomološke sekcije. Dobrotom pročelnika prof. zbora kr. šumarske akademije smještena je entomološka sekcija provizorno u jednoj sobi u II. katu šumarskoga doma, dok se ne nađu zgodnije prostorije. Kako je osnivanje entomološke sekcije istom u razvitku, bilo je i djelovanje njezino naravno dosta čedno. Dne 21. srpnja 1909. podnešeno je gospodarskom odsjeku- visoke vlade izvješće o pripo- slanim primjercima vinove loze iz Zemuna, koji su bili zaraženi od crvca Lecanium robiniarum Dougl. Zanimiv je to slučaj, gdje je taj ervac, koji živi na bagremu, prešao sa zaražene Robinije na obližnje vinograde. Na poziv visoke vlade od 27. siječnja 1909. br. 3299. otputio se je upravitelj eniomološke sekcije prvih dana mjeseca veljače 1909 u hrvatsko Primorje, da razgleda i prouči uzroke, s kojih u onom kraju propadaju stabalca smokava. Pregledao je smokvike na Trsatu, Podnežici, Dragi, Pećinama, Kastveni Sv. Luciji i Sv. Bar- bari, Bakru, Bakarcu, Kraljevici, Crkvenici, Selcima i Novomu. O svojim je opažanjima podnesao visokoj vladi obrazloženo izvješće. — Drugi se je put uputio upravitelj entomološke sekcije u hrvat- sko Primorje sa asistentom narodnoga muzeja, g. Ig. Vugrinom, da prema otpisu visoke kr zemaljske vlade od 23. travnja 1909. br. III/A. 527/2 u doba rojenja ustanovi, da li štetnici smokovih stabalaca (Hypoborus ficus Er. i Sinokylon sexdentatum Oliv.) na- padaju samo boležljiva i obumrla stabalca ili navaljuju takodjer i na žive i zdrave smokve. I o tomu je izletu upravitelj entomo- loške sekcije podnesao visokoj vladi točno izvješće. 134 Da proširi svoja proučavanja o bolesti smokava, koja uništava tu voćku u hrvatskom Primorju, i da prouči i razgleda uredjenje i djelovanje nekih glavnih entomološko-agrarnih postaja, otputio se je upravitelj entomološke sekcije prema otpisu visoke kr. zemaljske vlade od 20. srpnja 1909. br. III/A. 1951/II. u svjevernu «Italiju i pohodio prostrane uređene nasade i gojilišta kulturnoga bilja braće Sgaravatti u Saonari kod Padove pa centralnu entomološko-agrarnu postaju u Firenzi,. fitopatološku postaju (laboratorio crittogamico) u Paviji, entomološku i fitopatološku postaju kod visoke škole za po- ljodjelstvo (Scuola superiore d’ agricoltura) u Milanu. — Sa zahval- nošću mora se istaknuti, da su mu svuda i predstojnici i.asistenti svih zavoda, koje je pohodio, najpripravnije išli na ruku te mu koli svoje zbirke, toli uredjenje i djelovanje svojih zavoda najljubeznije tumačili. — Ob ovom putu i svojim opažanjima podnesao je upravitelj entomološke sekcije visokoj vladi posebno izvješće. * * * Predstojnik bakološke sekcije dr. Hadži čita slijedeći izvještaj : Slavna skupštino | »Bakološka sekcija«, zamišljene »Hrvatske biološke centrale« započela je djelovati još pod kasnu jesen 1908. god. Sa sredstvima pruženim u dovoljnoj mjeri po visokoj kr. zem. vladi, odjelu za unutarnje poslove, obskrbljen je taj zavod tijekom god. 1909. S čitavim za uspješni znanstveni i praktični rad potrebnim uređajem i instrumentarijem, te je privremeno s praktičkih razloga prislonjen uz kr. sveučilišni »Komparativno-anatomski zavod.« Naš bakološki zavod je prvi zavod te vrste na slavenskom jugu, te znači dobitak jedne nove kulturne stečevine, pošto služi isto tako i znanosti, kao i praktičnim potrebama jedne vrlo važne i uvijek važnije grane narodnoga gospodarstva, kao što je to svilogojstvo. Kako je prošla godina morala biti upotrebljena za unutarnje uređenje zavoda, nabavu potrebnih aparata, koji se većinom mo- raju tek po naručbi izgraditi, nije mogao taj zavod svoju djelatnost u sav mah razviti. Ipak mogu, kao upravitelj bakološkoga zavoda, izvjestiti slavnu skupštinu i o pozitivnom radu istoga zavoda. Počam od kraja 1908. vršio sam svoju dužnost kao stručni savjetnik ovlaštenika (obih uprava) zemaljskoga svilogojstva. Kao takav preduzeo sam više istraživanja na leptiricama i jajašcima 135 raznih u Hrvatskoj gojenih pasmina sviléevih s osobitim obzirom na nazočnost uzročnika parazitske atrofije (pebrine), davao raznih savjeta s obzirom na nabavu jajašca iz inozemstva, zatim s obzirom na gradnju ledenice za prezimu jajašca; uputio namještenike II. uprave zem. svilogojstva u mikroskopsko istraživanje jajašaca, tako te je za god. 1909. jedan dio jajašaca ovdje po principu selekcijone metode (Posteur-ove) produciran i t. d. | | Poslije ovogodišnje »kampanje« izveo sam veći broj isporednih istraživanja svilenih čahura raznih pasmina gojenih u raznim kraje- vima Hrvatske. Rezultati dobiveni pomoću utvrđenih strogo znan- stvenih metoda isporedeni su sa rezultatima sličnih ispitivanja iz- vedenih u bakološkom zavodu u Padovi. Svrha takovih istraživanja jest, pokazati uspjelost pojedinih pasmina u raznim krajevima go- jenih. Običnom žutom, domaćom pasminom (koja je najviše u Hr vatskoj gojena) postignut je slijedeći prosječni rezultat: Na 1 kg. ide 475 kom. živih čahura, a 1364 suhih; od I kg. živih čahura odpada na svilu 152 gr, a na 1 kg. suhih 422:2 gr. Da s tim re- zultatom možemo biti zadovoljni, vidi se iz isporedbe sa sličnim mjerenjima na čahurama ugarskim: na 1 kg. ide 540 kom. živih, a 1509 suhih; svile ima 146 gr. odnosno 420 na 1 kg. suhih. ča- hura ; u Italiji se postiže slijedeći prosječni uspjeh: na 1 kg. ide 470 živih, a 1400 suhih; svile 145 — 150 gr. odnosno 400— 420 gr. na kg. suhih čahura. Ta će se mjerenja svake godine provoditi, te će nam biti poslije stanovitoga vremena omogućeno iznaći sasvim točno krajeve u kojima svila najbolje uspjeva, gdje ćemo onda gojiti svilca za rasplod. Iscrpno izvješće poslano je vis. kr. zem. vladi unutarnjemu odjelu, koje izdržava bakološku sekciju, i koje je ustrojni statut po nama predloženi usvojila. Na idućoj glavnoj redovitoj skupštini biti će za stalno već više toga za izvjestiti. * x * Iza togu čita svoj izvještaj prof. dr. E. Rössler kao pred- stojnik ihtioloske sekcije: Slavna skupštino ! Kako je već u prošlogodišnjem izvještaju »Hrvatske ornito- loske centrale« bilo spomenuto, izaslan je bio upravitelj u ino- zemstvo od visoke kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, 136 na naučno putovanje u svrhu proučavanja hidrobiologije i slatko- vodnog ribarstva, čime je učinjen prvi korak osnutku posebnog zavoda »Ihtiološke sekcije«. Izvještaj o tom putovanju podastrt je 3. veljače 1909. visokoj kr. zemaljskoj vladi i odma na to predan uredništvu »Glasnika«, u kojem je i odštampan. Pošto je Statut, podastrt visokoj kr. zemaljskoj vladi, 9. ožujka po njoj odobren 23. travnja pod br. III. A. 941. i pošto je pod istim brojem ujedno doznačena i subvencija u iznosu od K. 1000 moglo se je započeti radom u zavodu, u koju su svrhu najprije nabavljene najnužnije sprave za istraživanje vode u ribarske svrhe, te najnužnija stručna literatura. Zavodu su stavljeni od visoke kr. zemaljske vlade na raspo- laganje ribnjaci na zemaljskom dobru Božjakovini te je naloženo kr. zemaljskom analitičkom zavodu u Zagrebu, da obavi kvalitativnu a i kvantitativnu analizu vode potoka Zeline i jedinog ove godine natopljenog ribnjaka kod Brckovljana. Iz Prebonja (Wittingau) u Češkoj naručeni su rasplodnjaci veleljuskavih šarana (2% 35), koji su 4. svibnja u hidrobionu zemaljskog dobra stigli u Božjakovinu te odma smješteni u gore spomenuti ribnjak, dok je preostatak šarana iz prošlih godina, jer su bili daleko pretežnim dijelom zahireni (verbuttet), još iz zimo- vališta bio pušten u Zelinu. Već koncem lipnja viđao se je u ribnjaku mlađ, i ako još u dosta malom broju i neznatnoj veličini, koji se je ali usljed obilne naravne hrane razmjerno posve dobro razvijao. Ribarenje (Abfischung) obavljeno je 4. studenog te su najprije polovljeni rasplodnjaci u težini od 345 kg. i to 6 55, 6 i 65 kg. te ? 8 i 8'/, kg, zatim mlađ u vrlo raznoličnim težinama od 500 — 10 g, što služi dokazom naslućivanju već tijekom ljeta, da su rasplodnjaci barem na tri puta mrijestili u većim razmacima. Mlađa ima preko 10.000 komada u ukupnoj težini od 124 kg., koji je kao i rasplodnjaci smješten u zimovališta, te će se upotrijebiti dijelom za nasad svih ribnjaka u Božjakovini, dok će se preostatak predati zagrebačkom ribarskom društvu. Neznatan dio : 1000, najviše 2000 komada prodati će se šumariji kneza Thurn i Taxisa u Za- lesini kod Delnica, koja se je obratila na zemaljsko dobro Božja- kovinu, da joj se po mogućnosti prepusti toliko mlađa. 137 Uz čisto praktično poslovanje na ribnjaku u Božjakovini po- svetio je upravitelj »Ihtioloske sekcije« kod svojih izleta što veću pažnju također proučavanju faune i flore njegove, u prvom redu planktona, te si pribavljao uvijek dovoljno materijala za ustanov- ljivanje množine njegove u vodi, što je za ribarstvo od velike važnosti, i za mikroskopsko istraživanje, koje se za sada mora još obavljati pozajmljenim mikroskopom, što ga je »Ihtiološkoj sekciji« stavilo na raspolaganje najvećom pripravnoScu ravnateljstvo hrv. zemaljskog zoološkog muzeja uz svu nužnu, opsežnu znanstvenu literaturu, na čem mu budi i na tom mjestu izrečena najsrdačnija hvala Rezultati tog istraživanja publicirati će se u slijedećem »Glasniku«, budući da se je za ovu godinu još odustalo od izda- vanja posebnog izvješća »Ihtiološke sekcije«. Na molbu prof. dra. B. Hofera, predstojnika »kr. bavarske biološke pokusne postaje za ribarstvo« u Miinchenu odaslane su na intervenciju »Ihtioloske sekcije« u hidrobionu po ribaru g. I. Bebiću iz St. Gradiške kečige u Beč na »gosp.-kemijsku pokusnu postaju«, odakle ih je trebalo otpremiti dalje za pokus nasada bavarskih voda tom ribom. Kečige su na žalost u Beču poginule, valjda usljed neopreznog baratanja kod preuzimanja i premještanja u akvarije, pa će se ove godine taj pokus opet ponoviti. Istaknuti mi je, da je g. Bebić otpremio tu pošiljku posve besplatno, radi njezine znanstvene svrhe, na čemu mu se i ovdje najtoplije za- hvaljujem. Visoka kr. zemaljska vlada na molbu kr. kotarske oblasti u Novom Marofu za patuljaste somove za nasad potoka Bednje i Lonje zatražila je od »Ihtiološke sekcije« stručno mnijenje te je naložila pregledanje tih potoka u svrhu ustanovljenja njihove pri- kladnosti za taj nasad. Upravitelj »Ihtiološke sekcije« otputio se je za to početkom prosinca u Novi Marof i Varaždinske Toplice, pregledavao te potoke, pa će se sada na temelju izvještaja o tom istraživanju nabaviti za potok Bednju stanoviti broj patuljastih so- mova za nasad. Na molbu upravitelja »Ihtiološke sekcije« dozvolila mu je visoka kr. zemaljska vlada svojim otpisom od 12. listopada 1909. br. III. A. 3625. posjet ribnjačarstva preuzvišenog gospodina dra. Teodora grofa Pejacsevicha u Našicama, presvj. gospodina Stjepana grofa Erdödya u Jaski, gospodina Alexandra Berndorfera u Crnoj Mlaki te napokon Njegove ces. i kr. visosti nadvojvode Fridrika 138 u Karapäncsi kraj Zombora u Ugarskoj. U drugoj polovici listopada obavljeno je to putovanje te podastrto visokoj kr. zemaljskoj vladi o njem opširno izvješće sa opisom tih ribnjačarstva, poslovanja na njima, postupka kod ribarenja itd. | Na temelju usmenog dogovora sa upraviteljem gospodarskog odsjeka visoke kr. zemaljske vlade podnio je upravitelj. »Ihtiološke sekcije« predstavku o izgradnji malih pokusnih ribnjaka na ze- maljskom dobru Božjakovini. Budući da je ta osnova naišla na tehničke zapreke, naložila je visoka kr. zemaljska vlada upravitelju »Ihtiološke sekcije«, neka potraži zgodno mjesto u području grada Zagreba, što je i učinjeno te podnešena ponovna predstavka koncem prosinca sa nacrtima za pokusne ribnjake, za koje je predložen kao najzgodnije mjesto Maksimir. Nabrojivši ovako sve važnije dogođaje u poslovanju »Ihtiološke sekcije« tijekom godine 1909. završujem svoj izvještaj i molim slavnu skupštinu, da ga primi na znanje. Sve izvještaje prima skupština na znanje. * * * Posto je u ime revizora računa izjavio g. Sl. Bulvan, da su računi za g. 1909. svestrano pregledani i u potpunom redu pro- nađeni, predlaže, da se podijeli apsolutorij čitavom odboru i bla- gajniku. | Nakon što je glavna skupština na predlog revizora računa podijelila apsolutorij čitavome odboru i blagajniku, ustaje prof. dr. Aug. Landhoffer, pa u svom govoru podvrgava kritici najprije rad bivšeg predsjednika društva dvor. savj. prof. dr. Drag. Gorjanovića, priznavajući mu ipak zasluge. Žali, što ga nema na ovoj glavnoj skupštini te ističe, da je bilo manje samovolje i autokratičnosti sa strane predsjednikove, da ne bi došlo do demisije dvaju odbornika. O razlogu te demisije se iz izvješća odbora ne razabire ništa. Zatim nastavlja svoj govor oštro kritizujući od prilike ovako: »Čovjek se teško snađe, što je za pravo to društvo učinilo, a da se ne čuju razna izvješća, čovjek bi iz sušičavog izvješća tajni- kova jedva imao kakovu sliku o radu društva. G. 1902. postavljen je program za »Glasnik« obilan, ali sve to ostalo je — na papiru. Urednik opetovano je zagovarao popu- larizaciju prirodnih nauka, ali još uvijek se o tom u društvu samo — govori. »Glasnik« niti je strukovan posve niti popularan, nezna 139 se u opće što je, ali sve to slabiji sadržajem i opsegom upravo kukavan. Urednik nije dospio ispraviti I $. novih društvenih pra- vila, koji glasi »Hrvatsko prarodoslavno (!) društvo « (mjesto Hrvatsko prirodoslovno), nije imao vremena urediti »Glasnik«, koji je jako zakasnio, a imao je vremena postati predsjednikom u dva društva ; kandidira za predsjednika prirodoslovnoga društva — imati će tada više vremena! Provizorni urednik u pomoć »obterećenog urednika« dobro je počeo, ocjenio je raspravu svog prijatelja Dra. Hirtza i referirao o 4 vlastitim radnjama; separatni otisci rasprava iz I. pole »Glasnika« razdijelio je već u prosincu, separatni otisci rasprava iz II. pole djelili su se u siječnju a neki članci iz I. pole tek početkom veljače. To ozlovoljuje suradnike. Već 2 godine se prigovara biblioteci društva. Moralo se usmeno i pismeno moljakati, da se u opće dođe u biblioteku, jer ni biblio- tekar. nema. — vremena. U njoj je vladao do nedavna darmar, moglo se je i pol knjižnice odnjeti. jer je prolaz 'na astronomički opser- vatorij kroz knjižnicu a opservatorij je svakome i nečlanu pristupan. Već u XX. svesci imao je izaći popis rasprava »Glasnika« za prvih 20 godina, nema ga tua ni u XXI., premda je obećano bilo. Tražio se popis časopisa, što ih društvo u zamnjenu dobiva, sa naznakom godišta, za domaće a po gotovo za vanjske članove vrlo potreban. I to je obećano, ali nema toga ni u XX. ni u XXI. svesku. Prigovaralo se katalogu knjižnice, manjkao je prošle godine još drugi, manji dio, a taj se je za 3 tjedna načinio, kada je u oči glavne skupštine dogaralo. Da je u kpjižničara bilo više mara, ne bi tih prigovora bilo. A tek astronomija! Već 4 godine prave se reklame sa meri- dijanskim krugom, koji je napokon stigao u kasnu jesen 1908. ; hvali se, tumači, pobožno gleda ta sprava, ali taj »krasni instrumenat« još ni danas ne tunkcionira, kao da se ga boje postaviti, a pitanje je, da li je terasa zvjezdarnice u opće prikladna za instrumenat te vrsti. Pravi se reklama sa istraživanjima i opažanjima u »Glasniku« i novinama a kad tamo veliki durbin nije za svakoga, samo za »oda- branike« potiskivaju nas k manjim durbinima, dok napokon ne budemo morali motriti zvjezdano nebo — operngukerom. Uz sve materijalne žrtve društva za astronomiju ima se sada graditi i drugi »znanstveni« astronomički opservatorij u Prozorju kod Dugogsela. Za naše diletante je dosta što imamo, a o novom opservatoriju neka se govori kada bude na sveučilištu teoretički i 140 praktički spreman sveuč. profesor astronomije a pitanje je, da li će njemu biti zgodno sa slušateljima trčkarati na, opservatorij — u Dugoselo. Sve ide za tim, da bude ne astronomička sekcija hrv. prirodo- slovnog društva već hrv. prir. društvo sekcija astronomičkog društva. Mora se odlučno protestirati proti takvoj upravi, takvom ured- ničtvu, takvom darmaru biblioteke, takvom tendencijoznom isticanju astron. sekcije i baratanju sa imovinom društva na uštrb hrv. pri- rodoslovnog društva. « Tijekom te kritike rabi govornik i takove izraze (n. pr. »bar- numska reklama“, koju da je činila uprava zvjezdarnice, »znamenita opažanja« zvjezdarnice,) te osobne napadaje, da ga je predsjedatelj morao opomenuti, da se služi drugčijim izrazima. Na izvode prof. dra A. Langhoffera odvratio je zamjenik predstojnika astronomijske sekcije dr. Vladoje Drapczynski s ne- koliko riječi, Pošto je g. prof. Heffler umolio, da se snizi srednjoškolcima cijena »Glasnika« i njegov predlog prihvaćen u principu, ustaje tajnik prof. dr. Aurel Forenbacher, pa izjavljuje sa svoje strane, da su prigovori protiv društvene uprave u koliko se tiču tajnika, nepra- vedni, jer tajnik kao egzekutivni organ uprave mora kadšto provoditi i takove zaključke, s kojima se u principu možda i ne slaže. Zatim se izjavljuje knjižničar dr. med. Gutschy o kritici knjiž- ničarskog rada, pa ističe, kako je udovoljio svim zahtjevima, koji su na njega obzirom na biblioteku bili postavljeni. Da nije jedanput, kad je g. dr. Langhoffer došao u uredovno vrijeme u biblioteku, bio u biblioteci, ne može mu se zamjeriti, jer je baš u ono vrijeme bio bolestan, pa moZe o svojoj bolesti i dokaz donijeti, želi li to g. dr. Langhoffer. Urednikov pomoćnik dr. Jovan Hadži reflektira na prigovore dra Langhoffera o pristranosti pri razašiljanju separata, pa kaže, da je i privatno upozorio g. profesora dra Langhoffera, kako ne leži glede toga, što je kasno dobio svoja separata, na njem krivnja, već na tiskari, kako se može i on sam u tiskari osvjedoditi. Predsjedatelj gosp. prof. dr. O. Kučera veli, da bi i on sada trebao da odgovori na prigovore g. dr. Langhoffera, no ti su pri- govori takovi, da će bolje biti, ako ništa ne odgovori. Pošto se više nijedan govornik nije javio za riječ, prima gl. skupština izvješća funkcionara na znanje. 141 3. Predsjedatelj predlaze, da se prema $. 12. drustvenih pra- vila izabere začasnim članom Max Wolf, ravnatelj zvjezdarnice u Heidelbergu, a dopisnim August Kopf, astronom iste zvjezdarnice, jer su stekli zasluge za naše društvo, što su na uspomenu uteme- ljenja naše zvjezdarnice i u priznanje njezina nastojanja jedan novo- otkriti planet nazvali »Croatia«. Glavna skupština prihvaća jednoglasno predsjedateljev predlog, pa su prema tome izabrani Max Wolf začasnim, a August Kopf dopisnim članom našega društva. 4. Pošto su gg. skrutatori svršili svoj posao, stavlja predsjeda- telj na dnevni red izbor predsjednika, 8 odbornika i 2 odborničkih zamjenika, te odmah konstatuje, da su bile predane 103 glasovnice, a od tih 1 prazna, dok je I član predao dvije različne glasovnice, koje su od skrutatora izlučene, pa prema tomu ostaje 100 va- ljanih glasova. Pošto su apsolutnu većinu glasova dobili samo prof. dr. O. Kučera kao predsjednik (51), a gg. prof. dr. Stj. Gjurašin (92), prof. St]. Skreb (91) te dr. V. Drapczynski (52) kao odbornici, dok ostali kandidati nijesu dobili apsolutne većine, proglašuje predsjedatelj izabranima: dra. O. Kučeru za predsjednika, a dra. Gjurašina, Stj Skreba i dra. Drapczynskoga odbornicima. Budući da nitko drugi nije dobio apsolutne većine, izjavljuje predsjedatelj, da će sazvati ponovno glavnu skupštinu, da bira ostale odbornike i odborničke zamjenike. Član prof. dr. Langhoffer predlaže skupštini, da se ne bi sazivala posebna gl. skupština, nego da se izabranima odbornicima i zamjenicima proglase oni, koji imaju najveći broj glasova ispod apsolutne većine. Predsjedatelj bi mogao pristati na to samo onda, ako se nijedan član skupštine tomu ne protivi; inače bi morao sa- sazvati novu skupštinu. Budući da skupština predlog prof. Lang- hoffera jednoglasno prihvaća, konstatira predsjedatelj, da najveći broj glasova za odbornike imadu: M. Mance (50), prof. dr. M. Kišpatić (50), prof. dr. A. Forenbachor (49), dr. J. Hadži (49), prot. dr. A. Langhoffer (48), prof. dr. A. Mohorovičić (48). prof. Fr. Šandor (48), dr. Fr. Tućan (47), a za zamjenike: prof. dr. K. Babić (47), prof. dr. E. Rössler (47); prof. dr. M. Metelka (43), dr. V. Drapezynski (39) i prof. M. Mudrinić (11). Predsjedatelj pro- glasuje prema tomu izabranima odbornicima: dra. Sti. GjuraSina, Stj. Skreba, dra. V. Drapczynskoga, M. Mance, dra. M. Kišpatića, dra. A. Forenbachera i dra. J. Hadžia, dok za gg. dra. Langhoffera, 142 dra. A. Mohorovičića i Fr. Sandora izjavljuje, da imadu jednak broj glasova. Buduci da gg. prof. Stj. Skreb, dr. A. Langhoffer i dr. A. Mohorovičić otklanjaju izbor kao odbornici, a gg. dr. K. Babić i dr. Rössler kao odbornički zamjenici, to se moraju na te- melju gornjega jednoglasnog zaključka gl. skupštine smatrati defini- tivno izabranima odbornicima gg. dr. St}. Gjurašin, dr. V. Drapezynski, M. Mance, dr. M. Kišpatić dr meio bacher, dr. J. Hadži, Fr. Šandor i dr. Tućan, a odbor- ničkima zamjenicima: dr. M. Metelka i prof. M. Mudrinić. 5. Predsjedatelj stavlja na dnevni red izbor dvaju revizora za S. IQIO., pa predlaže gg. Sl. Bulvana i Dragutina Hirca. Glavna skupština prihvaća jednoglasno predlog predsjedateljev pa su stoga izabrani reviziorima računa za g. IgIO. gg. Sl. Bulvan i Dragutin Hirc. | 6. Predsjedatelj stavlja na dnevni red predlog prof. M. Mareka iz Vinkovaca, da društvo poradi oko sačuvanja nekih prirodnih spo- menika u našoj domovini. | | | Glavna skupStina jednoglasno otpucuje taj predlog odboru. | Predsjedatelj zaključuje gl. skupštinu u ‘1 sat poslije podne zahvaljujući članovima za obilno učestvovanje i veliku strpljivost. m. Izjava. U posljednje su doba izneseni neki prigovori radu odbora toga društva "u godini 1909. i sadržaju XXI. godišta društvenoga organa »Glasnika hrv. prirodoslovnoga društva« u nekim dnevnim listovima zagrebačkim. | Odbor, u interesu društva živo žali, što su se unutrašnje stvari posve naučnoga i stručnoga udruženja iznosile na diskusiju u dnevnu štampu, koja ne može da bude točno upućena o pitanjima skroz stručne naravi, pak se time društvu samo nanosi šteta i od njega odvraćaju prijatelji. Još više žali odbor, da se to činilo anonimno, čemu u naučnim krugovima evropske uljudbe jamačno nema pri- mjera. | | Da u društvu, koje je i brojem članova stručnjaka i materi- jalnim sredstvima veoma ograničeno, ne može da ide sve, kako bi željeli svi članovi društva a na prvom mjestu članovi odbora, to je jasno. Nepravedno je ipak krivnju poradi toga bacati na sam odbor, te mu predbacivati »zavaravanje«, »vrlo lošu upravu« i »ne- mar i nesposobnost« i povrh toga navaljivati na pojedine članove, koji su dugi niz godina nesebično i po najboljem svom znanju za društvo radili. Tko tim načinom misli ovomu društvu koristiti, ljuto se vara. | Koliko vrijede iznešeni prigovori, o tom članove najbolje upu- ćuje izvještaj o radu društva u g. 1909. koji je ovdje odštampan. Odbor hrv. prirod. društva. IV. Popis stručnih listova, koje dobiva ,,Hrv. prirodoslovno društvo“ u zamjenu za „Glasnik“. Alger: Bulletin officie' du syndicat de defense contre le phylloxera. Altenburg: Mittheilungen aus dem Osterlande. Herausgegeben von der Naturforschenden Gesellschaft des Osterlandes zu Altenburg. Amiens: Bulletin de la Societé Linné-enne du Nord de la France. — Memoires de la Societe Linneenne du Nord de la France. Angers: Bulletin de la Societe d’ Etudes scientifiques d’ Angers. Nou- velle Serie. Arnstadt: Deutsche botanische Monats-schrift. Hgb. Prof. Dr. J. Leimbach. Augsburg: Naturwissenschaftlicher Verein für Schwaben und Neuburg. Früher Naturhistorischer Verein in Augsburg. Baltimore: The Johns Hopkins University circular. Notes in biology, in botany and in history. Bamberg: Naturforschende Gesellschaft in Bamberg. Basel: Verhandlungen der naturforschenden Gesellschaft. Batavia: Naturkundig Tijdschrift vor Nederlendisch Indie. Beograd: Delo. List za nauku, knjiZevnost i druStveni Zivot. — Zapisci srpskog geološkoga društva. — Geoloski anali balkanskoga poluostrva. — Nastavnik. List profesorskoga društva. -- Muzej srpske zemlje. Berkeley: University of California Publications Botany, Geology, Zoologie. Berlin: Abhandlungen und monatliche Mittheilungen aus dem Gesammt- gebiete der Naturwissenschaften. ni Sitzungsberichte der Gesellschaft naturforschender Freunde zu Berlin. — Verhandlungen des botanischen Vereins der Provinz Bran- denburg. = Zeitschrift der deutschen geologischen Gesellschaft. Bern: Mittheilungen der naturforschenden Gesellschaft zu Bern. Bologna: Memorie della R. Accademia delle scienze dell’ istituto di Bo- logna. Lezione delle scienze naturalie. — Rendiconti delle sessioni della R. Accademia delle scienze dell’ Istituto di Bologna. 145 Bonn: Sitzungs-Berichte der nieder-rheinischen Gesellschaft für Natur- u. Heilkunde zu Bonn. — Verhandlungen des Naturhistorischen Vereins der preus- sischen Rheinlande, Westfalens u. des Regb. Osnabrück. i weig: Jahresbericht des Vereins für Naturwissenschaft zu Braunschweig. Breslau: Zeitschrift für Entomologie. Brest: Bulletin de la Société Académique de Brest. Brno: Casopis Moravského Muzea Zemskeho. Bruxelles: Bulletin de la Société Belge de Microscopie. — Annales de la Société Belge de Microskopie. — Annales de la Socićte Royale Zoologique et Malacologique de Belgique. — Annales de la Société Entomologique de Belgique. — Bulletin de la Societe Royale Linneenne de Bruxelles. = Bulletin du Musée Royal d’ Historie Naturelle de Belgique. — Memoires du Musće Royal d' Historie Naturelle de Belgique. — Bulletin de la Societe Royale de Botanique de Belgique. Budapest: A. m. kir. földmivelesügyi minister kiadvänya. — Magyar Botanikai Lapok. — Annales historico-naturales Musei Nationalis Hungarici. — Földtani közlöny. (Geologische Mitteilungen.) — Aquilla. A magyar ornithologiai kozpont folyoirata. — Jahresbericht der kg. ung. geologischen Anstalt. — Jelentes az orszagos phylloxera-kisérleti allomas müködeseröl. — A. m. k. ällami rovartani ällemäs közlemenyei. — Mathematische u. naturwissenschaftliche Berichte aus Ungarn. — Mittheilungen aus dem Jahrbuche der kgl. ung. geologischen Anstalt. — Rovartani lapok. (Havi folyöirat, különös zekintettel a . hasznos es käros rovarokra.) — Termöszetrajzi füzetek kiadja a Magyar Nemzeti Muzeum. — Vizrajzi evkönyvek. — A magyar ällam jelentenyebb folyöiban eszlet vizälläsok. Cambrigde: Proceedings of the Cambrigde Philosophical Society. Catania: Bolletino delle sedute della Accademia Gioenia di Scienze na- turali in Catania. — Atti della Accademia Gioenia di scienze naturali in Catania. Celovec: Kres. Pouten in znanstven list. Cerno witz: Jahrbuch des Bukowiner Landes-Museum. Chemnitz: Berichte der naturwissenschaftlichen Gesellschaft zu Chemnitz. Cherbourg: Memoires de la Société Nationale des Sciences naturelles et mathématiques de Cherbourg. Christiania: Forhandlinger. = Ovesigt over Videnskabs-Sels-Kabets. Chur: Jahresberichte der Naturforschenden Gesellschaft Graubundens IO 146 Cincinnati: The Jurnal of the Cincinnati Society of Natural History- — Bulletin of the Lloyd Library of Botany, Pharmacy and materia Medica. Claudiopolis: (Klausenburg) : Melleklet a Magyar Növenytani Lapokhoz. Danzig: Schriften der naturforschenden Gesellschaft in Danzig. Dax: Bulletin de la Societe de Borda — Dax. Dresden: Mitteilungen des Vereins für Erdkunde. Edinburg: Proceedings of the Royal Physical Society. Ekaterinburg: Zapiski Uralskago obščestva ljubitelei estestvoznania. Emden: Naturforschende Gesellschaft in Emden. Firenze: Nuovo Giornale Botanico Italiano. — Nuove relazioni intorno ai lavori della R. Stazione di Ento- mologia Agraria di Firenze. — »Redia‘. Giornale di entomologia publicato dalla R. Sta- zione di Entomologia Agraria in Firenze. Fiume: Mitteilungen des naturwissenschaftlichen Clubs in Fiume. Francisco San: Transactions and Proceedings of the Geographical So- ciety of the Pacifix. Frankfurt a M.: Senckenbergische naturforsch. Gesellschaft. Frankfurt a Oder: Societatum litterae. — Helios Abhandlungen und monatliche Mitteilungen aus dem Gesamtgebiete der Naturwissenschaften. Frauenfeldt : Mitteilungen der Thurgauischen Gesellschaft. Gallen St: Berichte über die Thätigkeit der St. Gallischen Naturwissen- schaftlichen Gesellschaft. Giessen: Berichte der Oberhessischen Gesellschaft für Natur u. Heil- kunde. Glasgow: Transactions of the Natural History Society of Glasgow. Gärlitz: Abhandlungen der Naturforschenden Gesellschaft zu Görlitz. Gäteborg: Göteborgs Vetenkaps och Vitterhets Samhälles Handlingar. Göttingen: Nachrichten von der kgl. Gesellschaft der Wissenschaften zu Göttingen. Graz: Mitteilungen des Naturwissenschaftlichen Vereins für Steiermark. Güstrow: Archiv des Vereins der Freunde der Naturgeschichte in Me- klenburg. Halle aS.: Nova Acta Academiae Cesareae Leopoldino-Carolinae Ger- manicae Naturae Curiosorum. Hannover: Naturhistorische Gesellschaft zu Hannover. Harkow: Travaux de la société des sciences physico-chimiques. Helsingsfors: Observations publieés par l’ Institut Meteorologique Central de la Societè des Sciences de Finlande. — Bidarg till Kännedom of Finnlands Natur och Folk. == Öfersigt af Finska Vetenskaps Societetens Förhandlingar. = Meddelanden of Societas pro Fauna et Flora Fennica. — Acta societ. pro fauna et flora fennica. — Acta societ scient. fennicae. 147 Innsbruck: Berichte des naturwissenschaftlich-medizinischen Vereins in Innsbruck. Jurjew: Sitzungsberichte der Naturforscher-Gesellschaft der Universität Jurjew. Kassel: Abhandlungen und Berichte des Vereins für Naturkunde zu Kassel. Kazan: Trudi obščestva estestvoispitatelei pri Imp. Universitetu. Kiel: Schriften des Naturwissenschaftlichen Vereins für Schleswig- Holstein. Kiev: Zapiski Kievskago Obščestva Estestvoispitatelei. Kišenew: Trudi Besarabskago Obščestva Estestovispitatelei. Kjobenhavn: Oversigt over det Kongelige Danske Videnskabernes Sels- kabs Forhandlinger. Klagenfurt: ,Carinthia“ II. Mitteilungen des Naturhistorischen Landes- Museum in Kärnthen. Königsberg: Schriften der Physikalisch-Ökonomischen Gesellschaft zu Königsberg. Krakow: Bulletin international de I’ Accademie des sciences de Cracovie. — Katalog Literatury Naukowej Polskiej. — Rozpravy Akademii Umijetnosci. — Przeglad Lekarsky. — Sprawozdania z czynnosci i posiedzen Akademii Umijetnosci. — Akademia Umiejetnésci w Krakowie. Sprawozdanie Ko- misyi Fizyograficznej. = Atlas Geologicny Galicyi. Kuopio: Société des Sciences de Finiande. Krizevci : Vijestnik za gospodar. i Sumarstvo. Laibach: Mitteilungen des Museal-Vereins für Krain. — Carniola. Landshut: Berichte des Botanischen Vereines in Landshut. Lausanne: Bulletin de la Societe Vaudoise des Sciences Naturelles. Linz: Jahres-Berichte über das Museum Francisco-Carolinum. Liverpool: Proceedings and Transaktions of the Liverpool Biological Society. Ljubljana: Izvestja Muzejskega Društva za Kranjsko. London: Reports of the Malaria-Commithee. — Proceedings of the Royal Society of London. — Abstracts of the Proceedings of the Geological Society of London. A Louis St.: Missouri Botanical Garden. Luxemburg: ‚Fauna‘, Verein Luxemburger Naturfreunde. = Socete Botanique de Luxenbourg. Lüneburg: Jahreshefte des Naturwissenschaftlichen Vereins. Lwov: Die Chronik der Ševčenko — Gesellschaft der Wissenschaften. = „Kosmos“. | Madison : Tr: nsactions. 418 Magdeburg: Jabresberichte und Abhandlungen des Naturwissenschaft- lichen Vereins in Magdeburg. — Museum fir Natur- u. Heimatskunde. Mannheim: Jahresberichte des Vereins für Naturkunde zu Mannheim. Marseille: Annal. du Muse d‘ historie naturelle. Milano: Reale Istituto Lombardo di Scienze e Lettere. Montevideo: Anales del Museo National de Montevideo. München: Jahresberichte des Ornithologischen Vereins in München. Nancy: Bulletin des Seances de la Société des Sciences de Nancy. Nantes: Builetin de la Société des Sciences Naturalles. Napoli: Rendiconto dell’ Accademia delle Science Fisiche e Mate- matiche. Neuchatel: Société Neuchatelvise des Sciences Naturelles. Nimégne: Recueil des Travaux Botaniques Néerlandais. Nimes: Bulletin de la Société d’ Etude des Sciences Naturelles de Nimes. Nürnberg: Abhandlungen der Naturhistorischen Gesellschaft. Novi Sad: Letop:s Matice Srpske. Odessa: Mémoires de la société des naturalistes de la Nouvelle-Russie. Osijek: Hrvatska Pčela. Osnabrück : Naturwiss. Verein. Padova: Atti della Societa Veneto-Trentina di Scienze Naturali. Palermo: Rendiconti del circolo matematico di Palermo. — Bulletino della Reale Accademia di Scienze, Lettere e Belle Arti di Palermo. Paris: Mémoires de la Société Zoologique de France. — Archives Slaves de Biologie Tom. I—IV.. — Société Zoologique de France. — La Feuille des Jeunes Naturalistes Revue Mensuelle d' Hi- storie Naturelle. Passau: Natur-historisch. Verein. Pavia : Bolletino scientifico. St. Petersburg: Travaux de la Société Imperiale des Naturalistes de St. Petersburg. — Travaux du Musée Botanique de |’ Academie Impériale des Sciences de St. Petersburg. — Revue Russee d' Entomologie. Philadelphia: Proceedings of te Academy of Natural Sciences of Phila- delphia. Pisa : Societa Toscana di Scienze Naturali. Prag: Abhandlungen der kgl. Bòmischen Gesellschaft der Wissenschaften. — Sitzungs-Berichte des deutschen naturwissenschaftlich-mediz. Vereins ,,Lotos“ in Prag. -— Acta Societatis Entomologicae Bohemiae. — Sitzungsberichte der kgl. böhm. Gesellschaft der Wissen- schaften. -- Vesmir. 149 Prag : Rozpravy tfidej mat-prirodoslv. = Archiv. Regensburg: Berichte des Naturwissenschaftlichen Vereins zu Regensburg. Reichenberg: Mitteilungen aus dem Vereine der Naturfreunde i. Reichen- berg 1B. | Rennes: Travaux Scientifiques de 1’ Université de Rennes. Riga: Korrespondenzblatt des Naturforscher-Vereins zu Riga. Rio de Janeiro: Archivos do Museu Nacional do Rio de Janeiro. Roma: Atti della R. Accademia dei Lincei. Santiago : Société Scientifique du Chili. Sarajevo: Skolski Vjesnik. Struèni list Zemaljske vlade za Bosnu i Her- cegovinu. — Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Sofia: Travaux de la Société Bulgare des Sciences Naturelles. Stettin : Zeitschrift fur Ornithologie. Stockholm : Bihang till kongl. Svenska Ventenskaps-Akademins Han- dlingar. — Entomologisk Tidskrift. -—- Meddelanden: fran K. Vet. Nobelinstitut. ZZ Archiv für Botanik, Zoologie, Physik, Chemie etc. Tokyo : Annotationes zoologicae japonenses. Torino: Atti della R. Accademia delle Scienze di Torino. Trencsen: Jahresheft des Naturwissenschaftlichen Vereines des Tren- csiner Comitates. Trieste: Bollettino della Societä Adriatica di Scienze Naturali di Triest. Trondhjem : Norske Widenskabs Selskabs. Troppau : Naturw. Verein. Turčiansky Sv. Martin: Sbornik. Upsala: Bulletin of The Geological Institution of the University oi Upsala. Zs Nova acta. Venezia: Atti del Reale Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti. Verona: Memorie dell’ Accademia di Verona. — Bullettino del Museo Civico di Verona. Washington: Annual Report of the United States Geological Survey. — Proceedings of the United States National Museum. => Smithsonian reports. Sa Proccedings of the biological society. Wien: Annalen des k. k. Naturhistorischen Hof-Museums. -— Mitteilungen der Erdbeben-Commission der k. Akademie der Wissenschaften. — Abhandlungen der k. k. Geographischen Gesellschaft. -— Verhandlungen der k. k. zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. — Sitzungsberichte der k. Akademie der Wissenschaften. Ma- thematisch-Naturwissenschaftliche Classe. 150 Wien: Verhandlungen der k. k. Geologischen Reichsanstalt. Wiesbaden: Jahresbücher des NassauischenVereins für Naturkunde. Zagreb: Gospodarski list. — Seoski Gospodar. — Rad Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti. — Planinar. Vjesnik ,,Hrvatskoga planinarskoga društva“. — Ljetopis Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti. — Lugarski Viestnik. — Lovačko-ribarski Viestnik. — Napredni Pčelar. — Liječnički Vijestnik. = Sumarski List. _ Farmaceutski Vijesnik. — Viestnik hrvatskoga arheologičkoga društva. — Pučka prosvjeta. u Vijestni društva inZinira i arhitekta. Zürich: Vierteljahrsschrift der Naturforschenden Gesellschaft in Zürich. — Atti della Societa Helvetica di Scienze naturali adunata in Locarno. Zerbst : Berichte des naturw. Vereines. Zwikau : Verein für Natur';unde. Dr, Ljudevit Gutschy. Napomena: Tko od gg. članova i predst. zavoda želi po- seban otisak ovoga popisa, ueka se obrati na društvenoga knjiz- ničara (Popov toranj). V. Sadržaj prvih XX godišnjaka „Glasnika hrv. prirodoslovnog društva“. Adamović Lujo: Botanički izlet na Sniežnicu. I. 154. A.(ršinov): Gradja za floru Dubrovačku.II. 161. P. Biro, Bubalus buffelus. X. 228. Babić K. dr.: Uebersicht der Hidroidpolypen des adriatischen Meeres. Barač M.: Borelli M.: Bosnjakovi AN: 201. I opet sjeverni tupik kod Rijeke. V. 176. Pasatni prah oboren s kišom u noći od 10. na II. ožujka 1901. XIII. 86. Caccia a tre Physeter macrocephalus nel 1886. IV. 303. ć S. dr.: Eksplozije uredno funkcionirajućih Marshovih aparata. 250, Apatovačka alkalijsko-muriatička kiselica. XIV. 132 Zagrebački rasvjetni plin. XVII. 228. Botteri M.: Dva popisa dalmatinskih riba. VI. 109. Brusina S.: Due elenchi dei pesci della Dalmazia. VI. 109. O postanku hrvatskoga naravoslovnog drustva. I. 1. Zbirka kornjaša pok. dra. I. K. Schlossera. I. 177. Narodna imena Zivotinja. I. 179. Kekerička (Syrrhaptes paradoxus). I. 180. Domaće pasmine vukova. I. 181. Appunti ed osservazioni sull ultimo lavoro di I. Gwin Jeffreys On the Molusca procured during the Lightning and ,,Pro- curpine‘‘ Expeditions 1868— 1870. I. 182. Motriteljem ptica selica. I. 318. Zbirka leptira V. Geigera. I. 318. Ornitološke bilješke za hrvatsku faunu. (I.) III. 120. Morski psi Sredozemnoga i Crljenoga mora. III. 167. Kirgižka sadja (Syrrhaptus paradoxus Pall). III. 271. Psina ljudožder (Carcharodon verus Agass). III. 272. Strani gosti. III. 272. Formen des Pilzreiches aus Slavonien. III. 335. Strani ornitolozi i zbirka ptica nar. zoološkog muzeja. III. 337. Uztuk. III. 339. 152 Brusina S. : Kraljević Rudolf. IV. 1. Riba ,,mlijeko“ u Dalmatinaca. IV. 56. Nove ornitološke bilješke. IV. 205. Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini. IV. 222. Selak dr. Niko, Kratka sudska medicina. IV. 226. Hauer v., Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo. IV. 227. | Primorska ,,bura‘ u šestom stoljeću po Isusu. IV. 231. Glogovnjak prosti — Aporia crategi, L. IV. 231. Skvrlj kriješvar — Pastor roseus, L: IV. ar Motriocem ptičjega svijeta. Naputak i popis domaćih ptica. VM I. Poziv odjela za ribarstvo jubilarne gospodarsko-šumarske izlozbe. ‚vr agi. Ihtioloski kongres g. 1892. u Palermu. V. 262. K ornitologiji Kotora i Crne Gore. VI. 59. Note preliminaire sur le groupe des Aphanotylus nouveau genre de Gastropode de l‘horizon a Lyrcaca et sur quelques autres especes nouvelles de Hongrie. VI. 241. Fauna fossile terziaria di Markuševec in Croazia. VII. 113. Pabirci za hrvatsku ihtiologiju i za ribarstvo. VII. 221. Trubljača štetinjava — Triton olearius. VII. 314. Nanjovije zooloske vijesti. VII. 324. Ispravci i dodaci popisu domaćih ptica. VII. 307. Čagalj balkanski (Canis aureus balcanicus Brus. n. form.) iz Slavonije. VII. 316. Neogenska zbirka iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dal- macije na Budimpeštanskoj izložbi. IX. 98. La collection n&ogene de Hongrie, de Croatie, de Slavonie et de Dalmatie a l‘Exposition de Budapest. IX. 99. Faunistički prilozi sa putovanja yachte ,,Margita“ po Ja- dranskom moru. IX. 261. Prilog za malakološku faunu Novog Vinodolskog. X. 192. Dreissensia Torbari i srodne joj palearktičke vrste. X. 197. Gregorci (Gasterosteus) iz Srbije. X. 209. Renieri i Haeckel. X. 213. Dvije nove ribice i akvarij. X. 217. Pro Museo Civico Januensi. X. 223. Metilj-Distomum hepaticum. (L.) X. 227. Kako postane iz jajeta pile. III. ir. Ein Beitrag zur Kenntnis der Copepoden von Triest. V. 105. Dr. Dragutin pl. Šoštarić. Nekrolog. VI. 229. Glavni tipovi morskih životinja. VII. 1. Lazar): Ispravak. VII. 331. Copepodni plankton iz Jadranskog mora. VIII. 145. Spongilla lacustris (L.). X. 228. 153 Car Lazar: Resultate einer naturwissenschaftlichen Studienreise. XII. 134. — Plumatella (Alcyonella) fungosa, Pallas. XII. 142. — Statičko osjetilo n životinja i biljaka. XIV. 452. Celorija I.: Zemlja, zvijezda u svemiru. VI. 152. Cvijić I. dr.: Oblik Balkanskog poluostrva. X. 342. Czekus I. pl.: Okapija, Ocapia Johstoni, Ray Lankester. XIV. 112. _ Gurmati cvjetovi i parasitizam. XIV. 159. | — O evropskom krtu (Talpa europea). XV. 122. “i Dr. Karl Gorjanovic-Kramberger : Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien. XVIII. 213. Ceh D. O. dr: Fran Erjavec. II. 309. Damin N.: Bilješke za bakarsku faunu. IV. 302. — O pauku ; Uloborus Walkenaeri (Latz). VI. 220. = Attus Damini Chyzer c. VI. 292. — Iz Zivota pauka Argiope Brucnichi. VII. 211. — Prilog fauni dalmatinskih i istarskih pauka. IX. 298. —_ Gnaphosa Kulczynski nov. sp. IX. 342. = ZooloSke biljeske. XII. 148: D. V.: Kako tku tarantule zapredak? XI. 60. Danilo F. dr. i Sandri G. B. : Imenik morskih ljušturnjaka okoline za- darske dr. F. Danila i G. B. Sandria sa uvodom S. Brusine. VI. 82. Elenco dei molluschi lamellibranchiati dei dintorni di Zara. Con introduzione di S. Brusina. VI. 83. Deželić Velimir dr. : Foraminifere jadranskoga mora. IX. 1. Domac J. dr. : Eine neue Methode zur Prüfung organischer Substanzen auf Chlor, Brom und Jod. VIII. 151. <> Specifične vrste seruma kao reagensi. Razlikovanje čovječje krvi od životinjske pomoću seruma. XIV. 462. — Drzavna akcija protiv malarije. XV. 372. Drapczynski V. dr. : Raspored meteoroloških elemenata u okolini ba- rometričkih minima i maksima u St. Luisu. XVI. 105. Drugi internacionalni kongres ornitologa godine 1891. u Budim- peski V.0257: Ettinger Josef : Der Sumpf ,,Obedska bara‘ nächts Kupinovo in Sla- vonien einst und jetzt. III. 231. Forenbacher A. dr. : Nov primjer partenogeneze u biljskom svijetu, XIV. 452. == Biološke i kulturno-povjestne crtice o paprici. XV. IOI. — Nova proizvodnja sladora. XV. 124. — Veličina bakterija. XV. 390. — Dr. Fr. Bubak: Zweiter Beitrag zur Pilzflora von Bosnien und Bulgarien. XV. 136. — Interesantan teratološki nalaz. XVII. 233. — Partenogeneza kod Gnetum Ula Brogu. XVII. 233. — { Ernest Able. XVII. 234. 154 Forenbacher A. dr.: Methodik des botanischen Unterrichts von F. Kienitz-Gerloff. XVII. 237. -— Proljetni izlet u Ponikve. XX. 207. Franic Dragutin : Zemljopisne sitnice. VII. 169. Franović A.: Haradié A.: Sul clima di Lussinpiccolo e studi!. Gorizia 1886. II. 130. = Isonefe hrvatskih krajeva. III. 1. — Rutar S., Die Insel S. Andrea in Dalmatien. TII. 151. — Spuštanje dalmatinske obale pod more. III. 152. — Vidi Gavazzi. Franzenau A. : Fossile Foraminiferen von Markusevec. VI. 249. Frieze H. : Eine Frühjahrsexcursion in das ungar.-kroatische Küstenland. 1792 Fulton : Vidi John Furlic F. : Bieli srndač (Capreolus capreolus) (L ö alb). V. 175. Gavazzi A. Franović, Hann Julius : Über die klimatischen Verhältnisse von Bosnien. I. 170. G. A. F. (Gavazzi A. Franović), Biankini P. L. : O uzgoju i njegovanju cvijeca, uresnoga grmlja i drveca. Dubrovnik 1886. I. 175. Gavazzi A. dr. vidi Franović. — Tragovi oledbe u našem kršu. XIV. 174. — Trag oledbe na Velebitu. XIV. 459. -—- C. Diener, Die Stellung der croatisch-slavonischen Inselgebirge zu den Alpen und dem Dinarischen Gebirgssystem. Wien. 1902. XIV. 474. -— Die Genesis der Plitvicer Seen. XV. 1. -— Najvisi vrhunac na Velebitu. XV. 385. = Tektonika balkanskoga poluotoka. XV. 386. — OpaZanja oborina i vodostaja u kraljevinama Hrvatskoj i -— Slavoniji g. 1901. XV. 135. | = Der Flächeninhalt der Flussgebiete in Kroatien. XX. 60. GjurasinS.dr.: Slučaj fasciacije isynanthije na Ranunculus lamiginosus BN 2 — Pokusi o hranitbi zelenoga bilja organskim spojevima. IV.199. — Daphne Blagayana Frey. u Hrvatskoj. V. 183. — Redukcija kromosomä. XVIII. 34. Goglia F. : Kalcijev karbid i acetilen. VIII. 152. Gorjanovit-Kramberger D. dr. : Palaeoichtiologische Beiträge. I. 123. — Nova ležišta diluvialnih sisara. I. 144. — Zagrebački vodovod sa gledišta geološkoga i hidrografijskoga. 111.77325: — Berichtigung zu „Ueber einen tertiären Rudisten aus Pod- sused bei Agram‘. IV. 230. - Die prepontischen Bildungen des Agramer Gebirges. V. 151. — Agialosaurus, eine neue Eidechse aus den Kreideschiefern der Insel Lesina mit Rücksicht auf die bereits beschriebenen Lacertiden von Comen und Lesina. VII. 74. ; osservazioni 155 Gorjanović- Kvamberger D. dr.: Über Fossile Fische von Tüffer in Steiermark und Jurjevčani in Kroatien. X. 25. Geologijske i hidrografijske crtice sa Velebita. Neuer Beitrag zur Osteologie des „Homo Krapiniensis“. IV 145. Die pontische Fauna von Glogovnica-Osiek bei Krizevci in Kroatien im Vergleiche zu jener von Radmanest. XV. 153. Zur Altersfrage der diluvialen Lagerstàtte von Krapina in Kroatien. Eine vorläufige Mitteilung. (I.) XVI. 72. Die Variationen am Skelette der altdiluvialen Menschen. XKVIn128; Zur Altersfrage der diluvialen Lagerstätte von Krapina in Kroatien. HL)eRVE? 377: Zur Altersfrage der diluvialen Lagerstätte von Krapina. EVI. 210. Der Unterkiefer von Ochos aus Mähren und sein Verhältniss zu den Unterkiefern des Homo primigenius. XVIII. 6. O uzrocima i sjedištu zagrebačkih potresa (Svečano preda- vanje). XVIII. 191. Da li je bila gora zagrebačka oledjena i kako je postala za- grebačka terasa. XIX. 37. Taubach und Krapina. XIX. 268. Zašto se prapor (Loess) vertikalno odkida ? XIX. 313. vidi wen Hadži i Jovan dy. : Hatschekova hipoteza o nasljedstvu. XVIII. 205. Havačić. : Predpokusi k biologiji Hydre (Autoreferat). XVIII. 208. Prinos k eksperimentalnoj lepidopterologiji. XVIII. 212. Kassovitz: Allgemeine Biologie. XVIII. 215. Vitalizam. XX. 78. Filogenetsko značenje zubi krapinskoga čovjeka. XX. 204. Filogenia angiosperma. XX. 209. Prilog za narodnu botan'čku nomenklaturu. VI. 290. La Felce dubbia di Lussino scoperta di nuovo. VII. 320. Harazin L. dr. : Paul Wittmann gräfl. Bombelles‘scher Oberförster in Kolmar. Referate. VI. 224. Hartmann I. : Velika grupa sunčanih pjega u oktobru 1903. XV. 157. Hefele Ferdo : Nešto o ribah po narodnom opažanju iz okolice sisačke. Heinz A. IM. 72 dr. : O sjemenoj lupini u obće ; napose anatomija i povjest njezinoga razvoja u Centrosperma. I. 244. Beck dr. Günther: Flora von Südbosnien und der angren- zenden Herzegovina. I. 295. Borbas Vincev: A slavoniai Quercus conferta meg az al- duna-melléki I. 297. Hirc Dragutin : Frühlingsexcursionen am liburnischen Karst. I: 207. 156 Heinz A. drv.: Hirc Dragutin: Zur Flora des Croatischen Hochgebirges. 1; 208. — Preismann E.: Uber die croatische Ademophora. I. 298. — Schulzer v. Müggenburg Stephan : Einige Worte über die Magyarhon Myxogasterei, irta Hazslinszki Frigyes. Eperies. 1837. Agram 1886. I. 229. — Voss W.: Bildungsabweichungen an Frühlingsblumen. I. 300. — Voss W.: Holzschwämme aus den Laibacher Pfahlbauten. 17300: — Briofiti zagrebačke okolice. I. dio. Pravi mahovi. II. 217. — Briofiti zagrebačke okolice. II. dio. Jetrenjače. III. 58. — Peronospora viticola de By. III. 87. - Agaricus arvensis Schäffer. III. 271. — Bakteriološka analiza zagrebačkih pitkih voda. III. 286. — Bilješka o bakterijama u lišću potajnice (Lathraea squa- maria) (L.). V. 177. — Scolopendrium hybridum (Milde) iz Lošinja. VII. 231. — Kr. botanički vrt u Zagrebu. VIII. 1. — Biologijsko znamenovanje hibridacije i Mendelova pravila. XV. 9. — Kako stoji danas pitanje o uporabivosti Uhlenhuth-Was- sermann-Schützeove serumdiagnoze krvi u forenzične svrhe. DN. 92% — Neke biljke kao kotilišta malarija-moskita. XV. IIS. —— Iz epidemiologije pošaline. XV. 119. — Ima li pathogenih kvasovaca. XV. 380. — Potoniéova teorija o perikaulomu. XV. 381. — Spremišta za vodu kod Dipsacus silvestris i biologijsko zna- menovanje žlijezda u tim spremištima. XVI. 200. — Ima li pathogenih kvasovaca. XVI. 202. — Historijski razvitak nauka o infekciji od najdavnijih vre- mena do danas. XIX. 25. — O otrovnom ljulju XX. 212. —- Asimilacija dušika. XX. 224. Hirc D. : Domaće pasmine vukova i ježa. VI. 227. -— Albini hrvatske flore. X. 140. — Erechtites hieraciifolia (Rafinesque) u hrvatskoj flori. X 176. — Crtice iz zagrebačke flore. X. 183. — Florula okresanih vrba. X. 229. -— Ornitološke bilješke iz okoline bakarske. XI. 42. — Botaničke ekskurzije na Velebitu. XI. 47. — Prirodopisne crtice. XI. 56. = Modre žabe. XIV. 453. —- Hymenophyilum Tunbrigense. XIV. 455. -— Glavatica i ,,Lachsforelle“. XIV. 455. — Stogodišnjica botaničkoga djela. XIV. 466. 157 Hirc D.: A. Engler: Das Pflanzenreich. XIV. 468. - Dr. C. G. De Dalla Torre et Dr. H. Harius: Genera Sipho- nogamarum ad Systema Englerianum conscripta. XIV. 469. — Paganetti Hummler: Die Höhlenfauna Ostereich- Ungarns und des Okupationsgebietes. XIV. 470. — Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam mensibus Junio et Julio anno 1702. susceptum a Mathia Piller historiae na- turalis et Ludovico Mitterpacher oeconomiae rusticae in regia universitate Budensi professoribus presbyteris. XV. 141. — Iz proljetne flore Topuskoga i njene okoline. XX. 240. Hirc Miroslav : Horologički i gonimatički odnosi vrsti Accipiter nisus (L.). Prilog ornitofauni Hrvatske i Slavonje. XIX. 274. Hoić I. dr. : Prvo naučno putovanje sa ,,Margitom“, jahtom nautičke škole u Bakru. IX. ISI. Horvath G. dr. : Izlet u Podsused u zagrebačkoj okolici mjeseca no- vembra. II. 267. — Prilog k hemipterskoj fauni bugarskoj- V. 187. — Hemipterološki izlet u Primorje i na Plitvička jezera. VI. 20. Horvat V. dr. : Devidé F.: Dvije tri o kemičkom djelovanju svjetla. 15334: == Domac Julius dr.: Chemijska analiza šećerne repe, sadjene u okolici zemunskoj i rumskoj. I. 315. i Petrović M.: Syrmischer Wermuthwein. I. 316. Hrvanilovie pl. H. dr. : Oblik zemlje. Prilog povjesti geografije I. Stari vijek. VII. 55. | == Oblik zemlje II. Srednji vijek. X. SI. — Dizanje i padanje kontinenata. VIII. 100. = Geomortfološki problemi iz hrvatskog krasa. XIII. 93. = Izvjestaj o VII. medjunarodnom sastanku zemljopisaca. KI 137: Eu Katastrofa na Martinique. XV. 387. — Toranj u Mt. Pelee. XV. 389. Hrvatski narodni odbor: IV. kongres čeških prirodoslovaca i liječnika. Dur 227. Jedanajsti internacionalni kongres za antropologiju i etnografiju i drugi internacionalni zoološki kongres u Moskvi. V. 260. Jesenska selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1902. XIV. 321. Nadvojvoda Josip : Uspjesi pokusa sa aklimatizacijom bilja na Rijeci. Lor. A Upliv vanredno stroge zime na Rijeci. I. 113. Jurinac A. C. : Faunistički pabirci po okolini krapinskoj. I. 145. — Turističko-faunistički izlet na Ivančicu. II. 17. — — Prilog fauni zapadne Slavonije. II. 21. Kadić O. dr. : Vj. Papp: Heterodelphis leiodontus nova forma aus den miocänen Schichten des Comitates Sopron in Ungarn von Karl Papp. XX. 216. 158 Kadić O. dr.: St. Gall: Beiträge zur mediterranen Fauna des Osztroski- Gebirges. XX. 217. — Th. Kormos : Ueber den Ursprung der Thermalfauna von Püspökfürdö. XX. 218. Kamenar Eugen : Cochliopodium bohemicum n. sp. III. 332. -— Kitovac u kr. zem. muzeju u Pragu. IV. 234. — O albinizmu puzeva. IV. 236. — „Klub prirodovčdecky“. IV. 238. -— Netopiri oplodjuju takodjer biline. XI. 64. — Čudan kukac, koji med pljuje. XI. 65. — Najnovije vijesti o ambri. XI. 65. = Maslovito drvo. XI. 67. Kavamata Kosta : Elementare Ableitung des Potentials des Stromes aus dem Ohm'schen Gesetz. VII. 310. Karpelles L. dr. : Eine neue Milbe aus Bulgarien. II. 275. Katuvić M. : Osservazioni biologiche sulle formiche. II. 105. -— Cenni ittiologico-erpetologici. II. III. — Ihtiološke bilješke. II. 306. (ćirilicom). — Sulla variazione del coefficiente di dilatazione del mercurio W737, -— Ranzania truncata, Nardo. VI. 10. — Ulteriori osservazioni biologiche sulle formiche. VI. 14. —- Kudık modrilj Charcharius glaucus. Lin. VI. 226. (ćirilicom). -— Jaram mlat (Zygaena malleus. Risso) iz zadarske okolice. VII. 319. (ćirilicom). — Ihtiološko- rpetološke bilješke. VIII. 115. — Sull‘Anguilla fluviatilis della Dalmazia. IV. 243. — Ihtiološko-erpetološki prinesci. IV. 300. (ćirilicom). — Carcharias vulgaris Cuv. XI. 62. Kauders A. : Biljno-geografijska skica požeške okoline. XVIII. 23. — Asimilacija ugljične kiseline kod kukuljica i gusjenica nekih lepidoptera. XX. 214. -— Kraepelin: Die Beziehungen der Tiere zu einander und der Pflanzenwelt. XX. 227. Kestercanek F. X. : Zeitschrift fur die gesammte Ornitologie. I. 138. Kišpatić M. : Pad Meteora u Boci Kotorskoj g. 1728. VII. 317. Koch Ferdo : Sumpor iz Radoboja. X. 235. — Grafit od Hambari$ta kod Gogolja u Psunju. X. 231. — Geologijska prijegledna karta kraljevina Hrvatske, Slavo- nije i Dalmacije. XV. 395. Koča Gjuro : Prilog fauni gore Papuka i njegove okolice. XII. 100. — Prilog fauni leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. KUL. — Popis tvrdokıilaca vinkovečke okoline. XVII. 109. Kolombatović G. : Aggiunta ai Chirotteri della Dalmazia. II. 307. — Cefalopodi dibranchiati del circondario marittimo di Spa- lato. III. 340. 159 Kolombatović G.: Notizie ittiologiche. V. 165. Descrizione delle tre specie di Aser Briss. trovate in Dal- mazia. VI. 169. Notizie sui Pesci del circondario maritimo di Spalato. VI.172. Blennius Zvonimiri n. sp. Nova vrsta babice dalmatinskoga mora. VII. 107. Blennius Zvonimiri n. sp. Nuova specie di bavosa dal mare della Dalmazia. VII. 110. Contribuzioni alla fauna dei vertebrati della Dalmazia. XV. 182: Discussioni su due specie di Cefalopodi dibranchiati. XVI. 382. Contribuzioni alla Fauna dei Vertebrati della. Dalmazia. XIX. 1. Sui Trittoni della Dalmazia. XV. 240. Korlević A. : Faber G. L. The Fisheries of the Adriatic and the Fish Kostć V. : thereof. A Report of the Austro- Hungarian Sea Fisheries, with a detailed description of the Marine Fauna of the Adriatic Gulf. With eighteen woodent illustrations after drawings by Leo Littrov, and numerous engravings on stone. London 1883. I., 166. Popis raznokrilih rilcava okolice riječke. II., 35. Rovartani lapok. II. 136. Par riječi o uporabi hrvatskoga zoološkoga nazivlja. II. 150. Tri rijedka gosta u Kvarneru. II. 152. Entomološka zbirka za školu. V. 184. Prilozi fauni hrvatskih opnokrilaca. V. 189. Popis sisara hrvatske faune, koji su prispjeli narodnom zoo- loškom muzeju u Zagrebu do konca g. 1900. XIV. 1. Ose šiškarice i njihove šiške. XIV. gı. Nova vrst zoocecidija iz područja hrvatske faune. XIV. 451. Dr. Günther Ritter Beck von Managetta, Die Vegetations- verhältnisse der illyrischen Länder. XIV. 180. Dvije nove vrsti zoocecidija iz područja hrvatske faune. XVIII. 210. Gradja za dubrovačku nomenklaturu i faunu ptica. III. 118. Dodatak prilogu za dubrovačku nomenklaturu i faunu ptica. UL-+329. Gradja za dubrovačku nomenklaturu i faunu riba. IV. 273. Sjeverni tupik (Fratercula arctica) kod Dubrovnika. IV. 310. Dodatak dubrovačkoj nomenklaturi i fauni riba. IV. 204. Otis tarda L. u dubrovačkoj okolini. VII. 289. Neke vijesti o sisavcima Jadranskoga mora kod Dubrovnika i okolice. VII. 298. Gradja za dubrovačku nomenklaturu riba. VII. 307. Sphargis coriacea Gray u Jadranskome moru. VIII. 117. La Sphargis coriacea Gray nell‘ Adriatico. VIII. 117. 160 Kosit-V Kravosac (Elaphis quatuorlineatus Lacep.) u dubrovačkoj okolici u suZanjstvu. X. 1. Sphargis coriacea Gray u Jadranskom moru. Dodatak. X. 14. La Sphargis coriacea Gray nell‘ Adriatico. Appendice. X. 14. Nova gradja za dubrovatku nomenklaturu i faunu riba. bg Dodatak ,,Novoj gradji“. X. 229. Kvamberger-Gorjanović D. dr. : Uber einen tertiären Rudisten aus Pod- sused bei Agram. IV. 48. Kramer E. dr. : O klasifikaciji lozinih odlika (Vitis vinifera) s osobitim osvrtom na hrvatske. III. 273. Istrazivanje o djelovanju vinske gljivice na vino. IV. 1905. Krmpotić Ivan: O. Hertwig, Allgemeine Biologie. XX. 219. Kučeva 0. dr. : Čovjek i prirodna znanost.I. 29. Planet Mart i Schiaparellijevi obreti na njem. IV. 114. Uber eine neue Elektrofor-Maschine von Prof. Pavlat. VIII. 81. Dva znatna odkrića : argon i helij. VIII. 157. Demonstrationsaparat für die magnetische Influenz durch den Erdmagnetismus. XI. 34. O toplim i slanim jezerima kao akumatorima topline. XIV.125. Mjesečni sastanci i društveni izleti. XIV. 144. Ustrojenje astronomijske sekcije. XIV. 144. Durbin astronomijske sekcije hrv. naravoslovnog društva. REV. daS: Telefonografi. XIV. 159. Ehrlichova hipoteza ,,postranih lanaca‘ za tumačenje imu- nitete NIN: 167% Francesko astronomičko društvo. XIV. 164. Gustoća planeta. XIV. 165. Jupitrovi se mjeseci mogu vidjeti prostim okom. XIV. 165. Novi plinovi u uzduhu. XIV. 166. Jedna milijarda minuta od početka kršćanske ere. XIV. 168. Promjene na površini Mjeseca. XIV. 169. Posljednji minimum sunčanih pjega. XIV. 170. Statičko osjetilo u životinja i bljaka. XIV. 171. + Herve: Taye: XIV. 172: Predavanja iz područja matematičnih i prirodnih nauka u kr. sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu za zimski semestar g: 902 ZEBV./.175- Borba o sjeverni pol Zemlje. XIV. 457. Daljine najbližih nekretnica od Sunca. XIV. 460. Stoljetnica smrti Vegine. XIV. 465. Leibnizova lubanja. XIV. 466. Meteorologijska opažanja na meteorologijskom opservatoriju u Zagrebu g. 1898., 1899. i 1900. XIV. 177. Dr. Karl Gorjanović-Kramberger, Palaeoichthyologische Bei- träge. XIV: 182. IĆI Kučera O. dy.: Dr. M. W. Meyer, Der Untergang der Erde und die kosmi- schen Katastrofen. XIV. 182. Hetler Ferdo, Mogućnost uskrsnuća tijela u svjetlu prirodnih znanosti. XIV. 473. O planetu Marsu. XV. 62. Ustrojenje astronomijske sekcije. XV. 105. Prinosi za opservatorij i novi čianovi astronomijske sekcije. XV. 109. Ustrojenje astronomijske sekcije. XV. 360. Prinosi za opservatorij i novi članovi društva. XV. 361. Pupinova telefonija. XV. I24. Učinci svjetlosti na dragulje. XV. 126. Petrolejska lampa, koja govori. XV. 126. Brzina svemirskih maglica. XV. 126. Zanimljivo svojstvo velikih svemirskih magla. XV. 129. Djelovanje električnih valova na mozak. XV. 131. Joséof parostroj s podgrijavanjem. XV. 132. Blondlova istraživanja o Röntgenovim zrakama. XV. 391. Nova zvijezda u Blizancima. XV. 392. Godišnje izvješće zagrebačkog meteorološkog opservatorija Za ee) 1008 HKM 137: Opažanja planeta Marsa u opoziciji od g. 1903. XVI. 125. Izvanredni mjesečni sastanak od 5. prosinca 1903. za sve- čano otvorenje astronomskog opservatorija. XVI. 170. Najveći objektiv za astronomijske durbine. XVI. 203. Mendeljejevljev pokus kemijskoga shvatanja svemirskoga etera. DEVI: 205. i Odredjivanje dana, koji pripada zadanom datumu. XVI. 213. f Ivo barun Benko. XVI. 219. Pomrčina sunca od 30. kolovoza 1905. XVII. 213. Pristup. ‚XIX; 465 Mars u opoziciji g. 1907. XIX. 363. Opozicija saturna u g. 1907. XIX. 372. O postanju Mjesečevih tvorbi. XX. 136. Prolaženje Merkura ispred Sunca dne 14. studenoga 1907. RX 158. OpaZanja u Danielovu kometu (1907. d.) XX. 163. Nekrolog Adolfu pl. Mošinskomu. XX. 170. Nekrolog dru. Srećku Bošnjakoviću. XX. 180. Langhoffer Aug. dr. : Razvoj socialnih odnosaja kod kukaca. VIII. 68. Entomološki pabirci sa puta ,,Margite“ uz neke druge en- tomološke podatke za Dalmaciju. IX. 346. Ornitološka bilješka. XI. 41. Što sve oponašaju kukci, kako i za što ? XII. 144. Literatura. XII. 150. Iz literature. XIII. 90. 162 Langhoffer Aug. dv.: Julija Stiegler rodj. pl. Pichler, hrv. entomo- logica. XIII. 91. — Iz narodnoga zoološkog muzeja. XIV. 158. — t Petar Baraga. XIV. 158. — Komarci i malarija. XV. 62. ts Internacionalna ribarska izložba u Beču od 6. do 21. rujna 1902: KV; Lil: -— Dr. Oto Frangeš: Die Buša. Eine Studie über das in den Konigreichen Kroatien und Slavonien heimische Rind. XV. 140. — Popis riba, koje su prispjele narodnom zooloskom muzeju u Zagrebu do konca g. 1900. XVI. 148. = | Mirko Snap. XVII. 235. — Iz faune ,,muzeja srpske zemlje“. XVII. 233. — t Narcis Damin. XVIII. 78. Malčević A. : Uprava i članovi društva koncem g. 1903. XV. 363. — Društva i zavodi, s kojima je društvo g. 1904. izmjenjivalo publikacije. XVI. 402. — Uprava i članovi društva koncem g. 1906. XIX. 375. Mance M. : Uprava i članovi društva koncem g. 1907. XX. 169. — Opažanja u Borellyevu kometu 1903. c. XV. 225. — Beiträge zu den Mars-Beobachtungen wärend der Oppo- sition des Jahres 1905. XVIII. 47. Mandić Mihovil dr. : Hidrometrijska opažanja na Bosni, Neretvi i Vr- basu (1881.—1896.), (1888.—1897.) I. dio. XII. 152. — Dr. Hinko pl. Hranilović: Kozenov geografički atlas. XIV. 178. Marek M.: Ornitologisches aus Zengg. XV. 31. — Einfluss von Wind und Wetter auf den Vogelzug. XX. 270. — Ornitologisches aus Zengg. XVI. 76. Mayer-Eymar Charles : Tableau des Terrains de Sediment. Extrait du Cours de Stratigraphie. IV. 14. Medić Mojo prof. : dr. Josip Pančić. Nekrolog. III. 154. Miholić Stanko : Nov dokaz za obrazac s—=a.t” VI. 226. 3 Mikšić M. : Zorko Franjo Josip: Prinesci u prilog meteorologičkim po- datkom sa postaje Bjelovarske od g. 1885. i 1886. I. 316. — Kučera Oton: O postanku i prognozi mraza. I. 316. — dr. W. Zenker: Meteorologischer Kalender I. Jahrgang. Berlin 1888. II. 133. — Cudnovati päd meteora, opazen u Karlovcu. II. 144. — Potres u Karlovcu. II. 145. — Potres i meteor u Karlovcu. II.302. Nova pravila hrvatskoga prirodoslovnoga društva. XX. 297. Odbor hrvatskoga prirodoslovnoga društva. Pravilnik za suradnike zvjezdarnice hrv. prirodosl. društva. XX. 167. Onsea August : Nova odlika leptira iz zagrebačke okolice. VII. 319. 163 = Otiorhynchus gemmatus. Scop. und seine Varietaeten. VIII.1 56. Ostermann S. : T Rudolf Virchow. XIV. 173. Ostojić N. : Prilog za narodnu nomenklaturu. II. 119. Padewieth M. : Orthoptera genuina des kroat. Littorale und der Um- gebung Fiumes. XI. 8. Pavičić Stanko : Zanimiva vapnena inkrustacija na Debelom brdu kod Sarajeva. XII. 165. — Pojava abrazije na ist. izdanku Plješivice. XX. 103. Pavlović P. S.: Congeria Partsch i Dreissensia van Beneden nisu jedan te isti rod (ćirilicom). VIII. 108. Peričić Božka : Amruš dr. Emil: Ueber eine Zoogloea-Form. Tuberkel- organismen. I. 205. . Peti internacionalni geološki kongres god. 1891. u Washingtonu. MS 258: ' Pichler A. : O kopiletu patke mošitarke i mužjaka domaće patke. III. 161. — Cagalj (Canis aureus L.) u Dalmaciji. XVIII. 1. Pilar G. dr. : Zagrebački vodovod sa gledišta geološkoga i hidrogra- fijskoga. TV. 165. Plivelić Stanko : Polarno svjetlo. III. 249. Poljak Anka i Milan, Gjurgjevac. XII. 157. Popis publikacija, što ih je uredništvo primilo. XVII. 239. Prigl J.: Fran Erjavec. II 154. Purit Josip dr. : Hranilović i D. Hirc: Zemljopis Hrvatske. XIV. 179. Ravnateljstvo hrv. zemaljskog zoologičkog muzeja: Popis riba, | koje su prispjele hrv. zem. zoologičkom muzeju od g. 1901. do konca g. 1905. XX. 114. Rossi Ljudevit : Schulzer von Müggenburg, Stephan : Das unangenehmste Erlebniss auf der Bahn meines wissenschaftlichen For- schens. E: 172% — ' Schulzer von Müggenburg, Stefan: Weiterer Beitrag zu neuen Pilzformen aus Slavonien. I. 174. — Bresadola Sac. G. Schulzeria, nuove genere d‘ Imenomiceti scoperti dal chiar i. r. Capitano St. Schulzer de Müggenburg. Er 174; Rössler E. dr. : Motrenje ptica u osječkoj okolici u godinama 1893., 1894. i 1895. VIII. 87. — Motrenje ptica u osječkoj okolici g. 1896. X 34. — Motrenje ptica u osječkoj okolici g. 1897. i 1898. XI. 10. -— Odonata Fabr. s osobitim obzirom na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju XII. 1. -— Motrenje ptica u osječkoj okolici u g. 1899. i 1900. XIII. 68. -— Rezultati osmogodišnjeg motrenja ptica u osječkoj okolici. XIH.: 73; — Popis ptica hrvatske faune, koje su prispjele hrv. narodnom zoološkomu muzeju do konca g. 1900. XIV. II. -— Izvješće o radu hrvatske ornitološke centrale godine 1902. XIV. 185. = 164 — Visina ptičjega leta. XIV. 155. — Prilog biologiji kukavice. XIV. 156. — O selenju ptica. XV. 19. = Popis reptilia 1 amfibia hrvatske faune, koje su prispjele narodnom ,,zoološkom muzeju u Zagrebu“ do konca god. 1900. XV. 221. — Izvješće o radu hrvatske ‚ornitoloSke centrale“ god. 1903. DEV: Iva — Prosudjivanje brzine leta i udaljenosti ptica, koje . leie. RN... 120. -- Izvješće o radu ,,hrvatske ornitološke centrale“ god. 1903. BENA, dI: —- Izvješće o radu ,,hrvatske ornitološke centrale“ god. 1904. DEMI LOI. _— Izvješće o radu ,,hrvatske ornitološke centrale“ god. 1904. — Jesenska selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1904. KN: fi - Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1905. KVIL, 248: — Nove ptice u hrvatskoj fauni. XVII. 232. — Melanotičan češljugar (Carduelis carduelis). XVII. 233. — Izvješće o radu ,,hrvatske ornitološke centrale“ god. 1905. — Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1905. Ze VIII: SE: — Historijski podaci o selidbi ptica u Hrvatskoj i Slavoniji. XIX, AT: — Izvješće o radu ,,hrvatske ornitološke centrale“ god. 1906. — I. Proljetna selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1906. — II. Jesenska selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji g. 1906 KPCNIGI: — Selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji (1901.—1905.). XX. I — Nova ptica hrvatske faune. XX. 206. — Somateria molissima (Linn) u Kvarneru. XX. 215. — Rijetkost hrvatske avifaune. XX. 215. — Novi djelomični albini. XX. 215. — Pastor roseus (Linn) čvorak ružičasti (Rosenstar) u Srijemu NEX: 42T — Izvješće o radu ,,hrvatske ornitološke centrale“ god. 1907. (I.—III.) i 1—50. Kraljević Rudolfo: Lov u Fruškoj gori. I. 75. — Orni:oloske bilješke s juga. II. 3. Sabljak I. : Ardea bubulcus iz Obedske bare. III. 153. Schulzer Stephan v. Müggenburg : Phallus imperialis. I. 117. — Berichtigungen Hellvelaceen betreffend. I. 284. = Naturforschung und Atheismus. II. 140. — Seoba lastavica (Hirundo rustica). IV. 309. 165 Sebišanović Gjuro : Osvrt na nekoje osobine varaždinskih conifera. III. 265. — Ornitološko-mamaloške vijesti iz varaždinske okolice. II. 237. Seidl Ferd Gobio uranoscopus Ag. III. 271. Proljetno pojavljivanje koleoptera oko Varazdina g. 1888. II.1333: Tko je najveći neprijatelj kornjačin ? III. 335. Prilog za nomenklaturu naših riba. IV. 186. Zoofenološka vijest. IV. 233. Ovogodišnje mriještenje podusta u Dravi kod Varaždina. PRE go Gradja za nomenklaturu naših riba. IV. 261. Narodna zoološko-nomenklaturska vijest. IV. 305. Ornitološka vijest iz varaždinskog kraja za g. 1889. IV. 312. inand : Toplinske razmere Zagreba in Ljubljane. II. 45. Sekulić M.: Nova načela galvanizma. XV. 169. SLI (Siamnik.;E4.) : Low na. vukove.. VI. I. Slavik O. Stencel A.: Stjepanek : Astronomski značaj g. 1888. III. 29. Astronomski značaj g. 1889., s osobitim obzirom za Zagreb. IV 79. Efemeride Sunca i Mjeseca za g. 1908. za merdijan zvjez- darnice hrv. nar. društva u Zagrebu. XIX. 326. Prolaz Merkura ispred Sunca g. 1907. XIX. 352. San i sanja sa životoslovnoga gledišta. I. 222. L. dr. : Dr. Oton Kučera, Počela fizike na osnovi iskustva i pokusa. XIV. 131. Dr. Oton Kučera, Eksperimentalna fizika na osnovi novijega mišljenja. XIV. 184. Dr. Oton Kučera, Hertzovi električni valovi i Marconijev televraf; bez'r2zica. XIV; 182. Stossich Michele : Il gener Heterakis, Dujardin. Lavoro monografico. Strein V. : Tl.a77 Vermi parassiti in animali dela Croazia. IV. 180. Elminti dela Croazia. V. 129. Nuova serie di Elminti Veneti raccolti dal Dr. P. Allesandro Conte Ninni. VI. 216. Osservazioni elmintologiche. VII. 64. Grodeck V. dr., Ueber das Vorkommen von Quecksilbererzen am Avala Berg bei Belgrad in Serbien. I. 801. John. C. v. i Foulton H. B.: Arbeiten aus dem chemischen Laboratorium der k. k. geologischen Reichsanstalt. I. 302. Sipöcz Ludwig dr. : Ueber die chemiche Zusammensetzung einiger seltener Minerale aus Ungarn. 1. 303. Stache G.: Vortrag über die Terra-rossa und ihr Verhältniss zum Karst-Relief des Kistenlandes. I. 304. Feller F.: Die silurischen Ablagerungen der Ostkaravanken. I. 304. 166 Strein V.: Feller F.: Ein Zinnober führender Horizont in den Silur- Ablagerungen der Karavanken. I. 305. — Woldrich I. V. dr.: Paläontologische Beiträge. I. 307. — Zepharovich V. von: Mineralogische Notizen. I. 307. _ Zlatarski Georg. N.: Geologische Untersuchungen im cen- tralen Balkan und den angrenzenden Gebieten. — Beitràge zur Geologie des nòrdlichen Balkanvorlandes zwischen den Flüssen Isker und Jantra. I. 308. — Zujovié I. M. : Geologische Uebersicht des Königreiches Serbien... 370. Šandor Fr. : Prava i umjetna svila. XI. 69. — XIV. glavna skupStina druStva. XIV. 426. — Izvanredna glavna skupština hrv. nar. društva dne 7. lipnja 19037 AM. 2107. _ XV. redovita glavna skupStina za g. 1903. XVI. 180. — Uprava i članovi društva g. 1904. XVI. 395. — XVI. redovita glavna skupština za g. 1904. XVI. 407. — Uprava i članovi društva koncem g. 1905. XVIII. 51. — Izvještaj o XVII. glavnoj skupštini društva za g. 1905. KNIII. 659: — Svečana sjednica od 18. ožujka 1906. u proslavu dvadeset- godišnjice hrv. nar. društva. XVIII. 182. — XIX. glavna skupština društva od 20. siječnja 1907. a) Besjeda predsjednika dra. Gorjanovića. XIX. 383. b) Izvješće tajnika Fr. Šandora. XIX. 385. c) Izvješće blagajnika dra. Sr. Bošnjakovića. XIX. 390. d) Izvješće predstoj. zvjezdarne Dra. O. Kučere XIX. 392. e) Izvješće predstojn. ornitološke centrale Dr. Gjurašina AIR. 307. — XX. glavna skupština društva od 2. veljače 1908. a) Besjeda predsjednika dra. Gorjanovica. XX. 181. b) Izvješće tajnika Fr. Šandora. XX. 183. c) Izvješće blagajnika Miroslava Mance-a. XX. 185. d) Izvješće knjižničara Dr. A. Gavazzia. XX. 186. e) Izvješće predstojn. zvjezdarne Dr. O. Kučere. XX. 186. 1) Izvješće proč. orn. centrale Dra. Gjurašina. XX. 193. g) Izvješće proč. geogr. sekcije Dra. Gavazzia. XX. 194. h) Popis društava s kojima je hrv. nar. društvo zamjenjivalo publikacije u g. 1907. xx. 196. Šmid F.: Modre žabe. XIV. 157. t Tkalčić Ivan : Popov turen u Zagrebu. XIX. 316. Tämäsvary D. E.: Golubačka Muha. VI. 137. Trgovčević L.: Prilog za faunu virnjaka (Rotatoria). X. 89. — Prilog ihtiofauni ličkih voda. XX. 229. Truhelka Br. : Novija mišljenja o Mjesecu. XX. 127. 167 Tschusi v. zu Schmidhoffen : Richtigstellung der Notiz ,,Ardea bubulcus“ iz Obedske bare. III. 339. Tućan Fran : Radnje iz mineraloSko-petrografskoga muzeja u Zagrebu. RI, 982. Urbani M. : Zemna smola u Carev-daru. XV. 391. — Množina dušika u naravnim vinima svetoivanskog i kal- ničkog vinogorja. XV. 143. — Imade li u naravnim vinima salicilne kiseline? XVI. 190. — Križevačke vode. XX. 97. Urbani M. # Dr. Eisenhuth : Kemijski i mikroskopski nalaz vode iz kri- ževačkog ribnjaka. XX. 268. V. N.: Sebišanović Gjuro: Nekrolog. VII. 327. Vrgoč A. : Modra i zelena modifikacija sumpora. XV. 387. — Zrak. NAVI 798: — O anatomskoj gradji teste nekih Acanthacea. XVII. 8. — Razjašnenje velike otrovnosti sublimata i paklenca (Ag: N. Og): X, 208. — Lotsy, Progressus rei botanicae. XX. 217. — F. Czapek : Biochemie der Pflanzen. XX. 221. — Haberlandt, Die Lichtsinnesorgane der Laubbläter. XX. 226. Vukotinović Lj. : Crtica iz flore hrvatske. I. 176. Vuksan Stjepan : Novo nalazište diluvialnih životinja. XIII. 134. Ward Lester F. : The Geographical Distribution of Fossils Plants. V. 263. Wittmann P.: Ovogodišnji jesenski lov u Opeki. IV. 308. Wolterstorff W.: Žaba skakavica iz karlovačke okolice. VII. 323. Zigmundo wsky R. : Motrenje sunčanih pjega i bakalja u g. 1906. XX. 142. — Die Passage einer grossen Gruppe Sonnenflecke im Juli TOOFIRIE 155. Zigmundowsky R. i A. Dolansky : Prolazenje Merkura ispred Sunca dne 14. studena 1907. XX. 160. — Eine merkwürdige Erscheinung vor der Sonnenscheibe. XX. 165. - - - Novak Giam Battista; Primo cenno sulla Fauna dell Isola Lesina in Dalmazia. III 152. - - - - Secondo cenno sulla Fauna dell‘ isola Lesina in Dalmazia. Orthoptera V. 119. - - - - Terzo cenno sulla Fauna dell'isola Lesina in Dalmazia. VI. so. - - - - Martinović Petar. Nekrolog VII. 327. Dr. Ljudevit Gutschy. Napomena: Želi li tkogod od gg. članova ili predstojnika zavoda poseban otisak ovoga popisa, neka se izvoli obratiti na ..v . društvenoga knjižničara (Popov toranj, Zagreb, Opatička ulica 22). Naučne i književne vijesti. J. Hadži: Die Entstehung der Knospe bei Hydra. Mit zvei Tafeln. »Arbeiten d. zoolog. Institute Wien u. Triest«. T. XVIII. Heft. 1. April 1909 Sasvim je općenito mnijenje, koje se svuda i nauča, da je pupoljak u Hydre, kao u opće u svih Hydroida izbočina obih tjelesnih listova ekto-i ento-derma, te se pupanje svodi na uzdužno dijelenje. Na temelju teoretskog razmatranja o kličnoj (germinalnoj) plazmi postavio je Weismann postulat, da pupoljak ipak ima da postaje ne samo iz jednog lista, nego što više samo iz jedne stanice, te bi pupanje bilo jedna vrst partenogenetskog razvoja. Weismann-ov učenik Lang pokazao je, da u Hydre i još nekih Hydroida pupoljak postaje samo iz jednoga i to vanjskoga lista. Izvodi Lang-ovi nisu ali primljeni, nego s više strana opovrgnuti. Pomno istraživanje najranijih stadija postanka pupoljka pokazalo je, da pupoljak odista ne postaje iz obih tjelesnih listova, ali niti onako, kako bi to po Langu imalo biti. Za pravo ne postaje pupoljak ni iz jednog od obih glavnih tjelesnih slojeva, nego iz nediferenciranih, embrionalnih stanica, koje se nalaze među bazalnim odsjecima ektodermalnih epitelijalnih stanica. Na mjestu pupanja umnažaju se indiferentne stanice. Jedan dio urine se među epitelijalne ektoderme stanice, a drugi putuje kroz pograničnu lamelu rivajući se među entodermne epitelijalne stanice. Na taj se način epiteliji pomlađuju i rastu tvoreći pupoljak. Prema svom postanku i karakteru pri- padaju indiferentne stanice srednjem tjelesnom sloju te sačinjavaju meso- dermalni mesenchym. Osim kod Hydre još je samo kod jedne Hydromeduse (po Chun-u) opažan sličan način postanka pupoljka. Prema tome je autor bio sklon oba slučaja t. zv. atipičnog pupanja uzeti kao neke iznimke. Međutim su u tom smjeru nastavljena istraživanja dovela autora na drugi put, na drugi način shvatanja prirode pupoljaka, s obzirom na njihov postanak. Prema tom novom shvatanju, o kojem će danom prilikom biti još govora, dalo bi se pupanje svesti na neku vrst partenogeneze, dakle u poslednjoj liniji na spolno plođenje, premda ima u Hydroida nesumnjivo, kako to vlastita istra- živanja pokazuju, dosta takovih, koji se umnažaju putem tipičnog pupanja t. j. daje pupoljak izraslina obaju tjelesnih slojeva materinskoga organizma. Sa starim shvatanjem pupanja neda se slučaj Hydre i Margelida nikako do- vesti u sklad, proglašenjem obih iznimaka riješenje bi pitanja bilo samo suspendirano. Dr. J. H. 169 Adamović L., Die Vegetationsverhältnisse der Balkanländer (Mösische Länder). (A. Engler i O. Drude, Die Vegetation der Erde, XI.) Leipzig (W. Engelmann), 1909. 8°. 567 stc., 49 vecih, 11 u tekstu slikä, 6 kartä. Ovo prekrasno, sjajno opremljeno djelo uvazenoga bečkog (prije beogradskog protesora), privatnog docenta biljne geografije na bečkom sveučilištu, izašlo je kao 11. svezak znamenite zbirke biljnogeografskih monografija, što ju pod naslovom »Die Vegetation der Erde« izdavaju pro- fesori dr. A. Engler (Berlin) i dr. O. Drude (Dresden). Sa Paxovim djelom o Karpatima i Beckovim o ilirskim zemljama, izašlim također u spomenutoj zbirci, tumači nam Adamovicevo djelo izvrstno zanim- ljive biljnogeografske prilikv jugoistočne Evrope. Autor, koji je više godina proveo u Beogradu, te koji je na brojnim putovanjima upoznao balkanski poluotok, bio je prvi zvan, da napise ovo djelo. Jedva ce biti moguće približno iscrpno prikazati bogati sadržaj Adamovicevog djela, u kojem nas on upoznaje sa brojnim novim činjenicama, tekoje je on uresio sa većim brojem lijepih originalnih slika i karta, pa koje obuhvata ova politička područja: Srbiju, Staru Srbiju, Bugarsku, Istočnu Rumeliju, Sjevernu Traciju i Sjevernu Macedoniju. Štampanje ovoga djela omogućeno je samo bogatim financijalnim potporama, što ih u prvome redu pružiše bugarski kralj Ferdinand I., kome je i djelo posvećeno, te kraljevska pruska akademija znanosti u Berlinu. Autorova putovanja u svrhu fitogeografskog studija dotičnih zemalja sub- vencionirala je carska akademija znanosti u Beču i prirodoslovno društvo za Orient u Beču. Da se dobije barem pojam o bogatstvu ovoga djela, prikazat ću tek u glavnim crtama njegov sadržaj. U uvodu bavi se pisac s omeđenjem teritorija i sa literarnim vrelima, od kojih sadrži prvo poglavlje povijest biljnogeografskog istraživanja bal- kanskih zemalja, a drugo biljnogeografsku literaturu spomenutih zemalja. Adamovićevo područje naslanja se na zapadu na ilirske zemlje, koje je obradio G. Beck u IV. svesku djela »Die Vegetation der Erde« pod naslovom »Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Linder«. Ono obuhvata ostali dio Balkanskog poluotoka, što leži u istoj geografskoj širini, pa od prilike prikazuje nekadašnju rimsku provinciju Meziju (Moesia superior et inferior). ‘ Adamovicev rad u velike potpomagahu neke predradnje. Mislim napose radnje Pančićeve i Velenovskove. Pune 42 godine radio ja Pančić neprekidno na flori balkanskih zemalja, a sa jednakom ustrajnošću posvetio je istoj zadaći više od '/, stoljeća Velenovsky. Čitavo je djelo razdijeljeno u četiri dijela. U prvome je dijelu ras- pravljen ocrt fizikalne geograflje balkanskih zemalja, pa se u prvom poglavlju govori o orografskim, u drugom o hidrografskim, u trećem o geognostičkim, a u četvrtom o klimatičkim prilikama. Drugi dio raspravlja o vegetaciji balkanskih zemalja, pa je najopsežniji, a raspada se u tri odsjeka. Prvi odsjek: ekološki faktori dijeli se u pet poglavlja: o geografskom polo- žaju, tektonskim faktorima, edafičkim prilikama, klimatskim faktorima i o djelovanjima životinja, ljudi i samih biljaka na vegetaciju. Drugi odsjek: 170 vegetacione formacije mediteranske flore; razlikuje: a) formacije drveća i grmlja i b) formacije bez drveća i grmlja. Treći odsjek: vegetacione forma- cije srednjoevropske flore; govori o formacijama ravnice, humlja i brdovitog okoliša te o vegetacionim formacijama planina. Treći dio ima naslov: Biljni svijet balkanskih zemalja i njegovo razgloblje, pa u svome prvome odsjeku govori o horizontalnom razgloblju mezijskog ili balkanskog biljnog svijeta, a u drugom o vertikalnom razgloblju vegetacije. Biljnogeografski ubraja autor teritorij, koji obrađuje, djelomično »mediteranskom«, djelomično »srednjoevropskom vegetacionom području«. Mediteranski dio pripada po njemu »egejskoeuksinskoj zoni«, te se raspada u dvije podzone, u »južno- rumelijsku« i u »sjevernorumelijsku zonu«. Dio, koji pripada srednjoevrop- skom vegetacionom području dijeli se u četiri zone, u »dacijsku«, »mezijsku«, »ilirsku« i »panonsku zonu«. Četvrti dio: Historija razvitka biljnog svijeta balkanskih zemalja ima poglavlja o starotercijarnom, mladotercijarnom, gla- cijalnom, postglacijalnom i recentnom periodu. 49 većih i 11 slika u tekstu prikazuju reprodukcije sjajnih originalnih autorovih snimaka, dok šest koloriranih kartà izvrsno upotpunjuje tekst ovoga znamenitoga djela. Mjeseca veljače 1910. Dr. Aurel Forenbacher. V. Vouk: Einige Versuche über den Einfluss von Aluminiumsalzen auf die Blütenfärbung. (Oesterr. bot. Zeitschr. 1908. Nr. 6.) Vrtlari su odavna znali crvene hortenzije (Hydrangea hortensis Sm.) primjesavanjem ilovaste zemlje pretvoriti u plave. Istom Molisch pokazao je prvi, da to pretvaranje crvenoga antokiana u modri prouzrokuju alumi- nijeve soli, isto kao i neke Zeljezne soli. Molisch je izvadio svoje pokuse tako, da je spomenute soli u tvrdoj formi mjesao sa zemljom. Ja sam promjenio taj način u toliko, što sam pružao biljkama aluminijeve soli (Kalijev alaum i aluminijev sulfat) u rastopinama. Na taj način mogao sam i kvantitativno opredijeliti množinu soli, koja je dostatna, da se poluči naj- ljepša promjena crvene boje u modru. Prema izvedenim pokusima djeluje 1% rastopina najbolje, dočim 3% rastopina djeluje škodljivo (na lišću po- javljuju se smeđe pjege). Ne samo kvantitet soli važan je za promjenu boje, nego i kvantitet — tako djeluje kalijev alaum bolje nego aluminijev sulfat. Već je Japanac Miyoshi bio pokušao i sa drugim nekim biljkama slične pokuse, koji su djelomično i uspjeli (sa Campanula alliariae- folia, Lycoris radiata, Callistephus chinensis). Moji pokusi sa Phlox decussata nisu nikako uspjeli. Ovaj pojav, da aluminijeve soli kod nekih biljaka mogu promjeniti crveni antokian u modri, a kod nekih ne, dade se — pripominjem ovdje naknadno — rastumačiti sa »svojstvom izbora« (Wahlvermčgen) biljaka prema kemičkim elementima. Baš za mnoge biljke, koje rastu na tlu, bogatu aluminijevim solima, znamo, da tih soli u sebe ni malo ne primaju. O samom procesu pretvaranja crvenoga antokiana u modri unutar stanice i odnosu aluminijevih soli prema permeabilitetu kožnog sloja proto- plazme javiti ću nakon dovršenih istraživanja drugom zgodom. Autoref. | 171 V. Vouk: Laubfarbe und Chloroplastenbildung bei immergrünen Holzgewächsen. Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissensch. in Wien, Bd. CXVII. 1908. Istom Wiesner (Lichtgenuss 1908.) upozorio je na osobitu razliku »specifičnog zelenila lišća« kod ljetnozelenog i vazdazelenog drveća. Kod | ljetnozelenog drveća poprimi lišće sa potpunim svojim izrastom i specifično zelenilo, dok to kod vazdazelenog drveća biva istom u drugoj event. istom u trećoj vegetacionoj periodi. Taj pojav možemo lijepo u jesen vidjeti na našim jelama i smrekama, gdje već po boji dobro razaznajemo ovogodišnje mladice od prošlogodišnjih. Zelenilo mladog lišća postaje na dva načina: stvaranjem klorofilnog mastila i umnažanjem klorofilnog zrnja. Pitanje je ali, da li su oba ova načina moguća kod vazdazelenog lišća? Ovim pitanjem bavi se u glavnom ova radnja, te nam daje vrlo zanimivi rezultat. Akoprem naime vazdazeleno lišće već koncem prve godine doraste normalnu svoju veličinu, to ipak diferencijacija unutar lišća — umnažanje klorofilnog zrnja dijeljenjem — biva i dalje, te završi istom koncem treće godine. Od 23 vrsti istraživane vrsti većina su konifere. Čitavi proces postajanja tamnijeg zelenila kod vazdazelenog drveća može se prema izvedenim istraživanjima rastumačiti djelovanjem kompleksa raznih pojava, od kojih je najglavnije umnažanje klorofilnog mastila, manjak ksantofila (žute komponente) u omjeru prema klorofilu (zelenoj kompo- nenti); uvećavanje klorofilnog zrnja djeluju samo nuzgredno. Osim ove glavne zadaće obrađena su u ovoj radnji i nuzgredna opa- žanja kao: upliv vode na klorofilno zrnje, pronalazak Zimmermanovih granula u lišću od nekih istraživanih biljaka i dijeljenje klorofilnog zrnja. Kod većine istraživanog vazdazelenog lišća opazio sam uz obični način dijeljenja »stezanjem« i dijeljenje po Hartwegia-tipu, koje je nakon opisa po Mikosch-u opažano bilo samo u svemu u neko tri slučaja. Opazivši, da pojav bijele središnje zone pri dijeljenju po Hartwegia-tipu nije tako rijedak, to razlikujem isto kao i Schmitz (kod dijeljenja hromatofora u alga) direktno i indirektno (po Hartwegia: tipu) dijeljenje klorofilnog zrnja. Uporedjivanje indirektnog dijeljenja klorofilnog zrnja sa indirektnim dijeljenjem stanične jezgre, kao što su činili Mikosch i Schaarschmidt sasvim je krivo. Dapače idem još i dalje od Schimper-a, što držim, da i Hartwegia-tip dijeljenja nije osebujan proces, nego paralelan sa direktnim dijeljenjem, nastajući samo pod stanovitim fiziološkim uslovima ili kako sam doslovno izrazio: . . . . »dass die beiden Teilungsarten keine entgegengesetzten und spezifisch verschiedenartigen Vorgänge sind, deren Auf- treten voraussichtlich an bestimmte Bedingungskomplexe gebunden sein dürfte«. Pripominjem ujedno ovdje, da je i Küster nedavno (Flora 1909.) opažao postanak bijele središnje zone pod stanovitim uslovima n. pr. u Knoppovoj rastopini i u rastopinama kalcijeva nitrata. Kiister dapače ide dalje od mene, te odbija naziv indirektnog dijeljenja, te tumači postanak bijele zone interkalarnim rastom. Autoref. V. Vouk: Anatomie und Entwickelungsgeschichte der Lentizellen an Wurzeln von Tilia sp. Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, Bd. CXVIII. 1909. Na korjenju lipe opazio sam neobično velike lenticele, koje su u poprečnim i uzdužnim redovima poredane. Anatomska građa tih lenticela sastoji iz »rahlog feloderma« i iz neobično jako razvijenog «Supljikastog pluta« (Porenkork). Šupljikasto pluto gradjeno je od heterogenih naslaga, što je posljedica razvitka. Naslaga meristema — felogen — stvara se naime svake godine dublje u rahlom felodermu. Kad lenticela posve izraste, može se i zatvoriti sa slojem pravog pluta bez intercelulara, koji nastaje tik ispod šupljikastog pluta. U zadnjem poglavlju prikazani su u kratko tipovi lentieela prema sadašnjem stanju istraživanja. Pošto je stvar opće važnosti, te nije speci- jalna, to neka mi bude dozvoljeno, da nešto malo i preko opsega jednog referata u kratko izvjestim o tipovima lenticela prema istraživanjima Stahla (1873), Klebahna (1884) i Devauxa (1900), te prema mome shvaćanju, kako nam to slijedeći pregled prikazuje: | po Stahlu | po Klebahnu po Devauxu ho staničje is- | Supljikasto | Tanki zaporni slo ER punjka' izmjenice sa | pluto (Poren- | jevi bez ili sa vrlo ma- 5 | međuslojevima bezinter- | kork)izmjenice sa | lim intercelularima iz- — | celulara (u zimi peri- | horifeloidom (je- | mjenice, sa okruglim, dermu slični zaporni | danput ili višeput | tankostjenim i nepluta- sloj?) u godini) | stim stanicama Staniéje ispunjka bez | Supliikasto | Zaporni slojevi medjuslojeva pluto veoma debeli sastojeći iz mnogo slojeva okrug- lih stanica, sa veoma velikim i dobro vidlji- : | vim intercelularima | II. tip Iz ovoga prijegleda vidimo u koliko se tipovi ovih autora slažu ili razilaze. Razlika u tipovima nije zapravo nikakova, samo je nomenklatura različita. Tako n. pr. u drugom tipu nazivaju sva tri autora jednu te istu tkaninu sa raznim imenom, Stahl staničjem ispunjka, Klebahn šuplji- kastim plutom, a Devaux zapornim slojevima, dočim n. pr. zaporni slojevi po Devauxu u drugom tipu ne odgovaraju staničju ispunjka po Stahlu u prvom tipu. Ova razlika u nomenklaturi razjašnjena je, ako promotrimo stanovište s koga je pojedini autor obrađivao lenticele. U ovoj radnji je ! Staničje ispunjka = Füllgewebe = les cellules comblantes. * zaporni slojevi = Verschlussschichten =les couches de fermeture. 173 prikazano, kako je Stahl pošao sa biološkog, Klebahn sa čisto anatom- skog i Devaux sa fiziološkog stanovišta. S tih razloga došlo je do nespo- razumka u nomenklaturi. Da se pak dodje do jedinstvene nomenklature, predložio sam stanovište, koje je, mislim, najviše opravdano — stano- vište razvitka. U tom pravcu nužna je opća obradba lenticela. Prema . navedenim tipovima mislim pak, kako sam to naglasio, mnogo je bolje razli- kovati: 1. jednostavne lenticele (prijašnji 2. tip), koje sastoje samo od plutastih slojeva i 2. sastavljene lenticele (prijašnji 1. tip), koje se sastoje od plutastih i neplutastih slojeva. Autoreferat. K. Gorjanović-Kramberger: Über Homo Aurignacensis Hauseri. Verh, d. k. k. geol. Reichsanstalt. 1909. U posljednje doba učestali su nalazi fosilnih ostataka Covjekovih. 12. X. 1909. naden je opet jedan takav ostatak (v. Hauser u Combe Capelle-Montferrand u Franceskoj). Prof. Gorjanović nije propustio ni tu priliku, da obilježi svoje vlastito stanovište, imajući u tome pitanju najviše iskustva. Autor zabacuje posebno ime za nađeni ostatak, jer bez sumnje pripada tipu Homo primigenius. Ipak imamo u tom ostatku nešto mlađi oblik, koji u mnogome navješćuje prelaz k recentnome čovjeku, dakle predstavlja novi stupanj u ljestvici, koja vodi današnjemu čovjeku. Dr. J. H. Slavko Seéerov; Farbenwechselversuche an der Bartgrundel (Nema- chilus barbatula L.). Mit 2 Tafeln. Archiv fiir Entwicklungsmechanik der Organismen. Bd. XXVII. 1909. Principi: direktne prilagodbe organizama na vanjske Zivotne prilike, darvinizma te lamarkizma sigurno su glavni faktori pri postajanju novih oblika. Vodi se već dugo jalova teoretska pre- pirka, koji od tih principa je glavni princip. U toj prepirci se samu prirodu najmanje pitalo, a što znači eksperimentirati, nego prirodu pitati? Ide se što više tako daleko, te se tvrdi. da se pitanje o postanku novih oblika u opće direktnim putem, dakle opažanjem i eksperimentom i ne da riješiti. Takova je tvrdnja svakako preuranjena i može samo loše, zaustavljajući djelovati na napredak istraživanja. U novije se doba sve to većma osjeća potreba točnijih istraživanja u tome smjeru, prema tome se i radi — i ne bez uspjeha. Ne može se tvrditi, da se radnjama, kao što je ova, o kojoj ćemo govoriti, može brzo i sigurno čitava prepirka obustaviti i istina za uvijek postaviti. To su samo mala zrnca, a svako je mali prilog riješenju spora. Mnogo i mnogo slučajeva valja potanje istražiti, analizirati, da uzmognemo stvoriti sud o ulozi poje- dinih faktora pri postajanju novih oblika. U bečkom bijološkom pokušalištu („Biologische Versuchsanstalt in Wien“) već je čitav niz istraživanja te vrste proveden (o radu i važnosti toga zavoda govoriti ćemo“ na drugom mjestu), U radnji, koju eto prikazujemo, pobilježeni su rezultati raznih pokusa o adapciji jedne vrste čikova (tivuške) s obzirom na boju podloge. Sam objekt je vrlo povoljan, jer pokazuje veliku adaptivnu sposobnost. Prema tome, da li je podloga svjetla ili tamna ili bojadisana, mijenja i tivuška svoju boju. Tako biva na žućkastoj podlozi izrazito žuta. Životinja sadrži naime osim tamnoga pigmenta još i drugojačije bojadisane, koji već prema boji 174 podloge dolaze manje ili više do izražaja. Da ta promjena nije jednostavno fiziološkoga značaja, nego da je, kako se kaže, morfološka prilagodba pokazuje mikroskopsko istraživanje. Po našem mnijenju bi učinjeni pokusi bili samo predpokusi za riješenje pravoga pitanja, imademo li naime posla sa t. zv. direktnom prilagodbom. U tu bi se svrhu imalo nekoliko generacija tivušaka uvijek na isto bojadisanoj podlozi za redom gojiti. Nastane li trajna promjena, tad bi morale životinje već adaptirane na tu stalnu (recimo žutu) boju i na drugojačije bojadisanoj podlozi, bar kroz koju generaciju zadržati tu žutu boju. Opisanim pokusima dokazana je samo individualna sposobnost na adapciju unutar jedne generacije, što nam se pokazuje u vidu variabil- nosti. S obzirom na ono, što znamo iz jednostavnoga opažanja u prirodi vrlo je vjerojatno, da bi se na tom objektu dali postići povoljni rezultati. Vremena se ali mora svakako dati životinji, da se novi karakter barem malo fiksira. Stanovita ovisnost pigmentacije od vidnoga živca, odnosno očiju jasno se ukazuje iz slijedećeg učinjenog pokusa: normalne životinje su na trbušnoj strani bez pigmenta, oslijepljene dobivaju pigment (ipak samo na svjetlu). Oslijepljene životinje postaju uopće i na svjetloj podlozi tamnima. I hranid- beno stanje ne ostaje bez utjecaja na pigment. Dobro hranjene životinje imaju više pigmenta od izgladnjelih. Još bi trebalo riješiti pitanje, da li je promjena boje u životinje s obzirom na vrst boje (ne samo s obzirom na intensitet) uzročena direktno utjecajem boje podloge? Autor je i u tom smjeru učinio pokuse, kojima se ne može svaka važnost odreći, premda stvar još nije sasvim na čistac izvedena. Autor je eksperimentirao s isječenim komadićima kože, te je opažao, da pod utjecajem žutoga svjetla iz crnog pigmenta postaje žuti. Prema tome bi imali s reakcijom po t. zv. Wiener-ovom principu (das Wiener-sche Prinzip der Farbenphotographie) posla. Crni bi se pigment pod utjecajem stanovitoga svjetla (boje) kemički promijenio i to tako, da bi onda sam reflektirao svjetlo iste boje. Međutim pokusi još nisu tako daleko došli, da bi se moglo konačni sud izreći i sama se radna metoda mora prije većma usavršiti. Dr. J. H Janchen, Dr. Ervin, Die Edraianthus-Arten der Balkanländer. (Sonder- Abdruck aus den Mitteilung des Naturwissenschaftlichen Vereines an der Universität Wien. VIII. Jahrg. 1910. p. 1—40.) U svemu je kritiéki obradeno 8 vrstà i 2 bastarda: E. dalmaticus DC., serbicus (Kerner) Petrović, tenuifolius (W. K.) DC., grami- nifolius (L). DC., Wettsteinii Hal. et. Bald., dinaricus (Kerner) Wettstein, Pumilio (Portschlg.) DC, serpyllifolius’(Visyauz Murbeckii Wettst. (=graminifolius X serpyllifolius) i lini- folius Gusmus (= Pumilio X serpyllifolius.) Izlučuju se: E. Owe- rinianus Rupr. i parnassicus (Boiss. et. Spr.) Hal. Zanimljivoj radnji, koja je od osobitog interesa i za našu floru, pridane su 3 table i jedna karta o rasprostranjenju vrsta Edraianthus. Mjeseca siječnja 1910. Dr. Aurel Forenbacher. 175 Dr. J. Hadzi: Rückgängig gemachte Entwicklung einer Scyphomeduse. Erste Mitteilung. (Aus dem vergl.-anat, Institut d. königl. Universität Za- greb). »Zoologischer Anzeiger« Bd. 33 No. 34 2. III. 1909. U stručnoj literaturi nalazimo malo navoda o vrlo važnoj biološkoj pojavi: redukcije ili pomlađivanja opažanih u individualnom životu. Mnoge činjenice komparativne anatomije i ontogenije (individualnoga razvoja) nu- kaju nas na zaključivanje, da je u filogenetskom razvoju dolazilo češće do redukcija ili bolje degradacija. Najčešće su životinje uslijed adapcije na pa- razitski način života pojednostavile svoju organizaciju. Međutim o takovim degradacijama ovdje neće biti govora. Kao odsjev filogenetske degradacije nalazimo prema biogenetskom osnovnom zakonu i u individualnom razvoju ponavlanje takova regresivna razvoja (obligatna redukcija). Mi ćemo ovdje prikazati jedan slučaj, po nama istraživani, neobligatne akcidentalne redukcije, kakav u tome obsegu do sada nije bio poznat. Za- nimiva je akcidentalna redukcija u prvom redu, što nam pokazuje u kolikoj je mjeri moguća individualna reakcija na neobične podražaje. U drugom je redu pri tome zanimiv red kojim regresija ide; što padne prije žrtvom re- gresije, a što poslije. U slijedećem će se opisivati samo ono, što je na či- tavim, živim životinjama opažano. Objektom su služili razvojni stadiji jedne Scyphomeduse (po svoj pri- lici: Chrysaora mediterranea Pćr. Les.). Mnogobrojni Scyphopolyp-i stigli suiz Trsta sa malo morske vode tik prije nego su počeli strobilirati!. Za malo vremena nastale su mnogobrojne Ephyre, koje su po malenom mor- skom akvariju plivale izvodeći njima.karakteristične kontrakcije pločastoga tijela. Za dalnji razvoj Ephyra, njihovo preobraženje u Meduse bila bi po- trebna hrana, koje ali u akvariju nisu mogle naći, životinje nisu pogi- bale, nego su živile dalje trošeći vlastitu tvar, mijenjajući pri tome svoj oblik i način gibanja. Najprije se reduciraju rubne krpice i sjetilni organi. Kontrakcije kružnog mišičja izostanu, a Ephyra se giblje pomoću trepavica, kojima je sva površina pokrivena. Gibanje pomoću trepavica je najprimitiv- niji način slobodnog plivanja; mnogo mlađi razvojni stadij Scyphomeduse Planula giblje se pomoću trepavica. Ephyra je po sebi vrlo splosnuta, a na dolnjoj strani visi sa okrugle ploče-umbrele želudačni nastavak, kao klatno uzvonu. Sad se umbrela sve više sužuje i deblja, te Ephyra dobija jajolik oblik. Umanjujući se neprestano postaje »Ephyra« posve slična jednoj Gastrei, dok joj napokon i usta ne obliteriraju. Na površini nalazi se ektodermni trepavasti epitel, a unutri en- todermalna solidna masa ipoput Planule). Smanjivši se napokon na stoti dio prvobitnoga objama životinja se raspada. Čitav taj proces regresije traje oko 1 Od čaškastoga priraštenoga polipa odkida se redom sa njegova slobodnog kraja serija pločica: Ephyra, koje žive slobodno plivajući kao novi individui, te se tijekom vremena rastući neprestano preobražuju u Scypho- meduse klobučastoga oblika. Scyphomeduse produciraju spolnim načinom Scyphopolype. Ovakvi razvojni ciklus zove se generacijona mijena (na gene- raciju sa spolnim plođenjem dolazi drugoga oblika generacija sa nespolnim množanjem poprečno (pupanje vezano sa dijelenjem). 176 tri tjedna. Ephyra je izgubila za to vrijeme sve morfološke i histološke dife- rencijacije, te sačuvala samo za život najpotrebnije — skupinu nediferenci- ranih stanica. Regresija Ephyre podaje nam primjer obratnog razvoja. Planuli slične reducirane Ephyre mogu se sa aboralnim polom privre- meno za kakovu podlogu pričvrstiti (polipoidni karakter). Pod za to povoljnim okolnostima pričvršćuje se i na početku redukcije nalazeća se Ephyra na- činiv kratku nožicu. 1 ovakove pričvršćene Ephyre reduciraju se dalje, kao i one slobodno plivajuće. Sličan proces redukcije pretrpe i Strobyle, kao i obični Scyphopolypi s tom osobitosti, da se bazalni dio polipa odijeli od čaške i izluči na površini hitinoznu prevlaku tvoreći cisti sličnu tvorevinu, koja bi mogla preživjeti vrijeme nepovoljno po razvoj. Međutim nije opažano, da bi iz cista poslije štogod postalo, premda već dugo kao takove eksistiraju. Dragutin Hirc, Revizija hrvatske flore (Revisio florae croaticae). Svezak IL, snopić 1. Izrađena u botaničko-fiziologijskom zavodu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. (Preštampano iz 179. knjige »Rada« Jugoslavenske aka- demije znanosti i umjetnosti). Zagreb, 1909. 8°. 72. str. Oglašujući I. dio ove radnje (isp. Glasnik hrvatskoga prirodo- slovnoga društva. God. XXI. drugu polovinu, str. 84.) istakoh, kako je bilo potrebno, da se pređe na preradbu ili reviziju hrvatske flore, pa pohvalih zamisao Jugoslavenske akademije, da je taj posao povjerila Dragutinu Hircu. I prvim snopićem drugoga sveska opravdava pisac potpuno našu nadu, da će »Reviziju hrvatske flore« znati kraju privesti na čast nauke i hrvatskoga na- roda. Naše priznanje, što ga je stekao prvim dijelom ove zamašne radnje, nećemo mu uskratiti ni onda, kada pregledamo prvi snopić drugoga sveska, gdje obrađuje ove prirodne porodice: Polygalaceae, Linacae, Gentianaceae, Halorrhagidaceae, Asclepiadaceae, Oxalidaceae, Plantaginaceae, Aizoaceae, Ebenaceae, Styracaceae, Elatinaceae, Ceratophyllaceae, Callitrichaceae, Cyno- crambaceae, Polygonaceae i Euphorbiaceae. Mjeseca siječnja 1910. Dr. Aurel Forenbacher. Adamović L., Vegetationsbilder aus Dalmatien. (G. Karsten und H. Schenck, Vegetationsbilder, VII. Reihe, Hefjt 4., Taf. 19—24.) 49. — Mk. 2:50. Različite biljne formacije i udruge po mogućnosti svih di- jelova zemaljske površine u njihovoj osobitosti prikazati, značajne rasline, koje vegetaciji njihove domovine osobito lice podaju, te važne inostrane kulturne biljke u dobroj prikazbi predočiti, je zadaća, što ju sebi postaviše Karsten i Schenck, kada se dadoše na izdavanje poznatog djela: »Vege- tationsbilder«. Ovo djelo, koje u svescima kod Gustava Fischera u Jeni izlazi, bit će od jednake koristi za geografa i za botanika. Nas zanima osobito svezak: »Vegetationsbilder aus Dalmatien«, kojega je autor poznati biljni gevgraf dr. Lujo Adamović. Mi ćemo o istome izvjestiti. Uspjele slike, što nam u spomenutom svesku Adamović iznosi, pri- kazuju formacije i biljke zimzelene regije mediteranskog vegetacionog po- dručja, kome po istome autoru pripada čitava dalmatinska vegetacija. Spomenuvši u uvodu karakteristiku zimzelene regije mediteranskog vegetacionog područja iznosi nam autor uz kratki jezgroviti tumač najprije sliku formacije morskoga žala kod Lapada blizu Dubrovnika, zatim litoralnih pećina kod Svetog Jakoba, te sublitoralnih pećina povrh Svetog Jakoba kraj Dubrovnika. Nadalje su jednako lijepo prikazane sublitoralne krase u zaljevu Rijeke kod Gruža, submontane krase na Srgju kod Dubrovnika te rogač (Ceratonia Siliqua) kod Orašca blizu Gruža. Zagreb, mjeseca rujna 1909. Dr. Aurel Forenbacher. HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUSTVO (SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) ame H ud — sel ASIA Lt GLASNIK HRVATSKOGA PRIRODOSLOVNOGA DRUSTVA UREDIO GA DRAGUTIN HIRC. GODINA XXII. DRUGA POLOVINA. US ZAGREB 1910. VLASNISTVO I NAKLADA DRUSTVA. DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. AIA | 2.455) : Fer, ACKER POLAT “ = i sI 1 i i < i nz té s : fo ie | E Pai ta 5.0 her sE : i rari ee 2 “2 AL X tar “a s we Fr Lo “3 "TEH m + Grgur Bučić. Prve radnje o hrvatskoj fauni niknule su na tlu kraljevine Dalmacije, a prvi je zoolog, koji nam je g. 1842. podao sliku ži- votinjstva donje neretvanske doline prof. dr. F. Lanza. Mnogobrojne su radnje Pera Doderleina, Dubrovčanina, važne radnje Zadranina dra. Rafe Molina, Spličanina_V 1 a- kovića, koji su službujući u Italiji pisali talijanskim jezikom. Kao zoolozi istaknuli su se u prošlosti i Dalmatinci Carrara, Danilo, Sandri, Kuzmić, Klećak, Stalio, Kučig i drugi, koje je više manje pokrila ledina. Znamenito mjesto zapremio je među dalmatinskim zoolozima i odlični plemić Grgur Bučić, koji je 11. siječnja t. g. preminuo u 82 godini svoga zaslužnoga života u gradu Hvaru. B u či € bio je »brzojavni oficijal<, koji se je kao takav vla- stitim trudom, marom i trajnom ustrajnošću vinuo do tolike visine, oda su na njega svratili pozornost dr. Franjo Steindachner, ravnatelj dvorskoga muzeja u Beču i Ernst Haeckel, glasoviti uče- njak iz Jene. Prigodice su ga obojica posjetila, a g. 1871. boravio je Haeckel kod njega više. tiedana, kad je skupljao građu za svoje čuveno djelo o vapnovitim spužvama Jadranskoga mora pri čemu mu je Bučić osobitim žarom išao na ruku. Haeckel je s njime dopisivao mnogo godina i sjetio bi se ga svakim svojim književnim radom na koji bi pribilježio ove zna- čajne riječi: »Seinem hochverehrten unermüdlichen Eremiten der Wissenschaft in Lesina, mit herzli- chen Grüssen«. Bučića se sjetio i dr. Steindachner te mu kao svijetski ichtyolog posvetio jednu ribu, nazvavši je Gobius Buchichii i time njegovo ime ovijekoviječio. Bučića su poznali i glasoviti zoolozi Oskar i Richard Her t- wig, Graff i drugi učenjaci. Najsvijetljiji dan osvanuo je »skromnomu i čednomu brzojav- nomu oficijalu« g. 1886., kad ga je prigodom jubileja sveučilišta u (Gracu filozofski fakultet promaknuo na čast doktora filozofije »ho- noris causa< U početku posvetio se je Bučić meteorološkim studijama i njegovom je ponukom centralni meteorološki zavod u Beču ute- meljio g. 1858. u Hvaru meteorološku postaju. Ova postaja bijaše među prvima u Dalmaciji, kojom je upravljao Bučić. Kao mete- orolog izumio je više meteoroloških sprava kao: anemograf, bato- skopij, reobatoskopij, kojega je također primilo posebno povjeren- stvo za istraživanje Jadranskoga mora, pa su se njime služili Josip Lukschi Julije Wolf, profesori pomorske akademije na Ri- jeci, kad su izučavali fizikalne prilike našega mora. Baveći se Bučić meteorološkim studijama pribrao je toliko građe, da se je dao i na pisanje meteoroloških radova »Smotra Dalmatinska« od 14. siječnja t. g. bilježi nam ove radove: Zusam- menhang der Hčhe des Meeres mit dem Barometerstande. Ueber eine mit der Bora verbundene eingethiimliche Art von Nebel und iiber die Verbreitung der Bora. Ueber eine »Fumarea«, ähnliche Erscheinung, Ueber die Konstitution der Wolken Ueber Regenverhältnisse von Lesina. Staubregen 24. März 1869. Rothe Färbung der Meeres. Trübung der Luft. Dämmerungserscheinungen. Morgen und Abendröthe. Auffa- lende Dämmerungserscheinungen. Witterung Jänner 1870. Erder- schütterungen. Meteor 29. Mai 1867. Meteorschwarm. Meteor 15. Juli 1867.; 2. Jänner 1869.; 8. September 1869.; 30. September 1869. Nordlicht 13. u. 14. März 1869.; 24. u. 25. October 1870. ; 4. Februar 1872. Federwolken als Sturmsignale. Phänologisches. Wasserhose 16. August 1862. in Lesina. Ueber den Gebrauch des Tiefenthermometers von Casella. Schneefall zu Lesina an 12. März 1874. Temperaturerhöhung durch Bora. Ueber die Tromben. Klima von Lesina. Ovi su radovi Stampani u »Zeitschrift der österreichischen Ge- sellschaft für Meteorologie« u Beču. Bu čić istaknuo se i kao zoolog, a bavio se pravokrilcima i spužvama, pa je sa sveučilišnim profesorom Oskarom SOBRA iz (araca uredio i rasadnik za gojenje kućnih spužava. Radnja »Gli ortotteri di Lesina e Curzola, con alcune notizie biologiche che li risguardano«, štampana je godine 1886. u XXXV. knjizi »Verhandlungen d. k. k. zoologisch-botanischen (Gesellschaft« u Beču od str. 377.—585. Tu nam Bučić bilježi 6 vrsta For- o ficularia, 7 Blattodea, 4 Mantodea, 1 Phasmodeu, 17 Acridiodea, 20 Locustodea i 8 Gryllodea, ukupno 65 pravokrilca za otoke Hvar i Korčulu. U istim publikacijama pisao je: »Die früheren Stände der Orellia Buchichii« i: » Ueber einen missgebildeten Blüthenschaft der Agave Americana «. U »Bolettino della Società adriatica di sci'enze naturali« u Trstu štampao je g. 1886.: »Spugne nuove dell’ Adriatico«. B u či ć izučavao je i predhistoriju otoka Hvara i napisao ras- prave: »Recherche preistoriche sull’isola di Lesina« i štampao go- dine 1884. u Splitu, dok je radnju: »Weitere präbistorische Funde bei Lesina« priopćio g. 1885. u »Mittheilungen der Anthropologi- schen Gresellschaft« u Beču. Uz svoje znanstvene radove, bavio se je i svojim gospodarstvom, bavio oko svoje obitelji; zagajivanjem krasa oko grada Hvara, bio osnivač zdravstvenog društva, u jednu riječ: bio je neumoran radni k na znanstvenom i praktičkom polju, a svome narodu otac i prijatelj. Odličnomu starini bila laka zemljica u starodrevnom Hvaru i trajna spomen među hrvatskim naravoslovcima ! Dragutin Hirc. Dva hrvatska velikaša, dva prirodopisca. Napisao Dragutin Hirc. I. „Knisicza od Baratanya zfinki van dana po jed- nom finkolyubitelu‘. Knjižica ovoga naslova Stampana je u Zagrebu godine 1798. u „ezesz. kraly. szlobodnoj Novoszelsky szlovotizki“. Štampana je prije 112 godina u tiskari Novoselovoj, koji je u ono doba štampao i mnogu drugu našu knjigu. Veličina knjižice zaprema „osminu“, a prema obliku ima 36 „malih“ stranica. Prigodom proslave pe- desetgodišnjice hrvatske knjige izdala je „Jugoslavenska akademija“ g. 1885. posebnu spomen-knjigu u kojoj se predočuje naš napredak na znanstvenom polju kroz 50 godina. U toj spomen-knjizi ima i rasprava ,Zoologija i Hrvati“ koju je napisao prof. Brusina. Na prvome mjestu spominje prirodni zemljopis Dalmacije, kojega je g. 1780. štampao Petar Nutrizio Grisogono na taljanskom jeziku u kojem nalazimo prve i najprimitivnije podatke za našu faunu. Na drugome mjestu bilježi prof. Brusina gornje ,djelce“ uz ove riječi: ... „Pisac nije nigdje spomenut, nu kako nam svijedoči hr- vatska bibliografija našega 1. Kukuljevića, ptičar taj nije nitko drugi do sam grot Imbro Voikfi od Vojkovica“ ... „Ta pako mala knjiga služi nam dokazom, kako su Hrvati onda više njege posve- ćivali domaćim pticam nego danas, a valjda ie kanarinac tudjinac domaću zebu istisnuo iz gospodskih kuća i napokon, da su Hrvati svakako i onda bili ljudi dobra srca... Kako prof. Brusina priopćuje i naslove pogiavja, koje Kukuljević ,ne bilježi, imao je knjižicu svakako u ruci, samo mu ne bijaše poznat ,pravi“ pisac i povjerovao Kukuljeviću, koji ovo djelce bilježi ovim riječima: „Vojkfi od Vojkovica Imbro. Knji- žica od baratanya sfinki“. U Zagrebu 1798. (Hrvatska Bibliografija. Dio I. 1860. p. 176., br. 2044.) (1 . Pravi“ pisac, koji je s ovu stranu Velebita napisao ,prvu“ zoološku knjižicu, bijaše i Kukuljeviću ,nepoznat“. Ova je knjižica pohranjena medju ,dragocijenim“ djelima u kr. sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, kamo je dospijela iz knjižnice Ljudevita Gaja po njegovu sinu Velimiru, koji se na nju pot- pisao, dodavši godinu ,1875“. Na knjižici je potpisan i vlasnik njezin „A. Baričevich“. Pod naslovom knjižice valjda je Baričević vlastitom ru- kom napisao ova slova: „C. F. O. C. Z. et A.“, što čitam: „Comes Franciscus Oršić Canonicus Zagrabiensis et Abbas“. Knjižicu je dakle napisao Franjo grof Orsi €, kanonik zagrebački i opat. „Pravi“ pisac bijaše poznat i Safariku, jer nam u „Geschichte der südslawischen Literatur“. I. Prag 1864., iza riječi „finkoljubi- telju“ bilježi kao pisca istuga grofa u zagradi ovako: „Fer. Grofu Oršić“; p. 345.). | Umjesto ,pripomenka* odaje nam plemeniti grof što ga je ponukalo na pisanje knjižice, koje riječi podajem u izvoru: „Pre- misslavam vissekrat kakova zkerb sze ima na povolnoga Finka, kulikosze potrossi za nyega dobiti, ali vsza zahman jeszu! salisze vnogi za muku. y ztrosske, ter miszli, da z-ovum felyum Ticz szreche nema, miszli drugi, da po onogeh let zpoznanyu vre dozta podvuchen je; pitayusze drugi ali od jala (ar i vu tom jal szvoje mezto ima) necheju iztinu, povedati. Kaj je anda chinechi? .Naj chteje ovu malu Knisiczu, y na kratkom vsza ona naiti hoche, koja nyemu za baratati z — Fin- kom potrebna jeszu, ter tak nebude salil (Zalil) chtanye Finko- Lyubitel, nego naj ne chteje nepazlivo, ali na falate, ar nie vszigde vsza ona mochi rechi, kojabisze josche rechi mogla. Ja vzakom selim (želim) onu haszen, y ono veszlye, koju ja pissuch prizkerbeti, szebi na pervo vzel jeszem“. Van Davecz. Plemeniti grof razdijelio je svoje „djelce* u „deset delov“, kojima ćemo se u kratko upoznati. U I. (str. 5—8.) dijelu govori „Od Kerletkih“ i opjašnjuje zašto najprije piše o njima... .. „ar da stala pred prizkerblenyem marsseta biti mora, nigdo ne dvoji“. Za građu preporuča drvo ti- sovo, hrastovo, bukovo ... „druga dreva nisu prikladna“, jer se u njima rado zadržava ,nesznaga“ takozvani ,tekuti“. Krletka mora biti 7 1/, cola duga, 5 i 1/, široka, visoka oko 8 colov. Ona mora 6 biti „sibicami* ošibičana, ,skakalca“! moraju biti 4 cola jedno od drugoga, tako da je jedan pri mjestu jela, drugi pri mjestu pila. U ,delu drugom“, koji seže od str. 8—13. piše »prečasni“ grof „Od stohanya Finkov, znamenya nyegove do- brote vu izbiranju, kak tulikaisse od Finkoveh not‘. Lov trpi od početka maloga travnja iliti ,Marciuša“ do „Jo- sefovoga“, kadkad i dulje, što ovisi o tome, dok si fink nenajde „parnu samicu“. Dalje upućuje pisac kako se ima loviti, pak pre- lazi na pitanje: "Kakova zpamenya smatı mon tie, koji se dp bersayati-budesmo st, pp) To se ne može za sigurno odlučiti, ako je ,stohanec“, njegova je dobrota „ticaru“ znana, ako ,jesenec“, mora biti velik i imati široka ,crljeno hrđava perca“, dug i debeo kljun ; mora da hudo gleda okolo sebe, ulovljen da grize i da jako cvrči, ali dodaje, da se ima uvjek na ,crleno-hrđavu farbu“ gledati. Dobrota ptice stoji u marljivu pjevanju i u ljepoti „ note“ koju pijeva i koje su po piscu ,jako lepe“. Plemenitih tih nota je 10, koje grof Oršić u pijevu zebe oponaša ovim riječima : » Trichav, grichav, richav, vichavchovfadyov, terfadyov, ropo- chov, trentadiabel, vichavfadyov, vidiu, vidru“. Obične su note: »Brbochiv, popochiv, totochiv, czlah, czoh, debeli fadyiv tenki fadyiv, bibichiju, tugyan, tidom, dyeredyiu, chichur,« dok su sve druge note pokvarene. Pisac nam ne bilježi, da li je ovo oponašanje zebina pijeva »njegovo“ ili tako zebino pjevanje oponaša naš narod, no ja držim, de je to oponašanje ,narodno“. I slovenski ptičari razlikuju više suvrstica zebe, pa im davaju i posebna imena. »Najimenitniši je ,ropočev“ ki je pa precej redek. Okoli Ljubljane ga ni, prvi te vrste se nahajajo pri Višnjej gori. Enkrat se je bil eden tudi oglasil pri Igu i tekoj so bili vsi krakovski tičarji na nogah ter so hiteli proti Igu. Ali so ga dobili ali ne, toga ne vem povedati. Razen imenitnega ropočna razlikujejo kra- kovski veščaki tudi še: griču, vidru, cekiv, kočćv in še druge.“ Tako piše pokojni profesor Fran Erjavec u svojem djelu Dan intuje Zivaliv podobah“. III. del: Ptice. 1 LT i zgodna riječ, koja neka zamijeni zagrebačke „sprisele“. i ća 1. snopič str. 77. i 78. Erjavec bilježi riječi ,vidru* i ,ropočev“, koje nam daje i grof Oršić. ti Kada ženka gradi gnijezdo, pripijeva joj mužjak na grančici sjedeći : „Cin, Cin; čin, čin; čin gri gricu, ček!“ Slovenci zovu zebu i „seinkovec“, dok je u našem primorju poznata kao ,šćikun“, “a druguda u nasi kao ,činkavac“, u Poljicima u Dalmaciji kao ssnigavac“ i vele, da sikće: * ćin-ćin-ćin!“ (F. Iv anišević: Poljica, p. 382)! U Tirinškoj, na Harcu, u Gornjoj Austriji ima dalekoznanih gojitelja zeba, koji osobitom vještinom raspoznavaju njezine glasove. Dok uho obična čovjeka razabire tek nekoje glasove, razlikuju oni 20 i više glasova, te ih prema tomu i tamo zovu raznim imenima. Prije su dobra pjevača plaćali zlatom, dok im je sada znatno manja cijena? U trećem dijelu (p. 14 - 17.) piše grof o oslijepljivanju zebe, a u dijelu četvrtom „Od kakvoće kerme“ (p. 17—19.) Zebi škodi ako se krma mijenja. Nekoji miješaju u hranu hajdinu od koje se ptica ,jako“ suši i dobije prolijev. Ako pridavaju konoplju, zadaje ova vrućinu, ako se pak daje, dosta je na dan 6—7 zrna. „Kaksze z-Tichom, do vremena lovine baratati ima“, govori „Del Peti“ (p. 20-23.) Kojom zebom želi loviti u jesen, neka ju zatvori u tminu, ali tako, da ima zraka, da se ,ne zaduši“; najbolja je peć bez dima dakako, a dobar je i ormar ili ,fersslog“ (škrinja.) Daje joj se čista hrana, a svaki mjesec ju valja puštati na zrak, da se ,osnaži“ i ,otrebi“. Zatvara se od konca ožujka ili od travnja do prvih dana kolovoza, a prije onda, ako je bolježljiva. U dijelu šestom govori se ,Od dvorbe vu vremenu popevanya y na dalye“ (p. 23—23.) Zeba pijeva obično u krljetki po tri mjeseca; ,dobar tič“ mora do 14 dana početi ,spuštati se“ t. j. kad počinje tiho pijevati, ! Ovakove riječi oponašanja zovu se »onomatopejske« riječi, koje sam u nas počeo bilježiti prije 20 i više godina. Priopćio sam ih u raspravi »Građa za narodnu nomenklaturu i terminologiju životi- nja« i štampao u »Nastavnom Vjesniku« g. 1897. knj. V. i VIL, a godinu dana prije »prvi« sam puta nekoje priopćio u radnji »Sto priča naš narod o nekim životinjama« (Knj. I, Folklor. zbornika Jugoslavenske Akademije.) Ovim mojim radovima poslužio se sveučilišni profesor dr. D. Bora- nić u svojoj iaspravi: »Onomatopejske riječi za životinje u sla- venskim jezicima«. (»Rad« Jugosl, Akad. knj. 178. Zagreb 1909. na str. 153150147 10 118, 205.21. tal) 2 Brehms Thierleben. Vögel. Erster Band. Dritte, gänzlich neu- bearbeitete Auflage von Prof. dr. Pechuel-Loesche. Leipzig u. Wien, 1891. pag. 281. a da bude skoro počeo, pozna se po tom, kada mu počne kljun modar postajati i od dneva do dneva modriji postaje, ali zeba može dobra biti, ako joj je kljun blijedo modar, što se pojavlja u starih ptica. i | Ako se neće ,spuštati“, onda je ,djedjernost“ i volju za „po- pevati zgubii“ ; to je onda „vrtni tič“ ili po tičarski ,posmetuh“ koji rijetko kada pijeva, što se i pri ,jesencih“ znade dogoditi, kao i u onih, koji su ulovljeni u snijegu. Da propijeva, može mu se jedan tjedan dodavati 30—40 zrna konoplje, a ako onda nebi pijevao, treba ga ,vumoriti“ (usmrtiti), dok bi mu pisac ove radnje otvorio krljetku, pustio ga na slobodu zlatu, gdje bi od radosti sigurno propijevao! Više puta ne pijeva, kada ih je više zajedno, a kad ih je više jedan je najbolji, ptičari mu vele ,kapo“ ili ,gospodar“. Tko zebu kupuje, neka pazi, da je u prvoga gospodara imala najmanje dva »pajdaša“ (dva druga), jer neće u ,kompaniji“ pijevati, kao ni onaj, koji se je hranio konopljom. U dijelu sedmom (p. 28—30.) govori se „Od opadavicze, ali velikoga Betega“. Padavicu dobije zeba u nepokrivenoj krljetki, kad prebiva na suncu od kojega joj se glava ugrije i veli se, da joj je „sundenica v glavu vudrila“. Kada zeba počne vrat „zavracati“, kad na ska- kalci „i glavum hita“, dobije ,omiljavicu“, od česa će poginuti, ako nije jake naravi. Ovu bolest dobije i od prevruće hrane, od pokvarene konoplje, muštardina sjemenja. Najbolja je pomoć ,žilu odpreti“. Ptičari u tom slučaju odrežu na srednjem nožnom prstu »nokat“ ; ako krv ide iz rane, ptica će ozdraviti, ako procuri „beli gnoi vsze je zahman“. U dijelu osmom (p. 31—832.) grof Oršić piše o kašlju, koji se ,beteg“ pokaže kada ptica teško diše ili kada ,kakti puh kisse“ (kiše). Ova bolest nije pogibeljna, ali može postati, jer je početak »suhoga betega“ (sušice). „Del Deveti“ (p. 32—33.) govori o prolijevu. Ovu bolest do- bije zeba, ako se odviše hrani hajdinom (heljdom) ili odviše pije, od češa si želudac prehladi. ,Pussta gnoj i male cherveke; onem kojisze vu meszu legu“. Zebi treba dati dobro staro vino i za 24 je sata zdrava. Dio deseti seže od str. 33—36. u kojem je govora o „teku- tima“, od kojih kadkada boluje i domaća perad. Kad je zeba te- — >, kutima okužena „celi se dan trebi“, za nekoliko dana se posusi i napokon pogine. Treba ju metnuti u drugu ,snažnu“ (čistu) krletku, a onu, koja je zaražena s tekutima ;s kropom“ (vrelom vodom) popariti. | Da bude krletka .Cista, treba je mazati Zivim srebrom, koje je pomiješano starim salom. Tko tako radi, siguran je da „nesnaga“ neće doći, ako pak dođe, brzo će poginuti. Ako je zeba ,napuhnjena“, ima se gledati ,kosak“ povrh repa, da nema možda ,mozol“ (čir); ako ga ima, prereže se ška- ricama i istisne i tišti tako dugo dok dođe „sukrvica“. Onda se rana namaže s duhanom ili se tučenom solju ,zasiplje“; „zdrav hoche Tich biti, ar y ov beteg akosze nepazi more pogiblyen biti.“! U ono doba, kada je živio grof Oršić bila je zeba u nas po gospotskim i građanskim kućama svakako najmilija ptica — pije- vica, dok sada spada među rijetke pijevice, no zato nam je ipak mila i danas kad nam se javi svojim zvonkim glasom, kad još šuma nije izlistala, naviještujući nam, da zima izumire u proljeću. Mila nam je zeba među drugim pticama — pijevicama u dolu i gori, ali je mila i šumaru, lugaru, lovcu, a navlastito planinaru, kojega po našim planinama prati tako visoko, kako se visoko is- pinje bukva. KL Stara porodica grofova Oršića Slavetićkih dala je našoj knjizi prirodopisca-ptičara, dok nam je još starija porodica grofova Vojkovića-Vojkffy-a rodila jednoga hrvatskoga tioristu, kojega se herbar do dana današnjega potpuno sačuvao. Bio je to Franjo grot Vojković-Vojkffy Klokočki, sin grofa Sigismunda i grofice Jelisave, rodjene pl. Malatinsky. 1 Uz put spominjem, da je grof Oršić u IL izdanju štampao knjigu: »Vrachitel betegujuche sivine. Vrachtva za rogatu marhu, kermke, y mla- dinu... Na obchinsku haszen. Vu Zagrebu stampana vu Novoszelskoj stam- pari 1799.« Ovo dijelo ima 130 stranica, a na kraju »Kazitel dugovany vu ove knisiczc zadersaneh«, koji se dijeli u 165 odsijeka. Prvo izdanje napisala je J. G. O. R. G. Z. (Josipa grofica Oršić rodjena grofica Zieh y), dok se na drugom izdanju pribilježio grof Oršić ovako: F. G. O. K. Z. (Franjo grof Oršić, kanonik zagrebački). U »Pripomenku« piše: ... »znassla se je jedna poglavita, ter orszagolybna perssona pred nekulikemi letti, koja kni- siezu jednu van dala je zadersavajuchu vrachtva proti vszakojachkem mars- sechem Betegom, kajti pako rechena kniga lyubitele nassla je natuliko, da nyu vech tesko dobiti je, zatho drugi pun veszelya drage szvoje domovine polag moguchnoszti naime pako sziromakom pomochi, iz nova van dal je, ter nekoja pridal«. IO Grof Sigismund bio je u carskoj vojsci pukovnik, kao i brat mu Krsto. Grot Franjo Vojkovic bio je u Zagorju gospodar Za- boka i Oroslavja, godine 1857. zastupnikom na madžarskom 'sa- boru, a vjenčao plemkinju Anu Mariju Bobo čaj! | Herbar čuvao se u njegovoj biblioteci iz koje je u najnovije doba islucen, a. darevao mi ga Emil Laszovski, tajnik zemalj- ske vlade, mjeseca lipnja lanjske godine, a ja ga pohranio u bota- ničko-fiziologičkom zavodu kr. sveučilišta. Svi listovi u posebnim su modrim koricama, koje se vežu vrpcama sa triju strana. Bilje je poredano po Linneovu sustavu, odnosno po njegovu djelu , Genera Plantarum“, vol. I. i II. Na gornjoj strani lista napisao je grof vla- stitom rukom porodicu i rod latinskim i njemačkim imenom, dok je na donjem rubu lista napisao latinsko i njemačko ime biljke, ali žalimo, da nije dodao i ,hrvatsko narodno ime“. Prema ovomu sustavu redam ovđe sabrano bilje iz milovidnih zagorskih kra- jeva, koji nam je uz dra Ljudevita Gaja? rodiše i drugoga tloristu: grofa Franju Vojkovica-Vojkffy-a. Classis II. Ordo 1. Diandria monogynia. Zweymännige einweibige. Circaea lutetiana.? Parisisches Hexenkraut. Veronica longifolia. Der langblättriger Ehrenpreiss. Veronica becca- bunga. Die Bachbunge. Verbena officinalis. Das gemeine Eisenkraut. Salvia pratensis. Die Wiesen Salbey. Salvia nemoroosa = S. silvestris L.) Die Waldsalbey. Classis III Ordo 2. Triandria digynia. Dreymännige zweyweibige. Panicum sanguinale. Das blutfärbige Hirsengras. Phleum pratense. Das Wiesen Lieschgras. Briza media. Das mittlere Ivan Bojničić Kninski: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899. p. 201. i E. Laszovski: Rodoslovje grofova Vojkffy, u »Vitezoviću« g. 1904., p. 140. i 141. ' ž Dragutin Hirc: Ljudevit Gaj kao florista. »Glasnik« Hrv. nara- vosl. društva. Godina XIII. (1902.) Poseb. otiska str. 1—8. 3 Imena »auktora« nisu dodana. II Zittergras. Dactylis glomerata. Das Knäuelförmige Gras. Lo- lium perenne. Der ausdauernde Lolch. pretg lo Classis IV. Ordo I. Tetrandria monogynia. Viermannige einweibige- Dipsacus laciniatus. Die gerissene Kardendistel. Di p- sacus sylvestris. Die wilde Kardendistel. Scabiosa atro- purpurea. Die dunkel purpurrothe Scabioset. Scabiosa co- lumbaria. Die blaue Scabiose. Galium verum. Das wahre Labkraut. Plantago lanccolata. Der lanzettförmige Wegerich. Plantago major. Der grosse Wegerich. Classis V. Ordo 1. Pentandria monogynia. Fünfmännige einweibige. Myosotis Lappula.? Das Rivinische Mausöhrlein. A n- chusa officinalis. Die gemeine Ochsenzunge. Symphytum officinale. Die officinelle Walwurz. Echium vulgare. Der gemeiner Otternkopf. Lysimachia thyrsiflora.” Die Straus- blumigte Lysimachie. L. nummularia. Das Pfenningkraut. L. vulgaris. Die gemeine Lysimachie. Convolvolus arvensis. Acker Windling. C. Sepium. Zaunwindling. Campanula Spe- culum. Der Venus Spiegel. C. rotundifolia.* Die rundblät- tuge Glocke. C. trachelium. Das Halskraut. C. cervi. caria. Die Hirschwurzel. C. rapunculus. Die Rapunzel 1 Ovo nije samonikla, već kulturna bilina, koja se goji kao krasnica po našim cvijetnjacima i sada, pak je valjda odbjegla grofov cvijetnjak ili je u herbar uvrstio lijepa cvijeta radi! Podivlja i u zemljama oko Sredozem- noga mora, dok je samonikla n. pr. oko Palerma. (Engler i Prantl: Die natürlichen Pflanzenfamilien. Leipzig 1891. IV. Thl. 4. Abth. p. 189.) 2 >Nije« M. Lappula, već M. palustris L.; Sumpfvergissmeinnicht, uz zagorske potočiće obična bilina. 3 »Nije«, već L. punctata L., dok L. thyrsiflora, »ne raste« u našoj domovini. Syn. Naumburgia guttata Mnch. — Thyrsanthus palustris — Naumburgiathyrsiflora Reichb. U generalnom her- baru kr. sveučilišta i Tirolia septemtrionalis: In uliginosis ad Secfeld, 1170 m. A. Kerner. 4 >Nije«, već C. persieifolial. Pürsichblättrige Glockenblume- 12 Glocke. Verbascum Thapsus. Das gemeine Wollkraut. V.nigrum. Das schwarze Wollkraut. V. phoeniceum. Das fonizische Wollkraut. Datura Datula.t Der blaue Stechapfel. Hyosciamus niger. Das schwarze Bilsenkraut. S. tuberosum. Die Erdäpfel. S. dulcamara. Das Bitter-Siiss. S. nigrum. Der schwarze Nachtschatten. Classis V. Ordo 2. Pentandria digynia. Fünfmännige zweyweibige. Asclepias Vincetoxicum. Die Schwalbenwurz. Gen- tiana Centaurium. Das Tausendguldenkraut. Bupleurum rotundifolium. Rundblättriges Hasenöhrlein. Daucus ca- rota. Die gemeine Möhre. Athamanta oreosclinum. Die Bergpetersilie. Heracleum Spondylium. Die deutsche Barenklaue. Chaerophyllum sylvestre. Der wilde Kälber. (dalje nije čitljivo). Anethum foeniculum? Der Fenchel. Classis V. Ordo 3. Pentandria trigynia. Fünfmännige dreyweibige. SambucusEbulus. Der Attıch. Classis VI. Ordo I. Hexandria monogynia. Sechsmännige einweibige.. Juncus articulatus. Die gegliederte Binse. Classis VI. Ordo da Hexandria trigynia. Sechsmannige dreyweibige. Rumex aquaticus. Die Wasser Grindwurz. 2 = Foeniculum officinale All. goji se po vrtovima. Značajna bilina za mediteran naše flore, a poznata kao »koromač«. Classis VI. Ordo 6. Hexandria polyginia. Sechsmannige villweibige. Alisma plantago. Der gemeine Wasserwegerich. Ciassis VIII. Ordo !. Octandria monogynia. Achtmännige einweibige. Epilobium hirsutum. Der zottige Wendrich (?). Classis VIII. Ordo 3. Octandria trigynia. Achtmannige dreyweibige. Polygonum persicaria. Das Flöhekraut. P. aviculare. Der Vogelwegtritt. P. Fagopyrum. Der Heide Wegtritt. Classis X. Ordo I. Decandria monogynia. Zehnmännige einweibige. Ruta graveolens. Die starkriechende Raute. Classis X. Ordo 2. Decandria digynia. Zehnmänrige zweyweibige. Gypsophilla Saxifraga. Der Steinbrech. Dianthus Caryophillus!. Die Garten Nelke. D. Armeria. Die wilde Nelke. D. barbatus. Die Bart Nelke. Saponaria offici- nalis. Das gemeine Seifenkraut. Classis X. Ordo 3. Decandria trigynia. Zehnmännige dreyweibige. Cucubalus Behen. Die gemeine Behen. 1 Goji se po cvijetnjacima. 14 Classis X. Ordo 4. Decandria pentagynia. Zehnmännige fünfweibige. Agrostemma Githago. Der Korn Rade Lychnis dioica. Das ganzgetrennte Lichtrösslein. fi o Classis X. Ordo 5. Decandria decagynia. Zehnmännige zehnweibige. Phytholacca decandra.t Die zehnmännige Scharlach- beere. Classis XI. Ordo 1. Dodecandria monogynia. Zwölfmännige einweibige Lythrum Salicaria. Der braune Weiderich. Classis XI. Ordo 2. I Dodecandria digynia. Zwölfmännige zweyweibige. Agrimonia eupatoria. Der gemeine Odermennig Classis XI. Ordo 3. Dodecandria trigynia. Zwölfmännige dreyweibige. Reseda lutea Das gelbe Harnkraut. R.oodoräta. Das richende Harnkraut. (Goji se po vrtovima.) Euphorbia Cyparissias Die Cypressen Euphorbie. 1 Bilina-krasnica, koja bijaše nekoć obična i po zagrebačkim vrtovima. Domovina joj valjda u Sjevernoj Americi. U nas je poodavna odbjegla-yrtove i podivljala. Kao takovu našao sam je na Krndiji dalje Našica; u Požeškoj dolini na Cukorskom visu kod Kutjeva i na Tisovcu kod Orahovice (D. Hire: Revizija hrv. flore. Dio I. p. 337.) Poslije sam je ubrao na otoku Lošinju kod Nerezina, g. 1908. uz morski žal kod Ercegnovoga, u Boki Kotorskoj i na Petrovcu, u Petrovoj gori. Classis XII. Ordo 4. Icosandria pentagynia. Zwanzismännige fünfweibige. Spiraea filipendula. Der rothe Steinbrech. Classis XII. Ordo 5. Icosandria polygynia. Zwanzigmannige vielweibige. Potentilla erecta. Die gerade Potentille. P. repens. Die kriechende Potentille. P. argentea. Die silberartige Potentille. Geum urbanum. Die Nelkenwurz. Classis XIII. Ordo 1. Polyandria monogynia. Viellmännige einweibige. Popaver Rhoeas. Die gemeine Klatschrose. Tilia europaea. Die europäische Linde Cistus heliant h e- mum. Das Sonnen Giinsel. Classis XIII. Ordo 3. Polyandria trigynia. Viellmännige dreyweibige. Delphinium Consolida. Der Feldritter Sporn- Classis XIII. Ordo 7. Polyandria polygynia. Viellmännige vielweibige. Clematis Vitalba. Die gemeine Waldrebe. Classis XIV. Ordo 1. Didynamia gymnospermia. Zweymächtige nacktsaamige. : Ajuga pyramidalis. Die pyramidenförmige Giinsel. T e u- crium chamaedrys. Der gemeine Gamander. Nepeta ca- 16 taria. Die gemeine Katzenmünze. Mentha sylvestris. Die wilde Münze M. pulegium. Der Poley. Betonica offici- nalis. Die gemeine Betonie. Stachys recta. Der grade Ros- spoléy. S. germanica. Der deutsche Rosspoley. Ballota nigra. Die schwarze Ballote. Marrubium peregrinum!. Der fremde Andorn. Leonurus marrubiastrum. Der andornförmige Lö- venschwanz. L. cardiaca. Das Herzgespann. Origanum vul- gare. Der gemeine Dosten. Thymus Serpyllum?. Der quendel Thymian. Melissa officinalis. Die gemeine Melisse. Ocymum basilicum?. Das remeine Basilienkraut. Prunella laciniata. Die gerissene Prunelle. P. vulgaris. Die gemeine Prunelle. Classis XIV. Ordo 2. Didynamia angiospermia. Zweymachtige bedecksaamige. Euphrasia officinalis Gemeiner Augentrost. Antir- rhinum majus Der grosse Dorant. A. Linaria. Das Lein- kraut. Scrophularia nodosa. Die knopfige Braunwurz. Classis XV. Ordo 1. Tetradynamia siliculosa. Viermachtige Schottige. Thlaspi Bursa pastoris. Die Hirten Tasche. Classis XV. Ordo 2. Tetradynamia siliquosa. Viermachtige schotttige. Erysimum officinale. Der gemeine Gederich (?). 1 >Nije«, već Satureia Clinopodium LL. = Clinopodium vulgarel. 2 »Nije«, već subcitratus Schreb. = Th. pallens Opiz. (Revizija hrv. flore I. p. 603.) 3 Kao bilina-krasnica pod imenom »bosiljka« dobro poznata bilina 4 »Nije«, već E. stricta Host. (Revizija hrv. flore. I. 94.—97.) Classis XVI. Ordo 4. Monadelphia decandria. Einbrüderige zehnmännige. Geranium fuscum (= G. phaeum.) Der Bergstorch- schnabel. Classis XVI. Ordo 6. Monadelphia polyandria. Einbrüderige viellmännige. Malva alcea. Die Sigmarswurz Pappel. S PP Classis XVII. Ordo 2. Diadephia hexandria. Zweibruderige sechsmannige. Fumaria officinalis. Der gemeine Erdrauch. Classis XVII. Ordo 3. Diadelphia octandria. Zweibrüderige achtmännige. Polygala vulgaris. Die gemeine Kreuzblumenwurz. Classis XVII Ordo 4. Diadelphia decandria. Zweibrüderige zehnmännige. Genista tinctoria. Die Färber Ginster. Ononis arven- sis. Die Äckerhauhechel. O. spinosa. Die dornige Hauhechel- Lathyrus pratensis. Die Wiesen Plattererbse. L. latifolius. Die breitblattrige Plattererbse. Vicia cracca. Die Vogel Wicke. Cytisus capitatus. Der köpfige Ginster. C. nigricans Der schwärzlichte Geisklee.. Coronilla varia. Die buntige Kron-. wicke. Galega officinalis. Die gemeine Geisraute. Trifo- um praške nee Der Wiesen Klee. T. angustifoh ums Der schmalblättrige Klee. Lotus corniculatus. Der gehörnte Schotten Klee. T. melilotus officinalis flore luteo. Der 1 >Nije«, već Trifolium arvense L. (Miuseklee.) 18 gemeine Steinklee mit gelber Blüthe. T. melilotus officinalis flore alvo. Der gemeine Steinklee mit weisser Blüthe. Medi- cago lupulinal. Der hopfenartige Schneckenklee. M. sativa Der gemeine Schneckenklee. Classis XVIII. Ordo 4. Polydelphia polyandria. Viellbruderige viellmannige. Hypericum perforatum. Das durchgebohrte Johan- niskraut. H. hirsutum. Das zottige Johanniskraut. H. quadran- gulum. Das vierwindlichte Johanniskraut. Classis XIX. Ordo 1. Syngenesia polygamia aequalis. Mitbuhler gleiche viellweibige Sonchus palustris?. Sumpfhassenkohl. Lactuca Sca- riola. Der wilde Lattich. L. sativa. Der gemeine Lattich. Leontodon taraxacum. Das Röhrel Kraut. Arctium Lappa. Die gemeine Klette. Carduus acanthoides. Die bären- klauförmige Diste. Onopordon acanthium. Die gemeine Zellblume. Serratula arvensis. Die Acker Scharte. Classis XIX. Ordo 2. Syngenesia polygamia superflua. Mitbuhler überflüssige viellweibige. Tanacetum vulgare. Der gemeine Rheinfarn. Arte- misia vulgaris. Der gemeine Beyfuss. A. absynthium. Der Wermuth Beyfuss. Erigeron canadense. Das kanaden- sische Altmannskraut. Senecio vulgaris. Die gemeine Kreuz- wurz. Inula pulicaria. Der Flöhe Alant. I. salicina. Der weidenartige Alant. I. germanica. Der deutsche Alant. Chry- 1. „Nee, već Trifolium campestre a. genuinum Rouy i Foucaud. 2 »Nije«, već Sonchus oleraceus. L.; Gemüse Saudistel, u Zagorju obična bilina. 19 santhemum Leucanthemum. Die gemeine Wucherblume, Ch. corymbosum. Die (nečitljivo) Wucherblume. Achillea millefolium. Die Schafgarbe. Classis XIX. Ordo 3. Sygenesia polygamia frustranea, Mitbuhler fruchtlose viellweiberey. Centaurea jacea. Die gemeine Flockenblume. Classis XIX. Ordo 6. Syngenesia monogamia. Mitbuhler reiner Ehe. Impatiens Balsamina! Balsamine. Viola tricolor, Das dreyfirbige Veilchen. Classis XXI. Ordo 4. Monoecia tetrandria. Ganzgetrennte viermännige. Urtica dioica. Die ganzgetrennte Nessel. Classis XXI. Ordo 5. Monoecia pentandria. Halbgetrennte fünfmännige. Amaranthus caudatus. Der geschweifte Tausend- schön. A. san guineus?. Der blutfärbige Tausendschön. Classis XXI. Ordo 8. Monoecia monadelphia. Halbgetrennte einbrüderige. Ricinus comunis? Gemeiner Wunderbaum. 12 3 Goje se u vrtovima, kao dobro poznate krasnice. Classis XXII. Ordo 5. Dioecia pentandria. Ganzgetrennte fünfmännige. Humulus lupulus. Der gemeine Hopfen. Canabis sa- tiva: Der zahme Hanf. Classis XXIII. Ordo 1. Polygamia monoecia. Viellweiberey halbgetrennte. Parietaria officinalis. Das gemeine Glaaskraut. Svih je bilina u herbaru vise od 150, a svaka prilijepljena na polovinu arka jaka, bijela papira. Listovi su dugi 3 dm. 18 cm,, široki 425 cm., a svaka bilina pokrivena listom bugačice, što svje- doči, kako bijahu grofu mile, a ujedno odavaju brigu, da se bilje što bolje čuva i sačuva. Samo su dvije biline nešto oštećene, no druge tako sačuvane, kao da su u novije vrijeme ubrane. Preparirane su veoma brižno, a gdjekoja tako pomno, kao da je na listu naslikana kao n. pr. Chaerophyllum sil vestre, Malva alcea, Potentilla argentea 020075 brigu posvetio je grof Compositama od kojih se nekoje teško pre- pariraju kao Dipsacus, Carduus, Onopordon, Arctium. Listovi su tako osušeni, kao da su sada ubrani, a u gdjekoje vrste vidimo lice i naličje lista. Od većih vrsta gledamo po jedan eksemplar, od manjih po dva, tri pojedinca. Koji bijahu visoki, ti su razdijeljeni u dva ili tri komada n. pr. Campanula persicifolia, C, trachelium. Ovim si je herbarom i grof Franjo Vojković kao hrvat- ski velikaš osigurao dostojno mjesto u povijesti hrvatske floristike. Bilina će tekom vremena ne stati, ali uspomena na ,prvoga“ hrvatskoga tloristu-velikasa, neće uminuti ! . Crnokrug (Vipera ammodytes, Latr.) u Dubrovatkom muzeju. O zmijama što živu u Dubrovniku i u dubrovačkoj okolici pisao sam više puta. O kravoscu (Elaphis quatuorlineatus, Lacćp.) pisah u »Glasniku« 1898. godine!. O našim zmijama u opće kažem u »Srđu« godine 1904. a u jednoj posebnoj brošuri, pisanoj u talijanskome jeziku, bavim se o jedinoj našoj otrovnici, biva crno- krugom (riđovkom, poskokom), i to nada sve radi krasnoga živoga primjerka, kog muzej čuvaše nekoliko godina nazad. Ovaj zanimivi primjerak prestane živjeti ove godine dne 27. jula, to jest nakon gotovo punih dvadeset godina od kada je u muzej donešen bio (7/VIIIL 1890). Zmija bijaše uhvaćena u dubrovačkoj okolici i bila već vrlo dobro odrasli i veliki primjerak muškarca; muzej ga primi ujedno sa jednim drugim primjerkom ženskog spola, koji pogine nakon malo doba svog sužanstva. Ove dvije zmije bjehu sasvim raznovrsne ćudi, kao no što su bile i raznovrsne šare, jer je muškarac imao lijepu fondamentalnu boju tamno sivu, dok je u ženke vladala krasna izabelinska svijetla boja. Što se tiče ćudi, prva je od ovih zmija bila relativno mirna, dok druga uvek nemirna i srdita, neprestano se rvala, da se izbavi sužanstva, da izađe iz prostrane staklene krletke, gdje su skupa obe zmije namještene bile. Ona uvijek zvisdaše, naperivši tijelo da ujede, netom bi se koja osoba krletki približila, dapače je u svome bjesnilu i u sam zrak ujedala. Miševe ili ptičice, što bi u krletku stavljao, naljučena bi odmah ujela, a nikada ih pojela, to bi učinila sveđ njezina drugarica, koja bi obratno na jednoj ploči usred krletke, zavijena u kolaču, mirno stala, kao da čeka drugaričin lov, i rekbi ćudeći se joj, zašto ne jede i zašto je uvjek tako nemirna. —- Tako, u bjesnilu plava zmija trajala sve do studenih dana go- dine, dok pade u mrtvež, iz koga više ne izađe. 1 >Glasnik« br, 1—5.. p, 1—13. 2 Dubrovačke zmije, p. 782—788.; 851—855 i 988—993. Ur. — Poginuvsi plava zmija, ostane u krletki mrka, biva mu- škarac. Ovaj bijaše, kako se reklo, mirnije ćudi, u rijetko bi se za- bijesnio, nego samo, kada bi ga na koji način naljutio, da vidim, kako ujeda. Ne imajući više svoje drugarice, da mu miševe ili pti- čice ubija, sila mu je bila, da se sam na taj posao odluči, ali kako opazih, svoj mu ugriz ne bijaše ikada ubitačan, aktivan, kao što je bio bivše zmije, jer rijetko je bilo, da ujedeno živinče, u malo ča- saka pogine. Prvih godina mnogo je ova zmija jela preko ljetnog doba ; mali miševi i ptičice bila je njezina obična hrana, a najmilije su joj bile uvjek pretile grmuše (Sylviae). Kušao sam joj davati i goveđega mesa, ali uzalud; samo je jedan put prevarih ! U rijetko je vode pila, ali tada obilato, osobito s pramaljeća. Prvih godina mijenjaše kožu do tri ili četiri puta kroz ljeto, dok posljednjih go- dina po dva puta, a koje godine i samo jedan put. Tekle tako godine, a zmija se sve to veće obiknivala suZan- stvu, te napusti i ono malo bjesnila, što bi je kadkad spopalo, kada bi je naljutio, tako da, malo po malo, od mene se pusti i rukom hvatati, (stvar koju, dakako, ne dopustih ikada, da drugi učine) i to baš usred ljeta, kada su zmije u najvećoj živahnosti. Posljed- Njih godina malo je jela, dapače ni polovinu onoga, što bi pojela u prvo doba, a usprkos toga svake je godine to više debljala, a kroz zimske mjesece ni malo mršavila. * >» * Prvih godina jedan dan zmija pobjegne iz svoje krletke. To je bilo baš pramaljeca 1893. god., a Dubrovnik spravljao svečanosti za otkriće spomenika svome pjesniku (Gunduliću. — Pošto ja bijah jedan od članova dotičnog komiteta, neki dan će me doći tražiti za nekoju prešnju radnju, što se morala onaj isti dan izvršiti. Ja taj čas bijah u muzejskoj radionici pred otvorenom zmijinom krletkom i pružao sam zmiji hranu: neke miševe i ptice, što sam bio donio. Čujući poziv i znajući o čemu se radi, a da se što prije nađem na mjestu gdje sam potrebit bio, časom bacih miševe i ptice u krletku, a u nesvjestnici, ne sjetih se, da je zatvorim sa svojom gvozđenom rešetkom, te tako krletka ostane gore sasvim otklopljena. - Kada sutra dan stignem u radionicu, sa mojim velikim izne- nadjenjem opazim, odma krletku otvorenu i praznu; zmija bijaše pobjegla! U onome neugodnome času stanem mišljeti kamo da 23 zmiju nađem i kako da je uhvatim, jer nije tu bilo šale; naš je crnogrug najopasnija evropeljska ljutica, a ova muzejska nije činila iznimke. Muzejski je laboratorium, kao i sve druge radionice, na- trpan svakovrsnih predmeta: sanduka malih i velikih, caklenog po- . suđa, slame, pamuka, hartije itd., drvlja pa po svim kutovima. — Odlučih se dakle, da je ištem, iza kako se potpuno uvjerih, da zmija kroz vrata radionice nije mogla izaći. Sam, bez ikakve po- moći, jer ne bi nitko bio uljegao u radionicu za sve blago, stanem odmicati i prenašati sve one stvari, pomno rasgledajući svaki pred- met i kut; ali uzalud mi bijaše muka, od zmije nikud ni traga! U to mi otiđe pogled na sobin prozor, kog jedan dio bješe onih dana ostao otvoren, i pomislih, da se zmija mogla možda popeti, te pasti dolje u jedan hodnik, koji opstoji pri stražnjemu temelju općinske. palače. Obuzet tom neugodnom misli, uputim se da siđem dolje, te da po rečenom hodniku živinu tražim, nu u času, kada otvorih vrata radionice, učini mi se, kao da nešto šušne, ondje kod vrata, na jednoj polici, koja natrpana kao i ostale, raznih stvari, nije baš pregledana bila. Pogledah ondje bolje i razveseljen, da sam je napokon našao, viđeh našu zmiju u kutu, savijenu u kotaču, naperene glave i spravnu, da se brani. Pošto radi njezina položaja nije bilo načina, da se bez pogibelji rukom uhvati, umotam pamu- kom šiljak jake i duge Stipalice (pincete), s namjerom da zmiju za . vrat uhvatim. Kada zmija vidi prama sebi onu nepoznatu spravu, stane se strašno uvijati i šikćati; ujeda štipaličin pamuk! Hitro ja tada povedem Stipalicu put lijeve, a zmija će za njom; vratim brže bolje štipalicom na desnu i svatim s njome, na usadu glave, zmijin vrat. Pomoću tada i lijeve ruke, izvučem je mukom iz ugla, gdje se bila nastanila i odnesem je trenutkom u krletku, gdje ne pre- stane bjesniti za toliko doba, i tako strašno, kako je ne viđeh nikad, da bijesni. Moram ovđe opaziti. da zmija za izaći iz krletke, morala se okomito popeti za više od dvije trećine svoje duljine, jer plohe kr- letke iznašaju 50 cm. visine, što nijesam opazio nikad, da je uti. nila, ne samo ova, a ma ni bivša nemirna zmija, koja nikad ne dopre do rešetke krletkina pokriva. Naša se zmija očito popne uz brid krletke, a jedan put gore, bješe njom lako sići s druge strane!. X > a 1 O ovome dogadjaju nisam prije kazao, a razumije se zašto: Crno- krug bijaše živ! Sada je sigurno, da neću drugoga dobaviti. 24 Augusta mjeseca ove iste god. 1398, primih još jednog crno- kruga iz naše okolice; zmija bješe gotovo plave boje, kao i bivša ženka (dakle »Plavokrug«, po nomenklaturi naših seljana) i stavih je u krletku zajedno sa prvom zmijom. Zmije se odmah sprijatelje, tako da noću spavahu uvjek jedna na drugoj ; ali danom, nova si zmija ne davaše mira, mučeći se bez duška, da ma kako iz krletke izađe. Hraniti se ne htjede, premda je ljuto ujedala mi- ševe ili ptičice, te tako malo po malo veoma omršavi i ne pri- žive ni ona zimskome mrtvezu. x Tako opet ostane u krletki sam muskarac. Ovaj, kako se reklo, relativno mirne ćudi, obilno se isprva hranio, pa za to svake godine i to više debljao. Rado je u prvo doba miševe ubijao, dok poslije, pošto se uzlotri, volio ih je mrtvih. Ptičice žive nebi ni do- takao, prem da ih je očito pretpostavljao miševima. Kako i gore dotaknuh, zadnjih je godina sve to manje ijo, a usprkos toga ne- običnu, barem za naše krajeve, dužinu dostigao, tako, da kada po- gine, bilo mu je gotovo metar duljine. Šare mu bjehu krasne, osobito, iza kako bi kožu svukao, tijelo bi mu se blistalo kao iz- vjetljeni ocal. Karakteristični hrbatni tamni pas, sastavljen od kosih četvorina i oprubljen crnim i bijelim prugama, vrlo je lijepo isgle- dao, dok pobočke, našarane takođe crnim i bijelim, pokazivale se oku, kao nekim ugodnim vezom nakićene. Nosni veoma dobro izbočeni ro čić svjedočio je pako vrstu zmije. Tijekom vremena, kako sam kazao, lijepo se zmija prilagodi sužanstvu i pusti se rukom hvatati, našto je obiknuh, malo po malo počamši u zimsko doba, kada bješe u najmanjoj živahnosti. Osim prvih godina, u zimskome mrtvežu nije stala, niti u svojoj lijepo napravljenoj ložnici prebivala ; to bi učinila samo kada bi zavladalo kakvo ružno vrijeme, ili kada bi (i koji dan prije) osjetila kakvu izvanrednu zimsku oluju. Netom bi pa vrijeme na bolje okrenulo, eto ti je vanka, savjene na svojoj ploči; tako mi ova zmija bješe kao neka vrsta barometra, koji bi u rijetko falio. Jeli me naša zmija raspoznavala između osoba što bi dola- zile u radionicu, da živinu gledaju, ne bi znao za sigurno šta reći; stalno je, da bi se kao veselila, kada bi k njoj došao, te približivši se staklu krletke, naperene glave lijepo kroz staklo gledala, jesam li štogod donio da jede, a osobito pa kada bi gladna bila. Ovo bi pak pokazalo u ovoj zmiji neki razum. te da je barem nešto upamtila bila, živeći u sužanstvu. A ur Naš crnokrug vec prošaste godine (1909) nije imao svoju običnu živahnost, i to ni u sred ljetnog doba. Zimu prođe, po svome običaju, gotovo izvan ložnice, u koju se počne zavlačiti po- četkom pramaljeća tekuće godine (1910); izgledaše kao da je bo- lestan. U to nastanu topli dani, a zmija, mjesto da se nastani na svoju ploču povrh ložnice, stoji dolje savjena, u uglu krletke. Kon- cem maja mjeseca, pojede dva miša, jednog iza drugog; to su joj bili posljednji! Iza toga, nakon malo dana mjeni kožu; miševe i ptice što sam gotovo svaki dan donosio, ne htjede više dotaknuti. Napokon se premjesti, te zavije u staklenu posudu, gđe je bila voda, i tu je nađoh mrtvu. * > * Po svoj prilici zmija dospije radi starosti. Donesena u muze] godine 1890, ona već dopiraše duljinu najvećih primjeraka, što sam bio vidio; njezina debljina pa bješe uprav neobična, po čemu je primjerak imao već onda nekoliko godina. Ovđe bi možda došlo pitanje: da koliko doba mogu zmije živjeti? Ja mislim, da je trudno, da iko odgovori sa sigurnosti na taj upit, jer cijenim, da bi trebalo, da se slijedi zmija, od kada se koti, pa dok pogine, i to ne samo jedan primjerak, i u sužanstvu, neg, u brdu, u potpunoj slobodi. Ipak je moje mnijenje, da zmije u opće, relativno, živu mnogol. x * DS Crnokrug (vipera ammodytes), kako se reče, obična je zmija Dubrovnika i okolice i jedina vrsta otrovnice, na koju se namjerih hodeći po našim brdima, po čemu mislim, da se slobodno može reći, da u nas nema druge, a tim više, jer i svi primjerci što mi stigoše i iz podaljih selija, uvjek bijahu vrste o kojoj je govora * Ovu zmiju ćeš u Dubrovniku posve rijetko susresti blizu mora, i 1 U muzeju živu dva primjerka kravosca (Elaphis quatuorli- neatus, Lacćp.) Prvi je bio donešen muzeju god. 1892. (od ovome sam kazao u »Glasniku«). Sada je dug 1 m. 60 cm., a ne znam je li u ovo 18 godina narastao 8-10 cmt. A koliko bi godina imao živjeti, da dostigne 2 met. i više duljine, kako se je u kravoscima više puta vidjelo? Drugomu je po prilici 7 god. Ovaj, jedan met. dug, kroz ove godine nije narastao. 2 Po vijestima što primamo u Bosni i Ercegovinu živjele bi tri vrsti otrovnica, to jest: Vipera ammodytes, V. ursini i Pelias berus. — Kako rekoh, u nas se nezna, nego samo za prvu vrstu. 26 , kod glavnih puteva, dok u strani »Srđa«, na »Ravnicama« itd. pri- lično je običan i sada; biva po vrsima brda. Na ostrvima kod Dubrovnika nema je, nego samo na Mljetu, gdje je rek bi crnokrug običan. Ugriz je ove zmije posve opasan, te ako se odma ne do- skoči lijekom, gotovo je život izgubljen, imam odavna vijesti što to potvrđuju. Životinjama za stalno manje škodi otrov crnokruga, nego li čovjeku, jer kučki, ovce itd. češće su u gubicu ujeđeni, ne obično lako prebole. — Naš seljak razlikuje ovu zmiju po boji, zoveći crnokrug onu tamne boje; plavokrug onu plave, a pepeljuhom imenuje onu pepelne bole. — Liječi ugriz empi- rično na razne načine, od kojih su neki i dobri.! U dubrovačkoj zbirci našega muzeja ima crnokruga iz svijeh mjesta naše bližnje okolice, te i svijeh spomenutih šara, između kojih se primjeraka ističe na posebnom mjestu, spravljen u alko- holu onaj primjerak, koji je bio za toliko godina zanimivi gost našega muzeja, i koji je sada osobiti predmet ove razpravice. Dubrovnik 10/XL 1910. baldo Kosie kr. profesor i ravnatelj gradskoga muzeja. 1 O svemu ovome opširno sam kazao u spomenutim mojim raspravama. Wann ziehen im Herbst unsere Wachteln weg ? Nach Dr. Rössler fällt das historische Mittel des Wegzugs unserer Wachteln auf den 5. Oktober!, was meinen langjährigen Erfahrungen gemäss viel zu spät ist. Als eifriger Wachteljiger beobachte ich den Herbstzug der Wachtel seit meiner Jugend d. h. seit den 70-er Jahren des vorigen Jahrhunderts und zwar in verschiedenen Gegenden von Kroatien und Slavonien, insbesondere im äussersten Westen und Osten. Ich beobachtete in Mitrovica und Vinkovci im Komt. Srijem, in Osijek im Komt. Virovitica, in Karlovac im Komt. Zagreb, in Rijeka-Sušak im Komt. Modruš-Rijeka und in Gospić und Senj im Komt. Lika- Krbava. Seit dem Herbst 1898 besitze ich genaue Aufzeichnungen über den Frülings — und Herbstzug der Wachtel. Vom September 1898 bis Ende August 1903 beobachtete ich in Senj und seit September 1903 beobachte ich in Vinkovci; die letzten zwei Jahre (1909 u. 1910) auch noch in Andrijaševci, zwei Wegstunden von Vinkovei entfernt. Die Wachtel ist in Kroatien-Slavonien Brutvogel und kommt auch im Frühling und Herbst auf dem Durchzug vor. Im kroati- schen Küstengebiete jedoch (also z, B. in Rijeka Sušak und Senj, wo ich beobachtete) kommt die Wachtel nur auf dem Durchzuge vor. Nur ein einzigesmal — während meines sechs- jährigen Aufenthaltes an der Ostküste der Adria — hörte man im Sommer d. i. am 14. Juni 1901 Wachtelschlag und zwar in der »Ravna draga« (oberhalb Senj) und Ende desselben Monates sollen in der »oberen Senjska draga« zwei Wachteln beim Grasmähen aufgestossen worden sein. Laut meiner Autzeichnungen beobachtete ich in Senj im Jahre 1899 die ersten Wachteln am 2. Mai, die letzten am 20. Mai; 1900... 23 » + 37. April, x » >. .21,.::Mai; FEET e Jahresbericht der „Kroat. ornithol. Zentrale“ S. 98. Zagreb 1910. 1901 die ersten Wachteln am 19. April, die letzten am 26. Mai; 1902 > > > > 24. ADI » » 27. Mai; 1903 » > » go April, » > » 28. Mai; Das früheste Ankunftsdatum fällt also auf den 19. April (1901), das späteste auf den 2. Mai (1899). Der mittlere Ankunfts- tag ist der 24./25. April, was mit dem historischen Ankunftsmittel Rösslers (29. April) und mit den Erfahrungen der alten Wach- teljäger von Senj — die mir den Beginn des Zuges als auf »Georgi« (24. April) fallend angaben — recht gut übereinstimmt. Das Ende des Zuges fällt in Senj im Mittel auf den 24. Mai. Nach diesem Datum werden in Senj keine Wachteln beobachtet. Erst Ende Juli, bezw. Anfang August werden in Senj wieder Wachteln beobachtet uud die befinden sich schon auf dem Rückzuge. Im Jahre 1898 soll der Hauptzug (d. h. die Kulmination des Durchzugs oder das Maximum der durchziehenden Wachteln) in Senj Mitte August stattgefunden haben. Die letzte beobachtete ich am 17. Oktober. Im Jahre 1899 beobachtete ich die ersten Wachteln am 29. Juli; der Hauptzug fand am 21. u. 22. August statt; die letzte beobachtete ich am 20. Oktober. Im Jahre 1900 beobachtete ich die ersten Wachteln am 1. August; der Hauptzug erfolgte am 19. August; die letzte beobach- tete ich am 24. Oktober. Im Jahre 1901 beobachtete ich die ersten am 4. August; der Hauptzug fand vom 19. bis 21. August statt; die letzte be- obachtete ich am 27. Oktober. Im Jahre 1902 beobachtete ich die ersten am 26. Juli; der Hauptzug fand vom 21. bis 24. August statt; die letzte beobach- tete ich am 2. November. | Im Jahre 1903 beobachtete ich die ersten am 28. Juli; der Hauptzug erfolgte am 11. bezw. 17. August. Der Herbstzug der Wachtel beginnt also in Senj (im Mittel) am 30. Juli. Das früheste Ankunftsdatum fällt auf den 26. Juli (1902). Der Hauptzug findet am Beginn der zweiten Augusthälfte (etwa am 18. VIII.) statt, was abermals mit den Erfahrungen der dortigen Wachteljäger, dass derselbe um Mariä Himmelfahrt (15. VII.) stattfindet, recht gut übereinstimmt. Die letzten Wachteln beobachtete ich im Mittel am 24. Oktober.1 1 Man vergl. dazu meinen Aufsatz: „Vom Wachtelzug an der Ostküste der Adria in A. Hugo’s Jagdzeitung, 47. Jahrg. Nr. 10. 29 Vom September 1903 ab beobachte ich den Wachtelzug in Vinkovei in Slavonien. Hier ist der Wegzug unserer (d. h. der ein- heimischen) Wachteln nicht so leicht zu konstantieren, wie in Senj, wo die Wachtel, wie schon gesagt — nur auf dem Durchzuge vor- kommt. Im September 1903 beobachtete ich also öfters nur noch einzelne Wachteln; der Wegzug, bezw. der Hauptzug scheint im August stattgefunden zu haben. Die letzte beobachtete ich am II. November (bezw. am 3. Dezember). Im Jahre 1994 beobachtete ich bis 15. Aug. nur einzelne Wachteln; entweder hat ihnen die langanhaltende Hitze u. Dürre geschadet, oder sind sie Ende Juli weggezogen. Vom 16. Aug. ab beobachtete ich die ersten Zugwachteln, vom 23. Aug. ab eine starke Zunahme. Die meisten beobachtete ich am 27. Aug. u. 5. September, darnach nur einzelne, am 13. Sept. erfolgte der Nach- zug; darnach öfters nur einzelne, die letzten fond ich am 10. No- vember. Im Jahre 1905 waren noch im Juli die Wachteln in erfreu- licher Anzahl da. Am ı. August (Aufgang der Wachteljagd) fand ich aber nur 7 Stück! Ich notierte in meinem Tagebuche: »Schei- nen weggezogen zu sein«. Darnach einzelne, am 8. keine, am 10. wieder mehrere, am ı6. August eine starke Zunahme (meist meh- rere erwachsene Wachteln beisammen, was stets ein sicheres Zei- chen von Zugwachteln ist). - Darauf sinkt wieder die Zahl der Wachteln; erst am ı. September wieder eine Zanahme bemerkbar, darnach nur einzelne bis einschl. 19. November. — Die Wachteln scheinen also Ende Juli weggezogen zu sein; der Haupzug erfolgte Mitte August und ein lebhafter Nachzug Anfang September. Auch im Jahre 1906 waren die Wachteln in erfreulicher Anzahl da. Am ı. August fand ich ziemlich viele Wachteln; ein Wegzug war ‚nicht wahrzunehmen, denn es gab auch noch ganz kleine, kaum flugbare Wachteln und halbwüchsige. Die meisten Wachteln scheinen eine zweite Brut gemacht zu haben, die erste dürfte Anfang Juni zugrunde gegangen sein. Am 5., 6. u. 7. Juni hatten wir nämlich strömenden Regen bei trischen und kühlen nördlichen Winden (7. Juni S ha. 8:3% R). Erst am 23. August war eine starke Zunahme ver Wachteln wahrzunehmen, aber schon am nächsten Tage eine Abnahme. Am 5. September abermals eine bemerkbare Zunahme. Vom 16. September ab starke Abnahme. 30 Am 1. Oktober scheint noch ein lebhafter Nachzug erfolgt zu sein (Kollege J. Ams fand :6 Stück), darnach nur einzelne bis ein- schliesslich 12. November. Ein Wegzug userer Wachteln war also in diesem Jahre nicht wahrzunehmen, der Haupzug fand am 23. August statt, ein zweites Maximum wurde am 5. September be- obachtet, ein Nachzug erfolgte eventuell am I. October. Im Jahre 1907 waren am 31. Juli noch genug Wachteln da. In der folgenden Nacht scheinen sie jedoch weggezogen zu sein, denn bis 23. August fand ich nur wenige Wachteln. Am 25. Aug. war eine Zunahme wahrnehmbar. Am 29. Aug. waren recht viele da, ebenso an den folgenden Tagen bis einschliesslich 17. Septem- ber (mit Ausnahme des 9. u. 14. IX.). Darnach nur einzelne bis einschl. 14. November. Unsere Wachteln scheinen also in der Nacht vom 31. Juli zum I. Aug. weggezogen zu sein. Der Hauptzug fand vom 29. Aug. bis 17. September statt, dauerte also ausnehmend lange. Im Jahre 1908 fand ich in der zweiten Juli hälfte Wachteln verschiedener Gròsse, von kaum flugbaren bis fast vollkommen aus- gewachsenen Exemplaren. Am 1. Aug. fand ich noch ziemlich viele, darnach wenige (vom 3. Aug. ab); am ı2. Aug. keine. Am 13. Aug. wieder acht Stück, am 17., 18. u. 19. nur. je eine, am 21. keine, am 22. eine. (Ein anderes Exemplar fand Herr. Koprinski in seinem Wasserfass unter der Traute. Die Wachtel flog nachts an die Telephondrähte seines Hauses, fiel aufs Dach und rollte ins Wasserfass hinab. Flugrichtung von W-—O). Am 26. drei Stück beisammen, also Zugwachteln. Darnach nur einzelne (mit Ausnahme des 18. IX., Nachzug) bis einschl. 3. November. — Der Wegzug unserer Wachteln scheint in der esten August — hälfte stattgefunden zu haben, ein Hauptzug war in diesem Jahre kaum wahrnehmbar ; eventuell zogen die Wachteln nach dem 21. August glatt durch, ohne bei uns Aufenthalt zu nehmen. Im Jahre 1909 beobachtete ich schon Mitte Juli (am 16. u. 17.) fast vollkommen ausgewachsene Wachteln. Am 29. Juli waren noch viele da, verschiedener Grösse. — Mit Ende Juli enden meine Beobachtungen in Vinkovci, denn am ı. August übernahmen die neuen Pächter die Vinkovcer Gemeindejagd und ich durfte das Revier mit dem Hühnerhunde nicht mehr betreten. Vom 1. Aug. ab beobachtete ich also in Andrijasevci, leider nur gelegentlich. Am 1. Aug. fand ich mehrere Wachteln, auch halbwichsige. Am 31 9. VIII. ziemlich viele; am 21. VIII. einzelne; am 28. VIII. meh- rere; 4. September einzelne; 7. IX. keine; 14. IX. einzelne; 17. IX. zwei Stück; 8. Dezemb. ein Stück. — Wann der Wegzug und der Hauptzug stattfand, lässt sich aus diesen spärlichen Beobach- tungen nicht ermitteln. — Wie mir die Vinkovcer Jagdpächter erzählten, gab's am 8. VIII. genug Wachteln, erst um Mitte August dürfte der Wegzug erfolgt sein. Der Hauptzug scheint Ende August begonnen zu haben und dauerte bis Mitte September, denn am 7. und ı2. September sollen noch ziemlich viele Wachteln da gewesen sein. Dagegen hatte ich im Jahre 1910 in Andrijaševci Gelegenheit einen typischen Wachtelzug zu beobachten. Am ı. August waren noch zahlreiche Wachteln da, meist volkommen ausgewachsene junge Exemplare. Ebenso am 3. Aug. Am 5. Aug. fand ich jedoch keine einzige mehr. Erst am 13. Aug. fand Jagdaufseher J. Vytlačyl mehrere Exemplare. Unsere einheimischen Wachteln sind also am 3/4. August weggezogen. Am 15. Aug. fand ich recht viele Wachteln, ebenso am 18. und 25. Aug. — Am 27. und 29. Aug. war eine Abnahme bemerkbar; am 4. September wieder Zunahme, ebenso am 7. September. Am II. Sept. fand ich nur wenige Wachteln; am 14. Sept nur ein- zelne; am 17. Sept. nur eine; am 30. Sept. und 2. Oktober keine; am 5. Oktober sechs Stück; am 8. Oktober fand Vytlačyl mehrere; am 9. und ı2. Oktober fand ich je eine und am 16. Oktober vier Stück. Das waren die letzten, seitdem sind keine mehr beobachtet worden. Anfang August sind also unsere Wachteln weggezogen ; Mitte August begann der Hauptzug und dauerte ausnehmend lange bis etwa 10. September; Anfang Oktober scheint noch ein Nachzug stattgefunden zu haben. Im Jahre 1898 wollte ich einen Aufsatz über die Abnahme der Wachteln schreiben!. Ich ersuchte also meinen Onkel den Graf Pejacsevich’schen Revierförster J. Marek in Rétfalu bei Osijek mir Einsicht in das » Jagdjournal« zu gewähren. Die Aufzeichnungen über erlegte Wachteln gehen vom Jahre 1833 bis zur (segenwart. Ich notierte mir leider damals nur die Totalsumme der in jedem 1 Dieser Aufsatz erschien im ,Lovačko-ribarski Viestnik“ VII. Nr. 9. Zagreb 1898. unter dem Titel: „Lov na prepelice negda i sada (= Wachteljagden einst und jetzt). 32 Jahre erlegteen Wachtel und machte mir dazu hie und da eine Notiz Aus diesen wenigen Notizen ist trotzdem ersichtlich, das der Haupzug der Wachteln in Osijek in der zweiten Agust-hälfte und Anfang September stattfindet. Hier sind sind sie: Im Jahre 1835 sind 266 Wachteln erlegt worden, davon im Juli 86, im August 108 und im September 72. Im Jahre 1857 sind 209 Stück erlegt worden, davon am 11. August 49 St. Im Jahre 1859 sind 379 Stück erlegt worden, davon am 24. Aus. 02 St. Im Jahre 1861 sind 191 Stück erlegt worden, davon am IT. Sept: 44 tE Im Jahre 1862 sind 115 erlegt worden und zwar von meinem Onkel in drei Tagen; an einem Tage erlegte er 80 St. Im Jahre 1864 sind 341 Stück erlegt worden, davon erlegte - mein Onkel am 14. Aug. 100 St. und am 16. Aug. 50 St. Im Jahre 1876 übernahm am I. Septem. mein Onkel die Verwaltung von Retfalu und erlegte im Laufe des Septembers nur 36 St., ein Beweis, dass der Hauptzug im August gewesen ist. Im Jahre 1877 sind 100 St. erlegt worden, davon am 9. Sept. 21: Stück. Im Jahre 1879 sind 165 St. erlegt worden, davon erlegte mein Onkel am 15. Aug. und 21. Sept. je 25 St Im Jahre 1886 sind 90 St. erlegt worden, davon am 28. Aug. 20 Stück. Im Jahre 1891 sind 77 St. erlegt vorden und zwar am 19. Aug. 50 St. und am 4. Sept. 27 St. Im Jahre 1896 sind nur 12 St. erlegt worden und zwar am 26. August. Im Frühling treffen in Kroatien — Slavonien die ersten Wachteln Ende April ein (in Senj am 24/25. April, in Vinkovci am 23. April). Der Hauptzug erfolgt in der ersten Maihälfte, die letzten erscheinen Ende Mai (am 24. in Senj). Herrscht während der Brutzeit günstiges Wetter, so ist das Brutgeschäft und die Aufzucht der Jungen bis Mitte Juli erledigt. lim Jahre 1904 beob. ich die ersten am 25. April; 1905 am 20. April ; "1906 am 19. April; 1907 am 26. April; 1908 am 28. April; 1909 am 19. April und 1910 am 23. April. 33 Da um diese Zeit im Hinterland von Senj die Heumahd und hier in Slavonien der Schnitt des Getreides in vollem Gange ist, so werden die Wachteln aus ihren Wohnstätten vertrieben. Beim nächsten Wettersturz — der den Vorstössen der barometrischen Maxima zuzuschreiben ist — ziehen die Wachteln weg. Das ist die Regel. Unsere Brutwachteln verlassen. uns. also sehon Ende Juli oder Anfang August. Die Zugwachteln (fremde Durchzügler) treffen bei uns Mitte August ein. Ihr Durchzug (bezw. Aufenthalt) dauert bis Antang September. Darnachfolgen Nachzügler; einzelne Wach- teim werden auchim Winter beobachtet. Rösslershistor. Mitteldes Wegzugs der Wach- tl OEtoberisist als Datummittel der:zuletzt be obachteten Exemplare.zu betrachten. Unsere Brutwachteln sollten gezeichnet (mit Ringen versehen wer- den), was aber unbedingt im Juli u. zwar an vollkommen ent- wickelten Jungen geschehen müsste, also bevor fremde Durchzügler eintreffen. Auf diese Weise könnte nichtnur der Wegzug unserer Brutwachteln bestimmt werden, sondern auch die Richtung ihrer Reise nach den Winterquartieren und diese selbst. Vinkovci, 16. Dezember 1910. Prof. M. Marek. Problemi farmakognozije. »Die Pharmakognosie hat keine anderen Methoden wie die der reinen Botanik und reinen Chemie, wohl aber andere l'ragestellung, andere Aufgaben und Zieles. Tecehizch Obično se drži, da farmakognozija nije znanost i da se samo bavi suhoparnim, točnim i preciznim mikroskopskim i makroskop- skim opisivanjem droga. Farmakognozija ne bi osim fiziografskog opisivanja i mikroskopiranja imala — po tom shvaćanju — nika- kovih drugih zadaća, nikakovih drugih pitanja i problema da riješi te bi bila samo opisna botanika, primijenjena anatomija, »physio- graphische Arzneimittellehre«, »pharmazeutische Warenkunde«. Tvr- diti da farmakognozija nije znanost, da nema problema koje bi imala riješiti, da je samo primijenjena botanika odnosno dio nauke o istraživanju robe, može tvrditi samo onaj, koji ne pozna najnovija moderna iztraživanja u farmakognoziji, koji ne pozna puteve, ko- jima je udarila današnja moderna farmakognozija. Da farmako- gnozija nije znanost, može tvrditi samo onaj, koji ne zna da ona sastoji od čiste i primijenjene farmakognozije i koji stoji na zastarjeloj Martinsovoj! definiciji, da je farmakognozija »ein Teil der allgemeinen Warenkunde. Wir begreifen darunter die Lehre die . . . Heilstöffe in betreff ihrer Abstammung und Giite zu untersuchen, sie auf Reinheit zu prüfen, sowie Verwechs- lungen oder Verfälschungen zu ermitteln«. (1825 god.). Buduci da se je i kod nas u Hrvatskoj uvrijezilo krivo mni- jenje, da farmakognozija »nije« znanost i da »nema« problema, to si je autor ovih redaka uzeo za zadacu, da to krivo mnijenje opo- vrgne i da pokaze, da je farmakognozija zaista znanost. Sto je farmakognozija? Stara je definicija glasila ovako: far- makognozija je znanost o mikroskopskom i makroskopskom pozna- vanju droga. Nova je definicija proširena stara: Farmakognozija je znanost o poznavanju droga u svim smjerovima. U starijoj se ! Tschirch: Handbuch der Pharmakognosie. Heft 1. Abtheil I. p. 3.‘ 35 farmakognoziji obaziralo samo na fiziografski opis i mikroskopiju droga, a u novoj se obazire na sva pitanja o drozi osim njezinog fiziološkog djelovanjal (Farmakologija). Dva su najvažnija stanovišta s kojih polazimo kod istraživanja droga, a to su kemičko i botaničko stanovište. Od osobito je ve- like važnosti kemičko stanovište i od veće je važnosti nego bota- ničko. Kemičko je stanovište svakako važnije od botaničkog, jer mi drogu upotrebljavamo radi njezinih kemičkih sastojina a ne možda radi toga, što je ona plod, sjeme, kora ili korijen, što ima tri ili četiri reda palisada, što su se stanice teste, perikarpa, mezo: fločma itd. kombinirale ovako ili onako. Farmakokemija kao posebna grana i to glavna grana farmakognozije treba da istraži, koji kemički spojevi djeluju ljekovito, da li su ti spojevi u biljci preformirani ili nisu preformirani, treba da istraži kemijsku narav dotične supstancije t. j. treba da tu supstanciju razori, razgradi i da vidi koje grupe kem. radikala sačinjavaju skelet te supstancije odnosno koji radikali prouzrokuju dotično fiziološko djelovanje. Fitokemičko istraživanje u farmakognoziji ide — in ultima linea — i za sintezom kem. djelatnih supstancija. Sjetimo se samo sinteze atropina,? cocaina, piperidina etc.! Koliko se polje za rad otvara u farmakognoziji! Ta sjetimo se samo najnovijih istraživanja u području alkaloida,? glikozida,* alkaloido-glikozida, smola5 itd. itd., koje je učinila -far- makokemija! Tko pozna literaturu o tijem istraživanjima, zar ce on moći ustvrditi, da na tom području farmakognozije nema pro- blema, nema pitanja za rješavanje?! Uzmimo n. pr. kininovce i istraživanja o njima. Zar farmakognostička istraživanja o njima ne riješavaju probleme, zar ne riješavaju, šta je kinin, koja mu je dje- latna jezgra"! Zar u farmakognoziji kininovaca ne dolazimo osim kemičkog problema još i do problema o tom: nije li moguće raznim operacijama“ postići, da se poveća sadržaj na kininu a umanji onaj 1 Mitlacher; Pharmakognosie p. XIII.— XXIV. 1909, »Die Aufgabe der Pharmakognosie bestehet darin die Drogen nach allen Richtungen hin, mit Ausnahme ihrer physiologischen Wirkung. kennen zu lernen, korckt zu beschreiben und unter algemeinen Gerichtspunkten miteinander zu verknüp- fen«. — Sravni poglavlje: Inhalt und Aufgaben der Pharmakognosie, str. XII. > Oesterle: Grundriss der Pharmakochemie. 3 Pietet: Pflanzenalkaloide i Schmidt: Uber die Frforschung der Konstitution u. die Versuche zur Synthese d. Pfanzenalkaloide 4 svezka 1900— 1904. * Rijn: Glykoside. 5 Tschireh: Harze und Harzbehälter. 6 Domac: Uputa u farmakognoziju p. 237. 36 na drugim nuzgrednim alkaloidima? Kako je to farmakognozija riješila kod kininovaca u pozitivnom smislu, nastaje onda pitanje, ne bi li se moglo! i kod drugih droga to isto učiniti kao što se je učinilo kod kininovca? »Kod svih je gotovo kulturnih bilina postignut — veli Tschirch — veći sadržaj na vrijednim spojevima. Zašto to kod ljekovitog bilja ne bi bilo moguće? -- Osvjedočen sam, da ćemo mijenjanjem kulturnih uvjeta, pomnim izabiranjem prikladnih rasa, možebit križanjem i kalamljenjem i drugim sred- stvima postići sjajnih uspjeha i postići željeni cilj« (povećanje dje- latne a umanjenje nedjelatne supstancije u dotičnoj drozi). Što se farmakokemije tiče istraženo je u farmakognoziji i to potpuno istraženo samo oko 120 droga. U ljekarstvu i pučkoj me- dicini se upotrebljuje oko 2—3000 droga, od kojih je farmakokemički istraženo samo 120, pa zar to da nije ogromno polje za istraživanje, zar da u toj znanosti nema pitanja, problema, sa kemičkog stanovišta, i to mnoštvo pitanja koja se imaju riješiti. Nije li farmakognozija u tom pogledu i nad organskom kemijom, jer riješava ista pitanja kao i org. kemija (radi naime o rastvorbi? djelatne supstancije pa o sintezi produkata rastvorbe) a uz to ima veliki, čovječanski, filantropski cilj, ima na zastavi napisano: saluti aegrorum?! Niječe li tko dakle da je farmakognozija znanost, smije li on tvrditi da je org. kemija znanost?! Nijekati probleme farmakognozije ne znači li to i nije- kati svu onu znanost, koja kuša i nastoji ustanoviti odnošaj fiziološ- kog djelovanja i radikala, koji to djelovanje prouzrokuju?! (sravni : Frinkel - Arzeimittelsynthese ; Spiegel- Chemische Konstitution und Physiologische Wirkung). Trigonelin se zagrijevanjem sa HCI raz- graduje na nikotinsku kiselinu i metilni klorid. Sintezom metilnog jodida i kalijskog nikotinata dobivamo trigonelin. Slično su razgra- deni guvacin, arecaidin, arecain, arecolin (kasnije su i sintetizirani) koniin, piperin, piperidin i t. d. Ne upotrebljuju li se kod tog is- traživanja metode organske kemije?! Nijekati dakle ta farmako- gnostička istraživanja ne znači li to nijekati i organsku kemiju?! ! Tschirch: Budućnost farmakognozije. Farmaceutski vijesnik 1910. br. 2—6. ; * Da upozorim na vanrednu sličnost na istraživanju farmakognozije i org. kemije navest ću samo jedan primjer: Fischer je istražujući bijelanko- vine, njih najprije razorio i dobio različite amido — kiseline koje je onda kondenzirao u dipeptide, tripeptide i polipeptide. Perkin je razorio rotlerin (dobiven iz kamala) i dobio floroglucin i njegove derivate i homologe. Böhm i njegovi učenici pokušaše sintetizirati antelmintika kao što je Fischer po- kušao bijelankovine sintetizirati. Sravni: Oesterle —- Phytochemie. Pogledajmo farmakobotaniku ili botanički dio farmakognozije ! Drogu treba istražiti s mikroskopskog, anatomijskog, morfološkog i sistematskog stanovišta a uz to još točno pratiti i historiju razvoja pojedinih droga. Istraživanja o historiji razvoja droga uvedena su u farmakognoziju istom 1900., i to u Tschirchovom! djelu: Anato- mischer Atlas der Pharmakognosie und Nahrungsmittelkunde. Mor- fologija, anatomija, sistematika pak historija razvoja o drogama zar nije to znanost, zar tu nema nikakovih problema, zar to nisu isti problemi, ista pitanja kao u botanici?! Tko niječe, da je farmako- gnozija znanost, a ima na umu njezin farmakobotanički dio, zar taj ujedno ne niječe da je botanika znanost, zar ne niječe, da bo- tanika nema problema?! Oni, koji niječu, da je farmakognozija zna- nost a kod toga imaju na umu njezin farmabotanički dio, ti znadu redovno samo za primijenjenu farmakognoziju, znadu za stariju far- makognostičku literaturu. Koji vele, da farmakognozija nije znanost, znadu samo za djela o primijenjenoj farmakognoziji,2 poznaju razne autore primjenjenih farmakognozija, a ne znaju, da ima čista far- makognozija, koja riješava probleme, koja riješava probleme farma- kokemičke 3 i farmakobotanicke,* koje onda upotrebljujemo u primijenjenoj farmakognoziji. Sravni : Tschirchovu teoriju o posta- janju smole u praksi. Uz probleme farmako-kemičko-botaničke bavi se farmako- gnozija još i historijom samih droga, historijom njihove uporabe bavi se geografskim rasprostranjem droga i metodama sakupljanja 1 Tschirch: ibid. »Bei der Charakterisierung der anatomischen Merkmale wurde nur dann retrospektiv auch die Entwickelungsgeschichte (bei Wurzeln Z. B. der primäre Bau) oder vorschauend das weitere Schick- sal (bei Samen Z. B. die Keimungsgeschichte) herangezogen, wenn dies für das Verständnis des als Droge oder Nahrungsmittel vorliegenden Entwi- cklungsstadimus erforderlich war. Immerhin hat dies Verfahren den Vorzug, dass durch dasselbe eine erschöpfende anatomisch-botanische Kenntnis der Drogen und Nahrungsmittel angebahnt wird, der Atlas also nicht nur für den Apotheker sondern auch für den Botaniker brauchbar wird.« 2 Tsehirch: Angewandte Pflanzenanatomie. Moeller: Pharmakognosie. Tichomirow: Pharmakognozija (ruski), Gilg: Pharmakognosie, Hansen: Pharmakognosie, Karsten: Pharmakognosie, Vogl: Komentar z. ö. Pharmakopose: Pharmakognosie etc. etc. 3 Meininger: Beitrag zur Kentnis einiger Gumiarten; Willner: über Loango-Copal; Willner: Über Sierra Leone-Copal ; Tschirch; Hondurasbal- sam, Tschirch i Werdmiiller: Cabureiba-balsam, Oesterle: Pharmakochemie i Oesterle: Uber die Methylch:ysophausänre etc. etc. 4 Tunmann: Untersuchungen über Secrätbehälter: Hällström-Hel- sinski: Zur Entwickelungsgeschichte der Fruchtwand von Ceratonia Siliqua L. und Tamarindus indica L. etc. etc. n 38 i otpravljanja. Uočiv sva pitanja, koja treba farmakognozija riješiti, mogli bi ju razdijeliti, kao što je to Tschirch doista i učinio na: 1.) farmaköergasiju (îoyzotz-kultura); 2.) farmakočmporiju (čurogtz- veletrgovina); 3.) farmakodiakosmiju (dazoguetv-sortirati); 4.) far- makobotaniku (sistematika, morfologija, anatomija, fiziologija, pato- logija); 5 farmakokemiju; 6.) farmakozoologiju; 7.) farmakogeo- graliju; 8.) farmakofiziku ; 9.) farmakohistoriju; 10.) farmakočtno- logiju i 11.) farmakočtimologiju. (Tschirch: Handbuch der Phar- makognosie str. 6). | Da bi farmakognozija mogla biti prava znanost t. j. da bi mogla rješavati farmakokemicke i farmakobotaničke probleme morao bi i farmakognostički zavod imati uz uređaj za mikrokopiranje i za bo- taničko istraživanje i farmakokemički laboratorij. Budući da redovno ili da se bolje izrazim skoro svi farmakognostički zavodi osim . [schirchovog u Bernu nemaju farmakokemički institut i laboratorij, to je baš manjak na farmakokemičkim institutima i jedan od glav- nih razloga, što se farmakognoziju ne smatra pravom znanosti i to zato jer se onda farmakognosti bave većim dijelom farmakobo- tanikom i primijenjenom farmakognozijom pa to na nevježe čini utisak kao da je farmakognozija samo primijenjena botanika ( Wa- renkunde) t. j. da ona nije znanost. Prije nego završim, da samo još nešto spomenem! U hrv. zemljama ima dosta, dosta ljekovitog bilja, ima dosta — da se farma- kognostički izrazim — što oficinelnih, što neoficinelnih droga. Kako različiti kem. sastav zemlje upliva na kem. sastojine, na djelatne supstancije biljke i to kod jednih više, a kod drugih slabije, pa kako se u različitoj dobi, starosti biljke nalaze redovno različiti percenti djelatne supstancije, kako treba uslijed promjene podneblja. jedne biljke podvrći istraživanju njezine djelatne supstancije i po- tražiti eventualno metode, koje bi povećale percente djelatnih sup- stancija — to se i za farmakognostička istraživanja hrv. biljaka a i tuđih k nama prenešenih otvara vanredno široko polje. Područje je za istraživanja i to ponajviše farmakokemička jako veliko, tre- balo bi samo farmakobotaničkom uređaju farmakognostičkog zavoda našeg sveučilišta dodati ili da se bolje izrazim, trebalo bi osnovati farmakokemički institut za organske analize po uzoru farmakognistič- kog laboratorija, prvog i upravo uzor-laboratorija na svijetu, kako ga je uredio prof. Tschirch u Bernu. Uz vanredno malene žrtve sa strane hrv. vlade, uz 4--6000 K., lako bi se osnovao i mogao osnovati far- 39 makokemički odsjek farmakognostickog zavoda pa makar za 3 —4 god. hrv. vlada davala godišnje samo po 1000 K. Osnutak farmakoke- mičkog odsjeka na hrv. sveučilištu ne samo da bi povoljno djelo- vao na razvoj farmakognostičkih istraživanja domaćih, hrvatskih droga i-tuđih droga nego bi i indirektno blagotvorno djelovao na trgovinu s našim drogama, na trgovinu s našim ljekovitim biljem, na eksport naših droga u tuđinu, koji se je istom nazad par go- dina počeo razvijati (I. Stipanić u Požegi). Farmakokemički odsjek farmakognostičkog zavoda istražio bi, nemaju li hrv. droge više postotaka djelatnih supstancija, nego druge tuđe droge, proučio bi, koji dijelovi i krajevi hrv. zemalja prijaju jednoj, a škode drugoj drozi resp. njezine djelatne supstancije svojom klimom i sastavom tla uvećavaju ili umanjuju, istražio bi, da li se u jednom kraju isplati ili ne isplati drogu saditi i na koje se uvjete treba kod kulture dotične droge obazirati. Da završim! Kratki pogled na farmakobotaniku, a osobito na farmakokemiju pokazuje, da farmakognozija ima problema, ima pitanja da riješi, pokazuje, da je farmakognozija znanost. Mi se međutim ne zadovoljavamo, da je farmakognozija znanost, nego držimo i tvrdimo, da je ona »scientia regia«, kao što veli Tschirch da je ona »majka sviju prirodnih disciplina« (Schleiden), držimo, da je ona prva među svim prirodnim znanostima, jer uz riješavanje problema služi ona još i čovječanstvu —- saluti aegrorum. Dr. A. Vrgoč. Malakoloski prilozi. Prilozi fauni kopnenih i slatkovodnih mekusaca kraljevine ‘ Slavonije. Mijat Sabljar, osnovač narodnog muzeja u Zagrebu, bijaše medju Hrvatima »prvi«, koji je na svojim putovanjima po Hrvat- skoj i Slavoniji sabirao i kopnene i slatkovodne moluske, koje je onda pohranio na posebnom mjestu u istom muzeju. Kad je Fran Erjavec postao profesorom više realke u Zagrebu, počeo je i on pribirati mekušce i prošao nekoje nepoznate krajeve, kojom je prilikom obašao i jedan dio Gornje Krajine, gdje je prije njega sabirao Franjo Zelebor, čuvar dvorskoga pri- odopisnoga muzeja u Beču. Već g. 1867. napisao je S. Brusina u Beču radnju »Pri- nesci malakologiji hrvatskoj«, koja je štampana u I. knjizi »Rada« Jugoslavenske akademije od stranice 78.—105. U ovom popisu ima do 174 vrsta, »ne računajući ovamo mnoge suvrsti, premnoge podvrsti, i vrsti još ne poznate«. Sastavljajući Brusina ovaj »Popis« mekušaca iz Hrvatske i Dalmacije, imao je za ovu i u malakološkom pogledu klasičnu zemlju pri ruci tri imenika i nekoje zbirke, medju kojima bijaše najvažnija zbirka Zeleborova i Kučikova. U ovoj bijahu pohranjeni mnogi mekušci, koje je sabrao Sablja r, označiv im i lokalitet, što braća Villa i Parreyss u svojim katalozima »nisu« radili, ime- novavši samo zemlju u kojoj je dotična vrsta nađena. Sabljarova staništa su »tačna«, pa ako im i »nije« dodano njegovo ime, ipak odavaju sabirača. Godine 1867. zapremio je Brusina svoje mjesto u narod- nom muzeju u Zagrebu u kojemu su ga zanimale u prvome redu zbirke mekušaca. Tom prilikom našao je i bogatu Sabljarovu zbirku, a upoznav profesora Erjavca, priposlao mu ovaj u muzej i svoju zbirku u kojoj je Brusina našao još bogatiju građu. 41 Ovo ga je ponukalo, da je g. 1870. Stampao u Zagrebu radnju: »Contribution a la malacologie de la Croatie«, (str. 1. do 40. Traduite en Frangais par F. Suler) u kojoj je više toga iz »Prinesaka« otpalo, ali puno toga pridošlo iz zbirke Erjavčeve. Popis ima 169 vrsta i više od 30 odlika. U toj je radnji Brusina izlučio dvojbene vrsti prvih »Prinesaka« i dodao ih na kraju (p. 33. do 36.), poredav ih alfabetskim redom. Moj nezaboravni i neprežaljeni dobrotvor i profesor Erj a vec, odu- ševio me svojom očinskom riječju i za mekušce i upozorio me na nekoje rijetke vrste okoline zagrebačke. Odpočeo sam sabiranjem i ubrao sam nekoje i rijetke i zanimljive vrsti medju ovima pod Medvedgradom V i- trina pellucida Müll. Helixleucozona Ziegl. iz Podsuseda!. Svoja sam ispitivanja nastavio kroz dvije godine u okolini severinskoj od Lukova dola do Komorskih Moravica, Vrbovskoga i Bosiljeva. Došavši u grad Bakar, iznenadila me cijela priroda, a malone svaki mi kopneni mekušac bio nepoznat, došao sam u re- giju mediteranske faune, koja je mekušcima veoma bogata. Kroz deset godina ispitao sam nesamo okolinu bakarsku, već cijelo Hr- vatsko primorje, cio Gorski kotar, istočnu Istru, a od Kvarnerskih otoka otok Krk. Pribrao sam toliko građe, da sam mogao napisati radnju: »Die Mollusken-Fauna des liburnischen Kar- stes, koja je štampana u pubikacijama c. kr. zoološko-botaničkoga društva u Beču g. 1380 (p. 519.—530.) U ovoj radnji isbrajam 102 vrste kopnenih i slatkovodnih mekušaca iz Hrvatskoga Pri- morja i Gorskoga kotara, medju ovima 18 »novih« vrsta, kojima većinom dodajem diagnoze?. Poslije sam pribrao »no ve« građe još toliko, da sam u istim bečkim publikacijama štampao g. 1886. radnju »Malacologi- sche Mittheilungen.« (1. Nachträge zur Molluskenfauna des liburnischen Karstes. (p. 377.—385.) II. Beitrag zur Moluskenfauna von Ost-Istrien und der Insel Veglia (p. 385.—387.) III. Blicke auf die Molluskenfauna der nordöstlichen Küste der Adria (p. 367. bis 389.) IV. Anhang (p. 389.— 390.) U Hrvatskoj nema kraja, koji nisam s malakološke strane ispitivao, a pribranu građu dodavao svojoj glavnoj zbirci u narod- dnom muzeju, koja je g. 1885. brojila 4601 eksemplar, od kojih 5 1 Ove vrste biljezi Brusina u »Darovi prikazani nar. zemalj. muzeju od 1. siječnja 1870. do danas. (t. j. do 1. ožujka g. 1871.) 2 Ovi su mekušci pohranjeni i u zbirkama zool.-botan. dr. u Beču. 42 odpada na domace moluske 89 vrsta u 2995 kom., no već g. 1810. sabrao sam u okolini. grada Karlovca 40 vrsta u 1500 komada ; o. 1874. pribilježio 48 vrsta za okolinu Lukovdola i Severina te malone sve poklonio narodnom muzeju, kao i puno toga što sam pribrao u okolini Lepoglave, a g. 1908. dospije u naš muzej ostatak moje zbirke od 1159 komada. Godine 1902. prošao sam uzduš i poprijeko Kalniéku goru, da joj upoznam floru. Tom sam prilikom sabirao i mekušce, koje nam dr. Sloser »ne bilježi«. (V. Kalnička gora sa svoje priro- dopisne znamenitosti. »Rad« Jugosl. Akad. knj. XI. U Zagrebu 1570.). Dok je malokofauna Dalmacije i Hrvatske ušla, ako i ne pod- puna, u Brusinove »Prineske«, nismo iz Slavonije poznali ni puža, ni pužića. Ovo je ponukalo prof. Erjavca, da ispita malakofaunu slavonsku i toga se radi zaputio u Slavoniju prvi puta g. 1870., drugi puta g. 1871., kojom se je prilikom, kako je to s početka običajno, taknuo onih mjesta. što leže uz glavna prometala. Na temelju pribrane građe mogao je Erjavec napisati radnju: »Sla- vonija u malakologičnom pogledu Sustavni popis slavonskih mekušaca kopnenih i slatkovodnih«, koja je Stampana u XXXI. knjizi »Rada« Jugoslav. akademije g. 1875. (P..69.—81.). Iz ove radnje razabiremo, da je Erjavec ubrao 86 vrsta, među njima tri »dvojbene«, koje u radnji označuje +. Od ovih živi na kopnu 51 vrsta, u vodi 35 vrsta, dok se je do onda poznalo za Hrvatsku 170 vrsta od kojih je 117 kopnenih i 93 vodenih. Isključivo slavonske bijahu vrste: Daudebardia sp, Fru- ticicolarubiginosa,Limnaea Silesiaca, Planorbis vortex i Neritina transversalis. Dvojbene su (po Erjaveu): Helix bidens, H.:umbiliearis’i H. arbusto Daudebardiu Erjavec »nije« odredio, a po opisu, da se slaže sa D. nivalis iz Sicilije. Našao je u šumi pod trulim lišćem i vlažnim kamenjem na Fruškoj gori poviše manastira Opova. Kako je Srijem samo nastavak goleme dunavske nizine, mni- jem, da bi slavonska Daudebardija bila bliža njezinoj malokofauni, nego li sicilskoj, pak ide možda Erjavéeva vrsta toga roda pod. D. rufa Fer. koju nam Haza y bilježi za faunu Budimpeste!. 1 Die Mollusken-Fauna von Budapest mit besonderer Rücksichtnahme auf die. embryonalen u. biologischen Verhältnisse ihrer Vorkommnisse. Mit 15 Tafeln u. Abbildungen. Kassel 1881., p. 33. 45 Bilješka. D. rufa živi u južnoj Dalmaciji između Budve i Cetinja oko Sv. Perra (1. Reitter) i oko Skadra (1. Wagner). D. brevipes Drap. oko Kotora (I. Walderdorff. — Vidi. Otto Wohlheret: Kopneni mekušci Crne gore. Sa 10 tabala. »Glasnik« zemalj. muzeja u Bosni i Hercegovini 1907. p. 519., D20. ). »Bilo bi suvišno napominjati, da moj popis ne može biti pod- pun. Biti će još puno toga, što čeka druge ruke. U nekoje pre- djele niti zavirio nisam, a druge prošao sam tako rekuć trkimice. Osobito bi trebalo tačnije iztražiti još njeke planine, navlastito pako velike bare i ritove. Ali tomu se hoće više vremena, a i priprave. Uvjeren sam ipak, da te za sada još neodkrite vrsti malakologične slike Slavonije neće znatno promieniti, nego ju samo dopuniti u nekih crtah«. Tako profesor Erjavec na koncu svoga »Pripo- menka«. Godine 1890. budem imenovan učiteljem u Osijeku, gdje sam boravio nekoliko godina. Tom prilikom sjetio sam se Erjavčevih riječi i otpočeo s proučavanjem malakoloških prilika bliže i daljnje okoline. Bio sam sretne ruke i našao kod donjega Osijeka Helix arbustorum, koja je »nova« nesamo za slavonsku malakofaunu, već za cijelu Hrvatsku. Osobitu sam pozornost svratio ritovima i močvari Palači kod Čepina, koja je jednom prilikom presušila. Prošao sam njezinim dnom na više strana, a pod nogama mi škri- palo i pucalo, kao da stupam jajima. Dno Palače bijaše posuto sa Vivipera vera, V. fasciata, Limnaea stagnalis, L. limosa, sa Planorbis marginatus, P. corneus, Unio pictorum i Anodonta complanata; bilo ih je na sto hi- ljada od kojih su mnoge poginule, dok su se druge zarovale u glib i za vode opet »oživjele«. Godine 1904. došao sam u Požešku dolinu, obašao goru Krndiju, obašao kraj oko Bedem-grada, Lončarski i Bedemić vis kod Gradišta, uspeo se iz Kutjeva na Kapovac, bio u Orahovici, prošao Djedin nos i opet se vratio u Kutjevo. Ispitivao sam kraj oko Londžice, obašao Jankovac, uspeo se na Veliki Papuk, svigde marljivo ispitujući. Godine 1906. došao sam iz Zagreba na rijeku Bosut i prošao okolinu oko Nijemaca gdje sam našao Melanopsis Esperi drugu »novu« vrstu. Godine 1909. prošao sam sjevero-istočne krajeve Srijema, gdje sam na žalost malo našao, a pogotovo malo na 44 Fruskoj gori oko Rakovca i Vrdnika, a jos manje oko Pazove i Rume i na putu od Batajnice do Zemuna. Sto sam u Slavoniji i po Srijemu pribrao, priopéujem u ovoj radnji i upodpunjujem njome radnju profesora Erjavca, ističući, da svaki broj pred dotičnom vršću korespondira sa vršću Erjavčeva »Popisa«. Prof. Erjavec ne bilježi od H. pomatia nijedne odlike, dok nam Hazay pozna za okolinu Budimpešte var. compacta, Pulskyana, Hajnaldiana, solitaria i sabulosa, koje nam predočuje na tabli I. i II. Ako me ne vara pamet, vidio sami var. compacta oko Zoljana kod Našica. Mnogobrojne močvare i ritovi poznati su nam i sa malo- loške strane veoma slabo, pa je veoma napadno, da bi u Slavoniji i Srijemu od roda Succinea živjele samo dvije vrste: S. Pfeif- feri i S. obloga, koje živu i oko Budimpešte, ali i kao var. recta Baud., debilis Pfeiff,, od druge var. humilis Drouet. elongata Cless. Vrstu S. pustris L. »ne ima« Erjavec u svom »Popisue, niti sam je ja do sada našao, ali je sigurno, da će se naći bilo u kojem ritu ili močvari. Hazay nam bilježi, osim tipičke forme, »sedam« varijeteta, a pozna i S. hungarica Haz., S. elegans Risso, S. Kobelti Haz. | Od Limnaea palustris Mil. »ne bilježi« prof. Erjavec nijedne odlike, dok Hazay pozna »četiri«. Od Planorbisa znamo dr sada za 6 vrsta, pa je sigurno, da bar od P. corneus L, živi u Srijemu var. banaticus, i da će se osim ovoga i drugih, koje bilježi Erjavec, naći i P. carinatus Müll, P. glaber Jeffrey. P. nautileus L, P. spirorbis Ly pamona complanatus L. i koja njihova odlika, Tako je i sa vrstama roda Valvata, Vivipara, Unio Anodonta, Pisidium. Za &udo mi je, da nam prof. Erjavec za slavonsku mala- kofaunu nije pribilježio školjku — selicu Dreissena polymor- pha Pall. koju Hazay pozna za Budimpeštu, a nas je u Dravi kod Osijeka tako mnogobrojna, da se stupovi, daske, trupci, od nje crne“ »Die Heimat der D. polymorpha ist das südöstliche Eu- ropa; si hat sich aber jetzt über den grössten Theil Ruslands (bis Petersburg), über Südengland, die Niederlande, Belgien, fast ganz 45 Frankreich und grössten Theil Deutschlands verbreitet und fehlt nur in der scandinavischen Halbinsel und im oberen Donaugebiete, in das sie jedoch vor kurzem eingedrungen ist. Sie stellt das merk- würdigste Beispil der in neuester Zeit Schritt für Schritt beobach- teten Ausbreitung einer Muschelart dar, die dadurch umso wunderbarer wird, als die Muschel eine festsitzende ist, die nur durch zufällige Ereignisse verschleppt werden kann. — Trotz ihres Nahmens ist sie wenig zu Formveränderungeu geneigt«. (Clessin: Deutsche Excursions-Molluskenfauna, II. Aufl. Lief. 4. p. 624., 625.) I. Red: Gasteropoda. 1. Razred: Pulmonifera. Rod: Vitrina Draparnaud. 5. V. elongata Drap. Po profesoru Erjavcu oko slapa u Jankovcu sa V. pellucida Miill., dok sam je ja našao na Velikom Papuku (954 m.) pod trulim liscem 28. srpnja g. 1894. Osobito je rijetka, jer sam ubrao samo 2 komada. Rod: Hyalina Fćrussac. 8. H. lucida Drap. Pod vlažnim lišćem u šumi nedaleko: »Pakla« kod Osijeka donjega i uz obalu Dunava kod Erduia. Rod: Helix Linnć. 13. H. solaria Mnke. Na vrh Papuka među dovaljenim ka- menjem 28. srpnja g. 1894. Ova vrsta pada u oči oštrim bridom i opruženom gornjom stranom kućice. 18. H. strigella Drap. Ovamo idu valjada ona dva poje- dinca, koje sam oštećene ubrao na vrh Papuka. Ovu vrstu bilježi Erjavec za Karlovce, Remete, Grgeteg, Opovo, gdje živi po grmlju i drveću. 21. H. rubiginosa Ziegler. U šumi nedaleko »Pakla« kod Osijeka donjega, uz dunavsku obalu kod Erduta sa koje lazi i po stablima. 23. H. incarnata Müll. U šumi Lipiku kod Osijeka, u vr- bicima i kolosijecima kod Erduta. Kućice su crvenkasto obojene, 46 ali mogu biti i subijele ili zuckaste, kakovih pojedinaca ima i u nas, dok bijelaca do sada nisam nasao. 25. H. Carthusiana Müll. U cijeloj okolini Osijeka po vrbovom grmlju, u Nijemcima na Bosutu po vrtovima u sitnim eksemplarima. Ova vrsta voli vapnovito tlo, kojega oko Osijeka i na Bosutu nema. Po boji kućice živu u nas dvije odlike, jedna je bijela poput mlijeka (var. lactescens M. T.), druga žućkasto-bi- jela (var. lutescens M. T.) 26. H. candicans Ziegl. Na Erdutskim brdima oko Er- duta po ilovasto-pjeskovitom tlu, oko Zoljana nedaleko Našica po vapnenim prisojnim obroncima, u Srijemu oko Stare Pazove po suhim kanalima, ali nigdje tako brojno kao u nekim krajevima Hrvatske, gdje kadkada od njih suho bilje zabijeli, a podnose naj- žešću vrućinu sunca. < Pasci na kućicama uvijek su tamno-zagasite ili crne boje. Prvi pasac manjka, no mogu manjkati i svi od česa bude kućica bijela poput mlijeka (var. nivea Parr.) Ako se pasci rašire ili st ope onda je to var. usta Heldr. 23. Helix arbustorum L. Profosor Erjavec (l.c.p. 75.) našao je ovu »ispisanu« vrstu kod Bazja! uz Dravu i kod Kamenice uz Dunav u Srijemu, ali samo, nekoliko komada, pa piše: ... »Svi komadi su prazni i bez dvojbe Dravom i Dunavom iz gornjih strana donešeni i ondjeka izbačeni; na živeće primjerke nisam se nigdje namjerio kraj sve pazke. Po mojem mnienju dakle ovoj vrsti u slavonskoj fauni mje- sta neima, kao što se mora brisati i iz hrvatske faune, jer sva protivna kazivanja jesu nepouzdana«. Da je profesor Erjavec poživio do god. 1894., priopćio bi mu vijest — radosnicu, da H. arbustorum u Slavoniji »živi« i iznenadio ga u Gorici, gdje bi_ jaše profesorom, doraslim i nedoraslim pojedincima ove lijepe i ri- jetke vrste. Spomenute godine, a 13. travnja, obilazio sam kraj oko donjega Osijeka i došao do vojničke streljane i počeo obilaziti grmove i razgleda- vatitlo. Lagano i obzirno stupajući, ugledam prvi H. arbustorum, dignem ga i vidim, da je živ, ali ne dorasao, poslije sam našao još nekoliko nedoraslih, ali i dva dorasla komada i više mladih, koji su puzali po vr Bazje donje u okolini je Slatine; Bazje gornje kod Terezovca. 47 vlažnom ilovasto-pjeskovitom tlu i vlažnu vrbovu lišću. Ob ovom nalazu pisao sam odmah drugoga dana profesoru S piri Brusini, koji mi dopisnicom od 16. i. mj. odgovori ovo: »Pošto znate, da H. arbustorum nije dosele bila poznata iz Slavonije, to se samo sobom razumije, da ce nam primjerci iz Slavonije, uz tačnu oznaku lokaliteta, dobro doći.« | 23. travnja i. g. otpremio sam prof. Brusini 15 komada živih pojedinaca. U ovu sam vrbovu šumu zalazio, dok sam u Osijeku služio, pribirao dorasle i »mlade« pojedince i pošiljao ih u zagrebački muzej, gdje su pohranjeni sa drugim moluskama. Držim, da su Erjavčeva staništa kod Bazja i Kamenice »p o- uzdana«, da kućice nisu doplavljene vodom i da će se sigurno naći i israsli, živi pojedinci, a po meni obreteno mjesto briše Erjavčev +. Boja kućice nije ni u naših pojedinaca stalna, kao što je ne- stalna i boja tijela; obično imadu tamno obojene životinje i tam- nije kućice, a takovi su osiječki eksemplari. »... An duklen, feuchten Orten, wo die Thiere auf faulende Blätter angewiesen sind, werden nur tief dunkelbrauene Gahäuse gefunden, die wenig oder gar nicht gefleckt sind (var. piceä Ziel, Bossm., fusca M. T.;luctuosa Slavik) Niergends sind die Gehäuse eines Fundortes bezüglich ihrer Grundfarbe über- einstimmend. Auch die Fleckung des Gahäuses ist bezüglich ihres Reichthums als auch der Farbe nach verschieden« (S. Clessin: live: Lifte. 2: p.i184.) U Njemačkoj je ova vrsta veoma obična, pa se u planinama diže i 2.300 m. visoko. Areal joj seže malone cijelom Evropom, manjka samo na skrajnom jugu Španije i Italije te sjevernim kra- jevima Rusije, dok je još brojna na skandinavskom poluotoku (1. €::B;:186.);: Hazay ju bilježi kao Arionta arbustorum L. za Bu- dimpeštu (1 €. 'p. 186.) 29. H. Austriaca Mühlfeld. Ova vrsta voli prisojna tla, živi po ravnicama, ali i u brdovitim krajevima. Od grmova voli trnulu . (Prunus spinosa) i suho bilje i nije rijetka u poljskim živi- cama oko Osijeka i Erduta, oko Pazove i Rume navlastito na kompoziti Carduus acanthoides, ali i po trnovitoj dikici (Xanthium spinosum.) 48 Bilješka. U Zagorju našao sam ovu vrstu i na vapnovitu tlu n. pr. na Velikim pećinama kod Bednjice i na vapnenim peći- nama oko Jesenja gornjega, i na Malom Kalniku, ali i na »Živim pjescima« kod Molva, a oko Novog grada u Podravini i po vla- tovima ječma. Var. expallescens Fer, Profesor Erjavec ame roviticu, no živi i u pukovnijskom vrtu u Osijeku. 30. H. nemoralis L. U živicama i grmlju oko Osijeka, gdje ima kod vojničke streljane lijepo obojenih pojedinaca prema Semi 00300, kakove nam pojedince bilježi Erjavec za Viro- viticu, te dodaje ovo:... »U Srijemu bih rekao, ove vrsti neima, ja barma ne udjoh joj nigdje u trag.« Ja sam je našao na Erdut- skim brdima, dakle na pragu Srijema, a kad je ovđe, neće valjada manjkati oko Borova i Vukovara. U sjevero-istočnim krajevima Sri- jema, koje sam obašao g. 1909., nisam je nigđe ugledao. 31. H. pomatia L. Živi osobito rado pod živicama, ali se iz nizina i dolina uspinje i na gore i planine n. pr. Veliki Papuk, te je u nekim krajevima Srijema i obična i mnogobrojna, navlastito u takozvanim »Siprazima«. U šipragu Narači tik rijeke Bosuta kod Nijemaca) sabiru ih i peku po »salašima« u žeravici ili ih kuhaju, a prazne spuž e bacaju na jednu rpu, gdje ima među kuhanim pojedincima ‚epo obojenih eksemplara, pa i sa 5 značajno istak- nutih pasaca. Rod: Ferussacia Risso. 34. F. subcylindrica L. Pcd vlažnim lišćem uz ritove i dunavsku obalu pod Frdutom, ubrao 18. travnja g. 1892. kao var. fusca Jeffr. u koje je kućica zagasite boje. (Clessini |. c. p. 226.) Rod: Succinea Drap. 42. S. oblonga Drap. Pod vlažnim lišćem uz dunavsku obalu kod Erduta. Po prof. Erjavcu oko Lipika i Orahovice. Rod: Clausilia Drap. 47. Cl. ventricosa Drap. Pod korom trulih panjeva i tru- paca i u dolini Veličanke kod Velike i u dolini Remetskoj Rijeci kod Kutjeva 20. srpnja g. 184. 49. Cl. densestriata var. minor Erjavec. U Remetskoj Rijeci i na ruševinama grada Ružice pod kamenjem, gdje nije ri- 49 jetka, a po auktoru najobičnija vrsta toga roda u zapadnim kraje- vima Slavonije. 50. Cl. vetusta Zigl. U Remetskoj Rijeci sa gornjom od- likom. Rod: Ancylus Geoff. 52. A. fluviatilis Müll. Po kamenju jednoga potočića prama izvoru Veličanke. Od ove vrste ima više odlika, kao var. gibbosum, rubicola, costatum, subcirculare, phry- gius, cornu, od kojih će se koja naći i u Slavoniji. Rod: Limnaea Lam. 53. L. auricularia L. U ritovima i barama oko Erduta i Osijeka. Kako ih nisam mogao segnuti, niti mi pri ruci bio ca- mac, ne znam kojoj odlici pripadaju. Bilješka. Erjavec 1. c. p. 78. bilježi sa Srijem L. limosa i dodaje kao auktora »Linne-a«, no pod tim imenom opisao je Moquin Tandon dok ju je Linnć ozvao »Helix limosa« (Clessitn Lp. 580) 55. L. peregra Müll. U jezeru kod seoca Londžice na Krndji sa Ancylus fluviatilis u vodi od 10° R. nasao 19. srpnja g. 1894., i prama izvoru Veličanke u izdubinama sedre ili močika. 56. L. stagnalis L. U mrtvim vodama; mnogobrojno u močvari Palači kod Čepina 27. kolovoza g. 1898. Ima od nje više odlika od kojih Erjavec »ne bilježi« ni- jedne. U vodenim grabama i pličinama živi var. vulgaris Wes- terl. (Clessin 1. c. p. 361. fig. 211.) Izvanredno veliki komadi, koje je Erjavec opazio kod Iloka i Vukovara, idu valjada pod var ampliata Cless. ili var producta Jul. Colb. Rod: Planorbis Guettard. 61. P. corneus L. U ritovima oko Osijeka, obično u Pa- lači, u dunavskim ritovima oko Erduta. Ide valjada pod var. ba- naticus Westerl., koja ima u premjeru: 17—20 mm. i 6—8 mi- limetra visine. ; 63. P. marginatus Drap. U močvari Palači, mnogobrojno. 66. P. nitidus Müll. U jezeru kod Londžice, rijetko. Koliko znam, treće stanište za ovu sitnu, sjajnu i crveno-zagasitn vrstu, 4 50 II. razred: Ctenobranchia. Rod: Vivipara Lam. 68. V. vera Fraenf. Mnogobrojno u močvari Palači, u Jo- sipovatkom ritu kod Josipovca, u ritovima uz dunavsku obalu kod Erduta. Boja i kemicki sastav vode uplivaju na boju kućice, koja bude kadkada tamno zagasita, sucrna ili crna. Pojasi ili pasci ističu se više ili manje, a kadkada ih i posve ne staje. I veličina kućice nije stalna te bude i 40 mm. visoka, 30 mm široka. U barama i močvarama kućice su pune gliba i blata, dok su u ritovima čistije ili posve čiste. 69. V. fasciata Müll. Živi kadkada sa gornjom, ali i uz obale voda-tekućica i nije također stalna u veličini kućice. Veoma je obična u Bosutu kod Nijemaca, koji protiče ilovasto-pjeskovito tlo i korito mu puno debela mulja. Rod: Bythinia Gray. 10. B. tentaculata L. U ritovima i barama oko Erduta. U ritovima, koji imadu čistu vodu, kućica je caklenaste boje i pro- zirna, u barama i močvarama tamne, žuto-zagasite boje. Rod: Lithoglyphus Mülhf. 71. L. naticoides Fer. U Dunavu kod Erduta; Erjavec biljezi Savu kod Broda. Rod: Paludinella Mülhf. (2. P. minutissima F. Schmidt. U jednom zdenom, bistrom potočiću prama izvoru Velicanke sa Ancylus fluvia- tilisi Limnaea peregra, i u nekojim vrelima na Papuku. Rod: Melania Lam. 14. M. Holandrivar. laevigata Rossm. U toplom vrelu u Velikoj (22% R.) Bilješka. Ova vrsta podnosi toplu, vruću, ali i poput leda zdenu vodu. U Zagorju našao sam je u Smrdećim toplicama (sum- porne kupke) kod Maloga Trgovista na ušću vode, u Toplicici kod Zajezde, u potoku istoga imena kod Stubice, a prije mnogo NI godina i u toplu vrelu u Podsusedu, sučelice kapeli sv. Martina sa Neritina nigrina Kuč, koje je sada zasuto. Rod: Melanopis Fćr. M. Esperi Fćr. U Bosutu kod Nijemaca ubrao 17. rujna go- dine 1906. Erjavec bilježi za Savu M. acicularis Fer. II Red: Conchifera. Rod: Unio Philipps. 81. U. Batavus Nils. U močvarama i u ritovima oko Erduta i druguda. II. Rod „Pomatias“ Studer u hrvatskoj malakofauni. »Prinesci malakologiji hrvatskoi« (p. 103.) bi- lježe nam iz roda Pomatias ove _ vrste: P. Patulum Drap. (Rijeka, Povilje), P. maculatum Drap. (Susedgrad, Goljak, Stu- bica u Zagorju, na Huni (?) i Rijeci) i P. cinerascens Rossm. var. rurgidulum Ziegl. »bez« oznake staništa, i var. fascia- - tum Kut. (Na Velebitu.) U »franceskom« popisu ove su vrste: P. septemspiralis Razoum. (P. maculatus Drap.), sa »novim« staništima: Zagreb, Ozalj, Karlovac, Slunj i Klek (leg. Erjavec); P. cinerascens Rossm. sa staništima: Oštarije i Senj (Erjavec); P. Croaticus Zel. Slunj, Brinje (»ne« Brinj), Plitvice, Perušić, Klek (Erjavec) i P. scalarinus Villa. Belska dolina, Moravice (Sabljar) i Senj (Erjavec), dok je P. patulum otpao kao i odlike od P. ci- nerascens. U toliko nam bijaše taj rod poznat do g. 1870. iz Hrvatske, no kako su vrste toga roda navlastito zastupane u zemljama oko o Sredozemnoga mora, osobito u Mediteranu, bilo se nadati, da će se njihov broj umnožiti, što se u istinu i dogodilo, jer sam za to našao obilato polje u okolini grada Bakra, u hrvatskom primorju i Gorskom kotaru. Nesamo, da su moja izučavanja do onda poznatih vrsta staništa umnožila, već sam bio tako sretne ruke i našao »nove« + 52 zastupnike toga zanimljivog roda. Takovi jesu: P. Hirci Stossich, P. Clessini Stoss, P. Stossichi Clessin. Došavši g. 1892. po drugi puta u Liku, upoznao sam se u u Gospiću sa pukovnijskim liječnikom Wagnerom, koji je ovamo došao iz Fischau-a, kod Bečkoga Novoga Mjesta, da proučava ma- lakološke prilike. Prema. »planu« uputismo se 26. kolovoza u Di- vuše, otkuda smo uzlazili na Malu Visočicu, tu prenoćili i drugoga se dana uspeli na Veliku Visočicu (1619 m.) Dr. Wagner obilazio je pećine i stijene, prevraćao kamenje, ćeprkao po crnici oko razna bilja, grnuo zemlju u malene vrećice u čemu sam mu i ja pomagao. Bio sam i tu sretne ruke, jer sam ubrao Helix strigella, Orcula pagodula i Helicella Erjaveci, koju nam Brusina (Contribution p. 18., 19.) opisuje kao »novu« vrstu. Prof. E rja ve c našao je kod Brušana, pod Velebitom, dok sam je ja ubrao na znatnoj velebitskoj visini. 28. kolovoza krenusmo kolima na Oštarije, gdje smo se bili zaustavili i bližu okolinu obašli, a zatim se silnim onim zavojima, spuštali u Karlobag. Tu sam se rastao sa ovim odličnim malako- logom; on je krenuo drugoga dana na otok Pag, dok sam se ja povratio na Oštarije i odavle drugoga dana preko Sladovače pošao na vrh Sadikovac. Na Sladovači ubrao sam među ostalim mekušcima i Vitrina diaphana, a na Sadikovačkom kuku nekoliko stotina komada od Campylaea coerulans, koja živi po stijenama u najvećem žaropeku sunca. Dra. Wagnera osobito su zanimale vrste roda Pomatias, pak me je na rastanku umolio, da ih sabirem po Lici u svakom kraju, a bilo mu je milo čuti, da imam bogatu sabranu građu iz primorja, Gorskoga kotara i drugih krajeva Hrvatske. Odao mi, da se već više godina sprema, da napiše monografiju toga roda, što je i učinio. (Godine 1897. štampao je u »Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften« u Beču: >Monographie der Gattung Pomatias Studer«. Rasprava je štampana u LXIV, knjizi spomenutih publikacija od p. 565.—632., objašnjena sa 10 tabala i 109 figura. »Ein Versuch, die Pomatias-Formen meiner Sammlung mit der vorhandenen Fachliteratur in Einklang zu bringen, zeigte mir die Mängel derselben und veranlasste mich, das Material zu einer monographischen Behandlung dieses Genus vorzubereiten... Die Nachfolgenden angeführten Ergebnisse meiner Untersuchungen beziehen sich lediglich auf Merckmale des Gehäuses und des De- ckels, sie mögen nicht gering geachtet werden, da sie im vorlie- genden Falle die wesentlichsten und der Beachtung zugänglichsten sind« (l. c. p. 569.) Osim moje grade, upotrebio je dr. Wagner i gradu dvor- skoga muzeja u Beču, zoološko-botaničkoga društva u istomu gradu, gdje su pohranjeni i »novi« po meni nađeni zastupnici. Osim toga dobio je građe od prof. dra O. Boettegera, Brusine, gimna- zijalnoga direktora P. N. Gredlera, dra W. Kobelta, markeza A. Monterosata, cavaliera Napoleona Pini-a, Roberta Jetschina, profesora Adolfa Stossicha i poštanskog kon- trolora J. Stussinera. Od p. 566. -568. govori dr. Wagner o genusu Pomatias u opće, a od p. 568.—571. priopćuje »Katalog des Genus Pomatias Studer«. Fauna roda Pomatias ima u nas po dru Wagneru ove zastupnike: è. Pongtias Dra Wert n. Sp. var. latestriata n. 2. Pomatias elegans Clessin. var, irregularis m. » oostoma Westerlund. » tumida n. » similis n. 3. Pomatias cinerascens Rossmässler. var. beauforti Cless. skoPomiatias sćalaritus: Villa. i var. hirci Stossich 5. Pomatias septemspiralis Razoumovski. var. heydeniana Clessin 6. Pomatias gracilis L. Pfeiffer. var. martensiana Möllendorff. * ‘eroatica L: Pfeiffer. » reitteri Boettger. zasturanti a. 7. Pomatias tergestinus Westerlund. | var. grahovana Stossich. 3. Pomatias waldemari n. sp. 9. Pomatias nanus Westerlund. var. dubia n. » stossichi Clessin, 10. Pomatias Kleéaki Braun. 11. Pomatias auritus Rossmässler. | var. meridionalis Boettger. » panleia Letourneux. Rod »Pomatias« zastupan je u Hrvatskoj, Slavoniji i Dal- maciji sa 11 vrsta i 17 varijeteta, ali je sigurno, da ce se i vrste i od- like umnožati, jer u Dalmaciji poznamo tek primorske krajeve, dok su nam dalmatinske planine još nepoznate, pak i cijelo pomorje sa nekoliko stotina otoka, školja i školjića. Ne dvojim niti najmanje, da se neće naći koja vrsta u brojnim dalmatinskim spiljama, a gdje- koja i u dalmatinskom Zagorju, navlastito oko Knina i u njegovoj dalnjoj okolini. + Pomatias braueri n. sp. Wagnerl cp. bla Tab, EL xhe 7a Ovu vrstu iz čisla Turrita Westerl. našao je auktor na Kleku, a u visini od 800 —1200 m. na prisojnim, vapnenim pe- ćinama. var. latestriata n. Wagner. Lo Tabl Big Na Velikoj Visočici i Vaganskom Vrhu na Velebitu, u visini od 600—1300. »Das Verbreitungs Gebiet des P. Brauerii scheint den be- kannt geworden Fundorten zufolge auf die alpine und supalpine Region des Kapellagebirges und des Velebit beschränkt zu sein« i prema tomu bila bi ova vrsta i odlika za nasu malakofaunu ende- mička. Ona je još i toga radi zanimljiva... »als sie den sonst isolirten Formenkreis des P. Henricae Strobl mit jenem des P. cinerascens Rossm. verbindet«. P. elegans Clessin. u Nachrichtsblatt d. deutschen malacozoologischen Gesellsch. XI. Jahrg. (1870.) S. 112. — Wagner l c. p. 50666 fig. 9. a, b. Stanište: Podgorje na Velebitu. 55 »Ich beschreibe diese Art nach Originalexemplaren Clessin's, welche mir von Dr. Boettger mit der Fundortsangabe Podgorje am Velebith migetheilt wurden. Dieselbe Form und ebenfalls von Podgorje erhielt ich von Dr. Kobelt unter der Bezeichnung P. oostoma Westerl. Der Vergleich mit den Originalexemplaren d. P. oostoma, welche ich der Güte des Autors verdanke, zeugte mir, dass beide Formen einander sehr nahe stehen, ja dass nur extrem entwickelte Exemplare sicher unterschieden werden können. Jedenfalls gehören beide Formen einer Art an, für welche ich die ältere Bezeichnung P. elegans Clessin beibehalte. Vollkommen typische exemplare dieser Art erhielt ich ausserdem von Profesor S. Brusina mit der Fundortsangabe »Velebith« in Kroatien«. Buljeska. U hrvatsko Podgorje, koje seže od Karlobaga do Dalmacije, krenuo sam g. 1886. i 19. travnja iskrcao se u osam- ljenom seli$tu Lukovo-Zugarje. Tu sam osim bilja, sabirao i mo luske i tom prilikom našao jedan meni nepoznati >»Pomatias«. Kako nisam imao ni poredbene građe, ni nužne literature, poslao sam ga prijatelju i malakologu Stjepanu Clessinu u Ochsenfurt, u Bavarskoj, koji ga odredio kao >P. oostoma« Westerl., pod ko- jim ga imenom biljezim g. 1886. Nekoliko eksemplara poklonio sam Clessinu, a nekoliko i profesoru Brusini koji ih je priposlao Wagneru, ne označivši tačno »m o j e« stanište. Jednom prilikom umolio me Brusina, da na svojim puto- vanjima neka svraćam osobitu pozornost rodu >Pomatias«, što osam i radio te pribrao bogatu i raznoličnu građu, koja se sada čuva u narodnom muzeju. Brusina valjda je po meni ubrani P. oostoma poslao i Boettgeru. var. irregularis n. Waenes.l:.c, Tabl. L, 1fig111. Professor Brusina übergab mir diese Form mit der Fund- ortsangabe »Velebit«. (l. c. p. 575.) var. spectabilis n. Wagsier 1:0. Kahl. I, fie...12. »Diese schöne. in Färbung und Sculptur an Alopia Haueri Bielz. erinnernde Form übergab mir Professor S. Brusina mit der . Fundortsangabe »Lukovo-Zugarje« südlich von Zengg in Kroatien« 56 (odnosno juzno od Karlobaga, jer je od Senja do Karlobaga da leko, ako ima i tamo jedno »Lukovo«.) var. oostoma \Westerl. Pomatias oostoma Westerl. — Wagner |. c. p. 5%. Tabl. I, fig. 10. a, b. Staniste : Senj. »Diese Form liegt mir ebenfalls in Originalexemplaren Wester- lund's mit der Fundortsangabe »Velebit am Samar« vor. Die Be- zeichnung »Samar« kommt weder im Velebit noch überhaupt in Kroatien vor und dürfte in Folge undeutlicher Schreibweise aus »Segna-Zengg« entstanden sein. Aus der Umgebung von Zengg besitze ich eben zahlreiche Exemplare, welche mit den erwähnten Originalexemplaren Westerlund’s übereinstimmen. Da die Form von Podgorje als P. elegans Cless. aufzufassen ist, die weitere Fund- ortsangabe Westerlunds’s »Julische Alpen« ... kaum richtig ist, so bleibt eben nur Zengg als einziger sicherer Fundort des P. — var. oostoma Westerl« (l. c. p 576.) Bilješka. Za čudo mi je, da dr. Wagner u Velebitu »nezna« za »Samar«, kojega bilježe kao »Szamar« već grof Waldstein i Kitaibel u svom remek-djelu »Descriptiones et Icones planta- rum rariorum Hungariae«. Vinnae 1802.— 1812. i to u III. dijelu g. 1812., gdje opisuju hrvatske Alpe. Po njima pozna »Samar« i F. J. Fraas u > Vollstindige Topographie d. kroatischen Militair- grenze«. Agram, 1850. (str. 37.) Dr. August Neilreich bilježi ga ovako: »Samar«, Alpe des Velebit zwischen (Gospić und d. dalmatinischen (Grenze im Likaner Regimente«. (Die Vegetations- verhältnisse von Croatien. Wien 1868. (p. 265.) i na više ga mjesta spominje kod pojedinih bilina, koje su na Velebitu ubrali Wald- stein si Kitaibel. Profesor Franić piše mi iz Gospića: » Waldstein-Kitaibelov »Szamar« mogao bi biti južno-istočno od Brušana i to ono bilo, gdje na karti piše »Samari« (1359 m.) Tu je upisan i klanac »Ravni Samar« (1157 m.), kuda se prelazi iz Rizvanuše u Podgorje. Sa- maric (1193 m.) jest rakođer južno od Brušana, a i Šiljevači (1295 m.) govori se »Samar «. wı SI var. tumida n. Wagner. cc. Tab. L, fie, 13./a, Db. »Diese auffalende, im Habitus an ein Cyclostoma erinnernde Form sammelte ich auf dem Berge Visočica im Velebit, südlich von Gospić«. (1. c. p. 576.) var. similis n. Wasner|,e Tabl. 1, fig. 14. »Von S. Brusina mit der Fundortsangabe Gospié und Car- lopago mitgetheilt«. Das Verbreitungsgebiet dieser Formenreihe scheint den zuverlässigen Fundortsangaben nach nur auf die hö- heren Lagen des Velebit in Kroatien beschränkt zu sein. Bei Zengg und Lukovo-Zugarje berührt dasselbe jenes des P. scalarinus Villa var. Hirci Stos. Pomatias cinerascens Rossm. Wagner I. c. p. 577. Tabl. IL, fig 15. a, b. Stanište : Dubrovnik. »Das Verbreitungsgebiet dieser Art erstreckt sich entlag der Küste Süddalmatiens von der Narentamündung bis zur Landschaft Canali (Konavli!) südlich von Ragusa und berührt das jenige des P. scalarinus Villa nicht«. (l. c. p. 577.) var. Beauforti Cless. Originalni lokalitet Jankov vrh (»ne« Jankao vrh) u Krivo- Sijama. Pomatias scalarinus Villa. Wagner lc. p. 578. Tabl. Il. Fig. 16, a, b. Syn. C yclo- stoma scalarinum. Villa. — Stanište : Zadar, otok Hvar. Prvo je stanište »originalno« i prema njegovim pojedincima opisuje Wagner ovu vrstu, koje se tipička forma širi od sjevernih krajeva Splita zapadnim krajevima Istrije, a poznata je i iz nekojih primorskih mjesta Goričke. P. formosus Letourneux iz Skradina, P. fenzianus Le- tour. iz Šibenika i P. concinnus Letour. iz Splita »ne razlikuju« se od tipičke forme i toga radi ih valja »brisati« iz hrvatske faune. Za tipičku formu bilježi Wagner (osim spomenutih) još ova staništa: Otok Uljan, Dugi otok, Vranu kod Zadra, Bokanjac i Že- 58 ravu, Kistanje, Knin, Slivnicu, Split, Šibenik, Drniš, Prominu, Vis, Hvar, a pozna je i sa otoka Onije kod Maloga Lošinja. Bilješka. Brusina (1. €. p. 81) bilježi P. scalarinus za Moravice (koje?) u Gorskom kotaru (leg. Sabljar), a po Er- javcu i Senj, gdje ga ja nisam našao. »P. cinerascens Rossm. wird anscheinend oft mit P. scalarinus Villa und P. graci- lis L. Pfeiffer verwechselt«, (1. c.) var. Hirci Stošić. Adolf (in litt. 1877. kao Pomatias Hirci.) Warner le: 9.9937 Tabl Ine NIT Stanište: Bakar. »Der Originalfundort dieser zierlichen Form ist Buccari bei Fiume ; noch auffalendere Exemplare mit nahezu flügelförmigen, weitliufigeren, auf den oberen Umgängen geradezu vereinzelten Rippen, kenne ich aus Zengg. Der Verbreitungsbezirk des P. — var. Hirci erstreckt sich über das kroatische Littorale von Zengg bis Fiume ; in der Umge- bung von Fiume treten Formen auf welche durch kürzeres Ge- winde, dichtere Costulirung einen allmäligen Uebergang zur — var. Schmidtii (de Betta) Clessin vermitteln«. (l. c. p. 579.) Bilješka. P. scalarinus Erj. iz Senja ide sigurno pod P. Hirci, kojeg sam g. 1877. obreo u jednoj Sumici kod Bakra, a po- slije se osvjedočio, da živi po svim vrhovima oko Bakarskoga za- ljeva, u cijelom Vinodolu, u vrtu Cecilinovu (Giardino publico) na Rijeci, ali i na ostrvu sv. Marka kod Kraljevice. Pomatias septemspiralis Razoumovski. Wagner L c. p. 580 Tabl. II, fig. 21. a, b. Syn. Helix septemspiralis Razoum. — Cyclostoma patulum b. Drap: — C. maculatum Drap. Tipičku formu ove vrste bilježi Wagner (I. c. p. 581.) za Šestine i Markuševac (Sv. Šimun) i Dolje kod Podsuseda sa prije- laznim formama k var. heydeniana Cless. var. heydeniana (less. Wagner Lie Fabi: D.,.Ag. 23:2;b Wagner bilježi (1. c. p. 582.) ova staništa: Grbajel (u do- lini rijeke Kupe u Gorskom kotaru, leg. D. Hirc), Bizek kod Ste- 59 njevca, Stubicu, Kostanjevac u Zumberku, Ozalj, Karlovac, Dreznik, Ogulin, Klek, Veliku Kapelu kod Jezerana, Svicu, Brinje, Drežnik, Plitvička jezera, Slunj; u Slavoniji Papuk (Wagner.) U Zagorju i u Očuri, oko Sutinskoga, Klenovnika, Radoboja, na Velikim peći- nama kod Bednje, a idu ovamo sigurno i pojedinci ubrani u Sa- moboru, na ruševinama grada Okića i oko Slavetića (leg. D. Hirc). Pomatias gracilis L. Pfeiffer. Wagner I. c. p. 606. Tabl. VII, fig. 71. a, b Syn.Cyclostomagracile Pfeiff. — Pomatiasrugosus (less. Tipicku formu ove vrste pozna Wagner (l. c. 607.) iz Omiša, okoline Splita, sa pećina Klisa; iz Boke Kotorske iz Erceg- novoga i Morinja kod Kotora, pa je ima i u Crnoj gori. var. martensiana Möllendorff. Massner .kiie.:P2:607, Tabl. VH, fg, 12. Syn. P. martensianus Möllendorff, Fauna Bosniens, S. 57. Kalk; Mer17. 18 (1873,) Dalmacija. Otok Hvar, Bilibrig kod Sinja, Muc i Bilisane ‘(Wagner.) »P. gracilis var. martensiana findet sich vorzüglich im Innern Dalmatiens und den benachbarten Gebieten von Bosnien und Hercegovina, während die typische Form in den entsprechen- den Küstengebieten vorherscht.« (Wagner lc. p. 607.) var. Croatica L. Pfeiffer. Naeser | ce p. 607. Tabl. VI. fig. (5. a; D. Syn. Pomatias croaticus L. Pfeiff. u Novitat. conch. IV. p. 15. n. 686. t. 112, fig. 14—16., 1870. (part.) — O. (Auritus) banaticus Westerlund, Fauna V. p. 124. (part) Brusina 1. c. p. 31. bilježi kao auktora »Zelebora<, a kao staništa Slunj, Brinje, Plitvice, Perušić, Klek (leg. Erjavec.) »Nach der Angabe L. Pfeiffer's ist diese Form ungefleckt und findet sich bei Perušić, in der Umgebung von Gospić, am Berge Klek und bei Plitvice in Kroatien. In der Umgebung von Gospic und Perušić leben in der That nur ungefleckte Exemplare, welche auch mit Rücksicht auf die übrigen Merkmale vollkommen den Angaben des Autors entsprechen; am Berge Klek und in der Umgebung von Plitvice fand ich jedoch unter sehr zahlreichen Exemplaren DO den typischen P. croaticus Pfeiffer nicht mehr, sondern eine Form mit deutlichen, braunen Fleckenbändern, abweichender Sculp- tur und Beschaffenheit des Mundsaumes. Ich hielt dieselbe anfangs für eine neue Art, fand jedoch an zahlreichen anderen Orten auch schwach gefleckte Exemplare der typischen P. croatiens Pfeiff- neben ungefleckten und schliesslich alle wünschenswerthen Ueber- gangsformen, welche die extreme Form von Plitvice mit den ein- färbigen P. croaticus Pfeiffer von Perušić und (gospić verbinden.« (Wagner p. 608.) Wagner bilježi ova staništa: Ozalj, Barilović, Slunj, Plitvice, Otočac (Švica, Kula), Senj, Povilje, Perušić, Gospić, Velika Visočica, a za prijelazne forme k odlici Reiteri Boettg. Klek, Gračac, Va- ganski Vrh, Mali Halan, Udbinu i Kuk kod onoga mjesta. var, reiteri Boettger. Wasner‘l cp. 609.. Tabl VOL, he. Tara Syn, P. Reiteri Boettger u Jahrb. d. deutsch. malacozool. Gesellsch. p. 232., 233. (1880.) Staništa: Velika Kapela kod Jezerana, Brinje, Prokikve, Žu- talokva, Buljeva Lokva. var. sturanii n. Vaguer.l c. p. 609. Tabl VIU., ho. Tasse Staništa: Gola Plješevica i Crna Rijeka, gdje ju je obreo dr. Rudolf Sturany; Korenica i Jezero kod onoga mjesta, a u građi, koju je Wagneru priposlao B r u si n a, ne označiv sabirača. Pomatias tergestinus \Westerlund. Wagnerl.c.p. 615. Tabl. VIII, fig. 84; tabl. IX, fig. 87. Zivi u jugo-zapadnim krajevima Kranjske, u susjednim kraje- vima Gorice, u Istriji, u okolini grada Rijeke, ali bi imala živjeti i oko Splita u Dalmaciji »... Die fragliche Art soll ausserdem in Dalmatien bei Spa- lato (unter vielen hundert Exemplaren aus dieser Gegend konnte ich nur P. scalarinus Villa und P. gracilis Pfeiffer ent- deckten), Italien und Griechenland vorkommen«...(Wagnerl.c.) Ovamo ide valjda i P. philippianus Villa, ubran po meni na Veloj Učki u Istriji. 6I var. tortiva Westerl. Wagner lc. Tabl. IX., fig. 88. Syn. P. tortivus Westerlund. Ova odlika imala bi živjeti oko Rijeke. var. grahoviana Stos in litt. Wagner 1. c. 616. Tabl. IX., fig 89. »Professor Adolfo Stossich übergab mir zahlreiche Exemplare dieser Form mit der Fundortsangabe Grahovo bei Fiume«.(Wagner.) Bilješka. Miesto se »ne zoves »Grahovo«, već »Grohovo« i prema tomu ima se pisati var. »grohovianae. Pomatias waldemari ©. sp. Wagner]. c. p. 616. i 617. Tabl. VIII, fig 86. a, b. ; tabl. IX. fig. 90. Ova vrsta ima u Hrvatskoj slijedeća staništa: Lukovdol, Sc- verin, Vrbovsko, Komorske Moravice (D. Hirc), pak po Wag- neru još: Delnice, tu i na brijegu Drgomlju; u dolini Kupe oko Broda i Kuželja, oko Čabra, na Velikom Risnjaku, oko Skrobut- njaka, Ozlja, Brloga na Gacki ; oko Žute Lokve, Perušića. Pomatias nanus Westerl, Magier. | .c.p. 681. Tabl. DG fis. dla, Db, Syn. P. Clessini Stossich. D. Hirc, Verhandl. d. k. k. zool.- botan. Gesellsch. Bnd XXX. p. 521. Jahrg. 1880. Originalni eksemplari ove vrsti poticu sa Velikog Risnjaka, gdje sam ih g. 1879. sa prof. StoSicem brojno ubrao. Wagner bilježi još: Kupeško jezero, Delnice, Veliki Obruč (1. D. Hirc), Vaganski Vrh, Visočicu i Oštarije. Bilješka. Ovamo ide sa Risnjaka i njegove okoline Poma- tias, kojega mi je Clessin odredio kao P. Philippianus Villa i njegova odlika »pachystoma De Betta.« | var. dubia n. Wagner. c. p. 619. Tabl. IX., fig. 92. a, b. Na obroncima vrha Metle kod Trnovca, nadomak Gospicu, gdje živi i naša »endemička« vrsta Helix stenomphala Menke. (Wagner |. c. p. 619.) var. stossichi Clessin. Wagner l. c. p. 619. Tabl. IX., fig. 93. a, b. Syn. P. Stossichi Clessin. Ovu sam odliku obreo u Ponikvama kod Kukuljanova, u okolini grada Bakra. Zivi tu po vapnenim pećinama uz istočnu stranu staze, koja se spušta prama dnu Kukuljanskoga jezera. Jedino do sada poznato stanište. Ubrane pojedince priposlao sam profe- soru StoSicu u Trst, a ovaj Clessinu. Pomatias Klecakiı Braun. Wagnerl.c.p. 619. Tabl. IX., fig. 94. a, b. U Dalmaciji na otoku Hvaru sa kojega je staništa vrstu Sa mio dr. Wagner od Boettgera. Pomatias dalmatinus L. Pfeiffer. Wagner lc. p. 620. Tabl. IX., fig. 95. a, b. Syn. P. turritus Walderdorf u Verhandl. zool.-bot. Gesellsch. Wien 1864 Bd. XIV. p. 511. U Boki Kotorskoj oko Ercegnovoga kao originalnog lokali- teta i iz Dobrote kod Kotora, koje je stanište priopćio dru Wagneru prof. Brusina. »P. dalmatinus Pfeiff. gleicht nur äusserlich dem ebenfalls in der Umgebung von Cattaro lebenden P. auritus Rossm., unter- scheidet sich jedoch von dieser Art vor Allem durch die Beschaf- fenheit des Deckels, welcher hier durchchsichtig, dünn, biegsam und hornartig ist, wie bei den übrigen Arten dieser Section, bei P. auritus jedoch als zwei durch Luftkammern geschieden, starren Kalkplatten besteht. P. dalmatinus Pfeiff. decollirt ausserdem meinem Meteriale nach niemals«. (Wagner l. c.) Pomatias auritus Rossm. Wagner l c. p. 626. Tabl. X, fig. 105. aber S" DN? Syn. P. tschernagoricus Letourneux. — P. calistoma Leteourn. Ova je vrsta Wagneru poznata samo iz Kotora, no ja doda- jem: Risan, (na pećinama oko potoka Spile), iz Krivošija Crkvice Ox DI i Jelovi dol pod Orjenom, koje nam lokalitete biljezi dr. Karlo Brancsik g. 1886, u svojoj raspravi »Reise an der Küste Dalma- tiens im Jahre 1885.«! Kod Kotora živi po istomu na pećinama Rječine (Fiumere) gdje druguje sa Pupa Philippii, Clausilia cattero- ensis, Hydrocena catteroensis, Helix Pouzolzi, H. Hoffmanni, H. Carthusiana, Glandina algira, Amalia Beleauxi, Cochlicopa pupae- formis, Bulimus Reiterii i još nekim drugima. Na istom staništu ubrao sam P. auritus i ja, ali i u dumači Škurde, na planini Vrmcu kod Kotora, oko Perasta, pa se ova vrsta sigurno širi uz cijelu obalu Bokeljskog zaliva, odkuda se ispinje do znatne visine. var. meridionalis Boettger. Wagner I. c. p. 627. Tabl. X., fig. 106. Syn. P. regularis Letourneux. »Boettger führt diese Form aus Spica an (koje mjesto?); ich fand entsprechende Exemplare unter meinem Materiale aus der Landschaft Canali (koje mjesto?) südlich von Ragusa in Süddalma- tien<. (Wagner.) var. panleia Letourneux. Mračne Lsec-p. 628. Tabl hip. 107. — Syn Poma tias panleius Letourn. »Meine Exemplare stammen vom Snježnica — Berge in der landschaft Canali... (Wagner l. c.) Bilješka. Velika Snježnica u Konavlima ispinje se 1241 m. visoko. Dragutin Hirc. 1 Štampano u »Nyolczadik Evfolyam, 1885. Evkönyv, melyet a Tren- csćnmegyei. Természzettudomanyi egylet megbizäsäböl szerkeszett Rappens- berger V. Trencsén 1886. p. 45. do 92. Sa više izvornih slika. Planet ,,Croatia‘ (589). (1906 TM). Napisao Dr. Oton Kučera. Pismom od 12. decembra 1909. javio je gosp. Dr. August Kopf, astronom u zvjezdarnici Königstuhl-Heidelberg, piscu ovih redaka, da je planetu, što ga je dne 3. marta 1906. fotografskim putem na pomenutoj zvjezdarnici otkrio, dao ime »Croatia<, a po- nukao ga je na to ravnatelj te zvjezdarnice i sveuč. profesor tajni savjetnik Maks Wolf. Ovaj je to objavio astronomima u časo- pisu »Astronomische Nachrichten« (citirat ću ga s kra- ticom A. N.) sv. 183. str. 16. Kako je vjerojatno, da će taj planet biti zvjezdarnici hrvatskoga prirodoslovnoga društva objektom osobita zanimanja, neće biti na odmet, ako ovdje za sada složim njegovu dosadašnju astronomijsku povijest, koju sam u drugom poslu pribrao. I. Opažanja i mjerenja u godini otkrića 1906. Na fotografskoj ploči, što ju je A. Kopf u noći od 3. na 4 marta 1906. izložio zvjezdanom nebu, zabilježio je mimo ine svoj trag i jedan novi planet, koji je privremeno dobio oznaku [1906 TM|. Izmjerom fotografične ploče određeno mu je približno mjesto na nebeskoj sferi ovako: Mjesto opažanja :* Königsthul-Heidelberg. Dan: 1096 mart 3. | Doba opažanja: 15* 25:3" sr. vr. Kst. « (= rektascenzija): 11% 370% (4 = sdelelnacija): +02 I Veličina planeta: 12:6 Opažač: A. Kopf. Dnevno gibanje planeta bilo je tada: u rektascenziji: — 0:7” , u deklinaciji: + 7“. Iz toga izlazi, da je novi planet dne 3. marta 1906. bio zvijezda gotovo 13. reda (točnije 12:6) u zviježđu Djevice, go- tovo točno na nebeskom ekvatoru ne daleko od zvijezde 8 Virgi- 1 A. N. svezak 170., strana 354. 65 nis. Kad se je nedvoumno pokazalo, da je to zaista nov planet u velikom roju malih planeta između Marsa i Jupitera, dobio je u centrali za male planete, u Berlinskom astronomijskom računarskom institutu!, prema datumu otkrića svoj stalni broj (589), pak se je u popisima dalje vodio uz oznaku »planet (589) [1906 TM]«. U godini otkrića 1906 imamo s ovim prvim opažanjem ova opažanja našega planeta : | | FERREE Godina i Dio Mjesto opažanja ma jea | Biljeska opažanja — | : = 1906. Er Königstuhl-Heidelberg i : fotografiéno | | i mart 3. È » » mart 18. fotografično | Wien (Beč) mart 23. vizuelno | » mart 28, « | » | april 16. » | | » maj 14. » » | maj 19. Iz ovoga se prijegleda razbira, da je. nas planet u god. 1906. u svemu opaZen 8 puta, dva puta fotografiéno u Heidelbergu i 6 puta vizuelno u Beču. Poznati I. Palisa preuzeo je odmah nakon otkrića opažanje i mjerenje mjesta planeta, kako bi dao nužnu po- dlogu za računanje njegove staze. O tim su opažanjima pu ovi podaci: 1. Fotografično opažanje 1906., mart 18 u Heidelbergu daje približno mjesto : Mjesto opažanja : Königstuhl-Heidelberg? Dan opažanja: 1906 mart 18. Doba opažanja: 12” 55”. 1 Berliner Astronomisches Jahrbuch für 1909, Berlin 1907, str. = Isporedi i str. 504. i A. N. sv. 172. str. 389. 5 A Nosvi HR 9. x ( = rektascenzija): 11? 270% 6 ( = deklinacija): — 1° 59’ Veličina : 12:7 Opažač: Wolf. 2. Fotografičnu ploču od 1906 mart 3 definitivno je izmjerio K. Lohnert u Heidelbergu i dobio je ove definitivne po- datk e za dan otkrića: Mjesto opažanja : Konigstuhl-Heidelberg.! Dan opažanja: 1906 mart 3. Doba opažanja: 14* 4:57" sr. vr. Kst. Instrumenat: 6 palaca Opažač: K. Lohnert Evinokeij: 1906:0 % ( = rektascenzija): 11 37” 6°91° 6 -( = deklinacija)::. 00.427 3517 3. Bečka opažanja I. Palise izvedena susva na velikom re- fraktoru zvjezdarnice c. kr. sveučilišta od 27 palaca i dala su naj- prije ova približna mjesta našega planeta, koja su redom publicirana u »Astronomische Nachrichten« (A. N.), kako slijedi : Beč, c. kr. zvjezdarnica. — Instrument: 27“ Opažač: I. Palisa. Srednje |.» ] | l Dan A u) og | og RE . | vrijeme | SE e a = a Publicirano | opažanja Beč >> PP iP. A Pap iP A 1906. h ms toast 25 113 27.4 1128 hm s POR ea. A. N. sv. 171. 11 23. 40:26 9*310/4- 2 35 49'6| 0*800 stro 112 | | A.N. sv. 171. omart 28114 41 2| — |11 20 29-68 |9:510|+-3 11 5:410:802| str. 45. | | A.N. sv.171. april 16 |10 58 47| — |11 11 31:75 |9147|+-5 2 23|0:780). str. 77. | | AN. sv. 171. | | april 29110 39 32] — |11 8 53:98 |9288/1 5 52 10°9 a str, 148. 13 | | A.N. sw.l7t. maj 14 [10 40 50, — |11 9 53:20 [9441 46 19 5420781! str. 205. | A. N. sv. 171. | maj 19 |10 31 56, 18:5 |11 11 779 |9458 +6 22 12:0 0'782, str. 237. Nakon redukcije ovih opažanja publicirao je Palisa? o njima ove detinitivne podatke u običajnom za to obliku: = A. N. sv. 173. str. 365. 2 A. N. sv. 174. str. 295. 67 | | vi 1 | rg + 2040 3 - 2840 NOEL 29.7 | 2806 644 SET BE SET t Ik 256 1 988.1 OG er e 8.97 94:0 ++) „1840 Pes 619 + |» THr.6: 02.6006 Te b Lar sat IS.EI 04 | 2 Ot 01 YI few vl C60 | ZLO .1601:09°0 +| 8876 |\8080-8 TIT -— t T-LE= &/— | TE er gane 188 - | DALO € BIT AEG EL Te Pr b Lee zob 6027 oO ie Re or For j[1de 8.8— 6LI+ 2080 ne TI € +| 010.6 189.62 08 II — r 0.95 € — | 07.8 € — | En M #71 85 uu (0:6— 61.14] 008.0. 96% SE Z +| 018.6 94:0F 85 IT 8.71 LA € 4#./0-— | 10.0%-€ TE E eg eu S Ut UA *906T | | ee LTE | ‘dde "| PSE | No SRO 5 LEE È. ag swf | efuezedo 5 î È Ö ne. we. J / % U Ù di Despog „|. V Ra, ade os i SEE S.A CV “ua alupaıg| uec | =) Du si ME E = za _— BB o nn nd dd oo inn _. m. aaa AMATO s PARI SRD ATA AE di ninni 4 ap dina tnt O rei e n esıjeg ‘] :pezedo 16 :3usumasup — "ealu.epzolaz ‘14 ‘9 Jag TINI '9061| (686) Iug Za razjašnjenje ove tablice navodim, da je mjesto planeta na nebeskoj sferi određeno mikrometričkim mjerenjem t. j. mjerene su diferencije (Az) i diferencije deklinacije (AS) planeta spram izvjesnih bliskih nekretnica, kojima su mjesta na sferi, jur prije točno odre- đena, uzeta iz astronomijskih kataloga, među kojima je danas prvi »Katalog der Astronomischen Gesellschaft« (kratica: AG Katalog), na kojem radi cio niz zvjezdarnica, razasutih po či- tavoj zemlji, već četvrt vijeka u dva odjela: 1) katalog zvijezda do 9. reda između + 80% i —2% deklinacije i 2) katalog zvijezda do 9. reda između —2° i — 23° deklinacije. U prvom je odjeljku do- sada izišlo 19 svezaka, a u drugom 3. Zvijezde ispoređivanja u ovom su slučaju bile: za opažanje 1906. mart 23: ce = 11h 19m 5546 ; d = + 20 36° 459“ (AG Albany 4265) za opažanje 1906. mart 28: c=11 4 169; d= +3 15 102 (AG Alb. 4291) za opažanje 1906. april 16: «=11 10° 4811; d=+4 59 375 (AG Lapa i: za opažanje 1906. april 29: gad 7 5158. ; 6 = 4.575507 (55.4 [Popara za opažanje 1906. maj 14: e 11 9 98,5 ee 20 139 (10%, priključak na) za opazanje 1906. maj 19: a 6 533 3d= +6 19 1 512 (AG Lopar mn VI 4. Na temelju ovih opažanja i mjerenja Palisinih odredili su predbježne elemente staze našega planeta na dvije strane: u astronomijskom računskom institutu u Berlinu Dr. P. V. Neu gebauer i u Trafariji (Lisabon) M. S. Mello i Simas još iste godine 1906. Prvi ih je odredio iz Bečkih opažanja 1906 mart 23, april 16 i maj 14, a druga su ih dvojica odredili iz Bečkih opažanja 1906 mart 23, april 16 i maj 19. Ti su predbježni ele- menti : 69 Predbježni elementi staze planeta (589) [1906 TM]. M. S. Mello i Simas (Trafaria)? Dr. P. V, Neugebauer | | i staze | Elementi staze | (Berlin)! | Epoha 1906 mart 28:5 sr. vri- 1906 maj 190 sr. vri- | jeme Berlin jeme Paris M fase saga a ae e o | 210 53° 198" | 2110 61 920 0, | 1780 400 430%. | 1780 410 327 i 10° 47° 164° 100 47 475“ | o BK Di2" | 20 58 5064. u | 640-889” | 640.833“ | | loga | 0493556 0495508 Za prve elemente (Berlin) opaza I. Bauschinger, da se dobro slažu, a za druge daju računači bilješku, da dva opažanja Bečka mart 28 i april 29 daju ove ostatke između opažena mjesta planeta na sferi (O) i izračunanoga mjesta (C): (OG) 1906 A% AA mart 28 — 0:0598 — 08“ april 24 = 265 + 3:6“ Zaeemeentricnsekvatorijalnerkoordinate za 1060 daju drugi radunati: x [9.999996]rsin (v + 120° 33° 68“) y = [998931Đlrsin (v+ 30° 36° 268“) z = |9:340774]rsin (v + 29% 26° 50:8“) gdje 7 i v znače radij vektor i pravu anomaliju planeta, koji se vremenom mijenjaju, ali se iz poznatoga vremena, srednjega gi- banja i ekscentricitete planetove staze lako dadu odrediti. Berlinski elementi staze publicirani su prvi put i u »Berli- ner astronomisches Jahrbuch für das Jahr 1909< 1 A. N. sv. 174. str. 53. 2 A. N. sv. 174, str. 57. TO (kratica B. A. J.), u kojem su ujedno podaci za opozicije planeta (1)—(569) u godini 1907.1 Bilješka. Za bolje razumijevanje ove tablice bit će na mjestu ovo malo razjašnjenje. »Ele menti staze« kojega ne- beskoga tijela zovu se one veličine, po kojima je položaj staze toga nebeskoga tijela u svemirskom prostoru i njegovo gibanje u njoj tako određeno, da se njegovo prividno mjesto na nebeskoj sferi može reći za svaki čas. Kako su staze planeta elipse, a u jednom je žarištu tih elipsi Sunce, treba prije svega dva ele- menta, da se odredi veličina i oblik te elipse, a to su velika poluosovina (a) i ekscentriteta elipse (€). Za jedinicu se dužine uzima srednja daljina Zemlje od Sunca |1 nebeski metar]. Umjesto ekscentricitete elipse (€) često uzima se »kut ekscentri- citete« (9). Sinus toga kuta jednak je ekscentriciteti e. Mjesto a se uvodi često »srednje dnevno gibanje« planeta (u) u sekundama kutnima, budući da su ai u po 3. Keplerovom zakonu svezani jednadžbom mr DE gdje je £ konstanta. Als Sada treba još odrediti položaj ravnine planetove staze u prostoru, pri čem se uzima, da je ravnina Sunčeve staze ili eklip- tika poznata. Kako se planeti gibaju po elipsama, kojima su ravnine spram ravnine ekliptike uopće malo priklonjene, gi- baju se planeti u zoni nebeske sfere, koja se stere s jedne i s druge strane ekliptike, ne udaljujući se nikada daleko od nje (zodijak). Položaj je ravnine planetove elipse u prostoru određen, ako se zna »duZina uzlaznoga čvora« (0) i »priklon« njezin spram ekliptike (2). Prvi broj određuje onu točku, u kojoj planet kod svoga prelaženja s južne strane ekliptike na sjevernu probija ravninu ekliptike. Imamo time jedno presjecište obiju ravnina; kako pravac, u kojem se te dvije ravnine sijeku, mora da prolazi kroz Sunce, određeno je tim i ta presječnica, t. j. »čvorna crta«. Dodavsi tomu kut z zadan je potpuno položaj ravnine staze. U samoj stazi treba da je zadano mjesto perihela, a time i položaj velike osovine elipse ili »crte apsidä<«. To se određuje tim na- činom, da se najprije odredi »dužina uzlaznoga čvora«< (0) t.j, daljina toga čvora od proljetne točke na ekliptici i još k tomu 1 B. A. J. für 1909. Berlin 1907. str. 504. 71 »daljina perihela« od uzlaznoga čvora (w). Napokon treba da je još poznato mjesto, gdje je planet bio u makar kojem odre- đenom času vremena (»epoha«), a u tu se svrhu određuje sr e- dnja dužina epohe (M).Sa šest je dakle elemenata: e (9), a (u), MM, 1, Q i © mjesto planeta u njegovoj eliptičnoj stazi i u prostoru u svako doba određeno, pak se iz njih može na pr. od dana u dan ili nakon svakih 5 dana i t. d. izračunati mjesto pla- neta na sferi u rektascenziji i deklinaciji t. j. može se izračunati »efemerida« toga planeta. | II. Opažanja i mjerenja u godini 1907. Kako centralni organ za male planete >Berliner astro- nomisches Jahrbuch« za g. 1909., u kojem su pored ele- menata malih planeta zabilježeni i dani njihovih opozicija u godini 1907., još nije zabilježio dan opozicije našega planeta u toj godini nemamo iz godine 1907. ništa više nego dva dosada noznata opa- žanja Oba su izvedena u zvjezdarnici Kčnigstuhl-Heidelberg u mje- secu maju i to fotografičkim putem od obretnika Croatie gosp. A. Ko pfa. Približna mjesta izmjerena na fotografskoj ploči daje ova tablica : Planet (589) Croatia. Astrof. inst. Königstuhl-Heidelberg : Opažač: A. Kopf. | Dan opažanja | Sr. vrijeme | N Veličina ur Königstuhl (ARCA ; | 1907 h m h m | 0 N | mail | 18 94 |16 250|—7 48 | = maj 14 11 380 |16 230 1—7 36 | 13 Dne 11. maja mjereno jeidnevno gibanje planeta u rektas- cenziji i deklinaciji i iznosilo je: u: rektascenziji: — 0:8"; u deklinaciji: + 4“. III. Opazanja u godini 1908. Kako je B. DT: za ovu godinu na vrijeme publicirao pored elemenata našega planeta? (sada za srednji ekuinokcij 19100) i datum i efemeride njegove opozicije u toj godini,* bila su opažanja u ovoj godini obilnija. AN; sv. 175. str 45. 1516. 1 2 B. A. J. za 1910. str. (30). 3 B. A. J. za 1910. str. (41). 72 U opoziciji bila je Croatia te godine dne 11. augusta, pak su efemeride za taj datum bile: | 124 srednjega vremena | Dan opozicije | Veličina Rel i | ektascen- | Deklinacija | A@ | AŠ [loga | zija | | 1908 | august 11 12°6 |21. 253m | a0 a5 Tora 0.315 | Za razjašnjenje treba dodati, da je ovdje opozicija u rektas- cenziji dana, pa kako je planet onda Zemlji najblizi, dana mu je i velicina i logaritam njegove daljine od Zemlje toga dana (log A). Zabilježena rektascenzija i deklinacija daju približno njegovo geo- centričko mjesto, a stupci Ad i AŠ kazuju, koliko mu je toga dana bilo dnevno gibanje u rektascenziji (A8) i u deklinaciji (A9). Iz te tablice razbiramo, da je naša »Croatia«, idući svojom eliptičnom stazom oko Sunca dne 11. augusta 1908. došla u taki položaj na nebu, da je Zemlja bila baš između Sunca i Croatie, da je Croatia onda bila u zviježđu Vodenjaka, nešto iznad njegove zvijezde 8 (3. reda) pomičući se prema jugoistoku, da joj napokon daljina od Zemlje bila 2'064 nebeskih metara t. j. oko 300 mili- juna kilometara. Opažanja počinju poradi toga već u drugoj po- lovini mjeseca jula, a završuju koncem augusta. Ova tablica daje prijegled do sada mi poznatih opažanja. Prijegled opažanja planeta (589) Croatia u g. 1908. Se i Dan opažanja Opažač | Publicirano opažanja | o | | DA | Königstuhl | 1908. juli 23. |A Kopf (fotogr.) A. N. sv. 178. str. 303. | i Königstuhl august 19 A. Kopf (fotogr.)), A. N. sv. 178. str. 381. Rim juli 31 Dr. E. Bianchi | A. N, ‘sv. 179 527229 Rim august 21 Dr. G. Zappa » » » | Rim august 26 Dr. G. Zappa > » » Beč juli 29 I. Palisa A. N. sv. 180. stiže Arcetri august 20 A. Abetti A. N. sv. 1817 suma Arcetri august 21 A. Abetti » » » Arcetri august 24 | A. Abetti » » » Besancon august 20 P. Chofardet A. N. sv 184. str. 165. Nizza f ? Bulletin astronomique (B. | A.)t sv. 26. str: 1321 1 Ovoga časopisa do sada nisam dobio, pak poradi toga o ovom opa- žanju nemam podataka, 292 pd Rezultati ovih opaZanja i mjerenja sabrani su u tablicama, Sto dolaze. Oba opažanja na zvjezdarnici Königstuhl-Heidelberg dala su mjerenjem fotografskih ploča, na kojima je Croatia zabilježila svoj trag, ova približna mjesta. | Dan Srednje vrijeme | JA PE a: Dnevno | er ee. 7. | Ö | Veličina ate opažanja ; Königstuhl | gibanjc h m h m | 0 , | | 1908 juli 23. 11 Alm, | 21.392 | —3 14 12°6 | 06m; —4° | ! | | | august 19. 10 Bt 2L. 21 5 33 126 | — -— | | Za srednji je ekvinokcij uzet 19080. Rimska su opažanja točno reducirana. Opažalo se je se ekva- torijalom Steinheil-Cavignato na R. Osservatorio al Collegio Ro- mana (ravnatelj: E. Millossevich), a pozicije su planeta određene končanim mikrometrom uz uvećanje 240. Rezultate ovih mjerenja daje u običajnu obliku ova tablica : 3 43 547 |0:797 |+ 2007 +101| Dan Srednje vrijeme | mi tro | a . : 7 zac | opaZanja | Rim = | = | P | ! | Mode SO | | | | } | 3 h m S | m i RE "| | i 1908 juli 31. 12 32 31 ;-3 ARPA DAT LISA <10:25 DE. Bi Bianchi | august 21. 20 23%, 460040 34:02/—4 246 203 ID Dr.G. Zappa | | N } | E | | | august 26. | 9 42 40 (Fo 013 4 20:3 ID a. Zappa. | log | | log | Red. ad loc. | Zvijezde ispor | Bands E. 2 | d app : iP. A 1 app. | * | | hm S ; 0 / „ s 7 | | | 21 33 29.49 86827 | — | AG Strb 7593 | 21.20. 0.75 9103" | —5 43 39710809 | + 228 + 11°6! >» » 7483 21 16 42:65 9152" | --6 16 229 +228 +114| AG Ott 7668 Pozicije ovih triju zvijezda isporedivanja bile su za srednji -ekvinokcij 1908 0: AG Strb... x = 21 3Tm 47-85; 3 = — 30 45/ 159“ AG Stb...a = 21 20 3249 ; è = — 5 39 267 AG Ott me ie 20:36 et SÉ Veličina planeta ocijenjena je sa 12:5” i 12:3”. Na temelju opaZanja od 31. jula priopcio je E. Bianchi! ova ispravak efemeridi planeta: u rektascenziji 1” 38; u deklinaciji: AI Bečko opažanje iz g. 1908. izveo je I. Palisa sa končanim mikrometrom refraktora od 27 palaca u c. kr. zvjezdarnici sveuči- lišta. Reducirano je potpuno i daje ovaj rezultat: Dan opažanja 1908 juli 29 e app '21h 35m 456525 | Srednje vrijeme Beč | 13% dm 95 log p. A | 7:463n | | AS | — 2m 43175 o app. | — 90. 344 56:2“ | Ad | + ‘104 09“ log p. A 0:£37 | Ispor | 3 Red. ad l. app. |—+ 2:04s 4 98“ | Veličina | 12'8 Zvijezda ispor. | AG Strb 7593 | Zvijezda ispoređivanja bila je ista kao u prvom mjerenju pre- đašnje tablice. U zvjezdarnici Arcetri (kod Fiorence u Italiji) opažao je i mjerio mjesto Croatie u g. 1908. A. Abetti na ekvatorijalu od Amicija s objektivom od 285 mm otvara s mikrometrom sa lame- lom uz uvećanje 124, označivši opažanje planeta riječju >»diffici- lissimo«. Rezultati su ovi: | | Sr. vrijeme | | | | | | Dan opažanja | ; | ) Ispor.! Opazaò 5 ja | Arcetri AL | AO | Sp | pazac LEE | | | | m S | m S / er | | (1908 august 20 | 11 42-21-40 4482 1° 406.068 | | | | | | august 21 10 +52 4,|-0. 34:87 1 — 4. 347 | Vera Abetti | | MEV | | august 24 | 10: 59 43°] F,0.1026.)| — 2 5113 TEE | | | | log | ij | | | log | O | Zvijezde a da Red ad I. app. i PP | P- A | PP p. | pP | ispor. | hm S | 0 , „ | | S „ | 21 20 39:58 |8-499 | —5 37 346 | 0.823 |+2:27 +115! AG Steh 7483 | 21 19 59:89 1871. | — 5 43 494 10823 +227 + 1153 | ı21 17 5874 [8°115nj —6 3 313 | 0: 826 | i 229 + 11.6] AG Ott 7676 1 A. N. sv. 178. str. 319. 75 Pozicije zvijezda isporedivanja za srednji ekvinokcij 1908-0 bile sue... AG Strb 7483... x = 21" 20” 32:49>; d = — 50 39° 26:7” Bes CHE... = 21517 469 : ò = — 6 1 316 U Besangonu opazao je P. Chafardet so »equatorial coudé« samo jedanput i reducirao je potpuno opažanje, koje daje ovaj rezultat : um iii alii FREIE | | | | Dan opažanja 1908 august 20 | AR app 21h 20m 38:69) i | E ER Aigen ee In ae lani a Er N a N rl Sr. vrijeme Bes. | 11% 44m 575 log p. A 8542 | AAR ia = Le DP app 980 So 220 | ADP | +0 6 log p. A | 0847 | Ispor. 12'9 Bed, ad Lo app | 5.2988 2 ido: | | Veličina | = Zvijezda isp. | AG Strb 7494 | \ Zvijezda isporedivanja ima koordinate za sr. ekvinokcij 1908:0: o = 21" 22" 824°; DP = 950 37 452” Umjesto deklinacije (9) uzima se ovdje polarna distancija (DP ) koja je komplement deklinacije. IV. Opažanja u godini 1909. U toj je godini »Croatia« došla u opoziciju dne 13. novem- bera ! pak joj je bila efemerida za taj dan: 124 srednjega vremena Dan opozicije | Veličina pra i | ' Rektasen- | Deklinacija | n%x | AG log A Es; zija | | i | 1 : | | | 1909 u m | 0 , | "A november 13 125 7) But | 150 16 | 0:8m | — 4 | 0.302 | i | | î Croatia je dakle 13. novembra 1909. o ponoći prolazila kroz meridijan, nalazeći se u to doba u zviježđu Bika (Taurus) baš u sredini od prilike pravca, koji sastavlja zvijezdu % Tauri (4. reda) sa zvijezdom z u Kitu (Cetus) |3. reda]. No makar da je sada bila Zemlji nešto. bliže (2.004 neb. metara), nego kod pređašnje opo- zicije (1908.), sjaj joj bio baš na polovici između sjaja zvijezda 12. 1 B. A. J. für das Jahr 1911. str. 59. 76 i 13. reda. Poradi nezgodnoga doba godišnjega opažanja je u ovoj godini mnogo manje: do sada su mi poznata samo tri između 1909. november 6. i december 7. Evo ih: Prijegled opažanja planeta (589) Croatia u g. 1909. Mi | a | Dan opažanja | MA Opažač Publikacija opažanja | | | Königstuhl |1909. novemb. 6; I. Helffrich (fot). A. N. sv. 183. str. 15. B eč (Wien) | december 7 | I Palisa i A. N. sv. 184. str. 325. Kopenhagen| november 19 | C. F. Pechile | A. N. sv. 158. str. 3. Prvo je opažanje, izvedeno fotografskim putem, dalo ovo pri- bližno mjesto planeta: Dan opažanja: 1909. november 6. Sr. vrij. Kost: 84156 « (19090): 3° 20:9” c (19090): + 50 54‘ Velicina: 130 Dnevno gibanje: — 0:8” ; — 5’ Druga su dva opaZanja potpuno reducirana, pak daju ove rezultate : Mjesto i dan | sr. vrijeme | 4 og | | opažanja opažanja | AZ AO | Ispor | Opažač | | “os Bec 1909. h m s ka a | | I Palisa | december 7. |10 32 40 Beč —1 43: 13 201) 4 | Kopenhagen 1999. | | november 19. 12 18018 Kp.—0 59-6314 5 58'7| 92 C.F.Pechiile, log | Zvijezde P- A € app & a isporediv. | d app | Red. ad. 1. app. | ! 4 | ar s st | | 2 55 56:28 8.841 + z 56 317 7 | 0'786 [+ 305 + 13:7| AG Alb 861 | | idr 18 147 | 8 902 + 4 47 492 o 833 |+ 302 + 145 AG Alb 941 | Pozicije a mA bile su za srednji ekvinokcij 19090: | AG Alb 861.:.. a = 2% 57% 3644; è- (ze AG Alb 941.... x = 3% 11" 5808; 3 5— OLE 40040 AR Palisa je opažao na ekvatorijalu c. kr. zvjezdarnice u Beču od 27 palaca, a Pechüle na ekvatorijalu zvjezdarnice u Kopenha- genu s otvorom od 360 mm. On je odredio i velicinu planeta sa 129. | Tim bi bila iscrpljena meni do sada poznata historija planeta »Croatia«. Nadam se, da ću ju moći kasnije popuniti još kojim opažanjem iz godina 1907.—1909. U godini 1910. planet Croatia nije došao u opoziciju. Poradi toga iz te godine nema nikakvih opažanja, niti će ih biti. Tek u godini 1911. doći će opet u opo- ziciju, pak će biti prilike o njemu ovdje ponovno izvijestiti, Kako mu je staza do sada izračunana iz tri opažanja, bila bi zahvalna zadaća tu stazu popraviti. V. Planet Croatia u obitelji Sunca. Iz elemenata staze našega planeta (str. 69.) priopćujem neke izvode, makar da su oni za stručnjaka u njima sadržani. Činim to s obzirom na općeniji interes ovoga planeta za nas i okolnost, da nije svatko toliko stručnjak, da te izvode neposredno čita iz elemenata. Veliki se i mali planefi našega sunčevoga sustava gibaju oko Sunca u elipsama, koje su dosta nalik na kružnice. Ravnina sve- mirskoga prostora, u kojoj je elipsa Zemlje, zove se »ravnina ekliptike«. Njezin je položaj poznat. Elipse svih drugih pla- neta su u ravnicama, koje su spram ravnine ekliptike priklonjene pod razmjerno malim kutima, pak ju poradi toga sijeku. Neka bude u priloženoj slici € A C,, B takova elipsa sa svoja dva žarišta u £' i F, i središtem u O. U žarištu 7 neka bude Sunce, dok se planet Croatia giba oko njega smjerom C A C, BC. CC, = 2a zove se >»velika osovinas, a MN 26 »mala osovına« elipse. Oblik i dimenzije te elipse odre- đeni su dvjema veličinama: „eks- centricitetom“ i parametrom“. Ekscentriciteta elipse (e) zove se omjer: daljina žarišta # od središta O prama velikoj ži F Pai l poluosovini, dakle e = de = = Parametar (7) elipse je te- tiva u žarištu 7, okomita na velikoj osovini, dakle $ = AB. Ako 78 se žarište /" podudara sa središtem O, ekscentricitete e nestaje, elipsa se prometne u kruZnicu, a parameter postaje premjer kružnice. Točka C je perihel, a C, afel planeta, velika se oso- vina CC,, zove takoder „erta apsida“. Daljina planeta od Sunca 7 promjenljiva je: CZ je najmanja, Ć,Z najveća daljina njegova od Sunca, polusuma obiju t.j. CO. zove se „srednja daljina“ planeta od Sunca. Ako je planet C Zemlja, zove se daljina OC «srednja daljina Zemlje od Sunca“. Ona se uzima za jedinicu dužine u astronomiji sunčevoga sustava i za nju uvodim kratko ime „Il nebeski metar“. Taj je nebeski metar dugačak naših 149,480,000 ili 20,144.000 geografskih milja, budući da je paralaksa Sunca po novijim istraživanjima = 8:80“. S ovom jedinicom dužine idemo da mjerimo elipsu naše Croatie. Srednja je daljina Croatie od Sunca CO = a = 3'130 neb. metara, dakle je 3 puta dalja od Sunca nego mi. Ekscentri- citeta e njezine elipse izlazi iz jednadžbe e = sin 9 = da dakle je e = 0:05084 (spram 0:01677 kod Zemlje). Prema tomu je daljina žarišta / od središta njezine elipse ZO = 0159 neb. metara |spram 0'017 neb. met. kod Zemlje]. Ophodno vrijeme našega pla- neta (siderično) je 20223 srednjih dana ili on treba 554 godina ili 5 g. i 197 dana, dok svrši jedanput svoj put oko Sunca. Ra- vnina njegove elipse priklonjena je spram ravnine ekliptike ZZ pod G atom 7 = SEA Lr (sl. 2.). Presjecište obiju rav- : — N di & nina O udaljeno je od pro- 0 ljetne točke na ekliptici (V) za Q = 178% 44' 4:8“, dok ie perihel € Croatie od onoga uzlaznoga čvora O udaljen za o = 210° 531185". Najveća je daljina Croatie od Sunca: GA = E = 5289 neb. m. [1017 n. m. kod Zemlje]. Najmanja je daljina njezina od Sunca: CF .= E 2971 neb. m. |0:983 n. m. kod Zemlje]. Između tih dviju skrajnjih vrijednosti koleba promjenljiva daljina 7 Croatie od Sunca. Od Zemlje joj se daljina još više mijenja. Ako se skrajnje dvije daljine od Zemlje, najveća (D) za doba konjunkcije i naj- manja (d) za doba opozicije, računaju samo približno po jedno- stavnim formulama : Pac, De E 4 1000 ide — 1:000, izlazi : najveća daljina Croatie od Zemlje: D = 4289 neb. met.; najmanja daljina njezina od Zemlje: 4 = 1'971 neb. met. U toj najmanjoj daljini od gotovo 2 neb. metra ona je tek zvjezdica veličine 129, dakle na svaki način veoma malena nebeska kugla. Ako se njezina srednja daljina od Sunca a = 3'130 neb. m. isporedi sa srednjim daljinama prvih 5 velikih planeta od Sunca, za koje imamo: Merkur .... a = 0387 neb. met. Mems... Ra e 5 Zemija cia. e = Lebo. Li Mais I 2 = 1924. x Tunis :;. di = 20, x izlazi, da je staza Croatie u roju malih planeta između Marsa i Jupitera, kojih je do konca godine 1909. bilo poznatih 674, bas nekako u sredini između staze Marsa i staze Jupitera, nešto blizu Marsa. Nebeska je Croatia dakle mala kuglica, malen svijet, u obi- telji našega Sunca, od zemaljske Hrvatske u svemiru prilično dalek. Kolika je nebeska Croatia, o tom ne znamo ništa pouzdana, a teško da ćemo išta i saznati. Osim četiriju najvećih planeta u tom roju (Ceres, Pallas, Vesta i Juno) svi su drugi tako maleni, da se i u durbinu vide kao točke, a ne kao pločice. Poradi toga im se premjeri ne dadu mjeriti mikrometrički osim kod pomenutih četiriju, a i ta su mjerenja veoma nesigurna. Barnard je na pr. dobio za primjere pomenutih četiriju najvećih planetoida bro- jeve 768 km, 483 km, 385 km i 193 km [spram 12,756 km za Zemlju), dok su drugi dobili posve drukčije brojeve. Argelander je poradi toga smislio drugi postupak, po kojem bismo došli do pravih premjera tih liliputanskih svjetova. Sjaj je planeta očito za- visan o njegovoj veličini, o njegovim daljinama od Sunca i Zemlje i o njegovoj snazi za odbijanje sunčeve svjetlosti (,albedo“), koja se je kod velikih planeta Saturna, Jupitera, Venere i Merkura po- kazala ojednaka, dok je kod rumenoga .Marsa mnogo manja. Kako i mali planeti pokazuju od prilike boju kao i spomenuta 4 pla- neta, bit će im albedo jednak albedu onih planeta. Iz ovakvih fotometričkih mjerenja mogu se premjeri planeta bar nekako oci- 80 jeniti Ceres i Vesta bili bi po tom najveći s polumjerima od 300 — 400 km, dok bi Stefania i Hamiltonia bili ponajmanji s promjerima od 7 km i 5 km! Razbiramo dakle, da će velik broj tih planeta jamačno imati premjere manje od 100 km. Uzmemo li za podlogu računanju pravoga premjera Croatie formulu Argelanderovu 3256 a (a — 1 sa di un 7 geogr. milja gdje je a srednja daljina planeta od Sunca, a M veličina planeta u doba opozicije (za Croatiu J/ = 12:5), izlazi: premjer Croatie / = 23'452 km. Iz toga dobivamo dalje: ' oplošje Crotiae: O = 2543:2 km? |prama 42531 km? kraljevine Hrv. i Slav.) obujam Croatie: 7 = 12060 km3. Ako se vrti, a to je sigurno, oko osovine, ima Croatia i svoj ekvator, koji je dugačak tek 89:385 km [prama 40071 km. kod Zemlje]. | Ako je dakle čitava nebeska Croatia kopno, površina je toga kopna tek za 100 km? veća od naše Varaždinske županije, a že- ljeznički vlak moderne konstrukcije obletio bi oko ekvatora toga svijeta taman za 1 sat. No ponovno ističem, da Argelanderova formula ne daje po- uzdanih rezultata. Premjer Croatie može biti posve drukčiji. Kad bi na pr. bio 27=152'76 km, bila površina nebeske Hrvatske baš jednaka površini zemaljske. Ako pak uzmemo, da je na Croatiji (po analogiji Marsa) polovina njezina oplošja pokrita vodom, a tek druga “polovina oplošja da je kopno, morao bi premjer Croatie doseći vrijednost 27 = 183774 km, da joj kopno bude po veličini jednako zemaljskoj Hrvatskoj. x Mogu javiti, da „Croatia* već i u opoziciji od ove godine (1911.) Sto opaZena i fotografirana i to u zvjezdarnici Königstuhl- Heidelberg. Mjesto i dan opažanja: Königstuhl 1911 januar 31. Vrijeme opažanja: 11% 41:3" sr. vr. Kgst. x 19110 = 8% 42.4” | ö 19110 = + 60% BI Veličina: 1:25= . Dnevno gibanje: — 07 i +4 Opažač: J. Helffrich. Prema tomu je naša Croatia sada u zviježđu Hydre posve blizu njezinim zvijezdama 6, € i £ (nešto ispod njih), pak se pomalo pomiče u smjeru od £ prama È. Beobachtungen uber den Halleyschen Kometen. I. Beobachtungen auf der Sternwarte während des Schweifdurchganges. In der Durchgangsnacht vom 18. zum 19. Mai wurde die ganze Nacht von prof. Dr. V. Drapczinsky, Miro Mance und mir bei klaren Himmel beobachtet bis 6 Uhr früh. Es zeigte sich gar keine auffallende Erscheinung mit Ausnahme eines schönen Halo um den Mond. — Mai 19. (bürgerlich) sichtete .Prof Dr. Drapczinsky bereits den Schweif des Kometen am Abendhimmel durch 20 Minuten bis zu einer Höhe von 10°, — Mai 22, war der Kern über eine Stunde mit freiem Auge gut sichtbar als runder Nebefleck von gelber Farbe mit einem hellen Kern. Ein Schweif- ansatz in der Länge von ca. 2° war kaum kemerkbar ; auch im Pentaprismabinokel (Hensoldt) mit 6-facher Vergrösserung war die Erscheinung nicht wesentlich verschieden, nur der Kern hob sich schärfer von der Terrase sichtbar 8* 10” M. E. Z. und bis 10% beobachtet. (zesamteindruck von 9* bis 9% 15” am schönsten. Kern gelb mit Nebelhülle; Schweif mit freiem Auge verfolgbar bis unter Regulus. Sofort nach Mondaufgang Abnahme der Sichtbarkeit des Schweifes und 10% 5” undeutliche gelbe Nebelmasse im Dunste des westlichen Horizontes. Am Pentaprisma der kleine recht glän- zende Kern scharf hervortretend gegen die schwache Nebelhülle. Am 4-Zöller mit 25-facher Vergrösserung Kern eine runde helle scharf begrentze kleine Scheibe, intensiv orangefarbig; Nebelhülle ficherfòrmig, etwat über 180° auf der von der Sonne abgewand- ten Seite; auf der Sonnenseite keine Nebelhülle sichbar. Im 6- Z6iler bei 75-facher Vergrösserung dieselbe Ercheinnung mit noch etwas schärfer ausgesprochenem Kern. Dr. O. Kučera. 0 II. Eine Beobachtung am Abend des 19. Mai 1910. 83 „Heute, den 19. Mai 1910. begab ich mich schon einige Mi- nuten vor Sonnenuntergang auf meinen Beobachtungsplatz Zagreb, Gajeva ulica 10, Terasse auf dem Boden des Hauses, mit dem Vorhaben den Tag und die Zeit festzustellen, wann ich den Halleyschen Kometen abermals sehen werde, nachdem wir durch dessen Schweif hindurchgegangen sind. — Zu diesem Zwecke begab ich mich bereits heute auf meinen Posten. Den. Himmelszustand bezeichnete ich „vollkommen klar“; je- doch während meiner Beobachtung stiegen am westlichen Horizont vereinzelte Haufenwolken auf. Um 7" M. E. 7. gieng die Sonne hinter meiner scheinbaren Horizonte unter. Es ist nichts bemerkenswertes zu sehen. Um 7* 15" M. E. Z. bemerkte ich beiläufig an jener Stelle, wo die Sonne untergegangen war, einen Lichtstreifen der senkrecht am Horizonte stand. Der Durchmesser betrug beiläufig 2°. Die Höhe beiliufig 40°. Die Farbe der Erscheinung war orangegelb, bestehend aus einer bedeutend dünkleren Nuance als diejenige des Himmels- gewölbes. — Ausserdem zeigte dieser Lichtstreiten eine Art der Phosphorescenz. Um 7” 30” M. E. Z. war die ganze Erscheinung verschwun- den‘. Nikola Severinski (Zagreb). Ponori i ušće rijeke Gacke. Piše Ilija Šarinić, ravnajući učitelj u Švici. ik Kod Otočca dijeli se Gacka u dva rukava, Desnim duljim rukavom, protječe ravnicom kroz Staro Selo, Drenov Klanac i Brlog. Ovđe se razdvaja opet na dva dijela cijepa od kojih se jedan nakon kraćeg tijeka izgubi u ponorima Gusić-polja, dok drugi, nakon mnogog krivudanja kroz Kompolje, dolazi u Vlaško polje, gdje također ponire. Lijevi rukav Gacke, što se je kod Otočca odijelio, kraćeg je tijeka, ali vodom obilatiji, jer od sve količine vode u Gacki kreću ?/, lijevim rukavom u Švicu, a !/, desnim u Brlog. Po tom, što je lijevi rukav Gacke krenuo u Švicu, biti će, da je ovo selo i dobilo ime, jer imade korijen u staroslovenskom »Sui« t. j. lijevi; dakle »lijevica == šuica«, a po tom Švica. I danas se čuje u narodu mjesto lijeva ruka »šuvaka«. Taj se je lijevi rukav prije mnogo više razlijevao po polju između Otočca i Švice, a i danas se vidi staro korito, kao i mnoge jame, gdje se je voda skupljala ili po- nirala. Znade se i mjesto gdje su i mlinovi stajali, kao ispod kuće Antića. Danas se voda tuda razlije samo za velikog porasta u ko- ritu, jer je Gacka od Otočca prema Švici regulirana, pa su sada i manje poplave. Uslijed te regulacije teče pravcem do sela Šumećice, med kojim se uzdiže crnogoričina šuma, koja već kod zadnjih kuća prema Švici sasma prestaje i nastavlja se bjelogoricom. Taj je prelaz tako nagao, da ti se pričinja, kao da je netko tu šumu posijao do sta- novite međe. Kod Šumećice čini Gacka i nekoliko zavoja, a gdjegdje se svraća u neznatne škulje, da se i tu podzemno gubi. Drugdje ju opažaš u dubokim jamama, a vrteća se voda na površini doka- zuje ti, da je i tu podzemno ne staje. To se može opaziti i u onom desnom rukavu na više mjesta i u Otočcu; narod to zove >»vir«. Nešto više gubi se vode u Šumećici u jednom ponoru, nad kojim je mlinica Žubrinićeva, u kojoj voda okreće tri mlina, a 85 nakon 5 m daljine ruši se uz veliki šum u prostranu pećinu ispod ceste. Nekada je ta jama i više vode gutala, a sad manje, jer je — kako ljudi kažu — puna sige. Za velike povodnje kužlja na tu jamu voda natrag velikom snagom. Žitelji toga sela pripovijedaju, da je bacila i snoplje prosa, po čem zaključuju, da bi to dolazilo podzemno Likom iz Kosinja. Od Šumećice prema Švici pravi Gacka još po koji zavoj, a tada ulazi u »gornje jezero Švice«, koje je dugo do 700 m., a ši- roko do 200 m. Duboko je do 115 m, što sam ustanovio točnim mjerenjem. Od obale spušta se jezero odmah naglo, te je slično dubokoj ko- tlini. Pošto njime Gacka protječe, ne presušuje nikada i većinom je jednako, samo za velike povodnje naraste toliko, da pokrije i sav otočić, koji se nalazi na sjevernoj strani istoga jezera. Za re- gulacije Gacke, kada voda nije u njega utjecala, nije sasma presu- Silo, nego se je spustilo u toliko, da su se po dnu opažale velike stijene, oko kojih je voda vremenom zemlju odrovala i tako jezer- sku dolinu stvorila. Uz obalu toga jezera, a i nekoliko metara dalje, proviruju razne vodene biljke iz dubine na površinu tako gusto i u tolikoj množini, da se čamcem jedva prolazi. Narod zove svu tu vodenu travu »résa<. Po zimi ju čupaju i kose, pa njome hrane većinom konje, a opazio sam, gdje ju i ovce jedu. Uz samu obalu raste obilno šaš i trska, a nešto podalje bujno se razvija lopoč do lopoča. Podalje od jezera na današnjim orani- cama rasli su nekada ponosni hrastovi, pa se i danas zove skup njive uz jezero i dalje »lug«. U jezeru ima mnogo štuka, od kojih se ulovi po koja i 10 kg. teška. Ima i pastrva, ali je rijeđa. Čikovi se hvataju po dolinicama, u kojima je voda ostala, iza kako ih je jezero nalilo za većeg vodostaja. Do pred godinu dana bilo ie u jezeru i raka (Steinkrebs) u izobilju. Koji put se uhvati i vidra, koja ima uz jezero sigurna zakloništa. Od ptica zadržavaju se čitave godine kokošica, (vodena kokoška), liska, mali ronac. Ljetni gosti su na presušenom dolnjem jezeru galebovi, čaplje i još neke dugo- noge močvarnice. Pred dvije godine ubijen je »bukač«. Sa sjeverne strane jezera vodi cesta u Pločac, povrh koje su, a i uz nju, pojedine hrpe kuća. Ovo je jezero kao neki rezervoar za svu vodu, koja u njega dolazi. Tu se ona pročisti, sve primjese i nečistoća se staloži, pa tako pročišćena i bistra voda izlazi iz jezera kanalom (koritom) 86 dubokim na početku i 10 m., a širokim i 20 m. To je korito is- xopano god. 1883. Prije toga izlazila je Gacka iz jezera uskim jarkom protječuć kroz dvije doline »Jame Dasovićeve«, u kojima se je i zadržavala i tvorila močvaru. I dalnji joj tok do vodopada ne bijaše pravilan, pa je na tom putu skretala desno i lijevo u niže slojeve. Tako je i stvorila ispod kuće Rogić »Jezerac«, koji i danas stoji kao stalna močvara. Da je tim tokom okužavala zrak, svjedoče riječi naroda, kad je govorio: »Tko pije Gaščicu, leže na daščicu !« Regulacijom svedena je iz gornjeg jezera u današnje korito, kojim brzo otječe do vodopada. Na tom putu vodi preko nje ka- meni most ispod pučke škole, sagrađen 1875. Uz most je prizemna kuća, koja je nekada bila mlin (Peitelmühle). Za Krajine — pripo- vijeda se — da se je tu mlio kukuruz, koji se je dapače izvozio i u Karlovac. Možda je to onaj mlin, koga Sigismund Frankopan dariva samostanu sv. Mikule na (Gvozdu. (Vidi: Klaić: Krčki kne- zovi I. str. 250, 252, 254.) I debeli zidovi te kuće mogli bi biti svjedokom, tim više, jer među današnjim mlinicama na vodopadu one može se naći temelj ili kakav znak o tim prvobitnim mlinovima, stupi i pili knezova Frankopana. Danas, gdje se i opaža ruševina vodopadu i temeljno ziđe, znade se pozitivno, čije je bilo vlas- ništvo. Na istoj kući uzidana je u pročelju kamena ploča!, na kojoj se osim natpisa o poplavi god. 1802. vidi odozdo i relief iste kuće sa mlinskim kotačima, crkvicom na brijegu i okolnim brijegovima- Po toj poplavi sačuvala se je u narodu i priča, kako su u to vri- jeme odsudili jednoga zločinca na doživotnu tamnicu. Osudu mu priopćiše riječima: »Biti ćeš pušten na slobodu, kad se Gacka vrati iz Švice u Otočac«. O tom nije niko ni pomišljao, da bi se voda vratila, a jer se je to i zbilja dogodilo spomenute godine, —-*pustiše ga na slobodu nakon kratkog tamnovanja. Od zidanoga mosta teče Gacka kojih 800 m dalje istim ko- ritom do drugog drvenog mosta, koji počiva na šest kamenih utvrda. Na onom su mostu smješteni i željezni otpusti. — Tu po- čimlje vodopad. Još više ovoga mosta nekoliko metara, razdijelila se je Gacka na dva rukava. Manji otječe ispod mlinova, a veći se 1 U ploču je uklesan znak do kojega se voda digla 11. siječnja spo- menute godine i stajala u toj visini do 19. i. mj., kada se tekući povratila u Otočac. 87 ispod mosta ruši u tri cijepa: lijevi, srednji i desni. Desni se, pro- šavši ispod prve mlinice združuje sa srednjim, a lijevi se ruši ispod svih mlinica. Srednji, rušeć se niz vodopad — dijeli se opet na manje i veće trakove, koji skaču sad s manje, sad s veće visine, a na mjestima je pad i 20 m visok. Mjestimice se sva tri kraka i sastaju, pomnožavajuć si vodu i tvoreć veći vodopad. Zatim se voda i opet razdijeljuje, pa ti cijeli vodopad podaje sliku raširenih prstiju. Vodopad počimlje na visini od 455 m nad morem. Brijeg, niz koga se voda ruši, sastavljen je od vapnenca, koga je voda vremenom prekrila vapnenom sedrom, čije su naslage i preko 10 m debele. U pojedinim naslagama opažaš sitnijeg i krup- nijeg kamenja, koje je međusobno sedrom čvrsto vezano. Noseć sobom voda komade drveća i grana, to je ove sedrom obavila. Drvo je unutra struhlo, a ostale šupljine, cijevi. Razlupaš li koji komad, naći ćeš u njemu i vjerne otiske raznovrsnog lišća : bukova janjova i vrbova. Na tim okaminama raspoznati je točno i najsit- nije rebarce, a i zubate okrajke. Nađe se otisaka i drugoga lišća, koje je voda sobom donosila i ovdje taložila. Padajuć voda s različite visine, napravila je po vodopadu mnoge jame i rupe, koli u sedri, toli i u samom tvrdom vapnencu, da se ispuni ona: »Cesta kaplja kamen dubi«. Po takvim mjestima zadržava se pastrva. Na lijevom i desnom cijepu vodopada poređale su se mlinice, pile i stupe jedna više druge poput skalina. Mlinovi su na kašike (žličnjaci). Lijevi cijep ima 9 mlinica, 6 pila i 5 stupe za valjanje sukna i dva koša za pranje biljaca (gunjeva). Na desnom je 10 mlinica, pet pila, četiri stupe i tri koša. Mlinice imadu 4, 9, 6 i 8 mlinskih kamena. Unutarnje uređenje svih tih zgrada dosta je primitivno. Uza sve to izrađuju dotični materijal sasma dobro. Mlinovi melju sva- kovrsno žito, ne samo za domaći puk, već i za cijelu okolicu, jer za vrijeme velike suše dolaze ovamo mljeti i žitelji iza (Gospića. Godišnje samelje se više hiljada vagana žita. Različito drvo pili se i izvaža u Senj. Pile su dosta brze, jer može jednu dasku otpiliti za 5 minuta. Stupe i koševi priređuju gradivo za vunenu odjeću, a valjaju se ovdje i vojnički gunjevi. Kad gledaš silnu vodu, koja se ruši s visine, pomišljaš, koliko bi tu svakovrsnih tvornica moglo biti i kako bi se tolika snaga vode mogla korisnije upotrebiti. Sa tako primitivnim uređajem imade pila posjednika Franje Prpića 88 snagu od 12 konjskih sila, koja bi se povecala i na 60 sila, kad bi se stavila na isto mjesto turbina, kako je to proračunao jedan mjernik tvornice turbina iz Kremsa. — Da bi se tu moglo i elek- trično svjetlo proizvoditi, nema dvojbe. Pred nekoliko godina ras- pravljalo se je i o tom, ali se je odustalo, jer nije poduzetnika. Za opstanak tvornica, koje bi se ovde sagradile, nužna bi bila toli željkovana lička željeznica. — Pred tri decenija mljeli su mlinovi i više, nu podignućem paromlina u Senju i u najnovije doba mli- nova na benzin-motore u okolici, sad manje. Nestajanjem pako šume slab je rad i na pilama, a kako se gubi narodna vunena odjeća, stupe i koševi biti će suvišni. Oko vodopada poviše mlinova poređale su se seoke kuće, među kojima ima i lijepih zidanica. Sve se okupile poput vijenca oko vodopada, pa ti izdaleka izgleda kao kakva tvrđavica, kroz koju šumi vodopad. Njegov šum za južna vremena čuje se u Otočac i Krmpolje. Narod tada veli, da će slijediti kiša. Nazad 30 do 40 godina imao je vodopad i lijepšu sliku, jer je bio veći, strmiji, a vrbe i janji, koji su po njem više rasli, sliku su mu poljepšavali. Odkako je svijet — uslijed nehaja općine — počeo ovđe kopati godimice sedru za gradnju peći i zidova, kao i pijesak upotreblja- vati za mort, od tada i vodopad biva niži. Voda odnaša i ono, što je iza opake ruke ostalo i što je kroz vijekove stvoreno. Vodopad gubi lice i time, jer uslijed prekopavanja ne staje i drveća po njemu. Boli me duša, kad ga danas gledam, gledajuć ga u duhu samo pred 15 godina. Uza sve moje nastojanje, da se tome na put stane, ostale su oblasti gluhe. — Nekada se širio vodopad i dalje, što se poznaje po sedri, koja se kopa na sadašnjim oranicama uz vodopad. Srušivši se sva voda, što ispod mlinova, što slobodnim tokom niz kamenje, zapjenušila se je uslijed velike brzine i rada, pa se iz svih trakova opet sastaje u glavnom koritu pod vodopadom. Ovo je korito mnogo šire, od onoga kod zidanog mosta, a dno mu je sam kamen, po kom voda teče sad mirnije, sad opet brže, pada- juć s jedne kamene terase na drugu. Preletivši i zadnju terasu, teče laganije, jer joj sada već ka- men ne smeta. Kao da joj se je priroda smilovala, da se nakon tolikog razbijanja još malo odmori, prije nego li će reći ovome svijetu zadnji »s Bogom« i da se tad sva izgubi u nedalekom glav- nom ponoru, podzemno se rušeć i obarajuć. Ona je pred 20 go- SO TOTAS N ONOLL) epedopoa euvijs eaolr] 90 dina svoj put nastavljala daljnjim koritom kroz »donje jezero«, nu tada joj pregradiše korito zidnom pregradom, 150 m dugim, 3 m širokim i do 6 m dubokim kanalom (iskopanim g. 1885.) svedoše ju u tu se nalazeći glavni ponor (Gacke. Donje jezero Gacke je periodično, jer godimice presušuje, a većinom sasma se isuši. Za velikih jesenskih kiša naraste Gacka u svom koritu, a voda dolazeća u ovo jezero, sve ga više ispunjava, Taj je prirast više puta i nagao, a osobito onda, kada se debeo shijeg otapa uz dugotrajnu kišu. Jezero biva sve veće i veće; svi ponori, a i gore spomenuti, glavni, napune se vodom, ona ih pre- krije i jezero naraste i do polovice vodopada. Da brzo naraste, vidi se i po tom, Sto se je n. pr. voda počela dizati od 22. studena 1903. do 5. prosinca i narasla do polovice vodopada. Kod takvoga vodostaja mjerenjem na vodopadu naraslo je jezero od 7. na 8. prosinca iste godine za 2:80 m u vis; dakle u 24 sata. Traje li i dalje kišovito vrijeme uz talenje snijega, to se taj prirast i pove- Cava, a biva i nagliji. Tako je g. 1878. raslo jezero u visinu i dva hvata danomice. Uslijed takovih poplava dolazi vodopad sve više pod jezero, a i na njem se nalazeće mlinice i druge zgrade, iz kojih se ljudi za vremena isele. Ta je seoba bila god. 1878. osobito brza, jer je svaki dan dolazila po jedna mlinica pod vodu, dok nije je- zero naraslo do samoga početka vodopada.! Još veća poplava bila je ona god. 1802., o kojoj se govori u onoj spomen-ploči. Kad je te godine jezero naraslo i do početka vodopada, urezao je netko u drvenu gredicu (uzidanu u prvoj štali do drvenoga mosta) slije- deći natpis: »U owo leto iest bila voda izasla i odnese svu stalu miseca jenuara i nachini se u septembru isto leto.« Osim ovih dvijuh velikih poplava, kasnije tako velike ne bijahu. Govoreć o ovom »donjem jezeru«, pogledajmo ga, kada je bez vode, t. j. presušeno. To je duga, prostrana dolina sa ravnim dnom. U opsegu će imati 8 km. Tim dnom vijuga se poput zmije daljnje korito Gacke, kojim je tekla, dok nije — kako spomenuh — pregrađena kod glavnog ponora, a kojim ipak teče, kad je velika voda i kada i preko one pregrade prelazi. S desne i lijeve strane 1 Slabije Krovove tih zgrada voda tada digne, te plove po jezeru po- put brodica. Voljom bure ili juga lutaju sad na jednu, sad na drugu stranu jezera. gi toga korita po dnu jezera, nalaze se veće i manje jame (ponori). Ima ih do 50. Različitog su oblika, a neke je voda međusobno i spojila. Neke imaju strme stijene, a druge položite. Za neke ponore znadu ljudi, kada su i postali, a drugima, koji su pred nekoliko godina vodu proždirali, zametnuo se trag; voda ih je naplavila i zatrpala. Dogodi se, da se koje godine otyori i koji novi ponor, koga prije na onom mjestu nije ni bilo. To je nastalo uslijed rovanja podzemne vode, pa se uslijed toga ovdje koji put osjete i lokalni potresi. Narod kaže tim ponorima, također i »žderala«, jer proždiru vodu, akoprem tim imenom najčešće na- zivlju najdonji dio svakog ponora, gdje se voda u škuljama pod- zemno gubi. Veće jame (ponori) nose imena, kao: Savinka, Pećina Grčevićka, Tomašićka, dvije Jandrićke, Veliki i Mali Kotlić, Mri- linka, Jakičinka, Salatinka, Sekizovica, Bučalica, Okrugljak i dr. Od svih tih ponora najzanimljiviji je t. zv. »Bezdanka« ili »Perina jama« a neki hoće, da se zove i »Štefanijin ponor«, valjda po tom, što je po bivšoj nadvojvotkinji posjećen god. 1888. »Bezdankom« je nazvan radi toga, jer narod za ovakva duboka mjesta drži, da su bez dna. Perina jama ili »Perinka« nazvan je po tom, što je u nju u istinu pala g. 1888. neka suluda žena, Pćra Skenžić i dakako zaglavila. Ovo je glavni ponor lijevog rukava Gacke, jer se u njega izlijeva sva Gacka načinom, kako je gore opisano. Nalazi se odmah iza vodopada nekih 150 koraka. Za postanak mu se ne sjeća nitko. Stariji ljudi kažu, da prije nije bio tako širok, kao danas, ali ga je voda vremenom proširila. Želio sam uvijek, da se ovaj ponor u svojoj dubini pretraži i pogleda. Pošto je to troškom skopčano, jer je trebalo vodu na . početku kanala, koji ju svađa u ovaj glavni ponor, — odstraniti, mogao sam to polučiti jedino uz pripomoć g. Cvjetka Wur- stera, kr. kot. inžinira u Otočcu. Dne 4. rujna 1902. spustih se po učvršćenim ljestvama i užetima sa gosp. Pepom Heneber- gom, Vlatkom Vidmarom i Matom Radatovićem. Od površja zemlje, pa do dna dubok je 40 m. Pri površini do 4 m visine je naslaga pjeskulje, a pod ovim se spuštaju koso naslage vapnenca. U toj naslagi kao da je probušena do dna kroz kamenje široka cijev poput dubokog bunara. Mjestimice po tom stijenju vise omašne sige. Mišljasmo i dalje poći, ali se prevarismo, jer smo na- išli na podzemnu vodu, dolazeću sa sjevero-istočne strane, koja teče 92 daljnjom dubinom ispod onih 40 m ovoga ponora. Ta je podzemna voda jaka skoro kao i ova nadzemna (Gacka), pa se uz silni šum ruši u dno ponora. U ponoru nađosmo više greda i trupaca (bal- vana), jednu lađu, što su vodom ovamo dospjele. Eto i tu dokaza, kako se te naše ponornice podzemno razlijevaju, a možda i jedna s drugom sastaju. Otvor ponora pri površju zemlje imati će u premjeru do 12 m. Nabuja li Gacka uslijed većih oborina, to jezero počme rasti, pa po malo zalijeva sve ponore, a napokon i ovaj glavni. Biva to radi toga, jer ponori ne mogu veliku množinu vode tako brzo pro- gutati, akoprem ju uvijek i gutaju makar su jezerom zaliveni. Slično je to kao sa bačvom, iz koje voda u isti mah pipom istječe i na lijevak se ulijeva. Dok se to polagano čini, kroz lijevak će voda prolaziti, a lijevamo li naglije, lijevak će se preliti, ali će ipak isto- dobno voda iz pipe otjecati. Jezero će tada narasti do vodopada, a i dalje, kako je prije spomenuto. Kada je naraslo toliko, da je već i put, koji vodi u selo Ponore, pod vodom (oko jezera), onda odavle prelazi voda u »Donje ponore«, koji se nalaze u jezerskim dolinama ispod spomenutoga sela. Prostiru se pako sve do podnožja gore Bila (Velebita). Ta se je gora protegla od sjevera prema jugu i tako prepriječila (Gacku, da ne može dalje otjecati. U početku je dakle morala voda tu rastajati, te činiti jedno veliko jezero, koje se je protezalo od vo- dopada do Bila. Napokon si je prodrlo i podzemne puteve između kamenja i tako stvorila spomenute ponore. »Donji ponori« su duboka kotlina; mnogo dublja, ali i uža, nego kod prije spomenutog jezera. Koli po dnu, toli i po stra- nama nalazi se i tuda jama sa žderalom i bez njega. I za ovdješnje ponore tvrde ljudi, da su neki prije gutali vodu, dok ju sada ne gutaju. Vremenom ih je voda zatrpala muljem, zemljom i kame- njem, pa su postali duboke doline, u kojima voda vječito stoji, tvo- reći mala jezerca. Ovaj dio donjih ponora ispod Grozdanićevih kuća, nazivlje se »Srednji ponori«, koji se dalje nastavijaju u »Najdonje po- nore«. Ovi se završuju nizom raznih žderala (ponora), koji su me- đusobno spojeni iskopanim kanalom, dubokim gdjegdje i 20 m. a širokim do 2 m. I ovi imadu imena, kao: Jasen, Koritanj, Dubo- kovica, Grabar i Krajnja jama, a leže u samom podnožju gore Bila. Imade ih dosta velikih, nu ni jedan nije kao onaj »Perina jama«. Glavni ponor Gacke u Svici. 94 U »Srednje« i »Najdonje ponore« dolazi voda istom onda kada je u donjem jezeru narasla, kako je prije rečeno, i dok pre- lije niski brežuljak, koji dijeli jezero od ovih ponora. Iza brežuljka kopan je također jarak (jaruga) u dužinu od 1 km, te spaja poje- dine jame, koje su se tuda nanizale, kao: Jovanova jama, Diklićeva, | Ilijasica, Isina, Banjske i Velika dolina, Mučinka i Vuglišova jama. Na mjestima su se morali prekopati i breščići, pa je dubina pro- kopa i preko 10 m. Baš nad najdubljim mjestom prokopa je zidani most, nazvan »Buk«! preko koga vodi put u šumu »Svilarusu«. Tim prokopom otječe voda sve do podnožja »Bila«. I ovi ponori bivaju za velike vode zaliveni, jer ne mogu svu vodu proždirati. Tada se stvori veliko jezero, koje se proteže od vodopada do »Bila« u dužini 6 km, a opsegom je i 10 km veliko. To je veliko jezero duga dolina okružena sa sjeverne i sjevero-za- padne strane golim Svickim vrhom, Rudinom, Siminovcem, Deri- kravom, a sa južne strane Lubardenikom i Svilarušom. Južna je strana obrasla lijepom bukovom šumom, dočim je sjeverna većim dijelom kamenita, a obrasla niskim grmljem. Sa zapadne strane nalazi se ogranak Velebita »Bilo«. Zemlja oko jezera jedna je li- vada, na kojoj poslije pada vode raste bujna trava. Za ovako velikog vodostaja dopre voda podzemno i u druge: doline, koje su od samoga jezera udaljene i više kilometara. Tako napuni dolinu s južne strane Švickog vrha, zvanu »Vodena do- lina« i »Duboka dolina«. Sa sjeverne strane istoga brijega nalazi se velika dolina, zvana »Konjsko jezero«, u kom — kad presuši, ostaje u izobilju »pijora«?, kojih ima i u rijeci Liki. Oni su dokazom, da tu i Lika imade svoju podzemnu žilu, jer iz Gacke tamo ne dolaze, pošto ih u njoj nema. Hvata se u »Konjskom jezeru« i štuka, koja je ovamo doprla iz podzemnih jezera. Kod Orovca (4 km. udaljeno od Švice) ispuni se u to vrijeme također dolina »Kosmačevo jezero«. Da li i ovdje bude kakve ribe, nije mi poznato. Neki misle, da u »Kosmačevo jezero« dolazi voda onda, kada se napuni ponor u Poljicima kod Otočca, 1 Prolazeć voda iz »donjeg jezera« tim prokopom u najdonje ponore, ruši se i biči — zato se zove »Buk«. Analogno onomu, kako Dalmatinac zove kod Skradina svoju Krku. 2 Ovo je »endemička« vrsta hrvatske ichtyofaune, poznata u znanstve- noj knjizi kao »Paraphoxinus croaticus«. Ur. 3 PUMA 95 Razlijevanjem po Švičkom jezeru (donjem) kao i po potonjim udaljenim jezerima, natapaju se godimice tamošnje livade. To bi bilo od koristi, ali jer tim razlijevanjem dolaze mnoge mlinice u Švici svakom godinom pod vodu, koja ih obrušava, biva ta velika voda i od štete. Koji put ostane tako velika voda na livadama i početkom ljeta, prekriva ih, te ljudi ostanu bez svojih sjenokoša, Tim je i opet štetu nanijela. »Da se tomu predusretne, dala je vi- soka vlada ponore očistiti i proširivati u razdoblju od godine 1869 , pa do pred desetak godina. Počam od one godine osnovama je regulacija cijeloga lijevog rukava Gacke od Otočca do Švice, a od god. 1872. do 1885., radilo se je na tom. Svrha te velike regula- cije bila je osušiti močvare kod Otočca i Švice i ovdješnje okolice, da se tim poboljšaju gospodarstveni i zdravstveni odnošaji ovoga predjela. Regulatorne radnje stajale su preko 200.000 for., pa je svrha donekle i polučena«. (»Nar. Nov.« br. 248. g. 1898.). Neki ponori, koji su tada pročišćeni i u dnu prošireni, vre- menom su se zatrpali, da im danas jedva mjesto raspoznaješ. Za- mašna je korist, što je tada iskopan jarak u glavni ponor, te njime vodu cijelo ljeto u isti odvodi. Držim, da se je moglo tim novcem, koji je Pr za čišćenje ponora, prokopati daljnji kanal od onoga, kojim se Gacka vijuga kroz donje jezero. To je donekle i učinjeno, ali nije toliko, oda voda odmah svoj put nastavlja, već istom onda, kada je isto jezero ispunila. Tada bi voda otjecala odmah dalje, do zadnjih po- nora, za koje misle, da bi svu vodu mogli progutati. To pako ne bi oni mogli, jer ih i sad voda zagušuje, ali bi bar jezero tada počelo odavle rasti. Tada bi jezero napredovalo obratnim putem, nego što ga prije spomenuh, t. j. prama vodopadu i tada možda ne bi za- tapala niti jedne mlinice.! Nema dakle svrhe čišćenju i proširivanju ponora, jer su oni međusobno i podzemno vezani, dodavajuć jedan drugomu vodu, uz to još dolazeća im voda odozgor, mora da ih zagušuje. To razlijevanje ponora biva dosta brzo, jer su valjda pod- zemni kanali mjestimice i uski (što je i jasno, kad se pomisli, da prolaze kroz sloj vapnenca), a veću količinu vode ne mogu naglo odvađati. | | Čim je više ljeto na domaku i koncem proljeća, počne to veliko jezero padati, a pada istodobno i u onim napunjenim oda- 1 Dok bi voda doprla do vodopada, već bi tad nastalo i vrijeme ma- njih oborina, a zgrade na vodopadu ostale bi cijelu godinu na suhom. 96 ljenim dolinama. Ponove Ji se opet dugotrajne kiše, kao one, što narod zove »duhovske kiše«, jezero će i opet rasti. Uslijed toga se dogodi, da je trava, koja je bila porasla, opet došla pod vodu, a kad opet iziđe, svaka je travčica omotana vapnenom koricom. Takvim da rečem, varanjem jezera, znade isto ostati i do konca lipnja, kao što je to bilo god. 1899., a narod tad ostaje bez svojih sjenokosa. Rastenje jezera biva brže, dočim padanje sporije sve dotle, dok jezero ne spane do blizu glavnog ponora. Pa kad je voda nad ovim u visini do 2 m, opaža se, kako se nad njim okreće, a svi predmeti kao pilotina, treske i drugi otpaci vrte se okolo. U sre- dini pako izgleda kao veliki lijevak, po čem se opaža, da još i tada ponor guta. Napokon i ovaj ponor dođe na suho; jezero se kod one pregrade odijeli, a sva ostala voda utječe u ponor kao i prije. Ostala voda jezera iščezava po drugim ponorima u jezeru, dok napokon ne preostane sasma suho tlo. Po dolinicama, jamama i ponorima ostaje mnogo štuka, pastrva, a nađe se i lijepih ugora. Ljudi ih, a i djeca, lako hvataju, jer ne _ maju ribe kuda pobjeći. Love ih šakom i mrežom, a mnogu uhvate i golim rukama. Mogao bi reći, da se kroz ljeto i najmanja riba utamani, a ipak ih opet svakoga ljeta ima dosta, pa i velikih. Nešto ih dođe Gackom iz gornjeg jezera, ali ipak ne toliko, a nisu se mogle tako rasploditi, dok je jezero stalo, i tako velike narasti. Zaključujem, da dolaze iz. podzemnih jezera, kad je voda jezero zaplavila, jer ih mnogo i kroz ponore ode u taj podzemni jezerski prostor. Sada dakle imademo i opet jezero suho. Mašina i trava, što mu je na dnu bila u jeseni porasla, obavila se vapnenom korom, pa kad se isuši, čini ti se i usred ljeta, kao da je tamo pao snijeg. Hodaš li tuda, mrvi ti se pod nogama, a vapnena prašina zrakom odilazi. Na okolo jezera požurili se ljudi, da pokose osobito bujnu travu, koja je uslijed naplave krasno izrasla. Dok je još u cvijetu bila, opajao te je njezin miris, a osobito kad se pokošena suši. Ljudi je zovu »bara«. Poslije košnje pase tuda stotine ovaca i go- veda, oko kojih se drže mnoštva ptica »pastirica«. Uz pijev čobanina i druge dječurlije, razvije ovđe veseo život, gdje je po nekoliko mjeseci vladala mrtva tišina na ogromnoj vodi, kojoj su nešta ži- vota podavale divlje patke, a ljudi sa vodopada sa zebnjom gle- dali vodurinu, koja im prijeti, da će uništiti ono, što su si trudom i mukom namaknuli. Medicina i prirodne nauke. (Prema predavanju dra Radenka Stankovića na mjesečnom sastanku »Hrv. prirodoslovnog društva“ 18. veljače t. g.) Osobina većine ljudi je, da kod krupnih dogodjaja ili stvari znadu ili ono što je kranje ili ono što je sasvim sporedno. Tako na pr. o Christovoj nauci i Christu mnogi znadu samo toliko, da je Christos razapet bio, o Tolstoju znadu, da je živio kao mužik (seljak); iz Darvinove teorije zna se obično toliko, da je čovjek postao od majmuna, pa tako i o medicini i liječniku zna se toliko samo, da se u medicini uči liječiti i da liječnik piše recepte. Razumije se, da svako znanje, a i neznanje mora imati svoj uzrok, a jedan je od uzroka što se u općenosti mnogo ne zna o medicini i liječniku te prema tome se medicinari ne smatraju prirodoslovcima i taj, što osim medici- nara i prirodoslovca nema niko prilike, da vidi unutrašnji rad u medicini i njen razvoj. Osim toga medicina kao zasebni fakultet na sveučilištu nosi u sebi svoje ime i pojam, čime se ona pred- stavlja kao nešto samostalno te se i ne dovodi ni u kakvo srod- stvo ni sa kojom drugom disciplinom, pa ni sa prirodnim naukama. Nadmašni broj semestara za absolviranje medicine prema broju se- mestara za druge fakultete, daleko veći broj katedra, docenata, insti- tuta, časopisa, naučnih radnika itd. u medicinskom fakultetu prema ostalim fakultetima, po sebi već sili mnogoga, da ne dovodi me- . dicinu u zajednicu sa prirodnim naukama, koje sačinjavaju tek dio, mnogo manjeg filozofskog fakulteta. Pa i onda, pred jedno 30 go- dina, kad je medicinski fakultet i život u njem mnogo manji i nerazriješeniji bio, pa i onda ćak sve do pred jedno 100 godina, kada medicina još nije stajala na čistoj znanstvenoj podlozi, nije se medicina u širem svijetu dovodila u bilo kakovu vezu sa ostalim prirodnim naukama. Razlozi tome su dvojaki. Kad je čovjek u kul- turi toliko napredovao, da je počeo opažati, što se oko njega u prirodi zbiva, to je već time kao opažač izlučio sebe iz toga opa- žanja, a sve što je u medicinskom smislu na sebi taman opažati znao, imalo je praktičnu, ali nikako naučnu svrhu: da sebi pomogne 7 99 i olakša. Osim toga misticizam i čarolija bile su vjekovima glavne metode ondašnje medicine, kojim se ona svijetu prezentirala, te nije čudo, da je prema tome svijet i nije znao u srodstvo sa prirodnim naukama dovesti. Iz svega toga i slijedi, da i prije, a danas mnogi i mnogi, pa i oni, koji su obrazovaniji, izlučuju medicinu iz društva prirodnih nauka. Nama ovđe, koji smo prirodoslovci ili prijatelji prirodnih nauka, ne bi bilo nevažno, da se i u tom pitanju orijentiramo, stoga neka mi bude dopušteno, da Vam u kratko ocrtam medici- nara, liječnika, medicinskog naučenjaka, u koliko su oni u svom stručnom poslu ujedno i prirodoslovci. Već kod svog upisivanja u medicinski facultet, vidi se medi- cinar okružen samim predmetima sve iz prirodoslovnih struka. Prve godine mu je glavni i jedini posao zoologija, zootomija, botanika, mineralogija, fizika, chemija; chemijske vežbe i anatomija. Prvu će- lijicu, prvo tkivo, upoznao je mladi medicinar u zoologiji i botanici. Prve organe i physiologiju .njihovu uči poznavati također u spo- menutim prirodoslovnim predmetima. Iz fizike i chemije uči uspo- redo sa samim đacima prirodoslovcima u duhu fizičara i chemičara misliti i raditi. Iz anatomije čovjeka uči polagano detalj, nakon da se je u zoologiji upoznao sa tkivima, organima i topografijom nji- hovom. I u embryogologiji dobije prve osnovne pojmove iz zoologije, da docnije u detalju embryologiju čovjeka što podrobnije može proučiti. I druge svoje godine ne vidi još uvjek medicinar mnogo od svoje medicine. I druge godine je on isključivo prirodoslovac. De- taljna i topografska anatomija, fiziologija, pharmakognozija i farma- kologija upoznaje ga bliže sastavom i funkcijom jednog prirodnog stvora, čovjeka; nadalje upoznaje ga različitim biljkama i sastoji- nama njihovim, te i physiološkim i pathološkim djelovanjem nji- hovim. Tek treće godine svoje, nakon da je 6 puta s uspjehom iz- pitan bio, ulazi medicinar u pravu medicinu, t. zv. kliniku. Ali i sada ga ne ostavljaju predmeti iz prirodnih nauka, jer sad uči pored klinike, pathološku phyziologiju i upoznaje biološki experi- ‘menat. A u samoj klinici daje mu se obilato prilike, da upotrebi Sto je prve dvije godine kao exquisitan prirodoslovac naučio i sad tek prirodoslovno dotjeran medicinar, koji je naučio opažati i razu- mijevati sve, što se u prirodi zbiva, dobiva zdrava i bolesna čovjeka 99 preda se, da na njemu opaža i uči, te da u svoje vrijeme posluži onome, čemu se upravo posvetio. Moglo bi se možda reći, da je medicinar time, što je ušao u čisto. medicinsko polje, prestao biti prirodoslovcem, jer mu je pri- rodoslovlje služilo kao sredstvo samo, da postigne svoje medicinsko zvanje. Da tome nije tako, razlogom je već i to, što je naučivši prirodoslovne discipline vet time po sebi medicinar postao priro- doslovac, a iz daljnjeg našeg izlaganja uvjerit ćemo se, da je kao i docniji liječnik ostao u punom smislu u svom specifičnom djelo- vanju i pravi prirodoslovac. I kod najobičnijeg pa i najkompliciranijeg medicinskog posla misli i radi liječnik kao pravi prirodoslovac. N. pr. nakupi li se u čovjeku gđe god kakve bilo patološke tekućine i liječnik odredi u takvom slučaju, među: ostalim, kakvo salinsko sredstvo za čišćenje, Tom zgodom je liječnik i fizičar, u ovoliko: Koncentrirano salinsko sredstvo, da bi se i potrebna isotonija uspostavila, povuče naglo iz najbliže okoline, dakle iz crijeva, toliko tekućine, koliko je potrebno. Istodobno je podražuje posljedica ta, da crijevo veliku masu tekućine iz sebe naglo izpusti. I time je organizam postao za veliku količinu tekućine siromašniji i ta se tekućina otkud god bilo imade nado- mjestiti. Ne dozvolimo je izvana, to će je organizam naknaditi odande gđe je u tijelu najviše ima, a gđe je najmanje treba, dakle s mjesta, gdje se je naša pathološka tekućina nalazila. Kod ove male pie- skripcije ne zaboravlja liječnik misliti i na osmosu. Drugi primjer, iz kojeg ćemo vidjeti, da je liječnik i u diagno- stici svojoj ostao prirodoslovac, neka bude ovaj: Kod pregledanja srca n. pr. moraju nam biti zakoni akustike i mehanike potpuno poznati, a uvjek i u pameti. Percussija i auskultacija srca iziskuje ne samo znanje iz akustike, nego za dobre medicinske zaključke i primjenu toga znanja. Nastupi li n. pr. na srcu ili kojoj žili mjesto zvuka šušanj, to će liječniku biti dužnost, da kao phyzičar izvidi, koji je uslov nastupio, da je došlo do konkretne promjene, jer zna da u poznatoj elastičnoj cijevi pod stanovitom brzinom određena koli- čina tekućine u istom pravcu i položaju jednako teče; koji od ovih uslova je poremećen, ima liječnik ustanoviti. da svoju anatomsku diagnozu može postaviti. Velika većina diagnostičnih instrumenata pri uporabi u me- dicini sili liječnika da poznaje mehaniku, optiku, akustiku, chemiju itd., ako hoće njima uspješno raditi. 100 U obsegu bolesti izmjene tvari (Stoffwechsel Erkrankungen), liječnik nema i ne može imati kakva uspjeha ako mu chemija nije na tanko poznata, ako chemijski ne zna misliti i raditi i ako u danom slučaju u istinu tako i ne misli i radi. Chemijska bilanca mora u svakom danom slučaju u spomenutim oboljenjima tako se slagati, kao svaka ekzaktna chemijska analiza ili experimenat. Daleko bi odvelo, kad bi navodili samo i poimence iz liječ- ničkog poslovanja u njegovom chemijskom i bacteriološkom labo- ratorijumu. Tu je liječnik toliko prirodoslovac u veliko, da mu je teško u tom poslovanju imati na umu, da je i medicinar. U strogo naučnom istraživanju je medicinski naučenjak prema predmetu na kome radi, kliničar ili teoretičar. U posljednjem slu- čaju je poslovanje njegovo kad ne bi bio imao kao zadnju svrhu svoga istraživanja, da objasni ili nađe medicinski kakav važan phae- nomen, — poslovanje jednog izrazitog prirodoslovca. I kliničar, kod koga istina kliničko opažanje prevladava, služi se experimentom iz svake grane prirodnih nauka prema svojoj potrebi. I ovako radeći postigli su medicinski učenjaci iza prirodne nauke dvojake uspjehe. Jedno: razradili su u detalju i dali izvijestan pravac mnogome što su stručnjaci u prirodnim naukama pronašli i opazili. A drugo: pronašli su mnogo toga novoga od velike pa i najveće vrjednosti za prirodne nauke i to svake grane. Znanje o Rčntgenovim zrakama, radiumu, galvanskoj i farad- skoj struji, o struji visoke napetosti, itd., razvilo se radom medi- cinskih stručnjaka do današnjeg značenja i dobilo je svoj posebni medicinski cholorit. Chemija je nadalje tako u stanovitom pravcu medicinskom razredjena, da zasebni dio njen nosi naziv medicinske chemije. Phy- zikalnoj chemiji domogli su mnogo medicinari (Erlich, Pauli, Landsteiner itd.), da je postala i da se održava kao zasebna struka. Nauka o bacterijama postavljena je, utvrdjena i do svoga neobično visokog znanstvenog stupnja dignuta je samo od medicinara i ako predmet njenog istraživanja spada u područje botanike. (Koch i legija drugih bacteriologa). Iz bacteriologije razvila se serologija i biochemija zaslugom medicinara do današnjeg stupnja (Ehrlich, Pasteur i mnogi drugi). Physiologija je gotovo i prestala biti predmetom izučavanja u prirodnim naukama. U glavnom svom dijelu i u najsa- vršenijoj formi održava se ona u medicini. | IOI Nije slučaj htio, nego veliko znanje i intenzivan rad na pri- rodnim naukama, da su upravo medicinari mnoge i vrlo važne či- njenice od velikog značenja za cijelokupno prirodoslovlje pronašli i objasnili. Dovoljno je, da spomenem, da je Galvani, koji je bio pro- fesor primaljstva i medicinske psyhologije, dakle liječnik, izradio zoolesku physiologiju i da je prema njemu nazvanu struju pronašao i time i za fiziku i za chemiju neumrlu zaslugu stekao. Od to doba zna se naime, da je električnu struju i chemijskim putem moguće stvoriti. Hehringova theorija o bojama od istog je zamašnog značenja za fiziku kao i physiologiju. Uhlenhutovom metodom postalo je moguće razlikovati spe- cifitet tkiva, te time ujedno je jedan veliki dokaz za Darwinovu teoriju doprinesen, jer se tom metodom moglo pokazati, da je krv majmuna, čovjeku sličnim, bliža krvi ljudskoj, nego li krv viših maj- muna, krvi onih niže vrste. Obermayer i Pick došli su svojim radnjama do korjena bje- lančevine, gdje t. zv. specifitet vrste prestaje. Daleko bi odvelo, da nastavimo nabrajati sve, što su medici- nari za prirodne nauke učinili. Neka mi bude dozvoljeno, da na kraju današnjeg izlaganja kao prilog uzajamnosti rada izmedju medicine i prirodnih nauka spomenem i to, da su mnogi slavni muževi u prirodnim naukama bili u iste iz medicine preneseni i obrnuto. Da na kratko svedemo naše današnje razlaganje, mogli bismo medicinara kao prirodoslovca ovako prikazati: Medicinar opaža, tumači i ispituje pojave u prirodi oko čovjeka i na čovjeku kao i prirodoslovac, samo što medicinar u tome ide dalje, što te pojave u tumačenju i istraživanju isteruje do kraja i iskorišćuje dalje, ko- liko to od njega struka njegova traži i kolilo to njegovoj struci u prilog ide. Iz svega danas razloženog logična posljedica je to, da su me- dicinari isto tako prirodoslovci, kao i zoolozi, botaničari itd., pa da je prema tome i pametno i korisno, da se svako prirodoslovno društvo u užen smislu, drži i pri osnivanju i pri svom usavršivanju u što boljoj zajednici sa medicinarima, koji su priticali i koji će im pritjecati svagda dragovoljno u pomoć. Naučne vijesti. Thalassidroma pelagica; L. (Olujnica) kod dubrovačkih obala. Prošaste godine, dne 14/XI. bješe uhvaćen na »Porporeli«, kod dubrovačke luke, jedan primjerak gore navedene vrste. Sasvim ružna vremena radi, što vladase za nekoliko dana u jadranskom moru, ptica stigne tako iznemorena, da pade na obalu i pusti se, od nekih dječaka, što se onde namjere, da je rukom uhvate. Kupljena poslije od g. Miletića, još je živa u muzej donešena bila. Ove godine pako, muzej će primiti i drugog primjerka iste vrste, uhvaćena u Stonu malome (mjesto ne daleko od Dubrovnika\. — Ovo je bilo večeri dneva 11/X., a jugovina, koja bjesniše u našem zalijevu onih dana, bješe po podne popustila, radi česa, gosp. Medi odluči, kad omrkne, da ide ribati na svjećalo (noćno ribanje s ognjom). Nakon malo, iza kako bi upaljen oganj na lađi, eto ptice gdje doleti 1 pade kao mrtva u lađu kod samih trepilja, koji nosaše oganj, od koga je naravno ptica namatana i bila. I ovaj pri- mjerak, kao i onaj lanjski, bješe toliko iznemoren, da ga se rukom uhvati, življaše neke dane u kući rečenog gosp., poginuvši mu baš kad ga nošaše, da ga pokloni dubrovačkome muzeju. U ovim slučajevima zanimivo je mislim to, što ova ptica, premda vrla i prava olujnica, bi svladana u našem zaljevu od južne oluje, kojom se ko zna kako i za koliko dana boraše; možda da nam dođe i iz sredozemnog mora, gdje je vrsta, kako je poznato, obična naselica, dok je u jadranskome rijetka ili slučajna. Ovo posljednje bilo bi potvrđeno i od vijesti raznih orni- tologa, a što se tiče ovih naših primjeraka, mogu reći, da su jedini, što sam vidio kod nas, kao što mogu svjedočiti, da nije bilo lovca ni ribara u Dubrovniku, koji bi se spominjao, da je kadkod ovu pticu motrio, a dapače nije bilo ni jednog, koji je vrstu i poznavao! Oba se ova primjerka čuvaju u ornitološkoj domaćoj zbirci muzeja Dubrovnik, 20/XU. 1910. 1:3. Kosić. O „bilinom oku“. Od najstarijih vremena pa sve do nedavna mislilo se, da postoji ogromna razlika između bilina i životinja, da je jaz između njih nepremostiv, jer da se životinje giblju, a biline se nikako ne mogu gibati. To je mnijenje već zastupao i Aristotel. Novija istraživanja u botanici zadala su smrtni udarac ovom krivom mnijenju koje je već Ho- ockovo otkriće (1660) jako oslabilo, otkriće naime, da su biline građene od stanica, ćelija, svejedno kao što su to građene i životinje. Novija su botanička istraživanja dokazala, da i biline mogu izvađati gibanja i to u povodu vanj- skih (tzv. paratonička gibanja) i u povodu nutarnjih razloga (tzv. autonomna as 103 gibanja). Kada se je dokazalo, da bilina moze gibati nekim svojim organima (lišćem, viticama, dlakama, prašnicima etc.) kao što čovjek giba rukom, gla- vom, prstom etc., posegnuše botaničari, a i drugi prirodoslovci, za rečenicom Linnća: vegetabilia crescunt et vivunt (biline živu i rastu) te joj dodadose: »sed non sentiunt (ali ne osjećaju)«. I opet eto ogromne razlike između bilina i životinja: životinje osjećaju a biline ne osjećaju! ; Sve do nedavna se držalo, da biline zbilja ne osjećaju, da one živu kao kakav aparat, da se izmjena tvari u njima zbiva automatički. Istom pred 7—8 godina potpuno je oborio Haberlandt ovo krivo mnijenje Prije njega bili su već poznati neki pojavi na bilinama, koje nisu u ono doba mogli nikako rastumačiti. Znalo se, da neke biline danju otvaraju, a noću zatva- raju svoj cvijet; znalo se, da biline reagiraju na svjetlo i da različitoj ras- vjeti odgovara različiti položaj lista. Znalo se, da bilina na položaj teže odgo- vara tzv. geotropskim gibanjem t. j. rastenjem prema sredini zemlje. Sve je to bilo poznato i konstatirano, ali nije bilo rastumačeno. Biline se svojim cvijećem i lišćem raznoliko ponašaju prema svjetlu t. j. prema različitoj rasvjeti zauzimaju i različiti položaj. Biline dakle na djelovanje svjetla odgovaraju gibanjem, one su dakle podražljive te osjećaju. Ako pako biline osjećaju, percipiraju podražaje, kao što to zaista i čine. moraju imati i organe, kojima osjećaju, kojima podražaje percipiraju kao što takove organe imaju i životinje. Nastaje sada pitanje, imaju li zaista biline takove organe, kojima će percipirati različite podražaje? Pogledajmo par biljaka, koje se vrlo rado podražuju! U Americi jedna bilina, zove se Dionea muscipula, hvata i »jede« svojim lišćem kukce. List se te biline može u sredini previnuti i sklopiti i to onda, ako se dotaknemo makar koje dlačice, što se nalazi na listu. Čim se kukac dotakne dlačice, podraži se bilina, list se vanredno brzo zatvori, uhvati kukca i dotle ostaje zatvoren, dok sok, koga glavice dlačica izlučuju, sasma ne rastvori kukca, dok dakle nestane kukca, a tim i uzroka za podražaj. Pokusom se možemo osvjedočiti da su samo dlačice podražljive. Dotaknemo li se iglom dlakine glavice, za- tvorit će se list, dok se ne će zatvoriti, ako se dotaknemo plojke t. j. ako se ne dotaknemo tih dlačica. Ta se bilina dade dakle podražiti samo na dlačicama, koje su organ za primanje podražaja, koje su ćutilni organ — tzv. stimulatori. Slično se ponaša odnosno podražuje Drosera rotun- difolia i dr. neke biline. Kao što se iz ovih primjera vidi, imaju biline organe, kojima primaju podražaje dodirom (Kontakt-reiz) t. j. biline imaju ćutilne organe. Kad bilina može da ćutilnim organima oćuti podražaj dodirom, nema li možda još i drugih ćutiinih organa, kojima bi bilina mogla percipirati podražaj iz daljine?! Druyim riječima : ima li bilina ćutilni organ za svjetlo, ima li bilina »o k o« ? Tko od nas ne zna, da neke biline danju otvaraju, a noću zatvaraju svoje cvijeće !> Koliko li je bilina, koje položaj lista udešavaju prema rasvjeti?! Leontodon hastilis zatvara svoje cvijeće odmah, čim ga metnemo u ‘1 Izraz »percipirati« ne uzimam u filozofskom smislu naime u opreci prema apercepciji, nego ga uzimam u fiziološkom smislu, bez obzira nastaje li ili ne nastaje kod tog kakav psihički proces. 104 sjenu, a otvara ga, kad ga iznesemo na svjetlo. Gentiana nivalis zatvara svoj evijet, kad je oblak nad njom, tako je osjetljiva na svjetlo, a otvara ga, kada ju oblak prede. Amyzia zygomerisa i mnoge druge biline imaju danju raširene, a noću spustite listiće. Taj je pojav opazio već i Linn€ i opisao ga u djelu: Somnus plantarum (san bilina). Linné je taj pojav opisao (niktitropizam, heliotropizam), ali ga nije kušao rastu- mačiti. Nije se htio pitati, da se metafizički izrazim, kako bilina »zna«, da je dan, odnosno noć, pa da treba cvijet otvoriti, odnosno zatvoriti. Od doba Linnća, pa sve do navedenih, najnovijih istraživanja, nije se pitalo, imaju li možda biline kakav organ za percepciju svjetla, kada mijenjaju položaj lista prema jačoj, slabijoj ili nikakovoj rasvjeti. Tek je Haberlandtu (1905. godine) uspjelo dokazati botaničkim i fizikalnim metodama, da biline imaju ćutilni organ za percepciju svjetla, ili da se popularno izra- zim, da bilina ima »oko«. Od prije već znamo, da bilina mijenja položaj lista prema jačoj, slabijoj odnosno nikakovoj rasvjeti. Kako list sastoji od plojke i peteljke to postoji mogućnost, da bilina percipira podražaj svjetla ili samo na plojci ili samo na peteljci ili na plojci i na peteljci zajedno. Po Haberlandtu percipira bilina u većini slučajeva samo plojkom. Na plojci bi dakle morao biti ćutilni organ za svjetlo, ako ga bilina uopće ima. Gdje se nalazi taj ćutilni organ na plojci? Haberlandt je dokazao, da su sta- nice gornje epidermide (epidermida je vanjski sloj lista, kao što je koža vanjski sloj tijela) oblika leće i da se svaka ta leća t. j. stanica epidemide ponaša kao i umjetna, staklena leća t. j. lomi svjetlo i tvori sliku. Gornja epidermida lista sastoji od leća, koje svjetlo lome, a sve skupa čine ćutilni organ tzv. oko. Kada dakle kažem, da bilina ima »oko«, ne smijem kod toga pomisliti, da je »oko« biline kao naše oko, nego si moram pomisliti, da je biljno oko množina plankonveksivih leća, koje lome svjetlo i tvore sliku, moram si dakle pomisliti, da je biljno »oko“ slično »facetnom oku« raka ili kukaca, koje je također građeno od mnoštva leća. Da u stanicama epidermide zbilja nastaje slika od predmeta to se pod mikroskopom dade pokusom dokazati. S lica se lista na posebni način skine epidermida, po- sebnim se načinom preparira, metne pod mikroskop i motri. Svaka pojedina stanica, budući da je leća, mora dati sliku predmeta, koji se nalazi pred mikroskopom t. j. zrake, koje od tog predmeta dolaze u leće, stanice epi- dermide, moraju dati sliku. Kako sam bio frapiran 1905. god., kada nam je prof. Haberlandt pokazao na predavanju jedan takav preparat pod mi- kroskopom, gdje se u svakoj stanici epidermide lista (Anthurium Waroque- anum) vidi stativ mikroskopa, koji se je nalazio pred drugim mikroskopom u kojem smo gledali posebno prepariranu epidermidu gore spomenutog lista. Haberlandt je kasnije taj preparat fotografirao i fotografiju pri- ložio svojoj knjizi. Nema dakle dvojbe, da leće epidermide percipiraju svjetlo i da u njima nastaje slika t. j. bilina ima posebni ćutilni organ za percep- ciju svjetla, koji sastoji od mnoštva leća, a mogli bi ga nazvati »ok o me. Prije nego završim, da još nešto spomenem! Svjetlo, koje pada na gornju epidermidu, lomi se u stanicama epidermide, a u povodu toga loma nastaje na nutarnjoj strani epidermalnih stanica svjetla zona i tamnija oko nje. Ako svjetlo pada kosije na epidermidu, nastat će svjetlija i tamnija ZVE 105 zona na drugom mjestu nutarnje stijene epidermide — a to ce djelovati kao podražaj, list ce se pomoću peteljke stavifi u drugi položaj. List oćućuje lećama epidermide, na epidermidi je dakle podražen — a giblje se petelj- kom. Kako je dakle došao podražaj od epidermide do peteljke? Ima li bi- lina posebnih puteva, kojima se podražaj širi, ima li bilina živaca? To su sve pitanja, koja ima da riješi moderna botanika. Neku vrst živaca tzv. Ziv- Cane fibrile (nerv-fibrile) čini se, da je dokazao Némec. Ti bi živčani fibrili s plazmodezmijama (tanke niti protoplazme, koje spajaju stanice) vršili — dakako po Némecu — istu funkciju, kao što ju vrše i živci životinja. To međutim treba utvrditi dokazima i pokusima. Kako je nedvojbeno ustanovljeno, da se bilina dade podražiti, kako je Haberlandt dokazao, da bilina ima ćutilni organ za percepciju svjetla, da ima »ok o« (što su neki, među njima Albrecht, kušali oboriti, no dakako bez uspjeha), pa kako je oćut redovno skopčan sa svijesti, to leži na dlanu pitanje ima li bilina svijest, imali kakve duševne _ moći i sposob- nosti. Pita se sada, ima li ili nema botaničke psihologije. Mnijenja su o tom razdijeljena, jedni su pro, a drugi contra. Na pitanje plazmodezmija, živaca, i bot. psihe, osvrnut ću se drugiputa. Dr. A. Vrgoč. Sitna biljčica. I u nas dobro poznate »vodene leće« (Lemna minor, L. gibba) pokrivaju često cijelu površinu voda — mrtvica kao sitne biljčice. No ima jedna biljčica, koja je još sitnija i druguje kadkada sa vodenim le- ćama; duga je 1,3—1.5 mm, 1.09 mm široka i 1,18—1,27 mm visoka. To je Wolfia arrhiza iz porodice Lemnacea, koja nije rijetka u srednjoj i južnoj Evropi, ima je u sjevernoj i zapadnoj Africi i od Indije do Filipina U Ugarskoj našao je ovu presitnu biljčicu botaničar Ljudevit Simonkai kod Pančove sa L. minor, ali i na njoj samoj, i najsitnija je biljčica ugar- ske flore, na koju nas upozoruje prof. dr. Degen u nekrologu istoga bo- taničara (Budimpešta 1910., p. 17.) Wolfiju predočuju Engleri Prantlu svom djelu »Natürliche Pflanzenfamilien« (Il. Th., 3 Abth. p. 154., fig. 101. D, E.) Mogla bi se naći i u nas, navlastito u Srijemu. H.—c. Žive fotografije. Gdje ne ima naredne predodžbe u opisnim naučnim predmetima u naobrazbenim zavodima, tuder je zanimanje bilo ma u kojoj struci vrlo slabo, a i uspjeh naobraženja u svakom pogledu posvema dvoj- ben. — Poznata je engleska rječenica: »Probirenist über das Stu- dieren«, i ove se rječenice drže dosljedno ne samo današnji sjedioci na evropskom britanskom otočju, nego i njihovi istokrvnici u sjevernim sjedi- njenim amerikanskim državama, dakle i oni pravi tréalei Yankee-i; posebice se zrcali ista rječenica glede učenja i naobrazbe u tehničkim strukama i u tom smjeru se bitno razlikuju visoke tehničke škole ne samo u Engleskoj, već i u sjevernim amerikanskim državama od isto tako nazvanih visokih tehničkih škola u Austriji i u Njemačkoj, na ime, u Engleskoj i u Americi mora se takovi polaznik uvježbati u praktičnosti n. pr. u pravljenju dijelova, a onda u sastavljanju strojeva, i nakon toga može dotičnik, iskazav se pro- pisnim svjedočbama, stupiti kao redovan slušač u koju visoku tehničku školu, Nešto se sličnoga dogadja i u današnjim modernim kinematografima, u ko- jima je glavna stvar vjerno i skladno sastavljena fotografija. Mnogo i mnogo 106 ima ljudi, koji ne maju ni pojma o fotografiranju, ali znadu dobro razlikovati dobru od loše fotografije. Kako si je u najnovije vrijeme fotografiranje prokrčilo put ne samo u građanske slojeve, već i u sve visoke znanosti, posebice i ponajvećma u astronomiju i u medicinu, posvema je naravna posljedica ovakovih težnja, da se već u pučkoj učioni spominje fotografiranje, a u srednjim učilištima dođe pogotovo do govora u nauci o poslovanju kod fotografiranja. Posma- trajući sve ovakove pojave, dovinuo se je i Englez Bernardo Brown u Londonu do osebujnog uvjerenja, te ga dobro promišljeno izneo na javnost a englezke nastavne oblasti uvidiv shodnost same stvari, usvojile su bez oklijevanja zamisao Browna. Ovaj vještak u kinematografskoj struci pri- mjećuje na ime, da je već danasnji kinematograf doista nešto više, nego li jednostavni stroj, kakovim si ga predstavljaju neupućeni slojevi pučanstva, kojim se tobože zabavljaju i naobraženiji ljudi u dokonim časovima, koji ni iz da- leka ne znaju, kako dolazi na osnovu fotografije do predočivanja živih stvar i prirodnih pojava, kako su se u trenutku fotografiranja odigravali, već se samo dive toj naravnosti. Ako se kinematograf upotrebljava u zabavne svrhe i to kao predbjezno pomagalo, da, ako se s tolikim uspjesima u najnovije vrijeme redovno upo- trebljava u najvišim znanstvenim strukama, tako se izjavljuje na javi Brown, tada ne uviđa on, da, tada ne pojmi, s kojih razloga i zašto se nebi i škole sviju vrsti okoristile s pomagalom kinematografom u sličnim stvarima i ovakovom živom zornom obukom, obukom, koja imade već tu prijednost s pram inim mnogim pokusima školskim, da se kod toga ne mogu u nikakvu ruku dugočasiti djeca, već se u potankosti zanimaju i raduju tako naravnim živim slikama, pak joj se ovđe i ovako pokazano i predočeno usadi duboko u pamet i dobiveni utisci ostanu za dugo vremena kao uspomena i neodoljiva težnja za posmatranjem takovog prividno prirodnog dogodjaja. Brown je čvrsto uvjeren u dnu duše svoje, da bi upotreba kinema- tografa u obuci u svim vrstama škole, počam od pučke učione pak do svr- Setka visosih škola urodila neprocjenivim blagoslovom po učeću mladež i po cijelo čovječanstvo, dapače, on tvrdi u sav mah, da o tome mora da je uvje- ren svaki čovjek kome je općeno pojmljiva blagotvornost naredne zorne obuke, posebice, pak mora da zagovara ovu modernu metodu naučanja. — Naročito navadja Brown, da su predmeti, kao što je povjest, zemljopis, pri- rodopis i druge s ovima srodne struke na osnovu predodžbe pomno i do- sljedno odabranih živih fotografija u veliko privlačivi predmeti za učeću mla- dež sviju godina, dapače i za odrasle ljude. Koli je Brown sjeguran o uspjesima kinematografskih živih slika u školskoj obuci, dokazom je najboljim njegova odluka, na ime, da će se do- govarati s nekoliko poduzetnika u kinematografskim stvarima i nastojati, da ih sklone, da upriliče ovovremenu prikladnu zbirku fotografskih snimaka sviju vrsti lih u poučne školske svrhe. — Povjesničke slike i prizore iz bi- blijske povjesti pribavi si lasno svaki vlasnik kinematografa (ovđe si pomi- šljamo, da si je moguće pribaviti fotografije slika iz stare povjesti i prizora iz biblijske povjesti samo za osnovu danas postojećih uljenih i akvarelnih 107 slika, kojima raspolažu mnogi privatnici i mnoge galerije slika). — Dapače, nastavlja Brown dalje, i zemljopisna obuka i ljubav k ovoj znanosti, bi se u veliko unapredila zornim predstavljanjem doživljelih putnih zgoda i ne- zgoda recimo u Tibetu, te kinematografskim izlaganjem jurećih brzih željez- ničkih vozova, automobila i utrke na automobilima, ili napokon brzovoznih parobroda na otvorenom oceanu kod mirnog i burnog vremena, a i zrako- plova i strojeva za letenje. U svim mnogovrsnim strukama ima dan danas nebrojena množina sni- maka na pretek, pak su i troškovi kod tog uz današnje natjecanje fotografa razmjerno dosta neznatni; no uzme li se u obzir i ta okolnost, da si mogu nabaviti takove slike samo pojedine škole i većma dotirana učilišta, t. j. tr ili četiri učilišta nabave si svaki za sebe od svakog drugog učilišta različitu skupinu snimaka fotografskih, te si je mogu izmjenice posudjivati tako, da je učeća mladež u jednakoj mjeri u istoj zemlji upućena u istim zajedničkim učevnim predmetima. Uzmimo primjerice nekoje zgoljne stvarne trenutke iz povjesti davne prošlosti Hrvatske, na ime dolazak Hrvata u današnju svoju postojbinu, a možda i crkveni sabor kralja Tomislava, obdržavan u Spljetu godine 926., dakako i mnoge druge znamenite dogodjaje iz novije-i najnovije hrvatske povjesti. U koliko i kako bi se mogle upotrebiti fotografije od uljenih slika, koje no su naslikali hrvatski poznati slikari, znati će nam kazati najbolje stručnjaci fotografi i prokušani vlasnici kinematografa, no držimo, da bi se prema rečenim slikama mogli i improvizovati oni povjesnički dogodjaji (za prvi dogodjaj se nalazi roba u kazalištu, a za drugi dogodjaj ima nesto u kazalištu, a svećeničko je ruho današnje kako je ono bilo pred 985 godina), pak bi se posvema prirodno na osnovu takovih improvizacija prigotovile po- trebite žive fotografije. Sa živim slikama iz općega i posebno hrvatskoga zemljopisa je tim lakše; i ovakovih bi se fotografija dalo priugotoviti iz sviju krajeva diljem Hrvatske u izobilju, poimence sa Plitvičkih Jezera, iz prijedjela Gorskog ko- tara, Požeške doline i iz krasne naše Fruške gore. Prof. M. Mikšić. Prilog flori Topuskoga. U »Glasniku« (God. XX.) štampao sam radnju: »Iz proljetne flore Topuskoga i njegove okoline« i tu pribi- lježio, da oko vrućega vrela u polju (57° C.) rastu dvije metvice (Menth a) koje nisu bile razvijene i toga radi ih ne mogoh odrediti. Bio sam ovde 22. kolovoza g. 1908., našao ih u najbujnijem cvijetu i jednu odredio kao Mentha aquatica f. pedunculata Pers, a drugu kao M. a. var. verticillata L. Istoga dana našao sam ih u Topuskom uz zdeni potočić Kaljevac, (13—14% C.) što žubori podno Kalanjskoga brda, a prvu i uz potok Crnu rijeku. H..c. Nova paprat za dalmatinsku floru. Godine 1908. 25. lipnja posao sam iz Gruza radi phytogeografskih studija u dolinu.Rijeke (Omble, i tu nasao nadomak Gružu među gromačama jednu paprat, koja nalikuje na A sple- num Trichomanes, ali se u prvi mah odala, da nije tipička forma. Stam- 108 pajuci u „Glasniku“ g. 1909. svoju radnju »Iz bilinskoga svijeta Dal- macije. I Dubrovnik i okolina«, napisao sam o toj paprati ovo: . »a našao sam i paprat, koja nalikuje na A. Triehomanes, i svakako je „nova“ za hrvatsku floru«. | Kako nisam imao poredbene grade, poslao sam je u Beč, napisav na ceduljki »A. Trichomanes var?« na ruke dru Erwinu Janchenu, demonstratoru na botaničkom vrtu i zavodu kr. sveučilišta u Beču, koji je u toj papradi također prepoznao za dalmatinsku floru »n o v u« bilinu i odredio je kao A. Trichomanes L. var. Harovii (Godr.) Milde. Na ceduljki je pripisao: ... »besitzen wir nur aus Ungarn: Kazanpass (leg. Borbäs), koje stanište bilježi i dr. Chr. Luerssen, sveučilišni profesor u Königsbergu u svom djelu: „Farnpflanzen oder Gefässbündelkryptogamen (Pteridophyta)« Leipzig 1889. p. 189. Čuveni ovaj botaničar pozna je još iz Tirola: (Im Bannwalde bei Prax im Pusterthale und bei Razzes am Schlern) iz Lotaringije (Metz), a vidio je i iz Kazanske doline. Ne dvojim, da se ne bi našla i druguda u Dalmaciji, ali i u našem primorju. D. Hirc. Književne vijesti. Die geologischen und hydrographischen Verhältnisse der Therme »Stubičke Toplice“ in Kroatien und deren chemisch-physikalische Eigen- schaften. Von Hofrat Dr. Gorjanovié-Kramberger, Feldzeugmeister d. R. Chr. Baron Steeb und Mag. der Ph. Milan Melkus. Mit zwei Tafeln (Nr. III.) und sechs Zinkotypien im Text. (Separat- Abdruck aus dem Jahrbuche der k. k. Geolog. Reichsanstalt 1910. Bd. 60. 1 Heft. p. 1.—66. Stubičke Toplice poznate su odavna, jer se spominju već g. 1205. kao »Zlubieas i Tupliza«, ali ne bijahu do početka XIX. vijeka uređene. Tek g. 1820., kad im je postao gospodarom biskup Maksimilijan Vrho- vac, podignute su malo ne sve današnje zgrade, što nam opisuje Bau m- bach u posebnoj knjizi, dok su F. Ernst, Hochmayer i drugi prigo- tovili planove kupaka. Gore spomenuti elaborat zamislio je prof. dr. Gorjanović u ma- njem opsegu, koji je poslije svojim studijama proširio barun Steeb, prof. dr. Škreb i Milan Melkus, adjunkt kemičko-analitičkoga zavoda u Zagrebu. Rasprava se dijeli u tri odsjeka: I. Die geologischen und hydrographischen Verhältnisse. Il. Die Wasserstände der heissen Quellen. II. Die physikalisch-chemischen Untersuchungen. U prvom odsjeku govori prof. Gorjanovic najprije o općim topo- grafskim i oroplastičnim prilikama, a onda o geološkim odnosima. Pod C. crta nam hidrografske prilike, opisujući potoke, vrela, zdence i vruća vrela. U drugom odsjeku raspravlja feldzajgmeister Christian barun Steeb od str. 31.—57., iznoseći svoja izučavanja, koja objašnjuje sa više skrižaljka i dopunjuje prilozima prof. Škreba. Posebna skrižaljka predočuje nam »Die Wasserhöhen d. heissen Quellen in Stubičke Toplice« od Petra Gajskoga, dok nas Milan Melkus upoznava sa fizikalno-kemičkim izučavanjima, koje objašnjuje tako- đer sa više skrižaljka. Na kraju rasprave dodana je geološka karta (1: 10'000), koja nam označuje gornjo-pontske slojeve lapora, donjo- pontske slojeve lapora sa pužićima roda Limnaeus i litavski vapnenac. Posebna boja ozna- čuje „Thermalgebiet« (15%—20% isoterme), a crvene točke »vruca vrelas. Druga tabla predočuje »Die heissen Quellen u. Bodeniso- thermen von Stubičke Toplice« i njihove nadmorske visine. Kako Stubičke Toplice Ieže u milovidnom zatišju, a podno ubave Zagrebačke gore, kako su tako rekući na pragu grada Zagreba, privela ih ova rasprava u što skoriju bolju sadašniost i osjegurala im trajnu budućnost! D. Hirc. vo Dott. Augusto Béguinot: La vegetazione delle isole Tremiti e dell’ isola di Pelagosa. Con una carta fitogeografica. Roma 1909. Estratto delle Memoire della Società italiana delle Scienze (detta dei XL.) Serie 3 a, PomoayE por Dr. Beguinot je docenat i prvi asistenat kr. sveučilišta u Padovi, koji je u veliko iznenadio botanicare monarkije, a posebice botaniéare. hrvatske znamenitim ovim djelom za kojim su oni odavna čeznuli. Prvi odsjek djela ima naslov: »Naturalisti che hanno illu- strato le Tremiti e Pelagosaestatoattuale delle conos cenze botaniche su questeisole«. Tu izbraja cijelo čislo naravo- slovaca, koji su se bavili izučavanjem talijansıoga otoka Tremitia i naših otoka Palagruža. U prvom redu navodi talijanske geologe Nicolucci-a, Tel- lini-a, Squinabola, Bassania, Cecconia i druge, od ausrijskih geologa Stura Stachea, M. Stošića, Tchermaka, Grollera, meteorologa Hana, te prelazi na botaničare. U odsjeku II. »Condizioni di ambiente in rapporto alla distribuzione della Flora«, govori se od str. 11.—16. o ostrvima Tremita (S. Nicolo, S. Domino, Capperaia, Cretaccio, Pianosa), a onda o našoj Maloj i Velikoj Palagruži. Prema odsjeku III.: »Caratteri topografici e geografici della vegetazione delle Isole Tremiti e di Pelagosa« ima flora ovih otoka 444 vrste, koje spadaju na 67 porodica i u 251 rod. Na ostrvu Sv. Nikole raste 235 vrsta, Sv. Domin4 293 vrste, na Capperaiu 97 vrsta, na Cretacciu 53, Pianosi 34, a na našim Palagružama 95 vrsta; prema tomu je ilora najbogatija na ostrvu Sv. Domina. Pisac prispodablja ovu floru sa florom Kvarnerskih otoka, Suskom (Sansego), Malim i Velikim Srakanama (Canidole piccola e C. grande) kod Lošinja. Dalje upoznavamo općeni i posebni značaj flore, bilje koje raste po pećinama, na pjeskovitu tlu, u makijama, a na str. 37. izbraja sve one vrste koje su »endemičke«, dok nas u odsjeku V.: ,Elenco delle specic fin qui note per le isole Tremiti e per Pelagosa«, daje popis biljaka od str. 44.—67. »Endemičke« vrste Palagruža i njihovu floru izložiti ćemo u nared- noj knjizi »Glasnika«, prispodabljaiući je sa kopnenom florom kraljevine Dalmacije. D.H. Degen Arpad dr.: Ueber die Entdeckung eines Vertreters der Gattung Lesquerella im Velebitgebirge. Mit einer litogrf. Tafel. Budapest 1909. Aus No. 1./4. d. VIII. Jahrganges d. »Ungar. botan. Blitter«, p. 1.24. Ima nekoliko godina što dr. Degen, sveučilišni profesor u Budim- pešti, svraća osobitu pozornost flori našega gordoga Velebita i dalmatinskih | planina, kamo dolazi sam ili izašalje svoje asistente, da mu pribiru građu. Prof, Degen bio je sretne ruke, jer je u Velebitu obašao mnogo mjesto, kamo do sada nije stupila noga nijednoga botaničara. Nesamo, da je ubrao mnogu rijetku bilinu, već je za našu floru našao i »novih« biljaka Ze FETI i po rodu i po vrsti. Mjeseca lipnja 1905. otkrivena je na Velebitu poviše Karlobaga, a u visini od 1023 m., Sibiraea croatica Degen, koju K. Mal y (Sarajevo) bilježi kao S. lacvigata subsp croatica A. de Degen. (Degen: Ueber das spontane Vorkommen eines Vertreters der Gattung Szbiraea in Südkroatien u. d. Hercegovina. Ungar. bot. Blätt. Budapest 1905. Poseb. ot. ‘str. 1.—15. i D. Hirc. Revizija hrv. fiore. Knj. II. Snopić 2, :p: 696. do 698.) Godine 1906. bilježi nam Degen za velebitsku floru Crepis Ki- taibelii Froel., kao »locus classicus« Stirovacku Poljanu, a kao nova staništa Sveto Brdo, Badanj i Štirovac (Degen: Remarques sur quel- ques Plantes rares Quimper 1906. Extrait du Bulletin de l’ Association Py- rénéenne pour l’échange des Plantes. Seizičme annće 1905. - 1906. p. 3.) Godine 1907. Stampao je prof. Degen u »Ungar. botan. Bl.« radnju: «Zwölf neue Pflanzen der Länder der ungarischen Krone« (p. 1.—18.) Za Ve- lebit nam bilježi Saxifraga prenja Beck! (Badanj), Anthyllis aurea Weld. (Sv. Brdo), Hypochaeris illyrica Mally (Stirovac), Hieracium Berardianum Arvet-Touvet. Godine 1907., 18. jula bijase prof. Degen vanredno sretne ruke. Do- šavši u naše iadno Podgorje, našao je poviše Lukovo-Zugarja, a u dumači medu Krugom (1342 m.) i Kukom (1270 m.) opet novu bilinu i po rodu i po vrsti i opisao je i oslikao kao »Lesquerella velebitica« Deg. Na- šao je u društvu sa Aquilegia Kitaibelii, Iberis carnosa, Edrajanthus Kitai- belii var. alpinus, Arctostaphylos Uva ursi, Globularia bellidifolia, Androsace penicillata, Koeleria criostachya, Arenaria gracilis, Carex laevis itd. Dr. August pl. Hayek, privatni docenat na sveučilištu u Beču, pre- poznao je u Degenovoj vrsti »novi« rod i ozvao ga »Degenia< i prema tomu ima se pisati Degenia velebitica Hayek. (»Österr. botan. Zeitschrft. Jahr- gang 1910. Nr. 3. Poseb. otis. p. 1-5.) Uz put spominjem, da prof Degen sprema za štampu djelo »Flora Velebitica«, koje će hrvatske botaničare sjegurno iznenaditi. D. H. Čagalj na otoku Korčuli. Bilježke iz povjesti i pučke predaje. Napisao Vid Vuletić-Vukasović. Iz talijanskoga preveo R. Slade Šilović, Mr. Ph. Dubrovnik, 1908. Prve bilješke o čaglju iz Dalmacije čitao sam u Okenovom naravo- slovnom časopisu »Isis« knj. XXIII. Napisao ih po dalmatinsku faunu zaslužni dr. Michahelles godine 1830. Tu nam bilježi kao staništa otoke Šipan . (Giuppana), Korčulu, ostrv Jakljan i poluotok Rat (Pelješac.) Kad su u Bosni i Hereegovini grmili topovi, doklatili se čaglji u Sla- voniju, te je jedan (koliko pamtim), ubijen kod Gradišta, dok je drugi ubijen kod Vinkovaca g. 1902. O čaglju ima bilježaka od dubrovačkoga biskupa Mate Vodopica, od Castrapelli-a od g. 1880. Pisao je o njemu g. 1905. Otmar Reiser, kustos sarajevskoga muzeja, iste godine L. Karaman, ! U »Reviziji hrvatske flore«, knj. II. Poseb. otis., snopić 3., p. S1. dospijela je ova bilina prelamanjem sloga pod »Caryophyllaceae«, gdje je (p. 807.) govora o Silene prenja Beck, dok je imala doći na drugu stranu »Sub Saxifragaccac« u snopiću 3. Molim, da si to svatko ispravi. D. H. 112 g. 1902. i 1906. u »Glasniku« H. P. D. prof. dr. Langhoffer i A. Pichler, a godinu dana kasnije Nikola Z. Bjelovučić u Zagrebu. Čagalj je osobiti predmet lova, pa je na nj lov lovio i prejasni nad- vojvoda Karlo Franjo Josip g. 1907. na poluotoku Pelješeu, kojom je prilikom ubijen jedan eksemplar na brdu Miloševici kod varoši Trpnja i poslan u Beč. Ovaj lov prvim bijaše povodom, da je Slade Šilović preveo knji- žicu Vukasovićevu, koju je ovaj štampao još g. 1895. o čaglju na Korčuli, ali samo u 25 komada, koje je razdijelio među svoje prijatelje. Šilovićev prijevod zaprema 15 stranica; tu se govori o čaglju sa otoka Korčule u jednoj odluci općine korčulanske već g. 1491., pak ga bilježi i jedno izvješće g. 1576. Osim toga će hrvatski zoolog u toj knjižici naći mnogo zrnce, koje će mu dobro doći, kao i ona narodna pričanja o čaglju, o kojima se govori na kraju prijevoda. Zahvalni smo g. Slade Šiloviću, jer nam je zanimljivu Vukasovi- ćevu brošuru oteo zaboravi i priveo je u nov život hrvatske prirodopisne knjige. D. H. Dragutin Hirc: Revizija hrvatske flore (Revisio Florae Croati- cae.) Knjiga II. Snopić 2. i 3. Izrađena u botaničko-fiziologijskom zavodu kr. sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu (Preštampano iz 181. i 183. knjige »Rada« Jugoslavenske znanosti i umjetnosti u Zagrebu). Zagreb 1910. še str. 1.—52. i str. 1.—81. posebnoga otiska. U drugom snopiću obrađene su ove prirodne porodice: Rosaceae (Po- maceae, Sanguisorbeae i kao nastavak rodovi Spiraea, Sibiraea, Geum, Dryas Agrimonia, Aremonia, Comarum i Fragaria), Orobanchaceae, Compositae (Ambrosiaceae) i Papaveraceae (dodane su nekoje vrste roda Corydalis, roda Hy- pecoum, Chelidonium, Glaucium, Papaver, Fumaria.) U trećem snopiću obrađene su: Valerianaceae, Crassulaceae, Rubiaceae, Lentibulariaceae, Tiliaceae i Campanulaceae. Dodataka imadu porodice Rham- naceae, (Paliurus, Zizyphus, Rhamnus,) Primulaceae (Cyclamen, Primula), Cistaceae (Cistus, Tuberaria, Helianthemum, Fumana,) Caryophyllaceae (Si- lene), Saxifragaceae (Saxifraga prenja Beck.) i Cruciferae (Thlaspi, Erysimum, Alyssum.) Ovim snopićem segnula je »Revizija hrvatske flore« do stranice 807. Za obraditi su još: Violaceae, Dipsaceae i Compositae, kojom će se obradbom i Dicotyledoneae privesti kraju. Autoreferat „Prilog fauni Jadranskoga mora“. Napisao dr. Krunoslav Babić. 29 stranica. Sa 6 tablica. 183 knjiga »Rada jugosl. akad. znan. i umjet.« Zagreb. Za god. 1910. S interesom sam uzeo u ruke ovu raspravu, koja ima da pokaže, da se kod nas ipak radi na upoznavanju naše faune: Isti autor, od njekoliko godina kustos našega zoološkoga muzeja, već se u dva maha javljao sličnim radnjama. Kao kustos imao je u izobilju prilike t. j. vremena i sredstava 1 Kr. Babić: Građa za poznavanje hrvatske faune Hidroidpolipa. Rad. Jugosl. akad. Knjiga 135. God 1898. Kr. Babić: Ubersicht der Hydroidpolypen des Adriatischen Meeres. Glasnik hrv. prir. drustva. God. XV. 1904. L13 za takovi posao, jer mu je glavna dužnost istraživati našu faunu, a osim što je muzej posebno dotiran za svrhu istraživanja zemlje dobio je autor u istu svrhu još od akademije posebnu potporu. Ovo je autorova prva radnja od kada je muzejalni kustos. Moramo odmah reći, da nismo ni malo zadovoljni s tim rezultatima, jer po njihovoj znanstvenoj vriednosti ne stoje u razmjerju S potrošenim vremenom i sredstvima. Kao i prije tako su i sada glavni objekti radnje hidroidni polipi, uz to se nalaze još njeki dodatci. Opet nalazimo ono (kod takovih radnji neiz- bježivo) suhoparno nabrajanje oblika, koji su svi bez iznimke već dobro po- znati, ne samo u opće, nego i kao stanovnici Jadranskoga mora, samo s malo drugih nalazišta. Od 33 (osim ? var.) u toj radnji izbrojane vrste Hidroida samo je jedna jedina nova (ne u opće nego samo za Adriju), a veliku većinu ostalih bilježi autor već po treći put. Kraj postojećih, često mnogostrukih opisa dodaje autor tu i tamo nadopunjujuće bilješke i mjerenja. Ova bi potonja bila dobro došla, jer podaju građu za isporedbu s istim oblicima drugih nalazišta. Istoj bi svrsi imali služiti i oni primitivni crteži, samo što gube tu vriednost, jer im na koncu konca ipak neznamo pravoga mjerila u koliko nisu u tekstu aps. veličine (prosječne?) naznačene. Ovaj put je autor pokušao po sebi suhoparnu faunističku građu oži- viti, te je u uvodu iznio neka opažanja primjenjujući ih, te je odmah u po- četku postavio dalekosežno pitanje: »Koliko razne pojave Jadranskoga mora utječu na način života i tjelesni razvoj njihov« (sc. hidroidnih polipa). Me- đutim taj mu je pokušaj vrlo slabo uspio, te nismo ni najmanje zadovoljni s njegovim odgovorom. Za rešavanje takovoga pitanja potrebna je prije svega iskušana sposobnost i sprema za ispravno tumačenje učinjenih opa- žanja (bijološka primjena), a zatim i veća količina činjenica. Smiju se naravno u. tu svrhu upotrebiti i data iznesena po drugim autorima. Našem autoru međutim svega toga ne dostaje. Da dokažemo! | Nitko pametan neće osporiti, da vanjski životni uvjeti utječu na orga- nizme. Ipak je kud i kamo pretjerano iskrozneispravno tvrditi ovako: »Organizam je čitavim svojimliceminačinom života čedo onamošnjih prilika, rezultanta fizikalnih i bionom- skih sila«. To su prazne riječi, jer autor toga ne dokazuje niti bi mogao dokazati. Prema tomu je već autorova izlazna točka za općenita razlaganja kriva. Hidroidni su polipi svuda gdje dolaze stanovnici litoralne zone, iz- nimke (n. pr. pelagični oblici) su vrlo rijetke. Kod nas pak u opće nema pelagičkih polipa (Meduze i Siphonophora žive pelagički). Ne slažemo se prema tome s autorom, kad on ubraja u pelagičke takove oblike, koji su uvijek za podlogu pričvršćeni, a samo onda dolaze na površinu, kad im pod- loga (alge) bude silom i slučajho otrgnuta.! Te otrgnute alge (sargassum) lebde kod nas već prema prilikama duže ili kraće blizu površine morske, a onda propadaju. Nije stalan karakter ni jedne naše vrste hidroidnih polipa, da stalno na plivajućim algama dolaze. I Isp. O. Maas: Die craspedoten Medusen. Erg. d. Planktonexp. Bd, JI. Kiel u. Leipzig. 1893. Str. 70. i 8 114 U tom općenitom uvodu nalazimo još neke navode, koji nisu dostatno osnovani navedenim opažanjima. O svemu tome ćemo u nedavno izašloj popularno pisanoj knjižici CORI-jevojt naći mnogo više i boljega. Tako ćemo n. pr. naći, da naši polipi dolaze i. na »pustim, muljevitim mjestima« samo pod drugim bijonomskim prilikama, nego na kamenitom tlu i čistoj vodi (CORI, str. 98. i 104.) Što se tiče snošaja dubljine morske prema veličini priraslih životinja, to ne smatramo to pitanje kratkom tvrdnjom autorovom riješenim, jer tu dolazi svakako više faktora u obzir. Kako autor krivo shvaća bijološke fenomene najbolje se vidi iz slije- dećega navoda. Na otrgnutim algama (Cystoseira, Sargassum), koje ostaju njeko vrijeme na površini mora, pošto su uslijed razvitih mjehurića speci- fično lakše od vode, nalazi se vrlo često hidroidnih polipa raznih vrsta, koji su se već prije, nego li je alga bila otkinuta od podloge na nju nastanili (u obliku sićušnih slobodno plivajućih larvi). Oni mjehurići služe normaliter tome, da se grančice algine raširuju i da prema gore teže. Autor je opažao na takovim pasivno lebdećim Hidroidima njeke diferencije u dužini prema onima, koji su ostali i dalje pričvršćeni. Autor tumači tu pojavu tako, da je nađeno produljenje izraz prilagodbe na lebdeći način života (Schwebevor- richtungen), te ispoređuje to s raznim pobočnim privjescima, kakove nala- zimo kod pravih planktonata. To međutim nikako neide. Bez obzira na to, što plivajuće alge nisu kod nas stalna i dugotrajna pojava (poslije jakoga vjetra odn. gibanja morskoga pojavljuju se one, a onda ih valovi obično skoro bacaju na obalu ili kako drugojačije nestaju), nemaju Hidroidi u opće razloga prilagodivatisenalebdenje,jersu pričvršćenina supstrat, koji jei onako lakši od vode i zato lako lebdi. Ipak je moguće, da dolazi do produljenja hidrokladija u slučaju da -mladi kormusi, koji baš rastu bivaju skupa s podlogom otkinuti, te njeko vrijeme lebde. Tu bi produljenje stojalo u uzročnoj vezi s lebdenjem pod- loge, ipak bi se pravi uzročni faktor (možda promjenjeni položaj prema smjeru sile teže) mogao sa sigurnošću naći tek eksperimentom. Na kraju toga dvije i pol stranice dugoga uvoda nalazimo statistiku oblika, koji su kod nas česti i onih, koji su nađeni samo u Adriji (svi od drugih autora već opisani). Broj takovih je za sada znatan (24), ali nema sumnje, da će se ovi s vremenom i drugđe naći, jer moramo imati na umu, da su baš slučajno hidroidni: polipi Jadranskoga mora vrlo mnogo istraži- vani, tc se iz tolikih samo Jadranskih oblika ne smiju nikakovi zaključci izvoditi (toga ni autor ne čini). Iza uvoda slijedi 15 stranica dugo nabrajanje od autora opažanih oblika Hidroida. Kod toga se ne ću duže zadržavati, da ne zlorabim čita- očevu strpljivost. Ipak mi je dužnost na jedno upozoriti. U novije doba ide se za tim, da se sistematika racijonalizira. Pojam vrste se u pojedinim slu- čajevima prema potrebi raširuje od kada se uzima više u obzir rašireni pojav varijabilnosti: Prema tome se kod postavljanja novih vrsta, a osobito novih varijeteta mora oprezno postupati, da se iz- bjegnc suvišno cjepkanje. U tom pogledu po našem mnienju 1 C. 1. CORI: Der Naturfreund am Strande der Adria. Leipzig. 1910. 115 autor grijesi. Hidroidi kao dosta jednostavni, prirasli organizmi pokazuju veliku plasticnost, a po tome i fluktuirajuću varijabilnost. To se u prvom redu tiče njihove veličine i njihovih dužinskih razmjerja. Sam autor navodi dosta opa- žanja, koja to jasno pokazuju. Zato se ne možemo složiti s auto- rom, kad tako olahko postavlja novi varietas. To se u prvom redu tiče tobožnjega novoga var. od Lafoca dumosa (Flem), Sars, za k oji nota bene ni sam autor nije na čistu, ne radi li se samo o ne- zraštenim, mlađim oblicima tipične forme. Ni s onim ? var. od Sertularella polyzonias nije stvar sasvim na čisto izvedena. I u tom slučaju nisu autoru gonoteke predležale, te preostaje osim razlike u veličini čitavoga kormusa (ta postoji 1 između eksemplara istoga oblika ali razne dobe) poglavito u nekim dužinskim izmjerama, ali za ispo- redbu s aberantnim oblikom potrebnih data nema. Varijabilnost u obliku teka i sam autor navodi. Iz slika pak ne možemo ništa razabrati, od one tri teke od ? var. svaka je malo drugojačija, pa je između sl. 2. i 3a. razlika vrlo mala. Moram prigovoriti samovoljnoj promjeni imena vrste od Sertularia se- cunda na S. meneghini (bolje meneghinii) jer imenu secunda pripada ne- sumnjivo prvenstvo. Naprotiv bi se moralo Allmanovoj vrsti S. secunda ime speciesa promijeniti. To bi odgovaralo pravilima određenim po intern. zool. Kongresu 1901. Od oblika drugih grupa, koje se, neznam zašto, na Hidroide nadove- zuju, spominjem lijepu medusu Drymonema dalmatina, koju je poznati HAF- CKEL po primjercima s Hvara još god. 1879. i poslije točno opisao i lijepo narisao, a sada autor taj opis djelomično ponavlja. Ulovljena je u Kotorskom zaljevu u neznatnoj dubljini. Tu se zatim na dugo opisuje jedan kratkorepi rak (Neptunus sangui- nolentus M. Edw.). To bi imala biti novost za Adriju i za Mediteran u opće. Po samom autorovom na vodu bio je taj oblik doslije poznat samo iz Indijskog oceana Jedan jedini primjerak toga raka uhvaćen jejoš god 1896. u riječkoj luci za petrol ej. Kadi toga, što je rak uhvaćen živ hoće autor da ga upiše u red stal- nih stanovnika našega mora. Tome se moramo najenergičnije usprotiviti. Tim što je on živ uhvaćen nema on još prava na našu zavičajnost. Na takav način ne želimo našu faunu bogatiti i kititi se tuđim perjem. Što je rak živ uhvaćen, a »nije možda kojim stranim brodom mrtav donesen i tamo bačen«, to nije dosta valjana svjedočba njegove nove zavičajnosti. Gdje je tu ostala kritičnost? Zar nije mogucei što više najvjerojatnije, dajetaj primjerak, kao mladiliizraštento je svejedno. dospio živ skojim brodom obraslim algama? Zar.bi to bio prvi slučaj? Put od Indijskog oceana do nas je direktno otvoren od kako imamo Sueski pro- kop. Mislimo, da ćemo to autorovo našašće na pravu mjeru reducirati, ako nazovemo Neptunus sanguinolentusa našim slučajnim gostom. Koliko se slažemo s autorom, kad briše Gonoplax angulata (kratko- repi račić) kao posebnu vrstu, te je dodjeljuje kao var. vrsti G. rhomboides, što su međutim i stariji autori već davno učinili, a mlađi zaboravili, samo se x 116 što su uzeli autorov var. kao tipični oblik, toliko bi bili još većma za to, da se oba oblika zajedno stope, ako se zaista radi samo o jednoj kvržici, osobito jer dolaze oba oblika na istim mjestima. Na kraju imam još na jednu slabu stranu ove radnje da upozorim. Iz opisa kao i iz slika se vidi, da je autor radio samo na mrtvim, konservira- nim objektima, tako, da se opisi tiču samo neživoga, hitinoznoga ovojka. Kroz to se i onako slaba znanstvena vrijednost radnje još i više gubi. Hidro- idi su izvanredno nježni organizmi, te se uslijed utjecaja alkohola vrlo skupe i deformiraju. Još nekako ide, ako ih se prije znanstvenom metodom fiksira (kao n. pr. materijal, koji dobivamo s napuljske pomorske postaje). Do kako netočnih i nepouzdanih rezultata dovode mjcrenja na jednostavno u alkohol bačenim objektima čim se tiče živoga dijela neka pokaže slijedeći primjer: Po autorovom mjerenju na konserviranom materijalu iznosi duljina hidranta od Halecium ophiodes 0:51—0'59 mm, dok hidrant živoga polipa po mojim vlastitim mjerenjima dosegne 1:3 mm, a možda i preko toga, dakle izlazi po- griješka od samo 100°), Dr. J. Hadži. s 4.2 > Do al ANTo] 9 466 I } i Fà G ne. 9T3 6967 2; Let I 100125357 LIBRARY IRRA tisi I |