Skip to main content

Full text of "Je li glagolica pravo svih hrvata? [microform]"

m u SIAEOLIDA 



/'li 



I 



[I. izd.. na način rukoiiisaj 




Slovim ^Katoličke livvat?ke tiskarne" u Zadru 
1904 




-/ 






i 
i 

u %1 ■ 



' ( 









ir f-: 



V 






..~ r 






1 ,> -« ^ 






1 ^ -■ ■( 



- -i 



_y 









1" - , 















i- -.. 



J ' 









/'- 



"li ^ \ 

il #li 




■j^^' 



pm?® ifik lr?ali! 






■■~\ .■^. 



^ jf 



OF CHiCAGO 
LIBRARV 



I. 



Osobito od doba (5 kolovoza 1898) kada je Sv. 
Stolica obielodanila Pismo („Litteras'') o porabi slovjenskogu 
jezika u sv. Litui'g-iji (De usu Liuguae slavicae in vS. Li- 
turgia) razmalialo se medju Hrvatima veliko prepiranje o 
obseg-u glagolioe, da 11, t. j., ona pripada (bilo kako 
povlastica^ bilo kako pravo, ili običaj *) cieJoi»?i krratskonm 
narodu, kako se obćenito drži da je došle pripadala, ili je 
spomenutim štov. Pismom ta povlastica, to j)ravo, taj 
običaj hio stecjmit na nehc samo crkve u našem narodu. 



*) Rabimo indiferentno sve tri izreke, jer, po našem mnienjii, 
glagolica je i povlastica i pravo i običaj, pa nain se ne čini 
nmjestnom prepirka vrhu toga. ^Fovlastira" je rat/one orif/inis 
obzirom na Crkvu koja je tu povlasticu udielila, „2>raro'' je 
obzirom na narod koji tu povlasticu dobio [a pvtrrdom i po- 
rahom postala je njegova svojina ; odatle pravo obrane 
i pravo utolcd na Sv. Stolicu); „ohieuj"' je, jer fakat je, da se 
glagolica rabi u hrvatskom narodu od pamtivieka. Sva ta tri 
naziva mogu se dokazat već samim riečima ujiotrebljavanim 
od Sv. Stolice, koja i u odlukama od g. 1892 i 1898 spo- 
minje „pravo* (odluka 1892: „legitime in usu-", „j'^fS'") „po- 
vlasticu" i , običaj" (odluka 1898 : ,privilegium'', consuetudo"). 
I u poviesti glagolice od njezina početka do danas rabe se 
sve te tri oznake, prema stanovištu s kojeg se o glagolici 
govori. 



- 4 - 

Tko pazi na sam naslov Pisma od 5 kolovoza 1898 
odniali naslućuje, da novonastala prepirka, koja sada toliko 
smućujc hrvatski narod, promašujo svoj cilj. 

Odlukom od o kolovoza LS98 Sv. Stolica nije niti 
slovca rekla o načelnom pitanju. Pismo (odluka) bavi se 
jedino nrcdjetijcm ponihc, te već u naslovu g',»vori : J)e 
Ms/f, a u prvom redku pred^'ovora još jasnije ozmičuje što 
je cilj odluci 5 kolovoza : čcffa se treba držat i što se 
'nna }zhje<iarat pri porahl (f/a(folicc (,^Quae praecipue ob- 
servanda sunt, vel cavenda circa usum palaeoslavici idio- 
matis . . . .'•) 

Pače evo cieli uvod, da se vidi još bolje što je Sv. Stolica 
imala ])i'ed očima, kad je razašiljala svoje pismo na biskupe 
lirvatskili pokrajina: 

,Quae iiraecipue observanda siiiit, vol L-avciula ciroa usum 
lialaeoslavici idiomatis iii s. lit. S. haec Congf. jam odixit dic 
lo Febr. 1892 atque iis opportune aigiiificavit Slavorum Merid. 
Kpiscopis, ([ui» ecclesiis praesunt ubi eiusmodi praxis invaliiit, 
Cuni vero liac isuper re Apostolicae Sedi nova proposita sint 
dubia Sams. D. N. Leo D. P. Papa Xin pro sua erga Slavos 
paterna sollicituđine, ad praedictas iiormas eiuicleaudas et lir- 
inaudas, omuonKpie reniovendam perplexitatera, grave lioc 
nogotiuin peculiaris coctas S. K. P. Cardinalium examini sub- 
aiitli jussit. lle igitur in omnibus mature perpeiisa, attentisqne 
Suniraoruui Pont. Const. et Decretis, praesertim lunoceutii IV 
qui Episcopis Segnen. a. P24S, et Veglen. a. 1252 slavica utendi 
lingua concessit ticeuiiani in illis damta.cat partibti'š nhi dc 
roiisiiefiidinc obserraniar jiraenihisa. dammodo ex ipsras varic- 
tatfi lUtcrac .stiitcntia no)i lacdatKr; iteni Urbani Vili cujns 
jussii a. IGol libn liturgici glagolitice eđiti sunt, nd n-mm 
ccdesuinim- ubi tmdcii.us prarfato idioiiiata celchratum ftdt, 
nisi malaerird laiino ; nec non Benedicti XIV qiii novam ipso ~ 



- 5 — 

rum librornm editionem a. 1754 autlien ticani declaravit, pro 
iis (£ui ritum dara latlnum proHteniur : ac deraura Pii Yl qui 
a. 1791 Breviarium eiiis auspiciis đeniio impressum recognovit, 
iidem Em.rai Patres eas quae seqiuiiitur regulas statiienint, 
illasqne Sanctitas Sna ratas habuit, adprobavit et in ])Osterum 
ab omnibuš inviolate servari raandavit" ^). 

Uvod je kako svak vidi odveć jasan a da bi mu tre- 
balo ikakva tumača. Ništa uova u ovoj odluci o ol)sei;-u 
g'laii'olice, pače Lav XIII pozivlje se na svoje predšastnike, 
sklone slavenskomu jeziku u službi božjoj i nastavljajuć 
njihovo djelo ustanovljuje i'Amn.prariIa („normas'"' .,reg-ulas'*) 
porabi g'lag'olice gdjegod je ona kod svoje kuče (,,i(hi 
de consuctudiiia ohscrvaidiir piriem/ssd'' ,,uJ)l Juidoiu^ 
-praefato . idioma fc cdcJirafnm fuif'' ..pro iis qi(i ritum 
slavo-Iafinum profitcutnr'-'). 

Nemir dakle koji je nastao u narodu nije opravdan. 
Da nam dokazivanje bude temeljitije donosimo niže u 
cielosti pod f/.) najprije odluku Sv. Zbora od 18 veljače g. 1892 
a pak pod/;) Pravila odluke 5 kolovoza 1S9S '-) i pod c) Razja- 
šnjenje koje je dato posebno radi Zadarske nadbiskupije dne 22 
kolovoza 1900, jer sva tri Spisa izključu ju tiesuogrudo shva- 
ćanje od strane sv. Stolice i potvrdjuju istinitost one izreke 
,,pro sua erga Slavos paterna sollicitudine'S koju neki. zlu 
upnćeni u stvar, uzimlju kao ironiju, nanoseć tim 
krvavu uvrjedu poznatoj otčinskoj naklonosti neumrlog Pape 
Lava XIIL prema Slaveninm. 



') V. Prodan : „Poviest glagolice i nje izvori" Prilog J na 
str. 4 i 5. 

-) L. c, str. 3, 4, pak str. 5. i dalje 



,Nonnn]la diibia super usu lingnae palaeoslavicae iii sacra 
litnrgia, Sacrae Kitmim Congregationi pro opportnna declara- 
tione nuper exhibita sniit. Qiuira vero Sacra eadem Congregatio 
circa istud sane grave negocinm ianipridem siium studiiim ira- 
peiiderit, ut quaedam noriuae liemis locorum Ordinal■ii^ liac 
in re traderentur, tandem in Ordinario Coetu die 13 Februari. 
1892 coaduuato, post maturnm esamen atteiitisciue praescrip- 
tionibus S. Sedis ac potissimum Apostolica Constitutione Ex 
pa.sfondi niuncrc Summi Pontiticis Beiiedicti XIV, diei 26 Au- 
gusti 1754, insequeutes resolutiones elioere censuit, nimirum : . 

I. In Fimctionibas liturgicis lingua slavica, ubi hgithne 

hl usu est, dcbet cs>:e aid/fjua slavica, non moderna sive vul- 

garis. 

II. Xud licet Missam legere vel cantare utendo partim 

lingua laiiua,, partim slavica ; sed pcrmitti potest, ubi Udgua 
alarica iiiciduit, nt cautatis latiiio sermone Epistola et Evan- 
gelio, utrumque canatur ctiam lim/ua palaeo slavica. 

III. Sacerdotes, qui ius habent Missas celebrandi et lioras 
persolvendi limjua slavica, debent non solum nti livgua slavica 
liturgica, sed etiam si addict,i siint Ecclesiae, ubi Ihujua ledina 
adbibetur, Missam Holcmncm laliiic celebrare et lioras latino 
sermone cantare. Idem dicatur de Sacerdolibus, qui latinc Mis- 
sam celcbraides, et lioras pcrsolvcAtcs, ministrant Ecclesiae ubi 
slavica lingua Icgitime introducta est." 



I. Usus palaeoslavicae lingnae in s. litnrgia considerari et 
haberi debet velnt reale privilegium.,certis inhaerens ecclesiis, 
minime vero ad instar privilegii personalis, quod nonnullis sa- 
eerdotibus competat. Episcoporum igitur officii munus erit, in 
unaquaqne dioecesi quam primnm conficere indicera seu catalo- 
gum ecclesiarura omninm et singuiarum, quas certo constet, in 



- 7 — 

praesens ea concessione rite potiri. — Ad dubiaporro araovenđa, 
asserti privilegii probatio desnmatiir ex documentis aotestimoiiii« 
(piac in (uto pouant et probe demonstfent illud invaliiisse et 
reapse vigere triginta saltem abbinc annis ; quod temporis spa- 
tiura in re praesenti tanquam siifficiens liabetur ex indiilgentia 
speciali S. Sedis. 

/ Si qiiae deinceps controversiae aut difticiiltates in ejusmodi 
probationnm negotio oriantnr, illas PJpiscopi S. Kituum Congre- 
gationi subjitiant, , renim ađjuncta explicate et distincte expo- 
nendo pro siugulorum casiuira solatione. , 

]I. Praedicto ecclesiarnm privilegiatarum indice semel 
confecto et piiblicato, nulli prorsus licebit, in aliis Ecclesiis, 
qiiacumqne ratione vel quovis praetextu, linguam palaeoslavicam 
in s. litiirgiam inducere ; si qnid vero secus aut contra contigorit 
atfcentari, istiusmodi ausus severa coercitioiie reprimantur. 

in. In Ecclesiis quae supra memorato gaudent privilegio, 
Sacrum facere et officium persolvere publica et solemni ratione 
perraissum exc]usive erit palaeoslavico idiomate, quacuraque 
seclusa alterius linguae immixtioue. Libri ad Sacra et ad Otti- 
cium adliibendi characteribus glagoliticis sint excusi atque ab 
Apostolica Sede recogniti et adprobati : alii quicumque iibri 
liturgici, vel alio inipressi charaćteve, vel absque adprobatione 
Sanctae Sedis vetiti omnino sint et intevđicti. 

IV. Ubicumque populus sacerdoti celebranti respondere 
solet, aut nonunllas Missae partes canere, id etiam nonnisi 
liiigua palaeoslavica, in ecclesiis privilegiatis fieri licebit. Idqne 
ut facilius evadat poterit Ordinarius fidelibus exclusive permitteie 
usum manualis libri latinis characteribus loco glagoliticorum 
eiarati. 

V. In praefatis ecclesiis quae concessione linguae palaeo- 
slavicae indubitanter frutintnr, Kituale slavico indiomate irapres- 
sum adhiberi poterit in sacramentorum et sacramentalium ad- 
ministratione, dummođo illud fiierit ab Aplica Sede recognitum 
et probatum, 



— s — 

VI. Seđulo curent Episcopi in suis Seminariis stiidiiim 
provehere mm latinae liiiguae, tnm palaeoslavicae, ita ut ciiique 
dioecesi iiecessarii saeerdotes praesto sint ad ministeriuni in 
utroque idiovnate. 

VII. Episcoporuni ofliciiim erit, aute Ordinationeiii sacram, 
designare clericos qui latinis vel palaeoslavicis ecclesiis destiiien- 
tur, explorata in antecessum promovendornm voluntate et dispo- 
sitioue, nisi aliiid exigat ecclesiae necessitas. 

Vili. Si quis Sacerdos, addictus ecclesiae ubi latina ad- 
hibetnr lingiia, alteri debeat ecclesiae insei'vire quae palaeosla- 
Yici ft'uitur idioraatis privilegio, Missam solemnem ibi celebrare, 
Horasque canere tenebitar liiigaa palaeoslavica; attamen illi fas 
erit privatim Sacra peragere et Horas canonicas persolvere la- 
tina lingiia. 

Idem v'icissim dicatur de sacerdote, palaeoslavici idiomatis 
ecclesiae adscripto, cui i'orte latinae ecclesiae deservire conti- 
o-erit. 

IX. Licebit paritei' sacerdotibns latini eloqai ecclesiae 
in.scriptis, in aliena ecclo.sia qaae privilegio linguae palaeo- 
slavicae potitnr, Missam privatam celebrare latino idioraate. 
Vicissim Saeerdotes, lingnae palaeoslavicae ecclesiis addicti, 
eodem idioraate Sacrura privatim facere poternnt in ecclesiis 
ubi latina lingna adhibetiir. 

X. Ubi iisus invaluit, in Missa solerani Epistolam i.it E- 
vangeliura slavii-e canendi, post eorundem cantum latino ecclesiae 
ip.sius idioraate absolntnm, lioiusraodi pra.xis servari poterit, 
dnmmodo adhibeatnr lingna palaeoslavica. In Missis autera 
parochialibus fas erit post Evangelii recitationem, illnd perlegere 
vnlgari idiomate, ad pastoralem fidelium instructionem. 

XI. Si forte, in paroeciis quae lingaam babent palaeoi$la- 
vicam,"aliquis e lidelibus prolem renuat sacro sistere fonti nisi 
Kitnali latino baptismas conferatnr ; vel si qui matrimonium 
recusent celebrare nisi latina lingna sacer absolvatnr ritns, Pa- 
rot^lms opportnne illos instrnat, moneatqne : et si adbnc in 



propria sententia persistant, baptismiim, aut benedictionem niip- 
tialem privatim latina lingiia miiiistret. 

Vicissim agatur, iii paroecia latinae linguae, si qiiis sla- 
vico idiomate ritus praedictos omnino peragi similiter exigat. 
XT1. Ili praedicatioiie verbi Doi, aliisve cuJtiis aetionibiis 
({uae stricte liturgicae iion sunt, lingiia slavica vulgaris adlii- 
bevi permittitur ad fideliuin oomraodum et utilitatem, servatis 
tamen generalibus Decretis hujus S. Kitiuim Congregationis. 

XIII. Episcopi illarum regionum nbi eadem in nsn est 
lingiia vernacula, studeant luiilbmii (.-iirandae versioiii precum et 
li_Yinnonim quibus populus indulget in propria ecclesia.. ad hoc 
ut qiii ex una ad aliam trans.eiint dioecesim vel paroeciara in 
niillam ottendant preuationum aut canticoriim diversitatem. 

XIV. Pii libri in quibus continetur versio vulgata litur- 
gicarum precum ad usura tantnmmodo privatnm ehristifidelinni, 
ab Episcopis rite recogniti sint et ajjprobati. 

Datum Romae ex vSecretaria 
SS. Ritiuim Coni4Tnis 

die V. Augusti anno 1898. 

C. Card. MAZZELLA S. li. C. PraefectuH 
D. PANICI S. K. C. Secretarius 

r) 

Ptomae 22 Augusti 1900- 
Sacra Oongregazioue dei Kiti. 

Segreteria. 

Rev.me Domiiie, 

Circ.a interpretationem Art. I. Decroti N. 3999 sen Litto- 
rarum Sacrorum Ritiuuu Congregationis diei 5 Augusti 1898 



- 10 - 

de nsu lingiuie Slavicae iii Sacra litnrgia aequeiis dubium pro 
opportuna declaratione, Apostolicae Sedi suppliciter propositum 
niit, iiimirnm: 

Utnim privilegium linguae palaeoslavicae extiiictum fiierit 
ob interriiptum 11*^11111 einsdeni linguae, iiitra postremos triginta 
annos, iii illis etiam ecclesiis de quibns certo coiistat eas antea 
fuisse in legitima eiusdem linguae possessioiie V 

Sanctissimus Dominns Noster Leo Papa XI]I, attentis ex- 
po.sitis, e.\" consiilto eiusdem Sacrae Congregationis, cnius exa- 
mini hoc negotium coinraissum fuerat, declarare dignatus est, 
praefatis ecclesiis privilegium extiiictura 110 n fuisse, si usns 
linguae palaeoslavicae inira postremos triginta annos 
intermissus fuerit, non voluntarie, sed ex necessitate ob 
externas cansas impedicntes, velut ex deficientia Palaeo- 
slavoruui ^lissalium aut Sacerdotum eiusdem linguae peritornm. 

Atijue ita resciibi et declarari mandavit, ceteris praet'ati 
Decreti scu Litterarum diei 5 Augusti 1898 praescriptionibus 
in suo robore permanentibus, die 14 Augusti 1900. 

Quae dum tibi pro mei muneris ratione significo, ut diu 
bene valeas ex aninio adprecor. 

tui studiosus 
L. M. Card. Pavocchi 

D. Panici Afcbiep. Sardicen. 

S. K. C. Secretarius 
Kev.mo Doniin© 

Vicario Capitulari 

Archidioecesos Jadrensis. 

Tko pomno pročita ova tri spisa priznati će, da u njima 
nema ništa što bi se s načelom kosilo ^), a da ima mnoge 



^) Presvietli krčki biskup Dr. A. Mabuič, kad je izišla gori 
priobćena st ov. Odluka 5 kolov. 1898 obielodanio je njoj 



— li- 
sta, 1)0 čem imamo sudit, da Sv. Stolici i dan danas nije 
mrzak neg'O ug'odan obstanak gdag-olico i ugodno joj, ako 
nadležni čindjenici uzpostave službu božju lui slavenskom je- 
ziku, g'dje izčezla, a g'dje je prije zakonito obstojala. 

naklonosti Sv. Stolice svjedoči ciela historija gla- 
g'olice od početka do danas. Za tisuću godišta Imjile bure 
povrli ove naše omiljele i dragociene povlastice, a uz bure 
štete nanosio i domaći nehaj, ili domovinske nepogode, pa 
ako je za tisuću ljeta glag-olica ipak svim tim kušnjam 
odoljela, najprije imamo da zahvalimo budnom oku Vati- 
kana, koji nedao, da se ta luč ugasi. 



tiunać : „EKplanationes". Tu odmali na prvoj strani veli: 
„Unde etiam Instriictio 8. li. C. diei V. Augusti labentis aiini 
quae modo usum palaeoslavicae liiigoaein S. Liturgia omnino 
privilegium reale certis irdiaereiis ecclesiis haberi vult, 
siipervacaneiim duxit provocare ad originarias concessiones 
slavicae Nationis generaliter datas et tantuininodo 
respicit confirmationes ac declaratione^ a S. Sede 
editas, cum s. XIII. post procellosa superiora tempera in 
faciem pacis ventum est". 

Godinu kašnje u „Novom Vieku" (tečaj IV., broj 11 i 12) 
blagopok. Dr. Ante Milićević, ii razpravi o glagolid „razmatra- 
noj sa cvkveno-pravnog giediSta" ovako završuje : 

„Da poskorupim u kratko što sam dokazao. 

Hrvatski narod uživao je povlasticu glagolice podieljenu 
mu od Rimskih Papa. Ova povlastica ne bi ukinuta sve do sada 
od Rimskili Papa jedinih kompetentnih u tomu: hrvatski narod 
nije se je odrekao nikada izričito : nije ju izgubio zato što ju 
nije rabio po mnogim crkvama: po tom on ima i sada pod- 
puno pravo na istu povlasticu. 

A odluka 5. kolovoza 1898. Svetoga Sbora Obreda ? može 
mi tko predbaciti. 

Odgovaram u kratko : 

Odluka pohvaljena kaže doslovce : 
„atlentis SumPAorom Pontificum Constitiitionibus et Decretis, 
praesertim Inn'ocentii IV. anni 1248. et 1252.... Urbani VIII. 



- 12 — 

Kolikili je zasluga steko za g'lag'olicu neumrli Lav 
Xin. koji ju najsveranije potvrdio pi'igodoiii tisućnog guda. 
to je svima znano. Bez Leouova impulsa, bez obnove u- 
spomena iz ('iril Metodovili doba, glagolica bi daiias bila 
sasvim obiinu-la i konac XIX. vieka bilježio ])i ujedno i 
konac glagolskog bogoslužja kod Hrvata. A^eć je biln gla- 
golica spala, i u najglagolskijim biskupijam, na tako tanke 
li'rane. da su se sveukupno svećenici glagolaši mogli iz- 
brojit malne na prštim jedne same ruke. 



anni 1031 iiec non Benedicti XIV.... a. 1754 ac demiim 

Pii \1. a. 17H1.... Hminentissimi Patres eas (piae seqiuintiir 
rcgulas statueruut " 

Dakle članovi 8v. Sbora Obreda imali su Obzir na one 
isto Konstitucije, od kojih njeke sam ja već doslovce naveo, 
.le li mognće, da sn oni odredili što proti slovu i duhu istih 
Konstitucija, tim vise, kad niti su htjeli, a nisu niti imali 
nalog, da ih ukinu ? 

To se ne smie ni pomisliti. 

Sto dakle? »Sv. Sbor Obreda uzeo je u obzir samo sa danje 
stanje glagolice, a nije se o])azreo na pravo, koje je ostalo ne- 
taknuto. »Sveti je S))or Obrada dao ono odredbe za one poje- 
dine crkve, u kojim se još faktično rabi glagolica i to za 
prcdusresti ili ukinuti zloporabe, koje su se uvukle, ili bi se 
mogle uvući n one crkve, osobito glede miešanja dvajuli li- 
turgićnih jezika, ali se nije obazrio na ostale pojedine crkve 
pošto nije bila ni potreba, a nije bio o tome ni uprašan ni 
od Biskupa. 

Odluka kaže: „cura vero hac super re Apostolicae Sedi 
nova proposita sunt dubia", dakle odluka dava razjašnjenja 
na stavljene samo upite i ništa drugo ; a to će lako sbvatiti 
svatko, koji iole poznaje način uredovanja Sv. Sbora Obreda. 
Ali neka se upravi 8v. Sboru Obreda upit, dali hrvatski 
narod ima pođpuno pravo na glagolica polag pohva- 
ljenih Konstitucija, odgovor ne može drugčije glasiti po 
navadi Rimskih Kongregacija nego: Att'irmative et amplius." 



- 13 — 

A nije pozatiin ininno iii četvrt vioka, već se g'laii'olaši 
broje na stotine. Hvala okružnici .-Grande niunus" i odlukani 
od g'. 1S98 i 1900! One sn postavile i^-lai^-olicu na tako 
čvrst temelj, da joj je život osiii,-iu'an dok bude iole kr- 
šćanske i patriotske sviesti u lu'vatskoni narodu. 

Ali ako je obće znano o otčinskoj naklonosti Lava 
Xin. napram Slavenini, malo je konui poznato, da nije 
XIX. vieka bio Lav XnL jedini kojije aluii'olici poi;-odovao. 

I prije Lava XI1L, pod Pijem IX. Valikan je dokazao, 
da dobre tradicije i zdrav konservativizam imnju kod njeii'a 
vazda smisla. 

Pokle je proteklo skoro po vieka, nećemo, cieiiimo, 
počinit indiskreciju, ako ovdje priobćimo tri dokumenta 
još, u naše znanje, od nikoga ne obielodanjeiia, a koji 
su nam tisućni svjedok, da je Eim nepokolebiv u doslje- 
dnosti : u naklonosti, ili ako ćete najmanje: u pravičnosti 
prenni 81avenim. 

Dokumenti bili su nam dostavljeni polovicom srpnja 
g'. 1900 u propisu od blaii'opok. kanonika Parčića. Pokle 
su 11 savezu sa jednini pismom bla.ii-opok. nadbiskupa 3Iau- 
pas, koje nije, što znamo, takodjer nikad došle u širu 
kruii'ove prodrlo; donosimo i to pismo, tim radje, jer odaje 
lično mišljenje Pokojnikovo u doba kad nije bio nikakvih 
prepiraka. Dokumente priobćujemo doslovno kako nam bili 
priobćeni : ' 

aa) 

(Pismo bečkog nuncija zadarskomu na(lbiskui)ii) 

N.o 313—2 

E s cm e e t K;m e D e m i n e ! 

Jam inaotuit ExcelleiitiaeV.aell.HiaeS. Congregationem de 



- 14 



Propaganda Fide probasse consiliiim reciidendi Missalia slavonica 
lingua. Cum enim exemplaria, qnae tvpis edita inveniuntur, ra- 
riora in dies evadaut, piitat novara eorum editionem istis ¥ide- 
libus imprimis ufcilem fore. Quod opus ciiiii per se laudabile, 
tura etiara praestantissimmu erit, si mutatioues, qiia in anteriori 
editione inductae abusive fuerant, prorsus eliminentur, efc textiis 
ad codices accuratiores exactns, lectiouis integritate et fidelitate 
rursus t'ulgeat. Quam in reni S. Congr. de Propaganda Eide 
consultum putavit, ab Excellentia V. K.ma ima cara iis, cjuorum 
interesi, selectos viros adscipi, cpii pollenter (!) ea doctrina et 
ernditioiie, ([ua, in bujusraodi rebus re(iuiruntur, negotiura hoc 
naviter suscipiant diligenterque perl'iciant. Egregium sane con- 
silium quo frui Excel]entia A^estra certissirae satagaf, cum exeo 
labores et caras gravissimas, quas negotiura hoc postulat, plu- 
rimum levari sentiet, propositum autem opus celerius absolutum 
maxima animi sui voluptate et Pideliiim utilitate experietur. 
Itaque nou est, quod ego Excellentiae V.ae animum addara, cum 
abunde sciam quantopere idipsum cupiat, et quanta id diligen- 
tia prosequatur. Idoneos viros, quibus provincia hac demandetur, 
si nondum elegit, brevi selecturam pro certissirao habeo, edi- 
tionem JMissalium mendis omnibus expurgatam, expolitam, ca- 
stigatissimam, quae sit Excellentiae V.a pietatis et scientiae mo- 
numentum non multo post oranes aspicient. 

Hacc solertiae Excellentiae y.ae debebiraus. Interea cultu 
peculiari et orani pxisiimationc acbenevolentia laetor permanere. 

ExcelJ.ae V.ae R.mae 

Viennae die 23 Januaiii 1868. 

Uti Frater addictissimus 
M. Archiepis. Atben. Nuntius Apost. 

(NB. Ovaj se nuncij zvao: Mariaiio Palcinelli-Antoniacci). 

A pismo je uporavljeno na Nadbiskupa Zadarskoga Pietro A. D 
Maupas. (Op. pok. Parčica) 



— 15 — 
U) 

(Pismo zadarskoga nadbiskupa) 

N.o 74 ar. 

E m i n e n z a li.m a. 

L' nso nella Litiirgia della Lingua Slava Antica detta 
Glagolitica dai caratteri anticlii cosi appellati, che iin tempo si 
faceva dal Clero propriamente Slavo nelle Diocesi di Zara-Nona, 
Sebenico-Scardona, Spalato-Traii e Lešina nella Dalmazia, ol- 
treccio nella Diocesi Veglia-Arbe-Ossero che apparteneva pnre 
alla Dalmazia, nonclie nelle diocesi di Segna-Modrussa, e che 
tiittora si fa iu alcnne di esse, rimonta per lo meno al nono 
secolo deir era Cristiana. Con ogni probabilita essa venne in- 
trodotta nelle suindicate Diocesi dopoche gli Apostoli Slavi santi 
Cirillo e Metodio avendo convertiti al Cristianesimo gli Slavi 
del Chersoneso Taiirica »• i Bulgari, erano stati invitati dal 
Principe Moravo Rastislavo per evangellizzare gli Slavi Moravi 
e i loro conterraini. A benefizio di questi i Santi Missionarii 
avevano neH'Oriente tradotta la Liturgia Greca nella lingua 
Slava eoi caratteri Greci, modificati in segoito da Clemente 
loro discepolo, detti Cirilliani, e nell' Ocoidente la liturgia lio- 
niana coi caratteri Kunići in seguito detti Glagolitici. Con ogni 
verisimiglianza si puo ritenere che il Clero Slavo-Croato abbia 
desiderato di conservare pei fedeli, stati evangelizzati da Vescovi 
e sacerdoti sempre aderenti alla Chiesa liomana e dipendenti 
dal Patriarcato Occidentale, la liturgia Romana, ma che insieme, 
saputo che i Romani Pontefici avevano aderito air introduzione 
della lingua Slava in essa liturgia nella Moravia e nelle provin- 
cie contermini, abbiamo fatto istanza al Pontefice Giovanni VIII 
e da lui ottenuto lo stesso privilegio anche per le provincie 
Slave Meridionali. Quando in seguito al decreto del Ss. Consilio 



16 



di Treiito il Messale Romano fu rivediito da-l S. Pontetice Pio 
V G pubblicato dai pontefici ClemeiUe VIII e Urbano VIII, 
analoga raodificazione dovette sabire il Messale Glagolitico, e la 
siibi di fatti avendone formalmente autorizzata la ristampa 
nell' anuo 1G31 il Pontefice Urbano Vlll iiella Bolla „Ecclesia 
Catholica"'. Ma anche questo Messale es&endo venuto a mancave 
e quello piu nionta difettando le messe delle nnove Festivita e 
dei nuovi Santi posteriormente prescritte e concedute da cođesta 
Sede Apostolica, attese anche le ii:enđe che vi sono incorse, si 
dobrebbe devenire a nna niiova ristampa e correzione per prov- 
vedere al bisogno di <iiiei luogbi dove tuttora il popolo Slavo 
ama che gli sia conservata V antica lingua, e dove infatti la 
Messa a vantaggio di qneste popolazioni vien celebrata nella 
lingua Glagolitica dai parrochi i quali sebbene abbiano percorsi 
gli studi ili lingua latina, cio non di meno -apprendono anche 
qucl]a, ])er essere io građo nei giorni festivi di celebrare la 
Santa Messa neli'anzideita lingua. 

Oggidi trovansi in codesta Capifcale del Mondo cattolico 
presso il Capitolo Collegiale di S. Girolamo degl' Illirici due 
Canonici Dalmati, Don Giovanni Cernčić, Kettore del Collegio 
e Cameriere segreto di S. S., e Don Oarlo Parčić, i quali sono 
raolto versati nella lingua Antica Slavena o Glagolitica, e che 
sarebbero in građo di sobbarcarsi ali' opera di rivedere e com- 
pletare il Messale Glagolitico, tantoppiii che ilsecondo, D. Carlo 
Parčić, allorche dimorava or sono aleuni anni nella propria 
diocesi di Veglia, era stato incaricato insierae coU' ora defimto 
sacerdote di questa Arcidiocesi di Žara Don Giovanni Berčić, 
dal decesso Monsig.v Vescovo di Veglia e dallo scrivente, dietr© 
disposizione di codesta Sacra Congregazione di Propaganda, 
impartita a mezzo dell' Eccellentissimo e R.mo Mens. Nunzio di 
Vienna nell' anno 1868, di preparare il lavoro che sarebbe stato 
necessario. Entrarabi i sunnominati si assnmerebbero di buon 
građo il compito che venisse loro affidato dalla Sacra Congre- 
gazione di. Propaganda, a vantaggio e decoro della propria 



— 17 — 

patria, e cosi sarebbero pronti u dare qualunqne schiarimeiito 
clie loro fosse ricliiesto sopra questo att'are. 

II devotissiuio sottoscritto (iiiiiidi prega rpjuiinenza Vostra 
perclie si compiaccia di ordinare quaiito giiidicheia necessario, 
ail'inche colla biioiia volonta e idoneita dei siirinominati diie 
Canonioi possa quanto prima sara possibile essere corretto e 
čompletato il Messale glagolitico, edito per ordiiie dol Poiitetice 
di b. m. Urbano Vili coi tipi della Propagajida. 

Žara 9 Giiigno 1878. 

t Pietro-Doimo Maupas 
Arciv.o m.p. 

(Pismo Propagande Crnčiću) 

N.o 1 

Dalla Propaganda 11 Lugiio 1878. 

Nel 1868 qiiesta S. U. rispondendo alle premiire clie si 
facevano per la ristampa del Messale eosi detto iHagolitico o 
in lingiia Slava, diede la commissione alPArcivescovo di Žara 
ed al Vescovo di Veglia di preparare il lavoro, che ali' uopo 
sarebbe stato necessario. Ora Monsig. Maupas ha fatto sapere 
che V.'vS. ed il sig. Can.co D. Carlo Parčie sarebbero in građo 
di rivedere e completare il lavoro fin da quell' epoca intrapreso, 
tanto pili clie il mentovate suo Collega diniorando nella điocesi 
di Veglia, alla quale appartiene, aveva avuto parte nello stesso 
lavoro per commissione del defunto Vescovo di quella Citta. 
Egli h pertanto che il sottoscritto segretario per ordine di S. 
E. K.ma i I signor Cardinale Prefetto, ed aderendo ai desiderj 
di Monsig. Maupas prega V. S..di assumere il suesnosto inca- 
rico 2)er il hcrift dclle (Jl/iese Dalmnte. nelle quali e in uso il 
Messale G-lagolitico. 



—=-18 - 

Nella sicurezza di essere favorito, con sensi di distinta 
stima si rasseg'na di V. S. 

Dev.mo Servo 
G.B. Agnozzi m. p. 

(Al Ceo Monsig. Cf. Corncić) 

dcl) 

(Pismo Pro])a.a,aiide Parčićii) 

N.o 1. 

Ualla Propaganda 27 Lugiio 1878. 

Volendosi ristampare il Rituale Romano in lingua Slava 
ed il Messale cosi detto Glagolitico, o Slavo Autico, per fare 
cosa grata all'Arciv.o di Žara, ed ai suoi Colleglii, e stato in- 
viiato M.r Cerncić di preparare con V. S. il lavoro. 

il sottoscritto Seg.rio della S. Congr. di Propaganda ne 
rende ora avvertita V. S. nella sicnrezza che Ella sara compia- 
cente di assunierne 1' incarico, ed intanto con la dovuta stinia 
si rassegna Di V. S. R.raa 

Dev.mo Servo 
G.B. Agnozzi (ra. p.) 
(Pi.rao Sig. Ceo D. Carlo Parcic) 



(')davle se vidi, da je kod Sv. Stolice yeć, kako re- 
kosmo, za Pija IX bi. iisp. postojalo najbolje raspoloženje 
(„opus per se laudabile") u prilog- glag-olici i novomu iz- 
danju glagolskoga misala i hrvatskoga i-ituala, i da, besjedee 
štampi tih bogoslnžbenih knjiga, nije nikomu ni na kraj 



— 19 -- 

pameti dolazilo, da posiimuji o pravu našega naro du na po- 
rabu desetstoljetne povlastice. 

S tog-a i blagopok. Parčić po dnu priobćeuili doku- 
menata stavio je sliedeću opazku : 

„Evo Vam u prepisa željenih dokumenata, koji su nam 
nepohitni dolcaz sa sUono^t Si\ Stolice i za zauzimanje bi. usp. 
Nadbiskupa Maiipas-a. A nasljednik mu? ! !" 

Dakle ue})vavedno sudi, tko tvrdi, da nam Rim gia- 
g'olicu zatire. Pri ponestalim Misalima i Ritualima, Rimu 
se pružala krasna prigoda, da našoj povlastici zatvori put 
u dalju budućnost. A što tad vidimo ? Ne samo se Rim 
nije okoristio tom prigodom, nego rado se odazvao željama 
naših biskupa, za štampu bogoslužbenili knjiga, pare eno 
Rim bio prvi koji to pitanje potaknuo, a i)otaknuv nije 
odustao, dok unatoč svim tekničkim i diplomatskim potež- 
koćama, nije doveo stvar sretnomu riešenju. 



- 20 



IB. 



Ali mmtoč svoj poznatoj naklonosti Einia, protivnici Sv. 
Stolice, koji nzinilju odluku od 5 koloAT)za 1898 kao 
sredstvo da stvaraju nezadovoljstvo proti Rimu, i neupnće- 
nici koji Adde u odluci čega u njoj nema, pozivlju se i je- 
dni i drugi na prvu tačku pravila, poimence na rieč.i raale 
prii-ih'fi/tnn i na rieči ccrfis ii/J/acrcns ccclesiis i slavodobitno 
kliču: kako nije Eim protivan, kako nije poraba sužena, 
kad se glagolsko pravo pripadajuće došle cielomu hrvat- 
skonui narodu, eto stogio na nekoliko crkava: .j'cale pri- 
vilegiuur', a ne ..nationale*"', i to samo privilegium .,ccrtls 
inliaereiis ecclesiis"'. 

Usljed ovih krivo shvaćenih rieči držao seje g. 1902 
velik meeting u Spljetu. ^) Pokle su odnosne resolucije Sastan- 
ka postale malo kašnje predmetom razpravljanja na pokrajin- 
skom saboru u Zadru, neće biti naodmet, ako o toj stvari, 



^) Ili „Pokrajinski sastanak", kako se sam prozvao jer su bile 
pozvane na učestvovanje sve obcine u Dalmaciji, a mnoge su 
se i odazvale. Na tom „Sastanku" bila je prihvaćena sliedeća 
, Odluka": 



- 21 - 

jednom kad je ušla u široku javnost, donesemo besjedu za- 
stupnika Prodana, kojom je on nastojao objasnit znameno- 
vanje prvog pravila i tim doprinio da sve teresolucije ne 
budu od sabora primljene u predloženoj formi . Uzput do- 
nosimo i prigovor zastupnika Milica, oboje bez opazaka. 

Polag- saborskoga stenografskog izvješ(-a razprava je 
tekla ovako ^): 

Predsjednik sabora najavi 13. točku dnevnoga reda: 



1.- Pokrajinski sastanak u Splitu zaključuje, da je glagolica 
11 katoličkoj litiiro-iji u Crkvi opća povlastica dotično pravo 
hrvatskog naroda, i zato da se od Poglavice Katoličke Crkve 
izhodi opoziv Naredbe 5. Kolovoza 1898 Sv. Kongregacije 
obreda i sličnih susljednjih pošto nije udieljena pojedinim 
Crkvama, nego je vjek.ovito preiraućtvo Ulvricaruin Grentium, 
to jest cijelokupnog hrvatskog naroda. 

2. Da Ritual hrvatski i Evangjelistar hrvatski budu po- 
primljeni u svim hrvatskim Crkvam. 

'3. U svrhu toga imaju se pozvati sve hrvatske Opčine, da 
pismeno pristanu gornjim zaključcima. 

4. Da se tako sakupljeni spisi podastru predstavkom uprav 
na Sv. Otca Papu, putem ovoga Odbora, izabravši zato 
naročito odaslanstvo. 

5. Da se ovi zaključci priopće svim hrvatskim Biskupima 
na znanje i da se stavi na srce katoličkim svećenicima po 
hrvatskim zemljama, koji još ne poznaju staroslovjenski litur- 
gički jezik, da svi po svetoj dužnosti prema crkvi i narodu 
moraju što prije naučiti glagoljicu. 

6. Da se u Splitu na vidljivu i časnu mjestu postavi 
spomen-ploča prvomu branitelju glagoljice Zadraninu Grguru 
Ninskomu, koji se još 924 na crkvenomu saboru u Split., 
odupro prvomu pokušaju latinskoga svećenstva da uništi sla- 
vensku službu božju po hrvatskim zemljama. 

(Na odluci su podpisani kao „Predsjednik : Milić", kao 
, tajnik : D. Mikačič." 

Po dnu „Odluke" povrh podpisa stoji: „Prihvaćeno jedno- 
glasno na- Pokrajinskom sastanku u Splitu 6 srpnja 1902"). 

^) V. Brzopisno izvješće XXXVII zasjedanja, na str. 949-958. 



- 22 - 

Prvo čitanje predloga zast. Milica i dr. o glagolskoj litur- 
giji po crkvama u hrvatskim zemljama. 

Prvi kao predlagatelj od predsjednika dobio je rieč 
zast. Mili 6 koji ovako prozboii : 

Gospodo ! Ovaj predlog ne bi trebalo razlagati, osobito, 
kad se govori pred jednim saborom, koji zastupa ne samo na- 
rod, nego i njegovu inteligenciju, ali ipak ću nadodati koju re- 
fleksiju k tome, kako je to sada doprineseno na glasovanje ove 
visoke kuće i kako ja kao svjetovnjak sam ga podnio. 

Odmah ću dodati, da sam čitao jednu razpravu nekog a- 
merikanskog biskupa, koji veli, da vjeru biskupi ne brane nego 
narod, da se oni drže obreda i njihove jurisdikcije, ali vjera je 
prešla na obranu svih naroda. Zato sam i ja kao svjetovnjak 
ustao na obranu naše glagoljice u crkvi jer ne samo, što je to 
pravo naroda, njemu podieljena povlasticom; nego baš j^n- sam 
uvjeren, da u svakom pitanju, koje se vjere i crkre tićc, pripada 
svjetovnjacima glas kao i sveštenicinia, u razmjeru, koji se 
njih tiče. 

Onomadne u Grčkoj radilo se o jednom analognom slučaju, 
gdje su u živom sadašnjem jeziku pokušali prevesti svete knjige 
liturgičke. Sva se Atina na to uzrujala, a mi glavi inteligencija 
njezina i svi gradovi grčki, jer su smatrali svetinjom liturgički 
stari jezik, u koju se ne smije dirati ni od koga, pa došao taj 
pokušaj od iste vladajuće kuće. Vi ste čitali sve one dogodjaje, 
sve uzbune i uzriijanosti, koje se pojaviše u Grčkoj, i tako je 
taj pokušaj nestao, kao da se nikad o njemu ni radilo nije. 

Tako su narodi žilavi u obrani svetinja narodnog jezika u 
liturgiji. 

Postavimo, da je sv. sinod u Kuskoj odredio, da se živi 
sadašnji jezik služi mjesto staroslovenskog pri liturgiji. 

Što mislite, što bi se dogodilo. To nitko zapravo ne može 
ni promisliti, akoprem bi to doprinielo nešto boljem shvaćanju 
i razumievanju dotičnih čina, 



- 23 - 

Ili uzmimo, da bi patriarh carigradski naredio s jednom 
odlukom, da živi jezik srhski ima nadomjestiti staros'ioveuski u 
urkvi, to se nemože ni pomisliti, što bi se moglo dogodili, ako- 
pi'em, kako rekoh, svi-lia l)i mogla biti takva, da posluži boljem 
razumjevanju pri sv. činima. A zašto je to tako V Zato jer svaki 
narod hoće da poštuje kao svetinju, kao relikviju stari jezik, s 
kojim je on primio kršćanstvo. Isto možemo reći iza Bugarskn. 

Takav pokušaj ne bi bio ni dopustljiv, niti bi se mogao 
provesti, jer život naroda ne bi nikako to dopustio, akoprem bi 
se tim postigao bolji saobraćaj u idejama, ćuvstvu i mislima sa 
sveštenikom u crkvi. 

Gospodo ! Živi na Balkanu jedan narod koji u svom Pri- 
morju od latinskih granica pa do grčkih granica ima poviastse 
služiti staroslavenskim jezikom još od vremena svojih prosvje- 
titelja apostola i zasjeo je slavno medju latinskim i grčkim, 
prvim kulturnim jezicima, rabljenim u liturgjiji kršćanstva, a 
to je po starom zvani narod ilirski, a sada živini izražajem na- 
rodnoga čuvstva i povjestnim imenom nazvan hrvatski narod. 

Ovaj je tu povlasticu, njemu podieljenu, imao 10 viekova 
od poglavara katoličke crkve, uzdržao ju na primorju, gdje je 
bio više obranjen od navale nekrsta i imao više sigurnosti za 
razvitak svoj narodni i kulturni, dočim na strani sjevernoj ne- 
prestane borbe i ratovi učiniše, daje ovaj izvanjski oblik jezika 
liturgičkog malo po malo izčeznuo, ali, kako smo mi Primorci 
u svim pitanjim, gdje se radi o našem pravu, o značaju naro- 
dnom, žilaviji mnogo, tako smo i pri promjeni tolikih vlada i 
tečajem tolikih vjekova ipak uzdržali tu svetinju netaknutu, na 
koju se nitko nije usudio podignuti ruku. 

Bilo je borba odmah za prvih viekova proti njoj sa svim 
tim, da su latinski biskupi htjeli je odalečiti smatrajuć kao je- 
dnu liereziju porabu liturgičnog jezika starohrvatskog, održao se 
hrvatski narod u borbi toliko stoljeća i do danas bar u primorju 
nalazi se u potpunom posjedu iste povlastice. 

Nedavno tajnim putem počinjen je atentat na tu svetinju 
i načinom nama svima dobro poznatim izmamila se od crkvene 



24 



središnje vlasti jedna odluka od 5 kolovoza 1898, po kojoj ta 
poraba hi morala biti ograničena samo na neke crkve, koje od 
;U) godina nazad je uporabljuju. 

Tako se to tnmačilo u nadbiskupiji zadarskoj i jednim 
potezom pera bilo je sve izbrisano i nestalo je iz tih crkva sta- 
roslavenštine, a u biskupiji spljetskoj počela se provadjati ta 
odluka tako, da je izazvala borbe, uzrnjanosti i nemira svakojakih. 

Ova odredba ograničuje to pravo otimaj ud ga narodu, ko- 
mu je bilo podjeljeno, jer se u svim poveljama crkvenih glavara 
uviek spominje: ,Natio illvrica, ili gentium lllvricarum", a toče 
reci, da je povlastica podieljena narodu, a ne pojedinim predje- 
lima, pojedinim crkvama. 

Tu pogrješuu odluku prouzročili su oni, koji su išli s 
namjeroiu, da iskopaju i utrne tu povlasticu u našim crkvama. 
8 kojeg razloga su pokušali tu odluku pribaviti, ja ne bih znao 
kazati, jer ako je korist duša, ja mislim, da veću korist imadu 
duše, kada u crkvi, gdje se sakupljaju vjernici, da čuju rieči 
svetih tajna u jeziku razumljivu, nego u nerazumljivu gdje masa 
pučanstva materijalno tu stoji bez razumjeti i bez moči odgo- 
varati liturgičkim zahtjevima. 

Dakle korist duša tu nije no sricdi, već neka ideja, koja 
je krivo shvaćena, naime da se latinskom liturgijom uzdržava 
neka jača sveza s ceutriimom katoličanstva. To je kriva ideja 
jer niti to nije u 10 viekova prouzročilo ni razkola ni odpadka, 
hrvatskog naroda od centruma katoličanstva niti od drugih na- 
roda, koji su na uniju prešli i koji uživaju takodjer povlasticu 
kao i orientalni narodi. To se nije dogodilo. Ta bojazan ne ob- 
stoji. To je pretjerana revnost, koja nije obražita ni utemeljena 
u historiji, dakle, svakako pogriešna. 

Ja pače mislim, da kad narod razumije, a to je upravo 
naš slučaj, jer je glagolica svakomu razumljiva, ako i ne po 
pojedinim riečima, koje su u obliku sada nepoznate narodu, ali 
većinom slog je razumljiv i može svatko pratiti čitanje i pje- 
vanje svećenika složiv u jedan misao i čuvstvo sva srca u 
molitvi. 



_ 25 - 

Dakle korist je velika, korist iie samo duševna nego i 

kultm-na. 

Mi koji spadamo k inteligenciji, kad zalitjevamo, da se ne 

dira u te naše svetinje, paće kad se ta borba proširila na vas 

narod, hoće to reći, da mi ćntimo potrebn, da se nzdrži ta 

povlastica, jer mi koji smo n porabi narodnog jezika u javnom 

živoUi i koji smo usvojili naš jezik u javnom djelovanju, vidimo 

i čujemo kako je ta historija jezika se promienila u toliko vie- 

kova, kako su se forme preinačile. 

Nama je i potreba kulturna uzdržati taj jezik, jer dopri- 
naša dubljemu poznavanju našeg jezika. 

Nijedan dakle razlog ne vojuje za utrnjenje naših svetinja. 
Svi zapače govore zato, da se ta svetinja uzdrži, pioširi i prizna 
obćenito. Neki nama predbacuju, da je to jezik niske kulture, 
jer da je bio u porabi svećenika, koji niesu imali jednog izo- 
braženja kulturnog, kako bi sadašnjost zahtjevala. 

Danas naši svećenici imaju istu naobrazbu, kao mi, oni 
polažu izpit zrelosti i izpite znanosti teologije. Oni su s nama 
u izobriiženju posve jednaki, pa i oni, kao i mi svetovnjaci za- 
htjevaju, da se taj jezik uzdrži, koji, doprinosi kulturi njihova 
živućega jezika, kojim se služe u javnom životu, a ne samo 
duševnoj koristi njihova stada. Za to se pojavio odpor protiv 
odluke rimske kurije, koja nije,nikako utemeljena i sastavljena 
je na 'krivu uputu. Treba dakle da se to tamo izpravi, jer bi 
to moglo biti na štetu naše vjere i jedinstva naše crkve. 

Zašto se baš sada pojavio, u g. 1902.. odpor protiv one 
odluke od 1898V 

Znate, gospodo, da se pred malo mjeseci dogodilo nešto, 
što je jako uzbunilo srca hrvatskoga naroda, a to je promjena 
imena našega zavoda. 

Poglavar crkveni u podpunom vršenju svoje vlasti, obna- 
šao je usljed prigovora s višega učinjenih, da uzpostavi staro 
i",-.e zavoda „ilirsko", tim više, da osjegura zavod od uplitanja 
talijanske vlasti glede posjeda, koji je na tom starom imenu 
utemeljen. U opravdanju toga koraka naveo je poglavar crkveni. 



- 26 ~ 

da ime ilii'sko odgovara imeiui lirvatskorau i da sve biskupije 
i provincije, prije zvane ilirske, a sada Iirvatske imaju pravo na 
tai zavod. 

Dobro dakle I Kad ilirsko znači isto, sto i hrvatsko, onda 
i za svetu stolicu i poglavara kat. crkve mora značiti ono 
-ilirsko" — što se naliodi u poveljama glede povlastice glagolj- 
ske litiu'gije — kao „hrvatsko". Dakle onaj ilirski narod, koji 
je uživao povlasdeu. jest hrvatski narod, a ta povlastica ne 
može biti ograničena na neke predjele i neke crkve. 

Sad se moralo ustati na obranu toga prava na uztuk te 
odluke ul)itačne i zlosretne, jer dokaz imamo iz izjava pogla- 
vara crkve, da onaj jirivileginm pripada cielokupnomu narodu 
hrvatskomu. Od strane svećenstva, za što ja ni znao nisam od- 
mah, jer se tajno radilo, išla je u IJini jedna spomenica, gdje 
do ooO :>većenika traži uzpostavu liturgije glagolske. To je hvale 
vriedno i pokazuje, da još u svećenstvu živi ona vatrena ljubav 
za tii našu svetinju. U Zemunu je jedan svećenik čitao prvu 
misu u staroslovenskom jeziku. Posvuda se dakle javlja taj po- 
kret ovoga našega kulturnoga, duševnoga zahtjeva, na boljak 
nai'oila i na korist vjere. Kad je dakle svećenstvo učinilo svoje 
mora i zastnpstvo naroda učiniti svoje, jer onda je predstavljena 
crkva dalmatinska, koju ne predsmvljaju samo biskupi, nego 
kler s narodom. Za to ja danas pozivam zastupstvo naroda, da 
se pridruži ovomu pokretu, (taUjauaši jiii(foi:arajn) koji će si- 
gurno naći odziva kod svete stolice. 

A kako poglavar kat. crkve predstavlja na zemlji istoga 
Spasitelja, uzdržavajući Njegova nauku, tako on ne će i ne može 
poreći rieči svoje i svojih predšastnika, jer se mora sjetiti, da 
je rekao Spasitelj, da će sve proći, ali Njegove rieči ne će proći. 
Pa tako Lav XIU. koji u okružnici potvrdjuje i ponavlja sve, 
što su njegovi predsastnici učinili na korist naroda hrvatskoga, 
podielivši mu povlasticu onu još od početka njegova preobra- 
ćenja na kršćanstvo, uzdržat ove svoje rieči, osobito kad bude 
vidio da hrvatski narod to željno traži baš u svrhu većega u- 



— 27 - 

čvršćenja siveze s katoličkim ceu trnm om. Uvažit će on na.se želje, 

koje ne idu ni na razkol ni na kakove političke svrhe, jer ni- 

kakovili političkih probitaka ne možemo dohiti, ako uzčuvamo 

ovu nažn kulturnu stečevinu. 

Ja sam uvjeren, da sara sasvim obranio tu našu svetinju 

i raztrgao vlast tmina, koja bi tu svetinju htjela za uviek za- 

strieti i promrčiti. 

Tako sam svršio. {„Živio" !). 

■ Predsjednik: Zast. Prodan ima rieč. 

Prodan. Visoki Sabora! Pado pristajem na sve, što jest, 
ili može biti s vremenom na uhar dragocjenoj povlastici, što ju 
mi Hrvati uživamo glede službe božje na starom doma(-em je- 
ziku. Pa kako ne bih rado vršio tu otačljeničku dužnost, i prema 
predlogu č. zast. Milica, u koliko ide, držim, za istom ]deme- 
nitom svrhom ? 

Njegov predlog, ako se ne varam, lialkaca po petitu spo- 
menice, što je cjelokupno hrv. svećenstvo Dalmacije priredilo g. 
1900 namjerom, da ju pak izruči Sv. Stolici. 

Ova sloga izmedju svećenstva i naroda, iz koga su sveće- 
nici nikli, a u pitanjim toli važnim, kao sto je pitanje službe 
božje na glagolskom jeziku, i to u ova po glagolicu dosta ža- 
lostna vremena, ta sloga, veljn, može da urodi vrlo dobrim 
plodom i -željeti je, da se taj skladni rad i dalje nastavi iive 
dok vidimo, da je poi-a/ni prekrasnog našeg amaneta dovoljno 
posvuda obezbiedjena. Govorim, čč. gospodo zastupnici, o j»nvr«/>/, 
jer držim, da teoretično glagolica nije s kompetentne strane 
ništa pretrpjela, da nije bila nimalo sužena, te s toga gledišta 
da stilizacija predloga, što ga je iznio č. zast. Milić, imala bi 
biti, osobito glede prve tačke, donekle preinačena. 

Da ne bude kašnje nesporazumljenja ja bih molio vis. 
sabor, da mi dozvoli neka su nekoliko rieči već sada razjasnim 
svoje stanovište u ovom pitanju. 

Najprije red mi je kazati, kako je došlo do spomenice 
svećenstva, po kojoj je, kako rekoh, udešen predlog č. zastup. 
Milica, 



— 28 - 

Kako je poznato, čč. go.spoJo zastupnici, nakon okružnice 
„Grande Munus" zapadni Slaveni svi u obće, a naosob Hrvati 
prenuli su se na nov duševni život. Svi Slaveni ćutili se onom 
prigodom ponosniji videći, da papa kao što je Lav XITI., ime 
ovo širi diljem cielog svieta i uzvisuje slavu slavenskih apo- 
stola, ponavlja potvrdu staroslovenskog jezika u službi božjoj 
kao trećeg liturgičnog jezika pored drugih dvaju klasičnih jezika 
Europe : grčkoga i latinskoga ! 

Nu kako smo mi Slaveni mladi i poletni te često izgubimo 
u radu i u svom zanosu pravu mjeru, tako se donekle dogodilo 
i onom prigodom u nekim krajevima slavenskim. 

U Češkoj i Kranjskoj odmah nakon okružnice „Grande 
Munns" bio je nastao pokret, kako bi se služba božja na staro- 
slovjenskom jeziku opet ondje uzpostavila, gdje je nekad rabljena 
bila, ali odavna, đoisto, izčezla. A pri tom se pokretu nije po- 
stupalo — scienim — onako kako treba. Brkalo se pitanje cr- 
kveno i kulturno s političkim, kao da ja stvar jedinstvene, a ne 
mješovite naravi. 

T tako se dogodilo, da se malo po malo dalo povoda reak- 
ciji od strane protivnih političkih elemenata, i drugih narodno- 
sti. Pružila se prilika vladi, da i ona uplete u ovo pitanje svoje 
prste. Uslied toga g. IS^ST osvanula je okružnica bečkog nun- 
cija Clalimbertia, razaslata na sve područne biskupije u Cislaj- 
taniji. 

Ova se okružnica nije nas neposredno ticala, nije nas se 
pače ni mogla da tiče, ali ipak na žalost neki su je htjeli upo- 
raviti na naše odnošaje i iz nje izvaditi kapitala proti porabi 
staroslovj. jezika pri službi božjoj u našim stranama. 

Uzalud kašnje odluka Sv. Zbora za Obrede, g. 1892. Pače 
uzalud bila odluka koju je spomenuo č. zast. Milić, i proti 
kojoj je naperen njegov predlog, odluka od 5 kolovoza 1898. 
Dapače nakon ove zadnje, namjesto da odnošaji glede glagolice 
krenu na bolje u našim stranama, dogodilo se protivno, a oso- 
bito u sjevernoj Dalmaciji i u zapadnoj Istri, u biskupiji pore- 



- 29 - 

čko-puljskoj. U ovim stranama — može se po istini kazati — , 
da Sli godinom 1898 osvanuli po glagolicu upravo crni dani. 
Duhovi su se, kako vara je poznato, jer nije dugo vremena od 
onda proteklo, silno uzrujali — a joS više, kad je došla odluka 
od sv. Zbora od 21 travnja susljednje god. 1899, koja, osla- 
njajući se na netačne, krive i pristrane izvještaje biskupskog 
ordinariata porečko-puljske biskupije, stvorila je ondje od gla- 
golice pravu tabulam rasam. 

Skoro u isto doba nadošla je i ona žalostna odluka od 7 
ožujka 1899 u jednoj od najglagoljskijiii biskupija naše domovine, 
u nadbiskupiji zadarskoj, gdje se takodjer potezom pera, kako 
je prije kazao č. zast. Milić, brisala glagolica, kao da ni jedna 
župa nema na nju pravo ! 

Obe ove odluke — toliko ona, što se odnosila na porečko- 
puljsku biskupiju, koliko ova druga, što se odnosila na nadbi- 
skupiju zadarsku — oslanjale su se, bar su tako kazivale, na 
odluci od 5 kolov. 1898 sv. Zbora, poimence na one rieči u 
odluci, koje su po izvorniku glasile: ,triginta abhinc anuis"' — 
od trideset godina amo. 

One rieči tumačile su se na zadarskoj i porečko-puljskoj 
kuriji u sasvim obratnom smislu, nego što je bila namjera S v. 
Stolice,- i što dopušta zdrav razum i kanoničko pravo. 

Naravno, svećenstvo, videći kako se ovu naredbu od g. 
98 npotrebilo, u razmaku od malo vremena, pače kroz malo 
dana, na zator glagolice u cieloj zapadnoj Istri i u zadarskoj 
nadbiskupiji, videći kako se na temelju one naredbe udarilo 
ostracizmom po glagolici, promislili su, da bi težko sagriešili 
pred Bogom i pred narodom, kad bi stali prekrštenih ruku te 
kad ne bi štogod poduzeli na uztuk. 

Svećenstvo sviestno svoje dužnosti nije htjelo da na se 
navuče proklestvo naroda, ako listom ne ustane na obranu naše 
starodrevne svetinje. Odatle geneza spomenice od g. 1900. 

Toj je spomenici bila očita zadaća da preprieči krivo tu- 
Bfiaćenje odluke Sv. Zbora od 5 kol. 1898. Samo to je bila 



— 30 - 

izprvice no.rajera spomenice; ali videći njezini stavljači, da je 
sve crno naokolo i giagolica propada ba« na osnovu one odliilce, 
držali su, da ne će uspjeli drugačije, već ako -zatraže, da se 
ona odluka, kao kamen smutnje, ukine. S toga su po dnu spo- 
menice stavili na prvo mjesto onaj petit, koji vidimo i u pre- 
dlogu 5. Milica, t. j. o ukinuću one odluke. 

Na ovaj su petit, posto nije bilo moguće dogovarati se 
radi ,periculura in mora", biva da se ne iztriebi giagolica i iz 
drugih biskupija, i pošto je bilo radi dalečine i oskudice obćila 
velikih potežkoča sa sabiranjem podpisa, pristali i oni svećenici, 
koji kao i ja nisu bili osvjedočeni, da je petit posve razložit. 
Jer odluka kao takova, ako je tumači razuman čovjek, koji do- 
bro pozna kanoničko pravo, nije mogla nipošto da budena uštrb 
glagolici. Sve je bilo u onoj blaženoj rečenici : „od 30 godina . 
amo" jer su protivnici giagolice tumačili ono „30 godina" u 
ovom smislu: gdje se nije giagolica rabila zadnjih 30 god., do- 
tične crkve gube pravo na povlasticu, dočim namjera je sv. sto- 
lice bila da kaže: gdje se giagolica uvela zadnjih 30 godina 
i neprekidno rabila, na štetu latinice, tu, ,exindulgentia speciali 
S. Sedis" (/.Yf/,Y) h-ažc odhtka.) premda se za preskripciju litur- 
gičnog jezika hoće više od 30 godina, po osobitoj milosti i na- 
klonosti Sv. 0. Pape, tu se odredjuje, da i samih 30 godina, 
na nhar giagolice, može biti dovoljno, da se ona i dalje rabi. 

l'kloniv dakle onu izreku „XXX abhinc annis" iz odluke 
ili bolje raztumačiv je, odalečio bi se bio kamen smutnje i od- 
luka ex 1898 bila bi postala korak napried za glagolicu. Ada 
je tako docuit eventus ; vidjelo se to po odluci iz g. 1900. Sv. 
Zbor, naime, rješavajući utok svećenstva i puka zadarske nadbi- 
skupije, složno g. 1899 u Rim odpremljen na obranu giagolice 
i podpisan od više tisuća duša, dao je razumjeti čisto i bistro 
da oni, koji uziralju izreku o ,30 godina" tiesnogrudo, da su 
na krivu putu. To je bilo dosta, da odluka od 5 augusta 1898 
jired svakim pravednim čovjekom po])rimi sasma drugo lice. 

Posliedica toga tumačenja sa strane sv. Stolice bila je ta 



— 3i — 

upravo i u ovoj nadbiskupiji, gdje je potezom"' pera bila izbri- 
sana giagolica iz do jedne crkve, da se na osnovu odluke od 
1898, koja je ostala u kreposti nakon razjašnjenja od 190(J, 
malo po malo vraća svim crkvama starodut'vna povlastica. 

jS^ego, sada je pitanje donekle načelno, koje bih rada rie- 
siti su malo rieči, kako prije rekoh, da ne nastane nesporazu- 
mljenje medju nama. Biva, je li zbilja odluka od 5 aug. 1898 
sama po sebi štetna za glagolicu, ili je slučajno štetna radi 
toga, jer za neke ljude nije bila jasna? 

Netom je izašla odluka od 5 kol. 1898 u svim glagolskim 
krugovima u Dalmaciji, a osobito u zadarskoj nadbiskupiji, o- 
vladalo bilo silno veselje. Svi smo se nadali nakon ove odluke, 
da će ići sve na bolje. Jedan od najvećih učenjaka i najvećih 
prijatelja glagolice pisao je iz Kima prigodom odluke od 5 kol. 
1898. „Katoličkoj Dalmaciji" sliedcće rieči: .I'uulodan sam, 
što vam mogu priobćiti viest, koja će ne samo umiriti dubove, 
nego takodjer trajna utiska ostaviti u našoj poviesti". („Kato- 
lička Dalmacija" br. 61 od 12 rujna 1898). 

Eto kako je ovaj velik učenjak i prijatelj glagolice govo- 
rio odluci od .5 kol. 1898. 

Toga mnienja bio je i velezaslužni giagolaš preč. g. ka- 
nonik Parčić, koji je uprav onih dana bio u Zadru, te u dogo- 
voru s'amnom i drugim sumišljenicim dao otisnuti n posebnom 
primjerku odluku 5 kol. 1898, a na čelo smo još stavili: ,Ad 
perpetuam rei memoriam" i poslali raznim crkvama, neka bi 
se u riznici čuvala na ugodnu uspomenu. 

Nego nastaje sada pi'anje : kako sa onda i kod mnogih 
svećenika uvriežilo bilo uvjerenje, da je odluka od g. 1898 šte- 
tonosna za glagolicu V Najprije je tomu uvjerenju dalo povoda 
krivo tumačenje sa strane spomenutih dviju biskupskih kurija. 
kojima se držalo, da su kompetentne da sude o namjerama 
i riečima sv. zbora. A pak, kako prije rekoh, izreka „o 80 go- 
dina" nije bila svakomu odveć jasna, premda, istina, bila je po- 
sve jasna za one ljude, koji nisu imali nikakvih predrasuda o 



Oi 



pjlagolici i koji su dobro znali zuiitjeve kanonskog prava za 
prerfkripciju. Ali za druge nije bila jasna, te se tumačilo ne 
samo kod svjetovnjaka, nego i kod nekih svećenika, daje odluka 
od 5 kolov. 181>8 stetotosiia. I zbilja, da nije nastupila odluka 
od g. IHOO, koja razjašnjuje izreku o „triginta abhinc annis"; 
bilo bi trebalo ostati pri petitu spomenice od g. U)OU, uprav- 
ljene sa strane svećenstva uu sv. stolicu, da se tako taj kamen 
smutnje ukine ; jer bi inače bili doživjeli uz zlouaklonost nekih 
ljudi i nerazpoloženje vlade da glagoljica dodje do propasti. 

Osim krivog tumačenja iraade drugih razloga koji su i jos 
više doprinieli, da se naše javno ranienje prevari o sadržaju ove 
odluke i da je smatra štetnom, pače direktnim suženjera prava o 
porabi glagolice. 

To su one rieči u odluci 5 kolovoza 1898 gdje se govori 
: ,.1'eale privilegium certis inhaerens ecelesiis" ili „realni pri- 
vilegij koji pripada stanovitim crkvama", liiva, varala je neke 
rieč .certis", te su pi-evadjali „realni privilegij koji pripada 
ui:ld))i, crkvama", dočim po duhu latiu-^kog jezika ide, mislim: 
„stanovitim crkvama", a nikako: „nekim crkvama". Dopriniela 
je rdjavu prevedu i okolnost što mnogi u nas poznadu talijanski 
jezik, gdje doisto rieč „certo" znači „neki". A nije. se pa'/.ilo 
da u latinskom jeziku naš „neki" ne izrazuje se s pridavnikom 
„certus" nego sa .nonnuUus" ili ako ćete ,quidam" (P e r i ć : 
Tako Je!) i za to se došlo na misao da ono „certis ecelesiis" 
znači sve jedno kao da bi sv. Zbor bio reko : „nonnulis" ili 
„(juibusdam ecelesiis". Velika je razlika od „stanovite crkve" 
do „neke crkve." „Neke" crkve uključivale bi pojam ■ suženja, 
ali „stanovite" ne. ,,vStanovita crkva" no sužuje po sebi pravo 
glagolice. U ovom smislu, častna' gg. zastupnici, ja i preč. ka- 
nonik Parčić tumačili smo ovu odluku od 1898 i dali ovom 
smislu prevesti „certis ecelesiis" sa ,, stanovite crkve" (,, Katolička 
Dalmacija" br. 62 od 5 rujna 1898.) 

Xu možda ima gdje drugo u odluci od g. 1898 čim se 
ukida glagolica kao narodni privilegij.^ Nigdje, gg. zastupnici, 



neima izreke po kojoj bi privileo-inm nntioiiale bio ukinut. „Reale 
privilegium" odluke nigdje ne stoji u antitezi sa „privileginm 
nationale". Odluka stavlja ono „reale" u protimbu, u direktnu 
i jedinu protimbu sa „privilegium jiersomilc'^. 

Stavka glasi : . . . . ,, reale privilegium certis inhaerens 
ecclesiis, minime vero ad instar privilegii per.Homdis''. Sužuje se 
dakle jedino „privilegium personale", a to je vi'iedno, da se iz- 
takne, jer nam je to u prilog. Pravo personalno može postat 
jako pogibeljno. Personalne sa zloporabe mnogo zla glagolici 
dopriniele, a sve na izreci koju su naši protivnici zlobno izri- 
bali iz bulle od 29 travnja IG^l Urbana VIII, jer je pri obje- 
lodanjenju glagolskog misala naredio, da ga svi imadu rabiti pa 
dodao : ^^nisi malncrhit laf/no.'' — Kako je dokazao .u ,, Hrvat- 
skoj Croatii" g. 1900 u brojevim 38 i 89, g. pseudonim Drum, 
poznat kao vrstan i vriedan svećenik, ono ,,nisi raaluerint ba- 
tino" po sebi takodjer nije napereno proti glagolici, niti je mo- 
guće to pomislit od Pape koji bio prijazan Slavenima i sklon 
glagolici, nego ono nije bila do li prosta obnova izreke, koju 
je rabio nekoliko vremena prijo papa Pio V. pvi proglašenju 
.latinskog misala, kad je rekao, da latinski misal imaju upotre- 
bljavati svi, od latinskoga obreda, a da je dopušteno i onim, 
koji nisu latinskog obreda, a/>o hi to htjeli, osim u onim cr- 
kvama, gdje je postojao drugi običaj od 200 godina. A pokle 
glagolica obstojala i od 800 godina, to nije bilo za nju iz rieči 
pape Urbana VIII. nikakve pogibelji. 

Dopustite mi, da pročitam malo redaka iz razprave spo- 
menutog svećenika: ,, Protivnici glagoljice, od kojih njeki izka- 
zuju toliko znanja i vještine, da je baš grehota što ih tako loše 
upotrebljavaju u stranačke a ne u znanstvene svrhe, poznavajući 
dobro koliko juridične vriednosti imaju više puta imenovane 
Konstitucije Urbana VIII. i Inocenca X. za glagolicu, nastoje 
da im smanje istu vriednost te prcnašuju iz Konstitucije Urbana 
VIII. kao protivan glagolici sliedeći stavak: 

.... proliibemus omnibus et singulis Presbjteris et Gle- 



;^j. 

ricis ne alio qnam huiusiiiodi novo Missali (.s'C. Slavo- 

nird) ntai)tiir nisi ■mnlneri ,il lathio^'. 

Ovaj nadodani stavak ne zaključuje baš ništa proti glago- 
lici, nego dajiače još jednom poivrdjnje naglašeno mnienje, da 
Urbaii VI 11., izdavajući glagolski misal, nije ništa nćinio nego 
strogo se držati najMitaka i'ija V. te i ovim se dokazuje da 
Bula Urbana Vili. nije ništa drugo nego aplikacija Bule Pia V. 
,(iuo primum tempore" pod čije naputke nlJe podpadala <)l<i{to- 
lica jer starija u obslojanjn i poi'abi od 200 godina". 

Ovako veleučeni Urani u broju 38 „H. Groatiae", a u 
broju 89 dokazuje svoju tvrdnju: 

„I da je ovo istina dosta nara ovdje priložiti odnosne 
rieči iz Bule Pija V. glede latinskog Misala : 

„Si Missale lioc quod nunc iii hicem edi curavimus iisdem 
(se. Ecrlcsiis e.cemptis proptcr hiscentenarlum usum spedalis 
tHnrgine) niagis placeret, de Episcopi vel Praelati capituliqne 
nniversi consensn ut inxta illud {se. novuni missale editnni) 
missas celebrare possint penmUimus. 

(Fii Y. Const. ^Quo prinimii tciiiporn" od 15/7 1070). 

Urban VUl. zna za ovaj dopust te ga u svojoj Konstitu- 
ciji glagolskom Misalu opetuje i ii pamet dozivlje onim rie- 
čima „prohibemns omnibns et singulis Presbvteris et Glericis.... 
ne alio quam liuiusmođi novo Missali ntantur, nisi maluerint 
latino" (s. a Fio V. cdito) (Urbani VIII. Const. „FceJesia Oa- 
iholica" N. 2!)! 4 2(i:-ll.) 

Kazlika je jedina što Pio V. rabi pozitivni glagol „per- 
mittimus*, a Urban Vili segativni izraz: prohiberaus. 

Isto se takodjer može reći o Brevijaru. 

Evo dakle šte pravno znači ona toliko od neprijatelja gl a - 
golice razvikana i zlorabljena formula Urbana VIII. „nisi ma- 
luerint latino" ! 

Kako rekoli, gospodo, odlukom sv, zbora god. 1898 ukida 
se i ovaj kamen smutnje, te se naši protivnici ne mogu pozi- 
vati više na rieči Urbana VllL, jer do god. 1898 moglo se go- 



ćo 



vorifci „privilegiiim personale", nii od god. 1898 ne vii^e, jer 
odluka Sv. Stolice od 5 kolovoza 1898 iikika ovaj „privilegium 
personale" i siiprostavlja ran „reale privilegiura" ili implicite, 
virtnalno , privilegiura nationale", te veli kako spomenuh : . . . 
„leale privilegium . . . mrnimc vero ad instar privilegii perso- 
nalis qnod nonnnllis sacerdotil)iis competat". 

Ovim načinom ukinuta je ona smetnja, koja Iji se mogla 
nazrieti u buli pape Urbana VILI. 

Prema cielom sadržaju ove odluke sv. Zbora od god. 1898, 
a osobito obzirom na obi'azložbu, vidi se, da sv. stolici nije 
bilo ni na kraj pameti, da suzi „privilegium nationale Croato- 
rura", niti je to onda niti kasnijom odlukom kazala, niti će 
ikada dati kakvu odluku u smislu suženja , privilegium natio- 
nale". Ona je mogla iz punovlasti, kad su sv. Oiril i Metod po- 
čeli uvadjati službu božju na starohrvatskom jeziku, i ne odo- 
briti, ali kad je odobrila jednom slavenski jezik kao lifciirgični, 
ostat će on u porabi, sve dok bude Slavena, dok bude katol. 
crkve, koja nije nikada ukinula nijedan liturgični jezik, niti će 
ga ikada ukinuti. Crkva to neće učiniti ni u svom interesu, jer 
kako je poznato, starohrvatski jezik, i ako ne glagolskim nogo 
ćirilskim slovima, rabe i unijati. Kad bi dakle sv. stolica ukinula 
glagolicu kao -„privilegium nationale", ukinula bi je kod svili 
slavenskih naroda, te kod unijata, ne za neke crkve, nego z;i 
sve u obće, jer kad bi digla glagolicu kao privilegij narodni, 
ne bi je smio narod da rabi na nijednom mjestu, jer 1)1 prestala 
biti liturgični jezik. 

Do ukinuća glagolice moglo bi doći samo u slučaju, daje 
se narod sam odreče, pošto je privilegium nationale. 

Eto razloga radi kojih sara se izjavio solidaran s predlo- 
gom č. zast. Milica, i zašto u isto doba mislim nešto drugčije 
glede stilizacije. U ostalom prevario bi se tko bi mislio, da je 
ono spominjanje stanovitih crkava u odluci 5 kolovoza 1898 
neka novost. Od vajkada se onako u crkvi mislilo i govorilo, 
jer privilegium nationale to je nešto da tako rečem, ako ne baš 



abstraktno, ali preveć neopređieljeno. Nije lako n praksi ustanovit 
djkle sižu granice i pravo kojega naroda, osobito gdje vlada 
seoba i po tom nestalnost. S toga nužda sili u provađjanjn teo- 
rije „narodnoj" povlastici, da se crkva stavi na neko praktično 
i stabilno stanovište. 

Odatle n izjavi Inocenta IV. kad je biskupu senjskomu g. 
12-1:8 dozvolio glagolicu, one rieči Jicentiam tibi damus in 
illis (limtaxat partihus, ubi de consuetudine ob'servantur prae- 



missa". 



Susljedna izjava od četiri godine kasnije, koja se odnosi 
na Krčkoga biskupa, ni ona se u praksi ne oslanja na obće 
pravo, nego konkretno sustaje na opredieljenom prostoru. 

U ovom smislu govori u svom breveu i papa Urban VIIL, 
koji je bio velik prijatelj Slavena. 1 on spominje pojedine cr- 
kve, veleći : „ad usum ccdesianuu ubi hactenus praefato idio- 
mate celebratum fuit". 

Sad nastaje pitanje, kad ovako postupa sveta stolica, zar 
ima ona namjeru, da stvara potežkoća glagolici ? — Ne, ni 
najmanje. Ona tim ne čini drugo do li sliedit svoje običaje. Ta 
već sveti Ambrosije veli : ad quam forte crdes'ui.in veneris, ejus 
morem serva" ! „Prikloni se običaju crkve kod koje si". Najno- 
vijih doba odredjeno je, da i tihe mise po crkvam dužni su 
svećenici izgovarat, ne po svom vlastitom koledaru, nego po ko- 
ledaru dotične crkvo, te mirski svećenik mora, kad dodje u fra- 
tarsku crkvu, misit po fratarsku. 

Nije dakle nikakva novost, ni kakvo suživanjc po sriedi. 

U ostalom ^realc prmlcgium'^ ^ i ako u praksi stvara ovdje 
ondje potežkoća, ima i svoje prednosti. 

Ovaj rcale prioilajiimi obezbiedjuje porabu glagolice u 
slučaju seobe naroda, u slučaju naseljivanja tudjega elementa, u 
slučaju raznarodjivanja i narodne prevrtljivosti, pače daje nam 
pravo da možemo rabit glagolicu i u zemljama, gdje ne obi- 
tavaju Slovjeni, nego gdje oni imaju samo svoje naseobine, kao 
u Kimu i Mletcima. Tu se, očito, ne rabi glagolica na temelju 



privilegiiima nationale, nego reale, jer je u Italiji narod nama 
tudj, a rabi se, jer je sveta stolica dotičnim crkvama dozvolila 
to pravo, i ono ostaje takvim unatoč što je sve naokolo u po- 
rabi izključivo latinski jezik. 

Uzevši ovo sve u obzir, ja bih predložio u formalnom po- 
gledn, da predlog č. g. zast. Milica bude izručen kojemu od- 
boru, koji bi u dogovoru s njim samim nastojao, da stilizacija 
ovoga predloga bude takova, kako će odgovarati posvema istini 
i ne će dati povoda sv. stolici, da radi netemeljite stilizacije 
omalovaži predlog, koji ide za proširenjem glagolice, kako to 
svi u velike želimo, i na to mi imamo pravo, jer glagolica kao 
privilegium nationale obstoji u svojoj virtualnoj pravnoj vrie- 
dnosti i u onim zemljama, gdje nije rabljena, ako ćetei od 1000 
godina amo. 

1 Česi i Poljaci imaju danas to virtualno pravo, a što crkva 
ipak ne dopušta da se na brzu ruku prodje na realnu porabu, 
razumjet ćete da je to u redu, dok stoji, da Crkva nije kriva 
ako je u Češkoj i Poljskoj ćak od 10 viekova glagolice nestalo. 
Crkva nesmije, nemože postupat na laku ruku dok vidi da Česi 
i Poljaci nisu samosvojan narod, ne razpolažu svojom sudbinom. 
Neka bi sutra postali posve neodvisni, pa njihova domaća vlada 
zaprosila uzpostavu službe božje na staroslovjenskom jeziku, ne- 
ma sumnje, da bi im Sv. Stolica ko Slavenim išla drage volje 
na ruku. 

Ako nema č. z. Milić ništa protiv, ja bih predložio, da se 
njegov predlog ustupi istomu odboru, komu je upućen predlog 
glede uvedenja glagolice u škole (odobravanje). 

Predsjednik. Zast. Prodan predložio je, da se predlog 
zast. Milica uputi odboru, koji već obstoji u predmetu glagolice. 
Želi li tko govoriti ob ovom formalnom predlogu. (Milić: 
Molim !) — Izvolite ! 

Milić. Ako ima zast. g. Prodan kakav izpravak glede 
stilizacije, molim, da ga sada iznese, jer ne bih rado, da odbor 
zakopa predlog. Bog zna kakove preinake valjda ne bi bile! 



- 38 ~ 

Predsjednik. Sad so ne li mogao iznieti predlog za iz- 
pravak, dok ne bude zaključeno, da se predje na drugo čitanje. 
Molim dakle č. z. Milicu, što vi predlažete? 

Mili 6. Ja mislim, da ne može biti prigovora, ako mi 

učinimo ono, što su i popovi učinili, pa da se danas to učini 

ako bi se imala stilizacija n čem izpraviti. Predlažem dakle da 

se prediog proglasi prešnim i da se predje odmah na drugo 

čitanje. 

Predsjednik. Želi tko govoriti o formalnom predlogu? 

(XitJvO.J Stavljam na glasovanje predlog zast. Milica, da se 

predmet proglasi prešnim i priedje odmah na ■ drugo čitanje. 

Gospođa, koja primaju ovaj predlog, neka izvole ustati. (Ustaje 

rcć/ita). Predlog je primljen, prelazi se na drugo čitanje. 

Zoli li tko govoriti u drugom čitanju ? 

( Glas ovi: MoVinio 10 časa odmora!) 

(Poslić o(h)>0)'(t.) 

Predsjednik. Nastavlja se razprava. Želi li tko govoriti 
u drugom čitanju? (Nitko). Želi li g. z. Prodan staviti koji for- 

i)i;ilni izpravak? 

Prodan. Ja bih predložio na osnovu onoga, što sam ka- 
zao, da se prvi dio predloga zast. Milica izostavi, jer od tuda 
n.iina za stvar nikakove štete, ako se ne traži abrogacija odluke 
od g. ]S'.)^. U dragom pak dielu imao bi se petit malo popu- 
niti (la Sv. Stolica oiiluči, neka bude dozvoljena poraba glago- 
liee u cieloj Hrvatskoj bez ograničenja. Čini mi se da je ovaj 
drugi dio dosta za nas. Kad bismo molili za ukinuće odluke 
od 1898, učinili bismo sebi štetu, u koliko bismo se sami odre- 
kli innoRib drao-ocienih ustanova u onoj odluci. 

Da nije u odluci nego ono pod brojem YI. gdje se peli 
da Biskupi u svojim Sjemeništima čine učit glagolicu koliko 
god latinicu, i gdje se naredjuje, da svi bez iznimke svećenici 
njihovih biskupija imaju . bit vješti u vršenju službe božje na 
glagolskom jeziku : 



- ?,9 - 

„Seclulo eurent Episcopi m suis St^iinuariis stuilium provohere euiu 
latinae liii^uae, tum palaeoslavicae, ita iit cni(|UO dioecesi uecossarii sacer- 
ilotes praesto sint ad luinisteriuiu iii utroi|ue iilioiuato." 

Ako se uzme u obzir koliko je poraba glagolice hramljala 
baš iz neznanja glagolice, lako je pojmit važnost ove ustanove 
u odluci sv. Zbora. 

Osim toga mi bismo i kao narod izgubili nešto vrlo 
znamenita. 

Ona odluka od g. 1898 bi'.a je upravljena na sve pokrajine, 
u kojima živu Hrvati. To je pravi medjunarodiii diplomatički 
spis, a koji za nas Hrvate ima neizmjernu važnost, jer odnosno 
na glagolicu iraplicite priznaje sveta stolica, da glagolica pravno 
obstoji u svim biskupijama nadbiskupije zagrebačke, goričke i 
zadarske te je odluka upravljena bila već po naslovu : Ad Ar- 
cMepiscopos, E'piscopos ci Ordinarios Provivcinnim (ioritien.^ 
Judren. oi Zagahrfcn. 

Odluka se dakle pravno proteže i na svu tršćansku bisku- 
piju, gdje takodjer postaje obvezatno učenje glagolice. Dojedan 
svećenik i onih „nespašenili pokrajina" dužan je, po odluci od 
g. 1898, znati glagolicu, sve jedno ko latinicu, pa makar se on 
onamo uselio iz sred Italije. 

Kad bismo mi dakle tražili ukinuće one odluke od g. 1898, 
kako to predlaže g. z. Milić, sužavali bismo na neki način gla- 
golicu na one krajeve, gdje ona sada postoji, a postoji u manjem 
dielu našega naroda. 

Ona postoji samo ii biskupiji zadarskoj, spljetskoj, senjskoj 
i krčkoj. 

A drugdje faktično ne! 

Tražeć ukinuće odluke od g. .1898 mi bismo tražili im- 
plicite i ukinuće odredbe pod brojem VIT., koja je takodjer 
vrlo zanimiva, jer jedino lično pravo svećenika, kao sina naroda 
iz kojega je niko i kojemu služi, biva, da ne bude prisiljen na 
latinanje, i to bi se pravo izgubilo. Po članku VU. svakomu 
je svećeniku prije ređjeuja prosto, da kaže, što on želi biti : da 



- 40 - 

li latiiiaš ili giagolaš, i biskup koji ga redi dužan je u toiii 
smislu upitat dotičnoga svećenika. Evo doslovce te odredbe: 

..Episcoporum otticiuiii orit. aiitc ordhiatioiieiii sacraiii, designare 
elericos (|ui latuiLs vol jialaeoslavicis ecclosiis dostiiientur, explorata in aii- 
tecessum proinoveiuloruiu voluntate et disjtositione, nisi aliud exigat eccle- 
siao iiecessitas-. 

Biskup dakle prijo nego redi svećenika, ima ga pitati, 
hoće li biti latinaš, ili glagolaš. A usljed probuđjene narodne 
sviesti, njili će 9*J 7o odgovoriti da žele biti glagolaši. 

(Glas: -1 kaki) Nakić onima, koji sa rrdjciu .ta (jlagoljase 
neda da (jhujolajit ?) 

S toga oara za to da se petit u drugom dielu pred loga 
zastup. Milica preinači ovako (rila) : 

Time bismo mi predusreli tomu, da neki, koji ne znadu 
glagolati, svojim položajem nama ne zatiru ovu našu svetinju 
i ako bismo izhodili od svete stolice ovu odluka, pravo glago- 
ljanja bilo bi prošireno na sve hrvatske krajeve i ne bi bilo 
uzroka bojati se, da bi se to pravo ikada stegnulo. 

Molim s toga. neka vis. sabor prihvati laojni resoluciju. 
Predsjednik: Želi li još tko govoriti: 

(Milić: H/oIiin r/«-/) Izvolite ! 

Milio: Sa svim tim ipak s onom odlukom odo kolovoza 
1898 zakreću biskupi pri svuda vrat glagolici. Ako se dakle 
ta ne promieni, zaludu je svako priznanje u drugoj točki. Traži 
se ukinuće onoga što ograničuje na samo neke crkve, a ne da 
se uzdrži kao narodni privilegij. Ako to izpustimo, izpustili smo 
sve. S odlukom od 98. g. uiiištit će se glagolica n 50 godina ! 
To je samo doskočica, da se tobože štedi autoritet kongrega- 
cija. Ali papa je vrh kongregacije, koja je "bila zlo upućena i 
izdala rjeSitbu u njegovo ime! To je samo „('■>■ rcvercnfia'^ . 

(Dr. Giglianovich. Mctus rercrcniialis!) 

Ja držim, da se inua primiti sve ili ništa! Ako hoćemo 
doskočice izmajstorisati, ne služi nam razpravljati ! 

(Prodan : Fitam rieć sa stvarni igpraval:.) 



- 4! - 

Predsjednik. liieč ima č. Prodan za stvarni izpravak. 

Prodan. C. zast. Milić ne uzima ii obzi)-, da ona spo- 
menica svećenstva iz koje je on uzeo prvu tačku svoga predloga 
i proti kojoj ja govorim, ta je spomenica bila spremljena prije 
nego je izašla odluka 8v. Zbora od 22 augusta 1900, prije da- 
kle nego je s kompetentne sirane jasno raztumačena ona jedina 
tačka, koja nama smetala, i na osnovu koje su neki biskupi 
snživnli pravo glagolice. Naknadnom odlukom od 22 kolovoza 
1900, prvašnja je odluka u priepornoj tački tako raztumačena, 
da nijedan Ordinarijat koji drži do odluka sv. Zbora, nema na- 
kon odluke od 22 kolovoza 1900 nikakva povoda za suživanje, 
a ima za širenje, ili da pravije rečem za uzpostavljanje glago- 
lice n nje prvašnji posjed. Tumač je sv. Zbora od 22 kolovoza 
1900 tako jasan i nama u prilog, da nemožemo željeti bolje. 

Kaže: 

..Saiiciissiimis Doiiiinus Nostor Loo Pa]ia Xin . . . declarare di- 

giiatn? est, praelatis occlesiis (biva u onim li-cljt- se zadnjih oO i^-odina ne 
rabi glagoliea) privib>t;'iiiiii extiuctuni non fuisse, si usus lin^-uae jialaensla- 
vieae iiitra postreiuos trigiuta aiuioH iiitennissus l'uerit. »on rnlinitaric, scd 
<'.!■ nccettfiKdle, oh ciicDuis <-iinsiis iiiipciliei/tes" itd." 

Gospodo ! Ovdje očito kaže Sv. Stolica da ])ravo glagola- 
nja postoji i u onim župama, u kojima se već od 30 god. ne 
rabi glagoliča, samo budi dosta ako je izpred 30 god. bila ra- 
bljena. Tim Sv. Stolica riešava potožkoću iz odlukeod g. 1898, 
ali ne govori ništa o roku izpred 30 godina. Taj rok ostaje 
ncoprcdicljcn. A pekle za prvašnje doba, doba izpred 30 godina, 
Sv. Stolica nije opredielila broj godina, a za najkraću preskrip- 
ciju bode se barem 40 godina, to mi imanm pravo, po dubu 
odluke od g. 1900 na uzpostavu glagolice i ondje gdje rabljena 
bila pred 100 godina. Eadi svega toga ostajem pri svom iz- 
pravku. 1 tim sam svršio {dohro !) 

Predsjednik. Želi li još tko govoriti ? (iSvtt'o). Razprava 

je zatvorena. 

Stavljam na glasovanje predlog zastnp. Milica, i lo baš 

obzirom na stanovište čast. Prodana, točkn po točku. 



Prva točka glasi ((}fta) : 

,,'Nelta njegova Svetost Otac Papa iidostojl se opo- 
zvati odlulai Sv. Kongregacije Obreda od 5. kolovoza 
1898, po kojoj povlastica glagoljske liiitrgije hila hi od- 
sad ograničena samo na nekoje crlive u hroalskim zem- 
Ijam, dočim po starodavnoj povlastici, ova je udieljena ne 
pojedinim crkvam ni predjeUm nego svemu Hrvat, na- 
roda (Ilhjricae nationi).'^ 

Ona gospoda, koja primaju ovu točku, neka izvole ustati. 
Ustaje samo zast. Milić. Ohćcniti. smiclt). Prva točka predloga 
je pala." 

(Dovle saborsko brzopisno izvješće). 



Ovim je zast. Prodan uspio, da se sabor no izloži 
zaključkoiu u iieopravda.iiu pravcu i, cieiu'iuo, temeljito do- 
kazao, da u prvoj taeki odluke od 5 kolovoza 1898 neima 
u istiuu ništa čimjji ,, narodna povlastica"' kao takova bila 
načelno preudešena, prikraćena i ograničena samo na neke 
crkve, i čim bi sve ostale crkve u lirvatskom inirodu, koje 
u taj čas nisu faktično poral)u i>-la,i4'olice uživale, bile ostal? 
lišene za uviek nade, da se i kod njih gdag'olicauzpostavi. 

Iš!u, kako izriečno unapried iztakosmo, akoprem ovomu 
Prodanovu a tako ni Milićevu g'ovoru nismo dodali nikakvih 
opazaka, već samo tim što smo ili spomenuli, dali smo 
razumjet, da ]ie samo Milićevim riečima, stojećim u obće 
na krivu stanovištu, nego i Prodanovim, koje su u pod- 
punu sugiasju sa stvarnim stanjem, dalo bi se što za- 
mjerit. Znamo, da pri" govora nije lako mjerit rieči na 



terezije, kako što je mnogima moguće pri pisanju, te neće- 
mo ni ovdje iztaknnt sve s čim se u Milićevu ili Proda- 
novii g'ovora glede suštine ili forme podpuno ne slažemo, 
ali pokle smo u glavnom usvojili Prođanovo razloženje, čini 
nam se ipak da nam je dužnost^ i da je u interesu stvavi. 
ako 'ne prodjemo mukom vriiu onoga brkanja glagolice 
.(koja je nešto oseljujna i nešto specijalno Jirvatsho(ja) sa 
službom božjom na starosIoveiisJiom jesikit u ohće. Sva je 
prilika, da je brzopisac one Prodanove rieči slabo čuo i neta- 
čno zabilježio, jer Prodan sam drie godino prije, u prepirci 
sa znanstveno književnim časopisom ,,La Rivista dalmatica" 
(v. Prilog L) pravio je razliku izmedju glagolice i službe 
božje na staroslovenskom jeziku u obće. ^) Služba božja 
na staroslavenskom jeziku u obće dobila je svečanu sankciju 
iz Rima samo tri puta (Papa Hadrijan, II. Ivan YLll i Lav 
XIIL), dočim glagolica nebrojeno puta^ osobito tim što je 
samo za glagolicu Sv. Stolica pokazivala kroz vjekove po- 
sehai'i interes^ oživljujuć ju i uredjujuć joj porabu^ tiska- 
njem bogoslužbenili knjiga. A pak razlika je do 'neke 
mjere i u samom staroslov. jeziku, koji je čišći kod Hr- 
vata, nego kod ostalih Slavena, i razlika u slovima, jer se 
kod samili Hrvata rabe glagolska slova, a posvuda drugdje 



^) Tako na koncu spomenute svoje razprave s naslovom: „Con- 
tro il glagolito" (v. Pril. L str. 208) piše: ,maschia e vigo- 
rosa ncmonc eroata, V unica vera erede delle raeraorie cd o- 
pcre genu/ne dei due grandi Apostoli di Tessalonica. " A jos 
jasnije već prije (v. Pril. L. str. 192) : „la lingua liturgica 
slava non fii mai abolita di poi, e nominatamente no il gla- 
golito, che ne e la specie pin genuina e x)crfett(i, siccome 
quella che discende direttamente dalF opera dei SS. Cirillo e 
Metodio e direttamente pure dal beneplacito della S. Sede...". 



— 44 - 

Ćirilska, koja uisii izumljena od Sv. Ćirila i Metoda, nego 
od njihova učenika sv. Klimenta, te su mladja i manje 
Izvorna, manje slavenska. 

Ima još jedna ra^^lika koja dieli, osim obreda, službu božju 
na slavenskom jeziku kod Hrvata, od one kod ostalih Slavena, 
a ta je, da jedino hod Hrvata^ uz poAdasticu g'lag'oliee, 
obstoji i povlastica da se i'abi u službi božjoj i živi jezik 
(hrv. Ritual), u svim sv. činima i molitvama^ osim Mise, 
pače i u samoj Misi, što se tiče Epistole i Tangjelja. 



S toga i pri saborskoj razpravi. Prodan se nije 
protivio drugim dvama predlozima zast. Milica, od kojih se 
jedan odnosi na prošii'euje giag-olske porabe, a drugi na 
hrv. Ritual (akuprem je drugi od ovih dvaju predlogu bio 
prilično bezpredmetan, kako će se malo napried dokazat, 
sadržajem višekrat spomenute odluke od g-. 1S9S). 

Ta dva predlog'a, jnimljena većinom giasova, giase : 

,,Neka Njegova. Svetost udostoji se potvrditi, da 
čitav narod Hrvatski, kao što je iz početka primio tako 
i sada, hez ikakvoga og'aničenja, može mirno uživati i 
poslužiti se glagoljskom liturgijom. 

,,Neka lirvat'^ki Uitual i hrvatski Evangjelistar hudu 
opet poprimljeni ti svim hrvatskim crkvam". 



- 45 - 



III. 



Nil sve ovo što smo doiiieli, to su, da tako rečemo, 

iieg-ativni dokazi, t. j. vidi se po njima, da u odluci od -j 

kolovoza 1898 ne ima nićesa čim bi i>-lai>-o]ifa bila ste- 

zaua, nićesa čim bi pravo naroda bilo povriedjeiio. Nu 

htjelo l)i se i pozitivnili dokaza, u priL y- tomu pravu. A 

da li ih ima ? 

Mi bismo na taj upit odi>-ovorili affirmafii-e, ne sam > gdede 

prošlih doba (o čem ćemo se bavit na drug-om mjestu, i;-dje ' 
budemo g'ovorili o kriterijima, po kojima se prosudjivalo 
glagolsko pitanje u historiji, te po kojima bi se imalo sa sta- 
novite strane prosudjivat i danas, e da već jednom presta- 
nu trzavice i prepirke), nego i glede samih triju najnovijih 

odluka. 

I u istinu. Ako Sv. Stolica pokazuje kakvih obzira, 
ona tih obzira neima nego jedino prema inafea«, prema 

narodu. . 

Neima, jer kad je razabrala iz podignutih Utoka, i 

od drugud, da baš i mnogi svećenici nose dio krivnje, ako 

je poraba giagolice sužena, Sv. Stolica izriečno naglasuje, 

da g-lagolanje nije lična povlastica ovih onih svećenika, neg-o 



— 46 - 

povlastica crkava, odnosno naroda (točka I. odluke 5 ko- 
lovoza 189 S). U istoj odluci i u onoj od g-. 1892 i u 
onoj od g. 1900 takodjer Sv. Stolica oduzimlje svećenstvu 
pravo, da se igra s glag'olicom, ili da ju zapostavlja izpred 
latinice, te sasvim sravnjuje glagolske župe latinskima i 
dava '/Aij)]imm jcdiialcc naputke (y. tačku III. odluke 1892. 
Takodjer tačka A'IIL odluke 1898 i tačka IX i XI). 

Sv. Stolica naredjuje, da su svi klerici ti svim 
sjenieHlšthna dužni ućit i naučit glagolski (tačka YI . o- 
dluke od g. 1898). 

Ako je zadnjih vremena u kojoj crkvi prestala poraba 
glagolice, jer svećenici nisu znali (ili htjeli, mi dodajemo) 
glagolat, to ne odlučuje ništa. Pravo dotične crkve ostaje i 
nadalje čitavo (v. zadnje rieči odluke od 22 kolov. 1900). 

A kako Sv. Stolica štiti glagolicu proti eventualnim 

zloporabam nižega svećenstva, tako ju uzimlje u zaštitu i 

proti samim biskupima. 

Došle su neki biskupi bili prva i zadnja molba u 

poslu glagolice, akoprem ne pravom, jer Ilimu vazda pri- 
pada zadnja rieč. Sv. Stolica, ustaje proti toj zloporabi i 
izriečno naredjuje, da priepori imaju biti podastrti na 
riešenje v lUmn (druga stavka I. tačke u odluci od 5 
kolov. 1898). 

Neki biskupi nisu htjeli redit svećenike, koji su že- 
ljeli da ih se smatra kao glagolaše. I proti tomu je Rim 
ustao, iKilažitć biskupima (..episcoporum officium erit"), da 
imaju poštovat volju mladih svećenika i pitat ilh da li žele 
biti glagolaši ili latinaši (tačka VII. odluke 5 kol. 1898). 

Dočim tako postupa Sv. Stolica prema nižemu sve- 



— -17 - 

ćenstvii i biskupima, da preprieči zloporabe ; ona prema puku 
postupa sasma drug'čije : u sve i po sve susretljivo, ue 
samo štiteć pučko pravo, nego i olakoćujuć mu poralni. 

Odatle, da u i^'la.golskoj crkvi ncsmije se i/ikad pje- 
vati srečana Misa iia lafii/skoiii jeziku, neii'O se mo/e 
samo izreći tilia (tarka III.) te svećenik koji bi se na- 
stanio na pr. u senjskoj biskupiji, ako l.)i litio pjevat sv. 
Misu latinski, trebalo bi da podje u drui^-u biskupiju, jer 
su u senjskoj biskupiji sve župe glagolske. • 

Jedino ohzirom na pnlc Sv. Stolica dozvoljuje, da 
u glagolskim crkvama (gdje se samo glagolska slova imaju 
da rabe^ kako se kod Iztočnjaka rabe ćirilska) puk može 
upotrebljavat .za odpjevanje ]\Iise, lakoće radi (,,ut facilius 
evadat") i rurne knjige s latinskim slovima (tačka IV. 
odluke 1898). 

Jedino ohzirom na p?ik dozvoljuje se poraba hrvat- 
skog ol)rednika (Rituala) za podieljivanje svetotajstva i sa- 
kramenlalija (taćka V. odluke 1898) i dopuštaju se mo- 
litvenici sa provodom liturgijskih molitava na hrvatski je- 
zik (taćka XII., XIII. i XIV. odluke 1898). 

U jednu rieč dopuštaju se sve (ane nabožne knjige i 
svi oni nabožni običaji na hrvatskom jeziku do kojih naš 
narod toliko di-ži, te t. zv. Šćavet, Obrednik i ostalo, sve 
se'izrjekom ili odohrava, ili se barem „dopušter- (.,per- 
mittitur" u tački Xn.). Sv. Stolica mogla je barem za ono 
pod brojem Xn. rabit radje rieč trpi ^,tolerat", jer ona ni 
u sred Italije ne trpi žiri jezik za onakve slučajeve. Ako 
li nije tu rieč upotrebila za naše odnošaje, i to je bez 
sunnije učinila jedino obzirom na puk, na narod, o kojem 



- 48 — 

iiold eto krivo misle, da ga Sv. Stolica lioće u čem da 
prikrati, doćiiii, ako smo pravedni i nepristrani, moramo pri- 
>.nati, da nas ona hoće jedino da obdari i onim na što po 
obćim pravilima i zakonima Crkve ne bismo nikako mogdi 
imat prava. 

I ne reci tko : svega je toga i došle bilo. Najprije 
nije svega, ali i da jest, nije svejedno kad nešto jednosta- 
vno obstoji, i kad nešto, pa bio (što kod nas nije slnčaj) 
i abnsus : obstoji iva odobrenje, te je, ako izvorno bilo neza- 
konito, pretvor.'no u redovito, u skroz zakonito stanje. Pri- 
znanjem nečega od strane nadležne vlasti, narod dobiva u 
b'j.štinu ono -što ))i/i se priznalo, i prema tomu stiče praA^), 
da, pa bilo proti komu, zakonitim Ijekovima svoju baštinu 
čuva i brani, a ne čudite se što ćemo, mi 1)ranitelji Sv. 
Stolice, reci: dobiva pravo, kad l)i mu, po krivim oba- 
viestima (kako što se dogodilo u famoznom slučaju pape 
Ivana X.) tu baštinu poricala i sama Sv. Stolica, da se i 
lii-oii njoj na nju utiče, jer Piipinske odluke i Papu duže 
da ili se drži. Nu, ako tili odluka nema, odakle potražit 
pravni liek ? 



U stanju smo, da još jednim dokazom potvrdimo na- 
klonost Sv. Stolice, kako bilo za Pape Pija IX., Lava XIII., 
tako i sada sa Pape F/ja X, baš u poslu odluke sv. 
Zbora od g. 1898 i susljednih dogodjaja. 

Poznato je, da, unatoč protivnom zaključku sabora od 
g. 1902 glede prvoga predloga iznesena od zast. Milica, 



- 49 — 

011 je s drugonma bio kod bla^-opok. Pape Lava XIII. u 
saslušaju, .da mu preda spomenicu sastavljenu prema stano- 
vištu spljetskog meetiiig'a. 

Poznato je takodjer, kako je blag-opok. Papa Lav XIII. 
primio sve članove odaslanstva i-rJo Ijnhczno, tako te je 
odaslanstvo ponielo sa sobom najčvr.šćc urjeirmjc, da u 
Pihmi l/e ima n'il-akve ni i/ajniai/je ai/fžpafije proti sta- 
roslovenskom litnruićnom jeziku, poinieuce >/e proti fihifjo- 
lici. Poznato je takodjer kako Lav XIII. svalio prig'odom 
ove audiencije krivnju^ za novo nadošlo, suvišno pitanje, na 
nesložiie Jirmtske biskupe, i obr(\k » da će spomenicu dati 
tačno proučiti i pretresti. Na žalost Veliki je Papa zaklo- 
pio svoje umrle oči nakon malo vremena, te riešenje nije 
moglo uzsliedit za njega živa. Nu^ kako u Eimu posvećuju 
veliku pažnju pograničnomu hrvatskom narodu, i svemu što 
se tiče katoličkili interesa, sadašnji Sv. 0. Papa, preko 
svoga Državnoga Tajnika, medju prvim aktima svoje dje- 
latnosti, dao je da bude i riešenje g-orispomenute spome- 
nice. Riešenje je uzsliedilo u skupu ostalih pitanja odno- 
sno na glag-olicu i hrvatske biskupije, te je, kao okružnica, 
odaslato na hrvatske metropolite i njihove sutt'ragane, izu- 
zam bosansku mitropoliju, koja nije liila direktno nzeta u 
obzir ni u odluci od g. 1S9S, te ni u ovoj, koja se na 
onu oslanja i nadovezuje. 

Drži se (obćenito, ali ne beziznimno), da je sadašnji 
Sv. 0. Papa protivan glagolici. Moguće^ kao osoba, da joj 
nije sklon, kako joj nije^ n obće, sklon nijedan rodjeni i 
odgojeni talijanac. Ali kakvi god bili nazori stožernika vSarto 
napram glagolici, mi smo uvjereni, da kao Papa on će u 



- 50 - 

l)itanju ii-lag-olice mislit i radit onako kako su mu mislili i 
radili predšastnici. Miieiija koja se ne oslanja.ju o dovoljno 
podataka lako r-ine zaoi stranputicom. S tog-a mi i v/a naj-, 
novije doba glag'olice oslanjamo se u prvom redu o dobro 
])oznate, pozitivne čine, stalni da je to iiajsig'urniji put do 
istine. Nu baš oslanjajuć se o nesumnjive činjenice, mi 
nenaliodinio, da bi ni sadašnji Papa bio, dosh, išta 
poduzeo na uštrb našemu amanetu, niti imamo ikakva do- 
kaza, da bi on nešto zatornog'a snovao za buduće. 

Jedini akat za Pija X. odnosno na glai^rjlicu imamo 
u odluci sv. Zbora za Obrede od 19 rujna 1903. Ali ta 
odluka nije naprosto neg'o }»otvrda sve.^-a onog'a što je u- 
činjeno za Lava Xni. Odluka pače odaje čvrsta volju, da 
se imaju vierno i neodklouivo provadjat sve one odredbe 
koje su učinjene' za Lava Xni. 

Tko dakle stoji na stanovištu, da je primjerice odluka 
od ii'od. 189S giag'olici štetna, naravno, da mu onda ova 
potvrda i odlučna volja Pija X. ima izgdedat kao atentat 
na obstanak glagoliee. Neg'o^ ta predpostavka o štetnosti 
odluke iz god. 1S98, kako vidjesmo, ue stoji, pa sliedi 
da nije opravdano muf^nje onih koji drže, da su h R/m?/, 
nastali novi, kobni nazori po glagolicu^ jer bi se ta- 
kvi nazori bili imali pripisat i blagoj naklonosti JjavaXIIl. 

A da u istinu u jedinom došle poznatom aktu Pape 
Pija X. odnosno na glagolicu, ne ima ništa čim bi se sta- 
uoA'ište Sv. Stolice mienjalo prema glagolici iu pcj/ta, evo 
neka govori akat sam, kako smo ga dobrotjm prijatelja 
dobili u prepisu : ^) 



') Bojimo se, da je prepisivaču izbjegla koja netačnost. Ako 



51 - 



i)ecretuin seu Litterae Sacrorum Ritimui Congre- 
gatioiiis ad Arcliiepiscopos Episcopos et ordinarios Pro- 
vinciarum Goritien. Jadreii et Zaa:al)rieii. 



"&* 



Sanctissimus Dominus Noster Piu.s Papa X. praesens de- 
cretnm ie ' LiLti.ras tjacrae Kituum Congregationis ad R.raos 
D.iios Ari'ii'ep., Epis. Clor. Jadi. et Zag. expedin mandavit, nt 
iisdem innoi -oant qnae de usu Imguae pcdacoslaoicdc ^) in sacra 
liturgia ab eadem S. Congregatione iii Comitiis die 3 hujus 
mensis ad Vaticauum habitis decreta, et die 4 .snbsequenti ab 
ipso SS.mo Domino Nostro approbata fuerunt, uiminim docu- 
menta recentiora sive ab ecclesiasticis sive a laicis praesertim 
Spalatensis Dioecesis, xVpostolicae sedis jiidicio subjecta, nt lin- 
guae palaeoslavicae usm lUio-ijicus crtno Ihnitcs juriš amplifi- 
cetar^ mature et diligenter expensa sunt. Qnum vero nihil fere 
novi repertum sit, quod jam antea non fuerat plu.-s raiuusve 
deductuni at(iae discussum, inde fit ut eadem vatiouum mo- 
menta, qn:ie apostolicam Sedem raoverunt ad quasdam norraas 
super praedicto usu linguae palaeoslavicae stabiliendas, per de- 
creta S. Kli. C. 13 februarii 1892 et o Augu.4i ISU« cum de- 
clarationibus 14 Augusti 1900 et 14 Martii 1902 nimc etiam 
inducant ipsani Sanctam Sedem adhaecomnia sarta tecta tuenda 
atque iii suo robore confirnianda. Eo vel magis (^nod decretum 
praecipuum, d. d. 5 Augusti 1898 libenter exceptum liabendum 
qnoque sit nt spenalc hukdtnni linguae palaeoslavicae pircns 
in regionibus Croaticis ; atque objectiones nuper allatae a sim- 
plici facti quaestione ortae agnoscantiir : ?ž«»j'6' er eo quo(t luilhi 
vel fere nulla JEcdcsia S2yalate)ifiis Diocccscos praefato iudulto 
uti fertur comprebensa sit. Hnnc anteni quaestionem et ceteras 



budemo dobili autentični tekst, prije nego obielodanimo ovu 
radnju, izpravit ćemo. Ali stalni smo medjutim, da nećemo 
imat uzroka da mienjarao svoje osvjedočenje o dosljednosti 
Sv. Stolice. 
^) Rabimo položena slova gdje je tako u ruko pišu (prepisu). 



- 52 - 

ejusđem generis hic Sacer ordo heneoolo et aeqiio aiiimo si forte 
ađ ipsuni rite đeferantnr, iii examen voćare ac dirimere paratus 
est, ad norraan eiiunciati decreti 5 Augusti 1898. Iiiterea tem- 
poris guaevis partium agitationes ac motiis qiiid (?) ad Apostol. 
Sedis jadiciiim praevertendum vergant penitns improbantur. Ita- 
que eadera Sanctitas Sua bono et qnieti Croaticae regionis, pro 
Sua Siiprema soUicitudine pastorali consulere voleiis, vehemen- 
ter optat iit praelaudati Sacri Aniistites in unnm locum con- 
veniant, collatisqje consiliis ac stiidiis, iina eademqiie qaa par 
est agendi ratione praefata Sacr. Eitunm Congre. • đecreta in 
propriis Dioecesibus fideliter exseqni curent. Ubi aiitem opus 
fuerifc, iiou desint e.vpresse proliibere manifestationes Cleri sive 
saecularis sive regnlaris eo intentas ut praedictarum Aposto- 
licarum praesriptionum vim ac vigorem imminuat nec sinant 
aliquid in lucem edi de rebus liturgicis absque eorum licentia 
scripto apposita : facta quaque ab ipso Sanctissimo Domino No- 
stro eisdem Archiepis. Episc. et Ordi. speciali potestatecoercendi 
contumaces etiam religiosos poenis a jure sancitis. 

Tamdem operae pretium est, ut in onunciato Conventu 
ipsi vSacri Antistites communem Epistolamexarare tidelil)usquae 
šibi commissis dirigere satagant, quae explicate et distinctae 
illos instruant super slatu praesentis quaestionis, eosqne suavi 
quadam lirmitate magnopere horteutur, et (?) cura quiete et tran- 
quillitate obsequium atqne obedientiam in Apos. Cdam. et in 
liom. Pontif. Oris. in terris viearium singulari perpetuo(iue stu- 
dio servent et profiteantur. 

Dat. Itom. ex Secretaria Sacr. Rit. Cong. die 19 Sep. 1903. 

j Panici Archiep. Laodice. 

Eto, U odluci ueima ništa, što ne bi bio i LavXni. 
naredio. Što predšastnik odlučio, to nasliednik potvrdjuje i 
želi, da se strogo vrši. 

Ima i Adše. Mi vidimo, da i Papa Pije X. rabi izreku 

koja očituje hhuioiiaMono^i (..heiieuolo et aequo animo"), 



- 53 - 

kako ju, sličnu upotrebio na početku odluke od g-. 1 898 Papa 
Lav XIII. (;,pro sua erga Slavos i^atoim soUicitudhie") 
i kako ju drugim riečima, poimence namienjujuć ju hrvat- 
skim krajevima^ ponavlja i Pije X : ,,l)oiio et (|uieti Ch'oa- 
titae regionis, pro Sua Suprema soJlicifudme pastorali cnn- 
sulere volens'^ I čiujenica^ da Sv. 0. Papa želi sasta- 
nak naših biskupa i vjihoo složan rad, kao takodjer njihovo 
zajcdi/ičko pismo ii poslu (flaf/olicc, i to odveč rječito go- 
vori u prilog' onoj tezi koju mi ovdje riešavamo. 

Jedino što se nepovoljna može zaključit iz ove Papinske 
kolorednice upraAdjene na naše biskupe, jest, daje utok, ilili 
spomenica, koju su iz Spljeta odaslali pod Lavom XIII. na 
Sv. Stolicu (za ukinuće odluke od g-od. 1898), ta je spome- 
nica bila odbivena. Ali zašto? Papa Pije X. kaže izričito, da 
se ne uvažuje spomenica, naperena proti odluci iz god. 
1898, zato što seta odluka ima od Hrvata primit radovanjem, 
kako no ti odluka, koja sadrži neki poschaii indult koji 
je .u i»i*ilosi; staroslo venskoj službi božjoj. A zar nije to 
istina ? 

Spljetska je spomenica imala bit odbivena i zato što 
nekud predpostavlja (ako je naš tekst tačan. Y. opazku.) 
da u Spljetskoj biskupiji skoro nijedna crkva ne uživa spo- 
menuti posebni indult. Svakako, kad bi to bila istina, a u 
tom obseg'u nije, pravni liek nije mogo bit : da se traži uki- 
nuće toga indulta, neg'o da se dolično („rite") napravi 
utok, a taj bi utok, ako dovoljno i dobro obrazložen, od 
sv. Zbora bio dohroliofno i pravično prosudjen i riešen 
(„b?nevolo et aeque animo, si forte ad ipsum rite deferan- 
tur, in examen voćare ac dirimere paratus est'"). 



- 541- 

Spljetska je spomenica imala bit odbivena i zato, jer 
njezin pefitum, kako su g-a bai'em u Rimu shvatili, nije 
ni bistorično ni juvidiono opravdan, dok traži, da- se fila- 
f/olica i))-oš}rl preao onoga, što pravo dop/tšta (^.,ut lin- 
g'uae palaeoslavicae nsns Vdurnicus es-ia*«, BitaiSies Jti- 
vls aiiiplHit-etiBi--). Hrvatski nar.,d to ne traži, niti 
nm je takav zahtjev potrebit. Našemu je narodu dosta, da 
se f/laf/olica «BZ|»o«ia-vi ?/, nje -prvašuji zahmiti posjed. 

Dakle nepovoljno riešenje spljetskog- memoranduma 
nosi u samom sebi uzroke neuspieha, a ne u nenaklonosti 
Eima prema g'lag'olici. 

Nema sumnje, da je spljetski memorandum bio riešeii 
pod Lavom NIII. da bi bilo uzsliedilo u suštini sasvim 
jeduako riešenje. Pače tko zna nije li već za LaA^a Xiri. 
bio tannin onakav odgovor pripravljen, a od sadašnjega 
Pape u sve i posve usvojen i proglašen ? 

Ta, i Odluka sv. Zbora od li ožujka 1902 dakle Imš za 
Pape Lava XI II. mnogima se u svoje doba pričinila nepovoljnom, 
jer su objekcije bile iz raznih l)iskupija sabrane na onom 
zemljištu na kojem glagolica iiemože da nspieva. 

Dobro je da i ta odluka bude ovdje priobćena u cie- 
losti, da tako čitatelji uzmognu imat podpunu zbirku do- 
kumenata glag-olici i uočit pravila uz koja treba da se 
razvija njezina poraba. Odluka glasi: 

Decretum — 14 Mar, 1902 — Sacra Ritiuim Congrega- 
tio, decreto n. 3999 diei 5 Augusti 1898, et subsequenti de- 
clarationi diei i4 Augusti 1900, de usu linguae slavicae in sa- 
cra Liturgia Hrmiter adhaerens, ad quaedam dubia ex điversis 
dioecesibus šibi proposita iterum declarare censuit : 



- 55 - 

I. In Catalogo, iiixta articulimi I praefati clecreti n. 3999 
praescripto, inscvibendas tantnm .esse illas Ecclesias pro qnibus 
privileginm lingiiae palaeoslavicae iiivahiisse et reapse vigere, 
tiiginta saltem abhinc annis, docaraentis et testibus ccrto pro- 
ban potest; neqne snflicere solani huius iiiris snppositionem, et 
qnatenus probatio dubia habeatur, lingiiam latinam manere in 
possessione. 

Item Ecclesiis privilegiatis noii e>se adnnraerandas illas, 
in quibns permixtio liiigiiae latiiiae cum lingua croatica seu 
moderna in Missae Sacriticio bncusqiie adhibita est ; qnia đe- 
cretum expresse loquitiir de sola lingua palaeoslavica. iS[eqne ad 
ius praefati pnvilegii probandoni satis esse, nt aliqiiae partes 
Missae, v. gr. Gloria, Gredo etc. a celel)rante intooentiir seu 
cantentnr in lingna croatica, dom alia omnia in lingua latina 
ab eodem recitantur ; et ut populus tantum cantet vel recitet 
preces in lingua vulgari. 

luxta hane normam Catalogum rite confectum ad Sacram 
Kitnum Congregationem transraittendum esse. 

II. Nomen Mh><(ie pricat<ie. đe qua in articulo IX. eiusdem 
decreti sermo est, non sensu stricte liturgico, sed sensu com- 
rauniori et latiori accipiendura esse. Ad evitanđas enim demon- 
strationes, et ad removendum scandalum, baec Missa characte- 
rem quasi solemnem assumeie non debet. 

III. Tandem praescripta in articulo Xt supradicti decreti 
circa administrationem Baptismi et matrimonii extendenda esse 
etiara ad ultiraa Sacramenta, ita ut in parochiis lingua palaeo- 
slavica privilegiatis ista neutiquam negaii possint moribundis, 
qui eadem recipere velint, iuxta Eituale Romanum latinum. 

Item in eodem articulo XI quoad collationem Baptismi 
voćem i)rivathn non esse intelligendam eo sensu, ut iste admi- 
nistretur infantibus, omissis omnibus ritibus et caeremoniis. lila 
eteriim vox spectat tantum ad modum collationis non pnblicae, 



- 56 — 

servata semper soleranitate qnoad ritus et caeremonias, qiios in 
Bapfcisrao neraini omittere licet, nisi necessitatis cansa, 

Atqiie ita rescripsit et declaravit. Die 14 Martii 1902. 

D. CAED. FEEKATA, Fracf. 
D. PANICI, Archk'j). Laodicen., Secret, ^) 

Xnjg-ore su se dojmjle u ovoj odluci one rieči : ,,ccrto 
probari potest" i ,,lingiiam latinam iiianere in possessione''. 

Nije se dovoljno pazilo na rieči koje predstoje : ,,do- 
cumentis et testil)us", niti na inirav i broj tili dokumenata 
i svjedočanstva ; kao ni na vrst stalnosti koja se razumieva 
pod onom rieči .jriio"', biva da je to moralna certitudo, 
ne fizična ili mateniatična. Ako se na pr. u jednoj župi, 
i-'dje se ni jedne rieči latinske • ne čuje u službi božjoj 
(osim mise u koliko ju izgovara svećenik), ako se i preko 
same Mise do dana današnjega, a ne samo do triestak go- 
dina natrag, uzčuvao izključivi običaj, da se epistola ivan- 
gjelje II ikada ne pjeva latinski ; ako i dan danas puk od- 
govara svećeniku i preko same Mise, a tako od vajkada, 
jedino staroslovenski ; ako pače i priprosti ljudi i žene, 
koji nikada škole ne vidjeli, starci i starice, još pamte 
glagolski]] rieči, kojih neima u živom hrvatskom jeziku, i 
poznati su kao istinoljubivi i bogobojeći, pa mirne duše i pod 
zakletvu svjedoče, da se nije nikada u doba njihove mla- 
dosti latinalo, — ma to ih^e 2^odp/inu iiioi-a.l im stalnost, dn, 
dotična župa, crkva nije latinska, dakle da je eo ipso gla- 
golska, pa sve da neima ni jednof/a drugoga dokumenta 
pri ruci. Ta nisu naši predje držali glagolske arkive, niti 
mogli predvidja.t doba, u koje će nemar i nepovoljne okol- 

^) V. ,List biskupije spljetske" br. 11, god. 1902, na sfci-. 83, 



01 



nosti stavit njiliovu iiijnsto u po.^ilj'jlj, da so pr(3kino kou- 
tiimitot oiiog'a običaja koji jo obstojao za njiliova djoda i 
šukimdjeda i još prijo. Da su to naši djedovi iin;ii'li i)rod- 
vidjot, bili bi iia obranu omilj lo .dayoli(,-o dali napravit 
ir.' jedno, noi;'0 deset bilježnirkili svjedoranstva, a obstanak 
g'lag-olskog' ( bičaja bili bi ne sam » napisnli na drvu. })la- 
tiui i papiru, neg'o bi bili ovjekovječili slovima urezanim 
u najtvrdj.! kovine i kremene. 

Ako li za i^-lag'olicu ueima dokaza^ a po tom moi-a'ne 
slalnosti, a nasuprot se zna, da se rabi od [»amtivieka 
latinski ritual; ako svećenik pjeva latinski i puk laiinski 
odii,'ovara; ako neima nijedno.^a vjerodostojnoi^u starca i sta- 
rice koji bi mog'li svjedočiti o poi-abi g-layolice ; aku pri tom 
neima nikakvih ŽLipskili spisa i;da,i>'oli('oin, nikakvih 
g-lag-olskih knjig'a u riznici, ili bai'em njihova uspomena u 
Popisim crkovinarstva ; tada, naravno, da latinski jezik 
ostaje i nadalje u svom posjedu, ako})rem je sve naokolo 
hrvatsko, odnosno glagolsko. Nu i u tom slučaju nije one- 
mogućena za uviek uzpostava glagolice, ako odkapanjem 
spomenika, ili prekapanjem knjižnica dodj(i narodu do ruku 
dokumenata koji svjedoče, da i ona ci-kva bila u ne baš 
davnoj prošlosti glagolska, kao i sve ostale naokolo. Samo 
treba dolično (,,rite"j to doiiiet do znanja starijoj vlasti 
i molit, da se uzpo stavi ono što je nekada bilo i čega 
se narod nije svojevoljno nikada, odreko; pa neima sumnje, 
da Rim, koji rado vidi poi-;ibu glagolice gdje je ona u 
svom znkonitom posjedu, rado ('-e })ristat, da se ona opet 



- 58 - 



iizpostavi ondje g'dje je sada neima, ali g'dje je naknadno 
zakoniti posjed bio doka^jan. ^) 



^) Da se dobije pojam o naravi ove one crkve na hrvatskom 
teritoriju, da li je, to jest, glagolska ili latinshi (kud nas tre- 
ćega liturgijskoga jezika nigdje ne ima. Grčki je lit. jez. iz- 
čezo odavna), god. 1899 bila je nekim svećenieim razaslata 
vrst koloredniee gdje su stali sliedeći upiti, po našem mnenju 
dosta umjestni, da se po njima ustanovi način običnoga do- 
kazivanja: 

,1. Dali se je \\ župi sačuvalo glngolskih Misala, časoslo- 
va, Matica, spisa, spomenika itd. 

2. Dali se glagolica od starine i od nazad 40 godina rabi, 
označi V promjene tekom vremena, sadašnju porabu, iii even- 
tualno kakve joj se činile zaprjeke i zabrane? 

8. Ako se nitko živ nesporainje da se je tu rabio naš je- 
zik, jeli se onda neprekidno zadnjih 40 godina služilo samo 
latinski; ili se je uz latinski, barem u nekim službam, rabio 
jezik slavenski ; te osim pjevanih Misa ili javnih svečanih 
službaj jeli n pučkim Missam ili svečanim prigodam zamienio 
žnpnika jatinaša,' pop glagolaš kao pomoćnik ili privatan 
svećenik? 

4. Koliko se je „Sćavet" rabio i koliko se još danas rabi 
sa strane svećenika kod S. Mise itd., i kako puk pjeva Slava, 
vjeruju, svet, Jaganjče božji itd. ? 

5. Koliko se je rabio i rabi se dandanas hrvatski Ritual 
u podjeljivanju Sakramenata, pogreba i raznih blagoslova? 

(i. U kojem se jeziku obavljaju pojedine službe preko go- 
dine ? Svi navodi na ove upite ako se nemogu današnjom 

porabom potvrditi, neka se kažu po imenu dva vjerodostojna 
starca, koja bi do potrebe zakletvom posvjedočila, da se je tu 
u prošla vremena glagolalo. 

a imali još što osobita u prilog za tu župu, neka 

se iztakne." — 

Presv. biskup Mahnić, u već spomenutom svojem Tumaču 
(„Explaaationes''), učinjenu prije Odluke sv. Zbora od god. 
1902, pišuć dokazivanju, veli: ,Ulterius progreditur S. R. 
G. indicans ordinana media prohationis, quae ostendut exi- 
stentiam huius privilegii pontificii pro singulis ecclesiis. Etin 
hoc negotio, ubi res adeo manifesta est ut nulla negatione 



-^9 - 



Pričiiijat će se g'djekoinu na prvi mah, tla smo se 
preveć dugo zaustavili na ustanovljenju činjenice : o sklonosti 
Sv. Stolice prema glagolici. 

Mi smo to učinili naumice, jer spomenutoj činjenici 
pripisujemo izvanrednu važnost. Držimo pače, da je pitanje 
naklonosti ili nenaklonosti Rima odlučujuće u sebi i prema 
našim domaćim prilikama. 

Odlučujuće je u sebi, jer do Rima je sve. Rim je g-1 a- 
vni, vrhovni čimbenik u svim liturgijskim poslima. 

Ali odlučujuće je i prema našim domaćim prilikama. 



vel tergiversatione possit celari seu evidens sit, jiuta adaginm 
iuris „notovia facti permanentis allegari cinidem, sed noiipro- 
„bari", officii et muneiis dicit esse Episcopi cpiaraprimom 
„conficere indicem seu catalogura ecclesiarura 0!i:niiun etsin- 
„gularum, quas certo constet in praesens ea concessione rite 
„potiri". 

Qaoties res per se certa non est vel saltem habetargiimen- 
tum aliquod conira se, seu dubia existat, debet institui pro- 
batio, ut ea manifestetur in sua veritate unidica. Eo cou'^ilio 
recnrrendum est ad cumnmnia inedia prohationis, (piae sunt 
testes et instrumenta quae ostendunt usum et consuetudinem 
in aligua ecclesia inducta et vigentia. Praeter enim expressam 
concessionem et communicationem, privilegia accpiirnn- 
tur etiam consuetudine, modo praescripta sit i. e tanto 
tempore perstiterit, cpiantum recpiiritur, ut quis per praescrip- 
tionem seu longam possessionem iara accpiirat." 



— 60 - 

jer, budi bez zamjere rečeno, naše je imienje, da, ako yla- 
iXo\m ne cvatu ruže, malne gdavni dio krivnje nose za to 
iniši biskupi. Sadaši/ji su u obće pravedni i barem nepri- 
strani, a cienimo, većina ib g'oji simpatija prema odličnoj 
kulturno crkvenoj baštini stečenoj nam od velikih svetih 
slavenskih apostola, ali nije bilo g'lede većine svedj tako. 
U našoj zemlji bilo je u ])rošlosti biskupa svakojakih i jer 
većinom u tudjini rodjeni i odg'ojeni, nijesu, uz pohvalne 
iznimke, imali ni srca ni smisla za naše svetinje, pa su ih 

niinie duše zatirali. 

Tko jamči, da se ne bi mogia opet ponovit stara 
zlokobna vremena.^ Naš udes nije u našim rukama. Narod 
živi pod skrltništvom. Tudja volja i tud j i zakoni, pred kojim 
ni naši životi, a kamo li kultunii interesi, nisu dovoljno 
zaštićeni. Narodi koji bdiju, a ne driemlju, sve treba da 
nastoje predvidjet i prema vjerovatnim luulućim dogodjajim 
na vrieme poduzindju obranbene mjere. I s ovu i s onu 
stranu Velebita i Dinare i Ibdce i Tri^'lava nameću nam u 
upravi ljude tudjeg' jezika i krvi. Nije nego korak, pa da 
pokušaju preiiiot praksu s političko-državnoi^u i na ci'kveno- 
kulturno polje^ a onda smo g-a u podpunom 18. vi(!ku, 
i ])rije, kad su ci'kveni dostojanstvenici u hrvatskim stra- 
nama bili maln ' vaviek tudjeg' poiiekla i osjećaja. 

S toiA'a nije nikad dovoljno nai;,hišeno stanovište vrho- 
vne crkovm^ vlasti u poslu službe božje na staroslo venskom 
jeziku, j(M' ako je Hini iniklon., nesmiju biskupi hrvatskih 
pokrajina da tu naklonost izigravaju. Kad llim ne (cjepi- 
dlači, kad Rim ne steže, negn obezbjeduje i pruža olako- 
ćenja, taj su primjer dužni da, sliede i biskupi i svećenici^ 
i ako ne l)i iz odanosti i ljubavi prenni dobromu i toli 



— 61 - 

zaslužnomu narodu u kojem pastiruju, a ono svakako iz 
odanosti i dužna počitanja prema Isusovim namjestnicim, 
koji s višega gledaju, bolje uvidjaju^ tačnije shvaćaju, ne- 
pristranije i objektivnije sude, a uz to odveć visoko stoje 
a da bi na nje djelovali, aktivno ili sugestivno, uzajmljeni 
ili narinuti ezotićni politični i narodni uplivi, ili ih sapi- 
njali mjestni, pokrajinski i državni obziri, čega svega vi- 
dimo na uzburkanom moru glagolske poviesti od 9. vieka 
do danas. 



Znamo, svi ovi argumenti neće bit ipak osvjedočiti 
neke od naših čitalaca. Strast ne da istini na vidik. Nju 
strast zastire, kao što oblak zastire sunčanu svjetlost; te, 
ako ovu našu razpravu čita čovjek predsudan, ili zloban, 
bit će već uzkliknuo, da je ovu knjigu autor napisao je- 
dino u namjei-i, da obrani Rim i da čitatelja osvjedoči, kako 
za glagolicu možemo da mirne duše prepustimo svu brigu 
Ilimu i našim biskupima. Nania, bit će nadodao, nahm 
ovaJcofja razlagaiija, ne ostaje Ma da čln'nuo.... 

Ne bi izpravno mislio tko bi ovaj naš rad tako ocienio. 

Koliko god pisac ove razprave bio privržen Rimu, da- 
leko je od toga, da bi radi te odanosti istinu zatajio, ili 
ju omalovažio, ili da bi dokazano pravo naroda zapostavio. 
To ne bi bila privrženost, ne bi bila krepost, nego grieh, 



^ 62 ~ 

iie vrlina, neg'o mana i puzavost, čeg'a Rim niti od koga 
zalitieva, niti u komu odobrava. 

Ljubav prema istini i glagolskom amanetu, to je bila 
u prvom redu ona zviezda sjevernica prema kojoj se kre- 
talo naše pero sve dosle^ a tako, dade li Bog zdravlja^ 
saviesti i pameti, hoće i u buduće. Istinom se najbolje 
služi narodu i njegovim svetinjama i probitcima. U laži su 
i tako noge vazda kratke, a nedoličan postupak u obrani, 
i poraba nedopuštenih sredstva, osvećuju se brže nego se 
misli, paleć nemilostno ruku koja se s takvom vatrom igra. 

A pišuć u hator istini i pravici, mi ne držimo, da smo 
tim i najmanje onemogućili ili učinili suvišnim sudjelova- 
nje naroda u obrani glagolice. Sve obratno. Mi pače cie- 
nimo, da smo dosadašnjim redcima tomu sudjelovanju prili- 
čno tdrli put i pokazali stasu koja najbrže i najbolje vodi 
k uspjehu. 

Jer premda je glagolsko pitanje, kao u obće sva pi- 
tanja što se tiču bogoslužja, glede zakonodavstva i prova- 
djanja, eminentno crkovno pitanje, ostaje ipak narodu široko, 
vrlo dugo i široko polje za njegov mar i rad na uhar i 
obranu glagolice, u crkvi i van nje. Pače, gdjegod nado- 
lazi nužda ohrane, puk je i narodno svećenstvo u prvom 
redu zvano, da na tu obranu ustane^ jer je glagolska po- 
vlastica narodu udieljena, pa kad se čuva ovaj amanet, čuva 
se dragocieni dar primljen u vlastitost od Isusovih namjestnika. 

Da navedemo nešto, poput primjera^ u čem se može 
da razvije obilna narodna djelatnost glede glagolice. 

Mi držimo da narod ne prelazi granice svojih vierskih 
dužnosti, a vrši mile dužnosti domovinske, kada budno pazi : 



- 63 - 

a) kako se izpimjaju odluke sv. Zbora od 5 kolovoza 
1898 glede učenja glagoUce u Sjemeništima. Propis je sv. 
Zbora jasan i kategoričan ; nije fakultativan, te naše je 
pravo i naša dužnost dopriniet sve što možemo, da se taj 
propis najsaviestnije i najtačnije izpunja u svim Inskupijam. 

Dalje: naše je pravo pazit: 

V) kako se izpunja pravilo VII. Odluke sv. Zbora od 
g'od. 1898 pri redjenju novih misnika. 

Dalje : naše je pravo pazit na osobit način : 

c) da se u popis glag-olskih župa imesu sve one župe, 
koje na to imajte pravo, a tko dočita ovu razpravu^ cie- 
nimO;, osvjedočit će se, da su riedke one župe u našoj do- 
movini koje to pravo ne uživaju. Dalje pravo je naše, da 
najpomnjivije pratimo razvoj ove raduje o stvaranju kata- 
loga, prije nego katalozi budu proglašeni, jer će nakon 
toga, a naravno je, novo proglašivanje priepornih župa (pa 
bio taj priepor opravdan ili ne) ići puno mučnije i sporije, 
osobito ako ne prevladaju oni pravični i tačni poviestni 
kriteriji u prosudjivanju glagolice, o kojima ćemo probe- 
sjedit u posebnu poglavju. 

Naše je pravo i naša dužnost : 

(/) nastojat, da se što prije obielodane sve one knjige 

i svi oni molitvenici koji su pri službi božjoj i za porabu 

vjernika ili nuždni ili koristni, i koji mogu biti obieloda- 

njeni s dozvolom samih djecezanskih biskupa. 

" Dalje, naše je pravo i naša dužnost. 
e) upriet sve sile dok postignemo, da poduka barem 

(za sada) glagolskih slova bude ohčenita u cielom našem 

narodu te da bude što prije uvedena kao obvezni predmet 

u sve pučke škole. 



- 64 - 

Dalje, naše je pravo i naša dužnost : 

/') g'ledat na sve načine, da «e opet, A-ao što je ou'kad 
h/[(), rabi (za sad barem u svečanim prig'odama, a što više 
moguće i u privatnim i javnim prigodama) glagolica ili 
sasvim sama, ili barem privremeno uz latinicu. A to se 
može odmah počet provadjat, kao za uadpise na crkvam, 
na grobovim i grobištim (na ulazu grobišta i nagrobištnoj 
crkvici), na javnim zgradama, koje su autononnia pokrajin- 
ska ili obćinska svojina; na pečatima pučkih škola, žu- 
[iničkih odvjetničkih, bilježničkih i obćinskih ureda, itd. 

Tako radeč, mi ćemo se stavit u suglasje sa domaćim 
jiredajama, sa -našom prošlošću i nećemo tim učinit ništa, 
čem ne bismo našli i dan danas živa i pohvalna pri- 
mjera kod Rusa, >Srba i Bngai'a, porabom i širenjem ćiri- 
lice. (Sveto i milo njinni njihovo, a nama naše. 

Naše je jiravo takodjer : 

//) upotrebit sva dopuštena sredstvu^ da. f^^'l l/rr(ds]d 
biskupi budu jcdiialiO )ia štraiu (jla/inJicc, složni s naro- 
d(jm i sa Sv. Stolicom. Nezal)oravimo, da iz Rima nemogu 
izravno obćit s pukom, kako Sv. Stolica ne obći izravno s 
pukom nijednoga kraja na svietu, nego preko redovite cr- 
kovne Adasti, koju Rim, bez anarkije, nemože mimoilazit. To 
držimo vazda pred očima i pi'ema tomu udesimo svoj rad, 
žilav i neumoran, i us])jeti ćemo, pa će malo po malo 
prestati jednom onaj skoro rekli bismo sablaznjivi prizor, da 
malne jedino iz hrvatskih pokrajina i jeiiuo glede službe 
božje na staroslovenskom jeziku nastaju vjekovite sumnje 
i neprestano se dodijava Sv. Stolici svakojakim objekcijama 
i upitima, stvaraj uć tim Rimu brige, truda i neprilika, a 



— 65 - 

S'laij'olici često Deug-odiiih ;^aprie](a, jjaj'odu trajnu tr//<irkn 
1 nemir. 



Ali svim ovim što dosIe iiabrojisiiu* nije ni iz (.laleku 
izcrpjjeii niz onih slučajeva, u kojima smo sloboilni ili zva- 
ni, da se mi, narod, za ii-lagolicu staramo. 

Da još samo nešto spomenemo, št » je preduvjet za 
mnog'e podlivate u priloi^' ji^iag'oliei, osobito gledom na nje- 
zinu porabu u javnom i privatnom života. 

Puno na pr. odlučuje, da li imamo ili ne glag-olskih 
tiskarana, ili barem glag'olskili slova u domaćim tiskarnam. 
Nešto se gdede toga pomakosmo, te su već dvije tiskarne 
providjene glagolskim slovima, ali to je premalo: dojed)ia 
hrvatska tiskarna imala hl se poln-'niut. <la drži n.a ras- 
položenje slova iziindjcn'ili od sr. (Jlrila I Mcioda.. 

Narod koji svakoga uzdržava^ samo hoće li. može u 
tom praveu lako uzradit te podpuno vidjet izpinijene svoje 
opravdane želje, i to kroz vrlo kratko vrieme. 

Ta ako ćemo istinski, da glagolica ožive, treba da ju 
posvuda, a ne samo u crkvama oda sna probudimo ; treba, da 
bude onako svestrano rabljena i da onako bujno evati kako to 
bilo do 16. vieka, kad naš zavičaj nije skoro ni znao za 
koje drug'o pismo osim gdag'olskoga. ^) Inače prije ili po- 



') ,U Hervatah vladaše od islcona (jkujolsko pismo" „Već te- 
čajem ove perve dobe (doba od 9. do 12. vieka) razprostiraše 

se glagolica po dalm. berv. otocih i po zapadnoj Istri 

Jednom rečju gla<jolica i uz nju hervatski jezik, bijaše od 



- es 



slie iiadoći će zastoj i ono inalo što bude iiadoživjelo, raz- 
pliniit će se ko zadnji sunčani traci pri zahodu, pa će se 
giag'olici govorit kao o paloj Troji : Fult Ilhim. 
Nedajmo, da do te naš 3 sramote nikada, dodje. 



Sada pri završetku iztaknuti ćemo j"oš nešto, koje ako 
i ne spada u naše pravo, a ono svakako spada u naše 
dužnosti : treba t. j. da branimo svoje svetinje onako halio 
je red. Svedj žilavo i uztrajno, dakako, ali pri tom vazda 
valja ćuvat pravu mjeru i postupat onim sretnim načinom 
kojim se ništa pred nikim ne gubi, a za stvar se puno po- 
stizava. U doba kad su ne samo pojedinci, ni^go i cieli na- 
rodi u svom postupku postali nagli i nervozni, pitanje 
načinu postalo je pitanje vrlo aktualno za nas i svakog'a. 
.,i?//e" g'ovore latinci, a mi bismo u konkretnom slučaju 
glagolice preveli tiredno, ili ti dolično : doličn) nama, na- 
]"odu, vazda došle ozbiljnu i pametnu ; dolično amanetu, koji 



X1J. do XVI. Vika kod većine hervatskoga naroda jedino 
■srcdstro jnsiiicno(/i, obćeitja i jcd'uii ohlik knji^evno!/a livota" 
(V. ob-^iriiije u , Borbi za glagolicn* I. dio str. 15). 

.Slično Šime Ljiibić u , Razvodu istarskomu" preštampaiui 
iz VI. knjige , Starina" na str. 12. 

A Kukuljević („Monumenta historica Slavorum meriđiona- 
liiim. Knjiga I. u predgovoru na str. VI): ,Iz ovih listinah 

hrvatskih što dosižu po izboru do konca 16. vieka, učimo 

se takodjer, da je kod Hrvatah, mnogo prije rimskoga ili la- 
tinskoga pisma, u običaju bilo staro-slovensko...." „Meni ba- 
rem nije pošlo za rukom naći i jedne hrvatske listine pisane 
latinicom prije druge polovice 16. stoljetja*. A sada ? 



- 6? - 

branimO;, i dolično uzvišenim osobama i institucijama s 
kojima imamo posla. 

Liep, zgodan način pruža već od sebe dobar dio jam- 
stva za povoljčin uspjeh. I u javnom životu, u koliko je 
moguće, vriedi ona narodna, da liepa rieč gvozdena vrata 
otvara. Pa ugledajmo se u sitnije primjere. Jeste li ikad 
vidjeli, da koji odvjetnik te se trndi da dobije parnicu, 
dolazeć pred sudca, goropadnim tonom traži svoje pravo 
uz viku, buku i psovke ? Ne, nego eno ga gdje 
triezno i promišljeno govori, gdje proučeno piše, i posve 
ljudski i učtivo postupa, a sve strogo po §§, pa i onda 
ako su ih na pr. maćnhiiiske vlade i vavilonski parlamenti 
narodu darovali. 

E pa dobro ! Učimo se na tudja ledja i Jiai appVi- 
catio u korist naroda i glagolice. 



— 6S — 



IV. 



Svim oniin što smo došle iiapisali nismo ipak ni iz; 
(Inlftka rip.šili ono radi ćeg'a.je poduzeta ova razprava. 

Zato što iiijesmo iznašli nijedan, ni pozitivni ni ne- 
i^-ativni dokaz, po kojem bi se mog-lo temeljito zaključit, da 
nam je Rim u poslu glagolice protivan, neg'o radje obra- 
tno; nijesmo tim još odgovorili na pitanje: da li je paku 
istinu (jiajjoliea pravo svih Hrvata, ili samo one nekolicine, 
'^^\j'-*,i j*^ P'ilf^ i^ ^li*^' sreća, da se g'lagolica još uzdrži živa 
\\ njihovim župama ? Mi smo došle narodno pravo samo 
predpostaAdjali ; naš je dosadašnji postupak bio dakle liij- 
l'otetiraa. S toga još ostaje sumnjivo, neizA^jestno, nedo- 
kazano ono što je za nas glavno i što zadaje sada toliko 
brige narodu, naime : pravni ohseg' g-lagolice ; nje- 



zine granice. 



Nije dosta što Rim ne smeta onomu dielu naroda gdje se još 
glagolica rabi. Nije dosta ako za te prediele Sv. Stolica daje, 
u pi'ilog' glag'olici, poseban indult i stvara ustanova koje su 
kadre da i najdaljemu p(»tomstvu izrnre čitave te ostatke osta- 



— 69 — 

taka; svak bi još želio znati: ima U koje nade i za onaj dio 
naroda (jdje se o glagolici onože hesjeđit samo kao o ii- 
spomeni : onda bilo sad se spominjalo. 

Ta ima cielili hrvatskih pokrajina gdje je g-lagoliea 
obumrla. Pa što onda ? Zar giagolice u tim pokrajinam ni- 
kad viš? ? Zar sadašnji statu quo ima ostat takav do vieka ? 

Ove vrsti upit nijedan od našili biskupa nije nikad na 
Rim upravio, pa, naravno^ nije Rim imao prigode ni da 
se izrazi. Prigovori, upiti, potežkoće, sumnje i ostalo odno- 
silo se izključivo na faktično stanje, na sadašnjost, te iz 
Rima jedino je to stanje bilo i riešeno i uredjeno. Alipokle 
je bilo riešeno i uredjeno načinom, ne samo pravičnim, 
nego, kako dokazasmo, načinom prema nama upravo 
blagonaklonim ; to povoljno riešenje i uredjenje faktičnoga 
sadašnjega stanja, ulieva nade i za budućnost^ da, to jest, 
sadašnje kukavno faktično stanje neče ostat viek vieka ta- 
kovo ; osobito ne . ako liypoteza o glagolici, kao pravu svih 
Hrvata, može postati istina i smatrat se kao aksijom. 

Mi gojimo dobrih nada za budućnost i osvrtom na 
prošlost. 

Ako nijedan slavenski narod, pa ni hrvatski, nije prije 
sv. slavenskih Apostola Ćirila i Metoda ni faktično ni pra- 
vno, ni u veliku ni u malenu obsegu, nživao dragocienu 
povlasticu, da može Boga hvalit u sv. liturgiji na svom je- 
ziku, jjft je ipak tn povlasticu dohio i hrvatski ju narod, ako- 
prem krnjastu, sve do danas očuvao ; zašto se nemožemo 
nadat, kad je Rim dozvolio da iz ništa nastane nešto, da 
če dozvolit i oiio što još obstoji, da se povrati u prvobitno 
svoje neograničeno stanje, u neograničeno hrvatsko uživanje ? 



- 70 - 

Posvemašnja olinova glagolice kod nas Hrvata nije 
mučna^ jer i ovi ostatci ostataka, ovi i ako slabi i tanki 
konci stvaraju kod nas nikad nepreh'mutl koidinuitet, na- 
trag' za vjekove, pa sve doiliril Metodovih doba, 

ISIijesu tako sretni ostali katolički Slaveni : Česi i Po- 
ljaci. Oni iidioništvnjn, virtualno, na pravu staroslovenskoga 
jezika u službi božjoj u obće, i samo u toliko, ti, koliko su 
Slaveni. Kod njih su konci popucali, nastavka je već da- 
vno, vrlo davno nestalo, i neimaju ko mi, malne svakog 
vieka, od 9. pa do 20,, po kojit novu potvrdu i po koje 
novo priznanje i pravnoga i faktičnoga stanja. Njima su ostale 
same razvaline, materijal zgrade ; dočim je kod nas divna 
starinska polača, i ako razpucana i trošna^ još čitava, sa 
liepim brojem dvorana u dobro sačuvanom, podpuno izvornom 
obliku. 

ili se dakle možemo najviše tješit i najviše nadat. 

Uz faktični kontinuitet za neke predlele, ako postoji 
pravni kontinuitet za ostale prediele, mi bismo imali po- 
dlogu, da se svojoj slavnoj starini ti cietosti primaknemo. 
Nu taj pravni kontinuitet za cieli narod može i danas 
obstojat samo ako je. to pravo izvorno ohstojalo za cieli 
narod i ako se nije tečajem vremena izgtihilo. 

Pita se dakle konačno: je li g-lag-olica pravo 
ittvili Hrvata i je li ona to još i tlanai^ ? 

Neima sumnje, da jest, jer nikad nitko, vlastan, nije glagolici 
ograničio praAnii obseg, a pokle prvobitno i dalje kroz sve 
vjekove, glagolica pripadala cielomu hrv. narodu bez ogra- 
ničenja, imala bi tako pripadat i danas. . 

Nu prije nego, na dokaz, otvorimo poviest, da nu 



— 71 - 

(Iva tri arg'iimenta iz zdrava razuma, im osnovi nekili či- 
njenica, što će nam razg-alit još većma obzorje. 

Fakat je, da sii bar neke crkve ii zahoii'dn posjedu 
glag'olice. A odakle zakonitost dok znamo, da nijedna od 
tih crkava, razasijanih po raznim pokrajinam, nije nikad 
za g'lag'olanje nit pitala niti dobila koju osobitu dozvolu 'I 
One dakle imaju imat neku .čaj('d>dč]iu dozvolu u prošlo- 
sti. Drug'čije ne bi preostajalo neg'o uztvrdit, da su sta- 
novite crkve stekle pravo glag-olanja jedino zlojmrahom, 
bez ičije dozvole, kako to neki protivnici giag-olice već i 
tvrde. Nu ova je predpostavka o zloporabi neprilivatljiva. 
Da je po sriedi zloporaba, Crkva ne bi toj ^Aoporabi po(/o- 
dovala, a g-lag-olici pog'oduje. Ona bi zloporabi stvarala po- 
težkoća, ili bi ju naprosto ukinula. Ako li to Crkva ne 
čini, neg-o u sve i po sve izjednačuje glag'olicu latinici, 
odatle možemo zaključit, da Crkva, najkompetentniji sudac, 
ne naliodi u porabi giagolice kod stanovitih crkava nikakvu 
zloporabu^ nego skroz zakonito stanje, koje ona sama svojim 
vrhovnim auktoritetom uvela. Da je po sriedi zloporaba ne 
bi Crkva govorila o povlastici („privilegium"), jer zlopo- 
rabom nitko do povlastice ne dolazi. 

Dalje. Crkva je i van hrvatskih zemalja ili stalno ili 
periodično dozvoljavala ovdje ondje porabu g-lag'olskog jezika 
u službi božjoj. A na kojem stanovištu ? Valjda na stanovi- 
štu „reide privilegium'^ ? Ne, jer je dozvoljavala na latin- 
skom zemljištu i latinske se crkve u g-lag'olske pretvarale. 
(uMletcim i Rimu stabilno, a od puta do puta u Rimu, 
g'od. 1881, u Zagrebu iste g-odine, u Spljetu višekrat, pa 
u Šibeniku i drugdje). 



Stanovište dakle sa kojega je polazila Sv. Stolica 
brišuć za čas realno pravo latiiislvili crkava, bio je olsir 
na, narod i na njcfioro pravo, koje Crkva nije litjela na- 
rodu uzkratit iznimno ni u tndjiiii, u crkvama koje hrvat- 
skom narodu nikako ne pripadaju. 

Još nešto će nam objasnit upliv itarodnof/a pramna 
porabu glagolske povlastice. 

U hrvatskom narodu postoji od davnine jedna jedina 
redovnička redodržava, koja se smatra i zove ilirsJca, lir- 
rafs^-a : redodi'žava 00. Tretoredaca. Ako za ikoga to je 
za redovnike na zapadu poraba latinskoga jezika pri službi 
božjoj pravilo i zakon, koji ne trpi iznimaka. Ipak jedna 
iznimka postoji, a ta je taman i jedino za one redovnike 
koji se zorn i jesu rcilounicl JircaUl:;' rt'dodržacr. »Sto to 
znači? Znr ova iznimka sieća na realnu povlasticu ? Niti na 
realnu niti na oso1)nu, personalnu. Nego gdjegod je kod 
nas koje tretoredske crkve, ona je eo ipso fikcf/o/ska. Odakle 
to pravo? ^.,R.atione ordinis" (Reda radi), ilitačnije: radi 
//>•/•. naroda (,,ratione croaticae nationis'') izmedju kojega naši 
Tretoredci živu i za koji rade. 

Nu skoro najklasičniji dokaz iz logike imamo u činje- 
nici, da narod ne samo donosi, nego i prenosi to 
svoje pravo^ sam sobom. Kud on tamo i giagolica. To vi- 
dimo u rimskoj i mletačkoj hrvatskoj naselbini, to- u po- 
stupku naših Tretoredaca, koji svoje pravo uživaju, nose i 
prenose i nakon odluke od 5 kolovoza 1898; i napokon u 
došle još ne iztakuutoj ali vrlo važnoj činjenici, da su u 
nas mnoge i premnoge župe, usljed turskih ratova, trešnja, 
kuge itd., istoni nouijega postanka, a ipak bez ikakve nove 



- 73 - 

dozvole uživaju, i u novim predieliina, u novim župama, na 
novom zemljištu svoje staro davno pravo, sve jedno ko 
prije. 1) 

Kud ćemo više i* I na osnovi same odluke od 5 kol. 
1898 za nijednu se crkvu prig'odom dokazivanja ne za- 
titieva dokaz o dozooli, neg-o samo o porahi, a ta je po- 
raba kad se tiče gla.ii'olskog jezika u hrvatskim stranama 
mjerodavBiiJa oilporahe lati imko^a Jezika. 
Ta eno. Da koja župa od glagolske postane laf'nisl-a, nije 
dostatna neprekidna poraba od nazad 80 i>-()dina amo, a da 
od latinske postane (/laf/olska. jfsf do.¥afi/o i toliko vre- 
mena, premda se za redovitu preskripciju (gubitak crkve- 
noga prava) hoće najmanje 40 godina, pače, kako ćemo 
vidjet u sliedećem poglavlju, to se doba može protegnut i 
na 100 do 200 i više godina. -) 

Bi li Sv. Stolica, uza svu svoju zamjernu naklonost 
bila, na uhar glagolici, tako obilate ruke, da jiije po srledl 
narod, kojemu udieljena glagolska povlastica pripada, te 
radi kojega su i Benediktinski samostani (kao tretoredski) 
u našim stranama, već 11 vieka, glagolicu njegovali (oso- 
bito Eog'ovski samostan kod primorskog' Biograda) '? 

A kad, očitO;, narod: sohom donosi I prenosi (jJanolicii, 
i kad u Eimu imaju prema hrv. narodu toliko sklonosti 
i obzira, da su glagolicu posve izjednačili latinici, pače 
ona uživa i neku prednost nad ovom ; kako je moguće i 
pomislit, da je to povlašćivanje hrvatskoga naroda, i to de- 
rogiranje posebnoga latinskoga liturgičnoga prava na Za- 

^) tom će još biti potanje govora u nastajnom poglavju, 
^) I ob ovom predmetu podrobnije u nastavku. 



- 74 — 

padu^ giag'oliei na iiliar, posljedica siiigiilarne aplikacije, a 
ne nekog- obćeiiitog- stanovišta, odakle pojedini slučajevi 
odtiču kao razni potoci sa zajedničke visoči? 

Neko se dakle oMenlto ]}QNVA!Aii.m]^ predpostadja, uključuje, 
te kad se o g-lagolici govori, Sv. Stolici, pri izdavanju 
Odluka koje uredjuju porahu gdag-olice, suinšno je {,,siiper- 
vacanezim". Biskup Malmić, v. str. 11 i 12 ove razprave, 
u opazci) pozivat se na izvorne ohćenite koncesije date 
slavenskom narodu (provocare ad orig'inarias concessiones 
slavicae nationi g-eneraliter datas. Ibidem). Ta giag'olica je 
liturgični jezik, kao svaki drugi, a kao liturgični jezik pri- 
pada dotičnomu plemenu, plemenu hrvatskomu, ne gr- 
čkomu, ni latinskomu. ^) 



Ali ove su logične indukcije, istina je, za ovako važnu 
stvar nedostatne. 

Hoće se obilatijih i tvrdjili dokaza, a najtvrdji biti će 
oni koje će nam pružit uz neumitnu historiju Papinska 
pisma, ne samo za sve Slavene u obće, nego i sasvim na 
po se za, da tako rečemo, onu liturgijsku osehujnost, spe- 
cialitet, koju u (jhujollcl uživa samo : iarvatski narod. 

Hrvati -su pače smatrani i jesu jedini pravi nasllednici 
Ćiril Metodo ve laštlne. To im bez oklievanja izriečno pri- 



^) V. i na str. 35, osobito one rieči.... „Kad bi (Sv. Stolica) 
ukinula glagolicn kao „privileginm nationaletS ukinula bi je... 
ne za neke crkve, nego sa sve u obće... jer bi j^restala biti 
liturgični jezi¥\ 



- 75 - 



znaje i njemaćM povjestničar g-lag-olice Dr. J. A. Grinzel ) 
a što bez prispodobe puno više vriedi, to im falvtoui ope- 
tovanih potvrda glede porabe priznaju i sami Pape odHa- 
drijana pa do današnjega Pape Pija X. 



Tim evo nas na stancu kiimeiiii, na poviesti, da ona 
izda svoj pravoviek o pravom stanju stvari. 



^) V. Njegovu povjesfc : , Gescliiclite dev Slavenapostel Cvrill nnd 
Method imd der slavischen Litorgie" n §§ 29 i 30 (na str. 
113-116). Evo njegovih zaključnih rieči pod § 29: „Und 
naclulem fiir Mebd's Liturgie aut" ihrem iirspriinglichen Bo- 
den der milrisch-pannoniscben Dioecese keine Statte mehr 
Avar, fand sie aiif dem Boden des slavischen Kustenlandes 
nicht bJoss eine zeitweiUge Zufincht, sordern sie solite fiir 
aUe Zeit lider so hdmlseh venlra, dass đas Ico^lharc. Erhe 
Ci/rlU'.s nnd Method' s nach \viederliolten Kilmpten tur die Be- 
hanptung desseiben uugeschmalert bis anf den heutigen Tag 
dcn Slaven des adriatisclieii lOistenlandes (/eUiehen ht. " 

A ;ia str. 155 (§ 41): „Noch hei Lehsciteii 3Iet]iod's \ev- 
breitete sich die slavische Liturgie von Pannonien aus unter 
die spracbverwandten Slaven des adrlatischen Kilsfenlandes, 
welc]ie berufen waren, dieselbe unter allen katholiscben Sla- 
ven des Abendlandes cds ihren hlcibenden Antheil su hesit- 



sen"- 



To je ' i Kopitar ponešto kazao (Glagol, p. IX.): ',,Li- 
turgia slavica, ex prima sua patria et sede per Hungarorum 
irruptionem et vastitatem exul et extorris, arababus ulnis ex- 
cepta ab Ilhjrus et Moesiae Bulg?,ris, et mox (ab a. 988) 
a Eussis, etsi peregre, inter propinquos tainen et cognatos 
iaetissime et latissime effloruit.* 



^% - 

Početak staroslovenskoga jezika kao litiirgičnoga siže, 
kako je poznato, u 9. viek, ii doba sv. Ćirila i Metoda. 

Prvi, od triju Papa, koji je svečano ^) odobrio sta- 
roslovenski jezik kao litiirgičiii, bio je Papa Hađrijan II. 
(867- S 7 2) u spomenitom pismu sačuvanu nam u Panon- 
skom Žicu sv. Metoda. -) 

Iladrijanovo pismo daje dozvolu, da se može rabit sta- 
roslovenski jezik u službi božjoj" bez ikakva ograničenja. 
Okolnosti u kojima se to zbilo, duh i način pisma ne do- 
puštaju tomu ni najmanje dvojbe, tim više pokle je ta do- 
zvola data po zagovoru sv. slavenskih apostola, a proglašena 
preko sv. Metoda, prvoga i to neodvisnoga nadbiskupa me- 
tropolite, a kašnje i Ufiata a latere. njem Papa Hađrijan 
izriečno veli u poruci na panonskoga kneza Kocela, koji 
pi'osio sv. Metoda za Pastira : ,,Ne samo tebi, nego šaljem 

ga (sv. Metoda) kao od Boga i sv. apostola Petra. dana 

učitelja ."!»viiii »»laveiiskiiu RraJevinBa...'*'' •'') 

Istina, ima ih, medju njima i Grinzel *), koji stavljaju 
u sumnju autentičnost Hadrijanova pisma. Ali može se sma- 
trat kako dokazano, dajemnenje o neautentičnosti bez pod- 
loge, *) 



') V. ovu razpravu na str. 43. 

••^) V. , Borba za glagolicu" Dio I. Prilog B na str. 28-30. i 

tekst u poglavju XI. na str. 79 i dalje. 
■'•) ....'„Non tibi tantum, sed omiiibus iJar^?&?f5' illis Slove- 

nicis mitto illum magistrum...." (L. c. Pril. B str. 28). 
^) L. c. Pi-il. C na str. 9 i dalje. 
'') V. razpravu „Contro il glagolito" (Prilog L) na str. 146 i 

dalje. V. posebno na str. 169 prispodobu izmedju kronake povje- 

stiiieara Nestora (1056-1116) i Hadrijanova pisma. 



- 11 - 

Ali sve da je pismo Pape Hadrijana II i neautenti- 
čno, za našu tezu ne bi ništa odlučivalo, jer je neumrli 
Lav XIII. u okružnici _,, Veliki nalog ^'^ ^) usvojio ono što se 
u Žićima o sv. Ćirilu i Metodu čita giede službe božje na 
staroslovenskom jeziku i Hadrijanova držanja u tom pitanju. 
Spominjanje Hadrijanove dozvole onim načinom kako 
to čini Papa Lav XIII. ekvivalent je nove potvrde prvobi- 
tnoj dozvoli, sve i da pismo Hadrijana II ne bi strogoj 
liistoričnoj kritici odolievalo, jer je vlast jednoga Pape 
podpuno ravna vlasti drugoga Pape, pa je Lav XIII. „ex 
plenitudine potestatis" mogp da učini ono, što je na raz- 
maku od 10 viekova mogo da učini Hadrijan II, sve i ako 
ne stoji predpostavka prvoga čina. Neautentičnost pisma 
Hadrijana II nemože uništit namjeni i djelo Lava XIII, tim 
više pokle se Lav XIIL ne pozivlje samo na Hadrijanovo 
pismo i odobrava ga,~ nego crpi i usvaja i drugili podataka 
odnosno na službu božju uvedenu od slavenskih Apostola. 
Hadrijanovo dakle pismo Lavu XIII. ako nijr^ izvor prava, jest 
jedno od dokazala, da je glagolica dobila od Sv. Stolice po- 
tvrdu već 9. vieka, i tim njezina poraba postala zakonitom. 
Eventualnu nezakonitost u doba Hadrijana II rieči bi 
Lava XIIL po tom bile naknadno u zakonito stanje pretvorile. 
Naum je Lava XIII. u tom pogledu sasnm jasan. 
Lav XIII. piše ') : 

„I pošto su ih obtiiživali (sv. Ćirila i Metoda), da su pre- 
stupili (prekršili) stare naredbe i najsvetije crkvene običaje, jer 



^) Priobćena je u cielosti, latinski i hrvatski, u Prilogu A 
„Borbe za glagolicu". 

-) V. „Borbu za glagolicu" Prilog A na str. 7. 



— 78 — 

SU uveli slavenski jesili n svdc ohrcde, obranise svoje postupa- 
nje razlozima tako tvrdim i sjajnim, da ih Fapa i sve svećen- 
stvo pohvali i postapaiije im (»lloltrl." ^) 

Ne izticu se ovake činjenice bez uzroka. 

tšto se tiče ohscfja. u kojem se prvobitno dozvolila po- 
raba novoga liturg-ijskog'a jezika, tu se takodjer slažu na- 
zori Lava XIII. sa onima koje nam donose Žica naših Apo- 
stola. Kako ne u Le,yendama, i posebno u pismu Hadrijana 
II, tako ni u okružnici Lava XIIL nikakvu ni najnianjenu 
ograničenju traga. A izreka u protivnu smislu izobila. 

Gdje se govori o poslanstvu sv. Cirila i Metoda, tu 
se to poslanstvo proširuje na sve Slavene, bez iznimke, a 
ne samo na Moravske Slavene. Kako poviest i predajja 
tako i okružnica ,,CTrande Munus", Oirilovo i Metodovo po- 
sbanstvo naliodi kao zakonito : i preko južnih i preko izto- 
čnili, kao preko sjovernili i preko zapadnih granica Morav- 
sk'e države. 

Cielo je slarrnsiro spadalo u (!iril Metodovu duho- 
vnu i kulturnu pastvu, te okružnica ,,GrandeMunus" izriečno 
spominje i Hrvate (sa Slovencim) i Srbe i Bugare i ('ehe i 
Poljake i Ruse. Posebno .što se na južne Slavene odnosi 
okružnica piše : 

.... ,, budna Metodova Ijubavj, firešav j^fioravslte 
g-raiiice^ grlila Panonce (Slavene u današnjoj Ugarskoj i 



^) U izvorniku okružnice: ,,Efc quoniam fecisse coutra instituta 
maiorura religiones(iue sauctissimas arguebantur, quod ser- 
monem Slavonicura in perfunctione munerum sacrorum usur- 
pavissent, caussam dixere rationibus tam certis tamque illu- 
stribus, ut Pontifex to(udque Clerus et laudarint homines et 
probariut". 



- 79 - 

Banovini), kako je za živa Ćirila zagrlila bila Hrvate i 
Si-Jie....'^ 1) 

A prešav sa etničkili na zemljopisne momente, g-dje nabi'a- 
jaja pokrajine, okružnica ..Gfrande Mnnus'" ne propušta, 
a da izriecno ne spomene i Dalmaciju i Korušlm : 

... ,ž Dalmatince, s kojima je nebeske darove dielio, i 
Kravjce (Koriitane) medju kojima je mnogo radio..." ') 

Ovo nabrajanje podpiino sklada sa već navedenom po- 
rukom Pape Hadrijana II panonskomu kne>ju Kocelu : 

„svim slavenskim Jcrajcvlm'-', kao i sa onim riečima okru- 
žnice gtlje se g-ovori o obsegii poslanstva sv. Cirila i Me- 
toda, te već na početku : 

i dalje u drugim prigodama : 
,,^Savoiftia toiii" ^) 

^^ObbiiiL^ ^lavoB'iaiBB itiitio** ') itd. 

^) .... „vigilans Metbodici caritas, praetervecfca Moraviae tiiies, 
siciit snperstite Cvrillo Liburiiiftos et Servios attigerat, ita 
nunc Paunonios complectebatnr" (L. c. str. 9). 

-) .... „et Dalmatas qiubiiscum caelestia partiebat communica- 
batque charismata ; et Carinthios, in qnibus... plurimum ela- 
boiavit" (L. c. str. 9). , 

reviiovanjii i radu sv. Oirila i Metoda kod Hrvata i o 
ništetnosti protivničkih argumenata, koji bi htjeli dokazat,^ da 
navodi i tvrdnje okružnice „Grande Munus" nisu kritično čvr- 
ste, tora podrobno u Prilogu L od početka pa malne sve 
do konca one razprave. 

') L. c. str. 2. 

*) Ibidem. 

^) Ibidem, str. 3. 

'0 Ibidem. 
) Ibidem, str. 6. 



- 80 — 



Papina se misao odnosno na sv. Cirila i Metoda vidi 
jasno i iz poluzvaničnih razjašnjenja, koja su, po izriečnoj 
Papinoj želji., popratila pojavu okružnice „Grande Munus", 
na usta stožernika Bartolinia, onda za te stvari najkompe- 
tentnijega kardinala u Rimu. ') 

Autentičnost dakle ili ne Hadrijanova pisma, kao ta- 
kodjer manja ili veća vjerodostojnost raznih Žica ne može 
umanjit pravnu vriednost svečanoga mnenja i odobrenja Lava 
XIII. u koliko, se odnosi na slavenski liturgijski jezik ina 
njegovo pravno zemljište, sižuće sve do skrajnih slavenskih 
granica. 



Ali i da svega toga ne ima, ostalo bi još čim da svoju 
tezu utvrdimo ; a to je .• 2Jozlv Lava XIII. na rieči Fape 
Ivana VIII., o autentičnosti čijega pisma nitko ozbiljan 
ne sumnja, niti sumnjit može, osim Leop. Karla Goetza, 
starokatoličkoga župnika u Pasovi, ') čiju je knjigu zdrava 
i učena kritika posve zabacila i osudila, '*) 



^) V. „Memorie Storico-criticlie archeologiche dei Santi Cirillo e 
Metođio e del loro apostolato fra le genti slave-'. Koma Ti- 
pogratia Vaticana. 1881. 

'^) „G-eschichte der Slavenapostel Konstantinus iind Methodius". 
Gotha. 1897. 

•') V. Prilog L. na str. 181 i 182. Goetzovoj knjizi 0. Dr. 
Marković („Gli Slavi ed i Papi" na str. 96) piše : Dopo aver 
letto il libro del Goetz, noi siamo rinaasti della medesima 
convinzione di prima. A u „Arhiv filr slavische Philologie", 
1898, svez, L, str. 140 inia potanka ocjena Goetzove knjige, 



- 81 — 

Kako g'lede Hadrijaiia II takO;, i još više, glede Ivana 
VlII. Lav XIII. usvaja Ivanove rieći i njegovo obćenito na- 
čelno riešenje, koje je, po svojoj naravi, nepromjenjivo, bnd 
nauka Ivana VIII., što se načela tiče, ostaje za sve viekove 
jednaka : kao neka vrst dogmatične definicije o broju li- 
turgijskih jezika. Ulomak Papiiiske okružnice odnosno na 
dozvolu Ivana VIII. glasi: ^) 

„Nego to Metodu pribavi neprilika; jer neki med pokršde- 
nicim, iienaviđni na Metoda s uspješnog njegova rada i s kre- 
pof«ti njegove, njega nevina obtužiše pred Ivanom VIII Hadri- 
janovim nasljednikom, da je sumnjit o njegovoj vieri i da je 
prekršio običaje njihovih starih koji su rabili samo la:- 
tinskn i grčku liturgiju, nijednu drugu. Tada Papa, vas u 
velikoj brizi da se ne oskvrnji \'jera i stara stega, pozove Me- 
toda u Kim i naredi mu da se opravda i očisti. Metodu, buduć 
svedj bio hitar na posluh i imajuč naslon čiste duševnosti, 
lako mu je bilo, kad je godine 880 izišo pred papu Ivana i 
njekolicinu biskupa i gradsko svećenstvo, dokazati, da je točno 
i vjerno držao i druge pomno učio onu vjeru, koju je u prisu- 
stvu i uz odobrenje Hadrijana razjasnio i na grobu Apostolsko- 
ga poglavice zakletvom potvrdio: a što se tiče porabe sla- 
venske liturgije, reče, da ju za dobre razloge i, buduć 



Kritičar završuje svoju ocjenu ovim prezirnim riečima : „Doch 
genug sei es! Mit Unbehagen legt man đas Buch aus der 
Hanđ, venn man es durchgelesen hat. Und es konnteja nicht 
anders ausfallen bei solchen Praeraissen, wenn der Veriasser 
ungeniigend vorbereitet an das Werk ging und durch eine 
andere Schrift irregeleitet, einen volllcommen falscJieu Wcg 
hetrat. Wir konnen deshalb des Werkes gar nicht "froh sein 
und miissen befiirchten, dass es der Wahrlieif nicht foerder- 
Uch sein wird und unter seinen Lesern manche besonders 
principielle falsche Vorstellung erwecken und verbreiten wird". 

^) V. Okružnicu „Veliki nalog" u Pril. A. na stv. 9-13, 



- 82 - 

primio dopuštenje od samog Pape Hadrijana, s pravom 
rabi i da to nije proti svetim knjigama. Ovom se je o- 
branom Metod tako oprao od svake sumnje o krivnjii 
da gaje odmah tu papa zagrlio i radostnim srcem 
isotva"«!!« njegovu nadbiskupsku vlast i slaveiisfeo 
njegovo apostolovanje." 

A nekoliko redaka pozatim, uapomeiiuv nastavak bla- 
^osluAiiog' Metodova rada, okružnica dodaje : 

, Mi se ovih dogodjaja, Poštovana Braćo, veoma drage volje 
sicćaitio, i mnogo nas ganjiva gledajuć u dalekoj prošlosti kako 
je s prekrasnim početcima nastao sjajni vez slavenskih naroda 
8 Rimskom Crkvom, Ova bo dva širitelja kršćanskog imena o 
kojima je rieć, istina je, iz Carigrada su se k poganim naro- 
dima nputili; ali je trebalo njihovo apostolovanje, ili da sliedi 
na zapovjed ove Apostolske Stolice, kao središta katoličkog je- 
dinstva, ili da bude, što je i bilo ne jedanput, po običaju i za- 
konu odobreno. 1 baš, gdje su oni ako ne ovdje u gradu liimu 
račun dali o primljenom nalogu i na tužbe odgovorili? ovdje su 
na grobu Petra i Pavla o katoličkoj se vjeri zakleli i ovdje bili 
posvećeni za biskupe i primili oblast, pridržav razliku redova, 
ustanovljivat hjerarkiju. Napokon ovdje je izprošena bila 
poraba slavenskog jezika u presvetoj liturgiji: i 'ljetos 
se navršnje deseti viek, od kad Papa Ivan VIU ovako Morav- 
skomu knezu Svatopluku pisao: Slavenski jezik . . . kojim 
odjekuje Bogu dostojna slava, s razlogom hvalimo te 
zapoviedarao da se u istom jeziku rieči i djela Oospo- 
dina Našega Isukrsta naviešćuju. Niti je što proti 
pravoj vjeri i nauci, ako se n istom slavenskom jeziku 
pjevaju Mise, ili ako se Sveto Evangjelje i sveta stenja 
Staroga i Novoga Uvjeta, samo jesu li dobro prevede- 
na i iztnraačena čitaju, i ako se sve ostale službe 
ura pjevaju." 

Pa dalje : 

„Ovaj običaj nakon mnogo zgoda (i nezgoda) bio je 



- 83 — 



|iotvi*€ljeii od Beneđikta XIV Apostolskim pismom od god. 
1754 dne 25 kolovoza: ^) 



1) U latinskom izA^orniku OAd navodi giase : 

Sed ea res raolestiam liomini peperit. Etenim quidam ex 
iiovella cliristiaiiorura societate, quia stremie actis rebus virtii- 
tique Methodii invidereiit, apud Joannera VIII Hadriani 
snccessorem, insoutem postularunt de snspecta fide violatoque 
more maioram, qui in sacris obeundis sermonen graecura aut 
latinum iiniim adhibere consueverunt, praetera nulliim. Tune 
Pontifex incoliimitatis fidei disciplinaeque veteris stiidiosissi- 
mus, Methodio Komam evocato diluere criraina, seseqae pur- 
gare imperat. -Is, ut semper erat ad parendam alacer con- 
scientiaeque testimonio fretus, anno DCCCLXXX cum coram 
Joanne et Episcopis aliquot Clefoque urbano adfuisset, facile 
vicit, eara prorsus fidem et se retiniiisse constaiiter et ceteros 
diligenter edocuisse, qaara praesente et approbante Hadriano 
deciavatam, ad sepulcrum principis Apostolorum iureiurando 
confirmarat : quoad vero ad limjuam .Slanmicatn Ui sacris 
peragcndis tisurjKdam, se- instis de causis, c.r rcnia /psins 
Hadriani Fontijicis^ nec sacris littcris repiujnantihns, inrc fc- 
cisse. Qua peroratione ita se qicdibet cnlpae sus2)icionc libe- 
ravit, ut in re praesenti complexus Mdhodium Fontife.i\ po- 
testatem eius arciiiepiscopalem. exp>cditionenupic Slacoiiicam 

lihenti animo i*a.t;iiii esse iiisserit 

Horum factorum, Venerabiles Eratres, pcriucnnda Nobis 
accidit recordatio ; nec mediocriter commovemur, cum retro 
longe respicimus optimis initiis splendidam Slavonicarum 
gentium cum Romana Ecclesia coniunctioneai. Etenim duo i'^ti 
christiani nominis progagatores, de quibus loquuti sumus, 
Costantiuopoli quidem ad etbnicos populos discessernnt; sed 
tamen eorum missionem ab hac Apostolica Sede, catholicae 
unitatis centro, aut omnino imperari, aut, qiiod plus viče 
siraplici actum est, rite sancteque approbari oportuit. Revera 
hic in Urbe Roiia ab iis est et suscepti muneris ratio reddi- 
ta, et ad accusationes responsum: hic ad sepulcra Peti i et 
Pauli in fidem catholicam iuratum, consecratioque episcopalis 
accepta una cum potestate sacri imperii, retento ordinum di- 
scriraine, constituendi. Demum hine est usus slavonici scrmo- 



84 



Ali inog'o bi tko primietit, da ovdje ipak iie ima ni- 
jednog' slova kojim bi Lav XIII. sa svoje strane iKi'iecno 
potvrdjivao povlasticu službe božje na starosluvenskom je- 
ziku. ^) 

Tako je. Izrlečne potvrde, navlas učinjene, neima, doi- 
sto, baš nig-dje, nego samo uključne, implicitne. Ali za- 
pitajmo se : da li je ta izrlcčna potvrda bila potrebita, 
pače da li ona nije bila pravno i liistorično i logično skroz 
suvišna ? 

Jednom kad je Papa Lav XIII sam dozva:j u pamet 
one poviestne činjenice, koje stavljaju izvan svake sumnje 
zakonitu genezu i susliedni zakoniti obstanak službe božje 



nis hl ritihiis sandissimis inipetratiis ; atque lioc anno deci- 
raum exp]etar saeculura, ex qiio Joamies VIII P. M. ad Suen- 
topolcum Moraviae principem ita scripsit: „X?7^eras slavonicas 
. , . (jnihus Dco Icmdes dehitae resunrmt, mre laudamus et, 
in eadem lingua Chrisii Doniini Nostri praeco/iia et opera 
ut enarrentnr mbcmus. Nec sanae fidei vel dodrinae al/quul 
ohstat, sive missas in eadeui slavonica lingua cancre, sive Sii- 
criDU Evamjclinm vel leetiones divinas Novi et Veteris Testa- 
menti bene tra»slatas et i)iterpretatas Ipgere et alia horarnm 
ofjicia oiiuiia psdllere. " Qaam consuetudinem mnltas post vices 
saii.dt Benedictus XIV per Aposfcolicas Litteras anno 1754 
die 25 Augusti datas". 

^) Samo u tom smisla može se dati pravo P. ' Salati kada u 
svojoj knjizi proti glagolici („L'antica diocesi di Ossero e la 
litnrgia slava" na str. 69) ne nahodi, da bi Lav XIII. u 
okružnici ,(xrande Munns" pružao Slavenima, imenito Hrva- 
tima, koju ^nov)c Iconresijn," . Nije je ni ti'el)alo. 



— 85 - 

na staroslovenskoin jeziku, to je bilo dosta; inaoe da je k to- 
mu dodao, i on, svoju mieč)m dozvolu, bio bi promašio 
cilj okružnice. Jer ne valja smetnut s vida, da okru- 
žnica ^^Grrande Munus^' nije imala na umu, da iztakne samo 
liturg'ičnu novost uvedenu od sv. solunske Braće, neg'o da 
prikaže cielomu kršćanstvu svu u obće njihovu apostolsku 
i kulturnu djelatnost i ogromne njihove mnogostručne za- 
sluge i tim obrazloži : zašto Sv. Stolica hoće, da i njih, 
kako druge posebne apostole raznih europejskih naroda, cielo 
kršćanstvo povećanom slavom slavi. Naravno, pokle je pri 
tom padala liepa prigoda tisućnog goda giagolice, Eim je 
uhvatio tu prigodu, da se obrati u okružnici na osobit 
način prema Slavenima i upiruć prstom u jednu od naj- 
sjajnijih stranica slavenske poviesti s ponosom i zadovolj- 
stvom iztakne, kako je' tu stranicu Rim svojom rukom na- 
pisao i nemisli ju nikad više da zbriše, jer ako je Slave- 
nima uhania, Rimu je sakoniia i poćudncL To je Rim 
htio da reče Slavenima i reko je. Preko toga nije trebalo 
ići. Iduć daljrf do izriečne potvrde bila bi se turila slaven- 
ska stvar izpred katoličke i tim bi se bilo- oduzelo okru- 
žnici onaj karakter svestranosti, koji joj je kao okružnici 
za svih pet strana svieta, bio nuždan, i bilo bi se 
bacilo okružnicu postrance u jednostranost, koja bi ju bila 
onemogućila kao okružnicu na vasiono kršćanstvo. 

Nova izriečna potvrda u onoj logičnoj svezi bila bi, 
osim što suvišna, donekle i smiešna, jer bi izgledalo da 
punovlast Hadrijana II. i Ivana VIII. i k tomu Benedikta 
XIV., raA'ua onoj Lava XIII., nije bila dostatna^ te je tre- 
balo^ da ju i punovlast četvrtoga Pape utvrdi a da postane 



- 86^— 

podpiino pravovaljana ! Ova četvrta potvrda inog-labi se bila 
smatrat prilično potrebitom, ili barem shodnom samo u 
slučaju, da je koji Papa nakon Benedikta XIV. uništio dje- 
lo Hadrijana II i Ivana VIII i Benedikta XIV. Nu to ne 
stoji. Xijednomu se Papi nije ni snjelo da što takova po- 
duzme u protimbi sa toliko svojih predšastnika i toliko 
A-jekova glagolske porabe. Oh, da je obstojao u prošlosti 
takav praecedens na uštrb glagolice, neima sumnje, da bi 
Lav XIII. bio tada, nakon povoljnih poviestnih momenata 
odnosećih se na Hadrijana IL, Ivana VIII, i Benedikta 
XIV. spomenuo i te nepovoljne momente i izriečno se pridru- 
žujućgori spomenutoj trojici svojih predšastnika, bio bi obnovio 
njihovo djelo te oboreno opet pridigao. Ali nije mogo ovo 
potonje da učini kad falile praemissae, koj? bi davale povoda. 

A sada da nu da predusretnemo još jednu možebitnu opazku, 
koja na prvi mah izgleda kao vrlo osnovana. Moglo bi se 
naime primietit na ovu našu argumentaciju : a čemu onda 
Ivanova izriečna potvrda nakon Hadrijanove i Benediktova 
nakon Ivanove ? Kad Ivanova i Benediktova nije bila su- 
višna ni smiešna, zašto 1)i bila Lavova ? 

Non est a pari. Eazlo/ji koji su stali ža Ivana i Be- 
nedikta, stoje proti Lavu XIIL 

Ivan VIII. mogo je da izriečno odobri službu božju 
na staroslovenskom jeziku, najprije za to što se nije u svom 
pismu nigdje pozvao na Hadrijanovo odobrenje, kako se je 
Lav XIII. pozvao i na Hadrijanovo i na Ivanovo i naBe- 
nedektnovo. A što Ivan A^III nije spomenuo Hadrijanovo 
odobrenje, to ima više uzroka, nu svakako jedan vrlo deli- 
katne naravi, koji evo nas da iztaknemo^ jer dava još veću 



- 87 - 

vrieclnost i važnost sankciji Ivana VIII. Uzrok stoji u ći- 
njenici, da onaj isti Ivan A'III., koji je ixod. SSO izrk'ćtio 
i svečano odobrio uvedenu porabu službe božje na staro- 
slovenskom jeziku, i tim u svem dao pravo sv. Metodu 
proti njegovim prog-oniteljim i klevetnicim, sedam godina 
prije bio je, takodjer izricčuo, on glavom, jiosjeko djelo 
svoga neposrednoga prcdšasfiiika Hadrijana II. i udario po 
ruci sv. Metoda, a Slavene osjetljivo uvriedio, nazivljuć nji- 
hov jezik varvarskim. ^) 

To je Ivan VIII bio učinio u pvvine svoga Pon- 
tifikata (872-SS2) kada još ne bio dobro upućen, ali kad 
je svaku taono proučio i razabrao, a osobito odkada je iz 
usta sv.' Metoda uvidio kolik jaz dieli uzvišeni rad sv. Me- 
toda i divue njegove uspjehe, od paklenskih osnova njego- 
vih klevetnika ; protivnik glagolice obratio se u njezina 
najodrješitijegzagoA'ornika, te je Ivan TIII. svojoj osudi gla- 
golice 2) iz god. 873 suprotstavio god, SSO- svečano odobrenje^ 
a pokudi slavenskog jezika suprotstavio čast izjednačenja sa 
hieratičnim jevrejskim i klasičnim grčkim i latinskim. '^) 
Očito, dakle, Ivanovo odobrenje trebalo je da bude izriečito, 
kako bila, ko što rekosmo, izričita i njegova zal)rana. 



^) V. Borbu za glagolicu" Pril. B. na str. 68. V. i razuo opa- 
zke u Pril. L. str. 162 i dulje :o komonitorijn od g. 873 i o 
pismu Pape Ivana VIII. od god. 879, kojim pozivao sv. Meto- 
da u Eim na opravdanje. 

-) .... „prohibiiimus, ne in ea — barbara, hoc est in sclavina 
lingua - - sacra missarura solempnia celebrares". L. c. 

^) Poslanica Ivana VIII nahodi se po latinskom izvorniku u 
Pril. B na str. 70-73 a prevod u talij. po Bartoliniu u tekstu 
„Borbe za gl." na str, 110-111. 



I odpor ondašnje moravske vlade proti g'lag'olanju, kao 
i ne manje živi odpor njemačkog- Aišeg i nižeg klera, ne samo 
proti uvadjanju novoga liturgijskoga jezika, nego dapače i 
proti porabi pučkoga govora u propnA'iedanju rieči božje \), 
silile su Papu Ivanu VIII na izriečno odobrenje, jer bi i- 
nače Papina dozvola bila ostala po svoj prilici bez ikakvih 
posljedica, ta glagolica bi bila legla u grob zaboravi nakon 
samih desetak godina mukotrpnoga života. 

Ali, ako je Ivanu VIII. trebalo izriečne sankcije, za- 
što je trebala Benediktu XIV ? 

Trebala je, jer nakon Pape Ivana VIII. poviest pamti 
do tri Pape, o kojim je ostalo uspomena kao o protivuicim 
službe božje na starosloveiiskom jeziku. I ako nisu uki- 
luili glagolicu, ali nisu joj ni pogodovali. -) S toga pravom 
okružnica ..Grande Munus"" spominje ,,vices" (zgode i nez- 
gode) koje je glagolica proživjela od Ivana VIII (872-882) 
de Benedikta XIV (1740-1758). ^>) 

A'riediu) je još ovdje spomenut uzput, obzirom uaBeue- 
diktovu konstituciju, a proti argumentu o neobstanku ^■- 
zrk'čnc potvrde u okružnici ,, Grande Munus'', da ono 
ni Benedikt XIV formalno i dlrcldno nijednim slovom ne 
potvrdjuje povlasticu službe božje na staroslovenskom jezi- 



1) Barem se to dade zaključit iz onodobnih dokumenata, kao i 
iz samih rieči Ivana VITI. pri zaključku poslanice. Što se ti- 
če mržnje i progona od strane njemačkoga klera, taj je imao 
svoj tragični završetak skoro odmah po. smrti (6 trav. 885) 
sv. Metoda, kada su svi njegovi učenici bili silom — mamt 
milltari — protjerani iz Moravske. 

-) Papa Stjepan V (885-891), Ivan X (914-928) i Grgur VII 
(1073-1085). 

^) Konstitucija Benedikta XIV uahodi se u Prilogu B „Borbe 
za glagolica" na str. 127-130, 



- 89 - 

]ai ; p.'i tko bi se ipak usadio kazat, da Jiijo i/reka Lava 
XIII. sankciji, datoj od Benedikta XIV. tačna ? Tko l)i 
so usudio kazat, da je Lav XIII. nešto neistinita uztvrdio ? ^) 
S toga, kako S(^., i bez fornnilne i izravne potvrde, 
Benediktova konstitucija smatra i jest sankcijom slavenske 
liturgije, tako će i Lavovi nasliednici ^su:lit o okružnici 
,,Grande Muuus"', koja ide istim stopama i nabrajanjem 
liistoričnih činjenica, pouuljmh po (jJafjolicu, bez prigovora 
a nz odobravanje, daje rnzunijet svakomu, da se mnenje i 
volja Lava XIII. u ničem ne razlikuje od nnienja i volje 
n j egovili pr edš astn ika . 

Prispodoba izniedju Benedikta XIV. i Lava XIII. još 
više odskače u prilog potonjemu i .glagolici kad se sravni 
način kako se ta dva Pape pozivlju na prošlost. Prvi vrlo 
kratko, bez tekstnalna navadjanja onih rieči kojima je, po- 
sebno Ivan VIIL, odobrio službu božju na staroslovenskom 
jeaku ; drugi navadja malne dodorno ulomke iz Žica sv. 
Metoda odnosno na Metodovo opravdanje i Hadrijanovo odo- 
brenje ; a tako i što se tiče Ivana TIIL I ne samo to, 
nego i sa svoje strane, uplićuć se na neki način izravno 
u prepirku onih doba, stavlja se, odlumim nači^ioin, Ma 
Meto«tov«B siB'iiiuB, te uvedbu novog liturgijskog 
jezika od strane njegove i sv. Oirila nahodi ©i>8*avrta- 



^) Ipak se i za to netko iiašo: F. Salata, ii goii spomenutoj 
svojoj razpravi, na str. 68. On ne samo ne naliođi kakve 
sankcije, nego vidi u konstifcnciji Benedikta XIV skoro skoro 
ukinuće glagolice (,,limitava" ,,an nullava"). E se non riđi \ 



- 90 - 

Ml! ^) (»jtii^tiN tle caiisis"), a razloge navedene o- 

ziHičiijc kao c^'i'stc i »^jajiie [.,caussam cUxere rationi- 
Ims tam cefiis tanuiue IIBus^rilHis -) Za to smo 

punim pravom rekli ''), da je Lav XIII. jedan od onih 
trlju Papa preko kojlJi- Je služba hošja na starosloven- 
skom jeziku dobila svecasm .<$aaik.oijai. ^) 

Ali i kad sve ovo ne bi bilo dovoljno, da nesumnji- 
vim načinom odkrije misao i namjeru Lava Xni giede 
i^'lag-oliee, mi bismo ipak iz doba njegova Papovanja imali 
toliko drugoga gradiva za svoju tezu, da bi ga i polovica 
bila dosta. Da nije nego ona drag'ociena i krasna kapela, 
koje je u Bazilici sv. Klimenta na svoje troškove dao na- 



1) V. gori na str. 83, \i opazci. 

'-) V. okružnicu „Grande Munus" u Pi-ilogii A na str. 7. 

;i) V. >tr. 43 ove razprave. 

•') Da je ovo naše tvrdjenje i dokazivanje izpraviio, možemo 
navesti kao dokaz i mnenje i osvjedočenje glasovitoga rim- 
skoga kanonisle (bivšega svcuč. profesora i tajnika na Drža- 
vnom Papinskom Tajništvu, u doba veleumnog stožernika 
KampoUe, a sada takodjer stožernika) Srećka Cavagnisa 
koji u svojim čuvenim „Institntiones juriš pubblici ec- 
clesiastici" 111 str. ]55-6 piše o odohrcnjn (\.raUfJ('a- 
tnm faii") slavenske liturgije i medju druge Pape stavlja i ime 
neumrloga Lava XIII. Evo izvorno odnosnih rieći: „Ita Sla- 
viš iliud certo a Summis Pontificibus Joanne VIII. et Ste- 
phano A^I concessum est ut non modo populiis caneret et 
psalleret lingua sna sed etiam quod Apostohis idest Epistola, 
efc Evangelium postouam lati ne fuissent in Missa đencantata, 
etiam Slavice perlegerentur. Quem usuni linguae propriae non- 
nullis in regionibus Slavi ad universara liturgiam tradnxerunt, 
qaod quoque a S. Sede ratificataBifit ftiiti, idest ab 
Innocentio IV, Urbano VIU, Bejieđicto XIV, Pio VI e* 



— 91 — 

praTiti Lav XIII. i ona znamenita slika g-dje ovaj Yeliki 
Papa kleči pred sv. Slavenskim apostolima i raztvorenoj 
njihovoj (jIafjolsI,-oj latjlzi ? A ponovna štampa, takodjer na 
Papinske troškove, novoga g-la,ii,-olskog"a Misala, zar to ne 
zuaei ništa, kao i ono prije i poslie velikoga sveslaven- 
skoga hodočašća (ISHl) toliko izjava, čina i spisa ^) koji 
služe kao ihistracija Papinoj misli u okruž. ..V'el. nalog"? 
Pa nijesn li i sami protivnici, kod nas i vani, izrrčuć okru- 
žnicu .^Grande Munus"^ toliko joj prigovarali nz ostalo baš 
i za to, jer da izticanjen slavenskoga bogoslužja nije na 
viersko crkvenom polju glede Iztočne Crkve kod Slavena 
postigla vsvoj cilj^ 

Ne nosimo po tom nova posudja u Samo, gdje ga i 
bez nas ima toliko, da ga je za cielu Grčku dosta. 



Riešiv ovime, na osnovi neoprovrzivih činjenica i hi- 
storije, pitanje o zakonitom postanku službe božje na sta- 
roslovenskom jeziku hod svih Slavena ti ohće ; primaknimo 
se bliže k sebi i pitajmo: da U je jednako zakonit po- 
stanak slavenskog liturgijskog jezika i kod nas Hrvata, i 



^) Jedan dio toga sabran je u knjižici „Uspomene o slavenskom 
hodočašću u Rim". U Zadru. Tiskarna Vodick.'^ 1881. primje- 
rice na str. 18, 21, 23, 29, 50, 51, 118, 150 i 151. 



iiko jest zakonit postasBak, je li to kod svili Mi*- 
vsela ei olBC'e, pa ako je i to istina, je li takodjer osno- 
vana i tvrdnja, daje «BsifiBsišiBji »iBslaBaali (jkcgolice 
kod Hrvata još u svojoj prvobitnoj, pod^nuio zakoititoj 
Jn-cposf/, i to g'lede one osohitc forme koja se je kod Hr- 
vata od panitivieka iidoniihi ? 

»Sva su ova pitanja unijestna, da se prediisretnii ra- 
znoliki prii^'ovoi'i protivnika i utvrdi pravo g-Jagolice nači- 
nom, da se ono ne Ijude uioii'lo drmat ni moralnom silom 
..pi'otnrazloii'a"'" (solistike), ni brutalnom silom opakosti! strasti. 

A kako ('-emo postić sve to 'I Postići vemo pozivom 
i ovdje na neumitnu poviest i na Papinske konstitucije, 
koje će nam jednini mahom odii'ovorit na sva g'ori posta- 
vljena pitanja i suzbit (U'entualne o])jekcije protivnika. 

Upitnjnuj dakle najprije poviest.- kad seje udomila slav. 
liturii'ija kod Hrvata i g'dje se ona već u prvine rabila ? Dobit 
ćemo tako kategoričan i povoljan odg-ovor, da izpred 
njeg'a padaju i sofizmi i strasti. Jer nije jedan ili dva vieka, 
odkada, niti je jedna ili dvie pokrajine (jdje se je g'lag'olica 
pojavila. \im je viekova i više pokrajina. Glede vremena 
treba, da zadjemo čak deset viekoua natrag, pa da ua- 
djemo : kako je glag'olica kod nas sve poplavila, te 
postala izkljiičivom kulturnom (jospodaricoi)i kod našega 
naroda. A^eć 11. vieka. kako bilo jur iztaknuto i doka- 
zano, a neprieporno je svakomu poznato, tko se glagol- 
skim dokumentima bavio; giagolioa je kod Hrvata postala 
i za pet diig'ili viekova ostala, jedinim sredstvom pisme- 



-:y3 — 

noga obćenja i jedinim ohUkoin hnjižev}io(ia žii'ota. ^) 
Do di'ug-e polovice 16. vieka nije »»i je«liaa hrvat^ht 
listina pisana hiJa lafinicom. -) I ne reci tko na cvaj 

^) V. na str. 65 i 66 ove razprave ii opazci. Tko se želi o tom 
iia svoje oči osvjedočiti, neka na pr. uzme u ruke razne zbir- 
ke domaćih dokaraeiiata, kao Kukidjevićeve: „Monumenta hi- 
storica Slavorum meridionalium pa stane Jistat izprave i nad- 
pise itd. Prvi je nadpis iz g. 1288, pisan je lirvatskim jezi- 
kom, a glagolskim slovima (Ja Štipan od staroga Dubrovnika, 
biskup modruški, itd.). Drugi nadpis iz g. loOo takodjer gla- 
golski. Najstarija poznata pravda iz god. Io09 i ona gla- 
golski. Kazvod raedja posjedovanja patrijarke oglejskoga, kneza 
Pazinskoga, občine pazinske, vlade mletačke i druge vlastele 
zemlje istrijanske : glagolski. 1 tako napried : sve što je na 
domaćem jeziku, iz Istre i iz hrv. Primorja, sve je sa gia- 
goDkira slovima, k tako i u Dalmaciji. Kad pop Juraj Zu- 
bina (u Zadru, 1.5 srpnja g. 1487) čini oporuku, piše je gla- 
golski (v. Documenta, str. 61). Isto tako čini pop Brajko 
Hrančič iz Bokaujca kod Zadra s oporukom od 15 veljače 
1473 (1. c. str. 112). Povjerenik senjskoga kaptola i kraljev 
čovjek slušaju svjedoke o knezu Jurju Posedarskomu i građu 

I ^Obrovcu, a to je pisano glagolski (1. c. str. 227). U Cari- 
"gradu Carski poslanik Jerolim Zadranim piše banu Bacanu 
i ostalim poglavicam lirvatskim, da budu u miru sa susje- 
dnim Turcim (1. c. str. 243), a pisano ćirilski (izvornik je u 
carskoj tajnoj pridvornoj pismohrani \\ Beča). God. 1545 To- 
lović, kanonik rabski obznanjuje svećenstvu, da će držati vi- 
zitu, a piše to glagolski (1. c. str. 245). A kako bilo u Istri, 
hrv. Primorju, Dalmaciji, tako i u Bosni i Hercegovini, gdje 
je takodjer glagolica pa za njom ćirilica evala, te njom 
pisali i fratri (v. b'skane knjige bošnjaka Divkovića, Margiti- 
ća, Posilovića itd.) Tako sve do 16. vieka. Od onda pak i 
hrvatski banovi stadoše pisat ne samo latinskim slovima nego 
i lat. jezikom, caki uredovne .spise, jer ovaj jezik bio većizti- 
snuo glagolicu u dobru dielu naše domovine. 

-) L. c. I priproste školske knjige kod Hrvata to uče. Na pr. Ivan 
Pilipović u svojoj „Kratkoj poviesti književnosti hrvatske i srb- 
ske za gradjanske i višje djevojačke škole". U Zagrebu 1875 
na str. 12, gdje se čita:.... ^sci (sn) u Hrvatslcoj vadjeni i 
sahrani nilcopisi stare crlčvenc hijiiccnosti p}sa)ii (jJagoljkom' , 



- 94 — • 

argumenat, da ne dokazuje ništa o obstaiiku glagoliee ^:>n 
^lužln hožjoj kod Hrvata od 11. vieka pa dalje. Spome- 
nuta činjenica može ne dokazivat zakonitost toga obstanka, 
ali da dokazuje obstanak, to može zanijekat samo onaj koji 
misli, da je po Europi, a tako i kod Hrvata, bilo u sre- 
dnjem vieku kalvvili pučkih škola, osim crkovnih. Samostanci 
i župnici, redovnici i mirski svećenici bili su Q\\<\.?i> posvuda 
maln(^ jedini uč/fdji, a- i ono liedkili svietovnih što ili je 
gdje gdje po gradovima bilo, imalo je redovnicima ili mir- 
skiin svećenicima, da zahvali početke svoga nauka. To je 
iz poviesti tako utvrdjena istina, da bismo uvriedili čita- 
telja, kad bismo mu to obilatije dokazivali. 

Nu sada na zaključak : ako su redovnici i mirski 
svećenici podučavali od 11. do 16. vieka po svim u obće 
hrvatskim krajevim jedino (jlagohkn azhcl'vu, zar to nije 
bilu s jednostavnoga uzroka, što ondašnji hrvatski redo- 
vnici i svećenici nisu u obće niti znali koju drugu azbu- 
kvu osim glagolske ? Oni su dakle i u crkvi, jedino gla- 
(johku azhfkvu rahili. I« ei'live je poraba glagolice 
prešla kod Hrvata u privatnu i javnu porabu. Eila bi, pu- 
stite nam izreku, velika budalaština i samo pomislit, da je 
l)ilo obratno. 

vSad još jednu argumentaciju, na osnovi navedene po- 
viestno -kulturne činjenice. Ako je do 11. vieka glagolica 
osvojila eieli hrvatski teritorij, može li se bez absurda pred- 
postavit, uz ondašnje okolnosti, da se tako zamašna i sve- 
strana promjena, na štetu latinskoga pisma, mogla da do- 
godi umalo godiiia ili decenija? Nipošto ! Taj veliki, ogro- 
mni preokret u cielom jednom narodu, i izpred neprispo- 



- 95 — 

dobivo zamašnije latinske kulture^ ne bi se 7^/ dan danas, 
uza sve škole, tiskarne, brzojave, parobrode i željeznice, do- 
godio u manje od dva vieka. Za tako g'orostasne preinake 
ne dostaje jedno ili dva pokoljenja. Grlagolica dakle ima 
bit bila u porabi kod Hrvata i puno prije jedanaestog'a vie- 
ka. I u istinu, iduć dalje, natrag-, po drumu poviesti, na- 
liodimo g'lag'olien, u Dalmaciji^ u podpunu evatu, već prvih 
fjodina tlesetog-a vieka (925), dakle samih 40 g'odina 
po smrti sv. Metoda (SS5). Clodina 925, to je miljarni ka- 
men g'lagolice. Onu se stranicu lirv. poviesti nemiže više 
izbrisat : stranicu slavnu i nei^.recive znamenitosti, kad no 
je g'lagolica postala predmetom odlučne, žive, ljute borbe od 
strane latinskih biskupa, u srcu latinske kulture : u staro- 
slavuom gradu Solinu, u srcu mitropolije kojoj su granice 
sizale od Dunava do preko rieke Bojane, preko današnje 
Banovine i preko Istre i ciele Bosne Herceg'ovine, sve do na 
daleki današnji -balkanski jug, po dnu arbanaškili gora \). 
Samo su latinsko-grčki gradovi ostali bili prosti, i to za 
kratko vrieme, od glag-olske poplave. A to se sve dogodilo 
niti po vieka nakon što je služba božja nastaroslovenskom 
jeziku bila svečano odobrena od Ivana VIII. (880). 

Uz tu samu poviestiiu činjenicu tko dli posumnji 
osnovanosti poznate Ginzelove tvrdnje glede glag'olice i 
Hrvata? -) 



^) Po dokumentim zna se, da je solinska mitropolija do polo- 
vice 11. vieka imala pod svojom jurisdikcijom južne krajeve 
sve do preko Bara i Olguna (Dulcigno) (Thomas Archidiaco- 
mus : Historia salonitana c. XV.) Cfr. P'aesbvter Diocleas : 
Regnum Slavorura c. X[I. (V. u „Borbi za glagolicu" Pril, 
E na str. 28 i 34). 

') V. str. 75 ove razprave, u opazci. 



— 96 — 

Tko da poreče slično lieči presv. krčkoi^'a biskupa 

D.ra Malinića, koji pišo : 

^SldL-'i litor'i^ (ulriatid inter roliipios occidentis Slavos vo- 
cuti siiut, iiL privileg'io h->(' tmiKpKUii, jiortlonc kacrcditaria s/hi 
mansnra sih'Kjac propria frucrcntar" ''■ ') 

Tko da dade krivo bliig'opok. zadarskoiiiii nadbiskupu 
31an[)as kad jo početk(3 i^laii'oliei kod Hrvata usjeko u 
^Tanieani ..harem !) vleka" V ') 

Tko da ^aiiijočo vjoru Hrvatskoj Kronaci,kadno uved- 
bu iilai^'olice u hrvatske strane pripisuje takodjcr sv. braći 
solunskoj ? '') 

Sve predaje i svi su poviestui dokumenti u tom slo- 
žni, te jo neumrli Lav XHr. uztvrdio živa istiuu, kad je 
u predhvaljeiioj okružnici ,,Girande Muuus" predstavio sv. 
Braću : kao apostole hrvatskih pokrajina ^) 

Ni najljući protivnici i^'lag-olice ue usudjuju se uijekat 
te poviestue čine. Kaiiouik Pesante na pr. u ■ svojoj oma- 
šnoj radnji ,,La litnrg-ia slava''" pri/naje : •') 

,Noi noii iiegliiamo clie i ss. Cirillo o Mototlio, e in i- 
siiecic (|nesf nltinio, abbiamo evaiigolizzato popoli slavi fuon 
dei coiilhii della ^loravia c Pannoiiia, (jiiali savebliero i JAburni 
(■ parfe dei Doimati , la lh)mia, la rolonia, fors' anco parte 
della liiissia". 



^) U pohvaljenim njegovim „E.Kplanatioiies" na str. 1. 

-) V. njegovo pismo na str. 15 ove razprave. 

•') ,1 tako sveti muž Koštane naredi popove i knjigu krvachu 

...." {Y. „Borbu za glagolicu" Prilog I) na str. 6). 
•*) V. ulomak na str. 79 u opazci. Vidi svu u obće i-azpravu u 

Prilogu L, koja to dokazuje množtvom argumenata, osobito 

od str. 82-98; i dalje. 
•') V. ,La liturgia slava". Parenzo, 1893, ua str. 28, 



— 97 — 

A na drugom mjestu priznaje činjenicu : i) 
„E pure la litiirgia slava si dilato, e invase nuovi ambiti 
nella sua forma cosi cirilliana come glagolitica ; la si udi nelle 
cliiese di Serbia, Bosnia^ Ercegocina, Mo)itenero, Croaz'ia, Dal- 
maski ; cuiclte varie j^arrocchie dcU' htrid risuonarono di fiuei 
cantici clie un tempo avevano attirato eiitusiasmati a Velehred 
i robusti sudditi del prođe Svatopluk." -) 



Ali mogio bi nam S3 ovdje praA-om zamjerit^ da ovi do- 
kazi idu najviše na to, da svjedoče o postauTiK, ali ne da osvje- 
doče x^Konltom 2)osta'nhH (jlagolice u našim stranama. 

Svakako tu su, da stave izvan sumnje, da je postanak 
glag'olice davan koliko i ohstaiiah slavenske litiirfjije, a već 
to samo daje slutit, da postanak ima bit zakonit, jer sve što 
smo u predidućim stranicama ove radnje naveli na dokaz 
zakonitosti slavenske liturgije w ohće, odpada svoj dio i na 
hrvatske strane i na glagolicu, kao osebujni ohlik slaven- 



1) L. c. str. 47. 

-) F. Salata ide tako daleko (na str. 26, 27 svoje knjige), 
da nahodi e je „sniiešiia" („ridicola") hjpoteza krčkog kan. 
Volarića o prolazkii sv. Metoda kroz naše strane i da je tom 
prigodom uvedena kod nas slavenska liturgija. Salata nahodi 
Volarićevo mnenje smiešnim valjda za to, jer se mogo Salata 
oslonit antoritat njem. učenjaka Dilramlera. Ali se sam 
Salata odmah posjeko, jer spominje i Clinzela i Parlatia, koji 
n'eraisle kako Diimmler, a bolje od njega dokazuju svoje mne- 
nje. I ne samo se posjeko, nego u istinu on postao ono što 
bez temelja predbacuje kan. Volariću, bud se pozivlje i na 

. Baitolinia, itd., odakle, da je čitao ono. na što se pozivlje^ 
mogo se osvjedočit, da je kan. Volarićuztvrdio živu istinu, kako 
to evo i ral dokazujemo, a kako je u Prilogu L dokazana još 
pbširnije i jasno ko sunce, 



- 9S ^ 

ske liturgije, jedino kod nas udomaćene, na po se. Pače, pokle kod 
nas slavenska liturgija dosiže do Ćiril Metodovih doba, ima 
se uzroka za razložitu predpostavku, da je baš ova forma 
slavenske liturgije bila predmetom Hadrijanove i Ivanove 
dozvole, jer odakle bi bila nastala u malo godina nova, 
drugčija forma, još skoro za živa sv. Metoda? 

Što se tiče slova, ta nova forma pače je isključena 
za ovo prvo doba^ jer poznato je, da ništa iz poznate Ra- 
čkieve razprave ^), da je ćirilica kasnijeg postanka i da 
nije bila od sv, Cirila izumljena i uvedena, nego od nje- 
gova učenika sv. Klimenta bugarskoga. 

Po tom imamo dovoljno temelja, da giagolicu, kakva 
se kod Hrvata rabi, smatramo kao naiizvoniije Ćiril-Meto- 
dovo djelo. Već ova okolnost, ova predaja izvorne Ćiril- 
Metodove baštine izravno u hrvatske ruke, tako rječito go- 
vori u prilog našoj zadaći, da bismo mogli odložiti pero 
glede zakonitog postanka giagolice i preći dalje. 

Ali^ da to učinimo, ostavili bismo protivnicim više 
luknja, kroz koje bi oni mogli odapinjat svoje striele u 
našu svetinju. S toga evo nas na -nove i dalje dokaze. 

Prvi budi indukcijom iz zdrava razuma. Pokle se gla- 
goli ca kod Hrvata udomila već 9. vieka^ ako stoji št ) tvrde 
protivnici, da se je nezakonito udomila, onda bi oni bili 
dužni razjasnil: kako je to, da su latinski biskupi u brvat- 
skim stranama pustili neka preteče malne po vieka prije 



^) „Pismo slovjensko. Napisa Dr. Franjo Rački. U Zagrebu- 
1861", u drugom dielu razprave. U zaključku veli: ^Gijnll 
dakle... obrate slovjensku glagoljicu..." (str. 144). 

To je i Kopitar, još prije Račkoga (ali slabije) dokazivao, 
(Grinzel, 1. c. str. 36 u opazci). 



iiego su ustali proti toj u istinu preradikalnoj i prevažnoj 
a „nezakonitoj"' novotariji \ Kako je to, da se istom g'. 925 
sastaje sabor u Solinu i diže vika na glag-olicu, kad no je 
radi nje narod odbj?g'0 (to proiztiče iz ondašnjih doku- 
menata) malne sasvim sve latinske biskupe i oni ostali pa- 
stiri bez stada, do te -mjere, da se vlast lirvatskog-a (g'la- 
g-olskoga) biskupa slavnog-a Grrgura Ninskoga protezala sve 
do vrata Solina ^), a faktična jurisdikcija mitropolite svrša- 
vala na gradskim zidinama? 

Pače možda ne bi bio daleko od istine tko bi uztvr- 
dio, da se ni g-. 925 ne bi bio crkveni sabor bavio gla- 
g'olicom, da nije bilo pitanje steg-nute jurisdikcije po srie- 
di. To se vidi i iz činjenice, da je pitanje o g-la^olici sta- 
vljeno na dnevni red, ne inicijativom i potaknućem dalm. 
biskupa^, nego inicijativom i potaknućem iz Rima, kako će- 
mo malo napried vidjeti iz onodobnih izprava. 

A pokle je baš služba božja na slavenskom jeziku bila 
ona koja je davala povoda narodu, da odbjegava latinske 
biskupe i da im se de fado sužuje jurisdikcija, oni su i s 
toga vida imali uzroka i koristi ako navrenmo ustanu 
proti ,j nezakonitoj'^ glagolici. A zašto ipak nijesu ? 

Imamo i drugih neizravnih dokaza, da je g-lagolica 
bila kod Hrvata zakonito uvedena. To sudimo po pismu 
Pape Ivana X (914-928) upravljenu g-od. 925 na hrvat- 



^) Papa Lav VI piše g. 928 dalmatinskim biskupim na obranu 
mitropolitove jurisdikcije uz ostalo „... spalatensem etiam 
Archiepiscopum in Chroatorum terra uoluraus ut propriam 

suam parochiam (razumije se: nadbiskupija) retineat quia 

non potest parucMa infra nmros civitatis. (terminari)* (V. 
Pril. E na str. 2 6). 



- 100 — 

škog-a kralja Tomislava, i po pismu upravljenu iste godine 
na dalmatinske biskupije (na biskupe solinske crkvene po- 
krajine). Oba pisma pisana su radi i u oči sabora od g'. 
925 (V. tom saboru Prodan : „Borba za glagolicu" na 
str. 158). Ivan X, premda bio tako slabo obaviešten o 
postanku giagolice i o sv. Metodu,- da je sv. Metoda držao 
krivovjercem, a ne svetcem ^), a na giagolicu se obarao 
najvećom žestinom "), nigdje ipak ne govori da je bila od 
koga god neovlašteno i samovoljno uvedena. Pače u pismu 
na biskupe predpostavlja, da su biskupi dotada bili glago- 

^) ... ,ad Methođii doctrinam confugiant, quera in niillo volii- 
mine iuter sacros Auctores comperimns*. (Grinzel : Codex, str. 
75-6. Pril. B str. 91 i 92), 

-) Papi je Ivanu X. slavenski jezik u hrvatskoj zemlji tudjinski 
jezik {„cdranea'^). Sv.Misa, ako je na slavenskom jeziku nije 
Bogu ugodna, kako jest latinska (»Ita ut secundnm mores 
Bomanae Ecclesiae Sclavinorum terrae ministerium, in Latina 
sciiicet lingua, non autem in uiranca" .... „In hoc ntique 
gaudemuR, si Sclavi nostrani doctrinam sequi delectentur, ut 
Deo sacrificmni f/r«^?(»i esliibeant"). Pače skoro da je Papa Ivan 
X. bacio proklestvo na slavensku liturgiju, jer dodaje : „Quo- 
niam qui non fide sacriticant et Deo pura libamiua otterunt, 
vereor ne illis veniat, quod scriptum est: Maledictus homo 
qui opera Dei negligenter facit". A rek' bi da se na giago- 
licu odnosi i izreka ,mala radiš" pri koncu pisma (Pismo I- 
vana X. nadbiskupu Ivanu u Ginzelu : Codex, str. 76; u Pril. 
B str. 92). 

U pismu pak na kralja Tomislava, bez obzira na to stoje 
Tomislav „Croatonim re.^" zove slavenski (hrv.) jezik „var- 
varskim", pa i njemu kao u pismu na solinskoga nadbiskupa 
stavlja oštrim riečima na srce latinski jezik („Non quippe 
ambigo. ut in eis aliud maneat, qui in Sclavinica lingua sa- 
criiicare contendunt, nisi illud quod scriptum est : Ex vobis 
exierunt d non snnt c.r jiohis. Nam si ex nobis essent, ma- 
nerent utique nobiscum, nisi in nostra conservatione et lin- 
gua". (Ginzel: Oodex, str. 76-77: Pril. B str. 94). 



— 101 ^ 

lici i Meto do voj nauci u prilog-, ili joj se barem ne pro- 
tivili. ^) 

Nit najsjajniji i to direktni dokaz o zakonitom 2^0- 
staiiku glagolice u našim stranama imamo u činjeiiicij da 
kad je solinski sabor od g-. 925, po Papinoj želji, malne 
jednoglasno stvorio zaključak, kojim pokapa shižhii hožjii na 
staroslov. jeziku kod Hrvata, čemu se divno opirao, sam 
Grgur Ninski, ovaj isti Papa Ivan X, toli protivan glagolici, 
ipak pri odobravanju saborskoga rada sve je zaključke 0- 
dobrio, iziiu hsi,^ jedinog-a oiiog-a k.oJi bio »a- 
|iei*eii proti glag'oliei. -) 

Dokumenti su tu i uzalud bi bilo sumnjanje. 

Imamo dakle izravan i uprav klasičan dokaz za našu 
tezu. Jer da je uvedba glagolice bila ne zakonita, Ivan X., 
onako na glagolicu kivan, jedva bi bio dočekao zaključak 
solinskoga sabora, da ga potvrdi i glagolicu iztisne iz 
hrvatskih zemalja. Grgur Ninski, ili možda i sami Pa- 
pini doglavnici, bolje obaviešteni, imaju bit pružili Ivanu 
X. takvih dokaza,, glagolici u prilog, da je samo pomoću 
tako neoprovrzivih dokumenata mogo nastati u mišljenju 
i radu Ivana X. onolik preokret, a kroz samo malo 
mjeseca. 

Ta, i samo svojeljublje, nakon onako očite akcije 
proti glagolici pred svim biskupima, pred kraljem i župa- 
nima, i klerom, i narodom (jer svima je ovima bilo uprav- 



^) „Et qiiia fama revelante cogiiovimiis per confinia vestrae Pa- 
rochiae aliara doctrinara piillniare.... vohis tacenfihas ci ron- 
senticntihufi.... (1. c.) 

-) .... Jiuc nttione excex)ta..." (Pril. B str. 96. Cfr. Parlati, II- 
Ijrici sacri III, 93). 



- 102 - 

]jeno pismo ^), imalo je silno uplivat na Papu, da se o- 
nako grdno ne poreče i ne izloži pred onima, koje je proti 
g'lagolici napiićivao. 

iŠto ipak nije Ivan X, za modernu „blamažu'" mario, 
što je sve zapostavio, i u glagolicu nije više dirnuo, tu 
ima bit bilo njemu i pravničke, a ne samo faktično, sta- 
nje pred očima; tim više pokle nije, po dokumentima, iz- 
ključena lijpoteza, da je ondašnji hrvatski kralj (i on), 
radi više uzroka, bio više glagolici protivan, nego joj u 
prilog. Svakako to stoji, da se ničim ne može dokazat, da bi 
se kralj Tomislav bio iole zauzeo za glagolicu, ili za njezina 
odličnoga branitelja sln.vnoga biskupa Gfrgura ninskoga. ') 



I o1ise|i^ Metoflove mitropolije*!^ kao i nje- 
gov karakter „le^aiias a latere^' dobiven od Ivana 
YIIL ■') davaju uani podloge za osnovanu tvrdnju, da je 
glagolica bila u nas zakonito uvedena. A do toga će za- 



^) .... U pismu na kralja Tomislava: „đilecto filio Tomislao 
Eegi Croatorimi et Micliaeli eicellentissimo Duci Chnlmorum, 
nec non Reverendissimo et Sanctissimo confratri nostro Joanni 
sanctae Salonitauae Ecclesiae Arcliiepiscopo, .... et oranibus 
Zupanis, cuncti.sque Sacerđotibus et universo populo per Scla- 
voniam et Dalmatiam...." 

") Tkalčić u svom najnovijem djelu: „Slavensko bogoslužje u 
Hrvatskoj" na str. 49 piše, odnosno na Tomislavovo. držanje u 
solinskom saboru: „A kralj Tomislav? sjedio je na saboru i 
mučao, ne izustivši ni riečce na obranu svoga biskupa !" 

^) V. „Borbu za glagolicu" na str. 94 i dalje poglavlje XV. 
(S. Metod Papin došivotni ^alter ego'^ medju Slavenima). 
V. i Prilog L na str. 82-94. 



— 108 — 

ključka doć svak tko bude nepristrano prosudio naše doka- 
zivanje. 

/;/ primiš : neima sumnje, da kamo g-od se Metodova 
vlast prostiraila, on je uvadjao službu božju na starosloven- 
skom jeziku i on sam svečane mise na tom jeziku pjevao; 
premda je znao. bez sumnje, i grčki i latinski. Da je sv. 
Metod g'lagolao, o tom imamo autentičnu potvrdu u pismu 
Ivana VIII. g. 879 i u drugim dokumentima, koji se na 
tu zabranu odnose ^). Sv. Metod bio je sa svojim sv. Bra- 
tom auktor slavenske liturgije, dobio je za nju dvakrat 

svečanu potvrdu, dobio i punovlast kao Papin punomoćnik, 
pa kako i pomislit da on nije širio zakonito dozvoljenu i 
uvedenu službu božju medju Slavene, kojima je bio vrho- 
vni Pastir, otac i Prosvjetitelj ? I bio ne jednomu, nego 
svim slavenskim plemenima duhovni SiMetihvd :... ,,o)n)iihus 
partibus illis Slovenicis...." -) .... ,,et manibus ejus (sv. 
Metoda) sunt a Deo et ab apostolica sede omnes partes 
Slovenicae tvddiiiie....'^ ■^), baš po duhu one 'stavke u pi- 
smu Ivanu Vm. na Svatopluka: „omnium negotioruin ee- 
clesiastičorum curam liabeat ipse (sv. Metod)....'' ,^Nam^jo- 
P'idus Bomini (sveti pitJ:. Cfr. Kronika Hrvatska, u Pril. 
D na str. 6, 7, S, 9/ ili i commissiis esf ■*). 



^) .... „prohibuimiis, ne in ea — barbara, boe est in sclavuia 
limjua — sacra missarum solempnia celebrares" (v. opazkii na 
str. 87 ove razprave. V. i G-inzel Codex, pag. 58 i dalje, kao 
takodjer „Borbu za glagolicii" Pril. B na str. 68 i dalje. V. 
pak osobito Prilog L na str. 146-177. 

-) V. str. 78. 

'0 Poglavje 12 Žitija sv. Metoda (, Borba za glagolicii" Pril. 
B str. 33. Isto kod Grinzela : Codex, str. 29). 

*) Pril. B. str. 71. Kod Ginzela : Codex str. 60. 



- 104 



I po samom gori spomenutom pismu Ivana X. na 
])isknpe solinske mitropolije i u pismu na kralja vidi se, 
da je Papa pišuć ona pisma imao ne uzalmi koji prostor, 
neg'O nniog'e slavenske pokrajine i kraljestva pred očima, 
te spominje „.čeiulje slovj enske*' (,,SclaYinornm terrae"') u 
rlk'hroju i ,,SclaAinorum reg'na'' fakodjer u vmibroju, po 
čem se vidi kako je djelo sv. Metoda ostavilo bilo tragova 
posvuda u ondašnjem slavenskom svietn, ili barem posvuda 
a ondašujim lirvatskiin krajevma, ako ćemo uzet one 
..Sclavine'" samo za Hrvate, i drng-e južne Slavene, što bi 
za našli tezu još bolje dobro došlo, jer bi na bliže ogra- 
ničilo obseg priepora. 

1 svetost Metodova prieči pomisao, da bi on bio širio 
glagolieu bez vlasti ili ovlaštenja. Onako SA^et čovjek i o- 
nako odan Sv. Stolici, te onako štovan i obljubljen, kako 
se vidi iz svib pisma Pape Ivana VIIL, osobito iz pisma 
upravljena sv. Metoda g. 881 ^) : ne bi se bio nikad u- 
sudio, da učini što proti volji i odredbama Isusova namje- 
stnika. A kao Papin odaslanik ,,a latere'', bio malne ra- 
van Papi, te štogod je činio činio je zakonito, -a, da je tko 
preko Metodove volje glagolieu širio, on je imao kohila 
dasii, da bilo u svojoj mitropoliji, hilo van nje, tu zlopo- 
rahu sapricči 

Ta svi se kanoniste u tom slažu, da je ,,legatus a latere" 
vlast tako velika, da se od Papine ne razlikuje nego malne 
samo u tomu, što je Papina vlast redovita, a odaslani- 
kova s Pape prenesena, delegata. 



1) Ginzel, Codex, str. 62-3. Pril. B str. 73-4. 



- 105 - 

Kanonik Pesante^ jedan od trojice najvećih novijih 

glag-olslfih ])rotivnika u Istri ^), u svom već na drug-om 

mjestu spomenutom djelu: „La liturgia slava" na str. 28 

piše vlasti Papinskih leg-ata a latere : 

„Grande per feriiio e 1' autorita dei legati pontitici, aveiido 
eglino, giusta la dottrina comuiie dei canoiiisti, tiitfca la facolta 
di fare nelF ambito loro assegnato -) ducclie imb fare lo stesso 
^mutejice, iu qnaiito qiiesfci iion limiti la loro niissione, e il gius 
cauonico non 1' abbia pure ristretfca pei- evitare colKsioni coi ve- 
seo vi diocesani." '') 



^) Pesaiite, Beniissi, Salata. 

-) Vidjeli smo gori na str. 96, kako Pesarite u zemlje, gdje je sv. 
Metod djelovao, ubraja i Baiiovimi, Dalmaciju i Bosnu; a nije 
ni Istra u posljedicam izostala. Ergo ? 

■*) Je li logično i je li moralno moguće, daje Ivan VIII. samo glede 
glagolice stegnuo legatsku vlast sv. Metoda V Onaj Papa, koji 
kad je g. 873 bio od okolnosti primoran (ili jer slabo oba- 
viešten), da nešto proti glagolici poduzme, nije drugo učinio 
do li što je saniomn. sv. Metodu, ka« osobi (v. Pril. L na 
str. 146-177) zabranio (privremeno), da može pjevat svečane 
glagolske Mise, i to samo u mitr 02wUj i moravskoj, jqv ]& Sva- 
topiuk bio glagolici protivan ? Ne nije ni logično, ni moralno 
opravdana takva predpostavka. Pače pismo ]\\ Ivrfna VIII. na 
Svatopluka god. 880 izldjaćuja i za samu Moravsku, jer steže 
porabu glagolicu samo .za, o/ih 3IiSH. koja se svečano pjeva u 
lirisustvu hiesa i /ijegovih doglavniJca (Prilog B str. 70), pa 
i to za slučaj, kad bi to knez isriečno zaldievao („Et si tihi 
et judicibus t-uis placet, missas latina lingua magis audire, 
precipimus, ut latine missarum UM solemnia celebrentur"). 
Ova iznimka ne da nam ni pomislit na kakvo ograničenje 
Metodove legatske vlasti glede glagolice van Moravske. Sva- 
kako, misli 11 tko drugčije, dužan bi bio da dokaže o što svoje 
mnenje oslanja, nu takvih „dokaza" ne iznese ih Ije nitko do 
vieka. 

Ivanu VIII. bilo je djelovanje sv. Metoda tako poćuđno, 
polagao je u Svetca toliko pouzdanja, da bi bio rado spravio 



- 106 



Dakle sv. Metod mog-o je činit sve ono što bi bio 
ni g'o činit i Papa, u onom djelokrugu koji mu je bio od 
Pape opredieljen naime: sve zemlje slavensJce ^) 

Pesanteove su rieči istinite. Onako se uči i u školam. 



sve slavenske zemlje pod njegovu ne samo legatshu nego i 
mitropolitslcu vlast. 

Samo je vanredno odobravanje i vanredno pouzdanje u sv. 
Metoda i njegov apostolski rad moglo sklonut Ivana VIII., 
da promieni svoje nazore o glagolici i onako ju svečano o- 
dobn,kako to bio učinio Hadrijan II., i tim konačno utvrdi 
novi liturgijski jezik, na štetu latinskoga. Samo vanredno po- 
uzdanje i odobravanje nagnalo je Papu, da okrnji dvie latin- 
ske mitropolije (solnogradsku i solinsku, a ponešto i oglajsku) 
i na njihovu teritoriju stvori novu, skroz neodvisnu, od Kar- 
pata do jadranskoga mora (kako to malo napried potanje do- 
kazujemo), od Norika do Bugarske, pod vlašću sv. Metoda, i 
povjeri mu duhovnu pastvu r/djegod ima slavcAshih duša. 

Da je Papi Ivanu VIII. bilo do stezanja, ne bi bio 
učinio sve to što smo naveli, niti bi bio (god 873-5) nago- 
varao Mutimira (bio on brv. ili srb. knez. V. Prodan :„ Borba 
zaglag.« str. 97 i Pril. E na str. 48, 49 i Pril. G str. 13), da 
se i on stavi pod Metodovu crkovnu vlast {^ad ipsrus }-)ustura- 
km recurras sollidtudmeni") (v. i Pril. L na str. 18, 98). Toliko 
je Ivan VIII. pogodovao sv. Metodu, tako ga je rado imao, 
da njemački l)iskupi tu stvar ni 15 godina nakon Metod jve 
smrti nijesu mogli progncat, te se u naročitu pismu na Papu 
Ivana IX. god. ^iOOtnscna ta vrošlost (,Est enira unus epi- 
scopatus — iz solnogradske mitropolije — in quinquedivi3us. 
Intrantes enini praedicti epi^copi — sraiera na sv. Metoda i 
njegove sufragane — in nondne vestro, ut ipsi diserunt — 
kako su rekli, tako je bilo — ordinavernnt in uno eodemque 

episcopatu unum archiepiscopum et tres suflfraganeos ejus 

episcopos." Pa dalje na drugom mjestu: „iisđem Slaviš \ocus 
familiaritatis aput legatos vestros dahatur" itd. V. Grinzel : 
Cođex, str. 68 i dalje. Pril. B str. 83 i 84. 'v. i Pril. L na 
str. 177-8). 

^) V. str. 76, 77, 78, 79, 96 i 103, 



— 107 — 

Na pr. Dr. Simon Aielmer piše o vlasti Papinskih 
leg'ata, kakva ta vlast bila ii prošlosti : ') 

.... „alii legati, amplissirais faciiltatibus iiistriicfci, Koma 
in provincias submittebantiir. Uli đicti siint legati mis.ši. et si 
erant e coetii Cardinaliura, legati a latere. Posterionim praeser- 
tim jurisdictio tam praeclara fuit, ut omiiia ferc Jura Fontiji- 
cia cxercere, e. gr. electos episcopos ■ confirmare, beneficiis va- 
cantibus providere et similia -) potuerint, paiicis dunta.xat, .qiiae 
Papa šibi soli reservaverat, exceptis''. 



Ali i da nije imao punovlast od Pape i>-lede svih Sla- 
vena^ sv. Metod mog'o je, svejedno, uvesti i>-lag'olicu, malne 
ti sve današnje Itrvatskc zemlje, jer je dobar dio današ- 
njih hrvatskih zemalja podpadao j^od redovihr, tješnju nad- 
biskupsku vlast sv. Metoda. ISIjegma mitropolija okrnjila je 
barem dvie, kako uzgred spomenusmo goii u opazci, on- 
dašnje mitropolije: soluogradsliu i sol/iiskii, te kako 
su moravske i panonske zemlje oduzete bile izpod vlasti 
solnogradskog-a nadbiskupa, tako su i zemlje donje Pano- 
nije bile stavljene pod Metodovu redovitu vlast, a sva je 
prdika i zagorske hrvatske zemlje u Istri i Dalmaciji. 
I u istinu, da je dobar dio današnjih hrv. zemalja podpadao 
pod redovitti vlast sv. Metoda, to sudimo najprije iz dva 
dokumenta, koja smo imali doniet u opazci na str. 103^ na rieči : 
„neima sumnje.... on je (sv. Metod) tivadjan sluzhu hožju 



^) V. Dr. Simon Aichner : Compendiiim juriš ecclosiastici. Eđi- 
tio sexta. Brisiae. 1887 str. člO i 37 i. 

-) Daje pak ii istinu ovakva ovlast data bila sv. Metodu, to se 
vidi jasno osobito iz pisma Pape Ivana VIIT g. 880 na Sva- 
topluka (v. „Borbu za glagolicu" Pril. B str. 71 i 72.) 



— 108-^-^ 

na star oslove }iskom jezlkz4"^ i na rieči ,,i on sam svečane 
mise na tom jeziku pjevao'^ a što iieliote izostalo (v. Er- 
rata coni^^-e" na koncu ov(3 ra/.prave). U drug-om od ovih 
dokumenata veli se izriečito, da je sv. Metod došo iz južnih 
strana, i to baš Is Istre i Dalmacije. ^) 

Istina, ovaj je drugi dokumenat u logičnom i ver- 
balnom savezu s prvim dokumentom iz g. 873, dakle savre- 
menim' sv. Metodu (Anonjmi Salisburgensis... „Grinzel : Oo- 
dex, str. 46-57. Prodan: ,, Borba za giagolicu" Prilog B 
str. 64-5), a onaj prvi ne donosi one rieči.- „ab Hjstrie 
et Dalmatift partibus", ali ovaj pozniji dokumenat ima sve- 
jedno svoju veliku vriednost za našu zadaću, jer dokazuje 
predaju sačuvanu kod Niemaea i ohstojećn još 13. vieka. -) 

Ovaj drugi dokumenat spomena je vriedan, i za to što 
spominjuć Ivarantane voli, da je sv. Metod i kod njih bio, 
nn, oni su ga tobože protjerali ") i on morao pobjeći u 
Moravsku. A pod Karantanim se razumievaju oni Slaveni, 
koji su Moravskoj na pi<j, kako to Grinzel (1. c.) spomi- 
nje u opazci taman na prvi dokumenat iz god. 873, a što 
je na jugu ondašnje Moravske, to su baš one spomenute 
H/jstriae et Dalmatiae x)artes. Ginzel veli: 



^) .... ,super iienit quidam Sclniius ab Hijstrieet Dalmatiej)ar- 
tihiis Pumine Methodius....'^ ((iinzel: Codes, str. 68. Prodan : 
, Borba za glagolicu" Pril. B str. 81). 

-) tradicijam u Italiji i kod raznih slavenskih plemena, glede 
zemalja u kojima su sv. Ciril i Metod vršili svoje apostol- 
sko djelovanje, v. potanje u Pril. L na str. 58-70. gdje se za- 
ključuje : „Si vede che la tradizione e dunque iiiii- 
versale." 

■') Grinzel. Prodan. L. c. 



- io9 - 

„Es iis, quae seqiuintur, patebit, horum ,Caranfcanorum, et 
coufiniiim eoriim" nomine intelligi Slavos reliquos, qui e Norico 
relegiintur per totam Fannoniam, exceptis hodierna Slavonia et 
Sirmio in destra inferioris Dravi ripa, quippe tum Biilgarorum 
đitioni parentibiis ; exceptisqae ex parte etiam Slaviš Carniolanis 
qiii Aquilejensinm patriarclianun opera fiierant conversi. Hic 
nonnisi Salishurgensium missionarioriira res gestae eiiarrantnr : 
idque eo fine iit ostendatur, iis iniuria nnnc intrndi ab ipso 
siimmo pontifice graecum Methođium." 

Grinzelovo ograničenje giede jednog- diela današnje Ba- 
novine, i glede Kranjske ne može se po namjeri dokumenta 
od g. 873 smatrat osnovano, niti odatle proizlazi, da bi 
Metodova redovita vlast bila stegnuta na one granice, te 
sam Grinzel u nastavku veli : 

„Ex Joli. VIII. autem papae Epistolis patet, Methodii 
dioecesira ex ima parte et iiltra Dravum Savumque DahnaUam 
versus fuisse protensam, ■ ex altera iiltra Danuhhmi. Camqae 
suis oculis usiirpasset Chazariatn Methodii frater Cjrillns, vis 
dubites his praesertim in TransdanuManos Slavos piospectibiis 
motum Joh. VITI et slavinicas jure laudasse ]itteras,'et Metho- 
dii dioecesin i»'o autiqua Sirmiensi et libenter Instaitrasset am- 
plificasse'^. 

Dakle i Grinzel priznaje da je Metodova nadbiskupija 
sizala i puno dalje nego to pripisuje cilju dokumenta „Ano- 
nymi Salisburgensis", te je redovita Metodova vlast obu- 
livatala sve clasiaisije aitstro-iigarske Slavene 

južno i jugo-iztočno od Moravske, neizključiv ni onih koji 
su pod Bugarsku podpađali. i) 



^) Jer ono, što su tobože Slavonija i Sriem tada podpađali pod 
bugarsku vlast, ne bi nikako bio uzrok dovoljan, da se Sla" 



- lio - 

Po tom zemljopisni obseg Metodo ve mitropolije bio je 
onaj i malne onolik koliko zaprema ciela sadašnja 
aiistro-ii§'ai*i$ka iiioitarkija. 

Do toga zaključka možemo doć i po istoriji, o obsegii 
Moravske i Panonije, i po dokiimentim. 



vonijii i Sriem izključi, iz priepornog zemljištu, tim manje, 
što je spomenica Auonj^mma Salisb.' branila „pravo" Solno- 
gradskoga nadbiskupa obzirom na cielu donju Panoniju 
u obće, pa ta obrana sasvim logično uključuje misao, daje 
ciela donja Panonija u obće, a ne samo nje dio, bio i- 
zuzet iz jurisdikcije soinogradske mitropolije, a podvrgnut pod 
jurisdikciju sv. Metoda. Jedino kad bismo stalno znali, da 
je donja Panonija i Sriem bio već prije van jurisdikcije sol- 
nograđskoga nadbiskupa, moglo bi vriedit Ginzelovo umova- 
nje. Ali te stalnosti ne imamo, dočim iz dokunienata, i iz sa- 
mih redaka Anonjmusa Salisburg. stalno razabireno, da Papa 
Ivan VIIL, obrazujud novu Metodovu mitropoliju, nije pazio 
na okolnost: tko je svietovni gospodar ove ili one pokrajine; 
kako su to baš izkiisili nieraci na sebi, te se proti tomu po- 
stupku Pape i tužili. A tužili se nepravedno, jer Papa nije na 
nje nišahio iz kakovih osobitih razloga, nego je imao neki visi 
cilj i široku neku stanovitu i dobro promozganu osnovu pred 
očima, tako te je, kako ćemo vidjet, i Bugarsku nastojao 
oteti centrifugalnomu uplivu Vizanta i nadošavšega raz- 
kola i čvršće privezat Eimu, kao matici svih crkava, a na po 
se kao zakonitomu predielu rimskoga patrijarkata. Jezgru, 
zametak ovoj velebnoj osnovi nahodimo već pod papom Ha- 
drijanom Ivanovim predšastnikora. I sam Ginzel to priznaje 
(es ist nicht uuwahrscheinlich) u 2 opazci na str. 51, 52 
svoje knjige, gdje besjedi o skupnom dogovaranju izme- 
djuKocela iŠastislava s Hadrijanom glede ustanovljenja 
neodvisne crkvene pokrajine za podunavske Slavene, 
pri čem je Hadrijan đošo na misao o uzpostavi panonske 
biskupije. Ali veli Ginzel, da nema za to nikakva hi- 
storičkoga dokaza, a neima ga zato što on nevjernje 
u autentičnost Hadrijanova pisma. Naravno, uz nepri- 



- 111 - 

Papa Ivan YIII. sam zove sv. Metoda sad moravsldin i), 

sad takodjer panonsldm biskupom -). 

A evo koje su bile granice Moravske države : 

Grinzel na str. 31 svoga, ovdje višekrat spomeimtog-a 

djela, piše : 

,Die Frage, nach den grenzen des aiten Mahvens ist bis 
anf den heutigen Tag noch eine Sfcreitfrage. Das Aber Gross- 
mahren seit Mitte des neiinten Jahrliunderts nicht niir das heii- 
tige Mahren und Scblesien, sonđern aucli die iingarische SloAvn- 
kei iimfasste und sich bis ziiv Marcli, Doiian nnd Gran ausdehn- 

te, đurfte aiiser Streit gesetz sevn. „ " Ja, in den letzten 

Jahren Swatopluk's erstreckte sich Mahren im Sud\vesten bis 
nach Karnthen ; denn die karntlienriske Mark geliorte nach dem 
Zengnisse der Annal. Fuldenses ađ a. 901 (Perts, I. 415) : In- 



znanje autentičnosti pismu upravljenu od pape Hadrija- 
na na podunavske knezove, dolazilo je po sebi, da se 
Ginzel imao nać u neprilici, te videć fakat, trebalo je da 
protuslovi opazkom na „Anonjni. Salisb." proti opazki uči- 
njenoj u tekstu na str. 51, 62. A zar nije bilo logičnije pomi- 
slit, e je primjer Cirila i divni uspieh kod Kozara nplivao 
na oliSi, Pape, te oba odobrila slavensku službu božju i 
oba nastojala, da se obistini crkvena neodvisnost svih pokr- 
štenih Slavena, tim više, jer su onda narodnostne razlike bile 
manje, te svi Slaveni izgledali kao jedno pleme, i radi te 
velike srodnosti crkvene knjige prevedene od sv. Cirila i Me- 
toda bile su svima malne jednako razumljive i s toga od svih 
jednako rado prigrljene. 

1) U pismu na Svatopluka (lipnja 880) veli: „Methodio reveren- 
tissimo archiepiscopo sanctae ecclesiae Marabensis" (Ginzel : 
Codex, str. 59-62. Prodan : „Borba za glagolicu". Pril. B 
str. 70). 

-) U pismu na sv. Metoda g. 879: „reverentissimo Methođio 
archiepiscopo Pannoniensis ecclesiae" (G-inzel : Codex, str. 58. 
Prodan 1. c. str. 68). 



- 112 - 

terdum vero Ungari australcm partem regni illorum (Moravorum) 
Caraufamim, devastando invaserant — zum mahrisclien Eeiche". 

Dakle po Ginzelu, Moravska država hvatala je današ- 
nju Moravsku i Sležku, sjevernu i zapaduu Ugarsku i do- 
pirala na ju(] do KoruŠJce, i još južnije, jer isti Grinzel na 
str, 29 veli o Karantanim : 

^Carantuneu (welclie das lieutige Karnthe)i, Gors, das 
Lidorak, Kralu, Stciennarh iiiid die ainliegemdeii Striclie vou 
Ungarn und Kroatien inne liatten)..." 

Po Ginzelii, i Pesante, o g'ranicani Moravske i obsegii 
Jletodove biskupije, piše ^): 

I contiiii deir aiitica Moravia soiio fcuttora discussi; pare 
che ai tempi di S. Metodio la grande Moravia comprendesse 
r odienia Moravia o Slosia, e i paesi slovacclii dell' Unglieria 
lino al Marcli, al Damibio, al Grran ; anzi clie iiegli ultimi anni 
del regiio di Svatopluk si estondesse a Snd-Ovest iin nella Ca- 
rintia. Alkr Paniioiiia poi appartenevano i paesi intonio alla 
Drava coUa Sava, ed aiiclic 1' attiiale Arciducato d' Austi'ia e la 
Stiria. Cfr. Ginz«! pag. 31, e 61; il qiialea pag. 52 afferma : 
,11 vasto territorio di S. Metodio arrivava al Sud tin oltre la 
Drava e la Sava verso la Dalmazia, e qui abbracciava special- 
nieiite tiitti i tratti di paese cliiamati Sclaviiiia, abitati dagli 
slavi carantani e dai loro vidni, cosi pero che ne fossero escliisi 
la Slavonia ed il Sirmio alla destra della Drava superiore, per- 
che apparteneiiti alla Bulgaria, e la Carniola apparfcenente al 
patriarca di Aquileja. A Nord-Est iaprovincia moravo-pannonica 
si estendeva oltre il Raab e il Danubio fino ai confini del do- 
minio moravo". L' arcivescovo di Salisbiirgo vantava giurisđi- 



1") L. c. str. 27 u opazci, 



- 113 — 

zione sulla Pannonia, il vescovo đi Passavia siil terntorio Mo- 
ravo ^). 

Slično i 0. Dr. Iv. Marković -): 

.... „Moravska je kneževina tada (za Kastislava) obulivatala 
današnju Moravii, Slesiju i pogranične zemlje gornje Austrije i 
Ugarske: kasnije se k jugo-zapadu prostiraše do Koruške, iiklo- 
pice". 

A granice Fanonijt'i' Dosizale su do jadranskog'a mora. 
Uandolo, mletački dužd i krbnista (umro g-. 1848) ovako 
opisuje granice srednjovječne Dalmacije : 

„'E poi la Dalmazia la prima delle provincie greuhe la 
quale abbia per contine ali' oriente la Macedonia, a ponente 1' 1- 
stria ; a mezzogiorno il mare Adriatico ; e da settentrione la 
Fcmnonia.'^ ^) 

Dakle po Dandolti Pannonija je dopirala sve do dal- 
matinskih granica. 



^) Ovo u Ginzelovu izvorniku (1. c. str. 52 u opazci) glasi : 
„Der weite Kirchensprengel Method's erstreckte sich im Siideu 
bis tlber die Drau un Save gen Dalmatien, und umtasste 
hier vorzugsweise, die von den slavischen Karantanen und 
ihren Nachbarn bewonhten, und Sclavinia benannten Lilnder- 
striche, so dass jedoch Slavonien und Sjrmien am rechten 
Ufer der obern Drau (weil zu Bulgarei gehorend), und Car- 
niola (zum Patriarchat v. Aquileja gehorig) ausgeschlossen 
Avar. Im Nord-osten erstreckte sich die pannonisch-milrische 
Kirchenprovinz iiber die Kaab und Donau bis an die Griin- 
zen des mahrischen Keiches. Siehe Kopitar God. pag. 46 
note, und Karl v. Spruner's hvstor. geogr. Hand- Atlas Karte 
65. Gotha 1846." • 

^) Cesarizam i Bizantinstvo I. 483. 

'') V. Pril. L str. 41. Gfr. i str. 32, 47, 53 i 110, 



- lU — 

I Niemci tako misle. Medju riekama Panoiiij? jesu im 
ne sam) Drava, nego i Sava i A"?*^^;« '). 

Annales iz Fukle pod 827 pišu: „luterea Bulgari 
Sclavos in Pannonia seđentes, misso ^:)6'r Dravum navali 
exercitu, ferro et igne vastaverunt,...'"' ■) 

Dakle i ovdje je Drava u Panoniji, kako gori i Sava 
i Kupa, rieke današnje Banovine^ uže Hrvatske. 

Farlati : Iltyr S. III. 62 : ,,nara sieuti S. Metliodium 
Svetopluchuiii Regem Maliarentium, idest Moravorum, cujus 
Regni liues etlam Pamionias (tdtra Bravum) comprelien- 
debant..." 

Bački u ocjeni djela Konstantina Porlirogeiiita Knji- 
ževnik I, str. 50) veli : K nstantin kaže^ da Turci (Ma- 

gjari bivaju u Panoniji Oni su (Magjari) poslie smrti 

kneza Svatopluka osvojili 3£oraosku, koja je (prema Beo- 
gradu) s one strane Dunava, i počima od Sriema^'. 

Konstantin je Porilrogenit živio u prvoj polovici 10. 
vieka. 

Dakle bez sumnje današnja Hrvatska (i Slavonija) u 
užem smislu, kao dio Panonije (donja Panonija) podpaiala 
je pod Metodovu vlast. Ako je jedan dio te Panonije dr- 
žavno spadao na Bugarsku, to, kako gori opazismo, nije 
moglo smetat (kako misli Ginzel) Ivanu VHL, koji je već 
podanike dviju država (Njemačke i Moravske) spravio bio 
pod istu crkovnu (Metodovu) upravu. 



^) V. Me3^ers Conversations Lexikon'' pod riečju : Pannonien.: 
Gfr. Pril. L str. 41. 

2) Cfr. Književnik- IH. 94. 



-r- 115 - 

Ali nemožemo dopustit, da je ijedan dio današnje ba- 
novine podpadao IX. vieka pod Bugarsku. Rački u ras- 
pravi Hrvatskoj prije Xn vieka piše ^) : 

„Granice kneževine Ljudevita i nasliednika njegovih podu- 
darale su se u bitnosti s granicami Panonije savske i sriemske 
za posljednje doba rimskoga gospodstva. One su naime od zapada 
tekle Dravom počam od medje Karantana imenito marke „juxta 
Souvam", do njezina ušća, odavle dalje Dunavom do tišća Save, 
ohuhvaća/jtići ovdje ^'Franchohorion'^ (Frušlcn goru. Opazkapre- 
pisivača) i dophnuVi ovdje do BugarsJce, hojoj je Belgrad pri- 
padao ^ -) 

S ovim se podpuno slaže i ono što je gori doneseno 
iz Konstantina Porfirogenita. Ako li je u njegovo doba 



^) Ead jugoslavenske akademije, u Zagrebu i88] (knjiga LYI, 
str. 119). 

-) U nastavku veli Rački, glede zapadnih granica Posavske Hr- 
vatske : „Ako su granice na dolnjoj Savi prekoračile tu rieku 
niesu tuj zasizale preko desne Posavine. Na srednjoj Savi u 
području njezina glavnoga pritoka Kupe, Pokupje imalo je 
činiti granicu naprara Hrvatskoj (dalmatinskoj. Op. prepis.), 
koja je s liburnijskom -visočinom i sa Poanjem imala granir 
čiti s doln'om Panonijom. 

Ovdje je vrieđno opaziti, da S. Ljubić (1. c.) daje posav- 
skoj Hrvatskoj , mnogo veći obseg, naime ^iztočni dio sada- 
šnje provincialne Hrvatske, Slavoniju i Sriem međju Dravom, 
Duuajem i Savom a prieJco Save u Ilirshoj svu Bosnu do 
granice Bugarslce i srhshe na Drini^ i misli, da su ove ze- 
mlje sastavljale jednu neodvisnu državu, tako zvanu posavsku 
Hrvatsku". (Rad XLI1I, 117)". 

Rački, kako gori vidjesmo, nije ovoga mnenja, te ga u o- 
pazci pobija. 

Nu svakako, već i po njegovu mnienju posavska Hrvatska 
dopirala je do današnje Srbije i Banata, te obuhvaćala, barem 
djelomice, današnju Slavoniju i Sriem. 



- 116 - 

(sama dva tri decenija po smrti sv. Metoda) Moravska po- 
čimala od Sr lema; kako nije to donja Panonija, kad je 
njoj Sriem sastavna čest ? 

Nil imamo i drugih, još tATdjili dokaza, da je Bano- 
vina spadala pod raetropolitsku vlast sv. Metoda. Evo ili 
nekoliko. 

Najprije imamo dokaz u pismu Ivana VIII. na gori 
uzgTod spomenutoga kneza Mutimira. ■^) 

Ako je to bio srhskl knez u današnjoj iztočnoj Bosni -), 
onda imamo još više uzroka, da proširimo Metodovu mitro- 
poliju na većinu hrvatskih zemalja, jer su ove bile prije 
srbskih na redu i 1)liže središtu Metodove uprave i dje- 
latnosti. 

Ovdje će zgodno biti i gledi^ Mutimira i glede Pa- 



1) V. str. 106 ove razprave. Cfr. Pril. L str. 18. Pril. E str. 
48. Pril. str. 13. 

-) Za takva gaje držao i Rački u „Književniku" 1., 73 g. 
1864: ,Biidiić je papa Ivan VIIl vladao crkvom od god. 872- 
882, u Hrvatskoj spominje se joS gx3d. 880 knez Branimir, a 
Mutimir tek god. 892, ovo pismo (pismo .Momteuero duci 
Sclavinicae") imalo bi biti upiavljeno na srbskoga kneza Mu- 
timira, sina Vlastimirova, koga u ono doba i Konstantin na- 
pominje." 

Nu ovo je svoje muenje Rački promienio već u ,Docu- 
menta historiae chroaticae" god. 1877, gdje o ovom Mutimiru 
piše: ... „exinde potius deducitur, Mutimirura fuisse non Ser- 
biae sed Pannoniae intor Savum et Dravura principom, prae- 
decessorem adeoque Braslavonis" (v. „Borbu za glag." Pril. 
E, 49). A pri ovom je mnenju Bački ostao, kako ćemo vidjet 
malo redaka niže. 



- 117 - 

noiiije, ako priobćimo ulomak iz spomenute Eačkieve raz- 
prave o Hrvatskoj prije XII. vieka ^) .- 

„Mislim, da je ovimi navodi dosta iitvrđjeno, daje dolnja 
Eanonija i za karolinžko doba imala na iztoku one granice 
koje je rimska Panonija njekada ondje imala, a te granice 
bijahu Dunav od ušća Drave do ušća Save s jednim 
dielom te rieke u onom toku njezinom, gdje lirli u 
Dunav. Eimska Panonija graničila je ondje s Moesiom, karo- 
linžka pako Panonija bar od trećega desetka IX vieka s B u- 
garskom, koja je. imala u svojoj vlasti davnu Moesiu i ključ 
za Panoniju, Beograd. Imajući to pred očima, jasan će nara biti 
sadržaj pisma, koje je papa Ivan VIII upravio ,,Montemero 
dnci Sclavinicae. -)" Odlomak toga pisma glasi : ,,Opomi- 
njemo te, da sliedeći primjer svojih praroditelja nastojiš, kolik« 
je moguće, vratiti se k panonskoj điecezi ; a pošto je ondje već, 
hvala bogu, postavljen od stolice sv. Petra biskup, uteći se pod 
njegovu pastirsku brigu." Smisao je toga odlomka jasan sva- 
komu, koji znade, da je papa Hadrijan II uzkrisio za pa- 
nonske i moravske Slovene davnu sriemsku biskupij^i, 
ali da je to djelo njegovo naišlo na velik odpor u Njemačkoj, 
pošto j>e je ta papina odredba protivila crkvenomu uredjenjn 
Karla vel. i državnim njemačkim interesom. Premda nas sva sa- 
držina upućuje, koje zemlje slovenske knezom mogao je biti o- 
naj Mutimir: to su se dosta mučili o osobi kneza i zemlji nje- 
govoj. Mislilo se na hrvatskoga kneza Mutimira, od kojega nam 
se sačuvala listina god. 892. ■') Ali to se mnienje pobija već 
tiem, što za vladavine Ivana VllT sjeđjahu na hrvatskom prie- 
stolju poslije Domogoja knezovi Sedeslav i Branimir. Mislilo se 



^) Ead jugoslavenske akademije. U Zagrebu, god. 1881. Knjiga 
LVI.' str. 115 i 116. 

-) Documenta p. 367. 

^) Ibid. p. 14. 



- 118 - 

i na srbskoga kneza Mutimira ^); ali kako bi ga papa mogao 
nagovarati, da se, sliedeći svojili praroditelja primjer, podvrgne 
panonskoj biskupiji, kada Srbija nije prije spadala pod panon- 
sku diecezu V Šta je dakle naravnije, nego u Mutimiru nazi- 
rati kneza dolnje Panonije, nasljednika Ljudevita i 
Ratimira, koj budući ovisan od franačkoga dvora iistračavao 
se podpasti pod panonsku diecesu, proti kojoj se tolika vika di- 
gla bila u Njemačkoj. -) Ne ima ni jednoga temeljita razloga 
proti takovu shvaćanju, a sve za nj govori." 

Je li se i kad se je knez Mutimir odlučio, unatoč 
vrhovnom franačkom gospodstvu, da u duhovnim stvarima 
prizna Metodovu vlast ? Cienimo, da se nećemo prevarit ako 
uztvrdimo, da jest, i to odmah, s .više razloga : 

1) Jer je i dalmatinska Hrvatska nekad bila pod fra- 
načkom vlasti, ali u ovo doba bila slododna, te je taj pri- 
mjer imao djelovati i na Mutimira u pravcu neodvisnosti ; 

2) jer u ono doba evala jaka, neodvisna Moravska dr- 
žava, te je pokraj neodvisne dalmatinske HiTatske, posav- 
ska Hrvatska na oba svoja krila imala oslona proti nje- 
mačkoj prevlasti ; 

3) jer je malo godiua prije (869) i Kocel s onu 
stranu Drave zaželio bio Metodovu vlast i pod njom ostao ; 

4) jer, neima sumnje, upliv sv. Metoda i pape bio je 
veći nego strah izpred Niemaca, i jer 

5) već 1 1 . vieka imamo i za posavsku Hrvatsku neo- 
borivih ^) (donekle već iztaknutih dokaza);, da je i ondje 



') Diimmler: Ueber die alteste Greschichte der Slaven in Dal- 

matien. S. 57. 
-) Documenta p. 368. 
s) V. str. 65, 66 i str. 92, 93. Cfr. „Borbu za glagolicii'^ str. 

15 i str. 71, 72. 



119 — 



glagolsko pismo bilo zagospodovalo, kao posvuda n hrvat- 
skim krajevim; a ovaj je zadnji dokaz pozitivno u prilog 
našoj tvrdnji^ tim vriedniji i odlučniji, ii koliko ne ima 
nijednog-a ni pozitivnoga ni negativnoga, ni direktnoga ni 
indirektnoga dokaza, po kojem bi se moglo zaključit, daje 
upliv sv. Metoda i nagovor Pape ostao kod Mutimira bez 
uspjeha ^). 



^) Proti već navedenomu mnenjiiliačkoga, 0. Dr. Ivan Marković u 
svojoj knjizi „Gli Slavi eđ i Papi" drži, da je Mutimir bio srb- 
ski knez („principe đei Serbi oltrela Sava") nn drži takođjer, daje 
sv. Metođ lično posietio Mutimirove zemlje i bio vje- 
rovatno i na njegovu dvoru. Evo odnosni ulomak iz Marko- 
vićeve knjige : ,.L' Attivita apostolica di Metodio erasi in ef- 
fetto estesa nelle terre di Mutimir. I libri sacri cbe egli aveva 
tradotti, esercitavano un fascino irresistibile su tu tti gli Slavi; 
non era quindi possibile cbe rimanessero senza eitetto in un 
paese vicino e cbe continava colla Pannonia. Non abbiarao 
prove positive nia si deve ammettere cbe Metodio, durante la 
sua dimora in Ji^annonia, abbia personalmente visitato le terre 
di quel principe, e probabilmente ancbe la di lui Corte. Lo 
zelo apostolico, ond' era animato, e 1' amore particolare ai 
popoli slavi non avrebbero potuto non obbligarlo a portarsi 
cola. Noi crediaino ancora cbe Giovanni VIII, nell' interesse 
della religione e della Cbiesa, gliene abbia raccomaiidato di 
fare cosi : la sopraccennata lettera dello stesso pontefice a Mu- 
timir ci autprizza a fare questa congettura". Tako 0. Dr. 
Mai-ković na str. 124-5. 

A već prije na str. 40, u istoj knjizi, pisao je slieđeće: 
„I sacerdoti spediti dalle rive del Bosforo introđussero tra i 
Serbi il rito greco-orientale. Pero la gerarcbia. ecclesiastica 
non fu subito istituita. Onde papa Giovanni VIII in una let- 
tera, di cui abbiamo alcuni frammenti, scrive, in maggio del- 
r 873, a Mutimir lagnandosi cbe sacerdoti vagaboridi da ogni 
dove vengono nelle sue terre ed esercitano, contraiiamente ai 
canoui, funzioni ecćlesiasticho, anzi, non avendo sopra di se 
alcun capo, trascorrono in eccessi ancora piii gravi. Per tale 



- 120 — 

Sve obratno. 3Ii iiiiamo direktan dokaz, da je ciela 
Iknonija i gornja i donja sve do Save i Dunava bar od 
i^'. 873-5, dakle skovo odmah nakon pisma pisana od I- 
vana Vili na Mutimira, došla pod redovitu Metodovu vlast. 
Taj dokaz naliodimo i u pismu Ivana A^IH. na. kralja Karla 
(i;'. 875. V, Ginzel: Codex, str. 57. Pril. B, 67), jer u pismu 
stoji čisto i bistro : „Fokle je opet došla u našu vlast 
F'aiBoafti^ka 6»i$^lkiii)i.|a^ neka hude prosto našemu 
hratu MetcHfiM, koji, je oaiaiaa« od apostolske stolice 
odredjei/, po prvašnjeni običaju (o tom običaju baš go- 
vorio Papa i u pisuRi na Mutimira) slohodno da vrši hi- 
skupskii zadaću'' . 

Papa govoreć o panonskoj biskupiji, nije niogo smie- 
rat na drugu, jer druge nije bilo, du li na oiui sriemsku 
su. Au dro ni ka, koju je Papa Hadrijan U. g. 870 uspostavio 
(v. Vita 8. Metliodii c. 8 kod Clinzela: Codex, str. 26-7 
Pril. B str. 30. v. i Pril. E str. 47). Eački o tom ni 
najmanje ne sumnja (,.l)ocumenta''' : N, u Pril.E str. •J:7-J:8) 
samo što naliodi, da sielo panonske nadbiskupije nije nio- 
go biti grad Sriem („Sed resuscitati archiepiscopatus sedes 
vix Sirmiuui fuera,t"'. L. c.) I hrvatski povjestničar Smici- 
klas V veli : „sielo nije bilo, nit je moglo biti upravo u 



motivo, corae gia uiia volta i Serbi e i Croati sottosfcavano 
a nna medesima giiirisđizioiie ecclesiastica, egli esortail priu- 
cipe serbo che, segueudo 1' esempio dei proprii antenati, rico- 
nosca r aufcorita del vescovo che la S. Sede ha posto in Pan- 
iioiiia, cioe di S. Mefcodio, riteiiendolo per propvio pastore." 

I Smičiklas (Poviest Hrvatska I, 197) ni najmanje ne 
dvojio pribivanju Metodovu na Mutimirovo dvoru: ,, Na nje- 
govom dvora sigurno se sastavljao sv. Metodij." 
^) Povjest Hrvatska, L, 197. 



- 121 - 

Sirmijii", ali je osvjedočen, da je, ,,sie]o bilo ne daleko od 
Sirmija staroga grada*''. Raćld drži, da je sielo uspostav- 
ljene nadbiskupije bilo u Kocelovoj kneževini (,..„quuni 
ipsa — sedes — potius primuni in Koceli provincia, 
nimirum in Pannoniae inferioris parte transdravana (luaerenda 
sit'^ (1. c). Nu i ako sielo nije bilo izniedjn Drave i Sa- 
ve, neima sumnje, da je posaA^ska Hrvatska bila pod Me- 
todovom Panonijom. Pače Smičiklas sa niemcem Dilmmle- 
iiom tvrdi, ,,da je srcifea hishupije Metodove Jula donja 
Panonija^' ^). A Rački priobćujuć ulomak pisma papelvana 
Vni. na Mutimira u naslovu veli : ,,Ecclesiae pannoniensis 
Umites e sedis apostoUcae intentlone 8ioc (iuo(iae illustrat 
doaimenkcm". A tako i jest. 

Paabsud je mislit, da bi Papa bio ostavio Mutimirove 
zemlje van te biskupije kad je biskupija bila sriemsJca u počet- 
eim i kao takva bila uzpostavljena, a Sriem bio u Mutimi- 
i'ovoj vlasti. Absurd i zato jer, kako se vidi iz pisma I- 
vana VIII. na istoga Mutimira (Pril. E str. 13), podanici 
su Mutimirovi bili ovce hez pastira (,,aeepliali"), a kako 
i pomislit^ da bi Metod, onako revan božji službenik, o- 
nako neumoran Apostol, koji je i Čelie -) i Poljake "), i Ruse "^), 



^) Smičiklas: Poviest Hrvatska I., 197. 

-) V. „Borbu za glagolicu" str. 117. V. Prilog L str. 96. V. 
Bartolini (,,Memorie.... đei santi Cirillo e Metodio") str. 148 
i dalje. A pa i Moravci, kojima je sv. Metod bio biskup i 
radi kojih je došo na Zapad, i u njihovoj zemlji bio i poko- 
pan, po narodnosti bili su Česi. 
^) V. „Borbu za glagolicu" str. 123. Bartolini (1. c.) str. 164-170- 
*) V. „Borbu za glagolicu" str. 119 i dalje. V. i PriL L str. 97r 
Bartolini (1. c.) str. 151-8, 



- 122 - 

i Bugare i) i neretvanske Hrvate -) na nebeske staze na- 
pnćivao, l)io mogo propnstit, da se poskrbi za one koji mu 
bili 7?a.;7>/;i^ *)Ne bili bio mogo sam, ne bi bio propustio, 
da namjesti sufi-agaiia, ustanovom posebne biskupije, kako 
je to činio u šjevero-zapadnom dielu svoje mitropolije i bez 
smnnje takodjer u dalmatinskoj Hrvatskoj ? ) 

Absurd napokon jer Papa Ivan VIE. rabi u pismu na 
3Iutimira iste isfaste rieći glede panonske biskupije koje i 
u pismu na kralja Karla: ,^iIUc.... episcopns ordliKitus est. 

Ova identičnost rieči nije slučajna, kako ćemo to vi- 
djet i drugom prigodom, nego je posljedica istovremnosti i 
identičnosti u namjeri, te je najočitija potvrda onomu što ^• 
smo došle o ovom pitanju kazali. 

Nakon svega ovoga, cienimo, da je uprav suvišno sva- 
ko dalje sustajanje na ovom prcuietu, jer samo u slučaju 
da bi obstojali kakvi argumenti koji bi stavljali u sumnju 
okolnost granicam Metoduve biskupije do Save i Du- 
nava, jedino u tom slučaju novi dokazi dobro bi došli,, ba- 



^) Biigarim je posvetio i jednoga biskupa (Klimenta. V. Ljubić: 
„Ogledalo književne povjesti...." L, 49). U ostalom v. Leg. 
biijg. (Ginzei: Codex, str. 32. Pril. B str. 36-46) i Kroniku 
Hvv., i druge Leg. 

-j V. Lacij, Fadati i ost., u prilogu L str. 94-104. 

■') To izključuje i Legenda buigarica cap. 4, gdje kazujuć kako 
je sv. Metod duhovno uzgajao kneza Kastislava, doda,ie, da 
je to činio i glepe vladara i-in-ic S*žlBB<>i8ije : „seđetiam 
S®aaiia«HB4tc aiBBlvea'.«?«.« imperantem" (Ginzei: Cođei, 
32-40. Pril. B, 41). 

"^) Nakon g. 873 ne ima više nikakva glasa ni o akefaluosti ni 
zapuštenosti posavske Hrvatske, niti je za živa sv. Metoda 
ondje ikakva biskupa bilo. Zašto ne? Žar ne zato, jer je sv. 
Metod bio U7idje d j ece^aiis/d ovdinavi]? 



— 123 — 

rem kao pritvrda onomu što se već donielo. Ali tih pro- 
tiiargumenata nitko ne iznosi, niti povi?st zna za ikakav 
stalan čin, koji bi iole mog-o obezkriepljivati ove naše na- 
vode i tvrdnje. Obratno da. Na pr. ima povjestničara, koji 
drže, da se je, bar za neko doba, Kocelova kneževina širila 
i preko Drave. ^) 

Ako to stoji za Kocelovo doba, pokle nitko ne sum- 
nji, da je njegova kneževina bila pod Metodovom jurisdik- 
cijom, jer on sam u tu svrhu zamolio papu Hadrijana II., 
imali bismo tada dvostruko razloga, da svoju tezu smatra- 
mo kao dokazanu et ultra i dvostruko razloga, da sTanice 
Metodove panonske biskupije protegnemo do Save i Dunava, 
a možda baš i preko Save, jer bi se u tom slučaju Muti- 
mirovu kneževinu imalo tražit južnije i iztočnije od Koce- 
loA'O, pokraj Savinih pritoka s ohiju strana, te i u današnjoj 
sjevero zapadnoj Bosni, baš onako od prilike kako drži S. 
Ljubič (v. opazku na str. 115) i Marko vić (na str. 119). 

I okolnost, da se iz poviesti nikako nezna, tko je u 
početke Metodova biskupovanja i Miitimirova kneževanja 
vi'šio duhoviui vlast nad posavskom Hrvatskom (odatle ona 
tužba pape Ivana VIII., da su posavski katolici bili be;^ 
glave — ^,acepliali^' — i da su lutali bez nadzora i u- 
prave — ,^absoluti et vagi" — ) i to je indirektni dokaz, 
da je posavska Hrvatska, kako dio uzpostavljone Metodove 
panonske biskupije, imala podpasti pod prosvjetnu i revnu 



^) „Sloveni s one strane Drave tiskahu se i pri/e tako jako na 
zemlju hrvatsku, da njeki misle, da su i knezovi Pribina i 
K c e 1 upravo vladali i z m e d Save i D r a v e" 
(Smićiklas 1. c, str. 192). 



— 124 - 

skrb velikoga slavenskoga Apostola. Ni Papa ni st. .Metod 
nisu mogli pustit, da one duše stradaju bez onoga koji bi 
ili duhovno hranio i pojio. A da ova terranulJius u du- 
hovnom pogledu, u istinu nije faktično pod nikim bila do 
g. 87 3, kada je Papa nagovarao Mutimira, možemo za- 
ključiti nešto iz pozitivnih, nešto iz negativnih dokaza. ^) 

Prvo. Da nije bila pod solnogradskom upravom, to nam 
pozitivno svjedoči sama solnogradska duhovna vlast, jer je 
njezin predstavnik Rihbald radi slavenskoga jezika u službi 
božjoj i jer je vas puk išo za sv. Metodom, zapustio svoje 
mjesto, kako ćemo to vidjet malo napried (str. 128). Nu 
odlazak nadpopa Eilibalda zbio se prije nego je Papa Ivan 
Vni. pisao Mutimiru, jer Anonjmus Salisburgensis napi- 
sao spomenicu u prv.j polovici god. 873, a tada je Ilih- 
baldov odlazak biojur gotovim činom. -) 

Drugo. Posavska Hrvatska nije bila faktično ni pod 
solinskom metropolijom, premda je pravno odprije i do ta- 
mo spljetski mitropolit protezao granice svoje mitropolije ^), 



^) Bački u razpravi : „Hrvatska prije XH, vieka" (Rad jugoslav. 
akademije, knjiga LVI. str. 117) piše: „Ali nigdje ne 
nalazimo stalne v i e s t i, kojoj biskupiji bi povjerena 
dolnja Panonija izraedju Save i Drave, kneževina naime Ljii- 
devitova i Eatimirova". Pa u nastavku: „Neima traga, da bi 
solnogradski biskup brigu duševne pastve ondje preuzeo bio". 

-) Ginzel-Codex, str. 46-57. Prilog B str. 52-66. 

^) U listini bana Trpimira ed 4 ož. 852 govori se o jurisdikciji 
solinske mitropolije: cfuae est metropolis usque acl ripain 
Dmiiibii et pene (ovo liački prevađja ne sa ,, skoro", nego sa 
,, skroz") per totum regiium Ghroatoruni,^^) (]. c. str. 116). Spo- 
na izmedju posavske Hrvatske i solinske mitropolitske crkve 
bio je grad Sisak, te kako veli Smičiklas (1. c.) ....„spadao 
je (ban posavske Hrvatske) pod spljetsku crkvu preko svoga 
sisačkoga biskupa". 



- 125 -i 

jer da se je faktično spljetska metropolija starala za posav- 
sku Hrvatsku, bila bi nastojala, da u Sisku namjesti bisku- 
pa, a to nije učinila. II doba sv. Metoda i Mutimira, ona 
je biskupska stolica bila prazna, te sada još bolje razu- 
mijemo ono „acephali" i ost. u pismu Ivana VIH. na hr- 
vatskoga kneza. 

S tog-a Eački na više miesta svoje gori spomenute 
razprave^, dopuštaj uć pravnu stranu, izkljicaije hkimni imi- 
sdikciju solinskih mitropolita nad posavskom Panonijom ^). 

Izključuje i jurisdikciju oglajskoga patrijarke -). 

Izključuje i jurisdikciju Gradske crkve ^). 

Dakle ili pozitivno ili negativno, neima dokaza, da bi 
ijedan od okolnih duliovnili starešina IX. viekabio faktično 
vršio jurisdikciju u posavskoj Hrvatskoj. 

S toga Eački dolazi na to da zaključi: ■*) 



^) „S toga bit će bila dolnja Panonija prepuštena metropoliji 
spljetskoj, ako i ne ima doJca^a, da je ona ohavljala jurisdi- 
kciju ondje polovinom IX stoljeća.^' Pa dalje : „Ali dočim je 
Panonija gornja odnosco Panonija izmedjii Rabe, Dunava i 
Drave, podredjena bila solnogradskoj crkvi, ne može se pod 
,, obalom Dunava", koja se u Trpirairovoj listini spominje, 
raznmievati druga nego sriemsJca. Dovle si je spljetslm metro- 
polija prisvajala pravo; a je da li ga ondje i vršila ne sna. 
se'' (Rački, 1. c, str. 117). 

-) „Moguće je," da su oglajski patrijarh! nastojali svoju vlast 
protegnuti i iv Panoniju dolnju ; ali za to neima dohaza"". 
(Rački, ]. c, str. 117). 

■') „Takmac oglajskih patrijarha n Istri, patrijarha \\ Gradu 
Fortunato, bio je obtužen, da je sporazuman bio s knezom 
Ljudevitom, ali da bi on bio vršio kakovu vlast u dolnjoj 
Panoniji, tomu ne ima tracja'''- (Rački, 1. c). 

*) L. c. str. 118. 



- 126 - 

„Osnutkom panonske metropolije (870-1.) imao je 
ovoj pripasti i onaj diel Panonije „đo obale Duna- 
va", na koj si je spljetska metropolija svojatala davno pravo. 
Odavle i ona opomena na kneza Mutimira, premda je imala 
pred očima više njemačku negoli spljetsku crkvu, iza koje 
nije za onaj diel Panonije stajala vlast državna". 

Tim više što Rački, opisujnć g-ranice na str. 119 veli, 
kako već.priobćismo u dmgii svrhu na str. 115 -): 

„Granice kneževine Ljudevita i nasliednika njegovih... su... 
od zapada tekle Dravom, počam od medje Kaiantana, imenito 
marke „juxta vSouvaiu", do njezina ušća, odavle dalje Dunavom, 
do ušća S a« V e, o b u h v a ć u j u ć i ovdje „Franko- 
chorion" i do piru ć i ovdje do Bugarske kojoj 
je Belgrad pripadao". 



* 
* * 



Nakun svih ovih, toli obilno donesenih dokada i na- 
kon dokazanog- neobstaiika protuargumenata, koji bi ma iole 
donošene dokaze obezkriepljivali, možemo, bez preuzetnosti, 
smatrat da je pitanje o redovitoj jurisdikciji sv. Metoda 
hod posavshUi Hrvata definitivno riošeno, te postalo posve 
očito i van prieporiio. Nu obilujmo, jer će nam koristit za 
dalje razlaganje. 

Ova,] novi i već po sebi dostatni argumenat jest : ohsta- 
nah (jlagoUce u današnjoj Banovini, jnr za Meto- 

2) L. c. 



— 127 — 

dovili doba. To se jasno vidi, to se neodoljivo nameće 
priznanju iz sadržaja onih dvaju ulomaka kojili smo se na 
str. 107 i 108 dotakli i>lede svih u obće hrvatskih zenia- 
Ija, a osobito obzirom na Istru i Dalmaciju. Ona dva 
dokumenta imaju za posavsku Hrvatsku osobitu važnost, 
jer su direktan, neoprovrziv, autentičan dokaz, da je g-lag-olica 
već g'. 873 evala u Panoniji te i u hrv. crkvanra izmedju 
Drave i Save. I zapostaviv^ ako ćemo^ ,,Excerptuni" (Prilog- 
B str. 81), jer poznijega vremena, ostaje ii spomenici Ano- 
njnnusa Salisburg-. (Pril. B str. 04, 65) ono zlata vrlediio 
svjedočanstvo, koje onemogućuje sumnju i svako razložito 
prepiranje. Ondje je, (jovoreć « I*aiftOBiiJi. čisto i bistro 
kazano, daje jurisdikcija sjlnogradskih biskupa prestala do- 
lazkom sv. Metoda^), jer je on vas puh sehi priveo. A. čim':? 
Na to nam sama solnogradska spomenica .bez okolišanja od- 
g'ovara: služhom božjom na slaversJcom jeziku: 

.... „nuviter (od malo vremena nazad. A- tako govore i 
Žica i to odgovara historiji, jer je papa Hadrijan II odobrio sla- 
vensku liturgiju samo četiri godine prije) inve/itis sdavi/iis l'it- 
teris, linguam latinam doctrinamcpie romanara (ovo ne stoji. U 
Kimu je sve opetovano razviđjeno i svečano odobreno -) atcpie 



^) .... „usque đum quidam graecus Metodius noraine..." (1. c.) 
-) .... „direxerunt populum in fide catholica" (Legenda italica, 
7. V. Prilog B str. 8); .... ,studio-;ii deliberatione praehabita" 
(Leg. morav. cap. 6, 7. V. Pril. B str. 14, 15); .... „in par- 
tibus illis lijmnizare auctoritate Apostolica statnunt et con- 
firmant" (Leg. boh., cap. 4. Y. Pril. B, 21) ; .... „Prater no- 
ster Methodius, sandus ortodoxus est...."- (Leg. pann., cap. 
12. Pril, B, 33); .... „Nicolaus.... samit doctrinam amborum 
evangelio Slovenico in altari sancti apostoli Petri deposito..." 
(Leg. pann. cap. 6. Pril. B, 28): .... ,contra canonem nihil 



- 128 - 

literas auctorales latinas philosopliice superdiicens, vilescere fecit 
eiBBBCto popiilo ex parte (Sclavorum) missas et evangelia 
ecclesiasticiimqne officinm illoriira qin hoc latinecelebraverunt". 

Ovo je SA^jedočaiistvo klasično i savremeno, a pre- 
vriedno i zato, jer se po njem vidi, da je fjlafjolica već 
posvuda n Metodovoj mitropoliji IriJa raširena, te nje- 
niačkoni svećenstvu nije bilo više stanka u Panoniji, tako 
da ondašnji nadpop Adkar solnogradskog'a nadbiskupa, Eili- 
bald, nemog-av podniet, novo stanje, zapustio svoje mje- 
sto i pošo u .Solnograd. ^) 

Svjedočanstvo dragocieno i za to što se vidi, da ne 
pravi razlike izmedju Panonije s onu i Panonije s ovu 
stranu Drave, neg'o kaže, da je vas jnik. k Metodu lir- 
lio "), dakle svi Slaveni hez razlike. 

Treba li još dokaza ? Mi cienimo da ne, neg-o da svak 
tko hotimice ne zatvara oči pred suncem, rado će prizuari, 
da je istinitost naše teze podpuno dokazana i glede glago- 
lice i glede Metod-ove jurisdikcije kod posavskih Hrvata. 



feceriint" (Leg. panu., cap. 8. Pril.. B. 29) ; „libros versos di- 
vino altari iraponit" .... „Aposlolicos viros in ecclesia procla- 
mavit" (Leg. biilg. cap. 3, Pril. B, 38, 39); .... ,nos anteni 
illum in oranibus ecclesiasticis doctrinis et utilitatibus ortodo- 
xum et nroficimm esse reperientes...." (Ivau "VIII. u pismu na 
Svatophika, lipnja 880, 7 godina nakon solnograđske spome- 
nice. V. Pril. B. 71); .... „Litteras denigue sclaviniscas.,.jure 
laudamus (1. c.) .... „ortlwdoxe Jidei te cidtorem strenuuni 
conteniplantes..^ (Ivan VIII. ii pismu na sv. Metoda, trav- 
nja 881. Pril. B, 78). 

^) ,Quod ille ferre non valens seđem repetivit Jiivavensem." 
(Pril. B,- 65). 

-) Uzgred budi rečeno, kako ovaj ulomak solnograđske spome- 
nice sjajno svjedoči u prilog pobijane Hadrijanove poslanice. 



- 129 



S toga ne znamo kako bi se moglo dati krivo akade- 
miku Ivanu Krst. Thalčiću, kad u najnovijem svom djelu 
(„Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj^' str. 70) piše : „ueima 
sumnje, da nije Method i u posanslcii Hrvatshu uvodio 
slavenskoga hogoslužja ^). Ove rieči, kako vidjesmo, imaju 
neohoriv osnov u 2)ovksti." 

Posljedice Metodova djelovanja osiećale su se kašnje za 
više viekova, i tako su uplivale na državne čimbenike i više 
crkovne krugove, da je kao prvi zagrebački nadbiskup (pod 
konac 11. vieka) bio izabran jedan od ondašnjih redovnika 
— (jlagoluM (1. c. str. 78), reda sv. Benedikta (onda 
još nije bilo, kako je poznato, redovnika Franjevaca, Treto- 
redaca). 

Mimogred budi opaženo kako Ginzel (1. c, str. 167, 
168) porabu glagolice kod Ben: diktinaca (i Franjevaca) 
rek' bi šalje istom u 13. viek, nakon pisma Pape Ino- 
cenca IV. od g. 1248 (Ginzel: Codex, str. 92 i Borba 
za glagolicu : Pril. B str. 113). Spomenuv Inocencovo 
odobrenje piše : 

....„und es war soiiacb iiberall, wo iramer nocb im den 
Kiistenlanden des adriatischen Meeres, der slaniscbe Cultns 
eine Stiifcte batte, sein rechtlicher Fortbestand aner- 
kannt". 



^) Što se po nadoživjelira dokiimentim može sudit, glagolica je 
u Banovini s'ujmibo obstojala, već od najdavnijih vremena, u 
ovim mjestim : Ozalj, Draganić, Kupčina, Topusko, pačespo- 
radički i okolo Samobora, Jastrebarskoga (rodno mjesto Le- 
vakovićevo) po biskupiji zagrebačkoj, sve onamo na sjever u 
krajno trgovište medjumursko, Štrigovo (Jagić : Primeri staro- 
hervatskoga jezika, dio drugi, strana Xyi.) 



- 130 - 

Pa odmah dalje : ,,Es konnte danim nicht fehlen, das 
von der Dioecese Zengg aiis die sla^visclie Liturgie diivch die 
gaiize Kii-chenprovinz von Sp alate, als den urspninglichen 
Kauptsitze des kircliliclien SlaAvismns, alte und neiie Eroberim- 
gen maclite, iiidem die Glagoliten nicht nur die Kirchen, aus 
denen ihre Gottesdienstleier in Folge des Beshlusses vou Spalato 
im Jahre 1068 ^vav verdriingt worden, meder gewannen, son- 
dern dieselbe auch in neue Stiitten einfiihrten. Zu diesen 
gehorten besonđers die Kloster der Tranciscaner nnd Bene- 
dictiner." 

Ali g'lag'olica je kod Benediktinaca bila puno prije u 
porabi (Eački u ^^Odloincim^^, str. 126), stavno već 11. 
vieka : u Zadru u samostanu sv. Krševana, sv. Bartola 
(1078) i sv. Marije (lOOG), u prestoliiom Biogradu u 
samostanu sv. Ivana ap. (1059) i kod koludrica sv. Tome, 
u Spljetu u samostanu sv. Stjepana (lOGD), u Trogiru i 
na Rabu takodjer u više samostana, a tako i u Dubrovni- 
ku (na Lokrumu), i na Mljetu. U svim ovim samostauim 
ujegovala se mijrevnije glagolica (v. Borba za glag-olicu"^ 
str. 177. Tkalčić 1. c. str. 57). I samostanska pravila 
bivala su glagolski napisana (Stariiie jugoslav. akad. knji- 
ga VII. Pavić : Ptognle sv. Beneditka). 

Da se je glagolica kod Benediktinaca rabila davno prije 
13. vieka dokazuje nam i samo pismo Inocenca IV. kr- 
čkomu biskupu g'. 1252 na odg-ovor zamolbi samostanaca 
sv. Benedikta. Papa u odgovoru spomin.je sliedeće rieči iz 
zamolbe : ,,ut iu Utteris sclauids secuudum ritum Ecclesie 
Romane diviua ofiieia valeant celebrai'e, pront iidem ct 
predecesjsores .mii facere consueverunt..." (Theiner: 
jnonumenta Slavorum meridionalium, I. 79). 



— 131 - 

Davninu porabe kod Benediktinaca može se dokazat i 
iz dokumenta u Ginzelu (Codex, str. 92. U ,^.Borbi za 
g'lag'olicu" Prilog- B, str. IH), naime iz i)isma Pape 
Klimenta VI na pražkog' nadbiskupa Arnesta god. 1346 
g'dje se spominje ,/(,ntiqua cousuekido"' , i iz dokumenta 
— fundacijonalnog pisma — cara Karla IV., u Codexu str. 
94-6 (Pril. B str. 116-119) od g-. 1847 g-dje se spomi- 
nje sv. Prokopi] i sv. Cir'd i 3Icfod, a obretenje g'lag-o- 
lice pripisuje se ćak sr. Jeronimu. Još bolje iz dokumenta 
u Griiizelovn rodexu sti". S0-8S (Pril. B str. 98. 108) iz 
11. vieka (1" ■8-1096). ^) 

Nu vratimo se na naš predmet. 

porabi glagojlce, odnosno ćirilice, u posavskoj Hrvat- 
skoj pruža nam, uz ostalo zaninuvili primjera i knjiga obieloda- 
njena g. 1891 od Ivana Kukuljevića Sakcinskoga podnaslovom 
,,Nadpisi srednjovječni i novovjeki na crkvali, javnih i pri- 
vatnih sgradah itd. u Hrvatskoj i Slavoniji". Ima medju 
nadpisim jedan, ako tačno snimljen, vanredno zanimiv, jer u 
njem ima pomie.šiuiih filafiohkil/ sJnra .s ćirilskim, i jer 
je vrlo davan, iz jedanaestoga vieka (str. 266 pod br. 
889). Nadpis se nahodi na kamenoj ploči izkopanoj kod 
starog- grada Subockog-a li Slav«BilJa, dakle puno izto- 
čnije neg'o se došle držalo, da se gdagolica u davnini rabi- 
la'). U Varašdinskim Toplicam jedan je glagolski nadpis na 
željeznom krstu (str. 275 pod br. 932). U Ozljn, u žu- 
pnoj crkvi, nadg-robna ploča sa uklesanim kaležem nosi 



^) Cfr. Tkalčić : „Slavensko bogoslužje n Hrvatskoj", str. 72. 

") Ovo stoji proti tvrdnji Ginzela (str. 109), da Slavoniju treba 
izključit. 



— 132 - 

iifidpis ,,Benka Jakovčica plebanuša vsili svetih^'' (1. e. str. 
277). U Varašclinii ua podnožju zvonika župne crkve izpod 
kamena grba čita se glagolski broj 149i. U Biliću našast 
je velik glagolski nadpis na kamenoj ploči o knezu Jurju 
Mikulinčiću. ^) 

Neima sumnje^ da je nekad glagolskih nadpisa po 
Banovini bilo izobila. Ono što je do nas doprlo, to su o- 



^) Neizravnih nii puno zauiraivili dokaza o porabi glagolskoga 
jezika i glagolice u posavskoj Hrvatskoj ima n raznim ruko- 
pisim iz 13., 14. i 15. vieka u Arhivu Propagande, ua koje 
je upozorio g. 1857 prezaslužni hrvatski povjestničar Ivan 
Kukuljević Sakcinsld u svom „Izvjestje o putovanju kroz 
Dalmaciju, Napulj u liim" (na str. 65-72) i koje je pak (sve 
ili dobrim dielom, nije nam ovaj ćas dobro poznato), dao pe- 
čatati g. 1863 u svojim „Monumenta historica Slavorum me- 
ridiooalium" u Dodatku na str. 318 i dalje. Eukopisi pisani 
su glagolski, ili hrv. glagolski. I ondje što je preko 15. vieka 
to počiralje sramežljivo inostranim slovom i inostranim jezikom ili 
sasvim o sebi ili pokraj Jirvatskoga (glagolskoga), te se i ov- 
dje obistinjuje ona Kukuljevićeva tvrdnja (1. c. str. YI), da u 
lirv. listinam do 16. vieka nigdje latinskih slova, a od toga 
vieka dalje, da, jer od tada počelo propadanje glagolice (v. 
„Borba za glagolicu" str. 179). 

Ima čudnih exemplara iz tog prelaznog doba. Tako 
na pr. (medju spomenutim rukopisim u arkivu Propagande) 
neki Broz (g. 1518), da ga svak uzmogne razumjet, piše prije 
hrvatski: Napisali, ja Bto.z itd., pa latinski: Scripsi ego Bros 
itd. Još veću veselost izazivlju neki drugi tipovi. Tako silnik 
Franjo Tahi (Monumenta.." str. 327) u pismu iz Zablaća na Petra 
Kastelanfia : Egregie domine et frater... Fothom thoga Dayem 
IV 111 na snanije.... (iz god. 1568) pa završuje : „/ log tvas 
Zdraicgh lUDSelgh Dersg. Ex Zatlattge.... Franciscus de 
Tkah''. To je valjda 16. vieka bila recimo moda, jer su ta- 
kovih mješanija pravila i visoka gospoda: knezovi i banovi, 
kako g. 1592 ban Toma Erdody u opomeni na poglavarstvo 
grada Zagreba: „Vrudentes ac Oircumspedi nohishomrandj, 
nehag snaihe, itd " (l. c. str. 293). 



— 133 - 

statci ostataka ^), ali dostatni, da svjedoče, da je g-lag-olica 
i u posavskoj Hrvatskoj već jmje ■jedanaestoga vieka bila 
kod svoje kuće, kako u Dalmaciji i Istri. 

To je u najtješnjoj uzročnoj svezi sa dokazanom či- 
njenicom Metodovu biskupe vanju kod posavskih Hrvata i 
obstanku giag'olice u Panoniji, jur prije g. 873^ dakle 
već treće godine odkada je Hadrijan II. uzkrisio sriemsku 
biskupiju i povjerio ju svetoj skrbi velikog-a božjeg- ug'od- 
nika. 

Kad smo dakle uztvrdili na str. 107, da je „dohar 
dio današnjih Jirvatskih zemalja x>odlXLdao pod redovi- 
iw, tješnju nadbislmpslm vlast sv. Metoda", i da ji^, i bez 
primljene 'punovlasti glede svih Slavena, mogla kod Hrva- 
ta nastati zahonita poraha glagoUce, uztvrdili smo neopro- 
vrzivu istinu : istinu glede iBOsavslve Hrvatske, nu istinu 
takodjer glede €la,linaiiiisli.e Hrvatske, jer, cienimo, 
da nijesu na odmet svi oni dokazi koje smo nanizali na 
str. 74 pa dalje i str. 92 pa dalje, u ovoj Razpravi. 



^) Ovdje se mogu zgodno opetovati jadikovke akademika pro- 
fesora V". Jagida kadno n razpravi o hrvatskom jezika (Knji- 
ževnik I. 340) piše uništavanju glagolskih spomenika u 
drugom dielu domovine: „U toj mješavini jezičnoj lakše bismo 
se ravnali, da nam nije krivnja vremena i zloba Mlet- 
čana uništila one naše zapadne spomenike glagol, 
pisma, kojih pouzdano znademo, da su u 11. i 12. vieku 
bivstvovali. Iz zapisa naime o medjah gospode istranske, što 
su svietu znani pod imenom: razvoda istranskoga (od god. 
1325, rukopis odg. 1546), crpimo viesti o naših glagolskih 
listinah od god. 1(^35, 1027, 1058, 1125, 1127, 1150 
1170, 1195, 1200 itđ., (po običaju bijaše za „gospodu" list 
njemački, za' „seljake" hrvatski). Glagolske listine,'' što su sa- 
čuvane i što nisu, u najstarije vrierae zastupaju zemljopisni 
obseg lirv. i dalm. primorja i Istre " 



— 134 - 

U ostalom priznajemo : glede dalmatinske Hrvatske, i 
ako su do sadašnji dokazi i obilni i čvrsti, fali im ono nešto,čeg'a 
ima glede Posavine : redooita MetodoMi vlast. Hrvatim 
na Primorju nemože se, na osnovi iziiešenili dokumenata, 
kazat, da su bez sumnje i oni spadali u obseg Metodove 
metropolije. Naslov je sv. Metoda: biskup moravski i pa- 
nonski. Za druge njegove crkvene naslove poviest nezna. 

Ali poviest bilježi nekih izi'eka, priča nekih činjeni- 
ca, koje bi nas skoro napastovale, da postavimo novu te- 
zu, koja, akoprem ju nije na pamet nitko došle postavio (te 
pred kojom i mi stojimo sa nekom bojazni^ kao pred nekom 
malom drzovitosti) ipak ]iam se čini dosta osnovana. Pitamo 
naime : nijesu U možda za koje vrieme i tlaliiftsiilii- 
fiki BSrviiii h'dl. pod ma l'akvom, ali i oni pod 
B'iHBoviioBGB .liiB'ij^dikcIJoiBii sv. JfCetotla ? 

Što smo u Prilogu L kazali o djelovanju i uplivu 
sv. Metoda kod južnih Hrvata ^), to ne bi bio odgovor 
adekvatan postavljenomu upitu : ono bi se moglo odnositi 
i na njegov značaj Papinskoga odaslanika a latere i nje- 
govo svojstvo kao ovlaštena i priznata Apostola svih Sla- 
vena. 

S- toga trebalo bi da ima drugih, direldnijih dokaza. 

Kad bi ih bilo, lako će nam svak priznat, da ne bi 
bili suvišni za glavnu našu tezu : o sahonitom postanhi 



^) V. osobito str. 82-104: „L'operosit^ di S. Metođio nel- 
r ottavo decennio presso 11 Narenta", str. 104-106: 
,,I1 concilio delmitano", str. 106-112: „U cođice Me- 
todiano"; str. 112-115: „L' estinzione dello scisnia"; 
str. 115-118 : „1/ elezione del Metodiano Teodosio a 
Vescovo di Nona (879-890). 



— 135 - 

glag-olice hod Hrvata u Primorjic i prije Pape Ivana X. 
(v. str. 99-102), odmah n prvine oclkada je slavenski 
jezik uveden n niz liturg'ijskili jezika. Kn ti bi nam do- 
kazi koristovali i n drugom pi'avcu ; činili bi, naime, da 
nam pukne pred očima nelio novo obzorje, i mi bismo 
bolje shvatili na pr. onu veliku odvažnost Gfrgura ninsko- 
ga, kojem bismo, kao ninskomu te hi-vatskomu biskupu 
mogli pomislit^ da je u svom arkivu imao dokumenata i 
i dokazala kaknm ostali dalmatinski (latinski) biskupi 
nijesu razpolagali. Možda bi nam na novom obzorju postali 
očitiji uzroci onoga nuika, radi kojega papa Ivan X. pre- 
kara dalmatinske biskupe (v. na str. 101) i možda bi 
nam se sama od sebe nametla odgonetka zagonetnom pro- 
tuslovnom postupku Ivana X. (str. 100-102), a što je 
najvažnije, tko zna lu^ bismo li na novom horizontu vidjeli 
obasjanu novim, došlo nevidjenim svietlom, osnovu Jladri- 
jana II. i Ivana VIII., odnosno na Slavene, i/a Iztok 
i na Zapad, koja je ne samo obstojala, kako proiztiče iz 
Hadrijanova pisma, dali bila je puno velieanstvenija nego 
ju nazire Grinzel. Ivan VIII. stupio je va stope svor/a 
predšastnilia, zamišljenu osnovu sasvim usvojio i svim 
silama nastojao, da ju upodpmri, konki-etnije ndesi i izvode. 
I rieč ,,patrijarlM", koja se luiliodl u Panonskom 
Žicu sv. Metoda ^), i koja je smatrana bila došle kao 
„focijanslui irderpolaeija" -) skupa sa cielim onim paragra- 

1) Prilog B, str. 33. 

-) Bartolini, 1. c. str. XVn, XVIJl(Pril. Ć str. 10): „Kesta oscn- 

rissimo il paragrafe XIII., ovi si parla di nn imperatore 

item et patriarcha seuza inđicare cpiale : crediamo che 

questo paragrafe sia una vera interpolazioiie di ori- 

gine foziana...." 



- 136 - 

fom po dnu kojega se nalazi, možda nam se prikaže, ne 
kao ,, interpolacija" nego kao nov dokaz, da ona Legenda, 
glede pouzdanosti, dostojno stoji o boku^ ne samo t. zv. 
talijanskoj Legendi, nego i samim dokumentima^ ne izklju- 
čiv ni prve, najvjerodostojnije medju njima : Papinska 
pisma. 

Nu sad se pita: ima li ili, i ako ih ima: koji su 
to dokazi, po kojim bismo mogli zaključiti, da se je^ la- 
rem m koje vrieme, nekakova, nu svakako retloviia 
Metodova jiarisdikcljsa prote^cda i *»si, jiažiii 

€ii« ias'vatskiii krajeva« poimence na Dalmaciju i 
okolne zemlje, na banovinu Metodovili suvremenika : bana 
Domogoja, Sedeslava i Branimira ? 

Mi cienimo da tih dokaza ima, a jedan od njih mi 
bismo nazreli u naputku : komonUoriju, št ) ga je Ivan 
VIIL da) na svoga legata jakinskoga biskupa Pavla god. 
S73, i pak u panonskoj Let/endi, poglavlje XII., koje se 
bez sunuije odnosi na Papu Ivana VIIL, a i na druge 
oimdolme dokumente. 

Već smo na str. 110 i 111 u opazci spomenuli ka- 
ko je Ivan VIIL i Bugarshi nastojao oteti „centilfugat- 
nomu uplivu Vizanta i nadošavšega razkola i čvršće prive- 
zati Rimu, kao matici svih crkava, a na po se kao zako- 
nitomu predielu rimskoga patrijarkata" i kako sn oha 
Pape: Hadrijan II i Ivan VIIL išli za tim „da se ohi- 
stini crkovna neodvisnost svila |;»oka*šte»ilft Sla- 
ven a. '^ 

podunavskim slavenskim kneževinam, to proiztiče 
jasno iz svega. Ali neima sumnje, da je osnova zahvaćala 



— 137 — 

puno veći prostor, i da je osobito Ivan VIIL očito pro- 
vadjao svoj i Hadrijan.jv naum, kako giede iiotlimav- 
j§kili ^iaveiia^ koji po teč.iju dog'odjaja prvi došli na 
red (v. str. 105, 106 u opazci, str. 107, 110, 111 uop., 
str. 116-128) tako i giede ostalih. 

Što se tiče I*oljaka i Kiisa^ to nas u smjeru 
ove razprave manje zanima, a pak dosta je glede njih do- 
zvat u pamet ono što smo napisali u prvom dielu ,, Borbe 
za glag'olice" na str. 119-124. Radje ćemo se dakle le- 
timice pozabavit odnošajim Rima prema Biisarskoj, 
koja se je zemljopisno i politički nahodila u tješnjoj svezi 
sa Podunavljem i kao već ustaljena uplivna kršćanska dr- 
žava svraćala na se veću pažnju i Zapada i Iztoka. 

Poviest nije škrta dokazim iz ovog" doba. Naporuč su 
nam višebrojni dokumenti, poimence razni Papinski listovi 
na kralja Mihajla, priobćeni u Prilogu E., a još bolje 
ona Papinska pisma^ novijeg-a iznašašća, koja se nahode 
odtisnuta u Prilogu Cl. 

Baš u doba, kad je Ivan VIII. imao razpru glede 
jurisdikcije nad Panonijom sa njemačkim biskupima, pisao 
je na bugarskog-a kralja pismo u obranu rimskog-a primata 
i prava rimske hisJmpije nad Bugarskom. ^) 

Istodobno (g'od. 872-3) Papa jada se hrvat, hanu 
Domogoju '), a zašto baš njemu? da je Bug-arska pala 
pod grčku crkvu i namjestila nekog- razkolnika pod ime- 
nom nadbiskupa. 

Opet godinu ili dvie kašnje piše Papa bugarskomu 



V Pril. G- str. 11, 12. 
2) L. c. str. 12-3, 



- 138 - 

kralju, kako je patrijarka Ig'nacij bio uzpostavljen, u svrhu, 
da ohrani prava su. Stolice na Bugarsku {). 

U istu epoku spada poslanica upravljena od Pape caru 
Vasiliju, tužeć se, što je patriarka Ignatij preJcoračio svoje 
granice i sašo u bugarske strane, kad te iiijesu njegove, g) 

Znamo, bilo je doba kad se poradjao razkol, i za to 
je Papa izticao prava Sv. Stolice, ali način kako ili je 
branio, daje nam uvidjet^, da bi Papa, i bez razkola, juris- 
diciju mladoga bugarskoga naroda (^,novam Bulgarorum 
g-entem'^) ") bio izravno sebi pridržao. A'^rieđno je opaža 
ovdje i ono što u istom pismu Papa iztiče, da je Bugarska 
bila pokrštena od odaslanika upravljenih onamo od sv. Sto- 
lice („per apostolicae sedis legatos ad fidem Christi con- 
versam et sancto ablutam baptismate"') ^), koja okolnost u 
ono doba bila je, kako ćemo vidjet, i drugdje naglašivana, 
a ne bez uzroka. 

Dakle panonske, s obe strane Drave, i bugarske ze- 
mlje Sv. Stolica zahtievala je za se (Srbija se tada malo 
brojila). A kako Panonske i bugarske, tak > je i lirvatske 
u Primorju Rim up)o^ da direktno stavi pod svoju jurisdi- 
kciju; ovu pak nije iiiogo u ono doba preko nikoga pouzdani- 
jega i sposobnijega da vrši od sret. Metoda, koji bio 
providencijalna pojava ne samo za slavenski sviet, nego za 
cielo ondašnje katoličanstvo. 

Jer za Hrvate u Domogojevoj pa Sedeslavovoj i Bra- 
nimirovoj banovini, oni koji su bili najpozvaniji da u ime 

^) L. c. str. 19. 
2) L. c. str. 23. 
^) Ibidem. 
*) Ibidem, 



- 189 — 

Pape vrše vi'hovmi vlast, nijesu mogli hiti za to odabrani, 
kako no ti nepouzdani i nesposobni. 

Nesposobni, jer nezuali jezik naroda. I u solinskoj 
mitropoliji dogadjalo se ono, što prije sv. Ćirila i Metoda 
bivalo u Solnogradskoj : ovce nijesu razumievale glas svoga 
Pastira i). Moravci su pače mrzili svoje duliovne starešine 
jer su biskupi- i opati, u ratovim proti Moravcima, znali 
stati i na čelu vojske 2) i paliti i robiti, kako što činio 
mog'uncski biskup Ljutbert 3). 

A kako bilo u Moravskoj;, tako ili malo bolje bilo, barem 
glede jezika, i po Hrvate u solinskoj mitropoliji. S toga i 
ovdje je bilo puka, koji je s tolikim neponzdanjem gledao 
na one koji su mn vjeru navieštali, da ili nije mogo čut 
ni vidjet. Neretvani na pr. ostali su sve do sv. Metoda u 
poganstvu, kako no ti što do njihova srca nemogla dopriet 



1) Kako je bivalo u Solnogradskoj mitropoliji moga Čitatelji 
razabrati potanje iz navoda priobćenih n Prilogu L na str. 
151. Od kršćana u Moravskoj nije se tražilo đrngo nego da 
znadu Otčenaš i vjerovanje, a prije svega da ^AatUiju desetinu 
(Marković : „Gli Slavi ed i Papi" na str. 44-46. Gfrorer: 
,Byzantinische Gescliichte " II, 90). Ove poviestne crtice po- 
tvrdjuju u suštini ono što piše Panonska Legenda (u 5. po- 
glavju :) ... ,intraverant ad nos doc'ores multi christiani es 
Italia et ex Oraecia et ex Germania, docentes nos contrario 
wpc?o, verum nos Sloveni simplices horaines snmus neque ha- 
bemns quempiam, qui nos - in veritaie instifuat et sensum 
(scripturae) interpretetur" (RQ.iii\%\QX \\ poruci naiztoćnog cara 
Mihajla. 

2) Pril. L str. 151. 

3) L. c Jnsefpio U cristianpsinio agli Slavi delT Elha de- 

vastando le loro campagne e incendiando i loro vilJaijui" . 



- 140 - 

tiuljiiiska hladna ili nerazumljiva rieč latinskih i g-rčkih 
^'jel•ovjestnika. i) 

Ali ne samo da su solinski mitropolite bili nesposobni, 
neg'O i nepouzdani, jer je upliv Carigrada bio onda velik 
po cielom današnjem Balkanu, poimence u Dalmaciji, g-dje 
su iztočni carevi vršili i vrhovnu vlast, a u Carig-radu već 
pod papom Nikolom začeo se bio poznati razkol i nastala 
poznata duhovna i svietovna težnja, da se Iziok odieU od 
Zapada i njemu oprieči. 

Bilo i gorega jada. Skoro istodobno i na Zapadu 
prietio razkol: „Franki su ne samo htjeli postati g'ospodari 
cieloga Zapada, dali po svem se vidjeli, da vrebaju kako 
bi i Pettovu stolicu podjarmili" o). God. S64- car Lu- 
dvifj II. hrat Lotarija napao je na sam R/m. Papa Ni- 
kola spasio se u brodici od navalnika i za dva dana nije 
ništa okusio, dok se napokon car ganuo. i ostavio Papu n 
miru 3). 

Baš u to doba dvie su sveto solunske zviezde zasjale 
nad obzorjem Moravske, dvie zviezde, čija je privrženost 
Rimu bila iznad svake sumnje. 

Tu je privrženost po smrti sv. (Jirila sv. Metod daljim ' 
sjajnim djelima tako dokazao, da Pape jedan za di-ugim 
nijesu, stalno, nahodili onda pouzdanijeg- oslona. A ono 
doba, kako je već gori napomenuto, bilo je po sloboda 



^) „T Narentani.... avevano in odio i Grec.'i.... (Mavković, 1. c. 

str. 41. V. Pril. L na str. 101). 
.2) Marko vid, 1. c. (V. Pril. L str. 152). 
3) L- c. 



— 141 — 

Eima, po jedinstvo Crkve i po čistoću vjere veoma žalo- 
stilo, burno, kako malo kada. Ta Eim se naho- 
dio u borbi sa sva cara, u borbi sa svećenstvom Za- 
pada i Iztoka. Sve se kolebalo i rušilo, samo su dva sla- 
venska apostola čvrsto stala i gradila. Kud pri tom nara- 
vnije, nego da Eim uhvati tu zlatnu prig'odu i sv. Metodu, 
po bratovljevoj smrti, udieli punomoć nad onim brojnim 
i mladim plemenima koja su dielila zapadne od iztočnili 
strana i napunjala sve one prostrane zemlje, koje danas 
sačinjavaju^ uz manje državice, tri velika carstva (austro- 
ugarsko, rusko i europejsko tursko) ? 

Priroda dakle ondašnjih odnošaja^ i bez obzira na 
vanrednu sposobnost i čudesne uspiehe sv. Braće, napući- 
vala, je Pape, da sv. Metoda učine Papinim alter egom 
medju Slavenima. Odavle geneza osnove u Hadrijanovoj 
pameti, toli žarko usvojene i provadjane od nasliednika mu 
Ivana VIU. 

Posebne pak okolnosti solinske mitropolije, nije da 
su samo svjetovale, nego uprav silile su Papu Ivana VIII., 
da se osloni o koga se jedino ugledna, uplivnai pouzdana 
osloniti mogo. Silile S7i, jer je upliv Yizanta u brzo 
tako preokrenuo bio crkvene odnošaje u Dalmaciji, da se 
je i solinska mitropolija bila odvrgla od Rima, a oklaj- 
ska, na vratim Italije, već sa Focijem šurova^a. 

Odpad Solina zbio se po Farlatiu g. 878 j). Tada je 
u istinu bio, bez dozvole o), posvećen kao solinski nadbiskup 
Marin (nadbiskupovao od 878-880) od Focijeva prijatelja. 



i) Farlati: rilyriciim Sacrum III, pag. 73. 

2) ,Fosthabito neglectociue Komaao Foutifice" (1. c. str. 78-9). 



— 142 — 

i možda takodjer razkolnika J, oklajskog patrijarke Val- 
perta. ^) Nu mi cienimo. da je faktično razkolna vatra u 
Dalmaciji buknula i koju godinu prije, a god. 878 se 
samo vanjskim načinom očitovala, u razkolnom posvećenju 
spomenutoga nadbiskupa Maiina. 

U doba kad se ovaj razkol dogodio u banovini bana 
Sedeslava i nasliednika mu Branimira, sv. Metod već je 
bio primio i vršio jurisdikciju nad posavskom Hrvatskom^ 
nad banovinom bana Mutimira. Ondje je sveti čovjek već 
barem od 3 godine dana prije vršio duhovnu pastvu i dr- 
žao svoje stado vierno rimskoj Stolici (v. zaključak na 
str. 113). 

U doba razkola znamo iz poviesti i za djelovanje dru- 
goga svetoga čovjeka, sv. Ivana Ninskoga, koji, kako je 
dokazano u prvom dielu „Borbe za glagolicu" g) i u Pri- 
logu L i), bi® Je uceulk sv. ifletotla i bio je, da 
se priprosto izrazimo, generalni poklisar agenat svila on- 
dašnjih slavenskih vladara, i istodobno stalni poslanik i 
pouzdanik Pape Ivana VIII za sva u obće poslanstva, 
.bila ona kod Moravljana, Bugara, ili- Hrvata, bila kod vlade 
ili biskupa, kod svećenstva ili naroda. 

U doba solinskoga razkola znamo iz poviesti i za tre- 
ćega svetca, djakona a kašnje biskupa u Ninu^ sv. Teo- 
dOKiJsi. 5), talLođjer ako ne učenika, a ono svakako 
znanca, druga i prijatelja sv. Metoda. 



1) V. Pril. L, str. 48-50. V. i str. 112-113. 

,) Valpertu vidi u Pril. L str. 48. 

■) V. str. 139-142. 

4) V. str. 125-140. 

5) V. Pril. L .str. 115-118. V. i str. 123-125. 



- 143 - 

Teodozij i Ivan bili su rodom i domom iz one mitro- 
polije u kojoj je buknuo razkol. Njili se dakle nesreća di- 
rektno ticala. Oni, u doba razkola nijesn imali svoga po- 
sebnoga biskupa, niti su hrvatski viernici dalmatinske 
banovine imali ikakva zakonita mitropolitu, koji bi bio u 
svezi sa sv. Stolicom. 

A kad je buknuo razkol, nitko nije mogo znat, da će 
razkolni mitropolit Marin kroz same dvie godine bit već 
na drugom svietu; te neima sumnje, da su u ovo doba, 
pred velikom pogibelj u, da se razkol učvrsti na pragu 
Italije, na vratim rimskoga patrijarkata^ i Papa i sv. Metod 
i sv. Ivan činili sve moguće, da suže razkolni predjel i sam 
razkol odstrane. Sudeć po dokumentira i poviestnim podat- 
cim možemo uztvrdit, da je nastojanje Pape i sv. Metoda, ?- 
kao najbližega biskupa i mitropolite podpuno uspjelo, i 
brže nego se moglo očekivat. Razkol je bio ugušen u svojoj 
klici, a nadbiskup Marin ostao je kroz kratko vrieme osa- 
mljen. Već 7 lipnja god. 879 Papa Ivan Yni. hvali i 
blagoslivlje bana Branimira, što se je povratio u krilo 
rimske crkve, i) Isti dan Papa piše o istom predmetu 
hrvatskomu narodu i svećenstvu 2)? bodreć ga da uztraje 
u pravoj vjeri. Nu latinski biskupi pristajali su još uz 
razkol, te tri dana kašnje i njima je i onima koji su s 
njima držali. Papa upravio pismo, pozivljuć ih da se po- 
vrate u rimsku crkvu, inače da će udarit na nje kanoničke 
kazni. 



1) V. „Borbu za glagolicu" pril. E, str. 5-6. 
3) Pril. E, str. 7-8. 



144 



Sva ova tri pisma donio je u Dalmaciju sv. Ivan 
Ninski, učenik sv. Metoda. Sv. Ivaim dat je iia^g, da 
izpuni i drug'e nstmene Papine naredbe, kako sve to pro- 
izvire iz onodobnih dokumenata, j) Pisano je i solinskomu, 
nadpopu Ivanu. E.azkolnici su od Pape pozvani da iza- 
beru drugoga biskupa, koji neka dodje u Rim i ondje 
primi posvećenje, i iBalij. o) 

Na žalost Papino pismo narazkolnike ostalo je (valjda 
uslied vizantinskih -spletaka i upliva razkolnog'a nadbiskupa 
Marina) bez odaziva. Ali tomu se brzo doskočilo, a i smrt 
pomogla. Izabrani naime (17 lipnja), ninski biskup, dja- 
kon, sunije šćanin sv. Ivana^, sv. Teodozij g'odinu 
kašuje, pokle medjutim umro nadbiskup Marin, bio izabran 
i nadbiskupom solinskim. 

Tko je sve ovo rukovodio? Valjda ne treba odgovora, 
a osobito ne za onoga koji je pročitao prilog' L, gdje se 
potanku piše o tim odnošajima 3). 

Nu ima još nešto, odakle se vidi kako j« ^^ doba 
razkola sv. Metod vršio ne samo neki upliv, nego uprav 
mitropolitsku jurisdikciju " fieloj i^oliiiskoj mitro- 
lioligi^ a to je reći: na sjever s.ve do Dunava, na iztok 
sve do blizu današnjeg Novogpazara, na jug sve do Bara 
i preko njega ^. 

I tim eto nas bliže k našenui predmetu. 



1) L. c. 
,) L. c. 

3) Pril. L str. 97-111 i od str. 112-140. 

4) Jer u ono doba nije bilo u spomeiuitini stranama nijedne 
mitropolije osim solinske. Istom god. 1045 odieljena je gornja 
Dalmacija i podčinjena noTOJ barskoj mitropoliji (V. Pril. E 
str. 28). 



- 145 - 

Sve dok je živio sv. Metod nije novi solinski nadbi- 
skup sv. Teodozij zatražio od Eima nadbiskupski palij, 
premda je Ivan YIII., kako g'ori spomenusmo^ bio spravan 
da ga udieli predstavniku mitropolitske solinske časti, i na 
pitanje palija sam poticao. To je vrlo značajno. Istom 
kad je umro sv. Metod sv. Teodozij smatrao se u vlasti 
i dužnosti, da upodpuni svoje dostojanstvo Zašto istom na- 
kon 6 g-odina,, istom nakon Meto do ve smrti ? 

A da je tako imamo neoborivo svjedočanstvo u pismu 
Pape Stj;'pana V (VI), koji papovao od g. 885-891 i bio 
već treći Papa nakon Ivana VIII. (f 882) i). Stjepan V. 
pisao je našemu Teodoziju tri pisma. Od tih jedno koncem g. 
886 ili početkom god. 887, a jedno godinu kašnje. Ova 
su pisma odlučujuća za našu tezu. Jer u prvom pismu 
Papa se čudi Teodoziju kako je došo do toga, da zadržav 
ninsku stolicu, zaposjedne i solinsku. A istom u drugom 
pismu govori se o palijuj. I činjenica da ovo dopisivanje 
počimlje tek po smrti sv. Metoda nije po našu tezu na 
odmet. 

Prvo pismo glasi: 

StcphfanasJ Theodosio episcopo 

„QuJs viče Marini episcopi in aecclesiae Spalatine regiraen 
successerit, diligentiiis pcrrimantes, te curam illius ecclesiae su- 
scepisse audiviraiis; cumqae, et quod de tibi commissa fecclesia) 
ordinaveris, studiosiiis investigaremus đictum est, (te) utrisqiie 
preesse. Qiiod si verum est, non modice miramur". 



i) Prvi nasliednik Ivana VUl. bio je Papa Marin 1. (882-884), 
kašnje zvan Martin i pod tim imenom bio Martin II. Nakon 
Marfcina II. bio je Papom Hadrijau 111 (884-885). 

2) . Exegetićnu kritiku ovih pisma naći će čitatelj u Pril. L na 
str. 188-189. Nahode se pak pisma i u I. dielu „Borbe za 
glag." Pril. G str. 23 i 24, 



— 146 — 

Drugo, poziiije pismo (iz g-, 887-8) glasi: 
Teodosio Episcopo (Steplianus VI.) 

Salonitana ecclesia, quam deo auxiliaute restitutam asseris, 
ut (ad) pristinum gradum redeat inhianter cupimus ; et omnes 
ecclesiae, qiie barbarorum rabie destnicte siint, assiduis precibus, 
ut restaiirentur, imploramus, ita tamen, ut in novarum ecclesia- 
rum restauratione neglectus non proveniat antitjuarum. Pallium 
et eius usus |), fpiem rogitas, cura dei misericordia cooperante 
ipse ad apostolorum liraina venerin, consiiltius dabitur, ut mul- 
tiplici benedictione locupletatus letior ad propria redeas. 

Po prvomu se pismu vidi, da u Rimu nijesu imali o 
svem onomu što se dogadjalo sa solinskom crkvum nakon 
suu'ti nadbiskupa Marina nikakvih pisanih podataka. L'apa 
je morao razpitivat, a i ono što je doznao, vidi se, da nije 
smatrao kao posve pouzdano. Svakako, veli, ako je istina, da 
upravljaš s obim biskupijam, veoma se čudimo. 

Ovakvo pisanje nemožemo odbit na zaboravljanje, kao 
što se mugo desit slučaj za Ivana X., jer je od doba sv. 
Metoda do onda bilo proteklo malne po vieka. Ali ovdje 
je razmak od samih godina izmedju smrti nadbiskupa 
Marina (te Teodozijeva zaposjednuća solinske nadbiskupske 
katedre) i pisma Pape Stjepana. Ako je Teodozij dobio 
dozvolu Rima da preuzme u])ravu solinske mitropolije, kako 
se to n Uimu moglo tako bi"zo zaboravit? o) Ova je dakle 

J Ovdje kao i gori u prvom dokumentu tiskamo sve kako stoji 
u izvorniku, te i pogreške. 

,/) Dao dozvoli Rima nemože biti ni govora zaključujemo, osim 
gori navedenih razloga, i iz pisma istoga Pape Stjepana na 
sv. Teodozija (Theodosio episcopo) kao ninskoga biskupa 
(v. Pril. PJ na str. 15) dostavljena mu malo prije (886), ili 
od prilike u ono doba (886-887) kad i gornje prvo pismo na 



- 147 — 

predpostavka nemoguća. Nii nemoguća takodjer predpo- 
stavka, da je učinio sam sv. Teodozij aJmzive, t. j. pridržav 
ninsku biskupiju, zaposjeo i nadbiskupsku stolicu u Solinu, 
pa svom grdnom /jlodjevu znao očuvati tajnu za G go- 
dina^ premda je Solinska jedna od Rimu najbližih mitropolitskili 
stolica i jedna od najuglednijih, te koja je, obzirom na razkolni 
pokret, imala biti predmetom dnevne brige u Rimu. A eto 
glede nje ne izmienilo se^, očito, po smrti Ivana TIH (882) 
nijedno službeno crkovno pismo. Zašto ne ? Jer je do g. 
886, do godine dakle kad je Papa Stjepan pisao pismo 
Teodoziju, zimo još onaj div crkovnjak, providencialni apo- 
stol sv. Metod, koji je imao sve crkovne posle po hrvat- 
skim zemljama u svojim mudrim i prepouzdanim rukama. 
A zar ih imao neovlašteno ? Ako, per absurdmn, neovla- 
šteno^ gdje su bili Pape, i to njih tri, a da nije nijedan ni 
prstom maknuo, da kazni toliku drzovitost i da suzbije Me- 
todov razkolni postupak? Gdje bili latinski biskupi Dahna- 
cije, da nijedan od njih izgrednika ne tužio ? 

sv. Teodozija kao solinskoga nadbiskupa. Da su pak 
ova dva Teodozija bila jedna te ista osoba vidi se i po sa- 
mom pisanju Pape, jer predbacuje sv. Teodoziju častohleplje, 
baš radi solinske nadbiskupije : . . . . „ne i n v e n i a r i s 
s t a t u t s a p a t r i b u s t e r m i n o s t r a n s g r e d i, 
v e 1 per a m b i t i o n e ra tle maiori ad maioreni t r a n- 
sire ecclesiam, qiiod tentantera laica etiam commii- 
niOne sacri privant canones" (^Tvonis decr. VIU. c. 59. Jafte: 
regesta pont. rom. nr. 2658). 

Dakle Papa Stjepan držao je da je sv. Teodozij neovla- 
šteno zapreraio solinsku mitropolitskn stolicu i spominje mu 
i z b ć e nj e. Nu u posljednjem pismu, nakon stoje sv. Teo- 
dozij neobavieštenoga Papu i z vi e s t i o o prošlosti, 
Stjepan V. p r o m i e n i o j e s a s v i m t o n pisanja prema 
sv. Teodoziju, i na mj. o izobćenju, stavlja u izgled obilne 
blagoslove („ut multiplici benedictione locupletatus"). 



- 148 - 

ista opazka mog'la bi da se učini i g-lede sv. Teođozija, 
ali kako kad, nasuprot, dokumenti izriečno iznose neprocjenjivih 
njegovih zasluga, baš u smislu crkvenog jedinstva, a proti 
razkolu, tako da ga je radi toga Papa Ivan VIII. hvalama 
ohasuo i istodobno u Rim pozvao, da ga posveti kao biskupa. ^) 
Napokon, kad bi bilo kakve krivnje kod dva spomenuta 
svetca, imao bi se smatrat sukrivcem i treći svetac sv. Ivan 
ninski^ koji je za sve ono što se sa solinskom mitropoli- 
jom dogadjalo, najbolje znao i u svakom poslu diela imao, 
pače bio desna ruka Pape Ivana VIII. i sv. Metoda, o) 

Dakle izključena predpostavka o zloporabi ma s koje 
strane, i izključena pj'edpostavka^ da Rim sv. Teođozija na- 
mjestio na Solinsku stolicu, a da pak to nakon malo godina 
sve zaboravio te čiulio se kako do toga došlo. Ne ostaje po 
tom nego uztvrdit, da anteacta nijesu u uredu Sv. Stolice 
obstojala, jednostavno zato što Rim nije izravno ništa u 
Solinu izveo, niti je ikakve brige imao za (»ne zemlje, dok je 
tu bilo Metodove skrbi. Imamo zaključit takodjer iz činjenice 



') V. Pril. E str. 11-12. 

.,) God. 874 „legationis princeps" sv. Ivan (,presbyter Joannes") 
sklapa mir u ime moravskoga kneza SvatopUilca s kraljem 
Ludovikom. Nu iste godine po pismu Ivana VIII. na vjernike 
u Dalmaciji (v. Pril. G str. 21, 22) vidi se, da je sv. Ivan 
(,religio'siis presbj'ter") bio u to doba i na dvoru hrvatskoga 
kneza Domogoja. (...,pro fidelitate siii senioris jam dicti vi- 
đelicet Domogoj diicis"... „hic ipse presb_yter iam dicti siii 
senioris serviciis occupatus"...) 

Dakle djelatnost sv. Ivana protezala se na sve ove zemlje 
nad koje se prostirala vlast sv. Metoda i pnt.ijuć iz Hrvatske 
u Moravska i vraćajiić se iz Moi-avske n Hrvatsku sv. Ivan 
nije nikad raogo miraoć biskupije (moravsku i panonsku) 
kojima je sv. Metod upravljao. 



- 149 - 

Stjepanovu neznanju, da je od Ivana VIII. sv. Metod dobio 
bio neograničenu punomoć, te se nije smatrao u dužnosti 
da šalje niti proste obaviesti Sv. Stolici o onom što po- 
duzimao u obseg-u svoje i solinske mitropolije, sviestan da 
kao doživotni Papin legat a latere obavlja svako svoje 
djelo u legitimnom djelokrugu i redovitim jurisdikcionaluim 
načinom, sve jedno kako što obavljao ostale svoje biskup- 
ske funkcije. 

Po isti način i sv. Teodozij, ni on nije u Rim osvom 

djelovanju izvješća slao, jer je svoju odg'ovornost dng'ovao 

svomu direktnonui i najbliženui vrhovnomu Starešini sv. 
Metodu. 

I doba, u koje je uzsliedio premještaj sv. Teodozija 
na solinsku nadbiskupsku stolicu^ uz pridržaj jurisdikcije u 
ninskoj biskupiji, utvrdjuje nas u uvjerenju, da je premje- 
štaj bio posljedica Metodova naloga, jer je to doba bilo 
doba najveće Metodove vlasti i najsjajnijeg- njeg'ova ugleda^, 
prosjala nakon velike kušnje, koju g-odinu prije pretrpio ve- 
ki svetac, tim što bio kod Sv. Stolice osumnjičen, on onako svet 
i odan sv. Stolici^ hao razlvolmk i h'ivovjerac (odraz onih 
u istiiui postojećih razkolnih odnošaja i razkolnoga duha u 
Carigradu, Oklaju i Solinu 1). Papa ga s toga zvao preda 
se, da ga lice u lice izpita, nu osvjedoči se o sve protivnu, 
pače uvidi kako je sv. Metod uprav od Boga Eimu poslan 
da spasi čistoću vjere i jedinstvo crkve medju Slavenima. 
Svojim dolazkom u Rim sv. Metod osvojio je konačno Pa- 
pino srce, i ima bit izazvao svetošću svoga života i čistoćom 
svojih namjera^ svojom velikom mudrošću i dubokom uč.>- 
nošću, obćenito pravo udivljenje u Vatikanu, jer vidi se, da 



— 150 - 

ga osobito od toga časa Papa bio spravan branit n svemUi 
ma bilo proti komu i ma bilo uz koje posljedice, te je u 
sve i posve usvojio Metodove nazore, povuko zabranu gla- 
g'olanja i spomenitim pismom, upravljenim lipnja g. 880 
na kneza Svatopluka, svečano odobrio poraft«« glagolice 
u službi božjoj, poput predšatnika Hadrijana, a Metodovu 
vlast ne samo potvrdio, nego i prošifio. Od ovoga 
doba Papa je prenio na Metoda punoću svoje vlasti, bez 
ograničenja, te je odsle sv. Metod mogo sam, bez posebne 
dozvole Rima, biskupe posvećivat gdjegod je to potrebito 
bilo (^,ut eum his duobus a nobis ordinatis episcopis prao; 
fatus arcliiepiscopus vester... per alia loca... postmodum 
valeat ordinare^'' ^). Ove je godine Ivan VIII. dao sv. 
Metodu i neke druge osobite vlasti („secundum auctorita- 
tem capitulorum que illi dedimus^^ -). S toga sv. Metod 
posvetio Bugarim jednoga biskupa, a sebi na smrtnoj postelji 
označio sam nasliednika (Glorazda). To je puno više nego 
uoblastit bližnjeg biskupa Teodozija (već od Pape posvećena i 
puno pohvaljena), da preuzme upravu solinske mitropolje i 
uvede u nju službu božju na slavenskom jeziku. 3) 



Pril. B, str. 72. Ginzel, Cođes str. 59-62. 

-) L. c. 

•■') L. c. — Već god. 1866 i V. Jagić u Književniku VII. str. 
133: , Godini 880-890 pripisuje se poznata u nas viest 
slovjenskom psaltiru, pisanom po nalogu nadbiskupa solin- 
skoga (spljetskoga) Teodora." Kako Dr. Rački dokazao u svom 
, Pismo Slovjensko" (1861) na str, 85-87, a pak u Staiinam 
na str. 209 i 210, na mj. Teodora ima se čitati Teodosija. 
tom u ostalom najbolji svjedok Papa Stjepan V. (VI) koji 
g. 886-888 ne piše nikakvu Teodoru, nego Teodoziju. 

Smičiklas u ,Poviesti Hrvatskoj" I. 211 piše u , provoda", 
ovoga Psaltira: „Jedino dragocjeno svjedočanstvo knjigah 



— 151 — 

Da. I ovo je bez sumnje uprav po Metodovu ovla- 
štenju uzsliedilo. I u istinu. Da je davno prije Grgura 
ninskoga bila g-lagolica uvedena u Dalmaciju, to proizlazi 
iz više . činjenica. Prva je ta da^ je glagolica u ono p6 vieka_, 
bila već posvuda zagospodavala. To konstatuju već po- 
znata nam pisma Ivana X i). A kako se može i pomislit, 
da je glagolica (za Ivana VIII., koji ju onako svečano po- 
tvrdio, i za živa sv. Metoda, koji ju već barem g. 873 u 
posavsku Hrvatsku uveo, kako smo to jur opetovano doka- 
zali) mogla pred čeznućim za njom hrvatskim srcem sustat 
skamenjena na obalama velebitskoga podgorja ? Što o tom 
doniesmo u Prilogu L, osobito taman ondje gdje se besjedi 
sv. Teodoziju i glagolici od njega uvedenoj u solinsku 
biskupiju, cienimo, da je dostatno svakome tko u historiji 
ne zahtieva skroz matematičnih dokaza .,). Uvedba ima bit 
uzsliedila izmedju g. 880 i 887, dakle baš kako gori uz- 
tvrdismo, za velikoga slavenskoga apostola živa, jer, hvaleć 
neumitnoj poviesti, znamo da se u doba solinskoga nadbi- 

u Hrvatskoj izmed god. 887-892 (ovaj datum, kako se po 
već donesenim dokiimentim vidi, nije tačan) jest, da je nad- 
biskup spljetski Theođozij dao psaltir pisati, a taj psaltir po- 
slije prepisivali popovi hrvatski. Ovo bi bila u obće najsta- 
rija slavenska Jcnjifja, kojoj se može i godina postanka na- 
značiti". 

istoj epoki, pače i prije (od 880-887) isti čuveni povje- 
stničar (str. 194 i 195) piše i ovo, što je dobro da držimo na 
pameti: ,Sada (880) je bio biskup ninski istinita glava hr- 
vatske crkve" „crkvu je ujedinio (887, veli Smiciklas, ali 

jest i prije) (sv. Teodozij) a u gradovih se opet prizuavalo 
gospodstvo bana Branimira i h samom Spljehi pjevala se 
služba božja hrvatski". 

i) V. na str. 99-102 ove Kazprave. 
g) V. Pril. L str. 123 i 134. 



- 152 - 

skupa Teodožija (S79-S90) i po njpg-ovu nalogu, glagolski 
Misali u Spljetu prepisivali, danas bi se reklo : štampavali. J 
Jedan prepis prepisa dopro i do 17. vieka i bio (g. 1634) u 
rukam glasovitoga Levakovića kad se ovaj desio, u poslu 
ilii'ske Propagandine tipografije, po nalogu Pape, u Rimu. 
A zar se Misali pod Teodozijem prepisivali neovlašte- 
no '? Čujmo razloženje u Prilogu L. o) : 

Ora se nii Teodosio, norao di esimia santita, lia crediito 
đi poter ordinare la trascrizione (eqiiivale alla štampa odierna) 
di libri litiirgici in glagolito, e cio proprio nell' epoca in cui se- 
deva siil trono metropolitano di Salona e di Spalato, vuol đire 
che i criteri lifurgici erano a Nona e Salona gli stessi e che 
r uso della niiova lingiia liturgica veniva considerato come del 
tutto legale. 

Un Arcivescovo di tanta dottrina e pieta non avrebbe o- 
sato (l'imporre la trascrizione e qiiindi la diffnsione di libri li- 
turgici in glagolito, se non avesse creduto di poterlo fare con 
coscienza tranqailla. 

E d' oiule la tranquillita di coscienza in un aftare di si 
alta iniportanza senza un' autorizzazione espressa ed iramediata 
del Soinmo Pontefice, data probabilmente nell' occasione della 
oonsecrazioiie Vescovile, ed almeno un' autorizzazione concessa me- 
diatamente, cioe col mezzo del legato a latere S.Metodio. E d' onde, 
nella supposizione dell'abuso, il silenzio sepolcrale dei Vescovi 
latini della provincia, i quali in quarant' arfni di tempo non mossero 
mai il bencbe minirao lagno, se non percbe i Vescovi erano o 
conscii convinti che F innovazione liturgicaera stata autorizzata 
da chi poteva farlo e che quindi qualunque opposizione o ricorso 
non avrebbe sortito 1' effetto desiderato, almeno no vivente il 
Papa concessore Giovanni VIII ed il suo successore immediato 



L. c. 

2) Prilog L, str. 124-5. 



- 153 — 

Papa Stefano V (VI)? Oh «e i Papi Giovanni VIII e Stefano V 
fossero stati contrari ali' innovazione, i Vescovi non avrebbero 
atteso un niezzo secolo, il 924, per farsi vivi, ma forti delV ap- 
poggio snpreriio della 8. Sede e della co-scieaza di corapiere un 
dovere, avrebbero ben fatto valere coiitro 1' abuso d' un Vescovo 
solo r iiso đi tntti i secoli precedenti, soffocando, il preteso 
, abuso" nel germe." 

Kad sve rečeno, od str. 136 dovle, saberemo u jedno, 
biti će nam mnog'o toya jasno, što inače, iz nedosta- 
tnosti dokumenata nije lako shvatljivo^ ili nije shva- 
tljivo što se tiče zadnjih pravih uzroka, radi kojih se ovo 
ili ono^ ovako radje neg'o drug'čije dogadjalo. Tako postaje 
nam na pr jasno : zašto je onako brzo . izčezo razkol u 
Dalmaciji, a jedan grad (Nin) dao u isto doba dva svetca ; 
zašto kod ona tri svetca usredotočenje svih crkvenih posala 
medju Slavenima, te zašto Metodov učenik sv. Ivan bio 
poklisar i Moravske i Hrvatske i Bugarske, i Pape; zašto 
sv. Teodozij zaposjeo solinsku stolicu, a zašto ipak sve 
dok bio živ sv. Metod ne tražio nadbiskupski plašt.- Sad 
nam je jasno : zašto za živa sv. Metoda nikakve parbe u 
nas radi giagolice, a ni radi jurisdikcije ninskih biskupa, 
premda zahvaćala cielu Dalmaciju ; zašto za živa sv. Me- 
toda nikakva spomena o biskupu u Sisku, ni o biskupu u 
Duvnu ; zašto nadbiskupija u doba razkola prestala hit 
mitropolifska, kako se to razabire iz gori priobćena dru- 
goga pisma Pape Stjepana Teodoziju („Salonitana ecclesia... 
ut ad pristinum gradum reileat, inhianter cupimus"). 
Sada nam je jasno takodjer, kako se nenadno i jednim 
mahom dali poki'stit Neretvaiii, koji se dotle, za više vje- 



- 154 — 

kova žestoko kršćanstvu opirali j i zašto su do Ivana X. biskupi 
mučeć odobravali porabu giag'olice, i zašto je g". 924 slavni 
CtI'.^uf ninski htio ii saboru da mu se prizna primat u 
Dalmaciji (.^...frater noster episcopus nonensis — slavni 
(Jrg'ur — , (|ui šibi iiiaitlicai'e aijiiens primatum dalma- 
tinorum episcoporum") i). Sad nam je jasno i ono, zašto 
je jurisdikcija solinskih mitropolita do g. 928 faktično 
steg'nuta bila na g-rad Solin („non potes parochia — me- 
tropolitija — infra muros civitatis terminari") 3). Sad nam 
je jasno takodjer, kako je bez prigovora od doba sv. Metoda 
pa sve do g. 92-4 ninska biskupija zahvaćala sve hrvatske 
zemlje i Hrvati imali jednoga samoga biskupa s toli ogro- 
nniim jurisdikcijonalnim zemljištem^), a jasno nam je tako- 



"") V. potanje njihovu čudesnom pokrštenju u Prilogu L na 
str. 94-104. 

o) Fril. E, str. 21 u II. stavci „constitutiones concilii". V. i na 
str. 20 taćku XII: „Quodsi rex et proceres Chroatorum 0- 
mnes dioceses ejnscoporum hitra limites nostrac metropolitanae 
suo cupiunt uindimre pontiflci...'' 

.j) Pril. E, str. 25 u pismu pape Lava VI, koji, prema zaključ- 
cim sabora želio, da se biskupije povrate na prvašnje jurisdi- 
kcijor.aliiG granice (one koje obstojale do g. 880). Iz istoga 
dokumenta dade se razabrati, da su i druge latinske biskupije 
bile izgubile jurisdikciju nad pučanstvom koji stanovao dalje 
od gradskili zidina. tom govore i akta sabora od g. 926-7 
V. 1. c. str. 23 i 24). 

J Parlati u svom „Illjricum Sacrum" IV, 212, pišuć G-rguru 
ninskomu i đotičuć se jurisdikcije ninskih biskupa, veli uz 
ostalo: .... ,Episcopis Nonensibus christiana procuratio totius 
gentis Crobaticae comraissa fuit.". Pa dalje : „Hine factura 
est ut jurisdictio Episcopi Nonensis latissime patens.... fere 
nullos, (pi/hus dcfiiiiretii)% tcrm'mos liaberet.'^ 

Lucij („De regno Dalmatiae et Chroatiae" cap. 2):„Epi- 
scopum Nonensum totius Chroatiae tune (IX vieka) fiiisse 
EpiscopMn ex privilegio Mucimiri inferius ponendo coustabit". 



— 155 — 

đjeiv kako, kada je u Dalmaciji i Rimu spomenute g. 924 
i dalje obladala struja starih (pred Metodovili) odnošaja, 
bilo pouudjeno Grrg-uru ninskomu biskupu, da izabere koju 
hoće biskupiju, samo, naravno, neka tim omog'ući latinskim 
primorskim biskupima, da im opet jurisdikcija predje zi- 
dine njihovih stolnih gradova : 

„Itaqiie ipse episcopus (Grgur ninski) in rjna lihct ecclesia 
ex his ecclesiis, quae primiš temporibiis habiiisse episcopos con- 
stat et omnibus patet, legitime praeponatar, sine in scardoni- 
tana ecclesia, vel sisciana, aut certe in delminensi ecclesia (I)u- 
vno u današnjoj Hercegovini), cum siut uticpie omnes populatae 
et deo ađiuvante sacerđotara et plebiiim copiam liabentes". 

Ali pređvidjajuć, da se Grgur ninski može bit neće 
zadovoljit da svojevoljno, prihvaćanjem takve ponnde, snži 
granice svoje jurisdikcije, drage su mu volje nudjali, 
ako će neka uzme i sve tri biskupije (skradinskii, sisačku 
i duvanjsku) skupa : 

„Quod si immensnm pondns pontificii (muneris) subire 
I eiim delectat, et unara šibi dioeesium sufticorenon nnit ; lisft- 
rtiiil ti'iiaill dioeesium maguitudinem .... suscipiat" j) 

Nijesu iz velikodušja dalmatinski biskupi muljali Gr- 
guru ninskomu svu zagorsku Dalmaciju, Bosnu i Banovinu. 
Nudjali su mu kao i od njih od tada priznano^ zakonito, 
ono što je on jur faktično i de ^z^re posjedovao o)^ jer kako 



i) L. c. str. 24. 

2) Da je đe jure posjedovao vidi se po tomu sto se je Grgur 
proti ograničenju svoje jurisdikcije pozvao na Papu. To ne 



— 156 — 

je na nhar Metodovoj jurisdikciji bila okrnjena vlast sol- 
nogTadskih mitropolita, tako je, kako vidjesmo, i g-lede so- 
linske mitropolije nadošla nova crkvena uredba. Ali po 
smrti sv. Metoda malo po malo sve se vraćalo hjerarkijski 
na prvašnje stanje. Vremena po preminuću velikog slaven- 
skog- apostola okrenula naopako. Veliki svetac^ pouzdanik, 
miljenik^ alter eg-o pronicavog Pape Ivana VIII. postao je 
početkom X. vieka obskurna ličnost, heretik^ Arijanac ! j) 
Umro je veliki um i čudesnik^ pa je mizerija potonjih bi- 
skupa opet narasla i ninska biskupija bila za više vremena 



bio učinio, da nije bio stalan o pravu za se. A da se pozvao 
V. Dokuraenat pod br. 3 u Pril. E, str. 21-22. A razlozi Gr- 
gurevi imaju bit bili vrlo tvrdi, kad Papa nije htio potvrdit 
jedino one zaključke koji se odnosili na 
biskupa G r g u r a (1. c). 

I već prije neposredni nasliednik sv. Teođozija na ninskoj 
stolici, učenik sv. Metoda, Altfried (v. Pril. L, str. 119) 
imao je spor sa spljetskim mitropolitom u poslu jurisdikcije. 
Kad je ban Mutimir g. 892 držao u Bihaču u Kaštelim sa- 
bor, pristupili su na nj i solinski nadbiskup, tužitelj, proti bi- 
skupu Ninskomu tuženiku, da ban rieši komu pripada crkva 
sv. Jurja u Putalju. dakle radi crkve tik residencije spljet- 
skoga nadbiskupa. Ovaj je zahtievao vlastitost crkve za se, 
jer je crkvu darovao crkvi spljetskoj blage uspomene ban Tr- 
pimir. Ninski biskup Altfrid odgovori, da je data samo biskupu 
tadanjemu, a ne crkvi- su Dujma. Crkva nije bila u području 
grada Spljeta, a štogod nije u području toga grada, to je 
smatrao hislcup hrvatski., da njemu pr ipada i njegovoj bisku- 
piji (Smičiklas : Poviest hrvatska. I, 196). 

^) . . . „doctrinam, quae in sacris voluminibus non reperitur . . . 
Methodii . . . doctrinam, quem in nullo volumine inter sa- 
cros Anctores comperimus" (Ginzel, Codex 75-6. Pril. B. 91- 

.' 2) ... ,gotbicas litteras a quodam Methodio h a e r e t i c o (!) 
fuisse repertas ..." (Pril. E, 35). 



- 157 — 

zakopana J, a tim bila jako okrnjena veličajna osnova 
Ivana VIII medju Hrvatima i nestalo je onoga koji se 
od doba sv. Metoda do spljetskoga sabora zvao per anto- 
nomasiam ^,biskupom Hrvata" „episcopns Chroatorum", i u 
čijoj se jedinstvenoj lijerarkiji nastavljalo veliko djelo 
Metoda i Teodozija ninsko-solinskoga -). 

Još prije zlo je prošla i sriemska metropolija, radi Ma- 
§jara 3). 



j) Papa Lav VI g. 928 potvrdio je zaključke spljetskoga sabora 
i odredio: ,. . . Gregoriiim vero . . . praecipimus in sola 
scarđonitana ecclesia tantiimmodo mini- 
stra re" (v. Pril. E, str. 26). 

-) Govoreć sv. Teodozijii kad prešo u Solin pisac priloga L 
veli: „... Siccome Teodosio era, come vescovo đi Nona, 
procuratore di tntti i Croati ed amico personale di Metodio, 
divenne ora come Metropolita i 1 c n t i n u a t r e 'd e 1 1' 0- 
pera e reredevirtiialedellasua missione 
per qiianto si riferisce alla Croazia ed alla 
Dalmazia" (na str. 12:3), a već prije na str. 98: „Nelle 
đue persone di Metodio e di Teodosio si rinniva cosi tanto 
estesa autorita ecclesiastica da coprire tutta 1' estensione dei 
paesi posti tra 1' Oriente e 1' Occidente d'allora". 

3) Iv. Krst. Tkalčić u djelu , Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj" 
piše tom na str. 70 sliedeće : 

Po Methođovoj smrti ostade posavska Hrvatska pod srijem- 
skom metropolijom i za Mutimirova nasljednika kneza Bra- 
slava (g. 884) „qui in id tempus regnum inter Dravum et 
Savum flumina tenuit", sve do god. 894, kađno prvi put 
provališe Magjari preko Dunava u doljnu Panoniju, gdje sve 
poplijeniše, a što bijaše za oružje posjekoš-^, ženepako i djecu 
odvedoše u robstvo ; dok napokon drugom svojom provalom 
god. 907 ne posjednuše sasvim današnju svoju postojbinu, u 
kojoj provali propade i srijemska metropolija, pak posavskoj 
Hrvatskoj . ne preosta drugo, nego opet so vratiti pod solin- 
sko-spljetsku metropoliju ili pristati uz dalmatinsku crkvu. 



— 158 - 

Ali iiijesu tim izćezle svete uspomene i sv. djela 
Metodova. Njegov je duh i od njega uvedeni liturgijski jezik 
i dalje vladao u hrvatskim zemljama. 

Istiua, nije više Hrvatska, kako za živa sv. Metoda, u 
doba sv. Ivana ninskoga i sv. Teodozija, središte rada i 
života za sve slavenske narode od Češke do Oriioga mora; 
ali naša zemlja još čuva i njeguje, akoprem u vrlo, na žalost, 
uzkoj mjeri, divnu neprocjenjivu baštinu, koju nanije svojim 
biskupovanjem ostavio u nasljedstvo veliki prosvjetlitelj 
svih Slavena a naš djecezanskiimitropolitskistarešina sv. Me- 
tod. Još posvećeni slavenski jezik, u izvornom svom obliku, 
odjekuje u hrvatskim crkvama, još se u njem uzdiže hvala 
i slava Svevišnjemu na Primorju ; još je giagolica kod 
nas, i to kod nas jedino, u prvobitnoj formi, sasvim kod 
svoje kuće (Grinzel. V. str. 75 ove razprave). 

Ne bi li bilo dično, da se već jednom zlatne niti je- 
dne na druge nadovežu i da se okrnjena Hadrijanova i I- 
vanova osnova, od raznih Papa hranjena, branjena i oživlji- 
vana, a naosob preko neumrloga Lava Xin. do stare časti 
uzvišena, upodpuni i usavrši ? Narod hrvatski, kao suha a 
plodna zemlja, željan čeka tu rosu nebesku, da na njego- 
voj njivi proklije žito staroga bujnoga crkvenoga života. 

Ne treba novih. ideja. Još živi u poviesti, i još se 
silom okolnosti nameće osnova „totiiis f Slyriae" ko- 
jom je, kako ćemo vidjet u nastavku, nazad više od deset 
viekova naglašena od Pape Ivana VIII zdrava i prava 
crkvena staza, na zapadnim i iztočnim obalam jadran- 
skoga mora, i dalje onamo, k. prostoru (k Moravskoj i Pa- 
noniji) „vrijućem (i danas kao u doba sv. Metoda) odja- 
rosti dviju naroda njemačkoga i slavenskoga '^ i gdje je s 



— 159 - 

tog'a, providnim korakom, na konst pravice i medjunaro- 
dnog'a napredka i mira, sv. Metod ^^sa slavenskom službom 
hošiom dizao goru, na kojoj bi se bio morao razpraskati 
njemački bies, na kojoj bi niemca dočekao prerodjeni sla- 
venski sviet." i) 

Ono Ivanovo izticanje totius Illjjriae cio je program^ 
sinteza je, kojoj u deset viekova jedan jedini put nakon 
Pape Ivana VIII. data zaslužena pošta, nu samo dielomice, 
na političkom polju, iz daleke zemlje, od Korsikanca, ro- 
djena Talijanca Napoleuna I., u njeg'ovu poznatom efimer- 
nom ilirskom kraljtvsivu, i takodjer dielomice jedan jedini 
put na crkovnom polju od drugoga rodjena Talijanca sv. 
uspomene Pape Pija IX, kad no je odtrgo Banovinu izpod 
crkvene uprave Magjara^ kako ju g". S73 odtrgo bio Ivan 
YIII izpod crkvene uprave njemačkih mitropolita u Solno- 
g-radu. 2) 

Nama će ona historijska uspomena baš iz Metodovih 
doba, iz časa čvrste borbe 7'acU jurisdikcije i glagolice, 
služit kao kruna, da okrunimo sve dosadašnje na^e doka- 
zivanje vrhu oba ta predmeta, vrhu jurisdikcije i glag-olice, 
tamau što se -nas Hrvata tiče, jer ako itko u Iliriju spada, 
a to mi Hrvati bez sumnje, i mi jedini. ^) 



1) Smičiklas, 1. c. str. 206. , 

o) Grovorimo pošti podatoj ideji jedinstvene Ilirije od strane 
inostranaca, jer je od strane domaćih ljudi skoro u podpu- 
nosti tu sreću doživjela za kralja Tomislava i drugda. 

3) S toga su pape u svojim pismima odnosno na Hrvate i gla- 
golicu najradje i najčešće rabili rieć „Ill^-ria". Tako, uz ostale, 
i Beneđikt XIV. u Apost. konstituciji „Ex pastorali munere" 
od g. 1754, gdje je potvrdio („sanziono", veli pok. stož. Bar- 



- leo - 

Ali totiiis Illyi*iae i sv. Metod ? To još nijesmo 
dokazali, da je bilo u naumu Ivana VIII., neg'O samo u 
koliko se ustanovilo^ da je sv. Metod po Papinoj volji, u- 
skrsnućem Panonske djeceze, od g. 873 upravljao Illjrijom 
izmedju Save i Drave. 

Istina, dokazali smo, da je sv. Metod vršio jurisdik- 
cijonalnu vlast i nad ostalom Illjrijom, barem posredne 
preko sv. Teodoz'ja, ali vrlo bi, divno bi uokvirilo našu 
sliku, kad bismo iz kojeg-a dokumenta mogli izvesti neobo- 
riv logični zaključak, da što je sv. Metod provadjao u na- 
šim stranama, nije to činio samo za to, jer su i ovdje 
bili Slaveni (Hrvati) nastanjeni, pa i na nje protegnuo 
blagodati one punomoći koju ohćenito dobio; nego je radio 
specijalno, osim što prema svojoj^, takodjer prema želji i 
namjerama rimskoga patrijarke. Ivan VIII. bio je glava, 



toliiii. V. Pri]. L str. 25) odluku Ivana VIII. vrhu porabe 
slavenskoga jezika u bogoshižju, onim spomenitim riečima : 
...,iii Kitum Slavo-Latinura, quem felicis recorđatioais Prae- 
decessor noster Joannes Papu VJII tideli ac religiosae nationi 
lUvricae ... adliibeudum concessit". 

Mever u ,Conversatioiis LeAikon" pod Bllljrien" piše : 
...,seit 168 V. Cbr., unter dem Namen Illijnciun, administra- 
tive Bennennung des Kiistenlandes am adriatischen 3Ieet von 
Istria bis an den Drilon (Drin) und im Iniiern bis an 
deii Savus (San) mid Drinus (Drina)..." 

Za pravo ovo. je uži zemljopisni obseg Ilirije. Širi je obseg 
dopirao do Drave i Dunava. To je i širi smisao zemljopisne 
rieči Dalmacija (liački, Književnik, 1 str. 62-66). S toga Ivan 
VIII. pišuć Iliriji stavljao očito u nju i banovinu bana Mu- 
timira, naime uzimao je Iliriju u najširem smislu (od Italije 
do Trakije : od Makedonije do Dunava) (....„im Altertum un- 
bestimmte Bezeiciinung aller ostlicli von Italien- und Nori- 
cum sowie westlich von Makedonien und Trakien bis an der 
Ister hinauf gelegenen Lander". Mejerl. c). 



- 161 — 

koja zamišljala, sv. Metod bio ruka koja provadjala. Ivan 
Yin. misao, sy. Metod djelo. 

Nu da li je baš bilo u misli Ivana YIII., da cielu 
Iliriju sakupi pod jurisdikcijonalnu vlast sv. Metoda ? 

obćenitoj težnji prema takvu cilju nemože biti su- 
mnje, nakon svega onoga što znamo iz poviesti o osnovi 
IvanaiHadrijana glede Moravske i Panonije gornje i dolnjei iz 
činjenice, da je Ivan VIII. na neki osobit način izticao i branio 
prava sv. Stolice i na Bugarslm, a to sve činio preko 
ljudi hrvatske krvi. Papa Ivan Yin. bio je vrlo sviestan 
svoje zadaće, on ju je svestrano i duboko bio proučio, pa 
i tim potvrdio glas o neobičnoj svojoj pronicavosti, radi 
koje ga povjestničari hvale. A da je u sporu sa njema- 
čkim biskupima i vladarima u istinu imao na umu cielo- 
kiiltite ilirske zemlje, to nam je svjedočanstvo o svom 
mišljenju dao sam Ivan VIII. u jednom pismu prigodom 
prepirke sa njemačkim svećenstvom glede jurisdikcije, te 
na njihovo žalovanje proti sv. Metodu, koji ih 
je svojini slavenskim jezikom ostavio kao pastire bez 
stada, dao je razumjet, da osnove sv. Stolice idu 
i dalje od donje Panonije, radi koje Solnograd jadikuje, 
i protežu se laJ* «^vc ostale ilii'ske zesiilje. U 
skupu ondašnjih okolnosti i kad se uzme u obzir smjer 
tužbe solnogradskog mitropolite i sadržaj njegove spomenice 
proti sv. Metodu, Papin odgovor na spomenicu ^) ima 
značenje posve očito i jasno. 



^) Jer ovo što derao niže doniet, odgovor je na tu solnogradsku 
spomenicu. Vidi se po sadržaju dvajn dokumenata. Papa tak- 
sative pobija spomenica glede svih glavnih pitanja, kao što je 
pitanje zastare, pitanje redjenja itd. 



- 162 - 

Spomenieu naći će čitatelji it cielosti u I. clielu 
;; Borbe za glagolicu", prilog- B, str. 53 i dalje. 

A evo kako Raeki iznosi na lirv. jeziku misli Papina 
odgovora, opomenice (— komonitorija — ), odpremljene na 
solnogradskog metropolitu i ostale njemačke biskupe, preko 
naročita odaslanika, biskupa Pavla : i) 

,,Ivan ostade si dosljedan, kO što svjedoče nam dva 
ulomka, koja nam prošlost uzčuva : on odpremi naime na 
svoga poslanika Pavla opomenicu -), u kojoj ga pozorna 



^) Eački : „Viek i djelovanje"... II, 292. 

o) Nalazi se u Cođ. Bibl. Caes. 2186 olirn jus Can. 80 u Beču 
iz XV. vieka, ođkle ju prepisa Wattenbacli (Beitrage . . pag. 
48). Nalazi se takodjer u vatikanskoj knjižnici Cod. Chart. 
4886 iz XV ili prve polovine XVI. stoljetja. Rukopis sadržaje 
razne naredbe papinske i saborske, tako : naredbe Coac. to- 
lent. XVII. (p. 31-90), Decreta Honorii, Martini, Nicolai L, 
Joannis VIII. i t. d. Ja sam ju iz spomenutoga rukopisa 
točno prepisao, te ju ovdje štiocu podirjem (pag. 143) ; 

„Ut propter persecutionem iura sua Ecclesiae non perdant. Joan- 
nes Episcopus. GommonHorium'?Q\\\Q episcopo fungenti legatione 
in Grermania(m) et Pannnonia(m). Inter caetera : Non (enim so- 
lum inter Italiam, ac (caeteras) terras (provincias) Hesperiae, ve- 
rum inter (iiitra) ttttlais Illyi*ic*l fines consecrationes, ordi- 
nationes et dispositiones apostolica sedes patrare(2) antiqnitus(l) 
consuevit, sicut nounulla regestra et conscriptiones sinodales, 
atcpie ipsarara qaoque plurima ecclesiarum in bis positarura 
demonstrant monimenta (in Cod. vindob. deest: atque-inoni- 
raenta). Porro si de annorura numero quis forte causatur sciat, 
quod (quia^ inter christianos, et eos, qui (1) unius (3) (Cođ. 
vindob., intus") fidei (4) sunt (2), numerus certus affixus est. 
Caetorum ubi (Cum tamen uti) paganorum et incredulorum 
furor in (2) causa (3) est (1), qnanta libet (pretranseant) 
praetereant terapora, iuri non praeiudica(u)t ecclesiarum, quae 
corporalia nescientes arma, solum (D) dominum et propngna- 
torem suum, quaudo(quoniođo)eiplacueritraisereri, patienter(m) 
eipecfcaat. Ueriim siaanoriim prolixitas in talibus impedit, erge 



— 163 - 

Čini, da je od iijegda rimska stolica ,,ii području cieloga 
Illyrika posvetljivala, redila i zakone davala, ko što 
svjedoče njekoja regesta, spisi saborski, pače isti spomenici 
ondje podig'nutieh crkav. Nii ako bi se tkoprepirao poradi 
broja g-odin (kao da bi. bilo tobož pravo rimske stolice na 
Panoniju zagodom prestalo), ima znati, da samo med kr- 
stjani, i to med onimi, koji su jedne vjere (katolici) opre- 
dieljen jest broj godin. Kada pako bjesnoćom poganov ili 
krivovjercev ova prava bjeliu pretrgnuta^ koliko mu drago 
vremena prošla, prava crkav nesmlju štetovati, koje nezna- 
juć za tjelesno oružje, strpljivo očekujn, kad će im se 
smilovati njihov gospod i zaštitnik. Jer ako u takovu slu- 
čaju kroz duga vremena prava prestaju : tada bi se imao 
Bog koriti;, koj tek poslie 430 godin oslobodivši sinove 
izraelske od okrutnoga robstva Faraunova i od robije vrati 
im svoju zemlju Kanaan ; pače isti Spasitelj bio bi izgu- 
bio piavo na narod čovječji, pošto ga poslie više tisuć 
godin spasi iz paklenoga zatvora". Ko što se vidi izovieli 
riečij, Ivan nije se mogo jasnije izraziti, niti razgovetnije 
očitovati svoju misao glede panonske crkve, na koju ostade 
nepovredivo 2^'>'ttvo rimskoj stolici^ kada dodje n vlast po- 
ganskiem Avarom ; jer zagoda ima mjesto samo med ka- 



Deus ipse repreliendenđiis est, riui post CCCC et XXX aniios 
filios Israel de đnrissiraa servitute Pliaraonis (e) et fornace 
ferrealiberauit ; sed et ipse per se redemptor qui liominum ge- 
nus post t 1 a n n r u m (longa tempera) m i 1 1 i a de (clau- 
stris) inferni (et daemoniim potentia) cl a u s t r o eripiiit. 
Cf. Mansi XVn, 264. — Boczek Op. cit I., 35." — 

(NB. U Ginzelii, na str. 60, poćimlje sa „Jcaniies episco- 
piis"... Ostale inačice u Ginzelii napisane sii u zaporkara. A ta- 
ko i brojevi glede reda rieči.). Op. pisca „Borbe za gl ag." 



— 164 — 

tolici, koje veže crkveni zakon. — Ali solnogradska crkva 
uživaše biskupska prava na Panoniju punieh 75 godin ! 
pa i ona si mislila „melior est conditio possidentis". I oa^u 
posljednju izliku uzbi Ivan u svojoj poslanici na kralja 
Ljudevita ^), dočim mu predoči, da povlastice rimske crkve 
ne zavise od nikakova vremena, te da polag- zakonov sa- 
mieh krstjanskieli vladarev o) 7A, zag'odii proti rimskoj cr- 
kvi od potrebe je nepretrgnuti tečaj od 100 godin". 

1) , Nalazi se mnogo krafcja ii rukopisu iz XIT. stoljetja u arkivu 
kaptola olomućkoga u 205 fol. ()7 (kod Wattenbaclia 1. cit. 
pag. 49). — Cf. Boczek: Cod. Mornv. I, 34); obširaija pako u 
pomenutom rukopisu op. cit. bibl. Vat. n. 4886 fol. 102, 
odkle ju izpisa Isusovac Timon (Imago antiq. Huugariae. Yieu- 
nao 17(52. p. 142); ja n:idjoli njokn razHčnosti, to ju cielu 
podajem štiocu: ,Multis ac variis mnnitGstique prudeutia tua 
poterit inditiis comprebendore, Fannouicam dioecesim ab dim 
apostolicae seđis fuisse privilegiis deputatam : si apud excel- 
lentiam tuam de illo, sicut decet, iniieuerit. PIoc si-(s_y, Ginzel) 
nođalia gesta iiidicant, bistoriae conscriptae demonstrant. 
Verum quia qnibusdam bostiliura turbationum simultatibus 
impedientibus illuc ab apostolica sedc non est diu ex more 
directus antistes, boe apud ignaros venit in dnbium. Nenio 
(odavle počima Cod. olumoc.) autem de annorura numero resul- 
tandi sumat lomentum; quasanctac(S. u Giiiz.) romanae, (R. u 
G.)cui deoauctorc seniimus, ecclesiaeprivilegia, quae infirmae 
petrae stabilitatis petra sascepit, nuUis temporibus angustan- 
tur, nullis rcgnorum parfcitionibus praeiudicantur: sed et ve- 
nerandae roraanae leges diuinitus per ora priorum principum 
promulgatae, reruni eius praescriptionem non nisi (post, u 
Ginzelu) per centum annos admittant".- (NB. Ginzel na str. 
60 opaža, da je i ovo pismo iz g. 873. Donosi ga od rieči 
„Pannonicam điocesim" do „admittant", pa dodaje u zapor- 
cim:(Erben Regesta, p. 151). 

K tomu opažamo glede oba ova dokumenta priobćena u 
opazfi po Račkomu, da nekoliko rieči i cielib izreka u Gin- 
zelu fali. (0 p. pisca „Borbe za g 1 a g."). 

a) Cf. Nov. Just. IX. 



Dakle, oeito, Papa, Ivan VIII, pravdajiić se s njema- 
člvim l)islaipini, glede jednog diela Ilirije (Banovine), 
koju je uzpostavom srieniske biskupije Papa Hadrijan II. 
litlo da izruči g. 871 sv. Metodu ; nag-lasuje istodobno 
svuje pravo i na sve ostale ilirske zemlje. 

A. ne reci: to je bio čašo viti izliev Papine duše, ili 
to je činio iz nužde, pog-ledom na razkoL 

Ne možemo dopustit ni prvo ni drug-o. Drug'O je ue- 
mog-uće dopustit, jer je anakronizam mislit g-od. 873 (kad 
je Papa ono pisao) na razkol u onim ilirskim zemljama 
koje je okupljala poda se solinska mitropolija, dok znamo 
da je ondje razkol buknuo više g-odina kašnje (878). 

Ni prvo ne da se predpostavit, nego poviest sili nas 
kazat, da su one Papine rieči bile dobro promozgan i čvr- 
sto ustanovljen program (str. 159) tadanjega Papina 
rada i nastojanja. 

Primas Italije i patrijarka Zapada branio je svoja prava 
na Iztoku prema stanovitoj osnovi ; htio je naime da stvori 
malo po malo za sve Slavene jedan novi, da iako rečemo 
patrijarkalni vikarijat u novoj autonomnoj crkvenoj pro- 
vinciji, zavisećoj izravno od rimskoga patrijarke. Kašnji so- 
linski razkol Papu je mogo samo da utvrdi n toj namisli, 



— 166 - 

U dobar čas začetoj, jer jurisdikcija sr. Metoda nad Sla- 
venima očuvala ova plemena od razkola, koji je, kako je 
poznato, neka od njih, kao Srbe^, zaveo konačno istom 13. 
ili li. vieka ^). 

A da je Papa radio u pravcu ciele Ilirije, po stalno 
udešenu programu, to nam očevidno dokazuje postepeni 
razvitak nove crkvene pokrajine. 

Saberimo letimice već rečeno i dodajmo zaključne ar- 
gumente. 

Najprije je Papa Hadrijan II odtrg-uuo od solnograd- 
ske mitropolije i og'lajske patrijaršije sve ono što je pod- 
padalo pod vlast slavenskih knezova u Moravskoj (v. g-ranice 
Moravske na str. 111 ove razprave) i stavio sve te zemlje 
pod novu -crkvenu pokrajinu, za koju je bio posvećen kao 
prvi biskup sv. Ćiril. 

Nova crkvena pokrajina zahvaćala je po Grinzelu "): 

današnju Moravsku (22.222 četvorna kilometra) 

„ Sležku (5.147 ,, ,, 

„ Slovačku u Ug-arskoj 
do Marcha, Dunava 

i Grana C50.000 „ „ 

U Noriku barem (20.000 



Uk. 97.369 četv. kilom. 



^) ,DiikljaRsM vladari (Diikljn, današnju Crnugorn, neki ubra- 
jaju u dio srbsbih zemalja) do g. 1180 bijahu katolici" (Mar- 
ković : Dukljansko-Barska metropolija" str. VI., i pak obširaije 
na str. 56 glede pravih srbskih vladara). 

-) Ginzel : Geschichte der Slavenapostel Cvrill und Method, na 
str. 31. 



— 167 — 

Da zorno predstavimo razvoj crkovne vlasti udieljene 
svetoj solunskoj Braći donosimo to u prispodobnim slikama. 
Prvi obseg crkvene pokrajine bio je ovolik : 



PriNfioflolfiil oliNe^ današnje JOaliuaHJe ^) 



Sv. Ćirilu nije bilo siidjem, da kao prvi slavenski 
biskup niti jedan časak sprovede u krilu svoga stada, jer 
umrie sveto u Rimu nakon samih 50 dana biskupovanja. 
S tog-a skoro odmah poslie njegove smrti bi posvećen kao 
biskup njegov stariji brat sv. Metod ; ali, pokle je medju- 
tim dogovorno' sa slavenskim podunavskim državama, do- 
zrelo bilo pitanje o proširenju granica nove crkvene po- 
krajine^ sv. Metod vraćao se medju svoju pastvu^ ne već 
kao biskup, nego kao nadbishiip i Moravske i Panonije. 
To je bilo oko g. 86 9. Tada je nova crkvena pokrajina 
obuhvaćala osim gornjih prediela (97.369 č. k.) i slie- 
deće : 



^) Svaki cvjetić predstavlja prostor od obilnih 10.000 četvornih 
kilometara. 





lOO — 






današnju Štajerslai 


(22.426 


četvorna 


kilometara) 


„ Kranjsku 


( 9.955 


« 


n 


„ Korušku 


(10.327 


}) 


» 


današnje austrij. Primorje 


( 8.000 


» 


» 


Panoniju do Drave 


(40.000 


}} 


n 


Prvašnji obseg- 


(97.369 


» 


« 



Uk. 188.077 četv. kilom. 
te je nova crkvena pokrajina bila jur dvostruko prostranija: 

t Ćirilovo floba 



t }»oeetaJk MetocloTa <lo1ia 



I^i'ii^podoliifti olii^eg Dalmacije 



Nu papa Hadrijan nije se tim zadovoljio ie počeo je za- 
livaćat i SlirSju, uskrisujuć g. 870-1 sriemsku biskupiju i 
stavljajuć i nju pod piemudru i prerevnu skrb sv. Me- 
toda, koji je već bio dobio od istoga Pape odobrenje 



— 169 - 

slavenskoj liturg-iji, te je ova zag-ospođovala u tili čas po 
svim krajevima slavenskih pokrajina, na koje se tada pro- 
tezala Metodova jurisdikcija. 

Grod. 871 bio je po tom obseg- Metodove jurisdikcije 
i ujedno glag-olice i) kako predstavlja sliedeća veća slika : 



Oliseg Metodove vlaisti 
i ^lagoAice g, SIM. 



Prispodohni obseg Dalmacije 




Uskrisenjem sriemske biskupije — posavske Hrvatske 
— gdje je vladao ban Mutimir (v. str. 116 ove razprave 
pa dalje), Papa je Hadrijan bio već odtrgnuo izpod uprave 
njemačkili biskupa sve ono što je Mio pod njima slaven- 
skoga. 

Tim je Hadrijan II. odkupljao svoju rieč, koju je bio 
založio^ kad no je u poruci na panonskoga kneza Kocela2) 

^) Ovo je najmanji skroz zakoniti obseg glagolice, u ono doba, 
nu ona se bez sumnje, po uplivu sv. Metoda i njegoviji uče- 
nika, širila i dalje. Tako se dogodilo, da su i Rumunji već po 
svoj prilici 9. vieka sa kršćanstvom primili i slavensku službu 
božju, koje su se držali neprekidno za skoro deset viekova, 
premda su romanskoga, a ne slavenskoga poriekla. Stalno je 
na pr., da se je međju južnim Kumunjima rabio staroslovenski 
jezik barem od polovice \1. do polov. 17. vieka, 

2) V. stranu 76 ove razprave. 



- no ^ 

koji prosio sv. Metoda za Pastira donje Panonije, odgovorio 
istomu : ,,Ne samo. tebi, nego šaljem ga (sv. Metoda) kao 
od Boga i sv. apostola Petra.... dana učitelja svim ta- 
snošnjiiu slavenskim krajevima.'^ i) 

Ovo je u ostalom podpuno odgovaralo onomu naro- 
čitomu poslanstvu, u ime kojega je Rastislav zapitao mi- 
sijonare n Carigradu. Sv. Ćiril i Metod nijesu dolazili, da 
pokrste Moravljane, oni su već bili kršćani, te sv. Braća do- 
šla su u Moravsku da budu vjeroučitelji na jeziku naroda. 
A u tom se slažu sva žitja ^ o sv. Cirilu i Metodu, ne izu- 
zam ni talijansku Legendu, smatranu kao dokumenat prave 
histerične vriedn sti. 

Grlede toga upućujemo čitatelje na dokaze u Prilogu 
L, str. loi, i dalje. Ovdje donosimo samo rieči koje su 
stavljene na str. 155 kao teza, i glase: 

„E' notovole il fatto clie anche le altre Le^gende (to jest 
osini Panonske) đanno i medesimi contorni al qiiađro della 
missione dei due santi Apostoli degli Slavi. Tntte s'accor- 
dano nel farci coraprendere, clie per esser proficia la loro 
missione doveva servirsi dei mezzi addatti ali' uopo.* della lin- 
giia slava". 

Nu jer je Hadrijan II. , prema specijalnomu poslan- 
stvu sv. Braće i prema svojoj vlastitoj volji i odluci, odtrgo 
izpod uprave njemačkih biskupa sve ono što je bilo pod 
njima slavenskoga, nastala je poznata razpra, kojom su 



^) V. u nastavku, na st. 77 i dalje, gdje se, uz ostalo, dokazuje, 
daje to bila i misao vodilja okružnice „Grande Mimus" neij- 
mrloc^a Lava XIII. 

,) Gfr. P.il. B str. 7, 8, 13, U, to, 20, 21, 26, 27, 28, 29, 
30, 34, 37, 38). 



- 171 - 



hjemačM biskupi, poduprti od državne vlasti, nastojali, da 
bi im se opet povratila jurisdikcija dokle ona dopirala prije 
nego sv. Metod uveo slavensku liturgiju : 

...„iisque dum qiiiilam graecus, tnethodius nomine, ^toviter inceidis 
sci avin is litt er i s, lingitam latinam cloctrinamque (?!) romcnuim 
(dque litcras auđoralcs latinas phUosopliice superdacens, vilescere fccit 
cuncto popalio ex parte (sdacorum) missas et evaitgelia ecdesiasti- 
cunque officium, iUorum qiii hoc ledine celebravenintr "■') 

Ali Sv. Stolica nije popustila, premda inedjutim . nije 
bilo više Pape Hadrijana II, koji prvi osnovu zač o. Nje- 
gova osnova nije u Rimu ;5ato ništa pretrpjela. Novi ju je 
Papa Ivan VIII. posve usvojio ') i žilavo ju i uztrajno i da- 
lje provadjao, te kako je Hadrijan II. odkinuo bio izpod 
njemačke crkovne vlasti sve slavenske pokrajine i počeo je 
zalazit u ilirske i^recliele; Ivan VIII. išo je još dalje, pak je 
odlučno izjavio, ne samo da ne misli odstupit od usvojene 
Hadrijanove osnove, nego ju namjerava prošii'it na obseg 
soili ostalih ilirskih pokrajina: ,,in/er totiiis Ill^B'iei 
flnes" , (od kojih je Dalmacija, ne doisto onaj čas, ali ne- 



*) V. , Borba za glagolicu" Pril. B, str. 64 i 65. 

') Te skoro doslovno slieđio Hađrijanovo obećanje, kako se to 
vidi, (što nahrcisrao već na str. 136 ove razprave) iz pogla- 
vlja XII. panonske legende, gdje i Ivan VIII. kako i predša- 
stnik mu, proteže poslanstvo sv. Metoda na sve slavenske 
strane: „omnes partc.s Sloveuicae", gdjegod t. j. stanuje 
onaj „populiis domini" koji je sv. Metodu povjerea — „illi 
commissus est" — (Ivan VIII u pismu g. 880 na Svatoplu- 
ka), Vrieđno je opaža, da isti Papa govori o tom „sv. puku" 
i u pismu na Teođozija g. 879, a kako on tako osim, kronike 
Hrvatske (na više miesta) i Leg. morav. cap. V: >,gens 
s a n c t a, populus acquisitionis". 



- 172 - 

koliko vremena prije, takođjer podpadala pod franačko nje- 
mačko vrhovništvo). 

A kud bolje prigode nego u doba sv. Teodozija i sv. 
Ivana ninskog-a, Metodova sufragana i Metođova učenika ? 
U doba kada Papi nije trebalo, da peli kod svietovnog 
vladara (kako za Mutimira kod kralja Karla g. 8.75 {): 

„Ređdito ac restitiito nobis Pannoniensium episcopatii, 
liceat fratri nostro if£etllO«lio^ qui illlc a sedo apostolica 
orđinatus est, secimduni priscam cpnsuetudinem, Ubere quae 
sunt episcopi gerere" o)- 

Neima sumnje, da je na ovo Papino pismo i kralj Karlo po- 
pustio, jer je znao, da bi ga inače bilo stiglo proklestvo, o čem 
se je mogo uvjeriti, siećajuć se oštrih nu zasluženih 
mjera, koje je, godinu dvie prije, Papa poprimio proti onim 
biskupima koji su, bez Papina znanja, zvali sv. Metoda na 
sud i držali ga preko dvie i p5 godine u tamnici ^). I iz 
komonitorija, prema novonašastim dokumentim "*), vidi se, 
da je Papa uzimao odlučni u obranu slobodu sv. Me- 
toda i glede Moravske, jer su niemci nastojali, da svetcu 
ne bude dopušteno poći do Moravske k Sv^etopluku. Papa 
oštro naredjuje svojim poklisarim, da ne uzmu u obzir ni- 



1) V. na str. 120 ove razprave. Vidi se, da i ako se biskupi na 
silu (g. 873^ pokorili Papinoj volji glede Ilirije izmeđjii Save 
i Drave, kralj (do g. 875) nije još bio sklon, da izpusti iz 
ruku upliv nad posavskom Hrvatskom. 

-) Grinzel : Codex, str. 57. U Prilogu B na str. 67. 

^) y. poviest u „Borbi za glagolicu" na str. 101 i dalje, pa Leg. 
pann. cap. 10 i dokumente u Pril. G. 

*) V. Pril. G. str. 16. 



— 173 - 

kakvu izliku, koju bi Niemci iziiieli, da sprieče Metodom 
slobodu, i) "" 

Svega toga nije trebalo Papi glede Ilirije, osobito ne 
glede južne Ilirije, dalmatinske banovine, gdje je vladao 
onda ban Domogoj (banovao od 864-876), pa Sedeslav 
(877-79) i Branimir C879-892). 

Domogoj je vojevao u južnoj Italiji proti Saracenima i 
neima u dokumentima ništa čim bi se Papa na nj mogo 
tužit, nego samo hvalit. «) Od prilike tako i na Sedeslava, 
kojega zove najnježnijim iziazima {^^dilecto filio Sedesclavo"; 
„flli karissime"' '^), a osobito Branimira, koji je takodjer 



^) ... „Ne suscipias occasionem eiciisationis prohibentem te 
vel fratrem nostrum Metliodium, transire ad Sventopiilcum 
sive (se. episcopi) bella pretendent sive inimicitias congerant". 

o) Domogoju Pril. L: ,,II bano Domogoj distinto condottiero 
e che un anno prima (866) aveva firmate la pače con Venezia 
era Tunico sovrano cattolico in Dalmazia, ranico qaindi 
sul qiiale potevano tare assegnamento i due santi missionarii 
(sv. Ciril i Metod na njihovu prvom polazkn u Rim) per essere 
degnamente accoiti colle sacre esuvie di Papa Clemente 
e trasportati, liberi da molestie đe' corsari e Saraceni, fino 
alle rive dell' Italia". (Prilog L. str. 54- i 55), A na istim 
stranama n opazci: ,,Ha comi)attuto (Domogoj) come alleato 
de' Pranchi e degli Italiani contro i Saraceni nell' Italia me- 
ndionale. — II Papa Giovanni VIII. ha scritto piu lettere a 
DoiLogoj, đalle qnali si vede come la S. Seđe vivamente 
s'interessasse pei destini della Croazia e facesse molto asse- 
gnamento sul cuore e sull' influenza đi Domogoj. Arrivaperfino 
a sfogare secolui il dolore deH'animo pelle tristi condizioni 
religiose nella Bulgaria, quasi insinuasse il concetto d' un 
intervento per migliorarle. Era dmujue il DomOgoj nn sovrano 
su cui i due santi rnissionari slavi potevano con tutta ragione 
fare anche un granđe assegnamento (v. Starine Xn, 212, 
218)." 

3) V. Pril. E. str. 4. 



- 174 - 

jednako nježna pisma primao od Pape i) i to zaslužio kao 
malo tko, jer sam Papa priznaje: 

....;, quaiitain fulein et sinceram deuotionem civca ecclesiam sanctorum 
apostoloruiii Petvi et Pauli et circa nos liabeas, luče clarius nouiimis'^'. *] 

Dakle ako je Papa i proti volji, pače uz najveći od- 
por, to njemačkih vladara to njemačkog- svećenstva, izuzimao 
slavenske zemlje i stavljao ili pod upravu sv. Metoda, ko- 
liko je to radje i lakše imao da čini, kad mu je u tom 
pravcu sve išlo na ruku ? Ako uz protivštine, a forliori 
uz okolnosti koje su vanredno, i s crkovnog" i političkog- 
vida, prijale Sv. Stolici, osobito odkada se pojavio razkol 
na solinskoj mitropolitskoj katedri i odkada Branimiru po- 
šlo za rukom, da svoju državnu vlast protegne na cielo 
dalmatinsko primorje, i na same dalmatinske gradove, ne 
izuzam ni metropolu! grad Solin ? 

S toga i sam Ginzel, baveć se u višekrat spomenutoj 
svojoj knjizi osnovom Ivana VIII. priznaje, da je ona vrlo 
daleko sizala, i dalje od Ilirije, i prel'o granica Meto- 
đoue metropoUje, i da je baš obzirom na vanredne uspiehe 
sv. Braće dozvolio službu božju na slavenskom jeziku, ne 
bi li tim i prekodmiavske Slavene Sv. Stolici predobio : 

„Ex Joh. VJII. autem -Epistolis patet, Methođii đioecesim 
ex una parte et ultra Dravum Savuraque Dalmatiam versns 
fiiisse protensam, ex altera ultra D a u u bi u ra. Cnraqiie suis 
oculis nsiirpasset Chazariam Methođii frater Cjrillns, vix đubites 



') „Dilecto filio Branimir", i „utpote karissimum filium'* L. c. 
str. 5 i 6. 

*) L. c. 



- 175 - 

his praesertim iii Transđanubianos Slavos prospecti- 
bus motum Joh. VIII et Slavinicas jure lauđasse litte- 
ris, etMethodii đioecesim pro antiquaSirmien- 
si li b e n ter i n s t a u r as s e e t st.iiiplific'a.sse". j) 

S ovim skladaju i Žitja sv. Ćirila i Metoda, osobito 
Panonska Legenda, o kojoj već je poznato, da zaslužuje 
najveću pažnju^ kao posve pouzdan i tačan izvor. I iz nje 
se vidi, da su Pape vodili u ono doba borbu za svoja 
prava, a u savezu sa djelovanjem sr. Braće, te u pismu 
Pape Hadrijana ") čitamo i ove rieči upravljene na sla- 
venske knezove a odnoseće se na sv. Ćirila i Metoda : 

: ,1111 vero (sv. Braća) jure sedis aposiolicae iii ve- 
strsi$$ psii*tes cognito, contrei canones nihil fceeruni, sed ad 
nos venerunt..." 

Ovo izticanje prava Sv, Stolice, nije izticanje općeni- 
tih prava, koja ni njemački biskupi ni nitko nije mog'o 
da niječe, te ili je i sam Photije priznavao ; nego pose- 
bnih^ patrijarUalnili prava, koja je Sv. Stolica vršila u 
Podunavlju, Iliriji i Bugarskoj, te je sasma tačno i Farlati 
u svom „Illyricum sacrum^^ pisao o „Buae dioeceses 
IUyrici a pata*iarcliat«i ronimo avulsae^ i o „Defectio 
Dalmatarum a Patriarcha Romano'^ Evo jedan ulomak iz 
Farlatia (III., 71): 

Defectionis Dalmaticae caiissa in Gfraecos auctores confe- 
renda. Ambitio imraoderata Grraecorum .... Dalmatas a Pa- 



^) Giiizel Cođex, str. 46. U prilogu B str. 53. V. i ovu ra?;- 

pravu na stf. 109. 
-} Leg. pann. cap . 8, 



- 176 - 

triarcha Romano ad breve ti^mpiis đisjiinxit (na str. 73. kazuje 
kako i „Clirobati qiioque a Patriarcha Romano desciverunt") 
.... Graeca fide et arrogantia faces subjiciente, acrius exar- 
sit ; ac denuun iisqae adeo invalnit . . . Iniperatores Orientis 
dum execrabi!e bellum adver.siis Divorum Imagines gerebant, 
duas amplissimas Dioeceses, .ex qnibiis olim constabat 1 1 1 i r i- 
c u m r i e n fc a I e, saeciilo superiori Ecclesiae Roraanae abstu- 
lerant : neqiie ullis sive Ađriani, sive successorum Pontificum 
admonitioiiibus et comminationibus, iit eas restituerint, Graeci 
unquam adduci potueriint. De hac injuria Sedis Apostolicae ab 
Graecis illata qnestiis est idem Adrianiis in Apologetico ad Ca- 
rolum Magnnm pro Sacrarnm Imaginutn defensione; itemque 
Nicolaii.s primas, qiii in Epistola 2 ad Micbaelem III. Impera- 
torem aiino 860, hoc postulat petitque, ut jurisdictionera Sedis 
Apostolicae, ad quam antiqnitus pertinebant provinciae Uljrici 
Orientalis, in integrum restitui jubeat: „Oportet, inqnit, vestrum 
Imperiale decus, qnod in omnibiis ecclesiasticis utilitatibus vigere 
andivimiis, ut antiquum morem, quem n oštra Ecclesia 
babuit, vestris temporibus restituere digneraini, quatenus circa 
vicem, quam nostra Sedes per Episcopos vestris in partibus 
constitutos luibuit, videlicet Thessalonicensem, qui Romanae 
Sedis vicem per Epirum veterem, Epirum novam, atqiie Illjri- 
cum, Macedoniam, Thessaliam, Acbajara, Daciam Ripensem, 
Daciam Mediterraneara, JVIysiara, Dardaniam, et Praevalim, B. 
Petro Apostolornm Principi contradieere niillus praesumat: quae 
antecessorum nostrorum temporibus Sancti Damasi, Syricii, In- 
nocentii, Bonifacii, Caelestiui, Sixti, Leonis, Hilarii, Simplicii, 
Felicis, atque Hormisdae Sanctorum Pontiiicum sacris đisposi- 
tionibus regebatiir". Hic Pontiiex antiqiiis vocabulis utitur, qui- 
bns olim hae provinciae appellari solebant quamvis harum non- 
nullae. veluti Mysia, Dacia, Dardania, aiia nomina, sive a 
Serblis, sive a Bulgaris imposita, jampridera subierant. Cum 
vero lllj'ricum nominat, id referas velim non adDioecesim Ma- 
cedonicani, quam Justinianus ante annos amplius brecentos ab 



— 177 - 

lUjrico avulserat, seđ potissiraum Dioocesim Dacicam qiiae 
adliiic ex Justinianea discriptione nomeii Illjrici retinebat. i) 

Ove Farlatieve rieči razjašnjujn mnog-o šta od onoga 
koje jur izniesmo, a vriedit će nam i za ono što sliedi, 
da sj uvidi, kakve je vrsti borba bila izmedjii Pajje i Ca- 
rigTada glede Ilirika, 

I u pog'lavju 9. Panonskog- „Žitja" sv. Metoda 
čitamo, ondje gdje se pripovieda o sporu sv. Ivletoda 
sa njemačkim biskupima u sal)oru, kako je u istinu sv. 
Metod prema polivalam u Hadrijanovu pismu branio i za- 
stupao pravo sv. Stolice. Niemci su mu predbacivali, što 
došo i u njihovo carstvo da uči („iiinostro impeno doces^'). 
A na to će sv. Metod njima: „Kad bih znao, da je to vaše 
odstupio bih, ali nije vaše, nego Petrovo" („ Ego quo- 
que si intelligerem t/estrum id esse, abscederem, sed 
.•^itiii'tl Pi3tri c^P'), Pa dalje u svom odgovoru sv. 
Metod dodaje Niemcima, da oni iz Častohleplja i prož- 
drljivosti prekoi'ačuju starinske granice, preko prava 
(,,propter ambitionem et appetitum antiqiios fines praeter 
eaiiofies exceditis") o). Očito, nije ovdje bilo pitanje o 



1) Tom. ITI, pag. 71., cap. II. 

-) Uzgred budi ovdje iztaknuto, kako se ovo slaže sa dubom 
priobćena „komonitovija". 

Cfr. i malne jednake rieči u pisma Pape Stjepana V (VI) 
g. 886 na ninskoga biskupa Teodozija (Pril. E, 15): „disce 
paternis obeđire regulis, ue inveniaris statutos a patrihus ter- 
minos transgredi, vel per amhitiouetn de maiori ad maiorem 
transire ecclesiam" (v. i str. 117 ove razprave u opazci). Sli- 
čno i u pismu istoga Pape ua Valperta (Pril. E, str. 16) : 
Jransgressis tenninis tibi commissis" (g. 885). CtV. capitula 
concilii g. 924 u Spljetn proti Gigarn ninskomu: .rainime 
termini a patribus statuti transferri debent". (PriL E, 18). 



^ 178 " 

vlasti, koja je u Papi neograničena ; jer bi u tom slučaju 
njemački biskupi bili zaslužili od,sv. Metoda i gori epitet 
{krivovjeraca) ; nego o jurisdikcijonalnoj sferi izmedju bi- 
skupa u Rimu (primasa Italije), i biskupa u Njemačkoj. 
U tom smislu prepirka nemogla imat krivovjerni karakter, a 
niti razkolni, do časa u kuji pukla osuda (873). 

Još nam bolje razsvjetljuju ovo pitanje novona- 
šasti dokumenti uprav iz doba Ivana VIII. (Pril. G, str. 
Ili dalje). Na pr. u pismu na bugarskog kralja Mihajla, 
čega smo se već dotakli besjedeć o Bugarskoj (str, 137 
u opazci), sam Papa pravi razliku izmedju obće crkve i 
specijalne njegove biskupske, relative primacijalne, patri- 
jarkalne, Papinske, a u ovoj je, posebnoj, nastojao imati 
bugarske {i hrvatske zemlje). Papa veli : 

Scrutaraini sacras ecclesiasticas in niente scripturas et 
profecto non ignorabitis, quod deus omiiipotons, licetuniversam 
accdesiam šibi iit sponsara coniuiixent, qiiam sine macula ex- 
bibuerit, eaiii tanieii partcm, qiiam esse principalcni sedemque 
Petri voćari docrevit, ]>eciiliariii.*>i iioliiit penitus habere 
macLilara aut rugam aut aliquid huiusmodi." ^) 

Pa u istom dokumentu u nastavku : 

^Si Graecorum perfiđia sese a rcgione vestra, (jiie in no- 
siva utique diocesi posHa esf^ o). 

U isto doba (872-3) spada i pismo Ivana VIII. na 
bana Domogoja : 

1) Pril. G, str. 11. 

2) Ibidem, str. 12. 



- 179 - 

Ađ mentem reducimiis, qualiter Greca falsitas JBuIgaroncnt 
nohis mre ^jertinentem patriam per IgnaUum (kako u Carigradu 
,per Ignatium", tako u Solinu „per Methodiura'' et ,Theodo- 
siiim"), qiiam nos reciiperamus. occiipare non timuit" {). 

Nu najjasnije od svega g-ovori ii prilog- našoj zadaći 
pismo Ivana TITE,, dato g'. 873 svomu odaslaniku Pavlu 
biskupu jakinskomu, u novonašastom dielu komonitorija, 
kojim se Rački g-ori nije bavio, jer se tada za ovaj novi 
dio nije još znalo. Ovdje Papa napućuje svoga odaslanika 
kako ima do govoriš prekršiteljima jurisdikcije, s njemačkim 
biskupima, koji su zvali preda se sv. Metoda ,,ab aposto- 
lica sede missiim" o) i osudili ga. Eeci im (,,dic eis :") 
^,Yi ste ga osudili neovlašteno" (,j,Vos sine canonica sen- 
tentia dampnastis. ..'•). Ta se je presuda mogla izreći samo 
kod Sv. Stolice (^,coram sede apostolica".) Ovdje Papa iz- 
tice svoje pravo kao vrhovna glava crkve. Ali ima još je- 
dno stanovište, koje su imali uzet u obzir njemački bi- 
skupi, a to je, da je Papa sv. Metodu patriarcJia (,,inter 
utrumque alius nisi patriarcJia iudex inveniatur".) 

Kako u komonitoriju Papa Ivan VIII. i u pismu iste 
godine (873) na biskupa Anona spominje i Papinsku i 
neposredno za lim patrijarkalnu vl;ist u sporu njemačkih 
biskupa sa sv. Metodom : „Usurpasti eiiim tibi vices apo- 
Holice sedis et quasi iiatriarcliii de archieposcopo tibi 
iudicium vindicasti". 

Prema ovomu cienimo, da se ima uzet i ona zagonetna 
rieč patriarcJia u Panonskom Žitju sv. Metoda (str. 105). 

i) L. c. str. 12. 
2) L. c. str. 15. 



— 180 — 

Ona rieč znači Papu, koji po vlastitim riečima bio je prema 
SY. Metodu kao Patriarka prema vikaru, dakle sv. Metod 
stojao je pod izravnom jurisdikcijom S. Stolice, ali uz pu- 
nomoć, da veću nije bilo moguće ni pomislit. 

S toga i kad no su Moravljani, kao Kocel, željeli sv. 
Metoda, mimoilaze sredstvo Niemaca u pokršćivanju, a iz- 
tiću neposredno Sv. Stolicu: 

,Q,aoiiiam antea patrcs nostri haptisma a j^aiftcto 
Petro jam accepenmt, da iiobis Methodium Arcbiepiscopum.."!) 

te nas po tom svi dokumenti napućuju^ da slavenske 
prediele u doba sv. Metoda smatramo kao nešto posebna: 
samostalnu crkvenu pokrajinu, u obseg'u rimskog-a Patri- 
jarkata. 

Nu čemu sve ovo 1 možda će upitat čitatelj. 

Nije, nama se čini, nimalo na odniet ovo dokazivanje, 
jer po ovom što izniesmo dobiva osobitu vriednost 'potvrda 
glagoUcc od strane Rima, u obsegu rimskog patrijarhata. 
I cielo djelovanje sv. Metoda tnko je uzko skopčano s ju- 
risdihcijohalnom Papinom vlasti, da se može uztvrdit, e 
je glavom Papa Ivan VIII. sve činio ono što jo činio sv. 
Metod. Nije, naime, ovdje slučaj kao kod Unijata, koji rabe 
ćirilicu, i ral)e ju neograničeno, premda ju Fapa nije u 
prvine potvrdio, nego je ovdje slučaj izravnog sudjelova- 
nja Sv. Stolice, te nam tim deseterostruko odskače zako- 
nitost i svetost one forme u službi hošj'oj na starosloven- 

J Leg. pann. cap. JO. 



- 181 - 

shom jeziku koja se još jedino kod Hrvata rabi^ jedino u 
E'riji Ivana TIII., a po tom odskače i drzovitost onih koji 
tu jedinu izvorno zakonitu, rimsku formu zatiru, a niti ne 
sanjaju da bi bili u vlasti suživat granice i stvarat zaprjeke 
onomu staroslovenskom obliku službe božje koji sv. Stolica 
nije uvela, a koji ipak takodjer u podpunoj slolodi pušta. 
Ovo djelovanje i primjer Sv. Stolice, uz djelovanje- i pri- 
mjer sv. solunske Braće p.)ka;^:io nam onaj pravi put kojim 
treba da koracamo, ako nećemo da se predajam Rima i 
baštini velikili Slavenskih apostola iznevj.:'rimo. 



Da zaključimo. 

Do str. 91 ove razprave, u IV. poglavlju, odgovorili 
smo na pitanje o mkonifom postanku službe božje na sta- 
roslovenskom jeziku kod svih Slavena u ohće, i tu zako- 
nitost dokazali na osnovi neoprovrzivili činjenica i doku- 
menata. Za tim smo se primakli bliže k sebi i u nastavku 
odgoA^orili na pitanje : da 11 je jednako KakoBBil |>o- 
stasisik slavenskog liturgijskog jezika i kod BBa«< Hr- 
vata, i to kod sviBa ili'vata n* ol)('.e, ' pa smo i ovu 
tezu riešili tolikim obiljem dokaza, da o zakonitom |>o- 
»^taiBkii glagolice kod svili Hrvata u obće, po cieloj 
nekadašnjoj Iliriji, nemože bili nikakve ni najmniijo dvojbe, 
jer je uvedena već u doba sv. Metoda i to od njega i- 
zravno, najprije u banovini bana Mutimira, pa od g. SSO 
u obsegu solinske metropoUje. 



-- 182 - 

Nil da li u cielom ohsegu te metropolije ? 
Bez sumnje. 

a) Jer je ciela ona metropolija bila napučena Slavenima 
(Hrvatima) a sv. Metod bio je, kako dokazasmo, i od pape 
Hadrijana II i od pape Ivana VIII izriečno, svečano i ope- 
tovano priznat kao apostol, pastir svih u ohće Slavena, a 
poimence svih IJrvata, nad kojim je svima atšIo, osim ob- 
ćega apostolstva, i posebnu redovitu jurisdikcijonalnu 
vlast ; 

h) jer su i Hadrijan II. i Ivan VIII. od cielog Ilirika 
htjeli, da stvore jednu jedinu crkvenu pokrajinu, pod u- 
pravom sv. Metoda. 

S toga vidimo, kako se sve do g-. 924 nitko ne pro- 
tivi porabi glagolice u solinskoj mitropoliji, pače kako 
Ivan X., lično protivnik glagolice^ sve saborske zaključke 
potvrdjuje^ samo ne onaj proti gJagolici. 

S toga na saboru u Spljetu bio prisutan i knez Za- 
humlja (današnje Hercegovine) i biskupi ciele metropolije, 
te i oni iz Arbanije. 

S toga istoga onoga viekag. 1059-1060 g]agolica bila 
po drugi put u solinskoj mitropoliji predmetom razprave i 
kako neki ciene bila i zabranjena. To je mnienje poteklo iz 
tvrdnje Tome arcidjakona (v. Pril. E str. 35 i 38), ali ta 
tvrdnja odnosi se na ono što je onda još mogući latinski 
elemenat želio, ne ono što se zbilo. Jer u novonašastim do- 
kumentin (\. Pril. Gr_, str. 29j ne gOA^ori se o zabrani 
glagolice, nego o nalogu, da glagolaši imaju učit i latin- 
ski misu govorit: „Sclavos, nisi latinas litteras didicerint 
,,..", što nije ništa vanredno, jer i u naša vremena, kako 



- 183 - 

je vrlo dobro poznato, izašla je .jedna takva odluka 
(g. (1898.; 

A da u istinu nije bila glagolica ukinuta ni u onom 
saboru (u doba Pape Nikole II), ili barem, da Papa nije 
saborski zaključak u predloženoj formi odobrio, imamo do- 
kaz u činjenici, da prvi Papa koji stupio nakon toga na 
Petrova stolicu (Aleksander II. 1061-1073) spominje redo- 
vnike ghigolaše bez prigovora (Pri!. E, str. 32). 

Istina ovi su se saniostanci glagolaši nalazili te g. 
1067 u diikljansko barskoj metropoliji, koja nije tada 
podpadala pod solinsku ; ali svakako, obstanak glagolaša 
u barsko-dukljanskoj nadbiskupiji dokazuje, da u najgorem 
slučaju, zabrana nije bila obćenita, te pravno stanje gla- 
golice nije za to prestalo. Ali nije moglo prestat ni radi 
obrazložbe kojom se, prema pisanju Tome arcidjakona, 
htjelo ukinut glagolicu, jer po toj se obrazložbi vidi, da 
je Rimu stvar bila krivo predstavljena, kako i u doba 
Ivana X.^ i gore. 

„Dicebant enim (veli Toma arcidjakon, te vidi se, da 
nije ni on vjerovao u osnovanost takve obrazložbe), gothicas 
litteras a q u o d a ra (sic), M e t h o d i o liaeretico (sic) 
fiiisse repertas, qiii multa c o n t r a (sic) catholicae liđei nor- 
mam in eadem sclavonica lingua mentiendo (sic) conscripsit; 
quam ob rem diuino iudicio repentina dići tur (eto na čem se 
osniva ciela tvrdnja!) morte fuisse đamnatus". 

Ovo nas sieća na Arija s jedne i na Vikinga s druge 
strane. Brkat ova dva ružna tipa sa onolikim Svetcem i 
prosvjetliteljem, odveć je nedolično^ pače upravo s religijo- 
znoga i historičnoga gledišta odveć sablaznjivo, a da bi 



— 184: - 

bilo moglo opi'avdat ukinuće glagolice. Ovakva obrazložba 
mogla je kod Hrvata glagolaša izazvat samo sinieh i sa- 
žaljenje. 

S toga, i ako je glagolica bila ukinuta, zaključak 
kako no ti nanoistinoj, ne moralnoj osnovi popriuiljen, bio 
je već po sebi ništetan. 

Potom ako stoji tvrdnja Tome arcidjakona o uk-niiću, 
bareH\ naobraženiji samostanci (reda sv. Benedikta) nijesu 
Zii nj ni naj;nanje marili i rabili su glagolicu i nadalje 
i u ub>egii same tadanje solinske mitropolije. Dosta nam 
je upozorit na ono što smo napisali o Benedektincim na 
sir. 130 i dalje, odakle se vidi da je baš sredinom 11. 
stolj(ća i u Zadru i u Biogradu, i u Spljetu i u Tro- 
giru i BBI4 ij«ka*B«aBHft kraj Dubrovnika evala glagolica 
kako nikad prije. 

Nu u istomu Tomi arcidjakonu imamo indirektan do- 
kaz nama u prilog, jer se vidi, da Papa nije nipošto dao 
konačnu odluku, i vidi se takodjer, da su ilirski Slaveni 
uložili \\.U)\\, a Papa čekao za konačnu odluku povratak 
svojib odaslanika. Toma arcidj. naime piše u nastavku : ^) 

.jAle.vaiider autera P. Slaviš i Iliri ci s pro usu lin- 
guae sluvicae iu liturgia, coram se peroKintibns reposiiit : 

,Scitote tilii, (piia liaec, qiiae G o t li i ('sic) petere stu- 
dent, saepe mimero audisse me recolo, sed propter Arianos 
inventores (sic) literaturae luijusmodi dare eis licentiam in 
sna lingiui tractare divina sicnt praedecessores mei (koji ? Nije- 
dan nije zabranio glagolicu), sic et ego niillatenus audeo. Nunc 
vero euntes gentem illam l'acite observare omnia quae a veiie- 

') V. Pril. B, str. 109. 



— 185 - 

rabili fratre nostro Majnardo, saiictae liufinae Episcopo Carđi- 
iiali, sjiiodaliter statuta siint, qiioil(lii^qiie leg'ilii bio- 

S toga i Farlati ^) drži, da isti ovaj Papa ima bit 
opet dozvolio porabu glagolice. 

Svakako nakon ove zabrane, ako je uzsliedila, na onim 
krivim predpostavkama, nadošla je 13. vieka prava restitu- 
tio in integrum odlukom Pape Inocenza IV. (1248-1254) 
prozvana ^, uresom kanonista". Upozorujenio o tom na po- 
glavlje XI, „Borbe za glag-olicu" i na djelo veleuč. Isu- 
sovca 0. NUIesa ohielodanj eno god. 1900 ti „ ZeitscJirift 
fiir kcdJiol. Theologie" pod naslovom ^,Innocenz IV. und 
dio glag-olitische-slavisclie Liturgije" o)- Ako je bila nastala 
koja kanonska mana^ ta je g. 1248 prestala i od onoga 
časa, poraba giagolice kod Hrvata postala opet obee zakonita. 

I drugi su Pape odobrili tu porabu, najskoli tiska- 
njem hogosluzbeniJi knjiga za hrvatske krajeve, što ne bi 
bili nipošto činili, da nijesu glagolicu smatrali kao zako- 
nitu uporabljanu. Djelovanje Sv. Stolice u tom smjeru pra- 
tilo je glagolicu sve do najnovijih doba, a i u času, u 
koji pišemo, tiska se u Rimu jedan Misal glagolskim slo- 
vima i na glagolskom jeziku. 



1) Tom. III., p. 142. 

^) V. i ocjenu u jHrvatskoj-Croatii" br. 5, 1900 itd. 



- !S6 - 

Nu koja korist od svega tog'a, cpazit će mnogi kad je dan 
danas u praksi poraba ^-lagolice skopčana s tolikim ili protiv- 
štinama, ili potežkoćama, da su glagolske župe postale 
rari ncmtes in gurgite vasto ? 

Jest, to je istina, vrlo žalostna istina, ali mi nijesmo 
napisali ovu razpravu^ da tu istinu zatajimo. Mi smo došle 
nastojali dokazat, da od strane jedine kompetentne vlasti 
nije nikad pravno poraba giag'olice sužena, niti je u iko- 
jem dielu hrvatski narod u svom pravu prikraćen. 

Kako je o našem narodu pisao Ivan VIII., tako se 

i dalje i mislilo i pisalo. U svim je hrvatskim pokrajinam 

nadalje giagoliea bila sa pravnog stanovišta kod svoje 

kuće i po svuda jednako, i u onim predielim, g-dje je o- 

davna njezina poraba bila izčezla. 

S toga Urban VIII. i) spominje g. 1631 „Slavonum 
Ecclesiae^' i „Missale... idiomate slavonico, ad usum. et 
commodum Eccleslarum locorum et provinciarum" i Ino- 
cenc X, g. 1648 2) piše „Illyricarum geiitliuM 
(|uae longe Jateque per Europam diffusae sunt", itd. drugi 
Pape. 

Nama tom ne treba potanje. To smo sve dokazali 
osobito izvadcim iz okružnice „G-rande Munus" (najnoviji 
svečani spis) koja je najočitije pristala uz pismo Ivana 
VIII. (v. str. 79, 80, 81 i dalje). 

Ovomu pravnomu obsegu odgovara u ostalom, u gla- 
vnim potesim, i praksa, ti prošlosti. 



1) V. Pril. B, 120. 

2) L. c, 122. 



— 187 - 

Tko je pomno pazio na dokaze i razlaganje u tV. po- 
g-lavju, ako sada sabere sve giavne crte pred oči i tu sliku 
prispodobi sa onim što nam, kao sunce, na zahodu, pred- 
stavlja glagolski posjed još 16. pa 17. i 18, vieka^ kakav 
je predočen (takodjer na osnovi dokumenata) u „Borbi za 
giagolicu" na str. 174-8 i 186-189, naći će samo neku 
analogiju, naličnost, nego identičnost, istovjetnost, da ju, 
u glavnijim potezim, nije moguće tačniju ni pomislit. Što 
je na jugu gornje i donje Austrije i na jugu Drave i Save 
to još nosi i u stvari i po obsegu sliku i priliku nepri- 
spodobive svete i dragociene redovite Metodove jurisdikcije. 

Yiek za viekom, nije još bio kader, da izbriše sve 
prvobitne poteze svetom rukom naslikane u našim pre- 
dielim te kroz svih ovo deset viekova odkada je glagolica 
u porabi vidi se na jugu nekadašnje velike Moravske neka 
trajna slika, sada življih sada bljedjih boja, koja nam 
predstavlja, kao u zemljovidu svoje vrsti, slagolsfei zc- 
iiiljovid, a vazda na istom zemljištu i za oba grane 
hrvatskoga naroda : posavce i planince (Slovence) sa' Ko- 
ruškom, Štajerskom, Kranjskom, Primorjem, Istrom, Me- 
djumurjem, cielom današnjom Banovinom, Bosnom ^) na 
sjeveru i zapadu, i na jugu Hercegovinom, i napokon svom 
Dalmacijom do Arbanije uklopice. Sve su ove pokrajine s 
glagolskoga vida od 9. vieka jedna skupina, koja ilu- 



^) Bosanski kralj Stjepan Tomasević g. 1446 („Bullettino đi 
Arcbeologia" . . br, 9 god. 96): Nos Stephanus Thomas Dei 
gratia Rassine, Serviae, Bosnensium sive II 1 y r i c o- 
r u m . . rex . ." po čem se vidi, da se i u njegova doba, u 
Bosni, ovu zemlju smatralo dielom Ilirije. (V. i „Borbu 
za glag." I. 187 u opazci). 



— 188 - 

strativno g'OTori u prilog' s praktičnog gledišta svemu ono- 
mu što smo teoretično došle utvrdili. 

Ali, ponavljamo i mi ono što drugi opažaju, koja 
korist, da se pravno stanovište nije promienilo, koja korist 
da i faktični obseg- glagolice sve do 18, vieka govori u 
prilog Ilirin Ivana VIII., kad se obseg glagoliee sužuje 
svaki dan to više, kako suživao se sve to više i prošlih 
viekova ? 

Tko je tomu kriv ? Rim, do.sle, vidjesmo, ni najma- 
nje. Sv. Stolica stekla y. m giagolicu samo zasluga^ i 
da nije nje bilo, ne bi bilo ni ovib ostataka. 

Tko onda ? Uzroci su bez dvojbe mnogobrojni : ratovi, 
nestašica škola i knjiga za glagolaše, obće prevladjivanje la- 
tinskoga jezika posvuda u Europi, pa osobito od 16. vieka^ 
kako vidjesmo (str. 132), i u nas, i toliko drugih uzroka 
spriečilo je giagolicu u nje razvitku^ a na mnogim mjestim 
sasvim ju pridušilo. 

Ledeni njemački duh sve se više spuštao kroz vjekove 
k jugu ; te odmah po smrti sv. Metoda, glagolica je iz- 
gubila cieli obseg velike Moravske države. Panonija je do 
Drave dulje odoljela, te vidjesmo kako odanle dolazi i prvi 
zagrebački biskup Benedektinac i glagolaš (str. 129), ali 
sada već cielo jedno veliko kraljevstvo (Ugarska) stoji sa 
latinskom službom božjom na prostoru, gdje je glagolska 
ruža po prvi put procvjetala i gdje su po božjim hramo- 
vim nekad odjekivali sladki zvukovi staroslovenštine. 

S toga težka je ironija kad protivnici giag-olice, videć 
opravdanu težnju Hrvata, da očuvaju glagolski amanet, 
trube zahtievu širenja, i preko praga i preko prava ! 



— 189 - 

Istina, ima i Hrvata, kojima (a baš i piscu ovih redaka J 
izbjeg'la više krat ta ili slična rieč. I. hrv. katolički sa- 
stanak u Zagrebu g-. 1900 u svojoj resoluciji „izrazuje 
vruću želju i pouzdanu nadu, da će se taj dragocjeni 
amanet dobrotom sv. Stolice ue samo uzdržati, nego i 
proširiti." o) Ali se „proširenje" u želji Hrvata ima uzet 
jedino kao želja, da se uzpostavi statu quo ante, te u 
obrazložbi i I. hrv. kat. sastanak izpravno kaže : „ da se 
ne samo ono što postoji sačuva, nego i ono dobijemo mi- 
lošću sv. stolice što smo izgubili"' "). Ali neizg-ubio narod 
svojom krivnjom, te u duhu pravice i odluke sv. Zbora od 
g-. 1900, narod ne bi smio biti do duga prikraćen. 

Ta, nazadak je glagoUce ogroman. Tko prispodobi 
nekadašnji nje obseg- sa sadanjim valja da se snebiva na 
drzovitost onih naših protivnika^ koji bi željeli, da Sv. 
Stolica ustanovi numeriis clausus za sadašnji broj gla- 
golskih župa i stane na put tobožnjem širenju našeg ama- 
neta ! 

Nasuprot naš bi narod Bogu zahvalio kad bi danas 
u Europi glagolica zapremala i polovicu onoga prostora na 
kojem je 9. vieka g'ospodovala. 

Evo nek>)liko slika, da zorno predstavimo posljedice 
znanstvenog- iztraživanja i zaključke u ovoj razpravi glede 
prostora i današnjeg obsega giagolice, drngdje i kod nas. 



i) ....„ide za proširenjem giagolice, kako to svi u velike že- 
limo." 

2) Izvješće tom sastanku pod naslovom „Prvi hrv. kat. sa- 
stanak" na str. 22. 

2) L. c. str. 21. 



- 190 



PH§lBO(lol»iBi oliise^r Đaliiiarlje *) 



Oliseg' ^lagoliee u ĆiB'iloTO doba *) 



< \ \ !\" \* '-: y. y. K y. >; >: 



Olagolica u početak MctodoTa flolia 



Grla^ollea goil. $91 






*] Svakomu cvjetiću odgovara prostor od tisuću četvornili kilometara, u o- 
voj i susliednim slikama. Gdje je razmjer preinačen, to se kazuje u pose- 
bnoj opazci. 



- 191 - 

Obiseg g^la^oliee iireil sini't st. Metoda 

Amo spadaju malne sve današnje pokrajine Austro -Ugarske mo- 
narkije (V. str. 109 ove razprave i dalje) ukupno ti oblo 563.000 četvornih 
kilometara. K tomu današnja Bosna s Hercegovinom (sa 51.000 četvornih 
kilom,), pa Srbija (su 48.000 č. k.), Bugarska s Eumelijom (preko 96.o00 
č. k.) Crnagora (su 9.0U0 č. k.), Eusija (t. j. barem Ukrajina sa Kievom 
(sa 208.000 četv. k.), Poljska (sa 127.000 č. k.). Ukupno 1102.000 č. kil. *) 






Prispodolmi oliiseg eiele današnje kralje- 
vine Italije. 

[Zaprema u oblo 286.000 četv. kilom.] 



Današnji ukupni oliseg glagoliee. 

u Banovini oko lo.ooo četv. kilom., u Istri i Dalm. oko 8.000 č. k. 



Nije li razlika ogi'omna? Ali nije samo ogromna razlika izmedju u- 
kupno g obsega glagolice u doba sv. Metoda i danas, nego ostaje ogromna 
razHka i izmedju glagolice u samim ilirskim zemljama u doba sv. Metoda i u 
Uirskira zemljama danas. 

*) Prostor svakog cvjetića odgovara prostoru od 1000 (tisuću) četvornih 
kilometara. 



— 192 — 

OlB«°ie^ gia^oliov cb ilirskim ( iirTi%iji»kiiii) ze- 

iiftSJitBti II iloha »»V. Meioila, $$S5. 

Amo spadaju ziMiiljf plaiiiiisJdli Hrvata, Slovenaca, *J poimonce daiiaSnjc 
Štajerska, Koruška, Kranjska, Gorica, Trst, koje su podpadale pod Metodovu 
vlast diidum preko moravsko, dielom preko panonske biskupije, pod imenom 
Korutanaca fKaraiitanij ; ]ia Istra, današnja Haiiovina, Dalmacija, Bosna 
i Hercegovina. U sve oko 15o.ooo č. kilom. **| 




Olii^e^ ^la^olice 11 illr!!»kiiii zeiiiljaiiia dan 

daiia;^ 

('Biskupije: senjska, krčka, zadarska i spljetskaj. 



*) Glede Slovenaca v. na str. loS, lo9 ove razprave 112, 113. 1 stož. Barto- 
lini u svojini „Jlemorie.... dei Santi Cirillo e Metodio" na str. 96, 97: 
„verso la fine dell' anno 871 Metodio continuando la inissione affidatagli 
dal sommo pontciice Adriano II di tutti gli Slavi, si fece a visitare le 
regioni della Carinzin, ed altrc ehe staoa>w fra la Drava e la Sava, e 
soggette in gran parte alla Metropoli di Salisburgo." Banovini je 
dokazano gdje se govori o jurisdikciji sv. jMetoda u Banovini i Dalma- 
ciji fstr. 91 do ovih tablica). Glede Bosne i Hercegovine, osim onoga 
što je već spomenuto, dosta je reći, da se veći dio ovili dvaju pokrajina 
nahodio u obsegu hrv. države više viekova i nakon smrti sv. Metoda. IJ o- 
stalom dosta se sietiti Grgura ninskoga i Duvna; Tomislava i Više- 
slava, na spljetskom saboru g. 924 i obsega solinske mitropolije na kojoj 
sjedio sv. Teodozij, istodobno biskup svili Hrvata, kao što nakon njega 
Altfried i slavni Grgur ninski. 

**J Svaki cviet zastupa prostor od l.ooo č. kilom. 



193 - 



ĆiriJica je g-lede širenja puno sretnija. Nje u doba sy. 
Metoda nije ni bilo, a danas je njezin prostor neizrečeno 
veći od glagolice. Ovaj danas uprav izčezava izpred nje. 



ĐaiiašiBJi eielokiBfssii ob^e^ ćirilice. 

Malne cielo rusko carstvo u Evropi (5,389.ooo č. kilom.) i Aziji 
(17,o4o.ooo č. k.), pa ITnijati: Galicije, Bukovine, nekih prediela Hrvatske i 
Ugarske (preko loo.ooo č. k.), pa ciela Bugarska, Crnagora, Srbija, Turska 
u Europi (preko loo.ooo č. k.). Uk. preko 22,782.ooo č. kilom. *) 



*) Prostor svake piknje odgovara prostoru od lo.ooo fdeset tisuća^ č. k, 



— 194 - 

Prispofloliiii oliseg eiele (lauašiije kralje- 
vine Italije. 



Uktipiii (lanašiifi firisiiodoliiii obse^ gla- 

^oliee. 

[v. str. 192] 



t. j. dvie same piknje prema 2.300 za ćirilicu! te ni ti- 
sućni dio ! 



Još jednom pitamo : do koga je da je g-lagolica spala 
na ovako tanke gmne ? Sa ukupnog- prostora od 1,102.000 
četvornih kilometara na samih 18.000 č. k. ? Na prostor 
50 puta manji napram onomu od g-. 885 ! 

Što rekosmo, da je tomu krivo što se ledeni njemački sviet 
spušta sve to više k pitomomu jugu; što bilo ratova više i češće 

na pragu naše domovine, nego u isto razdoblje u svim ostalim 
stranama svieta skupa; što ne bilo škola i knjiga; što i 
ćirilica glagolici smeta; sve je to istina, ali to su malne 
izključivo vanjski uzroci, pored kojih ipak je glag'olica 
mogia dopriet do nas u manje kržljavoj slici. 

S toga bit će da su najgori uzroci unutrnji. Lako 
je i sa najmoćnijim vladarima protivnim glagolici (kao što 
'prvi bio na žalost Svatopluk) kad je u njegovoj zemlji bi- 



- 195:- 

skup onako na svom mjestu, kao što bio sv. Metod. St. 
Stolica lako se takva protivnika rieši sa onim historičnim 
riečima Ivana VIII.: ^,Et si Ubi et jiidicibus tuis placet, 
missas latina liugua magis aiidire, preeipimiis, iit latine 
missarum tiii sollemnia celebrentur" i). 

Ovakav je izuzetak iz obceg pravila čin osobite ud- 
vornosti od strane sv. Stolice, ali sam čin u sebi krije 
najveće poniženje za vladara, koji pravom, izazove o- 
vakovu odluku Rima. Neima g-ore grdobe neg'o kad se ru- 
kom takne, kako vladar nije složan sa svojim pukom, i 
kako je u svojim mislima osamljen, ili najviše može računat, 
kč Svatopluk, na svoje „judices" činovnike. A o- 
vakav je odgovor iz Rima jedini pravno moguć; jer litur- 
gijski jezici nijesu stvoreni radi knezova, kraljeva i careva, 
neg'O naroda radi. 

Lako je, ponavljamo, i sa najmoćnijim vladarima, ako 
glagolica neima unutrnjih protivrdka. 

A takvih ima na žalost i kod nas. Jedan dio našega 
naroda, onaj koji pripada grčko-iztočnoj crkvi, danas nije 
ni najmanje sklon giagolici, premda je posvuda izprvine 
samo giagolica vladala. 

Ima jedna rieč u „Slava v Višnjih Bogu", jedna sama 
rieč, ali koja je i bez svih drugih dokumenata dostatna, da 
nas tom uvjeri. Mi na nju upozorujemo, jer iz te same 
rieči može se logično i zakonito izvesti više preznamenitih 
zaključaka. Da neimamo ni jedan dokaz, za tvi'dnju, e smo 
mi Hrvati pravi baštinici Metodova liturgijskog blaga, da 
neznamo ni za jednu nit koja bi nas s njegovim doba spa- 



^) Pismo Ivana Vm. na Svatopluka (v. Pril. B, 73). 



— 196 — 

jala, taj dokaz i tu bi nam nit pružila ta više nego zlata 
vriedna rieč. Pri pjevanju naime „Slave" rabi se i kod nas 
posvuda rieč „Uagovolenie". Nu otvorimo li starodavne 
knjige, stavimo li preda se bogodulio pismo pape Hadri- 
jana II ^), kojim se dozvoljuje glagolska liturgija, mi ćemo 
i u tom pismu nać onu istu istastu rieč, koja je napisana 
i ako ne od samog Pape, jer sva je prilika da je on la- 
tinski pisao; svakako od jednoga od najbližih Metodovili 
učenika. I ondje: mir v cJovcceh l>lsi§'«voleMie. Ovo 
nije naša narodna rieč. Ovo nije rieč našega jezika. Ona 
je uvedena. A od kuda ako ne s one iste strane, koja je 
sv. Metoda pratila, s njim u past\i poslovala i po smrti 
njegove zasluge i slavu i najdaljim vjekovima izručila do 
znanja i uvavažanja? 

Pa premda nas i bez obzira na poviest, ta sama rieč 
napučuje, nas sinove jednoga naroda, u porabi liturgij- 
skoga jezika^ ko što smo u doba sv. Metoda bili jedno, 
da i sada se najradje njegovih izvornih predaja držimo ; ne 
činimo svi tako. Tko neziia, kako i u krilu samoga našega 
naroda, jedan dio sinova iste zemlje (grčko-iztočnjaci) od- 
bjegavaju glagolicn, i vole izključivo ćirilicu, ako prem 
znadu, da ovo nije prava Olril Metodova forma? Tim se 
slabi odpor proti vanjskim uzrocima koji glagolici štete 
nanose, i ona propada .,). 



^) V. u „Borbi za glagolicu" str. 80. 

o) 1 11 Tinsiji, gdje je sada ćirilica izkljiićivo u porabi, Srez- 
njevski piše, da su 10. vieka „u o1)go dogovori medjii Eiisi 
i grčkimi carevi sastavljani bilo f/Iaf/ol/roin" (V. Jagić u Knji- 
ževniku III, 135). 



— 197 — 

Ali kamo sreće, da neima, osim toga, i drugili unii-- 
trnjili razlog-a s liojili giag'olica nazaduje. Jedan je od g-la- 
vnili taj, da docira je latinici i ćirilici ustupljeno odlično 
mjesto čak i u pučkim školama ciele naše domovine, te su i 
javni službenici često primorani, da ju znadu i rabe^ gia- 
g'olicu nasuprot uči i zna malo tko, er neima tomu prig'ode. 
U niže državne ili pokrajinske škole, odkad se počele otva- 
rate nije došle nikak zavirila /). 

Glede prošlosti zna se iz poviosti g-iagolice, da na 
žalost i nekim biskupima ima se pripisat mnoi^'o krivnje 
(str. 60). A i glede sadašnjosti nijosu sve tužbo bez te- 
melja. 

Nu riedki su danas u istinu koji bi bili i)od svaku 
cieuu načelno proti našemu ainanetu. Ogromnom većinom 
ljudi bogobojeći i odani Petrovoj stolici, nemog'u niti da 
budu proti onomu proti čemu znadu, da nije vrhovna cr- 
kovna vlast; ali su mnogi željni taksativnih nai)utaka, ka- 
kvih Sv. Stolica nije nikada dala g'lede nijednog-a liturg-ij- 
skog-a jezika, pa je propustila da ih dade i g-ledn g-lag-olice, 
valjda i u predmnjevi, da nestiršica posobnili naputaka, nij(> 
za crkovnjake takva protežkoća koju oni ne bi, na osnovi 
kanoničkog'a prava, i sami mogli lako da svladaju. A nije 
tajit, da Adada i nniog'o predsuda. Neki skoro ne vjeruju, 
da je i g'hiii'olica svet jezik, jezik Duha svetug-a, jezik kojim 
Bogu ugodnim načinom ovlašteno ci"kva ol)ći s Nebesiimi 
i u najvećim sv. tajnama. Vjt'kovita ]U"og'onstva. nebrojenost 



i) Istom j>-ođ. 1902 učinjen je od jednog znstnpnika ii .^al»oni n 
Zadru predlog za uvedhu glagolice u škole, i za štampu je- 
dne azbukvice. 



- 198 - 

protivnika i protivština, koje se križaju okO glagoliee kao 
munje kroz oblake, i prate ju kO pakleni napastnik krštenu 
dušu, skoro bi neke katolike nagnale na uvjerenje, da na 
g'lagolici leži neko proklestvo, a da Crkva grieši, kad sv. 
Ćirila i Metoda slavi kao velike božje svetce. Ima ih koji 
ni teoretično ne uzporedjuju glagolicu ostalim odobrenim 
liturgijskim jezicima, nego ju smatraju kao neko zlo, koje 
crkva trpi za nevolju da ukloni drugo zlo, većega zaraašaja, 
i prema tome se ravnaju. A gdje nije očite protivštine, 
naći je kadkad bojazljivosti, tiesnogrudosti, neodlučnosti, te 
glagolsko pitanje ostaje vazda viseće, vazda prieteće, kao 
podzemni vulkan : provalom i smrću. 

Dok je toliko crva koji- pođgrizaju glagolsko stablo, 
ono valja da se suši i čudit se je, da se već o njemu ne 
govori kao o predmetu iz muzeja gdje se starine čuvaju. 

Srećom, ima još ljudi, koji nemaju nikakva interesa, 
da glagolica ostane, ili da je nestane, a ipak istini na 
čast ovako misle i pišu : 

„La sapienza di Eoma non si smentisce mai. Sono mille 
anni che Eoma conosce meglio gli Slavi, di quello che li co- 
noscano oggiđi in piena !uce del secolo XIX. diplomatici ed 
uomini di Stato che credono di passare alla sfcoria. Mille anni 
fa Roma sapeva che i popoli slavi, con la Religione,/ja?mo cara 
la loro lingim. Essa đivenne ieratica come la latina, la greca 
Varmena. Cbi sapra toccare giiesta delicata fibra delle nazioni 
slave, come l'han fatfco i Papi, avra la chiave del cuoreloro". 
(„La scienza e la fede". Napoli 1880, pag. 111^. 

Ovakvi nazori nijesu osamljen slučaj, te se mi nadamo, 
da će oni prevladat s vremenom posvuda, i kad takve vrsti 



- 199 - 

kriteriji budu preclsiedali praksi pri porabi glagolice, bit će 
njezino pitanje riešeno za iiviek, 

Nama je milo,, da možemo ovakim glasom s talijanskih 
obala preći na zadnje poglavlje, koje će nam dokazat, u 
koliko to nismo već iztakli, da se u suštini ovako već u 
prvine u istinu mislilo u Rimu, da se prema tomu ondje 
postupalo, a kadgod je bilo učenja, nepristranosti, zrela i 
saviestna proučavanja, primjer Rima dobio je u svim vje- 
kovima, u svim stališim i u sva^-ojakim okolnostima vier- 
nih nasljedovatelja. 

Kriteriji, koji su u prošlosti vladali, mogu da sva- 
koga najbolje napute, kako da i on o glagolici misli, i 
kako dft se prema njoj ravna, jer praksa je deset viekova 
neki consensus ecdesiae dispersae, koji nas neće tako lako 
dovesti u zabludu. 



- 200 



Gilcdajuć lui praksu prošlili vjekova pri porabi glag'O- 
lice, prvo što upada u oči, jest, da se pitanje o slaven- 
skom jeziku u lituri;-iji nije nikad riešavalo bez Rima; ni- 
jedna se veća potožkoća nije bez odluke llima uklanjala, 
liini vazda bio zadnja molba. 8to se dakle naglasuje i u 
odluci sv. Zbora iz g-. 1S9S, to vierno odg'ovara giag'olskoj 
prošlosti. 

Ali jednom kad bi Eim riešio pitanje, tim bi svršilo 
i prema odluci Eima i prema okolnostim na licu mjesta 
Bisknp ili skup biskupa odlučivao dalje^ kako da se pra- 
vilo u praksi provadja. 

Takav prvi bio postupak sv. Metoda. Kad je dobio do- 
zvolu da rabi i;iai;'olicu, nije pitao nikakvih drugih pota- 
njih naputaka, neg'o je stao, da uvadja novi bog'oslužbeni 
jezik gdjegod je bilo naroda iste krvi i jezika. Uvadjao 
posvuda, premda je znao, da je posvuda, prije tog'a, bio 
upotrebljavan (svedj od iskona) izključivo latinski ili g-rčki 



- 201 - 

jezik. Kako je grčki jezik iztisnuo jevrejski, a latinski iz- 
tisniio na Zapadu grčki, tako je sada u slavenskim kraje- 
vima izpred slavenskoga izčezavao grčki i latinski. Njema- 
čki nam izvori bistro kažu, da kiidgod je dolazio sv. 
Metod posvuda isti postupak, isti sumarni proces 
proti prvašnjem posjedu. A nije onda moglo ni biti 
drugčije, jer inače uvedba novog liturgijskoga jezika, nei- 
majuć praecedens, iie bi bila ostvariva. U Rimu su pak 
znali za sve ono što se "imalo dogodit, kad su novi litur- 
gijski jezik vrhovnom vlašću posvećivali, znali su, što se 
kašnje dogadjalo, i odobravali su i branili Metodovo postu- 
panje i pružali mu prigodu, da i dalje, sve dalje, tako čini, 
i na to sve većem obsegu. 

Već davajuć dozvolu vrhovna crkovna vlast naznačila 
je, da su medje toj porabi jedino na granicam slavenstva. 
GUljegod je Slavena, tu je glagolica u pravu. A Rim to 
priznaje tako rado, da toj budućnosti unapried daje svoj 
blagoslov : 

„sit sanctum et benedictum a Deo et a nobis et omni ca- 
tholica et apostolica ecclesia." i) 

Predvidjen je slučaj odpora, slučaj mržnje i ne- 
godovanja, ali na to Hadrijan II. ogdovara — izohćenjem : 

.... „si quis.... aiisus fuedt aliter vos in errorem seducere 
vituperans Utteras linguae vestrae, sit excommunicattis'^ . ^) 

i naredjuje, da se te varatelje i grditelje glagolice 
preda crkvenomu sudu : 

i) V. Ginzel Codex str. 26-27. Prilog B str. 28-30. 
2) I'- c. 



- 202 - 

,in inđicinm detur ecclesiae, donec se coiTexerit. " 3) 

pa dalje : 

„isti enim siint lupi et iion oves...." 4) 

I sami naum iivedbi glagolice Papa Hadrijan pripisuje, 

kako i Žitja sv. Braće, hožjemu nadahnuću. Nije ga tu 

ulazila politika, strast, korist. To je božja volja, božje 
djelo : 

.... ,sicufc Constantiniis pliilosophus divina ^r^iri?« etsancti 
Clementis invocatione coepit..." -J 

A da ga tko ne pomisli, da se u Eiiiiu radilo 11a 
laku i brzu ruku, Papa daje znat, da je ou dobro prije 
promozg-ao, nego je SA^oju odluku dao : 

„rc eoiisitlerat«,"... 0) nindiosa dcliheratioM 

praehalnta"' ■{) 

I nije preko volje Papa učinio, kad je glagolicu do- 
zvolio, nego je to učinio vrlo rado, vanreduo dragovoljno: 

,No^s autera triplici gaiiilio refileti. " §) 



3) L- c. 

,) L. c. 

5) L. c. 

,0 L. c. 

7) Leg. morav. cap. 7. 

s) Pril. B, 28-30. 



— 203 - 

U Rimu bili su dnevi ne zamišljenosti i dreselja, nego 
ponosa i veselja kad se o poslanstvu sy. Braće i novom 
liturgijskom jeziku odluke poprimale. To se A^eselje, cjeć 
rada i prisutnosti sv. Braće, naglasuje i u drugim Legen- 
dama, ne izključujuć ni Italsku : 

„His omnibiis auditis, Papa gloriosissimus Nicolaiis, vakle 
laetus siiper his quae šibi ex hoc relata fnerunt redditus...." i) 

Osobito bugarsko Žitje: 

„Nam qui eo tempore apostolicam ornabat seđera Achia- 
nus, audito illorum adveutu laetatus est gaudio mdtjno vakle... ,) 

A na drugom mjestu : 

„Cum opus ostenderetur Papae, etipsescripturarum versio- 
iiem apostolicum esse fructiim cognosceret, non hahebot (juocl 
pme gaudio faceret ; beatos praedicabat viros, omnigeiiis iiomi- 
nibiis vocabat, patres, đesideratissimos filios, gandium siuim, 
coronam fidei, gloriae et decoris ecclesiae diadema" ..). 

Pa odmah u nastavku, što je vriedno da se ovdje iz- 
takne, nek se vidi to bolje, kakA-im je oduševljenjem Eim 
prigrlio i proveo ideju o liturgiji na staroslovenskom je- 
ziku, našoj glagolici : 

„Deinde quid facit? Libros versos divino aJtari im^ponit, 
qiiasi sacrificium otterens Deo; ostendens, talibiis sacrificiis frii- 

Pril. B, str. 8. 
o) L. c. str. 38. 
j L. c. str." 38-39. 



- 204 — 

ctum oris Deum luetari et m odorcm picundum ejiismođi sa- 
crifkia d^ccipere. " 

Ovako je Rim o'diimli u početke slivatio g-lagolsko 
pitanje, kao diTiiu ideju, kao stvar posve Višnjemu Bogu 
ugodnu. Toj je radosti Sv. Stolica dala izražaja i na sa- 
mom početku Hadrijanova pisma, kad no je ovaj Papa prvi 
zapjevao ono naše; „Slava v Vijšniih Bogu i na zemli 
mir V celoveceli hlagovolenie'' ^). 

Tekom vjekova, koja razlika izmedju ovakva, ovolika 
osvjedočenja, zanosa, oduševljenja u Rimu_, u središtu la- 
tinske kulture i liturgije, i izmedju ljudi iz naših slaven- 
skih k) ajeva! Kolika oprjeka izmedju rimskoga postupka i sa- 
blaznjive protivštine kneza Svatopluka već u doba Ivana VIII. ! 
Uprav ko zidovi^ kad došli u zemlju obećanja, nebeska im 
hrana bila dosadna, i volili egipatskim loncima ! 

Gdje je ikakvo ograničenje? Nu jest, ima jedno: ali 
jedno jedino, koje -Iladrijan II. i pak Ivan VIII. stavljaju, 
i to ne kao uvjet, pri porabi giagolice : 

,Hiinc iinum servate morem, ut iii missa primo legaiit 
apostolnm et evangelium Romane dein Slovenice" o). 

Ali zašto to ? Ne da se ograniči poraba u drugim 
prigodama^ nego nek se tim oda veća pošta Onomu koji 
sve jezike stvorio („ut expleatur verbum scripturae: Lau- 



i) L. Pann. cap. S. u Pril. B str. 29. Vidi i „Borbu za glag.' 
str. 86. 

o) Pril. B, str. 29. 



- 205 - 

date Doininiim omnes gentes i) „propter majorem honori- 
ficentiam'^ 2). 

Ovom iznimkom izjednačen je u praksi slavenski li- 
turgijski jezik latinskomu i grčkomu. Ivan VIII. nalažuć 
tu praksu kod Slavena, izriečno ju stavlja u savez sa obi- 
čajem drugih patrijarkalnili crkava 3). Tim je podpunim 

izjednačenjem, triju liturgijskih jezika i od strane Hadri- 
jana II. i od strane Ivana Vili. za uviek očitovano, da 
poraba giagolice kao liturgijskoga jezika ne trfji iznimaka, 
taman u porobi, koliko ni gički i latinski. Namjera je 
obiju zakonodavaca baš onom jedinom, a izriečnom iznim- 
kom, tako izražena, da tom ne treba dulje ni rieči. 

Sve su dakle dvojbe, „dubia", glede iznimaka bez- 
predmetne. Grlagolica, očito, u svojim početcinui ne trpi 
iznimaka koliko ni grčki i latinski, g'djegod je nje posjed 
zakonit, a zakonit je gdjegod se može dokazat, da se 
nekad rabio {^invaUiisse^ , odluka od g-. 1898), ili, da 
se rabi od 30 godina amo {„reapse vigere"^). 

Nu da li se može dokazat ako ne „reapse vigere'', 

1) Hadrijan II., 1. c. 

2) Ivan Vili. V. Pril. B, 73 

3) ... „siciit in cjuibiisdam ecclesiis fieri viđctur." Toga ima i 
danas. Veleiič. 0. Iv. Markovid u već spomenutom djelu : 
„Grli Slavi ed i Papi" na str. 115 n opazci: „^-V lioma quan(lo 
il papa pontifica si canta l'epistola e il vang^ilo prima in 
greco poi in latino. Sembra che anticamente si tenesse la 
međesima pratica a Costantinopoli coirordine inverso : della. 
qnale pratica parla Nicolo I. (Ep. 8)." 

Naravno ova dužnost steže sauiO glavare crkve, prestolne 
gradove, ne proste župne crkve, te, u koliko znamo, n nije- 
dnoj župi na Zapadu ne pjeva se, ni u najsvečanijim prigo- 
dam, uz grčki i latinski. 



. - 206 - 

a 0110, svakako, „invalmsse" ^) za sve hrvatske prediele i 
župe ? Mi cieniino, da je ovaj upit, sada kada smo već 
na koncu ove razprave, posve sa naše čitatelje suvišan. 
Jer odluka od g. 1898 zahtieva dvie vrsti dokaza : ili 
„cloi'iBBiaeiita" (izprave, dokazi iz poviesti) ili „iesti- 
moma"" (svjedočanstva) "). Prva se odnose na invaluisse, 

na prošlo doba, dokle ne dosiže ljudski viek, o čem dakle 
živući ljudi ne mogu svjedočit; druga se vrst svjedočan- 
stva odnosi na one crkve, o kojim se po prošlosti neirože 
ustanovit ništa^ ali može po svjedočanstvu vjerodostojnih 
osoba. Što se tiče prošlosti, nek nam se kaže, gdje je 
taj i najmanji komadić hrvatskoga teritorija, a gdje se 
jednom nije glagolica zakonito rabila? Ako mi nijesmo 
ovdje iznieli n tom smjeru dokumenata^ nije ni more 
slano. ^) 



^) Da se ove dvie vrsti dokaza neimajii uzet c o ii ju n c t i v e 
nego di s j 11 ne ti V e, to je indirektno, nu jasno riešila od- 
luka sv.' Zbora od g. 1900 (v. str. 9 i 10 ove razprave). Upo- 
zorujemo u ostalom i na učenu razpravu sada blagopok. Dra. 
A. Milićevića u ,, Hrvatskoj Croatii" br. 1. i 2. god. 1901. 

-) V. str. 7 ove razprave. 

3 Osim ostaloga: Papinskih pisma i konstitucija, koje su u pr- 
om redu; dotakli smo se na str. 76-79, 80-84, 185 i 186 
ove razprave. U potankosti 'zašli smo najviše glede okružnice 
„Grande Munus'',-jer ona je najnoviji svečani dokumenat i 
i jer ona najočitije pristaje uz pismo Hadrijana II. i naosob 
Ivana VIII i tim vezuje 9. viek sa devetnaestim. Do- 
kaze, da je kod nas glagolica i od 16. vieka amo u skroz 
zakonitu posjedu naći će čitatelj i na str. 185, 18 6 
ove razprave. Upućujemo u ostalom na te vrsti pvouku uči- 
njenu od predhvaljenog blagop. Dra A. Milićevića u „Novom 
vieku" br. 11 i 12 god. 1899. On je svoje dokaze osnovao 
na samim Papinskim konstitucijam i došo do sliedećega za- 



- 207 - 

Ali i»*esli.HiK'iJa ? Za neke crkve siiniiija se, da 
je prošlo i 50, za neke i 100, a za neke i još više od 
100 godina, odkad se, od strane svećenika, ne rabi gla- 
golica pri službi božjoj ; te što onda ? Pravo je prostilo ? 

Nemislinio, niti se ii prošlosti tako igdje mislilo, a 
od strane Rima, tako se ne može reć, da se misli ni 
danas. 

Iz Rima nije stigla došle nikakva odluka o roku po- 
trebitu za preskripcijuTl u odluci od god. 1900 taj rok 
izpred 30 godina ostao je neopredieljeii, po tons irogli 
bismo uporabit ovdje one rieči sv, Augustina : „in dubiis 
libertas" ; nego to nećemo : dan danas se je odveć umno- 
žio broj glagolskih protivnika, a da bismo se na ono 
same rieči sv. Augustina imali da oslonimo, tim manje, 
što se one mogu dvostruko upotrebiti za i proti glagolici. 
S toga je najbolje i najsigurnije ako se stavimo na stano- 
vište prava te proučimo : kolik može bit rok preskripcije. 

U tu svrhu imamo već u ovoj razpravi (str. 33 — 34) 
mnenje Pape Pija V., da se za preskripciju glede jezika 
i liturgije hoće harem 200 godina. 

Imamo takodjer na drugom mjestu (str. 162 — 4 ove 
razprave) drugo autoritativno mnenje : Pape Ivana Viti., 
koje ide i puno dalje od 200 godina. 

Kad no su, naime, njemački biskupi nijekali pravo 
Papama i sv. Metodu na jurisdikciju u dolnjoj Panoniji, 



kljiička: „Svršet;kom dakle prošloga stoljeća (pošto je zadnja 
Papinska konstitucija od g. 1791) Hrvatski narod imao je 
p d p u n pravo rabiti s v a g d j e t. j. u svim svo- 
jim c r k V a m a g I a g 1 i c u u sv. Misi i u crkvenim 



časovima." 



- 208 — 

jer su solnogradski mitropolite a onim pređielim već od 
75 godina ii posjedu bili, što je na to Papa odgovorio ? Spo- 
menuo je dva slučaja iz sv. Pi'sma, gdje se vidi, da prava 
mogu bit u svojoj prvobitnoj kreposti i nakon 430 i na- 
kon više tisuća godina, I sami zakoni kršćanskih vladara 
ustanovljuju, da se za zagodu proti rimskoj crkvi hoće 
nepretrgnuti tečaj od 100 godina. Dakle najmanji rok za 
preskripciju bio bi od 100 godina, najveći dosizao bi i 
na tisuće godina osobito kad su u poslu po sriedi pogani 
ili krivovjerci. Istina, Papa govori u prvom redu o pra- 
vima (povlasticama) rimske crkve, ali govori i u obće o 
■pravima drugih crkava: 

, Caeteruui ubi y a g a u o rum e t i n c r e d u 1 o r u m 
furor in causa est, (fiBiiafi^se, IHiei praetereant tempera 
juri no n p r a e i u d i c a t aecc'le.^iai'iflHi". ') 

A zar za naše Jiesretiie krajeve uijesu baš doslovno 
uporabive ove Ivanove rieči ? Od desetoga vieka pa dalje 



^) Priobćujemo ovdje i popunitbu o odgovora Ivana VIII., našasfcu 
u dokumeiitim odkriveiiim nazad četvrt vieka (v. Pril. G. 14) i 
gdje .se govori o Panuoniji i prescripciji : „Ipse nosti, o gloriosis- 
sirae rex, quod Pannonica diocesis apostolice sedi sit subiecta, li- 
cet bellica clades eara ad tempus ab illa subtraxerit, Verum red- 
dita aecclosiis pače reddidebueruntetiura, que cumpacereddita 
(sic) tirranicus nniciiique furor ademerat. Id ipsum, sancto 
pape l^eone in dccretis cauonicis, cam de reintegrando nup- 
tiarum federe scripserat, innuente ac diceute: reraotls malis, 
que liostilitas iutulit, uuicuiqae id, quod legitime habait, re- 
tbrmetur." „Item. Si de aunonim numero forte caasatur, 
sciat Ludovicus rex, quia inter Christianos et eos, qui snnt 
uuius fiđei, numerus certus affixas est. Ceterum ubi paga- 
norum et incredulorum furor in causa est, quanta libet prae- 
tereant tempora, iuri non preiudicant aecclesiaruin'', 



- 209 - 

koliko se nije poganskoga bie&a izlilo nad naše krajeve? 
Eno odmah malo vremena po smrti sv. Metoda, divljih 
poganskih Magjara ; eno polovicom 13. vieka Tatara; 
eno za njima kroz 500 godina Turaka. Dosta je povirit u 
poviest. Strašno ! Ima prediela u našoj domovini koji su 
ne po jedan, nego po dva, tri, četrj, i do deset puta 
postali bili prava pustoš izpred poganskih navala, i) Ako 
dakle za ikoji kraj na svietu, to ima za nas podpuna 
smisla izreka Ivana ^'III. : Gum paganoriim et incredu- 
lorum furor.... quanta libet pertranseant tempera.... 

Ali mi imamo još nešto sebi u prilog. Imamo činje- 
nicu, da je Sv. Stolica proglasila porahti glagolice po- 
vlasticom. Neki se na to tuže. Neznadu što čine. Kad je 
g. 1898 Sv. Stolica odlučila, da se pri porabi glagolice 
(„usns") ima postupat prema načelim koja uključuje u 
sebi pravni pojam „povlastica''', nama je i tim načinom 
produljena zagoda na vjekove i tisuće godina. Jer što je 
povlastica? 

Griovainni Pesante u svojoj knjizi : „La liturgia slava 
con particolare riiiesso airistria. Parenzo 1893 '^ na str. 

^) Zadarski povjestničar Bianchi (,Zara cristiana". II. pag. 399 
e segg.) nabraja u samom relative malenom obsegu zadarske 
nadbiskupije do 200 sela koja nekad obstojala, a sad ih vise 
nema. Isti povjestničar (1. c. pag. 4) piše, da prije g. 1468, 
kad su počele turske navale na zadarsku okolicu, bilo je tu 
280 sela; od tih 16. vieka nije više bilo nego 96, a i od tih 
85 bilo napučeno svako selo po samih 5 do 6 kuća. Pod 
konac 16. vieka od onih 280 sela obstojalo je još 85 ! Samo 
15. vieka nesretna zadarska okolica zapamtila je čak dva- 
naest turskih navala (1. c, pag. 6). A ova je oko- 
lica bila manje izložena i manje blizu Turcima, a od Mletči- 
ća bolje obranjena, nego skoro ijedna dniga ! Sad prispodobite, 



-■210 — 

17, pišuć ^carattere giuriđiro đella liturgia slava" i 
niječne, da bi glagolica bila povlastica, opisuje prednost 
prave povlastice („prerogative d' im vero e proprio pri- 
vilegio") veleć, da niedju te „prerogative" spada: „quello 
(a ?) insigne dell' inalienahilita, di non essere soggetto a 
es'inmone se uon per revoca espressa da parte del supre- 
ino legislatore; qiiinJi di conservare il proprio valore 
anche dopo nn uon-uso di secoU e di millenni se occorre, 
anclie dopo ima violentata abdicazione da parte del coii- 
cessionario." J 

Ovako govori protivnik. Hoće se i na tisuće godišta 
za zagodu privilegija: „millenni"'. 

Nu možda se Pesante preveć zaletio, niti ne sanja- 
jnć da neće proć ni šest godina, a glagolica će bit pro- 
glašena baš kao pnvilegium ? 

Čujmo kanoniste. Aicbner označuje povlasticu kao 
„constitutio legislatoris specialeni favoreni contra aut praeter 
jiis coinmune pennanenter coucedens" „)• interpretaciji 
govori da „privilegia niere favorabilia" (a takva je gla-. 
golica) Jate interpretanda sunf", ako su data „concessa^'' 
„motu proprio vel in favorem religionis, boni publici, in 
remimerationem meritorum " . 

Jasnije se izrazuje Scavini •*) : 



J Kanonik Pesante, dosljedan ovomu svomu ■ pisanju, u koliko 
nam je znano, nakon g. 1898, kad je porabaglagolice bila 
piićvršćena uz ona pravila koja proiztiču iz „privilegija", nije 
više ni slovca proti glagolici napisao. 

2) ,Compendium juriš ecclesiastici", Brixinae 1887- pag. 702 
et seqq 

^) Theologia moralis universa, L, pag. 185 etseqq. 



- Šll - 

Privilegium : definituv Jex privata speciale aliqmd 
concedens" ^). 

PišuG raznim vrstiin privilegija veli o „privilegmm 
favorabile'^ (kalco je to glagolica) jer „privilegiato confert 
cominodnin 2), et nemini affert inconiniodiiin"; da g-a se ima 
tumačit svedj obilno: „Hoc semper late interin-etandam ; 
quia beiieficiuiu principis latae aćcipiendmn est" . 

I same odijozne povlastice, ako su date ne ,,personis 
particnlaribus", nego kojemn redu, samostanu, kojoj obći- 
ni (,,qnae enim sunt concessa alicni ordini, conventni, 
commiinitati, aut ad aliam piam causam") tad se i te odi- 
jozne, mrzke povlastice imaju uzimat obilato : omuia sunt 
interpretanda latissime eisi adversentur Juri commuiii vt-l 
alic'Ui tertio, uti comunissiine Doctores affirmant; praesit- 
muntur enim concessa ad remunerationem.^^ 

Glede gubitka Scavini piše (1. c. pag. 196). da se 
povlastica može izgubit svojevoljnim odricanjem (s toga i 
odluka od g. 1900 veli: ,,non voluntarie") : 

. . . pliiribus modis privilegium amititur . . . 
2. Per volontariara et liberam reniintiationeni factam a 
privilegiato et acceptata, a privilegiante ... Excipe ni si hoc 



^) U koliko je , povlastica" Jex privata" nije sasvim umjestan 
naziv „narodna povlastica". Govorimo nije „sasvim", jer kako 
se ova „lei: privata" nahodi pravno, a donekle sliedora vre- 
mena i de facto u svim hrvatskim pokrajinama, po cielom 
narodu, može proć da jii se zove i narodnom povlasticom. 

•2) Urban VIII. n svojim ,,Literae breves (v. Pril. B, 120 datae 29 
April 1631, cpiibus Missale .Romano-*S'lavonicnm recoo-nitora 
approbatur") veli, da to čini, „ad nsnm et c m m d u m 
eorumđem Ćhristifideliura" i t. d. 



— 212 — 

jus favorabile đirecte respiciat b o n u m c o m ra. u n i t a t i s : 
qiio sensii iieqiut religiosus quandiu religiosus renimtiare privi- 
legio exemptionis. 

• 3. Per n on u s u m ... Si non sit ođiosum (a to nije 
glagolica), noii aiiiittitui* per praefscriptionem". 

Pače ni privilegium ođiosum se ne gnbi, ako se po- 
vlašćeniku ne pruža prigoda da ga može rahit. 

A i pravo je i posve razložito, da ,.ex facto alieno, 
alius ouerari uon debet'' i da ^,non valenti agere non 
currit praescriptio". 

Privilegium ue gubi se ni ,.per ustim privilegio con- 
trarium" (u nas bi bio slučaj o porabi latinskoga jezi- 
ka) : ,,Si uon sit ođiosum, non aniittitur'' (Scavini na 
istoj str. pod br. 4). 



Eto kako je proglašenje glagolice kao povlastice, 
učinilo ju neiitrnivom, osobito kad se zna : zašto se nije 
kroz dugo vrieine mogla da rabi, po čem ne bi utrnula 
sve da je ova povlastica i odijozna. 

Ali je bez sumnje dana ,,m commodimi", kako pro- 
izlazi iz gornjih rieči Urbana VIII. j) 

I kao nagrada. A tad je glagolica ,, privilegium re- 
muneratrvum" i uživa sve pogodnosti takva privilegija, 

^) T bečki nuncij Marijan Falcinelli Antoniacci g. 1868 (v. str. 
16 ove razprave) : ,,Fidelium utilitate" ; nadbiskup Maupas 
(str. 16); ,.la Messa a vantaggio di queste popolazioni 
vien celebrata nella lingna G 1 a g o li t i c a". Propa- 
ganda (str. 10): ,,per il bene đelle chiese dal- 
m a t e", 



— 21S — 

barem od doba ođkađa su došli Turci u Europu, jer Pap<a 
Pijo YL u Konstituciji „Suprema potestas od 11 ožujka 
1791 piše: 

„Cum ifcague, siciit accepimus, Breviarium.. ritu qiiidem 
Homano sed idiomate slavonico et charactere S. Hieronvmi viil- 
go niincupato, olim a fel. rec. Joaune Pp. VIIL Praedecessore 
Nostro, concessum et anuo 1648. Innoceatii Pp. X. item Prae- 
đecessoris Nostri inssu reformatum iamdiii desideretur . . . Nos 
.... commodo et conscientiae securitati eiusdem Nationis Illy- 
ricae, quae late diffusa est et Tiircas inter et Schismaticos po- 
sita catholicam semT^er Jidem servavit ac strenue propugnavit . ^ 
consulere volentes . . . servato idiomate slavo litterali in omni- 
bus iuxta praescripta per fel. rec. Benedicti XIV. Praedecesso-* 
ris Nostri incipientes „Ex pastorali" XVIII Kalendas septembris 
an. XIV. expeditas litteras . . . motu proprio et certa scientia 
.... Nostra deque Apostolicae Sedis auctoritate . . . dictum 
Breviarium Slavonicum . . . confirmamus et aprobamus". 

Ovdje je opaža vriedno, da Papa piše ovo ,,niotu 
proprio", što znači, da je to u juridičnom smislu ,, privi- 
gium motu proprio coucedentis". 

takvu privilegiju kanonista Ferraris piše: 

„Privilegium motu proprio non tantum est altero favora- 
bilius et plenissimae interpretationis, scd etiam non potest argui 
đe snbreptione. E contra vero privilegium, quod sine dicta clau- 
sula cf)nceditur, corruit per falsa narrata veltacitam veritatem", 
(obreptionem vel subreptionem) (Bibl. promta. Tom. VI. p. 188. 
n. 13 ađ voćem Privilegium). 

Tim pak što je giag-olica privilegium remuueratorium 
Sv. Stolica ua neki način samoj je sebi ruke vezala, u 
koliko vrhovna vlast crkve, po punoći koja joj je od Boga 



— 214 — 

dana, može ukinut i one povlastice, koje nijesu ođijozne, 
ali rek bi po kanoničkom pravu, ne one koje su date lao 
nagreda, jer spomenuti Aichner u istom pog-lavju, g'ovoreć 
opozivu povlastica veli (str, 706 u opazei) : 

„Privilegia revocantur omnia decreto aliciii contraria per 
clausulam: non obstantibiis qiiibuscumque privilegiis.... sed haec 
clansula iioii tollit itrlvlleg^iiini i*eiiiuiiei>a- 
toriiiin". 



Nu, da predusretnemo eventualnu opazku. 

Navedeni primjer sv. Metoda u provadjanju glag-olice 
neće se činit umjestan. On je bio apostol svih Slavena : 
kao takav došo s Iztoka, kao takva ga. Slaveni očekivali i 
dočekivali ; kao takva ga izriečno priznali i Papa Hadrijan 
i Papa Ivan. Osim toga sv. Metod uživao je Papinu puno- 
moć^ kao Papin alter ego, a to sve biskupima fali. 

Jest, ali ako danas fali punovlast, nikomu od nas ne 
fali izgled velikoga Svetca, preodana Rimu ; niti nam fali 
primjer Papa, koji sve što su činili, izvadjali su iz najči- 
šćili motiva, jedino obzirom na Boga, na crkvu i iskrnje- 
ga ; pa ipak su svestrano glagolici pogodovali. 

Treba dakle pogodovat ovoj svetinji slavenstva, naosob 
hrvatstva, barem u okviru vlastitog- djelokruga. To svak 
može. A tog je van Eima riedko, osim ako ćemo uzet 
da je pogodovanje kad na pr. koji sabor, kao oglajski g-. 
1596, stvori zaključak u prilog" slavenskim liturgijskim 



- 215 - 

knjigama, a pak pruži odmah zatim glagolici otrov, u 
neosjetljivim omeopatičnim dozara, ^,sensim* : 

,Optandum tamen est, ut Ep is co p or um Illy- 
ricorum điligentia sensim Eomani (razuinije se iz kontek- 
sta: na latinskom jeziku; jer su i glagolske bogoslužbene 
knjige sasvim Eimske glede suštine) Breviarii usus cum M i s- 
sali Romano etEituali Sacramentoram introđucatur" 
(Pesante, Op. cit, pag. 115). 

U ostalom sad se ne radi o stvaranju, o uvadjanju^ 
nego čuvanju i nastavljanju. A u tom pravcu cienimo^ 
prema odluci od g. 1898, da je i obična vlast dostatna. 
Nama se čini, da krivo misle, koji drže^ da je taman od 
one godine, biskupima vlast sužena. Mi bismo radje rekli, 
da je proširena, a jest, priznajemo, mudrim taksativim u- 
stanovama svedena na stalne granice, koje su, nakon mno- 
gim dobro poznatog žalostnog izkustva, postale upravo nuždne. 

Jurisdikcija biskupa u liturgijskim pitanjima bila su- 
žena davno prije god. 1S9S: 

Si quid dubii occuri-at, recurrendum est ad S. Cougrega- 
tionem pro đeclaratione (S. E. C. 17 Sept. 1822); nequit enim 
Episcopus tanquam juđex definire dubia super sacris ritibus et 
caereraoniis exorta (eađ. 11 Jul. 1603), aut ritus immutare (21 
Mart. 1G74). I Tridentski sabor liturgijska pitanja ostavlja re- 
servatno Papi (Sess. XXV, de brevario et missali). 

Posebno glede glagolskih liturgijskih knjiga Papa 
Benedikt XIY u konstituciji „Ex pastorali munere" god. 
1754 pod § 3 oduzimlje svakomu vlast^ da sudi, tumači 
itd., preko onoga što je Papa u konstituciji odredio. 



- 216 - 

Da je odluka od g. 1898 htjela smanjit jurisdikciju 
Ordinarija, bila bi u prvom redu oduzela^ a ne dala, pravo 
da i sami mogu, proglasit, koje su župe glagolske: 

,,Ep i s c p r u m igitiir officii munus erit, in unaquque 
dioecesi quara primura conficereindicem seu cata- 
1 g u m e" e c 1 e s i ar u m o m n i u m e t s i n g u 1 a r u m, quas 
certo constet, in praesens ea concessione rite potiri''. 

Jedan osvrt na ovo uoblašćenje, drugi na kanoničko 
pravo, glede pridlegia, osobito onih koja su in favnrem 
udieljena i kao remunerativna, pa će se uvidjeti kako o- 
dluka od g. 1898 daje dosta vlasti biskupima, u pitanju 
praktično najvitalnijih glagolskih interesa. 

Naravno, Sv. Stolica, ovlašćujuć biskupe, da sami 
stvore popis glagolskih župa, ne uoblašćuje ih tim na 
postupanje protivničko. Da je Sv. Stolica htjela biskupima 
dati mig, kako no gori oglajski sabor biskupima svoga po- 
dručja, ne bi im bila dala ovlaštenje^, da stvore popis 
glagoIsJiih, nego popis latinskih župa. Razlika na prvi 
pogled neznatna, a u istinu preznameuita, jer se načinom 
naloga odaje, da Sv. Stolica želi^ ko svagda, tako i sada^ 
da se ne zatre, nego osigura poraba glagolice za one župe 
kojim se već sada može kazat, da su nesumnjivo u za- 
konitu posjedu te povlastice. 

U jednu rieč odluka od g. 1898 nastojala je sprie- 
čit zloporabe^ a ne spriečit ono postupanje koje odgovara 
kanoničkomu pravu i povoljnim predajama sv. Stolice. 

Tim je Rim još jednom dokazao, da zna u svako 
doba ostat vjeran svojim predajama i zamišljenim osnovama, 



— 217 — 

koje su s vrhovne stranp, bile od vajkada, u pogled našeg- 
amaiieta, velikodušne, akoprem su umanjivale posjvd onoga 
liturgijskoga jezika koji je na cielom Zapadu malne u iz- 
ključivoj vlasti. 

Skrajne su dakle tačke: 9 i 19. viek jednake. Isti 
kriteriji u oba vieka : pravični pače blagonakloni, u doba 
Hadrijana II, kako u doba Lava XIII. 

Mimoilazimo iznimke, plod krive obavi eštenosti ili ne- 
znanja 11. vieka, i vidimo kako je bilo po sredini. 

Prvi Papa, koji je bio, četiri vieka nakon Metodova 
djelovanja, od sinova našega naroda zamoljen, da se o gla- 
golici izjavi, bio je Papa Inocenc IV. 

Pravno stanovište glede gl ago lice bilo je zamršeno. 
Postojao je ohičaj ; ali sporadičan i pretrgnut. Grlagolica 
nije tada uživala ozuaku povlastice. S toga oni koji su se 
željeli služit ovom svetinjom rimske crkve kod Hrvata, ni- 
jesii bili mirni u duši : smiju li ? i zapitali su Papu. 

Inocenc IV. (1243-1254) nije ni časak kolebao i 
odgovorio je.... povoljno, u dva navratka povoljno : prvi 
put g. 1248 senjskomu biskupu, drugi put Benediktincim 
u Omišlju na Krku g. 1252. 

Prvi Papin odgovor naći će čitatelji u „Borbi za gla- 
golicu" Pril. B, na str. 113, a o stvari u tekstu na str. 
174 i dalje. 

Drugi Papin odgovor ne nahodi se nigdje u našim Do- 
kumentima, jer smo istom kašnje imali prigode, da do njega 
dodjemo, te ga ovdje priobćujemo : 

Episcopo Veglensi, ut fratribus nionasterii s. Nicolai de 
Castro Muscla divina officia in lingua sclavica secundam rjtum 



- 218 - 

Eomanum celebrandi licenliam concedere possit. Reg. An. IX. 
ep. 96. 

lunocentius episcopus etc. Venerabili fratri Epi- 
scopo V'iglensi, salutem etc. 

Dilecti filii Abbas et Conventus Monasfceni sanoti Nicolai 
de Castro Muscla Orđiiiis s. Beneđicti tiie dioecesis nobis hiimi. 
liter supplicarimt, ut cum ipsi qui Sela vi existunt et 
sclavicas litteras habeant discere latinas litteras noii possunt, 
eis ut in litteris sclavicis secundura ritiim Ecclesie Eomane di- 
vina offioia valeant celebrare, pront iiđem et predecessores sui 
facere consueverimt, licentiara concedere curaremus. De tua ita- 
que circumspectione plenam in domino fiduciam obtinentes 
praesentiura tibi aiictoritate concedimus, ut super boe facias, qiiod 
videris expedire. Datum Perusii VII. Kal. Februari, Pont. no- 
stri Anno Nonn ^). 

Benediktinci, sudeć po Papinu odgovoru, naveli su 
]<ao ni zlog' ova tri argumenta : 

1) da oni neznadu latinski, i ovaj argiunenat inogo 
je vriedit samo donekle; ipak ga je Papa, spominjuć ga, 
nvažio ; 

2) da Sli oni rodom Hrrati (.,Sclavi exisUint"). I to 
je P;ipa uvažio, 

3) da ob'čaj nije nov. Inocenc IV. prepustio je rie- 
šenje biskupu, uli već tim što nije odbio ni ovu (drugu) 
molbu, dao je razumjet biskupu, kako želi da se molba 
rieši. 

Za Papu su dakle drugi i treći argumenat bili uva- 
živi. Nas se osobito tiče drugi. Već što smo Hr\ati, što 
srnu sinovi onoga narod«, kod kojega se nahodi glagolska 
povlastica, mi imamo na nju pravo. 



I) Tbeiner. Mimunienta Slavorum meridionalium I. 79, 



— 219 - 

Da je ovo mišljenje izpravno, vidi se i po sadržaju 
drugog (prvog po vremenu) Papina odgovora. Molba je 
dolazila od jednoga biskupa (senjskoga), koji dotle latinao, 
ali u njegovoj biskupiji rabila se glagolica i on nije htio 
pravit iznimku. Papa mu je to odobrio ,,licentiam conce- 
dimus postulatam", tim najprije što je izreko načelnu 
velevažnu presudu : 

. . . „sermo rei, et non res (est) j^ernioiai su- 

bjecta . . .". 

A pak, odobrio tim što treba da se i biskup drži 
onoga običaja koji vlada u njegovoj zemlji : 

„ut illis fostalhu svećcnicira u državi), cfficiuris conformis, et 
terrae consududinem, iu qaa existis episcopus iiinteris..." 

I ovdje je dakle mjerodavan oMćaj i 7iarod („terra") 
u kojem je taj običaj nastao. 

Papa je mogo riešit molbu ad personam i dati pra- 
vo biskupu dok žive ; ali Inocenc IV., latin, nije stegnuo 
riešenje ad personam postulantis, nego je udlelio konce- 
siju i njegovim nasliednicim, a implicite i ostalim sveće- 
nicim, jer je jedan razlog za svih : običaj i narod, i) 

Po ovom, mi držimo, da je u vlasti svakoga biskupa 
da i sam uvede glagolicu, u svaku novu crkvu, novu žu- 
pu, novi Zavod, novi skup i da zato ne treba posebne 
dozvole, niti da takvi slučajevi spadaju pod poznatu re- 
strikciju jurisdikcije u liturgijskim poslima, jer to je na 



) S toga se i dogodilo, da se glagolica počela opet uvadjat po- 
svuda, pače u neka mjesta, kako neki misle (v. str. 129) po 
prvi put, poimence medj uredovnike. 



— "520 - 

■prosto aplikacija pravila : ,,ut illis efficiaris conformis, et 
terrae consueUidinein, in qaa existis episcopns, imiteris^^. 

Naravno, ako ima pravilo izuiinaka; ako ima crkava 
i prediela u državi ,,ubi de coiisuetudiue non observantiir 
praeinissa'*, tada ostaje sve pri staroj, jer se iiesmije ko- 
sit običaj sa običajem. 

jNu baš jer se ne smiju na istom teritoriju kosit dva 
opriečna običaja, proizlazi log-ično. da se ne glagolske 
župe, u onim pokrajinam gdje je glagolski običaj po pravu 
pretežan, imadu izjednačiti ostalima: ,,ut illis efficiaris 
conformis. — et terrae consuehidinem inviteris"' — to 
je eto kriterij, koji je ravnao odlukom Inocenca IV „uresa 
Icanonista i otca ijrava". 

Niti se tomu protivi odluka od g. 1898, jer kako 
je iztakniito odmah na početku ove razprave, ondje se ne 
daju načelna riešenja, nego naputci ^^n poraln : circa 
ustmi" već u prvom redku. 

Tim manje se može mislit na načelna pitanja u ko- 
liko je odluku izazvao konkretan, dakle svedj po svojoj 
naravi partikularan .slučaj : cliib'mm. A sve su odluke od 
g. 1892 amo bile' takove, to dojedna iztiče, da odgovara 
na postavljene dvojbe: 

„Noimulla duhia . . . super nsu . . . miper Gxliibit,a sunt". 

Odluka od g. 1898: 

. . . circa usiim . . nova proposUa duhia . . . 

Odluka od g. 1900: 



... de nsii . . sequen3 diibium . . . 

Odluka od g. 1902; 

,,....de «.S'K . . . C[uaedam duhia 



— 221 — 

U poviesti imamo pače jedan klasičan slučaj, gdje 
je npotrebljeuo u djelo ono načelno stanovište koje donosi 
sobom odluka Inocenca IV, 

Kod Zadra obstoji pozaata varoš Arbanasi, koja, kako 
joj samo ime kaže, bila je iz početka napučena od Šćipe- 
tara nadošlih iz Arbanije. Pučanstvu je trebalo dati žup- 
nika, novu župu trebalo je udesit kao latinsku ili kao gla- 
golačku. Bila je tik grada; državnu je upravu vodila mle- 
tačka republika, pa svak bi bio očekivao, da će crkovna 
vlast novoj župi dati latinskoga svećenika, i da će se la- 
tinski u njoj obavljat služba božja. Pa ipak, jer su sve 
župe naokolo bjle glagolske, crkovna vlast pronašla je, da 
je u dužnosti, držeć se nazora Pape Inocenca IV. ,,ut illis 
efficiaris conformis et terrae consuetudinem itnlteris", da 
proglasi župu kao glagolsku i dade joj župnika glagolaša, 
akoprem Arbanasi nisu Slaveni. 

U ovoj se dakle varoši dogodilo na maleno, ono što 
se u većem obsegu dogodilo Rumunjima J. Kad je u 
doba sv. Metoda sve oko njih glagolsko postalo, a i nie- 
dju samim Rumunjima izpremiešanim sa slavenskim živ- 
ljem glagolica poprimljena kao liturgijski jezik one ze- 
mlje na kojoj su i Rumunji stanovali, ovi su podvrgnuti 
bili pod obće pravilo, kao i ostalo pretežno okolišno pu- 
čanstvo. 

Tko je imao prigode, da se pobliže bavi poviešću 
glagolice bit će opazio sličnih kriterija množtvo. Mi će- 
mo samo još dva primjera navesti, s onu stranu jadran- 

^) Ima u Ugarskoj, još i dan danas, i Magjara, njih do 
100.000 (Unijata) koji rabe slavensko bogoslužje. 



- 222 — 

skoga mora, gdje se ne može predpostavit, da je bilo 
osobitih simpatija prema glagolici, ali bilo je prema njoj 
često, vrlo cesto, prilično nepristranosti, a slforo rekli 
bismo 1 pravednosti, 

U Mletcima od davnine, obzirom na, u veliku broju, 
ondje nastanjene ili onamo često, po poslu, dolazeće Hr- 
vate, bila je odredjena jedna crkva u kojoj bi, iznimno, 
(jer u tudjini) Hrvati mogli slušat sv. obrede po običaju 
koji vladao kod njihove kuće ; „quia Sclavi existunt''. 

Iz Mletaka pamti poviest i dmgi primjer priznanja 
u prilog glagolici. 

Grod. 1770 „Savi e Gonsiglieri" mletačke republike 
imali su, da odgovore na pitanje : 

„Se nella Dalmazia abbia mai esercitato 
leggittimamente giiirisdizioae ecclesiastica 
alcun vescovo di rito g r e c o". 

Na ovo su savi odgovorili mletačkomu Senatu dosta 
obsežnom spomenicom, koja se nahodi u Bibl. Mare. Mss. 
CI. XIV. N.o 152. 

Donosimo uvod, jer nas cieli documenat ne zanima: 

„Per rispondere con fondamento e chiarezza ad una pro- 
posta cosi succosa ed iii materia incredibilmente vasta ed a- 
strusa, fii necessario metodicamente da molti codici inediti, ed 
autori štampati greci, lafciiii, illirici, estrar la storia della cbiesa 
greco-rasciana. che senza a!tro servira di scorfca a sciogliere con 
facilit^ e siciirezza 11 dubbio proposto, che iu due capi đividesi: 
il primo, se mai in Dalmazia vi furono vescovi di rito greco , e 
secondn, se mai leggittimamente esercitarono questila spirifcuale 
giurisdizione". 



- 22S - 

Odavle se vidi, da su ,,Savi e consiglieri" dobro pro 
učili predmet, i u istinu, gleđajnć mu na sadržaj, i ako 
nijesu u svem bili tačni, dosta su se istini približili, te 
u nastavku vele ovo, gdje ćemo nać i za naš predmet 
jedno dragocieno priznanje u mletačkom kriteriju o zako- 
nitoj uvedbi i obsegu glagolice : 

„La chiesa Greco-rasciana distenđesi, passato 1' 1 1 1 i r i c o 
odierno, panonico, đacico e dalmatico, per tutta la Biil- 
garia ed Ungheria. 

Principio guesto rito spargersi per q u e s t e p a r ti ne 1 
IX. s e c 1 sotto Basilio imperatore e Fozio patriarca costan- 
tinopolitano; e poco dopo li santi fratelli Jfietotlio 
e Costaiitliio^ cittadini costantipolitani, ma versatissimi 
nella lingiia rasciaiia, fiirono i pi'imi, che coirassenso 
della santa sede romana unirono nelle sacre funzioni 
fier la Dalfiuazla ed altre proviiiele illiri- 
clie air uso del rito greco quello <1I detta liii^ua...". 

Oduzev rieč ,^rasciano", koja nije na svom mjestu, u 
suštini ovo navadjanje, što nam ga pružaju „savi e con- 
siglieri" iz Mletaka g. 1770, odgovara istini. 

Za nas je najvažnija činjenica, da je ovim spisom, 
nakon duboke prouke, i sama mletačka republika posvje- 
dočila . 

1) da je Dalmacija dio Ilirika (što se opet u do- 
kumentu pritvrdjuje, veleć: V Illirico, di cui e parte la 
Dalmasia), 

2) da su sv. Braća Ćiril i Metod oni licem uveli 
kod nas glagolicu, uz odobrenje sv. Stolice, a tako i u 
drugim pokrajinam ilirskim. 



- 224 - 

Uz ovako priznanje same mletačke republike nije se 
čudit, da su i gradjani svili razreda u Zadru i pučanstvo 
okolice pod konac 18. vieka onako zanosno branili Treto- 
redce glagolaše, osobito obzirom na puk, kojemu služe ć u 
jeziku naroda silno su svakoga svojim radom zadužili, kako 
to proiztiče iz krasnih dokumenata priobćenih u Prilogu H 
„Borbe za glagolicu". 

Ono mnenje Zadrana i okolišnog pučanstva, da je 
giagolica neodjeljiva od našega naroda, i da se s njom 
neizrečena dobra čini, sieća nas prvih doba glagolice, kad 
je ona jedino radi puka uvadjana, bez obzira na državne 
uplive i spletke ; i na poznija vremena, kad je radi puka 
ovaj običaj od Inocenca IV, potvTdjen, a kako od njega 
tako i od svih Papa poslie njega, a da se nije od trinae- 
stoga vieha do danas naša nijedan Papa, koji bi bio ma 
i najmanje na glagolicu kidisao. 

Izuzam spomenute neprirodne pojave 11. vieka, svih 
ostalih viekova Rim je bio giagolici pravi štit, i njemu 'f> 
zahvalit ako još duhopiri, a cienimo da je u pravcu rim- 
sldh predaja gled;3 glagolice i onaj poziv što ga sadašnji 
sv. 0. Papa upravlja (v. str. 52) biskupima hrvatskih po- 
krajina, da bi se dali na skupni sastanak i dogovor glede 
velike svetinje obstojeće u njihovoj pastvi. 

Neznamo hoće li skupnom sastanku učestvovati i bi- 
skupi B osne i) i Hercegovine o), ali to bi željeti bilo, da 



') Kristoforo Siiriano, mletački poslanik u Eimu javljajuć (30 
kolovoza 1614) svojoj republici, da je u Rim đošo Iv. Tomko 
Mariiavić šibenski kanonik, doda: „Sono andato đestramente 
indagando la causa deUa sua veauta et vengo assicurato, che 



-225 — 



se i OTom prigodom vanjskim načinom očituje sklad izme- 
dju pravnoga i praktičnoga obsega, dok znamo da su Bosna 
i Hercegovina integralni dio Ivanova Ilirika. 

Svakako nadamo se, da će ovaj sastanak urodit dobrim 
plodom, i da će kad se prvi put nakon Grgura ninskoga ve- 
ćina hrvatskih biskupa uadje na okupu radi Ćiril Metodove 
baštine, izvorno sačuvane medju Hrvatima, ti historični 
momenti osigurat napokon velikoj, neprocjenjivoj svetinji 
hrvatskoga naroda miran i zakonit razvoj u obsegu starih 
granica, jer još je istina, što uviek bilo istina, da je naime 



đovendosi trađiu' et štampar li Missali et Breviarij đelle 
liiigiia latina iiella schiavo per benefitio dei popoli 
della Bossina, delle Dalm. in .stessa nei luochi posti den- 
tuo 11 tervitorio del Sig.r Tiirco, havendo la cura 1' lUust. 
Sigr. Cardinal Serra di ordiiie di S. Santita, di trovar sog- 
getto atto a qiiest' opera, gli t'u raccordato da Mousgr. Veran- 
do Veseo vo di Oanadia, clie '1 detto pre Giovanui haveva gih, 
fatta tal traduttione..." i t. d. (S. Ljubić: „Ogledalo književne 
poviesti,.." I., 41 u opazci, tiskano kod Emidij a Mohovića na 
Kieci 1865). 

3) porabi glagolice u Herceg. Biskup Bjankovićje izviestio, daje u 
Brotnji, Duvnn iVinici našo župnike glagolaše („Narod" 19/1 
1894 u podlistku). Zaslužni Franjevac Baknla u Schematizmu 
tiskanu u Spljetu, na str. 201: ,Quondam, et neque adhuc 
sunt 80 anni quo alieni de nostris juvenibus, apud privatos, 
aut in Dalmatico Illjrico Collegio, pro saecularibus presby- 
teris insti'ui cessarunt. Isti S 1 a v i c u m s e r v a b a n t r i- 
tum; et promiscuae cum Eranciscanis populo ministrabant". 
— Imamo dakle i kontinuitet prakse. 

A pa „bosančica"? Zar bi se bila razvila ta varijanta, da 
ju nije neprekidna, dugotrajna svestrana poraba odgojila, va- 
rijanta kroz vjekove rabljena od rimokatolika, ponajpače 
od Franjevaca u Bosni, Dalmaciji i Poljicim ? (Mi- 
linović: „Crtice'" str. 126). 



— 226 ~ 

... „eadem ratio illjrici idiomatis liiteialis qiiae . . . 
1 atin i" 

kako se to ustanovilo i priznalo u djecezanskoj spljet- 
skoj sinodi g. 16SS, kad no je s toga iz sinoda odje- 
knuo onaj g-las stroge opomene i samom onda nemarnomu 
kleru: 

. . . in eam praecipue cnram incnmbant, iit illjricum lit- 
terale perfecte calleant; alioquin scient, se ad orđines non 
pro m ove n d s'^i). 

Što se tiče Rima, nadamo se, imati ć 3mo prigode iz- 
kusit još jednom, da je ono Stolica Papa Hadrijana II., 
Ivana YIII., Urbana YIII., Inocenca X., Beneđikta VIV., 
Pija VI i Lava XIII. Eim nas uči, da pravo ne mre. 
Kazao nam je to i g. 1887 preko nuncija Galira- 
bertia, kad no je i za najjužnije prediele Dalmacije uztvr- 
dio, da se ne radi o novoj koncesiji, nego o potvrdi stare j) 
A i sama Inocencijeva i Benediktova i Lavova sankcija 
(v. str. 43, 83, 85, 89 i 90) to nam odaje, jer se ne 
može podat sankcija onomu što već pravno ne obstoji. 

Ti nas vjekovni, dosljedni, blagonakloni hriterin 
Rima uvjeravaju, da se u njem neće prevarit „antemurale 
christianifatis" u svojim opravdanin nadama, i da će 



1) V. Pril. B, str. 126. 

1) . . . „m casn actum non fuisse de nova prorsns concessione, 
sed de vetustae concessionis confirmatione* 
(„Borba za glag." str. 195), 



— ŽŽ7 — 



složni iiiTatsti episkopat, moći nakon SToga sastanka po- 
tvrdit istinu onih rieči, koje smo naveli (str, 198) iz uva- 
ženog- talijanskog časopisa : 

„La sapienm di Uoma non si smentisce mai^' . 



Pogreške*: 

Str. 11, 17. redak odozgo : nationis 
>, 30, 1. „ „ stavljači 

31, 4. „ „ starodnevna 

32, 1. „ odozdo: Nigdje gg... 
61,10. , odozgo: osvjedočiti 
90, 1. „ odozdo: u tekstu : 

koje je u . . . 

96,16. „ odozgo; Ni najljući 

109, 8. , odozdo :et libenter 

instaurasset 
121, 8. i 9.„ odozgo : Dummle- 

nom 
128, 16. , , priznali 

130, 3. „ odozdo : pront 

131, 14. , odozgo: uz ostalo 

zanimivih 

140, 12. „ , vidjeli 
154. 8. , , non potes 
154, po dnu opazke : Episcopum 

Nonensum 
162, 6. „ odozdo: Caetoruin 
186,12. „ odozgo: nadalje 
187, 6. „ „ naći će samo 



Popravci: 

nationi 

sastavljači 

starodrevna 

Nigdje! nigdje! gg. • • • 

osvjedočili 

koju je u . . . 
ni neki najljući 

et libenter instaurasse et 

Diimmlerom 

priznati 

prout 

uz ostalo, zanimivih 

vidjelo 

nor. potest 

Episcopum Nononsem 

Caeterum 

i nadalje 

naći će ne samo 



Oshn toga hili su hjMŠteni sUedeći oveći l'onuidi : 

Na str. 64, redak 10 ad verbum: ,i t. d." bila je 
izpuštena slieđeća opazka : 

^) Divan su nam o tom primjer ostavila minula pokoljenja, o- 
sobito crkovnjaci, koji su i na sv. posudju upotrebljavali gla- 



Donosimo neke, koje nam pale pod oko pri pregledavanju spisa. 



-n:- 

goiska slova. tom do dana današnjega sačuvalo se mnogo 
uzoraka, osobito u zadarskoj nadbiskupiji, ali bilo ih i dru- 
gdje. I u Istri. Š. Ljubić : „Razvod i-starski" na str. 12. do- 
nosi do onda nepoznati jako krasno urezani nadpis na štalu 
liepoga gotičkoga kalii5a ua Previsu blizu Cerovlja. On je o- 
bielodaiiio (1. c.) i tri druga do onda nepoznata nadpisa, od 
njih jedan na zvoniku u Sovinjaku (iz g. 1557), jedan na sta- 
roj popovskoj k^ći u istom mjestu (1594) i jedan. na staroj 
popov.skoj k-ići u Cerovlju (1. c). . ■ 

Na str. 65, 10. redak a d v er b a „u domaćim tiskarnam* 
izostala je sliededa opazka : ' 

^) Naši su se stari, malo vremena po izhašašću tiska, pobrinuli, 
da i ]0iii.;-^9abave slova, ali nijesu mislili samo na latinska 
nego najradje na glagolska. Prvi narodni glagolski knjigoti- 
skar bio je Grgur Senjanin. Na 27 kolovoza god. 1507 on u 
rodnom gradu Senju dovrši prvo svoje djelo pod naslovom 
,N a r u ć n i k (ritual) p 1 e b a n n š e v, prevedeno s latinskoga 
polag Guida de Monte Koth'erii, Manipulus Curatorum", 
Brčić u djelu „Chrestomathia Linguae Vetero-slovenicae" iz- 
nosi ulomak Misala tiskana g. 1507 u Senju. Grodinu kašnje, 
naši stari, pametniji od mladjih, pobiinuli su se, da dobiju 
glagolski B u k V a r ili B u k o v n j a k tiskom kod Bindona 
i Pa.sina u Mletcim, gdje je i Grgur Senjanin izučio knjigo- 
tiskarstvo i gdje je tiskana prva glagolska knjiga (g. 1483). 
dakle prije odkrića Amerike (1492), a to bio Misal ili 
Službenik rimski (od poznatih slavenskih knjiga, je- 
dina je češka Biblia tiskana god. 1475, te osam godina sta- 
rija od hrv. glagolskoga Misala). God. 1531 nahodimo gla- 
golsku tiskarnu i na Rieci. Niti jedan viek kašnje nahodimo, 
da je i Propaganda u Rimu nabavila bila glagolska slova (v. 
S. Ljubić: Ogledalo književne poviesti.... I., str. 36-41). 

Na str. 74, nakon ono 4 redka u opazci, imalo se nadodat 
i ovo ; 

^) Presvietli porečko-puljski biskup Dr. Flapp u crkvenom ko- 
ledaru za god. 88., te prije Odluke sv. Zbora od 5 kolovoza 
1898 kojom je poraba glagolice proglašena kao , realna p o- 
v 1 a s ti c a", obielođanio je neke propise odnosno na hrvatski 
jezik u službi božjoj. staroslovenskom jeziku u tim pro- 
pisima ,De lingoa liturgica" čitamo: »Lingua autem in 



- m - 

qaa libri liturgici đe manđato et approbatione S. Eoraaiiae 
Seđis typis eđuntnr aut sjrocalđica, aiit graeca, aut latina 
est, quibus subsequis temporibas slavonica antiqua 
(palaeoslavica) seu S I a v u m 1 i t e r a ] e a c c e s s i t. liiii- 
guae litiiB'gicae hac đe causa istae (te i staroslovenski) 
appellantur et siiiit, in iisque soliš fiinctioues liturgicae 
sensu supra declarato peragi possunf. 

A opet dalje : Quod attinet 1 i n g u a ra s 1 a v o n i c a m 
antiquara (palaeoslavicam) qnae etiara Slavum literale 
appellatur, haec quiđera ....p ro iis Ecclasiasticis et 
Sacerđoti bus (iipozonijemo ponovno, da ovo bilo obie- 
lodanjeno prije odluke sv. Zbora od 5 kolov. 1898) qui ritnm 
Slavo-Latinum profitentur, inter 1 i t u r g i c a s 1 i n g u a s 
c n n u m e r a t u r (CtV. Breve Bened. XIV. 26 Augusti 
1754). 

Tako uči i kanoničko pravo, Dr. Simon Aichner (u svom 
„Compendium juriš jecclesiastici". Brixinae : 1887 ua str. 
338-9), govoreći o liturgijskim jezicima i obredima piše i ovo: 
,in Occidente liturgia Ambrosiana et Mozarabica (in qiHbiis- 
dam Hispaniae ecclesiis usitata) a liturgia Komana đivergunt 
et auctoritatePontificis comraunitae sunt q u i- 
bus liturgia slavo latina accenseri debet, cnjus usus 
eclesiis nationis Illyricae permittitur. (Be- 
ned. XV. Const. „Ex pastorali.'' 17 Ang. 1754)". 

Na str. 85, 6. redak odozdo, ad verbum „kršćanstvo" 
išla je ova opazka : 

^) Vrlo uvaženi talijanski časopis „La civilta Cattolica'" od g. 
1880 (IV. 257 i dalje) u krasnom članku o enciklici ,,Grande 
Munus", pišuć proti oknima koji pođmićn Lavu XIII kojeka- 
kvih političkih namjera, veli da je Papa u istinu imao daleko- 
sežan cilj pred očima, ali ne onakav, kakav mu pripisuju pro- 
tivnici, i iztakniiv kako južni Slaveni malne sasvim oslobo- 
djeui od Turaka vide pred sobom napast revolucijonarne za- 
stave i zastavu razkola i imaju da se odluče kud će; Papa 
im dozivlje u pamet v^iril MeLodovu stazu. Ali ne samo 
Slavenima, nego u obće kršćanima cieloga svieta, te veli (str. 
259): „Or eccovi il Papa presentare agli slavi ed al 
monđo tutto i due grandi apostoli Cirillo i Metodio, 
ci n ti đ i n u V o n o r e, e richiamando alla memoria 
r inči vilime uto sociale che essi hanno iniziato e 



- IV — 

crescinto merce la predicazione đella fede cattolica, inđicare 
non meno agli slavi che agli altri popoli 
la vera vi a, che essi debbono battere a fine di pervenire 
a quella civile perfezione, a cui aspirano." 

Na str. 90, po dna 4. opazke izostavljena su sliedeća dva 

komada : 

^) Slično i naš domaći pisac učeni franjevac 0. Dr. Ivan Mar- 
ković, koji u svojoj knjizi: Grli Slavi ed i Papi, I, 158 piše : 
,.Finalraente Leone XIII., che tuttora gloriosamente regge la 
Chiesa di Dio, coUa celebre enciclica ^„Gr r a n d e M u n u s" 
del 30 settembre 1 880, r i c o n f er m 6 1' a a t i c o privi- 
1 e g i ai popoli slavi, face n do sue le parole, 
c n 1 e q u a li, precisamente mille anni prima, Gr i o v a n n i 
VIII lo ebbe accor d ato, a richiaraandosi ali' aposto- 
lica lettera di Benedetto XIV, colla quale la liturgia slava ve- 
niva di nuovo sancita." 

I kanonik Ivan Devich u svojim ,,Ceimi stovici ed elogio" 
tiskan god. 1882 u Spljetu o „Giovanni di Ravenna e Lorenzo 
dalmata" na str. 25-6, dotakav se slavenske liturgije, veli uz 
ostalo : ,, — essere stata la medesiraa gi^ approvata e per- 
messa fin dali' anno 880, dal Pontefice Giovanni VlIT (ovdje 
u opazci govori, da je Ivan Vlll ne samo dopustio — ,,pei'- 
mette'' — nego naredio — „ma ordina (j u b e m u s) 1' uso 
della lingua slava uella Liturgia")- Nel 1059 essa fu nuova- 
mente proibita, porche veniva acu.sota d' eresia, da chi igno- 
rava la lingua slava; ma riconosciufco invece che cio non era, 
continuo ad essere in uso no.i ostante i decreti conciliari, 
fin dal tempo stesso e coll'assenso di Lo- 
renzo (postao nadbiskupom u Spljetu g. 1059); come in 
seguito fu serapre fincbe il glorioso Eegn;into Pontefice Leone 
XIII B*ii*lftlHiu» ili vig'«i*e I c d i s p o s i z i o ni d e 1- 
r r c i t a 1 S u o p r e d e c e s s o r e". 

Na str. 93, u opazci, u redku 23, nakon rieči: „Isto tako 

čini".... imalo je slat i ovo: kapelan Ugljanski (22 travnja 

1466) Toman Matešić (Docum. str. 101) i 

Na str. 98 po dnu opazke išle su u nastavku i sliedeče 
rieči: A i prije Kopitara Gfelazij Dobner (g. 1785, kao i prije 
Račkoga Šafaržik 1859 (v. Jagić : „Primeri starohervatskoga 
jezika" I. str. 16, 17). 



- V- 

Na str. 103, 5 redak odozgo, na rieči : „na starosloven- 
skom jeziku" ide sliedeća opazka : 

^"1 Dokumenat „Anonymi Salisbiirgensis A. 873 (te suvremeno 
sv. MetoJu) scriptoris historia conversionis Carantanorum" (v. 
Grinzel. Codex, str. 46-57. Prodan: „Borba za glagolicu" 
Pril. B. str. 64-65) : „usque đum quidam graecus, methodius 
nomine, noviter inventis sclavinis litteris, . . . vile- 
scere fecit c u neto populo exparte (Sclavorum) missas 
et evangelia ecclesiasticuraque officium illorum, guilioc latine 
celebraverunt"'. 

Na istoj strani 103, isti redak (5) na rieči : „na tom je- 
ziku pjevao" idu rieči: 

-) ,,Excerptum e libello đe conversione" Carantanorum (Ginzel: 
Codex, str. 68. Prodan: „Borba za glagolicu" Pri. B str. 81) 
donosi i sliedeće rieči: .... „super uenit quidam Sclauus ab 
Hjstrie et Dalmatie partibus noraine M e t li o d i u s 
qui ađ inuenit Sclauicas literas et S 1 a u i c e c e 1 e b r a u i t 
d i u i n u m officium et uilescere fecit Latinum". 

Na str. 118 u trećoj opazci, nakon brojaka 92, 93 ide 
i ovo i 104, gdje o ,.Sclavinoriim terrae" i „»Slav. regna" 
(višebroj, dakle ne samo Dalmacija i dalmat. Hrvatska). 

Na str. 123 : ,A opet .... pod Braslava (bana posavske 
Hrvatske. Op. prepisivača) dobježe velik dio slavenskoga panon- 
skoga plemena. Znamo, daje Braslav poslije god. 896 i preko 
Drave zapoviedao, s ono malo zemlje, što je ostala od Ma- 
gjara". (Smičiklas, 1. c, str. 215): 1 tako bi bilo istina, da je 
Posavska Hrvatska više manje dielila svoj udes s prekodravskom 
Pannonijom kroz cielu drugu polovicu 9 vieka. 

Na str. 151, u 1. opazci, nakon: ove Kazprave, dodaj : „a 
osobito dalje, str. 104". (I cielu ovu opazku treba stavit kao 
prvu na str. 152). 

Na str. 189 u 3. opazci izostale su sliedeće rieči: , Vidi i 
i na str. 41 ove razprave iz govora u saboru: .... „ima za šire- 
nje, ili da pravije rečem, isa uspostavljanje glagolice a nje pr- 
vašnji :posjed*, Y. i str. 54, 



u s p o m e 11 e 

Preko , Katoličke hrvatske tisk^mf" mo[rii ?e nabavit i 
, Uspomeni" D. • Iva Prodana. Došle izišli su sliedeci snopići : 

T. Nas program . . . ' . Ciena 60 para 

IT. Obseg- ujedinjene Hrvatske . . 20 , 

III. Domovini i Značaju . . 20 , 

IV. hrvatskom državnom pravu . . 50 , 

V. Moj „Album" . . . . 80 , 

VI. Hrvatska pored Italije . . . 80 , 

VII. Hrvatska iznad Italije . . . 20 „ 
Vili. J)orba s talijanašima ... 60 „ 

IX. Borba s talijanašima [Zvonimir hrvat- 

ski kralj] . . . . 40 „ 

X. Borba za glagolicu [str. G40j . K .j: — , 



Svezak X. „U><pomeiia'' prema osnovi [V. „Uspo-. 
mene* snopić I, 5] imao se bavit predmetom pod br. IV. [1. c] 
a gliigolicom istom jVod br. VIII. [1. c. str. 6]. Nu progonstva 
zalifjevala da se dade prednost onomu što je vrieme i prigoda 
iznicla. 



]^' o V a !■ !• e li ti 1* © { l» a 

Pokle se X. svezkom .Uspomena", i bez obzira na znatno 
veći oblik, primiče kraju prvobitno opredieljeni broj od 100 
araka, na koje je pisac god. 1895 otvorio predbrojbu ; i pokle 
će i drugi dio ove knjige [„Borbe za glagolicu"] zapremat pro- 
stora koliko prvi, a ostaje da se izcrpi još pet predmeta [vidi 
1. snopić „Uspomena" na str. 5-7], red je bilo piscu otvorit 
predbrojbu na drngih 100 araka „Uspomena". Uvjeti ostaju 
isti kao god. 1895 [10 K za 100 araka, ili ti za 1600 strana, 
u osmini]. ^) 

^] Ima razpoloživili još nekoliko. iztisaka dosadašnjili snopića I-IX „Uspome- 
na", uz gori naznačenu cienu. Naritčhe ne predplaćene ite nzimlju se u 
obzir. 

Novi predbrojnici [predplatnici] „Uspomena" dobivaju dosadašnje sno- 
jiiće I-IX. razmjerno uz istu cienu, uz koju i stari predbrojnici, t. j. uz uk. 
K 8:^:0 franko na kuću. 



^m' CIEIVA « M 



-I L 

UNIVERSITV OF CHICAGO 



1 li 



Bx I Je li^gf ff ^"^ ^^^° 

1520 I svih 'Vvat? 

.C8J^ I 



44 751 111 



i i 

i! 



^520 



'^^^'^i:!^^''- P-avo 



Kinder 



y 



^20 '^^ "^^ glagoli ca pravo svih Hrvat? 
•C8J4 



.' 'il!J'!yi'^SITY OF CHICAGO 



44 751 111 






■^■i. 






4.