Historija dubrovačke drame

Google

This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct

to make the world's books discoverablc onlinc.

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc

publishcr to a library and rmally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying.
We also ask that you:

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web

at |http: //books. google .com/l

/

/

I

J

HISTORIJA
DUBROVAČKE DRAME.

NAPISAO

PROFESOR ARMIN PAVIĆ

IZDALA

JUGOSLAV. AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

^» * >»i

^« > •»

U ZAGREBU 1871.

u KNJIŽABNICI FB. ŽUPANA (ALBBECHTA I FIBDL.EBA) NA PBOĐAJU.

f^u

-;1

Štamparija Dragutina' Albrechta u Zagrebu.

i-Lui-j-ns-

Imena pjesnika«

1. Betondić Josip 40.

2. Bunid Miho Babulinović 41.

3. Držid Gjore 27.

4. Držid Mario 34 65 87.

5. GazarovidMarin 13 14 24.

6. Gleđjevid Antun 40 177.

7. Gučetid Ivan 38 174.

8. Gučetid Savin 47 174.

9. Gundulid Ivan 102. 106.

10. Gundulid ŠiSko Iva 177.

11. Gundulid Ivan Šiška 177.

12. Gjorgjid Niko Brnja 40.

13. Hektorevid Petar 20 21.

14. Kanavelid Petar 40 177.

15. Lucid Hanibal 8 22.

16. Lukarevid Franjo 43.

17. Marulid Marko 5 19.

18. Mlađinid SabidlO 20.

19. Nalješkovid Stjepan Ni-
kola 57 79.

20. Palmotid Gjono 112 166.

21. Palmotid Jaketa Diono-
rid 175.

22. Primoevid Paskoje 167.

23. Pucid Viče Soltanovid
168

24. Sasi Antun 101.

25. Sorkočevid Frantica Pier-
kov 178.

26. Vetranid Mavro 28 41.

27. Zlatarid Dinko 55.

28. Zlatarid Šimun 167.

Imena drama.

1.

2.
8.
4.
5.
6.
7.
8.

9.
lo.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.

Adon 102.

Akile 112 113 131.

Aldina 112 113 120.

Ariadna (GuČetideva) 55.

Ariadna (Gundulideva) 102.

Arkulin 100.

Armida (Gundulideva) 102 107.

A r mi da (Palmotldeva) 112 113

115.

Atalanta 112 113 114.

Atamante 44.

Belizario 177.

Beno Poplesa 198.

Bisernica 112 113 163.

Captislava 112 113 154.

Cerere 102.

Čiro 178.

Čista Suzana 29.

Dalida 47.

19. Damira smirena 177 193.

20. Danica 112 113 142.

21. Demetrio 178.

22. Diana 102 107.

23. Didone 175 178.

24. Drama pirni 27.

25. Dubravka 107.

26. Dundo Maroje 94 97 100.

27. Edip kralj 112 114.

28. Elektra 55.

29. Elena 112 113 116.

30. Elipidija 177.

31. Enea silazi k Ankizu ll2
113 117.

32. Ermiona 177 194.

33. Euridiče 167.

34. Filide 101.

35. Flora 101.

36. Galatea 102.

Govorenje av. Beruarda

71.

OlimpiaoBVBĆena 177 191.

6 90.

72.

Oton 177 182.

BekDba41'

73-

Paettr8kaigra(l NaljeSko-

Jo 174.

videva) 57.

latok i zapad 8T. Ivana 17.

74

Pastirska igra (2 Noljesko-

Ipaipile 112 113 124.

viduva) 59.

laukra sudac 40.

75.

Pastirska igra (3 NaljeSko-

Jerko Škripalo 198.

kovi<!eva) 59.

Jokaata 41.

76.

Pastirska igra (4 NalJeSko-

Judita 40.

videva) 59.

Kleopatra 103.

77.

Pastirsko prikazanje

Eolombo 112 113 141.

Komedija (1 Naljeikovi^eva)

78.

Pastirsko prikazanje

79.

(2 Vetrani-ievo) 57.

79.

Pavlimir 112 113 146.

81.

80.

PieriD 100.

Komedija (3 NaljeSkovićeva)83

81.

PieroMuzuvier 198.

Komedija de Giuho Kr-

82.

Pomet 97 100.

peta e deblach 100.

83.

Porodjenje Isusovo 35 100.

Komedija nazvana Robinja

84.

Porodjenje gospodinovo

i Btvari moderne 198.

40.

Komedija prikazana u

85.

PosvetiliSte Abramovo

Saba Gaj<<ina 100.

(Drži&vo) 34 97.

Komedija rečitana oa

86.

PoavetiSte Abramovo (Hek-

prvimarca 1696 198.

torovitievo) 21.

Komedija (2 Drži<!eva^ 100.

87.

PoBvetiliSte Abramovo

Komedijan VlahaSorko-

(Vetranićevo) 30.

čevidanapirn prikazana

88

Posveti HSte Ijubveno

100.

102.

IjkaodSira 102.

89

Prikazanje kako Isus

oaU 177 195.

oslobodi svete oce iz limba

nia 112 113 118.

12 20.

filozof 38.

90

Prikazanje naviSdenja

i c a (GaaaroTideTa) 94.

prifiistedivice Marije 10

i c 8 (Pucieeva) 171.

20.

mir 55.

91

Prikazanje od aSaSća na

hna komedija od pira

nebesa slavne diviceMa-
rije 10 20.

pe 178.

92

Prikazanje slavnoga uskr-

našegag. Jezu8«40.

snuća Isukrsto va 8 20.

tgu»8rmor8ki24 26.

93

Prikazanje sv. Beatriče,

scanje Ajačai Ulisa

Paustina i SimpHcija 13

iloTO ornže 112 113.

20.

94

Prikazanje sv. Ivana kr-

isv.Bernardina820.

stitelja 17 20.

la od Stanca 87 97

95

Prikazanje sv. Panucija
kakoraolibogadamuoći-

ni

tuje komu biše takmen na
zemlji 3 20.

96. Prikazanje Života i muke
svetih Cipriana i Justine
14 20.

97. Prik anje života svetoga
Lovrinea mučenika 16 20.

98. Prikazanje života svete
Margari te di viče i muče-
nice 15 20.

99. Pripovies od ljubavi Ve-
nere prama Adonu 77 97
100.

100. Proserpina.ugrabljena 102
105.

101. Peike 178.

102. Radmio 177 182.

103. Robinja 22.

104. Skazanje od Osiba sina
GjakovaPatriarka 9 20.

105. Skazanje od nev oljnoga
dne od suda ognjenoga,
napokon] i koji ima biti
6 20.

106. Skazanje snimljenja tila
Isukrstova s križa 8 20.

107. Skazanje života svete
Guljelme kraljice ugar-
ske 18 20.

108. Sofronia i Olinto 168.

109. Sunčanica 177 178.

110. Svevia 112 114.

111. Tirena 66 97 100.

112. Uskrsnuče Isukrstovo 28.

113. Vjernipastir 46 177.

114. Vučistrah 198.

115. Zazivanje sv. Alojzije
Gonzage 40.

116. Zorislava 177 186.

'^ J%

IVo je imao sreću, da hrvatskoj mladeži predaje historiju hrvatske
književnosti, sigurno da se je našao u ne maloj neprilici, kad mu je
dbsao red, da govori o književnosti, koju od svršetka petnaestoga pak
do početka devetnaestoga vieka nalazimo na otocih i u gradovih dal-
matinskih, a po najviše u Dubrovniku, po kojem ju običajemo nazivati
književnošću dubrovačkom. Ne mislim, da se je našao u neprilici,
kako će mladež spominjanjem toga rada obodriti ponosom, niti mu je
bilo težko navesti priličan broj književnika i njihovih djela, jer je taj
rad u ona vremena, kad mnogi veći narodi nemahu nikakova, i u onih
mjestih, u kojih se hrvatstvo imaše toliko s tudjinstvom boriti, sam
sobom dičan i slavan, i jer mu je kod Apendinija i naših hrvatskih
historika lahko bilo naći točne biografije tih pisaca i popise njihovih
djela. Nu kad mu je trebalo da spomene sadržaj toga rada, pak nje-
govu historijsku i estetsku vriednost, tu je sigurno svaki naišao na
velike neprilike, jer nam je sav taj rad do sada ostao nepoznat u ruko-
pisih, i jer naši historici do sada s toga razloga uz najbolju volju nijesu
bili kadri o istom mnogo drugo šta kazati nego puka imena. Nije mi
pri tih riečih ni na kraju pameti, da nezahvalnošću zaboravim na ne-
koje veoma liepe i zaslužne radnje mojih vještijih predhodnika. Znam
da je u predgovoru Gundulićevu Osmanu od g. 1852 A. T. učinio
mnoge liepe opaske k tomu eposu, uzimajući ga razmatrati sama sobom,
bez bližega usporedjivanja s Tasovim oslobodjenim Jerusolimom. U
novije je vrieme dr. Vatroslav Jagić u 9 radu jugoslavenske akademije
pokazao vidne tragove savezu izmedju lirike talijanske i dubrovačke.
Apendini, koji je u svom djelu „Notizie istorico critiche sulle antichitk,
storia, e letteratura dei Ragusei" pocrpao starije dubrovačke historike
Cervu, Dolci-Sladića, i Ignjata Gjorgjića, ima uz životopise i popise
djela dotičnih pisaca po koju sretnu opasku, a još više u svom prie-
gledu dubrovačke literature, koji je štampan kao predgovor k talijan-
skomu prievodu Gundulićeva Osmana u Dubrovniku g. 1827, te koji
je poslužio piscu spomenutoga predgovora Gundulićevu Osmanu od g.
1852. Isto tako je toga naći i u novijih mnogo obsežnijih životopisih tih

1

dubrovačkih pisaca, kako ih je Ivan Kukuljević Sakcinski u triuh
knjigah Hrvatskih pjesnika 15, 16 i 17 vieka sastavio. Napokon i u
Jihoslovanih, članku dr. Vatroslava Jagića u češkom naučnom slov-
niku, u Safarikovoj Geschichte der sudslg,vischen Literatur, u kojoj su
djela tih književnika poredana po vrstih, u koje spadaju, i u Ogledalu
književnosti Sime Ljubica, koji opet sliedi kronologički red spisatelja.
Nu uzmimo sva ova spomenuta djela i pitajmo se, šta doznajemo iz
njih o dubrovačkoj drami? Ništa nego puka imena spisatelja i drama,
pak i tu se je historija predavanjem od jednoga historika drugomu
dotlje pomrsila, da gdjekojemu pjesniku daju drame, koje nijesu drame,
da mu daju drame, koje nijesu njegove nego drugoga kojega, da jedna
drama dolazi pod dva imena dva puta brojena. Štogod spominju preko
imeni. nijesu nego opaske, ova je drama veoma liepa, ova je prevedena
ili joj je predmet uzet od tuda ili od tuda, pak i te viesti su opet gdje-
kada posvema krive. Tomu se, kako već rekoh, nije ni najmanje
čuditi, kad uzmemo na um, da odposlije Apendinija nijednomu histo-
riku našemu ne bijahu pri ruci sama djela, o kojih pisahu. I sam naj-
bolje okusih težkoću pače nemogućnost boljega uspjeha u takovu radu,
kad mi još nije nepravda branila da se kao učitelj zanimam preda-
vanjem hrvatske literature na gimnaziji, pak s toga se i odlučih veseo
se primiti posla, da proučim same rukopise dubrovačke, čim mi je ne-
sreća urodila srećom, te se nadjoh u Zagrebu pri liepoj zbirci istih u
biblioteci jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Kiedka pri-
pravnost kojom mi učeni članovi slavne akademije dopustiše, da se do
volje poslužim bibliotekom akademičkom te i savjetom njihovim,
tolika ljubav njihova razgorila je još većma moju, i predah im koncem
prešaste godine materijal za historiju dubrovačke drame, sabran n
Zagrebu, s prosećim dodatkom, da se historija dubrovačke drama ne
bi dala dotjerati kraju, kad ne bih prije još i mnogo bogatiju fratarsku
biblioteku u Dubrovniku proučio. I tu me susretoše još većom ljubavi
te sam znamenitom njihovom pomoći mogao prošastih praznika puto-
vati u tom poslu u Dubrovnik. Drago mi je što osim ovoga rada,
kojim im se evo za toliku ljubav po mogućnosti svojih sila odužujem,
imam priliku, da im se ovakovom zgodom mogu javno od srca zahva-
liti, kao i poštovanim ocem dubrovačkoga manistira male braće, koji
mi opeta staviše svoju prebogatu zbirku rukopisa na isto tako slo-
bodnu porabu.

Sve drame, koje bijahu Apendiniju poznate, sačuvale su se u ruko-
pisih do danas. Preko onih što ih Apendini spominje, sačuvala su nam

se istom dva ne znatna pastirska prikazanja od Vetranića, jedna
drama u prozi, kojoj se ne zna pisac, kao i nekoliko imena od kome-
dija, kojim se ne znaju pisci, a za koje Apendini kaže da su izginulo,
tih nema ni danas više u rukopisih. Tako poznajemo 27 dubrovačkih
dramatskih pjesnika, 79 drama kojim se znaju pisci, 8 kojim se ne
znaju, 23 kojim se znaju pisci ali su izginulo, 6 kojim se ne znaju
pisci i koje su izginulo. Ovih 116 drama čine sigurno istom dio od svega
dubrovačkoga repertoara, ali taj dio je sigurno znamenit i izabran.

Rasudjujući i redajući ove drame, nastojao sam da ih, kako to čini
Royer u svojoj „histoire universelle du theatre" s dramom ostalih na-
roda, čim više moguće razložim i prikazem kao plod prošlosti, spo-
minjući, kako im stoji vriednost prema današnjemu estetskomu shva-
ćanju, ali ne odbacujući ih kao posvema ne valjale, ako im vriednost
prema toj mjeri ostaje ne znatna. Na drugu sam ruku sliedio Kleina u
njegovoj „Geschichte des Drama^s," pak sam spomenuo svakoj sadržaj,
i to tako obšimo, da se iz istoga vidi način kompozicije.

Osjećam i sam mnoge nedostatke ovoj mojoj radnji da bude pod-
puna historija drame. Toliko se ipak uzdam kazati, da sam sve ruko-
pise, i akademičke biblioteke u Zagrebu, i fratarske u Dubrovniku,
savjestno progledao i proučio, pak da mi je na temelju takove radnje
pošlo za rukom pokazati preglednu sliku dubrovačke drame, kako je
započela, razvijala se, i propadala.

U toj slici podieliše se pojedini dielovi ovako.

I. Spljetska i hvarska prikazanja, Lucićeva Robinja, Gazarovićev
Murat i Ljubica, čine same sobom odieljen dio ; odieljen nijestom, na
kojem su nikle, i odieljen svojom raznolikošću od drame dubrovačke.

n. U dubrovačkoj drami razlikuje se 16 viek od 17, i formom, i sa-
držajem, i vrstmi drama, koje se u svakom njeguju. Po vrstih se raspa<
daju drame 16 vieka u

1. Prikazanja iliti skazanja

2. Prievode tragedija talijanskih

3. -Pastirska prikazanja

4. Komediju.

ni. Sedamnaesti viek do potresa g. 1666 ispunjen je djelovanjem
Ivana Frana Gundulića i Gjona Palmotića.

IV. Od poslije potresa do propasti republike g. 1806 ne nalazimo
nego imatacije Palmotića i prievode.

Vodila me je pri mojem poslu iskrenost i ljubav. Cesa nijesam znao,
to sam svigdje iskreno ispovjedio i naročito naglasio, da drugi može

'\'

nadopuniti, a nto sam znao, to sam pripoviedao IjubaTJu prema
hrvatskoj stvari, ali ne pristranošću, u kojoj se do danas tako rado u
prispodobi nabacivahu Homerom, Vergilijem, Miltonom, kad komu
bijaše na srcu da pohvali revne Dubrovčane. Takav način uroditi će
u nerazumnika nevjerovnim Čudom, a u razumnika posmiehom, u
nijednoga ne će potaći ponos, za kojim takve enuncijacije teže. Mi
rad naših Dubrovčana nemamo pod nipošto prezrjeti. Sva njihova
literatura se doduše započela oponašanjem talijanske, ali su vremenom
te originale na svoju preradili i preinačili, tako da se iz toga napokon
razviše dubrovački originali. Ova dubrovačka originalnost nije nika-
kove uzvišene vriednosti, nego istom srednje, ali kad ju uzmemo kao
plod davnosti hrvatske, iz koje nam je jedini ostanak, za nas je i takav
plod mnogo vriednija sladka uspomen^, na ova krvava vremena, utjeha
u ovih težkih, a liepa nada za buduća.

Tako mogu pouzdano barem o dubrovačkoj drami reći, da K će mi
isti sud ostati i za druge vrsti, dubrovačke literature, o tom ću sigurnu
moćt kazati, kad se latim historije dubrovačkoga eposa, koju kanim
započeti. Čim Vam evo ovaj o historiji njihove drame predah.

U Zagrebu 3 Veljače 1871.

Armin PaTlć.

I.

Spljetska t hrarska prikazanja, Lucićera robinja, GlazaroTićeT

Murat i Ljubica.

Početak dubrovačkoj hrvatskoj literaturi nalazimo u Spljetu ; prvi
književnici jesu Marko Marulić (1450 — 1624) i njegovi prijatelji : Pa-
palić, MartinČić, Natalić, Božičević i Matulić, koji prema Maruliću stoje
kao učenici prema učitelju. Starijih književnika ili djela barem ne po-
znajemo, a niti viesti o takovih nemamo ; jer što nam pripovieda Lu-
karić, da Dubrovčani j os koncem desetoga vieka slavljahu svoje junake
pj esmom, tiem ne misli na dubrovačku literaturu, nego na narodno
pjesničtvo. Isto tako se i ona opaska Marulićeva pred njegovom Judi-
tom, da ju je spjevao po načinu starijih začinjavac, teže odnosi na
starije hrvatske pjesnike, kako neki mišljahu, a lakše na starije pjes-
nike latinske po Dalmaciji, ili bud koje pjesnike u drugih krajevih.
I Lucićeva opaska pred njegovom robinjom „takove bo te pisni u
pridnje vrime iznaštene biše, i obćahu se puku prikazivati samo na
konac, da razlike druzih kriposti i pomanjkanja slišajući i gledajući,
svaki sam sebe i život svoj umiti bude bolje prociniti i srediti" ozna-
čuje očito stare Grke i Rimljane, a ne starije hrvatske pjesnike.

I blizina Italije i mletačko gospodstvo po Dalmaciji učiniŠe te je
dubrovačka hrvatska literatura i potaknuta i uzdržavana talijanskim
uzorom. Taj se pojav najasnije očituje na dubrovačkoj drami, koja u
svom početku, nije nego puki prievod talijanske.

Imamo na ime od spomenutoga Marka Marulića „Prikazanje svetoga
Panueija kako moli boga, da mu očituje komu biše takmen na zemlji"
koje nije nego dubrovački prievod talijanskoga misterija od Maffeja
(Feo Belcari) „la rappresentazione di S. Panuzio quando prego Iddio
che gli revelassi a quale uomo santo egli fosse simile sopra la terra."

Ne zna se, da li su još i ona druga dva prikazanja, štampana medj
Marulićevimi djeli u Zagrebu, od istoga pjesnika; barem nema tomu
izrično upisana svjedočanstva u rukopisu, iz kojega su uzeta, dočim
za ono prvo ima.

Jedno ođ ovih dvaju: „ovo jest skazanje od nevoljnoga dne od suda
ognjenoga, napokonji, koji ima biti" jest i opet prievod talijanske
raprezentacije Antuna Aralda „del di del giudicio".

Za drugo od njih „govorenje sv. Bernarda od duše osujene" ima
mnogo razloga pomisliti, da je i ovo prievod, akoprem mu se za sada
ne zna za original. N^ to nas mišljenje dovodi, što je i ovo posvema
naliko prvim dvojim, a Wolf nam spominje o istom predmetu jedno
francesko prikazanje „Debat du corps et de Fame".

Sva ova tri spljetska prikazanja ili skazanja, imaju pred pojedinim!
govori ubilježene promjene sceničke, iz čega se razabire, da su valja
da prikazivana bila u stolnoj crkvi ili pred njom na trgu, akoprem o
tom žali bože nemamo nikakovih drugih viesti.

Da se vidi način kompozicije tih prikazanja, priobćujemo iz trećega
naslove nad pbjedinimi govori, a ispod njih sadržaj govora, kojega ima
760 veraza.

„Počinje Bemardo sveti svrh suda jedne duše."

Sv. Bemardo pripovieda, da mu se u snu pričinilo, da će jedna na
vječne muke odsudjena duša doći k svojemu tielu koriti ga, što ju je
na grieh spoticalo, da sada vječne muke trpi, a tielo će duši odgovo-
riti, da si je ona sama kriva, jerbo je ona jača, pa je kao takova imala
tielo u vlasti.

„Svršivši govorenje sveti Bemardin, tada dodje duša k telu z dvimi
djavli i poča vele gorko plakati i telo nadjidati, govoreći njemu
ovako".

Za što si me na grieh spoticalo, da sada vječne muke trpim, pa
kakva ti je od toga korist, što si tolike lasti uživalo, kad sada eto
gnijeŠ i tnmeš?

„Tada ustavsi se tilo srdito po božjemu dopušten'ju reče duši ove
riči ovako."

Da je ona vladateljica tiela, pa da nju sva krivnja ide.

„Tada duša odgovori tilu srdito govoreći ovo."

Da je ona doduše vladateljica, ali da joj je tielo svu vlast uzelo, ne
hotivši se pokoriti njezinu htienju.

„Tada tilo umiljeno duši govoraše ovako."

Da je ono istina mnogo na grieh naginjalo i spoticalo, ali da njoj
bog da život i razum, pa si je sama kriva, ako se je dala nadvladati.

„Dospivši tilo ovo govoren'je, tada poča duša sama sebi govoriti."

Za što ju je bog postavio u mlobno tielo, kad bi bez toga bila prosta
sadašnjih svojih muka !

„Opet tilo priča plačući govoriti dusi onoj."

Da bi i njemu bilo bolje, da duša nikad u nj nije ušla, jer ona je
kriva^ što nije molitvom njegovu pohotnost ugušila; pita duša kako je
u paklu i da li ima ikakove nade, da će ga se ikada osloboditi ?

„Duša odgovori i reče tilu vele gorko plačući."

Nikada.

„Dospivši duša govoren'je dojde jedan d'javal i poča nju bici fru-
štati, govoreći njoj."

Trpi za svoje griehe.

„Sada dodje drugi d'javal s manistrami pakla i udri onu dušu u

obraz i reče."

Ovako se oni štuju,

Ki naš posluh obslužuju i t. d.

„Kako d'javal dospi govorenje, tako duša zavapi k Isusu s plačem
i reče."

Moli pomoć.

„Dospiv duša nevoljna, priđe treti d'javal imenom Kalabrin s ognjem
oko duše i reče njoj govoreći ove riči."

Da je sada prekasno boga zazivati.

„Tada duša li vapijaše Isusa i majku njegovu i svetoga Ivana krsti-
telja, plačući govoreći ovo."

Neka ovi posljednji za nj mole.

„Tada blaženi sveti Ivan odgovori duši onoj."

Teško da tu ima pomoći, nu da će se ipak Isusu za nju pomoliti.

„Tada sveti Ivan obrati se k Isusu, pokleknu na kolina moleći se
Isusu, govoreći ovo."

Neka joj se smiluje, po što se i Trajanu smilovao.

„Odgovori Isus svetom Ivanu ove riči."

Da ne može.

„Videći diva blažena, da Ivan ne more milost imati, pade na gola
kolina prid sinkom svojim, njemu slatko, umiljeno govoreći."

Neka se smiluje, po što se smilovao i Mandalini ; Isus odvraća da
ne može.

„Tada blažena diva sinku odgovori."

Neka dakle bude po njegovoj volji.

„Sada Isus ima dati sentenciju ovoj duši srdito i reče ove riči tako."

neharno me stvorenoj e,

Za mani t' je sve molenje i t. đ.

„Kako gospodin da sentenciju, tako d'javli počaše mučiti onu dušu."

8

„Za tim sveti Bemardin poča puku govoriti ove riči tako." '

Neka se čuvaju grieha, po što vide što grješnika stiže.

Sva je prilika da i ono nekoliko veraza, što dolazi u Zagrebačkom
izdanju Marulića, uzetih iz rukopisa „Nauci svetog Bemardina", da i
ovi sami sobom čine prikazanje, po što i od Fea Belcarija imamo
takovih raprezentacija od 32 i 72 verza, koja činjahu valja da dio sve-
čanosti u slavu dotičnog sveca držane (Royer I. 288). Sadržaj tih
veraza jest, da grješnici Mariju mole, neka im oprosti griehe, na što
ova jedva prista, i pokleknuši pred svog sina to oproštenje od njega
isprosi.

Hvaranin Hanibal Lučić posvećuje svoje pjesme spljetskomu pjes-
niku Martinčiću, a govoreći u svojoj pjesmi „gradu Dubrovniku"
mnogo liepa o toj republici, ne spominje ni riečcom dubrovačkih knji-
ževnika.' Hektorović učio je srednje škole u Spljetu, i uviek se učeničkom
zahvalnošću sjećao Marulića. S toga ćemo dobro učiniti, ako hvarsku
dramu pridružimo spljetskoj, a odružimo od Dubrovačke, po što
prema ovoj ima i posebne biljege, da je relativno znato primitivnija.

U akademičkoj knjižnici ima jedan rukopis, u kojem se nalazi 12
crkvenih drama, kojim sliedi pobliži sadržaj i opaske.

Prvo od njih „Prikazanje slavnoga uskrsnuća Isukrstova" nema
početka i ne zna mu se pisac. Ima ga od prilike 1870 osmeraca, koji
se prvi s drugim sriču. Podieljeno je u tri čina. U prvom silazi Isukrst
u pakao i oslobadja iz limba Adama i Evu, Davida, Izajiu, Đaniela i
Samuela, Jeremiju, Zakariju, razbojnika, kojega dolazi angjeo u nebo
povesti, a za tim ispituje „duša" Isukrsta, za što se dao toliko mučiti,
kad je bog? Isukrst joj odgovara, s toga, da tim odkupi sviet od
grieha. U drugom činu dobije Osib od Pilata dozvolu, da Isukrsta smije
svečano sahraniti; Maria i Mandaliena kupuju u „spiciara" pomasti,
dolaze na grob i nadju Isusa uskrsnula. U trećem činu polazi Isukrst
sa svojimi učenici u Emaus, i prikaže se nevjerovnomu Tomi, da
metne ruku u njegove rane. Na kraju dolaze nekoje molitve. To je
glavni sadržaj čina, koji nije podnipošto tako jasan, nego je mnogo
isprepleten bez ikakove dramatske vjerovatnosti. Verz je u njem tako
nepravilan i tvrd , da u sastavitelju tog prikazanja nemamo tražiti,
nego kakova krvava početnika ili neuka verzifikatora, a ne pjesnika.

U drugom „Skazanje snimljenja Tila Isukrstova s križa" imamo
opet raprezentaciju, jasnim činom te ljepšim, gladjim verzom.

Prvi angjeo pozivlje narod neka paze, kako će se sada tielo Isusovo
snimiti s križa i kako će pod križem jadovati Marija i t. d. Drugi

angjeo pokazuje narodu srebrnjake, za koje je Juda Isusa prodao,
treći „veruge i konopi", kojimi bi vezan, četvrti ruku, koja ga je uda-
rila, peti bilu svitu, šesti kolon (stup), na koji bi privezan, sedmi
bičeve, kojimi bi šiban, osmi crljenu svitu, u kojoj je križ nosio,
deveti trnovu knmu, deseti križ, jedanaesti čavle, dvanaesti mlat,
trinaesti bribe, kojimi se kockahu z^a njegove svite, četrnaesti „spugon",
koji mu natopise žuči i daše piti, petnaesti kopje, šestnaesti „klišće",
sedamnaesti skale, niz koje mu tielo nosiše, napokon Veronika ubrus,
na kojem mu osta lice. Svaki govori nekoliko rieči komentara. Zatim
moli Osib Pilata, da mu dozvoli snimiti tielo, ovaj najprije pita cen-
turiona, onda Ahmera, napokon Ahima, da li je zbilja Isus umro. Kad
mu svaki odgovori da jest, dobi Osib dozvolu. Osib i Nikodem kupuju
u spiciara pomast, prije njih dodje Maria i baci se plačući pod križem
na zemlju. Snimajući Osib i Nikodem tielo, kazuju narodu pojedina
uda ; skinuvši ga puste ga Mariji u krilo, koja ga jedva dala na nago-
varanje Mandaljene, Marte i Ivana, da ga sahrane. Isto toliko nago-
varanja treba, da Mariju odprave od Isusova groba. Otišavši ovi upo-
zoruje Ahim Pilata, neka stavi na grob stražu, jer da je Isus obećao
treći dan uskrsnuti. Pilat mu daje stražu i pečat, da grob zapečati.
Na koncu govori „angel" puku, da su vidili kako je pogreben Isus.

On vam daruj rajsku diku
Ri je blažen a vik viku;
Za to budi hvala njemu
Ter spasenje puku svemu,
Po tom budi s vami zlamen
Sveta križa uvik amen.

Ovakovih osmeraca ima od prilike 962.

Tako je i treće „Skazanje od Osiba sina Gjakova Patriarka" gdje
nam se u po prilici 1800 osmeraca pripovieda iz biblije poznata po-
vjest, kako braća zanu'ziše na Josipa, što ga je Jakob iznad ostalih
ljubio i što je pripoviedao sanje svoje, koje kazivahu na njegovo bu-
duće gospodstvo, pa kako ga radi toga htieše ubiti, ali se smilovaše i
prodaše ga trgovcem, odnesavši mu svite kući i prevarivši oca, da ga
je zvier pojela i t. d. posvema prema bibliji vjerno sve do kraja, gdje
faraun prima Jakoba i sve sinove u svoju službu. Skazanje se drži
tako vjerno teksta biblijskoga, da u kompoziciji na toliko prenebrigne
vjerovatnost, da n. pr. Josip veli svomu komomiku neka metne u
vreću Benjaminovu pehar, pa neka podje za braćom, potraži vreće, i
dovede svu braću natrag; komornik veli da će njegovu zapovied ob-
služiti, i odmah u trećem verzu istoga govora stigne braću na putu i

10

protražuje im vreće. A takovih skokova ima veoma mnogo. U eksodu

govori angel narodu :

Vi koji ste ovde bili

Dila Osiba i vidili,

Bog vam račil milost dati,

U veselju vazda stati,

Ter vam prosti vaše grihe

I udili rajske dike,

Na sem svitu dobro imanje

A na onom rajsko stanje.

četvrto „Prikazanje navišćenja pričiste divice Marie složeno po
„don Sabiću Mladinića^ ne samo da je zanimljivo što znamo njegovu
sastavitelju ime, nego i što je prema dojakošnjim kompozicija njegova
puna dramatične raznolikosti, koja je doduše u svom poredanju veoma
naivna, ali nije tako nepregledna i nesmislena kao u prvom.

U prologu govori puku starac „ Jerolim s propetijem'* u ruci, da će
sada vidjeti navješćenje divice. U „prvom dilu" pita Adam s busom
trave u ruci da li je to moguće, da će djevica netaknuta roditi boga,
koji će ih odkupiti iz limba. Najprije mu odgovara Noe s korabljom
u ljevici, da će ih djeva spasti kao što je bog njegovu korablju, za
tim Jakob sa skalom u ruci, da će sinuti, kao što je nad njegovom
skalom iznad angjela sinula zviezda, zatim Mojzes držeći struk zeleni
kupine, da će začeti ostavši zdrava kao onaj bus zdrav osta od vatre,
zatim Aron držeći šibicu proročanstvenu, da će procvasti, kao što je
i njegova šibica, koju mu bog darova, zatim David držeći gusle, da
mu je bog tako naviestio, zatim Izaija držeći proročanstvo, da će se
zbiti, kako je to još za života prorokovao, zatim Jedeun držeći runo
vune, da će se to čudo zbiti, kao što se i njemu zbi, kada je u polju
našao runo iz vana suho iz riutra vlažno sve pri najljepšoj vedrini,
zatim Eva držeći jabuku, da će Mariji duh blaženi s neba doći, kaa
što je njoj paklena zmija! Zatim upita Eva Sibile :

Gk)spodične mudre, i mile
Ca vi dite o Sibile

Od riči upućene?

Najprije govori „sibila Persika", za tim „sibila Tiburtina" napokon
„sibila Eritrea" da će se zbilja tako dogoditi. (Poznata je stvar, kako
se kršćani onih davnih stoljeća poslužiše silnim uplivom proročica na
narod, podmićući im, da su navieštale došašće spasiteljeve.) Sad počne
kor otaca u limbu moliti, neka ih spasitelj dodje odkupiti. U drugom
„dilu" javljaju dva serafina bogu ocu molbu otaca u limbu i mole se za

11

iste. Otac nebeski ne može im oprostiti, jer su težko Evom zagriešili,
nego pošalje serafine po „pravdu" i „milosrdje" da se s njimi u tom
poslu posavjetuje. Milosrdje nekoliko puta govori, da se treba smilo-
vati, nu pravda ne pristaje podniposto, nego predlaže, daše pronadje na
svietu koji čovjek bez grieha, koji bi ih svojom smrću odkupio. Otac
nebeski pristaje uz to i šalje Mihovila u tom poslu na zemlju, ali prije
neka podje u limb „oce tolit". U podzemalju ga pitaju Lucifer, za tim
Mamon iz kace, i Leviatan iz kace, da li ima nade ikada se pakla
riešiti, na što dakako dobiše niečan odgovor. Naviestivši ocem, da će
spasitelj doći, „Mihovil grede na svit, i hodeći po sulavu ? razgleda
puk, i muče vraća se na nebo". U trećem dilu javlja Mihovil ocu ne-
beskomu, da nije mogao onakova čovjeka na svietu naći. Otac je ne-
beski u smetnji što bi učinio i dozivlje „mudrost" na savjet, koja mu
predlaže neka se u netaknutu divu uputi njegov sin, pak svojom
smrću spase sviet. Pristavši sin, da će podnieti sve muke, šalje otac
Gabriela Mariji, koju baš zateče kako se čudi čitajući kod Izajie, da
će netaknuta djevica roditi. U četvrtom „dilu" veliOsib presretnoj Ma-
riji, da je i Elizabeta u starosti netaknuta rodila, pak oboje idu k Eli-
zabeti u pohode. Na putu ih moli jedan Lazar „almuštvo", i dobivši
kruha, veli da je vidjeti na Mariji neku osobitu svetost, valja da će
boga poroditi. Isto tako se pričinila i dvojici putnika, koje sretoše.
Došavši na mjesto pozdravlja ih Elizabeta, starac Simun i Zakaria.

Iza „dospitka" ovoga prikazanja koje broji od prilike 1150 osme-
raca stoji :

Pisni Divi, Bogorodici.

Ljubavi Divo cić, tebi na poštenje
Don Sabe Mladinid složi navišdenje,

Jedina za pojenje prozri od tebe stvar,
Moli sinka spasenje da mu dade od zgar.

I u rappresentaciji Fea Belcarija „L'annunziazione" dolazi onakovo
čudnovato savjetovanje boga oca s nebeskimi krepostmi, nu pojedi-
nosti toga čina su kod Talijana od našega toliko različite, da naše
prikazanje nije prievod.

U petom „prikazanje od ušašća na nebesa slavne divice Marije"
nema opet diobe. U skoro 2000 osmeraca prikazuje se, kako bog
otac pita savjet u gospoja Pravde, Mogućtva, Dobrote i Mudrosti, da
li bi samo dušu ili i tielo Marijino u nebo primio. Sve su i za tielo.
Otac naredjuje Isusu neka majci svojoj naviesti smrt; ovaj šalje u
tom poslu k Mariji Gabriela, koji joj naviesti i dade nebesku palmu.

■m— «:».r < ^f^^m^m

12

Marija se prašta od svojih prijateljica. „Sveti Ivan evangelista pri-
nesen u naglosti duha prid kuću Divice ulizujuć u nutra pozdravja
gospu" koja mu pripovieda, da će umrieti i neka ju pokopa noseći
pred odrom palmu. Isto tako kao Ivan dodju i svi apostoli, i čuvši za
smrt Marijinu, plaču i praštaju se s njome. Na to se otvori raj i Isu-
krst prišavši s angeli odnosi Marijinu dušu u nebesa, gdje ju bog otac
kruni zviezdami i posadi o lievu svoga sina. Apostoli nose pjevajući
tielo Marijino u grob. Vidjevši to sluga Malkuš, ode ih tužiti biskupu,
koji poleti svojimi momci, da zaprieče sprovod. Primivši se odra
usahnuše biskupu ruke, a družba mu osliepi. Naričući tužno, veli mu
Petar da će ozdraviti, ako reče vjerovanje. Učinivši tako, i zbilja
ozdravi, a i njegova družba, pošto je rekla vjerovanje opeta progleda,
taknuta palmom nebeskom. Napokon dolazi Toma medju apostole i
neće da im vjeruje, daje Marijino tielo u grobu, nego ih moli neka
idu gledati. Naljutivši se apostoli na njegovu nevjerovnost učine tako,
a našavši doista grob prazan, pitaju od Tome oproštenje, koje im on
rado daje. Sada se apostoli sjete naloga Isusova, da imaju poći na sve
strane svieta navještati vjeru, pak se u tom poslu praštaju.

Iz samoga razmjerja čina prema broju veraza se vidi, da se u ovom
primitivnom prikazanju veoma mnogo govori, pa tako i jest: izmje-
ničkomu opraštanju medju apostoli, i njihovom plaču nad Marijom i
tješenjem ove, nema ni kraja ni konca. Pošto i ovdje dolazi bog otac
savjetujući se s personificiranimi bici Pravde i t. d. kao i u onom pri-
kazanju od Mladinića, moglo bi se pomisliti, da je isti i ovo sastavio.

Šesto „Prikazanje kako Isus oslobodi svete oce iz limba" opominje
nas svojom raznolikošću scenerije veoma mnogo na ono četvrto. Nje-
govih od prilike 630 šesteraca podieljeno je na prolog, u kojem angel
govori puku što će vidjeti, i u četiri dila. U prvom „Dimas dobri
lupež dohodi s gore od kalvarije prid vrata od limba i steći onde
s križem na ramenu govori" svetim, koji pjevaju „dva po dva u glas
kako u veli petak", neka mu otvore, da im javi što se s Isusom zbi.
„Adam odklonivši malo vrata iskučuje glavu i protira oči govoreći"
što će? čuvši od njega za Isusovu smrt, pita Adam pojedine oce hoće
li Isus doći, a ovi mu odgovaraju da hoće, kao i ono u četvrtom, samo
drugim redom i drugimi riečmi. U drugom dilu vode dva djavla zlo-
čestoga lupeža „Gestas" k luciferu, i sad ga vrazi Satana, Belfegor,
Mamon, Vemot muče i na sumporu pale, dok nije prokleo Isusa, koji
ga je stvorio. Na to dodje Isus i unidje proti volji vragova u pakao.
U trećem dilu zove Isus svakoga pojedince k sebi u raj. „JudaSkariot

13

izvukuje glavu iz pakla i vapije k Isusu" da mu oprosti, ali, za izda-
jicu nema oproStenja. U četvrtom dilu ^Isus vodi svete oce u raj ze-
maljski kako u procesiunu dva po dva za sobom". Hija ih s početka
ne pušta, nu na Isusovu rieč otvara vrata. U raju se Adam i Eva
ugodno i tužno sjećaju svoga prvoga stana, napokon unidju svi u nj
i slave Isusa pjevajući, pg. tako i u eksodu čini angel pred narodom,
za koji moli od Isusa blagoslov njegovim kucam i svemu imanju.

Sedmomu znamo za sastavitelja „Prikazanje svete Beatriče, Fau-
stinia i Simplicija braće, složeno po Marinu Gazaroviću Hvarskomu
vlastelinu." Iz prologa doznajemo iza mjesto, nakojem se prikazivalo,
sveti Štipan na ime govori :

Draži ljudi o Hvarani

U kriposti izabraDi,

Ki dojđoste u t e m p a 1 moj

Sliste molim ja vas ovoj i t. d.

Kad i nebismona idućem osmom prikazanju imali ubilježenu godinu,
koje je naš pjesnik živio, vidjeli bismo iz diobe ovoga prikazanja u pet
čina, za tiem iz toga što medju osmerci, koji se prvi s drugim sriču,
dolaze često strofe od 4 verza, od kojih se sriču 1, 4 i 2, 3, već iz toga
bismo vidjeli, da ovo prikazanje spada medju mnogo mladja, nego što
su prijašnja, osim prvoga, koje će kao i ovo spadati u 17 viek. U
prvom činu govore Boatriča, Faustin i Simplicij svaki na po se, da ne
mare za sviet nego samo za Isusa. Cesar daje zapovied, da niko Isusa
ne smije ni spomenuti, ko mu takova čovjeka osvadi, dobit će sva
imanja osvadjenoga, a osvadjeni će platiti glavom. Na taj glas se
nadje odmah spreman „muzuvir" Batistel, da osvadi Faustina i Simpli-
cija. U drugom i trećem činu podnesu Faustin i Simplicij e muke i
smrt ispoviedajući Isusa, a sestra Beatriča ih sa svojom prijateljicom
Lucijom pokopaju.

U četvrtom činu osvadi na imanja Beatričina lakomi muzuvir Lu-
krecij Beatriču, i po dozvoli carevoj ju zadavi. U petom činu se sa-
stanu gosti kod toga Lukrecija na imanju Beatričinu. Tu „dite malo iz
povitka ko biše mati đonila na veselje pregovara i reče :

Lukreciu! Beatriče
^ Vaze blago ti divice,
^ Rad blaga ju ti zadavi,

nju ruke okrvavi,
Za to Isus Dju osveti,
Djavla ćeš biti prokleti.

14

I zbilja 4 djayla dodju po Lukrecija a DJ^ovi roditelji i prijatelji^
koji su ta sabrani, postanu na to čudo svi kršćani. U eksodu govori
sveti Štipan narodu, da su vidjeli, kako ne valja himbom blago teći,
i kako krepost napokon ipak biva osvećena. Ima ga od prilike 550
veraza.

U osmom „prikazanje života i muke svetih Cipriana i Justine, slo-
ženo po Marinu Oazaroviću vlastelinu Hvarskomu 1631"^ nalazimo
jednu zanimljivu bilješku o sceneriji ; osim toga stoji cieli komad svo-
jom kompozicijom iznad ostalih. U mnogoj raznolikosti prizora ima
komičkih momenata, koji ipak nijesu izvedeni, n^o su tek započeti, a
zaustavlja im se razvoj sredstvi vjerovanja.

Sveta Jelina držeći križ govori Hvaranom, da će danas vidjeti,

kolika čudesa tvori križ. „Ovdi žakan u templu poje sveto vangjelje,

a Justina s prozora sliša vangjelje Hrvaski^. U prvom činu uči žakan

Justinu vjerovanje, ova posta krsćanka i nagovara svoje roditelje, da

i oni tako učine. Ciprian i Arkadij, koje obće s vragovi, zaljubljeni

su u Justinu i odluče ju vražom pomoći steći. Najprije Ciprian šalje

vraga Hmućka na Justinu, nu ovaj utekne, kad se Justina prekrižila.

Isto tako prodje i drugi vrag Smetlišnjak, i treći Sjabulon, koji se bio

pretvorio u djevicu pa moli Justinu, da ga poduči, za sto bi ženska

čuvala dievstvo, kad sveto pismo govori :

Napriđojte i rodite
Zemlja otu napučite.

Justina mu odvraća da su to nedokučne stvari, i da te bivaju jasne,
kad se čovjek uteče križu, a nad otim Zabulon uteče. U drugom činu
Zabulon pretvoren u proroka govori Antiohanom, da će ih kuga mo-
riti, dok se Justina ne uda. Arkadij se priobme u košića i doleti
Justini na prozor, nu pred svetim pogledom njezinim, ostavi ga vraža
pomoć, i postane od košića čovjek, pak moU Justinu, da mu pomogne,
jer će pasti s prozora, na sto se ova smiluje i zapovjedi slugi, neka
mu podmetne ljestve. Puk antioški dolazi Justini prietiti , da će ju
pogubiti, ako se ne uda, nu Justina se ne boji smrti. „Zabulon pri-
obražuje drugoga vraga u formu od Justine^ i hoće da ga odvede
Ciprianu na milovanje, nu Čim Ciprian spomenu ime Jnstine, svetost
njegova im ote svu moć i utekoše. Poslije pita Ciprian Zabulona, za
sto gubi vlast nad Justinom, a kad mu Zabulon reče, jer ga Justina
križem goni, ostavi Ciprian poganstvo i ode biskupu da se pokrsti.
Puk antioški još jednom đodje Justina moliti, da se uda, jnr ih inače
ne će kuga ostaviti ; Jusiina se pomoli bogu, kuga prestane, a na to

15

ide sav puk k biskupu^ da ih krsti. Biskup je ne moćan i ne može
puka krstiti, nego predaje biskupiju Ciprianu, da on tako učini. U
trećem činu dovedu carevu namjestniku Cipriana i Justinu, da ih muče
kao Isukrstove nasljednike. Najprije ih'vrgu u lonac pun smole, nu
vatra ispod lonca uništi poganskoga svećenika, a sveci ostanu ne
ozliedjeni ; poslije im odsieku glave, a kršćani pokopaju njihova sveta
trupla u potaji. Angel u eksodu govori puku hvarskomu, da su vidjeli
kakova čudesa tvori križ, neka mu se dakle do vieka klanjaju. Ima
ga od prilike 550 osmeraca, srokovi 1, 2. «

Deveto „prikazanje života svete Margarite divice i mučenice" po-
čindje kao i osmo. U prvom činu uči pop kršćanski mladu, krasnu
Margaritu vjeru i krsti ju. Svrsivsi pop dodje „sasnica" (dojka) Mar-
garitina, i čuvši što se s njom dogodilo, mnogo se straši za nju, jer
joj otac antioški patriarka Teodosij mrzi kršćane. Nu Margarita je
spremna na smrt i naloži sasnici, neka ide ocu Teodosiju i slobodno
mu reče, da se je dala krstiti. Teodozij čuvši tako, zapovjedi sasnici,
da joj kćer više ne pusti pred oči. Zabrinuta sasnica ukloni Margaritu,
poslavši ju, da ide ovce pasti. Na to lovi „prefet Olibrij" lov baš po ovih
krajevih, i spazivši krasnu Margaritu, da ju zaljubljen pred sebe do-
vesti, a čuvši od nje da ni za što ne će ostavit Isusa, dade ju baciti
u tamnicu. Čin se završuje žrtvovanjem poganskim bogovom, koje u
prisutnosti Olibrijevoj, čini patriark Teodozij sa svojimi svećenici.
Iza toga govori angel puku :

U ov večer puče jes ti

Margarite đil bolesti

Slišal tokoj Olibria

Ke su misli i Theodosia,

Svetu odluku hteć privesti

Na grih tamni tere smesti i t. d.

Sutra večer sva ostala

Margarita ka priala

Pokažu se, koji priđe,

I nju viru takoj slide.

Poj s Isusom mir bud tebi,

On te želi priat k sebi. (?)

Drugi dan na večer rekapitulira angel puku što je jučer vidio, i

govori mu što će danas vidjeti. A to jest, da prefet Margaritu da

dozvati, pak kad udilj neće da pusti Isusa, da ju Barabantu, koji ju

sa svojimi „Zafi i biavči" svuku golu i šibaju, ali Margarita sveudilj

ostaje pri Isusu. Bace ju opet u tamnicu i tu se otvori nebo, Isukrst

se pokaže i pošalje Gabriela k mučenici s križem , kojim će odoljeti

16

djavlu, koji joj se najprije pokaže u slici đrakuna, za tiem satira. Na
pokon vode Margaritu na prefektovu zapovied na stratifite, da joj
glavu odsieku. Malko, koji joj ima glavu sieć postane, od njene sve-
tosti svladan, kršćanin i ne će da sieče, nu Margarita ga sama za to
moli. Čim joj usieče glavu, zapjevaju na nebu korovi i sila boza od
pogana koji su na stratištu postaju kršćani, koje odmah pop kršćanski
krsti. Angcl u eksodu govori narodu, da je vidio, koju vlast ima sveti
križ. Ima ga jedno 750 osmeraca.

Deseto „prikazanje života s Lovrinca mučenika^ podieljeno je kao
i deveto na dva dana, ali mu je sadržaj mnogo dosadniji svojom jedno-
likošću, koja se vuče preko 2496 osmeraca. Angel u prologu veli
puku, što će sve vidjeti i završuje tu opomenu naivnim distihom :

A to 8 pomnjom poslišite
Tot budite ter ne spite.

Prvi dan polazi Valerijan pozdraviti cara Đecija i svjetuje ga, da
dade uloviti i ubiti papu Siksta, jer bez toga ne će iskorieniti iz države
svoje kršćanstva. Cesar pristane, čini najprije bogovom žrtve i pošalje
po Siksta, koji baš svoje diake Felicisima i Agapitu kriepi u vjeri.
Sisto ne će da zanieće Isusa, cesar zapoviedi, da ga uvedu u tempal
pak tamo na to prisile, nu Sisto ni tamo toga ne će, i s toga ga vode u
tamnicu. Videći Sistov djak Lovrinac kako ga vode u tamnicu, hoće
s njimi da podje, nu Sisto mu daje svoje ključe neka ode i podieli
sve crkveno blago siromahom. Lovrinac pokrsti udovu Kiriku, koja
krstom izgubi dugoljetnu glavobolju, za tiem pere siromahom noge,
cielujući ih, i ozdravi sliepca Krescencija. Na to opet pere Justuiu i
drugim siromahom noge i dieli im blago. Poslije toga zove cesar i
opet Sista preda se da zanieće Isusa, ali Sisto ne će, i kad ga opet
dovedu u tempal, đa ga tomu prisile, pomoli se Sisto bogu i tempal se
sruši iz temelja, na što vragovi iz razvalina bježe, tužeći se, đa ih tjera
iz njihova siela. Na to odvedu Sista i Felicisima i Agapitu na stratište
i odrube im glave; cesar čini opet bogovom sakrificij, a Lovrinca
uhite i bace u tamnicu. Angel završuje taj čin prvoga dana opomenom
na puk, da su vidjeli kako je Sisto u milosti božoj lahko podnio smrt.

Drugi dan „angel" opet poziva puk, da sluša što će se s Lovrincem
dogoditi. Lovrinac postigne molitvami te pokrsti u tamnici Lučila i
stražara Ipolita sa svom njegovom obitelju. Cesar da Lučila ubiti, a
od Lovrinca pita, neka mu oda gdje ima Sistovo crkveno blago. Lov-
rinac si izmoli tri dana rok, za koji pokupi sve siromahe i dovedši ih
pred cara, veli da je to kršćansko blago. Sad počnu Lovrinca svlačiti

17

I

i šibati, ali uzaludo, Lovrinac ostaje kršćanin, pak ga opet bace u
tamnicu. Cesar da zapovied te ubiju sve, koje je Lovrinac pokrstio, na
ime Romana, koji se pokrstio gledajući Lovrinca, kako mirno podnosi
muke, Ipolita i svu njegovu obitelj, a napokon kuša u templu još
posljednji put prisiliti Lovrinca, da se pomoli krivim bogovom. Lov-
rinac se pomoli svomu bogu, i opet se tempal sruši, da iz njega djavli
bježe. Na to metnu Lovrinca na „gradikule" i peku ga kao „jarca"
ili kako poslije piše kao „ribu". Lovrinac mimo umre, a udovica
Kirika i Justin dodju i sahrane mu truplo. Angel na svršetku zahva-
ljuje puku na posluhu i bodri ga da čuva vjeru.

Na čelu ovoga prikazanja stoji mladom rukom ubilježeno „A di 16
Agosto 1814 fu recitata in citk vecchia la prima parte; cosi pure tutta
intiera li 16 al giomo di S. Rocco fu recitata in publica addunanza."

Jedanaestomu stoji na načelnom listu naslov : „Prikazanje svetoga
Ivana krstitelja, porojenje i smrt" a neposredno ispred komada i na
koncu istoga „Istok i zapad svetog Ivana krstitelja". Ovim silazimo u
mnogo raniju dobu, nego što ju za prva predpostavljamo, a čini mi se
da se na njem jasni tragovi oponašanju dubrovačkih prikazanja spo-
znavaju. Svemu tomu me dovodi, što je ovo prikazanje podieljeno u
5 čina, a svaki čin opet u vize skazanja ; što su osmerci skoro naskroz
poredani u strofe sa srokovi 1, 4, 2, 3; što ovdje prvi put dolaze pa-
stiri Biserko, Koraljko, koji su tako česti u dubrovačkih prikazanjih.
Po što je teže pomisliti, da je ovo prikazanje postalo u Dubrovniku,
volim ustvrditi, da je i ovo u Hvaru postalo, ali istom kad već u Du-
brovniku bijaše drama toliko gojena, da se njome i Hvarani upoznaše.

U prvom činu nam se pjeva kako Gabriel naviešta Zakariji, da će
mu žena Elizabeta roditi Ivana; kako Zakaria toga ne vjeruje bez
zaloga kakova znamena od angjela; i kako ga angjeo u znamen toga
čini gluha i niema, što će ostati, dok god se taj sin ne porodi. Zatim
dolazi blažena gospa Elizabeti, i Elizabeta ju pozdravi. Na to u 3 ska-
zanju Zorka komornica pita Elizabetu, kako bi joj sina krstili. Eliza-
beta veli, neka se po zapoviedi Gabrielovoj zove Ivan, a isto tako
napiše i Zakaria, kad gluha niemca za to znakovi upitaše. Čim je
Zakaria tu volju napisao, dobije opet sluh i razrieši mu se jezik, na
čemu se bogu dugačkom pjesmom. zahvaljuje. Na koncu istoga čina
već Ivan krsti u pustinji Isusa.

U drugom činu izmed mnogo toga nejasnoga govora medj Ivanom
i nekakimi djevicami u pustinji, i medj Irudicom i Irudom, nagovara
Irudica svoju kćerku Igrusu, neka večeras gleda oca zamamiti plesom,
Historija drame. 2

18

a kad joj otac ponudi nagradu za njezinu zabavu, neka isprosi glavu
Ivana krstitelja.

U trećem činu bace po zapoviedi Irudičinoj Ivana u tamnicu, odkle
šalje svoje učenike k Isusu, da ga pitaju, jeli on spasitelj svieta, ili
može biti imaju drugog koga čekati. Učenici donesu od Isusa glas, da
je spasitelj.

U četvrtom činu dobije Igrusa od Iruda za svoj dražestni ples Iva-
novu glavu na dar, koju odmah krvnik usieče. Pastiri Biserko i Ko-
raljko ne mogu dokučiti toliku Igrusinu krvoločnost i ugovore ostaviti
ova smradna mjesta.

U petom činu dolazi k Irudici Pelinko naviestiti smrt Igrusinu bas
kad se Irudica nasladjuje gledajući mrtvu glavu Ivanovu, koji ju je
svojim kršćanskim propoviedanjem toliko strahovao. Igrusa je posla
na led plesati, led se rastavio i ociepio joj glavu pak se opet zatvorio.
Mati Irudica nariče za svojom kćerju i prikazanje se završuje blago-
šivanjem puka.

Ima ga jedno 1700 osmeraca. Ima i od Fea Balkarija jedna rapre-
zentacija o sv. Ivanu, ali je posvema različita od naše.

Dvanaesto „Skazanje života svete Guljelme kraljice ugarske složeno
po Marinu Gozaroviću vlastelinu Hvarskomu" jest redom posljednje
u našem rukopisu, ali svojom vriednošću prvo.

U prvom činu šalje ugarski kralj svojega brata i banove kralju In-
glitere, da mu isprose njegovu kćer Guljelmu za ženu. Guljelma se
zavjetovala vječnomu djevičanstvu, ali na pokon pristaje uz volju
svojih roditelja i polazi za ugarskoga kralja.

U drugom činu ostavlja Ugarski kralj Guljelmu kod kuće sa svojim
bratom, a sam polazi na Isusov grob. Bratu kraljevu se u to vrieme
pohoće Guljelme i prosi ju za ljubav, nu ona ga snažno odbije. Na to
se brat kraljev odluči Guljelmi osvetiti, i čim se kralj iz svetih mjesta
vratio, ode mu na susret, pak osvadi Gulielmu, da mu je za njegove
odsutnosti krunu bludom osramotila. Kralj da zapovied, da se Gu-
ljelma ima spaliti, ali kavaliru, koji to ima izvesti, smili se nedužna
kraljica i spali joj prividno samo odjeću, a pusti da sama uteče. Pri-
zivljući u pustoši blaženu djevicu dodje joj ova zbilja na pomoć, pak joj
udieli moć, da može molitvom ozdraviti svakoga bolestnika, koji god
se iskreno ispovjedi. Tako joj i dva angjela dodju na pomoć, i daruju
joj prsten, kojim će platiti brodaru, koji će ju na svom brodu povesti.
Taj brodar ju tiem radje poveze, što ima bolestna druga, koji mu je
na molitvu Guljelminu ozdravio. Brodar ju dovede u neki „mojstir"

19

gdje ju opatice primiše za vrataricu, i gdje je došla na glas, ozdravivši
svojom molbom jednoga sliepca.

U trećem činu ima kraljev brat gubu, i kralj da dozvati dva „likara".
Likari obećavaju da će ga za velik novac izliečiti, nu jedan od kra-
ljevih sluga svjetuje kralja, da ne sluša likara, koji nijesu kadri izlie-
čiti, koga je bog kaznio, nego neka odvede brata vratarici koludrica,
koja molitvom takove bolesti lieči. Kralj prima takav savjet, i Gu-
Ijelma rado pristaje da će mu brata izliečiti, ali treba da gubavi brat
učini iskrenu ispo vješt, kralj pako mora obećati, da ne će bratu
ništa učiniti, ako kakav grieh proti njemu ispovjedi, nego da će mu
oprostiti bilo što mu drago. Obojica pristanu, i gubavi brat ispovieda
svoju opačinu proti Guljelmi, na što se ova pomoli, i guba s brata
kraljeva nesta. Kralj se strašno jadi na brata, ali se svi sprijate-
Ijiše, kad se kralju Guljelma očituje, da je ona ta njegova žena,
pripoviedajući mu kako se izbavila. Kralj i brat i Guljelma ostave
kraljestvo banovom, pa odlaze u samoću bogu služiti.

Čin ovoga skazanja se u glavnih crtah posvema slaže s onim u
znamenitoj zbirci franceskih misterija 14 vieka, koja sva skupa imaju
ime „les miracles de notre dame", a ime onoga našemu sličnoga jest
„le miracle de Timperatrice de Rome". Royer hist. d. thć^t. 174. Nu
naše skazanje je ipak u pojedinostih kako je taj čin izveden, toliko
od onoga franceskoga različito, da sigurno Gazaroviću nije franceska
drama pri ruci bila. Ima i jedno talijansko iz petnaestoga vieka,
kojemu je kao i našemu naslov, to je raprezentacija Antonija Pulci :
Santa Guglielma, koja mi nije pri ruci bila, a Eoyer joj u svojoj
historiji ne spominje sadržaja.

Ima našega skazanja od prilike 2100 osmeraca čas u distihe, čas
u strofe po četiri stiha, srok 1, 4 ; 2, 3, složenih.

Svmimo se obćenitim pogledom na sve ove spomenute crkvene
igre na skupa ih uzevši.

Prva četiri spljetska skazanja iliti prikazanja : 1) prikazanje sve-
toga Panucija 2) skazanje od nevoljnoga dne od suda 3) govorenje
sv. Bernarda od duše osujene i 4) ono malj usno iz rukopisa nauci
sv. Bemardina, ova spadaju valja da još u 15 viek, ako su Maru-
lićeva, pošto život našega pjesnika siže od 1450 — 1524. mjestu
gdje biše prikazivana, i o sceneriji, nemamo baš nikakovih viesti.
Vriednosti originalne nemaju, jer za prva dva izrično znamo da su prie-
vodi, a i na 3 i 4 se tomu prema onim hvarskim jasni znakovi opa-
žuju. vriednosti prievoda prvih dvaju prikazanja govoreći, imamo

20

odmah kod Marulića opaziti, da Dubrovčani nijesu poznavali prie-
voda, u kojem je strogo svaka misao originala prenesena, nego se u
tome posvema slobodno vladaju te većinom istom paze da glavni
smisao originala prikažu. Ipak se medju prievodom svetoga Panucija
i onim prikazanja nevoljnoga dne od suda nalazi znamenita razlika.
U Panuciju je Marulić prenio 160 originalnih veraza na 180 dva-
naesteraea, a nekoje stance prenesene su i brojem veraza i redom
misli posvema vjerno, kao stane. 3, 7, 9. Talijansku „rapprezen-
tazione del di del giudicio" sastavio je do 13 stance Araldo, a k ovim
Feo Belcari doda novih 67 stanca. U našem prievodu izginuše stance
11 — 13 od Araldova diela i stance 1 — 7 od Belcarijeva. Sto prievoda
ostaje, učinjen je mjerilom hvarskih prikazanja, na ime osmercem sro-
kovi 1, 2. Još veća razlika prema prvomu prievodu stoji u načinu
kako je sadržaj prenesen, jer se ovdje 354 veraza originala rastegnulo
na 1065, i razmjerje tih brojeva jasno govori, kako ovdje prema prie-
vodu Panucija prevoditelj prelazi sve granice slobode. Ako su i do
sada bili slabiji dokazi za ovi drugi prievod, da li je do ista Maru-
lićev, ova će opažanja još boljma ustvrditi misao, da je valja da od
kojega drugoga a ne od Marulića potekao. Za treće i četvrto prika-
zanje očekujemo istom da nam se obretu originali.

Ostalih 12 skazanja iliti prikazanja čine zbirku takovih hvarskih
crkvenih drama, učinjenu negdje u 17 vieku. Za jedno od njih zna
Safarik, a po njem Ljubić u svom ogledalu, da je djelo Hećtorevićevo
t. j. za 1) prikazanje života sv. Lovrinca. Ljubić mi je naustice tu
svoju tvrdnju osnivao na onoj bilježki pred našim skazanjem, da je u
oči svetoga Roka prikazivana u starom gradu, jer da je to Hektoro vi-
ceve rodno mjesto. Ako je tomu tako, onda naše prikazanje spada u 16
viek. Za 2) prikazanje svete Beatriče, Faustina i Simplicije, |3) pri-
kazanje života i muke svetih Cipriana i Faustine i za 4) Skazanje
života svete Guljelme znamo da ih je spjevao vlastelin Hvarski Marin
Gazarović oko god. 1631. Za 5) prikazanje navišćenja pričiste divice
Marije, da ga je složio neki don Sabić Mladinić, o kojem ne znamo
ko je i kad je živio. Ostalim 6) prikazanje uskrsnuća 7) skazanje
snimljenja tila Isukrstova s križa 8) skazanje o^ Osiba 9) prikazanje
navišćenja 10) prikazanje kako Isus oslobodi svete oce iz limba 11)
prikazanje života sv. Margarite 12) prikazanje sv. Ivana krstitelja,
ovim ne znamo ni za dobu kad su sastavljena a ni za pjesnika.

Kompozicija im, kao i ona talijanskih raprezentacija, obično po-
čimlje s angjelom u prologu, i svršuje s angjelom u eksodu. Ipak sti

21

naša skazanja od talijanskih raprezentacija skroz različita, na što ih
već i različita njihova svrha dovodi : talijanske raprezentacije pisane
su za velikaške dvorove, naša skazanja za puk, kojemu angjeo obično
u eksodu želi, da mu bog nasporio polja i vinograde. Budući u takovu
svrhu sastavljene, nije pjesniku ni trebalo birati visokih misli, i oda-
brani pjesnički slog: tu se je radilo, da stvar bude narodu čim do-
hvatljivija, i da ga pjesnik čim jasnije uputi na spasonosnost vjero-
vanja u boga, pak s toga i ne dolaze u tih verzih nego posvema
obične rieči i misli, ili ako već i jesu misli ne obične, one nijesu
neobične pjesničkim izborom nego nazori svećeničkimi o kreposti i
životu ljudskom. Dakako da tiem putem naša skazanja gube pjesničku
vriednost, i ostaju jedino historičke zanimljivosti, ipak se u gdjekojih,
kao u prikazanju svetoga Cipriana i Justine, pak u skazanju svete
Guljelme, u ovih se jasno razabire, kako se vremenom počela pjes-
nička invencija odmicati od strogoga teksta svetoga pisma ili legende,
pak se pustila u fantastično kićenje čina, da narod bolje osvoji. Samo
sto su to istom početci pjesničkomu stvaranju, a u ostalom je i verz
t. j. osmerac trohej ski sa srokovi 1, 2, udešen prema dohvatu naroda,
te mnogo svojom monotonom kadencijom opominje na recitativ naših
sliepaca. Znamenita je duljina naših skazanja prema onoj talijanskih
raprezentacija : skazanja broje i preko 2000 veraza, tako da se gdje
koje moralo prekidati i u dva puta prikazivati, dočim talijanske ra-
prezentacije ne sižu preko 600 veraza. U ostalom su dakako naša
skazanja kao i talijanske raprezentacije puna dramatske nevjerovat-
nosti, i puna groznih muka, kojimi muče svece i svetice, da si dan
današnji ne možemo predstaviti, kakove naslade ti ljudi gledajući
takove groze imahu.

Iz pojedinih bilježaka proizlazi, daje scena bivala u crkvi ili pred
crkvom na pijaci, a i mjestimičnomu pjevanju dolaze amo tamo tragovi.
K prikazanju svetoga Lovrinca imaju i note, koje je našao i pridodao
rukopisu Ljubić, a izaći će vremenom u akademičkom izdanju na svjetlo.
Samo se sobom nudja da ovakovih prikazanja, crpenih iz svetoga
pisma ili legendi bijaše sigurno mnogo više od ovo nekoliko što se
nama sačuvalo. Safarik a po njem i Ljubić spominju Hektorovićevo
prikazanje posvetilišta Abramova, koje mi nije došlo do ruku.

Ako u drugih krajevih Evrope bijahu ovakove crkvene drame
nuždne, da narod uzdrže i ukriepe u vjeri, to im ta nužda u naših
krajevih s pogibelji i nasilja turskoga bijaše dvostruko nuždna, a
upliv takovih drama na slušateljstvo dvostruko silan.

22

Turci bijahu u ona vremena tako vjerni zamjenici rimskih careva^
kršćanskih mučitelja, đa našim pjesnikom istom trebaše zamieniti
mučitelje i kojega poznatoga patnjika, pak im narodna drama bi-
jaše gotova.

I zbilja nam se u prvoj poznatoj narodnoj drami prikazuje takav
prizor, na ime u Lucićevoj (1480 — 1540) robinji. Ipak se na korist
dramatske umjetnosti vjerska strana u robinji ni malo ne ističe, a niti
u svoj ostaloj dubrovačkoj drami, ne dolaze nigdje kontrasti kršćan-
stva i muhamedanstva , čemu nam je uzrok tražiti u pomirljivoj i
opreznoj politici naših dalmatinskih municipija, koja su tajno mnogo
proti Turskoj radila, ali mudro izbjegavala svako javno razdraživanje.

Iz posvete pred robinjom razabire se jasno, da Lučiću s prvine ne
bijaše na umu taj di'amatić javnosti predati, poslije se ipak do naj-
novijega vremena javno na piaci prikazivaše.

Pjesnik nam u spomenutoj posveti veli, da je robinju napokon ipak
odlučio predati javnosti ^jere sudih, da stvar u sebi (istom da bi na-
činom ne lihala) ne more nego s koristi biti Ijudem (takove bo te pisni
u pridnje vrime iznaštene biše, i općahu se puku prikazivati samo na
konac, da razlike druzih kriposti i pomanjkanja slišajući i gledajući,
svaki sam sebe i život svoj umiti bude prociniti i srediti)."

Ova pjesnikova svrha slabo je istaknuta i izvedena u tom dramatiću
od 1035 veraza, podieljenom u 3 skazanja s prologom.

U iskladu (prologu) govori pjesnik pubEci, neka paze, kako će se
kći bana Vlaška, robinja Turskih gusara, naći u velikoj biedi, iz koje
će ju izbaviti njezin obožavatelj Derenčin.

U prvom skazanju govori Derenčin svome slugi Matijašu, da su evo
hvala bogu napokon ipak našli Vlaškovu kćer u Dubrovniku, gdje ju
gusari prodaju, i naredjuje istomu Matijašu, da tim gusarom plati što
za robinju pitaju, i da s njimi ugovori, neka se pričine kao da za De-
renčina ne znaju, kad dodje da robinju vidi.

U drugom skazanju nariče robinja tužno nad svojom nesrećom; De-
renčin dodje i pita ju za njezine zgode. Robinja, držeći Derenčina za
kakova trgovca, pripovieda : otac mi bijaše hrvatski ban Vlaško, ko-
jega ugarski kralj postavi, da vojuje u Biogradu proti Turkom. Tu se
odlikovaše iznad svih junaka, dok ga jednom Turci iz busije ubiše.
Ugarski kralj darova na to mojoj materi velika imanja oko Dunava,
Save i Drave, gdje boravljah u lasti i izobilju, prema kojemu sam
sada toliko tužna. Derenčin ju pita, koji bijahu oni mladići, za koje
jnu govoraše, da se toliko za njenu ljubav otimahu ; neka mu ih ime-

23

nuje, da će ju iskupiti i kući odvesti. Robinja mu radostno pripovieda,
koja ga nagrada čeka od ugarskoga kralja^ ako to učini, i ispovjedi
mu, da se za njenu ljubav ponajviše otimaše mladi Derenčin, unuk
slavnoga bana Derenčina, pak da ju još sada boli, što je njegovo
toliko žestoko nastojanje hladno odbijala; nu, premislivši se malo,
mnije da je ipak pravo učinila, jer da ju je Derenčin i zbilja bio tako
žestoko ljubio, kako se kazivaše, on ne bi dotlje mirovao, dok ju ne bi
našao, i iz nevolje njezine oslobodio. Derenčin joj odvraća, da sada
razumije za što ju je nesreća snašla, to nije nego kazna, što bi-
jaše proti svojim snubiocem tako ohola i priezima; i obećaje joj da će
ju izbaviti i kući dovesti, ako mu obeća, da će toga Derenčina uzeti
za muža. Robinja veseljem na to pristaje, jer je Derenčina doista lju-
bila, samo mu se nije htjela očitovati, ali bi ga bila sigurno uzela, da
ju je bio u kralja prosio. Derenčin na to rasputi robinji ruke i
odoše u obližu dubrovačku kuću da se oporave.

U trećem skazanju ide Mara pozivati svatove, a Pera i Anica ju
pitaju za goste Derenčina i robinju, koji se kod njenih gospodara na-
staniše. Iza kratkoga trzmanja, da nema vremena, pripovieda Mara
svojim družicam, kako se poslije večere postavio Derenčin pred ro-
binju, i milujući ju zapitao, da li bi poznala Derenčina, kad bi ga
vidjela; može bit gaje nevolja toliko promienila, da ga ne bi već po-
znala, jer da je i on Derenčinu nekoč posvema sličan bio, pa ga evo
tuga preobrazila, da ga već ni rodjena majka prepoznala ne bi. Ro-
binja upilji u nj oči, i prepoznavši ga, ne može ni rieči izustiti, a
Derenčin

Toliko ju toli, i moii, i umi,

da mu se umoli, i boli razumi.

I jutrom vesela s odra se podiže,

sa cvita jak pčela, gdi no med uzliže.

Anica. Pero, da ližije imaš li tu dosta,

ka bileg odmije, na odru ki osta?

Pera. Rugaš se ? do volje, po boga, smim reći,
da brava zakolje, ne bi ostal veći.

Mara. Brže bo Turci ti brez zubi svi bihu,
cid toga tržiti sitan kruh ne btihu.

Ovdje se predpostavlja da su svatovi svršeni. Dubrovački kiiez,
jedan vlastelin, Derenčin i robinja dodju na pozorište. Vlastelin govori
Derenčinu i robinji, kako je od vajkada običaj u Dubrovniku, vried-
nim se gostom radovati i darivati ih, s toga i njim evo tako čine jer

24

•

da je uspomena na djeda robinjina Majera Blaža jošte svhn Đubrov-
čanom u pameti, odkako je Turke iz Pulja protjerao, a osim toga se
jasno na robinji vidi, daje kći plemenitoga i slavnoga bana Vlaška:
neka dakle primu darove, koje im evo knez donosi. Knez se ispričava
sto su ti darovi i pomoć Dubrovčana tako ne znatni, nu Derenčin od-
bija takovu opasku, radujući se tolikomu odlikovanju.

Dramatične vriednosti po današnjih načelih nemamo u robinji da-
kako podnipošto tražiti, nego joj se veselimo kao prvomu početku
hrvatske narodne drame, kojoj fali doduže i dramatska dikcija; taje
zamienjena do nevolje rastegnutim praznim jadovanjem, koje vise proste
nego priproste šale Anice, Pere i Marice slabo ublažuju. Uz sve to
ipak veseljem pozdravljamo prvu dramu, u kojoj se početkom 16 vieka
barem spominju hrvatski junaci a žalimo što dugo poslije u historiji
hrvatske drame ne nalazimo takovu liepu nastojanju traga.

Iz same posvete Lucićeve Paladiniću se jasno razabire, da ta robinja
bijaše svojom kompozicijom i sadržajem posvema osamljeno djelo na
Hvaru, a jedva istom početkom 17 stoljeća nalazimo na Hvaru dramu
koja je svjetskoga sadržaja. To je Gazarovićeva, onoga istoga od
kojega imamo ona tri prikazanja „Ljubica, pastirsko razgovaranje,
s time tiikoliko prigovaranji Ijuvenih, ke složi za meusridke ^urata
gusara morskoga, koji se mogu meu svakim Činom i ovdi prikazati,
sa nekoliko ostalih pisan Ijuvenih, plačnih i veselih ; in Venecia per
Evangelista Deuchino 1623."

Od istoga Gazarovića spominje Kukuljević u svojoj bibliografiji i
dramu „Murat Gusar morski", štampanu iste godine 1623 u Mlecih,
a Jagić mi je imao dobrotu kazati, da se taj Murat nalazi u muzejskoj
biblioteci te da se je njome nekoč služio, nu po što se ne brigom pre-
šaste vlade ta biblioteka posvema zapustila, nijesam te drame više u
njoj mogao naći. U negdašnjoj Kukuljevićevoj , sada akademičkoj
biblioteci ima Gazarovićeva „Ljubica i t. d.". Ta knjižica broji 143
strane, ali od tih strana veoma njih malo u istinu spada Ljubici, nego
su u toj knjižici neredom povezani odlomci iz Ljubice i onoga Murata
morskoga gusara. Iza naslovnoga lista dolazi posveta Gararovićeva
Dubrovčanom, koji da su „čast, kruna, i dika jazika našega". Poslije
te posvete dolazi list sa slikom Gazarovića pod kojom stoji čudan

podpis :

Dokle' obajđe svit saj žaba u okolo,
a mrav popije Dunaj i more oholo,
dotle će živiti glas stana ovoga,
8 kripošću na sviti ufan sam u Boga.

25

Za tim imaju samo četiri lista (st. 17 — 24) iz Ljubice, a što sliedi
na stranah 25 — 120, to je očito odlomak iz Murata. Poslije toga od-,
lomka sliedi opet nova paginacija str. 97 — 143, a na tih stranah se
nalazi „ono nikoliko prigovaranja Ijuvenih, ke složi za meusridke Mu-
rata gusara morskoga, koje se mogu meu svakim činom i ovdi prika-
zati, sa nikoliko ostalih pisan Ijuvenih, plačnih, i veselih". Smisao
tomu dugačkomu a ipak prekratkomu naslovu mislim, jest taj. Gaza-
rović je prije Ljubice spjevao svoga Murata, koji je imao 5 čina, pak
je pjesnik za odmor medju svakim činom i za svršetak sastavio neka
embolima, meusridke, koji su tako občenita sadržaja, da se promjenom
osoba, koje u njih dolaze, mogu i medju akti te na svršetku Ljubice
pjevati. Pozivlju se na ime u tih meusridcih ljubo vnici na milovanje
a posljednji je obćenita pjesma uz vino, pak je pjesnik te meusridke
uzeo iz Murata i u Ljubicu promjenom naslovnih imena. Ako je i
Murat štampan g. 1623, mora da je barem još o novoj godini bio u
rukopisu, jer je ovim danom označena posveta Ljubice, a Murat
mora da je starije, književnikom hrvatskim već poznato djelo, kad iz
njega pjesnik u Ljubici vadi te meusridke.

Ko bude sretniji od mene te naidje na podpune eksemplare ovih
dviu drama, dopriniet će historiji drame veoma znamenit i zanimljiv
dopunjak. Po odlomcih, koji meni bijahu pri ruci, jasno se razabire,
da i jedna i druga spadaju na vrst pastirskih dubrovačkih igara, kako
nas na to osim sadržaja i sam naslov Ljubice „pastirsko razgovaranje"
upućuje. Ipak su i Murat i Ljubica u toj vrsti mnogo različiti od du-
brovačkih pastirskih drama; u dubrovačkih igrah nam se prikazuje
ljubav pastira i vila satirički, pak je i čin njihov prema satiri ka-
rakterističan skoro nepreglednom komplikacijom, dočim je kod Gaza-
rovića kompozicija jednostavnija, a prikazuje nam se u tih igrah ljubav
posvema ozbiljnim stilom, do što su amo tamo umiešane neke komične
epizode. Čini se da u njih nema niti onih vrhunaravnih prikaza vilin-
skih, satirskih, i božanskih, kojih su dubrovačke igre pune. I u samih
imenih, koja dolaze kod Gazarovića^ nalazi se velika razlika prema
dubrovačkim igram; mjesto stereotipnih idilskih Ljubmira, Ljub-
draga, Radata, Radmila, nalazimo kod Gazarovića starca Dobrovolju,
Keka, Kodaka, Slavogošću vilu. Ovitka pastira, Murata, Ružu, Bog-
dana i t. d.

Od sadržaja Ljubice razabire se iz našega odlomka ovoliko. Mladi
Ljubdrag ljubi vilu Ljubicu, a. pomaže ga u tom poslu Jelina, žena
pastira Ovitka. U ovu se Jelinu zaljubi mletački trgovac Kodak, ko-

26

jega nam prikazuje pjesnik komična sa svoga makaronskoga govora,

u kojem mieSa talijanski i hrvatski n. pr.

Dobro dano mia speranza,
dojđi ovde ti diro Ća,
scolta moje drag pastiro,
presto ogni cosa diro,
non 8on miga un forfante
8011 BnetaSko marcadante.

Više toga đoznajemo o sadržaju Murata, od kojega imamo veći od-
lomak. Ovdje Murat gusar zarobi Ovitka i njegovu dragu Ružu^ i vodi
ih preko mora. Nastane silna bura i baci najprije Ovitka na otok Vis,
gdje ga neki pastir Ijubezno u svoju kuću primi. U toga pastira je
liepa kći Stanka, koja se u Ovitka zaljubi, a ne mari za Bogdana, koji
ju već davno obožava, akoprem ju prijateljica njezina Zuva srčano
moli, neka mu svoju ljubav prikaže. Poslije toga dobrodi na Vis i
gusar Murat s Ružom i sa svojom družbom Alijom, Kurtom i Češe-
rom. Murat se je na čudo svoje družbe zaljubio u Ružu, ali ova ne
mari za njega, sve misli joj misle na ljubljenoga Ovitka.

Toliko đoznajemo o tih Gazarovićevih igrah. To je prema njihovoj
vriednosti u historiji drame malo, ali je dosta, da nas uvjeri, kako je
hvarska drama još i u 17 vieku različita od dubrovačke, akoprem
sam pjesnik svoje proizvode posvećuje Dubrovčanom.

Predjimo dakle na pozorište, na kojem se prikazuje Lucićeva Ro-
binja i kojemu Oazarović svoje igre posvećuje.

n.

DubroTaifka drama 16 rieka.

1. Dubrovačka prikazanja.

Za čudo je kako nam je malo dubrovačkih prikazanja, prema broju
njihovih drama ostalih vrsti sačuvano. Ako uzmemo na um, koliko
bijaše po Dubrovniku crkava i manistira, ne ćemo pofaliti tvrdeći, da
ih je sigurno bilo veoma mnogo, ali da pred nastalom svjetskom dra-
mom šestnaestoga vieka ostaše zaboravljene. Toliko nam se ipak od
tih prikazanja sačuvalo, da vidimo, kako je i u Dubrovniku, kao i po
svih drugih krajevih Evrope, drama započela s crkvenom.

Imamo doduše jedan stariji komad, koji dojakosnji historici jedno-
glasno spominju kao prvu dubrovačku dramu, to je tako zvani „drama
pimi" Gjore Držića. Nu dojakosnji historici bijahu o naravi toga
komada posvema zlo upućeni, i ne samo da nije ni iz daleka sličan
Guarinijevu pastor fido, kako Apendini piše, nego se u obće ne može
za nikakovu dramu uzeti. U 262 dvanaesterca nam se pripovieda,
kako boginja Palada od Junone dobije dozvolu, da smije udružiti bra-
kom dvoje Ijubećih se. Po što im je i Apolon sreću prorokovao, nago-
vori Palada Veneru, ova Kupida, te je uzeo strielicu"ljuvenu i ranio
najprije Ijubovnika, za tiem Ijubovcu, koji se, osjećajući tako ljubav,
uzmu, a Palada i Jupiter ih blagosivlju, i to ovaj posljednji latinski :

Vi vite felices ca8tique capidinis atnbo
exercete diu dulcia bella simul,
et videat tota vas ludere nocte lucema,
donec vas faciet cnrva senecta graves.

I Apolonovo proročanstvo, da će taj brak sretan biti, sastavljeno je
u latinskom distihu, a nadpisi nad pojedinim! govori su talijanski. Ova-
ko va sadržaja pjesmu, ne možemo podnipošto krstiti drama pimi, i
stoji tom kompozicijom tako osamljena medj dubrovačkim! dramami,
da se sigurno nije prikazivala. Mislio sam odprije, da nadpis zadar-
skoga rukopisa nad njom „interlocutorij" naznačuje vrst naše pjesme,
pak je u tom smislu taj nadpis i u zagrebačkom izdanju Držića Štam-

28

pan, na te se misli kanih odkako na jednom dubrovačkom rukopisu
Kanavelića nadjoh opasku ^interlocutori aliti oni koji govore u ovoj
tragediji.«

PoCnimo dakle s najstarijom dubrovačkom dramom, koja je crkvena,
a prvi joj pjesnik pustinjak Mavro Vetranić Čavčić (1482 do
1576). Od njega imamo

1. Uskrsnuće Isukrstovo.

(Rukopisi: 1) akademički br. 538 uskrsnuće Isukrstovo. Prikazanje
složeno po D. Mavru Vetrani Čavčiću Dubrovčaninu, kaludjeru i
opatu Melitenskomu. Ima ga u njem istom prva 202 verza. 2) akade-
mički br. 779 a di 3 gliuglio 1571 in Rag. Komedia od uskrsnuća
Isukrstova, Ciela. One godinje je valja da rukopis pisan. 3) akade-
mički br. 349 ima ga istom pet listića, koji su krivo povezani i imali
bi ovako sliediti 3, 1, 2, 5, 4. 4) fratarske knjižnice u Dubrovniku br.
193, 31. Uskrsnuće Isukrstovo po D. Mavru Vetrani Cavčiću opatu
Melitenskomu.)

Paklenski dusi Vitorog, Krivorilo, Cememik, Smrdilo i Gadni duh

draže Cerbera neka laje, i spremaju se na odpor pred vitezom Isusom,

koji dolazi tolikom snagom, da sve kamenje rsti. Kad već ne mogoše

dusi Isusa prietnjami zaustaviti, nego im se grozi, da će im razbiti

vrata, moli ga jedan neka pričeka, da jave paklenskomu kralju njegov

dolazak :

Neka kralj skupi zbor, u dvoru gđi stoji,
da se da odgovor, kako se pristoji ;
zač se mi vladamo razumno i naš zbor,
i tacim ne damo uljesti u naš dvor,
ni take prilike u vrata primiti,
bez krvi velike, za to nam ne priti.

Kralj paklenski dodje sam glavom, da vidi kaki je to vitez i grozi

se Isusu, neka čita što stoji na paklenskih vratih upisano. (To su po

ak. ruk. oni početni verzi 3 Dantova pjevanja: Per me si va nella

citk dolente i t. d.) Isus ne pazi na tu prietnju, nego razbije vrata i

unisavši u pakao zove Adama neka ga ne bude sram, nego neka izadje

pred njega, da mu je svojom krvi odkupio griehe. Adam moli najprije

za blagoslov, ovako se boji u nebo poći

Zač mi će vajmeh rit, Adame zlotvore,
kako smje gori prit u nebeske dvore,

na što ga Isus blagosivlje. Tako se sve to opetuje s Evom, Noeom,
Abramom, Izakom, Jakobom, Mojsijom, Davidom, Simunom proro-
kom, i s ndadenci. Ovim posljednjim meću angjeli po nalogu Isu-

29

Bovuvience na glave, na što mladenci pjevaju Isusu hvalospjev u osmer-
cih, četiri u strofi, srokovi 1, 3; 2, 4. Poslije toga moli još i lupež, od
Isusa blagoslov, jer kad bi bez ovoga u nebo došao, rekli bi mu gori

Nije za te ovi stan, ni ovi dvor sveti,

krvi si vas opran, lupežu prokleti,

za toj se svak čudi, od družbe od ove,

za što se zatrudi u vječne dvorove,

ter se si pokunjio, i stojiš tu muče?

Je da si odlučio, pokrasti nam ključe?

Er ti obraz kaže, lupežkom da vlasti

dvorove ti naŠe došao si pokrasti,

kako si ti krao, na svieti kad si bil,

gdi s' mnoge ti pokrao i pravu krv prolil.

Isus dieli i lupežu blagoslov, pa izvodi svete oce iz pakla u nebo.

Kralj paklenski zove boga u pomoć proti Isusu, jer mu evo okra cieli

pakao, koji je sam bog stvorio i stavio ga u njem za kralja, pak bi

velika šteta po sviet bila, kad bi takav čin dopustio ; s viet se ne bi pakla

strašio. Na to prvi, a za ovim drugi angjeo gledajući u nebo moli boga,

da Isusu dosudi pravo, jer je svojom mukom i smrću , koje se na

široko pripovieda, ove oce odkupio i oslobodio. Na ovu molbu angjela

suvršuje Isus prikazanje :

Sliedi me, ko je moj,^ter sa mnom hod gori,
vieČni raj i pokoj, er mu se otvori.
Blažene dušice hodite vi k meni

I

iz viečne tužice u pokoj blaženi.
I OVO prikazanje čuva još uviek kao i sve ostale crkvene drame
osobitosti nevjerovatne kompozicije, svrhu naučnu a ne ljepotu ; čuva
kao i ostala hvarska prikazanja posvema praznu dikiciju; ipak je
prema hvarskim nešto punija, i čini mi se prema hvarskim u raz-
mierju, kao djelo čovjeka u djetinskoj dobi umjetnosti, prema djelu
kojega djeteta. Ima ga 1000 dvanaesteraca s dvostrukim srokom, koje
mjerilo ostaje za dugo jedino u dubrovačkoj drami.

2. Cista Suzana.
(Rukopisi: 1) akad. br. 538. Suzana čista, prikazanje, colleg. Ra-
gus. S. J. 1759. Dao gaje neko, po mom sudu onaj isti Restić, koji i
posvetilste Abramovo, izd. Zagr. VII, prepisati iz dvaju rukopisa,
pridodavši iz podpunijega ispravke s kraja. Taj isti neko, ili po mom
sudu Restić, spominje na istom rukopisu „koje tvorac, i spjevalac
ovoga prikazanja nije mi bilo naći; nu tvrdo sumnjim, daje D. Mavro
Vetrani Cavčić kaludjer i opat melitenski, ki priminu god. gosp. 1576,
radi er mni mi se vidjeti va njegov način u složenju. Samo me istom

30

smeta koja god talijanska rieč umetnuta; ali za sve er u komu god
njegovu pismu tega se ne susreta, susreta se u inieh; a budući on
živio deri do pristarosti slovinske pjesni slagajući, nije čudit se, da je
kad god §to god i promjene učinio, na vlas za ugoditi puku dubro-
vačkomu, njeciem inostraniem riečim običnu". 2) Frat. bib. dubr. br.
193. 31 Suzuna čista, prikazanje. I na ovom prepisalac istom nagadja,
da je Vetranićevo djelo.)

Iz prologa se vidi, da je ta Suzana na polju prikazivana :

vlasteli i vUđike
i ostali dragi puče,
molimo vas stante muče
da u polju nie čut vike.

Ostaloga prikazanja ima 1285 dvanaesteraca, a pripovieda nam se
u njem poznata stvar, kako se Iliaku i Izaku pohtjelo Suzane, pak su
pošli u njezin vrt, u kojem se bas sprema da se okupa. U vrtu ju
mame miljem, a ne uspjevši tako, počnu ju loviti, da na viku dole-
tješe dvorani, koji na zapovied starih tih sudaca Suzanu ulove, jer da
ju zatekoše u bludu. U drugom i trećem skazanju vode Suzanu pred
sud, gdje ju parac Imanuel uzaludo kuša braniti i već su požudni
starci do toga uspjeli, da ju kamenuju, kad dodje Danio te rastavljene
pope pita prvoga gdje je vidio Suzanu u bludu, pak onda drugoga ;
prvi veli pod česvinom, drugi pod trisljom, i tim se njihova laž doka-
zala, pak mjesto Suzane vode u četvrtom skazanju pope Izaka i Diaka
na stratište, da ih kamenuju.

Ne obična duljina praznih govora, ali pisanih lahkim verzom i liepo
hrvatski, opominju nas doista toliko na Vetranića, da ne ćemo pofaliti,
ako si njega pomislimo sastaviteljem Suzane. Nekoliko talijanskih
rieči nalazi se i u drugih njegovih spisih. U ostalom vriedi za ovo
njegovo prikazanje ono isto sto i kod Isukrstova uskrsnuća rekosmo.

3. Posvetiliste Abramovo.
(Izvori: 1) akad. rukps. br. 538 ima jedan komad, koji nije iz Ve-
tranićeva nego iz Marina Držića Abrama uzet. 2) frat. bibl. dubr.
309. 57. Posvetiliste Abramovo, prikazanje složeno po Dmu. Mavru
Vetrani Cavčiću kaludjeru i opatu melitenskomu. Dubrovčaninu.
3) frat.bibl.dubr.br. 193.31. bez nadpisa. 4) Zagrebačko izdanje god.
1847, kojemu služaše rukopis sastavljen kao i onaj Suzane od a) s
nadpisom, komedia i prikazanje od Abrahama i b) stenje Abramovo.
Vidi str. 169 zagreb. izdanja, gdje nam se veli, da stariji rukopis a)
nema diobe u skazanja i govore. Kod hvarskih prikazanja vidjesmo

•««atfH

31

da se čine starija, koja nemaju diobe, tako da bismo mogli reći da ju
početkom 16 vieka u obće ne poznavahu. To je medjutim malenkost
kao i ta da ovdje već drugi put, i to na najstarijem rukopisu uz pri-
kazanje čitamo naslov ,komedija^)

Posvetilište Abramovo ističe se daleko iznad svih dosadanjih pri-
kazanja svojom vriednošću. Tu nije pjesniku ostala jedina briga, da
povjest svetoga pisma na prosto dialogiše, nego se oko čina posve-
tilišta liepo redaju izraženi karakteri prezabrinute Ijubeće majke Sare,
ponizna, mirna, poslušna sluge božjega Abrama, za tiem liepe slike
kućnoga života, i primjeri šale pastira i družinčadi. Glavna tendencija
dakako ostaje i tu još uviek nauka, kako boga treba bud u čem slu-
šati, ali nam je ipak pjesnik, može biti i nehotice, tako znamenito
istaknuo bol mijke, nad odlaskom Izakovim u noći , da pred ovom
slikom zaboravljamo na nenaravni zahtjev i riešenje Izakove smrti.
Sara doduše ne zna, da otac sina vodi na žrtvovanje; Abraham joj je
to zatajio ; ali pjesnik je tako liepo istaknuo slutnje Sarine, da joj muž
nije sinka na dobro u noći na prečac odveo od kuće, da joj je strah
dostatno obrazložen. Dakako da žrtvovanje Izakovo u nikoju driigu
svrhu, nego da se pokaže Abramova poslušnost bogu, nije za tragediju
shodan predmet, po što se od nje traži, da sve što se zbiva bude ljud-
skomu shvaćanju pravednosti dohvatno, i da nam se ne prikazuju
čini, koji ne bude sažalost, nego grozu ; ali ja gornju pohvalu naŠe
drame ne rekoh nego uzevši ju kao „prikazanje" prema dojakošnjim
takovim svetim dramam. Hvaljena Vetranićeva krasota jezika i lah-
koća verza, ističe se ovdje nmogo sjajnije nego u Uskrsnuću i Suzani;
dakako samo u koliko dosadni dvanaesterac dopušta lahkoću versi-
fikacije. U dikciji ima nekoliko veoma liepih karakterističnih mjesta,
ali je u cielosti još uviek retorička silno otegnuta deklamacija bez od-
ličnih misli i pjesničkih prispodoba ili fraza.

U prvom skazanju naredjuje bog Abramu, da mu ima žrtvovati
Izaka. Abram je spreman bozu volju ispuniti, i dozivlje Saru, da mu
donese maher i probudi I^aka, jer da ide s njim u goru. Sara se prepane,
što joj Izaka hoće u tamnoj noći u goru voditi, i odgovara Abraraa od
toga, nu napokon se ipak skloni, videći da drugčije ne ide.

Naivna je opaska Abramova u tom sprećkanju od 330 dvanaeste-

raca, kako govoreći sam predugačke govore veli Sari 313 si :

Pomuči, nebore, nije li ti dano znat,
da ništa nije gore, neg mnogo rieči dat.
Ne znaš li što vtli razumni mužki sud :
tko mnogo dedeli, da je lud i prilud.

32

Nasuprot je opet Vjerno karakterisana majčina briga i ljubav^ gdje
no Sara napokon pristaje neka vodi Izaka , ali mu ga preporučuje

212 d.

Ne zna li, vajmeh, svak, Abr>iine dragi moj,
sa 4jecu da nije mrak, razmi dom i pokoj,
a on je naplašit i tanke naravi,
može ga prestraSit jedan lis ua travi.
Sien malu kad vidi po mraku najliše,
povene i blidi i od straha uzdiše.
Takodjcr trepti vas moj sinak Ijnveni,
i ostine kako mraz i mosur ledeni,
ter me boli duša, ter velmi tugujem,
gdje kako grmuSa strepti pred kragujem.
Nu u ovu nevolju pokli me ned čuti,
vodi ga na volju i s njim se uputi.
Čuvaj ga i bljudi, molim te za svu mod,
ne daj mu nikudi od tebe daluk poć ;
da mi se ne stravi, da se ne pripade
u pustoj dubravi, ako mi gdie zajde.
Srce mi Ije dava, da ne će dobro bit,
ter me trud skončava i čemer j ado vit.

Sara naredjujeKujači, što sve na put ima spremiti Abramu, pri čem
se opet Vetranić nalazi u svom elementu t. j. izbrajanju: kravaja^
bilih pogača, privarenih jaja, sitnieh kolača, dvie krifiie smokava,
ogročić suhava, krušaka, jabuka, oraha, liešnika, glavatoga luka,
miešić mlika, pečeno pleće, priesnaca, sirenja, sira, masaoca, grude,
u medu repe, i bucat rujnoga vina.

Oproštaj Izakov s majkom i s djevojkama veoma je Ijubezno i čuv-
stveno, i za čudo liepo kratko opjevan. Djevojke Kujača i Gojsava
mole Izaka, neka im ne zaboravi donieti iz gore cvieća, a majka mu
medj ostalim govori liepe rieči, koje opominju na narodne pjesme
393 si :

Svudi bog s tobom bio, o dragi sinko moj,

i angjeo te provodio, kud stupa stupaj tvoj ;

božja te desnica od zlotvor branila,

i putem ružica svudi er ti proctila.

U drugom skazanju tješe Saru djevojke Kujača, Gojsava, Grlica,
Kamprela, i Marava, da ta gora, u koju Abram odvede Izaka nije
tako strasna, pače da je to rajska gora u kojoj ima tolikih vrhu-
naravnih krasota, da bi svaka od njih bila za uviek u njoj ostala,
kad se ne bi bila bojala prikora ljudi. Sara se uz sve to ne može
utješiti.

33

Ovo opisivanje te rajske gore obsiže punih 940 dvanaesteraca,
dakle skoro trećinu cieloga skazanja. Ne mogu pristati uz one, koji
u tom opisivanju nalaze krasotu, jer se tu do neboga oteže opisivanje
samih nemogućih, nevjerovatmh prikaza i stvari, koje dakako imaju
simbolično naznačivati, da je ta gora već dugo odabrana za čudo,
koje će se danas na njoj zbiti, nu upravo nam to fah, da taj simbol
nije pjesnik zaodjenuo vjerovatnošću, pa nam tako mjesto svetosti
postaje smiesan i dosadan čitati.

U trećem skazanju dodjoše putnici pod goru. Abram ode s Izakom,
koji se iza kratka tugovanja radostan postavlja na žrtvenik, ali bog
na pokon zadrža Abramovu ruku, i posla mu janje za žrtvu. Otac
dodje sa sinom opet na podnožje gore, gdje ostala pratnja pripovieda,
kako nije mogla spavati, čuvši na vrhu gore neki gromki glas i vi-
djevši čudnovatu svjetlost. Ciela družba sjede blagovat, i dodje jedan
pastir moleći ih piti i jesti, što mu ovi rado daju , pače ga pozivlju
neka k njim sjede; nu pastiru se je žuriti k stadu, koje bi mu već prije
nekoliko dana vuci do kusa bili izjeli, da ne bude srećom pasa Fan-
daka i Tauza. Abraham ga moli, neka dakle uz put najavi Sari, da ih
je vidio zdrave, i da Će se večeras povratiti.

U četvrtom skazanju pastiru puče oputa, a on tu zgodu upotriebi,
pa, kao da mu nije preša, legne spavati, i spava tako dugo, da se pro-
budjen mnogo nad svojom ličnošću ljuti. Podje dakle brzo k Sarinoj
kući, u kojoj djevojke staricu tješe i umiruju, da će joj se Izak sigurno
zdravo vratiti. Dakako da se Sara silno uzradovala, kad joj najaviše
pastira i njegove dobre glasove o Izaku. Ovdje nam je pjesnik dalje
toga pastira priličnom srećom orisao, kao priprosta šaljivdjiju te žedna
i pohlepna zadirkivca. Rekavši na ime Sari viesti o Izaku nastavlja

2393 :

Drugi je, gospo glas: (ne moj ti žao biti)
žedan sam, kako pas, daj mi se napiti.
Tiekom sam sve tekao, nigdier se ne ustavih,
da bih vam prije rekao, što sada opravih ;
ter pikat i pluće u meni sve gori,
sunašce er vruće tvrdo mi domori.

Sigurno du u takovu karakteru toga pastira imamo tražiti uzrok
onim malim nedošljednostim njegove tobožnje preše i sna, a takav
nam se njegov karakter još zbližega riše u idućoj sceni, gdje vraća
kujači kutao iz kojega se napio, pa ju popljeska po šiji i pita ju po-
rugljivo, što je tako mekušasta. Djevojka se ljuto na njega otrese, a
pastir se bogma da ne bi medj takovim svietom htio jedan dan bora-

Historija drame. 3

34

viti, pa da mu ko tri dukata plati. 2421 — 2470. Kao ova scena tako
su i nekoja mjesta u predidućem naricanju Sarinom za Izakom veoma
liepa, a osobito nas opominju na narodno pjesničtvo naše 1920 i si:

dragi inoj sinče, daŠica Ijuvena,
gizdavi jeljenče od luga zelena !
Ko mi te uplaši i s majkom razdieli,
što msgku ne utasi, da grozno ne cvieli ?
Grle zlatoperi, kamo si poletil,
što majci zaperi u srce jedan stril ?
Paune pozlatan, kud zadje po travi,
jurve je treći dan, da majku ostavi.
Moj sivi sokole, mitaru priliepi,
što majci na pole srdašce prociepi?
Kragujv'e gizdavi, reci mi boga rad,
u koj si dubravi loveći ostao sad?
Ko mi ce ljubiti tve lice pribilo.
i tebe bljuditi, vazamši u krilo ?

Peto skazanje opet počimlje novom raznolikosti. Kuna je u dvo-
rištu poklala nekoliko pilića, nad čim se sva služinčad uzvrtila ; nu
Sara im nalaže da puste te misli, a da priprave sve za doček Abra-
mov i Izakov. Ovi i zbilja zdravi dodju i sve se zavrsuje velikim-
veseljem.

Ima Abramova posvetilista 2662 dvanaesterca. Neke verze uzeo je
Vetranić iz Belkarijeve „rappresentazione e fešta d'Abram e d'Isaac
suo figliulo" ali je Vetranić ipak u Abramu čin znamenito raširio no-
vitni scenami, tako da mu djelo ostaje originalno.

Drugi dubrovački pjesnik takovih prikazanja jest Vetranićev učenik
Marin Držić (1520 — 1580.), od kojega imamo:

1. Posvetilište Abramovo.

(Rukopisi: 1) frat. bibl. dub. br. 87. 107; 2. akd.br. 538. Ovdje
istom komad, koji mi se barem čini, da je Držićev, jer Vetranićev
nije. 3) akd. br. 118 ali istom prvi akt i to u najnovije vrieme pre-
pisan.)

Poznato je kako Držića obiediše, da je svojim posvetilištem Abra-
movim učinio plagiat na onom od svoga učitelja Vetranića, a poslije
ćemo naći, koliko Držić ima posla s nekimi' svojimi zavidnici, koje
sigurno nijesu nego upravo ovi koritelji. Učitelj Vetranić brani svoga
učenika od takove potvore. Nijesam u Dubrovniku dospio, da izbli-
žega prispodobim ova prikazanja, a ovaj komad što ga u Zagrebu
imamo nije tomu dostatan. Koliko sam na brzu ruku opazio, uzeo je

36

Držić do ista ciele verze i prizore od Vetranića, i samo je prometnuo
scene pak mnogo prikratio govore. Valja da to bijaše prvi pokus tog
inače najoriginalnijeg pjesnika komedija, pak se nije usudio stupiti
na slobodne noge. U ostalom je sva ta razmirica novi dokaz vrstnoće
Vetranićeva Abrama.

2. Porodjenje Isusovo.

(Rukopisi: 1) frat. bib. dub. br. 128. 16. Prikazanje od porodjenja
Jezusova složeno po Marinu Držiću Dubrovčaninu koji preminu oko
g. g. 1580. 2) frat. bib. dub. br. 193. 31. Prikazanje od porodjenja
Jezusova složeno po Marinu Držiću.)

Rasporedao nam je pjesnik svoj čin tako, da pastiri glasom i svjet-
lošću nebeskom u noći smeteni polaze u Betlehem pozdraviti i dari-
vati Isusa. Ti razgovori pastirski u 1440 dvanaesteraca puni su idilične
usrdnosti, a po sadržaju njihovu jasno spoznajemo Držića pjesnika
pastirskih igara. Iz predgovora se vidi da je to prikazanje kao i Ve-
tranićeva Suzana u polju narodu prikazivana, a kad uz sadržaj njegov
uzmemo na um krasan pjesnikov jezik, možemo biti sigurni^ da bi
ovo prikazanje i danas narod silno osvojilo. Evo mu sadržaja, iscrpena
kao onaj Marulićeva razgovora medj dušom i tielom.

„Pridgovor."

Neka sav „puk u poljani" stoji muče te sluša, kako će se evo
Isus roditi.

„Sada ovdi izlazi Josef i za njim gospa i govori."

Gospa. Da ne može dalje jer joj je roditi.

Josef. Sve ću ti prirediti.

„Maria porodi i govori."

Gosp. Neka joj bog bude u pomoći, jer nema povoja ni pelena, i
stidi se djevica djetetu priklonit „sisicu".

Josef. Prizivlje pomoć od boga za Jezusa naga, dočim i zvieri
imaju špilje.

„Sad dohodi angjeo i govori pastirom."

Ne strašite se već podjite u Betlem.

„Odjeli se angjo i druži angjeli na gori začeše ovu pjesan."

Slavospjev Isusu i poziv pastirom, da pozdrave Isusa.

„Radmio pastjer prvi govori Vukosavu."

Da li su to „vile" iz dubrave, koje tako sladko govore, i učiniše,
da je sva narav zapanjena, te u nebo gledaju i voli i psi.

„Vukas Radmilu odgovara.^

36

Nijesu vile ni hudi noćnici, nego je nešto iz samoga neba. Neka
ko podje pozvati sve seljane, da im propoviedaju, sto su to vidjeli i
čuli. Nu nude Pribate, bi li ti znao reći, §to to vidjesmo i čusmo.

„Pribat govori."

Nijesu vile nego iz nebesa angjeli. Sva narav je obogatila (dugačko
nabrajanje) i sva narav kliče, da se rodio bog, i pozivlje nas, da mu
se svi podjemo pokloniti. Tako ja sudim, nude, druže, sad je na tebi.

„Miljes govori."

Prije dva dana zamakla mu junica u §umu. Tražio ju dva dana, i
zaspao u šumi, te u strahu prizivao boga, da mu pošalje slavica, koji
će ga čuvati. Slavulj zbilja dodje, zovnu ga imenom i reče, neka ode,
za što će pod to drvo sada vila doći. I zbilja se nebo ražari, i vila
dodje, te posvema zastrašena reče, neka se ne plaši, jer da ona samo
čeka druge vile, da naberu cvieća za djevicu, koja će roditi boga. Po
što se i zbilja iz neba čulo, da je rodila, podjimo u Betlehem pozdravit
ga, nu da čujemo Uglješu.

„Uglješa govori."

Da je prije nekoliko dana nazrio pri kladencu krasnu vilu, ponudio
joj se za roba, nu ona mu odbila i naučila ga, da će djevica poroditi
slavni porod, za to ajdmo u Betlem, da mu se poklonimo.

„Vukas odgovara."

Hvali Uglješu kao veoma razborna, nu pita Grubišu, što se to za-
gledao u zemlju, neka reče svoje misli.

„Grubiša govori."

Ajdemo u Betlem, ne bojmo se za stada, ne plašimo se noći, jer se
sve nebo žari. Znat ćemo put, jer poć ćemo za onom zviezdom.

„Kresoje."

Ne cknimo, nego ajde na put, ali kakove ćemo dare poniet.

„Pribat."

Daj ti reci kakove.

„Kresoje."

Pošljimo Sišmana da od Marije i strine Marave donese : konjestrić
jaja, grivnu smokava, dva kravajca, piplicu, tikvicu, masoca, dvoje
lakti postava mekoga kostrača, oboje bisake pune svake prateže, ko-
streti, vunice, kalamanak, pelene, povoj, sirca, grude, dva kabljića
mlieka, kozlića, janje.

„Uglješa."

Posvjema dobro, teci Sišmane.

„Sišman."

37

Tečem, aK me čekajte, jer volim umrieti nego ne poći s vami.

„Kresoje."

Teci, ne boj se, čekat ćemo te.

„Odi se dieli Sisman i dohodi Marave na kuću i kucajući govori."

Ustaj ako spavaš.

„Marava odgovara."

Koje?

V

„Sišman."

Tvoj brat, otvori, čut ćeš dobre glase.

„Ustaje Marava, vrata otvara i govori."

Vaj, što je ?

„Šišman."

Djevica je rodila, spremaj brže dare.

„Marava."

Joj nema maje doma, već su 2 dana što je otišla na pir, kako ću te
ja opraviti?

„Sisman."

Daj, daj, ti gi veoma vješta i mudra glava.

„Marava."

Taki ću, i ja bi s tobom pošla, ma sam žena, a vani je noć. Nu čim
svane danica, mi ćemo sve seljanke doći, da ga povijemo.

„Sišraan."

Hvala ti, dobra si, s bogom.
.Marava."

V

Sisman."

rt

Pozdravit ću.

„Odieli se Šišman od Marave, idući putem druzijem nahodi jednu
Sibilu sjedeći na putu i poče joj govoriti."

Što radiš tuj sama daleko od kladenac i dubravž? Rada bih bio
tvoj rob.

„Sibila."

Ne trebam družbe, za što sam združena s božjom ljubavi. Poteci k
družbi, i reci, neka se odmah spreme u Betlem, kamo i kraljevi slie-
deći zviezdu dolaze, da cjeluju „pribitak".

.laman •*

, Šišman.'
Hvala ti na nauku.

„Odieli se Šišman od nje i dohodi k družini i govori."
Sreća vam.

38

„Pribat odgovara."

Jesi li sve opravio ?

pSišman."

Pripovieđa sve kako znamo. Ajdemo !

„BLrasoje mu odgovara."

Hvala ti, ajde da zasviramo i zapjevamo.

„UgljeSa."

Ne pjevajmo prikomo, nego ja ću začet.

„Ovdi se pastiri odpraviše s darovim put svete gospoje pjevajući
ovu piesan s mješnicam i sviralmi."

Neka čuje sva narav, da se rodio Isus.

„Dogjoše Pastieri u Betlem prid gospu, Sišman govori."

Nabraja što sve nose i moli da ne prezre te dare.

„Gospa odgovara pastierom."

Zahvaljuje im i dopušta da ljube diete, koje će im jednom čuvat i
množit stada.

„Ba*esoje odgovara."

Molimo te za blagoslov, koji će nam očuvati na samo ostavljena
stada. ,

„Gospa."

Blagosivlje im pojedince, nabrajajući cielo gospodarstvo.

„Poklonise pastiri glave, Maria pogleda k nebu i govori."

Moli boga i svetoga duha, da obistini njen blagoslov.

„Odieliše se pastiri od gospe, sad izlazi jedan Remeta u prilici jed-
noga proroka i govori pastjerom."

Pripovieđa im sve muke Isukrstove i njegovo uskrsnuće.

I to je, žali bože, sve što nam se je od dubrovačkih prikazanja sa-
čuvalo. U živahnom natjecanju dramatskih pjesnika 16 vieka nema
im više ni spomena, a niti poslije toga šestnaestoga vieka. Dolaze nam
do duše u sedamnaestom i 18 vieku još pet drama, u kojih je crpen pred-
met iz svetih knjiga, nu to nijesu više prikazanja, namienjena da se
prikažu puku, nego su istom anagnostičke drame, t. j. istom su čitanju
spisane. Te su :

1. Ježuvite Gučetića Ivana: Leon filozof. Za pjesnika znamo,
da je umro god. 1667, a sastat ćemo se s njime još i kod ozbiljne
svjetske drame Dubrovčana. Njegova upitna drama sačuvala nam se
u rukopisu bibl. frat. dub. br. 129.19. „Leon filozof, tragedia, koju je
u jezik latin. učinio i prikazao u seminariu rimskom mnogo poštovani
otac Giambatista Giattini od družbe Isusove, bogoslovac i filozof, a

39

istomačio iz Latina u dubrovački jezik gospodin Givo Jera Gučetića
vlastelin Dubrovački."

Posvećuje prievod, latinskom posvetnicom, talijanskomu pjesniku
originala, svojemu učitelju. Kaže u istoj, da se tako vjerno držao ori-
ginala, da je volio silu učiniti jeziku „ilirskomu" , nego za dlaku od
istoga odstupiti. Datum Ragusii kalendis Novembribus 1651.

Za tom posvetom dolazi „istoria, iz koje se tragedija izvadila" koju
evo ispisah. „BazUio Bugarin , carigradski cesar , dva je sina imao :
Leona starijega, a mladjega Konstantina. Konstantin je ndadjahan
umro. LeonTeofanu, aliti Teofaniju, za svoju je dragu uzeo, koju cieča
sveta života, koji je provodila, medju svete broji grčk-e menalogia.

„Drag bijaše u to brieme Baziliju, Teodoro Santabareno (drugi ga
Santabarenom zovu) biskup, ali kriući poluvjemik, manikeo, vilenik, i
čarac najhugji, Fotia poluvjernika, aliti eretika branitelj, koji svojim
čarim i lažami toliko je mogao prid Baziliom, priprodavajuČi se njemu
himbenom dobrotom za sveta čovjeka, da je on vjerovao. Bivši ga
tako Teodoro privario, da Konstantin sin svoj davno ukopan po mo-
litvam Teodoro viem ima uskrsnuti, paka dvaš mu se činilo vigjeti
čarim vilenika zasliepljenu, da sina svoga gleda, i da ga grli živa.
Ovi, videći, da ga Leon pogrdiva, i da malu cienu od njega drži, još
da se svud tuži na njega i na njegove laži i čari, tako ga je htio po-
gubiti. Do mu je najprije razumjeti, kad s cesarom u lov otide, nož u
čizmi sakriven da nosi, za svoj i očin život obraniti, ako bi se kogodi
iz ne natke samieh za pogubit pritego. Pak videći da je Leon njegove
svjete obljubio, ide k Basiliju začugjen i ko izvan sebe, i govori mu,
da je Leon namislio u lovu njega ubiti, i da za to u čizmi, ili okolici,
ima nož nositi. Tu stvar tako skladno, Baziliju po naravi sumnjivu,
priprodava, da je istinom držo, da ga' sin ima pogubiti. Bivši dakle
lov naviestio, našao je u čizmah Leonovih nož. Radi toga tako je bio
uzvionuo, da je malo pomanjkalo, da nije u ti čas sina na smrt osudio.
Ovo Zondra i Cedreno i druži mnogi spoviedaju, koju stvar i Kardeno
Baronio u desetom libru svoje historije spomenjiva."

„Naći ćeš pako (prijatelju, koji legaš) u tragediji neke stvari
za veću nje ljepotu i urešenje promienjene i priložene, koje ne moj
za zlo uzeti, bivši to i druži znani veoma, koji su tragedije pisali, uči-
nili. Tragedija je od one vrsti, koju Aristotile u trinaestom poglavju
od poetike drugu zove i pravi, da je drugi prvom zovu ; mnogi je naj-
bolju i najljepšu ciene, er vrh žalosti, koju druga ima, svoju rados još
prilaga.

40

Bilo bi zanimljivo prispodobiti prievod originalu ; nu originala
nijesam našao.

2. Ježuvite Gjorgjića Nike Brnje: Judita sačuvala nam se
je u ruk. frat. bibl. dub. br. 199. 86, i br. 187. 91 gdje dolazi pod na-
slovom „oslobodjenje Betulije^. Za pjesnika znamo da je preminuo
g. 1687, a ta Judita njegova, mala dramica u osmercih, spada sigurno
medju anagnostičke. Čin se u njoj veoma mlohavo, bez ikoje živosti
rasteže, a ne razvijaj u sastanku Judite s Olofemom nema nikakova
efekta. Na svršetku pokazuje Judita sugradjanom odsječenu Olofer-
novu glavu.

3. Betondića Josipa: Isukrs sudac (prikazanje u latinski
jezik složeno od Tucei Sicilianina, reda družbe Jezusove, a od Joce
Viče Betondića u slovinski jezik prineseno frat. bib. dub. br. 337. 97)
spada u 18 viek, u viek prievoda. Preminuo je naš prevoditelj, kao
takav bolje poznat svojim prievodom Ovidijevih heroida, god. 1764.

4. Antuna Gledjevića: Porodjenje gospodinovo iz
početka 18 vieka ima 1512 osmeraca, podieljenih u 12 govora. Pastiri
počivajući u travi čuju jedni ovdje drugi ondje kako angjeo naviesta
da se je Isus rodio. U jutro si sakupljeni taj glas pripoviedaju, dok ih
i opet angjeo iz neba pozove u Betlehem, gdje daruju Isukrsta i Ma-
riju, a ova ih blagosivlje. Cin je izveden kao i kod Marina Držića, a
idilični ton govora još je bolje ovdje pogodjen nego kod Držića.

6. Frantice Sorkočevića Pierkova prievod drameježuvite
Ptolomea „zazivanje sv. A ojzije Gonzage" iz 18 vieka nijesam vidio.

Ovamo ćemo na pokon najzgodnije smjestiti.

6. Kanavelića Petra crkvenu dramu: Muka gospodina
našega Jezusa Isukrsta (spjevana po Gosparu Petru Kanave-
liću, vlastelinu grada Korčule, i u njemu bi prikazana g. gosp. 1663,
a prije toga vele i vele vremena bi prikazana u gradu Jeruzalemu, u
kamari kraljevskoj. Ovo polužalostivo prikazanje bi prepisano od oca
Klementa Rajčevića, reda svetoga oca Franceska od Azigja u Dubrov-
niku 1802. frat. bib. dub. br. 199. 83. U istoj ima još jedan rukopis
iste, na ime br. 346. 74. Tragedia. Muka Isukrstova. U ovom ruko-
pisu ima Kanavelićeva posveta te drame Bunićem u Dubrovniku,
pisana na Korčuli 25 aprila 1678, što da kako niti najmanje ne smeta,
da je g. 1663 na Korčuli prikazivana.) Kanavelić (um. 1690) nam je
bolje poznat kao pjesnik „života sv, Ivana" a ova njegova muka Isu-
sova, pisana u osmercih, i prikazujući bez ikoje pjesničke izvrstnosti,
poznato mučenje spasitelja, nema u historiji dubrovačkih prikazanja

41

druge znamenitosti, nego da nam je svjedočanstvo od mnogih iz-
ginulih prikazanja, prikazanih ne samo u Dubrovniku, nego i po
ostalih gradovih i otočih Dalmatinskih.

2. Dubrovački prievodi 16 vieka.

Hrvatska svjetska tragedija počimlje u Dubrovniku s prievodi.
Prvi dobom jest pjesnik, s kojim se već u historiji prikazivanja sa-
stasmo, na ime Mavro Vetranić, od kojega imamo prievod E u r i-
pidove Hekabe.

(Izvori: 1. Zagrebačko izdanje od g. 1847; 2. ruk. frat. bib. dub.
br. 309. 57. Hekuba tragedija Euripida grčkoga spjevaoca u slovinski
jezik prinesena po D. Mavru Vetrani Cavčiću Dubrovčaninu , kalu-
gjeru i opatu Melitenskomu. Priminu 15 genara 1576.)

Imao sam priliku te sam još god. 1867 potanko naš prievod pri-
spodobio s grčkim originalom, i spisao sam o tom raspravu u pro-
gramu Varaždinske gimnazije.

Rezultat mojega razmatranja bijaše taj, da u Vetraničevoj Hekubi
nemamo prema grčkomu originalu niti gramatičke niti pjesničke
vriednosti, jer Vetranić ne samo da ne sliedi grčki tejkst misao po
misao, nego je u samoj kompoziciji učinio tolike po original štetne
pomjene, da nam od Euripidove krasote nije gotovo ništa preostalo.
Prema takovim rezultatom nametnula mi se misao, da Vetraničeva
Hekuba, ako je doista prievod, ne može biti s grčkoga prevedena,
nego s drugoga kojega jezika. Doznavši poslije iz historije talijanske
drame za Hekuba Ljudevita Dolca, koja je štampana 1566, i dobivši
istu na porabu, osvjedočio sam se, daje naš Vetranić ovu preveo, a
da se na Euripidovu uz to nije osvrtao. Ovako dakako padaju svi
prigovori kvarenja Euripidove Hekabe na talijanski original, a naš
hrvatski prievod ostaje kao takov dostojan vještine Vetranićeve, jerbo
nam je u njem talijanski tekst liepim izborom rieči i sigurnim hrvat-
skim slogom, i priličnom vjemošću prenio.

Druga prevedena tragedija jest Mihe Bunića Babul ino vi-
ceva: Jokasta.

(Rukopis: akad. br. 1. izmedju biskupovih. Jokasta. tragedia isto-
mačena po Mihu Bona Babulinović. vlast. Dub. umrie oko god. g.
1590.)

U novije vrieme su naši historici literature počeli dvojiti,* da K je ta
Jokasta i zbilja prievod s grčkoga, kako to stariji tvrde, po što u
grčkoj knjizi ne poznamo tragedije toga imena Jekaste. Ja sam u

42

pomenutoj raspravi Varaždinskoga programa nastojao dokazati na
temelju do onda poznatih izvadaka iz našega prievoda, da bi ta Jo-
kasta mogla biti prievod Euripidovih Fenisa. Našavši poslije u Zagrebu
gornji akademički rukopis^ osvjedočio sam se, da se ta Bunićeva
Jokasta do ista u glavnom slaže s Euripidovimi Fenisami; ali da je od
ovih opet ne samo u redu rieči i misli nego mjestimice i u kompo-
ziciji toliko na štetu originala različita, da mi se ni Jokasta ne čini
prievod s grčkoga originala. I tako sam daljjijim ispitivanjem i za
Jokastu pronašao, da je prievod talijanske Jokaste istoga Dolca, od
kojega je i Vetranić svoju Hekubu preveo. Ipak je Buničev prievod
mnogo vjerniji, vještiji, i ljepši od Vetraničeva, akoprem se kao i
onaj služi teškim dvanaestercem s dvostrukim srokom. Povrh te pred-
nosti prema talijanskomu originalu, vidi se da je Buniču kod pre-
vadjanja bio i grčki original pred očima. U našem prievodu na ime
dolazi ispred tragedije prevedena grčka hipoteza (argumentum), za
tiem odgovor Apolonov i gonetka Sfinge, česa u talijanskoj tragediji
Dolca nema; nema barem u izdanju od g. 1566, a ne će biti niti u
izdanju od g. 1549, koje nijesam vidio, ali sam dobio viest da je ono
drugo do slovce iz prvoga preštampano. U ostalom se iz samoga
hrvatskoga prievoda vidi, da je rieč po rieč s grčkoga prevedeno,
kako se evo svaki može uvjeriti.

„Eteokle, uzamši kraljestvo od Thebe, uzme dio bratu Poliniču,
koji pošadŠi u Argo oženi se s kčerom kralja Adrasta, i želeći se u
svoj grad vratit, nagovori svekra, i skupi vojsku veliku suproć bratu,
ter podstupi Thebu. Mati njegova Jokasta ustavivši ga od boja, uvede
ga u grad, da s bratom o kraljestvu govori. Eteokle hteći svakako
gospodovat, ona ne može smove umirit, ter Poliniče otide opet iz
grada u vojsku, da se s bratom udari. Tirezija prorokuje, da će
otegnut Tebanska vojska, ako seMenečeo, sin Kreontov, ubije u
posvetilište Martu bogu od boja na čast. Kreont se na to opre, a
mladić ushoće umriet dobre volje. Otac davši mu dosta blaga posije
ga iz građa. On samohoć dodje, ter se za grad ubije. Tu tako Te-
bani voevode od Arga ubiju, a Eteokle, i Poliniče sami se megju
sobom udare, ter oba mrtva padu. Mati njih našavši mrtvieh sebi
smrt učini, a nje brat Kreont uze kraljestvo. Argivi izgubivši u boju
otidu. Kreont ne da ukopat onezieh, ki budu pod gradom ubijeni, a
Poliniča ne ukopana izvrže na dvor, i Edipa izagna iz grada." Po-
sljednja eksegetična izreka grčka ecp* 2)v Ss t^v bp-fy^ XoYoxoni5oa(;, ouSs
Tcapa r^v 5jaTuxiav D^ti^ca^ ne dolazi u našem rukopisu prevedena, ali

43

se vidi da seje u starijem, iz kojega je naš prepisan, nalazila valja da
ne čitljiva, jer je kod nas tako izreka ostavljena prekinuta bez inter-
punkcije.

Sliede prievod odgovora Apolonova i gonetke sfingine.

Biti de tebi dan, o Laju, na sviet taj,
jak želiš sin jedan, nu višnji hoće, znaj,
da tebi diete tve svakako smrt zada ;
steći će toj se sve, ere si njekada
Peleju ti sina ugrabio dragoga,
koji te proklina, toj proseć u boga.

Gone tka Sfinge.

•

Od dvje noge, i četiri
jes na svietu, i od troje
narav jednu svegj ne tiri
izvan svega živo Što je.
Jedan ima glas, i kada
na najveće noga bodi,
naj nejaČi bude tada,
svim se vidjet tuj prigodi.

Sto se vriednosti talijanskih originala tiče, da po istoj prosudimo
vriednost izbora Vetranićeva i Bunićeva, tu je već odavna kritika
izrekla svoj sud o Dolcu, kao i o drugih takovih talijanskih dra-
matskih pjesnicih, koji prekrojivahu grčke tragedije, izrekla je, da u
tom prekrojivariju ne stvoriše u svojih dramah ništa liepa, do onih
mjesta, koja su vjerno iz originala prenieli, a gdjegodj mienjahu, svi-
gdje to učiniše na štetu originala. Za vrieme naših Dubrovačkih
pjesnika bijahu u tom da kako posvema druge misli, i za njih slov-
Ijaše Dolci kao osobito vriedan dramatski pjesnik, i ne možemo
prema tomu nego pohvaliti izbor Vetranićev i Bunićev. Prievod Bu-
nićev jest, kako rekoh, mnogo vriedniji od Vetranićeva, samo mi je
opaziti, da je prevodilac prepuni grčki original, kako ga s toga već
stari grčki kritici kore, a s te iste mane još gori talijanski original,
naružio je naš prevodilac još gore, dometnuvši iza svakoga akta neke
pjesme, koje niti ne spadaju na čin tragedije. Tako poslije prvoga
akta dolazi iz nebuha Amfion govoreći, da je nekoč Thebe svojom
lirom sagradio, pak je i sada došao, da s njome uredi ovaj nesklad,
što se u njoj porodio. Poslije drugoga akta dolazi Kadmo i moli
Atenu, c a mu naspori one zmajeve zube, koje je nekoč posijao, da
od njih poniknu ljudi i t. i

Kronologičkimi redom treći prevodilac jest L u kare vić Franjo
Burina. Od ovoga imamo dva prievoda:

44

1. Atamante.

(Rukopis akad. 1 izmedju biskupovih : Atamante tragedia istoma-
čena po Franu Luccaii Burinni vlat. dubrov. živjaše g. g. 1590.)

Stariji nam historici literature ubilježiše^ da je ovo prievod s grč-
koga , noviji počeše o tom dvojiti, jer se neoprežnošću počeo ovoj
tragediji pisati nominativ Atamanta a ne Atamante. Ja sam u pome-
nutoj raspravi varp.ždinskoga programa opazio po ona dva odlomka,
što nam do tada iz nje bijahu poznata, da se tu radi o Tebanskom
kralju A5a{xa(;, koje na hrvatski glasi Atamante. Iz gornjega rukopisa
spoznah veseljem istinitost mojega nagadjanja. Svim tim dakako još
nije riešeno pitanje, je li taj Atamante prievod s grčkoga. Bilo je od
prvaka grčke tragedije dosta komada toga imena, nu od svih tih nam
se nije ni jedan sačuvao. Kad bi dakle naš Atamante bio prievod
s grčkoga, morali bismo jedino predpostaviti , da u 16 vieku bijaše
rukopisa od onih izginuUh grčkih Atamanta, koje ostali sviet nije po-
znavao. Takovo predpostavljanje jest a priori ne moguče, a iz samoga
našega Atamanta se jasno ^azabire, da nije nego prievod koje tali-
janske tragedije 16 vieka. Imamo u njem na ime vjernu sliku na
hrvatski jezik prenesene učenjačke talijanske tragedije 16 vieka, koja
grozu zamjenjuje s tragičnim, uzvišeno sa strašnim, tragički stil re-
torskim jadovanjem, koje je prazno na mislih i pjesničkih slikah i
prispodobah. Grčkoga nema u njoj ni u kompoziciji ni u govoru ništa,
a nadpis rukopisa „istomačena" nas jasno upućuje, da je prievod, kad
sve i ne bismo iz prispodobe s ostalom dubrovačkom originalnom dra-
mom na prvi mah razabrali, da originalna nije.

Sadržaj njenih od prilike 3000 veraza jest ovaj. U prvom aktu se
Phrisso i Hele razgovaraju, kako bi se oteli mrgodnoj maćehi svojoj
Jnoni. Boginja Junona se kao zaštitnica braka ljuti što je Atamante
pustio svoju ženu Nefelu a uzeo onu maćehu spomenute djece Inonu,
da tim dodje do Tebanskog priestola. Šalje za kaznu na cielu kuću
Atamantovu boginju srdje, koja nabraja šta će sve na Junoninu
zapovied od te kuće učiniti. Atamanta muči onaj počinjeni grieh, i
rad je da svoju prvu ženu Nefelu umiri uvjeravanjem, da je Inonu
samo radi priestola uzeo, a da će ju uviek kao pravu kraljicu cieniti
i nastojati da po smrti Inoninoj njezin (Nefelin) sin Phriso kraljestvo
baštini ; nu kad Nefela ne htje takove ponude primiti, nego uze tražiti
od Atamanta svoju djecu, zapovjedi joj ovaj da ima još noćas ostaviti,
Tebe, bez djece.

45

Kor pjeva, kako se sprema nesreća na Tebanjane^ jer su sva polja
izgorjela i glad se pokazao.

U dragom aktu nosi redovnik kralju viesti, da se puk radi nastalog
glada buni i pita kralja kako bi se narodu zadovoljilo. Kralj odgovara
da je i istu krunu prodao, da se narodu pribavi hrana, i daje poslao
Dodonsko proročište pitati što bi se imalo činiti. U to baš dodje taj
Đodonski poklisar s glasom, da proročiSte zahtieva, da Atamante
žrtvuje svoju rodjenu djecu i tiem će istom glad prestati, čemu kralj
istom na žestoko nagovaranje redovnikovo privoli. Nefeli je do toga
Merkur kazao da njenu djecu čeka pred gradom zlatni ovan, koji će
ih ponieti kud treba, i tužna majka donosi tu viest svojoj kćeri Heli
i sinu Frisu, koji odmah odu gori k ocu da se s njim oproste, nu ma-
ćeha Inona sidje doli i pripovieda Nefeli, da joj se djeca ne će više
vratiti, jer da će ih sada gori žrtvovati. Uboga Nefela poleti gori da
spase djecu.

Kor hvali prema sadašnjoj opakosti zlatnu dobu.

U trećem aktu slazi Neiala i govori kako je gori vidjela, gdje joj
djecu spremaju na žrtvovanje! (Koja majka bi od takova prizora živa
otišla?) Na to dodje iz kuće glasnik, pripoviedajući , kako su gori
htjeli djecu žrtvovati, ali baš kad redovnik bijaše mač podigao da ih
zakolje, zagrmi oltar i djece ne stane. Gradjani, koji vidješe kako
Friso i Hele odjašiše na zlatnom ovnu, dodju uzbunjeni, misleći, da ih
otac ne htjede žrtvovati, a bojeći se da tiem glad ne bi ne stao, odu
gori, darazvide te stvari. Na to dodju poklisari Atens ki, koji se slikaju
kao zboriti ali lukavi ljudi, i Spartanski, koji kao priprosti ali pošteni
(oboje da ne može biti trivialnije), noseći od Atamanta zaprošenu po-
moć proti glađu. Gradjani, doznavši gori kako je neko božanstvo
otelo Frisa i Helu smrti, i kako Špartanci i Atenjani donieše pomoć,
silaze veseli, a kralj šalje na sve strane tražiti svoju djecu, da ih do-
vedu, kad im ne treba više umrieti.

Kor pjeva kako je sreća promjenljiva.

U četvrtom aktu nose ribari Atamantu mrtvu Helu, pripoviedajući,
kako je ista s bratom Phrisom na onom ovniću zaplovila u burno
more, a sutra dan ju nadjoše na obali mrtvu. Atamanta spopade bol i
bježi u kuću, iz koje ga u zdvojnosti doljećala Inona sa svojom dje-
com Melikertom i Learkom đozivlje, jer da sva gori, i puna je nakazni
i zmija. Atamante doleti lud, i držeći Inonu za lavicu, poleti za njom,
i rastrga joj diete Learka na komade, na što Inona s Melikertom u
naručju utekne. Poklisari Atenski, koji su to gledali, požele odmah

46

preuzeti Thebansku vladu, nu Spartanski im toga ne daju, nego neka
se gradjani sami vladaju. U tu razmiricu pane Sisip, Eorintski kralj,
brat Atamantov, koji se odmah ode pobrinuti, da ne dobe Atenjani
vlade.

Kor pjeva kako nesreća jače udara na mogućnike, nego na siro-
mahe.

C petom aktu silazi iz kuće Sisifo, čudeći se kako je priprosti
Spartanac pošteniji od ugladjena Atenjanina. Glasnik dodje i pripo-
vieda, kako je Atamante dostigao Inonu, istrgao joj Melikerta i rastr-
gao ga na komade, za tim za njom potekao (ovdje je u našem, ruko-
pisu jedan list prazan, na kojem bi imalo biti pripoviedano kako je
Inona u more skočila, ako nije i to proti grčkoj priči bilo izvedeno)
za tim se umirio, došao k njegovim (poklisarovim) drugovom, i naj-
prije ih krivio, da su mu oni djecu rastrgali, poslije uvidio, daje
sam, počeo se kleti, pokupio pomoću njegovom (glasnikovom) djeca
uda, unesao ih u crkvu Jova, i tu se u mač bacio, koji mu (glasniku)
je evo ostavio na uspomenu. Sisifo pozivlje, neka se svi od žalosti u
crno obuku.

Ovdje je naš rukopis prekinut, te ne znamo što se je dogodilo s Ne-
felom i kako se je svršila ona razmirica poklisara. Ima i u g. Gaja
jedan rukopis toga Atamanta, nu pošto se već u „književniku^ naši
historici literature potužiše, da im ga nije htio dati na porabu, nijesam
ga za to mogao pitati. -

2. Vjerni pastir.

(Rukopis bib. frat. dubr. br. 73. 52 vjerni pastier tragikomedia slo-
žena po Battisti Gvarini a iz Italijanskoga jezika u pjesni slovinski
prinesena po gospu. Franu sinu Frana de Lukkari vlastelinu Dubro-
vačkomu god. gospod. 1594.)

Apendini hvali naš prievod, da je bolji od Kanavelićeva, česa Lju-
bić u svom ogledalu ne dopušta. Različiti su u toliko, što je Kanave-
lićev spjevan u osmercih i mnogo slobodnije od Lukarevićeva , pak
je u tom mjerilu i slobodi do ista Kanavelićev i razumljiviji i ugodniji
čitati, dočim se Lukarić trsi u dvanaesterce prenieti lagahne talijanske
verze, pak tiem postaje tvrdji i nerazumljiviji. Gramatička vriednost,
koju dobivamo vjernijim Lukarićevim prievodom nije velika, jer ga
dvanaesterac ipak smeta, da nije mogao do rieči prevesti. Prolog nije
kod Lukarica preveden, ali ima pred prievodom u prozi pisanu po-
svetu „gospodu. Gjoru Sinu Mata Gradića prijatelju i rodjaku svomu
poštovanomu u Dubrovniku 15 Magja 1594."

• 47

Mislim da su nazivi „prenesen" i „istomačen", koji dolaze na naših
prievodih, slučajna sinonima. Mislio sam jedno vrieme da „istomačen"
znači slobodan, preradjen prievod, a prenesen vjeran ; nu i pred Ve-
tranićevim prijevodom Hekabe piše „prenesena".

Četvrti dubrovački prevodilac tragedija jest Savin Gučetić,

od kojega imamo

1. Đalida.

(Rukopisi: 1. £pat bib. dubr. 73. 52. Dalida tragedija Ludo vika
Grotta, koji se zvaše sliepac od Adrije, prinesena iz italijanskoga
jezika u pjesni slovinske po gosp. Savinu de Gozze vlast Dubrovačk.
koji se zvaše Savko Bendevišević i priminu godišta gospodinova 1603.
2. akad. br. 1 izmedju biskupovih.)

I stariji i noviji naši historici književnosti prolaze kraj ove Dalide
prostom opaskom, da je prievod talijanske Dalide Ludovika Grota,
dočim u istinu stvar posvema drugčije stoji. Naša Dalida na ime jest
kontaminacija (sastavina) dviu tragedija pomenutoga Ludovika Grota :
Dalide i Hadriane, i to tako slobodna kontaminacija, da je glavna
stvar u našoj Dalidi posvema promienjena, te je naš prievod kao
takav mnoge zanimljivosti i znamenitosti n historiji Dubrovačke drame.

Luigi Groto, nazvan il cieco d'Adria, rodi se u gradu Adriji kraj
Mletaka g. 1635 a umrie u Mlecih g. 1585. Akoprem sliep bijaše ipak
predsjednik akademije degF illustrati, pak je kao takav glasovit sa
svojih govora, koje je kao odaslanik akademije u svečanih prigodah
govorio. Spisao je zbirku pjesama naslovom „anello di rime"; preveo
je prvu pjesmu Iliade; spjevao je komedije: il thesoro, TAlteria; i
TErmilia; pastirsku igru Calisto, i napokon dvie^tragedije: Dalida i
Hadriana.

Dalida pada u najraniju mladost Groto vu, a štampana je u Mlecih
god. 1583, tako da je ovo štampano djelo moglo poslužiti našemu Gu-
četiču, koji je preminuo 1603. Grozno klanje, mrcvarenje, i strašila
duhova, stekla su se u Grotovoj Dalidi na najviši vrhunac strahote i
čudesa. Dalida je priležnica kralja Baktrije Kandaula i ima s njim
dvoje djece. Kralj Kandaule je oženjen s Bereničom, s toga treba da
taj njegov odnošaj s Dalidom ostane tajan, te ju drži s ona dva djeteta
sakrivenu u kuli, a obči s njome u tom skrovištu preko svoga tajnika
Bessa. Besso se zaljubi u kraljicu Bereniču i odluči njenu ljubav pro-
siti i kupiti izdajom one tajne da kralj ljubi Dalidu. Besso veli kraljici
da će joj izdati Dalidu i njezinu djecu, ako mu prikloni na ljubav
ženu, koja je u njezinoj vlasti. Kraljica pristane a Besso joj metne

48

pred oči zrcalo, neka u njem vidi tu ženu. Kraljica pristaje, i odluče
kralja ukloniti s puta, pa če Besso kralj postati. Kraljica dakle
zakolje Đalidu i njezina dva djeteta pak će sasječena uda njihova
staviti na stol, kad bude slava rodjenoga dana Kandaulova, na kojoj
se ima kralj otrovati. Nu kralj je opet doznao za ljubav kraljice i
Bessa, te je i on sasjeko ovoga, da mu pri istoj gostbi stavi uda pred
kraljicu. Tako se dogodilo ; kralj umre otrovan, a kraljica si nožem
reže s tiela udo po udo. Sve te od glasnika pripoviedane groze i gnju-
sobe i prikazivani mrtvački dielovi zaklanih ljudi imaju u tragediji
svoj izvor iz staroga grieha K^daulova, što je svog strica i skrbnika
Meleonta smaknuo, da se rieši skrbničtva. Sjena toga Meleonta, koji
je još k tomu otac Dalidin, aranžira sve ono mrcvarenje pomoću
„smrti" i „Ijubomornosti", te se u tu svrhu često prikazuje na pozo-
rištu, uživajući i tresući se od slasti nad tim nečuvenim groznim
klanjem.

Grotova Hadriana ima predmetom povjest, koja je služila i Sek-
spiru u njegovu Romeu i Juliji. Prvi joj se tragovi nalaze u novelah
Talijana ,Ma8SUCcio'. Za tim u noveli Luigi da Porto-a giulietta
(Mleci 1535) iz koje je crpao Bandello. Na to dolazi spjevana od neke
Talijanke ,Clizia' 1553, onda od Engleza „Brooke-a „g. 1562, koji ju
je vidio prikazanu, i misli se da Brooke razumieva pod tom prvom
dramom o tom predmetu upravo Grotovu Hadrianu, koja se je valja
da u originalu u Engleskoj prikazivala, dok još bijaše u rukopisu, jer
je prvi put štampana u Mlecih g. 1578 a drugi put 1626. Za tim taj
predmet franceski preradiše g. 1564 Francois Bellefore i Piere Bois-
teau „histoire de deux amants", koje je na Engleski preveo Paynter
g. 1567. Na pokon dolaze prije Sekspirova Romea i Julije još dvie
španjolske drame o tom predmetu : Francisko Roxas : Los Vandos de
Verona i Lopez de Vega : Castelvines j Montisos.

I mi se možemo pohvaliti da imamo u 16 vieku hrvatsku dramu o
tom predmetu, to je Gučetićeva Đalida; nu pošto naš pjesnik u svojoj
Daliđi sastavlja Grotovu Dalidu i Hadrianu, valja nam prije nego
uzmemo Gučetićevu Dalidu s bližega razmatrati još i sadržaj Hadriane
navesti.

Latinski kralj Mecentio obsieda grad Hadriu i u njem kralja Hadria,
u kojega je kći Hadriana, koja se za vrieme toga rata zaljubi sa
sinom kralja Mecentia Latinom. Neki stari svećenik (mago) dovodi
Latina noću k Hadriji na sastanke, a u jutro ga opet vodi iz grada.
U jednom poboju ubije Latino Hadrianina brata, ali vojska Mecen-

49

cijeva bi priseljena na bieg. Latino i Hadriana se težko praštaju. Na
veću nevolju Hadriane hoće roditelji da ju za nekoga drugoga udaju.
Nemajući druge pbmoći uzme Hadriana na savjet maga prašak, kojim
će dotlje kao mrtva ležati, dok magov viestnik dovede Latina, da
ju iz rake izvede i s njome uteče. Dojkinja Hadrianina pošalje Latinu
TJestnika o Hadrianinoj smrti, koji je nesrećom prije vjestnika magova
došao. Latino kupi otrova i došavši u raku popije ga. Hadriana se
probudi prije smrti Latinove, pak tako oboje skupa tuguju. Na to
dodje mago, da izvede Hadrianu iz groba, i čudom vidi kako mu se
pomela njegova osnova, što je dojkinjin vjestnik ranije došao. Latino
umre a Hadriana, koja je bila ostatak Latinova otrova popila zada si
podpunu smrt iglom, koju ima pri sebi. Na koncu tragedije pripovieda
vjestnik, kako se je Mecenciju prikazala slika njegova sina Latina,
zahtievajući, da ga osveti. Mecencije dao je probiti branu, koja za-
državaše more od građa Hadrije, i valovi morski eto šume da poplave
grad. Mati Hadrianina pala je mrtva, vidjevši svoju kćerku i Latina
u raci.

Od ovih dviju Grotovih tragedija dakle sastavio je naš Gručetić
svoju Đalidu , najogromniju obsegom izmedju svih dubrovačkih
drama, jer broji preko 4000 dvanaesteraca, a i najstrašniju, jer joj je
evo ovo sadržaj.

Do četvrtoga akta ide sadržaj uz Hadrianu, samo što su druga
imena, i neke okolnosti promienjene ; ovo posljednje u koliko je to za
posvema različiti peti akt pjesniku potrebno bilo.

Kao u Hadriani tako i kod Gučetića pripovieda Đalida svojoj sta-
rici dojkinji tajnu, da se je u Oranta, sina neprijateljskoga kralja
Izmara, koji obsieda Adriju, zaljubila, vidjevši ga sa kule po polju
jašiti. Mjesto Grotova perzijskoga maga posreduje medju Dalidom i
Orontom, Dalidin stari učitelj, koji je nekoč u Izmarovoj latinskoj
zemlji služio pak ima slobodan pristup u neprijateljski tabor. Žao mi
je što nemam pri ruci Grotovu Hadrianu, da vidim kako je naš Gu-
četić prevadjao original ; koliko se iz odlomka u Kleinovoj Geschichte
des Đramas V. str. 437 vidi, prisiliše nesretni dvanaesterci našega
Gučetića još i ono nekoliko krasnih mjesta, što ih ima kod Grota, na
štetu njihove krasote rastezati. Tako talijanski original na onom
mjestu, gdje djevojka pripovieda svojoj dojkinji kakovo zlo ju je
snašlo, kad se je u dragoga svoga zagledala

lo vidi 11 primo, e 1' ultimo mio male,
Fa il mio mal un piacer senza allegrezza,
(Historija drame.) 4

50

Un voler, che si stjringhe, ancorche puDga,
Un pensier, che si untre, ancorche anciđa,
Un affamo che *\ ciel da per riposo . . ,
Una morte immortal piena đi vita,
Un inferno che sembra il Parađiso.

To mjesto glasi kod Gučetića 82 si. :

Njeka je rados toj, s kom mira ne bude,
i njeki nepokoj, ki Ijndi svi žude.
Htjenje neko jes, ko mi je protiva,
i tuga, ku ma svjes u sebi uživa.
Misal je, ka hrani, i mori čovjeka,
i Želja, ka rani ranome bez lieka.
Dobro je, ne pristav ko Život skončaj e,
zloća je, ku narav za pokoj nam daje.
Njeka je taj boles ugodna, i mila,
i slas, s kom zaedno jes čemera sto dila.
Rana je od svoje od ruke zadana,
uza je, sred koje sama sam svezana.
Oganj je veomi jak, ki nikad ne zgara,
i jaram vele lak, a vrlo umara.
Smrt je, dni po kojoj docna svrhu imigu,
paka je vječni goj priličan svim raju.

Kao kod Grota tako i kod Gučetića dojkinja odvraća Đalidu od

njene ljubavi, pobijajući joj njezine dokaze o ljubavi i vjeri Orontovoj

u dugačkoj stihomitiji. Ono nekoliko talijanskih veraza što ih Klein

navodi prevedeni su ovako :

H. A piedi mi cadeo per adorarmi

Đ. Na svoje koljena pokleče i pade

N. Oome viva Panthera e volpe cade

S. I kuna vuhvena da kokoš popade (!)

H. Piu volte sospiro, sospir di foco.

D. Niz lica rumena jadovan plač proli

N. Da le piu fredde selci il foco e tratto v

S. I tvrda kamena voda gre niz doli (!)

Tako ti nesretni dvanaesterci sile Gučetića mienjati ljepše prispo-
dobe s nesmislenimi, a ne daju mu preko ova 4 verza teći uz Grotovu
stihomitiju, nego mora da na uzveličanje dosadnosti smišlja još više
antiteza. Medj ovimi dolazi i ta, da Dalida rekavši kako joj je Oronte
prsten poklonio dodaje

Okoliš prstena ovoga hoće rit,

da nikad svršena ljubav nam ne će bit.

na sto prihvaća dojkinja :

Ako ćeš riet uprav, zlamen toj vas je inak,
hoće riet, taj ljubav da nema početak.

51

«

Ne mogući Đalida naći dokaza, koji joj starica ne bi spobila, oda
joj napokon skrajnu tajnu, koja kod Grota još nije tolikoga domašaja

sventurata me, che donque faccio !
Lascio il mio sposo, da cui spero il seme?
Lascio chi meco avra commune il letto?

Nu kod Gučetića je plod Dalidine ljubavi s Orontom dalje uspig :
ima od njega dvoje djece, koje čuva vrtljarica! Ako proti takovoj
okolnosti kod Grota dojilja uzaludo vojuje proti Hadriani sa 150
hendekasilaba, to se naša starica obara na Đalidu sa 170 punili dva-
naesteraca, dokazujući joj, da na svaki način ima Oronta pustiti : ako
pobiedi Izmar, ne će Oronte htjeti uzeti robinju, ako Dalidin otac
Atrio pobiedi, ne će dopustiti, da mu kći podje za roba, a osim toga
neka promisli na opasnost, koja prieti gradu, kad Oronta pušta
skrovno k sebi dolaziti. Ni ti 170 dvanaesteraca ne osvjedočiše Đa-
lidu, i starica napokon pristaje, da će gledati kraljicu, Dalidinu mater
osvjedočiti, da Oronte nije kriv ratu, pa da mati tiem ne će biti nje-
zinu braku s Orontom protivna. U drugoj sceni dolazi Đalidina mati
s kule i pripovieda, kako je gledala gdje se vojske pred gradom biju.
U trećoj sceni dolazi glasnik i pripovieda, kako je Atrijev sin proti
očevoj volji došao na bojište i pozvao bjegajuća neprijatelja, neka mu
koji izadje na mejdan. Izašao je Oronte i ubio kraljeva sina. Sad poče
plač kraljice i Dalide i starice nad ubijenim sinom i bratom, koji ob-
siže 230 veraza, da na pokon kraljica u nesviest pane, pak ju na
koncu drugoga akta unose u kuću. Grotov kor ne dolazi kod Gtičetića,
inače je pridržan sadržaj talijanski, do što kod Grota mati ne pada u
nesviest, nego polazi grob svoga sina pohoditi.

U prvoj sceni drugoga akta dolazi kao kod Grota Latino tako i
kod Gučetića Oronte i pripravlja se kako će se obraniti predDalidom,
što joj je brata ubio. U drugoj sceni sliedi kod Gučetića dodatak, ko-
jega kod Grota nema. Serinda, sluga Dalide, govori spazivši iz daleka
Oronta, kako je u Oronta zaljubljena, ali koja joj hasna, kad je Oronte
kraljevske a ona niske krvi. Oronte joj obećaje, da će ju za njezine
velike usluge obilno nagraditi, kad dobije Dalidu za ženu, nu Se-
rinda veli, da joj je dar njegove milosti vriedniji od svega zlata. Na
to dodje Dalida i sliedi obrana Orontova što joj je brata ubio i njihov
oproštaj, koje obsiže punih 416 dvanaesteraca. Sadržaj tih govora isti
je po E^einu kao kod Grota, samo se iz razmierja veraza, što padaju
na pojedine partije, vidi da Gučetić nije do rieči prevadjao, a mjesto
talijanskoga kora pada ovdje opet Đalida u nesviest, kao na koncu

52

pnroga akta kraljica. Dalida pada u nesviest nad odlaskom Orontovim
i ovaj veli starici

Eto de od muke tužua se prinemod

da ju meni u nike, sad joj ^e muka pod.

Očice otvori, meni si sred krila,

jaoh sebe ne mori cjeć placa nemila.
D. Sad gdi sam ovo ja? 0. Samnom si kraljice.
D. Kogodi vod me da do moje loŽnice,
0. Krotko ju poredi, da malo počine,

odar joj naredi, dočim joj trud mine.

U trećem aktu navaljuje najprije kraljica (se. 1) zatim kralj Atrio
(se. 2) na Daliđu, da mora poći za nekoga kraljevića, kojega joj oda-
braše za muža. Đalida se materi brani da se ne može udavati, jer žali
za bratom, zatim što joj je taj kraljević

Ved meni jes mrzed, napasnik ner budi
Kr. Kad uzanj budeš leć, druge deš bit dudi (!)

Ispričava se Đalida jos i tiem

Joste sam ne jaka za vjeru ja sada
Kr. Hvojca znaš svaka prida se prie mlada
D. Trudno se mod prignut što 'e srcu mrzede
Kr. Primiti mlaca u skut djevica ka ne de?

Ne znam da li takove rieči dolaze i u originalu ; u ostalom je sa-
držaj ovih 368 dvanaesteraca isti kao kod Grota. Kralj hoće da opornu
kćer ubije, ali ga od toga odvrate kraljica i dojkinja (kod Grota mago)
neka malko ode, da će se Dalida valjda ipak pridomisliti. Sada do-
laze kod Gučetića opet tri scene (4, 5, 6) kojih kod Grota nema.
Oronte je jos tu, rad bi još jedan put biti s Dalidom. Serinda ga u tom
položaju napastuje, neka joj se zakune, da će joj za njezine dosadanje
službe prikloniti mladića, koji je posvema u njegovoj vlasti. Oronte se
zakune, aH sada se Serinda ne ufa spomenuti imena tog mladića.

Or. Kad tomu coviku ned ime spovidjet,
njegovu priliku a ti mi daj vidjet.
S. Zrcalo uzmi ovo, prid tvoj ga stavi obraz
ti ime njegovo poznat deš oni čas.

Oronte veli da ne može svoje kletve držati, jer je srce već poklonio
Dalidi, a Serinda u monologu (se. 6) odluči izdati kralju njegov odno-
šaj s Dalidom. To se vuče preko 135 dvanaesteraca, a uzeto je iz
Grotove Dalide, gdje Besso tako nagovara kraljicu. U sedmoj sceni
nastavlja Gučetić opet Groto vu Hadrianu. Meštar daje Dalidi u 175
veraza savjet, neka uzme prašak, na koji će dotlje ležati kao mrtva,

«^

53

dok njegov vjestnik obaviesti o tom Oroiita, da ju dodje iz rake
izvaditi i s njome uteče.

Četvrti akt počimlje kao kod Grota. Glasonoša pripovieda koru,
kako se Dalida očitovala roditeljem poslušna, pošla u vrt, nabrala ru-
žica, došla u sobu, popila zlatnu čašu vode i usnula mrtva. (187 dva-
naesteraca!) Na to sliedi kako svjetnik umiruje razcviljena kralja i
plač kraljice nad mrtvom kćerju (215 dvanaesteraca !). Knjigonoša
meštrov pripovieda ovomu, kako nije Oronta zatekao, jer je dobio
neki glas i na isti prešom nekamo odletio. Meštar ode da Dalidu iz
groba ukloni na sigurno mjesto. U se. 8 dodje Oronte sa slugom doj-
kinje, koji mu je prije meštrova glasonoše donio viest o Dalidinoj
smrti, daruje tomu slugi kolajnu, i ide u raku, gdje nad mrtvom po
njegovoj misli Dalidom drži lamentaciju od punih 130 dvanaesteraca,
na što se otruje. Kao kod Grota Hadriana tako i ovdje probudjena
Đalida misli, da se je meštar k njoj došuljao u nečistoj nakani, nu
Oronte još živi, i pripovieda Dalidi, kako mu je vjestnik dojkinje
javio njezinu smrt, pak se je s toga otrovao. Dalida jaduje s Orontom
u duetu od 141 dvanaesterca, i istom iza ovoga se Oronte „na skutu
Dalide protegne kao mrtav". Ovdje je naŠ GuČetić učinio prema Grotu
silnu promjenu, i to silno smiešnu. Znamo da jedne novele o našem
predmetu pripoviedaju , da se Julija probudila, kad je Romeo već
mrtav, druge da ga je našla još u životu, pa popila ostatak njegova
otrova i umrla s njime ujedno. Sekspir odabra prvi naČin, koji danas
jednoglasno svi drže za tragediju od drugoga umjestnijim. Groto ima
drugi, naš Gučetić pako polazi još dalje i učinio je od toga tragičnoga
momenta komičan, a ipak mu je nakana, da ostane ozbiljan. Meštar
na ime unidje u raku i veli razcviljenoj Dalidi, da Oronte nije mrtav,
jer da mu je on njegov otrov podkrao i dao mu isto takav prašak kao

i njoj.

Dal. Ne ću to vjerovat, ne čuv ga govorit.
M. Da tegnem njemu vrat, sad 6e oči otvorit

Meštar zbilja poškaklja Oronta po vratu i vesela Dalida kliče :

Muč, dobro pogleda, i sobom kopore,

Oronte se budi, pak je još nezahvalan :

Ko meni spat ne da, ko ovo bit more?
D. Tvoja je Dalida, ustani brace moj

Zled tvoju izviđa razumni meštar tvoj.
0. ja da ustanu.

Ovdje fali šest listova rukopisa, nad čim nemamo žaliti, jer iz na-
stavka mnogo ugodnije razabiremo njihov sadržaj, nego da bismo ga

54

morali čitati. Kralj je na ime oživjeloj djeci svojoj oprostio^ i sprema im
svatove: Dalida neka podje za čas k materi, on ide s Orontom i s dje-
čicom begovom se pomoliti. Dalida najprije sama a poslije s meštrom
ne vjeruje, da će se stvar dobro riešiti. Težke ju slutnje more, a imala
je povrh toga san, kako je golubica dvoje mladih htjela prenieti s jed-
noga drva na drugo, pak ju je sokol skupa s mladimi poždro. Nje-
zine slutnje ju doista nijesu prevarile. Glasonoša pripovieda u idućoj
sceni u punih 249 dvanaesteraca, kako je kralj Oronta dao svezati i
odsjekao mu najprije obie ruke, za tim pred njime ubio starije diete,
a ne mogući mladje iz ogrljaja Orontova, sve da i imaše odsječene
ruke, oteti-, proboje diete i oca! U sliedećoj sceni govori sam kralj

Dvignuo sam sva moju sramotu jar s čela,
ter miran sad stoja, pamet mi je vesela.
Činio sam da pozna Oronte zli danas,
koliko kreposna jes moja moć i vlas.
Kada van izljeze oŠtar moj Čin dosti,
ko da se ne trese jak riba na osti? (! I)
JoSte mi ostaje pokora dat kćeri,
i nje grieh trieba je da se aprav izmjeri.
Poteci jedan vas, ter meni sad dones
Dalidi spravna čas, podobna ko joj jes.
Evo je od ovad, ja ću se uklonit,
. . . ovom dočim sud bude se jur donit.

Kakva je to Dalidi ,spravna čas'? To su glave Orontova i od ona

dva djeteta, koje sluga Dalidi na tacunu pokrivene donese!!

Koliku tva mlados boljezan sad ima,
dvas veću znaj rados da srce me prima

veli tigarski otac svojoj kćeri. Ali kći mu ne ostaje dužna, nego se po-
kazuje vjerna kći takova tigra. Otac na ime odlazi zapoviedajući sluzi :

Od sluge kogodi glave ove odnesi
i vrzi gdi godi, neka ih glodju psi.

Nu odmah za tim ga kćerca nožem probada, i zgražajući kor gleda,
kako mu za kolisami rubi glavu od trupla ! ! Kraljica se na te glase
bacila niz dvore, a na pokon se i Dalida poslije 90 osmeraca jado-
vanja za Orontom i svojom dječicom ubija nožem i svršuje se tra-
gedija.

Tako je dakle naš Gručetić u Dalidi sastavio gadne groze Groto ve
Dalide i beskrajne lamentacije Grotove Hadriane, u kojoj je još k
tomu glavni tragički momenat za volju onih groza do smiešnosti
iskvario. Pa ipak je ta Dalida u historiji dubrovačke drame od ne
male znamenitosti, jerbo je prvi pokus, gdje pjesnik ne prevadja na

56

prosto nego barem kontaminuje. A koliko je naša Đalida dosadan
kompleks od 4000 groznih ili tugaljivih dvanaesteraca, ilaći ćemo u
potonjoj Dubrovačkoj drami ipak gdjekoje momente, koji nas na nju
kao izvor sjećaju.

Historici naše knjige spominju još drugi jedan prievod Gučetićev
na ime Ariadnu prievod od Giustia, koje nijesam niti kod fratara u
Dubrovniku niti u Zagrebu u akademičkoj knjižnici našao.

Peti dubrovački prevodilac drama jest Dinko Zlatarić (1556
do 1607) od kojega imamo prievode:

1. Ljubmir.

(Izvori: zagrebačke izdanje od 1852; prije toga je štampana u
Mecih g. 1597; bibl. frat. dub. br. 73. 52.)

Na ovom hrvatskom prievodu Tasova Aminte, koji spada medju
najstarije toliko slavljenog originala, spoznajemo ukus Padovanskoga
rektora i vjernoga obožavatelja Flore Cucerićeve. Zlatarić se je sretno
u Padovi okanio srokovana dvanaesterca, i preveo je Amintu u dva-
naestercih bez sroka, čime mu je prievod postao filologično točan i
pjesnički liep, te je kao takav prava zelena oaza u pustoši dosadašnjih
prievoda. Nije medjutim ta jedina okolnost učinila Zlatarićev prievod
prema dosadašnjim toliko liep, jer se je naš Dinko poslije u Konavlju
pokušao na srokovane te nam njegova

2. Elektra

opeta zvekeće timi lanci, ali je za čudo kako se naš pjesnik u tom
hrvatskom prievodu Sofokla uz sve te spone vješto i liepo kreće.
Prievod dakako zaostaje za krbsotom onoga Aminte, ali mislim
da je prevodilac u točnosti i krasoti sve polučio što je ovako sapet po-
lučiti mogao. Razmierje Zlatarićevih 1730 veraza prema 1510 u ori-
ginalu govori nam jasno kako se je prevodilac trsio da grčki original
čim točnije prevede, a iz bližega usporedjivanja obiuh Elektra se
do ista razabire, daje Zlatarić upravo s grčkoga prevadjao. Štampana
je Elektra prije našega zagrebačkoga izdanja dva puta u Mlecih : g.
1597 i 1621.

Oviem smo izbrojili sve dubrovačke prievode, što ih imamo iz
šestnaestoga vieka. Ne zaustavljamo se podnipošto na pragu 17 vieka
s toga, što može biti u ovom nema prievoda ; ima ih, ali su i ti prie-
vodi i sva drama u obće posvema drugoga karaktera od ovih prie-
voda 16 vieka. Čini mi se, da svi ovi prievodi 16 vieka nijesu u Du-
brovniku nikada prikazivani bili, nego su služili jedino za čitanje. To

56

izvodim jedno iz toga, što nam na nijednom rukopisu ovih prievoda
nije ubilježeno da je prikazivan, niti nam je o prikazivanju bud jed-
noga igdje drugdje viest zabilježena ; drugo stoje, kako sppmenuh,
drama 17 vieka posvema^ drugoga karaktera. Svi naši prievodi, kao
i sva prikazanja 16 vieka, pisana su srokovanim dvanaestercem,
a bave se predmeti koji se svrSuju krvavom tragikom kao u Jo-
kasti, Hekabi i Elektri, ili pače gadnom grozom kao u Atamantu, i
Đalidi.

Takova forma a još većma sadržaj, posvema su strani drami 17
vieka. Jedini Lukarićev prievod vjernoga pastira ima drugi sadržaj ;
nu po što imamo u 17 vieku prievod istoga vjernoga pastira od Kana-
velića, koji je pjevan u osmercih pak je na njem zabilježeno, da je
prikazivan u Dubrovniku, imamo tiem novi dokaz za moju gornju
tvrdnju, jer je težko pomisliti, da bi Kanavelić išao za prikazivanje
prevadjati istu stvar, koja je već odprije igda bila na pozorištu.
Zlatarićev Ljubmir ima doduše formu mnogo bližu onoj u drami 17
vieka , ali ipak toliko različitu, da je i za njeg težko pomisliti, da je
igda bio na pozorištu, to tiem manje, što opet u 18 vieku imamo nov
prievod istoga TAminte od Giva Gundulića, koji je pisan u osmercih,
pak za isti sigurno znamo daje prikazivan. Postoje dakle drami 17
vieka posvema drugi karakter nego onoj 16, valja nam prije raz-
motriti, kakove su Dubrovčani još druge drame u 16 vieku imali, a
tu nam dolazi ponajprije

3. Dubrovačka pastirska igra 16 vieka.

Ova se hrvatska pastirska igra 16 vieka u Dubrovniku posvema
razlikuje od suvremene talijanske idilične tragedije, nazvane la favola
pastorale, od koje se prva, Belccari-jev „il sacrificio" prikazao u Fe-
rari 1554 (štampan u Mlecih 1565) ; druga LoUio-va „F Aretusa" 1563 ;
treća Argenti-eva „la sfortunata" 1567; četvrta Tassov „FAminta"
1573 (štampan 1581), a za ovim do g. 1700 čitave dvie stotine ta-
kovih favola.

U frat. bib. u Dubrovniku imaju u rukp. 73. 52. dva takova pa-
stirska prikazanja, kojim se ne zna pjesnik, nego se misli po stilu, da
jeMavro Vetranić. Pristajući uz tu misao, vidimo daje pjesniku
ovih najstarijih dubrovačkih pastirskih igara još i Tassov Y Aminta
mogao poznat biti, nu ako mu prispodobimo ta njegova dva prika-
zanja, vidjet ćemo na prvi pogled, da naš pjesnik nije podnipošto Ta-
lijane pri svojoj kompoziciji imao na umu.

57

U prvom se vila od krvnika o dub svezana moli bogu, neka joj
pusti umrieti, da tako dugo ne plače uzaludo. Satiri začuju taj plač,
pak osam njih po redu govore, ajdemo da vidimo sto je to. Vila im
pripovieda, kako se odielila od družbe u lovu, pak ju zatekao krvnik
i svezao o dub; neka ju za ime božje odvežu. Satiri viečaju sto će?
Jedni su, da joj se da sloboda ; drugi da se dovede u Dubrovnik na
pazar i tamo proda; treći da se komu pokloni; četvrti da ju medju
sobom ždriebaju. Nadvlada priedlog onih, koji su za slobodu, i do-
vedu ju Diani, koja ju zahvalnošću nad njihovim plemenitim činom
prima. To je sadržaj od 883 dvanaesterca, koji se i zbilja čine Ve-
traicdćevi.

U drugom prikazanju je takav mitologički sadržaj spojen životom.
Neki vlasić lovac vodi svezanu vilu po Dubrovniku. Vila moli lovca,
da joj pusti naricati, možda će ju ko kupiti. Nariče, ali niko ne haje.
E, kad te niko ne će, bit ćeš moja robinja, veli lovac. Vila se još jed-
nom pusti u plač, veleći Dubrovčanom medju ostalim posvema praz-
nim ali strašno dugačkim govorom :

po svietu svak pravi
fla ste sve Dalmate natekli u slavi,
ne samo Dalmate, gospodo predraga,
neg još sve Hrvate skupivši jednaga.

Ne hasni joj ni to drugo pripoviedanje o njenoj negdašnoj slobodi
a sadašnjem sužanjstvu; niko ne haje. Sada se vila obori na samoga
kneza prošnjom, da ju odkupi, i ta se prošnja lovcu (čitateljem pod-
nipošto) čini tako tužna, da ju sam knezu poklanja. 720 dvanaesteraca.

Nikola Stjepan Nalješković (1610 — 1587) jest drugi ili
izvjestno prvi Dubrovački pjesnik takovih pastirskih igara. Od nje-
govih sedam ,komedija^, sačuvanih u ruk. akad. br. 418, spadaju prve
četiri na pastirske igre.

U drugoj izmedju tih sedam komedija scenira Nalješković poznatu
priču iz grčke mitologije o Eridinoj jabuci. Sav čin nam pjesnik pri-
povieda u prologu ovako

Svi odi koji ste priklono molim vas,
što ću riet da biste čuli me jedan čas,
er vam ću sad rieti, što će te odi pak
do mao čas vidjeti, tiem mirno čuj me svak.
Pastir će odi doć, koji će riet da je
gledao po svu noć njegdi vil igraj e,
ter će leć spati, pak ga će po sreći
drugi tuj sastati onako ležeći,

58

i tuj ga poznavli, on <^e se začudit,
ter će stat na straži, ne dat ga probudit.
U toj tri vil hode cviede de poljem brat,
za pođi na vode vienačce svit, igrat,
tere 6e nad neku jabuku, s kom de pod
k jednomu čovjeku, o ku se ne de mod
prid njime pogodit, neg ih de k onomuj
na pravdu on vodit, koga rieh, da spi tuj.
K ^jemu de dođi tuj, ter ga de probudit,
da bi im stvar onu hotio osudit.
Kad im toj osudi, poslie de sudac ti
sa sviemi onudi tih tanac izvesti.
Togig rad postojte poslušno jedan čas,
smotat ih ne mojte, priklono molim vas.

Prieplirka o jabuci i dosudjivanje iste prikazano je od prilike ovako.
Vile nadju jabuku. Treda ju digne i predlaže, da si ju podiele. Druge
dvie joj poklanjaju svoje dielove, *ieka si cielu zadrži, kad najednom
zapaze na jabuci pismo, koje ne umiju pročitati. Nadodje im srećom
jedan pastir, koji im pročita :

Narav me je satvorila
za najljepšu od svih vila.

Sada prve dvie vile ne daju svojih dielova, i ne mogu se medju se
pogoditi, nego ih onaj pastir uputi, da u dubravi ima neki pastir, koji
rad svoga uma vlada cielim krajem, neka dakle podju k ovomu, da
im dosudi kako je pravo. Taj mudrac jest onaj pastir, o kojem se u
prologu veli da spava, i ovomu ne siže pamet do boljega načina, nego
neka vile tu jabuku njemu prikažu. Prve dvie su pripravne, ali treda
ne da nikako, pak upravo tu okolnost navodi dokazom, kako jabuka
po pravu njoj pripada. Taj razlog (koji opominje na one dvie matere
pred Salamonom) hrabri suca, i spreman je suditi po čistoj savjesti.
Prva ga vila prije osude miti, da će ga učiniti bogata, ako njoj dosudi
jabuku ; druga da će ga pametna, ako njoj ; treća veli, što će ti bo-
gatstvo i pamet, to imaš oboje, ja ću ti darovati najljepšu ženu. Sudac
dosudi jabuku trećoj, s razloga što one dvie pokazaše jasno da nemaju
na nju prava, ustupajući tolikom pripravnosti jabuku samomu njemu
sucu. Na svršetku moli pastir prve dvie vile neka ne budu s toga na
njega kivne, a za dokaz da nijesu, neka s pastiri poplešu, uz što
vile privole i prikazanje se svršuje.

Kako je neznatan čin te igre, još je slabija dikcija, kojom je zaodje-
nut, u govorih nema baš ništa karakteristična.

59

Još je neznatnija druga Nalješkoldćeva pastirska igra, u našem
rukopisu 3 komedija, kojoj sam pjesnik pripovieda sadržaj njezinih
300 dvanstr. u prologu :

Priklono molim vas hotjejte sliŠati

što vam 6x1 ovi Čas u kralko kazati.

Dalecieh od strana jedna de vil uted

od mlaca tjerana, ter će pak trudna led.

Tu ju 6e satiri zvjerenja lovedi

u lugu četiri uhvatit ležeći.

U toj će iziti i mlaci oni tuj ;

starac će doć tada, koga hog postavi,

da mimo sve vlada u onoj dubravi,

ter će svak svoj razlog prid starcem govorit,

a vila, koju bog slobodnu h^e stvorit,

iskat će slobodan provodit život svoj,

er ne će ugodan nijedan biti njoj.

Tu ju će na volju slobodit starac taj

za toj vas ja molju svak mimo poslušaj.

A još neznatnija je Nalješkovićeva treća pastirska igra, u našem
rukopisu kome^ja 4, kojoj sadržaj od 140 dvanaesteraca pjesnik u
prologu ovako pripovieda.

Priklono molim vas čujte me, er ću riet
što ćete vi od nas odi <^ut i vidjet.
Odi će doteći mladići četiri
iz luga bježeći ke guša zatjeri.
Družbu će Čekati, ku budu izgubil.
Tuj im će kazati, sve gdje su, jedna vil,
i taj će isti dan s družbom se sastati.
Vili će riet pjesan, pak tanac igrati.
Molim vas toga rad nitkore ne govor,
ter će te imat sad ne mao razgovor. (!?)

Naj znamenitnija je četvrta Nalješkovićeva pastirska igra, u našem
rukopisu prva komedija. Cin joj mnogo opominje na Tasovu Amintu,
a može biti ima mitologičke vriednosti, ako nijesu ona mjesta, u kojih
dolazi kako vještica uči Radata vračanju, puka pjesnikova inven-
cija. U ostalom je sva komika persiflovane Radatove ljubavi veoma
primitivna, a opaziti je na ovoip prvom pokusu te komike, kako je
već u svom početku više prosta nego priprosta, ali dakako da su danas
nazori o komičnom posvema drugi.

Pjesnik nam cieli sadržaj pripovieda u prologu.

Doći će jedna vila — veli pjesnik — istući pastjera, i, nasad ga,
ostavit će ga. Ovaj će ostati plačući, i doći će drugi pastjer da ga

60

umiri, ali mu to ne će za rukom poći, te će ga ostaviti. Zatim što će
bit? Doći će starica, što no se „u vlasjeh" zove ^eStica, i videći gdje
pastjer plače, mislit će, da ga zubi u glavi bole, tuj ćete imat smjeh,
a kad upoznade njegov jad i nemoć, kazati će mu liek i pomoć. Zatim
će te vi jeti žalost i nemir, gdi će se taj pastir za vilom ubosti. Vila,
koja je bježeći od njega tomu zlu kriva bila, doći će, i, našav ga
mrtva, plakat će ; potražit će lieka, koji će naći, i od kojega će pastjer
oživjeti, podići se, „ter će tako u pjesan višnjega slaveći potrajat vas
drag dan, i tance vodeći."

Taj sadržaj je ovako izveden.

„Četiri vile i tri pastjera poju u lugu, od kojih vila jedna neimajući
svoga pastjera, nego želeći jednoga, na ime Radata, poći ga će iskat
sama, kad svrše pjesan, koja počima."

U pjesni samoj hvale vile krasotu luga i svoju do sada ničim ne
smućenu sreću, za koju mole boga, da im ju do vieka sačuva takovu.
Svršivši tu pjesmu, kaže prva vila, dobivši ponudjenu si pratnju od
jedne svojih družica, neka druge ostanu u lugu, a ona da će poći
cvieće brati, obećavši ostalim vilam, da će svakoj nekakovo cvieća
donieti.

„Ostavši ostale s svojemi pastjeri u lugu, izlazi sama vila prva ter
govori" da bi si željela kad bi pastjera, kojega jučer vidje da za njom
gine a da joj se ne ufa očitovati, mogla danas opet vidjeti, jer daj oj je
veoma mio. „Ugledavši ga" govori, kako će se na njega osjeknut, ako
joj se očituje.

Na to dodje Radat (tako je tomu pastiru ime) te srčano vili očituje
svoju ljubav prema njojzi^ t. j. moli gospodju, da ga prime za svoga
roba i slugu. U tom očitovanju svoje ljubavi veli Radat medj ostalim
u pohvalu vile, da joj Elena i Điana ni sluge, kamo li druge ne bi
mogle biti, i da bi stari spjevaoci, koji pjevahu ljubav, da su nju bili
vidjeli, svi samo nju pjevali. Vila za njegovu ljubav ne mari i ostavi
ga sama u zdvojnosti.

„Daleko od Radata spravljajući se u lov Ljubmir" govori

Dug ti je dan ovi, strajat ga nije moć
prem da se polovi, majdeh 6vl sa psom poć.
Kamo se, oš, oš, oš, nije ga vragut kus,
da bi ga ubio košf (?), ovo ga, ostao pus.

„Idući jubmir u lov, nagje gdje govori Radat," Radat veli da će
se rad vile ubiti i tuguje na dugačko a Ljubmir loveći začuje to jado-
vanje i veli : »

61

Tko ono jauče, rek bi ga što kolje
inajdeh ću pod muče, da čujem još bolje.

4

Radat dalje nariče i hoće da se probode.

Lj. Zla ti kob Rađate, a jošte gori bies,

što dogje toj na te, kamo t' um. kamo f svies ?
Zlo t' jutro je da mož učinit štogodjer,
sjemo mi pusti nož, jes čovjek ali zvjer ?

R. Ne nitkor, kako ja, ki sam pun nesreće
vrhu sva stvorenja i trudan najveće.
Ja ne znam još na sviet najmanje radosti, ,
ja ne znam što je cviet od moje mladosti.
Veselja ne znam ja, ni tance ni pjesni,
ni imam pokoja ni javi, ni u sni.
Po vas dan grem tuže, a kada noć priđe,
tad mi se, moj druže, sve rane povride.

Lj. U tebi svies nije, mnjah, da ti maskariš,
što tej fantazije k vragu ne udariš ?
Ja vigju ti si se smurao za vilom,
toj 6 vragom odnesi, rasta ti duh s' tilom.

R. A toj bih, druže, rad, toj bi mi sve muke
od srca dviglo sad taj smrt od nje ruke.
Kamo taj ko veli, da umriet muka jes,
toj mlados ma želi, a ne će moja čes.
Ja cienim, da je lud ko godi na svieti
veličak cieni trud i muku umrieti.
Er kad mre miran ko, ja cienim na moj sud,
da mu je sve slatko, a nije njemu trud.
Ako ćeš ti rieti, da ako ne more
tko miran umrieti, jeli mu dvaš gore ;
ne velim, da tomuj nije trud poveći ;
al ovi razlog čuj, ki ti ću sad reći.
Kad tomu izljesti iz tiela duh bude,
er se duh od tiela u kratko razdvoji,
a muka nije ciela, ka dugo ne stoji.
Ako ćeš ti rieti, da ki je trud veći,
nego li umrieti, toj mogu ja reći.
Ko no se razdieljen s dragome nahodi,
ter tako ucviljen život svoj provodi,
veće su toj muke, bolesti, jad, i trud,
neg se dat u ruke od smrti na moj sud.
Zašto taj umire tisuć krat svaki hip.
ko take nemire probavlja i nalip.
Đake bi jur bolje umrieti meni sad,
neg ove nevolje i ovi trpjet jad.
A toj mi ne lipše, pokoli rumeno
nje lice najlipše izgubih svršeno.

\

62

Kratka ti bi rađos od moga života,
kamo mi nje mlados, i rajska ljepota.
Sad odi sa mnom bi, sada ja vidjah ja,
kako ju izgubi tuŽna mlados moja ?
Gdie ju iekati ? ne umijem kud sada,
poć se du zaklati od muke i jada.

Lj. Prokleta ljubavi, veće ti nije muke,
neg kad ti bog stavi nesredna u ruke,
ere plač, i žalos, nevolja, jad, i trud,
nesrećbu tuj mlados obujme odasvud.

R. Toj niko ne pozna, neg sama na svieti
ma mlados žalosna, ka želi umrieti.

Lj. Udr ju s vragom ća, ako deš miran bit.

R. Ne du mod toga ja do smrti učinit.

Lj. Eto deš nu me či\j sopisat ti danas,
bod Rade na ovuj, i Ži mi ovi pas,
a bogme dvaes aspri znam ko bi za nj dao
nu bi ja ženu pri iz kude prodao.
Nu što 'e čis, gladak, nu što 'e vidjet brz,
a kako laje jak, nudjer mu kruha vrz.

R. Prem moja huda čes tebe sad Ljubmire
doniela odi jes zji moje nemire.

Lj. Ti oni Radat nies\ ja vigju, ta vila
tebi je Rade svies i pamet odnila.
Moj Rade Rađate plaho je zviere toj,
nije mi toj za te, maj do ne, brate moj.
Tegnuti da ju hod, onaj Čas de tja uted,
a neg li jednu nod na slami s tobom led.
Ona ti pak ukrop, ni kaše ne kusa,
koze ti, ni krave pomusti taj ne de,
govoru t' ja s* pravč, tjem ohaj nju vede.
Ona ti kravaja ne umije zamiesit ;
po njojzi, ži mi ja, nigdar ned biti sit.
Nu mi rec ovaj aj, što ti de jesti dat,
kad sire vila taj ne umje usirat?
R. Ne de snop nositi, ni ukrop taj kusat,
ni sire siriti, na slami ne de spat.
Znam što se hode njoj, surla. ter tanci pak,
ne de joj lipsat toj, dokle sam zdrav i jak.
Kako sve gospogji mislim joj služiti,
a žit' ja ti pogji zecove loviti.

Lj. Je da ti je bolje svjet ovi moj tjerati ?
R. Ne hajem za t^j sviet hod me se ostati ?

L(j. Što ima, brate, bit, težaku čoviku
da ljubav naudit ne more taj viku ?
Neg je sve to praznos, koja vam zavrati
kak ono volu mos (?) kad neima orati.

63

Elad bi ti na me čuj činjenja imao,

bog me bi vilu tuj na stranu vrgao

Nu brže ti drugu ne imaŠ misliti,

neg vile po lugu a nesvies sliediti.

Ako ti odluči ne dvori t ljubavi

nek pogje, ter muci na ovoj ozdravi.
R. Hod s bogom dobar lov bog ti dao da loviš,

što tomu psu pokrov od sukna ne skroiš.
Lj. Brž ne smijem od žene, počne govoriti,

bolje je pelene malomu srezati.
R. Ne moj ga izguliit dvaes aspri kad valja,

sliednik če dobar bit. Često mu daj palja.
Lj. Ni toj ne uzmožem učinit od žene,

dava ih kokošem, a njega odrene.

Nebore je da č' doč sa mnome Rađate,

Bog me ti je bolje oć druzima vile te.
R. Toj te sam molio, da s bogom pogješ aj.
Lj. Eto bjeh zabio, da s bogom ostavaj. •

Radat ostavši sam :

Što željah najveće, da nitkor sa mnom nij,
to njega nesreče donieše sad k meni.
Kad bih se priao nebog ja za gore,
još bih se bojao da se ne obore i t. d.

Jedna starica idući začuje Radata lelekajući ter mneći da ga zub
boli, govori mu:

Umukni, pukao, zub li te toj boli,

ne bi li što dao, da ti se izsoli ?

Ako li hoćeš sad, da ti ga izmu ja,

istom mi rec izvad, oćutit ne ću ja.
R. Pogj s vragom jošte ti, sada te poslah S njim.
St. Take su bolesti ja ti se ne čudim.

Ako zub hoćeš taj sad ti ću izeti,

da ne ć' čut, sjemo daj, ne će te boljeti.
R. Jamu mi smrt dube, umiru ja s pravč,

a ti mi još zube hoć vadit iz glave.

Sprdat si mnom došla, ali mniš što sam ja,

da s' našla ti osla, oprduj s vragom tja.
St. Ne znaš me ti ko sam, ter veliŠ toj meni,

ne znaš li er ja znam razlike korjenje?

Ne znaš li bolesti razlike er umijem

rukom ja odnesti, i ime travam svijem.

Sjedi der ovamo, ne ću t* ga vaditi,

neg ti ću ja samo nješto na nj staviti,

ter će ti sva muka u saj čas otiti,

koliko da roka bude ju odniti.

64

R. Neimam boliezan od žaba u glavi,

neg li sam zavezan od gorke Ijabavi.
St. A ja mnjah, da zubi bole te nebore.
B. A vile tko ljubi nije li dvaš gore ?
St. Majde jes, moj mile ; nu jes liek i tomiig

gdi stoje tej vile? R. U lugu onomuj.
St. I ja kad bjeh mlada ljubav sam sliedila,

nu mi je brada od godiSć probila.

Može bit tojzi vil tebe sad vidjeti

vele bi drago bil, neg ne smije izrieti.

Er ib je brižnijeh sram, ne znaju one zla,

ja im ćud dobro znam, š njimi sam uzrasla.
R. Molim te rad boga, nu mi d^j što godi,

oda zla ovoga jeda me slobodi.

Da ću ti tri krave, i k tomu tri sire,

ako me tej trave oda zla samire.

Starica mu veli neka prisegne da će to dati.

Radat prisiže da će i dva puta više, ako ga oslobodi.

Sad starica pripovieda. Vile imaju dvije špilje: jedna od njih je
protiva tvojoj nemoći. Moli vilu, neka te u nju pusti. Radat veli, ne
će me vila slušat. Starica kaže, ti joj obećaj dar, pa ako ti dozvoli
imaš ovako činiti. Proći ćeš kroz neprohodnu goru, i doći ćeš kroz
tjeskovu do jednoga luga. Uzmi debeli štap, koji treba da napred
nosiš, er u špilji nema „punjestar" ni vrata, neg procjep, kako u svih
špiljah, u kojih vile svoje dragocjenosti čuvaju. U špilji ćeš naći je-
zero. Ne moj se prepasti gromora, koji ćeš tuj čuti, jer te tries ne će
rfbiti, i ne ćeš dublje zapasti neg do pupka. Tu ćeš se naći nejak, a
Stap će ti postati mekši nego bumbak. Nu ne haj, nego do dvaes put
uljezi i izljezi iz špilje, makar će ti prvi put biti ne samo do znoja
nego i do krvi. Ako li te vila ne bi pustila u špilju, evo ću ti kazati
kako ćeš ju uZiniti, da za tvoju ljubav bude mriet. Odsjeci od sva-
koga nokta na rukuh i noguh komadić, te vežući to u rub govori :

Kd,ko vežu ovo sada da zavežu u Ijuvezan

tako onu, ka mnom vlada, većma neg sam ja zavezan.

Pak nag] od oljena mjeseca dan treti,
ter ćeš tri korjena od njega uzeti.

K tomu zaveži u list brštana tri zrna tamjana. Sve to ukupaj gdi
znadeš da će tvoja vila proći. Nadji njezm najbliži stupaj kraj toga
ruba, ali se ne krizi ni mjentuj boga, pak nadji lovor, koji je daleko
od mora rastao, očeši tri grane, postavi ih na njen stupaj i onaj rub;
i užezi, a govori dok god ne dogori lovor :

65

Kako ovo sada gori,
tako ona, ka me mori,
u ljubavi, radi mene,
da goredi vazda vene,
i da željno vazda tuži,
dokoli se sa mnom združi.

Zatim to iskopaj i uza se nosi, pa ćeš vilom vladati kako te je volja.

Starica, dobivši od Radata guber na poklon, otide, a Radat, ostavši
sam, mudruje, da mu je najpametnije umrieti. Lieka — veli — mi
nema, milosti od vile nikada ne isprosili. Kad bih imao bar nešto od
njezine milosti, veselo bih umro. Ali i ovako mi ne preostaje drugo.
Ako joj moja smrt bude ugodna, drago će mi bit što sam joj bar
nečim ugodio ; ako me požali, drago će mi bit što me žali. Oprosti se
od ciele naravi, ureze nožem u piesak rieči

„Odi leži Radat, ki nožem smrt prieku
sam sebi hotje dat za smirit vil njeku.
Ako je u mlados ka ljubav poznao,
reci der, za žalos raj mu bog dusi dao.
A sada, bože , ti primi duh tužni moj ,
i ovi grieh prosti, molim te, vil ovoj."

i probode se.

Vila izadje, željna vidjeti, da li joj je Radat, kojega ona vatreno
ljubi još vjeran, i poiskav ga, nadje ga mrtva, u krvi ogrezla i čita
ono u piesku. Od žalosti hoće da se probode, nu prije podje u gore,
da traži bilja, kojim bi ga u život privela. Sretne one tri vile s pastiri
i kaže im sve. Ciela družba dodje k Radatu. Tu vile govore kakova
bi to po njih šteta bila, kad bi Radat ostao mrtav, jer bi ih se svaki
bojao ljubiti, videći kako je taj vjerni Ijubovnik stradao. A i pastiri
tako vilam govore. Druga vila dade prvoj bilje, koje ova stavi na
rane Radatu, da 'oživi. Oživjevši, kaže mu vila, da ga samo kušat
hćela, i primi njegove ponude, da će joj od sada biti Ijubovnik.

Komad se svršuje osmerci. Vile obećaju da ne će više prema pa-
stirom biti nemilosrdne. Pastiri se raduju što vile postadoše tako blage.
Onda se vile i pastiri skupa mole bogu da ih očuva od tuga i svršuje
se ciela igra, koja broji 730 dvanaesteraca.

Marin Držić (1520 — 1580) jest mladji suvremenik Nalješko-
vićev , a kao pjesnik Dubrovačkih pastirskih igara mnogo i mnogo
znamenitiji. Iz njegovih djela doznajemo prve sigurne viesti kada i
gdje se te igre u Dubrovniku prikazivahu, a doznat ćemo ih još mnogo
više, kacinam sva njegova djela dodju u sviet. Za sada nam je od istih

(Historija drame.) 5

66

joS mnogo toga no poznato u rukopisu g. Bone u Dubrovniku. U Za-
grebu nemamo nego rukp. akad. br. 118, u kojem nam je najnovijom
rukom prepisana Tirena, Adon i prvi akt Abrama, zatim drugo mle-
tačko štampano izdanje od g. 1607, u kojem se nalazi Tirena, Adon
i Novela od Stanca, i nekoie sitne pjesme. Ispred ovih sitnih pjesama
nalazi ie „prolog drugi komedije, prikazane li Držić na piru." Ta ko-
medija, prikazana na Držićevu piru, jest Marinov Adon; to se n n]em
izrično spominje, a prikazan je taj Adon, kako je pred njim opet iz-
rično zabilježeno, godine 1550. U tom prologu od godine 1550 dakle
nalazimo Pribata u kući Držićevoj , koji se ženi djevojkom iz kuće
Sinčević. Najednom nahripi u sobu prijan Pribratov Obrad i začudjeni
Pribrat ga pita, po što je došao, da li je može biti donio sto godj za
svatove? Nijesam odgovara Obrad — nego sam došao u Dubrovnik,
i spazivši kako ljudi gmu u ovu kuću, pošao sam da vidim što je tomu
uzrok. Unišavši u kuću nijesam već mogao izaći, jer me godišnjice uz
stube otisnuše; ma kaži mi brate Pribrate, koja je ovo sjajnost? Pri-
brat mu pripovieda, da su to svatovi Držićevi, i pita ga, da li je već
kada odprije bjo u Dubrovniku. Obrad veli, da je onomlani na po-
klade došać, i vidio kako vile na rieci kraj grada Držića daruju gu-
slami, da na njih pjeva slavu Dubrovnika. Da je za tiem potekao u
grad, da to vidjenje pripovieda, ali mu u gradu toga ne htješe vjero-
vati, jer da oni tog pjesnika poznaju: on seje učio preko mora pje-
vati, ali mu popucaše žice, jer se išao s boljimi pjesnici natjecati.

Nu kad su došli slušati Držića, kako pjeva, pjevao je tako krasno,
da su se svi začudili, i darivali su me bogato, što sam im istinu rekao.
Od toga vremena drže pjesnika Držića u velikoj časti. Onomlani su
prikazivali njegovu Tirenu, ali je bila tolika zima i sjever je tako
duhao, da nije bilo niSJa čuti, s toga će se sada iznovice prikazati.

Onomlani od g. 1550 jest godina 1547, koje se je Tirena prvi put
i to pod prostim nebom prikazivala. Scena Tirene nas i zbilja dovodi
pod prosto nebo, jerbo u njoj dolazi zdenac, pak se je sve to valja da
prikazivalo oko onoga zdenca, koji je pred vrati, koja vode na Ploče.
Uz taj zdenac je kneževa palača, današnji Bezirksamt, crkva sv. Vlaha,
katedrala, i palača u kojoj se novci kovahu, današnji mislim Steuer-
amt; ova se pijaca' sama sobom nudja kao mjesto, na kojem se Dubro-
vačke drame prikazivahu, i što pred Palmotićevimi dramami dolazi
„prikazivana prid dvorom" označuje po svojoj prilici ovu pijacu. Naš
prolog od g, 1550 nas dakako dovodi u kuću staroga Vlaha Držića,
gdje se drže svatovi, iz česa vidimo, da se manji komadići ka\j „Adon"

V

67

prikazivahu u kucah, koji se običaj do najnovijega vremena sačuvao ;
veliki komadi pako prikazivahu se cielomu narodu na pomenutoj pi-
jaci, i to u vrieme poklada prigodom svatova, kao što su one Vlaha
Držiča, na kojih se Adon prikazivao kod njega u kući i pri toj se
predstavi odmah oglasilo, da će se i Tirena na pijaci cielomu gradu
prikazati. «

Znamo da našega • Držića obiediše da je u svom Abramu i Tireni
počinio plagiat na Vetranićevih djelih, i te viesti naŠih historika
podpunoma se obistinjuju našim prologom od g. 1550, u kojem se veli,
da se je Držić htio natjecati s boljimi pjesnici, pak mu tiem žice po-
pucaše. Na Abramu, koji pada prije Tirene a i imamo na ruk. akad.
pred istim ubilježenu g. 1546, opazismo i zbilja da je Držić ciele
verze i scene od svoga učitelja uzeo, nu nije nam nikakovo Vetrani-
ćevo djelo poznato, na kojem bi Držić svojom Tirenom bio mogao
učiniti plagiat. Niti je to moglo biti na Vetranićevu Abramu, niti na
Suzani, niti na Uskrsnuću niti na ona dva prva pastirska prikazanja,
ako su od Vetranića. Kad nam sam Držić priznaje, da ga tako obie-
diše, ne možemo drugčije uzeti, nego da nam se je od Vetranića
mnogo toga izgubilo, a kako od Vetranića, tako sigurno i od drugih
pjesnika, i to ne samo pojedina djela nego i cieli spomen. Na tu nas
konjekturu dovode dalje viesti kod našega Marina, koje nam svjedoče,
kako su ti Dubrovački 'dramatici 16 vieka pime ruke posla imali.
Vratit ćemo se na takove viesti kod njegova Dunda Maroja ; za sad
ću spomenuti kako u predgovoru k onim sitnim pjesmam veli Držić,
da je komediole „Adon" i „Novela" od Stanca u dva zasjedanja (Sitz)
sastavio.

Po što nam Držić u spomenutom prologu veli, da je onamlani stekao
veliku slavu i priznanje, nije ga sigurno Tirenom od g. 1547, za koju
ga okriviše plagijatom a i sam veli, da je bila pri toj predstavi tolika
ziu^ i sjever, daje nije bilo razumjet; koji je to komad mogao biti,
to ćemo pokušati poslije kod njegovih komedija pronaći, za sad se
daj vratimo k njegovim pastirskim igram.

Kao Nalješković u četvrtoj svojoj pastirskoj igri, tako nam i Mai'in
Držić u svojoj Tireni predstavlja persiflažu u vile zaljubljenih pastira s
nesmislenim svršetkom, da vila na pokon ipak pristane te ljubi svoga
pastirskoga odoratera. To je prava pokladna fantasterija, koja malo
pazi, da joj u kompoziciji bude smisla, to je pravi odsjev dubrovač-
koga pomirljivog političkog života, koji pazi i nastoji da se za boga
sve zadovoljno svrši, pa tako ne podnosi niti da u šali ko strada. Na-

68

pređniji je naš Marin od NaljeŠkovića, što je u njegovoj Tireni kom-
pozicija mnogo zamašnija; bogatija, čim mu se pruža prilika da bolje
od Nalješkovića ističe karakter ove dubrovačke pastirske igre, fan-
tastičnost, i da pojedine karaktere bolje razvije; zatiem tim što mu je
govor u pojedinih scenah izmedju ostaloga dosadnoga naricanja na
Vetraničevu nmogo puniji komičkoga sadržaja. Dubrovčani su dakako
u toj Tireni mnogo više krasota nalazili, i toliko im je omiljela, da je
četiri puta štampana 1551, 1607, 1630 i 1632. To nam je najbolji
dokaz kako je težko tu Dubrovačku dramu mjeriti mjerom današnjega
estetičnoga suda, a da ne zamrsimo mrtvimi pravili živost utiska, koje
te drame imahu na naše Atenjane 16 vieka. S toga ćemo najbolje uči-
niti ako se poduže zabavimo samim sadržajem Tirene, kojoj je Držićev
puni naslov „Tirena komedija Marina Držića".

U prologu govore Vučeta i Obrad. Isprva se malo svađe. Vučeta
opaziv Obrada gdje dolazi, veli mu, ha ti si kozokradjice, koji si mi
dvije jalovice ukrao pa njima družinu gostio. Obrad mu odvraća, da
ju je gostio, i da će ju udilj gostiti, jer da nije rdja kao on (Vučeta),
koji je prikladan raku „ki nazad ide". Nu doskora se izmire, dadu si
ruke i Vučeta pita Obrada, odkle i pošto? Obrad mu veli, da je u
miehu donio u ovo liepo mjesto masla na prodaju. Vučeta mu kaže,
neka pusti maslo, inek se ozre po gradu, da mu rekne kakav mu se
vidi. Ojbrad usklikne kako je Dubrovnik liep i obilan svakim dobrom
kao proljeće cviećem i završuje:

Vigju te u goju pokojno gdi stojiš,

i jak bubrek u loju, gdi se llepo toviš.
V. Besiede ostavi, gdi 'e mir tu je Bog,

a život je pravi gdi 'e pravda i razlog.

Ovdi brate putnik ima mirno stanje

ne sumnji zao človik da mu uzme imanje.

Lupežom lova ni, ni krvnikom stana,

zlo se ovdi i ne sni, milos je zgor dana.
0. Nut liepe mladosti što milo šetaju,

njekome radosti sunčanpm svi sjaju ;

do pasa u bradah starce vidim šetat,

da ib je brate strah, u obraz sagledat.

Dalje ga Vučeta upozoruje na krasotu vladika i njihovo sjajno
odielo, a Obrad mu povladjuje, da su liepe kao zviezda danica. Nadalje
nastavlja Vučeta :

Vidiš li ovi grad i vlastele ove

po svemu svitu sad dobro ime njih slove,

69

istočna gospođa po božjoj milosti
otraanskoga ploda miluju ih dosti,
i tamo od zapada uzmožna gospoda
ljube ih sva sada, milos im tuj bog da ;
razmirja ne imaju na svitu s nikime
korablje plivaju njih vitrom svakime.

Obrad dodaje neka samo paze i boga prose da im taj blagoslov

uzdrži i napokon začudjen upita:

Ka je ovoj dubrava, ali su i ovdi gore ?
Ko li se gizdava uvrže meu dvore.

Vučeta mu pripovieda, da će sad u toj dubravi vidjet igru, kakove
dosada joste nije vidio, i pripovieda mu cieli sadržaj komada, koji da
će u pjesmi prikazati izbrana gradska mladost. Obrad za-
Ćudjen pita, a ko je taj razumnik, koji je to sve u pjesan bio kadar
staviti. Vučeta mu pripovieda, da je kod grada neki zdenac, u kojem
je tako dobra voda, da taj zdenac zovu medeni hladenac. Kraj toga
zdenca, veli, dolaze vile i obće s Dubrovčani, te ih pjesmam uče. Tako
sada čine s Marom Đržićem, koji kao pjesnik dostojava lovor vienac.
Da su i drugih od Držićeva roda vile tako milovale, kao što Gjoru, a
i pjesnike drugih porodica, kao što Siska Vlahovića.

Obrad pita, a da li i sada još koji drugi Dubrovnik pjesmami pro-
slavlja. Vučeta mu veli, da ih ima mnogo, a medj njimi jedan sveti
Remeta, koji na svom školju pjeva. To je Vetranić.

Obrad želi Dubrovniku, da do vieka tu sreću sačuva. Napokon ga
Vučeta zovne da se ukloni, jer da će sada početi igra, o kojoj mu gori
pripoviedaše.

Ovo je prvi primjer što pjesnik govori o svom Dubrovniku poči-
tanjem, koje u naivnom tonu toga Obrada i Vučete toliko milo glasi.
Liep je napokon dokaz pjesnikove smjemosti i zahvalnosti, što tolikim
počitanjem spominje svoga učitelja Vetranića, djeda Gjoru i njegova
prijatelja Siska Menčetića, dočim mu na drugu ruku sloboda pre-
daleko ide, što sama sebe hvališe. Podieljena je drama u pojedine
dielove kako sliedi.

„Prvi at."

„Ljubenko i Radmio govore."

Ljubenko pita Radmila, za što plače, i e da li je i njega koja vila
ljubavi savezala ; ako jest, neka se toga ohaje, jer vile su sada takove,
da od pastira rug čine. Radmio mu veli, da mu nijesu ti jadi na srcu,
nego da ga kolje, što se je najumniji i najčastniji pastir Ljubmir u
vilu Tirenu zagledao, pak s toga skončaje, i da ga ide tražiti, da mu

70

bude na pomoći. Ljubenko veli, da sad vidi, da ljubav imade nad
svim moć, kad je čak i toga savezala, i nakon kratka razgovora o tom
predmetu, prodju skupa Ljubmira iskati.

„Vila Tirena idući u lov sama.^

U liepih riečih hvali krasotu naravi, i veli da je istom onda život
liep, kad se dvoje združi. U to ugleda medu i odapne na nj strielu,
ali ga samo rani te za njim poteče ; a ne stigavši ga, dodje natrag
u nadi, da će ranjen doći na vodu. Na vodi si želi naći Ljubmira.

„Ovdi se poje u lugu zatim Ljubmir sam ishodi i govori."

Tuguje nad svojom nesrećom što u suzah i uzdasih rad Tirene
skončava i gine, a nikakovoj pomoći se ili smilovanju nadati ne može
od nje, koja je svojim angjeoskim licem medju ostalimi ženami, kao
danica medju ostalimi zviezdami. Komu jaoh tužim, bolje je umriti
nego takove muke trpiti ! Nazivlje i dozivlje smrt, a kada mu ova
samohoć ne će da dodje, odluči zadati si ju sam.

I misli i rieči toga kao svih ostalih ovomu sličnih naricanja opo-
minju nas i svojom praznoćom i svojom duljinom na Vetranićev slog.
Rime sad — jad ; sada — jada ; sunačce — srdačce ; mraz — čas ;
mladosti — radosti; cvili — uhili i t. d. To su stožeri oko kojih
se sve pjesnikovanje tih partija vrti i bavi.

„Ovdi se Ljubmir hoće ubit a vila mu skrovena iz luga govori."

Sto grdiš tvoje lice, što se smjeravaš ubiti? Ako te ni e sama sebe

žao, za što ne žališ onu, koju ljubiš, koja ne će da u vječnih suzah

stojiš ?

Ufanje gdje ti je, razgovor Ijuvenim,
mrtvo to tebi je, a žive svim inim ?
Otvori tve oĆi, ne moj tako ginut,
er sunce s istoči skoro ti će sinut.

„Ljubmir ispadši mu iz ruke oružje govori."

Cij je to glas, koji ima na mene toliku moć? Jeli to Tirena? Ako

je, neka izadje.

Prisvitli tvoj obraz, objavi sunce toj,

odagni smrtni mraz, ki skonča život moj.

Od tužbe trieskove, zle vitre od uzdah,

od plača dažde ove, od želje vihar plah :

odagni magline od misli gorcieh tač,

8 kieh Ljubmir tvoj gine, s kieh tvori grozni plač,

ukazi ružicu i rajsko toj cvitje,

u sunčanom licu objavi prolitje,

ali sad Ljubmir tvoj da svrsi ob jednom

s tugama život svoj kom smrti nerednom.

71

„Izlaziv suproć njemu vila, Ljubmir joj govori."

Je li toj Tirena? Jest to je njen veseli obraz i t. d. Jaoh kreposti
mi od ljubavi ginu, jezik mi je savezan, a žudim k njoj poći i ljubav
joj odkriti! Uz sve što mu je jezik savezan, ipak jako mnogo govori,
moleći ju, da mu se smiluje i te nevolje ga oprosti. Tirena mu veli,
da vile baš nijesu tako kamena srca i kao od zvieri odgojene, te da
nju njegovo uzdisanje dira. Neka si traži što hoće od nje, jer da je
ona vila, koja u vodi pribiva, i ima moć, simce učiniti stajati ! ! Neka
dakle traži znanje ili imanje.

Ljubmir veli da mu toga ne treba. Nego što ? Neka mu dopusti da
bude njen s uga. Ta kako to ? Svaka te vila želi za druga, a ti si želiš
da mi budeš sluga. — Radje tvoj sluga nego gospodar svietu ! — Ali
moj je stan u vodi. — Nu ti možeš, ako hoćeš, i na zemlji bivati. —
Primam te.

„Ovdi satir usktiet bude vilu ugrabit a vila prid njim uteče a Ljub-
mir za njome, i svrši se prvi at."

„Počinje drugi at."

„Vila za Ljubmirom užežena govori."

Kako su vile srca prem kamena te ne znaju što je ljubav, i koje

muke s nje nastaju, kada čovjek žudi svaki čas sa svojim Ijubov-

nikom biti.

Nemoćan tko ni bio, taj ne zna Što je bit zdrav ;
a tko ni ljubio, jaob ne zna što je ljubav ! !

Ona sada zna, i boji se za svoga Ljubmira, da ga satir može biti
nije „osnobio", pak polazi k vodi, nadajući se da će ga tamo naći.

„ Vlašić Milienko popievavši k vodi dohodi i s vilom govori zašadši
u ljubav."

Pita ju kakove krasote mogu biti još na nebu, kad je već ona naj-
krasnija na zemlji, i neka mu kaže ko je; nu bila ko mu drago, ljepša
je nego sunačce, te mu je ranila srdačce, pak neka ga uzme za svoju
slugu. Opazivši na njoj cvieće, hoće da ga dime, ali mu vila brani
pitajući ga, da li je gdje vidio Satira i Ljubmira :

Gospoje dušu inu ja ovdi ne pozrih,

neg tebe jedinu cić koje vas umrih.
V. Pastiru umro nis, sviedok sam ja tomu

ne izgubi istom svis i mir srcu tvomu.
M. Ali ću skoro umrit pridraga ma Vilo,

ne budem ako prit tebi sad u krilo.
V. Ne umri pastiru, zemlje ove toj daju :

u njih ki umiru veće ne ustaju.

72

M. Gospoje 8 tobom led jednome ja bih rad
a makar ustat vq6 ne badem prem nikad.

V. Što bi ti pribilo da ležefi sa mnome ?

M. Istom bi mi milo združit se s tobome.

y. Budi ti Što žudiš, slobodno prigj k meni
i stan moj da vidiš u vodi studeni.

„Ovdi vila skoči u hladenaca Milienko se začuđiv govori, pakRadat
iziđe."

Milienko se tuži na vilu, što ga je tako nesmiljeno ostavila ter joj
veli, da će ju poć iz vode izvaditi, da joj Sto ne naudi, i svukav se
udjeu nju. — Radat došavši pita ga začudjen Sto to radi? — Milienko
mu kaže. — Radat ga psuje i veli mu, neka se odmah digne iz vođe.
Tvoja mi vika ne će mojoj muci odmoći. — Ovi bat će te taki ozdra-
viti. — Ne diraj u me ta i onako sam s vilinih striela dosta strt. —
Bolje bi bilo da si umro nego Sto si tako poludio. Radat sada rezonira
kako se je taj sviet kao pomamio, da sve za Vilami luduje. To dolazi
od tuda Sto odveće jedu i piju a ne rade. Da ljudi rade, ne bi ih tako
bezumne misli snalazile. Medjutim veli, najbolji je liek proti ljubavi
glad i žedja, čekaj doći ćeš i ti skoro domome !

„Stojna ovdi iste Milienkasina i zove ga iz glasa a Radat odgovara."

Stojna zove Milienka a Radat joj veli , da plove u vođi. Mati ga
moli da ju privede. Sto on učini. Majka Milienka kara Sto li tuj radi,
gdje no mu vuci stado isklaSe, da li ga nije sama sebe stid. Radat pri-
hvati, da danas u svietu nema stida, da se starci ne štuju, a mlaci su
objestni kao siti tovari. Milienko karajućoj majci veli, da nije viSe
koji je bio, jer da ga je zatravila najljepša vila, koju prizivlje, neka
iz vođe iziđe. Rkđat mu veli da se je razbluđio te u snu mu se pri-
činila kao vila; jer vile su u Sumah, a sirene u vođi ; neka se ozre na
majku, kojoj treba da bude u starosti na odmjenu i utjehu. I majka
mu veli, da se vlahom uprizire, da vile pod orahom kon vođe tanac
vođe, a da to nije vila nego napas, koja mu je pamet zamutila. Mi-
lienko odvraća da on zna Sto je napas a Sto je vila, i da je to upravo
vilas kojom je razgovarao. Majka kaže, ma da je sve vila, neka se je
ostavi, jer ove samo za uzmnožne pastire kao Sto su Radmio i Ljub-
mir haju, a od siromašnih, kao Sto je on, rug tvore. Ako ga je volja
ženiti se, da će mu ona u selu kmetsku kćer isprositi. — Milienko
kaže, da njegovu srcu nije druge tražiti, pošto za jedinu ovu vilu
mari. Majka ga zaklinje neka pusti te govore, koji nijesu dostojni
njega, njezinoga sina, koji bi joj imao biti u starosti zamjena. — Mi-
lienko veli :

73

Hotieše toj zvižde, viSnji sad hotie toj
nje lipos i gizde da slidim vas vik moj.
R. Zla pamet hoće toj, a ovi bat hoće,
da ovdi taj bies tvoj ostavi sve zloće.
Bez bata ni lika djetetu obiesna,
slatka rič i vika većma udi nesviesnu.

Milienko ga moli, neka se ohaje toga, jer to nije liek za zaljubljeno
srce. Radat: Cek sve ću ostavit tako ne bio čio vik, batom ćeš ozdra-
vit, u kom je tebi lik.

„Ovdi lElienko uteče a Radat se obrne k Stojni i govori."

Neka si sinaRadata oženi, jer sva ta objest mladića otuda teče, kad
su oženjeni pak djeca oko njih jauču, onda im šta takova ne dolazi
na um. Neka si dakle vodi u kuću nevjestu, koja će joj biti u starosti
odmjena. Stojna mu odgovara, da je biedna odmjen^, s tiem sadašnjim
nevjestami, koje ne misle na drugo nego na nakit, a na sve načiile
nastoje da sinove sa svekrvami zavade. Radat ju kori, da nije tako.
Neka svaki pazi na svoje mane, iste priznaje, pak će ljudi u miru
živiti. Mladići su objestni istina, ali koliko je u vas starih mand.. Vas
dan vičete nad sinovi da su prisiljeni odbjeći vas, a štogodj vam ne-
vjeste učine, ništa vam nije pravo. U kući Vam se čini uvieke nered,
ma bio kolik red. Uviek se prčite da ste stare ali još uvieke pristale,
a kad tamo nema vam jednoga zuba u ustim, i na hodu i na svemu
vam je vidjeti da ste gube. Stojna kaže, e niesu sve take, nijesam ja,
a nije ni tvoja Jela. Radat kaže, e nijesu ni svi prsti jednaki, ali
neka si pamti tu nauku. A sad nije drugo nego skupit čeljad pak Mi-
lienka, ako ne drugčije a ono na silu kući dovesti. Stojna veli, neka
on ide po Milienka, a ona će po čeljad. Pristaje.

„Ovdi Stojna ide po čeljad, a Radat za Milienkom otide i svrši se
drugi at."

„Počinje treti at."

„Milienko sam."

Nariče nad svojim jadom i ljuti se, što ga stara mati i stari Radat
karaju, koji kao i svi stari ljudi ne će da priznavaju, da svaka doba
ima drugo htienje a mladost ponajpače da ljubi. Pita se gdje je ta vila
i veli, da ide za njom ma i u sam pakao.

„Odhodi Milienko a Ljubmir izlazi i govori."

Tuguju nad svojom nesrećom, što ga je taj satir smeo u ljubavi, i
bojeći se, da nije gdje vilu šćepao, ide ga tražiti.

„Ljubmir odhodi a Radat ishodi umoren budući iskao MiUenka i
govori."

74

Bađate zlo 8* poSao jn vigju ži mi ti

odkad 81 doSao mabnice liečiti;

tovare goniti i vodit zle žene,

8 mabuici obditi muke sa paklene.

Pogj tamo (voj Stojn>i) nadi deS Milienka,

ži m' t* ned bit pokojna skoro s tvoga sinka,

Milieuko pameti što Kupido krili

po gori sad leti. Ab BoŽe moj mili!

Što čini bieli krab i dobra ljetina,

do grla pun trbuh najboljega vina !

Oto ib sitieb Kupido strielja sad,

vragut kus u lačnieh ne tiče on nikad.

Laž, i san, i grlo Boga su učinili

golo diete vrlo bez vida a s krili,

u ruci gdi drži luk i strile ognjene,

kim strielja i prži sglave pokradene.

Slična njib pameti svaki njib kojome

petsat milja leti na nrn gorome.

Obiesne t^j strilja za lačne ne haje

i plača nadilja i tuge zadaje.

Ljubav se taj zove, ku vele svi ludi

toliko da slove na nebu i svudi.

Koje je Božanstvo toj vražje cid koga

plač, nemir, sužanstvo stieče se za boga?

Ka li je ljubav toj, ka stavlja Ijuvene

u vječni nepokoj, u muke pakljene?

Ljubav je živiti s družinom junaci

rujno vince piti s dobrim veseljaci,

popievke veselo junačke spjevati,

i Činit sve selo u igri stojati;

i tance na vrime seljankam izvodit,

i igram takime blaženim dan vodit.

Nevjeste oto i mi tej liepe gledamo,

besjedimo š njimi, tamašimo i igramo,

u igri štipljemo gdi no se prigodi,

i po šiji pleštemo i indie kad godi,

ma za toj ne mremo, ni strilja tuj ko nas,

kako njib, ma gremo veseli ved svak čas.

Zla pamet gdi no je, zle misli tuj budu,

ke brate ne stoje nikada zaludu,

gubi se snaga i dan bodedi za njima,

od truda nieki san mrtvi me se prima.

Bogm' ovdi ja zaspah voj Stojna pri vodi

Milienka ne iskah a ti za njim bodi.

„Ovdi Eadat zaspi a Kupido iziđe i govori."

75

Kako može čovjeka oholas toliko zanieti te ne priznati bogom
njega, kojega moć poznaje nebo, pakao, Marte, Jove i toliki mladići
i vile. Neka i Radat nauči ko je i sto je. Strielja ga „lipotom Tirene."

„Ovdi se Radat probudi a vila Tirena prodje govoreći."

Da nema većega truda nego ovako dragoga žudeći po svietu ići.

„Radat vidjevši vilu za njom se užeže i govori."

Sto sam to vidio? Kakva to vila prodje? Koje me to muke stežu?
To je ljubav. Ma sto cknim, što najbrže ne sliedim njenu ljepotu od
raja?

„Iz doma svojta po Milienka idući s Radatom govore."

Dragić, Vučeta, i Radat svaki po redu pita, kud je taj ludi Milienko,
gdje mu vuci stado deru, i zovu Radata neka im pomogne da ga kući
vode. Radat im kazuje svoj poraz, a ovi ga svi po redu pitaju, da li ga
starca nije sram ludovati. On im odvraća neka ga puste, jer ne znadu
što je ljubav. Ona trojica kažu, ajdemo, jer tu nije dobro, neka si
majka Milienka sama ište.

„Svrši se at treti."

.„At četvrti. Radat i Diete Dragić."

Radat nariče za vilom, kud li je? Diete ga zove neka ide kući.
Otac djetetu pripovieda, kako se je opirao bogu ljubavi, pak ga preko
najljepše vile ranio ! ! ! ! Diete kaže, jaoh da mi ga je viditi, ja bih ga
štapom. — Ma u njega su krila. — A ja bih ga praćom. — Uzalud
mu se je opirati, a vila ova bijaše prekrasna. — Jaoh ne govori tako,
ta maja se ljuti kad te čuje sa susjedom razgovarati ! ! ! ! — Idi diete
i reci maji, da me više nema kući, jer idem za vilom. •-— Voh zar ćeš
maju i svoje diete ostaviti. — Da. — Jao da mi je toga boga Ijubve
sresti !

„Diete odhodi a Kupido izlazi pak diete i vila Tirena."

Kupido veli da to diete mora kazniti i preobuče se na vlašku, te
pita diete gdi mu je praća. — Sto pitaš, jesi li ti, koji strielja? — Sada
ćeš me poznati. — Sto će ti te striele. — Srce ti ću prostrieliti. Ku-
pido „nastrili" diete a Tirena izadje i pita za Ljubmira. — Diete veli
da ne zna, i pita ju ko je kad je tako liepa. — Vila kaže podji kući.
Ne ću neg ću za tobom. — A što ćeš za mnom? — Služiti ću te. —
A maju ćeš ostaviti? — Ne hajem za nju kad imam tebe. — Sto
umiješ činiti? — Svirati, zecove loviti i lisice. — S kime spiš doma?

— S majom kod njezinih noga i tako mimo, da me ciele noći ne čuje*

— Stoj s bogom, ja idem. — Zar ćeš me ti ostaviti? — Na ti ovu
jabuku, sviraj u dipli dok ja naberem cvieća. — U to dodje otac i

76

điete mu pripovieđa kako se je i ono u vilu zaljubilo, te da će joj
kozla pokloniti, a otac kaže, slobodno jer je i cielo stado vriedna ! ! ! ! !

„Ovdi Satir izlazi i užežen za vilom govori."

Jaoh kako zgaram od ljubavi. Jaoh zašto mise ne ukaže moja vila !
Al što govorim kamenu gluhomu! Zašto ne palim kuće i ne rušim
duplja i špilje, da se vile nauče što će reći satirom rug tvoriti. To je
sadržaj toga jadovanja, koji si in fine finali ostaje prilično jednak,
kada god koji dodje da svoje lamentacije o ljubavi istuži. U to dodje
Ljubmir i poslije nekoliko rieči veli pjesnik:

„Ovdi Ljubmir boj bije sa Satirom, koji ga napokon jednom stienom
udari i smete ga ter pade na zemlju kako mrtav a vila ga nahodi i
nad njim plače govoreći."

U četverostihnih osmercih od kojih se 1, 3 i 2, 4 sriču, nariče, kako
joj nesreća ugrabi onoga, s kim je htjela živjeti, kako mu ne može
pomoći, pita ga ko ga je ubio, zazivlje vile u pomoć i t. d.

„Ovdi se vila prinemaga i svršuje četvrti at."

„At peti."

„Ljubmir se oporavlja i govori."

Pita se gdje je, i zapazivši prinemoglu Tirenu, misleći da je mrtva,
veli da mu drugo ne preostaje nego da se u smrti š njome združi.

„Ovdi Ljubmir usktiet bude se ubit a družba mu pridodje ter ga
uzdrže."

Najprije ga Radmio, zatim Ljubenko pitaju, što je to da je tako
poblieđio i da ga smrt skončaje. On svakomu kaže što je. U to dodje
„Remeta" i pita kakva je to smetnja. Kad začu, opominje ih da ne idu
za svjetovnom ljubavi i veli, da je nebo odlučilo, da će Tirena oživjeti,
neka se svaki višnjim moli. Radmio višnjim daruje liru, Ljubenko veli
da će pjesme, koje je dosada u slavu ljubavi pjevao u njihovu slavu
obrnuti, a na to se čuje iz neba glas, da zavjete višnji primaju i da će
Tirena oživjeti.

Vila se, oporaviv se, s Ljubmirom pozdravi. U to izadje MiUenko,
Radat, i Dragić te svaki veli, da je vila njegova, pak ne mogav se na-
goditi, počnu se tući. Na to izadju satiri te se i oni u boj upletu. Kad
su se ponatukli, smiri ih vila rekavši, neka ju svi u goru sliede kao
pratnja, a Ljubmir kao dragi, u što svi pristanu.

„Ovdi s tancom čine mir i s tancom odhode za Vilom, a Kupido
izlazi i govori puku."

ki nas slušate, s ljubavi i s radosti
veće ne čekajte sad ove mladosti,

77

zač oni pođjose njib dragu vil sliđit
a mene odjoše, ki vladam nebo i svit ;
da budem moliti priklono sada svih
da srce primiti budete dobro njih,
i ljubav kome sad botješe zadosti
ovo brieme od poldad uzvisit radosti.
Za drugo ništar ja, o puce, ne cu rit,
zač sunce koje sja sviti o će vazda bit.
Nenavis ne more učinit nemila
da ruža od gore ni rumena i bila.

Ovaj se zaglavak opeta očito na pjesnikove napadače odnosi, koji
ga okriviše b plagiata.

I Držičeva Pripoves od ljubavi Venere prama Adonu,
u komediju stavljena g. 1550 spada medju pastirske igre, jer je i njoj
sadržaj persiflaža u vilu zaljubljena pastira. Akoprem je taj Adon
veoma malena šala, prikazana na piru Vlaha Držića, ipak mi se čini
da je bolje uspjela od svih dosadašnjih pastirskih igara, jer u njoj per-
siflaža ostaje, a ne svršuje se nesmislenim svršetkom, da pastii' na
pokon ipak steče vilinu ljubav. Karakteristične su u Adonu ne birane
šale osobito na spolne odnošaje, koje se dakle i u privatnih plemićkih
kucah podnašahu, što doduše nije unicum u historiji poezije, ako se
opomenemo Aristofana, Plauta i ciele historije talijanske komedije u
16 vieku.

Vukodlak dolazi pijan od svatova Vlaha Držića, kojemu je donio
u tu slavu jarebica i piplica, i hvali vino kao najbolju stvar na ovom
svietu. Buncajući on tako, eto gdje vodiKojak svoga sinovca Grubišu
u Dubrovnik, da ga tamo oženi. Najprije Vukodlak pripovieda onoj
dvojici odkle dolazi, a za tim ovi Vukodlaku po što idu u Dubrovnik.
Vukodlak im se ruga, što idu u Dubrovnik po ženu, a ovi se spremaju
da mu neslane šale njegove zasole batinami, kad al evo Grubišine
majke Vlade, koja odvraća svoga sina, neka se za boga ne ide u grad
ženiti, kad su te gradjanke takove i takove, a ako ga je već tolika
volja za ženom, da će mu ona sama koju u selu naći. Vukodlak po-
maže Vladi neslanimi ali tim većma vinom okvašenimi svojimi salami,
kad al eto „se odkrije scena, vlasi so pripadu, a ukazu se šes vila,
koje najprvo poju, pak tancaju, u to Venere iziđe a vile joj se kla-
njaju."

Vile pjevaju u slavu Venere veoma liepu pjesmu, punu narav-
noga, neprećeranoga čuvstvovanja za krasotom, za tim odu, a Venera
ostavši sama jaduje, kako se zaljubila u Adona, koji ju bježi, s toga

78

dozivlje u pomoć Kupiđa, koji joj obećaje, da će joj Ađona zavezati
njezinom kosom.

„Na to se scena sakrije" aprepanuti vlasi Kojak, Vukodlak i Vlada
govore strahom, što to bi ; samo mladi Grubiša je srčan : njemu se
ta Venera tako dopala, d^ je odlučan poći joj za roba, od česa ga
oni gornji odvraćaju, majka usrdno. Vukodlak peckajući.

U to se opet scena odkrije i prikazuje se na njoj pantomimički,
kako satir pleše s vilom ; drugi dodju da mu ju otmu, ali on se sretno
obrani i vilu sahrani.

Na to dodje Adon umoren s lova, i veli kako je željan, da mu je
sad koja vila, da joj u krilu počine. Legne spavat, moleći narav da
ga posluži hladom a slavića, da ga poslije probudi. (Tako već kod
Vetranića dolazi slavić kako bdije i budi snivajuće.)

Cim je Adon usnuo, opet nam se pantomimički prikazuje, kako
dolazi Kupido i Adona sveže.

Adon probudjen vrisnu da je svezan, nu u tom je* već Venera kod
njega, pitajući ga šta će dobiti ako mu razdrieši spone. Adon joj se
obećaje za roba, nu Venera je istom onda spremna odvezati ga, ako
joj dopusti, da ga poslije sama sveže. Adon pristane, Venera ga sveže
svojom kosom, a Adon rado ostaje u takovu robstvu.

„Venera i Adon odu, scena se sakriva".

K. Brate Vukodlače što se ovo sad aČini?
V. Ja t' ne znam Kojače u meni duše ni,

od straha brate moj nit umim Što kazat.
K. Nije zdravo mjesto ovo, neka ti je Vule znat,

ovdi su prem vile njekad, stari vele,

Milienka stravile, Radata uzele,

Radata staroga, starci ga svi znaju,

Radata od koga čuda spovidaju.

Djetešce s krilamn hode po dubravi

s lukom i strilama Radata zatravi,

taj Radat slidjaše bielu vil po gorah

a od ljudi bježaše jak prid psi jelen plah.

Pred onom drugom prikazom nije ni Grubiša ostao ne prepanut,
pače se je toliko smeo da je pao na zemlju, s koje ga Vukodlak i
Kojak dižu šaleći se što se najprije smurao u pritilu gradsku ženu
a zatim čak i u vilu, i Vukodlak svršuje :

A Vlaho vas tamo čeka na večeru.

Toliko poznajemo od tih Dubrovačkih pastirskih igara 16 vieka i
vidjet nam je kako stoji

79
4. Dubrovačka komedija 16 vieka.

Već kod pastirske igre spomenutim Stjepanom Nikolom Naljesko-
vićem počimlje kolo Dubrovačkih pjesnika komedija. Tri posljednje
od njegovih sedam komedija spadaju u ovu vrst pjesničtva. Kaže se
da je za Nalješkovićevo vrieme život Dubrovčana postajao tak raz-
uzdau; da je vieće na ukroćenje istoga g. 1535 izdalo stroge zakone,
pak da je i naš pjesnik vieću u tome pomagao, šibajući u svojih ko-
medijah nemilosrdno mane svojih sugradjana. Čini mi se da se je
takova misao o toj Nalješkovićevoj komediji stvorila tiem, sto je za-
četnik te misli znao za onaj zakon, ali za naše komedije istom po
imenu, pak je na pamet onaj sud o njih izrekao, predpostavljajući da
im je takav pravac. Nalješko viceve komedije mi se čine upravo pro-
tivne onakovu moralnu učinu: u njih se doduše prikazuju mane
Dubrovčana, i to veoma krupne mane, ali ne da ih pjesnik kori i šiba,
nego ih pripovieda, neka im se slušateljstvo od srca nasmije. Znamo
da je naš Nalješković stradao u ženitbi, jer ga je žena ostavila i po-
bjegla u manastir, kad mu je imetak bio propao i mnogo nam je lakše
uzeti, da su njegove komedije plod osvetljive zle volje, koja ga je nad
tim negdje snašla, a najnaravnije ćemo učinit , ako ih uzmemo kao
plod najranije mladosti pjesnikove, koji je prije izazvao onaj zakon
vieća od g. 1535 nego da ga je podpomagao.

Sadržaj prve (u rkp. 5) jest ovaj. U kući jednoga gospodara služe
godišnjice Maruša i Milica, s kojima gospodar u potaji žive. Jednoga
dana ostadoše služkinje same: gospoja je na posjedu, a gospodar
negdje u gradu. Služkinje sjede i pjevaju. Najednom ti eto iz nenade
gospoje s posjeda, i udri se derati na služkinje, što dangube a nijesu
za poslom, i tjera ih da idu spremati večeru. Za te vike medju go-
spojom i služkinjama dodje gospodar kući, i ljuti se što nikada nema
u kući mira. Žena ga kara, neka ne pomaže služkinjam, i pripovieda
mu, da su potrle pliticu i lonce i učinile još koje kakova kvara. Go-
spodar umiruje svoju ženu i polazi u ognjište služkinje karati. Kad
tamo gospodar ti u ognjištu viče na služkinje da zadovolji ženi, ali ih
medju to od žene ne spažen „kareca". Žena iz sobe gospodara bodri
na čim veću strogost i doleti u zadovoljnosti u ognjište da mu sama
pomogne vikati, kad tamo ima što vidjeti : muž joj služkinje kareca.
Sad nastane medj gospodarom i gospojom kavga, koja se jedva riešila
dolaskom Vesele, koja ih zove u susjedstvo na večeru. Gospodar i go-
spoja odu, a služkinje se vesele što opet ostaju same, i komedija se
svršuje.

80

Ovakova kompozicija ne može sigurno imati svrhom moralno po
boljšanje sugradjana pjesnikovih. Težko je po ovih 200 dvanaesteraca
izreći, da li je u Nalješkovića bilo obdarenosti za komediju. Karak-
teri onakova gospodara, g ^spoje, i služkinja, govore do duše posvema
prema sebi, a i situacije su prema takovim karakterom odabrene, nu
dalek je put do komike od ovakovih, da istinu rečemo, prostota.

Znamenita je pjesma koju Milica na početku komada pjeva. Evo je.

PoraČila Vidosava

po pristavi đo Gojsava,

dođji Gojno moj brajene

u Zabrđje sim đo mene,

i donesi dipli s tobom,

jer 6n vodit hora s momom ;

zamniet nam 6e s gorom gora,

od planine do kraj mora.

Bida moma za ovcami,

dodji da se štujeS s nami,

jer smo Gojo umjesile

lojanice tri pribile,

bit će komu gibaonica,

pundurilja mješte vinca.

OdporaČi knez Gojsave

do vladike Vidosave :

hvala t' Vide na toj časti

odrastao sam ovce pasti,

isprosio sam Jelačicu

vele ljepšu vlahinjicu,

s njom si hoću tanac vodit

i u dipli moje zvonit.

Za volju primjera, kakav je govor, misli, i dosjetka komedijom
vlada, evo jednoga mjesta. Služkinje kažu gospoji, neka ne viče, da
će ju ostaviti, što bi već i onako davna bile učinile, da im nije za go-
spodara. Na to će gospoja

Zao vas i obje našao gospodar

8 vami spi, al' ije, brže je on vaš par.
M. Ne moj nas psovati, neg počni prvi dan

djevojke iskati, er ćemo i mi stan.
G. Prikućke smrdeće, jučer ste iz Vlaha,

a u vas nije veće ni srama ni straha.

Jedva vas od ušij mogla sam otriebit,

a sad nam od muzi hoćete druge bit.
M. Ako smo ušive zaisto kad bile,

bile smo uŠive, mi se smo triebile,

81

i čisto držale, nego nam ne daš ti,

da kako ostale budemo činiti.

Djevojke još sade sajune sve nose,

a liepo zaglade i u prodio kose.

A da toj koja nas učini, tuj veće

užeže da grad vas ugasit pak ne de.
G. Ne ču bo da mene u crkvi za rod vas

Malinjaju žene, er mi toj nije čas.
M. Da kako ostalieh sad ne malinjaju ?

koji je vrazi grieh nosit što imaju ?
Mar. Ni petke, ni svetke ne znamo mi u vas,

kad je pod u tetke, ne daš nam jedan čas.
Gos. Sramotne i š njima ; a odkud koja vas

tuj tetku sad ima? što mnite ne znam vas ?

Da k meni vi paka s trbuhom dodjete

od tezieh tetaka, bogme k njim ne ćete.

Jučer ste, kako rieb, iz vlaha, a sada

da tako svaki grieh zločeste vas vlada.
Mil. Ži ti ja vi s* dušom našom ne brinite,

inako vi s mužom do podne ležite.

Što ne bih umjela onakoj, kako ti ?

i mi smo od tiela, ako bi t' smjet rieti.

A to još nije jedno od najkrupnijih mjesta. sličnom predmetu i
istim načinom radi od prilike isto tako velika treda komedija (u rukp.
6), kojoj stavljamo prolog ovamo.

Vele bih tvrdo rad, da pamet stavi svak,
er vam du rieti sad što de te vidjet pak.
Zašto je smiešna^stvar, ja ne znam jeste li
smiešniju i kadar do danas vidjeli?
Njeki je gospodar imao u gradu
bududi sied i star jednu ženu mladu,
i toj mu nie dosti, neg li se svud skita,
ne gleda starosti, gdi može svud pita.
Nu ga de njegov grieh do groba dovesti,
kako no vodi svieh, koji su bez sviesti.
Ter Što je krijudi činio pas jedan
8 čeljadi u kudi, znat se db ovi dan.
Svoju službenicu s babom e jednaga
i tovjernaricu nabredja, nut vraga.
Al mu de njegov grieh sve ženi odkriti,
tere de imat smieb, što de tuj pak biti?
Er mu de žena taj davati razumjet,
da tuj mre cjed togaj, tere de popa htjet.
Neboga taj žena činit de tuj vike,
er de bit smetena od muke tolike,
(Historija drame.) Q

82

tcre će popovi u Ženi cieniti,
da 8U tri vragovi, ke će htjet goniti.
Poslie pop kad pozna, za Sto je taj žena
toliko žalosna^ i toli smetena :
svijtih će smiriti, pak će poć zasjesti,
tore ćet' svi piti po svu noć i jesti.
I ako mnite vi, da ovo ja lažu,
sjedite muče svi, da vam toj ukazu.

Pogledajmo još i posljednju komediju to jest četvrtu (u rukp. 8). U

prologu veli pjesnik:

Nut me Čuj mirno svak, er vam ću spovidjet

Što ćete malo pak vi čuti i vidjet.

Otac je i mati, koji jedinoga

sina će imati od srca od svoga,

i to malo vriedna. knko no smamljena,

deserta er jedna vladat će njim žena,

s kom će bit desvian, da zločes ne će moć

ni u noć, ni u dan nikuda od nje poć.

Otac će i mati iz radi te žene

načine držati da sina ožene,

koji će napokon na despet toj ženi

ocu reć da ga on i vjera i ženi.

Malahnu ovu stvar i loše narednu

primite vi u dar za ljubav za jednu.

„Ovo govorenje bit će razdieljeno u tri ata. Počinje at prvi."
Mati sjedi s djevojkom Marom šijući, i pita ju neka joj istinito
rekne, da li joj sin kada noću izlazi iz kuće. Djevojka, ohrabrena da-
rovi matere po imenu crevlji s dva podplata i s četiri nove kuplice,
veli da svake noći izlazi. Mati pita, kako bi to bilo, kad se „corta"
svake noći zatvara. Djevojka odgovara

Drugi put nahodi, neg li se vam para,
kanavu otvara i opet njekako
za sobom zatvara, vrag ti ga zna kako.
I mnokrat š njim njetko još dodje, ter piju,
al Bogme ne znam ko, dobru mavasiu.
Skita se do svieta, a dodje pak k zori
kanavom opeta, on ju sam otvori.

Mati se skončava i boji se ako joj muž za to doznade, da će mu

gotula pasti i završuje

Mnogo ti jaoh mati pretrpje i otac,
nu podji Mare ti ter tamo vidj lonac.

„Maruša podje u ognjište, a mati ostane šijući, u toliko na polju
srete se Giovo otac od sina i Petar otac od kćere, koji govori."

83

P. Buon di, ser Giovanui. G. Ser Piero Ađdio.

P. Son mille anni, da te sam želio.

G. Bio sam poŠao baštine sve obit

P. Da kako s* našao ? G. Vina ce dosta bit.

P. Nu neka stoji toj, moj miser Giovanni,
htio ti sam riet nješto majde još od lani.
Ali me 'e bio sram, er ti znaš svak gleda
rekudi što ja znam, prodje li besjeda.

G. Nebore ser Pero, toj ve smo

sve per brio vero u mene moreš ti.

P. Svak svoje žalosti najposlie razumie
er zao glas donesti nikomu lasno nie.
U tebe sin jedan i drugo ne imaš,
koj ti je namuran, a brže ti ne znaš,
ter tako desvian, da od nje ne umie
ni u nod, ni u dan ; u nje spi, u nje ie.

G. Ne more biti toj, er ja znam jednu nod
na mjesec Maro moj iz kuće ne de pod.
Ja cortu zaklapam, ne de on rieči red'
neg vazda mimo sam otide on cas led.

P. ASh te inganni. G. Aff^ non m' inganno.

P. Aff6 ser Giovanni, altri meglio sanno.
A nut ga jednu nod popreži ti sada,
ter deš nad, da de pod, i kud se podkrada.

G. Po njekieh signalieh obraz mu toj kaže

P. Ovo t' ja istom rieh ljubavi cjed naše.

G. Da što bih sada ja, Što me ti svjetuješ?

P. Eto ga vjeri tja, ako hod da miruješ.

G. Bog me toj najbolje, neg podje niz rieku.

P. Još ako bi htio. G. Ako bi htio a.

P. Da bih ti red smio, njegda mu rekoh ja,
ter za kder za moju, i rieh mu dat kudu,
u kojoj ja stoju, i dukat tisuću :
ali mi najprije on reče čudnu stvar,
odluka da ga nije vjerit se nikadar.

G. I osta na tomuj ! Ah sad me svak žali.

P. Miser n6, nut me čuj, na čem smo ostali.
Kude mi te ne de, neg hode sve dukat,
i prosi dvaš vede, neg mu ja mogu dat.
Na puno hode tri tisuće imati,
još ako budeš ti contenat i mati.

G. Ja vede nego rad, a mati radija,

ter ako moreš sad, podj svrs to, ži ti ja.

P. Ali ja ne imam neg dvije tisude,

kad ne de da mu dam u ovi kont kude.

G. Ži ti ja, ne gledaj, prilož mu još trista.
a ti mu konvit taj ne čini pak ništa.

84

P. Ne imam jedna kćer, dvije sa za i\jom joi.
G. Da gdi ti je manastier, lasno tej smirit mo2.

Dosta je od sve tri tu jednu da udaŠ,

a dvije spravi ti u dumne da ih daŠ.
P. Da me pak proklinju u kami tukude.
G. Da bogme ne moŽ ^ju udat s' dvie tisuće.
P. Znam Givo. er ti mož u sina sve što hoć.
G. Nut mu ti toj priloŽ, a ja ću pak pomoć ;

toj ve znaš) er sade dinari varaju

i stare i mlade, svi dinar gledaju.
P. Podj, na slavu Božju kontent sam i toj dat,
* za ljubav, ku t' noSu ništa ne ću gledat.

Dvie mu ću tisuće i trista sve dati,

prie neg prag od kuće bude mi spontati.

Nu bud bi daj sade prijatelj, svršim toj,

ne gledaj ti mlade, gledaj ti poso tvoj.
G. Ne brin se ser Pero, činit ću da s' miran,

sci per brio vero, ne prodju osam dan.

Nu hoć me puštati, er ću sad poći tja,

ter mu ću skantati materi sve to ja.

U toj će, nut me čuj na objed i on doć,

ter ćemp oba tuj prionut za svu moć.

Jeda toj sklopimo, i jeda bog vam da,

da se mi smirimo večeras oba dva.
P. A ja ću cjeć boga na misu poć sada,

ter ću molit boga, da mi tuj milos da,

i s bogom. G. Addio, ako t' se prigodi,

da bi g'A vidio, rec mu još štogodi.

Poći ću odie šavcu se javiti,

jeda i njega tuj budem viditi.

„Odi otac ukloni se za jedan čas, kako da u šavca pogje, u toliko
opet mati govori s djevojkom."

Dialog ovaj ostaje zanimljiv i sa komike i sa interesantne slike du-
brovačkoga života. Ta slika nije kao u 5. i 6. sužena na kuhinju i za
kuharicami pohljepnoga gospodara djavoske žene, nego nam se otvara
pogled u široko polje, kako otac skrbi da si kćer uđade i kako drugi
za svojega sina trguje. Podjimo dalje k materi, koju nam pjesnik kao
skrbnu majku i Ijubeću ženu liepo riše.

Mati naredjuje Mari neka priredi trpezu za objed. U to dodje otac
namrgodjen. Žena ga pita što je? On joj pripovieda što je o sinu čuo.
Mati veli da je i ona to znala ali mu od žalosti i straha ne htjela ka-
zati. Otac kaže : ajdemo ga oženit. Mati odgovara, da bi to bilo naj-
bolje, ali da sina na to nije moći skloniti. Otac veli, ako ne će, da će
ga oćerat i desereditat. Mati veli

85

Ne moj ve, Giovo, ne, na zlu S njim ne valja,
na dobru nego ve taj se stvar napravlja.
Za zlu rie^ er bi se uzbio za tvoju,
nut ja dii dat mise njeke da se poju,
i činit da pije vodu još od mo(Si,
pak nješto da izije, što mu de pomoći.

U to dolazi neko nuz stube. To je neka tudja djevojka, koja veli :

Ja sam, dobar vam dan.
Pera vas i Baro drago pozdravljahu,
tamo je vaš Maro, ter i vas moljahu,
da biste još i vi k njim doći ho^'eli,
er im su kmeti svi poklone donieli,
kozlića imaju, prjesnac i procjepa,
da vas počitigu, bit vam će čas liepa.

Giovo i mati podju na taj poziv u namjeri da tamo sina Mara na-
govore, da se vjeri. Opravljajući se da izadjn veli mati >

Mongin mi

A konačne rieči, kojim se valja da prvi akt svršio, žali bože, fale.

I početak drugoga akta, u kom je valja da pjesnik pripoviedao^

kako su Mara uzaludno nagovarali da se ženi, fali. Od drugoga akta

ima samo ovo, što će biti svršetak njegov. Maro i njegov drug Frano

razgovaraju.

M. Uklon se de grazia jedan čas, čim samo

rečem joj nješto ja, ček^j me ti tamo.
F. Istom se potezi, u kratko besjedi.
M. Nebore ne bježi, tuj malo posjedi.

Maro se tu kako vidimo nalazi pred kućom one desviane žene,

s kojom žive, i govori s Đragnom , sluškinjom te njegove Ijubovce,

Amance. Iz cieloga razgovora s tom sluškinjom vidi se, da su Mara

prilično uputili, neka se ohaje te žene, jer je bludnica, pak sluškinja

Đragna nastoji da mu takovu misao o svojoj gospodarici izbije.

Maro Dragni govori.

Eto sam poslao po ribu tja u Gruž,
Radić — je pošao ne bi joj to činio muž.

Đragna Amancina.

Daj ve da za Boga sve opogovori
ne ima inoga muža Maro. Nu govori.
Dr. Čudo je zlo stala i vele zla bila,
vas dan je bljuvala, ter te je molila,
dodji ve večeras, a opet ako hoć
poći ćeš oni čas, sad ve je duga noć ;
ne će ti na vjeru rieč zatoj otac riet,
moć ćeš na večeru i doma još prispjet.

86

M. Da za mnom iniem pak može otvarati.
D. Brže mniš takoj avak dohodi, kako ti,

nut gdi ju nebogu pravu sad potvara.
M. Hoću, ako uzmogu, ali mi se ne para,

zašto će večeras ako se ne varam

od dunda bit u nas, nu cer to još ne znam.

Ako bih mogao ikako jedan čas,

majde bih došao istom za vidjet vas.
D. Rec ako ne ćeš doč, zašto bih tekla sad

er ve je eto noć, zatvara ve se grad.
M. Ne umiem niŠta reč, kad ne znam istine,

doma ću sad poteć vidjeti što čine.

Ako će dundo doć, ne ću ja moć u vas,

to li ne, ja ću doć, vidjet ju jedan čas.
D. Da jeda ina što? M. Tamo ju pozdravi,

a drugo ne ništo. Dr. Muče toj opravi.

„Pođje djevojka, a Frano se stavši s' Marom".

F. Zadjoste u dugo, ži t ja mi rec što bi ?
M. Ži mi ja ne drugo, neg etj htjela bi

da dodju večeras. Fr. Smiri ju nebogu.
M. Dundo će bit u nas, cjeć toga ne mogu.

Eto Ave Maria. Fr. Nije. Maro. Bolje ja čuju.

Poć ću domom ća, da me daj ne psuju.

Jeda što, addio. Fr. Buona notte, Maro

a fč anche io k časa andar6.

„Podje Maro, a ostane Frano sam govoreći."

Kurvine beštije, ne zna kurva da ova

nijednu noć nije bez deset popova.

Mni, da mu je vjerna, tvrdo t' se zvier vara,

ono je tovjerna, sviem djakom otvara,

i njemu sve laže, a sad će u nje poć,

neg da ga ne preže, na vjeru t' ne će proć.

Sada ću doma poć, ter se ću strafogiat,

svu dragu ter ću noć kon vrata kon nje stat.

I ako dodje on, rankat ću najbrže,

činit ću napokon da kapu povrže.

„Otide Frano da se straffogia, a iziđe Maro u kapi."

M. Poći ću postati ja medju crevljari
tere ću slušati, kad ura udari.
On čas ću k njojzi poć istom ju vidjeti,
opet ću doma moć k večeri prispjeti.
Ako mi što reku, riet im ću, da imah
potrebu ja njeku, s cumpanjim ter postah.
Eto ura udri, poć ću tja otiti,
neka se prije tri mogu daj vratiti.

87

Eno joj na vratieh per brio čovjeka,
sve ono, er joj rieh, potreba mi je njeka,
reku 61 sada du moc drugoga dozvati
a f^ du sada pod, ter ga du poznati.

„Frano se ukloni s vrata, a Maro u sebi govori."

Ah da se furfanat sad ne uklanjaše,

er mu ju htijah dat, zasve er mač imaše.

„Maro kucajući, Amanca ga polije, ne pozna vši ga, a on se javi,

govoreći polako."

Ah kurvo mene a . g . . . . polila
Prem ti si j . . . kurva vazda bila.

„Odi ga Frano pozna, ter na njega aranka, a Maro prid njim bje-
žeći ukine se, i pade mu s ruke kapa, i brochjer, i celata ; dvignuvši
se uteče bez svega, i svrsi drugi at a počinje treći."

U trećem aktu se sastanu Frano i Maro.

Fr. Buon di, come stai ? M. Buon di, e buon anno
peggio c' e mai, le cose mal vanno.

Sto je pita Fran ? A Maro mu svoju jučeranju nevolju na kratka
pitanja sve po komadić u kratko pripovieda, i veli da će se na despet
te kurve ženiti za Perinu kćer. Frano ga na to nagovara veleći „odji
tu kurvu djakom i popovom". U to dodje otac te sinu drži lekciju nad
njegovim životom i tandem ga sklone da uzme Perinu kćer. U to
podje Pero i kaže da je spreman dati obećanu prčiju o 2300 dukata
i tako se sve svrši.

Komad ima 265 veraza a falit će jedno 50, kojih žali bože čine te
nam je istom moći nagadjati da je ova treća Nalješko viceva komedija
bila prema prvim njegovim dviema priličnija i obsežnija slika Dubro-
vačkoga života, koja medjutim još uviek nije prikazana, da bi mogla
biti moralnoga upliva. Ovako ne znamo reći kakovu ulogu ima taj
Frano sto dolazi na koncu drugoga akta. Pojedini govori medju ona
dva oca i medj majkom i služkinjom doista su i interesantne i vjerne
i komične slike običnih Dubrovčana one dobe, i danas još govore
onako ugodno smiešnim miešanjem talijanskoga jezika medju hr-
vatskim.

Kao kod pastirske igre tako se i ovdje do Nalješkovića prido-
nizuje kao pjesnik komedija Marin Držić, i to opet kao daleko vried-
niji od Nalješkovića, njegova Novela od Stanca, prikazana na piru
Vidova Martolice.

Mali je komadićak od nj ešto^ preko 200 dvanaesteraca , ali velik
svojim komičkim efektom.

88

Neki stari vlah imenom Stanac, došao je u grad da prodade kozliće,
jednu grudu? i jedan sir. Ne našavši nigdje stana, prisiljen bi na
kamen uz zdenac leći i tuđe noć, akoprem mnogo pospan, probditi,
da mu ko ne ukrade robe. Mlade dubrovačke noćne skitalice, noćnici,
Vlaho, Miho i na vlašku preobučeni Ivo Pešica, saznavši za toga vlaha,
odluče mu neku novelu učiniti. Ivo prevari Stanca, da uz taj zdenac
dolaze vile, koje su ga jednom od starca učinile mladićem kakav evo
pred njim stoji. Stari Vlajo, zažudi da bi i njemu tu milost učinile.
Ivo ode k svojim kumpanom i smiju se nad lahkovjemim Vlajom.
U to prodju ulicom maškare. Noćnici ih nagovore da za šalu pred-'
stavljaju vile. Vile maškare dodju na zdenac, a Vlajo ih odmah stane
moliti za onu milost. Vile obaviv svojo ceremonije, namazu Vlaja,
obriju mu bradu, svezu ruke, i ostaviv mu koliko mu roba vriedi,
odnesu ju. Jadan Vlajo se dosjeti prievari, ali je kasno.

To je sadržaj, a izveden je ovako.

Vlaho noćnik stoji na ulici i čuvši nekoga dolaziti, spremi se na

mač; ali upoznavši da mu je pijan Miho, raskuraži se veleći

Ognjili ti kosti što se ne javljaše,
ktiah te probosti da se ne odkrivaŠe.

Miho, da pokaže svoju tobožnju kuražu odgovara :

Ne bjeh te poznao, ter eto malo sad
nijesam te štropiao.
Vlaho :

Nies pratikjos si mlad.

A Miho povriedjen pokaza mu oholo mač.

Vidiš li mčinu ovu.
Vlaho posprdno :

Vidim sva je rdjava.
Miho ponoseć se :

Bila je na provu.
Vlaho sprdajući se:

Zatoj je krvava.
Trzmajući se dalje tako u šali nadrisrćani Vlaho koji pripovieda
kako je na vratih neke prijateljice našao frottu nekieh nJadieh pa
jih svih zatjerao i Miho, upita napokon onaj ovoga, kako li se je ukrao
iz kuće pred ocem. Miho veli da se je spustio niz konopac prijeko
prozora. Grde malo oce, koji ne će nikako da se sjete kako su i oni
u mladosti objestni bili, i napokon pripovieda Miho o onom Vlaju,
' kako leži kod zdenca te ga pozivlje

Da' da mu kugodi novela učinimo.

89

Vlaho :

Pcr dio đa, đa hođi (zapaziv nekoga dolaziti) koga oro vidimo.
Izvade mačeve.

Sad CQ na nj udarit M. Da mu deset liti.
Vlaho izgubivši srčanost:

Ki de vrag ovo bit : vrag se 6e š njim biti.
Miho sprdajući se:

Ne basta t' animo po muku bozu to.
Vlaho mudro i plašljivo:

Da* da mu se javimo ; kumpare fa motto.

Ivo se javi:

Sta largo ne srti, er te sad Štropiab.
M. Kumpare tko si ti. I. Nie me od vas pero strah.

M. upoznavši ga:

^ Ivane po boga V: Koj Ivan. M. PeŠica.
y. A prem žugjab toga. M Skrimo ova gvozdica.
Ivane a brate bodi siemo k nami,
naš stari R»date bog me ćeš do6 s nami

Sad i Ivo pripovieda kako je putem trojicu zatjerao i odluče poć
na Vlaju Stanca.

Sto Ivana Pešicu zovu stari Rađate, od tuda bih ja ključio, da taj
Ivo bijaše član družine Pomet, koji je u Tireni komičnoga starca
Radata igrao (i u ovom komadu imade sličnu ulogu), a valja da tako
dobro igrao, da mu je od te uloge ostalo ime.

Sada dolazi Ivo na vlašku preobučen pred Vlaja Stanca.

I. Dobra kob junače, što si tnj takoj sam ?
S. Zdrav mili moj braČe ovo ni sam ne znam,

sinoćka u ovi grad uljezoh čestiti,

u kom ni star, ni mlad ne ktie me primiti

na stan svoj ; ter ne znav kud se inud svrnuti,

k vodi idoh ovdi uprav da bih počinuti ;

studena vodica u mjesto prijatelja

ter mije družica, a kami postelja;

I meni t' nije spat, nego bdiet, i javi

datiicu svitlu zvat da bil dan objavi ;

u noćnoj da tmasti zločinac ki mene

ne bude pokrasti, kon vode studene ;

tržak sam donio, kuzlece, grudicu ;

od šta sam on čas mnio primiti aspricu ;

ovdi sam ; toj takoj ; ma iiu mi kaži sad,

tko si ti brate moj ? er ti sam veomi rad.
I. S Gacka sam trgovac goveđi trgujem,

vri mi pritio lonac ; dažan se ne čujem ;

90

putajem na suho, more mi drago ni,
spim s' uha na uho ; zlo mi se i ne sni ;
u vjeru ne davam, jamac se ne hitam,
na vrat ne prodavam, moe posle Činim sam.

S. čestit se kažeš ti i obrazom svitli m,
i dobrom pameti, i tvojim trgom tim.

I. Ne mjerim ja gori nebeske visine
ni pamet ma nori tej morske dubine ;
u sriedu udaram, blaženi gdi idu,
sam sebe ne varam hode u nevidu.

S. Ti 8* neki razumnik ; vigju ja brate moj ;
ja dosad niesam vik besjedit Čuo takoj.

I. Ako je ki razum, i mudros u meni

taj mudros ni taj um od Gacka brate ni !
ja prvo u ovi grad kad dogjoh čestiti
bjeh star a ne mlad jak sam sad viditi.

S. Da to se s' p6mladio. I. Pomladio brate moj ;
liradat sam i sied bio, S. Koje je čudo toj.

I. U ovi grad jednome ja dogjoh na Ivanj dan
i srećom mojome ne nagjoh nigdi stau
ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi,
tuj malo pojedoh ; pak me sanak dobi,
i speci ja takoj čuh gdi se igrigu
tej igre brate moj, i pjesni spjevaju,
da dušu moju tad obujmi veća slas
ner se izrit može ikad, probudih se u taj čas,
i vid j eh kon vode ; tuj gdies ti ; gdi vile
tanaČce izvode, gizdave i mile.
Pruži se jedna od njih, hvati me za ruka,
a druga ljepša od svih paslanu ? jabuku
pokloni tuj meni; tretja reče: hodi,
pri vodi studeni ter nam kolo vodi ;
četvrta nti reče ; ako budeš piti,
nočas razum steče, kim ćeš slavan biti;
napih se, brate moj, i jabuku primih
i tanac pri ovoj vodi š njimi izvodih;
prašah ih za ime, zvahu se junače,
imeni čudnime. S. Spovegj mi, moj brace.

I. Jednojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
Četvrtoj bješe ime ; ma bješe Pavica
batesa nad svime, koja penga lica :
sobom me na dvore tej vile vodiŠe
i mene do zore slastima pojiše ;
svukoh se od tada iz kože jak zima,
opade mi brada, idoše dlake tja,

91

a mlada kožica laŠti se na meni

kako no plitica, na kojoj pisma ni ;

ja ostah mlad, što mlad, domada mene već

ne poznavaše tad, ni ktiaŠe samnom led;

veljaše ne du te ; ti niesi ki si bio ;

al joj kosti dute. S. Da si ju si bio ?

I. Bog me ju nalandab ; a ona biedna vide ;
od mene ju bješe strab, ma me pak obiđe.
Veljah joj, kudko zla,. toli t' sam draži star
neg li mlad jeli, a? i ne imaš još za bar;

S. Ab dud&, kib sada ovdi se naslusab
i sieda mi je brada, a ne dub ja toj ; ah.
Koliko kon vode i ja znam er vile
tanacce izvode kako no snig bile,
i ja sam nikada š nj i mi tance izvodio
ma sam bio svegj tada, kako sam i prije bio ;
doek da se pomladi čudo je velje toj.

I. Nije svakoj bradi toj dano brate moj.
Kako se zoveš ti ? S . Stanac se zovem ja
s rieke Pive; a ti? Kaž mi milos tvoja;

I. Zovem se sedni muž, prezime dugi nos
na sebi kako spnž nosim dom, gdi sam gos ;
Pijem vince bez vodice
voda mi je bistra mila,
gdi ma ljubi mije lice,
kad je od ruže vienac svila.

S. Brate sedmi muže, ali t' dugi nose

moj pošteni druže, ne jele te ose.
I. Da sam mlieko ali mas, ose bi me izjele,
S. Oto si slagji vas neg sto beru pčele,

ku ti daše travu tej vile kaži mi

I. Travu naime zdravu, ka cti liti i zimi,
njome se pomladib, liti i zimi ragja,
od trava oda svib ona je najslagja.

S. Gdi ve se nabodi, umieš mi što riti?

I. Sjutra pri ovoj vodi mod ju deš viditi ;
prvu vil opaziš, doniet de je tebi,
čin nodas da ne spiš er de dođi k tebi.

S. Gdje bi se po sredi i ja ovdi pomladio.

I. Bogme ti du redi: ne bi prvi bio.

S. Što bi mi ona dala domada moa mila

L Bogme bi uzigrala. S. Ab rados bi bila
gdje je ona bubava mladica, a ja star.

I. Bila bi joj zabava. S. Bogme bi joj bilo u bar
er ne bi naprieda uza me plakala
grijav peču leda, ma bi mirno stala.

92

I. Ne moj se pripasti ako bi teg vile

nodaska u tmasti iz vode isplile,

i ktiele s tobome tanaČac izvodit

er sredom tvojome mogao bi čestit bit.
S. Rekao t* sam er i prije s vilam sam općio,

ohaj strab me nije, niesam vik straSiv bio.
I. Vjerajem ; a bogme s prem janak viđiti
S. Dano mi je toj s nebes. I. Imafi li što piti ?
S. Vodica je uza me. L Taj drievo i kami

nosi ; taj nie za me, i s bog^m ostani.
S Kudi se odpravi. I. Pođi du domome.
S. Cid moje ljubavi postoj joS sa mnome.
I. S tobom bih još sidio, ma bi mi domada

vikala, gdje s bio? Ke je? bogme udada.

Deblja je neg viša, a ima nos od pedi

a gubica od miša, a od osla siedi ?
S. Robila objesna bez uzde pruća se,

a žena nesvjesna bez straha osjeća se.
I. Ah mudro ti umje rit, sjutra se za t^j rič

budem Ijepo gostit, tako mi zdrav radič.

S bogom mi ostani Stanče dobri druže
S. Sa mnom se opet stani, moj ve osmi muže.
I. Niesam osmi muž, neg sedmi, dugi nos,

nosim dom kako spuž na sebi kako gos.
S. Oto se zarekoh, prosti sedmi muže

jezikom utekoh. I. Prosto t' ; s bogom druže.

Nije li mnoga komična krasota u ovome dialogu, u kojem se Vlah
sa Stancem od nepoznanika stvorio prijateljem, i nije li tako ispreden
da nam se čini posvema vjerovatna ta zamama i prievara u kojoj
Vlaju opčini, da vjeruje u Vlaha ko u evangjelje.

Ovo: Zovem se sedmi muž, prezime dugi nos i t. d. dolazi i u
Adonu. Tamo tu izreku Kojaku i Grubiši daje Vukodlak da mu ju
odgonenu. Sto ta zagonetka znači, toga ja ne znam. A tako imade i
u ostalom u tim komedijam u dialozima, kojekakovih fraza i šala,
koje bi, ako bi, samo koji Dubrovčanin znao odgonenuti.

Poslije ovoga Đialoga, kikoću se Ivo, Miho i Vlaho nad ludosti
Stanca i vragolijom Vlaha. Ona dvojica kažu, ajdemo ča, ali Vlaho
veli, da mu se oni kozli odviše dopadaju, da ih ne bi osvojio, Sto mu
je uz lahkovjemost toga Stanca lahak posao čini. U to spaze maškare
i odluče ih zaprositi, da im predstavljaju pred Stancem vile. Odoše u
tu svrhu.

Stanac vas zamišljen dozivlje vile da mu dodju tu milost iskazati
te ga od starca mladićem učiniti.

93

U to đodju Vlaho i Miho i Ivo preobučeni i one maškare te se grade

pred Stancem vilama.

y. Junače, dvigni se. S. Da bude gospoje.
y. Na U2mi napi se. S. Naspoštenje tvoje.
V. Da bi se pomladio i da' bi t probilo.
S. I tomu bih rad bio, Bog te čuo, ma vilo.
V. Ne mojmo krzmati, sestrice gizdave,

^^S pogjmo iskati kriposne sve trave

kiem ćemo ovoga u osla satvorit
S. Ne mojte za boga, biedan što će ovo bit ?
V. Pogjmo ga junaka u pticu stvoriti.
S. Ne ću moć bisaka leteći nositi ;

na mojte molju vas. V. A mi ga stvorimo

u paklenu napas, da žene strašimo.
S. Ne mojte u tmasti er mi se će biedna

domaća pripasti, miona ma vriedna.
V. Stvormo ga bnhome ter će k mioni skoknut.
S. Ne mojte ni tome, er me će utaknut

rad bih se pomladit, miona bi rada toj.
V. Od koje doba hoć bit ? S. Od dvaes godin takoj .

i t. d. jer dolazi tekst nešto oštećen. Vile mu to obećaju, i zovu druge

maškare, to su Miho i drugovi na vlašku obučeni. S ovima izvode

tanac, te i njim tobože prosećim da ih pomlade, u što Stanac prido-

hvati da prije njega, obećaju da će im na volju učiniti. Vile kažu

Vlahima i Stancu da s mirom sjede, dok ne svrše svoje čarolije. Uzmu

oko Stanca plesati i pjevati i napokon ga izmoče i svezu ruke i bradu

mu ostrigu govoreći

Da bi se pomladio, i da bi mnogo lit
drag i mlad mioni bio, i pogj da si čestit.

U tome kozle i što je u bisazieh dvignu iza njih ostali ; i ostave mu
dinara što ta pratež valja, i otidu tja, u to se čn od varke osviesti i
skoči za njim vikajući

Kozle mi bog te ubio, je li mi ko pomaga,
prem ti sam ludjak bio, nie ovo bez vraga.
Biedan se pomladio, ostrigoše bradu,
haramije ko bi mnio da su u ovom gradu I

Kako se samo sob^m pokazuje, Marin Držić uvodi u svoju novelu
od Stanca narodnu komiku. Nalješković jedva u trećoj komediji pri-
kazuje tipe komičnih Dubrovčana, a i ti su pomiešani scenami, koji
po današnjem shvaćanju stoje ispod granica komike, u obsegu pro-
stote, niti Marin Držić nije baš svaku rieč birao, ipak su mu scene
lakše podnieti, a raširio je mnogo dalje polje u svojoj komediji, imo-

94

šeći u život objestnih Dubrovačkih mladića tip narodne komike, kakav
je u svom držanju i govoru stari vlah Stanac.

Kad bi nam srećom sva Marino va djela poznata bila, znamenito bi
nam se historija Dubrovačke drame popunila^ ovako ne možemo nego
gorko žaliti, što smo prisiljeni te nam u istoj ostaje nepodpuna slika
najoriginalnijega pjesnika. Upoznali smo se do sada s njegovim 1.
Abramom, 2. Uskrsnućem Isukrsta, 3. Tirenom, 4. Adonom, 5. No-
velom od Stanca, ostalo nam je pako za sada jošte u rukopisu 8 nje-
govih komedija pisanih u prozi. Kolika vriednost upravo u ovih stoji,
pokazuje nam jasno jedna jedita, koju od njih do sada poznajemo, to
je Dundo Maroje štampan u Dubrovniku 1867, ostale su jos u ruko-
pisu, iz kojega jedva dočekujemo Arkulina, koji će nam izaći u Du-
brovniku g. 1871.

Iz Dunda Maroja doznajemo prvo ime kazalištnoj družini, kakovih
u Dubrovniku bijaše veoma mnogo, sastavljenih od samih uglednih
mladih plemića, koji u 16 vieku Ijubljahu svoj jezik dotlje, da se
niesu ustezali govoriti ga i iznositi ovako vim javnim načinom. Ime je
toj družini, kojoj bijaše naš Marin pjesnikom „Pomet družina" koje
si je nadjenula od komične uloge u jednoj od Marinovih komedija, u
kojoj se prikazivao sluga, kojemu trbuh bijaše glavno štovanje i briga,
pak je prema tomu imao svoje ime Pomet trpeza. U obće su sva
imena u Dubrovačkih drama karakteristična: tako se već u pastirskoj
igri sastajemo idilično s poetskim Miljenkom, Radatom, Ljubmirom,
tako ćemo se kod Marina u njegovu Dundu Maroju sastati s Bok-
čilom, Tripčetom, Popivom, Petrunjelicom i t. d. Iz dosadašnjih Ma-
rinovih drama doznasmo da se o pokladah prikazivahu, manje u pri-
vatnih kucah, veće na pijaci; iz Dunda Maroja doznajemo prvo ime
kazalištne družine, a povrh toga znamo, da se je i on prikazivao o
pokladah g. 1560, i to u viećnici. Na pokon imamo u istom jošte i tu
viest, da se u prologu pjesnik ispričava pred publikom, ako scena ne
bude kao obično ukrašena, tomu je krivo zlobrieme, koje mu je arki-
tekte odvelo.

Druge pojedinosti koje se iz Dunda Maroja učimo, pobilježit ćemo
u kratkom priegledu, koji od njega stavljamo.

Pred samom komedijom dolaze dva prologa, iz kojih doznajemo da
naš pjesnik još uviek ima medju svojimi sudrugovi pjesnici ogovara-
telja i neprijatelja, ali ima već i svoju partaju, i to, čini se, veću i
znamenitiju od one prve, koju napada nemilosrdnom žestinom i na-
činom, u kojem se na prvi mah poznaje pjesnikova supremacija nad

96

svojimi protivnici. Nadalje đoznajemo iz ta dva prologa nekoje viesti
o redu Đržićevih komedija, o vremenu, i načinu, kada i kako se pri-
kazivahu.

U prvom pozdravlja pjesnik vlastelu, puk, ljudi, žene, stare, mlade,
velike i male. (Ovo nas uči da se je Dundo Marojo prikazivao cielomu
narodu.) Sjeća ih kako im je prije tri godine svojom negromancijom
prikazivao čudesa, stvorivši im tu gdje sjede pijacu, a od ove opeta
u kratak čas zelenu dubrava, što im se je veoma dopalo. Po sto ga je
sada o pokladah opeta vjetar u ove krajeve donio, prikazat će im
toga puta nešto od svoje negromancije. (Držić je na ime mnogo pu-
tovao po Italiji, kako nam to u njem svjedoče biografi, a još više
njegova djela, na kojih se prema ovim njegovih sugradjana pjesnika
spoznaje točnije poznavanje talijanske drame.) Nu prije nego to bude,
otkrit će im neki sekret, koji im do sada bijaše nepoznat, i od kojega
su se škule od mudraca vazda veoma čudile i napostovale. Kad sam
od vas, veli, otišao, došao sam u velike Indije, gdje osli, čaplje, žabe,
i mojemimi jezikom govore. Iz velikih Indija došao sam u male, gdje
pigmalioni ždralovi boj biju. Iz ovih k novijem Indiami, gdje se psi
kobasami vežu, i gdje se balotami od zlata na cunje igraju, gdje je
kant od žaba u scieni kako medju nami od slavica. Iz novih pošao
sam u stare Indije, kamo sam istom negromancijom dospjeti mogao.
Tu je našao zlatno doba, koje na široko opisuje. Nu u jednom gradu,
veliku, visoku, i vele urešenu, vidio je pisma, i od kamena čovuljica
vele učinjeno, obraza od mojemuče, od papagala, od žvirata, od barba-
ćepa; ljudi s nogami od čaplje, stasa od žabe; tamaše, izješe, glumci,
Jeca od ljudi. Koga naroda ? upitah, koji ovo obrazi ? Na to mu pri-
poviedahu, da su u stara vremena dolazili negromanti, da iz zemlje
zlato odnose, pak su donosili sobom te nakaze od drva izrezane. Žene,
koje polakšu pamet imaju od ljudi, gledajući te obraze počeše se smi-
jati i govoriti, kako bi to smiešno bilo, kad bi ti kipovi oživjeli, i
rekoše negromantom, ako žele zlato odnositi, neka učine da ti kipovi
oživu. Negromanti tako učine, i te živrate, barbaćepi, osli i t. d., ti
ljudi nahvao oživješe i počeše se veoma ploditi i miešati se ženami
nazbilj. Kad to ljudi nazbilj opaziše, uzeše oružje i izagnaše sve te
ljude nahvao iz tih strana, da ni jedan u njih ne osta.

Ti ljudi nahvao dodjoše ujedno s negromanti u brieme Saturnovo u
ove naše krajeve i veoma se u njih rasplodiše. Minu brieme od zlata,
za gvoždje se svaki uhiti; počeše ljudi nahvao boj biti s Ijudmi naz-
bilj za gospodstvo. Negda ljudi nahvao dobivahu a negda ljudi nkzbilj;

96

ma za riet istinu, Ijadi nazbilj u duga briemena napokon su otezali i
još otežaju, ma s mukom i s trudom ; i današnji dan ljudi su nazbilj
pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će vazda
potištenjaci.

Sada će nam se prikazati komedija. Sekret kako su ljudi nahvao
postali vam odkrih, a komedija će vam otkriti, koji su nahvao, koji
nazbilj ljudi. Tihi i dobri uzet će za dobro, što im se za dobro dobro-
voljno čini, a obrazi od barbaćepa, kojih nenavidos vlada i nerazum
vodi, mojemuče, žvirati, barbaćepi, tovari i osli, koze, ljudi nahvao,
sjeme prokleto, po negromanciji učinjeni, hulit će sve, od svega će
zlo govorit, jer iz zlieh usta ne može nego zla rieč izit i ne drugo.
Na vašu sam zapovied, stavte pamet na komediju.

U drugom prologu veU pjesnik, da mu je žao, što vidi, da ne će
moći zadovoljiti tolikoj pozornosti gledatelja toliko izvrsnom stvari.
Mi Pomet družina nijesmo umjeteonstva tako velike stvari učiniti,
nu pošto je običaj, da se o pokladah fe^te čine, odlučila je družina
prikazati komediju ma i znade da ne će biti kakovu ju oni žele da
bude. Ova će komedija biti nova i stara; nova jer sliedi onu prvu
komediju od Pometa, stara er će doći oni isti, koji i u onoj, na ime
Dundo Maroje, Pavo Novobrdjanin, Pomet i ostali; prva je prikazana
u Dubrovniku, ova će biti u Rimu. Ako šena ne bude dosta liepa,
tužimo se na brieme, koje nam je arkitekte odvelo. Ne scienite da se
je vele truda, ulja, knjige, i ingvasta oko ove komedije stratilo. Ses
pometnika u šes dana vi su zgjeli i sklopili. Čujte u dvie
rieči argument od komedije Dimdo Maroje. Ako nijeste zaboravili
kako mu biše ukradeni dakati i vraćeni s patom da se sinu spodesta
od svega po smrti, sada će biti novi pat argument komedije. (Ovo je
dakle bio sadržaj komedije Pomet; novi pat komediji Dundo Maroje
jest kako sliedi.) Dundo Maroje dat će svojemu sinu 6000 dukata da
ide u Jakin, od tuda u Fiorenciju za učinit svita, s kojimi da ode u
Sofiju s patom, ako se dobro ponese i s dobitkom se vrati, da mu
skrituru u spodestioni on čas učini, i da ga oženi, i da mu da vladat
sviem ostaliem cinarmi. Čuvajte se i ne davajte djeci nesviesnoj du-
kata u ruke, jer bi vam intravenjalo kako će i Dundu Maroju, komu
je sin u mjesto Jakin otišao u Rim i tuđe dukate spengjao, a Dundo
čuvši za to, pošao je sa svojim tovemjarom Bokčilom, da još spasi
što se spasiti da. Još će vjerenica Marova (sina) čuvši kako joj se
vjerenik vlada ukrasti od tetke 300 dukata i s prvim bratučedom u
Rim doći. Ostalo ćete čuti.

97

Iz ovih prologa i dosadašnjih drugih viesti doznajemo o dobi u
koju pojedine Držićeve drame paduju ovoliko.

Abram jest prvi njegov komad i pada g. 1546. Ta je godina na
akad. rukp. br. 118 ubilježena, a i biografi tako kažu. Adon je pri-
kazan na piru Vlaha Držića sa Sinkovićevom, a na čelu komedije stoji
u akad. rukp. zabilježena g. 1550. Na tom istom piru dakle g. 1550
prikazana je po drugi put Tirena, o kojoj prolog veli, da se onomlani
nije dopala. Taj onomlani od 1550 jest godina 1547, koju i biografi
navode kao godinu, koje je Tirena sastavljena. U onom istom prologu
k drugoj predstavi Tirene veli pjesnik da je poslije njezine prve pro-
pale predstave nekim komadom publici omilio. Taj komad će po svoj
prilici biti komedija Pomet, jer nam u prologu k Dundu Maroju, koji
po bilježci rukopisa pada g. 1550, veli, da se je prije ti'i godine pu-
blici komedija Pomet vele dopadala. Novela od Stanca pada takodjer
g. 1550, jerbo je 1551 s drugom Tirenom štampana. Znamo dakle da:
1. Abram pada 1546; 2. Tirena prvi put 1547; 3. Pomet 1547; 4. Ti-
rena drugi put 1550; 5. Adon 1550; 6. Dundo Maroje 1550; 7. No-
vele od Stanca 1550.

Dundo Maroje sastavljen je na način Plautinsko-talijanskih kome-
dija šestnaestoga vieka, u kojih se pjesnička invencija napinje i natječe
kako će intriguom prikazanih osoba bolje zamrsiti čin, ne pazeći na
prvi uvjet umjetničke kompozicije, da zgode budu udešene da su kao
nuždna posljedica predočenih karaktera; tu se pred kućnimi vrati u
jedan dan križaju zgode i nezgode nemogućim brojem i hitnjom, da
čovjeku treba dobrana razmišljanja, dok se sabere i razabere kamo
što spada. Ako našega Dunda Maroja uzmemo mjeriti prema svojoj
dobi, možemo se njime do ista ponositi, da u živosti invencije snova
i protusnova ne zaostaje za nikojim talijanskim suvremnikom svojim.
Kao kod Talijana Cechi tako i kod nas Hrvata uiačuie Držić komički
etekt sastavljanjem ljudi iz različitih kraj[eyaj k(jji govore svaki svojim
žareonom, i tu su mu osobito liepo pošli za rukom Dalmatinci, kako
u Rimu miešaju u hrvatski govor talijanštinu. U ostalih partijah odli-
kuju seT3rži<5eva proza nedliom krasotom, samo što bismo imali
željeti da nam koji Dubrovčanin razjasni smisao mnogobrojnim pri-
iječima i lokalnim frazam, koje se u njem nalaze.

Kao kod drugih komedija te vrsti, tako je i našemu Dundu Maroju
radi nepregledne komplikacije njegova čina veoma teško izvaditi sa-
držaj, i ne preostaje nego da si čitatelj nadomjesti izbliži pregled
samim čitanjem komedije, kako je štampana u Dubrovniku od g. 1867.

(Historija drame.) 7

98

Stari tvrdica Dubrovčanin Maro e poslao je svoga sina Mara s 3000
dukata u Jakin a od ovud u Fiorenciju, da kupuje robu. Maro ode
pravac u Rim i troši poznat pod imenom signor Marino dukate na
treku kortižanu Lauru. Stari Maroje dozna za tu nesreću i odputi se
s tovernjarom Bokčilom u Rim, da spase od tih dukata koliko se još
da. Bokčilo je silna junačina, nikada sit ni jela ni vina, a njegov ga
škrtica gospodar hrani „kao one što no se iz moreške zemlje donose
kamalionte, kao li se zovu, koji se jajerom hrane". U Rimu se na-
mjere na staroga Kotorarina Tripčeta, koji pomaže Maroju u jado-
vanju nad besvjestnimi sinovi i vodi ga u oštariju, iz koje će si sina
Mara moći vidjeti, kako dolazi k svojoj kortižani Lauri. U tu Lauru
zaljubljen je i nekaki Ugo Tedesko, ali ona za Uga ne mari, jer ovaj
ne umije trošiti dukate kao njezin Maro. Ugo zdvaja što ne može
uspjeti i njegov sluga Pomet ima pune ruke posla, kako bi Lauru od
Mara odvratio a priklonio svomu gospodaru. On se ulagiva Laurinoj
dvorkinjici Petrunjelici, nekoč Dubrovačkoj godišnici, ali sve uzalud,
Laura ne će nego Marina. Stari Maroje dakle sluša iz oštarije kako
se njegov sin nabacuje dukati naručujući za Lauru kod svoga sluge
Popive perle, kolajne i večere, i kad zapazi svoga sina gdje izlazi od
Laure u kadifi i svili, ne da se ustaviti, nego poleti na nj da ga po-
zove na račun. Nu Maro je lukav, on se stavi kao da ga ne pozna,
stane zapomagati, da ga je neki ludjak napao i policija odvede starca
Maroja u rešt. Cielu tu aferu gledao je iz prikrajka Ugov sluga Pomet,
pak je otišao k sudu i razložio im kako stvar s tim starcem stoji, iz-
bavio ga time i odveo u gostionu k zvonu, neka ga tamo čeka, dok
mu druge savjete donese. Idući Pomet k Laurinoj kući nadje siro-
maka Bokčila, koji je ostao sam, a ne zna ni kud ni kamo. Kako su
na ime starca Maroja odveli u zatvor, starac se Tripče odmah odšuljao,
a ubogi Bokčilo ostao sam s oštarijašem, koji ga goni iz oštarije, neka
plati račun, a Bokčilo niti ga razumije niti ima pare u džepu. Ostavši
dakle Bokčilo sam, uputi ga Pomet neka ode u Laurinu kuću, neka
pripovieda slugi Marinovu Popivi, koji za svu tu aferu ništa ne zna,
da je starac Maroje došao i donio puno blaga pak da želi čim prije
vidjeti svoga sina, tu će ga Popiva za tu viest liepo pogostiti i odvesti
ga k staromu Maroju, za kojega neka mu kaže, da čeka na sina kod
zvona. Pomet sve to čini i mladi Marin već prekasno doleti pred Lau-
rinu kuću, da svoga sluga Popiva uputi kako stvari stoje. Marin
zdvaja, ali Popiva još nije nadmudren, njemu odmah mune u pamet
sretna misao. Mladi Marin neka se preobuče na trgovačku, neka isprosi

99

od Laure da predade za Čas Židovu Sadiju svoju zadužnicu na koju
ima kod banke novaca , Židov Sadi će na tu hipoteku dati ža čas
Marinu svoj magazin robe, koji će ovaj staromu Maroju pokazati,
kao da je sve to nakupovao, a za onu jutrošnju aferu neka se Marin
stavi pred svojim ocem sasvim nevjest, kao da nije on bio onaj
mladić, nego valja da koji njegov sličnik. Laura se da do ista na-
mamiti njihovim pripoviedanjem, daje starac Maroje veoma Ijubezan,
ali da mu treba samo pokazati trgovinu, i dade Sadiju svoju zaduž-
nicu na koju ima u banki novaca, a Sadi preda* Maru svoj magazin.
Nu Ugov Pomet otišao je do toga starcu Maroju i uputio ga, neka
svoga sina prividno Ijubezno primi, dok od njega ne izmami ključeve
od Sadijeva magazina, iz kojega neka mu odnese svu robu. Tako se
zbude. Sin se stavi pred ocem nevjest rad one jutrošnje zgode, otac
ga Ijubezno prime i isprosi od svoga sina ključeve od magazina, u
koje ima s Bokčilom nešto robe spremiti, a dotlje neka ga sin podje
u kuću pričekati. Starac Maroje i Bokčilo isprte sav magazin, mladi
Maro doleti da im otme stvari, ali sada otac preuzme ulogu svoga
sina od jutra i poče zapomagati, da ga razbojnici kolju, na što Maro
uteče. Cielu tu komediju gledala je Petrunjelica, koju je Laura poslala,
neka iz prikrajka razvidi, kakav je taj starac Maroje. Sto više brižna
Petrunjelica dozna u isti čas o .mladom Maru još gore viesti. Idući
na ime kući, namjeri se na Marovu Dubrovačku zaručnicu Peru, koja
je doznavši kako joj zaručnik u Rimu žive, ukrala svojoj tetki 3000
dukata pak je došla sa svojim bratučedom Ivom i nekom bakom u
Rim, da nadje Mara. Od ovih dozna Petrunjelica ko je i šta je Maro.
I tako je Pomet sada posvema uspio. Mladi Marin dodje s Popivom
pred Laurinu kuću i svjetuje se što im je činiti. Ne preostaje drugo,
veli Popiva, nego da prenoćiš kod Laure, da joj ukradeš kakovu
perlu, tu ćemo prodati, pak s jutra rano bježimo iz Rima. Pokucaju
dakle na vrata, ali je prekasno ; Laura zna od Petrunjelice i Pometa
sve njegove odnošaje i ne pušta ga u kuću. Marin odleti u zdvojnosti
da nadje gdje godj oružja pak će joj doći svu kuću razrušiti. Njegovi
prijatelji gledajući taj bies polete, da ga odvrate od razbojstva.

Ovdje se naš rukopis svršuje, a svršetak komedije se je izgubio,
nego mislim da je bio ovakov. Medj ostalim spletkanjem u komediji
namjerio se je Pomet na nekoga Hrvata, koji traži po svietu nekakvu
Mandaljenu. Ta Mandaljena na ime bijaše kći bogatoga pekoga tr-
govca u Augusti i udala se je proti očevoj volji, na štp ju je otac
„deseredital^. Mandaljena je od oca utekla i otac nije za nju ni pitao,

100

jer je imao još dosta druge djece, nu nesrećom mu sva ostala djeca
poumru, i sad evo šalje toga Hrvata po svietu, neka plati 100 škuda
onomu, koji bi mu znao kazati gdje mu je ta kći. . Pomet čuvši te
viesti od toga Hrvata pomisli odmah da bi Laura mogla ta Manda-
ljena biti, jer je o njoj znao da je nekoć u Dubrovnik došla iz tudjega
kraja i živjela tamo pod imenom Mande. Isto tako se je Pomet na-
mjerio i na nekoga bosanskoga mavaziju, koji traži po Rimu Peru,
kojoj je umrla bogata tetka pak je učinila baštinicom svoga imetka.

Toliko doznajemo iz same komedije i prema tomu je sva prilika,
da se je sin Maro izmirio nagovaranjem prijatelja sa svojim ocem,
koji je na to mogao pristati, jer mu se onih 300 dukata nadomjestilo,
što mu sin dobije bogatu bastinicu Peru za ženu, Laura je valja da
ona Mandaljena koju traže, i ona valja da uzimlje svoga zemljaka
Uga tedeška, a Pgmet Petrunjelicu.

Veoma nam je žaliti, što od osam Držićevih komedija u prozi, ne-
mamo do sada cielu nijednu štampanu osim ovoga Dunda Maroja, a
i u rukopisu, iz kojega nam je g. B. u Dubrovniku od g. 1867 pri-
obćio Dunda Maroja ne nalaze se sve, i one koje se još nalaze nijesu
podpune. Pribiremo ovdje još jednom sva Držićeva djela redom.
1. Posvetilište Abramovo ; 2. Porodjenje Isusovo; 3. Tirena; 4. Adon;
5. Novela od Stanca. Sve ovo pisano je u dvanaestercih. Sliedi po
biografih osam komedija pisanih u prozi, od kojih se u pomenutom
rukopisu g. B. u Dubrovniku nalaze: 1. (6.) počinje komedija pri-
kazana u Vlaha Sarkočevića na piru ; 2. (7.) nema početka, od 2. čina
ostaju 2 lista, 3, 4, i 5 su cieli. 3. (8.) Počinje komedija skup pri-
kazana u Saba Gajčina na piru 6. čina; 4. (9.) Komedija počinje o
dundu Maro ju prikazana u viećnici od kumpanije Pomet družina.
5. 10.) Arkulin 5. čina; 6. (11.) počinje komedija de giuho krpeta
e de hlach. Jedna strana iz prologa; 7. (12.) Pierin. Od ovoga istom
izvadci. Ostaje nam dakle osma posvema nepoznata a to će biti
8. (12.) onaj Pomet, koji se spominje u Dundu Maroju.

Ovoliko nam je poznato od Dubrovačke komedije 16 vieka, koja
je već u svom početku originalna, a uzdiže se svojom vriednošću iznad
ostalih vrsti drame. Jednomu i drugomu je uzrok darovitost Dubrov-
čana za šalu, koje će se i današnji putnik veseljem naužiti, a kako
se istom veselo razliegala, kad je Dubrovnik tonuo u bezbrižnosti
slobode i bogatstva, kad se je osjećao republikancem, kad mu bro-
dovi raznašahu iz Gruža njegovu slavu, a unašahu bogatstvo, kad se
pokladah orahu veseli pievi koledž, kojim danas znamo toliko za

101

I

njihovu bit, da su šaljive pjesme, pjevane o pokladah od veselih dru-
žina, polazećih iz kuće do kuće, ali nam još ostaje iz bližega ih sadr-
žajem proučiti. Isto nam tako preostaje jošte pobliže proučiti i opisati
mnogobrojne njihove crkvene i narodne svečanosti, iznad kojih se
ponajpače ističe slava svetoga Vlaha, gradskoga patrona. Ovu po-
sljednju opisuje Apendini, ostale Cerva. Kratak pregled svih ukupno
bio bi i potreban i liep korolar k dramatskim prikazivanjem, nu
nijesam dospio da ih iz Cerve proučim, a sama slava svetoga Vlaha,
odveć je osamljena, da bi njome palo koje svjetlo na našu radnju.

Ima u 16 vieku još jedan pjesnik komedija, koji je toliko nezna-
tan, da ga noviji naŠi historici mimoidjoše, a ni sam Apendini ne zna
o njegovu životu ništa, a o radnji istom toliko, da ima od njega ne-
koliko liepodpuno sačuvanih komedija. To je Antun Sasi. U bib. frat.
u Dubr. ima od njegovih djela rukp. 73. 52. Iz jedne posmrtne pjesme
Marinu Držiću u istom se vidi, da je suvremenik i učenik našega
Marina. I komedije njegove su u tom rukopisu sačuvane, koje su ne
samo nepodpune, nego tako nerazumljivo ispisane, da im nijesam
uspio točno sadržaja pronaći. U prvoj „malahna komedija o piru" pri-
povieda pjesnik, u 176 dvanaesteraca, kako Vlašić, Vučeta kramar,
i ženik kotunar idu u Ston, da traže za nekoga mladića ženu. U Stonu
ih Franp vratar i Koško glava od soldata upućuju, na koga im se u
Stonu u tom poslu valja obratiti. U drugoj „Filide" poteže se pastir
Ljubmir već dva dana po gorah za vilom, a rodjaci ga ne mogu kući
spraviti. U trećoj „Flora" govori pjesnik „knezu i ostaloj vlasteli",
nu sadržaja nijesam drami mogao pronaći, i samo sam toliko odgo-
nenuo, da se radi o ženitbi kao u onoj prvoj.

Prošavši tiem dramu šestnaestoga vieka, da vidimo kakova je

ni.

Dubroračka drama 17 Tieka do potresa g. 1666.

Ivan Frana Gunđulića kaže u posvetnici svoga prievođa
sedam Davidovih psalama g. 1620 : ^i ako su druži razlika moja slo-
ženja: Galateu, Dianu, Armidu, Posvetilište Ijuveno, Proserpinu
ugrabljenu, Ceneru, Kleopatru, Ariadnu, Adona, k ^raljku od Sira s
mnoziem i bezbrojniem pjesnima taŠtiem i isprazniem na očitieh
mjestih s veliciem slavam prikazivali" on ih „kao porod tmine u tmi-
nah ostavlja^', a samo prievod tih psalama „kako zrak od svjetlosti,
na svjetlost izvodi". Nas pjesnik Osamnide spjevao je prije svoje 32
godine pomenutih 10 drama, s mnoziem i bezbrojniem pjesnima, medj
koje ne spada Dubravka, jer na dva rukp. dub. bib. frat. piše pred
Dubravkom „Dubravka prikazanje spjevano po gospodinu Givu
Frana Gundulića, prikazano u Dubrovniku g. g. 1628." To su ruko-
pisi br. 20a, 85 i 256. 35.

U posveti Ariadne od g. 1632 imamo jedini komentar k onim rie-
čim, koje stoje u onoj od g. 1620, da mu se spomenutih 10 drama na
javnih mjestih prikazivalo, ali i taj komentar ne siže dalje nego da
nam pjesnik kaže, da je Marin Tudisi sa svojom družinom Ariadnu u
Dubrovniku prikazivao. To je dakle uz Marina Držića Pomet dru-
žinu druga, kojoj ne znamo imena, ali nam je liepo svjedočanstvo,
kako i najugledniji Dubrovčani u tih družinah sudjelovahu.

U Ariadni nam Gundulić pripovieđa, kako je Tezeo doplovio s
Ariadnom iz Krete na otok Naksos. Ovdje ga ribari srdačno primiše,
nu u noći nagovori Tezea njegov svj etnik, neka ostavi Ariadnu na
ostrvu, a sam u Atenu podje, jer bi mu Ariadna u Ateni potamnila
slavu, kad bi doveo kao kraljicu ženu, kojoj otac toliko Atenjana
žrtvova Minotauru. Ariadna ostavljena u jutro tužno nariče, dok joj
se objavi Bako i sobom ju povede u nebo, da mu bude drugarica.

Kontrast medju Tezejevom ljubavi prama Ariadni i prema neoka-
ljanoj slavi, veoma je liepo u pjesmi označen, Ariadnino naricanje, kad
je ostala sama,* ne dosižnom je dosada medju Dubrovčani krasotom

103

•

spjevana, korske pjesme pune su idilske krasote, riečju Ariadna stoji
iznad svih dosadanjih Dubrovačkih drama. PrerazliČiti metar i naskroz
lirska dikcija, koja se Gundulićevora Ariadnom razlieva, učinise i na
mene i na moje prijatelje utisak, da se ista sigurno melodramatski
morala prikazivati. Dične li naslade u toj blaženoj pomisli, kako se
početkom 17 vieka Dubrovčani nasladjivahu u muziku pretočenimi
osjećaji Grunduličeve Ariadne, nad kojimi kliče u pohvalu pjesnikovu
njegov pjesnički drug i suvremenik Ivan Sura Bona Vučićević. .

Ariadna ostavljena
tako liepo mlaca cvili,
da diklicH ucviljena
Baka k sebi doc usili.

Ri ne samo nju prigrli,
nu za slavu nje podpunu
da joj u dar neumrli
usried neba zviezda krunu.

Sad pravo je, u tve pjesni
ti, ki vele ljepše skladaš,
neg ona ista nje boljezni
ljepšoj kruni da se nadaš.

Čestit ti se vienac svit će
od neumrle lovorike,
ki se slavno zelenit će
vrh čela ti po sve vike;

jer njoj zapad krunu krije,
a tvoj lovor, kako sada
zelen je uviek, njemu nije
smrti, zime, ni zapada.

Sto čovjek ne bi ni iz daleka pomislio, čitajući GunduHćevu po-
svetnicu pred njegovom Ariadnom i ovu Bunićevu pjesmu u njezinu
pohvalu, i nadpise nad rukp. bib. frat. u Dubr. br. 201. 85 „Ariadna
spjevana po Gosparu Givu Frana Gundulića", i br. 143. 103 „Ariadna
g. Giva Frana Gundulića" i napis na izdanju Jakinskom od g. 1633.
„Ariadna tragedija g. Giva Frana Gundulića" — to čovjek prekapajući
historiju talijanske drame nalazi, to jest Ariadna jest prievod trećega
Rinunčinijeva libreta Ariane, sastavljena g. 1608, kojemu je poslije
glasoviti u ono vrieme muzik Klaudij Monteverde sastavio muziku.
Jedina utjeha što ju pri takovu nenadanu odkriću imamo jest, da je
Gundulićev prievod do duše veoma slobodan ali ipak veoma liep, o
čem neka sliede prispodoba originala s prievodom onoga glasovitoga
monologa, u kojem Ariadna osamljena dozivlje Tezeja neka se vrati
natrag.

104

(640—666.)

Lasciatemi morire,

lasciatemi morire:

E che volete voi che mi conforte

in cosi dara sorte,

in cosi gran martire ?

Lasciatemi morire. ^

C. In van lingua mortalo, *1

in van porge conforte

dove infinito h il male
A. Teseo, o Teseo mio,

si che mio ti vo' dir', che mio par sei,

benche t* involi, ahi crado! agli occhi miči.

Volgiti Teseo mio,

volgiti, Teseo, oh Dio!

Volgiti indietro i rimira cola

che lasciato ha per te la patria e il regno,

8 in que8te arene ancora,

cibo di fere dispietate e crude,

lascerk l'ossa ignude.

Teseo, o Teseo mio,

se tu sapessi, oh Dio!

se tu sapessi, oimć ! come s' affanna

la povera Ariauna,

forse, forse pentito

rivolgeresti amor la prora al lito :

ma con V aure serene '

tu te ne voi felice, et io qui piango ;

a te prepar6 Atene

liete pompe superbe, et io rimango

cibo di fere in solitarie arene ;

tu r uno e l'altro tuo vecchio parente

stringera lieto, et io

piu non vedrovi, o madre, o padre mio. S

(G. 1252 si.)

Ne ustavljajte, ne držite,
komu veće ni'e živjeti,
amriet, umriet jao, pustite,
pustite me, jao, umrieti.
Ter ko će u ovoj hudoj cesti
razgovor mi ki donieti ?
U ovoj ljutoj, vaj, bolesti
pustite me, jao, umrieti.
S. Zaman iste i nastoji
svies umrla, ljudski jezik,
da razgovor poda i lik,
gdje bez svrhe zlo se goji.

106

A. Tezeo, moj Tezeo,

moj, jer moj si, jao, svakako,
za sve očima mojim tako
svietlos dragu da si uzeo,
obrati se, moj životu,
obrati se, ah jao bože,
da tvoj pogled vidjet može

njekad rajsku tvu ljepotu ! ^•-^

Oba, cieda sladke tvoje " n,

i jedine, jao, ljubavi ^^" ~~^-\

rodno mjesto ka ostavi " ^^^

i kraljestvo slavno. 'fevoje,
i ka mrtva s gor^ vaja
još jestojska zvLeri ohole
ostavit će kosti gole
na pržinah šega kraja,
ma željo nemilosna,
o Bože da ti *e znati,
muči i što pati

la tva žaloana ; /

L bržek s mojih zala /

milos oćutlo,
kajan obratio ^

još put ovieh žala. -^

Niv's vietricim blažim, railup^
^sad Čestit brodiš more, . . '

xa ja tužna svak čas gore
bez ufanja ovdje cvilim.
Tebi Atena spravlja u čudih
sprave pune veličine,
a ja puste vrh pržine,
pića ostajem zvieri hudih.
Tebe rodjaka oba tvoja
veseli će zagrliti,
a vas veće ja viditi
ne ću ćaćko, majko moja !

Od istoga talijanskoga komponiste Monteverde spominje Klein (V.
566) operu „Proserpina rapita" od g. 1630 i „Adone" od g. 1639. Po
iskustvu što ga imasmo s Gundulićevom Ariadnom, mogli bismo po-
misliti da je i njegov izginuli Adon i sačuvana „Proserpina ugrab-
ljena'* prievod ovih Monteverdovih opera, kad Gundulić ne bi svojih
već g. 1620 spominjao. Bilo kako mu drago, Gundulićeva „Proserpina
ugrabljena" zaostaje daleko za njegovom Ariadnom. Cin joj je pun
nevjerovatnih i gdje gdje upravo smiešnih čudesa, a govor otegnut,
prazan, lišen svakoga pjesničkoga ukrasa. U ostalom se i tu opaža i

106

na mjerilu i na kompoziciji, da se je i ta Proserpina melođramatski
prikazivala. Osim zagrebačkoga izdanja od g. 1847 služe nam za iz-
vore Proserpini rukp. bib. frat. u Dubr. br. 70. 47 „Proserpina ugrab-
ljena od Plutona, spjevana po g. Givu Frana Gundulića Vlastelinu
Dubrovačkom" i br. 201. 85 posvema istim naslovom.

U Prologu dolazi Merkurio iz podzemalja i pripovieda, kako se Pluto
bio uzbunio, Sto mu bješe sudjeno ostati udovcem, te se zakleo zemlju
izvrnuti, ako mu Jove ne da koju božicu. Na to su zvali u podzemalje
Merkuria i on mu donio od Jova glas, da može slobodno Proserpinu
ugrabiti. Ali eto božicst.

U prvom prizoru beru Venera, Proserpina, Điana i skup božica
cvieče, razgovarajući se medju sobom.

U drugom se zemlja raspukne i Pluto odvuče cvileću i mater zapo-
magajuču Prozerpinu.

U 1 prizoru 2 čina govore pastiri Ljubmir, Lovorko, Eadmio i Du-
bravko o tom čudu što se zemlja raspukla te tjeraju od toga zlokob-
noga mjesta svoja stada.

U 3 prizoru zapaze Cereru, koja

U 3 prizoru nariče za Prozerpinom.

U 4 prizoru dolaze oni pastiri i pitaju ju šta joj je, a na njezin plač
i pripoviedanje da traži kćer, a ne zna gdje je, odgovara jeka na po-
sljednje rieči strofgt, da je razabrati, da je u paklu i neka tamo po nju
ide ! ! ! ! Cerera ne vjeruje jeki i prokune zemlju, da joj vise nikakova
ploda ne <Se dat ploditi.

U 5 prizoru dolazi k njim rieka Aretuza i veli Cereri neka ne kazni
zemlju, jer ova nije kriva, nego joj kćercu Pluto u podzemalje odveo !

U 6 prizoru jadikuje Cerera s pastiri nad svojom nesrećom i odlazi
u pako kćer tražiti.

U 7 prizoru pastiri sami ostavši j os udilj govore, kolika je to ne-
sreća po majku da bi i kamen procvilio.

U trećem činu nevjerovatnost prizora nadilazi već svaku granicu,
a isto tako i praznoća dikcije.

U 1 prizoru daje Pluto pred skupom srda Megeri glas, neka zapo-
vjedi Radamantu, da se danas ne će nikakav sud držati kao na dan
njegovih svatova!

U 2 prizoru viče Cerera pred vrati, Pluto šalje Tizifonu da gleda
ko je, ova ide i razgovara s Cererom, i doznavši da je mati Prozer
pine ide i javlja Plutonu, a ovaj odgovara, neka ju dozove !

107

U 3 prizoru iste Cerera od Plutona Prozerpinu, neka mu je vrati iz
ovih grđih tmin^, a Pluto ju ne može dosta da osvjedoči, da u pod-
zemalju nijesu same tmine, nego da ima mjesta ljepših nego na zemlji.

U 4 prizoru dovode po materinoj želji dvorkinje Prozerpinu i sad
opet u do zla boga otegnutom ensemblu dokazuju Cereri Prozerpina,
srde, dvorkinje i Pluto, da je sretna Prozerpina u veselih poljanah
pravednika, i napose ju ova moli, neka joj kao mati ne brani biti
mogućom kraljicom, koja vlada i nad prošlim i budućim svietom,
dočim bi na nebu bila prosta boginja ! Jedva jedvice se mati da sklo-
nuti, ali zadobije od Plutona rieč, da Prozerpina bude p& godine doli
a po gori kod nje na nebu! Na to Pluto s Prozerpiriom ode u svoje
dvore a svi skupa zapjevaju nekoliko redaka, da bog dao Cereri do
skora unuke.

Od ostalih u predgovoru k psalmom Davidovim spomenutih Gun-
dulićevih drama nemamo nego neznatan fragmenat od „Điana i
Endimion".

Po preostalih 95 veraza ne da se ništa reći, kakav li je čitav komad
mogao biti: Diana malko monologise nad snivajućim Endimionom,
poljubi ga; ovaj se probudiv otresne, nu doznav ko gaje poljubio,
nudja se Điani za slugu.

Isto tako je i od Armide ostalo samo 130 veraza, iz kojih se je-
dino toliko razabire, da je Gundulićeva prema Palmotićevoj čin mnogo
obsežniji imala, za što ovdje dolazi prizor, koji se morao dogoditi
poslije onoga, što je u Palmotićevu sadržano. Armida se naime poslije
boja, ne našavši u njem smrti, hoće sama da ubije, a Rinaldo ju mol-
bom od toga odvrati, i Armida veli da mu i udilj ostaje poslušna
službenica.

Gundulićeva Dubravka, prikazana godine 1628, spada na pa-
stirske igre, i nadilazi kao takova na daleko sve, što do sada od te
vrsti spomenusmo. Iz sadržaja joj se jasno vidi, da je na dan svetoga
Vlaha t. j. 3 veljače prikazivana na javnoj pijaci u slavu Dubrovačke
slobode. Ova krasna svrha krili se milim i svetim čarom nad veselimi
pastiri, koji na taj dan imaju običaj,, da se u sielu najljepša djevojka
odabere za najljepšega pastira. Milienko je najljepši, ali novac je pod-
kupio birače, i odabrana Dubravka n(; zapane njega, nego ružnoga
Grdaka. Nad tim se bog ljubavi u hramu razljutio, ustresla se crkvica,
i sinula je svjetlost božanska po Milienku, na što ovaj dobije što ga
po očitom pravu ide, t. j. najljepši pastir najljepšu pastiricu Dubravku.
U silnoj vrevi satira, pastira i pastirica, koji se, kako je u toj pastir-

108

skoj igri već karakteristično, bez reda metu i pletu, dolazi jog uviek
mnogo prostačke šale, kao i u prijašnjih takovih igrah, i samo amo
tamo ima mjesta, koja su liepoga komičkoga sadržaja, ipak su sve te
mane prikrite posljednjom svrhom naše Dubravke, koja je sadržana
u konačnomu refrenu.

liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do.
Uzroče istini od nnše sve slave
uresa jedini od ove dubrave.
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi,
. ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti.

Evo joj sadržaja.

U prvom skazanju prvoga činjenja prizivlju pred zoru Radmio i
skup pastira Danicu, neka se već pomolji, kada no ju sva narav veće
zove, jer je danas godišnji dan, na koji ova dubrava slavi svoju slo-
bodu, te će se kod te svečanosti uzeti najljepši pastir s najljepšom
vilom, za koju svi Dubravu drže.

U drugom skazanju sreti Badmio jednoga ribara, koji iz svojih
krajeva bježi, jer je u njih zavladao tudjin, pa je tako zlo, da nema
pod njim obstanka, s toga je došao utočište tražiti u Dubravu, koja
od vieka svoju podpimu slobodu jedina na primorju čuva. Radmio ga
Ijubezno pozdravlja i uvjerava, da će tuj naći sigurno utočište.

U trećem skazanju opisuje Miljenko krasotu svićuća dana, a dodaje^
kako je njemu prema tomu tužno, jer ljubi Dubravku, kako to sve
lišće u šumah zna, ali ona ima od kamena grudi i ne haje.

U četvrtom skazanju sreti ga Ljubmir pitajući, što je tako neveseo.
Ovaj mu govori, rad neuslišane ljubavi prema rajskoj Dubravki.
Ljubmir ga tješi veleći, da je precjenjuje, jer na zemlji nema ništa
rajskoga, u ostalom neka se umiri, jer da će danas kod svečanosti
imati se uzeti najljepši i najljepša, pa će sigurno njega izbor zapasti.
Ovaj se toga boji, a ovaj ga udilj umiruje, i veli mu, neka bude samo
smion, jer smione pomaže ljubav i sreća.

U petom skazanju dolazi Dubravka i skup vila te slave jutro i
slave cvieće, koje posvuda cvate, ali, veli Dubravka, da su njezine
krasote ljepše i od zore i od sunca, te pozivlje svoju družbu, da se
podju okupati, da budu tiem ljepše.

U šestom skazanju dolazi satir Divjak i govori, kako je pametno
da je tako mlad Ijubovnik, jer ko u mladosti nije, taj će u starosti
biti, a to je smiešno. Svaki drugo šta ljubi, a on ljubi Dubravku, i

109

nada se od svoje satirske krepke ljepote (koju opisuje) da Će ona pri
današnjoj svečanosti sigurno njega kao najljepšega zapasti.

U sedmom skazanju pridolazi satir Gorštak i najprije se s Divja-
kom pre, ko je od njih ljepši, za tim ko će od njih poć na današnji
pir za glumca. Pru se ko bolje svira, da li Divjak svoje miešnice, ili
Gorštak sviralu. Natječu se u sviranju, zatim se pru o pjevanju, i
napokon si daju zagonetke, te pobjeditelj Gorštak odlazi da bude
glumac, a Divjak odluči, da će poć k djevojkam, koje se kupaju, pa
će jednoj ukrasti h Ijine i obući se kao ženska, ne bi li njega naj-
ljepšom proglasili.

U osmom skazanju ostavlja pastir Zagorko svoje stado, tekući za
svojom vilom, a starac Ljubdrag ga odvraća, nu se on ne da, jer to
mu je stavna odluka, da će teći za vilom, dok ju ne stigne.

U devetom skazanju veli Ljubdrag, da je istina što se govori, da
sviet čim stariji tim hudji i gori postaje, te filozofira, kako je nekoč
sve, napose mladež, išla za koristi, a danas sve za nakitom, i mladići
mjesto da u koristi obadju sviet, luduju najednom mjestu za kakovom
ženskom.

U desetom skazanju dolazi satirica Jelenka, Divjakova žena i tuži
se na njega, što ju je ostavio a pošao za plemkinjom vilom. Opisuje
kako je sva liepost tih plemkinja naprava i umjetni nakit, njezina
pako svježa i naravna kao sunčana svjetlost.

U prvom skazanju drugoga činjenja dolazi Brštanko, Ljubmir, Tra-
torko, i skup pastira. Prvi govori, kako je to pametna uredba, da se
svake godine slavi sloboda ove Dubrave, ter se tiem u unucih budi
uspomena a tim ljubav, daju sačuvaju, kako ju od otaca primiše. A
isto tako je pametno da taj dan jedan pastir dobije ljubu, kaka mu
pristaje. Ljubmir veli, da je i ovo posljednje veoma pametno, jer jao
si ga, kad ko dobije ženu, koja nije prema njemu, (što se karakte-
ristično opisuje). Da veli Tratorko, ali isto tako jao, kad žena takova
muža (što se opet karakteristično ali dubrovačkom apeirokaliom opi-
suje). Brštanko veli, ajdmo što smo se zabrbrali, kad nam je poći na
svečanost, gdje će mnogo truda biti medj tolikimi ženskami jednu
najljepšu odabrati. Tratorko ne bi rad da njega ta zadaća zapane.
„Bog te ukloni od ženskih jezika."

U drugom skazanju dolazi satir Vuk, kradljivac, koji govori, kako
je to veoma pametno uredjeno s timi svečanostmi, jer ljudi odlaze
puštajuć svoje stvari ne čuvane, i onda je tatom blagdan, kao što je
njemu, komu pradjed bijaše tamo negdje blizu zlatnih vremena tat

110

Brgat, koji je stanovao u ovoj gori, koja još sada po njem svoje
ime nosi.

U trećem skazanju dolazi na Vuka Stojna (mati Zagorka), kojoj je
janje ukrao, i opet se dubrovačkom apeirokaliom svadjaju, ona, da
njoj janje vrati, on, da ga ne da, neka ga se čuva, jer da je Bog P an.
Nu Stojna zna da je satir Vuk, i zagrabi ga za kose te mu gladnu
otme janje.

U četvrtom skazanju dolazi na tako razjarena gladna Vuka satir
Gorštak, pitajući ga, da li ga ljubav mori sto je tako plačan. — Ne
ljubav nego glad. — Gorštak ga zove, neka podje s njim na pir za
bubnjara, što ovaj veseljem prima, da se tamo najede.

U petom skazanju moli Miljenko Pelinku, neka mu pomogne kod
Dubravke. Ova ga bodri neka ju po miti, česa se ovaj ne ufa po-
činiti, na što mu ova drži cielu disertaciju, kako je sada vas sviet
podmitljiv, a ljubav već i od pryoga početka bila, nego mu obećaje,
da će ga pomoći.

U šestom skazanju dolazi satir Divjak preobučen kao vila plem-
kinja, i pripovieda, kako se sve od glave do pete opravljao, da bude
čim sličniji ljepotom plemkinjama. (Karakteristično i poučno za toa-
letu Dubrovkinje one dobe.)

U sedmom skazanju dolazi Zagorko govoreći, kako je za ljubav
ostavio stado i svu svoju kuću i gospodarstvo, te se moli, neka ga
ljubav rad tolikih žrtava usliša.

U osmom skazanju dolazi nanj mati i tjera ga kući. On se ne da,
jer da je stalno odlučio ženiti se. To ne će biti, jer jao si ga tebi, a
još gore meni da ženu dovedeš u kuću. (Ovo opominje na Držićeva
Adona.) Pošto se Zagorko još uviek ne da, grozi mu se mati, da će
i ona poći na današnju svečanost, gdje se nada biti najljepšom pro-
glašena. Na to vele ostali sinovi Stojnini, o kojih veli :

Još biste i vi, brečađi od sise,
po ovoj dubravi za vilam digli se,

i ovi vele, da odlaze za vilami te pripovieda njih 5 svaki, što koji
svojoj vili nose.

U devetom skazanju dolazi Jeljenka u pastira preobučena te tuguje
ljubomorno za svojim suncem i mjesecom Divjakom, bojeći se i gro-
zeći, da će onu do smrti izbiti, koja bi ga zapala ljubo vcom. A nije
čudo da plemkinje koga smame, jer sad ti se kao i satirice skoro do
pupka gole nose, kako je to bog Lero nekoč prorokovao, da će
takovo vrieme nadoći.

111

u prvom skaz. trećega činjenja tjeraju pastiri preobučena Divjaka
tojagami, a Jeljenka, koja gaje prepoznala, teče za njimi da ga brani.

U drugom skazanju se Gorštak veseli Divjakovoj nesreći a svojoj
sreći, što je sam ostao glumac na piru, s bubnjarem Vukom.

U trećem skazanju tuži starac Ljubdrag nad podmitljivošću svieta,
jer Dubravka je imala zapasti Miljenka, najljepšega pastira, a ipak ju
dobila grdoba, bogati Grdak. Nu eto Miljenko dolazi i Ljubmir se za-
krije, da ga čuje gdje u

Skazanju četvrtom tuži nad ugrabljenim mu suncem te odluči, da
danas imaju ili njegovi ili Grdakovi posljednji dni biti.

U skazanju petom dolazi preobučen satir Divjak i preobučena sa-
tirica Jeljenka te se napokon izmire, dobivši Divjak oproštenje, i
odlaze.se oboje u hram Lera zahvaliti, ona što se je sada za uvieke
slobodila nevjemosti Divjakove, a ovaj što se spasio od batina pa^
&tirovih.

U skazanju šestom govore Gorštak i Ljubdrag o nesreći Miljenko voj
te predpostavljajući, da je već mrtav, tuguju nad njim, nu nadošli
glasnik im pripovieda ovo. Došli su vjerenici Grdak i Dubravka u
hram Lerov da se vjenčaju. Najednom se zemlja poče tresti, grmiti,
a Lerov kip debelim se znojem znojiti. Puk se začudi i presta pjevati
Hoja, Lero, Dolerija. Na to unidje sav smeten u hram Miljenko, na
što odmah prestade grmljava, Lerov kip se razveseli, vatra na ognjištu
čista usplamti i jedan trak od vesela pogleda Lerova pade na Mi-
ljenka. Na to oteše Grdaku Dubravku i daše ju Miljenku. Ona se
dvojica na te glase veoma vesele, al eto ti satira i pastira gdje dolaze
veseli na pir.

U skazanju sedmom pjevaju satiri Gorštak, Divjak, Vuk, Jeljenka
i skup pastiri^ veselu svatovsku pjesmu, neka se jede i pije.

U skazanju osmom polaze Miljenko i Dubravka s Eedovnikom i
skupom pastirica u crkvu. Ono prvo dvoje se pjeva, kako jim je
drago, što se dobiše, a ^kup iza svake kitice prizivlje boga od pira
neka ih združi.

U skazanju devetom dolaze iz crkve, i Redovnik veli, po što je sve
u crkvi obavljeno, sa a neka svi proslave slobodu dubrave pripievajući :

liepa, draga, o slatka slobodo,

dar, u kom sva blaga visaji nam bog je do.

Uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove dubrave.

Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti.

112

Zatim neka slobodi na altar svaki da vriedni dar. Miljenko daruje
maslinu, Dubravka ružicu, Zagorko svoje suze i cvil za svojom pri-
kom vilom, Divjak onu žensku odjeću, Jeljenka skup meda. Vuk pije
času vina, Gorštak sviralu,^ prvi mali pastir Koščić pun kriesa, 2. pa-
stir sira. Svaki uz svoj dar govori slobodi u slavu jedan oranj, a
redovnik završuje molbom, da kao sto se evo danas u slobodi sav taj
čin svršio, tako i uvieke ova dubrava uživala slobodu, na što kor ufati
onaj „o liepa, o draga, o slatka slobodo" koji se i za svakim daro-
vateljem kao refren pjeva.

Najproduktivniji i najslavniji od svih dubrovačkih dramatika jest
Gjono Gjore Palmotiča r. 1606 u. 1657. O jednoj i drugoj
kreposti njegovoj govore nam svjedočanstva starijih historika i pjes-
nika, i još glasnije njegova preostala nam djela. Historici nam kažu
da je bio tolike produktivnosti, da je svake godine po dva komada
sastavljao; i to tolikom lahkoćom, da mu istom trebaše predmet raz-
misliti pak bi već na pamet predstavljačem njihove uloge govorio.
Omiljeli bijahu njegovi komadi toliko, da nam od nijednoga drama-
tika .nije t liko drama u toliko priepisa preostalo kao od Palmotića, i
da nijednoga dubrovačkoga dramatika ne opjevaše toliki epigramatici
kao upravo njega.

Kao za prijašnjie dramatike tako i za Palmotića primamo zahval-
nošću viesti historika i slavu epigramatika, ali ćemo uza to nastojati
da na temelju samih preostalih pjesnikovih drama sastavimo o Palmo-
tiću našu sliku i sud.

Najprije nam valja iz broja drama, koje danas Palmotiću pribrajaju,
izbrisati nekoje, koje mu ne pripadaju. Po najnovijih historicih znali
bismo za 19 Palmotićevih drama: 1. Akile, 2. Natjecanje Ajača i
Ulisa za oruže Akilovo, 3. Alcina, 4. Atalanta svladan u bjegu od
Hipomena, 5. Armida, 6. Ariodante, 7. Bisernica, 8. Captislava,
9. Danica, 10. Enea kako silazi k Ankizu, 11. Enea i Didona,
12, Elena, 13. Edip kralj, 14. Ipsipile, 15. Gomnaida, 16. Kolombo,
17. Pavlimir, 18. Lavinia, 19. Svevia. Od ovih Gomnaida nije drama
nego pamflet, Ariodante je ono isto što i Danica, a Enea i Didone
nije od Gjona Palmotića nego od Jaketa Palmotića. Na rkp. frat. bibl.
u Dubr. br. 266. 87. piše doduše „Enea spjevan po gosparu Gjonu
Palmotiću, koji bi joštera nadpisan Didone", nu ovia ista drama dolazi
do slovce u dva rukp. iste biblioteke br. 346. 74. i br. 86. 104, na
kojih je opeta ubilježeno tragedija Jakete Giva Palmote Dionorića, a
po tvrdjoj i tromijoj verzifikaciji Didone se jasno vidi, da nije djelo

113

Gjonovo. Ostaje nam dakle 16 poznatih Palmotićevih drama, od kojih

, jo8 za dobe latinskog dubrovačkog epigramatika Jurja Ferića bijahu

izginuli prievod Sofoklova Edipa kralj a, Donatove Svevie i Atamanta

kako ju u trčanju nadvladao Hipomene. Tako je već za Jurja Ferića

bilo samo 13 Palmotićevih drama poznato, u kojih slavu spjeva

distihon :

Scripta tibi tređeeim (mentis labor) enthea, Juni,
dramata, pol superas Amphitrioniaden.

Sva je prilika da su to one iste Gjonove drame koje su i do nas
sačuvane došle: 1. Akil, 2. Natjecanje Ajača i Ulisa, 3. Alcina, 4. Ar-
mida, 5. Bisernica, 6. Captislava, 7. Danica, 8. Enea kako silazi k
Ankizu, 9) Elena, 10. Ipsipile, 11. Kolombo, 12. Pavlimir, 13. La-
vinia, od kojih je u slavu svake osim Kolomba, Bisernice i Armide
spjevao po epigram.

Iz mnogobrojnih rukopisa Palmotićevih drama doznajemo 3 imena
kazalištnih družina: družina Orlova, družina spietenieh, i družina
isprazna; koje čine s Marina Držića pomet družinom, i onom od Gun-
dulića spominjanom Tudisijevom, do sada pet. Mjesta gdje se Palmo-
tićeve drame prikazivahu ne doznajemo, nego se na prosto čita „pri-
kazana prid dvorom", koje će valja da značiti na piaci. Vrieme pri-
kazivanja pada u poklade, po što nekoliko puta stoji zabilježeno mje-
seca fevrara.

Isto tako doznajemo iz tih rukopisa i iz sigurnih konjektura krono
logički red, kojim sliede te preostale Palmotićeve drame. U Armidi
nam pjesnik dramatizuje Tasovo 16 pjevanje oslobodjenja Jerusolima,
a po sto Gundulić još g. 1620 spominje svoju Armidu, ne ćemo po-
faliti ako Palmotićevu Armidu metnemo prije Gundulićeve, dakle još
u djačku dobu pjesnikovu, na što nas ovlaštuje posvema neznatno
djelo. Poslije 1. Armide sliedi 2. Pavlimir g. 1632 ; 3. Akil g. 1637 ;
4. Natjecanje Ajača i Ulisa g. 1639; 5. Elena g. 1640; 6. Danica g.
1644; 7. Alcina g. 1647; 8. Lavinija 1648; 9. Captislava g. 1652 i
10. Bisemica, za koju ne znamo godine, ali pada sigurno poslije
Captislave, jer se u njoj čin ove nastavlja. Za 11. Kolomba, 12. Eneu,
13. Ipsipilu ne znamo godine, kao ni za izginula Edipa, Sveviu i
Atalaotu.

Budući ovim kronologičkim redom ne dobivamo sistematičnu
sliku o Palmotićevu pjesnikovanju, jer se isti pod ni posto ne slaže
s postupačnim razvojem pjesnikovih sila, nego su drame u njem i po
svojoj vriednosti i po vrsti ispremiešane, potražit ćemo preglednom

(Historija drame.) 8

114

razlaganju pjesnikova rađa za vOlju drugačije poredanje njegovih

drama.

Za izginulim prievodom Sofoklova Edipa kralja žalimo s Perićein,

koji nad tim gubitkom spjeva:

Iminiti situm diilce est auferre tjranno;
at Palmotta tuo redere dulce foret.

Isto tako za izginulim prievodom Svevie:

Svcvia Alexanđri fuit, et tu Svevia Juni,
Nunc tantttm illius, nam tua, proh, periit.

Na pokon i za izginulom Atalantom:

Victa Atalanta fuit cursu ; naiiique aurea mala
currenti injecit callidus Hipomenes.
Tempus edax Palmotta tuam quoque vicit ; avaras
Incaute injiciens flenda rapina manus.

Ostale Palmotićeve drame diele s tragedijom 16 vieka u toliko istu
formu, što čuvaju jedinstvo mjesta i vremena, i sto pred svakom pro-
log u napried pripovieda cieli čin, i sto na koncu svakoga akta kor
svoja čuvstva pjeva; dieli s njimi tu nespretnu baštinu od Talijana,
koji ju nespretno baštinise od Seneke. Razlikuju se Palmotićeve drame
od tragedija 16 vieka u formi toliko, sto su one spjevane u dva-
naestercu a Palmotićeve u osmercu. U koliko bi dvanaesterac bio
mnogo spretniji za dramu od osmerca, ipak je uslied one nevolje dvo-
strukoga sroka osmerac mnogo ugodniji, a osobito Palmotićev, koji
teče nikada neustavljenom lahkoćom i završuje uviek bez iznimke
pravilnim srokom, kako u nijednoga drugoga dramatika. U govoru
dieli Palmotić s dojakosnjimi dramatici ili grozni ili prazni patos;
nigdje nema naravnoga govora prema karakteru dotičnika, a u stano-
vitih situacijah se kao po šabloni opetuje, kad n. pr. junak očituje
svoju ljubav, ili tuguje nad neuslišanom ljubavlju. I na pjesničkih
mislih i slikah vlada jednako siromaštvo, ipak se Palmotiću prema
njegovim predmetom pruža često prilika te mu nadahnute rieči u
slavu svega slovinskoga naroda a na pose Dubrovčana ugodno diraju
čitatelja, kamo istom njegove slušatelje.

Najglavnija razlika medj Palmotićevimi dramami i tragedijom 16
vieka jest, da Palmotić ne prevodi više tudje tragedije, i da se njegove
drame sretno riešavaju; čim stoje prema krvavoj tragici 16 vieka u
posvemašnjoj opreci. Obično im je predmetom, kako krepostni koji
junak ljubi djevojku ; medju nje se stave velike zapreke, tolike da
zaljubljenici istom čudom svoju svrhu mogu postići. To čudo obično

116

tako iznebuha pane, daje u tih dramah mnogo komične primjese, koja
se čini da ju je pjesnik hotomice primiesio, pak se na rukopisih s toga
često i čita na naslovu „tragikomedija".

Ovo su obćeniti bilježi Palmotićevih drama, dalje se diele u tri raz-
ličite vrsti.

a) Palmotić dramatizuje pojedine epizode iz Vergilija, iz Ovidija, iz
Ariosta i iz Tasa. Ovamo spadaju

1. Armida.

(Rukp. akad. bibl. br. 657.)

U prologu dolazi sreća i pripovieda, kako Gotfred obsieda Jeru-
solim i svi se vitezi s njime biju do jedinoga Rinalda, kojega je Ar-
mida zatravila. Ta Armida je kći Sirene na Eufratu i kralja Dama-
scenskoga, koji za rana umrie, a ona se odgojila kod svoga dunda
Idraota, koji ju naučio svesilnoj magiji. Kao magika dolazi i zatravlja
kršćanske junake, dok se i sama zaljubi u Rinalda, koga povede
sobom na otok, gdje je sagradila labirint i prekrasnu vrhunaravsku
palaču, te s Rinaldom, koji joj robuje, uživa ljubav. Bog, koji hoće
da se Jerusolim osvoji, odredio je, te su junaci Ubaldo i Karlo dobili
magička sredstva, da neoštećeni dodju u labirint i Rinalda iz njega
pozovu u boj.

Taj je prolog dodan kao introdukcija, a ostalo što dolazi, vjerno se
drži 16 pjevanja, do nekih dodataka, koji su svi suvišni.

Ulazeći junaci čude se svim čudesom u vrtu, koja su mnogo slabije
opisana, nego u Tasa, a dodane su suvišno sirene i strašila i zvjerad,
od kojih se junaci svojim magičkimi sredstvi. brane, dok dodju do
mjesta, na kojem Rinaldo leži u krilu Armide te se s njome ljubi.
Ona se poslije kiti u zrcalu i ode urešena u kuću, a Rinaldo, spazivši
dva junaka i od njih donesenu mu na štitu svoju razmaženu sliku,
bježi s njimi iz vrta, proklinjući svoj nerad. Armida dodje i ne nadje
Rinalda; upotrebljuje, spazivši ga gdje bježi, magička sredstva, ali
joj ova ne hasne. Bježi za njim i proklinje ga, kad već ne će da
ostane, neka ju sobom povede. Ovaj joj prašta, nu ne će ju sobom
uzeti, a to u želji da ta njegova sramota ostane za uviek zaboravljena.
Armida se od žalosti prenemogla sruši, nad čim se Rinaldu doduše
zažali, nego ju ipak pušta. Probudivši se Armida i našavši se osam-
ljena, proklinje Rinalda, i veli da će ga kao osvetni duh uzastopce
sliediti. Ode u toj namjeri, dozove paklenske duhove, koji razore
sav grad i labirint, a nju prenesu zrakom u samotne prediele njene
otačbine.

116

2. Elena.

(Rukp. frat. bibl. u Dubr. 1. br. 346. 74. Elena ugrabjena spjevana
po gosp. Gionu Palmotiću ; 2. br. 260. 88. Elena prikazanje složeno
3. br. 86. 104. naslov kao kod prvoga; 4. br. 197. 81. Elena spjevana
po g. Gj. P. Prikazana g. 1640. 5. akađ. br. 111 i 6. br. 419,)

Cieli dramatić u 3 akta nije nego naivno ispripoviedana otmica
Elene, Paridom izvedena.

U prologu veli Kupido kako ga je mati zamitila zlatnom tunjom;
da užge Elenu ljubavi za dolazećim Paridom.

I. akt. Scena 1. šalje Pariš poslanike u dvor Menelajev, da nje-
govo došašće navieste, a ne će da im kaže zašto je došao ; to istom u

Se. 2. kaže na molbu svomu staromu svjetniku, koji ga očinski ali
uzaludu odvraća, da ne grabi Elene.

U se. 3. dolaze oni poklisari i javljaju, da ga Menelaj a osobito
Elena velikim veseljem iščekuju.

U se. 4. pjeva družba Paridova, kako je isti slavan, kako je došao
po Elenu, i da ih bog rad toga občuvao zla. (Odkle ona to zna?)

Akt n. Scena 1. Etra i Klimena govore, kako se vide jasni znaci
da su Elena i Pariš zaljubljeni, pa da je Menelaj veoma nespretno
učinio što je otišao u Kretu, a nje same ostavio. '

U se. 2. dolazi Pariš i Elena, i onaj ju nagovara dialogički neka
s njim bježi, od česa se ista otima ali napokon pristane, da će se od
njega dati ugrabiti.

U ove dvie scene imao je pjesnik pred očima Ovidijevu 16. Heroidu,
ali se njome hotice veoma naivno poslužio.

U se. 3. slave na poziv Helenin dvorkinjiee Parida i nju, a kor za-
vršuje, da mladi zaljubljeni imaju uvieke skupa ostati, a ludo je kad
muž pusti mladu ženu u rukuh mlada gosta.

Akt ni. Scena 1. stari Svjetnik opet Parida odgovara, ali se ovaj
ne da.

Se. 2. Etra i Klimena najprije Elenu odgovaraju da ne ide za Pa-
ridom, a poslije opeta što vruće, da ide.

Se. 3. Stari svjetnik sam uzdiše kakove će se to nesreće zbiti.

Se. 4. Jedan Bojnik Trojanski donese mu glas, kako već polaze na
brodove, a u

Se. 5. drugi Bojnik već zove Parisa i cielu pratnju neka nekrzmaju,
jer se ladje već dižu.

Se. 6. Pariš s družbom odvlači Elenu, Etru i Bllimenu; Elena se
otirna, ali napokon pristaje i prašta se sa rodnom zemljom.

117

Se. 7. Vojska Spartana se buni i pozivlje, neka se svi dignu na
oruže u potjeru za otmičarom. Dok njih 7 pjevaju tu praznu budnicu,
dodje u

Se. 8. jedan Spartanae i javlja, da je sve već prekasno i pripovieda
kako se Elena i Etra i Klimena s .početka Paridu tobože otimahu, ali
čim bijahu na brodu, odmah je Elena stala s njime Ijubkovati.
Kor završuje kako ljudi pravo ljubav drže djetetom,, jer kao diete ne-
razložne smeće zamiće; i kako je zlo kad u ruke mlada čovjeka dodje
tudja ljuba.

3. Natjeeanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo.

(Rukp. 1. frat. bib. u Dubr. br. 80. 68, Natjeeanje Ajača i Ulisa za
oružje Akilovo g. Gjona Palmota prikazano prid dvorom od družine
Orlova g. 1639. 2. akad. br. 111.)

Nije nego dubrovački prievod Ovidijeva „Certamen Ajaeis et Uli-
xis". Agamemnon otvora vieće. Prvi govori Ajant, drugi Odisej. Aga-
memnon kupi glasove. Prvi je Menelaj, drugi Nestor, treći Diomed,
četvrti Merione, peti Idmoneo, šesti Euripilo, sedmi kor za Odiseja.
Agamemnon dosudjuje Ulisu, ovaj se zahvaljuje, Ajač se ubije, kor
pjeva, kako je nerazbomo kada je čovjek srdit i plah.

4. Došašće od Enee k Ankizu njegovu ocu.

(Rukp. bib. frat. u Dubr. br. 265. 36.)

Ovdje je Palmotić rasporedao Vergilijevo 6 pjevanje u 6 čin^, 2400
osmeraca, medj kojimi Ankizov duh govori u dv,anaestercih. U pro-
logu govori „glas" daje došao Dubrovčanom prikazati čudesa, a za
tim dolaze pred Eneju, kojega vodi Sibila, Karon, Didona, Hektor,
Ankiz, Cezar, Pompej, dva Bruta i t. d. pak svaki s Eneom razgo-
vara kao kod Vergilija. Prema takovu rasporedanju čina nema ni o
kakovoj motivaciji promjene scena i akti dakako razgovora, i kako
pjesnik u prologu sam ispovieda, nemamo ovdje pred sobom dramu
nego tabl6 magičkih slika, koje se prikazuju i izčezavaju kako je
volja pripovjedača, a ne kako nuždna posljedica karaktera sobom do-
nosi. Povrh toga dolaze kod Palmotića u razgovouu duhova s En^om
neki dodatci, koji su prema vremenu, o kojem se radi, i prema vrelu
iz kojega Palmotić crpe, da blago rečemo smiešni. Tako je Vergi-
lijevo krasno proročanstvo o vječnosti rimskoga carstva kod Palmo-
tića izvmuto, te Ankize veli Enei, da će se poslije propasti istoga
roditi spasitelj. Na drugu ruku je ugodno čitati kako republikanac

118

Palmotić meće Bratu u usta dugačak govor u slavu republike a u

rug silničkoga monarkizma ^ u kojem ljudi u službi gaze pravdu i

zakon.

5. Lavinia.

(Rukp. akd. medju biskopovimi.)

U prologu tuži se Jutuma, sestra Tumova, Junoni, što će joj brat
u boju pasti, a Enea dobiti njegovu vjerenicu Laviniju, kćer latinske
kraljice Amate, i tužeći se boginji, pita ju pomoć. Uzaludu sve, od-
govara Jimona, jer je već sedam godina Trojance po moru progo-
nila ; Zeus je odredio da se ono zbude, a proti njegovoj odredbi nema
pomoći. Dalje pripovieda Junona, kako je doznala, da je Jupiter, taj
hotim, jutros zakleo se flegetontom, da se sve gori spomeuto ima do-
goditi, i da je Veneri zapovjedio, neka pošalje Kupida, da zatravi
Lavinju za Eneom ; tu da nema druge pomoći, nego da Jutuma na-
stoji brata Tuma od svakoga dvoboja s Eneom odvratiti, a Amata
da gleda iz potaje ubiti Eneu.

U prvom prikazanju prvoga činjenja tuži se Enea svojoj družbi,
što je latinski kralj Latin rad takove malenkosti narušio uglavljeni
mir, rad toga što mu je sin njegov Askanije ubio iz neopreznosti
košutu njegove zaručnice Amate. Družba Eneina se ne plaši tih ne-
prilika, na te je bila spremna glasom tolikih proročišta pak se po-
uzdano nada, da će se isto tako ispuniti i onaj dio proročanstva, koji
im proriče, da će napokon ipak steći mir i veselje.

U drugom prikazanju stoji Amata na tom da ne da Lavinije Enei,
tomu vjerolomniku koji je izdao Kreusu i Didonu, a otac Latin stoji
na tom, da to mora tako biti, jer su bogovi prorekli, da Lavinija ima
poći za stranca, kada no ono sjede roj pčela na bršljan što se penje
uz kuću i kad se ukaza plamen na Lavinijinoj glavi ; što se poštenja
Eneina tiče, znamo svi, kaže Latin, od samoga Diomeda, da je
pred Trojom bio junak kao i Hektor, a još k tomu i begovom
ugodniji.

Kralj ode viećati kako će Laviniju predati Eneji, a Amata govori
u četvrtoj sceni, kako to unatoč svim begovom ne će biti, jer kći će
valja da najprije i jedino slušati mater. Al eto ti Lavinije gdje do-
lazi s Batom sva probliedjela i zaplakana, i mati se podje sakriti, da
prisluškuje što će razgovarati.

Lavinija ispovieda Bati da će radje poslušati oca nego mater pak
će poći za Eneom i spremaju se da podju u Venerin hram. Amata
je taj razgovor slušala i isprekidavala ga prietnjami da će ju prije

119

4

zatušiti nego se to dogodi, a kad se spremiše u hram, izleti i zapo-
vjedi im, da se namah vrate kući.

Kor čini svoju dužnost i pjeva kako se Amata uzaludu napreže
pomrsiti božju volju, koja je odredila da Lavinija ima biti Eneina.

U prvom skazanju drugoga činjenja odluči se u savjetu kralja La-
tina da će Tumo s Eneom mejdan dieliti i Tumov telal Idmon ode
Eneu na to pozvati. Sve to biva istim redom i rie&ni kao kod
Vergilija.

Od drugoga prikazanja, u kojem majka nagovara kćer da pusti
Eneu, a ova se nikako ne da skloniti da ocu bude neposlušna, od
ovoga fali u rukopisu nešto na kraju.

U trećem prikazanju veseli se Enea kako će s.Tumom megdan
dieliti i ne prima ponude svojih junaka i sina Askanija, da bi ga oni
zastupali.

U četvrtom se opeta Tumo veseli megdanu i ne da se od Amate
podnipošto nagovoriti, da ga ne bi primio.

U petom snuje Abaata komplot, kako će njezini vojnici usred dvo-
boja Eneu raniti.

U šestom ispovjedi Lavinija Bati svoju goreću ljubav za Eneom,
kojega je s bedema vidjela, i pripovieda Bati kako joj se u Venerinu
hramu činilo, kao da boginja bodri Kupida, neka u njoj spotače
ljubav za njezinim sinom Eneom.

U sedmom pjevaju dvorkinjice milotu brata ali nesreću, kad se
nadje nesuglasje kao medju Amatom i Latinom, a kor zavrsuje po
dužnosti razmatranjem, kako je liepo za svoj grad poginuti, ali ludo
gubiti glave radi ženske, kao što čini Tumo, koji silom hoće da
preotme Eneinu zaručnicu.

U prvom , drugom i trećem prikazanju trećega akta dolaze kao
kod Vergilija pripreme za megdan i smetnja koja nasta sto Eneu
iz Latinskoga tabora neko rani.

U četvrtom jađuje Lavinija za Eneom, Bata ju tješi.

U petom prikazanju govori Doktor Jaspi ozdravljenomu Enei,
kako mu je sama majka njegova Venera morala u pomoći biti, što
je medju Ijekarijami našao kretskoga Jasenka, na koji mu je rana
odmah zacielila.

U šestom se hvasta Tumo koliko je poklao Trojanaca pak da će
i Eneu.

U sedmom se ponavlja dvoboj, Tumo pada mrtav a Enei dovode
iz grada Laviniju.

120

U osmom govore Enea i Lavinija da su najsretniji ljudi i dvor-
kinjice im pjevaju hvalo spjeve.

Kor zavrsuje razmatranjem, kako je Hepo u boju steći slavu a
najljepše kad se uz to stiče jos i vjerenica, s toga da je presretan
Enea, kojega će svi puci slaviti, a sve se to dogodilo božjom voljom,
sretan koji se na tu oslanja .

Predmet uzet je, kako se na prvi mah vidi, upravo iz Vergilijeva
dvanaestoga pjevanja. U Palmotićevoj Laviniji nema ni toliko tra-
gičnosti koliko u Vergilijevu eposu; tu se sve kreće spoljasno, a
nije produkt velikimi zgodami potaknutih karaktera. Jutuma, koja
dolazi u prologu, nestaje za uvieke iz tragedije. Amata nije sve-
dena dovoljnim razlogom na tako^ okorjelu svojevolju u poslu kćeri
Lavinije. Kod Vergilija ju potiče Junonom poslana Alekto, česa bi se

V

Palmotić imao držati kao Sekspir u Hamletu i u Makbetu. Pa i ona-
kova. Amata iščezava kod Palmotića u daljnoj tragediji, dočim se kod
Vergilija objesi. Laviniji nije kod Palmotića nikakav karakter iz-
ražen ; ona plače za ubijenom košutom, sto je za princesu prenaivno
a i nedostatan razlog boju, dočim kod Vergilija čini istom trećinu
uzroka. Od krasne Vergilijeve Lavinije, koja pred u dvoboj pola-
zećim Tumom porumeni kao kad lafanću kost omastiš grimizom,
nema u Palmotiću ni spomene. I od liepa karaktera Tumova učinio
je Palmotić ništa, nekakvu rugobu koja bi imala poslužiti, da se
uz takovu paralelu uznese karakter Vergilijev, ali je prekukavan da
bi zaslužio toliko neprezanja Amatina, tim većma što ga na Palmo-
tićevu Laviniju podnipošto ne će. Treći akt, koji bi imao prekrasnu
sliku ljutoga boja iz 12 pjevanja Vergilijeva prenieti, već je tim
pogrešan što je uzeo takav za daske nespretan predmet. Riečju od
tragiČki rasporedanih zgoda Vergilijevih, načinio jePalmotić posvema
kimavu sastavinu bez ikakova tragičnoga smisla.

6. Alci na.

(Rukp. frat. bib. Dubr. 1. br. 130. 29. Alčina spjevana po Gjonu
Palmotiću a prikazana prid dvorom od družine smetenieh g. 1647;
2. br. 266. 87.)

Drama od jedno 2600 osmeraca u 5 čina, kojoj je predmet uzet
iz sedmoga pjevanja Ariostova Orlanda (50 do kraja) a ne iz Tasa,
kako valja da po Periću svi potonji historici kažu.

Ima u fratarskoj biblioteci jedno izdanje Ariostova Orlanda od
god. 1570 u Mnecih, u kojem pred svakim pjevanjem stoji iz istoga
iscrpena alegoria. Tako piše u toj alegoriji pred šestim pjevanjem,

121

u kojem je zametak našega čina „si da a vedere ehe i piaceri della
carne son tanto potenti, che 1' huomo d' intelletto molte volte si lascia
trasformar per consequirli in piante e in flere, cioe perde la ragione,
la qual sola fa differente 1' huomo dalle bestie." A pred sedmim piše:
^Per Ruggiero fiiggito d^Alcina s'impara, che la ragion sola puo
liberar F huomo dalle voluttk mondane, dalle quali ftiggendo, s' acquista
la gratia di Dio."

Velika je vjerovatnost da takova Mletačka izdanja Ariosta bijahu
u Dubrovniku za Palmotiča običajna, pa da se i on takovim poslužio ;
a toliko je opeta posvema sigurno, da se u Palmotičevoj drami ta
nauka često do rieči prodiče i da je oko nje sav čin osnovan, što
nam svjedoči moralnu tendenciju Dubrovačke drame.

U ostalom je Ariostovo pjevanje mnogo slabije preneseno na dramu
nego ono u Danici , odbivši još i to , što je u ovoj prenio čin na
domaću historiju.

Znamenit je prolog u kojem Neptun s Proteom govori da su došli
u Dubrovnik mir uživati, pošto se sav sviet na okolo kolje: Fran-
cezi, Englezi, istočni zmaj i zapadni lav, a samo on uživa blagodati
mira. Nadalje veli Neptun:

Ali koja čuda sada
ja sam odi zamjerio,
Ijepo ti si srećni grade
tvoje mire ponovio.

Megju tvojim gradjanima,
koji tebe resu ovako,
tamna ispraznos mjesta nejma ;
kaži srce krepko i jako,

ter noveći tvrgje tvoje
ponavljati poeni opeta
i pio veće gragje tvoje
njegda slavne do kraj svieta.

Kada morska moja voda
čas i sejenu zaboravi,
nu tvojega od naroda
podaše joj Ijepe plavi.

Prot. Još će, kralju, biti slavna
njih drievima tva pučina,
ako koja rieh odavna
proročanstva ma su istina.

122

A prem m^ados izabrana
na vladanje. ka se rodi,
prikazat će šega dana,
na što isprazni blud dovodi.

Nuti kako liepo hine
na ovoj zemlji od sjevera
otok stari hitre Alcine,
gdi ona stravi jur Rugjera.

Nuti kako bludna vila
crne od strane i pustošne
jur zemlje one učinila
bješe liepe i raskošne.

Nut ribara, ki po svitu
nje su život razglasili
i ljepotu vuhovitu,
ka stravljenu mladcu omili

Ko gospodje ove slavne
po slovinskom svom narodu
slušati su željne i spravne
glasovitu o\u zgodu.

Nept. Dostojna je svake od scjene
ova mlados plemenita,
čiem ponavlja uspomene)
Čas i koriš kiem se hita.

Neka koji Rugierovo
sliedi kratko putovanje,
bude sliedit i njegovo
mudro i sviesno pokajanje.

U ostalom nema u drami zanimljivosti, ipak je prva polovina in-
teresantnija na situacijah i jača na mislih i slogu nego druga, u
kojoj se sve glasnikom riešava i to po dramu posvema nedovoljno.

At prvi. Scena prva.

Alcina govori Koraljki svoj strah, da joj ne bi Rugjer utekao.

Scena druga.

Nadosli Rugjer joj taj strah kletvam i obećanji rastjeruje.

Scena treća;

Rugjera vabe sirene na razblude.

Kor veli da je Rugjer samo na oko sretan, u istinu je samo onaj,
koji krepost sliedi.

123

At drugi. Scena prva. •

Melisa dolazi i sprema se dočekati Rugjera u slici njegova uči-
telja Atlanta, da ga nagovori ostaviti Alcinu.

Scena druga.

Alcina daje Strasimiru zapoviedi, da pomno bdije na moru i kopnu,
da ne bi ko s otoka pobjegao.

Scena treća.

Alcina i Rugjer opet ljubakaju. Ona se boji da će poć, ovaj joj
se kune, da ne će.

Kor: Čuvaj se ljubavi bludnih vilenici.

At treći. Scena prva.

Melisa (kao Atlant) čita lekciju Rugjeru, da li je to plod njegova
odhranjenja i nagovori ga, da podje od Alcine k svojoj Ijubovci
Bradamanti. (Ova je scena najbolja, jer je dotično mjesto iz Ariosta
skoro do rieči uzeto.)

Scena druga.

Rugjer sam, srami se i kaje se.

Scena treća.

Iz dublja mu Astolfo govori, kako je i on nekoč bio Alcinin lju-
bo vnik, pa kako ona svakoga, kad gaje sita, pretvara u bud stogodj;
neka ga za boga izbavi. Tako i drugi Ijubovnici, koji iz mora, koji
iz kamena se javljaju. (Ova je scena za ukrepit Rugjera, dramatički
dobro prema Ariostu premetnuta ovamo-.)

Kor : Mladić, koji se kaje s grieha, od njega se dobru nadati.

At četvrti. Scena prva.

Melisa se pokajanomu Rugjen^ očituje, ko je i da ju je poslala
Bradamanta; daje mu prsten magioni, koji metnuvši na ruku neka
gleda Alcinu, i uči ga, kako će uteći.

Scena druga.

Alcina tuži se Koraljki što nema Rugjera na urečenu uru. Strah
ju, nije li ju ostavio.

Scena treća.

Glasnik javlja, da je izmaknuo, posjekavsi svu stražu do njega.

Scena četvrta.

Alcina pred Koraljkom strašno lamentira, najprije kune Rugjera,
opet mu kao Ijubovca vjerna (velika pogreška Palmotićeva) želi
dobro i moleći se s družbom svojom bogu, da bi se vratio.

Kor: Istina, mnogo umiju učiniti vračolije. Alcina se čini tako
liepa, a u istinu je strašna. (Ariosto već pogrešno grdobu opisuje,
ali Palmotić je to ispreo, eamo da ti se ne smuči čitajući.)

124

At peti. Scena pi*va. •

Melisa se sprema izbaviti pretvorene Ijubovnike.

Scena druga.

Alcina se nada, da će uloviti njezini ljudi Rugjera, nu nadošli
Strašimir javlja, da im je izmaknuo. Alcina zove, da ju pakao pro-
guta, kad ju nebo ne 6e da usliša.

U posljednja dva prikazanja veseli se kor s Melisom nad izbav-
Ijenimi negdašnjimi ljubo vnici Alcine i pjevaju, kako se podniposto
ne valja podavati ljepoti bludnice.

Ne možemo Palmotića podniposto pohvaliti , da je u spomenutih
6 drama izabrao predmet za dramu shodan, pače se često u origi-
nalu mnogo dramatskih momenata nalazi, koje je nas pjesnik učinje-
nom promjenom iskvario. Ako izuzmemo čudesne scene u njegovu
Enei i natjecanje Ajača s Ulisom, nalazimo u ostalih, kako već gori
spomenusmo, komičnu prismjesu u riesavanju čina, koji Palmotiće-
vim dramam uzimlje svaki odrješiti karakter, te nijesu ni komedije,
niti što danas kažemo igrokazi: za komediju se katastrofa odveć
ozbiljno pripravlja, za tragediju se odveć smiešno riešava, za igro-
kaze se o4već ozbiljno pripravlja i odveć smiesno riešava. U ka-
rakterih vlada isto takova neizvjestnost , ti su nekako ispremiesani
vitežtvom i idilstvom; riečju, u Palmotićevih dramah dolaze ispre-
miesane sve dojakošnje vrsti dubrovačke drame : tragedija, komedija
i pastirska igra.

Jos odrešitije nego u spomenutih dramah opaža se ista smjesa u
drugoj vrsti Palmotićevih drama.

b) Palmotić dramatizuje samostalno grčke priče. Ovamo spadaju

»

1. Ipsipila.

(Rukp. 1. frat. bib. u Dub. br. 80. 68, i 2. posvema nov priepis,
koji mi je stavio g. Deželić na dispoziciju.)

U prologu, koji je dialogički sastavljen, ukazuje nam se liepa
komička slika, po kojoj razaznajemo, da će se u tom dramatiću raditi
o tragikomičkom zamršaju i razmršaju boja medj ženami i muškarci,
koji će se riešiti višnjom moći ljubavi, nastalom s ljepote.

Vulkan stoji medj svojimi jednookimi kalfami, Ciklopi, u spilji na
otoku Lemnu, razjaren na svoju ženu Veneru i sina Kupida, što su
njihovim nagonom Lemnjanke poklale sav mužki porod na otoku, te
tako nema ljudi, koji bi njegovu vlast štovali. U to opazi taj šepavi
rutavac gdje baš dolazi Venera s Kupidom k njemu, pa govori, da
im ne će više volji ugodjati, kujući im Ijuvene striele, dok god ne

125

popraye; što se tiem pokoljem mužkoga roda na Lemnu zla po-
činilo.

Lukava i smamljiva Venera, imajući misli da te Lemnijske ama-
zonke panu pod moć ljubavi, a znajući da je rasrčila Vulkana, od
kojega joj eto treba ljubo vnih striela tomu poslu , počimlje slatko :

Prem kako su naše želje,
mi smo tebe zamjerili
o predrago me veselje
u ognjenoj ovoj špili.

Ražljućeni Vulkan, ne znajući da Venera dolazi u poslu njemu
posve povoljnu, ne će da zna isto o tom veselju, i odmah joj grubo
prihvati, predbacujući joj njezinu bračnu nevjeru prema sebi, što se
ljubaka s bogom Miirtom i govori:

Ke veselje? draga koja?
neš me veće privariti,
podji Marta boga od boja
besjedami tim loviti.
Ako u prednje biće svoje
ne povratiš otok ovi,
ne isti veće družtvo moje,
nit me vojnom tvojiem zovi.

Venera, da nategne najače žice, stavi se kao prestrašena, nije li

Vulkan nju, svoju ženu zaboravio, a drugu koju obljubio, i nastavi

slatko-tužno :

Te besjede tvoje kažu,
da si gnjevan ti na mene,
i da imaš drugu dražu
8 kojom traješ dni Ijuvene.

Nenarodni Šeponja, misleći, da je Venera i zbilja rastužena od
straha, nije li se u koju vilu zaljubio, prihvaća da ju ujede:

Ko ti radiš proć razlogu
u Martovu biti krilu,
na isti uaČin i ja mogu
obljubiti drugu vilu.

U to će se i jogunasti sin njihov, Kupido, umiešati, te da otupi

ovo bockavo zapodievanje Vulkanovo, koji ne može nikako pre-

gorjeti, što mu se Venera ljubaka s Martom, odgovori u ponioć

materi, a na sprdnju Vulkanu:

Ne bi majka Marta znala,
da mu oružja ti ne kuješ,
tim se 'e uzrokom š njim sastala,
ti je š njime sadružujeŠ.

126

Vulkan, uzrujan tom pecavosti jogunčeta, koji mu spočituje kao

da si je sam svojom nespretnosti kriv, jer da je dao Martu priliku, da

mu se 8 njegovom ženom sastaje, hoće da se je obrani pripominjući

svoju spretnost te odgovara žestoko u dvauaestercima ;

S oružjem kovati umijem i mreže
u njima hitati Ijuvene lupeže,
majka se nu tvoja tijem ne 6e hvaliti
i ja da nad koja mene de ljubiti.

Lukava Venera, kao da joj je veoma mnogo do toga stalo, da ne

bude bračnoga nesklada, primjećuje, da nije moguće, da bude drugčije

nego da se oni dvoje ljube:

Ako ti si bog ognjeni
i ođ ljubavi ja božica
ka je druga, moj ljubljeni,
van ja tvoja vjerenica?
Ljubav i oganj stoje u jedno
i medju njim nije boja,
tiem je slično i pravedno,
da si ti moj a ja tvoja.
Ne rvimo se na riečima
neg nastojmo sa sviem djelim,
da se vriedniem vitezima
otok ovi naš naseli.

Vulkan, čuvši posljednje rieči, koje su mu kao iz srca uzete želje,

sav je izmiren i smamljen.

Kad je taka tva požuda
i kad to si namislila.
sad si sladka ma razbluda,
sad mi si uprav draga i^ mila.

Jogunče Kupido vidi što će s toga biti te se je Vulkan razbludio
i smamio, pak se boji ne bi li mu potomak, koji će od toga nastati
preoteo njegove časti.

I ovijem se besjedam vas, majko ma, prido,
drugi de megju vam bit rogjen Kupido.
Sinku nu ma djela isti te vi temu,
^ er moj i eh ja striela ne podah vik njemu

Vulkan pita dalje Veneru, kako li će ona to narediti^ da se te
nesmiljene Lemnjanke daju za muževe, a Venera pripovieda kako
je isprosila Eola te je Argonaute bacio na obalu, pa neka sada skuje
Kupidu Ijuvene striele, koje će to učiniti.

Ti Kupido momu sinu
oštre i jake zgradi striele

127

s kiem će snizit njih vrlinu,
ljudsku družbu ueka žele.
Najvećega ter sred bojn,
megju sobom ki zavrgu,
da oružja silna svoja
pridobita na tle vrgu.
I sto e ženam priličnije
i zašto ih vas sviet cieni,
svaka od njih neka bije
s draziem svojiem boj Ijuveni.

Vulkanu se, predstavljajući se kako će to izmirenje postajati i svr-
šiti se^ užgala pohotnost te reče :

Trebn e, draga ma, da bude
taj boj 8 prva megju nami,
toliko me pun raz blude
tvoj medeni govor smami.
kreposti moje mile,
gvozdolovci jednokasti,
naregjene kuj te strile
suproć ženskoj oholasti.
Kupido će vam kazati
vješto diete dielu tomu,
kak • e imate njih kovati
za ugodit srcu momu.
Sa svom moći, a svom snagom
poslužiti nastojte me,
u koliko s mojom dragom
ja počinem kratko vrieme.

Garavi rutavi Sepavac ode s liepom boginjom ljubavi leć, a Ku-
pido govori za njima rieči, kojim ne treba dalnjega komentara:

Pogji, majko ma ljubljena,
ja ću ćaćka odmieniti,
strah me, da ćeš iziiirčena
bez mrčila danas biti.

Poslije ovoga prologa, iz kojega se vidi da je Dubrovčanom lakše
bilo u komičnoj vrsti opisivati karaktere nego u tragičnoj, razvija se
već prilično točno označeni čin bez ikoje pjesničke invencije, a kao
svagdje i bez karaktera, koji bi onu oskudicu nadoknadili.

U prvom aktu stoje Argonauti na obali Lemna, i Jazon šalje po
različitom poslu junake: jedne da razgledju otok i ljude i t. d. Na-
dalje pozivlje u svakoj vrsti boja najodličnije junake, da čine bojne
igre, pošto je upravo dan, na koji im drugovi u grčkoj čine olimpske
igre (kronologia !). Isto takova pogreška, samo ne kronologička, jest,

128

Što najboljemu u trčanju obećaje za nagradu ^s ogrljajem suha zlata,
hrt od vjetar brži ki je." A poneSto znamenito jest, sto najboljemu
strielcu obećaje ^Luk će imati ćaćka moga, ki e u mlados on nosio,
i kojiemje nemiloga kralja od Srbalj pridobio."

Prije nego će bojne igre započeti, pozivlje Erkule pjevače Amfiona,
Orfea i Hirona, neka se natječu u pjevanju i obećaje im da na dar
tri zlatne čaže. Amfion se hvali, sto je tako liepo pjevao, da je na
njegov pjev ustanovio se prvi grad na svietu Tebe; Orfeo pako da
se prve seoske obćine. Pru se na to koje je veća zasluga. To je pje-
vanje, docira ostala drama u osmercih ^ rimom 1, 3; 2, 4, složeno
u osmercih, od kojih je prvi i treći verz rasciepljen na dva krajem

slična verza n. pr.

Bog Apolo

koji okolo

svega svieta svieteć grede

poda meni

glas medeni

stiene i dublja da me sliede.

Tako biva često u pjesmah Palmotićevih, koje se u drami pjevaju.

Poslije one dvojice pjeva Hiron, da su istom oni gradovi i dubrave

hvale dostojne , gdje su ljudi odgojeni na krepost i u to završuju

sva trojica

Ko kreposno žive i radi

od svieh hvaljen, drag svakomu,

čas neumrlu sebi gradi

i svom gradu rodjenomu.

Na to kor zavrsuje u osmercih prvi akt, veleći da su dostojni
svi, koji su sto korisna iznašli, pa tako i oni, koji prvu ladju, ali naj-
ljepše iznašasće učini onaj, koji prvi obrete brak, jer bez njega ne bi
bilo ni ljudi na svietu, jer

Kakve bi čovjek ciene
• bez sve ljubi mogo biti,
bez pomoći bez odmjene,
bez razblude sv§ na sviti.
Kakva li bi mlados bila
liepe dikle, koja uza se
nema svoga druga i mila,
s kijem mlagjahna zabavlje se?
Ki je miso nje izbrana
i požuda sladka i prava,
pokoj, rados, štit, obrana,
ures, dika, čas i slava.

j

129

Kako e žednu voda hladna
kako e trudnu sanak zorni,
tako e ženba mirna i skladna
Ijudem pokoj razgovorni.
Od vječne je pače slave
rajski život i blaženi,
dva mladjahna ki borave
vjemiem srcem zaljubljeni.

Tiem razmatranjem o sili bračne ljubavi pripravlja kor čin, koji
će se zbiti.

U drugom činu drži kraljica Ipsipile vieće, što bi se imalo odgo-
voriti Jasonovim poklisarom, koji su došli tražiti utočište, dok bura
mine* Ona je za to, da im se dozvoli, ali glavna svjetnica Polipso drži
dugačak govor proti tomu. Kad smo već poklali sve muževe, radi
njihova vjerolomstva, na kojem ih zatekosmo, ne treba da mir pu-
štamo ovim Grkom, koji su s te mane obće poznati. Budimo kao
amazonke, koje izgubivši u boju svoje muževe, živu častan bojni
život. Ajdemo sve na oružje. Ipsipila pristaje i pozivlje ponajprije
dvorkinjice da zaplešu i plešuči pjevaju slavu žene, što ove i čine,
a kada su svršile polaze sve na boj.

Kor završuje akt pjesmom, kako je do neba grehota , kada muž
postane svojoj ženi nevjera, kako njihovi, i da će žena sve podnieti,
ali takova ju rugoba izvan sviesti dovodi, kako je i nje dovela , pa
neka sviet vidi kako su se plemenito osvetile radi toga.

U trećem aktu se pripravljaju Grci, da se u skupštini proglase
imena onih, koji su u igrah pobiedili, kad u to nadodju od Ipsipile
Nestor i Elkion te pripoviedaju, što su vidili, čuli, i kako im te žene
rat naviestiše, ako odmah ne uzmaknu. Jason je za to, da bježe, jer
što će se sa ženama ić krvariti; Herkul proti tomu, jer bi bila sra-
mota, kad bi se govorilo, da su pred ženama bježali, nego neka ih ne
ubijaju već svaki neka po jednu uhvati i ruke im na ledja sveže pa
ih tako u Grčku kao robinje svojim ženam ponosimo. Na to dodju i
dva glasnika javljajući, da dolazi ženska vojska, od koje jedna bije
na brodovima boj, a druga će eto nabanuti, kako eto i dolazi.

Jedna od diklica Ipsipiline vojske pozivlje Argonaute da polože
oružje, što ostale pjevajući povladjuju, jer neka paze glave ako
ne učine.

Jedan od Argonauta im odgovara neka ne budu nepametne, jer da
će im sve ruke na opako povezati, pa ih u roblje odvesti, što opeta
svi bojnici pj evaj ući povladjuju.

(Historija drame.) 9

130

Ne mogući jedni drugih prestraviti, podju da se biju, i to po pred-
logu Jasonovu on i četiri junaka, s Ipsipilom i četiri od njene družine.

,,Odi činu medju njima moresku s' mačima^ i ne mogući se svla-
dati, čini Jason predlog, da si otkriju vizire. Jedna diklica je spremna,
da skine cielo okloplje i da na svaku od njih idu po. četiri Argonauta.
Ipsipila to zabranjuje, nego vizir neka svi odkriju. čim su to učinili,
reče Jazon Ipsipili :

Koja se ovo sirjetlos ragja
iz Bunčanieh tvojieh oči,
moma srcu draža i slagja
neg li sunce od istoči ?
Sto nije mogla tva desnica,
o kraljice liepa i mila,
zdrak djelova tvoga lica,
kiem si mlados mu dobila.
Od ruke se tve ne branim,
evo t' na dar mača moga,
da ja tebe njime ranim
ranio bih mene istoga.
Ili glavu odsieci mi
moja liepa zatočnice,
ili blago ukazi mi
i smireno tvoje lice.

a Ipsipila Jasonu :

Da odsiecam glavu tebi
u bojnomu prikom jedu,
ne bješe je kazat trebi
drag viteže mom pogledu.
Obraz i rieč tva medena
većma me je pridobila,
neg junačka i hrabrena
bez izgleda tvoja sila. '
Tim ne samo boja ovoga
podavam ti ja dobitje,
neg kralj estvo srca moga
i sve ostalo moje bitje.
Gospodar si ti ljubljeni
moje glave i života ;
zapoviedaj što hoć meni,
svezala me tva dobrota.
bojnice plemenite,
izabrana družbo moja,
na tle oružje tja vrzite,
odi veće nije boja.

131

Jedovito srce opako
zajedno s mnom svaka ostavi t
ter viteze liepe pako
ljubi, -dvori, hvali, slavi.

I diklice i Argonauti se posvema tiem slažu i pripravni su: one
ati se ljubiti, a ovi ljubiti. Ipsipila veli, da to ne biva bez božje
ruke, i da je ona sa svim i diklicami spremna dati se Argonautom za
Ijubovcu. Jason odabire nju kraljicom svoga srca, a ostala družba neka
se po izboru sadruži s diklicami.

Tako polaze u grad slaviti svatove, učine mir, plešu i pjevaju
medju sobom, ali ova posljednja pjesma nije svršena u rukopisu saću*
vana kao niti kor, koji je valja da završio čitav komad.

Akoprenv je već u prologu natuknuto a i Ipsipila veli da se to nije
bez bože ruke zbilo, ipak od te ruke nema nigdje vidiva spomena, i
onaj prelaz što se tako iz nebuha razjareni bojnici izmire, pače tako
daleko polaze, da od divljih neprijatelja postadoše golubovi, nije baš
nikako prema današnjim zahtjevom motivacije izveden. U ostalom
je Ipsipila medj Palmotičevimi dramami veoma ugodna, u kojoj valja
da mnogo djelovaše kostim korova, zatiem ples i pjevanje.

Dobro već Apendini opažava, da se izmedju Palmotićevih drama
osobito odlikuje krasotom

2. Akile.

(Rkps. frat. bib. Dub. 1. br. 266. 87. Akile koji bi joštera nad-
pisan Deidamia i prikazan u Dubr. 1637; 2. 260. 88; 3. 132. 30.
Akile spjevanje Palmotića ; 4. 254. 8. Ulomak komedije zvane Akle;
5. 196. 80 i 6. 255. 23 ova posljednja dva nisam više našao.)

Drama u 3 činjenja, 2845 osmeraca. Ima predmetom, kako su Ulis
i Diomed raspoznali medj Likomedovimi kčermi na djevojačku pre-
obučena Akila, i odvali ga na boj. U prvoj polovici tako je ugodno
rasporedan čin, ima tako ugodnih situacija, stil mnogo jezgrovitiji
nego obično, mjestimice jak na pjesničkih slikah i narodnih frazah,
da ne možemo na ino, nego predpostaviti, da je na toj, od mnogih
drugih mladjoj drami, (prikazana je 1637) pjesnik pomno i trudno
radio. Prema tomu je veoma žaliti, što se u drugoj polovini čin veoma
dosadnim pripoviedanjem riešava.

U prologu (1—95) govori Protej, da ide Tetidi naviestiti, da joj
nije sinu Akilu pomoći da ne bi išao u boj, akoprem ga je medj
Likomedovimi kćermi preobučena sakrila.

132

I

U prvom prikazanju prvoga činjenja dolaze Ulis i Điomed svojim
skupom od bojnika^ poslani iz Aulide u Skir po Akila. Diomed misli
da bi se silom imao oteti ; Ulis varkom. Najprije treba raspoznati
Akila trgovinom, kad zgrabi za oružje, tad nek trublje zatrube, pa
će voljan poći, kud ga potegnu, a poslije je lahko Likomeda umiriti.
Pristaje se.

U drugom govori Kiron, kako mu se njegov učenik jadan krivnjom
matere odkrenuo od puta junačke slave i kreposti na put razbludne
ljubavi, suproć svim njegovim naukam , koje su ga jedino na onaj
navraćale. U to dolaze djevojke, medj njima Akil; Kiron, kojemu
iiu sve odnošaje Akilove s Deidamejom zviezde skazale, sakrije se
za dub.

U trećem govori Akil udilj pričinjen da je ženska Đeidamiji, kako
ju iznad svih sestara ljubi, a Deidamija, kako mu je cielo srce i život
svoj u ljubavi zapisala.

Ove rieČi blage i mile
B liepiem licem sjedinjene,
koga ne bi zatravile,
da zatravljen sahne i vene.
Pod Ijaveniem koji stiegom
ne de da vrat svoj prikloni,
od ljepote silne biegom
sačuva se i ukloni.

veli Kiron iza duba nečuven. Akil i djevojke si nadalje očituju kako
se ljube, ove vele Akilu da ga ne drže više za inostranku, nego kao
rodjenu sestricu ; Akil im spovieda, kako bi ga to radovalo, kad bi
koja od njih pošla za njegova brata Akila, napokon ih pozivlje, da ne
gube uzalud vrieme, nego da poplešu. Cim one da će u ples, Kiron
zaigra u arpu i zapjeva :

Srećni mlaci, kiem sred lica,

u proljetju prvieh ljeta,

rumen trator, i ružica

s mnogom dikom, žene i cvjeta,

ako putom od kreposti

čas neumrlu steć Žudite,

od vilinje od lieposti

daleko se uklonite.

Žensku liepos vrieme hara,

a ljepota prave časti

s vremenom se vik ne stara,

i ne može nigda pasti.

133

Blaga i mila zrak pogleda
! vaSe srce ne zatravi,

Ijata zmija često tgeđa
u mekahnoj skrovna travi.

! Akil veli; to je neko božanstvo sifilo pjevati krepost^ i pozivlje ih

da ve<S jednom počmu ples. Zaplešu i zapjevaju :

kratice svega cvie^'a,
liepe ri^se i čestite,
od ranoga ke proljelja
tiho vrieme svnd glasite.
Vam Ijepahnieh djevojčica
gizdav ures i čestiti,
i rumena svjetla lica
prilične vas mogu riti.
Zemlja Ijubko nakičena
ljepotom se vašom slavi,
a liepos je njih hvaljena
u sred ljudske sve naravi.
Slične drobniem vi zviezdami
8 vašega ste liepa uresa,
one višnjem božicami
prilikuju od nebesa.

Rumenilom vi sramnim e
zanosite svieh pozore,
one sramom djevičkime
ljudska srca trave i more.
Vi ste dračom obranjene,
one oštrom svojom čudi,
vi ste od mladieh svieh žudjene,
Ijubovnika i\jih množ žudi.
Očučenja nejma ciela,
kogod miris vaŠ pogrdi ;
komu je liepos njih ne mila,
riet se može kami tvrdi.
Kir. Kako u prohod kratka dana
rusa vene i opade,
tako u brzo poharana
ljepota se vaša krade.

Slavna krepos, koje cvietje
i ljepota cti do vieka,
sama uresit može bitje
nje mladjahna nasljednika.
A vaš ures često učini
mlaca, koga srce stravi,

134

da od kreposti put istini
i čas svoju zaboravi.
Nu pokli se srce mlado
mučno može ustaviti,
da ne bude željno i rado
liepu i vriednu vil ljubiti :
putom, ki je bez zabave
svoju ljubav ijersk i ljubi,
i neumrle ljubav slave
s tom ljubavi ne izgubi.

U četvrtom ^era hadum oštrom rieči djevojke u dvor, jer da mu
je otac naložio, da ih ne pusti za čas izvan grada.

Skup dvorana završuje prvo činjenje (1 — 661) razmatranjem, kako
neki misle, da zviezde vladaju sudbinom ljudi, Likomed, da se ravna
razumom, pa za to pazi tako na svoje kćeri, nu zalud zviezde, zalud
razum ; što bog hoće, to će biti.

Drugo činjenje (652 — 1585) počinje medj Deid. i Akilom.

Deid. Eto je sreća dala parni,
oba u srcu ko žudimo,
da se ovdi mi na sami,
dragi Akile, nahodimo.
Da imenom pravim mogu
slobodno te ja zazvati,
i bez srama ljubav mnogu,
ku ti nosim, ukazati.
Za sve hitrim da načinom j

bih od tebe privarena,
divojaČkom pod haljinom,
ma je ljubav neizrečena.
Što rieh — ka bi tva privara,
moj ljubljeni mili brace,
po volji se višnjom sgara,
naša skrovna ljubav zače.
Nu što veće skrovenija
pod sjenom se sramna drži,
toliko je ognjenija,
toliko me jače prži.
Gorim, ma mi često u sebi
srce od straha preda, i stine,
da uzazno ćajko ne bi
moje i tvoje sej krivine.

Akil ju Ijubezno tješi, da ta ljubav nije sramna, zašto joj se on za-
kleo da će ju uzeti, a proti tomu sigurno otac njezin ne će prosvje-
dovati, nego će mu bit čast takova zeta steći. Deid. mu odvraća, da

135

I

Će mu biti vjerna robinjica. — To nije potrebno, za što <5eS mi biti
kraljica, kad te oženim ; nu sada polazim u lov, za što me one pjesme
iza dublja u slavu kreposti veoma obodriše za prvašnjim mojim živo-
tom. Deid. hoće da ga prati u lov, i da će mu nositi koplja, nu Akil
joj tu želju odbija, za što se za nju straši, kad list nad njom sušne,
kamo da ju pusti u pogibio divljih zvieri.

Deid. Primam tvoje zapoviedi,
moj životu izabrani,
pogji plahe zvieri sliedi, /

8 ljubljenom se tvom rastani.
Grede porod naš primili
u selu ćeš prigledati,
koji 8 pomnjom tu smo skrili,
da ne bude ćajko znati.
Rec seljanci, ka ga bljude,
da, kako je naučena,
poslati ga meni bude
medju cviećem pokrivena.
Neka sinka, moju diku,
vidim mojim ja oĆima,
i požudu mu veliku
smirim čestim celovima.
Pogji s bogom, čes vesela*
sdružila te putem svudi,
ružicom ti zemlja ctjela,
srećni bili tvoji trudi.

U drugom prikazanju Akil lovi i govori.

A. Što ono šušnji u dubravi,
koja će se stvar zgoditi,
od zvieri je biljeg pravi,
luk ću i striele pripraviti.

Ah da silni medvjed bude,
ili vepar oštrieh zubi,
da počasti moje trude,
da ga moja striel pogubi

Dejdamija, ma družice,
sreća bi ovo tvoja bila,
moja draga vjerenice,
srca moga duŠo mila.

Na čas rajske tvoje dike,
dar malahan ali mio,
strašnu glavu zvieri prike,
on čas bi ti poklonio.

* Ovo je pravo narodna želja.

136

Ovđi Eiron udara i pjeva iza^ dublja.

Kroz viteSka djela teška
oe po puta od ljubavi,
ko se rodi, da gospodi,
k ne umrloj grede slavi.

Ne lieposti, neg kreposti,
junačko .se srce klanja,
Ženska dika Ijubovnika
zlo pogubi, koga ranja.

Ak. Koji romon, ke pjevanje
od mene se ovdi čuje,
na viteško djelovanje
koje mlados mu svjetcge.

Ili ki god od bogova,
ili Kiron glasoviti,
priplivo je u mjesta ova
po pučini valoviti.

On je, drugi nitko nije,
smirite se moje strile,
ljepše pliene i sredntje,
nieste nigda uhitile.

Ali tko če moč od srama
pogledati njega u lice,
s nedostojniem haljinama
razbludjeue djevojčice.

Kir. Tako, sinko moj ljubljeni,
pri mlagjahnoj liepoj vili,
starca meštra ti promieni
i viteški ures mili.

Poznaš li me? zasramjene
tvae poglede ne odmeči,
dobro poznan ti si od mene
zasve ženskoj u odjeći.

Ne srami se, nu ne srami,
niesu težka tvoja djela,
majka je tvoja kriva nami,
koja te ovđi jes doniela.

Poznam, to su nje načini
i hitrosti sve nje bile,
ona tebe doć učini
priobučena megju vile.

137

Akil. Naučite!} u moj hrabreni,
od mlagjahnieh ljeta koga
u jednakoj držah scjeni
kako dajka ljubljenoga,

ko se ne du ja sramiti,
gdi ti, u trudieh ki me odbrani,
u razbludah sad me uhiti
sapletena u ovoj strani,

. gdi nauke svg hvaljene,
ke mi poda ti njekada,
poplesane, pogrdjene,
prem očito gledaš sada.

Kir. Sram ostavi, sinko, s' strane,
i slobodno tvoja dika
odkrij meni skrovne rane,
da im dati mogu lika.

Rana u vrieme ne liečena
žestočija mnogo ishodi,
a u početku zatečena,
vele lašnje liek nahodi. ,

Akil. Najveda je moja rana

i u žestokoj ja sam smeči,
što dobrota tva poznana,
u ovoj me je našla odjeci.

Nu pokli je tva požuda,
bitje uzaznat, koje odi
od kriposnieh tvojieh truda
odhranjenje tvojfe provodi :

vas moj život raspušteni
odkriću ti ja slobodno,
pak se srči suproč meni
ko t* je drago i ugodno.

Majka ga je usnuta preniela preko mora i na velik jad i sramotu

obukla na nj u Skiru svoje haljine, ali ko bi materinskim molbam

odolio ?

Kir. Mati, koja uči sinove na zao put,

vriedan sin odluči moljenja vik ne čut.

Akil pripovieda dalje kako ga je majka slatko molila i ukazala mu
Likomedove djevojke, koje baš bjehu izašle, da kod crkve na otoku
proslave svetac Palade.

138

Reče ] dražbu djevojčica
ukaza mi na ovem kraju,
ke ljepotom svietla lica
istom suncu odsivaju.

Na sve ine najmilija
u gizdavom tomu zboru,
liepa i vriedna Deidamija
objavi se mom pozom.

Jak glasnica biela dana
od svih zviezda ljepša se kaže,
tač svom dikom vila izbrana
sve ostale nadhodjaše.

Djevojke i njihov otac ih liepo primiše, a Deidamija, ne sluteći Sta
se krije pod ženskom haljinom , obljubi ga preko sve mjere, i podje
u toj ljubavi dotlje da

Tako sa mnom zaljubljena,
i ne znajuč me požude,
htje najposlje da opdena
pernica nam jedna bude.

Al odovud čeljad grede,
odovle-se uklonimo,
da ne mogu čut besjede,
ke megju nara govorimo.

Ovo je kod Dubrovčana riedkom finoćom završena pripoviest o
onom, što se ne može pripoviedati, kao sto je i u cieloj sceni riedkom
srećom orisana intimnost i ljubav Akilova s Kironom i Akilov stid,
dakako kod Dubrovčana riedkom. ^

U trećem prikazanju predstavljaju se kralju Diomed i Ulis kao
trgovci iz Indostana, u kojem ima svega samo ne tičjega mlieka, pa
su od toga blaga donieli, ne bi li što kupio. Kralju su veoma po-
voljni, pozivlje ih da donesu stogodj mogu više, na trošak se ne će
paziti.

U četvrtom se Akil tužno kaje pred Kironom, što je pogriešio,
oskvmivši gostoljublje s nemogućnosti svoje požude navladati, za-
vršujući :

Tko vladati sv^ požude
i svu volju jaki nije,
ko da druzieb vladat bude
i kraljevat da umije.

139

Kiron ga tješi; daje svemu tomu kriva Tetida i nagovara ga u boj.
Akil bi pošaO; ali kako će pustiti Đeidamiju s kojom ima diete?! To
ne treba, veli Kiron, nego neka podje ocu i sve mu kaže kako se
zbilo, pa će se ovaj sigurno veseliti, što je takova zeta stekao.

I ova je scena puna intimnosti i krepka stila.

U petom prikazanju daje kralj svojemu hadumu lekcije, da osobito
pazi na kćeri sada, gdje će trgovci doći,' da prodaju robu.

U šestom dolazi jedna djevojčica k na samo ostalomu badumu i
nudja mu, da će mu odkriti jednu tajnu Deidamije, ako joj pokloni
urese uši ili zlaćeni hangjar. — Dat ću ti, nu samo reci. — Ne ću,
dok ne dobijem. — Ma dat ću ti, nude reci, što ti je kazala?

Rekla mi je da rieČima
ne vjerujem, nego u djela,

ni me ara, ni ću sama

8 tobom crncem stati odi,
poću k bieliem ja vilama,
ko što hoće, za mnom hodi.

Hadum sam govori, kako je slabo žensko srce, kad je već to diete
tako podmitljivo i polazi da dozna, koja je to tajna.

I u ovoj je sceni naivna ženska narav mladoga djevojčeta veoma
ugodno karakterisana.

Skup dvorana završuje činjenje drugo razmatranjem, kako je
častno, i krasno, i koristno za svoje rodno mjesto poginuti.

U prvom skazanju trećega činjenja donieše Ulis i Diomed trgo-
vinu. Na nukanje kraljevo, neka si svaka od kćeri izabere što joj
je volja, uzima prva Deidamija ogrljaj od istočnoga bisera, a skup

pripjeva :

Dikla ka je blage ćudi
pridobiva biser bieli,
i goruštoj u požudi
za svu dragu svak ju žudi.

Pa tako iza 7 djevojaka, koje odabiru zlato ili drago kamenje Čini
iste krepostne opazke taj skup, što nam svjedoči kako je dubrovačka
drama svakom prilikom slušateljem upiljivala krepost, i daje nam
u scenu upleteno dokaz, da se te drame morahu igrati na podpunu
teatru, jer na kohh na piacu takovu scenu prikazati jest nemoguće.

Akil osmi izabere štit; Ulis i Diomed bace sa sebe trgovačke
haljine, zgrabe ga za ruku i odvuku ga pod glasom trubalja.

Ove su trublje veoma fin motiv, da ih Akil slieđi, jer silom ga ne
bi odvukli !

140

Kralj ostavši sam ljutit pozivlje svu vojsku proti tim kletim gusarom.

U drugom prikazanju nagovaraju Diomed i Ulis Akila da podje
proti Troji. Ne mogu ostaviti Đeidamije. — To ne treba^ nego podji
se s nami presvući i odprto reci Likomedu, ko si, sigurno će mu biti
čast nad takovim zetom.

Ovdi već počimlje dosadno opetovanje, razvlaćivanje i prenaglo raz-
driešivanje čina.

U trećem kralj i skup bojnika dolazi farusteći se proti gusarom,
koji će mu ljuto platiti !

U četvrtom dolazi hadum kralju javljati kako je u zamitu od
djevojčice doznao za Đeidamijino diete, pa se i zbilja osvjedočio,
kako ga jedna seljanka doniela majci u košari ružica s pismom na
mater, aU ne zna s kim to diete ima. Bies kraljev raste do vrhunca
proti kćeri, r jetetu i gusarom.

U petom se Kiron veseli, jer je vidio, kako su Akila odvukli Dio-
med i Ulis, koje spozna kao grčke junake proti Troji.

U šestom Deidamija obično nariče što joj gusari vjerenika od-
vukoše. U tom naricanju dolazi iz Čubranovića izeta

Izgubit du život tužna
kada izgubih svu mu diku,
lele, lele, veomi ružna
da ne osušim lica viku

što je uz onu u Pavlimiru druga takova strofa.

U sedmoj pripovieda glasnica tužnoj Đeidamiji, kako je hadum
kralju donio diete i ovaj se biesan sprema da ga ubije. Deidamija
teče neka i nju ubije.

U osmom dolazi Tetida s vilami noseći Akilu oružje od Vulkana i
spremajući mu pir, kad je već od Proteja doznala volju bogova, da
mora svakako u boj.

U devetom dolazi glasnica javiti Tetidi, da joj sina ugrabiše gusari,
a Đeidamiji i svim ženskim i hotimu prieti kralj rad onoga djeteta
mukama.

U desetom se hruste bojnici na gusare.

U jedanaestom javlja tomu skupu glasnik, kako to nijesu gusari
nego grčki junaci, a ono Akil, koji svi eto gredu kralju moliti ga, da
prime Akila za zeta. I bojnici na ta čudesa polaze kralja moliti, da
bi i oni proti Troji.

U dvanaestom dolazi drugi glasnik javiti, kako je kralj htio pogu-
biti Deidamiju, ova mu odkrila da ono bijaše Akil a ne ženska. U

141

to je došao Kiron i potvrdio to kralju predočujući mu sreću, koja ga
stigla. U to se pokazao s Grci i zbilja Akil i bilo je veliko veselje na
sve strane, kad donieše diete Pirha te se Akil i Đeidamija zagrli še.
Prije nego će poći u boj držat će se pir. Nu eto se kraljevska vrata
otvaraju.

U dvanaestom kralj, Akil, Đeidamija, Ulis, Tetida čestitaju jedan
drugomu i hvale boga što se ta st^ar tako liepo svršila, a skup zavr-
šuje pjevajući, neka Imeneo sveže ovi brak i veli kako božjom voljom
biva često što ljudi nikad nijesu mislili.

Mimogrede spominjamo ovdje 3. Kolomba (rkp. irat. bib. Dubr.
br. 80. 68.) koji nije drama nego dialog medj Kolombom i njegovom
družbom u 129 osmeraca spjevan. Družba govori Kolombu, da ju je
svojim znanjem svih sebi privezao, da će ga sliediti kud mu je drago.

Kolombo im odvraća da će s takvom družbom, u kojoj

Zemlje Ispanske i Latinske
vitezi su ovđi izbrani,
i države cviet slovinske
slavni u svemu Dubrovčani,

lahko prebroditi ocean preko Erkulovih stupova i tiem si steći veću
slavu od istih Grka, koji su plovili u nove zemlje radi zlata, dočim
oni plove da po svem svietu rasprostru kršćanstvo. Družba mu odgo-
vara, neka ju vodi, kud ga je volja, da će s njim sve nevolje podnieti,
i već se vesele kako će se prebrodivši more sretno kući vratiti i pasti
u krilo svojim ženam.

I drame treće vrsti nijesu svojom kompozicijom vriednije, ali nam
se u njih manjak umjetnički po nešto nadoknadjuje zanimljivošću sa-
držaja, to su

c) Palmotićeve drame kojim je predmet crpen iz narodne historije.
Nemamo u tih dramah podnipošto tražiti historičke vriednosti, jer su u
njih historičke zgode u posvema izmišljene situacije svedene, kao što
u Danici i Pavlimiru, ili je sve skupa izmišljeno, i zgode i imena, kao
u Captislavi i u Bisernici. U Danici dramatizuje Palmotić peto pje-
vanja Ariostova Orlanda, u Pavlimiru nas mnogo opominje na Ver-
gilija, samo u Captislavi i Bisernici se čini posvema originalan,
akoprem nas opominje na Ariosta, riešavajući katastrofu pomoću vila,
i vilozmaja, i drugih takovih vrhunarodnih sredstva i bića, od kojih
sve vrve.

Ostale pojedinosti pripomenute se kod svake drame prigodomice.
Evo ih redom.

142

1. Danica.

(Rkp. bib. frat u Dubr. 1. br. 194. 73; 2. br. 198. 82; 3. br. 266.
87; 4. 261. 89; 5. rkp. akd. br. 346; 6. br. 645; 7. br. 667.)

U prologu govori rieka Sava kratku apoteozu gradu Dubrovniku,
a za tim pripovieda slušateljem, kako se je s Bosnom i palačom kralja
Ostoje premjestila ovamo , da se obnovi uspomena na ljubav i
junačtvo, koje se je godilo za vrieme kralja Ostoje. Glavni dio toga
junačtva pada na Ostojiqu kćer Danicu, za tim na mlade Dubrovčane:
Ivana i Matijaša. Ovomu posljednjemu kumovao je kralj Ostoja pri
njegovu porodu u Dubrovniku i uzeo kumče na svoj dvor, gdje je
vremenom stekao podpunu ljubav kraljeve kćeri Danice. Ta ljubav
mu skoro bi uzrokom te se je utopio u mojih valovih, veli rieka Sava.
Nu evo gdje dolazi budi i oholi Hrvoje „ban Bhr^atskieh strana",
čovjek moguće i svietle krvi, ali zločeste ćudi. On je Ijubovnik Je-
rine, preko koje mu je namjera preoteti Matijašu Danicu a sebi ju
za ženu steći.

Prvim aktom započimlje posvema pravilno sam čin dramci Ban
Hrvoje nadje se na samo sa svojom ljubo vcom Jerinom, i traži od
iste, neka bi za njega oko svoje gospoje Danice nastojala, da mu po-
stane ženom. Jerina se takomu zahtievu svoga dragoga, komu je
svoju čast već podala, isprvice ustručava zadovoljiti, nu poslije se ipak
skloni na uvjeravanje Hrvojino, da će ju i uz Danicu uvieke ijubiti,
a skloni se tomu, jer je presretna, da si Hrvoju ma i takovom uslu-
gom obveze, da joj bude zahvalan, akoprem ju u idućoj monolo-
gičkoj sceni ta zadaća mnogo truda stoji.

U trećoj sceni prvoga akta pripovieda od tuge probliedjeli Matijas
svomu bratu Ivanu, koje ga nevolje more. Zaljubljen je bez kraja
u Danicu, kojoj je ovako ljubav stekao. Jednom vojevase Ostoja
proti Tartarom, od kojih Matijas spase kralju život, ali sam mladić i
Danica postaše Tartarski sužnjevi. U toj nevolji pomože Matijas Da-
nici, davši joj svoje odielo, neka se obuče na muškaračku, pak tako
preobučena da podje u tabor dušmana i iste prevari, da je ona sluga
Daničin, za kojega će im donieti od kuće silne odkupe. Neprijatelji
Danicu tako do ista pustiše, i došavši ona k Ostoji, pošalje ovaj za
na žensku preobučena Matijaša odkupe. Vrativši se i Matijas sretno
učini ga kralj vojevodom, pak se i kao takav opeta kralju učinio
zaslužan, jerbo je svojim junačtvom svladao bunu, koja se je bila
proti njegovu priestolu podigla. Ejpalj ga je za tu novu uslugu toliko

143

odlikovaO; da mu je pri gostbi stisnuo ruku i kazao mu^ da za nj
čuva što mu je najdraže na svietu. MatijaS se pred bratom Ivanom
nada, da će ta najdraža stvar biti Danica, koja ga je poslije one
časti pozvala da s njome pleše i vruće mu pri tom ruku stiskala, a
poslije mu jednom prigodom i vječnom se ljubavi zaprisegla. Iza
tolike srede doznao je Matijaš, da ban Hrvoje traži Danicu, i boji
se toga susnuboka, jer je ugledne krvi i imena; brat Ivan ga gleda
radi toga umiriti.

U četvrtoj sceni nagovara Jerina Danicu, da uzme Hrvoju, što
Danica odrješito odbija, te pripovieda Jerini kako je Matijaš i ocu
i njoj život spasao, kako mu je otac obećao najdražu stvar, koja ne
može biti nego ona, kako je Dubrovački plemić isto tako ugledan
kao i koji ban, kako joj sam otac ima Dubrovkinju za ženu,, kako
je Matijašu krstni kum, i kako je njojzi za volju odbio već i snu-
bioce; Gjurgja Despota, Janka Vojevodu, i Sviloevića.

Na koncu prvoga akta pozivlju djevojčice Danicu na ples, pri-
spodabljajući svoju gospoju zviezdi danici, a kor svršuje razmatra-
jući, kako je liepo kada kralj štuje hrabre vojnike, pak da s toga i
Ostoju ide hvala, što drži u časti Matijaša.

U prvoj sceni drugoga akta tješi Danica Matijaša, neka se ne
straši, ako je čuo, da ju Hrvoja prosi, jer da ona za Hrvoju pod-
nipošto ne će poći.

U drugoj sceni referuje Jerina Hrvoju, kako Danicu nije mogla
njemu prikloniti. Hrvoja biesni što je zapostavljen takovu neznatnu
Dubrovčaninu, i moli Jerinu, neka se preobuče kao Danica, da ju
u takovoj prilici milujući ima nasladu što će pri tomu misliti, da je
do ista Danica, čemu Jerina pristaje, tješeći svoga dragoga, da za
njega ima drugih zaručnica pokraj Danice koliko god ga je volja.

U trećoj i četvrtoj sceni čine Hrvoja i Matijaš pogodbu, da Danica
bude onomu ljuba, koji će od nje dobiti većih dokaza njezine na-
klonosti.

Kor razmatra pogubu koja nastaje sa zlih jezika, osobito kad
uzmu huliti žene, koje kor hvali do nebesa, obzirući se ^a krepostnu
Danicu.

Treći akt počimlje jadovanjem Matijaševim, što Danica ljubi ta-
kova čovjeka kao što je Hrvoja, ako je istina što mu je sve ovaj o
njezinoj naklonosti govorio.

U drugoj sceni svjetuje se Ostoja sa svojimi savjetnici, komu bi
kćer dao: Hrvoji ili Matijašu; jednomu treba da ju dade, jer mu

144

treba saveznika proti Turkom, koji oboriSe već svu slovinsku go-
spodu: y,kuću Nemanjieh Raškieh cara i množ Bulgara^ a i Sigis-
munđa razbiše, koji baš sada boravi u Dubrovniku. Prvi svjetnik;
Hrvojin rodjak^ govori za Hrvoju, jerbo je isti domaći sin a takove
ćudi, da će dići bunu, ako ga odbije. Drugi svjetnik govori za
Matijaša, jer su i Dubrovčani domaći i slavni sinovi, od kojih i sam
Sigismund traži pomoći, pak je Ostoja Matijašu osobno obvezan a
i obećao mu je već Danicu.

Treća scena djeluje veoma dramatski na razvoj čina. Dolazi na
ime poslanik Vlah iz Dubrovnika, koji pripovieda kralju i njegovu
vieću, kako su Dubrovčani liepo primili Sigismunda, dali mu pomoć,
i ovaj im učinio od zahvalnosti kneza vitezom zlatne ostruge. Proći
će Sigismund kroz Bosnu i već i s jutra će doći njegov poslanik Svi-
loević, da s Ostojem učine savez proti Turčinu. Ove viesti dakako
daju premah vriednosti Matijaševoj te kralj odluči uzeti ga za zeta,
kad i sam Sigismund toliko štuje Dubrovčane.

U četvrtoj sceni dolazi prikazana ona opklada Matijaševa i Hr-
vojina. Hrvoja je kazao, da se Matijaš može na svoje oči osvjedočiti,
kako noću uzlazi na Ijestvah k Danici, i vodi evo Matijaša neka
gleda. Hrvoja se do ista uspinje na Daničin prozor, ali na prozoru
nije u istinu Danica, nego Jerina, koja se kako znamo, preobukla
kao Danica, da se Matijašu po mjesečini doista prividila kao da je
Danica.

Kor završuje treći akt apoteozom na krepost i hvali Ostoju, koji
u Matijašu dade kreposti prednost pred bogatstvom.

U prvoj sceni četvrtoga akta plaši se Janko što mu je brat Ma-
tijas ranim jutrom otišao iz kuće a ne zna se kamo. Janko je na
ime bio prisutan pri onoj noćnoj sceni, brat ga je poveo i stavio na
daleko, da mu bude u pomoći, ako bi Hrvoja na nj izdajnički na-
valio. Strah Ivanov nije isprazan, jer evo dolazi vjestnik i javlja^
kako se je Matijaš bacio u more i umolio njega, neka podje javiti
Danici, da je to s toga učinio, što joj je noćas nevjeru gledao.

U drugoj sceni smije se Hrvoja svojemu uspjehu, a u trećoj jaduje
Danica nad Matijaševom smrću i pada u obligatnu nesviest. Da bude
još više plača, jaduju u četvrtoj bojnici za Matijašem.

U petoj osvadi Ivanov glasnik Ostoji njegovu kćer Danicu radi
bluda, i kralj je prema zakonom viteštva prisiljen svoju kćer dati
smaći, ako se ne nadje nijedan vitez, koji će Ivanu na mejdanu
dokazati, da je slagao.

145

U šestoj sceni tješi Hrvoja Jerinu, da se ne straši za Danicu, i
veli njoj, da će bit najspametnije, ako ode u jedan od njegovih gra-
dova, kamo će ju dati odpratiti, a sam će za njom doći, dok se kod
Ostoje ciela ta stvar svrši.

U sedmoj sceni monologiše Hrvoja, kako je u opasnosti, dok je
Jerina živa, i odlučan je, da ju preda pratnji, koja će ju u šumi
ubiti.

U osmoj i devetoj dolaze različite vrsti plača nad nesretnom Da-
nicom.

U desetoj sprema se pratnja da Jerinu u sumi ubija ; Jerina glasno
kune Hrvoja, medj ostalim:

Ovo li je čas i slava,
ku mi hotje obećati,
da s tobome banovati
brvatskieh cu sred država.

Jerinine kletve začuje u jedanaestoj sceni Sigismundov poslanik
Sviloević jašući k Ostoji. Jerina izbavljena prati Sviloevića, da će
mu putem svu svoju zgodu pripoviedati , jer ne može s njime na
mjestu ostati, po što evo dolazi kor.

Kor pjeva neka junaci Sviloević, Janko Vojevoda, Sekula Sestretić,
Despot, Bator, Skenderberg dodju braniti Daničinu čast.

U prvoj sceni petoga akta dolaze Sviloević i Jerina u Ostojin grad.
Jerina ode u „gostov stan" a Sviloević kralju.

U dmgoj sceni pripovieda glasnik Sviloeviću, kako se našao neki
nepoznati vitez, koji se pod vizirom s Jaukom bije za Daničinu čast.

U trećoj sceni ne preostaje Jerini drugo nego se odputi medj u
opatice.

U sceni najpošljednjoj dodje Sviloević k Ostoji, koji poslaniku
carskomu za volju obustavi za čas mejdan Jauka i neznanoga viteza.
Sviloević pripovieda^ kako je od Jerine doznao, da Danica nije kriva,
i pozove Hrvoju na mejdan te ga ubije, a Hrvoja izdišući prizna
svoju krivnju. Sad zamole neznanoga viteza da im se pokaže ko je.
To je Matijaš, koji se u vodi predomislio pak je isplivao i čuvši k ako
se radi Danice pozvao mejdan, nije mogao odoljeti, a da ma i proti
rodjenomu bratu dodje njenu. čast braniti: ako ubijem brata — mislio
je Matijaš — neka vidi Danica koliko joj žrtvujem, ako brat mene,
neka i brat vidi, kako je pogriešio, što je okaljao čast moje ljube.
Cieli zbor odluči Jerini oprostiti, Matijaš postane mjesto Hrvoje ban

hrvatski i dobije Danicu za ženu.
(Hi&torija drame.) 10

146

Kor pjeva kako se na svietu napokon svaka tajna dozna.

Palmotić nam je u toj Danici dialogisao peto pjevanje Ariostova
Orlanda, premetnuvši Ariostovu Škotsku u Bosnu i zamienivsi nje-
gova škotska lica imeni iz domaće hrvatske historije. Danas bi se
dakako tolika sloboda svojevoljnoga smisljanja i premetanja histo-
ričkih zgoda i karaktera posvema osudila. Ako smetnemo s uma tu
jednu neumjestnost nalazimo u Danici posvema pravilno dialogisano
Ariostovo pjevanje, samo što Palmotićeva Danica nema izrazitih ka-
raktera : niti je komedija niti je tragedija. Na naslovnom listu jed-
noga rukopisa stoji upisano tragikomedija, nu imajući o istom pred-
metu Šekspirovu komediju : „mnoge vike ni za sto" imamo najbolji
dokaz, da je taj predmet obzirom na ono noćno penjanje Hrvojino
k Jerini posvema nespretan za ikakovu ozbiljnost. Nekoji karakteri,
kao vuhveni Hrvoja, izvedeni su kod Palmotića karakteristično, druge
je medjutim prema Ariostu iskvario. Tako je Jerina kod Ariosta
nebrižna ženska, kojoj nije ni na kraju pameti, da bi ju Hrvoja
ikada oženio, doćim je kod Palmotića postala legalna Ijubovca, od
koje se podniposto ne mogu zahtievati tolike usluge što ih čini svomu
dragomu. Na kraju drame zaboravlja Palmotić spomenuti, daju nijesu
već mogli naći, kad joj htjedoše oproštenje donieti.

Druga Palmotićeva drama te vrsti, u kojoj su lica djelujućih uzeta
iz narodne historije, opominje mnogo na Vergilija, to jest njegov

2. Pavlimir.

(Rukp. frat. bib. dubr. 1. br. 71. 48. prikazan prid dvorom od
družine isprazne 22 fevrara 1632 ; 2. br. 265. 86. isti nadpis ; 3. akd.
medju biskupovimi.)

U prologu dolazi „Epidavro grad" i predstavlja se publici što je
bio ; kako ga Goti i Saracini sharaše, da sada od gradjana ne ostaše
nego pastiri; kako se nad tiem ne ljuti, jer će' danas „vrh" ovieh
oštrieh hridi (ke mjesto ovo Lavami zove) gluho more gdje se vidi
razbijati sve valove grad Dubrovnik, slava svih gradova, podići se ;
kako eto kralj Pavlimir plove iz Rima u slovinske krajeve, gdje
mu nekoč djed kralj evaše; kako je glavar vila i vilenika Strmogor
poslao u Studenicu, koja vjetrove drži, Tmora i Snježnicu, neka proti
njemu pusti vjetrove ; kako je ova to i zbilja učinila, ali kralju na-
udila nije, jer nosi sobom svete moći, koje ga občuvaše te mu evo
njegova jedina ladja od svih dolazi k zemlji; kako baš slučajno narod
ide u crkvu na slavu što je nekoč sv. Har ubio Drakuna Voasa, tako

147

zvana što ciele volove poždiraše , koji ležaše kraj građa u spilji Si-
pun; napokon se ugiblje pred dolazećim Tmorom i Snježnicom.

U prvoj sceni prvoga akta dolazi Tmor govoreći svojoj hitroj drugi
Snježnici, s kojom po oblaku leti i kad se ljubi sviet zlimi godinami
muči, kako je uzaludo njihov kralj u noći pod orahom vieće sabrao
i dao im moć da proti Pavlimiru uzbune more, jer evo ipak spašen
dolazi. Snježnica se u odgovoru čudi, što jos nema, kako bje ugovo-
reno, ciele vilinje družbe na sastanku. U to dolazi s cielom družbom
kralj Strmogor i razloži im stanje stvari, kako na ime od dolazeća
kralja Pavlimira bješe zagrozila pogibio, da se na pećini od Lava
uzdigne kršćanski grad, pa kako je poslao Tmora i Snježnicu, neka
uzbune more i da će sada od njih čuti, kako su uspjeli s tiem nalogom*
Snježnica na to referira, kako su točno s mjesta njegove naloge iz^
veli, sunuvši se u Vjetrnjicu i uzrujav more do gorskih valova, ali
kako se eto ipak Pavlimir doduše samo jednom plavi spasao i došao
u mirnu luku Gruž, a da im je još veći jad, što se evo narod sprema
da proslavi kako je Ilar ubio Voasa. Strmogor ih bodri na daljni
rad, prispodobom da i dub ne pada od prvoga udarca, pa tako ni
oni. Skup vileni mu odvraća, da se ne boje, kada no imadu medju
sobom eto Cemernicu, „Covac", Vitoša, Zelengoru, Toplicu i Kuno-
vicu, koji su svi spremni na njegovu zapovied poteći. Strmogor veli,
neka se ostali razidju kući, a sam Tmor i Snježnica neka posao na
sebe uzmu. Tmor veli, da će se pretvoriti pastirom i uzrujati na-
bunom narod, govoreći mu, da Pavlimir dolazi, kako bi ih podjarmio.
Snježnica veli, da ide u Trebinje, gdje se Bosanski kraljevi krune
i koje ima svoje ime, što u njem ima svega što boju treba, i da će
ih pobuniti pa tako i susjedne im Vlahe, govoreći kako Pavlimir
dolazi, da zauzme slo vinsku kraljevinu. Strmogor ih povladjujući od-
pravlja, Tmor i Snježnica polaze, ugibajući se pred dolazećim Pavli-
mirom.

U drugoj sceni bodri kralj svoju družbu, neka ne izgube kuražu,
bog će dati i biti će bolje. Svj etnik mu govori, da su uz njega neustra-
šivi, jer je viditi da ga sam bog čuva, po što mu se jedinomu plav
sačuvala. Pavlimir se nada, da mu ostala družba nije izginula i šalje
ih na različita mjesta, da morem gledaju, a on će poći ispitati, kakov
je to narod, u kojega su zemlju došli.

U govoru ima mnogo remeniscencije na Vergila.

U trećoj sceni veoma liepim govorom Pavlimir pripovieda svoju
nesretnu samoću, i buru, i strah, da ga ovako sama ne bi Slovini za

148

«

kralja primili, te se napokon sprema da iza čestoga dublja doznade
od razgovarajućili se ljudi, u kojem li je kraju.

U četvrtoj sceni pozivlje Dubravko skup pastiera neka poteku u
crkvu, jer je danas dan uspomene, kada je sv. Ilar pogubio pogubnoga
zmaja Voasa. Taj zmaj se naime nalažase kraj Epidaura i nemilo
haraše polja na okolo. Na to dodje u oštroj kostreti iz istočne strane
s neba poslan sv. Har, pomoli se bogu, zapovjedi zmaju da ga sliedi
preko mora do „kraj župe Žmovice" gdje sagradi kolibu, u koju
zmaj uljeze. Koliba se upali i zmaj izgorje. Od toga dana nesta u ovih
krajevih slave Hoja, Lere i Dolerije, a kršćanstvo nasta. Nasljednik
Ilarov jest pustinjak Srgj, koji žive u spilji, iz koje znade sve sto u
svietu biva i u kojoj je Ilar ubilježio slikovno sto će se sve dogoditi
mjestu ovomu, na kojem sada Epidaurani raspršeni živu. Te slike će
Srgj danas narodu rastumačiti. Ima uz toga Srgja vila (djevojka)
Margarita, kći Srgjeve sestre, potomak onoga bana, koji je Ostrogote
potukao. Ta dolazi vodeći djevojke u crkvu.

U opisu zmaja i kako je izgorio, kao i u obće u cieloj ovoj sceni
ima veoma mnogo riedkih krasota.

U petoj sceni dolazi Margarita s djevojkami i pjevaju, kako je u
vrieme zmaja bilo strasno, a kako je sada liepo, s toga neka se svaki
sprema slaviti sv. Hara.

U prvoj sceni drugoga akta izlazi Pavlimir iza grmlja i govori kako
je to liepa družina, i da želi medju njom podignuti grad ; zatim kako
ga je ljubav za Margaritom osvojila. U poslu ovoga posljednjega mo-
nologizuje otimajući se dilemi, u kojoj ga s jedne strane veže i vuče
vasiona ljubav prema Margariti, a s druge ga od nje odvraća od
te ljubavi misao, da ima poći za kralja u slovinske krajeve, gdje
bi mu može biti prigovarali, kad bi došao s takom vjerenicom.
Prva strana dileme nadvlada njegove odluke , n sto dolazi njegova '
družina.

U drugoj sceni dolazi družina Pavlimirova, govoreći mu, neka se
ne plaši jer da su oni doznali, da su ovo veoma Ijubezni ljudi u ovom
kraju, a osobito su liepe žene. Pavlimir im veli, da je on to i sam
vidio, a osobito mu Margarita zasjekla u srce. Družina ga nagovara
neka ju ženi, a on veli, da je tako i sam pomislio, a nadalje, da u
ovom kraju sagradi grad i nje s ostalimi djevojkami oženi. Ovi se
tomu raduju i bodre ga, jer da će si tiem te ljude učiniti savezane.
Pavlimir pristaje i veli im, neka sada idu izgledati na moru, da li će
koji drug odkuda doći ; oni mu vele, da su šestorica već otišli na

149

gore, a u to dolazi Srgj i skup pastira i vila, pred kojimi se ugiblju
na stranu, da čuju sto će biti.

Srgj pozivlje družbu, da idu u špilju, u kojoj nekoč Har staja, a on
mu je u njoj namjestnik, da u toj špilji dovrše slavu dana pogube
Voasa. U to izadje Pavlimir s družinom, Srgj se prepane pred njimi
oružanimi, ali ga Pavlimir umiri i pripovieda mu, da mu djed bijaše
Radoslav, kojega sin Ceslav prisili te je morao u Rim pobjeći, gdje se
oženio, rodio Petrislava, a ovaj njega Pavlimlra, kojega sada svi bani
slovinske strane, bacivši Caslava u vodu, zovu na priest- 1, što je on
primio, ali mu na putu izginulo sve ostale plavi do jedine njegove.
Srgj se tomu poznanstvu veseli, proriče da će njegov dolazak biti od
koristi po zemlju, nada se da će ostale plavi još nadoći, i pozivlje ga
u svoju smjernu špilju, kamo odoše.

U četvrtoj sceni pita Margarita svoju od mladosti drugu Dubravku,
sto je to, da ju najednom ljubo vni zoni za Pavlimirom prolaze, dočim
je do sada tolikom postojanam hladnoćom sve župane snubioce od
sebe odbijala. Dubravka se tomu raduje što ju ljubav obuzela, govo-
reći joj da je to posvema pravo da ne ostane neomužena. Margarita
pristaje na ovu posljednju misao, ali veli, da će se znati čuvati nedo-
zvoljene ljubavi, a da svoju sudbinu preporuča u obće bogu.

Taj govor spominje na onaj medj Didonom i Anom u četvrtom pje-
vanju Eneide očitom refleksijom Margarite, da ju bog oslobodio
nedozvoljene ljubavi. Dakako daje prema Vergilijevu vodena
imitacija, u kojoj se sva goruća vatra Virgilova .stila pogasila u
kršćanskoj poniznosti Margaritinoj.

U to dolazi u petoj sceni jedan pastir, koji zove Margaritu u špilju
k Srgju: Po što, pita ova? Pastir pripovieda kako je Pavlimir Srgja
pitao za njezin rod, a doznavši, da potiče od banova, uprosio ju za
vjerenicu. Dubravka se tomu raduje, Margarita veli, da toga nije do-
stojna, ali da ide viditi Što je i odu.

U sceni šestoj sastaju se Tmor i Snježnica da si referuju, koliko je
koje nabunom isposlovalo. Snježnica veli da je pošla u smrdeću špilju,
u kojoj sumporana voda Flegetonta teče, koju nemilosni dusi pjene, i
da si je tu dala donieti glavu od pobune, s kojom je, namazana usio-
nom masti, uzjahala vrana ovna, na kojem leteć po crnom mraku
spustila se strmovrata na hudu (ovo je mislim kriva nadomještena rieč
drugom rukom za ispalu, koja mora da je označila kakova je to rieka
bila) rieku, koja se ustavila i put joj lastan podala kroz jazovite po-
nore, te je leteć po tmastieh jazih uz pakljene litice u jedan čas se

150

upazila na kraj bistre Trebinštice. Tu se je pretvorila u sliku od pri-
strašena Ulaka i pobunila na boj sve Trebinjane i njihove susjede
Vlahe, govoreć im da guša dolazi njihove krajeve zasužnjiti. Tmor
ju hvali, a pripoviedajući što je on izveo veli, daje imao mučan posao,
jer mu je uviek smetao Srgj, koji čini da narod vise ne vjeruje taštim
čarom Mora, Urol^a i Vukodlaka i planinskim vilam, ali da je ništa
nemanje ipak u narodu rasprostro sumlju, da je Pavlimir došao sple-
sati njihovu slobodu, koju će Margarita za prćiju dobiti. Sada se ide
pretvoriti u sliku Krstimira, druga Pavlimirova, koji će se po svoj
prilici spasti na moru i dospjeti ovamo. U toj slici prevarit će Pavli-
mira, da se svi ostali drugi potopiše do njega. Snježnica veli da će
ostati tuj na mjestu, dobaviti si glavu sna, kojom će uspavati Pavli-
mira pa ga u snu ubiti.

U sedmoj sceni raspršena i raspletena Snježnica stresa prutom,
kruži zemlju, stupi bosonogom lievom u krug, pazi tri put na zapad,
triš na istok, i zove duhe neka smrtonosnoga sna glavnju iznesu;
po što dusi još ckne i krzmaju, zagrozi se, ako s mjesta ne dodju,
ne će zatajat strašna imena od koga se svi tresu. Na to izlete dusi
noseći tu glavnju i kažu da su spremni svud kud zapovieda poteći,
ali im ona, odbija za sada ponudjenu si službu. U to dolazi Pavlimir
i u Krstimira pretvoreni Tmor.

U Krstimira pretvoreni Tmor govori Pavlimiru kako sve plavi po-
ginuše, a Pavlimir naredi neka se za devet plavi usieku devet cipresa
i devet oganja naloži.

Pošto je tako u osmoj sceni već Pavlimir zdvajao, hoće li bez dru
zine moći kraljevstvo slovinsko zadobiti, eto ti u devetoj sceni jedan
bojnik, koji pripovieda, kako vas narod rasrdjen viče ubijmo gusare
i najpače jedna četa, koja se s gore Brgata spuetila. Pavlimir je
spreman da se s njimi pobiju, ali ga svj etnik odvraća, predočujuć,
da se kralju nije dostojno s malim brojem proti nabunjenim pastirom
tući, da podju na brod, da ga nabunjenici ne spale, što im nalaže jedno
dužnost, jer u brodu voze iz Rima mnoge svete moći, a drugo strate-
gički razlozi, jer kud bi, ako im brod izgori. Pavlimir pristaje tugu-
jući, što se mora raskrstiti s Margaritom, koja će mu vječno srcem
kraljevati.

U desetoj sceni raduje se Tmor uspjehu i veli da ide sad Pavli-
mirovu družinu pobuniti, da s njime, po što nema družine, ne će
kralj estva zadobiti, i da ciela ta buna upravo iz onih zemalja potiče,
koje ga bjehu na kralj estvo zvale.

151

U jedanaestoj sceni dolazi Margarita cvileći što joj Pavlimir jedva

joj bivši dao cjelov od ljubavi odlazi ; Dubravka ju tješi, da će se

može biti još vratiti ; Margarita se ne da utješiti nego veli, kad ga ne

mogaše živa imati, da će se baciti u more i kao utopnica do njega

doplivati, na što će se valja da ipak njoj smilovati.

U dvanaestoj sceni dolazi skup pastira i od njih petorica pjevaju,
da si ne će dati od te nadošlice zatrti slobode. Ovo je kor, kojega
pjesme ne kao u Danici podpomažu stranu dramatskoga junaka nego
njegovih protivnika.

„Odi se čini moreška s lukovima i strielama".

U prvoj sceni trećega akta govori/ Srgj već umirenim pastirom kako
su ludo učinili što se od Tmora i Snježnice daše zavariti, a ovi se
kaju ispričavajući se, da ih je smamilo što su čuli da im Pavlimir
želi kraljem postati.

Kraljestvo je nad zlijem svima
nam mrzeće i nemilo,
ko je starijem Rinmjanima
roditeljim našiem bilo ;

ali se nadaju da se je P«avlimir umirio, po što mu vratiše petoricu
drugova koje bjehu zarobili, a drugu 6. poslaše da ga mole opro-
štenje, a ponajpače Što je sama Margarita otišla moliti ga, neka ih ne
ostavlja. Srgj veli da će se doista Pavlimir vratiti i pripovieda im,
kako mu se iza nabune jučeranje prikazao u snu Har i svu mu spletku
Tmora i Snježnice odkrio a ujednom ga naduhnuo da će razumjeti
sve one slike o budućnosti Dubrovnika, koje je on u špilji izdjelao,
medj kojimi stoji pisano, da će Pavlimir u dubravi podići grad, koji
će biti nada sve slavan, pri čem med ostalim veli :

Hodi kralju izabrani,
hod azroče naše sreće
nam s nebesa obećani,
grad zidati poeni Veće,
nikni liepi Dubrovniče ;
nikni, nikni slavni grade,
odkli žarko sunce ističe
dokli u more opet pade.
Prave vječna gdje sloboda
ima držat svoe pristolje,
svietla utjecat gdje gospoda
u te se će sred nevolje.
Oni broded sinje more
puni glasa vjekovita

152

I

U rodne 6e nosit dvore
obilnosti svega svita,
još de u pozna ljeta dođi,
iz Dubrave ko de ove
Erkulove stnpe prođi
i odkrivat zemlje nove.

U drugoj sceni govori Snježnica kako je bila pošla đa zakolje
uspavana Pavlimira, ali se pri tom u nj zaljubila i utekla.

U trećo sceni dolazi Tmor i pripovieda kako no je ono bio pošao

da pobuni Pavlimirovu družinu, ali mu se stavile one svete moći u

brodu na odpor, na to je otišao na grobove glasovitieh vilenika hitra

Markana i Bobare.

Tuj velikoj u bolesti,
ka me jošte kolje i bije
od dohodne srede i Česti
poceh metat hamalie,
Doleriu i Leriana
za tiem uzeh zaklinati,
nam protivnieh ovieh strana
da mi budu čes kazati.

Ovi mu dodjoše kazat, da je Srgj svu njihovu nabunu predusretio,
a na to on od njih tražio, da dozna budućnost toga grada, kojemu
uzdignuće ne mogu osujetiti. Na to mu jedna nakazna donese iz rieke
Ljute kupu vode, u kojoj se vidi budućnost Dubrovnika. Iz te kupe
čitaju Snježnica i Tmor neke najznamenitije točke.

Znamenito je u ovoj sceni, da se tu nalazi iz Cubrano viceve Jegjuke
uzet veraz. Tmor veli :

Bježmo drugo ma najpreče
iz nemilieb ovieb strana,
kletva hode, sud protječe
da nejmamo odi stana.

Snježnica u ostalom ne će da bježi, nego ostaje pod izlikom da će
pripaziti, ne bi li se koja smeća dala izvesti i govori u četvrtoj sceni
kako ludo Tmor misli, da ga jošte ljubi. Ona se voli zvati Pavlimi-
rovom vjerenicom i ide da u Margaritu pretvorena uz njega legne,
da se skupa cjeluju.

U petoj sceni dolazi Pavlimir s Margaritom govoreći joj, neka se
ne boji da bi joj utekao, po što ga je njezina krasota toliko očarala,
da se nikada od nje ne će dieliti, i da će ju odmah ženiti, čim se
ukopna slava svrši. Margarita ga isprekidava pripoviedanjem, da ju
još groza trese kad pomisli, kako je bio počeo se od nje dieliti i cee-

153

kaju se: on govoreći ti si moja kraljica, ona, ti moj kralj. U to dolazi
bojnik i naviešta, da Srgj s pastiri dolazi, kojemu polaze svi u susret.

Dok Pavlimir s Margaritom idu Srgju na susret, dolazi skup starih
pastira i jedan od njih pjeva kako će po tumačenju Srgjevu Ilarovih
slika u špilji biti glasovit Dubrovnik, koji će Pavlimir utemeljiti. Od-
laze na Pavlimirovo ukopno slavlje.

U sedmoj sceni dolazi glasnik k Pavlimiru i pripovieda mu kako
se bas bjehu spremili, da započnu svečanost, usjekavši devet cipresa,
devet slika crnih brodova, i namjestivši na stupo vih oružje, kada
najednom začuše na moru buku i eto ti u luku Gruž Krstimira s cie-
lom družbom. Na to veli začudjeni Pavlimir, kako mu je bio Srgj
istinu rekao, da onaj prvasnji Krstimir nije nego Tmor.

U osmoj sceni pripovieda dakle Krstimir, kako ih bura bila najprije
bacila na otok Mljet. Tu se negda već sv. Pavao sahranio i vrgao u
pepeo zmiju, koja se njegove ruke trznula. Ovdje stojaše Agesilao
odsudjeni, „kog od prije sin čestiti od riba pjesni poja". Od njihove
se „Polače" jos vide miri, po kojoj luki ime. S toga su brže otišli i
ne našavši Pavlimira ni u Ratu, Stonu, Vratniku, Zagorju, Sipunu,
Lopudu i Primorju, pošli su ovamo i sretno ga našli. Pavlimir im
na to veli, kako je odluka od nebesa, da on tu sagradi grad, da se
oženi, a da i od njih svaki jednu vilu uzme. Na što ovi od srca rado
pristaju.

U devetoj sceni dolazi skup djevojčica, veseleći se što će se sve
poudavati za Latinjane, a one su starinom i same Latinke. U tom
govoru pripovieda jedna, kako se Snježnica bila pretvorila u Mar-
garitu da uspava Pavlimira pa š njim se celuje, ali ju Srgj odkrio, te
ju narod izbio i istjerao.

U desetoj sceni dolazi Snježnica tugujući, da se svojom metamor-
fozom tako osramotila i odlazi u gore, da nad svojom sramotom
plače.

U jedanaestoj sceni dolazi Srgj, Svjetnik, Pavlimir, družina i pa-
stiri i veli Pavlimir Srgju, neka proriče budućnost Dubrovačku kako
ga bog naučio. Srgj veli: najprije ćeš podići iznad Lava crkvu Mariji
i uz nju opatički manastir, a poslije će se još sedam opatičkih mana-
stira dići. U sjevernoj strani suproć njima dić će se opet dio crkve
i tvrdi stani svetiem Ijudiem i dobrima. Zatim će se dići crkva sve-
toga Vlaha uz koju će biti grad za vieće, u kojem će se čuvati za-
koni i gospoda se na sabor kupiti. Uz vieće biti će zgrada galija,
koje će po moru gušu gnjaviti. Na golom kraku u zapadu biti će tvrda

154

gradja sv. Lovrincu posvećena, a na istoku đvie, jedna sv. Ivanu,
druga zdravoj Mariji, koje će luku čuvati. Ovo po starine Dubrovnika
može biti znamenito prorokovan] e zavrsuje Srgj verzi:

Porodi se glasoviti

svietli grade već porodi ,

ki ćeš tvoj glas svud prostriti

po neumrloj tvoj slobodi.

Svietla će ova još dubrava,

tu joj višnji moć dariva,

upitomit orla siva,

silna zmaja, bojna lava.

U dvanaestoj sceni dolazi glasnik i naviesti Pavlimiru da dolaze
poklisari iz S 1 o v in s k e, da ga pozdrave darovi kao kralja. Pavlimir
zahvaljuje bogu i svi idu poklisarom na susret.

U trinaestoj sceni dolazi skup vila i pastiera i družina te pjevaju
pjesmu od veselja što Dubrovnik niče.

U četrnaestoj sceni dolazi Pavlimir i Margarita na priestolju, zatiem
družina pastieri poklisari i vile. Poklisari daju. odužim govorom Pavli-
miru krunu zemlje Slav4 i Bošnjak^ po kojoj teku Drina, Sava
i Drava. Pavlimir ju prima i kruni Margaritu, a svojoj družini po-
klanja grad Dubrovnik, koji je sazidao, a družina pripieva :

Ako iiarav nemilosna
maćeha je mjestu ovemu,
vriednoB je u njem sviem korisna
mati srcu svegj našemu.
Nam dubravo liepa i mila,
obično je tve vladanje,
sred mirnoga tvoga krila
ugodno je tvoje stanje,
posred polja i ravnina
straši va se ptica krije,
a visocieh posred stina
sivi soko gniezdo vije.

U petnaestoj sceni pjevaju pastiri liepu pjesmu, kako će Dubrovnik
biti kruna svih Dalmatinskih gradova, koji će svi narodi držati u
slavi i hvali i vidjeti će eviet kako uspieva brzo grad, koji stoji pod
zaštitom božjom.

Treća Palmotićeva drama te vrsti jest

3. Captislava.

(Rukp. frat. bib. dub. 1. br. 130. 29. prid dvwom prikazana od
družine Smetenieh 1652 fevrara; 2. 346. 74. ovdje piše 8 fevrara;

155

3. 133. 33; 4. 135. 60; 5. 265. 86. učinjena 1652; 6. 198. 82; 7. 86.
104. prikazana 8 fevrara 1652; 8. 256. 35; 9. akdm. br. 668;
10. 386; 11. 732.)

U prologu dolazi Slava s družbom Hvala i govori, kako je obišla
sve silno Slovinstvo pa napokon došla k njim, da im pripovieda
kako je u ovih zemljah nekoč kraljevao Krunislav, koji nije pod-
ložejiim narodom nametao drugoga harača nego da govore slo vinskim

V

jezikom, čemu Mosehi, Eussi i Poljaci, Pomerani i Vandali, Cehi,
Srbiji i Bošnjaci i Bosanski puci ostali veoma rado pristadose. Taj
Krunislav došao je stanovati u Epidaur, da svoje dni u pokoju po-
traje. Nije od njih tražio drugoga nameta, nego da slo vinski govore,
sto oni veoma rado primiše jedinim uvjetom, da im zakoni ostanu
u latinskom jeziku, i tako obljubiše kralja, da svomu gradu po nje-
govoj kćeri Captislavi nadjenuše ime. Tu Captislavu obrekoše rodi- '
telji već za rana nekomu mladiću, ali ona je zaljubljena s Gradimirom
i sviet će danas imati priliku vidjeti, kako vjere ne sliede po ispraznom
ljudskom svjetu nego što višnji zgar odredi. Odlaze dvorit Capti-
slavu.

U prvoj sceni govori kraljica Lljubislava kralju Krunoslavu kako
je blag prema narodom a i prema njoj, koju bje oženio, kada joj oca
bosanskoga kralja bješe pridobio i zasužnjio. Kralj joj odvraća da
joj ima hvaliti, jer mu je jedini ures i slava, i jer mu je porodila ju-
načkoga sina Vladimira i tri kćerce : Captislavu, ujedno s Vladimirom,
za tim Ljubicu i Teuku. Captislavu je još za mlada odredio sinu
srbskoga kralja Kazimira Bojnislavu, koji je jednom zgodom srednju
Ljubicu oslobodio zmaja. Kraljica veli, da bi bila velika sreća, kad
bi još mogla udati Ljubicu za Gradimira, sina kralja ugarskoga, koji
im došao na dvor junakovati. Kralj veli, o tom ćemo poslije, nu neka
sada kćeri Captislavi ide naviestiti njihovu volju, za koju ona još ne
zna, jer ju on svomu prijatelju Kazimiru još kao nejako diete bješe
obećao, a Bojnislav dolazi sada po nju.

U drugoj sceni veli Bojnislav svojoj družini da će danas dospjet
brodovi njegova oCa srbskoga kralja Kazimira, da odvedu njega i
vjerenicu Captislavu, koja mu je već od djetinstva obrečena. Neka
mu na djevojku paze, a on je pisao svim kraljem, preko kojih ze-
malja će prolaziti, neka ga dočekaju. Bojnici vele da će paziti nje-
gove želje i zapoviedi, i hvale ga što će dobiti silnu junakinju Capti-
slavu, za koju se iskazao zaslužan, oslobodivši joj sestru Ljubicu od
zmaja, koji ju bješe zagrabio i ponio u more, a on za njim zaplivao

156

i posjekav ga u more zaronio. Bojnialav im naredi, đa pođju na gore
izgledati brodove i odo§e.

U trećoj sceni dolaze Gradimir i Lauš bratučedi, sinovi braće, onaj
ugarskoga, ovaj boemskoga kralja. Lauš pita Građimira neka mu
kaže, što je tako sjetan. Ovaj poče. Rastao sam na dvoru moga oca
bezbrižan, kad najednom začujem glas o slavi kralja Krunoslava, kod
koga se sabrali najači vitezi na junačtvo. I mene želja obuzela, da
medju nje podjem. Prošao sam mnoge zemlje rvući se s giganti,
zvieri i junaci, napokon dodjoh blizu Smedereva. Tu se raznio glas,
kako je smederevski despot Vučistrah, sin Vukmana i Kunovice (do-
lazi u Pavlimiru kao vještica) pohodio bolnoga despota u Prizrenu pa
mu himbeno, nemoguću se braniti, ugrabio ljubu. Zoru, koju drži na
svom dvoru i piše svim vitezom, da ima najljepšu ženu, pred kojom
se svaki ima pokloniti. Ja se digoh da ga osvetim i bivši dan od Sme-
derova daleko uzjašem u noći konja i jašući svu noć legnem pred
jutro spavat, privezav uza me konje. U snu mi se prikaza jedna
krasna djevica i reče mi, da ju bog za me odredio, da mi bude žena
i da će me ona braniti, kao što ja njihovu (žensku) čast branim, a da
ću je poznati po sliki, koju mi ostavlja uza me. Ja se probudim i
nadjem uza me štit s božanske djevojčice slikom na njem. Dignem
se, dodjem pred Smederovo, na kojega vrati bješe zlatnim slovom upi-
sano, da se tu hrani najljepša žena, kojoj se svaki vitez ima poklo-
niti. U to izadje Vučistrah s vučom kapom, sa štitom na kom bješe
slika kako vuk nosi ovcu, a pod slikom rieči : ko je junak neka mi
je ugrabi. Pobismo se i on pade, ja mu odsiečem glavu i odem. Le-
gavši umoren spavat, nadodje četa, poslana od Vukmana i Kunovice
te me u snu sveza i odvede u Smederevo da me spale. Stojah obkoljen
od Smederevljana i Vukmana i Kunovice , koji bjehu i Zoru izveli,
neka gleda kako ću zgoriti. I već je bilo na tom da me spale, kad al
eto iznenada vitez, koji se zaletio medju Smederevljane, i kad ih
toliko spoplesao, da bijaše mojoj slobodi nade, dodje k meni Zora, da
mi oružje, postavi me na konja, i tako ja s vitezom pogazim svu
četu, odsiečem Vukmanu i Kunovici glavu, postavim Zoru i njenoga
muža despotom Smedereva, a viteza umolim neka mi se kaže ke je.
On učini, i sinu mi slika one djevojčice, koju nošah na štitu, i kaza
mi, da je Captislava, kći kralja Krunoslava. Ja joj se obvežem do
smrti robovati. Đalnja ti ne mogu govoriti jer evo nje s materom.

U četvrtoj sceni govori mati Captislavi, da će joj kazati volju očevu
i svoju, koju ima ispuniti. Captislava veli, da će joj zadovoljiti, pošto

157

je i dosada za slavu i čast njihčvu nasrtala na gigante, zvieri, plame,
i sve moguće napasti. Mati veli, to se sada od nje ne prosi, • nego
samo, da uzme Bojnislava, za koga ju obrekoše, dok još bijaše diete.
Videći majka, gdje joj ćerka pobliedila, zove je u kraljevski dvor,
da joj reče, što joj je na srcu.

Kor završuje pjesmom, kako su kraljevi blagoćom dični i slavni
kao Aleksander, Ciro, a ne strogošću, kao njihovi djedovi Rimljani,
s toga da Krunoslavu ide čast i dika.

U prvoj sceni drugoga akta veli kraljica kralju, da je s kćerkom
govorila, ali da ona na sve spremno odgovara, samo kad joj se Bojni-
slav spomene, da se zastidi i šuti, i tako daju je mnogi strah, ne će
li joj Bojnislav biti neugodan. Kralj joj odvraća, da to djevojčice
obično tako čine, da im drugo govori lice i slika, a drugo srce, kad
im se. spomene Ijubovnik ; sramežljivost je znak ljubavi, i Captislava
se srami pred tobom majkom govoriti. Kad je tako, veli kraljica,
poslat ćemo brata joj Vladimira, neka on za vas govori, jer komu
da sestrica bude iskrenija nego bratu svome.

U drugoj sceni govori Gradimir Laušu dalje, kako je Captislavu
sliedio na svih neizbrojnih mej danih proti koječemu i svedj ju molio
da ga uzme za roba , za slugu , ali ona odbila i zvala ga neka joj
bude za rodjena brata. Kako je u tom skončaju došao u grad amo
i eto ti na nesreću doznao da je za Bojnislava vjerena. A jesi li joj
svoju ljubav odkrio, pita Lauš. Nijesam jer kad bih bio, a ona me ne
bi bila uslišala, to bi mi smrt bila. Lauš veli :

Liepu diklu željno ljubit
a ne odkrit joj svoga plama,
to je umriet, to pogubit
svojom rukom sebe sama.
Odkri joj se, ne izgubi se,
kad te ona ljubi tako.
Tve junaštvo svud slavi se
i s njom kaži srce jako.
Krivo joj si učinio
i tužit se ima na te,
što joj došle niesi odkrio
tvoga plama ki hrva te.
Djevojčica želi svaka,
da ju ljubiš, da ju dvoriš,
ni se srdi na te paka,
kad joj ljubav tvoju otvoriš.
Bježi ako će bit sliedjena,
od onoga koga smami,

158

brani a žadi bit moljena,
onda ljubi kad se srami.
Ako čekaš da se odkriti
ona tebi prvo bude :
na uzdano du tebi riti.
te su misli sasma lude.
Smionstvo se i sloboda
hode u djelih od ljubavi,
smionih slidi dobra zgoda
zato ti se njoj objavi.

Građimir veli da je kasno, kad je već zavjerena za Bojnislava. A
sta, veli Lauš, to je bilo bez njene volje i znanja, a. spomeni se one
djevojke koja ti se u snu ukazala i ostavila ti sliku na štitu. Građi-
mir pristane da će joj se odkriti.

U trećoj sceni pita Vladimir Captislavu, kunući ju zajedničkim
porodom, odhranjenjem, junakovanjem neka mu veli što je tako tužna
nevesela. Ova mu pripovieda kako je zaljubljena s Gradirairom, s kim
je tolike zemlje junakujući prošla, cielom slavijom tja do vile sje-
vemice, gdje su gledali ribe kao gore, jednooke ljude i jednonoge,
pigmeje, koje ždrali u nebo odnose i t. d. i kako mi Snježnica obe-
ćala, da će mi jos jednom biti u najodlučnijem času u pomoći. Kako
je Gradimira bog njoj odredio, jer mu se u snu pokazala ona dje-
vojčica i dala mu na štitu njezinu sliku. Kako je to žalosno da ga
ne smije uzeti nego mora Bojnislava, koga ona ne će i voli prije
umrieti i ide se Gradimiru odkriti, koji joj se Čini čudan, da joj se
on ne odkrij.e. Vladimir joj veli/ neka se ne smućuje, da . će vrieme
sve izliečiti, da su ga roditelji poslali neka njenu tajnu pita, ali da
će im reći, da mu s njome jos nije bilo prilike govoriti. Captislava
se umiri i mahom pokrene da se ne će očitovati Gradimiru, nego će
čekati, da skuša njegovu vjeru.

Kor pjeva kako je to liepo kada mladići idu strmim putem kreposti,
te stoga ide hvala Tesea i t. d. iz Grčke mitologije a i Gradimira i
Captislavu.

U prvoj sceni trećega akta dolazi Boj nislav kralju naviestiti da.su
mu ljudi ugledali plavi kako dolaze morem i neka spravi Captislavu
daju sutra povede u Srbiju, gdje je otac Kazimir sazvao sve srpske
bane na pir. Kralj se raduje da će mu Captislavu moći dati, po što
je s njegovim ocem bio najbliži prijatelj, s kojim je mnoge gigante
potukao i po stoje zahvalan upravo Bojnislavu što mu je Ljubicu
izbavio od aždaje. Ljubica se, koja je prisutna, zahvaljuje odužom

169

peroracijom i veli da će ga uviek štovati kao brata, a Bojnislav od-
vraća, da će on nju kao sestru i da bi ju baš za ženu uzeo kad
ne bi Captislavu prije bio dobio obrečenu. Ljubica ide dje-
vojke spremiti za pir a Bojnislav svoju družinu.

U drugoj sceni veli kralj kraljici, koja je još u prvoj sceni tuj
bila, neka sve gospodski priredi za poklisare Kazimirove , ova od-
lazi čudeći se što još Vladimir ne nosi glasa od Captislave, da li joj
je drago. Kralj veli što joj ne bi drago bilo samo se stidi.

U trećoj sceni dolazi glasnik kralju i pripovieda, kako dolaze veselo
šest korablji srpskih po Captislavu i opisuje bojnike i pomorce i ladje.
Osim njih, veli, dolazi još jedna sa zapada, a kralj veli, ta je od
kralja ugarskoga po Gradimira došla.

U četvrtoj sceni nuka Captislava Gradimira neka joj očituje, koja
ga vila zatravila i na to se razmata odveć romantičan ali kao takav
veoma zanimljiv dialog. Gradimir se prema običnoj konvenienciji
romantike do skrajnosti ustručava od straha dakako u upravo ime
Captislave izreći, nego sve govori o vili, koja je evo tu te ju Capti-
slava gleda, koju evo sada sliedi i š njom je združen, ali Captislava
sve bajage odvraća na sliku, koju na svom štitu ima i odvraća ga
neka ne ljubi dvie vile ; Gradimir veli samo je jedna, ona odvraća
neka joj ime njezino reče, a Gradimir napokon odtrča, da će joj ju
odmah doći pokazati.

U petoj sceni govori sama ostala Captislava, o da zna Gradimir
kako ja za njim ginem i kako znam za njegovu ljubav, ali se hoto-
mice držim kao da ne znam ! !

Kor razmatra kako je brak u obće Ijudem koristan a na po se
ovaj medju Captislavom I Bojnislavom, jet će se njime združiti dvie
države.

U prvoj sceni četvrtoga akta dolaze pred kralja, kraljicu i Ljubicu
Bojnislav s poklisari, koje kralj pita, kako su, i kako su putovali, i
što radi Kazimir. Poklisari vele da je sve dobro, samo je Kazimir
ostario i želi čim prije vidjeti nevjestu u svom domu, da mu unuke
porodi. UDrenopolju će biti svatovi i doći će na pir sin cara Kon-
stantina sa svimi vitezi i župani grčke carevine, a i Krunoslava i
ženu pozivlje. Šalje kralju i kraljici dvie zlatne krune, Vladimiru
dvanaest arapskih konja sa sedli i uzdami, Captislavi ogrljaj i min-
djuše, Ljubici i Teuki ures za vrat, ostalim pirnikom zlatnu kupu,
a svim skupa svoju dobru volju. Kralj im na darovih zahvaljuje
veleći, da od starosti ne može sam, kako bi želio, doći, nego da će

160

sina Vladimira poslati. Kraljica se takođjer zahvaljuje na đarovih i
veli Ljubici, neka one za Captislavu shrani. Ova obećaje i zahvaljuje
se Bojnislavu, želeći mu sve dobro, a tako Bojnislav njoj opet. Kralj
veli Bojnislavu i poklisarom neka se u svojih sobah odmore, pa tako
ovi i Ljubica, koja ima darove spraviti, odu, a kralj i kraljica ostaju
sami te onaj ovoj u drugoj sceni veli, kako je to po nje sretan
dan, sad da im je samo sina Vladimira uvjerit za kćercu Bisernicu,
sestru Gradimirovu, sina kralja ugarskoga Vladislava, koji je do
mene najslavniji slovinski kralj. Kraljica veli, to je sve dobro,
ali ne zna što Vladimir, inače tako poslušan, ne nosi glasa, kako
li je s Captislavom opravio. Kralj veli ne staraj se zato. E veli kra-
ljica, Captislavaje jako zamišljena i probliedjela odkako te srpske
plavi dodjoše, kao da ju kakova bol mori. To nije ništa nego Iju-
bovna stid i sramežljivost, i da te osvjedočim, poslat ćemo jednu
dvorkinjicu po nju.

U trećoj sceni stoji Captislava gdje ju ostavismo samu, a Gradimir
dolazi i kaže joj da ima dva načina, kako će joj pokazati svoju
ljubu, ali prije neka mu kaže, da li joj je povoljna vjera s Bojnislavom.
A šta te to tišti? — Tišti me, u tome je moja sreća ili nesreća. —
Pusti to i ukazi mi što si obećao. — Prvi način dakle jest, da ti
otvorim svoje grudi i da mi u srcu kao zrcalu motriš moju Ijubovcu.
— Toga mi ne treba, jer ja te ne ću mrtva, nego živa te hoću za
svoga brata. — A ti gledaj u ovo zrcalo i vidi, to mi je moja ljuba
za kojom gorim i sada reci da li za me mariš. — To je od tebe
veoma plaho, da tim zrcalom kušaš moje htjenje, kad znaš da sam
zavjerena. — U to dodje dvorkinjica i pozove Captislavu k roditeljem,
kamo ona polazi.

U četvrtoj sceni tuguje sam ostali Gradimir nad svojom nesrećom,
što je toliko uvriedio svoju gospoju, koja ga doslje kao brata ljubila,
želi joj dobru sreću s Bojnislavom i ne će više da živi, kad mu je
sunce života zapalo, nego će ^a umre.

*U petoj sceni Vladimir Laušu : kad si ti meni povjerio, da Gradimir
ljubi Captislavu, sada ću ja tebi, da ona njega isto tako neizmjerno,
i što mu se nije očitovala, tomu je isti uzrok što se on njoj nije:
sramežljivost. Ja sam ju podučio, neka ocu rekne, da voli prije
umrieti neg za Bojnislava poći, a ako se otac na to ne umekša, neka
s Gradimirom na konju uteče. Lauš veli: to se ne će bez božje po-
moći riešiti. U to dolazi dvorkinjica, koja u šestoj sceni pripovieda
kako je pozvala Captislavu pred roditelje, koji joj rekoše da ima poć

161

za Bojnislava) a ona im odrješito rekla, da voli umrieti nego to,
zatim ju poslala, neka ide Gradimiru kazati, da ona za njim jedinim
svojom dušom gori, a ona potekavši, da mu to reče, našla ga mačem
probodena mrtva na onom mjestu, gdje je prije s njome razgovarao.
Lauš i Vladimir odu, e da li bi ga još k životu priveli, a dvorkinjica
ide u dvor sve javiti.

U sedmoj sceni govori razjaren kralj kraljici, ko bi se tolikoj opor-
nosti od Captislave bio nadao, i kakova je to smeća po što su primili
darove i poklisare ; čitav sviet će ga držati nevjerom. ELraljica veli
neka se umiri, da će se može biti još dati skloniti, da ga uzme. U to
dolazi u osmoj sceni Lauš, i pripovieda smrt Gradimirovu, što kralja
još više u toj nesreći smućuje, jer će ladji ugarskoj, koja je došla po
Gradimira mjesto živa sina mrtva ocu povratiti. Lauš ga zove da idu
pogledati bili se još dao k životu privesti.

Kor pjeva kako je ludo kad žene očituju muškim svoje tajne, osim

ako se ljube, u tom slučaju je dobro pače potrebno, jer gle koje ne-
sreće nastaše s Captislavina tajenja.

U prvoj sceni petoga akta pita se zamišljena dvorkinjica, kud li je
C^ptislava s ozdravljenim Gradimirom pobjegla, a knjigu ostavila?
Sve joj se čini da su na onu ugarsku ladju. I zbilja evo ih upazi
kako se na brodu veseli za ruke drže, pa se sakrije za dub, da čuje,
što li govore.

Gradimir na galiji govori Captislavi da li je to istina ili san, gdje
no nedavno mrtav, sada živ i zr rav svoju Ijubeznu drži za ruku i
ima od nje zavjemi prsten. — Istina je, veli Captislava. — On joj
hvali što mu je dvaput život spasla, jednom kod Smedereva a drugi
put danas, gdje mu nije bilo lieka nego njezin obraz i obećanje da će
za nj poći. — To je moja dužnost bila, jer sam te svojim hinjenjem
na smrt privela, a ljubila sam te od vajkada i sad me vodi kud ti
drago. — Ajdemo dakle u Ugarsku, gdje ćeš u Biogradu biti krunjena.
S bogom oče, majko, sestre, brate i Bojnislave. U to se galija digne,
a dvorkinjica veli, hvala bogu da sve znam, nesretni Bojnislave, ha
evo ga s kraljem i kraljicom, sve ću im reći.

Bj'alj veli Bojnislavu, da mu ne može dati danas Captislave dok

se ne svrši ukop Gradimirov koji je valja da umro. — Sta bi umro,

veli dvorkinjica, eno ga s Captislavom živa i zdrava na brodu. —

Kako se to dogodilo ? — E, veli dvorkinjica, kad ste sinoć bili kod

Gradimira i sazvali oko njega izdišuća sve Ijekare, poslaše ovi u

zdvojnosti po Captislavu, ne bi li ga vračanjem, koje je od Snježnice
(Historija drame.) 11

162

naučila, ozdravila; ona zapovjedi svim izaći a ja se sakrih i slu&ah.
Tu uze ronit nad njim suze, ruke mu stiskat i prizivat ga, da pro-
gleda, što i zbilja učini i tako Ijubkujući se s njom i dobivši cjelov
i prsten od nje ozdravi. Poslije toga dodjem u sobu i nadjem, gdje je
Gradimir sve oružje iznio, a samo ova knjiga na vas ostala. Istući
ih po svem dvoru, namjerim se na obalu morsku i zapazim ih na
galiji.

Kralj se ljuti a za njim Bojnislav, vičući za Gradimirom neka
stane, neka se s njime pobije, da nije kraljevski sin nego gusar i da
će ga on svojim ladjarai već stići. Kralj ga na to bodri i on ode.

U četvrtoj sceni veli kralj kraljici, da je pravo, da Bojnislav poteče
sa svojih šest plavi za timi neharnici, i bit će ljuta boja neka ih ^amo
posieče. — Ko bi se nadao, veli kraljica, da će se pir ovako izvrnuti,
U to dolazi Vladimir sasvim probliedio i nosi roditeljem od Captislave
pismo. Otac veli, neka ga pročita. Vladimir čita, gdje Captislava piše
roditeljem, neka ne misle da ona s neposluha bjega, jer ona si je Gra-
dimira oružjem stekla, i on joj je bogom odredjen.

U to se ukaže u gori Snježnica s pigmeji, kraljica se prepane, a
kralj veli, neka se ne boji, to je vilinja prikaza, kako ju on u nda-
. dosti često gledao i nije se ničesa bojati. Na to zapjevaju oni u gon,
neka ljudi ne rade proti zviezdam, i ako ljubav dvoje sveže, ništa ih
ne može razdieliti. Kraljica se pjesmi i svirki čudi, a u to izadje Snjež-
nica, govoreći, da je gospodarica Samojeda, gdje se svjetsko kolo
vrti i svakojakih nakazni ima, da pozna Captislavu koja je kod nje
bila, i daje iz zviezda proučila da se ima za Gradimira uvjeriti. A to
je i pravo po zakonu slovinskom, po kojem se djevojčice mačem stiču.
Gradimir i Captislava stekose se izmjenice, pak je prema tomu pravo,
da opet Bojnislav dobije Ljubicu, posto je nju od zmaja oslobodio,
pa tim na oružju stekao. Ona im dakle dolazi na taj dvostruki pir i
vodi im pigmeje na dar. Kralj ju radostno pozdravlja i veli da će joj
ugoditi, ali ko bi Gradimira i Captislavu dozvao kad su utekli. Snjež-
nica veli, da ona zapovieda vihrom i da će ih ma s kraja svieta dovesti,
samo neka mu da rieč, da će ga mirno primiti, i neka Bojnislava x
umire. Kralj dade rieČ i posla Vladimira da dozove Bojnislava, u to
pigmeji pjevaju njih sedam jedan za drugim pjesmu, kako ih Capti-
slava oslobodila ždrala, kako će biti liepa kraljica, kako će Epidaur
od Captislave dobiti ime i t. d.

U petoj sceni sprema se najprije Bojnislav s družinom na boj proti
Gradimiru. Bojnici gore od strasti. U to dodje Vladimir, da ga umiri,

163

jer da će se Gradimir taki vratiti i on dobiti svoju vjerenicu, neka
podje k ocu na dvie rieči. Bojnislav ne će da ide ocu, jer je dosta
sramote već doživio, Gradimira jedva čeka da dodje, a Captislave
više ne će kad ga osramotila. Vladimir ga miri i veli mu, ne Capti-
slavu nego Ljubicu će dobiti, i dugačkim mu govorom razlaže kako
je pravo da Captislava podje za Gradimira, a Ljubica za njega. Jedan
Bojnik nagovara Bojnislava neka primi ponudu, jer je Krunoslavova
želja, koji je Kazimiru učinio dobročinstvo, učiniv ga mjesto Straši-
mira kraljem. Bojnislav prima savjet ali da će još vidjeti kako će
učiniti.

Prikazanje šesto. Galija se vraća i u njoj Gradimir i Captislava, a
na palku Lauš i Sjevernica. Ova im govori kako je sve uredila. Oni
joj hvale, ova odvraća : to nije treba, tako su nebesa već od vieka
htjela i ja sam ona, koja ti (Gradimiru) donesoh štit sa slikom u snu.
Od vas će se roditi slavni kralji, Karli, Lauši, Stjepani, Matijaši a
nad sve slavni Ferdinandi. U to se primakoše toliko, da već Capti-
slava veselo ugledava vesela lica oca, majke, brata, Bojnislava i Lju-
bicu, i Teuku.

„Scena ultima: ovi posljednji i oni prvi." Ovi došavši, veli Sjever-
nica da ih evo vodi. Kralj prašta Gradimiru i Capti slavi i daje im da
se uzmu, Bojnislav i Ljubica im čestitaju kao zaručnici bogom od-
redjeni i sprijatelje se. Gradimir veli, da mu otac piše (sad najednom?)
da za Vladimira daje Bisernicu, na što se Vladimir jako veseli;
Snježnica veli, kad se već vrše tolike božje odluke neka još i ta, da
Lauš uzme Teuku u što otac, mati a i dvoje mladih veoma rado pri-
staju. Snježnica se prašta od njih i proriče Epidauru sreću, koji će
se po Captislavi od sada zvati, a iz njega će postati Dubrovnik.

Kor se pita, ko je sve to tako srećno kraju priveo: Krunoslav,
Gradimir, Snježnica ili zviezde? Nijedan, nego sam bog, kojega je
Snježnica glasnica, njemu ide Čast i slava, zlo će proći ko se u nje-
gove ruke ne podaj e.

Posljednja Palmotićeva drama te vrsti jest

4. Bisernica.

(Rkp. frat. bib. Dubr. 1. br. 136. 60; 2. br. 189. 18.)
Bisernica, drama u pet akti 2760 osmeraca, nije nego mnogo \do-
tdniji nastavak čina Captislave, za kojom još i tiem zaostaje, što
u Captislavi pjeva u slavu gradu Captatu, Epidauru, majci Du-
vnika.

I

164

U prologu pripovieda Dunaj vJBrenik Save, svojoj vjerenici, da se
s toga sprema po ugarskoj zemlji toliko veselje, Sto se vrati Vladi-
slavov sin Gradimir oženjen s Captislavom, i što se danas vjeri
Captislavin brat Vladimir s Bisernicom, kćerkom Vladislava.

U prvoj sceni prvoga akta pozdravlja kralj posebce Gradimira,
Captislavu i Vladimira, a ovi mu ozdravljaju. (Cieli se pozdrav vrti
oko „ti si sinko čast i slava moje krune ^ i „tebi sam ćaćko dužan
sve moje kreposti".) Vladimir pozdravlja svoju Bisemicu, da će joj
biti sluga, a ova veli, ne, nego gospodar.

U drugoj sceni pita dvorkinjica Dunajka svoju gospodju Biser-
nicu, da li je sretna i vesela nad došašćem oženjena si brata Gradi-
mira i svoga zaručnika. Jest sretna i zadovoljna, ma muči ju san
prošle noći, u kojoj je snila, da u perivoju pjevahu r azličite ptice a
med njima sjedjaše biela golubica, kad najednom dolet je neka nakazna
ptica te zgrabi golubicu pandjama, iz kojih ju doletjeli orao izbavi.
Dunajka ju tješi, da sanje ne vriecje. Dolaze dvorkinjice i plešu ći
pjevaju u

trećoj sceni na slavu Gradimiru, Captislavu, kralju i Bisernici.

U prvoj sceni drugoga akta, pogovara se voevoda Ugričića s ovimi,
koliki su vitezi došli da proslave u Budimu današnje slavlje viteškim
igrama. Došli su zetovi cara slovinskoga u Epidauru, Krunoslava,
Bojnislav srpski i Lauš boemski, Despot, Smederev^ki Lazar, ban
Vasilije, kojega otac vlada svimi Moski i Rusi, Jagelon poljački,
ban hrvaški Matijaš, koji sa svojim svekrom gospodi u Hrvatskoj i
Bosni i t. d.

U drugoj sceni dolazi glasnik i javlja tim Ugričićem , da se na
Dunaju stvorila gvozdena tvrdja, iz koje plamen liže i trublje grme.
To je djelo tartarskoga kralja Oritriesa i njegova druga, nevjernoga
Vilozmaja. Ugričići otuda slute, da će se danas dogoditi silna čudesa
u slavu svečari.

U trećoj sceni govore Vladimir i Bisernica kako su sretni i onaj
ište od ove, da mu da kakav znak, kojim bi se raspoznao medj da-
našnjim vitezima u igrah kao njezin zaručnik. Ona mu daje biserni
cviet iz svoje kose.

U četvrtoj sceni govori Oritries Vilozmaju, kako će silom od ciele
vojske preoteti Bisemicu, jer mu se ljubi nad sve ženske. Vilozmaj
ga pita, kad ti se ljubi za što je niesi prosio u oca njezina. Oritries
nikoga ne prosi, nego mu svi kraljevi imaje prošeci nuditi kćeri
svoje, pa tako je imao i Vladislav činiti. Na to ga Vilozmaj svjetuje,

165

da će se on pretvoriti u njegovu sliku i ukrasti Bisemicu na ognjenih
kolih, pa kad mu ju tako donese, onda neka je brani od svakoga,
koji bi mu ju dolazio preoteti. Na to pristaje, ali do sutra mora da ju
je donio.

U petoj sceni jaduje Vilozmaj sam nad svojim učenikom Oritriesom,
koga je uzaludu hranio mozgom od pantierž i drugim ga strahotam
priučao, a sad mu se eto bahato goni za ženskom. Umuje, kako će
Bisemicu prievarom na ognjanih kolih ukrasti.

U prvoj sceni trećega akta, vesele se Gradimir i Captislava nad
silnim junacima, koji su došli u današnju slavu njihova pira i nad nji-
hovim igrama, koje će u tu slavu izvoditi. U to dodje u zraku vila
Sjevemica te im u

drugoj sceni veli, da je došla na njihov pir, čemu se ovi mnogo
vesele, jer ju štuju, posto su joj veoma mnogo zahvalnosti dužne.
Sjevemica nosi darove : Captislavi čarobni prsten, zatim njoj, Gradi-
miru i Vladimiru po okloplje, koje ne može probiti nijedno oružje, a
oružje, koje probija svako okloplje.

U trećoj sceni grozi se Oritries životom Vilozmaju, ako ne izvede
otmicu Bisemice tako, da mu ne bude od toga priekora i sramote.

U četvrtoj sceni dozivlje Vilozmaj paklenske nakazni i naredjuje
im, da mu donesu u vrt Bisemičin ognjena kola, i da u zraku pjevaju
pjesme kojimi biju zamamili.

U prvoj sceni četvrtoga ata govori kralj kraljevićem neka mu bude
i udilj ures kruni i pozdravlja Sjevemicu, a ovi mu obećaju, da im
je sreća i čast služiti tako blaga i razborita kralja.

U drugoj sceni veli Bisemica svojim dvorkinjicam, neka i one tan-
cem kod današnjih igara proslave svečanost, što ove obećaju. U to
se čuju u zraku pjesme duhova, koje vabe Bisemicu svojemu kraljev-
skomu dragomu. Dunajka čini družice oprezne, da se čuvaju tih gla-
sova i eto je za čas gdje kune za paklenom nakazni, koja im zrakom
odnese gospodju.

U trećoj sceni govori u Oritriesa pretvoreni Vilozmaj Bisemici,
da se ne plaši, jer da je on silni Oritries, koji ju do smrti ljubi, nu
Bisemica mu se nemilice otimlje, zovući u pomoć svoju družbu.

U prvoj sceni petoga ata zove kralj vitezove na osvetu, a medj
ovimi se jedan pred drugim jagmi, ko 6e na Oritriesa.

U drugoj* sceni dolazi Sjevemica, vodeći krilata konja, Bisemicu i
Captislavu pred prijašnje. Najprije Sjevemica pripovieda, kako je
doznavši za otmicu, odmah skočila Captislavi i dala joj krilata konja,

166

neka podje oteti Bisemicu. Na to pripovieđa dalje Captislava, kako
je pomoću onoga čarobnoga prstena sretno na krilatoviću stigla Vilo-
zmaja^ uzela Bisemicu za ruku, i žaleći starost Vilozmaja, ne umorila
ga, nego ga bacila u Dunaj. Kralj zahvaljuje toliko uslužnoj vili.

U trećoj sceni jaduje Oritries pred svojom braćom Grabislavom
i Strašimirom nad sramotom, koju mu nanie Vilozmaj svojom bla-
mažom pred tolikim narodom na obalah Đunaja, jer su svi u Vilo-
zmaju mislili pravoga njega. Braća ga tješe, da će tu sramotu lahko
oprati, kad mačem u ruci pokaže, da je Oritries posvema drugi nego
sto bijaše taj prečinjeni vilenjak. Nu kraljev gniev još većma usplamti
kad u

četvrtoj sceni dodje djetić Nanin javiti, da onaj zatočnik, koji svali
Vilozmaja u Đnnaj bijaše ženska glava Captislava. Šalju Nanina on
i braća k Vladislavu, zovući sve junake na mejđan, za dokaz, da Bi-
semica samo Oritriesa ide.

U petoj sceni proklinje se Vilozmaj i zove sve paklenske duhove i
nakazni, da ga odvuku u pakao, gdje mu je odavna mjesto ; tako se
stidi svoje blamaže.

U šestoj se sceni pred cielira dvorom biju, izmienivši si stranke
prije toga najgrdje sotize jedna drugoj, ubi Bojnislav Strašimira, Vla-
dimir Oritriesa, Gradimir rani Grabislava i pošto mu ovaj ranjen
priznaje, da je predobiven, pokloni mu život i dozvoljuje mu, da bez
odkupa može poći kući a i trupla svoje ubijene braće ponijeti.

Težko bi bilo u cieloj drami naći koju zanimljivost. Cin je fanta-
stičan kao i u Captislavi, ali mnogo slabije komponovan, jer u Biser-
nici nema ništa nego čudesa, dočim su čudesa u Captislavi tako
udeŠena, da su kao neobhodno nužna, jer se čin tako zamrsio, da se
bez čuda ne bi mogao razdriešiti. Nema ni tako ugodnih pojedinih
situacija kao u Captislavi, a inače su misli prazne kao i svigdje. Kora
stanovita za svaki akt nema. Bisernica je svikako poslije Captislave
spjevana, pošto je njezin nastavak.

Samim Gundulićem i Palmotićem ispunjena je druga doba Dubro-
vačke drame, to jest vrieme od početka 17 vieka do silnoga potresa
od g. 1666. Tiem nije rečeno da sav repertoar ovih dviu trećina 17
vieka činjahu drame samih ovih dvaju pjesnika, jer ako njihovim po
imenu poznatim 27 drama, dodamo još toliko njih, od kojih nam se
i imena izgubiše, još uviek ih fali znamenit broj, da ih bude na svaku
godinu toga vremena po đvie, to jest 130, a čuli smo da natjecanje
pjesničkih družina ovoga vremena Ijijaše toliko revno, da je sam

167

Palmotić svake godine po dvie sastavljao. Nu ako ih i moraše biti
mnogo više od mnogih drugih pjesnika, jasan su nara dokaz ove što
nam još od njih preostaše, da svi ti drugi pjesnici manjom vještinom
sliedjahu pravac, kojim udariše prvaci Guhdulid i Palmotić. Gun-
dulićeva posljednja drama Dubravka pada g. 1628, Palmotićeva prva
izvjestnoga data Pavlimir g. 1632, po čem se vidi da se ova dvojica
izmieniše: ka je Gundulić svršio, Palmotić je počeo. Gundulićeve
drame bijahu, ako progledamo imena izginulih s preostalimi, sama
melo-dramata , Palmotićeve , kako vidjesmo , posvema druge vrsti,
koju je težko jednom riečju označiti. Pa kao od Gundulića, isto tako
imamo i od njegova starijega suvremenika Paskoje Primoevića melo-
dram, koji je velikom slavom uspio, a taj je melodram preveden od
istoga talijanskoga pjesnika, od kojega i Gundulićeva Ariadna, to jest
od Oktavia Rinunčina melodram Euridiče. Apendini veli o istom prie-
vodu „io non ho potuto vedere, riscosse pure grandi applausi. Avra
egli forse preso per scorta quella del Toscano Ottavio Rinunccini."
Na izdanju Mletačkom od g. 1617, koje sam našao u frat. bib. u
Dubr. br. 195. 79. piše izrično daje prievod „Euridiče tragikomedia
Paske Primovića Latin čića Dubrovčanina. Prinesena po njemu u
jezik Dubrovački iz jezika Latinskoga. Bneci 1617", k prispodobivši
prievod s originalom uvjerio sam se da je doista prievod i to veoma
liep prievod.

Cin joj je ovaj.

Prvi akt. Euridiče se veseli s pastirom i gospojama i vilama, što se
zaručila s Orfejem.

Drugi akt. Isto tako Orfejo s drugovi, kojim dodje viestnik javiti,
da je Euridiču piknula zmija te j'e umrla.

Treći akt. Radmio pripovieda koru naricanje Orfejevo na mjestu,
gdje mu žena umrla, i kako mu je Venere s nebesa sišla u pomoć.

Četvrti akt. Orfejo pjeva u podzemalju pred Plutonovim dvorom
i dobije prošenu Euridiču.

Peti akt. Kor doznaje da su Euridiče i Orfejo skupa, a malo za
tiem dolaze ovi, i pripovieda Orfejo, kako ju je pjevajući izbavio.

Ljubić spominje u svom Ogledalu Zlatarića Simuna Euridiču, štam-
panu u Mlecih g. 1617, i hvali se što ju on spominje, a Apendini je
u svojoj historiji nema. Ne znam odkuda mu ta viest, nego mi se čini
veoma dvojbena, po što sam onu Primoevićevu od iste g. 1617 na
svoje oči vidio. Ako je ta viest istinita, i ova Zlatarićeva Euridiča je
Gunduliću suvremena.

168

Kao Primoević za Otindulićem, tako se opet Palmotićev suvremenik
Viče Pucić Soltanović povodi za ovim, te u svojoj drami „Sofronia i
Olinto" dramatizuje drugo pjevanje Tasova Jerusolima, a u „Ljubici"
imamo opet dramu kao što je Palmotićeva Captislava i Bisemica^
poslije kojih i pada, kako nam je izrično na rukopisu ubilježeno
„spjevana godine 1656'*. Evo ih redom.

1. Sofronia i Olinto.

(Rukp. 1. Sofronia i Olinto prinesene iz 2 libra T. Tasa u naški.
Komedia gos. Vincenca Pozza; 2. akad. prvi izmedju biskupovih.)

U prologu dolazi pravda, pripoviedajući kako je ostavila nebo, da
pomogne Gofredu, proti kojemu se zaludu sprema Ismeno svojimi
čarolijami, kojimi je kralja nagovorio, da sliku Marije iz kršćanske
crkve u svoj hram prenese te ga sada, po što je izginula, nagovara
neka sve kršćane u gradu ubije, jerbo će im doći spasenje od Sofro-
nije i Olinda (koji se od verza 33 — 73 opisuju rieć po rieč kao kod
Tasa stze 14, 15 i 16.)

U prvoj sceni prvoga akta bodri kralj svoga svj etnika, kojega pri-
vrženost je do sada već često iskusio, neka ga svjetuje u oči ove
pogibelji, gdje Gofred dolazi sa svimi mogućimi narodi zapada. Svjet-
nik je spreman. Kralj ga pita hoće li biti dobro što je odlučio sve
kršćane u gradu poubijati. Svjetnik ga od toga odvrne, predočujući
mu, da bi to zlim urodilo, jer bi po drugih mjestih opet kršćani sve
Muhamedovce pomorili, nego neka spali na okolo sva sela i sva vrela
pootruje. Kralj pristaje.

U drugoj sceni se Ismeno u monologu bodri, da ne stoji prekrštenim
rukama, nego da se posluži svojimi čarobijami proti Gofredu i od-
lazi kralju.

U trećoj sceni se Olindo u monologu tuži što mu do Sofronije još
nije dopro nego pogled, ali se napokon tješi daje to pravo, i da valja
tako čistu ljepotu ovako kao rob iz daleka obožavati. Samo ga je
strah za nju, što je medj pogani. Želi da Gofred čim prije dodje, ali
evo vojnici dolaze i on se ukloni na stranu.

U četvrtoj sceni se Vojevoda i njegovi stražari bodre na boj proti
Gofredu. U to dodje u

sceni petoj glasnik, pripoviedajući im kako je Izmeno došao kralju
i nagovarao ga, da je sliku Marije iz kršćanske crkve prenio u dža-
miju, gdje je Ismeno nad njom „izvršio svoje čari vilovite" da ju
niko ne može oteti. (To sve je verz 323 — 386, skoro do rieči pri-

169

povieđano kao kod Tassa stze 3, 4, 5, 6 i 7.) Jedan vojnik veli
neka Ismeno cara, mi ćemo mačem raditi. Grlasnik veli, da je dobro
kada 3e s jakošću združi lukavština i odlazi stražu čuvati nad slikom.

Kor bojnika zavrsuje akt, pjevajući kako je krasna čista krepost,
ali se gubi, kad se pridružuje lukavština kao Ismeno va, napram
kojoj će oni mačem u ruci nad gradom bditi.

U prvoj sceni drugoga akta dolazi kralj i Izmeno govoreći koru
bojnika , kako je sve u poslu grada učinjeno pak ih bodri na boj,
čemu se ovi voljni kazuju.

U drugoj sceni pridolazi glasnik, pripoviedaj ući kralju, daje slika
iz crkve izginula, a niko ne zna kamo i kako. Kralj daje zapovied da
se sve pomori i popali, ali ga bojnici i Izmeno odvraćaju, jer da će
se krivac pronaći. Kralj se sklone i naloži Izmenu, da prisili pakao,
neka mu krivca spovije, što ovaj obeća i razlaze se, po što još kralj
obeća dare i časti onomu, koji krivca nadje.

U trećoj sceni monologiše Olind, kakovi li će se jadi nad kršćani
rasuti, kada kralj dočuje da je iz crkve slike ne stalo i veli da ju
sigurno umrla ruka nije ukrala, nego samo nebo, pače ju čudo, da
nije ruka usahla onomu, koji ju tegnuo, a usta onomu, koji nad njom
čarolije mrmorio.

Od sliedećih veraza Tasove 10 stance drugoga pjevanja.

£ 1 mago di spiarne ancor non resia
con tntte Tarti 11 ver, ma non s'a]>pone ;
che 1 cielo, opra sua fosse o fosse altrui,
celolla ad onta degV incanti a lui.

izveo je Pocić čitavu scenu 4. Dolazi ,,Izmeno vilenik s jednom ku-
pom od ckla i dvije Magionice s prutim od ckla". Izmeno prizivlje
paklenesrde, da napnu uši i da mu skažu krivca ; magionice mu nude
svoju pomoć. Izmeno im veli :

Jedna s lieva, druga s desna
8 prutom stresi, u krug stani,
mrmošenja ter u desna
zamoriti ne pristani.
Ti, djetinske koja krvi
sud u malo platno stavi,
raspaŠi se, i najprvi
vrhu zemlje bilje stavi.
A ti tmastom ka u hladu
mastim lihi prs pocrni,
prospi prame, i k zapadu
ured kolno cklo obmi.

170

Na isti način sred tiesnoga
eto i ja kruga ulazim,
i oko njega pisma mnoga,
u rAzlicieh pismah pazim.

Dalje prizivlje gradjane vječne tmuši, da mu u cklu ukazu sliku
lupežovu, ali nema je. Grozi im se, da će zovnut ime pred kojim se
tresu, ali ni na tu grožnju nema uspjeha.

^Ovdi se raspukniva cklo, a izlazi iz kupe oganj. ^ Magionice se od
straha prepanu, a Izmeno veli, da je tiem pakao htio reći, da su svi
kršćani krivi pa da će tako svj eto vati kralja koji evo u

Sceni petoj dolazi i čuvši sa\jet Izmenov, daje nalog da se svi
kršćani pomore i sve popali (govor u vrz. 688 — 711 skoro do rieči
iz Tasa stanza 12.) Bojnici odlaze, da takav nalog dadu vojsci.

U sceni šestoj dodje do Sofronije glas o kraljevu nalogu i ona se
u podužem monologu, koji posvema slobodno raspreda stancu 17 od-
luči, da će se poći kralju za krivca izdati.

Kor završuje akt, kako je istinito što se govori, da je čovjek čov-
jeku bog, ali i da je gori od vuka, kad iz pravednieh odluka na
krive pute zadje.

U prvoj sceni trećega akta govori sam Olindo, kako je bio pogodio,
da će kralj biesniti, doznav za kradju. Nije mu žao, što on pogiba,
jer će ujedno sa Sofronijom, nego žali što je ne može zamieniti svo-
jom smrtju. U to dolazi kralj, a on se ugne da sluša što će biti.

U drugoj sceni pita kralj bojnike, zar još nijesu izvršili što im bi
naloženo. Bojnik jedan veli, da tomu nije krivo njihovo krzmanje,
nego što je morao skupiti vojnike, ali da je sada sve spremno. Kralj
veli, da do mraka ima sve biti poklano.

U trećoj sceni dolazi Sofronia kralju , govoreći , da je ona sliku
ukrala, a kralj zapovjedi vojnikom, da ju vežu, što ovi čine. Govori
Sofronije i kralja dolaze do rieči kao i kod Tassa u stancah 19, 21,
22, 23, 24 i 25.

U četvrtoj sceni pridolazi Olindo, govoreći, da je on krivac a ne
Sofronia, na što kralj zapovjedi da se obije ima spaliti, i naloživ
svjetniku, dk to izvrši, odlazi. Kod Tassa ostaje kralj na mjestu, te
se poslije kida pred žalosnim prizorom od jada. Pocić je već tu od-
pravio kralja, da tiem motivira, što ga poslije Klorinda nadje daleko
od toga prizora. To je dobro učinio kao dramatik, a Taso je kao
epik mogao taj motiv izostaviti. U ostalom dolazi govor Olindov
skoro do rieči kao kod Tassa tr stancah 28 i 29 pa tako i Sofronijin 30.

171

U petoj sceni govore Sofromja i Olindo sa lomače do rieči kao
kod Tasa stz. 24, 25 i 26. Svjetnik veli daje pravo imao kralj, što
je otišao, jer ga nehotice nad tim prizorom suze oblievaju, s toga
neka brže vojnici podpale lomaču, da se tih muka jednom rieše. (To
je mjesto 27 stance Tasove.) U to jedan bojnik opazi jednoga bojnika,
gdje k njim jezdi, i upoznaje u istom po tigru na kalpaku Klorindu.

U šestoj sceni Klorinda, obišav lomaču i doznav od svj etnika cielu
stvar, zapovjedi bojnikom da obustave vatru, dok ona od kralja ne
dodje, što joj ovi pogode. Ali eto kral dolazi

u sedmoj sceni koreći bojnike, što još nijesu sve izvršili, nu Klo-
rinda stupi k njemu i govori s njim do rieči kao kod Tassa stz. 46
bis 51 incl. i 53. Sofronija i Olindo se Klorindi zahvaljuju, što ih je
oslobodila, pa se posredovanjem Klorinde uzmu, na što kralj pristane,
ali im naloži, da se sa svimi kršćani imadu iz grada nositi.

Kor pjeva, kako je ljudski život nestavan, da se niko prije smrti

ne može nazvati blažen, kako vidjesmo evo na primjeru Sofronije i

Olinta, jer

Tko bi reko, plami ognjeni
da će od pira uzrok biti,
zasve u ognju da Ijuveni"
bog se opći poroditi.

S ovoga se svak nauči
da nam samo svrha ostaje,
ku nam podat višnji odluči,
a sve ostalo sjena da je.

Cielomu komadu nije druga svrha, nego da čim vjernije scenira
što Taso pripovieda u pjevanju prvom na kraju od stance 86 i u
drugom do stance 54. Novih motiva, ili ikakova promjena u kompo-
ziciji ne dolazi nigdje, pače i najljepše partije govora spadaju na goli
prievod originala, a što je drugčije nego u originalu, to su scenirani
opisi Tasovi, koji u dialogu ili monologu svu onu divnu krasotu gube^
koja ih kod Tasa resi. Tiem dakako ova drama nije za danas nika-
kove vriednosti, jer nema nikako va postupačna, iz pojedinih motiva
potiČuća razvoja karakteri, koji bi čin sačinjavali, a prema ostalim
dubrovačkim dramam u toliko za najboljimi zaostaje, što se pjesnik
b«iš posvema bez ikojih preinaka drži originala.

2. Lj ubi ca.
(Rukp. bib. frat. u Dubr. 1. br. 139. 69. po gospodinu Vici Solta-
noviću vlastelinu Dubrovačkomu. Spjevana lita gospodinova 1666 ;
2. br. 396. 105. učinjena.)

I

172

U pet akata ; jedno 2500 osmerac^, očita imitacija Palmotićeve
Captislave. Ne samo da nas čin po čin sječa na ovu, nego u činu scena
po scenu, pače u sceni opeta jedna misao za drugom, samo da nije
upravo istimi riečmi izrečena. Ima medjutim u cielosti nekih pro-
mjena, koje Soltanoviću u prilog padaju. Takova jest, da je u Solta-
novića Vladislav (kod Palmotiča Bojnislavov karakter), brat Ljubičin
(Captislava), kojega je vila Snježnica u djetinstvu njegovu, radi opas-
nosti prieteće kraljevskomu domu, izniela, pa sada boravi kao pseudo-
kraljevič poljski na dvoru. Ovako je kod Počiča bolje motivirano što
Vladislav ne uzimlje Ljubice, dočim proti združenju Captislave s Bojni-
slavom Palmotić nije znao naći drugoga motiva nego volju nebesa.
Nadalje pada Soltanoviću u prilog, stg i u njega na kraju ima že-
nitba, ali ipa^edna manje. Na drugu ruku fali kod Saltanovića liep
karakter Captislavina brata, koji doduše u Palmotića nije liepo iz-
veden, ali barem liepo izmišljen. Još većma fali, da ne zna promjenu
scena motivirati, uviek se ljudi ugiblju, „jer neko dolazi", napokon
što mu je verz opeta mnogo tvrdji nego u Palmotića, a najposlije, da
cieli čin nije uzet iz domaće historije.

U prologu govori „Ljubav u prilici od Ijubovnika" da ide u Budim
gledati smeće, gdje Ljubica ljubi Boemca Branislava, a otac Branimir
ju vjeri za Ljubmira; ide tamo, po stoje u Dubrovniku zaman strielao
za nekom vilom. (Početak monologa uzet je iz prologa k Tasovu
Aminti.)

At prvi. Scena prva.

Kralj Branimir i kraljica Zomislava vesele se što im se kći Ljubica
danas vjeri za neznana, ali prehrabrena Ljubimira, koji je kralju
u jednoj bitci oslobodio život. Tuže se što im je još kao dječak ne
stao sin Vladislav, ali se oboje tješe, jer se obojim u snu prikazala
Sjevemica, držeći u krilu diete. Kralj bi još želio da nadje muža za
Danicu, koju patri hrvatska kruna.

Scena druga.

Ljubica očituje Biserki, da ljubi neizrečeno junaka, koji ju jednom
izbavio od Tatara, pa ga od onda ne može zaboraviti. TuŽi se što
usprot tomu ima danas poći za Ljubmira, koga ne može da ljubi
drugčije nego kao brata.

Scena druga.

Ljubmir pozivlje skup Ugričića da njegovu današnju vjeru proslave
bojnim igrama.

Kor: kraljevom se riedko ljubi istina, ali našemu se ljubi.

173

At drugi. Scena prva.

Na molbu očituje Branislav Gvozđoslavu kako se zaljubio u Ljubicu,
koja će danas za drugoga. Pita ga Gvozdoslav da li ima od nje zna-
kova, da i ona njega ljubi. Jest, uzdisala je kao i ja, dala mi je prsten,
kad je kod oca bilo slavlje, sto sam mu ju izbavljenu od Tartara donio.

Scena druga.

Na molbu Biserke očituje joj Ljubica, da je oni junak Branislav
sin češkoga kralja, a na pitanje, da li mu je 3voju ljubav dala spo-
znati, odgovara, jesam i nijesam, i šalje ju po nj.

Scena treća.

Sama Ljubica govori da ne može drugi biti njezin nego Branislav.

Scena četvrta.

Branislav pripovieda Gvozđoslavu, sinu njemačkoga cara, da još
nije posvema očitovao se Ljubici, nego da će danas doći od oca po-
slanici, koji će ju za nj prositi. U to dodje Biserka po nj.

Kor: ljubav jest neproučna, ali je slave dostojna jedino čista ljubav,
a ne koja ide za zasitom pohlepa.

At treći. Scena prva.

Ljubica pita Branislava, koju vilu ljubi, i kad joj je per ambages
jasno rekao da je to ona, usklikne.ova da i ona njega ljubi. (Nema
one pikantnosti, koje kod Palmotića, ali je naravnije.)

Scena druga.

Kralj pred dvorom pozivlje Ljubimira, da kaže kojega je plemena.
Sin je poljačkoga kralja. Na to mu kralj veselo daje danas kćer.

Scena treća.

Glasnik javlja boemske poklisare.

Scena četvrta.

Kraljica govori kralju da se Ljubica nešto žaca, kod joj govori o
Ljubmiru. A to je djevojački stid, umiruje kralj svoju ženu.

Scena peta.

Gvozđislav sam uzdiše kako je i on u Danicu zaljubljen.

Kor: Ijubovnici se razumiju na uzdahe, na poglede.

At četvrti. Scena 1.

Ljubica sama zove smrt, ali bi tim ubila Branislava ; hoće da s njim
bježi, ali joj ne da kraljevska čast. U takovu ju smeću dovelo , što
je čula od matere, da ima danas poći za Ljubmira.

Scena druga.

Poklisari boemski prose u kralja Ljubicu za Branislava, da se tiem
brakom baci koprena na rat i svadju, koja je vladala med njim i

174

boemskim kraljem. Žao je kralju što ne može udovoljiti, nego im nudi
Danicu, kćer njegova brata^ kojoj patri hrvatska kruna.

Scena treća.

Ljubica opeta grozno nariče pred Biserkom.

Scena četvrta.

Branislav opeta grozno nariče sam. Biserka dolazi po nj, da dodje
k Ljubici.

Scena peta.

Sjevernica dolazi kroz zrak na pir, kako je nekoč i kralju došla,
koga je zavjerila s Zomislavom, ukazavši mu njezinu sliku na štitu.

Kor : sreća se svedj vrti, i ono će biti sto su nebesa odredila, tako
će i Ljubica dobiti Branislava.

At peti. Scena prva.

Kralj se strašno ljuti na viest kraljice, da Ljubica veli, da ne će
podnipošto za Ljubimira.

Scena druga.

Ljubimir sam strašno se srdi, što je Branislav utekao s Ljubicom ;
nać će ga pa bio na kraju svieta.

Scena treća.

Branislav i Ljubica se vesele kako će doći u Prag i ženiti se.

Scena četvrta.

Jedan bojnik od Ljubimira pozivlje Branislava na mejdan.

Scena peta.

Eto Ljubimira sama i počnu se biti.

Scena šesta.

Doleti Sjevernica i uputi ih, da je Ljubimir kraljev sin Vladislav,
pak tiem brat Ljubičin.

Scena sedma.

Sjevernica pripovieda pred cielim dvorom, kako je Ljubimira kao
diete izniela iz kraljevskoga dvora, za što je istomu pogibio prietila,
odgojila ga, i kada pogibio bješe prestala opet ga doniela. (Zašto se
Ljubimir izdavao za poljačkoga kraljevića, to nam je pjesnik za-
boravio motivirati, kao i u obće za što je došao u dvor.) Otac, majka,
sin, sestra, muž ove Branislav, čestitaju si izmedju sebe, Branislav
daje Vladislavu (Ljubimiru) svoju sestru Zoru za ženu, a po savjetu
Snježnice, dobiva Gvozdoslav Danicu, za što tako nebesa žude. (Ni
za Gvozdoslava se ne zna što radi na dvoru.)

I ježuvite Giva Jera Gučetića tragikomedija Jo spada na drame
kakove su Palmotićeve od prve vrsti. „Učinio ju je Gučetić najprije

175

u jezik latinski (talijanski) a poslije ju je istom g. 1653 istomačio u
svoj rodni Dubrovački". Akoprem nam Gručetić u toj „Jo" posvema
točno označuje sceniranje čina, uzeta iz prve knjige Ovidijevih me-
tamorfoza^ ipak mi se Čini, da nije nikada prikazivana, nego da spada
medju anagnostičke kao i ono njegovo prikazanje „Leo Filozof".
Prikazuje nam se u njoj , kako je Junona pretvorila Ju od Ijubo-
morstva što ju Zeus ljubi u kravu, pa kako ta krava. piše nogom
svomu ocu Argu, što se s njome dogodilo, i kako se poslije opet pre-
tvorila u božicu Isis pak kao takova polazi na ognjanih kolih u nebo.

Na kraju ove dobe Dubrovačke drame stoji Gjonov rodjak Ivan
Palmotić Jaketa Dionorić, koji se za vrieme potresa učinio
Dubrovniku prezaslužan, obranivši ga od posvemašne propasti svojim
neumornim nastojanjam kod kuće, i izvan kuče, koo poslanik u Cari-
gradu i u Rimu. Manje vriednosti od ovoga njegovoga političkoga
djelovanja jest njegov dramatički rad. U svom Enei đramatizuje
četvrto pjevanje Vergilijeve Eneide, ali mu je i kompozicija, i dik-
cija, a osobito metar, mnogo slabiji od Gjonova. U ostalom spada ta
drama u veoma ranu dobu Ivanovu , jer je prilcazivana od družine
smetenieh g. 1646, a pjesnik je umro 1680. Evo joj potanje ispripo-
viedana čina.

(Rukp. frat. bib. u Dubr. 1. br. 346. 74. Didona trag. Jakete Giva
Palmote Dionorića, prikazana prid dvorom od družine smetenieh 6
fevrara 1646; 2. br. 86. 104 isti nadpis samo što nema imena „Ja-
kete; 3. br. 266. 87 na kojem je krivo upisano da je* djelo Gjonovo.)

Čin je sličan onomu u Eleni, Akilu i Armidi izveden. Enea se za-
ljubio i zaboravio uz to na krepostna, djela; Ahat, njegov odgojitelj,
se na to veoma ljuti i tješi ga dokazajući mu, da ne čini izdajstvo,
ako ostavi Didonu. Enea ju zbilja ostavi i ode, Didona pod izlikom
žrtava zapoviedi načiniti* lomaču, i u trećem aktu koru pripovieda
glasnik, kako je na toj lomači udarila mač u srce, a drugi glasnik,
kako joj nad tim sestra Ana od jada umrla. Cin je ovako izveden :

Cin prvi. Prikazanje prvo.

Enea i Didona pred korom kazuju kako su sretni.

Prikazanje drugo. Akat se ljuti nad Enejevom ljubavi.

Prikazanje treće. Didona kazuje Ani svoj strah pred zlim SAom ;
brala je s Eneom cvieće, navalila je bura, i poslije bure, nema Enea.
Ana ju tješi, da u san nije vjerovati.

Prikazanje četvrto. Enea sam govori da mu je sila os'taviti Di-
donu, zašto ga je Merkur na to nagnao.

176

Kor pjeva, sretni su gradovi koje mudri vladaju, mi smo sretni.

Čin drugi. Prikazanje prvo.

Akat Eneji dokazuje, da ne čini vjerolomstvo ako podje tja, jer
bi baš u tom bilo vjerolomstvo, po što tako bogovi zapoviedaju.

Prikazanje drugo. Didona opet pripovieda Ani san , da joj se u
snu kazao prijašnji suprug i korio ju rad prodane vjere. Sestra ju
tješi.

U trećem glasnik javlja da Enea odlazi.

U četvrtom Enea družini veli da se spreme na odlazak, on če k
Đidoni da se s njome oprosti.

U petom dolazi Didona i počimlje dialog s Eneom, iz Vergila slabo
prenesen.

Kor pjeva da je sretan brak samo kad se jednaki nadju, ali Enea
je prema Đidoni kao vjerolomac bez srama nejednak.

Čin treči. Prikazanje prvo.

Pričinjena Didona govori Ani, neka joj da učiniti lomaču, da če
na njoj činiti cara, da se Eneja vrati.

Udilj do konca dolaze koru, dvorkinjicam, i kartažanom u tri pri-
kazanja dva glasnika, koji pripoviedaju smrt Didone i Ane kako
kod Vergilija.

<td poslije fiihu^ pnires« ^- ]tW6 pak đ« propssti ri>|>ul>Hkp (("'I.
1>h:>6. vtKiiiđL at BuJi- dranu sačarido; e« punih 140 giMlitm III Iti,-
iii*d«, a i [pve iE sn skbe jnihafriie P*hn,iDčf\-v Ofl|.ti»lHV.' i Bi^pr-
nkie, ai sa prieTiMaj: ni^iređta Tiš*- iMan*, ZaniMiljiv je |„,j„,. j,,, ^^^
« GraiofioevTi pođu !>l«v n druiooslini pimnirtn,,,, „i,,,.,!, | „
ii>!gOT» on i . ijep.™ mala. (Iđ riiašisk. Giv» «,iii,l„||;, |„„„|„
Sjntcmden, fiabii iamadja PaJjMwri«?Tili sponieimtili dramu, koja .e
prikazir-ala priđ đroron p-Jista llM3 i opet 1073. Od iinlika Oiva
Sialu Girndulić* inuuiMi ku« takovo dramu Oton avantt, koia le n •
taiival> od družine sjtdiijeM u Otsanu g. 1707, i »p« „ D„|, '"
aikii te kle godine, a liem prievod T.8.0VH LAminl«, kojem« 1,
naeloT lUdinio i prikazivaD je u Dubrovniku g. 170O Prevfld ■
L'Aminla u <sinet<A pa je liem nmogo slobodniji i ilahiji »d /I u
tieeva. Oriem .e pojavom, ito ae poalije Zl.larid. op«, „ajao' '
vodmk, »ćvTSeuje moj. ™»o, d, .e Zl.tari&v pr/„„d „ij, '■
W,„ kao „ omtj L.k«,cev Gv.rino™ .p..^,, „j,, ' '
kojes. ,ma,oo opet .z ove dobe pnevod K„avel/,!.v, » J,,,,- ' "'
Ljubid kaže da je prikazivan u Dubrovnika e lfiw .1
nije na nijednom rukp. fiaL bib. u D,l,„,ikr»w,L'7"'" '?
ih ima tri: br. 251. 3 ; br. 343. IO, i br 330 II f 3 '""^

&tak 18 vieka) dr^ne Z„ri.l.v., Olinip,'. .„^..^'l^''^« <P"-
i Enniom. dovode naiiu Palmotideve kon,p„iciie j„ I ™"^"*'
genoeti, za koju naa medjutim naeradinin «j- i. - ""J"" ^'*mr-
TOekoja mjn,ta, li,po,„
''™nj.i|iK|ipi,,ij, „.
«;^;:' »»brati „,„„

"": ^ P"!"«« k Zori-

'""Oi'jepoj.vop^rf
»prćije Palmotifrre
P*^'*« pisana, f pna*
•irama, od *>*a '

1

178

medjutim pjesnik u prologu svom odvažuo&ću brani. Kojoj je pjesnik,
to se ne zna, ali mislim da pada još i poslije O-ledjevića; Palmotić
mu je tako daleko, da iz njega na gdjekojih mjestih cituje verze.
U prologu spominje pjesnik družinu nedobitnieh. Prievodi Prantice
Pierkova Sorkočevića iz 18 vieka završuje se historija dubrovačke
drame do propasti republike. Od ovih prievođa nalaze se rukps. u
frat. bib. u Dubr. 1. br. 335. 93. Demetrio od Metastazija ; 2. br. 335.
93; 81. 92; 79. 64; 67. 41. Merope od Mafeja; 3. br. 335. 93; 255.
23; 67. 41; 79. 64. Psike od Moliera; 4. br. 253. 13. Minteo, Di-
done, čiro spoznan, od Metastazija ; 5. br. 254. 8. Ciro tragedija.

Sliedi sadržaj s uzgrednimi opaskami k spomenutim dramam dvaju
Gundulića, Gledjevića i Krunoslavi.

1. Sunčanica Siska Gundulića.

(Rukp. frat. bib. u Dubr. 1. br. 72. 49; 2. br. 139. 69. spjevana
po Sisku Oiva Gundulića a prid dvorom prikazana 1662, 15. 8bra.;
3. br. 261. 89; 4. br. 265. 35; 5. br. 200. 84, spjevana po Givu
Šiška Gimdulića, prikazana prid dvorom g. 1673.)

Prolog.

Noć pripovieda, kako je sudbinom odredjeno da Sunčanica bude
vjerenica vojevode Janka.

At prvi. Scena 1.

Strasimir Tatarski jadi se, sto ne može naći Janka, da ga pogubi,
ništa ne manje misli svikako danas oženiti Sunčanicu.

Scena druga.

Krunoslava boemska kraljica pripovieda Koraljki san, u kom joj
je Janko voevoda doveo Vladimira sina, kojega su joj gusari kao
diete odnieli, i to bi ju moglo smiriti, što joj je Vladimir ubio dru-
goga sina Lauša.

Scena treća.

Janko pripovieda Vladimiru, kojega je od gusara oslobodio, kako
je nekoč došao Lauš k njegovu ocu, ugarskomu kralju Bojnislavu, da
vidi Zoru, njegovu bratučedu, pa kako je isti Laus u vojničkih igrah
na nj navalio a on ga nesrećom ubio. Za to se krije na ovom dvoru
pod tudjim imenom Gradislava, budući smrtno zaljubljen u Sunčanicu.

Scena četvrta.

Sunčanica pripovieda dvorkinjici svojoj, kako ju je nekoč Gradi-
mir izbavio od gusara, pa se od toga časa u nj smrtno zaljubila. Nije
joj vitez drugo htio reći, nego da se zove Gradislav, jer da drugo

179

o sebi ne zna, po što ga gusari diete oteše, a brat joj Vladimir nije,
za što nema na prsih zviezde.

Scena peta.

Dvorkinjice dolaze i pjevaju u slavu Sunčanici.

Kor.

Nepravo je ako kraljevi čine ino, nego pravednim djeli stiču nove
prijatelje, s toga je krivo, što je kraljica jedna na Janka, po što nije
hotice ubio Lauša.

At drugi. Scena prva.

Vladimir pita Janka, za što nije Sunčanici odkrio svoju ljubav, kad
joj već ne smije svoga imena, na koje mrzi, jerbo joj je ubio brata?
— Hoće joj danas ljubav odkriti, ali se veoma plaši, da je ne bi
tiem rasrčio.

Scena druga.

Đvorkinjica Sunčaničina zove Janka k Sunčanici.

Scena treća.

Vladimir sam: ah i ja ljubim Jankovu bratučedu Zoru u Budimu.

Scena četvrta.

Sunčanica odgovara dvorkinjici, da je ona doduše upoznala, da ju
Janko ljubi, ali koja korist, kad se zavjetovala samo onoga uzeti za
muža, koji bi ubojicu njenoga brata Janka ubio. E a ti pitaj tu službu
od Gradimira (Janka).

Scena peta.

Elraljica kaže vojevodi svomu, da su došli u zemlju gusari, neka
podje odmah s vojskom na nje.

Scena šesta.

Janko veli Sunčanici, da je za to smućen, što ona želi toliko zlo
njegovu najvećemu prijatelju. — Ko je taj? — U svemu j6 meni
sličan, nu ne pitaj, jer bi te sigurno rasrčio. Odlaze, jer dolazi Strašimir.

Scena sedma.

Strašimir se strašno ljuti, što je Sunčanica obljubila neznanoga
Gradislava i odlučuje, da će ga danas pogubiti.

Scena osma.

Arab, učitelj Strašimirov, veli ovomu, da su zviezde protivne tomu,
da bi on uzeo Sunčanicu, i neka se spomene svoje Perseji zavjeto-
vane ljubavi, nu Strašimir ne će da zna ni za zviezde ni za Peraiju,
jer mu se baš hoće Sunčanice.

Kor.

Sumnja ((Eifersucht) najveće je zlo na svietu.

*

180

At treći. Scena prva.

Originalna scona. Hadum veli dvorkinjam neka svaka kaže, od
kakova cvieća je ubrala vienac, on će suditi, koji je najljepši. Dvor-
kinje govore redom, hadum veli da će im dosuditi, ako mu prvo
svaka da po cjelov. Djevojke govore, kako bi mi ovako liepe dje-
vojke ljubile grdna crnca? E kad ne ćete, a vi se kupite u grad
natrag.

Scena druga.

Arab, to je zahvala za moje odgojenje od Strašimira.

Scena treća.

Persea dolazi i doznaje od Araba za nevjeru Strašimirovu.

Scena četvrta.

Gradimir (Janko) odkriva Sunčanici, da je onaj prijatelj njegov
Janko te ga je poslao, da od nje za nj isprosi proštenje i da ga uzme
za vjerenika. A bi li ti podnio da ja Janka uzmem? To je moja
jedina želja. — Ha vidim da si doslje samo hinio meni ljubav, mora
da drugu ljubiš, i ja ću te iščupati iz moga srca. Ode.

Scena peta.

Janku ne preostaje nego da umre, pošto je rasrčio svoju dragu.

Kor.

Krepost je najljepša i najača stvar pod nebom.

At četvrti. Scena prva.

Poklisari ugarski prose od kraljice mir i Sunčanicu za Janka. Nu
kraljica im to ne može dati, za što joj je još udilj na pameti, kako
je pogubio njenoga sina.

Scena druga.

Strašimir traži Gradislava, da mu u boju pokaže, da Sunčanica
nije za nj.

Scena treća.

Koraljka pripovieda Tratonki, kako je Gradislav (Janko) otišao iz
grada, ne rekavši ništa, nego neka Sunčanici poruči, da će se doskora
uvjeriti, kako on njezine zapoviedi štuje.

Scena četvrta.

Persea najprije kune, poslije jer ga do smrti ljubi odlučuje, da će
poć Strašimira pozvat na megdan, neka od njegove ruke pade.

Scena peta.

Sunčanica poznaje da je Gradimir samo hinio ljubav. Proklinje
ga — ne ipak je on moj život.

Scena šesta.

181

Hadum javlja, da je Strašimir pun Ijutosti došao pred kraljiQU
istući Grradislava, da se s njim pobije i da, ne našavši ga, zove
cieli grad na boj.

Scena sedma.

Vladimir se sprema da za svoga prijatelja dočeka Strašimira.

Scena osma.

Kraljica dozivlje u tolikoj pogibelji, gdje si Gradimire.

Scena deveta.

Dvorkinjica donosi utjehu kraljici, da se nekaki neznani vitez
spremio na Strašimira.

Scena deseta.

Glasnik javlja kraljici, kako su gusari bili svu vojsku obkolili, ali
im došao u pomoć nekaki vitez, koji ih oslobodio pa i Hamauta
njihova ulovio. Da će taj vitez sada doći i da je poručio Sunčanici,
neka mu sprema slavlje, za što joj nosi glavu Jankovu.

Kor.

Kraljevi kadkada trpe da narodi velike nevolje pate samo da oni
kakovu svoju zadanu rieč održe.

At peti. Scena prva.

Vladimir se sprema na osvete proti tomu vitezu, koji nosi Jankovu
glavu.

Scena druga.

Sunčanica se skončava, jer sada mora ostaviti Gradimira, pošto
se našao vitez, koji je ubio Janka.

Scena treća.

Persea bije se sa Strašimirom i najednom mu se odkrije, ovaj
svladan ljubavi, proai od nje proštenje i odlaze u Persiju.

Scena četvrta.

Dolazi Janko sa robljem gusarskim, na ime Harnautom. Vladingiir
ga zove na megdan (razumije se da je Janko pod vizirom nevidjen).
Janko veli : odmah, samo ću Sunčanici odniet Jankovu glavu. Har-
naut, opazivši Vladimira, upozna odmah daje to onaj kraljičin sin,,
kojega je kao diete oteo iz grada.

Scena peta.

„Odi ishodi iz kara Janko i Haurnaut a kraljica uzlazi na pri-
stolje. Sunčanica, Vladimir i ugarski poklisari." Harnaut pripovieda
kako je Vladimira, koji eto tu stoji, nekoč iz grada oteo. Dozna se,
da ga Janko oslobodio, i Janko dobije Sunčanicu a Vladimir Zoru
za ženu.

I

182

Apendini pripisuje ovu dramu kao i Otona i Kađmila Ivanu Gun-
duliću, sinu Siska, a unuku pjesnika Osmanide, koji je umro 1721.
Nu na rukopisu 139. 69. stoji izrično da je od „Siska Giva Qun-
dulića", koji je umro 1682. Taj je rukopis pisan 1750, dakle tako
blizu smrti Ivana, kojemu ju Apendini pripisuje , da je pisac toga
rukopisa pouzdano mogao znati, da li je Ivanova ili Siskova. Na ruko-
pisu 200. 84. stoji ubilježeno, da je prikazivana Sunčanica 1673, što
nam je novi dokaz da je Siškova, akoprem ovaj rukopis pogrješno
piSe da je Ivanova.

Ivana Gundulića 1. Radmio.

(Rkp. frat. bib. u Dubr. 1. br. 200. 84. „spjevan po Givu Siska
Gundulića, prikazan od družine Smetani g. 170; 2. br. 346. 74. isti
nadpis.)

To je prievod Tassova Aminte, koji je joS toliko slobodniji od
običnih dubrovačkih prievoda, da u kompoziciji koješta mienja i
ispušta.

2. Oton.

(Rkp. frat. bib. u Dubr. 1. br. 86. 104. tragedija spjevana po Siska
Givu Gunduliću, prikazana od družine sjedinjene u Orsanu g. 1707;
2. br. 200. 84. spjevan po Givu Siska Gundulića prikazan od družine
sjedinjene g. 1707 u Dubr.; 3. br. 346. 74. isti nadpis kao nad
drugim.)

At prvi. Scena prva.

Vladimir veli svomu prijatelju Enriku, da će ostaviti dvor cara
Otona, za ato vidi da ga kraljica mrzi i zamke jnu stavlja, a i kralj
je zlovoljan, jer je izgubio sina, koga ]e imao prije nego je uzeo sa-
dašnju ženu Sunčanicu, od koje ga je sakrio u Rim, gdje je izginuo.
Samo će prvo oženiti Ljubicu.

Scena druga.

Ovdje Ljubica očituje Vladimiru svoju ljubav, istim načinom od
prilike kako Gradimir Captislavi, samo ovdje obratno ona njemu.
Vladimir joj zaprisiže vječnu ljubav i da će je od cara Otona isprositi
(ne zna se u cieloj drami staje Ljubica Otonu; kći mu nije).

Scena treća.

Car naviešta Vladimiru i Enriku i svomu dvoru, da su svi nepri-
jatelji svladani i kazuje vječnu zahvalnost Vladimiru najkrepčoj svojoj
podpori.

183

Scena četvrta.

Kraljica Sunčanica očituje đvorkinjici Ireni, da ljubi Vladimira ;
sva je smućena.

Scena -peta.

Kralj našavši tako smućenu ženu, pita šta je, da će joj se sve
učiniti što zapovieda. — Odpravi s mjesta iz dvora Vladimira.

Scena šesta.

Oton obećaj e Laušu, ocu Vladimirovu, da Vladimiru, buduć mu ne
zna krivine, ne će podnipošto uzeti časti, koje mu je za zasluge nje-
gove dao, niti ga od dvora odpraviti.

Scena sedma.

Vladimir fantazira za Ljubicom.

Scena osma.

Ljubica i Enriko ga dolaze svjetovati, da podje kraljicu prositi,
neka mu oprosti, ako ju je čim uvriedio.

Scena deveta.

Sunčanica se bori medj carskom časti i ljubavi, koju ćuti prema
Vladimiru.

Scena deseta.

Irena ju dolazi svjetovati, neka se Vladimiru očituje.

Scena jedanaesta.

Vladimir dolazi Sunčanicu moliti; ona mu očituje ljubav, ovaj ju
ostavlja govoreći neizvjestno, „idem vajmeh, nu smetene moje misli
ovdi ostaju i nesreće necienjene svud me tužna sasretaju".

At drugi. Scena prva.

Oton veli Vladimiru neka u slavu stečenih novih pobjeda priredi
'bojne igre.

Scena druga.

Ljubica fantazira za Vladimirom, polazi ga iskati.

Scena treća.

Sunčanica jaduje nad tvrdoćom Vladimira; Irena ju tješi, da će se već •
umekšati. Ali eto Vladimira s Ljubicom. Sakriju se, da ih prisluškuju.

Scena četvrta.

Oni gledju kako si zaljubljenici očituju ljubav. Vladimir odlazi igre
priredjivati.

Scena peta.

Sunčanica se skončava, Irena ju svjetuje, da Ijubov nike dade rasta-
viti. — Ah to ne koristi. — A ti se ne plaši, nego mu se još bolje
očituj ; dub ne pada s prvoga udarca. — To će učiniti.

184

Scena fiesta.

Sjralj pita Vladimira^ je li igre pripravio. Jesam. — A ti Enriko
pođj po kraljicu.

Scena sedma.

Gledju svi skupa igre i kraljica obećaje kralju, đa će svoju mržnju
proti Vladimiru, a kod tako liepo priredjenih igara obratiti u ljubav.

Scena osma.

Sunčanica se Vladimiru joS jasnije očituje, ovaj ne mogući ju od-
govoriti od takova izdajstva, hoće da se ubije, nu kraljica mu istrgne
mač da ona to sebi učini, a Vladimir utekne.

Scena deveta.

Sunčanica zasramljena jaduje pred Irenom i sprema se, da će se
ubiti.

Scena deseta.

Oton nadodje još u vrieme. — Sto je Sunčanice? Ova utekne,
veleći neka mu Irena pripovieda. Irena veli, da je Vladimir napa-
stovao kraljicu, nu ona se sretno obranila, nego se od srama htjela
ubiti. Kralj daje Enriku zapovied, da Vladimira odmah zatvori i
ubije.

Scena jedanaesta.

Vladimir Ljubici pod kletvom da ne će ni pisnuti, očituje što mu
se dogodilo; bolje da on umre, nego da se obezčasti njegov
car i kraljica.

Scena dvanaesta.

Enriko aretira svoga prijatelja Vladimira, za što to njegov kralj
zapovieda.

At treći. Scena prva.

Ljubica isprosi od Enrika, da još jednom može svoga nedužnoga
Vladimira viditi.

Scena druga.

Tu se vide. Vladimir joj se kune, da ju je uviek i da će ju uviek
ljubiti, ona prizivlje smrt, kad se odielio.

Scena treća.

Irena pripovieda Sunčanici, da je Vladimir svoju neljubav platio
krvi, nu kraljica ju na takovoj viesti kune, da bi ju pakao, i tjera
ju od sebe.

Scena četvrta.

Ljubica dolazi pred tamnicu pitati Enrika, kako joj je dragi po-
ginuo. Enriko joj odgovara u presensu, da svedj za njom nariče i

185

izdile, Sto ova uzimlje da je već izdahnuo i moli boga, da bi joj se
sva krv obratila nad tolikom nepravdom u suze.

Scena peta.

Sunčanica u „tmastim gajevima" ispija čašu otrova.

Scena šesta.

Kralj obkružen od dvora na priestolju čini sud.

Scena sedma.

Ljubica u crnoj odjeći dolazi i krivi kraljicu, da je kriva a njen
dragi bio nedužan. Kralj zapovjedi da Ljubica na „vatri" dokaže,
je li lagala ili istinu rekla. Ljubica ostaje zbilja neozledjena od vatre,
koju je u ruke uzela. Kralj zapovieda, da se kraljica javno kazni.

Scena osma.

Lauš dolazi javljati, da se Irena utopila. On ne bi žalio za Vladi-
mirom, kad bi bio kriv, za što mu i onako nije sin, nego ga je u
Rimu dobio, nu sad ga žali kao sina.

Scena deveta.

Sunčanica otrovana dolazi i pripovieda u zdvojnosti, da je osim
Vladimirove krvi, kriva i smrti kraljeva sina, za što ga je dala u
vatru baciti, odkud ga dvorkinjica izbavila ožežena na vratu i ra-
menu, kralj ga odpravio u Rim, ali ga ni tamo sudbina nije minula,
za što je izginuo, kad su neprijatelji Rim oplienili. Kraljica umrie.

Scena deseta.

Lauš pripovieda na zahtjev kraljev, da je Vladimira dobio u Rimu
od jednoga svećenika, neka ga čuva. Kralj upozna, da je svoga sina
na smrt osudio.

Scena jedanaesta.

Enriko dolazi, kralj ga brže pita, je li već smaknuo Vladimira.
Ovaj stane pripoviedati, kako je Vladimir odgalio vrat, da mu je
ugledao od ognja ranu na njem. Kralj je na to posvema siguran, d^
mu je Vladimir sin, i ne da u svojoj zdvojnosti Enriku dalje govo-
riti, nego ga kletvom šalje ća.

Scena dvanaesta. '

Ljubica dolazi u kralja pitati svoga Vladimira. Kralj ju pita svoga
sina. Na to hoće jadnici jedan i drugi da je krivac, i jedan i drugi
hoće da se ubiju.

Scena trinaesta.

Enriko vodi živa Vladimira, i uzmu se Ljubica i on. (Kako je
Vladimir ostao živ, nije pjesnik motivirao, Vladimir jedino govori,
da se na svem tom ima zahvaliti Enriku što je ostao živ.)

186

Koliko je Oton još uviek sličan dramam Palmotićevim posljednje
vrsti^ ipak je prema Sunčanici toliko različit, da se na njem jasno
razabire iz samoga čina, daje Sunčanica od mladjega, Palmo tiču
bližega pjesnika. Ljubav maćehe prema svomu sinu i njezina smii:
otrovom posvema su kompoziciji Sunčanice strani momenti.

Antuna Gledjevića 1. Zorislava.

(Rukp. frat. bib. u Dubr. 1. br. 76. 55; 2. br. 366, 78.)

Poslije silne bure dolazi Irida govoreći Đubrovčanom, da će
vidjeti, kako Krešimir sa Zorislavom ima mnogo jada, nu poslije
veselja i razbluda. Tako će i Đubrovčanom biti poslije sadašnje nevolje.

At prvi. Scena prva.

Zorislava moli Krešimira (koji se taji pod imenom Dragomira), da
joj kaže svoje biće, po što su već tako daleko došli da imaju diete;
nu ovaj ne može veće kazati, nego da je od kraljevskoga roda (jer
je sin Bosanskoga kralja Miroslava, a ovaj žive s ocem Zore, Hvali-
mirom, kraljem ugarskim, u strašnom neprijateljstvu.)

Scena druga.

Zora moli staroga svjetnika Đobroslava, da joj za čas donese diete
njeno, čemu ovaj jedva privoli, jer ako ga kralj vidi?!

Scena treća.

Zorislava sama, boji se smećS, što joj se Đragimir oteže posvema
očitovati.

Scena četvrta.

Kralj gleda vojsku, koja polazi u boj proti Bosni.

Scena peta.

Njegov vojvoda Tvrdoslav dovodi mu zarobljenu Cvjetislavu, kćer
vojvode bosanske vojske Tugemira. Nju je ljubio sin basanskoga
kralja, Krešimir, koji je najednoč iz Bosne izginuo, pa je sada prosi
ban hrvatski Zelimir. Kralj se namah u nju zaljubi, što čini mnogo
smeća na strani govoreću Tvrdoslavu, za što se on već prije u nju
zaljubio.

Scena šesta.

Kralj drži smotru i naredjuje Tvrdoslavu da priredi za danas lov.

Scena sedma.

Tvrdoslav sam govori da će robovati Cvjetislavi.

Scena osma.

U šali istoj sastanu su Zorislava, Captislava i Krešimir. Cim se
ovo dvoje ugleda prozebu. Cvjetislava odlazi.

187

♦

Scena deveta.

Dobroslav donosi onim diete Ljubmira, koje ga cjeluju, al eto ti
Krešimira. Čije je to diete? Dobroslav u zabuni ne zna spretnije
laži, nego veli da je Cvjetislavino i da je ista molila, da se ne bi
nikomu kazalo, da ga ima. To zaljubljena kralja veoma uznemiri
i odmah da dozvati Cvjetislavu.
Scena deseta.

Kralj predaje Cvjetislavi diete, ona pita čije je , da ga zna tiem
pomnije čuvati? Kralj misli da hini i tjera ju od svoje djevičanske
kćari, kao grješnicu, koja još svoj grieh taji, -sto Cvjetislavu veoma
boli. Kralj ode.
Scena jedanaesta.

Razjarena Cvjetislava veli pred Zorislavom Krešimiru, da je sve
on tomu kriv, jer on ju je ljubio u Biogradu, pa se najednom iz-
gubio, i jer se sada opeta zaljubio, mrzi ju i progoni.
Scena dvanaesta.

Zorislava najprije tjera s lica izdavnoga Krešimira, nu čim ovaj
hoče da ode, opet ga natrag zove, opet ga tjera, i opet ga zove,
dok joj napokon Krešimir dokaže, da je radi nje ostavio Bosnu i
da će je vječno ljubiti; pri čem se pomire.
Scena trinaesta.

Ban Zelimir čuvši da su Cvjetislavu zarobili, pošao je, da ju otme
i odaljio se od Biograda, ne zna kamo.
Scena četernaesta.

Dragilo, sluga Cvjetislave, takodjer zarobljen, vodi ugarskoga
kralja na lov. Čim ga spazi, Zelimir , veseli se sa strane (u cieloj
drami se mnogo sa strane govori) jer se nada da će uz njega i nje-
gova gospoja biti.
Scena petnaesta.

Dragilo javlja Tvrdoslavu, da je sve u lovu priredio, ovaj ga pita
šta će sad raditi Cvjetislava, a sve to sluša Zelimir sa strane.
Scena šestnaesta.

Kralj Hvalimir opazi po haljini Zelimirovoj, da je njegov nepri-
jatelj i zapovjedi, da ga uhite. Zelimir uhićen veli ko je i što tuj
radi. Kralj mu odgovara, a samo dodji s nami, vidjet ćeš- svoju
Cvjetislavu i njeno diete. To diete mnogo smuti Zelimira, i rado
polazi robom u Budim, da se osvjedoči.
Scena sedamnaesta.

Zelimir sam ne može vjerovati, da bi Cvjetislava imala diete i
veseli se vidjeti ga.

188

At drugi. Scena prva.

Đobroslav, Zorislav i Krešimir dolaze pred sobu Cvjetislavinu,
da m umole, neka prime diete na se. Krešimir se stidi.

Strašno smiešna scena, kako Zorislava i Krešimir pripoviedaju
najprije kako se zaljubiše i kako ju poslije mole, da diete uzme na
se, na što ova pristaje, jer im je podložna, ali Krešimiru zavjetuje
vječnu mržnju. Ne spretnije scene nijesam još čitao.

Scena treća.

Đobroslav donosi Cvjetislavi diete i ova ga prima pak će reći,
da ga ima s Zelimirom.

Scena četvrta.

Cvjetislava se igra s djetetom a nadolazi Hvalimir, Zelimir i Dra-
gilo. Zelimir stoji tako da ga Cvjetislava ne vidi i ne vjeruje svojim
očima, da je to zbilja njezino diete. Kralj pita Cvjetislavu čije je,
a ona pripovieda, da ga ima od Zelimira. — A bi li ti htjela vidjeti
toga Zelimira. — Bi. — Tako ju kralj dalje ispituje, a tad se ukaže
Zelimir. Cvjetislava ne može rieči progovoriti , jer je rieč zadala
Zorislavi, i tako čine kralj i Zelimir od nje rug, najprije ju ispsovav
bludnicom a za tim tražeći cjelove i krilo. Dragilo, videći, da ne
da cjelova ni jednomu ni drugomu, veli, ha ta će biti za mene!!!

Scena peta.

Cvjetislava sama tura od sebe diete, nu opet ga prima, i ljubi,
jer ruke prema njoj atere; opet ga ostavlja i kori se, što ga je
poljubila, po što ima sliku Krešimirovu, toga izdajnika njene
ljubavi, koga je bag kaznio takovom Ijubcom, koja mu se prije vre-
mena podala, koga će vječno zaboraviti. (A za što je Cvjetislava
zaboravila na Krešimira i zaljubila se u Zelimira?)

Scena šesta i sedma.

Đragilo javlja Hvalimiru poklisare Bosanske.

Poklisar veli da Miroslav Bosanski predlaže, neka se ustave vojske
i biju sa svake strane tri junaka. Ako panu Bosanski, neka mu bude
Bosna i Cvjetislava. Kralj prima ponudu stavljajući isto tako svoju
kraljevinu.

Scena osma.

Baš dolazeću Krešimiru veli kralj, da će on biti jedan od te
trojice.

Scena deveta.

Krešimir se bori, hoće li izdati domovinu ili Zorislavu.

189

Scena deseta.

Cvjetislava govori Zelimiru, da je diete njezino, jer tako mora
reći, ali da je djevica, koja još ne pozna cjelova. Zelimir toga ne
razumije i ostavlja ju. Taj dialog sprovodi sa strane Đragilo jako
nespretnom šalom.

Scena jedanaesta.

Tvrdoslav očituje fino ljubav Cvjetislavi, nu Dragilo ga sa strane
puti, da se ta svakomu daje, na što Tvrdoslav bestidno na i\ju na-
pada, nu ona ga odbije.

Scena dvanaesta.

Kralj vatreno iste od Cvjetislave cjelov, nu ona se postojano brani.
Na to kralj dovede diete i veli, da će ga pred njom ubiti, ako mu
ne da cjelov. Captislava malko hini, ali napokon veli, ubij ga, ne
marim, i ode.

Scena trinaesta.

Zorislava videći, gdje kralj hoće diete ubiti, misli da je doznao
čije jest, pa se baca pred noge, prosti momu djetetu, svomu unuku.
Kralj biesni.

Scena četrnaesta.

Ne da na smrt osudjenoj Zorislavi ni pogledati više djeteta i za-
povieda pridošlomu Dobroslavu neka pronadje oca, da i on bude
strieljan. Kralj ode i diete odvedu. ,

Scena petnaesta.

Zorislava strašno jaduje videći u pameti, kako otac diete kolje.

Scena šestnaesta.

Dobroslav sam govori, valja da je Cvjetislava sve pripoviedala.
Kako se grieh ne da zatajiti ! Kako za slašću dolazi nevolja i tuga !

At treći. Scena prva.

Krešimir se ne da nikako na boj, dok ne padoše njegova dva
druga; sad istom, kad sva tri Bošnjaka na nj navališe, udari i
smlati svu trojicu.

Scena druga.

Krešimir moli od kralja za svoju zaslugu milost, da može jednu
Ugrinku uze'i za ženu. Koju ti drago, samo podji prije sa mnom,
da u tamnici iščupamo iz srca bludne Zorislave njenoga hotima veli
kralj. Elrešimir velikom mukom sluša tu zapovied.

Scena treća.

Tvrdoslav čeka na Cvjetislavu daju poljubi, ako ju tim razgnievi,
ubit će se.

190

Seena četvrta.

Đragilo pripovieda Zelimiru, da ono diete nije Cvietino nego Zori-
slave, i ode, na sto se ovaj veseli, ali eto gdje na jad njegov Cvjeti-
slavu vođi za ruku Tvrdoslav.

Scena peta.

Cvjetislava hini Tvrdoslavu da ga , ljubi, samo da ju izbavi.

Scena šesta.

Zelimir poče grditi Cvietu Sto ju je slušao kako je ljubav očito-
vala Tvrdoslavu, ova se na to razljuti i poče mu za kaznu hiniti
da zbilja ljubi Tvrdoslava. Zelimir uze na to plakati, ali govori i
on hineči, da mu nije stalo baš ništa do nje. Cvjetislava mu odkriva
s očiju obrusić i ruga mu se za što ipak plače, na pokon mu ras-
tumači, da je samo hinila a i on njoj pa se pomire.

Scena sedma.

Zelimir sam govori, kako Ijubovnike uviek sumnja muči.

Scena osma.

Zorislava u tamnici u verigah nariče o svojoj nesreći.

Scena deveta.

Elralj stojeći sa strane šalje Krešimira, pa pita Zorislavu za ho-
tima. Ovaj trne ali mora. Pita ju dakle, a Zorislava mu govori : Kreši-
mire, sunce moje, došao si li od mene rug tvoriti. Elralj pod smrt
zaprieti Krešimiru, da mu toga Krešimira ima odkriti (on se zove
u dvoru Dragomir) i ode. Bjpešimir veli Zorislavi, da se ide kralju
po što po to kazati ko je.

Scena deseta.

Nadolazi Dobroslav, i Krešimir i Zorislava se inate , ne puštajući
mu ova da se očituje, nu on ipak ode u toj odluci.

Scena jedanaesta.

Dobroslav tješi Zorislavu, neka bude jaka, jer ako i pogine, spje-
voci slovinski glasit će joj slavu neumrlu, osobito Dubrovkinje i
ode. Zorislava je na taj govor jaka i na sve spremna.

Scena dvanaesta.

Kralj sam zdvaja radi svoje kćeri hotimice i grozi se Krešimiru
smrću, ako mu toga Krešimira ne odkrije.

Scena trinaesta.

Dolazi ga Cvjetislava moliti za svoga oca, veleći mu neka ne pazi
na to, što mu je ljubav odbila, to je činila jer ju za njim nije lju-
bav ranila, pa hiniti ljubav nije htjela.

191

Scena četrnaesta.

Dolaze Tvrdoslav i Zelimir svaki prošeci, da mu kralj da Cvjeti-
slavu za ženu. Kralj ne može da odluči, jer eto mu dolazi Drago-
mir (to je Krešimir) s kojim ima govoriti.

Scena petnaesta.

Krešimir (Dragomir) veli, da je doznao za toga Krešimira, nu
neka se izvede prije ovamo Zorislava, i da će ga onda pred njom
ubiti.

Scena sestnaesta.

Zorislavu dovedu i Krešimir pita kralja prije milost, da Zorislavu
pusti na životu, onda će ubiti Krešimira. Kralj obeća i Krešimir
veli, ja sam Krešimir te hoće da se ubije, nu kralj mu istrgne mač
i daje mu Zorislavu za ženu, a Zelimiru Cvjetislavu.

2. Olimpia osvećena.

(Rukp. bib. frat. u Dub. 1. br. 75. 55; 2. br. 36(). 78.)
Prodje li jednom doba klasiciteta, nadolazi doba manire, pa tako
u Gledjevića imamo glavnoga zastupnika te dobe. Već u Zorislavi
jasno opažamo njegovu jagmu za efektom u ljubavno pikantnih sce-
nah, a još većma se isto opaža u osvećenoj Olimpiji, koja je u toliko
od prve bolja, što je barem prema tomu i čitav čin do posljednjega
kraja komičan.

Kraljević Zelandski, Bireno, mladić veoma žestoke krvi, koji bi
svoje srce mogao na sto ljuba podieliti, pa bi ga još uviek dosta
ostalo, čim kod jedne postigne, što je želio, odmah drugu najuriš obo-
žava. Taj Bireno dakle znao je kletvama izmamiti princesu olandsku
Olimpiju, da s njim bježi. Putem stanu na nekom otoku i noće, a
jutrom ostavi ju Bireno sa svojim slugom na obali uspavanu, sit
njenih cjelova i krila, i odlazi da si drugu ljubu nadje. Jadnu Olim-
piju nadje tu samu gusar Grrubiša, i odvede ju kao robinju na dvor
Ibernije, kralju Dorimiru, koji se namah u nju zaljubi i uzme ju u
dvor. U tom dvoru boravi i škotski kraljević Osimir, zaljubljen u
Dorimirovu sestru Ljubislavu, koja ne će nikako da mu ljubav vrati.
Slučajno dodju u istu Iberniju i Bireno sa Slavojem i čim Bireno
zapazi Ljubislavu, počne ju bombardirati obožavanjem, a i Ljubi-
slava se u nj duboko zagleda. To je dakako odmah opazila Olim-
pija, nu znala se pred tom dvojicom zatajati, da nije Olimpija nego
neka Ersilija od uboge Ibernske kuće, da samo čim oštrije osvetu
uzmogne vremenom nad hotimom izvesti. Do toga čini Bireno pokuse

182

osvojiti ljubav Ljubislave. Slavoje mu ima služiti za postillon d' amour,
na što se ovaj težko sprema, upućujući gospodičića, da je mnogo
bolje živjeti kako on, kojemu je sve jedno bila stara ili mlada, samo
ako je blaga, nu ipak napokon pristane te na trgovačku preobučen
nosi Ljubislavi od Birena pismo, sakriveno u preciozah, koje će poć
u dvor prodavati. Ljubislavi to pismo i zbilja dodje do ruku, i kad
je iz njega doznala, da je Bireno kraljević, još se žešće u nj za-
ljubi, ali ipak ne posvema odlučno. Do toga se zbivaju mnoge pi-
kantne scene medj Ijubećim kraljem i Olimpijom i medj prosećim
Osimirom i odbijajućom Ljubislavom, dok napokon Olimpija nije
osvetu svoju zasnovala. Po predlogu Slovojevu naime, da se uviek
.ima gledati podkupiti služkinje svojih Ijubovaca i sve preko njih
činiti, činio je Bireno i zbilja tako preko Olimpije, koja i u dvoru
nije poznata nego kao Ersilija, koja o svom rodu ništa ne zna. Olimpia
dakle pripovieda Birenu, daje u.Ljuboslavu zaljubljen Osimir i veli
mu, kad ga je vidjela nad svem biesna, neka na večer dodje u njenu
sobu, pa će od tuda moći ubiti Osmira, što ovaj veseljem i zahval-
nošću prihvaća. Do toga je i kralj Đorimir šturmu*ao Olimpiju za
jedan cjelov , nu ova mu rekla neka dodje večeras k njoj , bit će
svega, a i Ljubislava će doći k Olimpiji, da tu nadje Birena, kojega
bi joj Olimpija imala dobaviti. Prvi dodju Bireno i Slavoje, i Olim-
pija ih dok Ljubislava dodje časti vinom, u koje je metnula san
budeći prašak. Cim ona dva zasnu, hoće Olimpija da Birena ubije,
nu u taj čas dodje Ljubislava i zaustavi ju, a nadodje i kralj, koj
zapovjedi, da se obojica odvedu u šumu, jer je od Olimpije dočuo,
što je Bireno sve od njegove princese učinio. Kralj moli Olimpiju i
dobi ju za ženu, pa tako i Osimir Ljubislavu, koja zaboravlja na
Birena, videći kaki je. Bireno i Slavoje se u velikom čudu nadju
o dub svezani i dodju im se svi mještani rugati. Kralj hoće da se
u more strmoglave, nu na priedlog Olimpijin ima ih stići ista kazna,
koju su na njoj učinili, t. j. Grubiša gusar će ih odvesti u Afriku
i ondje ih pustiti same.

Čina ima tri. Dar mar nemotiviranih scena kao i u svih ne samo
ove periode nego i u predjašnjih dramah, karakteri priličnije izve-
deni nego u Zorislavi, ali još ne podpuni ; najbolji je rustik Slavoje.
Govor, budući komičan, mnogo je ugodniji nego u dojakošnjih
lamentacijah , inače nema osobitih dosjetaka; ti se izvrću u rusti-
citet uživanju i lieru krila. Ni Olimpija nije djevica. Verz već i u
Zorislavi na ustroj osmerac. Kora nema.

193

3. Đamira smirena.

(Rukp. frat. bib. u Dubr. 1. br. 75. 55; 2. br. 336. 78; 3. 262.
90. autograf.)

Egipatski kralj Kreonte ljubi Filidu, a da ju može bolje uživati,
preda svoju ženu Damiru neka ju otruju. Vozeći tomu odredjeni
ljudi Damiru na taj posao preko Nila, udari bura; drugi se utope
a Damiru iznesu valovi, gdje ju stari pastier Silo izbavi i iznese svo-
joj ženi Lerindi, koja ju, ne imajući poroda, uzme za svoju kćer,
pod imenom Fidalbe, kako im se Damira sama imenovala, kažući
da je od siromašnih roditelja i da je pala u Nil. Jednom kralj lov-
Ijaše u predjelu Silovu i veoma ožedni. Silo se slučajno tuj desio i
dao kralju piti, za što mu ovaj udielio milost, da sa svojom ženom
i kćerju dodje na njegov dvor. U dvoru žive Filida u potaji za-
ljubljena u viteza Nerina, a i Brenu hini ljubav, za što joj je prije
bio Ijubovnik, pa ga sada treba tiem ušutkati. Oba ta Ijubovnika
nose jednom pismo svojoj dragoj i pru se, čija je ljepša, te pod
zadanom vjerom mucanja kazuju jedan drugom adresu svoga pisma,
pa tako jedan na čudo drugomu čita adresu Filidi. U to čitanje bane
kralj Ejreonte i zapovjedi im da za 24 sata imaju ostaviti njegovo
carstvo. Prije nego se biednici pokore toj zapoviedi, odlučiše do-
znati od Filide u vrtu, kojega većma ljubi. Filida se do toga znala
kralju ulagati, da ne može biti mirna, dok ju ne učini kraljicom,
na što ovaj pristane pa tako Filida na večer došloinu Nerinu naj-
prije rastumači da samo njega ljubi a prema Brenu ljubav hiniti
mora, napokon da se ne plaši kraljeve zapoviedi, za što će ona ve-
čeras postati kraljica, pa tu zapovieđ ukinuti. Do toga Damira sa
Silom i Lerindom došla u dvor i Damira baš naidje gdje kralj daje
Filidi ruku, da će ju uzeti. Basrčena žena veli, da će se prije nebo
i zemlja srušiti nego se te zbude, jer to ne smije biti, pošto mu
žena njegova žive. Kralj doduše vidi , da je Damira doista mnogo
slična Damiri, ali misleći da se sigurno u Nilu utopila, ne vjeruje
da je ona to, pa drži da je sirota pomahnitala, ipak veoma smućen
ostavi FiMu, pošto je već kad je prvi put obećavao da će ju uzeti,
Damirina slika sa zida bila pala. Damiru drže svi mahmitu. Kralj
smeten u vrtu govori sam sobom, kako ga sjena Damirina svuda
sliedi i govori, ako ti je Damira poginula ima i Filida poginuti.
Ove posljednje rieči čuje Filida, pa misleći, daje to
kraljeva osuda, snuje, da će prije ona kralja pogubiti, nego on

(Historija drame.) 13

194

nju. Za taj posao baš dolazi zgodno Breno i on ga njoj za ljubav
preuzme. Našavši kralja sama^ hoće da ga ubije^ nu Nerino to za-
pazi, zavikne na nj, Breno utekne, kralj se probudi, i zaman se
Nerinu opravdavati, kralj misli, da ga on htio ubiti, pa marš s njim
u tamnicu. Filida dobije viest, daje Nerino u tamnici, pa se ma-
skira i dodje k njemu, pa ga prisili da obuče njezine haljine i ode
u njezinu sobu, ona će odmah već za njim doći. Medjutim dodje
prije toga kralj u sobu Filide i čuje na svoje čudo , da je filida
maskirana iz sobe otišla. Al eto ti Nerina u Filidinoj odjeći i ma-
skiran. Sumoran ga obori san. Nadodje Đamira i videći ju snivati,
hoće daju probode; nu kralj ju smete. Sad se Damira očituje kralju
kao Đamira i kralja svlada ljubav, pa ju uzimlje za ženu. Na to
se osvjedoče da pred njima nije Filida nego Nerino; Filida dodje
iz tamnice i pripovieda kralju, da je ona Nerina izbavila i da je on
nevin, za što je ono bio Breno koji ga je htio ubiti, i to po nje-
noj zapoviedi, po što je čula gdje je kralj u vrtu odlučio da će
nju smaći. Kralj oprosti Nerinu a Brenu za kaznu, daje Filidu
Nerinu.

4. Ermiona.

(Rkp. frat. bib. u Dub. br. 262. 90.)

Kao i sve u tri čina, ali ova je tako zamršene nedramatske kom-
pozicije, da se iz nje razabire pjesnik, koji bi za kakova Orlanda
Furioza bio vješt, ali je u ovoj drami premašio već sve granice
mogućnosti čina, pa ju je učinio upravo dosadnom.

Ermionu ljube Pirho i Atreo (kralj Kolhide) ; nu ona ljubi Oresta,
koji se nalazi na žensku preobučen pod imenom Filide na dvoru,
pa se tako u nj zaljubi Ctesipo, a Atrea ljubi opeta magionica Circe.
Pirho dva puta zarobi Atrea, koji ima u službi Batila (nepodpuno
izveden komičan karakter) ali Circe ga svaki put oslobodi smrti, na
pokon mu da prsten, kojim postane nevidjen, da može ubit Pirha,
nu on mjesto toga odnese zrakom Ermionu, kojoj se do toga Oreste
odkrio i došla mu već vojska, da se s Pirhom pobije. Kad su Pirho
i Oreste na mejdanu, misleći jedan o drugom, da je Ermionu sakrio,
dodje Circe i kaže, da će im ona javiti, ko ju sakrio, ako mu obe-
ćaju, da će istomu oprostiti i svaki uzeti za ženu, koju mu nebo
dosudilo. Pristanu i tako Atreo dovede Ermionu, kojii dobije Orestje,
Pirho Andromaku, koja je već davno na mušku obučena u dvoru,
a Atreo ode s Circom.

195

To je izvadak iz groznoga meteža kojekakvih Ijubovnih scena i
još groznijega meteža Circinih coprarija.

«

Kruno slava

nema u rukopisu frat. bib. u Dub. br. 316. 185. doduše čak ni toga
naslova, ama iz teksta se jasno vidi, da taj komad i zbilja ide taj
naslov.

U ugarkoj vlada po smrti svojega oca liepa kraljica Krunoslava,
za sto joj brat Vučistrah radi svoje zločeste ćudi nije dobio kra-
Ijestva, nego ga njegov učitelj Radomir čuva zatvorena u jednoj
spilji; daleko od ljudi. Bani ugarski žude da se kraljica uda, da
dobije za priesto odvjetka i snube ju: ban Mikleuš i knez Lazar,
ovaj posljednji nosi taj pseudonim, a u istinu je Lauš, sin boem-
skoga kralja, nu ne smije toga imena spovidjeti, za što Boemija stoji
s Ugarskom u zavadi. Nu kraljica je stavno odlučena, da se ne će
ni pod sto ženiti, usuprot svemu nagovaranju njezina učitelja Selo-
mira. Banu Mikleušu postaje knez Lazar sumljiv, i silom traži, da
mu javi svoje biće; ovaj ne će i podju se biti, nu bar Uroš ih
izmiri pod pogodbom, da se Lazar ima za 15 dana očitovati. Medju-
tim dovede majka Voisava mladića Miroslava ranjena u dvor pred
kraljicu. Miroslav, slikar, liep je kao Adonis i kraljica se u njega
smrtno zaljubi te ga zadrži na dvoru. Ali istoga Miroslava ljubi i
Danica, kći bosanskoga kralja, kojoj je Miroslav prozreo ljubav, bojeć
se tako visoke vjerenice, a ona ga na mužki preobučena progoni,
i ona je, koja ga je taj put ranila. Ima na dvoru jos kraljičina sestra
Sunčanica, koja ljubi kneza Lazara, pa bi rado doznala ko je i šta
je. Taj posao preuzme njezina dvorkinjica Bisemica i dozna sve od
Lazarova sluge Radoslava , prevarom , da se je Lazar već i sam
očitovao.' U tu Bisemicu je opeta zaljubljen ban Uroš. Do mala
ugleda i Sunčanica mladoga Miroslava, pa se i ona u nj zaljubi,
zaboravivši posvema na svoga Lazara, koji joj se očitovao za roba,
a to samo pod izlikom jer je vidio, da zna za nj ko je i sto je.
Medjutim se ugarski banovi pobune proti kraljici, sto se zaljubila
u neznana Miroslava, koji ne zna šta bi počeo obožavan i od Kruno-
slave i od Sunčanice. Kraljica zove u pomoć Selomira, nu ovaj joj
ne zna druge pomoći dati, nego da nagovori banove, kad već skidaju
Krunoslavu a meću Vučistraha na priesto, neka prije iskušaju, da
li je Vučistrah promienio svoju zlu ćud. To će tako moći učiniti,
ako ga pićem zaspana dovedu na priesto. Bude li se pokazao zao,

196

neka ga opet uspavajn, pa ako bude pitao za svoj priesto^ moć će
mu se rieti, da je sanjao. Banovi tako ućiniše. Vučistrah dodavši na
priesto, išćuška Mikleuša, da vritnjak Urošu a ^pagja^ baci na prozor
pa tako ga bani opet uspavana odnesu u špiljU; a Krunoslava postane
opet kraljica^ obećavši da će se ženiti kraljevski. Nu čim se doče-
pala priestola, opet se ne da od svoga Miroslava. Taj se Miroslav
do toga zaljubio sa Sunčanicom , a Mikleuš i Lazar odlučili, da će
se ove noći uvući u kraljičinu kamaru pa joj svoju ljubav očitovati
i silom od nje tražiti da ih ljubi. Prije noći nadje kraljica Miroslava
kako u skrovnoj kamari slika svoju Sunčanicu, pa tako, videći se i
jedna i druga ženska prevarena od Miroslava, ostave ga. Noć dodje
i MikleuS očituje kraljici ljubav; ona ga ne usliša; Mikleuš hoće da
ju ubije; ali je i Lazar u sobi te oslobodi kraljici život, koja mu
tomu na dar darova svoju ljubav, akoprem joj se očitovao kao Laus.
Timi skandali rasrčeni banovi dovedu i opet Vučistraha na priesto,
koji je svoju zlobnu ćud posvema pustio, odkako je vidio, kako je
slatko biti kraljem, ali da se ne može biti nego pravedan. Tako se
pred priestolom riešava ciela komedija. Blrunoslava uzimlje kneza
Lazara (Lauša) i prašta Mikleusu što ju je nožem atakirao. Počne
ples i Mikleus „služi u tancu" Krunoslavu. Najednom nahripi pred
priesto Miroslav, tjeran od Danice nožem. Banovi odluče, da se oboje
ima smaći, jer su začetnici smeća na ovom dvoru. Sunčanica moli
Radomira da svomu ocu, bosanskomu kralju, javi daje poginula,
neoskvrnuvsi svoje časti, jer sto progoni Miroslava, to čini radi pre-
zrene ljubavi. Čim začuju banovi, da je kći bosanskoga kralja, ištu
ocl nje dokaz, jer svi potomci bosanskoga priestola imaju na ruci
zlatnu zviezdu. Sunčanica ju ima i bude oslobodjena smrti. Cim to
začuje Miroslav, zaviče, da i on ima tu zviezdu na ruci. Svi ga za-
pitaju, tko je i od koga roda. Miroslav toga ne zm^, neka pitaju nje-,
govu majku Voisavu. Ova pripovieda, daje njezin peti muž Gvozdo-
rad bio gusar, pa je jednom u ratovih izmedju bosanskoga kralja i
hrvatskih banova oplienio bosanski dvor, pri čem je i ovo diete iznio,
davši joj ga u pohranu, jer da će njime jednom veliko blago steći.
Kad joj je Gvozdorad na lupežtvu poginuo, prolazila je s tim djetetom
po dvorovih, ne bi li gdje sreću našla. Tako se u Miroslavu odkrio
sin bosanskoga kralja Vladimir, brat Daničin, pa se kao takovi ljube
1 grle. Tako Vladimir (Miroslav) dobiva Simčanicu, a da veselje bude
podpuno, Uroš Bisemicu, samo stara krezuba Vojsava, nemože nikako
nikoga dobiti ; sluzi Eadoslavuju nude i ona se nudi, ali Radoslav ne će.

197

To je iz silnoga đar mara mukom izvedeni argumenat ove po
mom sudu veoma znamenite komedije u tri akta. Neizvedeni karak-
teri nadilaze doduše u toj pogreški ostale drame, ali je znamenita
što je pisana prozom, čistom i liepom, a što se tiče pogrešaka neiz-
vodenih karaktera, zamršena i isprepletena čina, to su samo nastav-
ljane mane, koje se i kod ostalih makar u manjoj mjeri nalaze.

U prologu veli „Evo nas opeta na onomu istomu palku , gdie smo
bili, i u četvrtak s onom^ istom kompozicioni, i oni isti recitanti. Mi
poznajemo veoma dobro, da je ovo ostinazioni ; ma za mantegnat. Ime
koje smo stavili od nedobitnieh, potrebno je da ukažemo da našu
zelenu Pomu obaliti ne može ni grad, ni led, ni snig, ni vihar, ni
vjetar; koji su ove zle godine, to vele dobro zna invidia i malignitk.
Assicurani smo od pametnieh i znanieh, koji nas naravniem očima
gledaju, a ne kroz očale, da ova naša komedia nije za mantegnat
boffunarje ; nego li jedna skula i nauk. Za to je opeta repetiškavamo,
neka nam, ne samo u pameti, nego li i u srcu ostane. U kraljici ugar-
skoj naučiti se liepo može i t. d. (što se u svakoj osobi naučiti može).
Ako čete slušat pomno sve rieči, vidit čete u svemu govorenju ove
mistike senze prikrivene i komfesati čete da nije tezijeh erora koje
ste zamislili. U recitantima jes diferentieh stil4 od espresioni od
efeta, i to smo aposta učinili za pogoditi svakomu ; ko hoče espresse
effete, dobro nače ih, ko da se naravakiem govori načinom, čuti če, ko
mediokriem iznači če i to svak « svomu se sugetu i kompiacia. Ko
hoče smieh, odi ga ne isti: er je diferente naravi ova oomposizion
od smiešnic^; ko ne če slušat, mi ga niesmo ni zvali, komu nije
ugodno, ne bieše dohodit er zna što je a lud je ko se pusti dva puta
privariti."

Pjesniku je nehotice njegov kompozicion ispao za smieh, jer ne
samo da mi se cio komad učinio kao trave stia dubrovačkih drama
kao što je Captislava i Ljubica, nego su u njem prevažne upravo
komičke situacije, tako kad Bisemica ispituje Radoslava za Lazara,
kad kraljica očituje Miroslavu ljubav i druge. Te su scene baš liepo
komične, a stil prozaički, krasan je gramatički,, a i pjesnički, na
ime sa strane misli.

Ko je sastavio Krunoslavu, toga nijesam nigdje doznao. Da je
mladja i od Palmotiča, to se vidi po tom što u njoj dolaze često nave-
deni verzi iz istoga. Ja bih ju stavio još i poslije Gledjeviča.

Oviem sam rekao sve što sam razmatrajući dubrovačke drame
spazio , samo ču još spomenuti dvoje. Jedno jest, da od Gimduliča

198

pofiamSi ne nalazimo nijedne dubrovačke komedije niti paatirake igre,
osim jedine Dubravke. Tomu sam uzgredno vei* gori spomenuo uzrok,
kakav se meni čini. U Palmotićevih ae na ime dramah saetaSe sve tri
vrsti dubrovožke dramatike, pak au ovakovi komadi toliko Dubrov-
čane zanimali, daje uz nje Bpecialna komedija i pastirska igra pala
u nemar i zaborav. Da je i komada I jedne i druge vrsti jo5 udilj
bilo, tomu an nam svjedočanstvom nekoja imena od komedija, koja
su nam se sačuvala a popisu rukopisa frat. bibl. u Dubr,, dočim su
- sami rukopisi žali bože nestali. U rukp. br. 235. 14. nalažahu se osim
dviju Držičevih komedija I spomenute Krunbslave joS i ove dvie „ko-
medija rečitana na prvi marca 1696 od družine razbomieh" i „kome-
dija nazvana Robinja i stvari modeme". U rkp. 183 se nekoč nalažahu
ove četiri f,Jerko Škripalo", „Piero Muzuvier", „Beno Poplesa", i
„ Vučistrab", o kojih nam je u katalogu zabilježeno da biie prikazane
g. 1699, a od Jerka Skripata nam se mali komadić sačuvao u rkp.
br. 258. 58 a i taj je žali bože nečitljiv.

Drugo Eto jo& Bpomenuti imam jest, da niti za najkasniju dubro-
vačku dramu nemamo pobližih vieati, kada seje, gdje, i kako pri-
kazivala. Iz samih rukopisa doznajemo istom nekoja imena družini,
koje stavljamo redom uz one, koje jur spomenusmo: 1. Držičeva,
Pomet družina ; 2. Gunduličeva koju je vodio Tudiz ; 3. Palmotićeva
družina orlova: 4. družina isprazna; 5. družina smetenieh ; 6. Give
Ghmduliča družina sjedinjena; 7, Gledjevideva družina hrabrenieh;
8. u Knmoslavi spomenuta družina nedobitnieh ; 8. uz komediju reČi-
tanu na prvi marca 1696 spomenuta družina razbomieh. vremenu
doznajemo iz Gundulićeve Sunčanice, da se poslije potresa i u jeseni
davahu predstave, jer je na njoj ubilježen oktober i november.
mjestu doznajemo iz posljednje scene u Sunčanici, da se nijesmo
prevarili tumačeći one nadpise Palmotićevih drama ^vprikazana pri
dvorom", da isti znače piacu, jer u spomenutoj sceni Janko i Har-
naut silaze s „kara" to jest s kola. Prikazivalo se dakle prije potresa
pokladab, a poslije potresa i u jeseni, i to u privatnih kucah, viećnici

Znatnije pogrješke.

Str. red mjesto : čitaj :

3 37 imatacije

4 13 ova

4 17 moćt

13 22 Boatriča

13 33 pregovara

14 38 jur

41 24 Hekuba

41 38 Jekaste

bO 2 untre

50 3 affamo

50 28 svoje

50 43 toj

54 32 zgražajući

60 5 vi jeti

60 37 jubmir

62 34 ovaj

62 43 sviet

67 25 rNovela« od

Stanca

73 37 tuguju

80 30 je govor

81 7 rod
81 24 treća

81 41 tere će

82 9 četvrtu
82 9 rukp. 8.
82 39 gotula
84 15 svršim

86 37 Nu

87 23 podje

88 17 pijan

88 35 iMihoupita

89 43 đažan

90 45 zima
92 16 gubica

94 23 idilično s

poetskim

95 11 u njem
95 12 ovim
95 26 Jeca

97 33 odlikuju

100 11 300

102 3 Ceneru

108 31 ovaj

111 7 zakrije

111 30 se pjeva

imitacije

ona

moći

Beatriča

progovara

jer

Hekubu

Jok as te

nutre '

affanno

svoja

taj

zgražajući se

vidjeti

Ljubmir

ovoj

svjet

nNovela od

Stanca**

tuguje

govor

rad

druga

ter ćete

treću

rukp. 7

goćula

svrši m'

M. Nu

dodje

prijau

i upita

dužan

zmija

gubicu

s idilično

poetskim

njem

onim

feca

odlikuje

3000

Cereru

onaj

sakrije

si pjeva

Str. red mjesto :

112 4 Eoščić

112 28 svladan

1 13 3 Atamanta
117 22 6 pjevanje
117 32 razgovouu
119 23 brata

123 37 i moleći se

124 39 ugodjati
126 35 ma

126 41 kupido

128 6 im da na dar

128 38 zabavlje se

129 34 nabanuti
138 5 Na

144 13 i već i

148 3 Dubravko

151 36 Prave

152 9 treće

156 16 konje

157 16 vas

158 18 slavijom
158 20 i 21 mi
160 9 mene

164 18 Captislavu

164 38 imaje

167 24 pastirom

169 18 ju

170 33 obije ima

171 12 bis

172 36 druga

176 18 kartažanom

178 27 Vladimir

178 36

179 22
IbO 13, ^ ,. .

180 37 C^radimir

181 8^
181 24

186 37 šali

187 2 koje ga

188 26 bag

190 19 pa

191 17 Osmira

192 26 njegove
192 37 ti
192 39 ustroj

čitaj :

koščić

svladana

Atalante

12 pjevanje

razgovoru

braka

i moli se

ugadjati

ina

Eupidu

im na dar

zabavlja se

na banuti

Nad

i već

Dubravka

Grade

trećoj

konja

nas

Slavijom

im

njega

Cap ti slavi

imaju

pastiri

oboje imaju

do

treća

Kartažanom

Janko

Gradislav

sali

kojega

bog

da

Osimira

svoje

te

skroz

Dodatak. Svaki će mi labko prostiti ovolike štamparske pogrješke, jer
sam se odselio iz Zagreba, kad mi se djelo istom počelo štampati, pak će
svaki uvidjeti, da to uz naj veću požrtvovnost prijatelja mojih oko korekture
nije ipak moglo drugačije biti. Ovdje mi je još dodati opasku k strani 40, na
koju sam došao dobrotom g. dra. Jagića, kad je ta strana već bila naštam-
pana. Poznato je iz „razlikih pjesni** Ignjata Gjorgjića (Zagreb 1855) da ima